Sveuilite Jurja Dobrile u Puli

Odjel za odgojne i obrazovne znanosti

Uiteljski studij, 2. godina
Kolegij: Obiteljska pedagogija
Ak. godina: 2013./2014.

Seminarski rad

Dijete s posebnim potrebama i obitelj

Studentica: Matea Magdi

Mentorica: Snjeana Pejovi Petraek, mr. sc.

1. Uvod

Pula, 19. 11. 2013.

Tema ovog seminarskog rada je dijete s posebnim potrebama i obitelj. Djeca s

posebnim potrebama su djeca koja se razlikuju od prosjene djece u odreenoj drutvenoj i
kulturnoj zajednici. Biti roditelj djetetu s posebnim potrebama nije lako. Roditelji su esto
ljuti, okrivljuju dijete i sebe, prestraeni su i zabrinuti. Ne ele da njihovo dijete bude
obiljeeno, neuspjeno i nesretno. Prvi korak je znanje o poremeaju, kako bi roditelji
razumjeli zato njihovo dijete ima problem, kao bi znali da dijete nije krivo ni odgovorno za
taj problem te kako bi osnaili, ohrabrili, osposobili i zastupali svoje dijete u situacijama kad
ono samo to ne moe. Roditelji djeteta s posebnim potrebama proivljavaju veliki stres,
posebno ako su simptomi jako teki i ako s prisutne dodatne tekoe. Problemi su dodatno
pojaani ako i ostala djeca u obitelji imaju poremeaj (Barkley, 2000.). S obzirom na to da
djetetova tekoa zahtijeva drukiji pristup nego s djecom bez potekoa, vei je rizik od
branih problema i ea je pojava depresije lanova obitelji. Od roditelja se zahtijevaju
vjetine noenja s problemom na due vrijeme zbog njegove kronine prirode te zbog toga
ponekad i roditelji trebaju savjetodavnu ili psihoterapeutsku pomo. Obitelj u kojoj se nalazi
dijete s posebnim potrebama treba biti poticajna i nagraivati dobro ponaanje ( smijekom,
verbalnom pohvalom, priznanjem).

2. Tko su djeca s posebnim potrebama

Djeca svih dobi se meusobno razlikuju po tjelesnim i po intelektualnim
sposobnostima, vjetinama, znanju, ponaanju i po linosti. Razlike proizlaze iz razliitih
iskustava djece, kulturalnog okruenja obitelji, nasljednih osobina, temperamenta i
sposobnosti za uenje, a ovise i o vrsti tjelesnog ili intelektualnog oteenja. Pod nazivom
djeca s posebnim potrebama podrazumijevamo svako dijete koje se razlikuje od prosjenog
djeteta u odreenoj drutvenoj i kulturnoj zajednici.
Razlikujemo djecu s tekoama uenja, djecu sa specifinim tekoama uenja i
ADHD-om, djecu s emocionalnim tekoama i poremeajem u ponaanju, djecu s oteenjem
vida, djecu s oteenjem sluha, djecu s poremeajem govorno-glasovne komunikacije, djecu s
viestrukim tekoama i darovitu djecu [1].

2.1.

Tekoe uenja

Djeca s tekoama uenja imaju tekoe u svladavanju kolskog gradiva u veini

predmeta i njihova su postignua znatno nia od postignua njihovih vrnjaka. esto se udrui
vie initelja koji uzrokuju tekoe na podruju intelektualnih sposobnosti. One mogu biti
blae (djeca s lakom retardacijom ili djeca s graninom inteligencijom) i vee tekoe ( djeca
s umjerenom ili djeca s teom retardacijom). Djeca s tekoama u uenju tee svladavaju
socijalne vjetine potrebne za samostalno svakodnevno funkcioniranje (samostalna skrb o
sebi, odnos s vrnjacima). Kako bi pridonijeli razvoju socijalnih vjetina, roditelji trebaju
takvu djecu poticati na aktivnost, poticati na druenje s vrnjacima, izbjegavati smjetanje u
posebne kole i slino. U nekim sluajevima nuna je pomo edukacijsko-rehabilitacijsko
strunjaka [2].

2.2.

Specifine tekoe uenja i poremeaj panje (ADHD)

Djeca sa specifinim tekoama u uenju su ona koja imaju oteenu jednu ili vie
osnovnih psiholokih funkcija vanih za razumijevanje ili uporabu jezika. Najee su tekoe
disleksija (vee tekoe u svladavanju vjetine itanja), disgrafija(vee tekoe u svladavanju
pisanja) i diskalkulija (vee tekoe u matematici). Njihove tekoe ne proizlaze iz snienih
intelektualnih sposobnosti ili oteenja vida ili sluha. Takva djeca sposobna su suvereno
diskutirati, ali na pismenim ispitima postiu loe rezultate. Roditelji trebaju takvoj djeci

osigurati strunu pomo u podruju tekoa te didaktiki materijal koji e im olakati uenje
[2].

2.3.

Emocionalne tekoe i poremeaji u ponaanju

Ovdje je rije o dugotrajnom stanju koje utjee na edukacijska i druga postignua.

Poremeajima ponaanja smatraju se odstupanja od normi uobiajenih ponaanja. Poremeaji
ponaanja mogu biti prisutni na osobnom planu (depresija, povlaenje) ili u socijalnom
okruenju (agresivnost, udaranje, neposlunost). Roditelji djeteta s emocionalnim tekoama i
poremeajima u ponaanju moraju osigurati strunu pomo, kao to su socijalni pedagog,
psiholog ili psihoterapeut.

2.4.

Tjelesni invaliditet i kronine bolesti

Ovdje spadaju djeca s neurolokim oteenjima (pogaaju mozak, lenu modinu i

ivce koji prenose, odailju ili primaju pogrene upute ili je njihova interpretacija u mozgu
pogrena). Najee su to djeca s cerebralnom paralizom. Ovdje spadaju i oteenja ruku i
nogu, deformacije kraljenice, bolesti poput astme, raka, leukemije, HIV/AIDS-a. Tekoe
ove vrste variraju od blaih smetnji (astma) do veih tekoa koje onemoguuju kretanje i
komunikaciju s drugima. Ukoliko u obitelji s vie djece postoji dijete s tjelesnim
invaliditetom, roditelji trebaju upoznati ostalu djecu s osobitostima i posebnim potrebama
toga djeteta. Osiguranje logopeda, edukacijsko-rehabilitacijskog strunjaka i fizioterapeuta
znatno olakava cjelokupno funkcioniranje djeteta i obitelji [1].

2.5.

Oteenja sluha

Pod oteenja sluha podrazumijevamo gluhou i nagluhost. Djeca iji je sluh uniten
ili je gubitak iznad 91 dB te niti uz pomo slunog aparata ne moe uti govor, smatra se
gluhim. Granica za nagluhost je 25 dB. Ako su ostaci sluha iskoristivi, od koristi e biti sluni
aparat (Vaughn, Boss, Schumm, 1997.). Razlika je u teini oteenja ako je dolo do gubitka
sluha prije razvoja govora ili kad je govor ve razvijen. Da bi se pridonijelo ukljuivanju
djece s oteenjima sluha i razvijanju njihovog psihosocijalnog razvoja okruenje mora biti
spremno uloiti napor u komunikaciju, tj. primijeniti sredstva koja e komunikaciju uiniti
razumljivom. Ako roditelji ele dijete s oteenjem sluha ukljuiti u redovni razred moraju
imati pomo logopeda i audiopedagoga. Takoer moraju zatraiti opremanje rehabilitacijskim
i brojnim vizualnim didaktikim materijalima.
4

2.6.

Oteenje vida

Pod oteenjem vida se podrazumijevaju sljepoa i slabovidnost. Slijepom osobom se

smatra osoba koja na boljem oku s naoalama ili bez njih ima ostatak vida do 0, 05. Slijepe
osobe se slue Brailleovim pismom. Slabovidni imaju na boljem oku, uz naoale ili bez njih,
ostatak vida od 0,05 do 0,40. Za ovakvu djecu roditelji moraju osigurati prilagoene
udbenike i didaktiki materijal ( brajica, poseban pribor za pisanje, poveala). Takoer
potreba im je podrka strunjaka za svladavanje vjetina orijentacije i kretanja.

2.7.

Autizam

Autizam se svrstava meu vee tekoe u razvoju. On pogaa razvoj odnosa s

okruenjem, komunikaciju, oblike ponaanja, interese i aktivnosti. Djeca koja imaju autizam
esto ponavljaju neke aktivnosti i zaokupljeni su nekim stereotipnim ponaanjima (lupanje
prstima, skupljanje epova, konca). Potrebe ove djece su vrlo kompleksne i zahtijevaju
strunu podrku.

2.8.

Poremeaji govorno-glasovne komunikacije

Poremeaji govorno-glasovne komunikacije javljaju se u razliitim oblicima i

razlikuju se po teini. Mogu biti razvojni, nastali uslijed ozljede ili bolesti mozga.
Razlikujemo oteenja govora i jezine tekoe. Oteenja govora podrazumijevaju tekoe u
govoru (mucanje), u glasu (kvaliteta, intenzitet, visina) i u artikulaciji (dijete umjesto r
govori l) tenosti. Jezine tekoe se odnose na razumijevanje sadraja ili na izraavanje.
Dijete s razumijevanjem sadraja esto trai postavljanje pitanja, a uenik s tekoama u
izraavanju rjee e komunicirati od ostalih vrnjaka [2].

2.9.

Viestruke tekoe

Osim djece s navedenim potekoama, vano je voditi rauna i o djeci kod kojih se
javljaju viestruke tekoe. Na primjer, tekoe uenja i cerebralna paraliza ili potekoe u
ponaanju ili oteenja vida i sluha. Posebna skupina su djeca s dvostrukim senzornim
oteenjima kao gluho-slijepi. Potrebe djece s viestrukim tekoama su vrlo kompleksne. Oni
se ne mogu sluiti uobiajenim putovima za primanje informacija iz okruenja pa su im
potrebni drukiji edukacijsko-rehabilitacijski pristupi, prevoditelj na znakovni jezik

2.10. Darovitost
U djecu s posebnim potrebama ubrajamo i darovitu djecu. Darovita su djeca ona kod
kojih se zbog njihovih iznimnih sposobnosti mogu oekivati visoka postignua, a
identificirana su od strunjaka. Toj je djeci potrebno posebno obrazovanje koje e im
omoguiti da razviju svoje nadprosjene sposobnosti. Ukoliko obiteljska i obrazovna sredina
ne mogu osigurati primjereno zadovoljenje posebnih potreba darovite djece, javlja se opasnost
od trajnog zanemarivanja, zatomljavanja i neiskoritavanja djetetovih potencijala. Roditelji
darovitog djeteta trebaju uvijek iznova poticati dijete na dodatne aktivnosti koje zanimaju
dijete, poticati matu i perceptivno predoavanje [1].

3. est fundamentalnih razvojnih vjetina

Radei s djecom od dobi dok su bile bebe pa do njihove devete ili desete godine
strunjaci su stvorili razvojni model rada s djecom. Taj je pristup usmjeren na to da svakom
djetetu pomae u ovladavanju sa est fundamentalnih razvojnih vjetina na kojim se temelji
naa inteligencija i ophoenje s okolinom. Svladavanje svake od tih vjetina predstavlja novi
stupanj razvoja. Djeca bez posebnih potreba ovladavaju tim vjetinama relativno lako. Kod
velikog broja djece s posebnim potrebama to se ne dogaa jer im njihove bioloke razlike to
oteavaju. Razumijevanje tih vjetina i imbenika koji na njih utjeu omoguuje uiteljima i
odgojiteljima da pomognu u ovladavanju veinom vjetina ak i onoj djeci iji se poremeaji
smatraju kroninima.
1. Dvostruka sposobnost interesiranja za prizore, zvukove i osjete iz okoline te sposobnost
samosmirivanja- bebe pokuavaju obraivati to to vide, uju i osjeaju te ue koristiti ugodne
osjeaje da se smire. Ta nam sposobnost samoregulacije omoguuje da primamo i aljemo
odgovore u okruenje.
2. Sposobnost ukljuivanja u odnose s drugim ljudima- u naim najranijim iskustvima s
roditeljima prepoznajemo ih kao neto to nas raduje, to nam ulijeva povjerenje. Ta nam
sposobnost omoguuje da cijeli ivot stvaramo s ljudima odnose pune povjerenja i topline.
3. Sposobnost ukljuivanja u dvosmjernu komunikaciju- prve interakcije s roditeljima nas
poduavaju o naim vlastitim namjerama, pruaju nam prve doivljaje uzronosti. Kada te
interakcije postanu sloenije uimo komunicirati gestama i shvaati namjere i komunikaciju
drugih tj. gradimo temelj za sudjelovanje u mnogo sofisticiranijim razgovorima.
6

4. Sposobnost stvaranja kompleksnih gesta te nizanja serijski povezanih radnji u razraeni i

promiljeni slijed rjeavanja problemskog zadatka,
5. Sposobnost stvaranja ideja,
6. Sposobnost graenja mostova izmeu ideja kako bi one postale stvarne i logine.
Te temeljne vjetine zovemo funkcionalnim emocionalnim vjetinama jer se temelje
na emocionalnim interakcijama i pruaju temelj za na intelekt i osjeaj za sebe. Koliko dobro
dijete ovladava tim funkcionalnim emocionalnim vjetinama ovisi o tri aspekta djetetova
okruenja. Prvo je djetetova biologija, neuroloki potencijal ili izazovi koji podupiru ili
ometaju njegovo funkcioniranje. Drugo su djetetovi vlastiti interaktivni obrasci s roditeljima,
uiteljima, roacima i drugima. Tree su obrasci obitelji, kulture i ire okoline [1].
Svaka vrsta tekoa oteava djetetove odnose i komuniciranje s roditeljima i
odgojiteljima te na taj nain ometa njegovu sposobnost uenja, reagiranja i razvoja. Da bismo
mu pomogli da napreduje moramo razumjeti kako ono funkcionira u svakom od tih podruja.
Vano je pomoi roditeljima i odgojiteljima da naue kako zaobilaziti tekoe i tako
omoguiti djetetu da ui, komunicira i raste. Djetetove bioloke tekoe utjeu na njegove
odnose s drugim ljudima. Na primjer, dijete koje je pretjerano reaktibilno na dodir moe se
zgriti kada ga majka pokua zagrliti. Takve reakcije mogu jako utjecati na njegov razvoj.
Ako se dijete previe povlai od majke i ne reagira na njezine poticaje ona e ga manje
pokuavati uvui u odnose obojane ljubavlju. Majka zbog zbunjenosti moe vjerovati da
dijete eli biti samo. Ako roditelji budu imali posebno razumijevanje za djetetovu
nedovoljnu reaktibilnost ono e moi zaobii bioloke tekoe i komunicirati i ostvarivati
odnose s drugima [2].
Svi roditelji u odgoj djeteta unose odreene tendencije. Na primjer, neki roditelji su
prirodno demonstrativni, a drugi suzdrani. Neki su priljivi, a drugi utljivi. Takve tendencije
mogu biti uroene ili steene u obitelji i kulturnom okruenju. One utjeu na odnos roditelja
prema djeci i mogu im olakati ili oteati svladavanje emocionalnih vjetina.
Na primjer, veoma smirena, obzirna obitelj biti e idealna za pretjerano reaktibilnu
bebu. Ako je beba reaktibilna na dodir i zvuk i ako su joj roditelji tihi i povueni vjerojatno joj
nee prirodno ponuditi oblik interakcije nuan za ukljuivanje drugoga. Roditelji mogu
osvjetavanjem vlastitih interaktivnih tendencija mijenjati svoje stilove rada i unaprijediti
7

razvoj stupnjeva. ak i bez obzira na bioloku prirodu tekoe, interaktivni stil roditelja moe
pomoi djetetu da svlada vlastite fizike tendencije. Svi ti elementi, djetetove bioloke
tekoe, nain na koji se ono odnosi prema svojim roditeljima i nain na koji se njegovi
roditelji odnose prema njemu utjeu na to kako e to dijete ovladavati socijalnim vjetinama.

4. Vanost emocija
Vaan faktor napretka kod djece s posebnim potrebama su emocije. Poevi od
najranijih gesta (osmjehivanje, mrgoenje) sve do sloenijih oblika ponaanja (oponaanje
glasova, primjena govora i koncepata, uzimanje roditelja za ruku da pomogne potraiti
igraku) djetetove emocije upravljaju ponaanjem pomou interesa. to vie pomaemo
djetetu da povezuje emocije s ponaanjem i mislima, to mu vie pomaemo da postane
svrhovita osoba, sposobna razumjeti svoje okruenje.
Djeca s posebnim potrebama ne zapoinju samostalno djelovanje prema svojim
unutarnjim porivima nego uvijek imaju nekoga tko obavlja te stvari za njih. Djetetove vlastite
elje i interesi su kritini dio njegove osobnosti te bi ih roditelji trebali navoditi da
upotrebljavaju vlastitu inicijativu i elje u uvjebavanju nekih od potrebnih vjetina. Kada
potiemo dijete da preuzme inicijativu ono razvija vie razumijevanja o tome tko ono jest, to
eli raditi i to je sposobno raditi. Kada roditelji rade na taj nain djeca ih esto iznenade
novim vjetinama [1].

5. Zakljuak
Djeca svih dobi se meusobno razlikuju po tjelesnim i po intelektualnim
sposobnostima, vjetinama, znanju, ponaanju i po linosti. Pod nazivom djeca s posebnim
potrebama podrazumijevamo svako dijete koje se razlikuje od prosjenog djeteta u odreenoj
drutvenoj i kulturnoj zajednici. Razlikujemo djecu s tekoama uenja, djecu sa specifinim
tekoama uenja i ADHD-om, djecu s emocionalnim tekoama i poremeajem u ponaanju,
djecu s oteenjem vida, djecu s oteenjem sluha, djecu s poremeajem govorno-glasovne
komunikacije, djecu s viestrukim tekoama i darovitu djecu [1].
Djeca s posebnim potrebama nisu manje vrijedna ljudska bia koja treba izbjegavati i
udaljavati od drugih, ve djeca s jednakim pravima i odgovornostima, koja trebaju i mogu
pridonositi drutvu. Potivanje razliitosti i uvaavanje dostojanstva svake osobe obiljeje je
drutva koje sebe smatra civiliziranim, humanim i pravednim. Ne smijemo oduzimati djeci s
posebnim potrebama njihova prava, nego im dati priliku. Ne odreujemo ih onim to im
nedostaje , nego onim to imaju. Poseban naglasak treba stavljati na rad s roditeljima
pruanjem strune pomoi i podrke. Na taj nain se pomae optimalnijem funkcioniranju i
ouvanju obitelji.