Zbornik Radova Sveucilista U Dubrovniku

ISSN 1849-630X
SVEUILITE U
DUBROVNIKU
UNIVERSITY OF
DUBROVNIK
1. ZBORNIK SVEUILITA
U DUBROVNIKU
Dubrovnik, 2014.
Izdava/Published by
SVEUILITE U DUBROVNIKU/UNIVERSITY OF DUBROVNIKU
~~~
Glavna i odgovorna urednica/Editor-in-Chief

prof. dr. sc. Vesna Vrtiprah
~~~
Uredniki odbor/Editorial Board

prof. dr. sc. Ivo Ban, predsjednik Urednikog odbora
izv. prof. dr. sc. Mato Brautovi
izv. prof. dr. sc. eljko Kurtela
prof. dr. sc. Vladimir Lipovac
prof. dr. sc. Mateo Milkovi
izv. prof. dr. sc. Ivona Vrdoljak Ragu
~~~
Lektor/Language Editor
dr. sc. Antun esko
~~~
Prijevodi i korektura na engleskom/

Translation and proof-reading into English
Gnosis
~~~
Klasifikacija lanaka/Classification of articles

Jelena Lui, dipl. knji.
Ane Pujo, dipl. knji.
~~~
Grafiko oblikovanje/Graphic design

Diana Njiri, mag. medior. publ.
Davorka Turinovi, mag. oec.
~~~
Oblikovanje naslovnice/Cover design

Diana Njiri, mag. medior. publ.
~~~
Adresa izdavaa/Publisher's address

Sveuilite u Dubrovniku
Branitelja Dubrovnika 29, 20000 Dubrovnik
Telefon/Telephone: +385 (0) 20/445-708
E-mail: izdavastvo@unidu.hr
~~~
Zbornik izlazi jedanput godinje./Journal is issued once a year.

~~~
Tisak/Printing
Tiskara Zelina
~~~
Naklada/Edition
150 primjeraka/copies
SADRAJ
SADRAJ
RIJE GLAVNE UREDNICE ............................................................................................ I.

1. IZAZOVI RAZVOJA CRUSING-TURIZMA U
DUBROVAKO-NERETVANSKOJ UPANIJI.............................................. 1
prof. dr. sc. Ivo Ban ~ izv. prof. dr. sc. Doris Perui ~ prof. dr. sc. Vesna Vrtiprah
2. VRIJEDNOSTI, MENADMENT, DRUTVENA

ODGOVORNOST, HUMANIZAM....................................................................... 37
doc. dr. sc. Katja Bakija ~ prof. dr. sc. Maja itinski
3. ULOGA SVEUILITA U DUBROVNIKU U RAZVITKU I

MODERNIZACIJI SEKTORA AKVAKULTURE U REGIJI................. 55
doc. dr. sc. Ana Gavrilovi ~ doc. dr. sc. Jurica Jug-Dujakovi
4. POSEBNOSTI PROGRAMA ZA STUDIJ SESTRINSTVO

SVEUILITA U DUBROVNIKU U FUNKCIJI RAZVOJNIH
POTREBA DUBROVAKO-NERETVANSKE UPANIJE.................... 83
dr. sc. Narcis Hudorovi, dr. med.
5. EUROPSKA UNIJA I NJENE REGIJE PERSPEKTIVE

RAZVOJA DUBROVAKONERETVANSKE UPANIJE.................. 107
prof. dr. sc. Vinko Kandija ~ doc. dr. sc. Igor Cvei ~ Vinko Zaninovi, mag. oec.
6. POLITIKI I ADMINISTRATIVNI ASPEKTI REGIJE:

REGIONALIZAM, REGIONALIZACIJA I REGIONALNA
POLITIKA........................................................................................................................ 125
izv. prof. dr. sc. Pero Maldini
7. PROSTORNO PLANIRANJE U FUNKCIJI ODRIVOG

RAZVOJA TURIZMA DUBROVAKO-NERETVANSKE
UPANIJE........................................................................................................................ 155
doc. dr. sc. Zrinka Rude, dipl. ing. arh. ~ Jure Mari, prof.
8. MOGUNOSTI I NAINI JAANJA BRENDA DUBROVNIKA

UZ POMO FILMSKE INDUSTRIJE I ORGANIZIRANJA
DOGAAJA.................................................................................................................... 175
izv. prof. dr. sc. Boo Skoko
9. LOKALNA SPORTSKA TRADICIJA KAO DIO

DUBROVAKOGA KULTURNOG IDENTITETA................................... 193
dr. sc. Klara iljeg ~ dr. sc. Ana Perini Lewis ~ dr. sc. Joko Sindik
1. ZBORNIK SVEUILITA U DUBROVNIKU
10. SVEUILITE U DUBROVNIKU NOSITELJ

OBRAZOVNOGA RAZVOJA DUBROVAKO-NERETVANSKOGA PODRUJA..................................................................... 209
prof. dr. sc. Mateo Milkovi
11. UPORABA SUNEVE ENERGIJE ZA UNAPREENJE

POLJOPRIVREDNE PROIZVODNJE NA PODRUJU
DUBROVAKO-NERETVANSKE UPANIJE............................................ 239
doc. dr. sc. Mato Mikovi ~ eljko Batinovi, mag. ing. el. ~ Hrvoje Brnas, dipl. ing. el. ~ mr.
sc. Jasmina Drui ~ izv. prof. dr. sc. Marija Miroevi
CONTENTS
CONTENTS
FOREWORD FROM THE EDITOR-IN-CHIEF ...................................................... I.

1. CHALLENGES AND DEVELOPMENT OPPORTUNITIES
FOR MODERN CRUISE INDUSTRY IN THE
DUBROVNIK-NERETVA COUNTY..................................................................... 1
Ivo Ban, Ph. D. ~ Doris Perui, Ph. D. ~ Vesna Vrtiprah, Ph. D.
2. VALUES, MANAGEMENT, SOCIAL RESPONSIBILITY,

HUMANISM...................................................................................................................... 37
Katja Bakija, Ph. D. ~ Maja itinski, Ph. D.
3. ROLE OF THE UNIVERSITY OF DUBROVNIK IN THE

DEVELOPMENT AND MODERNIZATION OF THE
AQUACULTURE SECTOR IN THE REGION.............................................. 55
Ana Gavrilovi, Ph. D. ~ Jurica Jug-Dujakovi, Ph. D.
4. SPECIFICITIES OF THE NURSING STUDY PROGRAMME

AT THE UNIVERSITY OF DUBROVNIK IN THE FUNCTION
OF THE DEVELOPMENTAL NEEDS OF DUBROVNIK-NERETVA COUNTY.................................................................................................. 83
Narcis Hudorovi, MD, Ph. D.
5. THE EUROPEAN UNION AND ITS REGIONS - DEVELOPMENT

OUTLOOK FOR THE DUBROVNIK-NERETVA COUNTY............... 107
Vinko Kandija, Ph. D. ~ Igor Cvei, Ph. D. ~ Vinko Zaninovi, mag. oec.
6. THE POLITICAL AND ADMINISTRATIVE ASPECTS OF

THE REGION: REGIONALISM, REGIONALIZATION AND
REGIONAL POLITICS............................................................................................ 125
Pero Maldini, Ph. D.
7. THE ROLE OF URBAN PLANNING IN SUSTAINABLE

TOURISM DEVELOPMENT................................................................................ 155
Zrinka Rude, Ph. D., arch. ing. ~ Jure Mari, prof.
8. POSSIBILITIES FOR REPOSITION BRANDING OF

DUBROVNIK THROUGH FILM INDUSTRY AND EVENT
MANAGEMENT........................................................................................................... 175
Boo Skoko, Ph. D.
9. THE LOCAL SPORT TRADITION AS PART OF DUBROVNIKS
CULTURAL IDENTITY........................................................................................... 193

Klara iljeg, Ph. D. ~ Ana Perini Lewis, Ph. D. ~ Joko Sindik, Ph. D.
10. THE UNIVERSITY OF DUBROVNIK LEADING

THE EDUCATIONAL DEVELOPMENT OF THE
DUBROVNIK-NERETVA COUNTY REGION............................................ 209
Mateo Milkovi, Ph. D.
11. THE APPLICATIONS OF SOLAR ENERGY FOR

IMPROVING AGRICULTURAL PRODUCTION IN THE
DUBROVNIK-NERETVA COUNTY REGION............................................ 239
Mato Mikovi, Ph D. ~ eljko Batinovi, mag. ing. el. ~ Hrvoje Brnas, dipl. ing. el. ~
Jasmina Drui, M. S. ~ Marija Miroevi, Ph. D.
UVODNIK / EDITORS NOTE
UVODNA RIJE GLAVNE I ODGOVORNE

UREDNICE
Potovani,
uz tri znanstvena asopisa Sveuilita u Dubrovniku Nae more,
Ekonomska misao i praksa i MediAnali, koji su pokrenuti prije njegova
osnivanja, ovo Sveuilite otvara dodatni prostor za publicistike aktivnosti
svojim nastavnicima i znanstvenicima, ali i svima onima koji s njime ele
suraivati na osmiljavanju inovativnih planova i programa. Prilozi e se
objavljivati u Zborniku radova, kojega je prvi broj danas pred vama.
Brojna su pitanja i problemi koji trae odgovore i rjeenja u prvom
redu za ekonomski napredak Dubrovako-neretvanske upanije, ali i za njezin
drutveni, kulturni, obrazovni i znanstveni razvoj. Pritom se opravdano oekuje
da u tim odgovorima i rjeenjima sudjeluju upravo znanstvenici i strunjaci ovoga
Sveuilita kako bi se u tome ostvario onaj prestini poticaj kojim bi se oivotvorili
svi brojni raspoloivi resursi dostupni diljem nae upanije i, usporedno s tim, to
snanije se pozicionirao Grad Dubrovnik kao njezino sredite.
Jer, objavljeni prinosi u ovom Zborniku radova trebali bi pridonijeti
znanstveno utemeljenom i strunom rasvjetljavanju razvojnih putokaza i modela
za kreativni rad nositelja lokalne i regionalne vlasti i za uspostavu razvojne
politike usmjerene onim putem kojim valja ii. Naravno, jednokratni recepti za
naznaeno nee biti izravno dani, niti se mogu dati, ali e biti djelotvorni impuls
za razmiljanje o tome kako dalje.
Vjerujemo da e ovaj prvi broj Zbornika radova pokrenuti nae
znanstvenike i strunjake pa i mnoge zainteresirane suradnike Sveuilita u
Dubrovniku na znatno vei angaman i istraivanja usmjerena na razvojne
izazove to stoje pred Dubrovako-neretvanskom upanijom, i njihove emo
tekstove sustavno objavljivati u sljedeim brojevima Zbornika radova.
Unaprijed zahvaljujem svima za njihove dobronamjerne komentare,
sugestije, primjedbe i prijedloge jer nam je neskrivena elja da Zbornik radova
bude prepoznatljiva i poeljna publikacija.
Srdano,
FOREWORD FROM THE EDITOR-IN-CHIEF
Distinguished colleagues,
Along with the three scientific journals published by the University of
Dubrovnik - Nae more (Our sea), Ekonomska misao i praksa (Economic
Thought and Practice) and MediAnali, all initiated before the University was
founded, teachers and researchers, as well as all those who wish to work together
on the development of innovative plans and programmes, now have more room
for their publishing activities. Contributions will be published in the Proceedings,
and the first issue is before you today.
There are many issues and problems that seek answers and solutions,
primarily related to the economic development of the Dubrovnik-Neretva
County, but also to its social, cultural, educational and scientific growth. It is thus
reasonably expected from our researchers and experts to participate in finding
answers and solutions so as to achieve the prestigious stimulus which would
enable the implementation of all available resources across our County, and at the
same time it would position the city of Dubrovnik as its center.
All contributions published in the Proceedings should contribute to
the scientifically-based and professional clarification of the developmental
guidelines and models for the creative work of the holders of local and regional
authorities and for the establishment of a properly oriented development policy.
One-time recipes regarding the above mentioned issues will certainly not be
directly provided, nor can they be offered, but they will be an effective food for
thought about future actions.
We believe that this issue of the Proceedings will encourage a significantly
greater engagement and research which focuses on the developmental challenges
ahead of the Dubrovnik-Neretva County and which is made by our researchers,
experts, and many associates of the University of Dubrovnik. Their papers will
systematically be published in the following issues of the Proceedings.
Thank you in advance for your benevolent comments, suggestions,
observations, and proposals as we truly wish to make the Proceedings a
recognizable and preferred publication.
Respectfully,
Vesna Vrtiprah, Ph. D.
II
Dr. sc. Ivo Ban

Professor emeritus
E-mail: ivo.ban@unidu.hr
Dr. sc. Doris Perui

Izvanredna profesorica
E-mail: doris.perucic@unidu.hr
Dr. sc. Vesna Vrtiprah

Redovita profesorica u trajnom zvanju
E-mail: vesna.vrtiprah@unidu.hr
IZAZOVI RAZVOJA CRUSING-TURIZMA U

DUBROVAKO-NERETVANSKOJ UPANIJI
UDK / UDC: 338.48 : 656.61 (497.5 - 35 Dubrovnik)
JEL klasifikacija / JEL classification: C12, L83, L91, Q50, R40
Prethodno priopenje / Preliminary communication
Primljeno / Received: 1. rujna 2014. / September 1, 2014
Prihvaeno za tisak / Accepted for publishing: 28. studenog 2014. / November
28, 2014
Saetak
Turizam je dominantna djelatnost u Dubrovako-neretvanskoj upaniji.
Po prihodima, zaposlenosti i izvoznoj orijentiranosti u samom je vrhu
regionalnoga gospodarstva. Na ovom podruju gotovo je desetina
hrvatskog turizma mjereno dolascima i noenjima, a ako se ti uinci
stave u odnos prema veliini teritorija (3,2%) i stanovnitva (2,9%),
onda se jasno razabire vanost dubrovako-neretvanskog turizma u
republikim okvirima. Pomorska su krstarenja, tj. crusing-turizam, bitan
segment turizma koji se odvija u zasad dvije izrazite crusing-destinacije
Dubrovniku i Koruli te samo simbolino u Ploama. Dubrovniku pripada
vie od 90 posto ove vrste turizma u DN-i. Ako se gleda dolazak/ticanje/
pristajanje brodova (oko 700) i broj putnika (vie od milijun), onda je
razvidno da je tu skoncentrirana i glavnina problema koji proistjeu iz
1
tog posla. Zbog ogranienih prostornih, prometnih, urbanih, tehnikih

i organizacijskih kapaciteta, te izrazite sezonalnosti koncentracije i
brodova i putnika u samo est mjececi (svibanj listopad), etiri dana
u tjednu (srijeda, petak, subota i nedjelja), pet sati u danu (kasno
prijepodne rano poslijepodne), postavlja se ozbiljno pitanje granica
izdrljivosti ovakva turizma u ovoj destinaciji. U radu se istrauje njegov
razvoj i u Dubrovniku u tu svrhu prihvatni kapaciteti. Uz to razvija se
model odrivog razvoja tog turistikog oblika. Kako su znaajni izravni i
neizravni ekonomski utjecaj pomorskih krstarenja na regionalni turizam i
gospodarstvo u cjelini to je ujedno i respektabilan razvojni izazov. Itekako
je vaan odgovor gdje su granice odrivom crusing-turizmu i koje su
mogunosti njegova razvoja na ovom podruju.
Kljune rijei: turizam, crusing-turizam, prihvatni kapacitet, crusing-destinacija, Dubrovnik, Dubrovako-neretvanska upanija.
Ban, I., Perui, D.,Vrtiprah, V.: Izazovi razvoja crusing-turizma...
UVOD
Turizam je u samom vrhu gospodarskih aktivnosti u Dubrovako-neretvanskoj upaniji. Po dinamici turistikog prometa upanija znatno
premauje republike okvire, pa je njezin udjel u hrvatskom turizmu iz godine
u godinu sve vei. DN je i u crusing-turizmu znatno ispred drugih upanija u
Hrvatskoj. Na tom se podruju ostvare oko 4/5 njegova prometa u Hrvatskoj,
s izrazitom dominacijom Dubrovnika i na razini Hrvatske (vie od 70%) i na
razini upanije (vie od 90%). Gotovo utrostruenje putnika na pomorskim
krstarenjima u proteklih deset godina (2003. 2013.) posljedica je rasta tih
pomorskoprijevoznih i turistikih usluga u svijetu, a poglavito na Mediteranu,
koji ostvaruje iznad prosjene rezultate. Budui da je Jadran 1/5 Mediterana,
rezultati dinaminog rasta itekako se osjeaju na hrvatskom dijelu Jadrana, a
posebno u Dubrovniku i Koruli. Ploe su zasad tek simbolino zastupljene.
Golem interes brodara, operatora, agencija za Dubrovnik pridonosi sve
veem broju brodova i putnika, tj. pritisku na ipak ogranienu infrastrukturu/
prostore za ovakvu vrstu turizma. Neravnomjeran raspored brodova/putnika
tijekom godine, tjedna i dana ini ukupnu problematiku jo sloenijom jer
pomorska krstarenja imaju jak utjecaj na ivot i razvoj crusing-destinacije, utjeu
na drutvenu i socijalnu sferu, gospodarstvo, a nadasve na okoli.
Iako su nepobitne velike izravne i neizravne ekonomske koristi od ove
vrste turizma, njegov razvoj na ogranienom prostoru ne moe biti bezgranian i
nedostatno kontroliran. Zato je potrebno upravljati tim danas sve zastupljenijim
oblikom turizma. Uz to treba utvrditi odrivi nosivi kapacitet jer itekako stoji
potreba dimenzionirati crusing-turizam po mjeri Grada, njegove UNESCO-om
zatiene spomenike cjeline, lokalnog stanovnitva, stacionarnih turista i svih
onih brojnih dnevnih posjetitelja koji ele vidjeti i doivjeti Dubrovnik.
1. TURIZAM TEMELJNI STUP GOSPODARSTVA

Turizam je iznimno vana djelatnost u Dubrovako-neretvanskoj
upaniji (DN). Po prihodima, zaposlenosti i izvoznoj orijentiranosti u samom
je vrhu regionalnoga gospodarstva.1 Na ovo podruje dolazi gotovo desetina
hrvatskog turizma mjereno dolascima i noenjima turista. Ako se ti rezultati
stave u odnos s veliinom teritorija (3,2% povrine HR) i stanovnitva (2,9%
stanovnitva HR), onda se jasno razabire mjesto i uloga dubrovako-neretvanskog
turizma u republikim okvirima. U DN-u na jednoga stanovnika dolazi (2013.)
10,13 turista, a u Hrvatskoj 2,90. Na 1 km2 u upaniji dolazi 696,94 turista, a u
Hrvatskoj 219,84.2
DN je u razdoblju 2003. 2013. imala dinamian rast u turizmu.
Prema podacima upanijske gospodarske komore Dubrovnik.
Izraunano na temelju podataka iz SLJH-2013., 56., tablica 2.2. (povrina, stanovnitvo) i Priopenje, DZS, br.
4.3.2/11., Zagreb, 11. veljae 2014., godina I., 10. (za dolaske i noenja).
1
2
Ukupni su dolasci poveani za 1,70 puta (indeks 2013./2003. = 170,10). Domaih

je turista bilo deset posto manje (indeks 2013./2003. = 90,02), a stranih gotovo
dvostruko vie (indeks 2013./2003. = 193,48). Rast je noenja bio neto sporiji
zbog smanjenja prosjenog boravka turista (2003. prosjeno 5,25 dana; 2013.
4,13 dana).
Turistika su kretanja u Hrvatskoj bila znatno sporija. Dolasci (ukupno)
u istom su razdoblju porasli 1,40 puta (indeks 2013./2003. = 140,14); domaih je
bilo samo jedan posto vie (indeks 2013./2003. = 101,15), stranih 1,47 puta vie
(indeks 2013./2003. = 147,88).3 Takva dinamika turistikih kretanja u DN-u i
Hrvatskoj utjecala je na poveanje udjela upanije, a i Dubrovnika, u hrvatskom
turizmu (tablica 1. i 2.).
Tablica 1.
Dolasci turista u Dubrovako-neretvanskoj upaniji i Gradu Dubrovniku
DN
Godina
Dubrovnik
dolasci
broj
dolasci
udjel u HR (%)
broj
udjel u HR (%)
2003.
696 960
7,85
308 757
3,48
2004.
796 795
8,47
379 618
4,03
2005.
909 374
9,10
462 123
4,62
2006.
928 604
8,94
470 114
4,53
2007.
978 407
8,76
501 218
4,49
2008.
986 851
8,76
509 188
4,52
2009.
957 229
8,75
520 823
4,76
2010.
982 619
9,27
566 702
5,34
2011.
1 046 826
9,14
606 085
5,29
2012.
1 122 420
9,48
656 852
5,55
2013.
1 241 254
9,98
733 291
5,89
Izvor: Izraunano na temelju podataka iz Priopenje Turizam Kumulativni

podaci za razdoblje od sijenja do prosinca 2003. i 2013., DZS, Zagreb.
Izraunano na temelju podataka iz Priopenja Turizam Kumulativni podaci u razdoblju od sijenja do prosinca
2003. i 2013., DZS, Zagreb.
Tablica 2.
Noenja turista u Dubrovako-neretvanskoj upaniji i Gradu Dubrovniku
Godina
DN
Dubrovnik
noenja
noenja
broj
udjel u HR (%)
broj
2003.
3 656 995
7,84
1 322 076
udjel u HR (%)
2,83
2004.
3 944 584
8,25
1 577 864
3,30
2005.
4 478 495
8,71
1 923 092
3,74
2006.
4 385 321
8,27
1 785 360
3,37
2007.
4 414 009
7,88
1 790 015
3,20
2008.
4 452 625
7,80
1 791 101
3,14
2009.
4 324 498
7,68
1 863 293
3,31
2010.
4 538 026
8,04
2 037 006
3,61
2011.
4 775 161
7,91
2 155 165
3,57
2012.
5 188 091
8,27
2 374 227
3,78
2013.
5 618 286
8,68
2 590 915
4,00
Izvor: Ibid. tablica 1.
Nerazmjer je izmeu rasta dolazaka i noenja posljedica sve kraeg

boravka turista u desinaciji, to osobito dolazi do izraaja u Gradu Dubrovniku
(tablica 3.).
Dubrovnik je turistiko sredite DN-a. Tu se ostvaruje gotovo 3/5
dolazaka i neto manje od 1/2 noenja, a u tim se kategorijama udjel Dubrovnika
u upaniji, a i u Hrvatskoj, iz godine u godinu poveava (tablica 3.).
Tablica 3.
Prosjean boravak turista (dana) i udjel Dubrovnika u turistikom prometu DN-a
Godina
Hrvatska
DN
Dubrovnik
Udjel Dbk-a u DN-u (%)

dolasci
noenja
2003.
5,25
5,25
4,28
44,30
36,15
2004.
5,08
4,95
4,16
47,64
40,00
2005.
5,14
4,92
4,16
50,82
42,94
2006.
5,10
4,72
3,80
50,63
40,71
2007.
5,02
4,51
3,57
51,23
40,55
2008.
5,08
4,51
3,52
51,60
40,23
2009.
5,15
4,52
3,58
54,41
43,07
2010.
5,32
4,62
3,59
57,67
44,89
2011.
5,27
4,56
3,56
57,90
45,93
2012.
5,30
4,62
3,61
58,52
45,76
2013.
4,53
4,53
3,53
59,08
46,12
Izvor: Obraeno i izraunano prema podacima iz tablica 1. i 2.

5
Analiziraju li se podaci iz prethodne tablice, razabire se da je u Hrvatskoj

duljina prosjenog boravka u promatranom razdoblju (2003. 2013.) poveana
za jedan posto. U DN-u prosjean je boravak turista smanjen za 12 posto, a
u Dubrovniku ak 16 posto (0,67 dana). Takva kretanja upuuju na zakljuak
da Dubrovnik postupno poprima obiljeje tranzitne destinacije. O tome treba
itekako voditi rauna u koncipiranju turistike ponude/brendiranju destinacije.
2.
RASTUA ULOGA MEDITERANA
Mediteran je (2013.) s pripadajuim morima (Jadransko, Crno, Crveno)

u proteklom desetljeu doivio pravi procvat pomorskih krstarenja. Na globalnom
tritu pomorskih krstarenja tom podruju pripada drugo mjesto s 21,70 posto,
to znai da od svjetskih 149,72 milijuna putnika/noi na Mediteran otpada 32,49
milijuna putnika/noi. To je poveanje za 4,40 posto u usporedbi s 2012.4
Kroz mediteranske je luke 2013. prolo 27,02 milijuna putnika, ili
4,22 posto vie nego godinu dana prije. U proteklih pet godina (2009. 2013.)
poveanje je iznosilo 23,71 posto. U 2013. zabiljeeno je 14 428 ticanja, to je
6,57 posto vie nego 2009., kada je bilo 13 538 ticanja. Povean je prosjean broj
putnika po ticanju, i to od 1 613 u 2009. na 1 873 u 2013., ili 16,12 posto.5
I na globalnom planu sektor pomorskih krstarenja ostvaruje dobre
rezultate. I dalje je velik interes potroaa tih pomorskoprijevoznih/turistikih
usluga. U 2013. svjetskim je morima plovilo 20,98 milijuna putnika, a u 2014.
oekuje se, prema Cruise Market Watch-u, 21,56 milijuna putnika, ili 2,76 posto
vie.6
Na Mediteranu je 2013. u prometu bilo 158 brodova koji su putnicima
pruali svoje usluge na 2 619 itinerara. To je neto manje nego prethodne godine
(166 brodova na 2 650 itinerara) i 2011., vrne godine, kada je ak na 2 968
itinerara plovilo 167 brodova.7
Takav je razvoj pomorskih krstarenja na Mediteranu pridonio naglom
rastu prometa u lukama. Danas se neke mediteranske luke po prometu putnika
svrstavaju u sam svjetski vrh a tako su se pozicionirale zbog blizine emitivnih
trita, pripadajuih im meunarodnih zranih luka, razvijenosti turistike
ponude crusing-odredita, pristupanosti luke i turistikih atrakcija, dostatnosti
luke infrastrukture, zadovoljavajue organizacije prihvata i otpreme putnika.
Kroz vodeih je deset mediteranskih luka prolo gotovo 3/5 ukupnog
broja putnika (tablica 4.).
4
Na prvom su mjestu (2013.) Karibi s udjelom od 34,4%, zatim (poslije Mediterana) Europa bez Mediterana s
10,9%, Australazija 5,0%, Aljaska 4,8%, Juna Amerika 3,9%, Azija 3,4% - prema MedCruise Association (2014.),
Cruise Activities in MedCruise Ports: Statistics 2013, A MedCruise Report, Pireaus, Greece, 8.- 9.
5
Ibid., 11.
6
www.cruisemarketwatch.com./growth (26. 4. 2014.)
7
GP. Wild International (2014.), Regional Cruise Market Report, Mediterranean and Northen Europe 2013, 27.
Tablica 4.
Glavne mediteranske luke (ukupan promet)

2013.
2012.
2009.
1.
Barcelona
2 599 232
2 408 634
2 151 465
7,91
20,81
2.
Civitavecchia
2 538 259
2 393 570
1 802 938
6,04
40,78
3.
Venecija
1 815 823
1 775 944
1 420 980
2,25
27,79
4.
Baleari1
1 541 376
1 341 510
1 237 362
14,89
24,56
2013./2012. 2013./2009.
5.
Pirej
1 302 581
1 198 047
1 221 633
8,73
6,63
6.
Marseille
1 188 031
890 020
631 000
33,48
88,28
7.
Napulj
1 175 018
1 297 233
1 154 742
-9,42
1,76
8.
Dubrovnik/Korula
9.
enova
Savona
Ukupno
Promjene (%)
Luka/podruje
10.
Putnici
Rang
1 136 503
981 448
901 389
15,80
26,08
1 050 085
797 239
671 468
31,72
56,39
939 038
810 097
709 861
15,92
32,28
15 859 946
13 893 742
11 902 838
14,15
33,25
Obuhvaene luke: Palma, Alcudia, Mahon, Ibiza i La Savina; cf. MedCruise 2013/14 Yearbook, 15.
Na Korulu dolazi 8,21% putnika (2012.): cf. MedCruise 2013/14 Yearbook, 27.
Izvor: Obraeno prema Cruise Activities in MedCruise Ports: Statistics 2013,

o.c., 12.
Neke se luke izdvajaju kao vodee bazne luke, dakle luke u kojima se
putnici ukrcavaju i/ili iskrcavaju, te vodee luke ticanja/tranzitne luke, Meutim,
treba naglasiti da i u baznim lukama ima tranzitnog prometa (tablica 5.), kao
to se i u tranzitnim lukama/lukama ticanja/pristajanja ukrcavaju i/ili iskrcavaju
putnici (tablica 6.). Od ukupno 70 luka, koliko obuhvaa MedCruise statistika, u
25 nije zabiljeen (2013.) ukrcaj/iskrcaj putnika. To su uglavnom manje i samo
tranzitne luke.8, 9
Cf. Cruise Activities in MedCruise Ports: Statistics 2013, o.c., 6.-7.

MedCruise asocijacija ima 70 lanica/luka u 20 zemalja Europe, Azije i Afrike (2013.). Kako pojedinim lanicama
pripada nekoliko luka, tako MedCruise obuhvaa vie od 100 luka na Mediteranu.
8
9
Tablica 5.
Vodee bazne luke na Mediteranu (2013.)
Rang
Luka
1.
Venecija
Putnici
ukupno
ukrcani/iskrcani
ukrcani/iskrcani (ukrcani/iskrcani+
u ukupno (%)
tranzit)
1 512 596
1 815 823
83,30
2.
Barcelona
1 506 286
2 599 232
57,95
3.
Civitavecchia
989 998
2 538 259
39,00
4.
Savona
670 031
939 038
71,35
5.
enova
649 282
1 050 085
61,83
6.
Baleari
490 631
1 541 376
31,83
7.
Marseille
381 318
1 188 031
32,10
8.
Pirej
308 705
1 302 581
23,70
9.
Kusadasi/Bodrum/Antalya
190 087
780 804
24,35
10.
Bari
165 031
604 781
27,29
6 863 965
14 360 010
47,80
Ukupno
Izvor: Obraeno i izraunanao prema podacima iz izvora u tablici 4., p. 14.
Ukrcani/iskrcani putnici u deset vodeih mediteranskih luka ine 25,40

posto ukupnog broja punika na Mediteranu (27,02 mln.), i/ili 87,66 posto ukupno
ukrcanih/iskrcanih putnika na Mediteranu (7,83 mln.).
Vodee tranzitne luke na Mediteranu (2013.)
Tablica 6.
Putnici
Rang
Luka/podruje
tranzit
ukrcaj/iskrcaj
ukupno
tranzit u
ukupno (%)
1.
Civitavecchia
1 548 261
989 998
2 538 259
61,00
2.
Dubrovnik/Korula
1 111 663
24 840
1 136 503
97,81
3.
Barcelona
1 092 966
1 506 266
2 599 232
42,05
4.
Napulj
1 064 329
110 689
1 175 018
90,58
5.
Baleari
1 050 745
490 631
1 541 376
68,17
6.
Pirej
993 876
308 705
1 302 581
76.30
7.
Marseille
806 713
381 318
1 188 031
67,90
8.
Livorno
731 525
4 991
736 516
99,32
9.
Krf
673 916
70 735
744 651
90,50
10.
Ukupno
583 506
190 087
773 593
75,43
9 657 500
4 078 260
13 735 760
70,31
Izvor: Obraeno i izraunano prema izvoru u tablici 5., p. 6., 7., 15.
8
Tranzitni putnici u deset vodeih luka ticanja (tablica 6.) ine 35,74
posto ukupnog broja putnika u svim lukama lanicama MedCruise asocijacije,
i/ili 52,81 posto ukupnog tranzita (18,29 mln.). Ti podaci pokazuju izuzetnu
koncentraciju prometa u 10-ak luka.
Naznaeni podaci slubena statistika podaci koji se inae objavljuju,
ne obuhvaaju sve vrste krstarenja, tako da je broj osoba koje se ukljuuju u
pomorska krstarenja znatno vei. Jahtama, jedrilicama, katamaranima, adaptiranim
trabakulima, hidrogliserima, jedrenjacima i ostalim, preteno manjim, plovilima
koji posjeuju luke, luice, uvale, zatone dolazi veliki broj osoba/nautiara.
Teko je procijeniti koliko je takvih putnika, ali kad se pogleda koliko je plovila u
funkciji, onda se moe zakljuiti da taj segment pomorskih krstarenja/nautikog
turizma prelazi klasina pomorska krstarenja, tj. broj putnika koji kruzerima
plove Mediteranom i pristaju u za to registrirane i opremljene luke.
Koncentracija je vidljiva i u ticanjima/pristajanju brodova u deset
inae dominirajuih luka, bilo u ukupnom prometu, bilo u tranzitu ili ukrcanim/
iskrcanim putnicima. Na tih deset luka otpada gotovo 1/2 ukupnih ticanja (14 426)
u 2013. (tablica 7.).
Tablica 7.
Mediteranske luke s najvie ticanja
Rang Rang
2013. 2012.
Ticanja
Luka/podruje
Promjene (%)
2013.
2012.
2009.
959
1.040
793
-7,79
1.
1.
Civitavecchia
2.
6.
Dubrovnik/Korula
3.
2.
Barcelona
4.
3.
5.
7.
6.
4.
7.
5.
Venecija
548
8.
8.
Tenerife2
520
9.
10.
Krf
480
485
10.
13.
Marseille
447
354
6 999
6 585
2013./2012. 2013./2009.
20,93
843
659
810
27,92
4,07
895
774
799
7,88
4,51
Pirej
711
763
877
-6,82
-18,93
o. Baleari
699
632
630
10,60
10,95
657
683
733
-3,81
-10,37
661
543
-17,10
0,92
534
347
-2,62
49,86
375
-1,03
28,00
316
26,27
41,46
6 223
6,29
12,47
Ukupno
Na Korulu dolazi 24,31% ticanja (2012.); cf. MedCruise 2013/14 Yearbook, 27.
Obuhvaene luke: Santa Cruz de Tenerife, Los Cristianos, Santa Cruz de la Palma, San Sebastian de la Gomera i La
Estaca; cf. MedCruise 2013/14 Yearbook, 69.
1
2
Izvor: Obraeno i izraunano prema podacima iz izvora u tablici 3., p. 13.
Na Mediteranu se razlikuju etiri podruja/regije krstarenja zapadni

Mediteran koji obuhvaa i oblinje luke na Atlantiku: Azori luke: Praia da
Victoria, Horta i Ponta Delgada; Madeira luke: Porto Santo i Funchal; Kanari
o. Tenerife luke: Santa Cruz de Tenerife, Los Cristianos, Santa Cruz de la
9
Palma, San Sebastian de la Gromera i La Estaca; Lisabon i Portimao (Portugal),

te Huelva (panjolska), Jadran, Crno more i istoni Mediteran, u koji se ubrajaju
i luke Crvenog mora Suez i Sharm el Sheikh (Egipat).
Najzastupljeniji je (prema broju putnika i ticanja), dakako, zapadni
Mediteran. Na drugom je mjestu Jadran, a onda slijedi istoni Mediteran pa Crno
more. Crveno je more simbolino zastupljeno (tablica 8.).
Tablica 8.
Krstarenja po podrujima Mediterana (2013.)
Putnici
Ticanja
ukupan
broj
udjel (%)
promjene
(%)
2013./2012.
Zapadni
Mediteran
18 832 657
69,70
2,82
8 807
61,04
4,67
Jadran
5 118 326
18,94
6,20
3 219
22,31
-0,46
Istoni
Mediteran
2 856 161
10,57
8,48
1 983
13,74
-0,10
Podruje
broj
udjel (%)
promjene
(%)
2013./2012.
Crno more
213 840
0,79
35,67
419
2,91
55,19
Ukupno
27 020 784
100,00
4,22
14 428
100,00
3,78
Izvor: Obraeno i izraunano na temelju podataka iz Cruise Activities in

MedCruise Ports..., o.c., 24., 25.
U crusing-turizam na Mediteranu i Crnom moru ukljueno je 20
zemalja, ali prostorni raspored nije ravnomjeran. tovie, promet putnika i ticanja
koncentrirani su u samo nekoliko zemalja. Tako na est zemalja (Hrvatska je na
petom mjestu), od kojih svaka ima vie od milijun putnika, dolazi gotovo 9/10
ukupnoga putnikog prometa (88,07% u 2013.), a pet zemalja, koje pojedinano
imaju vie od tisuu ticanja (Hrvatska je peta) imaju vie od 3/4 (75,85%) ticanja.
Treina je zemalja tek simbolino zastupljena (manji od 1%) tablica 9.10
10
Za Siriju i Egipat nema podataka. Oito je stanje (rat, nemiri) u tim zemljama pridonijelo slabijem interesu
operatora/putnika za njihove luke Latakiju (Sirija), Aleksandriju, Port Said, Suez i Sharm el Sheikh (Egipat).
10
Tablica 9.
Putnici i ticanja po zemljama (2013.)
Zemlja
Putnici
(ukupno)
Udjel (%)
Promjene
(%)
2013./2012.
Ticanja
Udjel (%)
Promjene
(%)
2013./2012.
Italija
10 526 577
38,96
5,78
4 077
28,26
4,86
panjolska
6 035 794
22,34
-1,10
2 753
19,08
4,88
Grka
2 489 184
9,21
11,87
1 494
10,35
-0,86
Francuska
2 198 304
8,14
12,92
1 161
8,05
16,22
Hrvatska
1 397 778
5,17
9,85
1 458
10,11
8,24
Portugal
1 147 730
4,25
-7,26
778
5,39
-4,07
Turska
846 286
3,13
3,22
732
5,07
0,55
Tunis
511 065
1,89
-3,34
201
1,39
-11,45
Malta
477 759
1,77
-20,90
277
1,92
-11,22
Crna Gora
317 746
1,18
28,84
387
2,68
12,83
Gibraltar
278 139
1,03
-4,62
179
1,24
3,47
Cipar
271 673
1,01
9,39
255
1,77
3,24
Monako
249 806
0,92
7,25
221
1,53
19,46
Ukrajina
126 949
0,47
32,35
263
1,82
46,93
Slovenija
65 434
0,24
1,52
54
0,37
17,39
Rumunjska
54 614
0,20
60,58
69
0,48
68,29
Rusija
21 384
0,08
6,49
49
0,34
81,48
Gruzija
4 562
0,02
81,82
20
0,14
81,82
Izvor: Obraeno prema podacima iz izvora navedenog u tablici 8., p. 32., 33.
Tablica 10.
Putnici i ticanja prema broju stanovnika i povrini u vodeim mediteranskim
zemaljama (2013.)
Zemlja
Putnici na
1 stanovnika
Ticanja na
1 stanovnika
Putnici na
1 km2
Ticanja na
1 km2
Italija
0,17
0,000067
34,97
0,013545
panjolska
0,13
0,000059
11,93
0,005441
Grka
0,23
0,000136
18,86
0,011322
Francuska
0,03
0,000018
4,04
0,002134
Hrvatska
0,33
0,000343
24,69
0,025755
Portugal
0,11
0,000074
12,47
0,008450
Izvor: Izraunanao prema podacima iz izvora u tablici 9. (za putnike i ticanja);

Eurostat Population on 1 January 2013 (za stanovnitvo); www.europa.eu,
popis zemalja za povrinu (5. 5. 2014.).
11
est vodeih zemalja bitno se razlikuje po geografskim i demografskim/

populacijskim znaajkama. Realnija slika njihove uloge u pomorskim krstarenjima
moe se dobiti relativnim pokazateljima, tj. ako se stavi u odnos broj stanovnika/
povrina dravnog teritorija s putnicima koji ih brodovima/kruzerima posjeuju i
ticanjima/pristajanjima brodova u njihovim lukama (tablica 10.). Jer, u stanovitoj
mjeri ta su dva imbenika temelj na kojemu poiva svaka aktivnost, pa tako i
krstarenje morem.
Hrvatska je relativno mala zemlja i po povrini i po stanovnitvu, ali je
gigant po pomorskim krstarenjima vodea po svim parametrima (tablica 11.).
Tablica 11.
Rang vodeih mediteranskih zemalja u pomorskim krstarenjima prema
putnicima/ticanjima na 1 stanovnika/1 km2 (2013.)
Rang
Zemlja
putnici na
1 stanovnika
ticanja na
1 stanovnika
putnici na
1 km2
ticanja na
1 km2
Hrvatska
Italija
panjolska
Grka
Francuska
Portugal
Izvor: Izraunano prema podacima iz tablice 10.

Tablica 12.
Putnici (ukupno) i ticanja po mjesecima na Mediteranu (2013.)
Mjesec
Putnici (%)
Ticanja (%)
Putnika po ticanju
Sijeanj
1,88
1,42
2 518
Veljaa
1,63
1,26
2 459
Oujak
3,44
3,17
2 069
Travanj
8,04
8,97
1 706
Svibanj
11,67
13,08
1 697
Lipanj
11,42
10,98
1 978
Srpanj
12,28
10,95
2 134
Kolovoz
13,23
12,01
2 097
Rujan
12,94
13,35
1 845
Listopad
13,99
14,92
1 784
Studeni
6,79
7,00
1 846
Prosinac
2,69
2,89
1 771
Ukupno
100,00
100,00
1 903
Izvor: Prireeno prema podacima iz Cruise Activities in MedCruise Ports:

Statistics 2013, o.c., 42.
12
Krstarenja na Mediteranu imaju sezonsko obiljeje nisu ni priblino ravnomjerno

rasporeena tijekom godine (tablica 12.).
Prema podacima iz 66 MedCruise luka, zimski mjeseci prosinac, sijeanj,
veljaa i oujak imaju izrazito niski udjel; to je 1/3 godine, s manje od deset posto
putnika i ticanja. Ranoproljetni i kasnojesenski mjeseci znatno su zastupljeniji.
Vrhunac je srce ljeta i poetak jeseni (kolovoz i listopad) tablica 12.
Sezonalnost nije podjednaka na svim podrujima Mediterana. Manje je
izraena na zapadnom Mediteranu, a najvie na crnomorskom podruju. Jadran je
takoer pod jakim utjecajem sezone. U razdoblju lipanj studeni (est mjeseci)
ostvari se gotovo 4/5 putnika i vie od 3/4 ticanja (tablica 13.).
Tablica 13.
Putnici i ticanja po tromjesejima na pojedinim podrujima Mediterana (2013.)
Putnici (%)
Podruje
Ticanja (%)
tromjeseje
tromjeseje
III.-V.
VI.-VIII.
IX.-XI.
XII.-II.
III.-V.
VI.-VIII.
IX.-XI.
XII.-II.
Zap. Med.
24,41
34,28
32,81
8,50
28,04
29,91
34,72
7,32
Jadran
21,16
43,57
34,93
0,34
21,05
40,73
34,67
3,55
Ist. Med.
19,30
41,40
36,64
2,67
21,99
37,97
37,62
2,42
Crno m.
13,92
42,65
43,42
12,79
46,23
40,98
Ukupno
23,15
36,93
37,72
6,21
25,21
33,94
35,26
5,58
Izvor: Izraeno prema izvoru u tablici 12., p. 44.
Utjecaj sezone razliit je u pojedinim lukama. Bez obzira na kojem

su podruju, uoavaju se znatne tazlike u rasporedu i putnika i ticanja tijekom
godine/tromjeseja/mjeseci.11 Razlozi su tome brojni geografski poloaj, opseg
prometa, mjesto na itineraru, izgraenost luke, njezina dostupnost, afirmacija,
kvaliteta usluga koje se pruaju brodovima, posadama i putnicima, atraktivnosti/
privlanosti destinacije, turistika ponuda u destinaciji, politika operatera/brodara.
3.
UINCI POMORSKIH KRSTARENJA
Pomorska krstarenja, tj. cruising-turizam, snano utjeu na ivot i razvoj

luka, pripadajuih gradova pa i regija. Utjecaj je oit na drutveno-socijalnu
sferu, ekonomiju, tehniku, tehnologiju i, poglavito, okoli.12
Cf. Cruise Activities..., o.c., 49.-50.
U znanstvenoj i strunoj literaturi brojni su radovi, knjige, publikacije koji razmatraju problematiku/uinke pomorskih
krstarenja. Svugdje se istie velik doprinos ekonomiji kroz izravne i neizravne uinke, ali i utjecaj na ekologiju.
Cf. BREA (2012.), Economic Contribution of Cruise Tourism to the Destination Economies, Florida - Caribbean
Association; CLIA Europe (2014.), The Cruise Industry, Contribution of Cruise Tourism to the Economies of
Europe 2013 Edition, Brussels; Brida, J.G. & Zapata-Aguirre, S. (2009.), Tourism: Economic, socio-cultural and
environmental impacts, International Journal of Leisure and Tourism Marketing, vol. 1, no. 3, 1. - 34.; Beni, I.
(2011.), Utjecaj pomorskih krstarenja na turistiku destinaciju, Poslovna izvrsnost, vol. 5, no. 2, 43. - 66. Perui,
D. (2013.), Cruising Turizam: razvoj, strategije i kljuni nositelji, Sveuilite u Dubrovniku, Dubrovnik.
11
12
13
Pristajanje megabrodova na samo jedan dan ili tek nekoliko sati znai
velik pritisak na destinaciju/luku i pripadajue turistiko mjesto, to se odraava
na sve segmente ivota i rada, a poglavito na izrazito oteano prometovanje vozila
i putnika, kretanje lokalnog stanovnitva. Ali to istodobno pridonosi viestruko
veim prihodima i lukama i pripadajuim gradovima pa i cijeloj regiji. Jer, putnici
su aktivni u cruising-destinaciji/turistikoj destinaciji konzumirajui hranu, pie,
trgovaku robu, izlete, osobne i prometne usluge, posjeujui kulturno-povijesne
zanimljivosti.
Ne smiju se zanemariti i nepovoljni utjecaji ovoga turizma. Ti su uinci
vei/izraajniji ako je razvoj spontan/nekontroliran, ako se dogaa sam po sebi,
ako se njime sustavno ne upravlja. Prevelika koncentracija brodova, putnika i
posada u kratkome vremenskom razdoblju naruava uobiajene ivotne tokove.
Kako je ovakav tip turizma neodvojiv od klasinog/boravinog turizma, on
utjee/naruava kvalitetu boravka stacionarnih turista.
Ne mogu se, dakako, zanemariti ni ekoloki uinci jer, unato strogim
tehniko/tehnolokim standardima koji se primjenjuju na cruiserima, svi oblici
zatite (premazi podvodnog dijela broda, ispuni plinovi, zauljene i otpadne vode,
buka, sidrenje, otpad) ne mogu biti idealno rijeeni. Teoretski je to mogue, ali
praktino zbog ljudskih pogreaka, tehnikih propusta i drugih raznih okolnosti
tetne posljedice ne mogu se potpuno izbjei. Dio svih tih komponenata ipak
zavrava u okoliu/moru i ekoloki je tetan.
Doda li se tome i mnogostruko povean promet motornih vozila svih
vrsta i plovila koja posluuju brodove, nije teko zakljuiti kako je sve to
itekakav udar na okruenje (zrak, tlo, vodu/more, zdravlje ljudi, povijesne
spomenike).
Meutim, zbroje li se svi pozitivni uinci i nepovoljne posljedice
(mjerljive i nemjerljive, trenutane i dugorone), rezultat je na strani pozitivnoga
to donosi cruising-turizam. Naime, nita se ne moe dogaati i donositi
blagostanje, a da taj proces ne uzrokuje i dio koji se moe oznaiti negativnim
predznakom. Rjeenje je kontrolirati sve procese i njima sustavno upravljati. Jer,
danas za sve postoje prihvatljiva tehnika/tehnoloka/procesna rjeenja, koja,
doista, imaju svoju cijenu. Ne bi trebalo biti dvojbe da bi se neto dobilo, treba
neto i uloiti/izgubiti. Sve postojee mogunosti potrebno je poznavati, htjeti
ih i znati primjenjivati.
4.

TEMELJNA OBILJEJA CRUISING-TURIZMA U

DUBROVNIKU
Dubrovnik je najprivlanija cruising-destinacija na hrvatskom dijelu

Jadrana. Na njega se 2013. odnosilo neto vie od 70 posto industrije pomorskih
14
krstarenja (mjereno brojem prispjelih putnika) u Hrvatskoj.13 Dakako, tu se

ostvari vie od 9/10 krstarenja u DN-u jer je grad Korula zastupljen tek s oko
1/13, a Ploe su u tom turistikom segmentu zastupljene zasad doista simbolino.
Zato Dubrovniku i pripada glavnina aktualnih/razvojnih problema to proistjeu
iz ove vrste turizma, i koje treba temeljito razmotriti.
Dosadanji je rast krstarenja u Dubrovniku bio oscilirajui, ali u prosjeku
izrazito dinamian.14 Meutim, u 2014. zaustavljen je rast prometa i u ovom je
trenutku nemogue pouzdano, unato optimizmu mjerodavnih, prognozirati
daljnja kretanja.15
Ovu vrstu turizma u Dubrovniku treba razmatrati s nekoliko gledita
tehnikih/infrastrukturnih, organizacijskih, strukturnih, vremenskih, prostornih,
a poglavito s poslovne politike brodara/operatora, s jedne strane, i luke u Gruu/
Gradske luke, s druge. Jer, svaki od njih ima svoju teinu i utjecao je na
dosadanji razvoj, a bit e kljuan initelj i u budunosti.
U Dubrovniku su dvije, prostorno odvojene (oko 4,5 NM) i organizacijski/
statusno zasebne luke za prihvat brodova na pomorskim krtstarenjima.16 Ta
injenica itekako utjee na proces i organizaciju prihvata, kretanje i otpremu
putnika s brodova usidrenih pred o. Lokrumom ili privezanih u Gruu. Problemi
su razliiti i po sadraju i po teini. Naime, sa sidrita se brodskim amcima
putnici prevoze do Gradske luke i tu iskrcavaju, a iz Grua do ciljne toke
Povijesne gradske jezgre (UNESCO-om zatiene spomenike cjeline) putnici
se uglavnom prevoze za tu svrhu angairanim autobusima, taksijima i/ili javnim
gradskim prijevozom.
Zbog velikog broja putnika, ali i stacionarnih turista te izletnika, gotovo
se redovito stvaraju guve na gradskim vratima pri ulasku/izlasku iz Grada/
Gradske luke, a oteano je i kretanje Gradom i na prometnicama koje iz Grua
vode prema njemu i, prilikom povratka, u suprotnom smjeru.
Luka u Gruu, to se tie novoizgraenih vezova i operativne obale,
Metodologija statistike pomorskih krstarenja nije ujednaena ni na razini Hrvatske, ni u pojedinim hrvatskim
lukama, a niti u MedCruise asocijaciji. Prema MedCruise statistici (MedCruise 2013/14 Yearbook, 27. i Cruise
Activities..., o.c., 6. i 7.) 2013. ostvareno je putnika s kruzera:
13
Luka
Dubrovnik
Korula
Split
ibenik
Zadar
Rijeka
Ukupno
Putnika
1 043 196
93 307
189 107
29 784
34 575
7 809
1 397 778
%
74,63
6,67
13,53
2,13
2,48
0,56
100,00
Odstupanja su (primjerice od statistike Luke uprave Dubrovnik) oko 10%, ali to ipak bitno ne utjee na zakljuke,
tj. tolerantna su.Uz spomenute luke cruiseri manjeg kapaciteta pristaju i u Rovinju, Puli, Hvaru, Ploama... Nema
slubenih/javno objavljenih podataka o ovom prometu u tim lukama. Procjenjuje se da na njih dolazi neto manje
od 5% krstarenja u Hrvatskoj.
14
Na svakih 100 putnika u 2003. dolazilo je 297 putnika 2013., ili 197 vie; to znai rast od 197%. Prosjena
godinja stopa rasta u tom desetogodinjem razdoblju (2003. 2013.) bila je visokih 11,5%. prema podacima/
statistici Luke uprave Dubrovnik.
15
Prema prethodnim podacima Luke uprave Dubrovnik u 2014. broj je putnika smanjen oko 23%, a ticanja 11%.
Razlog je, kako se istie iz Uprave, promjena poslovne politike najzastupljenijeg brodara u Dubrovniku.
16
Luka u Gruu je dravna, a Gradska luka/sidrite ispred otoka Lokruma je upanijska luka.
15
dakle u tehnikom i tehnolokom pogledu, zadovoljava, pa moe na prihvatljiv

nain servisirati i brodove, i putnike, i posade. Gradska luka/sidrite nema
zadovoljavajuih pripadajuih infrastrukturnih/tehnikih objekata. U funkciji
dopreme/otpreme putnika s pred Lokrumom usidrenih brodova nedostatna je
luka infrastruktura pristani malog kapaciteta i skuena operativna obala.
Peat ovom turizmu u Dubrovniku daju megabrodovi segmenta
contemporary, pa se ovo odredite svrstava u red najfrekventnijih destinacija
ukljuenih u itinerare megabrodova. To su krstarenja kojima je glavna znaajka
masovnost, kratko stajanje u luci, izrazito bogata ponuda na brodu i kratkoa
putovanja najee tri, etiri i sedam dana.
O vrsti krstarenja, tj. o veliini broda i duljini stajanja u luci, ovisi i
opseg i oblik potronje u destinaciji. Putnici s megabrodova, kojih je glavno
odredite Dubrovnik, zadravaju se samo nekoliko sati, pa imaju malo vremena
za troenje/kupnju, i u znatnoj mjeri kupuju organizirane izlete.
Analiziraju li se brodovi po segmentima, onda se uoava da najee
pristaju oni contemporary, tj. da je najzastupljeniji takav tip krstarenja (neto vie
od 2/5). Prema broju ticanja, veina prometa ovog segmenta, dakle megabrodovi
tipa resort, odvija se od travnja do listopada. Podjednaka su i ticanja brodova koji
pripadaju u segmentu destinacijski orijentiranih krstarenja i luxury segment (oko
1/6). Brodovima premium segmenta, koji dolaze izvan turistike sezone, pripada
1/7. Budget segment je najmanje zastupljen tek s 1/17.17
to se tie veliine brodova prevladavaju megabrodovi. Skupa sa
srednjim brodovima ine vie od 1/2 ukupnih ticanja. Na sidritu ispred Grada
neto su manje zastupljeni srednji brodovi, dok u kategoriji megabrodova Gru
prednjai. Vrlo mali brodovi znatno su zastupljeni (gotovo 1/4). U toj kategoriji
raste udjel Grada. Ticanja su malih brodova pala na ispod 1/10, ali je tih brodova
u Gradu mnogostruko vie nego u Gruu, to pokazuje da se Grad profilira kao
luka brodova manjeg kapaciteta/s manje putnika. Velikih je brodova neto vie od
1/10 s tendencijom pada udjela, to osobito dolazi do izraaja u Gradu, gdje je u
2013. pao na ispod 1/100 (tablica 14.).18
Glavnina je ticanja megabrodova od svibnja do listopada.Vrlo mali
brodovi najvie su zastupljeni u glavnoj sezoni (od srpnja do rujna), a malih je
najvie u listopadu. Gotovo svi jedrenjaci koji posjeuju Dubrovnik, sidre se
ispred Povijesne gradske jezgre, i ta se kategorija brodova svrstava preteno u
vrlo male brodove i luxury segment.19
Cf. Skupina autora, Integralno upravljanje kretanjem brodova i putnika na pomorskim krstarenjima u Dubrovniku,
Odjel za ekonomiju i poslovnu ekonomiju Sveuilita u Dubrovniku, Dubrovnik, 2011., 31.
17
18
Za ovo su istraivanje brodovi svrstani u pet kategorija prema kapacitetu, tj. broju putnika:
Kategorija/vrsta broda Kapacitet/broj putnika

vrlo mali
do
300
mali
300 1 000
srednji
1 000 2 000
veliki
2 000 3 000
mega
3 000 i vie
19
Cf. Integralno upravljanje..., o.c., l. c.
16
Tablica 14.
Brodovi/ticanja po veliini (%)
Vrsta/
kategorija
broda
Vrlo mali
Godina
2011.
2012.
2013.
Gru
Grad ukupno Gru
Grad ukupno Gru
Grad ukupno
23,2
15,2
17,9
25,2
20,9
21,8
20,8
23,7
24,0
Mali
9,5
22,8
13,4
8,2
33,3
14,7
3,1
30,9
8,7
Srednji
25,2
14.2
22,0
28,2
14,9
24,8
28,9
18,0
26,7
Veliki
28,7
24,9
27,6
24,5
1,8
18,6
17,2
0,7
13,9
Mega
13,4
22,9
16,1
17,3
32,1
21,1
27,1
25,2
26,7
Ukupno
100,0
100,0
100,0
100,0
100,0
100,0
100,0
100,0
100,0
Izvor: Obraeno i izraunano prema podacima/statistici Luke uprave Dubrovnik.

Iako se uoavaju pozitivni pomaci u ravnomjernijem pristajanju brodova
tijekom dana, jo uvijek je najvie ticanja brodova kapaciteta od 1 000 i vie
putnika u ranim jutarnjim satima, to utjee na koncentraciju prometa u samo
nekoliko kasnojutarnjih i ranih poslijepodnevnih sati. Tome pridonosi i relativno
kratko stajanje broda u luci i potrebno vrijeme za dolazak putnika do ciljne toke
i povratak na brod. Vrijeme koje putnici imaju na raspolaganju skrauje se zbog
zakrenja prometa u odlasku s broda i povratku na brod (tablica 15.).
Tablica 15.
Vrijeme pristajanja brodova u luku i prosjeno stajanje u njoj po mjesecima
2013. (brodovi s 1 000 i vie putnika, Gru + Grad)
Pristajanje
Mjesec
od toga
Prosjeno
stajanje u luci
(sati/minuta)
ukupno
do 9 sati
Sijeanj
Veljaa
Oujak
Travanj
26
16
61,54
6:39
Svibanj
57
34
59,65
7:50
Lipanj
58
40
68,97
8:45
Srpanj
56
34
60,71
8:50
Kolovoz
55
35
63.64
8:27
Rujan
60
41
68,35
8:54
Listopad
59
44
74,58
8:15
Studeni
24
15
62,50
7:46
Prosinac
7:23
Ukupno
396
259
65,40
8:19

17
U razdoblju od 2003. do 2013. ostvaren je u Dubrovniku izrazito

dinamian rast putnika i neto sporiji rast ticanja. Taj je nerazmjer izmeu broja
putnika i ticanja posljedica dolaska brodova veeg kapaciteta, tj. vie putnika
po ticanju. U promatranom razdoblju putnika je gotovo tri puta vie (indeks
2013./2003. = 297,49). Prosjena godinja stopa rasta putnika iznosila je visokih
11,5 posto. Ticanja je bilo 1,4 puta vie (indeks 2013./2003. = 143,33), to znai
da je prosjeni godinji rast iznosio 3,7 posto (tablice 16. i 17.).
Prema prethodnim je podacima 2014. prijelomna godina. Putnika e biti
manje za neto vie od 1/5, a ticanja se smanjuju vie od 1/10. Teko je u ovom
trenutku rei to slijedi, ali se postavlja ozbiljno pitanje razine i dinamike rasta
industrije pomorskih krstarenja u Dubrovniku.
Putnici i ticanja u luci Gru i na sidritu Grad

Putnici
Godina
Gru
Grad
Tablica 16.
Ticanja
ukupno
Gru
Grad
ukupno
2003.
259 705
135 637
395 342
361
119
480
2004.
260 801
196 533
457 334
357
147
504
2005.
297 466
213 175
510 641
382
171
553
2006.
367 321
235 726
603 047
394
180
574
2007.
435 489
242 280
677 769
429
177
606
2008.
649 993
310 900
960 893
503
189
692
2009.
632 574
305 498
938 072
448
180
628
2010.
719 390
305 723
1 025 113
526
179
705
2011.
750 009
322 495
1 072 504
468
197
665
2012.
788 323
250 859
1 039 182
474
169
643
2013.
1 011 806
164 280
1 176 086
549
139
688
2014.1
850 434
56 885
907 319
456
116
572
Podaci nisu konani.
Izvor: Obraeno i izraunano na temelju podataka/statistike Luke uprave

Dubrovnik.
18
Tablica 17.
Verini indeksi putnika i ticanja u Dubrovniku (Gru + Grad), udjel Grada i
odnos Gru Grad
Putnici
Godina
verini
indeksi
Ticanja
udjel Grada
odnos
(%)
Gru Grad
verini
indeksi
udjel Grada
Odnos
(%)
Gru Grad
2003.
34,31
1,91:1
24,79
3,03:1
2004.
115,68
42,97
1,33:1
105,00
29,17
2,43:1
2005.
111,66
41,75
1,40:1
109,72
30,92
2,23:1
2006.
118,10
39,09
1,56:1
103,80
31,36
2,19:1
2007.
112,39
35,75
1,80:1
105.57
29,21
2,42:1
2008.
141,77
32,36
2,09:1
114,19
27,31
2,66:1
2009.
97,63
32,57
2,35:1
90,75
28,66
2,49:1
2010.
109,28
29,82
2,35:1
112,26
25,39
2,94:1
2011.
104,62
30,07
2,33:1
94,33
29,62
2,38:1
2012.
96,89
24,14
2,33:1
96,69
26,28
2,80:1
2013.
113,17
13,97
3,14:1
107,00
20,20
3,95:1
2014.1
77,15
6,27
14,95:1
25,00
20,28
3,93:1
Izraun na temelju nepotpunih podataka.
Izvor: Izraunano prema podacima iz prethodne tablice.

Iz prethodne se tablice razabire da se broj putnika mijenja u korist luke u
Gruu. Grad je sve manje zastupljen. Pao je na samo 1/7 ukupnog prometa putnika
i 1/5 ticanja. Sidrite pred Gradom sve se vie profilira kao mjesto za luksuzne
jahte i manje brodove, a luka u Gruu kao za prihvat veih i megabrodova.
Temeljno je obiljeje pomorskih krstarenja u Dubrovniku sezonalnost,
dakle neravnomjeran raspored i putnika i ticanja tijekom godine. Sijeanj, veljaa,
oujak i prosinac simbolino su zastupljeni, travanj i studeni neto vie, svibanj
i lipanj postaju sve zastupljeniji i pribliavaju se, ili su ve na razini, udarnih
mjeseci srpnja, kolovoza, rujna i listopada, koji pojedinano sudjeluju s oko
15 posto ili vie od toga. Na ta etiri mjeseca dolazi gotovo 3/5 putnika i ticanja,
a sa svibnjom i lipnjom, kojih se udjel iz godine u godinu stalno poveava,
zastupljenost se pribliava gotovo razini od 9/10. Dakle, moe se zakljuiti da
est mjeseci (svibanj listopad) nosi oko 9/10 ove vrste turizma u Dubrovniku.
Na ostalih est mjeseci (studeni travanj) dolazi tek neto vie od 1/10 prometa
(tablice 18. i 19.).20
20
Najvie je putnika u jednom danu (Gru + Grad) prema podacima/statistici Luke uprave Dubrovnik bilo 2013. u:
svibnju 10 502; lipnju 11 162; srpnju 12 995; kolovozu 14 016 (11. kolovoza, 6 brodova); rujnu 10 880; listopadu
8 412; studenom 6 180.
19
Tablica 18.
Putnici na krstarenjima (%) po mjesecima u Dubrovniku (Gru + Grad)
Mjesec
Godina
2008.
2009.
2010.
2011.
2012.
Sijeanj
0,0
0,8
0,0
2013.
0,0
Veljaa
0,0
0,7
0,0
0,0
Oujak
1,5
0,1
0,9
1,0
0,4
1,2
Travanj
6,2
6,8
7,2
6,1
8,0
6,4
14,3
Svibanj
13,1
14,2
13,7
10,4
13,1
Lipanj
13,2
12,9
12,5
11,5
14,1
15,1
Srpanj
14,7
15,1
16,1
15,4
13,7
13,6
Kolovoz
17,7
16,0
15,3
14,5
15,2
14,3
Rujan
15,0
15,0
14,4
16,0
14,4
15,4
Listopad
12,6
13,5
14,1
16,7
15,4
13,7
Studeni
5,6
6,4
5,5
5,9
5,5
5,8
Prosinac
0,4
0,0
0,3
1,0
0,1
0,2
Ukupno
100,0
100,0
100,0
100,0
100,0
100,0
Objanjenje: - nema pojave; 0,0 podatak je manji od 0,5 upotr. jed. mjere.
Tablica 19.
Ticanja brodova (%) po mjesecima u Dubrovniku (Gru + Grad)
Mjesec
Godina
2008.
2009.
2010.
2011.
2012.
Sijeanj
0,7
1,3
0,4
2013.
0,4
Veljaa
0,7
1,3
0,3
0,9
Oujak
2,0
0,5
1,5
1,1
0,6
1,6
Travanj
7,7
6,2
7,5
6,0
7,6
5,5
Svibanj
12,2
14,2
14,0
11,2
13,0
13,8
Lipanj
13,3
13,4
12,8
12,5
14,9
14,1
Srpanj
14,3
16,5
13,8
14,4
13,4
14,5
Kolovoz
16,0
14,2
13,5
14,1
14,5
12,8
Rujan
17,0
15,1
14,9
17,5
15,4
16,6
Listopad
12,7
13,5
15,0
13,0
15,2
14,0
Studeni
4,3
5,3
4,7
5,7
4,3
4,6
Prosinac
0,5
1,1
0,9
1,0
0,4
1,2
Ukupno
100,0
100,0
100,0
100,0
100,0
100,0
Izvor: Ibid., tablica 18.
20
to se tie tjedne dinamike (ticanja i putnici u tjednu) i dalje su vrni dani

nedjelja, subota i petak. Na te dane odnose se 2/3 putnika i gotovo 1/2 ticanja.
Ostali su dani pojedinano oko 1/10 tjednog prometa ili manje od toga. Iako
su uoljive stanovite promjene u rasporedu putnika po danima u tjednu (neto
ravnomjerniji raspored), i dalje je izrazita koncentracija u samo tri dana na koncu
tjedna (petak, subota i nedjelja) tablice 20. i 21.
Tablica 20.
Putnici na krstarenjima u Dubrovniku po danima (%) u tjednu (Gru + Grad)
Dan
Ponedjeljak
Godina
2008.
2009.
2010.
2011.
2012.
2013.
6,4
5,3
3,9
5,3
8,3
7,7
Utorak
4,9
4,6
9,4
5,7
6,8
9,4
Srijeda
9,3
10,0
11,0
16,0
11,6
7,8
etvrtak
5,4
4,4
2,9
4,9
9,0
9,3
Petak
16,4
20,5
23,0
22,8
19,9
16,3
Subota
35,7
29,4
28,6
26,8
25,4
24,6
Nedjelja
21,9
25,8
21,2
18,5
19,0
24,9
Ukupno
100,0
100,0
100,0
100,0
100,0
100,0
Izvor: Ibid., tablica 19.

Poseban je problem i dnevna koncentracija i putnika i ticanja, u
jutarnjim je satima najvie brodova i putnika. Kratko stajanje brodova utjee da
je najvea navala od 10 do 14 sati (model etiri sata). Najvee su guve pri
koncentriranim dolascima u Povijesnu jezgru i, nakon relativno kratkog boravka,
pri povratku na brod. Na Pilama (i u Gradskoj luci) tada se stvaraju doista dugi
redovi putnika s brodova koji ekaju prijevoz turistikim autobusima, taksijima,
posebnim autobusima Libertasa uspostavljenima na relaciji Gru Pile i linijama
javnog gradskog prijevoza to prometuju prema grukoj luci.
Sa slinim se problemima povezanim s krstarenjem, dodue u znatno
manjem opsegu, susree i grad Korula. I tu se povremeno stvaraju gotovo
neizdrljivi pritisci na ipak ograniene resurse.21
21
U gradsku luku mogu pristajati brodovi na dva veza najvie 100 i 170 m duljine (cf. MedCruise 2013/2014
Yearbook, o.c. 27.). Vei se brodovi sidre u Peljekom kanalu, pa se putnici amcima prevoze do obale. Izgradnjom
luke Polaite (2 km udaljeno od grada) stvorili bi se znatno povoljniji infrastrukturni uvjeti za prihvat brodova. Taj
se projekt stalno odgaa.
21
Tablica 21.
Ticanja brodova na krstarenjima po danima (%) u tjednu (Gru + Grad)
Dan
Ponedjeljak
Godina
2008.
2009.
2010.
2011.
20012.
2013.
10,7
7,6
7,9
9,3
10,8
12,0
Utorak
7,0
8,3
10,8
7,8
9,6
12,0
Srijeda
15,7
17,1
20,2
128,5
20,9
14,7
etvrtak
10,5
6,7
6,8
7,3
9,1
12,1
Petak
12,4
19,4
18,3
20,4
14,8
11,2
Subota
24,4
23,9
20,1
23,8
22,0
17,2
Nedjelja
19,3
17,0
15,9
12,9
12,8
20,8
Ukupno
100,0
100,0
100,0
100,0
100,0
100,0
Izvor: Ibid. tablica 20.
Unato tomu to se u 2014. dogodio dosad, kod nas i u svijetu,

nezabiljeen lom/pad trenda ovog tipa turizma u normalnim uvjetima, Dubrovnik
e zbog svojih brojnih prednosti/vrijednosti i dalje biti omiljena destinacija
iz godine u godinu sve brojnijim putnicima na pomorskim krstarenjima po
Mediteranu i Jadranu kao njegovu vanom dijelu.22
Godina 2014. pokazuje da cruising-turizam u Dubrovniku ne ovisi samo
o Dubrovniku. tovie, brojni su imbenici (brodari, operatori, agencije, globalna
dogaanja, dinamina poslovna politika) koji utjeu na njegova kretanja.23
Dosad se uglavnom on u Dubrovniku dogaao, a takav je pristup
neodriv. Tim se izuzetno vanim segmentom i turizma i gospodarstva mora
sustavno upravljati uz sudjelovanje svih, ba svih, dionika i uporabom/primjenom
brojnih suvremenih i provjerenih upravljakih alata (primjerice generikih
modela integriranog sustava upravljanja). Uz to i diversificirana poslovna
politika glavnih nositelja, redovito, rezultira povoljnijim ishodom/znatno boljim
poslovnim rezultatima.
Jer, ta se vrsta turizma u Dubrovniku mora dimenzionirati po mjeri
Grada, uzimajui u obzir njegove UNESCO-om zatiene spomenike cjeline,
stanovnitvo, stacionarne turiste i sve one koji ele posjetiti Dubrovnik i uivati
u njegovim povijesnim i kulturnim znamenitostima.
Usmjeravanje Dubrovnika, znatno vie nego dosad, kao mjesto ukrcaja/
iskrcaja putnika (baznu luku) bio bi viestruko korisna poslovna orijentacija i
Jadran je visoko zastupljen na Mediteranu po putnicima i ticanjima (prema Cruise Activities..., o.c., 24.)
Podruje
Putnici (tis.)
%
Ticanja
%
zap. Med.
18 833
69,7
8 807
61,0
Jadran
5 188
18,9
3 219
22,3
ist. Med.
2 856
10,6
1 983
13,8
C. more
214
0,8
419
2,9
ukupno
27 021
100,0
14 428
100,0
23
Cf. Perui, D. (2013.), Cruising turizam: razvoj, strategije i kljuni nositelji, o.c., 149. - 79.
22
22
za luke i za dubrovaki turizam. To je preusmjeravanje proces koji se ne moe

obaviti u kratkom roku. Bilo bi zadovoljavajue ako bi se u sljedeih 10-ak
godina ukrcaj/iskrcaj poveao na 30-ak posto ukupnih putnika, ime bi tranzit
smanjio na 70-ak posto.24
Ravnomjerniji raspored i godinjih, i tjednih, i dnevnih ticanja/vremena
pristajanja/duljine stajanja u luci trebao bi biti cilj poslovnoj politici luke u Gruu
i Gradske luke. Model etiri sata mogao bi prerasti u model osam sati, ime
bi pritisci putnika bili blai, a time i podnoljiviji. Tako bi se usluge znatno
poboljale, a i konani bi rezultati bili povoljniji.
5.

ODRIVI TURISTIKI NOSIVI KAPACITET

GRADA DUBROVNIKA
Dubrovnik se, kao i drugi povijesni gradovi, poput Venecije, susree

s problemom prihvata velikog broja turista i posjetitelja zbog: ogranienog
prostora, topografskih obiljeja teritorija na uem podruju Grada i na prigradskim
zonama, stupnja izgraenosti prostora, postojee mree prometnica, spomenikih
bogatstava, prirodne i ambijentalne vrijednosti. Zaguenost prometa i guve u
pjeakom prometu smanjuju atraktivnost destinacije i za stacionarne goste i za
posjetitelje s cruisera i jednodnevne izletnike koji dolaze u posjet Gradu.
Na podruju je grada Dubrovnika25 tijekom 2013. bilo 646 295 turistikih
dolazaka i ostvareno je 2 173 539 noenja u hotelskim i ostalim smjetajnim
kapacitetima.26 Dubrovnik je destinacija u koju dolaze brojni izletnici iz
Dubrovako-neretvanske upanije i ire regije. U vrnim danima tijekom
turistike sezone biljei se vie od 3 000 jednodnevnih izletnika. Tome treba
dodati i putnike s cruisera kojih je u 2013. bilo 1 176 086 (u 2012. zabiljeeno je
takoer vie od milijun putnika). Sve tri skupine, stacionarni turisti, jednodnevni
izletnici i putnici s cruisera posjeuju Povijesnu gradsku jezgru, u kojoj ivi 1 280
stanovnika i svakodnevno dolazi na posao oko 500 zaposlenika. Taj veliki pritisak
dovodi u pitanje odrivi razvoj i atraktivnost destinacije.
Za izraun odrivog kapaciteta Dubrovnika, bez negativnog utjecaja
na atraktivnost destinacije i uz pretpostavku upravljanja kretanjem brodova
i putnika, koriten je fuzzy model linearnog programiranja, koji je primijenjen
pri odreivanju turistike nosivosti kapaciteta Venecije.27 Izraun odrivog
kapaciteta grada Dubrovnika temeljen je na pokazateljima:
- javne povrine Povijesne gradske jezge (Stradun, poljane, ulice,
To je prosjek u deset vodeih mediteranskih luka (cf. supra tablica 6.).
Odnosi se na ue podruje grada Dubrovnika, na naselje Dubrovnik (podruje Kantafig Orsula).
Prema: Statistika izvjea, br. 1516, Turizam u primorskim gradovima i opinama u 2013., DZS. Zagreb, 2014.,
p. 24.
27
Canestrelli, E., Costa, P. (1991.), Tourist Carrying Capacity, A Fuzzy Approach, Annals of Tourism Research,
Pergamon Press plc, vol. 18, 295. - 311.
24
25
26
23
trgovi itd.),
- povrina Gradskih zidina,
- broj registriranih hotelskih leajeva na podruju grada Dubrovnika i
iskoritenost kapaciteta,
- broj registriranih leaja u ostalim smjetajnim kapacitetima na
podruju grada Dubrovnika (privatni smjetaj, kampovi),
- nosivi kapacitet kulturnih ustanova u Povijesnoj jezgri Grada,
- kapacitet ugostiteljskih objekata u Povijesnoj jezgri Grada,
- broj stanovnika u Povijesnoj jezgri Grada,
- broj zaposlenih u Povijesnoj jezgri Grada,
- kapacitet parkiralinih mjesta za automobile i autobuse u Dubrovniku,
- kapacitet stajalita za turistike autobuse na Pilama i Ploama,
- broj jednodnevnih izletnika,
- broj putnika/posjetitelja s cruisera,
- promet brodova i putnika u luci u Gruu i Gradskoj luci,
- prosjena dnevna potronja turista u hotelima,
- prosjena dnevna potronja turista u ostalim oblicima smjetaja,
- prosjena dnevna potronja jednodnevnih izletnika,
- prosjena dnevna potronja putnika s kruzera.
Za odreivanje optimalne razine odrivog kapaciteta polo se od
postavka:
- Povijesna gradska jezgra glavni je resurs koji privlai turiste,
jednodnevne izletnike i putnike na krstarenjima,
- odrivi prihvatni turistiki kapacitet grada Dubrovnika odreuje se
u razdoblju visoke turistike sezone u vrnom optereenju u etiri
sata tijekom jutra,
- ostvarena prosjena dnevna potronja stacionarnih turista u hotelima
i ostalim smjetajnim kapacitetima, jednodnevnih izletnika i putnika
s cruisera.
S etiri tipa turista/posjetitelja u gradu Dubrovniku turisti smjeteni
u hotelima (TH), turisti koji su u ostalim smjetajnim kapacitetima (TNH),
jednodnevni izletnici (TD) i putnici s cruisera (TC) - funkcija cilja fuzzy linearnog
programiranja, uz ogranienja je:

max z = 100 TH + 55 TNH + 33 TD + 30 TC

TH
8331 + f 2083

TNH
6858 + f 2939

0,80 TD + 0,60 TC 5040 + f 2600
0,35 TH + 0,30 TNH + 0,75 TD + 0,70 TC 9000 + f 7000
0,20 TH + 0,20 TNH + 0,60 TD + 0,70 TC 9000 + f 6000

TH; TNH; TD; TC 0
Pri izraunu odrivog kapaciteta uzeto je u obzir:
- visina prosjene dnevne potronje turista smjetenih u hotelima
24
-
-
-
-
od 100 eura28 i visina prosjene dnevne potronje turista u ostalim

smjetajnim kapacitetima od 55 eura29, prosjena dnevna potronja
jednodnevnih izletnika od 33 eura i prosjena dnevna potronja
putnika s cruisera od 30 eura30,
broj leajeva u postojeim hotelskim kapacitetima (10 414) i ostalim
smjetajnim kapacitetima (9 797) na podruju grada Dubrovnika31 i
njihov stupanj iskoritenosti u punoj sezoni,
ticanja brodova i broj putnika koji silaze s broda u destinaciji i
posjeuju turistike atrakcije (vrno dnevno optereenje u 2013.
14 016 putnika 11. kolovoza; prosjeno dnevno, u razdoblju svibanj
listopad 2013. 5 528 putnika),
kapacitet stajalita za turistike autobuse oko Povijesne gradske
jezgre (9+5), odriv promet od 5 040 posjetitelja tijekom etiri sata
do neodrivoga od 7 640, uz pretpostavku da 80 posto jednodnevnih
izletnika i 60 posto putnika s cruisera organizirano dolaze autobusom
do Povijesne jezgre (3/4 putnika silazi s broda u luci u Gruu, a 1/4
u Gradskoj luci),
istovremeni prihvatni kapacitet kulturnih ustanova u Povijesnoj
jezgri u etiri vrna sata tijekom jutra i uz pretpostavku da 35 posto
hotelskih gostiju, 30 posto gostiju koji borave u ostalim smjetajnim
kapacitetima, 75 posto jednodnevnih izletnika i 70 posto putnika s
cruisera posjeuje kulturne ustanove,
javne povrine Povijesne jezgre od 12 915 m2 i povrina Gradskih
zidina od 3 000 m2,
broj jednodnevnih izletnika u vrnom danu u razdoblju visoke
turistike sezone (3 000 izletnika).
Odrivi kapacitet Dubrovnika prikazan je u tablici 22. za razliite

stupnjeve optereenja resursa (f) i pripadajuih suprostavljenih oekivanja:
jednih za funkciju cilja koja je interes sudionika to izravno ostvaruju prihode
od turizma, i drugih (gostiju u hotelskim i ostalim smjetajnim objektima,
jednodnevnih izletnika, putnika s cruisera i lokalnog stanovnitva), ije se
zadovoljstvo odraava u skupu ogranienja, dakle ovisi o stupnju iskoristivosti
resursa, to utjee na kvalitetu boravka u destinaciji.
Institut za turizam (2010.), Stavovi i potronja turista, TOMAS 10, Zagreb.

Ibid.
30
Asi, A. (2013.), Luka Dubrovnik - Gru, Luka uprava Dubrovnik, Struktura i potronja putnika s kruzera (prema
istraivanjima Ipsos Public Affairs), Dubrovnik.
31
Cf. supra, biljeka ispod teksta br. 2, p. 89.
28
29
25
Tablica 22.
Odrivi kapacitet pri odreenim vrijednostima f

f
1 387 467
8.331
6.858
5.369
0,1
1 448 149
8.539
7.152
0,2
1 508 922
8.748
7.446
0,3
1 568 515
8.956
7.740
TH
TNH
TC
TD
0,00
1,00
6.083
0,11
0,90
6.804
0,21
0,80
1.360
6.255
0,31
0,70
0,4
1 627 487
9.164
8.034
3.508
4.969
0,42
0,60
0,489968
1 680 598
9.352
8.298
5.447
3.806
0,5100
0,5100
0,5
1 686 538
9.373
8.328
5.652
3.686
0,52
0,50
0,6
1 745 464
9.581
8.621
7.808
2.393
0,62
0,40
0,7
1 804 430
9.789
8.915
9.958
1.105
0,73
0,30
0,8
1 862 181
9.997
9.209
11.864
0,83
0,20
0,9
1 912 265
10.206
9.503
12.300
0,91
0,10
1 962 228
10.414
9.797
12.732
1,00
0,00
Napomena: koficijent F pokazuje zadovoljstvo stanovnika koji izravno

ostvaruju prihode od turizma dok C pokazuje zadovoljstvo svih ostalih skupnina
stacionarnih turista, jednodnevnih izletnika, posjetitelja s cruisera i lokalnog
stanovnitva.
Grafikon 1.
Broj turista, izletnika i posjetitelja s cruisera pri odreenim vrijednostima f
26
Grafikon 2.
Vrijednosti koeficijenta zadovoljstva pri odreenim vrijednostima f
Napomena: koficijent F pokazuje zadovoljstvo stanovnika koji izravno ostvaruju

prihode od turizma, dok C pokazuje zadovoljstvo svih ostalih skupnina
stacionarnih turista, jednodnevnih izletnika, posjetitelja s cruisera i lokalnog
stanovnitva
Izjednaen stupanj zadovoljstva nositelja turistike aktivnosti koji
izravno ostvaruju prihode od turizma i lokalnog stanovnitva, stacionarnih turista,
jednodnevnih izletnika i posjetitelja s cruisera, u destinaciji je pri imbeniku
optereenja resursa f = 0,489968. Vrijednosti varijabla za prihvatljivi/odrivi
nosivi kapacitet resursa/atrakcija raspoloiv za stacionarne turiste, izletnike i
posjetitelje s cruisera u razdoblju glavne turistike sezone u vrnom optereenju
u etiri sata prikazane su u tablici 23.
27
Vrijednosti varijabla za optimalni odrivi turistiki nosivi

kapacitet Grada Dubrovnika
Tablica 23.
OPTIMALNO RJEENJE
Decision
Variable
Unit Cost or
Profit c(j)
Solution Value
Total
Contribution
Reduced Cost
Basis Status
TH
9 352,00
100
935 200,00
basic
TNH
8 298,00
55
456 390,00
basic
TC
5 447,00
30
163 410,00
basic
TD
3 806,00
33
125 598,00
basic
Objective Function
(Max.) =
1.680.598,00
Right Hand
Side
Slack or Surplus Shadow Price
Constraint
Left Hand Side
Direction
Turisti u
hotelima
9 352,00
<=
9 352,00
85
Turisti u ostalim
smjetajnim
kapacitetima
8 298,00
<=
8 298,00
42,1429
Autobusna
stajalita
na Pilama i
Ploama
6 313,00
<=
6 314,00
Povijesna jezgra
Grada
12 430,00
<=
12 430,00
42,8571
Kulturne
ustanove
9 626,50
<=
11 940,00
2 313,50
Kao odriva turistika nosivost resursa/atrakcija na podruju grada

Dubrovnika planira se 9 352 hotelskih gostiju, 8 298 gostiju u ostalim smjetajnim
kapacitetima, 3 806 jednodnevnih izletnika i 5 447 putnika s cruisera, pod
pretpostavkom da dnevno u etiri vrna sata tijekom jutra 35 posto hotelskih
gostiju, 30 posto gostiju koji borave u ostalim smjetajnim kapacitetima na
podruju grada Dubrovnika, 75 posto jednodnevnih izletnika i 70 posto putnika s
cruisera posjeuje Povijesnu jezgru pri emu se ostvaruje dnevna potronja od 1
680 598 eura. Taj iznos dnevne potronje je unutar vrijednosti od neprihvatljivih
1 387 467 i oekivanih 1 962 228 eura. U tim uvjetima omoguuje se iskoritenost
hotelskih kapaciteta od 89,80%, iskoritenosti kapaciteta ostalih smjetajnih
objekata od 84,70% i mogunost prihvata 42,78% posto maksimalnog broja
posjetitelja s cruisera a da se pri tome ne narui kvaliteta boravka u razdoblju
najveeg turistikog optereenja destinacije (u glavnoj turistikoj sezoni).
28
Tablica 24.
Neiskoriteni kapaciteti pri odreenim vrijednostima f
f
0
0,1
0,2
0,3
0,4
0,48997
0,5
0,6
0,7
0,8
0,9
1
Ostali
smjetajni
kapaciteti
Hoteli
kapacitet
neiskoriteno
kapacitet
neiskoriteno
kapacitet
neiskoriteno
kapacitet
neiskoriteno
kapacitet
neiskoriteno
kapacitet
neiskoriteno
kapacitet
neiskoriteno
kapacitet
neiskoriteno
kapacitet
neiskoriteno
kapacitet
neiskoriteno
kapacitet
neiskoriteno
kapacitet
neiskoriteno
Autobusna
stajalita
na Pilama i
Ploama
Povijesna
jezgra
Grada
Kulturne
ustanove
8 331
6 858
5 040
9 000
9 000
745
2 741
8 539
7 152
5 300
9 700
9 600
431
2 809
8 748
7 446
5 560
10 400
10 200
116
2 877
8 956
7 740
5 820
11 100
10 800
2 756
9 164
8 034
6 080
11 800
11 400
2.523
9 352
8 298
6 314
12 430
11 940
2 314
9 373
8 328
6 340
12 500
12 000
2 292
9 581
8 621
6 600
13 200
12 600
2 058
9 789
8 915
6 860
13 900
13 200
1 826
9 997
9 209
7 120
14 600
13 800
32
1 653
10 206
9 503
7 380
15 300
14 400
267
1 848
10 414
9 797
7 640
16 000
15 000
503
2 045
Ograniavajui imbenik za poveanje broja stacionarnih turista u svim

oblicima smjetaja, jednodnevnih izletnika i putnika s cruisera, uz imbenik
optereenja 0,48997 kapacitet je Gradske jezgre i broj putnika koji dolaze
autobusima.
Odrivi nosivi kapacitet destinacije uz predvieni stupanj optereenja
resursa je 12 239 posjetitelja u etiri vrna sata tijekom jutra u razdoblju najveeg
turistikog optereenja, dakle u glavnoj turistikoj sezoni. Izraun se temelji na
procjeni da 70% (3 813) putnika na krstarenjima, 35% (3 273) hotelskih gostiju,
30% (2 489) vanhotelskih gostiju i 70% (2 664) dnevnih izletnika i gostiju
stacioniranih u okolici Dubrovnika posjeuje Povijesnu jezgru, te da 30% (1 634)
29
putnika s cruisera odlazi na izlet u neposrednu okolicu Dubrovnika ili ostaju na

brodu. Pretpostavlja se da 60% (3 258) putnika s cruisera dolazi organizirano
autobusima u Povijesnu jezgru, dok ostali dolaze individualno taksijima ili
javnim prijevozom. Uz putnike s cruisera i 80% (2 855) jednodnevnih izletnika
takoer dolazi autobusima.
Ravnomjernijom distribucijom potranje tijekom godine/tjedna/dana i
odgovarajuim upravljanjem kretanjem posjetitelja i vozila u destinaciji mogue
je prihvatiti vei broj putnika s cruisera, a da se ne narui odrivost i atraktivnost
destinacije na zadovoljstvo lokalnog stanovnitva i svih turista/izletnika/
posjetitelja u Dubrovniku. Ako bi model etiri sata prerastao u model osam
sati (to znai etiri jutarnja i etiri poslijepodnevna sata), u jednom bi danu bilo
mogue odrivo prihvatiti dvostruko vie putnika na krstarenjima (3 813 + 3
813 = 7 626).
ZAKLJUAK
Dubrovako-neretvanska upanija i njezino sredite Dubrovnik svake su
godine uspjeniji u turizmu openito, a poglavito u njegovu osobito propulzivnom
segmentu cruising-turizmu. Ta injenica obvezuje sve nositelje tih aktivnosti na
meusobnu poslovnu suradnju i uporabu svih raspoloivih alata kako bi se odrivo
upravljalo turistikim procesima u kojima su vidljive velike promjene svakom
godinom bivaju zahtjevnijim i kompleksnijim, pa se treba stalno i pravodobno
prilagoavati/odgovarati novim i, redovito, veim i sloenijim zahtjevima.
Vodee mjesto DN-e u cruising-turizmu Hrvatske, a osobito
Dubrovnika, koji je vodei u upanijskom i hrvatskom cruisingu upuuje na
potrebu da se temeljito proui taj posve specifian oblik turizma, to se, s lokalnog
stajalita, oituje u neravnomjernoj i velikoj koncentraciji brodova i putnika.
Kako je nemogue dimenzionirati infrastrukturu i prostore koji su u funkciji tog
oblika turizma, potrebno je u takvim uvjetima utvrditi razinu izdrljivosti same
destinacije. Zasad su Dubrovnik i Korula glavna odredita cruising-industrije,
ali je Dubrovnik u tome izrazitiji imbenik, to sa sobom nosi i glavninu problema
koji nalau promptna rjeenja. Korula se takoer suoava s time, ali u znatno
manjoj mjeri.
Mediteran je s pripadajuim morima u proteklom desetljeu doivio
procvat u pomorskim krstarenjima i danas (2013.) mu pripada vie od 1/5
te iznimno dinamine industrije. Jadran je visoko pozicionirano odredite
Mediterana s gotovo 1/5 broja putnika i vie od 1/5 ticanja. To znai da e i
dalje nae luke biti u sreditu zbivanja na tritu pomorskih krstarenja i poeljno
mjesto pristajanja brodova svih segmenata i veliina.
Cruising-turizam ima jak utjecaj na ivot i razvoj luka, pripadajuih im
gradova i regija. Utjecaj je osjetan i na drutvenu i socijalnu sferu, ekonomiju,
30
tehniki i tehnoloki ustroj i, poglavito, na ekologiju. Dolazak megabrodova

s vie tisua putnika i posada na samo nekoliko sati znai golem pritisak na
destinaciju, luku pristajanja i pripadajue turistiko mjesto. To se odraava na
cjelokupan ivot i rad, a osobito na prometovanje vozila, kretanje putnika i
lokalnog stanovnitva. Taj promet (putnici, posade, brodovi, autobusi, taksiji...)
pridonosi, dakako, i viestruko veim prihodima svima lukama, pripadajuim
gradovima, pa i itavoj regiji, jer se pritom ukljuuju i: hrana, pie, trgovaka roba,
izleti, osobne i prometne usluge, posjeti kulturnim i povijesnim znamenitostima.
Ne mogu se, dakako, zanemariti i loi utjecaji u to treba ubrojiti i nepovoljne
ekoloke uinke, ali, zbroje li se pozitivni uinci i oduzme ono to bi se moglo
oznaiti minusom, rezultat je itekako pozitivan.
Peat ovakvoj vrsti turizma u Dubrovniku daju megabrodovi segmenta
contemporary, po emu se ovo odredite pomorskih krstarenja ubraja u red
najfrekventnijih destinacija ukljuenih u programe brodova od 3 000 i vie
putnika. Glavno obiljeje takvih krstarenja su masovnost, kratko stajanje u luci,
raznovrsna/bogata ponuda na brodu i putovanje/plovidba od tek nekoliko dana
najee tri, etiri i sedam dana. Temeljno je obiljeje pomorskih krstarenja
u Dubrovniku sezonalnost neravnomjeran raspored putnika i ticanja tijekom
godine. Gotovo 3/5 putnika i ticanja odnose se na samo etiri mjeseca (srpanj,
kolovoz, rujan i listopad), sa svibnjom i lipnjom (udjel im je iz godine u godinu
vei) zastupljenost se tih est mjeseci poveava na oko 9/10. Dakle, u razdoblju
studeni travanj samo deset posto, a od svibnja do listopada 90 posto putnika i
ticanja. Problem koncentracije nije samo na godinjoj razini. Itekako je izraajan
i po danima u tjednu jer su vrni dani nedjelja, subota i petak (u ta tri dana ak 2/3
putnika i gotovo 1/2 tjednih ticanja). Premda se uoavaju pozitivne promjene u
dinamici tjednog prometa i dalje su preoptereena ta tri dana. Poseban je problem
i dnevni raspored putnika i ticanja jer ih je najvie u kasnim prijepodnevnim
i ranim poslijepodnevnim satima, a sve to bitno oteava pruanje kvalitetnijih
usluga. Ako bi model etiri sata prerastao u model osam sati (to znai etiri
jutarnja i etiri poslijepodnevna sata), u jednom bi danu bilo mogue odrivo
prihvatiti dvostruko vie putnika na krstarenjima.
Ravnomjernijom distribucijom potranje tijekom godine/tjedna/dana i
odgovarajuim upravljanjem kretanja posjetitelja i vozila u destinaciji, mogue
bi bilo prihvatiti vei broj putnika s cruisera, a da se ne narui odrivost i
atraktivnost destinacije na zadovoljstvo lokalnog stanovnitva i svih turista/
izletnika/posjetitelja. Razvoj ove vrste turizma u Dubrovniku i Dubrovako-neretvanskoj upaniji izravno e ovisiti o stupnju i dinamici rjeavanja postojeih
problema, o oblikovanju i funkcioniranju upravljanja potranjom i destinacijskim
proizvodom.
31
LITERATURA
Asi, A. (2013.), Luka Dubrovnik Gru, Luka uprava Dubrovnik,
Struktura i potronja putnika s kruzera, (prema istraivanjima Ipsos Public
Affairs), Dubrovnik
Beni, I. (2011.), Utjecaj pomorskih krstarenja na turistiku destinaciju,
Poslovna izvrsnost, vol. 5, no. 2
Brida, J. G., Zapata-Aguirre, S. (2009.), Tourism: Economic, sociocultural and environmental impacts, International Journal of Leisurte and Tourisa
Marketing, vol. 1, no. 3, 1. - 34.
BREA (2012.), Economic Contribution of Cruise Tourism to the
Destination Economics, Florida-Caribbean Association
Canestrelli, E., Costa, P. (1991.), Tourist Carring Capacity, A Fuzzy
Approach, Annals of Tourism Research, Pergamon Press plc, vol. 18, 295. - 311.
CLIA Europe (2014.), The Cruise Industry, Contribution of Cruise
Tourism to the Economies of Europe, 2013 Edition, Brussels
G. P. Wild International (2014.), Regional Cruise Market Report,
Mediterranean and Nort Europe 2013, Haywards Heath, UK
Eurostat Population on 1 January 2013 (www.ec.europa.eu/eurostat
- 6. 5. 2014.)
Zagreb
Institut za turizam (2010.), Stavovi i potronja turista, TOMAS 10,
MedCruise Association (2014.), Cruise Activities in MedCruise Ports:

Statistics 2013, A MedCruise Report, Pireaus, Greece
UK
MedCruise 2013/2014 Yearbook, Seatrade Cruise Review, Chalchester,
Perui, D. (2013.), Cruising Turizam: razvoj, strategije i kljuni

nositelji, Sveuilite u Dubrovniku, Dubrovnik
Podaci upanujske gospodarske komore Dubrovnik
Priopenje (2014.), br. 4. 3. 2/11., DZS, Zagreb
Priopenje Turizam Kumulativni podaci za razdoblje od sijenja do
prosinca za pojedine godine od 2003. do 2013., DZS, Zagreb
SLJH 2013. (2014.), DZS, Zagreb
Skupina autora (2011.), Integralno upravljanje kretanjem brodova i
putnika na pomorskim krstarenjima u Dubrovniku, Odjel za ekonomiju i poslovnu
ekonomiju Sveuilita u Dubrovniku, Dubrovnik, 18. Statistiki podaci Luke
uprave Dubrovnik
32
Zakon o podrujima upanija, gradova i opina u Republici Hrvatskoj,

NN, 86/06.
www.cruisemarketwatch/growth (26. 4. 2014.)
www.europa.eu (5. 5. 2014)
33
Ivo Ban, Ph. D.

Professor Emeritus
University of Dubrovnik
E-mail: ivo.ban@unidu.hr
Doris Perui, Ph. D.

Associate Professor
E-mail: doris.perucic@unidu.hr
Vesna Vrtiprah, Ph. D.

Full Professor with Tenure
E-mail: vesna.vrtiprah@unidu.hr
CHALLENGES AND DEVELOPMENT

OPPORTUNITIES FOR MODERN CRUISE
INDUSTRY IN THE DUBROVNIK-NERETVA
COUNTY
Abstract
Tourism is the dominant activity in the Dubrovnik-Neretva County. With
its generating the highest income, employment as well as export-oriented
industrialization, it is the Countys most important economic activity.
One tenth of the total arrivals and nights in Croatia is realized in this
region, and if we compare this regions territory size and population
figures, respectively (3.2% and 2.9%, respectively) to some other
Croatian regions territory size and population figures, we can clearly
see the importance of tourism in the Dubrovnik-Neretva County on the
Croatias global scale. Maritime voyages, i.e. the cruise tourism, are an
integral part of the tourism activity currently present in two key cruising
destinations in Dubrovnik and Korula, as well in Ploe, where it is not
so prominent an activity. Dubrovnik makes up more than 90% of this type
of tourism in the Dubrovnik-Neretva County. Having in mind the marine
vehicles arriving to the region in great numbers (around 700 a year) as
well as the passenger figures (more than a million a year), it is clear to see
the problems arising from such an economic activity being concentrated
here. Due to limited space, urban management, traffic, technical and
organizational capacities as well as due to the highly expressed seasonality
34
with the high marine and passenger traffic density being registered only
within a six-month period (from May till October), and only five hours
a day (from late morning until early afternoon), surely there is a need
of evaluating the sustainable properties of such type of tourism in this
destination. This paper explores the development of this type of tourism as
well as the creation of carrying capacities in Dubrovnik. In this regard, a
comprehensive sustainable development model is being created. Having in
mind the regions tourism and economy as a whole being both directly and
indirectly affected by the modern cruise industry, the need for creating a
successful sustainable development model keeps gaining on importance.
The issue of determining the cruise industrys limitations and developing
possibilities in this region is to be especially addressed.
Keywords: tourism, cruise tourism, carrying capacity, cruise destination,
Dubrovnik, Dubrovnik-Neretva County.
JEL classification: C12, L83, L91, Q50, R40
35
Dr. sc. Katja Bakija

Docentica
Odjel za komunikologiju
E-mail: kbakija@unidu.hr
Dr. sc. Maja itinski

Redovita profesorica
E-mail: maja.zitinski@unidu.hr
VRIJEDNOSTI, MENADMENT, DRUTVENA

ODGOVORNOST, HUMANIZAM
UDK / UDC: 005.35 (497.5 35 Dubrovnik)
JEL klasifikacija / JEL classification: A13, M14
Pregledni rad / Review
Primljeno / Received: 15. travnja 2014. / April 15, 2014
28, 2014
Saetak
Naslijee Dubrovnika obvezuje nas u Dubrovako-neretvanskoj regiji
ulogu Sveuilita danas staviti u funkciju humanistikih i demokratskih
ideala. Tematika temeljnih humanistikih znanosti obuhvaa sadraje
kojima su ljudi i emocionalno i duhovno vrlo intenzivno dotaknuti, potiui
ih na duboko razmiljanje i zauzimanje jasnih stavova. Osobnost mladih
snano se oblikuje upravo pod utjecajem decidiranih rjeenja to im moe
pomoi da na organizacijski kapital proire naela usuglaavanja onoga
to je ispravno. Kad bi zahtjev za ispravnim poivao jedino na moi
autoriteta, tada ono ispravno ne bi bilo mogue razlikovati od nasilja. Iako
su problemi uvijek vrsta disfunkcije ili degenerativnog procesa u drutvu,
upravo u problemskim situacijama prepoznajemo vanost vrijednosti.
Razrjeenje nekoga drutvenog problema pretvoriti u poslovnu priliku
znak je spremnosti da se sagleda golem pozitivni potencijal kriznog
trenutka jer svaka kriza, osim negatinih konotacija, ujedno je i prilika da
37
se problemi uspjeno razrijee. Kako se menadment uvijek bavi ljudima,

njihovim vrijednostima, rastom i razvojem, dio je humanizma. Budui da
se ideja humanizma mukotrpno oblikovala upravo u suprotnosti prema
tradicijama totalitarnih i autoritarnih politikih pravila, upravo njezine
najbolje zasade novim generacijama moraju pokazati kakve vrste naela
valja kultivirati.
S obzirom na to da je svaka vrsta menadmenta vrsta pragmatinog alata
to ga ljudi uzimaju u svoje ruke i usuglaavaju sa svojim vrijednostima,
na rad istrauje kako izbjei okolnost da se drutvena odgovornost
shvati jedino kao podilaenje jednoj skupini u drutvu, a na tetu nekih
ili mnogih. Zbog toga su nam potrebne nove strategije koje e pozornost
odvratiti od formalne konformnosti prema unilateralnim pravilima te
ih uiniti osjetljivijima i odgovornima prema potrebitima i ranjivima.
Poslovanje ima dvostruku narav: istodobno je i institucija javnog
servisa i drutveni pothvat. Budui da menadment javnostima mora
poloiti raun za izvedbu svojega plana, on postaje disciplinom uz
pomo koje znanja temeljnih polja humanizma dobivaju novu, bitnu
vanost, na to ovaj rad i upozorava.
Kljune rijei: Dubrovako-neretvanska regija, vrijednosti, humanizam,
menadment, problemske situacije, drutvena odgovornost.
38
Bakija, K., itinski, M.: Vrijednosti, menadment, drutvena odgovornost...
UVOD
Svaki pojam iz naega naslova (vrijednost, menadment, drutvena

odgovornost, humanizam) ve u pojedinanome obliku golemo je, nesagledivo
opseno polje razmatranja; gotovo ga je nemogue jednoznano odrediti jer je
u spomenutome obliku preiroko je ak i da bi posluilo kao naslov doktorske
disertacije. Ipak, sva etiri spomenuta pojma valja ispreplesti na integrativan nain
kako bismo intelektualcima profesionalcima u drugim poljima znanja na zoran
nain predstavili vanost i prikazali meusobnu komplementarnost spomenutih
tema za kojima ea svako pravo sveuilite. Poznato je da je Dubrovnik
tijekom povijesti u mnogim segmentima kulturnoga ivota teio prema najviim
paradigmama humanizma svojega doba. Logino je da i dananje generacije
na tome planu ne zaostanu za novim vrhuncima humanistikih standarda,
usuglaenih na antropolokoj razini kulture. Naalost, nedostatno je samo znati
to bi bilo dobro uiniti valja htjeti i umjeti najbolje standarde ekstenzivirati
na javni ivot. Pritom, osobito pojmom drutvene odgovornosti koristi se u
najirem, kolokvijalnom znaenju kao metafora istinoljubivoga nastojanja oko
dobrobiti Hrvatske, Dubrovako-neretvanske regije i Sveuilita u Dubrovniku
(za razliku od klasinih definicija drutvene odgovornosti u korporativnome
upravljanju neoliberalnih verzija ekonomske pravednosti, okrenutih partikularno-koristoljubivim ciljevima).
PRAGMATINI ASPEKTI HUMANISTIKIH

ZNANOSTI
U prolosti, vrijednost humanizma i smisao obrazovanja sastojali su se

u nastojanju da ovjek upozna tradiciju, skladno se razvije i dobro prilagodi,
tj. prihvati prirodno i drutveno okruenje kao neto dano. Nasuprot tomu,
danas se od svakoga graanina oekuje da - u ime ljudske dobrobiti i kritikoga
razmiljanja o postojeim naelima i vrijednostima - podignu glas protiv nepravde,
pristranosti i nasilja. Ili, kao to istie Huntington, modernost poinje tada kad
ljudi razviju smisao za vlastitu kompetentnost i ponu shvaati kako razlonom
aktivnou mogu mijenjati fiziko i drutveno okruenje.1 Iako je i humanizam
i demokraciju mogue definirati na gotovo bezbroj naina, bitna odrednica
koja ih ujedinjuje odnosi se na suvremeni ideal moralne i legalne jednakosti
ljudi. Budui da knjievnici i pjesnici snagom svojega kreativnog senzibiliteta
anticipiraju duh vremena puno prije i obuhvatnije od obinih ljudi, s nekoliko
primjera ilustrirat emo kako izgleda njihov umjetniki izrijek spoja suvremenih
pojmova demokracije i humanizma. Dakle, ako smo suglasni sa stavom da je
svaki ovjek (prema deontolokoj vrijednosnoj teoriji) moralni subjekt ije pravo
na djelovanje - prema naelu recipronosti - mora biti uvjetovano dunostima
prema svakom drugom ovjeku, tada emo razumjeti to je mislio Tin Ujevi
1
Huntington, S. P. (1996.), Political Order in Changing Societies, New Haven and London: Yale University Press,
str. 99.
39
kad je (u svojoj pjesmi Pobratimstvo lica u svemiru) rekao: Sa svakim neto

dijeli, i vie vas ste isti. Takvi i slini antologijski primjeri koje emo u ovome
radu ponuditi, slue itatelju da uvidi koliko temeljne humanistike znanosti (u
kojima je ovjek istodobno i subjekt i objekt istraivanja) duboko dotiu osobnost
ovjeka i uvjebavaju ga da zauzme stav koji e ne samo umjeti braniti - nego
e takav stav biti objektivan instrumentarij kojime mladi svoju razboritost mogu
uinkovito usavravati... te stei profesionalizam (vrijednost kakvu korisnici
prepoznaju da im slui) umjesto da postanu idioti struke inei tetu i sebi i
drugima. Mi ovdje zagovaramo supstancijalno znanje, potrebno zreloj osobnosti
kako ne bi izgubila iz vida modele otjelovljenja pravih vrijednosti (primjerice,
zdravlje nije prava vrijednost jer zle ljude ne ini boljima - pravednost je prava
vrijednost jer se ne odnosi samo na mene nego uzima u obzir i druge). Stoga
jedino ovjek koji puno zna i iji je osobni integritet karaktera pomno i dugotrajno
izgraivan, bit e sposoban donositi ispravne odluke, osobito one koje se tiu
svima nam zajednike budunosti. Poezija Tina Ujevia pregnantna je porukama
filozofskog egzistencijalizma i novovjekovnog humanizma dvadesetog stoljea,
okrenutoga prema pripremanju onog sutra, na to nas sljedeim stihovima (svoje
pjesme Pogledi u praskozorju) podsjea na veliinu odgovornosti (osobito
intelektualaca) pred budunou: Jo se nisu rodili svi koji trebaju, niti je sva
trava nikla. / Mnoge jo oi neprobuene spavaju kao obeana ljubav, [...]
najdrae ptice nisu jo ni zapjevale. / Bit e radosno sutra, kao juer to nije bilo
sveto. / Moja grud udie miris iz grudi budunosti, / moje oi zure u obrise, dalje
od granice stvari, [...] Svijet nije na rubu propasti, u bdijenje sudnjega dana. /
Jedna se zvijezda raa kao znak novoga reda [...] Ja upirem pogled u skazaljku
budnoga sata, / jer znadem da e, novosti, s dobrim pogledom majke, / i prije
reda, na vrijeme, i neznana ui na vrata.
PROBLEMATIKA SVEUILITA
Jednako kao i u svijetu, sveuilita u Hrvatskoj, pa tako i nae
dubrovako, proivljavaju promjene zato to se u dananje doba ukupno ljudsko
znanje u razdoblju od desetak godina gotovo udvostruuje, dok je za slinu
promjenu neko trebalo vie od dvjesto godina. Autori koji prouavaju obrasce
preobrazbe znanja, uenja, te osobito oblike primjene znanja, usuglaeni su oko
stava o tome da su sva sveuilita suoena s tri velika podruja prilagodbe: to
su rast, promjena akademskih naglasaka, i ukljuenost u ivot drutva. Kao to
navodi Kerr: smjer prilagodbe u svakome od ovih podruja vrlo je jasan, no
detaljna razrada i brzina promjena nije.2
Temeljne humanistike znanosti u svijetu, pa tako i u Dubrovako-neretvanskoj upaniji imaju misiju: posjeduju potencijal postati kulturnim
posrednikom i pokretaem takvih promjena koje uzimaju u raun zanimljivu
moderaciju mudrosti, umjetnosti i tehnologije a da rezultati ne budu postignuti na
2
Kerr, C. (2001.), The Uses of the University, Cambridge, Massachusetts: Harvard University Press, str. 81.
40
korist samo jedne od strana, te na raun druge strane, ili na proputenu dobrobit
ostalih strana. Jo je Aristotel u svojoj Metafizici naglaavao kako je svako novo
znanje koje ne slui neposrednoj koristi, vanije i cjenjenije jer je slobodnije.3
Krlea tu misao o slobodi kao pravoj vrijednosti, simbolizira snijegom - snijeg je
savreno ist i bijel, dok sve odmake od tenje prema savrenome nije opravdano
smatrati uzornim (Miroslav Krlea: Snijeg): Na bijelom transparentu snijega sve
se sada maske, pojave i stvari prljavima ine. Ako o humanistikim znanostima
sudi netko tko ih slabo poznaje, primarnu ulogu Sveuilita vidjet e jedino u
prilici za zaradom, a zapostavit e ekskluzivnu svrhu tako vane institucije za
javni ivot a to je proirenje ljudskoga znanja, tj. kreacija novoga znanja, koje
je najvaniji imbenik ekonomskoga i drutvenog rasta.4 Nee vidjeti niti da
humanistike znanosti imaju svoj redoslijed, temeljne humanistike znanosti nije
mogue zaobii u korist izvedenih (slino kao pri izgradnji kue - kua se gradi
od temelja, a obnavlja se od krova). Vie e se zanimati lovom za statusom
(budui da kod nas nema institucijalizirane procedure sankcioniranja pogrene
poslovne politike, ako se od ispravne poslovne politike ne razlikuje pravno, iako
se etiki jako razlikuje). Redovito mladi ljudi koji sustavno oblikuju svoj karakter
u suglasju s onime to pravednost nalae, zalog su novoj komunikacijskoj
kompetentnosti, sposobnoj podii glas protiv pristranosti i sebinih interesa
oligarhijskih i plutokratskih elita. Cinini egoizam, upravo zato to promovira
pristranost, ovjeka izolira od drugih, pa stoga ne moe promicati obuhvatne
vrijednosti. U konanici proturjei sam sebi jer koi inicijativu i kreativnost.
Potrebu da se sebino razmiljanje promijeni u moralno razmiljanje, Tin Ujevi
izrie (u svojoj pjesmi: Drugovima) ovako: Mi smo imali da budemo jedna
vojska. Ali srca su naa, o drugovi, bila podvojena: vi ste traili korist, a ja samo
ljepotu.
Problem sebinih interesa oligarhijskih i plutokratskih elita povremeno
se pojavljuje i u segmentima svjetske globalne politike. Odatle se iri na
lokalne zajednice i u njima nalazi plodno tlo jedino ako takve zajednice pate od
nedostatka standarda zatite suvremenih humanistihih postignua, usuglaenih
na antropolokoj razini kulture. Spomenute standarde prepoznajemo kad god
nam one ponu komunicirati vrijednosti kojima je mogue prevladati monoloku,
tj. jednosmjernu komunikaciju i potisnuti primjere lova za askribiranim5
statusima. Na primjer, etika, kao samostalna grana filozofije, uz etiku dimenziju
knjievnosti, sociologije, psihologije, politologije i slinih temeljnih disciplina,
nisu samo sposobne nego su i pozvane kritiki se osvrnuti prema neoliberalnome
modelu ekonomske pravednosti, te graane - ne samo politiki - nego i kulturalno,
duhovno, ekonomski, praktiki i pragmatiki vratiti u demokratski proces.
Drutvo pati i nazaduje ako ga gradi jedino nekolicina. Takva nekolicina morala
bi poloiti raun za proputenu produktivnost, tj. za neiskoriten konstruktivan
Aristotle (1968.), Metaphysics, 980 b 25 981 b 20 (Iz: The Basic Works of Aristotle, izdao i uvod napisao Richard
McKeon, Random House, New York), str. 689. - 690.
Kerr, C. (2001.), The Uses of the University, Cambridge, Massachusetts: Harvard University Press, str. XII.
5
Askribiran ili pripisan status proizlazi iz prazne, bilo podobnike, bilo koje druge, na neoliberalan nain ustoliene
moi.
3
41
doprinos onih pojedinaca kojima je nasilniki bio zaprijeen put ostvarenju

njihove kreativnosti. Primjer su devastirajui rezultati korupcije i klijentelizma.
Svaki ovjek ima potencijal koji nitko ne smije podcjenjivati. Gustav Krklec
ovu je misao izrekao u stihu svoje pjesme Srebrna cesta sljedeim rijeima:
Ti znade i sam da svjetove nosi / u samome sebi, i da na dnu due / sja jato
zvijezda, ponori se rue / i - ako hoe - oluji prkosi / olujom, koja u tvom
bilu huji. Prema tomu, demokracija nije ono to nam se dogaa nego ono to
radimo dok primjenjujemo naela utemeljena na naelu tenje prema moralnoj
i legalnoj jednakosti ljudi. Sveuilite u Dubrovniku ve posjeduje svojevrsnu
interdisciplinarnost istraivakih polja i grana - ono to dalje treba razvijati tie
se koordinacije raznorodnih znanja kojih razultate javnost mora prepoznati kao
neto vrijedno to obinim ljudima pomae u njihovu naporu da suvremena znanja
iskoriste za smislenije i kvalitetnije ivljenje, kakvo bi trebalo postati dostupno
svima. Tipino je da u tranzicijskim drutvima izbor drutvenih ciljeva u znatnoj
mjeri ovisi o politikome i ekonomskom sustavu umjesto da se oni redefiniraju, u
suglasju s konsenzusom na planu ekspertize u svakome pojedinom polju kulture.
Budui da Sveuilite u Dubrovniku pripada Dubrovako-neretvanskoj
upaniji u zajednikoj nam domovini, koja proivljava svoje tranzicijsko
razdoblje, problematika njegova razvoja suoena je s istim problemima. Kako
emo takve probleme rjeavati, ovisi o naoj spremnosti da napustimo agresivne
strategije i okrenemo se asertivnim komunikacijskim modelima. U Hrvatskoj se
danas agresivni komunikacijski modeli nedostatno razlikuju od drugih modela.
Prvi korak prema tome cilju neposredno je ovisan o bitnim kontroverzama u
izboru obrazovnih ciljeva: ako dopustimo da bogata dubrovaka kulturna tradicija
zaostane u okrilju autoritarizma, tada e i politiki interes ouvanja statinih
moralnih ideala prevladati. Statini su moralni ideali su primjerice nain kako se
humanizam poimao u srednjem vijeku kad se od moralno izgraenoga pojedinca
oekivalo jedino da se dobro prilagodi postojeem poretku te ga ne dovodi u
pitanje. Ako bismo i danas tako postupili, umjesto pravih drutvenih prioriteta
u prvi plan bi isplivali jedino partikularni pogledi interesnih skupina, to se (u
doba kad je ideja jedankosti pretvorena u univerzalno politiko htijenje) ne smije
dopustiti. Novovjekovni moralni ideali od ovjeka trae punu autonomnost i
tenju da nadmauje samoga sebe i da na kreativan nain mijenja nepovoljne
okolnosti...
Naravno, oko nas postoje i suprotna motrita, neto poput stava
konzervativnoga amerikog politikog znanstvenika Samuela Huntingtona, koji
politiku razliku meu dravama ne vidi u razlici oblika vlasti, nego samo u
stupnju vlasti. Po njegovu miljenju, razlika izmeu demokracije i diktature manja
je nego razlika meu dravama kojih politika obuhvaa konsenzus, zajednitvo,
legitimitet, organizaciju, uinkovitost, stabilnost - za razliku od drava koje to
nemaju.6 Za akademski ivot svakako je produktivnije - umjesto okupljanja
Huntington, S. P. (1996.), Political Order in Changing Societies, New Haven and London: Yale University Press,
str. 1.
42
istomiljenika i njege arhainoga politikog konformizma (koji se neko

nazivao demokratskim centralizmom) - poticati i osnaivati najraznovrsnije
profesionalce da se komplementarno dopunjuju umjesto da se uputaju u
kontraproduktivne sukobe. Filozofi znanosti za koje je kompetitivnost nain
objanjenja napredovanja i razvoja znanosti - u odnosu prema klasinoj tradiciji
filozofije i etike samo su uski, pozitivistiki segment, nazvan antifilozofijskim:
rast znanosti ne vodi uvijek k dobru; kompetitivnost u ljudskoj komunikaciji
vodi do postignua na tui raun; takvo naelo i takva paradigma tipina je za
libertarijanska (neoliberalna) drutva koja ne potuju tradiciju institucionaliziranih
standarda egalitarijanizma.
ULOGA I SVRHA OBRAZOVANJA

Budui da se uloga obrazovanja ne sastoji jedino u naporu da ono odrazi
ve postojee vrijednosti - obrazovanje kao dio javnoga ivota u prvome redu
mora preispitivati postojee vrijednosti, okretati se svemu to valja korigirati kako
bi se, kao to tvrdi Wilson, izbjegao iracionalni, tj. represivni drutveni utjecaj;
naime, obrazovanjem znaju dominirati imbenici koji s racionalnou nemaju
puno veze; primjerice, kojekakva popularna shvaanja, kontroverzni stavovi
roditelja, ili nacionalni zahtjevi.7 Dok razgovaramo, mi ne izmiljamo jezik,
nego ve se koristimo nepreglednim potencijalom i denotativnim i konotacijskim
aspektima znaenja to ih je kultura nataloila i priuvala, kako bismo uspjeno
mogli meusobno razmjenjivati i usuglaavati sloene ideje i misli. A. G. Mato
bi rekao, [...] u vaem programu vidim mnoge egzotine predmete, ali ne vidim
jednoga koji bi trebali uiti aci svih fakulteta: hrvatskog jezika. Vjerujte,da ga
nee nauiti do groba: tako je bogat i teak.
Neki autori upravo zbog nejasne definicije ciljeva obrazovanja i nejasne
vizije o tomu to nove generacije uope moraju znati - zamjenjuju pojmove
odgoja (eng. upbringing) i izobrazbe (eng. training) s pojmom obrazovanja (eng.
education). Rezultat takve zamjene sastoji se nesposobnosti razlikovanja pravih,
istinskih vrijednosti od onih instrumentalnih. (Prave ili intrinzine vrijednosti
u klasinoj normativnoj etici odnose se na vrijednosti po sebi primjerice, na
ivot sam, pravednost, sloboda, autonomnost, nepristranost...). Podrijetlo pravih
vrijednosti nije hir; one su otkrivene unutrar valjanih komunikacijskih relacija
meu ljudima kao moralnim subjektima na isti nain kao to se u matematici
otkrivaju valjane relacije meu brojevima. Obrazovanje u prvome redu mladima
mora omoguiti stjecanje neovisnosti duha, te ih osposobiti za samostalnu,
zrelu i kvalificiranu prosudbu. Obrazovan ovjek redovito postaje dobar.8 Takav
ovjek bit e sposoban oduprijeti se indoktrinaciji i postati osoba koje e umjeti
i htjeti postupati s integritetom i onda kad to nije korisno, zgodno, ni pogodno.
7
John Wilson (1967.), Education and Indoctrination (iz: Hollins, T. H. B. (izdava) Aims in Education The
Philosophic Approach, Manchester University Press), str. 40.
8
Plato (1953.), Laws, preveo T. J. Saunders, Penguin, Harmondsworth, 643 E - 644 A
43
Ili, kao to mnoge relevantne rasprave o problematici obrazovanja govore, novi

mladi moraju nauiti kako postati osobama u punome smislu rijei. Potreba
za obrazovanjem proizlazi upravo iz injenice to djeca fiziki i bioloki rastu
automatski, dok proces uenja i izgradnje punoga integriteta karaktera traje
jako dugo. Mladi moraju postati osobe koje e umjeti razlikovati svoje iskustvo
svijeta od svijeta iz kojega crpu iskustvo9, i upravo je u tome temeljna uloga i
znaaj sveuilita u drutvu i lokalnoj zajednici.
TEHNOLOGIJA, OBRAZOVANJE I MO
Paralelno s rastom tehnologije u zapadnoj civilizaciji za koju se postulira
da je, prema rijeima Claude Levi-Straussa, najnapredniji izraz ljudske evolucije10,
raste i sumnja u vrijednost rasta tehnologije. Prigovara joj se da nije drugo nego
manifestacija ljudske oholosti, to je metafora ovjekove egzistencijalne potrebe
za potvrivanjem. No ljudski postupci nisu fiksirani instinktima, uvijek postoji
opasnost od promaenih koraka - potreba za potvrivanjem moe se zadovoljiti i
na negativan nain. Jo sredinom devetnaestoga stoljea fenomen menadmenta
bio je nepoznat, a gospodarstvo prvotne akumulacije kapitala dobivalo je sve vei
zamah. Kako primjeuje Drucker (poznati pisac desetina knjiga o menadmentu),
intelektualci Zapada zavidjeli su Kini to je jo u osamnaestome stoljeu mogla
obrazovanima ponuditi vie poslova nego itava Europa - ak oko dvadeset tisua
godinje. Danas, samo u Sjedinjenim Amerikim Dravama (s otprilike istim
brojem stanovnika kao Kina tada), godinje diplomira gotovo milijun studenata i
rijetko koji od njih ne pronae dobro plaeno zaposlenje. Menadment omoguuje
da se zaposle.11 Drucker menadmentom naziva naela organizacijske politike
kojima se kreiraju pravila meu moralno jednakima.12 Inicijativa, primjena
i rezultati ine ga tehnologijom - no kako menadment ima posla s ljudima,
njihovim vrijednostima, rastom i razvojem, to ga ini humanistikom znanou.
Drucker doslovce navodi: budui da menadment ima posla s temeljima znanja,
samospoznaje, mudrosti i voditeljstva, zaokupljen je praksom i primjenom.
Menaderi se moraju oslanjati na znanja i uvide humanistikih i drutvenih
znanosti - na psihologiju i filozofiju, ekonomiju i povijest, na etiku - jednako kao
i na prirodne znanosti. Ali, kako ukupno znanje menadment mora usredotoiti
na uinkovitost i rezultate, sve vie e postajati disciplinom uz pomo koje e
humanistike znanosti iznova zadobiti priznanje, utjecaj i relevantnost.13
New Essays in the Philosophy of Education (1973.), Langford, G., OConnor D. (izdavai), London: Routledge &
Kegan Paul Ltd., str. 11. - 12.
Structuralism A Reader (1970.), ur. i uvod M. Lane, London: Jonathan Cape LTD, str. 157.
11
Drucker, P. (2001.), The Essential Drucker - In One Volume the Best of Sixty Years of Peter Druckers Essential
Writings on Management, New york: Harperbusiness, An Imprint of HarperCollins Publishers, str. 4. - 5.
12
Writings on Management, New York: Harperbusiness, An Imprint of HarperCollins Publishers, str. 72.
13
Writings on Management, New York: Harperbusiness, An Imprint of Harper Collins Publishers, str. 13.
9
10
44
IZOSTANAK TEMELJNIH HUMANISTIKIH

POLJA ISTRAIVANJA
Ako vrijednost humanistikih znanosti ostane nepriznata, mladi e
primiti poruku kako su kriteriji razlikovanja vrline od poroka navodno nejasni
pa stoga moralna zla navodno valja smatrati paralelnima ivotu. Jo u antikoj
mudrosti takva praksa smatrana je nedopustivom. Na primjer, u svojoj knjizi
Drava,14 Platon je iznio kritiku Trazimahova pogleda na pravednost, (Za
Trazimaha pravednost je izjednaena s pravom jaega.) Iz etikoga, deontolokog
motrita takav stav nije prihvatljiv jer sila nije isto to i pravo. U Platonovoj
knjizi Drava, na pitanje to je pravednost, Polemarh odgovara da svatko dobiva
prema zaslugama. Trazimah se poziva na potovanje zakona, stavljenih u funkciju
interesa vladajuih klasa. Sokrat je obojici suprotstavio ideal pravednosti, shvaen
kroz zahtjev da svatko radi svoj posao... U uljuenome svijetu danas, pravo
jaega smatra se inkriminirajuom15 osobinom pravnoga sustava. Iako Trazimah
svoj pogreni pogled na pravednost iznosi na vrlo koherentan i uvjerljiv nain,
Platon itatelje oajniki upozorava na to koliko je opasno prema ovome pitanju
postaviti se kao da je ono nevano.
ivimo u doba visokonatjecateljskoga svjetskog gospodarstva,
preupletenoga s vie etikih problema s kojima se profesionani menaderi i lideri
moraju suoiti i rijeiti ih. Poslovanje mora posluiti ljudskim vrijednostima jer
je definicija poslovanja stavljenoga u slubu partikularnoga interesa manjine,
iz motrita pravednosti jednodnostavno neprivlana. Zbog toga, kao to tvrdi
Rachels, vlastiti interes nije mogue izjednaiti sa sebinou (ljudi nemaju drugu
obvezu osim initi ono to je univerzalno ispravno).16 Znanstvenici i istraivai
pozvani su promovirati vrijednost znanja u svjetlu osobite odgovornosti, vezane
uz dunost proirenja ljudskoga znanja i njegova prenoenja u izvanakademsko
okruenje. Obrazovna je profesija prva pozvana prepoznati vrhunsku vanost
istinoljubivosti i predanosti tenji prema izvrsnome u nastojanju da se u drutvu
produbi razumijevanje moralnih standarda. U procesu formalnoga obrazovanja
nijedan nastavnik ne moe izbjei vrijednosne prosudbe zasnovane na takvim
oblicima znanja koji su i sami temeljno vrijednosni. Moralni standardi imaju
vanu drutvenu funkciju, i zato se valja truditi da toj ulozi i poslue. Hamm
i Daniels istiu da je upravo obrazovanje moralni, dakle normativni pojam
jer podrazumijeva pojmovnu povezanost uenja s onime to je vrijedno.17
Ako smo suglasni sa stavom da kvaliteta obrazovanja neposredno utjee na
razvoj drutva i na dobrobit obinih ljudi, tada bi bilo vano promovirati rast
visokospecijaliziranoga znanja u svim podrujima ljudske kulture te ga zatititi
od utjecaja nekvalificiranih pojedinaca. Obrazovanje mora promovirati prave
14
Plato (1998.), Republic - preveo, uvod i biljeke napisao Waterfield, R. Oxford: Oxford University Press, str. 338:
c 3, 339 a 2, 341 a 3-4, 344 c 7, 348 e 2-3
15
Inkriminacija je okrivljavanje i spoitavanje
16
Rachels, J. (1994.), Egoism and Moral Scepticism (Iz: Philosophy - Contemporary Perspectives on Perennial
Issues etvrto izdanje, izdava E. D. Klemke, A. David Kline, Robert Hollinger, St. Martins Press, New York),
str. 424.

Hamm, C., Daniels, L. (1979.), Moral Education in Relation to Values in Education (Iz: The Domain of Moral
Education, ur. Cochrane, D. et al., New York: Paulist Press Ramsey), str. 17.
45
vrijednosti, a ne poroke. Nekvalificiranim pojedincima nedostaje formalno

obrazovanje, pa tako i objektivan kriterij prosudbe ideja i dogaaja. Umjesto
da studentima pomognu osloboditi se nekritikih mentalnih navika, plasirat e
nelegitiman utjecaj autoritarizma oslonjenoga na ekstremnu kritinost jedino
prema onima koji se ne priklanjaju njihovim uvjerenjima.18 Prema Solomonu,
bitna pitanja dananjega poslovnog svijeta u prvome redu su etika i filozofska
jer zadiru u narav poslovanja, ali i u bit suvremene suradnje meu ljudima.19
Mo uvijek valja utemeljiti na vrsti profesionalnoga legitimiteta koji
nadilazi samu mo. Nije rije o elitizmu, nego o asnome naporu da svako
znanje postane profesionalno, tj. sposobno drutvu pruiti neto vrijedno. Pedro
Caldern de la Barca spomenutu misao umjetniki izrie (u svojoj drami: ivot
je san, 2. in, 19. prizor) ovako: Zaista, treba da svladamo ovu nau ud opaku,
pomamu i enju svaku, jer zapravo mi sanjamo [...] ovjek sanja ono to je,
sanja, dok se ne probudi. I kralj, koji vlada svima, sanja kako zapovijeda, u
toj varci sebe gleda kako mnoge asti prima, a na vjetar sve ih pie, jer smrt
strana sve ih brie i u prah e sve to strti. Odavno je jedan od najpoznatijih
svjetskih autora o menadmentu, Peter Drucker pokazao kako legitimitet moi
mora proizai iz prave, istinske vrijednosti. U protivnome, dok je mo svrha
samoj sebi, pretvorit e se u despotizam kojega je kvalifikativ dvoslojan:
nelegitiman i tiranski.20 Problem zlouporabe moi toliko je velik da ga i danas, u
demokratsko doba, nije lako nadvladati. Devastirajuu energiju nasilnosti svijeta
u kojemu ivimo potrebno je nazvati pravim imenom pa i tada dok na mane i
poroke vremena, poput Dria, pokazujemo kao na nemo. Dri otvara obzore,
pokazuje da zasade kulture mogu pomoi nemo pretvoriti u mo djelovanja.
Svojim proverbijalnim stilom nudi primjer iz Hekube: Ima se mislit er svaka sila
i mo pod suncem na sviti na manje ima do. Potom (u prologu Tirene) o ovom
problemu nadahnuto progovara: Besjede ostavi! Gdi je mir, tu je Bog; A ivot je
pravi gdi je pravda i razlog.
MENADMENT PREMA LEADERSHIP-U

Istu misao susreemo danas kod mnogih znamenitih autora studija o
menadmentu i leadershipu. Jedan od njih je MacGregor Burns, on istie da upravo
vrijednosti, ako su mobilizirane i uobliene nadarenim voenjem te ojaane
kriznom situacijom, mogu postati izvorom vitalne promjene.21 Vitalna promjena
uvijek se odnosi na zatitu i prava i vrijednosti podreenih. Isti autor zakljuuje:
razumjeti narav voditeljstva, znai razumjeti bit moi.22 Prema miljenju Kottera

Passmore J. (1967.), On Teaching to Be Critical (Iz: Peters, R. S. (izdava), The Concept of Education, suradnici:
R. S. Peters; D. W. Hamlyn, Paul H. Hirst; G. Vesey; R. F. Dearden; Max Black; Gilbert Ryle; Israel Scheffler;
Michael Oakeshott; J. P. White; John Passmore), London: Routledge & Kegan Paul, str. 197. - 199.
19
Solomon, R. (1999.), A Better Way to Think about Business - How Personal Integrity Leads to Corporate Success,
New York: Oxford University Press, str. XXI.

Drucker, P. (1999.), The Frontiers of Management Where Tomorrows Decisions Are Being Shaped Today, New
York: Truman Talley Books/Plume, str. 180.
21
MacGregor Burns, J. (2010.), Leadership, New York: Harperperennial Political Classics, str. 41.

46
(suvremenoga amerikog teoretiara menadmenta), voditeljstvo se moe odrediti

kao emocionalni odnos oslonjen na pozitivne emocije zato to podrazumijeva
interpersonalno komuniciranje: oduevljenje ima mo mobilizirati druge za
promjenu na bolje. Takvo to nikada ne proizlazi iz negativnih emocija kao to
su prijetnja i strah. Pozitivne emocije valja otro razlikovati od negativnih jer
su negativne emocije nametnute silom koja samo prisiljava. Zbog toga Kotter
dvosmjernu menadersku praksu naziva leadershipom, tj. osobitom vrstom
interpersonalne vjetine, oslonjene na rtvu, predanost i kreativnost, od kojih
nijedna nije povezana s nasiljem.23 Kako kulture nema bez napora, veliki pjesnik
Vergilije u epu Eneida upravo Eneju predstavlja kao asnog ovjeka kojega ba
zbog toga sluaju i slijede. Eneja dolazi kao mirotvorac zbog pobune puka kad
ve lete baklje i kamenje: Ako li pravedna tad i zasluna ovjeka spaze /Odmah
umuknu svi, popostanu i ui napnu. Prije svega rije je o valjanu ovjeku
ije rijei sluaju jer ga potuju. U renesansi je postojao vrlo naglaen interes
retoriara za mogunost da se ovjeku vrati mo nad logosom (nad rijeju) pa
su istraivali naine na koje se ljudi slue tom moi jer se za dobra govornika
kae: On upravlja due rijeima i srca miri (Vergilije). No renesansne
zasade bile bi isprazne bez prethodnoga doprinosa spora izmeu Platona (koji
je omalovaavao retoriku smatrajui je formalnim znanjem koje ne omoguuje
spoznaju, izjednaujui govorenje s umijeem laskanja, jer u njemu ima ispraznog
oponaanja i izopaivanja stvarnosti; smatrao je da retor mami ljudsku glupost
hvatajui je u svoje zamke) i Aristotela, koji uzvraa kako govornitvo dodue
jest umijee, vjetina, ali vjetina koja poiva na argumentiranju, i to ne samo u
smislu korisnoga i valjanoga nego i u smislu pravednoga.!!!
Kvintilijan je takoer naglaavao etiki aspekt retorike smatrajui da
ne moe dobro govoriti ovjek koji sam nije dobar. On istie vanost znanja,
strunosti i obrazovanja jer dobar govornik mora poznavati knjievnost, filozofiju,
pravo, povijest. ak sveti Augustin smatra: Mogue je da licemjerna osoba
napie propovijed o vanosti istine, ali takav e govor biti neuvjerljiv publici koja
ga poznaje. Takva propovijed moe uvjeriti publiku jedino ako je proita osoba
poznata po svojoj estitosti.
U Dubravci u slobodnu Dubravu (alegorijski Dubrovnik) dolazi Ribar iz
porobljene Dalmacije, koja je pod mletakom vlasti (Primorja naa sva u nita
sila zbi / Dubrava ova vlada se po sebi), kojeg Gunduli uvodi u djelo kako bi
istaknuo kontrast slobode i ropstva Dubrava sama uspostavlja zakone, zato je u
njoj mir, sklad i prosperitet:
U mjestu je ovemu slobode estit dar/svak sebi i svemu svome je
gospodar./Razlog, pravda i mjera svemu je zlato u nas, prodava na nj se vjera,
ivot i as/ dua i as ovuda ne ide za platom, ni mjere u suda priteu pod zlatom.
Prema tome i Gunduli istie pravdu, razum i mjeru (sklad), i vanost
da ih potuju svi i oni koji vladaju, da nema korupcije i da zlato (u smislu
materijalnom) nije kriterij vrednovanja niti odluivanja.
Kotter, J. (1996.), Leading Change, Boston, Massachusetts: Harvard Business School Press, str. 30.
47
Budui da je suvremeno, sofisticirano znanje uvijek specijalistiko, ono

po sebi ne proizvodi nita. Jedino je dobro organiziran pothvat sposoban takvo
specijalistiko, sofisticirano znanje uiniti korisnim i uinkovitim. Zbog toga je
Peter Drucker ustvrdio: pojava menadmenta preobrazila je znanje na takav
nain da je ono prestalo biti drutveni ukras i rasko a postalo je istinski kapital
svake ekonomije.24
Neki drugi komunikacijski model, naslijeen iz totalitarnih vremena,
dok se slui jednosmjerinim, monolokom komunikacijom to nalikuje prijetnji,
u podreenima e izazivati samo strah, pa e rezultirati jedino mrnjom. Takav
stil nije primjereno nazivati voditeljstvom jer ne podrazumijeva interpersonalnu
komunikaciju, ne pobuuje oduevljenje i potpuno je nesposoban javnost zatititi
od jednostranih odluka. Zbog toga MacGregor Burns upozorava: svi lideri jesu
aktualni ili potencijalni nositelji moi, ali svi nositelji moi nisu lideri.25 Naelo
jednakosti prava dobro je ne samo zbog toga to ga elimo zbog njega samoga
- istodobno je, kao to istie Daniels, tit od gubitka produktivnosti, proizale
iz prakse kad pojedincima nije dana ista mogunost da razviju i primijene svoje
vjetine i talente.26 Jasno usuglaavanje ispravnoga vano je zato to nasilje
ne smije prevladati - istinu moramo umjeti razlikovati od nasilja. Put cinine
sebinosti pogrean je jer vodi u slijepu ulicu. U svim elementarnim uvodima u
etiku, na raznovrsne naine formulirana, ponavlja se sljedea poruka: Sebinjak,
dok je sebenjak, nee moi postii ono to doista eli - njegov pogled prema
drugomu zaprijeen je ravnodunim stavom prema interesu drugoga.27 Naime,
sebinjak postupa kao da je za njega kao ljudsko bie doista dobro biti sebian,
ne uzimajui u obzir injenicu kako moje istinsko dobro ne moe biti suprotno
ljudskome dobru.
Politika volja da se mladima dopusti postajati osobama u punome
smislu rijei prioritetna je tenja svakoga suvremenog sveuilita i interes ire
zajednice pa mora poivati na vrstim humanistikim temeljima. John Wilson (s
Odjela za obrazovne studije sveuilita u Oxfordu) takoer bi se usprotivio stavu
da obrazovanje s politikom nema nita. Za njega bi takva definicija obrazovanja
bila konzervativna i, upravo zbog toga, politika.28
Tijekom proteklih stotina pa ak i tisua godina humanistike znanosti
bile su vrelo tema koje ovjeka obuzimaju neposredno i dubinski jer je u takvim
sadrajima ovjek istodobno i stjee znanje o okolnom svijetu, ali jednako tako i
bolje upoznaje sebe. Tijekom povijesti humanistike znanosti nosile su potencijal
oblikovanja ljudskoga karaktera u smjeru stjecanja integriteta. Prema tomu, kao
to je integritet vrlina pojedinca, organizacijski kapital vrlina je poduzetnitva.
Svaki pothvat mora propasti ako propusti povezati raznovrsne talente, vjetine i
24
Writings on Management, New York: Harperbusiness, An Imprint of HarperCollins Publishers, str. 5.
25

Daniels, N.(1985.), Just Health Care, London: Cambridge Universtiy Press, str. 42.

Nielsen, K. (1970.), Why Should I Be Moral? (Iz: Readings in Ethical Theory, ur. Sellars, W. & Hospers, J. New
York: Appleton-Century-Crofts), str. 754.
28
Wilson, J. (1979.), Preface to the Philosophy of Education, International Library of the Philosophy of Education,
gl. ur. Peters R., London: Routledge i Kegan Paul Ltd., str. 48.
48
znanja u kompaktnu cjelinu, usmjerenu prema nekom vrijednom cilju, vanome

svima. To znai da se tehnologija ne odnosi jedino na specifine alate i instrumente,
nego jo vie na takvu odgovornost voditeljstva prema javnostima koja e ouvati
zacrtanu proceduru izbora ciljeva i misija. Ili, kao to mnogi autori o voditeljstvu
decidirano iznose ono to se od voditelja oekuje, premauje brigu za ljudski
kapital i prenosi se na organizacijski kapital. 29
Humanistiko naslijee ima potencijal mijenjati miljenje kad god
menadment zauzme neutralno stajalite prema ispravnome i neispravnome.
Istodobno, umije svakog ovjeka (zaposlenika, graanina) zatititi od raznovrsnih
unilateralnih odluka tradicionalnoga menadmenta, s jedne strane, i od eventualne
cinine sebinosti nekoga od pretpostavljenih, s druge strane. Voditeljstvo
takve vrste sposobno je mobilizirati kreativnu energiju svakog zaposlenika
poradi ostvarenja novih standarda izvrsnosti i to su zacrtani i oekivani ciljevi
obrazovanja. Ili kao to bi rekao A. G. Mato: to e nam inteligencija bez
slobode? to e nam znanje bez snage za upotrebu?
ZAKLJUAK
Prave vrijednosti su ono to se, uz suglasje svih upletenih strana,
smatra najpoeljnijim i najboljim. Sveuilite je ogranak irega institucionalnog
ivota drutva pa je zato njegova svrha vrsto povezana s proirenjem ljudskoga
znanja kao zaloga osposobljavanja novih mladih u njihovu autonomnom i
kvalificiranom odluivanju. Sveuilite u Dubrovniku ne smije ostati izolirano od
najprofinjenijih standarda usuglaavanja obrazovne svrhe i dobrobiti i studenata
i cijele javnosti - Dubrovnik je u bogatoj prolosti pokazao kako je sposoban
prednjaiti u vrlinama - takva vrsta stremljenja danas nam je jo potrebnija i stalno
joj trebamo teiti! Pravednost i nepristranost temelji su ivotu zajednice zato
moramo uiti od najkreativnijih velikana i poduzimati prouavanja i nagraivati
njihove raznovrsne i bogate opuse u temelje humanistikog obrazovanja kako
bismo nove mlade osposobili ne samo za zaraivanje nego prvenstveno za
ouvanje onih temelja koji mogu posluiti kao oslonac u trenutku kad se treba
usprotiviti nepravdi, nejednakosti prilike, korupciji... Humanistiko obrazovanje
postaje prioritet nad prioritetima u trenutku kad ponestane ira podrka zajednice
onome pojedincu ili nekolicini pojedinaca, ija su dobrobit, kao i temeljna ljudska
prava, ugroeni. Pritom, kultura ima posluiti zatiti segmenata znanja kojima
ekonomska vrijednost trenutano moe biti sasvim niska iako im je intrinzina
vrijednost vrlo visoka. Menadment kako skup naela organizacijske politike
kakvu unosimo u sve pore gospodarstva i ivota, suvremeno je orue kojime
se promovira takvo kreativno voditeljstvo (leadership) koje e biti sposobno
preuzeti odgovornost upravo za onu vrstu uinkovitosti koja je obinim ljudima
potrebna u ouvanju dostojanstva njihove egzistencije. I upravo u tome zrcali se
vanost i uloga sveuilita u naoj suvremenosti.
29
Ulrich, D. et al. (1999.), Results Based Leadership - How leaders build the business and improve the bottom line,
Boston, Massachusetts: Harvard Business School Press, str. 82.
49
LITERATURA
Aristotle (1968.), Metaphysics, 980 b 25 981 b 20 (Iz: The Basic Works
of Aristotle, izdao i uvod napisao Richard McKeon, Random House, New York)
Calderon De La Barca, P. (2009.), ivot je san, Zagreb: Katarina Zrinski
ale, F. (1970.), Marin Dri u svjetlu manirizma, Zagreb: Hrvatsko
filoloko drutvo
Press
Daniels, N. (1985.), Just Health Care, London: Cambridge Universtiy
Drucker, P. (1999.), The Frontiers of Management Where Tomorrows

Decisions Are Being Shaped Today, New York: Truman Talley Books/Plume
Drucker, P. (2001.), The Essential Drucker - In One Volume the Best of
Sixty Years of Peter Druckers Essential Writings on Management, New York:
Harperbusiness, An Imprint of HarperCollins Publishers
Frange, I. (1986.), Nove stilistike studije, Zagreb: Globus
Friedrich, H. (1986.), Struktura moderne lirike, Zagreb: Stvarnost
Hamm, C., Daniels, L. (1979.), Moral Education in Relation to Values
in Education (Iz: The Domain of Moral Education, ur. Cochrane, D. et al., New
York: Paulist Press Ramsey)
Huntington, S. P. (1996.), Political Order in Changing Societies, New
Haven and London: Yale University Press
Kerr, C. (2001.), The Uses of the University, Cambridge, Massachusetts:
Harvard University Press
Kotter, J. (1996.), Leading Change, Boston, Massachusetts: Harvard
Business School Press
Krklec, G. (2000.), Izbor iz djela, Vinkovci: Rije
Krlea, M. (2006.), Poezija, Zagreb: Naklada Ljevak
MacGregor Burns, J. (2010.), Leadership, New York: Harperperennial
Political ClassicsNew Essays in the Philosophy of Education, (1973.), Langford,
G., OConnor D. (izdavai), London: Routledge & Kegan Paul Ltd.
Milanja, C. (2000.), Pjesnitvo hrvatskog ekspresionizma, Zagreb:
Matica hrvatska
Nielsen, K. (1970.), Why Should I Be Moral? (Iz: Readings in Ethical
Theory, ur. Sellars, W. & Hospers, J. New York: Appleton-Century-Crofts)
Novak, S. P. (2002.), Zlatno doba:Maruli, Dri, Gunduli., Zagreb:
Hrvatska sveuilina naklada
Passmore J. (1967.), On Teaching to Be Critical (Iz: Peters, R. S.
50
(izdava), The Concept of Education, suradnici: R. S. Peters; D. W. Hamlyn,

Paul H. Hirst; G. Vesey; R. F. Dearden; Max Black; Gilbert Ryle; Israel Scheffler;
Michael Oakeshott; J. P. White; John Passmore), London: Routledge & Kegan
Paul
Plato (1953.), Laws, preveo T.J.Saunders: Penguin, Harmondsworth
Plato (1998.) Republic - preveo, uvod i biljeke napisao Waterfield, R.
Oxford: Oxford University Press
Rachels, J. (1994.), Egoism and Moral Scepticism (Iz: Philosophy Contemporary Perspectives on Perennial Issues, etvrto izdanje, izdava E. D.
Klemke, A. David Kline, Robert Hollinger, St. Martins Press, New York)
Solomon, R. (1999.), A Better Way to Think about Business - How
Personal Integrity Leads to Corporate Success, New York: Oxford University
Press
Structuralism A Reader (1970.), ur. i uvod Lane, M. London: Jonathan
Cape LTD
Ujevi, A. (1996.), Izabrane pjesme (priredio Zdravko Zima), Zagreb:
Matica hrvatska
Ulrich, D. et al. (1999.), Results Based Leadership - How leaders build
the business and improve the bottom line, Boston, Massachusetts: Harvard
Business School Press
Wilson, J. (1979.), Preface to the Philosophy of Education, International
Library of the Philosophy of Education, gl. ur. Peters R., London: Routledge i
Kegan Paul Ltd.
51
Katja Bakija, Ph. D.

Assistant Professor
Mass Communication Department
E-mail: kbakija@unidu.hr
Maja itinski, Ph. D.

Full Professor
E-mail: maja.zitinski@unidu.hr
VALUES, MANAGEMENT, SOCIAL

RESPONSIBILITY, HUMANISM
Abstract
Dubrovniks heritage obliges us, the people of the Dubrovnik-Neretva
region, to putting todays role of the University in the function of
promoting humanistic and democratic ideals. The Fundamentals of the
Humanities deal with issues that reach people at a profound emotional
and spiritual level, while in the same time encouraging them to deeply
reflect on things and take a firm stance. It is precisely their determination,
which enables them to develop their organizational skills by using the
principles of determining the right thing that tends to strongly shape the
personality of the young people. If the need to do or to be aware of the
right thing were to be based on power of authority only, we as humans
would have been deprived of the ability to say right from wrong. All
problem situations that we face are always absence of functionality or
presence of degenerative processes in the society. Still, it is precisely in
these situations that we are to recognize the importance of the presence of
social values. Tackling a social problem situation, while in the same time
being able to see a business opportunity is a sign of our readiness to grasp
the huge potential within the moment of crisis, for each crisis, regardless
of its negative connotations, does offer the opportunity to successfully
solve the problems faced. The management deals with people, their moral
and social values, their growth and development. Therefore it indeed is
part of the Humanities. The humanistic ideal has been formed arduously,
and in opposition to the traditions of the totalitarian and authoritarian
political rules. Therefore it is precisely its best produce which has to be
52
pointing out to the future generations just what types of principles they
ought to cultivate.
With regard to every type of management being a sort of a pragmatic
tool, taken into peoples hands and made compatible to their values, our
managerial work investigates the avoidance of social responsibility being
understood only as favouring one social groups over one or many other
social groups. We therefore need new strategies which would enable us to
divert our attention from the formal conformity toward the unilateral rules,
and which would cause our becoming more susceptible and understanding
of the needy and the vulnerable social strata. Indeed, doing business is
something of a two way street: it means both serving and being socially
active. The plans made by managing have to be proven useful. Therein
lies the managements large capacity to influence humanism, which is
something we have tried to stress in this paper.
Keywords: The Dubrovnik-Neretva Region, values, humanism,
management, problem situations, social responsibility.
JEL classification: A13, M14
53
Dr. sc. Ana Gavrilovi

Docentica
Odjel za akvakulturu
E-mail: ana.gavrilovic@unidu.hr
Dr. sc. Jurica Jug-Dujakovi

Docent
Tehnoloki i poslovno-inovacijski centar za marikulturu MARIBIC
E-mail: jurica.jug-dujakovic@unidu.hr
ULOGA SVEUILITA U DUBROVNIKU U

RAZVITKU I MODERNIZACIJI SEKTORA
AKVAKULTURE U REGIJI
UDK / UDC: 378.4 (497.5 Dubrovnik)

639.3/.4 (497.5-35 Dubrovnik)
JEL klasifikacija / JEL classification: I23, I25, Q22
Primljeno / Received: 10. srpnja 2014. / July 10, 2014
28, 2014
Saetak
Akvakultura je danas najbre rastui gospodarski sektor u svijetu,
to je uzrokovano stagnacijom ribolova, sve veom potrebom za
visokovrijednom bjelanevinskom hranom i trendovima zdrave prehrane.
Naalost, usporkos optimalnim prirodnim resursima, ovaj je sektor u
Hrvatskoj jo uvijek nerazvijen i ne moe konkurirati veini europskih
zemalja. Sveuilite u Dubrovniku, imajui u vidu veliki potencijal za
razvoj akvakulture kao perspektivne poljoprivredno-prehrambene grane
u Hrvatskoj, ali i blizinu Malostonskog zaljeva, koji je najvee hrvatsko
proizvodno podruje koljkaa, osnovalo je Odjel za akvakulturu poradi
stvaranja bolje osnove za razvitak ovog sektora. Na Odjelu studenti
prolaze sve faze edukacije: od teoretske osnove i primarne akvakulturne
proizvodnje, preko prerade do kvalitete gotovog proizvoda. Kako bi se
osiguralo povezivanje Sveuilita kao obrazovne institucije i proizvodnog
55
sektora a ujedno i nastava odvijala to kvalitetnije, Sveuilite je osnovalo

Tehnoloki i poslovno-inovacijski centar za marikulturu MARIBIC,
gdje se pokusno-demonstracijskim pogonima provodi praktina nastava
studenata. Ovo je jedinstvena institucija u Hrvatskoj kojoj je osnovna
zadaa razvoj vlastitih inovativnih tehnologija, testiranje i poticanje
primjene novih tehnologija i njihova transefra zainteresiranim
poduzetnicima uz osposobljavanje kadrova koji e biti nositelji razvitka
hrvatske akvakulturne industrije. Uz nastavu i primijenjena i razvojna
istraivanja (posebice istraivanja za potrebe industrije), u ovim se
pogonima odravaju i specijalizirani teajevi za znanstvenike, te,
edukacija i struna pomo postojeim akvakulturnim proizvoaima i
potencijalnim poduzetnicima zainteresiranima za ulaganja i zapoinjanje
proizvodnje u ovom prehrambenom sektoru. MARIBIC za sada ima
suvremeno opremljene proizvodno-demonstracijske pogone za vertikalno
integriranu prozvodnju ribe i koljkaa, te dio potrebnih laboratorija. U
razdoblju 2014. 2020., ovu je instituciju Sveuilita potrebno dodatno
opremiti suvremenim laboratorijima i demonstracijskim otpremnopurifikacijskim pogonom, ime e biti ispunjeni svi uvjeti za uspostavu
centra kompetencije u dijelu primarne akvakulturne proizvodnje. Uz to,
za kompletno zatvaranje tehnoloko-razvojno-proizvodnog segmenta i
edukativnog ciklusa, potrebno je izgraditi suvremeno opremljen pokusnodemonstracijski pogon za preradu, unapreenje kvalitete, diverzifikaciju i
razvoj proizvoda akvakulture. Na taj nain, Centar i Sveuilite postat e
vodea regionalna struna, obrazovna i tehnoloka podrka akvakulturnoj
industriji u razvitku novih tehnologija i poticanju poduzetnitva. U ovom
su radu detaljno opisani svi strateki koraci koji vode do ostvarenja
istaknutih ciljeva.
Kljune rijei: akvakultura, Sveuilite u Dubrovniku, Tehnoloki
i poslovno-inovacijski centar za marikulturu MARIBIC, podizanje
konkurentnosti akvakulture, razvitak novih tehnologija uzgoja i prerade
proizvoda akvakulture.
56
Gavrilovi. A., Jug-Dujakovi. J.: Uloga sveuilita u Dubrovniku u razvitku i...
ANALIZA STANJA U SEKTORU AKVAKULTURE

Akvakultura je uzgoj akvatinih organizama u slatkoj, boatoj i morskoj
vodi, dok je marikultura njezin dio koji se odnosi samo na uzgoj tih organizama
u morskoj vodi. U razdoblju 1980. 2010., svjetska proizvodnja ribe iz uzgoja
porasla je 12 puta, pri emu je prosjena stopa rasta iznosila 8,8% godinje.
Sukladno oekivanjima, do 2020. ukupna koliina uzgojene ribe iznosit e vie
od 70 milijuna tona.1
U 2010. godini u svijetu je proizvedeno 149 milijuna tona akvatinih
organizama, od ega na uzgoj (akvakulturu) dolazi oko 60 milijuna tona ukupne
proizvodnje, dok je ostatak riba ulovljena iz prirodnih populacija. Prihod od
ostvarene akvakulturne proizvodnje u istoj je godini iznosio 119 milijarda
USD. Od spomenute uzgojene koliine 33,7 milijuna tona (56,4%) odnosi se na
slatkovodnu ribu, 14,2 mil. tona (23,8%) na mekuce, 5,7 mil. tona (9,5%) na
rakove, 3,6 mil. tona (6%) ini diadromna (migratorna) riba, 1,8 milijuna tona
(3,1%) je morska riba, a ostatak od 815 000 tona (1,4%) odnosi se na ostale
vodene organizme. Izraeno u metrikim tonama, 89% svjetske proizvodnje
uzgojene ribe ostvareno je u Aziji, od ega 60% u Kini (vie od 36,7 milijuna
tona). U 190 zemalja u svijetu uzgojeno je oko 600 razliitih vrsta akvatinih
organizama. Ovisno o zemljopisnom podruju, njegovoj razvijenosti i vrsti
uzgajanog organizma, uzgojna tehnologija znatno se razlikuje. Tako je za sada
samo za jedan dio uzgajanih vrsta razvijena tehnologija umjetnog mrijesta i
proizvodnje mlai, tj. u potpunosti je zatvoren ciklus vertikalno integriranog
uzgoja. U 2010. u sektoru akvakulture bilo je uposleno 16,6 milijuna ljudi.1
U Europskoj uniji na akvakulturu se odnosi 20,4% ukupne proizvodnje
ribarstva, a broj neposredno zaposlenih u sektoru iznosi 65 000. Nadalje,
akvakulturni sektor u EU-27 godinje proizvede oko 1,3 milijuna tona ribljih
proizvoda (u cijeloj Europi oko 2,5 milijuna tona), pri emu ostvari oko 32
milijarde eura prihoda. Sveukupno u podruju gospodarskog ribolova (ulov ribe iz
prirodnih populacija) i akvakulture zaposleno je oko pola milijuna ljudi, a doprinos
tog sektora EU-27 GDP-u iznosi oko 20 milijardi eura godinje ili 0,3% GDP-a2.
Najvei proizvoai akvatinih proizvoda u Europi su Norveka (1 milijun tona,
ili gotovo 40% ukupne europske proizvodnje), panjolska (250 000 tona, ili 10%),
Francuska (9%) i Velika Britanija (8%)1. U tim je zemljama ujedno menadment
sigurnosti i kvalitete akvatinih proizvoda na visokoj razini.3
U Hrvatskoj posluje 35 proizvoaa morske ribe i 120 uzgajivaa
koljkaa. Proizvodnja se odvija na 63 riblje farme, tri mrjestilita ribe i 223
farme koljkaa. Veina farma male su tvrtke ili obiteljski obrti, a najvee meu
njima godinje proizvedu izmeu 100 i 200 tona proizvoda. U 2009. u Hrvatskoj
je proizvedeno 13 371 tona ribe iz uzgoja, ukupne vrijednosti od 39 milijuna
eura. U uzgoju su prevladavali lubin (2 800 t/12 mil eura) i orada (2 200 t/9,5
mil eura). U istoj je godini proizvedeno oko 4 100 tona tune i 1 milijun komada
kamenica.4 Godinja proizvodnja dagnji je oko 3 000 tona.5
57
Gospodarski ribolov i marikultura vrlo su znaajna djelatnost i u strukturi

gospodarstva Dubrovako-neretvanske upanije. Za ribarstvo (gospodarski
ribolov i akvakultura) ukupno je registrirano oko 300 obrtnika i pet trgovakih
drutava. Zbog izuzetnih prirodnih uvjeta i ouvanog okolia, na podruju
Malostonskog zaljeva i Malog mora odvija se viestoljetni uzgoj koljkaa
(kamenica i dagnji) i ribe (lubin i orada). Ukupno uzgojena godinja koliina
iznosi oko 2,5 tisua tona dagnji, oko 2,5 milijuna komada kamenica i oko 400
tona ribe. Uz Malostonski zaljev i Malo more, riba se jo uzgaja u akvatoriju
otoka Mljeta u koliini od oko 100 tona.6 Proizvodni kapaciteti ovog podruja
znatno su vei. Trenutna proizvodnja otprilike je 30% procijenjenih proizvodnih
kapaciteta Malostonskog zaljeva i Malog mora.7
Malostonski zaljev tradicionalno je podruje uzgoja dviju vrsta koljkaa:
europske plosnate kamenice (Ostrea edulis) i dagnje (Mytilus galloprovincialis).
Iako vrlo cijenjena, europske kamenice na europskom tritu ima u vrlo
ogranienim koliinama, a tritem dominira pacifika ili japanska kamenica,
Crassostrea gigas. Ta vrsta kamenice manje je cijenjena na tritu, a uvedena
je u Europu zbog njezine otpornosti na bolesti koje su 60-ih i 70-ih godina
prolog stoljea ugrozile proizvodnju Ostrea edulis. Na podruju Hrvatske,
pa tako i Malostonskog zaljeva, koji je najvee hrvatsko proizvodno podruje
europske plosnate kamenice, nije dolo do pojave tih bolesti pa se uzgoj samo
ove trino cijenjenije vrste odrao do danas. S obzirom na to da je u Europi
rijetka i ekskluzivna, Ostrea edulis znaajan je potencijal za daljnji razvoj
proizvodnje i brendiranje. Najvei europski potroa kamenica je Francuska, a
slijede je panjolska i Italija. Italija je i najvei uvoznik kamenica (oko 4 000
tona godinje), dok se na drugome mjestu nalazi Francuska s oko 2 400 tona
godinjeg uvoza. Potronja ove ekskuluzivne vrste koljkaa je neujednaena
tijekom godine; a u Europi se tako najvie konzumira za vrijeme blagdana, i u
razdoblju prosinac svibanj, kada ima i najbolju kvalitetu mesa. Uglavnom se
trae svjee i prodaju se ive (zatvorene), dok je trite za preraene kamenice
(smrznute, dimljene, konzervirane) manje razvijeno.8
OSNOVNI PROBLEMI I TRENDOVI U SEKTORU

AKVAKULTURE U HRVATSKOJ
Nekontroliran ulov - uzrok smanjenja dostupne koliine ribe
i koljkaa pa tako i njihove mlai
Tradicionalni ulov ribe, koljkaa, rakova i drugih akvatinih organizama
iz prirodnih populacija pokazuje trend smanjenja zbog dugogodinjega
nekontroliranog trenda. Tome je uzrok nejee poveana potranja za
visokovrijednom bjelanevinskom hranom i to, s jedne strane zbog rasta
stanovnitva (najvie u zemljama u razvoju), a s druge strane, zbog rastuih
trendova zdrave prehrane.9 Tako se, primjerice, od 2007. do danas ukupan ulov
58
u Crnom moru smanjio za 15%, a u jugozapadnom Atlantiku ak za 30%. U

2009. godini brojnost je 33% vrste vodenih organizama dosegnula graninu
vrijednost dozvoljene eksploatacije: za ak 50% vrsta te su granice prekoraene,
dok je samo 17% vrsta u granicama takva iskoritavanja.1 Uz to veliki je
problem i ulov mladih organizama u dobi prije dostizanja spolne zrelosti. To
onemoguuje obnavljavljanje prirodnih populacija ovih organizama. S obzirom
na izneseno, akvakultura postaje sve vaniji sektor u gospodarstvu koji e u
budunosti osigurati dostatnu koliinu hrane. Procjenjuje se da danas oko 47%
ribljih proizvoda koji ljudima slue kao hrana dolazi iz podruja akvakulture.
U Hrvatskoj udio ribe iz uzgoja u ponudi jo nije vei od 25%. Vaan je trend i
sve izrazitija promjena prehrambenih navika potroaa u razvijenim zemljama;
oni sve vie trae zdravu hranu a prepoznaju je u kontroliranim akvakulturnim
proizvodima. Rezultati istraivanja pokazali su da je kvaliteta uzgojenog lubina
ak i vea od ulovljenoga, to ukljuuje i veu razinu nezasienih masnih
kiselina. Takoer je zabiljeena niska razina tekih metala u mesu uzgojene ribe,
za razliku od esto povienih koncentracija u mesu ribe iz ulova. Glede koljkaa,
izvori mlai dagnji jo su uvijek u prirodi relativno stabilni, dok je prikupljanje
mlai kamenice u proteklih desetak godina podlono velikim fluktuacijama, pa je
za planiranje odrive proizvodnje vano osigurati dovoljno mlai iz mrjestilita.
Za to je potrebno uzgajivae educirati o potrebnoj infrastrukturi, te uvoenju i
primjeni tehnologija koje e to omoguiti.10
Nedostatna razvijenost uzgojnih tehnologija, kontrole

zdravstvenog stanja uzgajanih organizama i kvalitete
uzgojne sredine i samog proizvoda
Dok se uzgoj morske ribe zasniva samo na tehnologiji kaveznog
uzgoja, slatkovodna se riba uzgaja na otvorenim, protonim i stacionarnim
sustavima. Veina mlai morske ribe uvozi se iz Italije i Francuske.11 Tek
nedavno uvedena tehnologija mrijesta europske kamenice u Hrvatskoj jo nije
doivjela komercijalizaciju. Za poveanje akvakulturne proizvodnje potrebna
je diverzifikacija (proirenje palate proizvoda akvakulture razvitkom novih
proizvoda od postojeih vrsta iz uzgoja ili uvoenjem novih vrsta u uzgoj) s
obzirom na uzgojne organizme i uzgojne tehnologije.12 Uz to poseban je problem
nedostatna edukacija proizvoaa o primjeni suvremenih tehnologija uzgoja,
sigurnosti i kontroli kvalitete proizvoda i uzgojne sredine. Za takve aktivnosti
jo uvijek nema dostatno laboratorija za optimalnu zdravstvenu zatitu uzgojnih
populacija.
Raznolikost vrsta i proizvoda smatraju se kljunim mbenicima za
uspjeno organizirani nastup proizvoaa na tritu.13 Bolja suradnja proizvoaa
sa znanstveno-istraivakim sektorom i tehnoloko-inovacijskim centrima ovdje
znai kljuan element za svaki budui uspjeh u tim nastojanjima. Kljuni su
problemi proizvodnje u mrjestilitima manjak genetskog materijala, nedostatne
veterinarske usluge i nerazvijena tehnologija za alternativne vrste, ali i manjak
59
tehnologije za izvansezonski mrijest. Kako bi se u potpunosti zaokruio

proizvodni proces, nedostaju i moderni otpremni i purifikacijski centri (centri
za proiavanje/depuraciju) opremljeni prema zahtjevima EU, kojima bi se
unaprijedila zdravstvena ispravnost i standardizirala kvaliteta proizvoda prije
njegova stavljanja na trite. Trenutno postoje malobrojni nedostatno opremljeni
otpremni centri malog kapaciteta na kopnu i otpremni centri na plovilima, koji ne
udovoljavaju standardima kvalitete i kapacitetima za ozbiljniju proizvodnju.11,14
Nedostatno iskoriteni potencijali za odriv gospodarski

razvoj priobalja
Oko 70% aktivnosti u gospodarskom ribolovu, uzgoju i preradi u
Hrvatskoj odvija se na otocima, to istie posebnu vanost ove grane gospodarstva
za ekonomski razvoj tih podruja, a posebice Dubrovako-neretvanske i Zadrske
upanije. Pod uvjetom da postoji odgovorno upravljanje resursima, marikultura
je djelatnost prihvatljivog utjecaja na okoli i pogodna za gospodarski razvoj
u obalnom podruju. Takoer, djelatnost marikulture znaajan je potencijal za
razvoj hrvatske obale i otoka tijekom cijele godine, ali je jo uvijek nedostatno
iskoritena. U Dubrovako-neretvanskoj upaniji, tj. Malostonskom zaljevu
i Malom moru, najvea zastupljenost uzgoja koljkaa je u opini Ston i
neto manje u Dubrovakom primorju, dok se u opini Slivno nitko ne bavi
koljkarstvom. Razvedenost obale osigurava puno povoljnih lokaliteta za uzgoj
ribe i koljkaa, a odgovarajua klima i oceanografski (hidrografija, nutrijenti,
sastav planktonskih zajednica) uvjeti pogoduju brzoj reprodukciji ribe i koljkaa.
Osim toga, postoji tradicija uzgoja koljkaa i ribe u ovim podrujima, obrazuju se
i novi kadrovi za planirani razvoj akvakulture/marikulture, a veliki potencijal za
plasman proizvoda je i ukljuivanje lokalnih proizvoda akvakulture u turistiku
ponudu ove upanije i drugih regija, za to je potrebno vie poveati proizvedene
koliine, ali i diversificirati proizvode (poveati raznolikost ponude). Trite je
za ove proizvode trenutno organizirano kroz direktnu prodaju na uzgajalitima
ili u lokalnim restoranima (Ston, Mali Ston, Dubrovnik), dok se samo mali dio,
preteno tijekom ljeta, distribuira u Istru. Takav nain osigurava prodaju malih
koliina tijekom cijele godine i osigurava egzistenciju malim uzgajivaima.
Meutim, dostatan je samo za trenutnu proizvodnju i ne moe zadovoljiti potrebe
cijelog hrvatskog trita niti rastuega turistikog trita.7,11
Potreba za diverzifikacijom, tj. razvitkom novih proizvoda i

njihovim marketingom
Akvakultura u Hrvatskoj pa tako i u DN, kao poljoprivredna grana,
ima potencijal postati konkurentna i na meunarodnom tritu. Uz to, to je u
primarnoj proizvodnji potrebno raditi na uvoenju novih tehnologija uzgoja za
zadovoljavanje postojeeg trita i njegovo znaajno proirenje ulaskom u EU,
takoer je potrebno razviti i nove proizvode i osigurati prepoznatljivost hrvatskog
proizvoda na europskom tritu modernim metodama marketinga i distribucije.
60
Potrebno se koristiti i svim prednostima koje prua primjena suvremenih uzgojnih

tehnologija; to su u prvom redu kontinuirana proizvodnja i mogunost prilagodbe
primarne proizvodnje potrebama trita (uzgajana vrsta, pecatura, cjelogodinja
proizvodnja neovisno o sezoni i sl.).12,13
ULOGA SVEUILITA U DUBROVNIKU I

TEHNOLOKOG I POSLOVNO-INOVACIJSKOG
CENTRA ZA MARIKULTURU MARIBIC U
RAZVITKU SEKTORA AKVAKULTURE DN I
IRE REGIJE
Sveuilite u Dubrovniku, imajui u vidu velik potencijal za razvoj
akvakulture kao perspektivne poljoprivredno-prehrambene grane, te blizinu
Malostonskog zaljeva koji je najvee hrvatsko proizvodno podruje koljkaa,
radi, stvaranja osnove za razvitak ovog sektora, osnovalo je Odjel za akvakulturu.
Na Odjelu studenti prolaze sve faze edukacije: od teoretske osnove, tehnologije
primarne proizvodnje, preko prerade do kvalitete gotovog proizvoda. Kako bi
se osiguralo povezivanje Sveuilita kao obrazovne institucije i proizvodnog
sektora, a ujedno i nastava odvijala to kvalitetnije, Sveuilite je osnovalo
Tehnoloki i poslovno-inovacijski centar za marikulturu MARIBIC, gdje se u
pokusno-demonstracijskim pogonima provodi praktina nastava studenata. Ovo
je jedinstvena institucija u Hrvatskoj kojoj je osnovna zadaa razvoj vlastitih
inovativnih tehnologija, testiranje i poticanje primjene novih tehnologija i njihova
transefra zainteresiranim poduzetnicima te osposobljavanje kadrova koji e biti
nositelji razvitka hrvatske akvakulturne industrije.
Ovakve tehnoloke institucije, koje su na naim prostorima prava
rijetkost, trebale bi biti struna, obrazovna i tehnoloka potpora industriji u
razvitku novih tehnologija i poticanju poduzetnitva. S druge strane, one pruaju
mogunost neophodnog praktinog tehniko-tehnolokog obrazovanja studentima
i mladim istraivaima. Tako se uspjeno zatvara krug: znanost tehnologija
industrija (slika 1.). Tehnoloka institucija slui industriji usmjeravajui dio
znanstvenih istraivanja potrebama industrije i obrazovnim institucijama u
dopuni obrazovanja studenata na pokaznim i proizvodnim pogonima.
61
Slika 1.
Zatvoreni krug znanost tehnologija industrija u kojem je Tehnoloki centar
veza izmeu industrije i znanosti
Tehnoloki i
poslovno-inovacijski
centar
Sveuilita i
znanstvene
institucije
Proizvodna
poduzea
Tehnoloki i poslovno-inovacijski centar za marikulturu MARIBIC

osnovan je u lipnju 2008. godine iz Razvojno-istraivakog centra za marikulturu,
kao dio programa tehnolokog razvitka Republike Hrvatske TEHCRO (jedan od
programa Hrvatskog poslovno-inkubacijskog centra BICRO, koji je osnovalo
Ministarstvo znanosti poradi jaanja veze izmeu znanosti i poduzetnikog
sektora). Dio sredstava za izgradnju i opremanje ovoga centra osigurala je
Svjetska banka, i to uvjetnim zajmom i bespovratnim sredstavima. Preostala
sredstva osigurali su vlasnik MARIBIC-a, Sveuilite u Dubrovniku, te BICRO
i Ministarstvo znanosti, obrazovanja i porta Republike Hrvatske. Uz nastavu i
primijenjena i razvojna istraivanja (posebice istraivanja za potrebe industrije),
u ovim se pogonima odravaju i specijalizirani teajevi za znanstvenike,
uz edukaciju i strunu pomo postojeim akvakulturnim proizvoaima te
potencijalnim poduzetnicima zainteresiranima za ulaganja i zapoinjanje
proizvodnje u ovom prehrambenom sektoru.
MARIBIC za sada posjeduje suvremeno opremljene proizvodnodemonstracijske pogone za vertikalno integriranu prozvodnju ribe i koljkaa,
te dio laboratorija. Tako njegovi pokusni pokazno-proizvodni pogoni za
praktinu izobrazbu studenata i poduzetnika obuhvaaju: matinjake za ribe i
koljkae, mrjestilite koljkaa (slika 2.) i riba, pogone za uzgoj liinaka, pogon
za proizvodnju fito i zooplanktona (slika 3.), plutajue kaveze za uzgoj ribe
(slika 4.), recirkulacijske sustave za uzgoj ribe (slika 5.), instalacije za uzgoj
koljkaa, long-line sustave za uzgoj koljkaa i dva osnovna laboratorija. U
razdoblju 2014. 2020. ovu instituciju Sveuilita potrebno je dodatno opremiti
suvremenim laboratorijima i demonstracijskim otpremno-purifikacijskim
pogonom, ime e biti ispunjeni svi uvjeti za uspostavu centra kompetencije
u dijelu primarne akvakulturne proizvodnje. Uz naznaeno, za kompletno
62
zatvaranje tehnoloko-razvojno-proizvodnog segmenta i edukativnog ciklusa,

potrebno je izgraditi suvremeno opremljen pokusno-demonstracijski pogon za
preradu, unapreenje kvalitete, diverzifikaciju i razvoj proizvoda akvakulture.
Na taj nain, Centar i Sveuilite postat e vodea regionalna struna, obrazovna
i tehnoloka podrka akvakulturnoj industriji u razvitku novih tehnologija i
poticanju poduzetnitva.
Mrjestilite koljkaa
Slika 2.
Izvor: MARIBIC
Laboratorij za uzgoj fitoplanktona
Izvor: MARIBIC
63
Slika 3.
Kavezni uzgoj ribe
Slika 4.
Izvor: MARIBIC
Zatvoreni recirkulacijski sustav
Slika 5.
Izvor: MARIBIC
Osnovne djelatnosti Tehnolokog i poslovno-inovacijskog centra za
akvakulturu Sveuilita u Dubrovniku su: tehnoloko-inovacijska djelatnost,
poslovno-inkubacijska djelatnost, istraivaka djelatnost, obuka kadrova u
marikulturi i poslovanju, usluna djelatnost, te savjetodavna djelatnost.
64
Tehnoloko-inovacijska djelatnost
Unutar tehnoloko-inovacijske djelatnosti MARIBIC, zajedno sa svojim
partnerima, u prvom redu Sveuilitem u Dubrovniku, radi na razvijanju novih
tehnologija u marikulturi. Iako ova institucija postoji relativno kratko vrijeme,
rezultati istraivanja dragocjeni su ne samo za Dubrovaku-neretvansku upaniju
ve i za kompletnu akvakulturnu industriju. U 2013. godini uspjeno je zavren
tehnoloki projekt Primjena novih tehnologija u uzgoju koljkaa, koji
ukljuuje primjenu nove opreme, tehnike i tehnologije za uzgoj jednogodinje
kamenice i puinski uzgoj dagnje primijenjen na istonojadranska kanalska
podruja. Rezultati su ovog projekta i meunarodna zatita industrijskog dizajna
prototipa plutajue platforme i nacionalna patentna prijava postupka u uzgoju
kamenica.15,16
Evaluacijom i prihvaanjem tehnologije uzgoja pacifike kamenice
zapoeo je projekt Uzgoj mlai koljkaa. Tehnologija mrijesta i uzgoja mlai
pacifike kamenice, te neka iskustva inostranih partnera u mrijestu europske
plosnate kamenice dovele su do razvitka vlastite tehnologije za uzgoj mlai ove
na tritu najcjenjenije vrste kamenice, Ostrea edulis.17,18,19
Evaluacija nove opreme obuhvaa testiranje nove opreme dostupne
na svjetskom tritu i evaluaciju opreme dizajnirane i sastavljene od naih
proizvoaa i inovatora. Pri tome je posebno vano naglasiti dizajniranje i
izgradnju zatvorenih uzgojnih recirkulacijskih sustava zasnovanih na vlastitom
iskustvu, koji omoguuju stalnu kontrolu svih relevantnih parametara uzgoja
(osiguranje konstantnih vrijednosti kvalitete uzgojne vode) i ujedno su okosnica
moderne akvakulture.20,21,22 Zajedno sa svojim partnerom MARIBIC je testirao i
novi dizajn bioreaktora za intenzivnu proizvodnju kolnjaka (rotatorija) potrebnih
za liinaki uzgoj nekih vrsta slatkovodnih i morskih riba.
Tehnoloka i poslovno-inovacijska djelatnost ukljuuje i razvitak novih
proizvoda u akvakulturi, njihovu zatitu, promociju i prodor na trite.23,24 Centar
je tijekom zajednikog projekta s Institutom Ruer Bokovi utvrdio osnovne
znaajke malostonske kamenice, koje e posluiti kao smjernice za zatitu ovog
proizvoda na tritu.25
Poslovno-inkubacijska djelatnost
Poslovno-inkubacijska djelatnost ukljuuje vie aktivnosti kojima
Centar pomae novim poduzeima to zapoinju svoje poslovanje u
akvakulturnoj industriji. To u prvom redu pretpostavlja pripremu, planiranje ili
evaluaciju poslovnog plana ili projekta, kojima nova tvrtka predstavlja svoje
poslovanje. Nakon pomoi pri izradbi financijske studije isplativosti Centar
pomae pri kontaktima s financijskim institucijama i izradbi detaljne financijske
konstrukcije. U inicijalnoj fazi osnivanja poduzea i poetku proizvodnje
MARIBIC nudi pomo pri planiranju proizvodnje, izboru tehnologije, izboru
65
i edukaciji djelatnika i izradbi tehnolokih studija, te izradbi custom-designed

sustava i opreme uz privremeno voenje proizvodnog procesa.
Usluge industriji
Usluge industriji u prvom redu obuhvaaju prepoznavanje i rjeavanje
problema u akvakulturnoj proizvodnji. To je jedna od najvanijih djelatnosti
Centra. Primjenom novih i prilagodbom postojeih tehnologija, te razvitkom
nove opreme, MARIBIC pokuava rjeiti tekue probleme koji prate lokalnu
proizvodnju. Tu se svakako ubrajaju i rezultati ve spomenutih tehnolokih
projekata koji su pokrenuti radi razvitka tehnologije mrijesta malostonske
kamenice te zatite dagnje i jednogodinje kamenica od predatora.15,16 Uz ve
spomenute projekte jo su dva projekta (Znaajke uzgojnih lokaliteta na osnovi
praenja rasta, indeksa kondicije, zdravstvenog statusa i spolnog sazrijevanja
uzgojnih populacija kamenice i dagnje (muule) u podruju Malostonskog
zaljeva i Projekt otpremnog centra za koljkae sa purifikacijom u Bistrini)
kojima je cilj podizati konkurentnost malostonskog koljkarstva financirala je i
Dubrovako-neretvanska upanija.
Priprema proizvoda za trite, pogotovo ivih koljkaa, danas je
jedan od najvanijih problema u koljkarskoj industriji. Ona distribuciju svojih
proizvoda na trite mora uskladidti s prihvaanim EU regulativama i zakonima.14
MARIBIC je dizajnirao i izradio vlastiti inovativni pogon za purifikaciju koljkaa
prilagoen lokalnim uvjetima i idejni dizajn pokaznog otpremno-purifikacijskog
centra s potrebnim pripadajuim laboratorijima.26
Projekt Znaajke uzgojnih lokaliteta na osnovi praenja rasta, indeksa
kondicije, zdravstvenog statusa i spolnog sazrijevanja uzgojnih populacija
kamenice i dagnje (muule) u podruju Malostonskog zaljeva Centar je unutar
ove djelatnosti proveo zajedno s Instutom za more i priobalje i Odjelom za
akvakulturu Sveuilita u Dubrovniku po uzoru na iskustva zemalja s razvijenim
koljkarstvom (primjerice, monitoringe koje francuski IFREMER redovito
provodi na uzgajalitima koljkaa). Cilj ovog projekta, koji je financirala
Dubrovako-neretvanska upanija bio je dobiti prvi put detaljne informacije o
stanju uzgojnih populacija na podruju kompletnoga Malostonskog zaljeva, to
je polazni temelj za strateko planiranje proizvodnje na ovom prostoru.27,28
Istraivaka djelatnost
Istraivaka djelatnost MARIBIC-a ukljuuje rad na istraivakim
projektima sa znanstvenim institucijama, u prvom redu Sveuilitem u
Dubrovniku. U provedbi projekata sudjeluju i studenti Odjela za akvakulturu i
pri tome rezultate istraivanja predstavljaju u svojim diplomskim radovima.
Uvoenje novih vrsta u akvakulturnu proizvodnju jedna je od vanih
istraivakih i znanstvenih djelatnosti Centra. U sklopu projekta Uzgoj mlai
66
koljkaa u mrjestilitu Centra obavljen je mrijest i istraena je mogunost

komercijalne proizvodnje brbavice, Venus verrucosa. Razvijena je tehnologija
mrijesta i uzgoja liinaka ove vrste koja se nigdje u svijetu ne mrijesti na
komercijalnoj bazi.29,30 U proizvodnju fitoplanktona, kao osnovne hrane koljkaa
u uzgoju, uvedena je i nova vrsta, dijatomeja Cylindrotheca closterium. Ujedno
je ispitana njena pogodnost za uzgoj i mogunosti primjene pri kondicioniranju
matinog jata i pri uzgoju liinaka u mrjestilitu koljkaa.31
Rad na zajednikim istraivakim projektima s neposrednim
proizvoaima postao je vana djelatnost Centra jer spaja istraivaku
komponentu s direktim interesima neposrednih proizvoaa. Tako je, primjerice,
nakon inicijalnog uvoenja brbavice u akvakulturu Centar zajedno s Udrugom
Stonski koljkari zapoeo pilot-program pokusne komercijalne proizvodnje.
Ovaj projekt djelomino je financiran iz UNDP-ova Programa razvoja zelenog
poduzetnitva, koji je provodila DUNEA.
Obuka i informacije
Uz redovitu praktinu nastavu studenata akvakulture, ova djelatnost
obuhvaa i rutinsku obuku novih tehnologa i potencijalnih radnika u poduzeima
koja se bave uzgojem vodenih organizama na poznatim i novim tehnologijama.
Obuku je mogue obaviti u pokazno-proizvodnim pogonima MARIBIC-a ili u
pogonima poduzea, pa ona moe ukljuivati i pomo u poetku proizvodnje.
Centar pokuava omoguiti stalan protok informacija o novim
istraivanjima i trendovima u marikulturi organizacijom seminara i prezentacija.
Pozivaju se eksperti u razliitim poljima akvakulture, proizvoai opreme, hrane
i lijekova kako bi predstavili svoja znanja i proizvode proizvoaima, studentima
i svim ostalim zainteresiranim subjektima akvakulturnog sektora.
ANALIZA ZNANSTVENOISTRAIVAKIH
CENTARA ZA ISTRAIVANJE MORA, KOPNENIH
VODA, GOSPODARSKOG RIBOLOVA I
AKVAKULTURE U HRVATSKOJ
Poradi stratekog planiranja daljeg razvitka znanstveno-istraivakog i
tehnolokog potencijala u sektoru akvakulture Dubrovako-neretvanske regije,
nainjena je analiza slinih institucija koje djeluju u Hrvatskoj.
Na podruju istraivanja mora djeluju:
- Centar za istraivanje mora Instituta Ruer Bokovi (CIM) u
Rovinju, bavi se interdisciplinarnim istraivanjima usmjerenima
na osnovna i primijenjena istraivanja iz podruja oceanografije.
Istraivanja koja provodi ovaj centar odnose se na irok spektar
67
disciplina povezanih s morem: dinamika trofikih razina, dinamika

vodenih masa, flora, fauna i ivotne zajednice, ekologija, fiziologija
i genetika morskih organizama, ispitivanja vezana za eutrofikaciju,
praenje oneienja i kvalitete mora.32
- Zavod za istraivanje mora i okolia Instituta Ruer Bokovi33
centar je izvrsnosti u osnovnim i primijenjenim istraivanjima
sustava, procesa i stanja u okoliu. Rije je o interdisciplinarnom
zavodu koji se bavi istraivanjima iz podruja: oceanografije,
kemije vodenih sustava, radioekologije, geokemije, biogeokemije,
bioelektrokemije,
elektrokemije
okolia,
ekotoksikologije,
akvakulture i patologije riba i akvatikih organizama, ekolokog
modeliranja i informatike o okoliu. Ovaj je laboratorij 2008. godine
postao Nacionalni laboratorij za podruje mjerenja radioaktivnosti.33
- Institut za oceanografiju i ribarstvo u Splitu provodi
istraivanja iz podruja bioloke, kemijske i fizike oceanografije,
sedimentologije, te ribarstvene biologije i marikulture. Osnovno
usmjerenje u radu Instituta temeljna su znanstvena istraivanja koja
se, najveim dijelom, provode temeljem znanstvenih projekata.
U sklopu Instituta djeluje i nekoliko istraivakih laboratorija, od
kojih je jedan i laborator za akvakulturu. U okviru laboratorija
obavljaju se istraivanja o uvoenjima novih vrsta u marikulturu, o
bolestima morskih organizama i matematikom modeliranju utjecaja
uzgajalita riba na okoli.34
- Institut za more i priobalje Sveuilita u Dubrovniku bavi
se temeljnim i primijenjenim istraivanjima prirodnih znaajka
Jadranskoga mora i priobalja, a posebno istraivanjima strukture
i procesa u ekosustavima. Institut takoer provodi monitoring
kvalitete mora, eksperimentalni uzgoj biljnih i ivotinjskih vrsta
poradi stjecanja fundamentalnih spoznaja i provjera odvijanja
prirodnih procesa, odravanje i popularizaciju Akvarija, Botanikog
vrta na Lokrumu, formiranje znanstvenih i strunih zbirka.35
Glavna znaajka spomenutih institucija jest da su njihova istraivanja
uglavnom fundamentalno znanstvena, dok je povezanost s industrijom vrlo
ograniena, tj. provodi se malo primijenjenih, razvojnih i tehnolokih istraivanja
koja su izravno usmjerena na rjeavanje problema proizvoaa, diverzifikaciju
proizvodnje i unapreenje uzgojne tehnologije.
Obrazovne institucije za gospodarski ribolov i akvakulturu u Hrvatskoj,
sukladno provedenoj detaljnoj analizi, jesu sljedee:
- Sveuilite u Dubrovniku Odjel za akvakulturu37
o Preddiplomski studij Akvakultura
o Diplomski studij Marikultura
68
Odjel za akvakulturu osnovan je radi razvoja akvakulture kao

perspektivne poljoprivredno-prehrambene grane u Hrvatskoj, imajui u vidu uz
povoljne uvjete za njezin razvoj i blizinu Malostonskog zaljeva, koji je najvee
hrvatsko proizvodno podruje uzgoja koljkaa. Na Odjelu za akvakulturu
studenti prolaze sve faze edukacije: od primarne proizvodnje preko prerade
do kvalitete gotovog proizvoda. Kako bi se osiguralo povezivanje Sveuilita
kao obrazovne institucije i proizvodnog sektora, a ujedno i nastava odvijala to
kvalitetnije, Sveuilite je osnovalo MARIBIC, gdje se u pokusno/proizvodno/
demonstracijskim pogonima provodi, uz do sada spomenute aktivnosti, izvodi i
praktina nastava studenata.
Uz Sveuilite u Dubrovniku, koje je u potpunosti orijentirano na
izobrazbu kadrova u akvakulturi, na Sveuilitu u Splitu, Zagrebu i Zadru takoer
su odjeli koji jednim dijelom provode edukaciju u oblasti ribarstva.
- Sveuilite u Splitu Odjel za studije mora38
o Preddiplomski/diplomski studij Morsko ribarstvo
o Poslijediplomski studij Primijenjene znanosti o moru
- Sveuilite u Zagrebu
o Agonomski fakultet diplomski studij Ribarstvo i lovstvo, i
poslijediplomski specijalistiki studij Ribarstvo39
o Veterinarski fakultet - Zavod za biologiju i patologiju riba i
pela40
- Sveuilite u Zadru
o Odjel za ekologiju, agronomiju i akvakulturu41 nedavno je
osnovan u sklopu nastave u okviru preddiplomskoga sveuilinog
studija Primijenjene ekologije u poljoprivredi. Nastava iz
oblasti akvakulture odvija se na kolegiju Ribarstvo. Pokazni
proizvodni pogoni ovog studija orijentirani su na vinogradarstvo.
Iz analize jasno proizlazi da jedini kompletan edukativni program
za sektor akvakulture (dodiplomski studij Akvakultura i diplomski studij
Marikultura) postoji na Sveuilitu u Dubrovniku. Uz to, opremljenost
MARIBIC-a demonstracijsko-proizvodnim pogonima osigurava studentima
i poduzetnicima praktinu izobrazbu, ime je edukativni ciklus u potpunosti
zatvoren na najkvalitetniji nain. S obzirom na veliki potencijal Hrvatske za dalji
razvitak akvakulture, ovakav interaktivni program edukacije prednost je nae
regije u usporedbi s ostalima u Hrvatskoj. Ujedno, to nalae i potrebu daljeg
razvitka i jaanja kompetencija strunjaka te podizanja konkurentnosti, kako
na regionalnoj i nacionalnoj razini, tako i na meunarodnoj. Time se svakako
podrazumijeva i dalje usmjeravanje u organizaciju internacionalnih edukativnih
programa i ljetnih kola iz razliitih oblasti akvakulture.
69
STRATEGIJA RAZVOJA ZNANSTVENO-ISTRAIVAKIH I TEHNOLOKIH INSTITUCIJA

U SEKTORU AKVAKULTURE DUBROVAKO-NERETVANSKE UPANIJE ZA RAZDOBLJE
2014. 2020.
Strategija razvitka akvakulture na podruju Dubrovako-neretvanske
regije, a time i kadrovskog i tehnolokog jaanja Sveuilita u Dubrovniku i
MARIBIC-a, izraena je na osnovi prethodno prikazane analize znanstvenoistraivakog sektora. Iz nje je jasno vidljivo postojanje svih potrebnih preduvjeta
za stvaranje centra kompetencije za akvakulturu (tehnoloka i kadrovska
opremljenost te proizvodni sektor s velikim potencijalom za daljnji razvitak). Za
definiranje detaljnih smjernica, odreivanje ciljanih skupina i krajnjih korisnika
te identifikaciju njihovih potreba, koristi se sljedeim metodama:
- analizom najboljih praksa slinih centara u iroj regiji, Europskoj
uniji, Japanu i Americi
- analizom stanja u sektoru ribarstva, akvakulture i marikulture te
analiza njihovih trendova
- brainstorming-institucijama zainteresiranih za projekt MARIBIC
- intervjuima s lokalnim stanovnitvom, uzgajivaima koljaka i riba
te drugim poduzetnicima
- analizom stanja u akvakulturi u Hrvatskoj
- konzultacijama s kreatorima regionalnog razvoja o planovima, stanju,
potrebama i ciljevima razvoja akvakulture u regiji (konzultacije na
regionalnoj i nacionalnoj razini).
Sukladno nabrojanim analizama osnovne su ciljane skupine: zaposlenici
Sveuilita u Dubrovniku, studenti Odjela za akvakulturu Sveuilita u
Dubrovniku (studenti dodiplomskog studija Akvakulture i diplomskog studija
Marikulture) i uzgajivai koljkaa i ribe (slatkovodne i morske) u Hrvatskoj.
Krajnje korisnike znanstvenog i tehnolokog potencijala nae regije, sukladno
provedenim analizama ine: znanstveno-istraivaki centri i obrazovne institucije
u Hrvatskoj i Europi, potencijalni poduzetnici u akvakulturnoj proizvodnji u
Hrvatskoj i Europi, stanovnici Malostonskog zaljeva i Malog mora, konzumenti
u Hrvatskoj (poduzetnici koji pruaju usluge u turizmu i ugostiteljstvu te
stanovnitvo).
Poveanje konkurentnosti, uz pomo jaanja strunih i tehnolokih
kapaciteta za akvakulturu u Dubrovako-neretvanskoj upaniji planirano je u
dvije faze:
1. opremanje i adaptacija MARIBIC-a uz izgradnju otpremno-purifikacijskog centra s pripadajuim laboratorijima
2. formiranje Centra kompetencije za unapreenje
diversifikaciju i razvoj proizvoda akvakulture.
70
kvalitete,
Prva faza: Opremanje i adaptacija MARIBIC-a uz izgradnju

otpremnog centra s pripadajuim laboratorijima
Sukladno izraenoj projektnoj dokumentaciji nostelj je projekta
Tehnoloki i poslovno-inovacijski centar za marikulturu MARIBIC, a partneri
su Sveuilite u Dubrovniku, Regionalna razvojna agencija DUNEA i DN.
Planirane projektne aktivnosti, uz upravljanje projektom obuhvaaju:
- adaptaciju i proirenje prostora Centra uz izgradnju otpremnopurifikacijskog centra s pokaznim pokusno-proizvodnim pogonima
za depuraciju (proiavanje) i obradu koljkaa te pripadajuim
laboratorijima, nabavu laboratorijske (laboratorij za kontrolu
zdravstvene ispravnosti, kvalitete i zdravstvenog stanja ribe i
koljkaa s pet odjela: mikrobiolokim, fizikalno-kemijskim,
histolokim i imunohistokemijskim, PCR, kromatografskim;
laboratorij za pokusnu proizvodnju biodizela iz alga) i druge
opreme te opremanje pokusnog pogona za nekodljivo ukljanjanje
nusproizvoda u proizvodnji bioplina,
-
razvoj vjetina djelatnika i suradnika Centra (obrazovni programi u

zemlji i inozemstvu, studijsko putovanje, struna praksa za studente),
- razvoj sustava kvalitete i sigurnosti hrane (registracija mikrobiolokog

laboratorija, informativno-edukativne radionice za uzgajivae i
potencijalne poduzetnike, analiza kvalitete proizvoda, izradba
vodia o kvaliteti, organizacija meunarodnog strunog skupa),
- marketing i promociju (izradba vizualnog identiteta, etikete i
pakiranja za malostonsku kamenicu, analiza trita u Hrvatskoj i
EU, izradba marketinke strategije, izradba promotivnih materijala,
unapreenje internetske stranice Centra, organizacija promotivnih
aktivnosti).
Financiranje projektnih djelatnosti planirano je iz sredstava strukturnih
fondova EU za regionalne razvojne projekte. Za ovaj je projekt kompletirana
sva potrebna porojektna dokumentacija, uraunavajui i graevinsku, a tehniku
pomo za pripremu projekta financiralo je Ministarstvo regionalnog razvoja i
fondova EU. Predvieno trajanje projekta je dvije godine, a ukupna vrijednost
procijenjena je na 30 667 990,60 kn.
Na projektu bi uz sadanje zaposlenike MARIBIC-a i partnere, u
tijeku prve godine, sukladno hodogramu aktivnosti, zapoela rad i obuku tri
novozaposlena laboratorijska djelatnika VSS i jedan radnik (SSS) na odravanju
i sigurnosti (rad u radionici i uvanje gradilita). Na kraju druge godine, po
zavretku izgradnje otpremnog centra, planirano je zaposliti: voditelja otpremnog
centra (VSS), kvalificiranog tehnologa/predradnika (VSS), djelatnika za prodaju/
marketing i osam djelatnika srednje i nie strune spreme za rad u demonstracijsko71
proizvodnom pogonu i to na demonstracijsko-proizvodnim uzgajalitima Centra.

Provedbom planiranih aktivnosti oekuje se ostvarivanje sljedeih
rezultata: stvoren funkcionalan centar kompetencija u akvakulturi s
funkcionalnim laboratorijima i svim predvienim pogonima, razvijene usluge za
kontrolu kvalitete, sigurnost hrane i otpremu proizvoda na trite, unaprijeene
vjetine i strunjaka i uzgajivaa koljkaa i ribe, te poveana svijest poduzetnika
i stanovnitva o znaenju akvakulture i vanosti jaanja suradnje sa znanstvenoistraivakim i tehnolokim institucijama.
Druga faza: Uspostava, izgradnja i opremanje Centra kompetencije
za unapreenje kvalitete, diversifikaciju i razvoj proizvoda akvakulture
Ovaj je projekt druga fazu razvitka, kojom bi se u potpunosti zatvarili
tehnoloko-razvojno-proizvodni segment i edukativni ciklus u podruju
proizvodnje i plasmana na trite proizvoda akvakulture. Projektnu ideju ovog
centra proglasila je Skuptina Hrvatskog klastera konkurentnosti prehrambeno-preraivakog sektora (HKKPPS) projektom od nacionalnog interesa, pa je
potom razraen i prijavljen na natjeaj MRRFEU za dodjelu tehnike pomoi
regionalnim razvojnim projektima u travnju 2013. godine. Rezultati natjeaja
objavljeni su u studenome 2013., pri emu je projekt bio prvi na bodovnoj listi
Ministarstva.
Osnovni cilj druge razvojne faze je primjenom novih, inovativnih i
KET tehnologija razviti infrastrukturu za razvitak novih proizvoda akvakulture,
diverzificirati postojeu ponudu na hrvatskom tritu razvitkom novih proizvoda
(posebno proizvoda od svjee ribe i koljkaa - tzv. zdrave brze hrane koja e
obuhvatiti razvoj tri linije: ekskluzivne proizvode, proizvode za iroku potronju
i proizvodi za upotpunjenje turistike ponude), zatim unaprijeenje kvalitete
proizvoda i razvoj suvremene marketinke strategije, te osguranje prijenosa
znanja na proizvodni sektor edukacijom i transferom tehnologije. Na taj nain
bi tehnoloko-razvojni proizvodni segment i edukativni ciklus Sveuilita u
Dubrovniku i MARIBIC-a bili u potpunosti zatvoreni, a novi pokazni pokazno-proizvodni pogon za preradu sa senzorskim laboratorijem bio bi smjeten u
poslovnoj zoni Banii s obzirom na to da su na toj lokaciji osigurani svi zakonski
i infrastrukturni uvjeti za njegovu izgradnju.
Nositelj je ovog projekta sukladno projektnoj ideji MARIBIC, a partneri
su Sveuilite u Dubrovniku, DUNEA, DN i HKKPPS. Ukupna vrijednost
projekta je oko tri milijuna eura.
72
USKLAENOST STRATEGIJE RAZVOJA

S REGIONALNOM, NACIONALNIM I EU
STRATEGIJAMA
Kako bi se osigurala mogunost financiranja obaju projekata iz
strukturnih i kohezijskih projekata EU, sve predvoene projektne aktivnosti u
potpunosti su usuglaene sa smjernicama regionalnih, nacionalnih i EU strategija:
upanijskom razvojnom strategijom Dubrovako-neretvanske
upanije 2011. 2013.42, stratekim ciljem 1. Poveanje konkurentnosti
gospodarstva, i prioritetima: 1.1. Poticanje razvoja malog i srednjeg
poduzetnitva, 1.2. Poticanje inovacija i tehnolokog razvoja, 1.4. Ruralni razvoj
i razvoj poljoprivrede, ribarstva i marikulture i stratekim ciljem 2. zatita okolia
i razvoj infrastrukture. Projekti e modernizacijom proizvodno-tehnolokih
kapaciteta i uspostavom suvremeno opremljenih laboratorija znaajno pridonijeti
razvoju uzgojnih tehnologija za akvakulturnu/marikulturnu proizvodnju u regiji
(ali i ire), osigurati diverzifikaciju proizvoda i unapreenje njihove kvalitete, a
transferom znanja i tehnologije na privatni sektor pridonijeti poveanju razine
konkurentnosti proizvoaa u podruju akvakulture kao i potaknuti inkubaciju
novih poduzetnika. Uvoenjem pokazne tehnologije za nekodljivo uklanjanje
otpada ivotinjskog podrijetla nastalog tijekom proizvodnje na odriv nain
proizvodnjom energije iz obnovljivih izvora - bioplina, unaprijedit e se i
gospodarenje otpadom, a time i dodatno zatiti okoli, tj. poveati i ekoloka
odrivost akvakulturne proizvodnje.
Stratekim planom Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog
razvoja 2012. 2014.43, Opim ciljem 1. Konkurentan i odriv poljoprivredno-prehrambeni i ribarski sektor, meu ostalim, istie posebne ciljeve 1.3. Odrivo
upravljanje ivim bogatstvima u ribarstvu; 1.4. Prilagodba i modernizacija
proizvodnih sustava poljoprivredne proizvodnje i ribarstva standardima EU
vezanim za higijenu, javno zdravstvo, dobrobit ivotinja, sigurnost na radu,
uvjete zatite okolia te restrukturiranje proizvodnje, u okviru kojega se posebno
istie vanost potpore za sektor akvakulture i prerade. MARIBIC e uspostavom
suvremeno opremljenih laboratorija (za kontrolu kvalitete i zdravstvenog stanja
akvatinih organizama, kvalitete vode i dr.) otpremno-purifikacijskog centra
pridonijeti razvoju i unapreenju kontrole kvalitete i zdravstvene ispravnosti
(sigurnosti) akvakulturnih proizvoda. To e posljedino pridonijeti prebacivanju
teita s ulova morskih proizvoda na poveanje proizvodnje uzgojenih, a time i
smanjenju opasnosti od pretjeranog ulova i s tim povezanog opstanka prirodnih
populacija akvatinih organizama. Ve je reeno da zbog nekontroliranog ulova
svakodnevno raste broj ugroenih vrsta.
Strategijom regionalnog razvoja RH 2011. do 2013.44 za regiju
Jadranska Hrvatska, koja posebno naglaava potrebu za jaanjem konkurentnosti
poslovnog sektora kroz jaanje strukovnog sektora, poslovne infrastrukture i
poslovnih potpornih institucija, tehnoloko osuvremenjivanje gospodarstva i
73
povezivanje poslovnog, znanstveno-istraivakog i/ili javnog sektora poradi

transfera znanja, uvoenja novih tehnologija i komercijalizaciju inovacija. U
2011. godini odran je sastanak upan regije Jadranska Hrvatska na kojemu
je potvreno da Centar izvrsnosti u marikulturi predstavlja jedan od stratekih
razvojnih projekata Dubrovako-neretvanske upanije u regiji Jadranska
Hrvatska.
Naznaena dva strateka razvojna projekta u skladu su i s ciljevima
EU 2020 strategije, koja promie pametan, odriv i inkluzivan gospodarski
rast i razvoj, a koji se temelji na komercijalizaciji znanstveno-istraivakih i
tehnolokih spoznaja u podruju akvakulture i marikulture u Hrvatskoj. Takoer,
u priopenju Europske komisije pod nazivom Building a sustainable future
for aquaculture45 istie se vanost promocije konkurentnosti i diversifikacije
akvakulturne industrije. Takoer se naglaava vanost naprednih istraivanja
i razvoja suvremenih tehnologija za akvakulturnu proizvodnju, kao i odriv
razvoj ove gospodarske grane vrsto povezan s time, s posebnim naglaskom na
ekoloku odrivost. Komisija naglaava vanost daljnjeg razvoja istraivanja i
razvoja tehnologija potrebnih za akvakulturu sa svrhom prilagodbe promjenjivim
potrebama trita, kao i vanost R&D institucija u ovome procesu. Dokument
posebno istie vanost kvalitete i zdravstvene ispravnosti/sigurnosti proizvoda.
Nadalje, u prijedlogu Strategije odrivog razvoja europske akvakulture Europska
komisija istie se, meu ostalim, vanost poveanja proizvodnje u podruju
akvakulture na nain promocije istraivanja novih ekonomski iskoristivih
vrsta, uvoenje novih standarda za proizvode, vanost kvalitetnih edukativnih
programa i istraivakog rada za potrebe akvakulture, brigu za zatitu okolia i
zdravstvenu sigurnost konzumenata.
Uz do sada spomenuto, projektne su aktivnost u skladu s nekoliko
tematskih ciljeva i prioriteta novog programskog razdoblja 2014. 2020. a to
su: Cilj 1. Jaanje istraivanja, tehnolokog razvoja i inovacija (prioritet 1.1.
Jaanje istraivake i inovacijske infrastrukture i kapaciteta za razvoj izvrsnosti
u istraivanju i inovacijama te poticanje centara za kompetencije, osobito
onih od europskog interesa; 1.2. Promicanje privatnih ulaganja u inovacije i
istraivanja te razvoj poveznica i sinergije meu poduzeima, istraivako-razvojnim centrima i visokoobrazovnim ustanovama; 1.3. Jaanje istraivanja,
tehnolokog razvoja i inovacija kroz razvoj poslijediplomskih studija, obuku
istraivaa, aktivnosti umreavanja i partnerstva visokokolskih ustanova,
istraivako-tehnolokih centara i poduzea), Cilj 3. Jaanje konkurentnosti
malih i srednjih poduzetnika, poljoprivrednog sektora te sektora ribarstva
i akvakulture (prioriteti 3.1. Promicanje poduzetnitva, osobito podupiranjem
primjene novih ideja i pruanjem podrke u stvaranju novih poduzea, ukljuujui
i poslovne inkubatore; 3.2. Razvoj i primjena novih poslovnih modela za mala
i srednja poduzea, osobito vezanih za internacionalizaciju; 3.3. Podrka
stvaranju i proirenju naprednih kapaciteta za razvoj proizvoda i usluga), Cilj
10. Ulaganje u obrazovanje, vjetine i cjeloivotno uenje (prioritet 10.1.
74
Ulaganje u obrazovanja, vjetine i cjeloivotno uenje kroz razvijanje obrazovne

strukture i 10.3. Poboljanje kvalitete, uinkovitosti i otvorenosti visokokolskog
obrazovanja poradi poveanja broja ukljuenih i razine znanja) i Cilj 6. Zatita
okolia i promicanje uinkovitosti resursa.
Sve na projektima partnerske institucije (Sveuilite u Dubrovniku,
MARIBIC, DN, DUNEA) ukljuene su u rad Hrvatskog klastera
konkurentnosti prehrambeno-preivakog sektora i slijede njegove
strateke smjernice 2013. 2020., donesene u travnju 2013. godine. Prioritetna
podruja ukljuuju: 1. Unapreenje poslovnog okruenja i jaanje konkurentnost
prehrambeno-preraivakog sektora; 2. Unapreenje i diversifikacija proizvodnje
kroz istraivanje, tehnoloki razvoj, primjenu inovacija i KET tehnologija;
3. Razvoj ljudskog kapitala kroz unapreenje znanja, sposobnosti i vjetina;
4. Brendiranje prehrambeno-preraivakog sektora i proizvoda primjenom
inovativnog dizajna i promidbenih aktivnosti te utvrivanje prioritetnih oznaka/
standarda kvalitete.
ZAKLJUAK
Tradicionalna akvakultura ne moe vie popuniti sve veu razliku
izmeu padajueg ulova iz svjetskih mora, rijeka i jezera i neprestano rastue
potranje za hranom. Moderna akvakultura kao industrija moe se razviti samo
znatnim ulaganjima u nove tehnologije i nove naine upravljanja (menadmenta).
To ukljuuje mobilizaciju ne samo industrije nego i raspoloivih znanstvenih
potencijala. Kako bi se osiguralo povezivanje Sveuilita kao obrazovne institucije
i proizvodnog sektora, Sveuilite je osnovalo Tehnoloki i poslovno-inovacijski
centar za marikulturu MARIBIC. Ovo je jedinstvena institucija u Hrvatskoj, kojoj
je osnovna zadaa razvoj vlastitih inovativnih tehnologija, testiranje i poticanje
primjene novih tehnologija i njihova transfera zainteresiranim poduzetnicima
i osposobljavanje kadrova koji e biti nositelji razvitka hrvatske akvakulturne
industrije. Uz nastavu, primijenjena i razvojna istraivanja (posebice istraivanja
za potrebe industrije) u ovim se pogonima odravaju i specijalizirani teajevi
za znanstvenike i edukacija i struna pomo postojeim akvakulturnim
proizvoaima te potencijalnim poduzetnicima zainteresiranima za ulaganja i
zapoinjanje proizvodnje u ovom prehrambenom sektoru.
Strategija razvoja znanstveno-istraivakih i tehnolokih institucija
u sektoru akvakulture Dubrovako-neretvanske upanije za razdoblje 2014.
2020. razvijena je poradi daljnjeg jaanja kadrovskih i tehnolokih kompetencija,
to e osigurati poveanu konkurentnost akvakulturne industrije i na upanijskoj
i na nacionalnoj razini.
75
LITERATURA
1. FAO Fisheries and Aquaculture Department (2012.), The State of
World Fisheries and Aquaculture 2012. FAO, Rome. pp. 209
2. EC COMMISSION (2008.), A European Strategy for Marine and
Maritime Research: A coherent European Research Area framework in support
of a sustainable use of oceans and seas. EC COM, Brussels, pp. 14
3. Huss H. H., Ababouch L., Gram L. (2004.), Assessment and
management of seafood safety and quality. FAO FISHERIES TECHNICAL
PAPER nr. 444.
4. IZOR (2009.), Baze podataka i pokazatelja stanja morskog okolia,
marikulture i ribarstva: Ribarstveni pokazatelji (on line). Split, IZOR. Dostupno
na: http://www.izor.hr/azo/ (zadnji pristup 25.6.2014)
DZS.
5. Dravni zavod za statistiku (2011.), Statistiki ljetopis RH. Zagreb:
6. Obrtnika komora DN: Ribarstvo i manikultura Dubrovako-neretvanske upanije u brojkama (on line). Dubrovnik, HOK DN. Dostupno na:
http://www.du-hok.net/clanak/ribarstvo-i-manikultura-dubrovacko-neretvanskezupanije-u-brojkama-54.html (zadnji pristup 9.7.2014.)
7. IMP (2014.), Elaborat zatite okolia za zahvat marikulture u
Malostonskom zaljevu, veljaa 2014. Dubrovnik, Institut za more i priobalje. pp.
13
8. Gavrilovi, A. (2002.), Koncentracije kadmija, olova i cinka u
kamenica (Ostrea edulis L.) Malostonskog zaljeva. Magistarski rad. Zagreb:
Veterinarski fakultet Sveuilita u Zagrebu. 3-13.
9. IOR (2008.), Evaluacija raspodjele i trenutnog stanja prirodnih
zajednica koljkaa u demonstracijskom podruju u Zadarskoj upaniji i
prijedlozi za njihovu odrivu eksploataciju. UNDP COAST PROJEKT, finalno
izvjee. Split, Institut za oceanografiju i ribarstvo. pp. 65
10. Vuli, A., Bogdanovi, T., Pleadin, J., Peri, N., Zrni, S., Orai,
D. (2012.), Usporedba kemijskog sastava i koliine tekih metala u mesu lubina
(Dicentrarchus labrax) i komare (Sparus aurata) iz uzgoja i slobodnog ulova.
Meso, 14(5), str. 404-414.
11. Jug-Dujakovi, J. (2008.), Marine aquaculture production.
National fisheries strategy and COM project PHARE 2005
EUROPEAID123609DSERHR.
12. Jug-Dujakovi, J., Gavrilovi, A., Skaramuca, B. (2010.),
Evaluacija ideja i projekata u diverzifikaciji ribljih proizvoda i njihovoj uspjenoj
komercijalizaciji. Zbornik saetaka etvrtog meunarodnog savjetovanja o
slatkovodnom ribarstvu Hrvatske: Hrvatsko ribarstvo kako i kuda dalje? Ribarstvo
76
i zatita zdravlja riba. Hrvatska gospodarska komora upanijska komora

Vukovar (ur.). Zagreb, Hrvatska gospodarska komora Sektor za poljoprivredu,
poljoprivredu, prehrambenu industriju i umarstvo.
13. Jug-Dujakovi. J., Gavrilovi, A. (2011.), The use of advantages of
the aquaculture production in the modern marketing. The fifth Convention on
the freshwater aquaculture. Hrvatska gospodarska komora upanijska komora
Vukovar (ur.). Zagreb, Hrvatska gospodarska komora Sektor za poljoprivredu,
poljoprivredu, prehrambenu industriju i umarstvo.
14. Jug-Dujakovi, M., A. Gavrilovi, J. Jug-Dujakovi (2011.),
Croatian Shellfish Dispatch Centres Legislation. Nae more, 57 (3-4), str. 132139.
14. Gavrilovi, A., Jug-Dujakovi, J., Conides, A., Kunica,V., Ljubii,
A.(2014.), Rast i preivljavanje dagnje, Mytilus galloprovincialis (Lamarck,
1819) u dva razliita uzgojna sustava. Lonari, Z. i Mari, S., ur. Zbornik radova
49. Hrvatskog i 9. meunarodnog simpozija agronoma. Osijek: Poljoprivredni
fakultet.
16. Sveuilite u Dubrovniku (2013.), Zavrno izvjee projekta Nove
tehnologije u uzgoju koljkaa. Dubrovnik: Sveuilite u Dubrovniku.
17. Gavrilovi, A., Jug-Dujakovi, J., Ljubii, A. (2010.), The effect of
temperature on the growth, development and survival of larval and post larval
stages of the European flat oyster, Ostrea edulis (Linnaeus, 1758). Pospiil,
M. (ed.). Proceedings of the 45th Croatian & 5th International Symposium on
Agriculture. Zagreb: Faculty of Agriculture.
18. Jug-Dujakovi, J., Gavrilovi, A., Ljubii, A. (2010.), Culture and
comparison of growth and survival of oyster larvae, Ostrea edulis (Linnaeus,
1758), in various culture systems. Pospiil, M. (ed.). Proceedings of the 45th
Croatian & 5th International Symposium on Agriculture. Zagreb: Faculty of
Agriculture.
19. Jug-Dujakovi, J., Gavrilovi, A., Ljubii, A., Conides, A. (2010.),
The use of the diatom Cylindrotheca closterium in the feeding of Ostrea edulis
larvae. WAS (ur.). Pospiil, M. (ed.). Proceedings of the WAS conference:
Profitable and sustainable aquaculture. San Diego, WAS.
20. Jug-Dujakovi, J., Van Gorder, S. (2002.), Pilot production of yellow
perch (Perca fluviatilis) in a commercial recirculation system. Aquaculture
Engineering Society (ed.). Proceedings from the fourth International conference
on recirculating Aquaculture. Roanoke, Virginia: AES. 473-478.
21. Van Gorder, S., Jug-Dujakovi, J. (1996.), The effects of feed
management on design and production capacity of recirculating aquaculture
systems. Aquaculture Engineering Society (ed.). Proceedings from the
Recirculating aquaculture conference. Roanoke, Virginia: AES. 390-398.
77
22. Van Gorder, S., Jug-Dujakovi, J. (2004.), Performance of Rotating

Boiological Contactors in a Recirculating Aquaculture System. Aquaculture
Engineering Society (ed.). Proceedings from the fift Iternational conference on
recirculating Aquaculture. 234-243.
23. Jug-Dujakovi, M., Gavrilovi, A., Jug-Dujakovi, J. (2008.),
Possible Means of Protection and Indentification of Mali Ston Oyster in the
Market. Nae more 55 (5-6), str. 262-268.
24. Gavrilovi, A., Jug-Dujakovi, J., Skaramuca, B. (2011.), Oznake
kvalitete, certifikacijske sheme i zatita proizvoda slatkovodne akvakulture na
tritu. Zbornik radova etvrtog meunarodnog savjetovanja o slatkovodnom
ribarstvu Hrvatske: Hrvatsko ribarstvo kako i kuda dalje? Ribarstvo i zatita
zdravlja riba. Hrvatska gospodarska komora upanijska komora Vukovar (ur.).
Zagreb: Hrvatska gospodarska komora Sektor za poljoprivredu, poljoprivredu,
prehrambenu industriju i umarstvo.
25. Gavrilovi, A., Jug-Dujakovi, J., Ljubii, A., Strunjak-Perovi,
I., o-Rakovac, R., Topi Popovi, N., Jadan, M. (2011.), Utjecaj uzgojne
tehnologije na kvalitetu mesa i preivljavanje kamenice Ostrea edulis (Linneaus,
1758) u Malostonskom zaljevu. Pospiil, M. (ur.). Zbornik radova 46. Hrvatskog
i 6. Meunarosnog simpozija agronoma. Zagreb: Sveuilite u Zagrebu.
26. Jug-Dujakovi, J., Gavrilovi, A., Kui, D., Van Gorder, S. (2010.),
Design of an efficient depuration system according to the specific needs of
the Croatian shellfish industry. Pospiil, Milan (ur.). Proceedings of the 45th
Croatian & 5th International Symposium on Agriculture. Zagreb: University of
Agriculture.
27. Gavrilovi, A., Gjurevi, E., Kozari, Z., Jug-Dujakovi, J.
(2009a), First report on Bucephalus infection of the farmed flat oysters Osterea
Edulis in south-eastern Adriatic, Croatia. WAS (ed.). Proceedings of the World
Aquaculture Conference. Veracruz, Mexico: WAS.
28. Gavrilovi, A., Jug-Dujakovi, J., Marinovi Bonai, A.,
Conides, A., Bonai, K., Ljubii, A., Van Gorder, S. (2011.), The influence of
environmental parameters on the growth and meat quality of the Mediterranean
mussel Mytilus galloprovincialis (Mollusca: Bivalvia). AACL Bioflux 4 (5), pp.
573-583.
29. Gavrilovi, A., Jug-Dujakovi, J., Ljubii, A., Conides, A. (2010.),
Broodstock conditioning and induced spawning of the warty venus, Venus
verrucosa under four different feeding regimes. WAS (ed). Proceedings of the
WAS conference: Profitable and sustainable aquaculture. San Diego: WAS.
30. Gavrilovi, A., Ljubii, A., Jug-Dujakovi, J. (2009.), Response of
warty venus Venus verucossa to two different spawning stimulation techniques.
WAS (ed). Proceedings: World Aquaculture Society Conference. WAS: Veracruz,
Mexico.
78
31. Jug-Dujakovi, J., Gavrilovi, A., Ljubii, A., Skaramuca, B.

(2009.), Use of phytoplankton species Cylindrotheca closterium isolated from the
Bay of Mali Ston in the process of broodstock conditioning of warty venus, Venus
verrucosa. Pospiil, M. (ur.). Proceedings: 44th Croatian & 4th International
Symposium on Agriculture. Zagreb: Faculty of agriculture.
32. CIM (2014.), Centar za istraivanje mora IRB (on line). Dostupno
na: http://www.cim.irb.hr/ (9.7.2014)
33. IRB (2014.), Zavod za istraivanje mora Iinstituta Ruer Bokovi
(on line). Dostupno na: http://www.irb.hr/Istrazivanja/Zavodi-i-centri/Zavod-zaistrazivanje-mora-i-okolisa (9.7.2014)
34. IZOR (2014.), Institut za oceanografiju i ribarstvo Split (on line).
Dostupno na: http://www.izor.hr (9.7.2014)
35. IMP (2014.), Institut za more i priobalje Sveuilita u Dubrovniku.
(on line). Dostupno na http://www.imp-du.com/ (9.7.2014)
36. MARIBIC (2014.), Tehnoloki i poslovno inovacijski centar za
marikulturu MARIBIC (on line). Dostupno na: http://maribic.com (9.7.2014)
37. Sveuilite u Dubrovniku (2014.), Odjel za akvakulturu (on line).
Dostupno na: http://www.unidu.hr/odjeli.php?idizbornik=30 (9.7.2014)
38. Sveuilite u Splitu (2014.), Odjel za studije mora (on line). Dostupno
na: http://more.unist.hr/ (9.7.2014)
39. Agronomski fakultet Sveuilita u Zagrebu (2014.), Studiji (on line).
Dostupno na: http://www.agr.unizg.hr/hr/category/studiji/3 (9.7.2014)
40. Veterinarski fakultet Sveuilita u Zagrebu (2014.), Zavod za
biologiju i patologiju riba i pela (on line). Dostupno na: http://www.ribe-pcele.
vef.unizg.hr/ (9.7.2014)
41. Sveuilite u Zadru (2014.), Odjel za ekologiju, agronomiju i
akvakulturu Sredozemlja: Studij primijenjene ekologije u poljoprivredi (on line).
Dostupno na: http://www.unizd.hr/poljodjelstvo/OOdjelu/tabid/2948/Default.
aspx (9.7.2014)
42. DN (2011.), Razvojna strategija Dubrovako-neretvanske upanije
2011.2013. (on line). Dubrovnik: DN. Dostupno na:http://www.edubrovnik.
org/Razvojna_strategija_2011_2013.pdf (9.7.2014)
43. MPRRR (2011.), Strateki plan 2012 2014. Zagreb: Ministarstvo
poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja.
44. Ministarstvo regionalnog razvoja, imarstva i vodnog gospodarstva
(2010.), Strategija regionalnog razvoja R. Hrvatske, 2011. 2013. Zagreb:
MRRVG.
45. EC COMMISSION, Building a sustainable future for aquaculture:
79
A new impetus for the Strategy for the Sustainable Development of European
Aquaculture. (on line). Brussels: EC COM. Dostupno na: http://eur-lex.europa.
eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=COM:2009:0162:FIN:EN:PDF (9.7.2014)
80
Ana Gavrilovi, Ph. D.

Assistant Professor
Department of Aquaculture
E-mail: ana.gavrilovic@unidu.hr
Jurica Jug-Dujakovi, Ph. D.

Assistant Professor
Mariculture Business Inovation Center MARIBIC
E-mail: jurica.jug-dujakovic@unidu.hr
ROLE OF THE UNIVERSITY OF DUBROVNIK IN

THE DEVELOPMENT AND MODERNIZATION OF
THE AQUACULTURE SECTOR IN THE REGION
Abstract
Nowadays aquaculture is the fastest growing economic sector in the world,
which is caused by the stagnation of fishing, the increasing demand for
highly nutritive proteins and the trends in nutrition. Unfortunately, despite
optimal natural resources, this sector in Croatia is still underdeveloped
and unable to compete with most European countries. The University of
Dubrovnik, having regard to the potential for development of aquaculture
as a perspective food industry in Croatia, and to the proximity of the bay
of Mali Ston, which is the largest shellfish production area in Croatia, has
established the Department of Aquaculture, with the purpose of creating
a better foundation for the development of this sector. In this Department
the students go through all phases of education: from the theoretical
basis and primary aquaculture production, through processing, up to the
final product. In order to ensure the connection of the University as an
educational institution with the production sector, and to ensure good
quality classes and lectures, the University has founded the Technological
and Business-Innovation Centre for Mariculture MARIBIC, where the
practical classes are held in experimental-demonstration facilities.
This is a unique institution in Croatia. The basic task of this institution
is the development of innovative technologies, testing and stimulating
the application of new technologies and their transfer to interested
entrepreneurs, along with the education of people who will be the motor
of the development of the Croatian aquaculture industry. Apart from the
81
classes and applied developmental research (especially research for

industrial needs), these facilities accommodate specialized courses for
scientists and educational and expert courses for assisting the existing
producers and potential entrepreneurs interested in investments and
production in this sector. MARIBIC for now has modern productiondemonstration facilities for vertically integrated production of fish and
shellfish, as well as a portion of the necessary laboratories. In the period
2014 2020, this institution of the University should be additionally
equipped with modern laboratories and demonstrational dispatchpurification facility, which would fulfil all conditions for establishment of
the centre of competence in primary aquaculture production. Apart from
that, to complete the technological-developmental-productional segment
and educational cycle, it is necessary to build a modern experimentaldemonstration facility for processing, quality improvement, diversification
and development of aquaculture products. That way, the Centre and the
University will become the leading regional expert, educational and
technological support for the aquaculture industry in the development
of new technologies and stimulation of entrepreneurship. This paper
describes in detail all the strategic steps which lead to achievement of the
aforementioned objectives.
Keywords: aquaculture, University of Dubrovnik, Technological and
Business-Innovation Centre for Mariculture MARIBIC, improving the
competitiveness of aquaculture, development of new technologies for
farming and processing aquaculture products.
JEL classification: I23, I25, Q22
82
Dr. sc. Narcis Hudorovi, dr. med

Zavod za vaskularnu kirurgiju
Kliniki bolniki centar Sestre milosrdnice, Zagreb
E-mail: narcis.hudorovic@zg.t-com.hr
POSEBNOSTI PROGRAMA ZA STUDIJ

SESTRINSTVO SVEUILITA U DUBROVNIKU U
FUNKCIJI RAZVOJNIH POTREBA DUBROVAKO-NERETVANSKE UPANIJE

614.253 (497.5-35 Dubrovnik)
JEL klasifikacija / JEL classification: I11, I25, J24
28, 2014
Saetak
U lanku se opisuje dananje stanje sestrinstva u Republici Hrvatskoj
(RH), i potreba za edukacijom medicinskih sestara, s posebnim naglaskom
na specifinosti ove upanije kako bi se onemoguili razvojni problemi, i
bolje odredile razvojne potrebe visoko-kolskog obrazovanja i zdravstva.
Prema podacima iz registra Hrvatske komore medicinskih sestara, danas
u RH ima 6 147 medicinskih sestara/tehniara sa zavrenim studijem
sestrinstva. Istovremeno broj medicinskih sestara na 100 000 stanovnika
iznosi 569, to je znatno manje od prosjekla EU-a (782/100 000). Zbog
toga je vidljivo da je potrebno kolovati znatan broj medicinskih sestara
radi stjecanja specifinih znanja.
Zdravstveni sustavi novih zemalja lanica Europske unije moraju se
prilagoditi njezinu globalnom zdravstvenom sustavu i dosegnuti propisanu
i prepoznatljivu kvalitetu zdravstvene edukacije, a u provedbi promjena
moraju se zadovoljiti smjernice regionalnog ureda za Europu Svjetske
zdravstvene organizacije uz istodobno potovanje direktiva Europske unije
(2005/36/EZ, 2013/55), i smjernica o priznavanju strunih kvalifikacija,
slobodi pruanja usluga i poslovnog djelovanja (2004/66/EZ).
83
U nastojanju da se unaprijedi zdravstvena struktura u DN program

studija Sestrinstvo pri Sveuilitu u Dubrovniku u mogunosti je osposobiti
medicinsku sestru/tehniara za provedbu zdravstvenog odgoja i edukacije,
aktivno ukljuivanje u znanstvena istraivanja i za istovremenu uporabu
nauenih znanja u nadvladavanju problema i potreba gospodarstva.
Stoga su danas medicinske sestre/tehniari po zavretku strunog
studija Sestrinstvo Sveuilita u Dubrovniku osposobljeni provoditi i
one postupke u lijeenju bolesnika koje su u bliskoj prolosti bili samo u
domeni lijenika.
Primjer opisane inovacije u zdravstvenom sustavu je uz potrebno znanje
za organiziranje klinika u kojima samo medicinske sestre prate stanje
zdravlja, provode edukaciju, psihosocijalnu podrku bolesnika i donose
zavrne zakljuke o tijeku lijeenja bolesnika (engl. Nurse Led Clinic-NLC).
Osnivanje NLC u skladu je s ciljevima Nacionalne strategije razvoja
sestrinstva RH, to bi u Dubrovako-neretvanskoj upaniji istovremeno
znatno podiglo standarde zdravstvenih usluga uz smanjenje trokova
lijeenja.
Kljune rijei: zdravstveni sustav, sestrinstvo u Hrvatskoj, obrazovanje
medicinskih sestara, unapreenje zdravstva, lijeenje bolesnika.
84
Hudorovi, N.: Posebnosti programa za studij Sestrinstvo Sveuilita u Dubrovniku...
1.
UVOD
Sestrinstvo je neodvojiv dio biomedicinske znanosti. U tijeku stalnog

razvoja biomedicinskih znanosti sestrinstvo su neopravdano zanemarivale
drutvene institucije. Upravo stoga potrebna edukacija medicinskih sestara/
tehniara u Republici Hrvatskoj zastala je na razini srednjokolskoga stupnja
obrazovanja [1].
Zbog tih razloga postoji kontinuirana potreba za poboljanjem
razumijevanja dananjega struno-znanstvenog poloaja sestrinstva u RH, te
posebice za potrebu edukacije medicinskih sestara/tehniara, i to iz perspektive
suvremenih spoznaja o razvoju sestrinstva i milenijskih ciljeva za sve zdravstvene
profesionalce koji su ukljueni u edukaciju i poboljanje stupnja znanja i
strunosti medicinskih sestara [2, 3].
Poetkom 21. stoljea u RH verificirano je, znanstvenim metodama,
stagniranje sestrinstva i kao discipline i kao profesije, to je dovelo do izolacije
hrvatskog sestrinstva od suvremenih trendova u meunarodnoj sestrinskoj
zajednici [2, 4]. Dok se u svijetu u proteklih pedeset godina sustavno poveavao
broj doktora znanosti iz podruja sestrinstva [5], izvedbeni programi strunih
studija Sestrinstvo u RH nisu udovoljavali minimalnim uvjetima za izbor
zavrenih medicinskih sestara/tehniara u nastavna i znanstvena zvanja.
2.
MEDICINSKE SESTRE I TEHNIARI U RH
U ukupnom broju zdravstvenih djelatnika medicinske sestre/tehniari

ine gotovo polovinu (46%). U skupini zdravstvenih djelatnika vie i srednje
strune spreme koja ima 35 705 zaposlenih, medicinske sestre/tehniari ine 71%,
a ostalo su uglavnom zdravstveni inenjeri i tehniari. Prema podacima iz Registra
Hrvatske komore medicinskih sestara (HKMS) u RH ima 6 147 medicinskih
sestara/ tehniara sa zavrenim studijem sestrinstva. Broj medicinskih sestara na
100 000 stanovnika u usporedbi s 1980. godinom poveao se s 354 na 569 u
2010. godini, to je jo uvijek manje od prosjeka EU-a (782/100 000). Meu
medicinskim sestrama/tehniarima je 19% onih s viom strunom spremom, to
je vie nego 2006. godine, kada im je udio bio 15% (slika 1.) [8].
85
Broj medicinskih sestara u Republici Hrvatskoj i EU.
Slika 1.
Izvor: WHO Health for all Database.

Udio mukaraca meu medicinskih sestrama/tehniarima u 2011. godini
bio je 5,3% u skupini s viom strunom spremom, a 8,3% onih sa srednjom
strunom spremom. I dobna struktura pritom je nepovoljna jer ih je vie u dobi
od 45 godina i vie (n=12 969) nego do 45 godina (n=12 388) (slika 2.).
Slika 2.
Dobna struktura medicinskih sestara/tehniara u Republici Hrvatskoj 2011.
godine.
Izvor: Hrvatski zavod za javno zdravstvo.

Najvei broj medicinskih sestara i tehniara radi u klinikim bolnikim
centrima, klinikim bolnicama i klinikama te u opim bolnicama (slika 3.).
86
Slika 3.
Medicinske sestre/tehniari prema vrsti zdravstvene ustanove u kojoj rade 2011.
godine.
Izvor: Hrvatski zavod za javno zdravstvo.
3.

MEDICINSKE SESTRE I TEHNIARI U RH

I EDUKACIJA
Prema podacima Zavoda za javno zdravstvo RH, dana 30. lipnja 2007.
broj ukupno zaposlenih medicinskih sestara/tehniara u sustavu zdravstva RH
iznosio je 28 347 (24 434 sa srednjokolskim obrazovanjem; 3 913 s visokom
obrazovanjem). Usporedbom s podacima World Health Organisation (WHO) iz
2003. godine (23 848 / 5,05 medicinskih sestara na 1 000 stanovnika), u RH
zabiljeen je porast od 0,15 medicinskih sestara na 1 000 stanovnika u tijeku od
pet godina. Prema direktivama Europske unije (EU) usklaenih sa smjernicama
Europskog sveuilinog udruenja (engl. European University Association EUA) do zavretka 2014. godine u RH mora se poveati ukupan broj medicinskih
sestara/tehniara za 14 173, i to na razini prvostupnika za 9 919, na diplomskoj za
2 834 i na poslijediplomskoj razini za 1 417. Za dosizanje EU standarda tijekom
sedam godina, za svaku akademsku godinu u RH potrebno je osigurati kolovanje
na diplomskoj razini za 405 medicinskih sestara/tehniara, tj. osigurati da se
povea kapacitet studiranja u RH za 145 medicinskih sestara [5].
Temeljem opisanih znanstvenih imbenika o potrebnosti rasta
broja visokokolsko obrazovanih medicinskih sestara/tehniara, Sveuilite
u Dubrovniku izradilo je 2008. godine studijski program za preddiplomski
studij Sestrinstvo, usklaen sa smjernicama direktive 2005/36/EZ Europskog
parlamenta i Vijea Europe od 7. rujna 2005. i sa smjernicama o priznavanju
strunih kvalifikacija, slobodi pruanja usluga i poslovnog djelovanja (2004/66/
EZ) [6].
87
Prema smjernicama Meunarodnog vijea medicinskih sestara (engl.

International Council of Nurses - ICN), medicinska sestra/tehniar u budunosti
moraju biti pripremljeni i zakonski ovlateni za izvravanje sljedeih poslova:
Ad 1. opi poslovi zdravstvene njege, ukljuujui promicanje zdravlja,
prevenciju bolesti, i skrb za fiziki i psihiki oboljele, te osobe s posebnim
potrebama (invalide) svih dobnih skupina u svim dijelovima zdravstvenog
sustava,
Ad 2. provoenje zdravstvenog odgoja i edukacije,
Ad 3. sudjelovanje kao punopravnog lana u radu interdisciplinarnoga
zdravstvenog tima,
Ad 4. poduavanje i nadziranje rada pomonoga zdravstvenog osoblja,
Ad 5. ukljuivanje u znanstvena istraivanja;
Ad 6. sudjelovanje u opem djelokrugu sestrinske prakse, ukljuujui
promociju zdravlja, prevenciju bolesti i skrb za fiziki oboljele, mentalno bolesne,
invalidne osobe svih dobnih skupina u cijelom zdravstvenom sustavu i drugim
sustavima,
Ad 7. zdravstveno prosvjeivanje,
Ad 8. nadziranje i poduavanje zdravstvenih pomonih djelatnika.
Studijski program za preddiplomski studij Sestrinstvo Sveuilita u
Dubrovniku istovremeno je prilagoen standardima kurikuluma studija sestrinstva
koji se provode na sveuilitima u zemljama lanicama Europske unije, i u skladu
s opisanim smjernicama ICN-a [6]. Istovremeno, posebna pozornost usmjeruje
se prema specifinom dijelu sestrinske znanosti, a to je povezivanje sestrinstva
s tzv. elitnom turistikom destinacijom, kao jednom od podruja proirenja
svakodnevne svrsishodnosti i ope drutvene vanosti sestrinstva [7].
Program studija Sestrinstvo na Sveuilitu u Dubrovniku sadrava
pozitivne imbenike profesionalizacije hrvatskog sestrinstva, ali i imbenike novih
mogunosti interesa medicinskih sestara/tehniara, sukladno novonastalome
nacionalnom i europskom institucionalnom okruenju.
4.
METODE/POSTUPCI U SESTRINSTVU
Danas su u procesu pruanja zdravstvene njege u uporabi metodologija

i tehnoloki razvijena medicinska oprema koje se zasnivaju na najboljim
znanstvenim dokazima. Medicinska oprema u zdravstvenom sustavu mora
zadovoljavati imbenike visoke sigurnosti i izvrsnosti, uz istovremeno
poboljanje stupnja zadovoljstva u radu zdravstvenih djelatnika, ali i poveanja
88
stupnja povjerenja i zadovoljstva bolesnika pruenim zdravstvenim uslugama

[8]. Stoga danas medicinske sestre/tehniari obavljaju uvrijeene svakodnevne
radne zadatke, uz istovremeno potrebno stalno poboljanje i kontinuiran razvoj
integralne zdravstvene zatite i zdravstvene njege, i znatno pridonose razvoju
sestrinske znanosti. Dobrim i pozitivnim promjenama u promiljanju o sestrinstvu
kao znanstvenoj disciplini, te stalnom edukacijom, usavrava se svakodnevna
sestrinska praksa kao bitna sastavnica suvremene medicine [9].
Danas, medicinski djelatnici samostalno ne mogu unaprijediti stupanj
kvalitete pruanja zdravstvenih usluga bez pomoi drugih strukovnosti. Zbog
toga je za napredak sestrinstva potrebna bliska suradnja medicinskih sestara/
tehniara i nemedicinskih strunjaka (inenjera, znanstvenika, odvjetnika i sl.).
Akademsko i komercijalno razmiljanje nisu prirodni partneri.
Taj inherentni sukob mora se razrijeiti kako bi se omoguila uinkovitost
zdravstvenog sustava, i to posebice njegova financijskog uinka. Danas
je verificirano da zdravstveni djelatnici ne razumijevaju dostatno pojam
komercijalizacije u zdravstvenom sustavu. Meutim, ta injenica je imbenik
neuinkovitosti samoga zdravstvenog sustava jer nerazumijevanje financijske
stvarnosti i ekonomskih odnosa uzrokuje velike nedostatke u zdravstvenom
sustavu, posebice one o metodama poboljanja financijske uinkovitosti
[10]. Takoer, valja istaknuti da je znanstveno napredovanje u sestrinstvu u
vrstoj svezi s komercijalnim uinkom. Akademski uspjeh njegov se oituje
u ispunjenju znanstvenih ciljeva, otkria novih znanja, dok se komercijalni
uspjeh mjeri koliinom prihoda [11]. Danas se smatra da je cilj tehnolokom
razvoju komercijalizacija u zdruenom radu s akademskim istraivanjima, a
upravo struni studij sestrinstva omoguuje medicinskim sestrama/tehniarima
budunosti uvid u nova znanja i poboljanje struke i osobnog statusa u drutvu
[12]. Svi ti imbenici uvrteni su u program studija Sestrinstvo na Sveuilitu u
Dubrovniku, i to poradi osamostaljenja studenata u svakodnevnom izvravanju
radnih zadataka i posebice u samostalnom pisanju znanstveno-strunih lanaka.
Posljedino, s objavljivanjem u domaoj i meunarodnoj znanstvenoj publicistici
oituje se i povean stupanj prepoznatljivosti Sveuilita i grada Dubrovnika kao
sredita Dubrovako-neretvanske upanije.
5.

POSEBNOSTI STUDIJA SESTRINSTVA

SVEUILITA U DUBROVNIKU
Do danas je struni studij Sestrinstvo upisalo 148 studenata, i to u est

generacija (tablica 1.).
89
Tablica 1.
Broj upisanih studenata na preddiplomskom strunom studiju Sestrinstvo
Akademska godina
Broj upisanih izvanrednih studenata
2008./2009.
26
2009./2010.
28
2010./2011.
29
2011./2012.
18
2012./2013.
22
2013./2014.
25
UKUPNO
148
Kurikulum studija izraen je sukladno suvremenim standardima za

potrebe visokih uilita RH i EU, i ispunjava struno-znanstvene kriterije za
stvaranje medicinske sestre/tehniara budunosti, uz potovanje opeg naela
EU: mutual recognition seu acqui communicar studijskih sveuilinih programa
u EU [13].
Po zavretku studija studenti su osposobljeni da pruaju usluge
zdravstvene njege zasnovane na znanstvenim dokazima jer tijekom trogodinjeg
kolovanja dobivaju i specifina znanja iz znanosti o sestrinstvu a to su:
(i) bioloke i humanistike znanosti
(ii) fiziologija i patofiziologija rasta i razvoja
(iii) metode promicanja zdravstvenog odgoja i metode o unapreenju
zdravlja
(iv) patofiziologija stresa
(v) klinika specijalnosti
(vi) osnovna naela o uenju i poduavanju znanstvene publicistike
(vii) komunikologija.
U program studija uvrtene su metode kojima se stjeu znanja o etikoj
problematici u provedbi zdravstvene njege, ali i osnovna znanja o zatiti prava
pacijenta. Zbog nepostojanja jasno oblikovane politike skrbi na nacionalnoj
razini, toj se tematici tijekom studijskog programa posveuje posebna pozornost.
Na zavretku studija studenti imaju visok stupanj znanja o recentnim metodama/
postupcima koji se danas provode u sestrinstvu, kao to su: uporaba procesa
sestrinske skrbi koja se temelji na znanstveno-strunim naelima, vjetine
komunikacija s pacijentima i drugim lanovima zdravstvenog tima, specifine
vjetine u voenju sestrinske dokumentacije i specifina znanja i praktine
vjetine za pisanje strunih i znanstvenih publikacija.
Uz to, nakon zavretka studija sestrinstva, prvostupnici sestrinstva
osposobljeni su da kompetentno sudjeluju u provedbi dijagnostikih i terapijskih
90
postupaka, uz sposobnost samostalne procjenje cjelokupne pacijentove

simptomatologije, te potovanje i bioetiki tretman pacijenta kao subjekta
i njegove individualnosti kao osnovne odrednice u holistikom pristupu u
sestrinstvu.
Program za ovaj struni studij na Sveuilitu u Dubrovniku organiziran
je i prilagoen za edukaciju lijeenja razliitih kategorija bolesnika i njihovih
potreba. Zbog toga je orijentiran na teorijsko i praktino osposobljavanje
medicinskih sestara/tehniara kao zdravstvenih djelatnika ve osposobljenih da
samostalno donose odluke o uporabi najuinkovitijih metoda u zdravstvenoj njezi,
uz istovremeno poboljanje kritikog miljenja, te nalaenja najuinkovitijih
rjeenja zasnovanih na struno-znanstvenim verificiranim dokazima u svojim
terapeutskim postupcima.
Tijekom studija na Sveuilitu u Dubrovniku, a prema posebnostima
studijskog programa, polaznicima se razvijaju posebnosti u profesionalnom
ophoenju pri:
(i) izvravanju svakodnevnih radnih zadataka
(ii) samostalnom prepoznavanju osobnih potreba za trajnom edukacijom
(iii) poduavanju mlaih generacija
(iv) uporabi metoda uinkovitoga profesionalnog ponaanja (ophoenje
sa suradnicima)
(v) zatiti interesa sestrinske struke i potreba za unapreivanje metoda/
postupaka zasnovanih na znanstvenim injenicama iz svakodnevne
sestrinske prakse.
5. 1.
Vizija studija Sestrinstvo
Razvojno-strateki, studij Sestrinstvo na Sveuilitu u Dubrovniku

osposobljava polaznike da prihvaaju znanja za svakodnevnu uporabu uinkovitih
praktinih vjetina u lijeenju svih kategorija bolesnika, uz istovremeno
osiguravanje sigurne, kompetentne i etine zdravstvene skrbi.
Program za studij Sestrinstvo, sadrava kolegije koji osposobljavaju
medicinsku sestru/tehniara da uporabom znanstveno verificiranim imbenika
donosi odluke o najuinkovitijoj uporabi klinikih metoda/postupaka u lijeenju.
Tme je potrebno dodati da medicinska sestra/tehniar nakon zavretka
studija na Sveuilitu u Dubrovniku stjee osposobljenost za aktivno sudionitvo
u osmiljavanju i provedbi gospodarsko-zdravstvenih projekata. Opisanom
zdruenom uporabom strunih, znanstvenih i gospodarskih znanja medicinska
sestra/tehniar osnauju socijalnu dimenziju akademske djelatnosti studija u
DN. Pritom se cijeli razvoj zdravstvene djelatnosti usmjerava na poveanje
stupnja samofinanciranja i samoodranja, uzdiui se ujedno iznad razine
strunog studija te se usmjeruje prema znanstveno-istraivakim profitabilnim
91
projektima.
Vizija ovog studija prepoznaje se u misiji Ope bolnice u Dubrovniku,
koja se moe saeti kao: Sluiti zajednici kao medicinsko sredite izvrsnosti
koje osigurava visoki stupanj kvalitete zdravstvene zatite stanovnicima DN i
njenim posjetiteljima.
Potrebno je napomenuti da su adekvatno educirane medicinske sestre
osnova za funkcioniranja moderne bolnice i zdravstva uope, a nastavni plan
za struni studij Sestrinstvo na Sveuilitu u Dubrovniku zadovoljava danas
priznate i opeprihvaene meunarodne najzahtjevnije kriterije edukacije.
Naime, nastavni plan sadrava prilagoene osnove i specifine ciljeve prema
okruenju, tj. posebnostima DN, a prema European University Association
(EUA), European association of institutions in higher education (EURASHE),
National unions of students in Europe (ESIB), te studija sestrinstva na svjetskim i
europskim sveuilitima: Royal Collage of Nursing, London; Collage of Nursing
Grand Canyon University, SAD i Universit Catholique de Louvain [14].
5.2.
Misija studija Sestrinstvo na Sveuilitu
U misiji Sveuilita u Dubrovniku nalaze se dva znaajna imbenika

koje treba istaknuti kao posebnost ovoga sveuilita, a to je otvorenost za razvoj
i otvorenost za stalno nadograivanje i uvoenje novih studijskih programa,
i to sukladno potrebama trita. injenica da je, posebno u turistikoj sezoni,
stupanj kvalitete pruanja zdravstvene njege neodvojiv dio stupnja kvalitete
turistike ponude, to pokazuje potpunu opravdanost pokretanja ovoga studija
pri Sveuilitu u Dubrovniku.
5.3.
Studij Sestrinstvo i strategija razvoja grada Dubrovnika
Zdravstvena njega na podruju Dubrovako-neretvanske upanije

provodi se u Opoj bolnici u Dubrovniku i u primarnoj zdravstvenoj zatiti
(PZZ). Tome je potrebito pridruiti i privatni zdravstveni sektor koji je u stalnom
razvoju. U tom sustavu zdravstvene njege uloga sestrinstva od posebnog je
znaenja.
Dubrovako-neretvanska upanija smjetena je na krajnjem jugu RH, pa
je Opa bolnica u Dubrovniku centar za pruanje visokokvalitetnih zdravstvenih
usluga.
Zbog te injenice, provedba svih oblika zdravstvene njege u
Dubrovako-neretvanskoj upaniji bitan je geo-ekonomski imbenik. Grad je
Dubrovnik, naime, meunarodno regionalno sredite, to rezultira regionalnim
povezivanjem grada s Republikom Crnom Gorom, i to u planiranju, izradbi i
izvravanju projekata za regionalni razvoj. Zbog svega toga pitanje visokog
stupnja kvalitete i kvantitete ljudskih potencijala u domeni zdravstvene njege
92
u Dubrovniku, kao regionalnom sreditu, ima puno opravdanje i podrka je

europskom modelu regionalnog razvoja, kako Sveuilita, tako i Ope bolnice
kao suvremene zdravstvene, ali i znanstveno-nastavne institucije.
5.4.
Studij Sestrinstvo kao sastavnica Sveuilita u Dubrovniku
Sveuilite u Dubrovniku nositelj je sveukupnoga visokog obrazovanja i

razvoja znanosti u gradu Dubrovniku. Pritom ono polazi od analize novonastalih
potreba iz okruenja i brzo prilagoava svoj djelokrug rada kako bi moglo
udovoljiti novonastaloj problematici.
Strateki dokumenti Sveuilita u Dubrovniku nedvojbeno upuuju na
potrebu nastanka i razvoja novih sveuilinih programa koji bi podravali grad
Dubrovnik kao elitnu turistiku destinaciju i akademsko sredite zasnivanoga na
znanju. Upravo zbog toga, od svojeg osnivanja Sveuilite u Dubrovniku isticalo
je neizostavnom potrebu pokretanja programa za studij Sestrinstvo.
Prema podacima Hrvatske turistike zajednice, reprezentativan
dio hrvatskog elitnog turizma ini upravo grad Dubrovnik, to je i potaknulo
zahtjeve za viom razinom pruanja turistikih usluga, u koje je potrebito uvrstiti
i zdravstvenu skrb. Iz tih razloga bilo je potrebno povisiti stupanj kvalitete u
pruanju nadasve zdravstvenih usluga, pa je bilo ekonomski i socioloki
opravdano osnovati i zapoeti ovaj struni studij.
6.

SESTRINSTVO KAO IMBENIK MEUNARODNE

POPULARIZACIJE
Osnovne metode/postupci znanosti o sestrinstvu ukljuuju promociju

zdravlja, spreavanje bolesti i brigu za bolesne, invalidne i umirue. Glavne
zadae zdravstvene njege su promocija zdravog okolia, znanstveno istraivanje,
sudjelovanje u kreiranju zdravstvene politike i menadmenta zdravstvenih
sustava i trajno kolovanje [15].
Prema smjernicama Meunarodnog vijea medicinskih sestara
(International Council of Nursing ICN 2002), za osnovno obrazovanje za
zvanje medicinska sestra/tehniar potrebno je pohaati program obrazovanja
koji osigurava iroku bazu osnovnih praktinih znanja, ali i osnovnih znanja iz
podruja bihevioralnih znanosti (socijalne/ drutvene), te bioloke i sestrinske
znanosti te znanja za trajnu edukaciju na razini strunih sestrinskih specijalizacija
ili akademske razine sestrinske prakse (engl. advanced nursing practice) [16].
Prema istoj definiciji medicinska sestra/tehniar mora biti pripremljena
i struno osposobljena za izvravanje:
(1) opih poslova zdravstvene njege, ukljuujui promociju zdravlja,
prevenciju bolesti i skrb za fiziki i psihiki oboljele, te osobe s
93
posebnim potrebama (invalidne) svih dobnih skupina, i u itavom

sustavu zdravstvene zatite i u cjelokupnoj zajednici
(2) zdravstvenog odgoja i edukacije
(3) zadataka punopravnog lan u radu zdravstvenog tima
(4) poduavanja i nadzora rada pomonog zdravstvenog osoblja
(5) aktivnih zadataka u projektima znanstvenih istraivanja.
Danas su u tijeku projekti koji prepoznaju porast interesa za kvalitetu u
visokom obrazovanju u EU. Povean je broj organizacija za ispitivanje kvalitete
na institucionalnoj razini koje se bave unutranjom kvalitetom i broj nacionalnih
agencija to prate evaluaciju kvalitete na globalnoj razini. tovie, visoko-obrazovne institucije koje se bave studijama kvalitete, u podruju sestrinstva
istiu da je kvaliteta u samom sreditu uspostave Europskog prostora visokog
obrazovanja [17].
Pojam kvaliteta u visokom obrazovanju obuhvaa razliita znaenja
bitnih imbenika i najboljih metoda za njezino osiguravanje i stvaranje. Prema
rezultatima Europskog projekta za unapreenje kvalitete studija na razini
nastavnih planova, opi cilj visokog obrazovanja je stvaranje, poticanje i
jamstvo najprikladnijega obrazovnog iskustva za studente. Glavna odgovornost
za razvijanje, odravanje i poboljavanje kvalitete nastavnih planova je na
sveuilitima i njihovu osoblju, a znatan doprinos moraju davati studenti.
Akademski djelatnici i studenti moraju zajedniki biti ukljueni u razvoj i
poboljanje stupnja kvalitete nastavnih planova, te moraju kontinuirano stvarati i
provoditi nove kvalitetne nastavne planove [18].
U kontekstu Bolonjskog procesa svaki novi visokokolski nastavni plan
treba biti relevantan za drutvo, treba voditi prema novom zapoljavanju, biti
prepoznat od akademske zajednice i dostatno usporediv da olaka pokretljivost
i prepoznatljivost ljudskih potencijala. Zatim, nastavni plan mora biti razumljiv
i dostatno privlaan da privue znatan broj studenata, u nacionalnome ili
internacionalnom kontekstu.
Nastavni program za studij Sestrinstvo pri Sveuilitu u Dubrovniku
sadrava kriterije za prosudbu kvalitete koji se saeto, prema smjernicama EU
za izradbu visokokolskih nastavnih planova, mogu iskazati s dva pojma, i to:
prikladnost svrsi i prikladnost svrhe (92-104) [19].
Pojam prikladnost svrsi odnosi se na aktivnosti u osiguravanju kvalitete
a odreuje jesu li akademske strategije prikladne za postizanje deklariranih
ciljeva u nastavnom programu. Pojam prikladnost svrhe oznaava prikladnost
samih ciljeva nastavnog programa.
Ope je prihvaena injenica da je za osiguravanje kvalitete nastavnog
programa vana i prikladnost svrsi (mogunost postizanja postavljenih ciljeva
programa) i prikladnost svrhe (relevantnost samog programa) koja treba ispuniti
94
oekivanja studenata, akademskog osoblja, zaposlenika i ireg kruga sudionika u

nastavnom procesu (105-122).
Ta dva imbenika posebno su istaknuta u programu za studij Sestrinstvo
na Sveuilitu u Dubrovniku, i to u sadraju kolegija koji studentima omoguuju
da ovladaju vjetinama za pisanje strunih publikacija. Osnovna je ideja izlazak iz
meunarodne neprepoznatljivosti znanstvenih djelatnika iz podruja sestrinstva
objavljivanjem struno-znanstvenih lanaka u domaim, ali i meunarodnim
znanstvenim asopisima. Publiciranje znanstvenih radova u meunarodnim
asopisima, autora koji djeluju na Sveuilitu u Dubrovniku istovremeno
omoguavaju i meunarodnu prepoznatljivost autora publikacija, Sveuilita,
Grada Dubrovnika i Dubrovako-neretvanske upanije. To poveanje stupnja
meunarodne prepoznatljivosti u izravnoj je svezi s popularizacijom zdravstvenih
institucija koje djeluju na podruju DN. Zatim, povien stupanj meunarodne
prepoznatljivosti osnova je za daljnji razvoj zdravstvenih kapaciteta u upaniji.
7.

SESTRINSTVO I BUDUNOST DUBROVAKO-

-NERETVANSKE UPANIJE
U RH nalazi se 6 694 naselja (205 gradova i 6 489 mjesta). U gradovima

ivi 57,1% stanovnitva, a na selu 42,9%. etiri grada imaju vie od 100
000 stanovnika. Strateko planiranje za zdravlje u RH zapoinje procesima
demokratizacije. Hrvatska mrea zdravih gradova osnovana je 1990. godine, a od
1992. djeluje kao nevladina udruga, oko koje je do danas okupljeno 40-ak opina,
gradova i upanija sa sjeditem u koli narodnog zdravlja Andrija tampar u
Zagrebu. Od ukupno 21 upanije u RH, 18 ih je preko svojih upanijskih timova
za zdravlje (imenovanih od upanijske skuptine po naelu zastupljenosti izvrne
vlasti, zdravstvenih institucija i civilnih udruga graana) u okviru razvojnih
projekata definiralo svoje regionalne prioritete povezane s povienim stupnjem
zdravlja. Deset upanija kao najznaajniju zdravstvenu problematiku istie
kardiovaskularne bolesti i bolesti cirkulacijskog sustava koji su ujedno i vodei
uzroci smrtnosti u RH, 14 upanija meu svojim prioritetima naznauje ovisnosti
mladih (alkohol, droga, puenje i sl.), devet ih naglaava navodi problematiku
starijega i nemonog stanovnitva u regiji, a od ostalih prioriteta prometne su
traume, mentalno zdravlje, zatita materinstva, odlaganje komunalnog otpada i
slino.
Danas, u lijeenju bolesnika s kroninim bolestima u uporabi je
multidisciplinaran pristup. Naime, za bolesnike s kroninim bolestima
istovremeno su u uporabi lijekovi, redoviti kontrolni ambulantni pregledi,
metode fizikalne terapije, metode samozatite i psihosocijalne mjere lijeenja.
Produljenje ivotnog vijeka, uz znatan porast incidencije/prevalancije kroninih
bolesti u populaciji u visokorazvijenim zemljama uzrokovao je poveanu
potranju za metodama/postupcima zdravstvene njege, i to u primarnoj i
95
tercijarnoj zdravstvenoj zatiti [21].

Ta verificirana znanstvena injenica uzrokovala je znatne promjene/
inovacije u zdravstvenim sustavima. Zbog toga danas medicinske sestre/tehniari
i srodni zdravstveni djelatnici provode metode/postupke u lijeenju bolesnika
s kroninim bolestima koje su u bliskoj prolosti bili samo u domeni lijenika.
Nadalje, vea uporaba postupaka/metoda medicinskih sestara/tehniara u
lijeenju bolesnika s kroninim bolestima uzrokovala je porast stupnja kvalitete
u pruanju zdravstvene skrbi, i to jer je bolesnik u sreditu pozornosti svih
lanova zdravstvenog tima, pa su tradicionalne profesionalne granice s obzirom
na uporabu metoda/postupaka lijeenja od pojedinog lana zdravstvenog tima od
manje znaajnosti (Richardson i sur., 1998.).
Najpoznatiji je primjer opisane inovacije u zdravstvenom sustavu
organiziranje klinika u kojima sve postupke u lijeenju bolesnika s kroninim
bolestima izvravaju medicinske sestre (engl. Nurse Led Clinic NLC) (Cullumet
i sur., 2005.) [22].
Takoer, prema recentnim studijama kojima se opisuju rezultati
rada NLC, danas su izraeni i znanstveno verificirani protokoli za kliniko
odluivanje o uporabi metoda/postupaka za bolesnike s kroninim bolestima.
Stoga je danas u uporabi definicija medicinske sestre praktiarke (engl. Nurse
Practitioner, Advanced Practice Nurse and Advanced Nursing Practitioner,
International Council of Nurses, 2001., NMC, 2005.). Ta je definicija u uporabi
jer najtonije odreuje metode/postupke zdravstvene njege i lijeenja koje
medicinska sestra/tehniar mora znati uporabiti u tijeku lijeenja bolesnika s
kroninim bolestima. Definicija sadrava i opis vrsta postupaka/metoda lijeenja
koje provodi medicinska sestra/tehniar u zdravstvenim ustanovama u kojima
to rade samo medicinske sestre pratei zdravstveno stanje bolesnika, edukaciju
bolesnika, psihosocijalnu podrku i donose zavrne zakljuke o klinikom tijeku
lijeenja. Opisani model zdravstvene skrbi danas je u uporabi pri lijeenju
bolesnika s kroninim bolestima, kao to su dijabetes [23], koronarna bolest srca
[24], poremeaji sranog ritma [25] i kronina opstruktivna pluna bolest [26].
Model NLC-a prvi je puta bio u uporabi u Velikoj Britaniji, u Leedsu u
kasnim 1980-ima. Istrauje se kako je bolesnicima koji su bili ukljueni u klinika
ispitivanja a po njihovu zavretku, potrebno je provesti kontinuirane konzultacije
o metodama/postupcima u daljnjem tijeku lijeenja, to je samo u djelokrugu
medicinskih sestara/tehniara. U NLC medicinske sestre/tehniari provode
metode/postupke u praenju tijeka lijeenja kroninih bolesnika, savjetuju ih
o provedbi daljnjeg tijeka lijeenja, te istovremeno bolesnicima omoguavaju
psihosocijalnu podrku. Opisani model zdravstvene skrbi postupno je uveden u
sve zdravstvene ustanove u Velikoj Britaniji [27]. Usprkos znatnom broju NLC-a,
znanstveni dokazi o uinkovitosti opisane metode lijeenja bolesnika s kroninim
bolestima su nedostatni. Naime, pretraivanje znanstveno zadovoljavajuih
studija u Database of Abstracts of Reviews of Effects (DARE), Health Technology
96
Assessment (HTA) Database, Cochrane Database of Systematic Reviews (CDSR),

NHS Economic Evaluation Database (NHSEED) i Medline bazama podataka
danas ne nalazi zadovoljavajui broj sustavnih preglednih studija koji verificiraju
uinkovitost NLC-a u lijeenju ovakvih bolesnika u tercijarnim zdravstvenim
ustanovama. Meutim, znatan je broj studija to verificiraju uinkovitost metoda/
postupaka lijeenja bolesnika s kroninim bolestima u NLC-a u sustavu primarne
zdravstvene zatite [28, 29, 30].
Svrsishodnost uvoenja NLC-a u zdravstveni sustav utvruje se
uinkovitou metoda/postupaka to ih provode medicinske sestre/tehniari u
lijeenju ovakvih bolesnika.
Uinkovitost je definirana kao metoda/postupak koja u uvrijeenim
okolnostima, uz znanstveno verificirane imbenike, ostvaruje zadovoljavajui
rezultat. Metoda procjene uinkovitosti ispitivane metode/postupka je usporedba
njezina krajnjeg uinka u usporedbi sa znanstveno verificiranom metodom/
postupkom koja ima verificirane zadovoljavajue krajnje uinke na tijek lijeenja.
Uinkovitost metode/postupka definira se s etiri imbenika:
(i) opseg populacije na kojoj je metoda/postupak u uporabi
(ii) obiljeja metode/postupka
(iii) usporedba s kojom se metodom/postupkom znanstveno moe
usporediti
(iv) koji su mjerljivi krajnji ishodi lijeenja [31]. Zbog tih imbenika
upotrebljavaju se modeli pretraivanja sudionikmetoda
usporedbakrajnji ishod (engl. participantintervention
comparatoroutcomesPICO) model [32], pa je osnovno pitanje u
pretraivanju literature jesu li: krajnji ishodi lijeenja u bolesnika s
RA u NLC istovjetni kao i ishodi lijeenja u bolesnika koji su lijeeni
konvencionalnim metodama.
Trendovi dananjih zdravstvenih politika nalaze potrebu da zdravstveni
djelatnici procjenjuju vezu stupnja teine bolesti i uporabe metode/postupaka
lijeenja u primarnoj zdravstvenoj zatiti (PZZ). Temeljem takvih postavka, od
1995. godine NLC se nalazi u sustavu PZZ-a u Velikoj Britaniji i u skandinavskim
zemljama [33].
Ujedno, bolesnike s kroninim bolestima potrebno je redovito pratiti i
procjenjivati pogoranja ili poboljanja stupnja bolesti uz rano otkrivanje nastanka
neeljenih uinaka provedenim metodama terapije. NLC su do danas verificirale
svoju korisnost u pruanju specijalistikih zdravstvenih usluga u sustavu PZZ-a,
uz istovremenu znanstvenu verifikaciju o ekonomskoj isplativosti u usporedbi s
postojeim sustavom lijeenja ovih bolesnika.
Rezultati najcitiranijih studija pokazuju kako su metode/postupci
pruanja zdravstvene skrbi u sustavu NLC-a manji, uz istovremeni porast stupnja
97
zadovoljstva bolesnika s dobivenom kvalitetom zdravstvenih usluga [34].

Tijekom protekla dva desetljea znatno su se promijenile metode/
postupci zdravstvene njege za ove bolesnike i medicinske sestre/tehniari postali
su ravnopravni lanovi multidisciplinarnih zdravstvenih timova koji su zadueni
za procjenu stanja miino-kotanog sustava, za ispitivanja o uporabi novih
lijekova, organiziranje ambulantnih kontrolnih pregleda, edukaciju pacijenata i
slino.
Zbog toga, medicinska sestra/tehniar specijalizirani za lijeenje
ovakvih bolesnika trebaju poznavati osnovna, ali i specifina, recentna
znanstvena dostignua o lijeenju bolesnika s kroninim bolestima i o tome
educirati bolesnike i lanove njihovih obitelji radi brzog identificiranja problema
koji su u izravnoj svezi s tijekom lijeenja kroninih bolesti (bol, mobilnost,
prilagoavanje bolesnika i lanova obitelji na simptome bolesti) [35, 36].
Prema rezultatima recentnih studija, takve metode lijeenja treba provoditi u
specijaliziranim bolnicama, u okvirima sadraja zdravstvenog turizma, i to
posebice u NLC.
Zdravlje, odmor i rekreacija temeljni su motivi u turizmu, a istovremeno,
u sustavu turistikog kretanja obvezna je zdravstvena zatita turista. Njihovo
zdravlje u osnovi je interakcija same populacije (masovnost, mobilnost, regionalna
ekspanzija, grupiranje kroninih bolesnika u kratkom vremenu na ogranienom
prostoru), turistikog ambijenta i okolia, s mogunostima provoenja metoda
lijeenja u sustavu zdravstvenog turizma. Pojmovi koji ujedinjuju koncept
turizma i zdravlja/odmora/rekreacije turistika su medicina (medicina turizma)
i zdravstveni turizam.
Turistika medicina (medicina turizma) multidisciplinaran je pristup
lanova zdravstvenog tima razliitih znanstvenih grana turistu/bolesniku
u postupku zatite i unapreenja stupnja kvalitete zdravlja, i to za vrijeme
putovanja i boravka u odreditu u kojem se provode metode lijeenja. To su
metode: izobrazba, promocija metoda radi poveanja stupnja kvalitete zdravlja,
prevencije bolesti uz istovremenu zatitu okolia.
Incidencija rizika za nastanak kroninih bolesti moe se znatno smanjiti
odgovarajuom izobrazbom, promocijom zdravlja, prevencijom bolesti i zatitom
okolia a realizira se sustavom medicinskog savjetovanja u podruju ouvanja i
unapreenja zdravlja prije, za vrijeme i tijekom putovedbe i provoenja metoda
za vrijeme bolesnog turista.
Zdravstveni turizam je povezan s putovanjem u ljeilita ili druge
destinacije kojima je primarna svrha poboljati fiziko/psihiko stanje turista
uporabom metoda fizikog vjebanja i terapije te kontrolom prehrambenih i
medicinskih usluga relevantnih za poveanje stupnja kvalitete zdravlja.
Medicinski turizam odnosi se na putovanje u druga odredita radi
ostvarivanja zdravstvene zatite uz popratne specifine usluge zdravstvene njege.
98
Primarna motivacija putovanja je omoguivanje medicinskih postupaka uz nie

trokove.
Danas zdravstveni turizam sadrava uporabu metoda lijeenja i prevencije
u hotelskom i u bolnikom dijelu turizma. U tome sudjeluju ugostiteljske tvrtke
ili zdravstvene ustanove koje pruaju zdravstvene turistike usluge. Znaenje
zdravstvenog turizma to je vee ako se spoznaju aktualni europski trendovi, gdje
vie od 10% klijenata putuje na razliite zdravstvene tretmane u inozemstvo.
Republika Hrvatska ima brojne resurse koji su potencijalni za razvitak
zdravstvenog turizma, posebice u mjestima na moru.
Prema dostupni podacima u RH postoje 222 lokaliteta sa
zadovoljavajuim uvjetima za razvoj zdravstvenog turizma, od kojih je danas u
uporabi njih 10% i nalaze se u 18 organiziranih ljeilinih centara.
i to:
Povoljni imbenici za provedbe metoda zdravstvenog turizma u RH su,

a) jedinstvo razliitosti u ponudi resursa priobalne, otone, nizinske i
planinske RH
b) tradicija povijesnih ljeilinih lokaliteta (klimato, hidro, fito i
talasotherapija)
c) odgovarajue obrazovani medicinski djelatnici koji su upoznati
sa primjenom najnovijih medicinskih programa prevencije,
rehabilitacije i lijeenja
d) visoka razina obrazovanja djelatnika u hotelijersko-turistikom
sektoru, uz zadovoljavanje meunarodnih standarda kvalitete.
Propisi i zakoni iz djelatnosti turizma, zdravstva i

ugostiteljstva u RH
Nepovoljan imbenik za unapreenje zdravstvenog turizma je
nedostatan broj odgovarajue obrazovanih zdravstvenih djelatnika, posebice
medicinskih sestara uz nezadovoljavajue regulirane propise iz turistike
djelatnosti sadrane u Zakonu o zdravstvenoj zatiti, Zakonu o pruanju usluga u
turizmu i u Zakonu o ugostiteljskoj djelatnosti, gdje se u l. 3. istie da se samo
ljeilita mogu baviti pruanjem ugostiteljske usluge, a ne spominju se specijalne
bolnice. Napominjemo da je NLC specijalna vrsta bolnice, i da je za njezin razvoj
potrebno dopuniti dananje zakonske odredbe.
Obavljanje djelatnosti zdravstvenog turizma u RH danas nije
zadovoljavajue regulirano zakonskom regulativom. Prema navodima iz
strategije razvoja zdravstva u RH, osnovna ogranienja za daljnji razvoj
zdravstvenog turizma proizlaze iz institucionalnog statusa postojeih i moguih
novih specijalnih bolnica, te nedostatnosti imbenika za verifikaciju pozitivnih
uinaka koje omoguuje zdravstveni turizam.
99
Zbog toga je potrebito daljnje istraivanje o uinkovitosti uvoenja

sustava NLC-a u DN, posebice zbog dostatnog broja medicinskih sestara/
tehniara koji izvravaju svakodnevne radne zadatke u upanijskim zdravstvenim
ustanovama, uz istovremeno smanjenja indirektnih i direktnih trokova u procesu
lijeenja, te stvaranja uvjeta za provedbu cjelogodinjega zdravstvenog turizma.
ZAKLJUAK
Program za studij Sestrinstvo na Sveuilitu u Dubrovniku batini
pozitivne aspekte profesionalizacije hrvatskog sestrinstva, ali i nove
mogunosti interesa hrvatskoga zdravstva, sukladno nacionalnom i europskom
institucionalnom okruenju.
Predmetna struktura ovog Studija izraena je temeljem uvida u
osnove, ciljeve i strukturu najboljih studija sestrinstva na svjetskim i europskim
sveuilitima.
Poslije zavretka studija sestrinstva, prvostupnici su osposobljeni za
razumijevanje sestrinstva kao znanstvene discipline uzusmjerenih istog prema
komercijalizaciji.
LITERATURA
[1] Stipaniev-Mustapi, J., (2009.), Medicinska sestra juer, danas,
sutra. Samarijanac,10/20:31-36.
[2] Polit, D. F., Beck, C. T., Hungler, B. P., (2001.), Essentials of Nursing
Research-Methods, Apprasial, and Utilitazition;Lippincott Wiliams and Wilkins,
Philadelphia
[3] United Nations Development Programme (2006.), Kvaliteta ivota u
Republici Hrvatskoj i rizik od socijalne iskljuenosti- Kvantitativno istraivanje
na opoj populaciji, Target d.o.o. za istraivanje trita, Zagreb
[4] Grosskopf, S., Self, S., Zain, O., (2006.), Estimating the efficiency of
the system of helathcare financing in achieving better health. Applied Economics,
38(13):1477-1488.
[5] Nickitas, D. M., Feeg, V., (2011.), Editorial. Doubling the Number
of Nurses with a Doctorate by 2020: Predicting the Right Number or Getting it
Right? nursing economic; 29 ( 3): 109-110.
[6] Munich Declaration: Nurses and midwives: a Force for Health, 2000
WHO Regional Office for Europe, DK-2100 Copenhagen, Denmark
[7] Vuijevi, D., Zorani, S., arkovi, N., (2012.), Studij Sestrinstva
100
primjer suradnje Ope bolnice i Sveuilita u Dubrovniku u razvoju biomedicinske

znanosti i sestrinstva. Sestrinski glasnik/Nursing Journal, 1:28-33.
[8] Chitwood, Jr. W. R., (2002.), Developing and financing new
technology. J Thorac Cardiovasc Surg, 124:223-230.
[9] Toner, M., Tompkins, R. G., (2008.), Invention, innovation,
entrepreneurship in academic medical centers. Surgery,143:168-171.
[10] Krummel, T. M., Shafi, B. M., Wall, J., Chandra. V., Mery. C.,
Gertner, M., (2008.), Intellectual property and royalty streams in academic
departments: myths and realities. Surgery,143:183-191.
[11] Cohen, I., Florence Nightingale. Scientific American 250 (3):
128137. doi: 10.1038/scientificamerican0384-128. PMID 6367033.
[12] Heller, C. A., Michelassi, F., Shuler, M. L., (2008.), Accelerating
innovation between surgeons and biomedical engineers in the academic setting.
Surgery, 143:171-175.
[13] Kenward, G., Berry, A., Despres, J., McLeod, J., (2007.), Using a
Delphi approach to develop a strategy for A&E in defence nursing. Br J Nurs.,
16(1):11-15.
[14] Thorne, S. E., (2006.), Nursing education: key issues for the 21st
century. Nurse Educ Today, 26(8):614-21.
[15] Polit, D. F., Beck, C. T., Hungler, B. P. (2001.), Essentials of
Nursing Research-Methods, Apprasial, and Utilitazition;Lippincott Wiliams and
Wilkins, Philadelphia.
[16] Lane, P., OBrien, U., Gooney, M. A., Reid, T., (2005.), The
progression of holism into postgraduate curricula in critical care nursing: a
discussion paper.Dimens Crit Care Nurs, 24(3):131-138.
[17] Joyce, P. A., (2005.), Framework for portfolio development in
postgraduate nursing practice. J Clin Nurs,14(4):456-463.
[18] Heller, B. R., Drenkard, K., Esposito-Herr, M. B., Romano, C.,
Tom, S., Valentine, N., (2004.), Educating nurses for leadership roles. J Contin
Educ Nurs, 35(5):203-210.
[19] Baker, C. M., Bingle, J. M., Hajewski, C. J., Radant, K. L., Urden,
L. D., (2004.), Advancing the Magnet Recognition Program in masters education
through service-learning. Nurs Outlook, 52(3):134-141.
[20] Kuehn, A. F., Hardin, L. E., (1999.), Development of a computerized
database for evaluation of nurse practitioner student clinical experiences in
primary health care. Report of three pilot studies.Comput Nurs,17(1):16-26.
[21] Tulchinsky, T. H., Varavikova, E., (2009.), The New Public Health.
Elsevier, London.
101
[22] Cullum, N., Spilsbur,y K., Richardson, G., (2005.), Nurse led care.
British Medical Journal, 330 (7493): 682683.
[23] Carey, N., Courtenay. M., (2007.), A review of the activity and
effects of nurse-led care in diabetes. Journal of Clinical Nursing, 16 (11c): 296
304.
[24] Page, T., Lockwood, C., Conroy-Hiller, T., (2005.), Effectiveness
of nurse-led cardiac clinics in adult patients with a diagnosis of coronary heart
disease. International Journal of Evidence-Based Healthcare, 3: 226.
[25] Phillips C. O., Singa R. M., Rubin H. R., Jaarsma T., (2005.),
Complexity of program and clinical outcomes of heart failure disease management
incorporating specialist nurse-led heart failure clinics, A meta-regression analysis.
European Journal of Heart Failure, 7 (3): 333341.
[26] Sridhar M., Taylor R., Dawson S., Roberts, N. J., Partridge, M.
R., (2008.), A nurse led intermediate care package in patients who have been
hospitalised with an acute exacerbation of chronic obstructive pulmonary disease.
Thorax 2008;63 (3): 194.
[27] Phelan, M. J. I., Byrne, J., Campbell, A., Lynch, M. P., (1992.), A
profile of the rheumatology nurse specialist in the United Kingdom. Rheumatology
31 (12), 858859.
[28] Horrocks, S., Anderson, E., Salisbury, C., (2002.), Systematic
review of whether nurse practitioners working in primary care can provide
equivalent care to doctors. British Medical Journal 324 (7341), 819.
[29] Carey, N., Courtenay, M., (2007.) A review of the activity and
effects of nurse-led care in diabetes. Journal of Clinical Nursing 16 (11c), 296
304.
[30] Laurant, M., Reeves, D., Hermens, R., Braspenning, J., Grol, R.,
Sibbald, B., (2004.), Substitution of doctors by nurses in primary care. Cochrane
Database of Systematic Reviews 4 .
[31] Guyatt, G., Rennie, D., Meade, M. O., Cook, D. J., (2008.), Users
Guides to the Medical Literature: A Manual for Evidence-Based Clinical Practice.
McGraw-Hill Professional, New York.
[32] Higgins, J. P., Green, S., (2009.), Cochrane Handbook for
Systematic Reviews of Interventions Version 5.0.2 (updated September 2009).
The Cochrane Collaboration.
[33] Phillips C. O., Singa R. M., Rubin H. R., Jaarsma T., (2005.),
Complexity of program and clinical outcomes of heart failure disease management
incorporating specialist nurse-led heart failure clinics, A meta-regression analysis.
European Journal of Heart Failure, 7 (3): 333341.
[34] Morgan, A. W., Thomson, W., Martin, S. G. et al, (2009.), and the
102
Yorkshire Early Arthritis Register Consortium and UK Rheumatoid Arthritis

Genetics Consortium. Reevaluation of the interaction between HLA-DRB1
shared epitope alleles, PTPN22, and smoking in determining susceptibility to
autoantibody-positive and autoantibody-negative rheumatoid arthritis in a large
UK Caucasian population. Arthritis Rheum, 60: 25652576.
[35] Phelan, M. J. I., Byrne, J., Campbell, A., Lynch, M. P., (1992.),
A profile of the rheumatology nurse specialist in the United Kingdom.
Rheumatology. 1992., 31 (12): 858859.
[36] Hudorovic, N., Vicic-Hudorovic, V.: Nurse-led clinics and costeffectiveness. Interact Cardiovasc Thorac Surg. (2012.), 14(6):733-734. doi:
10.1093/icvts/ivs214.
103
Narcis Hudorovi, MD, Ph. D.

Department of Vascular Surgery
University Hospital Center Sestre milosrdnice, Zagreb
E-mail: narcis.hudorovic@zg.t-com.hr
SPECIFICITIES OF THE NURSING STUDY

PROGRAMME AT THE UNIVERSITY OF
DUBROVNIK IN THE FUNCTION OF THE
DEVELOPMENTAL NEEDS OF DUBROVNIK-NERETVA COUNTY
This article describes the condition in the nursing profession in the
Republic of Croatia and the need for education of nurses, with particular
emphasis on the specificities of this county, in order to disable problems
in development and define the developmental needs of the high-education
and healthcare.
According to the data from the registry of the Croatian Nursing Council,
there are 6 147 nurses who finished the study of nursing in Croatia today.
At the same time, the number of nurses per 100 000 inhabitants is 569,
which is considerably lower than the EU average (782/100 000). For this
reason, it is clear it is necessary to educate a considerable number of
nurses, with the purpose of acquiring specific knowledge.
The healthcare systems of new EU member states must adjust to EUs
global healthcare system, and reach the prescribed and recognized
quality of healthcare education. The process of implementation of those
changes must follow the guidelines of the Regional Office for Europe
of the World Health Organization, with simultaneous compliance with
EU directives (2005/36/EC, 2013/55) and guidelines for recognition
of professional qualifications, freedom of rendering services and doing
business (2004/66/EC).
In efforts to improve the healthcare structure in Dubrovnik-Neretva
County, the Nursing programme at the University of Dubrovnik is able
to train a nurse for conduction of health education, active inclusion into
scientific research and simultaneous usage of acquired knowledge in
overcoming the problems and economic needs.
Therefore nowadays, upon finishing the professional study of Nursing at
104
the University of Dubrovnik, the nurses are trained to do the treatment

procedures which used to be only in the doctors domain.
An example of such innovation in the healthcare system is the knowledge
necessary for organization of clinics in which only the nurses monitor
the condition of health, conduct education, provide psycho-social support
to the patient and bring final conclusions on the course of treatment of
patients (Nurse Led Clinic-NLC).
Establishment of a NLC is in accordance with objectives of the national
strategy of the development of nursing in the Republic of Croatia, which
would significantly increase the standard of healthcare in DubrovnikNeretva County, with simultaneous reduction of the costs of treatment.
Keywords: health system, sisterhood in Croatia, education of nurses,
health improvement, treatment of patients
JEL classification: I11, I25, J24
105
Dr. sc. Vinko Kandija

Redoviti profesor
Ekonomski fakultet Sveuilita u Rijeci
E-mail: kandzija@efri.hr
Dr. sc. Igor Cvei

Docent
E-mail: icvecic@efri.hr
Vinko Zaninovi, mag. oec.

Asistent
E-mail: vinko.zaninovic@efri.hr
EUROPSKA UNIJA I NJENE REGIJE PERSPEKTIVE

RAZVOJA DUBROVAKO-NERETVANSKE
UPANIJE
UDK / UDC: 327.39 (4-6 EU : 497 5 Dubrovnik)
JEL klasifikacija / JEL classification: O11, O52
Primljeno / Received: 16. svibnja 2014. / May 16, 2014
28, 2014
Saetak
Izgradnja Europske unije odvija se tijekom razdoblja due od est
desetljea. To je dinamian proces koji je satkan od snanih centripetalnih
i centrifugalnih silnica. EU je laboratorij u kojem se sukobljavaju
nadnacionalni, nacionalni i regionalni (i lokalni) interesi. Proces
integriranja njenih zemalja lanica, zapoet zonom slobodne trgovine,
nastavljen carinskom unijom i zajednikim tritem, nalazi se u stadiju
tzv. Unutarnjeg trita, koje je rezultat kompleksnog procesa u kojemu su,
uz liberalizaciju kretanja proizvodnih imbenika, snano mjesto zauzele i
regije kao nukleus razvoja i opstanka EU-a.
Kako su regionalna i socijalna politika okosnica odrivosti Europske
unije, pri emu se procesom konvergencije stvaraju pretpostavke
107
ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije, dakle ravnomjernijeg

razvoja Unije, u ovom se radu istrauje pozicija regija NUTS III razine u
kontekstu ostvarivanja ciljeva regionalne i socijalne politike EU-a. Kao
novoj lanici Unije, koja se ujedno svrstava u njezina slabije razvijena
podruja, Hrvatskoj se namee potreba kvalitetnoga i pravovremenog
integriranja u kohezivne procese kako bi iskoristila prednosti lanstva i
osigurala preduvjete za odrivi razvoj, posebno svojih upanija, nositelja
regionalnog razvoja Hrvatske.
Dubrovaku-neretvansku upaniju, klasificiranu u NUTS III razinu,
treba promatrati s vie aspekata, i to kao: (1) rubnu, (2) izoliranu, (3)
pograninu, (4) otonu, (5) ruralnu regiju. Te posebnosti dodatni su izazov
u regionalnom i odrivom razvoju, to u kontekstu europske integracije
znatno utjee na okvire ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije.
U radu se analiziraju apsorpcijski kapaciteti Dubrovako-neretvanske
upanije temeljem, pregleda sekundarnih statistikih izvora, te se pri
tome koristilo podacima o apsorpciji sredstava iz pretpristupnih fondova.
Takoer se prua uvid u potencijalne prilike koje bi upanija, uz pomo
strukturnih fondova EU-a, mogla iskoristiti za svoj gospodarski rast i
razvoj.
Kljune rijei: Europska unija, regije, regionalna politika, kohezija,
europski fondovi, apsorpcijski kapaciteti.
108
Kandija, V., Cvei, I., Zaninovi, V.: Europska unija i njene regije...
1.
UVOD
Proces europske integracije, u svojem intenzivnom razvoju ve vie

od pola stoljea, dinamian je proces koji rezultira razliitim mogunostima,
izazovima, mehanizmima i konkretnim koristima, to reflektiraju zajednike
interese i ciljeve svih ukljuenih zemalja lanica. Brojne dananje zajednike
politike Europske unije, njihove odluke, mjere i implementirano zakonodavstvo
izravno se dotiu svakodnevnog ivota Europljana, europskih poduzea, javnih
i drugih tijela, koji funkcioniraju na nacionalnoj, regionalnoj ili lokalnoj razini.
Sve to rezultira srazom tih razliitih razina i njihovih partikularnih interesa.
Naravno, esto upravo europske politike nastoje u to veoj mjeri minimizirati i
negativne uinke europske integracije, koji takoer postoje, posebno kako bi se
ostvarila ekonomska, socijalna i teritorijalna kohezija.
Europska unija, uz pojedine zemalje lanice ujedno je satkana od regija.
To su geografska podruja manja od nacionalnog teritorija u kojima se nalazi
npr. opina, grad, upanija, pokrajina. Pritom se ne poklapaju s administrativnim
granicama jer njihovo odreivanje ovisi o pitanjima koja se razmatraju (npr.
geografska obiljeja, socijalne znaajke, jezik komunikacije i drugo) a po kojima
se razlikuju od okolnih podruja (Kandija i Cvei, 2011., 1056-7). Europa
regija dobiva sve vei utjecaj u svakodnevnom politikom i gospodarskom
ivotu EU-a, posebno u kontekstu potrebnih prilagoavanja ekonomskog prostora
i strategija razvoja predvienih za manje povlatena podruja kako bi se smanjile
razlike i konsolidirao integrativni proces u Europi. Smanjenje tih regionalnih
dispariteta neminovan je preduvjet za realizaciju Ekonomske i monetarne unije te
funkcioniranja sustava Unutarnjeg europskog trita.
Razlike u razvijenosti meu dravama i regijama EU-a postoje oduvijek,
ali se one s procesom gospodarske integracije ak i produbljuju u pojedinim
okolnostima. Dok se pojedine regije uspjenije prilagoavaju promjenama,
druge zaostaju za prosjekom EU-a, ime se stvaraju vee razlike u prihodima,
proizvodnji i stopi nezaposlenosti (Kandija i Cvei, 2011., 1054).
2.

STVARANJE REGIONALNE POLITIKE EU I

KOHEZIJSKOG KONCEPTA
Sve do 1980-ih godina drava je bila glavni nositelj razvoja sukladno

konceptu drave blagostanja, prilikom ega se uobiajeno sluila poreznim
olakicama ili povoljnim kreditnim linijama, gradila je fiziku infrastrukturu i
selila velike industrije ili stvarala centre rasta u pojedinim regijama (ulabi,
2007.). No, nakon 1980-ih godina u Uniji se regionalni razvoj poinje poticati
prepoznavanjem i razvojem vlastitih snaga unutar pojedinih regija. Do tada su
nacionalne pomoi za gospodarski i regionalni razvoj slabije razvijenih podruja
smatrane kompatibilnima s naelima zajednikog trita, iako je Rimski ugovor
(1957.) predvidio cilj jaanja ekonomskog jedinstva i osiguravanja usklaenog
109
razvoja kojim e se smanjivati nejednakosti izmeu razliitih europskih regija.

Jo je 1972. godine u Parizu utvrena nunost zajednike regionalne
politike, pa je odreena potreba koordinacije regionalnih politika zemalja lanica
kao i osnivanje Europskog fonda za regionalni razvoj (European Regional
Development Fund, ERDF). Ulaganja ERDF-a namijenjena su regijama za
poticanje razvoja malih i srednjih poduzea, izgradnju lokalne i regionalne
infrastrukture (transportne, energetske, istraivake) te jaanje gospodarskih
potencijala nekog prostora (npr. turistike ponude, suradnje meu tvrtkama,
primjene informacijsko-komunikacijske tehnologije) (Kandija i Cvei,
2011., 1066).
Kao jedna od najvanijih zajednikih EU politika danas - regionalna
politika EU-a, prilagoavala se svakom novom viegodinjem financijskom
programskom okviru pa se s vremenom udio regionalne politike u proraunu
EU-a poveavao (grafikon 1.). Reforma iz 1988. godine, u skladu s Jedinstvenim
europskim aktom, posebno je zasluna za europeizaciju politike, a zatim
se, u skladu s Ugovorom iz Maastrichta, osnivaju Kohezijski fond i Fond za
financiranje ribarstva (Financial Instrument for Fisheries Guidance, FIFG)
te Odbor regija, kao novo vano savjetodavno tijelo Unije ukljueno u proces
donoenja odluka i zadueno za ouvanje supsidijarnosti.
Grafikon 1.
Udio rashoda zajednikog prorauna EU-a za regionalnu politiku
Izvor: Europska komisija (2010.)

Tada se ujedno afirmira koncept kohezije, koji obuhvaa vie mjera
za postizanje cilja drutvene i gospodarske kohezije, posebno angamanom
regionalne, ali i socijalne politike EU-a, kojom se eli pomoi najsiromanijim,
nezaposlenim i drutveno zapostavljenim graanima Unije. Na taj se nain ulae
dodatni napor u svladavanju problema nejednakosti u Uniji, pa se Europski
socijalni fond (European Social Fund ESF) afirmira kao drugi vaan strukturni
instrument pomoi regionalnom razvoju (iako je osnovan jo 1957.). Veina
mjera regionalne i socijalne politike potrebno je koordinirati na razini EU-a zbog
njihove komplementarnosti.
110
Kraj XX. stoljea oznaio je institucionalne prilagodbe velikom

proirenju na zemlje Srednje i Istone Europe. U skladu s Agendom 2000 i
Lisabonskom strategijom gospodarskog rasta i zapoljavanja, pojednostavljeni
su ciljevi i procedure tzv. Kohezijske politike. Proirenje iz 2004. i 2007. godine
znatno je produbilo regionalne razlike u Uniji, no starije zemlje lanice nisu
pristale na ambicioznije razine solidarnosti.
Kohezijskom politikom za razdoblje 2007. 2013. godine utvrena su
tri temeljna cilja Unije (Europska komisija, 2009.):
Konvergencija namijenjena najmanje razvijenim regijama ili
zemljama lanicama (npr. ulaganje u fiziku infrastrukturu )
Regionalna konkurentnost i zapoljavanje svih regija u EU, s
iznosom sufinanciranja koji ovisi o stopi nezaposlenosti, zaposlenosti
u manje perspektivnim gospodarskim sektorima, razini obrazovanosti
ili gustoi naseljenosti pojedinih regija (npr. poduzetnitvo, razvoj
ukljuivih trita rada)
Europska teritorijalna suradnja namijenjena prekograninoj,
meuregionalnoj i transnacionalnoj suradnji regija.
Kako bi se regionalna politika Unije mogla provoditi, zahtijeva se
visoka razina usklaenosti s ostalim zajednikim politikama (npr. socijalnom,
zatitom okolia, zatitom trinog natjecanja, obrazovnom), adekvatni
teritorijalni ustroj i uinkovito funkcioniranje institucija u dravama lanicama,
koje upravljaju financijskim sredstvima europskih fondova (Kandija i Cvei,
2011.). Financiranje projekata za regionalni razvoj EU-a provodi se preko
Europskih strukturnih i investicijskih fondova (ESIF) kao to su ERDF, ESF i
Kohezijski fond (Cohesion fund - CF)1, a Europski poljoprivredni fond za ruralni
razvoj te Europski fond za pomorstvo i ribarstvo takoer pridonose kohezijskim
mehanizmima.
lanak 174. Ugovora o funkcioniranju EU-a (UFEU) istie kako e
Unija razvijati i slijediti akcije koje vode jaanju njezine ekonomske, socijalne
i teritorijalne kohezije. Posebno, e se teiti k smanjenju dispariteta izmeu
razina razvijenosti razliitih regija i zaostalosti najmanje povlatenih regija,
kao to su ruralna podruja, podruja zahvaena industrijskom tranzicijom i
regije to trpe od stalnih prirodnih ili demografskih hendikepa (najsjevernije
regije s niskom gustoom naseljenosti, otoci, prekogranine i planinske regije).
Kohezijska politika, dakle, tei za postizanjem ujednaenijeg i odrivog razvoja
(npr. smanjivanje strukturnih nejednakosti, gospodarska uinkovitost, ekoloka
uravnoteenost, drutveno blagostanje i pravedni socijalni sustavi).
Korisnice Kohezijskog fonda su zemlje lanice, a ne regije, i to one koje imaju BDP vii od 90% EU prosjeka u EU.
111
3.

EUROPA (NE)JEDNAKOSTI I PROVOENJE

REGIONALNE POLITIKE EU-A
U osnivakim ugovorima nije bilo naslova Regionalna politika (niti

Kohezija) jer su za to podruje bile odgovorne zemlje lanice, pa se oekivalo
da e integracija pridonijeti rjeavanju problema i nejednakosti unutar Zajednice.
Ve su od poetka integracije regije u sreditu Unije (tvrda jezgra) bile u
prednosti u usporedbi s takozvanom periferijom, a nakon uzastopnih proirenja
te su razlike postale jo i vee, prvotno irenjem na mediteranske lanice, a potom
i na Srednju i Istonu Europu. No, bez obzira na napredak pojedinih svijetlih
primjera, u uvjetima aktualnog kriznog razdoblja, podjela Europe na jezgru i
periferiju postaje jasno izraena (slika 1.).
Slika 1.
EU regije: BDP per capita za NUTS-III regije, PPS (% EU27 prosjeka), 2010.
Izvor: Eurostat (2014.)

Te nejednakosti uzrokuju diferencirane uinke u primjeni zajednikih
politika, pa je zbog toga potrebno djelovati u smjeru njihova smanjenja, tj.
konvergencije, to u konanici treba rezultirati poveanjem uinkovitosti
primijenjenih politika. Konvergencija je proces kojim se sustavno smanjuju
razlike meu promatranim sudionicima (regijama, dravama) u odreenom
112
vremenskom razdoblju i podrazumijeva vremensku dimenziju i uvjete koji

determiniraju smjer i brzinu njezina odvijanja (Kandija i Cvei, 2011., 1055).
Realna konvergencija, na primjer, podrazumijeva smanjenje razlika u razini
razvijenosti najee mjerenu BDP-om per capita ili razinom nadnica i cijena.
Kao dobar primjer konvergencije istie se Irska; ona je ulaskom u
Zajednicu bila jedna od najsiromanijih lanica, no, tri desetljea nakon toga
postigla je drugi najvei BDP/pc meu lanicama. Meu novim lanicama
iz 2004. godine, razina konvergencije posebno je izraena u Slovakoj i tri
pribaltike lanice, dok skromniji tempo biljee npr. Maarska i Slovenija
(Eurostat, 2014.). Ekonomska i socijalna konvergencija bolje je ostvarena ondje
gdje su strukturalne intervencije programirane u skladu s makroekonomskom
politikom drava lanica. No, dok drave lanice sustiu jedna drugu, unutar
pojedinih lanica i dalje postoje podruja razliite razine konvergencije, tako da
stope rasta i zaposlenosti mogu znatno varirati.
Kako bi se regionalna politika mogla provoditi na razini Unije, bilo
je potrebno ujednaiti sustav procjene i klasifikacije razliitih regija. Europski
ured za statistiku (EUROSTAT) od 1988. godine razvio je specifian sustav
za usporeivanje ekonomskih pokazatelja i razvijenosti regija unutar Unije.2
Nomenklatura prostornih jedinica za statistiku (NUTS)3 oznaava hijerarhijski
sustav za identifikaciju i klasifikaciju za potrebe slubene statistike EU-a i
provedbu regionalne politike, iako taj sustav ne tvori slubenu strukturu upravnih
jedinica pojedinih zemalja lanica. Nomenklatura je kreirana i razvijena u skladu
sa sljedea tri naela (Kandija i Cvei, 2011., 1059):
ide se u korist institucionalnoj podjeli zemlje lanice, prvenstveno
normativnoj (koja je izraz politike volje)
ide u korist regionalnim jedinicama opeg geografskog karaktera
dijeli se na tri hijerarhijske kategorije (I, II, III).
Svaka zemlja lanica dijeli se u odreeni broj NUTS-I regija, a one
dalje na odreeni broj NUTS-II regija, i tako dalje. Velike zemlje lanice, poput
Njemake ili Francuske, regionalni razvoj prvenstveno vrednuju prema prvoj ili
drugoj razini klasifikacije, dok manje zemlje, poput Hrvatske, regionalni razvoj
prilagoavaju niim razinama klasifikacije. Tako je Njemaka podijeljena na 16
NUTS-I regija (Lnder), 39 NUTS-II regija (Regierungsbezirke) te 429 NUTS-III regija (Kreise).4 Hrvatska je cijela NUTS-I regija, pa se dijeli samo na dvije
NUTS-II regije prije svega statistikog karaktera (Kontinentalna i Jadranska
Hrvatska),5 te 21 NUTS-III regije (slika 2.), to se poklapa s administrativnom
podjelom na hrvatske upanije i Grad Zagreb.
2
Uredba o NUTS-u (EC/1059/2003) donesena je tek u svibnju 2003., a stupila je na snagu u srpnju iste godine. U
meuvremenu je doraena u nekoliko navrata.
3
Franc. Nomenclature des units territoriales statistiques.
4
Sustav NUTS ima i nie razine administrativne podjele (LAU jedinica lokalne administracije), ovisno o veliini
zemlje: npr. Hrvatska LAU 1 razina poklapa se s NUTS-III razinom, a LAU 2 razina odnosi se na opine i gradove.
(Eurostat, 2014.).
5
Izmeu 2007. i 2012. godine RH se dijelila na tri NUTS-II regije: Sjeverozapadna Hrvatska, Sredinja i Istona
(Panonska) Hrvatska, Jadranska Hrvatska.
113
Slika 2.
Regionalna podjela Republike Hrvatske (2014.)
(NUTS-II, statistike regije)
(NUTS-III regije - upanije)
Briselskom konferencijom o regionalnoj ekonomiji 1961. godine,

utvreno je kako e NUTS-II razina biti okvir za zemalje lanice u primjeni
njihovih regionalnih politika i omoguavat e, odgovarajuu razinu analize
regionalnih/nacionalnih problema, dok e NUTS-I razina biti koritena za analizu
regionalnih problema Unije, kao npr. uinke carinske unije i ekonomske integracije
na podrujima niima od nacionalne razine. NUTS-III razina, openito, obuhvaa
regije premale za kompleksne ekonomske analize, a moe posluiti za specifine
analize ili za prikazivanje gdje bi regionalne mjere trebale biti poduzete (Kandija
i Cvei, 2011., 1060). Bez obzira na utvrena naela i pokuaj to veeg
ujednaavanja kriterija analize, NUTS regije meusobno se znatno razlikuju po
povrini, broju i gustoi stanovnitva, po stupnju razvoja i drugim kriterijima.
4.

DUBROVAKO-NERETVANSKA UPANIJA
U KONTEKSTU REGIONALNE POLITIKE EU-A
Kao novoj lanici EU-a, koja se ujedno svrstava u njezina slabije

razvijena podruja, Hrvatskoj se namee potreba kvalitetnog i pravovremenog
integriranja u kohezivne procese kako bi iskoristila prednosti lanstva i osigurala
preduvjete za odrivi razvoj, posebno svojih upanija, kao nositelja regionalnog
razvoja Hrvatske.
Dubrovako-neretvanska upanija (DN), klasificirana u NUTS-III
razinu, regija je koju karakteriziraju brojne specifinosti pa je s gledita, europske
regionalne politike treba prouavati s vie aspekata. upanija je: (1) rubna, (2)
izolirana, (3) pogranina, (4) otona i (5) ruralna regija. Sve to donosi dodatne
izazove u regionalnom i odrivom razvoju, to u kontekstu europske integracije
114
znatno utjee na okvire ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije. Premda

je upanija jedna od iznadprosjenih u Hrvatskoj (104% hrvatskog prosjeka
BDP/pc; DZS, 2013.), karakterizira je izrazito turistiki i poljoprivredno-ruralni
karakter te izrazito granini karakter, koji omoguuje sluenje prednostima
koncepta Europske teritorijalne suradnje za prekograninu, transnacionalnu i
meuregionalnu suradnju.
Veina hrvatskih upanija smatra se ruralnim podrujem. Izuzeci su:
Primorsko-goranska, Splitsko-dalmatinska i Zagrebaka upanija (prijelazni
karakter) te Grad Zagreb (urbano podruje). Prema kriterijima EU-a, ruralne
regije NUTS-III razine, s vie od 50% ruralnog stanovnitva po kilometru
kvadratnom, ine vie od polovice teritorija Unije, i u njima ivi gotovo 1/4 EU
stanovnitva. U Hrvatskoj ak 60% stanovnitva ivi u ruralnim podrujima, pri
emu prevladava starije stanovnitvo (Eurostat, 2013.).
U ruralnim podrujima Unije najvei dio stanovnitva bavi se
poljodjelstvom i umarstvom, postoji slaba diversifikacija industrije i usluga
te nemogunost novog zapoljavanja, ime dolazi do depopulacije ruralnih
podruja. Ta podruja karakterizira slaba gustoa stanovnitva, i esto otoni
ili karakter periferije u odnosu prema ekonomskim sreditima, ili su brdska
podruja s mnogim preprekama u pristupu velikom Unutarnjem tritu EU-a
(Kandija i Cvei, 2011., 1068). No, u prethodnom desetljeu gospodarski rast
ruralnih regija EU-a bio je 0,6% vei u usporedbi s rastom urbanih regija, iako
je nezaposlenost izraenija u ruralnim podrujima Unije, pogotovo Bugarske,
Slovake i Finske (Eurostat, 2013.).
Krajem prethodnog stoljea pokrenuta je integrirana i odriva politika
ruralnog razvoja u EU, koja proteklih petnaestak godina ini drugi stup Zajednike
poljoprivredne politike (CAP). Nastoji se poveati udio kolovanih ljudi u
tim podrujima, pogotovo ena, te razviti raznovrsne usluge i infrastrukturu
potrebnu za ekonomsku i socijalnu koheziju, a posebno uz pomo Europskog
poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EAFRD). No, kohezijska sredstva
ruralnim podrujima mogu se priskrbiti i drugim instrumentima i ciljevima EU-a,
ukljuujui one za borbu protiv klimatskih promjena, za stvaranje novih radnih
mjesta ili novih izvora prihoda.
Turizam je jedno od kljunih djelatnosti u buduem razvoju cijele
Unije, a posebno njenih obalnih, izoliranih, pograninih i otonih regija, kao to
je Dubrovako-neretvanska upanija.6 Turizam moe pridonijeti konkurentnosti
i odrivom razvoju te suoavanju s posljedicama globalizacije, klimatskih i
demografskih promjena. Kohezijska politika EU-a nastoji mobilizirati turizam
za odrivi regionalni razvoj i stvaranje novih radnih mjesta (u skladu sa
strategijom EUROPA 2020). Tako je tijekom razdoblja 2007. 2013. godine
izravno alocirano vie od 6,3 milijardaeura za zemlje lanice (oko 1,8% EU
prorauna), a u sljedeem razdoblju (2014. 2020.) preko Europskog socijalnog
U kombinaciji s povezanim djelatnostima, turizam ostvaruje 10% BDP-a Unije i zapoljava 12% ukupne radne
snage (oko 24 milijuna radnih mjesta) (Europska komisija, 2013.).
115
fonda i programa za poticanje konkurentnog poduzetnitva (COSME), planira se

poticati razvoj turizma kao sredstva u razvoju poduzetnitva i socijalne inkluzije
(Eurostat, 2013.).
5.

APSORPCIJSKI KAPACITETI DUBROVAKO-

-NERETVANSKE UPANIJE
Ulazak Hrvatske u EU uzrokovalo je promjenu u lokaciji ekonomskih

aktivnosti, dakle i neminovnu realokaciju resursa, kako unutar RH, tako i u
graninim dravama. Sagledavajui mikrorazinu, kroz NUTS-III regije (u
nastavku: upanije), spomenute e promjene imati razliit intenzitet u pojedinim
upanijama, ovisno o njihovu geografskom poloaju i strukturi gospodarstva, te
stupnju specijalizacije u pojedinim gospodarskim aktivnostima.
Pritom, pogranina su podruja od posebnog istraivakog interesa
(Resmini, 2003., Niebuhr, 2004., Lafourcade i Paluize, 2005.). Naime, pogranine
upanije imaju kritinu ulogu u prostornoj dinamici izazvanoj lanstvom u EU,
uzimajui u obzir da u pograninim podrujima Unije, nakon proirenja iz
2004. godine, ivi vie od 25% stanovnitva i obuhvaaju 25% povrine EU-a
(Niebuhr, 2010.). Europska komisija (2001.) prepoznala je vanost graninih
podruja, pa ih tako dijeli na unutarnja granina podruja ona koja su prije
proirenja graniila sa zemljama lanicama, te vanjska granina podruja koja
nakon proirenja postaju granina podruja s treim zemljama. Zakljuak je
da unutarnja granina podruja imaju vee koristi od ekonomske integracije u
srednjem i dugom roku, dok u kratkom roku postoji mogunost od destabilizacije
trita (rada, proizvoda). to se tie vanjskih graninih podruja, posebice na
krajnjim istonim granicama, oituje se mogunost usporavanja gospodarskog
rasta, zbog udaljenosti od gospodarskih sredita i glavnih prometnih tokova, kako
unutar zemlje lanice, tako i vis-a-vis Europske unije.
DN u prethodno spomenutom kontekstu, vanjsko je granino podruje
Hrvatske, pa je uz geografsku udaljenost od vanijeg makro-regionalnog sredita
(Splita), odvojena od ostatka drave i Unije teritorijem Bosne i Hercegovine.
Takoer, nalazi se na jadransko-jonskom prometnom koridoru, kojem se
razvoj ne oekuje u bliskoj budunosti. Oite su dakle otegotne okolnosti za
maksimiziranje koristi od lanstva u EU.
Slijedom iznesenog, a kako bi se maksimizirali pozitivni uinaka lanci u
EU na gospodarski razvoj upanije, potrebno je, identifikacijom ciljeva budueg
razvoja DN (posljednja javno objavljena razvojna strategija upanije jest za
razdoblje od 2007. do 2013.), optimizirati apsorpciju financijskih sredstava iz
EU fondova za ostvarivanje ciljeva regionalne i socijalne politike EU, tj. za
ujednaen razvoj regije/upanije naprema drugim upanijama i za socijalnu
koheziju. Da bi se ostvarili ti ciljevi, potrebna je koordinacija tijela upanije,
poput Regionalne razvojne agencije (u nastavku DUNEA) s ostalim dionicima
116
graanima, poduzetnicima i dravom.

Obiljeje gospodarske strukture DN jest prevladavajui udio
tercijarnog, tj. uslunog sektora u upanijskom BDP-u (75%), pri emu su od
posebne vanosti trgovina na veliko i ugostiteljstvo, u kojima se ostvaruje najvei
dio prihoda i zaposlenosti. Znaajno je istaknuti malen udio izvozno orijentirane
preraivake industrije (manji od 20%) u ukupno ostvarenom prihodu (2008.
godine). Po razvijenosti mjerenoj BDP-om po trinim cijenama usklaenima
temeljem pariteta kupovne moi na NUTS-III razini, upanija je 2011. godine
bila na 58% od prosjeka Unije (Eurostat, 2014.). S obzirom na to da DN pripada
NUTS-II regiji Jadranske Hrvatske, kojoj je BDP/pc manji od 75% BDP-a Unije
(to je svrstava u manje razvije regije, eng. less developed regions),7 upaniji se
pruaju iroke mogunosti prijave za strukturna sredstva EU-a (ESIF), poradi
konvergiranja prosjeku Unije.
Posebno pritom treba naglasiti mogunosti apsorbiranja sredstava u
funkciji podizanja razine kvalitete turistike ponude (turizam, kao primarni
i najrazvijeniji usluni sektor) uz pomo apliciranih projekata za: tehnoloki
razvoj (razvijanje inkubatora i klastera u turistikom sektoru), razvoj ICT
proizvoda povezanih s turistikim djelatnostima, financiranje razvoja proizvoda/
usluga s visokom dodanom vrijednou (zdravstveni turizam, ekoturizam,
seniorski turizam, sportski turizam), tj. financiranje pametne specijalizacije
i klasterizacije aktivnosti izmeu razliitih turistikih industrija (posebice s
nautikim, i to cruising turizmom). Takoer, temeljem ESIF fondova, a posebno
ERDF, mogue je financirati projekte za poveanje energetske efikasnosti u malim
i srednjim poduzeima turistikog sektora, uz mjere za poticanje poduzetnitva
i samozapoljavanja. Stope finaciranje za najmanje razvijene regije, u koju se
ubraja DN, jest 85% (Europska komisija, 2014.). Cilj koritenja sredstvima
trebao bi biti uravnoteenje dosadanjeg razvoja turistikog sektora povezivanjem
grada Dubrovnika (kao centra upanije) i periferije, koja je u znatnom zaostatku.
U skladu s naznaenim, Republika Hrvatska prepoznala je vanost
turistikog sektora za gospodarski razvoj, pa je turistiki sektor ukljuen u tri
operativna programa: OP Konkurentnost i kohezija, OP Uinkoviti ljudski
potencijali i Program ruralnog razvoja. Zbog toga, na dravnoj razini nema
prepreke za apsorpciju sredstava iz europskih fondova. S druge strane, strategija
razvoja turizma od 2012. do 2020. godine poklapa se s viegodinjim financijskim
okvirom EU-a, i to je takoer poticaj potencijalnom maksimiziranju apsorpcije
sredstava iz EU fondova.
Ako se uzmu u obzir podaci istraivanja Beckera i suradnika (2008.), 64
NUTS-II regije su u programskom razdoblju 1994. 1999. prosjeno apsorbirale
sredstava iz Strukturnih fondova u vrijednosti od 1,5% njihova BDP-a. Na
NUTS-III razini varijacije u apsorpciji sredstava su znatne vedska regija
Halland Ln apsorbirala je 0,000009% BDP-a, a grka regija Grevena ak 29,1%
BDP-a (proraunsko razdoblje 2000. 2006. godine).
7
Za razliku od tranzicijskih regija, koje ukljuuju regije s BDP/pc izmeu 75 i 90% prosjeka EU-27; te razvijenih
regija, s BDP/pc veim od 90% prosjeka EU-27.
117
Prikupljeni podaci DUNEA-e sugeriraju da je upanija od 2009. do

sredine 2012. godine apsorbirala oko 70 milijuna kuna. Ako se uzme prosjean
godinji iznos dobivanja sredstava u tom razdoblju od oko 20 milijuna kuna, i
BDP upanije iz 2012. godine od oko 8,5 milijarda kuna, izlazi da je u 2012.
godini apsorbirano 0,23% vrijednosti upanijskog BDP-a. S obzirom na to da
se do 2013. godine radilo o sredstvima pretpristupnih fondova (IPA i sl.), te da
su raspoloiva sredstava ESIF fondova i do deset puta vea od pretpristupnih,
oito je da se ulaskom u Uniju otvaraju mogunosti za ubrzanje gospodarskog
razvoja. Po Beckeru i suradnicima (2012.), prosjeni transfer u EU NUTS-II i
III regija je iznosio 23,14 milijuna eura, tj. prosjeno 0,76% njihova BDP-a. Ako
se sagledavaju statistike za regije Cilja 1 (u biti su to slabije razvijene regije
proraunskog razdoblja 2014. 2020.), one su prosjeno apsorbirale 52,13
milijuna eura, ili 1,99% njihova BDP-a.
Spomenuti pozitivan efekt ulaska u Uniju na regionalno gospodarstvo
empirijski je potkrijepljen radovima Ederveena i suradnika (2002.), Cappelena
i suradnika (2003.), te Ederveena, de Groota i Nahuisa (2006.), gdje se posebno
istie pozitivan uinak na rast BDP-a (PPP), ukupnu i sektorsku zaposlenost te rast
investicija. Tu injenicu potkrepljuje i plan Kohezijske politike za proraunsko
razdoblje 2014. 2020., u kojem dosadanje ciljeve konvergencije, regionalne
konkurentnosti i zapoljavanja, zamjenjuje jedinstveni cilj Investicije u rast
i zapoljavanje gdje je oko 162 milijarde eura namijenjeno manje razvijenim
regijama.
Treba napomenuti i postojanje ravnotene razine transfera financijskih
sredstava preko EU fondova. U publikaciji Beckera iz 2008. godine, koja je za cilj
imala analizu uspjenosti generiranja ekonomskog rasta na regionalnoj, NUTS-II i III razini, zakljuuje se kako bi maksimalna razina apsorbiranja sredstava
trebala biti limitirana na 1,3% BDP-a regije recipijenta.
Razina dobivanja financijskih sredstava iz Strukturnih fondova, kako
na nacionalnoj, tako i na regionalnoj razini, ovisi i o sposobnosti drave/regije
da sufinancira prijavljene projekte. U razmatranom primjeru, omjer vlastitih
sredstava DN-a je u prosjeku iznosio 20% na prema 80% sredstava osiguranih
od EU-a. Taj e se omjer za koritenje ESIF fondovima poveati na prosjeno 25%
udjela vlastitih sredstava, koje e upanija kao jedinica podrune samouprave
(ili lokalne samouprave, privatna poduzea, NVO, itd.) morati osigurati unaprijed
ako se eli osigurati pravovremena isplata EU sredstava.
Uz prethodno razjanjenje regionalnih makroekonomskih i financijskih
apsorpcijskih kapaciteta, u davanju procjene uspjenosti prilagodbe upanije
strukturnoj (kohezijskoj) politici Unije, mora je sagledati i administrativni
kapacitet (iznesena podjela apsorpcijskih kapaciteta je opeprihvaena, npr. Mrak
i Horvat, 2009., umpikova i Klazar, 2004.). Posljednje cjelovito istraivanje
administrativnog kapaciteta NUTS-III regija u Hrvatskoj proveo je Institut za
meunarodne odnose (2011.), kad se, izmeu ostaloga usporeivala uspjenost
upanija u prikupljanju nepovratnih sredstava iz pretpristupnog IPA fonda. DN
je zauzela 16. mjesto, s neto vie od 6,3 eura per capita, dok je, primjerice,
118
Meimurska upanija apsorbirala 46,9 /pc, a Primorsko-goranska 13,1 /pc.

Pritom su javna tijela, NVO i druge organizacije ulazile u statistiku pojedinih
upanija. Ako se uzme u obzir statistika apsorbiranja sredstava samo upanijskih
institucija, DN je na 6. mjestu u RH (tablice 1. i 2.).
Tablica 1.
Rangiranje upanija prema ukupno dodijeljenim sredstvima iz pretpristupnih
fondova od 2004. do 31. 12. 2010.
upanija/Grad Zagreb
Ukupno
ugovoreno
()
Rang
Ukupno
ugovoreno
/ pc
Rang
Grad Zagreb
9 477 354
1.
12,2
13.
Meimurska
5 559 479
2.
46,9
1.
Osjeko-baranjska
5 068 189
3.
15,3
7.
Istarska
4 064 884
4.
19,7
4.
Primorsko-goranska
4 004 488
5.
13,1
10.
Varadinska
3 197 260
6.
17,3
5.
Vukovarsko-srijemska
3 082 541
7.
15,1
8.
Karlovaka
3 009 994
8.
21,2
3.
Krapinsko-zagorska
2 384 860
9.
16,7
6.
Poeko-slavonska
2 108 478
10.
24,6
2.
Brodsko-posavska
1 490 259
11.
8,4
15.
ibensko-kninska
1 435 760
12.
12,7
12.
Splitsko-dalmatinska
1 394 808
13.
3,0
21.
Virovitiko-podravska
1 272 026
14.
13,6
9.
Koprivniko-krievaka
1 219 057
15.
9,8
14.
Zagrebaka
1 192 230
16.
3,8
20.
Sisako-moslavaka
1 011 211
17.
5,5
18.
Zadarska
929 737
18.
5,7
17.
Dubrovako-neretvanska
769 116
19.
6,3
16.
Bjelovarsko-bilogorska
699 293
20.
5,3
19.
Liko-senjska
696 008
21.
13,0
11.
Ukupno
54 067 031
12,2
Izvor: Izvjee o koritenju pretpristupnih programa pomoi EU za razdoblje do

prosinca 2010., SAFU, ASOO, HZZ (preuzeto iz Analize kapaciteta za koritenje
EU fondova na upanijskoj razini, Instituta za meunarodne odnose, 2011.)
119
Tablica 2.
Rangiranje odabranih upanija prema ukupno dodijeljenim sredstvima iz
pretpristupnih fondova od 2004. do 31. 12. 2010.
Ugovorena
sredstva od
upanija/Grad Zagreb upanijskih Rang
institucija ()
Udjel
upanijskih
institucija
u ukupno
Rang
ugovorenim
sredstvima (%)
Ugovorena
sredstva
od strane
upanijskih
institucija
/ pc
Rang
Istarska
2 857 052
1.
70,3%
1.
13,8
1.
Meimurska
934 749
2.
16,8%
8.
7,9
2.
Varadinska
715 481
3.
22,4%
5.
3,9
4.
Krapinsko-zagorska
690 301
4.
28,9%
4.
4,8
3.
Osjeko-baranjska
561 823
5.
11,1%
10.
1,7
9.
Sisako-moslavaka
455 573
6.
45,1%
2.
2,5
5.
Primorsko-goranska
337 875
7.
8,4%
13.
1,1
13.
Dubrovako- neretvanska
301 794
8.
39,2%
3.
2,5
6.
Karlovaka
264 297
9.
8,8%
12.
1,9
8.
Vukovarsko-srijemska
258 086
10.
8,4%
15.
1,3
11.
Virovitiko-podravska
222 391
11.
17,5%
6.
2,4
7.
Zagrebaka
203 881
12.
17,1%
7.
0,7
15.
Ukupno
8 535 632
15,8%
1,9
Izvor: Izvjee o koritenju pretpristupnih programa pomoi Europske Unije za

razdoblje do prosinca 2010., SAFU, ASOO, HZZ (preuzeto iz Analize kapaciteta
za koritenje EU fondova na upanijskoj razini, Instituta za meunarodne odnose,
2011.)
Uzimajui u obzir postojee stanje, DN bi trebala razvijati
administrativni kadar u realnom sektoru temeljem programa/radionica
namijenjenih poduzetnicima jer je oito da, iako upanija ima relativno visok
udio prilikom apsorbiranja sredstava (tablica 2.), sveukupna razina apsorpcije
(tablica 1.) na nezadovoljavajuoj je razini.
6.
ZAKLJUAK
Zakljuno, ako se u obzir uzme podjela na makroekonomski, financijski

i administrativni apsorpcijski kapacitet, moe se oekivati da e Dubrovako120
-neretvanska upanija, uz unaprjeenje administrativnog kapaciteta, poveati

razinu apsorpcije sredstava iz EU fondova u usporedbi s pretpristupnim razdobljem.
Uzimajui kao orijentir prosjek dobivanja EU sredstava od 0,76% naprema
0,23% upanije u pretpristupnom razdoblju, oekivan je rast udjela sredstava
iz tih fondova u regionalnom BDP-u. to se tie financijskog apsorpcijskog
kapaciteta, mogunost osiguravanja dodatnih, znatnih sredstava omoguenih
lanstvom u EU, stvara se temelj za pozitivnu perspektivu sufinanciranja iz ESIF
fondova. Posebna se pozornost treba posvetiti prioritetima regionalne politike
Unije (fizika infrastruktura, razvoj poduzetnikih aktivnosti, jaanje ljudskog
potencijala i ope unaprjeenje razvoja), polazei od specifinosti podruja
upanije (npr. granini karakter, razvoj turizma i prateih djelatnosti) i ciljeve
razvojne strategije EUROPA 2020. Za slijedee programsko razdoblje (2014.
2020.) Unija posebno istie vanost teritorijalne kohezije i suradnje s ostalim
regijama ili susjednim zemljama, te bolje upravljanje, provedbe, nadzora,
koordinacije, pojednostavljenja i uklanjanja uskih grla u provedbi kohezijskih
mjera. Sve bi to omoguilo realizaciju ciljeva ekonomske, socijalne i teritorijalne
kohezije, tj. konvergencije Dubrovako-neretvanske upanije viim razinama
blagostanja, to znai i generalno bri gospodarski i drutveni razvoj ovoga
specifinog podruja, temeljenoga na naelima pametnoga, odrivog i ukljuivog
rasta.
LITERATURA
Becker, S.O., Egger, P., von Ehrlich, M. (2012.), Too Much of a Good
Thing? On the Growth Effects of the EUs Regional Policy, European Economic
Review, 56 (4): 64868.
Cappelen, A., Castellacci, F., Fagerberg, J., Verspagen, B. (2003.), The
Impact of EU Regional Support on Growth and Convergence in the European
Union, Journal of Common Market Studies, 41: 62144.
Dravni zavod za statistiku (2013.), Priopenje od 14. veljae 2013.,
godina: L, broj 12.1.2.
ulabi, V. (2007.), Regionalizam i regionalna politika, Drutveno
veleuilite, Zagreb
Ederveen, S., Gorter, J., de Mooij, R., Nahuis, R. (2002.), Funds and
Games: The Economics of European Cohesion Policy, CPB & Koninklijke De
Swart, Amsterdam.
Ederveen, S., de Groot, H., Nahuis, R. (2006.), Fertile Soil for Structural
Funds? A Panel Data Analysis of the Conditional Effectiveness of European
Cohesion Policy, Kyklos, 59: 1742.
Europska komisija, (2009.), Regional Policy, DG REGIO, dostupno:
http://ec.europa.eu/regional_policy/index_en.htm
121
Europska komisija (2010.), Regional Policy, Regional Policy Inforegio,

dostupno: http://ec.europa.eu/regional_policy/index_en.htm
Europska komisija (2014.), Guide on EU funding for the tourism sector,
DG Enterprise and Industry, dostupno: http://ec.europa.eu/enterprise/sectors/
tourism/index_en.htm
Eurostat (2013.), Eurostat regional yearbook 2013, dostupno: http://
epp.eurostat.ec.europa.eu/cache/ITY_OFFPUB/KS-HA-13-001/EN/KS-HA-13001-EN.PDF
Eurostat (2014.), GDP at regional level, dostupno: http://epp.eurostat.
ec.europa.eu/statistics_explained/index.php/GDP_at_regional_level
Eurostat (2014.), NUTS, dostupno: http://epp.eurostat.ec.europa.eu/
portal/page/portal/nuts_nomenclature/introduction
Eurostat (2014.), Urban-rural typology, dostupno: http://epp.eurostat.
ec.europa.eu/statistics_explained/index.php/Urban-rural_typology_update
Institut za meunarodne odnose (2011.), Analiza kapaciteta za koritenje
EU fondova na upanijskoj razini
Kandija V., Cvei, I. (2011.), Ekonomika i politika Europske unije,
Ekonomski fakultet Sveuilita u Rijeci, Rijeka
Lafourcade, M., Paluzie, E. (2005.), European Integration, FDI and the
Internal Geography of Trade Evidence from Western-European Border Regions,
dostupno: http://www.cepr.org/meets/wkcn/2/2357/papers/Lafourcade.pdf.
Mrak, M., Horvat, A. (2009.), Macroeconomic and Financial Absorption
Capacity of Turkey for the Use of EU Structural Funds. Eastern European
Economics, 47(4):86-113.
Niebuhr, A. (2005.), The Impact of EU Enlargement on European Border
Regions, Discussion paper 330, Hamburg Institute of International Economics.
Resmini, L. (2003.), The Implications of European Integration and
Adjustment for Border Regions in Accession Countries. In: Traistaru, I.; Nijkamp,
P.; Resmini, L. (eds.), The Emerging Economic Geography in EU Accession
Countries, Ashgate, 405-441.
umpikova, M., Pavel, J., Klazar, S. (2004.), EU Funds: Absorption
Capacity and Effectiveness of Their Use, with Focus on Regional Level in the
Czech Republic.
122
Vinko Kandija, Ph. D.

Full Professor
Faculty of Economics, University of Rijeka
E-mail: kandzija@efri.hr
Igor Cvei, Ph. D.

Assistant Professor
E-mail: icvecic@efri.hr
Vinko Zaninovi, mag. oec.

Assistant
E-mail: vinko.zaninovic@efri.hr
THE EUROPEAN UNION AND ITS REGIONS DEVELOPMENT OUTLOOK FOR THE
DUBROVNIK-NERETVA COUNTY
Abstract
The institutional development of the European Union has been taking
place for more than six decades now. It is a dynamic process determined
by its considerable centripetal and centrifugal forces. The European
Union is a test centre where supranational, national and regional (local)
interests, values, and needs are oftentimes in opposition to each other.
The process of integration of its Member States, which began by initiating
and establishing a free-trade zone, and was continued by establishing a
customs union and a common market, now is in the stage of the Internal
Market, which is the result of a complex process, whereby in addition
to liberalization of the free movement of production factors, regions
have been strongly positioned as nucleuses (/nuclei) of development and
existence of the European Union.
Regional and social policies play a key role in the sustainability process
of the European Union, creating through a process of convergence the
preconditions for economic, social and territorial cohesion as well as for
a balanced development of the Union. This paper explores the position
of the NUTS III regions in the context of achieving the goals of the EU
regional and social policy. As a New EU Member State, which is also
classified as one of the less developed EU countries, Croatia needs to
123
adequately and timely get involved in the cohesive processes, in order to

capitalize the benefits of its full membership and ensure the preconditions
for sustainable development, in particular for its counties (upanije),
which are social and economic initiators of development.
Dubrovnik-Neretva County, which is classified as a NUTS III-level
region, should be observed as a: (1) peripheral; (2) isolated; (3) border;
(4) island; and (5) rural region. These particularities act as additional
challenges for regional and sustainable development, which in the context
of the European integration significantly affect the frameworks of the
economic, social and territorial cohesion.
This paper analyses the absorption capacity of the Dubrovnik-Neretva
County by reviewing secondary statistical sources, using statistical data
on the absorption of pre-accession funds. It also provides insight into
the potential opportunities for economic growth and development of the
County, potentiated by the use of EU structural funds.
Keywords: European Union, regions, regional policy, cohesion,
European funds, absorption capacity
JEL classification: O11 i O52
124
Dr. sc. Pero Maldini

Izvanredni profesor
E-mail: pero.maldini@unidu.hr
POLITIKI I ADMINISTRATIVNI ASPEKTI REGIJE:

REGIONALIZAM, REGIONALIZACIJA I
REGIONALNA POLITIKA
UDK / UDC: 353 : 327.39 (4-6 EU)
JEL klasifikacija / JEL classification: F60, F68, R58
28, 2014
Saetak
U poglavlju se razmatraju politiki aspekti regije u suvremenim drutvima,
poglavito fenomen regionalizma, koji u uvjetima globalizacijskih procesa
to redefiniraju suverenitet nacionalne drave, bitno transformira svoje
znaenje i funkciju, te regionalna politika i proces regionalizacije u
kontekstu Europske unije i aktualnoga regionalnog preustroja Republike
Hrvatske. Regionalizam se najprije analizira na mikrorazini, u rasponu
od predmoderne zaviajnosti i politikog partikularizma, preko
oporbenoga anticentralistikog politikog djelovanja u okviru moderne
nacionalne drave do postmodernog izraza subnacionalnog identiteta
i postmaterijalistikog zahtjeva za veim stupnjem demokratinosti,
administrativne racionalnosti i kvalitete ivota. Regionalizam se
analizira i na makrorazini kao oblik regionalnog povezivanja drava u
sustavu meunarodne politike. Potom se ralanjuju regionalna politika,
poglavito u okviru Europske unije i regionalizacija, kao proces uspostave
administrativno-upravnih i/ili politikih jedinica na subdravnoj razini,
to implicira decentralizaciju i primjenu naela supsidijarnosti te
poticanje ujednaenoga socioekonomskog razvoja. U tome kontekstu
razmatraju se sociopolitiki aspekti regionalizma u Hrvatskoj i
aktualni proces regionalizacije pa se naznauju razvojne mogunosti,
125
ali i deficiti regionalne politike. Ralamba spomenutih aspekata u

funkciji je razumijevanja znaenja, poznavanja obiljeja te politike,
kulturno-povijesne i socioekonomske kontekstualizacije regionalizma
kao pretpostavka za racionalno promiljanje problematike regionalnog
razvoja.
Kljune rijei: regija, regionalizam, regionalizacija, regionalna politika,
decentralizacija, nacionalna drava, globalizacija, Europska unija.
126
Maldini, P.: Politiki i administrativni aspekti regije: regionalizam...
UVOD
Regionalizam, kao iskaz specifine teritorijalno-kulturne pripadnosti
i kao oblik politike identifikacije, ve dugo je u sreditu pozornosti politike
javnosti mnogih suvremenih drutava. Taj oblik identifikacije tradicionalno
se drao vrstom primordijalne zaviajnosti, karakteristine za predmoderna
drutva, koju je proces modernizacije potisnuo u korist univerzalnih, graanskih
oblika socijalne i politike identifikacije. Proces modernizacije pak obiljeili su
transformacija predindustrijskog drutva u industrijsko (tehnoloki), urbanizacija
i diversifikacija socijalne strukture (sociostrukturno), poduzetniki kapitalizam i
trino gospodarstvo (ekonomski) te uspostava nacionalne drave kao suverene
politike zajednice i glavnog initelja socijalne i politike integracije (politiki).
Nacija i nacionalna drava postali su glavni oblici politike i teritorijalne
identifikacije koji su zamijenili one predmoderne, tradicijske, temeljene na
rodbinskim vezama (obitelj, pleme, klan) i lokalnoj, zaviajnoj pripadnosti
(preteno ruralnoga tipa).
Meutim, u kontekstu suvremenih postmodernih i globaliziranih
drutava, poglavito onih najrazvijenijih, regionalizam poprima drukije znaenje.
Od nekadanjega oponiranja centrifugalnoj dinamici politike unitarizacije s
naglaenim obiljejima tradicionalizma i konzervativizma, regionalizam se sve
vie iskazuje kao liberalistiki zahtjev za veim stupnjem demokratinosti, za
ostvarenjem graanskih prava (manjinskih, etnikih) i za primicanjem procesa
politikog odluivanja to blie graanima i mjestu njihova svakodnevnog
ivljenja. S jedne strane, regionalizam se tako pojavljuje kao zahtjev za veim
stupnjem demokratinosti i administrativne racionalnosti, poglavito s obzirom
na nedostatnu responzivnost sredinjih dravnih institucija prema zahtjevima
drutva i njihov nedostatan kapacitet u zadovoljavanju potreba graana na
lokalnim razinama, dakle kao zahtjev periferije za decentralizacijom upravljanja
nad javnim dobrom. S druge strane pak, etno-regionalizam, kao iskaz specifinih
zahtjeva pojedinih nacionalnih manjina za odreenim stupnjem autonomije
od elementarnog priznavanja etnoteritorijalne posebnosti, pa sve do krajnjih,
separatistikih zahtjeva obiljeavaju podjednako razvijene zemlje Zapada, koje
su davno zavrile proces konsolidacije nacionalnih drava, ali i nove, tranzicijske
zemlje, gdje je taj proces tek dovren ili je jo u tijeku.
Na sve veu izraenost regionalne ili lokalne dimenzije politike
pripadnosti utjee i globalizacija. Naime, dok globalizacijski procesi nameu
nove, nadnacionalne i univerzalne politike, ekonomske i kulturne obrasce to
umanjuju suverenitet nacionalne drave, istodobno jaaju lokalni identiteti koji
obnavljaju razliite oblike regionalne identifikacije i potiu regionalnu suradnju
to prelazi (sub)nacionalnu razinu. Zbog toga ih je mogue sagledavati i kao
dio glokalizacije, specifinog procesa povezivanja lokalnoga i globalnog
(Robertson, 1994.). U ovom kontekstu pak regionalizam oznaava novi oblik
politike fragmentacije koji dopunjuje one klasine, ideoloke i politike
podjele, nastale na socioekonomskim i teritorijalno-kulturnim rascjepima to ih
je iznjedrio proces modernizacije.
127
Regionalizam, regionalni akteri i regionalno politiko djelovanje

postaju bitnom sastavnicom u politikom ivotu mnogih suvremenih drutava,
ukljuujui, dakako, i hrvatsko. Pitanja regionalizma zastupljena su u
javnopolitikom diskursu hrvatskog drutva jo od uspostave samostalne i
suverene hrvatske drave do danas, a jednako tako i djelovanje regionalnih
politikih aktera, s manjim ili veim utjecajem u politikom ivotu. Specifini
uvjeti demokratske tranzicije hrvatskog drutva pritom su bitno utjecali na
artikulaciju i na interpretaciju regionalizma u politikom ivotu Hrvatske.
Tako je regionalizam proao put od prvotnog anatemiziranja i proskribiranja
kao anacioanalnog autonomatva (u razdoblju stvaranja i uspostave nacionalne
drave i naglaenoga nacionalnog jedinstva), preko njegova prihvaanja kao
legitimne politike opcije (u razdoblju obnovljene demokratizacije poetkom
drugog desetljea tranzicije) do promoviranja regionalizma kao bitne sastavnice
javnih politika u okviru koncepta Europe regij (u razdoblju procesa pristupanja
Hrvatske Europskoj uniji i danas, kad je Hrvatska njezina punopravna lanica).
S obzirom na poveani interes javnosti za pitanja regionalizma, poglavito
u kontekstu aktualnih rasprava u hrvatskoj i lokalnoj politikoj javnosti u pogledu
regionalnog preustroja Republike Hrvatske, te intencije ovog zbornika da naznai
mogue razvojne perspektive lokalne sredine, bilo bi potrebno razmotriti kljune
politike aspekte regije, regionalizma i regionalizacije. Naime, bez razumijevanja
njihova znaenja, poznavanja njihovih obiljeja, te politike, kulturno-povijesne
i socioekonomske kontekstualizacije, racionalno promiljanje problematike
regionalnog razvoja nije mogue. Upravo na tome tragu, ovo poglavlje nastoji
dati bitna objanjenja.
REGIJA
Regija oznaava zemljopisno zaokruen prostor, povijesno, kulturno,
ekonomski i politiki relativno homogen i/ili relativno izdvojen u odnosu prema
nekoj nadreenoj (geografskoj i/ili dravnoj) cjelini. Zemljopisno odreenje
regije ukljuuje prostorno-teritorijalnu dimenziju, tj. jasno odredive prirodne
granice koje zaokruuju neki teritorij i ine ga jedinstvenom geografskom
cjelinom. Premda je sam termin izvorno proizaao iz zemljopisne terminologije
(Rogi, 1963., Blagojevi, 2008., tifani, 1996.), zemljopisne determinante nisu
dostatne da bi odreeno podruje bilo regija. One su bitne utoliko to su (kao
prirodne barijere) tijekom povijesti prijeile ili oteavale komunikaciju i suradnju
s drugim podrujima izvan tog prostora, ili su ih olakavale (kao prirodni putevi
i poveznice) unutar njega. Ta prostorna bliskost postupno je dovela do relativno
visokog stupnja meusobne povezanosti, suradnje i posljedino do ekonomske i
kulturne homogenizacije stanovnitva unutar toga prostora.
Meutim, te okolnosti ne uvjetuju obvezno politiku, kulturnu i
socijalnu slinost, to su bitne pretpostavke regije. Uz zemljopisne determinante,
128
znaajke koje u tom smislu odreuju regiju i izdvajaju je kao posebnu prema
drugim regijama ili prema nadreenoj dravnoj cjelini jesu one to ine
povijesno-politiko i kulturno naslijee te sociostrukturna obiljeja razliita od
ostatka drave u kojoj se regija nalazi. To su redovito razliita etnika pripadnost
stanovnitva, razliit jezik, kultura i religijska pripadnost, politike orijentacije
i politika tradicija, specifina socijalna struktura i stupanj socioekonomske
razvijenosti.
Temeljem jedne ili vie znaajka to determiniraju regije mogue je
napraviti i njihovu odgovarajuu podjelu. Tako postoje prirodno-zemljopisne
regije, ekonomske regije, povijesno-kulturne regije, ali i one politike
(konstitutivne, administrativne, statistike) kao sastavnice odreene dravne
cjeline ili kao politiki entiteti koji u oporbi prema nadreenoj dravnoj cjelini
zahtijevaju odreeni stupanj autonomije. Za potonje znaenje regije, pak, kljuna
determinanta jest postojanje kolektivnoga regionalnog identiteta, dakle razvijene
svijesti graana o regionalnoj pripadnosti u smislu politikoga odreenja.
Za razliku od prirodno-geografskih determinanta koje regiju odreuju
prostorno, dakle statino, gledano s povijesno-politikog aspekta regije su
dinamina kategorija. Komparativna politika regije zbog toga promatra kao
povijesno-politike i socijalno-kulturne zajednice koje se tijekom povijesti
konstituiraju, mijenjaju i raspadaju ovisno o promijenjenim povijesno-politikim
okolnostima. One nisu zatvorene prostorne zajednice, ve su rezultat odreenih
povijesnih i drutvenih procesa.1 Kako se govori o tvorbi nacija (nation-building)
i drava (state-building), jednako se tako moe govoriti i o tvorbi regija (regionbuilding) (Kasapovi, 2008., 76, 91).
Moglo bi se ustvrditi kako regija oznaava podruje unutar dravnog
teritorija koje se manje ili vie razlikuje od drugh dijelovi matine drave, a ima
vie slinosti i povezanosti (zemljopisne, kulturne, povijesne) s nekim podrujem
izvan granica matine drave (najbliim susjednim prekograninim podrujem).
Regije se stoga esto ne podudaraju s dravnim granicama; one mogu ukljuivati
cjeline unutar dravnih granica i izvan njih, s razliitim modalitetima meusobne
povezanosti. Tome svjedoe i brojne dijaspore u prekograninim podrujima
koje upuuju upravo na kulturnu i povijesnu povezanost razliitih (dravnih)
i istodobno istih (nacionalnih, kulturnih) entiteta smjetenih meu razliitim
dravama.
S druge pak strane, u meunarodnim odnosima, regija se promatra
kao dio globalnoga meunarodnog sustava. Na toj razini, regija obuhvaa skup
(susjednih i/ili slinih) drava koje dijele zajedniki prostor nekog dijela Zemlje
ili kontinenta. U tom smislu, regija se moe odrediti kao skupina drava povezana
Da bi neko zemljopisno podruje postalo regijom u komparativnoj politikoj znanosti, ono mora ispuniti zahtjeve
prostorne i analitike taksonomije. Prostorna je taksonomija kruta jer se zemlje ne mogu premjetati iz jednoga
prostora u drugi. No ostajui na istome zemljopisnom mjestu, pojedine zemlje ili njihovi dijelovi mogu tijekom
povijesti putovati iz jedne regije u drugu, ovisno o povijesno-politikom razvoju koji utjee na odreenje regija.
Analitika taksonomija zahtijeva da se u regiju svrstavaju samo one zemlje koje imaju bitna zajednika povijesna i
strukturna obiljeja (Kasapovi, 2008., 79-80).
129
zemljopisnim odnosima i stupnjem meusobne ovisnosti.2 Dok je na mikrorazini

(subdravnoj razini) regija determinirana endogenim initeljima regija na
makrorazini redovito se uspostavlja pod utjecajem egzogenih initelja, poglavito
politikih, ekonomskih i vojnih procesa i aktera. Zbog toga su regionalne integracije
znatno vie rezultat njihova djelovanja i zajednikih interesa (institucionalizacija
razliitih okvira multilateralne suradnje na temelju transnacionalnih regionalnih
organizacija), nego organske upuenosti jednih na druge ili osjeaja kolektivnog
(regionalnog) identiteta, kao to je to na mikrorazini.
REGIONALIZAM
Govorei o regionalizmu pak, treba odmah naglasiti da to nije jednoznaan
pojam. Premda ga, kao ni regiju, nije mogue shvatiti i konceptualizirati bez
geografskih determinanta; one nisu dostatne za njegovo odreenje. Tako je
regionalizam esto analiziran u kategorijama socijalne kohezije (etnika, rasna,
jezina, religijska, kulturna pripadnost, te svijest o zajednikoj prolosti),
ekonomske kohezije (obrasci trgovine, ekonomska komplementarnost), politike
kohezije (tip reima, ideologija) i organizacijske kohezije (postojanje formalnih
regionalnih institucija). Uz to, posebna se pozornost pridaje regionalnoj
meuovisnosti. Opseg initelja koji ga definiraju zbog toga je relativno irok i
ukljuuje ekonomsku, socijalnu, politiku i povijesnu dimenziju. Tako pojam
regionalizma pokriva vie razliitih fenomena (Hurrell, 1995., 333-334).
Ima razliitih tipologija regionalizama, manje ili vie komplementarnih.
Ne ulazei ovdje u njihovu ralambu, regionalizam je, openito, kao moderni
politiki fenomen, mogue razmatrati na mikro i na makrorazini. Na toj osnovi,
prvi tip regionalizma oznaava oporbeno politiko djelovanje usmjereno protiv
tendencija centralistike drave radi ostvarenja stanovitog stupnja autonomije
(decentralizacija i naelo supsidijarnosti) pa ukljuuje i tzv. transgranini
regionalizam (relativizacija granica nacionalnih drava, poticanje suradnje i
pribliavanja ljudi razliitih drava ije su regije meusobno blie jedne drugima
nego sreditima nacionalnih drava). Drugi tip pak oznaava geopolitiku sliku
svijeta iz doba hladnoratovske blokovske podjele i odnosi se na makroregionalno
povezivanje vie nacionalnih drava iz podruja pojedinih velikih svjetskih regija
u razliite politike, vojne, ekonomske i sigurnosne paktove. Stoga bi se na tome
temeljnom razlikovanju mogli analizirati bitni aspekti suvremenog regionalizma.
Ralanjujui znaenje regije i regionalizma na mikrorazini, moe se
ustvrditi da regija postaje politiki relevantna kada je veina njezinih stanovnika
doivljava kao cjelovit prostor svojega ivljenja i kad zahtijeva odgovarajui
stupanj autonomnosti u ureenju svojega ivota i odnosa s ostatkom (dravne)
Regiju tako odreuju zajednitvo, interakcija i mogunosti suradnje. Ona moe biti shvaena kao jedinica ili
zona to se temelji na skupinama drava i teritorija kojih pripadnici iskazuju odreene zajednike i prepoznatljive
obrasce ponaanja. Takve su jedinice manje od meunarodnog sustava drava, ali su vee od pojedine drave. One
mogu biti trajne ili privremene, institucionalizirane ili ne (Fawcet, 2004., 432).
130
cjeline u okviru koje se regija nalazi.3 Ta svijest o zasebnom regionalnom identitetu

temelj je regionalizmu koji se iskazuje u politikom djelovanju regionalistikih
pokreta i stranaka. U tom smislu, regionalizam oznaava oporbeno djelovanje
politikih predstavnika nekoga subdravnog teritorija prema dravnoj cjelini
kao referentnom politikom i teritorijalnom okviru. Regionalizam, kao moderni
politiki fenomen, dolazi nakon nacionalizma, u uvjetima ve stvorenih i
konsolidiranih nacionalnih drava.
Povijesni korijeni regionalizma (u modernom politikom znaenju) seu
u razdoblje velikih politikih i drutvenih promjena u Europi s kraja 18. stoljea.
Regionalizam se tad pojavljuje kao reakcija na dravnu konstituciju uspostavljenu
nakon Francuske graanske revolucije. On ima obiljeja socijalnog i politikog
protupokreta (protivnici jakobinskog centralizma) koji se opire ukidanju starih
povijesnih provincija (obrana povijesnih prava i kulturnog identiteta regija) te
ima elemente tradicionalizma i konzervativizma. Uz Francusku, regionalizam
se pojavljuje i u Velikoj Britaniji, panjolskoj, vicarskoj, Belgiji itd., kao
reakcija na procese drutvene i politike modernizacije to su uspostavili unitarne
nacionalne drave kao karakteristine moderne politike zajednice.
Razdoblje u kojem se dogaaju ti procesi obiljeila je mobilizacija
(perifernih) regija, i ona se odvija kao teritorijalna i kulturna konsolidacija
i nacionalno-politika integracija oko svojih politikih sredita. Politiko
(nacionalno) jedinstvo i dravna monolitnost, kao integrativni initelji, stavili su
u drugi plan lokalne i regionalne specifinosti i inhibirale oblikovanje regionalnih
identiteta kao politiki relevantnih, drei ih reliktima predmodernosti. Tako
je centralizam, kao oblik dravnog ustrojstva, postao sredstvom nacionalno-teritorijalne integracije u smislu prevladavanja teritorijalno-politike
rascjepkanosti i odupiranja tendencijama unutranjeg (regionalnog) izdvajanja.
Istodobno, unitarizam kao politika orijentacija to zagovara jedinstvo drave
i svih njezinih teritorija (regija, pokrajina) neovisno o njihovim razlikama i
specifinostima postao je ideoloki postulat u smislu politikog ujedinjavanja
nacije i stvaranja jedinstvene nacionalne drave.
Prva Republika iz 1792., to ju je iznjedrila Francuska revolucija 1789.,
oznaava paradigmu monolitne centralizirane drave, unitarizma (nacionalno
jedinstvo) i otpora centrifugalnim politikim tendencijama olienima u
regionalizmu. Taj novi politiki koncept u tome razdoblju ima predznak
ideoloke borbe protiv konzervativaca (tzv. reakcije, mahom razvlatenih
pripadnika plemstva, nekadanjih feudalnih/regionalnih gospodara) i obiljeja
drutvene modernizacije (pomak od tradicionalne zajednice k modernom drutvu
na zasadama klasinog liberalizma i ugovorne teorije drutva).
Modernizacijski procesi, poglavito industrijalizacija i urbanizacija,
Rije je o regiji kao izrazu posebnoga politikog identiteta. Tako R. Sturm naglaava da regije jasno ne omeuju
ni dimenzija prostora niti referencije identiteta neke vee skupine ljudi, koliko je to njihov doivljaj regije koju oni
priznaju za kategoriju svijeta ivota, to za sobom povlai znaajne drutvene posljedice (Sturm, 1995., 11). Taj
regionalni identitet, kao legitimna politika kategorija, kljuan je za odreenje regije, pa posljedino i za regionalne
zahtjeve za priznanjem autonomnosti i posebnosti, tj. za regionalizam kao politiko djelovanje.
131
bitno mijenjaju socioekonomsku strukturu drutva. Novo, industrijsko drutvo

strukturira se oko gradova kao urbanih, ekonomskih, politikih i kulturnih sredita
drutva. To potire zaviajne identitete u korist novih politikih (nacionalnih)
i socioekonomskih (klasnih), dok lokalni (regionalni) partikularizmi bivaju
potisnuti onim univerzalnim, opim (graanskim). Nova politika struktura
koja izrasta na toj osnovi u funkciji je procesa politike integracije i stvaranja
modernih nacija i nacionalnih drava. Oblikovanje te nove socijalne i politike
strukture pak bitno je uvjetovano strukturom socijalnih rascjepa (teritorijalnokulturnih i funkcionalnih) koji su kljuno obiljeili oblikovanje modernih
drutava Zapada i uspostavu temeljnih politikih ideologija i politikih stranaka.4
Politikim prostorom modernih nacionalnih drava tako dominiraju ideoloke i
socioekonomske podjele, u okviru kojih se (re)definira regija5 i (re)interpretira
regionalizam.
Konsolidacijom nacionalnih drava i modernizacijom njihovih drutava
regionalizam gubi prvotna obiljeja reakcije konzervativnih struktura i postupno
postaje iskaz heterogenosti drutva i otpora unifikaciji to je unitarna drava
namee drutvu. U politikom smislu, on se iskazuje osporavanjem dravnog
legitimiteta na subnacionalnoj razini postavljajui zahtjeve za veim pravima i
autonomijom regije u odnosu naprema dravnoj cjelini. Ti se zahtjevi redovito
odnose na odreenu etniku skupinu (nacionalnu manjinu na dravnoj razini, a
veinsku etniku skupinu u regiji) ili na prostor regije kao teritorijalno-politike
cjeline (neovisno o njezinoj etnikoj strukturi) po osnovi gospodarskih, kulturnih i
drugih specifinih (lokalnih) interesa njezinih stanovnika. U kontekstu potonjega,
moe se ustvrditi kako se regionalizam pojavljuje kao odgovor na zastarjelost
politikih institucija nacionalne drave koje rtvuju regionalne interese tenjama
za maksimalizacijom onih nacionalnih. U tom smislu regionalizam bi trebalo
shvatiti kao autentini dio modernizacije, a ne kao njezino odbacivanje
(Hueglin, 1989., 213-214), kao odgovor na neuspjeh modernizacije to se iskazuje
u obliku depriviranosti i marginaliziranosti periferije, poglavito one ekonomske.
Klasini model strukture socijalnih rascjepa S. M. Lipseta i S. Rokkana govori o dvjema linijama rascjepa:
teritorijalno-kulturnoj, uzrokovanoj nacionalnom revolucijom, i funkcionalnoj, uzrokovanoj industrijskom
revolucijom. Dok je teritorijalno oblikovanje uvjetovano izgradnjom nacije, funkcionalno je rezultat konsolidacije
nacionalnoga teritorija. U okviru svake od tih dviju linija pojavljuju se po dvije vrste strukturnih rascjepa: centar
periferija i drava Crkva u prvoj, te poljoprivreda industrija i rad kapital u drugoj. Nacionalna revolucija,
koja je uspostavila nacionalne drave kao moderne politike zajednice, stvorila je sukob izmeu centra i periferije,
tj. izmeu dominantne kulture nacije i pripadnika manjinskih kultura (jezinih, etnikih, religijskih i drugih
partikularnih skupina). Istodobno, stvorila je i sukob izmeu Crkve i drave (religijskoga i sekularnog) u kojemu
drava nastoji postaviti svoju vlast kao dominantnu i Crkvu odvojiti od drave, dok Crkva nastoji odrati svoja
povijesna prava i utjecaj na vlast. Industrijska revolucija, koju je obiljeio razvoj industrijskog naina proizvodnje i
njime potaknut razvoj socijalnih struktura, uzrokovala je sukob izmeu sela i grada (ruralnoga i urbanog), odnosno
izmeu agrara i zemljoposjednika nasuprot industriji i kapitalistikoj poduzetnikoj klasi. Drugi sukob potaknut
industrijskom revolucijom oituje se u suprotstavljenosti rada i kapitala, odnosno interesa radnika i zaposlenika
nasuprot interesima kapitalista, poduzetnika i poslodavaca. Oko tih rascjepa nastali su i uvrstili su se i odgovarajui
politiki interesi. Oni su pak odredili dugoroan okvir za oblikovanje politikih stranaka (kao to su konzervativna,
liberalna i socijalistika te mnoge regionalistike stranke i pokreti) i stranakih sustava modernih europskih drava
(usp. Lipset i Rokkan, 1967., 9-26, 47).
5
Prvotna, fizionomijska regija, koja ukljuuje karakteristino prostorno-zaviajno okruenje, zamjenjuje se
funkcionalnom regijom, kojom dominira odreeno urbano sredite. Funkcionalna regija izravna je posljedica
procesa tehnike/funkcionalne restrukturacije urbane zbiljnosti, dok regija vie nije posebna ivotna cjelina, ve
moe obuhvatiti raznorodne teritorije i zadobiva obiljeja administrativne, statistike jedinice u okviru dravne
cjeline. Time se potiru karakteristine kulturne razliitosti kao temelji kolektivne svijesti regionalnih skupina u
korist novih, deteritorijaliziranih identiteta (usp. Rogi, 1995., 69-71).
4
132
U oporbi prema tim procesima stvara se anticentralistiki identitet, dok regijama

vie nije cilj reintegracija, ve autonomija. To je posebno aktualno u vremenu
globalizacije i slabljenja suvereniteta nacionalne drave (Pinder, 2011., Grande,
2002., 93), te evidentnog vrijednosnog pomaka prema postmaterijalistikim
vrijednostima u suvremenim razvijenim drutvima Zapada (Inglehart i Welzel,
2005., 135-145., 196-204, 244; Inglehart i Abramson, 1994., 336) DiMaggio,
1994.). U postmaterijalistiku vrijednosnu paradigmu uklopili su se i regionalni
zahtjevi za veom autonomijom u odluivanju o uvjetima ivota na lokalnoj razini.
Oni su bitno utjecali na procese decentralizacije unitarnih i nekad centraliziranih
drava (primjerice Belgije, V. Britanije, panjolske, Portugala), to je posljedino
pridonijelo smanjenju unutarnjih politikih napetosti i razmjerno veem stupnju
demokratinosti. Uz to, mnogim manjinskim drutvenim skupinama (etnikim,
vjerskim, rasnim) decentralizacija omoguuje vie slobode i mogunosti
odluivanja o specifinim pitanjima to mogu znatno kvalitetnije i uinkovitije
rjeavati u okviru lokalne zajednice u kojoj obitavaju, nego to to moe vlast na
sredinjoj (dravnoj) razini.
Ve iz prethodnoga mogue je nazrijeti i glavne uzroke regionalizma u
suvremenim drutvima. Uz preduvjet postojanja pretpostavka koje zemljopisno
definiraju regiju (fizika zaokruenost, relativna odvojenost od ostatka dravne
cjeline, regionalna komunikacija, upuenost na regije izvan pripadajue dravne
cjeline), u suvremenom drutvenom kontekstu glavni uzroci regionalizma
poglavito su ekonomske i kulturne prirode. Prvi proizlaze iz potrebe zatite
regionalnih gospodarskih interesa koji nastaju zbog proirenog osjeaja
iskoritavanja regije od sredinje dravne vlasti i/ili zanemarivanja njezina razvoja
(ovisno o stupnju razvijenosti, vie ili nie u odnosu naprema glavnini dravne
cjeline). Politiki, to se artikulira kao neravnomjerna distribucija moi izmeu
sredita (metropole) i periferije (regije). Drugi uzroci regionalizmu pak, proizlaze
iz potrebe odranja i ouvanja regionalne kulture i regionalnog identiteta (jezik,
narjeje, obiaji, religija, batina, tradicija), kao i iz potrebe vee povezanosti sa
sunarodnjacima iz susjednih regija u drugim dravama (primjerice, kad su veina
ili znatan dio stanovnika regije pripadnici nacionalne manjine ija matica obitava
u prekograninim podrujima jedne ili vie susjednih drava).
Regionalizam se poziva na subnacionalne identitete i zastupa
preraspodjelu dravne moi na razini regija, ime stoji u izravnoj oporbi prema
sredinjoj (dravnoj) vlasti i prema koncepciji unitarne nacionalne drave. Zbog
toga se regionalizam redovito pojavljuje u unitarnim dravama, za razliku od
onih koje su organizirane na federalnom naelu ili kao savez drava.6 Meutim,
unitarna drava nije determinanta regionalizma po sebi, ve je to, prije svega,
dravni centralizam kao obiljeje dravnog ustroja i naelo organizacije dravne
6
Unitarnu dravu obiljeava jedinstveni ustav i jedinstveni sustav vrhovnih, sredinjih institucija vlasti (parlament,
vlada, vrhovni sud) i dravne uprave (gdje su lokalne institucije ekspoziture onih sredinjih) te administrativne
podjela na oblasti s veim ili manjim stupnjem decentralizacije. Federativna drava savezna je drava sastavljena
od vie lanica s ogranienom ili potpunom samostalnou (federacija ili konfederacija), ima savezni i federalne
ustave, institucije i vlast i decentralizirana je. Postoji vie vrsta federativnih drava s razliitim odnosima meu
lanicama. U savezu drava suverenitet pripada dravama lanicama, zajednike odluke donose se sukladno
meusobnom ugovoru, a vlast, zakoni i institucije svake lanice su autonomni.
133
vlasti. Naime, unitarna drava moe biti centralizirana ili decentralizirana. U

prvom primjeru, izmeu sredinjih i lokalnih institucija postoji izrazit odnos
nadreenosti i podreenosti, dok u drugome, izmeu sredinjih i lokalnih
institucija taj odnos ne dominira, nego lokalne institucije imaju odreeni stupanj
samostalnosti (Peri, 1994., 102-103).
U unitarnim i centraliziranim dravama, upravo zbog odnosa
podreenosti lokalnih institucija sredinjoj vlasti, regionalizam se pojavljuje kao
prirodan zahtjev za veom autonomijom i ovlastima na regionalnoj razini. On
moe biti vrlo izraen i ii do radikalnih zahtjeva (kada prerasta u separatizam),
ovisno o stupnju centraliziranosti drave.7 U saveznim i (kon)federalnim
dravama, koje su decentralizirane per se, i u kojima je naelo autonomije ve
ugraeno u dravnu konstituciju, a hijerarhijska struktura u odnosu izmeu
sredita i periferije nije izraena regionalizam nema uporita.8
U implementaciji naela organiziranosti dravne vlasti i uprave postoji
itav spektar oblika od izrazito centralizirane unitarne drave sa slabim lokalnim
vlastima koje djeluju uglavnom kao upravne jedinice (ispostave sredinje vlasti)
do izrazito decentraliziranih federacija s malom ovlasti sredinje vlasti i gotovo
samostalnim pokrajinama ili federalnim jedinicama.9 Premda naelno manje
uinkovita nego u centraliziranim sustavima, vladavina u onima decentraliziranim
prije svega, s aspekta demokratinosti bolja je i djelotvornija jer se provodi
blie graanima, poglavito kada su oni kojih se to neposredno tie i koji poznaju
lokalne prilike ukljueni u procese politikog odluivanja. Pritom nije rije o
upravnim (dravnim) institucijama to provode odluke lokalne vlasti (tzv. upravna
7
Raspon zahtjeva za autonomijom u odnosu prema centru moe se kretati od minimalnoga do maksimalnog. S.
Rokkan i D. Urwin taj raspon iskazuju u osam stupnjeva: 1. pokrajina integrirana u dravu bez posebnog kulturnog
identiteta; 2. kulturna autonomija, priznanje kulturnih posebnosti; 3. periferni protest, regionalna stranka ima znatnu
podrku lokalnog graanstva, njihovi zahtjevi se stavljaju na dnevni red sredinje vlasti; 4. regionalizam, ouvanje
kulturnih obiljeja regije, postojanje stabilne regionalne stranke koja se natjee samo na lokalnim i regionalnim
izborima; 5. regionalna autonomija, priznanje autonomnog statusa regije, postojanje regionalne stranke koja uiva
podrku i natjee se na nacionalnim izborima; 6. federalizam, podjela vlasti izmeu sredinje i federalnih vlasti, vie
regionalnih stranaka koje se natjeu na nacionalnim (federalnim, saveznim) izborima; 7. konfederalizam, najvei
stupanj regionalne autonomije, sredinja vlast posreduje samo u ureenju meuregionalnih odnosa; 8. separatizam,
potpuno izdvajanje, stjecanje pune nezavisnosti (nerijetko ukljuuje ratni sukob i terorizam) (Rokkan i Urwin,
1983., 141). Dok se prvih est zahtjeva odnosi na klasini regionalizam (zahtjev za autonomijom uz priznanje
dravnog okvira), zadnja dva zahtjeva obino karakteriziraju separatistike pokrete etnike provenijencije koji tee
prema teritorijalnom izdvajanju i nacionalnom osamostaljenju.
8
Naglaene specifinosti regija i regionalizama u europskom prostoru proizlaze iz razliitih povijesno-politikih
prilika i sociokulturnih obrazaca koji su na njih utjecali. Ipak, mogue je razlikovati dvije osnovne linije razvoja
regionalizma u odnosu prema obliku dravne organizacije. Tako su, na jednoj strani, nastali sloeni oblici dravne
organizacije koji su prihvatili i u politiki sustav ugradili odreene tradicije lokalne (regionalne) samouprave,
koji su omoguili dostatan stupanj autonomije u upravljanju poslovima i u ureivanju uvjeta ivota u lokalnoj
zajednici (primjerice, takve zemlje su Austrija, Njemaka i vicarska u kojima su regionalne specifinosti i interesi
umnogome zadovoljeni kroz decentralizirani sustav federalnih ili saveznih jedinica, odnosno ravnomjernom
distribucijom ovlasti izmeu sredinje i lokalne vlasti). U takvim, decentraliziranim sustavima regionalizam se,
razumljivo, nije razvio. S druge pak strane, jednostavni ili unitarno-centralistiki oblici dravne organizacije
(primjerice Francuska, Belgija, panjolska, V. Britanija, Italija, Hrvatska) proizveli su otpor periferije prema centru,
to je osnailo tendencije regionalizma, upravo proporcionalno pritiscima centralizacije. U nekima od tih zemalja
regionalizam je nerijetko povezan i s etnikim zahtjevima za autonomijom, pa i izdvajanjem pojedinih regija
(primjerice u panjolskoj, Belgiji, V. Britaniji).
9
U nekim se zemljama, poglavito onima velikim, razvio federalizam kao nain podjele suvereniteta i zakonodavne
vlasti izmeu sredinje i vlade i teritorijalnih jedinica (drave ili pokrajine) ije su postojanje i ovlasti zajameni
ustavom. S druge strane, u unitarnim dravama u kojima je postojala samo jedna vlada sa zakonodavnom ovlasti,
decentralizacija je poprimila oblik prijenosa kreiranja politike na razne regionalne i lokalne organe vlasti (Axford
i dr., 2002., 327-329).
134
dekoncentracija10), jer njihovi prioriteti i dalje odraavaju interese sredita, a

ne lokalnog graanstva, ve o politikoj participaciji na lokalnoj razini gdje su
neposredni lokalni interesi izravnije zastupljeni u procesima donoenja politikih
odluka (npr. referendumi, ukljuenost aktera civilnog drutva, specifinih lokalnih
socijalnih skupina i sl.). To jaa demokraciju jer se smanjuje otuenost graana
od politike, jaa nadzor nad djelovanjem (lokalne) vlasti, a politike odluke
imaju vei legitimitet jer je u njihovu donoenju sudjelovao ili na njih utjecao
dio graana, to proiruje okvir odluivanja izvan formalnih predstavnikih
institucija i jaa politiku participaciju. Uz to, mnogim manjinskim drutvenim
skupinama (etnikim, vjerskim, rasnim) decentralizacija omoguuje vie slobode
i mogunosti odluivanja o specifinim pitanjima pa ih mogu znatno kvalitetnije
i uinkovitije rjeavati u okviru lokalne zajednice u kojoj obitavaju, u odnosu
prema odluivanju na sredinjoj (dravnoj) razini.
Slijedom reenoga, razvidno je da regionalizam (razmatran na
mikrorazini) nastaje kao odgovor na dravni centralizam, pa je zbog toga
njegov osnovni politiki koncept decentralizacija. Pozivanje na subnacionalne
identitete te specifine socioekonomske i kulturne interese subdravnih
teritorijalno-kulturnih cjelina legitimira ga u zahtjevima za preraspodjelom
politike (dravne) moi na razini regije, tj. u zahtjevima za autonomijom u
odluivanju u respektivnim podrujima.
Suprotstavljajui se na taj nain nacionalnoj dravi, centralizaciji i
karakteristinoj politikoj i kulturnoj metropolizaciji to privilegira veinske
nacionalnodravne kulture i interese, regionalizam poglavito onaj u europskome
kontekstu ponovno uspostavlja europsku normalnost, onakvu kakva je
postojala u razdoblju prije stvaranja modernih nacionalnih drava (Lbbe, 1995.,
49). Naime, uspostavom Europske unije, kao nadnacionalne politike zajednice,
slabi uloga nacionalne drave kao singularnog subjekta politikog suvereniteta,
dok istodobno jaaju regionalni identiteti. tovie, u Europskoj uniji regija se
uspostavlja kao naelo dravne organizacije zasnovano na ideji autonomije i
demokracije na osnovi kojega je izgraena regionalizirana drava. To je jedno od
temeljnih politikih naela Europske unije kojim se potie suradnja i povezivanje
te izravna meuregionalna suradnja, neovisno o granicama nacionalnih drava.11
Time se jaa autonomija i demokratsko odluivanje koje se nastoji pomaknuti
na razinu to blie lokalnoj zajednici i njihovim lanovima. To pak izravno
snai trend demokratizacije koja je u EU zbog visokog stupnja birokratizacije
njezinih institucija, pa posljedino i otuenosti politikih elita od graana i sve
manjih mogunosti utjecaja graana na procese politikog odluivanja u EU od
posebnog znaenja.
10
Upravna dekoncentracija oznaava izvoenje zadaa u okviru dravnih upravnih organa na lokalnoj razini koji
su u slubenikoj podreenosti prema centralnoj upravi, dok decentralizacija znai da zadae obavljaju lokalne
jedinice s priznatom javnopravnom osobnou preko organa koje su odredili (izabrali) stanovnici lokalnog podruja
(Trpin i Grafenauer, 2002., 50).
11
Dvije su osnove svrhe transgraninog regionalizma: a) povezivanje i suradnja regionalnih institucija i gospodarskih
subjekata poradi poticanja socioekonomskog razvoja i b) jaanje kulturne suradnje (etniki, jezini, povijesni initelji)
koja je bila (ili jo uvijek jest) ograniavana dravnim granicama.
135
U tom kontekstu regionalizam oznaava strateku politiku Europske

unije koja omoguuje i potie razvoj izvorne kulture i institucija unutar odvojenih
podruja jurisdikcije, tj. izmeu razliitih drava. Pritom pretpostavlja prijenos
politikih i pravnih ovlasti s razine institucija sredinje vlasti (nacionalnih vlada)
na one lokalne, ime se istodobno potie i jaa autonomija jedinica lokalne
samouprave u okviru iste jurisdikcije, ali i pojedinih regija koje obuhvaaju
prostore izvan okvira formalnih granica nacionalnih drava. Uz to, regije stjeu
i mogunost utjecaja na procese donoenja politikih odluka na razini EU,
to pridonosi demokratizaciji i snaenju politike odozdo.12 U tom smislu,
u projekciji razvoja Europske unije (koncept Europa regija), regije a ne
nacionalne drave osnovne su geopolitike cjeline, temeljene na stvarnim
prirodnim (geografskim), politikim, gospodarskim, povijesnim i kulturnim
osnovama to odreuju regiju kao specifinu cjelinu. Njihov ravnomjeran razvoj
i intenziviranje izravne meusobne suradnje kljuan su preduvjet za sveukupni
razvoj EU, pa je regionalna politika Europske unije jedna od sredinjih javnih
politika u provedbi koje sudjeluju mnoge njezine institucije.13
Dok se, s jedne strane, europski regionalizam razmatra na mikrorazini,
kao primjena naela supsidijarnosti i poveanja stupnja demokratinosti, s
druge strane, integracijski procesi to su uspostavili Europsku uniju, trebaju se
razmatrati na makrorazini, tj. kao makroregionalizam, poglavito u odnosu Europe
prema (globaliziranom) svijetu. Makroregionalizam stoga ima potpuno drukije
znaenje od regionalizma na mikrorazini i premda taj aspekt nije primarni
predmet ovom razmatranju potrebno je obratiti pozornost na njegove kljune
aspekte.
Rije je o osobitom obliku makroregionalnog povezivanja drava (kao
temeljnih subjekata meunarodne politike) u okviru politikih, ekonomskih,
vojnih i sigurnosnih saveza razliitog stupnja integriranosti. Takav tip regionalizma
posebno se razvija nakon Drugog svjetskog rata, emu je pridonijelo i politiko
institucionaliziranje meunarodnih odnosa, poglavito na temelju Organizacije
ujedinjenih naroda i Bretton Woods/GATT sustava. U tome razdoblju
uspostavljaju se mnoge meunarodne organizacije, institucije i savezi na opoj
12
Postojanje lokalnih jedinica s demokratskim tijelima odluivanja, pravo koritenja irokim stupnjem samouprave
i sredstvima za obavljanje poslova uprave iz svojeg djelokruga pretpostavka su uinkovite lokalne i regionalne
samouprave i vaan doprinos izgradnji Europe utemeljene na naelima demokracije i decentralizacije vlasti (usp.
Council of Europe, 2010.). U tu svrhu, ugovorom iz Maastrichta 1992., na razini EU ustrojava se Odbor regija. On
djeluje kao savjetodavno tijelo koje ine predstavnici regionalnih i lokalnih vlasti s podruja svih drava lanica,
a njegov se rad odvija u est komisija (teritorijalna kohezija; ekonomska i socijalna politika; obrazovanje, mladi
i istraivanje; okoli, klimatske promjene i energija; graanstvo, upravljanje, institucionalna i vanjska pitanja;
prirodni resursi). Njegova je funkcija afirmacija teritorijalne dimenzije reprezentativne demokracije omoguavanjem
neposrednog utjecaja lokalnih i regionalnih vlasti na donoenje odluka na razini EU (poglavito na odluke Europske
komisije i Vijea EU) koje se tiu specifinih regionalnih interesa.
13
Regionalna politika Europske unije, izmeu ostaloga, ukljuuje sustav solidarnosti i pomoi na osnovi ulaganja,
tj. prijenosa sredstava iz razvijenijih u manje razvijene i nerazvijene regije preko Kohezijskog i strukturnih
fondova. Time se nastoje smanjiti razlike u stupnju razvijenosti meu regijama unutar europskog prostora, ispraviti
neuravnoteenosti i ujednaiti uvjeti privreivanja s ciljem ostvarenja blagostanja i odrivog razvoja europskih
regija. Regionalna politika bitna je sastavnica procesa jaanja gospodarske i socijalne kohezije smanjivanjem
razlika u razvoju meu regijama Europske unije i promicanja konkurentnosti europskog drutva i gospodarstva
(usp. Lisabonski ugovor, 2007., l. 174. - 178.).
136
(svjetskoj),14 ali i na regionalnoj razini. U kontekstu potonjih, mogu se prepoznati

tri tipa regionalnih institucija i saveza. Prvi tip ima vienamjenski karakter,
poput Arapske lige (LAS), Organizacije amerikih drava OAS) ili Organizacije
afrikog jedinstva (OAU). Drugi su tip sigurnosno-vojni savezi poput Varavskog
i NATO pakta, te SEATO, CENTO i ANZUS pakta kao makroregionalnih saveza.
Trei tip regionalnih institucija preteno je usredotoen na ekonomsku suradnju
i ogleda se u europskim integracijama koje su prethodile Europskoj uniji,15 te
u mnogim makroregionalnim trgovinskim sporazumima.16 Pritom je okruenje
hladnoga rata i blokovske podjele svijeta bitno utjecalo na sva tri tipa regionalnih
organizacija, pa su se nerijetko u njihovu djelovanju isprepletali politiko-sigurnosni interesi s onima ekonomskim i izvorno regionalnim. tovie, prvi su
bili dominantni, pa se u kasnijoj fazi razvoja makroregionalnih saveza pokazalo
da upravo zbog dominacije politiko-sigurnosnih interesa velikih sila, ekonomski
uinci ovih saveza nisu bili znatni (usp. Fawcet, 1995., 2008.).
Raspadom komunistikih sustava i jaanjem globalizacijskih procesa,
nestaje bipolarno podijeljeni svijet i mijenjaju se uvjeti i mogunosti (makro)
regionalnog povezivanja (Scholte, 2000., Robertson, 1992.). Jaaju procesi
demokratizacije, to se ogleda u tzv. treem valu tranzicije iz autoritarne vladavine
u demokraciju koji je obuhvatio velik broj razliitih zemalja (Huntington, 1991.).
Paralelno se ire prostor globalnog slobodnog trita i neoliberalna doktrina, koja
postaje dominantnim ekonomskim obrascem na globalnoj razini (Boron, 1996.,
Sallie, 2001., Stiglitz, 2004.). Ti su procesi, meutim, obiljeili i trei val
regionalizma koji obiljeava raznolikost oblika i organizacija. Stare institucije
i savezi prilagoavaju se novim uvjetima, dok se istodobno pojavljuju mnoge
nove institucije.17 U velikom broju postojeih meunarodnih i makroregionalnih
institucija provedene su velike reforme, posebno u Europi, Sjevernoj i Junoj
Americi i Africi, gdje su potpisani dodatni protokoli, ugovori i konvencije koje se
odnose na prevenciju sukoba i upravljanje, ljudska prava i demokraciju.
Meutim, globalizacijski su procesi iznjedrili nove probleme u
meunarodnim odnosima, tj. osnaili one stare to su do tada latentno bili
zastupljeni u pojedinim zemljama i regijama svijeta. Tako, s jedne strane,
jaaju procesi regionalne suradnje i povezivanja, to je posebno razvidno u
okviru Europske unije. S druge pak strane, disolucijom velikih dravnih sustava
Rije je o meunarodnim vladinim organizacijama lanstvo kojih ine drave to u tim institucijama djeluju
preko svojih predstavnika. One se pak dijele na one univerzalne (poput OUN i njezinih specijaliziranih institucija i
agencija) i regionalne (OAS, OAU, LAS itd.). Druge su meunarodne nevladine organizacije to okupljaju razliite
lanove i u kojima se drave ne pojavljuju kao aktivni i organizirani lanovi. Teite je na djelovanju nacionalnih
skupina ili udruenja (politikih, kulturnih, humanitarnih, profesionalnih, sportskih itd.), podjednako na svjetskoj i
(makro)regionalnoj razini (usp. Vukadinovi, 1998., 85-86).
15
Europska zajednica za ugljen i elik, Europska ekonomska zajednica i Europska zajednica za atomsku energiju.
16
North American Free Trade Agreement (NAFTA), Pan Arab Free Trade Area (PAFTA), Latin American Free Trade
Association (LAFTA), Association of South East Asian Nations (ASEAN), Economic Community of West African
States (ECOWAS), South African Development Community (SADC), Caribbean Community (CARICOM), South
Asian Association for Regional Cooperation (SAARC), Arab Maghreb Union (AMU), Gulf Cooperation Council
(GCC).
17
Nove institucije formirane su u azijsko-pacifikoj regiji, poput Asia Pacific Economic Cooperation forum
(APEC), u Sjevernoj i Junoj Americi, poput Southern Cone Common Market (MERCOSUR) te na prostoru biveg
Sovjetskog Saveza, poput Commonwealth of Independent States (CIS) i Kine, gdje je stvoren Shanghai Cooperation
Organization (SCO).
14
137
(Sovjetskog Saveza) i stvaranjem novih samostalnih i suverenih drava, jaaju

zahtjevi regija i novonastalih nacija (to se uvijek ne preklapa) za autonomijom ili
dravnim osamostaljenjem. To dovodi do politikih napetosti, sukoba i terorizma
(Transdnjestrovlje, Juna Osetija, Abhazija, eenija, Kurdistan). Premda
neki autori te sukobe objanjavaju nepomirljivim civilizacijskim razlikama
(Huntington, 1996.) ili reakcijom na proces westernizacije (DiMaggio, 1994.),
oni ipak upuuju na osloboenu politiku (nacionalnu) osvijetenost i dovrenje
procesa formiranja nacija (premda bitno zakanjeloga, u usporedbi s takvim ve
davno okonanim procesima u zemljama Zapada) te na legitimnost njihovih
tenja prema politikoj samobitnosti (u smislu formiranja suverenih nacionalnih
drava). Naime, ti su sukobi znatno vie uvjetovani velikim razlikama u
socioekonomskoj razvijenosti i stupnju moderniziranosti nego civilizacijskim
razlikama, usprkos njihovoj primarnoj uoljivosti.
Jednako tako, procesi demokratizacije starih razvijenih demokracija
na temelju reforma drave i vlade (Giddens, 1998., 69-77) aktualiziraju potrebu
rjeavanja dugotrajnih politikih sukoba (Sjeverna Irska, Baskija, Katalonija,
Korzika, Cipar, Belgija) koji iako se ne poklapaju uvijek s regijama imaju
podjednako nacionalne i regionalne konotacije. Institucijski okvir Europske
unije, premda kompleksan i ne uvijek uinkovit, upravo regionalizmmom kao
naelom dravne organizacije omoguuje institucionalne aranmane za rjeenja
tih sukoba pregovorima i kompromisom meu glavnim politikim akterima.
Znakovito je da je upravo Europa kao rodno mjesto modernih nacija i
suverenih drava,18 ali i poprite najveih sukoba meu njima postala mjestom
slabljenja i transformacije njihovih izvornih znaenja (Maldini, 2013., 5, 10).
U integracijama i suradnji to ih EU uspostavlja, upravo se regionalno naelo
dravne organizacije postavilo kao ono koje moe uspjeno nadvladati stoljetne
sukobljenosti i biti osnovom lokalnoj autonomiji, demokraciji i suradnji. Europa
je tako zatvorila jedan povijesni ciklus od predmodernog regionalizma i politikog
partikularizma, preko moderne nacionalne drave do suvremene nadnacionalne
zajednice u kojoj se regionalizam (re)afirmira istovremeno kao iskaz poveanog
stupnja demokratinosti, kao postmoderni izraz subnacionalnog identiteta i kao
postmaterijalistiki zahtjev za veom kvalitetom ivota.
REGIONALISTIKE STRANKE I POKRETI

Regionalizam se konstituira kao organizirano politiko djelovanje u
regionalistikim politikim strankama i pokretima. Kako je prethodno naznaeno,
struktura socijalnih rascjepa kljuna je determinanta oblikovanju stranakih
sustava u modernim drutvima, pa je ona ishodite i regionalistikim strankama
Westphalskim mirom 1648., kojim je okonan Tridesetogodinji rat, stvoreni su bili uvjeti za uspostavu suverenih
nacionalnih drava kao modernih politikih zajednica na temelju politike i teritorijalne samostalnosti, nacionalnog
identiteta (pravo na samoopredjeljenje) i pravne jednakosti u odnosu prema drugim suverenim dravama. Time
su istodobno postavljeni i temelji modernom meunarodnom poretku i sustavu meunarodnih odnosa (suverene
drave kao subjekti meunarodnih odnosa, obvezujui meunarodni ugovori, nemijeanje u unutarnja pitanja drugih
drava).
18
138
i pokretima. U tom kontekstu, rascjep izmeu sredita i periferije dominantna je

odrednica njihova politikog djelovanja. Taj se rascjep pak iskazuje:
a) politiki, napetostima izmeu sredita i periferije zbog politiko-upravne centralizacije,
b) socioekonomski, percepcijom regije kao podreenog (zanemarenog,
iskoritavanog ili nerazvijenog) subjekta u okviru dravne cjeline,
c) kulturoloki, osjeajem ugroenosti etno-kulturnog identiteta
(etnika pripadnost, jezik, tradicija, religija, zaviajna obiljeja)
pod pritiscima nacionalne drave (dominantne nacije i/ili kulture),
procesa modernizacije ili globalizacije.
Uz to, kljuna determinanta djelovanja regionalistikih stranaka i pokreta
(u smislu sadraja njihovih politikih programa i intenziteta oporbe nadreenoj
dravnoj cjelini) jesu kulturno-povijesne specifinosti i oblik dravnog ustroja
konkretne drave u kojoj djeluju.
S ideolokog aspekta, regionalistike stranke i pokreti nemaju
primarno ideoloka obiljeja, ve sekundarno, ovisno o specifinoj politikoj
situaciji, strukturi politike vlasti i konstelaciji politikih aktera u nekoj zemlji
i/ili razdoblju. Tako pripadnici regionalistikih stranaka i pokreta mogu imati
razliita vrijednosna (svjetonazorska) i politika (ideoloka) opredjeljenja i
mogu se kretati od tradicijskih i konzervativnih do liberalnih i krajnje lijevih.19
Pritom su ideoloka obiljeja (premda nerijetko u prvom planu) ipak sekundarna,
dok su interesi regije dominantan pokreta njihovu djelovanju. Oni su njihov
glavni kohezivni initelj a njihova nastojanja usmjerena su uspostavi nadzora
nad politikim, ekonomskim i kulturnim procesima u regiji, poglavito nad
procesom donoenja politikih odluka o vitalnim pitanjima regije. U tome smislu,
djelovanje regionalistikih stranaka redovito obiljeava politiko suprotstavljanje
centraliziranoj dravi, a njihovi glavni politiki zahtjevi su decentralizacija i vie
autonomije za odreenu regiju.
Na toj osnovi mogue je odrediti i razlikovanje regionalistikih stranaka
i pokreta, i to:
1. prema razini (opsegu) zahtjeva,
2. prema tipu (sadraju) zahtjeva upuenih dravi kao nadreenoj
politiko-teritorijalnoj cjelini.
U odnosu prema prvom kriteriju razlikovanja (opseg zahtjeva),
regionalistike stranke i pokreti artikuliraju tri razine zahtjeva. Na prvoj,
Konzervativizam, kao izvorno ideoloko obiljeje regionalizma, iskazuje se u zahtjevu za ouvanjem
posebnosti i identiteta regije, tj. kao zahtjev za kulturnom autonomijom. Liberalizam se iskazuje u zahtjevima za
decentralizacijom drave, dekoncentracijom uprave i demokratizacijom, i to davanjem veih prava odluivanja
lokalnoj samoupravi, sve do zahtjeva za federalizacijom. Obiljeja socijalizma ili demokranstva takoer su
zastupljena u politikim programima regionalista, ovisno o dominantnoj politikoj opciji na razini drave, i redovito
se iskazujui u oporbi prema njoj. Premda vie politiki stil nego ideologija, populizam je takoer redovit pratitelj
regionalistikih stranaka, poglavito pokreta, a iskazuje se karakteristinom masovnom politikom mobilizacijom i
populistikom retorikom poradi stjecanja potpore za svoje politike zahtjeve. Nacionalizam (bilo u svojoj liberalno-graanskoj inaici ili onoj ekskluzivistikoj, etnocentristikoj) pojavljuje se kao osnova radikalnim zahtjevima za
izdvajanjem regije iz dravne cjeline, tj. kada regionalizam prerasta u separatizam.
19
139
najnioj razini su autonomisti koji se suprotstavljaju unitaristikoj ideji jedinstva i

nedjeljivosti modernih centraliziranih drava. Pritom istiu svoje posebne regionalne
interese kao samostalnu politiku dimenziju, ali bez radikaliziranja tih zahtjeva
do separatizma ili uopavanja do federalizma. Viu razinu zahtjeva postavljaju
federalisti koji gledaju na cjelokupnu dravnu i subnacionalnu teritorijalnost kao na
razliite razine jedne ralanjene cjeline, gdje svaka razina tvori jedno samostalno
teritorijalno podruje. Najviu razinu regionalistikih zahtjeva prema dravi
iskazuju separatisti; oni postavljaju pitanje legitimnosti cjelokupnog dravnog
sustava. Za svoju regiju oni polau pravo uspostave suverene drave ili prikljuenja
nekoj drugoj postojeoj dravnoj cjelini (Gerdes, 1995., 30-31).
U pogledu drugog kriterija razlikovanja (sadraj zahtjeva), mogu se
utvrditi dva tipa regionalistikih stranaka i pokreta. Prvi je isti tip i obuhvaa one
stranke i pokrete to zastupaju gospodarske, politike i kulturne interese regije.
Drugi je tip kombiniran, kad se ti zahtjevi isprepleu s etnikim i nacionalnim
zahtjevima, pa je rije o mjeavini regionalistikih i etnonacionalistikih ciljeva
(Milardovi, 2006., 117).
REGIONALIZACIJA I REGIONALNA POLITIKA

Kako je razvidno iz prethodnoga, razliiti su oblici regionalne strukture
od one administrativne s minimalnim stupnjem autonomije lokalnih jedinica
do one (kon)federalne u kojima federalne jedinice imaju potpunu samostalnost
i dijele suverenitet s matinom dravom. Konkretni oblici regionalne strukture
ovisni su o specifinostima (povijesnim, politikim, kulturnim) svake pojedine
zemlje.
Regionalizacija pak oznaava proces uspostave regija kao
administrativno-upravnih i/ili politikih jedinica u okviru nacionalne drave
kao nadreene cjeline, to ukljuuje decentralizaciju, tj. prijenos dijela (o)vlasti
s dravne razine na subdravnu (regionalnu) razinu. Regije se pritom mogu
profilirati:
a) prema karakteristinim regionalnim obiljejima (geografskim,
kulturnim, socioekonomskim, etnikim),
b) prema politikim kriterijima (dogovorom ili odredbom politikih
aktera),
c) ili temeljem administrativnih kriterija (struktura, broj stanovnika,
BDP p/c).
Svrha regionalizacije moe biti viestruka. S aspekta regija, njezina
je svrha afirmacija i ouvanje regionalnih specifinosti (poglavito kulturnih) i
regionalnih interesa (prije svega, socioekonomskih, ali i politikih u smislu vee
autonomije u odnosu na dravnu vlast). S aspekta drave, smisao regionalizacije
je u postizanju meusobne ravnotee i ravnomjernosti u razvoju svih dravnih
podruja, te to bolja povezanost sredinje dravne vlasti s onom lokalnom. U
140
idealnim uvjetima ta dva aspekta trebala bi biti kompatibilna, meutim, to esto

nije tako. Naime, naela i kriteriji regionalizacije nisu uvijek jednoznani, niti
se shvaaju jednako na ovim dvjema razinama, kao ni u razliitim politikim
i vremenskim kontekstima. Zbog toga regionalizacija esto izaziva oprene
stavove. Odatle proizlaze i prijepori oko regionalne politike, redovito jedne od
kljunih javnih politika nacionalnih vlada.
Regionalna politika u Hrvatskoj suoava se s problemima nejednake
regionalne razvijenosti, slabog administrativnog kapaciteta i naglaenog utjecaja
politikih aktera na lokalnim (regionalnim) razinama. Prvi je problem objektivan
i posljedica je neujednaenog ekonomskog razvoja u prolosti, te kasnijih ratnih
stradanja pojedinih regija. Drugi problem posljedica je visoke administrativno-upravne centralizacije, to ograniava djelokrug rada i ovlasti institucija
lokalne (regionalne) samouprave, te razvoj njihovih upravnih i organizacijskih
kompetencija i uinkovitosti. Trei problem pak, proizlazi iz prevladavajueg
utjecaja lokalnih politikih aktera na strukturu i na djelovanje institucija lokalne
(regionalne) samouprave. Taj se utjecaj ogleda, prije svega, u dominaciji
politikih nad strunim kriterijima u strukturiranju tih institucija i upravljanju
ljudskim resursima (to za posljedicu ima nedostatnu strunost, prekobrojnost
i nisku uinkovitost administracije20) te u dominaciji partikularnih interesa
politikih aktera (to za posljedicu ima visoku politiziranost tih institucija i
tekoe u ostvarivanju konsenzusa oko razvojnih pitanja). Ti su problemi i glavni
razlozi zbog kojih se regionalna politika u Hrvatskoj pokazala nekonzistentnom
i neuinkovitom. Posljedino, to se odrazilo i na regionalizaciju, koja nije bila
u funkciji ostvarenja ujednaenoga regionalnog razvoja, ve je temeljei
se primarno na administrativno-politikim osnovama zapravo pridonijela
poveanju regionalnih disproporcija (socioekonomskih i demografskih).
Regionalizacija Republike Hrvatske izvrena je 1992. uspostavom
upanija kao jedinica podrune (regionalne) samouprave koje obavljaju poslove
od podrunoga (regionalnog) znaenja, dok su gradovi i opine ustrojeni kao
jedinice lokalne samouprave. Ta se regionalizacija odvila pod utjecajem
specifinih povijesno-politikih okolnosti koje su bitno utjecale na oblik i
na strukturu regionalne samouprave. Ne ulazei ovdje u njihovu ralambu,
moglo bi se tek spomenuti da su u tome razdoblju stavovi o regiji iz perspektive
Hrvatske kao osporene drave (Rogi, 1995., 73-77) i unitarno naelo dravne
konstitucije bili dominantni u pozicioniranju regija u strukturi drave i politikog
sustava. Naime, nastojalo se da regije ni na kakav nain ne budu u konkurentskom
odnosu prema (tek stvorenoj i velikosrpskom agresijom ve ugroenoj) dravi.
Tome je pridonio i izraeni zazor tadanje politike vlasti prema regionalizmu
(poglavito onome izraenome u Istri i Dalmaciji21) zbog bojazni od autonomatva
Usp. Mareti, 2007., 61, 108; Kopri, 2010., 671.
Zbog inherentne suspektnosti prema svakoj drugoj politikoj opciji izvan nacionalno-unitarnog koncepta, a
poglavito prema regionalnim opcijama politika vlast je proskribirala regionalizam i njegove zastupnike; tovie
djelovala i opresivno prema njima drei ih opasnou po jedinstvenost drave. To nije bilo povoljno okruenje
za razvoj regionalizma, pa su neke regionalne stranke brzo zamrle, primjerice u Dalmaciji, gdje je tomu dijelom
pridonijela i relativna socijalna i kulturna heterogenost te posljedino slabija podrka regionalizmu. Istodobno, ti su
pritisci osnaili regionalizam u nekim drugim regijama, primjerice u Istri, emu je pridonijela i relativna teritorijalna
i kulturna homogenost tog prostora (usp. anti, 2013.).
20
21
141
i diobe Hrvatske na njezine povijesne regije (izjednaavanje regionalizma s

autonomatvom), te zbog tenje za vrstim politikim i upravnim nadzorom
cijele zemlje, to joj je pak mogao omoguiti centralistiki ustroj drave.
Tako je nastalo kompromisno rjeenje uspostavom veeg broja
upanija definiranih znatno vie administrativno-politikim nego teritorijalno-kulturnim kriterijima. Meutim, u tako formiranim regionalnim jedinicama
graani nisu razvili osjeaj pripadnosti upaniji kao zaviaju ili funkcionalnoj
regiji, dok regionalna samouprava u Hrvatskoj usprkos velikom broju
upanija, ali s ogranienim ovlastima nije dobila znaenje regionalne
samouprave kakvo imaju regionalne jedinice u decentraliziranim demokratskim
dravama. Hrvatske upanije naime, osim ovlasti i djelokruga poslova preteno
komunalnog karaktera, nemaju veih mogunosti autonomnog planiranja i
osiguravanja razvoja bez znatnijeg utjecaja drave.22 Hrvatska je stoga i nakon
vie od dva desetljea izrazito centralizirana drava, poglavito u usporedbi s
veinom drugih europskih drava, to upuuje na prijeku potrebu za novom
regionalizacijom.
Ta je potreba posebno aktualizirana s procesom pristupanja Hrvatske
Europskoj uniji, kad je regionalizacija postala jednim od preduvjeta za pridruivanje
poradi postizanja kompatibilnosti s regionalnom politikom Europske unije. Ta je
politika bitan instrument financijske solidarnosti i kohezije Europske unije, a njezin
je cilj smanjiti razvojne razlike meu regijama zemalja lanica. Usmjerena je na
poboljanje uvjeta ivota i rada graana najmanje razvijenih dijelova Unije te na
smanjenje socioekonomskih razlika meu pojedinim regijama. Regionalna politika
Europske unije temelji se na financijskoj solidarnosti. Za njezinu provedbu odreeno
je vie od treine prorauna EU, koji alimentiraju preteno njezine najrazvijenije
lanice. Ta se sredstva prenose u programe financiranja razvoja najmanje razvijenih
europskih regija a instrumenti te solidarnosti su strukturni fondovi (ERDF
Europski fond za regionalni razvoj, ESF Europski socijalni fond) i Kohezijski
fond (CF). Regionalna politika (koja se naziva i kohezijskom politikom) usmjerena
je prema tri cilja: 1) konvergenciji, 2) regionalnoj konkurentnosti i zapoljavanju,
3) meuregionalnoj suradnji (usp. European Commission, 2007., Kesner-kreb,
2009., 103, Tropina Godec, 2009., 52).
Kao preduvjet za pristupanje Europskoj uniji, sukladno tzv. Kopenhakim i
Madridskim kriterijima,23 obveza Hrvatske bila je prihvatiti acquis communautaire,
tj. cjelokupnu pravnu steevinu Europske unije kao skup pravnih norma i odluka
koje obvezuju sve zemlje lanice, te s njima uskladiti svoje zakonodavstvo. Dio
acquisa bilo je i usklaivanje statistikih prostornih (teritorijalnih, regionalnih)
Iako su ustavne promjene 2000. stvorile novi temelj lokalnoj samoupravi dajui upanijama irok samoupravni
djelokrug u ureenju lokalnih poslova uz prihvaanje naela supsidijarnosti i solidarnosti, one nisu zaivjele kao
stvarne jedinice lokalne samouprave. Promjene u tom smjeru pokrenute su tek 2008. prihvaanjem Europske
povelje o lokalnoj samoupravi, kad se na regionalizam i prekograninu suradnju prestalo gledati kao na opasnost po
suverenost i integritet drave (usp. Kopri, 2010., 666-667.).
23
European Council, 1993., 1995.
22
142
jedinica prema NUTS klasifikaciji.24 Rije je o posebnom sustavu utvrivanja

statistikih jedinica koji cjelokupan teritorij Europske unije dijeli na vie razina
teritorijalnih jedinica poradi omoguavanja ujednaenog prikupljanja, obrade i
analize meusobno usporedivih podataka. Takva podjela napravljena je, prije
svega, za statistike svrhe i planiranje razvoja te ne prejudicira pravno-politiku
niti administrativno-upravnu podjelu neke zemlje, iako se sekundarno moe
preklapati s ve postojeom regionalnom podjelom.
Statistiki pokazatelji na temelju NUTS klasifikacije osnova su za
provedbu kohezijske politike Europske unije, jedne od njezinih temeljnih javnih
politika. Njezin glavni cilj jest smanjivati gospodarske i socijalne razlike meu
EU regijama kako bi se osiguralo njihov to ujednaeniji razvoj (s posebnim
naglaskom na pomo onima manje razvijenima u postizanju viih stopa rasta), i
time jaanje ukupne konkurentnosti EU gospodarstva. NUTS podaci (primjerice,
BDP per capita, stopa nezaposlenosti i sl.) podloga su odlukama o razini i vrsti
sredstava strukturnih fondova i Kohezijskog fonda, kojima e se financirati
razvojni programi u pojedinoj teritorijalnoj jedinici. Korisnici sredstava tih
fondova zbog toga su regije, a ne drave, dok je kohezijska politika usmjerena
poglavito na NUTS II razinu. Namjena i uvjeti koritenja sredstvima su razliiti,
ovisno o specifinim ciljevima kohezijske politike i o statistikim podacima za
odreenu regiju (poglavito BDP, kao glavni makroekonomski pokazatelj njezina
razvoja).25 Upravo zbog toga je regionalizacija kao proces administrativno-statistike podjele vrlo bitna jer o njezinoj izvedbi ovisi struktura statistikih
podataka na osnovi kojih se kreiraju programi potpore u okviru kohezijske
politike za pojedine regije/administrativne jedinice.
Republika Hrvatska tako je 2007. definirala, a Europska komisija
potvrdila tri NUTS II regije (Sjeverozapadna, Panonska i Jadranska Hrvatska)
koje su oblikovane grupiranjem upanija kao administrativnih jedinica nie
razine, budui da nijedna od njih dvadeset, a ni sam Grad Zagreb, ne dosee
800.000 stanovnika.26 Time se uspostavila administrativna podjela sukladna EU
kriterijima na svim razinama NUTS klasifikacije (NUTS I cijela Hrvatska,
NUTS II naznaene tri regije i NUTS III upanije). Meutim, pokazali su
NUTS - Nomenclature des units territoriales statistiques ili Statistika nomenklatura prostornih jedinica koju
je 1980. razvio Europski ured za statistiku (EUROSTAT). Namjena tog sustava jest administrativno-statistika
podjela prostora EU na regije, regionalne i subregionalne jedinice. Uz prihvaanje kriterija homogenosti statistikih
jedinica, prirodno-geografske raznolikosti i povijesne tradicije, najvaniji kriterij za uspostavu NUTS razina je broj
stanovnika. Tako NUTS I razina obuhvaa statistike jedinice od tri do sedam milijuna stanovnika, NUTS II od 800
tisua do 3 milijuna, te NUTS III od 150 do 800 tisua stanovnika. U EU tako postoji 98 regija na NUTS I razini,
272 regije na NUTS II razini, te 1 315 regija na NUTS III razini (usp. EUROSTAT).
25
Primjerice, uvjet za koritenje sredstvima strukturnih i Kohezijskog fonda u okviru konvergencije (prvog cilja
kohezijske politike koji raspolae s 82% ukupnih sredstava ove politike) jest da je BDP p/c na razini NUTS II
regije u proteklih tri godine nii od 75% EU prosjeka. Drugi cilj (regionalna konkurentnost i zapoljavanje)
namijenjen je regijama koje imaju BDP p/c vei od 75% prosjeka EU i raspolae s 16% sredstava, dok je za trei
cilj meuregionalnu suradnju, predvieno tek 2,5% sredstava (usp. MRRFEU).
26
Regija Sjeverozapadna Hrvatska obuhvaa: Zagrebaku, Krapinsko-zagorsku, Varadinsku, Koprivniko-krievaku i Meimursku upaniju te Grad Zagreb). Regija Panonska Hrvatska obuhvaa: Bjelovarsko-bilogorsku,
Virovitiko-podravsku, Poeko-slavonsku, Brodsko-posavsku, Osjeko-baranjsku, Vukovarsko-srijemsku,
Karlovaku i Sisako-moslavaku upaniju. Regija Jadranska Hrvatska obuhvaa: Istarsku, Primorsko-goransku,
Liko-senjsku, Zadarsku, ibensko-kninsku, Splitsko-dalmatinsku i Dubrovako-neretvansku upaniju (usp.
MRRFEU).
24
143
se i nedostatci takve podjele koji proizlaze iz neravnomjerne socioekonomske

razvijenosti hrvatskih regija i njihovih sastavnica. Oni se oituju, prije svega,
nepovoljnim financijskim uincima za upanije Sjeverozapadne Hrvatske zbog
relativno visokog BDP p/c Grada Zagreba, zbog ega bi ta regija bila ograniena u
koritenju sredstvima iz programa kohezijske politike Konvergencija (manji iznos
dostupnih sredstava, nia stopa sufinanciranja projekata iz Strukturnih fondova,
manje dravne potpore gospodarstvu, smanjenje apsorpcijskog kapaciteta).
Stoga Vlada RH 2012. s Europskom komisijom utvruje novu statistiku
podjelu na dvije regije, i to Kontinentalnu Hrvatsku (u koju ulaze Sjeverozapadna
i Panonska Hrvatska) i Jadransku Hrvatsku (koja po svojem sastavu ostaje jednaka
prethodnoj jer ima najujednaenije statistike pokazatelje i najmanje razlike
meu svojim sastavnicama). Na taj nain, dobivene su dvije NUTS II regije (prva
s gotovo tri milijuna stanovnika i s 64,1% BDP-a u EU, i druga, s gotovo milijun
i pol stanovnika i 62,1% BDP-a u EU). Time se omoguilo da sve regije mogu
koristiti sredstvima iz strukturnih fondova s najveim stupnjem iskoristivosti
(vea razina dravnih potpora korisnicima na podruju sjeverozapadne Hrvatske,
lake planiranje, provedba i administrativno praenje razvojnih projekata zbog
jednakih pravila na cijelom teritoriju RH). Meutim, nova administrativna
podjela poveala je heterogenost gospodarske i demografske strukture, poglavito
regije Kontinentalne Hrvatske, pri emu njezin zapadni dio ima znatnu prednost
pred istonom. Naime, slavonske upanije dovedene su u nepovoljan poloaj jer
im je ulaskom u regiju Kontinentalne Hrvatske umjetno podignut prosjek BDP-a,
pa su time razmjerno smanjene mogunosti u natjecanju za sredstva kohezijske
politike. Tome dodatno pridonosi njihov nizak administrativni i financijski
kapacitet zbog relativne socioekonomske nerazvijenosti. To e pak iziskivati
posebne mjere Vlade RH u otklanjanju tih prepreka kako bi se i te upanije
ujednaile s onima razvijenijima u mogunostima stjecanja razvojnih potpora.
Uz prethodno naznaeno, prijedlog novog Zakona o regionalnom
razvoju Hrvatske iz 2013., izmeu ostaloga, predvia i pet planskih podruja.27
Rije je o irim podrujima koja obuhvaaju vie jedinica podrune (regionalne)
samouprave (upanije) u statistikoj regiji (NUTS II) koje bi ustrojavale
zajedniko partnersko vijee, definirale prioritete razvoja i strateke razvojne
projekte. Pritom planska podruja nemaju pravnu osobnost, niti zadiru u
autonomiju upanija, ve se formiraju na osnovi partnerskog sporazuma izmeu
upanija koje ga ine, definirajui pritom razvojne prioritete, podjednako planskog
podruja i pojedinih upanija. Ti prioriteti pak moraju biti vertikalno usklaeni s
nacionalnom strategijom regionalnog razvoja i sa strategijom Europske unije, to
je preduvjet za prijavu razvojnih projekata.
27
Planska podruja su: Sredinja Hrvatska (obuhvaa Grad Zagreb, Zagrebaku, Karlovaku, Sisako-moslavaku
i Bjelovarsko-bilogorsku upaniju), Sjeverozapadna Hrvatska (obuhvaa Krapinsko-zagorsku, Koprivniko-krievaku, Varadinsku i Meimursku upaniju), Istona Hrvatska (obuhvaa Virovitiko-podravsku, Osjeko-baranjsku, Vukovarsko-srijemsku, Brodsko-posavsku i Poeko-slavonsku upaniju), Srednji i Juni Jadran
(obuhvaa Zadarsku, ibensko-kninsku, Splitsko-dalmatinsku i Dubrovako-neretvansku upaniju) te Sjeverni
Jadran i Lika (obuhvaa Primorsko-goransku, Istarsku i Liko-senjsku upaniju) (usp. Nacrt prijedloga Zakona o
regionalnom razvoju Republike Hrvatske 2013.).
144
Nedvojbeno je da je politika regionalnog razvoja jedna od kljunih

javnih politika od posebnog znaenja za sveukupni nacionalni razvoj jer o njoj
bitno ovisi ravnomjeran i odriv gospodarski i drutveni razvoj zemlje. Podjela
Hrvatske na administrativne jedinice, tj. NUTS regije i planska podruja,
trebala bi omoguiti, prije svega, prijavljivanje to veeg broja regionalnih
razvojnih projekata za sredstva strukturnih fondova. Zbog toga bi trebalo teiti
ka pragmatinim rjeenjima, racionalno utemeljenim i odrivim razvojnim
planovima i projektima, bez ustupaka politokratskim i drugim partikularnim
interesima koji bi taj cilj doveli u pitanje ili ga umanjili.
Iako je naznaena regionalizacija preduvjet za postizanje brega i
ravnomjernijeg razvoja hrvatskih regija, ona svakako nije dostatna jer sama po
sebi nee osigurati taj cilj. Da bi se u tome uspjelo, uz racionalno postavljenu
i socioekonomski odrivu regionalnu strukturu usklaenu s EU kriterijima,
predlagateljima projekata potrebno je osigurati odgovarajuu administrativnu,
strunu i financijsku potporu dravne i regionalne samouprave. Bez realne
decentralizacije u smislu poveanja opsega ovlasti i prava odluivanja te jaanja
administrativnoga i strunog kapaciteta jedinica regionalne samouprave, to nee
biti mogue.
ZAKLJUNE NAPOMENE
U uvjetima globalizacijskih procesa to bitno reduciraju suverenitet
nacionalne drave i potiu mnoge oblike suradnje iznad nacionalno-dravnog okvira i izvan njega, centralistiki ustroj drave sve vie ograniava
demokratizaciju i politiku participaciju, prjeava strukturiranje racionalne i
uinkovite dravne uprave i posljedino onemoguuje bri socioekonomski razvoj
drutva. Europski odgovor na globalizaciju bio je, s jedne strane (prema vani),
nadnacionalno povezivanje i irenje Europske unije, dok je, s druge strane (prema
unutra), to bila regionalizacija. Ona je pak postavljena kao proces decentralizacije
i implementacije naela supsidijarnosti koje podrazumijeva premjetanje ovlasti
odluivanja na nie razine, regionalnu i lokalnu. Time se istodobno odgovorilo
mnogim regionalistikim zahtjevima za veom autonomijom u odluivanju
i pridonijelo veem stupnju demokratinosti, dok je itav proces u funkciji
ujednaavanja sveukupnoga socioekonomskog razvoja.
U tome kontekstu, regionalizam postaje novi oblik politike identifikacije
koji ne potire onaj nacionalni, ve ga dopunjuje; tovie, on nadrasta dravne
granice i vodi prema nadnacionalnim povezivanjima i suradnji. Meutim, to
se vie ne odvija primarno s razine drave (top-down) kao temeljnog subjekta
u meunarodnim odnosima, ve odozdo (bottom-up) organski, sa znatno ire
osnove to je ine razliiti regionalni subjekti koji razvijaju meusobne odnose
u transgraninoj regionalnoj suradnji. Otvorenost regionalnih jedinca prema
svojemu bliskome, ali i irem okruenju poglavito u uvjetima umreenog
drutva i globalne povezanosti komunikacijskim i informacijskim tehnologijama
145
omoguuje i viestruki politiki identitet (multiple loyalties, usp. Teune,

1992.) sastavnice se kojega meusobno ne iskljuuju, ve dopunjuju. U tom
smislu, regionalizam vie nije tradicionalni, ekskluzivistiki oblik primordijalne
zaviajnosti, ve je rije o stanovitom novom (g)lokalizmu (Robertson, 1994.),
koji uz (re)afirmaciju regionalnog identiteta iskazuje otvorenost i potie suradnju
to prelazi (sub)nacionalnu razinu. Taj novi regionalizam moe se promatrati
i kao proces reteritorijalizacije postindustrijskog drutva (Rogi, 1995., 67) i
proces redefiniranja klasinih rascjepa izmeu sredita i periferije.
Uz znaajku postmodernoga subnacionalnog identiteta, regionalizam
se iskazuje i kao zahtjev za poveanjem demokratinosti politikog sustava
podjednako kao zahtjev za veim mogunostima politike participacije
i odluivanja na lokalnoj razini i kao reakcija na tromost i neuinkovitost
institucija dravne vlasti. Na taj nain, moderni regionalizam postaje legitimni
i sve zastupljeniji oblik politike fragmentacije u javnopolitikom prostoru
suvremenih drutava.
Regionalizacija, pak, jest proces uspostave regija kao administrativno-upravnih i/ili politikih jedinica u okviru nacionalne drave. Ona implicira
decentralizaciju i demokratizaciju politikog odluivanja te poticanje
ujednaenoga socioekonomskog razvoja, pa je zbog toga kljuan instrument
u regionalnoj politici. Regionalizacija omoguuje priznavanje kolektivnih
prava razliitim etnikim, jezinim i kulturnim regionalnim identitetima,
smanjuje tenzije u odnosu prema veinskoj kulturi i naciji unutar jedne drave
te uspostavlja prirodne transgranine oblike suradnje i povezanosti. Istodobno,
ona pretpostavlja decentralizaciju vlasti i racionalizaciju administrativnog
aparata kako bi se postizala njegova vea politika i ekonomska uinkovitost
te pribliavalo mjesto odluivanja lokalnoj razini, tj. mjestu svakodnevnoga
ivljenja graana. Konano, decentralizacijom i primjenom naela supsidijarnosti
osigurava se vea participacija graana u politikom odluivanju, ega jerezultat
vei stupanj demokratinosti, te posljedino vei legitimitet politikih odluka.
Regionalizacija tako oznaava uspostavu novih teritorijalnih struktura
kao osnove ekonomskome, socijalnome, kulturnom i politikom povezivanju
unutar nacionalne drave. Pritom treba naglasiti da je ona primarno u funkciji
socioekonomskog razvoja kao instrument javnih politika koje su u njegovoj funkciji
i da ne ugroava dravni suverenitet, pa ima integrativni karakter i ne znai korak
do secesije (Lyck, 1999., 91-92). U okviru Europske unije, regionalna politika
ima sredinje mjesto upravo zbog takva viestrukog uinka to ga decentralizacija
i regionalizacija imaju na socioekonomski razvoj i demokratizaciju.
U tome kontekstu, zamjetno je kako Hrvatska umnogome kasni za
europskim regionalistikim trendovima. Njezina (regionalna) politika dugo
nije bila na tragu promjena koje su mnoge europske zemlje provele a ogledaju
se u procesima decentralizacije i regionalizacije. Specifini uvjeti dravne
konstitucije i demokratske tranzicije, s jedne strane, te partikularni interesi
politikih struktura (podjednako onih na dravnoj i lokalnim razinama), s druge
146
djelovali su inhibitorno na razvoj regionalne samouprave, pa je ustroj hrvatske

drave funkcionalno i dalje preteno centralistiki.
Potreba prilagodbe okviru Europske unije pokrenula je proces
regionalizacije Hrvatske. Meutim, taj proces obiljeen je prijeporima. S
jedne strane, dravna vlast u okviru svoje regionalne politike nastoji provesti
regionalizaciju sukladnu (administrativnim) kriterijima Europske unije, to bi bio
formalni okvir koji bi omoguio bri regionalni razvoj. Pritom i dalje ne potie
ozbiljniju upravnu i poglavito fiskalnu decentralizaciju ime bi se jedinicama
regionalne samouprave omoguili prihodi dostatni za samostalno planiranje
i provedbu razvoja, pa takva situacija njihova nominalna prava i ovlasti ini
formalnima. S druge strane, s razina jedinica podrune (regionalne) samouprave
iskazuju se zahtjevi za veom autonomijom. Meutim, tu treba razlikovati
zahtjeve za veim pravima u odluivanju na regionalnoj razini (u smislu
demokratizacije i decentralizacije odluivanja te vee politike participacije) od
zahtjeva za regionalnim statusom pojedinih upanija ili podruja koja nemaju
racionalno utemeljenje i/ili potrebne preduvjete (administrativne, politike
i poglavito ekonomske) za takvu samostalnost. Ti su zahtjevi obino odraz
interesa lokalnih politikih struktura (ne i regionalistikih politikih opcija,
usprkos regionalistikoj retorici i populizmu) usmjerenih poglavito prema
ouvanju vlastitog statusa. To pak ne korespondira ciljevima regionalne politike,
ve naprotiv to vodi u petrificiranju teritorijalno-politike fragmentiranosti i
neuinkovitih te politiziranih administrativnih struktura to izrazito optereuju
javnu potronju.28 Zbog takve politike konstelacije, nije sasvim izvjestan ishod
i odluka o modelu regionalizacije koji e se u konanici primijeniti u Hrvatskoj.
Temeljem prethodnoga moglo bi se zakljuiti da je regionalizam
uspjean onda kada omoguuje vie slobode u odluivanju, poglavito u
politikim i socioekonomskim pitanjima ivota graana u podrujima regionalne
samouprave te kada je u funkciji afirmacije identiteta i konkurentnosti regije.
Svrha regionalizacije zato treba biti poveanja kvaliteta javnih usluga za graane
i poveanja mogunost da se poboljaju socioekonomski ivotni uvjeti. U
hrvatskom primjeru, za to je pak potrebno donijeti odrive, racionalno utemeljene
razvojne programe koji odraavaju autentine interese regija i istodobno su
usklaeni sa irim razvojnim planovima. Potrebna je i kadrovska reforma koja e
administrativni aparat transformirati od neuinkovite, prekobrojne i politizirane
birokracije u funkcionalan i struno kapacitirani javni servis. Konano, potrebna
je stvarna decentralizacija koja e se temeljiti na fiskalnoj neovisnosti jedinica
regionalne samouprave i odgovornosti prema sredstvima javne potronje. Bez
tih pretpostavka koje bi regionalna politika u Hrvatskoj neizostavno trebala
osigurati nikakva regionalizacija nee poluiti oekivan uspjeh.
28
U Hrvatskoj ima 20 (+1) upanija, 127 gradova i 429 opina to godinje potroe 24,8 milijarde kuna, od ega
na plae za vie od 40 000 zaposlenika odlazi 4,4 milijarde kuna. Vie od polovicu tih 429 opina nije fiskalno
odrivo, tj. njihov prihod ne pokriva trokove, ve ovise o dravnoj pomoi. Uz to pola opina troi vie 50% svojeg
prorauna na plae zaposlenicima i na materijalne trokove. Razlike izmeu pojedinih podruja u broju stanovnika
i visini prihoda izrazito su velike. Tako 46% gradova ima manje od 10 000 stanovnika, u vie od 1/3 od ukupnog
broja opina ivi manje od 2 000 stanovnika, a u 36 opina ivi manje od 1 000 stanovnika, dok je 121 opina oko
2 000 stanovnika (prema podacima MFIN RH i DZS RH za razdoblje 2010. 2012.).
147
LITERATURA
Axford, B., Browning, G. K., Huggins, R., Rosamond, B., Turner, J.
(2002.), Uvod u politologiju, Zagreb: Politika kultura
Blagojevi, A. (2008.), Zemljopisno, povijesno, upravno i pravno
odreenje istone Hrvatske korijeni suvremenog regionalizma, Zbornik
Pravnog fakulteta Sveuilita u Rijeci, (29), 2: 1149-1180.
Boron, A. A. (1996.), Democracy or Neoliberalism?, Boston Review,
(21), 5 October/November
Council of Europe (2010.), European Charter of Local Self-Government,
Council of Europe Publishing, Strasbourg
Di Maggio, P. (1994.), Culture and Economy, u: Smelser Neil J./
Swedberg, Richard (ur), The Handbook of Economic Sociology, New York:
Princeton University Press/Russel Sage Fondation, 27-57.
European Commission (2007.), Growing regions, growing Europe.
Fourth report on economic and social cohesion, Luxembourg: Office for Official
Publications of the European Communities
European Council (1993.), European Council in Copenhagen:
Presidency Conclusions, June 21-22. Izvor: http://www.europarl.europa.eu/
summits/copenhagen/default_en.htm
European Council (1995.), European Council in Madrid: Presidency
Conclusions, December 15-16. Izvor: http://www.europarl.europa.eu/summits/
mad1_en.htm
Eurostat: The NUTS classification (Nomenclature of territorial units
for statistics). Izvor: http://epp.eurostat.ec.europa.eu/portal/page/portal/nuts_
nomenclature/introduction (pristup: 11. travnja 2014.)
Fawcett, L. (1995.), Regionalism in Historical Perspective, u:
Fawcett, Louise/Hurrell, Andrew (ur.), Regionalism in World Politics: Regional
Organization and International Order, New York: Oxford University Press, 1136.
Fawcett, L. (2004.), Exploring Regional Domains: A Comparative
History of Regionalism, International Affairs, (80) 3: 429446.
Fawcett, L. (2008.), Regionalism in World Politics: Past and Present,
u: Kostler, Ariane/Zimmek, Martin (ur.), Elements of Regional Integration: A
General Textbook, Baden-Baden: Nomos, 1-15.
Gerdes, D. (1995.), Regionalizam, u: Milardovi, Anelko (ur.),
Regionalizam kao europski izazov, Osijek: Pan liber: 29-33.
Giddens, A. (1998.), The Third Way: The Renewal of Social Democracy,
Cambridge: Polity Press
148
Grande, E. (2002.), Od nacionalne drave do transnacionalnoga reima

politike dravna upravljaka sposobnost u globalizacijskome razdoblju,
Politika misao, (39) 2: 92-105.
Hueglin, T. O. (1989.), Better Small and Beautiful than Big and Ugly?
Regionalism, Capitalism and the Postindustrial State, International Political
Science Review, (10) 3: 209-221.
Huntington, S. P. (1991.), The Third Wawe. Democratization in the Late
Twentieth Century, Norman/London: University of Oklahoma Press
Huntington, S. P. (1996.), The Clash of Civilizations and Remarking of
the World Order, New York: Simon and Schuster
Hurrell, A. (1995.), Explaining the Resurgence of Regionalism in World
Politics, Review of International Studies, (21) 4: 331-358.
Inglehart, R., Abramson, P. R. (1994.), Economic security and value
change, American Political Science Journal, (88) 2: 336-354.
Inglehart, R., Welzel, C. (2005.), Modernization, Cultural Change
and Democracy. The Human Development Sequence, New York: Cambridge
University Press
Kasapovi, M. (2008.), Regionalna komparatistika i Istona Europa:
kako se raspala Istona Europa, Anali Hrvatskog politolokog drutva, (4) 1:
73-97.
Kesner-kreb, M. (2009.), Regionalna politika Europske unije,
Financijska teorija i praksa, 33 (1): 103-105.
Kopri, I. (2010.), Stanje lokalne samouprave u Hrvatskoj, Hrvatska
javna uprava, (10) 3: 665681.
Lyck, L. (1999.), Regions and Regionalisation as Strategic Instruments
for a Peaceful Co-Existence, u: Devetak, Silvo (ur.), Regionalism and Freedom
of Identity: Selected contributions to the 18th Conference Europe of Regions, 2123 August 1998, Copenhagen, Regional Contact, (13) 14: 87-97.
Lipset, S. M., Rokkan, S. (1967.), Cleavage Structures, Party Systems,
and Voter Alignments: An Introduction, u: Lipset i Rokkan (ur.), Party Systems
and Voter Alignments, Cross-National Perspectives, New York: Free Press, 1-64.
Lisabonski ugovor Europske une (2007.), Konsolidirani tekst
Ugovora o Europskoj uni (Maastricht, 1992.) i Konsolidirani tekst Ugovora o
funkcioniranju Europske une (Rim, 1957.), Zagreb/Split: HAZU
Lbbe, H. (1995.), Veliki i mali svijet. Regionalizam kao europski
pokret, u: Milardovi, Anelko (ur.), Regionalizam kao europski izazov, Osijek:
Pan liber: 34-49.
Maldini, P. (2013.), The Nation-State and Global Surroundings: The
149
Issue of Sovereignty, Studia Politica Slovaca (6) 2: 5-23.

Mareti, G. (2007.), Upravljanje ljudskim potencijalima u javnoj
upravi, Zagreb: Drutveno veleuilite u Zagrebu
Milardovi, A. (2006.), Politike stranke u doba tranzicije i globalizacije,
Zagreb: Centar za politoloka istraivanja
MRRFEU: Dokumenti o provedi kohezijske politike Ministarstva
regionalnoga razvoja i fondova Europske unije. Izvor: http://www.mrrfeu.hr/
default.aspx?id=792 (pristup: 31. oujak 2014.)
Nacrt prijedloga Zakona o regionalnom razvoju Republike Hrvatske
2013., Ministarstvo regionalnoga razvoja i fondova Europske unije Republike
Hrvatske. Izvor: http://www.mrrfeu.hr/default.aspx?id=1674 (pristup: 1. travnja
2014.)
Peri, B. (1994.), Drava i pravni sustav, Zagreb: Informator
Pinder, S. O. (2011.), The Nation State in the Era of Globalization: Some
Challenges, International Journal of Humanities and Social Science, (1) 2: 139148.
Robertson, R. (1992.), Globalization: Social Theory and Global Culture,
London: Sage Publications
Robertson, R. (1994.), Globalisation or glocalisation?, Journal of
International Communication, (1) 1: 33-52.
Rogi, V. (1963.), Geografski koncept regije, Geografski glasnik, (25)
Rogi, I. (1995.), Hrvatska i njezine regije, u: Milardovi, Anelko (ur.),
Regionalizam kao europski izazov, Osijek: Pan liber: 66-80.
Rokkan, S., Urwin, D. W. (1983.), Economy, Territory, Identity: Politics
of West European Peripheries, London: Sage
Sallie, S. S. (2001.), Capitalist Globalization and Liberal
Democratization in Third World: A Cross-National Study, International Third
World Studies Journal and Review, 12: 33-41.
Scholte, J. A. (2000.), Globalization: A Critical Introduction, London:
Palgrave Macmillan
Stiglitz, J. (2004.), Globalizacija i dvojbe koje izaziva, Zagreb: Algoritam
Sturm, R. (1995.), Regija, u: Milardovi, Anelko (ur.), Regionalizam
kao europski izazov, Osijek: Pan liber: 11-13.
anti, N. (2013.), Ljepotica i zvijer Mali kompendij hrvatskog
regionalizma, Zagreb: Jesenski i Turk
tifani, M. (1996.), Drutveno-prostorna identifikacija, regija i
150
regionalizam, Revija za sociologiju, (27), 1/2: 53-60.

Teune, H. (1992.), Multiple group loyalities and the security of political
communities, u: Mlinar, Zdravko (ur.), Globalization and territorial identities,
Aldershot: Avebury, 105-114.
Tropina Godec, . (2009.), Pribliavanje Europskoj uniji i regionalna
politika u Hrvatskoj Hrvatska javna uprava, (9) 1: 51-67.
Trpin, G., Grafenauer, B. (2002.), Neka pitanja decentralizacije u
Sloveniji, Hrvatska javna uprava, (4), 1: 47-68.
Vukadinovi, R. (1998.), Meunarodni politiki odnosi, Zagreb: Barbat
151
Pero Maldini, Ph. D.

Associate Professor
E-mail: pero.maldini@unidu.hrr
THE POLITICAL AND ADMINISTRATIVE

ASPECTS OF THE REGION: REGIONALISM,
REGIONALIZATION AND REGIONAL POLITICS
Abstract
This chapter addresses the regions political aspects of the modern society,
mainly the phenomenon of regionalism, the meaning of which is being
substantially redefined in the conditions of the globalization processes,
as well as the regional politics and the process of regionalisation in the
context of the European Union and the current regional redefinition of
the Republic of Croatia. The regionalism is primarily analysed at its
micro-level, covering the scope of the pre-modern notion of heritage and
political particularism, through the oppositional anti-centralistic political
activity within the modern nation state, to the post-modern expression
of the sub-national identity and the post-materialistic requirements for
a greater degree of democracy, administrative rationality and quality of
life. The regionalism is analysed on the macro-level as well, as a form of
regional connection of states in the system of the international politics.
The analysis of the regional politics is present as well, with the analysis of
the regionalisation within the European Union being the most important
issue, as it represents the process of establishing administrative and/or
political units on the sub-state level, which implies decentralization and
the application of the principle of subsidiarity as well as the principle
of simultaneous socio-economic development. In that context, the socio-political aspects of the regionalism as well as the current process of
regionalization in Croatia are explored, followed by identification of
developmental possibilities and the deficit quantities of regional politics.
The analysis of the said aspects functions as means of understanding
the meanings and recognizing the characteristics of regionalism as
well as means of political, cultural and historical, and socio-economic
contextualization of the regionalism. This analysis represents the
152
precondition for the rational deliberation of the regional development

issues.
Keywords: region, regionalism, regionalization, regional politics,
decentralization, nation state, globalization, European Union.
JEL classification: F60, F68, R58
153
Dr. sc. Zrinka Rude, dipl. ing. arh.

Docentica
Odjel za ekonomiju i poslovnu ekonomiju
E-mail: zrudez@unidu.hr
Jure Mari, prof.

Opina upa dubrovaka
E-mail: jure.maric@zupa-dubrovacka.hr
PROSTORNO PLANIRANJE U FUNKCIJI

ODRIVOG RAZVOJA TURIZMA
DUBROVAKO-NERETVANSKE UPANIJE
UDK / UDC: 711.2 : 338.48 (497 5-35 Dubrovnik)
JEL klasifikacija / JEL classification: L83, Q56
28, 2014
Saetak
Neovisno o tome promatra li se kao pojava ili kao djelatnost, turizam se uz
obiljeje glavne gospodarske grane istie i kao najvei potroa prostora.
To potvruju znaajne povrine zona turistike namjene u usporedbi s
ukupnom povrinom graevinskog podruja naselja/upanije, a turizam sa
svojim izravnim i neizravnim uincima ve od 60-ih godina prolog stoljea
postaje glavni imbenik u funkcionalnoj, socio-ekonomskoj, fizonomskoj
i okolinoj transformaciji litoralnog pojasa Dubrovako-neretvanske
upanije, izrazito osjetljivog prostora izloenog najveim demografskim i
graditeljskim pritiscima.
Nekontrolirano irenje graevinskih podruja bez osiguravanja prometne
i komunalne infrastrukture te nesklad s vlastitim ambicioznim turistikim
oekivanjima u veini turistikih sredita generira kaotino stanje, a
istovremeno se uz velik broj neobnovljenih turistikih zona jo uvijek
pokuava rezervirati prostor za nove zone, naalost bez kvalitetne
155
demografske analize ireg prostora kao osnove razvoja. Sve to pokazuje

da planovi uz gubitak/nedostatak interdisciplinarnog pristupa u izradbi
najee samo iskazuju irenje graevinskog podruja, a njihovu stvarnu
vrijednost teko je analizirati zbog estih izmjena legislative i nepostojanja
metodologije.
Definiranjem prostora kao najvanijeg resursa, proizvoda s izraenom
vrijednou (socijalnom, ekolokom, kulturnom, ekonomskom) kako je to
ve i uinjeno kroz strateke dokumente EU (posebno TA 2020 i ESPON),
plansko odreivanje njegove namjene zapravo je nain upravljanja koje
bi uz stvaranje novih vrijednosti za cilj trebalo imati i odrivost.
Dosadanja istraivanja upozoravaju da nedostatak metodologije
i formalistiki postavljen zakonodavni okvir u izradbi prostorno-planske dokumentacije, a uz nepotovanje osnovnih planerskih kriterija
(posebno usmjerenost na javni interes) i neselektivnu legalizaciju
izrazito negativno utjeu na prostorni i gospodarski razvoj Dubrovako-neretvanske upanije. Stoga je cilj rada upozoriti na neizostavnu
ulogu prostornog planiranja u kreiranju odrivog turistikog razvoja s
istodobnim i ravnomjernim razvojem sva tri sastavna elementa odrivosti
(ekoloki, ekonomski i drutveni) te u stvaranju podloge za laku
diverzifikaciju turistike ponude.
Kljune rijei: Dubrovako-neretvanska upanija, prostorno planiranje,
odrivi razvoj, turizam.
156
Rude, Z., Mari, J.: Prostorno planiranje u funkciji odrivog razvoja...
UVOD
Izvjee o stanju u prostoru RH 2008. 2012. upozorava kako su
prostorno i urbanistiko planiranje sve manje rezultat kreativnog procesa kojim
se oblikuje ambijentalna i prostorna vrijednost, kako su temeljni urbanistiki
kriteriji nestali ili su se deformirali u svojoj znanstvenoj osnovi i odrivoj primjeni.
Glavni je kriterij postao mehanizam odreivanja graevinskog podruja, a bez
usmjerenosti prema javnom (opem) interesu.
To je posebno evidentno u zonama turistike namjene koje zauzimaju
znatnu povrinu prema ukupnoj povrini graevinskog podruja naselja/upanije
i znaajan je imbenik u transformaciji litoralnog pojasa najboljeg indikatora
naznaenih problema s obzirom na to da se radi o najatraktivnijem, pa time i
najosjetljivijem prostoru izloenome najveim demografskim i graditeljskim
pritiscima.
Jedno od takvih podruja je i prostor Dubrovako-neretvanske upanije,
gdje su razliiti prirodni, drutveni i gospodarski procesi svojim meusobnim
odnosima oblikovali doista specifino podruje razliito nazivano u pojedinim
razdobljima svoga razvoja, ovisno je li rije o povijesnoj (vernakularnoj), uvjetno-homogenoj, nodalno-funkcionalnoj ili upravno-politikoj regionalizaciji.
Ue podruje istraivanja zanimljivo je i zbog mogunosti prouavanja
povijesnog kontinuiteta prostornog planiranja, od srednjovjekovnih gradskih
statuta, Projekta Juni Jadran, prostornih planova bivih opina do suvremenih
procesa prostornoga i urbanistikog planiranja u 21. stoljeu.
ODRIVI RAZVOJ U LITORALNOM POJASU

Unutar obalnoga podruja odvija se vrlo zahtjevan proces u meuodnosu
ouvanja prirodnih obiljeja i vrijednosti te njegova iskoritavanja u gospodarske
svrhe, ponajprije za turizam. U vezi s tim, osnovni zadatak prostornom planiranju
turistikih podruja jest uspostava ravnotee svih elemenata presudnih za razvoj
turizma, a da se pritom zatite prirodna i kulturna obiljeja na kojima se on
temelji, pri emu su instrumenti provoenja prostorni planovi, (Mrak-Tarita,
2010.).
Svjetska turistika organizacija UN-a UNWTO, u skladu s osnovnim
konceptom odrivosti, odrivi turizam definira kao turizam koji zadovoljava
potrebe turista i receptivnih regija u sadanjosti uz ouvanje i unaprjeenje
mogunosti za budunost, pri emu se jasno izdvajaju tri glavna naela odrivog
razvoja: drutvenu, ekoloku i ekonomsku odrivost. Sukladno tome i odrivi
turizam podrazumijeva istovremeno i uravnoteeno potovanje sva tri naela,
razumijevanje potreba i naina ivota lokalne zajednice, ouvanje prirodne i
kulturne osnove te razuman povrat uloenih sredstava.
157
Problem se pojavljuje kada jedno naelo postane vanije od ostalih

pa se time narui postojea ravnotea, ime se automatizmom dovodi u pitanje
upravo toliko zagovarani odrivi razvoj. U veini primjera to se dogaa kada
drutvena i ekoloka odrivost postanu smetnja planiranom ekonomskom
razvoju, a najea je intenzivna eksploatacija obalnog podruja voena samo
ekonomskim naelom dovodei do boljih ekonomskih pokazatelja u kraem
roku, ali se istovremeno i nepovratno unitavaju prirodni resursi i ugroava
drutvena i ekoloka ravnotea.
Takav bi proces u srednjem i dugom roku mogao poluiti uinak
bumeranga pa se time tetno djelovati na ekonomsku odrivost zbog naruene
konkurentnosti na meunarodnom tritu zbog umanjene atraktivnosti destinacije
(Koi, Mikuli, 2011.).
Kako je turizam i danas najvaniji segment u hrvatskom gospodarstvu
s vie od 25% ukupnog doprinosa BDP-u i vie od 28% ukupno zaposlenih u
sektoru, jasno je izraena potreba za sustavnim praenjem odrivosti turizma jer se
u protivnome moe dogoditi da se kratkoronim mjerama i neplanskim razvojem
on pretvori u prijetnju i ogranienje ukupnom gospodarskom rastu i razvoju.
Uznapredovala divlja gradnja unutar obalnog podruja dovela je do
potrebe za ubrzanom izradbom prostornoplanske dokumentacije, ali za kljune
ulazne podatke naalost nije bila zaduena struka pa se turistiki prostor nije
valorizirao sukladno svjetskim standardima konkurentnosti turistike industrije,
ve su se okviri za turistiki razvoj utvrivali prostornoplanskom regulacijom
resornog ministarstva, esto razliito od norma i standarda izvedenih iz prakse te
iz analiza oglednih primjera.
Rezervacija i eksploatacija prostora u priobalnom pojasu dijelom
su regulirani donoenjem Uredbe o zatiti zatienog obalnog podruja mora
(2007. godine ugraena u Zakon o prostornom ureenju i gradnji) ali je postalo
jo jasnije da se na razini lokalne samouprave ne vodi kvalitetna komunalna,
zemljina i prostorna politika kojom bi se titile socijalne, kulturne, ekonomske
i ekoloke vrijednosti prostora pa se prostornoplanska dokumentacija esto
svodi na odreivanje graevinskog zemljita bez kvalitetne razrade prometne i
komunalne infrastrukture.
Analizirajui prostor Dubrovako-neretvanske upanije i mogunosti
diverzifikacije turistike ponude ponajprije zbog specifinoga geografskog
poloaja, prirodnim danostima prostora i kulturno-povijesnoj batini kao
najodriviji se pokazuje tzv. integralni model turistikog razvoja, karakteristian
za prostore destinacija koje integriraju turistiku ponudu u vlastiti kulturni i
prirodni proizvod i time turizam postaje dio svakodnevnog ivota tih destinacija.
Taj model potvruje i Strategija razvoja turizma Dubrovako-neretvanske upanije 2012. 2020., dovrena 2013. Godine, kojom se prostor
upanije turistiki organizira u est klastera (Dubrovnik, Peljeac, Neretva,
Korula, Lastovo i Mljet), pa se uz detaljnu analizu postojeeg stanja i
158
klasificiranje mogunosti svakoga pojedinog klastera, kao kljuni investicijski

projekti istiu:
1. aktivacija imovine u upi dubrovakoj i Dubrovniku (stavljanje u
pogon neaktivirane imovine hotela u Platu, Mlinima, Srebrenom,
Kuparima i gradu Dubrovniku),
2. kongresni centar (kongresno-izlobeni centar u upi dubrovakoj),
3. resort Mljet (ECO turistiko naselje srednje do visoke kategorije, uz
mogunost obrazovnih programa i ekoloki orijentiranih aktivnosti),
4. Marina Lastovo (marina s uslugama stacionara i tranzita, 150
vezova),
5. Golf Dubrovnik (golf-projekt 18 rupa, s novim smjetajnim
kompleksom, dva igralita, 1 200 postelja),
6. Marina Peljeac (na poluotoku Peljecu, pogodna za istraivanje
poluotoka, gastronomije i vina, 100 vezova),
7. Marina Korula (na ulazu u junojadranski akvatorij; tranzitna luka
na jedrenjima du jadranske obale, 250 vezova),
8. Marina Mljet (tranzitna luka na jedrenjima du jadranske obale i
junim Jadranom, nautika vrata NP Mljet, 150 vezova).
Strategijom su tono definirane mogunosti razvoja s obzirom na
postojee stanje, ali i glavni nedostaci koji se odnose na pratee sadraje i problem
pruanja usluga u nautikom turizmu, jo uvijek najpropulzivnijoj grani turizma.
KONTINUITET PROSTORNOG PLANIRANJA

NA PODRUJU DUBROVAKO-NERETVANSKE
UPANIJE
Neovisno o poecima slubenog prostornog planiranja 1960-ih

godina, za razumijevanje kontinuiteta o prostornoplanskim aktivnostima na ovom
podruju, nezaobilazan je izvor Dubrovaki statut (1272. godine), koji svjedoi o
planskoj izgradnji ovog dijela jadranske obale u dugom povijesnom razdoblju, a
za ire podruje istraivanja izrazito je bitan Regionalni prostorni plan Junog
Jadrana (1964. 1968.), tzv. Projekt Juni Jadran kojemu se temeljna doktrina
temeljila na procesima litoralizacije.
Neodriva znaajka Plana bio je kriterij (jedini) za planiranje turistike
djelatnosti, tj. pogodnost obale za turistiku eksploataciju, to je proizvelo
brojku od moguih 900 000 turistikih korisnika istodobno (vrno optereenje)
i bio je uzrokom zauzimanja prostora i gradnju predimenzioniranih turistikih
kapaciteta. Istovremeno je demografska slika ocijenjena povoljnom, bez potrebe
za uvozom radne snage, to je s obzirom na migracijske tokove koji su uslijedili i
159
vanu injenicu da Jadranska orijentacija, eli li poivati na zdravoj koncepciji,

znai planirati ne maksimalno, nego racionalno iskoritenje potencijala jadranske
regije do njezinih, za razdoblje planiranja, graninih mogunosti. Pritom, one
nisu samo odreene prostornim nego i drugim mogunostima meu kojima
veoma veliko znaenje imaju i socijalno-demografske (Marinovi-Uzelac, 2001.)
ro je bilo posebno zanimljivo.
Slika 1.
Raspored radnih mjesta 1990. godine (Generalni plan Dubrovnika, 1969.)
Kao pilot-plan iz projekta Juni Jadran izraen je 1969. godine Generalni

plan Dubrovnika. Plan sagledava razvoj uskog priobalnog prostora od Brseina
na zapadu do ilipa na istoku ukljuujui otoke Koloep i Lopud za plansko
razdoblje do 1990. godine, a u sklopu plana izraen je i do tada najcjelovitiji
pregled graditeljskog naslijea regije.
Uz porast broja stanovnika sa 36 000 na 80 000 planiran je bio i rast
u turizmu, proizvodnoj djelatnosti te servisnim aktivnosti. Na prostoru upe
dubrovake planirano je 30 000 stanovnika, vie od 8000 radnih mjesta (ukupan
broj stanovnika opine upa dubrovaka prema popisu 2011. godine bio je 8
331.), gradnja tri osnovne i tri srednje kole, a prostor dananjeg naselja Mokoica
oznaen je kao rezervna stambena zona iako se radi o uvjetno stabilnom terenu za
graenje.
Prostorni plan Opine Dubrovnik (1986.) obuhvatio je podruje bive
Opine Dubrovnik, i s obzirom na prostor Dubrovako-neretvanske upanije
nije ukljuivao otoke Korulu i Lastovo, zapadni dio poluotoka Peljeca i donjo-neretvanski kraj. Pri analizi plana treba istaknuti da je izraen u okruenju
jedinstvenoga dravnog prostora bive Jugoslavije, planske ekonomije,
drutvenog vlasnitva, pod velikim pritiskom mehanikog rasta broja stanovnika
praenoga porastom nelegalne gradnje, te pod pritiskom razvoja hotelsko160
-turistikih organizacija i turizma kao glavne djelatnosti.

Nakon Opine Lastovo 1979. godine i tadanje Opine Dubrovnik 1986.
godine, na podruju dananje Dubrovako-neretvanske upanije doneseni su i
prostorni planovi Opina Ploe (Kardeljevo), Metkovi, Korula i 1987. godine
Prostorni plan Nacionalnog parka Mljet. Donoenjem prostornih planova stvoreni
su uvjeti za izradbu provedbenih urbanistikih planova (PUP) na podruju
tadanjih opina.
Promjenom drutvenog ureenja, novom administrativnom podjelom i
legislativom poinje novo razdoblje u izradbi prostorno planske dokumentacije.
Glavni dokument prostornog ureenja podrune (regionalne) razine postaje
upanijski prostorni plan, pa se Prostorni plan Dubrovako-neretvanske upanije
donesen 2003. godine. Izradio ga je upanijski Zavod za prostorno ureenje, i
za potrebe Plana izraeno je vie znanstvenih i strunih studija koje su u njega
ugraene. Nakon izradbe upanijskog plana uslijedila je serija novih stratekih i
provedbenih prostorno planskih dokumenata te njihovih izmjena i dopuna.
ODNOS GREENFIELD I BROWNFIELD

INVESTICIJA
Za uravnoteeni prostorni razvoj, posebno u kontekstu razvoja turistike

ponude, kljuni su pojmovi Greenfield i Brownfield-investicija. S obzirom
na postojee stanje i mogunosti razvoja, Brownfield-investicije uz postojee
planove za razvoj pokazuje se kljunom za planiranje odrivog razvoja na
prostoru Dubrovako-neretvanske upanije.
Greenfield je, samo po sebi razumljivo, investicija koja pokree razvoj
na prethodno neureenom podruju, dok se prema CABERNET definiciji (Land
Quality Management Group, 2007.) Brownfield-lokacije nalaze u ve razvijenim
urbanim podrujima, a radi se zaputenim ili u potpunosti neiskoritenim
zemljitima, naputenim industrijskim i trgovakim objektima, lokacijama koje
imaju probleme sa oneienjem, dakle uglavnom lokacijama koje zahtijevaju
intervenciju da bi ih se ponovno osposobile.
Brownfield-investicija je zapravo ulaganje u prostor postojee izgradnje
koja je zbog odreenih gospodarskih kretanja ili drugih imbenika postala
nerentabilna pa je za sobom ostavila zaputenu infrastrukturu industrijsku,
trgovaku, vojnu, turistiku, prometnu. Ono to treba naglasiti jest da ovakvo
ulaganje za sobom povlai urbanu obnovu i revitalizaciju ireg prostora
predmetne zone.
Postavlja se pitanje je li mogue evidentnu potrebu za poveanjem
smjetajnih kapaciteta zadovoljiti revitalizacijom i prenamjenom postojeih lokacija
(Brownfield-investicije) umjesto planiranjem novih zona (Greenfield-investicije) u
kojima se uz kratkoroni utjecaj zbog poveanog opsega gradnje takve investicije
161
uglavnom potvrdi glavni motiv u obliku profita ostvarenog preprodajom zemljita

koje je kao negradivo kupljeno po izrazito niskim cijenama.
Ovu tezu, posebno kada se govori o podruju Dubrovako-neretvanske
upanije, dodatno potvruju povrine ve izgraenog podruja zauzetog trenutno
zaputenim vojnim, turistikim, industrijskim i drugim kompleksima, pa ak i
u funkcionalnim turistikim zonama uglavnom postoji mogunost poveanja
kapaciteta i usluga odreena postojeom prostorno planskom dokumentacijom.
ANALIZA VAEIH PROSTORNO PLANSKIH

POKAZATELJA POVEZANIH SA ZONAMA
TURISTIKE NAMJENE NA PODRUJU
Analizom prostornih planova sedam jadranskih upanija unutar
zatienog obalnog pojasa (ZOP), utvreno je da su izvan naselja (izdvojena
graevinska podruja izvan naselja ugostiteljsko-turistike i sportske namjene)
planirane 603 zone, od ega se vie od 70% njih odnosi na neizgraena podruja
(Greenfield-investicije)
Turistike zone unutar ZOP-a u sedam jadranskih upanija
UPANIJA
Dubrovako-neretvanska
Splitsko-dalmatinska
ibensko-kninska
Tablica 1.
POVRINA
(ha)
KAPACITET
(postelja)
GUSTOA
(postelja/ha)
647,32
51 348
80
1 188,77
71 270
60
606,7
49 000
80
66
Zadarska
2 015
132 730
Liko-senjska
289,5
23 090
80
Primorsko-goranska
1 393
103 220
74
Istarska
3 650,4
211 907
58
UKUPNO
9 790,69
642 565
66
Izvor: Mari, 2012.

Detaljnijom razradom prostorno planskih pokazatelja na temelju
postojeeg prostornog plana Dubrovako-neretvanske upanije (Slubeni glasnik
Dubrovako-neretvanske upanije 6/03, 3/05, 3/06, 7/10, 4/12, 9/13) u dijelu koji
se odnosi na turistike zone izvan naselja vidljivo je da se od 67 planiranih zona
14 (20%) vodi kao postojee zone dok su 53 zone (79%) planirane za gradnju.
Od 14 zona koje se vode kao postojee etiri jo uvijek nisu u funkciji
od srpsko-crnogorske agresije na RH 1991. godine, to znai da je u naravi samo
deset postojeih zona, tj. manje od 15% ukupnog njihova broja.
162
Tablica 2.
Turistike zone unutar ZOP-a Dubrovako-neretvanske upanije
Veliina
zone
(ha)
Broj
zona
Obuhvaa pojas
100 m od morske
Udio zona
linije
u ukupnom
% od
broju zona
ukupnog
(%)
Broj
broja
zona
Povrina
(ha)
Kapacitet
(postelja)
Gustoa
(postelja
/ ha)
<4
15
22,4
12
17,9
24,92
2 480
99,5
4 -10
21
31,3
19
28,4
122,50
10 060
82,1
10 -15
18
26,9
13
19,3
200,80
17 260
85,9
15 - 20
8,9
6,0
91,00
6 650
73,8
20 - 30
6,0
6,0
101,10
7 698
76,1
30 - 40
3,0
3,0
67,00
3 700
55,2
> 40
1,5
1,5
40,00
3 500
87,5
UKUPNO
67
100
55
82,1
647,32
51 348
79,3
Izvor: Mari, 2012.

Od 67 zona vie od njih 20% (15 zona) planirano je u obuhvatu manjemu
od etiri hektara, to je vaan pokazatelj injenice da se planiranjem izdvojenih
turistikih predjela izvan naselja manjih od etiri ha prekomjerno troi prostor,
gospodarski je neracionalno za turistiko koritenje, dovodi u pitanje naelo
zatite obalnoga podruja i u suprotnosti je s temeljnim postavkama Strategije
prostornog ureenja. Povrina od 4 ha proizlazi iz zakonske obveze da na jednom
hektaru moe biti najvie 120 postelja, a praksa pokazuje da je za gospodarsku
isplativost izdvojene zone potrebno imati najmanje 500 postelja.
Zona Kupari IV
163
Slika. 2.
Takoer, uz podatak da je vie od 80% turistikih zona planirano uz samu

obalu (obuhvaaju pojas 100 m od obalne crte) treba naglasiti zakonsku obvezu
primjene ograniavajuih uvjeta gradnje u ZOP-u. Tako se smjetajna graevina
planira izvan pojasa najmanje 100 m od obalne crte, a u pojasu 70 m od obalne
crte mogue je planirati pratee turistike sadraje kojima je funkcija neposredno
povezana uz plau (uz uvjet da se osigura javni pristup obali). Zbog toga jasna
je potreba preispitivanja kapaciteta odreenih na osnovu cijele povrine zone i
preispitivanje kvantifikacijskih pokazatelja za njezinu realizaciju.
To se moe predoiti na primjeru planirane zone ugostiteljsko-turistike
namjene Kupari IV (opina upa dubrovaka), gdje nakon preklapanja zona 70 i
100 m od obalne crte na cjelokupnu povrinu zone od oko 12 ha preostaje tek oko
5,5 ha za gradnju smjetajnih kapaciteta (800 postelja) i pratee infrastrukture, uz
nagib terena od 33%.
Uz sve spomenute imbenike u kompleksnom postupku planiranja
turistikih zona najvanije je ipak odreivati kapacitet tj. broj postelja unutar
odreene zone jer to za sobom uzrono-posljedino vue velik broj pojava koje se
odnose na funkcioniranje lokalne uprave i ivot domaeg stanovnitva. to treba
analizirati prije planiranja kapaciteta zone, a ne posljedice sanirati nakon realizacije.
Uz planiranje i dimenzioniranje dodatnih kapaciteta prometne i
komunalne infrastrukture (vodoopskrba, odvodnja, opskrbe el. energijom i
sl.) najvaniji su ipak demografski aspekti, a obzirom na prihvaenu strategiju
visoke vrijednosti (0,5 do 1,5 turista po stanovniku uz tolerantna odstupanja) to
ukljuuje i visoku kvalitetu smjetaja a ne smije se zanemariti ni broj zaposlenih
za normalno funkcioniranje zone.
O odnosu izmeu planiranih kapaciteta i potrebnog broja zaposlenih
lokalna uprava mora posebno voditi rauna pri planiranju jer dolazi do poveanih
potreba za smjetajem, uslugama zdravstvene zatite, predkolskog i kolskog
odgoja te uslugama kvartarnih djelatnosti.
Tablica 3.
Standardi zapoljavanja za hotele

Kategorija
Broj zaposlenika
po smjetajnoj
jedinici
Nia
Srednja
Visoka
Vrlo visoka
Deluxe
0,2 0,3
0,3 0,4
0,4 0,6
0,6 0,9
Izvor: Baud-Bovy i Lawson, 1998.

Uz izravno zapoljavanje povezano s kapacitetom treba raunati i na
zaposlene na prateim uslugama (prehrana, sport, rekreacija, kultura, trgovina,
administracija, servisi, tehnika sluba), i to u omjeru od 0,1 zaposlenik po
smjetajnoj jedinici. U hotelima vie kategorije potrebna je uestala i kvalitetnija
usluga hotelskim gostima, to izravno uzrokuje vei broj zaposlenika. Raspon
164
unutar pojedine kategorije uvjetovan je raznolikou ponude, tj. injenicom

da hotel uz smjetaj i osnovne usluge hrane i pia ima i ponudu kongresnih,
rekreativnih ili npr. wellness-usluga.
Obrazovna i kvalifikacijska struktura zaposlenih razlikuje se ovisno o
kategoriji i sadrajima hotela. Zajednika je karakteristika hotelskih objekata
da su u ukupnom broju zaposlenih 10% menaderi/profesionalci, 20-30% su
obueni/kvalificirani, a 60-70% dijelom su obueni/kvalificirani ili se obuavaju
tijekom posla (Baud-Bovy i Lawson, 1998.).
Svi ti pokazatelji potvruju da se za turistike destinacije na prostoru
Dubrovako-neretvanske upanije, ali i veine hrvatskih i slinih mediteranskih
destinacija, kao orijentiri trebaju uzimati prvenstveno socijalno-demografski
parametri koji su u korelaciji sa eljenim profilom destinacije unutar ve
spomenutog integralnog modela turistikog razvoja, a ne samo prostorni.
A to zapravo znai planirati visoku kvalitetu smjetaja turistike destinacije
smanjenjem kapaciteta turistikih zona na raun podizanja kvalitete ponude, to
pokazuje i analiza nekoliko odabranih lokacija na podruju ove upanije.
OPINA UPA DUBROVAKA

upa dubrovaka je 1990. godine imala 13 507 registriranih postelja od
toga 4 875 u hotelima i pansionima, 805 u odmaralitima, 4 930 u kampovima i 2
898 u privatnom smjetaju te vie od 1,1 milijun noenja, to je pad u usporedbi
s 1985. godinom (vie od 1,6 milijuna; smanjenje broja noenja 1985. 1990.
godine vidljivo je na podruju cijele bive Opine Dubrovnik, a posebno na
upskom podruju).
Sukladno prostorno planskoj dokumentaciji na podruju Opine
planirano je gotovo 8 400 postelja, 6 400 postelja u izdvojenim turistikim
zonama i oko 2 000 postelja unutar naselja. Na te brojke jo treba dodati oko 4
000 postelja u privatnom smjetaju ali uvjetno jer e se pravo stanje u sektoru
privatnog smjetaja pokazati tek nakon dovretka postupanja s nezakonito
izgraenim zgradama, tzv. legalizacije (nakon to se kategoriziraju svi koji su
se i dosada bavili iznajmljivanjem).
S obzirom na ukupan broj stanovnika opine upa dubrovaka (8 331
prema popisu 2011. godine) i broj planiranih postelja, postavlja se pitanje koja
je predviena razina usluge i pitanje osiguravanja radne snage potrebne za te
kapacitete. Planiranih 8 400 postelja vie razine smjetaja zahtijeva od 3 000
do 4 000 zaposlenih uz oko 500 ljudi na prateim uslugama (prehrana, sport,
rekreacija, kultura, trgovina, administracija, servisi, tehnika sluba).
Povezano sa strategijom visoke vrijednosti potrebno je smanjiti
broj postelja, to je Opina upa dubrovaka kroz izmjene prostorno planske
dokumentacije dijelom ve i postigla (smanjenje kapaciteta zone Kupari I. s 2
165
000 na 1 500, Kupari IV. s 1 700 na 800, Plat s 2 000 na 1 500), te preispitati
opravdanost pojedinih planiranih zona kao to su Beterina i Kupari IV.
Odnos lokacije, povrine i kapaciteta, nerijeeni imovinsko pravni
odnosi i analiza odnosa ulaganja u hotelijerstvu na podruju slinih hrvatskih i
mediteranskih podruja pokazuje da nije izgledno skora realizacije spomenutih
zona, a provjera opravdanosti planiranja izdvojenih graevinskih podruja izvan
naselja potvrena je i Zakonom o prostornom ureenju, i to na rok od pet godina.
Realnim smanjenjem od gotovo 2 000 postelja i uvoenjem reda
(prvenstveno kategorizacija) u ponudu privatnih iznajmljivaa, moe se govoriti
o pribliavanju strategiji visoke vrijednosti, tj. odnosu 0,5 do 1,5 turista po
stanovniku.
OPINA DUBROVAKO PRIMORJE

Nerazmjeran odnos planiranog broja postelja i broja stanovnika ima i
opina Dubrovako primorje, koja na 2 170 stanovnika samo u izdvojenim zona
ima planiranih 8 600 postelja, to iznosi 3,96 korisnika po stanovniku i pripada
strategiji niske vrijednosti. U brojke nisu uraunati postojei kapaciteti hotela
Admiral i privatni smjetaj, ime pokazatelji izgledaju jo loiji.
Izraun potrebnog broja zaposlenih uz uporabu nieg koeficijenta (0,6)
pokazuje potrebu za gotovo 2 500 zaposlenih, to u usporedbi s 2 170 stanovnika
ini izrazit demografski problem.
Slika 3.
Planirani projekt Dubrovnik pearl na lokaciji Tri sestrice (opina
Dubrovako primorje)
166
Da bi se dobila prava slika treba napomenuti da je u opini Dubrovako

primorje planirana trenutno najvea Greenfield-investicija ne samo na razini nae
upanije ve i drave. Planirani projekt na lokaciji Tri sestrice, povrine od 40
ha sastoji se od hotelskog kompleksa od sedam hotela, 221 vile, apartmanskog
kompleksa s 500 apartmana, marine s 400 vezova (12 ha), golf-terena sa 27 rupa
(208 ha) i kongresnog centra, ukljuujui kasina, restorane, sportske terene i
shopping ulicu.
S planiranih 3 500 postelja projekt Dubrovaki biser, kao dio
veeg projekta Hrvatski san, uvelike utjee na ve iskazane pokazatelje i na
demografske analize, ali s obzirom na odobrenu prostorno plansku dokumentaciju
(upanijski plan, PPUO, UPU), planirane povrine i kapaciteti uzeti su za
dobivanje opih pokazatelja na razini ove opine.
OPINA STON
Meu jedinicama lokalne samouprave s neodgovarajuim odnosom
izmeu planiranih turistikih kapaciteta i trenutnog broja stanovnika nalazi se
i opina Ston s planiranih 2 150 postelja na 2 407 stanovnika, na raunajui
kapacitete privatnih iznajmljivaa.
Uz nesrazmjer brojanih pokazatelja i upitnost provedbe strategije
visoke vrijednosti podruje opine Ston zanimljivo je i zbog najave jo jedne,
i u dravnim okvirima vee Greenfield-investicije, projekta Duba Stonska, gdje
se na zemljitu povrine od oko 40 ha koje se prostire iznad uvale Bjejevice
u Malostonskom zaljevu predvia ukupni kapacitet do 2 000 postelja s
maksimalnom gustoom od pet postelja na hektar.
Planirane zone trenutno nema u prostorno planskoj dokumentaciji, a
njeno planiranje u izravnom je sukobu sa Zakonom o zatiti prirode (Narodne
novine, 80/13.) u kojem je vidljivo da su posebni rezervati prema vanosti
rangirani odmah iza nacionalnih parkova i da unutar njih ne moe biti nikakvih
(gospodarskih) aktivnosti koje bi ih ugroavale to je ovdje, jasno je, zastupljeno.
iri obuhvat zone unutar koje se planira projekt Duba Stonska
167
Slika 4.
Unato tome, investitor je dobio potporu Opine Ston, koja je od

Dubrovako-neretvanske upanije zatraila uvrtenje turistike zone Duba
Stonska u izmjene i dopune upanijskog plana emu je udovoljeno, a uz to je
pokrenuto i preispitivanje izmjene statusa zatite prirode na kopnenom dijelu
Posebnog rezervata u moru Malostonskog zaljeva i Malog mora. Ti postupci samo
potvruju ve spomenute teze o znaenju i odnosima Brownfield i Breenfieldinvesticija u priobalnom pojasu, a posebno o obrnutom postupku planiranja,
kad se prvo kupi negradivo zemljite po nioj cijeni, a zatim trai uvrtavanje u
prostorno plansku dokumentaciju, ovdje ak i izravno protivno legislativi RH.
Ono to dodatno zabrinjava i deformira postupak planiranja je da
investitori neovisno o stupnju pripremljenosti i mogunosti realizacije u veini
predstavljanja projekata pojedinih zona, pa tako i projekata Tri sestrice i Duba
Stonska naglaavaju aktivaciju radne snage na podruju na kojem se planira zona,
ali i na okolnim podrujima, to, kada se uzmu u obzir demografski ispranjena
podruja opine Dubrovako primorje, Ston i cijelog poluotoka Peljeca, postaje
vrlo upitno pa se osiguravanje radne snage, ali i svih ostalih uzrono-posljedinih
demografskih imbenika, namee kao jedno od najvanijih.
OPINA RAVNO, BIH

Premda je rije o jedinici lokalne uprave koja se nalazi u susjednoj
dravi, problematika turistike zone Ledenica planirane uz samu granicu s RH
na podruju opine upe dubrovake, izrazito je osjetljivo pitanje.
Slika. 5.
Lokacija dijela planirane turistike zone Ledenica u odnosu prema dravnoj
granici RH - BIH
Problematika zapravo pripada domeni meudravne suradnje ili

meudravnog dogovora, ovisno o ishodu i nainu realizacije predmetne zone
koja je Prostornim planom Opine Ravno planirana uz naselje Ivanicu na povrini
od 14,5 km2, a usporedbe radi treba napomenuti da je povrina cijele opine upa
168
dubrovaka 22,4 km2.

Unutar zone ukupnog kapaciteta od 5 500 postelja planirani su objekti za
odmor, manji apartmanski objekti, manji hoteli, vei hoteli, kampovi, golf-teren
s 18 rupa, a planirane potrebe potronje vode (koje nema) zajedno s naseljem
Ivanicom iznose 7 300 m3/dan, tj. 85 l/h.
Osim problema s osiguravanjem pitke vode puno vei je nain rjeavanja
odvodnje oborinskih i otpadnih voda, a geografski poloaj, povrina, kapacitet,
infrastrukturne potrebe i blizina planirane zone granici s RH, dakle opini upa
dubrovaka zapravo podrazumijevaju zajedniku, meudravnu (meuopinsku)
suradnju oko rjeavanja infrastrukturnih problema i zatite dravnih interesa,
to se u ovim okolnostima posebno odnosi na ekoloku komponentu ivota
stanovnika opine upa dubrovaka, a dijelom i Grada Dubrovnika.
ZAKLJUAK
Najvei intenzitet gradnje unutar obalnog pojasa pa meu ostalim i
smjetajnih kapaciteta namijenjenih turizmu biljei se od 60-ih od 90-ih godina
20. stoljea, a dva glavna preduvjeta bila su otvoriti granice stranim turistima i
gradnja Jadranske magistrale (dovrena 1965.) Do tog razdoblja zauzeto je bilo
oko 120 150 km morske obalne linije, a u tom razdoblju urbanizirana podruja
zauzimaju jo oko 700 km obalne linije. Najintenzivnije razdoblje izgradnje
odvijao se od 1965. do 1975. godine, kada je izgraeno 70% svih smjetajnih
jedinica kojima je Hrvatska raspolagala 1990. godine.
Prema prostornim planovima do 2004. godine, kada je donesena Uredba
o zatiti zatienoga obalnog podruja mora (2007. godine ugraena u Zakon o
prostornom ureenju i gradnji), bilo je planirano daljnje irenje gradova i naselja
uzdu obale za jo oko 800 km.
Unato svemu, obalno podruje upanije, ali i itava hrvatska jadranska
obala, jo uvijek pripadaju u najouvanije prostore Mediterana, to naalost nije
posljedica planiranja jer su na ouvanje prostora vie djelovali loa prometna
povezanost, uvjetna izoliranost i (pre)komplicirana birokracija.
U postupku izradbe i donoenja planova zbog formalistikog pristupa i
nepostojanja kvalitetne metodologije, dolazi do deformacije i kriterija i ciljeva,
te gubitka i strunog i znanstvenog pristupa najvanijem resursu, prostoru, pa
se uz velik broj neobnovljenih turistikih zona jo uvijek pokuava rezervirati
prostor za nove zone, bez kvalitetne demografske analize ireg prostora kao
osnove razvoja. Meutim, uz odnos trenutne demografske situacije i kapaciteta
planiranih zona glavno pitanje koje se namee je nain osiguravanja potrebne
radne snage za sve planirane kapacitete uz ve postojeu sezonsku potranja za
radnom snagom na irem podruju.
Kada se govori o odrivom razvoju turizma i injenici da se planiranje
169
svih gospodarskih sadraja i djelatnosti koje aktivno sudjeluju u oblikovanju

turistike ponude odreenog podruja provodi prostornim i urbanistikim
planovima, potrebno je interdisciplinarno razraditi strategije/modele i mogue
scenarije te najprihvatljivije (najodrivije) ugraditi u predmetni plan jer on tek
tada doista postaje temeljnim dokumentom za odrivi razvoj odreenog podruja.
Automatski e se arite prebaciti na maksimalno iskoritavanje
Brownfield-lokacija, struno promiljanje opravdanosti eventualnih Greenfieldinvesticija, a rezultat e biti irenje ponude prateih sadraja, poveanje kapaciteta
u sektoru nautikog turizma, poticanje agroturizma, a time i porast broja noenja
i poveanje postotka popunjenosti.
LITERATURA
Baud-Bovy, M., Lawson, F. (1998.), Tourism and Recreation Handbook
of Planning and Design, Architectural Press, London, pp. 286.
Belamari, J. i drugi, (2007.), Pouke batine za gradnju u hrvatskom
priobalju, HGK, Zagreb,
Kobai, A. (2000.), Osamdeset godina organiziranog turizma u upi
dubrovakoj, Zbornik upe dubrovake - Svezak III. (ur. osi S.), Humanitarno
drutvo upe dubrovake, ibaa, 160-188.
Koboevi, ., Miloevi-Pujo, B., Kurtela, . (2012.), Odrivi razvoj i
integrirano upravljanje obalnim podrujem - procesi uspjene zatite obalnog
mora, Nae more, 59 (3-4), 176-178.
Koi, I., Mikuli, J. (2011.), Mogunosti uspostave sustava pokazatelja
za ocjenu i praenje odrivosti turizma u Hrvatskoj, Privredna kretanja i
ekonomska politika, 127, 57-80.
Kranjevi, J., (2012.), Prostorno planiranje turizma/stanje i posljedice,
Meunarodni znanstveni skup Promiljanje urbanizma: zbornik radova (ur. Kara
Z.), 19. svibnja 2012., Arhitektonski fakultet Sveuilita u Zagrebu, Zagreb, 127130.
LaGro, J. A., (2013.), Site analysis: informing context-sensitive and
sustainable site planning and design, Wiley&Sons, Hoboken, New Yersey, pp.
365.
Maga, D., (1999.), Suvremeni problemi prostornog razvoja Hrvatske,
Zbornik radova II. hrvatskog geografskog kongresa, Hrvatsko geografsko
drutvo, Zagreb, 305-316.
Maga, D., Lonari, R. (2006.), Litoralizacija i prostorno planske vizije
hrvatskih priobalnih sredita, Zbornik radova Akademik Josip Rogli i njegovo
djelo, Split, Zadar, Zagreb, 245-268.
170
Marinovi-Uzelac, A. (2001.), Prostorno planiranje, Dom i Svijet,

Zagreb, pp. 548.
Mari, J. (2009.), Prostorno planiranje u Dubrovako-neretvanskoj
upaniji, Geoadria, 14 (2009.), 87-140.
Mari, J., Rude, Z., urovi Ruso L., (2012.), Gdje je nestao urbanizam-primjena urbanistikih kriterija u litoralnom pojasu, Meunarodni znanstveni
skup Promiljanje urbanizma: zbornik radova (ur. Kara Z.), 19. svibnja 2012.,
Arhitektonski fakultet Sveuilita u Zagrebu, Zagreb, 77-80.
Mari, J. (2012.), Geografski aspekti planiranja zona ugostiteljsko-turistike namjene u litoralnom pojasu, Doktorski studij: Geografske osnove
prostornog planiranja i ureenja - Seminar I, PMF, Zagreb.
Mattioni, V. (2003.), Jadranski projekti, Projekti Junog i Gornjeg
Jadrana 1967.-1972. Urbanistiki institut Hrvatske, Zagreb, pp. 325.
Mrak-Tarita, A. (2010.), Uvjeti planiranja i prostorni pokazatelji
ureenja turistikih predjela Babin Kuk i Solaris, Prostor, 1(39), 136-151.
Mrak-Tarita, A., mit, K., Mra, A., (2012.), Usklaenost odnosa
planiranih turistikih zona i graevinskih podruja naselja na otocima Ugljan,
olta, Bra i Mljet, Meunarodni znanstveni skup Promiljanje urbanizma:
zbornik radova (ur. Kara Z.), 19. svibnja 2012., Arhitektonski fakultet Sveuilita
u Zagrebu, Zagreb, 131-134.
Paunovi, A. (2006.), Osvrt na tehniku i drutvenu infrastrukturu u
kuama/stanovima za odmor, Zbornik radova Kua pokraj mora - povremeno
stanovanje na hrvatskoj obali (ur. Rogi I., Mieti A., Zimmermann R.), Institut
drutvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb, 135-154.
Penner, R., Adams, L., Robson K. A., S. (2013.), Hotel design, Planning
and Development, Routledge, New York, pp. 444.
Rude, Z., Mari, J. (2009.), ACI marina Dubrovnik kao imbenik
urbane transformacije Rijeke dubrovake, Gospodarstvo i okoli, 100, 555-561.
Rude, Z. (2014.), Opa ocjena lokacije turistike zone Duba stonska,
prostorno-planski pogled, Okrugli stol: Turistika izgradnja u malostonskom
zaljevu prirodnom rezervatu u moru, HAZU, Zagreb.
Schmitz, A. et al. (2008.), Resort development, Urban Land Institute,
Washington, pp. 479.
Statut Grada Dubrovnika sastavljen godine 1272., Dravni arhiv u
Dubrovniku, Dubrovnik, 2002., pp. 680.
Steiner, F., Butler, K. (2007.), Planning and urban design standards,
Wiley&Sons, Hoboken, New Yersey, pp. 436.
Generalni plan Dubrovnika, UN - program za razvoj i vlada SFR
Jugoslavije, UI SRH (Zagreb) - SWECO (Stockholm), 1969.
171
Generalni urbanistiki plan Dubrovnika, (Slubeni glasnik Grada

Dubrovnika 10/05, 10/07, 08/12, 03/14)
Izmjene i dopune Prostornog plana Opine Ravno za period od 2007. do
2017. godine, Mostar, 2011.
Izvjee o stanju u prostoru Republike Hrvatske 2008.-2012.,
Ministarstvo graditeljstva i prostornoga ureenja, Zavod za prostorno planiranje,
Zagreb, 2012.
Kriteriji za planiranje turistikih predjela obalnoga podruja mora,
Ministarstvo zatite okolia, prostornog ureenja i graditeljstva, Savjet prostornog
ureenja, Zagreb, 2009.
Prostorni plan razvoja regije Juni jadran, UN - program za razvoj i
vlada SFR Jugoslavije, UI SRH (Zagreb) - SWECO (Stockholm), 1968.
Prostorni plan Dubrovako-neretvanske upanije (Slubeni glasnik
Dubrovako-neretvanske upanije 06/03, 03/05, 03/06, 07/10, 04/12, 09/13)
Prostorni plan ureenja Grada Dubrovnika, (Slubeni glasnik Grada
Dubrovnika 07/05, 10/05, 10/07, 03/14)
Prostorni plan ureenja Opine Dubrovako primorje (Slubeni glasnik
Dubrovako-neretvanske upanije 06/07, 08/11, 09/12, 05/13)
Prostorni plan ureenja Opine Konavle (Slubeni glasnik Opine
Konavle 09/07, 01/08, 06/08, 07/08, 01/09)
Prostorni plan ureenja Opine Ston (Slubeni glasnik Dubrovako-neretvanske upanije 09/10)
Prostorni plan ureenja Opine upa dubrovaka (Slubeni glasnik
Opine upa dubrovaka 06/08, 08/12, 07/13)
Regionalni operativni program Dubrovako-neretvanske upanije
2007.-2013., Zagreb, 2007.
Strategija razvoja turizma Dubrovako-neretvanske upanije 2012.-2020.,
Dubrovnik, 2013.
Strategija razvoja turizma Republike Hrvatske do 2020., Zagreb, 2013.
Territorial Agenda of the European Union 2020., Maarska, 2011.
Urbanistiki plan ureenja Plat (Slubeni glasnik Opine upa
dubrovaka 10/12)
Urbanistiki plan ureenja Srebreno I (Slubeni glasnik Opine upa
dubrovaka 15/12, 27/13)
Urbanistiki plan ureenja Kupari I - Nacrt prijedloga Plana, 2011.
Zakon o prostornom ureenju (Narodne novine 153/13)
172
Zrinka Rude, Ph. D., arch. ing.

Assisant Professor
Department of Economics and Business Economics
E-mail: zrudez@unidu.hr
Jure Mari, prof.

Muncipality of upa dubrovaka
E-mail: jure.maric@zupa-dubrovacka.hr
THE ROLE OF URBAN PLANNING IN SUSTAINABLE

TOURISM DEVELOPMENT
Abstract
Tourism, regardless of its being studied either as a phenomenon or an
activity, is understood not only as the main economic factor, but also as
the greatest space consumer. This is confirmed by the considerable sizes
of areas for tourism use located within the total construction areas of
the communities and the counties. Tourism and tourism-related direct
and indirect effects started taking place not later than in the 1960s, when
this economic activity became the major factor in the functional, socio-economical, physiognomic, and environmental transformation of the
littoral belt of the Dubrovnik-Neretva County, an area very susceptible to
great demographic and construction pressures.
The uncontrolled spreading of construction zones with no viable transport
and municipal infrastructure as well as the lack of harmony in realizing
own ambitious touristic expectations generates a chaotic state in the
majority of the touristic centres. In the same time, with many of the present
touristic zones left not renewed, new space is being reserved for new zones,
regrettably without the quality demographic analysis of the broader space
which is the basis for further development. This points out the loss and
the lack, respectively of interdisciplinary approach to urbanization, which
causes spreading of mere construction area, the real value of which can
be hardly estimated due to changes in legislative taking place often, as
well as due to inexistent methodologies.
Space is the most important resource and a value-form (which may be
social, environmental, cultural, economic), as it has already been defined
173
in the EU strategic documents (especially in TA 2020 and ESPON). The

improvement in planning of the use of space, which in itself represents a
type of management, is not only to produce new values but is to create
sustainability consciousness as well.
Considering the realization of the urban spatial documentation, the current
research performed points out a lack of methodological approach to it as
well as a legislative frame set up formalistically. If one adds to that the
lack of regard for the basic urban criteria especially directed at the public
interest as well as the presence of the unselective so-called legalization,
one arrives at the conclusion that all this affects the spatial and economic
development of the Dubrovnik-Neretva County in a negative sense. As
a consequence, the purpose of this paper is to stress the necessary role
of urban planning in the creation of sustainable tourism development,
which ought to include the simultaneous and equal development of all
three elements (namely the environmental, the economic and the social
element), as well as which ought to create fundamentals for a better
diversified tourism.
Keywords: Dubrovnik-Neretva County, urban planning, sustainable
development, tourism.
JEL classification: L83, Q56
174
Dr. sc. Boo Skoko

Izvanredni profesor
Fakultet politikih znanosti
Sveuilite u Zagrebu
E-mail: bskoko@fpzg.hr
MOGUNOSTI I NAINI JAANJA BRENDA

DUBROVNIKA UZ POMO FILMSKE INDUSTRIJE I
ORGANIZIRANJA DOGAAJA
UDK / UDC: 658 : 338.48 (497 5 Dubrovnik)

338.48 : 791 (497 5 Dubrovnik)
JEL klasifikacija / JEL classification: L82, L83, M37
28, 2014
Saetak
Rad se bavi fenomenom brendiranja destinacija i istrauje naine i
mogunosti jaanja brenda Dubrovnika, kao najpoznatije hrvatske i
jedne od vodeih europskih turistikih destinacija. Uz analizu trenutane
prepoznatljivosti i aduta u privlaenju turista, autor naglasak stavlja
na mogunosti koje prua filmska industrija pa istrauje potencijale u
kreiranju i organiziranju dogaaja. Smatra kako se kvalitetno mogu
iskoristiti filmovi i serije koje se snimaju u Dubrovniku za dodatno
privlaenje pozornosti i filmski inducirani turizam. Meutim, potrebno
je strateko upravljanje tim promotivnim aktivnostima kako bi Dubrovnik
zadrao svoj kulturni i povijesni identitet, a da se pritom ne pretvori u
filmsku kulisu. Autor takoer u kreiranju i organiziranju dogaaja,
koji e privlaiti globalnu pozornost i biti komplementarnim imidem
Dubrovnika, vidi goleme mogunosti u jaanju brenda grada i njegove
okolice.
Kljune rijei: Dubrovnik, brend, promocija, filmski turizam, dogaaji.
175
DUBROVNIK KAO NAJATRAKTIVNIJA HRVATSKA

TURISTIKA DESTINACIJA
Dubrovnik je najpoznatija i najprestinija hrvatska turistika destinacija
i jedan je od vodeih europskih i svjetskih kulturno-povijesnih spomenika, pa
time i atrakcija. Svojom prepoznatljivou svake godine tako privlai stotine
tisua turista i redovito se pojavljuje u izdanjima koja predstavljaju najbolje,
najprestinije i najpoznatije svjetske top-destinacije. O tome svjedoe, meu
ostalim i dva istraivanja.
Za potrebe Glavnog ureda Hrvatske turistike zajednice, 2013.
provedeno je anketno istraivanje na razini Europe u dravama iz kojih dolazi
znatan broj turista (Njemaka, Austrija, Velika Britanija, Italija, Francuska,
Poljska, Rusija, vedska i Norveka) o percepciji Hrvatske i njezine turistike
ponude. Jedno od pitanja odnosilo se i na prepoznatljivost hrvatskih turistikih
destinacija. Istraivanje je pokazalo kako je Dubrovnik najpoznatiji u svim
dravama pokrivenima istraivanjem (38% ispitanika istaknulo je Dubrovnik
kao prvi izbor).1
Tablica br. 1.
Poznatost pojedinih hrvatskih destinacija u Europi (N=5.700)
Dubrovnik
38,0%
Split
27,6%
Istra
26,4%
Dalmacija
25,4%
Zagreb
22,6%
Zadar
12,6%
Plitvice
12,5%
Kvarner
7,6%
Slavonija
7,6%
ibenik
7%
Izvor: Program rada Hrvatske turistike zajednice za 2014.

Turisti i potencijalni turisti takoer su birali eljenu destinaciju u
Hrvatskoj s obzirom na preferencije u pogledu tipa putovanja i odmora (bili su
ponueni: sunce i more, nautika, itinereri/rute, ruralni odmor i kratki posjeti). I u
ovom pitanju, Dubrovnik se pokazao prvim izborom u veini kategorija.
Istraivanje je objavljeno u Programu rada HTZ-a za 2014. godinu.
176
Skoko, B.: Mogunosti i naini jaanja brenda Dubrovnika...
Tablica br. 2.
Top regije/destinacije s obzirom na vrstu i cilj preferiranog tipa putovanja
(prikazane samo regije s vie od 5% udjela) pokazatelji su navedeni ovim
redom: sunce i more, nautika, itinereri/rute, ruralni odmor i kratki posjeti
Izvor: Program rada Hrvatske turistike zajednice za 2014.

Kao to vidimo, Dubrovnik je konkurentan s obzirom na sve vrste
putovanja, dakle na sve turistike proizvode. Turisti ga osobito cijene zbog
njegovih turistikih ruta (upoznavanje grada i okolice) pa ga smatraju idealnom
destinacijom za kratke posjete. Potom je konkurentan kao nautika destinacija i
destinacija za goste koji prvenstveno dolaze zbog sunca i mora. Jedino zaostaje
u ponudi ruralnog turizma, jer oito nije dovoljno razvijen takav oblik ponude
u Dubrovako-neretvanskoj upaniji, i to ondje gdje postoji takva kvalitetna
ponuda (npr. Konavle, dolina Neretve) oito nema povezanosti s brendom
Dubrovnika.
Danijela Juro 2012. istraivala je sliku Dubrovnika u svjetskim
turistikim izdanjima, s posebnim naglaskom na monografije posveene
najpoznatijim svjetskim destinacijama te vodie o Hrvatskoj.2 Generalni dojam
koji je stekla tom analizom je kako Dubrovnik ima imid svjetske top-destinacije.
Kao glavne karakteristike i prednosti istaknute su kulturno i povijesno naslijee
Dubrovake Republike (informacije vezane uz povijest destinacije generalno se
odnose na to razdoblje, a od novije povijesti spominje se Domovinski rat i problemi
restauracije kulturnih znamenitosti). Mnoga od tih izdanja naglaavaju kako se od
1979. grad nalazi pod zatitom UNESCO-a, to smatraju dodatnom preporukom i
jamstvom. Najee je isticana jedinstvenost njegove arhitekture i urbanizma, koja
sadrava elemente gotikoga, renesansnoga i baroknog stila. Naglaena je i uloga
2
Daniela Juro (2012.)., Imid Dubrovnika kao svjetske top destinacije u inozemnim turistikim vodiima i
popularnim izdanjima, Diplomski rad, Fakultet politikih znanosti Sveuilita u Zagrebu (mentor: dr. sc. Boo
Skoko)
177
Dubrovnika u razvoju hrvatskog jezika i knjievnosti, te umjetnosti i znanosti.

Kao vaan imbenik istaknute su i prirodne ljepote dubrovake regije, dok se kao
simboli grada, u kontekstu vizualnog identiteta, navode gradske zidine i krovovi
boje terakote. Dakle, u veini tih izdanja Dubrovnik se prezentira prvenstveno
kao kulturna i povijesna destinacija pa se preporuuje upoznavati se s njegovom
kulturnom i povijesnom batinom etnjom Povijesnom gradskom jezgrom.
Poseban naglasak stavljen je na obilazak gradskih zidina i fortifikacija. Uz
kulturno i povijesno nasljee najee su istaknute prirodne ljepote isto more,
pogodna klima, netaknuta priroda; iz ega je, uz etnju i uivanje u vizurama
grada, kupanje glavna sugerirana aktivnost. Ostale kvalitete dubrovake regije
nedostatno su naglaene. Od najvanijih manifestacija u gradu Dubrovake
ljetne igre preporuene su kao glavni i najprestiniji kulturni dogaaj duge
tradicije, ne samo Dubrovnika, ve i cijele Hrvatske. Uz opu predodbu kako
je Dubrovnik najprepoznatljiviji i najpopularniji hrvatski grad, to jest brend,
istie se kako je znaajna i cruising-destinacija. A u dijelu izdanja stavljen je
i u kontekst elitne i celebrity-destinacije, isticanjem mnogih poznatih osoba
koje su posjetile Dubrovnik. A u jednom vodiu Dubrovnik je apostrofiran i kao
avanturistika destinacija, pa se preporuuje uspinjanje na brdo Sr na magarcu.
Dakle, slika je s jedne strane jedinstvena kad se prikazuje kao jedinstven grad s
bogatom povijeu i kulturnom batinom, a s druge vieslojna kada se izdanja
nastoje obratiti pojedinim ciljanim skupinama. Tako je prikazan prvenstveno kao
kulturna, povijesna, cruising, elitna, celebrity i(li) avanturistika svjetska top-destinacija.
Snimanjem poznate televizijske serije Igra prijestolja proteklih
nekoliko godina, Dubrovnik se u svjetskim medijima sve vie spominje i kao
filmska destinacija. Primjerice, popularni ameriki turistiki magazin Afar u
prilogu 8 razloga za posjet Dubrovniku istakao je Igru Prijestolja kao drugi
razlog. Prvi razlog je etnja dubrovakim zidinama i upoznavanje Povijesne
gradske jezgre. A meu razloge uvrten je i otok Lokrum, takoer jedna od
lokacija snimanja.3 Popularni Lonely Planet, jedan od vodeih turistikih
nakladnika, preporuio je lokacije na kojima je snimana serija.4 Turistike
agencije ve nude turistike obilaske lokacija snimanja, a sama producentska i
glumaka ekipa svojim medijskim istupima dodatno su popularizirali Dubrovnik
kao izvrsnu filmsku lokaciju. Zato se ovaj rad bavi pitanjem kako i kolikoj
snimanje filmova i serija na toj lokaciji dodatno moe ojaati brend Dubrovnika
kao turistike destinacije, te to ga moe uiniti proaktivnim na podruju tzv.
event managementa, kako bi se dodatno privukla i zadrala svjetska pozornost i
imid svjetske top-destinacije. Naime, proteklih godina u Dubrovniku odravane
su neke od najvanijih politikih konferencija, a povremeno smo biljeili i vana
kulturna i zabavna zbivanja.
3
Ameriki Afar donosi osam razloga za posjet Dubrovniku, http://www.dubrovackidnevnik.hr/hr/clanak/americkiafar-donosi-8-razloga-za-posjet-dubrovniku.html, preuzeto: 14. prosinca 2013.
4
http://www.lonelyplanet.com/croatia/travel-tips-and-articles/where-to-set-jet-game-of-thrones, preuzeo: 20.
kolovoza 2014.
178
TEORIJSKI OKVIR BRENDIRANJA TURISTIKIH

DESTINACIJA
Brendiranje turistikih destinacija svoje korijene vue od procesa u
proizvodnom i uslunom sektoru. Vraneevi (2007., 3) tvrdi kako se marka ili
brend moe razviti za sve. Dakle, ne samo za proizvode nego i usluge i ideje,
dakle za sve ono za im na tritu postoji ponuda i potranja. Meutim, iako
je brendiranje gradova i regija povezano s brendiranjem proizvoda, te se kao
komunikacijskim alatima i jedan i drugi oblik promidbe slue odnosima s
javnou i oglaavanjem, naini se brendiranja uvelike razlikuju. Budui da se
grad ne moe prodati poput proizvoda, ovdje je vie rije o svojevrsnoj filozofiji
upravljanja identitetom i imidem destinacije u globalnoj javnosti (Anholt: 2007.,
75). Jedna od glavnih razlika izmeu brendiranja proizvoda i mjesta je u tome to
prvo polazi od mnogo interesnih skupina i interesa (Therkelsen i Halkier: 2004.),
ukljuujui nacionalne, regionalne i lokalne vlasti te i poslovne organizacije,
pa ak i pojedince, pa je tako puno kompleksniji. Upravo zbog toga konaan
doivljaj brenda neke destinacije uvelike ovisi o politikoj strukturi dotinoga
grada ili regije, hotelijerima i ugostiteljima, uslunim i komunalnim djelatnostima,
turistikim agencijama, gospodarskom sektoru, te svim segmentima javnosti
openito. Pritom su kljuni graani u dotinoj destinaciji jer brend prenosi
vrijednosti njihova kraja, a oni ive identitet na kojem se on zasniva. Krajnji je cilj
sjedinjavanje svih razliitih interesa u zajedniki proces brendiranja i promicanja
jedinstvenog imida (Jaffe i Nebenzahl, 2006., 140). Zato Papadopoulos (2004.)
brendiranje mjesta definira kao [] irok niz nastojanja vlasti zemalja, regija
ili gradova te granskih organizacija u cilju promidbe mjesta i sektora koje
zastupaju. Dodaje kako je u novije vrijeme brendiranje mjesta postalo popularno
jer se najvee industrijalizirane zemlje danas za unutarnja ulaganja natjeu
s gospodarstvima u razvoju, od kojih su neka postala lanovi Europske unije.
Budui da je i turizam pretrpio znatnu tetu od teroristikih prijetnja, osobito
nakon 11. rujna 2001., a pojaana je i konkurencija meu ponuaima, nastojanja
da se ubrzaju ulaganja i turizam dovela su do agresivnih marketinkih kampanja
tih zemalja. Sastavni im dio ukljuuje pritom pokuaj da se razviju nacionalni,
regionalni ili gradski brendovi, bilo zasebno, bilo sva tri zajedno. Kako pie Van
Ham (2001.), zemlja bez brenda imat e potekoa pri ostvarivanju gospodarske
i politike zastupljenosti u medijima, tako da imid i reputacija postaju sastavni
dijelovi stratekog kapitala zemlje (Jaffe i Nebenzahl: 2006., 138). Pritom proces
brendiranja, kao stratekog upravljanja identitetom i imidem destinacije, ne
rezultira samo jaanjem brenda, dakle vrijednosti destinacije i ne zrcali se samo
u poveanju broju turista, ve su benefiti raznoliki i dugoroni. Prema Anholtu
(2007., 29) brendiranjem ili primjenom konkurentnog identiteta postiu se
sljedei ciljevi u odreenoj destinaciji: jasniji domai dogovor o nacionalnom
identitetu i drutvenim ciljevima, klima u kojoj se inovativnost nagrauje i
prakticira, uinkovitije licitiranje za meunarodna dogaanja, uinkovitija
promocija ulaganja, uinkovitija promocija turistikih i poslovnih putovanja,
zdraviji uinak zemlje podrijetla za izvoznike roba i usluga, bolji i opseniji
179
profil u meunarodnim medijima, jednostavniji pristup regionalnim i globalnim

tijelima i udrugama, produktivniji kulturni odnosi s drugim dravama i regijama.
Prema tome, iako Dubrovnik s pravom moe uivati u zasluenom imidu, kako
bi on postao dugorono odriv i kako bi grad, ova upanija i drava ostvarivali
jo vee benefite, moraju je zapoeti strateki upravljati brendom ove popularne
destinacije. Dosadani pokuaji mogu se nazvati sporadinima i nedovoljnima,
to se uostalom ogleda i u injenici kako je Dubrovnik, unato svemu, ostao
ljetna turistika destinacija te u ukupnoj zaradi (koju dostiu daleko manje
atraktivne europske destinacije). Takoer treba imati u vidu kako je brendiranje
trajan i dugoroan proces jer se preferencije turista brzo mijenjaju, a turistiki
trendovi uvelike ovise o percepciji i imidu pojedine destinacije i drave u
kojoj se nalazi. Naime, imid drave i njezin uspjeh u turizmu zasigurno su
meusobno puno ovisniji nego imid i uspjeh drave na drugim podrujima
meunarodnog djelovanja. Veina turista donosi odluku o tome gdje e putovati
na temelju vrlo malo informacija ili preporuka, a esto samo na temelju dojma
steenoga gledanjem televizije, itanjem knjiga i novina ili turistikih broura.
S druge strane, dostupan izbor privlanih turistikih odredita svakodnevno se
poveava, i o njihovu izboru odluuju minimalne razlike. Zato se destinacije
meusobno bore ne samo kvalitetom ponude i niim cijenama, ve i ulaganjima u
kreiranje imida. A kako se poveavaju globalni prihodi od turizma, tako e rasti
i konkurentnost u privlaenju turista, a time i sve vea vanost imida, (Skoko,
2009.).
Turiste e privui odredita za koja im se ini da im daju najbolju
vrijednost za novac ili su te destinacije toliko posebne, jedinstvene i drugaije da
ih nije mogue zamijeniti i nadomjestiti alternativom. Jasno, najuspjenije su one
koje zadovoljavaju oba imbenika. Naime, ak kad je u pitanju posebnost kulturne
i povijesne batine, koju ima Dubrovnik, konkurencija je neumoljiva. Zato
pojedine turistike destinacije pri osmiljavanju vlastitih promotivnih aktivnosti,
jednostavno, moraju nadmudriti konkurenciju i bolje osmisliti promotivne
aktivnosti umjesto potroiti vie novca od konkurencije. To prvenstveno
podrazumijeva koritenje inovativnim, privlanim promotivnim idejama koje
e rezultirati maksimalnom medijskom popraenou a time i maksimalnom
privuenom pozornosti ciljnih javnosti. (Morgan i Pritchard, 2003., 275).
Prvi korak u stvaranju brenda destinacije je identificiranje izvornih
vrijednosti same destinacije i njezinoga brenda. Nakon to su identificirane
izvorne vrijednosti, one moraju podupirati i proimati cjelokupnu ponudu i sve
promotivne aktivnosti destinacije, kako bi se sve vrijednosti brenda kohezivno
komunicirale. Uz to, mora se, biranim komunikacijskim alatima stvoriti
emocionalna povezanost s potencijalnim posjetiteljima. Kako bi uspjeno stvorio
emocionalnu povezanost sa svojom javnou, Morgan i Pritchard (2003., 281)
istiu da brend destinacije mora biti: pouzdan, dostupan, razlikovati se od ostalih,
ujedinjavati snane ideje, oduevljavati poslovne partnere i poistovjeivati se sa
svojim krajnjim korisnicima. Pritom kultura moe biti poseban magnet. Kulturni
turizam esto se prepoznaje kao najizdanije i najbre rastue podruje u turizmu.
180
Bogat kulturni ivot ini mjesto potpunim, a ne samo turistikim odreditem;

mjestom koje vrijedi posjetiti u razliita doba godine, mjestom sa irom drutvenom
privlanou, a pogotovo za vie drutvene slojeve. (Anholt, 2007., 101). Kako bi
se sve te prednosti upakirale u jedinstvenu turistiku ponudu, nije dovoljno ak ni
samo brendiranje, ve treba biti osmiljeno i provedeno cjelokupno upravljanje
marketingom destinacije. Meunarodna udruga za destinacijski marketing
(DMAI) definira destinacijski marketing kao proaktivan pristup usmjeren prema
ekonomskom i kulturnom razvoju destinacija koji uravnoteuje i integrira interese
posjetitelja, pruatelja usluga i zajednice. Destinacijski marketing moe se shvatiti
i kao proces komuniciranja s potencijalnim posjetiteljima kako bi se utjecalo na
njihovu sklonost prema destinaciji, na namjeru o putovanju, i konano, na njihovu
odluku o putovanju. Uspjean destinacijski marketing ukljuuje: razumijevanje
motivacije i preferencije posjetitelja, identificiranje trita koji odgovaraju
atrakcijama i doivljajima destinacije u skladu s drutvenim vrijednostima,
razvijanje stratekog marketinkog plana kako bi se pruile smjernice za
aktivnosti destinacijskog marketinga; razvijanje jakoga i prepoznatljivog brenda
destinacije uz odgovarajui imid, olakavanje ukljuivanja dionika u proces
provedbe kljunih marketinkih aktivnosti, razvijanje kooperativnih marketinkih
programa s turistikim organizacijama i tvrtkama, isticanje poruka inovativnim
marketinkim idejama ili dodjeljivanjem odgovarajueg budeta marketingu,
izgradnja destinacijskog brenda koji je u skladu s tenjama zajednice.5
FILMSKI INDUCIRANI TURIZAM I DUBROVAKI

POTENCIJALI
Drave, regije i gradovi te njihove turistike zajednice ve desetljeima
nude razliite pogodnosti vodeim svjetskim filmskim producentskim kuama
kako bi svoje filmove snimali na njihovim lokacijama, ili kako bi za scenarije,
po kojima e snimati nove filmove, odabrali one teme koje bi mogle pridonijeti
promociji njihova naroda, stila ivota, velikana, dogaaja i slino. Razumljivo, to
je tek prvi korak u brendiranju njihovih drava s pomou filma jer ostvarenje tih
ciljeva prvenstveno ovisi o kvaliteti i trinom uspjehu samog filma i nastojanjima
drave da iskoristi prisutnost u filmu u turistikoj i kulturnoj ponudi i slino.
Dobri primjeri takve promocije su: trilogija Gospodar prstenova (The Lord of
the Rings, 2001. 2003.) i Novi Zeland, televizijska serija Seks i grad (Sex and
the City, 1998. 2004.) i New York ili ciklus filmova o Jamesu Bondu (od 1962.
do danas) te promocija Velike Britanije i razliitih egzotinih destinacija (Skoko,
Bri i Vidakovi, 2013., 54)
Hudson i Ritchie (2006.) istiu istraivanje provedeno u Velikoj
Britaniji koje je pokazalo kako se osam od deset ispitanika odluuje za putovanja
na osnovi filmova. Istodobno svaki peti ispitanik bira putovanje na lokaciju
na kojoj je snimljen njihov najdrai film. Zbog popularnosti filmova, a time i
Destination marketing, http://www.sustainabletourismonline.com/destinations-and-communities/implementation/
destination-marketing, preuzeto: 3. sijenja 2014.
181
lokacija na kojima su oni snimljeni, razvijen je posebni oblik turizma, poznat

kao filmski inducirani turizam. Evans (1997.) filmski induciran turizam definira
kao posjet turista odreenoj destinaciji ili atrakciji kao posljedici pojavljivanja
destinacije ili atrakcije na televiziji ili kino-platnu. Macionis tvrdi kako se
filmski induciran turizam referira kao iskustvo koje je vrlo osobno, te koje se
temelji na vlastitom razumijevanju i upotrebi medija (prema: OConnor, 2005.,
2). Odreena destinacija najee ostvaruje benefite filmski induciranog turizma
na dva naina: kad je posluila kao lokacija snimanja (glumi stvarne ili fiktivne
lokacije) ili je sama dio filmske prie (glumi samu sebe). Drukijim rijeima,
lokacije koje su jedne od najveih i najvanijih turistikih atrakcija mogu biti
stvarne i nestvarne. Pod pojmom stvarnih lokacija podrazumijevaju
se one koje doista postoje pod istim imenom, poput Las Vegasa, New Yorka,
Parisa, Venecije i ostalih zemljopisnih odredita to se pojavljuju u filmovima.
Pod pojmom nestvarnih lokacija podrazumijevaju se filmske lokacije koje
se odvijaju u svijetu fantazije, te su ta mjesta izmiljena. Takve su lokacije
Kraljevstvo Narnija (White Island na Novom Zelandu), Meuzemlje (Novi
Zeland), Nedoija (Madagaskar), Kamelot (Winchester u Engleskoj, Somerset u
kotskoj i Caerleon u Walesu), uz jo brojne druge lokacije, poput Dubrovnika
kao Kraljeva grudobrana, odnosno glavnog grada Sedam kraljevstava. Meutim,
bez obzira o kojem je filmskom anru rije, kao i o tome postoje li lokacije koje
se pojavljuju u filmu stvarno ili ne, one podjednako privlae sve vie i vie turista
svake godine. Meutim, kad lokacija ne predstavlja samu sebe, potreban je puno
vei angaman izraen kroz odnose s javnou, obiljeavanje mjesta snimanja
i stvaranja poveznice s turistikom ponudom. Kad se destinacija pod svojim
imenom pojavljuje na filmu, na raspolaganju ima puno izravniju promociju ve
pri gledanju filma, meutim ipak nije liena dodatnih aktivnosti kako bi se turisti
podsjetili na film, a filmski se gledatelji usmjerili i na druge prednosti destinacije
koje nisu vidjeli na filmu.
Macionis (2004.) dijeli filmske turiste u tri kategorije: sluajni filmski
turisti - koji se sluajno nau na lokacijama prikazanima u filmovima, opi
filmski turisti - koji nisu privueni filmskoj lokaciji, ali su sudjelovali u filmskim
turistikim aktivnostima, i specifini filmski turisti - koji redovito trae mjesta
to su ih vidjeli u filmovima. Dakle, neupitno je da film ima izniman utjecaj
na turistiku promociju. No, kljuno je kako e se lokacijama na kojima je
snimljen film, tj. lokacijama koje se spominju u filmu, pristupiti u promociji.
Zapravo, ako turistike zajednice ili politika vlast na lokalnoj i regionalnoj
razini ne iskoriste utjecaj filma u razvijanju vlastite turistike ponude i promociji
destinacije, onda je film za njihovu turistiku promociju nevaan. Uostalom, u
Hrvatskoj su posljednjih desetljea snimljeni mnogobrojni filmovi (od kojih neki
i kultni), meutim rijetki su oni koji su svjesni toga jer nije uinjeno nita da
se s tom injenicom upoznaju njihovi gledatelji ili turisti koji ionako posjeuju
te lokacije. Naime, film uglavnom i nema prvotnu namjeru stvarati ili jaati
imid turistikoj destinaciji (izuzevi kad predstavnici turistike industrije ili
182
dravne institucije to izravno ne dogovaraju s predstavnicima filmske industrije).

Meutim, zbog snage filma uinci mogu biti iznimno snani ako se upravlja
strateki tim procesima. Bolan (2009.) navodi pet kljunih toaka kojima se film
moe iskoristiti za brendiranje destinacije: vee priznanje i prihvaanje filmski
inducirog turizma, blia suradnja izmeu turistikih i filmskih organizacija i
tijela, vei napori za razvoj i promicanje filmske lokacije kao prie koja e pratiti
tu lokaciju, filmska lokacija prilikom promocije mora biti autentina kao u filmu,i
vea upotreba kvalitativnih istraivanja. Pridravajui se tih pet kljunih toaka
stvara se veliki potencijal da se pojavom novog filma stvori i razvija interes za
odreene destinacije koje su posluile kao filmske lokacije. Jedan od primjera je
Novi Zeland, koji je napravio golem promotivni iskorak kroz snimanje popularne
filmske trilogije, nagraene Oscarima, Gospodar prstenova, koja je bajkovitu
radnju s atraktivnim likovima i borbom izmeu dobra i zla, oivjela na prekrasnim
novozelandskim prostranstvima. Snimanje filma i lokacije kojima se koritilo za
tu svrhu izravno su povezani s turistikom ponudom te zemlje. Time su stvoreni
idealni preduvjeti za razvoj turizma na tim podrujima i stvaranje nove slike ekoloke
drave u inozemnoj javnosti. (opirnije: Skoko, Bri, Gluvaevi, 2012.).
Specijalizirani internetski portal The Worldwide Guide to Movie
Locations (www.movie-locations.com) najpopularnije je mjesto za upoznavanje
pojedinih filmskih lokacija i najbolji vodi za milijune turista inspirirane
lokacijama koje su vidjeli na filmu. Prema njihovu izboru najpopularnije filmske
lokacije (zakljuno s kolovozom 2014.) odnose se na sljedee filmove: Ralje
(1975.) Massachusetts, Notting Hill (1999.) London, Isijavanje (1980.)
Oregon i Montana, Mrs. Doubtfire (1993.) San Francisco, Forrest Gump (1994.)
Sjeverna i Juna Karolina, Georgia, Washington itd., Dobri Will Hunting
(1997.) Massachusetts i Ontario, Skyfall (2012.) London, kotska, Turska,
Kina, Japan, Hot Fuzz (2007.) Somerset, Buckinghamshire, Hertfordshire i
London te Seks i Grad (2008.) New York i Kalifornija.6
MOGUNOSTI PROMOCIJE DUBROVNIKA KROZ

SERIJU IGRE PRIJESTOLJA
Amerika producentska kua HBO 2011. odabrala je Dubrovnik za
lokaciju snimanja nagraivane i popularne serije Igra prijestolja (Game
of Thrones); u tijeku je snimanje pete sezone. Uz svesrdnu potporu hrvatskih
dravnih institucija, gradske uprave i turistike zajednice projekt snimanja serijala
utjecao je na rast popularnosti Dubrovnika kao turistikog odredita.7 Epizode
tree sezone navodno je u prosjeku gledalo 14,2 milijuna gledatelja (to je porast
od 20% vie od druge sezone). Druga i trea sezona popularne serije snimana
je dobrim dijelom u Dubrovniku, koji je glumio Kraljev grudobran. U etvrtoj
sezoni kao lokacija uvrten je i Split te druge dalmatinske lokacije. Tako je zbog
6
7
http://www.movie-locations.com/index.html#.VANbw_l_tZv, preuzeto: 25. kolovoza 2014.

http://www.tzdubrovnik.hr/TuristickazajednicagradaDubrovnika_newsletter.html, preuzeto: 5. kolovoza 2014.
183
tog novog medija, zanimanje za Dubrovnik poraslo meu ljubiteljima te serije.

A turistike agencije (npr. Zicasso Travel, Viator8, Gulliver Travel9) kreirale su
posebne turistike ture za posjet lokacijama snimanja serije. Turistika zajednica
Grada Dubrovnika takoer je iskoristila popularnost serije pa se u travnju
2014., uoi poetka prikazivanja etvrte sezone, predstavila na Meunarodnom
turistikom sajmu SITC u Barceloni. Izraen je poseban promotivni materijal,
a kao posebna atrakcija organizirano je snimanje oboavatelja na elinom
prijestolju, koje je ustupio slubeni distributer serijala u panjolskoj, TV
kua Canal+. S tom televizijom, iji su reporteri snimili posebne reportae o
Dubrovniku, organizirana je i nagradna igra, s glavnom nagradom boravakom u
Dubrovniku. A u lipnju 2014. eljezno prijestolje bilo je izloeno i u Dubrovniku
u sklopu New Europe Market konferencije. U organizaciji dogaaja aktivno su
sudjelovali Grad Dubrovnik, Turistika zajednica grada Dubrovnika i Embassy
Films; oni su i omoguili da Prijestolje za javnost bude izloeno u srcu Grada,
ispred palae Sponze.10 Zasad nisu zabiljeeni atraktivniji pokuaji uvrtavanja
Igre prijestolja u hotelsko-gastronomskoj ponudi Dubrovnika, po uzoru na
sline na drugim atraktivnim svjetskim lokacijama. No, primjer je serije pokazao
golemu mogunost koju snimanje filmova i serija moe donijeti Dubrovniku.
Tako se pokazala i vanost upravljanja promocijom, kako Dubrovnik ne bi postao
turistima i televizijskim gledateljima poznatiji kao kulisa popularne serije, nego
kao vano europsko sredite kulture, znanosti i diplomacije u prolim stoljeima.
Dubrovnik ima iznimne mogunosti promocije i brendiranja na temelju
filma. etiri su temeljna naina. Prvi vidimo na primjeru spomenute serije da
olaka i popularizira snimanja produkcija velikih svjetskih producentskih kua na
svojem terenu pa ih mudro iskoristi za vlastitu promociju, uvrtavajui filmske
lokacije i itinerere u trajnu turistiku ponudu. Drugi je nain da zainteresira svjetske
producente za hrvatske i dubrovake prie, junake i povijest i tako postane istinsko
mjesto radnje. Trei je nain da Dubrovnik postane dio scenarija popularnih
svjetskih produkcija; primjerice, iznimno bi atraktivno bilo pojavljivanje u
pozitivnom kontekstu u serijalu poput James Bond. etvrti je nain da hrvatski
redatelji ponu snimati profesionalnije i atraktivnije filmove u kojima e Hrvatska
i Dubrovnik izgledati privlano i u kojima e kvalitetnije progovoriti o domaem
nainu ivota, povijesnim osobama, zanimljivostima, kulturi i slino, (biljeimo
pokuaje poput Okupacija u 26 slika, Libertas i sl.). U prilog tome ide injenica da
Dubrovnik svijetu doista moe ponuditi izniman broj zanimljivih povijesnih pria i
dogaaja te intrigantnih osobnosti... Dakle, tako bi trebalo traiti nain privlaenja
globalne pozornosti i koristi koje donose inozemne produkcije, ali bi isto tako
trebao nai mogunosti da se pritom ispriaju prie o svojim posebnostima, kao
uistinu jedinstvenima u svijetu. Do tada iznimno je vano turistima i ljubiteljima
popularne serije Igra prijestolja ponuditi mogunosti opipavanja serije, dakle
razgledavanja razliitih lokacija gdje su snimljeni filmovi i informiranja o njihovoj
http://www.viator.com/tours/Dubrovnik/Viator-Exclusive-Game-of-Thrones-Walking-Tour-of-Dubrovnik/
d904-5360GAMETHRONES, preuzeto: 1. kolovoza 2014.
http://www.gulliver.hr/#id=1277&name=Sightseeing%20tour%20of%20Dubrovnik%20and%20filming%20
locations%20of%20Games%20of%20Thrones&lang=en, preuzeto: 1. kolovoza 2014.
10
http://experience.dubrovnik.hr/novosti.php?id=6041#.VAN1nemKDIU, preuzeto: 1. srpnja 2014.
8
184
izvornoj namjeni, uz gastronomsku ponuda inspiriranu serijom (kao atrakcija, bez

zasjenjivanja vlastitih posebnosti) i prodaju razliitih suvenira i kostima povezanih
s filmom, pa zatim dodatne manifestacije i slino. U tom smislu iznimno je vano
obiljeiti odreenu lokaciju filmom ili serijom, kako se ne bi razoaralo turiste
koji posjeuju odreenu destinaciju samo zbog filma, ali na lokaciji ne mogu
pronai ba nita to bi im posvjedoilo njegovu snimanju. Naime, posjetitelji
filmskih lokacija oekuju da vide ono to su vidjeli na kino-platnu ili zaslonima
TV prijemnika, ili barem dobiju objanjenje zato je zateeno stanje drukije.
S druge strane, treba voditi rauna o tome da povijesne lokacije Dubrovnika ne
postanu jeftina platforma za promociju komercijalne televizijske serije.
KREIRANJE I ORGANIZIRANJE DOGAAJA KAO

ALAT U BRENDIRANJU DUBROVNIKA
Jedan od najjaih i najpoznatijih dubrovakih aduta na podruju
manifestacija svakako su Dubrovake ljetne igre. Uz to ljetno kulturno zbivanje
vrijedi spomenuti i iznimno vrijednu vjersku tradicionalnu manifestaciju Festa
svetog Vlaha, uz pojedinane dogaaje kulturne i zabavne prirode (ukljuujui
vodee poznate osobe iz svijeta slavnih), te redovite posjete pripadnika elite iz
svjetskog politikog ivota, pa vane politike konferencije, susrete... Poznato je
kako veina drava i regija ima uistinu velik raspon kulturnih atrakcija koje nude
posjetiteljima. Meutim, relativno malo ih ima atrakcije koje uistinu stvaraju
doivljaj kulturnog ivota mjesta kao to su Dubrovake ljetne igre. No, one nisu
dovoljne. To vie to se odravaju ionako u vrijeme kad je grad prepun gostiju.
Kako Anholt (2007., 102) kae, ono to mjesta trebaju nije kulturni dogaaj koji
e turist to posjeuje dravu moda eljeti uvrstiti u svoj plan putovanja. Ono
to mjestu stvarno treba jesu dogaaji koji e prvenstveno dati ljudima razlog
da uope dou u dravu. Kreativnost je ono to razlikuje zabavne dogaaje s
ulogom u poboljanju mjesta i dogaaje to ih stvara vlastito trite, dogaaje
koji su magnetni i ine mjesto samo po sebi odreditem. Sirovi materijali za
bogat, raznolik i privlaan kulturni ivot pritom esto lee posvuda i samo ekaju
da ih netko sastavi na nov nain. Ono to mjesta trebaju ljudi su s matom,
ambicijom, kreativnou i energijom, koji mogu uspostaviti te veze, dati im ivot
i uiniti da se dogode nevjerojatne stvari; oni trebaju potporu, moral i financije
kako bi im se pomoglo u kreativnom razmiljanju i radu na novatorskim idejama;
ukratko, drava mora izgraditi duh kreativnog poduzetnitva, zakljuuje Anholt.
To mogu biti jednokratni dogaaji poput koncerta svjetske glazbene zvijezde i
nevjerojatnog doeka Nove godine ili godinje okupljanje svjetskih dravnika,
koje e se odravati svake godine u odreeno vrijeme.
Dakle, Dubrovnik neusporedivo vie moe se koristiti dogaajima
kao vrlo uinkovitim komunikacijskim alatima. To vie to ima privlaan imid
kao destinacija i mora ponuditi dodatni adut zato bi ga netko posjetio izvan
turistike sezone. Meutim, kako bi dogaaj ili atrakcija postali magnet sam po
185
sebi, ili moraju imati razvijenu snagu privlanosti, izgraenu tijekom godina
izvrsnosti ili biti toliko jedinstveni i neodoljivi da je njihova snaga privlanosti
uroena i treba im samo malo vremena da se uspostave. Veini atrakcija za koje
se ini da su sjajne obino potpomae i znatno financiranje, i nema sumnje da
Burj al-Arab, Eden Project ili Guggenheim Museum stvarno mogu proslaviti
neko mjesto. Nasreu, novac nije jedina stvar to moe postii ovakav uinak.
Postoje i mjesta i dogaaji kojima uspijeva poi za rukom bez velikih ulaganja
u infrastrukturu ili marketing: to su, jednostavno, magnetne ideje gdje se koristi
matom i izuzetni su sami po sebi (Anholt, 2007., 103). Kako su dogaaji i
djela takoer snano povezani s mjestima i zemljama pa su bitni za promidbu
imida zemlje, potvruju i Kotler i Gertner (2005., 47) pa daju primjere, kao
to su: Oktoberfest (Njemaka), karneval (Brazil) i teniski turnir u Wimbledonu
(Engleska). Svim tim atrakcijama zajednika je injenica da su one same jasni i
moni brendovi. Anholt, kao autor The City Brand Indexa, kae kako se njihova
osnovna privlanost moe opisati u nekoliko jednostavnih rijei, i to je u prirodi
svih dobrih brendova: oni nude ljudima sjajnu priu za prepriavanje. Koliko
daleko bih iao samo da to vidim? dobro je mjerilo magnetizma neke ideje i
kljuno testno pitanje za svaki predloeni novi dogaaj ili atrakciju dodaje
autor. Postupak kojim atrakcija postaje magnetnom u stvari je esto stavljanje
na poetno mjesto osnovnog klieja o mjestu koji svi znaju (primjerice, vedska
je hladna, Meksiko je aren, Seattle je ivopisna ribarska luka, Hong Kong je
na vodi i kineska kultura je puna zmajeva). Na to se jo doda ljudski i prirodni
kapital koji je na raspolaganju, i sve se zajedno oblikuje u magnet. Naravno,
nema pravila da svaka ideja mora biti velikih razmjera: ak i mala, savrena ideja,
poput novog naina prodaje ribe, moe imati svoju ulogu u izgradnji slave grada,
regije ili drave. Ne moe svaka ideja imati doseg od sto ili tisuu milja, ali ak
i ideja od deset ili dvadeset milja dosega pomae promociji mjesta: vano je
da su svi dijelovi usklaeni, okrenuti u istom smjeru i da svi priaju istu priu o
mjestu (Anholt, 2007., 104).
Tablica 3.
Svijest javnosti o velikim kulturnim/sportskim dogaajima prema istraivanju
The City Brand Indeks
Grad
Dogaaj
Svijest (%)
Rio de Janeiro
karneval
71,17
Milano
modne revije
48,58
Edinburgh
Fringe festival
27,94
Los Angeles
dodjela Oscara
27,72
Stockholm
dodjela nobelovih nagrada
27,63
Madrid
Bull Run/ Bull Fighting
20,24
San Francisco
Gay Day
19,71
Pariz
modne revije
18,36
Izvor: Simon Anholt (2007.): Competitive Identity, Palgrawe Macmillan, New

York, str. 109.
186
Dogaaji mogu pozitivno utjecati i na zemlje sudionice ako su se

predstavile sadrajno i kreativno, bez obzira u kojem dijelu svijeta se odravaju.
U prilog tome govore i Olimpijske igre i Svjetsko ili Europsko nogometno
prvenstvo, ali i dogaaji poput Svjetske izlobe. Primjerice, nakon zapaenog
nastupa Hrvatske na EXPO 2005., u Japanu, broj je turistikih posjeta iz Japana
u prvih 11 mjeseci nakon izlobe udvostruen11 a naa je zemlja postala prilino
poznata i poeljna destinacija na tom dalekom i bogatom turistikom tritu
(Skoko, 2009.).
Organiziranje vanih dogaaja s globalnom vanou iziskuje
ukljuenost mnogih aktera jer izravno pridonosi ne samo jaanju brenda
organizatora ili grada domaina ve i drave. Iznimno je vana koordinacija na
nacionalnoj i regionalnoj razini. Anholt (2007., 87) u upravljanju konkurentnim
identitetom dravu usporeuje sa svemirskim brodom. Kako bi se brod mogao
pomaknuti unaprijed, potrebne su dvije vrste potisaka inovacije i komunikacije,
i to iz est raketa drave (kljunih imbenika brendiranja): turistike zajednice i
tvrtke, hotelski lanci i organizacije u turistikom sektoru, kulturni instituti, tvrtke
i organizacije, dogaaji i inicijative, sportska tijela i drugi sudionici u kulturi i
batini, poslovni i industrijski sektor i njegovi proizvodi, usluge i tvrtke, sama
vlada, njezine politike i ulaganja, njezine misije izvan drave i inicijative javne
diplomacije, zatim ljudi, njihovo obrazovanje, aktivnosti, njihovo kretanje unutar
i izvan drave, iseljenitvo, poznati ljudi i sveope populacija; pa agencije za
promociju ulaganja, izvoza i obrazovanja te s njima povezane lokacije, tvrtke,
javne i privatne institucije, agencije i posrednici. Autor kao temeljni zadatak
tima kojemu je povjereno koordinirati i upravljati tim svemirskim brodom jest
prepoznati odrivo i korisno odredite, stvoriti timski duh tako da radna veina
zainteresiranih strana i sveope populacije razumije, podrava i vjeruje u misiju.
Zatim osigurati da je svih onih est potisaka na mjestu i da rade pravilno i
uinkovito, opskrbljeni nunim sredstvima, u potpunosti sinkronizirani i da
ne pritiu jedan drugoga. Na koncu preostaje upravljati jasnim smjerom do
odredita. Hrvatska ima Dubrovnik kao jedinstven i neponovljiv adut. Zato bi
se njime nedvojbeno trebala mnogo vie sluiti za organiziranje dogaaja od
nacionalne i globalne vanosti.
UMJESTO ZAKLJUKA
Dubrovnik je zasigurno najpoznatije i najprestinije hrvatsko turistiko
odredite. Iako se redovito ubraja meu vodee svjetske destinacije, njegova
vanost na karti Hrvatske, ali i svijeta, daleko je od onoga to uistinu zasluuje,
zbog svoje povijesti, kulture, potencijala i mogunosti. Isto tako, prihodi od
turizma Dubrovnika i Dubrovako-neretvanske upanije daleko su od stvarnih
mogunosti, usporedimo li ih ak i s manje znaajnim destinacijama u Europi.
Zbog toga treba ozbiljnije pristupiti procesu brendiranja Dubrovnika i regije,
11
www.mmtpr.hr, 20. rujna 2006.
187
kao stratekom procesu kontinuiranog upravljanja identitetom i imidem, koji e

ouvati i njegovati bogatu batinu, tradiciju i posebnosti te razvijati destinaciju
kako bi, po uzoru na slina iskustva u svijetu, postala novi magnet za svjetske
medije, turiste i posjetitelje. Dubrovnik mora postati destinacija koja nee samo
ljubomorno uvati svoje povijesno nasljee i pozivati se na mudre pretke, ve
e i u budunosti na dobroj tradiciji stvarati nove vrijednosti za svoje graane,
posjetitelje, Hrvatsku i Europu. U tom smislu, ovaj je rad pokuao pokazati
dvije nedostatno iskoritene mogunosti koje su u suvremenom svijetu prilino
bitni i atraktivni aduti u pozicioniranju pojedinih destinacija (pritom nimalo
ne umanjujui znaenje drugih mogunosti, to u ovom radu nisu spomenute).
Dakle, rije je o promociji temeljem filma, dakle mogunostima, to ih prua
snimanje filmova i serija u Dubrovniku i okolici, to jest isticanje Dubrovnika
kao filmske prie, te o kreiranju i organiziranju dogaaja od globalne vanosti.
Povod za pisanje lanka snimanje je pete sezone iznimno popularne serije Igra
prijestolja u produkciji amerikog HBO. Iako je Dubrovnik zahvaljujui toj
produkciji dobio dodatnu pozornost i popularnost, ipak nije dovoljno iskoristio
priliku koja mu se pruila, posebice u kreativnosti i proaktivnosti privatnoga
uslunog sektora u sluenju serijalom u domaoj turistikoj ponudi. S druge
strane, loe kreirana i nekontrolirana promocija mogla bi nanijeti tetu identitetu
Dubrovnika, koji bi umjesto bisera Mediterana sa sjajnom porukom o odrivosti
i procvatu na povijesnoj vjetrometini te ouvanju slobode, mogao postati tek
filmska kulisa. Jasno, treba imati u vidu kako jakom brendu ne mogu nakoditi
nikakve filmske konotacije, ali brendu koji jo nije uvren i u svijetu nisu
prepoznatljivi svi njegovi aduti, moe se dogoditi da kopija zasjeni original. Zato
bi trebalo strateki i koordinirano upravljati svim segmentima te promocije. S
druge strane, u seriji Dubrovnik glumi fiktivni grad pa su potrebni dodatni napori
da se gledatelji serijala podsjete na stvarne lokacije. Uz to preostaje u budunosti
izboriti se da ovaj grad uz lokaciju snimanja postane i tema svjetskih i domaih
filmskih produkcija, kako bi promocija putem filma bila izravna i potpuna. S
druge strane, iako je Dubrovnik redovito domain uglednim inozemnim gostima
i organizira znaajne manifestacije, izuzmemo li Dubrovake ljetne igre i Festu
svetog Vlaha, kao prepoznatljive brendove meu manifestacijama (ali bez
veega globalnog dosega), moemo zakljuiti kako nema dostatni broj dogaaja
koji bi privlaili pozornost svjetskih medija i javnosti, na temelju kojih bi postao
jo prepoznatljiviji. Meutim, pri kreiranju takvih dogaaja itekako treba voditi
rauna da se oni uklope u identitet Dubrovnika, i da utrka za pozornou ili
zaradom po svaku cijenu ne oduzme Dubrovniku dio jedinstvene aureole koju je
uspio ouvati tijekom povijesti. Takoer mudro upravljanje brendom Dubrovnika
moe donijeti mnogobrojne prednosti i cijeloj upaniji, koja svojim posebnostima
moe biti komplementarni nadomjestak ponudi grada.
188
LITERATURA
Anholt, S. (2007.), Competitive Identity, The New Brand Management
for Nations, Cities and Regions, Palgrave Macmillan, New York
Bolan, P. (2009.), Displacement Theory Probing New Ground in
Film-Induced Tourism; izvor http://www.shannoncollege.com/wp-content/
uploads/2009/12/THRIC-2010-Full-Paper-P.-Bolan.pdf
Daniela J. (2012.), Imid Dubrovnika kao svjetske top destinacije u
inozemnim turistikim vodiima i popularnim izdanjima, Diplomski rad, Fakultet
politikih znanosti Sveuilita u Zagrebu
Evans, M. (1997.), Plugging into TV tourism. Insights March D35-D38,
London, English Tourist Board
Hudson, H., Ritchie, R. B. (2006.), Promoting Destinations via Film
Tourism: An Empirical Identification of Supporting Marketing Initiatives, Journal
of Travel Research, 387-396.
Jaffe, D. E., Nebenzahl, D. I. (2006.), Nation Image & Competitive
Advantage, Copenhagen Business School Press
Kotler, P. , Gertner, D. (2005.), Country as brand, product and beyond:
a place marketing and brand management perspectice, in: Morgan, Nigel;
Pritchard Annette; Pride, Rogers (ed.): Destination Branding: Creating the Unique
Destination Proposition, Elsevier Butterworth-Heinemann, Oxford, 40-57.
Macionis, N. (2004.), Understanding the Film-Induced Tourist,
International Tourism and Media Conference Proceedings 24th-26th November
2004, Monash University: 86-97.
Nigel Morgan, N., Prichard, A., Pride, R. (2004.), Destination branding.
Elsevier Butterworth-Heinemann: Oxford
OConnor, N. (2005.), Using Movie Maps to Leverage a Tourism
Destination Pride and Prejudice , U: Tourism, Culture & Communications.
Vol. 8 (2008), Limerick
OConnor, N., The Importance Of Destination Branding In Movie
Induced Tourism Locations; http://lit.academia.edu /NoelleOConnor/Talks/2432/
The_importance_of_destination_branding_in_movie_induced_tourism_
locations
Papandopoulos, N. (2004.), Place Branding: Evolution, Meaning and
Implications, Place Branding, 1, 1, 36-49
Skoko, B. (2006.), Drava kao brend. Matica hrvatska: Zagreb
Skoko, B., Bri, T., Gluvaevi, D. (2012.), Uloga igranog filma u
brendiranju drava, regija i gradova, Meunarodne studije 12 (3-4): 9-36.
189
Skoko, B., Bri T., Vidakovi, Z. (2013.), Uloga igranog filma u

promociji Hrvatske dosezi i mogunosti, Medijske studije, 4 (7), str. 54-74.
Therkelsen, A., Halkier, H. (2004.), Umbrella Place Branding, A Study
of Friendly Exoticism and Exotic Friendliness in Coordinated National Tourism
and Investment Promotion, Discussion Paper, No. 26, Aalborg University
Vraneevi, T. (2007.), Upravljanje markama (Brand Management),
Accent, Zagreb
www.dubrovackidnevnik.hr
www.experience.dubrovnik.hr
www.gulliver.hr
www.lonelyplanet.
www.movie-locations.com
www.sustainabletourismonline.com
www.tzdubrovnik.hr
www.viator.com
190
Boo Skoko, Ph. D.

Associate Professor
Faculty of Political Science
University of Zagreb
E-mail: bskoko@fpzg.hr
POSSIBILITIES FOR REPOSITION BRANDING OF

DUBROVNIK THROUGH FILM INDUSTRY AND
EVENT MANAGEMENT
Abstract
This paper explores the phenomenon of destination branding and the ways
for reposition branding of Dubrovnik as Croatias most famous destination
and one of the Europes key destinations. While analysing the use of its
current recognition and identifying features that effect on tourism flows,
the author accentuates the possibilities offered by the film production and
explores the event-related potentials creation and the proper management.
The author views the film production at locations in Dubrovnik as an
outstanding possibility to induce additional touristic attraction. However,
in order for Dubrovnik to uphold its cultural and historical identity, there
is a need for strategic management of these promotional activities, which
would prevent the City from turning into a mere coulisse. While exploring
the event-related potentials creation and the proper management, which
are to induce global attraction and become complementary image of
Dubrovnik, the author recognizes outstanding possibilities for reposition
branding of the City and its surrounding area.
Keywords: Dubrovnik, brand, promotion, film-induced tourism, events.
JEL classification: L82, L83, M37
191
Dr. sc. Klara iljeg

Predavaica
Kinezioloki fakultet
Sveuilite u Zagrebu
E-mail: klara.siljeg@gmail.com
Dr. sc. Ana Perini Lewis

Znanstvena suradnica
Institut za antropologiju, Zagreb
E-mail: ana.perinic@inantro.hr
Dr. sc. Joko Sindik

Znanstveni suradnik
Institut za antropologiju, Zagreb
E-mail: josko.sindik@inantro.hr
LOKALNA SPORTSKA TRADICIJA KAO DIO

DUBROVAKOGA KULTURNOG IDENTITETA
UDK / UDC: 797.2 : 39 (497.5 Dubrovnik)
JEL klasifikacija / JEL classification: L83, Z00
28, 2014
Saetak
Snanije pozicioniranje grada Dubrovnika kao destinacije kulturnog
turizma podrazumijeva pronalaenje novih oblika prezentacije i promocije
toga turistikog sredita, uz istodobnu tenju ouvanja dubrovake
tradicije. U kontekstu kulturnoga turizma tradicionalni lokalni sportski
dogaaji, koje turisti prate ili u njima aktivno sudjeluju, mogu biti pretvoreni
u atraktivan kulturni proizvod. Divljoligake utakmice u gradu koji nudi
obilje jakih, formalnih kulturnih proizvoda, predstavljaju ivu, slojevitu
tradiciju i duh lokalne dubrovake atmosfere. Divlja liga amatersko je
vaterpolsko natjecanje dubrovakih uvala i kupalita. Iako je natjecanje
samo amatersko i zasniva se na entuzijazmu i volonterstvu svih sudionika
i organizatora, pravila se dobro poznaju i strogo potuju. Dubrovako
193
podrijetlo kao prvi preduvjet za sudjelovanje taj turnir ini iznimno

lokalnim, a divljoligaka tradicija postala je vanim dijelom kolektivnoga
identiteta stanovnika grada Dubrovnika i dubrovake okolice. Odrava se
od kraja srpnja do polovice kolovoza, kada je ujedno i vrhunac turistike
sezone, pa bi ta lokalna sportsko-rekreativna tradicija mogla biti mnogo
bolje integrirana u turistiku ponudu kao kulturni i gospodarski potencijal
grada i upanije. U radu se propituju potencijali Divlje lige i dubrovakih
javnih kupalita kao kulturnoga turistikog proizvoda i temeljni elementi
koji bi se trebali naglasiti pri njegovu oblikovanju. Posebno se analiziraju
odnosi lokalnog i globalnog, javnog i privatnog koji se u turistikoj sezoni
intenziviraju upravo na kupalitima i plaama. Ta su mjesta turistiki
najatraktivnija, a istodobno su dio kulture ivljenja i tradicije dogaanja
i sadraja bitnih za drutveni ivot lokalne zajednice. Istrauju se izazovi
predstavljanja Divlje lige kao dubrovakog brenda bez prevelikoga
zadiranja u njezin integritet izgraen na entuzijazmu, druenju i snanoj
povezanosti s vaterpolom kao najdubrovakijim sportom.
Kljune rijei: Divlja liga, kulturni turizam, lokalna sportska tradicija,
vaterpolo.
194
iljeg, K., Perini Lewis, A., Sindik, J.: Lokalna sportska tradicija kao...
UVOD
Turizam je djelatnost koja je podlona stalnim promjenama. Kao
posljedica tih promjena pojavljuje se segmentacija turistikog trita, tj.
razvijaju se specifini oblici turizma (kori, 2008.). Porast raznolikosti interesa
suvremenih turista u potrazi za uvijek novim oblicima odmora, zbivanjima,
iskustvima i doivljajima posjeenog mjesta potaknulo je razvoj specifinih i
specijaliziranih vrsta turizma, meu kojima se posebno istie kulturni turizam.
Kulturni turizam je selektivni oblik turistikog kretanja motiviran kulturnim i
umjetnikim resursima, vrijednostima i sadrajima (Demonja, 2011., 182). Za
razliku od masovnog turizma, on je socijalno pravedan, dobar oblik turizma
pri kojemu turisti imaju elju neto nauiti i spoznati o lokalnoj kulturi pa je zbog
toga opcija za gotovo sve destinacije jer svako mjesto ima svoju kulturu koja se
moe na zanimljiv nain dijeliti s posjetiteljima (Nikoevi, 2008., 9). Turisti
zahtijevaju sve veu kvalitetu usluge koja se ne moe dobiti bez kvalitetnog
promiljanja kulturno-turistikog proizvoda i kvalitetnog menadmenta
destinacije. Kultura je danas osnovni element kojim se koristi menadment
turistike destinacije za privlaenje turista u destinaciju i za stvaranje brenda
(Vrtiprah, 2006., 290). Meutim, razgledavanje materijalne kulturno-povijesne
batine i sudjelovanja u formalnim kulturnim priredbama koje su ve postale
tradicionalne i standardne kulturne atrakcije odreene destinacije, nisu dostatni u
vrlo konkurentnoj turistikoj ponudi. Traga se za to originalnijim oblikovanjem
identiteta turistikih gradova, mjesta i cijelih regija, istrauju se i promiljaju
novi oblici animiranja turista i to kreativnije osmiljavanje postojeih kulturnih
proizvoda. U ovom lanku istaknut emo ulogu natjecateljskih vodenih sportova
kao obiljeja lokalnoga dubrovakog kulturnog identiteta i vrijednog potencijala
za razvoj specifinog kulturnog turistikog proizvoda.
TRADICIJA DUBROVAKIH TROFEJNIH

VODENIH SPORTOVA
Grad Dubrovnik, osobito njegova Povijesna jezgra, jedinstven je
turistiki resurs koji se prije svega predstavlja kao kulturna turistika destinacija
s mnotvom snanih, sada ve etabliranih formalnih kulturnih proizvoda. Na
slubenim stranicama Turistike zajednice grada Dubrovnika (2014.) pod
Kulturom i povijeu grada uz spomeniko se blago istie i niz izvrsnih
festivala, prestinih likovnih dogaanja, koncertno-zabavnih mega projekata
na otvorenome, iznimni umjetnici, vrhunski vaterpolisti i plivai. (istaknuli
autori). Znaajno je to se kao vodee gradske znamenitosti navode sportai
vodenih sportova, koji u Dubrovniku i okolici imaju stoljetnu tradiciju. Od
1923. godine osniva se veslaki i plivaki klub, koji poslije razvija i sekciju
vaterpola, a desetak godina zatim i jedriliarski klub. U razdoblju od pojave
modernog sporta krajem prolog stoljea pa do 1950. godine Dubrovani su
najvee uspjehe postizali u plivanju. U meuratnom razdoblju pod pojmom
195
plivanja podrazumijevalo se: plivanje, vaterpolo, ronjenje i skokovi u vodu.

Zbog zapaenih uspjeha plivaki se sportovi u Dubrovniku nazivaju trofejnima
(Dane, 2013.). Dubrovnik je prepoznatljiv po jedinstvenom fenomenu vaterpola
i oboavanja svojega VK Juga, najbolje ocrtanih u stihu: Jug je na, samo na,
a ja ponosan juga! Nazivaju ga jo i najdubrovakijim sportom te estom
dubrovakom tvravom (Bauer i sur. 2010., 246).
Procvat plivanja i vaterpola u Dubrovniku vee se uz dolazak Rudija
Rea, koji je na kupalitu Dane poduavao Dubrovane pravilno plivati i igrati
vaterpolo te, po uzoru na susaku Viktoriju, 1923. godine pri sportskom drutvu
Jug osnovao plivaku sekciju. Rudi Re, Toni Nardelli i Pero Koli postavljaju
temelje razvoja plivake i vaterpolske organizacije u Dubrovniku. Svaki
vaterpolist najprije se natjecao u plivakim utrkama. Vaterpolo se igrao ljeti na
gradskim plaama, a utakmice su se odravale u Portu (gradska luka), gdje su
se slavile pobjede Juga. Prvi pobjedniki pokal dravnog prvaka Dubrovani su
proslavili na grukoj rivi 1925. godine, gdje su doekali jugae nakon povratka iz
Splita. Slijedi pobjedniki niz na domaim plivalitima koji je trajao 33 godine.
Za to vrijeme jugai nikada nisu izgubili utakmicu koja je igrana u Dubrovniku.
Jug je s ukupno 51 osvojenim trofejem meu najuspjenijim vaterpolskim
klubovima u Hrvatskoj i Europi (Jug, 2014.). Dubrovani se ponose i uspjehom
Jugovih plivaa. Prvi pliva u Hrvatskoj koji je plivao ispod minute na 100 kraul
je juga Marojica Miloslavi (Moretti, 1981.). Hilda Zeier nositeljica je medalje
s Univerzijade, Mirjana egrt osvajaica je europske medalje, Sanja Jovanovi
svjetska je rekorderka, a Mihovil panja ponosni vlasnik je etiri paraolimpijske
medalje. U Dubrovniku najee upoznavanje s plivanjem i vaterpolom poinje
upisom u kolu plivanja koja poinje upisom u osnovnu kolu, a nadograuje
se kolom vaterpola. Nastavlja se sudjelovanjem i prezentiranjem Grada na
dravnim i svjetskim natjecanjima.
Sportska tradicija i trofejni uspjesi dubrovakih vodenih sportova kao
segment kulturnog turizma mogli bi biti inovativan kulturni proizvod turistike
destinacije. U tom kontekstu primarnu ulogu mogla bi imati promocija vodenih
sportova i uspjeha dubrovakih sportaa na internetskim stranicama i portalima
te u turistikim vodiima. Meutim, s obzirom na bogatu tradiciju i raspoloive
resurse, svi spomenuti vodeni sportovi mogli bi se promovirati i kao potencijal
sportskog turizma.
DUBROVAKI TROFEJNI VODENI SPORTOVI

KAO OBLIK SPORTSKOG TURIZMA
Sportski turizam pripada meu specifine oblike turizma u kojima je
sport glavni motiv putovanja i boravka turista u turistikom odreditu (Bartoluci
2004., 21). Hall (1992.) predlae podjelu na dvije vrste sportskog turizma: na
aktivne sudionike koji sudjelovanje u sportu smatraju sredstvom samoizraavanja
i na pasivne konzumente sporta koji nazoe velikim sportskim dogaajima i prate
196
sportske vijesti. Gammon i Robinson (1997.) razlikuju dva oblika sportskog

turizma: u sportskom turizmu (sport tourism) sport je glavni razlog putovanja,
dok je u turistikom sportu (tourism sport) sudjelovanje u sportskoj aktivnosti
sekundarna aktivnost uz druge. Rezultati istraivanja u avlek (2007.) pokazuju
da je sportski turizam jedan od najbre rastuih oblika turizma, i biljei stopu
rasta u iznosu od 10% godinje, dok izravan udio sportskog turizma u ukupnim
aktivnostima u turizmu iznosi 32%.
Programe rekreativnog veslanja, jedrenja, plivanja i vaterpola kreirane
za turistike potrebe moemo potencijalno izdvojiti kao specifine oblike
sportskog turizma. Primjerice, turistima koji preferiraju aktivan odmor moglo
bi se ponuditi sudjelovanje u plivakim maratonima, veslakim i jedriliarskim
regatama. Jedan od dobrih primjera je tradicionalna meunarodna studentska
veslaka regata Semper primus koja se ve 14 puta odrala u Grukom zaljevu,
zatim memorijalni plivaki maraton uro Koli, koji okuplja brojne sudionike.
U Dubrovniku se meu vodenim sportovima vaterpolo izdvaja jer nije
samo kao vrhunski sport dugotrajne tradicije ve je i omiljena sportska rekreacija
koja esto nadilazi pojam slobodne aktivnosti. Divlja liga je amatersko vaterpolsko
prvenstvo dubrovakih kupalita i uvala; ona je dubrovaka tradicija i vana je
za stanovnike Dubrovnika i dubrovake okolice pa kao primjer jedinstvenoga
kulturnog identiteta i premalo koritenog turistikog potencijala zavreuje nau
posebnu pozornost.
DIVLJA LIGA AMATERSKO VATERPOLSKO

PRVENSTVO DUBROVAKIH KUPALITA I UVALA
Usporedno s razvojem vaterpola kao vrhunskog sporta on se u
dubrovakom okruju namee i kao puno iri drutveni fenomen. Vjerojatno
zbog nemogunosti da se velik broj zainteresiranih sportaa natjee u vrhunskom
vaterpolu, nastala je rekreativna vaterpolska liga, lokalno nazvana Divlja liga.
Turnir Divlja liga odrava se u ljetnim mjesecima, najee od kraja srpnja do
polovice kolovoza, kada je ujedno i vrhunac turistike sezone, pa bi ta lokalna
tradicija mogla biti mnogo bolje iskoritena za turistiku promociju Grada i
upanije. Divlja liga ima propozicije. Sudjelovati mogu svi graani grada
Dubrovnika koji prebivalite imaju na podruju bive opine Dubrovnik ili oni
kojima je mjesto roenja na podruju bive opine Dubrovnik, a koji nikad nisu
igrali ili bili u zapisniku ni na jednoj slubenoj vaterpolskoj utakmici bilo kojeg
uzrasta. Veina se ostalih pravila odnosi na sudjelovanje profesionalnih igraa
vaterpola, kojih je u Dubrovniku mnogo, kako bi se turnir ipak ograniio na
amaterske sportae ili profesionalne igrae koji dulje (rokovi su tono odreeni
u propozicijama) nisu igrali u profesionalnoj ligi. Vrlo je bitan prvi preduvjet
za sudjelovanje dubrovako podrijetlo to ovaj turnir ini iznimno lokalnim
(Dane, 2009., Divlja liga, 2013.).
197
Divlja liga ima povijest koja se vjerno biljei. Podaci koji se mogu
nai na internetskim stranicama najee se preuzimaju iz lokalnih glasila, a
za starija razdoblja bitna je i usmena povijest, sjeanja starijih sudionika. Prvo
natjecanje odrano je 1950. godine, uz koju se spominje samo Porporela i odnosi
se na pobjednika, ali nema nikakvih podataka o ostalim momadima i samom
natjecanju. Sljedee je natjecanje odrano devet godina poslije; sve utakmice
odrane su u Portu, sudjelovalo je est momadi, a pobjednik je bila momad
Pipli. Divlja liga igrala se i nekoliko sezona iza Drugoga svjetskog rata do
1961. godine, kada su preseljenjem plivalita iz Gradske luke (Porta) na bazen u
Gruu plivake i vaterpolske aktivnosti po uvalama zamrle pa se ne organiziraju
natjecanja. Pokuaji pokretanja natjecanja bili su 1973. i 1974. godine, kada
je organiziran Kup Dubrovnika (Dane, 2009.). U dananjem obliku Divlja
liga odrava se kontinuirano od 1983. godine. Prekinuta je bila samo u ratnim
godinama 1992. 1995. zbog napada na Dubrovnik (Dane, 2009.).
Divlja liga prvenstvo dubrovakih kupalita u vaterpolu dubrovaka
je tradicija i bitan dio kolektivnog identiteta stanovnika grada Dubrovnika i
dubrovake okolice. Fenomen Divlje lige nije znanstveno istraen i analiziran
u okviru sociokulturnih i etnolokih istraivanja, a ova dubrovaka sportska
tradicija nedostatno je integrirana u cjelokupnu turistiku i ostalu ponudu kao
kulturni, turistiki i gospodarski potencijal Grada i upanije.
DIVLJA LIGA KAO IVLJENA TRADICIJA VEZA

S DUBROVAKIM PLAAMA
Divlja liga kao amatersko vaterpolsko natjecanje sa svojim izrazito
lokalnim karakterom i pravilima ne prua mnogo mogunosti aktivnog
ukljuivanja sportskih turista. S druge strane, kao lokalna manifestacija s
izrazitom podrkom navijakih skupina koje prate svoje ekipe na tribinama,
plaama i brodovima uz navijake pjesme, svirku, ponekad ak i kostimiranje,
iznimno je atraktivan i zabavan dogaaj koji ne prolazi nezamijeeno, a nije
popraena adekvatnim informacijama za turiste koji je prate kao gledatelji. To je
vidljivo i iz novinskog lanka to donosi vijest o finalu Divlje lige i pobjednicima
2013. godine:
Na uglaenom Stradunu u nedjelju se divljalo jer finila je Divlja liga,
tradicionalno natjecanje dubrovakih kupalita u vaterpolu. Kada su na skalinama
Crkve svetog Vlaha ugledali ljude u navijakom ushienju, popraenom
bakljadom i pjevanjem Veeras je naa feta, dvojica stranih turista ovako su
to komentirala: Jesu li ovo Hrvati opet postali svjetski prvaci u nekom sportu?
pitao se plavokosi mladi skandinavskog izgleda. Njegov neto iskusniji prijatelj,
kojem ovo oito nije bio prvi posjet Dubrovniku, ustvrdio je: Ja mislim da je to
neka luda lokalna stvar. (Veernji list, 2013.)
Divljoligake ekipe proizale su iz pripadnosti odreenom kupalitu ili
198
uvali, to se vidi u pravilima nadijevanja imena pri emu ime vaterpolske ekipe
mora u sebi sadravati ime plae ili nekoga geografskog lokaliteta uvale.
Amaterski, rekreativni vaterpolo, a u svojim poecima i profesionalni
vaterpolo, vezan je uz dubrovake plae na kojima se ljeti odvijaju i divljoligake
utakmice. Nekima od tih kupalita upravo vaterpolo ili divljoligake utakmice
daju bitan dio identiteta. To je vidljivo i iz portala i tekstova turistikih vodia
koji informiraju turiste o dubrovakim plaama.
Plae su prirodni, drutveni i ekonomski resursi, i u Republici Hrvatskoj
smatraju se pomorskim, javnim dobrom koje ne moe biti predmetom prodaje
i nije ni u ijem vlasnitvu (Kovai i Koma, 2011., 246-247). Kulturoloki,
plae su mjesta koja se oznauju liminalni, rubni prostori ili zone u kojima se
dodiruju i interferiraju razne kulture i stilovi ivota. One su mjesta na kojima se
temelji turistika ponuda i turistike predodbe odmora i bijega od svakodnevice.
S druge strane, one su dio kulture ivljenja i dogaaja bitnih za ivot lokalne
zajednice koja ivi u njihovoj blizini. Dubrovaka su kupalita i uvale vana
mjesta sjeanja ljudima koji su na njima odrastali, druili se, trenirali ili se
samo rekreativno bavili pojedinim sportovima. To su javni prostori s otvorenim,
slobodnim pristupom. Veina dubrovakih hotela takoer ih smatra svojim
plaama namijenjenima turistima koji u njima odsjedaju, ime je ponekad
dovedena u pitanje njihova stvarna javnost. Zbog sve ee komercijalizacije
u obliku koncesija i pojavljivanja razliitih oblika zabavnih i sportskih aktivnosti
na plaama, unutar Divlje lige su uz bavljenje rekreacijskim vaterpolom i
tradicionalna, volonterska skrb o ureenju vaterpolskih igralita (golova, plutaa)
u novije vrijeme sve ee pojavljuju i akcije vezane uz ouvanje dubrovakih
kupalita1 (Divlja liga, 2014.). U tablici 1. prikazani su tekstovi kojima se
predstavljaju dubrovake plae na kojima je kao jedan od sadraja ili ak, kao za
plau Dane, kao osnovno obiljeje i identitet kupalita, istaknut je vaterpolo i
tradicija igranja Divlje lige.
1
Na stranicama jedne od u ovom trenutku dviju postojeih divljoligakih udruga u svojim ciljevima uz njegovanje
tradicije igranja rekreacijskog vaterpola navode: Ureuje i odrava pristupne putove do mora; titi kolektivne
interese graana u pravu na stalan, nesmetan i neogranien kopneni pristup morskoj obali i moru; postavljaju se i
odravaju konopi s plutaama na morskoj povrini radi zatite kupaa od plovila; tite se kolektivni interesi graana
u pravu na sigurnost plivanja i kupanja u moru. (http://www.divljaliga.eu pristup 13. oujka 2014.)
199
Tablica 1.
Opisi dubrovakih plaa u kontekstu Divlje lige (Dubrovnik Guide, 2014.)
Bellevue
Plaa Bellevue u Dubrovniku kultno je mjesto vaterpola, sporta br. 1

naeg grada. Na toj plai osnovan je VK Bellevue, koji je svojedobno
uspjeno igrao Prvu hrvatsku vaterpolo ligu. Danas je Bellevue mjesto
odravanja najjaeg i najzanimljivijeg amaterskog vaterpolskog
natjecanja na svijetu, Divlje lige, prvenstva dubrovakih kupalita u
vaterpolu u kojoj sudjeluje vie od 500 natjecatelja. Procjene kau da
Divlju ligu, od prvog kola kvalifikacija pa do finala glavnog turnira
ukupno uivo prati vie od 30 000 ljudi, to je rekord bez premca, koji
viestruko nadmauje europska i svjetska prvenstva, pa ak i Olimpijske
igre. Privlanost ne lei samo u kvaliteti lige, ve i u drai natjecanja,
prestia i zabave za potpune amatere, iji se navijai na utakmicama
okupljaju u velikom broju i dobro zabavljaju, bez obzira na krajnji
rezultat. To je razlog da pogledate pokoju utakmicu ak i ako ne volite
vaterpolo - ovih par prizora bi vas lako moglo uvjeriti u to1.
Copacabana
ovo je mjesto jedan od poznatih organizatora dubrovakog kupalita

u vaterpolu, popularne Divlje lige, tu se nalazi vaterpolsko igralite
na kojemu se i sami moete okuati u trenucima kad nije zauzeto i u
periodu kada nema utakmice.
Dane
Ovo mjesto je kolijevka dubrovakog i svjetskog vaterpola i ponosa

Grada, vaterpolo kluba Jug, koji je u samim poecima igrajui i
trenirajui na Danama i u starom gradskom portu, za vremena dok se
jo igralo u moru, bio vie od 20 puta prvak bive drave kao i prvak
Europe. Zanimljivost je da Jug nije izgubio nijedan trofej u 20-ak
godina igranja vaterpola na Danama, to mnogi ne zaboravljaju ni
danas. Stoga nije udno da i danas postoji ekipa koja se zove Dane
i koja je ak tri puta osvojila Divlju ligu, a za nju su nastupali bivi
proslavljeni olimpijski i svjetski prvaci.
Zbog navedenih primjera trebalo bi pristupiti kreativnoj i raznolikijoj

prezentaciji dubrovakih kupalita, nadilaenjem uobiajenih opisa plaa kao
mjesta spoja sunca i mora te suhoparnih opisa infrastrukture i ponude planih
sadraja koji su gotovo identini u veini morskih turistikih destinacija.
Uklapanjem vaterpolske i divljoligake tradicije pojedine bi plae dobile
prepoznatljiv imid, a odravanje kreativnih radionica i slinih animacijskih
dogaaja povezanih s vaterpolom i na manje poznatim kupalitima i plaama u
Dubrovako-neretvanskoj upaniji dobilo bi novu dimenziju atraktivnosti.
DIVLJA LIGA KAO

PROIZVOD
KULTURNI
TURISTIKI
Divlja liga, kao dugogodinja vaterpolska i divljoligaka tradicija,

mogla bi biti puno bolje iskoritena kao kulturna atrakcija i nadogradnja
postojeoj dubrovakoj turistikoj ponudi, meutim, prema miljenju autor,
200
prije svega u kontekstu kulturnog turizma. Naime, kao sportska disciplina

vaterpolo nije najpogodniji oblik aktivnog sportskog turizma kao to su ostale
sportsko-rekreativne aktivnosti koje se odvijaju u moru i na moru (jedrenje,
veslanje, skijanje na vodi, jet-skiing, surfanje, ronjenje i sl.), u kojima su
turisti aktivni sportski sudionici. Vaterpolo je prije svega momadski vodeni
sport, koji zahtijeva vei broj barem igraa s odreenom razinom socijalne
kohezije povezane s izvravanjem sportskih uloga. Bez obzira na odsutnost
snane natjecateljske komponente u vaterpolu koji je oblik sportske rekreacije,
prethodno nepoznavanje suigraa ili sportskih protivnika ima veu ansu postati
izvor nezadovoljstva, nego ugode. Slinog problema nema u ostalim vodenim
sportovima, koji su preteno individualni, pa pojedinci mogu prilagoditi
angaman u tim aktivnostima sukladno vlastitim motivima, eljama i potrebama.
Dugogodinja vaterpolska i divljoligaka tradicija mogla bi biti mnogo
bolje iskoritena kao kulturna atrakcija i nadogradnja postojeoj dubrovakoj
turistikoj ponudi. Stoga dajemo kratak pregled prijedloga njezinih potencijala
pri oblikovanju novih oblika kulturnog turizma. U pogledu medijske popraenosti
dogaaja vezanih uz ovo rekreativno sportsko natjecanje, Divlja liga oduvijek je
povezana s Dubrovakim vjesnikom, a u novije vrijeme s Dubrovakim listom i
Glasom Grada. Takoer, ve sada ima nekoliko internetskih stranica na kojima
se mogu pratiti njezina povijest, ekipe i uspjesi.2
Neki od dodatnih potencijala Divlje lige kao sadraja odreenih oblika
kulturnog turizma mogu se operacionalizirati u sljedeim prijedlozima, koji bi
mogli biti dio ozbiljnijeg projekta.
Ponajprije, mogao bi se koncipirati virtualni ili pokretni muzej posveen
tradiciji plivanja, vaterpola i Divljoj ligi. Nadalje, na odabranim lokacijama u
gradu mogle bi se ponuditi i konkretnije atrakcije kao, primjerice, organizacija
umjetnikih kolonija ili pak radionica o temi vodenih sportova, na kojima bi
umjetnici Gradu i upaniji ostavili svoje radove (skulpture). Jedna od ideja
moe biti i osmiljavanje aleje trofejnih dubrovakih plivaa i vaterpolista.
Postojanje ljetne vaterpolske kole, djejeg vaterpolskog kampa ili radionica o
vodenim sportovima vjerojatno bi vaterpolo uinilo zanimljivijim turistima koji
trae specifinije vrste turistike ponude i turistikih proizvoda. Svi takvi oblici
mogli biti potaknuti i razvoj kreativnog turizma kao posebnog oblika kulturnog
turizma. U kreativnom turizmu turisti aktivno participiraju u kreativnom ivotu
mjesta i interakciji s lokalnim ljudima (Rudan 2012., 718). On posjetiteljima nudi
razliite oblike kreativnog stvaralatva, sudjelovanje u radionicama, obrazovnim
programima i aktivnostima (u umjetnosti, nasljeu, prirodi, posebnostima koje
posjeduje destinacija), pruajui time i doivljaj istinske atmosfere podruja u
kojem borave (Rudan 2012., 719). U nizu aktivnosti koje obuhvaa ovaj oblik
turizma Richards (2002.) navodi i sportske aktivnosti.
Meu njima se posebno informativnou istie stranica www.dance.hr.
201
PREISPITIVANJE GRANICA UKLAPANJA

DIVLJOLIGAKE TRADICIJE U TURISTIKU
PONUDU
Pri pretvaranju Divlje lige u turistiki kulturni proizvod ili turistiki
brend treba provjeriti granice poeljne interakcije globalnog turistikog i
lokalne (ivljene) kulture prema uvjetima dubrovake zajednice. Naime, ova je
problematika osjetljiva i s aspekta odrivosti dugorone atraktivnosti ovog novog
oblika kulturno-turistike ponude (potencijalna pretjerana komercijalizacija
autentine tradicije i snanog simbola dubrovakog identiteta) i zbog
nekontrolirane interferencije posjetitelja kao uljeza u izrazito lokalnu tradiciju.
Sami sudionici ovog rekreativnog sportskog natjecanja nemaju jasan
stav o tome kako bi se divljoligaka natjecanja mogla najbolje prezentirati
turistima:
Frane (48, VSS): Mislim, problem je, to e s tim, to e turistima
tamo Ako nekog zanima, stane i pogleda. Ali, karte se ne naplauju, nekakve
ugostiteljske ponude oko toga nema, veinom se odigrava na nekim plivalitima
gdje sad niko nee nita zaradit ako doe jo ljudi. Oni nee navijat za atmosferu
jer su potpuno nebitni, tako da u principu nikad se nije razmatrao taj nekakav
aspekt, osim kao kuriozitet.3
Sudjelovanje u Divljoj ligi vano je lokalnoj zajednici, pridonosi
snanoj lokalnoj identifikaciji i grupnoj koheziji, a zasnovano je na entuzijazmu
te volonterstvu svih sudionika i organizatora. Upravo zbog financijskih pitanja
nastali su jedini sporovi i raskoli unutar dugogodinje organizacije Divlje lige
koji su doveli do supostojanja dviju divljoligakih udruga. Ovo amatersko
vaterpolsko natjecanje omoguuje stanovnicima Dubrovnika i dubrovake
okolice da se meusobno drue i zabavljaju unutar turistike sezone, kada su
veinom zauzeti i nekim oblikom turistike djelatnosti. Na plaama i u uvalama u
kojima je zapravo veina sadraja i dogaanja namijenjena turistima, divljoligake
ekipe i njihove meusobne utakmice ine ivu, slojevitu tradiciju i duh lokalne
dubrovake atmosfere. One su dio svakodnevice i plane kulture gdje plaa nije
mjesto odmora i bijega od stvarnosti, ve i mjesto pripadanja. Sami sudionici
Divlje lige to najbolje potvruju svojim iskazima:
Ivo (48, VSS): Majin brat i jedan i drugi su igrali, nisu bili onaj,
ostavili nekog traga, ali se zna da su bili tamo, da su igrali, eto. Tako i ja mogu
svojoj djeci re, eto tamo sam plivo, tamo sam igrao tako. Neto je znailo,
neka veza je to ve preko stoljea sigurno.
Miho (35, VSS): Na Danama se svi znaju od sedam do sedamdeset... i
svak zna skoro sve o svakome i treba godina da proe koja da se uklopi.
U radu se koristi ulomcima slobodnih, polustrukturiranih intervjua koji su odrani sa sudionicima Divlje lige u
sklopu preliminarnih sociokulturnih, kvalitativnih istraivanja. Intervjui su bili raeni od prosinca 2013. do travnja
2014. sa sudionicima Divlje lige koji rade ili studiraju u Zagrebu, a planira se i terensko istraivanje u Dubrovniku.
Identitet je kazivaa zatien i u radu se koristi izmiljenim imenima.
202
Kao okvire za pronalaenje odgovarajueg rjeenja, moemo

sugerirati sljedee. Pri bilo kome obliku marketinkog planiranja i promidbe
ove dubrovake tradicije u turistike svrhe treba uzeti u obzir navedene
stavove i potrebe lokalnog stanovnitva kojima u Dubrovniku esto primarno
zadovoljavanje turistikih potreba oteava ili onemoguuje svakodnevicu pa
time ponekad stvara negativan odnos prema posjetiteljima. Veinom nijednom
sudioniku divljoligakih natjecanja, aktivnom igrau ili navijau, ne smeta
informiranje turista o dogaanjima. Primjerene tiskane broure ili mobilne
aplikacije turistikih vodia morale bi sadravati opirnije informacije: od
openitih o povijesti natjecanja i njegovoj vanosti za dubrovako stanovnitvo
do informacija o ekipama, finalnim i revijalnim divljoligakim utakmicama.
Teite bi moda trebalo staviti na plivanje i vaterpolo openito, a Divlju ligu
uzimati kao primjer vanosti vaterpola u dubrovakoj svakodnevici.
ZAKLJUAK
Bolje pozicioniranje hrvatske turistike ponude na tritu mogue je
samo u uvjetima prilagodbe brzim ekonomskim i drutvenim promjenama, dok
implementacija sportskih sadraja ima vanu ulogu i u kontekstu sportskoga, ali
i kulturnog turizma. Vodeni sportovi (veslanje, jedrenje, plivanje i vaterpolo) kao
dio dubrovakog identiteta specifini su potencijali sportsko-turistike ponude,
dok lokalno rekreativno vaterpolsko natjecanje s dugotrajnom tradicijom (Divlja
liga) posjeduje potencijale za razliite proizvode kulturnog turizma. Meutim,
pri pretvaranju Divlje lige u turistiki kulturni proizvod ili turistiki brend, treba
pozorno preispitati poeljne granice interakcije globalnog turizma i lokalne
(ivljene) kulture prema uvjetima dubrovake zajednice.
LITERATURA
Bartoluci, M. (2004.), Odnos turizma i sporta. U: Sport u turizmu: zbornik
radova meunarodnog skupa Menedment u sportu i turizmu. Andrijaevi, M.
(ur.), str. 11-21. Zagreb: Kinezioloki fakultet Sveuilita u Zagrebu.
Bauer, D., Drpi, A., Duvnjak, I., Fili, A., Karlo, Z., Jajevi, Z.,
Mikuliin, I., Ogurli, P., Vlai, A., Vujina, B. (2010.), Stoljee hrvatskog
vaterpola (gl. ur. Dean Bauer), Zagreb: Hrvatski vaterpolski savez.
avlek, N. (2007.), Globalni trendovi u razvoju sportskog turizma. U:
Bartoluci, M. avlek, N., i sur. Turizam i sport - Razvojni aspekti, str. 11-16.
Zagreb: kolska knjiga.
Demonja, D. (2011.), Kulturni turizam: hrvatska iskustva, Antropologija
11 (1): 181-205.
Gammon, S., Robinson, T. (1997.), Sport and tourism: A conceptual
203
framework. Journal of Sport Tourism, 4 (3): 8-24.

Hall, M. C. (1992.), Hallmark tourist events: Impacts, management and
planning. London: Bellhaven Press.
Kovai, M., Koma, A. (2011.), The Issues of Beach Management in
Croatia, with Emphasis on Zadar County. Nae more, 58 (5-6): 244-255.
Moretti, S. (1981.), Povijest plivakog i vaterpolo kluba Jug, Dubrovaki
horizonti, 21 (13): 147-176.
Nikoevi, L. (2008.), Odrivi razvoj kulturnog turizma Istre. Srce Istre:
Kultura i batina Istre, Razvoj prekograninih turistikih itinerera u urbanim i
ruralnim podrujima Istre, Elaborat. Posjeeno na mrenoj stranici: http://
heartofistria.org/index.php?id=110 (pristupljeno 22. veljae 2014.)
Richards, G. (2002.), Od kulturnog do kreativnog turizma: europske
perspektive. Turizam, 50 (3): 228-236.
Rudan, E. (2012.), Razvojne perspektive kreativnoga turizma Hrvatske.
Ekonomska misao i praksa, 21 (2): 713-730.
Vrtiprah, V. (2006.), Kulturni resursi kao initelj turistike ponude u 21.
stoljeu. Ekonomska misao i praksa, 15 (2): 279-296.
kori, S., Buan, K. (2008.), Vanost struno educiranog kadra u
provoenju programa sporta i sportske rekreacije u sportskom turizmu. U:
Zbornik radova meunarodne znanstveno-strune konferencije Kinezioloka
rekreacija i kvaliteta ivota, Andrijaevi, M. (ur.), str. 381-389. Zagreb:
Kinezioloki fakultet Sveuilita.
Dane (2009.), Posjeeno na mrenoj stranici: http://www.dance.hr/
povijest-divlje-lige/488-razvoj-vaterpola-u-dubrovniku-i-poceci-divlje-lige.html
(Zanini 2009. Razvoj vaterpola u Dubrovniku i poeci Divlje lige) (pristup: 18.
prosinca 2013.)
Dane (2013.), Posjeeno na mrenoj stranici: http://www.dance.hr/
povijest-vk-jug/1277-nastanak-trofejnih-sportova.pdf (pristup 18. prosinca
2013.)
Divlja liga (2013.), Posjeeno na mrenoj stranici: http://www.divljaliga.
com/?page=propozicije (pristup: 18. prosinca 2013.)
Divlja liga (2013.), Posjeeno na mrenoj stranici: http://www.divljaliga.
eu (pristup: 13. oujka 2014.)
Dubrovnik Guide (2014.), http:// www.dubrovnik-guide.net/plazeHR.
htm (pristup 27. veljae 2014.)
Jug (2014.), Posjeeno na mrenoj stranici: http://www.jug.hr (pristup
15. sijenja 2014.)
Slubene stranice Turistike zajednica grada Dubrovnika (2014.),
204
Posjeeno na mrenoj stranici: http://experience.dubrovnik.hr (pristup 25.

veljae 2014.)
Veernji list (2013.), Posjeeno na mrenoj stranici: http://www.vecernji.
hr/ljetna-panorama/sto-se-to-dogadjalo-u-dubrovniku-rudic-nije-osvojio-divljuligu-600526, objavljeno 20.08.2013.; pristup 26. veljae 2014.)
Svi citati preuzeti su s internetske stranice: http:// www.dubrovnikguide.net/plazeHR.htm (pristup 27. veljae 2014.)
205
Klara iljeg, Ph. D.

Lecturer
Faculty of Kinesiology
University of Zagreb
E-mail: klara.siljeg@gmail.com
Ana Perini Lewis, Ph. D.

Research Associate
Institute for Anthropological Research, Zagreb
E-mail: ana.perinic@inantro.hr
Joko Sindik, Ph. D.

Research Associate
Institute for Anthropological Research, Zagreb
E-mail: josko.sindik@inantro.hr
THE LOCAL SPORT TRADITION AS PART OF

DUBROVNIKS CULTURAL IDENTITY
Abstract
Owning a strong position of the City of Dubrovnik as a destination of
culture tourism means realizing new forms of presentation and promotion
of this touristic centre, while in the same time striving to keep the Dubrovnik
tradition. The local traditional sporting events, which the tourist watch
or actively participate in, may be developed into an attractive touristic
product. The Wild league (Divlja liga), played in this City which offers
a wide variety of impressive, formal cultural products, offers a lively and
layered tradition as well as the spirit of the local Dubrovnik atmosphere.
The Wild league is a popular amateur water polo competition taking place
in Dubrovniks inlets and on its beaches. Athough an amateur one, and
based solely on the enthusiasm and the volunteer activities of all of the
participators and organizers, its rules and regulations are well-made and
well-respected. This tournament is of exceptionally local character, and
in order to be able to partake in the tournament, one has to fulfil the first
precondition of being a local. The Wild leagues tradition has therefore
become a major part of the collective identity of the people of the City
of Dubrovnik. The Wild league tournament is held between end-July
and mid-August, meaning that this local sport and recreation activity
too, ought to be much better integrated into the touristic offer, as it too
206
represents the cultural and economic potential of the City and the County.
This paper explores the potentials of the Wild league and the beaches
of Dubrovnik as parts of the cultural tourism product as well as basic
elements which ought to be accentuated while envisioning and designing
this product. With the relations between the local and the global as well
as between the public and the private during the touristic season being
intensified precisely at the sea beaches, these relations in particular ought
to be analysed. While being the most attractive touristic locations, they
are in the same time part of the living heritage and tradition, important
for the quality of social connection within the typical local community.
The challenges of affirming the Wild league as Dubrovniks distinct brand
are being explored, without the need of redefining its enthusiastic integrity
built on the grounds of enthusiasm, socializing, and the strong connection
with water polo as the No 1 sport of the people of Dubrovnik.
Keywords: The Wild league (Divlja liga), cultural tourism, local
sporting tradition, water polo.
JEL classification: L83, Z00
207
Dr. sc. Mateo Milkovi

Redoviti profesor u trajnom zvanju
Odjel za elektrotehniku i raunarstvo
E-mail: mateo.milkovic@unidu.hr
SVEUILITE U DUBROVNIKU NOSITELJ

OBRAZOVNOGA RAZVOJA
DUBROVAKO-NERETVANSKOGA PODRUJA
JEL klasifikacija / JEL classification: I20, I25
Struni rad / Professional paper
28, 2014
Saetak
Dinamine promjene u drutvu, gospodarstvu, obrazovanju, znanosti
i kulturi Republike Hrvatske dodatno su uoljive u Dubrovako-neretvanskoj upaniji, koja se sve vie suoava s problemima
povezanima sa strukturom njezina gospodarstva, zatite okolia i starenju
stanovnitva, a u globalizacijskom svijetu ni ona ne moe opstati kao
izolirana zajednica, ve mora biti spremna na promjene. Pa iako su
ogranieni njezini prirodni, materijalni i ljudski resursi, a geografski je
poloaj specifian, podruje dananje Dubrovako-neretvanske upanije
ima sve pretpostavke za velik i brz razvoj ali i za dodatno pozicioniranje
u moguemu novom ustroju regija na razini Republike Hrvatske, a time
i u Europskoj uniji. Zato je obrazovanje (osnovno, srednje i visoko) za
Dubrovako-neretvansku upaniju od presudne vanosti jer se tako stjeu
odreena znanja i vjetine prijeko potrebna za razvoj i rast gospodarstva,
ali se i pozitivno utjee na sredinu u cjelini. U tome svoj velik doprinos
moe dati Sveuilite u Dubrovniku podiui kvalitetu svoga znanstveno-nastavnoga potencijala i ukupnu kvalitetu visokog obrazovanja, ali i
obrazovanjem svojih studenata tako da steknu kompetencije za kreativan
profesionalan rad. Jer visoko obrazovanje, u kontekstu aktualne
209
gospodarske i financijske krize, danas je vanije nego ikada dosad za

razvoj kreativnosti, inovacija, novih tehnologija, produktivnosti i rada.
Sveuilite u Dubrovniku moe preuzeti ulogu poveznice od osnovnog
do visokog obrazovanja na tom podruju, i uz koncept cjeloivotnog
uenja moe omoguiti pristup visokom obrazovanju svima koji to ele
uz priznavanje prethodnog uenja u visokom obrazovanju ne samo u
Hrvatskoj nego i u razliitim europskim zemljama. Svojim znanstvenim i
strunim potencijalom ono se nudi za izradbu planova prijeko potrebnih
za strukturne promjene Dubrovako-neretvanskoj upaniji a svojom
ulogom eli joj pomoi u osiguranju dugorone drutvene stabilnosti i
odriv ekonomski napredak i zaposlenost uz promicanje demokratskih
vrijednosti, socijalne kohezije i meukulturni dijalog.
Kljune rijei: obrazovanje, znanost, tehnologija.
210
Milkovi. M.: Sveuilite u Dubrovniku nositelj obrazovnoga razvoja...
UVOD
Dubrovako-neretvanska upanija sve vie se suoava s problemima
povezanima sa strukturom njezina gospodarstva, zatite okolia, starenjem
stanovnitva, natalitetom, migracijama s otoka i ruralnih podruja u Dubrovnik
ili u opinska sredita. Pa iako su ogranieni njezini prirodni, materijalni i ljudski
resursi, a geografski je poloaj specifian, podruje dananje Dubrovako-neretvanske upanije ima sve pretpostavke za velik i brz razvoj, ali i za dodatno
pozicioniranje u moguem novom ustroju regija na razini Republike Hrvatske,
pa time i u Europskoj uniji. Poradi toga ona mora biti spremna na dinamine
promjene u svim svojim segmentima u drutvu, gospodarstvu, obrazovanju,
znanosti i kulturi jer u globalizacijskom svijetu ni ona ne moe opstati kao
izolirana zajednica.
Za Dubrovako-neretvansku upaniju obrazovanje (osnovno, srednje
i visoko) je od presudne vanosti jer se tako stjeu odreena znanja i vjetine
prijeko potrebna za razvoj i rast gospodarstva, ali se i pozitivno utjee na
sredinu u cjelini. Pritom visoko obrazovanje, u kontekstu aktualne gospodarske
i financijske krize, danas je vanije nego ikada dosad za razvoj kreativnosti,
inovacija, novih tehnologija, produktivnosti i rada.
U tome svoj velik doprinos moe dati Sveuilite u Dubrovniku kao
poveznica od osnovnog do visokog obrazovanja u Dubrovako-neretvanskoj
upaniji, a uz koncept cjeloivotnog uenja moe omoguiti pristup visokom
obrazovanju svima koji to ele uz priznavanje prethodnog uenja u visokom
obrazovanju ne samo u Hrvatskoj nego i u razliitim europskim zemljama. Pritom
ono mora trajno podizati kvalitetu svoga znanstveno-nastavnoga potencijala i
ukupnu kvalitetu visokog obrazovanja, ali i obrazovati svoje studente tako da
steknu kompetencije za kreativan profesionalan rad.
Da bi se sagledale mogunosti rjeenja za obrazovanje mladih u
Dubrovako-neretvanskoj upaniji, a uzevi u obzir tradiciju visokog obrazovanja
tijekom povijesti Dubrovnika, za upaniju su analizirane: struktura njezina
dananjeg srednjeg i visokog obrazovanja, obrazovna struktura nezaposlenih
osoba i evidentirana deficitarna zanimanja. Takoer, u skladu sa Strategijom
obrazovanja, znanosti i tehnologije Republike Hrvatske, Razvojnom strategijom
Dubrovako-neretvanske upanije, Stratekim planom Grada Dubrovnika i
Vizijom i strategijom razvoja Sveuilita u Dubrovniku, u obzir je uzet ve
prihvaen proces internacionalizacije studijskih programa i mobilnosti studenata,
nastavnika i znanstvenika Sveuilita u Dubrovniku.
Za analizu strukture srednjeg obrazovanja u Dubrovako-neretvanskoj
upaniji koristilo se podacima za kolsku 2013./2014. godinu Upravnog odjela
za obrazovanje, kulturu, znanost i sport Dubrovako-neretvanske upanije i
Upravnog odjela za obrazovanje, sport, socijalnu skrb i civilno drutvo Grada
Dubrovnika, podacima o nezaposlenima u Dubrovako-neretvanskoj upaniji
31. prosinca 2013. Hrvatskog zavoda za zapoljavanje, podruni ured Dubrovnik
211
i podacima Sveuilita u Dubrovniku u proteklih pet godina (od akademske

2008./2009. do 2013./2014. godine).
VISOKO OBRAZOVANJE TIJEKOM POVIJESTI

DUBROVNIKA
Poetak visokokolskog obrazovanja u Dubrovniku povezan je
s Isusovakim (jezuitskim) crkvenim redom, i to kao reakcija na raskol u
Rimokatolikoj crkvi, na protestantizam s utemeljiteljem Martinom Luterom
(poetak 1517.). Red je osnovao sv. Ignacije Loyola, a odobrio ga je 27. rujna
1540. papa Pavao III. Prvi cilj pri osnivanju Reda bio je vratiti se izvornoj Crkvi
i vjeri kako ju je shvaala Rimokatolika crkva prije Martina Lutera i njegovih
reforma. Kako je Dubrovaka Republika oduvijek bila bastion katolianstva,
njegov je Senat 1560. godine zatraio da papa Pio IV. u Grad poalje isusovce. U
poetku bila je rije o njihovu pojedinanom doprinosu, ali je nakon 1604. godine
u Gradu poela djelovati i organizirana isusovaka (jezuitska) misija, u razdoblju
1619. 1639. godine poznata kao rezidencija.
Godine 1624. dubrovaki jezuiti osnovali su Collegium Societatis Iesu
najprije za potrebe obrazovanja crkvenih kadrova. Tu su djeca (ne samo kao dotad
u privatnih uitelja) na nioj razini stjecala osnovno i humanistiko obrazovanje.
Kako su isusovci inae veliku skrb posveivali kolstvu, prosvjeti i znanosti,
u dogovoru s njima 1654. godine Senat Dubrovake Republike je Collegium
Societatis Iesu proglasio javnim visokim uilitem u kojemu se u prvom redu
izuavala umjetnost i prirodne znanosti, to je bio stvarni poetak dubrovakoga
visokokolskog obrazovanja u svjetovne svrhe. Najpoznatiji svjetovnjak koji se
ondje obrazovao bio je Ivan Gunduli, a uz njega najpoznatiji dubrovaki isusovac
i znanstvenik Ruer Bokovi prije odlaska u Rim na doktorske studije. Poznatiji
jo su bili: Rajmund Kuni, Benedikt Stay Stojkovi, Benedikt Zamanja, uro
Baglivi, Stjepan Gradi, Ivan Marija Matijaevi, Ivan Luka Zuzori, pjesnik
Ignjat urevi i drugi. Godine 1778. Collegium Societatis Iesu mijenja ime u
Collegium Rhagusinum, a 1793. godine Senat je dopustio mladim plemiima da
na tom uilitu mogu studirati navigaciju i trgovinu. Poradi toga je Collegium
Rhagusinum stvarni prethodnik svekolikoga suvremenog dubrovakog visokog
kolstva.
No, uz sve reeno, moe se zakljuiti da za 450 godina Dubrovake
Republike (1358. 1808.) u Dubrovniku nije bilo visokoobrazovnih ustanova.
Dubrovani su se kolovali uglavnom na talijanskim sveuilitima (Rim, Padova,
Perugia, Siena, Firenca, Bologna i dr.), a drava je godinje davala nekoliko
stipendija.
Za vrijeme austrijske uprave (1815. 1918.) kulturno i obrazovno stanje
u Gradu bili su veoma prozaini, a kamoli da je bilo visokokolskog obrazovanja.
Austrija nije potovala ni dubrovaku tradiciju. U to vrijeme Dubrovani su
212
studirali najee u Beu i Pragu, dijelom i u Budimpeti, pa dakako i u Italiji.

Za Dubrovnik u tom pogledu nije marila ni Kraljevina SHS (1918. 1929.)
niti Kraljevina Jugoslavija (1929. 1941.). I dalje se studiralo u spomenutim
europskim sveuilinim sreditima. Pritom valja dodati da je u Dubrovniku
1923. godine bila ustanovljena Kraljevska pomorska vojna akademija, s rangom
visoke kole. U nju su se mogli upisati zavreni gimnazijalci i zavreni uenici
pomorske kole (i danas se zgrada bive vojarne esto naziva Akademijom). Prva
klasa (12 asnika) zavrila je 16. kolovoza 1924. Akademija je djelovala sve do
raspada Kraljevine Jugoslavije. Iako je rije o vojnom obrazovanju, to je bio prvi
institucionalizirani oblik visokokolske izobrazbe u Dubrovniku u dvadesetom
stoljeu.
Suvremeno dubrovako visoko obrazovanje od polovine dvadesetoga
stoljea do osnivanja Sveuilita u Dubrovniku temeljilo se na vie od
etrdeset godina visokog obrazovanja pomoraca u organizaciji Vie pomorske
kole (osnovana 1959.), Pomorskog fakulteta (osnovan 1986.) i Veleuilita u
Dubrovniku (utemeljeno 1996.) i uz vie od trideset godina visokog obrazovanja
za turizam i vanjsku trgovinu u organizaciji Fakulteta za turizam i vanjsku
trgovinu (pokrenut 1970.) u Zagrebu, kojemu je 1975. godine pripojena i Via
turistika kola (osnovana 1959.) iz Dubrovnika. Godine 1976. taj je Fakultet
pridodan Sveuilitu u Splitu. Nadalje, 1980. godine Fakultetu je pripojen Centar
za turistiku dokumentaciju i informacije iz Dubrovnika, koji su formirali jo
1938. godine turistiki forumi na Jadranu kao tadanji Arhiv za turizam, da se
dodatno pridonese razvoju i unapreivanju dubrovakog turizma.
Valja napomenuti da su u Dubrovniku djelovale i Pedagoka akademija
(1959. 1974.) i Muzika akademija, Odjel za violinu (1968. 1973.), kao
sastavni dio Muzike akademije Sveuilita u Zagrebu.
Reenome valja dodati Interuniverzitetski centar (IUC), pokrenut
1971. godine, Meunarodno sredite hrvatskih sveuilita (MSHS), osnovano
1991. godine, koje je danas Centar za poslijediplomske studije Dubrovnik, kao
posebna sastavnica Sveuilita u Zagrebu, i RIT Croatia, donedavno poznata kao
Amerika visoka kola za menadment i tehnologiju (RIT/ACMT), osnovana
1997. kao dio Rochester Institute of Technology (RIT) privatnoga sveuilita
u SAD-u.
SUVREMENO VISOKO OBRAZOVANJE U

ORGANIZACIJI SVEUILITA U DUBROVNIKU
Suvremeno visoko obrazovanje u Dubrovniku prolazilo je razliite faze,
uspone i padove, ali je uvijek ostajala elja i upornost da ovaj Grad sauva svoj
identitet i u tom podruju. Radi toga je 10. srpnja 1999. potpisana Povelja DISEC
(Dubrovnik International Science and Education Centre), koja e, kako se poslije
pokazalo, biti podloga za osnivanje Sveuilita u Dubrovniku.
213
Iako su za osnivanje Sveuilita u Dubrovniku postojale mnoge

povijesne, kulturne, drutvene i geografske pretpostavke, valjalo je uloit golem
napor da bi se odgovorilo na razliita promiljena: kakvo Sveuilite treba biti,
ima li Dubrovnik znanstveno-nastavne, prostorne i financijske pretpostavke
za njegovo pokretanje te ima li dostatan broj studenata koji su spremni upisati
nastavne planove i programe koje im ono moe ponuditi. Nakon vrlo duge
i sloene zakonske procedure Sabor Republike Hrvatske jednoglasno je 1.
listopada 2003. donio Zakon o osnivanju Sveuilita u Dubrovniku.
Sveuilite u Dubrovniku upisalo je prvu generaciju studenata na
preddiplomske studije akademske 2004./2005. godine, a prvu generaciju
studenata na diplomske studije akademske 2007./2008. godine s nastavnim
planovima i programima izraenima u skladu s preporukom Bolonjske deklaracije
na temelju dopusnice Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta. Tijekom
akademske 2006./2007. godine na Sveuilitu u Dubrovniku pokrenut je jedan
poslijediplomski specijalistiki studij i pet meusveuilinih poslijediplomskih
(doktorskih) studija.
U akademskoj 2013./2014. godini na Sveuilitu u Dubrovniku izvodilo
se deset trogodinjih sveuilinih preddiplomskih studija, dva trogodinja struna
preddiplomska studija i devet dvogodinjih sveuilinih diplomskih studija te
jedan poslijediplomski specijalistiki studij. Kao suradna ustanova, Sveuilite
u Dubrovniku sudjeluje u nastavi na est meusveuilinih poslijediplomskih
(doktorskih) studija.
Od svoga osnivanja Sveuilite u Dubrovniku ponudilo je zavrenim
srednjokolcima studijske programe iz podruja drutvenih, tehnikih i
biotehnikih znanosti, ali se stvaraju pretpostavke i za studije iz podruja
humanistikih znanosti i umjetnosti, ime bi ono dobilo svoj puni smisao.
Ukupan broj upisanih studenata na sveuiline studije neznatno se smanjivao,
ali se znaajnije smanjivao broj upisanih na preddiplomske sveuiline studije
jer se pri upisima skrbilo o potrebama za zavrenim studentima u Dubrovakoneretvanskoj upaniji. U tablicama 1. do 6. uneseni su podaci o upisanim
studentima u razmaku od proteklih pet godina (akademske 2008./2009. i
2013./2014. godine).
214
Tablica 1.
Broj upisanih studenata na sveuiline preddiplomske studije
Br.
1.
Studij
2008./2009.
Ekonomija
Poslovna ekonomija:
2.
2013./2014.
49
33
913
391
Turizam
277
156
Meunarodna trgovina
100
80
Marketing
237
119
Financijski menadment
109
Menadment
190
IT menadment (prva generacija od

akademske 2013./2014. godine)
36
3.
Nautika
125
165
4.
Brodostrojarstvo
83
85
5.
Pomorske tehnologije jahta i marina
43
60
6.
Elektrotehnike i komunikacijske tehnologije u pomorstvu
46
81
7.
Primijenjeno/poslovno raunarstvo
78
91
8.
Akvakultura
24
60
9.
Mediji i kultura drutva
134
126
Restauracija i konzervacija umjetnikih dobara:
10.
68
60
drvo
29
18
papir
20
18
tekstil
metal
keramika
5
Ukupno:
11
1.563
Broj upisanih studenata na strune preddiplomske studije

Br.
Studij
2008./2009.
1.
Sestrinstvo
2.
(prva generacija od akademske 2012./2013. godine)
Ukupno:
1.152
Tablica 2.
2013./2014.
26
76
26
122
46
Prema podacima u tablicama 1. i 2. moe se zakljuiti da je u proteklih

pet godina za 20% smanjen broj upisanih studenata na sveuiline preddiplomske
studije (s 1 589 na 1 274 studenta). Na to je najvie utjecao smanjen broj upisanih
studenata na studij Poslovna ekonomija (s 913 na 391 student, ili 57%) jer se u
okviru njega vie ne izvode smjerovi Financijski menadment i Menadment, ali
215
se pokrenuo novi smjer, IT menadment. Na svim drugim studijima nije bilo veih
promjena iako je povean interes za pomorske studije. Time je, uz pokretanje
dvaju preddiplomskih strunih studija, Sveuilite u Dubrovniku odgovorilo na
potrebe za zapoljavanjem u Dubrovako-neretvanskoj upaniji.
Tablica 3.
Broj upisanih studenata na sveuiline diplomske studije

Br.
1.
Studij
2008./2009.
Ekonomija
Poslovna ekonomija
2.
2013./2014.
27
18
149
221
Turizam
58
86
Meunarodna trgovina
91
46
89
Marketing
3.
Pomorstvo
(prva generacija od akademske 2010./2011. godine)
4.
Elektrotehnike i komunikacijske tehnologije u pomorstvu
15
11
5.
Poslovno raunarstvo
34
27
6.
Marikultura
21
20
7.
Odnosi s javnostima
50
64
8.
Mediji
26
36
79
Restauracija i konzervacija artifekata

(prva generacija od akademske 2009./2010. godine) od:
34
10
drva
9.
papira
11
tekstila
metala
keramike
3
Ukupno:
322
510
Tablica 4.
Broj upisanih studenata na sveuilini poslijediplomski specijalistiki studij
Br.
1.
Studij
2008./2009.
35
Upravljanje marketingom u turizmu
2013./2014.
18
Tablica 5.
Broj upisanih studenata na meusveuilini poslijediplomski (doktorski) studij
Br.
1.
Studij
2008./2009.
21
Povijest stanovnitva*
2013./2014.
49
*Od est meusveuilinih poslijediplomskih (doktorskih) studija jedino se taj studij izvodi na
Sveuilitu u Dubrovniku.
216
Broj upisanih studenata na sveuiline diplomske studije u proteklih pet

godina povean je za 59% (s 322 na 510 studenata) u prvom redu jer se pokrenuo
diplomski studij Restauracija i konzervacija artifekata od drva, papira, tekstila,
metala i keramike, diplomski studij Pomorstvo i u okviru diplomskog studija
Poslovna ekonomija smjer Marketing kako se vidi u tablici 3.
Tablica 6.
Broj ukupno upisanih studenata

Br.
Studij
2008./2009.
1.
Sveuilini i struni preddiplomski studiji
2.
Sveuilini diplomski studiji
3.
Sveuilini poslijediplomski specijalistiki studij
4.
Meusveuilini poslijediplomski (doktorski) studij

Ukupno:
2013./2014.
1 589
1 274
322
510
35
18
21
49
1 967
1 851
Ukupni broj studenata s indeksom Sveuilita u Dubrovniku smanjio se u

proteklih pet godina za 6% (s 1 967 na 1 851 studenta), kako se vidi u tablici 6.
Kad je rije o broju upisanih studenata u prve godine preddiplomskih i
diplomskih studija na Sveuilite u Dubrovniku, moe se zakljuiti da je u protekle
dvije godine zaustavljen trend smanjenja upisa na preddiplomske studije, ali stagnira
broj upisa na diplomske studije, kako se vidi u tablici 7.
Tablica 7.
Broj upisanih studenata u prve godine studija

Br.
Studij
2009.
2010.
2011.
2012.
2013.
1.
Preddiplomski studiji
509
378
336
435
448
2.
Diplomski studiji
194
195
179
162
166
703
573
515
597
614
Ukupno:
U tablicama od 8. do 10. uneseni su podaci o svim zavrenim studentima

preddiplomskih studija u proteklih pet godina (od akademske 2008./2009. do
2013./2014. godine) na Sveuilitu u Dubrovniku.
217
Tablica 8.
Broj zavrenih studenata sveuilinih preddiplomskih studija
Br.
Studij/smjer
2009.
2010.
2011.
2012.
2013. Ukupno
1.
33
36
15
38
24
26
25
14
9
22
14
31
22
34
15
28
14
23
27
29
11
24
2
4
20
37
15
41
1
150
65
153
55
84
133
3.
Ekonomija
Poslovna ekonomija
Turizam
Meunarodna trgovina
Marketing
Menadment
Nautika
4.
Brodostrojarstvo
15
10
39
5.
Pomorske tehnologije jahta i marina
10
10
40
6.
Elektrotehnike i komunikacijske
tehnologije u pomorstvu
31
7.
Primijenjeno/poslovno raunarstvo
24
19
12
11
15
81
2.
8.
Akvakultura
9.
Mediji i kultura drutva
30
31
29
46
43
25
174
10
4
1
10
10
4
4
4
3
4
2
1
5
6
1
4
2
1
3
3
28
26
8
12
8
258
238
248
189
217
1 150
Restauracija:
drva
papira
10.
tekstila
metala
keramike
Ukupno:
39
Tablica 9.
Broj zavrenih studenata strunog preddiplomskog studija
Br.
1.
Studij
2009.
2010.
2011.
Sestrinstvo
2012.
14
Broj zavrenih studenata svih preddiplomskih studija

Br.
Studij
1.
Sveuilini studiji
2.
Struni studij
Ukupno:
2013. Ukupno
39
53
Tablica 10.
2009.
2010.
2011.
2012.
258
238
248
189
2013. Ukupno
14
39
53
258
238
248
203
256
1 203
217
1 150
Prema podacima u tablicama od 8. do 10. moe se zakljuiti da su

u proteklih pet godina na Sveuilitu u Dubrovniku preddiplomske studije
zavrila 1 203 studenta, ili prosjeno 240 studenata godinje. Od njih je vie od
85% nastavilo visoko obrazovanje upisom na diplomske studije Sveuilita u
218
Dubrovniku.
U tablicama od 11. do 14. uneseni su podaci o svim zavrenim studentima
diplomskih i poslijediplomskih studija u proteklih pet godina (od akademske
2008./2009. do 2013./2014. godine) na Sveuilitu u Dubrovniku.
Broj zavrenih studenata sveuilinih diplomskih studija

Br.
1.
Studij/smjer
Ekonomija
2009.
2010.
2011.
2012.
Tablica 11.
2013. Ukupno
14
37
Poslovna ekonomija
2.
Turizam
19
18
12
55
Meunarodna trgovina
10
24
35
19
91
11
25
36
12
12
27
Marketing
3.
Pomorstvo
4.
Elektrotehnike i komunikacijske
tehnologije u pomorstvu
5.
Poslovno raunarstvo
6.
Marikultura
3
4
10
12
13
17
49
23
7.
Mediji
27
35
8.
Odnosi s javnostima
18
43
11
75
Restauracija i konzervacija artifekata od:

10.
drva
papira
tekstila
Ukupno:
19
53
87
174
121
454
Prema podacima u tablici 11. moe se zakljuiti da su u proteklih pet

godina na Sveuilitu u Dubrovniku diplomske studije zavrila 454 studenta, ili
prosjeno 90 studenata godinje. Pritom valja napomenuti da e godinje porasti
prosjean broj diplomiranih studenata jer su se u prve tri godine promatranoga
razdoblja tek pokretali novi diplomski studiji.
Tablica 12.
Broj zavrenih studenata sveuilinog poslijediplomskog specijalistikog studija
Br.
1.
Studij
2009.
Upravljanje marketingom u turizmu
2010.
2011.
11
219
2012.
2013. Ukupno
11
Tablica 13.
Broj zavrenih studenata meusveuilinog poslijediplomskog (doktorskog)
studija
Br.
1.
Studij
2009.
2010.
2011.
2012.
Povijest stanovnitva
1.
2.
3.
4.
Studij
Preddiplomski studiji
2009.
2010.
2011.
2012.
258
238
248
203
256
1 203
19
53
87
174
121
454
Diplomski studiji
Sveuilini poslijediplomski
specijalistiki studij
Meusveuilini poslijediplomski
(doktorski) studij Povijest
stanovnitva
Ukupno
Tablica 14.
Broj ukupno zavrenih studenata

Br.
2013. Ukupno
2013. Ukupno
11
277
291
11
347
380
381
1 676
Ukupni broj od 1 657 zavrenih studenata u tablici 14. odnosi se na

studente koji su dobili svjedodbe (nakon zavrenog preddiplomskog studija) i
diplome (nakon zavrenog diplomskog studija). To pak znai da su u proteklih
pet godina (od 2009. do 2013.) na Sveuilitu u Dubrovniku studije zavrila
ukupno 1 222 studenta.
SREDNJEKOLSKO OBRAZOVANJE U
Srednje obrazovanje u Dubrovako-neretvanskoj upaniji organiziralo je
est gradova: Dubrovnik, Korula, Vela Luka, Blato, Metkovi, Ploe i Opuzen.
U kolskoj 2013./2014. godini u esnaest (16) kola bilo je ukupno upisano 5 678
uenika, od kojih je 4 321 uenik stjecao srednje etverogodinje obrazovanje, a 1
357 uenika srednje trogodinje obrazovanje. U tablici 15. pokazana je struktura
upisanih uenika u etverogodinje srednje kole.
Upisani uenici u etverogodinje kole

etverogodinje srednje kole
Tablica 15.
Upisani u IV. razred
Ukupno upisani
Gimnazije
432
1 777
Strukovne kole
672
2 445
Umjetnike kole
24
99
1 128
4 321
Ukupno:
220
Od ukupno upisanih 1 777 gimnazijalaca, u Dubrovniku ih je pohaalo

njih 890, u Metkoviu 448, u Ploama 183, u Koruli 105 uenika, u Veloj Lukci
71 uenik i u Blatu 80 uenika, kako se vidi u tablici 16.
Tablica 16.
Upisani uenici u gimnazije

Grad
kola/usmjerenje
Upisani u IV.
Ukupno upisani
razred
208
Gimnazije u Dubrovniku:
Gimnazija Dubrovnik
Dubrovnik
Ploe
Korula
Vela Luka
Blato
522
Opa gimnazija
82
347
Prirodoslovno-matematika gimnazija
26
108
Jezina gimnazija
29
108
Opa gimnazija (za sportae)
59
Klasina gimnazija Ruer Bokovi
33
120
Opa gimnazija (privatna)
38
98
Ekonomska gimnazija
(Ekonomska i trgovaka kola)
23
Turistika gimnazija
(Turistika i ugostiteljska kola)
27
112
Srednja kola Metkovi

Metkovi
890
137
448
Opa gimnazija
28
112
Prirodoslovno-matematika gimnazija
28
112
Jezina gimnazija
56
224
44
Srednja kola Fra. Andrija Kai Mioi

Opa gimnazija
44
183
183
29
Srednja kola Korula

Opa gimnazija
29
105
105
21
Srednja kola Vela luka

Opa gimnazija
21
71
71
18
Srednja kola Blato

Opa gimnazija
18
Ukupno gimnazijalaca:
80
80
432
1 777
Od ukupno 2 445 uenika upisanih u strukovne etverogodinje kole,

u Dubrovniku ih je pohaalo njih 1 573, u Metkoviu 225 uenika, u Opuzenu
njih 205, u Ploama 182, u Koruli 154, u Veloj Lukci 60 i u Blatu 46 uenika.
Struktura tako upisanih uenika vidi se u tablici 17.
221
Upisani uenici u etverogodinje strukovne kole

Grad
Tablica 17.
Upisani u IV.
Ukupno upisani
razred
kola
Dubrovnik
Ekonomska i trgovaka kola Dubrovnik
53
153
Metkovi
42
161
20
79
Srednja kola Vela Luka
20
60
135
453
54
133
Srednja poljoprivredna i tehnika kola Opuzen
27
90
Ukupno komercijalisti
81
234
Dubrovnik
Turistika i ugostiteljska kola Dubrovnik

turistiko-hotelijerski komercijalisti
17
93
Dubrovnik
Turistika i ugostiteljska kola Dubrovnik
90
294
Ploe
27
103
Srednja kola Korula
19
97
Ukupno hotelijersko-turistiki tehniari
136
494
Dubrovnik

poslovni tajnici
23
100
Dubrovnik
Pomorsko-tehnika kola Dubrovnik

pomorski nautiari
27
193
Dubrovnik
27
97
26
32
123
Ploe
Vela Luka
Ukupno ekonomisti
Dubrovnik
Opuzen
Blato
Korula
Korula
Srednja kola Blato
11
Srednja kola Korula

Ukupno tehniari za brodostrojarstvo
Dubrovnik
28
104
Metkovi
18
41
Srednja kola Blato
10
35
Ukupno raunalni tehniari za strojarstvo
56
180
Blato
222

Dubrovnik
Korula
38
Srednja kola Korula
19
Ukupno elektrotehniari
Korula
127
tehniari
za
Korula
Srednja kola
mehatroniku
Opuzen
Srednja poljoprivredna i tehnika kola Opuzen:

- poljoprivredni tehniari opi
- voari-vinogradari-vinari
- fitofarmaceuti
Metkovi

poljoprivredni tehniar biljne proizvodnje
Dubrovnik
Obrtnika kola Dubrovnik:

- agroturistiki tehniari
- arhitektonski tehniari
Dubrovnik
Medicinska kola Dubrovnik:

- medicinske sestre/tehniari ope
zdravstvene njege
- zdravstveno-laboratorijski tehniari
38
146
12
18
21
28
12
75
23
23
20
34
31
28
113
112
U etverogodinju srednju umjetniku kolu u Dubrovniku ukupno je

upisano 99 uenika a njihova struktura vidi se u tablici 18.
Tablica 18.
Upisani uenici u etverogodinju srednju umjetniku kolu
Grad
Dubrovnik
Upisani u IV.
Ukupno upisani
razred
kola
Umjetnika kola Luke Sorkoevia
- glazbenik
- slikarski dizajner
17
7
62
37
U Dubrovniku je u devet srednjih kola bilo ukupno upisano 3 036

uenika - Gimnazija Dubrovnik (622 uenika), Turistika i ugostiteljska kola
(609 uenika), Pomorsko-tehnika kola (521 uenik), Ekonomska i trgovaka
kola (480 uenika), Obrtnika kola (247 uenika), Medicinska kola (225
223
uenika) i Umjetnika kola Luke Sorkoevia (114 uenika) te Klasina

gimnazija Ruer Bokovi (120 uenika) i Dubrovaka privatna gimnazija (98
uenika).
Na podruju doline Neretve u etiri srednje kole ukupno je bilo upisano
1 964 uenika. U Metkoviu je u dvije srednje kole bilo upisano 1 248 uenika
- Srednja kola Metkovi (800 uenika) i Gimnazija Metkovi (448 uenika), u
Ploama u Srednju kolu fra Andrije Kaia Mioia 511 uenika i u Opuzenu u
Srednju poljoprivrednu i tehniku kolu 205 uenika.
Na otoku Korula u tri srednje kole ukupno je bilo upisano 678 uenika
- Srednja kola Korula 334 uenika, Srednja kola Blato 182 uenika i Srednja
kola Vela Luka 162 uenika.
OSNOVNO OBRAZOVANJE U DUBROVAKO-NERETVANSKOJ UPANIJI

Osnovno obrazovanje od posebnog je drutvenog interesa koje obuhvaa
odgoj i obvezno obrazovanje djece radi stjecanja znanja, umijea, stavova i navika
potrebnih za ivot i rad te za daljnje kolovanje. Temelji se, izmeu ostaloga, na
naelu jednakosti obrazovnih ansa za sve uenike na partnerstvu svih odgojno-obrazovnih imbenika na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini.
U 31 osnovnu kolu u Dubrovako-neretvanskoj upaniji u kolskoj
2013./2014. godini bilo je ukupno upisano 9 446 uenika, od kojih je 1 188 bilo
upisano u prve razrede, kako se vidi u tablici 19.
Tablica 19.
Broj upisanih uenici u osnovne kole

Red.
br.
Broj uenika
u razredima
Osnovna kola
I. razred
1.
Marin Getaldi - Dubrovnik
2.
Lapad - Dubrovnik
3.
Marin Dri - Dubrovnik
VIII. razred
Ukupno
42
40
316
119
130
919
79
78
512
49
49
- specijalna kola
4.
Ivan Gunduli - Dubrovnik
102
80
687
5.
Mokoica - Dubrovnik
82
72
623
6.
Antuna Masle - Oraac
20
14
113
7.
Gruda - Gruda
33
36
254
8.
Cavtat - Cavtat
47
44
375
9.
upa Dubrovaka - Mlini
79
79
621
10.
Mljet - Babino Polje
52
224

11.
Slano -Slano
12.
Primorje - Smokovljani
13.
Ston - Ston
14.
Janjina -Janjina
15.
Trpanj - Trpanj
16.
Petar egedin - Orebi
17.
Kuna - Kuna
17
68
60
12
16
123
10
71
48
38
29
241
40
18.
Petar Kanaveli - Korula
40
51
386
19.
Ante Cura Pinjac - rnovo
11
89
20.
Smokvica - Smokvica
13
17
107
21.
Blato - Blato
30
37
275
22.
Vela Luka - Vela Luka
40
44
307
23.
Braa Glumac - Lastovo
41
24.
Vladimir Nazor - Ploe
51
79
507
25.
Ivo Dugandi Mii- Komin
15
12
93
26.
Fra Ante Gnje - Staevica
12
13
89
27.
Kula Norinska Kula Norinska
16
92
119
146
1037
97
103
821
28.
Stjepan Radi - Metkovi
29.
Don Mihovil Pavlinovi - Metkovi
30.
Otrii - Dubrave - Otrii-Seoci
31.
Opuzen - Opuzen
Ukupno:
Umjetnike osnovne kole
12
78
39
50
352
1 188
1 279
9 446
I. razred
Umjetnika kola Luka Sorkoevi Dubrovnik
117
VI. razred
Ukupno
54
478
Glazbena O Ploe
15
63
Glazbena O Metkovi
35
16
133
O Orebi
28
82
O Petar Kanaveli - Korula
35
110
Glazbena O Vela Luka
12
15
71
Glazbena O Blato
24
10
95
Glazbena O Opuzen
16
45
282
116
1.077
Ukupno:
Treba napomenuti da se na razini Dubrovako-neretvanske upanije

smanjuje broj upisane djece u osnovne kole, i to je smanjenje broja upisanih
naglaeno na otocima Mljetu i Lastovu, poluotoku Peljecu i Dubrovakom
primorju.
225
Jednako tako, i osnovne kole Grada Dubrovnika biljee kontinuirano

smanjenje broja uenika. U est osnovnih kola u Dubrovniku kolske
2013./2014. godine ukupno je bilo upisano 3 199 djece, to je 801 dijete manje
negoli ih je bilo upisano prije deset godina, kako se vidi u tablici 20. Iako je
kolske 2013./2014. godine prvi put, nakon nekoliko proteklih godina, upisano u
prve razrede vie od 400 uenika (446 uenika), smanjenje broja ukupno upisanih
je nastavljeno. Takoer, pripajanje osnovne kole s otoka ipana osnovnoj koli
Ivan Gunduli 1. sijenja 2013. oznailo je zavretak procesa zatvaranja
osnovnih kola na Elafitskim otocima.
Broj upisanih uenika u osnovne kole Grada Dubrovnika

Osnovna kola
kolska 2004./2005. kolska 2013./2014.

godina
godina
Tablica 20.
+/-
Marin Getaldi
482
319
-163
Marin Dri
630
556
-74
1.133
911
-222
Ivan Gunduli
Lapad
713
689
-24
Mokoica
875
613
-262
Antun Masle
166
110
-56
3 999
3 198
-801
Ukupno:
PREDKOLSKO OBRAZOVANJE U DUBROVAKO-NERETVANSKOJ UPANIJI

Dravnim pedagokim standardom predkolskog odgoja i naobrazbe
u Hrvatskoj su utvreni uvjeti za rad djejih vrtia i drugih pravnih osoba
koje obavljaju djelatnost organiziranog odgojno-obrazovnog rada s djecom
predkolske dobi. Propisani su programi s obzirom na trajanje i namjenu, ustroj,
prostori i oprema, mjerila za broj djece u odgojnim skupinama, broj odgajatelja i
strunih suradnika te materijalni i financijski uvjeti rada.
Na podruju Dubrovako-neretvanske upanije, prema zadnjim
slubenim podacima Upravnog odjela za obrazovanje, kulturu, znanost i sport
Dubrovako-neretvanske upanije u kolskoj 2009./2010. godini bio je otvoren
21 vrti s vie od 4 000 djece, kojima su osnivai jedinice lokalne samouprave
(14 vrtia), privatnici (5 vrtia) i vjerske zajednice (3 vrtia), kako je pokazano
u tablici 21.
226
Tablica 21.
Broj upisane djece u vrtie

Naziv
Broj grupa
Broj djece
1.
Djeji vrtii Dubrovnik - Dubrovnik
2.
Djeji vrti Petar Pan - Dubrovnik
67
1
1 575
20
3.
Djeji vrti Calimero - Dubrovnik
40
4.
Djeji vrti Bubamara - Dubrovnik
27
5.
Djeji vrti Konavle - Cavtat
14
366
18
367
6.
Djeji vrti upa Dubrovaka - Mlini
7.
Djeji vrti Slano - Slano
38
8.
Djeji vrti Ston - Ston
51
9.
Djeji vrti Orebi - Orebi
160
10.
Djeji vrti Korula - Korula
149
115
11.
Djeji vrti Aneli uvari - Korula
12.
Djeji vrti Bambi - Smokvica
18
13.
Djeji vrti Blato - Blato
60
14.
Djeji vrti Marija Petkovi - Blato
50
15.
Djeji vrti Radost - Vela Luka
95
450
16.
Djeji centar Metkovi - Metkovi
21
17.
Djeji vrti Mali Isus - Metkovi
25
18.
Djeji vrti Leut - Metkovi
43
19.
Djeji vrti Opuzen - Opuzen
100
20.
Djeji vrti pri O Otrii - Dubrave Otri-Seoci
18
10
220
22
181
4 009
21.
Djeji vrti Ploe - Ploe
22.
Djeji vrti pri O Lastovo - Lastovo

Ukupno:
Vjerojatno je broj vrtia i upisane djece u kolskoj 2013./2014. godini

porastao, ali to za ovu analizu nema bitnog utjecaja.
OBRAZOVNA STRUKTURA NEZAPOSLENIH

OSOBA U DUBROVAKO-NERETVANSKOJ
UPANIJI 31. PROSINCA 2013.
Prema podacima Hrvatskog zavoda za zapoljavanje, podruni ured
Dubrovnik, 31. prosinca 2013. u Dubrovako-neretvanskoj upaniji bile su
evidentirane 9 504 nezaposlene osobe prema obrazovnoj strukturi koja je dana u
tablici 22.
227
Tablica 22.
Broj i obrazovna struktura nezaposlenih

Ukupno nezaposlenih
Bez kole i nezavrena osnovna kola
Osnovna kola
9 504
100%
113
1,2%
1 422
15%
Srednja kola za zanimanja do tri godine i kola za KV i VKV

radnike
3 653
38,4%
Srednja kola za zanimanja od etiri i vie godina
2 681
28,2%
359
3,8%
Via kola, I. stupanj fakulteta i struni studij
544
5,7%
Fakulteti, akademije, magisteriji, doktorati
732
7,7%
Gimnazija
Prema podacima u tablici 22. valja naglasiti da je od ukupnog broja

evidentirano nezaposlenih njih 66,6% sa zavrenom srednjom strukovnom
kolom (trogodinjom i etverogodinjom) i da njih 15% ima samo osnovno
obrazovanje. Ne uputajui se u detaljniju analizu to su podaci koji upuuju na
potrebu da se takve osobe koje ne mogu nai zapoljavanje u struci, ukljue u
dodatne obrazovne procese, u prvom redu u programe cjeloivotnog obrazovanja.
To se odnosi i na 13,4% evidentiranih sa zavrenim viim i visokim obrazovanjem.
U isto vrijeme, prema podacima Hrvatskog zavoda za zapoljavanje i
Ministarstvu rada i mirovinskog sustava za 2013. Godinu, u svim upanijama
Republike Hrvatske nedostaje visokoobrazovnih kadrova u podruju: medicine,
matematike, elektrotehnike, strojarstva, raunarstva, anglistike, germanistike,
edukacijsko-rehabilitacijskih znanosti i logopedije, a ne treba novih kadrova iz:
biotehnikih znanosti, umjetnikog podruja, ekonomije i prava. Takoer, od
strukovnih programa srednjokolskog obrazovanja nedostaju slastiari, mesari,
tesari, i farmaceutski tehniar, a ne treba: novih ekonomista i trgovaca, hotelijersko-ugostiteljskih tehniara, prodavaa, frizera, fotografa i automehaniara.
Takoer, prema podacima Hrvatskog zavoda za zapoljavanje, podruni
ured Dubrovnik (dalje: HZZZ DBK), 31. prosinca 2013. deficitarna zanimanja
bila su ona sa:
- srednjom kolom: barmen, konobar, kozmetiar, kuhar, maser,
medicinska sestra, pekar, pomoni konobar, pomoni kuhar, tesar i
voza autobusa,
- viom kolom: fizioterapeut i sanitarni inenjer,
- visokom kolom: dipl. ing. arhitekture, dipl. ing. hortikulture, dr.
ope medicine, mag. farmacije, socijalni radnik, uitelj biologije,
uitelj fizike i uitelj matematike.
Takoer, u tom su Zavodu evidentirane nezaposlene osobe koje su
zavrile studije na Sveuilitu u Dubrovniku. Ti podaci i podaci o zavrenim
228
studentima (2013. godine i u proteklih pet godina) na Sveuilitu u Dubrovniku

dani su u tablicama 23. i 24.
Tablica 23.
Broj evidentirano nezaposlenih i zavrenih studenata preddiplomskih studija
Sveuilita u Dubrovniku (SVDU)
Br.
SVDU
zavrili
2009. 2013.
SVJEDODBA
SVDU
zavrili
2013.
HZZZ DBK
nezaposleni
1.
sveuilini/a prvostupnik/prvostupnica
inenjer/inenjerka elektrotehnike i
komunikacijske tehnologije u pomorstvu
2.
inenjer/inenjerka raunarstva
3.
inenjer/inenjerka pomorskog prometa
nautikog smjera
4.
inenjer/inenjerka pomorskih tehnologija
jahta i marina
5.
restauracije i konzervacije drva
28
6.
restauracije i konzervacije papira
26
7.
restauracije i konzervacije keramike
8.
ekonomije
33
32
9.
novinarstva i odnosa s javnostima
174
25
12
10. struni prvostupnik/prvostupnica sestrinstva
53
39
607
143
70
Ukupno:
31
81
15
133
39
40
3
1
Prema podacima u tablici 23. moe se zakljuiti da je u proteklih pet

godina na Sveuilitu u Dubrovniku preddiplomske studije zavrilo 607 studenata,
od kojih je 2013. godine studije zavrilo njih 143. Na Hrvatskom zavodu za
zapoljavanje, podruni ured Dubrovnik evidentirao je njih 70 nezaposlenih,
ili 11,5% od tako zavrenih studenata u proteklih pet godina na Sveuilitu u
Dubrovniku. Pritom valja napomenuti da su sve preddiplomske studije na
Sveuilitu u Dubrovniku u proteklih pet godina zavrila 1 203 studenata, od
kojih je 2013. godine studije zavrilo njih 256.
229
Tablica 24.
Broj evidentirano nezaposlenih i zavrenih studenata diplomskih studija
Sveuilita u Dubrovniku (SVDU)
SVDU
zavrili
2009. 2013.
SVDU
zavrili
2013.
HZZZ DBK
nezaposleni
Br.
SVJEDODBA
1.
magistar/magistra inenjer/inenjerka
elektrotehnike i komunikacijske tehnologije u
pomorstvu
27
2.
raunarstva
49
3.
pomorskog prometa
12
12
4.
marikulture
23
5.
magistar/magistra restauracije i konzervacije

drva
6.
magistar/magistra restauracije i konzervacije

papira
7.
magistar/magistra ekonomije
37
14
26
8.
magistar/magistra poslovne ekonomije smjer

turizam
55
12
9.
magistar/magistra poslovne ekonomije smjer

meunarodna trgovina
91
19
10. magistar/magistra javnih medija
35
11. magistar/magistra odnosa s javnostima
75
11
17
416
95
77
Ukupno
Prema podacima u tablici 24. moe se zakljuiti da je u proteklih pet

godina na Sveuilitu u Dubrovniku diplomske studije zavrilo 416 studenata,
od kojih je 2013. godine studije zavrilo njih 95. Na Hrvatskom zavodu za
zapoljavanje, podruni ured Dubrovnik evidentirao je njih 77 nezaposlenih,
ili 18,5% tako zavrenih studenata u proteklih pet godina na Sveuilitu u
Dubrovniku. Pritom valja napomenuti da su sve diplomske studije na Sveuilitu
u Dubrovniku u proteklih pet godina zavrila 454 studenata, od kojih je 2013.
godine studije zavrilo njih 121.
SAETAK ANALIZE OBRAZOVANJA U

Geografski poloaj Dubrovako-neretvanske upanije i broj stanovnika
koji se trajno smanjuje u njezinu ruralnom dijelu - u prvom redu u Dubrovakom
primorju i na Elafitskom otocima - bitno utjeu na razvedenost kola i njihovu
brojnost. Zato je vano, sagledavajui cjelovitu problematiku povezanu od
230
djejih vrtia i osnovnih kola, do kola srednjeg i visokog obrazovanja, sustavno

se ispomagati i poticati na meusobnu suradnju.
a) Na podruju Dubrovako-neretvanske upanije jo uvijek je
premalen broj predkolskih ustanova, kojima su osnivai jedinice
lokalne samouprave, privatnici i vjerske zajednice. Mnoge od njih
djeluju u loim prostornim uvjetima, ili su nedostatno opremljene,
ili je broj djece u grupama vei negoli to propisuju predkolski
standardi. Na evidentirano vie od 4 000 djece u vrtiima, jo uvijek
je premalo pedagoga, psihologa i defektologa, a pridodaju li se tomu
i nedostatna novana sredstva, onda je teko, u takvim uvjetima,
ostvarivati zadane razine predkolskih standarda. Zato se mora
sustavno pristupiti otklanjanju svih uoenih nedostataka, a dodatnim
stimulativnim mjerama jo vie poticati struno usavravanje
odgajatelja, koji su prvi u nizu kvalificiranih osoba s kojima se djeca
susreu u predvienom obveznom obrazovanju. Analize pokazuju
da prosjeno godinje 1 300 predkolske djece upisuje prve razrede
osnovnih kola.
b) Razvedenost osnovnih kola u Dubrovako-neretvanskoj upaniji
godinama se suava. Danas ni jednom Elafitskom otoku nema
osnovne kole, u neke osnovne kole valja znaajnije uloiti u
ureenje i opremanje prostora, neadekvatno su rijeene popratne
prostorije (ili tih prostorija nema) za cjelodnevni boravak uenika
a umnogim osnovnim kolama nastava se izvodi u vie smjena.
Pridodaju li se tomu poveani trokovi organizacije prijevoza
uenika do udaljenih kola, kao i oekivane bitne promjene temeljem
uvoenja devetogodinjeg osnovnog obrazovanja, nije realno
oekivati da e se moi ispuniti propisani standardi Ministarstva
znanosti, obrazovanja i sporta. Zato je prijeko potrebno da se za 9
500 upisanih uenika u osnovnim kolama (evidentirano za kolsku
2013./2014. godinu) sustavno osiguravaju svi preduvjeti u skladu
ne samo sa smjernicama Ministarstva znanosti, obrazovanja i
sporta nego i s EU smjernicama i kriterijima. Dodatno educiranje
uitelja i nastavnika mora biti trajan proces, i organizacija nastave
u jednoj smjeni ili cjelodnevna nastava mora biti imperativ. I sve to
da bi se zadrale manje kole u seoskim sredinama i nerazvijenim
podrujima Dubrovako-neretvanske upanije i po mogunosti
vratile male osnovne kole na Elafitske otoke. Analiza pokazuju
da je u Dubrovako-neretvanskoj upaniji priblino 1 200 uenika
zavrilo osnovno obrazovanje u kolskoj 2013./2014. godini.
c) Analiza dananjeg srednjeg obrazovanja u Dubrovako-neretvanskoj
upaniji pokazuje naglaene strukturne potekoe koje su posljedica
nedostatnih gimnazijskih i umjetnikih programa. Srednje
obrazovanje organiziralo je est gradova: Dubrovnik, Korula, Vela
231
Luka, Blato, Metkovi, Ploe i Opuzen. U kolskoj 2013./2014.

godini u esnaest kola bilo je priblino upisano 5 700 uenika,
od kojih je priblino 4 300 njih stjecalo srednje etverogodinje
obrazovanje a priblino 1 400 uenika srednje trogodinje
obrazovanje. Nedostatak kolskih domova i potekoe u osiguranju
prijevoza uenika do kola bitno utjee na smanjeni upis u prve
razrede srednjih kola. Nedostatak nastavnika, pedagoga i psihologa
kao i bitna odstupanja od prostornih uvjeta i opremljenosti srednjih
kola prema standardima propisanima od Ministarstva znanosti,
obrazovanja i sporta, zahtijevaju neodgodivu intervenciju. Zato je
potrebno da se obnove postojee srednje kole (ili po potrebi izgrade
nove ili se nau i prilagode ve izgraeni drugi prostori), opreme
suvremenim audiovizualnim pomagalima, izgrade odgovarajue
sportske dvorane, poboljaju prostorni uvjeti i osigura rad u jednoj
smjeni. Srednjokolski programi moraju biti takvi da budu povezani
s potrebama gospodarstva Dubrovako-neretvanske upanije i da
potiu uenike za nastavak osnovnog obrazovanja. Za realizaciju
toga treba dodatnim mjerama stimulirati postojee i dolazak novoga
nastavnog osoblja uz poboljanje uvjeta njihova rada i ivota u
sredini kojoj pripadaju. Izraene dugorone planove povezane
za srednjokolsko obrazovanje treba sustavno pratiti i vrednovati.
Analiza pokazuju da je u Dubrovako-neretvanskoj upaniji priblino
1 550 uenika zavrilo srednje obrazovanje u kolskoj 2013./2014.
Godini, od kojih je priblino 1 100 njih zavrilo etverogodinju
srednju kolu.
d) Visoko obrazovanje u Dubrovako-neretvanskoj upaniji u okviru
Sveuilita u Dubrovniku svojim studijskim programima nudi
zavrenim srednjokolcima samo dio onoga to je srednjokolcima
zanimljivo ili je potrebno upaniji.
U akademskoj 2013/2014. godini na Sveuilitu u Dubrovniku bilo je
upisano priblino 1 800 studenata, od kojih je u prve godine studija bilo upisano
njih 630 (460 studenata, ili 73% na preddiplomske studije, i 170 studenata, ili
27% na diplomske studije).
Od tako upisanih 460 studenata njih 81%, ili 371 student bili su s
podruja Dubrovako-neretvanske upanije (185 studenata ili 50% iz Dubrovnika
i 186 studenata iz drugih dijelova upanije), 17% ih je bilo iz drugih dijelova
Hrvatske i 2% iz inozemstva. Usporede li se podaci o broju zavrenih uenika u
gimnazijama u Dubrovako-neretvanskoj upaniji (432 zavrena gimnazijalca) s
brojem onih koji su upisali preddiplomske studije na Sveuilitu u Dubrovniku
(93 studenta sa zavrenom gimnazijom), moe se zakljuiti da svega 21,5% njih
nastavi studije u Dubrovniku. Nema slubenih podataka, ali je za pretpostaviti
da preostalih 340 zavrenih gimnazijalaca upisuje studije na sveuilitima u
Zagrebu, Splitu i Mostaru ili je svoje obrazovanje nastavilo u nekoj od visokih
232
privatnih kola u Hrvatskoj ili u inozemstvu. Takoer, od 696 zavrenih uenika

s etverogodinjom strukovnom kolom njih je 367 ili, 52,7%, upisalo studije
u Dubrovniku, a za preostalih 329 zavrenih srednjokolaca nema slubenih
podataka o nastavku kolovanja.
Prema podacima Sveuilita u Dubrovniku moe se zakljuiti da
je akademske 2013./2014. godine bilo 67% upisanih studenata u prve godine
preddiplomskih studija koji su srednje obrazovanje zavrili u Dubrovniku, 13%
u drugim gradovima Dubrovako-neretvanske upanije, a 20% izvan upanije.
Uoljivo je, dakle, da se iz rubnih dijelova Dubrovako-neretvanske upanije (u
prvom redu iz gradova - Metkovia, Opuzena, Ploa i Vele Luke) srednjokolci u
vrlo malom broju upisuju na studije u Dubrovniku.
Analiza sadanjih studijskih programa na Sveuilitu u Dubrovniku, s
obzirom na potrebe gospodarstva u Dubrovako-neretvanskoj upaniji, pokazuje
da nema bitnih negativnih uinaka na broj nezaposlenih koji su evidentirani u
Hrvatskom zavodu za zapoljavanje, podruni ured Dubrovnik. Pa ipak, kad se
uoio mogui porast nezaposlenih s nekim svojim zavrenim preddiplomskim i
diplomskim studijima (Ekonomija, Odnosi s javnostima i smjerovima u okviru
studija Restauracija i konzervacija arifekata od drva, papira, metala, tekstila i
keramike), Sveuilite u Dubrovniku smanjilo je upisne kvote za te studije. Zbog
toga e Sveuilite u Dubrovniku morati i dalje sustavno dugorono pratiti uinke
svojih studijskih programa povezano sa potrebama gospodarstva upanije, neke
studije zatvarati, ali i pokretati nove, unaprijed znajui da nee moi osigurati sve
potrebne visokoobrazovne struke. Ali ono to bi moralo uiniti jest da posebno
potie izvrsne studente kako bi se to prije ukljuili u gospodarstvo i druge
djelatnosti od stratekog znaaja za razvoj upanije.
Iako su na Sveuilitu u Dubrovniku uinjeni golemi napori da se od
njegova osnutka 2003. godine do danas smanji nedostatak znanstveno-nastavnog
osoblja, posebice u uvjetima primjene Bolonjske deklaracije, nestimulativni
uvjeti za obrazovni kadar i dalje rezultiraju manjkom kvalitetnih nastavnika i
sveuilinih profesora.
Zapoete aktivnosti u osiguranju prostornih uvjeta i njihovo opremanje
suvremenom opremom valja nastaviti i planski sve svoje sadraje locirati u
Sveuilinom kampusu. Tako bi se zgrade kojima danas raspolae Sveuilite
u Dubrovniku izvan Sveuilinog kampusa, mogle prenamijeniti za potrebe
srednjeg ili osnovnog obrazovanja u Dubrovniku, a ujedno bi ono, na jednom
mjestu, moglo ekonominije izvoditi svoje studijske programe, znanstvena
istraivanja i openito sve svoje aktivnosti. U svemu tome kao prioritet namee
se izgradnja Studentskog doma, uz koji su povezani mnogi planovi ne samo radi
privlaenja studenta izvan Dubrovnika nego i radi pokretanja novih studijskih
programa.
Sveuilite u Dubrovniku, kao nositelj visokog obrazovanja u
Dubrovako-neretvanskoj upaniji, svoju prepoznatljivost eli podignuti na
233
meunarodnu razinu to bi trebalo pridonijeti veem ukljuivanju ne samo

u akademski prostor Republike Hrvatske nego i u europski prostor visokog
obrazovanja. U skladu s vizijom i misijom ono e svoje studijske programe
mijenjati i prilagoavati potrebama ne samo Dubrovako-neretvanske upanije
nego i ire, potujui osiguravanje najvie razine kvalitete i izvrsnost obrazovanja,
temeljeno na ishodima uenja i koncepciji cjeloivotnog obrazovanja. Sve to
trebalo bi pridonijeti broj tranziciji naega drutva u drutvo znanja.
UMJESTO ZAKLJUKA
Strategijom obrazovanja, znanosti i tehnologije Hrvatska je prepoznala
obrazovanje kao jedno od svojih razvojnih prioriteta koji joj mogu donijeti
dugoronu drutvenu stabilnost, ekonomski napredak i osiguranje kulturnog
identiteta. Naglasak je stavljen na unaprjeivanje kvalitete predkolskog i kolskog
odgoja i obrazovanja, prevenciju ranog naputanja kolovanja, bolje povezivanje
obrazovanja i osposobljavanja s tritem rada, unaprjeivanje obrazovnih ishoda
i vjetina vanih za snalaenje u ivotu te osnaivanje strukovnog obrazovanja s
fokusom na povezivanje sa svijetom rada. Takoer, tom se Strategijom Republika
Hrvatska odredila da e odgojno-obrazovni sustav inovirati s pomou koncepta
cjeloivotnog uenja kako bi se svakom pojedincu, iz bilo koje dobne skupine,
omoguio stalan pristup obrazovanju i priznavanje razliitih oblika uenja.
Takva strategija ne udi zna li se da Hrvatska vrlo malo svoga bruto
drutvenog proizvoda (BDP-a) izdvaja u obrazovanje, a svega 0,73% BDP-a
u visoko obrazovanje to je trenutno najnie od svih lanica Europske unije.
Danas je jo uvijek u Hrvatskoj nedostatno razvijena svijest o znaenju i potrebi
cjeloivotnog uenja pa su time nedostatne i institucije koje nude programe
za takvo uenje. Svega 2,4% stanovnika Hrvatske u dobi od 25. do 64. godine
ukljueno je u cjeloivotno obrazovanje, dok je u Europskoj uniji ukljueno njih
9%. A takvo uenje osnovna je pretpostavka za neprestanu prilagodbu pojedinca
promjenjivim okolnostima u osobnom ivotu, na radnom mjestu i u drutvenoj
zajednici.
Ni u Dubrovako-neretvanskoj upaniji jo uvijek nije zadovoljavajue
prepoznata vanost i potreba za ukljuivanjem to veeg broja graana u raznolike
programe cjeloivotnog uenja i obrazovanja. Vaan dio te populacije moraju
initi i mladi, koji bi trebali biti to vie ukljueni u raznolike procese neformalnog
uenja, usporedno s pohaanjem redovitih oblika formalnog obrazovanja.
Zabrinjava podatak da vie od 1 400 uenika sa zavrenom osnovnom kolom, ili
15%, evidentirano nezaposlenih u Dubrovako-neretvanskoj upaniji ne nastavlja
kolovanje. Jo su loiji trendovi onih koji imaju zavreno srednje obrazovanje
vie od 6 300 nezaposlenih, ili 66,6%, ih je sa zavrenom srednjom strukovnom
kolom (trogodinjom i etverogodinjom) i priblino 360 nezaposlenih, ili
3,8%, zavrenih gimnazijalaca. Sve to upuuje na obvezu urnog nalaenja
234
odgovarajuih obrazovnih mjera kako bi se tako nezaposleni dodatno obrazovali

(ili prekvalificirali), ali i da bi se u budunosti smanjili ti trendovi. Pritom su
kvalitetni i motivirani uitelji, nastavnici i profesori, ukljuujui strune suradnike
i rukovoditelje temelj sustavu cjeloivotnog uenja.
Rukovodei se time Sveuilite u Dubrovniku moe biti poveznica
svekolikom obrazovanju u Dubrovako-neretvanskoj upaniji kako bi se od
osnovnoga do visokoga obrazovanja sustavno usmjeravalo i pratila djeca u
njihovu razvoju i da bi se stvorili optimalni uvjeti za cjeloivotno obrazovanje
uz osmiljavanje programa i ukljuivanjem postojeih obrazovnih institucija
(javnih, privatnih i udruenja), strunjaka i gospodarstva. Iako je svojom Vizijom
i strategijom razvoja Sveuilite u Dubrovniku jasno naglasilo usmjerenje
prema procesu internacionalizacije studijskih programa i mobilnosti studenata,
nastavnika i znanstvenika, ono eli dati svoj doprinos u obrazovnom profiliranju
stanovnika svoga Grada i upanije. Jednako tako, svojim znanstvenim i strunim
potencijalom Sveuilite u Dubrovniku nudi se za izradbu planova prijeko
potrebnih za strukturne promjene u Dubrovako-neretvanskoj upaniji a svojom
ulogom eli joj pomoi u osiguranju dugorone drutvene stabilnosti i odriv
ekonomski napredak i zaposlenost uz promicanje demokratskih vrijednosti,
socijalne kohezije i meukulturni dijalog.
LITERATURA
2014.
Strategija obrazovanja, znanosti i tehnologije Republike Hrvatske,

Razvojna strategija Dubrovako-neretvanske upanije 2011. 2013.
Strateki plan Grada Dubrovnika 2014. 2016.
Vizija i strategija razvoja Sveuilita u Dubrovniku 2006. 2015.
Podaci Upravnog odjela za obrazovanje, kulturu, znanost i sport

Dubrovako-neretvanske upanije o srednjem obrazovanju za kolsku
2013./2014. godinu
Podaci Upravnog odjela za obrazovanje, sport, socijalnu skrb i civilno
drutvo Grada Dubrovnika o osnovnom obrazovanju za kolsku 2013./2014.
godinu
Podaci Hrvatskog zavoda za zapoljavanje, podruni ured Dubrovnik o
nezaposlenima u Dubrovako-neretvanskoj upaniji 31. prosinca 2013., 16
Podaci Sveuilita u Dubrovniku od akademske 2008./2009. do
2013./2014. godine.
235
Mateo Milkovi, Ph. D.

Full Professor with Tenure
Electrical-engineering and Computing Department
E-mail: mateo.milkovic@unidu.hr
THE UNIVERSITY OF DUBROVNIK LEADING

THE EDUCATIONAL DEVELOPMENT OF THE
DUBROVNIK-NERETVA COUNTY REGION
Abstract
Dynamic changes in society, economy, education, science and culture of
the Republic of Croatia are even more visible in the Dubrovnik-Neretva
County that increasingly faces problems related to its economic structure,
environmental protection and aging population. In todays globalized
world communities cannot exist in isolation, so being ready to change is
paramount. With this respect, although its natural, material and human
resources are limited, and its geographical position specific, the region of
the Dubrovnik-Neretva County has all the preconditions for substantial
and accelerated development, as well as for additional positioning within
a potentially new structure of regions at the level of the Republic of Croatia
and so within the European Union. Therefore, education (elementary,
secondary and higher) is immensely important to the Dubrovnik-Neretva
County, as it enables gathering the knowledge and skills not only
necessary for the economic growth and development, but also for positive
impacts on the environment as a diversified whole. In this framework, the
University of Dubrovnik can greatly contribute by increasing its academic
potential and the overall quality in higher education, as well as by
enabling its students to acquire competences for their present and future
creative and professional activity. Moreover, in the context of the current
economic and financial crisis, a higher education is now more than ever
important for development of creativity and innovation capabilities and
labour productivity. The University of Dubrovnik should interconnect all
regional levels of education. In addition, it should apply the concept of
lifelong learning as well as ensure higher education access for all, and
verify participation in higher education not only in Croatia but also in the
rest of the European countries. The academic potential of the University
236
of Dubrovnik ensures the positive outcome of its future development

strategy, which is necessary for structural change to take place in the
Dubrovnik-Neretva County. Here, according to its mission, the University
of Dubrovnik shows its readiness to help ensure progress, driven by
establishing long-term social stability and impacting the economy in the
time ahead, as well as creating employable individuals, while promoting
democratic values, social cohesion and intercultural dialogue.
Keywords: education, science, technology.
JEL classification: I20, I25
237
Dr. sc. Mato Mikovi

Docent
HEP - proizvodnja d.o.o., Sektor za hidroelektrane, Pogon HE Dubrovnik
Odjel za elektrotehniku i raunarstvo, Sveuilite u Dubrovniku
E-mail: Mato.Miskovic@hep.hr, mato.miskovic@unidu.hr
eljko Batinovi, mag. ing. el.

Elektrojug Dubrovnik, HEP - operator distribucijskog sustava d.o.o.
E-mail: zeljko.batinovic1@hep.hr
Hrvoje Brnas, dipl. ing. el.

E-mail:hrvoje.brnas@hep.hr
Mr. sc. Jasmina Drui

Zavod za mediteranske kulture, Sveuilite u Dubrovniku
E-mail: jasmina.druzic@unidu.hr
Dr. sc. Marija Miroevi

Izvanredna profesorica
Odjel za elektrotehniku i raunarstvo, Sveuilite u Dubrovniku
E-mail: marija.mirosevic@unidu.hr
UPORABA SUNEVE ENERGIJE ZA UNAPREENJE

POLJOPRIVREDNE PROIZVODNJE NA PODRUJU
UDK / UDC: 620.97 : 631 (497.5-35 Dubrovnik)
JEL klasifikacija / JEL classification: O13, Q10, Q 12, Q 20, Q42
Struni rad / Professional paper
28, 2014
Saetak
Jedna od smjernica za razvoj Dubrovako-neretvanske upanije je i
unapreenje poljoprivrede, i to vinogradarstva, maslinarstva, proizvodnje
agruma i slino. Poljoprivredna proizvodnja ovisi o faktorima koji, kada
nisu raspoloivi, teko mogu biti nadomjeteni razliitim agrotehnikim
mjerama (prihranjivanje, grijanje, natapanje, i sl.). Primjena svake od
239
tih mjera trai utroak sredstava i energije. Na podruju Dubrovako-neretvanske upanije povoljni uvjeti su za proizvodnju, a voda je ono to
esto nedostaje. Vodoopskrbni sustavi su vezani za gradove i vea naselja,
dok su podruja poljoprivredne proizvodnje uglavnom nepokrivena
vodoopskrbnom mreom.
Vode ima, ali se ponekad nalazi na odreenoj dubini ispod povrine
zemlje. Energija potrebna za dovoenje vode na povrinu na mnogim
mjestima Dubrovako-neretvanske upanije nije dostupna.
Pumpe pokretane motorima s unutranjim izgaranjem imaju ogranienja
u relativnom malom dosegu dubine, neupravljivosti i nemogunosti
doziranja potrebne koliine vode. Potronja je energenata visoka, to
poskupljuje cijenu natapanja. Uestalost rada po danu kada su zbog
isparivanja gubici vode visoki, natapanje nije energetski uinkovito.
Primjena obnovljivih izvora energije, kao napr. fotonaponskih elija,
omoguuje natapanje na parcelama na podruju Dubrovako-neretvanske
upanije udaljenima od elektroenergetske mree, ali i vaenje vode iz
buotina na znatno veoj dubini.
Prednosti su pristupa: automatizirani rad sustava, ekoloki prihvatljivo
rjeenje (nema emisije CO2), natapa se nou jer su tada gubici rada i
isparivanja najmanji, fleksibilnost natapanja od mikroparcela do velikih
parcela optimizirao je s ekonomskog stajalita i ostvaruje se uteda
potronje energenata i poveava prinos kultura koje se uzgajaju. Time
se ostvaruje isplativost uvoenja sustava za kratko vrijeme primjene.
S obzirom na primijenjenu tehnologiju ona se temelji na autonomnoj
elektrinoj mrei koja se napaja iz obnovljivih izvora energije, a
primjenom suvremenih komunikacijskih i informacijskih tehnologija
omoguen je monitoring sustava, pa je potreba za njegovim odravanjem
svedena na periodine preglede. Prednosti primijenjene tehnologije uz
podrku znanstveno-obrazovnih ustanova Grada Dubrovnika u razvoju
poljoprivrednih djelatnosti uzgoja raznovrsnih kultura presudna su
potpora poljoprivrednicima u primjeni novih tehnologija poradi razvoja
vlastite proizvodnje. Pritom, posebna je prednost sustava primjena
takozvane zelene energije, koje se ostvaruje sufinanciranjem iz fondova
Europske unije, pa se ulaganje za krajnjeg korisnika svodi na minimum.
Dodatno, sve se vie postavljaju sustavi natapanjem koji uz sebe imaju
i ugraene sustave fertirigacije kako bi se osigurala dostatna koliina
hranjivih tvari u dostupnoj zoni tijekom itavog razdoblja vegetacije.
Kljune rijei: Dubrovako-neretvanska upanija, unapreenje
poljoprivredne proizvodnje, obnovljivi izvori energije, solarna energija.
240
Mikovi, M., Batinovi, ., Brnas, H., Drui, J., Miroevi, M.: Uporaba suneve energije...
1.
UVOD
Poljoprivredna proizvodnja na podruju Dubrovako-neretvanske

upanije gotovo se uope ne koristi natapanjem kao sredstvom za poveanje
uroda i samim tim isplativosti poljoprivredne proizvodnje. Ako se njime i koristi,
izvodi se motornim pumpama bez mogunosti regulacije, tako da uz veliku
potronju naftnih derivata ono moe uzrokovati i negativne efekte-ispiranje
hranjiva, zamovarenje i eroziju tla [1].
Natapanje povoljno utjee na rast i razvoj biljaka i na poveanje samog
prinosa. U Dubrovako-neretvanskoj upaniji, posebice u dolini Neretve,
uzgajaju se razliite vrste voa i povra. Uzgoj agruma, maslina, paprika, rajica,
salate, lubenica, te ostalih brojnih sorta povra duga je tradicija. Nedostatak vode
i prisutni salinitet u njoj za natapanje je dominantan problem. Razna istraivanja
u svijetu i kod nas pokazala su razliite negativne korelacije izmeu nedostatka
vode, saliniteta i odgovarajueg razvoja biljke, te same kvalitete ploda. To se
predominantno odnosi na samu retardaciju rasta i razvoja i same biljke i plodova,
koja je uzrokovana poremeenom fiziologijom biljaka i mogunou iskoritenja
hranjivih mikro i makroelemenata. Izuzetno je vano kontrolirati salinitet vode
kojom se odreene poljoprivredne kulture natapaju, to je posebno istaknutno u
dolini Neretve. Iz tog razloga potrebno je odrediti optimalni konduktivitet (EC)
(Na+ i Cl- ione), to do odreene koncentracije moe pozitivno utjecati na sadraj
suhe tvari, kvalitetu ploda. Meutim u veim koncentracijama uzrokuje razliite
fizoloke promjene na biljci i plodu. Sve te stavke treba uzeti u obzir kada se
planira natapanja. [9, 10, 11, 12].
Osnovni je problem uz nedostatak vode na odreenim podrujima i
izostanak potrebne energije za odvijanje procesa. Izradba elektrine mree koja
bi se iskoritavala u tu svrhu zahtjeva velika financijska ulaganja i ona dovode u
pitanje samu isplativost investicije, zato je u ovom radu prezentirana mogunost
primjene alternativnih izvora elektrine energije za proces natapanja.
Na parcelama na podruju Dubrovako-neretvanske upanije udaljenima
od elektroenergetske mree upotreba obnovljivih izvora elektrine energije, kao
to su energija vjetra i solarna energija, s obzirom na njihovu raspoloivost na
ovom podruju, mogu osigurati optimalno odvijanje ovoga procesa bez potrebe
za dodatnim izvorima energije [2].
Prednosti ovog pristupa su: automatizirani rad sustava, ekoloki
prihvatljivo rjeenje (nema emisije CO2), natapa se nou jer su tada gubici rada
i isparivanja najmanji, fleksibilnost obrade mikroparcela do velikih parcela,
optimizirana je s ekonomskog stajalita to znai utedu potronje energenata
i poveanje prinosa kultura koje se uzgajaju. Time se ostvaruje predstavlja
isplativost uvoenja sustava za kratko vrijeme primjene.
Koritenjem sustavom daljinskog nadzora i upravljanja mogue je
optimirati natapanje i dobiti podatke o koliini isporuene vode za te potrebe uz
salinitet tla, temperaturu, protok, vrijeme rada elektromotornih pumpa i slino.
241
Uporabom elektrinih solarnih pumpa mogue je dobavljati vodu na povrinu i

iz veih dubina (do 200 m), a Dubrovako-neretvanska upanija obiluje velikom
koliinom podzemnih voda pa je tako pristup posebno povoljan u svrhu natapanja.
Cilj je radu prezentirati prijedlog rjeenje automatiziranog sustava za
natapanje uz pomo obnovljivih izvora elektrine energije na podruju doline
rijeke Neretve radi poveanja prinosa uzgajanih kultura.
U sklopu toga prate se podatci o koliini vode predane uzgajanoj kulturi,
salinitetu vode i utjecaju saliniteta na kvalitetu ploda. Praenje razvoja uzgajane
kulture planira se za razdoblje od tri godine kako bi se dobili relevantni podaci
utjecaja natapanja i saliniteta na kvalitetu i kvantitetu ploda. Kako se promatrana
parcela nalazi u blizini ua rijeke Neretve, praenje utjecaja saliniteta od
osobitog je znaenja.
2.
SUSTAV NAVODNJAVANJA I POTREBNA OPREMA
Automatizirani sustav za natapanje, prezentiran u ovom radu razraen je

za dostupnu parcelu (autori raspolau relevantnim podacima o parceli) na kojoj se
uzgajaju masline i koja je u blizini ua rijeke Neretve. Prije nego to se pristupi
projektiranju sustava, potrebno je poznavati uzgajanu kulturu, njezine potrebe,
znaajke tla na kojoj se kultura uzgaja i klimatske uvjete na parceli.
2.1.
MASLINA
Maslina raste na razliitim tipovima tla od glinovitih, dubokih

do prozranih, pjeskovitih tala, tolerirajui visoki salinitet i pH izvan granica
optimalnog raspona 5,0 - 7,5 B. Bez obzira na sposobnost preivljavanja u
oskudnim uvjetima, velika je razlika koliko odreeno stablo masline moe dati
kvalitetnog ploda u boljim uvjetima. Uz uobiajenu skrb o maslinama, kao to
su rezidba, zatita od bolesti i tetnika, kontrola korova i drugo, od izrazite su
vanosti natapanja i gnojidba kao osnovni parametri kvalitetnog uroda.
Openito se smatra kako stablo masline troi od 600 do 800 mm/ha vode
u klimatskim uvjetima dnevne evapotransporacije od 2-3 mm/danu, te kako treba
zapoeti natapanje 3-4 tjedna nakon posljednjeg obilnog kinog razdoblja [3].
Svjetsko iskustvo u proizvodnji maslina je da je potrebno natapati u svie
komercijalne maslinike u kojima se ele postii ekonomsko uspjeni rezultati. To
se postavlja ne iz razloga nunog zla, ve kao potrebni upravljaki alat kojim
e se ostvariti konstantna kvaliteta i kvantiteta ulja.
Dr. Fathi Abd El Hadi, strunjak za natapanje u maslinarstvu i savjetnik
jedne od vodeih svjetskih tvrtka u ovoj domeni, izraelskoga Netafima, tvrdi da se
natapanjem i prihranom maslina fertigacijom (dodavanje hraniva tim sustavom)
znatno poveava dodana vrijednost u proizvodnji maslina i maslinova ulja, a da,
242
s druge strane, znatno smanjuje alternativnu rodnost i osigurava uravnoteenu

cvatnju i plodonosnosti u svakoj normalnoj proizvodnoj godini [4]. Natapanje
posebno pomae za sorte maslina s alternativnom rodnou kao to je Oblica jer
takvim sortama pomae razvoj novih izboja i pojaan rast kronje, ali i formiranje
veeg broja rodnih pupova za sljedeu sezonu. Jednako tako, natapanje pomae
da stablo iznese rod u potpunosti bez veeg smanjenja rodnog potencijala i
iscrpljivanja.
Kvaliteta i nain natapanja smatraju se dvama od osnovnih alata u
uspjenoj proizvodnji maslina, posebno u klimatu s malom koliinom oborina u
ljetnim mjesecima. Uz obroke natapanja od osobite je vanosti odabrati i pravi
sustav koji e najbolje odgovarati edafskim i klimatskim uvjetima te biti isplativ
i funkcionalan.
2.2.
MASLINIK ZA POTREBE ISTRAIVANJA
Dostupni maslinik nalazi se u dolini rijeke Neretve, nedaleko od njezina

ua. Maslinik je povrine 2 500 m2 sa stotinu stabala masline starosti od 3 do
5 godina rasporeenih u tri reda nasada (slika 1.). S june, zapadne i istone
strane maslinika nalaze se kanali koji su od davnih vremena bili namijenjeni za
natapanje prirodnim nainom iz pritoke rijeke Neretve (slika 2.). I za razdoblja
poveane sue u ljetnim mjesecima na junoj strani maslinika pritok je vode
razine do 30-tak cm, koji u zimskim mjesecima postie visinu i od oko 1 m.
Poljoprivredna zemljita doline rijeke Neretve su isparcelizirana tako da postoje
pritoci vode do veine parcela i kao takva postaju zanimljiva za primjenu sustava
natapanja i feritigacije s pomou solarne energije jer su uz prirodne izvore vode
izloena velikoj koliini suneva zraenja.
Prikaz maslinka
243
Slika 1.
Kanali s vodom na parceli
2.3.

Slika 2.
PRIKAZ SUSTAVA NATAPANJA ZA DOSTUPNU

PARCELU
Idejni prikaz sustav za natapanje
Slika 3.
Sustav se sastoji od tri reda PLD cijevi s kapaljkama - dvije kapaljke

po stablu. Svakim redom se upravlja elektromagnetskim ventilom, osim kojega
postoje i klasini ventili na poetku i kraju svake linije za potrebe ispiranja
cjevovoda. Natapanjem upravlja programator koji prima informaciju sa senzora
244
za vlagu i pri pojavi kie prekida ciklus natapanja.

Sustav se napaja baterijama koje se dopunjuju uz pomo fotonaponskih
panela, i ujedno slue za napajanje troila (elektrina pumpa, programator,
izmjenjiva, PLC koji slui za prijenos informacija u centralno raunalo, senzori
vlanosti, saliniteta, kie).
2.4.

PRORAUN POTREBA MASLINA ZA VODOM U

PROGRAMU CROPWAT
Za proraun potreba masline za vodom koristi se programom

CROPWAT [5]. Program je izradila Svjetska organizacija za hranuFAO
(FAO, 2009.), i izraunava potrebe biljka za vodom ovisno o razdoblju godine.
U program se unose podaci potrebni za izraun:
- godinji broj sunanih dana na podruju Dubrovako-neretvanske
upanije
- relativna vlanost
- geografska pozicija zemljita
- podaci o zemljitu
- koliina padalina na promatranom podruju.
Tablica 1.
Klimatski imbenici na promatranom zemljitu (KLIMATSKI ATLAS
HRVATSKE 2012. DHMZ) [13]
Za podruje Dubrovako-neretvanske upanije dobivene su vrijednosti

prikazane u tablici 2.
245
Tablica 2.
Potrebe masline za vodom po dekadama (CROPWAT, 2009.)
Iz dobivenih podataka vidljivo je da su ukupne potrebe masline za

vodom tijekom sezone 144,9 mm na povrini dostupne parcele. To je otprilike
150 litara po m2 ili oko 1 500 m3 po hektaru po sezoni natapanja (od poetka
svibnja do kraja rujna). Pritom se zna da se masline nalaze na zemlji za koju je u
delti rijeke koliinu potreba po hektaru treba smanjiti na 40%. Razlog je tome da
sam korijen masline pokriva povrinu irine kronje masline, tj. 40% promatrane
parcele. Tako je potrebno osigurati 600 m3 u sezoni natopanja. Ako se zna da za
svaku maslinu treba najmanje 25 m2, to znai da je oko 400 maslina po hektaru.
Temeljem dobivenih rezultata moe se zakljuiti da su potrebe svake masline
1,50 m3 , to za promatrani maslinik s 100 maslina znai potrebe zemljita od 150
m3 tijekom cjelokupne sezone natapanja.
U razdoblju od poetka svibnja do kraja rujna ima 150 dana, dakle 150
turnusa natapanja koje se obavlja tijekom noi (od 22 sata do 5 sati sljedeeg dana
jer su tada najmanji gubici). Ako izaberemo natapanje svaku no, tada bismo
po maslini morali isporuivati 10 litara vode, to koliinski ne bi zadovoljilo
prolazak vode do korijena biljke. Iz navedenog razloga natapa se svaku treu
no, pa u turnusu svakoj maslini treba osigurati po 30 litara vode. Na osnovi toga
246
dimenzionira se elektrini dio sustava i dio sustava za distribuciju vode.
3.
TEHNIKO RJEENJE SUSTAVA NATAPANJA
Sustav se sastoji od dijela za razdiobu vode i elektrinog dijela. Sustav

za razdiobu vode mora imati mogunost dobave, prijenosa i predaje dostatne
koliine vode maslinama tijekom turnusa natapanja. Elektrini dio sustava
treba zadovoljiti proizvodnju elektrine energije, dostatni kapacitet skladitenja
energije i dovoljnu snagu za odravanje turnusa i ispravan rad svih dijelova
sustava tijekom cijele godine.
3.1.
SUSTAV ZA RAZDIOBU VODE
Sustav za razdiobu vode sastoji se od vodoopskrbnog dijela za tri reda

maslina duljine od oko 200 m. Sustav je sa tri elektromagnetska ventila podijeljen
u tri zone od po 30 tak maslina. Kako postoji potreba za 30 litara vode po
maslini, primjenjuju se samokompenzirajue kapaljke koje isputaju 8 litara po
satu. Na svakom stablu potrebne su po tri kapaljke tako da natapanje po zoni traje
1 sat i 15 minuta, to e svakom stablu masline dati 30 litara vode po turnusu.
Za proraun vodoopskrbnog dijela sustava koristi se programom
Engineering power tools (VER.2.0.4. 2012.) [6].
Prema dobivenim rezultatima odabire se pumpa snage od 100 W 24 V
(motor sa permanentnim magnetima) s protokom od 20 l/min. Kako pumpa pri
protoku od 13 l/min ima tlak od 2 bara, na zadnjoj kapaljci ostvaren je tlak od 1,3
bara (2 bara 0,6 0,1 = 1,3 bara). S obzirom na to da kapaljke za normalan rad
trebaju minimalno 0,3 bara, uvjet nesmetanog protoka je zadovoljen.
3.2.
OBNOVLJIVI IZVORI ENERGIJE
Budui da su prema rezultatima programa CROPWAT (FAO, 2009.)

najvee potrebe biljke za vodom tijekom ljetnih mjeseci (lipanj, srpanj, kolovoz),
optimalni obnovljivi izvor energije u tom vremenskom razdoblju fotonaponski su
paneli. Oni moraju osigurati dovoljnu koliinu energije potrebne za dopunjavanje
spremnika energije za vrenje turnusa natapanje. Pritom je potrebno posebno
obratiti pozornost da tijekom mjeseca rujna, u razdoblju najloije insolacije,
fotonaponski paneli osiguravaju dostatnu energiju za odvijanje turnusa. U
konkretnom sluaju treba obratiti pozornost da postoji potreba za daljinskim
nadzorom i razmjenom podataka s centralnim raunalom svih 12 mjeseci u
godini, pa iz toga razloga odabiremo fotonaponske panele dovoljne snage za
pokrie potreba sustava za elektrinom energijom i tijekom zimskih mjeseci.
Uzevi u obzir sve izneseno, odabiru se monokristalni paneli s veim
stupnjem uinkovitosti. Sustav e koristiti dvama panelima snage od po 250 W.
247
3.3.
NAIN SKLADITENJA ENERGIJE
Kako se natapa nou, a fotonaponski paneli prikupljaju energiju samo

po danu, potrebno je energiju koju proizvode solarni paneli skladititi. Za
skladitenje energije koristit e se gel akumulatorima, koji najbolje podnose
dubinska pranjenja. Za odabir kapaciteta akumulatora potrebno je utvrditi
trajanje turnusa natapanja i po tome odrediti potronju pumpe, ventila, potronju
ureaja za komunikaciju i upravljanje tijekom razdoblja od tri dana i na osnovi
toga odabrati akumulatore koji imaju dostatan kapacitet za osiguranje turnusa i
za oblanog vremena. S obzirom na to da treba obratiti pozornost na nedoputeno
pranjenje akumulatora ispod 30% kapaciteta, odabiru se dva akumulatora
kapaciteta od po 100 Ah.
Punjenje se baterija ne odvija izravno preko fotonaponskih panela,ve
se u tu svrhu koristi regulatorom punjenja iz razloga to je izlazni napon iz
fotonaponskih panela promjenjiv i potrebno ga je regulirati za potrebe punjenjenja
baterija. Potrebno je izabrati regulator koji e optimalno puniti baterije i iz solarnih
panela izvui maksimalnu snagu. Preporuuje se koritenje MPPT regulatora (s
tokom usrednjavanja) koji postiu veliku uinkovitost energetske pretvorbe.
Takav regulator koji zadovoljava potrebe projekta je MPPT regulator 24 V i 30 A.
3.4. PROCES DOBAVE VODE ELEKTROMOTORNA

PUMPA
Za potrebe natapanja koristi se pumpom s istosmjernim motorom s
permanentnim magnetima. Na raspolaganju su dvije verzije pumpe, potopna
i usisna. Obje karakteristikama zadovoljavaju potrebe sustava. Pumpe kojima
se koristi za potrebe projekta nisu specijalizirane pumpe za natapanje, ve one
na plovilima, ali svojim karakteristikama zadovoljavaju potrebe sustava. Na taj
nain omuguuje se praenje rada pumpe s permanentnim magnetima tijekom
razdoblja eksplotacije sustava.
3.5.

NADZOR PROCESA UPRAVLJAKO KONTROLNA

JEDINICA ( PLC)
Upravljako kontrolna jedinica (PLC) glavna je osnova za komunikaciju

upravljanje postupkom natapanja, za sakupljanje podataka o mjerenjima s
pomou sonda za temperaturu, salinitet, vlanost zemlje, temperature i vlanosti
zraka. Takoer se s pomou impulsnog vodomjera preko PLC ureaja mjeri
koliina vode isporuena maslinama. Svi se podatci se u stvarnom vremenu alju
centralnom raunalu. Dobiveni podaci postaju osnova za sljedee analize.
Na osnovi dobivenih podatatka moe se zakljuiti o funkcionalnosti
tehnikog dijela sustava (vrijeme rada pumpe, protok vode). U konanici je
mogu prijelaz na kompletno upravljanje preko PLC ureaja kao glavnog
elementa u upravljanju bez dodatnog regulatora natapanje.
248
Blokovski prikaz sustava natapanja
3.6.
Slika 4.
ISPLATIVOST SUSTAVA
Procjena isplativosti sustava napravljena je za promatranu parcelu uz

primjenu tehnikog rjeenje bez mogunosti daljinskog nadzora, upravljanja i
prikupljanja podataka. Cijena takva sustava je izmeu 15 000 i 20 000 kuna.
Prema izraelskom strunjaku dr. Fathimu Abd El Hadiu natapanje moe
pridonijeti porastu prinosa i do 50% po stablu masline autohtonih sorti na
podruju Mediterana [4]. Kako odraslo stablo masline npr. Oblica, ima
prinos od oko 25 kg ploda po stablu ako nema natapanja, a uzevi podatak kao
relevantan, tada prinos promatranog maslinika od 100 stabala bez natapanja
iznosi oko 2 500 kg ploda masline. Natapanjem prihod bi narastao na oko 3 700
kg, to je poveanje prinosa od 1 200 kg ploda masline. Ako se zna da se od ploda
masline u industrijskom procesu mljevenja dobije prosjeno 16% maslinova ulja,
samim tim od 1200 kg dodatnog prinosa maslinovog ploda dobilo bi se gotovo
200 litara maslinova ulja.
Uzevi u obzir njegovu trenutnu otkupnu cijena od 50 kn po litri, sustav
natapanja uz pomo solarne energije postaje isplativ za dvije godine.
Proteklih nekoliko godina cijene sastavnica solarnog sustava
regulatora punjenja baterija, solarnih panela baterija i sl. smanjile su se i do 30%
u usporedbi s prethodnom godinom, a za oekivati je da e se trend nastaviti, tako
da e i sama izgradnja ovakvih sustava postati sve isplativija.
249
Cijena sustava i njegova mogunost kontrolirane isporuke velikih

koliina vode ini ga zanimljivim i za mnoge druge poljoprivredne kulture na
podruju Dubrovako-neretvanske upanije.
4.
POSTUPCI I PLAN ISTRAIVANJA
Praenje razvoja uzgajane kulture planira se za odreeno vremensko

razdoblje i rezultirat e dobivanjem relevantnih podataka o uzgajanoj kulturi
poradi unapreenja poljoprivredne proizvodnje. Postupak praenja i plan
istraivanja opisat e se za promatranu parcelu zasaenu maslinama. Kako bi
se ispitao pozitivan utjecaj natapanja na rast i razvoj ispitivanih maslina, te u
konanici na kvalitetu ploda i ulja, potrebno je prvo analizirati tlo na kojem se
provode istraivanja. U tu svrhu potrebno je provesti odreivanje: suhe tvari,
sadraja ukupnog humusa, sadraja ukupnih karbonata, sadraja ukupnog duika,
sadraja vodotopivog fosfora, sadraja lakopristupanog kalija, pH vrijednost tla,
i ukupne i stvarne slanosti tla.
Takoer je potrebno i analizirati vodu kojom se planira natapati. U tu se
svrhu treba provesti odreivanje pH vrijednosti vode, zatim elektrine vodljivosti,
sadraj klorida (Cl- iona), natrija (Na+ iona), sadraj nitrita i nitrata.
Treba naglasiti da se uz stotinjak maslina podvrgutih natapanju, promatra
i prinos desetak maslina koje se ne natapaju, tako da e se moi usporediti
poveanje prinosa ploda maslina ovisno o primjeni tog procesa.
Nakon tih potrebnih preliminarnih analiza, sustavno je potrebno
pratiti utjecaj natapanja na rast i razvoj biljke, te ne samu kvalitetu ploda kao
i odreivanje morfometrijskih parametara vegetativnog rasta stabla masline, te
pomoloka mjerenja ploda masline.
U samom ulju, kako bi se odredio utjecaj natapanja na njegovu kvalitetu
odredit e se slobodne masne kiseline, peroksidni broj i K brojevi.
5.
ZAKLJUAK
Obnovljivi izvori energije do prije nekoliko godina svojom visokom

cijenom smanjivali su moguu isplativost u najrazliitijim primjenama. Danas,
kad su cijene opreme znatno pale i postale trino dostupnije, obnovljivi izvori
postali su zanimljivi u mnogim primjenama poevi od primjene na plovilima, za
napajanje odailjaa, opskrbljivanje elektrinom energijom vikendica itd.
Daljnjim padom cijena dijelova sustava, komponente postaju sve
dostupnije, a samim time obnovljivi izvori imaju budunost i u natapanju
poljoprivrednih kultura.
250
Stoga je potrebno istraiti mogunost primjene najrazliitijih tipova

sustava za potrebe poljoprivredne proizvodnje koji bi se potom mogli predstaviti
poljoprivrednim proizvoaima, poveati njihovu konkuretnost na svjetskom
tritu, smanjiti ukupne trokova proizvodnje i poveati prinos uzgajanih kultura
uz poveanu dobit.
Takoer postoji mogunost ukljuenja i domaih proizvoaa
komponenata fotonapona za proizvodnju gotovih sustava za natapanje sukladno
potrebama pojedinca. Samim time kompletni sustav od samog idejnog
projektiranja, preko proizvodnje komponenata, do ugradnje i nadzora sustava,
mogao bi se prodavati i na tritima izvan Republike Hrvatske.
Natapanje kao doprinos poveanju poljoprivredne proizvodnje i samim
time njezine isplativosti, u Hrvatskoj se rabi u maloj mjeri, inei time nau
poljoprivrednu proizvodnju slabo isplativom. Iz tog razloga potrebno je analizirati
utjecaje natapanja na poljoprivrednu proizvodnju u najrazliitijim podnebljima u
Hrvatskoj i odabrati ona subvencioniranja i ulaganja u sustave koji e donijeti
najveu ekonomsku ispativost na odreenim prostorima poljoprivredne
proizvodnje.
Praenje saliniteta u dolini Neretve i njegova utjecaja na poljoprivredne
prinose vrlo je vaan imbenik za donoenje odluke kada e biti potrebno, radi
ekonomskih gubitaka, intervenirati i sprijeiti prodor morske vode u kanale za
natapanje u dolini Neretve, tj. predvidjeti alternativni nain natapanja koji bi
uzimao vodu tamo gdje je salinitet nizak.
Energija kojom se koristi ovaj sustav preuzeta je iz suneva zraenja pa
je besplatna, to ini proizvodnju u startu ekonomski isplativom.
Obnovljivi izvori i ekoloka pozadina koritenja obnovljivim izvorima
izvrsna je osnova u privlaenju sredstava iz europskih fondova, ime sama
isplativost ovakvih projekata raste i omoguuje subvenicije sredstvima iz
europskih fondova.
LITERATURA
otari, J., Madjar, S., Romi, D. (2009.),
poljoprivrednih kultura. Osijek: Poljoprivredni fakultet Osijek
Ltd.
Navodnjavanje
Sorensen, B. (2010.), Renewable energy. Fourth Edition. USA: Elsevier
Tomi, F., Vranje, M. (2006.), Plan navodnjavanja za podruje

ibensko-kninske upanije. Zagreb: Agronomski fakultet Sveuilita u Zagrebu.
Abd El-Hadi, F. (2006.), Olive Growing, Irrigation and Processing.
Cairo, Egypt: Center for International Cooperation.
251
Food and agriculture organization FAO (2009.), Cropwat 8.0.

Dostupno na: http://cropwat.software.informer.com/8.0/
Engineering power tools software (2012.), Engineering power tools
(VER.2.0.4.), dostupno na: http://www.pwr-tools.com/
Gjetvaj, G., Rajko, D. (2007.), Sekundarno koritenje upotrijebljenih
voda za navodnjavanje: Prirunik za hidrotehnike melioracije, Vodnogospodarski
aspekti razvoja navodnjavanja u priobalju i krkom zaleu Hrvatske. III kolo.
Knjiga 3. Rijeka: ORVIS commerce d.o.o.
imunovi, I., Senta, A., Tomi, F. (2006.), Potreba i mogunost
navodnjavanja poljoprivrednih kultura u sjevernom dijelu Republike Hrvatske.
Zagreb: Hrvatsko agronomsko drutvo.
Simpson, C. R., Nelson, S. D., Melgar, J. C., Jifon, J., King, S. R.,
Schuster, G., Volder, A. (2014.), Growth response of grafted and ungrafted citrus
trees to saline irrigation. Scientia Horticulturae 169: 199-205.
Colla, G., Roupahel, Y., Cardarelli, M., Rea; E. (2006.), Effect of salinity
on yield, fruit quality, leaf gas exchange, and mineral composition of grafted
watermelon plants. Hortsicence 41 (3): 622-627.
Li, Y. L., Stanghellini, C., Challa, H. (2001.), Effect of electrical
conductivity and transpiration on production of greenhouse tomato (Lycopersicum
esculentum L.). Scientia Horticulturae 88 : 11-29.
Storey, R., Walker, R. R. (1999.), Citrus and salinity. Scientia
Horticulturae 78 : 39-81.
Klimatski atlas Hrvatske 2012. - DHMZ. Dostupno na: http://klima.hr/
razno/publikacije/prikazi/klima2012.pdf
252
Mato Mikovi, Ph D.
Assistant Professor
HEP - proizvodnja d.o.o., Hydro Power Plants Department, Dubrovnik Operation
Electrical-engineering and Computing Department, University of Dubrovnik
E-mail: Mato.Miskovic@hep.hr, mato.miskovic@unidu.hr
eljko Batinovi, mag. ing. el.

E-mail: zeljko.batinovic1@hep.hr
Hrvoje Brnas, dipl. ing. el.

E-mail:hrvoje.brnas@hep.hr
Jasmina Drui, M. S.
Institute for Mediterranean Plants, University of Dubrovnik
E-mail: jasmina.druzic@unidu.hr
Marija Miroevi, Ph. D.

Associate Professor
Electrical-engineering and Computing Department, University of Dubrovnik
E-mail: marija.mirosevic@unidu.hr
THE APPLICATIONS OF SOLAR ENERGY FOR

IMPROVING AGRICULTURAL PRODUCTION IN
THE DUBROVNIK-NERETVA COUNTY REGION
Abstract
One of the directives for the development of the Dubrovnik-Neretva
County is the need for agricultural rural development of the activities
such as growing grape, olives, citrus etc. The agricultural production
is heavily dependent on factors which, when not available, can hardly
be substituted by conducting diverse agro-technic measures, such as
supplemental feeding, heating, watering etc.) Conducting each of these
measures requires spending of expenditures and energy. The conditions for
production in the area of the Dubrovnik-Neretva County are favourable,
however water shortage is evident. The urban areas are covered by
water supply systems, whereas the rural agriculture areas remain mainly
uncovered by water supply network.
There is no natural shortage of water, which is oftentimes found
253
underground. The energy required to use such deposited resources of

water is inaccessible at many locations of the Dubrovnik-Neretva County.
Internal combustion engine driven agricultural pumps are limited by their
incapacity to reach greater depths, by drawbacks in their manageability,
and by their inadequate water dosage. Energy source expenditures
are high, causing increased watering costs. In addition, the necessity
of working during the daytime, when evaporation is high, lowers the
energetic efficacy of watering.
The application of renewable energy sources, such as the application of
photovoltaic cells, may enable to water plots in the Dubrovnik-Neretva
County, located far from the electricity network, as well as to extract
underground water.
The advantages of this approach are manifold: automated system,
environment friendly solution (zero emission of CO2), the watering
takes place during the night for minimizing work losses and losses
due to evaporation, irrigation is flexible, performed by systematically
favouring the micro-lots over the larger ones, is economically the optimal
way to save energy sources while increasing crop yields. Thereby the
expense for this system is repaid within a short time. The technology
applied is based on an autonomous power grid fed from the sources of
renewable energy whereas the system monitoring is performed by using
high communication and information technology, reducing the need for
maintenance to periodical check-ups. The advantages of the applied
technology in the development of the rural agricultural activity of growing
diverse agricultural cultures, supported by the scientific and educational
institutions of the City of Dubrovnik, play the decisive role of aiding the
farmers in their professional growth. The special benefits offered by the
system are obtained by its use of so-called Green energy, co-financed
by the European Union, and with minimum investment required from the
user.
In addition, there has been frequent setting up of irrigation systems using
the additional fertigation systems, so as to ensure the nutrients needed
within the access zone during the whole vegetation period.
Keywords: Dubrovnik-Neretva County, improving agricultural
production, renewable energy sources, solar energy.
EL classification: O13, Q10, Q 12, Q 20, Q42
254
POPIS RECENZENATA / LIST OF REVIEWERS

~ prof. dr. sc. Ivo Ban, Sveuilite u Dubrovniku
~ prof. dr. sc. Mato Bartoluci, Ekonomski fakultet Sveuilita u Zagrebu
~ prof. dr. sc. Mladen rnjar, Fakultet za menadment u turizmu i ugostiteljstvu
Sveuilita u Rijeci
~ prof. dr. sc. Maja Fredotovi, Ekonomski fakultet Sveuilita u Splitu
~ prof. dr. sc. Branko Glamuzina, Sveuilite u Dubrovniku
~ izv. prof. dr. sc. Daniela Graan, Fakultet za menadment u turizmu i
ugostiteljstvu Sveuilita u Rijeci
~ izv. prof. dr. sc. Nenad Jasprica, Institut za more i priobalje Sveuilita u
Dubrovniku
~ prof. dr. sc. Vinko Kandija, Ekonomski fakultet Sveuilita u Rijeci
~ dr. sc. Silva Katui Heimovi, Institut Ruer Bokovi
~ doc. dr. sc. Toni Koki, Filozofski fakultet Sveuilita u Splitu
~ prof. dr. sc. Miro Kraljevi, Institut za oceanografiju i ribarstvo u Splitu
~ prof. dr. sc. Slavo Kuki, akademik, Ekonomski fakultet Sveuilita u Mostaru
~ doc. dr. sc. Iris Lonar, Sveuilite u Dubrovniku
~ prof. dr. sc. Frano Ljubi, Sveuilite u Dubrovniku
~ doc. dr. sc. Davor Ljubimir, Sveuilite u Dubrovniku
~ izv. prof. dr. sc. Marko Margaritoni, prim. dr. med., Opa bolnica Dubrovnik
~ dr. sc. Mara Mari, Zavod za mediteranske kulture Sveuilita u Dubrovniku
~ doc. dr. sc. Lena Miroevi, Sveuilite u Zadru
~ prof. dr. sc. eljko Mrnjavac, Ekonomski fakultet Sveuilita u Splitu
~ izv. prof. dr. sc. Vuk Tvrtko Opai, Prirodoslovno-matematiki fakultet
Sveuilita u Zagrebu
~ doc. dr. sc. Sandra Pepur, Ekonomski fakultet Sveuilita u Splitu
~ izv. prof. dr. sc. Doris Perui, Sveuilite u Dubrovniku
~ prof. dr. sc. Zdranko Petak, Fakultet politikih znanosti Sveuilita u Zagrebu
~ doc. dr. sc. Katija Vojvodi, Sveuilite u Dubrovniku
~ prof. dr. sc. Tihomir Vraneevi, Ekonomski fakultet Sveuilita u Zagrebu
~ izv. prof. dr. sc. Ivona Vrdoljak Ragu, Sveuilite u Dubrovniku
~ prof. dr. sc. Vesna Vrtiprah, Sveuilite u Dubrovniku
~ doc. dr. sc. Mladen Zeljko, Ekonomski fakultet Sveuilita u Rijeci
~ prof. dr. sc. Maja itinski, Sveuilite u Dubrovniku
255

Zbornik Radova Sveucilista U Dubrovniku

Hochgeladen von

Dokumentinformationen

Originaltitel

Copyright

Verfügbare Formate

Dieses Dokument teilen

Dokument teilen oder einbetten

Freigabeoptionen

Stufen Sie dieses Dokument als nützlich ein?

Sind diese Inhalte unangemessen?

Copyright:

Verfügbare Formate

Zbornik Radova Sveucilista U Dubrovniku

Hochgeladen von

Copyright:

Verfügbare Formate

ISSN 1849-630X

Glavna i odgovorna urednica/Editor-in-Chief

Uredniki odbor/Editorial Board

Prijevodi i korektura na engleskom/

Klasifikacija lanaka/Classification of articles

Grafiko oblikovanje/Graphic design

Oblikovanje naslovnice/Cover design

Adresa izdavaa/Publisher's address

Zbornik izlazi jedanput godinje./Journal is issued once a year.

RIJE GLAVNE UREDNICE ............................................................................................ I.

2. VRIJEDNOSTI, MENADMENT, DRUTVENA

3. ULOGA SVEUILITA U DUBROVNIKU U RAZVITKU I

4. POSEBNOSTI PROGRAMA ZA STUDIJ SESTRINSTVO

5. EUROPSKA UNIJA I NJENE REGIJE PERSPEKTIVE

6. POLITIKI I ADMINISTRATIVNI ASPEKTI REGIJE:

7. PROSTORNO PLANIRANJE U FUNKCIJI ODRIVOG

8. MOGUNOSTI I NAINI JAANJA BRENDA DUBROVNIKA

9. LOKALNA SPORTSKA TRADICIJA KAO DIO

1. ZBORNIK SVEUILITA U DUBROVNIKU

10. SVEUILITE U DUBROVNIKU NOSITELJ

11. UPORABA SUNEVE ENERGIJE ZA UNAPREENJE

FOREWORD FROM THE EDITOR-IN-CHIEF ...................................................... I.

2. VALUES, MANAGEMENT, SOCIAL RESPONSIBILITY,

3. ROLE OF THE UNIVERSITY OF DUBROVNIK IN THE

4. SPECIFICITIES OF THE NURSING STUDY PROGRAMME

5. THE EUROPEAN UNION AND ITS REGIONS - DEVELOPMENT

6. THE POLITICAL AND ADMINISTRATIVE ASPECTS OF

7. THE ROLE OF URBAN PLANNING IN SUSTAINABLE

8. POSSIBILITIES FOR REPOSITION BRANDING OF

9. THE LOCAL SPORT TRADITION AS PART OF DUBROVNIKS

1. ZBORNIK SVEUILITA U DUBROVNIKU

CULTURAL IDENTITY........................................................................................... 193

10. THE UNIVERSITY OF DUBROVNIK LEADING

11. THE APPLICATIONS OF SOLAR ENERGY FOR

UVODNIK / EDITORS NOTE

UVODNA RIJE GLAVNE I ODGOVORNE

1. ZBORNIK SVEUILITA U DUBROVNIKU

FOREWORD FROM THE EDITOR-IN-CHIEF

Dr. sc. Ivo Ban

Dr. sc. Doris Perui

Dr. sc. Vesna Vrtiprah

IZAZOVI RAZVOJA CRUSING-TURIZMA U

1. ZBORNIK SVEUILITA U DUBROVNIKU

tog posla. Zbog ogranienih prostornih, prometnih, urbanih, tehnikih

Ban, I., Perui, D.,Vrtiprah, V.: Izazovi razvoja crusing-turizma...

1. TURIZAM TEMELJNI STUP GOSPODARSTVA

1. ZBORNIK SVEUILITA U DUBROVNIKU

Ukupni su dolasci poveani za 1,70 puta (indeks 2013./2003. = 170,10). Domaih

Izvor: Izraunano na temelju podataka iz Priopenje Turizam Kumulativni

Ban, I., Perui, D.,Vrtiprah, V.: Izazovi razvoja crusing-turizma...

Izvor: Ibid. tablica 1.

Nerazmjer je izmeu rasta dolazaka i noenja posljedica sve kraeg

Udjel Dbk-a u DN-u (%)

Izvor: Obraeno i izraunano prema podacima iz tablica 1. i 2.

1. ZBORNIK SVEUILITA U DUBROVNIKU

Analiziraju li se podaci iz prethodne tablice, razabire se da je u Hrvatskoj

RASTUA ULOGA MEDITERANA

Mediteran je (2013.) s pripadajuim morima (Jadransko, Crno, Crveno)

Ban, I., Perui, D.,Vrtiprah, V.: Izazovi razvoja crusing-turizma...

Glavne mediteranske luke (ukupan promet)

Izvor: Obraeno prema Cruise Activities in MedCruise Ports: Statistics 2013,

Cf. Cruise Activities in MedCruise Ports: Statistics 2013, o.c., 6.-7.

1. ZBORNIK SVEUILITA U DUBROVNIKU