Beruflich Dokumente
Kultur Dokumente
POSEBNA IZDANJA
Glavni urednik:
imo EI
Urednik:
EkremAVDI
Tehniki urednici:
Iilduza i Selmir PAJAZETOVI
Naslovna stranica:
AdinADI
Lektor:
Branka KRECO
Znak Izdavaa:
Nesim TAHIROVI
DTP
Studio BOSANSKA RIJE
ISBN 3-939407-02-X
Izdava:
"BOSANSKA RIJE - DAS BOSNISCHE WORT"
Wuppertal- Tuzla
Adresa u Njemakoj:
Schwarzbach 9a, D - 42277 Wuppertal,
TeVFax: 00 49 202 6481707, e-mail: VerlagEsk@t-online.de
Adresa u Bosni iHercegovin~
75000 Tuzla - Borisa Kidria II
TeVFax: 00 387 /35/ 251 509,
e-mail: bosanskarijec@bih.net.ba, www.bosanska-rijec.com
Predstavnitvo u Kanadi: cio Rifet Bahtijaragi
304-1775 Bellevue Avenue, Suite, West Vancouver, B.C. - V7V - Canada
e-mail: rbach@show.ca
Predstavnitvo u Americi: "Bosnia United", cio Mujko Erovi,
4770 N. Lincoln Avenue, Suite I, CHICAGO, illinois 60625, USA
TeVFax: 001 773 274 7657, e-mail: MEBOSNA@msn.com
tampa: doo CPA Tojii - Kalesija - Prvo izdanje, 2006 ..
Bosanska rije - Das bosnische Wort e. K
SARAJEVSKI
PROCES
1983 .
BOSANSKA RIJE
Tuzla
SARAJEVSKI PROCES
1983.
Predgovor
Pisao sam lako, pun gorine, o svemu to se dogaalo van sudnice i u njoj, u Viem sudu u Sarajevu, u periodu od 18.jula do 19. avgusta 1983. godine. Sve je poelo da biva javno i duboko uznemiravajue, kada je ostraena, da ne upotrebim neku grublju re, bosanskohercegovaka policija hapsila irom Bosne i Hercegovine muslimanske
intelektualce, u svim veim gradovima, kasabama, pa ak i u selima.
Za pomo i razumevanje zahvaljujem se svojoj supruzi i koleginici Gordani, koja je rukopis itala, koja me je bezrezervno podravala
i podsticala dajui mi lucidne sugestije. Takoe, zahvaljujem svom prijatelju i kolegi Dragoljubu Todoroviu, koji je rukopis itao, a svojim
zapaanjima me je motivisao.
Beograd, 19. januar 2006. godine
Autor
SARAJEVSKI PROCES
1983.
Rije o knjizi
ment tada ve gubilo znatan dio privlanosti, prije svega zbog jaanja nacionalnih samosvijesti i demokratskih stremljenja. U takvim
prilikama nacionalne napetosti osjeale su se najvie u saveznim institucijama i u izrazito nacionalno mjeovitim sredinama, kakva je bila
Bosna i Hercegovina.
Dr. Rajko Danilovi, jedan od odvjetnika optuenih u spomenutom
procesu, u ovoj je knjizi dokumentirano i precizno, ali emocionalno i
etiki angairano opisao proces spomenutim muslimanskim intelektualcima. Ujedno, onje dao povijesnu pozadinu toga procesa, pokazavi
daje represija prema muslimanima kao vjernicima zapoela odmah poslije Drugoga svjetskoga rata. Ona se oitovala i prema drugim vjereispovijestima, uklopivi se u brojne sudske procese protiv "politikih
neistomiljenika i protivnika komunistike doktrine i komunistike drave", kako navodi dr. Danilovi. Nije stoga sluajno u bivoj dravi bila
ustanovljena "moralno-politika podobnost" kao zakonska odrednica
i pravni institut, kako navodi autor, koja je uvjetovala delikt miljenja. Naime, bilo zbog kojeg razloga sueni i osueni - zbog razloga
savjesti, vjere, ideolokog neslaganja ili politikog djelovanja - ti su
procesi bili zapravo utemeljeni na "deliktu miljenja", kritikog i opozicijskog, naravno, i imali su posluiti tome da tite vlast od idejne
kritike i opozicijskog politikog djelovanja, i jo vie u svrhu da zastrae i onemogue bilo kakvu moguu kritiku i opoziciju.
Svakako, sarajevski proces 1983. razotkriva svrhu, metodu, scenarij i posljedice montiranih politikih procesa voenih u bivoj dravi.
Autor je u svojoj knjizi dokumentirano razotkrio ponaanje i postupke politiara, medija, tajne policije, tuilatva i sudova prije, za vrijeme i nakon takvih procesa, to je on opirno obradio i u svojoj knjizi
"Upotreba neprijatelja - Politika suenja u Jugoslaviji 1945-1991".
No i taj proces, kao i mnogi prije i poslije njega, otkrio je prije svega zablude ondanjeg reima, kojega na kraju nikakvi progoni poli-
SARAJEVSKI PROCES
1983.
PROGON
MUSLIMANSKIH
INTELEKTUALACA
SARAJEVSKI PROCES
1983.
Moje angaovanje
Proletnjih i prvih letnjih meseci 1983. godine jugoslovenska tampa obavetava daje u Bosni i Hercegovini uhapena vea grupa muslimanskih intelektualaca, koja je, tvrdilo se, zagovarala islamsku revoluciju. Hapenja padaju u vreme i nakon Islamske revolucije u Iranu
i nakon dolaska imama Homeinija na vlast i stvaranja Islamske iranske teokratske drave. tampa, takoe, obavetava da je grupa muslimanskih intelektualaca iz Sarajeva putovala u Iran, a da su ideje Islamske revolucije nale pristalice na Islamskom teolokom fakultetu (ITF),
ali i u nekim drugim institucijama i sredinama u Sarajevu i Bosni i
Hercegovini.
Bila je ovo tipina najava politikog suenja, koje predstavlja policijsko-sudski progon neistomiljenika Saveza komunista Jugoslavije, a ovoga puta rtve su muslimanski intelektualci u Bosni i Hercegovini.
Na udaru progona nisu samo muslimanski intelektualci, ve i Muslimani kao nacionalnost. Suenje je najavio moni politiki lider upravo ovog etnikog porekla, Hamdija Pozderac, koji je uz Branka Mikulia bio najjai politiki 1ider u Bosni i Hercegovini. On je u jednom
svom javnom istupu obavestio graane da je uhapena neprijateljska
i antijugoslovenska grupa koja je stvorila organizaciju iji su, po njemu, ciljevi i program mrani. Ovakvi govori posttitoista bili su izravni pritisak na tuilatvo i sud, od kojih se oekivalo da ovo shvate
kao direktivu.
Uobiajeno je bilo tada, kada se organizuje neki politiki proces u
Jugoslaviji, da me okrivljeni, ili njihova rodbina, angauju kao branioca, ili bar da do mene stiu informacije da se razmilja o mom
angaovanju. Tako je bilo i ovoga puta.
13
14
SARAJEVSKI PROCES
1983.
15
Prema uhapenima primenjivana je raznovrsna tortura, od upotrebe brutalne fizike sile, pretnji orujem da e ubiti uhapenika ili nekog iz njegove bliske familije, do sputavanja da angauju advokate.
Na slian nain bilo je preeno i svedocima. Strah je zavladao u Sarajevu i u celoj Bosni i Hercegovini gde su iveli Muslimani. Meutim, iz Beograda, Zagreba, Ljubljane i nekih drugih sredina dolazile
su kritike zbog ovakvog tretmana uhapenika. Da bi smirio javnost,
ministar policije u Bosni i Hercegovini, Duko Zgonjanin, ad litteram
je rekao da uhapeni nisu bili "troturisani", to je u izvesnim listovima u Srbiji tako doslovce i objavljeno.
Tito i njegov reim su u tome bili veoma veti, reklo bi se virtuozni. Kad bi pojaavali represiju, ili da upotrebimo renik tog vremena,
as bi zaotrili klasnu borbu a as bi proklamovali demokratizaciju
drutva, to bi dovelo do smanjenja upotrebe represije bar za izvesno
vreme.
Policijsko-sudski progon neistomiljenika u Titovo vreme kretao se
tako izmeu estoke represije i umerenog i odmerenog organizovanja policijskih suenja, to je bilo limitirano unutranjom ilili) meunarodnom politikom situacijom, kako se govorilo - poloajem Jugoslavije u svetu. Meutim, posle smrti Josipa Broza Tita, politika
elita u Bosni i Hercegovini mogla je da organizuje progon politikih
neistomiljenika bez nadzora od strane voe i politikog centra iz
Beograda. Odmah, ve po prvim hapenjima i propagandnom zamahu medija, videlo se da e progon muslimanskih intelektualaca biti
estok, nesputan, a da e bosanskohercegovako komunistiko rukovodstvo smatrati da time prednjai u Jugoslaviji i da time treba da
bude uzor za ostala republika i pokrajinska vostva u obraunu sa
politikim neistomiljenicima.
Moj dolazak u Sarajevo povodom suenja i prvi kontakt sa slubenim licima suda, uverio me je da su sva prava, koje okrivljeni i uhape-
16
SARAJEVSKl PROCES
1983.
ni imaju po Zakonu o krivinom postupku, redukovana ili, tanije reeno, potpuno ukinuta. Stvorena je atmosfera koja je proizvodila oseanje straha kod porodica, rodbine i prijatelja uhapenika. Svi su bili
izloeni raznovrsnom ikaniranju od strane slubenih lica (od tajne politike policije, preko zatvorskih slubenika do sudske uprave). tampa
i ostali mediji uveliko su se takmiili stvaranjem atmosfere progona i
sejanjem straha. Imao sam utisak da je tih dana biti Musliman (ili
da upotrebimo sadanji izraz, Bonjak), samo po sebi bilo opasno i
rizino. Taj stepen apriomog neprijateljstva i omraze nije bio rezultat
samo komunistike netrpeljivosti prema neistomiljenicima i pritiska
politike policije, ve se oseala neka dublja, iracionalna mrnja koja
je imala teoloku i etniku pozadinu, koja e se posle nepunih desetak godina pretvoriti u bespotedni rat i istrebljenje Muslimana.
Najpre su uskratili kopiranje zapisnika iz istrage. Bilo je dvanaest
optuenih (jer je za trinaestog optuenog, Ruida Prguda, izdvojen
postupak), a jo vie advokata, pa je red za uvid u spise predmeta bio
veliki, a vremena malo. ak je i itanje zapisnika iz istrage bilo pod
nadzorom, mada nismo shvatili da li je sudija pripadnik slubenika
suda ili pripadnik politike policije ili svih udrueno. Neprijateljstvo
je bilo toliko snano da se moglo opipati u atmosferi i da se prenelo
i usmerilo na nas branioce. Oseao sam da smo mi advokati van Sarajeva doivljeni sa najveim animozitetom, a naroito mi iz Beograda.
itanje zapisnika iz istrage i sainjavanje beleaka bilo je poniavajue za nas branioce i, jednako, bilo je i pre suenja na glavnom
pretresu grubo krenje i uskraivanje prava okrivljenih na odbranu na
toliko javan i demonstrativan nain, da se inilo da je to samo sebi
cilj. Ova grubost i zloupotreba ovlaenja Dravne bezbednosti i suda
pokazivala je, zapravo, skriveni strah od procesa i nervozu zaduenih - politike policije, tuioca i sudija u prvom planu, a takoe i novinara, politiara i drugih saradnika na tom poslu u drugom planu.
17
18
SARAJEVSKI PROCES
1983.
19
zalo se daje ovaj naizgled nean i krhak mladi, zapravo, veoma snaan ovek, vrstih uverenja, nepokolebljiv u zatiti svojih prava i integriteta svoje linosti.
Bio sam angaovan da branim i devetooptuenog, tridesetogodinjeg imama Mustafu Spahia, zvanog Mujki, koga su svi koji su ga poznavali, voleli i cenili. On je pored Islamskog teolokog fakulteta zavrio i Fakultet politikih nauka u Sarajevu, i to oba uspeno i zapaeno. Za njegove studije sa FPN vezana je anegdota koju smo rado prepriavali. Kada je polagao ispit iz Sociologije grada (ili Urbane sociologije, kako li se predmet zvao), kada je ispitiva bila veoma zadovoljna odgovorom pa je ostalim studentima rekla: "Vidite, to je marksistiki pristup". Tada je, na njeno zaprepaenje, vispreni Mujki odmah uzvratio: .Jzvinite, ja sam islamski intelektualac, a ne marksist" Prialo se da je ovu duhovitu dosetku pedantno zabeleila tajna policija i pohranila u Spahiev dosije. I Mujki je bio okruen ljubavlju, podravan od oca, majke, supruge, a naroito brata, ali su ga iskreno i
toplo voleli i svi sa kojima sam radi njega imao kontakte. Takav odnos
prema njemu imali su i ostali okrivljeni, to se ispoljavalo u sudnici.
Mujkije osvajao i svakoga ko gaje upoznao. anje bio sinteza neumoljive logike, velike radoznalosti i snanih uverenja.
Pored navedene trojice bio sam angaovan da branim i Dervia urdevia, tridesetpetogodinjaka, inae mog kolegu pravnika, poreklom
iz Crne Gore, koji nije imao ba nikakvih dodirnih taaka sa ostalima koji su u zatvoru, osim to je bio vernik i to je uhapen kada i
ostali. Optunica nije mogla Dervia dovesti ni u kakve veze sa ostalim optuenima, tako da su njegove inkriminacije bile izdvojene iz
konteksta optuenja. Dervi je imao brata, vrlo zapaenog policajca-operativca, koji je progonio lopove po Beogradu. Nakon ovoga
vodi se disciplinski postupak protiv njegovog brata i on gubi posao,
pa posle izvesnog vremena naputa Jugoslaviju i ivi negde u inostranstvu.
20
SARAJEVSKI PROCES
1983.
Znajui da je posao kojeg sam se prihvatio, ne samo zbog pobrojanih okolnosti, ve i sam po sebi obiman i teak, predloio sam da mi
se pridrui Orhan Nevzati, moj kolega i prijatelj iz Beograda, tada
jedini advokat Albanac u Beogradu. Orhana i mene vezivala je injenica da smo bili rtve obrauna sa liberalima u SK Srbije 1972. godine, a on je bio jedini Albanac u Sekretarijatu CK SK Srbije. Pored
znaajnog politikog iskustva, ve se pokazao kao spretan i pregnantan advokat. Njegovo angaovanje je mnogo pomoglo, a nadam se
da su tako to doiveli i oni koje smo zajedno branili. Sa njim sam mogao slobodno i otvoreno da se konsultujem kako da organizujemo
odbranu, bez opreza da li e to biti preneto tajnoj politikoj policiji.
Najpre smo se smestili u hotelu "Evropa", ali kako je suenje odmicalo, a vrelina pritiskala Sarajevo i celu kotlinu, preselili smo u hotel
"Nacional", nadajui se pirkanju vetra sa Trebevia. Ruavali smo u
"Moria Hanu", gde su nas ekali roaci uhapenih, nestrpljivo oekujui nae komentare, opaske i ocene. Uvee smo ili u nacionalne
kafanice na Baariji, hranei se poznatim sarajevskim rotiljom.
Orhan, gurman i meraklija, kakvi su Prizrenci, za obedomje vadio sitne paprike iz depa, koje je uzgajao u saksijama u stanu na Novom
Beogradu, iju sam estoku ljutinu prepoznao u Los Anelesu, gde mi
je objanjeno da je to ili, meksiki specijalitet.
Moje branilako iskustvo iz Sarajeva pomoglo mi je da shvatim Sarajlije koji su bili okrueni topovima i bombardovani orujem JNA od
strane bosanskih Srba. Sve moje simpatije bile su na strani rtava
1983. godine, kao i deset godina kasnije, koje nisu ispoljavale ekspanzionistike tenje, ve samo elju da ive po izboru svog verovanja, obiaja i samopotovanja u multietnikoj i multikonfesionalnoj
Bosni i Hercegovini.
Kada je Sarajevo dugotrajno bilo bombardovano sa okolnih brda,
kada su dolazili neki poznati pisci ili javni radnici da ispale neki plo-
21
tun na graane Sarajeva, tada sam se esto pitao da lije sudsko procesuiranje grupe muslimanskih intelektualaca u Sarajevu 1983. godine, bilo prelogmena ideoloke i emotivne pripreme za rat u Bosni i
Hercegovini od 1992. godine i nadalje. Da li su neki dijabolini i destruktivni umovi pripremali i najavljivali razaranja, ubistva i zloine
u Bosni i Hercegovini, ispoljavajui netrpeljivost i mrnju prema Muslimanima i islamu?
Sarajevski sudski proces muslimanskim intelektualcima bio je, oigledno, ne samo u funkciji ouvanja komunistikog poretka zabrinutih titoista posle smrti Josipa Broza Tita, ve je bio i uvod na podsticanje etnike i verske mrnje izmeu Bonjaka (Muslimana), s jedne
strane, i Srba i Hrvata koji ive u Bosni i Hercegovini, sa druge. Iz
samog sudskog procesa ne moe se otkriti umeanost elita tih dvaju
nemuslimanskih i bosanskih nacija iz Beograda, ali ceo proces se zasnivao na prebrojavanju po principu mi i oni, a oigledno je bio u
funkciji omraze Muslimana. Mrnja podsticana na verskoj osnovi preraslaje u etniku mrnju, bez koje, razume se, nije ni mogao da se vodi
rat i agresija u Bosni i Hercegovini. Ovaj sudski proces tako je voen
da je bez uzdranosti podsticao ovu mrnju, a alibi je bio laan progon neistomiljenika koji se pravdao ugroenou socijalistike vlasti i bezbednosti drave.
Ova knjiga nisu moje uspomene prvenstveno, mada sam je zapoeo sa uspomenama i proimao njima, ve je pokuaj da objasni uzroke, razloge i sutinu sudsko-policijskog progona muslimanskih intelektualaca u Sarajevu 1983. godine, da podseti na one koji e desetak godina kasnije igrati zapaenu, a izvesni od njih znaajnu i presudnu ulogu u politikom ivotu Bosne i Hercegovine i Bonjaka, kako
u ratu koji im je bio nametnut, tako i u miru koji je zakljuen pod
pritiskom civilizovanog sveta.
U svakom sluaju, ovaj policijsko-sudski progon ne moe se i ne treba zaboraviti. Uloga pojedinih osuenika, nakon izdrane kazne, sve-
22
SARAJEVSKI PROCES
1983.
doi da je zabluda politike i politiara da hapenjem i slanjem na robiju eliminiu pristalice te politike opcije. Hapenja i robijanice, naprotiv, uvruju ljude u njihovim uverenjima; oni sa robije izlaze puni
osvetnike mrnje ili oplemenjeni, jer su na svom linom primeru spoznali opasnost ekstremne politike i represije. Vreme je pokazalo da su
muslimanski intelektualci sa robije izali oplemenjeni. Robijanice
su za ljude koji su u njih dospeli zbog svojih politikih i intelektualnih uverenja svojevrsna kola za politiare.
Generalno govorei, kao to su pripadnici organizacije "Mladi muslimani" bili rtve komunistikog terora nakon zavretka Drugog svetskog rata, tako su jednako i muslimanski intelektualci 1983. godine
bili rtve istog tog terora, samo u drugim vremenima i sa promenjenim uslovima. Meutim, sutina tih progona je nepromenjiva: komunisti, po prirodi svoje doktrine i politike prakse, nisu trpeli i tolerisali razliita politika uverenja. Progon muslimanskih intelektualaca
1983. godine, kao i pojedinih pripadnika organizacije "Mladi muslimani" nakon Drugog svetskog rata, predstavljaju tipian vid sudsko-policijskog eliminisanja politikih neistomiljenika i protivnika
komunistike doktrine i komunistike drave. Takvi progoni su pravilo u svim komunistikim dravama, pa i u jugoslovenskom komunistikom drutvu, naravno.
23
I
PROGON
NEISTOMISLJENlKA
v
SARAJEVSKI PROCES
J 9R3.
1. Prognani i progonitelji
Pripreme i organizovanje policijskog i sudskog progona muslimanskih intelektualaca 1983. godine u Sarajevu organizovane po svim
pravilima suenja u komunistikoj Jugoslaviji. Sva metodologija sudskih procesa primenjivana je dosledno i bez uzdranosti u ovom suenju. Najpre je bio definisan cilj progona. Zatim je identifikovana ideoloko-politika grupacija koja e biti proganjana, da bi zatim bili odabrani okrivljeni kojima e se suditi, pa potom izvrena selekcija okrivljenih i svedoka. Paralelno sa tim pripremama izvrene su medijske pripreme i obezbeena propagandna podrka. Tek na kraju je izvren izbor
tuioca i sudija.
Toje razlog to emo najpre naelno izloiti o progonu politikih neistomiljenika sa osvrtom na sam sudski proces u Sarajevu 1983. godine, da bi na temelju tih optih osvrta pokazali i opisali kako je taj
progon najavljen, organizovan i voen. Potvrdie se da su sva pravila i mehanizam politikih suenja primenjena u Sarajevskom procesu 1983. godine.
Branei politike prognanike diljem tadanje Jugoslavije uoio sam
izvesne, rekao bih, pravilnosti. Ova su suenja u raznim sredinama
SFRJ imala zajednika obeleja: tipino ponaanje politiara, tajne policije, tuilatva, sudova, novinara i medija. Doao sam do zakljuka
daje komunistiki reim u Jugoslaviji eliminisao svoje politike oponente, ali ih je jednako i istovremeno proizvodio. Komunistiki reim
je, zapravo, upotrebljavao svoje politike protivnike, tako to je stalnom pretnjom pokretanja politikih sudskih procesa uvrivao svoju
diktaturu. Politika suenja su u komunistikoj diktaturi rado korieno sredstvo terora, a ono to teror proizvodi i predstavlja jeste uterivanje straha kod graana i uutkivanje politikih neistomiljenika.
27
Sudski proces 1983. godine u Sarajevu muslimanskim intelektualcima bio je pripremljen upravo kao uzorno organizovani policijsko-sudski progon politikih i intelektualnih neistomiljenika. Nova saznanja iz tog procesa posluila su mi kao dokaz i ilustracija prilikom
pisanja knjige "Upotreba neprijatelja - Politika suenja u Jugoslaviji 1945-1991. godine", ije je prvo izdanje izalo burne ratne
1993. godine, a devet godina kasnije i drugo, proireno i dopunjeno
izdanje, 2002. godine. 1
Mada je moje saznanje o pravilima organizovanja sudskih procesa uveliko sazrevalo i uobliavalo se upravo u vreme procesa u Sarajevu, pisanje o toj temi bilo je toliko opasno da bi i sam rukopis,
koji bi pronala politika policija predstavljao dokaz koji bi bio vie
nego dovoljan za pokretanje istrage. Vitomir ilas, advokat iz Titograda, napisao je tekst za rubriku "Odjeci" za dnevni list "Borba", povodom objavljivanja i rasprave o knjizi Santijaga Karilja .Evrokomunizam", a drao ga je u fioci svog radnog stola. Verovatno je bio pod
nadzorom UDB-e*, a neko ga je prijavio za taj rukopis, pa je politika
policija obila njegov radni sto, to je bilo dovoljno za procesuiranje
i izricanje kazne zatvora od dve godine. Zato sam tek sa ukidanjem
zloglasnog lana 113. Krivinog zakona SFRJ - Neprijateljska propaganda, tj. delikta miljenja, mogao da pristupim pisanju knjige koja se
bavila politikim suenjima u Jugoslaviji posle Drugog svetskog rata.
1 Dr. Rajko Danilovi "Upotreba neprijatelja - Politika suenja u Jugoslaviji 1945-199l.
godine", Beograd - Montena, drugo dopunjeno izdanje 2002. godine.
U ovoj knjizi obraen je model eliminacije politikih neistomiljenika u komunistikoj Jugoslaviji. Ovaj model je, uz izvesne lokalne razlike, bio po uzoru na progon "neprijatelja"
komunizma u Sovjetskom Savezu i u istonoevropskim i drugim komunistikim dravama.
Koristei se ovim istraivanjima bilo je mogue i pisanje ove knjige "Sarajevski proces
1983. - Progon muslimanskih intelektualaca".
* Termini UDB-a i udbai autor koristi metafiziki i kolokvijalno. Ne radi se samo o slubenicima tajne politike policije, koja se oficijelno odmah nakon Drugog svjetskog rata zvala OZN-a (Organizacija za zatitu naroda), UDB-a (Unutranja dravna bezbjednost], pa
zatim DB (Dravna bezbjednost], a od 70-tih godina prolog vijeka SDB (Sluba dravne
bezbjednosti], ve i njihovim .saradnicima " koji tvore specifian mentalitet "slube" koja
nadzire i usmjerava ono to predstavlja sferu javnog politikog ivota (primjedba urednika).
28
SARAJEVSKI PROCES
1983.
Uzajamnost i proimanje ovog opteg iskustva i saznanja o razlozima organizovanja sudskih politikih procesa sa iskustvima iz Sarajevskog procesa 1983. godine, u ovoj knjizi su neizbeni. Ne mogu se
razumeti razlozi i korieni postupci od strane policije, tuilatva, suda,
medija i politiara u Sarajevskom procesu 1983. godine, bez osvrta i
optih saznanja o sudskim i politikim procesima u komunistikim dravama, a posebno u komunistikoj Jugoslaviji.
Tako Sarajevski proces 1983. godine otkriva svrhu, metodologiju,
scenario i posledice montiranih politikih procesa. Meutim, njegova
posebna karakteristika je to to je on najuzorniji staljinistiki proces
u to vreme, kada su promene i najava erozije i poraza komunistikog
sveta, po najpronicljivijim duhovima, ve bile zapoete. Moda su organizatori procesa imali jednak oseaj pa su ga radi toga tako pregnantno organizovali i vodili, to je ak izazivalo reagovanje i onih koji nisu
imali ni razumevanja ni simpatija za uhapenike i njihova opredeljenja.
Mada zastraeni koliinom i estinom terora, prognani, njihovi bliski saradnici i prijatelji, pa i istomiljenici, ipak su pruili otpor koji je
manje bio transparentan, alije zato bio iroko i masovno intimno oformljen i rasprostranjen. Do pokretanja ovoga procesa mnoge linosti,
nepoznate sarajevskoj ili iroj lokalnoj sredini, ili poznate samo u uem
krugu, postaju personifikacija politikih muenika, a time i uzor za druge. Upravo srazmerno primeni estine progona i terora, raste i ugled
i interesovanje za robijae. Oni stiu simpatije meu graanima Bosne
i Hercegovine i ire, koji pripadaju Bonjacima (ili kako se te 1983. godine i kasnije govorilo Muslimanima), ali i meu liberalno orijentisanim graanima drugih etnikih i religijskih grupa, koji su bili malobrojni, ali ije je javno angaovanje zadavalo brige komunistikoj eliti u Bosni i Hercegovini i iji je uticaj, bez obzira na malobrojnost,
bio nesumnjivo
Upravo zbog toga je u Jugoslaviji, a naroito u liberalnim sredinama, bosanskohercegovaka
vladajua garnitura komunista oznaa-
29
30
SARAJEVSKI PROCES
1983.
kriminal, teror, represija", objavljene u Sarajevu i Zagrebu, ali ne i u drugim dravama nastalim raspadom SFRJ, u odeljku naslovljenom "Zloini komunizma" Stephan Courtais,
daje sumarnu i krajnje sumornu sliku broja rtava:
- SSSR, 20.000.000 mrtvih;
- Kina, 65.000.000 mrtvnih;
- Vijetnam, 1.000.000 mrtvih;
- Severna Koreja, 2.000.000 mrtvih;
- Kamboda, 2.000.000 mrtvih;
- Istona Evropa, 1.000.000 mrtvih;
- Latinska Amerika, 150.000 mrtvih;
- Afrika, 1.700.000 mrtvih;
- Avganistan, 1.500.000 mrtvih; i
Meunarodni komunistiki pokret i komunistike partije koje nisu na vlasti desetine
hiljada mrtvih!
Ukupna brojka pribliava se cifri od sto miliona mrtvih." (Bosansko izdanje knjige,
strana 14.)
Ako bi se primenili standardi Meunarodnog krivinog prava, ovo su sve zloini protiv
mira, ili su krenje zakona i obiaja rata, ili su genocid, ili su zloini protiv ovenosti.
Ima teoretiara koji smatraju da je broj rtava vei od prikazanog.
Pada u oi da zloinci i delati nisu pozvani na sudsku odgovornost. O njima se govori
i pie samo apstraktno, mada je svaki zloin individualno delo.
31
Tome treba dodati ogromne rtve politikog nasilja koje sprovode tirani i despoti u Aziji, Africi, Centralnoj i Junoj Americi, a nisu
komunistike provenijencije. Svi ovi reimi u svojoj krvavoj vladavini istrajavaju na formalnoj primeni prava. Skoro svim politikim
neistomiljenicima i opozicionarima je sueno, kako-tako, i po pravilu je bio organizovan nekakav sudski postupak.
Svi su, moglo bi se tako rei, bili svesni da je politiki zatvorenik
osobeni "krivac", kao i daje politiki "zloin" - poseban zloin. Toga
su bili svesni progonjeni, kao i sami progonitelji i graani, koji su intimno i skriveno izraavali simpatije za politike zatvorenike. Dokle
su politiki krivci u oima totalitarne vlasti bili najvei i naj opasniji
zloinci, dotle su u oima graana, ili dela graana, politiki zatvorenici doivljavani kao heroji ili kao stradalnici za optu stvar.
Totalitarne komunistike vlasti odmah pri hapenju "politikih krivaca", prema njima ispoljavaju veliko neprijateljstvo, izlaui uhapenike dodatnim nedaama i torturi. Politiki zatvorenik, od ina hapenja, zapoinje svoju borbu za odbranu vlastitog dostojanstva. Od
hapenja do izlaska na slobodu politiki zatvorenik vodi borbu za svoja prava, koja esto mogu biti naizgled mala i sitna, ali su za njega
presudno znaajna, jer tite njegovo dostojanstvo. Insistirajui na svojim pravima, koja su regulisana zakonom ili nekim zatvorskim pravilnikom, on sudske i zatvorske vlasti dovodi u poloaj da moraju da
primenjuju deklarisane norme. lova, esto vrlo pragmatina borba za
prava nastavak je zapravo zatvorenikove politike delatnosti. Tako,
za politikog zatvorenika ova borba predstavlja samopotovanje i,
ujedno, odbranu vlastitih politikih uverenja, to izbija u prvi plan,
a visina zatvorske kazne dolazi u drugi plan.
U borbi protiv policijskih, zatvorskih i sudskih vlasti, politiki zatvorenici crpu snagu iz injenice da su proganjani zbog svojih politikih uverenja, dok pobrojani slubenici, bez obzira to esto izgle-
32
SARAJEVSKI PROCES
1983.
33
neprijatelja
Socijalizam komunistike provenijencije je nezamisliv bez policijsko-sudskog progona politikih neistomiljenika. Taj se progon povremeno izraavao u masovnim suenjima i hapenjima, ali je kao
praksa funkcionisao stalno. Sve velike ideoloke i politike obraune
obeleavao je policijski i sudski progon "poraenih politikih snaga".
Za komunizam je bilo karakteristino da je policijski i sudski progon obuhvatao najee, i skoro iskljuivo, politiko miljenje. Veoma
se retko deavalo da su neistomiljenici dosegli i nivo politikog organizovanog delovanja. Predmet sudskog procesuiranja su politika uverenja i opredeljenje, po pravilu.
Teko je dati zadovoljavajuu definiciju politikog delikta i politikog krivca. U jugoslovenskoj literaturi je ta tema izbegavana, pa se
svodila na interpretaciju saveznog Krivinog zakona i delova o progonu politikih protivnika, to se pravdalo zatitom "dravnog i drutvenog ureenja" i .bezbednosti zemlje". Zapravo, sve se svodilo na
komentar Krivinog zakonika Jugoslavije.?
Autoritarna i totalitarna vlast i drava, kakva je bila komunistika
Jugoslavija, temeljila se na globalnoj podeli na manjinu, koja u politikom procesu sudeluje dozirano, najee folklorno, koja podrava
politiku oligarhiju, s jedne strane, i ogromne veine graana koja
je van politikog procesa, osim povremeno na folkloran nain (masa
3 Videti: dr. Rajko Danilovi "Upotreba neprijatelja - Politika suenja u Jugoslaviji
1945-1991. godine", naroito prvo poglavlje "Politiki krivac". Nita nije evazivnije i neodreenije od pojmova kao to su ..dravno ureenje" i "bezbednost zemlje", to je progoniteljima stvaralo skoro bezgranini prostor za subjektivno i arbitramo presuivanje. Zato
su progonitelji nastojali i uspeli da proire polje krivine odgovornosti i, ujedno, da sueno i redukovano primenjuju odredbe krivinog zakona.
34
graana na doecima voe pri povratku sa puta, mitinzi, i fingirani izbori), s druge strane.
U totalitarnim dravama, kakva je bila Jugoslavija posle Drugog
svetskog rata do raspada 1991. godine, sudnice postaju, na otuen i
neprirodan nain, mesto za sueljavanje politike vladajue oligarhije
i opozicionih politikih stanovita. Ovaj model politikog obrauna i
zastraivanja veomaje efikasan sa stanovita interesa totalitarne vlasti. Sudski politiki procesi, u takvim uslovima, vaan su i efikasan
instrument koji totalitarna vlast koristi. Radi toga su komunisti, odmah
po uspostavljanju vlasti, kriminalizovali delatnost svojih politikih
oponenata i protivnika.
Zabluda je da grubi i surov obraun totalitarne vlasti, to je bilo
tipino za Sarajevski proces 1983. godine u progonu muslimanskih intelektualaca, predstavlja transparentno demonstriranje politike moi
i legitimiteta vlasti. Naprotiv, takvi estoki policijsko-sudski obrauni po pravilu predstavljaju pokrie i alibi za strah vlastodraca i izraz
su vlastite sumnje u sopstvenu legitimnost politike vlasti. Ovakvi estoki policijsko-sudski obrauni, kakav je bio, izmeu ostalih, i ovaj u
Sarajevu 1983. godine, upravo pokazuju da politika vlast nije posve
legitimna i etablirana, da i sama poinje da sumnja u svoj legitimitet,
to je oekivano za bosanskohercegovake
komuniste posle smrti
Josipa Broza Tita. Stoga se toj politikoj eliti tri godine nakon smrti
Broza, koji je personifikovao tu i takvu vlast, prividno inilo da e estokim policijsko-sudskim pogromom muslimanskih intelektualaca,
demonstrirati snagu svoje vlasti i njenu legitimnost i etabliranost, mada
je ona ve tada bila slaba, nestabilna i osporavana. Autoritama bosanskohercegovaka vlast se junaila oseajui eroziju i gubitak legitimiteta vlasti.
Autoritarna i nedemokratska vlast prihvata samo jedno politiko
miljenje i to ono koje ona proklamuje i zastupa. Svako suprotno ili
35
razliito kod takve vlasti izaziva sumnju i podozrivost. Stoga autoritativna vlast, kakva je bila bosansko-hercegovaka komunistika vlast
posle Drugog svetskog rata i osamdesetih godina prolog stolea, nije
tedela novac kada je razvijala i odravala razueni aparat represije,
u kojem je sa stanovita opteg interesa sudelovalo nesrazmerno mnogo ljudi. To je bila investicija u vlastitu sigurnost, ulaganje koje je
smatrano neophodnim i najkorisnijim.
Takva je vlast, uplaena od pro mena, zamenljivosti i prolaznosti,
nastojala da graane podeli na dve klase: prva - na graane koji su pripadnici i uesnici ili bar saradnici vlasti; i druga - na graane koji su
neprijatelji, stvarni ili potencijalni, toj vlasti. Podanitvo za totalitarnu vlast je graanska vrlina. A u Jugoslaviji tog razdoblja "moralno-politika podobnost" ustanovljena je kao zakonska odrednica i
pravni institut.
Izmeu dve pobrojane skupine - manjine koja vlada ili participira
u vlasti, s jedne, i znatne veine koja je tretirana kao potencijalni ili
stvarni neprijatelj, s druge strane, postoji ogroman broj graana koji
su van navedene generalne podele i koji ee postaju pripadnici klase progonjenih nego to pojedinci ulaze u klasu progonitelja. Muslimani-praktici u Bosni i Hercegocvini osamdesetih godina dvadesetog
veka za bosanskohercegovake .komuniste pripadali su uglavnom ovoj
treoj, najmasovnijoj grupaciji. To bi, verovatno, tako i ostalo da se
krajem sedamdesetih i poetkom osamdesetih godina prolog veka nije,
prvenstveno na Islamskom teolokom fakultetu i oko njega, formirala jedna grupa mladih islamskih intelektualaca, eljnih znanja, koji
pokreu mnoge debate. Ova pojava zapravo je bila alarm za bosanskohercegovaka komunistiku vlast, koja je u toj delatnosti prepoznala opasnost. Odmah su bile prikupljene sve snage odbrane reima: ideolozi, mediji, politike strukture (komiteti Saveza komunista, SSO, om1adina) i, ono to je za taj obraun najvanije, policijski aparat u kojem
presudnu ulogu igra politika policija, to e biti i predmet ove knjige.
36
SARAJEVSKI PROCES
1983.
Komunistika autoritarna vlast u Bosni i Hercegovini i Jugoslaviji bila je uverena da politike oponente i neistomiljenike policijskim i sudskim progonom i kaznama ne moe da prevaspita, da ih
pridobije za svoje politiko gledite. Istina, u Jugoslaviji izuzetak je
bio sa golootoanima, kada ih je aparat represije (politika policija,
sudske i zatvorske vlasti) tretirala kao zatvorenike podobne za prevaspitavanje. Taj eksperimenat je dao monstruozne uinke, jer umesto
.revidiranja'' svojih politikih uverenja, zatvorenici su tim nastojanjima upravo sve vie bili uvreni u svojim uverenjima ili pridobijeni za informbirovsko gledite.
Osnovni cilj komunistike vlasti bio je i ostao da se sudskim progonom neistomiljenika zaplae stvarni ili potencijalni neistomiljenici, sjedne, ali i da se proizvode "neprijatelji", jer represivni reim tako
sebe odrava u funkciji i kondiciji, s druge strane.
Sudovi su se u autoritarnom komunistikom reimu Jugoslavije posle Drugog svetskog rata prvenstveno rukovodili, da upotrebimo pravniki izraz, razlozima generalne prevencije, tj, upozorenja drugih, opomene i uterivanja straha efektivnim ili potencijalnim protivnicima vlasti. Radilo se, dakle, o progonu i zastraivanju svih onih koji vladajuu frakciju ili koaliciju frakcija u SKJ ugroavaju, ili bar osporavaju. Najei su progoni prema onima koji vladajuu grupaciju ugroavaju, koji su, zapravo, konkurenti vladajuoj frakciji ili, da upotrebimo ideoloki komunistiki termin, koji ugroavaju "generalnu liniju
partije". Tako je nastao, naizgled, paradoks da su sudski politiki procesi najee organizovani za politike konkurente, a ree za stvarne
neistomiljenike i protivnike. Sudski proces Azemu Vlasiju u Titovoj
(Kosovskoj) Mitrovici 1989. godine to najbolje ilustruje. Taj proces
partijskom neistomiljeniku i konkurentu, koji je najava i poetak sukoba u SFRJ, to je i podstaklo raspad te drave, vodi se sa neuobiajenom estinom i u neuobiajeno] koreografiji: sa policijskim oklopnim
vozilima oko sudske zgrade i u gradu, snajperistima na krovovima zgra-
37
da oko sudske zgrade, specijalcima u obezbeenju, specijalnim propusnicama za ulaz u sudnicu, selekcijom publike.
Izuzetak u estini obrauna, mada se ne radi o frakcijskoj borbi konkurentskog politikog uverenja, bio je policijski i sudski obraun 1983.
godine u Sarajevu sa muslimanskim intelektualcima.
U oba ova sluaja nije se tedelo na novcu, pa je angaovan veliki
broj ljudi, vrena su znatna finansijska ulaganja i u propagandu. Uostalom, u autoritarnim dravama, kakva je bila Bosna i Hercegovina
osamdesetih godina dvadesetog stolea, postojao je brojno razuen
aparat represije. Svi oficijelni delovi tog aparata, saobrazno svojoj ulozi i funkciji, angauju se u pripremi i realizaciji policijskog i sudskog
progona ove grupe neistomiljenika.
38
SARA/EVSKIPROCES
1983.
3. Otpori
Javni otpori organizovanom policijskom i sudskom progonu neistomiljenika ujugoslovenskom i bosanskohercegovakom komunizmu nezamislivi su za ivota Josipa Broza Tita. Ne samo da su ti otpori
nezamislivi, ve i za svakog onog ko bi pokuao da ispolji javno protivljenje, postojala je realna opasnost da bude procesuiran. Zbog toga ili
nekog drugog razloga ,.zatvorenici savesti", kako ihje nazivao .Amnesty
International", meunarodna organizacija koja se bavila zatitom ljudi
koji su u svojoj dravi proganjani zbog opozicionog politikog miljenja, jedino su mogli da uestvuju.
U jugoslovenskoj dravi ak je i potpisivanje protesta zbog politikih suenja bilo izloeno progonu i procesuiranju.
U godini smrti Josipa Broza Tita, pred Okrunim sudom u Zagrebu
vodi se krivini sudski postupak protiv mladog katolikog intelektualca Dobrosava Parage. Mimo ostalog on je optuen i osuen za prikupljanje potpisa zagrebakih intelektualaca za peticiju kojom se traila
amnestija politikih zatvorenika. Presudom u taki 2. Okrunog suda
u Zagrebu, kojaje doneta 20. maja 1981. godine, u veu kojim je predsedavao glasoviti sudija Vladimir Suevi, utvruje se da je Paraga
imao za cilj da se "u inozemstvu, stvori neosnovano uvjerenje kako u
SR Hrvatskoj, kod velikog broja kulturnih i drutvenih radnika, postoji
raspoloenje u prilog potrebe da se izvri potpuna amnestija svih osoba koje su poinile krivina djela protiv osnova socijalistikog samoupravnog drutvenog ureenja i sigurnosti SFRJ", pa je ova peticija
upuena Predsednitvu SFRJ, a objavljena u inostranoj tampi. Ovakva
aktivnost mladog intelektualca ocenjivana je po pobudama, pa je sud
zakljuio daje prikupljanje potpisa za predstavku (potpisala suje etrdeset trojica) koja je inae formulisana u Beogradu, imalo za cilj "zlonamerno i neistinito prikazivanje drutveno-politikih prilika u zemlji':
39
Tada se oseao veliki strah meu politiarima od ovakve inicijative. Okruni sud u Zagrebu presudom K. 1339/81 izrie ukupnu kaznu Paragi za dva krivina dela u trajanju od tri godine zatvora, a
Vrhovni sud Hrvatske reavajui po albi tuioca u veu kojimje predsedavao Marjan Hirl, i lanovi Spasoje Raenovi, Ivo Kora, Nevenka
Divjanovi i Emanuel Zavada, nalazi da je Paraga izvrio jedno krivino delo, ali mu kaznu poveava na pet godina zatvora (l).
Nedae ovog zatvorenika nisu time okonane. On, nakon izlaska sa
robije, upuuje pismo javnosti koje objavljuje slovenaka "Nova revija" 1986. godine u Ljubljani u dvobroju 48/49, pod naslovom "Kronika, tortura i patnje po tamnicama Jugoslavije od 21. novembra 1980.
do 21. novembra 1984. godine".
Paraga, takoe, daje intervju novinarki Bojani Leskovar za slovenaki list "Mladina", izjanjavajui se o iskustvu sa robije (sa naslovom intervjua "Do pakla i natrag"). On je opisao svoje patnje od zatvaranja do izlaska sa robije, tvrdei da je bio sistematski podvrgavan
torturi, a da je taj posao organizovala i sprovodila politika policija.
Ovo svedoenje politikog zatvorenika Dobrosava Parage, sa mnogo
opisa, uznemiruje vlasti komunistike Hrvatske, pa je optinski javni
tuilac u Zagrebu podigao protiv njega optuni predlog Kt. 3247/86
od decembra 1986. godine. Njemu se sudi za krivino delo irenje
lanih vijesti, iz lana 197, stav 1. KZ Hrvatske, u nameri da ga se
uutka. On odlazi u inostranstvo i stie ak do Kongresa u SAD,gde
svedoi o svojim iskustvima o odnosu komunistikih vlasti u SFRJprema politikim zatvorenicima, to je izazvalo jo eu reakciju vlasti
u Hrvatskoj i ire u Jugoslaviji.
Prva ozbiljna detronizacija progona politikih neistomiljenika bila
je pred Okrunim sudom u Beogradu u procesu koji se kolokvijalno naziva "Suenje estorici".
40
41
42
SARA.JEVSKl PROCES
19:-13.
43
u XX veku
komunizam i faizam su predstavljali najozbiljnije izazove i pretnje liberalnom kapitalizmu. Faizam je pretrpeo poraz uz velika razaranja koja je doneo Drugi svetski rat."
Komunizam je bio ozbiljniji protivnik od faizma. Meutim, kapitalizam je prevladao klasne razlike, a razlike u bogatstvu nisu imale
karakter socijalnih sukoba, ve je slojevito drutvo bilo usmereno ka
stvaranju socijalne sigurnosti i redistribuciji bogatstva.
Pobeda razvijenog amerikog liberalnog kapitalizma, koji se zasniva na ideji liberalizma, unela je te ideje i u zemlje Azije i Afrike.
Otpori totalitarizma raznog porekla, mada su postojali, bili su nedovoljni da spree trijumf liberalizma.
Totalitama drava kakva je bila Jugoslavija osamdesetih godina
prolog veka, nuno je stvarala snaan policijski aparat, u kojemje presudnu ulogu imala politika policija.
Prvenstveni posao za aparat represije jeste identifikacija ideolokih
i politikih protivnika. Posle Drugog svetskog rata i uspostavljanja komunistikog reima to su bile "snage poraene u ratu", to je najee bilo opredeljeno lokalno: etnici, ustae, belogardejci, balisti,
* Vidjeti knjigu "Komunizam
44
SAR.AJEVSKI
PR.OCES
1983.
ljotievci, VMRO-vci. Zatim i politike snage, kako se govorilo, poraene u revoluciji: graansko-liberalna koalicija, informbirovci, anarholiberali, maspokovci, muslimanski fundamentalisti, nacionalisti raznih nacionalnosti, kleronacionalisti, albanski iredentisti, itd.
Uoi sudskog procesa muslimanskim intelektualcima u Sarajevu
1983. godine, ve su bili oformljeni glavni ideoloki protivnici Saveza komunista Jugoslavije. U Srbiji su to bili "liberali", u Hrvatskoj to
su bili "hrvatski nacionalisti" koji su, takoe, zagovarali liberalna gledita u ekonomiji, zatim nacionalisti iz svih nacija kao deurni krivci.
Sa Sarajevskim procesom iz 1983. godine se pojavljuje najozbiljniji
protivnik komunistike ideologije - "islamski fundamentalizam", mada
nije jasno ta je on zapravo bio.
Retko je politika policija pogreno oznaavala protivnike komunistike vlasti. Poto je procesuirano razliito politiko opredeljenje, uvek
je po pravilu prepoznavano politiko miljenje i opredeljenje razliito ilili] suprotno vladajuem komunistikom. Policijski aparat svoju
vetinu prepoznavanja neistomiljenika aktuelne komunistike vlasti
dovodi skoro do savrenstva. U te svrhe sluila je matrica neprijatelja
raznih "boja" i .dezena" Po tim matricama identifIkovani su i razvrstavani neistomiljenici, to je obezbeivalo sistematinost i trajnost
nadziranja neprijatelja.
Za ovu svrhu sluio je policijski dosije o neprijateljima, u kojem su
beleeni "dokazi" o neistomiljenitvu. U tu svrhu formiran je razueni aparat i mrea dounika koji je funkcionisao uspeno tokom itave vladavine komunista.
Pored najstarijih zanata, dounitva i dostava, razvijanjem tehnike politika policija investira u kupovinu ureaja za snimanje razgovora (prislukivanje) i pravljenje filmskih snimaka i slino. Polazei od
toga da je za totalitarnu i represivnu dravu najekonominija invest i-
45
prislunih
ureaja.
Prvi sluaj je krivini progon dvojice mladih vojnika pred Vojnim sudom u Sarajevu
nakon procesa muslimanskim intelektualcima pred Okrunim sudom u Sarajevu 1983. godine. Tom prilikom sueno je vojniku imamu Muhamedu ajlakoviu i apsolventu prava
Asimu Stup aru. Na suenju je izalo u javnost da su u kui Asimovog oca bili ugraeni prisluni ureaji. Policija je sluala porodine razgovore u kui efika Stupara u Zenici. politika policija je putala trake Asirnu, valjda da bi ga impresionirala, a Asim je o tome obavestio baba. efik je do te mere bio pogoen i ozlojeen zbog povrede svoje privatnosti
da je nameravao da radi toga spali kuu. Jedva sam uspeo da mu objasnim da to ne ini,
jer je ova povreda ljudskih prava u komunizmu neto uobiajeno, a gradnja kue je plod
njegovog velikog odricanja i rada.
Drugi je, o emu emo posebno pisati, ugraivanje prislunih ureaja u stan imama
Halila Mehtia. Tada je Halil otiao kod advokata u Zenicu, pa su pozvali lokalnog fotografa koji je to snimio, a ovaj uredno obavestio dravnu bezbednost. Politika policija
uhvaena na delu da ini krivino delo, privodi i advokata koji je bio uhapen. Da nisam
pretio meunarodnom advokatskom asocijacijom - ne bi ga pustili.
46
Si\R.AJEVSKl PROCES
1983.
47
nih. U ova tri dana policijskog pritvora uhapenog treba ispitati i ubediti ga da potpie izjavu, a takoe, treba prikupiti i selektovati dokaze, to se najee svodi na sasluanje svedoka koji treba da potvrde
verbalne inkriminacije koje se uhapenom stavljaju na teret. Ima i
ekstremnih sluajeva uticanja na uhapenike da potpiu izjavu, ali
se to izbegava.
Tako su se u Virovitikom sluaju (kasnije kolokvijalno oznaen kao
pegeljov proces pred Vojnim sudom u Zagrebu 1991. godine) uhapenima prikazivale lane vesti preko radija daje hrvatska vlada uhapena delom, a daje deo pobegao van zemlje, daje navodno ukinut viestranaki sistem u Hrvatskoj, da je izvren vojni udar u Jugoslaviji i
da e uhapenima suditi preki sud (metkom u elo) ako ne sarauju sa
istranim organima. Zbog toga su pojedini uhapenici pristaj ali na
formulacije u zapisniku, mada su bile neistinite. U ovom procesu istakao se tadanji ef KOS-a general Aleksandar Vasiljevi, koji je pored
opisanog, sve vreme nadzirao suenje i snimao ga preko vojne filmske ekipe "Zastava film", a koji je, umesto okrivljenog, postao svedok
spreman na saradnju pred Hakim tribunalom.
Upotreba neposredne primene fizike prinude prema zatvoreniku,
nerado se i veoma retko koristila. ee se koristila pretnja da e biti
procesuirani njegovi bliski roaci (najee brani partner ili deca).
U sudskoj praksi progona politikih neistomiljenika u komunistikoj
Jugoslaviji odavno je naputena primena fizike torture, prvenstveno zbog nadzora i interesovanja meunarodnih organizacija.
Prednost se davala iskazima svedoka i prikupljenim belekama, lecima, inkriminisanoj lektiri. "Obrada" svedokaje bila vanija od "obrade"
okrivljenih. Progonitelji su se uzdravali da upotrebe fiziku prinudu
prema okrivljenom, jer bi iznoenje takvih sluajeva na glavnom pretresu vie tetilo nego koristilo onima koji su organizovali politiko
suenje. Meutim, u Sarajevskom procesu 1983. godine, politika po-
48
SARA.jEVSkJ PROCES
1983.
licija se nije libila da primenjuje silu prema izvesnim uhapenima (Kasumagi, Lati ...). Suenje prati strana i domaa tampa i drugi mediji, pa bi objavljivanje primene torture dovelo u sumnju ceo postupak i izazvalo nervozu kod organizatora.
A kada se radi o procesuiranju grupe, tada politika policija privodi vie lica na takozvane, informativne razgovore i, ujedno, vri odabir okrivljenih i svedoka. Ona to radi primenjujui princip: lo svedok - dobar okrivljeni. Privedeni graanin, koji je spreman na saradnju tako to e teretiti drugog, pogodan je za svedoka, a ako ga ostali
privedeni ne pominju onda je potpuno podoban za svedoenje.
Tako nastaje paradoks da je prinuda ili pretnja radije upotrebljavana prema svedocima nego prema okrivljenima, a naroito kada politika policija oceni da pred sobom ima labilniju linost. Neretko,
policija znajui za neku greku svedoka, upozorava ga da e mu biti
oprotena ako sarauje.
Ovoj trijai politika policija i ostali uesnici u politikim procesima pridaju poseban znaaj. Meutim, zvui apsurdno, ali je istinito,
daje laka uloga okrivljenog nego svedoka u istrazi i na glavnom pretresu, gledano sa etikog stanovita. Svedoci su sumnjivi ako odustaju da terete optuene i sebe izlau eventualnom progonu, ako ne prilikom suenja, ono nekom drugom prilikom. Tako su policijske vlasti
bile nezadovoljne svedoenjem Halila Mehtia na procesu 1983. godine u Sarajevu, pa su mu zato pripremile osvetu tako da su mu organizovale tri godine kasnije, 1986, politiko suenje u Zenici.
Nakon prikupljanja dokaza kod policije ulogu progonitelja politikih neistomiljenika preuzimaju tui oci, a u tuilatvu najee postoji
tuilac kome je to specijalnost, kao i istrani sudija.
Istrani sudija vodi postupak po unapred zacrtanom scenariju i nastoji da zapisnik sastavljen u policiji prenese u zapisnike iz istrage.
49
50
SAR.:.\JEVSKf PROCES
1983.
51
52
SARAJEVSKf PROCES
I n3.
u politikim
53
54
SARi\.}EVSKl PROCES
191\3.
55
otklonio alibi onima koji su u ovom procesu nali argumente za ..konano reenje", koje je vodilo u zloin umesto u toleranciju i zajedniki civilizovan ivot po uzoru na savremenu Evropu.
Brozovi politiki naslednici u Bosni i Hercegovini tako su manifestova1i vrstinu u obraunu sa neistomiljenicima, mada su prognani
bili muslimanski intelektualci kojima je prvenstveno bilo interesovanje o pitanjima islama kao religije i pitanjima prava graana muslimanske vere o obredima i obiajima.
Jedan od najsuptilnijih zadataka organizatora politikih sudskih
procesa jeste izbor sudije koji e rukovoditi postupkom. Izbor sudije
se vri po samoj logici i prirodi ovih sudskih procesa.
Jugoslavija, a to je posebno vidljivo u Bosni i Hercegovini, je mnogoetnika zajednica i drava. Organizatori nastoje, ako okolnosti izbora dozvoljavaju, da biraju sudije koji pripadaju etnikoj grupi ili naciji kojoj pripadaju i optuenici. Na taj nain se postie dvostruki cilj.
Prvi je da se obezbeuje privid objektivnosti suda, jer okrivljenima
sudi sudija koji je pripadnik iste etnike grupe, ime se u mnogoetnikoj sredini amortizuje kritika po tom osnovu. Drugi cilj je da je to prilika za proveru lojalnosti sudije kojem je dodeljena uloga predsednika vea. Od takvog predsednika sudskog vea oekuje se da dokae svoju lojalnost i odanost vladajuoj politikoj grupaciji u Savezu
komunista. Izbor moe pasti i na sudiju kojeg politika policija ceni da
je kolebljiv, oekujui da mu daju ansu da svoju kolebljivost demantuje i da potvrdi svoju podaniku odanost organizatorima i pokretaima policijskog sudskog progona.
Od sudije, koji je posle izbora za ulogu predsednika vea ostavljen
sam sebi, oekuje se da zadatak uspeno obavi, da politikom suenju
obezbedi privid legalnosti i korektnog voenja postupka. Izabrani sudija, esto i sam iznenaen, postaje vana linost u svojoj sredini.
56
SARAJEVSKI PROCES
19l{3.
Sudija Rizah Hadi je skoro svaki dan imao drugo odelo, promenjenu koulju i kravate u kojima ima crvene boje. Dobijanje ovoga zadatka smatra se znakom poverenja i naklonosti efova, a to, u konanoj instanci, znai i vlastodraca. Manji je broj sudija koji ne dobijaju ovaj zadatak i zadovoljno konstatuju - i ovog puta sam se izvukao, to naravno, ne sme da iskae ni u krugu bliskih prijatelja ili familije, a kamoli da to na bilo koji nain javno ispolji?
Nakon dobijanja takvog zadatka, sudija je skoro potpuno poteen drugih redovnih obaveza LI sudu. Sada je iskljuivo koncentrisan
na "vaan" posao koji je dobio. Priprema se da bi umeo da reaguje na
eventualna iznenaenja.
Sudija, dok sprema suenje i vri pripreme, prividno je sam, niko
se sa njim ne drui, svi znaju, i on i njegove kolege, da je pod prismotrom, pod budnim okom politike policije koja nadzire rad i del ovanje svih (sudija, tuilaca, branilaca, svedoka, pa ak i izabrane publike). Ovaj nadzor je prikriven i mistifikovan, ali svi oekuju ili znaju,
da se vri. Sarajevski proces iz 1983. godine razlikovao se od drugih
politikih suenja i po tome to je politika policija otvoreno igrala ovu
svoju ulogu, ak bi se reklo, demonstrativno i arogantno razmeui
se njome.
Pisac ove knjige, kao branilac u tom procesu, uvekje imao najmanje dvojicu policajaca u civilu koji nisu krili da su mu nenaruena pratnja. Na moje pitanje - ta e im to, odgovarali su neiskreno da to ine
radi moje fizike zatite, jer niko ne bi mogao "da ih opere pred inostranstvom" ako bi me neko napao.(!)
Da se vratimo na ulogu izabranog sudije, a ne politike policije.
Sudija poinje svoju ulogu da doivljava kao optu, a ne kao suenje samo u jednom procesu. On poinje da se osea kao vaan, jer iza
57
njega stoje njegovi efovi, kao i politiki monici, pa i sam o sebi poinje da misli da je moan, a ne da mu je samo dodeljena jedna uloga. Njegova oseanja su ambivalentna, jer se osea i nelagodno znajui da ima onih koji ne odobravaju njegovu ulogu. Taj oseaj nelagodnosti najvie ispoljava u sudnici, jer su okrivljeni intelektualci,
esto ljudi znatno veeg obrazovanja i obavetenosti od samog sudije. Sudi se miljenju, a okrivljeni su upravo ljudi intelektualci koji
imaju znatno ire i bogatije obrazovanje od svojih sudija. Sudije svoj
autoritet crpu iz same sudijske funkcije, a okrivljeni, ako su uspeli da
sauvaju svoje dostojanstvo i ugled, faktiku snagu dobijaju iz svoje
informisanosti i svog digniteta. Ovo samo po sebi esto izaziva nesporazume izmeu sudija i okrivljenih. Kako su zapisnici iz policije i istrage uproavanje odbrane okrivljenih intelektualaca, tako to na glavnom pretresu dovodi do konflikta i nesporazuma izmeu sudije i optuenih. Kada se u to umeaju i neinhibirani branioci - tada su nesporazumi neminovni i esti, a sudije zbog toga nervozne i konfuzne.
Jednog dana, popodne, dok sam etao sa kolegom Nevzatijem, sreli
smo sudiju Rizaha Hadia koji mi se poali da sam mu "ja tei no svi
okrivljeni i svedoci". Ja mu zlurado i kratko odgovorih - "zato sam
dolazio u Sarajevo 7"
Naravno da svu inferiomost sudija injihove "greke" prikrivaju mediji ili ih umanjuju, jer su oni u ulozi propagandnog aparata iji je
zadatak opravdanje optunice i sudskog procesa. U sudskom procesu
u Sarajevu 1983. godine, mediji su sa gvozdenom disciplinom ostvarivali ovu svoju funkciju. U medijima je preutkivano da su mnogi svedoci menjali svoje iskaze i da su objanjavali na koji nain su sastavljani zapisnici u istrazi.
Sudije su se izvetile da okrivljenima dozvoljavaju da se brane, a
vrstinu i otrinu ispoljavali su prema svedocima, kojima su pretili podseajui ih na zakonske obaveze da su duni da govore istinu. Svedoci najee ne skrivaju svoj strah, jer su uplaeni da se progon ne
58
usmeri ka njima. Sudije manipu1iu ovim njihovim strahom, pa svedocima predoavaju iskaz iz istrage i postavljaju pitanja koja ovaj njihov
strah podstiu.
Najbolji, sa stanovita interesa tuilaca i sudija, je onaj svedok koji
zbog sebe, ili nekog svog bliskog, mora da prihvata "saradnju". Naravno da meu svedocima ima i saradnika politike policije. Njih je najlake prepoznati jer izraavaju neprijateljski odnos i ispoljavaju aroganciju prema optuenima. Neki svedoci, saradnici politike policije,
svoje iskaze iz istrage ponavljaju ad Iittcram, jer ih ue napamet.
Sudije ne umeju da prikrivaju svoj odnos prema svedocima. Prema jednima su grubi i otri, a prema drugima trpeljivi, jer ove druge
smatraju dragocenim saradnicima suda.
Najpouzdaniji je sudija koji je saradnik politike policije. Sa stanovita interesa organizatora politikih procesa, najidealnije bi bilo
kada bi takve sudije vodile sve procese. To nije uvek mogue organizovati jer je saradnik politike policije ponekad nedovoljno vian
sudijskom poslu ili je skromno obrazovan, te je nepripremljen da se sa
okrivljenima, koji su neistomiljenici, bori intelektualno i politiki.
59
5. Okrivljeni
60
SARAJEVSKJ PROCES
1983.
61
6. Presude
62
Si\R.i\JEVSKI PROCES
1983.
63
64
7. Robija
65
Zbog maltretiranja u zatvoru doiveo je dva infarkta, da bi po izlasku iz zatvora napustio Bosnu, preselio u Beograd i ubrzo preminuo
od posledica bolesti i patnji po robijanicama Bosne i Hercegovine.
o stanju
u robijanicama i patnjama robijaa saznajemo jedino preko memoarske lektire bivih robijaa, to predstavlja literarnu obradu
vlastitih iskustava robijaa.
Siguran sam da se o jednoj dravi i njenom politikom reimu vie
moe suditi po zatvorima, nego po kulturnim institucijama ili materijalnoj civilizaciji.
Progon politikih protivnika nije samo njihovo uutkivanje i zastraivanje, ve se radi i o retorziji. A izvrioci retorzije su ljudi niskog
obrazovanja i najvee revnosti u udvaranju i podrci vlastodrcima,
pa su maltretiranje robijaa shvatali kao poeljno i korisno sredstvo
za napredovanje u karijeri.
U zatvorima komunistike Jugoslavije politiki zatvorenici su najstroije tretirani. Njima su, kadaje god to mogue, ili koliko je mogue, uskraivana prava koja su im pripadala. esto su politiki osudenici meani sa kriminalcima koji su ih zlostavljali i koji su sebe, uz pomo zatvorskih vlasti, doivljavali manjim krivcima i "patriotama ", pa
zbog toga sebi davali za pravo da zlostavljaju politike protivnike.
Jedini koji su se usuivali da pokazuju zainteresovanost za politike
osuenike, tretirajui ih kao zatoenike savesti, bile su meunarodne
organizacije za zatitu ljudskih i graanskih prava, a meu njima se
posebno isticala Amnestty International.
Totalitarne drave ne ugroavaju pobune grupa ili masovni nemiri, ve neukrotivi i beskompromisni pojedinci, a naroito i najee
disidenti. Upravo su politiki zatvorenici bili takvi pojedinci koji su,
66
67
bilo vie zbog svoje borbe za ostvarivanje prava koja imaju na robiji,
bili su dodatno zlostavljani i maltretirani.
Tretman politikih zatvorenika menjao se od Drugog svetskog rata
do raspada Jugoslavije. Ne radi se o pojaanoj ili smanjivanoj represiji kojoj su bili izloeni zatvorenici, ve je to osciliralo. Ne moe se
porei da su zatvorske vlasti same pravile razliku prema vrstama zatvorenika. Najgore su proli informbirovci koje su zatvorske i policijske vlasti htele da prevaspitaju i da ih nateraju da "revidiraju svoja
politika opredeljenja"
Kada se ita golootoka memoarska literatura, koja predstavlja uspomene zatoenika, tada se itaoci zgraavaju na matovitosti i nemilosrdnosti torture kojoj su bili ovi robijai izlagani i podvrgavani. Politika i policijska vlast je postavila zatvorskim vlastima satanski zadatak: politiko prevaspitanje staljinistike frakcije u Jugoslaviji. Ovaj
pokuaj je ostao kao primer najeeg gaenja elementarnih ljudskih
prava, a u tu svrhu koriene su bestijalne metode: bojkot, "topli zec",
izolacija, rad bez svrhe i smisla, fiziko zlostavljanje, obaveza pijuniranja sapatnika, teranje zatvorenika da jedni druge zlostavljaju. ak
se i danas, posle toliko proteka vremena, kada je golootoana sve
manje meu ivima, oni nerado seaju svojih patnji, jer ih je sramota
da evociraju dogaaje u koje su i sami bili gurnuti i uvueni bez svoje
volje. Ne treba zaboraviti da su ovi muenici, kao i ostali politiki zatvorenici i, to je presudno, njihovi muitelji, meu nama a neki od njih
i kao ugledni graani koje sreemo, a da ne znamo njihovo iskustvo
tamniara ili zatoenika. Kako je na zatvorsko muenje gledao jedan
od inspektora na Golom otoku treba videti knjigu Dragana Markovia "Istina o Golom otoku" (Narodna knjiga - Partizanska knjiga, Beograd, 1987. godine).
Poznati knjievnik Borislav Peki u trilogiji "Godine koje su pojeli skakavci", izdanje BIGZ, saimajui svoje dugogodinje robijako
68
SARAJEVSKT
PROCES 19X3.
politikih zatvore-
Borislav Peki koga, mimo ostalog, u njegovom spisateljskom poslu krasi preciznost i pregnantnost, deli naela preivljavanja politikog robijaa na unutranja i spoljna. Za spoljne okolnosti tvrdi da se
na njih ne moe uticati, da su one robijau unapred date kao zatvorski uslovi. Postoje, obrazlae pedantno i detaljno pisac Peki, unutranja naela preivljavanja kojih robija treba da se dri. Dovodei do
perfekcije opis tih naela pobrojao ih je, a da se nije ponavljao, trideset.
Nakon toga su primenjivane, da tako kaemo, meke metode. Izbegavala se upotreba grube i direktne torture. Ovo je pravilo naravno
trpelo izuzetke, a naroito u violentnim sredinama i u vreme krupnih politikih obrauna, kakav je, npr., u Hrvatskoj bio obraun sa
MASPOK-om*, a u Bosni i Hercegovini obraun sa muslimanskim
intelektualcima 1983. godine.
Borba robijaa za ostvarivanje povoljnijeg poloaja u kaznionicrna
je individualna borba, koja upravo zbog toga zavisi od niza faktora
(vreme robijanja i politika situacija u drutvu, od ustanove u kojoj osuenik izdrava kaznu, od osoblja koje predstavlja zatvorsku vlast),
ali i od samog robijaa, njegove vrstine, upomosti i spretnosti. Svaki
je politiki robija bio preputen sebi, svojoj savesti i sposobnosti da
opstane okruen mrnjom i neprijateljstvom. Namee se zakljuak da
je opstanak, tanije preivljavanje politikih zatvorenika, jedna posebna ljudska vetina. Videli smo, Borislav Peki je od toga napravio
posebnu zatvorsku lektiru.
69
Kada se uporede robijaka iskustva politikih zatvorenika po zatvorima Jugoslavije, tada se uoava veliki stepen slinosti sa iskustvima
robijanja po logorima u Sovjetskom Savezu, o emu postoji brojna
i bogata lektira.
70
8. Bosanski model
Piui o sudskim politikim procesima u periodu od kraja Drugog
svetskog rata do raspada Jugoslavije u knjizi "Upotreba neprijatelja Politika suenja u Jugoslaviji 1945-1991. godine", kao metodoloki
najsloeniji problem se nametnulo grupisanje i kvalifikovanje sluajeva. Tom prilikom sam kao jedan od kriterijuma kombinovao merila,
pa su mi se suenja u Bosni i Hercegovini nametnula kao specifian
model radi ega sam to i oznaio kao "bosanski model': Ako se kao merilo uzme irina i otrina (visine izreenih i izdranih zakonskih kazni) prema politikim osuenicima, onda se progon politikih neistomiljenika i protivnika, kao najotriji, pojavljuje u Bosni i Hercegovini,
a naroito u periodu posle smrti Josipa Broza Tita.
Dugorono gledano, stvari stoje drugaije. U Sloveniji su bili, posle
okonanja Drugog svetskog rata, najei progoni politikih protivnika i neistomiljenika. U Sloveniji je taj progon bio, kao to je sve
kod Slovenaca, organizovan, pedantno voen i nesumnjivo Ne radi se
samo o Dahauskim procesima, koji su dosledno reirani po uzoru na
sline procese u SSSR-u i istonoevropskim zemljama, gde su skoro svi
zatvorenici nacistikih logora, koji su preiveli, bili posle okonanja
Drugog svetskog rata i oslobaanja logoraa, sumnjivi novoj vlasti.
Sudsko-policijskom udaru bili su izloeni svi koji su bili u logoru Dahau,
inae svi su bili lanovi i funkcioneri ilegalne Komunistike partije
Jugoslavije od 1930. pa nadalje, a neki od njih i politiki robijai predratne Jugoslavije. Bili su to antifaisti, panski borci, ilegalci, partizani, lanovi Oslobodilne fronte, lanovi raznih logorakih organizacija u Dahauu i Buhenvaldu. Pre hapenja i sudskog progona, kao
inenjeri zauzimali su visoke funkcije u javnom ivotu, a posebno u
privredi Slovenije i FNRJ. Svi su "priznali" da su bili agenti Gestapoa,
a posle rata da su "saraivali sa zapadnim obavetajnim slubama".
Svi su osueni, ali su presude kasnije ponitene. Svi su osuenici rehabilitovani, ali se na to ekalo dugo. Naalost, neki od nacistikih 10-
71
Sloveniji i
72
SARAJEVSKI PROCES
1')83.
73
74
SARAJEVSKI PROCES
I9~3.
75
Izetbegovi, Eref ampara i drugi. Organizacija je zabranjena, rasturena, a njeni aktivisti i lanovi dolaze pod udar policije i suda.
Navedenoj grupi je sueno ve 1946. godine, i shodno tome kazne
su za to vreme bile relativno umerene, pa bi se moglo rei i blage.
Ova prva suenja pripadnicima organizacije "Mladi muslimani" bila
su zapravo upozorenje. Vlasti su pogreno ocenile da e samim procesuiranjem pripadnika ove organizacije, kao i blagim kaznama, ostalu
muslimansku mlade zaplaiti i udaljiti od ove organizacije.
Meutim, i pored toga, formiraju se i druge grupe i organizacije
"Mladi muslimani" u Bosni i Hercegovini, a ak i van nje u gradovima, kasabama i po selima.
Ova praksa samo pokazuje da je pitanje poloaja etnike grupe muslimana, ili pripadnika islamske konfesionalne zajednice, realno, neutemeljeno i nedefinisano. Taj proces je i zapoet prvih godina nakon
okonanja Drugog svetskog rata, ali je nasilno prekinut jednako kao
i u mnogim drugim sredinama. Vremenom, naroito posle 1971. godine, ovo pitanje dobija na intenzitetu, kada je otvoreno pitanje da li
su muslimani etnika ili konfesionalna grupa, ili da to formuliemo
kolokvijalno - da li se pripadnici muslimana piu velikim slovom
"M" (etnika pripadnost) ili se piu malim slovom .m" (verska pripadnost). Ovaj problem je izopaeno tretiran u policijsko-sudskom progonu muslimanske inteligencije u Sarajevu 1983. godine.
Prvi otvoreni sukom izmeu "Mladih muslimana" i komunistike vlasti nastao je prilikom formiranja organizacije "Preporod", ujesen 1945.
godine. Tada su pripadnici organizacije "Mladi muslimani" svoje lanove ili pristalice uvodili u odbore nove organizacije. Meutim, politika policija (OZNA) otkriva celu organizaciju "Mladi muslimani",
pa najistaknutije lanove sudski progoni. Organizujui seriju sudskih
76
SARAJEVSKI PROCES
I<JX3.
77
78
SARAJEVSKI PROCES
1)83.
yana imovina, a srazmerno visini kazne zatvora oduzeta su im i graanska prava po izdranoj kazni.
U vreme ovog suenja bilo je rizino aliti se na prvostepenu presudu, zbog postojanja opasnosti da se kazna povea pred drugo stepenim sudom.
Osuenima na smrt potvrena je kazna pred drugostepenim sudom,
a Prezidijum Narodne skuptine FNRJ, 20. septembra 1949. godine,
odbija molbe za pomilovanje i potvruje smrtne kazne.
lanovi organizacije "Mladi muslimani" ili oni na koje se sumnjalo da su lanovi, mada im nije sueno, bili su pod stalnom policijskom
prismotrom tako to su praeni, ometani pri zapoljavanju i drani u
strahu da im se moe inscenirati sudski proces.
Pod policijski udar dolazili su i lanovi njihovih porodica i prijatelji, koje je na razne naine, takoe, uhodila i ometala politika policija.
Robijai osueni u procesima pripadnicima organizacije "Mladi muslimani" bili su pod teretom dugog i mukotrpnog rada po kamenolomima i rudnicima, izloeni robovskom radu, inae zabranjenom po
meunarodnim konvencijama. Prisiljavani su da jedu svinjsko meso,
zabranjeno imje klanjanje, ideoloki su prevaspitavani i traeno je da
se odreknu verskih uverenja i namesto njih prihvate komunistika.
Oni koji su uporno insistirali na svojim religioznim uverenjima i obiajima, ikanirani su u logorima i dodatno kanjavani, a nere tko je
prema njima primenjivana i brutalna fizika sila.
79
U Bosni i Hercegovini najotriji i najagresivniji obraun sa politikim protivnicima svakako je guenje otpora seljaka prinudnom otkupu i prinudnoj kolektivizaciji, kao i drugim oblicima komunistike represije, u podruju Cazina i Kladue, a u Hrvatskoj u Slunjskom srezu,
1950. godine," Mada ima terminolokog nesporazuma i nedoumice oko
naziva ove pobune seljaka, da li je nazvati buna ili ustanak, ili, to su
neki iz vlasti, ublaavajui njene uzroke, irinu i motive, nazivali "cazinski ispad", nema sumnje da se radilo o multinacionalnoj pobuni
seljaka od kojih su mnogi bili partizani u Drugom svetskom ratu. U
Cazinskoj i Slunjskoj krajini seljake je iritirala nasilna kolektivizacija
u zemljoradnike zadruge koja je zapoeta 1949. godine. Ono to je
ovu pobunu i nezadovoljstvo izdvajalo je to to se nije radilo o nacionalnim neprijateljima komunistikih vlasti, niti o neprijateljstvu bogatog sloja seljaka, kulaka, ve se radilo upravo o graanima sve tri etnike i konfensionalne grupe od kojih su mnogi bili uesnici NOB-a.
o ovom
80
81
82
SAR.\JEVSKI
PROCES
19X3.
u trajanju od po dvanaest godina i gubitak graanskih prava od tri godine. Jedan je osuen na jedanaest godina i gubitak graanskih prava
tri godine, dok su estorica osuena na kaznu zatvora od deset godina i gubitak graanskih prava tri godine, a trojica su osuena na kaznu
zatvora od osam godina i gubitak graanskih prava na dve godine,
jedan je optueni osuen na est godina i na dve godine gubitka graanskih prava, i, na kraju, najblae su kanjena dvojica na kaznu zatvora u trajanju od pet godina i na gubitak graanskih prava na dve
godine.
Svima je izreena mera prinudnog rada, oduzimanje odlikovanja,
inova, i svima je konfiskovana imovina. Na ovom suenju etvorica
optuenih su osloboena, valjda da bi suenje imalo privid objektivnosti.
U drugom procesu (24/25. maj 1950. godine) optueno je 45 pobunjenika iz Tra, Trake Platine i Cmaje. Glavni optueni bio je
zemljoradnik ulaga umar, kojem je izreena smrtna kazna. Ostali
optueni, kao i u prvom procesu, kanjeni su visokim kaznama zatvora, gubitkom graanskih prava, prinudnim radom, konfiskacijom imovine, oduzimanjem odlikovanja i inova.
Trei sudski proces (27/28. maj 1950. godine) u kojem su optuena
pedeset dvojica, i svi iz istog podruja, sela Liskovac. Svima optuenima su izreene visoke, drastine kazne zatvora, kao i jedna smrtna
kazna. Svi su upueni na prinudni rad, konfiskovana im je imovina,
oduzeti su im inovi i odlikovanja, kao i sva graanska prava.
Suenja su se relativno ekspresno reala, paje sledee organizovano
ve 29/30. maja 1950. godine. Sueno je 3J-om pobunjeniku, koji su,
takoe, osueni na visoke kazne zatvora, konfiskaciju imovine, na oduzimanje odlikovanja i inova, kao i graanskih prava. Huseinu Zenunoviu, zemljoradniku starom 41 godinu koji je imao desetoro dece,
83
DL Rajko Danilovi
84
SARAJEVSKI PROCES
1983.
85
dogovorenom scenariju. U pozadini procesa bili su udbai, na isti nain kao to su organizovani sudski procesi u Sovjetskom Savezu.
Sueno je onima koji su uhapeni, a za one koji se kriju na terenu,
udbai su imali samo jedno reenje, a to je da ih treba likvidirati. Neki
pobunjenici su pobijeni "na pragu svoje kue" ili na terenu. Tom prilikom, kada je .teren ien", ubijeno je vie ljudi, ali do sada jo nije
poznat taan broj onih koji su tako stradali.
Jednimaje sueno, drugi su likvidirani u potragarna na terenu, a treima je kaznu izrekao sudija za prekraje od tri do est meseci zatvora, a tim postupkom je bilo obuhvaeno 47 lica.
Progon i kanjavanje pobunjenih nije se svelo samo na opisano, ve
su porodice osuenih u sudskom i prekrajnom postupku deportovani iz vlastitih kua i sa imanja u Srbiki srez, i to odmah po okonanom suenju 1950. godine.
Koliko su opisano suenje i prekrajni postupak ipak imali nekog
uporita u propisima i zakonima, deportacija graana iz jednog podruja u drugo bila je potpuno nezakonit akt, koji je jedino imao uzora u staljinistikoj praksi Sovjetskog Saveza. U pomenutom feljtonu
dr. Mirsad D. Abazovi dao je spisak porodica iz Cazinskog sreza koji
su proterani sa ovog terena.
Sve prvostepene presude su ostale na snazi,jer su sve albe odbijene.
Molbe za pomilovanje osuenih na smrt streljanjem dvojice glavnih osuenika u Slunjskom procesu, Mila Devrnje i Nikole Benkovia
- odbijene su, pa su oni pogubljeni 22. avgusta 1950. godine. Molbe
ostalih osuenih na smrt tek su odluivane na sednicama u septembru
i oktobru 1950. godine, pa je Prezidijum Narodne skuptine odbacio
molbe i potvrdio presude. Meutim, predsednik Vrhovnog vojnog suda
86
SARAJEVSKI PROCES
1983.
u Sarajevu, koji je inae predsedavao svim sudskim procesima u Cazinu, ponovo insistira da se osueni na smrt pomiluju. Tako su 3. septembra 1950. godine pomilovani Dedo ovi, Agan oruka, Muharem
Dervievi, ulaga umar, Husein Kapi, Husein Zenunovi, Nezir
Barjaktarevi i Muhamed Tabakovi, te im je smrtna kazna preinaena na kaznu zatvora sa prinudnim radom od dvadeset godina i trajnim
gubitkom graanskih prava.
Na sednici od 6. oktobra 1950. godine Prezidijum Narodne skuptine FNRJ odbija molbe za pomilovanje Milana Boia, Ala ovia i
Stojana Starevia, apomilovani su Milo Miljkovi, Ramo Karaji i
Hasan Keki na jednak nain kao i prethodna grupa. Egzekucija streljanjem nad Milanom Boiem, Alom oviem, Hasibom Beganoviem iStojanom Stareviem, izvrena je 6. novembra 1950. godine.
Porodice osuenih bile su obeleene kao neprijateljske, nadzirane
od politike policije i maltretirane na razne naine, jer su ostale stalno
sumnjive.
Osueni koji su bili na izdravanju kazne pomilovani su 1953. godine i kazne su im smanjene.
Ova seljaka buna uguena je primenom drastinih sredstava, kako
sudskih tako i primenom nesrazmeme upotrebe neposrednog nasilja.
Utisakje da su komunistike vlasti bile iznenaene, uplaene i okirane radi ega su reagovale drastino. Suenja su organizovana ekspresno.
Ne samo daje osuenima konfiskovana imovina, da su proterane njihove porodice, ve je istina o pobuni i dogaajima skrivana dugi niz
godina. Naprosto postojala je zavera utanja u nameri da se zatru svi
tragovi pobune, suenja, ubijanja i deportacije.
87
lk
R~1jkoDanilovi
Kleronacionalisti
88
SA1Z,.>\JEVSKI
PROCES
]<)8.'.
Ustake vlasti su prihvatile Starevievu ideju da su muslimani "cvijet hrvatskog naroda", a Ante Paveli je izjavio februara 1942. godine
"krv naih muslimana je hrvatska krv" i "Muslimanska vjera ... hrvatska vjera", to je dovelo do afirmacije u NDH-a Islamske vjerske zajednice, paje 1941. godine Metroviev um etniki paviljon preureen
u versku instituciju nazvanu "Damija Ante Paveli". To su bili razlozi i okolnosti da zagrebakom muftiji Ismetu Muftiu, lanu Dravnog
vijea u NDH-a, kada je uhapen 1945. godine, bude sueno pred
Vojnim sudom u Zagrebu. Muftija Mufti je osuen na smrt i egzekutiran, a pomenuta damija je uklonjena "kao simbol i htenja i vremena".
Vlasti NDH-a su donele zakonsku uredbu o formiranju Hrvatske pravoslavne crkve, a za mitropolita su postavili ruskog kaluera Geromogena Maksimovia, koji je roen u Rusiji, to je korieno u propagandne svrhe. Ostale pravoslavne crkve nisu priznavale ovu "novu
crkvu". U Sarajevu je imenovan za episkopa Spiridon Miftke. Obojici
svetenika ove crkve je posle Drugog svetskog rata sueno kao "ratnim
zloincima i saradnicima okupatora", pa su oglaeni krivim i streljani. Sa njima je sueno i grupi svetenika ove crkve.
Sudskog progona nije bio poteen ni evangelistiki biskup dr. Filipp
Poppu, koji je diplomirao teologiju i pravo, a doktorirao filozofiju.
On je tokom NDH preuzeo rukovoenje novoformiranom Njemakom evangelistikom crkvom, a uhapen je 1945. godine, osuen na
smrt i strelj an.
Neposredno posle Drugog svetskog rata komunistike vlasti sude i
dvojici episkopa Srpske pravoslavne crkve (SPC). Najzapaenije je bilo
suenje mitropolitu crnogorsko-primorskom
Arseniju Bradareviu,
kome je sa grupom svetenika sueno zbog toga to je pravio sukob
izmeu ove Mitropolije i Udruenja svetenika koje je formirala drava, pa mu je izreena kazna zatvora u trajanju od jedanaest i po godina. Odluujui po albi Vrhovni sud Crne Gore preinauje presudu
89
na pet i po godina, a kaznu je ovaj starac od sedamdeset i jedne godine ivota izdravao u zatvoru u Kotoru, a iz zatvora izlazi kao sedamdesetsedmogodinjak
i astmatiar.
Episkopu Srpske pravoslavne crkve, Varnavi Nastiu, sueno je u
komunistikoj Jugoslaviji. Njega su uhapsile bosanskohercegovake vlasti 1947. godine kao .Jmperijalistikog agenta'' i "saradnika ustaa".
Sudilo mu se pred Okrunim sudom u Sarajevu, gde mu je izreena
kazna zatvora od jedanaest godina. Ovom suenju je dat veliki publicitet i korieno je u propagandne svrhe. SAD, Velika Britanija, generalni sekretar Saveza za spoljne poslove Anglistike crkve, kao i mnogi drugi interveniu kod jugoslovenskih vlasti, pa je puten na slobodu i premeten u manastir Vavedenje u Beogradu, a pod pritiskom
se penzionie. Nakraju vlasti ga premetaju u manastir Gomonica kod
Banjaluke, a odatle u manastir Kruedol.
Komunistike vlasti jednako kako su bile grube i radikalne u kanjavanju svetenika niskog ranga, tako su isto progonile i ostale svetenike sve tri konfesije u Bosni i Hercegovini.
Vlast u Bosni i Hercegovini je istovremeno proganjala pravoslavnog
popa Nedeljka Janjia zbog pesama pevanih na roendanu sina, koje
su ocenjene kao "neprijateljske". Sud ga je osudio, za to vreme, strogom kaznom od est godina zatvora. Pesme zbog koji je graanima sueno razliito su u raznim sredinama cenjene. Ovaj progon je ree bio,
kao u sluaju popa Janjia, krivini, a ee se svodio na prekrajni
postupak.
Pored popa Nedeljka Janjia Okruni sud u Sarajevu presudom K.
317/80, od 30. decembra 1980. godine, sudio je jo jednom ugostiteljskom radniku, trgovcu i nastavniku, to su u selu Borike, u kui paroha Janjia delovali .ovinistiki'' sa velikosrpskih i pro etnikih pozicija, te pevali pesme ijim su sadrajem izazivali nacionalnu i versku
90
1983.
mrnju i razdor Srba, Hrvata i Muslimana. Vrhovni sud Bosne i Hercegovineje 16. aprila 1981. godine preinaio kaznu, tako daje popu
Janjiu izrekao kaznu u trajanju od etiri i po godine. Savezni sud
reavajui po Zahtevu za vanredno preispitivanje pravosnane presude vraa predmet Vrhovnom sudu Bosne i Hercegovine. Ovaj sud
delimino uvaava razloge Saveznog suda, pa presudom K. 171/82,
od 8. aprila 1982. godine delimino uvaava albe, pa ne menjajui
pravnu kvalifikaciju smanjuje koliinu inkriminisanih pesama i izrie mu kaznu zatvora od dve i po godine.
Ovo je vreme kada se u javnosti uju glasovi protiv ove vrste politikih suenja.
Skoro u isto vreme, pred Okrunim sudom u Mostaru, vodi se postupak protiv katolikog svetenika Zovka fra Joza, koji je presudom
Ka. 90/81, od 22. oktobra 1981. godine, osuen na tri i po godine zatvora, zato to je 11. jula 1981. godine propovedima u crkvi Meugorje govorio da je dosta etrdeset godina robovanja, okova, tame i
patnje i da e "doi svjetlost i otjerati tamu". Vrhovni sud Bosne i
Hercegovine smanjuje mu kaznu na dve godine zatvora. Savezni sud
mu takoe ublaava kaznu, uporno ostajui kod toga da je izvrio delikt
miljenja, tj. krivino delo Neprijateljske propagande iz lana 133.
KZ SFRJ.
Razlog pokretanja krivinog postupka protiv imama Halila Mehtia, koji je bio svedok u Sarajevskom procesu 1983. godine i kojem
je islednik pretio "srebrnim metkom", bio je taj to policija nije bila
zadovoljna njegovim svedoenjem. Povodje bio banalniji. Ode Halil
sa svojom porodicom u Gornji Vakuf, a kada se vrati s puta prebaci mu
njegova kominica da nije mogla prole noi da spava od buke majstora u njegovom stanu. Iznenaeni Halil poeo je da traga za nezvanim nonim majstorima, pa pronae ugraene prislune aparate. Ovo
je "otkrie" izazvalo optu uzbunu u dravnoj bezbednosti. Ubrzo pro-
91
92
19K3.
Ostali progoni
93
94
SAR.t\/EVSKI PROCESI
9l\3.
ska propaganda iz lana 133. KZ SFRJ}. Osuen je da je govorio o tekom ekonomskom stanju u zemlji, za koje je krivicu video u rukovodstvu, tvrdio je da je radniko samoupravljanje promaaj, priao je
o izgradnji vile komunistikom lideru rodi Kurtoviu, kao i omalovaavao muslimansku naciju. Ovaj postupak, kao i mnogi drugi, imaju
pozadinu. On je odbio da tereti svog poznanika Ljubiu Popovia, koordinatora Opte narodne odbrane i drutvene samozatite Rudarsko-metalurkog kombinata u Zenici, jer je Popovi pokrenuo ispitivanje "nepravilnosti" i "greaka" u gradu i Kombinatu. Po odbijanju
saradnje uhapen je i osuen na dve godine zatvora.
Afera .Agrokornerc", koja je uzdrmala komunistiki establiment u
Bosni i Hercegovini, imala je i sporednu, da je nazovemo, satelitsku
aferu, hapenje inenjera agronomije Huseina uka.? Onje u "Agrokomercu" radio kao struni savetnik poslovodnog odbora ovog velikog kombinata. Vie puta je hapen i putan na slobodu, ograniavano muje kretanje, ali konano protiv njega u ovoj aferi nije mogao
da se pokrene krivini postupak. Kada progonitelji nisu imali dokaza
da njega pripoje aferi .Agrokomerc'', tada su pribegli triku optuivi
ga za Neprijateljsku propagandu iz lana 133. KZ SFRJ. Njega, poto
je Musliman, po oprobanom obrascu, terete za "muslimanski nacionalizam", jer je govorio da su Muslimani u Cazinskoj krajini bili u
inferiornom poloaju, ali da su zahvaljujui "Agrokomercu" doiveli
ekonomski procvat, kao i da se zalagao za podizanje spomenika Muji
Hrnjici i slino. Svedoci su optuenog znali povrno. Kako je prvih
est svedoka bilo neuverljivo i nesreeno na sudu, optunica poziva
nove, pa ak i vie puta osuivanog Muhameda Brkia, a iz zatvora
privode Ediba Busaldia. Naravno, tampa podrava proces: sve je
po obrascu dirigovano i montirano. Vri se pritisak na svedoke. O tome
govori saradnica optuenog, koja je deset godina radila s njim, Almira
9 o ovoj aferi pie asopis "Nai dani" od 6. januara 1989. godine u tekstu "Vii nsk i je
(bio) ovdje", sa nadnaslovom "Kako je montiran proces Huseinu uku", autora Radmila
Milanovia.
95
Beirovi, koja pie predsedniku Vieg suda tvrdei daje vie puta pozivana u Slubu dravne bezbednosti, i da je od nje traeno da optuenog uka tereti i da joj je tom prilikom preeno. Vii sud u Sarajevu
osuuje Huseina uka na godinu i deset meseci zatvora. Meutim,
Vrhovni sud Bosne i Hercegovine doneo je reenje K. 58/88 od 28.
aprila 1988. godine, kojim ukida prvostepenu presudu. Nakon toga,
tuilac odustaje od optunice.
96
II
PRIPREME
ZA SUENJE
I REPRESIJA
SARAJEVSK1PROCES In3.
99
Oko toga su se vodile zrele i kritike polemike. Otpori postoje, ali upornost slovenake omladinske organizacije pobeuje, pa se proslave ukidaju. Bilo je ovo ozbiljno upozorenje daje upotreba i zloupotreba kulta
linosti Tita ve potroena.
Dokle je ilo pojaanje represije nakon Brozove smrti, upravo potvruje proganjanje onih koji su kritikovali, osporavali ili vreali linost
pokojnog predsednika SFRJ. Kult linosti Broza tien je primenom
tada veoma poznatog krivinog dela iz lana 157. KZ SFRJ, kojije nazvan Povreda ugleda SFRJ. Ovo je krivino delo u svojoj primeni zapravo bilo zatita linosti i dela Josipa Broza, ili tanije kulta Titove
linosti, u vie od 95 odsto sluajeva.
Hipokrizija politike i sudske birokratije u kojoj su uestvovali svi,
od okrunih preko vrhovnih sudova republika i pokrajina do Saveznog
suda, titili su Josipa Broza Tita i nakon njegove smrti.
Kadaje Josip Broz Ustavom iz 1974. godine bio proglaen za doivotnog predsednika SFRJ, tada se mogla, sa stanovita zakonitosti, primenjivati njegova zatita. Meutim, nakon smrti, to bi pravnici rekli, on nije vie i ne moe biti zatitni objekt. Graani SFRJ su,
meutim, krivino i prekrajno proganjani i nakon njegove smrti, bez
obzira to se time ignorisao osnovni princip krivinog prava - naelo zakonitosti: Nullum crimen, nulla poena sine Ieqe.
Hipokrizija politike elite ispoljavala se u tome to nije imala smelosti da izmeni Krivini zakon i ako to smatra oportunim unese i krivino delo kojim se titi linost i delo Josipa Broza Tita, ali je imala
smelosti da trai od policije, tuilatva i sudova da proganjaju one koji
su kritikovali i vreali Josipa Broza.
Pred Viim sudom u Panevu vodi se postupak protiv Milije Gojaka,
autoelektriara, oca troje dece, zbog toga to je 3. maja 1987. godine
SARAJEVSKI PROCES
1983.
u Mramorku (nekad selo naseljeno banatskim Nemcima, koje je komunistika vlast proterala, drala po logorima i ubijala], na nemakom
groblju, koje je do smrti Tita bilo zaputeno, a posle njegove smrti promovisano u "Titov gaj", na plastinom daku belom masnom bojom
napisao parolu "Diktator, laov, lopov". Tuilatvo i sudovi, bez obzira to u zakonu pie, sa hipokrizijom tvrde, potpuno suprotno oiglednoj istini i logici, da je Gojak na opisani nain izloio poruzi linost
predsednika SFRJ, Josipa Broza, i izrekao mu maksimalnu kaznu zatvora od tri godine. Politikoj policiji, tuilatvu i sudu nita ne znai to je Broz sedam godina upokojen, to nije samim time predsednik
SFRJ. Ustav od 1974. godine predvideo je da je Josip Broz Tito doivotni predsednik, ali nije predvideo da je predsednik i post mortem.
Treba mnogo mate i arogantnog ignorisanja istine, pa u presudi
napisati da je Gojak, dakle 1987. godine, "izloio poruzi linost predsednika Tita kao predsednika SFRJ': Tako pie, verovali ili ne, kao da
je ve sedam godina pokojni Broz jo uvek predsednik SFRJ. Pisac
presude ipak svestan da je u njoj napisan nonsens dodaje da je Gojak
znao "daje Drug Tito sinonim za Jugoslaviju". To to "sinonim" nije
zatitni objekt, to ovoga sudiju, koji je lojalan komunistikoj eliti, u
njegovoj pravnike] savesti i znanju, nije mnogo uznemiravalo. On
izvrava zadatak, a tom prilikom gazi elementarna pravila logike i zakona. Vaan je cilj, a sva sredstva su dozvoljena. Jezuitizam tadanjih
komunistikih sudija je opte pravilo i poeljna vrlina.
U takvim uslovima pojaane represije za neistomiljenike, prvenstveno u Bosni i Hercegovini ali i u nekim drugim sredinama tadanje Jugoslavije, u Iranu demisionira car Reza Pahlavi i pobeuje Islamska
revolucija, iji je lider i personifikacija imam Homeini. Dogaaji u
Iranu su probudili interesovanje grupe muslimanskih intelektualaca
u Sarajevu. Preko iranske ambasade u Beu dobijaju vize i putuju u
Iran. U grupi su graevinski inenjer Omer Behmen (54 godine), inenjer metalurgije i profesor Metalurkog fakulteta u Zenici Ismet Kasu-
101
102
SARAJEVSKI PROCES
19R3.
ja graana, ne samo u Sarajevu, ve i u drugim mestima (Mostar i Zenica) i u nizu drugih manjih mesta i sela u Bosni i Hercegovini. Kao
po pravilu znatno vei broj graana je podvrgnut policijskom tretmanu od broja onih kojima e se montirati policijskom selekcijom i dodeliti uloga optuenih ili svedoka. Policija je o tim graanima uglavnom imala dosijee u kojima su unoene njihove izjave, pisane ili govorene, a posebno one za pitanja islama. Privoeni su imami, studenti ITF, knjievnici, bivi osuenici lanovi organizacije "Mladi muslimani", pa ak i ene koje su se oblaile po islamskim propisima,
to je moglo poprimiti i vid mode.
Politika elita je bila zbunjena i iritirana porastom interesovanja,
naroito omladine, za probleme islama. Pored toga, videli smo, grupa
intelektualaca Muslimana iz Sarajeva ide u Iran. Na pojedinim mestima u Sarajevu vode se zanimljive rasprave o problemima islama, a
takoe i o poloaju muslimana u drutvu, u kojima prednjae mladi,
obrazovani muslimanski intelektualci.
Vlast se uplaila. Nije znala na koji nain da obuzda ovaj talas intelektualnog interesovanja i radoznalosti. Pomenuta skupina mladih
bosanskohercegovakih muslimana intelektualaca pokazuje interesovanje i za opte teme savremenog sveta i civilizacije. Nije re samo
o teolokim temama i sporovima. To jo vie izaziva zabunu i strah kod
politike nomenklature, koju informie i brifinguje politika policija.
Zbog toga bosanskohercegovako rukovodstvo pribegava oprobanom metodu policijsko-sudskog progona onih koji se istiu u tim diskusijama, oekujui da e na taj nain, kao i ranije, ovaj pokret ukrotiti sekui ga u korenu. Obraun sa ovim mladim ljudima je radikalan. Meutim, rezultati su suprotni od oekivanih. Zatvaranje optuenih na ovom procesu zapravo je predstavljalo njihovu promociju. Kao
to e se videti u toku rata koji e se nametnuti Bosni i Hercegovini,
oni postaju deo rukovodstva Muslimana u ratu za odbranu svoje samo-
103
Tako ovaj proces kao povod ima odlazak grupe uglednih Muslimana intelektualaca u Iran i pokuaj da se uutka mlada muslimanska
inteligencija okupljena prvenstveno u ITF, ali prisutna i u drugim insritucijama u Sarajevu i ire. A razlog pokretanja ovoga postupka je
ela se represijom odri i uvrsti komunistiki reim u Bosni i Hercegovini, i uutka nova opasnost za autoritarni ijednopartijski reim.
Stoga Sl" povod i razlog procesuiranja grupe muslimanskih intelektualaca li Sarajevu 1983. godine prepliu i dodiruju, mada su i povod i
razlog sami po sebi jasni.
Opasnost od ve oiglednog gubitka legitimiteta komunistike nomenklature predstavlja motivaciju te iste vlasti da se obrui na mlade
islamske intelektualce i na grupu uglednih intelektualaca iz Sarajeva
koja je putovala u Iran.
=Ncposredno pred spektakularnu proslavu pedesetoqodinjce kraja Drugog svetskoq rata
1 pobcdc sareznika u Moskvi, u srpskim medijima vodena je iroka kampanja prikazivanja lainc biografije Alije Izetbegovia. Upotrebijen je poznati propagandni metod: jedna
nouin iExprcs Politika) objavi lani podatak daje Alija Izetbegovi kao pripadnik divizije ..Handar', koja je ratovala na lstonom frontu, uestvovao u Drugom svetskom ratu
ii OI/da. o istoj temi piu drugi mediji pozivajui se jedan na drugoga. Oni koji su pisali ove
iai! LI/ali su svrhu - onemoguiti uee Alije Izetbegovia, kao predsednika Predsedniu. BiH JIa pomenutoj sveanosti. Meutim, uinak je bio suprotan: lzetbeqovi je po11'(/1, na tu I'eliku proslavu, ali ne i Miloevi ili bilo ko drugi iz Srbije i Crne Gore. Kasnije sam saznao, upravo od novinara koji je prvi pustio lanu vest da je Ambasada
Rusije Il Beogradu kao merodauno uzela ono to sam napisao o Aliji Izetbegoviu u knjizi
"U;j()!
104
105
2. Hapenje i zastraivanja
uprolee
1983. godine
106
SARAJEVSKJ PKOCES
lYS3.
107
108
SARAJEVSKI PROCES
1983.
Prvog dana kada su poela hapenja, 23. marta 1983. godine uhapen je u est sati ujutro i pedesetosomogodinji ekonomista u penziji,
Ruid Prguda. Nakon njegovog hapenja, u njegov stan dolazi druga
grupa policajaca koja vri pretres. To je toliko potreslo njegovu suprugu Vahidu daje dobila modani udar. Umesto da zove hitnu pomo policija zove njenu decu da joj prue pomo. Udbai se ponaaju kao da
se nita nije dogodilo, revnosno vre pretres stana. Protekla su dva sata,
a Vahida je bez lekarske pomoi u besvesnom stanju, pa se udbai,
ipak, reavaju da pozovu kola iz ambulante Republikog SUP-a. Zbog
tekog stanja ovi lekari preporuuju da se Vahida hitno prebaci na kliniku, pa je tek nakon toga kolima hitne pomoi smetaju na kliniku. Od
tako bolesne Vahide policija oduzima klju od ormaria te odnosi
14.500 DEM i 1.500 USD, devizne tedne knjiice, kao i pasoe, ak i
za decu.
Zbog dva srana infarkta u zatvoru, krivini postupak za Ruida
Prgudu izdvaja se, a on u izdvojenom postupku, koji nije ni dovren,
nakon godinu dana od hapenja umire.
PlVOg dana masovnog hapenja uhapena je i knjievnica stara 38
godina Melika Salihbegovi. Kao svedoke pri pretresu pozivaju radnike iz komiluka, iz preduzea UPI. Pored Kur'ana, koji je inae oduzet od svakog uhapenika, od njenog dvanaestogodinjeg sina oduzet
je deji noi. Meliku prisiljavaju da se fotografie sa tim dejim noiem u ruci, kao i sa fotografijom imama Homeinija, koja tako postade inkriminisana, madaje tih meseci fotografija Homeinija esto objavljivana u tampi i asopisima. Majku hapse, a dete ostavljaju u stanu
zakljuano, i zabranjuju mu da bilo kome telefonira i bilo koga obavesti da mu je majka uhapena.
Demala Latia, profesora knjievnosti i afirmisanog pesnika, u 26.
godini ivota, hapse 7. maja 1983. godine. Njega hapse nekoliko dana
nakon to je svome kolegi i prijatelju iz Medrese i sa fakulteta, Hasanu
109
engiu, odneo paket u zatvor, kada su mu uzeli line podatke. Iznajmljeni stan, u kojem nije bila njegova supruga, policija pokuava da
obije, ali vlasnik stana daje klju i policija vri pretres bez prisustva
Latia i njegove supruge. Istoga dana u selu Biljani, vre pretres u stanu njegovog oca, koji je imam. Iz stana u Sarajevu uzimaju kasetu o
itanju Kur'ana, ak i fotografije sa svadbe. Opet, razume se, uzimaju
Kur an, valjda rukovoeni nekim svojim zakonom po kojem je ova
sveta knjiga zabranjena.
Pravnika Dervia urevia, starog 35 godina, hapse 29. marta 1983.
godine u jutarnjim satima. estorica udbaa vre pretres stana pet sati,
uzimaju knjige i asopise i Kur' an na arapskom jeziku. Plene mu knjigu francuskog filozofa Roe Garodija "Islam, religija i socijalizam"
koju je prevela NZ.
ulu Biaki, sestru Edhema Biakia, slubenicu, staru trideset
godina, hapse 24. marta 1983. godine. Nju su privodili, paje putali,
pa je ponovo hapsili, a u reenju o pritvoru stoji da je vrila neprijateljsku propagandu sa pozicija panislamizma, da bi u optunici bila tereena za krivino delo Pomaganje izvriocu posle izvrenog krivinog dela. Policija ulu puta oko 18.00 sati, da bi je istog dana oko
21.30 ponovo uhapsila zajedno sa sestrom Nerminom i Edhemovom
suprugom Muberom, ostavljajui u stanu poteenu samo ulinu,
Nermininu i Edhemovu majku.
Hapenja su izvedena sa posebnom dramaturgijom. Da bi se postigao opti efekat znaaja akcije politike policije, kao i da bi uhapenici, njihove porodice, prijatelje i okruenje zastraili, in hapenja je
mistifikovan. Tako se za neke (Kasumagi i engi) ne zna da su uhapeni. Policija ne sasluava samo uhapenike, ve i njihovu porodicu.
Edhemu, videli smo, privode sve iz porodice, osim majke, a sestru ulu
hapse. I suprugu Latia sasluavaju nekoliko sati u DB-eu, vreajui
je i verbalno je zlostavljajui. Sasluavaju i Kasumagievu suprugu,
110
SARAJEVSKI PROCES
1'}83.
pa kako je bila bolesna to prvi put ine u stanu, da bije kasnije priveli u policiju. Kasumagievoj supruzi prete da e joj uhapsiti i udate
kerke.
Dokle je ilo zastraivanje i maltretiranje porodica najbolje ilustruje hapenje Hasana engia, za kojeg policija njegovog oca obavetava da ne znaju gde je. Policija se ne obazire na obavezu po ZKP-u da
su duni da obaveste odmah porodicu lica koje je privedeno.
Supruga Ismeta Kasumagia tek etvrtog dana od njegovog hapenja odlazi u stan u Zenicu gde na stolu zatie potvrdu o oduzetim stvarima i saznaje da joj je mu uhapen. Obraa se javnom tuilatvu u
Zenici koje je informie da oni nemaju nikakvih saznanja. Iz tuilatva
zovu policiju i saznaju da je Ismet uhapen i da je "prebaen" u Sarajevo. Mada su udbai ispitivali njegovu suprugu u stanu, uopte je
nisu obavesti1i da joj je suprug uhapen i gde se nalazi. lova mistifikacija bila je u funkciji zastraivanja i stvaranja atmosfere terora.
Ubrzo, i pored opisanog ponaanja politike policije koja zakonske
radnje preduzima u tajnosti, porodice saznaju da su im njihovi uhapeni, da je irom Bosne i Hercegovine, a naroito u veim gradovima,
privedeno oko pet stotina lica, koja se najee ni ne poznaju.
To potvruje da organizatori ovog postupka nisu imali artikulisanu
ideju o tome kakav proces nameravaju da pokrenu, organizuju, a i koja
je svrha toga. Oni su imali neto grae u dosijeima, imali su saznanja
o putu nekolicine uhapenih u Iran, alije trebalo montirati veliki sudski proces. Najvie brige imje pridavalo kako opisati ideoloki okvir
proganjanih. Upotrebljavani su evazivni pojmovi islamski fundamentalizam i(ili) panislamizam, ali to su bili veoma pretenciozni zahtevi
koje nisu mogli zadovoljiti. U optunici, videemo, govori se o opsednutosti idejom islamskog preporoda, ta god to znailo, i zato bi to
uopte bila nekakva neprijateljska pozicija i ideja. A ta tek rei o odrednici islamizacija muslimana. Kako je mogue islamizirati musli-
111
112
19X3.
Koliko je agresije i mrnje bilo prema uhapenima i njihovim porodicama govori drastina sudbina Ruida Prgude. Ruidovoj porodici nije dozvoljeno da ga vidi tri meseca, ni posle infarkta koji ga je
u zatvoru zadesio. Nije bolje prola ni porodica Melike Salihbegovi,
jer mesec i po dana nije imala informaciju o njoj.
Razloga, koji bi bio koliko-toliko racionalan i opravdan, za ovakav
tretman uhapenih i njihovih porodica, nije bilo. Recimo, porodici
Kasumagi su dozvolili da Ismeta posete pre okonanja istrage. Zbunjuje stepen netrpeljivosti prema uhapenima i prema njihovim porodicama. Da li je razlog vrlo prozaian i karijeristiki, jer je istragu vodio veliki broj pripadnika etnike grupe Muslimana. Da bi dokazali
svoju lojalnost prema komunizmu, koji je ateistiki, ispoljavaju niim
opravdanu estinu prema prognanima i njihovim porodicama. Ceo
prethodni krivini postupakje u rukama ovih ostraenih udbaa, najee pripadnika etnikih Muslimana. To ide dotle da istrani sudija
Hadikari, bez zazora i stida pred porodicama uhapenih, zove udbae da pita da li mogu da organizuju posetu. Razgovori porodica sa uhapenima su u prisustvu slubenika koji vodi beleke i vre cenzuru zabranjujui da se razgovara o uslovima u zatvoru i o tretmanu uhapenih. Porodicama nije bilo ak dozvoljeno da sa uhapenima razgovaraju o angaovanju advokata. Bilo je sluajeva da je razgovoru porodice sa uhapenima prisustvovalo vie udbaa nego lanova porodice.
Opisana estina i grubost odnosa prema uhapenima ispoljava se
i u tome da je bio onemoguen i spreen kontakt izmeu uhapenih i
njihovih branilaca. Branioci su iz istrage praktino eliminisani, a
okrivljeni su preputeni udbaima da ih ispituju i da sastavljaju zapisnike, za koje e se predsednik Vea truditi da ih odri na snazi. Dokle
je ilo krenje i gaenje prava odbrane vidi se i po tome to je istrani
sudija, zajedno sa udbaima, porodicama poruivao da je za pritvorene zabranjeno uzimanje advokata "u sadanjoj fazi istrage".
113
114
litike policije da mu se zabrani rad na svim fakultetima u Jugoslaviji, bez obzira to za takvu odluku ne postoji zakonski osnov.
Slinom progonu su izloeni i ostali optuenici. Saliha Behmena,
nastavnika matematike i fizike u Osnovnoj koli "Franjo Kluz" u Mostaru, petnaest dana od pritvaranja iskljuuju iz kole i tretiraju ga
kao nezaposlenog, to je direktno suprotno zakonu. Otkaz je Salihu
dat na zahtev DB, mada je to flagrantno krenje zakona.
Supruga Edhema Biakia, Mubera, ishodovala je sastanak sa predsednikom Poslovodnog odbora Elektroprivrede Bosne i Hercegovine,
gde je njen suprug bio u radnom odnosu. Meutim, i pored obeanja
da e dati miljenje i izjave da visoko cene njegov rad, to uskrauju
objanjavajui da se tome usprotivila politika policija. I Edhem dobija otkaz u preduzeu, suprotno zakonu.
Najinteresantnija je sudbina brata Dervia urevia, koji je radio
kao kriminalistiki inspektor u gradskoj policiji u Beogradu, zaduen
za borbu protiv klasinog kriminala. Dervi je svome bratu pri poseti
zatvoru poverio da je morao potpisati neke lai u svojoj izjavi, jer je
prema njemu primenjena tortura. Saznavi to, Derviov brat je upozorio istranog sudiju Hadikaria. Kada se vratio u Beograd dobio je
otkaz u gradskom Sekretarijatu za unutranje poslove. Derviov brat
postaje moj klijent, ali svi nai napori da se pozivamo na zakon i njegovu primenu bili su uzaludni, pa on naputa Jugoslaviju i odlazi u
inostranstvo, po mom seanju u vedsku. To samo i1ustruje mo politike policije koja je drava u dravi, za koju ne postoje ni zakoni,
ni njihova primena, ve samo njena samovolja. Politika policija odreuje meru primene zakona, rukovodei se svrhom montiranog politikog postupka.
115
3. Tortura
zatvoru
DB je eliminisala istranog sudiju i branioce iz istrage. Uhapenici su tako potpuno izolovani, preputeni na milost i nemilost politikoj policiji. Ostajui bez zatite, a udbai bez ikakve kontrole, uhapeni su izlagani svim udbakim pritiscima da bi se nagovorili da potpiu montirane zapisnike, bez kojih se ne bi mogao organizovati glavni pretres.
Udbai su najpre primenjivali grubu silu prema zatvorenicima, koje
su udarali, kako svedoe, akama, pesnicama, tvrdim predmetima poput pepeljare, pendrecima, pitoljima. Sila je primenjivana za svaku
izjavu uhapenog ako nije zadovoljavala zahteve inspektora.
Razloga i povoda za primenu fizike torture bilo je stalno, jer se sudilo ljudskom miljenju. A nita nije toliko evazivno, nedefinisano,
kao ljudsko miljenje
Kada smo kod neuhvatljivosti ljudskog miljenja, pisac knjige je
esto bio iznenaen da je neto kazao, komentarisao ili ocenio davno
ili nedavno, a to je zapamtio onaj koji ga na to podsea. Moemo zamisliti pod kojim su mukama bili uhapeni kada su od njih grubi i ciljni udbai traili da potvrde da su neto rekli u prisustvu pojedinih
svedoka.
Nije potrebno mnogo mate da se zamisli u kojem je poloaju bio
Ruid Prguda, ovek teko naruenog zdravlja, izloen fizikoj i psihikoj torturi. Po posledicama torture upravo je najgore proao Ruid Prguda. Tokom istrage dobio je dva infarkta srca, a godinu dana nakon
izdvajanja postupka i tri sudska poziva i odlaganja zbog njegovog
zdravstvenog stanja, on umire oigledno od posledica hapenja i torture u zatvoru. Policija ga je u tekom zdravstvenom stanju ispitivala
116
1983.
117
Oni, muitelji, ne samo u ovom sluaju, ve i u ostalim, ute i ponaaju se kao da je sve to su radili bilo ispravno, poeljno i opravdano. Njih sreemo svaki dan. Oni su oko nas, jednako kao i oni to su
u ratu inili zloine, ponaajui se "normalno". Da li njihov zaborav treba da bude i na? Ne, jer bi to sa stanovita povesti i morala bilo neopravdano. Zato je i ova knjiga skroman doprinos da se ova izopaena ljudska delatnost ne zaboravi. Kada bilo koji pojedinac, grupa ili
institucija u svojoj ideolokoj zaslepljenosti primenjuje torturu i kada
u svoje ruke uzme pravo da presuuje, tada imamo elementarno gaenje ljudskih prava datih od prirode ili, za religiozne, datih od Boga.
Nemilosrdnu fiziku torturu udbai primenjuju i prema pedesetosmogodinjaku, uglednom profesoru i strunjaku za elik, Ismetu Kasumagiu. Svaki put kad islednici nisu bili zadovoljni odgovorom, u pomo
su dolazili oni koji su ga tukli nogama i rukama, ubeujui ga da potpie zapisnik ili "prizna" ono na emu je inspektor insistirao, montirajui tako optunicu. Kasumagi nosi naoare, pa kada bi ove siledije htele da ga tuku, govorile bi mu da skine naoare. Razume se da je
pored ove fizike torture stalno trpeo i vreanja njegovih verskih ubeenja. Pre podizanja optunice Kasumagi je opisanoj torturi bio izloen sedamdeset jedan dan.
Kasumagia sam doiveo kao ozbiljnog i ispravnog oveka, u svakom pogledu vrednog potovanja. Tim razbesnelim i razjarenim, istreniranim udbaima ne samo da nije smetala njegova starost, ve je to
njih, izgleda, motivisalo da ga maltretiraju i zlostavljaju. Ubeen sam
da su kipeli od mrnje kada se Ismet molio, kadje praktikovao dosledno verski obred. Po koji put se pokazuje daje mrnja najsnanije ljudsko oseanje, da je ona spiritus movens neljudskog i, naravno, neprofesionalnog ponaanja entu(a)zijatskih udbaa.
Mora biti, kad analiziramo nain i upornost primene torture, da su
udbai lica birana upravo po tom kriterijumu. Ako ne mrze i ako ne
118
SARAJEVSKI PROCES
1983.
umeju da ispoljavaju mrnju, onda nisu podobni za taj posao i, suprotno, ako su zadojeni mrnjom prema svima koji ne misle i ne ive kao njihove gazde, onda su podobni za taj posao. Bilo kako bilo,
uveren sam da su za takav rad istrenirani. Njihovi ideoloki uzori i uitelji su muitelji u logorima Sovjetskog Saveza. Gulag je samo paradigma i simbol, a njihova izopaena matovitost je doprinos uvanju
sistema i poloaja vladajue elite.
Za takve istraitelje poseban izazov bila je Melika Salihbegovi, ena,
intelektualka, spisateljica, bivi marksista a sada uvereni i dosledni
pristalica islama. Nju nisu fiziki maltretirali, ali su zato smiljali psihiku torturu sa posebnim sadistikim pobudama. Najpre po privoenju, i to u republiki SUP, ispitivana je neprekidno etrdeset sati. Glavni istraiteljski argument bila je pretnja da ako ne bude saraivala i
davala iskaze koje istraitelji trae, bie ugroena sudbina njenog dvanaestogodinjeg sina. Sredstva se ne biraju, injenica je koja je krasila ove udbae to brane optu sreu ljudi i najhumaniji politiki poredak.
Politiku policiju interesovao je njen odnos sa Omerom Behmenom, a naroito sa Alijom Izetbegoviem. Tek je u pono 24. marta
1983. godine prebacuju u Centralni zatvor.
Melika je nosila maramu, verski simbol za ene, pa da bi je ponizili (to je inae propisima zabranjeno) uzimaju joj maramu. Marama
je simbol torture, ali i Melikinog otpora torturi. Ona pred pojavljivanje u sudnici trai dajoj se ovaj simbol njenih verskih ubeenja vrati.
Udbai te njene zahteve odbijaju. Meutim, ona je uporna i preti da
e u sudnici obelodaniti to njihovo maltretiranje. Udbai poputaju jer
se boje javnosti. Po ko zna koji put protiv tajnih politikih policija
jedino je mogua borba tako to se protest obelodanjuje u javnost.
Javnost je jedini nain da se tajna politika policija koliko-toliko
kontrolie.
119
Melikaje uporna i borbena u zatvoru i zahteva Kur'an. Tek po intervenciji predsednika suda, dobija ga.
U jednom delu boravka u Centralnom zatvoru smetaju je u sobu
gde su bile ene kriminalci, raunajui da e je maltretirati. To je stari udbaki metod - spojiti nespojivo. Kriminalci dobro znaju zato su
zatvoreni, i mada skoro po pravilu tvrde da su nevini, da im je neko
namestio zatvor, ipak uvek znaju da su tu gde treba da budu. A "politiki krivci" znaju da su tu gde ne treba da budu.
Melika Salihbegovi je bila prisiljena da etrdesetodnevnim trajkom glau izbori elementa mo pravo da je poseti njen sin. I ovu je pobedu Melika upornou, borbenou, oseanjem ispravnosti tog zahteva, ostvarila.
Melika je bila svesna svog poloaja zatvorenika savesti, bila je uverena da je izolovana samo zato to potuje i praktikuje svoja verska
uverenja, kao to je bila uverena da njeni muitelji nisu u pravu da ine
ono to je protiv oveka i njegovih prava.
Zbog toga to nije dozvoljavala da je poniavaju, lome i maltretiraju, imala je i problema od 23. septembra 1983. godine, kada je prebacuju u zatvor u Slavonsku Poegu. I tu se Melika bori, a sve pokuaje zatvorskih vlasti da je mue savladava. Osam meseci, koliko je
ovde provela, hranila se iskljuivo margarinom i hlebom. Mora se pretpostaviti daje u zamisli muitelja i organizatora sudskog procesa bila
krajnje zla namera kada su Meliku premestili u ovaj zatvor, u drugu
republiku. Sva hrana u tom zatvoru je pripremana na svinjskoj masti
i sa svinjskim mesom. Kako su samo uspeno saraivale republike
SDB-e i to u tako sitnim stvarima, mada je Broz pokojnik skoro tri godine, i mada su se najavljivale pukotine i sukobi izmeu republikih i
pokrajinskih elita.
120
SARAJEVSKI
PROCES
I%.~.
121
Od petnaest meseci boravka u zatvoru u Foi zatvorske vlasti su Meliku drale u izolaciji est i po meseci ukupno. Istovremeno sva pisma
koja je upuivala raznim institucijama vlasti nisu poslata, ve su posle njih u posetu dolazili udbai daje vreaju i ucenjuju, ili dajoj prete fizikom torturom i uskraivanjem retkih i poniavajuih kontakata sa sinom i bratom.
trajkuje glau, silom je hrane, stavljaju je u izolaciju, ali ona nastavlja borbu. Mada lekar insistira da je smeste u zatvorsku bolnicu,
uprava zatvora to odbija, ali je stavljaju u zatvorski stacionar.
Ona se nalazila u veoma tekom zdravstvenom stanju, pajoj se prekida izdravanje kazne i putaju je iz zatvora.
Brat po Meliku dolazi autom, a kako je potpuno iznemogla nosi je
na rukama do auta. Nakon dva dana prebaena je u bolnicu na insistiranje rodbine, jer je imala samo 45 kilograma. Meutim, ve je treeg
dana otputaju iz bolnice i leenje i oporavak nastavlja kod kue.
Bez obzira na sva muenja, kojima je bila podvrgnuta, kao i mnoge
bolesti i teko zdravstveno stanje, ipak se protekom vremena oporavila i nastavila borbu za prava politikih zatvorenika.
Godine ne mogu da se setim, ali bio je lep dan na sredokrai izmeu prolea i leta, kada sam bio u svojoj kancelariji, tada na Dorolu,
starom delu Beograda. U moju kancelariju ulazi Pavluko Imirovi,
vie puta osuivan zbog "politikih delikata", ve stari borac za politika prava i zatitu politikih zatvorenika, pa mi kae da u restoranu, koji se nalazi blizu moje kancelarije, mene eka moja stara poznanica. Bilo je to za mene lepo i impresivno iznenaenje, ekala me je
Melika Salihbegovi, odevenajednako kao u sudnici u leto 1983. godine. Bio je to srdaan susret jer smo jedno drugom imali dosta uspomena da ispriamo.
122
1l}83.
U Sarajevu su mi stalno govorili da bi trebalo da preuzmem da branim i Meliku. Ja se nisam protivio, ali se protivila Melika. Okosnica
optunice bila je glasovita Islamska deklaracija autora Alije Izetbegovia, ali i rasprave na Islamskom teolokom fakultetu, na Tabakom
mezdidu, pa sam ja intervenisao i govorio da je "islam iva religija,
otvorena za debate, da su debate normalan fenomen i slino". To je
estilo Meliku jer je smatrala da je islam zatvoren i zavren sistem.
I tada je bila uporna u odbrani vlastitog religijskog uverenja, pa nije
pristajala ni na kompromis koji sam nudio u nameri odbrane optuenih. Kada smo se ponovo sreli u blizini moje kancelarije, sve je bilo
zaboravljeno, razgovor je tekao prijateljski i bio je pun pozitivnih emocija i asocijacija.
Edhem Biaki je uspeo poslati opirno pismo iz zatvora u kojem
opisuje kako je uhapen, ispitivan u DB i kako je jedan inspektor glasno
sastavljao zapisnik, a on eventualno pokuavao u tome da uestvuje.
Kada su mu pretili palicama, pitoljima i mahali "lisicama", on je edno i naivno inspektorima rekao da se tako ne radi u Jugoslaviji, to je
izazvalo opti i gromoglasan smeh i radost medu udbaima.
Ispitivanje Biakia sprovodilo se nekoliko dana; udbai diktiraju
zapisnik, a on, najee bezuspeno, pokuava da utie na sadraj zapisnika, na pojedine formulacije.
Edhem, pridravajui se zatvorskih pravila, alje est pisama svojim
ukuanima, ali nijedno im nije stiglo, bez obzira to su ga drali u uverenju da jeste. Isti je sluaj i sa pismima upuenim njemu, tako da je
dran u izolaciji. tampu nije dobijao, zabranili su mu je. Biaki je
jedno vreme u sobi imao .cimera" koji je bio mnogo radoznao i koji ga
je stalno zapitkivao, to traje due od mesec dana.
Brutalnoj torturi bio je podvrgnut Demal Lati. Prema njemu je,
koji je inae bio krhka figura, suptilan, pravi pesnik, upotrebljavano
123
fiziko nasilje. On je o mukama, kroz koje je proao u krivinom postupku, plastine i uverljivo govorio na sednici Vrhovnog suda Bosne i Hercegovine (14. marta 1984. godine). U upotrebi fizike torture prema njemu isticao se Nazif Dubur. On je umesto Demala diktirao zapisnik u mainu. Na njega pritisak vri i tuiteljica Emina Reidovi koja mu preti dvostruko veom kaznom samo ako bilo gde
"pisne" o torturi koju trpi i o nainu sastavljanja zapisnika u istrazi.
Demal se alio svom babu govorei da uvek izmisle razlog da mogu
da ga tuku.
I prilikom mojih poseta Latiu, kada su se smilovali bar da glume
ponaanje po zakonu, videlo se da su zatvorske vlasti prema njemu
naroito grube i neprijateljski raspoloene. Kod izdravanja kazne
njegov je poloaj bio najgori, jer je razvrstan u grupu zatvorenika sa
najmanje prava. Radio je najtee poslove u livnici. Nije bio izlagan
samo toj vrsti maltretiranja, ve su ga po nagovoru tukli i kriminalci.
Glavnu brigu o Demalu preuzeo je njegov mlai brat Nedad. Jednom kada je Demal pretuen u zatvoru, njegov brat Nedad otiao
je da se ali u Predsednitvo Bosne i Hercegovine, gde su ga primili
u Komisiji za albe. Mada je od siledije koji je pretukao Demala
uzeta izjava, protiv njega nije poveden nikakav postupak, to upuuje na zakljuak da je on to uradio po nagovoru zatvorskih vlasti
i, verovatno, na urgenciju udbaa.
Posle ovoga traenje premetaj Demalov od Ministarstva pravde
u neki drugi zatvor. Demalu je od zatvorskih vlasti reeno da o batinama i dogaaju uti. Bez obzira na loe zdravstveno stanje i mravost Demala, dodeljen mu je teak rad u livnici.
Hasana engia hapse 26. marta 1983. godine, a sve do 29. marta
nisu mu dali da spava, da bi ga izmuili i "pripremili" za ispitivanje.
Prvih trideset sati je proveo na stolici sam u praznoj sobi. Kada su ga
124
SAR:\)FVSKI
PROCES
1983.
125
126
Hrana je posebno bila koriena kao sredstvo za pritisak na uhapenike. U istrazi hrana im je redukovana na male koliine. Pakete koje
su dobijali nisu im davali. Izgladnjivanje, pa iliavanje korienja vode,
trebalo je da postigne dvostruku namenu:jednaje
da ih .razmekaju"
i pripreme za lana samooptuivanja, a druga je da ih kanjavaju, da
daju doprinos i u ovoj fazi postupka - odmazdi, u ijoj osnovi je bila,
kako smo naveli, estoka i ukorenjena mrnja. Javno imje demonstrirano da je hrana koju im daju pripremljena na svinjskoj masti i da
se radi o svinjskom mesu, ime su organizatori procesa vreali i ornalovaavali verska oseanja uhapenih. Time su, ujedno, postizali cilj da
oni i smanjene koliine hrane odbijaju i ne jedu. Uhapeni su najee jeli samo hleb koji je iao uz hranu.
Kada se uzme u obzir da su paketi, na koje po zakonu svaki pritvorenik ima pravo, bili uskraivani, tada se vidi da su pokretai i organizatori ovog postupka, ne samo flagrantno krili odredbe ZKP, ve su
to inili u ravoj i zloinakoj nam eri.
Odgovornost za takvo ponaanje zatvorskih vlasti prvenstveno snosi istrani sudija, ali i predsednik Vieg suda u Sarajevu, koji nadzire rad zatvorskih vlasti. Istrani sudija Hadikari izjavljuje porodicama da on sa time nema veze. A kada su se porodice zbog toga obraale SUP-u, tada im je reeno da oni sa time nita nemaju. Tajna politika policija je van zakona, ne odgovara nikome, a ni sud ni policija ne mogu da kontroliu ta rade.
Gaenju elementarnih ljudskih prava u ovom procesu nema kraja.
Uhapenima je njihova verska pripadnost traila upranjavanje obreda. Kada bi zatvorski uvari ili udbai zatekli nekog uhapenog da vri
verski obred, uvek su sledili udarci i batine.
Postavlja se pitanje svrhe takvog ponaanja zatvorskih vlasti i udbaa. Ta svrha nije ona koju je predviao ZKP, ve je nezakonita pri-
127
mena torture, poniavanje i kanjavanje za koje oni koji to ine nemaju zakonsko ovlaenje.
Organizatori sudskog procesa tako su tempirali suenje da ono obuhvata muslimanski ramazanski post da bi optuene dodatno iscrpljivali, muili i poniavali. Zaista je um organizatora ovog sudskog procesa satanske prirode, jer je sudski proces poprimio karakter antiverskog
obrauna.
III
v
OPTUZNICAOTKRIVANJE
NEPRIJATELJA
SAR.A.JEVSKI PROCES
1983.
1. Uporite optunice
131
132
SARAJEVSKI PROCES
1983.
133
lo da je ovaj sudski proces bio iracionalan, besmislen i nadasve pogrean. Naalost, na Bosnu i Hercegovinu izvrena je agresija a podsticanjem spolja, izbio je i graanski rat koji je 1995. godine okonan u Dejtonu. U tom ratu se, naalost, ispoljavala mrnja prema naim muslimanima, na jednak ili jo primitivniji nain nego u optunici i celom
sudskom postupku. Ova mrnja koju su sastavljai otpunice ispoljili prema islamu i optuenim muslimanima intelektualcima, u ratnim
zbivanjimaje pojaana jo veom etnikom i konfesionalnom mrnjom
od strane onih koji su bili za rasparavanje i podelu Bosne i Hercegovine. Kao daje optunica i ceo sudski proces dao argumentaciju za ispoljavanje netolerantnosti prema naim muslimanima i islamu kao veri.
Ono to je posebno degutantnim inilo to suenje jeste injenica
da je komunistika elita ulogu progonitelja skoro iskljuivo dodelila
etnikim muslimanima. Glavnu re su vodili Muslimani, pripadnici
tajne politike policije. Tuilac je bila Muslimanka, kao i istrani sudija (koji je samo na papiru bio sudija), predsednik Prvostepenog
vea je, takoe, bio Musliman. Niko ne slui kao onaj koji treba da dokazuje i potvruje svoju lojalnost, kako smo to opisali u prvom poglavlju.
Optunica glavnu i centralnu uloge dodeljuje Aliji Izetbegoviu i
Omeru Behmenu, teretei ih za udruivanje radi neprijateljske delatnosti da bi postigli kontrarevolucionamo ugroavanje drutvenog ureenja. To je krivino-pravna odrednica, a politika je kontrarevolucija
to je za komuniste znailo i bilo najozloglaenije politiko delovanje.
Alija Izetbegovi i Omer Behmen optueni su da su stvorili udruenje
lica radi vrenja pobrojanih krivinih dela u lanu 136, stav 1. KZ
SFRJ - Udruivanje radi neprijateljske delatnosti.
Optuene Hasana engia, Ismeta Kasumagia, Edhema Biakia
i Huseina ivalja, dakle putnike u Iran, optunica tereti da su postali
pripadnici navedenog udruenja u smislu stava 2, lana 136. KZ SFRJ.
134
SARAJEVSKI PROCES
1983.
135
2. Sadraj optunice
136
SARAJEVSKI PROCES
1983.
137
138
SA1V\JEVSKl PROCES
1983.
139
boravila u Iranu od 2. do 14. januara 1983. godine. Posebno se terete da su prisustvovali kongresu ujedinjenja sunita i iita, da su imali
brojne kontakte i da su lano predstavljali poloaj Muslimana u SFRJ.
Naknadno su traili miljenje od iranskih vlasti o "Islamskoj deklaraciji", a govorili su da u Islamskoj vjerskoj zajednici rade ljudi koji
rade za interese drave, a ne muslimana. Takoe, da su traili od iranskih vlasti da koriste naftu za pritisak na vlasti u SFRJ, kako bi se
poboljao poloaj Muslimana, kao i da se u tu svrhu koriste ekonomski odnosi.
(5) Alija Izetbegovi tereti se da je pred raznim ljudima iznosio
neprijateljske stavove u periodu od 1979. do 1983. godine tvrdei "da
islam mora biti dravno ureenje u svim zemljama gdje ivi islamsko
stanovnitvo, da treba stvoriti uslove kako bi BiH jednoga dana bila
islamska republika, da treba raditi na islamizaciji Muslimana, da su
Muslimani ugroeni od Srba, da je neophodno promijeniti rukovodstvo NZ, da su Muslimani prije rata (misli se na Drugi svjetski rat, prim.
R. D.) imali vie slobode", pa pred ivaljem isticao da islam nije samo
religija ve celokupan sistem ivljenja, anavodno 1982. godine u Pazariu pred Vahidom Kozariem hvalio imame iitske vjerske sekte
u Iranu (tako doslovce pie - "sekte"), te hvalio njihov fanatizam. Stavljaju mu se i druge verbalne izjave koje treba da potvrde Alijinu neprijateljsku delatnost.
(6) Omeru Behmenu i Aliji Izetbegoviu stavljaju se na teret verbalni iskazi ili pisani tekstovi neprijateljske sadrine, kako ih optunica
ocenjuje. Behmen je u lanku objavljenom u asopisu "El Arabi" napisao "da se kod nas na funkcijama nalaze lanovi partije, da su vjernici graani drugog reda, da se poslije II svjetskog rata sve uinilo da
se Muslimani ne osjeaju kao etnika grupa", da se onemoguava graenje damija i slino. Takoe da je tvrdio da za Homeinija nema
granica i da e on izvesti Islamsku revoluciju. Tako se nabraja niz ljudi
koji treba da budu svedoci, o mnogim deliktima miljenja. Tvrdi se da
su se u zemlji nagomilale mnoge ekonomske tekoe i slino.
140
SARAJEVSKI PROCES
1983.
141
minacije, kao naprimer, da je tvrdio da su Muslimani u neravnopravnom poloaju u odnosu na Srbe i Hrvate, da je govorio da se preuveliavaju problemi Kosova, da ali Albance, da je Tito prezaduio Jugoslaviju, a takoe da je rukovodstvo NZ "crveno", da su agenti koji
rade za reim. Takoe je tvrdio da sve poloaje dre Srbi, da sude,
komanduju i kroje kapu Muslimanima. Navodno je pred Demalom
Latiem govorio da je u Sandaku posle Drugog svetskog rata izvren pokolj Muslimana.
(11) Mustafi
142
SARJ\JEVSKl
PROCES
1983.
(12) Demalu Latiu takoe se stavljaju na teret verbalne inkriminacije, delikt miljenja. I njemu se po unapred montiranom kalupu
stavlja na teret daje zahtevao islamizaciju Muslimana, da islam nije
samo vera ve "svojevrsna revolucija", da su im potrebni pravednici
istog islama u Bosni i Hercegovini, da se treba osloboditi straha i
da za te ideale treba rtvovati i ivot. Takoe, da muslimani ne treba
da se ene nemuslimankama, a niti muslimanke treba da se ene sa
nemuslimanima, da je najbolje orue u borbi za islam re i pisana re.
I on je o rukovodstvu NZ govorio da su saradnici reima.
(13) Melika Salihbegovi se optunicom tereti daje 1982. godine
u Sarajevu napisala i uputila pismo imamu Homeiniju. U pismuje navela da ve trideset i sedam godina ivi u hrianskoj sredini u ateistikoj Evropi, u atmosferi neistine i hipokrizije. To kao razlog navodi da
trai da se preseli u Iran.
Pored pisma stavlja joj se na teret i delikt miljenja. Navodno je Husein ivalju govorila da Muslimani ateisti nisu nikakvi Muslimani, da
vernici nisu ravnopravni sa ateistima, da se Muslimani ne smeju
druiti ni venavati sa nemuslimankama (Melika je bila ranije udata
za Srbina sa kojim ima dete). Stavlja joj se na teret da je govorila da
su rukovodstvo zemlje i Partije narod doveli do totalnog moralnog
kraha, da Muslimani nemaju verskih sloboda, da su u Savezu komunista sve sami licemeri, laovi i prodani ljudi, kao i da je navodno
rekla da je irako-iranski rat poetak stvaranja svetske islamske
drave koja e navodno obuhvatiti Bosnu i Hercegovinu, Kosovo i
druge krajeve "nae zemlje" sve do Slavonskog Broda. Sve inkriminacije delikta miljenja Meliki su stavljene po unapred definisanom
kalupu kao i ostalim optuenima.
(14) Alija Izetbegovi i Melika Salihbegovi terete se da su zajedno
1982. godine sastavili "Predgovor izdanju 1982. godine" za "Islamsku deklaraciju" kojom prilikom su tekst Deklaracije korigovali tako
143
(16) Dula Biaki, tvrdi se u optunici, je na molbu Omera Behmena prekucala njegov rukopis u kojem je izneo svoje utiske tokom
boravka navedene grupe u Iranu. Poto je saznala da je Omer Behmen pozvan u SUP, organizovala je sa svojom sestrom Nerminom i
snahom Muberom "skrivanje Behmenove pisane dokumentacije i propagandnog materijala koji se nalazio u njihovoj magazi", te spalila
dnevnik svog brata o boravku u Iranu, imeje preduzela radnje upravljene na ometanje otkrivanja uinilaca.
144
SAR.I\JEVSKI PROCES
1983.
Optunica, u celini po svom sadraju tako je koncipirana da se mnoge inkriminacije esto ponavljaju, to bi trebalo da povezuje okrivljenu grupu. Nebitno je za sastavljae optunice to su pojedine tvrdnje
same po sebi bezazlene, banaine i besmislene i ne mogu se po tadanjim rigidnim komunistikim zakonima tretirati kao kriminalna delatnost. Ko e jo da vodi rauna o tome. To bi ve bio perfekcionizam
za organizatore suenja.
Razume se da su inkriminacije ovde prikazane u redukovanom sadraju, jer se esto radi o ponavljanjima ad literam ili u varijacijama istih
tvrdnji, iskaza, navodnih izjava, koje, zapravo, imaju identinu sadrinu.
Napisavi isastavivi obimnu i pretencioznu optunicu, organizatori sudskog procesa protiv muslimanskih intelektualaca smatrali su
da su zavrili vaan i veliki posao. Tome je prethodilo policijsko .Jspitivanje" optuenih, bez uea istranog sudije i bez branilaca, to se
svelo na montiranje dokaza koji su, osim puta u Iran, koji je realnost
i koji je u optunici i istrazi tretira n kao neprijateljska delatnost, svodio na govor ili pisanu re. To "ispitivanje", kao priprema za optunicu, raeno je po kalupu, po unapred formulisanim inkriminacijama,
koje su stavljene na teret optuenima. U optunici se sadrinski dobilo ono to se htelo dobiti za ovaj krivini postupak, to je organizatore
inilo zadovoljnim svojim radom.
Suenje, velika predstava, mogla je da pone.
145
IV
VELIKA PREDSTAVA JAVNI PRETRES
SARAJEVSKI PROCES
1983.
1. Ambijent i atmosfera
Za sudnicu je izabrana najvea sala u zgradi Vieg suda u Sarajevu. Zgrada je graena ili za vreme austrougarske vlasti, ili izmeu dva
velika svetska rata, upravo po uzoru na arhitekturu u Austro-Ugarskoj.
U holu su bili impozantni stubovi, i u njemu je moglo da boravi ljudi
koliko moe da ispuni sudnicu.
Publika je arolika. Veoma selektivno su organizatori izdavali dozvole za praenje suenja roacima optuenih. Bilo je tu jo neto
pripremljene i naruene publike, aktivista reima. Videlo se da je taj
deo publike probran funkcionalno da podri optunicu, suenje i da
manifestuje javno netrpeljivost prema optuenima. Oni su taj posao
obavljali disciplinovano i priljeno.
Meu publikom" je vrvelo od agenata DB, koji su pomno pratili
komentare, naroito branilaca i odbrane, a kada je trebalo bili su provokatori. Oni to nisu skrivali, a nije to skrivao ni predsednik sudskog
vea koji bi svojim povremenim komentarima pokazivao da je obaveten o emu se govorilo uholu.
Pred ulazak u sudnicu ponovo policija pretresa rodbinu optuenika. I to je deo scenografije. Valjda se time postiu dva cilja koja se ne
iskljuuju. Jedan, da se da ozbiljnost poslu, a drugi je da se optueni
i njihova rodbina prikau kao ljudi sa teroristikim naumom. Sa distance promatrano, to u vreme suenja, ai danas, jasno je da policija glumi.
Ulazak u zgradu suda bio je potpuno kontrolisan. Svako ko je ulazio
morao je da se legitimie i da bude unet u neki spisak. Bilo kakva
spontanost je organizovano sputavana.
Kontrola toka suenja je potpuna. Policijski kamerman u hodniku
snima publiku. Modaje to korisno u revnosti udbaa za odabir novih
rtava.
149
150
SARAJEVSKI PROCES
1983.
151
152
SARAJEVSKI PROCES
1983.
Pre nego to je Edina Reidovi* pristupila itanju optunice prvooptueni Alija Izetbegovi izjavljuje da protestuje zbog iskljuenja
javnosti. Tvrdi da je nevin i da bi eleo da ga uje to vei broj ljudi u
zemlji i u svetu. Tu nameru i zahtev prekida sudija Hadi, pa jedan
drugom upadaju u re. To ohrabri publiku koja je dobacivala predsedniku vea "pusti ga da govori" i tako dadoe priliku Aliji da napadne,
praktino, tajnost suenja, jer je publika selektivna, ulazi se na propusnicu. Sudija Hadi se pravda da propusnice nisu njegov problem, da
se on za to ne pita, bez obzira to po zakonu on rukovodi glavnim
pretresom.
Bez obzira to Izetbegovi i advokati trae da se njegovo izlaganje
unese u zapisnik, sudija Hadi taj zahtev odbija obrazloenjem koje
je nezakonito i stupidno "dogovoreno je da se braniocima ne daju zapisnici"! Ostajemo bez odgovora ko se to "dogovorio" da flagrantno
prekri odredbe ZKP-a, da povreuje pravo odbrane. Bosanskohercegovake vlasti kroz usta sudije Hadia i preko njegovog ponaanja
stavljaju do znanja da se u ovom sudskom postupku ukidaju odredbe ZKP-a.
Nakon ovoga, uz objanjenja i izjanjenja zbog tekog zdravstvenog stanja, Ruid Prgud je udaljen iz sudnice i za njega je postupak
izdvojen.
Posle uzimanja generalija, advokat Nevzati trai da se konstatuje
da nije dobio primerak optunice, to jo vie esti sudiju Hadia, koji
mu ipak na pretresu uruuje primerak optunice. Predsednik vea Hadi od svega toga nita ne unosi u zapisnik.
153
154
SARAJEVSKI PROCES
1983.
2. Odbrana optuenih
Optueni su spremali svoju odbranu i pored pritiska politike policije, konfuzije koju je policija stvarala, nedostatka zapisnika svojih
i suokrivljenih i svedoka.
Sa izvesnim nestrpljenjem, pomalo se naivno nadajui da e objasniti svoju nevinost i zabludu politike policije, optueni ekaju suenja. Po ovome se ovaj postupak nije razlikovao od slinih njemu.
Zapisnike iz istrage nismo imali. Ni zapisnike sa glavnog pretresa,
bez obzira to ih je sudija sastavljao tako to je "obraivao" i interpretirao iskaze da ih upodobi zapisnicima koje su inspektori sastavljali u istrazi.
Interpretacija celokupnog toka glavnog pretresa, izlaganje odbrane
okrivljenih i svedoka, napravljeno je na temelju mojih beleaka i interpretacije objavljene u knjizi "Sarajevski proces - suenje muslimanskim intelektualcima 1983. godine", izdanje "Bosanski institut", Cirih,
1987. godine.
(1) Alija Izetbegovi je svojom prirodnom, nenametenom smirenou, glasom koji je izraavao njegovu uverenost u ono to govori,
dominirao sudnicom. Kada bi govorio o bilo emu, uvekje to bilo kristalno jasno i nije bilo nedoumice o tome ta je mislio i ta je rekao.
Alija otkriva montau procesa i optunice, jer tvrdi da od trinaest
optuenih njih sedmorica nemaju sa okosnicom predmeta veze, da se
navodno oko "Islamske deklaracije" formirala neprijateljska grupa.
On ne poznaje petoricu optuenih. Takvu konstrukciju optunice i procesa ocenjuje da nemaju nameru i motiv da se utvrdi "istina". Zatim zamera organizaciji suenja to je faktiki iskljuila javnost uvodei praksu
155
"pozivnica" za prisustvovanje suenju. Povredu javnosti glavnog pretresa doivljava kao spreavanje javnosti da se uveri u njegovu nevinost. On, jednako kao i mnogi drugi kasnije, kritikuje tampu koja
lano prikazuje njegova opredeljenja i injenice o njemu. Naime, sarajevsko "Osloboenje" pisalo je da je bio osuen na petnaest godina
zatvora, pa ispada da je dobio svoje troje dece dok je bio u zatvoru.
Protivi se itanju i razumevanju "Islamske deklaracije", za koju kae
daje on napisao, daje programski tekst za okupljanje neprijatelja protiv Jugoslavije. Odbacuje stav optunice da je putovanje u Iran bilo
u nameri neprijateljskog dela, odbacuje da je imao uee u pisanju
knjige "Muslimani u Jugoslaviji". Smatra da komentari, askanja meu
prijateljima ne mogu biti i nisu neprijateljska propaganda.
Objanjava da je ubeeni musliman, da se bavio pitanjima islama i
muslimanskog sveta, te da je u periodu od 1969. do 1970. godine
napisao .Jslamsku deklaraciju". Nije to jedina njegova intelektualna
delatnost o ovim problemima i fenomenima. Napisao je i dvadesetak
lanaka, kao i knjigu "Islam izmeu Istoka i Zapada", koja treba
uskoro da bude objavljena u Sjedinjenim Amerikim Dravama. Nijedan od pobrojanih tekstova nije neprijateljske sadrine. Objanjava
da je najpre .Jslamsku deklaraciju" zamislio kao monografski rad o
stanju i kretanjima u islamskom svetu, pa je napisao deo o zaostalosti u razvoju muslimanskih zemalja, a naknadno sastavio drugi deo
koji se bavio islamskim poretkom, da bi konano napisao i trei deo
o nekim problemima islamskog poretka danas. Zavrivi tekst 1970.
godine nije ga vie menjao, a taj tekst nije program ve je monografska studija.
Objanjava da u tekstu "Islamska deklaracija" dominiraju dve ideje.
Prva je da je muslimanska inteligencija prozapadna, a graanstvo,
narod promuslimanski. Inteligencijaje otuena od naroda u ovim dravama. Druga je ideja da do promena u islamskom svetu moe doi
156
SARAJEVSKI PROCES
1983.
samo preko islama. Time .Jslamska deklaracija" tvrdi da se muslimanski svet moe promeniti na osnovu sopstvenih vrednosti i vlastite tradicije.
Ostali delovi "Islamske deklaracije" bave se nekim globalnim pitanjima savremenog sveta: kritiki odnos prema zapadnoj civilizaciji,
posebno kroz primer modernizacije Japana i Turske, prikazuje statistike podatke o stanju kulturnih i socijalnih problema u pojedinim muslimanskim zemljama, daje kritiki osvrt na obrazovni sistem, specifian islamski pristup obnovi preko ljudi i njihovih oseanja, a ne preko
zakona.
U drugom odeljku "Islamske deklaracije" Izetbegovi objanjava da
se bavio pitanjem da lije mogu poredak modernog i tolerantnog islama. Zatim je analizirao pojedine teze "Islamske deklaracije".
U treem odeljku Izetbegovi objanjava sudu da se bavio suoavanjem islama sa dve velike monoteistike religije - hrianstvom ijudaizmom, kao i sa dva dominantna drutvena sistema - kapitalizmom
i socijalizmom.
U vezi sa znaenjem i namerama, Izetbegovi zakljuuje da "Islamska deklaracija" nije "neprijateljski tekst" i da se odnosi na svet, jer
tretira svetske probleme a ne probleme Jugoslavije. Stoga predlae itanje integralnog teksta .Islamska deklaracija", da bi se sud u to uverio,jer se ne moe o njoj suditi, kako to ini optuba, na osnovu istrgnutih citata iz konteksta. Jasno je da se "Islamska deklaracija" ne
odnosi na Jugoslaviju, pa svako povezivanje na istrgnute citate je zlonamerno itanje, kako je ita optunica. A kao glavni argument protiv optunice, Izetbegovi se poziva na tezu esnaest: "Islamski poredak moe se ostvariti samo u zemljama u kojima muslimani ine veinu stanovnitva. Bez ove veine islamski poredak se svodi na golu
vlast [jer nedostaje drugi uslov: islamsko drutvo) i moe se pretvo-
157
158
SARAJEVSKI PROCES
I9X3.
Izetbegovi ne negira da je nameravao da putuje u Iran, ali putovanje nije ostvario, navodei razloge zato je eleo da putuje u Iran.
Kao kuriozitet pomenuemo pitanja koja je postavila Edina Reidovi, koja se mogu okvalifikovati i kao lina, kako se vidi iz sadraja
pitanja po knjizi "Sarajevski proces - suenje muslimanskim intelektualcima 1983. godine":
"Tuilac: Da li ste ijednom reenicom naglasili da se "Islamska deklaracija" ne odnosi na SFRJ?
Izetbegovi: Ne, jer nije bilo potrebe. Iz sadrine teksta to je sasvim
oigledno.
Tuilac: Koga ubrajate u onih sedamsto miliona muslimana u svijetu? Da li i mene ubrajate u taj islamski svijet?
Izetbegovi: Ubrajam drave gdje su muslimani veina stanovnitva - od Maroka do Indonezije. (Osim toga, vi niste muslimanka,
vi ste moda Muslimanka sa velikim .m")
Tuilac: Zato ste se zalagali za anonimno st autora Deklaracije?
Izetbegovi: Zbog kompleksa. U muslimanskim zemljama s nepovjerenjem gledaju na tekstove koji dolaze iz sredina kao to je Jugoslavija. I drugo, stvarno sam se bojao mogunosti da se sa mnom des i
ovo to se desilo, to jest da se prema meni postupi ovako kao to ste
vi postupili.
Tuilac: U svojoj ste odbrani iznijeli tvrdnju da je "Islamska deklaracija" zagovarala moderan i human poredak zasnovan na islamu.
Kakav je to moderan i human sistem koji nigdje ne pominje nesvrstanost i samoupravljanje?
159
Izetbegovi: Nisam nigjde zagovarao nesvrstanost i sarnoupravljanje. Ne poriem vrijednost ovih principa, ali postoje i drugi princip i
koji su humani i moderni." (strana 65)
(2) Nasuprot Aliji Izetbegoviu koji je bio veoma smiren, organizovan i uverljiv u izlaganju svoje odbrane, Omer Behmen bio je konfuzan, a u pojedinim delovima apatian, kao da ga se suenje ne tie. Delovao je iscrpljeno, fiziki slomljen, bolestan. Odavao je utisak oveka
koji je pretrpeo ozbiljnu torturu.
On potvruje da je dobio primerak "Islamske deklaracije" od Alije
1972. godine, daje deo objavljen u .Takvimu" od 1972. godine, da
je beleio rukom izvesne statistike podatke, da se tekst "Islamske deklaracije" ne odnosi na Jugoslaviju. Negira da je bilo kome davao tekst,
a izgledao mu je daleko od "naeg" ivota. Zapazio je da tekst ne pominje Muslimane u Bosni i Hercegovini i Jugoslaviji. Kae da mu je
Teufik Velagi govorio da je proitao .Jslamsku deklaraciju", ali da je
na njega ostavila utisak apstraktnog teksta, da je .vanistorijska" i da
ne pominje Muslimane u Bosni i Hercegovini.
Priznaje da je objavio lanak "Muslimani u Jugoslaviji", da ga je
dao profesoru ozi, kao vodeem funkcioneru IVZ, pa ga je nakon nekoliko meseci, preraenog objavio.
Brani se da je kao lan Odbora NZ za Sarajevo brinuo o finansiranju Tabakog mesdida, ali da nije kontrolisao njegov rad. Negira da
je Hasanu engiu davao primerak "Islamske deklaracije". Inae je
primerak Deklaracije sauvao, mada se ne odnosi na nae drutvo,
a po ovome to im se dogaa zakljuuje da je bio u pravu.
Behmen je sledeeg, drugog dana, veoma umoran i rastresen, to
zloupotrebljava tuilac Reidovi koja nastoji da ga zbuni, vrea i omalovaava.
160
161
Dr.R.\jko
Danilovi
162
SARAJEVSKI PROCES
1983.
163
164
SARAJEVSKI PROCES
1983.
165
166
167
je platio sam, govorei o dva puta u Be; drugi put je sa njim putovao i Alija. U Beu je upoznao Teufika Velagia, koji je iz Mostara,
i koji nije skrivao nostalgiju za Mostarom i zemljom. Objanjava da
su celo vee sluali starogradske pesme sa Radio Beograda i gledali
dijapozitive Mostara.
Predsednik Vea, koji se ve istakao kao vrli uvar reima, oslanjajui se na zapisnike sastavljene u istrazi, pita da li je Velagi govorio
da Nemaka i Austrija imaju prednost viestranakog sistema. Kakvo
svetogre, pa Edhem mora da se brani i da objanjava da je to interpretacija islednika. Zamislite kako se uvar reima, islednik, uplaio da
neko trai viepartijski reim. Razumljiv je strah autoritarnog i totalitarnog politikog sistema od pomisli da neko zagovara, ili bar, razgovara o viepartijskom reimu.
Edhem objanjava da su u Iranu bili na vjersko-turistikim manifestacijama.
Zatim Edhem na primerima objanjava kako je friziran i montiran
zapisnik u istrazi. Posebno da su mu istraitelji imputira1ipojedine termine koje on ne koristi, kao to su "reimski ljudi", ili "crveni", "emigrant".
Govori na kraju da je Omer upozoravao da se predstavljaju samo
kao muslimani ili kao privatna lica, koja nikoga osim sebe ne predstavljaju.
Pre nego to je sud ispitao ivalj Huseina, nastao je incident. Oduzete su propusnice za prisustvovanje suenju supruzi Mustafe Spahia i bratu Demala Latia. Nedada, Demalovog brata, mladia, studenta, policija vodi u jednu prostoriju u sudu gde ga je iamarala i
gde mu je zapretila ako ga vide blizu suda da e dobiti dve godine zatvora.
168
SAR/\)EVSKI
PROCES
1983.
169
Tvrdi da nije itao .Jslamsku deklaraciju", daje itao neki tekst koji
mu je dao Kasumagi, ali to je neki krai tekst otkucan mainom.
Objanjava da se po povratku iz Irana nije viao sa optuenima.
(7) Salih Behmen liio je na jednog uvreenog i ogorenog ove-
ka, koji o optubama nije govorio i nije hteo da se izjanjava. Za navodne iskaze svedoka i za optuenja koja su delikt miljenja, kategoriki tvrdi da je to "hrpa lai". Vie puta ponavlja tu konstataciju.
Pokuava da objasni besmislenost optube, koja ne vodi rauna o vremenu i mestu gde on, navodno, iznosi neke inkriminisane poglede.
On svoj poloaj vidi na duboko religiozan i filozofski nain, tvrdei da je Allaha molio da ga smesti u dennet, a on se naao u istoriji,
i to ponovljenoj, jer je 1949. godine bio suen kao pripadnik organizacije "Mladi muslimani". Smatra da mu je takva sudbina da ga ljudi
kanjavaju za ono to nije inio, pa da ga Bog tako iskuava.
(8) Mustafa Spahi pokuava, mada je to neprimereno za montirane procese u kojima se sudi ljudskom miljenju, da objasni neloginost, besmislenost i kontradikcije optunice.
Najpre se osvre na odrednicu iz optunice .Jslamizacija Muslimana", tvrdei daje to tautoloka tvrdnja. Jer kako se ljudi predani Bogu
mogu islamizirati?
Objanjava da je imam u Vogoi, kod Sarajeva, koji je pored ITF
zavrio i Fakultet politikih nauka u Sarajevu, dodajui da dobro zna
znaenje rei i izjava koje mu se optunicom stavljaju na teret, te tvrdi
da su to sve podmetanja i lai.
Posle toga Spahi analizira svaku inkriminaciju posebno. Tako za
tvrdnju da je govorio o .Jslamizaciji BiH", objanjava da je to nelo-
170
gina i neodriva teza, da u BiH ive tri slovenska naroda - Srbi, Hrvati i Muslimani. Dodaje da ni Turska imperija koja je u Bosni vladala
due od etiri stotine godina to nije uinila, a sad je, navodno, on pretnja da to uradi, mada je islam protiv nasilnog prelaska nemuslimana
u islam. Za svedoka Dedia kae da ga je samo jednom video u ivotu kadaje bio u Vogoi. Na suenju se pojavio svedok Muhamed Dedi ali je taj ovek nepoznat Spahiu, a po zanimanju je potar, tako
da je u sudnici bila nelagodna situacija, jer niti optueni poznaje svedoka, a ni svedok njega.
Spahi u svojoj odbrani
stvovao u radu Tabakog
vanje. Negira da se ikada
BiH treba da bude celovit
nadalje objanjava daje kao diskutant uemesdida, ali da nije drao nijedno predazalagao i da je izjavljivao da islam na tlu
drutveni, ekonomski ili politiki poredak.
Ukazujui na montau pojedinih inkriminacija Spahi govori o Reidu Hafizoviu, svedoku, pa tvrdi da on te izjave pred tim svedokom
nije davao. Upozorava da se pojavljuje i svedok Mustafa Sahai, sa
kojim Spahi ne govori od 1974. godine.
Objanjava da mu se imputira neto to nije govorio, neto to je inkopatibilno sa Kur'anom, naprimer, "da su muslimani odabran narod':
Negira daje uo daje optueni engi govorio u Tabakom mesdidu
o dihadu.
(9) Demal Lati, pesnik, senzibilan i suptilan, zadavao je brige
inspektorima jo u istrazi, ali nita bolje nije bilo ni na glavnom pretresu. Njegova intelektualna i edukativna superiornost, jednako kao
i kod Hasana engia i Mustafe Spahia, naprosto je zbunjivala sudiju Hodia, dovodila ga u neprijatne situacije, iz kojih je on izlazio
svojom bahatou.
171
Lati vidi da je optunica tekst u koji je uneto sve i svata, nelogino, esto kontradiktomo i nadasve neprecizno. Posebno skree panju
da ono to mu se stavlja na teret veruje da nee biti potvreno od svedoka, jer on to niti je govorio, a posebno ne takvim vokabularom.
Objanjava da poznaje Hafiza Raidovia koji muje kolega sa Medrese. Takoe poznaje Nerminu Jaarevi, ali sa njom nije vodio nikakve posebne razgovore, ve u krugu vie kolega. Za Seada Seljupca
tvrdi da je sa njime bio u ravim odnosima, da se nije druio jer smatra da je Sead bio zavidljiv, ili, kako lepo ree "Sead je sebe smatrao
boljim uenikom, a ja sam imao pjesnikog dara". Za Biakia kae
da sa njime nije nikada razgovarao jer je Demal mlaa generacija,
jednako kao i sa Kariem, sa kojim je vodio javnu polemiku jer ga je
Kari preko tampe uvredio, pa mu je morao javno odgovarati i braniti se. "Nisam ja pisao radove za Tabaki mesdi, ve je svjedok Enes
Kari napisao dva rada o dihadu", tvrdi Demal i dodaje: "a sad on
mene tereti".
Objanjava da kada su spremana predavanja za Tabaki mesdid,
da su slata NZ, a da ih je on lektorisao. Odbor NZ za Sarajevo odobravao je predavanja, adebatama u Tabakom mesdidu uvek je prisustvovao jedan predstavnik Odbora NZ.
Polazi od toga da rad Tabakog mesdida nije zabranjen. Govori o
tome da muje optueni Hasan rekao daje bio pozivan u SUP u vezi sa
radom u Tabakom mesdidu. Hasan je objanjavao da gaje neko lano
oklevetao i daje on uveren da e se to objasniti, dodajui daje engi
sa radom li Tabakom mesdidu prestao 1981. godine.
Poto je on lektorisao sva predavanja za Tabaki mesdid, ocenjuje ih kao opte teoloke teme, liene politike.
Sa Alijom ga je upoznao Hasan, a povodom njegove poeme koja
je objavljena u ,.Islamskoj misli", kojom je prilikom Alija pohvalio
172
SARAJEVSKl PROCES
1983.
njegovu poemu. Sledei put je Aliju video ispred damije nakon etiri
godine, pa se ponovo upoznaju. Omera Behmena ne poznaje.
Lati se posebno izjanjavao o pojedinim inkriminisanim
ili sklop ovima misli.
mislima
On, kao i drugi, s puno razloga, tvrdi da pojam koga esto upotrebljava optunica .Jslamlzacija BiH" nije dobar, jer nije logian ni smislen,
niti ima neko znaenje. Dodaje daje pojam islamizacije povesni pojam
i da je situiran u periodu turske vladavine i Turaka. Za svaku religiju
istorijski je omean period kada postaje masovna, kada je prihvata
veliki broj ljudi. Zavrava tvrdnjom da su sve monoteistike religije
odavno okonale taj proces.
Negira grupu inkriminacija iz optunice objanjavajui da se ne razume u politiku, da nije upotrebljavao pojmove iz ekonomije i politike, da je posebna besmislica da je, navodno, govorio za islam da je
"svojevrsna revolucija", jer je pojam revolucije u islamu nepoznat.
Takoe, ukazuje na inkopatibilnost pojedinih pojmova, a posebno
daje navodno govorio o "istom islamu", ili, da postoji "izvorni islam",
jer se pita kakav bi to bio .neizvorni islam".
Posebno negira daje govorio o .Jslamizaciji Muslimana", jer tu tvrdnju smatra besmislicom. Ukazuje da je montirano i podmetnuto da je
govorio da islam treba da vodi borbu i da su intelektualci duni u tome
"da rtvuju svoj ivot". Ponavlja da ne zna kako ga svedok Enes Kari
tereti da je govorio o dihadu, kad je upravo taj svedok napisao dva
teksta o toj temi. Sa indignacijom odbija da je upotrebljavao zloinaki
termin "istrebljenje", to smatra cininim podmetanjem .
. Takoe, odbacuje itav blok optubi daje bio protiv meovitih brakova, da je od ena traio da se pokrivaju, da se bave porodicom i kuom.
173
174
SARAJEVSKI PROCES
1983.
Pred poetak suenja, Melika braniocu Miroslavu Janjiu, penzionisanom pripadniku policije ("Milicije" oficijelni naziv koji je kao ijo
mnogo toga preuzet od Sovjetskog Saveza), kojije postavljen po slubenoj dunosti, ograniava prava branioca. Naime, Melika izjavljuje
da se ograuje od svih njegovih izjava koje bi mogao da kae u njeno
ime. On je to otrpeo mimo, ne reagujui. Mora se rei da je svoju ulogu obavio korektno i da nije bilo potrebe da ga Melika javno dezavuie
i prekoreva.
Pre nego to se izjanjavala o optunici Melika je izrazila protest,
koji je nazvala "svojom pobunom" protiv svega to joj se deava u
ovoj "kui pravde" i protiv svega onoga to joj se dogaalo ne samo
hapenjem, istragom, ve i pre toga. Sluajui je pomislih da je jo
.mladomarksista'' jer sve podvrgava kritici ("radikalna kritika svega
postojeeg"). Posebno je ozlojeena da su je njene kolege pisci izbacili iz knjievne organizacije. Bila je to istina i bilo je to sramno jer su
zastraeni pisci BiH nju i Lati Demala iskljuili iz svoje organizacije. Da li su bili toliko zastraeni ili su bili toliki sektai, ili jednostavno, ispoljavali su toliko mrnje prema islamu, ili je bilo svega od toga.
Pada u oi da nisu tako reagovali intelektualci iz drugih sredina. Odbor
za zatitu slobode stvaralatva iz Beograda, koji su stvorili nezavisni
intelektualci, objavljuje protestnu peticiju.
Dok se Demalu Latiu sudi, dok ga izbacuju sa posla, iskljuuju iz
Udruenja knjievnika BiH, dotle, naprimer, pesnik Gojko ogo, kojem
se sudilo za poeziju u Beogradu, i koji e se neslavno poneti kasnije u
ratu u BiH, objavljuje u literamom asopisu "Delo" nekoliko pesama
Demala Latia. Bio je to ne samo lep gest, ve i protest protiv suenja muslimanskim intelektualcima u Sarajevu ove 1983. godine .
.Izbacivanje Melike Salihbegovi i Demala Latia iz Udruenja knjievnika BiH bio je presedan u knjievnikoj asocijaciji u Jugoslaviji.
175
176
SARAJEVSKI PROCES
19lB.
Objanjava da suoptuene poznaje malo ili nikako, a njeno stavljanje u grupu smatra namerom organizatora postupka i optunice, da
napravi ideoloki kompaktnu grupu.
Upozorava sud da je "Islamska deklaracija" tu da objedini grupu i
da se tom tekstu daje znaaj koji nema. Dobila je primerak Deklaracije od Alije Izetbegovia, koji je bio prevod sa arapskog, pod naslovom .Bejan", za koga kae da ga nije itala, ali daje na tekstu ostavila trag na nekom mestu, ispravljajui ga jeziki. Odbacuje optubu
da je uestvovala u pisanju predgovora, jer nije ni sadraj teksta poznavala da bi to mogla initi.
Ukazuje na to kako su aktuelne teme koriene za formulaciju optunice i inkriminacije, pa nabraja kosovske dogaaje, irako-iranski rat,
problem avangardnosti SK, ekonomsko i moralno rasulo u zemlji, kult
pokojnog predsednika Tita na idolopokloniki nain i slino. Polazei od toga i bavei se verskim temama fabrikovana je optunica,
objanjava Melika.
Govori Melika da je zastupnik tube puna sebe i da se osea mono,
daje slavodobitno rekla "alu" da e Melika "opet zelenu knjiicu zameniti crvenom': Tuilac je bila, bar te 1983. godine, nesumnjivo uverena u venost moi svojih "crvenih" uverenja.
Svoju odbranu Melika okonava opisom svog etrdesetodnevnog boravka u Iranu, ali i da je tamo doao glas podozrenja da je .pijunka"
Protestujui da je fotografisana sa portretom Homeinija i krvavim
noem njenog dvanaestogodinjeg sina, pita se odakle krv na nou,
pa lucidno zakljuuje da se plai da tako islednici nisu postupili i sa
svedocima, dakle, montirajui njihove iskaze. Ova njena bojazan se
pokazala opravdanom.
177
178
SARAJEVSKI PROCES
11.)83.
istinitosti". Tuje ponudu Edhem prihvatio i napisao tekst, paje policija zadovoljna jer sad ima i materijalni ..dokaz", bez obzira to te beleke nita ne dokazuju, osim da je Edhem putovao u Iran, to on ne
negira i ne smatra zabranjenim i neprijateljskim inom prema svojoj
dravi.
Dula svoj in smatra humanim gestom sestre prema bratu. Svim
normalnim, razumnim ljudima to je i oekivan i ljudski gest, jer sestra
ne moe da eli vie dobra nego bratu, zavravajui, ako je to "grijeh"
onda i po cenu da ostane celoga ivota u zatvoru uvek e greiti.
Humanost Krivinog zakona je evidentna. Tako, danas, u Srbiji i
Crnoj Gori, naprimer, ne odgovaraju pobrojana lica (brani drug, lice
koje sa njim ivi u trajnoj vanbranoj zajednici, kao i srodnik po krvi
u prvoj liniji, brat ili sestra, usvojilac ili usvojenik i njihovi brani drugovi ili lica sa kojima ive u trajnoj vanbranoj zajednici) lanom 137.
stav 3. Osnovnog krivinog zakonika - Pruanje pomoi uiniocu
posle izvrenog krivinog dela. U ovom delu je Krivini zakon prihvatio evropske standarde.
179
v
SVEDOCI
SARAJEVSKI PROCES
\lJR3.
Kao to smo naveli odbrana nije dobila zapisnike sa suenja. Stoga e interpretacija odbrane optuenih, a i iskaza svedoka, biti po belekama i na osnovu navoda u knjizi "Sarajevski proces - suenje muslimanskim intelektualcima 1983. godine", izdanje "Bosanski institut"
u Cirihu. I beleke i knjiga su "interpretacija". U to vreme nije bilo snimanja suenja, pa ni transkripata, ve zapisnici predstavljaju sudijinu interpretaciju iskaza okrivljenog i svedoka, to je najee bilo skraivanje i saimanje. Bez obzira na to, smisao i duh suenja ouvani su
u celini.
(1) Najpre se pojavljuje svedok air erimovi (56), koji negira in-
eri-
(2) Zatim se pojavljuje svedok Vahid Kozari (61), kojije davno osuivan kao pripadnik organizacije "Mladi muslimani", kojom prilikom
je osuen na dvadeset godina zatvora. On je kao svedok pozvan za
Aliju i Omera. Po sasluanju u istrazi Vahid je dobio srani infarkt, pa
se u bolnici leio mesec dana. Pred sudom tvrdi da je ispitivan u policiji etiri dana, pa je mislio da je on uhapen, jer su organizatori postupka bili u dilemi da li da ga optue ili izaberu za svedoka. Za Aliju
je govorio da je tvrdio da najvie uticaja imaju srpske ideje, pa i na
Kosovu, kao i da je kritikovao "nae hode uporeujui ih sa iitskim
imamima" Negira da je uo od Izetbegovia da je govorio o .Jslamizaciji Bosne", ili o "Islamskoj republici".
(3) Ismet Serdarevi (58), takoe osuivan 1949. godine na dvadeset godina zatvora kao pripadnik organizacije "Mladi muslimani",
svedoio je o Izetbegoviu. Objanjava da je bio mnogo zaplaen kada
je sasluavan u policiji, da je to trajalo danima. Opisuje na koji nain
183
Halid auevi, recenzent rukopisa Alije Izetbegovia "Islam izmeu Istoka i Zapada". On je
dao negativnu recenziju, pa ga optunica dovodi u sud da iznese svoje
miljenje. Svedok je govorio o nekim stilskim primedbama, kao i nedostacima strukture knjige, alije bio kategorian da rukopis nije "djelo
neprijateljskog sadraja", i tvrdio je da ne poziva na stvaranje sveislamske drave (hilafet).
(5) Hilmo erimovi (63) pokuava da na apstraktan nain potvrdi
iskaze iz istrage, ali ih delimino ponekad i sutinski povlai, navodei da je ispitivan est dana i est noi da bi se sainio zapisnik koji
je zadovoljio istraitelja.
Da je tih godina u Bosni i Hercegovini i u Jugoslaviji bilo imalo
suda, optueni bi samo zbog ovoga bili osloboeni od optunice. U
svakom sluaju presuda doneta na takvim iskazima bila bi ukinuta.
Meutim, tih godina nije bilo suda, ve je bilo samo suenja o komunistikoj pravdi, na temelju montiranih dokaza.
(6) Svedok Hasib Brankovi, takoe nekada osuivani pripadnik
184
SARAJEVSKI PROCES
1983.
Potvruje daje Omer govorio o tekoj ekonomskoj situaciji, o nesposobnim rukovodiocima i da Kosovo treba da dobije republiku, to bi
smanjilo pritisak srpskog nacionalizma.
(8) O Kasumagiu svedoi Haris Paali, govorei da ga je Ismet
kritikovao to pije alkohol, ali nije insistirao da postane vernik. Negira da je Kasumagi tvrdio da su rukovodioci Muslimani vredniji od
radnika drugih nacija. Negira daje Kasumagi vrio uticaj da prihvate islam, alsmeta nije doivljavao kao nacionalistu, ali je bio vernik
koji to nije krio i koji je svoja verska oseanja javno manifestovao.
(9) I sledei svedok, Muhamed Pai, negira daje na njega uticao
185
ran ovek pa da na njega niko ne bi mogao da utie, Ismet gaje kritikovao to pui i pije, protiv puenja je navodio "zdravstvene" razloge, a protiv pia nije navodio razloge. Po povratku iz Iraka govorio
je da e Irak izgubiti rat, dok o Iranskoj revoluciji nije govorio. Negira da je Ismet govorio o angaovanju "naih oficira" na strani Iraka.
Nije uo da je Ismet govorio pogrdno o meovitim brakovima.
Ismet na iskaz ovog svedoka reaguje i kae da u svojoj familiji ima
preko dvadeset meovitih brakova, da je sa svima u dobrim odnosima
i sa njima kontaktira.
(10) Edib Pozdarevi, takoe svedoi o Kasumagiu, pa kae da mu
186
SARAJEVSKI PROCES
1983.
vanje. Ostaloje nejasno na koga se to odnosi jer Omer nije primio nikakvu stipendiju.
(14) O Kasumagiu svedoi Ismet Turali koji tvrdi da su na njega
vrili pritisak, da su mu posle deset sati ispitivanja predoavali (oigledno podmetnuli) iskaze Kasumagia i svedoka Hasiba Brankovia,
pa je pristajao na formulacije islednika koji su iskaze "prepisivali"
kao da su njegovi.
(15) Svedok Seid Seidovi svedoi o brai Behmen i u celini potvr-
187
u vojsci, zatvoru i bolnicama, da su lanovi Saveza komunista favorizovani u odnosu na druge da na odreenim funkcijama ima malo
Muslimana, kritikovao je rad NZ. Svedok dodaje da je hvalio je imama Homeinija, da je rekao da Albancima na Kosovu treba priznati republiku. A za sve ovo tvrdi da se razgovaralo na sijelima. Takoe, dodao je da je Kasumagi govorio da se "Muslimanke trebaju vjenavati s vjernicima". Svedok objanjava daje Ismet o Kosovu govorio kada
su bili dogaaji na Kosovu, a Kasumagi komentarie daje on tada bio
na radu u Iraku. Svedok tvrdi da nije govorio o "etniki istoj Bosni".
Na predoavanje zapisnika i rei .reimski", svedok kae daje to njegov zakljuak, ali da Ismet nije upotrebljavao taj termin. Negira da je
Kasumagi bilo ta govorio o pogibiji Demala Bijedia.
(18) Za Kasumagia je svedoio i Demaludin esti. Ovaj svedok
188
nom pretresu u tri dana. To je nezapameno u politiko-sudskim procesima. On je svedok za engia, Spahia i Latia, Ovaj svedok je
odmah, u prvoj reenici, saoptio sudiji da se njegovi iskazi razlikuju
u potpunosti od zapisnika iz istrage. Negira da je engi nastupio nezakonito, objanjava da je za Tabaki mesdid pravljen godinji plan i
program, da je rad nadzirao odbor NZ za Sarajevo. Objanjava da su
predavanja i diskusije u Tabakom mesdidu bile iskljuivo verskog karaktera i o verskim pitanjima. Govoreno je da se islam mora sprovoditi kao celovit, a ne samo molitva i post.
Tvrdi da je sasluavan u Sarajevu 6. maja i kae bez stida "dao sam
laan iskaz". Imao je tri sasluanja u Tuzli. Prvog dana je ispitivan
deset sati, ali zapisnik nije sastavljen, jer islednik nije bio zadovoljan
"razgovorima". Drugog dana ispitivanja islednikje sastavio skicu zapisnika. To su i treeg dana inili, i, najzad, za tri sata zapisnikje sainjen, tvrdi u prisustvu "drugarice javnog tuioca"
Ovakav istup svedoka Seljupca izaziva reagovanje. Najpre tuilac
Edina Reidovi mu preti postupkom za davanje lanog iskaza, valjda
ovog na sudu. Odmah Radio-Sarajevo istog dana, i list "Osloboenje"
sutradan, govore o pokretanju postupka protiv Seljupca, pretei mu
kaznom do pet godina zatvora.
Svima je jasno da je proces montiran po unapred odreenom kalupu, da je insceniran. To se ve vidi na glavnom pretresu, ali da svedok
javno objasni tu montau i u lice svima (politikoj policiji, javnom tuiocu i sudskom veu) kae "optunica se zasniva na lanim iskazima,
evo ja to priznajem i u tome ne elim da uestvuj em ", delovalo je
okantno.
189
(22) Svedok Raid Hafizovi je, takoe, za navedenu trojicu optuenih. Objanjava daje retko odlazio u Tabaki mesdid, akadaje bio
bilo je pojedinaca koji su "udno istupali". Tada je neko od optuenih
reagovao i pominjao da se ne udaljavaju od teme.
Negira da je kao svedok govorio da su optueni izgovarali inkriminacije pobrojane u optunici. Objanjava da je engi govorio o islamizaciji, ali u istorijskom smislu, kada su Turci pokorili Bosnu. Termin
.Jslamizacija" nije korien u razgovorima na Tabakom mesdidu.
Primetio je da Hasan voli da citira ajete iz kojih izbija revolucionarni duh islama.
Za Latia, koga poznaje jo od Medrese, i Spahia, kae da kada je
bio na Tabakom mesdidu oni bi diskutovali, ali nije primetio da govore o bilo emu drugom do samo o veri. Nikada nisu govorili neto
to bi bilo "neprijateljske sadrine"
Sudija mu predoava zapisnik iz "istrage", ako se sastavljeni zapisnik od strane islednika moe smatrati istragom.
Svedok odgovara da je pozivan vie puta u SUP, da je na njega VI'en
pritisak. Kada se pojavio u prostorijama SUP-a, islednik ga je doekao reima "gdje si, ustao?", a kada muje uzvratio da trai "korektno
ponaanje" i da e napustiti prostoriju. islednik je izvadio pitolj i zapretio mu reima "ne bi uinio ni dva koraka, a bio bi na podu, ustiju
punih krvi, mrtav bi izaao odavde". Uplaen potpisuje ono to mu je
kao zapisnik sastavljeno. Toliko se uplaio da je o svemu utao, upoznaje sudsko vee da je i dan pre sasluanja pozvan u DB Sarajevo, ali
iz straha nije otiao, ve se krio.
Nakon izlaska iz zgrade pristigao ga je jedan islednik, pa je pobegao
u svoj stan, zakljuao se i 26 dana nije izlazio iz stana. Posle je pobegao u Srebrenicu, gde je nakon dva dana uhapen. U SUP-u Sara-
190
SARAJEVSKI PROCES
1983.
jevo, gde je prebaen, ekao gaje islednik Nazif Dubur. Pred naelnikom SUP-a Amirom Salihbegoviem, koji pita Dubura da li je "potezao pitolj na svedoka", a kada je Reid rekao da jeste, Dubur ga je
oamario, ponovivi to tri puta, paje Hafizovi dobio batine i smeten
je u zatvor.
(23) Sead Seljubac, navodno dobrovoljno se javio da svedoi ponovo.(!} Ja zapaam da je u istoj koulji od prekjue, ali u opranoj i
ispeglanoj. Zakljuujem da nije posle svedoenja odlazio kui, ve pretpostavljam da je bio u SUP-u. Obrazlaem to sudskom veu, a predsednik vea je zbunjen, ne zna kako da reaguje. Seljubac ponovo kae
na ta je podgovoren u policiji, a da se navodno ponovo javlja da
svedoi, jer su na njega uticali Nedad Lati i Nusret anar, koji su mu
pretili da e ga ubiti ako ponovi iskaz iz istrage. Tvrdi da se ponovo
javlja da bude sasluan kao svedok, a da tom prilikom na njega nije
uticala pretnja da e biti optuen za lano svedoenje.
Naravno, sve je ovo udbaka "igra". Sead nikada nije tuen, a ni
Nedad. Nije ni Nedad stupio u kontakt sa Nerminom Jaarevi, kako
je to nagovestio u svom iskazu na sudu Seljubac, jer su udbai bili sigurni u nju kao svedoka. Oigledno je da ni udbai ni Sead Seljubac,
nisu oekivali da e Nermina biti kljuni svedok odbrane, a ne optube.
Na ponovnom sasluanju svedok sada iznosi treu verziju, opet lanu, kao to je to uinio i prvi put.
Latia tereti da je govorio da nije u nastavnim programima dovoljno zastupljena muslimanska knjievnost, da, navodno, Muslimani nisu
dovoljno zastupljeni u rukovodeim strukturama, da su verske slobode ugroene, a daje Hasan dodao "to su mrtvo slovo na papiru': Najbestidnijaje izjava daje prestao poseivati predavanja na Tabakom
mesdidu ,jer su izvan zakonski dozvoljenih okvira': Prisustvovao je
predavanjima Spahia "o braku", ali nije bilo govora o meovitim brakovima.
191
se svedoenje odnosi na optuene engia, Spahia i Latia. Ovu svedokinju Seljubac, po sugestiji udbaa, najavljuje kao kljunog svedoka, jer lano tvrdei da Nedad, brat Demala Latia, nije doao do
ovoga svedoka i nije mogao da mu preti kao to je navodno njemu, pa
e ona govoriti istinu. Onako kako su zamislili organizatori sudskog
procesa nije ispalo. Reija je bila rava, zla po namerama, a njena
realizacija je bila skandalozna i debakl za organizatore. Svedoenje
Nermine Jaarevi razotkrilo je usiljenu, nevetu, na siledijstvu utemeljenu montau sudskog procesa. Organizatori ovog staljinistikog
procesa usmerili su svu svoju maineriju na Seljupca i Jaarevievu,
nadajui se da e zaustaviti lavinu erozije optunice. Smiljeno je
podlo, ali neostvareno: Seljubac treba da "povue svoj iskaz" na glavnom pretresu, aNermina da potvrdi iskaz Seljupca iz istrage, pa su montaeri uspeli, tako su raunali i tome su se nadali, da sauvaju legitimitet (lani) ovog sudskog procesa.
Reija je prvi dan, jer je dvorana koju je sud do tada drao polupraznu, spreavajui mnoge da u nju uu, tada popunjena nekim nepoznatim ljudima (valjda aktivistima Saveza komunista ili saradnicima DB).
Predsednik Sudskog vea Riza Hadi nedolino odlazi u sobu za
svedoke da ih upozori da su doli i strani novinari, kao i da je .banalno" uti kako je na svedoke vren pritisak, da su tueni, ucenjivani, zlostavljani. Posebno je a1udirao na patriotizam svedoka, traei da
se blae izraavaju, jer ne treba (misli da je sada sa svedocima na
istom zadatku) "da blatimo Jugoslaviju pred inostranstvorn".
192
U sudnici se stvarala neka lana, fluidna atmosfera, policajci su odjednom ljubazni, tiho se obraaju, kao da se priprema neka manifestacija "nae" humanosti i demokratinosti koju treba prezentovati
"stranim" novinarima. Veliki brat sada ima suptilniji zadatak koji ne
moe silom ostvarivati, ve glumi ljubaznost, uljudnost, potovanje
dostojanstva uesnika u postupku i svedoka, oekujui da pred inostranstvom opravdaju ovaj sudski postupak i pokau svoj humanizam. Na dogaaje se moe uticati, mogu se mnoge stvari i pojave provocirati, ali ne moe se u svemu ivot reirati, on je jai od reije i glume, pokazae svedokinja Nermina Jaarevi.
Da su organizatori ovog procesa ispustili stvari iz ruku potvruje
nastup ovog svedoka, Svedok je mlada ena, inteligentnog izgleda,
uredna, pedantna i odmerena, vidi se po njenom oblaenju. Njena pojava sama po sebi uliva poverenje, a tako je i mi branioci doivljavamo, ali u opisanoj atmosferi, vidi se da su i optueni, naroito njeni
drugari sa lTF-a i iz Tabakog mesdida, iz intelektualne sredine i okruenja. Ona uiva, osetilo se, autoritet, u to nije bilo sumnje.
Predsednik Vea Hadi, to ga obavezuje ZKP, upozorava Nerminu da je svedok duan da govori istinu, da je lano svedoenje krivino delo, pa joj navodi maksimalnu kaznu od pet godina za to delo.
Ovo se upozorenje, videlo se, odnosilo na iskaz sastavljen u Dravnoj
bezbednosti od strane islednika.
Nermina dovodi u bezizlaznu situaciju predsednika Vea jer pita:
"Da li e me Sud tititi ako budem govorila istinu?" Sudija Hadi,
mada nije siguran ta ovo pitanje znai, da li to znai da e uti sadraj sastavljenog zapisnika iz istrage, ili to znai da e stvarno svedok
govoriti istinu, pa je prinuen da odgovori potvrdno i da joj kae da
e dobiti zatitu Suda. A ta je i mogao da odgovori drugo pred javnou, a tu su i oni neprijatni "strani" novinari.
193
194
SARAJEVSKI PROCES
1983.
196
SARAJEVSKI PROCES
1983.
Svedok, valjda da bi zadovoljio udbae koji prate njegovo kazivanje, pria o nekom svom razgovoru sa Ferhatom etom, direktorom
Medrese, o Latiu koji je uhapen, Povod je Latievo premetanje iz enske u muku Medresu, jer je traio da se uenice "pokrivaju" na asovima. O njemu kae da je bio svojeglav i da se na asovima "usuivao" (tako doslovno) da govori o staroj bosanskoj knjievnosti (Avdiu, Baagiu i slino). Negira da je pred njima za reisa govorio da je
"crven", a nije ga ni kritikovao, kao to nisu ni engi ni Spahi.
Za Hasana kae da je govorio o Kur anu i da je bio "vrst" vernik.
Nakon toga mu se predoava zapisnik sastavljen od strane islednika.
Iovaj svedok objanjava da mnoge formulacije nisu njegove, da su
unete drugaije nego to je govorio, da su ih sastavljali inspektori.
Tvrdi da sada na glavnom pretresu govori istinu. Objanjava kako su
njegove izjave .obradivane", menjane i transformisane unoene od
islednika u zapisnik, koji je trebalo da slovi kao njegov iskaz.
Tuilac hoe da uhvati Hasana engia u zamku, pa ga pita "da li
ima koja iva linost koja zastupa stav da je islam celokupni sistem
shvatanja ivota?", engi odgovara precizno i kae da u nastavnom
predmetu .akaid", koji predaje profesor Smajlovi u sedmom semestru
ITF-a, stoji da je islam celokupni sistem ivota. engi navodi da je
Spahi govorio da treba da studiraju i Fakultet politikih nauka u Sarajevu, hvalei jednog profesora Srbina i redovno je preporuivao da
itaju lektiru iz oblasti drutvenih nauka.
(27) Sud izvodi direktora Medrese u Sarajevu Ferhata etu kao svedoka za otpuenog Latia, profesora knjievnosti u toj Medresi. Za
profesora Latia njegov direktor kae da je dobar profesor i da nije u
nastavi izlazio "iz okvira dozvoljenog". U koli se trailo da se deca
edukuju i vaspitavaju u duhu islama, a na Latiev prosvetni rad nije
197
bilo primedbi uenika. Jedini sluaj kojega se prisea direktor je zamerka profesoru Latiu od uenika Mujkia to nosi konu odeu. Direktor dodaje da je iz pedagokih razloga u tome podrao profesora
Latica. Hvali Latia da je on pripremao sve akademije, i to uspeno,
dodajui zatim da su etvorica uenika pozvana u SUP da budu sasluani o profesoru Latiu, da se radi o slabijim uenicima, od kojih je
jedan napustio Medresu (Mujki), dvojica su u prvom razredu proli sa
dobrim, a jedan je ponavljao razred. O pokrivanju ena svedok eta
objanjava da je pitao Latia o tome, da je ovaj citirao kur anski ajet,
koji o tome govori pozitivno.
(28) O engiu, Latiu i Spahiu svedoi Raid Bri, pa objanja-
va da najmanje poznaje Latia. Ovaj svedok Hasana opisuje kao "temeljitog vjernika", dodajui daje imao .ortodoksan pristup islamu",
tako tumaei Kur an i praktikujui sve obrade. Nije se Hasan interesovao za nacionalno pitanje, njega je zanimala samo vera. Nikada
nije pominjao .Jslamizaciju Bosne", nije govorio da su Muslimani ugroeni, kritikovao je rad Islamske vjerske zajednice, jer je govorio da
treba poboljati versku obuku. Za Hasana tvrdi da se zalagao za erijatski brak u diskusijama u Tabakom mesdidu, a stav
odevanju
nije iznosio, nije uo da je govorio da se ne treba druiti sa nevernicima.
198
SAR:\JEVSKl
PROCES
1<)83.
islednik sastavio zapisnik, kada on zbog psihike iznurenosti i iscrpljenosti nije obraao panju na formulacije u zapisniku, nestrpljivo ekajui da ga policija pusti da ode kui i ispava se. Govori o uvredama
od strane policajaca, o maltretiranju. Iskaz je, kae, potpisao bez itanja. I ovaj svedok. jednako kao i Nermina Jaarevi, tvrdi da je od
njega traeno u policiji da "zapisnik iz istrage" mora vie puta da ita
i da ui napamet. Ocenjuje da je to to je radio (uenje napamet) lo
postupak, ali se pravda da nije mogao vie da izdri izgladnjivanje
i e kojima su ga muili u SUP-u.
Predsednik Vea ne reaguje. Zna on kako su radili udbai. Zna on
dobro daje to zabranjeno i kanjivo po ZKP-u, ali on to mora da opravda i verifikuje.
ovek koji sve to slua mora da se zapita: imaju li komunistike sudije, specijalisti za "politika suenja" pravnikog i uopte ljudskog
dostojanstva, cene li oni sebe bar minimalno, ili je karijera i revanizam jedino to im je vano i to ih motivie u radu.
(29) Svedok Ha1il Duli kae da je imam Spahi na sahrani 11. novembra 1979. godine traio da se venci uklone, govorei "da se ukloni to trnje", dodajui ..nae bogatstvo je ovjek".
(30) O engiu, Latiu i ureviu svedoio je Halil Mehti (kome
se UDB-a osvetila, pa mu je organizovala progon za ..politiki kriminal" u Zenici).
Mehti kae da je Hasan bio aktivan u radu debatnog kluba, da se
zalagao za islam kao veru, da je o islamu govorio kao o sve obuhvat nom shvatanju ivota. Tvrdi da u predavanjima na Tabakom mesdidu nije bilo politizacije, da se razgovor (predavanja i diskusije) vodio u okvirima vere, akadajejedan
posetilac pokazao neke novine na
engleskom. engi i Lati su reagovali i ovom mladiu zabranili da
diskutuje o toj novini i imamu Homeiniju.
199
SARAJEVSKI PROCES
1983.
201
202
SAR:\JEVSK1 PROCES
19X3.
203
204
SAR.;\TEVSKI PROCES
L983.
Zapravo, optunica konkretno nije nita ponudila za Dervia urdevia. Nema niega ni to bi moglo u komunistikoj sudskoj praksi
predstavljati delikt miljenja.
(35) efik Beganovi svedoi o Mustafi Spahiu i posebno o njegovom istupu u aprilu 1982. godine na sednici SSRN Sarajevo.
(36) Za okrivljenu ulu Biaki sasluavaju svedoka Nevzata Goduevia. On tvrdi da je "pod pritiskom" priznao da je Dula spalila neke
papire i dokumenta. Islednik mu je rekao da ga ne moe pustiti iz zatvora dok to ne prizna, a pretio mu je i gubitkom posla.
Dula kae da je za novac kucala tekstove Omeru Behmenu i navodi tekst "Muslimani u Jugoslaviji".
(37) Sasluanjem Biljane Koprivice zavreno je sasluanje svedoka
predloeno u optunici.
Neki svedoci nisu doli na sud, pa tuilac predlae pitanje njihovih "iskaza" i dodaje, ako se branioci protive ona e odustati od svedoka. Jasno je da e se branioci protiviti imajui saznanja sa glavnog
pretresa kako su ti "zapisnici" sastavljani i kako i koliko su iscrpljivani svedoci sasluavani od islednika udbaa. Tuiteljica Reidovi predlae da se sasluaju neki novi svedoci, pa sud usvaja predlog da se
sasluaju Halid Hadiabdi u vezi sa Latiem i Muhamed Kupusovi
o ivalj u, Izetbegoviu i Omeru Behmenu.
Halid Hadiabdi je bio profesor u sarajevskoj Medresi, ali je sumnjien od svojih kolega da je denuncijant, da je sve beleio i o tome
obavetavao politiku policiju. Kolege su pronale svesku sa zabelekama o tome kada je tano i ko (znai - dan, vreme i ime) izgovorio
koju re, reenicu, misao. Nije beleio izjave samo svojih kolega, ve
i studenata. Zbog toga su profesori hteli da ga iskljue iz Medrese,
205
ali je predsednik Islamske vjerske zajednice, dr. Smajlovi, intervenisao, pa nije iskljuen iz kole, ve je dobio samo opomenu, pa je
vraen u ~edresu.
Meutim, u svesci koja je pronaena kod njega ni gde nije pomenut Demal Lati, a na predlog tuiteljice Sud ga zove kao svedoka
upravo za profesora Latia. Ovaj svedok govori negativno o Latiu.
Priznaje na Sudu da je vodio zabeleke u svesci, ali Sud uverava da
je to radio iz hobija.
Odbrana ga pita ta mu je reis Hadiabdi, a on odgovara - amida.
Toje bilo dogovoreno da se u sutranjoj tampi ne pominje ime ovoga svedoka pa ni reisa.
Muhamed Kupusovi, a da optueni i odbrana to ne znaju, sasluavan je tokom pokretanja postupka. On je sa svojom firmom otiao
na rad u Keniju 1982. godine, pa je iz Kenije pozvan da svedoi na
suenju.
Svedok tvrdi da je od Omera dobio na itanje .Jslamsku deklaraciju", kojuje navodno pokazao ivalj u, pa tvrdi kada suje njih dvojica proitala, da su utvrdili daje "politiki opasna", radi ega suje spalili. Videvi da "Islamska deklaracija" nije itana, da ne moe biti stoga
stoer za optuenje, organizatori postupka pristupaju ovoj besramnoj
montai, ne hajui to je to providno.
Tuilac je oigledno sa udbaima pripremila ovog svedoka, "naruenog" ak iz Kenije, pa ga pita kako zna da je re o "Islamskoj deklaraciji", jer nema naslova, a ovaj izree nekoliko po "seanju" reenica iz "Islamske deklaracije': Gle uda ba onih iz optunice ad litteram.
Svedok ne moe da se seti koliko je stranica bilo teksta, ne sea se naslova i podnaslova, da li je bilo statistikih podataka, ni da li je bilo
206
SARAJEVSKI PROCES
1983.
207
Zatim se itaju neka pisma stareinstva NZ, posebno Odbora u Sarajevu, upuena studentima ITF i suprotno, pisma studenata poslata
Odboru NZ za Sarajevo. U tom pismu NZ za Sarajevo trai se od Seljupca i Mehtia (kojima je po montai reisera pripala uloga svedoka
a ne okrivljenih) da dostave program debatnog kluba i napisana predavanja, dajui im rok od osam dana pre odravanja predavanja. To im
uslovljavaju da bi mogao da radi Tabaki mesdid. U treem pismu
NZ za Sarajevo upozorava organizatore da se nijedno predavanje
ne moe odrati bez prisustva predstavnika Odbora. Pada u oi da u
pismu stoji izriito da se ne srne u debatnom klubu govoriti o unutranjim i spoljnopolitikim temama. Ova intervencija Odbora NZ za Sarajevo vezana je za neki ispad kada je ta predavanja posetio doktor
Smajlovi.
Zatim je proitan zapisnik sa zajednikog sastanka Odbora NZ za
Sarajevo i predstavnika studenata ITF, pa se tvrdi da je nakon diskusije zakljueno najpre da se odredi lice koje e ispred ovoga Odbora
prisustvovati predavanjima u Tabakom mesdidu, zatim da se predavanja piu i jedan primerak predavanja dostavlja Odboru na osam dana ranije nego to e biti odrano, i najzad, trai se da se ova predavanja dre strogo verskih tema i okvira, kao i da se treba distancirati
od istupa koji odstupaju od tih tema.
Svaku raspravu o politici, i sama NZ, spreava u debatnom klubu.
To pokazuje da su ljudi iz NZ znali da policija strogo nadzire njihov
rad, pa i karakter debata u Tabakom mesdidu. Znali su to i studenti
ITF, pa, naravno, i optueni engi, Spahi i Lati.
Toliko o slobodama koje vladaju u komunistikoj Bosni i Hercegovini, o opasnosti iznoenja miljenja, a naroito kritikog. Upravo itajui navedena pisma Sud ne skriva neslobodu miljenja i da inkriminie razliito miljenje od vladajueg koje promovie komunistika
oligarhija i nomenklatura. Ono ega se slobodan stidi, neslobodan se
208
S;\Ri\jEVSKI
PROCES
19i13.
time dii, jer Sud normalno i prirodno (ili da govorimo pravniki zakonito i ustavno) smatra da postoji zabrana slobodnog iznoenja miljenja, pa ak i onog koje se odnosi na politike teme, koje su zabranjene u Tabakom rnesdidu.
ita se i pismo Melike Salihbegovi upueno imamu Homeiniju. U
njemu nema niega to bi bilo interesantno za suenje, osim navoda
u optunici. Melika prigovara prevodu tvrdei da je nestruan i netaan. Za prevod kae da je ..policijski", znai zlonameran i montiran.
Ranije smo opisali kako je policija "pronala" dnevnik koji je vodio Edhem Biaki o putu u Iran. Policija ga je terala da ga sastavlja "po seanju" u zatvoru, prilikom "sasluanja". Sa stanovita
optunice u njemu nema nieg inkriminisanog, a ni politikog to bi
bilo zanimljivo. Dnevnik opisuje hronologiju puta, daje geografski'
opis i podatke o onome to putnici vide.
Tekst koji je pronaen kod Omera Behmena a naslovljen "Muslimani u Jugoslaviji" prikazuje bosanski razvoj, verski i nacionalni, od
Austro-Ugarske do tih dana. Ni u njemu nema nieg to bi opravdalo optunicu.
Kod Omera Behmena pronaen je i tekst "Struktura IVZ u Jugoslaviji", a tekst sadri organizaciju IVZ Jugoslavije, nabrajaju se organi,
broj lanova, pie o nainu izbora organa, opisuju se ovlaenja koje
ti organi imaju prema pravnim aktima ove zajednice. U tekstu se, takoe, ocenjuju kadrovi u tim organima i navodi se da veina radi za
policiju i obavetajne slube. Posebno se pominje Huki Haris koji je
po povratku u Jugoslaviju osuen da radi za Inteligence service, koji
je u zatvoru proveo pet godina, gde je zavrbovan da radi za jugoslovensku policiju. Pominje se da i dr. Smajlovi radi za policiju, a reis
se opisuje kao primitivan, neobrazovan i lenj ovek.
209
Nakon ovoga proitano je pismo Vehbije Maki od 6.jula 1978. godine upueno Hasanu engiu u selo Odaci u kojem se govori o radu
debatnog kluba.
itaju se predavanja koja su pisana za Tabaki mesdid o raznim temama koje su prvenstveno, ili skoro iskljuivo verskog karaktera.
Vlastima u Bosni i Hercegovini debatni klub iTabaki mesdid nisu
mogli, po onome o emu se i koliko se razgovaralo, da predstavljaju
opasnost. Opasnost za totalitarnu vlast su predstavljali mladi, kolovani, radoznali, inteligentni izlatousti imami. To je nov fenomen koji
je vlast uplaio, jer nisu navikli na entuzijazam i spontanost, koje su
ovi mladi ljudi ispoljavali. Njihovo interesovanje nije samo za probleme islama i muslimanskog sveta, ve je i za opte kulturoloke teme
(filosofiju, sociologiju, knjievnost, pa zato ne i politiku), to je uplailo okotalu, tvrdokornu i neinventivnu policijsku vlast u totalitarnoj Bosni i Hercegovini.
to se tie teksta "Nunost obnove" vidi se da se taj tekst odnosi na
probleme islama uopte. engi stavlja primedbu zato se ovaj tekst
smatra inkriminisanim kada se uopte ne odnosi na Jugoslaviju. U
tekstu se izlau tri istorijska perioda u razvoju islama.
Spahi i Melika negiraju da je ovaj tekst naen kod njih, kako se
pogreno navodi u obrazloenju optunice.
Ostvaruje se uvid u asopis "Nova Hrvatska", i u tekst "Islam i Zapad", u kojemje objavljeno otvoreno pismo Sinodu Srpske pravoslavne
crkve, a povodom romana .Preobraenje", od autora Vojislava Lubarde.
Zatim se ita pismo koje je Teufik Velagi jo daleke 1964. godine
napisao Ahmedu, Omeru (ne zna se kojem, a Omer je esto ime) i ostalima kojima pie o davanju stipendije nekim uenicima.
210
SARAJEVSKI PROCES
1983.
Ostvaruje se uvid u neka dva anonimna pisma upuena NZ, u kojima pie da je engi efikasno uutka o nekog provokatora koji je istupao u Tabakom mesdidu.
I, na kraju, ak se vri uvid u ajet iz Kur'ana koji je inkriminisan.
Sudi li se veri? Pitanje je koje se svima nama koji smo uestvovali u
ovom postupku nametnulo samo po sebi.
Tokom suenja lucidni i senzibilni Demal Lati napisao je na cedulji: "Suenje vjeri". Bilo je to njegovo spontano reagovanje na ono to
se dogaalo u sudnici. To je video neko od policajaca koji su "uvali"
okrivljene dok su sedeli u sudnici, te obavesti sudiju Hadia, koji oko
toga napravi veliku guvu. Kako srne optueni Lati, ili bilo ko drugi, zamislite, da tvrdi da je ovaj proces suenje veri. A bio je i te kako,
sudilo se vemicima zbog vere, a pojedini stavovi islama podvrgnuti
su osudi od strane komunistike ideologije.
211
2. Zavrne rei
Edina Reidovi slavodobitno tvrdi da su svi okrivljeni i sva im krivina dela stavljena na teret, dokazano izvrili. Stvorili su, tvrdi, udruenje u cilju kontrarevolucionamog ugroavanja drutvenog poretka.
Delovali su kontrarevolucionarno.
Drskosti, osionosti nema kraja jer Reidovi postavlja retoriko pitanje: ta je radio jo 1946. godine u redakciji asopisa "El hidaja" Izetbegovi, ako za sebe tvrdi da je islamski pisac.
Kakav li je zloin "Islamska deklaracija", pogotovu to je Izetbegovi dao veem broju lica u inostranstvu, a tuiteljica tvrdi da je data
veem broju lica u zemlji.
Genijalne li logike Reidovike koja tvrdi o vezi izmeu "Islamske
deklaracije" i teksta koji je na pominjanom kongresu u Kanadi i proitao Izetbegovi, u kojem je tvrdio porast muslimanskog stanovnitva
u Bosni i Hercegovini. U tome ona vidi stvaranje uslova za primenu
"Islamske deklaracije".
Posebno vidi neprijateljski in, a i dokaz neprijateljske namere, u
iskazu daje svedok Hasib Brankovi izjavio da muje reeno daje prilikom puta u Tursku sakrio primerak "Islamske deklaracije".
Ni to ovoj entuzijatskoj tuiteljici nije dovoljno ve u zavrnoj rei
tvrdi da postoji .nesporna veza" izmeu .Jslamske deklaracije" i Programa organizacije ..Mladi muslimani". Gde sad nae Program organizacije ..Mladi muslimani". Ne samo da taj dokaz nije izveden na Sudu,
212
S,-\RA.jEVSKll'ROCES
1<)~3
213
Putovanje u Iran vidi kao nastavak neprijateljske delatnosti u zemlji, pogotovu to je primerak predat iranskom ambasadoru u Beu, pa
se pita Edina kome je potrebna ija pomo? Iranu Izetbegovieva, ili
suprotno, dodajui - pre je potrebna pomo Izetbegoviu.
Islamska deklaracija je napad na vrednosti naeg drutvenog ureenja, tvrdi tuiteljica. Suoavajui se sa tim da "Islamska deklaracija" moe i po primeni tadanjih komunistikih zakona predstavljati,
eventualno, delikt miljenja, ili kako je to odreeno lanom 133. KZ
SFRJ - Neprijateljsku propagandu, Reidovika se koristi omiljenom
komunistikom .dijalektikom", pa dodaje da se radi o kontrarevolucionamom delovanju i "intenzivnoj propagandi" koja "prelazi u kontrarevolucionarno delovanje" Podsea li vas ovo na uveni staljinistiki
zakon prelaska kvantiteta u kvalitet? To je, zapravo, bila samo obina
intelektualna ekvilibristika, ili jedan logiki kalambur, ali dobro doao
za osudu na mnogo godina robije.
Zatim se tuiteljica bavi analizom stvaranja grupe, reajui kao "dokaz" sve i svata, te opet ponavlja o islamizaciji na nain .Jslamske deklaracije". Te grupa nije formalno formirana, optueni te povezani,
te udrueni su radi jedne ili vie akcija. Sve moe, a i zato ne bi kad
iza svega toga stoji jedna totalitarna vlast oslonjena na politiku policiju.
I, najzad, Reidovika potee najjai argument: svi iskazi iz "istrage"
su tani. A to to su neki (mi vidimo ogromna veina) menjali iskaze,
ona to objanjava da su pomagali optuenima. U zavrnoj rei nita o
tome na koji nain su ispitivani u Dravnoj bezbednosti, u emu je i
ona na svoj nain sudelovala. Nita o tome to su svedoci u "istrazi"
ispitivani danima, to su ispitivani satima, to su drani u pritvoru, to
su tvrdili da su zapisnici tako sastavljani da su formulacije islednika
a ne njihove i slino. Toje sve elegantno preutano, a istraga, koja predstavlja niz grub ih povreda odredaba ZKP, za tuioca nije vano, ona
je legitimna i tada je utvrena istina.
214
ta rei o tuilakom logikom silogizmu: engi tvrdi da u Tabakom mesdidu nije raeno po "Islamskoj deklaraciji", a Hasan je poznavao Izetbegovia od ranije.
Tome tuilac dodaje kao argument da je jedan Alijin tekst "Kako
itati Kur'an" bio predavanje u Tabakom mesdidu. Ili argument koji
je pronala u Latievoj navodnoj odbrani kod islednika kada je govorio o islamskom preporodu da je "opasno preuraniti kao i zakasniti",
a navodno je taj iskaz sadran u "Islamskoj deklaraciji".
Govorei o posledici krivinog dela, ime se mi pravnici uvek bavimo, tuiteljica je svesna da je re o .apstraktnoj'' opasnosti, da ni do
kakve konkretne opasnosti nije dolo, pozivajui se na stav Vrhovnog suda Slovenije, po kojem je i samo "odobravanje" i "saglaavanje" radnja izvrenja krivinog dela - Neprijateljske propagande. Nije
sluajno to se tuiteljica pozvala na stav i praksu u Sloveniji, jer smo
u ovoj knjizi pisali o tome da su se Slovenija i Bosna i Hercegovina,
u posleratnoj komunistikoj Jugoslaviji, utrkivale ko e biti rigidniji i
dosledniji u obraunu sa neprijateljskim miljenjem. Kada je bio ovaj
sudski proces Slovenija se ve znaajno udaljila od te prakse, ak prednjaila u liberalizaciji, a Bosna i Hercegovina je uporno i estoko na
njoj insistirala.
215
\
Branioci generalno tvrde da nema dokaza da su optueni izvrili pobrojana krivina dela u optunici. Nema dokaza, a ujedno, i pravna
kvalit1kacija iz optunice je pogrena.
Svi su branioci ukazivali na flagrantno krenje odredaba ZKP, a
prvenstveno da se istraga u celini prema ZKP prenela na policiju, u
ovom sluaju na Dravnu bezbednost. Po Zakonu o krivinom postupku
mogue je policiji poveriti samo neke istrane radnje.
U ovom sudskom predmetu, zapravo, nije bilo istrage, kako predviaju odredbe ZKP-a. U njemu su policijski zapisnici o "sasluanju"
okrivljenih i svedoka nezakonito tretirani kao istraga.
Nikola Muslin dovodi u sumnju celishodnost suenja miljenju, pozivajui se na meunarodne akte, iji je potpisnik i Jugoslavija.
Milorad Kati se bavi analizom dokaza i injeninog stanjaosporavajui optunicu, takoe navodei da tekstovi koje je pisao Alija Izetbegovi nisu neprijateljske sadrine.
Nenad Jovanovi, takoe, analizira .Jslarnsku deklaraciju" i dokaze, tvrdei da u tome ne vidi nita zabranjeno. Posebno ukazuje na oiglednu neloginost i nemogunost da je Omer davao tekstove Hasanu
engiu za predavanja u Tabakom mesdidu, jer je Hasan prestao sa
radom u njemu 1981. godine, a Omer je tekstove davao Hasanu posle
toga.
Fahrija Karkin govori o onome to u predmetu slovi kao "istraga",
a to to nije i to predstavlja prava odbra ne. Posebno napada tezu
optunice o postojanju grupe, analizira pojedine okrivljene i tvrdi da
ne postoji svest o grupi.
216
SAlv\JFYSKI
PROCES
1')83.
217
Advokat Miroslav Janji takoe osporava postojanje grupe u krivino-pravnom smislu. O Biakiu govori daje putovao u Iran rukovoen turistikim razlozima, da .Jslamsku deklaraciju" nije proitao.
to se tie Melike Salihbegovi, advokat Janji tvrdi da nema dokaza da je poslala pismo Homeiniju. Negira da je izvrila krivino delo.
218
SARAJEVSKI PROCES
1983.
Alija Izetbegovi se u zavrnoj rei osvre na .Jslamsku deklaraciju" i postojanje grupe, opovrgavajui optunicu. Ponavlja odbranu
da se "Islamska deklaracija" ne odnosi na Bosnu i Hercegovinu i Jugoslaviju, posebno se pozivajui na tezu 16. Nije formirana bila nikakva grupa, a tvrdnju optunice da je itanje Deklaracije bio uslov
za ulazak u grupu smatra apsurdnom. Negira daje bilo ko od optuenih govorio ili pisao o "etniki istoj Bosni", o "islamskoj republici
Bosni". Objanjava da putnici u Iran nisu imali nameru da govore o
Jugoslaviji, i da nisu ni govorili, a optunica i dalje na tome insistira. Posebno ukazuje da ne postoji nikakva veza izmeu "Islamske deklaracije" i Programa organizacije "Mladi muslimani".
Zakljuuje da nikakvu tetu nije uinio Jugoslaviji, ali dodaje da
su oni koji su pokrenuli ovaj postupak nainili tetu Jugoslaviji, dodajui lucidno: "Njega su mogli pokrenuti samo ljudi iji horizont ne
see dalje od atara ovog grada".
Alija govori da voli Jugoslaviju, da voli njen lik na geografskoj karti
pogledati, ali vlast nikada ne bi mogao voleti, mada bije moda mogao
potovati, a svu svoju ljubav je poklonio slobodi. Bilo je to proroanski.
Omer Behmen, sada ve oporavljen i ivahan, izjavljuje: "Od mene
je halal svima koji su uestvovali u ovome, isljednicima i svjedocima",
pa okrekui se Edini Reidovi uzvrati: "a bilo je zaista niskih udaraca".
Hasan engi kae da treba da se osvrne na sedam stotina kur anskih tekstova, na sto pedeset sati razgovora u Tabakom mesdidu, na
iskaze etrnaest svedoka, na svoje etiri godine ivota. Optunica je
nala grupu gde je nema, a gde je mogla da nae grupu tu je nema
jer joj ne treba.
219
220
SARAjEVSKI
PROCES 1983,
Melika Salihbegovi kae da je svoju zavrnu re dala u svojoj odbrani, pa to bi sada sve to ponavljala.
Demal Lati kae da su svi svedoci sasluani na glavnom pretresu potvrdili da on nije izrekao nijednu inkriminaciju iz optunice.
Dervi urevi ponavlja da je nevin.
Edini Reidovi nije bilo dosta zavrne rei, pa hoe da odgovara.
Jedino to je motivie to je da spasava pravo, ast i dostojanstvo udbaa. Pokuava da spase rad islednika u ,.istrazi", koji je bio ist inkvizitorski postupak. Ipak, svesna o tome daje istraga bila nezakonito voena, da je obilovala nedozvoljenom torturom, pritiscima i muenjima optuenih i svedoka, obeava da e sve to .proveriti" Naravno, to
nikada nije uradila, niti je pokuala to da uini. Nije joj to bilo dovoljno, ve drsko, zatiena oreolom moi policijske bosansko-hercegovake vlasti preti porodicama optuenih da su one uticale na promenu iskaza svedoka na glavnom pretresu i da su odgovorne za "blaenje" islednika, da e protiv njih pokrenuti postupak. Naravno, ni to
nije uinila, jer bi tek tada izalo u javnost koje su sve nezakonitosti
inili islednici jedne izopaene totalitaristike bosanskohercegovake
vlasti.
221
222
VI
PRESUDE
225
Ukupno 89 godina zatvora za put u Iran, za debate u Tabakom mesdidu, za .Jslamsku deklaraciju", za razgovor sa prijateljima, roacima i kolegama. Do izraaja je doao "humanizam" i "slobodarska" politika bosansko-hercegovake
komunistike oligarhije.
Kao to smo videli, presuda je recepcija optunice, a otpala je poneka verbalna izjava engia, Kasumagia i Latia, Pravne kvalifikacije dela ostale su jednake kao u optunici.
Nakon iscrpnih albi Vrhovni sud Bosne i Hercegovine, posle odrane javne sednice, smanjuje kazne otpuenima tako to Aliji Izetbegoviu izrie kaznu od dvanaest godina, Omeru Behmenu - jedanaest,
Hasanu engiu - osam, Edhemu Biakiu - etiri, Huseinu ivalj u
- tri, Salihu Behmenu - etiri, Mustafi Spahiu - tri, Demalu Latiu etiri, Derviu ureviu - tri i po godine, a uli Biaki potvruje
kaznu.
Vrhovni sud Bosne i Hercegovine sutinski nita nije menjao, osim
to je umanjio kazne, tako da umesto osamdeset devet godina, izrie
ukupno pedeset dve i po godine zatvora.
Nastavlja se borba pred sudovima.
Podnoenjem Zahteva za vanredno preispitivanje pravosnane presude, Savezni sud donosi presudu kojom preinaava drugostepenu i
to u pogledu pravne kvalifikacije. Ovaj Sud nalazi da postoji samo
delikt miljenja - Neprijateljska propaganda iz lana 133. KZ SFRJ.
Vie nema grupe, ve se utvruje odgovornost za svakog okrivljenog ponaosob.
Savezni sud pokuava da spase pravniki ugled jugoslovenskog pravosua, pa zakljuuje da "stvaranje grupe i kontrarevolucionarna delatnost niim nisu dokazani", to predstavlja pravniki debakl optu-
226
nice. Optunica je, izgleda, bila priprema da tuiteljici Edini Reidovi pone da tee politika karijera. Ona postaje predsednik organizacije koja je predvorje Saveza komunista, a zvala se tih godina Socijalistiki savez radnog naroda Bosne i Hercegovine.
Savezni sud, kao po pravilu, jo smanjuje kazne.
Tako Alija Izetbegovi biva kanjen sa devet godina zatvora, a
maksimalna kazna za Neprijateljsku propagandu je deset godina. Kuriozitet je da je ovo krivino delo preuzeto od Sovjetskog Saveza, ali
u njemuje i u vreme najcrnje Staljinove i Lenjinove diktature bila predviena maksimalna kazna od osam godina zatvora. Izetbegovi je u
zemlji socijalizma "sa ljudskim likom" zbog iznetog miljenja osuen
na veu kaznu od maksimalne kazne za to delo u Staljinovoj dravi
sovjeta. To je mera slobode uplaene i zabrinute politike oligarhije u
Bosni i Hercegovini i Jugoslaviji, tih godina posle smrti Josipa Broza
Tita.
Omeru Behmenu izreeno je osam godina, Hasanu engiu est,
Ismetu Kasumagiu sedam, Edhemu Biakiu tri godine, Huseinu rvalju dve godine i osam meseci, a Demalu Latiu tri i po godine. Za
druge ostalo je sve isto kao i pred Vrhovnim sudom Bosne i Hercegovine.
Posle presude Saveznog suda ukupni skor izreenih kazni je 48 godina i osam meseci, dakle, kada se uporedi sa drakonskom prvostepenom presudom, kazne su prepolovljene.
Savezni sud je, imajui u vidu vreme odluivanja, izrekao visoke
kazne. Uveren sam da e se to jednog dana saznati (ako je to vie i
vano) daje neki moni ovek iz tvrdog jezgra oligarha iz Bosne i Hercegovine traio da se visokim kaznama spasava obraz tvrdokome nomenklature i poslunog tuilatva i suda.
227
Presuda Saveznog suda je protivrena. S jedne strane, svi su optueni osueni za Neprijateljsku propagandu, osueni su za miljenje izraeno napis om ili govorom. Ovo je vreme kada se u javnosti postavlja pitanje opravdanosti insceniranja ovakvih politikih suenja. S druge strane, kazne koje su optuenima izreene zaista su neuobiajeno
visoke za krivino delo kojeje u pitanju, a to se posebno odnosi na Izetbegovia, Omera Behmena, Kasumagia i engia.
Hasan engi i Alija Izetbegovi podnose inicijativu (ili kako engi
naslovljava "molbu") Saveznom javnom tuiocu za podizanje zahteva za zatitu zakonitosti. engi to ini iz zatvora u Zenici 19. avgusta 1986. godine, a Izetbegovi iz zatvora u Foi 8. aprila iste godine.
Kako se moglo i oekivati, to je bilo bez ikakvog uinka, bez obzira
to su obe inicijative obrazloene, umesne i zasnovane. Ovakva inicijativa je bez perspektive, jer je nezamislivo da savezni javni tuilac
dezavuie svoje kolege iz Bosne i Hercegovine.
Obe inicijative tako ostaju u pokuaju i, to je bitno, dokument o staljinistikom, insceniranom i montiranom policijsko-sudskom progonu muslimanskih intelektualaca te 1983. godine.
Na ovaj montirani proces predstavkom reaguje 6. juna 1986. godine
Odbor za odbranu slobode, misli i izraavanja iz Beograda, koji potpisuje dvanaest akademika iz Srpske akademije nauka i umetnosti i sedmorica beogradskih intelektualaca. U predstavci upuenoj Predsednitvu SFRJ navodi se da e ovo suenje biti zapameno "kao arhetip
kanjavanja za tuu re i misao", dodajui da su izreene .drakonske kazne". U predstavci se posebno trai zatita za pesnika Demala
Latia. A "istrani" postupak se ocenjuje kao .Jnkvizitorski" Predlae se da svi osueni budu pomilovani.
Ponovo ovaj Odbor 4. oktobra 1986. godine upuuje predstavku
Predsednitvu SFRJ i Predsednitvu SR Bosne i Hercegovine, poziva-
228
S:\RA)EVSKl
PROCES
Il)X3.
229
nija u Bosni i Hercegovini a komunizam se raspao, osueni, osim Ruida Prgude, preiveli su svoj robijaki sta, i iz zatvora izali kao jo
vre i oformljenije linosti koje su u ratnim sukobima i u periodu stvaranja graanske, multietnike i multikonfesionalne Republike Bosne
i Hercegovine, igrali i igraju znaajnu ulogu.
Posmatrajui ovaj sudski postupak vanistorijski, on nosi vanu poruku: vlast se lake zloupotrebljava nego to se koristi u optem interesu.
191\3.
BILJEKA O PISCU
Ve etiri decenije dr. Rajko Danilovi 119381 istrajava na drutvenoj i politikoj sceni "Srbije i njene Jugoslavije", bilo kao direktni akter ili kao kritiko liberalno angrizalo, iji se glas daleko uje i uvaava. Po
edukaciji je magistar prava i doktor sociologije i u analima Univerziteta u Beogradu ostae zabiljeeno da je bio najmlai docent.
Teorijska znanja o drutvu, u praksu je pokuao sprovoditi kao lan Gradskog komiteta SK Beograda i ubrzo e postati jednim od najvanijih ideologa srpskog liberalizrna zajedno sa Latinkom Perovi, Mirkom Tepavcem,
Markom Nikeziem, dr. Mirkom andanoviem, Borom Pavloviem ... Jo
bre e ih u jesen 1972. godine Josip Broz skinuti sa politike pozornice.
Mjesto najpopularnijeg i najblistavijeg profesora na Fakultetu politikih
nauka u Beogradu, odstranjenjem dr. Danilovia ostae upranjeno, a
advokatska komora e dobiti novog lana.
Dr. Danilovi se posebno isticao u odbranama na "politikim suenjima".
Branio je dr. Marka Veselicu, Dobrosava Paragu i Vladimira eksa u Hrvatskoj' u BiH mnoge politike "krivce", od kojih su najpoznatiji oni iz Sarajevskog procesa 1983. godine, na Kosovu je branio i odbranio Azema Vllasija i
Selima Vllasija, u Beogradu grupa albanskih studenata uhapenih 1999. godine, a ranije Vladu Dapevia, Vuka Drakovia i mnoge druge.
Ostae zabiljeeno i to da je sa Filipom Davidom, akademikom Bogdanom Bogdanoviem, dr. Ivanom uriem. Mirkom Kovaom, Vidosavom Stevanoviem ... osniva Liberalnog foruma najuglednije intelektualne grupacije koja se na vrijeme suprostavila i jo se suprotstavlja ruilakom naletu srpskog ekspanzionistikog nacionalizma.
Dr. Danilovi je i plodan pisac u podruju drutvenih nauka. Njegovo najpoznatije djelo je "Upotreba neprijatelja", knjiga o politikim suenjima u bivoj Jugoslaviji koja ove godine doivljava tree izdanje.
(E. A.)
231
SADRAJ
Predgovor /5/
Rije o knjizi - Stipe Mesi, Predsjednik Republike Hrvatske /7/
PROGON MUSLIMANSKIH INTELEKTUALACA
Moje angaovanje /13/
I PROGON NEISTOMILJENIKA
I. Progoni i progonitelji /27/
2. Sudski progon kao proizvodnja neprijatelja /34/
3. Otpori /39/
4. Podela uloga i zaduenja /43/
5. Okrivljeni /60/
6. Presude /62/
7. Robija /65/
8. Bosanski model/71/
aj Progon "Mladih muslimana"
b] Cazinska buna 1950. godine
Kleronacionalisti /88/
Ostali progoni /93/
II PRIPREME ZA SUENJE I REPRESIJA
I. Povod i razlog pojaane represije /99/
2. Hapenje i zastraivanje uprolee 1983. godine /106/
3. Tortura u zatvoru /116/
III OPTUNICA - OTKRIVANJE NEPRIJATELJA
I. Uporite optunice /131/
2. Sadraj optunice /136/
IV VELIKA PREDSTAVA - JAVNI PRETRES
I. Ambijent i atmosfera /149/
2. Odbrana optuenih /155/
V SVEDOCI
1. Kod islednikar'nisam to govorio, tako je inspektor formulisao" !183/
2. Zavrne rei /212/
2.1. Tuiteljica: Islamska deklaracija je napad na vrednosti naeg drutva /212/
2.2. Branioci trae oslobaajuu presudu /216/
Optueni prihvataju odbranu branilaca /219/
VI PRESUDE
/~'.:-....