Chomsky Gramatika i um

etiri osnovna atributa ljudskog jezika:

1.
2.
3.
4.

jezik je stvaralaki
on je izrazito apstraktne prirode
njegova temeljna struktura je univerzalna
ova univerzalnost je posljedica sutinskog ustroja ljudskog uma jer je
jezik ovjeku uroen.

Pod stvaralakim vidom upotrebe jezika Chomsky podrazumijeva

sposobnost svih normalnih ljudi da u neogranienom broju proizvode i
ispravno razumijevaju reenice koje nikad ranije nisu izrekli niti uli
(jezina kreativnost). Uvodi pojam stvaralatva podinjenog pravilima
(rule-govorned creativity) da bi istaknuo kako se kreativnost u jeziku ipak
odvija u domeni djelovanja odreenih pravila.
Izdvaja dvije glavne tradicije u novijoj lingvistikoj teoriji filozofske
gramatike i strukturalne lingvistike. Smjetena u ovaj okvir, suvremena
generativna gramatika (GG) prikazuje se kao nastavak racionalistike
filozofije jezika. GG je prvi tip jezinog stvaralatva u najveem interesu.
Smatra da postoji samo jedna ispravna teorija ljudskog jezika u cjelini i
samo po jedna ispravna teorija svakog pojedinanog jezika (tj. njegova
gramatika) koja slijedi iz istinite ope teorije. Glavni zadatak GG je da
otkrije i obrazloi ovu opu teoriju.
Subjekt lingvistike teorije definira kao idealni govornik-slualac, u
potpuno homogenoj govornoj zajednici, koji savreno zna njen jezik.

Competence/performance jezina sposobnost/govorna djelatnost

Sposobnost mo proizvoenja i razumijevanja iskaza na materinjem

jeziku, tj. znanje svoga jezika koje posjeduje govorni predstavnik. Ono to
netko o svom jeziku zna pa makar najveim dijelom i nesvjesno.
Djelatnost je ono to s njim ini.

1. LINGVISTIKA TEORIJA

Najoiglednije i najkarakteristinije svojstvo normalnog jezinog ponaanja

jest to to je ono inovativno i nezavisno od nadraaja. Ponavljanje
utvrenih fraza je prava rijetkost. Zamisao da se jezino ponaanje sastoji
od reakcija na nadraaje je obian mit. Svojstvo inovativnosti i
nezavisnosti od nadraaja je oznaivan terminom stvaralaki vid upotrebe
jezika.
Generativna gramatika
- sistem pravila koja se mogu upotrebljavati u novim i neisprobanim
kombinacijama da bi se obrazovale nove reenice i da bi se novim
reenicama pripisale semantike interpretacije.
- teorija jezine sposobnosti govornog predstavnika. Ako je ispravna,
izraava principe koji odreuju unutranju korelaciju izmeu zvuka i
znaenja u nekom jeziku.
- daje eksplicitna pravila koja odreuju strukturu reenica, njihov
fonetski oblik i njihovu semantiku interpretaciju.
Pravila koja odreuju formu reenica i njihove interpretacije nisu samo
suptilno isprepletena nego i sasvim apstraktna, u tom smislu to su
strukture kojima ona manipulira povezane sa fizikim injenicama tek sa
odreene udaljenosti, a putem dugakog lanca interpretativnih pravila.
Ako je tono da se principima koji lee u osnovi GG-a ne moe ovladati
putem iskustva i uvjebavanja, onda oni moraju biti dio one intelektualne
organizacije koja je neophodna pretpostavka sticanja jezika. Oni otuda
moraju biti univerzalna svojstva, svojstva svake GG. Postoje dva odvojena
naina pristupanja pitanju jezinih univerzalija.
1. Ispitivanje irokog raspona jezika
2. Dubinsko ispitivanje nekog pojedinanog jezika, usmjereno ka
utvrivanju temeljnih i krajnje apstraktnih principa organizacije u
ovom jeziku. Jedna plauzibilna hipoteza jest da su oni uroeni i otuda
univerzalni. Druga je da se oni stiu iskustvom i uvjebavanjem.
Meni izgleda da se mnogi duboko ukorijenjeni vidovi jezika nikako
ne daju protumaiti na bazi uvjebavanja ili iskustva i da se njihovo
objanjenje otuda mora traiti u sutinskoj organizaciji intelekta.

Uloga GG u percepciji nalazi svoju paralelu u ulozi koju univerzalna

gramatika (sistem invarijantnih temeljnih principa jezine organizacije)
igra u stjecanju jezika.

2. DANANJA LINGVISTIKA SCENA

Dvije vanije tradicije u modernoj lingvistikoj teoriji - tradicija univerzalne

ili filozofske gramatike (koja je cvjetala u 17/18. st) i tradicija strukturalne
ili deskriptivne lingvistike. Smatra da je jedna sinteza ovih dvaju glavnih
tradicija mogua, ali najprije izlae najvanija obiljeja ovih dviju tradicija.

1. Univerzalna gramatika (opa teorija jezine strukture koja

odreuje formu gramatike) je zaokupljena opim obiljejima jezine
strukture, a ne pojedinanim osobitostima. Nasuprot deskriptivistima koji
su smatrali da je jedini zadatak gramatiara da iznesu podatke i prue
neku vrstu jezinog prirodopisa, univerzalni gramatiari su se zalagali za
uzdizanje studija jezika sa plana prirodopisa na plan filozofije prirode.
Otud termin filozofska gramatika gdje atribut filozofska treba shvatiti u
smislu naeg termina nauna. Gramatika ne treba biti samo registar
podataka o upotrebi, ve treba ponuditi objanjenje takvih podataka. Treba
ustanovit ope principe primjenjive na sve jezike.
Tradicija univerzalne gramatike je naglo prekinuta u 19. st. Neki su
smatrali da je uni. gram. patila od sljedeih slabosti:
a) nije se bavila govornim glasovima, ve samo pisanjem
b) zasnivala se prvenstveno na modelu latinskog jezika
c) njene pretpostavke o jezinoj strukturi oborene su od strane
moderne antropoloke lingvistike
d) mnogi bi rekli da je u principu pogreno postavljena - eli pruiti
objanjenje umjesto opisa upotrebe.
Chomsky tvrdi da su prve dvije zamjerke nitavne, treu pobija, a etvrta
ga jako iritira i ukratko, smatra da je nema smisla ni razmatrati.
c) Vjerovanja da je moderna antropoloka lingvistika opovrgla
pretpostavke uni. gramatike je, ne samo netono, nego iz vie razloga ne
bi ni moglo biti tono. Taj razlog je to je univerzalna gramatika povlaila
otru distinkciju izmeu neega to moemo nazvati dubinskom
strukturom i povrinskom strukturom. Dubinska struktura jedne
reenice jest apstraktna forma koja joj lei u osnovi i koja odreuje njeno
znaenje; ona je prisutna u umu ali nije nuno direktno predstavljena u
3

fizikom signalu. Povrinska struktura jedne reenice je stvarna

organizacija fizikog signala u fraze razliite veliine, u rijei iz razliitih
kategorija Fundamentalna pretpostavka uni. gramatiara bila je da se
jezici gotovo i ne razlikuju na nivou dubinske strukture. Panja moderne
antropoloke lingvistike je na povrinskoj strukturi.
Divi se uni. gramatiarima 17/18. st. i kae da oni, ne samo da povlae
dosta jasnu i valjano zasnovanu razliku izmeu dubinske i povrinske
strukture, ve idu i dalje, prouavajui prirodu dubinske strukture i dajui
vrijedne nagovjetaje i uvide u vezi sa pravilima koja apstraktne osnovne
mentalne strukture povezuju sa povrinskom formom, pravilima koja
bismo danas nazvali gramatikim transformacijama.
Tradicija uni. gramatike okonana je prije vie od jednog stoljea. Problem
formuliranja pravila koja odreuju dubinske strukture i povezuju ih sa
povrinskim kao ni dublji problem odreivanja opih apstraktnih
karakteristika ovih pravila, nisu se mogli studirati ni sa kakvom mjerom
preciznosti, pa je raspravljanje otuda ostajalo na nivou nagovjetaja,
primjera i nejasno formuliranih namjera. Drugi razlog sumraka
tradicionalne ling. teorije lei u zapaenim uspjesima indoeu. poredbene
lingvistike u 19. st.

2. Strukturalna lingvistika je neposredan nastavak shvaanja izniklih u

indoeu. komparativnim prouavanjima, koja su se prethodno bavila
jezikom kao sistemom fonolokih jedinica. Njena temeljna pretpostavka je
da procedure segmentacije i klasifikacije, primjenjene na podatke na neki
sistematian nain, mogu izdvojiti i identificirati sve tipove elemenata koji
funkcioniraju u nekom pojedinanom jeziku usporedno sa odgovarajuim
ogranienjima to za njih vae. Jedan katalog ovih elemenata, njihovih
odnosa i ogranienja na njihovu distribuciju predstavljao bi, u veini
strukturalistikih shvaanja, potpunu gramatiku danog jezika. Glavni
domet strukt. lingvistike je u tome to je stvorila jednu injeninu i
metodoloku osnovu koja omoguuje povratak problemima to su
zaokupljali panju univerzalnih gramatiara.
Gramatika jezika - teorija koja se bavi mehanizmima konstruiranja
reenica, koji u ovom jeziku utvruje odnos zvuk-znaenje. Deskriptivna
gramatika je inventar elemenata raznih vrsta koji igraju neku ulogu u
danom jeziku.

Od 55. do 58. stranice su primjeri komparativnih konstrukcija u engleskom

jeziku:
4

1. I have never seen a man taller than John.

2. I have never seen a taller man than John.
Ove reenice nam ukazuju da u eng. postoji pravilo koje dozvoljava da
reenica koja sadri imenicu praenu komparativnim pridjevom bude
transformirana u odgovarajuu reenicu koja sadri sekvencu
komparativni pridjev-imenica.
Ali:
3. I have never seen a man taller than Mary.
4. I have never seen a taller man than Mary.
Pitanje je zato ne moemo primijeniti isto pravilo analogije prema kojoj je
reenica 3. nastala prema uzoru na reenicu 1. da bismo dobili reenicu 4.
(Jasno? Jasno.)
Zakljuak, odnosno pitanje, jest kako? svatko tko govori engleski jezik
ovlada ovim jo uvijek nepoznatim principom eng. gramatike. Ove
injenice su zanimljive jer pokazuju da neki opi princip eng. gramatike tu
mora nesvjesno funkcionirati. (Ugl. dugo je i semikomplicirano i ovo je sve
to sam smatrala potrebnim/zanimljivim.)
Deskriptivne gramatike se mogu neposredno izvesti iz generativnih, ali ne
i obratno. Desk. gram. je samo jedan aspekt potpune generativne
gramatike.
Razlika izmeu desk. i gen. gramatike => U pozadini desk. gramatike lei
intuicija da jedinice logiki prethode gramatici, koja se svodi na njihov zbir.
U pozadini generativne gramatike lei intuicija koja je sasvim suprotna;
ona kae da gramatika logiki prethodi jedinicama koje su prosto elementi
to se javljaju na danim stupnjevima funkcioniranja gramatikih procesa.

3. GENERATIVNE GRAMATIKE KAO TEORIJE

JEZINE SPOSOBNOSTI
Ling. teorija prvenstveno se bavi idealnim govornikom-sluaocem, u
potpuno homogenoj govornoj zajednici koji savreno zna njen jezik.
Problem koji se postavlja pred lingvistu, kao i pred dijete koje ui jezik, jest
da se iz podataka djelatnosti odredi osnovni sistem pravila kojim je
govornik-sluatelj ovladao i koji on aktivira kad stvarno djeluje. Otuda je
5

ling. teorija mentalistika jer se bavi otkrivanjem jedne mentalne

realnosti to lei u temelju stvarnog ponaanja. Ta distinkcija je u vezi sa
Saussureovom distinkcijom langue-parole; ali je potrebno da se odbaci
njegova koncepcija po kojoj langue nije nita vie od sistemskog inventara
jedinica i da se umjesto toga vratimo humboltovskom shvaanju temeljne
sposobnosti kao sistema generativnih procesa.
Gramatika jednog jezika nam se ukazuje kao opis sposobnosti idealnog
govornika-sluaoca.
U okviru tradicionalne ling. teorije jasno se shvaalo da jedna od
zajednikih odlika svih jezika jest njihov stvaralaki vid. Jedno od
osnovnih svojstava jezika jest da on prua sredstva za izraavanje
neodreenog broja misli i za prikladno reagiranje u neodreenom rasponu
novih situacija. U skladu s tim, gramatika nekog jezika treba biti dopunjena
jednom univerzalnom gramatikom koja daje mjesta stvaralakom vidu
upotrebe jezika i izraava duboke pravilnosti koje se, budui da su
univerzalne, izostavljaju iz one pojedinane gramatike.