MARIJAN MATICKA

SUDJELOVANJE HRVATSKE U SAVEZNOJ KOLONIZACIJI

19451948. GODINE

Godine 1945. i 1946. dogodilo se u Jugoslaviji jedno od najveih planskih

i organiziranih preseljenja stanovnitva kolonizacija Vojvodine, odnosno,
tonije, ake, Banata, Srijema i Baranje.1 U kolonizaciji su sudjelovali seljaci
iz svih dijelova Jugoslavije, a budui da je provoena na temelju saveznog
zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji, dobila je i naziv savezna kolonizacija.
Kolonizacija je provoena u uvjetima neposredno poslije zavretka narodnooslobodilakog rata, u vrijeme kada je iz zemlje istjeran okupator i
ostvareni osnovni uvjeti za radikalne drutvene promjene. Jugoslavija je tada
bila zemlja velike politike i radne mobilizacije cjelokupnog stanovnitva pod
vodstvom Komunistike partije, organizacijskog irenja, uvrenja i zakonskog utemeljenja, nove, u revoluciji stvorene, narodne vlasti. Istodobno, kolonizacija je provoena u uvjetima opustoenih i spaljenih kua, razorenih
tvornica i radionica, tekoa u prehrani stanovnitva, borbe protiv jo prisutnih otvorenih i prikrivenih snaga kontrarevolucije, napora za meunarodno priznanje i afirmiranje narodnooslobodilakom borbom postignutih promjena.2
1
U historiografiji je problematiku kolonizacije Vojvodine, odnosno uope
agrarne reforme i kolonizacije u Jugoslaviji poslije 1945. godine naznaio Branko
Petranovi u knjigama Politike i pravne pruike u vreme Privremene vlade DFJ,
Beograd 1964, i Politika i ekonomska osnova narodne vlasti u Jugoslaviji u vreme
obnove, Beograd 1969. Cjelovite podatke o naseljavanju Vojvodine i agrarnoj reformi navodi Vladimir tipeti u radu Agrarna reforma i kolonizacija u FNRJ
godine 1945-1948, Rad JAZU, 300, Zagreb 1954. Usp. i Tihomir Vlakali, Uticaj
agrarne reforme od 1945. godine na promene u strukturi poljoprivrednih poseda,
Ekonomski anali, 6/1958, te Ante Mihleti, Agrarna reforma i kolonizacija u Hrvatskoj, Zagreb 1952. (apirografirano izdaoje). ivot kolonista iz Hrvatske u mjestima naseljavanja tema je studije Vladimira uria Najnovije naseljavanje Bake
kolonistima iz Hrvatske, Novi Sad 1960,,
U ovom radar kao i" u nekim dosadanjim, koristim se pojmom kolonizacija,
iako je bilo miljenja (npr. V. uri, n. dj.) da .taj pojam za preseljenje stanovnitva u Vojvodinu 19451948. godine treba napustiti. Smatram da ope znaenje
pojma kolonizacije, njegova upotreba u zakonskim rjeenjima i onodobnoj praksi
i u dosadanjoj literaturi opravdava njegovo koritenje. Dakako, kolonizacija Vojvodine 19451948. godine dogaa se u drugaijim drutvenim okolnostima i s drugaijim ciljevima nego prijanje kolonizacije, pa ima i drugaije stvarno znaenje.
2
Usp. B. Petranovi, Politike i pravne prilike u vreme Privremene vlade DFJ,
n. dj.; isti, Politika i ekonomska osnova narodne vlasti u Jugoslaviji za vreme
obnove, n. dj.; isti, I storija socijalistike Jugoslavije, knj. I, Beograd 1977; Duan
Bilandi, Historija SFRJ, Zagreb 1978.

19 Zbornik

289

Pripreme za kolonizaciju i, dakako, agrarnu reformu, zapoele su mnogo

prije zavretka narodnooslobodilakog rata. U organima AVNOJ-a i zemaljskih antifaistikih vijea prikupljali su nune podatke i informacije o posjedovnim odnosima. Na primjer, u Uputstvu o radu organa narodne vlasti na
obnovi Povjerenitva za ekonomsku obnovu NKOJ-a od 27. travnja 1944. godine reeno je da treba prikupljati podatke o stanju ekonomskog ivota i,
izmeu ostalog, podatke o kolonizaciji i dekolonizaciji, o promenama nasta3
lim unitavanjem ili seljenjem stanovnitva u toku rata. Radi obraivanja
zemlje, kako bi se osigurala prehrana boraca narodnooslobodilakog rata i
uope stanovnitva, ponekad je jo u toku narodnooslobodilake borbe privremeno dijeljena naputena i neobraena zemlja, pa i naseljavani opustoeni
i naputeni krajevi.4
U Privremenoj vladi Demokratske Federativne Jugoslavije, uspostavljenoj 7. oujka 1945. godine, postoji ve Ministarstvo kolonizacije, a ministar
je Sreten Vukosavljevi.5 Vlada je u Deklaraciji kao neposredni zadatak istakla
da treba u najkrae mogue vrijeme pristupiti rjeavanju takvih pitanja kao
to su u pogledu seljaka agrarna reforma i kolonizacija, kako bi siromani
slojevi seljatva dobili na uivanje zemlju s potrebnim inventarom (...).' U
Ministarstvu kolonizacije, Ministarstvu poljoprivrede, a takoer i u vladinim
organima federalnih jedinica razmatrane su mogunosti provoena agrarne
reforme i kolonizacije te oblikovana naela o njihovu provoenju. To je bio
ujedno poetak rada na zakonodavnom oblikovanju te problematike.
U razradi naela o agrarnoj reformi i kolonizaciji posebno mjesto pripadalo je aktivnosti Moe Pijade. Njegovo izlaganja na beogradskom radiju
20. oujka 1945. godine, publicirano i popularizirano i ostalim sredstvima javnog informiranja, imalo je velikog odjeka u javnosti. O agrarnoj reformi i
kolonizaciji govorili su Josip Broz Tito, Edvard Kardelj i drugi. Josip Broz
Tito, tada predsjednik Privremene vlade DFJ, u govoru u Mladenovcu, 18.
lipnja 1945. godine, izmeu ostalog, rekao je da e agrarna reforma biti rijeena radikalno, potpuno, kako se to pitanje vie ne bi postavljalo. U toku
razrade stajalita o provoenju agrarne reforme i kolonizacije osnovno naelo
o posjedovanju, dakle i novoj razdiobi zemlje, postalo je geslo da zemlju
mogu u vlasnitvu imati, odnosno dobiti je samo osobe koju tu zemlju i same
obrauju.7
3
Temelji nove Jugoslavije, Istraio, dao objanjenja i pripremio za tampu
Slobodan
Neovi, Beograd 1973,222.
4
Usp. napose s obzirom na Hrvatsku: Marijan Maticka, Uvjeti i okolnosti za
provoenje agrarne reforme i kolonizacije u Hrvatskoj 1945. godine, asopis za
suvremenu
povijest, 2/1978,56.
5
O djelovanju 5. Vukosavljevia kao ministra kolonizacije, poglavito u formuliranju nekih naela o kolonizaciji usp. Nikola L. Gaea, Prilog prouavanju
uloge Sretena Vukosavljevia u provoenju kolonizacije u Vojvodini posle drugog
svetskog rata, Istorijski zapisi, 1/1975.
* Vjesnik, 16. oujka1945.
7
O osnovnim stajalitima Komunistike partije Jugoslavije o seljakom i agrarnom pitanju usp. Ivan Cifri, Komunistiki pokret u Hrvatskoj i njegov odnos prema seljatvu u kontinuitetu: predratno razdoblje NOB socijalistika
izgradnja, etiri decenije Saveza komunista Hrvatske, Zbornik priloga znanstvenog skupa u Zagrebu 2426. studenog 1977, Zagreb 1979, 221257. O gleditima
navedenih rukovodilaca o agrarnoj reformi i kolonizaciji usp. M. Maticka, Uvjeti
i okolnosti za provoenje agrarne reforme i kolonizacije, n. dj.r 711. Ovom bih
prilikom nadodao, povezano s pitanjem da li zemlju dijeliti u puno privatno vlasnitvo Hi je kao dravnu dati samo na uivanje seljacima, pisanje Lea Matesa o

290

1. ZAKONSKA OSNOVICA, ORGANI PROVOENJA I POSTUPAK

ODOBRAVANJA KOLONIZACIJE
Zakon o agrarnoj reformi i kolonizaciji izglasan je 23. kolovoza 1945.
godine u Privremenoj Narodnoj skuptini DFJ.' Zakon je usvojen jednoglasno,
iako je bilo, u toku debate u skuptinskim odborima i Privremenoj Narodnoj
skuptini, i razliitih miljenja, ponajprije o hitnosti donoenja Zakona, a
zatim i o nekim prijedlozima o oduzimanju zemlje od pojedinih kategorija
vlasnika i ukljuivanju te zemlje u zemljini fond agrarne reforme i kolonizacije.' To, naravno, nije iznenadilo, jer su se u Privremenoj Narodnoj skuptini nalazili i predstavnici graanske, frontovske i izvanfrontovske, opozicije,
dakle drutvene snage koje su nastojale sprijeiti radikalno mijenjanje posjedovnih odnosa. Ipak, nitko nije mogao osporiti potrebu agrarne reforme
i kolonizacije i glasati protiv predloenog zakona.
Zakon o agrarnoj reformi i kolonizaciji imao je est dijelova.10 Uz ope
odredbe na poetku i prijelazne naredbe na kraju, napose je u njemu razraena eksproprijacija zemljinih vlasnika i uope stvaranje zemljinog fonda,
kategorije agrarnih interesenata te postupak provoenja agrarne reforme i
kolonizacije. Naelo o pripadanju zemlje samo onima koji je obrauju postalo je osnovica Zakona i sadrano je u njegovu prvom lanu.
Inae, Zakon o agrarnoj reformi i kolonizaciji izriito je utvrdio zemlju
za kolonizaciju i korisnike kolonizacije, lan 18. odredio je da se izdvoji od
zemlje konfiscirane od osoba njemake narodnosti do 500 000 k. jutara u
akoj, Banatu, Srijemu i Baranji za naseljavanje boraca Jugoslavenske
armije, dakako, onih boraca koji se za kolonizaciju prijave i ujedno obveu
da e dobivenu zemlju obraivati zajedno sa svojim obiteljima, lan 19.
Zakona takoer je utvrdio da svaka kolonistika obitelj dobije 8 do 12 jutara
obradive zemlje, a veu su koliinu zemlje izuzetno mogli dobiti narodni heodnosima Jugoslavije i SSSR-a u prvom poslijeratnom razdoblju: Najbolje je spomenuti jedan primjer, koji se inae kasnije pojavljuje kao jedno od spornih pitanja, to je agrarni problem. Sovjetski strunjaci su predlagali, kao i u svim ostalim pitanjima, da se kopira, bez ikakvih odstupanja, sovjetski model. To je znailo da treba svu zemlju nacionalizirati i uvesti skolhoze i sovhoze. Ta mjera je
sama po sebi svojevremeno u Rusiji odraavala nepovjerenje prema seljacima i
dovela do proirenja pojma kulak na velik broj seljaka i do brutalnih mjera na
selu. (...) Pri odbijanju tog savjeta jo odlunije je uticala okolnost da je seljatvo u Jugoslaviji masovno i predano ratovalo na strani narodnooslobodilakog pokreta. Prema tome, seljatvo u Jugoslaviji bilo je iz dubine pokrenuto u politiki
ivot, a osim toga za zemlju je bUo neophodno da se to bre oporavi poljoprivreda i osigura snabdjevanje zemlje hranom i poljoprivrednim sirovinama. U tim
okolnostima, a i na osnovu opeg stanja i mentaliteta naeg seljaka, nacionalizacija
i rjeavanje agrarnih odnosa po ruskom uzoru bili bi pogubni. Savjeti su bili odbijeni, ali i onoliko koliko su sovjetski strunjaci uticali u tom -pogledu, kao i ono
ime su iz sovjetske politike literature bili optereeni nai kadrovi, uinilo je da
je rjeavanje tih problema zadalo zemlji u kasnijim godinama velike nedae (...)
(Leo 1Mates, Meunarodni odnosi socijalistike Jugoslavije, Beograd 1976, 98).
Usp. Tree zasedanje AVNOJ-a i zasedanje Privremene Narodne skuptine,
726. avgusta 1945, Stenografske beleke, Beograd bez god. izdanja, 247.
* Usp. Rad zakonodavnih odbora Predsednitva AVNOJ-a i Privremene Narodne skuptine DFJ (3. IV25. X. 1945.). Beograd bez god. izdanja. 250-281, i Tree zasedanje AVNOJ-a i zasedanje Privremene Narodne skuptine, n. dj., 203^247.
Osnovne elemente diskusije prikazao je i B. Petranovi, Politike i pravne prilike
u vreme Privremene vlade DFJ, n. dj., 5-59.
" Zakon o agrarnoj reformi i kolonizaciji objavljen je u Slubenom listu DFJ,
64/28. VIII. 1945.

291

roji, odnosno lanovi njihovih obitelji. No, ni u izuzetnim sluajevima dobivena zemlja nije smjela prelaziti preko 30% od utvrenog maksimuma. Zakon
je zatim u lanovima 20, 21. i 22. odredio i razradio osnivanje posebnih invalidskih i djejih kolonija. U lanu 25. utvreno je da osobe koje u predvienom roku ne nasele dobivenu zemlju gube pravo kolonizacije. Ostali lanovi
Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji podjednako su vrijedili za koloniste
kao i za sve ostale agrarne interesente.
U lanu 16. Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji utvreno je da pravo
prvenstva u dobivanju zemlje imaju zemljoradnici bez zemlje ili s nedovoljno
zemlje koji su bili borci partizanskih odreda, NOV-a i POJ-a i Jugoslavenske
armije, invalidi narodnooslobodilakog rata i invalidi prolih ratova, tj. od
1912. do 1918. godine i iz travnja 1941. godine, zatim obitelji i siroad poginulih boraca narodnooslobodilakog rata, rtve i obitelji rtava faistikog
terora. Meu borcima imali su prvenstvo stari borci i dobrovoljci."
lan 23. Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji poticao je zajedniku
obradu zemlje. Taj je lan omoguavao seljacima da pojedinano dobivenu
zemlju mogu grupirati zbog zajednikog obraivanja. Uvjet je bio da o tome
sklope ugovore najmanje na rok od deset godina. Osobe koje su imale pravo
na zemlju mogle su podnositi zajedniki, a ne pojedinane zahtjeve. U tom
sluaju trebalo im je dodijeliti kompleks zemlje prema veliini i broju obitelji kao zadrunu imovinu.0
lan 24. Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji utvrivao je da se
zemlja dobivena agrarnom reformom i kolonizacijom ne moe u roku od 20
godina razdijeliti, prodati, dati u zakup, zaloiti u cjelini ili djelomice. To je
bilo izvjesno ogranienje principa o prelasku zemlje u privatno vlasnitvo,
jer se prema tom lanu dobivenom zemljom nije, mada u odreenom vremenskom razdoblju, moglo do kraja raspolagati. No, to je bilo potrebno odrediti kako bi se sprijeile pekulacije i u najveoj mjeri osigurala obrada
zemlje.
Prema tome, Zakon o agrarnoj reformi i kolonizaciji dao je prilino detaljnu osnovicu za kolonizaciju. Prednost, u biti iskljuivu mogunost kolonizacije imali su borci Jugoslavenske armije, odnosno obitelji boraca i rtve
faistikog terora. Obrazloeno je to na ovaj nain: Oigledno je da pitanje
dodeljivanja zemlje agrarnim interesentima i kolonistima nismo mogli postaviti drukije, nego da se zemlja ima dodeljivati zemljoradnicima koji zemlje nemaju ili je imaju nedovoljno. Pri tome se prvenstvo daje zemljoradnicima borcima Oslobodilakog rata, novim i starim invalidima, ratnoj siroadi
i porodicama poginulih boraca. Ovo se predlae u uverenju da drava time
izvruje jednu svetu obavezu prema onima koji su se rtvovali za pobedu
narodne stvari i koji e u privrednom ivotu zemlje pokazati ono isto oduevljenje i portvovanost koju su pokazali na bojnom polju.13 U izvjetaju Zako11

Nakon donoenja Ustava FNR Jugoslavije 1946. godine, u skladu s lanom

-6. Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji, nadopunjen je i proiren lan 18.
istog Zakona, koji je dotad spominjao samo kolonizaciju boraca Jugoslavenske
armije (Zakon o potvrdi i izmjenama Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji,
Slubeni list FNRJ,24/22. III. 1946).
" Kasnijim izmjenama Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji rok ugovaranja skraen je na tri godine, a utvreno je da sva zadruna domainstva imaju
suvlasniki
udio u zadrunoj imovini (kao bilj. 11).
a
Tree zasedanje AVnOJ-a i zasedanje Privremene Narodne skuptine, n. dj.,
514. (Obrazloenje PrecUoga zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji).
292

nedavnog odbora Privremene Narodne skuptine Moa Pijade je rekao: Mislim da ovo pravo prvenstva ne zahteva u ovoj kui nikakvog objanjenja.
Mi smo svi svesni da nai borci nisu ili u borbu ni za kakvu nagradu. Mi
znamo vrlo dobro da je naa vojska bila jedina vojska bez plata, dugo vremena i bez inova, da je ona bila u punoj meri narodna vojska koja je imala
jedan jedini cilj: osloboditi svoju zemlju od okupatora i domaih izdajnika.
Prema tome, kada se ovde borcima oduujemo, mi to ne dajemo njima neku
nagradu, nego je to priznanje tim borcima zemljoradnicima, priznanje za
4
rtve, priznanje za ono nesebino portvovanje koje su uloili u toku borbe.'
U skladu sa Zakonom o agrarnoj reformi i kolonizaciji doneseni su i
ostali propisi znaajni za provoenje agrarne reforme i kolonizacije. U Uredbi
0 redu prvenstva u dodjeljivanju zemlje razrauju se i preciziraju odredbe
lana 16. Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji.15 U Uredbi je razjanjeno
da se borcima narodnooslobodilakog rata smatraju i osobe koje su u vezi
s partizanskim jedinicama, NOV-om i POJ-om i Jugoslavenskom armijom
aktivno radile protiv neprijatelja u pozadini i na okupiranoj teritoriji, a takoer i osobe koje su na osloboenoj teritoriji aktivno suraivale s partizanskim odredima, NOV-om i POJ-om i Jugoslavenskom armijom u borbi protiv
okupatora i njihovih pomagaa. Uredbom je tako veoma iroko utvren krug
zemljoradnika boraca s pravom prvenstva u dobivanju zemlje. Prvenstvo su
meu borcima imali dobrovoljci i stariji borci (po godinama kada su stupili
u borbu, tj. 1941, 1942. i 1943. godine), zatim porodice takvih boraca, pa invalidi ratova od 1912. do 1918. i iz travnja 1941. godine, rtve i porodice rtava
faistikog terora i obitelji takvih rtava te, napokon, borci iz 1944. i 1945.
godine. U Uredbi je zatim utvren i redoslijed prednosti u dobivanju zemlje
lanova obitelji poginulog borca ili rtve faistikog terora. Prvenstvo je imala
supruga, pa djeca, roditelji, a zatim braa i sestre te ostali lanovi kune zajednice. Dakako, borci ene i mukarci bili su potpuno ravnopravni u dobivanju zemlje. Zemlju nisu mogle dobiti osobe bez birakog prava.
Za kolonizaciju Vojvodine posebnu je vanost imala Uredba o sprovoenju naseljavanja boraca u Vojvodini." U Uredbi je, u skladu sa Zakonom o
agrarnoj reformi i kolonizaciji, odreeno da svaka kolonistika obitelj dobije
8 jutara obradive zemlje sa zgradom za stanovanje i pomonim zgradama.
Obitelji sa pet i vie lanova dobivale su jo po pola jutra zemlje za svakog
lana, ali ukupna koliina zemlje nije mogla prijei 12 jutara. Narodni heroji
1 obitelji poginulih narodnih heroja, oficiri Jugoslavenske armije i obitelji,
odnosno kune zajednice koje su imale vie od 12 lanova dobivale su 30%
vie zemlje nego to im je inae pripadalo. Manje koliine zemlje, od 4 do 6
jutara, dobivali su kolonisti u blizini gradova, na zemlji podesnoj za uzgajanje poljoprivrednih kultura-potrebnih u opskrbljivanju gradskih trita. Prednost u dobivanju takve zemlje imalrsu invalidi narodnooslobodilakog rata
i prolih ratova. Svaka obitelj dobivala je zemlju u nekoliko estica, tj. napose oranice, livade, vinograde i ostale kategorije zemlje. U postupku dijeljenja zemlje najprije se odreivala ukupna koliina zemlje za itavo naselj,
a zatim se po kategorijama zemlja dijelila u individualno vlasnitvo. Kolonistikoj obitelji pripadala je u granicama dobivene zemlje okunica od najvie
1/4 dobivenog zemljita, ali ne manje od jednog ni vie od dva jutra zemlje.
14

N, di., 207.

" Slubeni list DFJ, 68/7. IX. 1945.

" Isto, 72/21. IX. 1945.

293

Okunica je bila dakako uz kuu odnosno u blizini kue. Uredba je odreivala

da u svakom kolonistikom naselju treba ostaviti odreen broj kua i inventara za smjetaj i djelovanje raznih seoskih slubi. Kue, zajedno s okunicom,
mogli su dobivati i borci zanatlije. Uredba je propisala da kolonistike obitelji moraju naseliti zemlju u roku do godine dana od primitka odluke, a u
protivnom su gubili pravo na kolonizaciju.17 Uredba je propisivala preseljenje
cijelih obitelji. Organi vlasti bili su duni u najkraem roku provesti u zemljinim knjigama novo vlasnitvo. U Uredbi je ponovljen rok od 20 godina u
kojemu kolonisti nisu smjeli otuiti zemlju. Isto se tako kolonisti nisu smjeli
u tom roku sa zemlje odseliti niti je prestati obraivati. Uredba je zatim
regulirala i neka pitanja iskoritavanja seoskih utrina, ureenja zemlje koje
provode vodne zadruge itd. Utvreno je da kolonisti imaju pravo besplatnog
prijevoza eljeznicom ili brodom od mjesta utovara u vlak ili brod do mjesta
naseljavanja najblie eljeznike stanice. Vrijedilo je to i za pokustvo i uope
stvari do l 000 kg teine i za prijevoz jednog goveda ili konja.
Poslovima kolonizacije Vojvodine neposredno su rukovodili savezno Ministarstvo kolonizacije i Agrarni savjet DFJ. Agrarni je savjet osnovan na temelju Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji. Zakon je, naime, odredio da
Agrarni savjet rukovodi, u suglasnosti s Privrednim savjetom, provoenjem
agrarne reforme i kolonizacije te da koordinira rad pri donoenju zemaljskih
zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji." Za predsjednika Agrarnog savjeta
imenovan je Moa Pijade, a za lanove Vaso ubrilovi, ministar poljoprivrede, Sreten Vukosavljevi, ministar kolonizacije, Maksim Goranovi, predsjednik Dravne poljoprivredne komisijer koji su po poloajima morali biti
lanovi Agrarnog savjeta, te Filip Laku, Vlado egrt, Bogdan Oreanin, Jovan Veselinov, Jerko Radmilovi, Zdravko Romac, Dimitrije Bajalica, Vano
Burzevski, Milan Brinar i Vlajko Begovi." Bile su to uglavnom osobe iz Jugoslavenske armije, odnosno odgovorni rukovodioci u saveznim ili republikim
ministarstvima kolonizacije, poljoprivrede i umarstva.
Agrarni je savjet odmah preuzeo rukovoenje agrarnom reformom i, napose, kolonizaciju Vojvodine. Ve 8. rujna 1945. godine osnovao je Glavnu
komisiju za naseljavanje boraca Jugoslavenske armije u Vojvodini, odredio
njene zadatke i imenovao lanove. Glavna je komisija, u skladu s usvojenim
planovima, upuivala koloniste u mjesta naseljavanja, rasporeivala zemlju,
zgrade, pokustvo i ostali inventar, brinula se o prehrani kolonista. Zbog
ostvarivanja tih zadataka Glavna je komisija osnivala mjesne komisije te, po
potrebi, kotarske komisije za naseljavanje boraca Jugoslavenske armije u
Vojvodini. Mjesne komisije inila su tri predstavnika doseljenih boraca, jedan
predstavnik narodne vlasti kojeg je odreivao kotarski narodni odbor i jedan
17
Na poetku 1947. godine taj je lan Uredbe neto izmijenjen pa je odreeno da je naseljenik s obitelji duan naseliti se u roku od dva mjeseca od priopenja odluke o kolonizaciji. Onima kojima je odluka priopena prije 1. sijenja
1947. bili su obavezni naseliti se do 15. oujka 1947. godine. Isti je rok vrijedio i
za koloniste kojima je dvomjeseni rok zavravao prije 15. oujka 1947. godine
(Sluibeni
list FNRJ, 13/14. II. 1947).
11
-Vlada DFJ je u skladu s lanom 31. Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji donijela 29. Vfll. 1945. Uredbu o Agrarnom savjetu DFJ. uredba je objavljena
u Sluibenom
listu DFJ, 4. IX. 1945.
M
Arhiv Jugoslavije (dalje: AJ), Fond ustanova agrarne reforme i kolonizacije
socijalistikog perioda (dalje: 97), 11. Pretsjedmtvo Ministarskog saveta DFJ,
Beograd, 29. VIII. 1945.

294

predstavnik mjesne uprave poljoprivrednih dobara. Kotarske komisije sastojale su se od jednog predstavnika doseljenika, jednog demobiliziranog ili aktiv,
nog oficira Jugoslavenske armije kojeg je odreivalo Ministarstvo narodne
obrane i jednog predstavnika rajonske uprave poljoprivrednih dobara, Osigurano je tako neposredno sudjelovanje kolonista u poslovima kolonizacije,
prije svega, u razdiobi kua, zemlje i ostalog inventara, dakle poslovima od
ivotne vanosti za kolonistike obitelji.* Inae, predsjednik Glavne komisije
za naseljavanje boraca Jugoslavenske armije u Vojvodini postao je Dimitrije
Bajalica, potpredsjednik uro Jovanovi, predstavnik Vojvodine, sekretar Lazar Ercegovac. Predstavnik Ministarstva kolonizacije u Glavnoj komisiji bio
je Vano Burzevski, a Glavne poljoprivredne komisije Vojvodine Duan Egi.
Glavnu komisiju inili su jo i predstavnici pojedinih federalnih jedinica, a
Hrvatsku je zastupao Duan Rkman.21
Agrarni savjet djelovao je do 4. veljae 1946. godine.22 Tada je dolo do
reorganizacije organa koji su rukovodili agrarnom reformom i kolonizacijom.
Postalo je, naime, oito da nema vie potrebe istodobnog postojanja Agrarnog
savjeta, Ministarstva kolonizacije i Glavne komisije za naseljavanje boraca
Jugoslavenske armije u Vojvodini. Tako je u veljai 1946. godine usvojen Zakon o osnivanju Komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju pri vladi FNR
Jugoslavije.21 Zakon je odredio da se Agrarni savjet pretvori u komisiju, koja
je preuzela poslove Agrarnog savjeta i Ministarstva kolonizacije. Vlada. FNRJ.
Jugoslavije bila je ovlatena regulirati organizaciju i poslovanje komisije. Na
temelju toga ovlatenja vlada je prilino iroko odredila zadatke komisije.
Odreeno je, izmeu ostalog, da komisija u oblasti kolonizacije, osmi rukovoenja kolonizacijom boraca, izdaje i upute i naredbe na osnovi Zakona o
agrarnoj reformi i kolonizaciji, uredba i drugih opih propisa donijetih zbog
provoenja toga zakona.24 Predsjednik vlade imenovao je za predsjednika Komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju pri vladi FNR Jugoslavije Krstu
Popivodu, za potpredsjednika Dimitrija Bajalicu, a za sekretara Vanu Burzevskog. lanovi komisije bili su i Maksim Goranovi, Milan Brinar i Nikola
Franceti.25
Komisija za agrarnu reformu i kolonizaciju pri vladi FNR Jugoslavije i
Glavna komisija za naseljavanje boraca u Vojvodini djelovale su do travnja
odnosno svibnja 1948. godine, kada su i poslovi oko agrarne reforme i kolonizacije, u svojim osnovnim oblicima dovreni, preli u nadlenost Ministar20
Uredba o osnivanju Glavne komisije za naseljavanje boraca Jugoslavenske
armije u Vojvodini, Slubeni list DFJ, 71^18. IX. 1945.
" Borba, 10. sepjembra 1945.
22
Ve 10. rujna 1945, dakle odmah poslije osnivanja Glavne komisije za naseljavanje boraca Jugoslavenske armije u Vojvodini, u jednoj predstavci Ministarstva kolonizacije Predsjedniku vlade DFJ izraava se miljenje o suvinosti ministarstva (AJ, 97, 221). Na .poslovima kolonizacije stvarao se relativno velik administrativni aparat, a to je ponekad ometalo operativno ostvarivanje zadataka.
Na terenu je dolazilo do ukrtavanja raznih direktiva, to je, dakako, spreavalo
djelotvorno ostvarivanje kolonizacije (AJ. 97, 221. Izvjetaj Kontrolne komisije
pri Pretsjedni&vu
vlade FNRJ od 18.1.1946. godine).
23
Sluibenilist FNRJ, 12/8. II. 1946.
24
Uredba o organizaciji i nadlenosti Komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju25 pri vladi FNRJ, Sluibeni list FNRJ, 15/19. II. 1946.
Borba, 20. februara 1946.

295

stva poljoprivrede FNR Jugoslavije, odnosno Glavnog izvrnog odbora Autonomne Pokrajine Vojvodine.*
U Hrvatskoj su poslovi agrarne reforme i kolonizacije najprije bili u
nadlenosti Ravnateljstva za kolonizaciju pri Predsjednitvu vlade Hrvatske.
Ravnateljstvo je djelovalo do kraja kolovoza 1945. godine kada je, u skladu
sa saveznim Zakonom o agrarnoj reformi i kolonizaciji, prelo u sastav Mini27
starstva poljoprivrede i umarstva NR Hrvatske. Naime, lan 29. Zakona o
agrarnoj reformi i kolonizaciji predviao je da poslovi agrarne reforme i
unutranje kolonizacije budu u nadlenosti zemaljskih ministarstava poljoprivrede. Zato je Tomo ikovi, ministar poljoprivrede i umarstva NR Hrvatske, donio 12. rujna 1945. rjeenje o osnivanju VIII. odjela Ministarstva
poljoprivrede i umarstva, tj. Odjela za agrarnu reformu i kolonizaciju. Odjel
se dijelio na odsjeke: agrarno-pravni, za zemljini fond agrarne reforme i
kolonizacije, za kolonizaciju, za zajednika dobra i pomo kolonistima te
financijski odsjek.* Inae, za poslove kolonizacije iz Hrvatske u Vojvodinu
ministar poljoprivrede i umarstva NR Hrvatske osnovao je 26. rujna 1945.
godine posebnu Komisiju za preseljenje kolonista boraca iz Hrvatske u Vojvodinu. Ta je komisija djelovala u najuoj vezi s Glavnom komisijom za naseljavanje boraca u Vojvodini. Osnovna joj je zadaa bila pomaganje preseljenja boraca i njihovih obitelji. Komisija je izvrila izbor kolonista, raspored
mjesta naseljavanja, brinula se o organizaciji prijevoza i opskrbi kolonista
u toku putovanja. Komisija je napose trebala paziti da sve kolonistike obitelji imaju potvrde o upisu u birake popise.2* U komisiju su imenovana dva
predstavnika Jugoslavenske armije, od kojih je jedan bio predsjednik, zatim
dva predstavnika Ministarstva poljoprivrede i umarstva koji su vrili dunosti potpredsjednika i sekretara komisije. U komisiji su zatim bili predstavnici
kolonista iz Like, Dalmacije, Hrvatskog primorja, Gorskog kotara, Korduna i
Hrvatskog zagorja.39 Komisija je djelovala do 25. veljae 1946. godine. Tada
je poslove komisije preuzeo Odsjek za kolonizaciju Odjela za agrarnu reformu
i kolonizaciju Ministarstva poljoprivrede i umarstva.31
U okruzima i kotarima djelovale su posebne komisije za agrarnu reformu
i kolonizaciju. Te komisije, napose kotarske, uz pomo mjesnih odbora agrarnih interesenata obavljale su poslove kolonizacije neposredno na terenu. Osim
toga, odreeni broj ljudi s terena, buduih kolonista, ukljuivan je u mjesne
i kotarske komisije za naseljavanje u Vojvodini. Rad tih ljudi bio je veoma
vaan za uspjeno provoenje kolonizacije. Stoga je i CK KP Jugoslavije zahtijevao od CK KP Hrvatske da poalje sigurne i sposobne drugove u Voj32
vodinu koji e raditi na poslovima kolonizacije.
* Ukaz o ukidanju Komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju pri vladi FNRJ,
Sli&beni list FNRJ, 34/28. IV. 1948; Rjeenje o ukidanju Glavne komisije za naseljavanje boraca u Vojvodini, Slubeni list FNRJ, 46/3. VI. 1948.
* Arhiv Hrvatske <dalje: AH), Ostavtina dr Zdravica Santia (dalje: Z. anti), kut 1. Zakljuak Narodne vlade Hrvatske od 30. kolovoza 1945.
* Isto, kut. 2.
* Isto.
* Predsjednik Komisije bio je Nikola Klikovi, potpredsjednik Nikola Rapai,
a sekretar
Petar Sudukovi (Isto).
31
AJ, 97, 961. NR Hrvatska, Ministarstvo poljoprivrede i umarstva, Odjel
za agrarnu reformu i kolonizaciju, Godinji izvjetaj o radu na provedbi agrarne
reforme i kolonizacije {12. IX. 1945--30. X. 1946), str. 57.
Arhiv Instituta za historiju radnikog pokreta Hrvatske (dalje: A-IHRPH),
CK SKH, kut. l, II-2. Brzojav CK KPJ CK KPH, 29. VIII. 1945.
296

Ve u toku prve polovice kolovoza 1945. godine, dakle u vrijeme kada je

Zakon o agrarnoj reformi i kolonizaciji bio jo u postupku donoenja, narodni odbori upuivali su proglase borcima Jugoslavenske armije, obiteljima
rtava faistikog terora, invalidima narodnooslobodilakog rata i uope siromanim seljacima i pozivali ih da se prijave za kolonizaciju. Molbe,.su, uz
ime i prezime, starost i zanimanje podnosioca, trebale sadrati i podatke o
broju lanova domainstva, njihovoj starosti, sudjelovanju u narodnooslobodilakoj borbi, opis i vrijednost imovine te, napokon, i kraj u koji su eljeli
biti kolonizirani. Bilo je naglaeno da e zemlju dobiti samo oni koji e je i
53
sami obraivati. Nakon prihvaanja Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji
normiran je i usklaen sa zakonskim odredbama postupak oko odobravanja
molbi. Podnosioci su molbe, tj. ve pripremljene formulare s nabrojenim podacima, morali ispunjavati u dva primjerka te s potvrdom o birakom pravu
i uvjerenjem o demobilizaciji predati kotarskim komisijama za agrarnu reformu i kolonizaciju. Te su komisije, s miljenjem o pozitivnom odnosno negativnom rjeenju, preko okrunih komisija za agrarnu reformu i kolonizaciju,
molbe dostavljale u Ministarstvo poljoprivrede i umarstva. Tu su molbe ponovo razmatrane u Komisiji za preseljenje boraca u Vojvodinu, odnosno u
Odjelu za agrarnu reformu i kolonizaciju. Odabrane molbe zatim su dostavljane Ministarstvu kolonizacije u Beograd, a kasnije Komisiji za agrarnu reformu i kolonizaciju pri vladi FNR Jugoslavije. Ti su organi donosili konanu
odluku o kolonizaciji. Ipak, smatralo se da u najveem broju sluajeva treba
uvaavati miljenja s terena, tj. kotarskih i okrunih komisija za agrarnu
reformu i kolonizaciju. Tako se na najbolji nain mogao osigurati pravilan
izbor kolonista uvidom u stvarne prilike u kojima su ivjeli podnosioci zahtjeva za kolonizaciju.34 Ostali organi ponajvie su pazili na zakonitost i pravilnost
provoenja postupka odobravanja molbi. Postupak podnoenja i odobravanja
molbi za kolonizaciju trebalo je strogo potovati da bi se sprijeilo stvaranje
nesreenih situacija i nezadovoljstva na terenu, svelo na najmanju mjeru
svojevoljno odlaenje u Vojvodinu te naknadno podnoenje molbi to je, u
odreenoj mjeri, znailo stavljanje pred gotov in organe koji su o kolonizaciji odluivali. Naime, izbjegavanje redovnog postupka odobravanja kolonizacije, prije svega nastojanje da se dozvola za preseljenje pribavi neposredno
u Ministarstvu poljoprivrede i umarstva NR Hrvatske ili, jo ee, Ministarstvu kolonizacije u Beogradu ozbiljno je moglo naruiti pravilan izbor
kolonista. Problem nije bio u tome to obitelji koje su zaobilazile redoviti
postupak ne bi ispunjavale osnovne uvjete za koloniziranje, ve to su postojale i obitelji jo slabijih ivotnih uvjeta." Dakako, zato se veinom moralo
potovati miljenje o moguim koloristikim obitelji koje bi dala sredina u
kojoj su te obitelji i ivjele.
2. PLANOVI I RITAM OSTVARIVANJA KOLONIZACIJE
Agrarni je savjet na sjednicama 3, 4. i 8. rujna 1945. godine utvrdio planove federalnih jedinica u naseljavanju Vojvodine, tj. svaka je federalna jedinica dobila pravo naseljavanja odreenog broja obitelji. Hrvatska je stekla
" Vjesnik, 18. kolovoza 1945. Proglas Gradskog narodnog odbora u Zagrebu.
A-IHRPH, CK SKH, kut. 12. Zapisnik sa sastanka organizacionoinstruktorskog 35odjeljenja, 3. III. 1946.
Isto, kut. 10. Izvjetaj Okrunog komiteta KPH za Liku, 28. II. 1946.
297

pravo naseljavanja 9000 obitelji, Bosna i Hercegovina 12 000, Crna Gora 7 000,
Srbija bez Vojvodine 6000, Vojvodina 6000, Slovenija 3000 i Makedonija
2 000 obitelji. Utvreni planovi naseljavanja federalnih jedinica rasporeeni su
tako da je Banat naseljavalo 16 500 obitelji, i to 3 000 iz Slovenije, 2 000 iz
Makedonije, 3 000 iz Srbije i 8 500 iz Bosne i Hercegovine. U Baku je trebalo
doi 20 000 obitelji, i to 7 000 iz Crne Gore, 7 500 iz Hrvatske, 3 000 iz Bosne
i Hercegovine i 2 500 iz Srbije. Baranja je odreena za naseljavanje 1000 obitelji iz Hrvatske. U Srijem je u prvom redu trebalo naseliti obitelji iz Srijema,
a zatim iz susjednih kotara Bosne i Hercegovine (500 obitelji) i Srbije (500
obitelji) te u dio Srijema koji je pripadao Hrvatskoj 500 obitelji iz Hrvatske.
Staropazovaki i zemunski kotar naseljavali su borci invalidi i obitelji boraca
gardijskih jedinica Jugoslavenske armije. Borci iz Vojvodine dobili su pravo
naseljavanja u mjestima roenja, odnosno, po traenju, u ostalim mjestima
Banata, Bake ili Srijema.36 Prema tome, kolonistike obitelji iz Hrvatske naseljavale su Baku, a zatim Baranju i Srijem.
Utvrenih 9 000 koloristikih obitelji iz Hrvatske trebalo je razdijeliti
po pojedinim okruzima, odnosno regijama u Hrvatskoj. Smatralo se, u skladu
s uvjetima koje je propisao Zakon o agrarnoj reformi i kolonizaciji te Uredba
0 redu prvenstva i Uredba o naseljavanju boraca u Vojvodini, da u kolonizaciji
ponajprije sudjeluju seljaci iz Like, Dalmacije, Korduna, Gorskog kotara,
Hrvatskog primorja i Hrvatskog zagorja. To su bili u ratu veinom opustoeni
krajevi u kojima je bio veliki broj prvoboraca, a koje je inae obiljeavala
agrarna prenapuenost. Prvobitno je bilo predvieno da se od 9000 obitelji
kolonizira 5500 hrvatskih i 3500 srpskih obitelji iz Hrvatske.57 Cjelokupno
predviena kolonizacija od 9000 obitelji najprije je bila rasporeena tako
da je Lika dobila pravo preseljenja 3 000 obitelji, Dalmacija 2 500, Kordun
1 600, Gorski kotar l 000, Hrvatsko primorje 600 i Banija 300 obitelji." Dakako
razdioba planirane kolonizacije po okruzima izvrena je prema utvrenim
kriterijima. Osim broja prvoboraca i opustoenosti pojedinih krajeva u ratu,
ocjenjivala se i agrarna napuenost, perspektive industrijskog razvoja i mogunosti nactiobe zemljom agrarnih interesenata u njihovim podrujima."
* AJ, 97, 12. Reenje o mestima u kojima e se naseliti borci u Banatu,
akoj, Baranji i Sremu na zemlji konfiskovanoj od lica nemake narodnosti, Beograd,
8. DC 1945.
37
A-IHRPH, CK, SKH, kut. 5. Zapisnik sa sjednice CK KPH, 11. IX. 1945. Izlaganje Moe Pijade.
.* AJ, 97, 224. Ministarstvo poljoprivrede i umarstva NR Hrvatske, Odjel
za agrarnu reformu i kolonizaciju Glavnoj komisiji za naseljavanje boraca u Vojvodini, 30. XI. 1945.
* AJ, Fond Saveta za poljoprivredu i umarstvo vlade FNRJ (dalje: 4), 22
233. Ministarstvo poljoprivrede i umarstva NR Hrvatske, Odjel za agrarnu reformu i kolonizaciju, Kratki izvjetaj o stanju provedbe agrarne reforme i kolonizacije, Zagreb, 11. VIII. 1946. U razdoblju neposredno poslije zavretka narodnooslobodilakog rata bile su razmjerno este promjene u administrativno-teritorijalnoj podjeli NR Hrvatske. Osnovna je podjela bila na kotare, okruge i oblasti. Do
1948. godine uinjene su znatne izmjene u pojedinim teritorijalnim jedinicama, a
26. lipnja 1947. Zakonom o administrativno-tentorijalnoj podjeli NR Hrvatske ukinuti su svi okrui Oblasni narodni odbor za Dalmaciju jo je neko vrijeme postojao. Okrui su obuhvaali tradicionalne geografskoiprivredne cjeline i nazivani su
po sjeditima uprave ili ustaljenim nazivima regija. U ovom je radu uglavnom
preuzeta podjela i nazivi iz izvornih dokumenata koja se u osnovi temelji na podjeli NR Hrvatske na okruge. Budui da su neke cjeline ipak ire od samo jednog
okruga (npr. Hrvatsko zagorje je obuhvaalo u biti okrug Varadin i okrug Za298

Zanimanje za kolonizaciju Vojvodine bilo je razliito u pojedinim dijelovima Hrvatske. Najvie je odaziva bilo u Lici. I prije Zakona o agrarnoj
reformi i kolonizaciji pravljeni su tamo planovi o kolonizaciji oko 5 000 obitelji, tj. 25000 osoba. Trebalo je od toga biti 3750 srpskih i 1250 hrvatskih
obitelji.* Raspoloenje za kolonizaciju bilo je znaajno i na Kordunu. Posebno zanimanje pokazivali su stanovnici srpskih sela u okrugu.41 Na Baniji
je izraavano miljenje da-zbog smanjenja broja stanovnika kao posljedice
ratnih stradanja, a zatim stvaranja zemljinog fonda od naputene, zaplijenjene i ekspropriirane zemlje te njegovom raspodjelom banijski seljaci mogu
dobiti dostatno zemlje. Zato ni pripreme za kolonizaciju nisu bile odmah
izvrene i tek u listopadu 1945. godine poeo je ozbiljniji rad na prikupljanju
molba za kolonizaciju. Tada je, meutim, odaziv bio vei nego to se pretpostavljalo.41 U Dalmaciji, kao i u Lici, pripreme za kolonizaciju zapoele su
takoer prije Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji. I tu su prve procjene
o broju obitelji koje treba kolonizirati bile izrazito velike. Prema nekim miljenjima trebalo je kolonizirati 20 000 do 23 000 obitelji, a prema umjerenijim
gleditima oko 15000 obitelji.48 No, raspoloenje meu stanovnitvom nije
pratilo te procjene. Inae, najvie zanimanja za kolonizaciju pokazivali su
seljaci u selima Dalmatinske zagore. Relativno slabo zanimanje za kolonizaciju bilo je u Gorskom kotaru i Hrvatskom primorju. U Hrvatskom zagorju
seljaci su takoer pokazivali manje zanimanja za kolonizaciju nego to se
oekivalo. Ostali dijelovi Hrvatske za saveznu kolonizaciju, tj. kolonizaciju
Vojvodine nisu dolazili u obzir. Njihove agrarne probleme trebalo je rjeavati
agrarnom reformom i unutranjom kolonizacijom, odnosno drugaijim mjerama ekonomske politike.
U cjelini, zanimanje za kolonizaciju bilo je u Hrvatskoj veliko. Do poetka prosinca 1945. godine ukupno je predloeno 23 965 molba Ministarstvu
poljoprivrede i umarstva NR Hrvatske. Najvie je molba, tj. 6 815 ili 28,43H
od ukupnog broja molba pristiglo iz Like. S Korduna je stiglo 4 829, odnosno
21,15% svih molba, a iz Dalmacije 4 533 ili 18,91% od ukupno pristiglih molba.
S Banije je bilo 2 038 (8,50%) molba, iz Hrvatskog zagorja l 312 (5,47%), Gorskog kotara 1021 (4,26%), Zagreba 903 (3,76%), Hrvatskog primorja 580
(2,42%) i ostalih krajeva 1934 molbe, odnosno 8,07% svih podnijetih molba.44
Smatralo se da od ukupno primljenih molba oko 12 500 podnosilaca zadovo45
ljava i najotrije izraene uvjete za kolonizaciju.
greb, Dalmacija je bila oblast), u tekstu su upotrebljavani i pojmovi regija, kraj,
podruje. Naziv podruje uvrstio sam i u tablice uinjene za ovaj rad. Mogue
spajanje podataka <npr. Gorski kotar i Kordun) ili znatnije prostorno odstupanje
od onog sto ustaljeni nazivi regija podrazumijevaju posebno sam naznaio.
* A-IHRPH, CK SKH, kut. 1. Brzojav Okrunog komiteta KPH za Liku, 17.
VII. 1945.
41
Isto, kut. 2, HI/1. Karlovaki okruni komitet KPH CK KPH, 3. XII. 1945.
42
Usp. Vjesnik, 13. kolovoza 1945. (Pitanje kolonizacije naroda Banije ne postoji) i A-IHRPH, CK SKH, -kut. 2, HI/1. Okruni komitet KPH Banije CK KPH,
10. X.1945.
43
A-IHRPH, CK SKH, kut. 2, III/l. Oblasni komitet KPH za Dalmaciju
CK KPH,
13. VII. 1945.
44
AH, Ministarstvo poljoprivrede i umarstva NR Hrvatske (dalje: MP), sve.
105. Izvjetaj o kolonizaciji, 13. XII. 1945. Izvjetaj sadri apsolutne brojke, a postotke45 sam izraunao.
AJ, 97, 219. Zapisnik sa sastanka delegata rukovodioca kolonizacije federalnih jedinka koji je odran u Ministarstvu kolonizacije FNRJ u Beogradu dana
15. XII. 1945. godine.
299

Dakako, zanimanje za kolonizaciju i broj podnesenih molba u pojedinim

krajevima Hrvatske uvjetovali su i odreene promjene u ve utvrenim planovima preseljenja. Osim toga, ako se eljelo izvriti kolonizaciju iz svih navedenih krajeva, i primjena kriterija pri odabiranju kolonistikih obitelji
morala se prilagoavati prilikama u pojedinim podrujima. Oito je selekcija
molba u Lici i na Kordunu bila otrija nego u Gorskom kotaru i Hrvatskom
primorju. Npr. iz Gorskog kotara bilo je predvieno preseljenje 1000 obitelji
a pristiglo je oko 1000 molba. U Hrvatskom primorju pristiglo je ukupno oko
600 molba, a od toga je tek 300 bilo borakih, iako je za kolonizaciju bilo
planirano 600 obitelji. Zbog svega toga dolo je do izmjena u planiranom
broju kolonistikih obitelji iz pojedinih dijelova Hrvatske. Prema novom rasporedu Lika je dobila pravo preseljenja 2 900 obitelji, Kordun 2 200, Dalmacija 2 000, Gorski kotar 600, Banija 500, Hrvatsko zagorje 400, Hrvatsko primorje 300 i ostali okrui 100 obitelji.4* Osjetno je smanjen broj kolonistikih
obitelji iz Dalmacije, Hrvatskog primorja i Gorskog kotara, a povean s Korduna, Banije i Hrvatskog zagorja. Kasnije je jo dolazilo do manjih izmjena
u kvotama pojedinih regija, ali uspostavljeni odnosi nisu se vie bitno mijenjali.47 Naravno, promjene u regionalnom rasporedu kolonistikih obitelji pridonijele su da ni nacionalni sastav kolonistikih obitelji nije ostao u zamiljenim granicama.4*
Kaobilj.38.
Kao bilj. 31. Tablica II.
Nacionalnost kolonistikih obitelji nije bila kriterij za kolonizaciju. Neki
planirani odnosi izmeu hrvatskih i srpskih kolonistikih obitelji nisu se mogli
ostvariti. Naime, postradalost pojedinih krajeva, privredne prilike i odaziv za kolonizaciju uvjetovali su da je u Vojvodinu kolonizirane vie srpskih nego hrvatskih
obitelji. Cjeloviti podaci nisu mi poznati. Inae, bilo je diskusija oko nacionalnosti
kolonista. Tako je Franjo Gazi, potpredsjednik Narodne vlade Hrvatske, 6. listopada 1945. godine pisao, meu ostalim, Frani Frolu, saveznom ministru pravosua:
Drugovi Masli, pretsjednik glavnog narodnog odbora u Vojvodini i Jerko Zlatari trae, da se u pitanju kolonizacije seljaka u Vojvodini postupi hitno i energino od strane nae vlade i odmah poalje jednog vrsnog strunjaka u pitanjima
kolonizacije sa jednim lanom vlade, koji bi se tamo energino zaloili, da se podruje za kolonizaciju Hrvata proiri. Hrvati u Vojvodini smatraju da je ono podruje, koje je dosad odreeno premaleno ti. da naputenih njemakih imanja nema toliko, koliko bi trebalo za Hrvate iz Vojvodine i za kolonizaciju onih agrarnih interesenata Hrvata, koji e jo preostati iza kako se namire zemljom putem
unutranje kolonizacije u Hrvatskoj. I, s druge strane smo obavijeteni, da se
zbog toga pojavilo nezadovoljstvo meu Hrvatima u Vojvodini, jer da se u toj
stvari pokazuje premalo energije u zauzimanju sa strane nae vlade. Poto ovo pitanje zadire u nadlenost Savezne Vlade, molimo Vas, da bi sa svoje strane poradili kod Savezne vlade, da se kolonizaciono podruje u Vojvodini za Hrvate proiri, jer bi se time neraspoloenje Hrvata po tom pitanju otstranilo. Gaijevo pismo dostavljeno je i Pavlu Gregoriu, ministru za Hrvatsku u vladi DFJ. Karakteristino je da F. Gazi uope ne pie o kolonistima iz Hrvatske i poveanju planiranog naseljavanja za te koloniste, ve iskljuivo o kolonistima Hrvatima i njihovoj kolonizaciji i nezadovoljstvu meu vojvoanskim Hrvatima. Sreten VukosavIjevi, savezni ministar kolonizacije, upoznat s primjedbama F. Gaija, odgovorio
je Frani Frolu 12. listopada 1945. izmeu ostalog i ovo: Ministarstvo kolonizacije
ima na raspoloenju 500000 k. j. zemlje u Vojvodini na koju ima, prema zakonu,
da naseljava borce iz ele Jugoslavije. Na intemiinisterijabioj konferenciji odreeno
je za Hrvatsku 9000 boraca. Hrvatska vlada prikuplja prijave, verificira ih i alje ovome Ministarstvu. Sve podnesene molbe boraca, koji prema zakonu imaju
prava na zemlju, Ministarstvo daje odmah na rad Glavnoj komisiji u Novome Sadu, koja vri naseljavanje. Mislim da nema ni najmanjeg povoda sumnji da ovo
Ministarstvo u ovome pogledu druke postupa sa borcima koji su Srbi a druke
47

41

300

Budui da je broj pristiglih molba iz Hrvatske za kolonizaciju bio veoma

velik, da su u nekim krajevima bile prisutne tendencije organiziranja masovne
kolonizacije, Hrvatska je predloila poveanje broja kolonistikih obitelji s
9000 na najmanje 10500 obitelji. Meutim, taj je prijedlog odbijen jer je
zahtijevao novu raspodjelu izmeu federalnih jedinica ve podijeljenih prava
preseljavanja. Osim toga, smatralo se da u Hrvatskoj postoje mogunosti unutranje kolonizacije tako da bi u sluaju redistribucije planiranog preseljavanja i onako imale prednost federalne jedinice koje nisu imale takvih mo49
gunosti. Ipak, u srpnju 1946. godine uinjene su neke promjene u utvrenim
planovima kolonizacije federalnih jedinica zbog odustajanja Slovenije da ispuni kvotu od 3 000 kolonistikih obitelji. Njena je kvota smanjena na l 500
obitelji; a od preraspodjele pripalo je NR Hrvatskoj pravo na kolonizaciju
jo 500 obitelji.* Od novodobivenih 500 mjesta najvie je pripalo Dalmaciji i
Lici (po 150 mjesta), a zatim Kordunu. U tu je kvotu ukljueno i preseljenje
sela Golei (75 obitelji) u kotaru Okuani u Slavoniji.*1 Na poetku 1947. godine Slovenija se odrekla kolonizacije jo 900 obitelji. Ta mjesta, kao i ona
koja su dobivena revizijom ispunjavanja planova kolonizacije, ponovo su raspodijeljena i Hrvatskoj je pripalo pravo na preseljenje jo 100 kolonistikih
obitelji." Prema tome, planirana savezna kolonizacija iz Hrvatske iznosila je
9 600 obitelji.
Agrarni je savjet odluio da se kolonistike obitelji iz Hrvatske naseljavaju u Baku, i to u kotarima somborskom, apatinskom i odakom. U
somborskom kotaru kao mjesta naseljavanja odreena su sela Krnjaja (kasnije nazvano Kljajievo) za 700 obitelji, Conoplja za 600, Bajmok za 350,
Stanii za 1200, Riica za 650, Kruevlje za 130, Gakovo za 370, Kolut za 500,
Bezdan za 300, Baki Breg za 200 i mjesto Sombor za 700 obitelji. U apatinskom kotaru za kolonistike obitelji iz Hrvatske odreena su sela Svilojevo
za 50, Stapar za 350, Sonta za 600 i Doroslovo za 150 obitelji. U odakom
kotaru za naseljavanje iz Hrvatske bilo je odreeno selo Brestovac za 400 i
sa borcima koji su Hrvati. Ako bi se pokazao i najmanji znak pristrasnosti, molim da o ovom ovo Ministarstvo odmah bude obaveteno. Za svaku federalnu jedinicu odreen je posebni reon u Vojvodini Borci koji su po narodnosti Hrvati
dobijaju zemlju u blizini hrvatskih naselja u severnoj Bakoj. Jedan deo boraca
iz Hrvatske, Hrvata, pokazuje tenju da se naseli sa svojim susedima Srbima borcima iz Hrvatske. Svakome se stavlja na raspoloenje da se naseli kako eli: bilo
zajedno sa svojim susedima, bilo posebno sa Hrvatima. To isto vredi i za borce
iz Vojvodine. Vukosavljevi je u nastavku ukazao na neke nejasnoe u pismu F.
Gazija i istakao nemogunost poveanja broja kolonista iz Hrvatske (AJ, 97, 330).
Usp. o tome i B. Petranovi, Politike Lpravne prilike za vreme Privremene vlade
DFJ, n. dj., 64 (Bilo je inicijativa o naseljavanju Gradianskih Hrvata (usp. AJ,
97, 335), a zatim i kolonizacije aranjeuBaranjcima koji su optirali za Jugoslaviju
poslije prvoga svjetskog rata. (Usp. AH, MPS, sve. 110. Prepiska S. Vukosavljevia
i Miloa anka, glavnog tajnika vlade Hrvatske, sa poetka sijenja 1946. godine.)
No, savezna kolonizacija 19451948. godine nije voena zbog neke nacionalne politike pa stoga nacionalnost kolonistikih obitelji nije bila odreujui inilac koloniziranja.
* AJ, 97, 221. Ministarstvo kolonizacije Predsednitvu Ministarskog Saveta
FNRJ,
Izvetaj o radu za mesec novembar 1945, Beograd, 22. XI. 1945.
38
Kao blj. 39.
51
AH, MP, sve. 124. Izvetaj Odjela za agrarnu reformu i kolonizaciju za
kolovoz
1946, Zagreb, 2. IX. 1946.
52
AJ,-97, 1279. Komisija za agrarnu reformu i kolonizaciju pri vladi FNRJ
Vladi FNRJ, Izvjetaj o agrarnoj reformi i kolonizaciji u toku 1946. godine, Beograd, 24. II. 1947.
301

Filipovo (kasnije nazvano Baki Graac) za 250 kplonistikih obitelji. Jagodnjak, Darda i sela oko elja u Baranji odreena su za naseljavanje 1000
obitelji. U dijelu Srijema koji je razgranienjem izmeu Hrvatske i Vojvodine,
odnosno Srbije pripao Hrvatskoj trebalo je naseliti 500 obitelji, i to uglavnom
u selima Sotin, Lova i Berak.n
Planovi naseljavanja mogli su se ostvarivati samo u ovisnosti o konkretnim prilikama u mjestima naseljavanja. Stoga su, kada je zapoela organizirana kolonizacija, izvrene i promjene u rasporedu naseljavanja kolonista iz
Hrvatske. Novim je planom Agrarni savjet odredio da Liani naseljuju sela:
Prigrevica (350 obitelji), onoplja (500), Filipovo (500), Brestovac (800), Apatin
(600), Sonta (150) i Doroslovo (100). Za Dalmatince su odreena sela Stanii
(1330) i Riica (670), a za Kordunae sela Krnjaja (850), Bezdan (200) i Prigrevica (670). Za koloniste iz Gorskog kotara planirano je naseljavanje u Bajmoku (450 obitelji). Bakom Bregu (50) i Kolutu (500 obitelji).54 Ostali krajevi
trebali su (lati koloniste za Baranju i Srijem. Krajem 1945. godine predlagalo
je Ministarstvo poljoprivrede i umarstva NR Hrvatske neke izmjene plana
naseljavanja. Meutim, savezno Ministarstvo kolonizacije ostalo je pri ve
utvrenom rasporedu i planu naseljavanja kolonista iz pojedinih okruga Hrvatske u predviene reone (sela) Vojvodine. U protivnom bi se unosilo samo
nered u ve zapoeti posao.55 No, konano naseljavanje ipak nije bilo u potpunosti sukladno s planiranim.
Saveznu kolonizaciju, napose naseljavanje Vojvodine moralo se ostvariti
brzo i djelotvorno. Zahtijevali su to poljoprivredni radovi, tj. jesenja i proljetna sjetva, a zatim etva 1946. godine i prilike u krajevima odakle su bili
kolonisti.54 Zato je odreeno da se znatan dio kolonistikih obitelji preseli
ve u jesen 1945. godine, a ostali u proljee 1946. godine. Kolonizaciju je u
cjelini trebalo dovriti najkasnije u travnju 1946. godine.97 Prema kasnijim
planovima Komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju taj je rok utvren za
travanj 1947. godine, a za naseljavanje novosagraenih naselja u Vojvodini do
proljea 1948. godine.51 Tada je trebala zavriti svaka kolonizacija u Vojvodinu.
* Kao bilj. 36.
AJ, 97, l4. Brzojav Agrarnog savjeta DFJ Ministarstvu poljoprivrede i
umarstva NR Hrvatske, Beograd, 6. X. 1945.
54

* AJ, 97, 224. Ministarstvo kolonizacije Ministarstvu poljoprivrede i umar,

stva NR Hrvatske, Beograd, 4. X. 1945.
* U izvjetaju o politikim prilikama i o radu vlade u vremenu izmeu III.
i IV. zasjedanja ZAVNOH-a Vladimir Bakari, predsjednik vlade Hrvatske je 24.
VII. 1945, izmeu ostalog rekao: Pojavio se i niz tekih problema. Nai pasivni
krajevi su gladovali. Mi smo svojevremeno u Lici imali 58 000 gladnih ljudi. Imali
smo potrebe za hranom u Primorju, gdje je samo prehrana Rijeke zahtijevala 4
vagona hrane dnevno, gdje je Primorje zahtijevalo 2 vagona dnevno, gdje je Dalmacija gladovala, gdje je Kordun gladovao, gdje itavi krajevi, itavi kotarevi nisu
imali ni jedne jedine ispravne kue za stanovanje. Za snabdijevanje svega toga
imali smo na raspoloenju 58 kamiona UNRRA-e, 35 kamiona naeg dravnog poduzea 4 jo 50 kamiona izvan toga. S manje od 150 kamiona mi smo trebali taj
zadatak svladati. Naravna stvar, da je to bilo nemogue. Narod je gladovao, narod se snabdijevao kako je sam znao. Lokalni organi su trebali initi uda i inili su uda. U to vrijeme u naoj zemlji nitko nije umro od gladi. Situacija se poboljavala iz dana u dan i ona danas stoji mnogo 'bolje, tako da emo te tekoe
svladati (etvrto zasjedanje Narodnog Sabora Hrvatske 2425. VII. 1945
Stenografski zapisnici, Zagreb 1950, 21).
^Kao bilj. 49.
* AJ, 97, 1279. Komisija za agrarnu reformu i kolonizaciju pri vladi FNRJ
Ministarstvu poljoprivrede i umarstva NR Hrvatske, Beograd, 18. IV. 1947.
302

Meutim, do tada se i zanimanje za kolonizaciju uglavnom smanjio, a veoma

brzjo su se mijenjale i drutvene prilike u pojedinim krajevima i'itavoj
Jugoslaviji. Tako u 1948. godini nema preseljavanja irih razmjera, iako je,
dakako, individualnih naseljavanja jo bilo.
Od prvobitno planiranih 9 000 kolonistikih obitelji iz Hrvatske eljelo
se preseliti 5 000 obitelji do kraja 1945. godine, a 4 000 obitelji u prvoj polovici
1946. godine.* Budui da je Zakon o agrarnoj reformi i kolonizaciji usvojen
potkraj kolovoza 1945. godine, kolonizaciju je trebalo uurbano organizirati.
U prvim preseljavanjima nije se do kraja potovala ni propisana procedura,
ponajvie u pogledu konanog rjeavanja molba. Kolonisti su, naime, kretali
na put i prije nego to su imali pojedinana pismena rjeenja, a u poetku
nisu imali ni zajednika. Tako su prvi transporti kolonista, koji su krenuli
brzo poslije usvajanja Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji, nazvani
partizanski, a zatim su slijedile tzv. regularne ture, tj. transporti kolonistikih obitelji sa, prema propisima, rijeenim molbama za preseljenje."
Organiziranje kolonizacije nailazilo je na znatne tekoe. U doba neposredno poslije zavretka rata ceste i eljeznike pruge velikim dijelom nisu
jo bile osposobljene za promet. Istodobno nije bilo ni dovoljno prijevoznih
sredstava: kola, kamiona, eljeznikih vagona. Prema planovima dostavljenim
Direkciji dravnih eljeznica trebalo je osigurati 2275 vagona za prijevoz kolonista iz Hrvatske.41 Bila je to, dakako, ukupna koliina vagona potrebna za
prijevoz 9000 kolonistikih obitelji pod uvjetom da se u svaki vagon ukrca
etiri obitelji s predvienom prtljagom i stokom, tj. l 000 kg prtljage i jedan
komad krupne stoke. Budui da svi kolonisti nisu poli u kolonizaciju istodobno, nije ni trebalo odmah nabaviti sve vagone. No, tekoe u osiguranju
eljeznikih vagona bile su i onako vrlo. velike. eljezniki vagoni, kojih i
nije bilo mnogo, bili su potrebni i za prijevoz hrane, poiljki Unre, demobiliziranih boraca Jugoslavenske armije itd.
Za prijevoz kolonista bile su odreene posebne stanice ukrcavanja i stanice iskrcavanja. Kolonisti su dolazili iz svojih sela do veih naselja, odnosno
tih stanica pjeice, kolima, kamionima, ponajvie uz pomo Jugoslavenske
armije.** Kolonisti iz Dalmacije dijelom su se prevozili i morskim putem.
eljeznike stanice ukrcavanja bile su u Bakru, Plakom, Josipdoki, Generalskom Stolu, Vrginmostu, Karlovcu, Ogulinu i drugim mjestima, ovisno o
osposobljenosti pojedinih dijelova eljeznike pruge i blizine kolonista eljeznikim stanicama. Stanica iskrcavanja za koloniste koji su dolazili vlakovima
bila je uglavnom u Novom Sadu. Najvei dio kolonista putovao je prugom
Zagreb Beograd, ah* je dio kolonista, zbog rastereenja te pruge, putovao
i podravskom prugom, tj. preko Koprivnice i Osijeka. Ti su kolonisti dolazili
vlakovima do Dalja, a zatim su ih kamionima prevozili u Bogojevo i mjesta
1
naseljavanja.*
Kao bilj. 45.
" Kao bilj. 44.
61
AJ, 97, 336. Potreba vagona u svrhu kolonizacije, Zagreb, 10. X. 1945.
tt
Pomo Jugoslavenske armije u provoenju kolonizacije bila je velika. Od poetka kolonizacije Jugoslavenska armija pomagala ie preseljenje kolonista konjima, kolima, kamionima i drugim prijevoznim sredstvima. Pomo Jugoslavenske
armije bila je potrebna prilikom pretovara kolonista, u osiguranju sigurnosti kolonistikih transporta, sanitetskoj slubi itd. Usp. AJ, 97, 336. Ministarstvo kolonizacije Ministarstvu narodne odbrane DFJ, Beograd, 29. VIII. 1945.
* Kao bilj. 44.
303

Budui da je preseljenje od matinog sela do mjesta naseljavanja bilo

dugotrajno, morala se u toku prijevoza voditi posebna briga o kolonistima,
njihovoj sigurnosti, prehrani i zdravstvenim uvjetima. Na putu kojim su prolazili kolonisti organizirane su posebne prihvatne stanice. Tako je bik) npr. u
Bakru, Splitu, Zagrebu, Osijeku i drugim mjestima uz eljezniku prugu, odnosno u mjestima gdje se vrilo prekrcavanje kolonista s jednog u drugo prijevozno sredstvo. -Svrha je tih prihvatnih stanica bila u pruanju raznovrsne
pomoi kolonistima, prije svega pripremanju toplih jela, pruanju medicinske
pomoi i ostalom. U prihvatnim je stanicama kolonistima najee dijeljena
topla juha ili grah s rezancima. Djeca i nemoni dobivali su toplo mlijeko
i ponekad voe. Uvijek se nastojalo osigurati dostatnu koliinu kruha. Lijenici i bolniari koji su pratili kolonistiki transport odnosno deurali u prihvatnim stanicama raspolagali su sa potrebnim kirurkim priborom, lijekovima i ostalim sanitetskim materijalom potrebnim za hitne intervencije. Prije
ukrcavanja kolonista u vagone odnosno u toku prijevoza vrena je i dezinsekcija kolonista kako bi se sprijeila pojava i irenje zaraznih bolesti, naroito
pjegavog tifusa. No, kolonisti su esto odbijali dezinsekciju jer su smatrali
da unitava odjeu i obuu. Osim toga nisu se eljeli svlaiti i kupati u grupama u posebnim dezinsekcijskim vagonima. Stoga su se sve vie upotrebljavali praci, napose DDT, a zapraivani su ljudi, odjea i eljezniki vagoni.
64
Osnovane su u tu svrhu i posebne ekipe u Splitu, Suaku, Karlovcu i Zagrebu.
Kolonistiki transporti trebali su prevoziti koloniste u kompozicijama
od 50 vagona. Veze su izmeu stanica ukrcavanja i stanice iskrcavanja morale
biti direktne, tj. bez prekrcavanja kolonista u toku putovanja.45 Dakako, to
se nije odnosilo na prijevoz kolonista od njihovih sela do stanica ukrcavanja
i na prijevoz od stanice iskrcavanja do mjesta naseljavanja.
Prvi transport kolonista iz Hrvatske za Vojvodinu krenuo je 27. rujna
1945. godine s kolonistima iz kotara Titova Korenica za Baki Brestovac i
Filipovo. U transportu se nalazilo 285 obitelji. Iz svojih su sela s pokretnom
imovinom koju su posjedovali na razne naine, pjeice, kolima, kamionima,
dolazili do Gospia. Od Gospia su kamionima prevezeni do eljeznike stanice u Josipdolu gdje su ukrcani u eljeznike vagone. Ubrzo zatim krenuli
" Isto. Dakako, transporti kolonista nisu prolazili bez nesrea pa i ljudskih
rtava. Za neke koloniste to je bilo prvo putovanje u ivotu i uope susret s modernijim prijevozom. Osim toga, putovanja su bila duga i zamorna. Npr. jedan tei nesretni sluaj opisao je 29. listopada 1946. godine Duan Raboti, sprovodnik
transporta: Na eljeznikoj stanici Popovaa, ti. na rampi kompozicija je zaustavljena ne imajui slobodan prolaz u stanicu (...) Kroz nekoliko sekundi voz je ponovo krenuo, jer je dobio slobodan prolaz. U istom momentu oni koji su se skinuli meu kojima je bilo i ena potrali su da se popnu bojei se da e voz
otii a oni ostati. Tom prilikom, Milic Jeka, iz sela Visua, kot. Udbina stara 44
godine, nije uspjela da se popne jer je voz ve bio u pokretu. Uhvativi se za
pomonu tangu za penjanje nije imala snage da se popne na stepenicu, ve je
pala pod voz gdje je kako sam doznao na stanici ostala mrtva. Ja nisam
mogao da mterveniem iz vie razloga. Prvo:, bio je mrak tj. oko 20 asova; drugo: kompozicija se zaustavila na rampi jer nije imala slobodan ulaz u stanicu;
tree: kompoziciju je sainjavalo 55 vagona; etvrto: kolonisti nisu htjeli da sluaju moje savjete; peto: Mili Jeka se je prvi put vozila eljeznicom. Ista nije bila
u transportu kao kolonista, ve se je uvukla u transport navodno da posjeti svoju
rodbinu* (AH, MPS, sve. 170).
A-IHRPH, Republika konferencija SSRNH, kut. l, III/l. Izvjetaj o osnivanju i radu Odjela za agrarnu reformu i kolonizaciju Ministarstva poljoprivrede
i umarstva NR Hrvatske, Zagreb, 23. IX. 1945.
304

su i ostali transporti s koloristikim obiteljima iz kotara Titova Korenica i

Graac: drugi 29. rujna, trei 1. listopada i etvrti 3. listopada 1945. godine."
Polazak prvih transporata koloristikih obitelji iz Like za Vojvodinu
imao je velik odjek u7 javnosti. Novine su opisivale polazak kolonista, njihov
dolazak u Zagreb itd.* Izvjetaj Steve tikavca, lana Komisije za kolonizaciju
Vojvodine, Ministarstvu poljoprivrede i umarstva NR Hrvatske autentini je
opis otpremanja prvih transporata iz Like: Dana 26. IX 1945. krenuo sam na
put u Josipdol radi organiziranja transporta kolorista-boraca iz Like. U Josipdolu sam uredio pitanje otpremanja kolonista za prvi transport iz korenikog kotara, kao i drugi i trei transport iz kotara Graac. Cijelo vreme
provedeno u Josipdolu posvetio sam za pravovremeno i pravilno transportiranje kolonista. Doekivao sam koloniste, starao se za hranu i opskrbu, za
prevoz, zatim provjeravanje molbi, izdavanje putnih objava itd. Iz Josipdola
sam otpremio prvi i drugi transport s drugom Tomiem, dok sam trei sa
familijama iz kotara Graac dopratio u Zagreb. Prilikom organizacije transporta nailazio sam na potekoe u prevozu, a naroito u dopremi kolonista
iz Gospia u Josipdol iz razloga nedostatka saobraajnih sredstava i udaljenosti, pa su kolonisti stizali sa zakanjenjem u JosipdoL Potekoe su se
sastojale jo u tome, to prihvatna starica rije bila opskrbljena sa hranom,
pa smo morali iz magazina Okrunog NO traiti brana i pei kruh za koloniste. U Zagreb sam se vratio 3. X 1945."
Kretanje prvih koloristikih transporata iz Like bio je velik uspjeh nove
narodne vlasti. Ubrzo nakon transporata iz Like slijedili su i koloristiki
transporti iz ostalih krajeva. Ukupno je u toku 1945. godine organizirano 28
koloristikih transporata. Najvie ih je bilo iz Like (12) i Korduna (9), zatim
i iz ostalih krajeva, tj. po dva iz 4Dalmacije, Hrvatskog primorja i Gorskog
kotara i jedan iz Hrvatskog zagorja. *
Broj organiziranim koloristikim transportima preseljenih koloristikih
obitelji, lanova obitelji i ritam kolonizacije po mjesecima u 1945. godini prikazani su na tablici l*
Tablica 1.
KOLONISTICKIM TRANSPORTIMA IZVRENA KOLONIZACIJA U 1945. GODINI
Preseljeno
Mjesec
obitelji
Rujan
Listopad
Studeni
Prosinac
Ukupno
1945. g.

lanova
obitelji

Udio (%)
preseljenih
Prosjeni
obitelji
u
broj lanova
obitelji
preseljenju

329
882
1127
1560

1 539
4341
6352
7132

4,67
4,92
5,63
4,57

8,44
22,62
28,90
40,02

3898

19364

4,96

99,98

Udio (%)
preseljenih
obitelji u
prvobitnom
planu preseljenja
(9000
obitelji)
3,65
9,80
12,52
1753
4330

Kao bilj. 31. str. 56. Usp. i AJ, 97, l6. Ministarstvo poljoprivrede i umar.
stva NR Hrvatske Agrarnom savjetu DFJ, Zagreb, 4. X 1945.
" Jelena Radmanovi, Prvi transport kolonista iz Like pipao kroz Zagreb
na putu za aku, Vjesnik, 29. rujna 1945; Novih 1200 kolonista iz Like prolo je
20 Zbornik

305

Val preseljenja kolonista rastao je iz mjeseca u mjesec, a u prosincu

1945. godine, dakle u punoj zimi, preseljeno je najvie kolonista. Osnovni elementi organizacije prijevoza kolonista u transportima po mjesecima u 1945.
godine pokazani su na tablici 2.71
Tablica 2.
ORGANIZACIJA PRIJEVOZA KOLONISTA U 1945. GODINI

Mjesec

Rujan
Listopad
Studeni
Prosinac
Ukupno
1945. g.

ii

II

1
es
eiBfs!^

III!

llfl

#**

II 5

2
5
8
13

51
166
256
424

253
33,2
32
32,61

1643
176,4
1403
120

6,45
531
4,40
3,67

30,17
26,15
24,81
1632

28

897

32,03

139,2

434

2138

Kolonistiki transporti bili su optereeni velikim brojem.obitelji i uope

ljudi. U prvim transportima, dakle onima koji su polazili ponajprije iz Like,
obino se prevozilo po pet, a i vie obitelji u jednom eljeznikom vagonu,
odnosno prosjeno oko 28 osoba. Meutim, postepeno su se poboljavali uvjeti
prijevoza kolonista, ali je uspjeh kolonistikog putovanja uvelike ovisio i o
disciplini, strpljivosti, snalaljivosti, poletu i zanosu kolonista. Bila je potrebna njihova meusobna solidarnost, spremnost na uzajamno pomaganje i
zajedniki ivot kako bi tako velika grupa ljudi sretno stigla do svoga cilja.72
Dakako, nakon prvoga kolonistikog vala sve vie panje posveivalo se to
boljoj organizaciji prijevoza kolonista pa i kolonistikim transportima. Osim
toga neprestano su se poboljavale ope prilike u kojima je kolonizacija organizirana, tj. osposobljavale su se ceste, eljeznike pruge, vagoni, lokomotive i
ostalo pa je i prijevoz kolonista postajao bri i laki.
Inae, u toku 1945. godine kolonistikim je transportima preseljeno 3898
obitelji, odnosno 4330% od ukupno planirane kolonizacije iz Hrvatske. To
je manje od predvienih 5 000 obitelji kojih je preseljenje planirano u 1945.
godini, ali, zbog tekoa u prijevozu i smjetaju kolonista, ostvareni rezultat
bio je velik uspjeh. Osim toga u Vojvodini se nalazilo i vie od 3898 obitelji
kroz Zagreb na putu u svoj novi zaviaj u aku, Vjesnik, 5. listopada 1945;
Kad se ujedini .plodna zemlja s naim marljivim rukama, Vjesnik, 7. listopada
1945; Nai napori ne e poznavati granica radu, kao to ih nisu poznavali u borbi,
Narodni list, 23. listopada 1945.
" AH, Ravnateljstvo za kolonizaciju Federalne Demokratske Hrvatske, kut. 3.
* Kao bilj. 31. Tablica L i II.
* Isto. Tablica III. Prosjeni broj lanova obitelji i relativne odnose naknadno
sam izraunao.
71
Isto. Tablica I. 'Prosjeni broj vagona u transportu, obitelji u transportu,
obitelji i osoba u vagonu naknadno sam izraunao.
* Umjetniko vienje, napose atmosfera takvih putovanja uspjeno je izraena u filmu Vlak bez voznog reda reisera Veljka Bulajia snimljenom 1959.
godine.
306

iz Hrvatske. Prema podacima Glavne komisije za naseljavanje boraca u Vojvodini krajem 1945. godine bile su u Vojvodini 4703 kolonistike obitelji iz
Hrvatske.73 To je bilo 52,25% od ukupno predviene kolonizacije iz Hrvatske
i veoma blizu planom predvienoj kolonizaciji 5000 obitelji u 1945. godini.
Podaci o kolonizaciji ostvarenoj kolonistikim transportima u 1945. godini ralanjeni po regijama, odnosno okruzima Hrvatske prikazani su na
tablici 3*
Tablica 3.
KOLONISTIKIM TRANSPORTIMA OSTVARENA KOLONIZACIJA
U 1945. GODINI PO PODRUJIMA
<Q i

. .A
IjjJ

Podruje
lit

Preseljeno

Sf ! 3

*-
>Z3

i~
li

.3

?i- cl* M
::
^1
-2?ffi
S^iii
Ifu
'"** 0

Banija
Dalmacija
Gorski kotar
Hrv. primorje
Hrv. zagorje
Kordun
Lika
Zagreb
Ostali

500
2000
600
300
300
2200
2900
100
100

5,55
22,22
6,66
333
333
24,44
32,22
1,11
Ul

390
371
53
32
1101
1951

1665
1926
144
112
5601
9916

10,00
9^1
U5
032
28^4
50,05

19^0
61,83
17,66
10,66
50,04
67,27

Hrvatska
1945. g.

9000

99,97

3898

19364

99,97

3JgS

Podaci ralanjeni po okruzima pokazuju da je u 1945. godini najvie

kolonista bilo iz Like. Liani su dali 50,05% od svih dotada koloniziranih obitelji i kolonizirali su 67,27% od ukupnog broja obitelji planiranih za kolonizaciju sa svoga podruja. Razmjerno velik udio u kolonizaciji 1945. godine
imao je i Kordun (28,24%), koji je ujedno ostvario polovicu predviene kolonizacije sa svoga okruga. Planiranu kolonizaciju ostvario je uvelike i Gorski
kotar (61,83%), iako je sudjelovao s'relativno malim udjelom u kolonizaciji
1945. godine. Dalmacija koja je u ukupno planiranoj kolonizaciji iz Hrvatske
sudjelovala s 22,22% u 1945. godini kolonizaciju je tek zapoela. U ostalim
okruzima kolonizacija je takoer na poetku, odnosno nije ni poela.
U sijenju 1946. godine, zbog zime pa stoga i poveanih tekoa preseljenja, smanjio se intenzitet kolonizacije. Meutim, ve u veljai i oujku 1946.
73

Kao bilj. 52.

Kao bilj. 3.1. Tablica II. Za planiranu kolonizaciju vidi bilj. 38. Relativne
odnose naknadno sam izraunao.
14

307

godine ritam ostvarivanja kolonizacije se ubrzao i do kraja mjeseca oujka

1946. godine izvreno je 90,02% od ukupne, kolonistikim transportima organizirane kolonizacije u 1945. i 1946. godini, odnosno 71,2% od ukupno planirane kolonizacije iz Hrvatske.
Broj obitelji, lanova obitelji, ritam i ostali elementi kolonistikim trans15
portima ostvarene kolonizacije u 1946. godini dani su na tablici 4.
Tablica 4.
KOLONISTIKIM TRANSPORTIMA IZVRENA KOLONIZACIJA U
1946. GODINI
Preseljeno
Mjesec
obitelji

lanova
obitelji

Prosjeni
broj
lanova
obitelji

Udio(%)
preseljenih
obitelji u

Udio (%)
preseljenih
obitelji u
prvobitnom
planu preseljenja
(9000 obitelji)

Sijeanj

234

1014

433

7,27

2,60

Veljaa

1015

5397

531

31,55

11,27

Oujak

1261

6333

5,02

3949

14,01

Travanj

178

558

3,13

5,53

1,97

Svibanj

Lipanj

52

220

4,23

VI

0^7

Srpanj

17

63

Kolovoz

3,70

0,52

0,18

88

368

4,18

2,73

0,97

Listopad

209

1003

4,79

6,49

232

Studeni

163

660

4,04

5,06

Wl

15616

4,85

99,93

35,70

Rujan

Hrvatska
1946. g.

3217

Za prijevoz kolonista organizirano je u 1946. godini jo 37 kolonistikih

transporata. Veina ih je, dakako, bila u prva tri mjeseca, tj. ukupno 25 transporata. Zatim je intenzitet oslabio pa, vjerojatno zbog poljoprivrednih radova,
i prestao. Krajem godine, odnosno u listopadu i studenome, dakle nakon zavretka poljskih poslova a prije velikih hladnoa, organizirano je jo nekoliko
kolonistikih transporata. No, bilo je to mnogo manje nego u proljee 1946.
godine.
75
Isto. Tablica III. Prosjeni broj lanova obitelji i relativne odnose naknadno sam izraunao.

308

Na tablici 5. prikazani su neki podaci o organizaciji prijevoza kolonista

transportima u 1946. godini.1*
Tablica 5.
ORGANIZACIJA PRIJEVOZA KOLONISTA U 1946. GODINI
&

Mjesec

II

li

3
8
14
3

101
271
330
44

16

Sijeanj
Veljaa
Oujak
Travanj
Svibanj
Lipanj
Srpanj
Kolovoz
Rujan
Listopad
Studeni
Prosinac

1
1
3
3

Hrvatska
1946. g.

37

!**! jli
ti
4
Il;I,ilf!
hl

i!'

5
38
52
52

33,66
33^7
2337
14,66

16

5
38
1733
1733

909

2436

8*8l
fijSS?

78

23

126,87

90
5933

58*2? 5*

10,03

3,74
3,82

19,91
19,19

4,04

12,60

52

17
88

231

9,68

69,66

4,01

19,28

5433

3,11

12,69

86,94

3,25

13,75

3,4

12,6

333

17,17

Veina kolonistikih transporata u 1946. godini bila je iz Dalmacije (11

transporata), jer je tamo ostalo najvie nepreseljenih kolonistikih obitelji.
Zatim su jo kolonistiki transporti kretalin s kolonistima iz Korduna (5), Like
(5), Banije (4), Hrvatskog zagorja (4) itd. Inae, u 1946. godini smanjio se
broj obitelji u kolonistikim transportima i uope bitno poboljale prilike u
kojima su kolonisti putovali. Nije bilo vie vagona u kojima se prevozilo
prosjeno vie od etiri obitelji, a i prosjeni broj osoba u vagonu znatno se
smanjio. Svjedoi to o veim mogunostima u pripremanju kolonistikih transporata, ali pokazuje i smanjenje intenziteta kolonizacije.
Podaci o preseljenim kolonistikim obiteljima iz Hrvatske u kolonistikim transportima pokazuju da je u 1946. godini najvie preseljeno obitelji iz
Dalmacije. Dalmacija je tako nadoknadila zaostatak iz 1945. godine i uvelike
je ostvarila planiranu kolonizaciju sa svoga podruja. Banija se takoer
ukljuila u intenzivnu kolonizaciju u 1946. godini i samo u toj godini izvrila
je 82,54% predviene kolonizacije iz okruga. Naravno, i drugi krajevi Hrvatske, a napose Lika i Kordun, nastavili su s preseljavanjem ostalih kolonistiIsto. Tablica III. Prosjene brojeve izraunao sam naknadno.
Isto. Tablica I. i III.
309

kih obitelji; Potpunija slika kolonistikim transportima ostvarene kolonizacije

po okruzima u 1946. godini prikazana je na tablici 6."
Tablica 6.
KOLONISTIKIM TRANSPORTIMA OSTVARENA KOLONIZACIJA PO
PODRUJIMA U 1946. GODINI

Podruje

Banija
Dalmacija
Hrv. primorje
Hrv. zagorje
Kordun
Lika
Zagreb
Ostali
Hrvatska 1946. g.

Planirana

kolonizacija

550
2200
300
300
2900
3050
100
100
9500

Udio (H)
preseljenih obiu planitelji u
ranoj koIonizaciji
lanova ukupnom
Hrvatske obitelji obitelji preseljenju 1946.
godine
Udio (H)

5,78
2345
3,15
345
30,52
3240
1,05
W5
99,95

Preseljeno

454
1248
42
123
529
642
59
120

2178
5528
163
576
2557
3863
265
486

3217

15616

1441
38,79
0,74
332
16,44
19,95
1,83
3,73
99,%

Udio (%)
preseljenih obitelji u planu preseljenja iz
okruga
82,54
69,27
14
41
18,24
21,04
59
120

Prema tome, ukupno je kolonistikim transportima u toku 1945. i 1946.

godine preseljeno 7115 obitelji s 34980 lanova. Od tih 7115 obitelji u Vojvodinu je preseljeno 6461 obitelji s 32040 lanova, u Baranju 401 obitelj s
l 850 lanova i u kotar Vukovar, tj. hrvatski dio Srijema 253 obitelji s 1090
lanova. Ukupno to je bilo 74,89% od planiranog preseljenja 9500 obitelji.
Za prijevoz kolonista organizirano je 65 kolonistikih transporta i utroeno
je 1806 eljeznikih vagona. Najvie transporta bilo je iz Like (17) i Korduna (17), a zatim iz Dalmacije (13)." Te regije, zajedno s Banijom do kraja
1946. godine uvelike su i ostvarivale planiranu kolonizaciju: Banija 82,54%,
Dalmacija 87H, Kordun 69% i laka 85,01%. Kolonistike obitelji iz Hrvatske
prosjeno su brojile oko pet lanova.
Trokovi kolonistikim transportima izvrene kolonizacije u 1945. i 1946.
godini iznosili su za NR Hrvatsku 3 361142,86 dinara. Od toga su 63% inili trokovi prijevoza kolonista kamionima do eljeznikih stanica ukrcavanja,
1% brodovima, a 30% je bila prehrana kolonista i 6% sanitetski materijal
utroen u toku prijevoza kolonista. Trokovi prijevoza jedne kolonistike obitelji iznosili su tako 472 dinara. U tu sumu nisu ukljueni trokovi prijevoza
eljeznicom to je padalo na teret vlade DFJ, odnosno FNR Jugoslavije."
79
Isto. Tablica II. Postotke sam izraunao naknadno. U toku 1946. godine dolo je do nove admmsitrativno-teritorijalne organizacije NR Hrvatske i ne postoji
vie okrug Gorski kotar. Kotari tog okruga ukljueni su u okruge Hrvatsko primorje i Kordun {Karlovac). U planiranoj kolonizaciji Korduna iskazana je cijela
kvotaw Gorskog kotara. Tako je postupljeno i s ostalim podacima.

Isto. Tablica I.

" Isto. str. 60.

310

No, kolonizacija nije ila samo organiziranim kolonistikim transportima. Odreen broj obitelji iz Hrvatske nalazio se u Vojvodini od proljea i
ljetnih mjeseci 1945. godine. Zbog obavljanja nunih poljoprivrednih radova
Ministarstvo poljoprivrede DFJ i Uprava narodnih dobara preko Odbora za
sjetvu i Jedinstvenih radnikih sindikata organizirala je do ljeta 1945. privremeni dolazajk radne snage u Vojvodinu. Meutim, uspostavom eljeznikog
saobraaja na pruzi Zagreb Zemun pojaalo se samoinicijativno preseljavanje. Neke obitelji iz postradalih krajeva Like, Banije i Korduna, a ponajvie iz kotara Graac, D. Lapac, Slunj, Ogulin itd. dolazile su u Ministarstvo
kolonizacije u Beograd i prije poetka kolonizacije i traile su hitnu pomo
i preseljenje u aktivnije krajeve Jugoslavije, naroito Vojvodinu.*1 Te su
obitelji imale uredne dokumente i preporuke svojih narodnih odbora, ali Ministarstvo kolonizacije nije im, dakako, moglo odobriti kolonizaciju. Znatan
dio pak je odlazio u Vojvodinu i zaposjedao prazne kue i zemlju. Rairenost
i uestalost takvih pojava i u razdoblju provoenja kolonizacije naruavala
je njezin planirani tok. Samovoljni kolonisti ometali su regularne koloniste
i pridonosili i onako teslom uvjetima preseljavanja stanovnitva, usmjeravanja u odreena podruja i dodjeljivanja kolonistikim obiteljima odgovarajuih kua, zemlje i inventara. Stoga je intervenirao i predsjednik Glavne komisije za naseljavanje boraca u Vojvodinu, koji je 4. listopada 1945. godine
poslao brzojav Ministarstvu poljoprivrede i umarstva NR Hrvatske u Zagreb: Iz sreza plakog i slunjskog kao i ostalih srezova stalno nam pristiu
po pet est do deset familija bez ikakvih uputa i obavetenja. Obustavite hitno svako samovoljno preseljavanje.0 Samovoljni kolonisti prikljuivali su
se na usputnim stanicama i organiziranim transportima. Osnovni nain spreavanja samovoljne kolonizacije bio je u prekidanju s praksom preseljenja
kolonista samo s uputnim popisom. Svaka kolonistika obitelj trebala je dobiti posebnu dozvolu. To je zakljuio i Agrarni savjet.0
Osmi toga, kada je zapoelo i organizirano preseljavanje, neki kolonisti
nisu eljeli ekati prijevoz, ve su se preseljavali sami. Tako je u Vojvodini
bilo nekoliko kategorija naseljenika koji su doli mimo kolonistikih transporata. Neki su imali dozvole za naseljavanje, a neki su se naselili bez dozvola. No, veina je imala osnovne uvjete da te dozvole dobije. Smatralo se
da je u Vojvodinu do kraja 1945. godine doselilo oko 2 000 takvih obitelji."
Jo krajem oujka 1946. godine bilo je u pojedinim kolonistikim naseljima
vei broj obitelji bez rijeenih molba o naseljavanju. Npr. u Filipovu je bilo
119 takvih obitelji, u Bakom Brestovcu 610, Krnjaji 71 i onoplji 135 obitelji." Do sredine studenoga 1946. godine predane su samo Predsjednitvu Narodne skuptine AP Vojvodine, odnosno Glavnoj komisiji za naseljavanje boraca u Vojvodini l 292 molbe iz Hrvatske.* Dakako, neki kolonisti predavali
su molbe svojim-matinim narodnim odborima, odnosno njihovim organima
za provoenje agrarne reforme i kolonizacije i takvih je molba bilo, dakle,
M
AJ, 97, 439. Ministarstvo kolonizacije Ministarstvu za Hrvatsku, Beograd,c6. Vil. 19.
AH, MPS, Brzojav D. Bjelice, Novi Sad, 4. X 1945.
*
AJ, 97, 12, Zapisnik sa sjednice Agrarnog savjeta, Beograd, 5. X 1945.
14
Kao bih". 45.
15
AH, MP, sve. 59. Glavna komisija za naseljavanje boraca u Vojvodini
Ministarstvu
poljoprivrede i umarstva NR Hrvatske, Novi Sad, 27. III. 1946.
M
AJ, 97, 22$. Glavna komisija za naseljavanje boraca u Vojvodini Ministarstvu kolonizacije DFJ, Novi Sad, 16. XI. 1945.

311

mnogo vie. Veina molba je pozitivno rjeavana te je tako reguliran poloaj

tih obitelji."
Prema tome, broj koloristikih obitelji iz Hrvatske mnogo je vei od
prikazanog preseljenja kolonistikim transportima. Po podacima Glavne komisije za naseljavanje boraca u Vojvodini na kraju 1946. godine 9 824 obitelji bile su iz Hrvatske.* Naravno, jedan dio razlike u podacima o ostvarenoj
kolonizaciji potjee i od neprecizno voenih evidencija kolonizacije. No, moe se rei da je krajem 1946. godine planirana savezna kolonizacija iz Hrvatske uglavnom bila ispunjena, ini se ak da premauje plan. No, postojalo
je jedno stalno kretanje kolonista, tj. koloniziranje, ali i odustajanje od kolonizacije i poneko vraanje ve koloniziranih obitelji. Tako, sasvim tone
podatke o broju koloniziranih obitelji i nije mogue uspostaviti.*
0
O problemu samovoljno koloniziranih obitelji iz Hrvatske u Vojvodinu zazio je stajalite i CK KPH koji u brzovaju od 6. II. 1946. za B. Nekovia kae:
Miljenja smo da koloniste iz Hrvatske koji su se svojevoljno naselili u Vojvodinu, a ne ispunjavaju zato uslove -treba odmah vratiti u njihove rodne krajeve.
U vezi s tim predlaemo da se formira jedna komisija od tri lana Partije. Drug
Tria Pocrni lan OK Lika nalazi se u Vojvodini a iz okruga Karlovac i Banija
poslat emo po jednog druga da se javi Oblasnom komitetu Vojvodine. Ova komisija e na licu mjesta utvrditi sve one koji ne ispunjavaju uslove za kolonizaciju i u zajednici sa tamonjim organima povratiti ih u njihove krajeve. One koji
ispunjavaju uslove zadrite kao koloniste (A-IHRPH, CK SKH, kut. 13).
" Kao bflj. 52.
* Neke osnovne tendencije kolonizacije u Vojvodini iz svih federalnih jedinica
Jugoslavije pokazuju tablice A, B i C. (Izvor za tablice vidi u bilj 52. Relativne odnose izraunao sam naknadno. U dokumentu nije posebno izdvojeno Kosovo ve
je oito ukljueno u planiranu kolonizaciju iz Srbije.)

Tablica A.
OSTVARENJE SAVEZNE KOLONIZACIJE U 1945. GODINI
Planirana kolonizacija
jedinica

Bosna i Hercegovina

Udio %

Broj
12000

26,6

6443

41,7

53,7

Crna Gora

7000

15,5

3029

19,6

433

Hrvatska

9000

20,0

4703

30,4

52,2

Makedonija

2000

4,4

251

1,6

123

Slovenija

3000

6,6

109

0,7

3,6

Srbija

6000

133

768

4,9

12,8

Vojvodina

6000

133

141

0,9

23

45000

99,7

15444

99,8

343

Jugoslavija 1945. g.

312

U 1947. godini kolonizacija je nastavljena, ali je bila mngo manjih razmjera. Organizirano je i nekoliko kolonistikih transporata, pa je tako 7.
svibnja 1947. preseljena s Korduna 91 obitelj, 20. svibnja 1947. iz Dalmacije
73 obitelji i 21. svibnja 1947. godine iz Like 122 obitelji. To su bili ujedno i
posljednji kolonistiki transporti Ukupno su u proljee 1947. godine koloTablica B.

OSTVARENJE SAVEZNE KOLONIZACIJE U 1946. GODINI

Federalna
jedinica

Planirana kolonizacija
obitelji
.

Broj

Preseljeno
obitelji u

siiS?

Jmriimlft

Ostvaren

preseljenju

Bosna i Hercegovina
Crna Gora
Hrvatska
Makedonija
Slovenija
Srbija
Vojvodina

12500
7000
9500
2000
1500
6500
6000

27,7
33
14,4
133

6064
3356
5121
1412
558
4507
5775

Jugoslavija 1946. g.

45000

99,7

26793

22,6

^jr" *

2,1
16,8
21,5

48^
48,0
53$
70,6
37,2
693
96,2

99,9

593

Ili

Tablica C.
OSTVARENJE SAVEZNE KOLONIZACIJE NA KRAJU 1946. G.
Federalna
jedinica

Planirana kolonizacija
obitelji
Broj

Bosna i Hercegovina 12500

7000
Crna Gora
9500
Hrvatska
Makedonija
2000
Slovenija
1500
6500
Srbija
Vojvodina
6000
Jugoslavija na kraju
1946. godine
45000

%
27,7
153
21,1
4,4

Udio (%) Ostvarenje

Preseljeno preseljenih planiranog
obitelji
u preseljenja
ooneiji u ukupnom
1946. g. preseljenju u 1946. g.

133

12507
6385
9824
1663
667
5275
5916

29,6
15,1
23,2
3,9
13
123
14,0

100,05
91,27
103,41
83,15
44,46
81,15
98,60

99,7

42237

99,8

93^6

Podaci na tablicama A, B i C pokazuju da je prvi val kolonizacije krenuo iz Bosne

i Hercegovine, Hrvatske i Crne Gore* Te federalne jedinice ve su do kraja 1945.
godine ostvarile oko 50% planirane kolonizacije. Srbija, Slovenija, Makedonija i
Vojvodina tek su simbolino sudjelovale u saveznoj kolonizaciji. Na kraju 1946.
godine Hrvatska i Bosna i Hercegovina ve su ispunile planove kolonizacije. Slino
je bilo i s Crnom Gorom. Veliku kolonizaciju ostvarile su u 1946. godini Vojvodina,
Srbija i Makedonija. Jedino Slovenija nije ni poslije smanjenja planiranog preseljenja ostvarila ni 50% planirane kvote. Slovenija je u 1946. godini jo uvala 900
mjesta za koloniste iz Slovenskog primorja, ali, iz raznih razloga, na poetku 1947.
godine odrekla se i tih mjesta. U cjelini, na kraju 1946. godine savezna kolonizacija je ve uvelike izvrena (93,86% od planirane). Dakako, bilo je jo nesreenih
odnosa, vraanja kolonista, revizije dodijeljene zemlje itd., ali u masovnijim razmjerima preseljenje seljatva vie nije organizirano ni iz Hrvatske ni iz ostalih
federalnih jedinica Jugoslavije.

313

nistikim transportima i pojedinano preseljene 353 obitelji." Poslije, kolonistike obitelji sve se rjee i samo pojedinano preseljavaju. Tako je bilo i u
1948. godini. Planirano koloniziranje novoizgraenih naselja u Vojvodini u
veim razmjerima nije ostvarivano. Zbog promjene politikih i opedrutvenih prilika tokom 1948. godine i kasnije zanimanje za kolonizaciju sve je
vie slabilo i moe se zakljuiti da je kolonizacija iz Hrvatske u Vojvodinu
u svom osnovnom obliku zavrena 1946. godine, a u potpunosti 1948. godine.
3. KONANI REZULTATI KOLONIZACIJE
Potpune rezultate kolonizacije iz Hrvatske, koja se provodila na temelju saveznog Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji nije sasvim jednostavno
pokazati. Kolonizacija je bila buran proces u poetnim uvjetima mirnodopskog organiziranja dravne vlasti i oblikovanja novih drutvenih struktura.
Iako je kolonizacijom organizirano i planski preseljavano stanovnitvo, bilo
je i neplanskog, samovoljnog preseljenja ljudi, vraanja preseljenih kolonistikih obitelji, administrativnih nesporazuma i nesreenih evidencija. Ponekad je administriranje ustupalo mjesto pred efikasnou ostvarivanja zadataka.
Podatke o konanim rezultatima kolonizacije iz Hrvatske nalazimo u
evidencijama Glawie komisije za naseljavanje boraca u Vojvodini i Ministarstva poljoprivrede i umarstva NR Hrvatske. Glavna komisija je registrirala
sve prisutne kolonistike obitelji u Vojvodini po njihovoj republikoj pripadnosti. Ministarstvo poljoprivrede i umarstva NR Hrvatske, odnosno njegov Odjel za agrarnu reformu i kolonizaciju evidentirao je prije svega preseljenje koloristikih obitelji savezne kolonizacije sa, u njegovoj nadlenosti,
uredno rijeenim dokumentima. Stoga su mogue este neusklaenosti podataka tih organa.
Po podacima Glavne komisije za naseljavanje boraca u Vojvodini ukupno je preseljeno iz Hrvatske u Vojvodinu 9 279 obitelji s 52 868 lanova. Broj
koloniziranih obitelji u pojedinim dijelovima Vojvodine dan je na tablici 7."
Tablica 7.

KOLONIZACIJA IZ HRVATSKE U VOJVODINU

Podruje

Broj
obitelji

' Broj
lanova
obitelji

Banat
Baka
Srijem
Vojvodina

398
7851
1030
9279

2105
45390
5373
52868

Navedeni podaci ne sadre preseljenje kolonistikih obitelji iz Hrvatske

u Baranju i hrvatski dio Srijema, koje je preseljenje ulazilo u saveznu kolonizaciju, ali oito ukljuuju kolonizaciju boraca invalida i boraca gardijskih
jedinica u Srijem, napose u romski, staropazovaki i zemunski kotar.
* AJ, 97, 1279. Izvjetaj o radu i ostvarenju plana rada za mjesec svibanj
1947. Odjela za agrarnu reformu i kolonizaciju, Zagreb, 5. VI. 1947.
" V. Stipeti, n. dj., 442. Tablica 8.

314

Podaci Ministarstva poljoprivrede i umarstva NR Hrvatske o saveznoj

kolonizaciji navode 9563 kolonizirane obitelji* U to je ukljuena, dakako,
kolonizacija Baranje i hrvatskog dijela Srijema, ali, ini se, nisu ukljuena
sva preseljenja boraca invalida i demobiliziranih boraca gardijskih jedinica.
Ta su preseljenja znatnim dijelom ostvarena uz neposrednu pomo Jugoslavenske armije i za neka od njih, kao i za neka samovoljna. Ministarstvo poljoprivrede i umarstva nije izdalo rjeenja niti ih registriralo u svojim evidencijama.
Meutim, u bitnom dijelu, tj. kolonizaciji iz Hrvatske u Baku, i jedni
i drugi podaci uglavnom su podudarni i svode se na priblino 8 000 kolonistikih obitelji. To daje mogunost za pretpostavku o kolonizaciji oko 10000
do najvie 11000 obitelji iz Hrvatske u Vojvodinu, Baranju i hrvatski dio Srijema, tj. na konfiscirane njemake posjede koji su saveznim Zakonom o agrarnoj reformi i kolonizaciji bili odreeni za kolonizaciju. Naime, navedeni
podaci Glavne komisije za naseljavanje boraca u Vojvodini ne sadre podatke o kolonizaciji Baranje i hrvatskog dijela Srijema, dakle podatke za oko
l 500 kolonistikih obitelji. Podacima Ministarstva poljoprivrede i umarstva
nedostaju, ini se, potpuni rezultati kolonizacije boraca invalida, demobiliziranih pripadnika gardijskih jedinica i nekih samovoljno koloniziranih obitelji. Radi se najvjerojatnije o oko 1000 obitelji koje su kolonizirane u rumskom, staropazovakom i zemunskom kotaru. U oba se dakle sluaja vidi
manjak od oko l 000 do 1500 kolonistikih obitelji. Prema tome, ukupan
broj kolonistikih obitelji koje su iz Hrvatske kolonizirane po Zakonu o agrarnoj reformi i kolonizaciji bio bi izmeu 10500 i najvie 11000 obitelji*
* A. Mihleti, n. dj., 24. i A. Mihleti je bio viegodinji naelnik Odjela za
agrarnu reformu i kolonizaciju Ministarstva poljoprivrede i umarstva NR Hrvatske. 93Navedenu studiju napisao je za tadanji Ekonomski institut NR Hrvatske.
U kolonizaciji Vojvodine najvie su sudjelovale Bosna i Hercegovina i Hrvatska, a zatim Srbija, Crna Gora i Vojvodina. Za sudjelovanje Makedonije, a naroito Slovenije, moe se rei da je bilo gotovo simbolino. Planirana kolonizacija
uglavnom je i ostvarena. ini se da su Bosna i Hercegovina, Srbija i Hrvatska
poneto premaile planove, a Crna Gora, Makedonija i Vojvodina te su planove
ostvarile u najveem dijelu. Jedino je Slovenija, poslije prvoga kolonizacijskog
vala, u osnovi od kolonizacije odustala. Ostvarenje kolonizacije u Vojvodini prikazano je na tablici D.
Tablica D.
Federalna
jedinica

KOLONIZACIJA VOJVODINE
Planirano
preseljenje
(kvota iz
1946. g.)

Preseljeno
obitelji

lanova
obitelji

"u^Sii

preseljenju

pre

f^3A

Bosna i Hercegovina
Crna Gora
Hrvatska
Makedonija
Slovenija
Srbija
Vojvodina

12 500
7 000
9500
2 000
1 500
6500
6000

13534
5394
9279
1678
363
6519
4862

85754
37425
52868
10352
1670
38057
20480

32,51
12,95
22,28
4,03
0,87
15,65
11,67

108,27
77,05
97,67
83,90
24,20
100,29
81,03

Jugoslavija

45000

41629

246606

99,96

92,51

(Izvor za tablicu: V. Stipeti, n. dj., 443, tablica 8. Podaci za Kosovo ukljueni su

u Srbiju. Zbrajanjem preseljenih obitelji iz federalnih jedinica dobija se 41269

315

Podaci Ministarstva poljoprivrede i umarstva sreeni su po okruzima,

odnosno pojedinim podrujima Hrvatske i tako omoguuju ustanovljenje regionalnih karakteristika i posebnosti kolonizacije. Tako razvrstani podaci i
njihovi meusobni odnosi prikazani su na tablici 8."
Tablica 8.
PREGLED SAVEZNE KOLONIZACIJE IZ HRVATSKE
Podruje

Odobreno
molba za
kofonizaciju

Odustalo od
kolonizacije
prije preseljenja

^
nakon pre-

zirano

Broj

Broj

Koloni-

obitelji

Banija
Dalmacija

Broj

Broj

Broj

920

6,8

269

6,4

77

12,0

574

6,0

2U
3,0

83
26,4

651

850

1987

19,5

30

4,9

1957

20,5

212

6,6

191

1,9

11

1,7

199

6,2

309

3,0

834

25,9 2888

263

683

2U
5,4

3985

283
39,0

192

1,9

2837

Hrv. primorje

403

Hrv. zagorje

508

Kordun

3722

Lika

4668

Ostali

366

Hrvatska

13424

33
27,7
343
2,7

174

99,9 3221 100

10203 100

211
40
640

180

1,9

301

3,1
27,4

U
41,1 2625
32,9 3774

39,4

152

1,6

99,9 9563

99,9

6,2

Podaci pokazuju da je najvie mobla za kolonizaciju dolo iz Like, Korduna i Dalmacije. Istodobno te regije imale su i najvie odustalih i, dakako,
preseljenih koloristikih obitelji. Najvie kolonistikih obitelji koje su se
vratile u stari kraj bilo je s Korduna, a zatim Like i Banije. Neto drugaije
odnose pokazuju navedeni podaci o kolonizaciji iz Hrvatske kada se razmatraju u granicama pojedinih podruja. Prikazano je to na tablici 9.*
obitelji, a ne 41633 obitelji kako je naznaeno u citiranoj tablici. Relativne odnose
naknadno sam izraunao, a izvor za kvote preseljenja vidi u bilj. 52.) Navedeni konani rezultati kolonizacije Vojvodine za pojedine federalne jedinice poneto se
razlikuju, odnosno nisu u oekivanom skladu s ve navedenim rezultatima kolonizacije na kraju 1946. godine. Napose je iskazan manji broj preseljenih obitelji
iz Crne Gore, Slovenije i Vojvodine. Djelomice se objanjenja mogu nai u odustajanju od kolonizacije, tj. vraanju ve preseljenih obitelji, nepouzdanim evidencijama itd. No, to je zadaa posebnog istraivanja. Planirana savezna kolonizacija
iz Hrvatske takoer je premaena, jer u navedenim podacima nije oznaena kolonizacija u Baranju i hrvatski dio Srijema. Inae, u literaturi ima podataka i o
drugaijim konanim rezultatima kolonizacije Vojvodine, npr. o naseljavanju 47 000
obitelji i od toga 50% u Baku, 32% u Banat i 18H u Srijem (Usp. V. Buri, n. dj.,3).
* Kao bilj. 92. Relativne odnose izraunao sam naknadno.
* Isto, Izraunato prema apsolutnim brojevima.

316

Tablica 9.

STRUKTURA OSTVARENJA KOLONIZACIJE IZ HRVATSKE

Podruje

Udio (%) odustalih obitelji od kolonizacije (a),

seljenih obitelji (b), nakon preseljenja vraenih (c)
i u naseljenikim mjestima ostalih (d) kolonistikih
obitelji u ukupnom broju odobrenih molba po podrujima

Banija
Dalmacija
Hrv. primorje.
Hrv. zagorje
Kordun
Lika
Ostalo

a
29,2
29,9
52,6
39,1
22,4
14,6
47,6

b
70,7
70,0
473
60,8
773
853
52,4

8
3
10,9

Hrvatska

23,9

76,0

4,7

83
1,0

-d
623
68,9
44,6
59,2
703
80,8
413
71,2

Podaci pokazuju da je bio relativno velik broj obitelji koje su od kolonizacije odustajale i prije preseljenja. Najvie je takvih pojava bilo u Hrvatskom primorju i Hrvatskom zagorju te u skupini ostala podruja. U
Hrvatskom primorju zanimanje za kolonizaciju bilo je uope manje od oekivanog, a oito je da su obitelji koje su se i odluile teko u kolonizaciju
polazile. Primorci su uglavnom bili orijentirani na rad izvan poljoprivrede
pa su tako i budunost povezivali uz drugaije zamisli razvoja. U Zagoraca
bila su, ini se, u znatnoj mjeri prisutna ranija negativna iskustva s kolonizacijom te su nastojali ostati, odnosno preseliti se to blie Hrvatskom zagorju. U grupi ostalo obuhvaeni su kotari (npr. u Slavoniji, Podravini, okolici Zagreba) u kojima su agrarni interesenti mogli svoje potrebe za zemljom
do odreene granice podmiriti i bez kolonizacije, odnosno gdje je postojala
mogunost i za drugaije zapoljavanje. Najmanje odustalih od kolonizacije
bilo je u Lici, to se moe povezati s veoma tekim poloajem stanovnitva
Like u vrijeme organiziranja kolonizacije, a, ini se, i jednim opim oduevljenjem i opredjeljenjem za kolonizaciju. Uope, vei je zanos za kolonizaciju postojao u krajevima gdje se pripremalo preseljenje gotovo itavih
sela, dakle veih meusobno povezanih cjelina, nego pri kolonizaciji samo
pojedinih obitelji.
Najvie vraenih kolonistikih obitelji u odnosu na odobrene molbe, a
i u odnosu na preseljenje obitelji, bilo je s Banije i Korduna, a zatim Like
i Hrvatskog primorja. Uzroci povratka ve preseljenih kolonistikih obitelji
bili su raznovrsni. U tekim poslijeratnim uvjetima kolonizacija je za seljatvo u pasivnim podrujima bija prilino esto jedini nain osiguranja
hrane i otvaranja~ivotne perspektive. Masovni odaziv za kolonizaciju ponekad
je poticala i pria o potpuno ureenim i opskrbljenim naseljenikim mjestima. U stvarnosti su prilike ipak bile mnogo tee i u novim naseljima kolonisti su se morali priviknuti na sve klimu, pejsa, poljoprivredne kulture,
nain prehrane i ostalo. Inae, povratak kolonistikih obitelji uzrokovali su,
prema izjavama kolonista, veinom zdravstveni razlozi. Neke obitelji vraale su se i stoga to su smatrale da u starom kraju imaju kvalitetnije imanje. Neke pak obitelji, bez odraslih mukih lanova, lake su u matinim
mjestima ostvarivale socijalna i razna druga prava. Bilo je, naravno, i spekulacija, tj. tenja za zadravanjem starog i novog posjeda. U mnogo slua-

317

jeva dolazilo je i do razdvajanja dotada jedinstvenih domainstava. Neopravdani povratak kolonistikih obitelji nastojalo se sprijeiti. Obitelji koje nisu imale opravdane razloge nisu dobivale putne karte, a morale su platiti
hranu i sve ostalo ime su se u toku boravka koristile. Dakako, te obitelji
izgubile su i pravo na kolonistike posjede.** Znaajno je; meutim, da povratak kolonistikih obitelji nije naruavao osnovne tendencije kolonizacije.
Veina preseljenih obitelji zadrala se u novim krajevima i prevladala je
krize privikavanja na novu sredinu.
Kolonisti iz Hrvatske naseljavali su u Vojvodini naselja uglavnom u
skladu s planiranim rasporedom. Neka su se odstupanja ipak dogodila i u
broju naseljenih kolonistikih obitelji u pojedinim mjestima i u odnosu na
okruge i podruja iz kojih su dolazile kolonistike obitelji. Naseljavanje je,
naravno, veinom ovisilo o prilikama na terenu, tj. o broju i osposobljenosti
kua, njihovoj pripremljenosti i opremljenosti za prihvat kolonista. Bilo je
sluajeva da su samovoljni kolonisti zauzeli kvalitetnije kue pa se, ponekad privremeno a nekad i stalno, moralo mijenjati mjesto naseljavanja. Dogaalo se takoer da su se kolonisti zaustavili u naseljima koja im nisu bila
odreena, a poslije su ih odbijali napustiti. Kolonisti iz Hrvatske, u odnosu
na plan kolonizacije, nisu naselili Kruevlje, Gakovo, Bezdan, Baki Breg,
Stapar i Svilojevo, ali su zato naselili Apatin i Prigrevicu kojih nije bilo u
prvobitnim planovima. Mnogo manje od planiranog bilo je naseljavanje u
Sonti i mjestu Somboru. Do izmjena je zatim dolo u onoplji koju su trebali naseliti kolonistike obitelji iz Like, a naselili su je kolonisti s Korduna.
Mjesto Kolut bilo je namijenjeno kolonistima iz Gorskog kotara, a naseljeno je kolonistima iz Like. U Prigrevicu su trebali doi Liani i Kordunai,
a doli su Liani i Banijci. U Sontu, namijenjenu kolonistima iz Like, smjestili su se kolonisti iz Gorskog kotara. Prema tome, glavna mjesta naseljavanja u Vojvodini, odnosno u Bakoj u koju je doao glavni kolonistiki val
iz Hrvatske, bila su Stanii i Riica za koloniste iz Dalmacije; Krnjaja, onoplja, Bajmok, Sonta i Sombor za kolonistike obitelji iz Gorskog kotara
i s Korduna; Brestovac, Apatin, Filipovo, Kolut i Doroslovo za koloniste iz
Like te Prigrevica za koloniste s Banije i iz Like. Manji broj kolonistikih
obitelji naseljen je i u ostalim mjestima i dijelovima Vojvodine.*1 Inae, najvie kolonista iz Hrvatske potjecao je iz kotara Titova Korenica, Graac, Donji Lapac, Otoac, Gospi i Udbina u Lici; iz kotara Knin, ibenik, Sinj,
Split, Zadar, Benkovac u Dalmaciji te iz kotara Ogulin, Plaki, Slunj, Vojni, Vrginmost, Glina, Dvor na Uni u Gorskom kotaru, na Kordunu i Baniji.*1
Dakako, uspjeh kolonizacije ovisio je o brzini stvaranja nunih uvjeta
normalnog ivota u mjestima naseljavanja. U prvom redu to je zahtijevalo
postojanje odgovarajuih objekata za stanovanje, dakle kua, ouvanih ili
ne suvie oteenih. Manje popravke, ostakljivanje prozora, popravak i ume* AJ, 97, 960. Glavna komisija za naseljavanje boraca u Vojvodini Komisiji za agrarnu reformu i kolonizaciju pri vladi FNRJ, Novi Sad, 9. III. 1946.
" AJ, 97, 9-62. Iskaz brojnog stanja kolonista u Vojvodini 1. VII. 1946. V.
Stipeti, n. dj 443, tablica 8. navodi kotare u koje su se naselili kolonisti. Uz ve
navedena mjesta, koja se uglavnom nalaze u kotarima Sombor i Odaci, kolonisti
iz Hrvatske su znaajnije naselili jo kotare Kula (381 obitelj), Novi Sad (155 obitelji) i Subotica (364 obitelji) u Bakoj. U Banatu je najvie naseljenih obitelji
iz Hrvatske bilo u kotaru Vrac (108 obitelji), a u Srijemu u kotarima Zemun
(282 obitelji). Stara Pazova (381 obitelj) i Ruma (326 obitelji).
Usp. V. uri, n. dj., 30, 50, 65, 74,89.
318

tanje vrata i slino inili su sami kolonisti. No, osim kua kolonistima je
trebao namjetaj, posteljina, hrana itd. Prema utvrenim programima raspodjeljivalo se kolonistima na svakih 100 obitelji 70 zimskih kaputa, 40 obinih kaputa, 70 hlaa, 60 prsluka, 160 koulja, 130 gaa, 100 pari arapa, 50
eira za mukarce. Za ene je bilo 500 prsluka, 200 koulja, 200 suknji, 100
haljina, 50 pari arapa, 50 gaica, 200 marama, 200 bluza, 40 pari cipela. Za
djecu se dijelilo po 6 zimskih kaputa, 80 odijela ih' haljinica, 10 malih kaputa,
10 akira, 5 bluza, 38 kapa, 8 pari cipela i 100 koulja. Naravno, zalihe oddjece nisu bile iscrpne; bilo je odjee za svega 24 000 obitelji.* U takvim uvjetima ni raspodjela nije uvijek bila do kraja dosljedna, a odjeu su uglavnom dobili kolonisti u 1945. godini. Od namjetaja i slinih stvari kolonistika obitelj imala je pravo na dva kreveta, jednu slamaricu, dva jastuka, etiri
stolice, dvije ponjave, jedan lonac, jednu erpu, etiri tanjura te jednu vandlu ili iniju.1* Veliku pomo dobili su kolonisti u hrani. U toku zime 1945/46.
i prve polovice 1946. godine (do etve) utroeno je tako 13 420 tona penice,
preko 25 000 tona kukuruza i 2 257 tona krumpira.1" U cjelini inili su se veliki napori kako bi se osigurale osnovne potrebe kolonista, a pravedna raspodjela za ivot nunih stvari i hrane bila je izuzetno vana. Bila je to jedna od osnovnih zadaa uspostavljenih organa vlasti i politikih organizacija
u naseljenikim mjestima.
U poetku je ivot u naseljenikim mjestima uvelike bio organiziran
u zajednitvu. Osnivane su zidarske i stolarske ekipe koje su radile na osposobljavanju kua, zatim zadrune radionice krojaa i cipelara i ostalih
zanatlija. Organizirana je i zajednika prehrana kolonistikih obitelji, a poslije su kolonisti dobivati masnoe, odnosno svinje i perad i nune koliine
itarica te su sami pripremah* hranu. Krupna je stoka bila takoer zajednika
i dijelila se tek po zavretku naseljavanja pojedinih mjesta. Kolonistima je
trebalo osigurati i ogrjevno drvo, a zatim i novane kredite jer neki nisu imali novaca ni za kupovinu novina i duhana. Odmah po naseljavanju kolonisti
su sudjelovali u poljoprivrednim radovima. U jesen 1945. godine brali su
kukuruze i vadili eernu repu, a zatim su obavljali sve ostale potrebne poljske radove. Kolonisti u 1946. godini morali su preuzeti brigu o ve zasijanim
usjevima.1*
Kolonizacija Vojvodine imala je ekonomsko, politiko i socijalno znaenje. Iz Hrvatske je najvie kolonistikih obitelji bilo iz agrarno prenapuenih i izrazito pasivnih krajeva Like, Korduna i Dalmacije. Ni u razdobljima prije kolonizacije stanovnitvo tih krajeva nije lako osiguravalo temeljne
ivotne uvjete. Emigracija, nezaposlenost, nedovoljna ishranjenost, velika se
Kao bilj. 45.
m
Isto.
m
Kao bilj. 52.
m
ivot kolonista iz Hrvatske u mjestima naseljavanja razmatra V. uri, n.
dj. Teite je stavio na poloaj i sudbinu kolonistikih obitelji, a napose prirodni
prirataj, brane odnose, kulturnoprosvjetne prilike, promjene u prehrani, nonjama, zdravstvenom stanju naseljemka, ukljuivanju u novi privredni ivot itd. u
mjestima Baki Graac (Filipovo), Kljajievo (Krnjaja), onoplia, Stanii i Riica.
Radi se, dakle, o sredinjim mjestima naseljavanja iz Hrvatske, ujedno centrima
naseljavanja iz Like, Korduna i Dalmacije. Studija daje cjelovit uvid u ivot kolonista do sredine 50-ih godina i nuna je podloga za prouavanje poloaja kolonista
u novim sredinama. Usp. i Petar Grahovac, 20 godina agrarne reforme u Jugoslaviji, Ekonomika poljoprivrede, 3/1966, 186202.
319

ljaka zaduenost itd. bila su obiljeja ivota tamoenjeg stanovnitva, napose seljatva.1* Ratom, tekim razaranjima, prekidom komunikacijskih veza, posebno saobraajnih, ivotni uvjeti tih krajeva znatno su pogorani. Po
zavretku rata i osloboenju morala su se traiti rjeenja za neposredne ivotne probleme stanovnitva, tj. osigurati osnovni smjetaj i spasiti ljude od
gladi, ali je trebalo otvoriti i perspektivu dugoronog napretka i razvoja,
tj. ukljuiti stanovnitvo u produktivnu proizvodnju. U uvjetima postojanja
slobodne zemlje u Vojvodini i Slavoniji a suvika stanovnitva u pasivnim
krajevima kolonizacija je bila pogodno rjeenje. Kolonizacija je rjeavala pitanje stanovanja i prehrane obitelji i istodobno je osigurala potpunije iskoritavanje naputene, slobodne zemlje. Dakako, neposredni ekonomski rezultati kolonizacije, poglavito postizanje ranije ostvarivanih prinosa, nisu
odmah mogli biti postignuti. Naime, obradu zemlje zapoeli su ljudi nenaviknuti na rad u uvjetima u kojima su se nali pa je stoga i pad proizvodnje
i prinosa, tj. uope nazadovanje ekonomskih rezultata privreivanja bilo neizbjeno. No, i to je bilo bolje nego da je zemlja ostala neobraena bez ikakvih prinosa, a ljudi nezbrinuti i gladni. Osim toga, kolonizacija je omoguila da se ljudi iz pasivnih krajeva dugorono ukljue u aktivnije privreivanje, tj. da nakon razdoblja prilagoavanja ostvare iste, pa i bolje rezultate od prijanjih. Naravno, ukljuivanje u bilo koju novu, aktivniju, proizvodnju nepripremljenih ljudi zahtijeva odreeno vrijeme prilagoavanja.
Prema tome, moe se zakljuiti da su neposredni negativni ekonomski rezultati kolonizacije bili nesrazmerno mali i vremenski ogranieni u odnosu na preimustva koja su kolonizacijom postignuta."*
Kolonizacija je zakonski utemeljena i zapoeta prije izbora za Ustavotvornu skuptinu FNR Jugoslavije. Nova, narodna, vlast bila je tako u prilici i mogunosti da na djelu pokae principijelnost i dosljednost svojih programa, ideja i akcija, da uvruje vezu s narodnim masama. Budui da su
kolonizirane ponajprije borake obitelji, dakle osobe koje su ve u tekim
ratnim prilikama pokazale svoje opredjeljenje za revolucionarne promjene
drutva i drutvenih odnosa, to je znailo, u naseljenikim krajevima na konfisciranim njemakim posjedima, stvaranje vrstih jezgra nove vlasti.
Kolonizacija je na razne naine obiljeavala osobne ivote velikog broja ljudi. Omoguila je ispoljavan je revolucionarnog poleta i zanosa, ali je takoer znaila i raskid s dugogodinjom tradicijom, obiajima i ustaljenim
oblicima ivota. Kolonizacijom su ostvarivani uvjeti za nove proizvodne i
osobne odnose. U jednom veoma kratkom razdoblju, u svega est mjeseci,
deseci tisua obitelji krenule su iz raznih dijelova Jugoslavije u Vojvodinu.
Iz Hrvatske je preseljeno oko deset tisua obitelji. Sve obitelji u cjelini i lanovi obitelji kao pojedinci doivljavali su veliinu, radost, a ponekad i traume, stvaranja novog u osobnom i zajednikom ivotu. Prema tome, u doba
kada je provoena, kolonizacija je bila prvorazredni drutveni dogaaj.

m
Usp. M. Maticka, Odraz privredne krize (1929-1935) na poloaj seljatva u
Hrvatskoj,
Radovi IHP, 8/1976,277-,354.
m
T. VTakali, n. dj., 144.

320

MARIJAN MATICKA

THE PARTICIPATION OF CROATIA IN THE FEDERAL

COLONIZATION 19451948.

Summary
Agrarian reform and colonization in Yugoslavia between 1945 and 1948
were developments of great social significance. The aspects of their influence
mirrored themselves in the economic, social, political, cultural and other
spheres of social life. The carrying out of agrarian reform and of colonization
was interrelated. This paper deals with a part of these complex issues that
concerns the participation of Croatian population in the so-called federal
colonization, i.e. the translocation of population from all parts of Yugoslavia
to Banat, Baka, Srijem and Baranja. The paper consists of three parts and an
introduction.
In the introduction the main circumstances which surrounded the colonization are being outlined. The author especially points out to certain elements of preparations for the colonization and agrarian reform before .the
end of the National Liberation Struggle, and in the first place to the relation
towards the deserted land and its cultivation, ownership of the land. etc.
In the first part under the title Legal basis, executive institutions and
the procedure of approval of colonization* the author presents the Law on
agrarian reform and colonization which was passed by the Provisional People's Assembly of the Democratic Federative Yugoslavia on August 23, 1945.
He analyses the articles of the law in which the subject matter of colonization has been worked out in detail and concludes that the law provides
a rather elaborate basis for the carrying out of the colonization. The priority,
or rather, the exclusive right to colonization has been awarded to the fighters of the Yugoslav Army, their families and the victims of the fascist
terror. The author further analyses, other significant regulations relating to
colonization and then proceeds to Describe the structure of institutions for
its execution. Also, he lays out the procedure of approval for the colonization
from the act of submitting the application by the candidates to the final decision approving the translocation.
In the second part of the paper under the title Plans and the Rhytm
of Execution of the Colonization* the author points out to the numerical
breakdown of planned colonistic families according to federal units. Croatia
initially won the right to colonize 9000 families out of the projected total of
45000 families. The author further elaborates on the criteria for distribution,
interest for colonization and the breakdown of the planned number of colonistic families after the regions in Croatia. He further describes the organization itself, the conditions of the transfer of colonistic families, and demon21 Zbornik

321

strates, in several tables, the rhytm of colonization in the period between

the first dispatch of colonists from the Titova Korenica county on September
27, 1945 until the end of 1946. The tables represent the numbers of translocated families by the months, the number of members of the families, the
portion of translocated families in the overall plan for colonization from Croatia, the conditions of the colonization, i.e. the number of transports, carriages and the like. The author also demonstrates the degree of realization of
the planned colonization in the various regions of Croatia. Of course, the
specific elements of the colonization from Croatia are also analysed and the
author concludes that nearly 50 % of the planned colonization was realized
already until the end of 1945 and that by the end of 1946 the colonization
was mainly completed. Several smaller colonistic transports were also organized in 1947 but in this later phase the colonistic families moved seldom and
mostly individually. Consequently, the federal colonization from Croatia
which in the largest part went to Vojvodina and to a smaller extent to Baranja
and parts of Srijem belonging to Croatia was finished in the main by the
end of 1946 and definitely terminated in 1948.
In the third part under the title Final Results of the Colonization* the
author summarizes the available data on translocated colonists from Croatia.
He establishes that between 10500 and 11000 families were colonized. He
further points out to some regional characteristics of colonization and concludes that the greatest part of colonists came from Lika, Kordun and Dalmatia. The greatest number of withdrawals from colonization before the trans,
location was in Dalmatia and the greatest number of colonist families which
returned to their original territory were from Kordun. The colonists from
Croatia settled down mostly in accordance with the planned distribution,
'and, exccjpt in parts of Baranja and the Croatian part of Srijem, settled
mostly in Badka (the region of Vojvodina) in the localities: StaniSic*, Ridica,
Krnjaja (Kljajicevo), Conoplja, Kolut, Bajmok, Sombor, Brestovac, Apatin,
Filipovo (Baki Graac) and Prigrevica.
Finally, the author presents some data on the conditions in which the
life of colonists was organized in these localities and evaluates the significance of colonization from the point of view of political, economic and social
development. He concludes that the colonization in the time when it was
conducted, was an event of prime importance that changed both the personal
and social relations of people and the environments that were involved in it.

322