Status

Pojava klase
-spominjanje stalea, redova, stupnjeva kontinuirano je nanizano u
drutvenoj i etikoj misli od kasnog srednjeg vijeka nadalje
-sredinom 17. stoljea nailazimo sumnju i u aristokraciju i u srednju klasu
u tom stoljeu imamo iskljuivanje drutvene klase i stalea iz
sistematskog razmatranja
-s nastupom prosvjetiteljstva, vidimo otar porast kritike tradicionalne
hijerarhije
-19.st. intezitet bavljenja stratifikacijom u revolucionarnoj deokraciji i
industrijalizmu
-ovo poglavlje se bavi zabrinutou za budunost klase, kao bit sociologije
u toj zabrinutosti lei osnova glavnog sukoba izmeu Tocquevillea i
Marxa
-koncept drutvene klase pripada kasnom 18.st.
-krajem 18.st.stvara se moderna struktura klase
Model klase
-engleska zemljoposjednika klasa klasa je vie od bilo koje druge postala
analitiki model za ono to e se dogoditi u novoj kapitalistikoj ekonomiji
-mnogi radikali i konzervativci predvidjeli su industrijsku buroaziju kao
nasljednika zemljoradnike klase koja se od njih razlikuje jedino po
ekonomskom kontekstu
-ta klasa nije bila proizvod zakona i nita se u engleskom ustrojstvu nije
odnosilo na nju, dok su u Francuskoj i Kontinentu openito, drutvene klase
staroga poretka bile prirodom blie staleima, i obvezivali ih, jaali i
odravali zakoni kraljevstva
1. imamo ekonomsko jedinstvo, temeljeno na zemljinom vlasnitvu
iz generacije u generaciju zemljino je vlasnitvo ostajalo u rukama
iste obitelji
2. politiko jedinstvo klasa ekonomsko vlasnitvo i politika mo su se
gotovo savreno stopili; imali su brojanu premo u parlamentu,
veliki konsenzus te monopol u administrativnim funkcijama
-nad cijelom strukturom uzdizala se vodea koncepcija dentlmena koji su
odredili ivotni stil svega to je bilo zaodjenuto prestiem i moi

-nigdje drugdje nije kulturna stvarnost jedne vie klase ostala toliko ivom i
trajno utjecajnom u svim sferama vlasti i drutva, kao u Engleskoj

Izazov za klasu
-bitni znaaj te klase u 19.st.bio je konceptualan postala je jedna vrsta
idealnog tipa, a karakterom je bila pretkapitalistika
-postavlja se pitanje je li novo drutvo, koje se zasniva na graaninu,
poduzetniku i tehnologu, drutvu utemeljenom na volji masa kojom
dominiraju strukture administrativne moi i koja je prepavljena novim
oblicima bogatstva, trebalo biti organizirano u okvirima klasnih slojeva, od
kojih svaki posjeduje isto jedinstvo ekonomskih, intelektualnih i
obrazovanih svojstava koje je obiljeilo drutvene poloaje u starom
poretku?
-fragmentacija starog poretka, koja je rezultirala otputanjem dugo
zatomljivanih elemenata bogatstva, moi i statusa, uzrokovat e
poremeaje drutvenih kategorija
-razlika izmeu konzervativaca i radikala s obzirom na prirodu drutvene
klase je neka vrsta anagrama egzistencijalnoga i utopijskoga
konzervativci su rekli da bi drutvena klasa trebala biti jedan od oslonaca
stabilnog i slobodnog drutva, ali da e je kombinirani uinak
centralizacije, atomizacije te novih tipova bogatstva unititi bit drutvene
klase s druge strane, radikali su smatrali da je istrebljenje drutvene
hijerarhije imalo najvii prioritet u drutvenom djelovanju, no ostaju
injenice da e kapitalistiko drutvo biti onoliko klasno strukturirano,
dominirano i orijentirano kao to je bio bilo koji prethodni stadij ovjekova
drutvenog razvoja
-te su dvije ideoloke pozicije magnetski polovi u prouavanju stratifikacije
u 19.st.
Trijumf statusa Tocqueville
-Tocqueville je glavni predstavnik da moderni poredak ne obiljeava
uvrenje, ve fragmentacija drutvene klase, a glavni su elementi
raspreni: mo masama i centraliziranoj birokraciji, bogatstvo sve veoj
srednjoj klasi, a status promjenjivim sektorima drutva
-za njega klju modernog poretka lei u nemilosrdnom izjednaavanju
klasa

-raspad drutvene klase koji je poeo u kasnom srednjem vijeku moe

zavriti jedino u modernom poretku
-budui da vie ne postoji rasa siromanih ljudi, ne postoji niti rasa bogatih
ljudi; ti potonji svakodnevno niu iz mnotva i ponovno u njega prodiru
mnotvo gotovo slinih ljudi koji nisu bogati ni siromani i koji posjeduju
dovoljno vlasnitvo da bi eljeli ouvanje poretka, ali ne dovoljno da bi
pobudili zavist tu se vidi suprotnost sa Marxom
-zbog karaktera bogatstva u demokraciji, prava klasa postaje nemogua
to je tipino komercijalno, trgovako i tvorniko bogatstvo, a ne
zemljoposjedniko
-Tocqueville nam daje politiku interpretaciju kapitalizma i smjeta tu
interpretaciju u kontekst razlike demokracije u odnosu na aristokraciju
-on nije gledao na sustav podjele rada u optimistinom svjetlu u
specijalizaciji radnika ne vidi poboljanje, ve degradaciju, a to je vea
degradacija radnike klase, to ova potonja postaje monija i kao kategorija
vra
-premda bogati ljudi postoje, klasa bogatih ljudi ne postoji; jer ti bogati
pojedinci nemaju nikakve zajednike osjeaje ili svrhu, nikakve zajednike
tradicije ii nade; prema tome, postoje pojedinci, ali ne i odreena klasa.
-ovjek ne preuzima nikakvu odgovornost da titi niti drugi da brani, i nisu
stalno povezani niti navikom niti dunou.
-dakle, za Tocquevillea prava klasa moe postojati samo ako postoje
uzajamnost, suradnja i meusobna ovisnost, a gdje toga nema, ostaju
samo razine i apstraktni slojevi
-novac i blagostanje Tocqueville smatra najvanijim imbenikom uspostave
statusnog sustava demokracija
-u demokraciji vlada neprekidna preokupacija individualnim postignuem,
drutvenom superiornou i inferiornou, prestiom ljudi nikad nee
uspostaviti jednakost kojom mogu biti zadovoljni; bez obzira na to koliko
izjednaavali politike, zakonske, pa ak i ekonomske uvjete, preostale
razlike i nejednakosti u njima intelektualne, kulturne, drutvene samo
e se poveavati elja za jednakou uvijek postaje nezasitna kako
jednakost postaje potpunija
-duboko ga se dojmio odnos gospodara i sluge u modernom demokratskotrgovakom drutvu

-premda u aristokratskom drutvu gospodari i sluge nemaju nikakvu

prirodnu slinost, ipak ih vrijeme na kraju vezuje zajedno povezani su
nizom zajednikih sjeanja, dok u demokracijama, gdje su prirodno gotovo
slina, uvijek jedna drugima ostaju stranci
-vodi se tajni i unutarnji rat izmeu snaga koje su uvijek suparnici i koje su
jedna prema drugoj uvijek sumnjiave crte koje odvajaju autoritet od
tlaenja, slobodu od dozvole i prava od sile
- takvo stanje nije
demokracija, ve revolucija, a to je stanje obiljeavalo Francusku nakon
revolucije
-ameriki odnos gospodar-sluga slian je odnosu asnika i vojnika u
demokratskim vojskama unutar ugovora podreenost, izvan njega
jednakost
-u aristokraciji gospodari i sluge ive odvojeno, i esto ope jedino prek
tree osobe; ipak, esto se vrsto povezani u demokratskim zemljama,
gospodari i sluge su blie; oni su u svakodnevnom ugovoru, no njihovi
umovi se ne mijeaju; imaju zajednike preokupacije, ali gotovo nikada
zajednike interese

-Tocquevillea je duboko pogodio poloaj crnaca u SAD-u to je bio dokaz,

prema Tocquevilleovu miljenju, zasnovanosti modernog zapadnog
humanitarizma na jednakosti, a ne na razini obrazovanosti i uljuenosti
-isti ovjek koji je pun ljudskosti prema drugim ljudima kada su mu
istodobno jednaki, postaje bezosjeajan prema njihovim nesreama im ta
jednakost prestane
-Tocqueville smatra da postoje samo 2 oblika djelovanja: ili ih osloboditi i
odmah se s njima pomijeati ili ostati izoliran od njih te ih zadrati ih u
ropstvu, jer je predvidio da e kada se uzdignu na razinu slobodnih ljudi,
pobuniti jer nemaju nikakvih graanskih prava
-za njega je bit odnosa crnaca i bijelaca drutvena, a ne politika,
ekonomska ili rasna
-posljednja nevolja crnaca sastoji se u njihovoj vidljivosti
-Tocquevilleovska vizija modernog drutva atomiziranog, centraliziranog,
birokratiziranog i besklasnog, ostala je dominantna sve do razdoblja
1.svj.rata, kada marksizam postaje utjecajan meu intelektualcima
Kristalizacija klase Marx

-u Marxa ne nalazimo sliku drutvene klase unitene silama modernizacije,

moi koja prelazi iz drutvene hijerarhije u politike mase, suludog
natjecanja za status
-Marx nam je dao vienje modernog drutva koje poiva na vrstoj
stvarnosti klase, stvarnosti u kojoj su mo, bogatstvo i status jednako
utemeljeni na klasi kao to su bili u feudalizmu
-neki prouavatelji Marxove misli sugerirali su da u pozadini njegove vizije
dviju klasa kapitalizma-buroazije i proletarijata-lei model stare klase
gospodara i robova
-Marxova fascinacija buroazijom nalazi se u sreditu njegove teorije, a
djelo buroazije je razvoj znanstvene tehnologije, vlast nad prirodnim
resursima, brisanje lokalnih i nacionalnih granica, razvoj gradova, irenje
komunikacija, stvaranje svjetskog trita i ulazak obinih ljudi u politike
prostore kojima je prije vladalo plemstvo
-kod njega postoji revolucionarna namjera
-ono to je buroazija uinila u naem dobu kako bi uklonila zemljinu
aristokraciju, proletarijat mora konano uiniti buroaziji
-buroazija je za Marxa ono to je demokracija za Tocquevillea: uzrok i
oblik svega najvanijeg u modernom poretku
-Marx je smatrao da su drutvene i politike razlike meu ljudima sve vee
i imaju sve revolucionarnije implikacije
-klasna borba je za Marxa princip, glavni princip povijesti
-klasna borba je najtemeljenija drutvena manifestacija dijalektikog u
povijesti; ona je tvorni uzrok prelaska drutva iz jednog stupnja u drugi
-za Marxa, ono to ovjek ekonomski ini jest ono najvanije i ono to
najvie odreuje njegov ivot
-vrsta posla koji obavlja, njegov poloaj u irem sustavu proizvodnje u
drutvu i nagrade koje prima za rad sve su to bitni elementi na kojima
treba izgraditi sociologiju klase
-sustav proizvodnje je podijelio drevna gospodarstva na gospodare i
robove, feudalno drutvo na plemie i kmetove, a moderni kapitalizam na
kapitaliste i radnike
-drutveno kretanje je u povijesti uvijek uzrokovano revolucijom u kojoj je
klasna borba sredinji element

-kraj buroaske kulture i ideologije je, naravno, preodreen zakonima

povijesnog razvoja i unutarnjih proturjeja kapitalizma buroazija je
poslijala sjeme vlastitog unitenja kao i svaka vladajua klasa prije nje
-sukob klasa je onaj koji ima najvei utjecaj na uvrivanje klasne
strukture lojalnosti i svijesti i na spreavanje kidanja klasnih veza koje bi,
da nema sukoba, klasu svele na oskudnu razinu
-prema Marxu, svijest je apsolutno nuna za pravu klasu
-za Marxa je drutvena klasa ono to je za Hegela bila nacija, najistinitije
skladite povijesti
-za Marxa sve borbe unutar drave-borba izmeu demokracije,
aristokracije i monarhije, borba za izborno pravo itd.-nisu nita drugo do
iluziorni oblici u kojima se vode stvarne meusobne borbe razliitih klasa
Klasa kao Gesellschaft Tonnies
-dok je Marx sa svojom progresivnom filozofijom povijesti tretirao
drutvenu klasu kao organizacijsku i dinamiku u modernom drutvu,
Tonnies je stvari vidio mnogo drugaije glavna posljedica klasne borbe
nee biti klasna emancipacija, ve konani raspad Gemeinschafta
-gradski ivot i Gesellschaft osuuju obine ljude na propast i smrt mase
postanu svjesne tog drutvenog poloaja putem obrazovanja i iz novina
kreu se od klasne svijesti do klasne borbe, koja moe unititi dravu i
drutvo itava kultura je transformirana u civilizaciju drave i
Gesellschafta, a ta transformacija znai propast same kulture ako nijedna
od njezinih sjemenki ne ostane iva i ponovno izrodi bit ideje
Gemeinschafta
-za Tonniesa je bit modernizma, tj. Gesellschafta, osiromaenje
tradicionalnih drutvenih i moralnih odnosa, gubitkom identifikacije sa
zajednicom
-klasa je za njega vie kategorija ili razina nego drutvena grupa koja
posjeduje samosvijest ili kulturni identitet
-klasa u politikom, drutvenom i kulturalno ujedinjenom smislu u kojem je
Marx upotrbljavao tu rije, za Tonniesa u modernom drutvu jednostavno
ne postoji
-razlikuje pojam stale i klasa, izmeu kojih je razlika jednako otra
kao i razlika izmeu Gemeinschafta i Gesellschafta, a tu razliku je
nametnuo smjer moderne povijesti

-klase su ee determinirane uvjetima okoline, koji u pravilu generacijama

ostaju isti meutim, mijenjaju se u tijeku drutvenog razvoja i uzrokuju
da se pojedinci i obitelji uzdiu ili padaju na vie ili nie klase kako stalei
postaju sve sliniji klasi, to je vea mobilnost njihovih lanova
-u staleima postoje kulturne i religijske veze te podrijetla i zanimanja, a
klasa je proizvod drutva u kojem prevladavaju ugovorne i novane
vrijednosti
-klasni osjeaj se sporo razvija, jer ustrajnost stalekog koncepta statusa i
bezline ekonomske povezanosti viih i niih skupina esto uzrokuju da
siromani glasuju onako kako misle da bogati to od njih ele
Klasa nasuprot statusu Weber
-Weber suvremenu mo vidi u smislu koji je samo uzgredno povezan s
ulogom klasa i drutvenog sloja
-za Webera su birokracija i politika stranka uvelike naslijedile politiku
komponentu koja je nekad leala u hijerarhijskoj strukturi stalea ili
poloaja stranke su poele kao osobne sljedbe u srednjem vijeku i taj su
karakter zadrale sve do nastanka masovne demokracije u 19.st. raniji
oblik stranke bio je izdanak tradicionalnog drutva pa su tada stranke u
politici jedva zamislive
-s raspadom starog poretka to se promijenilo politike stranke ive u kui
moi
-ako je politika stranka naslijedila veinu politikih funkcija
srednjovjekovnih poredaka, onda je klasa ona koja danas dominira u
ekonomskoj sferi, kao to statusna grupa dominira u drutvenoj sferi
- o klasi moemo govoriti kad:

odreeni broj ljudi ima zajedniku posebnu uzronu

komponentu svijih ivotnih ansi
ukoliko je ta komponenta predstavljena iskljuivo ekonomskim
interesom za posjedovanje dobara i mogunosti prihoda
kad je predstavljena u uvjetima trita dobara ili radne snage

-prema tome, za Webera, klasa u potpunosti poiva na ekonomskim

interesima
-trei element u prikazu moderne stratifikacije jest statusna grupa koja se
razlikuje od klase u jednakoj mjeri u kojoj se svaka od njih razlikuje od
politike stranke

-statusne grupe su obino zajednice, a najjasnije se mogu vidjeti u SAD-u

gdje vlada stroga podreenost modi koja se smatra pokazateljem injenice
da e ovjek pretendirati na to da se kvalificira kao dentlmen
-dva vana aspekta kod Webera:

metodoloki Weber pretvara pojmove moi, klase i statusa u okvir

analize koji je dovoljno fleksibilan da se upotrijebi kao komparativna
perspektiva u prouavanju svih drutava
drugi element slijedi od prvog koncept statusa Weber primjenjuje
na razini cijelog svijeta i uzima ga za polazinu toku u prouavanju
specifinih institucija, religije napose

-status postaje prue analize, eksplicitni okvir promiljanja kroz koji se

razjanjene pojave toliko razliite kao to su religija, ekonomija,
obrazovanje i politiko ponaanje
-raznolika upotreba statusa i statusne grupe u suvremenoj sociologiji pri
analizi ljudskog ponaanja dolazi vie od Webera nego od bilo kojeg drugog
sociologa
-danase je klasa kao socioloki koncept mrtva
Autonomizacija statusa Simmel
-dva razliita principa drutvene organizacije:

autonomizacija osnovni princip drutvenog razvoja, kroz koji je u

institucionalnom ili drutvenom obliku postignuto osloboenje ili
razdvajanje prethodno ujedinjenih elemenata. Prvi primjeri
autonomizacije su spoznaja i zakon spoznaja je bila samo sredstvo
pomou kojega se ljudi uputaju u borbu za egzistenciju (to je za
primitivnog ovjeka bilo neraskidivo vezano za strategiju prilagodbe
okolini), no meutim, s napretkom kulture, spoznaja je sve vie
postala vlastitom svrhom i razlogom za postojanje
objektivacija itava moderna tendencija kulture, za Simmela, posta
e ovjeku jo objektivnija; ili da kaemo obrnuto, jo manje prisno ili
subjektivno dio ovjeka veliki dio moderne politike slobode
povezan je s tom objekitvacijom, jer je jedino objektiviranjem raznih
slubi, poloaja i rangova koji ine drutveni poredak mogue da ih
zauzmu pojedinci razliitog podrijetla. Priorni elementi odnosa vie
nisu pojedinci sa svojim osobinama, ve su to ti odnosi sami, kao
objektivni oblici, kao poloaji, prazni prostori i konture koj pojedinci
samo moraju ispuniti u tradicionalnim drutvima poseban oblik
objektivnosti rezultirao je iz patrijarhalne strukture kuanstva: u
njemu su sluge radile ne za gospodara, ve za korporativnu obitelj, a

kua je imala apsolutnu vrijednost danas je situacija drugaija:

objektivna ideja kue vie ne zahtijeva ukupnu osobnost sluge, a
ipak, s gledita opeg naina na koji se trae njegove usluge, ona se
od nje ipak ne moe odvojiti.
-problem odnosa izmeu nadreenosti i podreenosti poloaja grana se u
dva vana socioloka oblika to su rogovi aristokracije i jednakosti u
ljudskim odnosima
-u velikim i u malim grupama, mora postojati neko upravljanje, i da je
prema tome bolje da neprimjerene osobe upravaljaju nego da to ne ini
nitko
-gledano tipino, nitko nije zadovoljan poloajem koji zauzima u odnosu na
druge, svi ele dobiti poloaj koji je u nekom smislu povoljniji jednakost s
monima je prvi cilj koji se nudi porivu za uzdizanjem osobe to je jedan
od razloga zbog kojeg se ogorenost proletarijata obino ne okree protiv
najviih klasa, ve protiv buroazije

Sveto
Obnova svetoga
-ono to sociolokom bavljenju religiozno-svetim daje osebujnos je
koritenje religiozno-svetoga kao perspektive za razumjevanje toboe
nereligijskih fenomena kao to su autoritet, status, zajednica i osobnost
-kada doemo do prosvjetiteljstva, pogotovo u Francuskoj, postojalo je
jedno uvjerenje u kojem su svi filozofi bili jednoduni: gnuanje prema
objavljenoj religiji bilo koje vrste u tome su filozofi odraavali osjeaje
svjetovnih racionalista svih doba shvaanje da religija izbija iz obustave
razuma, iz odsutnosti znanosti ili pravog znanja, ukratko, iz praznovjerja
-nigdje to shvaanje nije bilo utjecajno kao u francuskom prosvjetiteljstvu
krajm 18.st.
-nuna zadaa bila je otkrivanje prirodnog zakona
-filozofi nisu shvaali religiju kao snagu koja proizlazi iz same prirode due
ili prirode drutva shvaali su religiju kao skup intelektualnih postavki o
svemiru i o ovjeku
-za Marxa, religija je svakako praznovjerje, no ostati kod toga unailo bi
ograniiti religiju na intelektualnu dimenziju; na apstraktno vjerovanje to
ostavlja dojam, kao to smo vidjeli kod filozofa, da se religija moe
jednostavno prognati novim racionalnim vjerovanjima za Marxa je

potrebna preobrazba itavog drutvenog poretka, jer vjerovanje je

ukorijenjeno duboko u ovjekove drutvene odnose
-takoer pie kako je ovjek svijet ovjeka, drave drutva. Ta drava, to
drutvo stvaraju religiju, izopaenu svjetsku svijest, zato to su izopaeni
svijet religija je openita teorija toga svijeta, njegov enciklopedijski
izvadak
-meutim, prije nego to religiju moemo ukinuti, moraju se ukinuti uvjeti
u kojima uspijeva
Sveto i profano
-religija je neiskorjenjivo ugraena u samu prirodu duhovnog i drutvenog
ivota ona ima isti stupanj uinkovitosti koji imaju ekonomske i politike
sile
-iza takvih pretpostavki stajali su Comte, Tocqueville, Weber, Durkheim i
Simmel
-teoretsko bavljenje sociologije religijom dio je velikog vala zanimanja za
religijski fenomen koje proima dobar dio misli 19.st.
-postoji zajedniko prihvaanje nunosti neke vrste religije u drutvu
-za Hegela religija nije ograniena na vjerovanje i vjeru: ona je jedan od
njegovih krugova udruenja religija ima vlastitu svrhu i izvanjsku
organizaciju premda je bio racionalist, isticao je kljunu ulogu religije u
drutvenom poretku i individualnoj misli
-religiozna ila u Comteu je duboka te je napisao kako postoji potovanje
nunosti duhovne moi u drutvu koja je u izrazitoj suprotnosti sa
stajalitima filozofa, koje Comte kritizira sve tadanje raspadanje drutva
moe se pripisati duhovnom rasulu Europe, koje je poelo reformacijom,
kada su Lutherova i Calvinova doktrina razderale tkivo kranstva ono
to je danas nuno, jest preporod duhovnog autoriteta koji je razliit i
neovisan os vjetovnim moima svako trajno udruenje ljudi uvijek mora
zahtijevati i religiju
-gledajui radove o religiji koji se pojavljuju u svakom dijelu Europe kao
reakcija na sekularizam prosvjetiteljstva i revolucije, vidimo 4 temeljna
stajalita:

religija je nuna drutvu, ne samo na apstrkatno moralan nain, ve

kao nuan mehanizam integracije ljudskih bia i kao podruje
ujedinjavajuih simbola privrenosti i vjere odbija se racionalistiko
stajalite da se religiju moe svesti na uvjerenje i logiku propoziciju

pogreka prosvjetiteljstva leala je u pretpostavki da sveto nije

nita vie nego kratkotrajna zabluda, da ljudi mogu ivjeti u svijetu
sekularnih vrijednosti koji je zasnovan na razumu i interesu
religija je kljuni element i primarna faza razmatranja u
razumijevanju povijesti i drutvenih promjena protestantizam je
uzrok ne samo neogranienog komercijalizma, ve i modernog
politikog despotizma
Religija je vie od vjere, doktrine i propisa ona je i ritual i obred,
zajednica i autoritet, hijerarhija i organizacija kranstvo kao
misterij vodi do njegova otrog isticanja svetog i svih aspekata
rtvovanja, rituala, obreda i posta, koji ine da religija bude
zajednica simbola i djelovanja, a ne razuma i logike mo religije da
potie, osnauje i titi pojedince ne lei samo u idejama religije, ve
u obredima i misterijima kroz koje ovjek koji ne pripada postaje
svjestan smisla lanstva u drutvu
U njihovoj elji za ponovnom uspotavom velianstvenosti religije u
miljenju, konzervativci su je uinili izvorom svih temeljnih ideja u
ljudskoj misli i vjerovanju kako drugaije moe revolucionarna
antinomija misli i govora, ideje i svijeta, biti razrijeena, osim
kraljevstvom Bojim? Bonald

-to su stajalita relevantna za nastanak onga to sam ja nazvao

analitikom perspektivom svetoga
Dogma i demokracija Tocqueville
-za njega je religija krajnji izvor ovjekove koncepcije fizike i drutvene
stvarnosti religija je onoliko prirodna ljudskom umu kao to je to nada, i
jednako je neugasiva nevjerovanje je sluajnost, a vjera je jedino stalno
stanje ovjeanstva
-glavna je funkcija religije u drutvu pruati okvir vjerovanja religija je
integrativna
-religija je struktura vjerovanja i kad nje nema, razum lei u vakuumu, u
svojem poetnom stanju i nesposoban
-u samom sreditu religije i svih svetih stvari je dogma, koja je jednako
nuna individualnom umu kao i strukturi drutva ona je elina opruga
misli
-javno mijenje postaje novi oblik religije
-obino nita nije ljudima u dmeokraciji odbojnije od sluenja formama, ali
one su nune je one fiksiraju ljudski um u kontemplaciji apstraktnih istina i
pomau mu da ih prihvati i da ih se dri

-Tocqueville je vrlo zainteresiran za ulogu katolianstva u SAD-u posebno

zamjeuje dvije tendencije u odnosu Amerikanaca prema crkvi: s jedne
strane, ini mu se da ameriki katolici lake upadnu u gubitak vjere nego
njihovi europski parnjaci, dok s druge strane, znaajan broj protestanata
bio je obraen na katolianstvo
-protestantizam ima zadau ljude uiniti neovisnima, a ne jednakima
Sveto kao perspektiva Fustel de Coulanges
-jedan od najutjecajnijih Durkheimovih uenika, a po uvjerenju je bio
racionalist; u njegovom djelu nema dokaza o religioznom vjerovanju
-on povlai otru razliku izmeu ljudske motivacije u antikom grkom i
rimskom gradu-dravi i one u modernom svijetu
-lei teza kako je moderan ovjek sekularan i racionalist onoliko koliko to
antiki ovjek nije bio
-temeljno gledite za objanjenje njemu nije legalno, ve religiozno
-primitivna religija konstituirala je grku i rimsku obitelj, ustanovila brak i
oinski autoritet, posvetila pravo na vlasnitvo i nasljeivanje ta ista
religija osnovala je jo vee udruenje, grad, i vladala u njemu kao to je
vladala u obitelji od nje su potekle sve institucije, kao i cijelo privatno
pravo starih
-s vremenom je ta religija izmijenjena ili izbrisana, a privatno pravo i
politike institucije bili su izmijenjeni zajedno s njom zato je doao niz
revolucija i drutvenih promjena
-to je tema, a ono to slijedi je detaljna analiza: Fustel daje religiji upravo
jednako uzrono prvenstvo koje u Marxa ima vlasnitvo, Mainea zakon, a u
Bucklea fizika okolina
-isljuivo je religija mogla biti odgovorna za aspolutnost oinskog
autoriteta i za autonomiju koju je svaka obitelj imala u voenju svojih
poslova
-Fustel se bavi bliskim odnosom koji uvijek postoji izmeu ideja ljudi i
njihova drutvenog stanja
-primitivna religija se promijenila s vremenom i postala stara ljudski um
je ojaao i usvojio nova vjerovanja
Sveto i profano Durkheim

-Durkheimovo razikovanje svetoga i profanoga i njegovo povezivanje

svetoga s drutvenim predstavljaju samo proirenje i sistematizaciju onog
to je Fustel ograniio na klasini grad-dravu
-u Durkheima je sveto najsnanije i najradikalnije on sveto definira kao
preobrazbu drutva
-religija je mjesto iz kojeg potjeu ne samo osnovne ideje, ve i sam okvir
ljudskog miljenja
-sveto i drutveno su neodvojivi: moe ih se razlikovati, ali ne i odvojiti
-svete stvari su prirodno superiorne profanim stvarima superiorne po
dostojanstvu i moi a to pogotovo vrijedi za njihov odnos prema ovjeku:
ovjek im se divi, rtvuje im se u nekoj mjeri
-ponekad je ovjekov odnos prema svetome odnos strahopotovanja ili
ljubavi, a drugi je put njegov odnos prema svetim objektima odnos lakoe i
zadovoljstva
-prijelaz stvari iz svetog u profano ee je posljedica erozije vrijednosti,
dislokacije boanstva i entiteta koji nastaju ulaskom novih oitovanja
svetoga, novih religija ili irenja skepticizma
-bit religije je sveta zajednica vjernika, prijeko potreban osjeaj kolektivnog
jedinstva u tovanju i vjeri
-Durkheim je jednako kritian prema racionalnim objanjenjima religije kao
to bi bio ma koji religijski konzervativac
-vjernik koji je komunicirao sa svojim bogom nije samo ovjek koji vidi
nove istine za koje nevjernik ne zna; on je ovjek koji je jai u sebi osjea
vie snage, bilo da izdri iskuenja postojanja, bilo da ih svlada
-prema tome, kult je ono temeljno, a on izaziva osjeaje radosti,
unutarnjeg mira, spokojstva, poleta, koji su za vjernika pokusni dokaz
njegovih vjerovanja
-svaki kult predstavlja dvostruki aspekt: jedan negativni, drugi pozitivni
-funkcije negativnih kultova je oslobaanje ovjeka od njegovih
oneienja kako bi mogao biti u poloaju postii sveto; odatle dolazi
vrijednost koja se pridaje inovima samoponienja
-u pozitivnom kultu upravo je odnos Boga i ovjeka reciproan kult je
jednako vaan bogovima kao i ovjeku
-sveti kult je osnovni element religije te bi bez njega drutvo oslabilo

-kad postoji kult, kad se slave ritualni obiaji, ljudske su misli usredotoene
na zajednika uvjerenja, njihvoe zajednike tradicije, tj. na drutvene stvari
-obredi su vidljive manifestacije openja duhova, konsenzusa ideja i vjera
postoje dva tipa obreda: rtveni i imitativni, a uz njih stoje i dva druga tipa:
reprezentacijski i pokajniki
-funkcija reprezentacijskih obreda je obiljeavanje kontinuiteta skupine s
prolou i budunou, predstavljanje veze koju svaki ivui lan ima i s
precima i s potomcima
-zajedno s pokajnikim obredima je uvedena ideja alosti, straha, tragedije
-ovjek samo u oscilaciji izmeu tuge i radosti postaje ljudskim biem
-Durkheim je uinio da drutvo zauzvrat ovisi o ne-racionalnom,
nadindividualnom stanju duha koje se jedino moe nazvati religioznim
-izmeu toga dvoga, religije i drutva, postoji funkcionalna meuigra
-ovjekova vlastita distinktivna svojstva osobnosti i uma mogua su samo
zato to drutvo zadrava, kroz proces stvaranja svetog, bezgraninu
uzvienost nad ovjekom
Karizma i poziv Weber
-2 Weberove demonstracije:

Koncept karizme
Epohalna interpretacija nastanka europskog kapitalizma

-postoje 2 vrlo razliita aspekta karizme:

1. Okolnosti njezina nastanka
2. Prijelaz karizme u strukture i kodekse drutva
-prvo ga dovodi do razmatranja velikih povijesnih linosti, kao tu si Isus ili
Cezar
-drugi ga vodi u detaljnu analizu onoga to naziva rutinizacijom karizme: to
jest, njezinom nasljednom inkorporacijom u obitelji, slube, kaste i rase i
zajednice
-karizma se odnosi na odreenu kvalitetu individualne osobnosti zbog koje
se razlikuje od obinog ovjeka i zbog koje ga se tretira kao obdarenog
natprirodnim, nadljudskim ili osobito iznimnim moima ili osobinama
-odluni element u naem prepoznavanju karizme jest doseg i dubina
njezine prihvaenosti meu onima koji slijede ili tuju dotinog pojedinca

-kljuno je privlaenje sljedbenika

-postoji prijenos karizme na drugu osobu, a sada je karizma povezana s
poloajem a ne s osobom, te se kroz proroanstva ili kroz izbor izvornog
karizmatinog voe karizma prenosi na liniju nasljednika
-karizma, u smislu svetoga, postaje velik dio drutvenog i politikog
sustava kao i pravih religija
-za Webera je ishod moderne europske povijesti bilo unitavanje utjecaja
karizme i umanjivanje broja sluajeva u kojima karizmatska vlast i odnosi
mogu prevladati to je uzrokovala racionalizacija, za Webera glavni proces
europske povijesti
Funkcija pobonosti Simmel
-Simmel pokazuje da su drutveno i religiozno usko povezani
-postoje autonomne religijske vrijednosti u svim trajnim drutvenim
stanjima i odnosima
-odnos odanog djeteta prema roditelju, domoljuba prema domovini,
radnika prema njegovoj klasi u tim odnosima postoji udna mjeavina
nesebine odanosti i elje, poniznosti i oduevljenja, a upravo ti
emocionalni elementi ine ono to nazivamo vjerskim raspoloenjem
-to posebno emocionalno raspoloenje moe se definirati kao pobonost
-za Simmela postoje poboni ljudi koji ne okreu svoju pobonost prema
bilo kojem bogu, tj., prema onom fenomenu koji je i sam predmet
pobonosti; oni su religiozni bez religije
-bez pobonosti i bez religijske vjere koju budi pobonost, drutvo ne bi
bilo mogue

Otuenje
Znaenje otuenja
-svaki drutveni poredak koji zahvate silne promjene, poremeaji
vrijednosti i duhovna neizvjesnost neizbjeno privlai zaokupljenost
zajednicom s jedne strane ili otuenjem s druge
-otuenje je, jednako kao i zajednica, jedna od glavnih perspektiva u misli
19.st.
-postoje 2 temeljne i razluive perspektive otuenja prva poiva na
otuenom poimanju pojedinca, druga na otuenom poimanju drutva

-u prvoj perspektivi vidimo modernog ovjeka kao iskorijenjenog, samog,

bez sigurnog statusa, odsjeenog od zajednice ili bilo kojeg sustava jasne
moralne svrhe otuenje vlada svime: ovjek osjea da je sam te da je
metafiziki opsjednut renesansni sekularizam je ovjeku oduzeo
boansku prirodu, ali mu je ostavio dostojanstvo, no sada se smatra da
snage modernizma ugroavaju ak i dostojanstvo ovjeka, slabei njegov
duh i utjecaj gubitak zajednice izolira ovjeka, a pritisak velikih institucija
i organizacija nimalo ne podupire njegovo bie, ve intenzivira procese koji
ga otuuju
-druga perspektiva je povezana s prvom, no ovdje je naglasak na drutvu,
narodu, opoj volji moderno drutvo je nedostupno zbog svoje
udaljenosti, golemo zbog tekih struktura organizacije, besmisleno zbog
bezline sloenosti cijeli demokratsko-industrijski poredak ugroava one
bitne izvore kulture, a politiki autoritet i moemo vidjeti kako ast,
odanost i prijateljstvo venu zbog inercije opredmeenja
Inverzija napredka
-otuenje je antiteza ideje napretka i racionalnog individualizma
-itava 2 stoljea dominantna je filozofija povijesti u Zapadnoj Europi bila
filozofija napretka
-velika umna neravnopravnost koju moemo vidjeti u ovjeanstvu ovisi
samo o razlici u obrazovanju koje dobivamo
-napredak je temeljni zakon drutvene dinamike, on nije sluajnost, ve
nunost
-u povijesnoj etici Comtea, Marxa i Spencera prolost je izjednaena s
loim, sadanjost dobrim i budunost s najboljim u to su bili sigurno zbog
vjere u zakon progresivnog razvoja
-smatra se da povijest periodino zahvaaju duboke moralne krize koje se
ne rjeavaju automatski, ve i dalje progone i izruguju se ovjekovim
nadama u sekularni spas
-sve do 16.st.ivot Europe zasnivao se na dva velika principa mnarhije i
kranske religije rascjep u religiji pojavio se u 16.st.i veliki rascjep u
politici bio je neizbjean rezultat iz tih dviju pojava proizlazi sve jaa
centralizacija s jedne strane i moralna anarhija s druge
Inverzija individualizma
-predodba ljudske prirode koja se sastojala od 3 bitna elementa:
priroenosti, potencijalne dobrote i dugorone neunitivosti

-priroenost je dovela do newtonskog naglaska na pretpostavku da ono

to je temeljno i odluujue u ovjeku slijedi iz onoga to je u ovjeku iz
instinkta, osjeaja, unutarnjih sebinih poriva ili altruizma, a ne iz
drutvene strukture i konvencionalnog morala
-u tvrdnji o potencijalno dobroti smatra se da e jednom kada se izvanjski
kvaritelji vjere i razuma uklone iz okruenja (mijeanje sveenstva u
svjetovne poslove, feudalizam, neznanje), dobrota svojstvena ovjeku i
ovjeanstvu izai na povrinu
-trea pretpostavka tvrdi da su, s obzirom na to da su ovjeku razum i
moralno osjeaji priroeni, utjecaji loih institucija samo privremeni, da e
bez obzira na ponienje ovjeka kao sveenika, vojnika ili seljaka, ovjek
kao ovjek zadrati svoju bitnu postojanost
-kako su Luther i Calvin predlagali da se izreu izrasline kranstva
papinat, sakramenti, crkveni sudovi tako su racionalisti 18.st.izabrali da u
ovjeku vide destilaciju najboljih osobina nalijeenog institucionalnog
poretka
-kao to je racionalistika slika ovjeka bila nesvjesno proiena od
ponaanja i osjeaja ljudskih bia koje je stvorio tradicionalni drutveni
poredak, takva je bila i racionalistika predodba dobrog drutva
Umanjivanje ovjeka Tocqueville
-Tocqueville prihvaa stvarnost i neizbjenost demokratske i sekularne
revolucije te ne odbija ideoloke elemente jednakosti i individualnih prava i
ne proganja ga sablast drutvenog i moralnog rasula
-on je nepristran i suzdran promatra
-nasilje i okrutnost su pod nadzorom, ali ima vrlo malo sluajeva uzvienog
heroizma i vrlina najsvjetlije naravi veza ovjeanstva je ojaana, no
oslabljene su veze naroda, poloaja i zemlje
-moderno drutvo e biti previe nepromjenjivo fiksirano u istim
institucijama, predrasudama, rjeenjima, tako da e ovjeanstvo biti
zaustavljenoo i ogranieno ovjek e potroiti svoju snagu u uzauludnom
i usamljenom troenju vremena i, premda se nalazi u neprestanom
pokretu, ovjeanstvo e prestati naredovati
-za Tocquevillea je znaenje individualnog tragino nestalo zbog:
1. Sekularizacije, koja je sama rezultat primjene apstraktnog razuma na
vrijednosti koje je prije posvetila religija
2. Goleme promjene javnog mijenja, tiranijom nevidljive veine

3. Uinka podjele rada, koja je ovjeka pretvorila u puko stvorenje

stroja
4. Odvajanja od spona zajednice
-filozofi 18.st. latili su se da sve predmet svojeg vjerovanja podvrgnu
privatnoj prosudbi svakog ovjeka no, umjesto da to ovjeka osnai i
povea ulogu njegovog individualnog razuma, ono ga je u stvari unitilo
razum je kao srea: ako je postavite kao iskljuiv cilj, ne moe se postii
-navodi razloge za ovjekovu izopaenost, poput odbacivanja velikih i
plemenitih tema zbog zaokupljenosti korisnim, konanim i prosjenim,
takoer zbog nestajanja opinjenosti ivotom i svemirom pojedinac je
izgubljen ili osupnut tolikim brojem sebi jednakih kako ljudi postaju sve
sliniji, svaki se ovjek osjea slabijim u odnosu na sve druge; kako ne vidi
nita po emu je znatnije iznad njih ili razliit od njih, ne vjeruje sam sebi
im ga poinju salijetati; u trenu ga preplavi osjeaj beznaajnosti i
slabosti
-tragino je izopaivanje radnika zbog ekonomske specijalizacije i podjele
rade koje prate demokraciju smatrao je da je tehnicizam jedna od
manifestacija odvajanja modernog ovjeka od korijena civilizacije
-trgovina knjievnou u aristokracijama su itatelji izbirljivi i
malobrojni; u demokracijama su mnogobrojni i mnogo ih je lake
zadovoljiti posljedica je da se u aristokratskim nacijama nitko ne moe
nadati uspjehu bez velikog napora, i taj napor moe zasluiti veliku slavu,
ali nikada ne moe donijeti mnogo novca; dok udemokratskim nacijama
pisac moe sebi laskati da e za nisku cijenu dobiti umjeren ugled i veliko
bogatstvo
-demokracija ima korozivno djelovanje na konsenzus u drutvu
-za Tocquevillea, demokracija sa svim svojim trijumfima i svom svojom
neizbjenou povijesne sile sadrava u sebi neizbjenu plimu kulturne
pustoi, sklonost prema osiromaivanju vrijednosti na kojima u konanici
mora poivati i osobni karakter i legitimna vlast demokracija i
individualizam su u stalnom sukobu; svaka od njih prijeti unitenjem onoga
to joj najvie treba
-u demokraciji, ovjek je u propisima uzvien, a u praksi degradiran
Otuenje rada Marx
-Marx je smatrao da je pojedinac podreen kapitalizmu, da je njegova
priroda privremeno izopaena zbog fetiizma robe, no nije vidio
nagovjetaj tmurnije i beznadnije budunosti, ve prvi korak prema
emancipaciji ovjeka

-Marx je siguran, grubo optimistian prorok sekularnog iskupljenja, zakleti

neprijatelj tradicionalnih institucija, s vjerom u napredak, u demokraciju
koja e biti ispunjena ekonomskom revolucijom, pa ak individualist
-za Marxa, simptomi masovnog drutva su prolazni; oni su dio buroaska
drutva, ali ne i demokracije, sekularnosti, jednakosti ili industrijalizma
-isti onaj gospodarski napredak koji je ovjeka vodio od ropstva do
feudalizma i zatim do kapitalizma, dovest e ga do posljednjeg koraka u
povijesti komunizma, koraka za koji su kapitalizam i buroaska
demokracija utrli put
-na Marxovo vienje ljudske prirode i njezina odnosa prema drutvu imao
je Rousseau obojica vide klasnu nejednakost te svaki od njih smatra da je
ovjek izgubio slobodu njezinim prijenosom na druge, razvojem
graanskog drutva, autonomije koju je ovjek nekada poznavao
-upravo kao to je Rousseau vidio uspostavljanje ope volje kao sredstvo
putem kojega se ljudi mogu osloboditi korumpirajueg utjecaja institucija,
Marx je takvo sredstvo vidio u socijalizmu
-treba se dogoditi povratak ovjeku, osnovi njegove prirode, njegova
unutarnjeg bia, koju su mu religijske, ekonomske i politike institucije
oduzele
-Marxova koncepcija otuenja je individualistika, s rije otuenje je
preuzeo od Hegela, prema kojem je otuenje usaeno u ovjekovu prirodu
-Marx se otuenjem bavi u radu rad je radniku izvanjski, a da nije dio
njegove prirode on se u svojem radu ne potvruje, ve porie, ne osjea
se sretnim, ve nesretnim te nerazvija slobodno tjelesnu i duhovnu
energiju nego mrcvari svoju prirodu i upropatava svoj duh; radnik se
osjea kod sebe samo kad se odmara, dok se na poslu osjea izvan sebe te
po tome njegov rad nije dobrovoljan, ve nametnut, prisilan rad on nije
zadovoljene potrebe, ve samo sredstvo za zadovoljenje drugih potreba
-Marx kae da je ovjek otuen; njegovo je pravo ja razdvojeno
-za njega je takvo otuenje povijesno-institucionalno, a otuenje se moe
svesti na privatno vlasnitvo; na ovjekovo otuenje od njegove bitne
sposobnosti, rada, od sebe
-smatrao je kako treba ukinuti kapitalizam, zamijeniti ga socijalizmom i
konano, komunizmom i tako zavriti zadau unitavanja svega to u ovom
trenutku odvaja ovjeka od slobode i od njegova pravog sebstva
Nemesis racionalizma Weber

-u Webera nema vizije budunosti koju obasjavaju slike racionalizma,

demokracije i sekularizma Webera proima melankolija
-Weberu se socijalizam moda ini neizbjenim, no ne i blagotvornim
-za njega je racionalizacija odnosa radnika i poslodavaca, vlasti, religije i
openito kulture sila u modernoj povijesti koja mora pomesti sve pred
sobom
-on upotrebljava racionalizaciju da bi osvijetlio procese ukljuene u
povijest religije u starom svijetu, u glazbu, umjetnost, ratovanje, autoritet i
ekonomiju
-racionalizacija, odstranivi tradicionalno, patrijarhalno, komunalno,
zaarano, zajedno s iracionalnim, osobno izrabljivim, praznovjernim,
postaje, na kraju, svoj vlastiti nemesis
-racionalizacija postaje konano arite tiranije vee, prodornije, trajnije od
bilo ega poznatog u povijesti utjecala je na itavu kultura, ak na
ovjekov um, kao i na strukturu moderne ekonomije i drave
-sve dok je proces racionalizacije imao neto ime se mogao hraniti,
tj.strukturu tradicionalnog drutva i kulture koja se oblikovala u srednje
vijeku, bio je openito kreativan i oslobaajui proces, no sa smanjivanjem
i osiromaenjem te strukture, sada racionalizacija prijeti postati
mehanizirana i pogubna za razum
-uoio je preobrazbu europske kulture temeljenu na vjerovanjima,
nadanjima, ljubavi, srei i mrnji u onu koja se sve vie temelji na
neosobnosti, na istjecanju osjeaja, zajedno s osobnom dominacijom
promjena se dogaa ak i u ovjekovu karakteru, promjena koja je rezultat
njegove moderne uloge u kojoj se njime potpuno upravlja, gdje ga se
nadzire u sve irim podrujima ivota u sve manjim i osobnijim detaljima
-Weber se boji
nadorganizacije

dezorganizacije

kao i katastrofe,

ali se vie boji

-smatrao je da e racionalizacija obrazovanja, sve vea ovisnost vlasti i

drutva o tehnikim sposobnostima i znanju, stvoriti novi sloj privilegija i
moi u kojem e diplome zamijeniti grbove
Izolacija i anomija Durkheim
-Durkheim vidi odvajanje od zajednice i tradicije koje donosi oaj i samou
bez oslonca posljedice povijesti individualizma su samostrah,
prekomjerena melankolija i tjeskoba

-za na je razvoj karakteristino to to je uspjeno unitio sve

uspostavljene drutvene kontekste; jedan po jedan, prognala ih je
polagana erozija vremena ili nasilna revolucija, i to tako da nije nastalo
nita to bi ih moglo zamijeniti
-ljudska osoba nuno pretpostavlja stabilan drutveni poredak ako se to
raspadne, ako vie ne osjeamo da postoji i djeluje oko i iznad nas, to god
bilo drutveno u nama lieno je svih objektivnih temelja sve to ostaje
jest umjetna kombinacija iluzornih predodaba, opsjena koja nestaje i pri
najmanjoj refleskiji
-za Durkheima je upravo individualizam, a ne ono to individualizam
proizvodi, uzrok suicidalnih struja u drutvu is vih drugih oitovanja
dezorganizacije i otuenja, jer individualizam je po svojoj prirodi odvajanje
od normi i zajednica koje su snaga ovjekove duhovne prirode
-stopa samoubojstva je u najmodernijim i najprogresivnijim sektorima
drutva, poput protestantskog, urbanog, industrijskog i sekularnog, najvia
-Durkheimova melankolija ne poiva samo na uestalosti samoubojstva,
ve i na obratnom odnosu izmeu razvoja kulture i ljudske sree
-ne samo da usrei ne vidi pravi cilj individualnih i drutvenih energija, on
je ni ne cijeni, jer odve sretan moral je labav moral te postoji jedna vrsta
funkcionalne potrebe u tuzi, kao i u kriminalu, jer ovjek ne bi mogao
ivjeti kad ne bi bio sposoban za tugu
-prema tome, melankolija je bolesna samo kad zauzima previe mjesta u
ivotu, ali je jednako bolesna ako se u potpunosti i iskljui iz ivota
-mislio je da je moderna kultura otuena te da se stabilan poredak ne
moe izgraditi izravno na intelektualnim stupovima modernizma
Tiranija objektivizma Simmel
-najdublji problem modernog ivotu, po Simmelu, proizlazi iz zahtjeva
pojedinca za ouvanjem autonomije i individualnosti egzistencije u
suoavanju s nadmonim drutvenim silama povijesnog naslijea,
izvanjske kulture i tehnike ivota
-18.st. trailo je od ovjeka da se oslobodi svih povijesnih veza u drutvu i
prema tome da dopusti neometan razvoj ovjekove prirode za koju su
racionalisti mislili da je dobra tada se u 19.st. pojavila funkcionalna
specijalizacija koja ini da svaki pojedinac bude neusporediv s drugim, i
svaki od njih prijeko potreban u najveoj moguoj mjeri

-sve moi u srednjem vijeku bile su osobne, ukljuujui i kraljevu, kao i sva
prava moderna povijest je povijest cijepanja osobnog u objektivno
drutveno odraeno u irenju bezlinosti i dosega autoriteta, rada i religije
te subjektivno drutveno, koje se moe uoiti u ovjekovu povlaenju u
isto privatno, odstranjeno od drutva sve debljim slojevima rezerve
-za Simmela je bit modernizma metropola, a u metropoli svaki ovjek je
sklon biti pomalo stranac; potencijalni lutalica, unutar ali ne i izvan svojeg
drutva
-povijest ide u smjeru metropole, koja crpi iz ovjeka drugaiju koliinu
svijesti nego ruralni ambijent, gdje ritmovi ivota teku polaganije i
ujednanije
-metropola je kultura uma, a ne srca, ona je bitna arena za najzlokobniju
borbu u koju je ovjek ukljuen
-ono to vrijedi za otuenje, vrijedi i za drutveni sukob, koji ima prijeko
potrebnu vrijednost za strukturu grupe, jer bilo koja grupa kako bi zadrala
odreeni oblik, treba imati omjer sklada i nesklada, povezanosti i
nadmetanja, povoljnih i nepovoljnih tendencija savreno harmonino
udruenje ne moe biti vitalno niti se mijenjati
-dakle, za Simmela je sukob prijeko potreban za ljudske odnose, upravo
kao to je neki stupanj otuenja prijeko potreban za ovjekovu svijest o
sebi kao pojedincu