Safet-Beg Bašagić Književni Historičar I Kritičar

93
Muhidin Danko
Filozofski fakultet, Sarajevo
DR. SAFET-BEG BAAGI KNJIEVNI HISTORIAR I KRITIAR:

PIONIR BONJAKE NAUKE O KNJIEVNOSTI
Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti Uvod: elitistika teorija kulture

U uvodu za svoju kapitalnu naunu studiju: Bonjaci i Hercegovci u
islamskoj knjievnosti (Sarajevo, 1912.) Safet-beg Baagi je pojasnio i historijat nastanka ovoga velikog djela, koje zapravo predstavlja
neznatno izmijenjenu verziju njegove doktorske disertacije odbranjene
u Beu 1910. godine pod nazivom: Bosniaken und Hercegovcen auf
dem Gebiete der Orientalischen Literatur. Poticaj za pisanje Mirza
Safet je dobio jo od svoga oca, Ibrahim-bega Baagia-Edhema, od
kojega je kao djeak sluao usmene narodne predaje o znamenitim
Bonjacima iz prolosti: o vrlim junacima, mudrim dravnicima, velikim uenjacima i vrsnim pjesnicima kako ih je sa dosta patetike
sam Baagi imenovao. Baagi e rei da se jo od prvog dodira sa
knjigom u njemu pojavila misao da oinu predaju dovodi(m) u savez s
historijom kako bi oivio zamrle uspomene na glasovite Bonjake:
junake, vojskovoe, dravnike, uenjake, pjesnike, dobrotvore. U
duhu nacionalromantiarske patetike Baagi e ustvrditi: Uspomene
na velike ljude iz mog naroda meni su uvijek bile svete, uvijek ih uvam kao najdragocjenije amanete. Upravo e kroz uspomenu na
slavne pretke iz vlastitoga naroda Baagi izloiti svoju elitistiku teoriju kulture po kojoj je kultura bila privilegij samo odabranih krugova
ljudi, a u Baagievom sluaju to znai pripadnika plemikoga sloja:
U svim naratajima bilo je uvijek, imade sada i bie vazda masa
niskih i neznatnih ljudi, koji se gube bez uspomena i imena kao ostali
stvorovi. Pa ipak u toj jednolikoj prostoti bilo je uvijek ljudi koji su se
dizali visoko iznad svoje okoline i svojim djelima zaduili potomstvo da
im uva uspomenu.1
Beg Baagi, bosanski koljenovi, doivljavao je, razumijevao i tumaio kulturu bonjakoga naroda iskljuivo kao kulturu aristokracije i
velikodostojnika (Mudrih Sokolova, plemenitih Hercegovia, junakih Hranuia, velikodunih Husrev-bega, uenih Kafija, darovitih Nerkesija), dok je narod za njega bio masa niskih i neznatnih
stvorova koji nisu vrijedni nikakvoga spomena. To je bilo tipino
1
Baagi, Safet-beg: Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti, Sarajevo, 1986., str. 9. U daljem tekstu v. pod: Bonjaci i Hercegovci.
Razlika/Diffrance broj 1 - casopis za kritiku i umjetnost teorije
94
Muhidin Danko
srednjovjekovno shvaanje kulture i knjievnosti koje e Baagi promicati kroz itavu naunu studiju Bonjaci i Hercegovci u islamskoj
knjievnosti. Baagiu je stalno na umu da predstavi bosansku aristokraciju kao visoko kultivisani sloj koji svoju kulturu duguje
prvenstveno svome arijskom rodu, pa e povodom izuzetne uenosti
Bonjaka Sudija izrei jedan gotovo rasistiki stav: Uostalom mislim
da Bonjak Sudi kao lan arijskog roda imade vie prava i smisla za
perzijski jezik nego Turin - Nadi, pa makar bio lan i najplemenitije
mongolske pasmine. 2Ovakav rasistiki stav opasno se pribliava
rasistikoj teoriji o Hrvatima kao potomcima arijevske rase porijeklom
iz Irana, makar se kod Baagia to nigdje eksplicitno ne spominje.
Prije se tu radi o elitistikom osjeanju begovtine, tj. o poziciji sa koje
je Safet-beg, sa visoka, gledao na mogunost bilo kakvog oblika
populistike kulture. Taj hochkulturalni stav najoigledniji je u onom
dijelu Studije gdje Baagi pie o nemaru Bonjaka prema vlastitoj
kulturnoj batini, a posebno prema djelima velikih ljudi kakav je primjerice bio Hasan Kafi el-Akhisari: Toga - negdje uvaenog uenjaka i
spisatelja - danas se nakon tri stotine godina iza njegda smrti ni po
imenu ne sjeaju potomci, jer je uspomena na njega kao i na sve nae
pjesnike i knjievnike zamrla sa zadnjim trzajem kulturnog ivota, kad
je Bosnom zavladalo mrtvilo. Svega je nestalo, pa i uspomena na velike ljude, jer su tada narodni ideali postali hajduci i panduri, kojih se i
danas imena s njihovim pustolovinama prenose po cijelom narodu u
stotinama epopeja. Rijetki su muslimani u Bosni koji ne znadu imena
konja erzeleza, Taleta, Hrnjica i dr., a na prste se dadu nabrojiti koji
po imenu poznaju Dervi-pau, Alidedeta, Kafiju i druge velike sinove
iz nae ponosne dobe.3 Iz ovoga se odlomka najbolje vidi Baagieva
otra kritika epske kolektivistike kulture ije prodiranje u narodu on
povezuje sa pogrenim uzgojem bonjake mladei: To je alosno,
ali je istina, koja se ne da opovrgnuti. Krivnja lei u uzgoju, o kome se
u nas odavna ne vodi rauna; za to nijesmo ni svjesni svoje plemenske sposobnosti, koja se u letargiji malo-pomalo gubi i koja e s vremenom sasma zamrijeti, ako se za vremena ne probudimo iz mrtvila i
ne osvijestimo mlai narataj.4
Zapravo, Baagieva elitistika teorija kulture usko je skopana sa
njegovom teorijom narodnoga prosvjetitelja: narod se moe prosvjeivati jedino kroz kulturu dostignua i slavnu prolost svoje begovske
elite. Tek u kontekstu ovakve teorije moe se shvatiti prilino nelogian Uvod za Baagievu studiju Bonjaci i Hercegovci u islamskoj
knjievnosti u kojemu on nairoko objanjava nemaran odnos bonjakoga puka prema svojim visokim dostojanstvenicima i glasovitim
uenjacima i pjesnicima. Taj se uvod pribliava maloj karakterolokoj studiji o mentalitetu Bonjaka, to je ujedno i prvi pokuaj
karakterolokog oslikavanja bonjakoga mentaliteta i moda prvi
tekst u povijesti bonjake etnopsihologije.
Baagi otvoreno lamentira nad mlitavim potomcima Ponosnih
Bonjaka, predstavljajui ovaj narod u prolosti kao energian, napredan i portvovan elemenat, dok ih u sadanjosti vidi kao masu
2
Isto, str.55.
Isto,, str.82.,83.
4
Isto, str.83.
3
Dr. Safet-beg Baagi knjievni historiar i kritiar
95
zaputene i duevno zakrljale svjetine. Kao prononsirani elitist

Baagi jasno razlikuje masu i njezine velikane na polju prosvjete,
politike i junatva, smatrajui prolost u kojoj je vladala aristokracija
kao zlatno, viteko doba bonjakoga naroda. Kao konzervativist i
begovski nostalgiar Baagi ali to su se izgubile temeljne vrijednosti vitekog doba, to su pregaene dostignuima tehnike, ekonomije i spekulacije. Istaknuvi da su se svi evropski narodi latili
modernog oruja (nauke i kulture), Baagi, sljedstveno teoriji novoga
oruja, apelira na Bonjake da i oni to isto uine, makar se nalaze pod
austrijskom okupacijom. Da bi iznio svoju kljunu historijsku tezu o
masovnom prelasku bosanskih bogumila na Islam - Baagi postavlja
itav set retorikih pitanja: Zato mi ivimo u trzavici i dan-danas zato se ne moemo sprijateljiti s novim prilikama, koje nam je donijela okupacija, kad su nai prei u mnogo teoj situaciji stvorili brzo
odluku prema svome osebnom karakteru i preporodili se kroz kratko
vrijeme?5 Navodni bogumilski potez masovnog prelaska na Islam
Baagi smatra inom odvane mudrosti i trijeznosti bosanske
srednjovijekovne vlastele koja je izbjegla pogromake napade ugarskih kraljeva i priklonila se sjajnoj moi turskog sultana. Bogumilskim
velikaima sultan je podario plemiki naziv beg, a niim vlastelinima
naziv spahije. No, prema Baagievom miljenju, bosanskim begovima nije ni to bilo dovoljno da bi izrazili svoju lojalnost prema sultanu,
te su traili da se u adami oglan uzimaju bosanski muslimani na
dobrovoljnoj osnovi kako bi preuzeli prvenstvo ne samo u Bosni ve i
u itavoj Turskoj Carevini. Kao historiar turkofilske orijentacije
Baagi iznosi tezu o napretku bonjakoga naroda u doba turske
vladavine, pri emu ovaj put oigledno poistovjeuje sudbinu naroda
sa privilegiranim poloajem njegove begovske oligarhije. ta vie,
Baagi neumjereno velia znaaj Bonjaka i Hercegovaca u Turskoj
Carevini, drei da je njihovim potiskivanjem s turskog dvora poelo
propadati i itavo Carstvo.
U samom Uvodu za studije Bonjaci i Hercegovci u islamskoj
knjievnosti Baagi posredno iskazuje i svoje kroatofilstvo pozivajui
se na miljenje turskog povjesniara Alija koji je pribrajao Bonjake u
pleme Hrvata. Na koncu, itav Uvod Baagi poentira ponovnim isticanjem bogumilskih velikaa koji su navodno poslali peticiju turskom
sultanu da se njihova djeca dobrovoljno uzimaju u adami oglan.
Time su oni, prema Baagievom nahoenju, pokazali mudrost i proraunatu opreznost koja proizilazi iz njihova prilagodljivog karaktera.
Meutim, za Baagia je najvanije da su prihvatanjem Islama bogumilski vlastelini osigurali gospodstvo u svojoj domovini, to je za njega
bilo jednako ouvanju dravne autonomnosti Bosne. Zahvaljujui
tome gospodstvu Bonjaci su, veli Baagi, dali i velikane na polju
istone prosvjete i stoljeima brali lovorike na vrhovima Istonoga
Parnasa.
Kao kulturni elitist Safvet-beg Baagi je u begovtini (gospodstvu)
vidio jedini zalog bonjake kulturno-civilizacijske posebnosti, te je i
sam nastojao pisati svoju studiju gospodstvenim, barokno kitnjastim
stilom, to se ogledlao u brojnim uenim frazama i sentencama, akribikim aluzijama na analogne pojave iz prolosti, u velianju svojih
5
Isto, str.14.
96
Muhidin Danko
zemljaka i izraenom lokalpatriotizmu. Interesantno je i kako je Demal ehaji protumaio ovaj uvod, osobito u smislu Baagievog
prenaglaavanja znaaja kulturnog rada Bonjaka: Istina, i jedan izazov da osmanski period bosanskohercegovake prolosti predstavlja
"praznu i tamnu stranicu", odricanje Muslimanima Bosne i Hercegovine bilo kakvog kulturnog rada i stvaranja, ignorisanje knjievnosti na
orijentalnim jezicima koju su stvarali autori porijeklom iz Bosne i Hercegovine i drugih naih zemalja, poricanje bilo kakvog kontinuiteta
kulture u Bosni i Hercegovini proizvelo je kod drugih, pa i kod
Baagia, odreene reflekse da je neke stvari u svom radu Bonjaci i
Hercegovci u islamskoj knjievnosti prenaglaavao, polemisao i branio. Baagi je bio ponasan ovjek. On se oduevljavao i ponosio svojim precima, a kao pedagog i prosvjetitelj, nastojao je tim da muslimanske mase uzdigne, da probudi u njima nekadanji ponos i dostojanstvo, da im ulije snagu da izdre, nadajui se u bolje sutra. 6
Dakle, ehaji, s pravom, ukazuje na kulturni kontekst u kojemu je
Baagi stvarao svoje djelo Bonjaci i Hercegovci u islamskoj
knjievnosti, budui da je kulturno ozraje tjeralo samoga Baagia
da esto polemizira sa tezama drugih kritiara i znanstvenika, pa je u
aru polemike znao ponekad biti i pristrasan i pretjerano subjektivan.
Pokuajmo sada ukazati na osnovne sadrinske i metodologijske vrijednosti Baagieve knjige Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti, posmatrajui je ujedno u ozraju dosadanjih kritikih studija
(Demal ehaji, Muhsin Rizvi, Alija Nametak, Ahmed Muradbegovi, Vano Bokov, Slavko Leovac, Esad Durakovi i dr.).
Drutveni i historijski kontekst nastanka studija Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti
Doavi na studij islamskih jezika u Beu, 1895. godine, Safvet-beg
Baagi je obnovio svoju staru elju da napie knjigu o knjievnim i
kulturnim djelima Bonjaka koji su pisali na orijentalnim jezicima. Tu je
svoju elju i nastojanje jo vie rasplamsao 1897. godine kada je na
poziv Odbora sarajevske Kiraethane (Muslimanske itaonice) na
Bentbai prihvatio da nastavi ranije zapoeta predavanja intendanta
Zemaljskog muzeja Koste Hrmanna. Hrmann je drao predavanja o
povijesti Bosne u starom i srednjem vijeku, a Baagi je govorio o
dobu turske vladavine u Bosni. Tako je-prema vlastitoj tvrdnji Safvetbeg nakon svretka studija u Beu (1900) odluio publicirati prvo
nauno djelo o povijesti Bosne i Hercegovine: Kratka uputa u prolost
Bosne i Hercegovine od god. 1463.-1850., koju je napisao na osnovu
domaih i turskih vrela. U toku prikupljanja materijala za ovu historiografsku radnju Baagi je marljivo sabirao i manuskripte o ivotu i
djelu znamenitih Bonjaka koji su pisali na arapskom, turskom i perzijskom jeziku. Baagi je ve tada procijenio da je na osnovu
prikupljenih manuskripta bilo dovoljno materijala da se napie jedna
zasebna studija o knjievnom stvaralatvu Bonjaka na orijentalnim
jezicima, ali je isto tako znao i da mu treba jo vremena da bi tu studiju znanstveno-akribiki zaokruio. Zato je za poetak objavio do6
Isto, str. 276.
97
datak uz knjigu Kratka uputa... koji je naslovio sa: Herceg-Bosna i

istona prosvjeta, pri emu bismo sintagmu istona prosvjeta u
duhu savremenog jezika mogli oznaiti kao orijentalna kultura. Ovaj
je dodatak bio prva nauna studija o knjievnosti Bonjaka na orijentalnim jezicima, mada su prije Baagia u bosanskim Salna- mama
objavljene nekolike biografije bonjakih knjievnika koji su stvarali na
orijentalnim jezicima. Te su biografije pisali Baagiev otac Ibrahimbeg i Mehmed Teufik Oki.7 Baagi je napisao dodatak HercegBosna i istona prosvjeta iz najmanje dva razloga: na jednoj strani
htio je pokazati da Bonjaci kroz svoju povijest nisu samo umjeli
vjeto perom baratati, ve i prebirati ice na istonoj liri,, to se u potpunosti uklapalo u njegovu prosvjetiteljsku teoriju novog oruja, te na
drugoj strani, Baagi je imao i jedan posve pragmatian razlog za
pisanje ovoga dodatka - htio je preko njega uputiti molbu svim Bonjacima koji su imali literaturu o naim piscima na orijentalnim jezicima
da mu istu po mogunosti posude kako bi mogao na opu korist napisati cjelovito djelo o Bonjacima koji su se istaknuli na polju istone
knjievnosti. U ozraju teorije novoga oruja (nauke i kulture) Baagi
je ukazao da su Bonjaci pisali omana djela iz raznih kulturolokih
oblasti: knjievnosti, filozofije, teologije, logike, historije, ime je htio
pokazati svima onima koji su uporno gajili predrasude o navodnoj nepristupanosti Bonjaka kulturi tokom turske vladavine - da su Bonjaci u najmanju ruku poluili takve knjievne i kulturne domete na polju
istonjakih knjievnosti kakve su dali primjerice hrvatski latinisti.
Baagi je u Dodatku saeto prikazao knjievni rad 27 bonjakih pisaca na orijentalnim jezicima, poevi sa Adnijem, a zavrivi sa Habibom Stoevi i Arif-begom Stoeviem zvanim Hersekli Hikmet.
Deset godina kasnije (1910.) Safvet-beg Baagi e u Beu odbraniti
doktorsku disertaciju pod nazivom: Bosniaken und Hercegovcen auf
dem Gebiete der Orijentalischen Literatur. Teko je prihvatiti procjenu
Demala ehajia da je ovo Baagievo djelo bilo upueno
prvenstveno muslimanskom itaocu. Ono je prvobitno bilo nauno,
akademsko djelo izloeno pred komisijom austrijskih akademika-tada
veoma uglednih i referentnih evropskih orijentalista. Zato je veoma
7
Mehmed Teufik Oki (1870.-1932.) bio je Baagiev vrnjak i pisao je biografske skice o bonjakim knjievnicima koji su stvarali na orijentalnim
jezicima. Te je skice objavljivao na turskome jeziku u sarajevskom listu Vatan. Zna se pouzdano da je M.T. Oki imao u rukopisu i djelo pod nazivom
Nai preci u kojemu je cjelovito predstavio knjievni rad bosanskohercegovakih muslimana to su pisali na arapskom, turskom i perzijskom jeziku,
ali je, na alost, taj rukopis (vjerovatno napisan prije 1910. godine) izgorio u
velikom poaru koji je zahvatio privatnu biblioteku Ali efki-ef. Junuzefendia
u Carigradu (o tome v. Muhamed Tralji: Istaknuti Bonjaci, Sarajevo, 1998.,
str. 260-264.). Izgubljeni Okiev rukopis bio je uz studije Herceg-Bosna i istona prosvjeta (1900.) i Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti
(1912.) Safvet-bega Baagia i prvi nauno zasnovan knjievno-historijski
pregled literarnog rada Bonjaka na orijentalnim jezicima. Tako se Ibrahimbeg Baagi i hafiz Mehmed Teufik ef. Oki mogu smatrati preteama bonjake knjievne historiografike koja se, razumljivo, u svome zaeu moe
poistovijetiti tek sa amaterskim biografizmom, odnosno sa prouavanjem
knjievnih biografija na osnovu starih osmansko-turskih tezkira, ivotopisa i
biografskih djela.
98
Muhidin Danko
zanimljivo i znaajno razmotriti miljenje i strune ocjene austrijskih

znanstvenika o Baagievoj doktorskoj disertaciji, koja e kasnije u
neznatno izmijenjenoj verziji biti objavljena i na bosanskome jeziku
pod nazivom: Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti. Ostaje
pitanje zato je Baagi promijenio naziv u bosanskoj verziji,
prevodei doslovni Bonjaci i Hercegovci na polju orijentalnih
knjievnosti u naziv gdje je termin orijentalnih promijenjen u islamskoj
(knjievnosti). ini mi se da je na ovo pitanje do sada najtaniji odgovor dao dr. Esad Durakovi u svojoj studiji: Razvoj knjievnohistorijske i knjievnokritike misli u radovima bonjakih orijentalista
(1998.): Ve naslovom svoga djela Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti Baagi postavlja temelje u pristupu ovoj knjievnosti, naznaavajui vane stvari. Prvo, bez obzira na to to je odrednica islamska knjievnost problematina budui da najprije konotira
odreivanje knjievnosti u religijskom smislu, ovdje valja posmatrati
odrednicu islamska kao izraz istraivake svijesti da bonjaka
knjievnost na orijentalnim jezicima pripada vrlo velikoj cjelini u kojoj,
dakle, stvaralaki participiraju i etniki Bonjaci (i Hercegovci). Metodoloka dragocjenost ovog naslova - svejedno to izraz islamska
treba zamijeniti adekvatnijim - sadrana je u naslovno ekspliciranoj
tvrdnji da knjievnost koju su Bonjaci i Hercegovci stvarali na orijentalnim jezicima pripada golemom sistemu stvaralatva koje valja
uzeti kao nadnacionalni.8 Durakovi, dakle, dri da je Baagi
svjesno upotrijebio termin islamska knjievnost, kako bi tu odrednicu
prikazao kao nadnacionalni knjievni sistem u okviru kojeg se razvijala
i stoljeima trajala bonjaka nacionalna knjievnost kao stvaralaka
komponenta unutar jedne velike kulturno-civilizacijske cjeline. U biti
ovo Durakovievo miljenje je potpuno tano, ali ne treba ispustiti iz
vida niti injenicu da je Baagi mogao promijeniti naziv svojoj knjizi
slijedei i usvajajui sugestije i primjedbe svojih mentora u izradi doktorske disertacije, austrijskih profesora Maksimiliana Bittnera i Josefa
Karabaceka.
O Baagievom doktoratu do sada je jedini pisao Demal ehaji i iz
njegove studije donosimo originalne ocjene Disertacije, to su ih kao
referat i koreferat napisali univerzitetski profesori iz Bea, Dr. Maximilian Bittner, profesor orijentalnih jezika na kraljevskon univerzitetu u
Beu i Dr. Josef Karabacek, profesor za historiju orijenta i pomone
historijske discipline na Kraljevskom univerzitetu i dugogodinji direktor Kraljevske biblioteke u Beu. Originali ocjena Baagieve disertacije nalaze se u prilogu rukopisa njegove teze u Univerzitetskoj
biblioteci u Beu (br. D-13971, podaci prema D-. ehajiu, Bonjaci i
Hercegovci, Sarajevo, 1986., str. 277.-278.). Safvet-beg Baagi
podnio je 11.5.1909. godine zahtjev dekanatu Filozofskog fakulteta
Univerziteta u Beu da pristupi tzv. Rigorosen-u (ispiti poslije kojih
kandidat moe braniti doktorsku tezu). Rigorosen se sastojao iz dva
dijela: I. Ispit iz orijentalistike pred ispitnom komisijom: Dr. M. Bittner,
Dr. J. Karabacek, H. M. Muler, Wettstein (3. 3. 1910.); II. Filozofija,
8
V. Esad Durakovi: Razvoj knjievnohistorijske i knjievnokritike misli u

radovima bonjakih orijentalista, u: Enes Durakovi - Fahrudin Rizvanbegovi: Bonjaka knjievnost u knjievnoj kritici. Novija knjievnost, Knjievna
kritika, knj. VI., Sarajevo, 1998., str.20.
99
pred ispitnom komisijom: Lawrence Mulner, Stohr, Wettstein (25. 4.

1910.), dok je promocija odrana 20. 5. 1910. godine.
U referatu Dr. M. Bittnera stajalo je (u prijevodu): Bonjaci i Hercegovci u oblasti orijentalne knjievnosti od Safvet-bega Baagia Priloena disertacija, marljivo i savjesno uraena, djelo je roenog
Bonjaka, koji je sam djelovao u svom zaviaju kao pisac i pjesnik, i
kao nastavnik arapskog jezika na Vioj gimnaziji u Sarajevu, ukazuje
mu samo svu poast i daje mu, zacijelo, pravo da bude preputen
strogim ispitima - Rigorosena (sa islamskim jezicima kao glavnom
strukom).
Gospodin Safvet-beg Baagi je razrjeavao svojim djelom jedan krajnje interesantan i hvale vrijedan zadatak, ne samo sa stanovita njegovih zemljaka nego i s gledita istorije knjievnosti islamskih naroda,
a naroito Turaka. On se trudi i nastoji da dokae da je srpski i hrvatski narod u Bosni i Hercegovini, stoljeima do u posljednje decenije
gospodstva turske nacije, davao jedan potpuno zauujue velik broj
heroja duha/uma koji se pod muhamedanskim imenima bore sa roenim Turcima za prvenstvo na podruju, kako autor kae, orijentalnih, ili bolje, turske (islamske) literature, naroito poezije i koji su mogli
da pokau izvanredne uspjehe i da tako slue kao ponos (ukras)svojih
muhamedanskih istovjernika.
Posjedujui neobina znanja, autor je umio, prije svega, da otkrije i
koristi one izvore, koje je ne samo teko nai nego iz kojih bi mogao
da crpi bogat materijal za svoju temu. Djela koja je on konsultirao
veinom su napisana na turskom, a mnoga su sauvana samo u rukopisu. Sigurno je, dakle, da nije bilo lako sakupiti materijal (grau) za
ovu disertaciju i iz nje stvoriti priloeni rad koji se pokazuje kao jedna
vrsta specijalne istorije knjievnosti u kojoj se nalaze opisani i vrednovani ivot i djela svih onih mnogih Bonjaka i Hercegovaca koji su
djelovali kao muhamedanski pisci, piui na turskom, ali i na perzijskom i arapskom jeziku. Autor je nabrojao 100 takvih turskih pisaca i
upoznao nas sa izborom iz njihove poezije. Isto kao citate iz izvora,
Baagi navodi i probe (primjere) od pjesnika u originalnom tekstu i u,
ne bez vjetine, datom njemakom prevodu.
U podnesenoj disertaciji, gospodin Safvet-beg Baagi pokazuje sasvim izvanredno znanje koje je odlino koristio. Ako bi gospodin pisac
htio da objavi svoj rad na njemakom jeziku bilo bi preporuljivo da se
dadne jednom Nijemcu da ga revidira da bi se ispravili izrazi previe
doslovno prevedeni sa srpsko-hrvatskog na njemaki jezik i da se
stegnu, moda, ondje gdje govori svojim vlastitim zemljacima i gdje iz
ive mate Muhamedanaca proistie mnotvo slika i poreenja koja
ne bi mogla izvriti uvijek namjeravano djelovanje na itaoca koji ne
poznaje islamske jezike. Uostalom, potpisanom gospodinu Baagiu
se dozvoljava, na temelju podnesene disertacije, da se najljepim
nainom prepusti strogim ispitima (Rigorosen).9
Isto, str.279.
100
Muhidin Danko
Dr. Josef Karabacek podnio je kratak koreferat: Potpisani se potpuno

prikljuuje gornjem miljenju. On je, takoer, miljenja da e priloeni
rukopis prije eventualnog tampanja trebati podvrgnuti reviziji ne samo
njemakog teksta u pogledu stilizacije, nego i u pogledu pravopisa
imena (np. Zimachschari pogreno, treba da stoji Zamachschari;
Diarbezir pogreno, treba Diarbekr; Hidzr pogreno, treba Hidschra
itd.itd.) i pored izvjesnih arapskih mjesta originala (na primjer st.44.).
Uostalom, treba da se oznai da je predloeni rad zasluan poimence
zbog koritenja rijetkih turskih originalnih izvora.10
Kao to se moe primijetiti i iz podnesenog referata dr. M. Bittnera,
Baagieva disertacija je relevantna ne samo za njegove zemljake,
ve i za druge islamske narode, a osobito za Turke. Mada nije ire
obrazlagao ovu svoju tvrdnju, Bittner je vjerovatno smatrao Baagiev
rad vanim utoliko to je to bio ozbiljan pokuaj znanstvenog osvjetljavanja jedne periferne knjievnosti unutar Turske Carevine, odnosno
islamskog civilizacijskog okruga. Bittner, takoer, sugerira Baagiu
da umjesto termina orijentalne koristi islamska (knjievnost), to je
Baagi i usvojio u bosanskoj verziji rukopisa.
Meutim, i kod Bittnera se osjea izvjesna konfuzija o poimanju
naroda koji je u Bosni pisao knjievnost na orijentalnim jezicima. On
dri da su to bili Srbi i Hrvati muhamedanske konfesionalnosti, to
znai da Bonjake muslimane nije tretirao kao naciju, ve kao vjersku
skupinu.
M. Bittner istie kao posebnu vrijednost Baagieve doktorske disertacije koritenje rukopisne grae na turskome jeziku, te anrovski
odreuje ovaj nauni rad kao specijalnu historiju knjievnosti u koju je
Baagi vjeto inkorporirao i vlastite prijevode (prepjeve) orijentalnih
pjesnika na njemaki jezik. No, Bittner smatra da bi te prijevode trebalo paljivo revidirati, na ta je upozorio i koreferent J. Karabacek
osvrui se i na neke formalne greke u Disertaciji (stilistike i pravopisne pogreke). Ipak, i jedan i drugi sloili su se u ocjeni da su
Baagievi prijevodi esto preslobodni ili doslovni, to je inae osobenost Baagievog prevodilakog rukopisa.
Mada je teko i nezahvalno donositi neki vri sud o referatima austrijskih profesora, koji pokazuju osobine svojstvene tekstovima iz
akademske korespodencije i sveuiline administracije, ipak bi se moglo rei da ni Bittner ni Karabacek nisu zapazili kljune vrijednosti
Baagieve doktorske disertacije (spoj akribicije i pjesnikog stila,
vrednovanje batine, temeljno poznavanje historijskoga konteksta),
osim to su obojica ispravno ukazali na Baagievo perfektno poznavanje orijentalnih jezika i rukopisne grae, te na veoma solidno znanje
njemakoga jezika (izuzimajui male prigovore oko pisanja orijentalnih
imena prema pravilima njemake ortografije). Uostalom, za austrijsku
orijentalistiku kolu ti dometi Baagieve disertacije bili su sasvim
zadovoljavajui, budui da su i oni sami iz ovoga vrijednog rukopisa
mogli crpiti i stei dragocjena saznanja i knjievnosti i kulturi balkanskih zemalja koje su bile pod turskom vlau vie od etiri stoljea.
10
Isto, str. 279., 280.
101
Dosadanja kritika istraivanja Baagievog djela: Bonjaci i

Hercegovci u islamskoj knjievnosti
Prvi ozbiljni kritiki prikaz Baagieve knjige Bonjaci i Hercegovci u
islamskoj knjievnosti predoio je Ahmed Muradbegovi u ogledu
Mirza Safvet (Kratak pregled njegova rada) objavljen u asopisu
Gajret 1926. godine. U ovome ogledu A. Muradbegovi kritiki analizira knjigu Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti zajedno sa
knjigom Kratka uputa u prolost Bosne i Hercegovine (Od g. 1463.1850.) pri emu je veoma kritian spram Baagieve naune metodologije, koju smatra embrionalnom i kolskom, znatno prevazienom u odnosu na modernu historijsku nauku. ta vie, on dri
Baagiev nauno-historijski rad nedovoljnim i povrnim, te e u krajnje kritikom tonu pisati o ovim dvjema Baagievim knjigama: U tom
svome radu on se nije ugledao u noviju metodu modernih historiara,
da spoji historijski i kulturni dio u jednu cjelinu i tako iznese pred javnost potpuniju i openitiju sliku svoje ue domovine u minulim vremenima. On je oba ova djela, tj. kulturno i historijsko-kronoloko stanje
odredio neodvisno jedno od drugog i tako nanio i jednom i drugom
svome djelu mnogo manjkavosti i jednostranosti. Prvo je svoje djelo
uinio jednostavnim biografskim pregledima pojedinih uenjaka i pjesnika, koje je naa zemlja dala istonoj kulturi i islamskoj knjievnosti.
Iz svega toga mi moemo razabrati, kad se je neto dogodilo u vojnikom, politikom i zavojevakom pogledu u histroiji nae zemlje i
kakvih je sve ljudi dala naa zemlja istonoj kulturi, ali potpune slike o
stanju kulturnom, socijalnom i ekonomskom ne moemo sebi predoiti
na temelju tih radova. U tom pogledu je taj rad nedovoljan i
povran.11Ahmed Muradbegovi je bio nemilosrdan u kritikoj analizi
Baagieve naune metodologije, predbacujui mu nesposobnost za
sintetiko sagledavanje historijskih i kulturnih pojava. Iz nae dananje
perspektive moglo bi se postaviti pitanje je li Ahmed Muradbegovi
ipak bio preotar u svojim kritikim ocjenama o Baagievom naunom radu, osobito kad je i sam znao da je Baagi bio pionir bonjake nacionalne nauke. Tradicija biografizma bila je jedini zametak
naunog rada u bonjakoj knjievo-historijskoj nauci i od te tendencije Baagi je morao i sam krenuti. Te neminovnosti u bilo kakvom
pokuaju suvislog naunog rada bio je svjestan i Ahmed Muradbegovi, te e donekle ublaiti svoje kritike ocjene ukazujui na
Baagieve pionirske korake u nauci: Naravna stvar, da mi moemo
samoga gosp. Baagia opravdati i dokazati, da on kao prvi poetak i
prva lasta naega proljea nije mogao u dubine posegnuti, pogotovo
kad ti njegovi radovi nose karakter fakultetskih disertacija itd. Ali ovdje
se ne radi o linosti gosp. Baagia, nego o njegovom radu i znaenju
toga rada. Meutim, kao poetak i kao ishodna taka za dalje poslovanje u tome pogledu ovaj je rad od neprocjenjive vrijednosti Na
koncu i sam je gosp. Baagi u svojoj estitosti i skromnosti uviao,
da njegov rad nije od tako opsenih dimenzija i pod tako visokim mjer-
11
V. Gajret, 10/1926., 9, str.133-134.
102
Muhidin Danko
ilom i ispriao se zato na nekoliko mjesta, pa ak i u prkosnom obliku:

Ko zna bolje, iroko mu polje!12
I pored sve blagonaklonosti prema Muradbegovievom kriticizmu,
mora se primijetiti da u njegovoj kritici ima dosta cinizma, pa ak i zavist spram Baagieve fakultetske disertacije, to moe biti samo izraz prezira jednoga nadobudnog knjievnika spram univerzitetske reputacije njegovog starijeg i opeuvaenog kolege. U svojoj mladelakoj nadobudnosti iao je Ahmed Muradbegovi bezostatno i do krajnosti, predstavljajui Baagia kao znanstvenog poetnika. To mu je
ozbiljno zamjerio i Hamdija Kreevljakovi, veliki prijatelj i skrbnik
bolesnoga Baagia, jer je dobro znao da Safvet-beg, onako ponosan
i prkosan, a uz to i krhkoga zdravlja, nije mogao ostati ravnoduan
spram ovakvih kritikih ocjena o njegovom naunom radu, tim prije to
je i ranije kao pjesnik bio na udaru mnogobrojnih i esto tendencioznih
kritiara. Zato e Ahmed Muradbegovi, to zbog suosjeanja prema
Baagiu, a to i zbog Kreevljakovieve zamjerke, na mnogo uviajniji nain, u ogledu O znaenju Dr. Safvetbega Baagia u naoj
knjievnosti istaknuti nesumljivi znaaj Baagievog naunog
knjievno-historijskog rada, ali i ponovno podvui neke Baagieve
metodoloke nedostatke, no, ovaj put bez ranijeg cinizma i sa punim
respektom prema Safvet-begu kao opepoznatom i priznatom
znanstveniku: Ali ono to daje dr. Baagiu posebno i zavidno mjesto
u naem knjievnom i naunom svijetu to je njegov historijski rad i
njegovi prevodi i tumai orijentalnih klasika i onih naih uenjaka i
pjesnika, koji su pisali na turskom jeziku. On sam ispunjava radom
jednu ogromnu prazninu u naoj kulturnoj i literarnoj historiji i da je
imao malo manje mladenakog oduevljenja i onoga sopstvenog
uveliavanja, koje je odlika sviju poletnijih duhova, a vie kritiarskog
hladnog i analizatorskog duha, njegov bi rad odjeknuo po itavoj Evropi i on bi postao jedan od prvih i jedinstvenih evropskih uenjaka.
Koliko danas vrijede razni Goldziheri u naunoj Evropi, a koliko oni
manje znadu od dr. Baagia, koji je bio i jezikom i duom blii tome
orijentu od sviju tih uvaenih velikana. Jo nam nitko nije protumaio
bit islama i njegove kulture, koja se pojavila jednom silnom i vehementnom snagom u ivotu ovjeanstva, a dr. Baagi je to trebao i
mogao. Da li su ga u tome sprijeile socijalne ili politike prilike ili
sama naa muslimanska sredina, koja je zadojena strogim individualizmom i ne podnosi niijeg kritikog ni analizatorskog suda, to ne
znamo.13
Tako je Ahmed Muradbegovi meu prvima naglasio Baagievu
mladenaku oduevljenost i sopstveno uveliavanje, to e rei,
pristrasnost u tumaenju bonjake knjievnosti na orijentalnim
jezicima. Tu e zamjerku Baagiu kasnije spoitavati i Vano
Bokov, Demal ehaji, Slavko Leovac, Esad Durakovi.
Meutim, za razliku od kritikih stavova Ahmeda Muradbegovia izreenih na raun Baagieve knjige Bonjaci i Hercegovci u islamskoj
knjievnosti, Hamdija Kreevljakovi i Alija Nametak, inae veliki
12
Isto, str.134.
V. Spomenici na proslavu 55-godinjice roenja dra Safvetbega Baagia,
Mostar, 1926., str. 26. U daljem tekstu v.pod: Spomenica.
13
103
prijatelji Safvet-begovi, sasvim e se suprotno izjasniti spram ove

Baagieve knjige. Hamdija Kreevljakovi e je gotovo apologijski
veliati: I kad ovjek ita i lista ovu radnju i uzme na oko, to je na
Mirza uinio, onda se upravo divi sposobnosti i maru ovog ovjeka. I
cijeli ivot bi trebalo utratiti dvojici trojici ljudi, da izrade ovako djelo.
Muan je bio ovo posao, jer je trebalo pretresti tisue starih rukopisnih
djela i tiskanih knjiga, dok se napie ovakva radnja. I da Safvetbeg
nije nita drugo uinio, on se sjajno oduio rodu svome. Ogroman je
broj naih ljudi koji se svojim djelima proslavie u islamskoj knjievnosti, a Baagi je jedini ovjek kod nas, koji se sa svojom poznatom
ljubavlju za sve, to je nae, mogao zanijeti svim svojim srcem i umom
za njih i njihova slavna djela.14
Poput Kreevljakovia i Alija Nametak e veliati znaaj Baagievog
djela Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti: Ono je jedinstveno u naoj literarnoj historiografiji i vjerovatno mu se nee nikada nai zamjena. Jednostavno zato, to mi ne podgajamo
podmladak, koji bi poznavao i prouavao orijentalne jezike, na kojima
je napisana golema literatura, a starih je poznavalaca sve manje, a i u
koliko ih ima, s rijetkim iznimkama, neaktivni su.15
Tako e se Ahmed Muradbegovi, Hamdija Kreevljakovi i Alija
Nametak prikljuiti velikom broju naih knjievnih historiara i kritiara
koji e na razliite i esto do paroksizma suprostavljene naine valorizirati Baagievo djelo. 16
Zapravo, fenomen cjelokupnog Baagievog djela, a posebno njegovog literarno-historiografskog rada, obiljeen je stalnim oprekama u
njegovom vrednovanju. Njegov knjievno-historijski i knjievno-kritiki
rad u tome smislu ne predstavlja bilo kakav izuzetak, navlastito u kritikim radovima koji su nastali u posljednjih tridesetak godina XX. stoljea. Na jednoj strani, Baagi se odreuje kao kritiar i pjesnik
prosvjetiteljske i neoromantiarske provencije, a njegovo kritiko djelovanje oznauje se jednim biografskim i filolokim metodom koji ne
iskljuuje impresionistiki nain vrednovanja dela (Slavko Leovac)17,
dok se na drugoj strani Baagieva kritika proglaava modernom, jer
je, navodno, Baagi, pristupio (je) istraivanju vlastite batine, oplemenjen savremenom metodologijom Zapada i sreom, bio svjestan
da nuni filoloki pristup valja odmah prevladati estetskom analizom,
vrednovanjem i kompariranjem djela18 (Esad Durakovi).
14
V. Spomenici str.19.
Alija Nametak: Sarajevske uspomene, Zagreb, 1997., str.22.
16
Kratke prikaze Baagieve knjige Bonjaci i Hercegovci u islamskoj
knjievnosti napisali su, izmeu ostalih: Vjekoslav Klai, Husein ogo, Hasib
Imamovi, Munir ahinovi Ekremov i drugi, ali njihove prikaze ne tretiramo
posebno u naoj knjizi, jer su u njima ocjene ovog Baagievog djela uglavnom sadrane u prikazima Ahmeda Muradbegovia, Hamdije Kreevljakovia
i Alije Nametka. (O ovim prikazima pogl. Literaturu, u knjizi: Safvet-beg
Baagi: Izabrana djela, II, Sarajevo, 1971.)
17
V. Slavko Leovac: Knjievna kritika 1878-1941., Sarajevo, 1991., str.93.
18
V. Esad Durakovi: Razvoj knjievnohistorijske i knjievnokritike misli u
radovima bonjakih orijentalista, u knjizi: Enes Durakovi - Fahrudin Rizvanbegovi: Bonjaka knjievnost u knjievnoj kritici. Novija knjievnost 15
104
Muhidin Danko
I Leovevo i Durakovievo miljenje o Baagievoj kritici paradigmatina su po svojim usiljenim nastojanjima da se ova kritika na jednoj strani relativizira i to vie obezvrijedi (kod Leovca), a na drugoj
strani da se gotovo apsolutizira i vrednuje kao modernistika kritika u
evropskom smislu te rijei (kod Durakovia). U nastojanju da se
Baagieva kritika oznai modernistikom, stajalite Esada
Durakovia predstavlja samo vrh jedne piramide, jer je tezu o modernosti Baagievog kritikog izraza iznosio i Muhsin Rizvi, koji je u
analizi Beharove kritike pokuao reprezentirati spregu Baagievih
poetskih i kritikih nagnua (Pored odnosa turskih modernista prema
francuskim dekadentima, Baagi indirektno pokazuje i svoj stav
prema hrvatskoj moderni i srpskom simbolizmu, slijedei i praktino,
u svojoj vlastitoj poeziji, vie pravac turske moderne poezije, koja
spaja istok sa zapadom u skladu sa domaim poetskim dugom i senzibilitetom, i izbjegavajui raspoloenja dosade, bezizlaznosti i splina.
Taj pojam spajanja istoka sa zapadom, kao proces i kao knjievni,
duhovni i kulturni rezultat, koji je Baagi upotrijebio kao kvalifikaciju
moderne turske knjievnosti u prikazu Teufik Fikretove zbirke Razbijene gusle, u njegovom vlastitom poetskom opusu i u cjelini njegovog
kulturnog rada ostajao je i dotada a nalazie se kasnije kao kljuna
taka knjievnog sistema i prosvjetno-kulturnog programa)19 Tezu o
Baagievom kritikom i pjesnikom modernizmu na planu jezikog
izraza izloio je i Ibrahim Kajan u studiji Uvod u Baagia, ali bez
ikakve argumentacije, o emu vie piemo u 2. Poglavlju ove knjige.
Oigledno je da se teza o Baagievom kritikom modernizmu uklapala u preporodni mit to ga je u bonjaku knjievnu histroiografiju
usadio sam Baagi, a 1970-tih godina tu e nacionalnopreporodnu
mitologiju do kulminacije dovesti Muhsin Rizvi u dvjema svojim knjigama: Behar. Knjievnoistorijska monografija (1971.) i Knjievno
stvaranje muslimanskih pisaca u Bosni i Hercegovini u doba austrougarske vladavine, I-II, (Sarajevo, 1973.). Dok je Rizvi doivljavao i
tumaio Baagiev modernizam kroz svojevrsnu vezu istoka i zapada, Esad Durakovi je nastojao prikazati kritiara Baagia kao
zapadnog, evropskog mislioca koji je u svome kritikom fenotipu esto
nadilazio tzv. filoloki i pozitivistiko-biografski metod. Mada je
Baagieve studije o bonjakim piscima koji su stvarali na orijentalnim jezicima svrstao u okvire orijentalne filologije, Esad Durakovi ne
tretira Baagia iskljuivo kao klasinog orijentalnog filologa, ve ga
pokuava predstaviti kao suvremenog kritiara iji je kritiki genotip
bio zasnovan na tzv. vrednovanju batine i na komparativnoj metodologiji prouavanja pisca i djela:njegovo istraivanje bonjake
batine danas moemo ocijeniti kao pionirski rad koji je odbio potpuno
svoenje na zamornu nauniku akribiju i estetiki neutralnu filoloku
analizu, ve je u iznenadni i povijesno dugo odlagani susret sa raskonim bonjakim stvaralatvom na orijentalnim jezicima unosio onu
Knjievna kritika, knj.VI., Sarajevo, 1988., str.9. U daljem tekstu v.pod: Esad
Durakovi.
19
V. Muhsin Rizvi: Behar. Knjievnoistroijska monografija, Sarajevo, 1971.,
str.82.
105
vrstu vedrine i uzbudljivog nijansiranja koje moemo nazvati vrednovanjem batine, kompariranjem pojedinih djela i knjievnih pojava.20
Meutim, Slavko Leovac vidi to vrednovanje batine jedino u okvirima
Baagievog impresionizma, ali njegove glavne kritike zasluge
otkriva u biografsko-filolokoj obradi i klasifikaciji bonjakih pisaca to
su stvarali na orijentalnim jezicima: Velika je zasluga Safvet-bega
Baagia to je on prvi zapoeo taj veliki posao i to ga je uradio biografskim i filolokim metodom koji ne iskljuuje impresionistiki nain
vrednovanja djela. Zatim, Baagi je gotovo dao (makar nedevoljno
potpunu) panormu karakteristinih, lepih i dobrih, tekstova ove literature u cilju ilustrovanja i dokazivanja svojih zapaanja i miljenja. 21
I pored najbolje volje teko je osporiti dominaciju biografskopozitivistikog, filolokog i impresionistikog metoda u Baagievom
kritikom prouavanju bonjakih pisaca i njihovih djela na orijentalnim
jezicima, tim prije to je u fazi njegovog pionirskog istraivanja to bilo
jedino i mogue, jer su prije Baagievih postojali samo biografski radovi njegovog oca Ibrahim-bega i Mehmeda Teufika Okia. Ve smo
napomenuli da su ti radovi graniili sa diletantskim biografizmom. Svijest o pionirskom, ali i nedostatnom znaaju svoga knjievnohistorijskog i kritikog rada posjedovao je i sam Safvet-beg Baagi, te e
bez ikakvog ustruavanja ili susprezanja, skromno i autokritiki,
priznati: U ovom djelu neka se ne oekuje kakova historija literature ili
zaokruena literarna radnja, jer to nije bilo mogue izvesti. Sve kombinacije da se uzroci i posljedice dovedu u ma kakav savez i tako cijeloj radnji dade nekakav opi pogled, ostale su bezuspjene. Priznajem: da je jednostavni kronoloki red suhoparan, kad cijela radnja
nema suvisle forme, ali, da to izvedem, moram takoer priznati da
sam danas kratkih rukava.22
Interesantno je kako ove Baagieve nedvosmislene konstatacije i za
njega nimalo kurana priznanja tumai Esad Durakovi. Prvo na to
on eli ukazati jeste injenica da je Baagi imao visoko izraenu svijest o potrebi da se napie sustavna historija bonjake knjievnosti
na orijentalnim jezicima, te je naglasio da je takva historija bila njegov
neostvareni znanstveni ideal. Na drugoj strani, prema Durakovievom
miljenju, Baagi je imao i svijest o pionirskom znaaju svoga
knjievno-historijskog rada, kao i o nedovoljnom stupnju istraenosti
knjievne grae u doba kada je on radio na svojoj doktorskoj disertaciji. U ovom dijelu svojih zapaanja Esad Durakovi je bio potpuno
20
V. Predgovor, str, 119. U knjizi: Enes i Esad Durakovi, Fehim Nametak:

Bonjaka knjievnost u knjievnoj kritici. Starija knjievnost, knj. I., Sarajevo, 1998. Mada u potpisu ovog predgovora stoji: Prireivai, tekst i sadrinski i stilski korespondira sa tekstom: Razvoj knjievnohistorijske i knjievnokritike misli u redovima bonjakih orijentalista (knj.VI), pa je sasvim
opravdano kao autora Predgovoranavesti Esada Durakovia. Oba ova teksta, zapravo, predstavljaju Durakovievo sagledavanje doprinosa bonjakih
orijentalista u dosadanjem izuavanju bonjake knjievnosti, kao i mogue
platforme za pisanje neke budue historije bonjake knjievnosti, iji bi jedan
znaajan dio morao biti posveen izuavanju bonjake knjievnosti na orijentalnim jezicima.
21
V. Slavko Leovac, str.93.
22
V. Bonjaci i Hercegovci, str.11.
106
Muhidin Danko
u pravu, ali potom on izvodi i zakljuak o Baagievoj spoznaji i

djeliminoj primjeni imenentne analize knjievnih djela. Sa ovim
zakljukom teko se moe sloiti, jer je u cjelokupnoj bonjakoj
knjievnoj kritici imanentna analiza knjievnih djela zaivjela tek 1970tih godina, prvo u kritici Midhata Begia, a kasnije i kod Kasima Prohia, Hanife Kapidi-Osmanagi, Enesa Durakovia, Tvrtka Kulenovia, a u manjoj mjeri i kod Muhsina Rizvia. Dakle, o imanentnoj
analizi knjievnih djela u bonjakoj knjievnoj kritici moe se govoriti
tek 60 godina nakon Baagievog pionirskog rada Bonjaci i HerceDr. Safet-beg
Baagi knjievni
historiar i kritiar
govci
u islamskoj
knjievnosti.
Zato je onda Esad Durakovi pourio da Baagia prikae kao
zaetnika moderne knjievne kritike kod Bonjaka? Mislim da su moguni odgovor na ovo vrlo zanimljivo pitanje krije u samoj kritikoj poziciji Esada Durakovia, koji se, piui namjenski o Baagiu i o bonjakoj orijentalistici, u okviru jednog sintetiki zamiljenog kulturnog
projekta, kakva je bila hrestomatija Bonjaka knjievnost u knjievnoj kritici naao u situaciji svojstvenoj tzv. nerazvijenim nacionalnim
kritikim praksama. U svojevrsnom sumiranju i sinteziranju bonjake
orijentalistike Esad Durakovi je traio uporine take sa kojih bi
mogao posmatrati perspektivu te specifine znanstveno-kritike discipline i sasvim je razumljivo da su mu u tome smislu mjesto i uloga
Safvet-bega Baagia bili osnova za bilo kakvo ozbiljnije razmatranje
nacionalne knjievne historiografije, kritike i uope nauke o knjievnosti. Imajui stalno na umu vlastitu kritiku poziciju, koja se nije
mnogo razlikovala od negdanje Baagieve pozicije, Esad Durakovi
je jedini pogled naprijed mogao traiti u tenji da se napie sustavna
historija bonjake knjievnosti, te je to gledite projicirao u samu
prolost, koja je poinjala i zavravala sa Baagiem. Drugim rijeima,
Esad Durakovi je pripisivao Baagiu ona gledita koja je imala
Durakovieva generacija na koncu XX stoljea, a to je bila tenja da
se napie jedna moderna povijest nacionalne knjievnosti. Ako se i
moe govoriti o nekakvom obliku historije knjievnosti kod Baagia,
onda se to moe oznaiti jedino kao specijalna historija knjievnostikako je to veoma realno i kritiki umjereno okarakterizirao Demal
ehaji, nesumnjivo najprieljniji istraiva i poznavatelj Baagieve
knjige Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti. ehaji e u
vezi sa ovom knjigom doslovce kazati: Baagievo djelo Bonjaci i
Hercegovci u islamskoj knjievnosti je sinteza istorijsko-knjievnog i
biografskog, ali ipak se, u izvjesnom smislu, pribliava vie biografiji,
to je sluaj i sa Hammerovom Istorijom otomanskog pjesnitva. Ovo
Baagievo djelo bi se moglo tretirati kao specijalna istorija knjievnosti, ili istorija knjievnosti u irem smislu rijei, ili istorija pismenosti
knjige, budui da je u njemu sagledano i interpretirano, pored umjetnikog, cjelovito stvaranje Muslimana Bosne i Hercegovine na polju
islamskih znanosti: prava, istorije, filozofije i empirijskih nauka, to
pomenutom djelu daje, izmeu ostalog, izuzetan kulturoloki smisao i
vrijednost. 23ehaji pridaje Baagievoj disertaciji izuzetan kulturoloki znaaj, ali ne preuveliava niti mistificira Baagiev metodoloki
23
Demal ehaji: Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti od Safvetbega Baagia, Sarajevo, 1912. , izd. Institut za jezik i knjievnost u Sarajevu, Godinjak Odjeljenja za knjievnost, knj. VII., Sarajevo, 1979., str.91.
107
pristup, to Esad Durakovi, ponekad, moda i nesvjesno, stavlja u
vrh svojih kritikih tenji. Zapravo, i on sam je svjestan svojih pomalo
nategnutih teza o Baagievoj kritiko-znanstvenoj metodologiji, te
pravda vlastiti stav slijedeim zakljukom: Metodologiji Safvet-bega
Baagia dajemo relativno mnogo prostora zbog toga to je smatramo
vrlo znaajnom ne samo za ono vrijeme: ona je i danas aktuelna, kao
anticipacija modernih i savremenih metoda u pristupu knjievnoj tradiciji. Povijesne okolnosti nisu dopustile da Baagi u istraivanjima
knjievne batine dosljedno primijeni svoje knjievnohistorijske metode, ali je izuzetno znaajno da je svjestan njihove vanosti, da je
odmah ukazao na njih i izrazio uvjerenje da e ih kasnije generacije
moi primijeniti-kada knjievna graa, koju je on mogao pregledati,
najzad postane pregledna u povijesti. 24 Ipak, treba kazati da je Esad
Durakovi s pravom ukazao na temeljnost Baagieve znanstvenokritike metodologije o emu je pisao i Demal ehaji, aplicirajui
metod istraivanja i kritike izvora kojima se Baagi sluio u radu na
svojoj doktorskoj disertaciji. Posebno je znaajno da ehaji u svojoj
akribikoj analizi dokazuje kako se Baagi u metodolokom smislu
oslanjao prvenstveno na osmanske tezkire, neke vrste pisanih biografija, ali je po strukturiranosti svoga knjievno-historijskog pogleda
Baagi nastojao slijediti metodike postulate iz uvene knjige
Geschichte der Osmanischen Dichtkunst (Historija osmanskog
pjesnitva) Hammera Purgstalla. I Purgstallova i Baagieva knjiga
strukturirane su kao leksikon, popisi pisaca, njihovih biografija i probrani izvodi iz njihovih knjievnih djela, za razliku od knjige A History
of Ottoman poetry (Historija osmanskog pjesnitva) E. J. Gibba, u
kojoj je ovaj engleski orijentalist pokuao prevazii biografskopozitivistiki metod u pristupu osmanskoj poeziji kroz istraivanja njezina podrijetla, prirode i karaktera, kao i njezina ideologijskog ozraja,
uvjeta i ambijenta u kojima se kroz stoljea razvijala. Demal ehaji
primjeuje da Baagi u disertacijskoj literaturi ne spominje Gibbovu
knjigu, to naravno, ne znai da on za nju nije znao, ali i ako jeste,
oigledno mu nije odgovarala Gibbova antipozitivistika metodologija.
To je dokaz vie da se Baagi kretao utabanim stazama kritikog
biografizma, ali znatno savremenijeg od onoga kakav je aplicirao njegov prethodnik, otac Ibrahim-beg ili hafiz Mehmed T. Oki. Muhidin Danko
Nakon to je opirno naveo sve izvore koje je Baagi koristio u izradi
svoje doktorske disertacije Demal ehaji je pokuao rekonstruirati
metodologiju Baagievog pristupa piscima i djelima, zatim je nastojao
objasniti Baagievo shavatanje knjievnih vrijednosti (kritiki fenotip),
te, to je posebno vano, kontekstualizirati Baagiev romantizam u
okviru njemakoga romantizma i njemake orijentalne folologije i najzad, dati pregled kritikih ocjena Baagievog djela Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti u rasponu od 1912. do 1976. godine,
kada je objavljena famozna studija Vane Bokova pod nazivom
Neka razmiljanja o knjievnosti na turskom jeziku u Bosni i Hercegovini u kojoj su na kunju i pod kritiku sumnju stavljene nekolike
Baagieve znanstvene i kritike teze. Zapravo, Vano Bokov je
zamjerio Baagii to je njegova interpretacija bonjake knjievnosti
na orijentalnim jezicima imala izrazito apologetski karakter, to je po
24
V. Esad Durakovi, str.12.
108
Bokovljevom miljenju onemoguilo objektivno vrednovanje ove literature. Baagi nije krio svoje apologetske namjere jer bonjaku
literaturu na orijentalnim jezicima on ne promilja iskljuivo kao kritiar, ve i kao prosvjetitelj koji nastoji drugima skrenuti panju na jednu
zanemarenu i zabaenu knjievnost i kulturu uope, pri emu on pravi
paralelu naspram junoslovenskih pisaca koji su stvarali na latinskom
ili italijanskom jeziku i iznosi tezu da evropska kritika nije prihvatala
bonjaku knjievnost na orijentalnim jezicima iskljuivo zbog vjerskih
predrasuda. Takoer, Baagi eli drugima dokazati da je itava ta
knjievnost bila izraz bonjakog narodnog genija, to nije nita drugo
do recidiv romantiarskih ideja o narodnoj dui ili duhu jednog naroda
koji se ingeniozno ispoljava kroz njegovu literaturu. Budui da je ta
literatura izraz duha naroda kojemu pripada, ona, kao i sam taj narod,
po uvjerenju jednoga kasnog romantiara kakav je bio Baagi, moe
biti samo uzviena, a zadaa je kritiara te literature da ozvanie
njezin uzvieni karakter. Vano Bokov je otvoreno ukazao na te
Baagieve apologetske namjere, ali ih je pokuao i donekle razumjeti
u kontekstu slinog odnosa prema orijentalnoj poeziji kakav se gajio u
njemakoj kritici jo od Geteova vremena. Na Bokovljev stav o nedostatku objektiviziranog vrednovanja bonjake knjievnosti na orijentalnim jezicima, kako kod Baagia, tako i kod drugih bonjakih
orijentalista, reagirao je Esad Durakovi, pokuavajui da problem tzv.
objektivnog vrednovanja knjievnog djela postavi na viu teorijsku razinu, uvaavajui miljenja modernih evropskih kritikih kola: Problem
je ovdje u tome to pozivanje na objektivno vrednovanje, kao reviziju
Baagievog knjievnokritikog rada, ne razumije elementarnu stvar,
ije razumijevanje je implicirano Baagievim odbijanjem obaveza da
prihvati sudove pjesnikovih savremenika i drugih naunika - naime,
neshvatanje da se knjievna djela nikada ne mogu objektivno vrednovati. Knjievno djelo kao tekst, kao nepromjenjiva struktura, uvijek isti
zbir slova i rijei, jeste jedna vrsta injenice podatne gotovo egzaktnoj filolokoj analizi koja u vlastitome, ali i nedostatnom pristupu
djelu moe ostvariti ideal naunosti ili objektivnosti. Meutim,
knjievno djelo kao (umjetnika) vrijednost nije nepromjenjiva injenica: ono se kao vrijednost realizira u promjenljivim relacijama, u
mome ili tvom odnosu prema djelu kao vrijednosti; ta uvijek ista struktura prolazi kroz razliite svijesti u kojima se, zbog njihove relativne
razliitosti, realizira kao relativno razliita vrijednost. Naravno, relativnost se kree u horizontu tzv. knjievnog ukusa (nejednakog u svim
vremenima), naeg zajednikog opeg iskustva o knjievnosti i
iskustva knjievnosti same. O ovome se moe, naravno, nairoko
pisati, ali za potrebe ovoga rada u kome sumiramo Baagiev knjievnokritiki i knjievnohistorijski metod dovoljno je rei da revidiranje
Baagievih sudova ne moe predendirati na objektivno vrednovanje
u nekakvom scijentistikom smislu, ve u najboljem sluaju - ukoliko je
vrednovanje valjano i temeljito obrazloeno samim djelom, a ne utemeljeno samo u impresionistikom pristupu - moe pretendirati na
intersubjektivnost. Dodamo li svemu izloenom da pozivi na objektivno
vrednovanje (kao reviziju Baagievog objektivnog vrednovanja)
potjeu iz pera filologa ija znanost, po prirodi stvari, dodue obrauje
knjievnost, ali ne kao sistem umjetnikih vrijednosti, onda se pokazje
jasnom bespredmetnost i besperspektivnost objektivnog vrednovanja. Prema tome, ukoliko danas i ne moemo bezrezervno prihvatiti
109
Baagieve sudove, to ne znai da njegovo djelo nije metodoloki valjano. Naprotiv, velika vrijednost toga djela upravo je u vrednovanju
koje udahnjuje ivot povijesnim artefactima, a objektivno vrednovanje
ostaje velika filoloka zabluda.25
Ipak, na pomalo eufemistian nain i Esad Durakovi sam ukazuje na
subjektivnost pojedinih Baagievih kritikih stavova, naglaavajui
pritom da se Baagi nije ogrijeio o ideal objektivnosti. Ono to
Esad Durakovi zamjera Baagiu kao kritiaru jesu dvije injenice: 1.
Neobrazloenost pojedinih kritikih sudova koji usljed nedovoljne eksplikativnosti i argumentacije esto znaju ostati na razini impresije; 2.
Izricanje vrijednosnih sudova na temelju jednog ili nekoliko bejtova
(stihova).
Dok za prvu svoju zamjerku Esad Durakovi nije niti pokuao braniti
Baagia, za drugu zamjerku traio je opravdanje u naslijeenom
orijentalnom poimanju kritike i nominativne poetike po kojima za
ocjenjivanje umjetnike vrijednosti neke pjesme nije neophodna kritika analiza njezine cjeline, ve je vrijednosni kritiki sud mogue uspostaviti i na temelju njezinih perfektnih reprezentativnih dijelova.
Da bi generalno opravdao Safvet-bega Baagia kao knjievnog
historiara i kritiara, Esad Durakovi na koncu je ukazao na temeljni
problem neistraenosti grae u vrijeme Baagievog pionirskog
bavljenja knjievnohistorijskim i knjievnokritikim radom. Sljedstveno
takvom predhistorijskom i predznanstvenom stanju istraenosti
knjievne grae Baagi je nuno morao biti entuzijast koji je djelovao
izvan i mimo zvaninih institucija, pa je u takvim okolnostima bila razumljiva i njegova povremena povrnost u istraivanju i elaboriranju
grae, na ta su primjerice ukazivali Alija Nametak, Fehim Bajraktarevi, Vano Bokov, Ivo Andri, Mustafa Imamovi, Slavko Leovac.
Posebno su znakovite zamjerke Vana Bokova usmjerene ka
Baagievom kritikom vrednovanju bonjake knjievnosti na orijentalnim jezicima. Te kritike ocjene iznesene su u kapitalnoj studiji
Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti, gdje je Baagi eksplicirao nekoliko teza o bonjakoj knjievnosti na orijentalnim
jezicima, a koje su kasnije bile predmet kritikih osporavanja: 1.
Veina pjesnika iz Bosne i Hercegovine ini neki posebni genre na
polju trurskog pjesnitva, to je izravna posljedica uticaja nae
narodne poezije; 2. Turski historiari knjievnosti iz druge polovine
XIX stoljea nisu posvetili adekvatnu panju bonjakim knjievnicima
koji su pisali na turskom i drugim orijentalnim jezicima; 3. Bonjaka
knjievnost na orijentalnim jezicima u mnogim svojim djelima ima izrazitu estetsku vrijednost.
Ovim se Baagievim postavkama otro suprotstavio Vano Bokov
izloivi svoja kritika stajalita u ogledu pod nazivom: Neka razmiljanja o knjievnosti na turskom jeziku u Bosni i Hercegovini. Bokov
se najotrije okomio na Baagievu ocjenu estetske vrijednosti bonjake knjievnosti na orijentalnim jezicima. Za njegove interpretacije
ove knjievnosti iznosi slijedeu zamjerku: Meutim, osnovna slabost
Baagieve interpretacije ove knjievnosti, odnosno poezije, lei u
tome to njegov pristup ovoj knjievnosti nosi naglaen apologetski
25
V. Esad Durakovi, str.13.
Muhidin Danko
110
karakter, ime je unaprijed onemoguen svaki objektivni sud i drugo,
to nam ovu poeziju predstavlja kao poeziju doivljaja, to ona ni u
kom sluaju to nije.26 Kritiziranjem ovih Baagievih kritikih postavki
o bonjakoj knjievnosti na orijentalnim jezicima Bokov je, zapravo,
htio oboriti tezu o nacionalnoj i anrovskoj zasebnosti te literature,
tretirajui je kao osmansku knjievnost u Bosni i Hercegovini. Dakle,
time se ta knjievnost iskljuuje iz konteksta narodne, junoslavenske
i evropske knjievnosti, to je dobro poznat i jo od 20-tih godina uvrijeen kritiki stav o bonjakoj knjievnosti na orijentalnim jezicima (J.
Kri, I. Andri, V. orovi). U tome smislu Bokov odbacuje i tezu o
nedovoljnoj panji turskih historiara knjievnosti naspram ove rubne
literature, smatrajui da stanje tadanje turske knjievnosti historiografije nije ni dozvoljavalo tako ire zahvate i da se Bosna i Hercegovina u okviru Osmanskog Carstva nije smatrala posebnim kulturnim
podrujem sa posebnom knjievnom tradicijom da bi ovi istoriari
dopustili sebi prezrivi odnos prema knjievnicima iz Bosne i Hercego27
Dr. Safet-beg
Baagi knjievni historiar i kritiar
vine.
Vidjeli smo da se Bokovljevoj, pomalo ideolokoj tezi o Baagievom
apologetsko-subjektivnom vienju bonjake knjievnosti na orijentalnim jezicima odluno suprotstavio Esad Durakovi kontratezom o
nemogunosti objektivnog vrednovanja knjievnih djela. Pri tome se
Durakovi nije posebno obazirao na Baagievu tezu o zasebnosti
bonjake knjievnosti na orijentalnim jezicima usljed utjecaja narodne
poezije. Ovu je tezu naa orijentalistika gotovo u potpunosti odbacila
(v. na primjer miljenje Nenada Filipovia u ogledu: Knjievna batina
bosanskih muslimana na orijentalnim jezicima u svjetlu evropske orijentalistike, Sarajevo, 1990.). No, treba pretpostaviti i mogunost da
Esad Durakovi, kao vrstan poznavatelj bonjake knjievnosti pisane
na orijentalnim jezicima, svjesno nije pomenuo ovu Baagievu tezu
budui da u naoj orijentalistikoj kritikoj praksi komparativna istraivanja nisu ni zaivjela, pa tako o eventualnom uticaju bonjake
usmene poezije na stvaralatvo na orijentalnim jezicima teko
moemo govoriti na ovome stupnju istraenosti moguih uticaja i meusobnih proimanja, kako u tematsko-motivskom, tako i u poetikoformalnom smislu. To podruje tek treba postati predmet sustavnog
istraivanja u naoj orijentalistici.28 Takoer, Esad Durakovi nastoji
predstaviti Baagievu biografsku kritiku kao ivu duhovnu tvorbu koja
komunicira i stvaralaki korespodira i s naim vremenom, mada, s
pravom, zakljuuje da Baagi nije konsekventno razvio knjievnohistorijski, pa ni knjievnokritiki sistem. Meutim, Esad Durakovi dri
posebno vanim Baagievu stalno prisutnu svijest o nedovoljnosti i
26
V. Vano Bokov: Neka razmiljanja o knjievnosti na turskom jeziku u
Bosni i Hercegovini, Zbornik radova sa naunog skupa Knjievnost Bosne i
Hercegovine u svjetlu dosadanjih istraivanja (Sarajevo, 26. i 27. maja
1976.), Sarajevo, 1977., str.61.
27
Isto, str.63.
28
Bokovljevim tezama suprotstavio se Demal ehaji tokom diskusije na
skupu Knjievnost Bosne i Hercegovine u svjetlu dosadanjih istraivanja.
ehaji je iznio i neke prilino blijede argumente o uticaju bonjake narodne
poezije na knjievnost Bonjaka koji su pisali na orijentalnim jezicima (o tome
v. Zbornik Knjievnost Bosne i Hercegovine u svjetlu dosadanjih istraivanja, Sarajevo, 1977., str. 227.-229.
111
nesposobnosti filolokog metoda da zahvati batinu kao umjetnost.
Na drugoj strani, po Durakovievom miljenju, Baagi je respektirao
historijski kritiki metod, ali nije robovao historicizmu niti scijentizmu,
ve je knjievnim djelima i piscima pristupao iz perspektive vlastitog
vremena. Taj kritiki fenotip dosljedno je primijenio u svojoj studiji
Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti, smatrajui posve nedostatnim model kronolokoga redanja pisca i djela, ve je, kako
Durakovi napominje, zagovarao model historije knjievnosti, mada
svjestan da on sam ne moe izvesti do kraja taj model, budui da nije
imao izgraen niti stabilan knjievnokritiki sistem na koji bi se mogao
metodoloki i strukturno osloniti. Ali Esad Durakovi izvanredno primjeuje da je Baagi bio uvijek svjestan potrebe svrstavanja knjievne
grae u stabilan knjievnohistorijski i knjievnokritiki sistem koji e
omoguiti pisanje sustavne historije knjievnosti. No, taj Baagiev
ideal ostao je neispunjen i stoljee nakon njegove knjige Bonjaci i
Hercegovci u islamskoj knjievnosti.29
Kritika analiza studije Bonjaci i Hercegovci u islamskoj
knjievnosti
Kroz itavo djelo Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti evidentan je Baagiev napor da se kritiki udalji i emancipira od metoda
klasinog biografizma. Zato je on izvrio periodizaciju bonjake
knjievnosti pisane na orijentalnim jezicima, podijelivi njezino trajanje
na etiri velika perioda: 1. Doba prije Gazi Husrev-bega (1463.-1521.);
2. Gazi Husrev-begovo doba (Sokolovia era); 3. Trei period (XVII
vijek); 4. etvrti period (XVIII vijek).
Demal ehaji smatra da je Baagi u samo nekoliko osvrta prokomentarisao oblike svakog od pomenuta etiri perioda razvoja
bosanskohercegovake knjievnosti na orijentalnim jezicima, ali i da
je usredsredio svoje literarne analize i kritike ocjene oko pojedinih
autora, tako da djelo, uzeto kao cjelina, predstavlja pregled, ali u isto
vrijeme i vrednovanje i kritiku ocjenu te literature.30
Meutim, sa ovim ehajievim miljenjem moemo se samo
djelimino sloiti, jer Baagi ipak pokuava postulirati svaki od etiri
pomenuta perioda u iri i povijesni i socijalno-kulturalni kontekst.
Piui o pjesniku Adniju Baagiu prvo ukazuje na vanost knjievnosti u kulturnoj povijesti jednog naroda, te s ponosom istie da je
vrijeme od XVI do XVIII stoljea bilo najsjajnije doba u historiji bonjake kulture. S druge strane, Baagi je ukazao i na elitizam bonjake knjievnosti na orijentalnim jezicima koju je stvarala i razumjela
samo odabrana kasta: inteligencija-ulema, to po njegovom miljenju
- nije dovoljno za trajni duevni razvitak bonjakog naroda. Takoer, Baagi je kritizirao i krajnje nemaran odnos Bonjaka prema
vlastitoj kulturnoj batini, smatrajui da bi ona potpuno pala u zaborav
29
O gleditima Muhsina Rizvia na knjievnokritiki rad Safvet-bega Baagia
pogl. u alineji ovoga poglavlja pod nazivom: Ostali Baagievi ogledi o istonim pjesnicima: Izmeu imperionistikog oduevljenja i kritike analize.
30
V. Bonjaci i Hercegovci, str.265.
112
Muhidin Danko
da je nisu sauvali drugi islamski narodi. Zato Baagi apelira na

mlai islamski narataj u Bosni i Hercegovini da se vie zauzme za
ouvanje svoje bogate i prainom prekrivene knjievne zaostavtine iz
osmanskog perioda. Sasvim je razumljiv ovaj Baagiev apel ako se
zna njegova stalna prosvjetiteljska teza o Bonjacima kao izabranom
narodu koji svojom literaturom i ukupnom kulturom treba da bude
spona izmeu Istoka i Zapada.
U eksplikaciji drugog perioda Baagi velia zasluge Gazi Husrevbega za kulturni razvitak bosanskih muslimana i istie prvu generaciju
iza Gazi Husrev-bega u kojoj se pojavio niz velikih bonjakih knjievnika koji su podigli trajne spomenike na polju istone literature. Eksplikaciju drugog perioda Baagi je nastavio i u uvodu za trei period.
On istie svijest prvoga narataja iza Gazi Husrev-bega o potrebi dizanja vjerskih i kulturno-obrazovnih institucija u Bosni i o uplivu Bonjaka u tursku dravnu administraciju, to im je davalo garancije za
vlast u sopstvenoj zemlji. Meutim, vremenom je kod Bonjaka ta pozitivna svijest sve vie kopnila da bi u drugoj polovici XI v. po Hidri
polahko dolazilo do opadanja bonjake literature na orijentalnim
jezicima. Tu je dekadenciju u literaturi Baagi povezao sa opom
stagnacijom turske vojske i sa naglim opadanjem negdanje moi
Osmanskog Carstva: Duevna djelatnost s rasapom drave ide rame
uz rame. Stari klasicizam gubi svoj sjaj, a nadomjeuje ga banalna
frazeologija.31
Baagi dakle, dovodi razvoj bonjake literature na orijentalnim
jezicima u izravnu vezu sa stanjem ekonomske i politiko-vojne moi
turske drave i bosanskih velikodostojnika u njoj, te e u uvodu za
etvrti period ilustrirati tu tezu podacima o brojnim vojnama Bonjaka
u Bukovini, na Krimu, Srijemu, u umadiji i Perziji, zatim o unutarnjim
razmiricama izmeu pojedinih stranaka, magnata, gradova i vezira,
kao i o poharama kuge koje su dodatno desetkovale ratom opustoeno bonjako stanovnitvo.
No, samo na prvi pogled moe se uiniti da Baagi nije znao periodizirati bonjaku knjievnost na orijentalnim jezicima na osnovu imanentnih knjievno-estetskih kriterija. Za svaki od navedenih knjievnohistorijskih perioda Baagi je odreivao vorine pisce i analizom
njihove literature ukazivao je na dominantne poetike obrasce u dotinim periodima. Tako je za prvi period istaknuo pjesnika Adnija, za
drugi Dervi-pau Bajezidagia, Hasana Kafi el-Akhisarija i Nerkesiju,
za trei period-Sabita Uianina, a za etvrti period Arif-bega Rizvanbegovia-Stoevia.
U ogledu o Adniju Baagiu je prilino suzdran u donoenju vlastitih
kritikih sudova o ovome pjesniku i uglavnom iznosi ocjene drugih
kritiara, eksplicirajui svoju poznatu tezu o nedovoljnoj panji turskih
kritiara o Adnijevoj poeziji. Tek u ogledima o pjesnicima iz drugog
perioda Baagi iskazuje i vlastite kritike sudove, koji su ponekad
apologetini i pretjerani, kao onaj o Sudiji, gdje se iznosi arijevska teza
o Bonjacima. Baagiev kritiki vokabular je oigledno elitistiki, ispunjen begovtinom, a ponekad je udaljen od naunog stila. Baagi
eli i u kritici biti pjesnik, pa pie baroknim, kitnjastim stilom o pjes31
Isto, str.127.

113
nicima iju je poeziju posebno volio i cijenio. Tako e svoj ogled o
Dervi-pai Bajezidagiu zapoeti u pjesnikom stilu: Usred krne
Hercegovine, u bijelom gradu mostaru pokraj hladne Neretne u estom deceniju XVI vijeka rodio se u odlinog graanina Bajezid-age
sin, kome je nadio ime Dervi.32 Takoer, Baagi esto inkorporira u
svoj kritiki tekst brojne latinske, orijentalne i narodne sentence: Od
mudrih rijei crpi se pouka, mogu kome kao savjet posluiti, ovjek
nije ovjek, s kojim se ne rasvijetli (njegovo vrijeme) i koji ne ostavi na
zemlji spomenika; Kad srea kome ruku prua ne pita iji je sin,
nego ga vodi do odreene mu granice u carstvu zemnih blagodati,
Uz nasilje nema pobjede; ovjek sa slubom ne postaje velik, nego
sluba sa ovjekom itd. Uza sve to, Baagiev kritiki jezik zna se
udaljiti od klasinog naunoh stila i prei u istu metaforiku, kao primjerice u ogledu o Ali-dede el-Bosneviju: Uzevi sve skupa, mi pred
tom knjigom stojimo kao mornar bez buzole u nepoznatom moru. Gdje
god zabrodimo, lutamo bez cilja i svrhe. Svako pitanje ini nam se
zagonentno, a svaki odgovor lakonian i mistian. Tu se raspravlja o
predmetima, koji nas potiu na razmiljanje; a nae misli prekratke, da
ih shvate i razumiju Mi tu lebdimo izmeu idealnosti i realnosti kao
dijete pred vratima od dva arena kanata i divimo se veleuenosti Alidedeta, mislei da ga razumijemo, a uistinu ga ne razumijemo.33
Lijep primjer metaforikog, literarnog jezika nalazimo i u Baagievom
ogledu o Dervi-pai Mostarcu: Svijet je udnovata knjiga, kako je ko
ita, onakva mu se prikazuje. Vesela temperamenta u sigurnom azilu,
pokraj obilja blagodati, izgleda kao veseli pozorini komad, u kome
duhovitost kulminira. Naprotiv sentimentalnoj naravi ovjeka, koju razorua na prvim stranicama s bijedom i nevoljom, pa poloi oruje i
preda se u vlast sudbine, da ona ravna s njegovim radom, voljom i
miljenjem, prikazuje se uasnom tragedijom.34
I pomenuti primjeri pokazuju da Baagi nije bio u potpunosti ovladao
formom i zakonitostima znanstveno-kritikog miljenja i izraavanja,
odnosno on je doivljavao anr knjievne kritike veoma fleksibilno,
mijeajui razliite forme i metode knjievno-kritikog iskaza: od pozitivistikog i biobibliografskog nabrajanja, preko impresionistikih
ogleda do kritikih iskaza o odgoju, mentalitetu, vjerskoj inteligenciji,
etnikoj kulturi, knjievnom ukusu itd. Baagi je esto znao biti
veoma nezgodan i nemilosrdan kritiar, osobito tamo gdje je zasijecao
u stanovite socijalne i kulturne anomalije. Tako e bez ikakvog zazora
u ogledu o Pruaku kritizirati kolektivistike obrasce bonjake kulture i odgoja mladei u kojemu se ne vodi rauna o bogatom naslijeu duhovne aristokracije, ve o efemernim sitnicama iz epske
prolosti: Svega je nestalo, pa i uspomena na velike ljude, jer su tada
narodni ideali postali hajduci i panduri, kojih se i danas imena s njihovim pustolovinama prenose po cijelom narodu u stotinama epopeja.
Rijetki su muslimani u Bosni koji ne znadu imena konja arzeleza,
Taleta, Hrnjica i dr., a na prste se dadu nabrojiti, koji po imenu
poznaju Dervi-pau, Alidedeta, Kafiju i druge velike sinove iz nae
ponosne dobi. To je alosno, ali je istina, koja se ne da opovrgnuti.
32
Isto, str.65.
Isto, str.63.,64.
34
Isto, str.73.
33
114
Muhidin Danko
Krivnja lei u uzgoju, o kome se u nas odavno ne vodi raun; za to

nijesmo ni svjesni svoje plemenske sposobnosti, koja se u letargiji
malo-pomalo gubi i koja e s vremenom sasma zamrjeti, ako se za
vremena ne probudimo iz mrtvila i ne osvijestimo mlai narataj.35
Ovdje se Baagi oitavao kao knjievni kritiar elitistikoprosvjetiteljskog tipa. Njegova kritika uvijek je angairana i usmjerena
prema konkretnim socijalnim i pedagokim problemima ili skupinama.
Posebno je kritian prema bosanskoj ulemi i njezinoj ravnodunosti
prema vrijednostima iz bonjake knjievne i kulturne prolosti. Tako
e se u ogledu Allameku izravno okomiti na bosansku ulemu: Da Allamek nije rano legao u grob, sigurno bi dotjerao do meihata, a
moda i knjievnih spomenika ostavio napretek, o kojima bi dananja
ulema vie glavu razbijala i ee spominjala malog sveznalicu; na
alost, danas ni u domovini o njemu niko nita ne zna, a to je testimonium ignorantiae za nau ulemu, koja uope ne vodi rauna o
naim preima i njihovim djelima, jer je indolentna prema svemu, to
bi moglo narod podsjetiti na ueniju ulemu u Bosni i Hercegovini i u
oima proste svjetine oboriti im ugled, koji uivaju bez zasluge za
narod i za znanstvo.36
Kao prononsirani duhovni i socijalni elitist Baagi se pomalo kritizerski odnosi prema bosanskoj ulemi, a motivi te kritike nisu samo kulturoloke, ve i line naravi, o emu vie piemo u poglavlju pod nazivom: Baagievi laicistiki tekstovi o vjeri.
Mautim, Baagi u svojoj kritici ne tedi niti pojedine pjesnike, kao
primjerice Nerkesiju, kod kojeg se obruio na nenaravnost tila, ali,
istovremeno, on kritizira i Nerkesijine suvremenike koji su promicali
takav stil: Taj til imade markantno obiljeje, koje po naem miljenju
- iskljuuje klasinu ljepotu. Obskurnost i afektacija veli Macaulay,
dvije su najvee mane tila, a te obje mahane nalaze se u Nerkesijinoj prozi. Moemo li njega kriviti radi toga? Ne moemo, nego trebamo kriviti ukus njegovih savremenika, koji su se divili samo blijeteem tilu i neobuzdanoj dikciji.37
Safvet-beg Baagi, bez obzira na svoju kritiku prirodu, trudio se da
uvelia umjetniku vrijednost mnogih bonjakih pisaca na orijentalnim jezicima, te mu je zamjereno da je o njima pisao apologetski i
subjektivistiki (V. Bokov) i bez potrebne kritike distance. Meutim,
na drugoj strani, Baagi je otvoreno zamjerao turskim knjievnim historiarima i kritiarima da su se nemarno odnosili prema bonjakim
piscima, kao primjerice prema Sabitu Uianinu, kojega je Muallim
Nadi kritizirao zbog navodnog neposjedovanja dobrog literarnog
ukusa. Baagi je bez ikakvog ustruavanja polemizirao sa Nadijinim
stavom, nastojei da dokae originalnost i autentinost Sabitove
poezije. Bila je to prva nauna polemika u historiji bonjake knjievne
kritike, vea tim prije to se Baagi nije libio kritizirati itavu jednu
nacionalnu knjievnu historiografiju kakva je bila turska knjievna historija. Na takav potez mogli su se usuditi samo intelektualci velikog
35
Isto, str.83.
Isto, str.107.
37
Isto, str.95.
36
115
formata, uvjereni u ono to rade i opremljeni najmodernijim znanjima

iz tadanje knjievne historiografije.
Baagi je smatrao odbranu bonjakih pjesnika iz turskog doba pitanjem nacionalne asti, to je u potpunosti odgovaralo njegovim lokalpatriotskim osjeanjima i elitistiko-prosvjetiteljskim uvjerenjima.
Ona su do posebnoga izraaja dola u Baagievom ogledu o Hikmetu, gdje se u egzaltiranom tonu slavi muevna odvanost i hercegovaki ponos Hikmetov, kao i vjernost naelima i priroena naivnost,
da bi u maniri pjesnika Baagi zapisao o Hikmetu: Pjevao je u turskom jeziku, pa uza sve to njegove su pjesme pune divote kao velianstveno vrelo Bune. U njima ima neto to nas podsjea na divlju
hercegovaku prirodu. 38
Kao kulturni elitist Safvet-beg Baagi je svjesno veliao istonu
prosvjetu bosanskih muslimana, nastojei ih pokazati kao visoko kultivisan narod, odabran da bude spona izmeu istone i zapadne kulture. To je bila velika i plemenita tenja i zamisao Baagieva, koja e
po svojoj privlanosti ostati aktuelna i do naih vremena. Znanstveni i
umjetniki kriterij u vrednovanju bonjake knjievnosti na orijentalnim
jezicima ostat e trajnim putokazima za sve istraivae ovoga dijela
bonjake kulturne batine. No, sam Baagi, kao knjievni kritiar,
bio je veoma skroman i svojim kritikim sudovima nije elio obavezivati bilo koga. To najbolje potvruju dva pasusa iz njegova ogleda o
Hikmetu, gdje Mirza Safvet govori o sebi kao kritiaru posve nepretenciozno: Zato u ovom djelu ne moe biti ni govora o kakvoj vjernoj
slici Hikmetova ivota, a jo manje o dostojnoj ocjeni njegovih djela.
Njegov ivot i djelo iziskuju studiju, kojoj ja nijesam dorastao, jer pred
Hikmetom kao ovjekom i pjesnikom smatram se nespremnim za taj
posao.39
Eto pod takvim nutarnjim raspoloenjem stvorio sam za se sud o
djelima naega Hikmeta, koji ne namee nikome, nego preputam
svakom itatelju da stvori o njegovim djelima sud prema svojoj uviavnosti.40
Makar u oitovanju ove skromnosti ima i pomalo kritike manirologije,
Baagieva e knjievna kritika, objedinjena u kapitalnoj knjizi Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti, uvijek iznova zraiti novim
poticajima za budue istraivae bonjake literature pisane na orijentalnim jezicima.
Ostali Baagievi ogledi o istonim pjesnicima: izmeu impresionistikog oduevljenja i kritike analize
Bezmalo kroz sve Baagieve oglede o istinim pjesnicima provlai se
jedna zajednika nit ili bolje reeno - Mirzina opsesija: pribliiti naem
itatelju bogatstvo i ljepotu istone poezije. Baagi je zapravo, udio
presaditi cvijee istone poezije u domau pjesniku bau, kako je
38
Isto, str.210.,211.
Isto, str.208.
40
Isto, str.217.
39
116
Muhidin Danko
sam govorio, jer je bio uvjeren da na jezik ima sve uslove da usvoji tri
glavne pjesnike forme sa Istoka: rubaiju, gazel i kasidu. Stoga je napisao ogled Rubaija, gazel i kasida u kojemu u najkraim crtama
upoznaje itatelje sa metrikom shemom i samim postankom ovih
pjesnikih formi. Posebno je interesantna njegova eksplikacija
postanka rubaija, koja se razvila iz povika jednoga djeaka prilikom
igre ubacivanja oraha u rupu (tako-liho). Istu narativnu jezgru
nalazimo i u Baagievoj prii udnovat zakljuak iz zbirke Uzgredne biljeke, to najbolje svjedoi o njegovome slobodnom shvaanju autorstva i originalnosti tema koje se prozno obrauju. Uz objanjenja ovih triju istonih pjesnikih formi Baagi je dao i primjere
vlastitih pjesama, molei eventualne kritiare da ne budu previe
strogi prema tim prvijencima, jer svaka vrsta pjesme, kad je presaena iz tue knjievnosti u nau, nije bila ni formom ni sadrajem dotjerana. Vrijeme ju je malo-pomalo ugladilo i dotjeralo prema uzoru.41
Iz ovog kratkog objanjenja vidljiva je opreznost sa kojom je Baagi
prilazio usaivanju stranih poetskih formi u domau knjievnost, tako
da ne stoje stroge kritike ocjene A.B imia po kojima je Baagi
naivno i nasilno elio ugraditi istonjake poetske forme u hrvatsku
poeziju s poetka XX stoljea. Baagi jedobro znao da e se te poetske forme tek s vremenom iskorijeniti u domaoj knjievnosti, to
govori o njegovome evolucionistikom shvatanju dinami- zma jedne
nacionalne poezije i njezina popstupnog umjetnikog razvoja.
Koliko je bio opinjen rubaijom i gazelom kao uzvienim formama
pjesnikoga izraavanja, najbolje svjedoe Baagievi ogledi o Hafizu
kao majstoru gazela i o Hajamu kao majstoru rubaija. Inae je Baagi
preferirao klasinu poeziju drei Firdusija, Hajama i Hafiza stubovima
klasinog orijentalnog pjesnitva.
U ogledu o Hafizu Baagiu na posredan nain pie i o samom sebi
kao pjesniku, odnosno prikazuje sliku idealnog pjesnika kroz Hafizov
pjesniki portret: ta je imao mimo ostale pjesnike da ga toliko slave u
domovini i u stranom svijetu? Jedan neobian dar, smion polet i ukus
u izboru rijei i izraza. On pjeva o prirodi, ljubavi i vinu, o pjesmi slavulja, o veseloj mladosti, o slastima i astima bezbrina ivota; on
gleda na svijet kroz ruiasto svjetlo i nastoji da nam ivot prikae kao
vjenu sreu. No takav bi ivot bio monoton, a pjesme o njemu dosadne; zato od zgode metne crne naoale, pa dugotrajnu radost ivota zaini s malo pesimizma, tj. u trajnu sreu unese malo nesree-ta
je nesrea obino u ljubavi i tako dade posebni ar svome gazelu.
Osim toga Hafiz je znao vjeto zainiti svoje umotvorine mistinom
filozofijom i posuti ih aforizmima koji sraju kao iskre i lete kao krilatice
od usta do usta, od knjige do knjige i prodiru u ire narodne mase.
Izvanredna pjesnika ljepota mnogome njihovu stihu brzo je pomogla
da postane poslovica. Uz svu svoju individualnost Hafiz se nije mogao
oteti uplivu Chajjamovu. Prouavajui islam na vrelu i dolazei u dodir
s ulemom i ehovima, koji su se u njegovo vrijeme, s jedne strane,
meu se gloili, a s druge, podupirali u borbi proti slobodi volje i misli,
brzo se uvjerio da su i jedni i drugi farizeji, koji s pobonosti na okunemaju svoju okolicu i izrabljuju svoj poloaj kao duobrinici, koji islam ne poznaje. To farizejstvo u Hafizu je izazvalo negodovanje, kome
41
Safvet-beg Baagi: Izabrana djela, knj.II., Sarajevo, 1971.,str.207.

117
je dao oduka u mnogom gazelu, sve onako uz put pjevajui o ljubavi
i vinu.42
Lahko je u ovome Hafizovom pjesnikom portretu prepoznati i neke
pjesnike crte i osebitosti samoga Baagia: slavljen u vlastitom
narodu, poletan i smion duh, pjesnik sa izmijeanim osjeanjima ivotnog optimizma i pesimizma, mistik i aforistiar, poklonik ljepote, zaljubljenik u Hajamovu poeziju, otar i beskompromisan kritiar ortodoksne uleme i njezina farizejstva. Sve su to odlike koje je i sam Baagi
posjedovao ili je to bila uobrazilja koju su mu drugi nametnuli, slavei
ga kao pjesnika i narodnog prosvjetitelja.
Ogled o Hajamu znaajan je i po jo jednoj injenici. U njemu Baagi
pokazuje svoje izvanredno poznavanje njemake i francuske literature
o istonim pjesnicima, osobito o Hajamu, iz ega se vidi da je Baagi
pratio evropsku znanstveno-kritiku i umjetniku literaturu koja se
bavila ili se nadahnjivala poetskim arima Istoka. Ovaj ogled je pisan
po naelima pozitivistiko-impresionistike metodologije i ima zanimljiv
uvod u kojemu je Baagi odslikao dio atmosfere na sarajevskoj
Baariji u ljeto 1915. godine. Baagi je tu objasnio itateljima kako
je doao do jednog starog rukopisa na perzijskom jeziku (kupovinom
na drabi na buvljoj pijaci u Telalima). On nije mogao sakriti svoje
oduevljenje nad djelom Omera Hajama: njegov duh probudi u meni
neko vie uvstvo, koje ni prije ni poslije nijesam osjetio ni prema jednom istonom pjesniku. Chajjamove rubaije u originalu, gdje su izljevene sve tajne njegova srca i due u jedrom i zvunom jeziku, drukije osvajaju nego najsavreniji prevodi S vremenom razvio se u
meni neki osobiti kult prema Chajjamu, koji me potaknu na prouavanje i prevaanje njegovih pjesnikih umotvorina.43
U duhu impresionizma napisano je i Baagievo objanjenje samoga
postanka rubaija: Kad svagdanjim radom izmuenim gostima i domainu vino ulije energije i dade poleta, obino se jezik razvee uenim i
neukim ljudima. Neuki pjevanjem narodnih pjesama daju oduka
svome veselju, a ueni otvaraju razgovor o aktuelnim ili znanstvenim
pitanjima. Zamislite Chajjama u takovom drutvu, pa e vam odmah
sinuti pred oima: kako su nastale rubaije. Branio je ivom rijei svoje
nazore, dok je mogao da ne prekorai granice erijata, a kad je doao
u kripac, dozvao je Muzu u pomo i jednom rubaijom rekao to ne bi
smio rei u nevezanom govoru44 Iz ovog odlomka vidljiva je
Baagieva angairanost u svojstvu intelektualca i esejiste. Gotovo u
svakom svome eseju o istonim pjesnicima on eli istaknuti stanovitu
socijalnu tezu, vlastiti intelektualni stav o pojedinim knjievnim, drutvenim ili kulturnim problemima. Tako e on u ogledu pod nazivom:
Teufik i Fikret, moderni turski pjesnik iskazati svoj kritiki odnos
prema pojmu modernizma, osobito prema turskom modernizmu kojega je ipak smatrao umjetniki plodotvornim: Taj je pokret kroz nekoliko godina pomladio i obogatio osmanlijsku knjigu s vie krasnih
umotvorina - taj pokret rodio je vie mladih sila, koje, makar malo i
skeptino bilo, s nekim prekrivenim ponosom gledaju u sjajnu budu42
Isto, str.211.,212.
Isto, str.229.
44
Isto, str.235.
43
118
Muhidin Danko
nost svojih modernih naela. Moderno je sjeme palo na plodno polje

lijepe knjievnosti u Turskoj i kroz kratko vrijeme urodilo obilnim plodom. Ta ve je i biblioteka osonovana, da za malen novac prua
duevnu hranu odabranoj italakoj publici. Dakako svi osmanlijski
pisci i umjetnici ne sviraju uz diple modernih, ali im ne prave ni maiju
muziku, kao nai vitezovi. Ne da se razumjeti: zato u nas duobrinici unaprijed strepe pred svakim slobodoumnim i individualnim
pokretom u knjievnosti i umjetnosti? Samo se za nokat udalji od tradicionalne forme i miljenja, pa si propao, jer e se odmah na te
oboriti cijelo jato kritiara, koji su bajagi pozvani da bdiju nad duevnim raspoloenjem pojedinca i mase.45 Koliko god se pohvalno izrazio o turskoj moderni, koja je - po njegovom shvaanju moderniteta svoj modernizam crpila iz usvajanja i nadogradnje tradicionalnih poetskih oblika, Baagi je istodobno veoma kritian prema vladajuoj
kritici u Bosni i drugim junoslavenskim zemljama, gdje se prema
Baagievom miljenju - tvrdokorno branio svaki tradicionalizam. Ovi
Baagievi stavovi o modernistikoj poeziji unekoliko se razlikuju od
njegovog odnosa spram moderne to ga je oitovao kroz svoju
poeziju u zbirci Misli i uvstva, gdje se upravo on zalagao za respektiranje tradicionalistikih formi pjevanja.
Ipak, ogled o Teufiku Fikretu, makar bio paradoksalan u odnosu naspram Baagieva pjesnitva, po mome miljenju, najuspjeliji je
Baagiev ogled uope. U njemu Mirza Safvet pokazuje da je dobro
razumio sukob moderne i tradicije, zalaui se kao kritiar za onu
prvu, i to ne samo u turskoj nego i u junoslavenskim literaturama.
Baagievo shvatanje moderne zasnivalo se prvenstveno na potrebi
osuvremenjivanja pjesnikog jezika, uvoenja klasinih poetskih formi
u novome ruhu i iskazivanja snane individualnosti pjesnika, kao to
je Baagi mislio za Vojislava Ilia, smatrajui ga najmodernijim
junoslavenskim pjesnikom.
S druge strane, pjesniki modernizam za Baagia mora imati i svoju
praktinu vrijednost: uklapati se u kulturni razvitak jedne zemlje i njezinog naorda. Tu se Baagi ponovno deklarirao kao prononsirani
prosvjetitelj koji nikada nije elio razgraniiti sebe kao pjesnika, esejistu i drutveno angairanog intelektualca. Zato se on nije ustruavao
niti od polemikih obraanja kulturnoj javnosti, kao primjerice u sluaju
njegova neslaganja sa kritikim stajalitima Ferida o poeziji Sabita
Uianina, o emu je pisao i eki orijentalist Jan Rypka prireujui za
tampu Sabitov Divan. Svoje primjedbe polemikoga karaktera Mirza
Safvet je objavljivao u nastavcima u asopisu Gajret tokom 1926.
godine (V. Dr. Jan Rypka: Beitrage zur Biographie Charakteristik und
Interpretation des turkischen Dichters Sabit, Erster Teil, Prague,
1924.). Baagi se posebno okomljuje na Ferida koji je denuncirao
Sabita kao pjesnika, trgajui neke Sabitove stihove iz konteksta, to je
Baagia posebno iritiralo, te e odluno stati u odbranu Sabitova
pjesnitva, i to prvenstveno kao pjesnik, a tek potom kao kritiar,
drei odbranu jednoga bonjakog pjesnika pitanjem nacionalne i
umjetnike asti: Ne znam, jer nisam nikada itao pjesnike u zloj
namjeri, da po njihovim djelima lovim stihove, koji ne odgovaraju
mome ukusu, ali mislim, da i u pjasmama najveih pjesnika, recimo
45
Isto, str.243.,244.

119
Shakespearea i Goethea imade stihova, koji iupani iz cjeline ne bi
mogli izdrati kritiku jednog zlobnog pisca, koji bi uzeo sebi za zadau,
da ih izvrgne ruglu kao to je to Ferid uinio sa Sabitom. 46
O kome god da je pisao, Mirza Safvet je titio dignitet pjesnika, nastojei da ga to vie priblii irem itateljstvu. U tome nastojanju bio je
sadran moralni i socijalni smisao njegove knjievne kritike: braniti
pjesnika i promicati pjesnitvo kao uzvieni produkt i promicati ih
oboje u narodu, kako bi se neuki puk pomou poezije prosvjeivao i
kulturno razvijao. No, Baagi je paljivo birao istone pjesnike o kojima e pisati, njegova selekcija uglavnom je bila antologijska, osim u
nekoliko primjera gdje je nastojao predstaviti pjesnitvo nekih istonjakih poetesa. Mahom je Baagi pisao o istonim klasicima koji su
ve bili izrazito popularni u evropskoj knjievnosti (Hafiz, Hajam,
Teufik Fikret).
Baagiev kritiki prikaz Rypkinog izdanja Sabitovog Divana upeatljiv je i po otvorenom antiosmanlijskom stavu ovoga bosanskog pjesnika, koji je u mnogim svojim djelima iskazao ipak turkofilsku orijentaciju. Meutim, nije bio rijedak sluaj da se Baagi oituje i kao
antiosmanist, osobito u svome odnosu prema turskim doljacima u
Bosni, koje je peorativno nazivao Turkuama. Baagi iznosi politiku tezu da Turkue nisu nikada obnaale bilo kakve znaajnije
poloaje u Bosni sve do doba Omer-paa Latasa, sredinom XIX stoljea, kada su postavljeni na visoka mjesta u bosanskoj administraciji
kako bi unitili starosjedilaki begovat. Meutim, ovaj Baagiev antiturski stav treba shvatiti uvjetno, a kontekstu njegovih stalnih
ideolokih tendencija da prikae bosanske bogove kao nosioce specifine bosanske dravne samostalnosti u doba turske vladavine.
Posebno poglavlje o Baagievoj kritici predstavlja njegov prikazivaki
rad u asopisu Behar, gdje je zajedno sa Osmanom Nuri Hadiem
uglavnom ureivao i vlastitim prilozima ispunjavao rubriku kritikih
prikaza knjievnih djela iz junoslavenskih i stranih knjievnosti. O
ovome segmentu Baagievog knjievno-kritikog rada najiscrpnije i
najbolje je pisao Muhsin Rizvi u knjievnohistorijskoj monografiji o
asopisu Behar.
Rizvi je najprije klasificirao knjievnu kritiku u Beharu na etiri
glavna tipa: 1. Opeprosvjetarski; 2. Knjievno-utilitarni; 3. Estetski; 4.
Filoloki. Rizvi, takoer, izvanredno primjeuje hibridnu kritiku osnovu u Baagievom knjievno-kritikom diskursu, to se ogledala u
naslanjanju na hrvatsko-srpske izvore na jednoj i orijentalne na drugoj
strani (prikaz Knjige Boccadoro Milana Begovia).
Za razliku od otrih polemiko-faktografskih prikaza O. N. Hadia,
Safvet-beg Baagi se na stranicama Behara priklanjao umjerenijem
vidu kritikog izraavanja, osobito u tumaenju muslimanske tradicije,
gdje je Baagi iskazivao, kako to opet izvanredno primjeuje M. Rizvi, "pozitivan romantiarski odnos prema muslimanskoj tradiciji
uopte, prema narodnom ivotu u svim njegovim vidovima, pa i onim
koji se razilaze od njegovog savremenog religioznog opredjeljenja"
46
V. Gajret, X/1926., br.10.,str.158.
120
Muhidin Danko
U svakom sluaju, i Baagieva knjievna kritika u asopisu Behar

pokazuje da je teko razluiti Baagia kao pjesnika, prosvjetitelja,
povjesniara, kulturnog historiara, knjievnog kritiara, povjesniara
religije. Sve te razliite i esto oprene vidove kritikog izraavanja
Baagi je objedinjavao u svojoj eruditskoj linosti, jedinstvenoj po
intelektualnom formatu ne samo u svome vremenu, ve i tokom itavog XX stoljea, u kojem, i nakon Baagieve smrti, nije prestalo
zraiti njegovo djelo porukama za sve generacije.

Safet-Beg Bašagić Književni Historičar I Kritičar

Hochgeladen von

Dokumentinformationen

Originaltitel

Copyright

Verfügbare Formate

Dieses Dokument teilen

Dokument teilen oder einbetten

Freigabeoptionen

Stufen Sie dieses Dokument als nützlich ein?

Sind diese Inhalte unangemessen?

Copyright:

Verfügbare Formate

Safet-Beg Bašagić Književni Historičar I Kritičar

Hochgeladen von

Copyright:

Verfügbare Formate

93

DR. SAFET-BEG BAAGI KNJIEVNI HISTORIAR I KRITIAR:

Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti Uvod: elitistika teorija kulture

Razlika/Diffrance broj 1 - casopis za kritiku i umjetnost teorije

Razlika/Diffrance broj 1 - casopis za kritiku i umjetnost teorije

Dr. Safet-beg Baagi knjievni historiar i kritiar

zaputene i duevno zakrljale svjetine. Kao prononsirani elitist

Razlika/Diffrance broj 1 - casopis za kritiku i umjetnost teorije

Isto, str. 276.

Razlika/Diffrance broj 1 - casopis za kritiku i umjetnost teorije

Dr. Safet-beg Baagi knjievni historiar i kritiar

datak uz knjigu Kratka uputa... koji je naslovio sa: Herceg-Bosna i

Razlika/Diffrance broj 1 - casopis za kritiku i umjetnost teorije

zanimljivo i znaajno razmotriti miljenje i strune ocjene austrijskih

V. Esad Durakovi: Razvoj knjievnohistorijske i knjievnokritike misli u

Razlika/Diffrance broj 1 - casopis za kritiku i umjetnost teorije

Dr. Safet-beg Baagi knjievni historiar i kritiar

pred ispitnom komisijom: Lawrence Mulner, Stohr, Wettstein (25. 4.

Razlika/Diffrance broj 1 - casopis za kritiku i umjetnost teorije

Dr. Josef Karabacek podnio je kratak koreferat: Potpisani se potpuno

Isto, str. 279., 280.

Razlika/Diffrance broj 1 - casopis za kritiku i umjetnost teorije

Dr. Safet-beg Baagi knjievni historiar i kritiar

Dosadanja kritika istraivanja Baagievog djela: Bonjaci i

V. Gajret, 10/1926., 9, str.133-134.

Razlika/Diffrance broj 1 - casopis za kritiku i umjetnost teorije

ilom i ispriao se zato na nekoliko mjesta, pa ak i u prkosnom obliku:

Razlika/Diffrance broj 1 - casopis za kritiku i umjetnost teorije

Dr. Safet-beg Baagi knjievni historiar i kritiar

prijatelji Safvet-begovi, sasvim e se suprotno izjasniti spram ove

Razlika/Diffrance broj 1 - casopis za kritiku i umjetnost teorije

Razlika/Diffrance broj 1 - casopis za kritiku i umjetnost teorije

Dr. Safet-beg Baagi knjievni historiar i kritiar

V. Predgovor, str, 119. U knjizi: Enes i Esad Durakovi, Fehim Nametak:

Razlika/Diffrance broj 1 - casopis za kritiku i umjetnost teorije

u pravu, ali potom on izvodi i zakljuak o Baagievoj spoznaji i

Razlika/Diffrance broj 1 - casopis za kritiku i umjetnost teorije

V. Esad Durakovi, str.12.

Razlika/Diffrance broj 1 - casopis za kritiku i umjetnost teorije

Razlika/Diffrance broj 1 - casopis za kritiku i umjetnost teorije

V. Esad Durakovi, str.13.

Razlika/Diffrance broj 1 - casopis za kritiku i umjetnost teorije

Razlika/Diffrance broj 1 - casopis za kritiku i umjetnost teorije

Razlika/Diffrance broj 1 - casopis za kritiku i umjetnost teorije

da je nisu sauvali drugi islamski narodi. Zato Baagi apelira na

Razlika/Diffrance broj 1 - casopis za kritiku i umjetnost teorije

Dr. Safet-beg Baagi knjievni historiar i kritiar

Razlika/Diffrance broj 1 - casopis za kritiku i umjetnost teorije

Krivnja lei u uzgoju, o kome se u nas odavno ne vodi raun; za to

Razlika/Diffrance broj 1 - casopis za kritiku i umjetnost teorije

Dr. Safet-beg Baagi knjievni historiar i kritiar

formata, uvjereni u ono to rade i opremljeni najmodernijim znanjima

Razlika/Diffrance broj 1 - casopis za kritiku i umjetnost teorije

Safvet-beg Baagi: Izabrana djela, knj.II., Sarajevo, 1971.,str.207.

Razlika/Diffrance broj 1 - casopis za kritiku i umjetnost teorije

Dr. Safet-beg Baagi knjievni historiar i kritiar

Razlika/Diffrance broj 1 - casopis za kritiku i umjetnost teorije

nost svojih modernih naela. Moderno je sjeme palo na plodno polje

Razlika/Diffrance broj 1 - casopis za kritiku i umjetnost teorije

Dr. Safet-beg Baagi knjievni historiar i kritiar

V. Gajret, X/1926., br.10.,str.158.

Razlika/Diffrance broj 1 - casopis za kritiku i umjetnost teorije

U svakom sluaju, i Baagieva knjievna kritika u asopisu Behar