Beruflich Dokumente
Kultur Dokumente
ARISTOTEL
API~TOTEAH~
OPrANON
Graece ex recensione
Immanuelis Bekkeri
Edidit Academia regia Borussica.
vol. 1-11.
Berolini 1831.
ORGANON
SA STAROGRCKOG PRBVBLA
dr KSENIJA ATANASIJEVIC
PREDGOVOR NAPISAO
dr BOGDAN SESIC
..
ARISTOTELOV ORGANON
ARISTOTEL (384-322) je ne samo najveCi sinteticar
prethodne, vee u osnovi i u glavnim pravcima, razvijene
grcke filozofije, nego je jos u vecoj ili bar u istoj meri veliki
i duboki analiticar celokupnog dotad poznatog ljudskog
saznanja. Valja istaci i cinjenicu da Aristotelova filozofija
predstavlja originalnu sintezu kritike ranijih filozofija, pre
svega Platonova idealizma i Heraklitove dijalektike, ali
isto tako i rezultata sopstvenih sistematskih naucno-filozofskih analiza i otkrica. Mada Aristotelova kritika Platonova
ucenja 0 idejama: predstavlja "kritiku idealizma uopste"'
W..~!...it?.,!.samo Aristot(!.loYQ .1.1e11j~_ <.>fo.~.. P.~:r .u o:m.Q~~, .
.Uie.aliti<;_ko. Isto tako je tacna da je Aristotel, mada je
._<?cibacio Herru.ctitovu dijalelCtiKii; ipatr uraznim svojin'l
ucenjima korlstio u_p~avo.:dijale!t!~~- n.tt?tc:>d.U. Osnovne,
velike kontroverze u shvatarijusveta, izmedu materijalizma
i idealizma, racionalizma i empirizma, izmedu metafizike
i dijalektike itd., ~ristotel u svoio.iJ.~Q~c:>!iliz. koja se najbolje moze okaraktensati-![ci.:_ontul.Q!Q. i gnoseoloski
r~je savladao, iako ih je na sopstverunacmsmTe.;.
zirao. Ali mu se ovo ne moze prebaciti kao neuspeh, jer
su ovi dualizmi i do dana danasnjeg ostali neprevazideni.
Naprotiv, mora se priznati da je Aristotel ostvario originalnu sintezu osnovnih suprotnih filozofskih shvatanja iako
je cinjenica da je njegov filozofski realizam pretezno metafizicki i racionalisticki. Razlozi ovakvih osnovnih odlika
Aristotelove filozofije nisu samo teorijske prirode nego
su i prakticno ideoloski, sto je potpuno jasno iz njegove
kritike.. ~qfjsta i sofi~ U osnovi celokupne Aristotelove
VI
VI. 0 sofistickim pobijanjima (IleQt oocpLonxwv f'Ae'Y'X.rov, De sophisticis elenchis) sadcli analizu i kritiku
VII
VIII
slusaocima, zakljucuje: , ... svima varna, svima nasim slusaocima, ostace samo da nam oproste nedostatke naseg
istraZivanja, a zbog otkrica koja su u njemu ucinjena da
osete veliku zahvalnost" 3
2. Pitanje tumacenja Aristotelovih logickih ucenja
Ako izuzmemo stoicko zasnivanje logike stavova i
sholasticku formalizaciju i razradu nekih Aristotelovih
ucenja, Aristotelov logicki sistem je do najnovijeg vremena,
do izgradnje savremene matematicke, odnosno simbolicke
logike stavova i polivalentnih logika, ostao - celovit
i gotovo nepromenjen - jedini logicki sistem. Ovu ,apsolutnu potpunost i zavr8enost" Kant je smatrao da moze
objasniti jedino time sto je aristotelovska logika, toboze,
cisto formalna nauka koja sistematski izlaZe samo ,formalna pravila celokupnog misljenja". Svoju strogu naucnost logika, po Kantu, zahvaljuje tome sto je ona u pravu
i cak je obavezna ,da apstrahuje od svih predmeta, te u
njoj, dakle, razum nema ni s cim drugim posla do sa samim
sobom i sa svojom formom" 4
U vezi s ovakvim, tj. formalistickim, shvatanjem logike uopste, postavlja se pitanje: je 1i formalisticko tumacenje Aristotelove logike pravilno? Da je ono pogresno,
dokazali su vee i stariji logicari kao sto su A. Trendelenburg, F. Iberveg, H. Majer i drugi, koji sus pravom ukazali
na cinjenicu da Aristotel nije potpuno odvajao logicke
forme od odredaba bica, da je logiku zasnivao na ontologiji
i psihologiji, isto onako kao sto je to u novije vreme jos
uvek cinio metafizicar Kr. Volf. U vezi s ovim je prevodilac
Aristotela i komentator njegovih spisa E. Rolfes tacno primetio da formalistickoj interpretaciji Aristotelove logike
stvarno protivreci cela Druga a_na_liti!w u kojoj . ,Aristotel
najtesnje povezuje logicke10riiie sa saddajem i bicem.kao
)redmetum saznanJa~ -p-6Se0no .sa uzroenoscu kao realnim
razlogom logickog dokaza.
IX
Ali ovo, kao i cinjenica da je Aristotel, makar i ne apsolutno, identifikovao logicke zakone sa zakonima bica, kao
i kategorijalne pojmove sa osnovnim odredbama bica, ne
sme nas ni u kom slucaju odvesti u drugu, isto tako neosnovanu, ontologisticku interpretaciju Aristotelove logike.
Ovakvoj interpretaciji, koju zastupaju nekriticki materijalisti, protivreci prosta cinjenica da ne samo Aristotelova
nego i svaka druga logika, kao teorija oblika misljenja, jeste
formalna. Aristotelova Prva analitika u stvari i u osnovi
predstavlja takvu formalno logicku teoriju u najopstijem
smislu reci. Ovo, medutim, nikako ne znaci da je Aristotelova logika i formalisticka, tj. da se u njoj logicke forme
shvataju i proucavaju nezavisno od predmeta i sadrzaja
misljenja. J. Lukasjevic s pravom tvrdi da ,Aristotel i njegovi sledbenici peripatetici nisu bili formalisti", da su
,formalna i formalisticka logika dve razlicite stvari" i da
,Aristotelova logika jeste _fp_rmalna ali nije formalisticka,
aol(]elogt'kasToika i formalna i formalisticka" 5
--Medlluriliii-pro-sto 1 gen.eralno tvrdenje, da je- Aristotelova logika formalna, ne moze se smatrati tacnim, jer,
prvo, Aristotelova logika je predmetno-sadrzajna, drugo,
nisu podjednako formalna sva ucenja te logike, na primer
teorija silogizma, iz Prve analitike, s jedne strane, i ucenje
o kategorijama i teorijama dokazivanja, s druge strane.
Neophodno je ukazati jos- na jedno, ne samo starije
nego i najnovije, jednostrano shvatanje Aristotelove logike:
to je logicko-jezicko i logicko-sintakticko tumacenje i
shvatanje Aristotelove logike.
Cinjenica je da je Aristotel istra.Zivanje cak i, u osnovi
ontoloskih, formi, konkretno kategorija, kao i njihovo
definisanje i sistematizaciju, vrsio analizirajuCi savremeni
mu grcki jezik. Jos u mnogo vecoj meri ovo je slucaj sa
analizom i definisanjem stava, suda i zakljucka. Medutim,
teza J. M. Bohenskog da su Aristotel, stoici i sholastici
,nastojali da shvate zivi svakodnevni jezik u njegovoj
sintaktickoj strukturi" 8, nikako jos ne sme znaciti da Aristotelova logika u osnovi predstavlj a formalisticku logicku
sintaksu u modemom smislu reci. Jos manje bismo bili u
pravu da Aristotelovu logiku u celini okarakterisemo kao
,logiku jezika", kao sto to cini na primer J. B. Rifert
koji Aristotelovu logiku shvata upravo kao ,logiku jezika
(Sprachlogik)" 7 Isto je tako pogresno Aristotelovu logiku
identifikovati sa ,aristotelovskim jezikom" odnosno sa
,aristotelovskom strukturom jezika"' kao sto to cine opsti
semanticari A. Koriibski, S. J. Hajakava i dr.
Sam J. B. Rifert, koji Aristotelovu logiku smatra za
logiku jezika, sasvim tacno tvrdi da su bitne karakteristike
Aristotelove logicke teorije ove dve: ,metodoloska strana
deduktivnog izvodenja dokaza i metafizicko izjednacavanje
logickih relacija sa stvamim relacijama zamisljenih stanja
stvari". Ovakvo Aristotelovo shvatanje, konstatuje Rifert,
slaze se sa celim metafizicko-racionalistickim pravcem
njegove filozofije" 8
Ako ovo uzmemo u obzir, kao i cinjenicu da je _Aristotelova logika zasnovana na njegovoj ontologiji. odno~!!9
inetafizici,. onda nam postaje jasna neosnovanost shvatanja
njegove logike kao ,_logike jezika".
Ali, ako Aristotelova logika nije u osnovi i u celini
ni cisto formalna logika, niti je ontoloska logika bica niti
je to logika jezika, onda se s pravom moze postaviti pitanje: k~~ya je to 1ogika po njenoj osno~oj koncepciji?
Pravilan odgovor na ovo pitanje mozemo dobiti na osnovu
sledecih cinjenica:
t/1) Kod Aristotela se medusobno preplicu i identifikuju
znaeenja ovih gnoseoloskih i ontoloskih termina i izraza:
,izrecen o" (xaTTJYOQEi:oitm), ,biti istinit" (af..T]itEuEoitm),
,biti U obimU odredenog pojma" (EV OAOlTLVL EtVm), ,biti"
(dvat)8
8
.SI. AyKacesm, ApucroTeneecJCaSl CU.Il.llOZUCTUJCa. llepeBOA H. H. CnDKKHHa H A. n. Cy66onrna. H3A. HHOCTp. AliT.
MocKBa 1959, CTP. 53 H 51.
5
XI
CTp.
XII
304.
XIII
XIV
XV
1l'.
':
istinit ill lazan, sto kod stava, kao i kod naredbe iii molbe,
ne mora biti slucaj.
Istinito tvrttenje je ono kojim se tvrdi da jednoj stvari
.pripi:ulii onQ #oiai pripada". ..
---Laina-i~ _Q!\O tvr(/enje kojim se tvrdi da stvari pri~!!!!!!z__g!l:.o.lto nioLne pripada".,
Istini19_j~ __
Q_r,.Q_ odrk<mie ~ojinl se o stvari izkazuje
cJa
pdpa,da...ona sta joj_n.c_p_r!Pada".
Lazno odricanje je OI):~_ !_oj!J.t.l s_e_9 sty~ri.iskazuje da
0no s.!Q.JQJJJJ~.P.TlPatifl nioLI!1:P(Jcl_Cl_" 18 ~
4
Kraca definicija istine i lafe glasi: ,Reci da postojece
ne postoii iii da nepostojece_EQJ.oii=:-jestelat.a.recL4<! po:._.
stojece postojlT da nijiosiO;eee ne postoji -je,~t~ _iti~a. " 20 ..
- Prema tome, isPna i laf su, po Arismtell.h odlike govora
i mislj~J!j'l~ ali~ imaju onto~o8kl,L~JlOVll. U.P.Q~~i~':lju
ilinepostojanju stvan odrederiih osobin~_Aristotel duektrio ..
OYQ.. mdid~Qa .,posto]a~je -iii nepostojanje cini
su4enje is_tinitim iii laznim" 6 .o.tpunija AristoM.Qtll__Q~ij-
Jlicija is~e i ~i glasi "Tstio~~~j~--~~ai kg t:azdvojen~
stavlja kao razdvojeno, a wQjeno k~c;>_ -~_pojeJ.l0 1 . a u zablu~:h
je onaj cije m.nenje je s_yprot@_~!.Y..8:.t:n..9~ . stanju stvari" 22
Zanimljivo je Aristotelovo resenje pitanja o postojariju
nebiea" iii~niceg", pitanja kojim su se bavili i savremeni
~carl Od aJnonga do Rasela. Aristotelovo resen"e ovo
pitanja glasi: ,Ali nije istina za ne 1 e reel a postoji zato
ito ie objekt nii'SijeUTa;-~9-:-~ifr.ituH se. ~il~~~- riiisljenje da
ono postoji ..nego..Jia...ne....po_stoji".13 Aristotel, kao sto se
vidi, jedino egzistenciju objektivnog bica smatra za postojanje, dok se ,biti objekt misljenja" ne mora poklapati s
objektivnim postojanjem.
Resavajuci problematiku nuznosti i slucajnosti Aristotel je zapao u mnoge teskoce upravo zato sto je tu pro-
jor:ne
Organon,
t0 Met., IV,
11 Organon,
2! Met., IX,
u Organon,
XVI
XVII
XVIII
ee
'
25
XIX
treba istaci da .srednji termin - po Aristotelovoj ontoloskoj osnovi logike - odgovara realnom uzJgku ili ra~logu,
tj. on je zamisao tog uzroka l1i razloga.
.
~totel tvrdi da ,savdeni silogizam" postoji ondan
kada se tri termina silogizma medu sobom tako odnose da
se donji termin sadrzi u srednjem kao celini, dok se srednj'
termin sadrfi u gornjem terminu kao celini. 28 Ovakav je
samo prvi modus prve silogisticke figure, od sholastika
oznacen imenom Barbara. Pored njega Aristotel smatra i
drugi modus prve figure, tj. modus Celarent, savrsenim.
Osnovni opsti princip silogistickog zakljucivanja nalazimo u spisu 0 kategorijama. Njegova formulacija glasi:
Ako se nesto
zz.:..:
.... --.- kao
-... -.predikat izrice o subjektu, onda se sve
onostosekazlije 0 predikatu kazu]e i 0 SUb]ektu. " 29 Aristotel na:vocit-i\lruge formulacije osnovnog prindpa, ili
aksiome silogizma, koje su adekvatnije subsumpcionoj teoriji
suda, ali za nas ovde to nije bitno. Isto tako, nema svrhe
izlagati posebne teorije Aristotelovog ucenja o silogizmu:
otkrice tri silogisticke figure, prema polozaju srednjeg
termina u premisama, zatim otkrice modusa ovih figura,
kao i modusa cetvrte figure koju Aristotel nije uzimao u
obzir. Bitnije su druge odlike Aristotelovog ucenja o silogistiCkom deduktivnom zakljucivanju. Te odlike su ove:
J 1) Aristotel, prema vrsti premisa, razlikuje: kategoric~, asertoricni i moguci silogizam.
II 2) Aristotel svuda upotrebljava cetiri osnovne poznate
vrste stavova: A - univerzalno afirmativni, E - univerzalno negativni, I - partikularno afirmativni i 0 - partikularno negativni stav ili sud. S obzirom na ovo, Luka8jevic s pravom moze reci da je ,Aristotelova logika ,teorija odnosa A, E, I i 0 u sferi opstih termina" 30
3) U potpunom skladu sa svojim shvatanjem supstancije, kao nepredikabilnog, individualnog, jednog bica,
Aristotel nacelno ne uzima u obzir individualne termine u
svojoj silogistici. Drugi razlog sto on ne uzima u obzir
>
28
XX
20
27
29
30
---------------------
--
o~
XXI
,...,.
individualne termine, sem u primerima pogresnih silogizama, krije se u tome sto je osnovni logicko-metodoloski
cilj Aristotelov - osiguranje naucnog, sto kod njega znaci
potpuno izvesnog i neoborivog saznanja, kakvo maze biti
jedino opste i nuzno saznanje.
4) Cinjenicu da Aristotel, mesto konkretnih termina,
u silogizmu upotrebljava simbole slova, na primer: A, B
i C iii P, SiR, Lukasjevic smatra za izvanredno znacajno
Aristotelovo otkrice, koje dosadasnji komentatori nisu
primetili samo stoga sto su bili losi matematicari, jer matematicari znaju da je uvodenje promenljivih (varijabila) za
matematiku znacilo novu epohu u njenom razvitkuY
5) Karakteristicno je da je Aristotel - iako je njegova
logika, kao sto smo videli, logika termina, odnosno pojmova
- ipak znao i za neke zakone logike stavova, na primer za
~akofJ kontr.SJ.;ozici: koji Arist'?tel izraZava sta.vom: ,~M ~
~e:dve <poJa_e> t_ko odilose ]edna pr!IDJ.a_drugojda, ako
j~__Le~J?~,_gnda je nuino.-Ldruga_,__Q_Ilda___ ako ne.ma dnJge,
n~~ ~ p.ry~'. 32 Mada ontoloski shvacen avo je zakon
kontrapozicije logike stavova koji se izrazava formulama:
p => q
q => ""'p iii Cpq CNqNp.
Aka se na kraju ovog veoma saZetog izlaganja osnova
Aristotelove silogistike zapitamo koji aksiomski sistem se
krije u osnovi Aristotelove silogistike, onda moramo reci
sledece:
1) Aristotelova logika jeste elementarna dvovalentna
logika proste identicnosti, neprotivrecnosti i iskljucenja
treceg. To je logika u kojoj postoje samo dve proste saznajne vrednosti: ,istinito" i ,lazno".
\J2) Jan Lukasjevic je rekonstruisao aksiomski sistem
cele Aristotelove logike i silogistike. Aksiomski sistem
Aristotelove logike bio bi ovaj:
=""'
I. Definicije:
1. Eab = Nlab, tj. stav ,Nijedno a nije b" ekvivalentan
je stavu ,Pogrdno je da poneko a jeste b".
" AyKaceBWI, Joe. cit. p. 42.
32
Ayi<aceBWI, Joe. cit. p. 93-94.
II. Aksiome:
1. Aaa, tj. ,a je prisutno svakom a", ,Aksiom potpune identicnosti".
2. Iaa, ,a je prisutno ponekom a", ,,Aksiom delimicne identicnosti".
3. CKAbcAabAac, tj. ,Ako je b prisutno svakom cia
prisutno svakom b, onda je a prisutno svakom c". Ovako je
sam Aristotel formulisao prvi modus prve figure, doduse
upotrebljavajuci kao varijabile termine A, B i C.
4. CKA bclbalac, sto znaci ,Ako je b prisutno svakom
c i b prisutno ponekom a, onda je i poneko a prisutno
ponekom c".
Ova je drugi modus trece silogisticke figure Datisi.
Gornjim definicijama i aksiomama Lukasjevic dodaje
jos dve aksiome odbacivanja, dva pravila (a) zamene i (b)
odvajanja moguCih silogistickih oblika, kao i dva pravila
(c) pravilo odvajanja i (d) pravilo odbacivanja zamenom
nemoguCih silogistickih oblika. 33
Mada ova aksiomatizacija zadovoljava Aristotelovu
silogistiku, tj. njeni stavovi su dedukcijom izvodljivi iz
gornjih definicija, pravila i aksioma, ipak treba reci da
se i ovaj aksiomski sistem maze kritikovati, kako s obzirom
na definicije taka i, narocito, u pogledu aksioma identiteta,
sto ovde ne maze biti predmet istraZivanja.
4. Ucenja o naucnoj metodi misljenja, o naucnom i o ne.:::
naucnim dokazivanjima
Svoje ucenje o naucnom dokazivanju Aristotel izlaZe
u Drugoj analitici, koja predstavlja vrhunac njegove logike,
jer u njoj treba da je ostvaren osnovni cilj svih njegovih
logickih istrazivanja, a to je: otkrice naucne metode saznanja, tj. neospomog, ne samo sigurnog nego i neoborivog
saznanja. Nauku, naucno saznanje i naucnu teoriju Aristotel identifikuje upravo po jedinstvenosti metode naucnog
saznanja.
Ovakvo, naucno, saznanje Aristotel suprotstavlja prividnom i lafnom sofistickom ili uopste pogresnom saznanju.
~snovne odlike naucnog saznanja su: apsolutnost, nuznost
1 opstost. Pravo naucno saznanje je, smatra Aristotel, jedino apsolutno, tj. nuino i opste saznanje, odnosno saznanje
na osnovu apsolutno istinitih premisa, odnosno na osnovu
pravih uzroka stvari. Aristotel naucno saznanje definise
na sledeCi nacin:
,Mislimo da nesto znamo na apsolutan nacin, a
ne sofisticki, akcidencijelan nacin, kad mislimo da
poznajemo uzrok kao takav, kojim stvar, predmet postaje i kada znamo da je ovaj uzrok - uzrok stvari,
i da ne moze biti drukcije. "34
Svako saznanje mora se zasnivati na nekom prethodnom saznanju. Naucno saznanje se, medutim, odlikuje
time sto je na naucan nacin izvedeno iz istinitih uzroka.
Koji je to naucan nacin, naucni metod? Po Aristotelovom
dubokom uverenju, to je metod silogisticke dedukcije.
,Znati" - to je, po Aristotelu, isto sto i ,znati pomocu :
dokaza", sto je opet identicno sa ,znati pomocu naucnog .
silogizma". U tom smislu Aristotel, preliminamo, definise
naucno saznanje na ovaj nacin:
,Zasad kazemo da mi znamo pomocu dokaza.
Pod dokazom podrazumevam naucni silogizam. A
naucnim nazivam silogizam ako mi pomocu njega ako ga imamo - znamo." 35
Silogizmom postiZemo naucno saznanje, tj. silogizam je
naucan ako su njegove premise istinite i ako je silogizam
pravilno izveden, tako da je i njegov zakljucak istinit sud.
34
35
XXIV
Ali ako se naucno saznanje svede na silogisticko zakljuCivanje, odnosno na dedukciju, onda se nuzno postavljaju ova dva osnovna metodoloska problema: 1) Moze li
se uvek i u resavanju svih problema naci odgovarajuci silogizam, narocito moze li se uvek i sigumo, kada god nam je
10 potrebno, naCi srednji termin odnosno pojam izmedu
druga dva pojma s kojima bi on cinio silogisticku strukturu? 2) Moze li se u trafenju premisa, odnosno uzro~a,
iCi in infinitum i1i nuzno postoje neke osnovne premise
nauroog saznanja?
Prvi problem Aristotel svodi na problem jednosti
mnostva ili na pitanje postojanja opstih odredaba stvari jer,
,.kad ne bi postojalo nista opste, ne bi bilo nista srednje, a,
prema tome, ne bi postojalo nikakvo dokazivanje" 38
Dakle, da bi moglo postojati naucno saznanje, mora
biti moguce silogisticko zakljucivanje, a uslov ovoga jeste
postojanje jednosti i1i identicnosti mnootva stvari. Zato je
osnovni opsti princip, upravo jedan od aksioma naucnog
saznanja, Aristotelov postulat da ,mora postojati jedno i
identieno u mnogom"31 Ovaj princip jeste aksioma, jer
aksiome su opsti principi i prve naucne istine. Isto tako,
aksiom silogistickog naucnog metoda predstavlja stav
neprotivrecnosti, koji sam Aristotel smatra za vrhovnu
aksiomu naucnog saznanja i koji on shvata i formulise na
razne nacine od kojih navodimo jednu ontolosko-gnoseolosku koncepciju i formulaciju: Jskljuceno je da ikoji covek smatra da jedno isto jeste aida nije" 38 Ista takva aksioma u Aristotelovoj logici je i stav iskljucenja treceg, koji
Aristotel istice u raznim svojim spisima, a narocito u Metafizid, i to u raznim formulacijama od kojih jedna glasi:
.Onaj ko o necem ndto iskazuje mora reci da to jeste ili
da nije, a otuda da je nesto istinito ili da je lazno. " 39 Smisao
sva tri osnovna elementamo logicka zakona misljenja jeste:
3e Organon, ll Anal., 11, str. 281.
37 Ibidem.
sa Met., G, 3, 1005 b 24.
a Met., G, 1011 b 27.
XXV
40
XXVI
XXVII
loc. cit. p. 69
XXVIII
same istinitosti, naune, to da svaki ak~ sm1enja prati momenat ili evidentnosti njegove vrednostt.
E . Rolfes, poznati prevodilac i komentator Aristotela,
nastoji da potpuno pobije i odbaci kao pogresn~ iii neosnovane navedene Majerove kritic~e teze." M~du~m, mad~ ~e
Majeru mora prigovoriti da ~nstotelova ~cenJ.~ pr~ce~JUJe
sa stanovista sopstvene emoctonalne teonJe mtslJenJa, tpak
njegovi prigovori sad~e ~eki ~~o ~Stif!e, naime, utolik~ sto
silogisticka metoda mstmu mJe Jedina metoda naucnog
saznanja, zatim utoliko sto Aristotel zaista nije formuli.sao
Iogicki zakon razloga i, najzad, sto je Aristotelov poJan1
istine u osnovi objektivisticki i ontologisticki, bez obzir~
na izvesna osvetljavanja i subjektivne njegove strane, ab
svakako znatno manje.
Treci veliki spor u tumacenju Aristotelove logike jeste
onaj koji nalazimo u kritici ucenja J. Lukasjevica od strane
P. S. Popova. Prof. Popov, n~e, pored veli~ pri~nanj.a
Lukasjevicevom tumacenju Anstotela, I?ost~vlJa 1 mz pngovora Lukasjevicu, od kojih su osnovm ovt:
1) Lukasjevic neopravdano prigovara Aristotel~ da s~,
po njegovom misljenju, stav moze izricati o drugoJ stvan.
Ovo, dokazuje Popov, nije tacno, jer to Aristotel nije tvrdio.
2) Lukasjev~c tvrdi da je. Aris~otel ignorisa? individualne termine i stavove, te da Je Anstotelova logtka s~o
logika varijabila termina, sto Popov smatra '?krupmt;n
nerazumevanjem" Lukasjevicevim, nerazumevanJem koJe
ga je odvelo formalistickom shvatanju silogizma.
3) Lukasjevic tvrdi d~ _A~sto~~l u sv~jim logi~~
spisima nijedan problem mtslJenJa mJe poveztvao s mtslJenjem kao psihickom funkcijom, sto Popov takode smatra
neosnovanim tvrdenjem.
4) P. S. Popov dokazuje ?a j~ Lukasjevicevo ~ma~e
nje Aristotelove modalne logtke lZ ?sn?v~ pog~esno, 1er
Lukasjevic ,Aristotelovu modalnu stlogtstiku pnlagodava
---44 E. Rolfes, Einleitung zur Aristoteles Lehre vom Bewe_is,
Zweite Analytik, Der Philosophischen Bibliothek Band 11, Letpzig 1922, S. XIII-XV.
XXIX
~o~~tvenom shva~anju modalnosti", usled cega kod LukasJevtca ,ne nalazm10 adekvatnu sliku Aristotelove logike
verovatnoee" ,45
U. v~~ s poslednjim na':edenim prigovorom P. S.
Popo'.: tsti~e da k?d samog, Ans.totela nalazimo tri pojma ;
m~gucnosti: 1) POJam mogucnosti kao oslabljene nuznosti u .
srms~u ,m~guceg u svakom slucaju"; 2) pojam prave moguc- ,
nostz ~ ~~slu ,onog s~o ~e najcesc: ~ogada" iii sto je ,samo .
m?~ucev (u ?vom slu~aJU ,moguce Je da a jeste b" protiv-
rec~ nuznosti); 3) poJam neodreaene mogucnosti u tom
~mtslu da ~.u podjednako moguci kako da ,a jeste b" tako
1 da. ,a DIJ~. b'.'~ ~a OSJ.?-ovu. ove distinkcije Popov istice
protiv LukasJevtcacttavmz pngovora od kojih su glavni ovi:
1) _Lukasjevic pripisuje Aristotelu vulgarno sholasticko
shv~tanJe, po k_?me vaii konsekvencija, odnosno implikactJa a) od nuznosti na postojanje, Ab oportere ad esse
val~~ consequentia, tj. da vaZi Lukasjeviceva formula implik~CIJe CLpp~_sto znaci ,a~o je nuzno da je p, onda jeste
p ; b) da vazt konsekvencJa Ab esse ad posse valet consequenti~! tj. da _Y.~i ko_nse~yencija od stvarnosti na mogucnost, th da vazt tmphkactJa CpMp, sto znaci: ako jeste
p, onda je moguce da je p".
"
v
2)_ Lu~asj~viceva formula QTpKNLpNLNp, tj': ,slucaJno Je p Jedmo onda ako nije nufno (NLp) i ako nije
nemoguce (NLNp )", kao i formula QTEbaTEab nisu u
~kladu s A~stotel~vim shvatanjem mogucnosti48 k~o onog
sto se pretezno desava (vfiex6J.levov) i slucajnosti u smislu
neodredene mogucnosti (~uJ.l~E~fJx.6;).47
?,a ~i se. mo~la proceniti tacnost gornjih prigovora
Lu~asjevtcu: btl_e bt P_?trebne detaljne analize svih tekstova
koJI su u pttanJu, u sta se mi ovde ne mozemo upustati
Medutim, i ovde mozemo rec_i da prvi, treci i cetvrti prigovo;
Popova smatramo opravdantm, dok to nije slucaj i sa dru45 II. C. IIoTIOB, IIpeAroBop KH>H3H: AyKaceBuq ApucroTeAeBCKaSI cHAAorncTHKa MocKBa 1959 crp 11
48 A YKa.ceBH<I, loc. cit.
' p. 218. '
'
XXX
gim prigovorom, iz prostog razloga sto je tacna Lukasjeviceva teza da je Aristotel tretirao silogizam kao logicki
racun varijabila termina A, B, C, i R, S, P.
Znacajnu analizu Aristotelovog shvatanja nufnosti
izvrsio je H. fon Rajt, koji dokazuje da Aristotel razlikuje
dve vrste nufnosti: 1) nuznost onoga sto jest.!!._jili kada
jeste) i 2).Jl!Psto nuzno ili sam~n_!l_f._no._!~ajt dalje navodi
da se Aristotelovo shvatanje nuznosti danas tumaci u ova
dva smisla: prvo, kao stav ,nuzno je da, ako je p, onda je
p", ill simbolicki izraieno: ---o*--- (P-+P); drugo, kao
stav ,ako je p, onda je nuzno da je p", iii simbolicki:
P-+"'0---p.
Rajt smatra da prva od navedenih formula izraiava
pojam modaliteta klasicne logike dok to druga formula
ne cini. Sam Aristotel, po Rajtu, pravi razliku izmedu
apsolutne i relativne modalnosti, tj. izmedu ,onog sto je
apsolutno ill pros to nufno (rut!..&;) i nufnog na osnovu
pretpostavki iii hipoteticki nuznog (~ urcoiteoeoo;)48
Navedene formule zaista precizno razlikuju apsolutnu
i relativnu nuznost, ali je pitanje da li je tim formulama
izraien pravi smisao Aristotelovih pojmova nufnosti. Implicite kod Aristotela doista nalazimo i ovakva shvatanja,
ali pravilna odluka o ovom, kao i o nmogim drugim problemima adekvatnog tumacenja Aristotelovog ucenja i
pojedinih njegovih misli moze biti rezultat novili, jos neostvarenih studija samog Aristotela i njegovih komentatora.
Na kraju, moramo se osvrnuti ina diskusiju problema
istinitosti Aristotelovih protivrecnih modalnih sudova o
buducnosti, konkretno na iskaze: ,sutra ce biti pomorska
bitka" i: ,sutra nece biti pomorska bitka". Ovo ne samo
zbog aktuelnosti ove diskusije, u kojoj su ucestvovali
znacajni savremeni logicari, kao Lukasjevic, A. N. Prajor,
P. S. Popov i drugi, nego zato sto ovakvo iii onakvo tumacenje navedenog Aristotelovog ucenja baca svetlost i na
sustinu Aristotelove logike uopste.
* "0"
48
je simbol "mogucnosti".
H. von Wright, Logical Studies, London, 1957, p. 122.
XXXI
51
XXXII
XXXIII
XXXV
maze biti nauke potice od njegove apsolutizacije apodiktickog saznanja pomocu apodikticke silogisticke metode.
Medutim, savremena nauka, - kako rnikrofizika taka i
drustvene nauke - uglavnom se zasnivaju na statistickoj
metodi istra2:ivanja i na saznanju masovnih pojava. Saznajna vrednost metode statisticke indukcije je nesumnjiva,
i danas ovu metodu i njene rezultate, bez obzira na to
sto su samo vise iii manje verovatni, sto se sla2:e s Aristotelovim shvatanjem indukcije i onog sto se najcesce dogada, niko ne dovodi u sumnju niti je potcenjuje.
Sa savremenog gnoseoloskog gledista moze se prigovoriti Aristotelu da je njegovo duboko uverenje o saznanju
apsolutne istine o bicu pomocu deduktivne silogisticke
metode u sistemu dvovalentne logike iluzomo, jer elefmentamo Iogicka zakonitost rnisljenja nije identicna s
I.Q!>jektivnom odredenoscu same stvamosti. Po svojoj dvovalentnosti, po apsolutnosti odredaba istine i pogreske, kao
i po identifikaciji naucnog saznanja sa nuznim i opstim
silogisticko-deduktivnim saznanjem, Aristotelova logika
predstavlja jaku, cak i ,prejaku" logiku. Savremeni sisterni
nearistotelovskih logika su slabiji i elasticniji, ali u isti
mah i bliZi ,logici stvamosti" koju je Aristotel video iskljucivo u svojoj jakoj elementamoj logici.
Ali, bez obzira na sve nedostatke, kao i na to da su
izgradeni iii su u procesu izgradnje novi, nearistotelovski,
sisterni logike, aristotelovska logika ostaje osnovni logicki
sistem ljudskog rnisljenja i saznanja, sistem koji nije izgubio niti ce izgubiti svoju fundamentalnu vrednost, isto onaka
kao sto ni Euklidova geometrija i klasicna fizika nisu izgubile svoju naucnu i prakticnu vrednost otkricem novih,
neeuklidovskih geometrija i kvantne i relativisticke fizike.
Naucna vrednost i znacaj Aristotelovog Organona su
neprolazni. Sto ovo osnovno delo svetske filozofske literature dobijamo na nasem jeziku, za to dugujemo zahvalnost
retkom poznavaocu anticke rnisli i starogrckog jezika prof.
dru Kseniji Atanasijevic.
Dr Bogdan SESIC
XXXIX
5)
6)
'tom"Ka,
Topica, Topika.
De sophisticis elenchis,
0 sofistickim pobijanjima.
Ovih sest logickih dela docniji izdavaci nazvali su
Organum Aristotelis.
Oeevidno je da Aristotelovim spisima nedostaju lepota,
raskosnost, sugestivnost i metafizicka, eticka i eshatoloska
dramaticnost koje neodoljivo zrace iz Platonovih dela.
Aiistotelov stil je suv, tvrd, saiet, gotovo zgusnut - cesto
advise zgusnut, - ponekad smelo pr~ciz~, katkad za~
sen cinjenicama, ali i sa dosta prazruna 1 nedorecenosti,
narocito u egzemplifikaciji. Ovaj osnivac logike bio je i ne retko - i zacudo lapidaran i oskudno reeit. Iako ogromno zasluian sto je obogatio novim terminima filozofiju
i nauke Aristotel, narocito u svojim delima iz domena
teorijsk~ filozofije, nije uvek uspevao da nade dovoljno
jasan izraiaj za svoja ueenja, i zato ta d~la - a pre svega
logicka - zaista nisu laka za prevodenJe.
Organon obiluje nejasnim mestima koja su zadala
te8koga truda grckim i latinskim, kao i docnijim komentatorima: pre svega Aleksandru iz Afrodisijade, Amoniju~
Olimpiodoru, Porfiriju, Simpliciju, Albe~ Velik~m, To~
Akvinskom, Paciju i Vajcu- pored drugih. Neki od ~tarih
komentatora, sjajnih poznavalaca ~stotela, uspeh s~,
mestimicno sa izuzetnom nadahnutoscu, da osvetle naJzamracenije stavove Organona. Savremeni izvrsni prev~
dilac J. Tricot je, skrupulozno i opsezno, uzeo u obztr
uspela tumacenja starih ispitivaca Organona.
. Prevod na na8 jezik dat je sa grckog originala: Aristoteles Graece ex recensione Immanuelis Bekkeri edidit
Academia regia Borussica, Beroli~ 1831,_ volumen prius:
- Ucinili smo sve sto smo mogli da taJ prevod bude 1
veran Aristotelovoj misli, i da bude pristupacan nasim
citaocima. Radi toga morali smo neke, za svoju slozenu
sadrZinu odvec ~atke grcke reeenice, da razgranjavamo.
S druge strane, hili smo prinud~~ da ~vesne s~vise d~_ge
i glomazne recenice, malo shvatlj1Ve, dehmo u VISe manJlh.
XL
A neospomo je jedno: ako sam prevod Organona nije istovremeno i jedna vrsta komentara, on je promasio svoj cilj,
jer ne maze biti dovoljno razumljiv.
Da bismo nasem prevodu dali vise jasnosti, upotrebljavali smo - uvek kad nam se to cinilo korisno cetvrtaste zagrade, koje obicno sadde srpsku rec za neki
filozofski termin, ili jos kakvu nijansu ili moguenost prevodenja jednog ili vise termina, ili naslov spisa koji nam se
- po izuzetku- cinilo celishodnije staviti neposredno uz
tekst nego u napomene.
Male, okrugle zagrade, medutim, spadaju u Aristotelov tekst.
Filozof iz Stagire s pravom je svrstan u prvi red mislilaca i naucnika zbog svojih doktrina kojima je unapredio
gotovo sve filozofske discipline, teorijske i prakticne, i radi
istina koje je pronasao u oblasti vise nauka, zatim zbog
snage svoje ostre i reske dijalektike, i zbog cudesnog uticaja
koji je imao na filozofe i naucne radnike na zapadu, kao i
na istoku, i u svim docnijim vremenima. Ogromnost znacaja Aristotelovog stvaranja adekvatnije se sagleda kad se
uzme u obzir da ono nije izgubilo nista od svoje reljefnosti,
iako je doslo neposredno posle delatnosti najmoenijeg
duha staroga veka, Platona, koji je jos za zivota nazvan
,bozanstveni". Ali izvesno je da je svoj vrhunski doma8aj
dao Aristotel na podrucju logike. Jer bez nepromasivog
,oruda" koje je ljudskoj misli zavestao ucenik Platonov
i ucitelj Aleksandra Makedonskog - nemoguce bi bilo
ostvariti i obezbediti ne samo progres filozofije i nauke
nego i sveukupne kulture ljudskog roda. I zato ce pobedonosna logicka izgradnja Organona sacuvati u svim buducim vremenima svoje neumanjeno vaienje.
dr K.A.
ORGANON
PR VI DEO
KATEGORIJE
,.
Glava prva
[HOMONIMI, SINONIMI, PARONIMI*]
,Homonimi" 1 se zovu stvari koje imaju samo zajednicko ime, dok im je razlicit pojam sustine oznacen imenom. Taka se, na primer, ime ,zivotinja" upotrebljava da
oznaci kako jednog stvarnog tako i jednog naslikanog
coveka. A ave dve stvari imaju samo zajednicko ime, dok
im je pojam sustine, oznacen imenom, razlicit. Jer, ako se
zeli objasniti sta u svakoj od njih [od te dve stvari] znaci
sustina zivotinje, - treba za svaku od njih dati svojstvenu
definiciju.
,Sinonimi" 2 se zovu stvari koje imaju zajednicko ime
i identican pojam sustine oznacen imenom. Tako se, na
primer, i covek i VO nazivaju Zivotinjom. Jer COVek i VO
nazvani su zajednickim imenom zivotinje, i njihova definicija je ista. Jer, aka se zeli objasniti definicija svakoga od
njih i reCi sta je sustina zivotinje kod svakoga od njih,
tada treba dati istu definiciju.
Najzad, ,paronimi" 3 se zovu stvari koje se razlikuju
od neke druge stvari u padezu, i po njenom imenu se
nazivaju. Taka se gramaticar naziva po gramatici, a hrabar covek po hrabrosti.
Glava druga
Glava treca
[0 RAZNIM IZRAZIMA]
>
Glava cetvrta
[DESET KATEGORIJA]
Suostapcija - kazano jednom recJu - Jeste, na pnmer: fovek" konj" 1svantitet _if, na primer: ,dug dva
lakta.:' dug' trl lakt~" kvalitet Je, na primer: ,beo",
"
..
~
,vican' gramatici";
gdnos~~~
te, na Pni?er:
,duplo"! ,po1a",
veCi" mestg je, na primer: ,u Ltke]u", ,na agon"; ~
JS...v.a }frimer: ,juce", ,prosle godine'\.poloZaj j~, na pnmer: ,on leZi", ,on sedt"; .oosedovame HiJ na p~er: ,on
je obuven"; ,on je naoruzan"; delanje je, na pnmer: ,on
7
--
oznaci kao covek, tada se 0 njemu ne kaze nista svojstvenije nego kad se o jednom odreaenom konju kaZe da je
konj. lsto tako, i kod prvih supstancija jedna nije vise
supstancija nego druga. Jer, jedan odredeni covek ni u
cemu nije viSe supstancija nego jedan odredeni vo18.
Sa razlogom su, dakle, posle prvih supstancija, od
svega ostalog samo rodovi i vrste nazvani drugim supstancijama17. Jer [od svih predikata], oni jedini objasnjavaju
prvu supstanciju po njenom znacenju. Nairne, ako se
zeli objasniti sta je jedan odreaeni covek, i ako se to
ucini pomocu roda iii pomocu vrste,- dace se objasnjenje
njegove svojstvenosti, koje ce se uciniti taCnijim ako se
kaZe da je to covek nego ako se kaZe da je to zivotinja.
Medutim, ako bi se pripisala coveku svaka druga oznaka,
to bi znacilo uciniti objasnjenje netacnim, - .kao, na primer, kad se kaZe da je on beo, iii da trci, iii nesto slicno.
Tako su sa razlogom, izmedu svih ostalih, samo ovi pojmovi [rodovi i vrste] nazvani supstancijama. Sem toga18,
prve supstancije, zato sto su supsvat svega drugog, nazvane su supstancijama u najsvojstvenijem smislu reci. Ali,
onako kako se prve supstancije odnose prema svemu drugom, tako se todovi i vrste prvih supstancija odnose prema
svemu drugom; jer, od vrsta i rodova afirmirano je sve
drugo. KJ!d se jedan odreaeni covek nazove gramaticar,
time se kaze da su, isto tako, gramaticar i covek i zivo. tinja. A isto je i za sve druge slueajeve.
I.
11
12
-~ad
14
Glava sesta
[KVANTITET]
'""
15
16
takva nazvana kvantitetom. Ako, na primer, treba objasniti duzinu jednog dogadaja, ona ce se odrediti vremenom,
i reci ce se da se ovaj [dogadaj] desio u toku jedne godine,
ili ndto tome slicno. A ako treba utvrditi dokle dopire
belo, to ce se odrediti prema povrsini, i kazace se da se
ono prostire dotle dokle se prostire povrsina. Tako ce se,
u pravom smislu i po sebi, samo ono o cemu smo govorili
oznaciti kao kvantitet, - ostalo nije kvantitet po sebi nego,
ako je kvantitet, to moze biti samo akcidentalno.
31
Dalje, kvantitet nema nikakvu kontrernu sup~otnost:
Sto se tice odredenih kvantiteta, jasno Je da om nemaJU
kontrernih suprotnosti; takav je, na primer, . slucaj sa dminom od dva ili od tri lakta, ili s povrsinom, ili s nekim
drugim kvantitetom te vrste, za koji ne postoji kontrerna
suprotnost. Hoce 1i se smatrati da je mnogo kontrerno
suprotno onome cega je malo (ol..(yro), ili da je veliko kontrerno suprotno malom (!lLxQ&)? Ali sve tone spada u kvantitativno, nego u relativrto, jer nista, posmatrano u sebi
i po sebi, ne naziva se velikim ili malim, nego samo ukoliko se odnosi na nesto drugo. Tako se, na primer, planina
naziva malom, a zrno prosa velikim zbog toga sto je zrno
prosa vece nego druge stvari iste vrste, a sto je planina,
isto tako, manja nego druge stvari iste vrste. Ovde, dakle,
imamo odnos prema drugoj stvari, - jer kad bi se govorilo
o mal om ili o velikom PO sebi, ne bi se nikad moglo reci
da je planina mala, ili da je zrno prosa veliko. Uzmimo,
opet, drugi primer. Mi kafemo da u jednom selu ima mnogo
stanovnika, a da ih u Atini ima malo, i ako su oni ovde
daleko mnogobrojniji; i da u kuci ima mnogo sveta,
a u pozoristu malo, i ako ih ovde ima mnogo vise. Isto
tako: dugacko dva lakta", i "dugacko tri lakta", i sve
druge ~elicine ove vrste oznacavaju kvantitet, dok veliko
ili malo ne oznacavaju kvantitet vee pre odnos, jer se
veliko i malo posmatraju u odnosu na drugu stvar. Tako
je ocevidno da su ovi izrazi relativni.
AlP~, bilo da smatramo ili dane smatramo ove izraze
kao kvantitete, oni ipak nemaju nikakvu kontrernu suprotnost. Jer, kako bi se mogla pridati kontrerna suprotnost
2 Organon
Glava sedma
[ODNOS -
RELACIJA]
19
20
21
. ,krme".
d even krmom" 1Z
"
'
"
Glava osma
[KVALITET]
26
Isto
vaii i za afektivne kvalitete koji se odnose na
5
28
koje nisu prirodne, nego proizlaze iz nekih drugih konstitucionalnih osobenosti kojih je tesko osloboditi se iii koje
su sasvim neizlecive. I ove pojave su kvaliteti, jer, s obzirom na njih coveku se pridaju izvesni kvaliteti. Medutim,
afekcijama se nazivaju pojave sto postaju iz uzroka koji
se brzo rasturaju. Kao primer za ovo moze se navesti
covek koji se razgnevi zbog pretrpljene neprijatnosti. A!i,
ne naziva se dumovitim covek koji se u takvom uzbudenJU
razgnevi, nego se pre o njemu kaze da je pretrpeo neku
afekciju. Tako se ovakve pojave zovu afekcije a ne kvaliteti.
Cetvrta vrsta kvaliteta jeste figura i1i forma koja
pripada svakom bicu, - a, sem toga, pr_~vost i krivina,
i svaka druga slicna osobina. Jer, jednom bicu pridaju se
kvaliteti prema svim ovim odredbama. Za jednu stvar
se kaie da ima izvestan kvalitet zato sto je trouglasta.,ili
cetvorouglasta, i1i zato sto je prava ili kriva. T~ko se
svakoj stvari pripisuju kvaliteti prema njenoj figun.
Retko i gusto, hrapavo i glatko kao da oznacavaju
nesto kvalitativno. Medutim, izgleda da se odredbe ove
vrste protive kvalitativnim podelama, jer svaka od njih
pre izgleda da izrazava jedan izvestan polozaj delova.
Gustina [jedne stvari] sastoji se u tome sto su [njeni] delovi
blizu jedan drugome, a retkoca sto su oni udaljeni jedan
od drugog; a glatkost [jedne stvari] sastoji se u tome sto
[njeni] delovi leze kao u jednoj ravni, a hrapavost u tome
sto su neki delovi istureni, a neki uvuceni.
Mogle bi se mazda pronaCi i druge vrste kvaliteta,
ali ovi navedeni su najobicniji [najceSCi].
Dakle, kvaliteti su odredbe koje su navedene; a stvari
kojima se pridaju kvaliteti nazvane su prema tim kvalitetima, i1i od njih na neki nacin zavise. Tako u veeini slucajeva,
i gotovo uvek, ime stvari kojoj se pridaje kvalitet proizaslo
je iz kvaliteta. Tako je, na primer, bela nazvano po b~lini,
i gramaticar po gramatici, a pravedan po pravednosti, a isto vaii i za drugo. Ali, u izvesnim slucajevima ne postoji
ime za kvalitete, pa nije moguce oznaciti stvari kojima se
pridaju kvaliteti imenima proizaslim iz tih kvaliteta. Taka
29
31
posedovanje znaci stanja, kao ,hiti ohuven"' ,hiti naoruzan"; da mesto znaci, ria primer, ,u Likeju" i tako dalje,
kao sto smo [ranije] naznaciii [o kategorijama].
Glava deseta
[SUPROTNOSTI]
32
3 Organon
Glava deveta
[DELANJE, TRPLJENJE I DRUGE KATEGORIJE]
33
3*
35
36
,,
-~
Glava jedanaesta
[0 KONTRERNIM SUPROTNOSTIMA]
39
[RANIJE]
40
41
Glava trinaesta
[ISTOVREMENO (SIMULTANO- af.ta)]
Istovremenima [simultanima] se, u prostom i najsvojstvenijem smislu, nazivaju stvari cije se postajanje dogada
u isto vreme. Jer nijedna od dve stvari nije ranija ili docnija
od druge. 71 Za ove stvari kaie se da su simultane u vremenu.
Po prirodF2 su istovremene stvari koje se konvertiraju
u odnosu na sled [konsekuciju] postojanja, ali jedna [od
njih] nikako nije uzrok sto postoji druga [stvar]. Takav
je slucaj sa dvostrukim i sa polovinom. Nairne, ovi izrazi
se konvertiraju (jer ako dvostruko postoji, i polovina postoji, a ako polovina postoji, i dvostruko postoji), ali nijedan od ta dva izraza nije uzrok sto postoji drugi.
Ali, isto tako, nazivaju se istovremenima po prirodi
rodovi koji proizlaze iz podele iste vrste i koji su suprotni
jedan drugom73 Kaze se da su suprotne jedna drugoj u
podeli stvari koje su suprotne prema istoj podeli; tako,
na primer, zivotinja koja ima krila istovremena je zivotinji
koja po kopnu hoda i zivotinji koja zivi u vodi. Ova bica
suprotna su jedno drugom u podeli kad proizlaze iz iste
vrste, jer zivotinja je podeljena na rodove, - kao, na primer, na zivotinju koja ima krila, i na zivotinju koja hoda
po kopnu, i na zivotinju koja zivi u vodi. Nijedna od ovih
zivotinja nije ranija ni docnija nego ta bica izgledaju istovremena po prirodi. A svaki od ovih rodova - naime,
zivotinja koja hoda po kopnu, i Zivotinja koja ima krila i
zivotinja koja zivi u vodi - moze opet da bude podeljen
u rodove. Dakle, po prirodi moraju biti istovremeni i ovi
[navedeni] rodovi koji proizlaze iz iste vrste, po istoj podeli.
Medutim, vrste su uvek ranije od rodova, jer nema
konvertibilnosti za sled [konsekuciju] postojanja. Tako,
na primer, ako zivotinja koja Zivi u vodi postoji, tada
zivotinja postoji, ali ako zivotinja postoji, zivotinja koja
zivi u vodi ne postoji nuznim nacinom.
Dakle, nazivaju se istovremene po prirodi stvari koje
su konvertibilne u odnosu na sled [konsekuciju] postojanja,
42
Glava cetrnaesta
[KRETANJE]
Kretanje ima sest rodova: postajanje, nestajanje [propadanje], uvecavanje, umanjivanje, 'kvalitativna promena
i menjanje mesta.
Sva druga kretanja [sem kvalitativne promene] ocevidno su razlicita jedno od drugog: tako postajanje nije
nestajanje, niti je uvecavanje ili menjanje mesta umanjivanje - i tako dalje. Medutim, u odnosu na kvalitativnu
promenu javlja se izvesna surnnja da li ono sto podleze
kvalitativnoj promeni tu promenu mozda trpi nuznim
nacinom, na osnovu jednog od drugih kretanja. Ali to
nije tacno.
Jer, gotovo sve nase afekcije, ili bar veCina njih, izazivaju u nama kvalitativnu promenu, koja nema niceg
zajednickog s drugim kretanjima. Jer, ono sto biva pokretano prema afekciji ne dobija nuznim nacinom uvecavanje
iii umanjivanje, a isto je tako i za druge vrste kretanja.
Tako bi kvalitativna promena morala biti razliCita od
drugih kretanja. Jer, kad bi ova [kretanja] bila identicna,
trebalo bi da ono sto je kvalitativno promenjeno bude
odmah i uvecano ili umanjeno, ili da bude praceno nekim
od drugih rodova kretanja; medutim, to nije nuzno.
Isto tako, momlo bi da bude kvalitativno promenjeno
ono sto je uvecano iii pokretano na neki drugi nacin.
Ali, postoje neke stvari koje se uvecavaju, ali se. kvalitativno ne menjaju tako se, na primer, uvecava, ah se kvalitativno ne menj~ kvadrat kad se oko njega stavi gnomon7 ' .
Isto vazi i za sve druge figure takve vrste. Prema tome,
kretanja bi bila razlicita jedna od drugih.
43
Glava petnaesta
[,IMATI"]
NAPOMENE
1 Of.tWVUf.tet su stvari koje imaju samo zajednicko ime, ali
nemaju nikakvu zajednicku bitnu osobinu.
2 auvwvuf.tu su stvari identicne po prirodi i po imenu.
2 :rtet(.JWVUf.tU se nalaze na sredini izmedu homonima i sinonima
ucestvuju i u jednima i u drugima.
4 Univerzalno, .,druga supstancija" (vrste i rodovi) nije u subjektu, jer je supstancija, a nije akcidencija; univerzalno je upravo
predikat jednog subjekta, jedne individue, u njenoj osobini univerzalnog. (Upor. Aristotel, Organon, I, Categories, Nouvelle traduction et notes par J. Tricot. Paris 1946. Bibliotheque des textes
philosophiques, p. 3, note 1.)
5 Partikularna akcidencija je u subjektu, kao akcidencija, ali,
posto je partikularna, ona nije predikat subjekta, posto je svaki
predikat nuinim nacinom opsti. (Ibid., str. 3, nap. 2.)
6 Aristotel daje preciznu definiciju akcidencije. Ona, pre
svega, mora biti u jednom subjektu. Zatim, ona ne treba da bude
samo deo celine, kao sto su dusa iii ruka deo coveka. Pored toga,
akcidencija treba da bude nerazdvojna od subjekta, i da bez njega
ne moze postojati, - kao sto belo ne postoji nezavisno od tela.
(Upor. ibid., str. 3, nap. 3.)
7 Univerzalna akcidencija, nauka, nalazi se u subjektu, coveku,
kao akcidencija, a ona je, kao univerzalna, i predikat jednog subjekta, naime, jedne odredene gramatike.
8 Filozof ima u vidu individualnu supstanciju, 1:oM 1:L To je
prva supstancija u pravom smislu reci, koja nije ni u jednom subjektu,
jer je supstancija, niti je predikat jednog subjekta, jer je individualna.
9 Prva supstancija nije nikad predikat, niti moze to biti.
to Aristotelove kategorije su najopstije vrste bica; to su pojmovi koji se ne mogu svesti jedan na drugi, i koji se, isto tako, ne
mogu svesti na najviSi univerzalni pojam. Bice i Jedno nisu viSe
kategorije, jer nemaju nikakve saddine.
11 Filofoz razlaie da je prva supstancija individua. U drugim
svojim delima, pre svega u De lnterpr. (13,23 a 24), filozof istice da
46
47
48
47
oseca.
48 Jos jednim dokazom potkrepljena je teorij~ da ie. pred~~t
senzacije raniji od subjekta koji je opaZa. U okv1ru svo)e teon)e
saznanja Aristotel metodicno postupa kad tvrdi da su _cetiri e~~
menta iz kojih se - po njemu - sastoje kako predmetl senzaciJe
tako i zivotinje, raniji od same zivotinje i od njenih cula.
49 Ucenje po kome su objektivni ne samo primarni nego _i
sekundarrii culni kvaliteti. Tela, kao i sve senzacije ce persistirat1,
i kad nestane zivota i culnog OpaZanja.
so Prve supstancije i njihovi delovi nisu relativni. 1st? VaZi. i
za vecinu drugih supstancija. Medutim, relativni su delov1 drug1h
supstancija.
st Ovde su covek, vo i drvo uzeti kao vrste.
52 Ta definicija obuhvata delove drugih supstancija.
53 Definicija prave relacije.
54 To jest: sto bi bacilo svetlost na pitanje da 1i su relativne
izvesne druge supstancije.
55 Pravi relativni pojam je onaj cije se celo bice sastoji u
odnosu.
ss Slicne supstancije nisu relativne, i, prema tome, nema vise
nijedne supstancije koja bi bila relativna.
51 Na ovom mestu, i dalje, mislilac primenjuje na dusevna
stanja ono sto je rekao za odredbe tela.
ss Kvalitet moze da raste i da opada i kad se nalazi u raznim subjektima i kad se nalazi u jednom subjektu.
59 Znaci da u jednom istom subjektu kvalitet moze da raste
iii da opada.
oo Te odredbe se ne primenjuju na svaki kvalitet nego se
primenjuju i na druge kategorije.
61 Bitna je osobina kvaliteta da samo kvalitet pretpostavlja
slicno i neslicno.
62 Po Aristotelu, postoje tri uslova da jedan subjekt ~ude liSen
posedovanja. Prvo, potrebno je da subjekt bude sposoban da prill_li
posedovanje (kamen ne moze biti liSen vida). Drugo, potrebno Je
da JiSenost bude pridana delu tela koje po prirodi raspolaZe posedovanjem (covek je slep kad je oko Jiseno vida). Trece, potrebno je
da se liSenost ostvaruje u vremenu kad, po prirodi, posedovanje
obicno pripada subjektu (covek, kad se rodi, i ako ne vidi, nije
slep). Upor. Tricot, nav. delo, str. 58, nap. 2.
ss Filozof upravo misli na stvari koje su materijal iz kog se
stvaraju recenice.
64 Sleduje ostro povuceno razlikovanje izmedu suprotnosti
posedovanja i Jisenosti, s jedne, i suprotnosti relativnih pojmova,
s druge strane.
4 Organon
49
50
DRUG! DEO
0 TUMACENJU
4*
Glava prva
[GOVOR I PISANJE. -
ISTINIT I
LA~AN
GOVOR]
SLO~ENE
IMENICE. P ADE~I]
53
Glava cetvrta
[GOVOR I RECENICA]
Glava treca
[GLAGOL]
Glava peta
[AFIRMACIJA I NEGACIJA. PROSTA I SLOZENA RECENICA]
Glava sesta
[AFIRMACIJA I NEGACIJA. -
KONTRADIKCIJA]
Tvrdenje je iskaz koji nesto nekom pripisuje, a odricanje je iskaz koji nesto nekom odrice. A moguce je tvrditi
da ono sto pripada jednoj stvari njoj ne pripada [ovo je
Iafno odricanje], i da ono sto joj ne pripada njoj pripada
[avo je lafno tvrdenje], ida joj pripada ono sto joj pripada
[istinito tvrdenje], a ono sto joj ne pripada da joj ne pripada [prava negacija]. A posto to vafi i za vremena van sada5njice, - moguce je i odricati sve ono sto je nek~ tvrd~o
i tvrditi sve sto je neko odricao. Prema tome, ocev1dno Je
da je svakoj afirmaciji suprotna jedna negacija, i s~ak~j n~
gaciji jedna afirmacija. ,Protivrecnost" [,kontradlkClJa] Je
suprotnost izmedu jedne afirmacije i jedn~ negacije. P~d
,suprotnoscu" podrazumevan;t da se isto. o 1st~m I?o!v~du1e
i odrice, ali ne samo homommno3 , - 1 sve sto JOS mace
moze biti posebno objasnjeno [radi ove odredbe pojmova],
nasuprot sofistickim dosadivanjima [prigovaranjima].
Glava sedma
[OPSTE (UNIVERZALNO) I POJEDINACNO
(SINGULARNO). - SUPROTNOST RECENICA:
KONTRADIKCIJA I KONTRARIJETET]
Stvari su delom opste [univerzalne], a delom pojedinacne [singulame] (,opstim" nazivam ono cija priroda
jeste da bude potvrdeno od vise subjekata, a ,pojedinacnim" ono sto ne moze da bude potvrdeno od vise subjekata.
Tako, na primer, ,covek" je nesto opste, a ,Kalija" je
57
58
Kod svih kontradiktornih recenica koje iskazuju [nesto] opste 0 [necem] opstem, jedna je nuznim nacinom
istinita iii lazna, i to vaZi i za kontradiktorne recenice 0
pojedinacnom. Na primer: ,Sokrat je beo", - ,Sokrat nije
beo". Ali, sto se tice recenica koje se odnose na opste, ali
nisu opste uzete, - od njih nije uvek jedna istinita, a
druga lazna. Jer, moze se istovremeno istinito reCi: ,covek
je beo" i: ,covek nije beo"; i ,covek je lep", i ,covek nije
lep". Jer, ako je covek ruzan, on nije lep, a ako nesto postaje, on to jos nije. Razume se, moglo bi se ciniti na prvi
pogled da je to besmisleno, zato sto recenica: ,covek nije
beo" - izgleda da istovremeno znaci ,nijedan covek nije
beo". Ali, ove recenice niti isto znace, niti nuznim nacinom
istovremeno vaze.
Ocevidno je da samo jednoj afirmaciji odgovara samo
jedna negacija. Jer, negacija treba da odrice [sam] atribut
koji afirmacija potvrduje, i to da ga odrice istom subjektu,
- pa bilo da je ovaj pojedinacni [singularni] i1i opsti [univerzalni] subjekt, i bilo da je uzet opste, ili da nije uzet
opste. To je, na primer, slucaj kad kazem: ,Sokrat je beo"
i: ,Sokrat nije beo". Ali, ako negacija negira neki drugi
predikat, i1i ako negira isti predikat na drugom subjektu,
onda negacija nece biti suprotna afirmaciji, nego ce biti
razlicita od nje. Afirmaciji: ,svaki covek je beo" - stoji
nasuprot negacija: ,poneki covek nije beo"; afirmaciji:
,poneki covek je beo", stoji nasuprot negacija: ,nijedan
covek nije beo"; a afirmaciji: ,covek je beo", stoji nasuprot negacija: ,covek nije beo".
Tako smo objasnili da je [samo] jednoj afirmaciji
kontradiktorno suprotna [samo] jedna negacija, i naveli smo
koje su te kontradiktorne recenice. Isto tako, objasnili smo
da su kontrerno suprotne recenice druge, i koje su ove.
Najzad smo utvrdili da nije kod svake kontradikcije jedna
recenica istinita, a druga laina, kao i zasto je to tako, i kad
jedna mora biti istinita a druga laina.'
59
Glava osma
[0 JEDINSTVU I MNO.ZINI RECENICA. STVARNO I PRIVIDNO JEDINSTVO RECENICA]
Glava deveta6
[KONTRADIKTORNE RECENICE 0 BUDUC:EM]
62
nego rna koja od njih, - i marla je jedna od njih verovatno istinitija nego druga, ona nije vee [trenutno] istinita
ili la.Zna.
Dakle, vidi se da nije nufuo da od dve propozicije
koje su suprotne izmedu sebe kao [sto su] potvrdivanje
(afirmacija] i odricanje [negacija], - jedna bude istinita,
a druga lazna. Jer, sa onim sto ne postoji, ali moze da
postoji ili da ne postoji, ne stoji kao sa onim sto postoji,
nego stoji onako kao sto smo objasnili.
Glava deseta
[PROSTE PROPOZICIJE SA DODATKOM]
65
Aline maze postojati veci broj kontradiktorno suprotnih recenica. Ali poslednje navedene recenice [one koje
imaju neodredeni subjekt] ostace bitno razlicite od ranijih
recenica [onih koje imaju odredeni subjekt], jer imaju za
subjekt ,ne-coveka".
u recenicama gde ne maze da se upotrebi glagol
,jeste" - kao: ,oseca se dobro", ,i~e" --:- glagol t?~?
stavljen ima isto znacenje kao da se pnmemo glagol ,]e .
Uzmimo, na primer: ,svaki covek oseca se dobra" " svaki covek ne oseca se dobra", svaki ne-covek oseca se
dobra" svaki ne-covek ne oseca se dobra". Jer, ovde
se ne sme ;eCi: ,ne svaki covek", - nego se negativna
P artikula " ne" mora vezati sa ,covekom". Jer, ,svaki" ne
.
znaci da je
subjekt univerzalan, nego da je uzet kao umverzalan. To se vidi jasno iz sledecih recenica: ,covek se
oseca dobra" - ,covek sene oseca dobra"; ,ne-covek se
oseca dobra" - ,ne-covek se ne oseca dobra". Ove recenice razlikuju se od prethodnih time sto nisu uzete kao
opste. Dakle, svaki" i ,nijedan" ne znaci nista drugo nego
da afirmacija" iii negacija imenice [subjekta] opste vazi.
A drugo sto pripada recenici ostaje nepromenjeno.
Posta je recenici: ,svaka zivotinja je pravedna" kontrerno suprotna negacija: ,nijedna zivotinja nije pravedna", - jasno je da ove dve recenice nece nikad biti
istinite u isti mah, u isto vreme i u odnosu na isti subjekt.
Naprotiv, njima [kontradiktomo] suprotne recenice bice
katkad u isto vreme istinite. Na primer: ,nije svaka zivotinja pravedna" i ,poneka zivotinja je pravedna".
Sledece recenice moraju [logicki] da sleduju jedna drugoj11. Recenici: ,svaki je covek ne-pravedan" sleduje recenica: ,nijedan covek nije pravedan". Recenici: ,poneki covek j; pravedan" sleduje suprotna [recenici: ,svaki covek je
ne-pravedan"], naime: ,poneki covek je ne-pravedan",- jer
nuznim nacinom proistice da postoji i jedan pravedan covek.
Kad su u pitanju recenice s pojedinacnim subjektom,
ocevidno je da ako na jedno postavljeno pitanje odgovara
istinita negativna recenica, - tada ce i afirmativna recenica
biti istinita. Na primer: [uzmimo da je istina reci] ,Je li
66
67
Glava jedanaesta
[SLOZENE RECENICE]
69
70
Glava trinaesta
[LOGICKO SLEDOVANJE MODALNIH RECENICA]
74
75
Glava cetrnaesta
[0 KONTRARIJETETU RECENICA)
78
NAPOMENE
1 ,Filozof nije zdrav", ili: ,Filozof nije bolestan" mora
vaZiti i kad filozof ne pootoji.
t To je problem jedinstva definicije.
3 Po Tricot-u, izraz ,ne homonimno" [ftiJ OftWVUftW<;] znaci
da u dve propozicije subjekt i predikat ne treba da predstavljaju
samo pseudo-identitet nego stvarno treba da budu isti. (Upor. Aristote, Organon, II, De /'Interpretation, Bibliotheque des textes
philosophiques, Paris 1946, p. 87, note 2.)
4 Ovaj stav je od najveceg znacaja, jer u njemu Aristotel
postavlja pravila za izvodenje zakljucaka.
.
s Ovde je istaknuto da je potrebno stvarno, a ne samo nomlnalno jedinstvo.
6 Ima istraZivaca koji smatraju verovatnim da je redakcija ove
glave postala posle ostalih glava ovog spisa. Teorija koju Aristotel
iznosi u ovoj glavi svakako je odgovor megaricarima, koji su iz
principa protivrecnosti izveli apsolutan fatalizam.
.
1 Primena logickih pravila o kontradiktornim suprotnootima
na ono sto u buducnosti moze biti slucajno dovodi do unistavanja
svake slucajnosti u svetu. Medutim, takva konsekvencija je besmislena.
s U glavi 2, 16 a 19-30 ovoga spisa.
..
& Propozicije u logici nazvane de secunda adjacente, u ko1una
kopula nije odvojena od atributa (,covek postoji", ,covek trci")
razlikuje se od propozicija de tertia adjacente, u kojima su subjekt,
predikat i kopula izrecno izrazeni.
1o U poslednjoj glavi I knjige Anal. prior.
u Filozof se osvrce na ekvipolenciju propozicija. Ova se sastoji u tome da se od jedne propozicije prelazi drugoj suprotnoj
recenici na taj nacin sto se doda jedna negacija. A ta negacija
stavlja se ili pre subjekta, iii posle subjekta, iii i pre i posle subjekta.
a De interpr., gl. 7, 17 b 38.
13 Primeri uzeti iz kategorija kvaliteta, supstancije i delanja.
u Glava 12. i 13. raspravljaju o modalnim recenicama, i to
glava 12. o pojmu, rodovima i suprotnosti modalnih recenica, a
glava 13. o njihovom logickom sledovanju.
6 Orsanon
81
82
TRECI DEO
PRVA ANALITIKA
6*
Knjiga prva
[TEORIJA 0 SILOGIZMU]
Glava prva
[ZADATAK ANALITIKE1 - PREMISA. - TERMIN. SILOGIZAM I NJEGOVE VRSTE]
Prvo treba da utvrdimo koji je predmet naseg ispitivanja i od koje discipline ono zavisi. Njegov predmet je
dokaz [demonstracija], a zavisi od demonstrativne nauke.
Zatim moramo da definisemo sta je premisa, i termin, i silogizam, i sta je savrseni silogizam, a sta nesavrseni silogizam. Potom, valja definisati sta znaci da je jedan termin
saddan iii da nije saddan u celini drugoga termina i sta
mislimo kad kazemo da je nesto opste [univerzalno] afirmirano iii opste [univerzalno] negirano.
Premisa je govor koji potvrduje iii koji odrice nesto
o necem. Ovaj [govor] je ili opsti [univerzalan], iii pojedinacan [partikularan], ili je neodreden. Nazivam opstim
[univerzalnim] 2 pripadanje ili nepripadanje jednom subjektu, koji je uzet opste [univerzalno]. Pojedinacnim [partikularnim] nazivam pripadanje .ili ne-pripadanje jednom
subjektu, koji je uzet pojedinacno ili ne-opste, - a neodredenim pripadanje iii ne-pripadanje, bez oznacavanja da
li je ono opste iii pojedinacno. Na primer: >rkontrerno
suprotne recenice spadaju u istu nauku", ili: ,zadovoljstvo
nije dobro."
Demonstrativna premisa razlikuje se od dijalekticke
premise3 time sto se u demonstrativnoj premisi uzima jedan
85
''
ttm sto
to postojl",
podrazumevam da je time dobijena
posledica; a izraz: ,time je dobijena posledica" znaCi da
nijedan spoljni termin nije potreban da proizvede nuznu
posledicu.
Savrsenim6 zovem onaj silogizam kome nije potrebno
nista drugo7 sem onaga sto je pretpostavljeno u premisama, pa da nuznost zakljucka bude ocevidna. Nesavr0
86
Glava druga
[KONVERSIJA ILl PREOKRETANJED
CISTIH RECENICA]
Svaka recenica [premisa] pretpostavlja iii cisto pridavanje, iii nuzno pridavanje, ili slucajno pridava~je. Od
ovih premisa jedne su afirmativne, a druge negattvne, prema svakom od njihovih modaliteta pridavanja. ~ od
afirmativnih i negativnih premisa jedne su opste [umverzalne], druge pojedinacne [partikulame], a neke su opet
neodredene. Iz [svega] toga izlazi da su, u opstem pridavanju, termini negativne premise nuznim nacino~ konvertibilni [da mogu da se preokrecu]. Tako, na pnmer, ako
nijedno zadovoljstvo nije dobro, tada, isto tako, nijedno
dobra nece biti zadovoljstvo. Afirmativna premisa mora
biti konvertibilna, ali ne tako da [iz te konverzije] proizlazi univerzalna, nego [tako da proizlazi] partikularna
premisa. Na primer, ako je ~~ako zad~voljstvo dobr~,
tada i poneko dobro mora bttl zadovoljstvo. Od partlkularnih recenica afirmativna se, nuznim nacinom, daje
preokrenuti u partikularnu (naime, ako je poneko zadovoljstvo dobro, tada ce i poneko dobro biti zadovoljstvo),
- ali negativna ne. Jer, ako ,covek" ne pripada ponekoj
zivotinJ"i" iz toga ne izlazi da ,zivotinja" ne pripada
,
'
ponekom ,coveku".
Neka prvo AB bude univerzalt;la nega,tivna. pre~sa.~
Ako A ne pripada nijednom B, m B nece pnpadatt m0
87
Glava treca
[KONVERZIJA RECENICA PREMA
NJIHOVOM MODALITETU]
89
Glava
ce t v r t a
16
Posto smo objasnili ove odredbe, sad cemo da izlozimo cime, kad i kako postaje svaki silogizam.17 A docnije18
cemo govoriti o dokazu. 0 silogizmu moramo raspravljati
pre nego o dokazu zato sto je silogizam opstiji. Jer,
dokaz je vrsta silogizma, ali svaki silogizam nije dokaz.
Kad se, dakle, tri termina medu sobom tako odnose
da je donji termin sadrian u srednjem kao celini, a da je
srednji sadrian iii nije sadrian u gomjem19 kao celini, tada, nuznim nacinom, postoji savrseni silogizam izmedu
krajnjih termina.
Srednjim nazivam termin koji je [istovremeno] sam
sadrian u drugom jednom terminu i sadrii u sebi drugi
jedan termin, i koji je svojim polozajem srednji. Krajnjim
[spoljnim] terminima nazivam, prvo, termin koji je sam
sadrian u drugom [terminu], a zatim termin u kome je
drugi sadrian.20
Ako je A afirmirano o svakom B, a B o svakom r,
tada je, nuznim nacinom, A afirmirano o svakom r. 21
Ranije smo rekli sta podrazumevamo pod izrazom ,o
svakom". 22
Ako A nije afirmirano ni o jednom B, a ako je B afirmirano o svakom r, tada A nece pripadati nijednom r. 23
Ako gomji termin pripada svakom srednjem terminu
[upravo: srednjem terminu, univerzalno uzetom], a ako
srednji [termin] ne pripada nijednom donjem [upravo:
donjem terminu, univerzalno uzetom],- nece biti silogizma
za krajnje [spoljne] termine. Jer, iz toga sto je to tako ne
proizlazi nista sa nuznoscu. Jer, gomji termin moze pripadati kako svakom tako i nijednom donjem terminu
[univerzalno uzetom], - tako da ni partikulami ni univerzalni zakljucak ne proizlazi iz toga nuznim nacinom.
Ali, posto nema nikakve nuznosti [posto nema nuznog
zakljucka], ove premise ne mogu obrazovati silogizam.
90
' '
Termini koji univerzalno pripadaju neka budu: zivotinja-covek-konj; a termini koji univerzalno ne pripadaju neka
budu: zivotinja-covek-kamen.
Ali, isto tako, kad ni gomji termin ne pripada srednjem
terminu, univerzalno uzetom, niti srednji termin donjem
terminu, univerzalno uzetom, - ne moze biti silogizma.
Termini koji pripadaju neka budu: nauka, linija, medicina;
a termini koji ne pripadaju: nauka, linija, jedinstvo.
J asno je, dakle, da ce u ovoj figuri, kad su termini
[u njoj] univerzalni, nekad biti, a nekad nece biti silogizma.
Isto tako Uasno je] da, ako postoji silogizam, termini
moraju nuznim nacinom da se odnose kao sto smo rekli
i, obmuto, ako se oni tako odnose, da ce biti silogizma.
Uzmimo da se jedan od termina odnosi univerzalno
prema svome subjektu, a drugi partikulamo [to jest: jedna
premisa je univerzalna, a druga partikulama]. Kad se
univerzalno odnosi prema gomjem krajnjem terminu bilo to afirmativno iii negativno [kad je gomja premisa
univerzalna, afirmativna iii negativna], - a kad se partikulamo-afirmativno odnosi prema donjem krajnjem terminu
[to jest: kad je donja premisa partikularna i afirmativna]
dobice se, nuznim nacinom, savrseni silogizam. Ali, kad
se univerzalno odnosi prema donjem krajnjem terminu
[kad je donja premisa univerzalna, a gomja partikulama],
iii kad se termini medusobno drukcije odnose, - nemoguce je da bude silogizma. Gomjim krajnjim terminom nazivam onaj koji sadrii u sebi srednji termin, a donjim
krajnjim terminom onaj koji potpada pod srednji termin.
Neka A pripada svakom B, a B ponekom r. 24 Ako
, biti afirmiran o svima" znaCi ono sto smo kazali u pocetku [ovoga dela, u gl.l, 24 b 28] - tada A nuznim nacinom pripada ponekom r. U slucaju da A ne pripada
nijednom B, ada B pripada ponekom r, A nuznim nacinom nece pripadati ponekom r. 25 Ami smo rekli sta podrazumevamo pod izrazom: ,ne biti pridan nijednom".
Dakle, proizaCi ce savrseni silogizam. A isto je tako i kad
je prernisa B r neodredena i afirmativna: bice isti silogizam
bilo da je premisa neodredena, iii da je partikulama.
91
Glava peta
[PRAVILA ZA IZVOBENJE ZAKLJUCAKA
U DRUGOJ FIGURI]
93
94
95
96
Iz recenoga jasno je sledece: ako se termini medusobno odnose na naznaceni nacin, dobija se nuznim nacinom silogizam; i obmuto, ako postoji silogizam, tada se
termini nuznim nacinom tako odnose.
Isto je tako jasno da su svi silogizmi ove figure nesavrseni (jer svi oni postaju potpuni tek kad se jos nesto
doda39 sto je nuznim nacinom sadr:lano u terminima, ili
je stavljeno kao pretpostavka, u slucaju dokaza pomocu
nemogucega); dalje [je jasno] da se silogizam sa afirmativnim zakljuckom ne moze dobiti pomocu te figure, - nego
da [u ovoj figuri] svi silogizmi imaju negativan zakljucak,
- i univerzalni, i partikulami.
Glava sesta
[PRAVILA ZA IZVOBENJE ZAKLJUtAKA
U TRECOJ FIGURI.KATEGORltNI SILOGIZAM TRECE FIGURE]
Organon
97
moze preokrenuti [posto je ona konvertibilna], ~ ce pripadati ponekom P. Posto II pripada svakom ~. a [posto]
~ pripada ponekom P, II, nuZnim nacinom pripada
ponekom P. Jer, to je silogizam prve figure. 42
Moze se, isto tako, izvesti za ovo dokaz pomocu
logicki nemoguceg [apsurda] i pomoeu ektheze [produiavanja, protezanja]. Ako [u drugom slucaju] oba termina
[II i P] pripadaju svakom ~. i ako se uzme jedno od ~.
na primer, N, tada ce ovome [N] pripadati II i P; prema
tome ce II pripadati ponekom P .43
Ako P pripada svakom ~. a II ne pripada nijednom
~. dobice se silogizam Ciji je zakljucak da II nuznim nacinom ne pripada ponekom P. 44 To je moguce dokazati na
isti nacin kao prethodni modus, kad se preokrene [konvertira] premisa P~.'5 A isto se daje dokazati i pomocu
nemoguceg [apsurda], kao u ranijem slucaju.
Mel1utim, ako P ne pripada nijednom ~. a ako II
pripada svakom ~. nece se dobiti silogizam. Termini za
pripadanje [neka budu]: zivotinja, konj, covek, a termini
za ne-pripadanje: zivotinja, neozivotvoren, covek. Isto tako
nece biti silogizma kad oba termina nisu afirmirana ni
o jednom ~.Termini za pripadanje [neka budu]: zivotinja,
konj, neozivotvoren, - a za ne-pripadanje: covek, konj,
neozivotvoren. Srednji termin: neozivotvoren.
Vidi se da i u ovoj [silogistickoj] figuri moze i postojati i ne postojati silogizam; njega neee biti, kad su
termini univerzalni. Kad su oba termina [upravo premise]
afirmativni, postaje silogizam, ciji je zakljucak da jedan
krajnji termin partikulamo pripada drugom. Ali ako su
oba termina [upravo premise] negativni, nece biti silogizma. Medutim ako je jedan [termin] negativan, a drugi
afirmativan, tada, ako je gomji termin negativan, a drugi
afirmativan, postace silogizam, ciji ce zakljucak biti da
jedan krajnji termin ne pripada drugom krajnjem terminu
partikulamo. Ali, ako je gomja premisa afirmativna, a
donja negativna, nece postojati silogizam.
Ali, ako se jedan termin odnosi prema srednjem terminu univerzalno, a drugi partikulamo, tada ce se - ako
99
negativan, a donji afirmativan. 50 Jer, ako II ne pripada nijednom ~. a ako P pripada ponekom ~. II nece pripadati
ponekom P. Jer, opet se dobija prva silogisticka figura,
kad se premisa II~ preokrene.
Medutim, nece se dobiti silogizam kad je donji termin
negativan. Termini za pripadanje [neka budu]: zivotinja,
covek, divlji. A termini za ne-pripadanje [neka budu]:
zivotinja, nauka, divlji. U oba slucaja srednji termin je
divlji.
Ali nece se dobiti silogizam, ni kad su oba termina
stavljena kao negativna, ali kad je jedan univerzalan, a
drugi partikularan. Termini- [u slucaju] kad je donji termin univerzalan u odnosu na srednji termin [neka budu]:
zivotinja, nauka, divlji, - zivotinja, covek, divlji. Ali kad
je to gomji termin [koji je univerzalan u odnosu na srednji
termin] - [primeri] za ne-pripadanje [neka budu]: gavran,
sneg, beo.
Medutim, ne mogu se naCi termini za pripadanje, ako
P pripada ponekom ~. a ne pripada ponekom ~. Jer ako
II pripada svakom P, a P ponekom ~. II ce pripadati i
ponekom ~. Ali po pretpostavci ono nijednom [~] ne
pripada. Tako, mora se upotrebiti dokaz pomocu neodredenog.
U slucajevima kad svaki od krajnjih termina pripada
srednjem terminu, koji je partikularan, iii kad mu ne
pripada, iii kad mu jedan pripada, a kad mu drugi ne
pripada, ili kad jedan pripada srednjem terrninu, koji je
partikularan, a kad drugi ne pripada srednjem terrninu,
koji je univerzalan, ili kad su premise neodredene, - nece
biti nikakvog silogizma. Zajednicki termini za sve navedene
slucajeve [neka budu]: zivotinja, covek, beo, - zivotinja,
neozivotvoren, beo.
Prema tome jasno je da i u ovoj figuri moze i postojati, a maze i ne postojati silogizam, i da se, - ako se
termini medusobno odnose na naznaceni nacin - nuznim
nacinom dobija silogizam. I, obratno, ako postoji silogizam, termini se nuznim nacinom taka odnose. Sem toga,
100
Glava sedma
[ZAKLJUCCI POMOCU PREOKRETANJA
ILl KONVERZIJE U SVIM FIGURAMA.ODNOS IZMEDU TRI SILOGISTICKE FIGURE.REDUKCIJA SILOGIZAMA]
Glava osma
[MODALNI SILOGIZMI.SILOGIZMil SA DVE NUZNE PREMISE]
Glava deveta
Glava deseta
Glava jedanaesta
[MODALNI SILOGIZMI.SILOGIZMI TRECE FIGURE: JEDNA PREMISA
JE NU:ZNA, A DRUGA ASERTORICNA]
U poslednjoj [trecoj] figuri, kad su termini univerzalni u odnosu na srednji termin, i kad su obe premise afirmativne, - ako je jedna iii druga od njih
nuzna, - i zakljucak ce biti nuzan. Ali kad je jedna premisa negativna, a druga afirmativna, ako je negativna
nmna, i zakljucak ce biti nman. Ali ako je afirmativna
[premisa] nuzna, zakljucak nece biti nuzan.
106
107
Glava dvanaesta
[IZVEDENI STAVOVI. POREDENJE IZMEDU
KATEGORICKIH I MODALNIH SILOGIZAMA
KOJI SE ODNOSE NA NU:ZNO]
Glava trinaesta
[MODALNI SILOGIZMI.- ZAKLJUCCI IZ MOGUCIH
ILl KONTINGENTNIH PREMISA. - POSEBNA
PRAVILA ZA KONVERZIJU MOGUCIH
ILl KONTINGENTNIH PREMISA]
109
111
Glava cetrnaesta
[MODALNI SILOGIZMI. - SILOGIZMI
PRVE FIGURE SA DYE KONTINGENTNE PREMISE]
Orgar.on
113
114
Glava petnaesta
[MODALNI SILOGIZMI. - SILOGIZMI PRVE FIGURE:
JEDNA PREMISA JE KONTINGENTNA ILl MOGUCA,
A DRUGA ASERTORICNA ILl PROSTA, STVARNA]
115
biti nikakav silogizam, - ali on ce se dobiti, kad se kontingentna premisa konvertira, kao u ranijim slucajevima.73
Uzmimo da A pripada svakom B, a da B moze da ne pripada nijednom r. Kad se termini tako odnose, neee proizaci nista nuznim nacinom. Ali ako se premisa Br preokrene, i ako se uzme daB pripada svakom r, dobija se
silogizam kao ranije. Jer, termini imaju tada isti polozaj.
Na isti se nacin postupa, ako su obe premise negativne,
i premisa AB znaci prosto [asertoricno] ne-pripadanje, dok
premisa Br oznacava daB moze dane pripada nijednom r.
Iz ovih uzetih premisa ne dobija se nuznim nacinom nikakav zakljucak; medutim, kad se konvertira kontingentna
premisa, dobija se silogizam. Uzmimo da A ne pripada
nijednom B, a da B moie dane pripada nijednom r. Iz toga
ne proizlazi nista nuznim nacinom. Ali ako se uzme da B
moze da pripada svakom r, - sto je istinito - i ako premisa AB ostaje ista, - opet ce se dobiti isti silogizam.
Ali ako se pretpostavi da B ne pripada svakom r,
a ne da je moguce da B ne pripada svakom r, tada se
uopste nece dobiti nikakav silogizam, - bila premisa AB
negativna ili afirmativna. Zajednicki termini za nuzno
pripadanje [neka budu]: ,belo", ,zivotinja", ,sneg'', a za
nemogucnost nuznog pripadanja: ,belo", ,zivotinja",
,smola".
Jasno je, dakle, da kad su termini univerzalni, i kad
je jedna premisa prosta [asertoricna], a druga moguca,
[kontingentna], tada ce se dobiti silogizam uvek kad je
kontingentna premisa koja se odnosi na donji krajnji termin, - samo [ce se taj silogizam dobiti] nekad na osnovu
samih premisa, a nekad na osnovu konverzije jedne premise. Utvrdili smo kad se javlja jedan, a kad drugi od
ovih slucajeva, i iz koga razloga.
Ali ako se pretpostavi da je jedna od premisa univerzalna, a druga partikularna, - tada ce se, uvek kad se
premisa koja se odnosi na gornji krajnji termin stavi kao
univerzalna i kontingentna - pa hila ona afirmativna i1i
negativna - i kad je partikularna premisa afirmativna i
Glava sedamnaesta
[MODALNI SILOGIZMI.- SILOGIZMI DRUGE FIGURE:
OBE PREMISE SU KONTINGENTNE]
ponekom pripadati" nego i ,nuzno ponekom ne pripadati". Ali ako se uzme ovo poslednje (,nuzno ponekom
ne pripadati"], iz toga ne proizlazi nista nemoguce, tako
da se ne dobija silogizam. Iz recenoga je jasno da se negativna premisa ne daje konvertirati.
Posto je to dokazano, pretpostavimo da A moze da
ne pripada nijednom B i da pripada svakom r. Nece se
dobiti silogizam pomocu konverzije (negativne premise].
Jer, rekli smo da se jedna takva premisa ne daje konvertirati. Ali se ne dobija ni dokaz pomocu nemoguceg. Jer,
ako se pretpostavi da B moze da pripada svakom r iz toga ne proizlazi nista pogresno. Nairne A moze da
pripada svakom r, i moze da ne pripada nijednom r.
Uopste, ako ovde postoji silogizam, jasno je da bi
ovaj trebalo da ima kontingentan [moguc] zakljucak,
posto nijedna od dve premise nije asertoricna, a taj zakljucak morao bi da bude afirmativan iii negativan. Ali on
[zakljucak] ne moze biti ni jedno, ni drugo. Jer, u slucaju
da se on stavi kao afirmativan, pomoeu termina ce se dokazati da predikat ne moze pripadati subjektu. Medutim,
u slucaju da se zakljucak stavi kao negativan, dokazace
se isto tako da zakljucak nije kontingentan nego nuzan.
Uzmimo da je A ,belo", B ,covek", a r ,konj". Tada
moze A, belo, da pripada svakom r, i da ne pripada nijednom B. Ali B ne moze ni da pripada ni da ne pripada r.
Ocevidno je da B ne moze pripadati r, jer nijedan konj
nije covek. Ali ono [B] isto tako ne moze dane pripada r,
jer je nuzno da nijedan konj ne bude covek, a nuzno nije
kontingentno. 85 Prema tome, nece se dobiti silogizam.
Dokaz ce biti isti ako se negativna premisa preokrene,
ili ako su obe premise afirmativne ili negativne. Dokaz
ce se dobiti pomocu istih termina. I kad je jedna premisa
univerzalna, a druga partikulama, ili kad su obe partikulame, ili neodredene, i1i rna na koji nacin da se premise
menjaju, - dokaz ce se uvek izvesti pomocu istih termina.
Jasno je, dakle, da ne postaje silogizam, kad su obe
premise stavljene kao kontingentne.
125
Glava osamnaesta
[MODALNI SILOGIZMI. - SILOGIZMI DRUGE FIGURE:
JEDNA PREMISA JE KONTINGENTNA,
A DRUGA ASERTORICNA]
126
Glava devetnaesta
[MODALNI SILOGIZMI. - SILOGIZMI DRUGE FIGURE:
JEDNA PREMISA JE NUZNA, A DRUGA KONTINGENTNA]
127
128
129
131
133
Sad treba da utvrdimo kako mozemo uvek da pribavimo obilno silogizama za postavljeno pitanje, i kojim
cemo putem doCi do principa za svaki problem. 154 Jer,
ne treba samo posmatrati postanak silogizama nego, isto
tako, treba biti u stanju da se oni postave.
Od svega sto postoji, jedne stvaril55 su takve da ne
mogu istinito biti univerzalno afirmirane ni od kakve druge
stvari, - kao, na primer, Kleon i Kalija, to jest individualno i culno, - a druge stvari mogu 0 njima da budu
afirrnirane (posto je svaka od ovih individualnih stvari i
covek i zivotinja). Medutim, druge stvari156 su same afirrnirane o drugim stvarima, ali o njima nista od ranijeg
nije afirmirano. Najzad, druge stvari157 su same afirrnirane
o drugim stvarima, a druge stvari o njima samima, kao o Kaliji covek, a o coveku zivotinja.
J asno je da postoje izvesne stvari koje, prema samoj
svojoj prirodi, ne mogu ni o cemu biti afirrnirane. Sve sto
je culno jeste takvo da nije afirrnirano ni 0 kojoj drugoj
stvari sem akcidentalno. J er rni ponekad kaiemo da je
142
ovo belo Sokrat, ili da je ono sto dolazi Kalija. Govoricemo pono:vo158 o tome da se pri penjanju na vise [ka
visim terrninima] dolazi do granice gde treba stati. Za sada
se zadovoljimo time da utvrdimo ono sto cemo odmah
izloziti. 0 ovim poslednjim predikatima ne moze se dokazati drugi predikat, sem kao misljenje [sem na dijalekticki
nacin],159 ali oni sarni mogu biti afirmirani o drugim stvarima. Pojedinacne [individualne] stvari ne mogu se afirmirati o drugim stvarima, ali ove [druge stvari] mogu se
afirrnirati o pojedinacnima. Sto se tice posrednih termina,
oeevidno je da oni mogu biti afirrnirani na dva nacina:
i oni sarni mogu biti afirrnirani o drugim terminima, i
drugi termini mogu biti afirrnirani o njima, - i gotovo svi
dokazi i istraiivanja odnose se veCinom na njih. 160
Treba, dakle, skupiti premise koje se odnose na svaki
predmet na ovaj nacin. Treba, najpre, postaviti sam subjekt, definicije i sve sto je svojstveno [toj] stvari. Zatim,
[valja postaviti] sve atribute koji logicki sleduju stvari, i
one kojima stvar sleduje, a i one [atribute] koji joj ne
mogu pripadati. Ali atributi kojima sama stvar ne moze
pripadati, ne treba da budu posebno razmatrani, zato sto
je negativna premisa konvertibilna. Isto tako, medu atributima koji sleduju stvari, valja razlikovati one koji pripadaju sustini stvari, i one koji su afirrnirani kao [njene]
osobine, i one koji su afirrnirani kao akcidencije, i jos neke
[atribute] koji pripadaju stvari na osnovu rnisljenja, i neke
koji joj pripadaju shodno istini. Jer sto se sa vise takvih
atributa raspolaie, brie ce se doCi do zakljucka; a sto su
atributi istinitiji, dokaz ce biti savrseniji.
Ali, ne smeju se izabrati atributi koji sleduju jednoj
pojedinacnoj stvari, nego oni koji zavise od cele te stvari.
Tako, na primer, ne [sme se izabrati] atribut koji sleduje
individualnom coveku nego onaj koji sleduje svakom coveku.
Jer, silogizam postaje iz univerzalnih premisa.161 Ako
je propozicija neodredena, nejasno je da li je prernisa
univerzalna, ali ako je propozicija odredena, to je jasno.
143
144
10 Organon
145
146
JO
147
Glava trideseta
[ISTRAZIVANJE SREDNJEG TERM INA U FILOZOFIJI
I U DRUGIM NAUKAMA ILl UMETNOSTIMA]
'
pri vezanom izlaganju iii pri raspravljanju, premisa sadrzana u njoj [partikularna premisa)213 ; ili se postavljaju ove
premise, ali se izostavljaju one [premise] ciji su zakljucak
prve [premise] 21\ i tra:li se da druge budu date bez odredene svrhe.
Moramo, dakle, razmotriti da li smo uzeli nesto nepotrebno ili izostavili nesto nuzno, i tada moramo da
stavimo jedno, a odbacimo drugo, - dok ne dodemo do
dve premise, bez kojih nije moguce svesti na naznaceni
nacin dokaze u pitanju.
Kod izvesnih dokaza lako je videti sta nedostaje; ali
neki su skriveni i izgledaju kao da zakljucuju u obliku silogizma, zato sto nesto nuzno proistice iz stavljenih propozicija. Tako je, na primer, kad se pretpostavi da unistenje
nesupstancije ne povlaCi za sobom razorenje supstancije,
i da unistenje elemenata ne povlaci za sobom unistenje
stvari koja se iz njih sastoji. Na osnovu pretpostavke ovih
propozicija nuznim nacinom proizlazi da je supstancija
i sam deo supstancije. Ali to je zakljucak koji ne proizlazi
po pravilima silogizma iz stavljenih propozicija, posto su
premise nepotpune. 215
Uzmimo, opet, drugi primer. Ako, kad covek postoji,
nuznim nacinom postoji zivotinja, a kad postoji zivotinja,
postoji supstancija, tada je nuzno da, kad covek postoji,
supstancija postoji. Ali, ovaj zakljucak nije jos [pravilan]
silogisticki zakljucak, jer se premise ne odnose kao sto smo
utvrdili. 216 U takvim slucajevima rni se varamo zbog
toga sto nesto nuzno proizlazi iz stavljenih prernisa, a
sto je i silogizam nesto nuzno. Ali nuzno se siri dalje [ima
siri obim] nego silogizam. Nairne svaki silogizam je nuzan;
medutim, sve sto je nu:lno nije silogizam. Dakle, i ako
nesto proizlazi iz stavljenih propozicija, ne treba nastojati
da se one odmah svedu [na figure i na moduse silogizma],
nego prvo treba staviti dve premise, a zatim ih valja rasclaniti na terrnine. Kao srednji treba staviti onaj termin
koji je [tako] nazvan u obe premise. Jer, u svim figurama
nuzno je da se srednji terrnin nalazi u obe premise.
155
Zabluda ce se na isti nacin pojaviti u srednjoj [drugojJ figuri. ,Zdravlje ne moze da pripada nijednoj bolesti,
ali moze [da pripada] svakom coveku; dakle, bolest ne
moze da pripada nijednom coveku. " 228
U trecoj figuri zabluda lezi u mogucnosti [kontingenciji] zakljucka. 229 Jer, zdravlje i bolest, nauka i neznanje,
i, uopste, kontreme suprotnosti mogu da pripadaju istom
subjektu, ali ti termini ne mogu da pripadaju jedan drugom. Ali, to ne odgovara onome sto je ranije receno. Nairne, utvrdeno je da, kad vise stvari mogu pripadati istom
subjektu, one mogu i jedna drugoj da pripadaju.
Jasno je, dakle, da u svim slucajevima zabluda proistice iz postavljanja termina. Jer, ako se stavi nosilac
stanja na mesto stanja,- tada ne proizlazi nista pogresno.
Dakle, ocevidno je da u takvim premisama treba uvek
uzeti i staviti kao termin subjekt umesto stanja.
159
160
ili kao relativne ili kao apsolutne, ili kao proste, ili kao
slozene. Isto vaii i za ne-pripadanje. Ovo treba jos bolje
razmotriti i definisati.
Glava trideset osma
[UDVAJANJE ISTOG TERMINAl
?o?ru
11 Organon
161
Medutim, ako postoji silogizam koji dokazuje da je zadovoljstvo nesto dobro247, termin ce biti ,nesto dobro248 " .
I tako ce biti i za druge slucajeve.
Glava cetrdeset prva
[TUMACENJE IZVESNIH IZRAZA)
162
11*
163
prema delu i kao deo prema celini, - tada onaj ko dokazuje ne moze, u svom dokazu, poci ni od jedne takve
stvari. Prema tome, nikakav silogizam ne moze postati.
Izlaganjem termina sluzimo se kao culnim opa2anjem. Kad
ovo ka2emo, imamo u vidu onoga ko uci. To ne znaci da
se ne moze dokazivati bez termina, kao sto je nemoguce
dokazivati bez premisa.
Ne treba zaboraviti da se u istom silogizmu svi zakljucci ne izvode pomoeu jedne figure, nego cas pomocu jedne,
cas pomoeu druge. 255 Jasno je, dakle, da se i rastavljanja slozenih silogizama moraju vrsiti prema ovome. A posto se
svaki problem [svaki zakljucak] ne nalazi u svakoj figuri,
nego svaki problem ima svoje odredeno mesto, zakljucak
OCeVidnO pokazuje U k0j0j ga figuri treba traziti.25G
164
165
A,
167
169
v
Napro~v, B i r ne mogu biti konvertibilni, zbog toga
sto A sleduJe r; tako se dolazi do nemogucnosti.
. <?c~vidn_? j~ da ni ~ i 11 ne mogu biti uzajamno konyertibtlm, posto Je moguce da 11 i A pripadaju u isto vreme
1stom subjektu.
.Katkad se isto tako desava da se pri takvom polozaju
ter~na dopadne zablude, zbog toga sto nisu pravilno
shvacene suprotnosti, od kojih jedna nuznim naCinom
pripada svakoj stvari.
. Ak? ~e pretpo~tavi da A i B ne mogu u isto vreme
p~pad~ti 1stom subjektu, nego da je nufno da jedno od
~Jlh p~pad~ onome cemu drugo ne pripada; ako isto vafi
1 za.r 1 11; 1 ,ako, n~.j~ad,. A sleduje ~v~mu cemu r sleduje,
IZ t~ga ce pr~Istlcatl d~ B nuzmm nacinom pripada
onome cemu 11 pnpada. Ah to je pogresno.
[~ko s.e nasta~ ovo pogresno izvodenje], uzece se za
negaciJU A 1 B tenmn Z, a opet za negaciju r i 11 termin 8.
!ad~ _je ~uzno..da . ~i A i1i .'?- pripadaju svakom subjektu,
Jer .III afirmaciJa II~. neg.a~IJa [treba da pripadaju ovom
sub~ektu]. ~' ?pet, 1h r 1h 8 [treba da pripadaju svakom
subjek~], Jer Jedno je afirmacija, a drugo negacija. Pretpostavlja ~ da A pripa~a svemu cemu r pripada; prema
~~me, e. pnp~da. svem~ .cemu Z pripada. Posto, opet, ili z
~h B p~~adaJu _1ed~o II~ drugo svakom subjektu, a posto
Istov vazi I, za 8 1 11, 1 posto 8 sleduje z, i B ce sledovati 11,
- .sto vee znam~. Dakle, ako A sleduje r, B mora sledovab 11. - Medutlm, ovakvo izvodenje je pogresno. Jerkao sto smo rekli- logicko sledovanje je upravo obrnuto
'
kad su tennini tako postavljeni.
. Nairne, mozda nije nuzno da A ili Z pripadaju svakom
s~bJektu, kao ni "?-iii B, posto Z nije negacija A. Jer, negac.I!a od ,do~ar" Jeste ...ne-dobar". A ,ne-dobar" nije identicno sa ,m dobar, m ne-dobar". Isto je i za r i 11 jer su
pretpostavljene negacije dve. 298
'
172
Knjiga druga
OSOBINE SILOGIZAMA.- LAZNI ZAKLJUCCI
Glava prva
[0 MNOGOSTRUKIM ZAKLJUCCIMA U SILOGIZMIMA]
174
kao sto se, u univerzalnim silogizmima, polazeei od nedokazane [gomje] premise, dokazuju stvari subordinirane
srednjem terminu. Dakle nece biti zakljucka iii ako su
silogizmi univerzalni iii ce ga biti aka su silogizmi partikularni.16
Glava druga
[LA.ZAN ZAKLJUCAK, IZVEDEN IZ ISTINITIH
PREMISA, I ISTINIT ZAKLJUCAK, IZVEDEN
IZ LAZNIH PREMISA- U PRVOJ FIGURI]
175
176
12 Organon
177
r, a da B ne pripada nijednom f, 40 - kao kad je B kontremo suprotno r, i kad su oba akcidencije iste vrste. Jer,
,zivotinja" pripada ponekom ,belom" i ponekom crnom", ali ,bela" ne pripada nijednom ,cmom". Ak~ se
sad uzme da A pripada svakom B, a B ponekom r, zakljucak ce biti istinit. Ali isto je taka kad se premisa
AB uzme kao negativna, - jer ce isti termini, rasporedeni
na isti nacin, sluziti za dokaz. 41
I kad su obe premise lazne, zakljucak ce biti istinit.
Jer, moguce je da A ne pripada nijednom B, a da pripada
po.nekom r, dok B ne pripada nijednom f/ 2 - kao, na
pnmer, ~rsta rodu druge neke vrste i akcidenciji svojih
sopstvemh rodova. Jer, ,zivotinja" ne pripada nijednom
,broju":. ali pripada ponekom ,belom", a ,broj" ne pripa.da mJednom ,belom". Ako se sad pretpostavi da A
pnpada svakom B, a B ponekom r, zakljucak ce biti istinit, dok su obe premise Iaine. Isto vazi kad je premisa AB
negativna. Jer, nista ne stoji na putu da A pripada celom
B, ada ne pripada ponekom r, ida B ne pripada nijednom
f, 43 - na primer, da ,zivotinja" pripada svakom labu. d a ponek om ,cmom", ada ,labud" ne
" prid u " , a .~e pnpa
pada mJednom ,cmom". Ako se uzme da A ne pripada nijednom B, a daB pripada ponekom r, A nece pripadati
ponekom r. Tako je zakljucak istinit, ali su premise Iazne.
Glava treca
[ISTINIT ZAKLJUCAK IZVEDEN IZ LAZNIH
PREMISA U DRUGOJ FIGURI]
Glava cetvrta
[ISTINIT ZAKLJUCAK IZVEDEN IZ LAZNIH PREMISA
U TRECOJ SILOGISTICKOJ FIGURI]
183
Ali isto je tako kad se obe premise stave kao afirmativne. Jer, nista ne stoji na putu da B sleduje svakom
r, ada A ne pripada celom r, ali da A pripada ponekom
B.64 Tako, na primer, [nista ne stoji na putu] da ,~zivo
tinja" pripada svakom ,labudu", da ,crno" ne pnpada
nijednom ,labudu", a da ,ern<?" pr~pada ponekoj ,zi':otinji". Ako se uzme da A i B pnpadaJU svakom r, prem1sa
Br je potpuno istinita, premisa Ar je potpuno lazna, a
zakljucak je istinit. Isto je tako, ako je premisa Ar uzeta
65
kao istinita; dokaz se moze izvesti pomocu istih termina.
Isti je zakljucak i ako je jedna od premisa potpuno
istinita, a druga delimicno lazna. Jer, moguce. je da B
pripada svakom r, a A ponekom r, ada A pnpada ponekom B.66 Tako, na primer, [moguce je) da ,dvonozni"
pripada svakom ,coveku", da ,lep" ne pripadva svakom
,coveku", ada ,lep" pripada ponekom ,dv~moscu'> Ako
se uzme da A i B pripadaju celom r, prerrusa Br Je potpuno istinita, premisa Ar deli~cno. la:lna, _a zaklj~c~~ je
istinit. Isto je tako i ako se stav1 da Je preffilsa Ar 1st1mta,
a premisa Br delimicno la:lna.67 Jer, kad se isti termini premeste,68 dokaz ce biti moguce izvesti. Isto je i ako je jedna
premisa negativna, a druga afirmativna. 69 ~er moguce
je daB pripada svakom r, a A pone~om r, 1 - kad su
termini tako stavljeni - da A ne pnpada svakom B. I
posto je tako, ako se __sad uzme da B pri~ada svak~m ~
a da A ne pripada mJednom r, - negatlvna preffilsa Je
delimicno la:lna, a druga je potpuno istinita, ~ao [sto je]
i zakljucak [potpuno istinit]. Sad opet, posto Je _dokazano
da, kad A ne pripada nijednom r, a kad B pnpada ponekom r, moguce je da A ne pripada ponekom B, jasno je da ako je premis~ ~r pot~uno_ ~st~n~t~, a premisa
Br delimicno la:lna, zakljucak moze b1t1 1st1mt.70 Ako se
uzme da A ne pripada nijednom r, ada B pripada svakom r, - premisa Ar je potpuno istinita, a premisa
Br delimicno la:lna.
J asno je da se, i u partikularnim silogizmima, u svim
slucajevima, iz la:lnih premisa moze izvesti istiniti zakljucak. Treba uzeti iste termine kao kad su premise univer-
185
186
Glava peta
[KRU2NI DOKAZ U PRVOJ FIGURI)
_r-
187
Glava sesta
[KRUZNI DOKAZ U DRUGOJ FIGURI]
189
Glava sedma
[KRUZ.NI DOKAZ U TRECOJ FIGURI]
Glava osma
[KONVERZIJA SILOGIZAMA PRVE FIGURE]
192
193
194
B.::
Glava deseta
[KONVERZIJA SILOGIZAMA TRECE FIGURE]
U trecoj figuri, kad je zakljucak kontrerno konvertiran, nijedna od obe premise nij~ pobij~na ni u j~dnom
silogizmu. Medutim, ~~i kontra~tkto:noJ. k~nverztJl, obe
premise mogu biti pobtJene, u svtm stlogtzmtma.
Pretpostavimo da je dokazano ?a ~ pripada p~nekor;n
B ada je r uzeto kao srednji termm, 1 da su premtse umv~rzalne.131 Ako se sad uzme da A ne pripada ponekom
B i da B pripada svakom r, ne dobija se silogizam koji
z~kljucuje Af. 132 Isto tako, ako A ne I?r:iP~da yoneko~
B, ali pripada svakom r , nece se dobttt Stlogtzam ko]l
zakljucuje Bf.133
134
Dokaz ce biti isti, ako premise nisu univerzalne.
Jer, iii premise dobijene konverzijom. moraju biti oJ:>~
partikularne, 135 iii se univerzalna prermsa mora od~os1!1
na donji krajnji terrnin. 136 Ali tako [kao sto smo vtdeh]
nije dobijen silogizam ni u prvoj, ni u srednjoj [drugoj]
figuri.137
v
13
195
Medutim, kad su zakljucci kontradiktorno konvertirani, obe premise su pobijene. 138 Jer, ako A ne pripada
nijednom B, a ako B pripada svakom A, tada A neee pripadati nijednom r. Ali ako A ne pripada nijednom B,
a pripada svakom r, B nece pripadati nijednom r.
A isto je i kad jedna premisa nije univerzalna. 139 Jer,
ako A ne pripada nijednom B, a ako B pripada ponekom
r , - A nece pripadati ponekom r. Ali ako A ne pripada
nijednom B, a pripada svakom r, - B nece pripadati
nijednom r.
Isto va.Zi i kad je silogizam negativan. Uzmimo da je
dokazano da A ne pripada ponekom B, posto je premisa
Br afirmativna, a premisa Ar negativna. Jer, [kao sto
smo videli] tako je postao ovaj silogizam.14 Kad se uzme
kontrerna suprotnost zakljucka, neee se dobiti silogizam.
Jer, ako A pripada ponekom B, a B svakom r, nije se
dobio silogizam koji zakljucuje Ar. Isto tako, ako A pripada ponekom B, a ne pripada nijednom r, nije se dobio
silogizam koji zakljucuje Br. Tako premise nisu pobijene.
Medutim, kad se uzme kontradiktorna suprotnost
zakljucka, premise su pobijene. Jer ako A pripada svakom
B, a B [svakom] r, - tada A pripada svakom r; 141 ali
[reeeno je da] A ne pripada nijednom [r]. Ali ako sad A
pripada svakom B, a ne pripada nijednom r, - tada B
ne pripada nijednom r. 142 Ali [receno je] da B pripada
svakom r.
Dokaz se izvodi na isti nacin, ako premise nisu univerzalne.143 Premisa Ar je tada univerzalna i negativna,
a druga [premisa je] partikularna i afirmativna. Ako A
pripada svakom B, a B ponekom r, iz toga izlazi da A
pripada ponekom r. 144 Ali [pretpostavljeno je da] ono ne
pripada nijednom r. Ako sad A pripada svakom B, ali
ako ne pripada nijednom r, tada B ne pripada nijednom
r. 145 Prema pretpostavci, medutim, B pripada ponekom
r. Ali ako A pripada ponekom B, a B ponekom r , - ne
dobija se silogizam.l46 I ako A pripada ponekom B, a ne
pripada nijednom r, - ne dobija se silogizam.U7 Tako su
na prvi naCin premise pobijene, ali na drugi nacin nisu.
196
Glava jedanaesta
[SVODENJE NA NEMOGUCE U PRVOJ FIGURI]
198
199
Glava dvanaesta
[SVOf>ENJE NA LOGICKI NEMOGUtE U DRUGOJ FIGURI]
200
Glava trinaesta
[SVODENJE NA LOGICKI NEMOGUtE U TREtOJ FIGURI]
201
r. 176 Ako je to nemoguce, lafno je da A ne pripada ponekom B, tako da je istinito da A pripada svakom B. Ali ako
se pretpostavi da A ne pripada nijednom B, 177 dobija se
silogizam i nemoguCi zakljucak, ali nije dokazano ono sto
je postavljeno kao cilj. Jer, ako se pretpostavi kontrerna
suprotnost, dobija se isto sto i ranije. Medutim, tu pretpostavku treba naciniti, da bi se dokazalo da A pripada pone.kom B. 178 Jer, ako A ne pripada nijednom B, i ako r
pnpada ponekom B, tada A nece pripadati ponekom r.
Ako je ovo lafno, tada je istinito da A pripada ponekom B.
U slucaju kad treba dokazati da A ne pripada nijednom
B,179 pretpostavimo da A pripada ponekom B, i uzmimo
da r pripada svakom B. Tada je nuzno da A pripada ponekom r. Ali [po pretpostavci] ono nije pripadalo nijednom
r,t80 - i tako je Iatno dace A pripadati ponekom B.
Medutim, ako se pretpostavi da A pripada svakom
B/81 ono sto je nameravano nije dokazano, nego se ova
pretpostavka mora uciniti, da bi se dokazalo da A ne
pripada ponekom B. 182 Jer, ako A pripada svakom B, a r
ponekom B, - tada ce A pripadati ponekom r. Ali tako
nije bilo/83 te je lafno da A pripada svakom B. Ali ako je
tako, tada je istina da A ne pripada ponekom B. Medutim,
ako se pretpostavi da A pripada ponekom B/84 isto ce
biti kao u ranije pomenutim slucajevima.
Jasno je, dakle, da u svim silogizmima koji proizlaze
pomocu nemoguceg treba pretpostaviti kontradiktornu
suprotnost.
Isto tako, ocevidno je da se u srednjoj [drugoj] figuri
moze, na izvestan nacin, dokazati afirmativan zakljucak,
a u poslednjoj [trecoj] figuri univerzalan.
Glava cetrnaesta
[POREBENJE SVOBENJA NA NEMOGUCE
I NEPOSREDNOG DOKAZA]
Dokaz pomoeu logicki nemoguceg razlikuje se od neposrednog dokaza time sto prvi pretpostavlja ono sto hoee
da pobije185 svodenjem na neku drugu propoziciju koja je
202
priznata kao lazna, -:- ~ok nepos~e~n_i dokaz polazi od propozicija koje su pnml]~ne. kao 1stm~te. Obe ~rste dokaz~
uzimaju, dakle, dve pnmlJene premise, - .ah. n~pos:edm
dokaz uzima premise iz kojih postaje [prvob1tm] sllog~z~m ,
dok svodenje na nemoguce uzima samo jednu od prem1sa,
posto je druga propozicija kontradiktorna suprotnost zakljucka. A tamo [u neposrednom dokazu] nije nuzno dv~
zakljucak bude poznat, niti da se unapred zna da on vaz1
ili ne vati dok se ovde [u dokazu pomoeu logicki nemoguceg] m~ra unapred znati da on ne vazi.186 Ali, ne. cini
nikakvu razliku da li je zakljucak afirmativan ili negativan,
- naime u oba slucaja stvari se odnose na isti naCin.
Sve sto je zakljuceno pomocu neposrednog dokaza
moze isto tako da bude zakljuceno pomocu nemoguceg,
a ono sto je dokazano pomocu nemoguceg moze biti neposredno dokazano pomocu istih termina, ali ne u istim
figurama.
Kad je silogizam [svodenje na nem~guce] u pr':o~
figuri, istinito [neposr~~ni do}<:~l .bic~ ~obiJen? u .s~ednJOJ
[drugoj] ili u posled?JOJ [!recoJ] flgun, 1.o?o ce, b~tl t;tega:
tivno u drugoj, a afirmat.Ivno u posled,nJOJ [trecol] .f1gun.
Kad je silogizam [svodenJe na nemogu~e] u s:.ednJOJ [dru~
goj] figuri, istinito [neposredni dokaz] Je do?IJe~o ? prVOJ
figuri, za sve zakljucke. Naposletku, kad J~ stlog~zam ~
poslednjoj [trecoj] figuri, i~tinit<?1 87 je dobiJ.et;t.o u prv~J
i srednjoj [drugoj] figuri: aflrmatiVne propoziCIJe u prvoJ,
a negativne u srednjoj figuri.
Uzmimo da je pomoeu prve figure dokazano da A
188
ne pripada nijednom B, ili da ne pripada ponekom B.
Tada je pretpostavka bila da A pripada. ponekom. B, a
premise su bile da r pripada svakom A 1 da ne pnpada
nijednom B. Jer, tako su dobij~ni silogiz~m .i nemoguce
[nemoguCi zakljucak]. Ali. srednJ~. [druga] Je f1gl!ra, ak~ r
pripada svakom A i ne pnpada lllJednom B. Iz tlh prenusa
izlazi jasno da A ne pripada nijednom B.
Isto je i ako je bilo dokazano da A ne pripada ponekom B. 189 Pretpostavka je tada da A pripad~ svakom ~'
a premise su bile da r pripada svakom A, ah da ne pn203
204
Glava petnaesta
[ZAKLJUCCI IZ SUPROTNIH PREMISA]
pozicije kao: ,svakom pripadati", i: ,nijednom ne pripadati". Na primer, propozicija: ,svaka nauka je dobra"
suprotna je propoziciji: ,nijedna nauka nije dobra", ostale su kontradiktomo suprotne.
U prvoj figuri iz suprotnih premisa ne moze se dobiti
silogizam, ni afirmativan, ni negativan. Afirmativan se ne
moze dobiti zato sto obe premise moraju biti afirmativne,
~ok su suprot~e pre~se _jedna afirmativna, a druga negatlvna. A negatiVan [sllog1zam ne moze se dobiti] zato sto
suprotne propozicije afirmiraju i negiraju isti predikat o
istom subjektu [a i predikat i subjekt su isti u obe propozicije]. U prvoj figuri dva krajnja termina ne afirmiraju
~red~ji t~rmin, nego ovaj negira drugi jedan termin, a i on
Je af1rmtran od drugog termina. 201 A takve premise nisu
suprotne.
Medutim, u srednjoj [drugoj] figuri moze se dobiti
silogizam kako iz kontradiktornih tako i iz kontremih
premisa.202
Neka sa A bude oznaceno ,dobar", a sa B i r
,na~~a". Ako se uzme da je svaka nauka dobra, a, potom,
?a lllJe.dna na~ka nije dobra, - tada A pripada svakom B,
1 ne pnpad~ mJed~?m r, tako daB ne pripada nijednom r.
~akle 1zlaz1 ?a m~edna nauka nije nauka. 203 Isto je tako
1 ako se stav1 da Je svaka nauka dobra ali da medicina
nije dobra. Jer, A pripada svakom B, a ~e pripada nijednom r. Iz toga izlazi da jedna pojedinacna nauka ne bi bila
n.~uka. Tako je ~ ~ko A.pripada svakom r, a ne pripada
lllJednom B,- pn cemu Je B -,nauka", r- medicina"
a.:A-?~~sljenje". 20~ Jer, prvo se uzelo da nij~dna nauk~
lllJe rmslJenJe, a zatlm se opet stavilo da je poneka nauka
~isljenje. <?~aj silogizam. raziikuje se od prethodnog time
sto su term1rn preokrenub, - u prethodnom se afirmativna
premis.a odnosila ~a B,..a sad_ se odnosi na r. 206 Isto je tako
1 ak~ Jedna prermsa lllJe urnverzalna. Jer, uvek je srednji
te~m1~ ono sto se negira o jednom krajnjem terminu, a
aftrmua o drugom. 207 Tako je moguce da suprotnosti dadu
zakljucak, aline uvek i apsolutno, nego samo ako su termini koji potpadaju pod srednji termin iii identicni, ili se
204
206
207
Postuliranje i pretpostavljanje pitanja koje je prvobitno postavljeno, sa gledista vrste kojoj pripada, sastoji
se u nedostatku dokaza iznesenog problema.m A ovaj
[nedostatak dokaza] maze da se javi na vise nacina: aka se
uopste ne zakljucuje, iii aka se polazi od nepoznatijeg
iii podjednako nepoznatog, 220 ili tako da se iz onaga sto
je docnije zakljucuje ono sto je ranije. 221 Jer dokaz mora
da se osniva na onom sto je verodostojnije i ranije.
208
14 Organon
Glava sesnaesta
[,TRAZENJE PRINCIPA" -PETITIO PRINCIPII)
209
Glava sedamnaesta
[0 DOKAZU NAZVANOM U LOGICI
NON PROPTER HOC]
210
211
na taj nacin bi ipak proiza.Slo nemoguce [nemoguci zakljucak]' i kad se ukloni prvobitna pretpostavka.
Ali [da bi doista bilo svodenja na nemoguce], treba
da je nemoguce [nemoguci zakljucak] u vezi sa terminima
stavljenim u poeetku, - jer ce na taj nacin ono [nemoguce] zavisiti od pretpostavke. Kad se, na primer, pretpostavi veza nadole, nemoguce [nemoguci zakljucak] mora
biti u vezi sa onim terminom koji je predikat. Jer, ako
je nemoguce da A pripada !J., tada, kad se iskljuci A,
neee viSe biti lainog [zakljucka]. Ako se postavi veza nagore, nemoguce [nemoguci zakljucak] mora biti u vezi sa
subjektom pripadanja. Jer, ako Z ne moze da pripada B,
tada, kad se iskljuci B, nece vise biti nemoguceg [zakljucka]. Isto vaii i za negativne silogizme.
Ocevidno je, dakle, da - ako nemoguce [nemoguc
zakljucak] ne stoji u vezi sa terminima stavljenim u pocetku - Iaino [lazni zakljucak] ne proistice iz pretpostavke. IIi zar, cak i u ovom slucaju, Iaino [laini zakljucak] ne
bi uvek proizlazio iz pretpostavke? Ako se stavi da A ne
pripada B, nego da pripada K, da K pripada r, a ovo !J.,
- ipak ostaje nemoguce [nemoguCi zakljucak]. Isto je i
kad se uzmu termini nagore. Dakle, posto se dobija nemoguce [nemoguci zakljucak] - bila pretpostavka data ili
ne - taj zakljucak moze biti nezavisan od pretpostavke. IIi
mozda izraz prema kome je, u odsustvu pretpostavke, pogresan zakljucak ipak dobijen, - ne treba uzeti u smislu
kao da bi, ako je neka druga pretpostavka bila stavljena, iz
toga proizasla nemogucnost. Nego treba ovako shvatiti: da,
kad se pretpostavka izostavi, ista nemogucnost [nemoguCi
zakljucak] proizlazi iz premisa koje ostaju, posto zacelo nije
besmisleno da jedan isti laini zakljucak proizlazi iz vise premisa. Tako, na primer, sleduje da se paralelne linije seku,
bilo da se stavi da je unutrasnji ugao veCi nego spoljasnji
ug~o, ili da se stavi da trougao ima vise od dva prava ugla.
212
Glava osamnaesta
[LAZNO PROIZLAZI UVEK SAMO IZ LAZNOG.- LAZNOST
ZAKLJUCKA PROIZLAZI IZ LAZNOSTI PREMISA
SILOGIZMA ILl PROSILOGIZMA]
Glava devetnaesta
[KATASILOGIZAM.- PRAKTICNI SAVETI KAKO SE DIJALEKTICKI MOZE PREDUHITRITI PORAZ I SOPSTVENA
STVAR DOVESTI DO POBEDEl
214
215
Takva zabluda slicna je zabludi o pojedinacnim stvarima. Ako, na primer, A pripada svakom B, a B svakom r,
Ace pripadati svakom r. Ako se, dakle, zna da A pripada
svemu cemu pripada B, tada se isto tako zna da A pripada
r. Ali nista ne stoji na putu da se zna da postoji r. Uzmimo da A oznacava dva prava ugla, B trougao, a r trougao
koji se moze opaziti culima. Moze se misliti da r ne postoji, iako se zna da svaki trougao saddi dva prava ugla,
tako da se jedno isto u isto vreme zna i ne zna. Jer, ,znati
da svaki trougao ima zbir uglova jednak sa dva prava
ugla" - nije nesto prosto; nego to jednom znaci da se ima
znanje o opstem, a, zatim, da se ima znanje o pojedinacnom. Tako se zna opstim znanjem da r ima zbir uglova
jednak sa dva prava ugla, ali se to ne zna znanjem o pojedinacnom. Prema tome, nece se imati znanje i neznanje
koji su kontrerno suprotni jedno drugom.
Isto tako, [moze se kritikovati] i argumenti iz Menona244 da je ucenje secanje. Nairne nikad sene dogada da
se pojedinacno zna ranije, nego mi sticemo znanje pojedinacnih stvari u isto vreme sa indukcijom, kao da ih
samo ponovo upoznajemo. Jer neke stvari odmah saznajemo, - tako, na primer, [saznajemo] da je zbir uglova
[izvesnog pojedinacnog trougla] jednak sa dva prava ugla,
cim znamo da je to trougao. Isto je i u drugim slucajevima.
Mi, dakle, mislimo pojedinacne stvari pomocu saznanja opsteg, a ne saznajemo ih znanjem koje je njima svojstveno. Taka o njima mozemo biti u zabludi, ali ne na
kontrerno suprotni nacin. U stvari, saznanje se odnosi na
opste, a zabluda na pojedinacno.
Isto je i u slucajevima o kojima smo ranije govorili, 245
- zabluda ucinjena u odnosu na srednji termin nije kontrerno suprotna saznanju stecenom pomocu silogizma. Isto
taka nije [kontrerno suprotan] sud koji se odnosi na jedan
od srednjih termina prema sudu koji se odnosi na drugi
[srednji termin].
Medutim, nista ne stoji na putu da, i ako se zna da A
pripada celome B, ada B pripada r,- ipak se misli da A
216
sustina dobra jeste sustina zla, - a ne samo akcidentalno.250 Jer to se moze zamisliti na razliCite nacine. Ali ovu
tacku treba bolje ispitati.
Kad su konvertirani krajnji termini, nuzno je da srednji termin isto tako bude konvertiran sa dva krajnja termina.
Ako A pripada r pomoeu B, tada, ako suA i r konvertirani, i ako r pripada svemu cemu A pripada, - B se
konvertira sa A, i B pripada svemu cemu A pripada, pomocu srednjeg termina r; i r se konvertira sa B pomocu
srednjeg termina A.
Isto je tako i za negativne propozicije. Ako B pripada
r, a A ne pripada B, ni A nece pripadati r. Ako se B konvertira sa A, tada ce se, isto tako, r konvertirati sa A.
Uzmimo da B ne pripada A; tada mu ni r nece pripadati,
jer B [po pretpostavci] pripada svakom r.
Ali ako se r konvertira sa B, B se isto tako konvertira
sa A. J er, r je afirmirano o svemu o cemu je B afirmirano.
I ako se r konvertira sa A i B, B se isto tako konvertira
sa A. Jer, r pripada onome cemu B pripada, - ali r ne
pripada onome cemu A pripada. I samo ovde [u ovom
poslednjem slucaju] polazi se od zakljucka,- a ne u drugim slucajevima, - kao kod afirmativnog silogizma.
Ako su, opet, A i B konvertibilni, a, isto tako, r i !1,
i ako je ili A i1i r nuznim nacinom pridato svakom bicu,
- tada ce se B i !1 tako odnositi, da ce i1i jedno i1i drugo
biti pridato svakom bicu.
Posta B pripada onome cemu A pripada, a /1 onome
cemu r pripada, i posto je ili A ili r pridato svakom
bicu, ali ne oba istovremeno - oeevidno je da je ili A ili
!1 isto tako pridato svakom bicu, ali ne oba u isto vreme.
Ako je, na primer, nestvoreno nepropadljivo, a nepropadljivo nestvoreno, nuzno je da stvoreno bude propadljivo,
218
219
Ako, dakle, svaki koji voli, zbog svoje ljubavi, pretpostavlja A - sto znaci da je voljena osoba raspolozena
da mu ukaie svoju blagonaklonost, ali mu je ne ukazuje
(sto je oznaceno sa r) - ukazivanju blagonaklonosti od
stsan~ voljene osobe (sto je oznaceno sa ~), ali bez raspoJozenJa da mu [tu blagonaklonost] ukaie, sto je oznaceno
sa B; - tada je oeevidno da je A takve prirode da ga
treba pretpostaviti ukazivanju blagonaklonosti od strane
voljene osobe.
u ljubavi, dakle, covek treba vise da zeli da bude
voljen, nego da se telesno sjedinjuje [sa voljenom osobom].
~ak? .ljuba.v zavisi vise od naklonosti nego od telesnog
SJedmJaVanJa. A ako je [u ljubavi] najvainije biti voljen,
tada je to cilj ljubavi. Prema tome, telesno sjedinjavanje
iii uopste nije cilj ljubavi, iii je cilj koji je u isti mah sredstvo da se bude voljen. To je isto tako nacin na koji
postaju druge zelje i umetnosti. 251
Glava dvadeset treca
[TEORIJA INDUKCIJE]
Ovim smo, dakle, objasnili odnos termina u konverzijama, i pokazali smo sta prvenstveno treba izabrati iii izbegavati.
Ali sad moramo da govorimo o tome da se pomoeu
figura ranije proucenih ne dobijaju samo dijalekticki i
d.em<;>nst:a~ivni vsilogizrni, nego [se dobijaju] i retorski
S1!og1zrru, 1 uopste svaka vrsta ubedivanja, ma kakva bila
nJena metoda. 252 Jer, sve sto verujemo- verujemo iii na
osnovu silogizma, iii na osnovu indukcije.
~ndukcij~ iii indukt.ivni s~logizam sastoji se u zakljuClvanJU- koJe se oslanJa na Jedan od krajnjih terminada je drugi [krajnji termin] pridat srednjem [terminu].
Na primer, kad je B srednji termin izmedu A i r, dokazace
se pomoeu r da A pripada B, - i na taj nacin izvodimo
indukcije. Uzmimo da A znaci " koJi dugo zivi" ' B - ,, koJi
nema zuci", a r - ,stvorovi koji dugo zive", - kao
,covek", ,konj" i ,mazga".
v
220
. .
~~
221
222
223
224
Verovatno i znak nisu isto, nego je verovatno propozicija koja je verovatna. Jer verovatno je ono o cemu
se zna da se veeinom tako dogada ili ne dogada, da taka
jeste iii da tako nije, - kao, na primer, ,mrziti zavidljivce" iii ,osecati naklonost prema ljudima koje volimo".
Medutim, znak tezi tome da bude demonstrativna
propozicija, lluZna iii moguca. Jer, stvar cije postojanje
iii postajanje povlaci za sobom postojanje iii postajanje
druge stvari, bilo ranije iii docnije - jeste znak postajanja
iii postojanja druge stvari.
Entimem262 je silogizam iz verovatnih premisa iii
znakova.
Znak moze da se uzme u tri smisla, koji odgovaraju
polozaju srednjeg termina u figurama. Jer znak moze biti
uzet i1i kao u prvoj figuri, iii kao u srednjoj [drugoj)/63
iii kao u trecoj. Na primer, dokaz da je jedna zena trudna
zato sto ima mleka, proizlazi iz prve figure, - jer ,imati
mleka" jeste srednji termin. A je - ,biti trudna", B ,imati mleka", a r - ,zena". Medutim, dokaz da su mudraci posteni, zato sto je Pitak posten, proizlazi iz poslednje
[trece figure). A je- ,posten", B - ,mudraci", a r Pitak". Ovde je istina tvrditi i A i B o r, - ali se po;lednja propozicija ne iskazuje, zato sto je poznata, i stavlja
se samo prva [propozicija]. Najzad, dokaz da je jedna zena
trudna zato sto je bleda odnosi se na srednju [drugu) figuru. Nairne, posto se bledilo vezuje za trudnocu, a posto
se bledilo javlja kod te odredene zene, misli se da je dokazano da je ona trudna. A je - ,bledilo", B - ,biti
trudna", a r - ,zena".
261
15 Organon
225
229
9 Konverzija se sastoji u premestanju termina jedne propozicije, pri cemu se ne menja njihov kvalitet, - tako da predikat
postaje subjekt, a subjekt predikat. (Upor. Tricot, str. 6, nap. 1.)
10 A je atribut, a B je subjekt.
11 Drugim reeima: konverzija je ista ako je premisa partikularna.
12 To jest: kad su u pitanju nuZ.ne premise, konverzija ce se
vrsiti na isti nacin.
13 Silvester Maurus tumaci ovo mesto na sledeci na~in: nuzno
je kontingentno, zato sto moze da postoji i ako ne moze i da ne postoji, kao, na primer, apsolutno bice, Bog; ne-nuzno je kontingentno,
jer moze da postoji i da ne postoji, - kao stvorovi; moguce je kontingentno, zato sto moze da postoji, ne uzimajuci u obzir da li je to
nuzno iii nije,- tako je, na primer, moguce da uopste nesto postoji.
(Upor. Aristoteles Lehre von Schluss oder Erste Analytik, Neu iibersetzt und mit erkllirenden Anmerkungen versehen von Dr. Eug. Rolfes, Der philosophischen Bibliothek Band 10. Leipzig 1922, S. 152,
Anm. 2.)
14 Vidi ovo delo, gl. 13 i 17.
1s Ovo delo, gl. 46.
16 Citalac ove glave mora prethodno da dobro upozna opstu
teoriju silogizma, koja je izlozena u svakoj formalnoj logici.
17 Kojim terminima i reeenicama, u kojim figurama i kojim
modusom svake figure postaje svaki silogizam. (Upor. Tricot, Nav.
delo, str. 12, nap. 4, 5 i 6.)
18 U Drugoj analitici.
19 Aristotel naziva termine: To n:giiiTov lixgov, To !J.Ei~ov ,gomji termin; To a:x.a-r:ov axgov, To Uanov - ,donji termin" i
To fLE<Jov, o !J.EGO~ llgo~- ,srednji termin". Umesto ,gornji termin"
i ,donji termin", kao sto smo mi preveli, neki autori prevode ,veliki
termin", iii ,visi termin" i ,mali termin", iii ,nizi termin".
Slicno tome, i) n:goni'J n:goTaat~ preveli smo ,gomja premisa",
a i) l>eunga ltQOTaat~: ,donja premisa". lma autora koji te izraze
prevode ,velika premisa" i ,mala premisa", i ,visa premisa" i ,niza
premisa".
2 0 Dva krajnja termina su TU lixQa termini extremi. Tricot
istice da Aristotel oznacava srednji termin sa B, gomji sa A, a donji
sa r. Gornja premisa je AB, donja Br, a zakljucak Ar. - U formalnoj logici A je univerzalno-afirmativna premisa, E - univerzalno-negativna, I - partikularno-afirmativna, a 0 - partikulamo-negativna. (Nav. delo, str. 13, nap. 2.)
Z1 Ovo je Barbara prvi modus prve silogisticke figure. Radi boljeg razumevanja sledeeih Aristotelovih izlaganja o silogistickim figurama i njihovim modusima, valja uzeti u obzir, pored
proucavanja formalne logike, i egzemplifikaciju napomena Tricot-a,
u navedenom delu. Ta egzemplifikacija je obimna i iscrpna.
22 Anal. prior., 1, 24 b 28.
230
231
51
232
233
107 Aristotelovo ucenje o silogizmima sa kontingentnim premisama mnogo je kritikovano, tokom vekova, zbog nepreciznosti, nedoslednosti i proizvoljnosti koje saddi - cak i od Teofrastove
skole koja je u njega unela neke nebitne ispravke.
108 Preciznije receno: silogizmi druge i treee figure svode se na
silogizme prve figure. A ovi poslednji - kao sto je jasno iz gl. 7
ovog dela - svode se na Barbara i Celarent.
109 Ovo vaii kako za hipotetican tako i za kategorican silogizam.
11 Filozof svodi na tri figure sve silogizme koji direktno dokazuju. U svakom silogizmu koji ima da zakljuci A o B, srednji
ter~m treba da bude vezan za svaki od dva krajnja termina. Po
Anstote~l! sr~~ji termin ima samo tri moguca polozaja koji tacno
ka~~tensu .tn f1gm:e. Prema tome, svaki silogizam ove vrste spada
nuzmm nacmom u Jednu od ovih figura.
Stagiranin je postavio i pravila nl!Zna za postajanje silogizma
koji direktno dokazuje.
Prvo pravilo: da hi se dobio silogizam koji zakljucuje A o B,
potrebna je nl!Znim nacinom premisa koja iskazuje jedan predikat
o jednom subjektu. (Upor. Tricot, nav. delo, str. 118, nap. 1.)
m Drugo pravilo: premisa koja je nuzna za postajanje silogizma mora biti drukcija nego zakljucak; u protivnom slucaju dobija
se petitio principii (ibid., str. 118, nap. 2).
112 Trece pravilo: da hi se dobio zakljucak potrebne su bar dve
propozicije. Ako imamo samo propoziciju Ar, a ako r nije afirmirano ni o jednom drugom terminu, niti je drugi kakav termin afirmiran o r iii o A, - nece se dobiti silogizam. (Ibid., str. 118, nap. 3.)
. . m Cetvrto pravilo: dve premise koje su nl!Zne da se dobije
sJlogJzam, treba da su rasporec:1ene tako da je srednji termin vezan
za dva krajnja termina. (Ibid., str. 118-119, nap. 4.)
114 Anal. prior., I, 425 b 32.
115 Treba pretpostaviti jedan srednji termin koji vezuje gornji
i donji termin.
116 Filozof utvrduje nuznost srednjeg termina iz cijeg polozaja
proizlaze tri silogisticke figure.
'
117 Mislilac svodi na tri figure silogizme koji se dokazuju
pomocu logicki nemoguceg. Iz njegovog izlaganja proizlazi da su ti
silogizmi u stvari silogizmi koji direktno dokazuju prema tome i
za njih vaie pravila tri figure.
'
'
118 To jest komensurabilnost dijagonale.
119 Dokaz pomoeu logicki nemoguceg samo je pojedinacni
slucaj hipotetickog dokaza.
120 U ovoj glavi dokazano je da svaki silogizam mora imati
jednu afirmativnu premisu. A ranije Aristotel je vee utvrdio da dve
negativne iii dve partikularne premise ne daju zakljucak.
121 To znaci: kad su obe premise univerzalne.
234
122 Partikularni zakljucak moze se izvesti iii iz dve univerzalne premise (kao u Daraptz), iii iz jedne univerzalne i jedne partikularne premise (u Darii). (Upor. Tricot, nav. delo, str. 125, nap. 2.)
123 Na primer: moguce i nemoguce.
1 24 Ovde imamo slucaj kad je svaka premisa glavnog silogizma zakljueak jednog prosilogizma.
125 A i B su zakljucci prosilogizama, a r je zakljucak glavnog
silogizma.
1 2 6 Ovim se misli na polisilogizam iii sorites, u kome su ostali
nepomenuti srednji zakljucci. Ali tada je u pitanju slozen, a ne prost
silogizam, koji moze imati samo tri termina.
1 27 U ovoj silogistickoj figuri gornja univerzalna premisa jeste
celina u odnosu na partikularnu donju premisu.
1 28 Anal. prior., I, 23, 40 b 30.
1 29 Ako r/l dokazuje E, koje je vee dokazano pomoeu AB,
tada iii imamo dva silogizma, iii jedan slozeni silogizam, sorites, ali ne prost silogizam, koji na ovom mestu jedini dolazi u obzir.
13o Ako ril dokazuje premisa A iii premisa B, to je prosilogizam, a glavni silogizam ostaje AB ciji je zakljucak E.
131 Ta propozicija jeste zakljucak koji treba dokazati.
132 Nova premisa dobijena je pomoeu konverzije, kad se druga
iii treca figura svedu na prvu.
133 Ibid., I, 1, 24 b 24.
134 Zakljucci prosilogizama jesu premise glavnog silogizma.
1zs Iz dve premise i tri termina.
1a6 Bice jedan zakljucak.
137 Ovo je sorites.
138 Termini A, B i r cine dve propozicije: AB i Br. Kad se
doda il, dobijaju se cetiri termina i tri propozicije. Prema tome,
pravilo je uvek isto.
139 u slozenim silogizrnima premise su cas parne, a termini
neparni, kao u prostim silogizmima, a eas su premise neparne, a
termini parni. Time je istaknuta razlika izmeciu slozenih i prostih
silogizama.
140 Ako postoje tri termina, pa im se doda cetvrti, dobijaju
se dva nova zakljucka. Ako se doda peti termin, dobijaju se tri
nova zakljucka.
w Tri termina A, B i r obrazuju dve propozicije: AB i Bri jedan zakljucak: Ar. Kad se tim terminima doda cetvrti il, dobijaju se tri propozicije: AB, Br i ril i dva nova zakljucka:
M i Ail.
142 Broj zakljucaka se povecava ukoliko pridolaze novi termini.
Utvrdena je sledeca formula koja izrazava zakon ove progresije:
n (n-1)
---
2
U navedenoj formuli n oznacava broj propozicija.
235
236
237
238
,dijalektike koja silazi" iz poslednjih Platonovih dijaloga. A ta dijalektika je, po Aristotelovoj Metafizici (A, 6, 987 b 31), o~n~v
teorije ideja. Podela po dihotomiji sastoji se, za Platona, u del]enJU
vrsta u rodove prema njihovim suprotnim razlikama.
Aristotel zamera ovoj metodi sto ona ne postavlja analiticku
vezu izmedu pojmova, i sto ne otkriva srednji termin, - tako da
zakljucak nije nuzan. (Upor. Tricot, nav. delo, str. 159, nap. 1.)
201 Dihotomna podela jeste deo opste metode izlozene u
prethodnim glavama - koja se sastoji u tom~ ~a se u s~logizm~
odvoji srednji termin od onoga sto mu sleduJe 1 prethodt, kao 1
od osobina koje se ne slafu sa gornjim i donjim terminom. - Iz
daljega izlaganja videee se da ~odela ne moze .doei. n~ do. kakvog
negativnog zakljucka, a da se, rsto tako, ne pnmenJUJe m na sve
afirmativne zakljucke. (Ibid., str. 159, nap. 2.)
2o2 Podela je ovde petitio principii. Nairne, treba najp~e upo:
znati prirodu stvari koju valja definisati, da bi se mogle IZabrati
razlike.
20s Upravo: konkluzija ne zakljucuje ono sto hoce da dokaze,
nego neki univerzalan pojam. A u tom pojmu sadriano je ono sto
treba da bude dokazano.
20 Platonicari nisu bili u stanju da utvrde da se ne moze
dobiti dokaz definicija i rodova.
20s U stvari, filozof upucuje na prethodnih trideset glava ovog
dela i na teoriju o silogizmu.
20e Podela se progresivno kreee; ona ide od vrste rodovima
koji su sadrzani u vrsti, sve do poslednjih razlika.
201 Dihotomna podela se nastavlja, i najzad se dolazi do p~j
mova koji sene mogu dalje svoditi. Aristotel s~atr~ da ~e u. svim OV:'.m
podelama za srednji termin mora uzeti ono sto 1e na)umverzalmJe.
208 Platonicari po Tricot-u - idu do kraja ovoga puta, i
ne sluteei da bi mogli da upotrebe silogisticku metodu. Tako oni
dele iivotinju na razumnu i nerazumnu; razumnu na smrtnu i besmrtnu smrtnu na onu koja ima noge ina onu koja ih nema; a onu
koja i/na noge na onu koja ima dve i na onu koja ima mnogo nogu
- sve dok ne dodu do onoga sto se vise ne moie deliti. Ali ceo
ovaj put uzaludno je prevaljen. (Ibid., str. 162, nap. 1.)
209 Dve propozicije, stavljene kao premise, moraju biti afirmativne. Prema tome, ne moze se dobiti negativan zakljucak.
210 0 postajanju silogizama govoreno je u glavama 1-26.
211 0 tome je govoreno u glavama 27-31.
212 Propozicije su delovi govora ciji su sastojci termini koji,
kao takvi, moraju biti manji nego propozicije.
21a Ako se ova premisa uzme u obzir, dobija se entimem.
214 To su prosilogizmi.
21s Ovo nije zakljucak pravog silogizma; to je potencijalni
silogizam, posto u njemu nema srednjeg termina.
239
240
16 Organon
241
242
16*
243
DRUGA KNJIGA
244
245
4
7 Silogizam je u Cesare, sa negativnom premisom delimicno
lafnom, afirmativnom premisom potpuno istinitom, i sa istinitim
zakljuckom.
8
4 Isti je slucaj i u modusu Camestres.
49
Silogizam je u Camestres; afirmativna premisa je delimicno lazna, negativna premisa je potpuno istinita, a zakljucak
je istinit.
50
Silogizam je u Camestres; dve premise su delimicno lazne,
a zakljucak je istinit.
51 Isti je slucaj u Cesare.
2
5 Silogizam je u Festino; gornja premisa je potpuno lazna,
donja je istinita, a i zakljucak je istinit.
sa Isti je slucaj u Baroco.
54 Silogizam je u Festino; gornja premisa je istinita, donja je
lafna a zakljueak je istinit.
55 Isti je slucaj u Baroco.
ss Silogizam je u Festino; dve premise su lafne, a zakljucak
je istinit.
57 Isti je slucaj u Baroco.
58 Silogizam je u Darapti; dve premise su potpuno lazne, a
zakljucak je istinit.
59 Isti je slucaj u modusu Felapton.
Go Silogizam je u Darapti; dve premise su delimicno lafne,
a zakljucak je istinit.
61 Isti je slucaj u modusu Felapton.
62 Silogizam je u modusu Felapton; gornja premisa je potpuno lazna, donja je istinita, a i zakljucak je istinit.
63 Silogizam je u modusu Felapton; gornja premisa je istinita, donja je potpuno laina, a zakljucak je istinit.
64 Silogizam je u Darapti; gornja premisa je potpuno lazna,
donja je istinita, a zakljueak je istinit.
65 Isti je slucaj u Darapti; gornja premisa je istinita, donja je
potpuno lafna, a zakljucak je istinit.
66 Silogizam je u Darapti; gornja premisa je delimicno lafna,
donja je istinita, a zakljucak je istinit.
67 Silogizam je u Darapti; gornja premisa je istinita, donja je
delimicno lazna, a zakljucak je istinit.
68 To jest kad gornji i donji termin promene mesta.
69 Silogizam je u modusu Felapton; gornja premisa je delimicno lafna, a donja je potpuno istinita.
1o Silogizam je u modusu Felapton; gornja premisa je istinita, donja je delimicno laina, a zakljucak je istinit.
7 1 Znaci da je ishod isti, i kad je univerzalna propozicija
potpuno Iaina, i kad je delimicno lafna. Ono sto vazi za Darapti,
vazice i za Datisi i Disamis.
246
72
247
248
m Modus je Darii.
11s Konverzija pomoeu mod usa F erison vrst se na taj nacm
sto se uzme kontradiktorna suprotnost zakljucka i zaddi se donja
premisa, da bi se kontradiktorno pobila gornja premisa u Darii.
uu Pobijanje donje premise pomoeu Camestres.
uo Konverzija pomoeu modusa Baroco. Zadrzi se gornja
premisa i uzme se kontrerna suprotnost zakljucka, ali se ne pobija
donja premisa.
121 Silogizam je u Camestres.
122 Kontrerno pobijanje donje premise modusom Barbara,
kontradiktornim konvertiranjem zakljucka.
12s Kontradiktorno pobijanje premise modusom Felapton,
na taj naCin sto se zakljucak kontrerno konvertira.
m Premisa AB bice kontradiktorno pobijena. Dobija se silogizam u modusu Ferison.
125 Zakljucak u modusu Darii jeste kontradiktorna suprotnost
donje premise u modusu Camestres.
120 Aristotel misli na promenu koja se odnosi na kvalitet
premisa; ove postaju E i A u modusu Cesare.
121 Modus Festino.
128 Pobijanje donje premise modusom Celarent.
129 Pobijanje gornje premise modusom Disamis.
130 U tom slucaju modus je Baroco.
1st Modus je Darapti.
132 Gornja premisa ne moze se pobiti, ako se uzme kontrerna
suprotnost zakljucka. U tom slucaju, naime, dobijaju se premise:
,Poneko B nije A", i: ,Svako r je B", - iz kojih se ne moze
izvesti zakljucak.
133 Ni donja premisa ne moze se pobiti, jer se dobijaju premise: ,Poneko B nije A", i: ,Svako r je A", - iz kojih se ne
maze izvesti zakljucak.
134 Modusi su u Disamis i Datisi.
135 Za pobijanje donje premise u modusu Disamis dobijaju
se kad se uzme kontrerna suprotnost zakljucka, premise: ,Poneko
B' nije A", i: ,Poneko r je A" - iz kojih se ne moze izvesti
zakljucak.
136 Za pobijanje gornje premise dobijaju se premise: , Poneko
B nije A", - i: ,Svako r je B", - iz kojih se ne moze izvesti
zakljueak.
m To je utvrdeno ranije u ovome delu (Anal. prior., I, 4, 26
a 17-21, kao i u I, 5, 27 a 4-12.)
138 Modus Darapti. Pobijanje modusom Celarent gornje
premise vrsi se kad se uzme kontradiktorna suprotnost zakljucka.
139 Modusi su Disamis i Datisi. Modusom Ferio pobija se
gornja premisa u Datisi. Donja premisa pobija se modusom Cesare.
249
250
Modus Barbara.
Dokaz partikularno-negativne premise. Dohija se silogizam
u modusu Barbara.
161 Modus je Barbara.
162 Modus je Celarent.
163 Nema zakljucka.
164 Ako se stavi kao hipoteza kontrerna, umesto kontradiktorna suprotnost, dobija se silogizam u Darii.
165 Daje se drugi razlog zbog koga treba odbaciti kontrernu
suprotnost kao pretpostavku.
166 Treba uzeti kontradiktornu, a ne kontrernu suprotnost.
167 Aristotel upravo misli: u svim silogizmima prve figure koji
vode logicki nemogucem.
168 Istinitost zakljucka koji treba dokazati, i koji je kontradiktorna suprotnost, sleduje nuznim nacinom iz laznosti hipoteze.
169 Dohija se silogizam u modusu Baroco.
11o Silogizam ce hiti u modusu Camestres.
m Silogizam ce biti u modusu Camestres.
112 Kad se uzme kontrerna suprotnost zakljucku, dobija se
silogizam u modusu Baroco.
11s Dokaz univerzalno-negativne premise silogizmom u modusu Festino.
174 Dokaz partikularno-negativne premise silogizmom u modusu Cesare.
175 Ovo znaci prema dosad izlozenom - da u drugoj
figuri svi zakljucci mogu biti dokazani svodenjem na logicki nemoguce, - nezavisno od toga da li su oni univerzalni iii partikularni, afirmativni iii negativni.
176 Dokaz univerzalno-afirmativne premise silogizmom u modusu Bocardo.
111 Ako se uzme kontrerna suprotnOl>t zakljucku, dobija se
neuspeli dokaz u modusu Felapton.
178 Uzima se kontrerna, a ne kontradiktorna suprotnost za
dokaz partikularno-afirmativne propozicije u modusu Ferison.
179 Dokaz univerzalno-negativne propozicije u modusu Disam is.
18o Prema Anal. prior., II, 12, 62 a 39.
18 1 Ako se uzme kontrerna suprotnost, dobija se Darapti. Ali
zakljucak nije dokazan, jer ohe kontrerno suprotne premise mogu
hiti Iaine.
182 Da bi se dohio dokaz partikularno-negativne premise treba
uzeti za pretpOl>tavku kontradiktornu suprotnost. U tom slucaju
dohija se Datisi.
159
1 60
251
252
201
253
254
255
256
CETVRTI DEO
DRUGA ANALITIKA
17 Organon
Knjiga prva
TEORIJA DOKAZA
Glava prva
[NUZNOST SAZNANJA KOJA SU RANIJE POSTOJALA]
Svaka razumna nastava i svako ucenje dolaze od saznanja koje je ranije postojaio. To se vidi jasno kad se
sve nauke posmatraju; na ovaj nacin sticu se matematicke
nauke, a isto tako i svaka od ostalih disciplina [vestina].
Isto je tako i sa dijaiektickim obraziozavanjima [raspravijanjima, disputacijama], pa bilo da se ona vrse pomoeu siiogizama iii pomoeu indukcije. Nairne, na oba
nacina proizvode ona nastavu pomoeu vee ranije saznatog
[pomoeu znanja koja vee ranije postoje], i to u prvom
siucaju uzimaju se premise kao da ih protivnik podrazumeva, au drugom slucaju opste [univerzaino] se potvrduje
iz ocevidnosti pojedinacnog [partikuiarnog]. Na isti naCin
retorski argumenti ubeduju iii primerima, dakie indukcijom, iii entimemima,t sto je siiogizam [dakie siiogistickim
putem].
Svako prethodno saznanje mora biti dobijeno na dva
nacina; na prvi [nacin] mora se pretpostaviti da stvar
postoji, a na drugi se mora razumeti sta je ono sto je imenom [terminom] oznaceno. A katkad, opet, moraju se oba
nacina uzeti u obzir [znacenje imena iii termina i postojanje stvari]. A reCi da je za svaku stvar istinito iii potvrdivanje iii odricanje znaci pretpostaviti da stvar postoji.
s druge strane, mi za trougao pretpostavijamo da znaci
17*
259
260
261
262
263
Glava treca
[KRITIKE IZVESNIH ZABLUDA 0 ZNANJU I DOKAZU)
Glava cetvrta
[DEFINICIJE ,0 SVAKOM", ,PO SEBI" I ,OPSTE"
(, UNIVERZALNO")]
266
268
269
270
Glava sesta
[0 NUZNOM I BITNOM KARAKTERU PREMISA
DOKAZIVANJA]
Ako apodikticka [na dokazu osnovana, demonstrativna] nauka proizlazi iz nuznih principa (jer predmet
prave nauke ne moze biti drukciji nego sto jeste) i ako
bitni atributi nuznim nacinom pripadaju stvarima (jer
jedni pripadaju bitnosti njihovih subjekata, a drugi sadrie
njihove subjekte kao elemente u njihovoj sopstvenoj prirodi i, za ove poslednje atribute, jedna ili druga od suprotnosti pripadaju subjektu nuznim nacinom) - jasno je da
ce, polazeCi od izvesnih premisa ove vrste, biti izveden
271
272
18 Organon
273
274
Glava osma
[IZ UNIVERZALNIH PREMISA PROIZLAZI VECAN
ZAKLJUcAK]
Glava deveta
[SVOJSTVENI PRINCIPI DOKAZIVANJA KOJI SE NE MOGU
DOKAZATI]
276
278
279
Da bi se omogucilo dokazivanje
nije nuzpo da
postoje ideje iii jedinstvo van mnozine. 18 Medutim, za to
je nuzno da uistinu postoji jedno u mnozini [upravo:
280
da jedan isti atribut moze da bude potvrden od vise subjekata]. Jer, kad taka ne bi bilo, ne bi postojalo nista opste
[univerzalno], a kad ne bi postojalo nista opste, ne bi
bilo nista srednje, a, prema tome, ne bi postojalo nikakvo
dokazivanje. Prema tome, jedno i identicno mora postojati
u mnogome [u mnozini individua], i to ne u smislu same
jednakosti imena [na nedvosmisleni naCin].
Princip prema kame je nemoguce u isto doba potvrdivati i odricati jedan predikat o jednom subjektu- nijedan
dokaz ne uzima za pretpostavku, jer bi inace i zakljucak
morao biti dokazan u tom istom obliku.19 U ovom slucaju, dokazivanje pretpostavlja kao [gomju] premisu da je
istinito potvrdivati gomji termin o srednjem terminu, a da
nije istinito odricati ga. A sto se srednjega termina tice,
- nema nikakve raziike aka se u isto vreme pretpostavi
da on postoji i dane postoji, - a isto vafi za treci [donji]
termin. Jer, aka se pretpostavi jedan [donji] termin o kame
je istinito tvrditi ,covek"' - cak i aka je isto taka istinito
tvrditi ,ne-covek", - aka se samo dopusti da je covek
stvorenje obdareno culima, a ne stvorenje koje nema cula,
- bice uvek istinito reCi da je Kaiija, cak i aka je istinito
reCi to i o ne-Kaliji, ipak zato stvorenje obdareno culima,
a da nije stvorenje koje nema cula. Razlog tome jeste sto
je gomji termin potvrden ne samo od srednjeg termina
nego i od drugoga, zato sto ima veCi obim. Iz toga izlazi
da bilo da je srednji termin u isto vreme sam on i ono sto
nije sam on [upravo: da je ono sto je, iii da to nije], avo nema nikakvu vamost za zakljucak.
Princip po kame je za svaki predikat istinito potvrdivanje iii odricanje/0 upotrebljava se u dokazivanju koje
postupa svodenjem na logicki nemoguce [apsurdum]. Taj
princip nije uvek opste [univerzalno] upotrebljavan, nego
samo ukoliko je dovoljan, - sto je slucaj kad je dovoljan
za vrstu koja je u pitanju. Pod ,vrstom koja je u pitanju"
podrazumevam vrstu u kojoj se izvodi dokaz, kao sto sam
gore napomenuo. 21
Sve nauke stoje medusobno u zajednici pomocu opstih
principa [aksioma]. A zajednickim nazivam principe ko-
281
jima se nauke sluze da bi na osnovu njih dokazivale, a ne ono 0 cemu dokazuju iii ono sto biva dokazano.
A dijalektika je zajednicka svim naukama. I to bi vazilo
i o nauci22 koja bi pokusala da na opsti nacin dokafe
zajednicke principe, - na primer, da je za svaku stvar
istinito potvrdivanje iii odricanje [da se sve mora potvrdivati iii odricati], iii da, kad se jednako oduzme od jednakog, ostaje jednako, i druge aksiome ove vrste. Ali
dijalektika nema za predmet stvari odredene [determinirane] na taj naCin, niti je ona ogranicena samo na jednu
vrstu. Jer, inace se dijalekticar ne bi sluzio pitanjima.
Nairne, pri dokazivanju nije moguce ispitivati, posto se
ne moze dokazati jedna ista konkluzija pomoeu suprotnih
ci?jenica [pomoeu jedne afirmativne i jedne negativne prermse]. J a sam to dokazao u mojoj raspravi 0 silogizmu
[u Prvoj analiticzl.
Glava dvanaesta
[NAUCNO ISPITIVANJE]
286
287
288
289
Glava sesnaesta
[ZABLUDA I NEZNANJE KOJI PROIZLAZE IZ
NEPOSREDNIH PREMISA]
290
nijedan od ovih nece pripadati drugome. Ali ne cini nikakvu razliku ni ako pridavanje [prve premise Ar] nije
neposredno.
Zabluda u pridavanju postaje samo iz tih razloga i
na taj nacin (jer videli smo da silogizam u kome je pridavanje univerzalno ni u jednoj figuri nije moguc sem
u prvoj 38); medutim, zabluda u ne-pridavanju javlja se u
isto vreme u prvoj i u drugoj figuri. Ali, recimo prvo u
koliko se oblika ona javlja u prvoj figuri, i kako se premise
odnose u svakom slucaju.
Zabluda nastaje i kad su obe premise la:lne; to je
slucaj ako se pretpostavi da A neposredno pripada r
i B. Jer, ako se uzme da A ne pripada nijednom r, a da
r pripada svakom B, - tada su obe premise pogresne.
Ali zabluda je, isto tako, moguca i kad je jedna od
premisa - svejedno koja - pogresna. Jer, premisa Ar
moze biti istinita, a premisa rB pogresna, - naime Ar
istinita, zato sto A ne pripada svemu sto postoji, a premisa
rB pogresna, zato sto je nemoguce za r, kome nikad ne
pripada A, da ono [r] pripada B. Jer, tada premisa Ar
ne bi bila vise istinita. Ali, u isto vreme, ako su obe premise istinite, i zakljucak bi bio istinit.
Ali, isto tako, moze premisa rB biti istinita, dok je
druga premisa la:lna. Na primer, kad bi B istovremeno
bilo sadrtano u r i u A, nuzno bi bilo da jedan od ova
dva termina potpada pod drugi, - tako da, ako se pretpostavi da A ne pripada nijednom r, takva jedna premisa
mora biti pogre8na. Tako ocevidno, silogizam mora biti
pogresan, - pa bila samo jedna premisa pogresna, iii obe.
Ali u drugoj figuri obe premise ne mogu biti potpuno
pogresne. Kad A pripada svakom B, tada se ne moze
uzeti nijedan srednji termin koji je univerzalno afirmiran
od jednog krajnjeg termina, a univerzalno negiran od
drugoga. Dakle, premise treba tako uzeti, da srednji
termin bude afirmiran od jednog krajnjeg termina, a negiran od drugog krajnjeg termina, - ako treba da postane
silogizam. Ako su, dakle, tako uzete premise potpuno
pogresne, ocevidno je da ce njima kontremo suprotne
291
U slucajevima u kojima se - ne bez posredovanjapridaje iii se ne pridaje predikat subjektu, kad pomocu
svojstvenog srednjeg termina silogizam daje lazni zakljucak,
292
294
Dakle, jasno je, isto tako, da, - ako jedno culo nedostaje,- tada, nuznim nacinom, nedostaje i jedna nauka,
koju je nemoguee steei.40 Nairne, mi ucimo ili pomoeu
indukcije ili pomoeu dokazivanja [demonstracije]. Ali dokazivanje se izvodi iz opsteg [iz univerzalnih principa], a
indukcija iz pojedinacnih slucajeva. Ali nemoguee je steCi
saznanje opsteg drukcije nego putem indukcije, posto cak
i ono sto se naziva ishodima apstrakcije moze biti pristupacno samo pomoeu indukcije, - preciznije receno time
sto svakom rodu, prema prirodi svojstvenoj svakom od
njih, pripadaju izvesne osobine koje se mogu proucavati
kao odvojene, cak i kad u stvari nisu odvojene. Ali nemoguce je baviti se indukcijom, ako se nema culo [ako se
nema senzacija]. Jer, na pojedinacne slucajeve primenjuje
se senzacija. A za pojedinacne slucajeve ne moze postojati
nauka, jer se ona ne moze dobiti ni iz opsteg bez indukcije,
niti indukcijom bez senzacije.
Clava devetnaesta
[DA LI SU PRINCIPI DOKAZIVANJA KONACNI ILl
BESKONACNI PO BROJU]
295
Vidi se, dakle, da su to principi i takozvane pretpostavke silogizma. Jer, kad se ani uzmu na ovaj nacin, 41
tada se, nuznim nacinom, maze dokazati da A pripada r
pomoeu B, i opet da A pripada B pomocu drugog jednog
srednjeg termina, i da, isto tako, B pripada r.
Za onaga ko se zadovoljava da zakljucuje prema
rnisljenju i na dijalekticki nacin, oeevidno je da treba gledati samo nato, da li silogizam proizlazi iz najverovatnijih
~ouCih prei?.isa. ---:- Aka, dakle, izmedu A i B ne postoji
mstmu srednJl termm, nego aka samo izgleda da postoji
- tada ce onaj ko na osnovu njega izvodi zakljucak dija~
lekticki zakljucivati. A da bi se dostigla istina, mora se
imati u vidu ono sto postoji.
Ali sa tim stvar ovako stoji. Postoje atributi koji su
afirmirani o jednom subjektu drukcije nego akcidentalno.
Pod akcidentalnim [pridavanjem] podrazumevam da se,
na primer, 0 nekom belom predmetu kaze da je covek, sto nema isti smisao kao reCi da je covek beo. Nairne, covek nije beo buduCi nesto drugo nego covek, dok, naprotiv,
bela je bela zato sto je covek beo [jer bela mora uvek biti
u jednom subjektu]. Dakle, postoje izvesni termini takve
vrste [prirode] da mogu biti kao takvi pridavani drugima.
Pretpostavimo sad da je r termin koji sam ne pripada
nikakvom drugom terminu, a njemu kao prvom pripada
B, i da nista izmedu njih ne postoji. Pretpostavimo da E
pripada Z na isti nacin, a Z - B. Mora li ovaj red nuznim
naCinom ovde da se zaustavi, iii maze li taka da ide u
beskonacnost?
Pretpostavimo opet da nista nije afirmirano o A po
sebi, ali da [atribut] A neposredno pripada [subjektu] e, a
nicem drugom izmedu njih, - a da e [kao atribut] pripada [subjektu] H, a da H pripada B. Da li i ovaj red isto
taka nuznim nacinom treba da se zaustavi, iii maze li on
da ide dalje u beskonacnost?
Ovo drugo pitanje razlikuje se od prvog time, sto se
u prvom pita da li se - polazeCi ad onaga sto samo ne
pripada nijednoj drugoj stvari, ali cemu druga stvar pripada - maze iCi nagore bez kraja; medutim, drugo pitanje
296
J asno je da je nemoguce da izmedu dva termina postoji beskrajan broj srednjih termina, aka red atributa
297
Ali, isto tako, jasno je da ce i u negativnom dokazivanju red termina biti po broju ogranicen, ako je, u afirmativnom dokazivanju, on ogranicen u dva pravca [to jest
ako postoji prvi atribut i poslednji subjekt]. Pretpostavimo
da nije moguce [u afirmativnim silogizmima] iCi u beskrajnost, ni iduCi od poslednjeg termina navise [od subjekta
ka atributu], (a ja nazivam poslednjim terminom onaj
koji sam ne pripada nijednom drugom terminu, ali kome
pripada neki drugi termin, na primer Z); niti polazeCi od
prvog termina poslednjem [to-ce-reCi, silazeci od atributa
298
299
300
301
akcidencija nije nikad supstrat. Zaista, mi nikako ne postavljamo medu odredbe ove vrste jednu stvar, koja, ne
buduci nesto drugo nego ona sama, nosi oznaku koju
nosi, - nego kaiemo da je ona afirmirana od subjekta
drugog nego sto je ona sama, kao i da ti atributi mogu biti
razliciti prema razlicitim subjektima.
Dakle, nece moei bez kraja ni navise ni nanize jedno
[samo jedan predikat] o drugome [samo jednom subjektu]
da bude tvrdeno [afirmirano]. Jer subjekata cije su akcidencije afirmirane, ima onoliko koliko ima sastavnih delova svake individualne supstancije, a ti delovi nisu po
broju beskrajni.58 A red naviSe obuhvata i sastavne delove
[svake individualne supstancije] i akcidencije. U stvari,
ni jedni ni drugi nisu beskrajni po broju.54 Nuzno je, prerna tome, da postoji jedan prvi subjekt o kome nesto prvo
biva tvrdeno [kome se pridaje prvi atribut], a o ovome
nesto drugo [i da postoji drugi atribut kome se prvi pridaje], i taj red mora se zaustaviti, i mora postojati nesto
sto vise ne biva tvrdeno 0 drugom, kao 0 ranijem, i 0 cemu nije viSe tvrdeno drugo, kao ranije [taj red mora se
zaustaviti jednim atributom koji nije viSe pridavan nekom
ranijem terminu, i kome nijedan raniji termin nije pridavan].55
Ovo je jedan nacin kojim moze da se dokaze ono sto
smo rekli. A postoji i drugi nacin, posto se dokazivanje
tice stvari kojima su pridati raniji predikati, i posto se,
prema stavovima koji se daju dokazati, covek ne moze
bolje odnositi nego tako da ih zna. 50 Ali nemoguce je
znati te stavove bez dokazivanja. A posto je zakljucak
poznat samo iz premisa, onda, ako ove ne znamo, niti
ih mozemo poznavati na neki nacin koji je bolji od znanja
na osnovu dokaza, necemo poznavati ni zakljucke sto
iz njih proizlaze. Ako se pretpostavi da je moguce nesto
saznati apsolutno pomoeu dokazivanja, a ne na osnovu
postulata i pretpostavaka, - nuzno je da posredni termini
budu ograniceni po broju. Jer, kad oni ne bi bili ograniceni, nego kad bi postojao uvek jedan termin visi od poslednjeg termina, onda bi za sve postojao dokaz [onda bi se
303
svaki stav mogao dokazati]. A iz toga proizlazi da p<>Sto se ne maze preci beskrajnost - [nece biti prvoga
principa, i] mi stvari za koje postoji dokaz ne mozemo
znati na osnovu dokazivanja. Dakle, aka mi nismo prema
njima [tim stvarima] u boljem polozaju nego kad bismo
ih poznavali,S7 tada ne bi bilo moguce rna sta znati pomocu
dokaza apsolutno, nego samo na osnovu pretpostavaka.
Sa dijalekticke tacke gledista, dokazi koje smo izneli
dovoljni su da se poveruje u ono sto smo rekli,- ali analiticki dokaz pokazace jos krace da ni red predikata navise,
ni red predikata nanize ne maze biti beskrajan po broju
u demonstrativnim naukama, koje su predmet naseg ispitivanja.
Dokaz se odnosi na ono sto po sebi pripada stvarima.
A atributi po sebi pripadaju stvarima na dva nacina: i1i
zato sto su saddani u sustini njihovih subjekata, ili zato
sto su njihovi subjekti saddani u njihovoj svojstvenoj
sustini.
Takvo je, na primer, u drugom pomenutom slucaju
nepamo, koje je atribut broja. Jer, i aka nepamo pripada
broju, sam broj je saddan u definiciji nepamog, a opet
mnozina ili deljivost [saddani su] u definiciji broja.
Ali nemoguce je da jedan ili drugi red predikata po
sebi bude beskrajan. To nije moguce u slucaju u kame se
nepamost potvrduje [afirmira] o broju, jer bi tada u nepamosti bio saddan neki drugi atribut kame bi neparno
pripadalo. Ali aka je taka, broj ce biti prvi subjekt ovih
atributa, i on ce pripadati svakom od njih. Posta nije
moguce da se beskrajni atributi ave vrste sadde u jednoj
stvari, ni red nagore nece biti beskrajan.
Jer, nuzno je na svaki nacin da svi ovi atributi pripadaju prvom subjektu, - na primer broju, a broj njima,
taka da medu njima postoji konvertibilnost, ali da nijedan
od njih ne premasuje drugi [nema veCi obim nego drugi].
A nisu beskrajni po broju ni atributi koji su saddani u
sustini svojih subjekata, - inace bi definicija bila nemoguca.58
304
20 Organon
306
20
Ali posto je dokaz univerzalan ili partikularan, afirmativan iii negativan, javlja se pitanje koji je od njih bolji.
Isto pitanje javlja se i povodom takozvanog direktnog
dokaza i povodom dokaza koji se sastoji u svodenju na
nemoguce. Ispitajmo prvo univerzalni i partikularni dokaz.
Kad na njih jednom budemo bacili svetlost, govoricemo
o takozvanom direktnom dokazu i o dokazu koji vodi
nemogucem.
307
308
309
uzrok. Dakle, univerzalan uzrok je bolji, jer on vise dokazuje uzrok i ,zasto".
Dalje, mi .~otl~}razimo ,zasto"; i verujemo da ga tada
znam?, ~ad. mJe vtse moguce da Je uzrok postajanja iii
post?JanJa Jedne s.tvari postajanje iii postojanje druge
stvan. Jer, poslednJa tacka [stepen] ovakvog istrazivanja
jest: k~aj i gr~nica [problema]. Taka, aka neko pita:
,Zasto Je on dosao?" - odgovara se: ,Da bi dobio novae
a on hoce novae, da bi vratio ono sto je duzan, - a ov~
[zeli] da ne bi ucinio nepravdu." I kad idemo taka dalje,
sve dok ne dodemo do neceg sto se ne dogada vise pomoeu
neceg drugog niti radi neceg drugog, - i kad kazemo
?~ je neko dosao.. i~ .izvesnog razloga koji je njegov cilj,
Ilt da stvar postOJl Ilt postaje, - tek tada [mozemo da]
kazemo da najvise poznajemo razlog zasto je on dosao.
Aka su, dakle, svi uzroei i sva ,zasto" slicni u tom pogledu,
i aka, - kad su u pitanju finalni uzroci, kako smo ih mi
izlozili, - na ovaj nacin najbolje saznajemo, izlazi da,
i kad s~ drugi uzr?ci u p~~anju, dostizemo veee saznanje
kad atnbut ne pnpada vtse [svome] subjektu uslovljen
neko~ .drugom stvari. Taka, kad znamo da su spoljnji
~gl~vt J~dnog trougla jednaki sa cetiri prava ugla, zato
sto Je. taJ .troug~o ravnokrak, t.ada jos ostaje da se odgovori
na pttanJe: zasto ravnokraki trougao ima tu osobinu?
Odgovor glasi: zato sto je on trougao, i zato sto je trougao
pravolinijska figura. A ako pravolinijska figura nema tu
osobinu ni iz kakvog drugog razloga nego zbog svoje sopstvene prirode, - tada najviSe znamo. J er tada je bas
nase znanje postalo opste [univerzalno]. Prema tome, opsti
[univerzalni] dokaz je bolji.
Dalje, sto je dokaz partikularniji, on sve viSe dospeva
u beskrajnost, dok opsti dokaz vodi prostom i ogranicenom. Ali, ukoliko su beskrajne, pojedinacne stvari ne
mogu .se saznati; samo ukoliko su konacne, one se mogu
saznatt. Prema tome, mi stvari vise saznajemo ukoliko su
one opste, nego ukoliko su pojedinacne.
Dakle, opste se vise daje dokazati. A za ono sto se
vise daje dokazati, i dokaz je jaci, posto se i korelativni
310
pojmovi istovremeno povecavaju. Prema tome, opsti [univerzalni] dokaz je bolji, zato sto je on dokaz u visem
stepenu [zato sto on vise dokazuje].
Dokaz kojim upoznajemo jednu stvar, a i druga, treba
pretpostaviti onom kojim upoznajemo samo jednu stvar.
Dakle, onaj ko ima opsti [univerzalni] dokaz, zna i pojedinacno, dok onaj ko zna pojedinacno, ne zna opste. Prema
tome, i iz ovoga razloga, treba pretpostaviti opsti dokaz.
Poslednji argument sastoji se u sledecem. Opste se
maze bolje dokazati, zato sto se ono dokazuje pomocu
srednjeg terrnina koji blize stoji prineipu. Ali njemu najblize stoji neposredna premisa koja je [upravo] sam princip.
Aka je sad dokaz koji polazi ad principa tacniji nego onaj
koji ne polazi ad principa, tada je i dokaz koji stoji blize
prineipu tacniji nego dokaz koji od njega dalje stoji. Posta
je opsti dokaz tesnje vezan za svoj princip, opsti dokaz je
bolji. Aka, na primer, treba dokazati A o !:1, pri cemu su
B i r srednji termini, - onda, posto je B gornji termin,
i dokaz koji se na njemu osniva bice opstiji.
Medutim, neki od ovih argumenata samo su dijalekticki. Najjasniji dokaz o visoj vrednosti opsteg [univerzalnog] dokaza sastoji se u sledecem. Ako od dve propozicije imamo raniju, rni, na neki nacin, znamo i onu koja
je doenija,- mi je [upravo] imamo [znamo] potencijalno.
Taka, kad se zna da je zbir uglova svakog trougla jednak
sa dva prava ugla, onda se zna na neki nacin da je i u ravnokrakom trouglu zbir uglova jednak sa dva prava ugla.
To se, upravo, zna potencijalno, cak i kad se zna da je ravnokraka figura trougao. Ali ko ima [zna] donju premisu, taj ne
zna opste ni u kome srnislu, ni poteneijalno, ni aktuelno.
Najzad, opsti [univerzalni] dokaz je inteligibilan, dok
se partikularni dokaz svrsava culnim opazanjem.64
Glava dvadeset peta
[VISA VREDNOST AFIRMATIVNOG DOKAZA]
Pretpostavimo da je - kad sve drugo ostaje isto bolji dokaz onaj koji je izveden iz manjeg broja postulata
iii pretpostavaka, to jest premisa. Jer, kad su propozicije
podjednako poznate, steci ce se bde znanje iz malobrojnijih propozicija, i zato njih treba pretpostaviti [mnogobrojnijim]. A argumenat za nase tvrdenje da je bolji dokaz
koji proizlazi iz manjeg broja propozicija - jeste opsti.
Ako su, u jednom slucaju kao i u drugom, srednji termini
poznati, i ako su oni koji su raniji viSe poznati, mozemo
da pretpostavimo dokaz, pomocu srednjih termina Br~,
da A pripada E, i drugi jedan, pomocu ZH, da A pripada
E. Da A pripada ~' poznato je u istom stepenu kao i da A
pripada E. Medutim, da A pripada ~' jeste ranije i poznatije
nego da A pripada E, posto je ovo poslednje dokazano
ranijim, a posto je ono cime se dokazuje sigurnije od onoga
sto je dokazano. Prema tome je, pod inace jednakim uslovima, bolji onaj dokaz koji ima manji broj premisa. Oba
dokaza, i afirmativni i negativni, izvode se pomocu tri
termina i dve premise; ali prvi pretpostavlja samo da nesto
postoji, a drugi pretpostavlja u isto vreme da nesto postoji
i da nesto ne postoji; drugi se, dakle, izvodi iz vecega broja
premisa; prema tome, on je gori.
Dalje, bilo je dokazano65 da dve negativne premise
ne mogu dati nikakav silogizam; moguce je da postane
silogizam samo ako je jedna premisa negativna, a druga
afirmativna. Dalje, mora jos ovo da se uzme u obzir.
Ukoliko se dokaz uvecava [prosilogizmima], afirmativnih
propozicija bice vise nuznim nacinom; a nemoguce je
da bude vise od jedne negativne premise u svakom silogizmu. Uzmimo da A ne treba da pripada nijednoj stvari
kojoj B pripada, ali da B pripada svakom r. Ako sad,
opet, obe premise treba uvecavati, tada treba umetnuti
jedan srednji termin. Neka ~ bude srednji termin za AB,
a neka E bude srednji termin za Br. Sad je ocevidno da
je E afirmativno stavljeno [u odnosu naB i r], a 11 afirmativno u odnosu na B, a negativno u odnosu na A. Jer,
~ pripada svakom B, dok A ne treba da pripada nijednom
11. Tako se dobija samo jedna negativna premisa - A/1.
312
314
315
319
kojima biva dokazivano [koji su svojstveni svakom predmetu]. Prvi su opsti, a drugi su svojstveni pojedinim naukama, kao sto su, na primer, broj i [prostorna] velicina. 75
Nauka i njen predmet razlikuje se od miSljenja i njegovog predmeta time sto je nauka opsta i nuzna. A nuzno
je ono sto ne moze da bude drukcije nego sto jeste.
Ima stvari koje su istinite i koje stvarno postoje, ali
koje mogu da budu i drukcije. Jasno je da se nauka ne bavi
njima, jer, inace, stvari koje mogu biti drukcije ne bi mogle
biti drukcije. Ali isto tako ni nus [intuicija] ne bavi se
njima. A pod nusom [intuicijom] podrazumevam princip
nauke. Ali te stvari nisu ni predmet nauke koja se ne moze
dokazati, i koja se sastoji u shvatanju neposredne premise.76
Ali posto mogu biti istiniti razum, i nauka, i misljenje,
kao i ono sto oni izrazavaju, izlazi da se misljenje odnosi
na ono sto - bilo istinito iii lazno - moze biti drukcije
nego sto je. A to ce reei da je misljenje shvatanje jedne
neposredne i ne-nuzne premise.
To se slaze i sa onim sto posmatramo. Jer, misljenje
je nepostojano, i njegova priroda je takva.
Uostalom, nijedan covek ne veruje da samo [nesto
prolazno] misli, kad veruje da stvar [o kojoj misli] ne moze
biti drukCija: nego on tada ddi da je to [sto misli] znanje.
Ali ako neko veruje da je stvar takva [kakvom je on sebi
predstavlja], ali da nista ne stoji na putu da bi ona mogla
biti i drukcija, - tada on to smatra za [prosto] miSljenje,
jer veruje da je takav svojstveni predmet [prostog] miSljenja, dok je ono sto je nuzno predmet nauke.
Kako je sad moguce da jedna ista stvar moze u isto
doba da bude predmet [prostog] misljenja i nauke? I zasto
misljenje nije nauka, ako se pretpostavi da se sve sto se
zna moze isto tako i misliti? U stvari, i onaj ko zna, i onaj
ko ima miSljenje produzavaju da idu istim putem pomocu
320
21 Organon
321
slucaju subjekt je isti, posto je on covek, - ali nacin saznanja nije isti.
Ali, iz toga je, isto tako, jasno da se ne moze isto istovremeno misliti i znati. Jer, tada bi se istovremeno pretpostavljalo, da ista stvar moze biti drukcija, i da ne moze
biti drukcija nego sto jeste, - sto nije moguce. Znanje
i misljenje o jednoj stvari mogu istovremeno postojati u
raznim duhovima, u smislu u kome je to naznaceno, ali
ne mogu istovremeno postojati u istoj licnosti. Jer, tada
bi se istovremeno pretpostavljalo, s jedne strane, da je
covek u bitnosti zivotinja (a to se podrazumevalo, kad
je receno da on ne moze biti drugo nego zivotinja), a, s
druge strane, pretpostavljalo bi se da covek nije u bitnosti
zivotinja,- jer to bi znacilo moci biti drugo nego zivotinja.
A sto se ostalog tice - to jest razlika koje treba
utvrditi u misljenju, i intuiciji [nusu], i nauci, i umetnosti,
i razboritosti, i mudrosti, - ta pitanja vise spadaju delom
u fiziku, a delom u etiku.
D r u g a k n j i g a 77
[TEORIJA DEFINICIJE I UZROKA]
Glava prva
[RAZNE VRSTE ISTRA2.IVANJA]
323
Glava druga
[SVAKO ISTRAZIVANJE SVODI SE NA
ISTRAZIVANJE SREDNJEG TERMINA]
324
Glava treca
[RAZLIKA IZMEDU DEFINICIJE I DOKAZA]
325
inace bi se iii principi mogli dokazati, kao i principi principa, i tako bi to dalje iSlo u beskrajnost, iii bi prvi principi
bile definicije koje se ne mogu dokazati.
Ako, uzeti u celini, predmeti definicije i predmeti
dokaza ne mogu biti isti, zar bar neki od njih ne mogu biti
isti? IIi je to nemoguce? Jer, dokaz se ne odnosi na ono
na sta se odnosi definicija. Jer, definicija se odnosi na
sustinu i na supstanciju, dok je ocevidno da svi dokazi
pretpostavljaju i uzimaju u obzir sustinu. Tako matematicki
dokazi pretpostavljaju sustinu jedinice i sustinu neparnog,
a isto je i u drugim naukama.
Dalje, svaki dokaz dokazuje da jedan predikat pripada iii ne pripada jednom subjektu, - ali u definiciji
jedno [predikat] nije pridano drugom [subjektu]. Tako,
na primer, mi ne tvrdimo ni da je dvonozac zivotinja, niti
da je zivotinja dvonozac. lsto tako, mi ne tvrdimo ni da je
ravan figura,- posto ravan nije figura,- niti da je figura
ravan.
Dalje, postoji razlika izmedu: pokazati sta je jedna
stvar i pokazati da jedan predikat pripada jednom subjektu.81 Definicija cini jasnim sta je jedna stvar [Cini jasnom
njenu sustinu], a dokaz da izvestan atribut pripada iii ne
pripada izvesnom subjektu. Razlicite stvari traze razlicite
dokaze, - ukoliko se jedan dokaz ne odnosi prema drugom
kao deo prema celini. Hocu da kazem: dokazano je da je i
zbir uglova u ravnokrakom trouglu jednak sa dva prava
ugla, kad je dokazano da ta osobina pripada svakom trouglu, jer je onaj [ravnokraki trougao] deo, a trougao je
celina. Ali u slucaju kojirn se bavimo, cinjenica da jedan
predikat pripada jednom subjektu i sustina stvari ne odnose se uzajamno tako, posto jedno nije deo drugog.
J asno je, prema tome, da ne postoji dokaz za sve o
cemu postoji definicija, niti da postoji definicija svega za
sta postoji dokaz. I tako se nikad o istoj stvari ne moze
[u isto vreme] imati definicija i dokaz. I tako je jasno da
definicija i dokaz niti mogu biti identicni, niti saddani
jedno u drugom, jer da je drukcije, i njihovi subjekti stajali
bi u istim odnosima.
327
Glava cetvrta
[NE POSTOJI DOKAZ SUSTINE]
r:
328
Dakle, oni koji pomocu konvertibilnih termina dokazuju sustinu duse ili sustinu coveka ili neku drugu stvarnost, vee pretpostavljaju ono sto treba dokazati. Takav je
slucaj ako se pretpostavlja da je dusa ono sto je samome
sebi uzrok zivota, a da je to broj koji samoga sebe kreee. 84
Jer, tada nuznim nacinom treba pretpostaviti da je dusa u
sustini svojoj broj koji samoga sebe krece, u tome smislu
sto postoji potpuni identitet duse i toga broja.
Ako A [logicki] sleduje B, a B [logicki] sleduje r ,
A nece biti bitnost r, nego ce biti samo ono sto je bilo
istinito reCi o r. Isto je tako i ako A - afirmirano o svakom B, ukoliko je B - jeste identicno jednome rodu A; u
tom slucaju sustina zivotinje afirmirana je sustinom coveka,
- posto je istina da, u svim slucajevima, sustina coveka
jeste sustina zivotinje, isto tako kao sto je istina da je
svaki covek zivotinja, - ali nije afirmirana kao identicna
sustina coveka.
'
Zakljucujemo da se-ako se ne pretpostave dve premise kao sto smo rekli [to jest premise koje izrazavaju
sustinu] - ne moze zakljuciti da je A bitnost i supstancija
r. Sarno ako se one uzmu na taj nacin, kad se pretpostavi
B pretpostavice se unapred da je B bitnost r. I tako se nije
izveo nikakav dokaz, nego se odmah u pocetku pretpostavilo kao istinito ono sto je trebalo dokazati.
Glava peta
[SUSTINA NE MOZE BITI DOKAZANA PODELOM]
Glava sesta
[SUSTINA NE MOZE BITI DOKAZANA
HIPOTETICKIM SILOGIZMOM]
trerno suprotno sustini stvari, tada, ako je dobro kontrerno suprotno zlu, a ako je nedeljivo kontrerno suprotno
deljivom, iz toga izlazi da se sustina dobra sastoji u nedeljivosti. Jer, i ovde se dokazuje samo na taj nacin sto se
bitnost stavlja kao premisa, ito kao premisa koja se stavlja
da hi se dokazala bitnost.89 Ali [maze se primetiti] to je
druga bitnost. - Ja to dopustam, jer i u dokazima mi
stavljamo kao premisu stav da se izvesna stvar pridaje
drugoj stvari, - ali pridani termin nije ni isti kao gornji
[termin], niti je identican sa njim na osnovu definicije,
niti je konvertibilan sa njim.
Najzad, povodom obe vrste dokaza - onaga na
osnovu deobe i onaga na osnovu silogizma kao sto smo
ga opisali- javlja se ista teskoca [koja se sastoji u pitanju]:
zasto hi covek bio jedno dvonozno bice koje zivi na zemlji,
a ne jedno bice i koje zivi na zemlji? Jer, iz usvojenih premisa ne proizlazi nikakva nuznost da predikati sacinjavaju
jedinstvo, nego je to samo jedna veza, kao u slucaju kad
se istom coveku pripisuje da je muzicar i gramaticar.
Glava sedma
[DEFINICIJA NE MOZE DA DOKAZE SUSTINU]
Glava osma
[ODNOS DEFINICIJE I DOKAZA]
Glava deseta
[RAZNE VRSTE DEFINICIJA]
336
22 Organon
Glava deveta
[NE MOGU SE DOKAZATI NI POSTOJANJE NI
SUSTINA PRINCIPA]
337
Glava jedanaesta
[RAZLICITI UZROCI UZETI KAO SREDNJI TERMINI]
Glava dvanaesta
[0 ISTOVREMENOSTI UZROKA I POSLEDICE]
tako ocevidno da se u definiciji ne treba sluziti ni metaforama, ni metafornim izrazima, - sem ako ne bi trebalo
da i dijalektika upotrebljava metafore.
oznaci kost sipe, riblja kost i kost. Medutim sve ove stvari
imaju atribute koji im pripadaju, kao da su samo od jedne
prirode te vrste [od jedne koscane prirode].
Glava cetrnaesta
Glava petnaesta
[ODRE:E>IVANJE RODA]
350
Glava sesnaesta
[ODNOSI IZMEDU UZROKA I POSLEDICE]
352
Clava sedamnaesta
[DA LI RAZLICITI UZROCI MOGU DA PROIZVEDU ISTU
POSLEDICU]
353
354
23*
355
Glava osamnaesta
[NAJBLIZI UZROK JE ISTINIT UZROK]
Ako ima vise uzroka, da li je, rnedu srednjim terminima, uzrok pripadanja [jedne] osobine raznim rodovima
srednji termin koji se najvise priblizuje opstom i prvom
terminu, ili je to onaj koji se najvise priblizuje rodovima?
Jasno je da su uzroci srednji termini, - koji su najblizi
svakom rodu, uzetom odvojeno, ciji su uzroci, - posto je
uzrok ono sto cini da se subjekt saddi u univerzalnom.
Pretpostavimo da je r uzrok sto B pripada 11. Iz toga izlazi da je r uzrok sto A pripada 11, da je B uzrok sto A
pripada r; dok je uzrok sto A pripada B samo B.
Glava devetnaesta
[SHVATANJE PRINCIPAt23]
a iz secanja na jednu istu svtar koje se nekoliko puta ponavlja - proizlazi iskustvo, jer mnogobrojne uspomene
jesu [postaju] jedno iskustvo. A iz iskustva, upravo iz univerzalnog koje potpuno miruje u dusP 25 , kao jedinstvo van
mnozine, i koje se nalazi jedno i identicno u svim pojedinacnim subjektima, - proizlazi princip umetnosti i nauke,
- umetnosti u onome sto se odnosi na postajanje, a nauke
u onome sto se odnosi na bice126
Dakle, ove sposobnosti nisu u nama urodene u jednom
odredenom obliku. One, isto tako, ne proizlaze iz drugih,
poznatijih sposobnosti, nego [polaze] iz culnog opazanja.
Kad u jednoj bici, usred poraza, svi beze, pa se jedan
vojnik zaustavi, - tada se zaustavlja i drugi, a potom i
treci, - [i tako se to nastavlja sve] dok se vojska ne vrati
u svoj prvobitni red. Slicno tome, i dusa je sazdana na
nacin da moze osecati tako nesto. 127
Posto ono sto smo o ovome ranije reklP 28 nije dovoljno
jasno, mi se ponovo vracamo na to. Kad se jedna od pojedinacnih stvari [culno opazenih] koje nisu izdiferencirane
po rodu zaustavi u dusi, tada je to prvi opsti pojam. (Jer,
i ako akt opazanja ima za predmet pojedinacno, culno
opafanje se ipak odnosi na opste [naime, opste se saddi
u pojedinacnom],- na primer na coveka, a ne na coveka
Kaliju.) Zatim se u ovim prvim opstim pojmovima desava
[u dusi] jedno novo zaustavljanje129, dok se u njoj, najzad,
ne zaustave nedeljivi i opsti pojmovi [kategorije, najopstiji
pojmovi]. Tako je izvestan rod zivotinja stepen razvitka
ka vrsti zivotinja, a ovaj je, opet, stepen razvitka ka jednom
visem pojmu.
Jasno je da nas indukcija130 nuznim nacinom upoznaje sa principima, jer na taj nacin samo culno opazanje
proizvodi u nama opste.
Sto se tice sposobnosti razuma, kojima saznajemo
istinu, - jedne [od njih] su uvek istinite, a druge su podlozne i zabludi, - kao, na primer, misljenje i zakljucivanje. A nauka i intuicija uvek su istinite, - i, sa izuzetkom
intuicije, nijedna vrsta saznanja nije tacnija od nauke. Me-
358
NAPOMENE
PRVA KNJIGA
13
14
x.at
,;a
1tQiiha xat
,;a Ex
,;ou,;wv.
360
361
30
Matematika se bavi formama, apstrahujuci od svih materijalnih predmeta koji se mogu culno opaziti.
31
,Matematika posmatra, doduse, materijalne forme, jer se
prostorna velicina nalazi u materiji ina njoj, ali je ne posmatra ukoliko su one materijalne ... " Aristoteles Lehre von Beweis oder zweite
Analytik, libersetzt von Eug. Rolfes, Leipzig 1922, S. 122, Anm. 77.
32
Lekar zna na osnovu iskustva, a geometar zna apriorno da se
okrugla rana teze leci nego rana drugog oblika a istog obima, jer se
ivice prve rane teze zatvaraju, zbog veceg rastojanja izmedu njih.
33
To jest, dobice se silogisticka figura Camestres:
Svako A je r;
Nijedno B nije r;
Nijedno B nije A.
34
Dobice se silogisticka figura Celarent (subjekt B je u /1, a
atribut A nije u IJ.):
Nijedno IJ. nije A;
Svako B je IJ.;
Nijedno B nije A.
35
Ovde je ukazano na to da krajnji pojmovi mogu pripadati
razlicitim vrstama.
36
_Na taj .~acin dobija se silogizam u Celarent, jer donja premisa koja sadrz1 B, treba da bude afirmativna.
37
Ako je gornja premisa negativna, dobija se silogizam u Cesare, a ako je donja premisa negativna, dobija se silogizam u Camestres.
38
U drugoj figuri nema nikakvog afirmativnog, a u trecoj
nikakvog univerzalnog zakljucka.
39
Filozof na ovom mestu uzima u pretres pogresne zakljucke
koji su afirmativni, i to u prvoj silogistickoj figuri Barbara. Pri
tome pretpostavlja da su odgovarajuce negativne konkluzije istinite.
40
.
~~istote! uci da svako saznanje proizlazi iz dokazivanja iii
IZ mdu.kciJe: A I~d~;~kcija pro}stice iz opazanja pojedinacnih stvari;
ona pnbavlja prmc1pe dokaz1vanju. Tako, u krajnjoj Iiniji, za Aristotela sv.ak,o saznanj~ proizlazi !z c~Ia. Ako jedno culo nedostaje,
od~?var~JUCa n31uka Je ~e~oguca, jer nema senzacija na osnovu
kOJih b1 se doslo do pnncipa. - Time je jasno formulisano da
bez cula nema ni zakljucivanja ni indukcije. (Upor. Tricot, nav.
delo, str. 95-96, nap. 5.) Nairne Aristotel smatra da se samo indukcijom. dolazi ~o opstih p~jmova. - Ovako shvatanje suprotno je
doktnnama p1tagorovaca 1 Platona, po kojima apstraktni pojmovi
postoje nezavisno oct culnih predmeta.
41
Taj nacin sastoji se u tome da se uzmu dve afirmativne
premise za afirmativni silogizam, a jedna afirmativna i jedna negativna premisa za negativni silogizam.
362
363
DRUGA KNJIGA
77
Prva knjiga ovog dela raspravlja o demonstrativnom zakljucku; druga knjiga, medutim, ispituje principe na kojima se osniva
istina dokazanog. Jedni od tih principa su srednji pojmovi, a drugi
su principi pojedinih nauka koji se vise ne mogu dokazati. (Upor.
Eug. Rolfes, nav. delo, nap. 1, uz Drugu knjigu, str. 139.)
364
365
93
~a~ ~i~li_l.~c _uzi~~ ~ pretr~s. finalne uzroke koji su, po njemu, u kraJnJOJ hniJI, JdentJcm sa eficijentnim i formalnim uzrokom.
102
Prelazi se na materijaJne i eficijentne uzroke.
103
Razmatra~je koje se vrsi u vremenu izmedu uzroka i posledice nema vrednostl, zato sto se posledica jos nije pojavila.
104
Tricot ~aze: ,Drugim recima, konverzija je uslovljena reciprocitetom termma u dokazu." (Nav. delo, str. 210, nap. 2.)
107
u. ~recoj glavi prvog deJa ovog spisa, i u drugom delu
,Prve anahtike", u glavama 3, 4, 5, 8, 9 i 10.
108
U drugom delu ovog spisa, u glavama 4--10.
109
Jedinica nije broj, nego princip broja i mera.
110
u ovom spisu, u cetvrtoj glavi prvog deJa.
111
~ricot daje sledece objasnjenje Aristotelovom vrlo mutnom
raz~atra.nJu, o~Ianjaju?i s~ .na Philop., 400, 15: ,Ako skup atributa
mo~e J?_flP~dati samo I_lldivid~aJnim trijadama koje su saddane u
yrstJ~tf!J~.di, ~~da se.. mi .~alaztmo pred definicijom trijade: sustina
I defi!llCIJ~ t.nJade .mJ~ ~usta dr~go nego poslednje pripadanje, a ovo
se pnmenJUJe na mdlVldue koje se naJaze u vrsti cija je definicija
data." (Upor. nav. deJo, str. 215, nap. 1.)
101
366
112 U drugom deJu, petoj gJavi ovog spisa, kao i u prvom delu,
31. gJavi Anal. prior.
113 Podele pomocu specificnih razlika sJuze tome da se utvrde
vrsta i rod; medutim one ne mogu zameniti dokaz o sustini.
114 Podela utvrduje istiniti red pojmova koji cini definiciju .
Po Aristotelu, ako se svaka podeJa sastoji iz vrste i razlike, i ako
vrsta, dodana definiciji, obrazuje jedan novi pojam, koji, sa svoje
strane, obrazuje drugi, kad mu se dada nova razlika,- tada je jasno
da su ovi elementi dobijeni i uredeni podelom.
115 Definicija uzima u obzir samo bitne osobine, a nikako
akcidentalne.
116 Prvi termin za Aristotela jeste vrsta koja je, samom svojom
prirodom, ranija od svih termina koji posle nje dolaze.
111 Filozof tvrdi da se ono sto je izlozio ne odnosi samo na
vrste i podvrste koje imaju ime, nego i na one vrste koje nemaju
imena, - a koje izrazavaju zajednicku prirodu i zajednicke atribute.
Upucuje da u poslednjem slucaju treba traziti rodove i zajednicke
atribute te vrste bez imena. (Upor. Tricot, nav. deJo, str. 227, nap. 3.)
11s Upor., povodom ovog primera, AristoteJovu Hist. anim.,
II, 1, 501 a 12; II, 17, 507 b 7.
119 Na redu je dijalekticko raspravljanje pitanja da li se moze
zakljuciti sa date posledice na uzrok, kao sto se moze sa datog
uzroka zakJjuciti na posJedicu.
120 Ova glava saddi pozitivno resenje pitanja da Ji se od posledice moze zakljuCiti na jedan odredeni uzrok koji cini jedinstvo.
121 U slucaju kad se izvodi akcidentaJni zakljucak, srednji
termin bice iste prirode kao zakljucak.
122 Tricot (nav. delo, str. 237, nap. 6) daje sledecu shemu:
A
E
U glavi 19 dat je izvod saddine abe Analitike.
124 Prva analitika raspravJja o silogizmu, a Druga analitika o
dokazu. U Drugoj ana/itici (I, 2,3) utvrdena je identicnost demonstrativne nauke i dokaza. Principi su najvisi stavovi, koji se mogu
dokazati, pojedinih nauka i umetnosti.
"'
367
PETI DEO
TOPIKA
24 Organon
Knjiga prva
Cilj ove rasprave je da nade metodu koja nas osposobljava da iz verovatnih premisa izvodimo zakljucke o
svakom postavljenom problemu, a - kad sami treba da
odgovaramo na dokaz - da izbegavamo da kazemo nesto
sto mu je suprotno.
Dakle, treba, pre svega, da objasnimo sta je silogizam i koje su njegove razne vrste, da bismo shvatili sta je
dijalekticki silogizam. Jer dijalekticki silogizam bice predmet naseg istrazivanja u ovoj raspravi.
Silogizam je govor u kame, kad se izvesne stvari
pretpostave, druga jedna stvar, razlicita od njih, proizlazi
nuznim nacinom, na osnovu pretpostavljenih stvari.
Dokaz2 se dobija kad silogizam postaje iz istinitih
i prvih premisa, iii iz premisa koje su takve da samo saznanje koje o njima imamo proistice iz prvih i istinitih
premisa. - Dijalekticki je onaj silogizam koji zakljucuje
na osnovu verovatnih premisa.
Istiniti i prvi jesu stavovi koji dobijaju svoju izvesnost,
ne od drugih stavova, nego sami od sebe. Jer, ne treba pitati
za uzrok principa nauka nego svaki od tih principa treba
da bude sam po sebi izvestan. - Verovatna su misljenja
24*
371
Glava druga
[KORIST DIJALEKTIKE)
Glava treca
[DIJALEKTicKA VESTINA)
(; e t v r t a
je li iii nije zivotinja koja hoda i koja ima dve noge defi~icija coveka"? i: ,je li iii nije zivotinja vrsta cove~a"? to je problem. A isto je i za drugo [za druge poJmove].
Iz ovoga prirodno izlazi da su problemi. i_propo~icije
jednaki po broju. Nairne, od svake propo~tct}e maze se
naCiniti problem [i obratno] kad se promem nJena forma.
Glava peta
[OBJASNJENJE cETIRI DIJALEKTicKA ELEMENTAl
Glava sedma
[RAZNE VRSTE IDENTITETA]
Glava osma
[RAZLICITI DOKAZI ZA ONO STO SE MO.ZE PRIDATI]
Ima deset kategorija. One su: sustina, kvantitet, kvalitet, odnos, mesto, vreme, polozaj, posedovanje, delanje,
trpljenje. Akcidencija, i vrsta, i svojstvena odredba, i
definicija moraju uvek pripadati jednoj od ovih kategorija.
Jer, sve propozicije, obrazovane iz ova cetiri pojma, oznacavaju ili sustinu, iii kvalitet, iii kvantitet, i1i jednu od drugih kategorija. 13
Ali, ocevidno je po sebi da se, oznacavajuCi sta je
stvar, oznacava cas supstancija, cas kvalitet, a cas jedna
od drugih kategorija. Kad se neko nalazi u prisustvu jednog
coveka, pa kaze da je covek ili zivotinja ono sto ima pred
soborn,- tada kazuje sta je to, i oznacava jednu supstanciju.
Ali kad se neko nalazi pred jednom belom bojom, pa kaze
da je belo iii boja sto ima pred sobom, tada napominje
sta je ova, i oznacava jedan kvalitet. Isto tako, kad se neko
nalazi pred velicinom od jednog lakta, pa kaze da ima pred
sobom velicinu od jednog lakta, - tada kazuje sta je ova,
i oznacava jedan kvantitet. Isto stoji i sa drugim kategorijama. Izrazava se sustina svakog od pojmova ove prirode,
ako se, od jedne date stvari, potvrduje iii sama stvar, ili
njena vrsta. Medutim, kad se potvrdivanje odnosi na stvar
drugu nego sto je stvar 0 kojoj je rec, tada se ne izrazava
sustina nego kvantitet, ili kvalitet, ili koja od drugih kategorija. Iz toga izlazi da su kategorije, po prirodi i po broju,
predmeti [problemi] i elementi [propozicije] dijalektickih
dokaza. Kako cemo da ih steknemo i obilno pribavimo,
treba posle ovoga da kazemo.
Glava deseta
[DIJALEKTICKE PROPOZICIJE]
Glava deveta
[KATEGORIJE I NJIHOV ODNOS SA ONIM sTO SE MO.ZE
PRIDATI]
Najpre treba da definisemo sta je dijalekticka propozicija i sta je dijalekticki problem. Jer, ne treba smatrati
svaku propoziciju ni svaki problem kao dijalekticki. Nairne,
nijedan covek koji ima razuma nece tvrditi ono sto niko
ne ddi za istinito, niti ce praviti problem od onoga sto
je ocevidno za sve I jude iii za vecinu I judi. U drugom slucaju
nema teskoce, a prvi slucaj niko nece prihvatiti.
381
Glava jedanaesta
[DIJALEKTICKI PROBLEM. -
DIJALEKTICKA TEZA]
384
Glava dvanaesta
[DIJALEKTICKO ZAKLJUCIVANJE I
DIJALEKTICKA INDUKCIJA]
Glava trinaesta
[D!JALEKTICKA ORUDA]
385
Tri poslednja oruda su na neki nacin isto taka recenice, jer se za svako od njih maze naciniti recenica. Uzmimo kao primer [sledece recenice]: ,ono sto treba izabrati
moze biti ili lepo, i1i prijatno, ili korisno". , Osecaj se
razlikuje od nauke u tome sto nauka, kad se izgubi, moze
opet da se stekne, dok osecaj ne maze." 1: ,Zdrav se
odnosi prema zdravlju kao sto se onaj koji je dobrog
sastava odnosi prema dobrom sastavu." Prva od ovih recenica izvedena je iz razlike znacenja jednog izraza, druga je
izvedena iz razlika medu stvarima, a treca iz njihovih
slicnosti.
Glava cetrnaesta
[PRAVILA ZA IZBOR PROPOZICIJA]
387
znacenja, nego treba pokusati i da se za njih dadu definicije. Taka, na primer, treba da kazemo ne samo da su
,pravicnost" i ,hrabrost" nazvani dobrom u jednom smislu, a ,snazan" i ,zdrav" u drugom smislu, nego i da su
prve od ovih reci taka nazvane zato sto izrazavaju izvesnu
osobinu, a druge dve ukoliko nesto proizvode, a ne ukoliko
same sobom izrazavaju izvesnu osobinu. Isto je tako i u
drugim slucajevima.
Da li je jedan izraz upotrebljen prema definiciji u
vise smisla i1i samo u jednom smislu, mora se razmotriti
na slede6i nacin:
Valja prvo ispitati da li kontrerna suprotnost izraza
ima vise znacenja, - pa bilo da [medu njima postoji]
razlika po rodu ili samo po imenu. U nekim slucajevima
razlika koja ide do imena odmah se javlja, - tako, na
primer, ostro u glasu ima za kontrernu suprotnost duboko,
a kad je u pitanju telo [kontrerna suprotnost ostrom]
je tupo. Prema tome jasno je da kontrerna suprotnost
od ostrog ima viSe znacenja. Ako je tako, ,ostar" mora
imati vise znacenja. Jer, svakom oct ranijih izraza odgovarace razlicit kontrerno suprotan izraz. J er nece isto
ostro biti kontrerno suprotno tupom i dubokom, iako
je ostro kontrerno suprotno jednom i drugom. A dubokom
u glasu kontrerno suprotno je ostro, ali kad je u pitanju
tela, tada je to lako, taka da je duboko uzeto u vise smisla,
zato sto je isto tako uzeta u vise srnisla i njegova kontrerna
suprotnost. Isto je tako i za [izraz] lepo, koji kad se primeni na zivo bice ima kao kontrernu suprotnost ruzno, a
kad se primeni na kucu, ima za kontrernu suprotnost poruseno, - tako da je [izraz] lepo homoniman.
Kod izvesnih stvari ne javlja se nikakva razlika u
recima, nego se u njima odmah veoma jasno pokazuje
razlika u rodu, - kao, na primer, kod belog [jasnog] i
crnog [tamnog]. Tako se govori o glasu da je jasan i taman,
a isto tako i o boji. Ove stvari ne razlikuju se u recima,
nego se u njima odmah veoma jasno pokazuje razlika u
rodu. Jer, boja nije nazvana jasnom u istom smislu kao
glas. To je jasno i kad se uzme u obzir osecaj. Stvari koje
388
392
nisu iste takve razlike [boja]. I tako izlazi da je boja homonimna [dvosmislena] rec. Nairne iste stvari imaju iste
razlike.
Dalje, posto rod nije razlika ni od cega, treba razmotriti je li od znacenja obeleienih istom reci jedno rod,
a drugo [specificna] razlika26 , kao, na primer, izraz ,beo"
[,jasan"] koji, kad se primeni na telo, jeste rod boje, a
kad se primeni na glas, jeste razlika. Jer glas se razlikuje
od glasa time sto je jasan.
Glava sesnaesta
[ISTRAZIVANJE RAZLIKA]
Knjiga druga
[ZAJEDNICKA MESTA AKCIDENCIJE]
Glava prva
[OPSTE NAPOMENE]
Jedni problemi su univerzalni [opsti], a drugi su partikularni [pojedinacni]. Univerzalni su, na primer [problemi]: ,svako zadovoljstvo je dobro", i: ,nijedno zadovoljstvo nije dobro". A partikularni su, na primer [problemi]: ,poneko zadovoljstvo je dobro", i: ,poneko zadovoljstvo nije dobro".
Ovim dvema vrstama problema zajednicka su mesta
koja sluze tome da utvrde iii da pobiju univerzalno. Ako
smo dokazali da nesto svakom pripada, mi smo isto tako
dokazali da to i ponekom pripada. A ako smo dokazali
da nesto nijednom ne pripada, mi smo, isto tako, dokazali da to i ponekom ne pripada.
Pre svega, treba da govorimo o mestima koja sluze
tome da pobijaju univerzalnu propoziciju, zato sto su takva
mesta zajednicka univerzalnim i partikularnim problemima, kao i zato sto kad sagovornik stavi pre afirmativne
nego negativne teze, oni koji dokazuju stavljaju sebi u
zadatak da ih pobijaju.
Ali, vrlo je tesko konvertirati svojstveni naziv izveden
iz akcidencije. Jer, jedino u slucaju akcidencija jedna
stvar moze vaziti samo na izvestan nacin, a ne uopste.
Nuznim nacinom su konvertibilni nazivi izvedeni iz definicije, iz onaga sto je svojstveno i iz vrste. Tako, na primer,
397
gramatrku [da nauci gramatiku]. Nijedan od ovih predikat.a ne maze. pripadati iii ne pripadati subjektu u izvesnom
smrsl~ ~r.elahvn~], ne~o mu maze samo apsolutno pripada~~ ih .~e pnpad~!r. Medutim, kad su u pitanju akcidencrJe, msta ne stOJI na putu da jedan atribut - kao
belina iii pravicnost - pripada stvari u izvesnom smislu
tak? d~. nije ?vovolj~o dokvazati [pri raspravljanju] da j~
belma rh pravrcnost Jedan covekov atribut, da bi se dokazalo d~ je covek beo iii pravican. Jer postoji sumnja o
~orne, 1 maze. se reCi da je covek beo iii pravican samo u
Izvesnom smrslu. Taka nema nuznim nacinom konverzije
za akcidencije.
Ali treba odrediti i pogreske u problemima. One su
?vojake, --:- ~li se sastoje u pogresnom tvrdenju, iii u tome
sto se neki rzraz ne uzima u uobicajenom smislu. Grese
oni koji nesto pogresno tvrde, i koji kaiu da jednoj stvari
pril?ad~ on~ sto joj ne pripada; a oni koji nazivaju stvari
tudrm rmemma - kao, na primer [koji nazivaju] platan
covekom- odstupaju od uobicajenog smisla jednog naziva.
Glava druga
[MESTA]
400
26 Organon
Glava treca
[DRUGA MESTA]
401
402
26
403
Glava cetvrta
[DRUGA MESTA]
405
Glava peta
[DRUGA MESTA]
Dalje, [ovde dolazi u obzir] sofisticki naCin raspravljanja koji se sastoji u tome da se protivnik dovede do tacke18
gde nam za napad stoji na raspolaganju mnostvo dokaza.
Ovaj nacin postupanja bice nekad stvarno nman, a nekad
prividno nuzan; 19 medutim, [nekad nece biti] ni prividno
ni stvarno nuzan. [Pomenuti naCin] bice stvarno nuzan kad
onaj ko odgovara pobije neko tvrdenje korisno da se napadne teza, dok onaj ko pita upravlja svoje dokazivanje na
spornu tacku, - a ova je tacka jedna od onih u prilog
kojih se mogu navesti mnogi dokazi.
[Pomenuti nacin, isto taka] bice stvarno nuzan kad
[onaj ko pita] izvede indukciju osnovanu na tvrdenju onaga
ko odgovara, pa nastoji da pobije propoziciju do koje je
dosao. Jer, ako ova padne, pasce i tvrdenje koje je najpre
bilo stavljeno. [Pomenuti nacin je] prividno nuzan, kad tacka
na koju se odnosi raspravljanje izgleda korisna i svojstvena
tezi, ali stvarno nije takva. A ona nije takva, bilo zato sto je
onaj ko oddava teret dokaza [onaj ko odgovara] odbio da
ustupi [protivniku] neku tacku [koja sluzi tome da se dokaZe
prvobitna propozicija], iii zato sto se onaj ko pita- posto
je verovatnom indukcijom, osnovanom na tezi onaga sto
odgovara, dostigao tu tacku - trudi da je obori. Ostaje jos
slucaj kad tacka na koju se raspravljanje odnosi nije nuzna
ni stvarno, ni prividno, i kad je onaj ko odgovara pobijen
na nekom drugom pitanju. Valja se cuvati ovoga nacina
406
Glava sesta
[DRUGA MESTA]
407
410
Glava osma
[DRUGA MESTA]
412
Glava deveta
[DRUGA MESTA]
413
Glava deseta
[DRUG A MESTA]
416
Glava jedanaesta
[DRUGA MESTA]
Moze se izvesti dokaz iz , vise" i ,manje", a i iz ,slicnog" na onoliko nacina kao sto smo rekli. A moze se izvesti dokaz i na osnovu dodavanja.
Ako jedna stvar, dodata drugoj, cini tu drugu stvar
dobrom ili belom, mada ova ranije nije hila ni dobra,
ni bela, - dodata stvar ce biti dobra ili bela, i imaee osobinu koju ce preneti na celinu. Dalje, ako dodavanje necega jednom predmetu pojacava osobinu koju je ovaj vee
imao, i dodata stvar 6e imati tu osobinu. Isto vazi i za
druge predikate.
Ovo mesto ne moze se primeniti na sve slucajeve
nego samo na one gde mogu da se vrse uvecavanja u smislu
mesta ,vise". Ali, ovo mesto se ne daje konvertirati, tako
da bi moglo postati korisno i za pobijanje. Jer, ako ono
sto je dodato ne cini drugu stvar dobrom, iz toga jos ne
proizlazi da ono sto je dodato nije samo dobro. Jer, dobro,
kad se doda zlu, ne cini celinu nuznim nacinom dobrom,
kao sto ni belo, kad se doda crnom, ne cini celinu nuznim
nacinom belom.
A opet ako se za predikat kafe da pripada vise ili
manje jednom subjektu, to je zato sto mu i apsolutno
pripada. Jer, za ono sto nije dobro iii belo, ne moze se
reCi ni da je vise ili manje dobro ili belo. Jer ne moze se
reei da je jedna rdava stvar vise ili manje dobra nego ijedna
druga, vee samo da je vise ili manje rdava.
Ni ovo mesto ne daje se konvertirati, tako da bi se
moglo upotrebiti za pobijanje. Jer, mnogo predikata u
odnosu na koje sene govori o ,vise" [i ,manje"], apsolutno
27 Organon
417
Knjiga treca
[NASTAVAK MESTA 0 AKCIDENCIJI]
Glava prva
[MESTA]
A ono sto je u apsolutnom smislu dobro treba pretpostaviti onome sto je dobro samo za jednu odredenu licnost.
Tako, na primer, ,osecati se zdravirn" treba pretpostaviti
stanju ,pretrpeti odsecanje nekoga dela tela". Jer, jedno je
u apsolutnom smislu dobro, a drugo je dobro samo za
onoga za koga je takva jedna operacija nuzna. A ono sto
je po prirodi dobro treba pretpostaviti onome sto po prirodi nije dobro, - kao, na primer, pravicnost pravicnom
eoveku. Jer, pravicnost je dobra po prirodi, a dobrota
pravicnog coveka je stecena. I, zatim, treba viSe zeleti
atribut koji pripada boljem i dostojnijem subjektu. Tako,
na primer, treba vise zeleti ono sto pripada Bogu nego
ono sto pripada coveku, i treba vise zeleti ono sto pripada
dusi nego ono sto pripada telu. A ono sto je svojstveno
boljem subjektu bolje je od onoga sto je svojstveno gorem
subjektu. Tako je, na primer, ono sto je svojstveno Bogu
bolje od onoga sto je svojstveno coveku. Jer, sto se tice
atributa koji su zajednicki Bogu i coveku, medu njima
nema razlike; medutim kad su u pitanju atributi koji su
irn svojstveni, jedan nadmasava drugi. I bolje je ono sto
se nalazi u boljim, ili ranijim, ili dostojnijim stvarima.
Tako je, na primer, zdravlje bolje nego jacina i lepota. Jer,
zdravlje se nalazi u vlaznim, i suvim, i toplim, i hladnim
delovima, ukratko receno u prvim sastavnim delovima zivotinje, - medutim jacina i lepota nalaze se u docnijim sastavnirn delovima. Nairne, jacina lezi u zilama i kostima,
a lepota izgleda da je izvesna simetrija delova tela.
I cilj izgleda da treba vise zeleti nego sredstva, a od
dva sredstva treba viSe zeleti ono koje se nalazi blize cilju.
I, uopste, sredstvo koje se odnosi na cilj zivota treba pretpostaviti onome koje je upravljeno drugom nekom cilju.
Tako, na primer, ono sto doprinosi sre6i treba pretpostaviti onome sto doprinosi mudrosti. A moguce [u etickom
smislu] treba pretpostaviti nemogueem. Od dva cinitelja
koji deluju [proizvode] treba pretpostaviti onaj ciji je cilj
bolji. Ali ako treba uporediti Cinilac koji deluje sa ciljem,
odlucuje se pomoeu proporcije sta treba pretpostaviti.
Nairne, [odlucuje se] prema proporciji da li jedan cilj nad423
za nas vise vredi da imamo ono sto nije lako steci. I ono
sto je svojstvenije valja vise zeleti nego ono sto je opstije.
I treha pretpostaviti ono sto je manje pristupacno zlu,
jer treha vise zeleti ono cemu ne sleduje nikakva te5koca
nego ono cemu neka teskoca moze sledovati.
Dalje, ako je ovo u apsolutnom smislu holje od onoga,
tada je najholja od stvari koje su u prvom saddane holja
nego najholja od stvari koje su saddane u drugom. Ako je,
na primer, covek holji od konja, tada je i najholji covek
bolji od najholjeg konja. I ako je najholje [ovoga] holje
od najholjeg [onoga], tada je i prvo u apsolutnom smislu
bolje od drugog. Tako, na primer, ako je najholji covek
bolji od najholjeg konja, tada je i covek u apsolutnom
smislu holji od konja.
Dalje, ono u cemu [nasi] prijatelji mogu da uzimaju
ucesca treha vise zeleti od onoga u cemu oni to nisu u
stanju. I stvari koje pretpostavljamo da ucinimo za prijatelja treha viSe zeleti od onih koje hismo ucinili za koga
mu drago. Na primer, treha vise zeleti da se pravicno
postupa i da se cini dohro, nego da samo izgleda da se
tako radi. Jer, mi viSe zelimo da [stvarno] cinimo dohro
[svojim] prijateljima, nego da to samo tako izgleda; ali
stvar stoji ohrnuto kad je u pitanju hilo ko [neki covek
koji nam je ravnodusan].
A ono sto proizlazi iz ohilja bolje je od onoga sto
je nuzno, a ponekad je i vise za zeljenje. Jer dobro ziveti
bolje je nego ziveti. A dobro ziveti proizlazi iz obilja;
medutim sam zivot je nuzan. Ali ponekad ono sto je holje
nije i ono sto treba viSe zeleti. Jer, kad je nesto bolje, ono
nije nuznim nacinom i dostojnije zeljenja. Tako je filozofirati bolje nego sticati novae, ali za coveka kome nedostaje ono sto je nuzno prvo nije dostojnije zeljenja od drugoga. A ohilje je kad neko ima ono sto je nuzno, a radi
da stekne neku drugu lepu stvar. U strogom smislu uzeto,
mozda valja vise zeleti ono sto je nuzno, ali je holje ono
sto pripada obilju.
I treba vise zeleti ono sto se ne moze pribaviti pomocu
drugoga nego ono sto se moze pribaviti pomocu drugoga,
427
Glava treca
[DRUGA MESTA]
.
Da~je, od stv~ri istoga roda treba viSe zeleti onu koja
1ma SVOJStvenu vrlmu roda nego onu koja je nema. A ako
je obe imaju, treba pretpostaviti onu koja je ima u vecem
stepenu.
Dalje, ako jedna stvar cini dobrom stvar u kojoj se
nalazi, a ako je druga [stvar] ne cini dobrom,- tada treba
vise zeleti onu koja cini stvar dobrom, - kao sto je i ono
sto greje toplije nego ono sto ne greje. A ako jednu stvar
cine dobrom dve stvari, tada treba pretpostaviti onu koja
je cini dobrom u vecem stepenu, iii onu koja cini dobrom
stvar koja je bolja i znacajnija, - na primer, ako jedna
cini dobrom dusu, a ako druga cini dobrim telo [treba
pretpostaviti prvu].
Dalje, treba suditi o stvarima prema menjanju oblika
izraza koji ih oznacavaju,2 prema njihovim upotrebama,
i delanjima, i radnjama; i [obrnuto], treba suditi [o ovim
odredbama] pomocu samih stvari, jer jedne dolaze za
drugima. Tako, na primer, ako ,pravicno" treba vise
zeleti nego ,hrabro", tada i pravicnost treba viSe zeleti
nego hrabrost. A ako pravicnost treba vise zeleti od hra428
Glava cetvrta
[PRIMENE PRETHODNIH MESTA NA PROSTE IZRAZE]
Glava peta
[UOPSTAVANJE PRETHODNIH MESTA]
432
28 Organon
Glava sesta
[PRIMENA RANIJIH MESTA NA POJEDINAL:NE PROBLEME]
433
primer, pokazajuci u kome slucaju nije ~~- J?alje, u slucajevima u kojima se akcidencija moze deliti bilo po rodu,
ill po broju, treba ispitati da li nijedna od ovih odredaba
ne pripada subjektu,n- tako, na prim~r, [kad se.~ potvrdivanje stava] da se vreme ne kreee 1 da ono IDJ~. kretanje, nabroje razliciti rodovi kretanja. Jer, ako IDJedna
od ovih odredaba ne pripada vremenu, jasno je da se vreme ne krece, i da ono nije kretanje. 1st~ tak?, moi~ se
dokazati da dusa nije broj, posto se svaki broJ podeh na
neparan i paran. Jer, ako dusa nije ni neparna, ni parna,
ona ocevidno nije broj.
Sto se tice akcidencija, m<>Ze se postupati takvim sredstvima [upravo slicnim onima o kojima smo govorili],
i na takav nacin.
Knjiga cetvrta
[OPSTA MESTA VRSTE]
Glava prva
[MESTA]
Glava druga
[DRUGA MESTA]
440
441
Glava treca
[DRUGA MESTA]
moze staviti prigovor da izmedu zdravlja i bolesti ne postoji nista srednje, iako ono postoji izmedu dobra i zla.
Ili valja ispitati da li, mazda, - i ako zaista postoji
nesto na sredini izmedu oba, to jest i vrsta i rodova, - ovo
nije izraZeno u oba slucaja na isti nacin, vee je u jednom
[slucaju izraZeno] negativno, a u drugom kao subjekt.19
Verovatno je da se ono sto stoji u sredini mora odnositi
na isti nacin u oba slucaja kao kod vrline i poroka, pravicnosti i nepravicnosti, jer u ova dva para [suprotnosti]
ono sto stoji u sredini izraZeno je negativno.20
Dalje, kad vrsta nema kontrernu suprotnost, treba ne
samo razmotriti da 1i se ono sto je kontrerno suprotno
rodu nalazi u istoj vrsti, nego da li se u njoj nalazi i nesto
srednje. Jer, u vrsti gde se nalaze krajnosti nalazi se i ono
sto stoji na sredini, kao kod belog i crnog. Jer, boja je
i njihova vrsta, i vrsta svih boja koja se izmedu njih nalazi.
Moze se staviti prigovor da nedostatak i preteranost pripadaju istoj vrsti Ger oba pripadaju zlu); medutim, prava
mera, koja stoji izmedu jednog i drugog, ne pripada zlu
nego dobru.
Mora se jos ispitati da li vrsta ima neku kontrernu
suprotnost, a rod je nema. Jer, ako vrsta ima neku kontrernu
suprotnost, i rod je ima, - kao sto je, na primer, vrlinakontremo suprotna poroku, a pravicnost nepravicnosti. Ako
se ispitaju i drugi primeri, videce se jasno da je tako. Kao
prigovor moze se navesti slucaj zdravlja i bolesti. Zdravlje
je potpuno kontremo suprotno bolesti, ali jedna odredena
bolest, koja je izvestan rod bolesti, nije kontrerno suprotna
nicem. Kao primer za to mogu posluziti groznica, i bolest
ociju, ili druge pojedinacne bolesti.
Sve ove razne nacine razmatranja treba primeniti na
pobijanje [jedne teze]. Jer, ako osobine o kojimaje govoreno
ne pripadaju postavljenoj vrsti, jasno je da dati izraz nije
vrsta. Ali ako treba utvrditi tezu, postupa se na tri nacina.
Pre svega, treba se zapitati da li kontrerna suprotnost
roda postoji u naznacenoj vrsti, kad vrsta nema kontreme
suprotnosti. Ako kontrema suprotnost postoji u vrsti,
jasno je da u njoj postoji i rod o kome je rec.
446
Zatim, valja videti da lise srednji rod nalazi u naznacenoj vrsti. Jer, gde se nalazi srednji rod, nalaze se i krajnji
rodovi.
Sem toga, kad vrsta ima kontrernu suprotnost, valja
videti da li i kontrerno suprotni rod stoji u kontremo
suprotnoj vrsti. Jer, ako se on u njoj nalazi, jasno je da
i rod 0 kome je rec stoji u vrsti 0 kojoj je rec. 21
Pored toga, i kad se pobija, i kad se utvrduje teza,
valja uzeti u obzir izvedene gramaticke oblike i srodne
pojmove, i videti da li oni na slican nacin sleduju jedan
drugom. Jer, atribut koji pripada ili ne pripada jednom
izrazu, u isto vreme pripada ili ne pripada svim izrazima.
Tako, na primer, ako je pravicnost nauka, tada je ,pravicno" - ,naucno"' a ,pravican covek" je ,naucnik".
Medutim, ako ne VaZi jedan od ovih izraza, tada ne VaZi
ni jedan od ostalih izraza.
Glava cetvrta
[OSTALA MESTA]
449
upotrebljavaju, ali se mogu u njima naci (tako je, na primer, dusa predmet nauke, jer niSta ne stoji na putu da
dusa ima znanje o sebi, i ako to nije nuzno. Jer moguee je
da se ta nauka o dusi nalazi u drugoj stvari.) I najzad,
drugi izrazi ne mogu uopste postojati u stvarima za koje se
upotrebljavaju, - kao, na primer, kontremo suprotno
u kontremo suprotnom, iii nauka u predmetu nauke, sem ako predmet nauke nije dusa iii oovek. Treba razmotriti da li je protivnik stavio jedan izraz u pogresnu
vrstu,- da li je, na primer, izjavio da je pamcenje odmor
od nauke. Svaki odmor nalazi se u stvari koja miruje i na
nju se odnosi; prema tome, i odmor od nauke je u nauci.
Tako je i pamcenje u nauci, posto je ono odmor od nauke.
Ali to nije moguce, posto je pameenje u dusi.
Mesto o kome je govoreno zajednicko je i akcidenciji.
Jer, nema razlike u tome oznaciti odmor kao vrstu pameenja, iii re6i da je odmor akcidencija pamcenja. Jer, rna
na koji nacin da je pamcenje odmor, i dalje ee va.Ziti isto
dokazivanje o pamcenju.
Glava peta
[DRUGA MESTA]
451
453
'
'
- Jer vmo uopste mJe voda.
.
Jedn~
Glava sesta
[DRUGA MESTA]
Knjiga peta
' [OPSTA MESTA- PRAVILA- 0 ONOME STO JE
.
SVOJSTVENO]
Glava prva
[0 SVOJSTVENOM I NJEGOVIM RAZNIM RODOVIMA]
Da li je naznaceni atribut svojstven ili nije, treba razrnotriti na osnovu sledecih mesta [pravila].
Data svojstvenost1 je takva i1i po sebi i uvek, ili u odnosu na nesto drugo i za izvesno vreme. Tako, na primer,
eoveku je svojstveno po sebi da bude po prirodi pitoma
Zivotinja. Svojstveno u odnosu na nesto drugo jeste, na primer, za dusu u odnosu na telo- da prva vlada, ada drugo
sluzi. Vecno svojstveno je, na primer, za Boga da bude
besmrtno biee. Vremenski svojstveno jeste, na primer, za coveka da Se Seta pO mestu Za te}esne Vezbe [to "('Uf..I.Vcl<JLOV).
Data svojstvenost u odnosu na ne8to drugo2 proizvodi i1i dva, i1i eetiri problema. Sarno dva problema proizlaze, kad se ista svojstvenost, koja se pridaje jednoj stvari,
drugoj odrice,- tako, na primer, kad se kaie da je svojstveno coveku u odnosu na konja da bude dvonozan. U
ovom slucaju moguce je pokusati da se dokaie da covek
nije dvonozan, a i da je konj dvonozan; na oba naCina svojstvenost bi bila unistena. Ali ako se, od dve svojstvenosti,
jedna prida jednom, a odrekne drugom subjektu, a ako se
druga prida drugom subjektu, a odrekne prvom, - dobice
se cetiri problema. Tako biva, na primer, kad se kaie da je
svojstveno coveku, u odnosu na konja, da covek ima dve
461
463
462
posedovanje culnog opaianja u tom pogledu pravilno odredeno kao svojstvenost zivotinje.
Zatim, kad je rec 0 pobijanju Uedne teze], treba razinotriti da li jedna od reci upotrebljenih da objasni svojstvenost ima vise znacenja, iii ceo izraz ima nekoliko smisla. Jer, u tom slucaju, svojstvenost ne bi bila pravilno
data. Posta, na primer, ,opaiati" ima nekoliko znacenja,
- pre svega ,imati culno opaianje"' a zatim ,upotrebiti
~ulno opazanje", ne odreduje se pravilno svojstvenost
iivotinje kad se kaie da je ona po prirodi sposobna da
opaia. Zbog toga se za odredivanje svojstvenosti ne sme
upotrebiti ni ree ni recenica koje imaju nekoliko smisla,
zato sto vise znacenja izrazenog cine nejasnim ono sto se
kaZe, jer se onaj ko na tome hooe da se oproba u raspravljanju pita koje od razlicitih znacenja ima receno. Jer svojstvenost je data radi ucenja [radi toga da se upozna stvar].
Sem toga, valja dodati da kad neko svojstvenost tako odredi, on se nuznim nacinom izlaie pobijanju, - naime, kad
protivnik izvodi svoje zakljucivanje na osnovu onaga medu
razlicitim znacenjima izraza koji se ne slaze sa onim o cemu
je rec.
Medutim, pri utvrdivanju [jedne teze] valja obratiti
painju na to da nijedna od pojedinacnih reci i nijedan
od celih izraza nema vise znacenja. Jer, tada bi svojstvenost bila pravilno postavljena. Posta, na primer, nemaju
vise znacenja ni ,telo", ni ,ono sto se najlakse kreee ka
gornjem mestu", niti celina obrazovana iz pomenute reci i
pomenute recenice, - bice pravilno reci da je, u tom pogledu, svojstveno vatri da bude telo koje se najlakse kreee
ka gornjem mestu.5
Zatim, pri pobijanju [jedne teze] valja razmotriti da li
je uzet u vise smisla subjekt cija se svojstvenost daje, a da
[pri tome] nije odredeno u kome je od tih znacenja svojstvenost stavljena. Jer, [u tom slucaju] svojstvenost ne bi
bila pravilno stavljena. Uzroci zbog kojih je tako, ne mogu
biti skriveni zbog onaga sto je ranije [u ovoj istoj glavi,
129 b 7] reeeno, jer iste posledice proizlaze nuznim nacinom.
Tako, na primer, izraz ,ovo znati" ima vise znacenja (taj
464
30 Organon
465
466
467
Glava treca
[DRUGA MESTA]
bu~u.
468
4a se ne upotrebi nikakva suprotnost i niSta sto je po pritodi istovremeno jednom subjektu i1i sto je docnije od njep. Jer u tome slucaju bi, u ovom pogledu, svojstvenost
hila pravilno odredena. Tako, na primer, ako se stavi da
je svojstveno nauci da bude najpouzdanije ubedenje, tada
5e nije upotrebila ni suprotnost, niti nesto sto je po prirodi
istovremeno subjektu, niti nesto sto je docnije od njega.
Prema tome, u tom pogledu pravilno je odredeno ono sto
je svojstveno nauci.
'
Zatim, pri pobijanju, valja razmotriti da li je protivnik
.stavio za svojstvenost nesto sto ne prati uvek subjekt,
nego mu ponekad nije svojstveno. Jer, u tom slucaju svoj$tvenost ne bi bila pravilno oznacena.8 Nairne tada ne bi
bilo nu:Zno da i ime subjekta mora biti istinito za ono cemu,
po pretpostavci, takva svojstvenost pripada. lsto tako,
tada ne bi bilo nuzno ni da ime subjekta bude istinito za
ono cemu, po pretpostavci, takva svojstvenost ne pripada.
Sem toga, i kad se svojstvenost odredi, nije jasno da li ona
pripada subjektu, posto mu mozda nedostaje. I tako nije
oeevidno da 1i je to svojstvenost. Tako, na primer, kad se
uzme da je zivotinji svojstveno da secas kre6e a cas miruje, time je data svojstvenost koja katkad prestaje da to
bude; i zbog toga svojstvenost nije pravilno uzeta. Pri utvr(!ivanju teze valja razmotriti da li se stavilo kao svojstvenost ono sto je uvek to, nuznim nacinom, - jer tada bi se
svojstvenost u tom pogledu pravilno postavila. Tako, na
primer, ako se uzme da je vrlini svojstveno da ucini valjanim onoga ko je ima, - tada je kao svojstvenost navederio
ono sto uvek ide za vrlinom. U ovom slucaju pravilno je
navedeno ono sto je svojstveno vrlini.
Zatim, pri pobijanju, valja videti da li je protivnik stavio svojstvenost koja sad postoji, i pri tome propustio da
kaie kako je dao svojstvenost koja sad postoji. Jer, u tom
Slucaju, svojstvenost ne bi bila ispravno postavljena. Prvo,
sve ono sto se cini suprotno navici traii objasnjenje, a
Svi su navikli da stavljaju kao svojstvenost atribut koji
uvek prati subjekt. Drugo, stvar ostaje nejasna kad se ne
469
470
stavIJena.
'
'
Zivotinji da ima dusu, time nije odr~~en~ ~tvo~Ja u ~Je
vtim Zbog toga svoj'stvenost ztvotinJe mJe pravilno
DOJ SUS
d 1'
postavljena. Pri utvrc:tivan]U [!~ze] val]~ razmotrtti :'- ~
471
Glava cetvrta
[DRUGA MESTA]
. Da li j~ svojstv~~ost pravilno data, iii nije, valja ispitati na nacme. o koJima Je govoreno. A valja razmotriti
pomoeu. sledecih .mest~ _Pit.~nje da li ono sto je oznaceno
ka? svojstvenost Jeste 1h IDJe potpuna svojstvenost. Mesta
koJa P?tpu.no utvrduju da je svojstvenost pravilno odredena btce tsta kao ona koja stavljaju pravu svojstvenost.
:'-ko smo .?ve poslednje oznacili, i prva mesta ce biti izlozena sa nJrma.
. Pre ~-y.ega; pri pobijanju valja razmotriti svaki rod
su?Jekta CIJU Je svojstvenost protivnik naveo. Tako na
pn~er, treba vi?~ti da li svojstvenost ne pripada nijed~om
od !th ro?ova. ~h da li ona nije istinita u odnosu na odredem subjekt, th da li to nije svojstvenost svakog od tih
rodova u odnosu n.a subjekt cija je svojstvenost oznacena.
Jer,. tada ono sto Je odredeno kao svojstvenost neee biti
SVOJSt~enos.t. Tako, na primer, posto nije istina za geo~etr~ da Je ~esposoban da bude prevaren nekim zakljuc.tvanJem (nrume geometar se vara kad nacrta pogresnu
ftguru), n~ m~z~ se odrediti kao svojstvenost naucnika da
o? ne. moze btti prevaren nekim zakljucivanjem. Pri utvrdrv~nJU teze ya.lj~ obratiti pafuju na to da li je odredena
svojstvenost rstmrta u s-yim slucajevima i da li je istinita
~ odnosu ~ kom~ govonmo.. !er, tada ce ono sto je oznaceno da IDJe svojstvenost, bttl svojstvenost. Tako na primer, posto je oznaka: ,zivo bice sposobno za nau~" istinita o svak?m coveku, i to ukoliko je on covek, posta6e covekova svojstvenost oznaka: ,zivo bice sposobno za nauku".
. . ~vo ~est.? ~p~t~e~ljava se za pobijanje.8 Nairne, treba
~Sptt~tl .d~ h ':ll-Je lS~llll!.tS~~ ~oji .se odn?si na OllO cije je
1mve tstl~t?, 1 d.a .h . IDJe tstlmto rme koJe obelezava ono
J cemu Je tskaz tstlmt. Zatim, da bi se utvrdila [tezal treba
r~motri~ da ~i _je _i .iskaz ~fir~ran o onom cije je im~ afir~~~ 1 da h Je 1 rme af1rmrrano o onom o cemu je izkaz
1ll1 Jllll an.
. Zatim, priJ?O\;>ij~ju v~lj~ videti da li iskaz nije afirruran o onom CIJe Je rme aftrrmrano, i da 1i ime nije afirmi-
473
vanja . Jer, u t~~ slu~aju ono sto je oznaceno kao svojstyenos~ ne~e bttl ~VOJStvenost. Atribut u kome subjekt
uces~Je pnpada nJegovoj bitnosti. A ovakav atribut bice
[speciftcna] .razlika koja va.Zi samo za jedan odredeni rod.
Ta~o, na p~er, .kad se kao covekova svojstvenost naznaci
da Je on btee koJe hoda nogama i koje ima dve noge _
tada je odre~ena s~ojstvenost na osnovu ucestvov~ja.
Zbog tog~: .. ~~~~ koJe hoda ~ogama i koje ima dve noge"
- ne maze bttl .c?vekova SVOJstve~tost. Pri utvn1ivanju [teze] mora se pazttl da sene odredt svojstvenost na osnovu
~cestv~v~ja, nit~ kao ono sto oznacava bitnost subjekta,
1 ~~ JOJ s~ subjekt mo~e uzajamno pridati. Jer, u tom
sluca!_U SVOJ.Stvenost Ce btti ono sto je protivnik naznacio
da ~Je svoJs~~enost. Tako, na primer, ako se oznaci kao
~vo~stvenost. ztvog..bica prirodna sposobnost za culno opaZanJe, - time ntje odredena svojstvenost ni na osnovu
uce~tvovanja, niti [je odredena] kao da oznacava bitnost
subJe~ta, i ako joj se subjekt moze uzajamno pridati. I zato
~~ pnr~dna sposobnost za culno opaianje biti svojstvenost
ztvog btca.
1
Zatim, pri _pobijanju [t~ze] treba razmotriti da li svojne moze da bude tstovremena onom cije je ime
afrrmrrano, nego je iii docnija iii ranija od subjekta.u
u drugom slucaju, ono sto je oznaceno kao svojstvenost
neee biti svojstvenost - iii nikad, iii bar ne uvek. Taka'
n~ primer, posto je moguce da setanje po javnom tr~
pnpada nekom [stvoru] ranije iii docnije nego coveku zbog !oga setanje J:?O javnom trgu iii nije nikad, iii 'mje
uvek c~v.ekov~ .SVOJ~tvenost. Pri utvrdivanju [teze] treba
razmotnti da li Je atrtbut uvek nuinim nacinom istovremen
stv~ri, a da pri tome nije ni njena definicija ni [specifiena]
raz~~ Jer, t~.da ee .biti svojstvenost ono sto je protivnik
oznacto d~. ntJe. svojstvenost. Tako, na primer, posto je
?.znaka; ,ztvo btce sposobno za nauku" uvek nuinim nacm~m lSt?vre~~n~ C?Veku, a pri tome nije ni [specificna]
razlika, ru defmtCtJa covekova, - oznaka: ,Zivo bice sposobno za nauku" bice svojstvena coveku.
s~en<;>st
474
Glava peta
[DRUGA MESTA]
476
Glava sesta
[DRUGA MESTA]
481
Glava sedma
[DRUGA MESTA]
485
488
489
490
ni ono sto je na slican nacin svojstvenost ne bi bilo svojstvenost onoga cija je ono svojstvenost na slican nacin. Tako, na
primer, posto je zudnja svojstvena pofudnom delu duse na
isti nacin kao sto je misljenje [svojstveno] razumnom delu
duse, a posto fudnja nije svojstvena pofudnom delu du~e,
- ni misljenje ne bi bilo svojstveno razumnom delu duse.
Pri utvrc1ivanju [teze] valja obratiti pamju na to da li
ono sto je na slican nacin svojstveno jeste svojstveno onome
kome je svojstveno na slican nacin. Jer, u slucaju da jeste,
ono sto je svojstveno na slican nacin bice svojstveno onome
kome je svojstveno na slican nacin. Tako, na primer, pos!o
je prvi subjekt mudrosti svojstvenost razumn.og d~la duse
na isti nacin kao sto je prvi subjekt umerenosti svojstvenost
pozudnog dela duse, - kao sto je svojstvenost r~mnog
dela duse prvi subjekt mudrostl, svojstvenost pozudnog
dela duse bice prvi subjekt umerenosti.
Drugo, pri pobijanju [teze] valja razmotriti da 1~ o~o
sto je na slican nacin neeem SV~jstven? - U S~Varl ll!Je
njegova svojstvenost. Jer, u slucaJU .d~ Je ta~o, ru ono st?
je na slican nacin svojstveno- ne bt btlo s~oJstven? stv~.
Tako, na primer, posto su vid i sluh na shcan nacm. svoJstveni coveku, i posto vid nije svojstven coveku, ru sluh
neee biti coveku svojstven. Pri utvrc.tivanju [teze] valja
obratiti pamju na to da li on~ sto je na slican nac!n.svojstveno stvari jeste njena svojstvenost. Jer, u slucaJu da
jeste, ono sto je na slican nacin ~vojstven.? toj stvari ~iee
njena svojstvenost. Tako, na p~er, posto Je nav slican
nacin svojstveno dusi da bude prv1 subJekt svog pozudno~
i razumnog dela, i posto je svojstv~no du~i da budevprv1
subjekt svog pozudnog dela, - b1ee svojstveno dus1 da
bude prvi subjekt svog racionalnog dela.
Trece, pri pobijanju [te~e] valja obratiti. p~nju n.a
to da li svojstvenost nije svojstvenost onoga C:Ja Je svoJstvenost na slican nacin. U tom slucaju ona nete biti
ni svojstvenost onoga cija je svojstvenost na slican nacin.
Medutim, ako jeste svojstvenos~ prvog subjekta, . ona
nete biti svojstvenost drugog subjekta. Tako, na pnmer,
posto je gorenje na slican nacin svojstveno plamenu i
491
492
de1anja -
Knjiga sesta
[OPSTA MESTA DEFINICIJE]
Glava prva
[OPSTA PODELA PROBLEMA
KOJI SE ODNOSE NA DEFINICIJU]
Glava druga
[0 NEJASNOSTI DEFINICIJE]
497
498
32
Glava treca
[SUVISNOST RECI U DEFINICIJI]
499
~e zud~j.a zelja za
jeste _pn~~tno?. tako
u:r
500
definise kao nauka o onom sto je zdravo za Zivotinju i ooveka, ill kad se zakon definise kao slika onog sto je po
prirodi lepo i pravicno. Jer pravicno je vrsta lepog [u etickom smislu], - i stoga je [u takvoj definiciji] isto receno
vise puta.
Glava cetvrta
[DRUGA MESTA]
tacka je poznatija nego linija, linija je poznatija nego povrsina, a povrsina nego telo. Isto tako stoji i sa jedinicom
prema broju. Jer jedinica je ranija od svakog broja, i ona
je princip svakoga broja. Isto tako stoji i sa slovom prema
slogu. Ali, obmuto stoji sa onim sto je poznatije za nas.
Jer, telo se najvise opafa culima, povrsina se vise opaza
nego linija, a linija vise nego tacka. Jer, veeina Ijudi upoznaju prvo ove pojmove. Nairne, rna koji obican covek
moze da ih shvati, dok je za shavanje drugih pojmova
potreban ostriji i visi razum.
U apsolutnom smislu uzeto, bolje je nastojavati da se
ono sto je docnije upozna pomoeu onog sto je ranije, zato
sto se na taj nacin vise unapreduje znanje. Medutim, za
one koji ne mogu doci do saznanja tim putem, mozda je
nuzno dati definiciju pomocu termina koji su im poznati.
Takve su vrste definicije tacke, linije i povrsine. Nairne,
sve one obja8njavaju ranije docnijim, - posto se u njima
tvrdi da je tacka granica linije; da je linija grimica povrsine, a da je povr8ina granica tela.
Medutim, ne treba prevideti da se, kad se tako definise,
ne moze objasniti bitnost definisanog, - sem ako slucajno
nije istovetno ono sto je poznatije za nas i ono sto je poznatije u apsolutnom smislu, - posto pravilna definicija mora
da definise pomoeu vrste i [specificnih] razlika, a posto ove
pripadaju stvarima koje su, u apsolutnom smislu uzeto,
poznatije i ranije od roda. Jer, kad se izostave vrsta i razlika,- tada to povlaci sa sobom izostavljanje roda. Nairne
vrsta i razlika su ranije nego rod. Ali, one su i poznatije.
Jer, kad se poznaje rod, tada nuznim nacinom moraju biti
poznate i vrsta i razlika Ger kad se poznaje covek, nuZnim
nacinom se poznaje i ,Zivotinja" i ,koja hoda nogama").
Ali kad se poznaje vrsta iii [specificna] razlika, ne poznaje
se nuZnim nacinom rod. Dakle, rod je manje poznat.
Sem toga, ako se smatra da su istinite definicije one koje
se izvode iz odredaba koje pojedinac bolje poznaje, mora
se reCi da postoji vise definicija iste stvari. Nekim ljudima
su poznatije izvesne stvari, a drugim ljudima opet neke
druge stvari, ali svima nije isto poznatije,- tako da svakom
502
valja dati razlicitu definiciju, ako definicija treba da se izvede iz odredaba koje pojedini ljudi bolje poznaju.
Isto su tako za iste ljude u jednom vremenu jedne,
a u drugom vremenu druge stvari poznatije. U pocetku
su poznatiji predmeti koji se mogu culima opaziti, ali kad
docnije duh postane izostreniji, dogada se suprotno. I
zato, cak i za istog coveka, ne treba davati uvek istu definiciju, ako se smatra da definicija treba da bude izvedena
iz odredaba koje neki pojedinac bolje poznaje.
J asno je, dakle, da ne treba definisati na osnovu takvih
odredaba, nego na osnovu onih koje su poznatije - kad
se stvar uzme u apsolutnom smislu. Jer, samo tako moze
postati definicija koja je uvek jedna ista.
Ali moZda i ono sto je poznato, kad se stvar uzme u
apsolutnom smislu, nije ono sto je svima poznato, nego sto
je poznato samo onima ciji je duh razvijen, - kao sto je
apsolutno zdravo ono sto je zdravo za one cije je telesno
stanje dobro.
Treba, dakle, tacno odrediti svaku od ovih tacaka, i
korisno je primenjivati u raspravljanjima. A vise svega je
neospomo da se jedna definicija moze oboriti, ako protivnik nije izveo svoje izlaganje ni oslanjajuci se na ono sto je
poznato u apsolutnom smislu, ni oslanjajuCi se na ono sto
je poznatije za nas.10
Kao sto smo malocas11 rekli, prvi [pogresan] nacin
da se definicija ne izvodi na osnovu poznatijih odredaba,
sastoji se u tome da se izrazi ranije docnijim.
Drugi [pogresan] nacin sastoji se u tome da se da
definicija onoga sto se nalazi u miru i sto je odredeno na osnovu onoga sto nije odredeno i sto se nalazi u kretanju. Jer, ono sto ostaje i sto je odredeno, jeste ranije od
onoga sto je neodredeno i od onoga sto se nalazi u kretanju.
Pogreska koja se sastoji u tome da se definicija ne daje
na osnovu onoga sto je ranije,- moze dobiti tri oblika. Prvi
je kad je suprotnost definisana [svojom] suprotnoscu,- na
primer, kad je dobro definisano zlim. J er suprotnosti su po
prirodi istovremene [pa jedna nije ranija od druge]. Neki
503
~potrebljava izraz ,polovina", upotrebljava se i izraz ,paran" - posto biti podeljen na polovine" znaci ,biti po' na dva dela",
"
deljen
a posto je . ,dva" paran broJ..
Glava peta
[DRUGA MESTA]
Glava sesta
[DRUGA MESTA]
506
507
Dalje, ako je predikat vrste razhka, th rod, tli. J~~a
od stvari koje potpadaju pod rod, - tada nema deftmCIJe.
Nista od sveg recenog ne moze biti afirmirano od vrste,
posto vrsta ima najveCi obim od svega toga.
Zatim, valja razmotriti da li je afirrnirana vrsta 'razlike. Jer, izgleda da vrsta nije afirrnirana o r~ici, !leg?
da je afirmirana o ot~ome ~. ce~~ je ~am? razhk~ aftrmt:
rana18 Tako je, na pnmer, ztvotmJa aftrmtrana o coveku, 1
0 volu, i 0 drugim zivotinjama koje hodaju noga~.a, ~ ~e
o samoj razlici, koja je afirmirana? rodu. J~r, ako .ztvotinJa
treba da bude afirrnirana o svakoJ od svoJih razhka, tada
6e zivotinja vise puta biti afirmirana ~ rodu,.-:- post? ~1!
razlike afirmirane o rodu17 A sve razhke su th rodovt, th
individue18, ukoliko su one zivotinje. Jer, svaka zivotinja
je i1i rod, ili individua.
Dalje treba na isti nacin ispitati da li je afirmiran o
razlici i r~d i1i nesto sto potpada pod rod. A to je nemoguce, jer r~lika ima siri obim ~ego rodovi. Iz toga .b!
izlazilo da je razlika rod, ako je Jed~n od ro~ova o n_J~J
afirmiran. Tako, na primer, ako je covek pndat razhct,
ocevidno je da je razlika covek.19
Jos valja obratiti pamju na to da li razli~~ nije ranija
od roda. Nairne, razlika treba da bude docmJa od vrste,
ali ranija od roda.20
Valja jos ispitati da li data razlika ~ripad~ i?~ nekvoj
drugoj vrsti koja nije ni sadrzana [u vrsb o koJOJ Je rec],
niti je sadrzi.
Izgleda da ista razlika ne moze p~pa~ati dvema ~rstam~
od kojih jedna ne sadrZi drugu. Inace bt se dogodilo da 1
isti rod bude u dve vrste od kojih jedna ne sadrzi drugu.
Jer svaka razlika nosi sobom svoju svojstvenu vrstu, tak~, na primer, ,onaj koji hoda nogama" i ,dvonozan"
nose soborn vrstu ,zivotinja".
509
~propadljivo" .
Glava sedma
[DRUGA MESTA]
512
33 Organon
513 :;.
Glava osma
[DRUGA MESTA]
514
515
senka zemlje [kao senka na zemlji], iii zemljotres kao kretanjezemlje,ili oblakkaozgusnjavanje vazduha, iii vetarkao
kretanje vazduha. U svim ovim slucajevima, nairne, treba
dodati odredbe kvantiteta, kvaliteta i uzroka. Isto vafi i za
ostale slucajeve te vrste. Nairne, ako se izostavi ma koja
razlika, ne moze se oznaciti bitnost. Valja uvek napadati
ono eega nema u definiciji. Tako, na primer, nema zemljotresa, kad se zemlja kreee proizvoljno i u proizvoljnom
kvantitetu, i isto tako nema vetra, kad se vazduh kreee
proizvoljno i u proizvoljnom kvantitetu.
Dalje, kad su u pitanju zelje, valja razmotriti je li
propusteno da se doda rec ,prividan". A isto va:Zi za druge
slucajeve gde se ta rec primenjuje. Takav slucaj imamo,
na primer, ako se kafe da je volja zelja za dobrim, iii da je
poruda zelja za prijatnim, a ne kafe se da je rec o prividnom dobru iii o prividnom zadovoljstvu. Onima koji nesto
zele, cesto.ostaje skriveno sta je dobro iii prijatno, - tako
da nije nu:Zno da predmet zelje bude dobar iii prijatan,
nego je nuzno da samo takav izgleda. Trebalo bi dati definiciju, uzimaju6i u obzir ovo obja8njenje. Ali i kad je izraz
0 kome je rec dodat u definiciji, valja dovesti u oblast
ideja protivnika koji pretpostavlja da ideje postoje. Jer,
nista sto je prividno nema ideju, nego izgleda da se o ideji
govori uyek u odnosu na [drugu] ideju. Tako, na primer, zudnja po sebi odnosi se na prijatno po sebi, a volja [zelja] po
sebi na dobro po sebi. Ove ideje ne odnose se na prividno
dobro ina prividno prijatno. J er, besmisleno je pretpostaviti
da postoji prividno dobro po sebi iii. prividno prijatno po
sebi.
Glava deveta
[DRUGA MESTA]
Dalje, ako se definicija odnosi na stanje, valja razmotriti subjekt koji ima stanje, a ako se definicija odnosi na subjekt koji ima stanje, treba razmotriti stanje. Isto vafi i za
druge slucajeve. Tako, na primer, ako je prijatno identicno
korisnom, tada je i oovek koji oseea zadovoljstvo onaj
ko ima koristi. Uopste, moze se reei da se, u definicijama
516
517
S18
Glava deseta
[DRUGA MESTA]
519
postoje, smatraju da su ove nesposobne da pate sto su nepomicne. Protiv njih su i ovakvi dokazi korisni. 28
Dalje, kad su u pitanju homonimni izrazi, valja obratiti
painju na to da li je data samo jedna definicija, zajednicka
svim znacenjima [tih izraza]. Sinonimni izrazi imaju samo
jednu definiciju koja ih zajednicki oznacava. Prema tome,
data definicija ne pripada nijednoj od stvari koje se nalaze
u homonimnom izrazu, posto se ta definicija podjednako
primenjuje na sve sto taj izraz saddi. Takvu pogresku
sadrzi i definicija zivota koju je dao [sofist] Dionizije,30
i po kojoj je zivot urodeno kretanje vrste bica koja moze
da se hrani. A ta osobina ne pripada vise zivotinjama nego
biljkama. Medutim, izgleda da zivot nije shvacan samo kao
jedan rod,- nego je zivot drukciji u zivotinjama, a drukciji
u biljkama.31 Ali moze se namerno dati ovakva definicija,S2
na osnovu pretpostavke da je Zivot sinoniman pojam koji
oznacava samo jedan rod. Ali nista ne stoji na putu ni
tome da se, pri svem tom sto se primeti homonimija i
sto se zeli dati definicija samo jednoga od dva znacenja izraza, - ne primeti da je data definicija koja nije svojstvena
jednom znacenju, nego je zajednicka [nego vaii] za oba
znacenja. Ali nije manje istinito ni to da se pogresi, rna kako
se postupalo.33 A posto se neki homonimi ne opaiaju, onaj
ko postavlja pitanja treba da ih upotrebi kao sinonime.
(Jer, definicija jednoga od znacenja neee odgovarati drugom
znacenju, - tako da ce izgledati kao da onaj ko odgovara
nije definisao na pravilan nacin. Nairne sinoniman izraz treba
da se primeni na sve sto pod njega potpada.) - Medutim,
onaj ko odgovara treba da razlikuje razna znacenja izraza. Ali neki od onih koji odgovaraju kaiu da je homonim
ono sto je u stvari sinonim,- kad stavljena definicija ne
odgovara svemu sto se podrazumeva pod onim sto je definisano. Sem toga, neki od onih koji odgovaraju kazu
da je sinonim ono sto je u stvari homonim, kad data definicija moze da se primeni na dva znacenja izraza. [Da
bi se izbeglo ono sto je navedeno], treba se prethodno
sloziti o ovome sa protivnikom, ill valja ranije dokazati
da je izraz [koji se upotrebljava] homoniman ili sino11iman.
520
Jer, do sporazuma se lakse dolazi kad se ne predvida kakve ee biti njegove posledice.
Ali, ako nikakav sporazum nije prethodio i ako protivnik tvrdi da je homonim ono stu je u stvari sinonim, zbog
toga sto se stavljena definicija ne moze primeniti na drugo
znacenje izraza, - valja ispitati da lise i definicija drugoga znaeenja primenjuje na ostala znacenja. Jer, u tom slueaju ocevidno je da to znacenje mora biti sinonimno sa
ostalim izrazima. Kad tako ne bi bilo, postojalo bi vise
definicija ostalih znacenja, jer im se pridaju dve razlicite
definicije u objasnjavanju izraza - definicija sto je data
prva i ona sto je data poslednja."
Ali nekad protivnik treba da definise jedan izraz
koji ima vise znacenja, a njegova definicija ne moze da
se primeni na sva znacenja, pa on smatra ne da je taj izraz
homoniman [dvosmislen], nego da rec ne odgovara svim
znacenjima, posto im ni njegova definicija ne odgovara.
Tada bi tome protivniku trebalo odvratiti da, iako se u
nekim slucajevima ne treba izraiavati kao prost svet, mora
se upotrebljavati uobicajeni i opste prihvaceni nacin izrazavanja, a ne izazivati takve pometnje.
Glava jedanaesta
[DRUGA MESTA]
521
Dalje, kad je definisani izraz slozeni pojam, valja razmotriti da li se data definicija sastoji iz onoliko clanova iz
koliko se sastoji ono sto je definisano. Za definiciju se kaie
da je sastavljena iz onoliko clanova iz koliko je sastavljeno
ono sto je definisano, kad je broj sastavnih delova koji se
nalazi u definisanom isti kao broj imenica i glagola sto se
nalaze u definiciji. Nairne, neizbemo je u takvim definicijama da postoji prosta razmena izraza, i to iii svih, ili izvesnih od njih. Jer, sad nema vise upotrebljenih imenica nego
sto ih je bilo ranije. Pri definisanju valja umesto reci dati
njihove pojmove, ako ne za sve, bar za veeinu od njih. Jer,
kad bi se tako postupalo, tada bi i prosti izrazi mogli biti
definisani na taj nacin sto bi im se samo ime promenilo, i
sto bi se, na primer, stavilo ,odelo" umesto ,ogrtac".
Pogreska je jos veca ako se manje poznati izrazi stave
umesto prvih, - tako, na primer, ako se umesto ,beo covek" kaie ,bezazleni smrtnik". U ovom slucaju, naime,
nije se definisalo, a [upotrebljeni] izraz je nejasniji.
Isto tako, kod promene reci treba obratiti painju na
to da Ii [njihova] znacenje nije vise isto. Taj slucaj, na primer, imamo kad se za teorijsku nauku kaie da je teorijsko
sudenje. Jer, sudenje nije isto sto je nauka. A bilo bi potrebno da je tako, ako cela definicija treba da bude ista kao
definisano. Nairne, mada je rec ,teorijski" zajednicka za
oba izraza, razlicito je ono sto ostaje.
Valja razmotriti da li se, kad se jedan izraz zameni
necim drugim, menja ne razlika nego vrsta, - kao sto je
slucaj u navedenom primeru. Jer, ,teorijski" je manje poznat izraz nego ,znanje", posto je ovaj vrsta, dok je onaj
razlika, a vrsta je najpoznatiji od svih izraza. Prema tome,
ne bi trebalo menjati rod nego razliku, posto je ova manje
poznata. Ali ova kritika moze izgledati smesna. Jer, nista
ne stoji na putu da se razlika, a ne vrsta, izrazi najpoznatijom recju. Jasno je da u ovom slucaju valja promeniti
ime vrste, a ne razlike.
Ali, ako se umesto jedne reci stavi ne samo druga rec,
nego ako se umesto jedne reci stavi ceo izraz, - jasno je
522
Glava dvanaesta
[DRUGA MESTA]
523
Glava trinaesta
[OPSTA MESTA)
526
527
Glava cetrnaesta
[DRUGA MESTA]
A, zatim, ako je celina oznacena kao spoj njenih delava, - na primer, ako je zivo bice oznaeeno kao spoj
duse i tela, - valja prvo razmotriti da li je propusteno
da se k8Ze kakav je taj spoj. Tako, na primer, valja razmo-
528
529
Knjiga sedma
[OPSTA MESTA IDENTITETA. - NASTAVAK 0
MESTIMA DEFINICIJE]
Glava prva
[MESTA IDENTITETA}
Da li su dve stvari identicne iii razlicite - u najosnovnijem od svih znacenja koja su navedena za izraz
identican" (a rekli smo1 da izraz "identican" u najosnov;rljem znacenju jeste ono sto _je po }>r?ju jedJO) - t? Se
mora ispitati na osnovu oblika rect 1 padeza, kao 1 na
osnovu njihovih srodnih pojmova i njihovih suprotnosti/
Ako je "pravicnost" identicna sa "hrabroseu"~ tada Je
i "pravican" [pridev] identic~ sa ~hrabrim" [pndev], a
"pravicno" [prilog] sa "hrabnm" [pnlog].
.
A isto vaZi i za suprotnosti. Nairne, ako su odredem
izrazi identicni, i njihove suprotnosti su id~nticne, ~a kak~v
da je rod suprotnosti o k<;>me se. ~ovon. Jer s~eJedno Je
da li se uzima suprotnost Jednog iii drugog, posto su one
identicne.
Isto tako treba ispitati ono sto proizvodi i unistava
stvari o kojima je rec, kao i njihovo postajanje i nestajanje, i uopste sve ono sto. se slicno .odn~si !!a svaku od
tih stvari. Jer kad su stvan potpuno tste, 1 nJihova postajanja i nestaj~ja su ista, kao i ono sto ih proizvodi i unistava.
.
Valja, isto tako, obratiti paZnju na to dbadh, ak_? od
dve stvari o kojima je rec, jedna treba da u e nesto u
34
531
?h
532
-.
'
Glava druga
[0 UPOTREBI MESTA IDENTITETA U DEFINICIJI]
mene 1 za pobijanje definicije, kao sto je gore napomenuto.' Jer, ako ono sto je oznaceno recju i izrazom nije
isto, jasno je da stavljeni izraz ne moze biti definicija.
Me4utim, nijedno od mesta kojima se utvrduje ne moze
da se primeni za utvr&vanje definicije. Jer, nije dovoljno
dokazati identitet onoga sto potpada pod dati izraz i pod
r~~- da bi se utvrdilo da je izraz definicija, - naime defimctJa treba da ima sve osobine koje su vee propisane.s
534
Glava treca
[DAUB 0 MESTIMA DEFINICIJE]
suprotnosti valja izabrati onu cija kontremo suprotna definicija izgleda najjasnija. Prema tome, treba razmotriti
definicije uzete u celini, kao sto je receno. A ispitivanje
njihovih delova vrsi se na sledeci nacin.
Pre svega, treba razmotriti da li je data vrsta bila
pravilno data. Jer, ako se kontrerno suprotna stvar nalazi'
u kontrerno suprotnoj vrsti, i ako subjekt o kome je rec
nije u istoj vrsti, - ocevidno je da ce on biti u kontrerno
suprotnoj vrsti, posto se kontrerne suprotnosti nuznim nacinom nalaze ill u istoj vrsti, ill u kontrerno suprotnim
vrstama.
Smatramo da su kontrerno suprotne i razlike koje su
afirmirane od kontrernih suprotnosti - kao, na primer,
razlike izmedu belog i cmog. Jer, jedna od njih rastura
vid, a druga ga skuplja.7 Ako su razlike koje su kontrerno
suprotne [onima koje se nalaze u definiciji] afirmirane od
kontrerno suprotnog termina, - u tom slucaju ce razlike
postavljene u definiciji biti afirmirane od termina o kome
je rec. Ali posto su i vrsta i razlike bile pravilno stavljene,
jasno je dace stavljena definicija biti pravilna.
IIi, moZda nije numo da su kontremo suprotne razlike afirmirane od kontrernih suprotnosti, - sem ako se
kontrerne suprotnosti ne nalaze u istoj vrsti. Za stvari
cije su same vrste kontremo suprotne nista ne stoji na
putu da ista razlika bude pridata obema - kao, na primer, pravicnosti i nepravicnosti. Jer, jedna je vrlina, a
dru~a rdavstina duse, tako da je izraz ,dusa" [specificna]
razlika za obe, posto i telo ima svoju vrlinu i svoj porok.
Ali je istinito da su razlike kontrernih suprotnosti ill kontremo suprotne, ill identicne. Ako je razlika kontremo
suprotna [stavljenoj razlici] afirmirana od kontrerno suprotnog termina, a ne od termina o kome je rec, - jasno je
da data razlika treba da bude afirmirana od ovog drugog.
Opste govoreei,8 posto se definicija sastoji iz vrste i
iz [specificnih] razlika, ako je definicija kontrerno suprotnog termina ocevidna, i definicija postavljenog termina
bice ocevidna. Njegova kontrema suprotnost nalazi se ill
u istoj, ill u kontremo suprotnoj vrsti, a slicno tome su
536
540
541
Knjiga osma
[PRAKTICNA DIJALEKTIKA]
Glava prva
[PRAVll..A ISPITIVANJA)
545
lednje prizna, dobiti uopste ono do eega nam je stalo. Meduti.m, ako se iskafu premise koje se odnose na izraze o
kojima je rec, tada se cesto dogada da onaj ko odgovara
odbija da ih prihvati, zato sto mu sam izraz pruia vise
prilike za prepirku povodom njegovog prigovora, - kao u
ovom slucaju, na primer, da gnevan covek ne zeli osvetu.
Nairne, mise ljutimo na nase roditelje, aline zelimo da im
se svetimo. Ali ovaj prigovor neosporno nije osnovan. Jer,
u odnosu na neke ljude, dovoljna je osveta da im se zada
zalost i da se u njima izazove kajanje. Medutim, taj prigovor nije bez izvesne ubedljivosti koja izgleda da daje protivniku neki razlog da odbaci propoziciju. Ali, kad se definise ljutina, nije tako lako naci prigovor.
Sem toga, treba postaviti propoziciju kao da se ona
ne stavlja radi nje same, nego zbog neeeg drugog. Oni koji
odgovaraju cuvaju se svega sto moze da koristi tezi.
Uopste govoreei, treba uciniti sto nejasnijim da li
se zeli da bude priznata propozicija iii njena suprotnost.
Jer, ako ono sto simi dokazivanju ostane nejasno, u tom
slucaju oni koji odgovaraju vise su voljni da kafu svoje
.
misljenje.
Sem toga, mogu se postavljati pitanja pomo6u slienosti, jer takvo ispitivanje je ubedljivo, a ono sto je univerzalno ostaje pri tome vise skriveno. Takav slucaj imamo,
na primer, kad se pitanjima izazove sledece priznanje: kao
sto je isto znanje i neznanje kontrernih suprotnosti, tako je
isto i culno opaianje kontrernih suprotnosti; ill obratno:
posto je culno opaianje isto, i znanje je isto. Ovaj postupak slican je indukciji, iako nije identiean sa njom. Jer, u
indukciji iz pojedinacnih slucajeva dobija se opste; medutim, na osnovu slicnosti ne dobija se opste u kome je sadrzano sve sto je slicno.
Ponekad se mora uciniti prigovor i samom sebi. Jer,
oni koji odgovaraju nisu nepoverljivi prema onima koji
pri raspravljanju izgleda da pravilno postupaju. Korisno
je jos dodati da je ono sto se tvrdi opste priznato. Jer oni
koji odgovaraju ustrueavaju se da poljuljaju uobieajeno
misljenje, kad nemaju spreman prigovor. A posto, u isto
546
547
548
549
Glava treca
[TESKOCE DIJALEKTICKIH DOKAZA]
Glava cetvrta
{ULOGA ONOGA KO ISPITUJE I ONOGA KO ODGOVARA]
Glava peta
[PRAVILA ZA ONOG KOJI ODGOVARA]
tsti ~ilJe~ onih sto pre,?aJ~ th o~..s!o .s7 uc~ 1 onih koji se
~r~pu.uC! bore,- ~ao sto ]e drukctJl 1 CilJ omh koji raspravlJa~~ Je~an s drugtm radi nekog istraZivanja. Nairne, onaj
~OJI ~Cl treba uyek davprizna ono sto mu izgleda istinito,
J~~ mk? 11:ece m P?kusati da mu predaje nesto Iamo. u
dtjalek!tcki~ sukobtm~,. onaj koji pita ima za cilj da svim
sre.~stvtma tz~ove pn~~ da je pobio protivnika, a onaj
k?JI odgovara .rna za cdJ da se prikazuje kao da ga to nije
mmalo p~goddo. ~li u .dij~ektickim borbama u kojima
s~ d~k~J.e ne radt RrepiranJa, nego radi ogledanja i ispi!IVanJa, niJe dosad msta odredeno receno o cilju koji onaj
~~o odgovara treba da ima u vidu, niti kakve stvari treba
th ne tre?a da priznavda bi dobr? .iii ~davo odbranio svoju
tezu. Posto nam nast prethodmct msu o ovome predali
v
554
,Glava sesta
[ODGOVOR NA VEROVATNA I NEVEROVATNA TVRDENJA,
KAO INA TVRDENJA KOJA PRIPADAJU I KOJA
NE PRIPADAJU STVARI]
verovatno i da nema odnosa sa dokazom, onaj koji odgovara treba da ga odobri i da ~aZe da je ono ve~ovatno. A
ako ispitivanje nije verovatno 1 ako se ne o~os1 ~a ~okaz,
onaj koji odgovara treba ipak da ga odobn, ali .l?n tom
treba da ukaie na to da ono nije verovatno, kako b1 IZbegao
da ga smatraju za jednostranog. A ~o ~~ ispitivanje odnosi na dokaz i ako je verovatn~, o~aJ ko}~ od~ovara .tre~a
da kaie da je ono verovatno, ali da Je suv1s~ blizu !ez~ koJa
je stavljena u pocetku, i d~, ..ako ~e od?~n, ~tavl},e~ pr~
blem se rusi. A ako propoZ1C1Ja koJU traz1 onaJ koJ1 1sp1tuje
stoji u vezi sa dokazom, ali je suv~se neverovatna, - u to~
slucaju onaj koji odgovara dopustiee d~, ako se ~n~ odobn,
traieni zakljucak iz nje proistiee, ali da Je propoZ1C1Ja odvee
jednostrana da bi hila primljena.
.
Ako propozicija nije neverovatna, ~ verovatna, - ta~a
u slucaju da se ona ni u cemu ne odnos1 na do~az, treba Je
odobriti bez primedaba. Ali ak~ se ona odnos1 ~~ dokaz,
tada onaj koji odg~vara treba os1m ~?~ada n~ac1 da, ~ko
se ona prihvati, rusi se problem, koJ1 Je u poce~ ~!avlJen.
Kad se ispunjavaju ova pravila, tada onaJ koJ1 odgovara neee izgledati ni u cemu kao licnc;> odgovoran za ~no
sto mu se dogada, ako predvida posle~1cu svake ~s!uplJene
tacke; a onaj koji ispituje moCi ce da IZVede zakiJu~.ak, posto su mu odobrene sve premise koje su verovatmJe nego
zakljucak. Ali oni koji se trude da.~edu zaklj~cvak po!azeci od premisa koje su neverovatmJe nego za~Jucak, ocevidno ne zakljucuju pravilno. Zato te prennse ne treba
odobriti onima koji ih traze.
Glava sedma
[OSOBINA ISPITIVANJA]
Glava osma
[0 ODGOVORU NA INDUKCIJU]
558
se stavi, - ocevidno je da se samo prave nepotrebne teskoee. A ako ne mozemo pokazati protivdokazom da
propozicija nije istinita, jos vise cemo izgledati izlozeni
nepotrebnim teskoeama. I to cak i u slucaju kad ovaj
protivdokaz ne bi bio dovoljan.
Nairne, Ini se cesto nalazimo pred dokazima kontrerno
suprotnim uobicajenim Inisljenjima i koje je tesko resiti.
Primer za to imamo u Zenonovom dokazu da kretanje nije
moguce i da se trkaliste ne moze pretrcati. Ali to nije razlog
da se ne usvoje suprotnosti ovih stavova.
Ako sene odobri [protivnikova propozicija], i ako se
nasuprot njoj ne moze staviti ni prigovor, ni protivdokaz,
ocevidno je da se prave bezrazlozne teskoee. J er, izraz
,ciniti bezrazlofue teskoee pri raspravljanjima" znaci dati
odgovor koji postaje na nacin razlicit od pomenutih nacina
- koji obara zakljucak.
Glava deveta
[0 PRETHODNIM VEZBANJIMA
I 0 NEVEROVATNIM TEZAMA]
Glava deseta
[0 RESENJU LA2.NIH DOKAZA]
560
Cetvrti i najgori prigovor odnosi se na vreme [raspravljanja]. Jer, mnogi ljudi cine prigovore koji su takvi da je za
njihovo ispitivanje potrebno vise vremena nego sto im
stoji na raspolaganju.
Tako, kao sto smo rekli, ima eetiri nacina da se stavljaju prigovori. Ali samo prvi nacin daje pravo resenje, dok
ostali samo sprecavaju i sputavaju izvodenje zakljucaka.
Glava jedanaesta
[KRITIKE NA ZAKLJUCIVANJA I KRITIKE NA PROTIVNIKA]
Or~on
561
Glava dvanaesta
[KAD JE DOKAZ JASAN A KAD JE LA2AN]
Glava trinaesta
[TRAZENJE PRINCIPA
I TR.A2ENJE KONTRERNIH SUPROTNOSTI]
566
Glava cetrnaesta
[KAKO SE POSTAJE VALJAN I VEST DIJALEKTICAR]
Da bi se stekle izvezbanost i vestina u ovakvim dokazima, treba se prvo navici da se dokazi konvertiraju. Jer,
tako cemo biti vise u stanju da raspravljamo [protivnikovu] tezu o kojoj je rec, i posle malo pokusaja upoznacemo savrseno mnoge dokaze. A konvertirati dokaz15
znaci preokrenuti zakljucak, i sa njim i ostalim premisama
oboriti jednu od datih premisa. Jer izlazi nuznim nacinom
da, ako zakljucak nije istinit, jedna od premisa je oborena,
posto, kad su sve premise date, zakljucak nU.Znim nacinom
treba da bude izveden.
Za svaku tezu valja traZiti dokaze za i protiv; a kad
se oni pronadu, valja tra.liti kako se oni mogu pobiti. Jer,
tako ce se u isto vreme imati najbolje vezbanje kako za
stavljanje pitanja tako i za odgovaranje. I ako nemamo
nikoga drugog sa kime bismo mogli raspravljati, to cemo
ciniti sa samima sobom. I moraju se izabrati dokazi kojima
mozemo pobijati samu tu tezu [koju smo malocas branili],
i moramo ih staviti paralelno sa prethodnima. J er imati
na raspolaganju dokaze za i protiv, znaci steci obilje dokaza
kojima ee se prisiliti protivnik, kao i veliku pomoc u pobijanju. Jer tada treba biti sam na oprezu od propozicija
kontremo suprotnih onoj koja se zeli utvrditi.
A za saznanje i za filozofsku nauku nije neznatno
orude moei obuhvatiti ill vee obuhvatiti jednim pogledom
konzekvencije jedne i druge pretpostavke. Jer tada ne
ostaje nista vise da se ucini, nego da se izmedu te dve pretpostavke nacini pravilan izbor. Ali za to su potrebne sreene
prirodne sklonosti, a te srecne prirodne sklonosti sastoje
se upravo u sposobnosti da se pravilno izabere ono sto je
istinito, a da se izbegne ono sto je la.lno. A to mogu da
cine ljudi prirodno obdareni. Jer sa pravom ljubavlju iii
nninjom prema onome sto im se predla.le, oni pravilno
sude sta je najbolje.
Sto se tice problema koji se najcesce javljaju u raspravljanjima, dobro je duboko poznavati dokaze koje treba
upotrebiti, - narocito za prve stavove [principe]. Jer.
568
~veka sp:~bnijim
z~g
~~o
pre~
saddan univerzalan dokaz, zato sto sene moze izvesti nikakvo zakljucivanje, ako se ne primeni univerzalno.
Treba iskoristiti vestinu u induktivnom zakljucivanju
protiv mladog, a vestinu u deduktivnom zakljucivanju
protiv iskusnog protivnika. Treba pokusati da se uzmu
premise od onih koji deduktivno zakljucuju, a poredenja
od onih koji induktivno zakljucuju, jer su i jedni i drugi
vesti u odgovarajucim zakljucivanjima.
Uopste, iz ovih dijalektickih vezbanja treba se truditi
da se izvede ill neki silogizam o necem, ill resenje nekog
pitanja, ill neka propozicija, iii neki prigovor, iii neki sud
o tome je li pitanje postavljeno pravilno ill nepravilno,
da li ga je sfun oovek postavio, ill neko drugi, i zasto je
ono bilo dobro ill rdavo postavljeno. Jer, iz tih stvari
dobija se snaga, zbog koje se vrsi vezbanje, a najviSe u
onome sto se odnosi na stavove i prigovore. J er, jednom
recju izraZeno, dijalekticar je onaj ko je sposoban da postavlja propozicije i prigovore. A postaviti propoziciju
znaci od vise stvari naciniti jednu (posto treba uzeti uopste,
kao jednu stvar, zakljucak dokaza). A postaviti prigovor
znaci od jedne stvari naciniti vise njih. Nairne, u drugom
slucaju se deli ill se pobija, time sto se jedan deo propozicije odobrava, a drugi ne.
Ne treba raspravljati sa svakim, niti se upustati u
dijalektiku s kim bilo. Jer, s nekim protivnicima zakljucivanja se nuZno izopacuju. Ako se ima protivnik koji se
svim sredstvima trudi da izgleda kao da mu se ne moze
priCi, ispravno je svim sredstvima pokusati da se izvede
zakljucak, - ali to nije otmeno. I zbog toga se ne treba
lakomisleno upustati u svadu sa svima koji naidu, jer iz
toga nuznim naCinom proizlazi razgovor o rdavim stvarima.
A oni koji se na taj nacin vezbaju [u raspravljanju], neee
moei da se uzdrze i da raspravljaju bez zestine.
Najzad, treba imati gotove dokaze za ovakve probleme, u kojima raspolaZemo sa najmanje izvora, ali njima
mozemo da se sluZimo u najvise slueajeva. Takvi su univerzalni dokazi, a njih je teze pribaviti pomocu svagdasnjega
iskustva.17
570
NAPOMENE
PRVA KNJIGA
571
11
DRUGA KNJIGA
572
573
~~
'
T. ~ JC
. prv1. ?bl"k
1 pngovora
koji se odnosi na relaciju. U vezi
s OVlffi V1d1 Eth. N1c., VI, 9, 1142 a 13--16.
48 Drugi oblik prigovora u odnosu na vreme.
48 Za treei oblik prigovora koji se odnosi na mesto dati su
primeri koji sleduju.
.
41
To je akcidencija.
Upor. Top., II, 9, 114 a 26.
a Ibid., III, 1, 116 b 10.
4 Ibid., III, 3, 118 a 29.
s Ibid., III, 3, 118 a 31.
Ibid., III, 118 b 1.
1 Ibid., III, 3, 118 b 10.
8 Ibid., III, 3, 118 b 17
8 Ibid., III, 2, 117 a 24.
to Mesto a definitione.
u Ta mesta obja.Snjena su u II i III knjizi Topike.
12 Upor. Top., II, 2, 109 b 13..
.
1s Mesto izvedeno iz kontrermh suprotnost1.
14 Mesto izvedeno iz suprotnosti izmedu posedovanja i lise1
nosti.
18
18
b"
lspitivanje slicnog. Moguce je i utvrditi i ,po It.l tezu. v
Ispitivanje manjeg, jer se samo pomocu n)ega moze
utvrditi teza.
22 ,Poneka duSa. je besmrtna."
n ,Poneka dusa nije besmrtna."
t4 Zbog toga sto dve kontrerno suprotne propozicije mogu
da budu istinite u isto vreme.
!5 Vidi Top., II, 2, 109 b 13.
ze Ibid., II, 2, 109 b 15.
21 Mora se ne samo subjekt nego i predikat, akcidencija, deliti po rodovima. Kad se ka.Ze da akcidenciju treba deliti. po rodu
ili po broju, tada izgleda da se izraz ,po broju" odnos1 na slucajeve gde se ne moze govoriti 0 rodovima.
bleme.
20
11
CETVRTA KNJIGA
1 Red u kome jedan za drugim idu cetiri pr~meta prob!em~
i disputacija jeste sledeei: akcidencija, _vrsta, s~OJ~~vena osobm.~ I
definicija. Akcidencija je prisutna u sub]ektu, ah DIJC odredba b1ca,
575
574
Prema ovom izlaganju, jedan rod ne moze pripadati razmm vrstama koje ne potpadaju jedne pod druge.
8
v
Tvr.denje da je mudrost znanje podrazumeva da isti rod
moze Imatt dve vrste.
10
Ov~ vrlo mutno ~e:>to Tljcot obja8njava, po Pacius-u, na
~Ied:Ct n~m. Ako r~ kOJI Je ~ pitanju spada u jednu vrstu, i ako
J~ sam ~n v~ta s obztr~ na niZe rodove, - treba da je viSa vrsta
bttno af~rr~a ~ m.zih ~ova.. A ako je sama visa vrsta sad.dana u JoS VlSOJ vrsti, ova JOs visa vrsta treba na isti nacin da
bt~:de afirmirana od niZih vrsta i rodova. Tako na primer ako je
,~IV" vr.sta. ,zivotinje", tada su vise vrste (,t~lo", ,supstancija")
~1~0 afrrmrrane od coveka, od konja, i, uop8te, od rodova zivotmja. (Nav. delo, str. 130, nap. 3.)
11
,
Ak~ hoeemo da pobijemo da je nauka vrsta vrline kazac~mo: ~o J~ nauka vrsta vrline, nauka i vrsta nauke treba d~ budu
bitn? afrrmrr~e ~ svih pojedinacnih vrlina (umerenosti. pravicnosti? M~utim, niJe ta~o. Prema tome, umerenost ili pravicnost
oeevidno rusu nauka. (Ibid., str. 131, nap. 1.)
11
Ako se definicija nauke ne primenjuje na vrlinu jasno je
da nauka nece biti vrsta vrline.
'
13
~tlstS - me8avina elemenata u rna kome agregatnom staDJU. XQiiats - me8avina teenosti.
15
<poQil je upravo, mrtvo, bezvoljno preno5enje iz mesta u
mesto.
576
37 Organon
577
1 Relativna svojstvenost nije prava vee pre akcidentalna svojstvenost. Naime, ona moze i pripadati i ne pripadati subjektu.
Prema tome, mesta koja vafe za akcidenciju, vafice i za relativnu
svojstvenost.
Svojstvenost treba da bude izrafena terminima koji su
poznatiji nego subjekt. Ako su ti termini manje poznati, to zna.Ci
da je svojstvenost nfavo postavljena, i teza je samim tim pobijena.
Mectutim, ako su ti termini poznatiji nego subjekt, svojstvenost je
dobro postavljena, i teza je potvrctena.
5 Po fJ.Zici starih Grka postoji trostruko prirodno kretanje
t~la: nagore, nadole _i u krugu. Najvise se nagore penje vatra, ispod
n)e vazduh, pa zeml)a, pa voda. Eterna nebeska tela, sfere i zvezde,
.
kreeu se .u kruilJ.
U ovom slucaju imali bismo akcidenciju, a ne svojstvenost.
1 Geometar je rod vrste naucnika. A svojstvenost naucnika
jeste da ne moze da se vara.
a Ceo ovaj stav izgleda da je docnije dodat.
' Po Tricot-u, ovo je dokaz pomoeu logicki nemoguceg. Ako
bi jedan subjekt mogao imati vise predikata razlicitih rodova, i ako
bi subjekt mogao biti svojstvenost onoga sto sadrZi, - on bi bio
svojstvenost svih tih predikata razlicitih rodova. U stvari, su5tina
svojstvenosti sastoji se u tome sto ona mofe da pripada samo jednom subjektu. (Upor. nav. delo, str. 187, nap. 2.)
10 Aristotel se slufi Platonovim izrazom. Ono u cemu subjekt
ueestvuje nije svojstvenost. Naime, subjekt ucestvuje u vrsti i specificnoj razlici. A dve poslednje jesu elementi esencije i definicije.
11 Nufnim nacinom i uvek, svojstvenost mora biti istovremena subjektu.
11 Filozof prelazi na ispitivanje kontradiktome suprotnosti.
13 Uzeta su dva predikata sa jednim subjektom.
1' Uzeta su dva atributa sa dva subjekta.
15 U drugoj knjizi, devetoj glavi Topike (114 b 6-15).
1 Mesto o kome mislilac govori ima po objdnJenju Tri~t-a - tri termina, dva subjekta i jedan atribut, koji je afirmran od dva subjekta. Ako atribut nije svojstvenost prvog subjekta,
on neee biti ni svojstvenost drugog subjekta. Mectutim, ako je
atribut svojstvenost prvog subjekta, on ne moze biti svojstvenost
drugog subjekta, jer jedan isti atribut ne mo-U biti svojstvenost
viSe stvari. (Nav. delo, str. 210, nap. 1.)
Ovo mesto je jedan od najnejasnije izrafenih stavova o svojstvenosti kod Aristotela.
11 Primer sto sleduje ne govori o odnosu jednog atributa prerna dva subjekta vee o odnosu dva atributa prema jednom subjektu. Za~ su neki tumaei smatrali da taj primer nije dao Aristotel,
nego da 1e umetnut.
578
579
10
580
11 Definicija koju treba utvrditi treba da se pnmenJUJC samo
na ono sto je definisano.
12 Aristotel misli na pravila o svojstvenosti, o vrsti i o akcidenciji.
u Svojstvenost je teie utvrditi nego vrstu i akcidenciju, ali
lakse nego definiciju.
1
OSMA KNHGA
581
SESTI DEO
0 SOFISTICKIM POBIJANJIMA
Glava prva
[UVOD. - CIU I SADRZINA SPISA. SOFISTI I SOFISTICKI ZAKUUCCI]
Govorimo sad o sofistickim pobijanjima1 i o pobijanjima koja samo takva izgledaju, ali koja su u stvari paralogizmi, a ne pobijanja. Poceeemo onim stvarima koje su
prve po prirodi.l
Ocevidno je da su neka zakljuCivanja pravilna, a da
druga zakljucivanja nisu pravilna, ali izgledaju da jesu. Sa
dokazima se dogada isto sto i sa drugim stvarima gde
postoji izvesna slicnost [izmec:tu istinitog i prividnog]. Tako
su jedni ljudi u dobrom [telesnom] stanju, a drugi samo
izgledaju da jesu, zato sto su se naduli i opremili sebe kao
sto plemena opremaju Zivotinje koje prinose na zrtve.
Jedni SU doista lepi, a drugi Sarno takvi izgledaju, zato sto
su se nagizdali. Isto vaZi i za neoZivljene predmete. I od
njih su jedni od pravoga srebra iii zlata, a drugi nisu, nego
samo izgledaju takvi culnom opdanju. Tako predmeti od
mesavine srebra i olova i od kalaja izgledaju srebrni, a
predmeti od zutog metala izgledaju zlatni.
Na isti nacin zakljucivanje i pobijanje su nekad pravi,
a nekad nisu, i ako ih neiskusnost Cini pravima. Jer ne~
iskusni ljudi vide samo izdaleka, kao oni koji su udaljeniJ
Zakljucak silogizma proizlazi iz izvesnih stavljenih premisa,
tako da on, nuZnim nacinom, na osnovu stavljenog, iskazuje nesto drugo nego ono sto je stavljeno.1 Pobijanje je
zakljuCivanje koje protivreCi zakljucku [protivnika].4 Ovo
sofisti ne cine, nego samo izgleda da cine iz vise razloga.
585
Jedan od tih razloga [iz kojih taj privid proizlazi], najprirodniji i najopstiji, jesu imena [koja se daju stvarima].
U raspravljanje sene mogu uneti same stvari, nego se,
umesto njih, upotrebljavaju njihova imena kao simboli
[znaci]. Otuda verujemo da ono sto vaZi za imena, va.Zi i za
stvari, kao kad se racunanje vrsi pomoeu kamicaka. Ali
[izmedu imena i stvari] nema [potpune] slicnosti. Imena su
ogranicena po broju, a isto tako i mnoZina definicija, a
stvari su neogranicene po broju. Zato je nuZilo da vise stvari
bode oznaceno i istom definicijom i istim imenom.
Prema tome, kao sto [u ranije spomenutom primeru]
oni koji nisu vesti u rukovanju kamiccima [za racunanje]
bivaju prevareni od onih koji su tome vicni, na isti nacin
i oni koji su neiskusni u znacenju reei pogresno zakljucuju
i kad sami raspravljaju, i kad slusaju druge. lz tog razloga,
kao i iz onih koji ce biti [docnije] navedeni5 postoje i silogizam i pobijanje koji su prividni, a ne pravi.
Ali, posto postoje neki !judi kojima vise godi da izgledaju mudri, nego da budu mudri, a da takvi ne izgledaju
Uer sofistika je prividna, a ne stvarna mudrost, a sofist je
eovek koji ume da zaraduje novae od prividne, a ne od
stvarne mudrosti, - jasno je da je za njih pre nl1Zno da
prividno cine delo mudrosti nego da ga stvarno cine, a da
tako ne izgleda. A [da bi se uporedile dl1Znost pravog
mudraca sa duznoseu sofista] dl1Znost onoga ko zna, u
odnosu na svaku stvar, jeste da sam ne la.Ze 0 onome sto
zna, kao i da moze da obelodani onoga ko la.Ze. A [od te
dve duZilosti] jedna se sastoji u tome da se moze navesti
razlog [stvari], a druga da se moze primiti [shvatiti] razlog
koji drugi daje. Iz toga, nuZnim nacinom, proizlazi da oni
koji hoce da budu sofisti treba da tra.Ze dokaze o vrsti o
kojoj je govoreno. Ovo moze posluziti njihovom cilju,
posto ee im takva sposobnost [vestina]' dati privid mudraca,- a to su oni basi zeleli [da postignu].
Jasno je da postoji takva vrsta dokaza, i da !judi koji
su nazvani sofistima teze [da dostignu] sposobnost ove
vrste. A sad cemo izloziti koliko ima rodova sofistickih do-
Glava druga
[0 RAZNIM VRSTAMA DOKAZA U RASPRAVUANJU}
Glava treca
[PET CIUEVA SOFISTICKOG DOKAZIVANJA}
Pre svega, treba razmotriti koj~ ciljeve hoee. d~. dostignu oni koji se bore i uvek p~~p~ ~ raspravlJ~Jtma.
Tih ciljeva je pet na broju: pobtJanJe, 1 z~bluda, ~ paradoks i soloikizam [jezicna pogreska, n~oc1to ~ro~v praviln~g izgovora i sintakse] i. na':o.denJe [~rotivmka] ~a
razno brbljanje, sto znaci prmuditi g~. da cesto p~mavl]a
kto. U svakom od tih slucaj~va nastOJ1 se da se tzazove
. .
..
privid, a ne tezi se za stvarnoseu.
Sofisti pre svega, zele da izazovu pnvtd da su po~th
protivnika.'Na drugom mestu,- zele da poka.Zu da protiv587
586
da ga dovedu do
1, naJzad, -
Glava cetvrta
[POBIJANJE]
,A~o
590
591
593
ree nije ista iii sto je izraz drukciji. A rec, kao i stvar, morali
bi biti isti, ako treba da se dobiju pobijanje iii dokazi.
Na primer, ako se govori o ogrtacu, treba izvesti zakljucak
ne o odelu, nego o ogrtacu. Jer, ovo prvo [zakljucak o
odelu] moze biti istinito, ali nije dokazano zakljucivanjem.
Zato je potrebno dodati jos jedno pitanje, da bi se onome
ko pita zasto se tako zakljucuje, pokazalo da je znacenje isto.
Paralogizmi osnovani na akcidenciji ocevidno spadaju
- prema definiciji silogizma - u neznanje kako se pobija.
Jer, ista definicija treba da vaZi i za pobijanje, - samo
ovde pridolazi jos i protivrecnost. Nairne, pobijanje je silogizam koji zakljucuje na protivrecnost.34 Ako nema silogizma akcidencije, nema pobijanja.
Na primer: ako je, kad postoje dve odredene stvari,
nuZno da treea odredena stvar postoji, i ako je ta poslednja
stvar bela, tada nije nuZno da ova bude bela na osnovu
silogizma.35 lsto tako, ako trougao ima tri ugla, koji su
jednaki sa dva prava ugla, i ako je on akcidentalno figura,
iii prvi elemenat, iii princip, - trougao nema taj zbir
uglova zato sto je figura, iii princip, iii prvi elemenat. Jer,
dokaz [da je zbir uglova u trouglu jednak sa dva prava
ugla] ne VaZi ukoliko je trougao figura, niti ukoliko je prvi
elemenat, nego ukoliko je trougao. Isto treba reei i o
drugim slucajevima. Dakle, ako je pobijanje jedna vrsta
silogizma, tada dokaz koji se osniva na akcidenciji ne
moze biti pobijanje.
Otuda su strucnjaci i uopste znalci [prividno] pobijani
od neznalica koji svoja zakljucivanja protiv onih koji znaju
osnivanju na akcidenciji. A ako oni [koji znaju] nisu sposobni da prave razliku [izmedu onoga sto postoji po sebi
i akcidencije], ti ljudi iii potvrduju ono sto ih pitaju, iii se
iako to nisu potvrdili smatra da jesu [zato sto cute].
Pobijanje na osnovu onoga sto je receno u izvesnom
odnosu iii u apsolutnom smislu [jesu pogresni zakljucci],30
posto se u njima afirmacija i negacija ne odnose na isto.
,Belo u izvesnom odnosu" ima za negaciju ,ne-belo u izvesnom odnosu", a ,apsolutno belo" ima za negaciju ,apsolutno ne-belo". Ako je priznato da je jedna stvar bela u
596
Glava sedma
[UZROCI P ARALOGIZAMA]
Kad su u pitanju dokazi koji se osnivaju na homonimiji i na dvosmislenosti govora, zabluda u njima dolazi
od nesposobnosti da se razlikuje vise znaeenja [pojedinog]
izraza (a doista nije lako razlikovati izvesne izraze, kao sto
598
599
In!
Glava osma
[SOFISTICKA POBIJANJA
S OBZIROM NA NJIHOVU MATERIJU]
sofisticki stlogtZnu 1 sofisticka pobijanja. Nazivam sofistickim pobijanjem i sofistickim silogizmom ne samo
prividan sil?gizam i~ ~prividno] pobijanje, koji izgledaju
da su to! ~. u s!"an msu, ne~? [tako nazivam] i one koji
~u to ~ ts~, ali su samo pnvtdno svojstveni stvari [koja
41
J~ u pttanju]. Takvi su [silogizmi] koji ne pobijaju s obzrrom na stvar o kojoj je rec i ne otkrivaju neznanje protiv~a, -~to je pred~et kritike. A ~~tika je deo dijalektike,
koJa moz~ da. dokaze lafan ~aJ?Jucak pomoeu neznanja
?noga kop vd~Je odg?vor: Sof1sttcka pobijanja, medutim,
tako zaklJUCUJU protlvrecnost, ne cine oeevidnim da li
je protivnik neznalica [ili nije]. Jer, sofisti pomoeu ovih
dokaza dovode u .zabunu i onoga ko zna.
Da njih [ova sofisticka pobijanja] upoznajemo istom
meto?om [kojom upo~ajemo p~vidne silogizme]- to je
~e~dno. ~~atranJa - . koJa navode slusaoce, pod
uticaJem pnvtda, da poveruJu kako je silogizam izveden
iz propozicija koje je protivnik priznao - opredelice
onoga ko odgovara da poveruje u taj silogizamY Tako ce
laZni dok~ .proizaci iz vsvih iii iz nekih od nacina koje
smo naznacilt. Jer, ono sto se veruje da je odobrio [slusalac] koji nije bio pitan, odobrio bi ida je bio pitan. Sarno,
600
601
1::.
Glava deveta
[NEMOGUCNOST DA SE UPOZNAJU SVA POBIJANJA]
Jer, uvet
ko tvrdi protivrecnost istinitog Ako b ~e se I p~ Itt onaJ
!:_rdio db~ jbe. ?iiag~~ala komens~rabilna tst~~p=at~]n
.ogao I Iti pobiJen dokazom da e on .
'
bilna: Prema tome, trebalo bi imati zn~e: s~omens.ura
Jer, IZVesna pobijanja osnivala bi se da p .~ ~tvarima.
metrije i na zakljuccima ko"i iz n
~Cipima geo[pobijanja osnivala bi se] na ~rincipu!~ r::~IZ~aze; d~ga
opet, na principima drugih nauka.
erne; a ne a,
lektido :J~Ja, nego samo. oni~ koja su osnovana na dija. ~e, ova su zaJedrucka svakoj vestini i ak .
sv OJ
sposobnosti. A pobijanje u
. d" " .
ispita strucn1ak i da vt"di d 1POJe macno~ nauci valja da
. !.
a I ono samo Izgleda b""
a to [u stvan] niJe, I ako jeste [pobijanJ"e] zasto . tpoMIJ~Je
Je o. euu602
Glava deseta
[DOKAZI OSNOVANI NA RECIMA I
DOKAZI OSNOVANI NA S1VARIMA]
52
rec.imo
~non,
dokazu Homerov spev je figura, zato sto je ciklus", zabluda je"u silogizmu. A dokaz koji se ne gresi ni o silogizam, ni o protivrecnost, jeste istinit silogizam.
Ali da bismo se vratili tamo odakle je nas dokaz
posao, ~ da li su matematicka zakljucivanja upravlj~na
misli, iii nisu? I ako neko misli da tzraz "trougao: tma
vise znacenja, i ako mu prida drugi smisao nego [sto se
pridaje] figuri za koju se zakljucuje da ima [zbir uglova
jednak sa] dva prava ugla, - da li je, u ovom slucaju,
dokaz onoga ko postavlja pitanje upravljen misli protivnikovoj iii nije?
Dalje, ako ree ima vise znacenja, ali onaj .ko .odgovara
to ne primeeuje i ne misli, kako tu raspravlJanJe [onoga
ko pita] ne bi bilo uprav~je~o misli [~n~ga .ko ?dgovara]?
Dalje, kako bi trebalo p1tati [posta~lJatl p~tanJa], ako ne
navode~i onoga ko odgovara na razhkovanJe, - kao kad,
na primer, pitanje glasi: "Je li mogu& ~ute6i g?vo~ti?"
iii mu bar ulivajuCi: "Zar to ne treba o?r~t u Jednom
smislu, a potvrditi u drugom?" Ako. p~otivru~ to n~ ?opusti ni u kome smislu, .ali ako ~g1 disp~tuJ~ [sa ctlJem
da ga pobije] - zar nJegovo dtsputovanJe ruJe upu~eno
misli onoga ko odgovara? Pri svem tom, smatra se da
njegov dokaz zavisi od reci.
Prema tome ne postoji nikakva svojstvena vrsta dokaza koji su upr;vljeni misli. Ali postoje dokazi upravljeni
recima. Pod njima ne treba podrazumevati ne samo sva
pobijanja nego cak ni sva prividna pobij~j~. Jer, postoje
neka prividna pobijanja koja se n.e ?smvaJU n~ go~?.ru~
kao, na primer, ona koja se osruvaJU na akctdenCIJI, 1
izvesna druga.
Ali ako se traii da onaj ko ispituje sam nacini podelu
i kaie: Pod cute~i govoriti podrazumevam u jednom
smislu o;o, a u drugom ono", - taj zahtev je, prvo,
besmislen. Nairne, (ponekad sam onaj ko pita izgleda da
ne opaia da njegovo pitanje ima vise znaeenja,. i da ~u
je nemoguee da nacini podelu koju nema u svest1). Zatim,
sta bi to [to jest: sta bi naciniti ovu podelu] ~ilo dru~o
nego predavati [dati didakticki dokaz]? OnaJ ko p1ta
605
606
'
607
nema znanje o njoj, ako ovaj priznaje neke tacke sto nisu
izvedene iz stvari koje on zna, niti iz principa svojstvenih
predmetu o kame je rec, nego iz svih posledica koje zavise
od predmeta, i koje su takve da se mogu vrlo dobra p~z
navati i ako se ne poznaje vestina [dijalektike]. Medutim,
one ne mogu biti nepoznate bez nuinog neznanja [pomenute] vestine.
Prema tome, oeevidno je da kritika nije nauka koja
bi bila ogranicena na jedan odredeni predmet. Zbog toga
se ona odnosi na sve stvari, jeri sve vestine upotrebljavaju
izvesne zajednicke principe. Otuda dolazi da svi ljudi, cak
i oni koji ne znaju, na neki nacin upotrebljavaju dijalektiku
i kritiku. Jer, svi se donekle trude da stave na probu one
koji smatraju da znaju. A oni koji ne znaju sluze se o~de
opstim principima. Jer, oni ih sami poznaju isto koliko
oni koji znaju, - i ako izgleda da su onim sto kafu daleko od nauke [to jest: u kritikovanju se svi razumeju].
Dakle, svi !judi vr5e pobijanja, jer oni bez vestine
[nevesto] cine ono sto dijalektika cini sa vestinom [vesta].
A dijalekticar je onaj ko vrsi kritiku pomoou silogisticke
vestine. A posto ima mnogo principa istih za sve stvari,
ali koji nisu takvi da cine jednu posebnu prirodu i jednu
vrstu biCa, nego su kao negacije, - dok drugi principi
nisu takvi, nego imaju svojstveni karakter, - mogu6e je,
polazeci od opstih principa, ispitivati sve stvari, i tim
putem doei do jedne odredene vestine koja nije ista kao
vestine dokazivanja. Zbog toga sa eristicarem ne stoji
potpuno onaka kao sa crtacem laZnih figura. Nairne, eristicar neee zasnivati svoja Iaina sudenja na nekoj odredenoj
vrsti principa, nego 6e uzimati u obzir sve vrste.
To bi bili razliciti nacini sofistickih pobijanja. Nije
tesko videti: dijalekticaru pada u deo da ih [ta pobijanja]
razmotri i osposobi se da ih [sfun] ostvari,- jer celokupno ovo razmatranje obuhvata istraiivanje o premisama.
39 Organon
608
609
Glava dvanaesta
[DRUGI PREDMET SOFISTIKE:
BACITI PROTIVNIKA U ZABLUDU ILl U PARAOOKS]
610
Glava trinaesta
[SOFISTI NAVODE PROTIVNIKA NA PRAZNE RECI]
Treba nastojavati da se dobiju paradoksi iz naznacenih mesta. Sto se tice navodenja protivnika na prazne reci,
vee smo rekli58 sta pod praznim recima podrazumevamo.
Njih zele da izazovu svi dokazi ove vrste: ako nema nikakve razlike da li se stavlja jedan izraz iii njegova definicija, tada su isto ,dvostruko" i ,dvostruko od polovine".
A ako je ,dvostruko" - ,dvostruko od polovine", tada ce
ono [,dvostruko"] biti ,dvostruko od polovine polovine".
A ako se jos jednom umesto ,dvostruko" stavi ,dvostruko
od polovine", - u tom slucaju ce se triput reei [upravo:
triput ce se ponoviti isti izraz]: ,dvostruko od polovine polovine polovine". I [drugi primer]: ,Je li zudnja- .ZUdnja
za prijatnim?" Ali .ZUdnja je ,zelja za prijatnim". Prema
tome, ,zudnja je zelja za prijatnim prijatnog".
Svi ovakvi dokazi nalaze se, pre svega, u relativnim
izrazima, koji ne samo da imaju relativne vrste nego su i
sami relativni pojmovi, i odnose se na istu stvar. Tako je,
na primer, zelja- zelja za necim, zudnja je .ZUdnja za necim,
612
Glava cetrnaesta
[SOLECIZAM -
Glava petnaesta
[RASPOREDIVANJE DOKAZA]
Prvi zahtev da se pobije protivnik jeste dU.Zina dokazivanja. Nairne, tesko je obuhv~titi jed~m pogle~?m nekoliko stvari istovremeno. Da bt se dobila ta dUZina. treba
primeniti osnovne principe. ranije ~azn~~ene." Drugt z~
tev je brzina govora. Natme, om koJI. zaostan~ ~anJe
vide pred sobom. U treei zahtev spadaJU .gnev 1 lJu~av
prema raspravljanju. Uzbudeni su uvek m~Je ~pos'?bm da
se cuvaju. Glavna pravila da se [kodv p:otivmka~ .IZazov~
ljutnja jeste pokazati mu da mu se zeli na8koditi, k~o. 1
biti potpuno bezoean. Cetvrti je zahtev .da se .stavlJ~!u
pitanja, ali da se menja njihov }ed, -:- btlo ~a tma vtse
dokaza koji vode istom ~akljuc}cu, .btlo .da tm~ dokaza
kojima se potvrduje i odnce nesto JednoJ ~tvan: ~~ to~a
izlazi da se protivnik mo:a istovreme~o cu~ati th vtse
stvari, ili njihovih kon~~rnih. s"?pro~osti. U~pste, sve ,';11~~
tode za skrivanje [svoJih mtsli] koJe su optsane ramJe,
primenljive sui na dokaze zgodne za borbu. J~r ~ovek s~
krije [upravo: krije svoju misao~, d~ ~a pro~tvmk ne bt
video, a on neee da ga protivmk vtdt, da bt ga mogao
prevariti.
Sto se tice protivnika koji odricu da odobre sve za
sta smatraju da moze poslU.Ziti pobijanju [onoga sto tvr~e]~
- njima treba postaviti pitanje negativno, kao da se zeli
v
615
616
617
Glava sesnaesta
[RESENJE PARALOGIZAMA]
618
Glava sedamnaesta
[0 PRIVIDNIM RESENJIMA SOFIZAMA]
Pre svega, kao sto kafemo da ponekad valja pretpostaviti verovatan dokaz istinitom dokazu, isto. t.a~~
treba katkad pre resiti dokaze na verovatan, nego na 1stimti
nacin. Uopste sa eristicarima [sofistil_J;ta koji se pre~?~~]
ne treba se boriti kao sa ljudima kOJl [stvamo] pob1JaJU
[protivnicka misljenja], nego kao sa lj~dima koji t~ smD:o
prividno cine. Nairne, mi kafemo da om ne do.kazuJU .s~oJe
zakljucke, i zato se ispravljanje mora postarati .~a ?m 1 ne
izgledaju kao da to cine [da stvamo vrse pob1Janja].
Ako je [istinito] pobijanje jedna nedvosmislena protivrecnost koja polazi od izvesnih Cinjenica, - neee biti
potrebno da se u njemu cine razlikovanja u izrazima, da
bi se izbegle amfibolija i homonimija. Jer, gde se dve
poslednje nalaze - nema silogizma [do~aza] ..Ne postoj~
nikakav drugi razlog da se dodadu razhkov~nJ~, sem ta)
da dobijeni zakljucak ima izgled pravog pob1JanJa. Dakle,
treba se cuvati, ne pobijanja, nego privida pobijanja. posto
ispitivanje koje primenjuje amfibolije i homoni~e .lZ~~e,
kao i sve druge prevare ove vrste pomracUJU 1st1mto
pobijanje, i cine neizvesnim ko je pobijen, a ko nije pobijen.
619
d:
"
620
"
621
622
623
Glava osamnaesta
Pravilno resenje sastoji se u tome da se ucini ocevidnim pogresno zakljucivanje, na taj nacin sto se pokazuje od
koje vrste pitanja zavisi zabluda. A pogresno zakljucivanje
uzeto je u dvostrukom smislu Ger pogresno se zakljucuje
ill ako je dobijen pogresan zakljucak, ill ako zakljucivanje
izgleda da je istinito, ali nije takvo). A posto je tako,
postojaee resenje o kome smo govorili, a i ispravljanje
prividnog dokaza koje se sastoji u tome da pokaie na
kome se pitanju osniva privid.
Tako se dogada da se unistavanjem [negiranjem]
resavaju dokazi koji su istinita zakljucivanja, a da se razlikovanjima resavaju prividni dokazi.
Ali posto medu dokazima koji su [prava] zakljucivanja78 jedni imaju istinit, a drugi laian zakljucak, dokazi koji su laZni zbog njihovog zakljucka mogu biti
reseni na dva nacina. To se moze uciniti kad se [u isto
vreme] unisti [negira] jedna od traienih premisa,71 i kad
se pokaie da se zakljucak ne odnosi onako kao sto se
kaie.78 Medutim, oni [dokazi] koji su laini zbog njihovih
premisa mogu biti reseni samo unistenjem [negiranjem]
jedne od premisa, posto je zakljucak istinit.
Zato, ako zelimo da oborimo jedan laian silogizam,
moramo prvo da vidimo [da ispitamo] da lion zakljucuje
ill ne zakljucuje.7i Zatim, moramo da razmotrimo da li je
zakljucak istinit iii laian, da bismo mogli resiti dokaz iii
deleei ga, ill unistavajuci ga [negiraju6i ga], - i to unistavajuCi ga na jedan ill na drugi od ranije naznacenih
nacina.80
624
Glava devetnaesta
Od pobijanja koja se osnivaju na homonimiji i amfiboliji, jedna sadrze pitanje koje ima nekoliko smisla, a
druga zakljucak sa vise znacenja. Tako, na primer, u dokazu ,onaj ko cuti govori" - zakljucak je d~osmislen~ a
u dokazu ,onaj ko saznaje ne razume ono sto sazna]e"
- jedno od pitanja sadrzi amfiboliju.
A dvosmisleno je cas istinito, a cas nije; ono znaci
nesto sto jeste i nesto sto nije.
Uvek kad postoji mnoZina smisla u zakljucku, pobijanje teze [sagovomika] dobija se samo ako sofist uzme. u
obzir i protivrecnost [sagovomikove] teze, - kao sto Je,
na primer, slucaj u dokazu ,slep videti"81. Nairne, be~
protivrecnosti nije bilo pobijanja. Ali, uvek kad posto]l
mnozina smisla u pitanjima, nije nuzno odricati prvo premisu koja ima dva smisla [da bi se dobilo pobijanje]. Jer
ona [ta premisa] nije bila cilj dokaza, nego samo sredstvo
pomoeu koga on postaje.
Od pocetka treba odgovarati, obracajuci painju na
dvosmislenost i u izrazu, i u govoru, i reei da je u jednom
smislu ovako, ali da u drugom smislu nije. Tako, na primer, [valja reci] da je [izraz] ,cuteei govoriti" moguc u
jednom smislu, a nemoguc u drugom. I [isto tako valja reei
da je moguca] u jednom smislu [propozicija]: , Treba
raditi ono sto treba da je uradeno"' a da u drugom smislu
[ona] nije moguca, posto ,ono sto treba da bude uradeno"
ima vise znacenja.
Ako se u pocetku [dvosmislenost] previdela, tada pri
zakljucku valja tako uciniti ispravku, da se pitanju stavi
40 Organon
625
626
627
Ne postoje paralogizmi koji se osnivaju na naglasavanju [akcentiranju] - biii oni napisani, iii govoreni, sem, mozda, vrlo malo njih, i to ove vrste kao sto je
sledeci: ,Je li tamo gde ti stanujes kuca? - Da. - Je li
ti ne stanujes - negacija od ti stanujes? - Da. Ali ti
si rekao da je tamo gde ti stanujes kuca. Dakle, kuea je
negacija." Jasno je kako se resava [ova tesko6a]. Nairne,
kad se izgovara sa ostrim naglaskom [spiritus asper], rec
ne znaci isto kao kad se izgovori sa mekim naglaskom
[spiritus Ienis].
Glava dvadeset druga
[RESENJE POBIJANJA KOJA SE OSNIVAJU
NA OBLIKU GOVORA]
628
629
630
631
632
633
aiJ
634
talno. Je li ovo bi~ tvoje?- Da. - Je lito dete?[Da.] ..:._ Dakle, to je tvoje dete." Nairne ono je akcidentalno ,tvoje" i ,dete", ali nije ,tvoje dete". .
Postoji i dokaz da je jedno od zala do~r~, Jer mudro~t
je znanje o zlima [~UJtiJ!lTI 'tCirv xa?!.<\)v]. Ali ruaz: ,Ovo J.e
onih [stvari]" nije uzet u vise znaeenja, nego samo znact:
ovo je osobina [tekovina, x'rijJ.La] onih stvari". Smatra se
da taj izraz ima viSe znaeenja (jer mi kdemo i da covek
spada u zivotinje, iako nije njihova svojina). lsto tako,
kde se da izraz koji stoji u odnosu sa ,zlima" pomoeu
reei ,o" jeste, zbog toga, ,o z~a~, iako nije .iedno od
zala. Zato treba r~i da ova pnvtdna znacenJa dolaze
otuda sto je izraz upotrebljen na izvestan nacin ill u apsolutnom smislu.
Me4utim, [moZe se re6i] moguce je naCi pravu dvosmislenost u izrazu: ,Poneko od zala je dobro." - To je
mogu~, ali ne u ovom primeru, nego u s}ed;m: '!Jedan
rob je dobar od r4avoga gospodara." Ali mozda m ovde
nemamo dvosmislenost. Jer, nesto moze biti dobro, i od jednog bi~a, a da ne bude u isto vreme dobro od jednog bica.
ReCi da oovek spada u zivotinje isto tako ne predstavlja iskaz sa vise znaeenja. Jer, jedno tvr4enje ne dobija vise
znacenja samo time sto se skra~no izrdava. Isto tako,
kad mi samo polovinu stiha izrazimo i kdemo: ,Opevaj,
boginjo, gnev .. ." izrdavamo misao: ,Daj mi Ilijadu."
635
A zatim Da li treba odlucttl u konst onoga ko govorl pravicne: ill u korist onaga ko govori nep~avicne s~vari?
- [U korist onaga ko govori pravicne stvan.] - Al.1 pr~
vicno je da onaj ko je podneo ~epravdu ~ potpun~s,~t kaze
ono sto je pretrpeo. A to su btle nepravtcne stvart.
[Medutim, ovo su sofizme.] Nairn~, iz.toga sto vtreba
pretpostaviti trpljenje nepravde, ne prmzl~1. da ono sto se
cini na nepravican nacin treba pretpostavttl on?m sto se
cini na pravican nacin. Nairne, .u apsolu~nom S~tsl~ uzeto,
preimu6stvo ima ono sto se cim na pravtcan nacm, l ako, u
izvesnom pojedinacnom slucaju, nista ne stoji na putu da
ono sto se cini na nepravican nacin . ima preimucstvo nad
onim sto se cini na pravican nacin. A pravicno je za coveka
da ima ono sto je njegovo, ali nije pravicno da ~a ono sto
je tude. Nista ne stoji na putu da jedan odredem su~ ~m~e
pravican, - na primer ako je donet shodno mtslJen]u
637
[ubedenju] sudije. Jer, iz toga sto je nesto pravicno u izvesnom slucaju iii na izvestan naCin, ne proizlazi da je to i
a~ysolutno p~avicno. A, isto tako, i ako su stvari nepravicne,
rusta ne stOJl na putu da bude pravicno to reei. J er iz toga
sto je pravicno to reci, ne proizlazi nuznim nacino~ da su
stv~ pra~cne, kao sto stvari nisu korisne zato sto je
konsno re6i da su one takve. Isto vaZi i za pravicne stvari.
A a~o su kaz~e stva~i nepraviene, zbog toga ne pobeduje
?naJ k~ govon nep~aVI~ne stvari. Jer, on govori stvari koje
Je pravtcno govontt, ah koje su u apsolutnom smislu i kad
se trpe nepravicne.
638
639
Glava trideseta
[RESENJE POBIJANJA OSNOVANIH NA SAKUPLJANJU VISE
PITANJA U JEDNO- PLURIUM INTERROGATIONUM]
.
Sto se tice pobijanja koja vise pitanja skupljaju u
Jedno, treba neposredno i od pocetka praviti razliku [iz~edu raznih pit~ja]. Ono pitanje je jedno, na koje postoji
Jedan odgovor, 1 zato ne treba tvrditi iii odricati ni vise
stvari o jednoj, ni jednu stvar o vise stvari, nego samo
jednu stvar o jednoj stvari.
.
I kao sto u homonimima, gde jedan atribut cas pripada
tzrazu u dva smisla, a cas mu ne pripada ni u jednom smislu.
tako da, iako pitanje nije prosto, prost odgovor ne povlaci
nikakvu nepriliku, - tako je i kad je rec 0 dvostrukim
pita!ljima.. ~rema .tome, ka~ vise ~tributa pripadaju jednom
subjektu, .tit kad Jedan atnbut pnpada vecem broju subjekata, onaJ ko daje prost odgovor i tako pogresi, ne izlaie se
opasnosti da ucini pobijanje. Medutim, kad jedan atribut
pripada jednom subjektu, a ne pripada drugom, iii kad je
postavljeno pitanje da li vise atributa pripada vecem broju
subjekata, i kad, u jednom smislu, dva atributa pripadaju
dvama subjektima, a u drugom smislu im, opet, oni ne pripadaju, - tada se treba cuvati [da se da prost odgovor].
Tako je, na primer, u sledeeim zakljucivanjima. Ako
je jedna stvar dobra, a druga rdava, tada [ee covek biti
naveden na zakljucak da] je istina reci da su te stvari dobre,
640
v
jednake i nejednake same sebt.
Ova pobijanja potpadaju i pod druga resenJa. Re~~
,oba" i ,sve" imaju vise zna~enja, tako da se po~vrdan th
odrecan zakljucak odnosi na tstu stvar sa~o J?O ~~nu. ~
pod pobijanjem mi nismo to podrazumevali. Ali oce~dno J~
da, ako se vise pitanja ne uzmu kao jedno, nego ako .Je onaJ
ko odgovara tvrdio iii odricao j~d~ atri~ut.vo Jedll;~~
subjektu, protiv njega se ne moze tzvesti msta logtcki
nemoguce.
641
642
643
645
ZAKLJUCAK]
647
648
NAPOMENE
1 Svoje shvatanje o pobijanju (A.ej'xo;) Aristotel je izlo:l.io
u Anal. prior., II, 20.
2 To su op8ti principi.
a Definicije silogizma nalaze se u Anal. prior., I, 1, 24 b 18,
kao i u Top., I, 1, 100 a 25.
4 U Anal. prior., II, 20,6 6 b 11 stoji: , . .. pobijanje je silogizam koji utvrduje protivreenost".
5 Glava 4. ovoga deJa i dalje.
6 Vc:Stina da sa.Cuvaju privid istine.
1 Top., VIII, 5. Vidi i Anal. post. I, 1.
s Top., I-VIII.
e Dvosmislenost reci.
10 Dvosmislenost ne reci, nego recenice.
u Izgovaranje reei prema akcentu i dufini sl~g~va.
.
12 Dvosmislenost lezi u glagolu lle'tv moratl, Jer on znac1
i nuznost i moralnu obavezu.
u Ovaj stav sofist iskoriscuje da bi izazvao zabunu u P.ogl~~
proslosti i sadasnjosti. Jer, ,sedi" i ,b~lestan~ mog:u se ~nmemtJ
i na sada5njost i na proslost. Nav~e~1 stav. Je _sof1zam, Jer ~e u
njemu govori da se dc:Sava u sada8nJOStl ono sto Je trebalo uzetl da
se de8ava u pro8losti.
.
u navedenom primeru nejasno je da li se zeli da mene
uhvate neprijatelji, ili da ja uhvatim neprijatelje.
.
15 Primer moze imati dvojako znacenje. . Prvo:. ,covek_. 1ma
saznanje onoga sto saznaje", - sto je saznan]e sub~e!ta kop s~
znaje. Drugo: ,Stvar koja se saznaje moze da sazna)e , - sto Je
saznanje saznatog objekta.
.
16 ae-&o; znaci orao i arhitektonski ukras, a xuwv znac1 pas,
riba - konstelacija.
11 Pogrc:Ska u zakljucivanju sastoji se u tome sto je ,sad"
sofisticki povezano sa ,naucio". '!"e dve reei tr~~a d~ ~udu odyojene. Jer, istina je da je onaj koj1 zna sa~ nauc10, ~~ Je pogresno
da je onaj koji zna naucio sad. Cela sof!Z~a glas1: ..~t~ se zn~:
to se naucilo; on sad zna slova; dakle on Je sad naucto slova.
649
o a u dokazu nedostaJe
24
Sofisticko je zakljuciv k .
. .
sto se tvrdi 0 njegovom pred"kaantu,Je . OJeb propiSUJe subjektu sve ono
I
I
o
muto.
115
To Je "Ignoratio elenchi" _
c:Sk
.
se sastoji u tome sto se ono sto '
pogr . a ~ .~okazivanju koja
bregava, a dokazuje se i pobij tr~~a ~okazivati III pobijati prenezof govori o uslovima neoph~ n~ o rugo. Na OY,O~ mestu filoM "Petitio principii".
mm za pravo pobiJanJe.
16
650
651
53
II, 25, 69
A naI. post., I, 9, 75 b 41.
54
Aristotel oznacava razliku izme4u eristickog silogizma i
sofistickog silogizma.
55
Vidi De soph. elench., 1, 165 a 22.
58
Upor. De soph. elench., 3, 165 b 16.
su Ibid., 3, 165 b 20.
80
Naved~ne ree! su ~enskoga roda. Protagora je nacinio razhku IZmedu tn roda unemca. Upor. Arist. Rhet. III 5 1407 b 7
'
'ali to stvamo
. 6t N a1me
Izvesna
pobijanja izgleda da pobijaju
ne cme.
'
82
a 32,
652
653
savlada ovu teSkoeu, na taj nacin sto tvrdi da covek kao takav
nije individualna supstancija, nego da je, kao i ostali op5ti pojmovi, zajednicki predikat. A takav predikat daje se primeniti na
mnoZinu pojedinaenih stvari. Stagiranin smatra da dokaz o ,treeem
covelru" saddi odlucni prigovor protiv teorije o idejama. - Dalja
Aristotelova razlaganja na ovom mestu upravljena su protiv Platona. Upor. Tricot, Organon VI, page 102, note 1.
" To jest nije nu~no da jedan atribut u isto vreme pripada
i stvari i njenoj akcidenciji.
u Drugim rooima, da se pokde kojoj vrsti upravo pripada
jedan atribut; da li je on, nmnim nacinom, vezan za svoj subjekt,
iii je akcidentalan (a to znaei da m~e i pripadati i ne pripadati
stvari).
Ova sofizma glasi: ,Zna8 1i ono sto hoeu da te pitam? Ne. - Ali da li zna8 da je vrlina dobro? - Da. - Dakle, to hocu
da te pitam. Dakle ti zna8 ono sto hoeu da te pitam."
" Cela sofizma glasi: ,Poznaje8 li onoga ko se priblibva (iii
onoga ko je sakriven velom)? - Ne. - Dffem veo. Poznaje8 li
toga coveka? - Da. - Dakle ti p<YLnaje i ti ne poznaje isti
predmet."
N ,Je li statua jedno delo? Da. - Je li ona tvoja? Da. - Dakle statua je tvoje delo. Dakle, ona je u stvari od Fidije."
" ,Je li pas otac? - Da. - Je li on tvoj? - Da. - Dakle
on je tvoj otac."
t7 Vidi De soph. elench., 20, 177 b 31.
88 Ibid., 5, 167 a 21.
" Ibid., 5, 167 b 12.
100 Ibid., gl. 13.
101 Ibid., 14, 173, b 26.
101 Solecizam postaje kad se u odgovoru zaddi akuzativ pitanja Q..titov); me4utim trebalo bi upotrebiti nominativ.
toa ~iJAov - drvo je srednjeg roda, a kod imenica srednjeg
roda nominativ i akuzativ su isti.
1M Akuzativ zamenice srednjeg roda, kojim se slmio onaj ko
pita (toii1:o), ima isti oblik kao nominativ, i otuda dolazi privid
solecizma.
toa Aristotel ovim misli na svoja izlaganja u Fizici, I, gl. 2 i 3.
100 De soph. elench., gl. 1-11.
107 Ibid., gl. 12.
1os Ibid., gl. 14.
101 Ibid., gl. 15.
11o Ibid., gl. 16.
111 Ibid., gl. 16-18.
111 Ibid., 19 i dalje.
654
REGISTAR
POJMOVA I IMENA
42 ()raRDOD
A
A.bdukcija 222, 223
adekvatnost 353
afekcija 21, 28, 29, 43, 226,
227, 228, 315, 510, 512, 613
- fizicka afekcija 226
afektivni kvaliteti 21, 28 aficiran 24, 27, 451
afirmacija 8, 33, 35, 38, 39, 55,
56, 57, 58, 59, 61, 62, 63, 66,
67, 68, 71, 74, 77, 79, 80, 86,
89, 110, 127, 152, 169-172,
200, 207, 313, 483, 507, 508,
567, 596, 641- afirmativan
35, 66, 93, 95, 96, 98, 99, 100,
101, 103, 104-111, 113-115,
118-123, 125, 126, 128-133,
135, 137, 138, 144, 148, 190,
193, 195, 196, 202, 203, 206,
207, 210, 214, 218, 219, 224,
288, 289, 291, 293-296, 299,
301-303, 307 313, 484 afirmativno
91, 92, 128,
153, 171, 326, 334, 401 -afirmiran 6-9, 11, 34, 36, 54,
62, 70, 85-87, 90-95, 98, 103,
113, 134, 142, 143, 145, 150,
156, 159, 160, 161, 304, 329,
345, 347, 352, 391, 399, 401,
411, 416, 417, 435, 437-439,
441, 442, 444, 445, 448, 450,
453, 455, 456, 458, 472-474,
477, 480, 481, 483, 500, 506,
507, 509, 510, 533-537, 539,
613 - afirmirano 9-11, 328
- afirmiranje 55, 151, 288,
289, 300
'11,
42*
A. g a m e m n o n 590
agonisticki 622
A. h i l 349, 426, 590
A.jant 326,349
akcent 590, 599
akcentiranje 590, 595, 599, 632
akcidencija 18, 143, 153, 179,
180, 267, 268, 272-274, 347,
353, 374, 376, 380, 381,
397-400, 403, 416, 436-438,
448, 451-453, 455, 463, 475,
476, 495, 496, 533, 5~542,
591, 596-599, 601, 605, 632,
633, 645 - akcidentalan 16,
17, 22, 261, 262, 272, 324,
354, 379-399, 403, 408, 409,
509, 591, 596, 597 - akcidentalno 70, 78, 142, 218, 268,
275-277, 283, 284, 296, m,
300-302, 326, 335, 337, 353.
377, 403, 422, 505, 523, 524~
533, 634, 635
akcija 301-303, 375-379, 410,
411
aksioma 263, 275,279, 282, 544
aktivan 590 - aktivnost 590
aktuelan 16, 217 - aktuelno
63, 71, 311- aktuelnost 76, 77
akusticki 281
A l k i b i j a d 349
alternativa 63
amfibolija 588, 589, 619-621,
625, 632
A n a h a r z is 281
analiticki 305
A n a li t i k e 563, 566, 587
analiza 161, 165, 319, 329
659
660
c
celina 11, 163, 164, 176, 208,
270, 280, 289, 290, 293, 294,
c
cetvorougao 31, 269
cinjenica 209, 277, 280, 282,
285-287, 315-317, 321, 323,
324, 327, 334, 335, 339, 342,
351, 352, 359, 404, 439, 470,
549, 588, 619
clan 335
covek 411 - ne-Covek 411,
484 - ,.oovek po sebi" 631
- ,.covek kao takav" 631 "treei covek" 631
cula 281, 295, 317, 357, 384,
385, 389, 393, 410, 412, 490,
502, 503 - obdaren culima
294 - culan 325 - culno
142, 410, 453, 470, 484, 544
- culni kvalitet 470
D
dan 504
dativ 450
dedukcija 174, 565 - dednktivan 570
definicija 5, 8, 9, 18, 24, 54,
68, 69, 86, 112-114, 117, 143,
153, 164, 214, 263, 264, 267,
276, 278, 280, 285, 300, 304,
321, 325-328, 330-334, 336339, 344-350, 352-355, 372,
374-381, 387, 388, 391, 392,
395-400, 405, 430, 432, 437,
438, 442, 466, 467, 471, 474,
480, 495, 497-507, 509-518,
520-525, 528-530, 534-541,
661
662
663
E
ekteza 98, 99, 103
ekvipolentan 14
elementaran 444 - elementi
151, 155, 267, 271, 274, 275,
279, 306, 321, 330, 331, 335,
346, 373, 374, 378, 380, 387,
464, 479, 496, 529, 569, 587,
596 - prvi element 596
Em p e do k l e 387, 455
entimem 225, 259, 569
epiheirem 564
E r e t r e j ci 339
eristika (borba u prepiranju)
007 - eristil!ar 009, 619,
620 - eristil!ki 372, 561,
562, 006, 007' 608
esencija 152
etika 322 - etil!ki 386, 409,
410 - etil!ki dobro 137, 375
E t i o p l j a n i n 592
Euarh 644
Eutidem 627
F
figura 29, 31, 91, 93, 97, 100,
101, 113, 123, 129, 134, 135,
136, 141, 142, 147, 151,
154-156, 163-166, 168, 172,
174, 192, 197, 198, 203, 205,
207, 213, 220, 223, 225, 200,
261, 266, 269, 271, 288, 291,
305, 308, 316, 327, 354, 472,
553, 605, 607-609 - prva
figura 94, 98, 101, 102, 104,
105, 107, 108, 114, 116,
126-128, 130-134, 136, 141,
145, 147, 148, 156, 166-168,
171, 189, 191, 194-197, 200,
201, 203, 204, 206, 207, 210,
223-226, 266, 288, 289, 291,
299, 300, 307, 334 - silogizam prve figure 95 - druga
figura 93, 102, 103, 105, 123,
141, 147, 148, 156, 166, 168,
174, 180, 189, 191, 192, 194,
195, 197, 198, 200-203, 205,
664
I
ideja 280, 301, 410, 487,
507, 508, 516, 519, 538
identican 43, 53, 54, 79,
145-148, 150, 172,
208-210, 217, 262, 281,
318, 319, 321, 327, 329,
338, 342, 345, 347, 349,
488,
110,
206,
302,
334,
351,
665
666
jacina 423
jasan 496, 498, 527, 529, 544,
547, 552, 558, 565, 597, 623,
644 - jasno 153, 522, 524,
530, 533-536, 540, 541, 545,
548, 551, 553, 555, 556, 560,
562, 563, 566, 586, 601, 603,
610, 615, 618, 619, 621, 622,
626, 628, 647 - jasnoea 394
- jasnost 349
jedini 416, 479, 594
jedinica 140, 260, 263, 278, 279,
315, 318, 327, 336, 395, 396,
502, 504, 606 - jedinka 348
- jedno 280, 281, 384, 438,
439, 456, 499, 531, 599, 603,
632, 645, 646
jedinstvo 69, 91, 95, 280, 306,
332, 337, 346, 353, 354, 355,
358, 379, 599
jednak 136, 270, 271, 325, 335,
450, 456, 506, 512, 517, 597,
641 - jednako 19, 518 jednakost 269, 281, 309, 324,
354, 506, 512, 513
Kainej 284
K a l i j a 11, 142, 143, 281, 302,
358, 621, 631 - ne-K a 1 i i a
281
K ali k l e 611
K ali ope 614
kao takav 383, 437, 488
kao takvo 268, 270, 283
katasilogizam 213
kategorije 11, 12, 30, 32, 160,
297, 302, 381, 390, 533, 535,
539, 602, 628, 631, 632 [deset kategorija:] supstancija, kvantitet, kvalitet, odnos,
mesto, vreme, polozaj, posedovanje, delanje, trpljenje
7, 8 - kategorije aktivnosti
590
kentaur 323
kisa 343
kitara 621
Kleofon 617
K leon 142, 643
kolicina 517, 629
komensurabilan 154, 165, 321
kompozicija 588
konacan 285, 298, 300, 310,
319, 521
konkluzija 93, 194, 261, 262,
266, 269, 273, 279, 282, 284,
289, 314-316, 318, 319, 326,
331, 337, 357, 646
konkretan 599 - konkretnost
599
konsekucija 40, 639
konsekvencija 513, 568
kontingencija 112, 117- kon
tingentan 70, 88, 89, 103,109,
111, 112, 114, 115, 117-120,
122, 123, 125-128, 131-134,
138, 151 - nekontingentan
119 - kontingentno 124,
128 130 - nekontingentno
70, '110, 113, 123 - kontingentno-negativan 120 - kon
667
133
668
L
L a k e d e m o n j a n i 532
laz 70, 320, 373, 610
lazan 39, 41, 53, 54, 59-64, 67,
72, 75, 77-79, 101, 116, 150,
171, 175-183, 185, 186,
198-201,
203,
211-213,
291-295, 318, 321, 342, 347,
372, 394, 400, 402, 444, 476,
526, 534, 550, 558, 560-563,
565, 566, 592, 600-602, 604,
609, 622, 624, 631, 634, 639,
646 - lafno 136, 175, 184,
199, 202, 224, 280, 284, 548,
[izgubljena
tragedija Kleofontova] 617
manifestovanje 351
masa 383, 384
matematicar 287 - matematicki 287, 391 - matematika
287, 553
medicina 91, 206-208, 288, 319,
373, 383, 390, 402, 421, 500,
505, 506, 523, 524, 567' 602
- medicinska nauka 207 medicinski 602 - medicinsko 282
669
'
nabrajanje 588
nacin 44, 74, 100, 101, 115, 116,
127, 130, 132-134, 138, 139,
141, 143, 147, 149-151, 591,
592, 600, 604, 630, 635, 636,
638, 639
naglasak 628 - nagla.Savanje
588, 628
nagon 340
napad 543, 552, 610, 617
napisan 590, 628, 631
nastava 501 - naucen 631
nauka 19, 20, 23, 26, 31, 32, 41,
44, 85, 91, 111, 117, 152, 158,
159, 183, 206-208, 223, 224,
259, 261, 262, 264, 265, 266,
268, 271, 272, 275-279, 282,
283, 285, 287' 288, 294, 295,
307, 315-317, 318, 319-322,
327, 333, 354, 357-359,
371-373, 379, 386, 387, 393,
399, 402-405, 407, 415, 421,
433, 434, 438-440, 447, 449,
450, 451, 454, 458, 462, 466,
467, 469, 471, 472, 476-479,
486, 497, 498, 501, 504, 515,
517, 523, 524, 529, 533, 544,
548, 566, 567, 569, 587, 588,
602, 606, 608, 609, 618, 642,
648 - demonstrativne nauke
11, 85, 304, 356, 357 - filozofske nauke 373 geometrijska nauka 606 - matematicke discipline 288 -
671
670
Nemezis 400
nemoguc 15, 109, 113, 115, 116,
122, 144, 149, 157, 190, 219,
266, 268, 273, 291, 297, 305,
510, 511, 550, 623, 640 nemoguce 40, 61, 62, 68,
70-74, 76, 91, 104, 110, 113,
114; 116, 117, 121, 124, 125,
135, 150, 151, 164, 165, 170,
175, 177, 186, 198-204, 207,
209, 212, 215, 281, 284, 292,
294, 295, 297, 298, 301,
303-305, 307, 312, 314,
317-319, 326, 327, 333-335,
347, 353, 357, 373, 410, 418,
423, 439, 444, 445, 448, 490,
509, 510, 523, 524, 533, 537,
539, 552, 553, 556, 594, 595,
601, 605, 608, 635 - Iogicki
nemoguce 116, 642 - nemogucnost 72, 118, 136, 172,
211, 212, 326, 533, 634
neodreden 61, 85, 87, 91-93, 96,
100, 101, 111, 113, 119, 122,
125, 127, 129, 131, 132, 143,
342, 434, 503 - neodre4eno
341, 632
neoduhovljen 443, 519
neogranicen 586, 602
neotivljen 585
neparan 34, 36, 136, 140, 165,
208, 279, 327, 344, 345, 436,
523 - neparno 267, 268,
304, 443, 444, 504, 590 neparnost 268, 304
nepodreden 392
neposredno 533, 544, 545
nepostojanje 14, 41, 72, 186,
280, 286
nepravilan 501 - nepravilno
570
neprijatelj 382, 383, 409, 410,
422
neprolaznost 309
nepropadljivo 512, 513
nesaglasnost 384
nesamerljivost 136
672
obrnut 339, 411, 427, 502 obmuto 412, 414, 448, 459,
526
ocevidnost 197, 259
odgovor 68, 547, 554, 559, 594,
600, 606, 616, 618, 620-622,
630, 633, 640, 647
odnos 17, 19, 21, 22, 24, 25, 30,
33, 34, 40, 42, 66, 67, 94,
103, 104, 115, 128, 131, 134,
135, 137, 138, 146, 301, 302,
309, 381, 480, 505, 511, 515,
524, 537, 557, 563, 567, 591,
592, 596, 597, 599, 601, 607,
628, 631, 633-636, 638
odobravanje 330
odredba 302, 303, 319, 326,
379, 380, 381, 434, 436, 468,
470, 502, 503, 511, 512, 515,
516, 524, 601, 613, 635 odreden 93, 116, 117, 135,
143, 152, 155, 156, 160-162,
225, 270, 276, 282, 287, 301,
305, 316, 317, 325, 342, 349,
354, 358, 372, 383, 386, 391,
392, 398, 418, 422, 423, 434,
435, 446, 457, 458, 462,
464-472, 474, 477, 479, 481,
482, 487-490, 492, 493, 503,
504, 506, 508, 515, 517, 529,
531, 534, 535, 538, 541, 542,
554, 555, 562, 567, 569, 590,
594-597, 602, 608-610, 168,
626, 636, 637 - odredeno
341 - odredivanje 465, 467,
492
odrel:an 262, 606, 630, 641 odreeno 551- odricanje 53,
54, 57, 61, 64, 65, 259, 263,
281, 282, 286, 635
odsustvo 428, 432
oduhovljen 401, 453, 480 oduhovljeno 483, 484
oduzet 432- oduzimanje 429,
432, 562
odvajanje 599 - odvojen 463,
599, 641 - odvojeno 270,
354, 356, 567, 631, 642
673
674
Pirej624
pitagorovci 340
Pitak 225
pitan 643 - pitanje 68, 544546, 548-555, 557, 558, 560562, 565, 567, 568, 570, 589,
591, 592, 594, 595, 597-601,
604-606, 610, 611, 615, 616,
618-621, 624-627, 629, 630,
633, 636, 639-641, 643-646,
648 - postavljanje pitanja
543
planeta 285, 286
Plato n 497, 499, 519
pobeda 601
pobijanje 168, 171, 173, 193,
194, 208, 214, 401, 404, 405,
407, 409, 412, 417, 446, 463,
465-469, 471-475, 477, 481493, 534, 535, 538-540, 568,
585, 587, 588, 591-605, 609,
610, 613, 614, 617, 619623, ,625-627, 629, 633, 636,
638-641, 645, 646 - pobijen
160, '193-197, 199, 200, 211,
434, 435, 477, 480, 541, 602,
616, 619-622 - ,neznanje
pobijanja" 595
pocetak 341, 593
podela 42, 43, 53, 57, 152, 153,
329, 343, 346-348, 374, 387,
438, 439, 441, 484, 504, 507,
528, 551, 588, 590, 595, 605,
626, 627 - podeljen 385,
507, 508, 567, 590, 626, 627
podreden 147, 222, 287, 346,
440, 506 - podre4enost 287
podvrsta 615
poetika 56 - poetski 511 poezija 590
pogled 601
pogrdan 67, 211, 290-294, 308,
404, 451, 472, 484, 547, 560,
562, 566, 588, 601, 604,
606-608, 622, 624, 634, 637
- pogr~no 75, 104, 123-125,
157, 158, 161, 170, 172, 211,
321, 341, 398, 512, 517, 586,
675
676
677
678
R
rasprava 266, 373, 378, 535,
647 - raspravljan 342, 548
- raspravljanje 155, 285,
328, 336, 356, 375, 376, 383,
385, 394, 395, 401, 405408,
463, 465, 476, 478, 479, 503,
525, 530, 535, 537, 542, 544,
546-548, 551, 552, 554, 555,
559, 561, 562, 5,68, 586, 587,
590, 604, 605, 610, 615, 616,
618, 621, 646, 647
rastocavanje 441, 448 - rastoeen 447, 448
rasuilivanje 359, 626
ravan 327 - ravnokrak 271
- ravnostran 269, 271, 305
- ravnostrano 267
ravnoteza 286, 496, 512 neravnoteza 287
razboritost 322
razgovor 510
razlaganje 620, 622, 646
razlil:it 43, 66, 148, 150, 168,
169, 173, 187, 269, 270, 274,
275, 287, 301-303, 319, 327,
333, 334, 336, 337, 341, 347,
348, 351, 353, 354, 356, 357,
371, 372, 375, 376, 387, 391,
392, 395, 401, 402, 408, 436,
440, 456, 458, 465, 466, 473,
476, 479, 501, 503, 521, 522,
531, 533, 551, 559, 563, 591,
679
680
retorika
56, 373, 569, 593, 648 retorski 259, 617, 648
rob 590
rod 8-11, 31, 40, 42-44, 144,
177-181, 184, 226, 227, 295,
302, 329, 345, 346, 348-351,
353-356, 358, 378-380, 386390, 392, 393, 399, 404, 405,
428, 434-446, 448, 449, 452,
453, 455, 456, 476, 478, 479,
499, 502, 506-510, 517, 520,
522, 529, 531, 534, 538, 541,
549, 586, 606, 642 - muski
rod 590, 614, 643 - srednji
rod 447, 590, 614 - zenski
rod 590, 614, 643 - krajnji
rodovi 447
roditelji 384, 387
rutno 419
rufnoea 430
s
sadaJnji 342, 378, 406, 470 -
522, 527
sastavljanje 53, 529, 626, 632
savladivanje 451
savrsen 101, 112, 132, 133, 136,
482, 483
sfera 286 - sferni 286
shema 355
shvatanje 320, 502, 529
Sicilija 621
silogisticki 140, 331, 609 -
Skit i j a 281
sklad 325
sklonost 157, 450, 559, 568,
569
/
slaganje 614
sled 41, 42- sledovanje 73, 74,
681
Spartanci 623
specificno 270, 348
spekulativan 511
spev 605
spoj 528, 529 - spojen 55,
599
spoljaJnjost 312
sposoban 376, 379, 398, 407,
410, 411, 439, 451, 453, 454,
465, 466, 472, 474, 477, 492,
498, 519, 524, 527, 529, 533,
550, 560, 569, 570, 599, 615
- sposobnost 26, 27, 30, 31,
165, 322, 356-358, 385, 330,
432, 433, 441, 447-451, 453,
474, 483, 492, 493, 511-513,
568, 587, 589, 602, 627, 647
- teorijska sposobnost 178
sreca 349, 400, 421-425, 524
- sreean 408, 532, 612
sredina 353, 389, 446, 521, 523,
613
srediJte 333
srednji 135, 281, 445, 446, 552,
553
sredstvo 402, 403, 423, 436,
476, 535, 554, 570, 607, 610,
617, 622, 625
srodnost 591
stanoviste 566, 610
stanje 19, 26-28, 31, 33, 37,
40, 44, 53, 92, 107, 157,
158, 290, 392, 412, 413, 423,
441, 449-451, 476, 478, 479,
504, 506, 508, 512, 516, 518,
524, 525, 549, 550, 585, 590,
613, 633, 647 telesno
stanje 503
star 425 - starost 425
stav 63, 74, 75, 262, 263, 270,
273, 275-279, 303, 309, 314,
332, 371, 382, 399, 409, 410,
434, 435, 515, 535, 538, 539,
547, 549, 559, 569, 570, 590,
604, 606, 616 - matemati~ki stavovi 319 prvi
stavovi [principi] 568 zaklju~ni stav 306
682
stereometrija 287
strana 345, 567
strast 226, 451
strucnjak 602
stvaralacko 454 stvaranje
448, 511
stvaran 405, 478, 498, 586, 607
- stvarno 292, 293, 301, 406,
478, 505, 564, 603, 613, 643,
645 stvarnost 76, 208,
329, 343, 587, 601
stvor 221, 302, 453 - stvoren
593 - nestvoren 593 stvorenje 281
subjekt 6, 8-12, 24, 28, 34-37,
39, 40, 54, 55, 57-59, 64-72,
74, 78, 80, 85-89, 91, 93-95,
103, 111 125, 135, 139, 143147, 150, 151, 153, 156, 158,
169-172, 175, 206, 210, 212,
215, 221, 224, 260, 263, 267272, 274-277, 281, 292, 296,
297, 299, 301-304, 306-310,
316, 321, 323, 324, 326-328,
337, 344, 345, 347, 350, 351,
353-356, 358, 376, 380, 382,
398-402, 404, 407, 409-411,
414-418, 423, 429, 431, 434436, 438, 441, 442, 446, 452,
455, 456, 461-477, 479, 481,
483-490, 492, 496, 497, 499,
516, 519, 525-527, 529, 536,
539, 541, 542, 569, 589, 591,
592, 597' 599, 602, 621, 640642 - prvi subjekt 303, 304,
353, 470, 477, 478, 486, 490,
491, 519, 526 - drugi subjekt 490, 491 - korelativni
subjekt 482
subordiniran 115
sud 13, 14, 77-80, 162, 214-216,
384, 404, 515, 570- su<tenje
14, 404, 515, 522, 607, 609
sumnja 550, 616, 618, 620
sunce 322-324, 352, 470, 504sun~na svetlost 317
suprotan 33, 35, 36, 38, 39, 4244, 58, 59, 62, 64, 65, 67, 70,
sviranje 382
svodenje 148, 166, 168, 202
svojstven 7-10, 12-14, 19, 21,
40, 42, 103, 135, 143, 144,
152, 156, 162, 216, 217,
227, 261, 262, 266, 272, 276279, 288, 292-295, 304, 320,
328, 331, 334, 345, 372, 373,
376, 378-381, 391, 394, 395,
397, 398, 400, 406, 423, 424,
427, 428, 432, 461, 463, 466,
471, 473, 475-477, 480, 484,
485, 489-491, 495, 496, 498,
499, 506, 507, 509-511, 520,
524, 537, 539, 541, 543, 552,
565, 587, 592, 598, 600, 605,
606, 608-610, 614, 622, 634
- svojstven po sebi 463 svojstveno 462, 464, 465, 467470, 477-481, 483, 484, 490
- uvek svojstveno 463 svojstvenost 10, 11, 14, 21,
38, 37/r377, 399, 437, 461464, 466-475, 481-493, 496,
499, 539, 540, 541
s
Iirina 507, 508, 593
Ikola 610, 611
T
tacka 15, 267, 268, 318, 342,
344, 396, 495, 501, 502 t~ka gledita 304
tacnost 588
Tartar 340
telesno stanje 418- telo 15, 16,
19, 23, 24, 34, 226, 227, 270,
335, 388-393, 413, 423, 428,
451, 453, 461, 462, 465-468,
473, 477, 478, 488, 490, 493,
502, 505, 514, 523, 528, 536,
549, 550
T e m i s t o k l e 621
Teodor 648
683
684
685
v
vaseljena 18, 593
vatra 336, 337, 340, 379, 464467, 473, 478-480, 489, 493,
514, 523, 529
vazduh 455, 481, 492, 516, 529,
533, 534
vazenje 600
vecan 383, 384, 387, 462, 639
- v~no 384, 461
velicina 215, 278, 279, 285, 320,
381, 597, 598
vestina 30, 373, 382, 383, 544,
547, 568, 570, 587, 602, 603,
606-609, 613, 618, 648
lekarska ve5tina 178
vetar 455, 459, 516
visina 325
voda 341, 343, 379, 455, 507,
510
volja 452, 513, 516
vreme 1, 16, 17, 19, 26, 28, 32,
35, 40, 42, 43, 53-55, 57, 64,
116, 117, 270, 276, 301, 302,
341, 342, 376, 381, 390, 406,
418, 425, 436, 461-463, 503,
508, 512, 528, 551, 561, 591,
592, 600, 610, 617, 628, 631,
633, 635, 636, 638, 646, 648,
632 - zgodno vreme 160
- vremen 376, 377 - vremenski 461-463
vrlina 26, 30, 38, 40, 44, 377,
399, 412, 422, 428, 430, 435,
440, 445, 446, 449, 457, 469,
686
z
zabuna 600, 645
zadovoljstvo 137, 160, 162, 163,
383, 389, 390, 397, 408, 415,
425, 430, 432-435, 437, 439,
447, 452, 515, 516, 559, 611,
630
zajednicki 150, 270, 282, 319,
350, 355, 378, 395, 397, 402,
405, 429, 451, 467, 520, 523,
524, 548, 561, 562, 597, 602,
603, 609, 614, 632 - zajednicko 349, 396, 541
zakljucak 11, 86, 91, 95, 98,
101, 103-109, 112-115, 117,
118, 120-123, 125-129, 130,
132, 133, 135-141, 143, 144,
146, 148, 150, 151, 153, 155,
157-161, 163-165, 168, 173176, 178-190, 192-198, 200,
202, 203, 205-208, 211-214,
218, 222, 224, 226, 260,
687
z
zalost 400, 515, 630
zeljenje 425, 427,429, 430, 453,
454, 524, 532 - ielja 226,
500, 516, 545
1.ivljenje 419, 490 - zivot 423,
444, 455, 490, 520, 532, 594
- veeni zivot 455
1.ivotinja 411 - ne-zivotinja
411
1.udnja 491, 500, 513, 515, 516,
533, 612
SADRZAJ
Dr Bogdan Sdic: ARISTOTELOV ORGANON
Prvi deo
Kategorije
Glava prva - [Homonimi, sinonimi, paronimi] . . . . . . . . . .
Glava druga ,..,.. [0 raznim izrazima] . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Glava treca - [Predikat predikata - Vrste i rodovi] . . . .
Glava cetvrta. - [Deset kategorija] ................. , ...
Glava peta - [Supstancija] .... . ......... . .......... , . .
Glava sesta ...,.... [Kvantitet] . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Glava sedma- [Odnos - relacija] . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Glava osma - [Kvalitet] . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Glava deveta - [Delanje, trpljenje i druge kategorije] . . . .
Glava deseta- [Suprotnosti] .. .. .. .. . . .. .. . .. .. .. . . .. .
Glava jedanaesta - [0 kontremim suprotnostima] . . . . . .
Glava dvanaesta - [Ranije] ................. . . . .... . . .
Glava trinaesta - [Istovremeno (simultano -l114a)] . . . . . .
Glava cetrnaesta - [Kretanje) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ... .
Glava petnaesta - [,lmati") . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Napomene . .. . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . ... . . . . . . . . . . . . . .
Drugi deo
0 tumacenju
Glava prva - [Govor i pisanje. - Istinit i la.Zan govorl
Glava druga - [Imenice. Proste i sl<>Zene imenice. PadeZi]
Glava treca - [Glagol] . . .. .. .. . .. . .. . .. .. .. . . . . .. .. . .
Glava cetvrta - [Govor i rel!enica] . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Glava peta - [Afirmacija i negacija. Prosta i sl&ena reCentca]. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Glava sesta - [Afirmacija i negacija. - Kontradikcija]. . .
Glava sedma - [Op8te (univerzalno) i pojedinal!no (singu~o). - .Suprotnost reeenica: kontradikcija i kontran)etet] , . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
44 Organon
5
6
7
7
.8
15
19
26
32
33
39
40
42
43
44
A6
53
53
54
55
56
57
57
689
60
60
64
68
70
73
77
81
Treci deo
Prva analitika
K n j i g a p r v a - [Teorija: o silogizmu] . . . . . . . . . . . . . .
Glava prva - [Zadatak analitike. - Premise. Termin. Silogizam i njegove vrste] . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Glava druga - [Konverzija ili preokretanje cistih reeenica]
Glava treca - [Kooverzija reeenica prema njihovom modalitetu] . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Glava cetvrta - [Kategoricki silogizam prve figure. Pravila
za izvo4enje zaklju~a u prvoj figuri] . . . . . . . . . . . . .
Glava peta - [Pravila za izvo4enje zakljueaka u drugoj
figuri] ..... ,_,_/. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Glava sesta - [Pravila za izvo4enje zakljucaka u treeoj
figuri. - Ka:tegoricki silogizam treee figure] . . . . . .
Glava sedma - [Zaklju~ci pomoeu preokretanja iii konverzije u svim figurama. - Odnos izme4u tri silogisticke
figure. - Redukcija silogizama] . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Glava osma - [Modalni silogizmi. - Silogizmi sa dve
nulne premise] . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Glava deveta - [Modalni silogizmi. - Silogizmi prve figure: jedna premisa je nulna, a druga asertoricna]
Glava deseta - [Modalni silogizmi. - Silogizmi druge figure: jedna premisa je nuZna, a druga asertoricna]
Glava jedanaesta - [Modalni silogizmi. - Silogizmi treee
figure: jedna premisa je nulna, a druga asertoricna]
Glava dvanaesta - [lzvedeni stavovi. Pore<tenje izme4u
kategorickih i modalnih silogizama koji se odnose na
nulno] . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . .. . . . . . . . . . .. . .
Glava trinaesta - [Modalni silogizmi. Zakljucci iz mogucih
ili kootingentnih premisa. Posebna pravila za konverziju mogucih ili kontingentnih premisa] . . . . . . . . . . . .
Glava cetrnaesta - [Modalni silogizmi. - Silogizmi prve
figure sa dve kontingentne premise] . . . . . . . . . . . . . . . .
Glava petnaesta - [Modalni silogizmi. - Silogizmi prve
figure: jedna premisa je kontingentna iii moguca, a
druga asertoricna iii prosta, stvama] . . . . . . . . . . . . .
690
85
85
85
88
90
93
97
101
103
104
lOS
106
109
109
112
114
.u
120
123
126
127
129
131
132
134
137
138
141
142
145
149
151
152
154
156
157
158
159
160
161
162
162
691
692
163
164
164
164
220
221
222
223
225
229
166
168
173
173
175
180
183
187
189
190
192
194
195
197
200
201
202
205
208
.210
213
213
214
214
218
Cetvrti deo
Druga analitika
K n j i g a p r v a -:- Teorija dokaza . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Glava prva - [Nu!nost saznanja koja su ranije postojala]
Glava druga - [Nauka i dokaz] . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Glava treca - [Kritike izvesnih zabluda o znanju i dokazu]
Glava cetvrta- [Definicije ,o svakom", ,po sebi" i ,opste",
[,univerzalno"] . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Glava peta - [0 zabludama u opstosti dokazivanja]
Glava sesta - [0 nu!nom i bitnom karakteru premisa dokazivanja] . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Glava sedma- [0 nekomunikabilnosti to jest nespojljivosti
vrsta] .. . . ......... . .......... . . . .... .. ..........
Glava osma - [lz univerzalnih premisa proizlazi veean zakljucak] . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Glava deveta - [Svojstveni principi dokazivanja koji se ne
mogu dokazivatil . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Glava deseta - [Razliciti principi] . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Glava jedanaesta - [Aksiome] . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Glava dvanaesta - [Naueno ispitivanje] . ....... . , . . . . . . .
Glava trinaesta- [Znanje cinjenica i uzroka] . . . . . . . . . . . .
Glava cetrnaesta - [P.reimucstvo prve figure] .. , . . . . . . . . .
Glava petnaesta- [Negativne nep<>sredne propozicije] . . .
Glava sesnaesta- [Zablude i neznanje koji proizlaze iz neposrednih premisa] . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Glava sedamnaesta- [Neznanje i zabluda koji proizlaze iz
posrednih premisa] . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Glava osamnaesta - [Neznanje posmatrano kao negacija
nauke] . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Glava devetnaesta - [Da li su principi dokazivanja konacni
iii beskonacni po broju] .. . .. .. . .. .. .. . .. .. . .. .. . ..
Glava dvadeseta - [Broj srednjih termina nije beskrajan]
Glava dvadeset prva- [U negativnim dokazivanjima srednji
termini nisu beskrajni po broju] . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Glava dvadeset druga - [U afirmativnim dokazivanjima
broj termina je konaean] .. .. .. .. .. . .. . .. .. . .. .. .. .
Glava dvadeset treca - [Korolarije] . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Glava dvadeset cetvrta- [Preimucstvo univerzalnog dokaza]
Glava dvadeset peta- [Visa Vrednost afirmativnog dokaza]
259
259
261
264
266
269
271
274
276
276
278
280
282
285
288
288
290
292
295
295
297
298
300
305
307
311
693
Peti deo
Topika
K n j i g a p r v a - [Opsti pogledi o dijalektici. - Predmeti
dijalektike. - Dokazi] .. .. .. .. .. .. . .. .. .. .. .. .. .. .
Glava prva - [Plan ove rasprave] . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Glava druga - [Korist dijalektike] . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
694
313
315
315
315
316
316
318
320
322
323
323
324
325
328
329
331
332
334
336
337
338
340
344
350
351
351
353
356
356
360
371
371
373
373
374
375
377
378
380
397
397
398
401
404
406
407
409
411
413
415
417
421
421
424
428
430
431
437
437
440
444
447
380
381
383
385
385
386
387
393
393
394
432
695
451
455
461
461
463
468
472
477
481
485
488
492
495
495
496
498
501
505
506
513
514
516
519
521
523
525
528
696
Glava sesta - [Odgovor na verovatna i neverovatna tvrdenja kao i na tvrdenja koja pripadaju i koja ne pripadaju stvari] ...... ... . . ................ . ....... .
G/ava sedma - [Osobina ispitivanja] ................. .
Glava osma - [0 odgovoru na indukciju] ............. .
Glava deveta - [0 prethodnim vezbanjima i o neverovatnim tezama] ... ....
Glava deseta - [0 re8enju laZnih dokaza] .............
Glava jedanaesta - [Kritike na zakljucivanja i kritike na
protivnika] ...................................... .
Glava dvanaesta - [Kad je dokaz jasan a kad je luan]
Glava trinaesta - [TraZenje principa i traZenje kontremih
suprotnosti] ..................................... .
Glava cetrnaesta - [Kako se postaje valjan i VeSt dijalekticar] ......... ... ............................ .
Napomene ...... . ...... . .............................
Sesti deo
Glava prva _;. [Uvod. - Cilj i saddina spisa. - Sofisti
i sofisticki zakljucci] ... . ......................... .
Glava druga - [0 raznim vrstama dokaza u raspravljanju]
Glava treca - [Pet ciljeva sofistickog dokazivanja] ..... .
Glava cetvrta - [Pobijanje] .......................... .
Glava peta - [Opis pobijanja izvan govora] ...........
Glava sesta - [Svodenje paralogizama na ,neznanje pobijanja" - ,ignoratio elenchi"] ... . ...... . ........ .
Glava sedma - [Uzroci paralogizama] ................ .
Glava osmlf. - [Sofisticka pobijanja s obzirom na njihovu
matenJU] ... ...... . .............................
Glava deveta - [Nemogucnost da se upoznaju sva pobijanja] ................................. .. . . . .
Glava de~eta - [~okazi osnovani na reeima i dokazi osnovam na stvanma] ................... . ........... .
Glava jedanaesta - [Razne vrste pobijanja] ........... .
Glava dvanaesta - [Drugi predmet sofistike: baciti protivnika u zabludu iii u paradoks] ................... .
Glava trinaesta- [Sofisti navode protivnika na prazne reei]
Glava cetrnaesta - [Solecizam - gramaticka, jezicna greska] ................ .. .......................... .
Glava petnaesta - [Rasporedivanje dokaza] . .......... .
Glava sesnaesta - [Re8enje paralogizama] ............. .
Glava sedamnaesta - [0 prividnim re8enjima sofizama]
G/ava osamnaesta - [Pravilno re8enje sofistickih silogizama]
Glava devetnaesta - [Re8enje pobijanja koja dolaze od homonimije i amfibolije] . .......................... .
Glava dvadeseta - [Re8avanje pobijanja osnovanih na podeli i sastavljanju] ............................. .
556
557
558
559
560
561
565
566
568
571
585
587
587
588
591
595
598
600
602
603
606
610
612
613
615
618
619
624
625
626
697
628
628
632
632
635
638
639
639
640
640
Lektori
Ljiljana LapcevU
Iovan Sijak
641
642
644
646
649
657
tampa
COP DELO
Ljubljana