saudade, prie, madredeus, poezija

PRIA O PORTUGALU
Lani istraitelj

Piu:
Talan, Rodrigues,
Puhovski,
Gil de Carlvarho,
Jorge de Sousa
Braga, Jos Oliveira,
Fernando Lus,
Zlatar

Urbano Tavares
Rodrigues

stranice 21-28

ISSN 1331-7970

dvotjednik za kulturna i drutvena zbivanja zagreb, 24. svibnja 2001, godite III, broj 56 cijena 12,00 kn; za BiH 2,5 km; za Sloveniju 320 sit

Psihoze i
destigmatizacija
Cvitan, Bomba, Urli,
Jogan, Ivezi-trkalj
stranice 6-9

Izbori i
politika
Beck, Profeta, Antoli
stranice 3, 11

Poezija

Govori hauzmajstor ulc

Miljenko Jergovi
stranice 30-31

Gastronomska kritika

Putopis po pjatu
Duanka Profeta,
Katarina Luketi
stranice 44-45

Indijske prie
Meena
Alexandar,
Bharati
Mukherjee
stranice 32-33

w w w. z a r e z . h r

KNJIEVNA KRITIKA
Goran Goldberger, Mario Strecha, Dubravka Zima,
Lada ale Feldman, Muharem Bazdulj, Grozdana Cvitan

III/56, 24. svibnja 2,,1.

Gdje je to
Zarezi
Info i najave Duanka Profeta, Agata Juniku 4-5
U aritu
Brodolomci razvoja Biserka Cvjetianin 2
Od brnjice do vjetrenjae Boris Beck 3
Utjee li karijes na ishod predizborne utrke Duanka Profeta 3
Nula kuna, nula lipa Pavle Kalini 5
Razgovor Ljubomira Tadia i Muhameda Filipovia Omer Karabeg 10
Storm-brainig Sandra Antoli 11
Socijalizacija univerzitetskog ,ivota Petar Milat 12
Preko tvrdih i mekih granica Grozdana Cvitan 12
Razgovor s Nadom vob-oki Grozdana Cvitan 13
Razgovor s Lindom Degh Dina Puhovski 14
Razgovor s Klausom Amannom Sead Muhamedagi 34-35
Svakodnevica
Almanah porone kuanice (2) Sandra Antoli 5
Tema
(Psihoza i destigmatizacija, uredila Grozdana Cvitan)
Tranzicija za adolescente Jacek Bomba 6
Slutnje skrivenih svjetova Ivan Urli 7
Uvijek je vrijeme bolesti Ettore Jogan 8
Destigmatizacija psihotinih poremeaja Slaana Ivezi-trkalj 9
Film
Kad kua asti Sandra Antoli 17
Likovnost
Razgovor s Vinkom Srhojem Ivica Neveanin 18
Vrtovi i neboderi Romana Pereinec 19
Slike bosonogih redovnica Silva Kali 19
Istinsko slikarstvo Maja Lovrenovi 20
Knji evnost
Kralj, kraljica i PTSP Helena Perii 29
Govori hauzmajstor ulc Miljenko Jergovi 30-31
Manhattanska muzika Meena Alexander 32
Jasmina Bharati Mukherjee 33
Kazalite
Tehnike re,iranja svetog Nataa Govedi 35
Shopping & Fucking ili europski novi val Hrvoje Ivankovi 36
Stanje lune Lada ale Feldman 37
Glazba
Finski laboratorij zvuka Luka Bekavac 38
Snovi Trpimir Matasovi 38
Pisanja kroz Biennale Slobodan Glava 39
Elektronika za kraj 39
Kritika
Stari i novi freakovi Goran Goldberger 15
Ideologija snova i bijesa Mario Strecha 16-17
Svijet koji treba spasiti Dubravka Zima 40-41
Posna varijanta Mobyja Dicka Dubravka Zima 40-41
Roman i mit Michela Tourniera Lada ale Feldman 41
Vjernost roendanu Muharem Bazdulj 42-43
Okvir za Zadar Grozdana Cvitan 43
Dalmatinski rog obilja Duanka Profeta 44
Putopis po pjatu Katarina Luketi 45
Ukratko
asopisi Duanka Profeta, Lovorka Kozole 29, 46
Reagiranja
PENsanje na ju,noslavenski nain Svjetlana Nedimovi 46
Eurozarezi
Gioia-Ana Ulrich, Maja Profaca 47
MMC Rijeka 48

ojam rekonstrukcije, u leksikonima i rjenicima definiran kao obnova, preureenje na novim naelima, u
nas se, uglavnom, vezuje uz Vladu te se u medijima
najee nagaa o "rekonstrukciji Vlade". Meutim, taj se
pojam esto koristi na meunarodnoj razini, a osobito je bio
u uporabi nakon velikih promjena koje su se zbile u Europi
nakon pada Berlinskog zida.

Dva primjera rasprave o rekonstrukciji

Konrad Paul Liessmann u eseju Osvit Zapada: jedna rekonstrukcija Europe, objavljenom 1999. u naem uglednom
asopisu Europski glasnik, nastoji dati odgovor "konstruktivnom" izazovu koji se postavlja pred Europu. I mnogi drugi sociolozi, politolozi, knji,evnici, npr. Derrida, Glucksmann, Le Goff, bili su zaokupljeni ili su jo uvijek, pitanjima
novih mogunosti Europe, ali i njezinih padova. Za Liessmanna "jedna rekonstrukcija Europe" znai prevladavanje
razdioba i odvajanja, a njezina je bit kulturalno utemeljenje.
Mo,emo to nazvati utopizmom; ostaje, meutim, vrijednost potrage za novim projektom Europe.
Mnogo ire, na svjetskoj razini, zahtjev za rekonstrukcijom postavlja Serge Latouche. U eseju o razvoju, objavlje-

Kulturna politika

Brodolomci
razvoja
Pobornici rekonstrukcije u kulturi
nalaze snagu i drutvenu mo
Biserka Cvjetianin
nom u svibanjskom broju Le Monde Diplomatique s indikativnim naslovom Zavriti, jednom za svagda, s razvojem, Latouche odgovara svima onima koji se zala,u za odr,iv, trajan
ili endogeni razvoj te zahtjeva potpunu rekonstrukciju, novi
projekt obnove u kojem e u sreditu biti razliitost svijeta.
On u tom zahtjevu nije usamljen, dovoljno je navesti sociologe i filozofe kao to su Castoriadis, Rist, Poncelet, Cabedoche. Suprotstavljajui se destrukciji razliitih kultura uslijed procesa globalizacije, Latouche zakljuuje s potrebom
rekonstrukcije, bez obzira na to kako se taj cilj nazivao: umran (procvat) kao kod Ibn Kaldna, swadeshi-sarvodaya
(boljitak drutvenih uvjeta za sve) kod Gandhija ili bamtaare (dobrobit zajednitva) kod Mandinga jer se brodolomci
razvoja nalaze izmeu izgubljene tradicije i nepristupanog
moderniteta. Stoga se i Latouche, na drugoj razini, zala,e za
(utopijsko) kulturalno utemeljenje, za projekt nade jednog
postrazvoja.
To znai da Liessmann i Latouche, svaki sa svojim projektom rekonstrukcije (Europe i svijeta), imaju, osim to su
obojica filozofi, jo neto zajedniko: u kulturi pronalaze
snagu, drutvenu mo, jer je kultura "utjelovljena nada i tjeskoba, trajnija od povelje ljudskih prava i drugih izuma slobode modernog ovjeka" (F. Pai).

Rekonstruirani teatar
Pojam rekonstrukcije prisutan je danas u suvremenom
stvaralatvu, premda mnogi vie govore o krizi suvremene
umjetnosti. Bilo da se radi o govoru ruke slikara ili govoru
tijela plesaa, dominira sumnja, "proces tiine" (Virilio) koji, po rijeima dramskog pisca Edwarda Bonda, prerasta u
potrebu za novim, rekonstruiranim (teatrom), gdje e se
"dramatskom ponovno dati puno povjerenje" u smislu objektivizacije konflikta (agn) i konfrontacije razuma i imaginacije.
Potreba za rekonstrukcijom dio je i nae kulturne zbilje.
Dovoljno je samo spomenuti velike kulturne manifestacije,
osobito festivale poput dubrovakog, glazbene i likovne
itd., koji ne mogu opstati na nain kako su postojali niz godina. U svijetu takve manifestacije do,ivljavaju brojna
preureenja. U Hrvatskoj je mo,da ponajbolji primjer Filmskog festivala u Puli, koji ove godine naputa tradicionalne okvire djelovanja i svojom rekonstruiranom programskom dimenzijom utemeljuje novu komponentu u obzorju
europeizma.
U konanici, to znai oduprijeti se McWorldu i vlastitim,
autentinim doprinosom sudjelovati u svjetskom dijalogu
kultura.

TEMA BROJA: PRIA O PORTUGALU

priredili Nataa Polgar i Nikica Talan
Lisabon: 48 sati Andrea Zlatar 21
O tugo, moja vjena drugo Dina Puhovski 22
Alkemija fada u Zagrebu Dina Puhovski 22
Egzistencijalizam i eros Nikica Talan 23
La,ni istra,itelj Urbano Tavares Rodrigues 24-25
Portugalsko pjesnitvo osamdesetih Nikica Talan 26-28
Nasalovnica: Ideja, Frans Maserel, eneva

w w w.
zarez.hr

III/56, 24. svibnja 2,,1

isam naivan da mislim kako je svrha predizbornih
plakata i spotova da ka,u
istinu oni bi trebali biti arobno ogledalo koje glasaima govori vi ste najljepi na svijetu. Ali,
vidite, meni nisu nita htjeli rei.
Ili ih nisam razumio.

Ispriao mi je Hrvatsku s
bradom
Nisam, recimo, razumio
Karla Gorineka i njegovo Uzmite stvar u svoje ruke. Pritom
zagonetno dr,i ruku u d,epu:
znai li to da je zaista ve uzeo
stvar u ruke? Vesna Pusi ,eli
vratiti budunost Zagrebu, a iza
nje projiciraju crno-bijele filmove s konjskim tramvajima i
meuratnim Zrinjevcem. Budunost kao ponovljena prolost? Meni to ne znai nita drugo
nego ,ivot bez nade. Domislio
sam se i da smo mi zapravo budunost projicirane prolosti
ali ne znam dalje. Zlatko
Kramari skinuo je brnjicu psu
opasna izgleda sve iz silne ,elje
da oslobodi mogunosti. Hoe li
pustiti psa s lanca? Hoe li taj
pas samo lajati ili e i koga ugristi? Je li pas mo,da bijesan?
Ni tu nisam nita shvatio. Uvjeren da je rije o reklami za Nivea kremu promatram mladu
djevojku kako se prote,e i nabraja to bi sve ,eljela. Na kraju
ispadne da je reklama za SDP.
Kakve veze ima Nivea krema i
SDP? Jednako mi je zagonetan i
Mladen Vilfan: uspjeno s uspjenima. Uspjeni i jesu uspjeni
zato to im ide bolje nego drugima. Feli li on nas da on bude
uspjean? A to da ka,em o Ivi
Lonaru i sloganu Glas za ovjeka, kruh za ovjeka. ovjek
kojemu treba glas je on, narav-

no. Na taj e nain dobiti i

kruh, naravno. Ili opet nisam
neto shvatio?
Dok se vozim gradom, pogled
mi pada na lijepo oblikovano glagoljsko slovo. U nepouzdanoj
memoriji nalazim podatak da je
rije o slovu d. Memoriju testiram na plakatu: Hrvatski demokrani, ili jesmo ili nismo,
Ante Ledi. Pitanje raunaju li
na sve hrvatske glasae koji znaju glagoljicu ili tek na dio tog birakog tjeleca neu sigurno
postaviti onima koji ne znaju jesu li ili nisu. HSLS, pak, nije

Domazet, Hebrang, Ivankovi i

Tuman paradiraju uzdignute
glave, zagledani u vjenost, poput astronauta koje eka Apollo
da ih ponese u svemir. Dostojanstveno, nadasve. Tuman je ipak
Tuman.
Jo da spomenem vjetrenjae
za djecu s logom SDP-a. Vjetrenjaa kao simbol neije politike?
Okreemo se kako vjetar pue

kupjelo. U krupnom planu: cajger na rezervi. Na kraju odlazi

doma, zagrli trudnu suprugu i
pita to je za ruak. "Grah i zelje
od juer," ona odgovara, a on, sve
jednako tu,an, otvara bocu piva:
"Neto treba poduzeti." I ne poduzima nita. Mo,da ima jo koja epizoda te obiteljske sage koju
sam propustio (vidio sam, naime, tri spota iz te serije), ali i ove
su me oduevile. Konano prava,
dosljedna, smiljena politika
poruka.
Ne moram ni rei da bih ja
sve napravio suprotno od viteza

Izbori i politika

otvara pivu: eto glasaa kojemu

se obraa reklamna kampanja
Hrvatskog bloka. Njegov je fotorobot toliko vjeran da ga vidim pred oima: pasivan, bezazlen, politiki neaktivan, potiten, dobroudan, mutav, pomalo
sklon alkoholu, skroman, naviknut da sjeda za prostrt stol ili
posao. Poznajete li ga? Ja da,
posvuda je. Zato ne poznajem
nikoga tko bi volio osjetiti onjake rotvajlera u mesu, tko bi
polo,io ,ivot da se uredi iz Utrina premjeste u Cibonin toranj,
tko se mo,e zapaliti za konjske
zaprege, kojemu je kozmetika
,ivotno pitanje ili svakodnevno
opetuje glagoljicu.

Od brnjice do vjetrenjae

Nemojte misliti, mi emo

misliti za vas

A ba ne treba nita poduzeti

Ukratko, izraz mojega lica
pred svim tim predstavljao je
zbroj izraza lica Talinog Toma

Koga zanima glasa koji je pasivan, bezazlen, politiki neaktivan,

potiten, dobroudan, mutav, pomalo sklon alkoholu, skroman,
naviknut da sjeda za prostrt stol ili posao
smislio nita bolje nego u sredite. Posao u sredite Zagreba? A
zato ne u periferiju? Zagreb u
sredite Hrvatske? HSLS u sredite politikog spektra? A tu je
i DC s vijugavo ispisanom rijei
sposobnost preko cijelog plakata i
rijei sada napisane na dnu. To i
predstavlja neku rudimentarnu
poruku, ali trebalo mi je pet minuta da pokupim sva slova po arenoj povrini (prvo s nalazilo se
kod desnog Granieva uha, drugo s kod njegove lijeve cipele, a n
je virilo iz torbice Vesne kareO,bolt). HIP, koji se reklamira s
Hrvatska bez brade (to mu doe
kao vic bez brade) takoer je
smislio poruicu: posao, sigurnost, dostojanstvo. Na spotu

(tj. Lucky Lukea) nakon to mu

jave da su Daltoni ponovno pobjegli, Odiseja poto su mu sudruzi pred samom Itakom otvorili
vreu punu vjetrova i Jamesa
Bonda kad mu serviraju martini
bez masline (i jo k tome promijean, a ne protresen). A onda,
svjetlo u mraku, glas u pustinji:
spotovi
Hrvatskog
bloka
(HDZ+HSP+HKDU), brbljaviji od cijelog kaveza papiga.
Vidjeli ste: mladi tu,niji od kokerpanijela, s plavom radnikom kapicom na glavi, ulazi u
halu gdje mu priopuju da su svi
dobili otkaz. Mladi se bez rijei
okree i odlazi kupiti benzin, ali
ve izvaeno crijevo vraa poto
je proitao da je gorivo opet pos-

matskom pregledu, njegovo mu,evno

poprsje u fokusu. Rezultati pregleda
zdrav ko dren. Ipak, mali propust, inae

Boris Beck

tu,nog lika sa ahovnicom na

titu. Prije nego bih dobio otkaz, potra,io bih drugi posao;
da ipak dobijem otkaz, barem
bih postavio neko pitanje (o razlogu, o uvjetima, o otpremnini);
vjerojatno bih se s nekim i posvadio; da doem na pumpu na
rezervi, uzeo bih benzina koliko
mogu; ako ne mogu odr,avati
auto, ii u biciklom, tramvajem
ili pjeice; ako neu jesti grah
(ba,ul i zelje bogeko veselje),
ispei u jaja; u svakom sluaju
neu kupovati pivu ako nemam
za ,ivot (i ne kupujem je). Taj
mladi ovjek, koji bez rijei prima otkaz, koji rezignirano odla,e cijev s benzinske crpke a da
nije natoio ni kap, koji rutinski

nalik holivudskim specijalnim efektima:

ili strana, bez brade, ili sasvim bajkovita,
ona s neuvjerljivo normalnim svijetom, a

Poseban je cinizam da se trio

HDZ/HSP/HKDU obraa upravo onom glasau kojeg su naslijedili iz socijalizma i bri,ljivo
njegovali onemoguivi za svoje
desetogodinje vladavine sve sindikate, studentske udruge, nevladine organizacije kao oblike institucionalnih pritisaka (neinstitucionalne su pridr,ali za sebe).
Depresivni glasa s kapicom mora samo jedno u demokraciji, glasati za njih, a oni e obaviti dalje
sve za njega. Komocija je tog glasaa tolika da zimi nema volje ni
snijeg oistiti pred svojim vratima (moraju doi komunalci), a
za volanom se ne sklanja ni vatrogascima ni hitnoj pomoi s
upaljenim sirenama (emu sam u
zadnjih deset dana dvaput bio
svjedokom).
I zato pohvala marketingu
HDZ/HSP/HKDU-a: u onoj
mjeri u kojoj glasovi ovise o televiziji, svaki je njihov postotak
zaslu,en.

Mo,da bi se u nizovima zajednikih brain-storminga nala neka druga, loginija i

kreativnija, rjeenja za velike i male stva-

Utjee li karijes na ishod predizborne utrke?

Programi obavijeni zvukom
tambura ili popraeni
manifestacijama poput Be u
Zagrebu izazivaju prije svega
sumnju u bolju i ljepu budunost
koju nam lista broj-taj-i-taj nudi
Duanka Profeta
vrijeme dok piem ove retke, predizborna kampanja pribli,ava se,
hvala svim svecima, kraju. Na Zrinjevcu e sutra biti Be u Zagrebu, na samoborskom trgu trenutano odjekuju u
turbo-folk upakirane tambure, na putu
kui zaobila sam predizborni skup na
Cvjetnom trgu gdje je bilo vie ljudi na
pozornici nego u publici. Izdr,ati sav predizborni teror postaje iz godine u godinu
sve te,e. Recimo razviti sljepilo na predizborne plakate, dobiti trenutnu disleksiju kad se otvori novinska stranica s rubrikom Hrvatska danas te istrenirati gluhou kad krenu sueljavanja kandidata sa
stranakih lista. Graanki bez izrazitih
zen-nagnua, poput mene, mo,e se dogoditi da joj glavno sporedno lice turbulentne svakodnevnice privremeno postane
Milan Bandi. Bandi me gleda s jumbo
plakata uz autoput, pouzdano i odgovorno,
okrenem pogled na drugu stranu, uzalud.
I tamo je, pouzdan i odgovoran. Uz njegov
plakat, plakat koji je za Hrvatsku bez brade. U jednoj milisekundi osjeam dubinsku simpatiju prema nasmijanom bradonji. Otvaram novine, to se pokazuje fatalnom grekom. Milan Bandi na siste-

genijalno osmiljenog poteza, jest u tome

to ne znamo nita o stanju Bandieva zubala, a zubi, znamo, prilino kotaju. Koliko bi poreznog obveznika stajali mo,ebitni Bandievi mostovi ili krunice, ako se
odlui za socijalne zube? Na jinglovima
Radija 101 moj medijski junak odgovara
na pitanja graana. Arthur i Lancelot su
iste nule prema buduim pothvatima aktualnoga gradonaelnika; on rui bespravnu gradnju, obnavlja ,iaru, renovira Sljeme, rjeava sva pitanja vodovoda, kupuje
tramvaje sve frca od akcije i planova.
Ono to svaka logina domaica pita u
tom trenutku jest: s im? Kojim novcima?
Iz Bandievih euforinih poklia ini se
kao da novaca za sve to ima, samo se eka
netko dovoljno zdrav, pametan, pouzdan i
odgovoran da organizira sve pijuke i lopate diljem metropole.

Specijalni efekti
Medijska kampanja Milana Bandia
funkcionira ovdje tek kao primjer koji pokazuje da se i pri vrlo povrnoj analizi predizbornih poruka i svijeta oko nas vidi ogroman raskorak izmeu obeanja i mogunosti. Politika retorika je nu,nost, lijepo upakirana obeanja dio su strategije
koja prati svaku borbu za vlast. No pitanje je, ipak, gdje je granica kada euforija
postaje neukusna, pa ak i etiki problematina s obzirom na stanje u kojem se
nalazi birako tijelo. Programi obavijeni
zvukom tambura ili popraeni manifestacijama poput Be u Zagrebu izazivaju prije
svega sumnju u bolju i ljepu budunost
koju nam lista broj-taj-i-taj nudi. Problem
je, zapravo, to je budunost koja se nudi

da bismo u nju ijednog trena povjerovali.

Ono u to bih danas vjerovala definitivno
nije ta i takva bolja budunost, ve ona
koja bi dala naslutiti neto bolje dane, za
koji mjesec ili godinu.

Snovienje
Razmiljanja za koga glasati, tako se
prije svode na vaganje tko manje la,e, nego tko nudi neto vrsto, konkretno. Izbori za lokalnu samoupravu tra,e, po
mom sudu, vrlo konkretne programe.
Stranka i kandidat za gradonaelnika kojem bih vjerovala govore sasvim drukije,
s argumentima koji se ne svode na mahanje rengenskom snimkom gradonaelnikih plua. Vjerovala bih ljudima s proraunima i kalkulacijama, i dugim, upravo
zamorno detaljnim elaboratima, govornicima bez paualnih kondicionala ili mi
moramo poklia. Voljela bih uti govor u
kojem e kandidat rei da nije vie toliko
va,no je li ekonomska situacija strana
zbog HDZ-ovih deset godina, ili nesposobnosti estorke, nego kako je rijeiti,
takvu kakva jest. Po tokama i stavkama,
to detaljnije to bolje. Da kandidat, kada
se povue pitanje nezaposlenosti, s karijesom ili bez njega, ka,e gdje i kako misli
nai nova radna mjesta, s konkretnim
brojkama tu deset, tu tisuu. Da objasni
zato misli da treba obnavljati ,iaru, ako
Novi Zagreb nema kino dvoranu. Ta moja idealna, iz sadanje perspektive prilino
nadrealna stranka, pripremala bi se za izbore du,e od mjesec dana. Recimo da bi
razgovarala s birakim tijelom, ne nu,no
na tr,nici, nego ozbiljno, sa ,eljom da uje imaju li graani kakvih inicijativa.

ri. Mo,da bi se vidjelo da za neke pomake

ne treba uope mnogo novaca, samo
drukija logika. Gledam neki dan dvojicu
stranaca kako itaju cjenik u jednom zagrebakom kafiu i umiru od smijeha.
Razmiljam bi li imid, grada poboljala
dva plaena lektora koja bi pazila na one
vrue okolade i domestic drinks s cjenika
u kafiima te tekue raune s izloga, i onu
Liscinu djevojku koja ka,e idem da bi se
vratila. Dva lektora mjeseno ne stoje
mnogo. Jedan most, ili nekoliko krunica
kod boljeg zubara. Mo,da bi volonteri iz
karitativnih udruga ponudili niz prijedloga o tome to s vikom hrane iz restorana, kolaima koji ne mogu stajati do sutra, to s raznim vikovima koje proizvodi
grad i manjkovima njegovih stanovnika.
Mo,da bi u raznim prijedlozima i varijantama rjeenja raznih problema ispalo na
vidjelo da graani nisu ovce i telad, da bi
mo,da neto i radili ako im se ponudi tek
materijal, i njihove ruke, bez obzira koliko se odreeni problem ili inicijativa inila sitnom i lokalnom. Vjerovala bih, da
zakljuim snovienje, stranci koja bi imala vremena razmotriti i vrue okolade i
stotine tisua nezaposlenih. Koliina vremena i energije utroene na rjeenje pojedinog problema svjedoila bi o mudrosti,
organiziranosti i strunosti njezinih lanova.
I had a dream, ree Martin Luther
King. O emu ja mogu sanjati ovih dana?
Zabavljati se vizijom petmilijunske nacije
bez ijednog bradonje ili utonuti u valcer?
Valceri me najee podsjete na priu o
kvartetu s Titanica, koji je u velikom stilu
gudio dok je brod tonuo.

III/56, 24. svibnja 2,,1.

Mjesec suvremene makedonske umjetnosti

Krunislav Stojanovski, inicijator i direktor projekta

Nedjelja, 27. svibnja 2001.

18.30 sati, KIC Kulturno informativni centar, Preradovieva 5
Projekcije kratkih filmova: Veta, autorica: Teona Strugar Mitevska; Procesija,
autor: Dragan Abjani; Clock, Kaval i
Gajda, autor: Igor Ivanov-Izi, , autor:
Atanas Georgijevski
20.00 sati, KIC Kulturno informativni centar, Preradovieva 5
Tribina: okrugli stol o avangardi u umjetnosti Urbano u umjetnosti, umjetnost u
urbanom, korelacije i meusobni utjecaji

dio iz predgovora kataloga

umjetnikog projekta Mjesec
suvremene makedonske
umjetnosti u Hrvatskoj
22. svibnja 12. lipnja 2001., Zagreb

runislav Stojanovski, inicijator i

direktor projekta (dio iz predgovora kataloga umjetnikog projekta Mjesec suvremene makedonske umjetnosti u Hrvatskoj): "Produljenje prijateljstva dviju kulturnih sredina, kroz odnos umjetnik-gost i publika-domain,
na najbolji nain obogauje ve tradicionalnu bliskost dviju dr,ava Makedonije i Hrvatske. Projekti ovog tipa trebali
bi biti inspiracija za kontakte i na drugim drutvenim poljima. Stoga ovaj projekt nema samo predstavljaki karakter,
ve nastoji da, putem okruglih stolova,
tribina i predavanja, pojaa suradnju i
spone, to bi omoguilo jo vee meusobno prepoznavanje i kasnije eventualni zajedniki nastup na treim scenama.
Projekt je zamiljen kao predstavljanje
dijela suvremene umjetnike scene u
Makedoniji, pri emu sve zastupljene
umjetnosti i umjetnike povezuju urbana
tematika i avangardni elementi u izrazu.
Kroz likovnost, glazbu i dio filmske
produkcije zadnjih nekoliko godina, hrvatska publika ima priliku upoznati najaktualniji i najatraktivniji dio makedonske umjetnike scene. Naravno, ni uz
najbolju volju, a ona je na vodi, nije bilo mogue predstaviti sve autore koji to
zaslu,uju. Nadamo se da e projekti koje namjeravamo organizirati u bliskoj
budunosti, omoguiti suradnju i arhitekata, pisaca, kazalita."

PROGRAM
DOGAANJA
Ponedjeljak, 21. svibnja 2001.
12.00 sati, Net.kulturni klub Preradovieva
18
Konferencija za tisak umjetnikog projekta Mjesec suvremene makedonske umjetnosti u Hrvatskoj. Sudionici: Krunislav
Stojanovski, inicijator i direktor projekta,
Ranko Vuini, komunikacije s javnou,
Sonja Abad,ija, Neboja Vili, kuratori
izlo,be
Skriveni
tekstovi,
Nora
Stojanovi, BORG, skupina B.O.R.G.,
Sabina Sabolovi, Galerija proirenih me-

Ponedjeljak, 28. svibnja 2001.

dija HDLU, Ariana Kralj, Gliptoteka

HAZU, Ljerka ibenik, Galerija Nova,
Ante Perkovi, Aquarius Club, Petar Bujas, Kulturni informativni centar, Ivan
Ramljak, Klub Movara, Vanja Babi, Galerija Matice hrvatske, Marcell Mars,
Net.kulturni klub.

Utorak, 22. svibnja 2001.

20.00 sati, Galerija proirenih medija HDLU, Trg ,rtava faizma bb
Otvorenje izlo,be; govore: Krunislav
Stojanovski, predstavnik Ministarstva
kulture Republike Hrvatske, predstavnik
Ministarstva kulture Republike Makedonije, Sabina Sabolovi, Nevena Tudor,
Dom hrvatskih likovnih umjetnika Zagreb, Sonja Abad,ija, Neboja Vili
20.00 sati, Galerija proirenih medija HDLU, Trg ,rtava faizma bb
Umjetniki projekt Skriveni tekstovi;
kuratori: Sonja Abad,ija, Neboja Vili;
umjetnici: Faneta Vangeli, Stanko Pavlovski, Ljupka Deleva, Oliver Musovi,
Tome Aievski, Hristina Ivanoska
22.00 sata, Aquarius Club, Aleja mira bb, Jarunska obala
Koncert skupine B.O.R.G. i performance
Nore Stojanovi

Srijeda, 23. svibnja 2001.

19.00 sati, Net.kulturni klub, Preradovieva 18
Predavanje GETTING OUT! Umjetnost i drutvene promjene, predava Neboja Vili
21.00 sat, Galerija Matice hrvatske,
Matice hrvatske 2
Otvorenje izlo,be avangardnog stripa,
kurator: Nikola Gelevski
23.00 sata, Klub Movara, Trnjanski
lena Nori, Iva Pavii, Mateja Bai, Valentina ebunik, Jasna Malus, Nevenka
Mikleni i Jo,ica Tanak.

Diptih u SKUC-u

nasip bb
Koncert pank skupine TANK.WARNING.NET feat. Graffiti SHOW

etvrtak, 24. svibnja 2001.

12.00 sati, KIC Kulturni informativni centar, Preradovieva 5
Konferencija za tisak i najava projekta
Dani makedonskog filma; sudionici: Krunislav Stojanovski, Petar Bujas, ravnatelj
KIC-a, Ranko Vuini, komunikacije s
javnou, Aleksandar Popovski, autor fil-

10.00 sati, Muzika akademija/Hrvatski glazbeni zavod, Gundulieva

6-8
Predavanje Osnove jazza, predava: Toni Kitanovski
13.00 sati, Aquarius Net, Kralja Dr,islava 4
Konferencija za tisak glazbenog programa umjetnikog projekta Mjesec suvremene makedonske umjetnosti u Hrvatskoj;
sudionici: Krunislav Stojanovski, Ante
Perkovi, voditelj glazbenog programa u
klubu Aquarius, Ranko Vuini, komunikacije s javnou, Toni Kitanovski, Toni
Kitanovski trio, Goran Trajkoski, Anastasia, Branislav Nikolov, Foltin
21.30 sati, Aquarius club, Aleja mira
bb, Jarunska obala
Koncert glazbenih skupina Toni Kitanovski trio i Foltin; live streaming mo,e se
pratiti na adresi http://mojhinet.hr

Utorak, 29. svibnja 2001.

21.30 sati, Aquarius club, Aleja mira
bb, Jarunska obala
Koncert skupine Anastasia; live streaming mo,e se pratiti na adresi
http://mojhinet.hr

Petak, 1. lipnja 2001.

ma Zbogom XX. stoljee, Labina Mitevska,
producentica i glavna glumica u filmu Veta
18.30 sati, Net.kulturni klub, Preradovieva 18
Predstavljanje asopisa o alternativnoj
kulturi Margina; sudionici: Nikola Gelevski, glavni urednik asopisa Margina i
gosti iz hrvatskih magazina za alternativnu/nezavisnu kulturu i umjetnost
20.00 sati, Net.kulturni klub, Preradovieva 18
Tribina: Okrugli stol tekstovi u umjetnosti kao medij i poruka

Petak, 25. svibnja 2001.

12.00 sati, Akademija likovnih umjetnosti, Ilica 85
Predavanje i predstavljanje umjetnikog rada Elizabete Beti Avramovske i Yana aloskog; predavai: Elizabeta Beti
Avramovska , Yane aloski
18.30 sati, KIC Kulturno informativni centar, Preradovieva 5
Projekcija filma Zbogom XX. stoljee;
autori: Aleksandar Popovski, Darko Mitrevski

Duanka Profeta

Subota, 26. svibnja 2001.

dvorani
Forum
zagrebakog
SKUC-a 29. svibnja gostuje plesna
grupa To, s predstavom Diptih (Biti/sjaj). Autor predstave je Iva Pavii, koja autorski potpisuje i pratei video te scenografiju i kostimografiju. Dio nazvan Biti pokretom preispituje pojmove poput raanja, ,ivljenja, rasta, umiranja dok je u
Sjaju u fokusu propitivanje odnosa tijela,
publike i pozornice. Predstavu izvode He-

18.30 sati, KIC Kulturno informativni

centar, Preradovieva 5
Projekcija filma Maklabas, autor: Aleksandar Stankovski
20.00 sati, Galerija Nova, Nikole Tesle 7
Otvorenje izlo,be Axis Mundi, autorica: Elizabeta Beti Avramovska i izlo,be
Skica za veliki bijeg; autor: Yane aloski

21.00 sati, Gliptoteka HAZU,

Medvedgradska ulica
Otvorenje izlo,be fotografija Ulica,
autor Milo Manevski
21.30 sati, Gliptoteka HAZU,
Medvedgradska ulica
Koncert skupine Sentence

Srijeda, 6. lipnja 2001.

Makedonski dan
19.00 sati, Klub Movara, Trnjanski
nasip bb
Projekcije makedonskih filmova
22.30 sati, Klub Movara, Trnjanski
nasip bb
Koncert skupine Sentence i gosti

III/56, 24. svibnja 2,,1

Agata Juniku

Narana u Njemakoj
Uz izvedbu teksta Ivane Sajko Narana u
oblacima na sceni Theater der Stadt u
Heidelbergu, Njemaka

ana 12. svibnja, tono tjedan nakon zagrebake

premijere, tekst Ivane Sajko Narana u oblacima
zaivio je u prijevodu naslovljen Apfelsine in
den Wolken na sceni Theater der Stadt u Heidelbergu.
Predstavu potpisuju, cijenjeni frankfurtski redatelj Hubert Habig i dramaturg Christian Laubert. Zanimljivo je da
je bez obzira to to u tekstu nije sugerirano - u njemakoj predstavi, ba kao i u zagrebakoj, sredinji glumaki
tj. ljubavni par generacijski heterogen: Shillu glumi etrana 12. i 13. svibnja u Interuniverzitetskom centru u Dubrovniku sastao se Meunarodni organizacijski odbor za jugoistonoeuropske studije da

Jugoistonoeuropski studiji
Sastanak Odbora za jugoistonoeuropske
studije, Interuniverzitetski centar u
Dubrovniku, 12. i 13. svibnja

Pet do dvanajst

sin(-x)=-sinx
nedelju naveer dola sam zvikenda.
Jo sam si morala glavu oprati i nafrkati se za sutra, skuhati malom saft
za pregrijati. Bili smo na krstitkama eeniji i propuhalo nas skroz na skroz. To je
kad se ja dam nagovoriti na nutriju, treba
bizona kupiti ili zeca detetu. Jo bumo nekaj na pluima dobili. i,me si moram oprati, gumene od Guija, kaj su mi ostale jo
kad sam vodila Novu Godinu na Arteu.

(u(x)+-v(x))=u(x)+-v(x)
Fala bogu, doel mi je imejl. Ve sam
mislila da je istina kaj mi je jedna tu naa
neki dan fparfumeriji priala da je ula od
kume Zkanade. Takvu ponudu kak je meni bila vatamentu ,enska, ak je malo pametna kak si ja mislim da bar malo jesam,
nemre odbiti. Samo, da bi se gola skidala i
nekakvi labtopovi i oveja ribica, to si
mislim da ne bi ilo. Ovo je Balkan, prijatelji. Ne bi si htela natovarit na grbau
Grinpis ili, kaj ja znam, Majkrosoft, jo
gore. Seti se kaj se je Furlanici dogodilo.
Mislim, ja sam si Zmirom ostala dobra i
kad je i deeca rodila, i tak...
Gledam po fr,ideru, jo je ba,ula od
Prvog Maja ostalo za jedan tanjur. Idem si
to pojesti jer mi je Stajl, a sad si po novom
oliko se god tko trudio dokazati da
je Hrvatska u Europi, srednjoj, mediteranskoj ili kojoj drugoj, Hrvatska je prvenstveno jedna prilino vla,na i
ljepljiva movara iz koje se vrlo teko, skoro nemogue iupati. Bila ona i usred Europe, jedno je stoljee unazad.
Koliko je movara duboka i sveobuhvatna mogli smo pratiti ovih dana kad je
vrli skladatelj nezadovoljan plasmanom
vlastite umotvorine zakljuio da je rije o
uroti. A tu je i globalizam i globalna urota,
masonsko-ljeviarsko-komunistiko-,idovsko-srpska urota koja Hrvatsku ostavlja zauvijek na zapadnom Balkanu. I
svaka takva budalatina ima svoje zagovornike, teoretiare, ideologe i vjerne poklonike. Samo to nikome od njih nije ni na
kraj pameti da nije kriv netko drugi nego
iskljuivo mi sami. Nitko nam nije branio
graditi ceste, ali ve je prolo vie od deset
godina samostalne Hrvatske pa jo nije asfaltiran ni metar autoceste od Karlovca ka
Splitu! Nitko nam nije branio da naa djeca ue njemaki i engleski u osnovnoj koli, niti nam je tko branio da radom oplemenjujemo ono to smo primili od Boga i
ono to su nai preci stvorili radom. Nismo iskoristili ni jednu priliku, ono to smo
imali u rukama temeljito je opljakano, a
ostaci ostataka budzato su rasprodani kako bi se sakrili tragovi pljakaa. Cijela
pretvorba provedena je za tono nula kuna
i nula lipa. I to ne do treeg sijenja nego i
nakon tog povijesnog datuma.

bi razmotrio program i paralelne projekte. Na sastanku u

organizaciji Amerikog vijea uenih drutava (ACLS)
sudjelovali su akademski strunjaci iz Bosne i Hercegovine, Bugarske, Crne Gore, Hrvatske, Rumunjske, SAD-a, Srbije i Velike Britanije. Rezultat toga sastanka, koji je fipogledam i tursku televiziju - imaju emisiju za ,enske. Vodi jedna maka zfereom.
Velim malom da pesu ide vodu promeniti, a mklivec iz zahoda vie da je na feriju. Odi ztog vraga, bu si kimu strgal,
velim mu na telefonu Zgajem Riijem, a

desetgodinja Ulrike Euen, a Oscara dvadesetpetogodinji

Dirk Lattemann.
S obzirom da se nai autori vrlo, vrlo rijetko izvode u
inozemstvu, zamolili smo Ivanu Sajko, koja je prisustvovala premijeri u Heidelbergu, za kratki komentar: Apfelsine in den Wolken bila mi je kao da gledam Jarmuschev film Dead Man Walking u teatru. Beskrajno me zaudila
tonost iitavanja teksta, ne znam bih li izvan onog to
sam vidjela i sama mogla, ili eljela, vie postaviti. Sva
dramatika u koju bi se uvijek lako moglo zai, ovdje je
ubijena okrutnou. Ali ne nekom glumljenom okrutnou
nancirala Fordova zaklada u organizaciji Amerikog vijea uenih drutava (ACLS), jest odluka o organizaciji ljetnih studija o Jugoistonoj Europi, akreditiranih kako od
amerikih tako i od europskih sveuilita te odluka o nastavku rada na stalnom poslijediplomskom programu studija iz istog podruja. Razmotreni su i istraivaki projekti iz niza interdisciplinarnih i komparativnih istraivanja.
Krajnja svrha svih navedenih projekata pokretanje je
dubrovakoga meunarodnog uilita o emu se razgovaralo s predstavnicima lokalne i dravne vlasti kao i sa
sveuilinim organima.
Odi spat Gaj, odi spat.

sin2x=2sinxcosx
Sad su mi sni,enja po gradu, ila bi malomu nekaj potenoga kupiti - danas ti nema sata ispod sto marki! A Vnjujorku ve-

Almanah
porone kuanice

mali vrie da nema kole. Kaj je njemu lepo bog dal, i malomu i Riiju. Rekel je da
je Madona vredu, da ima mleka, da mali cica. Kuu su si kupili, veli da su si jako lepo
uredili, sve moderno i da im se jedino ne
svia kaj su im sve po svud bordure nekakve. Al da si je Madona ba tak ,elela.

li mi suseda da se Vpetoj Aveniji da jeftino Karanica i Vestvudica nabaviti.

Ne znam, ak bi kod Prade ila malome
kupiti. Hoe si i nove skije, al to je Janica
obeala da bu mu donesla jedne svoje stare. Jo je zapodbor obeala, al nemre sirota, ne stigne kad se tolko mora niz te bre-

verc-komerc

Davno je, jo za vrijeme svevlasti jednog ovjeka, zagrebaki nadbiskup

Bozani govorio o grijehu struktura, ali
nitko to nije ,elio razumjeti. Ni onda niti sada. A rekao je vrlo kratko i jezgrovito o emu se radilo u pretvorbi: to je upravo grijeh struktura. Naime, pljakalo se
po zakonu. I to je osnovni grijeh struktu-

Kratko i jasno

Nula kuna, nula lipa

Nai navodni kapitalisti, bili uspjeni ili neuspjeni,
uvali, otvarali ili zatvarali radna mjesta, isplaivali
plae redovito, neredovito, sporadino ili nikako,
imaju zajedniki nazivnik zarauju na ukradenom
Podobnosti bilo kome, samo da se pilva,
pa koliko stoji da stoji. Pria s Miss Universe toliko je prozirna; svi lanovi ,irija,
ugledni, kolovani, talentirani i nadprosjeni nisu znali ak ni zbrajati! I nikom
nita. The show must go on. Od bilo kojeg
ugovora, to je Vlada sklopila bilo s kim,
ticalo se to izgradnje cesta, kopanje tunela, izgradnje spalionica smea ili koncesija
za bilo to, vuku se repovi. Iako su nadle,nosti krim-policije i pravosua, pravna
dr,ava ne funkcionira, a to nikoga ba previe ne nervira.

punom patosa, ve strategijama izvedbe ni jedna reenica nije poviena, ni jedna slika nije groteskna, zaudnost koja postoji u drami ostaje i zaudnost na sceni, ni vie
ni manje. Redatelj Hubert Habig iskoristio je tekst do kraja, tj. i didaskalije, koje su mi podjednako vana stvar u
pisanju. One su mi kao okvir koji odreuje gledite na situaciju: integralan dio drame kako u tekstualnom, tako i
u izvedbenom kontekstu. Habig ih je postavio na nain da
ih je koristio kao replike Anela, ime je oznaio sveznajuu poziciju gotovo kranske aneoske varijante, poziciju itaa misli koji budui da je distanciran ostaje i
kastriran za emocije. To je jo jedan razlog one fascinantne okrutnosti koju sam spomenula. Predstava je na premijeri doivjela ovacije i to je zaista predivno, no ne mogu si pomoi, a da se ne vraam na taj motiv didaskalija,
jer vidjeti ih kako ive i funkcioniraju kao posebna uloga
ili glas, kako prirodno prilijeu u predstavu iako u pisanom obliku djeluju kao romaneskni atak na dramsko,
dijaloko tijelo teksta to je za mene ista senzacija.
udno je, u razmaku od tjedan dana, gledati dvije
razliite izvedbe, od kojih je svaka uraena u sasvim
drukijem, ak potpuno suprotnom kljuu. Tada se dobiva
pravi dojam o krhkosti teksta i njegovoj otvorenosti, to
je zapravo vrijednost i teina, naravno.
ge sputati. I ba sam si prozore oprala
kad zove iz Jutarnjeg da di idem na ljetovanje ove godine. Da je anketa. A ne znam
ni sama jo, jeftino je ovo Zhimalaje di jo
i za Velku Gospu kad bu plaa dola ima
snega, al to se bojim maloga samoga pustiti. Da mi se dete jo toga razreenoga
zraka ne nadie.

Tjednima, danima

U ovom broju Almanaha porone kuanice itajte:

- Koliko je zdravo jesti zemlju: radioaktivni slojevi
izazvat e :eluane tegobe
Sandra Antoli
- Gdje nabaviti rukavice za bezbri:nu igru vaeg
djeteta u pijesku: par za kunu
- Kako sam postala glasnogovornica vedske vlade:
obrat u karijeri mlade hrvatske kuanice
- I jo mnogo vrijednih sadr:aja te nagradna igra s tri milijarde
dobitaka - dobiva svaki punoljetni zemljanin
itajte Almanah porone kuanice

Ako nam ve ne ide ekonomija, investicije i bilo kakav odr,ivi ili neodr,ivi rast, zasigurno nam idu raznorazne afere.
Otkako se bira Miss svijeta, stalno je prate neke afere u kojima je centralni lik
vlasnik licence koji se gui u financijskorasistikom vrtlogu vlastite podobnosti.

Gledam si seriju i udim se kak ove

,enske ope nemaju mitesere. I stare zgledaju tak glatke kak djeja rit. A mo,da mi
nekaj ztelevizorom ne valja ili zrepetitorom ili je sigurno nekaj Fsvemiru poremeeno. Tek na kraju pomislim si da mi je
mali ,icu upal, idem proveriti i kaj nije
iz zida virila. Zato bum vam i pokazala emu kak to iza mora zgledati kad vam je serija ili ak vam je Wagner ili ak mu, prebaci
na porni, onak

Jako zgodne vam sad imaju Vavonu

lubrikante, ba me zvala od Spilberga ,ena
da su za konja kupovali pa da su i sebi malo ostavili. I vele mi da ak mi je sad dolo
da samo napiem vie , pa da bum za drugi
put imala gotovoga. Da je i iz dubokog
dobro kad ti gosti doeju, samo salatu k
tome i Bog te veseli.
rili i sebe i svoje unuke, a vi dragi branitelji izvolite na burzu, jer tvornice su
propale, kad ionako nisu bile ni za to, a
jo su k tome i iz vremena mraka. Tonije bi bilo rei da su tvornice propale jer se
forsiralo dotraj otraj, a u toj verckomerc kombinaciji ni u kom sluaju nije
bilo mjesta ni za kakvu proizvodnju. Sve
zemlje koje su bile u ratu imale su rast
proizvodnje i skoro maksimalnu zaposlenost. Kod nas je proizvodnja padala, a s
njom i broj radnih mjesta. Nezaposlenost je rasla unato velikom odljevu radno
sposobnog stanovnitva koje je otilo u
Zbor narodne garde, kasnije u HV.

Pravdu u ruke

Pavle Kalini

re koja se pokuavala skriti iza hrvatstva i

dr,avotvornosti kako se ne bi, barem ne
odmah, prepoznalo njihovo lupetvo,
primitivizam i potpuna beskrupuloznost.
Oni su ne samo opljakali vlastiti narod
nego i one koji su s pukom u ruci branili Domovinu od vanjskih neprijatelja. I
kad su se ti isti vratili nakon rata kui,
iscrpljeni i duhovno i tjelesno, onda su
im dr,avotvorci objanjavali koliko su se
oni ,rtvovali za njih aljui im sve i sva na
front. Naravno, zaboravili su spomenuti
da su sve viestruko naplatili i tako nami-

Felja za pljakanjem prvih, i nesposobnost nasljednika polako ali sigurno raseljava zemlju. Hrvatska je po skoro svim imbenicima ostala movara u kojoj caruje organizirani kriminal povezan s vojnim i
obavjetajnim krugovima i utjecajnim pojedincima u politici. Njihovu je imovinu u
zadnjih pedesetak godina stvorila plejada
zaposlenika koji su se na ovaj ili onaj nain
odricali ovoga ili onoga da njihova djeca i
unuci mogu ,ivjeti bolje.
Budui da pravna dr,ava ne funkcionira, a i nee funkcionirati tako skoro te da
nova vlast glavu okree na drugu stranu
ili gura u pijesak, gleda kroz tamne naoale i kroz prste, vrlo lako mo,e se dogoditi da ljudi sami uzmu pravdu u svoje ruke. Ako se organiziraju.

III/56, 24. svibnja 2,,1.

Razgovor - Jacek Bomba, psihijatar

Tranzicija za adolescente
Oni koji su ranije u mladosti bili
depresivni postaju u kasnijoj dobi
ei posjetitelji i korisnici
medicinskih ustanova
acek Bomba, psihijatar, rodio se i
studirao medicinu u Krakowu, gdje
i danas radi u bolnici za adolescente. Krajem pedesetih i poetkom ezdesetih godina prolazi zanimljiv put profesionalnog usavravanja.
Psihijatriju sam izabrao stoga to sam
nakon est godina studiranja medicine
shvatio da ne bih ,elio biti lijenik u klasinom smislu rijei i da bih se ,elio malo
udaljiti od klasine medicine. U psihijatriju me uveo profesor Antonin Kempinsky,
koji se kolovao u Edinburgu i 1948. vratio u Poljsku. Drugi moj uitelj bila je Maria Orwid, asistentica profesora Kempinskog; oni su zajedno prouavali psihike
posljedice zatvaranja u Auschwitzu i to su
nazvali KZ-sindrom. Oni su me uili ono
to su u svom kolovanju proli u terapijskoj zajednici jedne bolnice u Londonu.
Nije mi preostalo nita drugo nego otii u
London 1965. Tamo sam izuavao adolescentnu psihijatriju, sreo mnoge vrijedne
ljude, a u klinici Hamsted za djeju psihoanalizu sudjelovao u radu nekih konferencija. Jednu od svojih zadnjih konferencija odr,ala je tada Anna Freud i imao sam
sreu da sam ju sreo. U poznatoj klinici
Kassel na odjelu za adolescente sreo sam
strunjake koji su se bavili obiteljskom
psihoterapijom. U to vrijeme bio je obiaj
da se cijele obitelji hospitaliziraju zbog
psihoterapije pacijenata sa shizofrenim
potekoama. Po povratku u Poljsku u
Krakowu sam s Mariom Orwid osnovao
prvu kliniku za psihike potekoe adolescenata u mojoj zemlji, slu,ei se iskustvima iz Engleske.
Koje su potekoe muile mlade ljude i
kako ste ih lijeili?
Za djecu smo organizirali ambulantni
tretman jer se izbjegavala njihova hospitalizacija. Bila su to djeca od etrnaest do
osamnaest godina. U to vrijeme dogodio
se prvi veliki val ovisnika o drogama u
Poljskoj pa su se razvijale psihoze i problemi s tim u vezi, a u bolniko lijeenje
primali smo i adolescente s akutnim psihikim krizama zbog loih odnosa s roditeljima. Tako je bilo tada, danas s takvim
sluajevima radimo bitno drukije. Godine 1968. razvili smo program kojim smo
pratili sudbine svih mladih koje smo primili na lijeenje u sljedeih deset godina.
Iz toga smo nauili za koje pacijente
adolescente nai programi daju dobre rezultate, a za koje nisu najbolji i njih smo
nastojali mijenjati.
Uoili smo da u veini sluajeva treba
raditi i s obiteljima pa smo razvili i takav
pristup. Danas imamo odjel s dvadesetak
kreveta za bolniko lijeenje, odjel za ambulatno lijeenje adolescenata i odjel za
obiteljsko lijeenje. Posebno radi grupa
koja odlazi u obitelji u krizi bilo zbog individualne, bilo obiteljske krize, i to zovemo kuna hospitalizacija.

Ljudska prava i traume

Koji su problemi mladih u Poljskoj danas, a koji su nastali kao posljedica krize u
drutvu? I zato se takve krize javljaju; to
ih uzrokuje?
U sklopu dnevnog centra imamo
mjesta za deset dvanaest djece kojima je
potrebno psihoterapijsko lijeenje i to je
ujedno mjesto gdje djeca idu u kolu, tj.
paralelno se odvija njihovo lijeenje i njihovo kolovanje. Ta su djeca ranije u prolosti najee dijagnosticirana kao depresivna, a danas smo svjesni da nije rije o
depresiji kao bolesti ve o poremeaju
emotivnih stanja i ponaanja zbog nepo-

tranziciji na putu prema stabilnoj demokratskoj zemlji. Problemi tog drutva, pokazalo se, u velikoj su se mjeri odrazili na
adolescente, dakle na one koji su se tada
formirali kao osobe.
Spomenuli ste studiju u kojoj ste kroz
deset godina pratili vae pacijente. to je s
njima bilo nakon adolescencije?
Petnaest godina nakon istra,ili smo
to je bilo s onima koje smo pratili u naoj
prvoj studiji, tonije s onima do kojih smo
nakon toliko godina mogli doi. Pokazalo
se da oni koji su ranije u mladosti bili depresivni u kasnijoj dobi postaju ei posjetitelji i korisnici medicinskih ustanova i
usluga. Djevojke koje su u mladosti imale
depresiju ranije postaju majke i ee trebaju medicinsku pomo.
Istra,ivanje je po istoj metodologiji
provedeno u raznim poljskim gradovima i
dalo je iste rezultate o prevalenciji depresije, odnosno petnaest godina kasnije
o eoj ovisnosti o medicinskim uslugama te djevojkama koje ranije postaju majke. Prema 2000. godini zapazili smo da
depresija kod adolescenata, raste to povezujemo s tekoama u prijelaznom razdoblju u Poljskoj.

Skrb za bli8nje

Zakljuili smo da su u
odrastanju djece va8ni
oevi i rijei. Naime,
majke s istim pokuajima
ne uspijevaju popraviti
situaciju
voljnih situacija u kojima se dijete nalo.
Sve to poelo je prije vie od dvadeset godina i naa istra,ivanja pokazala su kako
su tadanja drutvena gibanja znai u
vrijeme kad je bilo uvedeno izvanredno
stanje u Poljskoj i kad se Solidarnost poela boriti za ljudska prava dosta utjecala
na psihike potekoe kod djece.
S obzirom da su mnogi od adolescenata
tada jedva bili roeni, je li rije o transgeneracijskoj traumi? Postoje li te potekoe
i danas?
Istra,ujui utjecaj makrosocijalnih
kretanja na pojedinca, posebice na raniji
adolescentni razvoj od 1982. do 1985.
proveli smo komparativno istra,ivanje i
izradili studiju s grupom finskih kolega.
Pokazalo se da je u ranoj adolescenciji (od
trinaest do petnaest godina) depresivna
kriza podjednako je zastupljena kod poljske i finske mlade,i. Ali, od esnaeste godine dalje stvari se mijenjaju. Depresivna
stanja uzrokovana makrosocijalnim kretanjima kod finske mlade,i znatno su ni,a
nego u Poljskoj. Iz toga smo zakljuili da
adolescent koji se formira ini to sa znatnim optereenjima koja izviru iz makrosocijalnih elemenata.
Slina studija napravljena je i u Italiji
ezdesetih godina, kad je ta zemlja bila u

Jesu li zemlje u tranziciji bile spremne

na probleme i kako se tranzicija odrazila
na do ivljaje i bolesti u vaem podruju
istra ivanja? Jesu li ljudi bili spremni za
demokraciju?
To je ponajprije pitanje za Fromma.
Ljudi openito nisu pripremljeni ni za slobodu niti za demokraciju. Zadovoljstvo u
anga,manu i postizanju slobode i demokracije vidljivo u poetku kasnije izostaje.
Isto tako, ljudi pokazuju nespremnost da
izau na izbore i poka,u svoje povjerenje.
Na treim izborima unazad u Poljskoj se
niotkuda pojavila osoba toliko populistiki raspojasana da su svi glasali ba za nju.
To je dobar pokazatelj nepripremljenosti i
nezrelosti demokratskog razmiljanja.
to smatrate dobrim i po eljnim u prilikama u kojima se nalazi drutvo?
Dobrim smatram cvjetanje razliitih
udruga, stvaranje inicijativa graana. To se
dogaa i u mojoj profesiji. Ve rade mnoge udruge nastale ili na inicijativu graana
ili na inicijativu medicinskog osoblja, koje
promoviraju odreenu pomo. To se pokazuje kao oslobaanje vlastitih inicijativa
za razliku od oblika ovisnosti, kako su neki to pokuali vidjeti.
Neke grupe su jako dobro organizirane, posebice neke grupe ljudi bliske Katolikoj crkvi u Poljskoj. Oni izvrsno organiziraju servise za autistinu djecu ili za
pomo oboljelima od AIDS-a, koje naravno nitko nee, ali su u tim organizacijama
nali punu potporu. Naveo bih primjer
kolege koji je podr,ao udrugu roditelja
koji imaju shizofrenu djecu. Oni su tako
dobro organizirani da su uredili hotel u
kojem e rehabilitirani shizofreniari nai
radna mjesta. Kad je inicijativa graana u
pitanju u okviru slobodnog, demokratskog drutva ini mi se da je mnogo vie
ljudi spremno slijediti, suraivati odnosno
pridru,iti se radije nego preuzimati inicijative i slobodnije se izra,avati.
Koliko posttraumatski stresovi u tranziciji potresaju bive socijalistike, a danas zemlje u tranziciji?
Takvi stresovi postoje i zahvaaju
mnoge lanove drutva. Njihovi izvori su
razliiti. Neki moji kolege intenzivno
prouavaju posljedice Drugoga svjetskog
rata i transgeneracijske traume novih narataja proizale iz njega, a zbog psihikih
potekoa koje e opteretiti i sljedeu generaciju. Meutim, izvori tih stresova u
Poljskoj su mnogobrojni i razliiti. Velik
broj ljudi stradao je u progonstvima iz
Staljinove ere, kad su mnogi zatvarani,

PSIHOZA
I
DESTIGMATIZACIJA
Pripremila Grozdana Cvitan
prebaeni u Sibir, u Sredinju Aziju, a oni
koji su pre,ivjeli svoje su patnje, po povratku, skrivali u krugu svojih obitelji.
Prekrivala ih je utnja i nemar, a u naoj
struci bilo je nepo,eljno baviti se takvim
ljudima. Danas te patnje izlaze na vidjelo i
tema su prouavanja.
Za razliku od drutava kakva su, primjerice, bugarsko ili istononjemako, u
kojima je va,an peat ostao kao produkt
djelovanja tajnih slu,bi, u Poljskoj je stalno prisutna misao na pobunu, a drutvo
je bilo tako ureeno da su neke grupe ili

Kad je inicijativa graana

u pitanju ini mi se da je
mnogo vie ljudi
spremno slijediti
odnosno pridru8iti se
nego preuzimati
inicijative i slobodnije se
izra8avati
profesije bile izolirane od ostalih graana.
Primjerice, u novim gradovima i novim
kvartovima izgraene su zgrade ili blokovi za policajce, za pripadnike tajnih slu,bi, za vojne du,nosnike itd., ali su onda
svi to znali. Bitne poljske traume rezultat
su specifine sudbine ljudi iz biveg pokreta otpora koji se razvijao kao u Francuskoj ili bivoj Jugoslaviji za vrijeme nacizma u Europi. Meutim, na pokret za
osloboenje bio je povezan s vladom koja
je bila u egzilu u Londonu ili se to tako
shvaalo. Pripadnici pokreta kasnije su
proganjani, ubijani ili slani u Moskvu gdje
ih je ekala ista sudbina. Danas se pitamo,
jer ne znamo koliki je broj ,rtava na taj
nain stradao.

Oevi i djeca
S obzirom da se bavite adolescentskim
krizama, to je ono to pripada upravo toj
dobi i va no je u odrastanju djeteta da bi
se izbjegle krize?
Istra,ujui depresije kod adolescenata uoili smo jednu va,nu pojavu. Ako
oevi hvale adolescente, bez obzira jesu li
to sinovi ili keri, ako verbaliziraju svoje
pohvale u smislu simpatije i potpore za
ono to ti adolescenti rade, a da im pritom
ne daju nikakav novac, darove ili neke
druge materijalne potpore, to ima dobar
efekt jer smanjuje depresivnost kod adolescenata. Zakljuili smo da su u odrastanju djece va,ni oevi i rijei. Naime, majke s istim pokuajima ne uspijevaju popraviti situaciju, tj. s majkama to ne funkcionira na statistiki bitnoj razini. Ako tu injenicu statistike va,nosti oevih pohvala u adolescentskoj dobi za sinove i keri
interpretiramo, mo,emo rei da to ulazi u
edipovsku paradigmu u vezi s razrjeivanjem gustoe odnosa izmeu majke i djeteta. Ta su istra,ivanja pokazala da otac
djetetu poma,e da iz tako intezivnog odnosa izae na neke druge razine i da se
osamostaljuje na nain na koji to njegov
rast zahtijeva.

III/56, 24. svibnja 2,,1

Ivan Urli, psihijatar

Slutnje skrivenih svjetova

O tome to su psihoze,
koji su im izvori i koliko
odnos drutva prema
bolesnicima utjee na
bolest govori doktor Ivan
Urli, ef odjela Klinike
psihijatrije i psihoterapije
Klinike bolnice u Splitu i
suorganizator skupa 'kola
psihoterapije psihoza',
odr:anog u IUC-u u
Dubrovniku od 13. do
17. svibnja

jentima (u bolnici, ambulanti ambijentu ili privatnoj ordinaciji).

Odmak od realiteta

sihoza znai da osoba u osnovi funkcionira s jakim

trajnim defektima na podruju osjeajnosti, do,ivljajnosti,
volje, regulacije unutarnjih mehanizama. Psihoze mogu biti depresije, shizofrenije, paranoidne psihoze, maninodepresivne psihoze
i tzv. granini sluajevi. To su granine organizacije linosti s vie
ili manje psihotinosti u sebi.

Interes za linost
Svakogodinjim seminarima o
psihozama ,eljeli bismo postii
senzibilizaciju ne samo lijenika
nego i psihologa, socijalnih radnika, tehniara i medicinskih sestara
da se zainteresiraju za linost osobe, a ne samo za vei ili manji stupanj pacijentovih bolesnih produkcija. To znai da bez obzira
to se seminar zove kola psihoterapije psihoza (to jest na glavni
posao na skupu), naglasak ,elimo
dati i na sluanje, promatranje i
pro,ivljavanje onoga to pro,ivljava pacijent da bi se iz toga oditao svijet u kojem trenutano pacijent postoji i da bi mu se kroz to
pro,ivljavanje mogle dati razliite
poruke: verbalne, neverbalne, farmakoloke, socioterapijske, psihoterapijske da se njegov svijet
mo,e razumjeti i da se na taj svijet
mo,e djelovati da doe bli,e
stvarnosti, da se povea udio realiteta kojeg mi dijelimo mnogo
br,e izmeu sebe. Prepoznavanje
realiteta postane sve bolje i nekad
se klinika slika odvija na nain da

osoba paralelno pro,ivljava realitet i neki dio svojih bolesnih fantazija i osjeanja tako da su ta dva
svijeta i dalje odvojena, da raspuklina shizofrenija (rascijepljena
duevnost) u linosti postoji i dalje, ali realitet prevladava. Takva
osoba mo,e biti i verbalno kritina prema oba svoja dijela i mo,e
funkcionirati u realnom svijetu, a
glasovi koji je prate u drugom dijelu linosti ostaju prisutni. Glasovi su najei. Zatim su ideje
odnosa. To je do,ivljaj promijenjene okoline koja utjee na osobu kroz fenomen derealizacije i
depersonalizacije.
U ovogodinjoj koli psihoterapije psihoza akcent je na modifikacijama psihoterapijskih pristupa i
tehnika koje zahtijevaju pojedine
vrste psihoza u odreenim ambi-

Izvor oboljenja nije samo u injenici da na genom ima ugraene pretjerane ranjivosti, slabosti.
Vrlo je va,an faktor okoline, tj.
kako nas ovaj svijet doeka i uspijeva li razumjeti neke posebnosti
ugraene u nau osnovnu strukturu. Taj vanjski svijet ne samo da
utjee na to hoe li se nae ranjive
strane rascvjetati kao bolesti i potekoe s kojima emo se boriti
cijeli ,ivot ili e ih na neki nain
znati obuhvatiti, amortizirati i
nae uroene snage na neki nain
podr,ati da afirmiramo svoju linost, talente, sklonosti itd. Dakle, da se dogodi pozitivan razvoj i
za pojedinca i za okolinu.
Nekad su psihotini bolesnici
bili Napoleoni i sline linosti.
Prije nekoliko desetljea poeli su
se pojavljivati sateliti i razni "marsijanci" koji su "pratili" takve osobe. Danas su to uglavnom glasovi,
tehnika, razni ipovi koje ugrauju razne sile, pa oni onda proizvode neke glasove, i sl. Ali, te prie
nemaju va,nosti za psihoterapeuta. U te fantazije osobe se useljavaju kao u novi realitet i prema
njemu prestaje kritiki odnos.
Izra,avanje neurotskih smetnji
mijenja se vremenom. Prije stotinu godina neuroze su po tipu najee bile histerije. Dakle, nekontrolirana ponaanja, simptomi
koji su se selili po cijelom organizmu, a bili su psihike naravi uz
pratnju, recimo to tako, velike
teatralnosti. Raspadanje obiteljskog okvira i sve vea osamljenost pojedinca izlo,ena velikim izazovima sve br,e promjenljiva svijeta utjeu da i obrane linosti
postaju sve otrije, ,ustrije i ovjek poinje funkcionirati mozaino. Ve prije nekoliko desetljea
(umjetnici i ranije) prepoznalo se
da sve vie drutvo funkcionira
kao neka granina organizacija
linosti, dakle, sa sve vie iracionalnosti, 'psihotinosti'.
Ludovanja, s navodnicima ili
bez njih, oduvijek su postojala. U
tom kontekstu je i nedavni Papin

glas o Kri,arskim vojnama kao

neopravdanim inima u odnosu
na drugu brau, koje nisu prole
na testu vremena. to rei o Kri,arskoj vojni djece kad se smatralo da samo nevina djeca mogu osloboditi Svetu Zemlju. Tada su izginula silna djeca. Bila su ukrcana
na brodove i smatralo se da je njihova nevinost (jer su se djeca percipirala kao nevina bia na ijoj
dui treba ispisati ono to je potrebno da bi postali odrasli) izvor
silne snage koja e oistiti i osloboditi sve to je neisto. S dananje toke to vidimo kao vrstu kolektivne psihoze, psihotine trenutke civilizacije kakvima su se
kasnije pokazale ideje pokoravanja cijeloga svijeta kao ideje odmaknute od realiteta. One su u
drugoj sferi razmiljanja, ali sferi
koja je toliko destruktivna i odcijepljena od civilizacijskog rasta da
je mo,emo smatrati ne samo iracionalnom nego i ludom, odvojenom od matice nekakva realiteta
u kojem ljudi ,ive.

Razumijevanje psihotinog
to je realitet u kojem ljudi ,ive?
to je racionalno, a to iracionalno u naem svijetu? to su naa
vjerovanja, mitovi, procjene trenutka koje ne izdr,e sud vremena, itd? Odjednom vidimo da je
ogroman udio iracionalnog u naem ,ivotu od privatnog do javnog, politikog, ekonomskog,
meudr,avnih odnosa i mnogih
drugih. Mnoge su se stvari mogle
odigrati drukije da su se rjeavale racionalnije. Ako nam nedostaje racionalnosti ulazimo u definiciju to je ludilo, to psihotian
element, koja je sr, procjene psihotinosti u odnosu na nekakvu
normalnost gledanu kao uobiajenost u danim trenutcima u jednoj kulturi.
Dananje pojave psihikih bolesti manje su teatralne od nekadanjih, ali su mnogo agresivnije.
Pritu,be starije generacije u odnosu na mlau su najee na agresivnost: od obinog ponaanja,
ponaanja u poslu ili seksualnog
ponaanja. Danas je na neki nain
sve zaotreno. Zato ljudi zabo-

ravljaju da su imali iste godine

kao i njihova velika djeca koja
postaju velike brige i da ta djeca
govore novim jezikom? Oni
shvaaju da se neto promijenilo i
da tu djecu ne mogu razumijevati
iskljuivo kroz sebe nego kroz
njih. To je i tema svih naih kola:
nauiti prepoznavati bolesnog ne
kroz simptome bolesti, nego da
razumijemo psihotinog kroz
njegov svijet pro,ivljavanja u trenutku kad s njim doemo u kontakt, bez obzira jesmo li za njega
krvnici, progonitelji, lanovi tajnih slu,bi koji su u ulozi lijenika
da bi ga zavarali... Normalno je
po jednoj definiciji da netko tko
ima deset godina funkcionira u
skladu sa svojim godinama. Ali
ako funkcionira kao da ima jednu
ili dvije godine, onda je bolestan.

Toplina koja ne gui

S drutvima je slino. I ona
mogu biti bolesna jer su zaustavljena u razvoju. Kod nas je to vidljivo u odnosu prema Europi. S
jedne strane stalno bismo ,eljeli
biti dio Europe (primjerice ,elimo da javne slu,be funkcioniraju
tako da u njih mo,emo imati
povjerenja). Ljudi koji su radili ili
,ivjeli u ureenim zemljama imaju ta iskustva i shvaaju koliko
povjerenja a priori mogu pokloniti institucijama u tim zemljama
i nepovjerenja kad su u pitanju
nae. Prije se sve inilo jasnim.
Hrvati su bili poteni i marljivi, a
netko sa strane to je uzimao, odnosio i slino. Danas vie nema
drugih, a novine su ponovno pune lupe,a i eksploatatora. Vrlo
brzo rastopila se iluzija o tome
da emo znati organizirati vlastitu dr,avu i ljudi su se razoarali
spoznavi da smo mala dr,ava velikih lupe,a.
Meutim, svako drutvo bolno i
muno ui na vlastitim iskustvima i tek kad se skupi kritina masa nekog znanja posti,e se stupanj drutvene zrelosti koji uspijeva mijenjati stvari. Pisana povijest svijeta ui nas da na makroplanu civilizacija uvijek ide naprijed. Danas ljudi iz razvijenih zemalja putuju vrlo jednostavno cijelim globusom, Internet povezuje sve. Koliko su ti to su povezani s cijelim svijetom povezani sa svojom najbli,om okolinom? I sa samima sobom? Ljudske jedinke nisu se u stanju tome
suvie brzo prilagoavati. Temeljne ljudske potrebe su toplina
koja ne gui nego potie. to je
od toga ostalo danas?

knjiara i antikvarijat konzor,

Ilica 42, 10 000 Zagreb
telefon/fax: 488 31 88
488 31 87
radno vrijeme: 9-21
1. Wlfflin, Heinrich: Renesansa i barok, Izdavaka knji=arnica
Zorana Stojanovia, Novi Sad, 2000.- 74 kn
2. Albahari, David: Gec i Majer, Stubovi kulture, Beograd, 1998. - 58 kn
3. Blackburn, Simon: Oksfodski filozofski renik, Svetovi, Novi Sad, 1999. - 125 kn
4. Bonitzer, Pascal: Slikarstvo i film, Institut za film, Beograd, 1988. - 40 kn
5. Fuentes, Carlos: Naranda, Beopolis, Beograd, 2000. - 48 kn
6. Kosanovi, Dejan: Leksikon pionira filma i filmskih stvaralaca na tlu
jugoslavenskih zemalja 1896 - 1945, Institut za film, Beograd, 2000. - 90 kn
7. Petkovi, Radoslav: Senke na zidu, Stubovi kulture, Beograd, 1999. - 58 kn
8. Roland Barthes po Rolandu Barthesu, Svetovi, Novi Sad, 1992. - 39 kn
9. Rousset, Jean: Knjievnost baroknog doba u Francuskoj, Izdavaka knji=arnica
Zorana Stojanovia, Novi Sad, 1998. - 98 kn
10. Volk, Maja: Poetika Augusta Strindberga, Institut za pozorite, film, radio i
televiziju, Beograd, 1992. - 38 kn
Za sve naslove dostupne u naoj knji=ari studentima odobravamo
popust od 10%

488 31 76

III/56, 24. svibnja 2,,1.

Razgovor Ettore Jogan, psihijatar

Uvijek je vrijeme bolesti

Svi smo ljudi, a to znai i krhki i
svatko ima u sebi ili u svom
bli:njem neke prepoznatljive crte
bolesti, neke patoloke elemente

kontakta, odnosa s onima koji su nesvjesni svoga stanja vrlo je teko. Postoje razne tehnike koje to pospjeuju, ali je bitno
da takvu pacijentu pristupamo na njegovoj razini.
to znai stigmatizacija drutva u takvim prilikama i koliko je mogue da se
drutvo drukije odnosi prema psihikim
bolesnicima? to to zapravo znai?
Senzibiliziranje socijalnog ambijenta
je va,no iz vie razloga. Psihike tekoe su
uvijek bile stigmatizirane, ali se danas drutvo uspijeva osvijestiti za socijalizaciju bolesnih osoba, da ih prihvate koliko je to
mogue i ne opterete previe. To ponajprije znai mijenjanje kulture u tim odnosima.
Psihijatrijski bolesnici i psihike patologije
do juer su bili tabu-tema, ali danas su prisutne u javnosti. Mediji su otvoreni tim temama i to je za nas dobro. Time se posti,e
otvorenost za probleme. Ne samo da ljudi
prestaju skrivati probleme, nego oni mogu
biti i drukije vieni u drutvu. Mnogi psihotini ljudi skrivaju se u kuama, po obiteljima i nikad nisu bili hospitalizirani. A to
znai da su od adolescentne dobi (a to je
najee vrijeme pojave psihoza) takvi bolesnici skrivani desetljeima. Postojale su

Je li socijalna psihijatrija izvan tzv.

klasine psihijatrije usmjerava neto
to generira drutvo prema pojedinim
lanovima? Za koga ili to je ona karakteristina?
Bio je to trenutak u kojem se mislilo
da bi avangardnom analizom socijalne i
politike slike drutva premostili neke
stare modele i sruili stare psihijatrijske
bolnice koje su djelovale poput logora. Bili su to depoziti kroninih psihikih bolesnika i nastojalo se pronai nain da ih
se terapijski i organizacijski promijeni. S
druge strane, pokualo se analizirati koliko socijalni elementi utjeu na psihu pojedinca u nastajanju nekih bolesti.
Ponekad je psihoanaliza bila suvie individualna i nije vodila rauna o okru,enju iz kojeg ta individua proizlazi. Socijalnim aspektom pokualo se integrirati nove elemente u lijeenje za koje se smatralo
da e nadvladati, odnosno premostiti tu
iskljuivu individualnost.

Nismo strojevi
to ljude danas najvie mui i kroz koje se bolesti to najee pokazuje?
Mui ih sve i svata. Mnogo je klasinih neuroza, ali daleko manje nego prije
dvadeset godina. Danas su ee karakterne patologije i depresije te psihoze.
Znai li to da odreena vremena pogoduju razvoju odreenih bolesti?
Uvijek je vrijeme bolesti. Mo,da danas drukije gledamo na neke bolesti, a i
ljudi su danas slobodniji u tra,enju pomoi. Jednako tako, uvijek je postojao problem meuljudskih odnosa, ali on je danas
mnogo izra,eniji i ee ga susreemo u
problemima naih pacijenata. Stare, rigidne, socijalne sheme drutva propadaju,
novi odnosi su sve oskudniji u mogunostima. Ono to ti odnosi kreiraju i koliko
su konstruktivni krhko je, ruevno i umnogome ovisno o ritmu modernog ,ivota,
a sve znamo o tempu koji nas stalno prisiljava na sustizanje mnogoega, a oduzima
prostor intimnog i dubokog do,ivljavanja. Nismo strojevi i upravo nam psihiki
konflikti pokazuju da ne uspijevamo prihvatiti ,ivot koji tehnoloki napredak diktira. Ljudski element ne nalazi nain da se
odupre diktatu tehnolokog razvoja.
Emotivni kontakti danas izazivaju
probleme ve u adolescentskoj dobi i njihova afektivnost esto je poremeena, odnosno kompenzirana razliitim "obrambenim" pomagalima, primjerice drogom,
to je ulazak u nove probleme.
Koliko su problemi mladih produkt
razliitih novih pokreta, esto praenih
glazbenim trendovima, odnosno glazbenom kulturom novih generacija?
ini mi se da nove generacije nemaju

sihijatar i psihoanalitiar Ettore Jogan medicinu je studirao u Padovi, a specijalizirao

psihijatriju i psihoanalizu u Milanu. Radio
je najprije u Milanu, a zatim u Trstu s profesorom
Basagliom koji je posebnu pozornost u istraivanjima posvetio tzv. socijalnoj psihijatriji. Uz privatnu
psihoterapijsku praksu u Trstu, Jogan vodi i edukativne grupne supervizije iz podruja tekih patologija u Ljubljani, Gorizi te u slubi socijalne skrbi za
djecu i adolescente slovenske manjine u Trstu. O
svom kolovanju kae: Educiran sam u sva tri modela: klasinoj psihijatriji, koju jo zovemo i bioloka psihijatrija, zatim u psihoanalizi, dakle psiholokoj, i napokon u socijalnoj psihijatriji. Danas u
praksi pokuavam integrirati ta tri modela.

dovoljno osvijeten svoj socijalni element,

odnosno pripadnost grupi. Oni su vei individualci nego starije generacije, koje su
se osjeale ne samo kao pripadnici nekog
pokreta i grupe nego i kao kreatori novog.
Danas taj osjeaj izostaje. Nedostatak
drutvenog elementa postaje izvor drame
mladih ljudi.
to proizvodi psihoze i kako se s njima
susretati?
To su teki patoloki poremeaji na
koji jo nismo nali uspjene odgovore.
Teku patologiju determinira vie imbenika: bioloki, psiholoki, socijalni. U lijeenju pokuavamo pronai razliite naine
pristupa. Nekad su psihijatrijski strunjaci
bili skloniji pokloniti povjerenje samo jednom pristupu, odnosno jednom uzroku i
slijedom toga izabirati metode pomoi bilo
da je rije o biolokom ili psihosocijalnom
modelu. Danas se priklanjamo integrativnim pristupima, a to znai da nitko nije
vlasnik cijele istine i upravo na skupovima,
kao to je ovaj, iz svojih parcijalnih istina
pokuavamo nai premosnice, mogunosti
cjelovitijih pristupa pacijentu. Psihijatar bi
trebao biti dobro pripremljen na biolokoj,
psiholokoj i socijalnoj razini, to jo nismo, ali to je vizija za budunost. Jo smo
suvie podijeljeni.

Nedostatak autonomije i neovisnosti

to ste vi na ovom skupu koji se bavi
psihozama ponudili kolegama za raspravu?
Mislimo da je psihoza povratak, regresija u primarna psiholoka stanja ranog
djetinjstva. Vrijeme u kojem je dijete ovisno o majci. To je i manifestacijski oblik
psihoza kod kojih su onda bolesnici ovisni o roditeljima, obitelji, drutvu... U svakom sluaju bitan je nedostatak psihike
autonomije i egzistencijalne neovisnosti.
Kao psihoterapeuti bilo bi dobro da se tim
poremeenim razinama linosti pribli,avamo s empatijom i da iz tih prostora pokuamo osobu "povui" u vie, zrelije razine. To je vrlo teko, ali i jedini nain
(kombiniran s drugima, kao to su medikamenti) da osoba ponovno odraste.
Naravno, sve zavisi od vrste psihoze
koja je prisutna i s kojom pacijent mo,e
zatra,iti pomo sam ili biti sasvim ovisan
o drugima, dakle u kolikoj mjeri je kritian i svjestan svoje bolesti. Uspostavljanje

U svim je drutvima
previe agresivnosti,
nasilja i meusobnog
iskoritavanja. Jo smo
suvie primitivni i
agresivni i to treba
popraviti. Mo8da je to
utopija, ali mislim da bi
to bilo dobro drutvo
razne bolesti (tuberkuloza, sifilis itd.) koje
su bile stigmatizirane, neto je smatrano
obiteljskom sramotom, to je samim time
skrivano od javnosti.

Humanije drutvo
Pacijenti su postali otvoreniji, bli i lijeniku. Kako se drutvo mijenja u odnosu
na njih?
Ide teko, ali ide. Moj profesor Basaglia je govorio: Psihika normalnost samo
je teoretski pojam, a svi smo ljudi. Svi smo
ljudi, a to znai i krhki i svatko ima u sebi
ili u svom bli,njem neke prepoznatljive crte bolesti, neke patoloke elemente. Nitko
ne zna hoe li ve sutra biti depresivan,
traumatiziran i slino. Zato i treba poveati prag tolerancije prema bolesnima.
Primjerice, depresija je bolest koja je do,ivjela potpunu socijalizaciju. Za nju se
napravilo najvie i zato depresivan ovjek
danas tra,i pomo. To je postalo normalno, a donedavno nije bilo tako. Mislim da
su mnogo u senzibilizaciji drutva napravile neke znamenite linosti koje su i same
bolovale. Tako su u Italiji o tome javno govorili glumci, primjerice Vittorio Gasman i
Ugo Tognazzi, koji su patili od teke depresije i smogli snagu da s tim problemima
stanu pred publiku. To je bila velika pomo
svim depresivnim ljudima.
Danas kad se svijet sve vie zanosi, ali i
plai genetikom, to je mogue rei o vezi
genetike i psihikih oboljenja, ali i budunosti lijeenja?
Oduvijek smo znali da neke psihoze i
depresije imaju genetsku komponentu, ali
to su vie bile ope impresije. Danas znamo vie, mnogo se studira i mislim da e

PSIHOZA
I
DESTIGMATIZACIJA
doi trenutak kad e nam genetiari moi
rei kako se na toj razini boriti s tim problemima. Naravno, za nas danas genetika
otvara i mnoga etika pitanja, ali bi mogla
jednog dana pomoi i mnogim tekim bolesnicima.
Postoje li bolesti na koje bitno utjee
drutvo i koje bi trebale biti lijeene upravo iz drutva?
Stres je tipian proizvod modernog
drutva i jedna od komponenata psihikog oboljenja. Zasad ne znamo kako se
oduprijeti stresu i to i kako promijeniti u
drutvu da bi se izbjegao stres. Ii nazad
je nemogue, a to za pojedinca znai ,ivjeti vie u skladu s prirodom ili prirodnije? To pojedinac odgovara sam u skladu sa
svojim mogunostima. Zasad vidimo kako odgovori izgledaju. ini mi se da naa
drutva jo nisu dovoljno civilizirana u
meuljudskim odnosima.
Neki misle da su ponekad i previe civilizirana i da upravo to generira osamljenost i bijeg?
Da, ali mislim na drugu, drukiju civilizaciju, humanije drutvo koje bi potivalo sve osobe, u kojem bi se svi meusobno potivali i to od djece do starih, da
se uva,avaju potrebe i razlike drugih. U
svim je drutvima previe agresivnosti, nasilja i meusobnog iskoritavanja. Jo smo
suvie primitivni i agresivni i to treba popraviti. Mo,da je to utopija, ali mislim da bi
to bilo dobro drutvo.
Jeste li imali priliku promatrati slovensko drutvo u transformacijama zadnjeg
desetljea? Kako vam se ini da su ljudi
do,ivjeli promjene?
Poetno oduevljenje, pa i efuoriju,
kasnije je zamijenila depresija. Uvijek
promjena socijalnog sustava mnoge dezorijentira. Takve se promjene odnose i na
materijalnu dezorijentaciju, dakle materijalne posljedice, gubljenje sigurnosti, veu
autonomiju, ali i vei anga,man pojedinca. To je mnogo zahtjeva odjednom.

Mnogi trpe
Postoji li neto to bi se zvalo spremnost na slobodu? Kako se to manifestira? Kako ljudi u Italiji do ivljavaju promjene u
drutvu?
Iako potresi nisu veliki, razlike u
drutvenim gibanjima se osjeaju. Od
drutva koje je pokazivalo vie socijalne
skrbi za pojedinca ide se prema drutvu u
kojem se osjea prevlast divljeg kapitalizma. Te promjene manje su izrazite u politici, a vie u kulturi ljudi i drutva. Sedamdesetih smo se borili za socijalno ureenje, primjerice u zdravstvu. Danas individualizam sve preplavljuje i pojedinci su
agresivniji.
Postoji neto to je i priprema ovjeka
za ,ivot u odreenom drutvu. Meutim,
niti ima idealnog sustava niti pripreme pojedinaca za ,ivot koji bi u tome uspijevali
bez problema. Izmeu individualnih i univerzalnih problema treba nai vlastiti put.
Emocionalni odnosi su vrsta univerzalnih
problema koji pripadaju svim ljudima, naravno u kontekstu kultura u kojima ,ive.
Na koji nain kultura mo e biti i nesloboda u poslu kojim se bavite?
Kultura u kojoj netko ,ivi na jedan je
nain sigurnost za pojedinca, a na drugi
nesloboda. Individualna psihologija kompleksnija je od socijalne norme. Socijalna
norma ureena je na nain da prosjeno
odgovara mnogima. A kako smo svi razliiti teko se ukljuujemo u te norme, u
prosjek. Mnogi se mogu ukljuiti jednostavno, ali mnogo je onih kojima je to teko, a mnogi i trpe.

III/56, 24. svibnja 2,,1

Slaana Ivezi-trkalj, psihijatrica

Destigmatizacija psihotinih poremeaja

Psihike bolesti vrlo su rairene i
smatra se, primjerice, da jedna od
etiriju osoba tijekom :ivota ima
barem jednu depresivnu epizodu
Kako je dolo do toga da se vie ponete baviti psihoterapijom psihoza?
Pristup lijeenju psihotinih poremeaja (shizofrenija, psihotina depresija,
manija) bio je takav da se smatralo da su
oni prete,no bioloki uzrokovani i da se
trebaju lijeiti lijekovima iako slu,bena
znanost smatra da su to poremeaji koji,
istina, imaju jaku bioloku odrednicu
(znai da se pretpostavlja da postoji genetska predispozicija i poremeaj na razini biolokog poremeaja neurotransmitera u mozgu) i da je to glavni uzrok tih poremeaja. Smatra se da ti poremeaji nee
nastati ako ne postoje vanjski nepovoljni
uvjeti koji dovode do prve pojave ili ponovljene pojave bolesti, a i u tim vanjskim
uvjetima to mogu biti nepovoljne stresne
okolnosti, nepovoljna atmosfera unutar
obitelji ili druge sredine, unutarnji bioloki poremeaj u sklopu organizma.
S obzirom na to da psihotini pacijenti
imaju drukije potrebe u terapiji i drukija psiholoka obilje,ja u odnosu na neurotine, onda je potrebno postojee psihoterapijske tehnike modificirati i prilagoditi potrebama pacijenata. kola je stoga poela s idejom da okuplja poznate strunjake iz svijeta i nae strunjake koji bi irili i
razmjenjivali informacije o mogunostima lijeenja psiholokim sredstvima i da
pokuamo razvijati modifikaciju psihoterapijskih metoda koja bi mogle pomoi
pacijentima.

Od bespomonosti do depresije
Ukljuuje li lijeenje psihoza uvijek
kombinirano lijeenje: farmakoloko i
psihoterapijsko za razliku od neuroza koje se prete no lijee psihoterapijom?
Lijeenje je uglavnom kombinirano
kod veine pacijenata osim kod onih koji
to odbijaju. Antipsihotina terapija omoguava dr,anje bolesti pod kontrolom i
povlaenje simptoma, i poma,e da osobe
budu spremnije za psiholoko lijeenje.
Pretpostavlja se, naime, da osobe sa psihotinim poremeajem imaju psihobioloku ranjivost i osjetljivost na strest.
Kroz psihoterapiju te bi osobe trebale
nauiti uspjenije tehnike koje im omoguavaju da smanje vlastite probleme i anksioznost (bilo iz unutranjeg ili vanjskog
do,ivljavanja) kad se problemi pojave. Tako se stvara zatitna barijera koja e smanjiti njihovu preosjetljivost i mogunost
da doe do ponovne epizode bolesti.
Osoba tako stvara obrambeni sistem uz
pomo psiholokih metoda da ne bi dolo
do bioloke pojave bolesti.
Zato se bolesnici u nekim psihotinim
poremeajima esto vide upravo kao znaajne osobe?
Simptomi shizofrenije sastoje se u vrlo bizarnim do,ivljajima, u psihozi postoji krivo testiranje realiteta pa, izmeu ostalog, osoba mo,e biti uvjerena da je neka
znaajna linost iz povijesti ili sadanjosti
kao, primjerice, Isus Krist, Napoleon neki poznati pjeva i sl. Ovakvo iskrivljavanje stvarnosti dogaa se samo kod psiho-

sihijatrica Slaana trkalj-Ivezi, predsjednica je Sekcije za psihoterapiju i psihosocijalno lijeenje psihoza Hrvatskoga drutva
za kliniku psihijatriju (HDKP). Voditeljica je programa borbe protiv stigme psihike bolesti HDKP, voditelj programa dnevne bolnice i psihosocijalnog programa lijeenja Klinike za psihijatriju Psihijatrijske
bolnice Vrape. Suorganizator je seminara Psihoterapija psihotinih poremeaja, koji je od 13. do 17.
svibnja po esti put odran u Dubrovniku.

tinih osoba. Sklonost precjenjivanju

vlastite linosti mo,e se javljati i kao psiholoka karakteristika linosti kod drugih
psihikih poremeaja kao to je to, primjerice, poremeaj linosti. Mogu se javiti
kod svakog ovjeka koji ima sni,eno samopouzdanje, povjerenje u sebe, samopotovanje. Osobe koje imaju takav pristup brane se od nedostatka tako to se zamiljaju znaajnijima, utjecajnijima, pametnijima nego to jesu. I to je krivo testiranje realnosti, ali nije psihotino. Teko
bi danas nekog proglasili bolesnim samo
zato to ka,e da je pametniji od nekog
drugog iako za to nema nikakvih dokaza.
Jednostavno, rije je o kompenzacijskom
psiholokom mehanizmu obnove samopotovanja na neadekvatan nain.
Kako drutvo utjee na pojavu psihotinih poremeaja i drugih psihikih bolesti i stanja uope? Koja su to vremena
koja generiraju brojnije pojave bolesti i
kojih bolesti?
Drutveni dogaaji uvelike mogu utjecati na pojavu odreenih bolesti u veem broju. esto poveavaju broj oboljelih od depresije i danas se misli da e za
nekoliko godina depresija postati jedna
od vodeih bolesti. Drutvo koje ne njeguje neke osnovne principe kojima ljudi
te,e, a to znai da je pravedno, sigurno,
predvidivo, da je u njemu mogue dokazati i realizirati sebe, da je mogue ,ivjeti
kvalitetom ,ivota dostojnom ovjeka
drutvo koje to onemoguava stvara bespomone ljude, a razvoj bespomonosti
vodi u depresiju. Ona nije nu,no uzrokovana vanjskim faktorima, ali vanjski faktori mogu biti triger i mnoge osobe nikad
ne bi razvile depresiju da su ,ivjele u povoljnijim drutvenim okolnostima. Kao
to netko ima sklonost za razvoj shizofrenije tako netko tu osjetljivost ima za razvoj depresije. Vanjski dogaaji koji prelaze mogunost osobe da prihvati dogaaje
i izae s njima na kraj, mogu dovesti do
pojave simptoma bolesti.

Problem besmisla 8ivota

Znai li to da trajno sretnih drutava, u
kontekstu psiholokih bolesti, nema?
Vie poznam zapadna drutva koja su
ideju uspjeha poistovjetila s idejom sree.
Na ,alost nemogunost da se postane uspjean mo,e biti veliki izvor frustracija i
provokativni faktor za nastanak bolesti , a
uspjenost samo po sebi ne jami sreu.
Neki pokuaji postoje u istonim drutvima, ali mi nisu dovoljno poznati. U njima
se kroz alternativne filozofije ,ivota, koje
su iroko prihvaene u tim kulturama, pokuava promovirati ideja sree i stapanja s
primjerice nekim bo,anskim idejama izvan ovjeka i na taj nain odr,ava se iluzija sree i zadovoljstva. Ako je osoba bliska s takvim sustavom i vienjem to joj
mo,e poslu,iti kao dobar obrambeni mehanizam od osjeaja tjeskobe u svijetu punom frustrirajuih situacija. Problem besmisla ili smisla ,ivota ponekad se rjeava
tako da se ode u sasvim, kulturno i socijalno, drukija i nepoznata drutva.

Ponekad se mo e uti da su religioznije

osobe manje podlo ne psihikim bolestima i da ispovjednik mo e zamijeniti lijenika?
Osobno ne znam ni jedno istra,ivanje o utjecaju ispovijedi na nastanak psihike bolesti, ali ako nekoj osobi to jest
psiholoki sistem podrke i ako joj poma,e to mo,e biti jedan od faktora koji e
pomoi ili da se bolest lake podnese ili da
se pobolja kvaliteta ,ivota. Samo vjerovanje da neto mo,e pomoi esto poma,e. Prepreka lijeenju mo,e se dogoditi
onda kad pacijent ne vjeruje da se radi o
bolesti nego smatra da se psihika bolest
mo,e lijeiti iskljuivim odla,enjem sveeniku i da to rjeava sve probleme.
Osobno imam vrlo dobra iskustva i esto
su pacijentima, koji su imali psihike poremeaje, upravo sveenici savjetovali da
se jave lijeniku. Danas mnogi tra,e izlaz
u razliitoj alternativi, ali je va,no imati
svijest da se radi o bolesti za koje postoji
znanstveno provjerene metode lijeenja.
Inae, sve mo,e postati ne samo netono,
nego neetino i vrlo opasno.
U emu se sve sastoji stigmatizacija duevnih bolesnika i to sadanja kampanja
za destigmatizaciju eli postii?
Stigmatizacija je stara koliko i ovjeanstvo i nju nije lako iskorijeniti. Ljudi
koji su imali psihike poremeaje esto su
skrivani u kuama, u srednjem vijeku
smatralo se da su opsjednut demonima i
zavravali su na lomaama. I danas postoje kulture koje na vrlo drastian nain
stigmatiziraju ne samo bolesnike nego i
one koji s njima rade. Tako sam na jednom strunom skupu sluala kolegu iz
Engleske koji je govorio o stigmatizaciji
bolesnika u Kini. Rekao je da stigmatizacija zahvaa i obitelj i osoblje koje radi s
bolesnicima tako da, primjerice, medicinska sestra koja radi u psihijatrijskoj bolnici taji taj podatak od svojih znanaca jer to
smanjuje njezine anse da se uda. U takvim sluajevima u korijenu stigmatizacije
svakako postoji neka ideja o zarazi i takvom prijenosu psihike bolesti.
S druge strane postoji stigmatizacija
psihijatara i psihijatrije kao profesije koja
je neuspjena u lijeenju psihikih bolesti.
Takav odnos drutva esto se vidi i u odnosu prema psihijatrijskim bolnicama koje esto imaju loe smjetajne uvjete.

Informiranje i podrka
Stigmatizam je podsvjesni mehanizam,
a najee stigmatizirana bolest je shizofrenija za koju je obino vezana ideja opasnosti, jer su neki simptomi te bolesti bizarni. Zapravo, bit stigmatizacije je u tome to ovjek koji boluje od shizofrenije
sebe do,ivljava kao slabog, krhkog ovjeka koji nema kontrolu nad svojim ponaanjem pa mo,e postati opasan, nerazuman,
nelogian ili iracionalan. Ljudi im uju da
netko ima shizofreniju izbjegavaju takva
bolesnika i ne razmiljaju o tome dok se
sami ne susretnu s psihikom boleu (to
je danas teko izbjei), bilo da obole sami
ili da se to dogodi nekom u njihovoj okolini. Ljudi su jednostavno skloni razmiljanju da su bolesnici neki drugi s kojima
ne treba imati kontakt jer su opasni, slabi,
nesposobni. Tako se formiraju stavovi temeljeni na predrasudama, a ne na znanju i
sami su po sebi opasni jer ukljuuju i djelovanje (diskriminaciju) bolesnika . A ako
se zbog predrasuda nekog vidi nesposobnim onda taj drugi nee imati ansu ni dobiti zaposlenje, njegovo miljenje e se
diskvalificirati itd. Sve to vodi u izolaciju
bolesnih kao manje vrijednih.
Stigmatizacija se esto dogaa i iz
neznanja o psihikim bolestima, ne zato
to su ljudi a priori zloesti i vole se ismijavati na raun ljudi koji se ne mogu braniti. Poduka, informiranje ili kontakt s
bolesnima takve stavove mogu mijenjati.

Osim toga, raste samosvijest pacijenata i

njihovih obitelji koji stvaraju udruge bolesnika i lanova obitelji pa oni mogu pomoi u procesu borbe protiv stigme psihike bolesti.
Kakve sve udruge postoje u svijetu i
kod nas?
U svijetu postoje vrlo jake udruge koje ine pacijenti, njihove obitelji, simpatizeri, profesionalci. Svi oni pronalaze zajedniki interes zbog dobivanja pomoi koja
je potrebna i pacijentima i obiteljima, jer je
esto rije o dugotrajnim bolestima (npr.
shizofrenija). Udruge su neovisna udru,enja graana i mogu imati veliki utjecaj na
poboljanje lijeenja i prava pacijenta
Kod nas je taj graanski proces tek u
zaetku. Malo je ljudi koji o tome neto
znaju, ali ti to znaju uglavnom i podr,avaju. S druge strane stoji veina koja to ne
obeshrabruje, ali ni ne podr,ava jer jednostavno nema informacija. Stoga je va,no i stvarati udruge i informirati graane.
Ti procesi poma,u pacijentima da postanu
partneri u lijeenju i da svoja prava i svoju
odgovornost artikuliraju te na taj nain
promijene klasini odnos prema pacijentu
kao objektu koji se mora dr,ati uputa, lijekova, savjeta i biti posluan.
Koliko ljudi danas ima psihike bolesti
ili probleme?
Psihike bolesti vrlo su rairene i
smatra se, primjerice, da jedna od etiriju
osoba tijekom ,ivota ima barem jednu
depresivnu epizodu. S druge strane, mnogi psihiki poremeaji nastanu nakon
stresnih dogaaja ili su njima uvjetovani,
stoga je va,na sposobnost osobe da razvije uspjene psiholoke mehanizme za
smanjenje negativnih utjecaja stresa. Ako
stres nije izrazito jak bit e prevladan, i
ak mo,e jaati psiholoke mehanizme
koji e osobu tititi od daljnjeg stresa. U
suprotnom, veliki stresovi (primjerice u
ratu) poveavaju rizik nastanka psihikih
bolesti (ne samo PTSP-a nego i svih drugih psihikih bolesti).

ovjeka nije lako podijeliti

Na seminarima u Dubrovniku redovno imate i strane kolege. Koliko vam razmjena iskustva poma e i kako mo ete
jedni drugima pomoi? Je li i to svojevrsna udruga za neka prava struke?
Kolege Ivan Urli iz Splita, Marija
Funter-Na iz Ljubljane i ja, ali i grupa
psihijatara koja podr,ava ove skupove,
kontaktiramo s kolegama iz svijeta i pratimo literaturu o najnovijim dostignuima
iz ovog podruja, ali ono to je problem u
struci jest mogunost primjene postojeih znanja. Osim toga, psihoterapija psihoza je struka u kojoj je teko biti neutralan u terapijskom procesu s pacijentom.
To znai da se esto u tom procesu i u terapeutu javljaju vrlo intenzivni osjeaji
pozitivni i negativni. Oni mogu biti u interesu pacijenata, ali mo,e biti problema
ako ih terapeut ne prepozna, stoga nam je
meusobna razmjena iskustva i uzajamna
supervizija od velike koristi. To zovemo
razgovor o kontratransferu terapeuta.
Otvoreni smo prema svim metodama lijeenja, ali njegujemo psihodinamsku edukaciju koja ide iz psihoanalize i to nam
poma,e u naoj procjeni pacijenta i u izboru intervencija. Struni stav u svijetu je
podijeljen i neki smatraju da terapija okrenuta uvidu mo,e biti tetna za pacijenta,
dok drugi smatraju da, ako je indicirana,
mo,e biti vrlo va,na. Zato je va,no da
stvaramo kriterije dobrih indikacija: to
nekom pacijentu treba kao tehnika, terapija, metoda...
Istodobno funkcioniramo kao grupa
podrke. Nekad je u svijetu bila vrlo jaka
grupa biolokih psihijatara koja je psiholoke metode lijeenja smatrala nebitnim
u lijeenju psihoza. ovjeka nije mogue
jednostavno podijeliti na bioloki i psiholoki dio i promatrati te dijelove odvojeno i u fizikoj i u psihikoj bolesti.
Uostalom, danas znamo da je i kod bolesti vrlo jasnog organskog uzroka, itekako va,an nain na koji se osoba susree s boleu i psiholoki faktori koji je
okru,uju mogu pomoi da bolest bude
boljeg toka ili da se nikad ni ne pojavi
(npr. bronhialna astma, ulcus itd.).

10

III/56, 24. svibnja 2,,1.

pogotovo zapadnoevropske i
zemlje i Amerika, dosta aktivno
uestvovala, ne samo u onome
to se zbivalo u politikoj sferi

Ljubomir Tadi i Muhamed Filipovi

smisla i efekta ukoliko ona ne

bude sastavni dio ukupnog procesa demokratizacije u Srbiji i
rasta svijesti srpskog naroda o
tome ta se zbilo i kako se zbilo.
Bez toga bi ta osuda bila puki
revanizam. Ja lino nisam zain-

Tko e kome suditi

O tome bi li Slobodanu
Miloeviu trebalo suditi u
Beogradu ili Haagu
razgovaraju Ljubomir
Tadi iz Beograda, lan
Srpske akademije nauka i
umetnosti te Muhamed
Filipovi iz Sarajeva, lan
Akademije nauka Bosne i
Hercegovine
Omer Karabeg
Gospodine Filipoviu, u Srbiji prevladava miljenje da Miloeviu treba suditi u Beogradu, a
to se obrazla e tvrdnjom da je on
najvee zloine poinio prema
sopstvenom, srpskom, narodu.
Da li je za vas prihvatljiv stav
da je Miloevi najvee zloine
poinio prema svom narodu?
Filipovi: Mislim da je on
zaista najveu tetu nainio Srbima. Jer, objektivno promatrano,
Srbi su imali vrlo velike gubitke,
oni su prije svega do,ivjeli etniko ienje u Hrvatskoj. Dalje,
Miloevi nije ostvario ciljeve
koje je postavio u Bosni i Hercegovini, a ni zamisao o stvaranju
etniki utemeljene Jugoslavije.
Sve trokove njegovih poraza na
kraju krajeva mora plaati srpski
narod. On je do te mjere oslabio
poziciju Srbije, odnosno Jugoslavije, u meunarodnim relacijama da je kosovska kriza koja je
godinama tinjala poprimila sasvim drugaije tokove i dovela u
opasnost integritet Srbije. Stoga
smatram da se mo,e prihvatiti
stanovite da je Miloevieva politika, ipak, najvee tete nanijela
samom srpskom narodu.
Tadi: Sigurno je da je ta politika nanela najvie tete srpskom narodu, iako ja nisam
pristalica hakih suenja, jer bi se
onda pitanje krivice moralo postaviti mnogo ire. Ne mo,e se suditi samo Miloeviu i nekim srpskim voama iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske, nego se cela
stvar mora posmatrati mnogo ire. Smatram da se radilo o graanskom ratu, a u graanskom
ratu nema nevinih, tako da, naravno, ni Srbi nisu nevini. Krivicu
i koliinu greha mo,e da utvrdi
tek potonja generacija. U ovom
trenutku to je teko utvrditi.

Odgovornost za Srebrenicu
Filipovi: Ja bih se slo,io sa
gleditem da je cijela postavka
Hakog suda i njegovo djelovanje dosta problematino. Mislim
da taj sud ima vrlo velike hendikepe. Prilikom utvrivanja njegovog statuta ja sam imao otre
primjedbe na koncept i postavku
Hakog tribunala. Rekao sam da
ako je njegov uzor bio Nirnberki sud, to je bio sud pobjednika
koji su sudili pora,enima. U
ovom ratu nije bilo pobjednika, a
ni pora,enih, i ne znam kako je
mogue da oni koji su na odreeni nain i sami uestvovali u ratu
sada nekome sude. injenica je
da je i meunarodna zajednica,

nego i u vojnoj i ratnoj sferi. Uzmimo samo njenu odgovornost

za tragediju Srebrenice. Izuzimajui sebe i primjenjujui mjerila,
koja je ustanovila kroz statut
Hakog tribunala, samo na aktere zbivanja, koji potiu sa teritorije bive Jugoslavije, meunarodna zajednica je u velikoj mjeri
oduzela legitimitet tom sudu.
Zbog toga nisam veliki pristalica
Hakog suda i smatram da bi u
skladu sa naelom suverenosti
svaki narod trebao da ima pravo
da sudi onima koji su mu nanijeli
tetu.
Da li to znai da ste vi zato da
se Miloeviu sudi u Beogradu, a
ne u Hagu?
Filipovi: Ja sam za to da se
Miloevi sudi ondje i na onom
mjestu i po mjerilima onih kojima je nanio najveu tetu, to ne
znai da i drugi ne mogu da ga
optu,e po istom principu. Jer, na
kraju krajeva, poto je Miloevi
nanio tetu i nama Bosancima, i
mi mo,emo da mu sudimo.
Da li vi smatrate da bi Miloeviu trebalo suditi i u Bosni i
Hercegovini?
Filipovi: Apsolutno.
Tadi: Mislim da je ozbiljno
suenje mogue samo na jednom
mestu u zemlji u kojoj se okrivljeni, uhapeni ili optu,eni nalazi. Suenje na razliitim mjestima izvrgava onog koji je okrivljen razliitim kriterijima pravde.
Najva,nije je da suenje bude
pravedno, a gde e ono biti nije
toliko bitno. Naravno, ukoliko
iz Bosne ima pritu,bi, a vjerovatno ih ima sa muslimanske i hrvatske strane, onda je mogue
sve to uzeti u obzir i ispitati verodostojnost optu,bi. A voditi
optu,enog s jednog na drugo
mesto, to je po mom miljenju
besmisleno.
Filipovi: Kad sam rekao da
Bosanci imaju pravo da sude Miloeviu, mislio sam da imaju
pravo da podnesu svoje optu,be
i da odgovarajui sud sa najveom ozbiljnou i u skladu sa zakonom ispita te optu,be, kao i
sve elemente koji idu uz optu,be, kao to su dokazi, svjedoci i
tako dalje. to se mene tie, ja
smatram da treba suditi prema
zakonima koji vladaju u odreenoj zemlji, naravno uzimajui u
obzir opa ljudska i univerzalna
mjerila pravednosti.

Najvei gubitnik
Gospodine Filipoviu, mislite
li da se Miloeviu pravedno
mo e suditi u Beogradu i za one
zloine koje je poinio u Bosni?
Filipovi: Ja mislim da mi
ne mo,emo pobjei od jedne istine, a to je da u cijeloj stvari
Miloevi mo,da i nije najva,niji. Osuda Miloevia ne bi imala

teresiran za to da Miloevi, kao

konkretna osoba, bude ovako ili
onako osuen, nego bih prije
svega ,elio da njegov proces
omogui da se rasvijetli ono to
se zbilo i da se ne osudi samo
Miloevi kao glavni akter, nego
i cjelokupni nain miljenja i
postupanja, kao i politika filozofija i praksa koje su stajale iza
onoga to se dogodilo.
Bio sam jedan od onih koji su
s Miloeviem kontaktirali, diskutirali i pregovarali i bio sam

Tadi: Smatram da
se radilo o
graanskom ratu,
a u graanskom
ratu nema nevinih
toliko slobodan da sam mu
1994. godine, prilikom naeg
posljednjeg susreta, otvoreno
rekao da smatram da e on, ukoliko ne izmijeni svoju politiku i
ukoliko ne postigne sporazum s
nama i s Hrvatima oko pitanja
zbog kojih je dolo do razmimoila,enja i sukoba, biti najvei
gubitnik, jer e sve ono to su
drugi uinili na kraju krajeva
pasti na njega.
Gospodine Tadiu, mislite li
vi da se Miloeviu mo e pravedno suditi u Beogradu za zloine poinjene u Bosni i Hrvatskoj?
Tadi: Prvo moram staviti
jednu primedbu dosadanji
razgovor je centriran iskljuivo
na Miloevia i Srbiju. Bojim se
da je onda tema naeg razgovora
promaena, jer se izostavljaju
drugi inioci. Ja govorim o graanskom ratu u kome su svi
uestvovali, neko sa vie, neko sa
manje energije i snage, tako da se
ne mo,e prihvatiti teza, koja je
inae vladala u svetskom javnom
mnenju i zbog ega je dolo do
bombardovanja Srbije, da su Srbi
agresori. Nikada se neu slo,iti
sa tom tezom, jer je re o graanskom ratu i odatle se moraju
izvui sve konsekvencije.

Od vezanja zastava do krvavog

obrauna
Da raistimo ovo pitanje koje je pokrenuo gospodin Tadi.
On tvrdi da je rat na prostoru
bive Jugoslavije bio graanski i
to je njegovo duboko uvjerenje.
Kako vi na to gledate, gospodine
Filipoviu?
Filipovi: Kad je rije o
Bosni i Hercegovini, mislim da je
to u osnovi bila agresija, to je
nesporno dokazano i to se ne
mo,e negirati, koja je, meutim,
imala specifian tok i koja se, na
kraju krajeva, ipak, pretvorila u
graanski rat zbog toga to je
bosanska strana odgovorila neadekvatno i to su vrlo znaajne
snage u meunarodnom politi-

kom ,ivotu bile zainteresirane da

se jedan ist sluaj agresije stranih trupa na nezavisnu i univerzalno priznatu dr,avu pretvori u
graanski rat.
Tadi: Smatram da nikakve
agresije nije bilo, ve da je to bio
jedan mete, graanskog rata. I
sam gospodin Filipovi dozvoljava da su se dogaaji kasnije
razvili u pravcu graanskog rata.
Poznato je da su muslimanski i
hrvatski predstavnici vezali zastave na sveanim skupovima svojih stranaka, da bi kasnije dolo
do njihovog meusobnog krvavog obrauna. Ta afilijacija je bila
formirana na antisrpskoj osnovi,
a kasnije se pokvarila. I to je ono
to celu stvar zamuuje i pokazuje da nije tano ono to se tvrdi i ime se opravdava kontraagresija, a to je bilo bombardovanje
Srbije. Pominju se Kosovo i svi
mogui problemi koji su titili
ovu nesrenu zemlju u rasulu da
bi se opravdalo agresivno bombardovanje NATO pakta.
Filipovi: Ja bih ,elio da
ka,em da nisam mogao podr,ati
akciju NATO pakta protiv Srbije u vezi sa kosovskim dogaajima. Ja smatram da niko u svijetu
nije ovlaten da sebi uzima pravo da bombardira jednu nezavisnu i suverenu zemlju samo
zbog toga to ona nije prihvatila
odreene politike koncepte i
solucije. Meutim, s obzirom da
gospodin Tadi smatra da je
bombardiranje Srbije, zbog toga
to ona nije prihvatila odreenu
politiku soluciju, akt nasilja i
agresije, trebalo bi, adekvatno

Filipovi: Nisam
veliki pristalica
Hakog suda i
smatram da bi u
skladu sa naelom
suverenosti svaki
narod trebao da
ima pravo da sudi
onima koji su mu
nanijeli tetu
tome, da prizna da smo i mi ovdje bili bombardovani zato to
nismo prihvatili odreene politike solucije i da je i na primjer takoer sluaj nasilja i agresije. Na ,alost, srpska javnost ne
zna ta smo mi ovdje pre,ivjeli
za tri i po godine sistematskog,
konstantnog bombardiranja Sarajeva. Samo u Sarajevu je ubijeno preko deset hiljada nevinih
ljudi, a grad je takorei devastiran i uniten. Ali, ja sada ne bih
,elio da o tome razgovaramo.

Prolo je vrijeme
konfrontacija
Moram ponoviti da bih jako
,elio da se Miloeviu sudi u
Beogradu i to da mu se sudi za
sve ono to je uinio, bez obzira
gdje je uinio i ko je trpio posljedice njegove politike, ali prije
svega da mu sudi sam srpski narod koji je u najveoj mjeri iskusio i jo uvijek snosi posljedice
njegovih poteza. Isto tako bih
,elio da uvjerim svakog ko slua
ovu emisiju i svog sugovornika
da nemam nikakvih osobnih resantimana, niti smatram Miloevia nekim linim protivnikom,

ali ga smatram politikim faktorom, ovjekom koji je producirao i provodio jednu politiku
koja je imala katastrofalne posljedice za sve nas. I u tom smislu sam vrlo duboko zainteresiran za to kako e srpska javnost,
srpska dr,ava i srpski pravosudni organi tretirati njegov sluaj.
Moram da ka,em jo i to da mi
je lino, a vjerujem i najveem
broju ljudi u Bosni i Hercegovini, jako stalo do poboljanja i
konane normalizacije odnosa
sa Srbijom, jer imamo mnotvo
zajednikih interesa. Naa saradnja je neto to je zaista bitno za budunost oba naroda i
Bosne i Hercegovine kao dr,ave. Mislim da u bosanskoj javnosti openito vlada raspolo,enje da je prolo vrijeme konfrontacija, da je prolo vrijeme
rata, neprijateljstava i da se treba konano okrenuti budunosti i boljim izgledima za sve nas.
Gospodine Tadiu, da li je za
vas prihvatljiva ova pozicija
gospodina Filipovia?
Tadi: U mnogim aspektima je prihvatljiva, u nekim nije.
Kad je rije o suenju Slobodanu Miloeviu, ja smatram da bi
trebalo suditi i njemu i svim akterima graanskog rata u Bosni i
Hercegovini i u Hrvatskoj.
Filipovi: Ja se sla,em s tim
da svi akteri treba da budu
podvrgnuti sudskom ispitivanju
njihove uloge.
Tadi: Drugo to ,elim da
ka,em, ja sam devedesetih godina osudio bombardovanje Sarajeva i ruenje d,amija Alad,e i
Ferhadije i to javno i pismeno.
Filipovi: To mi je drago
uti.
Tadi: Ne ,elim da to posebno istiem. Govorim iskreno
i poteno. Ali, u toj konflagraciji
oko Sarajeva ginulo se na obe
strane Miljacke, ne samo na jednoj strani, ne samo u delu koji su
kontrolisale snage Alije Izetbegovia. Prema tome, treba biti u
tom pogledu krajnje objektivan i
pravedan. Proveo sam petnaest
godina u Sarajevu, to su bile verovatno najljepe godine u mom
,ivotu, tako da bih i ja ,eleo da
se izmeu naih naroda u Bosni i
Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori
konano uspostave normalni odnosi, da ljudi konano ponu da
,ive normalno kao to ,ive tamo
gde nema rata i ubistava.

Moraju odgovarati sve strane

Gospodine Filipoviu, vi ste
rekli da se sla ete da treba suditi
svim akterima rata. Na koga mislite?
Filipovi: Na sve one koji su
donosili odluke, koji su doveli do
rata, koji su ubijali nedu,ne ljude
i zarobljenike, pljakali, palili i ruili kue i sakralne objekte.
Koji sudovi treba da im sude?
Filipovi: Svaki sud u svakoj
zemlji. Ja u biti vrlo zadovoljan
ako srpsko pravosue osudi Miloevia za sve ono to je uinio i
za sva zla koja je nanio svim ljudima.
Tadi: Zloin se mora suditi
individualno, ma ko da ga je poino. To je stvar koja zaslu,uje najgoru osudu, da se ne ponovi. Ja
sam ve rekao da smatram da bi
trebalo suditi svima na svim stranama. Zastupam tezu o graanskom ratu i smatram da ne mo,e
biti suena samo jedna strana, pozivajui se na to da je ona izvrila
agresiju, ve da, prema stepenu
krivice i dokazima, moraju odgovarati sve strane, uesnice u graanskom ratu muslimanska, hrvatska i srpska.

III/56, 24. svibnja 2,,1

11

Valkire, techno i vapnenake

stijene
Na kartu molim nezaposleni
tragai ili, bolje reeno, lovci u

Storm braining
Uz najvei drutvenoekonomski problem
Hrvatske
NEZAkoeNOST
Sandra Antoli
Uz komentar objavljujemo
i originalni tekst radijske
reklame:

Ako si sanjala,
Gorana Vinjia,
Ili d eparac od,
4oo tisua,
Cipele kupit e,
Guliver cijeni trud,
Mo da osvojit e,
i put u /Hoooolivuuuud/.
rijedlog da se nezaposlene oslobodi plaanja javnog prijevoza klasinim
je brainstormingom nabujao do
pomisli da ne bi trebali plaati
ni vo,nju vlakom. Neki je sindikalni marketinki adept doao
na ideju da pomogne cirkulaciju
hrvatskih tragatelja za poslom.
Menad,erska premisa slijedi logiku prodavaa Golden serijala
lagano kopulirajui u timesharing s primjesama Tupperwarea i
Crvenog kri,a.
Eto, nezaposleni su bez posla, jer su inertni, jer se ne kreu. Eto, nisu itali Heraklita.

Zetu tako e iz svog, za priliku

posebno pripremljenog etuia izvui osobnu, evidencijski list s
burze i potvrdu o prebivalitu (?)
uz mo,ebitno navoenje toke i
vremena odlaska te mjesta i sata
dolaska javnim prijevozom, na
to e kontrolor zahvaliti nezaposlenom i zaposleno nastaviti
kontrolirati ostalih devet graana, do sljedeeg desetog, statistiki opet nezaposlenoga.
Premda se ne ini i ja sam nezaposlena. Iako poslujem povremeno, naplaujui s delayem.
Pravim se kulturna, bavim se svaim. Piem, govorim, izvlaim
nagradne kupone iz plastinih
bubnjeva uz lanove ,irija i estradne zvijezde. Na jedan takovrsni zadatak anga,irao me dobar
poznanik, vrlo mlad i vrlo kreativan. Otu,na svota koju mi je isplatio po izvrenom zadatku najavila mi je da mlade generacije
nemilice grabe i da sam sve starija
i sve nezaposlenija.
I ba kad vam se ovaj kvaziuc-

viljeni tekstualni vodvilj poinje

gaditi, ekam vas s informacijom
da je ve spomenuti marketingjugend predstavnik one demijurke struje u recentnom medijskomarketinkom bravuriranju koja
prevodi najnezamislivije sadr,ajne spojeve u najzamislivije novane iznose. Jedan takav para eter
najsluanijeg radija, najveega
grada Hrvatske, s najveim brojem nezaposlenih. Za postizanje
smisla ovog semantikog tartufa
ne bi bilo loe anga,irati sudskoga tumaa.
Kemiki spoj Valkire, techno
dancea i vapnenake stijene glasom predvodnice partizanskog
kola poziva (,ensku!) mla na
kupnju cipela u prodavaonici
zagrebakog Importanne centra.
Ako se odlue izbrojati od dvjesto do petsto maraka, o emu spoj
Valkire, techno dancea i vapnenake stijene ne pjeva.
Do tuda nita udno. Ali ima dalje.
Sve u rimi, sve u stihu, reklamna maija obeaje da e glavni izvueni/a (novi) papak ravno u
Hollywood, ravno na snimanje
jedne od tisuu sapunica na jednoj od tisuu televizija u sjedinjenom eteru. E, tu bi trebalo sresti
nae gore list Gorana Vinjia
na snimanju Hitne sluHbe. A docnije: Ruak! Privilegija da masti
brk s glumcem, da dijeli srk.
Prigodna sliica s trofejnim
listiem (vie cvjetiem) ulazi ta-

boli glava, ha, sad ...

Glavno da nezaposleni ne hodaju bosi. A ne do Bog da umru,
a ne vide Ameriku.

Nisi odma profet, ako nema

posla

da, hoe nam dalje priati reklama, u obiteljski herbarij i nema

da ga praunuci u postkataklizmikim eko-katakombama ne
listaju uz vatru.
Ovdje je baka gledala kako
Goran glumi da mjeri tlak nekoj
crnkinji, a tu se vide kraj nekih
slapova, zamisli onda su imali
vode...
Da vidimo; ako cipele, onda
Goran... Aritmetika sredina ove
nepoznanice s dvije jednad,be
bila bi u marketinkoj vezi hrvatske distribucije novoga amerikog filma u kojem nastupa Goran Vinji, a koji pak sponzorira
prodava cipela s duanom iznad
najljepega zagrebakog podzemnog parkiralita. Poslovna
osmoza kroz staninu membranu reklame nije da malo ne bode
oi, tiska zdravu pamet i da ne

Cijela litanija ipak nije u ast

Aljoe Karamazova nego moje
osobe. Naime, spomenuta mazalijansa pameti i zdravlja samo me
potakla da se razjarim sjeajui
se nekolicine intervjua koje sam
odradila tra,ei posao u tvrtkama u vlasnitvu kongenijalnih
marketinkih japija.
Kako biste prodali... arape,
maju hranu, film...?, uvijek isto pitanje. Dok potencijalni poslodavac iri na originalno govorno dizajniran, marketinki zreo i
profitno punokrvan, odgovor
svog potencijalnog posloprimca
(tj. mene) na kojeg iri potencijalni copywrighter u njemu, idu
minute. Ideje naviru... gluposti
na pretek... osjeaj poni,enja...
izostanak zapoljavanja.
U kampanji za film NeHenja
najbolje bi bilo anga,irati Gorana Ivanievia (alias hrvatski pojam ne,enje), ali nita mu ne platiti, nego on kao sretan jer on i
Jim Carrey koji hoda s Rene
Zellweger koja glumi u NeHenji
imaju iste sponzore, pa kao... A,
niste se toga sjetili?
Nisam.
Citat zavren.
Burza. Besplatni tramvaj,
mo,da i vlak.

12

III/56, 24. svibnja 2,,1.

Voditelji skupa bili su direktorica Transeuropennes-a Ghislaine
Glasson Deschaumes te Gvozden Flego.

time povezana autoritarnost.

Pokuaji da se adekvatno analizira postojee stanje bili su
ujedno mogunost da se bolje

Socijalizacija univerzitetskog 0ivota

Fokus rada konferencije
bio je usmjeren na
mogunost da iri
drutveni kontekst utjee
na reformiranje okotalih
institucionalnih struktura
bilo da se radi o
financijama, u:e
znanstvenim pitanjima bilo
organizacijskim modusima
Konferencija How to democratize
university life?, Zagreb 10.-13.
svibnja

Petar Milat
rancuska
organizacija
Transeuropennes je zajedno s Udru,enjem za drutvene i humanistike znanosti,
Studentskim
informativnim
centrom te net.kulturnim klubom MaMa, uz potporu zaklade
Otvoreno drutvo, u Zagrebu
od 10. do 13. svibnja organizirala regionalnu konferenciju na
temu Kako demokratizirati univerzitetski Hivot?. Kako je Transeuropennes svojim aktivnostima u devedesetim bila jedna od
onih inicijativa koje su s najvie
zanimanja popratile dogaanja u
jugoistonoj Evropi (bilo da se
radi o istoimenom asopisu, koji je forum francuske intelektualne kreme ili o susretima i
ljetnim kolama koje Transeuropennes organizira od 1994.) nije udno da se pitanje demokratiziranja sveuilita postavlja "sa
strane". Tim vie to je u sklopu
Pakta za stabilnost dotino pitanje detektirano kao jedno od
krucijalnih za razvoj drutava u
regiji, pa je konferencija kao dio
tih nastojanja (a koja je prvobitno trebala biti odr,ana u Ljubljani) organizirana u Zagrebu.

Otpor dominantnoj matrici

Ve je i samo mjesto prve sjednice konferencije, barem domaim participantima, bilo podsjeanje na ne tako davna dogaanja. Vijenica Filozofskog fakulteta u Zagrebu, s punim se pravom mo,e rei, prostor je hrvatskoga intelektualnog horora, sramote i konformizma minulog
desetljea, gdje bi i puko spominjanje nekih od organizatora
skupa o demokratizaciji povuklo
za sobom viesatnu diskusiju o
tome smije li se na takav nain
blatiti viestoljetna hrvatska duhovna tradicija.
Nakon to su voditelji, dekan
fakulteta Neven Budak i dr. Ivo
laus, pozdravili i tematski otvorili konferenciju zapoela je diskusija u kojoj su na poetku ponajvie razmjenjivanja iskustva s
akademskim institucijama u pitanju. Pitanje zato se prije nije
moglo pru,iti otpor dominantnoj matrici ponaanja unutar
univerziteta otkrilo je minimalni
element autoritarnosti pogona,
gdje je i samo spominjanje drukijeg funkcioniranja esto bilo
sankcionirano iskljuivanjem iz
steene pozicije. Tim vie to je
sveuilite upravo ono mjesto
gdje su artikulacije alternativnih
epistemikih i praktinih zahtjeva skoro do nerazluivosti povezane, pa postavljanje u pitanje
obvezujueg kanona itekako mo,e biti socijalno pogubno. Iskustva socijalistikih drutava (odnosno vojnih re,ima za sudionike iz Grke i Turske) te drutava
u oru,anim sukobima pru,aju
tako singularno polazite za opisivanje akademskoga institucionalnog okvira pa je na poetku
konferencije utvreno da sveuilita u regiji u osnovi nisu nita
drugo doli napredne i glomaznije
srednje kole, u kojima vlada
slina intelektualna uravnilovka i
ove godine pratilo 35 studenta i
16 predavaa. S obzirom da je pokazano daleko vee zanimanje za

Preko tvrdih i mekih granica

Kako uope mo:emo
razgovarati o kulturnoj
suradnji kad nam je
nepoznato o kakvoj se
kulturnoj produkciji radi
Redefiniranje kulturnih identiteta u
Jugoistonoj Europi, IUC u
Dubrovniku, 14. do 19. svibnja,
voditeljica Nada vob-oki iz
Instituta za meunarodne odnose
u Zagrebu

Grozdana Cvitan
rologodinji seminar bio
je posveen pitanju kulturnih identiteta na Mediteranu i u Srednjoj Europi. Napravljene su neke usporedbe koje pokazuju kako se to pitanje otvara u
onim drutvima koja istodobno
pripadaju Mediteranu, ali ,ele
pripadati i vidjeti se i u Srednjoj
Europi. Iz svih etrnaest zemalja
Jugoistone Europe seminar je

kolu pozvano je onoliko sudionika koliko su mogla dopustiti

raspolo,iva sredstva. Ipak, velik
interes pokazuje da ti mladi ljudi
pitanje kulturnog identiteta
smatraju va,nim u ,ivotu i formiranju njihove budunosti te se
,ele njime baviti.

Proces identifikacije se
promijenio
U uvodnom izlaganju Thierrya Verhelsta iz Bruxellesa govorilo se o ulozi kulturnih identiteta u lokalnom razvoju i participativnoj demokraciji. Pokazuje se
da je za sve razvojne projekte
postalo izuzetno va,no da se
tono zna na koga se odnose i
tko ih provodi, odnosno da pitanje kulturnog identiteta postaje
relevantno pitanje u dizajniranju
ukupnih razvojnih programa. Iz
iskustva steenih u tridesetak
razliitih zemalja koje pripadaju
razliitim civilizacijama pokazalo se da je izuzetno va,no rau-

upozna sa stanjem u iroj regiji,

kao i da se artikuliranjem problema koji su inherentni razliitim
edukacijskim modelima primijenjenima u regiji postave i neto
generalnija pitanja o perspektivama akademije. Bugarska i turska
iskustva sa stranim ili privatnim
akademskim institucijama mogla
bi biti dragocjena za manje-vie
sve bive jugoslavenske zemlje
gdje stranog i privatnog ulaganja
u visoko kolstvo nema.

Otvorenost edukacijskog
sustava
Istaknuo bih izlaganje Halila
Nalcaougla (Ankara) koji je vrlo
plastino pokazao to za iri socijalni kontekst mo,e znaiti paralelno postojanje masovnih javnih
univerziteta i veeg broja privatnih, kao to je to sluaj u Turskoj.
Dok, naime iz vanjske perspektive
(globalno-liberalne) dualni model
akademskog obrazovanja, ispunjava sve uvjete otvorenosti edukacijskog sustava, to u lokalnom
kontekstu sasvim suprotno mo,e
biti indeks socijalne diskriminacije i regresivnosti, gdje samo manji,
privilegirani dio stanovnitva ima
pristup kvalitetnijoj edukaciji. U
trenutku kada se mnogo govori o
aplikaciji amerikoga univerzitetskog sustava unutar Europe, tursko iskustvo zemljama u tranziciji
nudi uvide u problematinost slinih nastojanja (posebno ako se
amerikim ili anglosaskim reprezentantima modela smatraju iskljuivo elitna sveuilita tipa
Harvard ili Oxford).

Iskustvo bivih yu-zemalja

Poneto od iskustava iz bivih
jugoslavenskih zemalja sa,eo je u
svojem opisu Ugo Vlaisavljevi
(Sarajevo), prikazujui iru povijesnu perspektivu univerzitetskih dogaanja. Vlaisavljevi je
ustvrdio da ne bi trebalo uditi
nati s kulturnim identitetom domaeg stanovnitva kad se provodi bilo koji razvojni program.
Takoer se pokazuje da pitanje
identiteta postaje ne samo iz razvojnih nego i svih drugih razloga, vrlo va,no pitanje pri razmiljanju o bilo kakvim drutvenim
promjenama i da posebno u Jugoistonoj Europi, gdje je veina
zemalja u tranziciji, dolazi do
kljunih promjena u shvaanju
kako pojedinaca o sebi tako i itavih drutvenih grupa. Proces
identifikacije se bitno promijenio i to je ono s ime su se polaznici seminara posebice bavili.
U sklopu razgovora o jeziku i
ulozi jezika u definiranju, odnosno redefiniciji kulturnih identiteta, Dubravko kiljan u analizi
naslovljenoj Jezici i granice pokazuje da je u sadanjoj fazi veina
zemalja Jugoistone Europe koncentrirana na pitanje tzv. mekih
granica meu jezicima. Naime,
svi se vie bave razlikama izmeu
pojedinih jezika (npr. hrvatskog i
bosanskog, hrvatskog i crnogorskog, hrvatskog i srpskog ili bosanskog i crnogorskog itd.) dok
istovremeno gotovo neprimjetno
do,ivljavamo irenje ili prodor jezika koji su iz dnevne upotrebe
na ovim prostorima bili iskljueni

da u skoro ni jednom jugoslavenskom sveuilinom centru nije

postojao jedinstven kampus, kao
simptom straha re,ima pred studentskom masom nakon pokreta
1968. S druge strane etno-nacionalistika paradigma koju je znanost producirala od osamdesetih
slu,ila je ponajprije kao fundament kontinuiteta vlastite privilegirane pozicije i avangardnosti.
Tako pojmljen, agresivni nacionalizam nije, dakle, bio virus neznanstvenog koji se infiltrirao u
akademske okvire, ve, naprotiv,
ideoloka rezultanta historijata
znanosti na ovim podrujima.
Vlaisavljevieva je opaska va,na
utoliko to nakon to su tranzicijske zemlje ve prole odreena iskustva u prolom desetljeu postoji ponovna esencijalistika potraga za fantomskim
"pravim
univerzitetom/docentom/studentom", emu bi trebalo suprotstaviti uvide sveuilita u dekonstrukciji (vidi npr.
svezak U odbranu univerziteta
Beogradskog kruga). Da pitanje
demokratizacije sveuilita treba
postaviti u obliku pitanja socijalizacije univerzitetskog ,ivota bila je spoznaja koja je dominirala
u daljem radu skupa.

Izvaninstitucionalne inicijative
u regiji
Fokus rada konferencije bio je
usmjeren na mogunost da iri
drutveni kontekst utjee na reformiranje okotalih institucionalnih struktura bilo da se radi
o financijama, u,e znanstvenim
pitanjima ili organizacijskim modusima.
injenica da se u regiji javljaju izvan-institucionalne inicijative koje svojim radom preuzimaju hegemonijsku intelektualnu ulogu (koji put i pukom mogunou da se putem tih incijativa doe do odreenih informacija i kontakata) pitanje
znanstvenog kredibiliteta sveuilita upitnim. No koliko god
nove inicijative bile osloboene
masovnosti i balasta institucionalnosti koji gui javne univerzitete, pitanje financijske i ine
infrastrukturne odr,ivosti projekata koji nastaju ini se u okviru domicilnih sredina teko rjegodinama, primjerice uvoenje
talijanskog u Istri ili forsiranje
njemakog u cijeloj Hrvatskoj.
Zanimljivo je i da u Hrvatskoj i
Sloveniji postoje udru,enja govornika njemakog koji de facto
ne znaju taj jezik, ali se zala,u za
njegovo intenzivnije uenje pa s
vremenom i njegovu veu upotrebu. Budui da je jezik va,an za
odreivanje bilo ijeg identiteta,
bio on individualan, grupni ili nacionalni, pitanje jezine politike
pokazuje se kao va,no razvojno
pitanje kojim se oito valja baviti
na neto drukiji nain nego se to
danas dogaa.

Ne poznajemo se dovoljno
Temu Kulturne suradnje i kulturno povezivanje u okviru Jugoistone Europe analizirala je Marjutka Hafner, pomonica slovenske
ministrice za kulturu, koja je govorila o regionalnoj kulturnoj suradnji u kontekstu politikog razvoja u Jugoistonoj Europi. Ona
je pokazala slovenske prioritete
uz tezu da je pitanje definiranja
opeg pogleda na regiju vrlo va,no te da su kulturne veze vrlo slabe, a kulturna komunikacija poprilino neorganizirana bez obzira
na potpisane sporazume, kao i na
injenicu da trenutano vrlo malo

ivim, ve time to je teko vjerovati da u Beogradu, Sarajevu,

Skoplju ili Zagrebu postoji velika volja i mogunost da se jae
podupiru nova, alternativna
strujanja u znanosti koja nu,no
nisu povezana uz akademski okvir. Stoga je upravo regionalna
suradnja ona koja mo,e garantirati da se sline inicijative dugoronije etabliraju, te da se ure,u
u iskustvo vlastitih sredina.
Jedan od naina da se povea
mobilnost svakako su i nove
tehnologije i mre,e, no ne bi
trebalo smetnuti s uma da ve i
etatitistiki aparati iznova prizivaju korporativistike snove utjelovljene u onome to se naziva
"kalifornijskom ideologijom"
(ili sa,eto u formulu: udru,enja
malih dioniara + informatizacija = novo drutvo).
Zadaa i suradnja oko demokratizacije univerziteta koja
je ovom konferencijom naeta
bit e i dalje stvar borbe s jedne strane protiv prisezanja od
strane dr,ave, a s druge protiv
komodifikacije znanja u globalnom tr,itu.

vjet za demokratizaciju sveuilita je konstituiranje zajednica istraivaa, koja e prije biti okrenuta ka dijalogu i disenzusu nego ka nekom partikularnom sadraju.
Zalaemo se i ohrabrujemo mobilnost i
kooperaciju studenata, mlaih znanstvenika i docenata unutar regije, to bi trebalo
poboljati procese predavanja i uenja. Ispunjavanje internacionalnih standarda
unutar edukacijskog sistema znailo bi
ujedno i stvaranje regionalnih akademskih
i intelektualnih zajednica.
Svjesni injenice da su profesori veinom politizirani, traimo s jedne strane
depolitizaciju institicija a s druge pak
strane repolitizaciju studenata s obzirom
na osvjetavanje njihove uloge u procesu
demokratizacije.
Demokratizacija bi trebala voditi razvitku kulture socijalne odgovornosti, kao i
podizanju nivoa solidarnosti unutar resocijalizirane akademske zajednica, koja bi time bila u stanja odgovoriti na kritine situacije, te imati utjecaj na javno mnijenje
bazirano na vlastitoj kompetenciji.
Nuna je transparencija svih administrativnih organa koji donose odluke, upravo zbog socijalizacije cjelovite zajednice istraivaa.
znamo jedni o drugima. Tako se
zapravo postavlja pitanje kako
uope mo,emo razgovarati o kulturnoj suradnji kad nam je nepoznato o kakvoj se kulturnoj produkciji radi. Potpisani sporazumi
tako postaju deklarativni ini
dobre volje jer nisu praeni pravim programima, pa nije ni poznato to e se slijedom tih sporazuma kada i kako napraviti.
Drugi je mogui razvoj taj da
s obzirom na slabo meusobno
informiranje ne znamo ni ime
zapravo te programe ispuniti.
Slina stajalita uju se i s hrvatske strane, koja je potpisala sporazume o kulturnoj suradnji sa
svim zemljama regije, ali prave
kulturne suradnje jedva da ima.
Rjeenje se najee vidi u poticajnoj ulozi dr,ave, koja bi barem u odreenoj fazi podr,ala
takve veze i kontakte, jer budui
da se dovoljno ne poznamo, nije
mogue raunati na samo tr,ite
(primjerice, tjedni filmova pojedinih zemalja i slino). Nekad
smo se protiv takve uloge dr,ave
bunili, meutim Marjutka Hafner misli da je nemogue zamisliti konstituiranje regije ako ne bi
bilo dr,avnog interesa, odnosno
organizirane dr,avne politike iza
takve ideje.

III/56, 24. svibnja 2,,1

je, a i zdravog zanimanja za sve
nae susjede.
to su problemi drugih zemalja i kako oni sagledavaju poje-

Nada vob-oki, teoretiarka kulture

je maarsko drutvo danas u stanju apsorbirati te vrijednosti,

suoavajui se s dubokom ekonomskom krizom, visokom nezaposlenou i mnogim stvarima
koje doista nitko nije oekivao
kad je proces tranzicije zapoeo.

Stereotipi na provjeri
Danas je izvan svake
sumnje da je Jugoistona
Europa razvijena kao
koncept koji dolazi izvana
Povodom teaja Redefiniranje
kulturnih identiteta: Jugoistona
Europa, Interuniverzitetski
centar, Dubrovnik, 14.-19. svibnja
2001.

Grozdana Cvitan
to znai konstituiranje regije
i kako konstituirana regija izgleda?
Konstituiranje regije znai
prije svega bolje meusobno povezivanje u svakom smislu, zatim
realizacija razliitih infrastrukturnih projekata koji bi mogli biti zanimljivi svima. Vrlo banalan
primjer govori o tome: veina
sudionika skupa iz zemalja Jugoistone Europe imala je velikih
problema da uope stigne u Hrvatsku: od prometnih do problema s vizom, dugih ekanja, intervencija, pisanja pisama. Uglavnom, ljudi su se izmuili da bi
doli do Dubrovnika. Kolegice iz
Rumunjske putovale su gotovo
dva dana, zadr,avane su na granicama. To su na prvi pogled banalni problemi, ali oslikavaju do koje mjere regija ne postoji kao regija, a veze su se svele na veze
prema nekim drugim zemljama,
uglavnom izvan regije.

Zanimanje za susjede
Razgovori o regionalnoj kulturnoj suradnji potakli su nas i
na raspravu o tome to je Balkan,
a to Jugoistona Europa i kako
ta dva pojma korespondiraju, odnosno ne korespondiraju. Dolazi
se do zakljuka da je Balkan zatvoreni povijesni koncept koji je
prilino optereen stereotipima
dok je Jugoistona Europa razvijena vie u kontekstu nekadanjeg germanskog, odnosno njemakoga imperijalnog stremljenja prema ovom dijelu Europe.
U redefiniranoj verziji danas se
taj koncept regije pojavljuje i u
Europskoj uniji i, kao donekle
otvoreniji, pokazuje potrebu boljeg unutarnjeg povezivanja regije i razmiljanja kako ta regija
treba biti konstituirana iznutra.
Danas je izvan svake sumnje da
je Jugoistona Europa razvijena
kao koncept koji dolazi izvana.
Nama ostaje da ga istra,imo i da
vidimo to se od tih koncepcija
da preuzeti, a to ne, to se mo,e, a to se ne mo,e realizirati.
Meutim, injenica je da dosad
nije bilo osjeaja meu narodima
Jugoistone Europe da se ovaj
prostor konstituira kao jedna od
kljunih europskih regija.
U tom okviru otvorili smo i
temu o stereotipima, o tome koliko oni doista mogu izdr,ati
stvarnu provjeru komunikacijskog tipa ili su neto na to pasivno pristajemo kad se obraamo drugima u ovom prostoru.
Naravno, tu se pokazuje da u izvjesnoj mjeri manjka i toleranci-

Globalni utjecaji

Dolazi se do
zakljuka da je
Balkan zatvoreni
povijesni koncept
koji je prilino
optereen
stereotipima
dine teme ovog teaja?
U sklopu teme o umjetnosti, kreativnosti i kulturnim industrijama u regionalnim okvirima govorila je Milena Dragievi-ei iz Beograda, uglavnom na primjeru novih filmova i
uope filmske industrije kao one
koja preispituje vlastite vrijednosti u samoj Srbiji, ali i otvara
pitanja o regionalnim povezanostima tj. o nekim vrijednostima koje se pojavljuju kao ustaljene balkanske vrijednosti.
Lszl Krti iz Maarske napravio je izvrsnu analizu o uvozu
kulturnih dobara i vrijednosti u
Maarsku i o tome kako sada otprilike izgleda proces redefiniranja kulturnih identiteta. Osvrnuo se na neka kljuna pitanja
kao to je irenje novih kapitalistikih vrijednosti i na koji nain

Govorei o elementima nove

kulturne politike u tom kontekstu te o polo,aju mladih pokazao
je kako dolazi do sraza novih generacija koje praktiki izlaze iz
jednog agrarnog drutva i istog
asa ulaze u komunikaciju s nekim globalnim trendovima. O
tome je govorio na primjeru novih nacistikih organizacija mladih u Maarskoj i na primjeru
nekih devijantnih ponaanja, dotiui i ulogu civilnog drutva u
svemu tome. Tu se takoer pokazuje, na temelju konkretnih istra,ivanja, da ukupni koncept
razvoja civilnog drutva doista
treba u zemljama u tranziciji
pa,ljivo ispitati jer sam taj koncept esto ukljuuje djelovanje
organizacija koje ne pridonose
na najbolji nain samom tom
drutvu. One ne tite identitet i
razvoj samoga drutva, a esto
uvode vrlo konzervativne i problematine vrijednosti.
Jedan od primjera globalnih
utjecaja u regiji je primjer koritenja engleskog jezika. Treba vidjeti u kojoj mjeri koritenje engleskog omoguuje prikljuak na
neke informacije i komunikacije
globalnog tipa i mo,e li on podr,ati eventualnu komunikaciju i
izmeu zemalja ove regije. U
tom kontekstu jedna od tema
koja se obrauje je uloga medija
u formiranju kulturnih identite-

ta. Konano tu je i pitanje politike sfere, odnosno procesa demokratizacije kao globalnog
trenda. Razmatrana je teza o prevladavanju kulturoloke sfere
nad politikom, osobito u procesima novih identifikacija.
Kad je u pitanju rasprava o jeziku s jedne strane pitanje je engleskog kao jezika komunikacije
na globalnoj razini, a s druge pitanje nacionalnih jezika u regiji na
nain na koji je to problematizirao
Dubravko kiljan. to je zaista
problem u ovom trenutku?
Nije se teko prisjetiti da su
neki pripadnici starijih generacija
govorili esto i nekoliko jezika iako nisu bili visoko obrazovani.
Mnogi su imali bake koje su uz hrvatski govorile neku varijantu njemakoga ili talijanskog jezika, a
ljudi u ravnici esto su znali maarski. Situacija je bila mnogo otvorenija nego danas. Nije bilo dominantnog standarda u smislu u
kojem se razvija u zadnjih 70 godina. Ali sad kad je taj standard razvijen i kad treba nadograivati jezik onda je jezina politika dosta
problematina. Inzistira se na
promjenama standarda u dnevnom koritenju jezika. Gla-vna se
pa,nja posveuje razlikama izmeu slavenskih jezika u Jugoistonoj Europi ( hrvatski, srpski,
bosanski, crnogorski itd. ) dok se
istovremeno, temeljem politikog
pritiska, uvodi koritenje talijanskog u Istri, ili obnavlja koritenje
njemakog (u Hrva-tskoj, Bosni,
donekle Sloveniji). U tim procesima jezine reidentifikacije bilo bi
po,eljno aktivnije djelovanje civilnog drutva, a manje politikih
stranaka.

Ukupni koncept
razvoja civilnog
drutva doista
treba u zemljama
u tranziciji pa8ljivo
ispitati jer sam taj
koncept esto
ukljuuje
djelovanje
organizacija koje
ne pridonose na
najbolji nain
samom tom
drutvu
Kratkoroni ciljevi
to oekujete da e ukupna
rasprava pokazati u odnosu na
pojedine teme?
itav program teaja dizajniran je tako da se kroz organiziranu, odnosno formaliziranu
kulturnu suradnju na razinama
dr,ava pokua preispitati utjecaj
i uloga dr,ava u osmiljavanju regije, ali i utjecaj i uloga civilnog
drutva u razumijevanju, osmiljavanju regije i eventualno u poboljavanju komuniciranja unutar regije.
Zato civilno drutvo ne mo e
samo biti movens i osmisliti ili
potaknuti suradnju nego je potreban dr avni poticaj?
Problem je u tome to su organizacije civilnog drutva voene najee vrlo kratkoronim i
vrlo usko definiranim interesima

13

i ciljevima. Prema tome, one barem zasad u naem, ali i u svim

drutvima u tranziciji, nikako ne
izra,avaju tip opedrutvenog
interesa osim u javnom naelnom smislu da pridonose demokratizaciji. Eventualno. Jer
znamo da neke pridonose demokratizaciji, a neke ba i ne.
Budui da stvarno civilno drutvo nije osobito razvijeno u svim
postsocijalistikim dr,avama, ne
mo,e se oekivati od civilnog
drutva da bude glavni movens i
pokreta unutarregionalnog komuniciranja i suradnje. Upravo
zato dr,ave bi trebale imati aktivniju ulogu, tim vie to je veina dr,ava proklamirala kao svoj
strateki cilj, ukljuivanje u Europsku uniju. A to ukljuivanje u
velikoj je mjeri uvjetovano sposobnou da se komunicira i surauje sa zemljama koje vas okru,uju, odnosno regionalnom
suradnjom. Prema tome, uloga
dr,ava je nu,na, a bilo bi mo,da
idealno takva miljenja su se
ula i u raspravama na skupu
kad bi dolo do dopunjavanja i
relativne ravnote,e utjecaja i dr,avne i nedr,avne sfere. Naravno
da sasvim uravnote,en odnos nije odmah mogu niti ga oekujemo, ali je tono da je pitanje
konstituiranja regije koja doista
u pravom smislu te rijei ne postoji osim mo,da u formalnom
geografskom smislu (tako da se
nabroje zemlje koje u regiju pripadaju) pa je potrebno obaviti
jo dosta posla, ali i konceptualnih razjanjavanja.
Koliko se ovogodinje rasprave razlikuju ili idu tragom prologodinjih kad se razgovaralo o
kulturnim identitetima Mediterana i Srednje Europe?
I ove godine bilo je dosta
usporedbi izmeu koncepta
Srednje Europe i koncepta Jugoistone Europe. Naravno, neke se paralele tu otvaraju, ali pokazuje se da je Jugoistona Europa doista specifian prostor
ne samo u zemljopisnom nego
konceptualnom,
povijesnom
smislu i da bi, zapravo, interna,
kulturna, zemljopisna i bilo koja druga komunikacija trebala
otvoriti mnogo pitanja koja u
sklopu koncepta o Srednjoj Europi nisu otvorena.

Ideja Balkana
to ste vi poruili skupu?
Pripremila sam izlaganje o
usporedbi koncepta Balkana, koji je neto klasiniji i konceptu
Jugoistone Europe, kako se danas pojavljuje. Pokazuje se da se
koncepti u prilinoj mjeri razlikuju i u dinamici, i u tipu otvorenosti, i u orijentaciji prema budunosti, kao i to da se ideja Balkana vie pojavljuje kao naslijee
u kulturolokom smislu koje treba valorizirati. Za mnoge zemlje
ono je vrlo va,no, jer ne samo da
im oznaava dio njihove povijesti nego i pokazuje da su kroz taj
koncept ostvarili nekakve interakcije koje e se pokazati vrlo
korisnima u njihovu buduem
razvoju.
Shvaanje regije u okvirima
koncepta jugoistoka Europe vie
indicira sve ono to bi u regiji
trebalo napraviti u budunosti u
smislu boljeg povezivanja i to
ak i u banalnom smislu, jer danas nedostaju ceste, avionske linije, vlakovi. I u tom smislu treba neto napraviti da bi se prostor infrastrukturno povezao, a
da ne govorim o intelektualnoj
razini, meusobnom zanimanju,
informiranju, participaciji u nekim vrijednostima.

14

III/56, 24. svibnja 2,,1.

Linda Degh,
folkloristkinja

vjerovanjima koja ljudi imaju, a

koja se manifestiraju formiranjem legendi.
Radi li se o vjerovanjima openito, ili o vjerovanjima ljudi iz
konkretnih dijelova svijeta?
Openito. ovjek je homo
religiosus. Glavni predmet mog
zanimanja su pripovijesti koje

e, legende vjerovanja, mitoloke

legende, o udima, magiji, duhovima. Ali sve su legende zapravo
jedna kategorija. Svaka ima historijski i religijski aspekt, svaka
neto objanjava. Dakle, ne mo,e ih se razdvojiti, to je kolsko
razdvajanje, umjetne kategorije.
Jesu li ti okviri primijenjeni iz

Legendi ima sve vie

nekoga drugog anra, pod kakvim utjecajem?
Disciplina je prilino stara,
oko 150 godina, tko zna to je
bilo na poetku. Danas govore o
tzv. urbanim legendama, no kako
se mo,e kategorizirati ,anr po
tome postoji li on u gradovima ili
na selu? To nema smisla, to je samo iz praktinih razloga, da bi se
lake analiziralo. Druga stvar je
to se folkloristi nisu bavili terenskim radom, a kad jesu, intervjuirali su ljude. Vi sada sjedite
preko puta mene i postavljate pitanja, ali ujedno i utjeete na mene. Bilo kakvo ispitivanje izmeu
dvoje ljudi, odvojenih u sobi, nepouzdano je za istra,ivanja. Morate vidjeti ljude kako stvaraju taj
,anr, meu svojim ljudima, pred
svojom prirodnom publikom.

Legende jesu fikcija, ali

mogu biti pretvorene u
zbilju, ili barem na nju utjecati
Dina Puhovski
Tema vaeg predavanja, Teorija i praksa suvremenih etnolokih istra,ivanja, ini se prilino
irokom.
Samo tako zvui. Govorim o
legendama te nastojim pokazati
da se suvremeni pristup folkloru
i srodnim podrujima treba promijeniti. Ljudi su shvatili da
zbog kulturalnih promjena nakon Drugoga svjetskog rata,
promjene stanovnitva i drutva,
i tehnolokih promjena, moraju
promijeniti i metode. Nekad se
rabio arheoloki pristup. Svi su
uzimali seljake kao idealni tip,
kao primjer kako je bilo u dobrim starim danima, rekonstruirajui, gledajui unatrag. Moram
istra,ivati kulturu sada jer ,ivim
sada. Da bismo razumjeli sadanjost, moramo sagledati prolost, ali ne samo nju, ne samo seljake, ve cijelo drutvo. Danas govorimo o folkloru kao o posebnom segmentu kulture koji postoji u svim drutvenim klasama
kao dio kompleksne kulture, koji otkriva kakva je condicio humana u razdoblju kojeg se istra,uje. Folklor se stalno mijenja,
pa zapravo prouavamo procese,
a danas se promjene dogaaju jo
ee i dosljednije jer tehnologija
povezuje ljude i lako mijenja njihov nain razmiljanja.
Uskoro e biti objavljena vaa nova knjiga.
Knjiga Legend And Belief:
Dialectics of a Folklore Genre izai e u lipnju. Piem o tome kako
sam razvila metodu radei na
projektu istra,ivanja legendi kao
folklornog ,anra. Knjiga se bavi

inda Degh roena je 1920. u

Budimpeti gdje je studirala etnologiju, anglistiku i maarsku
filologiju. Godine 1942. objavljuje disertaciju o bajkama maarskog pripovjedaa P. Pandura. Radila je u knjinicama i
istraivakim institutima, a od 1951. zaposlena je na katedri za folklor Sveuilita Lorand-Etvs u Budimpeti. Za habilitaciju dobiva meunarodnu nagradu
Pitr. Godine 1964. odlazi na Sveuilite
u Bloomingtonu, Indiana, gdje je od
1968. redovna profesorica. U poetku se
bavila skupljanjem i istraivanjem maarske prozne usmenoknjievne grae i
njezinom drutveno-povijesnom interpretacijom. Nastavlja terenskim radom u
Kanadi i Americi, gdje se bavi suvremenim folklorom. Objavila je brojne znanstvene radove o teorijskim i anrovskim
pitanjima folklora, priredila zbirke i antologije maarskoga folklornog pjesnitva, bajki i predaja, i urednica je nekoliko svjetskih znanstvenih asopisa i publikacija. Iivi u Bloomingtonu, ali jo aktivno terenski istrauje. U travnju je, u organizaciji Instituta za etnologiju i folkloristiku iz Zagreba i Kluba Hrvatskoga etnolokog drutva, odrala predavanje u
Zagrebu.

Foto: Ivan Lozica

Ljudi koji se bave

teorijom
komunikacije nisu
zainteresirani za
prie niti za ljude,
nego za samu
injenicu
komuniciranja.
Mene to ne
zanima, jer sam
prvenstveno
terenski istra8iva
govore o tim vjerovanjima. Ovo
je monografija toga ,anra. Ne
bavim se posebno legendama o
svecima ili amerikim ili panjolskim legendama, nego legendom
kao takvom, legendom unutar
zapadne civilizacije.

Treba razmiljati o ljudima

Kakve je promjene u teorijskom i
u praktinom dijelu vaih istra ivanja donijela nova metoda?
Dokazujem da postoji samo
jedna vrsta legendi, odrediva specifinim osobinama koje ne odgovaraju ni jednom drugom ,anru. U zasebnom poglavlju pokazujem definicije legendi svih folklorista, no upravo su ih te definicije dovele do toga da o ,anru
nita ne razumiju. Krenuli su od
pogrene premise jer nisu razmiljali o ljudima koji su nositelji
te tradicije, nego o tome kako su
oni sami tu tradiciju iitali. ini
mi se da je to iskrivljeno itanje.
Mene najprije zanima to ljudi
koje sluam misle...
Umjesto da svoju a priori definiciju primjenjujete na njih.
Tako je. Smatra se da postoje tri vrste legendi: historijske, o
prolosti, herojima, ratovima,
potom etioloke, koje objanjavaju podrijetlo neega, i, kao tre-

Imigrantske bajke
Radili ste istra ivanja o obiteljima u amerikom tobacco beltu, jesu li vam oni priali u obiteljskom okru enju?
Da, to su bile ,ivotne prie
maarskih imigrantskih obitelji.
Pripovijesti imigranata takoer
pripadaju u folklorne ,anrove.
Nisam to prije znala. Povjesniari barataju upitnicima i pitaju po
redu; gdje ste se rodili, kada, itd i na osnovi toga stvara se okvir neije ,ivotne prie. No, pojedinac ne pamti tako, kronoloki, nego pria ono ega se sjeti i
to ga okarakterizira u oima folklorista. Ono ega se prvo sjeti je
va,no, no mene zanima ono ega
se ne sjeti odmah, ono to pokuava potisnuti, zaboraviti.
Unutar imigrantskih pripovijesti neke su stvari vjerojatno
mijenjale znaenja, mo da su im
postajale va nijima nakon odlaska iz domovine?
Svatko od njih ima priu.
Kako je napustio svoje zemlju,
zato, a potom slijedi herojski
dio, borba protiv gladi i neimatine, prilagoavanje novoj sredini. Ne priaju o tome to je
bilo kad se prilagode, naravno
ako su bili uspjeni, taj dio im
se ini oitim. Skupila sam tridesetak pria i svaka ima isti
obrazac, ali je svaka drukija jer
drukije su i osobnosti, s razliitim razlozima za odlazak, razliitim zanimanjima. Njihove
pripovijesti najee zavravaju
uspjehom u novoj zemlji. Kao i
u bajci, gdje sve zavrava brakom. Mladi dobiva djevojku i
kraljevstvo i nikoga ne zanima
to je bilo poslije, jesu li se razboljeli u starijim godinama,
imali branih problema. Pria
prestaje na vrhuncu, kao i kod
imigranata.
Bavili ste se raznim vrstama
pripovijesti, ne samo legendama? I bajkama, i ivotnim i izmiljenim pripovijestima?
Imigrantske pripovijesti takoer su kombinacija injenica
i fikcije. to ih vie ponavljaju,
to fikcionalnijima one postaju.
Pamenje slabi, prolost je bila
lijepa. U njihovoj je zemlji voda
bila slaa i voe ukusnije a kad

su se neki od njih kasnije vratili

u domovinu, bili su razoarani.

Inflacija legendi
Prouavate i ulogu medija u
folkloru. Na koji su nain mediji
povezani sa suvremenim folklornim praksama?
Mediji su posve druga stvar.
Modernist sam, ne razmiljam u
okviru oralne tradicije, kao staromodni folkloristi a folkloristi su veinom staromodni. Trebalo bi razmiljati o interakciji visoke i niske kulture , recimo
oralne i pisane tradicije. Oduvijek je bilo interakcije, ne svugdje
u istoj mjeri, naravno, ovisno u
stupnju razvoja neke kulture.
Bajke su se kao ,anr vjerojatno
pojavile u kasnom srednjem vijeku, a razvile su se u 18. i 19. stoljeu, razvojem graanskog drutva i modela dobrog ponaanja.
Krajem 19. stoljea na tr,itu su
se pojavile pisane zbirke bajki i
pria. Literarne verzije bajki
doprle su putem kolskog obrazovanja natrag u sela u kojima su
cvale u oralnom obliku, susrele
su se dvije verzije i prianje pria
postalo je bogatije, oralna tradicija je obogaena literarnim impulsom. Nekad su u selima ,ene
sjedile za preslicom cijelu no, a
netko im je priao prie da ne bi
zaspale, bilo je nuHno zabavljati
ih, da bi se posao dovrio. To se
danas ne dogaa, no danas se folklor ne prenosi usmenim putem,
nego i putem novina, radija i televizije, e-maila, CD-a. oni daju iste poruke, priaju prie, priaju legende, praznovjerja, sve.
Radi se, dakle, o istom procesu, samo multipliciranom?
Da, dva se procesa susreu i
multipliciraju. Nekad se ilo u
kino i dvorana je ve s dvadeset
ljudi bila puna, sada dvadeset milijuna ljudi gleda isto to i vi. Zato se one poruke koje su va,ne
mogu probiti i doprijeti do ljudi
i do meunarodne publike.
No, nemaju li danas ljudi
mnogo vei izbor zabave? Ovisno o tome to izaberu, razliite e
prie do njih dopirati.
Istina, ljudi su danas svejedi.
Ali svi mediji prenose legende.
No, ne nazivaju ih tako: to su
prie za koje netko vjeruje da su
istinite. Legende se lako ire, jednostavno zato to su toliko puta
ispriane. Netko e priati dalje,
netko nee, netko trei e ih
pokupiti, napisati o tome knjigu. Razvoj prie ne mo,e se
predvidjeti. Najmanja sitnica
mo,e izrasti u ogromnu priu, a
neka druga mo,e odmah nestati.
Ljudi su motivirani sluati kad se
radi o neemu va,nom, neemu
to ih plai, smrti, strahu.
Ljudi vjerojatno oduvijek tako funkcioniraju.
Naravno. Ne znamo koja je
bila omiljena pria u 18. stoljeu
jer nismo tada ,ivjeli mogue
da su tada postojale urnebesne
prie za koje ne znamo, jer ih vie nema, jer su nad,ivjele svoju
korisnost. Danas imamo potpunu inflaciju legendi. Otvorite
novine i tamo su. Na televiziji
se daju dokumentarne drame, za
koje ka,u da su istinite, a ne fikcija. Kad to prosjean ovjek toliko puta uje, poinje vjerovati.
Tako neke fikcije postaju prihvaene. Legende jesu fikcija, ali
mogu biti pretvorene u zbilju,
ili barem na nju utjecati.

Od fikcije do zbilje
Proteklo desetljee okarakterizirao je interes za tzv. reality
shows. Ljudi ele vidjeti tuu
zbilju, a odjednom imaju i

mnogo prilike. Stvara li nam

televizija novu zbilju?
O, da. Posebno me brine
nasilje, nasilno drutvo u Americi danas. Kad netko izmisli to
bi se stranoga moglo dogoditi,
na televiziji, na primjer, esto se
nae neki luak koji groznu priu pokua ostvariti. Recimo,
trovanje za Halloween, koji sam
istra,ivala. Na poetku se prialo da zli ljudi stavljaju ,ilete u
kolae kako bi se djeca porezala,
i da stavljaju otrove u bombone.
Ispostavilo se da su u cijeloj dr,avi svi za to znali, svaka policijska postaja, tiskali su sigurnosna upozorenja, ali nije bilo ni
jednog konkretnog sluaja. I
onda je, nakon nekog vremena,
neki luak u Teksasu to doista
napravio, a ideju je vjerojatno
dobio iz ovog, nepostojeeg,
sluaja. To se zove copycat ubijanje. Samo to je on u bombone
stavio cijanid. Taj je sluaj bio
velika vijest, senzacija. Senzacije
stvaraju nove imitacije.
Mislite li da e takvih sluajeva, izazvanih priama iz medija,
biti sve vie?
Da. Svo to nasilje na televiziji trebalo bi ograniiti. Djeca
imaju oru,je, ubijaju drugu djecu, roditelje, strane se stvari dogaaju. U filmovima na televiziji
ima toliko nasilja svi ti utjecaji stvaraju novo nasilje.
No, mnogi pokuavaju dokazati da je oko toga stvorena prevelika panika, da se previe
krivnje svaljuje na televiziju i
filmove.
Panika raste. Mislim da su
ljudi nasmrt preplaeni. Roditelji se brinu za djecu i drutvo je
u nevolji. Mnogi su sociolozi i
drugi znanstvenici pisali o tome. Jedne godine je za Halloween netko u Chicagu otrovao tablete protiv bolova. Cijela
ta pria da nam uvijek netko
truje hranu je legenda ali te se
stvari dogaaju.

Skupljam iskustva
Kako gledate na suvremene
interdisciplinarne teorijske pristupe koji bi se mogli primijeniti i
na vae podruje?
Teorija ima mnogo. Istra,ivanje folklora je u Europi i Americi ve neko vrijeme u krizi. Ne
znam kako se to dogodilo, ali
disciplina je u loem stanju, ima
kompleks manje vrijednosti,
smatra da su neke druge discipline sofisticiranije. Umjesto da iskoriste sve to su znanstvenici
do sada napravili i da krenu od
toga natrag k osnovama, oni prilagoavaju i posuuju teorije.
Teorije koje nisu njihove. Naravno da je interdisciplinarnost va,na, ali ne bi se smjelo kopirati zato to je s onu stranu ograde trava zelenija, primjerice kod antropologa. im se pojavi dobar novi
znanstvenik, svi se ubace i rade
isto. Posuuje se od filozofa, sociologa, lingvista, a to ne ide. Fele, takoer, biti inovativni, ali ni
to ne ide, jer nisu jo prouili sve
ono to je staro, a jo nije iskoriteno. Na znanstvenim skupovima jasno vidite tko je iji sljedbenik, gotovo svatko pripada u
nekoj koli umjesto da pokuaju eksperimentirati, misle da je
teorija neto vie od osobnoga
terenskog iskustva.
Ljudi koji se bave teorijom
komunikacije nisu zainteresirani
za prie niti za ljude, nego za samu injenicu komuniciranja. To
me ne zanima, jer sam prvenstveno terenski istra,iva. Skupljam
vlastita iskustva, tua me ne inspiriraju.

III/56, 24. svibnja 2,,1

terakcionizma i teorije etiketiranja. Takva perspektiva naglasila je mo nekih
drutvenih aktera da nameu pravila, ije
krenje uzrokuje osudom, etiketom devi-

sedamdesetih jer tada u Hrvatskoj nastaje

adolescentska scena vezana uz glazbu,
slobodno vrijeme i razliite stilove ,ivota
i dolazi do omasovljenja rock kulture i

Stari i novi freakovi

razvoja scene. Trei razlog uvjetovan je
pokuajem ponovna afirmiranja kvalitativne metodologije, koji se u ovom sluaju oitava kao sudjelovanje uz promatranje, a koji odgovara upravo dinamici ,ivota malih grupa.
Sedamdesetih godina prolog stoljea
u veim se urbanim sredinama pojavljuju
minkeri, haomani i temeri. minkeri
su igrali igru socijalnog statusa i kopiranja roditeljske kulture, sluali su ono to
je in, a izgled im je bio jedna od sredinjih preokupacija. Haomani istupaju iz
ireg odreenja rock kulture i njezine
povezanosti s pokretima i ,ivotnim stilovima ezdesetih i sedamdestih, a glazba,
izgled, kao i upotreba droga, ine dio njihova svijeta koji se fragmentirao u niz
manjih skupina.
Za razliku od njih, temeri predstavljaju konstantu kulture mladih: oni su bili kvartovski usidreni, njegovali imid, lokalnog ratnika i borca, iskazivali svoju
reputaciju u tunjavi i sukobima s bandama iz drugih kvartova i odlazili u kaznene ekspedicije. Povremeno su maltretirali

Perasovi uvjerljivom sociolokom

analizom kao da nastoji ispraviti
nepravdu koju su posljednjih
dvadeset godina subkulturama
nanijeli povrni prikazi medija i
etiketiranja moralnih poduzetnika
Benjamin Perasovi, Urbana plemena,
Sociologija subkultura u Hrvatskoj,
Hrvatska sveuilina naklada; Zagreb,
2001., str. 433.

Goran Goldberger
edavni napadi skinsa na pripadnike
manjina, nasilje i vandalizam nogometnih navijaa, mahom Hajdukovih, na finalu Kupa izmeu Hajduka i Dinama, drugi Millenium marijuana march,
kao i kampanja dominantne kulture protiv zloupotrebe droga, samo su neki od
fenomena tzv. urbanih plemena, odnosno
sociologije subkulture kojima se sociolog Benjamin Perasovi bavi u ovoj knjizi. Snaga i vrijednost Urbanih plemena
proizlazi iz autorove uronjenosti u istra,ivani fenomen, kojem ipak pristupa uz
zadr,avanje kritike znanstvene otrine.

Devijantnost i moralna panika

Iako se sociologija u Hrvatskoj povremeno bavila aspektima ,ivotnih stilova
mladih, usvajajui osnovne definicije
subkulture i kontrakulture, propitujui i
istra,ujui drutvene pokrete, neformalne grupe mladih, stil nogometnih navijaa i grafiti-scenu, dosad nije bilo konzistentnijeg i opirnijeg prikaza podruja
subkulturnih stilova i identiteta na ovim
prostorima. To je rezultiralo time da su
subkulture mladih iroj javnosti bile poznate uglavnom kroz medijsku prizmu devijacije i delinkvencije u kampanjama
moralne panike, to je uzrokovalo stigmatiziranje i etiketiranje njihovih pripadnika, a ponekad i represiju od kontrolnih
aparata dr,ave i aktera roditeljske kulture. Perasovi vrlo irok pojam subkulture
u ovom radu su,ava na subkulturu mladih, i to prvenstveno na one grupe koje
svoj ,ivotni stil i identitet zasnivaju na
razliitim pravcima glazbe ili na fanatinom praenju sportskih klubova.
Prvi dio bavi se osnovnim pojmovima i
razvojem teorija subkultura mladih. Poeci promatranja (sub)kulture mladih se,u
od radova ikake kole u kojoj su raene
studije o kvadrama u urbanim sredinama i kvartovima, o drutvima unutar drutva, o moralnim regijama. U njima je
uoen prvi interes za razne elemente sluma koje su inili gangovi, ulica, djeaci s
ugla, animir-plesaice i delinkvencija te
njihov odnos prema irem konvencionalnom drutvu.
Na temelju tih istra,ivanja dolazi do
razvoja teorija delinkventne subkulture
u kojima se promatrala razlika ni,e i srednje klase u socijalizaciji. Iz te perspektive
je delinkventna subkultura nastala kao
grupni odgovor na blokadu pokretnosti
klasa unutar drutvene strukture, a delinkventna subkultura bila je smjetena u ni,u klasu. Tako se igra kulturnog modela
statusa i uspjeha ostvaruje nelegalnim
sredstvima unutar kriminalne, konfliktne
i subkulture povlaenja.

Otpor kroz rituale

Prvo okretanje okulara prema institucijama socijalne kontrole i reakcijama
drutva prema etiketiranom devijantu javila se u sociologiji devijacije tek ezdesetih godina pod simbolinim nazivom
skeptika revolucija, pod utjecajem in-

janta, pa i te,im sankcijama i represijom.

Upravo je lik moralnog poduzetnika ili
moralnog kri,ara prototip osobe koja nametnutim pravilima ,eli korigirati neko
zlo u drutvu. To je osoba koja ima osjeaj da joj je uroena mesijanska osobina da u drutvu detektira moralne devijacije i na njih reagira po vlastitu nahoenju, za to joj upoznavanje onoga to se
napada nije potrebno, nego, dapae, suvino.
Krajem ezdesetih i poetkom sedamdesetih javljaju se novi drutveni pokreti
(feministiki, ekoloki, mirotvorni), koje autori opisuju pojmom kontrakulture,
a koje krasi kulturno i politiko suprotstavljane sistemu i povezanost s rock
kulturom. Javlja se i vrlo plodonosan
koncept moralne panike koji naglaava
reintegraciju vrijednosti dominantne
kulture optu,ivanjem narodnih avola
(subkulturnih aktera), u kojem medijsko
preuveliavanje igra veliku ulogu. Takva
situacija, kako su pokazala istra,ivanja,
mo,e uzrokovati poveavanjem devijacije i uvoenjem novih restriktivnih mjera.
Birminghamska kola nastavlja tradiciju autora delikventne subkulture promatrajui subkulturu kao simboliko
razrjeenje kolektivno do,ivljenih proturjenosti u matinoj, klasnoj, roditeljskoj kulturi, dok se subkulturno djelovanje (modsa, teddy boysa, skinsa, punkera, nogometnih navijaa, itd.) smatra
ritualiziranim otporom. Glazba, odjea,
ritual i sleng ine etiri elementa oko kojih se stvaraju subkulturni identiteti. Post-subkulturne studije nastoje sabrati
znanje o kulturama mladih i pru,iti nove
interpretacije koje bi odgovorile na pojavu klupske kulture i novonastalu rave
kulturu, naglaavajui da povrh vanjskih
obilje,ja subkultura va,nu ulogu imaju
afektivne zajednice to su grupacije ljudi
koji se ne moraju razlikovati na osnovi
vanjskih obilje,ja, nego na osnovi osjeaja koje glazba u njima izaziva.

Deki iz kvarta
Pravu snagu knjizi, ,ivotnost i urbanu
autentinost, daju upravo opisi subkulturnih stilova mladih u Hrvatskoj koje se
prati od kraja sedamdesetih do devedesetih godina prolog stoljea. Autor mnogo
pa,nje posveuje procesu subkulturalizacije. U sklopu tog procesa, dio aktera prati fragmentacije stilova i jasna stilska obilje,ja, ali je uoen i drugi dio koji ne pokazuje svoju subkulturnu pripadnost uoljivim obilje,jima. Analiza zapoinje krajem

Urbano pleme
prekriva mre8u odnosa
na subkulturnoj
sceni alternativne
aktere i grupe koje se
obino definiralo kao
nove drutvene
pokrete
haomane, ali i branili ih ako bi lokalni
bitnik batine dobio od deki iz susjednog
kvarta. Prvi temerski akteri su imali etiku fer borbe (to uglavnom nije znailo
napad desetorice na jednog). Pojavom
nogometnih navijaa i skinsa etika se izgubila, emu smo svjedoci i proteklih dana na zagrebakim ulicama i splitskom
Poljudu. Zbog komercijalizacije rocka, u
osamdesetima se javlja punk kao njegova
suprotnost; on mijea simboliku i stvarnu agresivnost, smanjuje razdaljinu publike i benda, ponovno afirmira povratak
bendova iz gara,e, njeguje anarhinost
izgleda i stila, koristi fanzine i pie grafite. Punkerski stil je bio predmet moralne
panike u Sloveniji i Hrvatskoj jer je, od
tadanje dominantne kulture i dijela politike scene etiketiran kao pronacistiki
pokret, to je uzrokovalo represiju i ote,ano odr,avanje punkerskoga subkulturnog identiteta.

ivjeti u plemenu
Daljnjom fragmentacijom stila dolazi
do pojave hard-core aktera koji nastupaju protiv punka istim argumentima kojima je punk ogovarao rock glazbu i njezinu uklopljenost u srednju struju. Uz
glazbu kao bitan element stila i identiteta, hard-core je dodatno proirio mre,u
fanzina, i eksplicitno se politiki anga,irao u borbi za prava ,ivotinja i za ekologiju i druge oblike otpora ezdesetih, usvojivi znak mira (peace) i znak anarhije
(A) kao osnovicu jednakosti (E , od
equality) to su ponosno objavili grafitima na zidovima. Jedan dio ovih punk/hard-core aktera primaknuo se nogometnom stilu i ritualu na stadionima. S
druge strane, nogometni su navijai izgradili vlastiti stil i identitet huligana, temeljen na adrenalinskoj ovisnosti pothranjenoj simbolikim i stvarnim suko-

15

bima s navijaima protivnike momadi i

snagama reda. Taj je pristup jo osna,en
medijskim slikama nakon tragedije na
heyselskom stadionu.
Ali, ritual na stadionu dijeli i neke elemente koji postoje u irem drutvu, poput kompeticije, inzistiranja na mukosti
i koritenju alkohola kao drutveno prihvatljive droge. Prikazan je i nastanak darka, stila koji je proao ,rvanj moralne panike nastale u medijima koji su preuveliali situaciju bombastinim naslovima u
novinama i potjerom na mlade u crnom
za koje se svojedobno pisalo da se sastaju
na groblju, izvode sotonistike obrede u
kojima se neki od njih ubijaju, a vrhunac
ne tako davne neslavne novinarske povijesti bilo je potpuno izmiljanje skarednih detalja tih obreda. Zbog napisa u medijima dolo je do histerije u roditeljskoj
kulturi i zabrana okupljanja darkera, a
dio temerske subkulture dobio je opravdanje za premlaivanje darkera na ulici.
Perasovieva knjiga sa svakom stranicom
uvjerljive socioloke analize kao da nastoji ispraviti nepravdu koju su posljednjih dvadeset godina subkulturama nanijeli povrni prikazi medija i etiketiranja
moralnih poduzetnika.
Perasovi je uoio vie zajednikih dimenzija subkultura. Prije svega, one nastaju u sferi slobodnog vremena stvaranjem vlastitih sredinjih preokupacija kojima potvruju svoj identitet i stil ,ivota.
Zajednika im je i svijest o utjecaju medija na razliite razine subkulturnog ,ivota.
Razina agresivnosti, koju je mogue
podijeliti na simboliku (ritualiziranu) i
stvarnu (ritualnu), najmanja je kod haomana, darkera i ravera, najizra,enija je
kod nogometnih huligana i subkultura
vezanih uz navijaki stil poput skinheadsa, dok punkeri i metalci i drugi ponekad
koriste simboliku agresivnost, a rijetko
stvarnu.
S obzirom na klasno odreenje subkultura, Perasovi smatra da je u Hrvatskoj
prisutan utjecaj socioekonomskog statusa i kulturnog miljea (urbano ruralno,
moderno tradicionalno) roditelja na
proces subkulturalizacije mladih, ali da
on nije presudan. Nasilje i dokazivanje
mukosti, za razliku od prikaza u klasinim obrascima, prihvaaju adolescenti

Perasovieva knjiga
predstavlja sna8no
uporite u istra8ivanju
adolescentskih stilova
8ivota
srednjih i viih klasa, dok mekanije izraze prihvaaju i adolescenti ni,ih klasa.
Perasovi uvodi alternativni pojam urbano pleme kao sinonim za pojam subkulture, jer on prekriva mre,u odnosa na
subkulturnoj sceni, kao i alternativne aktere i grupe koje se obino definiralo kao
nove drutvene pokrete. Taj pojam
uva,ava dobar dio naslijea sociologije
subkulture, ali preuzima i problem dvostrukog znaenja: pleme mo,e biti konkretan akter, dakle skupina odreenih
pojedinaca, ali taj izraz mo,e oznaavati i
apstraktnu skupinu obilje,ja karakteristinu za bilo koje, recimo, navijako ili
techno pleme. Ovakva stilski neobilje,ena sintagma koja ujedinjava etnografsku
tradiciju sa sociologijom subkulture
mo,da se poka,e korisnom u daljnjim istra,ivanjima srodnih fenomena.
Perasovieva knjiga predstavlja sna,no
uporite u istra,ivanju adolescentskih
stilova ,ivota i trebali bi ju proitati svi
koji su zainteresirani za to podruje jer
e ona nesumnjivo postati referenca i izvan okvira hrvatske sociologije. Od
znanstvene zajednice i studenata, preko
laika i onih koji su te stilove ,ivjeli ili ih
,ive, sve do onih koji tvrde da znaju sve
o mladima i njihovim potrebama kad o
njima odluuju.

16

III/56, 24. svibnja 2,,1.

meuvremenu
akumuliranom
znanju i istra,ivakom iskustvu
autorice, fenomen pravatva u novoj je knjizi prikazan nijansirani-

udaljena od ovjeka koji je stvara i

koji je ujedno njezin glavni protagonist. Uostalom, Mirjana Gross,
premda se cijelog ,ivota ustrajno

Ideologija snova i bijesa

borila protiv tradicionalne dogaajne historije, nikada nije zagovarala historiju u kojoj interpretacije potpuno prekrivaju pojedinane injenice, uvjerena da pomou njih najbolje mo,emo objasniti pojave koje istra,ujemo.

Brak historiografije i
politike, uspostavljen u 19.
st., danas ubrzano gubi
privlanost, premda
nemam iluzija da i
ubudue nee biti onih koji
e ga zduno zagovarati

Odsutnost moralnog
vrednovanja

U povodu knjige Mirjane Gross

Izvorno pravatvo ideologija,
agitacija, pokret, Golden
marketing, Zagreb, 2000.

Mario Strecha
akon desetak godina sustavnog istra,ivanja fenomena pravatva, godine
1973., Mirjana Gross objavila je u
izdanju Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu svoju Povijest pravake ideologije. U tom opse,nom djelu s
vie od etiristo stranica detaljno
je rekonstruirala strukturu pravake ideologije i prikazala njezinu primjenu u hrvatskoj politikoj praksi u razdoblju druge polovice 19. stoljea, kada je ona
funkcionirala u svom izvornom
obliku, i na poetku 20. stoljea,
kada se pravatvo, zadr,avajui
pritom mnoge svoje izvorne
komponente, stjecajem povijesnih okolnosti, preobrazilo u ideologiju u kojoj kao sredinja toka
egzistira ideja koja ga u osnovi
potpuno negira.
Temeljna vrijednost spomenute knjige bila je i jo jest u tome
to je u njoj, prvi put u hrvatskoj
historiografiji, pravatvo prikazano kao liberalizmom inspirirana
hrvatska nacionalno-integracijska
ideologija, koja je, posebno u razdoblju osamdesetih godina 19.
stoljea, odigrala va,nu ulogu u
procesu stvaranja moderne hrvatske nacije. Povijest pravake ideologije takoer je pokazala da pravatvo ni u svom izvornom, ni u
svom revidiranom, modernom
obliku, kojeg obino zovemo
frankovtinom, nema apsolutno
nikakve veze s ideologijom ustatva, koja se, pomno birajui iskljuivo pojedine komponente
Starevieva i Kvaternikova uenja, pokuavala nametnuti kao
njegov nastavak, nastojei na taj
nain stei svojevrsni legitimitet i
pobuditi simpatije koje u najveem dijelu hrvatskog naroda nije
u,ivala.

Tehnika gustog opisa

Danas, gotovo tridesetak godina nakon pojave Povijesti pravake ideologije pred nama je nova
knjiga profesorice Gross koja se
bavi istim fenomenom. S tim u
vezi nu,no se namee pitanje: to
nam to novoga donosi njezino Izvorno pravatvo? Postoje li razlike
u interpretaciji? Po emu se to
njezina knjiga iz 1973. razlikuje
od ove iz 2000. godine? Na ta pitanja, koja svakako zvue pomalo
intrigantno, odmah dajem odgovor koji glasi: Ne, u novoj knjizi
Mirjana Gross nije dala novu interpretaciju pravatva. Njezino
tumaenje pravatva ostaje isto.
Meutim, razlike izmeu Povijesti pravake ideologije i Izvornog
pravatva postoje. Zahvaljujui u

Starevia vidim
kao linost iji su
snovi, ideali,
projekcije i iluzije
umotani u sna8ne,
u izvjesnom smislu,
samounitavajue
osjeaje bijesa i
strastvene mr8nje

je, slojevitije, a samim tim i cjelovitije, to, izmeu ostaloga, znai

da tek sada u punoj mjeri dolaze
do izra,aja sve njegove unutranje
kontoverze.
Cjelovitost koju je autorica
postigla u interpretaciji pravatva
proizlazi iz injenice da je ono u
novoj knjizi duboko uronjeno u
kompleksne drutvene i politike
prilike, i to zahvaljujui primjeni
tehnike gustog opisa, koja osigurava potpunije razumijevanje kako
samog ideolokog sustava, tako i
njegove funkcije u politikom i
uope u drutvenom ,ivotu. Ovdje ,elim zastati da bih skrenuo
pa,nju na rizik u koji se autorica
pritom svjesno upustila. Naime,
tehnika gustog opisa, koja se u osnovi sastoji u koritenju mnogobrojnih pojedinosti, lako mo,e zavarati itatelja i navesti ga na zakljuak da je rije o klasinom djelu tradicionalne historiografije.
Meutim, svatko tko pa,ljivo iita Izvorno pravatvo uvidjet e
da su sve pojedinane obavijesti, a
njih je zaista mnogo, iskljuivo u
funkciji interpretacije.
U tom smislu Izvorno pravatvo kao da upozorava hrvatsku
historiografiju na to da se tumaenje povijesne zbilje mora vre
vezati uz pojedinani dogaaj,
tretirajui ga, dakako strogo funkcionalno. Jer u protivnom, postoji opasnost da historiografija
postane nerazumljiva, apstraktna,

Za mene kao povjesniara koji

se bavi drugom polovicom dugog
19. stoljea, pravatvo, dakako,
nije nepoznanica. Uostalom, i
sam se s njime, dodue, u njegovu
modernom obliku, susreem i bavim u svojim recentnim istra,ivanjima. No, unato tome, Izvorno
pravatvo duboko me impresioniralo, i to ponajprije svojom rafiniranom interpretacijom, bogatstvom detalja koji nam poma,u
da bolje razumijemo pravaki
nauk kao i svojom uronjenou u
drutvenu zbilju. itajui njezino
Izvorno pravatvo, cijelo sam vrijeme imao dojam da ju je upravo
te,nja da ga vrsto fiksira u drutveni ,ivot motivirala da se iznova
vrati pitanju koje je zapoela istra,ivati jo poetkom ezdesetih
godina.
Osim toga, za mene, a vjerujem i za sve ostale koji su knjigu
imali, ili e je tek imati u ruci, Iz-

vorno pravatvo dojmljivo je po

odsutnosti moralnog vrednovanja. Ona rekonstruira, tumai;
ona pokuava razumjeti, objasniti, ali pritom ne izrie nikakve
moralne sudove. Drugim rijeima, Izvorno pravatvo ostavlja
nam punu slobodu da sami izgradimo svoje stajalite prema pravakom nauku, odnosno prema
njegovim autorima Eugenu Kumiiu i Anti Stareviu.
Jedno od bitnih naela iz znanstvenog creda autorice bilo je i ostalo da historija kao znanstvena
disciplina nije tu da bi sudila pojavama, odnosno ljudima. Ona to
jednostavno ne smije initi, i to iz
znanstvenih, ali i egzistencijalnih
razloga. Historiar, naime, mora
voditi rauna o naelu drugotnosti, to jest o tome da je budunost
ovjeka kojeg prati naa prolost,
da mi znamo ono to on nije mogao znati, kao i to da nam esto
nedostaje mnogo obavijesti na temelju kojih se ovjek prolosti
opredjeljivao. Ne uzme li to u obzir bilo namjerno, bilo nenamjerno historija se pretvara u vjenu sadanjost, ona na taj nain
zapravo nestaje u suvremenim
ideologijama.
Kad smo jo kao studenti, uz
njezinu pomo, zapoeli savladavati abecedu historiografskog rada, M. Gross trenirala nas je u tome da prema pojavama koje istra,ujemo razvijemo empatiju, ali da

pritom neprestano nadziremo i

kontroliramo svoje pozitivne, odnosno negativne osjeaje. I bez
pretjerivanja mogu rei da su u tome uspjele svi, i povjesniarke i
povjesniari, koji su izali iz njezine kole. Oni, poput nje, objanjavaju i pokuavaju razumjeti
ljude prolosti, ali ih, i to treba
posebno podvui, time ne opravdavaju.
I upravo zbog irokog prostora slobode to ga pru,a itateljima
vjerujem da e Izvorno pravatvo
biti zanimljiva i prihvatljiva knjiga
ne samo strunjacima, nego i dijelu ire intelektualne javnosti. Iskoristio bih stoga priliku da ovdje
ukratko iznesem svoju interpretaciju pravatva, odnosno njegova
glavnog tvorca.

Starevieva pasmina
slavosrbska
Starevia vidim kao linost iji su snovi, ideali, projekcije i iluzije umotani u sna,ne, u izvjesnom smislu gotovo samounitavajue osjeaje bijesa i strastvene
mr,nje. Vidim ga kao ovjeka koji je okrenut ili prolosti ili budunosti, ali kojemu neprestano izmie sadanjost, koju on, u osnovi, odbacuje, negira, u kojoj jednostavno ne ,eli sudjelovati.
Starevi uporno sanja samostalnu hrvatsku dr,avu izvan okvira Habsburke Monarhije. I taj
njegov san, koji zapoinje jo za
neoapsolutizma, traje sve do njegova biolokog kraja, koji je nastupio nakon to su njegovi najbli,i suradnici, a formalno i on sam,
ve bili odbacili njegov temeljni
sadr,aj kao neupotrebljiv i politiki neprobitaan. Starevi njeguje iluziju da jedini on posjeduje
spasonosni nauk, neku vrstu politikog evanelja za hrvatski narod
i njegovu budunost, i pritom
,estoko, ne birajui rijei, osuuje sve one koji misle drukije. Za
njega oni nisu protivnici, nego
neprijatelji hrvatstva, pasmina slavosrbska, to jest, neka vrsta podljudi, kojih ima u svim narodima.
Rije je o biima ni,e vrste, kojima tobo,e nedostaje prirodna
te,nja za slobodom, zbog ega i
mogu funkcionirati kao sluge tuinaca, u konkretnom sluaju
Maara i Nijemaca.
Vodei slavosrbi, bili su, dakako, zagovornici jugoslavizma na
elu sa Strossmayerom, i jedna od
Starevievih samonametnutih
velikih zadaa, osim pouavanja
hrvatskog naroda, sastojala se upravo u tome da pred narodom skida krinke tim goninima, to je i
inio, i to nemilosrdno, gubei
pritom osjeaj za realnost.
Starevi je, naime, gajio iluziju da
e hrvatski narod, kad tobo,e jednom napokon shvati s kime to
ima posla, plebiscitarno prihvatiti
pravatvo kao svoje spasonosno
oru,je. No, Starevi nije ,elio
demaskirati samo svoje suvremenike, nego i linosti iz prolosti,
pa je tako Nikolu ubia Zrinskog i bana Jelaia prikazao kao
sluge tuinca, koje su Austriji pomagali u zatiranju svijesti hrvatskog naroda o vlastitoj individualnosti, istiui im kao suprotnost
Zrinske i Frankopane, na ijem je
kultu pravatvo inzistiralo i stjecalo simpatije u irim slojevima.
Starevi je silno mrzio hrvatsku inteligenciju, koja, inspirirana
idejom jugoslavenstva isprva nije
pokazivala zanimanje za njegovu
nakanu da uz pomo pravakog
uenja vrati samopouzdanje nekad gospodujuem, velikom i
monom hrvatskom narodu, koji
se stjecajem povijesnih okolnosti
pretvorio u besvjesni puk, bez os-

jeaja vlastitog identiteta. Pritom

nije tedio nikoga, pa ni sveenstvo, za kojega je tvrdio da je poHivinilo hrvatski narod. Do,ivljavajui sebe kao proroka, kao
uitelja s posebnom misijom,
Starevi je iznad svega ,elio
umovati i tako pripremati put
stvaranja samostalne hrvatske dr,ave na razvalinama Habsburke
Monarhije. On se poistovjetio s
nacijom kao s majkom, i tra,io je
da se ona identificira s njegovim
uenjem i na taj nain zapravo
poistovjeti s njim. Budui da je to
bilo ne samo nemogue, nego i
nerealno, bio je duboko razoaran, osobito potkraj ,ivota, pa je
mo,da i to jedan od razloga da je
pasivno promatrao kako se njegova ideja vodilja, njegov san o hrvatskoj dr,avi izvan okvira Habsburke Monarhije, pretvara u
prah i pepeo. On osobno, nikada
ga nije prestao sanjati.
Starevi je s indignacijom odbijao politiku praksu kao nemoralnu dok se ne stvori hrvatska dr,ava, koju je apsolutizirao kao temeljnu vrijednost, kao jedini okvir za razvoj i afirmaciju hrvatstva
i koju je zamiljao kao podlogu za
harmonini, skladni razvoj hrvatskog drutva u budunosti. Iz istih razloga negirao je vrijednost i
znaenje kako kulturne, tako i
gospodarske akcije, do,ivljavajui
ih kao uzaludno rasipanje energije
koju bi, prema njemu, valjalo iskljuivo usmjeriti prema pripremi
svih slojeva hrvatskog drutva za
trenutak uskrsnua povijesnog
prava hrvatskog naroda na vlastitu dr,avu. Starevi je bio neizrecivo bijesan na Franju Josipa i na
habsburku dinastiju, optu,ujui
ju da je prekrila ugovor to ga je
sklopila s hrvatskim narodom, a u
kojemu se bila obvezala da e tititi i unapreivati hrvatsku dr,avu. S tim u vezi on je prkosno i od
vremena do vremena neuobiajeno glasno isticao da Hrvati imaju
puno pravo otkazati poslunost
vjerolomnim Habsburgovcima,
koji su raskomadali Hrvatsku i
nezakonitim je putem doveli u
okvir Monarhije. Pritom nije nimalo vodio rauna o tome da takve izjave pravatvu utiskuju veleizdajniko obilje,je.

Neostvarene projekcije
pravatva
Starevi je mrzio Franju Josipa, vladara s ijim je apsolutizmom imao osobno iskustvo, mrzio je njegovu kamarilu, no iznad
svega strastveno je mrzio Austriju, koja je za njega predstavljala
utjelovljenje sveg zla koje se Hrvatskoj dogaalo u posljednjih
nekoliko stoljea. Austrija je, naime, za Starevia bila ta koja je
svojom politikom ne samo onemoguavala razvoj Hrvatske, nego i zatirala hrvatstvo, sustavno
kvarei sve slojeve nekad ponosnoga i velikog hrvatskog naroda.
S tim u vezi Starevi je sanjao o
slavnoj hrvatskoj prolosti, kakvu
nema ni jedan narod. Naselivi se
na prostore na kojima danas obitavaju, Hrvati su, prema njemu,
stvorili dr,avu koja je svojom veliinom i snagom prkosila silama
Istoka i Zapada, a posebni duh to
ga je hrvatstvo izgradilo omoguio je da se postupno, mirnim putem, u hrvatski nacionalni korpus
integrira u etnikom pogledu raznoliko stanovnitvo. Za Starevia taj je proces jo otvoren, nezavren, a zavrit e tek kad
obuhvati Ju,ne Slavene, osim Bugara, koji jedini nisu Hrvati, jer
su, kao i oni, razvili vlastiti duh,
odnosno vlastiti identitet.
Priznajui iskljuivo hrvatstvo,

III/56, 24. svibnja 2,,1

u emu i jest bit njegova ekskluzivizma, Starevi je prezirao ideju
o slavenskoj solidarnosti. tovie,
negirao je postojanje Slavena, kao
to je negirao i postojanje srpstva
i to na nain da je negirao postojanje slavenskoga, odnosno srpskog imena u povijesti, prevodei ih pojmovima rob, odnosno sluga. No, dok je u sluaju Slavena
kasnije izmijenio miljenje, kad je
rije o srpstvu ostao je dosljedan
svom uvjerenju da ono ne postoji.
Ukratko, dr,im da je pravatvo
ideologija satkana od neostvarivih
projekcija, snova, iluzija, negacija,
bijesa i mr,nje. Vidim, naime,
Starevia kao usamljenog, pasivnog ovjeka, koji na marginama
graanskoga drutva, kojemu ni u
socijalnom ni u duhovnom smislu
nikada nije pripadao, ustrajno vodi svoju bitku ije bih izvorite,
kad bi to bilo mogue, tra,io u
njegovu duboko prikrivenom osjeaju straha, nesigurnosti, povrijeenosti i nemoi. Stoga, ini mi
se, nije sluajno da je pravatvo
svoj vrhunac dosegnulo upravo u
asu kad su, pod pritiskom maarske politike, upravo takvi osjeaji
poeli prevladavati kako kod hrvatske inteligencije, tako i u irim
slojevima hrvatskoga graanstva.

Brak historiografije i politike

Pravatvo se, naime, upravo tada pojavilo kao njihova interpretacija, kao neka vrsta njihove racionalizacije, kao uenje koje je,
na odreeni nain, kanaliziralo tu
negativnu emocionalnu energiju,
usmjerivi je prema budunosti u
kojoj e nastati hrvatska dr,ava,
premda se ubrzo, suoivi se s
realnou, stalo mijenjati, da bi
uskoro zavrilo u svojoj suprotnosti, to pokazuje da u svom izvornom obliku zapravo i nije
moglo funkcionirati drukije nego samo kao uenje koje afirmira
hrvatsko ime, svijest o nacionalnoj posebnosti i apsolutnom suverenitetu nacije, iznad koje postoji samo Bog. U tome, uostalom,
i jest bio njegov glavni doprinos
procesu izgradnje moderne hrvatske nacije.
Svjestan sam da se mnogi nee slo,iti s mojim vienjem pravatva, odnosno Starevia. U
povijesnoj predod,bi on je neprijeporno otac domovine, mitska
figura kojoj se mo,e samo klanjati, ali ije kritiko preispitivanje ne dolazi u obzir. Navedena tvrdnja, na ,alost, ne odnosi
se samo na one koji nisu povjesniari, na javnost koja svoju povijesnu svijest ionako, uglavnom, ne gradi na rezultatima
historiografije, te pomalo udne, zagonetne, beskrajno uzbudljive discipline, ija nastojanja esto zapravo uope ne razumiju, nego i na dio povjesniara koji su, iz razliitih razloga, spremni odbaciti naela profesionalizma i pothranjivati razliite mitove, duboko uvjereni
da historiografija ima posebnu
drutvenu, nacionalno-odgojnu
misiju, koja se mijenja u skladu
s aktualnim potrebama ili, kako
to neki od njih vole rei, s novim paradigmama.
Na sreu, taj brak historiografije i politike, uspostavljen jo u
19. stoljeu, danas ubrzano gubi
privlanost, premda nemam iluzija da i ubudue nee biti onih
koji e ga zduno zagovarati.
No, bit e to ipak samo ideal
rubnih, marginalnih skupina u
sklopu historiografije. Njima Izvorno pravatvo, dakako, nee
pomoi da izgrade odnos prema
pojavi i njezinu autoru. Oni ga,
naime, ve unaprijed imaju.

dom, a Tomislav Radi presicu

garnirao priicama o Markovievu prolostoljetnom neuspjelu upisivanju glume na ADU.

telja iz razloga inherentnih samoj kvaliteti filma ili zbog osvete kolektivnog pamenja autorove bliskosti s prolom vlau

Kad kua asti

17

Zato se film zove Holding sugerirajui da je kraj milenija vrijeme kad je samo marketinkim
premoivanjem mogue prodati iglu ili lokomotivu? I transportni Kurdi, i bogati Hercegovci i Gregurevi ko Bosanac
sitni muljator poslovoa sve
ih je Radi polihtao, svima dao
jesti i piti, to je gargantualna
obveza svakoga postmodernog

Urnebesna komedija, kako

nazvae film Holding,
zapravo je bajka koju nam
pod bubrege hoe prodati
Radi
Uz prikazivanje cjeloveernjeg
filma Holding redatelja Tomislava
Radia

Sandra Antoli
rna komedija? Urnebesna
komedija? Ma, dajte.
Distribucijski ,anrovski slogan jest smijean, ali Holding nije. Ili barem meni nije,
pri emu je meni obina subjektivnost. Ona ista kojoj su Menzel, Coenovi ili Lubitch mjera
za duhovitost. Nabrajam tek
toliko. Film se samokrstio komedijom vjerojatno zato jer se
u konjukturi kinoprikazivatva
domaih filmova daleko uje samo za hrvatske komedije. Recentni primjer je usmena reklamna predaja/prodaja kojom je
Matanievu Blagajnicu odgledalo pedeset tisua dua, dok o
Brean & Breanovoj radionici
mediteranske burleske za svekoliki puk ni ne treba ponovo
pera tupiti.
Redatelj Tomislav Radi
doista je re,irao scenarij komedije. Naime, pria o Mireku koji poslovno propada, ali ljubavno uspijeva s deuseksmahinalnim krajem dramaturki je prijepis europskih osamnaestostoljetnih komikih klasika. Barem
oni redatelju s predugim sta,em
predavaa na Odsjeku glume
zagrebake Akademije dramskih umjetnosti nisu izvan svakodnevna domaaja.
Kritika je Holding doekala
uglavnom na no,eve, samo su

Nad kritikama filma lebdjela je

Maja Freundlich, Radieva supruga, ko do juer gorljiva hadezeova pamfletistkinja, a postavilo se i pitanje podrijetla imovine s kojom je film snimljen
ko u ima kuu vrati stan vremenima.

Dopustite da sam propustila

spomenuti i koje originalno
medijsko obraanje na film, no
moj je dojam da se filmska kritika iz ove prie najmanje bavila

vjerujem da je u najmanjoj
mjeri isprovocirala kritika.

Koje je tisuljee vani?

Jer osnovni je problem Holdinga, ugraen u film kao ,eljezo u armirani beton nedefinirani milje. Manjak krvnih zrnaca na nalazu bez datuma. Heredijalni zicer dramaturgije teko
je uklopiv u Radievu blisku
prolost. Prijelaz u novi milenij
odrednica je koja tek potkrepljuje dosjetku s prodajom milenijskih vinskih estitaka, a zapravo je u Radievoj galaksiji far,
far away neprijatelj ostao neizreen. Redatelj ni da apne njegovo ime u razlomku Sveope
Recesije koja bi do istih zapletnih rjeenja vodila i da je smjetena u sredinu osamdesetih, a
osobito u sredinu devedesetih.

prijepisa, ali nede pa nede, ni

hah da istisnem.
Jer tko je unutarnji neprijatelj?
(Bar nas je Tuman uio da se te
stvari mora jasno definirati.)
A pustopana je istina da je
Mirek jedan promaeno napisani lik koji propada to mu nisu
napisali dovoljno pameti. Scenarist ga je jednostavno uinio
glupim. (Kupujete li vi dvadeset
tisua litara vina, a da ni gutljaj
ne probate vjerujui prvi put vienom prodavau iz Maarske?).
A glupan bi, govori zdrav razum, propao i na vrhu gotike
crkve i u Osmanlijskom carstvu
i iza 3. sijenja. Plus viak romantinih premisa Mireka, Mireka dobroga do retardiranosti
(ne zna se ljubiti, ne zna jesti
evape ...) i dobili ste lik za ,aljenje, nad kojim biste se kad
mu jo kola krenu nizbrdo 120
na sat jedino mogli iskreno rascmoljiti. Eto, zato nije bitno jesu li vremena olovna, pa ni satire ne mo,e biti. U tom flah grmu le,i bojkot publike.

Maak u izmama
Sjeate se makova gospodara? Nesposoban tip za kojeg se
morao pobrinuti ak kuni ljubimac. A na kraju prie vjenanje nedjelotvornog/nedje-latnoga mladia s kraljevnom. Ba
ko u Holdingu. Ovo bezbolno
prepisivanje od Andersena ukazuje da je urnebesna komedija,
kako je nazvae, zapravo bajka
koju nam pod bubrege hoe
prodati Radi. Hercegovake
vile sa sto i trideset tisua maraka u naramku i kraljevna koja s
Fendi maramom tra,i posao u
kopiraonici iritantni su larpurlartizam Radia kad KUA
ASTI.
usamljeni glasovi govorili da film i nije tako lo; da pria funkcionira, da je redateljski ritam
zadovoljavajui, gluma dobra.
Dragan Jurak u Feralu ak je filmskoga kritiara Daria Markovia, koji u filmu ima manju
ulogu glazbenog menad,era
proglasio novoroenom zvijez-

filmom (uz preporuku gospodinu iz Nacionala da ozbiljno

razmisli o objavljivanju memoara). Publika je autistino zaobilazila kino s Holdingom tako da
je ve u prvom tjednu film skinut s repertoara u Zadru i ibeniku, a katastrofalno je proao i
u Splitu. Ipak, izostanak gleda-

A smijemo se samo znamo li

tono emu. Britkost i sa,etost
poluge su kominoga. Ne dokazuje li to upravo forma vica?
Zato Mirek ne uspijeva poslovno? Koji su to konkretni utjecaji sredine koja je nesklona
poduzetniku Mireku u realizaciji njegovih poslovnih zamisli?

18

III/56, 24. svibnja 2,,1.

projekata. Pritom se, primjerice, dogaa
da, borei se protiv Austro-Ugarske Monarhije, medulievci posuuju simbolistiko-secesijski i monumentalistiki sti-

Razgovor Vinko Srhoj, likovni kritiar i teoretiar

stro,a selekcija, na popritu likovnog ,ivota

ostaju tek Exat 51, Gorgona, Grupa estorice
autora i Biafra. O va,nosti same Biafre postoje
podijeljena miljenja. Jedni smatraju da je rije
o velikoj temi nae poslijeratne umjetnosti
(Josip Depolo), za oponente radi se samo o
grupi koja forsira emotivnu dopadljivost ru,-

Anakroni eksces ili postojanost figurativnog

U povodu knjige Vinka Srhoja, Grupa
Biafra 1970.-1978., Art studio Anzinovi,
Zagreb

Ivica Neveanin
edavno je u izdanju nakladnike kue Art studio Anzinovi objavljena
monografija o umjetnikoj grupi
Biafra, neto skraena doktorska disertacija Vinka Srhoja, likovnoga kritiara i
teoretiara te predavaa umjetnosti 20.
stoljea i teorije umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zadru. U knjizi se na
dosad najiscrpniji nain, na jednom mjestu, prikazuje nastanak, rad i djelovanje
umjetnike skupine koja je dobila ime po
jednom krilu negdanjega zagrebakog
studentskog doma Moa Pijade u Zagrebu, od kuda se grupa mladih otputila u
umjetniku avanturu. Jezgru grupe poetkom sedamdesetih godina inili su Miro
Vuco, Stjepan Graan, Ratko Petri, Branko Buni, Zlatko Kauzlari-Ata, Ivan Lesiak, Rudolf Laba, Ratko Janji Jobo,
Emil Robert Tanay, Stanko Jani, Vlado
Jakeli, urica Zanoki Gudlin, a tijekom vremena kao simpatizeri i gosti grupe pojavljivali su se njihovi profesori i stariji kolege, meu kojima Krsto
Hegedui, Valerije Michieli, Miljenko
Stani i Vasilije Jordan.
Monografijom svraate pozornost na
grupu koja je oito u drugom planu naim
povjesniarima umjetnosti. Zato je Biafra dosad bila preuivana i gdje se danas
nalazi umjetnika ostavtina Biafre?
Anga,irana figuracija Biafre javlja se
u vrijeme dominacije tzv. urbanih intervencionista, konceptualaca i minimalista.
Pratea kritika, koja listom podr,ava ove
tendencije u vremenu, do,ivljava Biafru
kao anakroni eksces. Zamjera joj da zanemaruje formu na raun izra,ajnosti sadr,aja, da se premalo bavi upeatljivou likovne materije, a previe istie ,ivotnu
stvarnost, naturalizam svakodnevnice kojim nastoji impresionirati publiku. Iako se
u svijetu sedamdesetih godina obnavlja
interes za razne oblike figuracije, Biafrin
naturalizam, ruinizam i grozljivost smatrani su afektacijom i isticani kao primjer
bijega njezinih lanova od zahtjevnijih
metierskih zadaa. No, ostavtina Biafre,
osobito stoga to joj je postmoderna dala
za pravo, mo,e se smjestiti ondje gdje tradicionalni oblici zemljako-michielijevske
erozije tjelesnosti prelaze u bijafransku
sociopatiju i nastavljaju se u postmodernistikoj preobrazbi figure u samo jedan
od znakova slike ili kipa, rastereene moraliziranja i etike nelagode.

Dotrajalost tradicije i otpor novome

Kako biste odredili mjesto i ulogu grupe Biafra u odnosu na druge umjetnike
skupine djelatne u to vrijeme?
Pokuamo li Biafru staviti u kontekst
umjetnikih grupa u Hrvatskoj, vidimo da
kroz cijelo 20. stoljee imamo skromne
naznake tako profiliranog zajednitva,
koje zapadnije od nas upravo buja na
plodnom tlu moderniteta i avangardi. Hrvatske prilike govore vie o dotrajalosti
tradicije i otporu novome, nego o masovnijem istupanju umjetnike alternative
koja svoj dom nalazi pod okriljem grupe,
pokreta, struje, ateljea, senakla, kabarea.
Na poetku stoljea nadmetanje Lade i
Medulia, grupa koje se vie bore za odreeno politiko pozicioniranje kulture
unutar nacionalno-patriotskih dr,avnih
modela, nego za vee stilsko ili svjetonazorno razlikovanje, govori da su grupe u
nas bile dijelovi politikih i ideolokih

Pomirljivost i nekonfliktnost postmodernistikog modela umjetnosti neto je to ne pristaje uz bijafransku poleminost i potrebu da se upozorava na
drutvene negativnosti i ,igoe socijalna
beutnost. Biafra je zato isticanjem aktivistikoga i antagonistikog trenutka bli,a neoavangardi, iako je u zavadi s njezinim apstraktnim formalizmom i oblikovnim elitizmom. Zasigurno joj je strana
postmodernistika ideologija citatnosti,
eklektinosti, pa i moralnog relativizma. S
druge pak strane, Biafri se prigovara nezainteresiranost za iskorak u plastikom
oblikovanju, ustajalost izraza, to je udaljava od neoavangarde. No, nerijetko se
spominje upravo ono to odlikuje postmodernu prilagodbu na drutvene uvjete,
a to je svojstveno bijafranskom ulasku u
institucionalni sustav i slu,benu kulturu.
Biafra se u dijelu kritike proziva zbog
prihvaanja drutvenih pogodnosti i akademskih stimulacija, ulasku njezinih lanova u ,irije, savjete, fondove, akademije,
to je prava blasfemija za avangardistiki
otklon od drutvene popularnosti. No,
kao to je Biafra postupno konformirala
sa slu,benom kulturom, tako je i neoavangarda ve krajem sedamdesetih prihvatila sve drutvene uvjete i pristala na sve
kompromise s institucijama. Nakon herojskog razdoblja Biafre koje je imalo
mnoge manifestne odlike avangardnog
otpora stimulativnim uvjetima socijalnog
prilagoavanja, obnova figuracije nagovjetaj je tipino postmodernistike restauracije figurativnoga i njezine specifine
gladi za ponovnom uspostavom vidljiva
svijeta u umjetnosti.

Estetika ru8noga

nog i okrutni voajerizam (Feljko Sabol), i koja

pa,nju na sebe nastoji privui jezivim verizmom i okom (Vladimir Malekovi).

Ideologija kao sredite

Biafra se proziva zbog

prihvaanja drutvenih
pogodnosti i akademskih
stimulacija, to je
blasfemija za
avangardistiki otklon od
drutvene popularnosti
lem koji dolazi upravo iz one politike
(germanske) sfere kojoj njihovo slavenofilstvo ogoreno oponira. To samo govori
da raskorak izmeu ideologije i stila zna
biti upravo tragikomian. Kada se govori
o anga,manu grupe Zemlja u meurau,
opet kao da je vie rije o drutvenom i
politikom izazovu (ne zaboravlja se njezina ljeviarska opredijeljenost), koji je
od struktura tadanje vlasti tako i shvaen, pa slijedi i policijska zabrana djelovanja grupe. Ovdje nije na odmet spomenuti da umjesto o stilskim prinosima i Biafru prati nesretno politiziranje o tome je li
lanovima grupe mjesto u politikoj areni
ili u umjetnosti, jesu li sklapali kompromise s politikom smjestivi svoju priu o
ovjekovoj ugro,enosti na daleki Zapad,
umjesto da su reagirali na dogaanja kod
kue. Politika kao da je Biafri presuivala
i u vrijeme studentskih demonstracija poetkom sedamdesetih kada dolazi do razila,enja lanova zbog neslaganja treba li
podr,ati studente ili se dr,ati po strani.
U cjelokupnoj situaciji nakon Drugoga svjetskog rata Biafra ulazi u uski krug od jedva est
grupa jae konzistencije, a kada se provede

Zbog ega vas Biafra, kako primjeuje i

recenzent knjige Tonko Maroevi, vie
zaokuplja svojom ideologijom negoli samom "umjetnikom praksom"?
Istina je da radei na sluaju Biafre
nisam pa,nju fokusirao na stilsko definiranje pojedinanih doprinosa grupi, jer
sam smatrao da upravo bijafranska ideologija zavrjeuje glavnu pozornost. Bijafrance ne zanimaju formalni eksperimenti
u mediju, pa im je stilsko-morfoloki repertoar statian. Njezini lanovi dr,e da
uz odreene sadr,aje ide i pripadajua
forma. Misle da se o ovjekovu udesu ne
mo,e govoriti drukije nego figurativnim
nainom jer e samo otjelovljujua figurativnost pribli,iti tog ovjeka u ,ivotnoj
stvarnosti. Ili, kako bi to zgodno poentirao Stjepan Graan, va,nija im je egzistencija ovjekove figure od egzistencije
neke crte, boje ili kvadrata. Zamka u koju
Biafra povremeno upada sadr,ana je u isticanju tematske progresivnosti i spektakularnosti ,ivotnih trauma koje prikazuje, a da to ne prati likovna inovativnost i
spektakl forme.
Postoji li i bijafranski avangardizam?
Mo ete li ga usporediti s tada ovjerenom
neoavangardom?
Bijafranski avangardizam mogue je
prepoznati na valu obnovljene figuracije
sedamdesetih godina, no koji ne korelira s
tada prevladavajuim tendencijama ikonoklazma tzv. druge avangarde. Biafra je
antipod ozraju onih umjetnikih inovacija koje donosi egzaktna estetika Novih
tendencija (1961.1973.) kao i te,nje,
sna,no prisutne u vremenu, za scijentifikacijom umjetnosti. Unato, ikonoklastikom vremenu, Biafra stri sa svojim
ikonodulstvom, to je jo vidljivije suprotstavi li joj se tih godina zamah konceptualne umjetnosti. No, to je i vrijeme koje
je i u svijetu obilje,eno umjetnou koja
podupire nove oblike figurativnosti kako
bi njima odgovorila na drutvena zbivanja.
Kakav je odnos Biafre prema postmoderni, koja se javlja istodobno s gaenjem grupe?

Kakav je odnos Biafre prema izlagakom prostoru, osobito u odnosu na

prostor tzv. intervencionista u urbanom
ambijentu, kojima Biafra tih godina
oponira?
Intervencionisti nastoje preoblikovati prirodnu zadanost prostora, oni se
trude neumjetniki okoli uiniti dijelom
umjetnike instalacije, psiholoki i fiziki se nadograditi na ambijent, dok bijafranci reagiraju upravo na prostorne uvjete kao takve, na ,ivot koji je u njima izgubio smisao, na ulicu, trg ili sobu koji
ubijaju u pojam svojom ,ivotnom neadekvatnou. Zato oni u te prostore naseljavaju svoje rugobne spodobe, svoje
poluljude i one koje je drutvo uinilo
takvima, dodajui sol vlastite plastine
rugobnosti na ranu drutvene nakaznosti. No, isto je tako uoljivo da bijafranskoj estetici ruHnoga nije potrebna prostorna proteza, i da ova djela jednakom jezovitou opstoje na kakvu zaputenom
gradilitu i u umjetnikoj galeriji. ak se
mo,e rei da posljednja retrospektivna
izlo,ba postavljena u Umjetnikom paviljonu 1978. simulira tipini bijafranski
deponij, i da od historicistike patetike
prostora nije ostalo nita. Prostor zaguen radovima koji ne mare za njegov arhitektonsko plastini okvir doimao se
morbidnom kulisom koja je pojaavala
dojam izvitoperenosti i nesklada. Ne negirajui konstituciju slike ili kipa kao tradicijski ovjerenih entiteta, bijafranci su
tek skinuli okvire i odbacili postamente,
a sve ostalo mo,e se tumaiti kao klasina slika, crte, ili kip, koji ne moraju nu,no imati posebne prostorne uvjete niti je
potrebno uspostavljati dijalog s prostorom da bi oni dijaloki za,ivjeli.
Djeluje li Biafra kao spona s hrvatskom
novom figuracijom?
Unato osporavanjima, koja su ponekad nadmaivala afirmativno pisanje o
Biafri, mo,emo rei da je rije o grupi
neizbje,noj za rezimiranje sedamdesetih
godina. Ili, bolje rei, da Biafra nije ulo,ila toliko energije u obnovu figurativnog
modela u umjetnosti, naa nova figuracija
teko da bi tako sna,no za,ivjela. Bez
Biafre ni postojanost figurativnog, kako je
jednu izlo,bu tih godina nazvao Zdenko
Rus, ne bi sna,no kontinuirala do postmodernistike obnove. Nije, dakle, pretjerano rei da su sedamdesete na figurativnom planu obilje,ene upravo onim to
je stvorila Biafra.

III/56, 24. svibnja 2,,1

Upravo ta svakodnevna zona
dodira reguliranoga, legalnoga,
odreenoga i privatnoga, individualnoga s potrebama i nainima

Vrtovi i neboderi
Nain rada Agencije
subverzivan je prema
pokuaju muzealizacije i
tr:ine logike jer izbjegava
stvaranja kulta umjetnikapojedinaca i ne proizvodi
umjetnika djela
Kobe Matthys, Agencija,
net.kulturni klub MAMA, 45.
svibnja 2001., Zagreb

Romana Pereinec
ajopenitije, projekt Agencije mo,emo definirati kao
istra,ivaku mre,u suradnje koju je 1992. pokrenuo Belgijanac Kobe Matthys, i koja se u
meuvremenu proirila raznim
gradovima i zemljama, pri emu
centrala (pokreta Agencije) potie nastanak podru,nica osiguravajui tehnika sredstva i zadajui
temu istra,ivanja. Problematika
koja zaokuplja Agenciju u najirim se crtama mo,e opisati kao
regulacija i zaobila,enje, prekoraenje zadanih pravila, aproprijacija (prvobitna namjena i ispravna
upotreba) i reaproprijacija (dovitljivi naini drukije, nepredviene
upotrebe) razliitih vlasnikih
odnosa. Sve to nas okru,uje u
neijem je vlasnitvu na ovaj ili
onaj nain i stoga pravno regulirano; na lijek koji upotrebljavamo
tvrtka koja ga proizvodi ima patent, park kojim prolazimo vlasnitvo je grada, granica koju prelazimo vlasnitvo dr,ave...

kojima sebi prilagoava ovo prvo,

predmet je istra,ivanja Agencije.

Strategija
Metoda rada je, dakle, znanstvena; nakon definiranja problema prelazi se na njegovo istra,ivanje i dokumentiranje primjera,
dok je trea faza pokuaj njegova
rjeavanja. Ono to Agencija
prouava predmet je i brojnih
drugih disciplina, stoga je ona neka vrsta interdisciplinarnog sjecita pravnika, arhitekata, urbanista, sociologa, antropologa...
Promatrana s umjetnikog
gledita, Agencija se uklapa u
onu konceptualnu praksu koja
glavne poticaje pronalazi u nespektakularnoj svakodnevici i
skree nam pa,nju na obine
stvari i radnje, potie da ih
drukije promiljamo. Jedina
stalna forma predstavljanja
Agencije je njezina baza podataka na Internetu (/www.-agencycomputer.com), no ne treba ju
zbog toga odmah proglasiti netartom socijalna komponenta je
mnogo bitnija. Zapravo, cjelokupan interes Agencije, a posebice nastojanje da se neki problemi i rijee, treba gledati kao
vrstu drutvenog aktivizma, ne

bunoga i demonstracijskoga,
ve suptilnoga.
Nain rada Agencije subverzivan je prema pokuaju muzealizacije i tr,ine logike jer izbjegava stvaranje kulta umjetnika-pojedinaca djelujui raspreno i jer
ne proizvodi umjetnika djela
jedino materijalno jesu dokumenti istra,ivanja koji uglavnom
zavre u on-line bazi podataka te
tako postaju ope dobro dostupno svakom tko ,eli iskoristiti taj
arhiv u vlastite svrhe. A i sm
sadr,aj istra,ivanja Agencije dovoljno je nespektakularan pa prema tome i nezanimljiv umjetnikom tr,itu. No, to ni nije namjera, ovdje je prije rije o tihom
obrtu koji se odvija u glavi.

Projekti
Veina zadnjih projekata Agencije bavi se urbanim prostorom.
Krajem prole godine u sklopu
projekta Metropolis, organiziranog u stanicama podzemne ,eljeznice Bruxellesa, Agencija je
osigurala slobodnu zonu na jednoj
od stanica. U crvenom bojom izdvojenoj zoni moglo se raditi to
se htjelo u vrlo protonom
prostoru podzemne slobodna zona je pozivala prolaznike da zastanu i osmisle neke druge naine
upotrebe tog mjesta.
U travnju ove godine, takoer
u Bruxellesu, Agencija se bavila lijekovima. U uredu otvorenom za
tu svrhu u jednom kazalitu,
predstavnik Agencije i lijenik psihijatar skupljali su podatke o tome na koje sve naine, osim propisanih, ljudi upotrebljavaju lijekove. Tako neki upotrebljavaju
mukolitike za haluciniranje, a antihistaminike da bi se bolje osjeali. Cijeli projekt mogao je biti
shvaen i kao performans, pa je
Agencija dobila poziv da sudjeluje
na jednom kazalinom festivalu.
Prije dolaska u Zagreb Agencija je sudjelovala u beogradskom

jezika in situ, u toj katolikoj oazi u anglosaksonskom anglikanskom svijetu.

Samostanska skrivena kamera

Slike bosonogih redovnica

Petkovieve fotografije
funkcioniraju kao samostanska
candid camera

Novi Zagreb
U Zagrebu je Agencija boravila ve trei put; prva dva posjeta
slu,ila su istra,ivanju na temu
grada i reaproprijacije gradskog
prostora u sklopu izlo,be to,
kako i za koga odr,ane u lipnju
2000. u Hrvatskom drutvu likovnih umjetnika u Zagrebu.
Kao zavrna faza zagrebakoga
projekta, posljednje istra,ivanje
fokusiralo se na divlje vrtove

posti,e fokusiranjem na likove (esto u

profilu prekrojenom svjetlou u contralightu) te predmete u prvom planu, dok je
pozadinska scenografija zamuena. Klasini chiaroscuro postignut je izborom
motiva te kontrastiranjem i ligaturom samostanskog polumraka i prosvijetljene
bjeline prozora, kako to opisuje Goran Trbuljak u predgovoru kataloga izlo,be.
Svjetlo je meko, razmazano uslijed dugih
ekspozicija; autor, naime, ne koristi flash.

Pokret u mirovanju

Izlo8ba fotografija Darija Petkovia,

Galerija Miroslav Kraljevi, 7. svibnja
17. svibnja 2001., Zagreb

Silva Kali
Iz moje perspektive, vi ste iza reetaka
(naslov intervjua s karmeliankom
Gabrijelom u Jutarnjem listu, 12. veljae
2000.)
alerija Miroslav Kraljevi, nakon izlo,benog serijala Blind Date (u parove udru,enih kotskih i hrvatskih umjetnika sklonih suvremenom umjetnikom izriaju i mediju ima poput video projekcije, ambijentalne i video instalacije i perfomans akcije), mijenja ritam
kako bi zadr,ala dinamiku svoga izlagakog koncepta. Posljednja izlo,ba predstavlja klasinu analognu fotografiju gotovo retro-predikata (izborom teme). Crno-bijele portretne fotografije unificiranoga etvrtastog formata, pod staklom i s
beige paspartuom (ima ih trinaest, je li sluajno?!), bez naknadnih intervencija u negativ ili pozitiv, snimljene su u karmelianskom samostanu u Liverpoolu. Umjetnik Darije Petkovi naao se manje-vie
sluajno, tijekom usavravanja engleskog

projektu Wild City fokusirajui

svoje istra,ivanje na ilegalno sagraene kue na rubu grada, koje
su ljudi sami projektirali kako su
najbolje znali i kako su smatrali
da e najbolje odgovarati njihovim potrebama. Budui da je broj
takvih ilegalnih gradnji ogroman
(samo u Beogradu ih je 100.000),
ideja je Agencije osnovati office
for after-facts plans (ured za naknadno projektiranje), koji bi nudio besplatnu uslugu crtanja planova tih ve izgraenih kua te
na taj nain pomogao njihovu legaliziranju. To bi takoer slu,ilo
istra,ivanju i arhiviranju takve
vrste kua te konceptualno dovelo u pitanje i ulogu arhitekta
kao onoga tko projektira prije, a
ne dokumentira poslije.

Darije Petkovi, Liverpool 2001.

Bezvremenske genre scene, koje prizivaju umjetnost nizozemskoga baroka, otkrivaju od vanjskog svijeta pomno uvanu
samostansku svakodnevnicu, redovnice
koje poziraju ili rade svoj posao ne znajui ili ignorirajui prisutnost umjetnika.
Fotografije funkcioniraju kao samostanska candid camera, objektiv kroz odkrinuta vrata kaptira ,ivot u klauzuri, primjerice, molitvu introvertirane redovnice
pred kipom Bogorodice. Kao kip sueljen
kipu redovnica klei okrenuta leima, a
draperija oglavlja, kapulara i smeeg habitusa pridonose skulpturalnosti siluete.
Tek detalj sportske obue s gumenim potplatima odaje suvremenost prizora.
Uranjanje u dubinu kadra Petkovi

U neoplatonistikom pokretu u mirovanju likovi redovnica prikazani su kako

vezu (u pozi s Wiehlerovih goblena), itaju, barataju perukom, u sakristiji pripremaju pribor za transsupstancijaciju ili
su, u habitu opasanom kuhinjskom pregaom, nagnute nad aparatom za pravljenje hostija iz beskvasnog tijesta.
Trbuljak se udi kako to da jo ima ,ena koje ,ele provoditi vrijeme u samostanu, no injenica je da u ovom trenutku
na svijetu ima osamsto trideset ,enskih
karmelskih samostana s oko trinaest tisua lanica (u Hrvatskoj 70-tak). Kar-

Darije Petkovi, Liverpool 2001.

19

Novoga Zagreba, nelegalne, ali

tolerirane. Iz intervjua s obraivaima vrtova (vlasnicima ih se
ne mo,e nazvati) moglo se doznati koji su njihovi razlozi za
bavljenje poljoprivredom izmeu nebodera veina ih je prije
,ivjela u kuama s vrtovima, a u
Novom Zagrebu nemaju mnogo
drugih mogunosti za rekreaciju
osim odlaska u kafi. Posve su
svjesni da bi grad ve sutra mogao iskoristiti tu zemlju u neke
druge svrhe. Ideja je Agencije da
kao i u Beogradu i ovdje otvori
neku vrstu ureda koji bi djelovao
u toj zoni izmeu nelegalnog
upotrebe gradskog zemljita i
eventualnog legaliziranja. Upravo se o tome vodila rasprava s arhitektima i predstavnicima
Gradskog zavoda za planiranje,
koji su upozoravali da grad tj. dr,ava ne bi tako lako mogli pristati na gubljenje zemljita legalizacijom takvih vrtova. No, definitivna pravna regulacija vlasnikih
odnosa tek je jedan od moguih
ishoda istra,ivanja Agencije, koja
djelujui kao posrednik mo,e
potaknuti istra,ivanje, pru,iti
mu svojevrsni institucionalni okvir te otvoriti nove pristupe rjeavanju problema.

melianke su zavjetovane na istou (uzdr,avanje od duhovnoga i tjelesnog u,ivanja; oglavlje nose na djeaki kratkoj
kosi) i siromatvo. Ne naputaju samostan ak ni nakon smrti, jer samostanski
kompleks ukljuuje i groblje. Fenska
grana najstro,ega katolikog reda osnovana je u 15. stoljeu papinskom bulom.
Meu prvim karmeliankama bila je bla,ena Ivana od Toulousea koja je tra,ila
da je zazidaju kako bi predanije gradila
duu u kojoj stanuje Gospodin (uronjenje
u Boga je razlog zavjeta utnje poslije Poveerja) slijedi reformatorica Reda sv. Tereza Avillska, iji trenutak ekstaze obraenja tako senzualnim prikazuje Bernini.

Poput feministica
Sveta Tereza, meutim, u djelu Put k
savrenosti feministiki izjavljuje kako
je Bog pravedan sudac, ...ne kao suci ovoga svijeta za koje budui da su Adamova
djeca i konano svi mukarci nema ,enske kreposti koju ne bi smatrali sumnjivom.... Ante Stanti zakljuuje, piui
povijest Reda (Karmeliani, izdanje Kranske sadanjosti, 1995.): Mo,da je prvi put u povijesti redovnica istaknuta vrijednost ,ene, zdravi feminizam. U ono
doba dr,alo se da ,ene nisu za drugo nego
za domainstvo, a to se tie molitve, da
im je dovoljna samo usmena... (tj. neka
budu nepismene). Redovnice su samodovoljne, uzdr,avaju se radom svojih ruku.
Istodobno, poput suvremenih radikalnih
feministica, odbacuju muku antipodnu
energiju.
Socioloki aspekt izlo,be stoga je izazovniji od likovnoga. Ali, to nije sluajno.
Galerija Miroslav Kraljevi izla,e ne samo
u izlo,benom prostoru, ve i na svojoj
web stranici, na kojoj se mo,e pogledati
rad Edite Shubert etnje/Walks te projekt
Get inside the picture Duje Juria.

20

III/56, 24. svibnja 2,,1.

duega Zecova likovnog jezika. To je niz
portreta i figuralnih prikaza s poetka
ezdesetih kada je Zec tek sedamnaestogodinjak koji "naglaavaju onu slobodu

tehnika. Upravo na grafikama i crte,ima,

primarnom Zecovom mediju izra,avanja,
to dubinsko sondiranje je najupeatljivije:
Majka, crte, perom iz 1972., niz kroanja

Istinsko slikarstvo
Zecove slike srebrenikog
egzodusa Pascal Bonafoux navodi
kao kljuni miljokaz jedne
europske epohe, stavljajui ga i
dokumentarno i likovno uz
Delacroixovu Slobodu i Goyino
Strijeljanje

u bakropisu i suhoj igli iz 1983. i Bentbaa, u suhoj igli iz 1984., u kojima majstorstvom linije uranja u svoj predmet i odvodi, transcendira iza njega.

Scene srebrenikog egzodusa

U proljee 1992. Zec i njegova obitelj
odlaze iz Sarajeva u Italiju. Rat nije
opustoio samo taj grad u kojem je poeo njegov likovni rad, ve i Poitelj,
gdje od sredine sedamdesetih ureuje
svoj grafiki atelijer i druge prostore, s
namjerom da taj poiteljski projekt, internacionalno zamiljen, postane ljetna
grafika kola, centar za umjetnike, galeriste i nakladnike. U Poitelju nastaju
prvi ciklusi njegovih bakropisa i akvatinti, te etrdesetak ploa i crte,a iz predratne grafike faze. Nakon dvaju desetljea rada i gotovo zavren, taj e poiteljski projekt nestati 1992. 94. u nacionalistikom divljatvu. U Udinama
Zec nastavlja raditi ostajui vjeran starim
temama, ali o,iljci pre,ivljenoga su vidljivi; Velika kronja drveta, bakrorez iz
1992. "nekad otvorena irokom obujmu krajolika u mo,da oporom, ali pristupanom prostoru sad probija izmeu
aave troske to kao da osujeuje strpljivi trud pera" (Giuffr). Ovaj bakrorez otvara novo razdoblje, u kojem se
Zec vraa crte,u i grafici, i svojoj davnoj
ekspresivnoj i osobenoj figuraciji. Pojavljuju se i nove tematske cjeline (kruh, bijele krpe, ruke) u brojnim varijantama, no nestaje mirnoa izvedbe i maginost prizora. U starim temama prozora,

Safet Zec, Djela 1958. 2001., Collegium

artisticum, Sarajevo, 4. svibnja 5. lipnja
2001.

Maja Lovrenovi
sarajevskoj Gradskoj galeriji Collegium artisticum 4. svibnja ove godine otvorena je izlo,ba radova Safeta Zeca, Djela 1958 2001. Izlo,bom je
predstavljen gotovo cijeli dosadanji
opus jednog od najva,nijih bosanskohercegovakih slikara-grafiara, kroz sve
njegove faze, od najranijih sauvanih radova iz dana nadarenog sarajevskoga
srednjokolca, do onih najnovijih nastalih u izbjeglitvu, u Italiji, kada je Zec ve
postao svjetski prepoznati umjetnik. Izlo,ba predstavlja izniman kulturni dogaaj na vie razina. Kao izlo,beni i organizacijski poduhvat, nakon prologodinjeg Ars Aevi 2000, kvalitetom i obujmom reflektira predratnu bosanskohercegovaku likovnu scenu i njezin procvat
tijekom osamdesetih godina, dok posjeenost izlo,be govori o Hilavosti likovnog senzibiliteta razvijena u tom razdoblju i tek prividno okrnjena u proteklih
deset godina. No, va,nost ove izlo,be je
prvenstveno u tome to je dosadanji rad
Safeta Zeca prvi put predstavljen u cijelosti, na jednom mjestu. U intervjuu za
sarajevski magazin Dani, sam autor ka,e
da ovaj dogaaj nije retrospektivne prirode, ve je tek uvid u ono to je do danas napravio i potreba da ranije radove
pove,e s onim to trenutano radi u Italiji, kao i prilika za ispunjenje jednoga
davnog zavjeta Rembrandtu van Rijnu.

Hommage starim autorima

Na samom ulasku u Galeriju, meu ranim Zecovim radovima s poetka ezdesetih godina, nalazi se veliki bakropis Hommage Rembrandtu iz 2001., uz nekoliko
manjih cera molle studija za isti rad iz
2000. Ove grafike posveene su Van Rijnovu remek-djelu List od stotinu guldena.
U katalogu izlo,be Zec objanjava da ga je
kao petnaestogodinjaka opinila i zanijela jedna reprodukcija tog djela, toliko da
je ne znajui da je rije o bakropisu, ni o
biblijskoj sceni Krista koji lijei bolesne
imao gotovo fiziku potrebu da ga i sam
reproducira kredom na papiru. Taj djeaki pokuaj bio je neuspjean: "Materija,
svjetlo, dubine, tame, svega toga nee biti.
Ni veeg uzora i djela, ni nespremnijeg
djeaka." Rana fascinacija majstorstvom
linije progonila ga je kroz sljedee godine
upornog rada, kroz koje je "ruka prola
sve ono to je morala proi, sve dok nije
prestala drhtati, da bi predmet dobio volumen, svjetlo, mekou ili tvrdou, jasnost, izra,ajnost".
Izlo,bom su obuhvaena djela iz triju
kljunih razdoblja stvaralatva Safeta Zeca. Sarajevsko razdoblje, od sredine pedesetih do odlaska na Likovnu akademiju u
Beogradu, presudno je za formiranje njegova likovnog izraza. U okru,enju izvrsnih profesora i temeljitog programa sarajevske kole primijenjenih umjetnosti, i
hvatanju u kotac s djelima velikih majstora (Rembrandt, Breugel, Czanne, Picasso), poinje se oblikovati rjenik bu-

pristupa i izrade koja ini odrednicu dananjeg Safeta" (Guido Giuffr) te prikaza sarajevskih kua, fasada i prozora, u
kojima se javljaju motivi kojima e se on
stalno iznova vraati.
U prvim godinama studija na beogradskoj Likovnoj akademiji prvobitne Zecove likovne te,nje prolaze kroz razne kunje i ini se da naputa svoj tek otkriveni
smjer iz prethodnog razdoblja, da bi se,
sredinom ezdesetih godina, pojavili prvi
radovi njegova Zelenog manifesta. Taj veliki i neoekivani zaokret najizrazitiji je tijekom sedamdesetih u maginim pripovijestima o kuama utonulim u vegetaciju,
brojnim krajolicima, velikim kronjama,
sobama, prozorima Meu najpoznatijim su Kua moje sestre iz 1974. i El Grecova kua u Toledu iz 1975., a u nizu Zima
iz 1979., '80. i '81. osjea se ono pomno
prouavanje breugelovskih zima iz ranije
fascinacije starim majstorima. Njegove teme ine se malobrojnim jedna kronja,
ali u bezbroj varijacija, studija, skica. O
tom gotovo opsesivnom variranju Giuffr
ka,e: "Za razliku od onih koji u varijanti
tra,e novu kompozicijsku ravnote,u, on
se njome slu,i kako bi to dublje proniknuo u smisao, u domet znaenja, u implikacije s onu stranu svijeta s kojim se postupno suoava. I zbog toga takoer voli
Morandija: kao ,ivotnu filozofiju, dodaje,
zbog njegove sposobnosti da s malo toga
ka,e tako mnogo." Tema kronje ili ograde (Tarabe), kod Zeca se javlja u nizu varijacija na velikim formatima, na kojima
svaki put iznova pronie u teksture, slu,ei se svim poznatim sredstvima, na grafikama istovremeno u dvije ili vie raznih

kronji, ruku pojavljuju se novinski isjeci kao podloga i znamenje nasuminosti, nepredvidljivosti, potronosti svakodnevne medijske konzumacije. U tom
smislu, ini se njegov povratak figuraciji, a osobito temi ruku, najupeatljivijim.
Zapravo, u tim prikazima gotovo da i nema lica, rukama je ispriano sve, greviti
zagrljaji mrtvih tijela, okovane ,rtve,
grabljenje humanitarne pomoi, bijeg,
oaj, preklinjanje.
Dvije slike kombinirane tehnike, kojima zavrava velika Zecova sarajevska
izlo,ba, scene su srebrenikog m, nastale po slavnim slikama iz medija koje su
obile svijet. Ove fotografije, i pratee
skice, smjetene su unutar velikih oslikanih formata, otkrivajui postupno njihovu genezu, od onog na to je svijet naviknut kao na svakodnevnu vijest, do
dubinske drame. U prizoru ,ena koje
bje,e gurajui pred sobom kolica s iznemoglim starcima glavni protagonisti su
ruke, napete, izdu,ene, istrajavajue pod
teretom i u hitnji. U posljednjem prikazu, djeaka u bijeloj koulji koji plae, lice je neprepoznatljivo od gra krika.
Originalna fotografija u donjem desnom
dijelu ima ulogu obrnutog zooma, pri emu je potrona novinska pria transponirana u istinski dokument tragedije.
Koristei takav suvremeni postupak, Zec
zapravo ogoljuje svoju temu ostajui
vrsto u okvirima svoga uvjerenja u mo
slikarstva. Upravo s takvim mislima je
Pascal Bonafoux, ugledni francuski povjesniar umjetnosti, na konferenciji za
tisak prilikom otvorenja izlo,be, ovo
djelo naveo kao kljuni miljokaz jedne
europske epohe, stavljajui ga i dokumentarno i likovno uz Delacroixovu
Slobodu i Goyino Strijeljanje te istiui,
u katalogu izlo,be, definiciju Rogera de
Pilesa: "Istinsko je slikarstvo, dakle, ono
koje nas poziva na taj nain da smo zateeni; da mu ne mo,emo odoljeti i da mu
se moramo pribli,iti, kao da nam ima
neto rei." Zecovo slikarstvo je to istinsko slikarstvo.

III/56, 24. svibnja 2,,1

Usamljeni putopis

Lisabon: 48 sati

,ena u veernjim satima i mogunosti da konobari sasvim

zaobiu vau prisutnost u restoranu, to se ispostavilo netonim. Grad nas je doekao na
ugodnih +18 stupnjeva Celzijusa, s neto sjevernoga vjetra. Prvi

Grad sa sposobnou
zavoenja, armantan
grad, bez bahatosti i
agresivnosti velegrada, bez
hladnoe i dosade
provincije
Andrea Zlatar
ugo mi je vremena trebalo
da razjasnim osjeaje i do,ivljaje koji su se uvijek
javljali na putovanju, u onome
trenutku kad se kroi u svijet
drugih, u drukiji svijet. Namjerno ne govorim o novome
svijetu, jer ti se osjeaji, neznatno izmijenjeni, javljaju i kada
opetovano putujem na isto
drugo odredite; talo,e se jedni
na druge, ali njihov se temelj ne
mijenja. Na povrini, prividno,
rije je o tome da se gleda, upoznaje drugo, ono to je nepoznato
ili manje poznato. No nikada ne
uspijevam biti neovisni promatra, gledatelj prizora i zbivanja
oko mene; uvijek se radi, mo,da
ak i nesvjesno, o unutarnjem
naporu da sebe situiram u taj
prostor, da se u njega uvuem, da
uem u tue, gdje me nitko nije
zvao, gdje nemam to raditi, gdje
ne pripadam, ali gdje nitko, osim
mene same, zapravo, niti ne postavlja pitanje o tome trebam li ili
ne trebam, mogu ili ne mogu biti
tamo. Kao stranac u Europi uspijevam proi vie-manje nezapa,eno, mogu se utopiti u grupi
prosjenih turista, mogu u gu,vi
metroa izvaditi neki engleski
bestseller i praviti se da funkcioniram kao normalni graanin
koji se vozi od stanice x do stanice y s konkretnim ciljem i stvarnim razlogom.

Legitimnost turizma
Znam da je na ovome svijetu
sasvim legitimno biti turist i u,ivati u turistikim putovanjima,
no mene je za njihova trajanja
uvijek smetao osjeaj nepripadnosti, nedostatak nekog dublje
svrhe svih tih poduhvata. Mo,da
me to ne mui samo na jednodnevnim izletima, koji su dovoljno kratak predah u svakodnevici,
neosjetan usjek: eto, naveer kad
se vratim uspostavit u opet svoj
svijet, sve e imati svrhu i poredak. Obavljen je godinji izlet sa
kolom, obavljeno je kupovanje,
komplicirani inozemni shopping, posjet staroj tetki u udaljenom mjestu, odlo,en je buketi
na groblju To sve ide u red
prihvatljivih pomaka. Ali, kad su
prava putovanja u pitanju pitala
sam se, doista, emu sve to: naporna vo,nja, potrage za jeftinim hotelima, strahovi da e vas
netko opljakati, nepovjerenje
prema nepoznatom restoranu,
nepregledni nizovi slika koje treba vidjeti i crkvi koje treba obii,
pa onda i ,e, ,uljevi, umor, neraspolo,enje, iznerviranost vodiem, gubitak orijentacije, krive
procjene udaljenosti. S druge
strane, ako neto mrzim, to su
pedantno organizirana putovanja, gdje je u minutu isplanirano
koliko ti treba vremena da popije kavu (i u kojoj kavani), koliko za razgledanje jednoga historijskog spomenika, pa dru-

gog, i tako unedogled.

Doista, emu sve to: ljudi tako provode godinje odmore, vikende, slobodne dane, ekaju
penziju da bi mogli na putovanja. Sretnici oni koji u tome
doista u,ivaju.

Slu8bena putovanja
Tek kad sam poela slu,beno
putovati, poela sam doista u,ivati u putovanjima. Paradoksalno, idem negdje gdje moram raditi. Slobodnoga vremena bit e
vrlo malo, tek u kasnijim veernjim satima ili u pauzi za ruak.
Konferencije, simpoziji, radionice, znanstveni skupovi, od devet
ujutro do est ili sedam naveer.
Slua predavanja, diskutira, u
nekom svijetu bez realnih koordinata gdje smo svi skupljeni s
raznih strana, a istovremeno,
jednim dijelom misli okree se
nepoznatom gradu, krajikom
oka kroz prozor nasluuje trgove i ulice, zna da se ne mo,e sve
vidjeti, ali ipak grad je tu i die
zajedno s njegovim stanovnicima.
Trodnevni put u Portugal, kojim sam bila obdarena poetkom
svibnja ove godine, predstavljao
je savrenu kombinaciju radnoga
i slobodnog vremena, svrhe i slobode. Nezavisni centar za kulturu Culturgest, u sklopu svoga
mediteranskog festivala, pozvao
me odr,ati jednosatno predavanje o hrvatskoj kulturi u razdoblju tranzicije. Kada zbrojim vrijeme predavanja i diskusije te filmskoga programa kojemu sam
prisustvovala, neformalne razgovore sa sudionicima i organizatorima, omjer je bio nevjerojatno povoljan: dva prema jedan u
korist neradnog dijela. Slobodni
dani, osim toga, pripali su vikendu, kad ne rade duani, pa su etnje bile neometane zaustavljanjima pred izlozima i kombiniranjem to bi se moglo kupiti.

Sraz starog i novog

Za putovanje u Lisabon pripremala sam se uz pomo malenog vodia kupljenog u Algoritmu: isti takav imala je barem treina putnika od njih gotovo tri
stotine i pedeset u Lufthanseinom vikendakom avionu. S
olakanjem sam proitala podatak da je sam grad teko stradao
u velikom potresu polovicom 18.
stoljea, to znai da je opasnost
od pravih historical monuments bila svedena na razumnu mjeru, svega dvije stotine godina
gradskoga ,ivota pod razliitim
kulturalnim utjecajima. Korisne
napomene odnosile su se jo na
upozorenje o statusu usamljenih

taksist se potrudio da me orobi,

posve nalik zagrebakim taksistima na aerodromu, i, moram kazati, da se tu nisu zaustavile sve
slinosti izmeu naih dviju zemalja. Prve asocijacije na stari
dio Lisabona ile su u pravcu
Splita, ibenika, manjim dijelom
Dubrovnika. Sraz starog (u
smislu zaputenog) i modernog
(u smislu novoizgraenog), sraz
siromanog i bogatog prvo je
to upada u oi. Neka vrsta
oputenog kaosa u kojemu se u
uskoj ulici ne mogu mimoii automobil i tramvaj (i jedan i drugi
stari), a pjeacima, ako se naslone uz rub zgrada, prijeti realna
opasnost da budu zasuti ,bukom
koja otpada. injenica da je Lisabon smjeten na morskoj obali
ne poma,e mnogo u orijentaciji
gradom: strme vijugave ulice
najee vas vode tamo odakle

ste krenuli ili kamo niste namjeravali doi. To i nije katastrofa

jer je Lisabon u osnovi grad savladiv pjeice, to ga odmah ini
bli,im i poznatijim. Grad sa sposobnou zavoenja, armantan
grad, tako bi ga se najkrae moglo opisati. Bez bahatosti i agresivnosti velegrada, bez hladnoe
i dosade provincije.

Literatura na ulici
Drugi taksist kojeg sam upoznala pokazao mi je (vlastitom
odlukom) sve kapelice, crkve i
katedralu u irem centru grada.
Pritom je priao o Majci Bo,joj i
svecima, mjeavinom portugalskog i francuskog koju jedva da
sam razumjela. Nakon polusatne
vo,nje ostavio me (takoer po
vlastitom izboru) ispred kafia
gdje je, za jednim stolom, sjedio
kip Fernanda Pessoe. Neto poput naeg Matoa na Gornjem
gradu. A oko Pessoe, za drugim
stolovima, sve turisti-intelektualci, s bilje,nicama, blokiima
i olovkama. Svi neto piu i gledaju neodreeno u fasadu preko
puta (jer se u daljinu s te pozicije ni ne mo,e gledati). Za tre-

nutak sam se nekala, a onda

hrabro oduprla zovu turistikih
Muza (pa ja sam ipak profesionalac!) i potra,ila neko drugo
mjesto za svoju bilje,nicu i olovku. Nala sam idealan prostor,
moderan trgovaki prostor s nizom kavana i restorana, u ijem
je podrumu smjeten ogroman
pogon FNAC-a. Ako izuzmem
Vasca de Gamu, Samostan sv. Jeronima i tvravu u Belmu, knji,ara i cedeteka FNAC-a svakako
su na mene ostavili najjai dojam. Obnovila sam duhovne baterije novim Kureishijem, seksualnom autobiografijom Catherine Millet i glazbom s Cabo Verde. Kupnja Pokemon igre za gameboy rijeila me svih obiteljskih problema, pa sam mogla,
olakana u financijskom i mentalnom smislu, mogla nastaviti s
turistikim obavezama.

Samoa u restoranu

21

PRIA O
PORTUGALU
nade u vezi s naim perspektivama za pridru,ivanje Europskoj
uniji. Jest da Portugal ima dvostruko vei BNP i dvostruko manji broj urbanog stanovnitva,
ali ipak dijelimo temeljne kulturalne odrednice. Za stariju generaciju to su nogomet, sapunice i
katolianstvo. Zemljopisno najdalja europska dr,ava kao da
nam je najbli,a. A to se identiteta mlaih generacija tie, samo
napominjem da je za 29. svibnja
u Zagrebu najavljeno gostovanje
grupe Madredeus, one koju poznajemo iz Wendersova filma Lisabonska pria.

Sasvim neoekivano, ozbiljni

problemi pojavili su se u rubrici
gdje piti & jesti. Pravo poglavlje o piu i hrani ne mogu ovom
prilikom ni zapoeti, ali moram
priznati da me je forma muila
vie od sadrHaja. Osnovna potekoa sastojala se u tome da
sam shvatila kako jednostavno
ne znam jesti sama: ne znam kako se sjedi sam/a u restoranu,
to se radi u pauzama dok se eka hrana, koliko se pije kad si
sam/a. Je li bolje biti okrenut/a

leima uz zid ili gledati u zid

restorana? Koliko dugo mo,e
sjediti sam/a nakon to si pojeo/la? Rituali restorana sasvim
su drukiji od onih u kavanama
gdje je samoa unaprijed uraunata, gotovo kao pretpostavka.
Zatim, muila me jezina nepismenost. Jedine arobne rijei
koje sam svladala bile su vio
tinto, madeira i porto. Uz neto
zdrave pameti uspjela sam, zatim, shvatiti da je linguada riba
list, dok se sve drugo svelo na
zagledanje u tue tanjure i pokazivanje prstom. Kulturalna odanost Francuzima otkriva se u Lisabonu ne samo u knji,arskim
opredijeljenjima ve i u minijaturnim kvadratima namijenjenim gostima. Mali restoranii u
sreditu grada kao turistike
mamce serviraju siromatvo i dizajn sedamdesetih: etvrtaste
stolice od smeega skaja iz kojeg mjestimino viri spu,va, stolove s plasinom politurom.
Odmah sam se sjetila menze
FF-a od prije dvadeset godina.
Ista je neprivlana situacija, dakako, i u takozvanim nusprostorijama. To mi je sve ulilo dosta

ulturgest je nezavisni
kulturni centar u Lisabonu koji je osnovan
poetkom devedesetih godina, a financira ga jedna portugalska banka (Caixa geral de
depositos). U sreditu njegove programske orijentacije su
multikulturalni projekti i istra,ivanja novih umjetnikih
praksi, posebno u domeni vizualnih i performativnih umjetnosti. Od travnja do lipnja
u tijeku je Mediteranski festival, u okviru kojega je organiziran niz predavanja i filmskih projekcija s jednim zajednikim nazivnikom, da
njihovi autori dolaze iz mediteranskih zemalja i govore o
suvremenim problemima, o
onome to ih se najvie tie.
Predavanje o hrvatskoj kulturi bilo je istu veer kad i turski film o maltretiranjima
Kurda. Jedan od onih koji su
dobili neke berlinske medvjedie. Portugalce je zanimalo
to je s naom kolom crtanog filma, komuniciramo li sa
Sarajevom, kako ide privatizacija kulturnih institucija i
koliko smo okrenuti Mediteranu. Kad su postavili pitanje
o povezanosti kulture i turizma, duboko sam uzdahnula,
skupila sve svoje (nevelike)
diplomatske moi i biranim
rijeima opisala blagodati
Splitskog ljeta i Dubrovakih
ljetnih igara. Nisam zaboravila ni Pulu ni Motovun niti Lazarete i radionicu Slavena Tolja. Samo mi je nedostajao dijaprojektor s nekoliko lijepih
morskih panorama.

22

III/56, 24. svibnja 2,,1.

O tugo, moja vjena drugo

ini se da su e:nja i
fatalizam neodvojivi dio
portugalske glazbe
Dina Puhovski*
izvan glazbenih prirunika Portugal je u svijetu
mo,da najpoznatiji po
fadu. Rije fado izvorno znai
sudbina, iako, kako vole upozoriti prikazi portugalske glazbe, fado za Portugalca znai jo
mnogo vie, ako je to mogue.
Fado je pak baziran na saudade,
to je neprevodiva portugalska
rije, kojoj navodno najbli,e
dolaze naa nostalgija, ili
potpuna melankolija, ili e,nja, sve prilino jake rijei, ali
navodno nedovoljne za portugalsko stanje duha. Slino kao
panjolski duende, ta je osobina
karakteristina takoer za glazbu sa Zelenortskih otoka, a, navodno, takoer opisuje meusobno razumijevanje izmeu
publike i izvoaa. Tema tekstova pjesama u stilu fado gruba
je ,ivotna stvarnost, ali i dostojanstveno prihvaanje sudbine,
kao vie sile, prije nego brbljavi
otpor. esto se tumai da portugalska eznutljivost proizlazi
i iz, ovdje poznatog, ,ivota uz
more - i estog opratanja od
onih koji preko mora odlaze.
Pjesme fada izvode se najee
uz pratnju dviju gitara, portugalske guitarra, s dvanaest ili
deset ,ica te viole koja je zapravo panjolska gitara. Smatra se
da se portugalska gitara mogla
razviti od instrumenta koji su
afriki robovi u 16. stoljeu donijeli u portugalske kolonije u
Latinskoj Americi, ili da se razvila iz arapske lutnje za vrijeme
maurske okupacije Algarvea.
Neobino je, meutim, da su se
portugalske gitare donedavno
proizvodile samo u Engleskoj,
u tvrtki Simpson, a tek u posljednje vrijeme u Portugalu i
drugdje. Na fado-gitari svira se
katkad i drukija glazba, takoer narodnog podrijetla, po emu je najpoznatiji gitarist Carlos Paredes.

Kombinacija utjecaja
Nekoliko je teorija o podrijetlu fada. Vjerojatno se razvio
iz plesova koji su u Portugalu
nastali pod afrikim utjecajima
za vrijeme kolonijalizma (u vodiu Rough Guide portugalski
je imperijalizam opisan kao uznemiravajua kombinacija arogancije i poniznosti, jer pretpostavljali su da se ostatak svijeta ,eli portugalizirati, ali su bili
spremni i mijeati se s lokalnim
stanovnitvom i davati dr,avljanstvo svima iz mijeanih brakova). Plesovi fofa i lundum
nastali su vjerojatno u Alfami,
siromanom dijelu Lisabona iz
kojeg potjee i fado. Lundum je
bila pjesma uz koju se plesalo u
paru izmjenjujui lascivne komentare i pokrete. Prvi put se
govori o fadu kao oznaci za elemente fofe i lunduma, za plesnu
formu koja je afrikog podrijetla, praena je gitarom, a u prvom je planu njezin emocionalno bogati sadr,aj. S druge pak
strane, Portugal ima dugu tradiciju narodne poezije za koju je

karakteristian rimovani dvostih quatrain koji je govorio o

uobiajenim temama, dogaajima iz godinjeg ciklusa, priama
za djecu i besmrtnoj ljubavi. Iz
kombinacije ove vrste stihova,
plesnih ritmova i baladne tradicije modinha, koja je mjeavini
dala formu, nastao je fado. Danas se pjeva i na narodne i na
novokomponirane tekstove.
Tradicijske glazbe pojedinih
kultura esto se ,eli usporeivati kod mnogih naroda mo,e
se, primjerice, nai tradicijska
glazba koja govori o tu,nim dogaajima, ili, recimo, veseli plesovi. eznutljivi fado tako usporeuju s grkom rembetikom i
s tangom, a na tragu tih usporedbi popularno ga nazivaju i
portugalskim bluesom. Da je Robert Johnson, bluzer s Missis-

je iz iste siromane etvrti, Alfame. Pjevati je poela 1939. i ubrzo postala poznata po bogatom
glasu i lijepom pjevanju s vrlo
jakim emocionalnim nabojem.
Njezinih albuma ima mnogo, no
znalci preporuuju ranije snimke kao vrhunac fada.
Uz lisabonski fado nastao u
Alfami, postoji i fado iz grada
Coimbre, staroga sveuilinog
centra. Taj je stil do,ivio uspon
dvadesetih i tridesetih godina,
rabei istu formu i instrumentalnu pratnju (gitara iz Coimbre
malo je vea te je stoga neto
dublji i zvuk), ali s drukijim
pristupom. Fado iz Coimbre
smatra se vie akademskim, rafiniranijim, ali uz obavezni saudade; govori takoer o e,nji i iluzijama, ali vrlo stilizirano (kao
blues i opera zajedno), uz stav da
nije jo sve izgubljeno.

Razumijevanje bez teksta

Fado, kako zacijelo

stoji u svakom
turistikom vodiu,
za Portugalce jest
8ivot

sippija, bio Portugalka, bio bi,

ka,u Amlia Rodrigues.
Prije nje, meutim, prva je
zvijezda fada bila Maria Severa,
sredinom 19. stoljea u Alfami.
Iako nije bila u mogunosti ostaviti snimke, njezin je utjecaj
navodno bio golem, a koncert
velik uspjeh: za vrijeme njezina
uspjeha poele su se tiskati note
fado-pjesama, a kru,ili su i mitovi o podrijetlu pjesama te o
njezinu burnom ljubavnom ,ivotu (drutveno neprihvatljivoj
vezi s jednim grofom). Ona je
bila prva poznata fadista, kako
se u oba roda nazivaju izvoai
fada, i uvela je tradiciju omatanja velikim crnim alom za vrijeme pjevanja. Kasnije su fadistas nosili crne kape, iroke crne
hlae, uske jakne i dugu kosu i
uvijek su bili na sumnjivu glasu.
Amlia Rodriguez podrijetlom

Uz Amliu Rodriguez, najpoznatiji predstavnici portugalske glazbe su Madredeus, sastav

sa sjevera Portugala. Spajajui

elemente fada, europsku glazbu, tekstove o e,nji, virtuoznost i repetitivnost, jednostavnije forme na ,ianim instrumentima, dvije gitare, violonelo, kontrabas, harmoniku, sintesajzer i tanak, ali vrlo topao i
neobian glas Terese Salgueiro,
stvorili su gotovo ambijentalnu
glazbu, jednu od onih koja sluatelju komunicira odreene
prie i emocije ak i ako ne zna
o emu govori tekst. U Zagrebu
su dostigli kultni status, osobito kod sofisticiranih sluatelja i
depresivaca pa ih se slua i, recimo, meu studentima humanistikih znanosti, i u finijim frizerskim salonima. U nas su najpoznatiji po albumu Ainda, s
glazbom iz filma Lisbon Story

eznutljivi fado
tako usporeuju s
grkom rembetikom i s tangom, a
na tragu tih
usporedbi
popularno ga
nazivaju i
portugalskim
bluesom

filma Wima Wendersa, koji ka,e

da je, kad ih je prvi put uo u,ivo, znao da mora tu glazbu uvrstiti u jo nepostojei film koji
e biti o Lisabonu a nakon pola sata znao je da mora u film
uvrstiti cijeli band.

A vi ste?
Ako je Wimu Wendersu za
vjerovati, snimke Madredeusa
samo su djeli slike koju se mo,e do,ivjeti na njihovim koncertima (29. svibnja nastupaju u
Zagrebu). To vjerojatno vrijedi
za veinu glazbe utemeljene na
portugalskoj tradiciji, jer ini se

PRIA O
PORTUGALU
da su sadr,aj, saudade, i mitovi
te karizma gotovo kultni status
glazbenika i stilova njezin neodvojivi dio. Pria, meutim, ne
prestaje s Amliom Rodriguez i
grupom Madredus. Novija zvijezda fada je pjevaica Cristina
Branco koja obino nastupa sa
Custodiom Caselom i u ijoj
glazbi instrumentalni dio navodno igra veu ulogu. Branco
je poela kao d,ez pjevaica, a
kasnije se vratila korijenima,
jer tvrdi da je Portugalcima fado
u krvi, iako naglaava da je prilino prpona osoba i da fadistas
danas vie ne ,ive teko i dramatino, ali moraju imati empatiju
za takvu vrstu sudbina. Lijepa
fado pjesma nastaje, ka,e, kad
osjetite pjesnikovu bol. Cijenjena je i pjevaica Dulce Pontes,
kao i udaraljkaki sastav o
Que Som Tem, vokalni kvartet
tetvocal, neki heavy metal sastavi te fado-pjevaica Misia koja u
Zagrebu nastupa 27. svibnja. Na
ulicama i u kafiima Lisabona,
meutim, navodno se uvijek
mo,e naii na turistiki i popfado, u uliicama koje tamonji
turistiki ured, navodno neopravdano, jo proglaava opasnima zbog d,epara, to je dio atrakcije. Ove inaice vjerojatno
su daleko od izvorne e,nje i nisu za istunce, ali nisu neva,ne
jer tradiciju odr,avaju na ,ivotu. A fado, kako zacijelo stoji u
svakom turistikom vodiu, za
Portugalce jest ,ivot.
*Prema podacima iz The Rough Guide to World Music te iz tiskanih medija i s Interneta priredila Dina Puhovski

Alkemija fada u Zagrebu

U Zagrebu e 27.,
odnosno 29. svibnja,
nastupiti prva postava
portugalske glazbene
scene, pjevaica Misia,
odnosno skupina
Madredeus
Dina Puhovski
akon to zagrebaka publika dugo vremena gotovo
uope nije imala prilike
u,ivo upoznati portugalsku glazbu, uskoro e imati ak dvije prilike u tri dana. U organizaciji
HT hinet Music Cluba, Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog
u nedjelju 27. svibnja ugostit e
fado-pjevaicu Misiu. Uz Anabelu Duarte navodno najpoznatija
suvremena predstavnica glasovitog ,anra, koji sama do,ivljava
kao "urbanu pjesmu", Misia je

dugo vremena ,ivjela i u Kataloniji te je njezina glazba spoj razliitih utjecaja s iberskog poluotoka. Debitirala je 1991. eponimskim albumom, nakon ega je
snimila jo tri nosaa zvuka u
Europi te nekoliko u Japanu,
gdje je iznimno popularna. Za
svoje je albume dobila nekoliko
presti,nih nagrada, a organizatori najavljuju izvrsnu interpretaciju, sofisticiran scenski nastup te
fadski sjetan koncert, koji e izravno biti prenesen na HThine-

tovim Internet stranicama.

Kultna skupina Madredeus
nastupit e pak u Tvornici 29.
svibnja. Debitirali su 1987. albumom Os Dias da Madredeus,
snimljenim u crkvi jednoga portugalskog samostana, to je njihovoj, ve prilino misterioznoj,
glazbi dodalo mistinu dimenziju i navodno podijelilo miljenja
portugalske javnosti "izmeu
strastvene fascinacije i gotovo
religioznog potovanja" (!). U
meuvremenu su snimili osam
albuma. Pretposljednji album,
Antologia iz prole godine, nastao je inspiriran putovanjima po
svijetu u sklopu svjetske turneje,
a posljednji, Movimento donosi
esnaest novih pjesama opisanih
kao "esnaest novih strasti kreiranih kristalno istim glasom njihove pjevaice". I konano, iz
Tvornice poruuju da je rije o
"skupini koja ima udnu alkemiju kojom jedinstveni osjeaji
postaju univerzalni".

III/56, 24. svibnja 2,,1

Egzistencijalizam i eros
Urbano Tavares Rodrigues
primjer je uspjenog
pro:imanja europskog i
nacionalnog
Nikica Talan
gzistencijalizam, ta apsurdna moda 20. stoljea,
kako je ovaj filozofskoknji,evni pokret svojedobno, ne
bez ironije, prozvao Emmanuel
Mounier, kao to je opepoznato, ima duboke povijesne korijene. Prema samom Mounieru, ti
korijeni se,u daleko u antiku, sve
do Sokrata, Platona, stoika i sv.
Augustina, da bi, preko sv. Bernarda, Pascala i jo gdjekoje
srodne im mistine due bile
stvorene osnove za vie ili manje
koherentan filozofski sustav
Kierkegaarda, Heideggera, Jaspersa, ali i Sartrea, Merleau-Pontya i Camusa. Pa ipak, premda je
tijekom itave svoje tako duge
(pret)povijesti bio na neki nain
i knji,evno obilje,en (ako ni po
emu drugom, onda svakako po
odreenoj beletristikoj formi
koju je zadobivao u veine autora), njegova sna,na literarizacija
otpoinje tek sa Sartreom i Camusom. Upravo zbog ove radikalne literarizacije tog sustava
(vjerojatno najradikalnije u povijesti filozofije Zapada), to je
dobrano razvodnila izvorne
misaone postavke pojedinih
stvaratelja, omoguivi na taj nain njihovo ubrzano posvajanje
od prosjeno obrazovanog itateljstva, sama filozofija egzistencijalizma esto je puta bila svedena gotovo na razinu popularnoga
pukog kia. Tome je zasigurno u veoma velikoj mjeri pridonijelo i povremeno sporadino
vezivanje egzistencijalizma, kao
filozofsko-knji,evnog pokreta,
uz novokomponirani neorealizam, ija je filozofska, odnosno,
tonije, ideoloka pozadina
(marksizam) bila znatno slabije
knji,evno problematizirana od
egzistencijalizma. Da je izmeu
velikog broja knji,evnih epigona
unutar egzistencijalistike struje
doista bilo krajnje teko izboriti
i ouvati knji,evno-filozofijsku
izvornost i u isto se vrijeme othrvati zamamnosti kia, zorno
pokazuje i primjer Portugala.

Apsurdna moda
egzistencijalizma
U toj su zemlji, naime, ranih
pedesetih godina 20. stoljea,
dakle u vrijeme kada apsurdna
moda egzistencijalizma sve vie
uzima maha i izvan matine joj
domovine Francuske, mnogi pobornici neorealistikog pokreta,
koji se takoer sve vie razbuktavao, prigrlili egzistencijalizam
kao svojevrsnu nadopunu svoje
neorealistike filozofije, obogaujui je ponajprije novim, karakteristino egzistencijalistikim temama i motivima, zacrtanim jo u
neposrednih pretea egzistencijalizma: Kierkegarda, Dostojevskog, Nietzschea i Kafke. Tako e
osjeaj posvemanje ovjekove
naputenosti (baenosti u svijet, kako bi to rekao njemaki filozof egzistencije Martin Heidegger), izrazito veliku va,nost tzv.
graninih sitacija (da se poslu,imo rijeima drugoga velikog

egzistencijalistikog filozofa Karla Jaspersa), kao to su, prije svega, tjeskoba, smrt, prijetee nitavilo, egzistencijalna munina (poput one Sartreova autodidakta
Roquentina), ali i uzaludan napor
da se postane Bogom, kao i prokletstvo osuenosti na slobodu,
postati dominantne teme velikog
broja portugalskih knji,evnih
stvaratelja pedesetih i ezdesetih
godina prethodnog stoljea. Uz
usvajanje ovih opeegzistencijalistikih tema i inozemnoga egzistencijalistikog nazivlja (tako
e, primjerice, Heideggerove sintagme kua bitka ili zaborav
bitka postati svojevrsni poetiki
toposi znaajnog dijela portugalske poslijeratne proze), kao i opeg pesimistinog, pa i nihilistinog raspolo,enja, portugalska
knji,evnost egzistencijalistikog
usmjerenja krajem pedesetih godina pokazuje zamjetnu te,nju za
izgradnjom svojevrsne nacionalne egzistencijalistike filozofije.

Egzistencijalistike granine
situacije (mladih poratnih narataja) Rodrigues razrjeava erosom, odnosno ljubavlju u njezinoj ponajvie tjelesnoj dimenziji,
to, meutim, ba kao i u vrnjaka
mu Eugnia de Andradea, istovremeno ukljuuje i duhovnu
komponentu. Budui da je ljubav
za Rodriguesa klju rjeenja svih

krivanje itatelja trebalo dovesti

do svojevrsne katarze. U tu se
svrhu slu,i itavom lepezom ideja, (nerijetko proturjenih) osjeaja i, napose, pro,ivljenih iskustava. Mo,da bi ba na tom tragu
valjalo tra,iti njegov sve izrazitiji
prijelaz od kozmopolitizma (kojeg se, meutim, nikada nije do
kraja odrekao!) k domovinskim
temama i motivima, kako bi, na
taj nain, prizemljio svoje apstraktne (i apstrahirane!) vrednote i (moralna) naela. Rodriguesovo pripovjedalatvo karakterizira, nadalje, i svojevrsno ravnovjesje izmeu sociologijskog i
psihologijskog, odnosno socijalnog i individualnog, kako to zapa,a Jos Carlos de Vasconcelos.
Gotovo sve navedene karakteristike mogu se uoiti i u jednoj
od najpopularnijih Rodriguesovih
zbirki novela Nus e Suplicantes.

ovjekovih egzistencijalnih tjeskoba i frustracija, i on, kao i E. de

Andrade, smatra da se ovjek uistinu potvruje kao ovjek tek kada ljubi, tek kao homo amans.
Erotinost je stoga jedna od najuoljivijih sadr,ajnih osobina
Rodriguesova stvaralatva.
Pored erotinosti, Rodriguesovo knji,evno djelo odlikuje i
svijest autora (odnosno njegovih
literarnih junaka) o ljudskom
dostojanstvu, slobodi i pravdi kao
najviim mjerilima ljudskosti; svijest to se u Rodriguesovu djelu
neprestano odra,ava kroz nespokojno traganje za putevima koji e dovesti do konkretnog ostvarenja spomenutih vrijednosti
(E. de Andrade). Takvo Rodriguesovo povremeno inzistiranje
na strogom moralnom kodeksu
to ga je, kao knji,evnik, du,an
ponuditi svojim itateljima, stvorilo mu je reputaciju gotovo donkihotskog idealista, iji idealizam
granii s nekonsekventnim lirizmom (J. C. de Vasconcelos).
Prihvaanje najviih moralnih
vrednota Rodrigues ,eli postii
knji,evnom obradom ekstremnih sluajeva (neljudskost, okrutnost, zvjerstva) ije bi razot-

Rije je o knjizi koja je do,ivjela

niz izdanja, a prevedena je i na neke svjetske jezike. Knji,evna kritika naglaava njezin prekretniki
znaaj, na putu od izrazitog individualizma, zacijelo egzistencijalistike provenijencije, prema
ljudskom zajednitvu i sudjelovanju pojedinca u njegovu oblikovanju. U tom procesu oblikovanja ljudskog zajednitva nezamjenjivu ulogu igra upravo eros, odnosno (tjelesna) ljubav, kao jedan
od najsavrenijih naina meuljudskog komuniciranja. Znakovito je u tom pogledu da Rodrigues za moto svoje zbirke uzima
misao Sigmunda Freuda: Samo
ljubavlju se prelazi iz egoizma u
altruizam. Ljubav je za Rodriguesa jedino sredstvo za oovjeenje ovjeka. Reklo bi se da Urbano Tavares Rodrigues pradavnu
sliku Izgubljenog raja, simbioze,
apsolutne sizigije, aneoskog
dvospolca, to nastanjuje dva razliita bia, ponovno pronalazi u
kratkotrajnom trenutku ljubavnog posjedovanja. No, ubrzo zatim ekstaza tijel biva iznevjerena
razlinou dua. Donhuanizam
to ga pisac prouava u jednom
lucidnom eseju neprestano je tra-

lovito povezati u koherentan poetiki sustav.

Upravo navedene odlike mogu
se, malo pomnijom analizom, zapaziti ve u prvim Rodriguesovim
proznim radovima u pripovijesti Horas Perdidas (Izgubljeni
asi), nastaloj 1944., dakle jo u
autorovim studentskim danima,
kao i u Rodriguesovoj prvoj objavljenoj zbirci novela A Porta dos
Limites (Vrata granica, 1952).

Rodrigues i eros

23

ganje za onim to se gubi im se

otkrije... (Antonio Quadros).
Otud mo,da i neprestana potreba
Rodriguesovih likova za samopotvrivanjem u ljubavi, samopotvrivanjem koje je, meutim,
uvijek nu,no gubitniko, ime
se uvijek iznova zatvara zaarani
krug ,elje za ljubavlju i nemogunosti da se ona (potpuno) ostvari.

Lica to nestaju i stvaraju se

U taj se zaarani krug uklapaju i svi oni elementi to ih
Werner Weisbach navodi kao tipine za barokni iracionalizam, a
kojima inae uvelike obiluje
Rodriguesovo pripovjedalatvo,
napose zbirka Nagi i moleivi:
egzotinost, misticizam, asketizam i okrutnost. Autor se do
mile volje kree egzotinim podnebljima, egzotinim barem u
odnosu na lisabonski epicentar.
Njegovi likovi (...) imaju erotinu predod,bu o ljubavi, shvaajui je kao sredstvo susreta tijel
radi susreta dua; osjeajui jasan
poziv na junatvo, ak i kada ga
ostvaruju tegobno; pro,ivljavajui esto neku vrstu pounutranjenog misticizma, misticizma

Pro8imanje europskog i
nacionalnog
Vjerojatno najuspjeniji model
takva pro,imanja europskog i nacionalnog pokazuje knji,evno
stvaralatvo Urbana Tavaresa
Rodriguesa (ro. 1923). Rodriguesov opus doista je golem. Uz
brojne romane i novele, objavio je
i tridesetak knjiga putopisa, eseja,
kronika i knji,evnokritikih tekstova. Od Tavaresovih romana
najuspjeliji su Bastardos do Sol
(Kopilad Sunca, 1959), Dissoluo (Rasputenost, 1974), Desta
gua Beberei (Od ove u vode piti, 1979), Oceano Oblquo (Kosi
ocean, 1985) te Violeta e a Noite
(Ljubiica i no, 1991). Izmeu
vie od 20 knjiga novela, odnosno
pripovijedaka, izdvojit emo desetak najpopularnijih. To su: A
Noite Roxa (Purpurna no, 1956),
Uma Pedrada no Charco (Kamenom u baru, 1958), As Aves da
Madrugada (Ptice zore, 1959),
Nus e Suplicantes (Nagi i moleivi, 1960), Dias Lamacentos (Blatnjavi dani, 1965), Imitao da Felicidade (Oponaanje sree, 1966),
Casa de Correco (Popravni
dom, 1968), Contos da Solido
(Prie o samotnitvu, 1970), Fuga
Imvel (Nepokretni bijeg, 1972),
As Pombas so Vermelhas (Golubice su crvene, 1977), Estreas
Alentejanas (Dogodovtine iz
Alenteja, 1977), Abec da Negao
(Abeceda nijekanja, 1980), Filipa
Nesse Dia (Filipa tog dana, 1989).
Dio njegova stvaralatva preveden je i na desetak stranih jezika
(panjolski, talijanski, francuski,
njemaki, vedski, nizozemski,
ruski, eki, bugarski itd.).
Izuzetno povoljna meunarodna recepcija Rodriguesova
knji,evnog djela ponajvie je, ini
se, rezultat autorove kozmopolitske orijentacije, orijentacije to se
sretno podudarila s tada vladajuom apsurdnom modom naeg
stoljea, uz istodobno insistiranje na lokalnoj portugalskoj (ili
jo u,e, alentejanskoj) posebnosti, skladno ugraenoj u opu egzistencijalistiku problematiku.
Dodatnu popularnost Rodriguesovom pripovjednom opusu osigurat e veoma este ljubavne teme i motivi, to e kao druga karakteristina nit (pored egzistencijalistike filozofije) taj opus cje-

ljudskosti to zahtijeva asketizam, asketizam to se izra,ava

altruizmom, kroz ljubav o kojoj
je govorio Freud, bilo erotsku
bilo ovjekoljubivu; emu, na
posljetku, valja dodati i to da su
mnogi od njih okrutni, okrutni
pri punoj svijesti... (isto).
Ova okrutnost u Tavaresa,
meutim, ponekad mo,e biti i
krajnje sublimirana i benigna,
kao, primjerice, u sluaju glavnog junaka zasigurno jedne od
njegovih najpoznatijih pripovijesti LaHni istraHitelj. Prema sudu J. Carlosa de Vasconcelosa, u
LaHnom istraHitelju susreemo
najuravnote,eniju i savreno graenu novelu ove knjige (Nagi i
moleivi): gradnju, razgradnju i
ponovnu izgradnju injenica kojima, u obliku dostojnom divljenja, Urbano izra,ava problematinu narav svoje istine, ako ne i
istine uope. Tako smo postavljeni pred razna lica to naizmjence nestaju i stvaraju se, sve
dok se pred nama ne pojavi izvorno lice, svjesno lica to su la,na, ali, usprkos tome, mo,da i
neophodna kako bi se odredili
obrisi i smisao njegove izvornosti. (Vasconcelos).

24

III/56, 24. svibnja 2,,1.

La0ni istra0itelj
Urbano Tavares Rodrigues

animate se, dakle, otkrivanjem

razloga ljudskih postupaka... Da,
gospodine. Uvijek su mi drage
osobe to razmiljaju. Pa i gospodin razmilja. Kako vidim, ak i previe. Mo,da
toliko da se vara uestalije od onih to ne
razmiljaju. A? Ne vjerujete? Da, mo,da
ja kompliciram... Ah! Ve se sla,ete... Pa
da: va,no je da se radi. Ne ini li vam se?
Da ljudi rade bilo to. Razlog, iskrsne li
uope, istra,uje se poslije, ili se pak nikada ne nalazi... I kakve li napokon koristi
od toga pogodi li se sve, do u dlaku! Sla,emo se?
Gospodin... mi doputa da mu se obraam s vi? Mora da smo gotovo vrnjaci.
etrdeset? Dobro, ja sam neto mlai, ali
sam zato upropateniji, no pustimo to.
Ne valja piti. Pijem, da, ali odmjereno.
ak u vam priznati neto: ne dolazim
ovamo toliko zbog pia, koliko zbog
neutralnog ugoaja ovog bara. Ovog ovdje nema nigdje. Poevi od imena to ne
znai nita. Oslo Bar. Pa nismo mi u Oslu. Niti ovdje vidim ita to bi, vie ili manje, izgledalo norveki.
Ako ba navaljujete... Pa mo,e, jo jedan viski. Kao to vam dakle rekoh: nai
postupci...
Ne, ne, ne valja ni tako. Sustavno obezvreivati sve redom, ne valja, ne. Gospodin, hou rei, vi ste, na posljetku mlai
od mene. I ja takoer openito sumnjam
u dobrotu, u plemenitost... Itekako! Ve i
zbog vlastita iskustva... No... Vi niste bili
u prilici da iska,ete plemenitost? Neu
rei onu posvemanju, ve... relativnu.
Gledajte, prijatelju: ispriat u vam sluaj
koji mi se dogodio. U dvije rijei. No...
zar vi nikada niste osjetili upravo slast
dobrote?
Ni da ni ne... Vidim da ste ironini. Nije to loe. Ironija je najvii vrhunac... Ali
ja, kao to sam rekao, kada me povremeno spopadne bijes dobrote, kao da raam ticala: posla napretek, te lijevo, te
desno, svi me trebaju. Sve u svemu, stanje
je upravo takvo: sve ostalo su nesretnici...
Ovdje! Vani: u ovome gradu...
U istom danu, bez pretjerivanja... Jer
ja obino nisam nikakav altruist. Smijte
se samo, moj dragi: i ja se smijem. Svemu
tome. I sebi samom.
Poelo je rano ujutro. Pred tri mjeseca, za Uskrs. Iao sam na svoju eclair-kavu. Kao i uvijek, za doruak, eclair. Ka,u
da lag teti jetri, no nikad to nisam
primijetio. Dijabetes takoer nemam. Pa,
jer je bio lijep dan, iskapih jednu staru
ljivovicu u poast prirodi, proljeu. Ne
znam razumijete li me. Uputih se prema
izlazu iz mljekare, kad odjednom, to li
to vidim? Neki momi od devet ili deset
godina, ako i toliko, s golemim zamotuljkom ispod ramena, gotovo veim od
njega samog, zabezeknut i zadivljen
motri izlog u kojem je krajnje tromo
kru,io prekrasan snje,nobijeli kola s
okoladnim obrubom.
Bi li volio kuati ovaj kola, upitah
ga. Nije se udostojao odgovoriti mi. Bila
je to gorda ,ivotinjica, bijedna i ponosna,
crnei ve u onoj dobi... Evo, rekoh, ozbiljan smeten: smeteniji od njega uzmi
ovih stotinu kuda. Moradoh ga milostivo zamoliti, s usiljenim smijekom:: Ako
vam nije teko... Pritom poprimih veoma
dostojanstven izgled. No ubrzo zatim pomislih: Stotinu kuda, za mene premda
sam tek obini radnik nije neto za im
se ,ali. Mora da sam osjetio gri,nju savjesti. Izvjesno je da zavukoh ruku u lisnicu i izvukoh odande drugu novanicu od
stotinu kuda, gotovo ga zdvojno prisilivi da je prihvati. Nita ga vie nisam pitao.
Nisam bio ,eljan kupljenih odgovora. Razumijete li? On vie nije mogao biti moj
prijatelj. Ni ne znam zove li se Joo Jos

ili Jos Joo...

Jo jedan viski? Ovaj je sada moj.
Odnesi te kocke odavde, ovjee. Zato to ,elim. Ovaj je konobar dave,. Danas
imamo neto bolje od pokera, zar ne?
Ostavite, ja u vam dati vatre. U redu.
Puim samo Trs Vintes. Stvar navike. No
jedan Chester, za promjenu, nee koditi.
Onog istog dana to trljanje ruku sa
svih strana druga je navika koje bih se trebao osloboditi kada sam se spremao izai iz ureda (ne znam jesam li ve rekao da
radim u jednom uredu za posrednitva i
konsignacije, odreujui si sm radno vrijeme, budui da je vlasnik ureda moj ujak,
a uz to takoer prodajem i automobile,
pri emu katkad, kada mi je neophodan
novac, na neki nain, naravno, znam biti i
ciganin...), kada sam dakle izlazio iz ureda, sjetih se da moram telefonirati, pa da
nanovo ne bih bio gore salijetan, neka ih
nosi vrag, pribli,ih se jednoj govornici,
onoj ondje na uglu ulice Duque de Loul.
Oboru,ah se strpljenjem, iekujui da
djevojka to se nalazila unutra zavri razgovor. No kako se to nije dogaalo, umjesto da se ,ivciram, zagledah se u nju,
smijeei se. Nato mi ona isplazi jezik,
uistinu ljuta, kako se inilo. A mo,da i
ne...
Kasnije spazih da se napokon doista
uzbudila, ali nipoto ne zbog mene, nego
zbog mukarca s kojim je razgovarala.
Deka. Ili ljubavnika. U izvjesnom trenutku ak je poela i plakati... Veoma
zgodna djevojka. Visoka. Tako visoka kao
vi. Pa, metar i sedamdeset i pet mo,da nije imala. No, iznad metra i sedamdeset
svakako. Mogla bi biti Nordijka, da taj izraz, istodobno zloban i uvredljiv, nije karakteristian za ovdanje lake ,ene. Povrh
toga, bila je veoma loe odjevena. Sve to
skupa pobudilo je u meni samilost. Slutnja njezine nesretnosti, izruganosti i promatranje onog dra,esnoga, velianstvenog tijela, ogrnutog u prnje... Rekla mi je
da je krojaica. Upravo je prekinula s njime, saznavi da je o,enjen. Ima svakakvih gadova! Ono to ja u tim stvarima ne
odobravam jest la,. Tjeio sam je kako
sam umio. Da sam htio... Ne bi bilo teko
u onoj prigodi. No, bio bih svinja, zar ne?
Iskoristiti onu nemo...
Pozvao sam je na ruak. Momak joj je
bio automehaniar u nekoj radionici. Grubijan, nasilnik. A djevojka ga je voljela. No,
raznje,ila se i nada mnom. Nad mojim ophoenjem, nad mojom kouljom od popelina. Nad mojim upaljaem od morske bisernice. Promatrala ga je s tako djetinjom
pohlepom da sam joj ga poklonio. Naprosto nije mogla vjerovati...
Znate li kamo sam je odveo na ruak? U
Quintu, prijatelju moj, gore u dizalo Svete Justine, odakle se vidi rijeka, s pijevcima
iz Barcelosa i sva ona prepredena ,ivopis-

nost koja joj je prijala vie negoli jastog...

Uoh onamo s njome, odva,an i vedar.
Ne, nitko nije izazivao. Bio je to junaki
ruak. Svi su nas ogovarali... Svete li zemljice!
Par maslina?
I ja vie volim kikiriki. I peeni kukuruz. No, ovdje to nemaju.
A potom? Pa... Odvedoh je u kino. Ili
smo gledati... Bre,uljak e,nje. Posao
poslah dovraga. Pa ja sam mu gospodar,
koliko ve mogu raspolagati sa sobom. Po
izlasku iz kina pooh s njome u prodavaonicu arapa i kupih joj vestu. Ba to joj
je trebalo. Odmah se preobrazila. Pravi
slatki... Da samo znate!
Eto kako se s dvjesto kuda obue ,ena. Kad ima ono najbitnije. Na lijepome
tijelu sve stoji lijepo, zar ne? No nisam je
ni taknuo. Samo joj pru,ih ruku, ve gotovo na oprotaju. Bijah uzbuen skoro
jednako kao i ona. Ili jo i vie. No inilo
mi se da je ne smijem dotaknuti. Bilo bi to
prljanje jedne lijepe geste.
Ne mislite li i vi tako, prijatelju?
A mo,da ste ipak vi u pravu. Mo,da me
ona tako zapravo i nije do,ivjela kao pravog mukarca. Mo,da je naklonost trebalo iskazati ,ivotinjski, ko,om. Jednostavno. Bez razmiljanja.
U svakom sluaju, sljedeeg dana, u tri
popodne, ekala me ona na Terreiro do
Pao. Trebali smo se povesti barkom cacilheiro, kako je prethodno bilo dogovoreno. Zato? Zato sam se sjetio rijeke?
Ne znam: voda je za mene najdostupniji
izvor istoe. A upravo to sam htio da me
opije njome: istoa. Plavetnilo. Ono ve
,arko sunce to jo ne mlitavi ljude, kao
ljeti, doimljui se kao da ispire sve mrlje,
izvana i iznutra.
No, na kraju krajeva, zamislite samo,
nisam se ukrcao. Ostao sam kako bih iz
prikrajka vrebao na nju. Promatrao to radi. Kako reagira. Naroito sam strahovao
od toga da se ne prepustim izazovima veeri. Ne znam jeste li ve primijetili kako
se lako zaboravimo uz pomo prirode.
Uzmimo mukarca i ,enu: dotaknu li im
se sluajno ruke, smo e se sunce pobrinuti da stvar postane posve izvjesna... Naravno da se to ve i vama dogodilo. Rije
je o nekoj vrsti zova tijel, svjetla i zaslanjenog zraka... Vrag je tu na djelu! Ljudi
se stanu pribli,avati, a potom... slijedi bezazleno milovanje kose. Prsti postaju
prozrani poput leptira. Jo uvijek bez
namjere... No... Glas se raznje,uje. Osvaja nas neko uzbuenje... Sve je jo neodreeno. Bez zle namisli. Meni se, meutim,
uinilo da ih ta iskustva, kada se primjenjuju, ine upuenijima, onemoguujui
im da ih ponove s istom bezazlenou. A
djevojka je jo uvijek raspolagala mnogim
djevianstvima. Da je uinim svojom travanjskom zabavom? Ne. Naprosto ne.
Ona je zaslu,ila neto vie. Stoga se sakrih iza telefonske govornice, pored ju,nog i jugoistonog pristanita (govornice
su veoma va,ne u ovoj prii), pa kada
pristi,e, stadoh je promatrati.
Bijae vesela i nestrpljiva. Svake dvije
minute pogledavala bi na sat. Ja se, meutim, nisam pojavljivao. Jednom zamalo da
ne odoljeh... No, svladah se. Pravi mukarac. Sve dok barka nije krenula. No, nesretnica je nastavila ekati drugu barku.
Napokon se stala gnjeviti, slijegati ramenima. Krajnje razoarana! Liih je njezina
sunanoga, bezazlenog popodneva! Posljednji put je pogledala na sat (ve je prolo etiri), svjesna upropatene nedjelje, i,
ojaena, otila.
Na milost i nemilost prvog neznanca,
rei ete. Mo,da... Jo jedan lopov poput
onog iz radionice... A to ako je ba taj
neznanac njezina druga polovica, ovjek
sposoban da joj se potpuno posveti i usrei je?...
Ne znam... Znam samo da sam se sm
ukrcao na prvi cacilheiro, kako bih se prisjetio nae neobavljene zajednike etnje...
I upravo tada se zbio trei dogaaj koji vam
,elim ispriati. Jer kada krene, krene, pa kada
nam romantinost pokuca na vrata, vie se ne
zaustavlja, i mi poinjemo ,ivjeti u podlistku.
No nije li ,ivot upravo poput gomile presavijenih podlistaka, od kojih svaki ima svoju boju?...

Peti viski. Peti ili esti? Svejedno!...

Taj se dogaaj mo,e ispriati u dvije rijei. Vozih se na krmi, pomalo sjetan, videi u svim stvarima, inae obasjanim
suncem, u tvravi, katedrali, pjenuavoj
brazdi barke, odraz svoje frustriranosti...
e,nju za dogaajima to se nisu dogodili... Trag cacilheira bijae uzavrelo staklo.
Kad odjednom sve te stvari ine se nevjerojatnima ako ih niste do,ivjeli neki
ovjek, nedaleko od mene, padne u vodu.
Pomozite mu jer ne zna plivati, zavapi
malena ,ena to ga je pratila. Bilo je
opasno ii po njega zbog krakova propelera. No ne znam to me ponukalo... Altruizam? Gorina to sam je osjeao? Gotovo instinktivni poriv samilosti? Bacih se
naglavce. I zgrabih ga, zvrcnuvi ga o podbradak kako se ne bi koprcao i povukao
me za sobom na dno.
Ne vjerujete? ini vam se da je to ipak
previe? No znajte da se sve to dogodilo.
Kunem se najsvetijim to postoji! to bi
to zapravo bilo najsvetije? Na posljetku,
dogodilo se, vjerovali vi ili ne. Samo to je
sve malice iskrivljeno. Pretjerao sam,
naime, naravno da sam pretjerao. No, pokajat u se. Ispriat u vam svu istinu, takvu kakva jest. Bez ikakvoga ukrasa.
Ne obraajte pozornost, prijatelju, nemojte loe suditi o meni. Rije je samo o
viku mate. Gotovo se stidim samoga sebe. No dakle! Stid poslije petog viskija
postaje gotovo nedolian, zar ne? Vi ste
ve i sami posumnjali da nije sve istina.
Pijan jo nisam, to ne. Malice tek. Gotovo
nita. To mi zapravo daje ,ivot. I ini me bistrijim. ak u popiti jo jedan. Sada mi treba.
Ma ne, kakva votka! Vi to ne govorite
ozbiljno... U ovom psiholokom trenutku
je,im se na mjeavine. Od njih nikako da
doem k sebi. Ponem li s viskijem, s njime u i zavriti.
Da se vratimo na poetak. Nije rije o
stotinu kuda koje sam dao djeaku. A jo
manje o dvije stotine. Posrijedi je pet kuda. Ve sam zavukao ruku u d,ep kako bih
mu pru,io novanicu od sto kuda. No
sjetio sam se da mi je do kraja mjeseca ostalo jo svega devetsto. A morao sam platiti benzin za auto, pri emu sam i krojau
dugovao tisuu kuda (taj je, meutim,
navikao ekati), no mogla bi mi takoer
uzmanjkati i lova za kino. Loe, zar ne?
Sada, uza svu iskrenost, nisam siguran je li
me ba to sprijeilo da mu dam stotinu
kuda ili se radilo o stidu zbog moje velikodunosti. Osjeao sam se poput nekog
prisilnog svetog Nikole. Klinac uope nije suraivao. utljiv, traginog, ispitivalakog, ve izbrazdanog lica. inilo se da me
prosuuje, ita...

III/56, 24. svibnja 2,,1

Eto vam. A sada moja mala krojaica.
Jesam li je smazao? Smazao sam je, smazao, gospodine. Poput tovljenog prasca.
Kada sam je pozvao na ruak, moje su
namjere jo uvijek bile iste. Inae, sve
ono to sam vam ispriao, ja sam to stotine puta i uradio, barem u mati. Pa jesu li
zbog toga te radnje manje moje od onih
drugih, to vam ih sada ispovijedam? Ne
znam...
Predod,be sam promijenio u taksiju.
Ona mo,da i nije bila tako lijepa kao to
sam je opisao. No uvijek je uspijevala
izazvati donhuane iz etvrti da se okrenu
za njom. Vrat joj je bio visok poput jednog Modigliania, to joj je, na prvi pogled,
davalo izgled ,irafe. Uz malo dobre volje,
dapae i gazele. No, upravo to je u intimnosti taksija bio jo jedan izazov vie. Kad
su joj se, zbog poskakivanja automobila
na nekoj izboini, razotkrila koljena, inae izrazito obla, usprkos njezinoj suhonjavosti, moja joj se ruka nehotice kunem se da je to bilo nehotice spustila u
krilo. Nisam je odmaknuo, niti je to uinila ona. I im sam osjetio da su mi se prsti uklijetili u svili njezinih koljena, to se
nisu nimalo opirala, nagnuh se naprijed,
kako bih vozau obznanio novi pravac
kretanja.
Dva smo sata proveli meu suzama i
cjelovima u iznajmljenoj sobi. Ne pjesnikujem. Meu suzama i cjelovima. Bilo je
upravo tako. Ker kuevlasnice u izvjesnom je trenutku otvorila vrata, koja sam
zaboravio zakljuati, zatekavi nas kao
Adama i Evu. Smijala se. Do sitosti. I ona
se ve, naime, dobrano izvjetila u erotskim vje,bama. Ah da, to glede... Automehaniar koji je bio u Bruxellesu, radei
na izlo,bi, dobar je profesor. Pa ipak, kada me uhvatila za bradu, kako bi mi lice
uinila nepokretnim, e da bi slobodno
mogla uroniti u moje oi, gotovo da sam
se prestraio, jer to ispitivanje, koje sam ja
sa svoje strane sreo u njezinim oima, bilo
je ve ispitivanje o ljubavi. to hoete od
mene? Ja joj nisam mogao odgovoriti:
Upravo to. Inae nisam od nje tra,io samo to, budui da sam joj izmamio potpuno priznanje o ljubavnoj vezi s mehaniarom. No, u jednom je trenutku upravo
ona sama izustila: Ostavi to! Ja sam poeo istiskivati onog drugog, to mi je takoer godilo. Upravo zbog toga se osjeam najvie krivim. Kuajui potom s njome malaksalost, tankoutnost i nje,nost,
sa ,elucem to se nau,ivao, zasitivi je se,
samo zato da bih porazio tog drugog. Ne,
nisam pravedan prema sebi. Jer unato
seksualnoj zasienosti moja raznje,enost
nije bila la,na. Radilo se o nekih pedeset
posto samilosti i pedeset posto u,itka. Ili,
mo,da, mnogo vie no to sam ja sm
predmnijevao o ljudskoj naklonjenosti...
Gledajte vi kako se ljudi varaju. Kako neopazice upadamo u zabludu ponovnog iznala,enja
prolosti. I to, na posljetku, znai ivica zablude?!
Kasnije postupih veoma loe. Kasnije
da. Jer nisam je zapravo odveo na ruak u
Quintu, kako sam to ,elio uiniti, ve
gotovo potajice, u jednu prljavu krmu, u
nekoj uliici Baixe, kako na nas ne bi naletio koji znanac. Pa ak ni ondje nisam bio
spokojan. Njezina suknja, sva poderana,
rasparane arape, pamuna bluza, ve
dobrano izblijedjela, djelovale su strahovito kompromitirajue. Sada to ne bih rekao. Ali tada, ta bijedna rasko, to se ak
inila la,nom, zgromila me. Naroito jer
sam je ve posjedovao u krevetu. Odvratno, zar ne? U sobi, naga, bila je to djevojka ,ilava, poneto mrava, ali slasna, dojmljive otmjenosti. Ondje, u restoranu, u
zaprljanoj staroj odjei, raskutrana, pobuivala je sve moje ljudske obzire. Jer ih,
naravno, imam. A tko ih nema? Ove ili
protivne vrste. Da, da, jer ima obzira graanskih i protugraanskih.
Jo jedan viski molim, da umrtvim ovo
ru,no sjeanje.
Tijekom cijelog ruka ona mi se divila.
Vi naravno ne razumijete, ba kao ni ja kada se pogledam u ogledalo, kako je to mogue. Neko, meutim... No, na posljetku, kako bilo da bilo, zagrijala se za mene,
za moje obrve la Robert Taylor, kako mi
ree, za moju kravatu, za moje ruke, ak

dotle da nije ni jela. Ti si gospodin doktor. Nisam, jer nisam zavrio studij, ekao me ujakov ured. No za nju sam bio.
Gospodin doktor! Poela me smetati ona
psea blagost u djevojke to se u poetku
pokazala tako grubom. Pa ime sam je ja
to osvojio?
Osjeao sam se loe, ne znam to objasniti. Imao sam prijeku potrebu pobjei.
Izmislih tada kako se moram vratiti u
ured, jer se, zamislite vi, jer se moj ef,
glede tonosti, prema meni odnosi upravo
,ivotinjski... Ona nije odgovorila. No rastu,ila se, razoarala. Svemu je doao kraj!
Pokorno je pokunjila glavu, prihvaajui
objanjenje. Nee ii u krojanicu jer se
sino priinila bolesnom. Bila je na rubu
,ivanog sloma. Shvatio sam da bi ovaj
trenutak mogao doista biti odluujui u
njezinu ,ivotu. No ja nisam htio, nisam
smio uvui se duboko u taj ,ivot. Nisam
je volio. Tek sam je upoznao. Izmeu nas
nije bilo, nije moglo biti duhovnih sklonosti, zajednikih navika... A u isto vrijeme grlo mi stezalo grizoduje... Svi postupci podrazumijevaju neku odgovornost.
Zato sam je povrijedio?
Dao sam joj broj telefona u uredu. Neka me nazove sutra ujutro. Ona me takoer primorala da zapiem njezin, to jest
onaj susjedne trgovine, odakle e poslati
po nju. Otkako je dola u Lisabon stanovala je na etvrtom katu, bez dizala, u kui nekih licemjernih ljudi, zlih poput kuge. Dozlogrdilo joj, jadnici. Ve ih je pre-

dobro poznavala, gosp. Contentea (oca

obitelji) i tri keri, ljenuge, jedna slina
drugoj. U njihovu domu bila je kuno
potrkalo.
Nisam imao nita zajedniko sa svim
tim, povrh svega, malograanskim svijetom, u koji nikad nisam istinski prodro,
tj. s odnosom jednakog prema jednakom,
to je jedini nain da shvatimo druga stvorenja. Taj me, dakle, svijet gladi, vriskova i
plaeva, priznajem to, rastu,ivao. Da gospodine, priznajem da grijeim. Priznajem,
no govorim vam o stvarima onako kako
su se dogaale... Ono to sam osjeao, bilo je upravo to.
Potom sam, iz sa,alnosti da je ne ostavim tek tako, nasred ulice, odluio da mora u kino. Ali ja to ne ,elim, ne ide mi se.
Ustrajao sam i zamolivi novine da pogledamo program, uspio sam je nagovoriti.
Ovedoh je u Politeamu, sjeam se dobro.
No filma koji je ondje igrao vie se ne sjeam. Ako sam ga uope i gledao!
Zatim sam joj dao dvadeset kuda da
kupi ulaznicu. Upravo time sam sve upropastio. Opravdano pretpostavljam. Novac
sve prlja. Najgore je kada on ue u igru.
Raa toliku nezasitnost, prokletnik!
Tako se to, dakle, pouzdano zbilo...
Vesta? Ah, da... Vesta. Ve sam zaboravio. To je zbog manjka viskija, prijatelju.
Sipajte, samo sipajte. Sada vie neu upotrebljavati vodu, samo led.
Tek podveer sam se opet sjetio nje. S
nekom neodreenom e,njom. Radosnom e,njom. Godilo mi je razmiljati o
tome da e mi ona sutra telefonirati. Zbuniti me, priutiti mi neugodnosti... Bez
ikakve dvojbe. No, mo,da se ipak isplati.
Odluio sam ponovno se nai s njome.
im izaem iz ureda.
One prnje to ih je nosila na sebi su...
Nasluujete? Nasluujete ve? Jesam li joj
vestu kupio zbog sebe ili zbog nje? Razrijeite vi sami. Birajte nasumce. Ja sm ne
znam. Kako bih je mogao pratiti na ulici,
rei ete. U pravu ste, zacijelo. Uvjeravam

vas, meutim, da je to bilo i zbog nje same. Vestu sam kupio zbog istinske samilosti. Do,ivjevi tisuu puta zanosnu radost radi tog poklona... koji joj nikada nije dospio u ruke.
Istina je: nikada. ut ete kako. Te iste
noi bila je neka zabava u kui Peres Coutinhovih, vi ih zacijelo poznajete. Naravno, mi se svi meusobno poznajemo, zar
ne? Ples je zavrio u est ujutro. Ja uvijek,
i ne znam zato, ostajem do kraja. Mora
da je to zbog viskija. Poinjem s avrljanjem (ja malo pleem), pa jedan gutljaj, pa
drugi, i na kraju nikako da stanem. Katkad
se ak i opijem. Ali rijetko. Uostalom,
najbolje na zabavama dogaa se nakon to
spadnu maske. Nije li tako?
Taj put zabavu sam napustio upravo s
posljednjim tulumaima, ve pomalo
pripit. Nije svaki dan svetak. Bio je ondje
neki momak, teddy-boy svoje vrste, to je
istio ae viskija, na kojima je Ju ru,om za usne nacrtala nae inicijale, ukravi istodobno nekoliko srebrnih ,lica, prvorazrednih dragocjenosti D. Luclie. Bila
je to kobna no. Neto velianstveno, Vi
niste bili ondje? Ne, niste. Igrali smo ozbiljno, s tako poraznim rezultatom da je
neka ,enska progutala zbog toga foliju
tableta. Prava srea to nije smrtno stradala. Njezin ljubavnik, inae o,enjen, kao i
automehaniar, sjetio se da je bio glupo iskren (jeste li ponekad pomislili kako iskrenost u odreenim trenucima mo,e biti
okrutna i tetna?). Sluajte ovo. Pitali su
ga koga bi bacio s tornja kad bi morao birati izmeu sina i voljene ,ene. Idiotsko
pitanje, bez daljnjega. No on ga je shvatio
ozbiljno, tvrdoglavo izjavivi kako se nikada, ni pod kakvim okolnostima, ne bi
odijelio od sina.
Zbog svega toga legao sam kad je ve
bilo gotovo sedam, spavajui sve do jedan,
a kada sam stigao u ured, ona je ve bila
telefonirala. Mislio sam da e me ponovno
nazvati sljedeeg jutra. Ali za svaki sluaj
nazvah onu trgovinu pored njezine kue.
Jo nisam bio izgubio broj. No nisam ba
imao see. Imaju va,nijeg posla odbrusio mi neki ljutiti tip od toga da idu po
gospoicu Lourenu. Ukratko, poslali me
k vragu. ekao sam nekoliko dana. Nita.
Ii onamo nisam imao hrabrosti, to jest
osjeao sam odbojnost prema takvom nainu pribli,avanja. Razumijete li? Kada
sam se ipak odluio, nje vie nije bilo ondje, niti je radila u krojanici. to joj se
moglo dogoditi? Tko bi to znao. Mo,da
se pomirila s mehaniarom. Kada povremeno naletim na ,enu veoma visoku i vitku, ni plavuu ni crnku, istoga oblija, zalupa mi srce i okrenem se motrei joj lice,
kako bih provjerio nije li to ona. ak je
zamiljam kao prostitutku. Ili prosjakinju. No njezin poziv... bio je tek biti sretnom.
ekajte. Ne, ako vas zanima pria, pustite me da zavrim. Ah, u redu, priekat u
ja, samo vi telefonirajte.
Zauzeto je? Pa da, lisabonski telefoni
vjeito su zauzeti. Kada nisu pokvareni. Ja
imam obiaj nalupati ih. Znam da to nema
smisla, no ovjek se tako ispue.
Dakle... Gdje sam ono stao? Ah da,
vesta. Znate li gdje je zavrila? Dao sam je
jednoj panjolki, koja je uope nije trebala. Ali to sam drugo mogao napraviti?
A o panjolki vam priam stoga to je
povezana s treim dogaajem o kojem
sam vam pripovijedao: sa spaavanjem.
Da, jer stvarno je rije o spaavanju. asna mi rije. O spaavanju koje se veoma
razlikuje od onoga to ste uli... Poevi
od samog mjesta, jednog prozainoga bazena.
Teko je shvatiti da se netko mo,e utopiti u bazenu. No znajte da je tip zamalo
otegnuo papke. Za dlaku.
Jo jedan viski? Da, moj dragi. No sada
sam potpuno izgubio nit. Ipak, nita me
ne spreava da nastavim.
Iao sam dakle sa panjolkom na bazen. panjolkom iz kabareta. Da, skromno. Tko to od nas ve nije imao neku takvu panjolku? Jo jedan model, prijatelju.
Pokazat u vam je. Sada ve ima drugoga
gazdu.
Bilo je negdje oko tri sata. Upravo smo
stigli i u bazenu se nalazio samo neki tip.

25

PRIA O
PORTUGALU
Dobro je plivao. ak sam mu pozavidio.
Kad najednom spazim kako tone. Nisam
se odmah snaao. inilo mi se kao neka
ala. Sav osovljen, ruke jo uvijek na povrini, tone te tone sred zelene vode (dno
bazena je zeleno). Samo ruke mu se miu.
Tada mi sinu: mo,dana kap. Jer ako je tako vjeto plivao, drugoga objanjenja nema. No, dragi moj, nisam se ni pomaknuo. Zbilja sam ostao paraliziran. Pomislih: Ako ga je udarila kap, onda i mene, u
kojem je jo uvijek naprobavljena paella... Baciti se u vodu bila bi prava ludost.
Radilo se o trenutku, no moja unutranja
neodlunost trajala je itavo stoljee.
Sve dok panjolka ne vrisnu. Tek tada
zaronih. Mora da mu je ,ivot visio o koncu. U posljednji as sam ga spasio. A zato? pitam ja samoga sebe zato sam ga
spasio? Da bih zadivio panjolku? Ne. Da
bih ispunio svetu du,nost ljudske solidarnosti? No bih li ga jednako tako spasio i
da sam bio sm? Ne znam: ona je kriknula i taj je krik djelovao na mene poput zapovijedi. Blagoslovljena panjolka! No
upravo i zbog krika ne znam. Mo,da bih
se na kraju ipak bacio u vodu, ak i da ona
nije kriknula. Vrlo vjerojatno. No to je
tek puka pretpostavka. Ispunjena ,eljom
da se to doista dogodi. Mislim da je njezin
krik bio neka vrsta drutvenog suda... Razumijete li?
Znam da razumijete. Inae vam ne bih
sve to pripovijedao. Pardon! Jo uvijek
sumnjate? Ali to je to u to sumnjate?
Ne, sada nemate razloga za sumnju. Ve
sam vam izlo,io injenice i razloge u mjeri u kojoj ih se mogu prisjetiti. Viski ima,
izmeu ostalih, i tu veliku vrlinu da bistri
i uviestruuje matarije. Stoga u vam
priznati neto: panjolka... Da, jer ostatak
pripovijesti o spaavanju, sve je to istina,
do u pojedinosti. panjolka nije bila panjolka. To jest, postojala je ona u mojemu
,ivotu, to da, ali sam je krivo smjestio. To
je zbog viskija...
Sa mnom je, meutim, ila na bazen
jedna profesorica u osnovnoj koli. Ali
prava intelektualka! Ispriat u vam kako
sam je upoznao...
Ne zanima vas? Ne govorite mi to. Budite mi prijatelj. Sve u vam, na posljetku,
ispriati, vidjet ete da znam razjasniti
stvari i razumjeti samoga sebe. Naravno
da la,em, jer la,em. No gospodin je siguran da uvijek govori istinu, ak kad je uvjeren da govori istinu?
Sluajte me, dakle! Popijte jo jedan
viski sa mnom. Ja plaam, ako doputate.
Vidite, gotovo sam plakao, a sada mi se
ve smije. Fivot je farsa. Ne zaslu,uje sve
to potovanje...
Progoni li me osjeaj krivnje? Da, svakako ste morali nadoi na to pitanje. Naravno da me progoni. Oduvijek grijeim. I
nema naina da se popravim, da se pomirim sa sobom, razumijete li?
Rei ete da krivnja le,i na drutvu, da
je drutvo u zabludi?...
No tada sam ja tek otu,ni plod te zablude: a to ba i nije neka utjeha...
Kako srediti svoj ,ivot? Uskladiti sve
te matarije to me nasumce salijeu, s
mnotvom glava, kao u hidara?

Preveo Nikica Talan

26

III/56, 24. svibnja 2,,1.

Portugalsko pjesnitvo osamdesetih

Meu mnotvom autora koji su se
nametnuli itateljstvu, desetak
portugalskih pjesnika steklo je i
meunarodni ugled

LUCANUS CERVUS
A tua boca
Tvoja su usta
kratak poek svijeta,
skrivaju stepenite, od pojava.
Tvoj let
iznova izmeu slika izvjestan
poek to svrava.

Priredio i preveo Nikica Talan

suvremenom portugalskom pjesnitvu osamdesetih godina, koje se,
valja odmah napomenuti, u cjelini
ni po emu ne razlikuje od, primjerice,
panjolskog, francuskog, engleskog ili hrvatskog pjesnitva osamdesetih, meu
mnotvom autora to su se nametnuli itateljskoj javnosti, desetak njih je ve uspjelo probiti granice Portugala i zauzeti
elno mjesto u domaim i stranim antologijama najnovije portugalske poezije. Za
ovu smo prigodu odabrali etvoricu pjesnika koji su se prvi put predstavili itateljstvu (u obliku pjesnike zbirke) izmeu
1981. i 1985. godine. To su: Gil de Carvalho, Jorge de Sousa Braga, Jos Oliveira i
Fernando Lus.

GIL DE CARVALHO

U BRIJANICI
O cheiro da terra penetra

1Miris zemlje prodire

meku caklinu dobi, putuje
povrjem tog slatkog pruta, uznosi se
sjeanje.
Promatrani sretnom otricom zrcal,
sve vie smo drijeme,ni, brnistre
odlaze do visoka sunana zdenca, na poko,ici,
okrajci
podnose sjenu.

2
Zatieni od vodopada, pr,imo vijenac
kose, na zemlji, buka kara
prisjeenih tek u lai, na odlasku.
Dr,ei ruku na kvaki, vraam se.
U uhu, na pramcu, neki pauk, kako bi
pre,ivio, proizvodi tanak mlaz vode.
Zemlja se grua nedaleko ,rtve
drugi putaju da im na sjedalice
popada oblije malo se pomalo
izobliuju.

USKRSNUE
O quarto dos mortos abre-se.
Otvara se odaja mrtvac.
I ti ispunja zakon,
kare re,u tetive,
usta skrauju usne
jedno dijete prostorom potrkuje
uzicu pukotinama lica,
vrijeme mrlji dana.
Silazi
raskomadan takar
dr,e se za ,icu sperme.
U liu, ,ivi rijeka,
ljubavnike to se udaljuju oslukuje,
sokol.
Tean, tvoj svijet pada u vodu.
Budi se od ljubavi.

POVRATAK

PRIA O
PORTUGALU

Vemos de novo...
Nanovo vidimo harpunirane pute
u zglavku spolovila, tminu, objeenu
o lie, kamen gdje gubi stopala.

ZAVIAJ
KASIOPEJE

Tek ono to, skrito, vene,

krvari lubanjom,
ba kao i neko, ljudi,
u zraku,
vie vole, na jantara tragu,
rasute dane i noi
ogrljak zarobljen u sjaju
miia ukradenog sjeni.

Terras da Cassiopeia.
Zaviaj Kasiopeje.
Galjeka sova se vraa
Na Zid to ga preskae
Lasica.
Puni je mjesec. Tek dim
Nas zime okru,uje.

HOLANDSKA
PITANJA
Um puro sangue vai...
istokrvnost ide do kraja.
Ako gubica pr,i u predjelima breze,
Iz zagasite pustopoljine izbija endorska
vjetica, a do obraza pristi,e oganj.
Osloboen, u tegu svije, u portretima
to izlaze iz mora, u dahu svjetionika
Bdiju nad slikama namijenjenim smrti.
Koija kaska gotovo usporedna pramcu
A studentarija izbacuje na granija neba
Istu pjesmu to je harpunira
kitolovac. No... jesu li ovo holandska
pitanja?
U najni,im krajevima pr,i se odjea, bolje
Se vidi nebo. Svijetlea Dama, u pjenastom zidu
Pue u orgulje. Usredotoen pored
Patuljaste vrbe, pedal stvara
Pismovne poiljke. Jer uviavni sle,
Glad, kuge, prava i Bog,
vraaju stranputice na povrju, mi,
A slamnati psi na dnu. Silazei s planine,
ovjeeni o jedno pitanje
Je li ono holandsko?
Cincin!
Za jedan florin ostaju gradovi, nepokretni,
Dine i nasipi sjedinjuju nebo i zemlju, vladaju
Oklade to se gube na usnama pridolica.
to li se vidi odozgo? Je li to odgovor?
Na holandska pitanja, na veliku sliku,
Na obred u skladu s crvenom zemljom hipodrom,
Na pjeanike stepe,
Na etnju biciklom uz obalu mora?
Praina krvi tako... no gdje
Smo?
Cincin! Cincin!
Holandska pitanja u ovim daljinama?
Cincin! Cincin!

JORGE DE SOUSA BRAGA

USNUTI NA
STRANI
PROLJEA
Adormecer num colcho...

HELIOPOLIS
Por enquanto afastamo-nos...
Zasad se udaljujemo od sunca,
Putujemo u svjetlu nepca,
Zasad, nebo mjeri utjecaj
Noi na prstu vinograd,
Sigurnu ko,u na zglavku
Zidova od kriljevca.
Ti poznaje rijeku, tetoviranu u kronjama
Gradskim, onostran su probrane,
U golemim zadimljenim staklima,
Jeka rzanj u naporu
Disanja hvatam tvoju vrpcu,
Meu planinama i morem, boje jorgovana.
Koliko ve vremena
Taj razgovor traje
Pod vodom? S koracima zadimljenim,
Na drugoj obali,
ujnim, tko li
Te slomi, bazalte na suncu?
Poznaje ue u dimnjacima
Bez krova, sutra
Prsti iznalaze ,ilu, pa s njome
Titravo pale komad neba
Na obje strane rijeke. Trag neki
Vjeito, svijetlu, stvara Damu
to se smije u gradu podno sunca.
Podne je.

il de Carvalho roen je 1954. u Lisabonu. Objavio je nekoliko knjiga poezije koje je

portugalska knjievna kritika odavno zapazila zbog njihove poetike izvornosti: Alba (Praskozorje, 1983), Aboiz (Zamka za ptice, 1985) te De
Fevereiro a Fevereiro (Od veljae do veljae, 1987).
Prema pokojnom pjesniku i knjievnom kritiaru
Lusu Miguelu Navi, hermetizam Carvalhova pjesnitva jo je jedan znak da (pjesniki) jezik vie uope
ne odgovara stvarnosti koja se u Carvalhovu sluaju
ponajvie svodi na svijet seljatva i lova. Na taj nain
u stihovima Gila de Carvalha dolazi do stapanja slika najrazliitijih provenijencija (napose onih zemljopisnih, to jasno ilustriraju naslovi Holandska pitanja
i Heliopolis), kao da tekst vie ne bi bio doli mjesto
za odlaganje osjeta to nasumce plutaju i izmeu kojih se tek rijetko donekle jasno ocrtava pokoja primjedba, uestalo seksualne ili afektivne naravi, pogodna za usmjeravanje naeg itanja. Tome svakako
pridonosi i trajno naruavanje sintaktikog poretka u kojem pojedine rijei istodobno postaju sastavnim dijelom razliitih reenica, ali i nimalo pravovjerni sustav reeninih znakova koji dovodi do namjerne dvoznanosti, odnosno vieznanosti pojedinih
rijei ili reenica.

Usnuti na madracu s oprugama na strani

proljea
a probuditi se na strani ljeta
Baciti se s prozora pedesetog kata
a prizemljiti se neozlijeen na listu bijela
lopoa
Projuriti sto na sat kroz sve crvene znakove
a najednom zastati na prvom zelenom
znaku
Progutati jednog Mirage-a a odmah zatim povratit
na usta dva milijuna ptica
Bludniiti uzastopno sa slonicom indijskom kokoi
kolibriem i leptirom
Razarati udarcem u tur sve rijei rjenika
sve dok ne doe na red rije olovo
Ispru,iti crveni jezik na zrakoplovnoj
pisti
e da bi slu,io kao tepih holivudskoj zvijezdi
Odrezati ruke svim zatvorenicima i vikati ruke u zrak
prije nego ih strijelja
Poraziti sve vojske istoka
i podlei napadnut s lea od jednog jesenjeg lista
Pojesti za desert tek jabuke marke
Czanne
Prisustvovati vlastitu pogrebu za upravljaem BMW-a boje pepela
i istinski plakati suze
Otkriti karavelu pred petsto godina potopljenu na dno tvojih oiju
i uz jednu tonu papra i drugu klinaca uspjeti iznijeti
na povrinu dva Budina kipa
Provesti pet godina u samoi desetmilijunskog grada
a potom okuati vrevu u Penhas Doiradas*
Ui u veletrgovinu pa u odjelu za vitamine zasaditi limun
Uzmaknuti nekoliko stoljea u vremenu
da bi uhvatio u ruke glavu Marije Antoanete
Oprati ruke u krvi prije no potpie mirovni sporazum

*Penhas Doiradas zabaeno planinsko

selo u gorju Serra da Estrela (sredinji Portugal)

III/56, 24. svibnja 2,,1

POTKRAJSTO PORTUGAL
NA
LJETNI
Portugal SEMAFORIMA
Portugale
KRAJOLIK
Ja imam dvadeset i dvije godine a ti me ULICE
Vou comprar a Vnus de Milo katkad dovodi dodatoga
SV. KATARINE
se osjeam
Kupit u Veneru Milojsku
kao da imam osamsto
kako bih je postavio za vjealicu u svojoj
sobi
Jedno moje podrignue romantinije je
od Straussova valcera
U stvari ono to ja imam jest poziv palikue
Ba kao i Neron
Budui da ne mogu zapaliti Rim zadovoljavam se time da
zapalim tvoje srce
Moj jezik esto se brka s jezikom vjetra
Oboje smo do glave uvueni u trgovinu
peludom
Ne stavljajte preda me orhideje inae u
povraati
Nebo je plavo a tvoje su sise ru,iaste
Hvala pijem samo pasterizirano mlijeko
Da mogu obojio bih nebo u crno
a potom bih kroz tvoje oi stao motriti
zvijezde

MISSISSIPI
H muito tempo que...
Ima ve dugo vremena to ne izlazim iz
kue (osim kako bih otiao do
veletrgovine ili sladoledarne)
O da zna zbrku rijeka to tee mojom
sobom
Mrijem od ,elje da ti predstavim Mississipi
Mrijem od ,elje da doe mrijem od ,elje
da ujem razdra,ujui
zvuk ulaznog zvonca
Ima ve dugo vremena to ne izlazim iz
kue
o kad bi znala koliko ,udim da proeem
unutranjou tvoga uha

PROLJETNI
SAN
Adormeo sempre com...
Ja uvijek usnem s bradavicom tvoje dojke
meu prstima moje ruke
I san je moj spokojan
poput sna ru,a

rugi portugalski pjesnik osamdesetih Jorge

de Sousa Braga, roen je 1957. Dosad
je objavio sljedee zbirke stihova: De Manh
Vamos Todos Acordar com uma Prola no Cu (Ujutro
emo se svi probuditi s biserom u guzici, 1981), Plano
para Salvar Veneza (Plan za spaavanje Venecije,
1984), Boca do Inferno (Paklena usta, 1987), Os Ps
Luminosos (Osvijetljena stopala, 1987) te O Poeta Nu
(Nag pjesnik, 1991). Ono po emu Braga ve na prvi
pogled uvelike odskae od najveeg broja portugalskih pjesnika narataja osamdesetih jest njegov
kritiki dijalog s prolou, s pojedinim povijesnim
likovima i dogaajima, posebno, dakako, onim iz
pustolovnou u svakom pogledu bogate nacionalne,
portugalske povijesti. U tom je smislu pjesma Portugal postala gotovo zatitni znak Bragina pjesnitva, odnosno one struje u suvremenoj luzitanskoj
poeziji koja drei korak s najnovijim europskim i
svjetskim pjesnikim tendencijama ne prestaje biti u
pravom smislu rijei portugalskom ak i onda kad to
portugalstvo shvaa kao politiki (ali ne i pjesniki!) anakronizam.

to sam ja skrivio da je D. Sebastijan poao u boj protiv nevjernika

na sjever Afrike
samo to nije mogao suzbiti bolest koja
mu je napadala spolne organe
pa se nikada vie nije vratio
Gotovo da pomislim kako je sve la, i kako je Infant D. Henrique izmiljotina
Walta Disneya
a Nuno lvares Pereira prosto oponaanje Junakog Princa
Portugale
Ne mo,e ni zamisliti ukoenost to je
osjeam kada sluam
nacionalnu himnu
(neka mi oproste moji vrli preci)
Juer sam igrao poker sa starcem s Retela
Ide na lijeniki pregled u bolnicu Jlio de
Matos
Dali su mu nekoliko elektrookova pa se
oporavlja
na stranu injenica da me sada pokuava
uvjeriti kako nas eka
ru,iasta budunost
Portugale
Jednoga dana zatvorih se u Mosteiro dos
Jeronimos da vidim
hoe li spasti groznica
Imperija
no jedina stvar koju sam uspio uhvatiti jest prehlada
Okrenuh naopake Torre do Tombo ne
uspjevi nai jednu
jedinu laticu
ru,a to ih Gil Eanes donije iz Bojadora
Portugale
Da imam novaca kupio bih Imperij i dao ti ga
Kunem se da bih bio u stanju napraviti to
samo zato da te
vidim kako se smijei
Portugale
Ispriat u ti neto to nikada nikome nisam ispriao
Zna
ludo sam zaljubljen u tebe
Pitam sebe sama
Kako sam se mogao zaljubiti u starca koji
je oronuo i sulud
kao ti
ali koji ima srce slatko jo slae od slastica
iz Tentgala
i tijelo prepuno crnih toaka kako bi mogao gnjeiti po
mojoj volji
Slua li me Portugale?
Ja sam se rodio tisuu devetsto pedeset i
sedme Salazar je bio
na vlasti nita od ,elja za
osvetom
moj brat je bio u ratu imam prijatelje koji
su emigrirali
nita od ,elja za osvetom
jednoga dan ispih ocat nita od ,elja za
osvetom
Portugale poto bezbroj puta spasih Luzitance plivaju u
gradskom bazenu Brage
sada bih ti predlo,io jedan nadasve nacionalni projekt
Da svi naime poemo u Ceutu u potragu
za okom to ga ondje
ostavi Cames
Portugale
Zna li koje su boje moje oi?
Smee kao i one moje majke
Portugale
volio bih te strastveno poljubiti
u usta

Ao menos os teus olhos

Bar tvoje oi
cijelu godinu
ostaju zelene

SALATA ZA
CESRIA
Um molho de agries...
Struak potoarki tuci
bijele blitve celer-repa metvica
mladi luk, artioke modri patlid,ani
poslu,eni na pladnju jutra

JOS OLIVEIRA

PJESNITVO I
NJEGOV
DVOJNIK
(biljeke o violini u Bretanji)
Gesto e matria

1.
Kretnja i tvar
ruka to zaustavlja kretnju. redoviti obujam glasa.
zaustavljena kretnja.
pitanje granic. pukotine u sjeni, uza zid.
(poput suza?)
njezin glas. otriine stvari. replay: poleina ogledal.
osjetno iverje. slijepa svjetlost.
jasno oblije zaustavljene kretnje.

27

POHOD
TRGOVAKOM
CENTRU
AMOREIRAS
j no sinto as dores de deus.
vie ne osjeam bolove boga.
gusta suza vulkanska stakla povrh starih
propisa.
vie ti ne stavljam suze.
gradnja neke brze none bezdomovinske
jadikovke.
ve ne crtam rijetke ruke.
ve samo se umaram.
ovo je subota. poput ,ivota.
tek s neto manje zraka izmeu postaja
glasa,
funkcionalna jezgra portugalske sjete.
znam dobro, ustrajemo vjerni ostajemo
poprijeki poput
skladit.
neprestance prenosei nae otoke nae
prinose
nae strahove i namete.
u meuvremenu idemo u kupnju jer nedostaje zrak i no
deterd,ent i hrabrost.
umjesto toga donijet emo knji,evnost s
algama
lijekove priklonjene tijelu, nova lica za kiu.
pitanja osjeajna gospodarstva.
ne. ne bi bilo potrebno procijeniti temperaturu uda.
jer otvoreni smo do dvadeset i etiri sata
i nita vie ne posjedujemo i nita vie ne
postoji i
ne obavijestivi te
sutonski opsjednut kupujem
se.

KRAJOLIK
PONAVLJA
KRAJOLIK
(o Glazbi panjolskih
kraljevstava oko 1500.)
Oy comamos y bebamos...
1. Oy comamos y bebamos Juan del Encina (1468/1529)

2.
Pojam i ponaanje
suzdr,ati more ponad jezika. ostaci nekog
bijelog stava.
utnju prilagoditi tijelu kada ga naputa
pogled.
uprizorenje mrtvakih ponjava. gorki
prostor preko ruku.
writing bolno ljudsko iskustvo.
suelice svjetlosti: silovan izvor ptice.

3.
Znak i slika
zovem se. moru: dolazi li? zvuk jezika
to kripi poput
drveta.
ponavljanja; zovem se Klaus. ak i O,ujak. bievati ime.
izvui ga iz krvi dati mu ime voljeti ga.
njegova malena sjena drobei se o pod tijela.
waltz: barka to eka povratak s pristanita. will you dance?

Zemlja. Srce ,itko.

Rijei gdje svrava tijelo.
Dvoboj mre,nica.
Moje ime pripada studeni, poronoj radosti
mrtvac,
podno bludee uonice.
2. Vecchie letrose Adrian Willaert
(1480/1562)
Zemlja. Srce zamoreno.
Rijei gdje svrava kazna.
Licht aus!
Moje ime ne postoji, tonui u san na svakoj
fotografiji, krvavi flash
izmeu zabranjene rijetkosti.
3. Tutte le vecchie son maleciose Giovan Tomas di Maio (?/1563)
Zemlja. Srce isto.
Basnoslovni progon rijei
izmeu prljave opne ,udnje
kazneno proroite naoitost.
Samoubilaki imovnik to zatvara slavinu
tiine.
Questo lo dico a te vecchia tramera.

28

III/56, 24. svibnja 2,,1.

FERNANDO LUS
STORM SHOES
AND
THE DEAD BEAR JEDANAEST
Regresso a Faade
1. Vraam se u Faade
Ne. Napokon postoji sve.
ak i sela rijetka poput
srca.
Raspodjela vremena kroz
sate.
2. IRINTZIA Baskijsko selo pod maglom
Parije ne spavaju zimi.
Tromo svoju putanju otpoinje srce
a poev od oiju pa u unutranjost
nae je malo selo zimogro,ljivo.

Quando setembro deixa...

Kad rujan tuom
prosije krovove, prelazim
mali bijeli hodnik, sputam zastore,
pa izmeu reenica oslukujem
male arolije ljubavi.
Pri bijeloj svjetlosti prstiju
Slii licu to je napustilo
obeavajui svijet, povedi me
,aru prohujalih dana.
Odjednom more ostavlja lokve
polusjene, iskopava izmaglice
u dnu kua, krv
stijena dolazi zatamniti
plamen tajni.

3. Eye dont remember provansalska Sibila

Posjedujem malu pjesmu
sijenskim zemljama.
Sluajte: dolazim kako bih izbjegao spasenje.
Ovim je vodama potrebna tvoja bol,
spali se: metilenska modrina
ne oponaa more.
4. Na usta Ucella
Condottieri:
va rat je umjetniko djelo.
(Pojedinost: oblik cijevi, 12 x 18)
The lost battle collection autor nepoznat.
Dementia praecox angelorum kao uostalom i svekoliko pjesnitvo.

POSLJEDNJA
PJESMA PRIJE
RIJEI

WAPPING OLD
STARS
Outra vez na cadeira...
Nanovo na stolcu. U mrazevima
sutona Mjeseina je ostavila
ognjene kamenie, seviljske
ru,e krunile su zdenac.
Plameni jezici suneva zapada
silaze padinom, grimizna
uzica iklja iz stijene,
kroz maglu leti mjesec,
u zvi,duku i crnim vrpcama
grom zatvara nebo.
U zaviaj odlaze ptice,
a u posljednjim kuama
osvijetljena vrata oklijevaju
u tiini makadama.

Charles Baudelaire

Os crisntemos abriram.
Otvorie se krizanteme.
Nebo to nadlijee moj
dom oslobaa
nepodnoljivu svjetlost.

PRIA O
PORTUGALU

Kameno predvorje ugouje

stolce, posue i okretna
stanara mojih koraka.

NEBO DIE...
Incrdulo. O que escrevo...

O cu respira...

Nelakovjernik. to piem ne ka,em.

Sitne liste pro,vakanog
duhana pljujem.
Oblikuju smisao, neizreciv,
na dohvatu mojih podanika,
knjige. Hotel Pidoman soba
sedamdeset puta bez rauna sm
i gospodar vlasti.

Nebo die najbjeljom

svjetlou srca.
Tmina je gledala na te
kao to orao gleda
let ,rtve.

ini se tornado sred

samoga ,eluca, oamuujui,
silaze raskamenjenom glavom.
Poslu,nike, ormare za rublje, pigmente
stropa, mirise to istjeu
hodnicima, mrzim. Bio jedan
kretenski kralj koji nije shvatio
Love, and be silent. Tko ne
razumije ne ljubi. Tko
prosjai istine u ovoj boci
ne vidi harpun sree.

On sti,e, tvoj ,ivot,

na udes
ruku odvojeni
prsti.

Drvee, led, krv

koja je zaboravljena u pjesmi i koja
kuca o usta magle.

SVIBANJ
A parede lana o punho

Sentado. Dizem-me perdedor

1.

Sjedim. Ka,u da sam gubitnik

izobilna ,ivota. Pri prolasku
svjetlosti krizanteme se udvostruuju.
Ondje su kao i ja. Bez uzora.
Ja, gubitnik. Vidjeh gdje pjesmi sudbine
pritjee neizreciv bol.
Opasnost tako plava uruena
naoblaenom kontinentu. Vlat trave bez
mirisa.

mene posljednja rije ne slova

ne rijei posljednje slovo mene.

2.
ne mene posljednje slovo rije
posljednja slova rije ne mene.

Zid baca bode,

na jutro. List
obraza sjaji i pada.
Uzdu, hodnik
vrata u opasnosti
od brodoloma.
Otpala, ruka ti
mrane ,ile
dr,i zlato,
tog posljednjeg taoca pogleda.

3
rei pjesnik to ga predstavljamo u ovoj
skupini Jos Oliveira, rodio se 1959. u
Lisabonu. Dosad je objavio dvije knjige pjesama: Ciclo do Mar (Ciklus o moru, 1984) i Melancolias (Melankolije, 1988). Ako je suditi na temelju
uvida u spomenute pjesnike zbirke, onda se moe
rei da je jedan od najeih motiva Oliveirina pjesnitva pjesnitvo samo, odnosno pjesnika rije, ili,
tonije, svojevrsna ontoloka problematizacija pjesnike rijei kao takve (usp., primjerice, pjesme Posljednja pjesma prije rijei ili pak Pjesnitvo i njegov
dvojnik). Potroako drutvo obilja, odnosno bolna alternativa imati ili biti, sljedei je, izravni ili
neizravni, motiv brojnih Oliveririnih pjesnikih tekstova (najoitije oprimjeren u pjesmi Pohod trgovakom centru Amoreiras). Kulturno-povijesne i
zemljopisne reminiscencije naredno su obiljeje Oliveirina stvaralatva (usp. pjesme kao to su npr.
Storm shoes and the dead bear ili Krajolik ponavlja
krajolik) obiljeje koje ga, uostalom, povezuje s
mnogim njegovim vrnjacima-pjesnicima, ba kao i
(znakovita) esta uporaba engleskog i u znatno manjoj mjeri drugih u kulturolokom pogledu isturenih europskih jezika.

Celui qui regarde du dehors travers

une fentre ouverte ne voit jamais autant
de choses que celui qui regarde une fentre ferme.

Nad zanosnim vjetrom

putuje svijet.

de mim a ltima palavra...

ne rije mene posljednje slovo

mene slovo posljednja rije.

HOTEL
PIMODAN

BIO JE TO
DELJENI
OPROTAJ...
Era o adeus desejado...
Bio je to ,eljeni oprotaj,
praina nadola iz ognjenih jezika.
Mijena lia obnovila mu
suhu vunu usana.
Nosio je prste u pepelu.
Dijelom kroz amu i duge
kletve to ih bez prestanka brojae.
Okrutna bora oklijeva
izmeu smijeka i oiju.
Odijeljeni neizvjesni koraci
asfaltiraju obeane tajne.
Ponovno izgubljen od svijeta,
zbaeni putnik,
eka tek korak smrti.

Moj stanar iri pand,e

duha i kopa zaljeve
odakle pristi,e ,ubor laica
i magle.
Ovim dvjema stolicama
vjetar donosi tugu.
Iznenaujua godina berbi, ja
ne htjedoh vjerovati. Kuom se rairio
barut i njegova povorka
vrlina.
Jo ni danas ne vjerujem. Nepremjestiva
munja.

NARAVNA
POVIJEST
Porque o corpo
Zato to tijelo,
tijelo,
tijelo vie nije
najbolji prijatelj ovjeka

osljednji za ovu prigodu izabrani predstavnik portugalskog pjesnitva osamdesetih Fernando Lus, rodio se 1960. u
Quelimaneu (Mozambik). Objavio je tri zbirke pjesama: Conspirador Celeste (Nebeski urotnik,
1983), Slon (Solon, 1987) i Hotel Pimodan
(1987). Govorei o Lusovom pjesnikom djelu, ve
citirani Lus Miguel Nava e utvrditi kako usprkos
injenici da to djelo ne posjeduje neke posebne narativne znaajke, ono ipak sadri odreenu skrivenu fikcionalnost koja nam doputa da od ponuenih krhotina rekonstruiramo itav niz epizoda erotsko-sentimentalna znaaja iji se bljesak
moe mjeriti hrpom pepela to nam ga podastiru
njegove pjesme. Prividno nepovezane slike nastavlja dalje Nava sastavljene veinom od pejzanih elemenata (razarateljska sveprisutnost mora,
oluja i rastueg sutona) valja povezati referencama na prognanstvo, samou i oprotaj kojima obiluju mnogi Lusovi pjesniki tekstovi (v. primjerice
pjesmu Bio je to eljeni oprotaj...) autorski prepoznatljivi u kontekstu cjelokupnog takozvanog
portugalskog postmodernizma.

III/56, 24. svibnja 2,,1

,om u ruci.
Oprostite to Vam ovako kasno smetam, gospoice ree ljubazno neznanac Ali, zamoljen

Kralj, kraljica i PTSP

Helena Perii
oja prijateljica ima jedan
problem. Ali o tome kasnije.
Moja prijateljica ima dvije
djevojice. Roene u Zadru, poetkom Domovinskog rata. Nedugo
nakon njihova roenja otac ih je odluio napustiti. Kao i njihovu majku, razumije se. Moja prijateljica nije morala ostati u ovoj provinciji
dok su po njoj pljutale granate. Ali
ostala je. Ona ,ivi sama s djecom.
U garsonijeri. Ima maku. I tuira
se tri puta dnevno. Moja je prijateljica zgodna, pametna, susretljiva,
po,rtvovna i dostojanstvena ,ena.
Ja je zovem Anela. Ona titi svoje
malo gnijezdo, udovoljava zahtjevima svojih djevojica (i make) i uvijek je spremna pomoi prijateljima i
susjedima. Anela godinama nije
osjetila dodir mukih prstiju. Zna se
aliti na svoj raun i iznad alice cappuccina sasma nenadano i aljivo-sanjarski izustiti: Seks, to to bijae?
Nedavno, pukim sluajem, u
Zagrebu, upoznala je Domagoja
sivookog, visokog mukarca srebrnih zalistaka. Telefonski razgovori
izmeu Zagreba i Zadra postae sve
dulji. Nazivao je Domagoj Anelu
svakih par sati, jer mu se inilo kao
da je poznaje godinama, jer je unijela toplinu, pa,nju i ljubav u njegov podstanarski stan. Ljubav je udo. Nastaje. Ni iz ega. I sve ini
jednostavnim. Tako ka,u. Jednostavni ljudi.
Hoe biti moja kraljica?
Hm...Mo,e.
Jo jedno farbanje maora u
kriznim godinama, pomisli Anela. Ipak, ona podlegne zanesenosti i
ree:
Ali samo pod jednim uvjetom:
da ti bude kralj.
Upravo sam to htio uti ree
Domagoj smijui se kroz slualicu.
Jedne veeri, oko jedanaest, pozvoni netko na vratima. Tko je sad,
u ovo doba?, zapita se Anela. Na
vratima je stajao postariji gospodin
s barunastom tamnocrvenom ru-

sam da Vam ovo predam.

A tko to alje, jor? - nesigurno e Anela prihvaajui ru,u.
Neznanac smeteno slegne ramenima (bilo je oito da ne ,eli nita
kazati o bezimenom kavaliru) i ode
za,eljevi Anelinom osmijehu laku no. Nakon par minuta zazvoni
telefon.
Je li stigla? upita Domagoj
Anelu.
Ah, dakle: ti tu ima svoje prste! razdragano e Anela.
Htio sam da se osjea kao kraljica. Barem na tren. Zaslu,ila si.
Znam, pomisli samodopadno
Anela.
Bo,e moj, pa kako si uspio to
izvesti? Nisi je valjda poslao iz Zagreba?
Ne, bilo je mnogo kompliciranije. Dakle: kako nedjeljom u tom
vaem Zadru nijedna cvjearnica ne
radi, unajmio sam takstasta da ode
po vlasnika neke cvjearnice, a taj
stanuje u Bibinju. Taksist je dovezao cvjeara u Zadar i...
A ovaj gospodin koji je donio
ru,u... to je taksist?
Da - nasmija se Domagoj I:
kakva je ru,a?
Savrena, upravo onakva kakvu
najvie volim: tamnocrvena i barunasta, tek malo otvorena.
I treba da je takva. Naredio
sam im da odaberu najljepu ru,u u
cvjearnici. Sad e moi uiniti ono
to si po,eljela: promatrati ru,u,
udo kako je ti zove satima. Samo jednu jedinu ru,u, ali: ona je
dovoljna da je promatram satima.
Tako si rekla, zar ne?
Nakon dva dana Anelin je Domagoj doletio u crvenom peugeotu
iz Zagreba u Zadar. Nedugo nakon
to je ula u auto i sjela sama za volan, Domagoj je oprezno i va,no otvorio ormari pokraj volana i pokazao joj maleni crni revolver.
Vidi to nosim uza se.
to e ti to? pomalo se neugodno iznenadi Anela jer dotad
nije nikad izbliza vidjela pravi revolver.
Tako...

asopisi
Libra libera, asopis za knji6evnost, ureuju
Katarina Peovi, Boris Koroman, Sven
Cvek, Maja Starevi i Ana Grbac, 8/2001,
ATTACK, Zagreb

Duanka Profeta
smi broj Libre
libere otvara
blok Sanduq
el-Dunya. Ne znate
li to je to, u uvodniku e vam objasniti
Maja Starevi. Rije
je o egipatskom izrazu za kutiju svijeta. U Librinoj kutiji
nalazimo izbor iz
arapske knji,evnosti te donekle joj srodne frankofone knji,evnosti Magreba.
Presjek suvremene knji,evnosti na arapskom naslovljen KnjiHevnost pod embar-

Ne osjea se dovoljno sigurno

bez toga?
Domagoj nije odgovorio.
Domagoj je u Domovinskom ratu bio specijalac, dapae instruktor
specijalaca, Tigar, proao mnoga ratita, proao i obuku Legije stranaca, bio majstor full-contacta; doimao se isto, smjelo, disciplinirano
i sna,no. Nosio je debelu zlatnu narukvicu na desnoj ruci. U uhu je gotovo stalno imao slualicu da bi
spremno mogao odgovarati na pozive s mobitela. Bila je oita njegova
djetinjasta ,elja da fascinira Anelu:
svojom snagom, ugledom, povezanou sa svijetom, va,nim poznanstvima... Anela nije padala na te
toseve, ali bilo joj je simpatino.
Jer je bilo predvidljivo.
Jesi li istina ono to ka,u?
upita Anela zamiljeno vozei auto kroz hladovinu drvoreda prema
Boriku, dok se s radija slamao Joe
Cocker.
to?
Da su slabi ljudi okrutni a da
samo jaki mogu darivati nje,nost?
Zato to pita, Anela?
Hou te zapravo pitati: jesi li ti
jak, Domagoj? Dovoljno jak?
Domagoj je utio.
Sunce je obasjavalo Anelino lice dok ju je ljubio na Forumu pod
Donatom a mravi talijanski turist,
popevi se na kameni stup uza etalite, cerekajui se glumio antiki
kip.
to je ovo? upita Domagoj
sat kasnije promatrajui uokvirenu
fotografiju na zidu Anelina predsoblja.
Poetkom rata poslala sam Papi apel za Hrvatsku pa mi je uzvratio pismenim blagoslovom za mene
i djevojice, i svojom sliicom s autogramom. Smijean je stari: potpisuje se na sliice poput kakve rockzvijezde. Ali...on je najvea faca koja hoda ovom kuglom.
Apel za Hrvatsku?... upita
Domagoj zamiljeno A kad e
poslati apel za sebe?
Anelu neto zapee u grudima.
Nisam znao da jo ima takvih
ljudi kao to si ti, Anela...
Ima odvrati moja prijateljica
kratko, polijevajui opekotinu u
grudima hinjenom ravnodunou.
Domagoj je poljubi kao da e,
eto na, ne uini li to sada izdahnuti, srkne val s njezinih usana i pogladi je po kosi. Zatim joj nje,no odmakne kosu s lijevog uha i...
...Iza uha ugleda av s najlonskim kopama... Domagoj zaklopi

gom Edwarda W. Saida svojevrsni je uvod

u proze Ibrahima D,ebre, Nagiba Mahfuza, Velida Ihlasija, Hanan al-ajha, Muhameda Zafzafa i Zekrije Tamera. Prevoditelji s arapskoga su Esad Durakovi i Haris
D,aferovi. Spomenka Vareki-abi
prevela je i uvodom popratila izbor iz
frankofone knji,evnosti Magreba, a rije
je o prozama Tahar Ben Jellouna i Ccile
Ouhmani. Slijedi novela Vrijeme prijateljstva Paula Bowlesa, koja, kako ka,e Maja
Starevi, prikazuje susret alpske i pustinjske kulture. Ne-arapski dio Libre zapoinje izborom tekstova Hakima Baya selektora Zorana Roka, nakon ega slijedi
kratka pauza u vidu stripa Vinka Baria. U
nastavku se nudi izbor tekstova s LitKonova websitea. LitKon je mreHa za diseminaciju knjiHevnosti na prostoru Balkana.
Litkon djeluje preko svojih regionalnih
koordinacija: tekstovi se prikupljaju lokalno, a zatim objavljuju na LitKonovom
websiteu. Felite li se prikljuiti, adresa je
www.autonomous-c-factory.hr/litkon. I
za kraj, jo jedan on-line projekt u asopis
stavljen. Rije je o Uvodu u pozitivnu
geografiju, koji pokreu Libra libera i
ATTACK, a projekt e sainjavati etiri
vrste tekstova neliearno razmjetene na
karti: teorija, putopisna literatura, putopisni vodii i samostalno upisani tekstovi.

oi, nekako se ukoi pa zanjie, a

onda sjedne na stolac i obuhvati glavu rukama.
Umoran sam izusti tiho.
Rez iza uha... Domagoj je u sjeni
svojih dlanova ugledao sliku, jednu,
pa drugu, stotu... Redom: rezovi...
na glavi Ivanovoj, koji je iznenada
pao, do njegovih nogu, tamo u umi
pokraj Nadina; na glavi devetogodinjeg djeaka iz Korenice; mravoga starca iz Gospia; ,ene izdubljene utrobe na Plitvicama, na stazi
koju sada zovu Aleja Tigrova...
Umoran sam ponovi tiho
Domagoj Moram ii.
Kako to? zaprepasti se Anela.
Moram ii obuzdavajui se
ponovi Domagoj Da doem prije
mraka u Zagreb.
Ta rekao si da e ostati do
sutra.
Ne mogu.
Znai: odlazi? Tako, iznenada?
Tako.
Mo,e li mi objasniti to ti se
dogodilo kad si tako naglo odluio
otii!
Umoran sam. Pusti me! Domagoj nikad nije dizao glas: kao
svaki pravi specijalac odlikovao se
samokontrolom. Samokontrolom, ponovi u sebi Anela.
ega si se sjetio? Bive ,ene?
Keri?
Domagoj je utio.
Ili si mo,da neto vidio?
Aneli nita nije bilo jasno.
Nakratko se zamisli, a onda trgne i
opipa lijevo uho:
Ah, da: av iza uha. Nisam ti
htjela rei da se ne uplai. Pala sam
nekidan na stubama. Oslabila sam.
Postalo mi je prenaporno... Pala sam
i razrezala ko,u iza uha. to je tu tako strano?
Pusti me: ti ne razumije. Moram ii.
Shvaa da te ja mogu razumjeti.
Dosta... Ti si kriva!
Ja? Za to?
Dosta!
... Ja te mo,da jedina mogu razumjeti...
Anelin je glas poeo drhtati i
ona grozniavo ubrza govor:
I ja sam prola svoje: trala sam
s djecom u naruju niz stube kad bi
poelo itati ponad krovova, prola
sam i ja strah i gnjev i nemo i samou i studen bez struje, vode...
Ah, zato ti ja to priam?
Anela utihne i pribravi se ree
mirno:
Ako si odluio otii, bit e naj-

Fraza obilje dobrog tiva funkcionira

kao adekvatan reklamni slogan za novi
broj Libre libere. Osim toga, itatelju se
nudi i rijedak u,itak da u rukama dr,i dobro dizajniran asopis (dk&rutta). Krajnji
argument za kupovinu ovoga broja Libre
libere je cijena stoji tek 15 kuna.
Quorum, asopis za knji6evnost, urednici
Miroslav Mianovi i Roman Simi, 1/2001,
Naklada MD, Zagreb

ako se u posljednje dvijetri godine uvrije,ilo, Quorum otvara blok tekstova

posveen pojedinom
autoru. Ovog puta
na red je doao autor
hvaljene pjesnike
zbirke Mesari Drago
Glamuzina. Prema
takoer ustaljenoj
praksi, da pisac najprije napie poneto o sebi i o tome to i
zato pie, blok otvara Glamuzinin tekst
LeHanje, pimplanje, debljanje, u kojem ka,e: "Volim pimplati po pjesmama. Zbog
toga ih ostavljam da dugo 'le,e' nakon to

29

bolje da ide odmah.

Vrata su se za njim zatvorila tiho. Na stolu je ostala le,ati potpisana knji,ica: Domagoj je nije htio
ponijeti. Nita njezino nije htio ponijeti sa sobom. Ne vie. Anela poleti za njim niz stubite i stane ga
dozivati. Nije se ni osvrnuo. Panino se sputajui stepenicama promatrala ga je s gornjih katova kako
silazi ukoena pogleda, mirno, vojniki. Na izlazu iz zgrade Anela
zapne za prag, posrne i padne. Domagoj je gotovo s gadjenjem podigne i nastavi put svog parkiranog automobila. Gadi mu se slabost,
zakljui Anela.
to radi? Ali to radi? dozivala ga Anela.
Zato si pala? upita Domagoj
ne osvrui se.
Zato? Ti to pita? Slaba sam.
Sve obavljam sama... trudim se iznad svojih snaga, a tu su djeca...
Moram ojaati, nita drugo.
Dobra si ,ena hladno ree
Domagoj otkljuavajui vrata bijesnog, jarkocrvenog automobila.
Zato to svi uporno govore?, upita se Anela. U vra,ju mater!
Uini sve da ti bude dobro,
Anela...
Samo tako?
A to bi ti htjela? Nitko nee
onako razgovarati sa mnom.
Ne ku,im...
Bog, Anela.
Suze zablistaju u Anelinim oima dok se nebo ponad Zadra prelijevalo u tirkiznoljubiastim nijansama. Ka,u da je Hitchcock za zadarski zalaz sunca izjavio kako je to
najljepi zalaz na svijetu. Glupa
anegdota. Vjerojatno izmiljena,
pomisli Anela i ree Domagoju
pokoeno:
Dakle tako: i mi jaki mo,emo
biti okrutni. Kako ti tako ja.
Anela se okrene i uputi prema
svojoj zgradi. Nije se osvrnula. Peugeot je proao mimo nje. Sporo. Ali:
proao je.
Kao san , zakljui ona ulazei u
stan. U stanu je doekale djevojice:
vratile se s igre u dvoritu. Anela
im uhvati glave i prisloni ih na svoja
prsa.
to ti je, mama? upita jedna
od njih. Zato uti?
Samo malo, djeco, dajte mi samo malo vremena.
I mi jaki mo,emo biti okrutni.
Kako ti - tako ja.
Ljubav je udo. Nestaje. Ni zbog
ega. I time sve ini jednostavnim.
Tako ka,u. Jednostavni ljudi.

ih napiem. ekam one sljedee. Kad sam

nedavno u kompjutoru otvorio statistiku
ciklusa 'Trebao bih otii do kuhinje, uzeti
no,i i prerezati ta slova', vidio sam da
sam u taj fajl uao vie od dvjesto puta.
Padam u napast da citat fotokopiram, uveam i aljem potom autorima koji previaju tipku delete na svojim tastaturama.
O Glamuzini u nastavku piu Zoran
Feri i Slaven Juri. U rubrici KnjiHevne
prakse nove pjesme objavljuju Tomica
Bajsi, Neva Grgievi, Nikola Petkovi,
Andrea Zlatar i Kemal Muji Artnam.
Zatim: Nikica Talan predstavlja portugalsko pjesnitvo devedesetih, Polona Glavan, Josip Mlaki i Zvonko Zeevi autori
su ujedinjeni u rubrici Dim slova nad
Aleksandrijom, a Helena Perii i Vesna
Biga dijele temat Iskustvo dnevnika, dnevnici rata. Temat Kulturalni studiji/1, koji
je priredio Dean Duda, svojevrsni je uvod
u uvod u teoriju koja je, kako ka,e Duda,
u nas postala predmetom pomalo papagajskih replika(to je uobiajen nusproizvod svakoga teorijskog pristupa od ruskoga
formalizma do kulturalnih studija). to su
i kako su nastali kulturalni studiji, pokazat e odabrani tekstovi u ovome i sljedeim brojevima Quoruma. Posljednji blok
ovoga broja posveen je slikaru Marijanu
Molnaru.

30

III/56, 24. svibnja 2,,1.

Govori hauzmajstor ulc

Miljenko Jergovi

Bolest Rize abad0ije

Tamo le,i Rizo abad,ija, ,ena mu prozore ne otvara
Nikad, jer njemu daak vjetra lomi kosti, jer njemu leptir
Proleti li, sve zglobove u staklenu prainu mrvi,
I tako ve trea godina, u perju, u svili, u tiini
Muke svoje u duu ve zna, Rizo abad,ija
A doktor kad doe govori isto: brzo e on, nema u njemu
Kuveta, ,ena Jadranka ne uje to, jadna je gluha
Od roenja, nego dan po dan, dever po dever, oko postelje igra
Na vrhovima prstiju, u bolest ne vjeruje, od leptira laka,
Fena koja razgoni buru
Za nju trpi Rizo abad,ija,
Pa ,ivot ne da ni bogu ni vragu, da njoj ne uzme jedino to ima
Tvoj uzdah mu lomi kosti, ne dii dok ovo slua
U ljubavi poiva ,iv i ne znam to mu je lake: Voljen biti
Ili mrtav

Nismo ljudi, a nismo ni ptice

Pod naim je krovom, jutros, lastavica svijala gnijezdo
Na mjestu gdje poinje oluk, i prva kia odnijet e njen dom
Da znamo lastaviji jezik rekli bismo joj: ne ini to
Fenska glavo, dobri smo ljudi, ali mjesto dobro nije
Pod krovom naim, da znamo initi zlo pod dobro
Tjerali bismo pticu i metlama ruili ono to gradi
Po zlu bi pamtila nas, kao to e prvu kiu, i dom bi gradila
Na sigurnijem mjestu, ali nismo mi takvi
Nego stojimo na avliji i po vas dan gledamo nasmijeeni
Za ruke se u mislima dr,ei, lastavicu kako gradi gnijezdo
Ne ,elimo znati ono to ne zna ni ona, da kia e pasti
I odnijeti sve pred sobom, jer nismo ljudi, a nismo ni ptice

1930., u proljee, ulc je po

Vojvodini tra0io posao
Vremena su oskudice, poli smo u grad u ravnici, jer tamo se jo ne zna za glad
Da tra,imo posla za koji se kupiti mogu kobasice, slanina mast i jaja, sve
Po emu bi mogli postati slavni meu vukovima u naoj dolini, mladi smo i jadni
Spremni na svaki lopovluk i da svoja djeja lica bacimo u prainu i
Svome siromatvu i ekonomskoj krizi budemo vini, jer takve su godine i svijetu i nama
Doli smo na trg pred Katedralom, mislimo neki je skup, bune se ljudi
Ili se neto dijeli, kad tamo oni etaju, mukarci s brkovima i crnim cilindrima
Pod ruku vode ,ene u ru,iastim haljinama i rasipaju rijei umjesto kukuruza pticama
Maarske, njemake i domae rijei sipe pred nas tako da sputamo poglede
Kao da emo ih vidjeti pred nogama, arene
Vratili smo se kuama nakon deset dana puta, bosi, umorni i gladniji
Svjesni, meutim, da posla za nas nema i da mo,emo samo ieznuti
Od pogleda koji tra,i ono to se ne vidi, a po emu se razlikujemo od tog svijeta
I nikad mu ni sluge ni lopovi mi ne mo,emo biti

ulc je tako sretan da nesrei mae

najdra0om arenom maramicom
Zaboravi sve emu si se nadao i ka,e: sretan sam ovjek
Sve ,elje ispunile su se, velike nesree prole su mimo
Kao brzi i osvijetljeni vozovi, puni uplakanih lica, oficira
Sa sendviem u ruci, djece ogromnih crnih oiju punih
Mraka, a ja sam im mahao i aptao: dobro je ulc
Dobro, oni idu, a ja ostajem, oni ,ive, a ja ,ivot milujem
I zaboravljam sve emu sam se nadao, ka,em: sretan ovjek
Tako sretan da im maem arenom maramicom, najdra,om

ulc pria o jednom ovjeku

Tako hrabar je bio, i ostao kada su pobjegli svi, pa o hrabrosti toj
Ne zna nitko, tako dobar je bio, i ostao nije nijedan da ga po zlu pamti
Ozare se i ka,u: da, kakav ovjek!, i nita vie, jer ne znaju ljudi
I nemaju po emu znati, jer za njim je ostalo samo ime i pria
Da je pojeo tri peene kokoi u jednom danu, samo za to ,ivih je
Svjedoka jo

Razgovor sa interom
Sumnja li ikad, Ahmede Kanafijo, u ono to radi, u posao za koji te odabralo
Gledaju li te iz mraka psee oi, osjea li ,icu na svome vratu, jesi li ovjek
Ili te je samo odabralo, Ahmede nesreo, emu se smije i kome di,e au
I koji je meu nama tvoj, koji vjeruje da tvoje ruke ine dobro i da nas je previe
Na ovom svijetu pasa, reci Ahmede, ako ima ta rei, reci onom kome je drago uti
Meni nee, jer ja idem i nema jo zakona da ljude po ulici lovi, ili im uvjerenja ie
Da nisu psi

Tuga plaenog ubojice

Pod ovim suncem i oblakom, za birtijskim stolom ispred Katedrale
Radovan sjedi i vreba poznata lica, konobara zove, tri piva i konjak
Pria o tuama na talijanskim kolodvorima, novanicima koji ispadaju
Iz plitkih d,epova zabrinutih oeva i vraaju se prazni, kao turisti
Nakon kinih sezona, pria o la,nim policajcima u Torninu i o tome
Da nikome ne mo,e vjerovati kad iz domovine donosi dobre vijesti
I o mrtvoj ciganskoj djeci u potopljenom venecijanskom podrumu
Plimi koja dolazi mimo mjeseevih mijena i kupi njihove due od zraka
Pod ovim suncem i oblakom Radovan, ka,u, sjedi i vreba, a apat
Ga prati, plaeni ubojica, ka,u, poznat u svijetu, najvee ime
Ovoga grada, dive mu se oni o kojima filmove gledamo, na odmoru je
Tu,an jer sve manje je onih koji ga znaju

Dobro je dok gospodin Bog ne tra0i

nita od Kusonje Joze, samohranog
oca sedmero djece
Kusonja Jozo sedmero djece svoje na poinak sprema, punoglavaca sivih
Kao podrumski zid, ui ih da se Bla,enoj djevici mole, s kojom mater njihova
Svakoga jutra kafu pije, la,e im da mrtva je davno, Pemba Dervenanka
Eno je, po bla,ujskim birtijama rum i lom ini, sretna jer se oslobodila jarma
I sedmero ne,eljene djece, punoglavaca sivih kao podrumski zid i Bla,ene
Koja na sve to gleda s pogledom onim po kojem se u Bosni udovice znaju
Kusonja Jozo je heroj, govore krupne hanume svojim malim mu,evima
A oni klimaju glavom i ute, znaju da mu ruka zadrhtala ne bi
Da mu Gospodin ka,e ubij

III/56, 24. svibnja 2,,1

Sarajevo, pun mjesec

augusta 1980
Ne budi drago, Varava, Drezden, Gdanjsk, ne budi djeci svojoj
Roenoj i koja ,ive tu, mrsko mjesto, ako mo,e, uvijek da si
Ulice tvoje- najprljavije, neboderi tvoji- najru,niji, kapije tvoje
I avlije- sve jad i bijeda, tko ih je vidio, bolje da nije, a ije su
Siromah ovjek neka je, samo ne budi drago, ne budi Varava
Drezden, Gdanjsk, ne otkidaj se od srca kao tromb, ne putuj
Krvotocima onih koji nisu tu, budi ru,no i mrsko kakvo si mi noas
Dok mjeseinom svijetle sve kaldrme tvoje, bez razloga stranog
Da ih vole, roena djeca i koji ,ive tu

Otri rub kuhinjskog stola

Njene ake, sklopljene kao krov kolibe u snijegu, poivaju na rubu stola
Njegova kaika tone u duboku mutnu orbu i smjeka mu se brk tom zrnu
graka
Koje usamljeno plovi i otok je u ju,nom Pacifiku, mjesto savrenog mira
Na kraju radnog dana, ona eka njegove rijei, ta bilo je danas u Svijetu
Koji ratovi, kakve nesree i koga je u zlo doba maio ovaj dan, on misli
to e joj prvo rei, natovariti joj brigu ako je bri,an, razlog za sreu
Ako mu je dobro ilo, i tako ,ive svako popodne, sami, uro i Dragica
Dobri ljudi iz Ulice Nikole Kaikovia, sve dok on ne zavri s rukom
A njoj ostane crvena crta na dlanovima, otri rub kuhinjskog stola

Uenje konobara
Rude Hauptmana
Fivot je, Mitke, prosta stvar, stol koji ne klima i na stolu sifon
Sjedi i eka, pristojan gost, a onda doem i pitam te, Mitke
Iako odgovor znam, jer pitati treba da bi se znalo kako je poelo jednom
Fivot je, Mitke, veselje i oprez, pazi da ti na glavu ne zvekne kesten
Jer ako zvekne nije na konobaru krivnja, ako se cijela kafana smije
Smijat u se i ja, na svaiju glavu jednom je pao, i na tvoju e, Mitke, pasti
Zato sjedi i ekaj i ne brini nita, stara je ovo kafana, a kesten je od nje stariji

Kako u popraviti samovar

ako ne znam emu on slu0i
U njegovom samovaru borave duhovi stare kijevske gospode
Serjo,a bi za te rijei pustio suzu, ne birajui priliku i mjesto
uje li ih- on plae, a ja mu ka,em- dobro stari, nema tu njih
Koji bi ita znali, i emu uope samovari slu,e i kakva su zapravo
Kijevska gospoda, ne zna se to u ovom gradu, nikad se nee znati
A bolje je tako, stari, jer kad bi se za svaki gubitak znalo
I za svaije lice svijeta, miris kojim se pamti, i zvuk po kojem se
U uhu slijepca koraci razlikuju, kad bi se za sve ovdje znalo
I u suzama tvojim svaiji razlog bio, tad eksplozija, od atomske jaa
Manje bi va,na bila od ovjeka kojeg vidi s lea
I ija se ramena tresu kao slika starog televizora

Sjeanje na masovni zloin

Onaj ovjek pod topolom, vidi ga, upravo gleda hoe li kia
Doveo je svoju ker na sat klavira i sad ju eka s kiobranom
Bio je djeak kad sam njegovom ocu doao popraviti kosilicu
Vidim ga kao danas, sjedi kraj ograde u vrtu, zavlai ruku u crnu torbu
Vadi neto i onda kamenom razbija i tako sedam puta
uo se udan zvuk, nikad ga zaboraviti neu, ujem to uvijek kad vidim
Tog pristojnog ovjeka pod topolom, a Magda mi ka,e: Zaboravi!
I ne znam zato bih zaboravljao djeaka dok razbija glave maiima
I sad dok eka s kiobranom da se zavri sat klavira
Ka,em daj bo,e da mu nita ne moram popravljati

Nae su kosti stijena i kamen

Duani s kolonijalnom robom, vojnici po povratku s fronta
Beki studenti, matematiari i violinisti, soldatski bal pod Bistrikom
I nadgrobnici na kojima gotskim pismom pie
Tu,balica za dalekim domom, ah nikad se neemo vratiti tamo
Mi mrtvi sarajevski vabe i nae su kosti stijena i kamen
to zemlju ovu na okupu dr,e
Bio sam i na Kranjevievom grobu, umro je godine iste
Kada sam roen i ja, daleki jedan drugome
Naosmo se u ovom gradu, mrtav i ,iv
Pjesnik i njegov majstor

U Ameriku idem za mirisom

velikog elektromotora
U Ameriku neu ii da zlatnu ,icu tra,im
Ali vidjeh u novinama sliku velikog elektromotora
to pokree- ne znam, ali pokrenuti bi mogao
Pola ovoga grada i mali je ulc pred njim
U Ameriku neu ii da Kip slobode vidim
Ali taj elektromotor ne izlazi mi iz glave
Stao bih pred njega kao to pred tobom stojim
Ovako zatvorio oi i disao duboko taj miris
Kao to se velika uma die i zna
To je udo pred kojim si prvi put
U Ameriku neu ii da novu zemlju vidim
im vidi jednu, vidio si sve i svaka je
Ko jaje jajetu, jedno je jaje od vrapca drugo od velike ptice
U Ameriku idem za mirisom velikoga
Elektromotora, jer svaka maina svoj miris ima
I razliit je svaki
Kao to razliiti jesu ovjek koji prodaje kokice
I onaj koji ide prema njemu

31

III/56, 24. svibnja 2,,1.

32

vrane.
I u njegovoj su kosi vlati trave
i poljsko cvijee.
Bila sam umotana u dugu haljinu, ru,iasta svila s brokatnim

nom svjetlou. Bombardiraju i

bombardiraju, rue sve, plakao
je.
Rashid je stajao na platformi

Manhattanska muzika
Meena Alexander
Obrat
opravljaju cijevi.
Neto je napuklo, odvojilo se. Voda se prolijeva.
Dala sam mu dojku. Izvukla je
iz bluze. Podigao je bradu. Spustio usne na meso i poeo sisati.
Zagnjurio lice, usta, nos, oi u
moje grudi.
Le,ala sam, osjeala kako sie.
Jedan od radnika zakucao je
na vrata. Prevrnula sam se u krevetu, popravila bluzu, poravnala
kosu, ustala.
Curi li?
Curi?
Voda, gospoo Rosenblum,
odozgo.
Odkrinula sam vrata. Zelena
majica, mravo, tamno lice.
Sve u redu?
Hvala.
Plamenom upisano u mene.
Njegove otrice.
Njegova otra gorua ru,a.
Ne mogu se oistiti.
Glasovi: kroz cijevi, tutnje
elegije za mrtve. Bila sam meu
mrtvima, ljubiica u kosi.
Kupio je ljubiicu od ruske seljanke i utaknuo mi je u kosu.
Glasovi iskuavaju malajalam,
arapski, bezuspjeno.
Mala djeca nikada ne naue jezik, osim ako imaju dobru poduku.
Trebaju nas dobro poduavati
da ne potonemo u divljatvo.
Doi e i donijeti ljubiice za
moju kosu, pokriti me ljubiicama.
Sita, Ophelia, Draupadi, Antigona.
Moram li biti mrtva da bi me
volio, kao to voli onu koja mu
daje sisati?
U Beiti se masline upaju skupa s korijenjem. to li e se s tim
drveem zbiti u raju?
Odvest u te u svoju domovinu, Sandhya. Razumjet e to
znai izbjeglitvo.
Izgovorio je to na arapskom.
Nisam razumjela i to sam mu i
rekla.
U raju nema potrebe za prijevodom.
U raju nalazimo ljubiice, tuberoze, jasmin, ampak u cvatu,
veliparithi koji raste kraj bunara
moje bake.
Fena se naginje nad ognjitem. Ima moju kosu, moje lice.
Lonac je neugledan, bijel. U loncu kuhaju alfabeti.
Doi ovamo, doi Dora, ti
malo zlatno dijete, uzvikuje
ayah. Dijete izvlai slovo D. Slovo tjestenine.
Ayah ape djetetu dok joj
ureuje kosu. Bez ljubiica. ape na jeziku koji nisam nikada
nauila.
Prozori se tresu.
Drvee se trese u prozorima.
Bombardiraju.
On stoji na platformi i mae
rukama ispred lica. Ka, kaka,
po, po, pjeva, maui tjerajui

obrubom i prikladna bluza. uala sam iza stubova verande, pa

me nije mogao vidjeti.
Kraljica sam zmija, vikala
sam. Kaka me ne mo,e pojesti.
Umotana sam u ru,iasto! Mahala sam rukama, ukraenim
grivnama to sam ih uzela iz
Ammina ormara. Bljesak je prestraio vrane.
Iza komada zemlje zasijanog
tapiokom ujak Itty neto je zakopavao. Blato na rukavima. Kad
sam opet pogledala, trava je
prekrila malu humku koju je iskopao rukama.
Vidjela sam njezinu krv, muslimanke koja je ,ivjela u Ulici
prodavaa grivni, iza Charminara. Nakon rath yatre izveli su je
van i silovali na groblju.
Pokazat emo ti, vikali su,
tebi i svim tvojim sestrama,
strankinjama u Hindustanu.
Njezino je malo dijete, tri i
pol godine, bilo sakriveno pod
krevetom. Dijete ih je vidjelo kako trgaju majinu odjeu. Od
najgorega je ostalo poteeno, ali
tree mu je oko poput Shive,
djeca imaju tree oko prodiralo
u budunost.
Nema ulja za uljanicu, uzviknuo je netko u Ulici prodavaa grivni, iza Charminara.
Brzo, donesi mi rupiju ili
dvije, da mogu donijeti ulje.
Neto se strano zbiva na groblju.
Nisu mogli pronai svje,e ulje
za svjetiljku. Neki od onih koji
su ,urno prolazili zatvarali su oi
ne ,elei vidjeti kako mladi goonde siluju ,enu koja je sada molila
da ju ubiju.
Ono malo ulja s dna svjetiljke
proirilo se po gradu i grad je poeo gorjeti.
U Kairu, na mjestu na kojemu
je pokopana njegova majka, nema obilje,ja. Nosio je njezino tijelo, umotano u jednostavnu bijelu odjeu, i spustio se u jamu.
Spustio se u grob s majinim tijelom.
Zmijska princeza ,ivi pod
zemljom.
Zemlja je napravila etiri zida i
krov za nju.
Zidovi i krov su se obruili.
Krava koja je brstila pipalovo
drvo pala je unutra.
Mjesec se spustio s kravinih
usta i nebesa se osvijetlie.
Zasijalo je drugo sunce.
Stajao je na platformi pod jas-

pod reflektorima dok je govorio:

o crvenim plamenovima, plau
irake djece, mladiima iz Oregona i Texasa otrgnutim od jastuka.
Rekao je: otrgnutim od jastuka?
On je bio otrgnut od moga
jastuka.
Contra natura, rekao je, to
oduzimanje ,ivota, svaka ga religija zabranjuje.
Podigao je ruku koju sam ljubila prole noi, noi prije svih
mojih noi, ruku s made,om na
rubu palca.
Dodirnuo je meko meso vratom, une koljke s malim dlaicama, u njih usmjerene otre
kare.
Re,em, re,em dlake iz uiju, ree. Ti nema dlake u uima, zar ne? Slatko, slatko. Halati. Nur el Ein. Pokriva mi oi
poljupcima, dlake iz njegovih
uiju golicaju me.
Kada umre, ljubavi, bit u tamo. Gradovi u plamenu iza mene. Amma tamo, Appa, al preko
njegovih ramena, dhoti naboran i
ist, uzvikuje, Nevjernie, to si
uradio mojem djetetu, mojoj
Sandhyi Mariji?
Gospodine, nisam nevjernik.
Vjerujem u svemoguega, u proroka, u sveti Koran.
Rasizam, rekao je, ispaljivanje
raketa, krenje meunarodnoga
prava. Glava me je ve boljela.
Feljela sam da prestane.
Rat je brisanje, rekao je.
Mmoire, mmoire que me veux
tu? Pitao je, kao da recitira pjesmu.
Sjeanje me stvara. Ja sam tijelo sjeanja o,ivljeno njegovim
rukama, usnama, jezikom.
Njegove me rijei dose,u iz
velike udaljenosti. Suzavac se
prenosi na ulice Delhija, Hyderabada, Basre, Baghdada.
Ne znam otkuda mu dolaze
rijei.
Zamisli, ree, ee se ulicama
Manhattana sasvim obinog dana, penje se stepenicama u zgradi, u ruci ono to si kupila, prelazi ulicu dok kraj tebe jure kola
hitne pomoi, sputa se u podzemnu ,eljeznicu. Razum izlazi,
procjenjuje, a onda se povlai,
tone u zatupljenost
Kako bi bilo ,ivjeti kao obina
,ena na ratnome podruju: bez
vode, struje, tek malo hrane a
uvijek u strahu pred tim ,ivotom
od danas do sutra.
to bi znailo pobjei? Preko koje
granice?
to kada bi Manhattan bombardirala neka zamiljena nacija,
udaljena tisuama kilometara?
Kako bismo se snali u ovom
gradu kojeg volimo, s njegovim
rijekama, betonskim elinim
kanjonima, izlomljenim podzemnim prolazima, polupanim
pivskim bocama, tezgama i cvjetnim tr,nicama, pekarama, mesnicama?
Bez grijanja, bez vode, tek
malo hrane, a bombe stalno padaju. to bismo rekli djeci, samima sebi?
Samo u prvoj noi bombardiranja savezniki su ratni zrakoplovi bacili toliko razorne moi

koliko je bilo sadr,ano u bombama koje su na Hiroshimu i Nagasaki pale u Drugom svjetskom
ratu.
1948. amerika fotografkinja
u istoj bijeloj haljini, zaboravila
sam joj ime, pristupila je Mahatmi Gandhiju i upitala ga:
Treba li Amerika prestati
proizvoditi bombe?
Naravno
Biste li se bombi suprotstavili nenasiljem? pitala je.
Ne bih zakopao lice u zemlju, rekao je okretni stari svetac.
Izaao bih i pogledao u veliku
nebesku posudu, uinio da pilot
u metalnom avionu osjeti da ga
nikada neu mrziti. I zasigurno,
ak i dok se bude uzdizao u plavetnilo, oi e mu biti otvorene.
Nekoliko sati nakon to je izgovorio te rijei Gandhija je, u
Birla kui, ubio atentator pokretan upravo onim strujama faizma koje danas kru,e Indijom. A
Gandhi je ,udio samo za ljubavlju, za vladavinom ljubavi.
Razbolijevala sam se od njegova glasa.
to podrazumijeva pod vladavinom ljubavi?
Nakon to sam mu oblizala
palac pustio me je da uem u njegovu crnu djellabu.
Kada sam ponovno izala bila
sam majuna, u crvenoj koari
nainjenoj od nilske trske.
Dr,ao me je u rukama. Ua,
ua, plakala sam. Onako kao to
moje dijete zamilja da sva djeca
plau.
Felim da dobije jo jednu
bebu, mama, ree Dora. Dosta
mi je gledati bebe na plonicima,
a da kod kue nemam niti jednu.
Bila sam crvena, poput koare
od trske. Od mesa, bezoblina.
Nou je u Basri, Baghdadu
pjevala mala ptica.
Pjevala je priu o truplima.
Vani radnici lupaju pesnicama.
Voda se di,e.
Prela sam crnu vodu kako
bih dola ovamo.
U meni pjeva, njie se cijeli
moj ,ivot. Suoavam se s njim.
Na svjetlu njegova blijeda majica
postaje tamna poput indiga. Boja
gospoda Krishne. On nosi djellabu, i turban. Lice mu je pokriveno. U ruci ima bi.
Ovo je kazalite okrutnosti,
uzvikuje. Zna li to to znai?
Odmahujem glavom. Pokraj
mene pu,u jo dvije ,ene.
Li,i me, zapovijeda. Li,i
mi no,ne prste.
Osjeajno, kao da je prekriven
s previe soli, sputam jezik na
njegov prst.
Nakon to vodimo ljubav skida djellabu i oblai crno-bijeli
haljetak, japanskoga stila, s beskrajno irokim ramenima i rukavima.
Kada ga pitam zato, veli da
nikada nije ni nosio djellabu, da
sam to izmislila.
Nakon bia i puzanja mogu u
sve povjerovati.
Kada sam u ruku uzela konopac vidjela sam mu lice.
Opet smo bili u bijeloj sobi.
Maska mu je skliznula niz grlo i vidjela sam mu lice.
Moje su oi bile u njegovima i
nije bilo prostora.

Trag konopca
to sam mogla uiniti da to
sprijeim?
Vidim te kako visi. Nema
vjetra u sobi. Tijelo ti se njie kao
da uzicu koju si napravila dodiruju nevidljivi prsti, crna kolijev-

ka to uljuljkuje pazitelja. Je li to
bio aneo o kojemu si govorila?
Jesi li pokuavala biti taj aneo?
Iznad moga konopca krivilo
se tvoje lice: jezik, usne, oi bez
kapaka, tjelesnost mesa gurnuta
naprijed, veo smisla rastrgan.
Prsti ti jo uvijek stisnuti oko
majune lutke napravljene od ,ice. Gdje je druga lutka, Sandhya?
Ona koju si dr,ala u ruci bila je
zabodena u bijeli papir. Jesi li
htjela napisati neto na tome papiru?
Odrezala sam konopac i spustila te.
Gospode, spustila sam, a onda
je uao Simon Escobar, uvi me
kako plaem.
Disat e, opet e disati,
aptala sam, borei se i sama da
doem do daha.
Nisam znala to mi je u glavi,
a to izvan nje.
to te je napalo, Sandhya? to
te obuzelo?
Ponekad, jo uvijek, vidim te
kako se njie. Pomalo uvija na
vjetru. Kao da te ne mogu ostaviti ,ivjeti, ne mogu pustiti. Je li
bilo povjetarca? Jesam li ostavila
otvoren prozor? Ljeto. ula sam
dijete na ulici.
Utrala sam. Prerezala konopac.
Trljala tvoj jadni vrat. Oi su ti
bile otvorene. Iznijeli smo te, Simon i ja, dolje je ekala prva pomo. Disat e. Disat e. Izgovarala sam rijei kao mantru i poela disati za tebe. Tvoj mi je sari
ostao u rukama. Morala sam ga
smotuljati i vratiti. Gledala sam
tvoju ko,u, tamnosmeu, tamniju ak od moje. Nita pepeljasto
na njoj. Samo trag konopca na
vratu. Nazvala sam Stephena.
Bio je u Greenwhichu. Broj sam
dobila od Muriel, ali joj nisam
nita rekla, samo Moram govoriti sa Stephenom. Morala je uti da ubrzano diem. Mislim da je
mala Dora bila s njom svo vrijeme. Ne bi mogla podnijeti u,as
da sam dodirnula to dijete.
Treba mi Stephenov broj,
rekla sam Muriel. Na kraju sam
ga dobila. ula sam kako se zagrcnuo dok je sluao, ali su rijei
koje je izgovorio bile sasvim mirne. Kao da je bio pripravljen.
Rashidu sam rekla tek mnogo
kasnije. Vidjela sam ga na kri,anju Pete i etrnaeste, tono kraj
Nove kole. Naslonjena na zid,
rekla sam prirodnim glasom: Jesi li uo za Sandhyu?
Odmahnuo je glavom. Povjerovala sam mu, ispriala gole detalje. Kako sam te nala, znak
konopa na vratu, i dodala, Bit e
joj dobro.
Dobro, dobro, progutao je
knedlu. Bio je blijed, bljei no
to sam ga ikada vidjela. U lijevoj
je ruci stezao knjigu.
Ima nastavu? pitala sam,
trudei se da budem ljubazna.
Klimnuo je. Napustila sam ga
i odetala do stanice podzemne
,eljeznice na Union squareu.
Nisam imala hrabrosti da se
spustim, sama u tu tamu. utjela sam kako mi se tijelo trese.
Pronala sam novi i nazvala
Rinalda u ured. Gospodin
Montesori je na sjednici. Da,
doista se vratio iz Napulja, ali je
na sjednici, hladni mi je glas odbrusio. Stajala sam kraj telefona
i ekala.
Onda sam izala i etala oko
Gandhijeva spomenika, gledala
kako se divlje cvijee probija
kroz procjepe, gomile golubijih
govana osuenih vjetrom.
Sluala sam glasove kako uzvikuju, obine glasove osvijetljene suncem. Zovu te, zovu.

III/56, 24. svibnja 2,,1

bit e to i njihov put.
Moja dva brata, Arvind-prar i
Hari-prar, otisnula su se u Jullundhar nadajui se da e dobiti

Jasmina
Bharati Mukherjee
oena sam osamnaest godina nakon nemira prouzroenih podjelom. Cijeli
mi je svijet bilo selo Hasnapur.
To ni u kojem sluaju nije bilo
mrtva toka ravne, spr,ene, nasilnike zemlje. Sjeam se kako
sam virila u kuu svoje prijateljice Vimle, palei i gasei prekida
za struju uvedenu u zidane kue
bogatih trgovaca na donjem dijelu ulice. Moja su braa mrzila
Vimlina oca; iza lea su ga zvali
Krompir-babu, ali meni je bilo
svejedno. Gola ,arulja koja se
ljuljala na kraju upletene ,ice bijae magija! S dlanom na prekidau, osjeala sam se vladaricom
svega.
U naoj smo kui prije mraka
morali zavriti s jelom, ienjem, ivanjem, itanjem. Ulje
za glinene lampe bilo je skupo, a
nije ga se moglo uvijek ni kupiti. Aveti i duhovi vladali su mrakom. Kad si imao struju mogao
si protjerati i najzlobnijega duha. Kada je struja stigla u Hasnapur, a sve ju je vie i vie ljudi
dobivalo, moja se majka ,alila
da e svi duhovi iz velikih kua
biti protjerani do prstena neosvijetljenih koliba nae ili kolibe Mazbijevih, jo udaljenije
gdje e se moi sakriti i prouzroiti nesreu.
Sjeam se kako je vladin ovjek pokrenuo runu pumpu te vie nismo morali vui sudove pune vode s bunara ili s obale rijeke. U lijenikovoj sam ordinaciji
prvi puta vidjela televizor. Lijenik je bio visok mukarac s brkovima koji je pokazivao ozbiljne
video-filmove o djelotvornosti
malih obitelji i va,nosti istih ruku. Moje su ruke bile grube i iskrzane. Prokuhavala sam rijenu
vodu tri-etiri puta, dok su svi
drugi samo ekali da se blato stalo,i odmah poinjali piti.
Jedanput smo vidjeli pravi film ameriki. Bilo je to u koli.
Masterji je volio sve ameriko.
Imao je neaka u Californiji. itao nam je njegova pisma. Tamo
su seljaci bili poput nas; i oni su
se brinuli zbog vremena, obitelji
su se u tekim prilikama okupljale, a svojoj su djeci ugovarali
pristojna vjenanja. Rekao je da
e svijet biti razumniji ako njime
umjesto generala i politiara budu upravljali seljaci. Film je bio
sinkroniziran na Hindi i u njemu
se mnogo pjevalo i plesalo. Zvao
se Sedam seoskih djevojaka pronalazi sedam mladia za udaju, ili
tako nekako, ali pjesme nisu bile
tako dobre kao nae, bombayske.
Mataji je stalno prigovarala
Pitajiju zato to mi je dopustio
da u koli ostanem est godina,
tri vie od mojih sestara. Pitajijeva sestrina iz Armitsrara pronala je prikladne mu,eve. Sestrina, krupna, staromodna ,ena,
priala je da mukarci iz velikih
gradova vie vole nas, seoske djevojke, jer smo odgajane da budemo bri,ljive, a nemamo ni svoga
mozga. Seoske su djevojke poput stoke; kamo god da ih vodi,

mjesto u nekoj od tamonjih

tehnikih kola. Plan im je bio
pronai posao u nekom od Emirata imali smo bratie koji su se
nazivali elektroin,enjerima i koji
su kuama iz Bahreina i Qatara
slali stotine tisua rupija. Bili su
majstori za sve, kotlokrpe koji
nikada nisu studirali. I bez pohaanja tehnolokoga instituta
moja su braa mogla popraviti
doktorov televizor. (Krompirbabu je poslao sina na institut u
Loughborogh, u Englesku, gdje
se o,enio Engleskinjom i nije se
vie nikada vratio, ak ni kada je
Vimla umrla.) Hari-prar i Arvind-prar su se alili da e me, kada
doe vrijeme ispita, prokrijumariti u salu, kako bih mogla pisati za njih. Bili su ponosni zbog
mene jer je Masterji rekao da piem najbolje sastave na engleskom. Prevodila sam im uputstva
za uporabu i pisala prijave za posao ili kolu.
Iz le,aljke u dvoritu Pitaji se
bunio tiho gunajui: Misli li taj
Masterji da si ti lotos koji cvjeta
na kravljem ubru? ili Donesi
drvo! Skuhaj aj! Nahrani kokoi! Mataji i ja smo mu ugaale
jer je lijenik rekao da ima visok
tlak. Ostala sam u koli.
Kuni me posao nije usporavao. Voljela sam ga obavljati. U
zoru bih odgurnula slu,avku
Mazbi i sama prokuhala mlijeko
etiri puta jer ona nije imala
pojma o istoi i pasterizaciji.
Neposredno prije sumraka, kad
su najbolji sati za kupovinu jer su
prodavai povra skidali cijenu
onome to nisu mogli prodati a
to nisu mogli sauvati preko
noi, ila bih sa susjetkama i donosila majci najjeftiniju robu.
Fenama je bilo drago kada bih ila s njima jer sam znala brzo
zbrajati napamet i uvijek bih otkrila kada bi ih trgovac ilijima i
limetama pokuao prevariti.
Zauzvrat, najangrizavija od svih
,ena poduila me je kako mogu
sputati cijene. Bila je udovica i
za sebe je kupovala samo pola kilograma krumpira i luka (kao
udovica zapravo nije ni smjela
jesti luk); ak sam i tada znala da
sam svjedok doputene pobune.
Dida, Pitajijeva majka, bila je
jedina u obitelji koja se bunila
zato to ostajem u koli, ali najvei je dio godine provodila u
aramu u svetome gradu Hardawaru i nije nas preesto muila svojim posjetama. Uzreica
joj je bila: Iznosat e sandale
prije no to se ove rijei. Ob-

raala se samo Pitajiju. Ponekad

bi promijenila u Neke ,ene
misle da posjeduju svijet zato
to su im mu,evi prelijeni da ih
izbiuju, ali bi je Mataji samo
zaobilazila vrsto zatvorenih
usta i oborene glave zastrte velom.
Prijelom se zbio kada je Dida
obznanila da joj je, uz pomo
pobo,ne i bole,ljive ,ene koja
je ,ivjela u istome aramu, konano uspjelo pronai pogodnoga mlado,enju spremnog da
me odvede od roditelja. Nije mi
bilo ni trinaest godina. Fenina
sestra (Dida je mislila da sestra
,ivi u Ludhiani, ali jo e provjeriti) imala je susjeda koji je
bio posjednik gotovo dvije stotine jutara dobro navodnjene
zemlje. Znalo se da seljak ima
etiri sina od kojih je jedan bio
udovac s troje djece i trebala mu
je ,ena koja bi se o njima brinula.
Mataji i Dida kao da su bili
Sivaji i Aurangzeb iz Masterjijeve knjige indijske povijesti. Bitka im je bila ,estoka i bez rijei.
U ovome je sluaju susjedstvo
stalo na Didinu stranu. Udovev je otac bio bogat, a Mataji je
bila ogorena ,ena nedovoljno
razumna da spozna moju priliku za ugodan ,ivot. Tko sam ja
da odbijem mlado,enju kakav
se pojavljuje samo jednom u ,ivotu?
Mora da je Masterji uo da e
me vjerojatno izgubiti zbog
udovca iz Ludhiane. Jednoga se
nedjeljnoga jutra biciklom dovezao do nae kue od erpia, bijela mu je brada bila kicoki zategnuta, a duga kosa skupljena
ispod naboranoga zelenkastog
turbana, kako bi se sreo s mojim
ocem, Hindu-gospodinom iz Lahorea. ak je nosio i kirpan to
je znailo da je to za njega posebna prigoda. Masterji je bio Sikh.
Svi su Sikhi u naem selu, ak i
preobraeni pripadnici ni,e kaste Mazbiji, pa i poneki starci,
putali kosu i bradu, ali se rijetko
moglo vidjeti nekoga od njih hodati s ceremonijalnim bode,ima
privrenim na grudima.
U koli smo mi, Hindu-djevojke, mislile da je Masterji religiozan, pobo,an Sikh ali udaljen
od zajednice; onda su se u razredu poeli pojavljivati pamfleti u
kojima je optu,en da je lo Sikh
zato to, na primjer, pui. Isprva smo pretpostavili da su plakati mangupska posla. Nova banda
djeaka-Sikha, nazvali su se Lavovi Khalse, u,ivala je u akciji.
Khalsa znai ist. Kao Lavovi
istoe, banda se odijevala u bijele majice i hlae, s indigo-plavim turbanima, a svi su nosili
teke kirpane na redenicima.
Imali su novca za krstarenje motorima po bazaru, ali budui da
su, kao i Arvind-prar i Hari-prar,
bili seljaka djeca, pretpostavljali
smo da novac za motocikle potjee od krijumarenja alkohola i
oru,ja u Pakistan. U selima u blizini granice krijumarenje je bilo
prihvatljivo zanimanje.
Kada je Masterji siao s bicikla
primijetili smo vla,nu crvenu
mrlju na stra,njoj strani njegova
turbana. Na mrlji su se jo uvijek
lijepile sjemenke rajice. Lavovi
su Khalse preli na bacanje voa i
kamenja sa svojih motocikla.
Slu,avka je privukla jedinu
stolicu koju smo imali staru drvenu kojoj je nedostajao naslon
do mjesta na kojemu su Pitaji i
Dida raspravljali i otila skuhati
slatki aj s mlijekom za mukarce. Mataji i ja smo ostale unutra,

nisu nas mogli vidjeti, a mogle

smo ih sluati.
ule smo kako Pitaji ka,e:
Huligani! Sada bacaju tapove i
kamenje. Sljedeega e mjeseca
bacati bombe!
Dobro je, proaputala je
Mataji. Govore engleski. Dida
nee predstavljati problem.
Masterji je razvijao svoj plan
igre: Nije to kao u Lahoreu. Lahore je bio Rim. Ali, kao to nas
je uio veliki povjesniar Gibbon, tamo gdje je bio uspon bit
e i pad. Huligani koji se uzdi,u
moraju se spustiti.
Otac, omekan analogijom,
uzdahnu: Trebali smo imati svoga Nerona da svira violinu dok
smo gorjeli. I Masterji je bio iz
Lahorea, gdje su ak i Sikhi, prema mome ocu, bili kulturni ljudi.
Onda naglo presijee pripremni
razgovor. Masterji, doli ste mi
rei da usred ove prljavtine cvjeta jedan lotos, zar ne?
U Hasnapuru se metaforiko i
doslovno stapaju. Na udaljenoj
strani dvorita, kraj tora s bikovima, lijepa mala slu,avkina
kerka lopatom je skupljala svje,e gnojivo, gnjeei ga u slamnate gomilice koje je ravnala u kolae veliine dlana. Kolae je lijepila na zidove nae kuhinje i putala ih da se osue za gorivo.
Masterji ju je promatrao kako
prerauje bikovsko gnojivo.
Du,nost je uitelja, gospodine,
ne spaliti cvijet s gnojivom.
U ovoj zemlji Pitaji se
nasmija imamo previe ljudi a
premalo bikova.
Da, da, slo,i se prebrzo
Masterji, u zemljama s pretoplom klimom Majka je Priroda
odve plodna. Stoga je va,no da
suvremene dame pohaaju obrazovanje drugoga stupnja i pronau posao. One ne koriste prvu
priliku da se okuju brakom i materinstvom. Zasigurno vam je
poznato, gospodine, da u naem
modernom drutvu brojne pametne dame pronalaze posao?
Posao? upita Pitaji. to
tono mislite? Dama koja radi za
stranca? Novac koji prelazi iz ruke u ruku?
Pitajijevo je lice karikiralo bijes. Na trenutak sam pomislila
da e mrlja od aja zatamniti
Masterjijev zeleni turban.
Razuman sam ovjek, ree
Pitaji. Suvremeni smo ljudi.
Neka djevojka odlui. Onda
me je pozvao. Dotrala sam.
Dr,ao me je za obje ruke. Masterji ,eli da nastavi ii u kolu.
Oslabio je stisak, dajui mi priliku da se otrgnem. Ostala sam.
Nastavio je: Masterji ,eli da radi u banci. Da bude stenografkinja. Ima moj blagoslov. Feli
da jo bolje naui engleski, a i
stenografiju. Feli li raditi kao
stenografkinja u Dr,avnoj Banci?
Ne, rekla sam. Ne ,elim
biti stenografkinja. Niti blagajnica.
Otac je bio zapanjen. Milovao je moje grube, izgrebane ruke. Okrenuo se Masterjiju, sav
oduevljen. uli ste izravno, iz
djevojinih usta, zar ne? Odbija
daljnje obrazovanje. Radi se o
tome da pametne djevojke raaju pametne sinove, to je nakana
prirode.
Nisam izvukla ruke iz Pitajijevih dlanova kada sam rekla:
Felim biti lijenica i zasnovati
svoju ordinaciju u velikome gradu. Kao lijenik s brkovima, u
ordinaciji u bazaru, i ja sam ,eljela skidati mrene, uglavljivati
plastine noge na batrljke, stvarati uda.

33

Otac zadahta, Djevojka je

luda! Napisat u na poleini njezina rjenika: Djevojka je luda!
Dida se prvi puta uplela. Rekla je na pand,apskome, Krivi
majku. Ludost je morala doi
odnekuda. Majka je luda.
Cijeloga dana, duboko u no,
sluali smo im glasove. Djevojka je luda. Majka joj je luda. Cijela je zemlja luda. Kali Yuga je
ve dola.
Jo kasnije, ula sam udarce.
Ali ujutro Mataji ree: Predomislili su se. Samo polo,i ispite s odlikom. Smijala se. Osmijeh joj je bio tako irok da se
svje,a posjekotina na gornjoj
usni otvorila i ponovno poela
krvariti.

Preveo Davor Beganovi

oman Manhattan Music

Meene Alexander (1951)
paralelnim pripovijedanjem ocrtava pripovijesti dvaju,
na prvi pogled, temeljito razliitih junakinja: Sandhyje Rosenblum i Draupadi. Dok je Sandhya indijska emigrantkinja
udana za amerikoga Fidova,
Draupadi je (ime ukazuje na nasilnu boginju iz hinduske mitologije) roena u Americi kao
potomak indijskih radnika na
trinidadskim
planta,ama.
Struktura je romana zasnovana
na smjenjivanju razliitih pripovijednih postupaka. Sandhyjina
je pria (ije je sredite ljubavna
veza s Palestincem Rashidom)
predoena ili pripovijedanjem u
treem licu ili unutarnjim monolozima koji, kao to je sluaj
u poglavlju Obrat, tendiraju
prelasku u struju svijesti.
Draupadi su poglavlja takoreku umjetna. Svakome prethodi
moto, izabran iz kanonizirane
tradicije moderne, ispripovijedana su dosljedno u prvome licu, ali s racionalnog gledita
umjetnice koja kontemplira
svoj polo,aj u svijetu. Vezivno tkivo obaju pripovijesti tvore spoznaje o izvorno indijskom (istonom) i o izvorno
,enskome koje se profiliraju
negativno, u odnosu na svoje
antipode ameriko (zapadno) i muko.
Moj bi osobni favorit za
predstavljanje Bharati Mukherjee (1940) bio njezin roman The
Holder of the World, bogato intertekstualno tkanje vezano uz
Scarlet
Letter
Nathaniela
Hawthorna kojim se rekonstruira netipino geografsko-imigrantsko kretanje iz Amerike u Indiju. No, s mojim je prvobitnim polazitem bilo lake
uskladiti Jasmine, tekst koji rekonstruira tegobni prijelaz naslovne junakinje iz indijskoga
seoskog okolia, preko urbanoga New Yorka, do Iowe koja
funkcionira kao slika u ogledalu
ishodine toke. U pozadini se
tijeka radnje ustrajno pojavljuje
slika o podjeli Potkontinenta,
na kojoj se Jasminina ,ivotna
pripovijest mo,e oditati kao
viestruko ponavljanje protjerivanja, bje,anja, vanjske i unutarnje emigracije. Jasminino e
naizgled beskonano kretanje
smirenje pronai tek u braku s
paraliziranim zemljoposjednikom Budom, nekoj vrsti simbolikoga sjedinjenja dvaju udaljenih, a ipak slinih svjetova naznaenog u naivnoj Masterjijevoj
viziji o srodnosti amerikoga i
indijskoga seljaka.

34

III/56, 24. svibnja 2,,1.

proizvodi ogromna koliina novih knjiga. Kako vi, kao knji evni znanstvenik, do ivljavate tu situaciju? Kakvu ansu ima knjiga

Klaus Amann, austrijski germanist

nikim jezikom, nitko na temelju

minimalnih razlika izmeu njemake i austrijske uporabe zajednikog jezika nee ozbiljno tvrditi
da postoje supstancijalne razlike
izmeu ovih dviju literatura. Autorima kao to su Robert Musil, Hu-

kuao sadr,ajno definirati bit austrijske knji,evnosti, time bih ujedno rekao i to da svi oni tekstovi u
kojima nema odreenih sadr,aja
ne mogu biti pribrojeni austrijskoj
knji,evnosti. ak i ona najopenitija i najispraznija definicija koju

Postoji li austrijska knji0evnost?

Nitko na temelju
minimalnih razlika izmeu
njemake i austrijske
uporabe zajednikog
jezika nee ozbiljno tvrditi
da postoje supstancijalne
razlike izmeu ovih dviju
literatura
Sead Muhamedagi
gledni austrijski germanist
prof. dr. Klaus Amann
(1949.) nedavno je u dva
navrata boravio u Zagrebu. Najprije je poetkom prosinca prole godine bio gost na Odsjeku za germanistiku Filozofskoga fakulteta;
predmet njegovih izlaganja bilo je
stvaralatvo austrijskog pisca Gerta Jonkea. Boravak u Zagrebu zbivao se tijekom meunarodnoga kazalinog projekta kojim je u Zagrebakom kazalitu mladih 20. sijenja za,ivio Jonkeov Insektarij izvoaki zahtjevna predstava koja je
na naim prostorima neformalno
inaugurirala europsku godinu
(stranih?) jezika (pridjev u zagradi
s upitnikom usputna je digresija,
jer se u nas ova godina odve pragmatski ogranieno shvaa kao
sredstvo popularizacije uenja
stranih jezika). Do drugog Amannova posjeta Zagrebu dolo je
spontano. Bila mu je, naime, ,elja
vidjeti to su nai glumci iznjedrili
iz nepodatna i kadto izrazito nazubljena Jonkeova izriaja to se
ne strukturira na nain koji pogoduje scenskom prikazivanju. Tim
je dragocjenija bila mogunost usporedbe zagrebake predstave s
bekom praizvedbom i stuttgartskom izvedbom Insektarija. I on
kao i sam autor bili su zadovoljni
naim uprizorenjem, pa je stoga
realno oekivati da ova predstava,
unato nedoreenostima o kojima
je kritika rekla svoje, nee prebrzo
nestati sa ZKM-ova repertoara.
Sluajui Amannovo kazivanje
koje je, daleko od profesionalne
nadmenosti, svjedoilo da se kod
njega doista radi o pasioniranu ljubitelju knji,evnosti, doao sam na
ideju zamoliti ga da za nae itatelje
progovori o nekim zanimljivim temama to se djelomice nameu svakom koga zanima knji,evnost, dok
s druge strane neke od tih tema
nu,no prate u nas trenutano jae
izra,enu potrebu za sustavnijim
promatranjem austrijskoga literarnog obzorja. O svom sugovorniku
jo bih rekao da je redoviti profesor
novije njemake knji,evnosti u Celovcu. Usto je i ravnatelj ustanove
koja nosi ime Roberta Musila. Istodobno je to znanstveni institut,
knji,evni dom (Literaturhaus) i
sredinji literarni arhiv Koruke.
Urednik je i prireiva brojnih edicija, autor zanimljivih knjiga meu
kojima se posebice istiu monografske studije o Ingeborg Bachmann (1997.), o Gertu Jonkeu (1998.)
i o Werneru Kofleru (2000.).

Njemaka pluricentrinost
Danas se uvijek iznova govori
o tome da se vrijeme knjige primie kraju. Unato tome i nadalje se

Svaka
supstancijalistika
definicija koja bi
htjela odrediti
nacionalni karakter
ili nacionalnu
knji6evnost sadr8i u
sebi neto
eliminirajue i
nu8no je
ideologijske naravi
u obliku u kojemu je poznajemo?
Mo e li se, po vaem miljenju,
bespapirna knjiga promatrati kao
prednost ili kao nedostatak?
Knjiga je daleko vie od nosaa informacija ili pak pukog sredstva za rad. Komunikacijski oblici
to ih omoguuju elektroniki
mediji nipoto nee dovesti do iezavanja ili obezvreivanja knjige, kao to ni pronalazak fotografije nije obezvrijedio ili potisnuo
slikanje. Raspolo,ivost i mogunost koritenja onoga to se tijekom nekoliko stoljea u ovim krajevima tra,ilo i veinom nalazilo
svakako je, dodue, zahvaljujui
elektronikim medijima, znatno
proireno, no ti novi oblici pohranjivanja i prenoenja podataka nee moi nadomjestititi oblike na
koje smo navikli. Ni istarska kuhinja nee biti nadomjetena jelima iz McDonaldsa. Utjeha je to
za sve one koji i u budunosti kane jesti i itati.

Od austrijskog bia do
austrijske knji6evnosti
Tijekom posljednjih desetljea u
Austriji se (a sve vie i u Njemakoj) diferencira izmeu razliitih
knji evnosti na njemakom jeziku.
Sintagma austrijska knji,evnost u
Austriji se vrlo rado i nerijetko s
osjeajem istinske samosvijesti
upotrebljava s obzirom na suvremenu domau knji evnu produkciju. Kako vi kao germanist vidite
ovaj oigledni trend? Koji su kriteriji u osnovi ovakve diferencijacije?
Premda su prema jednoj izjavi
to se pripisuje Karlu Krausu Austrijanci i Nijemci razdvojeni zajed-

go von Hofmannsthal i Rainer

Maria Rilke svi roeni u veim ili
manjim gradovima K. & K. Monarhije nikada ne bi ni palo na pamet da se oznaavaju kao austrijski
pjesnici. Oni su se posve samorazumljivo nazivali i osjeali njemakim pjesnicima. Ovakva su etiketiranja plod povijesno bolnih iskustava. Osobito je nakon katastrofe
razornog nacistikog rata za koji
su Austrijanci podjednako krivi i
suodgovorni postojala jaka i od
svih moguih politikih institucija
pospjeivana potreba da do izra,aja doe distanciranje od Njemake.
Zajednikim nastojanjem novinara, politiara, pisaca, povjesniara i
ostalih rodonaelnika tragalo se za
neim to je na koncu otkriveno
kao austrijsko bie, za koje se tvrdilo da je s mukom (neoteeno)
prebrodilo to krvavo vrijeme nacizma. To je austrijsko bie najzad
bilo pronaeno u austrijskoj knjiHevnosti, a sastojalo se od onoga
to smo o sebi najradije vjerovali u
mislima: od neto domoljublja,
malko katolicizma, malo habsburgovske nostalgije, od velianja Bea kao metropole u stilu pjesme
Wien, Wien, nur du allein i napokon od dr,anja koje se skrutilo kao
karakterno nacionalno obilje,je
to je u imiu Johanna Straua
tako nenadmano formulirano:
Sretan tko zaboravi to se ne da
mijenjati. Iznaae austrijske
knjiHevnosti nakon godine 1945.
zacijelo je bio neophodan in koji
je uzvitlao i rekvirirao ne samo sve
ono to je u kulturnom smislu bilo
dobro i dragocjeno, ne odbacujui
pritom ak ni emigrante i prognanike, kako bi se iz toga izbio politiki kapital. No, s druge je strane
s time bio povezan ozbiljan napor
da se Austriji u liku Druge Republike, uzdrmanoj nacistikim samorasapom i esto potiskivanim sudionitvom, iznova priskrbi samosvijest, vrstina i neki novi
identitet. Nedvojbeno e svaki barem donekle naitan ovjek priznati da u Njemakoj i Austriji na
temelju politiki i povijesno razliitih odnosa, drukijih umjetnikih tradicija i raznorodnih socijalnih i kulturnih miljea, barem poev
od baroka pa nadalje, postoji i razliit knji,evni kontinuitet. Uvelike
razliiti povijesni i politiki preduvjeti proizveli su sadr,ajno i formalno posve raznorodne literarne
posebnosti. Spomenut u ovdje
beki puki teatar, zatim knji,evnost koja poiva na habsburgovskom mitu (aludiram tu na jednu
esto citiranu Magrisovu knjigu) i
napokon knji,evnost na razmei
stoljea sa Schnitzlerom, Hofmannsthalom, Musilom, ali isto tako i s Karlom Krausom, Josephom
Rothom; tu je zatim i knji,evnost
jezinog eksperimenta nakon
1945. (Beka grupa, Ernst Jandl).
No, svaki pokuaj da se ove austrijske specifinosti stiliziraju kao karakterna obiljeHja istodobno u sebi
krije svojevrsnu opasnost. Svaka
supstancijalistika definicija koja
bi htjela odrediti bit neke zemlje,
nacionalni karakter ili pak nacionalnu knjiHevnost sadr,i u sebi neto eliminirajue, a ono je pak nu,no ideologijske naravi. Kad bih po-

bih mogao odabrati ona koja bi

se odnosila na njezino graevno
tkivo, pa bi tako ispalo da je austrijska knji,evnost pisana samo na
njemakom jeziku sadr,avala bi i
onu izopujuu, ideologijsku komponentu. Ova bi definicija izrazila
stav da knji,evnost gradianskih
Hrvata i korukih Slovenaca nisu
dio austrijske knji,evnosti, jer nisu
pisana na njemakom jeziku. S
druge je strane potpuno legitimno
knji,evnost to je piu austrijske
autorice i autori nazivati austrijskom knji,evnou. Definicijski
kriterij ovakve klasifikacije nije
stoga neko austrijsko bie, ma kako
ga mi definirali, nego je to injenica da pisac posjeduje austrijsku putovnicu, ili pak da pisac kako je
to prilikom dodjele Nobelove nagrade uinio Elias Canetti sam sebe nazove austrijskim autorom, jer
je svojim uiteljima smatrao Musila i Krausa. Iz slu,benih ili pak
osobnih zapisaka eventualno se dadu utvrditi vie ili manje sluajne
srodnosti, ali to sigurno nije
dovoljno da se iz toga izvedu nekakve nacionalne znaajke.

Uspjeni dramatiari
Osobit prodor austrijskih autora u meunarodnim se okvirima
najprije dogodio u poetolokim odrednicama drame (Bernhard,
Handke, Turrini, Jelinek, Mitterer,
Schwab), iako je poprilino ivo
kako u proznom tako i u lirskom
stvaralatvu. U kojoj se mjeri pojedini od ovih autora mogu promatrati kao reprezentanti odreene (u
ovom sluaju svakako austrijske
knji evnosti s odreenim nacionalnim predznakom?
Zapanjujui nacionalni, pa uskoro potom i meunarodni odjek
to su ga neki austrijski autori pos-

Kada bi Austrijanci
u svojoj imaginaciji
za8eljeli pojmiti to
je to pjesnik,
svakako bi sebi
morali predoiti
Gerta Jonkea
tigli tijekom triju posljednjih desetljea dijelom je u suodnosu i sa
sretnim okvirnim uvjetima, kao
to je primjerice pojava niza va,nih
re,isera (tu se posebice istie
Claus Peymann) koji su se intenzivno latili suvremene austrijske
drame. To bi usput reeno
mo,da moglo imati veze i s time da
se tijekom posljednjih godina ni u
njemakoj drami nije dogaalo nita osobito (iznimka je ovdje svakako dramatiar Botho Strauss). Iz
ove injenice ne bih izvodio nita
drugo osim tvrdnje da su literarni
talenti na zauujui nain neravnomjerno rasporeeni po svijetu,
pa se ta krivulja statistiki ni ne
mo,e pratiti.
Zajedniko obilje,je to bismo
ga mo,da mogli smatrati nekom

austrijskom specifinou donekle

uoavam kod autora kakvi su Thomas Bernhard, Peter Turrini, Elfriede Jelinek, Marlene Streeruwitz, Werner Schwab pa ak i Gert
Jonke. Tu bih specifinost oznaio
kao istodobno antinaturalistiki i
antirealistiki karakter njihovih
scenskih djela. Redom su to tekstovi koji su usredotoeni na jezik,
tekstovi koji ee ,ive od jezinih
bravura, retorinosti, neologizama
i mijeanja stilova, negoli od same
dramske radnje. To, primjerice,
kod Jonkea i Jelinekove stvara potekoe pri prevoenju i transponiranju u druge suodnose. Ono
povezujue i specifino austrijsko
bit e mo,da u tome da se ti komadi nalaze u jezino-refleksivnoj
tradiciji koja preko Huga von
Hofmannsthala vodi sve tamo do
Johanna Nestroya.

Gert Jonke
Recepcija jednog autora u nekom drugom literarnom miljeu u
knji evnim se krugovima do ivljava kao dogaaj pun napetosti. To
je ovih mjeseci sluaj s opusom
Gerta Jonkea u Hrvatskoj. Budui
da ste se njegovim djelom bavili
ve dulje vrijeme, zamolio bih vas
da skicirate kratak portret ovoga u
mnogo emu osebujnog, literarno
originalnog austrijskog autora.
Danas pedesetpetogodinji
Gert Jonke roen je u Klagenfurtu.
Rije je o najmatovitijem austrijskom autor. To se odnosi na njegove teme, oblike i prije svega na jezik. On je originalan isto onako
kao to su to veliki slikari i skladatelji, poput kojih i on ima svoj vlastiti rukopis to ga se ne da zamijeniti s nekim drugim. Tko god proita barem nekoliko Jonkeovih
stranica, uvijek e biti u stanju prepoznati ovu prozu ak ako uz nju
ni ne stoji autorovo ime. On ima
osebujan glas koji je nemogue ne
prepoznati, svoj nain voenja
misli i graenja reenice, u emu ga
nitko nije kadar plagirati. Njegovi
knji,evni tekstovi (romani, pripovijesti, kazalina djela) pretau
poznati nam svijet u dosad neuvene jezine melodije. Njegovi su
tekstovi pustolovine za uho, oko i
um, pustolovine to su upravljene
protiv udljive stvarnosti. Njegova
je knji,evnost neto poput novog
organa utilnosti koji svijet prirode
i svijet ljudske naravi opa,a, kako u
njihovim rastrzanostima i oteenostima tako i u njihovim nesluenim i neotkrivenim mogunostima. I ma kako da su fantastini i
neuveni Jonkeovi literarni izumi,
uvijek su pro,eti neunitivom e,njom za sreom, lakoom i ljepotom, ali su ujedno i najdublje politiki natopljeni, jer stvrdnuto
smatraju neovrsnulim, prikazujui nepredoivo udesno moguim.
Kada bi Austrijanci u svojoj
imaginaciji za,eljeli pojmiti to je
to pjesnik, svakako bi sebi morali
predoiti Gerta Jonkea.

Koruka zemlja pjesnika!

Regionalne knji evne scene?
Mo ete li vi iz oita Austrijanca,
koji je stjecajem okolnosti i germanist, togod zapoeti s ovom zvunom sintagmom? Kako biste kao
netko tko je rodom iz Vorarlberga
ukratko opisali aktualnu koruku
knji evnu scenu?
Moj odgovor nadovezuje se
na razmiljanje to sam ga ovdje
ve kratko naznaio, a to je povijesno gledano injenica koja zorno pokazuje da regionalna raspodjela literarnih talenata proturjei
svim statistikim vjerojatnostima.
Austrijska savezna zemlja Koruka
s neto vie od pola milijuna stanovnika, upravo onoliko koliko ih

III/56, 24. svibnja 2,,1

broji neki njemaki grad srednje
veliine poput Stuttgarta, mogla
se, izuzmemo li vie-manje sluajno roenje Roberta Musila u Klagenfurtu (1880.) u kojemu je proveo samo jedanaest dojenakih
mjeseci, tijekom dugih stoljea podiiti najee pjesnicima ija poznatost nije prela granice njihova
u,eg zaviaja. No, nakon Drugoga
svjetskog rata neto se izmijenilo.
Tijekom pedesetih godina istodobno su se iz nitavila pred javnou
pojavile ak dvije pjesnikinje: obje
meusobno potpuno razliite, obje u samom vrhu pjesnitva na njemakom jeziku to je nastalo u
drugoj polovici netom minulog
stoljea. Christine Lavant, pjesnika autodidaktkinja, najee ,ivei
u oskudnim prilikama, uzmogla je
pronai osebujan lirski izraz to ga
ine elementi kao to su priroda,
mit, magija i religija, iz kojih pjesnikinja tugom i pjevom gradi impresivan i samosvojan literarni krajolik; Ingeborg Bachmann, koja je
kao malo koja pjesnikinja njemakog jezika poslije prolog rata bila
predstavnik Henskog pisma, pa je
tako u svojoj ulozi spisateljice postala neto poput mita. Ako je pojava ovih dviju va,nih pjesnikinja u
jednoj tako maloj i u mnogo emu
zaostaloj regiji gotovo nevjerojatna, onda se mo,e rei da gomilanje
literarnih talenata u generaciji koja
je slijedila umalo granii sa udom.
Nema trenutno u Austriji nijedne
regije (milijunski grad Be, naravno ovdje ne uzimamo u obzir), u
kojoj se kao u Korukoj u dobnom
rasponu od etrdeset do ezdeset
godina nalazi tako mnogo zanimljivih i va,nih autora. Od onih najpoznatijih spomenut u ih tek nekolicinu: Peter Handke, Gert Jonke, Werner Kofler, Peter Turrini,
Lilian
Faschinger,
Helga
Glanschnig, a meu onima koji piu na slovenskom istiu se Florjan
Lipu, Gustav Janu i Maja Haderlap. Zanimljivo je da dobar dio
ovih autora vie ne ,ivi u Korukoj. Mo,da su uskoa i malenost
zemlje, pritisak vrlo tradicionalnog
i politiki rigidnog miljea preduvjet za razvijanje senzibilnosti, pronicljivosti i potrebe za izra,avanjem, ali se ba tu nije moglo nai
okru,je za spisateljski rad.

Poticaj izdavaima
Evo nam sada prilike da i neke
entuzijaste iz hrvatske izdavakonakladnike brane senzibiliziramo za neke zanimljive pisce i
knjige iz Austrije. to biste nam
sugerirali iz perspektive iskusna i
pasionirana itatelja?
Veinu onoga to je napisao
Ernst Jandl, premda e mnogi njegovi tekstovi prevodioce suoiti s
velikim problemima; kojeta iz
pera Thomasa Bernharda, kako
prozu tako i komade kao npr. Frost (Mraz), Heldenplatz (Trg heroja), Vor dem Ruhestand (Pred odlazak u mirovinu) itd.; mnoge
stvari H. C. Artmanna (rije je o
nedavno preminulom arobnjaku
rijei i velemajstoru literarne fantazije); tota iz opusa Petera
Handkea (spomenuti su mnogi
ve prevedeni naslovi, nap. prir.);
od Gerta Jonkea barem obje novele o skladateljima (o Hndelu i
von Webernu), kao i kazalini komad o Beethovenu pod naslovom
Sanftwut und Ohrenmaschinist
(Blagobijes i uni strojar); prozu
Josefa Winklera, roman Spielplatz
der Helden (Igralite junaka) Michaela Khlmeiera te Ransmayrov
roman Die Schrecken des Eises und
der Finsternis (Strahote leda i mraka). I na koncu kao posebnu lirsku poslasticu pjesme koruke
Slovenke Maje Haderlap.

mimskim ekskursima, razraenim glazbenim citatima, dinaminim tempom izvedbe, stalnom dekonstrukcijom scenog-

Baleti uspijeva sjetiti glede religiozne hijerarije vjerskih instanci tie se redateljeve odluke da
svom glasu dodjeli ulogu Boga

Tehnike re0iranja svetog

Uz kult praznine Narane
u oblacima Ivane Sajko i
religioznu etiku ljubavi
prema bli:njem predstave
Brat magarac Rena
Medveeka
Nataa Govedi
alo proirujui Krle,in izbor Marsa za knji,evno
ustolienog hrvatskog boga, ZKM-ov repertoar trenutano nudi dvije nove predstave iji
su protagonisti ili Sveci ili Stvoritelj Osobno. Jedna je napravljena prema svim pravilima kazaline izvrsnosti, upravo u tehnikom smislu pokazujui ozbiljnost i preciznost klasinoga kazalinog obrazovanja i individualne
Medveekove darovitosti za polifunkcionalan te scenski atraktivan detalj (mislim na Brata magarca). Kao i u naizgled naivnom
kdu redatelja Federica Fellinija,
kod Medveeka i najobinija marama mo,e postati zanosna metafora igre. Medveek nam se obraa svim elementima slo,enog i
zrelog kazalinog jezika: dijalogom, akcionim i neakcionim monolozima, govorenjem ad spectatores, monolokim govorenjem u
stranu, autorskim tehnikama karakterizacije likova, polilogom,

Pa ako Medveeka
zanima Gospa
Siromatvo, sa
svim njezinim
socijalnim te
sakralnim
implikacijama
brige za drugoga,
skromnosti i
drutvene
kritinosti, Baleti
svoju junakinju
Shillu (svojevrsnu
Gospou Iluziju)
tretira kao zadnju
glupau, ijim se
snovima publika
mo8e jedino
"posprdno smijati"

rafske postave, viestrukim tematiziranjem dogaaja... Rijeju:

gozbom kazaline profesionalnosti, u kojoj i glumaka ekipa,
na elu s novopridolim Kreimirom Mikiem te prokuano
sugestivnom i ovaj put nepokolebljivo
vedrom
Nataom
Dori, sudjeluje maksimalno
predano. Druga je pak ZKM-ova
predstava o Onostranosti, u re,iji Borne Baletia, napravljena
kao naivna i statina izvedbena
"ilustracija" dramskog teksta Ivane Sajko, slijedei slovno znakovlje drame, no pritom ne potujui autoriine naputke o metaforinosti naracije te o raskidanju i sa samom idejom linearnog
pripovijedanja, nego inzistirajui
na uguravanju simbolistike drame u kroj devetnaestostoljetnog
"dobro skrojenog komada". Nesporazum je, dakako, straan:
rekla bih da je Narana u oblacima jedna od najloijih predstava
trenutanog ZKM-ova repertoara; do te mjere scenski nedomiljena da je ne uspijeva spasiti ak
ni sjajna scenografija Gorana Petercola; scenografija koja dose,e
kvalitetu iznimne likovne instalacije. Ne uspijeva je spasiti ni
doista sposobna glumaka postava (spomenimo Mariju Kohn,
Doris ari Kukuljicu, Edvina
Liveria, Zorana ubrila), ni videoprojekcije napravljene u stilu
prikazivanja "kriptinoga" vizualnog prostora i kriptinog
identiteta protagonista. Predstavi Narana u oblacima nedostaje,
naime, redateljska osoba koja u
njoj vidi ikakvog smisla.

Ideologija i interpretacija
ak i to se tie otvorenog izra,avanja i istra,ivanja vlastite
ideologijske pozicije, koja pritom ne zapada u jeftinu religioznu propagandu, Medveek je
mnogo hrabriji redatelj od Borne Baletia. Najvie ega se

koji se junakinji Narane u oblacima paternalistiki obraa u offu; vjerojatno zato da bi nas jo
jednom podsjetio na tradicionalnost vlastita pristupa redateljskom poslu. Pa ako Medveeka
zanima Gospa Siromatvo, sa
svim njezinim socijalnim te sakralnim implikacijama brige za
drugoga, skromnosti i drutvene
kritinosti, Baleti svoju junakinju Shillu (svojevrsnu Gospou
Iluziju) tretira kao zadnju glupau, ijim se snovima publika mo,e jedino "posprdno smijati". Ali
ne smije se: budui da je publika
onaj element kazalita koji nikada ne valja podcijeniti, publika
ovu predstavu gleda sa strpljenjem i slabim pljeskom nezadovoljstva. Baletia nadalje zanima
retorika praznine, buke (glazbenog urlanja) i bijesa (glumakog
podvlaenja nasilnitva), posti,ui tek zamornu razvuenost
prizora i minimum glumakog
anga,mana. Ako se slo,imo sa
sada ve klasinim teoretiarem
znaenja, Rolandom Barthesom,
prema kojem "interpretirati tekst
nije pronai njegovo (vie ili manje opravdano, vie ili manje slobodno) znaenje, ve, naprotiv,
potovati pluralnost moguih
znaenja", ispada da Medveek
umije redateljski itati legende o
Sv. Franji, DODAJUI im na
slojevitosti, dok Baleti s tekstom Sajkove ini suprotno: reducira ga na scenske klieje. Time Narana u oblacima postaje i
izrazito konzervativan tekst o
nepobjedivom vojnikom nasilnitvu unutar zagrobne zone (za
koji je vezana i radnja drame).
Brat magarac, naprotiv, svetost
pokazuje kao ispadanje iz konvencije, igru i kooperativnost.
Na zemlji; meu Fivima.

Pretpovijest
U neto ranijoj teolokoj postavi domaeg glumita, bili smo

35

preplavljeni Matiievim Anelima Babilona te Jergovievim krilatim kerubinima pod imenom

Dar i Smijeh (u drami KaHe Aneo), ali to je bio tek prilino duhovit uvod u opi porast ozbiljnih bogojavljenja. Naglasila bih
da svete instance Sajkove i Medveeka nipoto ne pokazuju teolokih srodnosti: Sajkova smatra
da je Bog sadistiki DJ, dok ga
Medveek vidi kao rasplesalog
Franju Asikog (zanimljivo je da
ga oboje bar donekle itaju u
glazbenoplesnom kljuu), ali
ono to ove dvije predstave ipak
pribli,ava tie se dvostruke dramatiarske zainteresiranosti za
prostor onostranosti, prostor legende te potrebu izravnog susreta s apsolutnim Drugim: bo,anstvom. Odakle ova e,nja? I kako to da se, recimo, Medveekov
opus podudara s oekivanjima
publike: najnoviji je dokaz dodjela Bratu magarcu presti,ne
nagrade Festivala malih scena u
Rijeci. eznemo li, mo,da, kolektivno za medveekovskom
etikom odgovornosti? Kako one
redateljske, tako i one glumake
i ljudske? Je li mo,da stupanj
ravnodunog kaosa unutar domaeg glumita dosegao toku
zasienja (voljela bih da je to mogue)? Bilo kako bilo, Brat magarac je novi stadij u razvoju jednog iznimno sposobnog redatelja: ve bi i tu injenicu u zemlji
rutinskog stagniranja mladih (a i
onih sve manje mladih) umjetnika trebalo uzeti kao neporecivu
vrijednost. Naranu u oblacima
voljela bih vidjeti u boljoj re,iji:
Ivana Sajko i pored sve svoje
mladosti zaslu,uje darovite uprizoritelje. No, kako ne mogu zamisliti da bi jedan Krle,a odustao pred preprekom nekadanje
(ili sadanje!) devetnaestostoljetne logike uprizorenja svojih
drama, nad kojima se zgra,ao ni
manje ni vie nego HNK-ov intendant Josip Bach, tako ne vidim ni razloga zato inovativna
dramaturgija Sajkove ne bi jo
malo putovala do svoga matovitijeg scenskog odredita. Ne sjeam se da je ijedan umjetnik ikada izjavio kako su ga prepreke
dovele do "sloma": slamanje je
tek isprika onih koji se umjetnou nikada nisu ni kanili ozbiljno baviti.

36

III/56, 24. svibnja 2,,1.

nu od dvojbi iz Bokina selektorskog pledoajea pokretu koji jo oekuje svoj
manifest, nego tek o nizu autora rasutih
Evropom, od Irske i kotske do Jugos-

tih i osamdesetih koji su zbog provokativnosti izraza i stavova, te otvorenog

bavljenja najodvratnijim detaljima razliitih fenomena socijalne patologije bili

Shopping & Fucking ili europski novi val

U sluaju "nove europske drame"
nije rije o parafrazirajui jednu
od dvojbi iz Bokina selektorskog
pledoajea pokretu koji jo
oekuje svoj manifest, nego tek
nizu autora rasutih Evropom
Hrvoje Ivankovi
risustvujui prije etiri godine najveem europskom radiodramskom
festivalu Prix Europa u Berlinu, ostao sam zateen brojem novih drama koje
su se bavile temama o kojima inae itamo
u najmranijim zakutcima crnih kronika:
nasilje u obitelji, seksualno zlostavljanje,
incest, perverzna sklonost prema bezralo,nom zloinu, suicidnost i drugi oblici
autodestrukcije bili su lajtmotivi koji su se
ponavljali u bar petnaestak drama nastalih
u jezino, kulturno i sociopolitiki posve
razliitim sredinama, od Velike Britanije i
Skandinavije do Balkana i slavenskog istoka. Na svakodnevnim okruglim stolovima
dosta je diskutirano o toj pojavi; pokuavalo se prodrijeti do njezinih poetnih impulsa, prepoznati joj korijene u drutvu i
umjetnosti te je proglasiti trendom ili je
bar ugurati pod neki zajedniki nazivnik.
No, nije ilo; razlike u pristupu i izrazu
bile su vee nego slinosti, pa mi se s ove
distance samo jedan od esto ponavljanih
zakljuaka, onaj kako je sa slinim temama dokumentarna radiodrama bila zaokupljena ve nekoliko godina, ini donekle va,nim za razumijevanje fenomena to
e tek kasnije biti uokviren upitnom terminolokom odrednicom nove europske
drame. Ako ita, te je tekstove, naime,
ujedinjavala snaga kojom su kritizirali
drutvenu stvarnost, progovarajui nerijetko do okantnosti izravnim jezikom o
do tada uglavnom tabuiziranim temama.
Tada, dakako, nisam mogao znati kako je
upravo te 1997. godine novi val europskih
dramskih pisaca definitivno stupio na (kazalinu) scenu: na repertoaru londonskog
Royal Courta bili su svi dijelovi Leenanske trilogije (The Leenane Trilogy) Martina McDonagha te drama Shopping & Fucking Marka Ravenhilla, u edinburkom
Traverse Theatreu igrani su Anna Weiss
Mikea Cullena i NoHevi u kokoima (Knives in Hens) Davida Harrowera, tada dvadesetpetogodinji Marius von Mayenburg
dobio je Kleistovu nagradu za Vatreno lice
(Feuergesicht), u Beogradu je praizvedena
Beogradska trilogija Biljane Srbljanovi.
Godinu dana ranije praizvedena drama
Ende Walsha Disco Pigs poela je svoj proboj na europske pozornice.

Upitnik i veliko slovo

Od gore spomenutih drama ak ih se
pet nalo na nedavno (od 3. do 10. svibnja) odr,anom Osmom meunarodnom
festivalu malih scena u Rijeci, to ga je
selektor Jasen Boko koncepcijski odredio pitanjem: Postoji li Nova europska
drama?. Upitnik i veliko poetno slovo
sintagme u ovom su sluaju itekako znakoviti. Naime, odgovor je istovremeno i
da i ne, dakle jednako kontradiktoran i
paradoksalan kao i postavljeno pitanje. S
jedne strane teko je porei da vie-manje tono znamo na koje pisce i kakva
djela mislimo kada upotrebljavamo sintagmu nova europska drama: o njoj se,
pokatkad pod nazivnikom shopping &
fucking dramaturgije, drame sperme i
krvi ili novog vala europskih dramatiara, problemski pie u najuglednijim
kazalinim asopisima i govori na kazalinim simpozijima i festivalima Jednako
tako, meutim, u sluaju nove europske
drame nije rije o parafrazirajui jed-

kon to su tri glumice tog kazalita odbile igrati glavnu ulogu u tako opscenom
komadu.) Praktiki sve hrvatske postave
nove evropske drame (M.Cullen: Anna
Weiss, Teatar ITD; S. Stephenson: Pet vrsta tiine, HKD teatar Rijeka;
M.McDonagh: Ljepotica iz Leenanea, Iskon scena Male scene) bile su pozvane na
ovogodinji rijeki festival, a kada tome
dodamo i dva autentina hrvatska odjeka (F. ovagovi: Ptiice i E. Bonjak:
Otac HNK Split), te slovenske postave
Mayenburgova Vatrenog lica (Mestno
gledalie ljubljansko) i Harrowerovih
NoHeva u kokoima (Drama SNG) koje
su takoer bile u festivalskom programu
(u posljednji je as otpalo gostovanje
berlinske Schaubhne am Lehniner Platz
s Walshovim komadom Disco Pigs u re,iji najva,nijeg promotora nove europske
drame Thomasa Ostermeiera), jasno je
kako je Osmi MFMS obavio va,nu kulturoloku misiju, davi konano hrvatskoj publici priliku da i sama stekne koliko toliko neposredan uvid u neke od
procesa koji su obilje,ili evropsko kazalite i dramu od polovice devedesetih do
danas.

Groteska i zasienje groteskom

Treba li, uostalom,

ponovno podsjeati kako
u Hrvatskoj nisu igrani ni
Mayenburg, ni Ravenhill,
ni Walsh, ni Sarah Kane;
tovie, nedavni je
pokuaj postavljanja
njezine Fedrine ljubavi u
Dramskom kazalitu
Gavella propao nakon
to su tri glumice tog
kazalita odbile igrati
glavnu ulogu u tako
opscenom komadu

lavije i Bugarske, koji samo piu o onome to ih mui i koje, prije ieg drugog,
povezuje neslaganje sa slikom svijeta na
izmaku tisuljea. Napominjui kako je
rije o fenomenu zaetom u Velikoj Britaniji negdje polovinom devedesetih, Boko u spomenutom tekstu sondira drutvene okolnosti koje to neslaganje provociraju. Nova je europska drama, ka,e
on, reakcija autora na rasap iluzija o
sretnoj, ujedinjenoj Evropi; na povratak
konzervativizma; krvoprolie na Balkanu; propadanje obiteljskih vrijednosti; na
posljedice taerizma u Velikoj Britaniji.... Teoretiari, pak, primjeuju kako je
dramska knji,evnost bila najmanje dvadesetak godina u zaostatku za onim to
se u svijetu umjetnosti (ukljuivi tu i neke segmente izvedbene umjetnosti) i
znanosti dogaalo, te kako je nova europska drama samo logini, no i dobrano zakanjeli odjek te umjetnike i genetsko/tehnoloke renesanse.

Kasna buenja
U meuvremenu su deifrirani i umjetniki korijeni fenomena: amerika i
engleska postpunk scena s tekstovima
autora poput Iana Curtisa, Nicka Cavea
ili Stevena Morriseya i njihovom autodestruktivnom mjeavinom ljubavi i politike, socijale i ekonomije, seksualnosti i
agresije; tekstovi amerikog, poglavito
feministikog, performansa sedamdese-

posve marginalizirani (tijekom osamdesetih redovito ih je objavljivao Schechnerov asopis TDR); obnovljeni kult tijela i
body art kojim su umjetnici bez ikakvih
skrupula progovorili o glavnim temama
dramaturgije sperme i krvi, te poezija
stigmatiziranih angloamerikih pjesnika
od Sylvie Plath, Allena Ginsberga i Williama
Burroughsa
do
pjesnika/performera poput Davida Antina ili
Patti Smith. Mno,ina umjetnikih impulsa i razliitost drutvenih nadahnua
teko se mogla jednosmjerno kanalizirati; ono to razdvaja jednog Nikolaja Koljadu, Ljudmilu Razumovsku, Biljanu
Srbljanovi ili Dejana Dukovskog od
Mayenburga, Sarah Kane, Ravenhilla ili
Walsha mnogo je oitije od onog to ih
spaja, tako da o nekom spontanom homogeniziranju ni sluajno ne mo,e biti
rijei. Prije bi se moglo govoriti o odreenom sinhronicitetu u konanom razbijanju anakronih dramskih formi koje su u
prethodnih dvadesetak, pa i vie godina,
vladale suvremenom europskom dramom. Europski dramatiari konano su
pronali novi izraz i formu, konano su
oslobodili svoj jezik, konano su poeli
pisati o temama koje nas se tiu i koje nas
svakodnevno pritiu. Do tog trenutka,

uz neizostavne iznimke (u irokom luku

od Norena do Schwaba), ponaali su se
poput Oca u Mayenburgovom Vatrenom
licu, lika koji se svakodnevno sabla,njava
nad vijestima iz crne kronike, ali ne
primjeuje kako mu se za obiteljskim
stolom polagano priprema teren za udarnu bizarnu vijest nekog skoranjeg veernjeg izdanja ,utog tiska.

Living in Croatia
Hrvatski odjeci ovoga procesa slabani su i gotovo zanemarljivi, ne samo kada
je rije o recentnoj domaoj dramskoj
produkciji (tu bi se gotovo iskljuivo
moglo govoriti o postavama nekoliko
drama u splitskom HNK), nego i kada je
rije o uprizorenjima djela stranih dramatiara. (Treba li, uostalom, ponovno
podsjeati kako u Hrvatskoj nisu igrani
ni Mayenburg, ni Ravenhill, ni Walsh, ni
Sarah Kane; tovie, nedavni je pokuaj
postavljanja njezine Fedrine ljubavi u
Dramskom kazalitu Gavella propao na-

Sve predstave, dakako, nisu uspjele

posve aktivirati sva naponska polja tekstova kojima su se bavile, no nije mi
ovom zgodom namjera ulaziti u kompleksnije kritike prosudbe vienih uprizorenja. Ono to mi je, meutim, bilo
osobito zanimljivo vidjeti jest nain na
koji su redatelji ulazili u okraj s prividnim ili stvarnim realizmom koji karakterizira veinu tih tekstova. Kada govorim
o prividnom realizmu imam svakako na
umu i izjavu srpske spisateljice Biljane
Srbljanovi (osobno prisutne na rijekom festivalu) kako povrni tumai grijee kada misle da nova evropska drama
slika svijet kakav jest, budui ga ona prikazuje u iskrivljenom zrcalu, u grotesknoj slici. S tim njenim stavom (u kojem nije usamljena) posve su korespondirale samo dvije u Rijeci prikazane
predstave: Ptiice to ih je Paolo Magelli
iitao u groteskno-parodijskom tonu,
kao ludistiku metaforu u kojoj zatvor
postaje velikom pozornicom svijeta na
kojoj se s lakoom prepoznaju traume i
antijunaci onoga to je u proteklih desetak godina bilo naom svakodnevicom, te
Vatreno lice u redateljskoj postavi Sama
Streleca, zasnovanoj na kontrapunktiranju iaenog realizma i naglaenog ekspresionistikog iskaza. Realistiki redateljski prosede posve je odredio postave
Ljepotice iz Leenanea (red. Ivica imi),
Oca (red. Nenni Delmestre) i Beogradske
trilogije (red. Goran Markovi), a s realistikim diskursom poigravali su se i Damir Muniti u brzopoteznoj postavi Anne Weiss i Larry Zappia u svom uprizorenju Pet vrsta tiine. U korpus nove drame tek uvjetno se mo,e svrstati tekst
Tene tivii Nemre pobje od nedjelje
(ZeKaeM, red. Tea Gjergjizi) koji govori,
dodue, o beznau i bezidejnosti generacija koje dolaze, ali mnogo le,ernijim,
oputenijim i duhovitijim jezikom, dok
su pak posve izvan konteksta festivala bila monodrama Amerika papisa Esther
Vilar u izvedbi Jasne Ani i produkciji
dubrovakog Argosytoursa, te predstave
Brat magarac ZeKaeMa (red. Rene Medveek) i Crno runo, projekt nadahnut usmenom predajom i obiajima drevnoga
balkanskog nomadskog plemena Karakachani u re,iji Margarite Mladenove i
Ivana Dobeva i produkciji Teatra Laboratorij Sfumato iz Sofije. Te dvije predstave su, meutim, pokupile najvie nagrada: Brat magarac za najbolju predstavu,
re,iju, glavnu muku ulogu i kostimografiju, a Crno runo za glazbu, dramaturgiju
i kolektivno glumako ostvarenje. Publika je, uz to, Brata magarca proglasila najboljom predstavom, a po ocjenama su je
slijedili Crno runo i Nemre pobje od
nedjelje. to to, ponavljam pitanje, znai
u kontekstu festivala koncepcijski okrenutog novoj evropskoj drami dalo bi se
govoriti i s teatroloke, ali i sa socioloke, pa i psiholoke toke gledita.

III/56, 24. svibnja 2,,1

37

Istina je da smo prizore u kojima likovi

majestetino sjedaju za kobne plemenske
stolove vjenanja-karmina ve mnogo puta
vidjeli, ali ovaj je stol-pozornica podrhtavao kao bomba koja e naskoro eksplodirati: pred njim se ,enama mahalo kao krpenim lutkama, na njemu se, u registru oni-

Gostovanja

Stanje lune
Krvava svadba priredila nam je
"teatar lijepih slika" kao
primjereno hrabar uvod u
eurokazovski nasuprotni,
oporbenjaki ikonoklazam
Uz predstavu Krvava svadba prema
motivima istoimene drame F. G. Lorce, u
izvedbi Slovenskog gledalia iz Trsta i
re8iji Damira Zlatara Freya, HNK,
15. svibnja

Lada ale Feldman

godinjoj zagrebakoj sui kazalinih gostovanja to e u lipnju naglo
pokropiti predstojei plesni i kazalini festivali, Slovensko gledalie iz Trsta
dolo nam je dodatno obogatiti uvid u redateljski rad Damira Zlatara Freya, ije su
nam Genetove Slukinje, svojom zasienom teatralnou te retorikom i tjelesnom grozniavou glumake ekspresije,
jo usjeene u pamenje, zapremajui onaj
prostor u kojem njegujemo drakave slutnje kako se od naih glumaca mo,e tota
postii, samo kad se hoe.

Pir slika
Protivno tom netom do,ivljenom stropotavanju brbljavih kaskada i ispucavanju
verbalne municije, koje zato nije nita manje upoljavalo ,estinu geste i bespotedno
optravanje uzanoga prostora zaguljiva
zabaenog tavana podsvijesti, predstava
Krvava svadba rasprostrla je svoje dugake
pirne trpeze, koralne nizove, nakupine i
rasprenja du, velike pozornice HNK-a,
ispunjajui je svu titravou svojih napetih
,ivaca, ak i u isprva dugoasnu, tromom
hodu. Nastala "prema motivima" Lorkinih
izbaenih reenica, niti pantomima niti koreodrama, predstava se dugo probijala do
naeg pristanka na odlueno izopenje rijei, utemeljivi ga ne samo na ishitrenom
autorskom "zadatku" - prisili iz koje e se
iznjedriti dovitljivi kazalini nadomjestci
onako kao to metrike kostrijeti uspijevaju paradoksalno oploditi jezik nego i na
nadrealistikoj recepturi potivanja logike
sna, u kojoj silovito komeanje virtualno
trodimenzionalnih slika nemilosrdno priguuje mogua jezina razjanjenja.

rikog ureza u (pod)svijest, plesalo ukoenih udova i poz, po njemu se koturalo

mjeseevo lice-zrcalo, pod njegov je pokrov nevjesta podmetnula glavu pretvorivi
bijelu tkaninu u vjenani veo i uspevi se
kao kakva kraljica-bo,anska djevica na drveno postolje, taj se stol doskora, zajedno s
drveem od kojeg je istesan, i sam bijesno
vrtio u vrtlogu sveanosne pomame.

Sinkretizam i 8udnja za 8estinom

Sinkretizam gotovo protivnih glazbenih
poticaja koji se, u rasponu od istarske ljestvice do bubnjanja tehnoloki preraenog
zvukovlja, slijevaju u glazbenu "podlogu"
Hrvoja Crnia Boxera, premoivao je i vizualne ponore izmeu veristikih kostimografskih natruha i hollywoodskog glamoura Lunine pojave. Etno-danak mediteranskih rekvizita magrebskih fered,i, ,idovskih kapica, panjolskih naunica, i inih
ispremijeanih lokalnih simbola identiteta,
to su se svi redom, zajedno s hladnim sjajem srebrnkastih ljusaka na kostimu Lunesirene, na kraju predstave kupali pod pljuskom zanosnih narani upravo je zbog u
njih uitanih "korijenskih", arhajskih, ritualnih strasti domahivao preko ruba svojega
pri-morskog terena, dose,ui i prekomorske i prekostoljetne obale suvremenog medijskog kia.
Pod korom civilizacije koja je navodno
"razraunala" s tradicijskim normama tinja
naime ,al za ,estinom i strau koje su
proizvodili sam plemenski zapt i vrsti kodovi asti, ,al koji se uta,uje sapunicama i
novinskim izvjeima o emocionalnim plimama, osekama i turbulencijama filmskih i
glazbenih diva. Frey je tu po,udu da se prepustimo zabranjenim emotivnim dramama
izvukao na pozorniku povrinu i izotrio
rubove njihova prividno pomno povijesno i
zemljopisno situirana podrijetla, pokazavi
da hirovitost lunina kolebanja i dalje napuuje potisnute predjele nae naklonosti nepriznatom privlanou, nekad davno usidrenom u egzotine mirise i putene ritmove
sredozemnog podneblja i njegova patrijarhalnog pritiska, a danas odlutalom neznanim putanjama postmodernih opijata.

Scenski film
Nije me jednom stoga predstava obuzela, nesklapno u se izraziti, svojom insinui-

ranom "filminou", uostalom oduvijek

spremno pridru,ivanom poetici sna: kada
svadbeni uzvanici pohitaju za prkosnim ljubavnicima, kanda odbjeglima s poprita
svadbeno sankcionirana procjepa izmeu
sirovih nagonskih opredmeenja i projektivnih sanktifikacija, zagledanima u pravcu
neke skrovite, nedosezive nje,ne uzajamnosti, kulise grada pleu zajedno s mahnitim trkom progonitelja, te se ini kao da se
mjestance u kojemu se pria zbiva lomi u
niz fragmenata, niz pojedinanih, nasuminih i brzo smjenjivih "kadrova" s komadiima proelja i ulica. Ionako zamaan scenski
prostor Frey je uspio rastegnuti, vo,njom
varljivih "mladenki" (mukaraca okienih
presudnim zgoditkom-fetiem, vjenanim
velom) na biciklima, u prostor razvedenog
tumaranja po somnambulnom labirintu koji to zapravo nije, jer je pravac kretanja ve

HRVATSKI INSTITUT ZA POKRET I PES

U SURADNJI S 18. TJEDNOM SUVREMNOG PLESA ORGANIZIRA
Radionicu plesne kritike i analize
Pisati o tijelu, 31. 5. 7. 6. 2001, DK Gavella
Voditeljica: Nataa Govedi, teatrologinja
Goa predavaica: Bojana Kunst, dramaturginja i kazalina kritiarka, Slovenija
31. 5, 17,00: uvodno predavanje
Nataa Govedi: Opiranje teoriji i eksplozivna tijela: Ulazak u ples
Bojana Kunst: Autonomna kultura tijela
17. 6: Praenje odabranih predstava TSP-a
Razgovor s umjetnicima nakon predstava. Pisanje o odgledanim Predstavama i razgovori o napisanim tekstovma.
Mentor: Nataa Govedi
5. 6, 16,00: video projekcija Klasici suvremenog plesa
5. 6, 18,00: razgovor s gostima na temu Odgovornost kritiara
7. 6, 17.00: Zavrna radionica: zajedniko itanje odabranih tekstova, diskusija i mentoriranje tekstova
Radionica je namijenjena svima koje zanima kako i zato pisati o plesnim predstavama; koji =ele produbiti svoje analitiko i kritiko
oko; koji =ele komparirati, kontekstualizirati, prodiskutirati i promisliti tijelo, pokret, plesne predstave, izraze, ideje, koreografije,
dramaturgije, kompozicije, izvedbe; koji =ele koristiti TSP za aktivno ukljuivanje u sve zanimljiviju hrvatsku plesnu scenu; koje zanima
plesna teorija i analiza; koji smtraju da je va=no pisati o plesu; koji =ele razgovarati s umjetnicima o predstavama TSP-a; koji =ele da se
njihova kritika i miljenje ita

Cijena: 250 kn (ukljuuje ulaznice za 9 predstava TSP-a)

Informacije i pismene prijave uz kratku biografiju i eksplikaciju interesa:
Hrvatski institut za pokret i ples, Biankinijeva 5, 10000 Zagreb; tel/fax 4641154; e-mail HIPP-TSP@softhome.
net; informacije: Iva Nerina Gattin (091-5376116)

unaprijed odreen svojom krajnjom tokom koja se nepogreivo dosti,e dvobojom mlado,enje i njegova suparnika, ba
kao to je i crnina koju na poetku predstave u trima odlunim potezima mlado,enja
trga s mladenke neto to njezinoj vjenanoj bjelini ujedno i prethodi i nu,no slijedi.
Vrtnja u krugu, po diktatu Lunina oblija i
okruglog zrcala ljubavnog zurenja u samog
sebe, zaustavit e se u areni koreografirane,
usporene borbe no,em dvaju mukaracapjetlia, te e podrezivanje repa kose biti
prethodnica smrti koju je ponovljivanom
pjesmom navjeivao tamni Lunin glas sa
ipkastog balkona. Iza svega, u tom sklopu
neizostavnih elemenata mediteranske ikonografije, ostat e, na pragu mlado,enjine
kue, lik majke-patnice u koroti.

Gluma ukinutih rijei

Bez sumnje, Krvava svadbe priredila
nam je "teatar lijepih slika" kao primjereno
hrabar uvod u eurokazovski nasuprotni,
oporbenjaki ikonoklazam. Bez namjere
da zagovaram ijednu od tih opcija ipak
moram rei da je Freyev vizualni pathos,
prenapunjen slutnjama arhetipskih dubina, ipak mo,da preglatko klizio niz gledateljsko grlo. Rijetki su se glumci poslovino apartni Livio Badurina i znalako lice-maska tefke Drolc znali doista okoristiti jedinim im preputenim, tjelesnim
instrumentarijem, te biti neto vie od usputnih prikaza u tuem snu. Tu se ujedno
i naziru granice poimanja re,ije u duhu
promiljene korespondencije motiva i
monta,e (nijemih) filmskih slika, koja
glumce tjera da iskolauju oi a glumice da
odreitom gestom raspuste kose. Otuda i
dojam artificijelne tenzije u pojedinim
trenucima, kao i osjeaj da i glumci, a ne
samo likovi, posru pod te,inom tajnovitih sugestija. No Frey ostaje rijedak kazalini autor koji se nije prepustio jalovom
cinizmu stanovnika socio-politikih kaveza, koji dakle vjeruje da postoji jo neto
onkraj naih prijelaznostoljetnih sitniavosti i koji jo, sa svom ,estinom i predanou, ,eli biti u osobnom i umjetnikom
dosluhu sa stanjem Lune.

38

III/56, 24. svibnja 2,,1.

no od imena koja su se, od samog
poetka djelovanja, jasno izdvajala iz konkurencije ne samo
kvalitetom, nego i statusom naj-

monta,e tipine za plesnu glazbu

te su ve prva dva albuma (Vakio,
1995., Kulma, 1996. objavljeni,
uzgred, pod imenom Panasonic,

Pomaci bez kompromisa

Finski laboratorij zvuka

Aaltopiiri mo:da i bez
namjere autora
predstavlja najsluljiviji
album u diskografiji Pan
Sonica
Pan Sonic: Aaltopiiri (Blast First /
Mute, 2001.)

Luka Bekavac
raj devedesetih nee biti
pamen po nekom prijelomnom trenutku poput
1967. ili 1977., simbolikih granica stilskih mini-epoha u popularnoj kulturi. Meutim, potpuno je jasno da se u devedesetima
pojavio niz imena koji je osjetno
proirio granice onoga to se
mo,e smatrati popularnom kulturom te promijenio odnose
unutar glazbene scene jednako
radikalno koliko i spomenute
psihodeline ili punk revolucije. Grupe poput Tortoise, Gastr
del Sol ili Labradford svojim su
pristupom nivelirale gotovo sve
vertikale u funkcioniranju tradicionalnog rocka (od ,anrovskih preko izvedbenih do komunikacijskih) te omoguile, primjerice, pojavu velikog broja (katkad i tr,ino uspjenih) izvoaa
instrumentalne i improvizacijske
glazbe. Uz tu struju, usredotoenu na suptilno, kvalitativno raz(g)raivanje naslijea, dogodila
se i velika ekspanzija elektronikog zvuka, koji rock-povijesti
nije dugovao nita, a najee je
nastupao potpuno mimo nje. U
poplavi novih skupina, podstilova i pripadajuih diskografskih
kua, finski je duo Pan Sonic jed-

boljeg primjera novih tendencija

u suvremenoj glazbi.

Sinus-val i bijeli um
Dananji lanovi Pan Sonic,
Mika Vainio i Ilpo Visnen, javno su djelovanje zapoeli tijekom
osamdesetih, u sklopu performance-skupina Sin i Ultra 3,
donekle poznatih po eksperimentima u kojima su gutali mikrofone i udarcima svirali sna,no ozvuena tijela, ili se podvrgavali cjelodnevnom vibriranju tona niske frekvencije u glasnoi
od 130 decibela. Diskografska
kua Shk, u ijem su okrilju radili dok nisu potpisali ugovor za
londonski Mute Records, bila je
centar zbivanja na skandinavskoj
techno-sceni poetkom devedesetih. Meutim, iako su na starijim albumima jo donekle razaznatljive njihove veze s plesnom
scenom, oduvijek su jae bili izra,eni njihovi afiniteti prema
klasicima industrijske glazbe
udovinom zvuku Throbbing
Gristle, ili pa,ljivo kontroliranoj
buci ranih Whitehouse. Pan Sonic su oduvijek koristili gotovo
iskljuivo analognu opremu (nerijetko ak generatore i sintetizatore zvuka koje su kreirali sami)
umjesto sempliranja i softverske

koje je 1998. naputeno zbog zakonskih prijetnji istoimenog

proizvoaa elektronike opreme), usprkos oitoj sklonosti
matematizaciji glazbe i repetitivnosti, pokazala da su Vainio i
Visnen vie fascinirani teksturama zvuka nego banalnim ritmovima.
Na albumima su, naime, nad
naslovima kojima su dominirale
iznimno krte ritmike strukture, liene svih tragova melodije,
ipak prevladavale kompozicije
koje su po svojoj konceptualnoj
otvorenosti i na trenutke gotovo
bolnoj istoi manje zvuale kao
elementi klasino shvaenog albuma elektronike glazbe, a vie
kao samo konvencionalno albumski predstavljena graa iz
nekog audio-laboratorija, u kojoj
tradicionalne instrumente zamjenjuju sinus-valovi, manipulacije bijelim umom, ritmovi graeni od surface noisea... Jasno
gravitiranje jednom tipu ekstrema te hladna brutalnost izraza
nije odvela Pan Sonic u kaos, nego u krajnje metodinu redukciju; broj elemenata je sveden na
toliki minimum da se svaka nijansa zvuka mo,e izdvojiti iz jednako pregledne krovne strukture, to rezultira dojmom visoko
profinjene izvedbe, u kojoj se
pozornost posveuje i gotovo
nezamjetnim detaljima. Sve se to
najjasnije dalo oditati na albumu A (1999.), remek-djelu suvremenog minimalizma, na kojem
su rijetke ritmike strukture jo
nejasnije i izlomljenije nego prije, a najvei je dio prostora ustupljen smirenijim i ambijentalnijim kompozicijama, u kojima
nema gotovo niega osim pos-

nim, i to upravo onim koji je, u ovom obrnutom poretku, teko izreciv njezinim
jezikom.

Glazbena kronika

Snovi
Glazba, kao vjerojatno
najapstraktnija umjetnost, upravo
je zbog svoje apstraktnosti
neobino pogodna za izricanje
neizrecivoga
Trpimir Matasovi
prozainosti, ako ne i sivilu svakodnevice, umjetnost nerijetko
nudi odreeni odmak, ako ne bijeg
od nekih uvijek istih sadr,aja. Njezina
utopija otvara umu prostore nedostupne
fizikom svijetu. Pa ipak, koliko god umjetnost bila metafizika, njezini su korijeni uvijek u realnosti. Stoga je valja percipirati u okvirima njezina odnosa prema
realnosti bilo da je u realnosti ukotvljena, bilo da predstavlja njezinu negaciju,
pri emu se otvara itav spektar moguih
meufaza.
Glazba, kao vjerojatno najapstraktnija
umjetnost, upravo je zbog svoje apstraktnosti neobino pogodna za izricanje
neizrecivog. No, istovremeno, glazba
pokuava uspostaviti kontakt s konkret-

Nedosanjani let...
U vjeitom posizanju za onostranim, san
o letenju, kao fiziko prevladavanje zemaljske usidrenosti, i mitski lik Ikara, pojavljuju
se kao arhetipski iskaz ,elje koja nikada nee
biti u potpunosti ostvarena, ali ijoj realizaciji valja uvijek iznova te,iti. Ne bavei se kobnim padom, Klaus Arp u svojoj skladbi Ikarov san usredotouje se upravo na element
ovjekove ,elje i opijenosti idejom probijanja
nevidljivih i tek naoko neprobojnih okvira.
Premda izvorno zamiljeno u sklopu multimedijalnog projekta, Arpovo djelo savreno
funkcionira i na koncertnom podiju, kao to
je bio sluaj i 7. svibnja na posljednjem ovosezonskom koncertu iz ciklusa Sfumato
Zbora Hrvatske radiotelevizije. Povezani recitacijama izmjenjuju se zborski brojevi,
popraeni bas-flautom i glazbalima s tipkama. Arpov je glazbeni izriaj za dananji ukus
mo,da ve pomalo staromodan. No, u tim se
"avangardistikim" zvucima esto provlai i
diskretno duhovita crta. Beskonani kanon
zavrnog broja na tekst citata iz Malog princa
podcrtava skladateljev benevolentni ironijski
odmak od jedne upravo neodoljive utopije.
Dok postludij Arpovu Ikarovu snu, u liku
Brahmsovih Kvarteta, mo,da i nije bio neizbje,an, odlian mu je preludij predstavljao
Schubertov Pjev duhova nad vodama. Tamni
zvuk bogato diviziranog mukog zbora i gudakog kvinteta bez violina u osnovi je jo jedan primjer Schubertove ljubavi prema paradoksu: eterini stihovi zaodjenuti su u ovozemaljsko ruho. Bijeg od sudbine nemogu
je, ali ipak ,eljen.

tupnog moduliranja uma ili tona, ije se neupitno bogatstvo u

potpunosti otvara tek kroz duga i uporna sluanja.
Nakon solo-albuma Vainia i
Visnena, glazbe za brojne instalacije (odlomci galerijskog
projekta Rude Mechanic su objelodanjeni na dvama CD-ima), suradnje u projektima s drugim
glazbenicima (20 to 2000, Bruce
Gilbert, FM Einheit...), krajem
sijenja se konano se pojavio
novi album Aaltopiiri. Sniman
prole godine u Barceloni, Aaltopiiri je oito manje recepcijski
zahtjevan od svog hermetinog
prethodnika te se uglavnom doima kao svojevrstan sintetiki
rad kojim se zatvara krug opisan
kroz prva tri albuma i njihove
meusobne razliitosti. Dramaturgija albuma slina je onoj koju
smo mogli razaznati i na A. U prvoj se treini krae skladbe, graene gotovo iskljuivo od uma
(Ensi, Toisaalta), izmjenjuju s duljim, monotonim i ritmiki jasnim kompozicijama (Vaihtovirta,
Johdin). Sredinu albuma zauzimaju kompozicije otvorenije
forme, bez izrazitijih ritmikih
struktura, a u nekolicini se naslova (Reuna-alue, Hallapyydys) ak
mogu naslutiti i tragovi melodije.
Zavrnica pripada agresivnijim
stvarima, meu kojima se razlikuju krai, ali teki testovi izdr,ljivosti (Rasite) i relativno konvencionalne kompozicije graene
preplitanjem jakih ritmova i buke
(Kone, Kierto).
Uglaeniji i meki od svih
prethodnika, Aaltopiiri u svojim
obuzdanijim dijelovima predstavlja razradu mirnijih trenutaka albuma A, a u ostatku (pogotovo u
duljim, ritmiki jasnim stvarima)
zapravo najvie asocira na Vakio,
presvuen finijim produkcijskim
filmom. Koliko god kontrola kojom je izveden bila hladna i neumoljiva, a rezultat dalek od bilo
ega to se mo,e uti na radiju ili
u klubu, Aaltopiiri definitivno

... i dosanjani (?) Sanjai

Prosanjavi bijenalsku TuHaljku za prosanjanim, Mladen Tarbuk konano je, na
koncertu Simfonijskoga puhakog orkestra
Hrvatske vojske 11. svibnja, dosanjao svoje
Sanjae. Ili mo,da ipak nije? Uglazbljenje
etiriju od ukupno devet pjesama iz istoimenog ciklusa Nikole opa djeluje i zaokru,eno, ali i otvoreno za potencijalno proirenje. Sanjai e, mo,da, dakle biti i nadosanjani, no i u ovom obliku svojom snovitou vjeto balansiraju na razmei realnog i irealnog svijeta. Jer, trea oktava sopranistice Lidije Horvat-Dunjko kao da i nije od ovog, nego od onog svijeta.
Irealni zvuci i inae su obilje,ili vei dio
posljednjeg ovosezonskog vojnog koncerta. Mistini sekstet Hectora Villa-Lobosa
ve nas svojim sastavom (flauta, oboa, altsaksofon, gitara, elesta i harfa) odvodi u
neke nestvarne svjetove, neoptereene
prozainim imperativima formalne zaokru,enosti. Wagnerova je pak Siegfridova
idila dvostruko nestvarna: njezina bezbri,nost jednako je udaljena od stvarnog svijeta Wagnerova (pa i naeg!) doba, kao i od
gorostasne monumentalnosti njegova nadljudskog poimanja junaka starogermanskih
legendi. Zaudo, najvie je ovozemaljskog
bilo u Milhaudovu Stvaranju svijeta: veliki
misterij kozmogonije rasplinjava se u idili
provansalskog proljea.

Gala iluzija
Posve je drukijom snovitou bio obilje,en i koncert iz Akademskog ciklusa ansambala zagrebake Muzike akademije 12.
svibnja. Gala aspekt dogaaja pod naslovom Verdi gala uglavnom se iscrpio u nestvarno elegantnim haljinama mnogobroj-

svjedoi o novom stavu Vainia i

Visnena prema glazbi koju rade, te mo,da i nehotice predstavlja daleko najsluljiviji album
u diskografiji Pan Sonica. Najpozitivnije je to to takav pomak nije ostvaren nikakvim kompromisom, nego polaganim i prirodnim
pomacima unutar jednog iznimno strogo zacrtanoga operativnog okvira: njihova je glazba jo
uvijek dosljedno i svjesno svedena na najelementarnije vrijednosti, ali si doputa osjetan odmak
od nekadanjeg inzistiranja na izrazitoj artificijelnosti.

Mazohizam ili iskrena

fascinacija
Naravno, sve navedeno ne
znai da je Pan Sonic postao easy
listening znai samo da je kontekst u kojem ga sluamo modificiran na taj nain da nam ga uini
prihvatljivijim, iako njihova glazba ponekad uistinu vie gravitira
sferama istoga zvunog eksperimenta rudimentarne strukture
nego elektronici kao elementu
pop scene. Prije deset godina, album kao to je Aaltopiiri ne bi
mogao biti objavljen izvan nekih
krajnje zatvorenih recepcijskih
krugova, a i u njima bi vjerojatno
bio primljen rezervirano; danas,
meutim, Pan Sonic rade glazbu
za modne revije i TV-reklame, a
publika na njihovim koncertima
najglasnije odobrava zagluujue
trenutke monolitnog, istog bijelog uma. Koliko u tome ima
mazohizma, a koliko iskrene fascinacije vienim, moi emo
provjeriti krajem rujna, kada e
Vainio i Visnen posjetiti Zagreb u sklopu svoje velike svjetske
turneje, a to e s obzirom na
provjerenu injenicu da Pan Sonic, koliko god se doimao teorijski hladnim pothvatom, zvui
najbolje kad je sluan vrlo glasno
biti jedinstvena prilika za u,ivanje u punom opsegu onoga to
jedno od prvih imena elektronike glazbe mo,e ponuditi.

nih vokalnih solistica. No, u glazbenom su

pogledu mnogo vie zasjali odlian zbor
(izdano potpomognut pjevaima iz zagrebakog HNK) i sasvim solidan orkestar. U
nizu vie ili manje prosjenih pjevaa pamtit e se tek sopranistica Valentina Fijako,
nakon tek tri godine pjevanja ve kompletna umjetnica. Sa svojom interpretacijom
arije Desdemone iz Verdijeva Otella ona
bez imalo srama mo,e na audiciju u bilo
koju svjetsku opernu kuu. A za koju godinu to bi mogao uiniti i dirigent Ivan
Repui, koji se svojim istananim osjeajem za interpretaciju Verdijeve glazbe istaknuo ve i na ovom koncertu, a jo i vie
u svom diplomskom itanju Traviate etiri
dana kasnije u Hrvatskom narodnom kazalitu. Ipak, itav je Verdi gala koncert, osim
obiljem mladenakog entuzijazma, ostao
pro,et i iluzijom da se verdijanskim pjevaem mo,e postati tijekom etverogodinjeg studija pjevanja. Valentina Fijako pritom je tek iznimka koja na,alost samo potvruje pravilo.

Buenje
Na kraju ovoga fantazmagorinog vienja
triju, zadnjih ovosezonskih koncerata u pripadajuim ciklusima, valja se ipak prizemljiti
u realne sfere. Treba pritom istaknuti hvalevrijednu programsku politiku kako Zbora Hrvatske radiotelevizije, tako i Simfonijskog puhakog orkestra Hrvatske vojske i zagrebake
Muzike akademije. Upoljavajui odline
glazbenike (ili one koji e to tek postati), i to
za izvoenje odline glazbe, ove institucije
predstavljaju iznimno znaajan segment zagrebakoga glazbenog ,ivota. Stoga ih svesrdno treba podr,ati i u njihovim narednim
koncertnim sezonama. Ako ih bude...

III/56, 24. svibnja 2,,1

Poetski zapisi o glazbi

ga... Glas izvire iz zvuka zar ne kazuje o

zibu kretnje suprotive? (O suprotiva, ime iznjedriti volju osim voljom samom
onda kada ista utihne, kao to utihne motor, ili kakva ptica...)
Dobra Mirova volja raetvorena usisnim sumracima etiriju strana svijeta; sop-

Pisanja kroz Biennale

laska hrli u iskustvo, svakim korakom sve

dublje tonei u rahli humus neobujmljenog trajanja.

(Aljoa Solovera: InVerso)

Mlak i kratak prasak unisona rastae se
u kiselini neposrednog sjeanja; sopran
sporno snatri, zdvojan se upinje znati sred
razapeta fona, rastrgan upornom milju i
ljepotnim strahovanjima. Ansambl u,gaje
palidrvca zvuka unatrake, tanki odbljesci
ideja promiu kroz tajne uz ljeskav longi-

Kao post festum 21. Muzikog Biennala

Zagreb objavljujemo neobian, gotovo
detonijevski, osvrt na neke od koncerata,
stilski posve drukiji od tekstova iz
bijenalskog temata

(ciklus 'Rije i Glazba')

SAN
(Milko Kelemen: Interplay)

(Marko Ciciliani: Fabric Reverie)

Svirai sanjaju sisave svjetlosne snove,
va,ne u svojoj vla,nosti, visprene sred sjete sanjaeve samotnosti...(u mikrosekundi Djevojka s Vrpcom u Kosi bljesne na
njihovim licima). Poniranja i izranjanja u i
iz, plutava aleatorika pulsarnih ambijenata
podsvijesnih antipodova, akustike palestre tresetnih snova... Klik i usklik, cmok
zrcalu, svjetlost prelivena titrajem i dahom od kojih dvorana rezonira crveno...
Udaraljke pritiu G-toke prostora podudarnosti, dirigent prigovara pamenju;
Ciciliani zlatnih uesa u krvavoj koulji.

ransilf daak harmatana na kom koleba

Veronikin rubac.

(Evgenij Galperine:
Requiem fantastique)
Uzmi ansambl i dobro ga protresi, pa
ga osovi i okuj kamenom; ne daj mu da jede i pije, pa ga naopaj i napoji, et vice versa. Jerbo je takav strahovit energijom hrastosmeeg kuguara naganja debelu betiju mate praumom paualne providnosti, potpiruje petnaest vatri sulude strasti,
prostire plameni pokrov po povri prljave
vode pod kojom Galperine pipka piskutave plovke i zvonke anaerobionte plitko
potonule vjere ije je srce kri,anac srdaca
zlatne ribice i pirane... Svojim ieznuem
niz kliz Sonore on naslijepo prebire po tiini koja se umna,a duboko u porama tuste tjelesine tona.

ISTINA
(Olja Jelaska: Tri meditacije o Istini)

rije, potom nokturno priguen toplom

vibrantnom tminom, smiraj i blagosti
proste istine ljubavne intime.
Na posljetku tiha nemo e,nje osuta
iskrama ,udnje triplet kojim ,edna Je-

Elektronika za kraj
Zavrnica koncerta
zasigurno ne bi ostavila
ravnodunim ni onu
publiku koja elektroniku
glazbu osjea kao neto
potpuno strano
Zrinka Mati
oslijepodnevni termin zadnjega dana 21. Muzikog
Biennala bio je jedini posveen elektronikoj glazbi. uli
smo pet tipova elektronike koji
rabe razliite kombinacije sintetskog zvuka, konkretne elektronike u spoju sa ,ivim izvoaem te
,ive elektronike koja skladbu
stvara u trenutku izvedbe. Tehni-

(Nader Mashayekhi:
Le temps d'un retour)

VJERA
Prosvirana rezonantnost kakljivopro(Miro Dobrowolny: duhanog zvuka razbla,ena glatkoljepljiKvartet br.2 sa sopranom) vim vijugama razbaruenih latica koketeTmasta arabeska pro,imlje sonorno
tkivo slogom sputanog kontrapunkta,
sopranlice kameno od strahotna ushita
pred tarottajanstvom pukotine tegobna i
muna proniknua u sobu sitniju od slo-

janstva... Gudai podglasom ,alopojuju

ovapljuju slabosti ljubavne i ,ude nesmirivo i plaho, opetovano i polutajno... Izbrazdan srcolik grozd koji pumpa krv
zvuka mrve se odve za zaustaviti tinjaj
tlapnje ikoje romanse, kratka palucava jastuenja s promatanom tugom... Lang polustidno prebire po pamenju, upkajui
sjeanja iz arenog pepela svojih rasutih
sliica ljubavnih, eu se umom koja je
katalizator e,nje.

Iekivanje, to golemo samotno vrijeme hibernacije ljubavi, gdje misli preusmjeravane i izmaknule kontroli tiho titraju tananim strunama trajanja...
Mjena na prozoru! Ne samo sjena...
Prostor obrnuto izgara, pucketav od unutranjeg ognja... Ne, to je crvotoina u kredenci, kukci u mikrotamama tvoje klijeti...
Oh, nervozno e srce prepui od tiha straha pred tiinom ono nemono i polunijemo doziva ljubavni konsort (prijeti ti
neuspjela magija)... Tutnje li to potmuli
batovi u tvom toraksu ili tek u mojoj tikvi? Dal' je to srce ustreptalo, ili je bolna
misao osmijana ,eljom?
Mashayekhi ljubavnii sa tiinom. Pokree kinetikon mikrokozmosa te ljubavi.

Slobodan Glava

Skladatelj donosi svoj stari stiropor i

oblupane oblutke perkusije ansambla
anga,irane distorziranom zovu zemlje
ususret... Kelemen voli stiropor, um sintetski u svojoj primitivnoj neobjanjivosti
(SHHRRT); voli oblutke, tucketaj dalek i siv u svojoj snazi (Pik Tok Pak Tek).
Oboa produhana potopoto: mikrogejziri
sviraeva daha crpe tihe smradove iz zatrovana tla; zvuk uznosiv jedva do granice
gravisne gravitacije. Ansambl anoreksino
rezonira polegnut po tvrdu i suhu podu
raspucale praume, oslukujui crvotoinu opala drveta, horizontalno uznosit, usljed usnulosti usredotoen na snove.

39

ke mogunosti kojima su se skladatelji slu,ili pri stvaranju svojih

skladbi kretale su se od onih koje
su postojale ve u najranijim pokuajima skladanja umjetnim zvukom do onih koje su se otvorile s
dostignuima najsuvremenijih
kompjutorskih programa za kreiranje novog ili simulaciju i obradu
postojeeg zvuka. Ako ne mora
nu,no tako biti, na ovom se koncertu skladateljska invencija po-

tudinalni spazam perpetuummobilea, tragaju za traganjem. Solovera se skriva u

fraktalnom raslinju sonorne hridi jezera
zvuka; defragmentira raspucale uzorke lelujanja. (Slutnje u raslinju raznih rjeenja,
tragovi svjetlosti, sjenke).

(Mladen Tarbuk: Tu aljka

za prosanjanim)
Tromo bdijenje u mokromaglenoj noi
nakon kratkonemirna sna; Tarbukovi koraci asinhrono ehuju starim poploanim
ulicama sjene uinjene umornim kandelabarima ploari su u penziji; pokret se
prolijeva niz glatke ulice do aave luice
koja ne sluti ni broda ni brodice... kue su
troetveropeterokatnice, zgrade od davnoga kamena iji je kini sjaj taman; zidovi nervozno preziru glomazne korozne
kazaljke neosjetljivih zidnih ura ali Bartokov im grob otpovrne providnou epitafa: kazaljke zanijeu trajanje i stanu. Da,d o oluk odlupeta zaudno znaenje
(Morseovim kodom): Istina je zauvijek
zaboravljena...ukoliko je san bio stvaran.

LJUBAV
(Klaus Lang: Space cookies,
belling deer and love)
Bojazni usredsreene, mukle tutnjavice
mirisa poljskog cvijea i rezonancijska ta-

dudarala s inovativnou tehnike

kompozicijske podloge.
Prva skladba, Paessaggio scalare Agostina Discipija ostavila je
slab dojam vrlo skromnim rasponom i nezanimljivim skladbenim tretiranjem sintetskog zvukovlja. Konstantno isti predio na
granici uma i zvuka, koji je Discipi rabio, poznat nam je isuvie
dobro, a da bi nas mogao zainteresirati bez primjene neke specifine oformljenosti u skladbi.
Igor Karaa u svojoj skladbi
Poetry For A Lonely Man uzima
semplirani zvuk glasovira koji
suprotstavlja elektroniki potpuno transformiranim nekonvencionalnim zvukovima glasovira, kao to su rezonancija,
udarci po ,icama i metalnim i drvenim dijelovima instrumenta.
Ova skladba ne ide dalje od samog istra,ivanja elektroakustikih mogunosti instrumenta, ali
ipak u istananim nijansama ko-

(Ansambl Cantus)
Lako je voljeti ansambl Cantus i dok
se prikrada kroz travu otpuhuju maslake, i dok paluca mimikriran u rozariju sonorne prostorslutnje, ili plamti u potresima prostora izmeu e nje i oajanja.

(Dubravko Detoni: Tajna)

A to ako ne tajna u meuprostorima
ciklusa; ujedno staklen i amorfan, fragmentarij cirkularnih slutnji, cirkumfleks
kriomice zakrivljenih sjeanja. Slatka tajna rijei izgovorenih, beskrajno odmatanje slatkia e nje koja se cakli lepetaju
mjenjljivim prostorima. Tajne boje ehuju
jekama i potiho zazubljuju uho; tiha glad
pretvara zvuk u tanan odour Detonijevog
minulog futura.

(Zagreb, 24-27.04.2001.)
lobodan Glava roen je 1978. u Makarskoj.
Student je fonetike i informatologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Pisanja
kroz Biennale poetski su oblikovane impresije sa
etrnaest bijenalskih koncerata odgledanih/odsluanih izmeu 23. i 29. travnja 2001. Tekstovi za
ciklus Rije i Glazba dio su Pisanja..., ali funkcioniraju i kao samostalna i zaokruena poetska kronika
etverodnevnih koncertnih zbivanja u prostorijama
Muzeja Mimara.

je uspijeva postii u obje dionice

uspijeva se dokazati kao zasebno
glazbeno djelo. Nakon prve dvije skladbe, koje su koncertni podij ostavile praznim, ako ne raunamo zvunike, nastupila je
skladba Michaela Edwardsa Flung me, foot trod, u kojoj smo uz
vrpcu sluali i ,ivog izvoaa. Pisana za alt saksofon i elektroniku koja obrauje semplirane
zvukove alt saksofona nastalih
disanjem, mrmorenjem, lupanjem po klapnama i sl., ova
skladba ostvaruje pravu glazbenu radnju, zahtijevajui od izvoaa, koji odgovara na konstantne provokacije s vrpce, inventivnost, koncentriranost i virtuoznost. Saksofonist Tomislav
Fu,ak odlino se uskladio s vrpcom koja se povremeno zaista
doimala ,ivom. Pad raspolo,enja
izazvala je skladba Mladena Milievia God at Work u kojoj se iritantna (a ne duhovita, kako je bi-

la namjera) recitacija propovjednika s juga SAD-a iz Knjige stvaranja, kombinira s banalnim i zamornim sintetskim zvukom. Za
kraj koncerta ostavljena je ipak
najkvalitetnija skladba Anima
Animus Zlatka Tanodija, za
glas i kompjutor, u kojoj je suprotstavljanje soprana i elektronikog ureaja imalo ne samo
izvrsnu zvukovnu, ve i scensku
dimenziju. Sopranistica Lidija
Horvat-Dunjko pokazala je
kreativnost i preciznost koju je
zahtijevala izvedba, a njezin glas
je istovremeno modificiran u
elektronici.
Odlina zavrnica koncerta
zasigurno ne bi ostavila ravnodunim ni onu publiku koja
elektroniku glazbu osjea kao
neto potpuno strano. Zvuk s
vrpce u zadnjoj skladbi gubi
svaku distanciranost i hladnou
koju ponekad u ovom glazbenom ,anru mo,emo osjetiti.

40

III/56, 24. svibnja 2,,1.

leancima odlunost, snagu i
ljubav prema moru. Bio je dugogodinji novinar UNESCO-a, a
za svoj je knji,evni i kazalini

Seplvedin je ile, odnosno Patagonija te Ognjena zemlja i

more koje taj kraj svijeta okru,uje i zaustavlja; more koje je

Svijet koji treba spasiti

Pria o oajnim,
preplaenim i gotovo
istrebljenim kitovima koji
uzvraaju udarac ispriala
se sama i Seplvedin joj je
jednostavan diskurs samo
dao prikladnu
romantino-idealistinu
opremu

neistra,eno, nepredvidivo, zanosno i doslovce fantastino,

kako nam sugerira Seplveda, i
iji su stanovnici, prvenstveno
dupini i kitovi, ugro,eniji nego
ikada. Kraj svijeta, meutim, nije samo zemljopisno-emocionalna kategorija, nego ukljuuje
i nemogunost kontrole, gotovo neogranien prostor za razne
ekoloke zlotvore i zloine,
bezbroj mogunosti za izbjega-

Luis Seplveda: Svijet na kraju

svijeta, sa panjolskoga prevela
eljka Somun, VBZ, Zagreb,
2000.

Dubravka Zima
ileanac Luis Seplveda hrvatskim itateljima nije
nepoznat: njegova je kratka ekoloko-ljubavno-lovaka
parabola koja mu je i donijela
svjetsku popularnost, Starac koji
je itao ljubavne romane, objavljena prije tri godine u biblioteci
za knjiHevne sladokusce zagrebakog Sysprinta. Zagrebaki
nakladnik VBZ prole je godine
objavio ak tri Seplvedine knjige: Dnevnik sentimentalnog ubojice, Yakare i Svijet na kraju svijeta.
Sam Seplveda egzilant je,
koji je nakon naputanja ilea
,ivio u Brazilu, Peruu, Equadoru i Kolumbiji, gdje se uglavnom
bavio kazalitem i novinarstvom. U osamdesetima je ,ivio
u Njemakoj, a sada ,ivi u panjolskoj, za koju ka,e da ima
mnogo toga zajednikog sa ileom, a njezini stanovnici sa i-

rad dobio ugledne nagrade te

stekao respektabilnu meunarodnu popularnost. Neobian i
po svom izrazitom ekolokom
anga,manu te rigoroznom
moralnom svjetonazoru o kojem rado govori u intervjuima,
Seplveda itatelje oito osvaja
jednostavnou, zaudnom metaforikom i uspjeno pogoenim omjerom idealizma i avanturizma u svojim knjigama.

Dupini i kitovi
Svijet na kraju svijeta, premda u Hrvatskoj objavljen krajem
2000., krai je roman s kraja
osamdesetih, no njegova je ekoloka motivacija na poetku novog stoljea, desetak godina nakon to je knjiga napisana, samo
jo aktualnija. Svijet na kraju
svijeta, o kojem je ovdje rije,
vi iz te serije cijeli niz malih
nakladnika pokuava nai svoj
put do tr,ita objavljujui mahom kolsku lektiru ili sumnji-

Sam je Seplveda,
upravo poput
pripovjedaa,
djetinjstvo proveo
u ileu, a dobar
dio 8ivota kao
simpatizer i
aktivist
Greenpeacea
vanje nadzora meunarodne zajednice nad primjenom meunarodnih ekolokih propisa i
zakona i upravo se time
Seplveda u ovoj knjizi bavi.
Pripovjeda koji je djetinjstvo
proveo u ileu itajui Moby
Dicka i pokuavajui kao esnaestogodinjak sam do,ivjeti
slinu pustolovinu na kitolovcu
u moru na krajnjem jugu ilea i
ci, kako po omiljenosti meu
mladom itateljskom publikom, tako i po broju izdanja.

Posna varijanta Moby-ja Dicka

Onaj tko makar i povrno
poznaje Dickensove ili
Stevensonove romane pri
prvom susretu s oslikanim
klasicima Marjan knjige
istoga trena prepoznaje da
se ne radi o izvornim
tekstovima romana, kako
je sugerirano imenom
autora i biljekom o piscu
ije je ime na koricama
Dubravka Zima
itatelju koji povrno ili
sporadino prati zbivanja
na podruju djeje i omladinske knji,evnosti vjerojatno je promakla edicija koju pod
nazivom Oslikani klasici unatrag nekoliko godina objavljuje
nakladnik Marjan knjiga iz Splita. No amaterski ili profesionalno zainteresiranom itatelju
pojava novog niza takoer je lako mogla promaknuti: u vrijeme kad se pojavljuju prvi naslo-

va izdanja svakovrsnih klasika

djeje knji,evnosti. Tako su i
dva Dickensa objavljena u Oslikanim klasicima (David Copperfield i Pria o dva grada)
prola gotovo nezamijeeno,
jednako kao i Moby Dick Stevensonova Otmica i Otok s blagom, Robin Hood Howarda
Pylea te vicarska obitelj Robinson Johanna Wyssa i Crni ljepotan Anne Sewell. I dok je jasno
da su nova izdanja i novi prijevodi Dickensa ili Stevensona,
pa i Moby Dicka ili Pyleova Robina Hooda, koliko god u hrvatskim okolnostima znaili lijep dogaaj, ipak dio civilizacijske norme, u sluaju posljednjih dvaju naslova nezainteresiranost strune javnosti pomalo
udi rije je, naime, o klasicima iji bi prvi prijevod na hrvatski zaslu,io u najmanju ruku
pristojno pozdravljanje, ako ve
ne i oduevljenje: originali su
objavljeni u prvoj polovici 19.
stoljea (Wyss) i 1877. (Sewell),
i otada su u svojim matinim
knji,evnim okru,enjima, kao i
na podruju svjetske djeje
knji,evnosti, nesumnjivi klasi-

Falsifikati
Problem, meutim, u ovom
sluaju nije u ravnodunosti
strune ili barem deklarativno
zainteresirane javnosti, nego u
neemu bitno drukijem, i po
naem miljenju znatno ozbiljnijem: onaj, naime, tko makar i
povrno poznaje Dickensove ili
Stevensonove romane pri prvom
susretu s oslikanim klasicima
Marjan knjige istoga trena prepoznaje da se ne radi o izvornim
tekstovima romana, kako je sugerirano imenom autora i biljekom o piscu ije je ime na koricama. Sve su, dakle, knjige objavljene u toj seriji zapravo falsifikati, budui da pod imenom Charlesa Dickensa, Anne Sewell, Roberta L. Stevensona ili Howarda
Pylea nude tue, kompilirane ili
prepriane tekstove, ija je veza s
izvornicima daleka i povrna.
Najbolji je primjer za to roman
Moby Dick, iji je izvornik napisan na oko 500 stranica sitnog
tiska, da bi nam Oslikani klasici
pod imenom Hermana Melvillea
poturili djelce od jedva stotinjak,
mo,da stotinu i pedeset stranica,

Ognjene zemlje, a sada ,ivi i radi u Njemakoj kao novinar/simpatizer/ suradnik Greenpeacea, vraa se u ile nakon
dvadesetogodinjeg izbivanja
uznemiren vijestima o krenju
meunarodne zabrane kitolova
u nepreglednom i beskrajnom
moru oko ilea. No, povratak u
ile nije samo jedna u nizu ekolokih akcija u kojima novinar
pripovjeda sudjeluje povratak u zemlju djetinjstva, u svijet
na kraju svijeta, kako ga on patetino naziva, putovanje je, naravno, u vlastitu prolost, ali
prolost koja je knji,evno-nostalgini konstrukt, sagraen od
melvilovske opsesivne i fatalistike ljubavi prema moru i njegovim velianstvenim stanovnicima, i romantine posveenosti spaavanju svijeta na kraju
svijeta. Taj tajanstven, utljiv i
nepregledan svijet zaista treba
spasiti i to ne samo od krivolovaca, krijumara, trgovaca kitovim uljem i drugim preraevinama, nego i od otkrivanja.

Moby Dick
Jasno je da kraj svijeta nije vie kraj ako je poznat i siguran
na samom jugu ilea i u Ognjenoj zemlji zemlja se dijeli u tisue otoka, otoia, kanala, morskih prolaza, sve tako do JuHnog
pola, dok na kopnu planinski
lanci, ledenjaci, neprohodne ume, predjeli vjenog leda, lagune,
fjordovi i hirovite rijeke zaprjeuju prolaz putevima i tranicama i upravo se to mora sauvati
neotkriveno i pomalo tajanstveno kako bi to zaista ostao kraj
poznatog svijeta. Paralele izmeu pripovjedaeve i autorove
biografije pritom su indikativne
i mnogobrojne roman je posveen stvarnim borcima za ouvanje okolia u ileu, Argentini
i Ognjenoj zemlji, i sam je Seplveda upravo poput pripovjedaa djetinjstvo proveo u ileu,
a dobar dio ,ivota kao simpatizer i aktivist Greenpeacea, ali
bez ikakva objanjenja u kojem
je odnosu to izdanje prema izvorniku. Jasno je, dakle, da u
tom sluaju nema govora o pozdravljanju prvih hrvatskih prijevoda Crnog ljepotana ili vicarske
obitelji Robinson, koliko god
tu,na bila injenica da hrvatski
itatelji nezanemariv dio onoga
to se smatra klasicima svjetske
djeje knji,evnosti ne poznaju.
Ta se injenica ovim izdanjima
sasvim sigurno nije promijenila:
itatelj koji veseo uzima u ruke
prvi hrvatski prijevod Crnog ljepotana ili vicarske obitelji Robinson iz serije Oslikani klasici
ostaje u najmanju ruku neugodno iznenaen i razoaran, ne
shvaajui kako je mogue da su
ta slaba i nesuvisla knji,evna
djelca tako slavno pre,ivjela tolika stoljea.

Prepriao taj i taj

Dakako, za to postoji vrlo
jednostavno objanjenje: seriju
pod nazivom Illustrated Classics,
a koju je Marjan knjiga oito
preuzela i prevela, objavljuje u
d,epnom izdanju engleski izdava Peter Haddock ltd., i nekoliko se sveia iz te serije mo,e
kupiti u zagrebakom Algoritmu
po deset kuna. S jednom bitnom
razlikom Illustrated Classics na
svakoj knjizi iz svoje serije, uz
ime autora izvornika, navodi i
oznaku retold by ili, hrvatski,
prepriao taj i taj. Upravo je taj
detalj promakao nakladniku i

ipak nije rije o autobiografskom romanu. Neke su druge

paralele, naime, vre i zanimljivije tu je, prije svega, Melvilleov Moby Dick kao nesumnjiv knji,evni ali i ,ivotni pripovjedaev poticaj, odnosno
inicijalni knji,evni impuls, poevi od prve reenice u romanu
Zovite me Ismael, kojom poinje i Moby Dick, pa do zavretka koji zaokru,uje itavu priu
o kitolovcima, krivolovcima,
borcima za ouvanje okolia i
plemenitim ,ivotinjama spominjanja lektire trinaestogodinjega sluajnog suputnika u
avionu kojim se pripovjeda
vraa iz svoje ekoloko-fantastine pustolovine a koji ita,
dakako, Moby Dicka.

Progonjeni i progonitelj
Roman je, dakle, sagraen
oko Moby Dicka, no njegovu
priu na najjednostavnijoj fabularnoj razini izokree i umno,ava; progonjen ovdje nije samo kit, kao to je to kod Melvilla, nego i njegov progonitelj,
kojega treba sprijeiti u njegovoj opasnoj, krvolonoj i pohlepnoj nakani. Ipak, mrana snaga i velianstvena alegorija Melvilleove knjige ne preslikava se
kod Seplvede na jednak nain
kitolovci ovdje znaju to i zato
love i ne love, banalno reeno,
sami sebe, a kita odnosno kitove premda su i u ovoj knjizi
svakako zamiljeni kao simboli,
Seplvedina jednostavnost i jasna ekoloka misao ini zapravo
praznim simbolima. Moby Dick
i njegova doslovna i alegorijska
pobjeda nad kapetanom Ahabom i svim njegovim mranim
tajanstvenim proroanstvima i
znamenjima, poput harpuna kaljena u ljudskoj krvi i ostalih patetinih i fatalistikih ljudskih
simbola ima sasvim jasnu funkciju u Melvilleovoj velikoj
drutvenoj slici i njegovoj prii
o ljudskoj sudbini, odluci, zlu,
krivnji i nemoi. Seplveda se

itatelj koji veseo

uzima u ruke prvi
hrvatski prijevod
Crnog ljepotana ili
vicarske obitelji
Robinson iz serije
Oslikani klasici
ostaje u najmanju
ruku neugodno
iznenaen i
razoaran, ne
shvaajui kako je
mogue da su ta
slaba i nesuvisla
knji8evna djelca
tako slavno
pre8ivjela tolika
stoljea

III/56, 24. svibnja 2,,1

od takve alegorije jasno distancira - kitovi to ih zloglasni kapetan Tanjifuji lovi radi trgovakog iskoritavanja i ekonomskog dobitka nemaju ulogu u
ovjekovu spoznavanju samoga
sebe, ne suprotstavljaju se ovjeku niti ga tra,e i nisu fatalistiki i mrani simboli borbe
ovjeka i prirode odnosno ovjeka protiv sebe samoga. Oni su
ugro,ene, bespomone, ,ivotinje koje trebaju ovjekovu zatitu od ovjeka, i njihov je iznenauju i ,estok otpor na samom kraju romana oajniki
otpor ,rtve. Pria o ovjeku i
prirodi, o borbi i podinjavanju,
o civilizaciji i prirodnim zakonima na poetku treega tisuljea, na ,alost, pria je o ugro,enoj, pobijeenoj i upropatenoj
prirodi protiv koje vie nema
borbe, i Moby Dick u takvoj situaciji mogu je upravo na ovaj
nain na koji ga interpretira
Seplveda kit je zamiljen kao
simbol u borbi ovjeka s prirodom i to zbog svoje veliine i
velianstvenosti, ali sad je jednostavno vrijeme da ih ostavimo
na miru, to su rijei kapetana
Baska, jednog od posljednjih kitolovaca u vodama oko ilea s
kojim je pripovjeda kao esnaestogodinjak do,ivio svoju
kitolovsku pustolovinu.

Kanibali i krani
Ta je ekoloka ideja Seplvedi bez ikakve sumnje ideja vodilja, i Melvilleova pomalo ironina misao kako je taj svijet pod
svim meridijanima kao neka udruga za uzajamnu pomo, u kojoj i kanibali moraju pomagati
tim kranima, kod Seplvede se
preslikava u lijep i nimalo patetino plemenit osjeaj zajednike borbe za opeljudski cilj, u
kojem ga posebno zanima upravo to neobino zajednitvo, odnosno zanimljive, izdvojene,
usamljenike i posebne ljudske
egzistencije ujedinjene u istoj
borbi za prirodu iz razliitih
urednici Marjan knjige, pa ga,
eto, i ne stavljaju na svoju seriju,
nego neupuenoga itatelja ostavljaju u uvjerenju da u njihovoj seriji ita redom klasike i vrhunske autore svjetske i ne samo djeje knji,evnosti. Omakom je vjerojatno isputeno i
ime ilustratora, ije su ilustracije
takoer preuzete iz navedene
engleske serije, a isputanje naziva izvornika s kojeg je djelo
prevedeno u tom je sluaju uistinu sitnica. Ipak, istini za volju
treba rei da je pitanje izvornika
u sluaju J. S. Wyssa i njegovih
vicarskih Robinzona poprilino komplicirano, no to nimalo
ne umanjuje odgovornost prireivaa serije: navoenje Wyssa
kao autora teksta to ga objavljuju la, je u bilo kojem kontekstu. Jednako tako treba rei i da
prepriavanje klasika, koliko
god ljudima od knjige bilo mrsko, zazorno i nepotrebno, nije
nedoputeno: nedoputeno je,
uvijek i svugdje, prepriani tekst
podvaljivati kao izvorni, i djelo
prepriavaa pripisivati klasiku.
Odnosno, ne uvijek i svugdje,
jer u Hrvatskoj takva rabota
oito nije proskribirana.

Ima li odgovornih?
Koliku je zaradu Marjan
knjiga ostvarila prodajui svoju
seriju Oslikani klasici u rasponu
od ezdesetak pa do ak i stotinjak kuna za pojedine naslove,
mo,emo samo nagaati. No, to

pobuda. A svijet na kraju svijeta

prava je riznica takvih udaka
kojima je taj kraj svijeta, odnosno njegova mora i nepregledan
niz otoia i grebena prirodno
stanite od gotovo izumrlih i
izumrlih otokih plemena bez
imena i jezika i njihovih debeljukastih i tromih bogova,
osamljenih i nepovjerljivih pomoraca, pa do ljudi kojima su
njihovi brodovi jedini domovi.
Kit, dakle, danas vie ne mo,e
biti simbol ili alegorijska poluga
u nekoj zamiljenoj slici svijeta,
ali umjesto njega to mo,e biti
ekologija ili, jo jednostavnije,
Seplveda Moby Dicka preslikava u borbu za prirodu umjesto
borbe protiv prirode. Umjesto
opsjednutosti kapetana Ahaba i
divljenja prema poganskome u
ljudskoj prirodi, Seplvedin lov
na kitove povezuje romantinu
udaljenost kraja svijeta i njemu
pripadajue utljive i plemenite
pustolove, ostatke iezlih plemenskih polucivilizacija, ugro,ene ,ivotinjske vrste, idealiste
Greenpeacea, opasnost, pohlepu, ljubav prema svijetu na kraju
svijeta i civilizaciju neosjetljivu
na naruenu prirodnu ravnote,u. Jednostavno, pria o oajnim, preplaenim i gotovo istrebljenim kitovima koji uzvraaju udarac ispriala se sama i
Seplvedin joj je jednostavan
diskurs samo dao prikladnu romantino-idealistinu opremu.
Sve u svemu, dopadljivo, anga,irano i itljivo, sasvim u skladu
sa Seplvedinim graanskim
ekolokim anga,manom i njegovim proklamiranim stavom
da u svojoj knji,evnosti pokuava uskladiti vlastiti strog moralni svjetonazor i takoer strog
estetski impuls i uvjerenjem da
njegovi itatelji s njim dijele oba
ta zahtjeva. U sluaju Svijeta na
kraju svijeta oito je moralni
stav pretegnuo i prerastao ovaj
drugi, ali to nije umanjilo njegovu itljivost niti mu oduzelo uvjerljivost.
u ovom sluaju nije najbitnije
falsificiranje i obmanjivanje ine
se u vizuri revoltiranog itatelja
daleko te,im prekrajima. Stoga, koliko god javnost djeju
knji,evnost smatrala minornom
ili beznaajnom djelatnou u
kojoj su ovakve svinjarije ako
ve ne doputene, onda barem
ne toliko strane u opem kulturnom okru,enju u kojem se
dogaaju puno gore stvari, i dalje se ini neprihvatljivim ne pokuati zatititi intelektualno
vlasnitvo, koliko god to bio
apstraktan pojam za hrvatske
prilike i koliko god djeja knji,evnost bila mali i neutjecajni,
pa stoga i beznaajni teren. injenica da je izdava sve naslove
u seriji uredno klasificirao u
Sveuilinoj knji,nici u Splitu u
ovom sluaju tek dodatno iritira, kad ve katalogizacija (CIP)
ne znai nita osim zabiljeke o
uspjenoj prevari, koja bi organizirana instanca ovakvo ponaanje trebala zaustaviti? Kako je
mogue da se te knjige prodaju
i posuuju kao da je rije o izvornim tekstovima? Jasno je,
meutim, da su ta pitanja u
ovim okolnostima sasvim oito
retorika i bespredmetna, jer instanca koja za to jest odgovorna
u ovim okolnostima oito ne
funkcionira ili ne mo,e funkcionirati kako treba. I jednako
je tako jasno da se ove okolnosti
same od sebe nee nikada promijeniti.

tora L. Van Dykea i Nijemca Eduarda Schapera kojega je, navodi opet
Tournier, nadahnula neka ruska
pravoslavna legenda. Kraljevi Taor

41

sku umjetnost, njezina e blasfemina mo na svijet donijeti neke

od najrazornijih desakralizacija sakralnih sadr,aja, od uznemirujuih

Roman i mit Michela Tourniera

Sladunjavo razvodnjavanje
koloristikih, oblikovnih,
tekstilnih, miomirisnih i
inih ovozemaljskih slasti i
lasti koje Tournier opisuje
erudicijom znalakog
kuaa s velike :lice
zagrabljenoga mekoputnog
izobilja pridonijelo je vie
dekonstruktivnom
samopotkapanju i
samopokapanju
Tournierova romanesknog
svijeta
Michel Tournier, Gapar, Melkior,
Baltazar, prevela i pogovorom
popratila Marija Papraarovski,
Zagreb, Ceres, 2001.

Lada ale Feldman

ko ste dobro proitali naslov
romana koji mi je predstaviti,
bit e vam jasno zato mi se
prepriavanje njegove motivske
okosnice ini izlinim poslom. Naslov govori sve o mitskoj provenijenciji Tournierove, reklo bi se ponajprije slikarstvom inspirirane i slikarskim smislom za senzualne detalje
pro,ete, razrade novozavjetne prie
ne toliko o udu Isusova roenja
koliko o udu sraza mirisa, zlata i
tamjana s jedne i pustinjom okru,ene siromake tale s druge strane.
Kraljevska trojka okupljena oko
djeteceta nije ovdje u funkciji meusobno neraskidiva komparserijskog triptiha u prizoru buenja bo,anskog svjetla, nego gotovo sluajno okupljeno trojno drutvo pojedinaca-tragaa za ,ivotnim ispunjenjem u ovostranom obilju obilju
moi, umjetnosti i ljubavne slasti.
Ve pogaate: sva e raznolikost
bliskoistonoga podneblja, krajolik, ras, narataj i srodstava, bogatstava, raslinja, mirisa, ornamenata,
skulptura, tkanina, zabava, orgijastikih ali i autokratsko-tiranskih
naslad pokleknuti pred golim janjetom koje dahom griju vol i magarac, koji se u Tournierovu romanu
javljaju kao gotovo ravnopravni
prepriavatelji vlastitih egzistencijalno-spoznajnih muka, uz bok u
naslovu ve navedenim kraljevima,
ali i predsmrtnom narativno-retrospektivnom Herodovu hropcu, koji
zabludjele kraljeve izriito alje
ususret Sretnoj vijesti.

etvrta nit
No naslov ne odaje naizgled mehaniki dometnuto, a zapravo
kljuno fabularno iznenaenje romana, etvrtu kraljevsku pripovjednu nit, onu o jelom opsjednutom
indijskom kraljeviu Taoru koji se
Isusu otputio kao obeanom Bo,anskom slastiaru koji e mu napokon otkriti tajnu spravljanja rahatluka od pistaa, najplemenitije
slastice to poput nedosti,iva jestvenog Graala Taora i nagoni na
kobni put. Za razliku od oita izvorita trokraljevske legende i njezinih kasnijih likovnih reinterpretacija, legendu o etvrtom kralju mudracu, koji dolazi iz najudaljenijih
krajeva da bi propustio susret u
Betlehemu i lutao sve do Velikog
petka, Tournier je, kako sam ka,e,
pronaao u spisima amerikog pas-

prolazi sa svojom bogatom, prije

svega pripravku prehrambenih u,itaka odanom svitom, kroz niz, to
klimatski, to susretom sa stranim
kulturama uvjetovanih peripetij,
dospjevi na posljetku u pakao rudnika soli podno grada Sodome i na
vlastitoj ko,i iskuavi smisao Isusova ,rtvovanja, ponudivi se, naime, kao zamjenski tamniarski plijen umjesto nekog pozamanog
du,nika iji dug nije vie, nakon tolika puta i dokone kraljevieve nebrige za novac, mogao isplatiti ni
revni Taorov raunovoa. Zarobljen na trideset i tri godine, Taor e
vijesti o Nazareaninovim propovijedima i udima uti od kasnijeg
uhienika, ribara Demasa, ije e
svjedoenje poluiti prolijevanje
kraljevievih neslanih suza, spasa u
slanom paklu za ovoga eernog
tragaa. Koliko god produhovljen,
Taor e se na kraju romana pronai
upravo u jestvenim metaforama prieivanja, blagujui za stolom to
su ga netom napustili apostoli.

Pripovjednika retorika
Tournierova proza vrluda od
pseudohistorijske rekonstrukcije do
bajke, od basne do hagiografije, s
neskrivenim u,itkom koketirajui s
egzotikom, mistikom, ali, na ,alost,
i propovjednikom retorikom.
Primjerice, ka,e prosvijeeni i od
nesretne strasti izlijeeni Gapar:
Ako oekuje od drugoga da ti
pru,i u,itak ili radost, voli li ga?
Ne. Voli samoga sebe. Tra,i od
njega da bude u slu,bi tvoje ljubavi
spram tebe (!, op. L. . F) samoga.
Prava ljubav, to je u,itak koji izvire
iz u,itka drugoga, radost koja se raa u meni zbog prizora njegove radosti, srea koju osjeam jer znam
da je sretan. I tako dalje, i tome
slino. Paradoks literature koja se ne
libi ne samo parazitirati na numinoznim konotacijama sakralnih
prototekstova nego i preuzetno im
dometati vlastitu, u biti tautoloku
potkrepu, jest u tome da je zanimljiva upravo u onim romanesknim
predjelima koji se narativnim dosezanjem ideolokog preokreta prie
nastoje ne samo vrijednosno nego i
ontoloki opovri. Drugim rijeima,
knji,evnost je upravo ona vrsta senzualnog u,itka u ideolokoj neisti,
u razlici spram mita, ne u toci mistikog ili ak eksplicite doktrinarnoga religijskog podudaranja s njim.
I nije udo da su, kako se Baltazar
Taoru tu,i, sveenici neprijatelji
umjetnosti, pa koliko god ozareni
ljubitelj umjetnina po susretu s djetecetom radosno ini se, zajedno
s Tournierom imaginirao kran-

maniristikih posljednjih veer do

Holbeinova Krista ije je opovrgavanje vjere toliko opsjedalo Dostojevskijeva Mikina. Bila bih sklona
pomisliti da mo,da Tournier ne dijeli estetiko-ideoloka stajalita
svojega lika, da sam mo,da podlegla
uvrije,enoj narativnoj zamci, kad
mi eksplicitno rezonerstvo Taorova
glasa ne bi nametljivo i opetovano
posipalo tragove kljua u kojem bi
kanda autor htio da se razumijevaju
ionako potpuno prozirno uslo,njene epizode njegova romana. Poujte, recimo, ovaj autorefleksivni odlomak, koji opisuje Taorovo stanje
nakon to je Betlehemsku djeicu
najeo i napojio indijskim slasticama
te zatim doznao o Herodovu pokolju njihove nevine dvogodinje brae: Otkako je napustio Betlehem,
nije prestao povezivati i usporeivati dvije slike koje su se istodobno
pojavile, ali koje su krajnje suprotne: pokolj djeice i aenje u cedrovoj umi. Bio je uvjeren da postoji
tajna povezanost izmeu tih dvaju
prizora, koji su po svojoj oprenosti
bili na odreeni nain komplementarni, i kad bi ih uspio preklopiti, velika bi svjetlost briznula na njegov
vlastiti ,ivot, pa ak i na sudbinu
svijeta. Jednu su djecu klali dok su
druga sjedila oko stola dijelei slasnu hranu. U tome je bilo nepodnoljiva paradoksa, ali i klju s pregrt
obeanja. () Ali njegovo razmiljanje nije moglo probiti kroz gusti
oblak preko kojega je nazirao istinu. I tako dalje, i tome slino.

Bez uutkivanja
Ovo sladunjavo razvodnjavanje
koloristikih, oblikovnih, tekstilnih, miomirisnih i inih ovozemaljskih slasti i lasti koje Tournier opisuje erudicijom znalakog kuaa s
velike ,lice zagrabljenoga mekoputnog izobilja pridonijelo je tako manje dekonstrukciji iluzije jastva,
kako bi htjela prevoditeljica i autorica pogovora Marija Papraarovski, a
vie dekonstruktivnom samopotkapanju i samopokapanju Tournierova
romanesknog svijeta, koji bi poto
poto da nas gane poput kakva mirakulskog prikazanja, brusei islu,ene
paradokse pronalaska ,ivota u trenutku odricanja od ,ivota i obrnuto.
No tu se moje razoaranje nije zavrilo: okirala me tvrdnja Marije Papraarovski, vjete, pismene i obrazovane sricateljice pogovora, u kojoj
kao glavnu pievu kvalitetu istie
njegovu sposobnost da ostvari megalomansku ,elju da se do kraja iscrpi sve to zadana tema nudi kako
joj se vie nikada ne bi trebalo vraati. Na isti su nain, veli Papraarovski, i Ravel i Sergio Leone dosegnuli bit valcera i vesterna, postigavi, ba kao i Tournier, ideal potpunog, zasienog oblika koji ne pobuuje vie stvaralako zanimanje za
nadopunom ili novim tumaenjem
jer ne ostavlja ni jedno nedoreeno,
neosvijetljeno mjesto. Tu,ne li perspektive, umjetnost kao uutkivanje. A kako i ne bi uutkivala, kad je,
kako autorica na kraju pogovora
apodiktiki ustvruje, ona sama po
sebi in vjere, a ne tumaenje svijeta te tko drukije misli, neka se radije upita to se s njime dogodilo.
Tome bih doista mogla dometnuti
samo vapaj Bo,e, sauvaj nas umjetnosti koja nam zapuuje usta i
koja nas proziva s propovjednike
govornice!

42

III/56, 24. svibnja 2,,1.

mu ne mogu izmai. Moji romani
su varijante iste arhitekture zasnovane na broju sedam.)
Naredni Kunderin roman

ipak stepenica ka Kunderinom

'pofrancu,enju' jer se radnja prvi
put odvija uglavnom izvan eke, odnosno u Francuskoj, a i li-

Vjernost roendanu
kovi su Francuzi. Valja se ovdje
nanovo prisjetiti godine u kojoj
je Besmrtnost prvobitno publicirana. Godina je 1990. i politika
situacija ne sprjeava vie Kunderu da se vrati u eku. U proteklih 15 godina njegovi su romani
uglavnom premijerno objavljivani u prevodima, a sada ponovno
ima mogunost komunicirati sa
irokim krugom itatelja na jeziku na kojem pie. Ovu mogunost e Kundera i iskoristiti, ali
ne na predvidiv nain. Poet e,
kako je poznato, umjesto na ekom pisati na francuskom.

Roman Neznanje je nova

potvrda sutinske i
metafizike Kunderine
vjernosti, vjernosti svojim
opsesivnim temama,
vjernosti samom sebi
Milan Kundera, Neznanje,
prijevod s francuskog Mirjana
Avramovi-Uaknin, Stubovi
kulture, Beograd, 2000.

Muharem Bazdulj
amo negdje, ranih osamdesetih godina sada ve
prolog stoljea, Milan
Kundera dao je veliki intervju
Christianu Salmonu za njujorki
asopis Paris-review. Dva dijela
ovog razgovora Kundera je objavio zasebno u knjizi eseja Umjetnost romana. Naslovio ih je kao
Dijalog o umjetnosti romana, odnosno Dijalog o umjetnosti kompozicije. U drugom dijalogu,
onom o umjetnosti kompozicije,
dakle, Kundera i Salmon zajedno
zakljuuju da postoje dvije forme-arhetipa u Kunderinim romanima:
1)polifonijska kompozicija koja sjedinjuje raznorodne elemente
u arhitekturu zasnovanu na broju
sedam; 2) vodviljska kompozicija,
homogena, teatralna kompozicija,
koja dodiruje nevjerojatno. Kundera e na ovo nadodati: Uvijek
sanjarim o nekoj velikoj neoekivanoj nevjernosti. Meutim, trenutano nisam uspio izmaknuti
bigamiji tih dvaju formi.

Od ale do Besmrtnosti
Va,no je napomenuti da je u
vrijeme ovog razgovora posljednje Kunderino djelo bilo Nepodnoljiva lakoa postojanja. Dotadanji njegov opus lako je, znai,
razdijeliti po naznaenim kategorijama. Prvoj pripadaju ala, Smijene ljubavi, `ivot je drugdje,
Knjiga smijeha i zaborava te Nepodnoljiva lakoa postojanja; drugoj kategoriji pripada Oprotajni
valcer te pripovjetka Symposion
izvan konteksta Smijenih ljubavi.
(Zanimljivo je da i knjiga eseja
Umjetnost romana ima sedam dijelova. Teko da to mo,e biti sluajnost. Jer djeljenje spomenutog
dijaloga s Christianom Salmonom
na dva dijela neodoljivo podsjea
na povinovanje 'fatalnosti broja
sedam' na slian nain kao kod
Nepodnoljive lakoe postojanja.
Sam Kundera ka,e: "Kada sam pisao Nepodnoljivu lakou postojanja, htio sam po svaku cijenu razbiti fatalnost broja sedam. Ve dugo je roman bio zaet na osnovi
od est dijelova. Meutim, prvi
dio mi se i dalje inio bezoblinim. Konano, shvatio sam da je
taj dio stvarno formiran od dva,
da je on poput sijamskih blizanaca i da ga treba, finim kirurkim
zahvatom, podijeliti na dvoje. Sve
ovo priam da ka,em kako se ovdje s moje strane ne radi ni o kakvoj praznovjernoj koketeriji s maginim brojem, niti o racionalnom proraunu, nego o dubokom, nesvjesnom, nerazumljivom
impreativu, arhetipu forme koje-

Nakon pobjede demokracije

Besmrtnost (objavljen izvorno
1990.) izvrsno se uklapa u prethodno danu dihotomiju. Oita je
njegova polifonijska kompozicija
koja sjedinjuje raznorodne elemente u arhitekturu zasnovanu na
broju sedam. Po mom sudu,
Besmrtnost je Kunderino najbolje
djelo, njegov magnum opus. Ono
je u isto vrijeme estetski najostvareniji Kunderin roman i perfektno razraen recept sedmodjelne polifonijske kompozicije iz
razgovora sa Salmonom. Sedmodjelnost ale, Smijenih ljubavi te `ivota drugdje vie je sluajnost nego plod svjesne strategije.
Drugi je sluaj s Knjigom smijeha
i zaborava, Nepodnoljivom lakoom postojanja te Besmrtnou.
Ova tri romana vrhunac su Kunderine umjetnosti, a meu njima
Besmrtnost je najbolja. No, osim
kompozicijske, ova tri djela imaju jo jednu va,nu sponu: radi se,
naime, o tri jedine Kunderine
knjige nastale u emigraciji, a na
ekom jeziku.

Aritmetika emigracije
ini mi se bitnom ova aritmetika emigracije (termin je Kunderin; uvodi ga u Iznevjerenim oporukama). Od 1975. (dakle, od
svoje etrdeset este) Kundera
,ivi kao emigrant u Francuskoj.
Po vlastitu priznanju, nakon to
je poetkom sedamdesetih pod
ruskom okupacijom zavrio Oprotajni valcer, smatrao je svoju
spisateljsku karijeru zavrenom.
Tek godinu dana nakon naeg dolaska u Francusku (i zahvaljujui
Francuskoj), nakon est godina
posvemanjeg prekida, poeo sam
pisati bez poleta. Kundera, naravno, jo pie na ekom. Svje,em
emigrantu teko je pisati na usvojenom jeziku, naroito ako je
ve (kao u Kunderinu sluaju)
'stekao ime' u knji,evnosti na
materinjem. Petnaest je godina
trajala ova faza Kunderina stvaralatva. Upravo tijekom ovih 15
godina, Kunderi se moglo initi
da e njegovo progonstvo biti
do,ivotno. Poetkom osamdesetih lien je dr,avljanstva zbog
Knjige smijeha i zaborava. On,
meutim, romane nastavlja pisati
na ekom jeziku. (Umjetnost romana, objavljena 1986., napisana
je na francuskom to otkriva
Kunderino su,ivljavanje sa idejom pisanja na francuskom.) Nepodnoljiva lakoa postojanja i
Besmrtnost napisane su na ekom jeziku, no Besmrtnost je

injenica da se Kundera, nasuprot mnogim disidentima, nije

nakon pada komunizma vratio u
domovinu ima i drugu stranu
medalje. Evo kako to opisuje Slavoj Fi,ek. (Metastaze uHivanja,
Beograd, 1996.)
"Zato je Milan Kundera, ak i
sada posle pobede demokratije,
na neki nain ekskomuniciran u
ekoj? Njegova dela se retko
objavljuju, mediji utke prelaze
preko njih, svakome je nekako
nezgodno da govori o njemu
Da bi se opravdalo takvo postupanje, iakavaju se stare prie o
njegovoj tajnoj kolaboraciji sa
komunistikim re,imom, o njegovom pribegavanju linim zadovoljstvima i izbegavanju moralno ispravnih konflikata a la
Havel, itd. Meutim, koreni
ovog otpora su dublji - Kundera
emituje poruku koju "normalizovana" demokratska svest ne mo,e da podnese. () Totalitarno
stanje je ishodite niza fenomena
o kojima svedoe mnogobrojne
hronike svakodnevnog ,ivota na
socijalistikom istoku: reakcija
na totalitarnu ideoloku dominaciju nije se ispoljavala samo kao
cinino bekstvo u "dobar ,ivot" u
vidu linih zadovoljstava ve i
kao izuzetno cvetanje autentinih prijateljstvava, kunih poseta, zajednikih veera, strasnih
intelektualnih razgovora u zatvorenim drutvima - odlike koje
su obino fascinirale posetioce sa
Zapada. Problem je, naravno, u
tome to se ne mo,e povui jasna linija koja razdvaja dve strane:
one su glava i pismo istog novia, zbog ega su se, dolaskom demokratije, obe izgubile. Kunderi
ide u prilog to to ne skriva tu
dvosmislenost: duh "Srednje Evrope", autentino prijateljevanje i
intelektualna dru,eljubivost, opstali su samo u ekoj, Maarskoj i Poljskoj, kao oblik otpora
dominaciji totalitarne ideologije."
Sam Kundera ka,e ovo:
"Kada razgovaram s esima
godinu ili dvije nakon pada komunizma, ujem kako svaki od
njih ponavlja sada ve ritualnu
formulu, neizostavnu preambulu
svih njihovih razmiljanja: "nakon etrdeset godina komunistikog u,asa", ili "u,asnih etrdeset godina", i najee "etrdeset
izgubljenih godina". Promatram
svoje sugovornike: nisu bili prinueni emigrirati, nisu bili u zatvoru, niti su bili istjerani s posla,
ak nisu bili ni loe gledani; svi
su ,ivjeli svoj ,ivot, u svojoj

zemlji, stanu, poslu, odmoru,

prijateljstvima, ljubavima; izrazom "etrdeset u,asnih godina"
svode svoj ,ivot samo na politiki vid. Ali, jesu li politiku povijest proteklih etrdeset godina
doista pro,ivjeli kao jedinstveni
nediferencirani blok u,asa? Jesu
li zaboravili godine kad su gledali
Formanove filmove, itali Hrabalove knjige, posjeivali malena
nekomformistika kazalita, priali na stotine viceva i veselo se
izrugivali vlasti? Kad govore o
etrdeset u,asnih godina, orveliziraju uspomenu na vlastiti ,ivot
koji je u njihovu sjeanju i njihovim glavama, a posteriori lien
svake vrijednosti, pa ak i posve
izbrisan (etrdeset izgubljenih
godina)."
Iznevjerene oporuke, knjiga
eseja iz koje je preuzet ovaj lucidni uvid, napisana je na francuskom jeziku i objavljena 1993.
godine. Nakon Umjetnosti romana Kunderino esejiziranje na
francuskom nije iznenaenje, no
ovoj knjizi prethodi prvo Kunderino fiction ostvarenje izvorno
nastalo na francuskom jeziku:
Usporavanje.

Na novom jeziku
Prvi Kunderin francuski roman na prvi pogled predstavlja
ispunjenje sna o nekoj velikoj
neoekivanoj nevjernosti. Prvi put
neki Kunderin roman nije podijeljen u zasebno naslovljene dijelove; jedina jedinica artikulacije
romana (termin je ponovno
Kunderin) jest poglavlje. Ovaj
kratki roman sastoji se od 51
kratkog poglavlja; gotovo da
podsjea na jedan izdvojeni dio
neke velike Kunderine sedmodjelne kompozicije. Pa, ipak, kad je
rije o slinostima s nekom od
dvije arhetipske forme potencirane u razgovoru sa Salmonom
Usporavanje vie podsjea na
drugu, na vodvilj, dakle. Usporavanje savreno odgovara Kunderinoj definiciji vodvilja, jedne forme koja silno istie intrigu sa
svom njezinom opremom neoekivanih i pretjeranih koincidencija.
Kao i u sluaju Besmrtnosti
radnja je ponovno smjetena u
Francusku, ali je jedan od najva,nijih likova, entomolog Cechoripsky, eh. Takoer kao u
Besmrtnosti, tema romana je globalna. Raniji romani Kunderini
bijahu vie geografski odreeni;
njihova problematika, makar
univerzalna, bila je razumljivija
itatelju iz svijeta o kojem je
Kundera pisao, iz svijeta s one
strane zavjese. Besmrtnost i Usporavanje na nov se nain usredotouju na dimenziju vremena. Iako se sva Kunderina djela na izvjestan nain bave onim to je on
prozvao svojom ponajveom estetskom obuzetou, koegzistencijom razliitih povijesnih vremena u romanu, ovdje je tom aspektu djela podarena najvea va,nost. Hou rei da se Nietzsche i
Beethoven iz Nepodnoljive lakoe postojanja ne mogu usporediti
s Goetheom i Betinnom iz
Besmrtnosti; Nietzsche i Beethoven nisu likovi ravnopravni s Tomaom, Terezom i Sabinom dok
su Goethe i Betinna za Besmrtnost jednako va,ni kao i Agnes,
Paul ili Laura. Na isti nain neusporediva je uloga, primjerice, Ionescova Nosoroga u Knjizi smijeha i zaborava s ulogom Denonove proze Bez sutranjice u Usporavanju; Nosoroga Kunderini likovi jednostavno itaju, dok junake Bez sutranjice susreu i ak
s njima razgovaraju. Jo je jedna

znaajna veza izmeu Usporavanja i Kunderine emigrantskoeke trilogije: rije je o prepoznatljivom Kunderinom "ja" kao jednom od junaka djela. I s tim u vezi najizrazitija slinost postoji izmeu Besmrtnosti i Usporavanja
jer je u ovim dvama romanima
uloga tog "ja" dobrano znaajnija
negoli je sluaj s Knjigom smijeha i zaborava, odnosno Nepodnoljivom lakoom postojanja.

Roman bez eha

S obzirom na sve pobrojano
Kunderin "rez" nastao promjenom jezika ne ini se odve radikalnim. Meutim, naredni roman
Identitet neto je posve drugo.
eka kao toponim, odnosno
esi kao narod, u ovom se romanu uope ne spominju. Niti jednom! Takoer, nakon vie od 20
godina u Kunderinoj prozi nema
onog njegovog "ja". U romanu
nema ni naznaka koegzistencije
razliitih povijesnih vremena.
Kundera kao da eksperimentira s
idejom da postane "obian" francuski pisac. Likovi su napadno
francuski; imena (Chantal i Jean
Marc) ih skoro pa karikaturalno
"legitimaraju". Osim nekoliko
epizoda, u ovom romanu skoro
da nema nita kunderijansko.
Postoji, meutim, jedna stvar koja otkriva onoga starog Kunderu
koji nije u stanju ostvariti san o
nekoj velikoj neoekivanoj nevjernosti. Tek to je napustio jednu
arhetipsku formu on ve stvara
drugu. Jer, s isto formalne strane, Identitet je blizanac Usporavanja. Ponovno kratki roman,
ponovno 51 kratko poglavlje!
Nakon publiciranja Identiteta
Guy Scarpetta je nainio kratki
intervju s Kunderom objavljen u
Le Nouvel Observateuru. Na
Scarpettino pitanje o razlikama
meu njegovim trima romanima
napisana na ekom jeziku u
Francuskoj te dvama novim francuskim romanima, Kundera je
odgovorio da je razlika manje nego to Scarpetta misli. Istie (s
pravom!) da je melodija njegove
reenice identina i na ekom i
na francuskom jeziku te kako je s
Besmrtnou dosegao zenit jedne
forme koju je stoga morao mijenjati. Nakon Scarpettina inzistiranja na tvrdnji kako su razlike
ipak vee, Kundera e u svom stilu, muzikoloki, odgovoriti da su
eki romani bili komponirani
kao sonate, dok je s francuskim
krenuo u istra,ivanje nove, krae
forme. Dok su eki romani duga
potraga za nekoliko definicija koje
izmiu, francuski predstavljaju
magino kruHenje motiva. (Motivi su, naravno, ona armatura od
nekoliko apstraktinih rijei; u Usporavanju to su, primjerice, brzina, intelektualci, golotinja; u
Identitetu prijateljstvo, crvena
boja, dosada.)
Po opeprihvaenom sudu
Identitet je najslabiji Kunderin
roman. Njegovo naredno djelo
oekivalo se s malo zebnje. No,
kako se pokazalo, za to nije bilo
razloga. Kundera se Neznanjem
vratio sebi.

Povratak ekoj:
Valja krenuti od nekih poneto neknji,evnih pojedinosti.
Kundera kao da je ,elio da njegovi prvi itatelji ponovno ne budu
govornici onog jezika na kojemu
pie. No, u sluaju njegovih
emigrantskih ekih romana u
pitanju su bili razlozi veliki i izvanjski (historijska i politika situacija), razlozi kojima se Kundera morao pokoriti, dok se u
sluaju Neznanja radi o razlozi-

III/56, 24. svibnja 2,,1

ma malim i unutarnjim, odnosno, osobnim, o svojevrsnom autorskom hiru, o zadovoljstvu u
mogunosti izbora jezika na kojem e se njegovo djelo prvi put
pojaviti, o slobodnoj odluci. Roman napisan na francuskom
L'Ignorance iz rukopisa je preveden na panjolski i objavljen pod
naslovom La Ignorancia. Drugi
jezik na koji je roman preveden
jest srpski. Neznanje je tako objavljeno posljednjih dana 2000. u
Beogradu, u izdanju izdavake
kue Stubovi kulture i u prijevodu Mirjane Avramovi-Uaknin
(koja je na srpski prevela i Kunderin Identitet). Osamdesetih je
godina Nepodnoljiva lakoa postojanja objavljena gotovo istovremeno na francuskom, engleskom i srpskohrvatskom te se i
ovaj sluaj promptnog prevoenja Neznanja dobro uklapa u tu
lijepu tradiciju skoro pa premijernog upoznavanja ovdanjeg
itateljstva s novom Kunderinom knjigom.
Na prvi pogled Neznanje je
formalno identino prethodnim
Kunderinim francuskim romanima Usporavanju i Identitetu.
Ponovno kratki roman s pedesetak kratkih poglavlja. No, ve i
broj poglavlja nosi malu, ali znakovitu razliku. Neznanje ima 53
poglavlja, za razliku od Usporavanja i Identiteta koji su imali po
51 poglavlje. (Prosjena du,ina
Kunderina francuskog romana
tako sada iznosi 52 poglavlja.)
S tematske strane Neznanje je
Kunderin povratak ekoj.
Glavni likovi su esi, a i najvei
dio radnje odigrava se u ekoj.
Stilski je Neznanje takoer blisko starom ekom Kunderi. Kad
u drugom poglavlju Kundera stane etimoloki ralanjivati rije
nostalgija te usporeivati ekvivalentne izraze u mnogim europskim jezicima svaki e se kunderofil s nostalgijom prisjetiti devetog poglavlja prvog dijela Nepodnoljive lakoe postojanja gdje
se na identian nain analizira rije suut. Tu je i nekoliko ludikih opservacija na temu eke
povijesti to sjeaju na Knjigu
smijeha i zaborava. Ponovno se
pojavljuje i poznata Kunderina
estetska obuzetost koegzistencijom
razliitih povijesnih vremena u
romanu, a galerija epizodnih likova zna podsjetiti na neke junake Smijenih ljubavi.

Emigranti
Radnja Neznanja fokusira se u
svom najveem dijelu na Irenu i
Jozefa. Oboje su emigranti (Irena u Francuskoj, Jozef u Danskoj) koji nakon 20 godina progonstva nakratko posjeuju domovinu. Imaju jo jednu zajedniku toku: Irena je udovica,
Jozef je udovac. Irenino udovitvo traje du,e i ona je ve izvjesno vrijeme u vezi sa veaninom
Gustavom. Jozef je, naprotiv,
vjerni uvar uspomene na svoju
pokojnu ,enu. U mladosti njihovoj, in illo tempore, njih dvoje su
proveli jedno vee u prakom kafiu. Tamo je Jozef ukrao malu
pepeljaru i poklonio je Ireni.
Pozvao je k sebi u stan, no ona je
ve bila zaruena s Martinom te
je odbila. No cijelog je ,ivota uvala malu pepeljaru, a susret s Jozefom bio je za nju simbol neostvarenih mogunosti njezina ,ivota (nalik na susret Jakuba i Kamile u Oprotajnom valceru).
Sluajni susret, nakon vie od 20
godina, na parikom aerodromu
pred let za Prag, za koji oboje
imaju karte, za Irenu je prst sudbine. Ona postaje nezadovoljna

vezom s Gustavom te je jo sretnija zbog susreta s mukarcem

koji je za nju gotovo cijelog ,ivota predstavljao amblem nedosegnute sree. A Jozef se Irene
ne sjea, makar mu ne pada na
pamet da joj to ka,e. U avionu se
njih dvoje kao stari poznanici
dogovaraju da se vide u Pragu.
U narednih nekoliko dana
Irena i Jozef jednako shvaaju ispraznost iluzije o velikom povratku. Irena je jo vra u onom
to je i ranije znala, da je njezin
,ivot sad u Parizu, da 20 parikih
godina u njezinu ,ivotu ima veu
va,nost od prake mladosti, da je
njezin odlazak, ma kako nametnut izvana, protiv njezine volje,
predstavljao izlaz i najbolje reenje u njezinu Hivotu. Jozef sluajno dolazi do svoga srednjokolskog dnevnika. itajui ga, osjea samo gnuanje prema sebi ondanjem. (Osjeaj doslovce identian onom Ludvikovu iz ale:
"Preplavio me val bijesa na sebe
samoga, bijesa na moje tadanje
godine, na glupe lirske godine
".) eka je za njega podsjeanje na te "glupe lirske godine", no
jo vie ona je brisa sjeanja na
pokojnu ,enu. (Da je ostao tamo
ne bi je ni sreo.) Na posljednjoj
stranici Iznevjerenih oporuka
Kundera se divi Faulknerovu romanu Divlje palme i njegovu junaku, koji nakon smrti voljene
,ene odustaje od samoubojstva
jer zna da je jedini nain da produHi Hivot voljene Hene sauvati
sjeanje na nju. Kunderin Jozef je
varijacija ovog karaktera, on je
muka verzija Tamine iz Knjige
smijeha i zaborava. Jozef je netko
ko nee iznevjeriti oporuku. (U
Iznevjerenim oporukama, kao i u
Neznanju, simbol ljubavi prema
mrtvom je drvo: kruka pod prozorom, odnosno vitki bor to slii
na podignutu ruku pokraj kuice
od cigala.) Zato e nakon predvidiva Irenina i Jozefova zdru,ivanja u postelji on ipak dati prednost uspomeni na pokojnu ,enu
makar je svjestan da je Irena
spremna s njim zapoeti novi ,ivot. On je naputa skrhanu tek
otkrivenom injenicom da se njihove prake predpovijesti Jozef
uope ne sjea, da mu je mala pepeljara, njezina dugogodinja
amajlija, potpuno nepoznata.

Opus u malom
Neznanje je Kunderin opus u
malom. Poput nekoga borgesovoskog alepha ono sadr,i sve
kunderijanske motive. ini se
ipak da je u cjelini ovaj roman
najsliniji ali. Makar ovdje naracija ne tee u prvom nego u treem licu, stalno prebacivanje fokusa s Irene na Jozefa te njihovo
konano zdru,ivanje podsjea na
alu, naroito njezin sedmi dio u
kojem se naratori "mijeaju". Pravi dragulj Neznanja jest lik Jozefove djevojke iz srednjokolskih
dana. Nekoliko poglavlja posveenih njezinoj mladosti mogu na
prvi pogled izgledati kao "strano
tkivo" u romanu. No, tek na posljednjim stranicama otkriva se da
je ta djevojka ustvari Irenina
poznanica Milada. Ovaj lik tako
poprima neto od Kostke iz ale,
Mukarca etrdesetih godina iz
`ivota drugdje, odnosno Rubensa iz Besmrtnosti (nije sluajno
da su ovi poneto marginalni likovi kod Kundere redovito, kako
se to ka,e, najpozitivniji). Meu
epizodnim likovima pa,nju naroito privlae Irenina majka i
Gustav. Irenina majka je repriza
Terezine majke iz Nepodnoljive
lakoe postojanja, dok Gustav sa
svojom dobroudnom apoteo-

zom ,ena i ,enskosti podsjea na

Paula iz Besmrtnosti. Groteskni
Gustavov snoaj s majkom njegove ljubavnice i njezino nespretno plediranje da ga zbog
dobrote sauvaju u tajnosti da ne
povrijede Irenu zbiva se u vrijeme dok Jozef i Irena vode ljubav.
Ljubavni in Jozefa i Irene u nekoj hotelskoj sobi kao da zatvara
koitalni krug Kunderine proze
jer poput zrcalnog odraza podsjea na slian odnos Ludvika i
Helene iz ale. Irena je poput
Helene spremna napustiti sve
zbog novog ljubavnika, dok su i
Ludvik i Jozef (istina iz razliitih
razloga) daleko od pomisli da s
njima podjele ,ivot.

Strasna vjernost
U 23. poglavlju Neznanja, dok
ita svoj mladalaki dnevnik, Jozef nailazi na sljedeu reenicu:
Koliko je zamorna vjernost koja
nema svoj izvor u pravoj strasti.
Roman Neznanje je nova potvrda
sutinske i metafizike Kunderine vjernosti, vjernosti svojim opsesivnim temama, vjernosti samom sebi. No, ta je vjernost
strasna i nimalo zamorna. Poznata je ona fraza o piscima koji cijelog ,ivota piu jednu knjigu. Za
malo kojeg suvremenog autora
to vrijedi u tolikoj mjeri kao za
Kunderu. Kundera je karijeru
proznog pisca zapoeo prije vie
desetljea pripovjetkama koje su
kasnije objavljene u knjizi Smijene ljubavi. U jednoj od njih,
Zlatnoj jabuci vjene eHnje (onoj
gdje je Martin o,enjen Jiinom),
narator na samom poetku onako usput veli:
Kad god razmiljam o starim
antikim kulturama hvata me
nostalgija. Mo,da je u pitanju,
pored ostalog, i sjetna zavist
zbog sanjive, slatke sporosti tadanje istorije epoha stare egipatske kulture trajala je nekoliko
hiljada godina; epoha grke antike gotovo itav milenijum. U
tom pogledu ,ivot svakog pojedinca podra,ava ljudsku povijest;
u poetku je zaglibljen u tromu
sporost, a ona postepeno i sve vie dobija na brzini.
Motivi iz gornjeg pasusa (nostalgija, ubrzavanje kao svojstvo
moderne civilizacije) do kraja su
razraeni tek mnogo kasnije, u
francuskim romanima Usporavanje i Neznanje. Mnogo je takvih
primjera u Kunderinom opusu,
neki su ovom eseju ve potencirani.
U Malom rjeniku neshvaenih
rijei iz Nepodnoljive lakoe postojanja Kundera se na jednom
mjestu bavi vjernou i izdajom.
Tamo je za Franza vjernost prva
od svih vrlina, vjernost daje naem Hivotu cjelovitost, bez nje bi se
raspao u hiljade trenutnih dojmova kao u hiljade krhotina. Sabinu,
naprotiv, oarava izdaja, a ne
vjernost. Slikovito govorei,
Kundera ,eli biti Sabina (sanjari
o nekoj velikoj neoekivanoj nevjernosti), no uvijek je bio i ostao
Franz. U poneto astroloki simbolinoj slici ta bi se Kunderina
vjernost mogla prozvati vjernou vlastitom roendanu. Jer
Kundera je roen prvog travnja,
na svjetski praznik ale, na All
Fools' Day. Vjernost roendanu,
vjernost ali i smijehu sauvao je
sve vrijeme, od ale i Smijenih
ljubavi preko programskog citiranja ,idovske poslovice ovjek
misli, Bog se smije do autopoetikog opisa Usporavanja kao romana u kojem ni jedna jedina rije nije ozbiljna.

43

priu na nain na koji u Zadru i

oko Zadra petljaju neto u turizmu i na Kornatima... Ve sama pojava Zadra upozorava na

Okvir za Zadar
Mo:da su ratovi mjera
naih prostora, suvie
pojednostavljeni da bi bili
Kalinieve prie o ratu, jer
u njima je on uvijek
uspjeniji nego u priama
koje nekako "istisne" iz
mira
Pavle Kalini, Prtljaga, Nova
knjiga Rast, Zagreb, 2001. ISBN
953-6780-12-6

Grozdana Cvitan
avle Kalini pojavio se u
svijetu knjiga ponajprije
znanstvenim djelom o
sudbini Andrije Hebranga. Uz
knjigu kolumni NE! Raporti iz
balkanske krme do danas je objavio i etiri knjige koje pripadaju pripovijednoj literaturi.
Prva od njih, memoarski zapisi
Ni pukovnik, ni pokojnik, postigla je velik uspjeh jer je bila
knjiga koja je, za vrijeme u kojemu se pojavila, na drukiji,
stvarniji i muniji nain govorila o Domovinskom ratu. tovie, rat je jo trajao i Kaliniev
govor umnogome je odudarao
od uobiajene produkcije. Za
vrijeme u kojem se pojavila bila
je to knjiga atmosfere koja je
iskreno govorila o mnogim
stranama rata, ponajprije ukljuujui realizam kojem se veina
tada (iz raznih razloga) opirala.
ovjek koji se s ranama na tijelu upravo borio s birokracijom,
a onda i s naruavanjem ljudskih prava kroz HHO, imao je
snage i za stvarnu sliku rata.

Recikla8a
Slijedio je roman Requiem za
jednu mladost, moju baku i
USA, u kojem vlastitu biografiju odreenim knji,evnim transformacijama pretvara u fiction,
u knji,evnost. Bio je to vrhunac njegova stvaralatva i knjiga je do,ivjela ponovljeno izdanje. itatelji su "honorirali" iskrenost, snagu, bunt i PTSP
uronjen u reenice njegova djela. Nakon Requiema slijedi
zbirka pria Puai vremena
(1999.). Zbirka je postala svojevrsna recikla,a: u njoj su se
pojavile dvije prie ponuene
ve u cjelini romana. Ostatak
zbirke zatvarao je irok luk od
autobiografskih zapisa, u kojima su se potkrale najobinije
faktografske pogreke, do parola konstruiranih u priu na
nain poznat jo iz soc-realizma. itatelji su bili relativno
zadovoljni, kritiari jo relativnije, ali to su uglavnom zadr,ali za sebe.
Nedavno je objavljena druga
zbirka Kalinievih pria Prtljaga, u kojoj nije uspio nadvladati
neke od pogreaka prve zbirke,
pa bi se dojam koji ostavlja nekako mogao opisati osjeajem
da je autor br,i u izdavanju
knjiga nego u njihovu pisanju.
U njoj je politiki proglas o
ljudskim pravima (Devet naprama tri), u njoj je nekoliko likova to se "pretau" iz prie u

autobiografske elemente. Zbirku Prtljaga Kalini je poeo nekim ranijim ratovima, ponudio
dvije razliite anse u kojoj je
jednu zainio atmosferom
(Pria o Peteru Feldmannu), a
drugu duhovitou (`ica), u
kojima nije imao ansu ponoviti svakodnevni ablonizirani
govor osobnog okru,enja i kojima je dao naslutiti i drukije
mogunosti.

Predvorje bijesa
Ipak, Zadar je preesto spomenut u nevelikoj zbirci (deset
kratkih pria), a da ne bi bio
svojevrsna, ne ba najjasnija,
autorova poruka. U prvoj prii
Zadar je prostor podrijetla ime
iz `ice (Prvi svjetski rat), tamo
bi spas trebao meu svojima
potra,iti i vodi iz prie smjetene u Drugi svjetski rat, u njemu legalni i ilegalni turistiki
radnici troe svoju svakidanjicu, u njega se vraa dugogodinji politiki emigrant (naslovna
pria Prtljaga), iz njega je autor
(Devet naprema tri) i, napokon,
iz njega je grupa koja odlazi u
pljaku naputenih kua nakon
Oluje, dakle vrijeme zavretka
Domovinskog rata, to je i zadnja pria u zbirci. Mo,da je to
Zadar zaokru,en u ratove, ali
suvie turistiki pojednostavljen da bi bio junak prie. Mo,da su ratovi mjera naih prostora, suvie pojednostavljeni da bi
bili Kalinieve prie o ratu, jer u
njima je on uvijek uspjeniji nego u priama koje nekako "istisne" iz mira. I Zadar je vea (ak
i osobno Kalinieva) injenica
od one koju je u Prtljagi ponudio.
U vrijeme dok se trudio zatvoriti cijeli ,ivot u priu, Pavle
Kalini pronalazio je razloge za
rijei koje su vie od tedljiva
prepriavanja dogoenog. Minimalizam stvarnosti koji danas
nudi mo,da mu uskoro dosadi i
vrati ga ,elji da osebujne turistike zadarske djelatnike sabere
u junake neke du,e egzistencijalne mogunosti. I, napokon,
autobiografija i njezina mimikrija stalno negdje izbijaju u Kalinievu stvaralatvu. Zato se
dvije zbirke pria ine kao
predvorje bijesa koji se nakuplja za vrijeme u kojem bi autor
trebao shvatiti da saborske klupe nisu produktivne za vea i
va,nija djela.

44

III/56, 24. svibnja 2,,1.

velik broj Velikih narodnih kuvara, razne kole kuhanja u nastavcima, nekoliko primjeraka kompliciranog Pellaprata te nizove

se moi u vodi zamotano u ubrus, kad ispliva (nakon 15-20 minuta) znai da je gotovo. Iskusnijoj kuharici, a takva moja maj-

Dalmatinski rog obilja

Iz obiteljskih bilje:nica s
ricetama, rukom napisanih
kuharica, i starih napisa o
kuhanju izronio je cijeli
jedan svijet, svijet
autentinih mirisa, okusa i
oblika, svijet stavljen u
knjigu recepata koju
nipoto ne mo:emo nazvati tek kuharicom

ka jest, jasno je odmah da 4 jaja i

16 dekagrama masnoe ne mogu
upiti kilogram brana. Vjera u
Diku nadjaala je zdrav razum
(moHda je caka u tome da se tijesto
moi, pa nije poslije tako tvrdo),
no pothvat je zavrio u smeu, i
trebalo je vremena da se Diki opravda tiskarska pogreka. Vjera u
Dikine recepte temelji(la) se na
tome da je rije o izvornim dalmatinskim receptima, i da se prema njima mogu spraviti prave
paticade, crni ri,ot, katradina s
kupusom, a o ali da ne govorimo. Gioia Calussi takoer daje
nesumnjivo izvorne recepte, i tako nakon skoro tri desetljea
faktografski potvruje ono to je
nepano ve davno dokazano

Gioia Calussi Kuharica dalmatinskih gospoa. Tradicionalne ricete i

arome dalmatinske kuhinje, s
talijanskoga preveo Joko
Alborghetti (te vei dio stihova i
uzreica Tonko Maroevi), Viva
Lude8 Posebna izdanja Feral
Tribunea, Split, 2001.

tijesto bilo koje vrste u penicu,

naprave nad posudom kri, . Na
pitanje zato ne kriHaju ono to
se kuha na tednjaku, odgovor je
bio: Tako se to radi, kad stavlja
tijesto u pe. Gioia Calussi objanjava zato: Mnoge ricete koje su se prenosile s narataja na
narataj skrivaju daleka i tajna
znaenja. Dalmatinci, u dnu due
praznovjerni, bili su na neki tajanstveni nain opsjednuti simbolinom vrijednou brojeva.
() Galetine od kanele na bo,inom boru i ukrasi od laga i
glazure na roendanskim tortama imali su oblik estokrake zvijezde, peata cara Salamuna, a na
kvas, sirnice i kruh se prije stavljanja u pe urezivao kriH.

Bonkulovii
Na nekoliko mjesta autorica
istie da su Dalmatinci poznati
bonkulovii, to e rei gurmani,
ili u narodski aljivoj varijanti
guziari. Pitanje ,ivi li ovjek da
bi jeo, ili jede da bi ,ivio, u ozraju dalmatinskih kulinarskih
navada dobiva sintezu u vidu
maksime da ovjek jede dobro

Duanka Profeta
alijanska Zadranka, ili zadarska Talijanka Gioia Calussi objavila je na talijanskom dvije knjige koje se bave
dalmatinskom kuhinjom. Profumo de Dalmazia objavljena je
1995. i kod nas nije prevedena.
Slijede Sapori de Dalmazia
(Okusi Dalmacije), u nas prevedeni i od Feral Tribunea izdani
kao Kuharica dalmatinskih gospoa. Ta starinska kulinarska
mudrost ovdje je filtrirana i ponovno ponuena kako se ne bi
izgubili i izbrisali obiaji, okusi i
mirisi civilizacije koja se stoljeima razvijala na dalmatinskoj obali. Premda neznatan, i ovo mo,e
biti nain da se napie ljudska povijest zakljuuje autorica uvod
u Kuharicu dalmatinskih gospoa.
Ne bih se slo,ila s autoricom da
je rije o neznatnom nainu ispisivanja ljudske povijesti. Prije bih
rekla da je rije o jednom od izazovnijih i slo,enijih pokuaja
sklapanja slike jednog vremena.
Izazovi su ponekad srodni onima
koje susree klasini historiograf: varijante u ricetama za isto
jelo usporedive su s varijacijama
opisa pojedinih povijesnih dogaaja. Povjesniarevi dokumenti
imaju neitljivih mjesta, dok
Gioia Calussi otkriva koliko grama iznosi jedan bic (mrvica, fregulica, bokuni) ili galeda (stara
trogirska mjera za vino). Iz obiteljskih bilje,nica s ricetama, rukom napisanih kuharica, i starih
napisa o kuhanju izronio je cijeli
jedan svijet, svijet autentinih
mirisa, okusa i oblika, svijet stavljen u knjigu recepata koju nipoto ne mo,emo nazvati tek
kuharicom. Prije zbirkom recepata u prozi.

Misterij Roia vodenjaka

Knjiga koja je dugo vremena
bila na jedini istinski kuharski
bestseller prethodnik je Kuharice
dalmatinskih gospoa. Rije je,
naravno, o Dalmatinskoj kuhinji
Dike Marjanovi Radice. Recepti
Dike Marjanovi Radice imaju za
povijest dalmatinske svakodnevice va,nost ravnu onoj koju ima
Dioklecijanova palaa u povijesti
Splita. Obilazei zagrebake antikvarijate u potrazi za jednim
primjerkom namijenjenim za roendanski poklon, naila sam na

raznih kuharica koje se sve vie

pojavljuju u ranim sedamdesetima, a namijenjene su zaposlenim
,enama, o emu svjedoe njihovi
naslovi: ili brzo ili jeftino ili brzo i
jeftino. Knjigu koja sam tra,ila
nisam nala.

Slow-food
U receptima Dalmatinske kuhinje sauvan je kostur meuratne gradske kuhinje dalmatinskog
prostora, recepti bez pudinga i
vegete, express lonca i kupovnih
kora za torte te svega onoga to
je socijalistiko drutvo ponudilo zaposlenoj ,eni kao pomo za
br,e kuhanje nakon posla, naravno. Dikini recepti imaju okvir regionalne kuhinje, no s obzirom
na izbor namirnica, posebno u
slatkim jelima, bilo ih je mogue
pripraviti od Vardara pa do Triglava. Obiteljski primjerak Dalmatinske kuhinje nije do,ivio sreu da se dru,i na polici s knjigama kune biblioteke iz jednostavnog razloga to godinama stoji u kuhinji, na hladnjaku. Kulinarski eksperimenti moje majke
esto bi zapoinjali reenicom
dodaj mi Diku, molim te. To je
znailo da ili kree u neistra,ene
teritorije ili tra,i potvrdu da se
neto to je naumila spremati radi tako kako se ona sjea da je radila njezina baka, ili ujna Marketa, ili teta Milka, ili neka njezina
Dalmatinka. Ljubav Dike i moje
majke dovedena je u pitanje samo jednom. Kamen spoticanja
zvao se Roii vodenjaci. Tijesto
(16 dkg masti ili maslaca, 4 cijela
jaja s malo soli, nastrugana kora
od limuna ili narane, 5 dkg gotovoga kvasca i kilogram brana)

da je Dika autentina. Pretpostavljam da ove dvije knjige nee

biti jedna drugoj konkurencija,
uprkos srodnosti recepata koje
donose, prije komparatistiki
izazov u kulinarskoj praksi: to
ka,e Dika, a to Gioia na temu
dalmatinskih klasika.

Praznovjerni Dalmatinci
Kuhinju dalmatinskih gospoa
proitala sam jednim dijelom
onako kako itam prozu, no razlozi za to vie su autobiografske
prirode. itajui recepte, koji nisu ogranieni na suhi prikaz
pripreme jela, naila sam na doskoicu Ko ne ji glavu od barbuna,
mirita mu ime od pizduna. Iz sjeanja iskae istog asa slika jednoga maminog ujaka, s tavajolom
oko vrata, i gomilicom ribljih
glava pred njim, kako komentira
navadu svojih sustolnika da mu
daju glave od barbuna. Ili, nonini
savjeti, od kojih prvi ka,e Ranim
jutrom svakodnevno treba poi u
spizu jer namirnice moraju biti
sasvim svjeHe da bi bile ukusne.
Sjeanje na prabaku i njezinu punu boru; vratila bi se s pijace prije nego bih ja krenula u kolu.
Njezini odlasci na pijacu zorom
imali su tada smisla. U malom
gradu u kojem sad ,ivim, sasvim
je svejedno kad u stii na tr,nicu. Radnim danom eka me skoro identina ponuda na tandovima na kojima je roba kupljena u
veleprodaji na Fitnjaku, plastine
jagode i paradajzi, kako ka,e moja stara susjeda. Kaskajui u kulinarskim znanjima za mojim dalmatinskim pretkinjama, usvojila
sam i neke rituale, za koje nisam
slutila to znae. Prije nego stave

da bi ,ivio (dobro). Niz podataka u receptima svjedoi, meutim, o tome da se nije pretjerivalo, i da se na neki nain tedilo.
Postoje tako jela koja se pripravljaju od ostataka krumpira, tjestenine, leada te uputstva za to
iskoristiti debele krajeve vuenog tijesta, ljuske od rakova.
Prema oekivanjima, najdemokratskijom hranom pokazuje se
pura iliti polenta, koju, najee
uz bakalar, jedu svi stale,i.

to bi rekao otac?
Iako sintagma dalmatinska kuhinja sugerira jedinstvo kakvo
obino resi regionalne kuhinje,
autorica ukazuje i na razlike koje
se pojavljuju izmeu kuhinja dalmatinskog sjevera i juga. Razdjelnica je rt Ploe kod ibenske Rogoznice. Sjeverno se sve pjatance
pripremaju bez pomidora, dok se
na jugu sve pripremalo s pomama.
Podjela na sjever i jug u sluaju
dalmatinske kuhinje slu,i tek kao
uputnica na niz jo manjih podgrupa otonih ili gradskih kuhinja. Bogatstvo sasvim druge vrste
ogleda se u onome to autorica
naziva modelom gastronomske tolerancije. Vojske i uprave koje su
se smjenjivale u dalmatinskim
gradovima, ostavile su kulturoloke tragove na pjatima, pa poneko
jelo mo,e poslu,iti i kao primjer
sklada meu inae do krvi zavaenih protivnika. to uinie mrski
Mleani naim umama i uskocima opisa slikovito enoa u lektirnom romanu uvaj se senjske ruke. No, s Mlecima sti,e i slatko u
Veneciji spravljeno, poznato jo
1300. godine kao fratrov puding.
Rije je, naravno, o ro,adi. Mleci

odavno odoe, ro,ada ostade s

jednom nadgradnjom iz vremena
francuske uprave. Francuzima
zahvaljujemo karamelnu kouljicu u kojoj se ro,ada banjamarija
kuha. to bi nakon svih protuturskih pjesmotvora rekli nai humanistiki pjesnici, s ocem Marulom
na elu, da vide kako Enzo Betizza niz od pet vrhunskih dalmatinskih jela zapoinje arambaiima,
sarmicama orijentalne provenijencije? Pretpostavljam nita.
Prionuli bi k trpezi, mnijem.
Arambaii mogu poslu,iti i kao
izvrstan primjer vjerske tolerancije, kad je ,eludac u pitanju: BoHi
bez arambaii isto je ka i koeta
brez muHa, ka,e poslovica.

Pridjevi
Analiza riceta iz Kuharice dalmatinskih gospoa pokazuje da
postoji vrsta analogija izmeu
onoga kako mjerimo dobru knji,evnost i dobru hranu. Ostavimo
naas po strani analogiju koja se
sama nadaje da je jedno tijelu, a
drugo duhu namijenjena hrana.
U ovoj gastro-narativnoj komparaciji pjati su dijelovi prie, koji
moraju stajati u skladnom odnosu prema cjelini. Ako se pjati ni,u u skladnim nizovima, pa,nja
prelazi na reenicu. Pa,ljivo
odabrane imenice i glagoli postaju kvalitetne namirnice, spravljene u skladu sa svojim svojstvima.
Kako to esto biva u literaturi,
kunja stilu i majstorstvu bit e
prilozi i pridjevi, ija pretjeranost ili nedostatnost mogu uprskati
cijelu stvar. U funkciji kulinarskih pridjeva i priloga nai emo
zaine. Pria mi prijateljica s
kontinenta kako njezina splitska
prijateljica tvrdi da kontinentalci
esto upropaste i najbolju ribu s
previe enjaka, ubiju u njoj sve
okuse i more. Gastronomsko bogatstvo i elegancija dalmatinskih
riceta sadr,ana je upravo u majstorstvu s kojim se bira zain koji nee ubiti duh osnovne namirnice. Ricete Gioie Calussi uputstva su kako komponirati jelo.
Ne udi uope to je pogovor
knjizi, iz pera Enza Betizze, naslovljen Pet velianstvenih kulinarskih simfonija.
Obilje koje nudi izvorna dalmatinska trpeza preneseno je u
prijevodu Jake Alborghettija i
Tonka Maroevia i kao obilje jezine trpeze. Prijevod s talijanskoga u posvemanjem je skladu
s materijom kojom se bavi, pa je
uz mnotvo okusa i mirisa izronio i jezik dalmatinske ku,ine i
njezinih kuhara i kuharica. Rije
je o jeziku u kojem zvone odjeci
talijanskoga, francuskoga, dalekog latinskog, turskog, i njemakog jezika, u spoju s domaim
dijalektom. Tu se ufigaju balancane, dodaju suvice, iz ribe istjeruje frikina, ni,u pjati i gvantijere, lupaju padele, pazi se na taune od ove i one ribe Te stare
ku,ine zvucima i nadglasavanjima koja se dogaaju u mnogoljudnim obiteljima, o emu svjedoi i naputak uz Punjene lignje:
Jelo koje po predanju sprema
nevjesta kad svekrva ga el musso
(spusti nos), kako bi je udobrovoljila. Rijeju, to su ku,ine u
kojima se kuhalo s gutom, a to
je, ka,u znalci, pretpostavka svakom gutanju u jelu samom.
Kuharica dalmatinskih gospoa u nekoj drugoj koncepciji
stvaranja nacionalnoga kulturnog identiteta priskrbila bi autorici odlikovanje najvieg reda, za
posvemanji doprinos razvoju
nacionalne kulture. Sa svoje strane, po starinski: skidam kapu!

III/56, 24. svibnja 2,,1

negdje oko Konavoskih stijena,
otoka Mrkane i Bobare ili naputena ljetnikovca pjesnika Bare
Bettere. Vremenom, postalo mi

po betulama, otarijama, konobama i restoranima Istre, Primorja i Dalmacije, putopisu koji,

uz podatke o va,nim gastronom-

Putopis po pjatu
Gustoza ita nije
pisana s naglaenim knji:evnim ambicijama i
metaforikim obratima, no
i ona nas uvlai u taj
magini krug plovidbe,
kuhanja i pisanja, u
avanturu putovanja po
pjatu o kojima pripovijeda
Radovan Mari i Braslav Karli,
Gustoza ita, Jadranski gurmanski
peljar, biblioteka More, Fabra,
Zagreb, 2001

Katarina Luketi
ajprije je bila feta kruha,
namazana ajnom patetom, s dva-tri tanka komada sira, znate onog s rupama.
U drugoj ruci jedna vea poma.
Sve to dobro ugrijano na suncu i
zamotano u bijelu papirnatu salvetu. Bilo je va,no, mo,da i najva,nije, sendvi pojesti odmah
kada izaete iz mora kako bi sol
s mokrih ruku ili pak ona kondenzirana u kapima na vrhovima
kose zainila pomu. Jo je bilo
va,no ostati u moru to du,e,
sve dok se jastuii na prstima
ne bi potpuno sme,urali, a usnice dobile onu osobitu boju, boju
izgnjeenih borovnica. Tek tako,
promrzli, umorni i dobro umotani u frotir runik, mogli ste u
potpunosti u,ivati u toj ljetnoj
deliciji, bez premca najveoj deliciji moga djetinjstva. Naravno,
na kopnu, u gradu, pateta je bila sasvim obina stvar, a pome
nikada nisu imale okus kao one
morske koje nam je donosio susjed Vlaho iz svoje batine.
Odrasli nisu voljeli tu deliciju
i svaki su dan, po meni sasvim
bez razloga, iznova izmiljali to
e jesti; raspitivali se uokolo tko
je to ulovio i kako e se to spremiti na gradele, leo, brodet,
salata, peeno... Ipak, s vremenom i meni su ugrijana pateta i
prezrela poma postale zadnja
stvar mo,da zato to su, kako
sam bila starija, nepovratno gubile svoj prvotni, senzacionalni
okus i sve me vie poelo zanimati to emo, eto, toga dana
pojesti hobotnicu na salatu,
peene barbune, kirnju leo, patlid,ane peene u rerni (po dubrovaki pantagane ili po originalnom, turskom receptu imam
bayildi, u prijevodu imam se sruio)... Odnosno, to e se toga
popodneva izvui iz mora, tamo

je osobito va,no kakav brodet

pripremiti, bijeli ili obini, koliko treba uljiti ribu na gradelama
i treba li u alu od poma staviti
crveni luk ili samo enjak da se
ne u,esti. Sve vie sam u,ivala
otkrivati kako istu ribu spravljaju na jednom otoku, kako na
drugom; sluati tirade o gregadama, ri,otima, buzarama..., o tome u kojem mjesecu treba jesti
pojedine koljke i mekuce, to
je ukusnije zubatac trokila ili
recimo fratar od etrdesetak deka... O tim i slinim sudbinskim
pitanjima svaki pravi kuhar i
pravi gurman ima vlastitu teoriju, jedinstven recept koji je redovito pun finesa, obrata i gotovo ritualnog posveenja i kojega,
ma koliko se trudili, neete uspjeti sasvim ponoviti. Vjerojatno upravo zato to vam svaki veliki znalac nee otkriti ba sve
pojedinosti svoga recepta. Jednako kao to ete i sami uvjerena sam kako bude raslo vae
kuharsko/jedako umijee sve
vie postajati svjesni koliko rafiniranih pojedinosti treba zadovoljiti i kakve se kozmike sile
moraju poslo,iti da bi neko jelo
ispalo ba kako treba. Ali, bez te
mistifikacije, bo,anske napuhanosti svakoga dobrog kuhara/koga, fanatine predanosti
gurmana, varijacija pojedinog recepta, uope bez tog beskrajnog
prianja o pripremanju jela i hranjenju nema magije kuhinje.

Patroe ili delicije

Na tu prvu deliciju moga djetinjstva sendvi od patete, sira
i pome zainjen s malo mora
podsjetila me knjiga Gustoza
ita, jadranski gurmanski peljar
Radovana Maria i Braslava
Karlia koja se sastoji od tekstova djelomino ranije objavljenih
u asopisu More. Rije je o svojevrsnom gurmanskom putopisu

skim postajama, jelima i kuharima, sadr,i i niz kulturoloki va,nih detalja o ,ivotu ljudi uz more, nainima ribolova, migracijama na otocima, starim zanatima,
nadimcima i prezimenima... U
tridesetak poglavlja, od jednog
do drugog sidrita te kulinarske
rute, izmjenjuju se prie o jedinstvenim receptima za najukusnije
spravljanje brodeta, popara, marinada, crnih ri,ota..., ali i ,gvaceta (gulaa) od janjetine ili jela
od verdure, s priama o karizmatinosti njihovih kuhara, povijesti familija ili odnosu prema gostima. Ima u tome i poznatoga
kulinarsko-gurmanskog pretjerivanja, hvalisanja i ugostiteljske
promocije, meutim, upravo
kombinacija stvarnoga i izmiljenoga te mistifikacija, hiperbolizacija i poetinost jezika sastavni
su dio svakoga pripovijedanja o
hrani, svakoga istinskog kulinarskog diskursa.
Dok su godinama plovili Jadranom, obilazili gurmanska svetita i isprobavali raznorazne riete, autori su utvrdili i nekoliko
postulata prema kojima su birali
svoja gurmanska odredita, a onda i konobe i restorane koje su
uvrstili u ovu knjigu. Najprije je
potrebno da restoran bude dostupan moreplovcima jedriliarima il barkarijolima zatim se
njegova kuhinja mora temeljiti
na domaim receptima, a va,no
je i da kuha sam gazda ili netko
od obitelji. Dobro je, nadalje,
ako je gazda osobenjak, ako zna
uinit atmosferu i, jasno, ne naplatit puno. Osobito mi se svidio
postulat po kojemu se mo,e vidjeti to se kuha, odnosno gosta
se mora pustiti da, ako ,eli, zaviri u kuhinju i tako se na licu
mjesta uvjeri slijede li mu kakve
patroe ili pak delicije. Ne mogu vam potvrditi pridr,avaju li se
svi navedeni restorani ovih naela, jednako kao ni to jesu li u
ovom izboru najslasnijih gita po
pjatu uli upravo oni koji to zaslu,uju. No, sigurna sam da je
postavljanje takvih kriterija
zapravo minimalnih za ulazak
u najbolje kulinarske vode vrlo
va,na stvar, i to ne samo zbog
mnogih putnika-namjernika ve
i zbog nu,nosti da se u gastronomiju ovih prostora stvari napokon ponu dovoditi na svoje
mjesto. Pri tome, da ne bi bilo
zabune, veina navedenih restorana ne udovoljava slo,enim
strukovnim kriterijima u smislu
raznolika i profinjenog jelovnika, profesionalnog kuhara, profesionalne opreme i klasine us-

luge; u njima, primjerice, nije uvjet da se obina zelena salata sastoji od barem osam razliitih vrsta salata, kao to je to sluaj, nedavno sam saznala, u restoranu
Steve Karapand,e u vicarskoj.
Poesto u restoranima s ove ite
jela ne spremaju ni kuhari sa zavrenim kolama, ve bivi ribari,
konobari, svjetioniari, u grad
razoarani poslovni ljudi... Njihovi su jelovnici nerijetko su,eni
na ono to se ujutro nalo u mreHi ili parangalu, a naini pripreme
na ono kako je to inila moja nona, prije nje pranona, pa... No, za
dobru spizu sve to i nije presudno. Osim toga, ova knjiga nije
pisana kao ozbiljan i struan kulinarski prirunik ve prije kao
neka vrsta leHernijeg pandana utjecajnim svjetskim vodiima po
restoranima.

Od kuhara do majstora
ku8inavanja
Ipak, bez obzira na arm tih
veinom obiteljskih kuhinja,
ugodnu atmosferu u restoranima i konobama te manje-vie
dobru spizu, njihovim se kogima i vlasnicima djelomino mo,e zamjeriti odreena nekreativnost i nevjerojatna upornost u
kuhanju istih jela na iste navodno od pamtivijeka provjerene naine. Mo,da je to posljedica one tromosti i pasivnosti
Mediterana o kojoj pie Fernand Braudel u svome Sredozemlju
i sredozemnom svijetu u doba Filipa II; mo,da je pak tako lake
ulovi ribu, baci je na gradele,
doda malo maslinova, enjaka
i petrusimula i svaki e Talijan
svisnuti od u,itka. Kako god bilo, u ponudi restorana iz ove
knjige od slatkoga, primjerice,
spominje se tek jednom ro,ata i
jednom fritule te suhi kola
znan kao cvit, pa nekoliko
trudla od sira i bresaka... i otprilike to je sve. Juhe od verdure ili salate od miance ni za lijek. Od jela, najee se kuha
brodet u svim moguim varijantama, pa onda gradele, rakovi na
ug i slino. Jastog s patom
omiljena je delicija, a i grdobina
je od tajnoga morskog udovita
ula u modu posljednjih godina.
Ali zato onih jednostavnih tradicijskih jela, kao to su leane,
marinirane ili potruene srdele,
inuni, ugori ili pak tingul od
piletine, vika pogaa, peeni i
marinirani patlid,ani nema ni
na jednom jelovniku. Od neribljih delicija u sveanijim prilikama priprema se uglavnom janjetina ili kozletina, a spominje se i
jedna tajna veera na Peljecu s
veprom u ugu (drugi tajni specijalitet sa susjednoga Hvara
za moj ukus rimski preokrutan
puli pod pekom, hoe rei mali
magari, koji se jede obino za
Uskrs, ovdje se sreom ne spominje). Sa zainima je neto bolje. Osim onih standardno mediteranskih u nekoliko se restorana dodaju kapari ili pak ljutika, bilo da se stavlja u domau

45

kvasinu bilo kao prilog salatama. Tih su nedostataka putnici/autori ove gustoze ite svjesni i premda ih otvoreno ne spominju, oni e titulu natkoga,
znai majstora ku,inavanja, dodijeliti upravo onima koji smiljaju nova jela, istra,uju recepte,
arobiraju sa zainima ili pak u
tradicionalnu, istarsku, primorsku i dalmatinsku kuhinju unose nove sastojke, nepoznate recepte i drukije okuse.

Ploviti, kuhati, pisati

Povezanost izmeu plovidbe
i pripremanja jela, kretanja i
hranjenja, bordi,avanja i ku,inavanja, nairoko je poznata i
ona se ne odnosi samo na injenicu da kada ste du,e vrijeme
na barci prirodno po,elite dobro jesti, ve se po svome znaenju rijei ploviti, kuhati i jesti
meusobno upotpunjuju, pa i
zamjenjuju. Tako je pripremanje jela esto nalik pravoj plovidbi, uzbudljivoj avanturi s
uvijek neizvjesnim ishodom.
Jednako kao to je i hranjenje,
isprobavanje jela slino putovanju, putovanju po nepcu, pri emu se upoznavaju novi predjeli,
tj. prebiru sastojci pojedinog jela; do,ivljavaju razne neoekivane zgode, tj. iskuavaju, nikada u cijelosti ponovljive, kombinacije okusa... Uz to, plovidba i pripremanje jela stare su,
jo od antike koritene, metafore za pisanje; dizanje jedara jest
zapoinjanje nekoga knji,evnog
djela, njihovo sputanje ispisivanje kraja. S druge strane,
priprema, kuhanje i kuanje nekog jela ravno je odabiranju
stilskih figura, umijeu njihova
slaganja i itanju pojedina djela.
Tako je u Danteovoj Komediji,
Hektorovievu Prigovaranju,
Ecovu Otoku prethodnog dana i
u jo mnogim djelima.
Gustoza ita, jasno, nije pisana s naglaenim knji,evnim ambicijama i metaforikim obratima, no i ona nas uvlai u taj magini krug plovidbe, kuhanja i
pisanja, u avanturu putovanja
po pjatu o kojima pripovijeda. I
premda na tim putovanjima nije
ba sve prolo kako treba vie
zbog uvjeta u naim gastronomskim postajama, nego zbog
samih putnika razloga za u,itak ima sasvim dovoljno. Gastronomske preporuke, niz odlinih recepata, prie o povijesti
pojedine obitelji, detalji iz svakodnevice ribara i te,aka, elementi tradicionalnog ,ivota na
otocima i u priobalju, elementi
koji se uostalom prepoznaju i
drugdje na jedinstvenom prostoru Mediterana. Jer, kako pie
Braudel, Sredozemlje je jedinstveno zbog ljudskog kretanja,
veza koje podrazumijeva i putova koji njime vode.
Dakle, do sljedee gite, do
sljedeeg pjata...

w w w. z a r e z . h r

46

III/56, 24. svibnja 2,,1.

On-line asopisi
Prikaz najposjeenijih asopisa na
www.eurozine.com

Lovorka Kozole
Kritika & Kontext, asopis
kritikog miljenja
ritika & Kontext je tromjeseni, dvojezini, eko-slovaki asopis knji,evnih recenzija koji izlazi u Bratislavi.
Moto asopisa poznata je teza
Josepha Schumpetera da shvaanje relativne vrijednosti neijih uvjerenja i njihovo daljnje dosljedno
zastupanje jest ono to razlikuje
civiliziranog ovjeka od barbara.
Samo u takvim delikatnim odnosima, ni fanatinim niti relativistikim, mogue je prihvatiti kritiku i
pozitivno ju iskoristiti te kritizirati
bez nametanja vlastitog miljenja.
Jedino u takvim uvjetima mo,e se
razvijati kritiko miljenje.
Urednitvo svojim radom pokuava poticati dijalog izmeu Istoka
i Zapada nudei znanstvenicima i
studentima poticajna djela s podruja drutvenih i humanistikih

znanosti koja su objavljena na Zapadu u proteklih pola stoljea, a iz

raznih su razloga prevedena na slovaki i eki tek nakon 1989. Svaki
broj sadr,i recenzije knjiga koje piu suvremeni slovaki i eki filozofi te lanke zapadnih, slovakih i
ekih znanstvenika koji ukratko
prikazuju razvoj neke znanstvene
discipline otkad je odreena knjiga
objavljena. Objavljivanje velikog
broja prevedenih znanstvenih djela
u Slovakoj i ekoj nakon 1989.
uinilo je dostupnim niz naslova
poznatih autora, ali i nametnulo
potrebu selekcije meu dotad
zabranjenim voem. Najnovije
knjige i antologije koje donose suvremene trendove i popise
modernih
autora svakako su korisne, ali to je
pogled kroz
prizmu sadanjosti,
dok drutvene i humanistike znanosti, za razliku od prirodnih, ne
razvijaju se linearnom progresijom.
Nije dovoljno biti upoznat s dananjim sudom o djelu napisanom prije tridesetak godina, ve je nu,no
pristupiti mu iz perspektive i stavova koji su prevladavali kada je djelo
objavljeno.
Kritika & Kontekst zato nastoji
stvoriti forum kritikog miljenja

Od silnog tog straha, inicijativa

jednog od golubana je jednostavno abortirana.
Mislite da nije? No, vratite se

za eke i slovake studente da zajedno raspravljaju o stvarima koje

nas okru,uju, mue, zanimaju ili
nam jednostavno pru,aju zadovoljstvo. Biti kritian prema sebi i
prema drugima zdrav je odnos koji
zahtijeva samopouzdanje i zrelost.

Ord & Bild

temeljen 1892., vedski
Ord & Bild (Rije & Slika)
jedan je od najstarijih kulturnih asopisa u Europi koji jo
uvijek izlaze. Ovaj dvomjesenik
karakteriziran je visokom kvalitetom, estetskim zahtjevima kao i
intelektualnim promiljanjima, a
u iroj vedskoj javnosti figurira
kao najva,nija publikacija svoje
vrste. U asopisu Ord & Bild mogu se nai najbolji eseji, razgovori
i rasprave o najva,nijim problemima dananjice. Umjetnost,
knji,evnost, glazba, drutvo, filozofija, sociologija, povijest, kritika... Ord&Bild pokriva i propitkuje svaki aspekt kulture. Eseji,
suvremeni kao i oni neto stariji,
uglednih vedskih i razliitih europskih autora o knji,evnosti, likovnosti, glazbi, dokaz su ozbiljnog odnosa prema razvoju zajednike europske kulture sa svim

no ukrotila zvijer knji,evnosti i

jezika, koji su do sada bili oznaeni kao glavni generatori mnogih
politikih i nacionalnih nespora-

PENsanje na ju0noslavenski nain

Uz razgovor Tvrda knji6evnika
jezgra, izmeu Velimira Viskovia
i Predraga Palavestre; Omer
Karabeg, Zarez, broj 54

Svjetlana Nedimovi
usret Palavestre i Viskovia na Mostu neodoljivo mi
je nalikovao udvaranju golubova. Golub mu,jak krene
naprijed, a ,enka uzmakne, ali
nikad predaleko. Potom on pone kru,iti oko sebe, predstavljajui otvoreno svoje namjere, a
sve to na pristojnoj udaljenosti,
to njoj daje prostora da i sama
malo kru,i i tako se, tono se ka,e, oituje glede njegova prijedloga. Tu im se na tren ritmovi usklade, ali on onda odlui da se
opet malo primakne, to samo
poremeti uspostavljenu, iako labilnu, ravnote,u, pa ,enka mora
prestati plesati i baciti se na ponovno odmjeravanje pristojne
distance. Elem se taj ritual tako
nastavi u svom sjaju svoje monotonije, uz bolno predvidljivi rast
i opadanje tenzija. I biva da vi
odluite napustiti promatrako
mjesto, nosei sa sobom svoj
neuta,eni voajerski instinkt, iako
znate da e se gugutanja kad-tad
sresti na istoj frekvenciji.
Tako i ja odetah s Mosta, ne
mogavi vie podnijeti obigravanje Viskovia i Palavestre jednog
oko drugog i, istovremeno, obojice oko vrue kae zajednike
knji,evnosti. Oops, eto izrekoh
tu stranu sintagmu, a nigdje ni
munje ni groma da se na me srue. Zato li onda to tako teko i
bolno i muno za na dvojac PEN-ovski bijae, pitam se. emu
njihova fobija od zajednike jezgre, zajednikog kvantuma pisaca
i bje,anje u nekakve mlake konsenzuse, zbliHavanja, suradnje?

lijepo na Most, pa mi recite o emu je tu zapravo rije. Te izuavat emo se uzajamno te upoznavat emo se i nesporazume emo
izgladiti pa emo se dogovoriti
to nam se to uhvatilo u presjeku
literarnih skupova (vidi, vidi jedan Krle,a veliki, jedan Andri,
aha, eno se i osi koprca i praaka tamo na samoj granici,
mo,da se i on ubaci!) ma o emu oni to? Ima li u ovoj regiji,
to ju danonono stabiliziraju, itko muda da ka,e da smo ovako
literarno fragmentirani zapravo
preslabi i prekomplicirani i prezamorni, a da bismo formulirali
ikakvu smislenu kulturnu politiku na svjetskoj knji,evnoj sceni
te da nam se zato valja ponovno
zdru,ivati i u promociji i u izuavanju literature i u istra,ivanju literarnog nam pedigrea? Za ovo
izrei i treba samo muda, nema
potrebe dugo dumati i promiljati, jer je Ki to davno rekao, skicirajui u dva poteza svu apsurdnost i mizeriju podjele tadanje
jugoslavenske knji,evnosti na
kakve republike i regionalne literaturice, a prema pankontinentalnoj invaziji ju,noamerike
knji,evnosti, na primjer. I dok je
naim piscima ispitan svaki djeli
etnogenetike, a obiteljsko im se
stablo grana i po djejim itankama, njihove literarne linosti ba
kao da dolaze iz morske pjene, kako ree (tko drugi nego) Ki, sve
golo literarno siroe, bez prethodnika, utjecaja i uitelja iz
vlastitog kulturnog miljea.
No, motivacija ovoga novog
zdruHavanja koje to nije teko da
ima veze s posvajanjem literarne
siroadi, ali PEN-ovci svoju inicijativu ne smatraju nita manje
human(itarn)om misijom. Ako
niste znali, sve se ovo ini iz najboljih pobuda ne bi li se kona-

zuma i netrpeljivosti?! Na tu oznaenost knji,evnosti i jezika

predsjednik PEN-a nema nita
rei, iako jednostavno mo,e odmjeriti svoj utjecaj kao knji,evnika na, inae nevine i naivne,
sunarodnjake koje je, eto, nepoudna knji,evnost uinila ubojicama i pljakaima. Neka jednog
od ovih dana predsjednik izda
proglas o bijedi pljuvanja po ulici, a koje preostaje onima koji se
ni na to jae niti monije pljuvati ne usude, neka pokrene
kampanju u cijelom PEN-u, neka svi PEN-ovci pohrle na ulice,
nosei u naramku sve,nje i sve,nje lako itljivih pamfleta pa
neka onda izae u predveernju
etnju da se uvjeri kako sunarodnjaci metu pljuvanja mijenjaju,
ali naviku nikad ne, naroito ne
pod utjecajem nadobudnih anga,iranih pisaca.
Mo,da mu, kao potpredsjedniku PEN-a, vie godi vizija knji,evnosti i jezika kao svemonih,
hipervirilnih praroditelja svih uzbibanja u drutvu, no ja u njima
vidim zdru,enu impotenciju i
sterilitet. Tek nakon dugogodinjeg lijeenja uspije ih se dovesti
do umjetne oplodnje, pa se d
govoriti o knji,evnosti kao o maternici koja je odnjihala sjeme
nacionalizma, ali dajmo se i tada
usmjeriti na konkretne maternice, knjige i knji,evnike koji su se
tom rabotom voljko bavili, a ne
na ju,noslavensku knji,evnost i
ju,noslavenske jezike per se. Ne
oduzimajmo roditeljsko pravo
nad netrpeljivostima (ubi me
preslaba rije!) politici, jer to
pravo podrazumijeva starateljstvo, pa ako je politika zaela toga maloljetnog delinkventa nacionalizma, eto je, neka se s njim
bori. Izuavanje je knji,evnosti u
toj prii tek kakva dobrohotna

njezinim slinostima i razlikama.

Ord & Bild takoer naglaava interdisciplinarnost, pa je tako, na
primjer, tema prvog broja 2001.
Ogledalo vremena: odnos francuske proze i politike danas uz
koju su objavljeni tekstovi suvremenih francuskih pisaca i niz
znanstvenih radova.

eki asopis koji izdaje

IWM (Institut drutvenih
znanosti) ve petnaest godina poziva znanstvenike i intelektualce iz istone Europe na suradnju s kolegama sa Zapada u zajednikim projektima. Bavi se
problemima i temama veza i konfrontacija iskustava Istoka i Zapada koji su nakon pada `eljezne
zavjese ponovno postala aktualna.
Samo ime asopisa znai kri,anje,
ukrtavanje ideja i pokreta preko
granica i nezavisno od njih: unutarnje raznolikosti i suprotnosti
jednako su dio europske ideje kao
i razmjena izmeu kultura. Transit je europski asopis otvorenog
identiteta koji nastoji prelaziti
vlastite mentalne horizonte te je
voen ,eljom za raspravom i do-

govorom. Transit takoer znai

prolazno mjesto za odmor. U gomili problema dananjice ni Zapadu nije potrebna magina brojka
novog tisuljea da shvati da svi
,ivimo u kritinom vremenu
tranzicije. Rjeavanje problema
mnogo je lake i produktivnije uz
pomo najrazliitijih stavova i iskustava proteklih desetljea. Iz
tih razloga za svaki tematski broj
Transita pozvani su na suradnju
svi autori znanstvenici, intelektualci i pisci s Istoka i Zapada
koji ,ele sudjelovati u diskusiji o
raznim europskim problemima i
iznijeti vlastito stajalite, jer nestankom `eljezne zavjese nisu nestale tetne posljedice politike
podjele Europe. Slo,ena mre,a
slinosti i razlika, meusobnih
simpatija i napetosti jednostavno
je razbijena na sitne komadie, a
intelektualna razmjena izmeu istonih i zapadnih dijelova Europe
nasilno je naruena na du,e vrijeme. Nakon 1989. cijelu istonu
Europu zahvatio je program novih politikih, ekonomskih i
drutvenih mjerila, a svuda dominira koncept ulaska u Europu. Na
drugoj strani, zapadna je Europa
otkrila da je i istona njezin sastavni dio, dio njezine povijesti i
razvoja. Transit svojim radom pokuava ojaati te novo-stare veze i
pridonijeti uspostavi jedinstvene,
a tako razliite Europe.

tetka koja nastoji roditeljima pomoi u odgoju budalastog i prponog pubertetlije naoko zastarjelim savjetima, a koja obino
zavri raspolovljene glave kada
maloljetnika ponese gnjev i mahnitost manjka godina i pameti, a
vika energije.
Da ne govorimo o epistemolokim zakoljicama s kojima se
dva goluba nisu ba impresivno
izborila. Voljela bih da mi netko
objasni koga e, ako se dogovore, svi ti silni uenjaci izuavati
X-pisce koji su znaajni za Y-pisce; X-pisce znaajne i za X-pisce
i za Y-pisce; X-pisce znaajne za
X-nacion; X-pisce koji nisu pretjerano ili uz nos i na neke druge
vitalne segmente tijela Y-nacionu; X-pisce koji, golubljim rjenikom, servisiraju potrebe manjina (nita mi dra,e od servisnih
studija knji,evnosti, a i za tili se
as obrate u servilne!); X-pisce
koji su sve pobrojano dakle,
nekakvi mutanti politiko-literarne korektnosti?
Svoj toj konfuziji neprecizno
definiranih kriterija pridonosi
razvrstavanje pisaca ne po literarnim ili kulturnim ili lingvistikim
odrednicama, ve po etnobiolokim determinantama?! Na stranu
moje zgra,anje nad injenicom
da jedan, kako se to sad popularno ka,e, intelektualac ne zna da
je suvremeni diskurs studija nacionalizma davno napustio ideju
o nacionalnoj pripadnosti kao
uroenoj ili nasljednoj, ali da li je
Andri hrvatskoj knji,evnosti
bitan kao Andri-pisac ili kao
Hrvat po roenju? Ako je bitan
kao Andri-pisac, emu spominjati njegovu pripadnost po roenju? Dobro-de, eto su njega relativno bezbolno svrstali, ali samo
da mi je znati kako i gdje bi upao
kakav nesretnik kloniran u ovoj
PENdavoj raunici!
Valjda je nesretna knji,evnost
privezana za ljudski rod ve dobar niz stoljea i valjda se ve
dolo do nekih kriterija izrade
nastavnih planova i programa za
geokulturno definirane studije,
kriterija zasigurno promjenjivih,
ali ne pregovorima (itaj: cjenka-

njem) kompetentnih i ne mjerenjem stupnja politike korektnosti, ve nekakvim naunim radom, nekakvim sociokulturnim
prilikama i, na kraju, nekakvim
putanjama suvremene literature.
Ali tako je to kad se, nekom
sreom, knji,evnost ne promatra
kao originalna i autentina nacionalna tradicija, ve neto poput
nogometne kole. Da je knji,evnost na odreenom jeziku koje
stoljee starija od dotine nacije,
izgleda nije uputno ni pristojno
napominjati. Da je ta tradicija
raznoraznim ekstranacionalnim
ili meunacionalnim utjecajima
otvorenija negoli je bosanskohercegovaka granica vercerskim kamionima, ni to mi neto
ne spominju za suradnju nagodni
PEN-ovci. Na kraju, da je vrijednost knji,evnoga djela ipak neto
vea i, jo bitnije, zemljopisno i
duhovno ira od vrijednosti KUD-ova i folkornih ansambala, a
koji nacionalne tradicije po definiciji njeguju i promoviraju, e to
bi i golubovi na Mostu trebali
znati. Stoga se studij knji,evnosti ne pravi tako da se udovolji pomodnoj ,udnji za tolerancijom u
meunarodnom donatorskom
krugu, niti tako da se ojaaju novouspostavljene politike i ekonomske veze u famoznoj regiji,
ve tako da od njega neke koristi
same knji,evnost i kultura imaju,
nacija kao tek kojih dvjestotinjak godina mlada izmiljotina
manje-vie.
Elem, ruke k sebi, knji,evnici,
nikakva pakta za literarnu stabilnost sebi ne iskajte. Vama treba
mira i kruha nasunoga i itanja
bez-graninog i nad-graninog i
pod-graninog. U pamet se i vi,
univerzitetlije, pa izuavajte iz
knji,evnosti i jezika whatever comes your way, i ne oklijevajte
praviti clustere pisaca jedne godine samo da bi ih razdru,ili naredne, a pravili nove, kog vraga e
vam itko govoriti koji je to konsenzualni kvantum znaajnih pisaca, oi imate, i mozak pride, pa
itajte i gledajte, kazat e vam se
samo. Jer bolje vrabac u ruci,
no golub na Mostu!

Transit, europska revija

III/56, 24. svibnja 2,,1

Gioia-Ana Ulrich

Njemaka
Kafka, asopis za Srednju Europu,
br. 1, Goethe Institut Inter Nationes
e. V., Berlin

svijet trebao izgledati sutra. asopis

Kafka predstavlja forum takvih dijaloga. Diskurs sa i izmeu srednjoeuropskih kulturnih podruja nije ponuen
samo zbog neposrednih politikih interesa, budui da e neke od tih zemalja uskoro pristupiti Europskoj uniji.
tovie, zemlje iji su duhovno-kulturni centri povezani s imenima gradova poput Bratislave i Krakova, Praga i Budimpete, Rige i Vilniusa, Sofije, Bukureta ili Sarajeva predstavljaju
velik doprinos za Europsku uniju. Prvi broj asopisa Kafka donosi tekstove Gyrgyja Konrda, Matthiasa
Rba, Slavenke Drakuli, Bore osia, Jija Kratochvila, Istvna Ersija,
Katharine Raabe, Adama Krzemiskija, Mircea Dinescua, Juraja Alnera, Toma Kafke, Jensa Reicha,
Lothara Mllera te poeziju Orsolye
Kalsz. asopis se objavljuje na poljskom, ekom/slovakom, maarskom i njemakom jeziku.

oethe Institut Inter Nationes

izdao je novi asopis pod nazivom Kafka asopis za Srednju Europu koji izlazi tri puta godinje u Poljskoj, ekoj, Maarskoj,
Slovakoj i Njemakoj. Izdava se odluio za ime Kafka jer ono jednako
zvui na svim jezicima zemalja u kojima e se objavljivati, a ujedno i podsjea na krajeve na zemljopisnoj karti
Srednje Europe na koje je zbog hladnoga rata pao zaborav i utnja. Ime
Kafka ne predstavlja samo topografi-

Progonjeni pisci

ju straha i totalitarizma, nego i ostavtinu srednjoeuropske Moderne koja

pripada batini naega vremena. Granice poslijeratnoga vremena nestale
su, Europa je u procesu nastajanja, a
narodi Srednje Europe ponovno mogu njegovati one odnose koji su im
ponueni na temelju njihova kulturnog zajednitva. No, povijest, posebice ona 20. stoljea, ostavila je svoje
tragove, a u kolektivnoj svijesti usidrila vrste predrasude koje koe meusobno razumijevanje. Narodi Europe stoga moraju znati vie jedni o
drugima, razmijeniti iskustva i sjeanja, suprotstaviti se la,ima te stvoriti
zajednike predod,be o tome kako bi

Prema izvjetaju Karin Clark pod

naslovom Writers in Prison na godinjoj skuptini njemakog PEN centra, prole je godine diljem svijeta 708
autora uhieno ili im se prijetilo, 19 ih
je ubijeno, a 22 autora dobilo je prijetnje smru. Povrede ljudskih prava
najee se provode u Iranu, Iraku, Siriji, Afganistanu, Al,iru, Sudanu,
Sierri Leone, Angoli, Kini, Vijetnamu,
Rusiji, Kubi, Peruu i Kolumbiji. Zaotravanje gospodarske i socijalne situacije u Kini, meu ostalim, dovodi do
eskalacije progona knji,evnika, pogotovo ako pripadaju rastuoj Zajednici
Falun-Gong pristalica, naglasila je
Karin Clark. U Rusiji predsjednik Putin sve vie ograniava slobodu javnog
mnijenja, to je posljedica nezgodnih
gospodarskih i drutvenih prilika.
Novinar i pjesnik Grigorij Pasko optu,en je za izdaju te je proveo nekoliko godina u zatvoru prije nego je suenje bilo zakljueno, jer je javno
progovorio o nuklearnom zagaivanju japanskoga mora od ruske strane.
U Iranu je islamsko rukovodstvo zabranilo objavljivanje tridesetak reformski orijentiranih novina i asopisa.
Nisu poteeni ak ni oni koji ,ive izvan domovine. Tako se krajem svibnja
2000. nakladniku Dawoudu Nematiju
iz Essena prijetilo smru, budui da je
objavio perzijsko izdanje Rushdievih
Sotonskih stihova. Od tada se obitelj
Nemati nalazi pod zatitom policije.
Predsjednik njemakog PEN centra
Said na ovogodinjoj je skuptini pod
motom Sloboda rijei rijei slobode

Afganistan

ma. Tek tu i tamo probije se do javnosti kakav

lanak poput onoga Seana Langana u Sunday Timesu o skrivenim kolama za ene u Kabulu
ili kakvo protestno pismo poput
onog Meg Greenfeld u Washington Postu. I dok
se na dogaaje poput unitavanja glazbenih instrumenata poinje ve gledati anegdotski, pravi
uas talibanskog reima u vidu bievanja, kamenovanja do smrti te utamnienja za najbanalnije
postupke ostaje skriven.
Da tragedija ovih ena ne bi u potpunosti
bila zaboravljena brinu se enske udruge koje
na web stranicama poput onih o obrazovanju
afganistanskih ena ne samo da skreu panju
na problem ve, nudei razliite informacije o
ivotu prije Talibana, ine nam svijet afganistanskih ena bliim te time okantnijim. Na
ovim stranicama moemo dobiti informacije o
pravima ena u Afganistanu prije dolaska Talibana na vlast, koja su se sastojala u aktivnom sudjelovanju u drutvenom i politikom
ivotu zemlje kao i visokom stupnju obrazovanja. Drugim rijeima, prua nam se slika koja
vie nije iskrivljena dehumaniziranim pretvaranjem afganistanskog naroda u one Druge,
egzotine i daleke koji nas se stoga ne tiu.
Barem nas se nisu ticali dok nisu poeli unitavati drevne kipove. No, to s onima iji se
glasovi ne uju, poput ena? Web stranice poput ove na adresi www.erols.com/kabultec jedan su od naina da se utnja o njihovoj patnji
prekine. Pa bilo to makar samo virtualno.

Virtualne 0ene
www.erols.com/kabultec

Maja Profaca
ada su ulaskom u glavni grad Kabul u
rujnu 1996. islamski fundamentalisti
Talibani osvojili vlast nad veim dijelom
Afganistana i poeli s ostvarivanjem svoje zamisli o najioj od svih islamskih drava, politika
koju je ona ukljuivala, ponajprije ona prema
enama, na Zapadu je doekana okom i nevjericom. No, ok je bio kratka vijeka i afganistanske
su ene brzo pale u zaborav. Razlog tom zaboravu postao je oit s drugim talibanskim incidentom koji je privukao pozornost svjetske javnosti,
a to je unitavanje sveg kulturnog naslijea koje
bi upuivalo na postojanje bilo drugih kultura,
bilo drukijih uvjerenja.
Naime, razlog zato su afganistanske ene
vremenom pale u zaborav jest njihov nestanak,
to prije svega znai nestanak iz sfere javnoga.
Mnogima e, stoga, biti okantnije vidjeti ruenje
dvaju drevnih Budinih kipova no to e to biti liavanje afganistanskih ena svih ljudskih i graanskih prava; jer njih jednostavno nema. Nema
ih u medijima, nema ih, na poslijetku, na ulicama. Skrivenost njihove tragedije olakava savjest
civiliziranog svijeta koji malo ili nita ne poduzi-

47

izjavio da se treba vie prostora dati

problemima prevoditelja koji su uglavnom loe plaeni, te su u vezi s tim
Nijemci odluili neto promijeniti. U
Hrvatskoj emo na takvo to, na ,alost, zasigurno jo dugo ekati, jedino
nas mo,da malo mo,e utjeiti injenica da je status prevoditelja i u drugim
zemljama veoma lo.

vedska
Polarna nagrada
emaki
skladatelj Karlheinz
Stockhausen, ameriki glazbenik
Burt Bacharach
Karlheinz Stockhausen
i izumitelj sintesajzera Robert Moog dobitnici su
ovogodinje Polarne nagrade koju im
je 14. svibnja uruio vedski kralj Karl Gustaf. Polarna nagrada predstavlja jednu vrstu muzike Nobelove
nagrade.
Sedamdesetdvogodinji
Stockhausen u svojem je pedesetogodinjem djelovanju pokazao veliki
integritet i neiscrpnu kreativnost,
navodi se u obrazlo,enju nagrade.
Takoer,
sedamdesetdvogodinji
Bacharach, koji je napisao mnogobrojne hitove poput Raindrops Keep
Falling On My Head, jedan je od
apsolutno
najznaajnijih
arhitekata
moderne popglazbe. Amerikanac Robert Moog, roen 1937., odlikovan je za
doprinos svijetu
zvuka,
budui da je Burt Bacharach
1967. izumio
prvi sintesajzer. Polarna nagrada
dodjeljuje se od 1992. glazbenicima s
podruja rocka i jazza te jednome
glazbeniku ozbiljne glazbe, uz iznos
od milijun kruna (oko 900 tisua kuna). Dosadanji dobitnici su, meu
ostalim, i Paul McCartney, Dizzy
Gillespie, Bruce Springsteen i Isaac
Stern.

Velika Britanija
Ulini glazbenici u podzemnoj
8eljeznici

ulian Lloyd Webber, brat poznatoga britanskog skladatelja

Andrewa Lloyda Webbera, prvi je ulini glazbenik koji je svirao u
londonskoj podzemnoj ,eljeznici. Na
svojemu je violonelu, na postaji Westminster, izvodio poznate hitove svojega brata. Dosad je ulinim glazbeni-

dvotjednik za kulturna i drutvena zbivanja

adresa urednitva: Hebrangova 21, Zagreb
telefon: 4855-449, 4855-451
fax: 4856-459
e-mail: zarez@zg.tel.hr
web: www.zarez.hr
urednitvo prima: radnim danom od 12 do 15 sati
nakladnik: Druga strana d.o.o.
za nakladnika: Boris Maruna
poslovna direktorica: Nataa Polgar
glavna i odgovorna urednica: Andrea Zlatar
pomonice glavne urednice: Katarina Luketi,
Duanka Profeta
redaktor: Boris Beck
redakcijski kolegij: Sandra Antoli, Tomislav Brlek,
Grozdana Cvitan, Dean Duda, Nataa Govedi, Giga
Graan, Nataa Ili, Agata Juniku, Pavle Kalini,
Branimira Lazarin, Jurica Pavii, Iva Plee,
Dina Puhovski, Sran Raheli, Sabina Sabolovi, David
porer, Igor tiks, Gioia-Ana Ulrich,
Davorka Vukov Coli
grafiki urednik: eljko Zorica
lektura: ana Mihaljevi
tajnica redakcije: Lovorka Kozole
priprema: Romana Petrinec
tisak: Novi list, Rijeka, Zvonimirova 20a
Tiskanje ovog broja omoguili su
Institut Otvoreno drutvo Hrvatska
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske

Cijene oglasnog prostora

1/1 stranica
1/2 stranice
1/4 stranice
1/8 stranice

4500 kn
2500 kn
1600 kn
900 kn

PRETPLATNI LISTI
izrezati i poslati na adresu:

dvotjednik za kulturna i drutvena zbivanja

10000 Zagreb, Hebrangova 21
Pelim se pretplatiti na zarez:
6 mjeseci 120,00 kn s popustom 100,00 kn
12 mjeseci 240,00 kn s popustom 200,00 kn
Kulturne, znanstvene i obrazovne ustanove te
studenti i uenici mogu koristiti popust:
6 mjeseci 85,00 kn
12 mjeseci 170,00 kn
Za Europu godinja pretplata 100,00 DEM, za
ostale kontinente 100,00 USD.
PODACI O NARUITELJU

Julian Lloyd Webber

cima bilo zabranjeno muziciranje u

londonskoj podzemnoj ,eljeznici, no
novom je odredbom ulinim glazbenicima uz posebnu dozvolu doputeno zadr,avanje na ukupno osam postaja. Anketa koja je provedena u Londonu pokazala je da ljudi vole uline
glazbenike, no ni pod kojim uvjetima
ih ne ,ele u ,eljeznici. Julian Lloyd
Webber meunarodno je priznati elist, a novac prikupljen nastupima u
podzemnoj ,eljeznici darovat e u karitativne svrhe.

ime i prezime:
adresa:
telefon/fax:
vlastoruni potpis:
Uplate na :iro-raun kod Zagrebake banke:
30101-601-741985. Kopiju uplatnice prilo:iti
listiu i obavezno poslati na adresu redakcije.