You are on page 1of 2

Interpretativni kolski esej

Honore de Balzac: Otac Goriot

Roman Otac Goriot stoji na poetku europskog realizma, razdoblja koje se javilo u
Francuskoj u prvoj polovici devetnaestog stoljea. Njegov tvorac ujedno je i jedan od
utemeljitelja te knjievne epohe. Honor de Balzac jedan je od najveih francuskih
romanopisaca i pripovjedaa golema opusa, u kojem se ba ovaj skroman naslov istie kao
najbolje od svih njegovih djela. On je ujedno i najvanije djelo ranoga europskog realizma.
Dani ulomak nalazi se na samom poetku romana, unutar velikog uvoda. On je dio opisa
jednog od glavnih mjesta radnje, pansiona Vauquer.

U - za njega tipinoj - velikoj ekspoziciji Balzac prikazuje kulise na kojima se


odvija njegova drama te portretira glavne junake i njihove arolike ivote prije poetka
glavnih zbivanja. Ti nas opisi uvlae u priu, vode raznim mjestima i upoznaju s razliitim
ljudima sve dok ne steknemo cjelokupnu sliku.
Prvo se nalazimo u salonu, a zatim ulazimo u blagovaonicu. Pisac nam aktivira sva osjetila
kako bismo stekli to stvarniji dojam. Uz uvijek prisutne vizualne slike nalazimo mnoge
olfaktivne: To je miris po zatvorenom prostoru, po plijesni, po ueenoj masnoi, u ovjeku
izaziva studen, vlaan je njuhu, prodire u odjeu; on je kao zadah blagovaonice u kojoj se
netom rualo; zaudara po suu, smonici, ubonici. Tu su i taktilne slike: (...) dugaak stol
prekriven votanim platnom dovoljno zamaenim da aljiv vanjski gost na njemu moe ispisati
svoje ime sluei se prstom kao pisaljkom (...). Ne izostavlja ni jednu pojedinost, jer ba te
pojedinosti najvie doprinose dojmu istinitosti. Plijesan u zidovima, praina na svijenjacima,
ugljen u polomljenim grijalicama - sve su to ljigavi detalji koji su se mogli nai u stvarnim
kuama siromanih etvrti Pariza onoga doba. Nije se libio prikazati sav jad i bijedu stvarnog
ivota; nita nije uljepavao i izostavljao. Upravo temelj svakog opisa i dogaaja u stvarnom
svijetu ini naelo istinitosti, jedno od glavnih naela realizma.
Nakon opisa blagovaonice u njoj se pojavljuje maak koji najavljuje svoju gospodaricu i
vlasnicu pansiona, madamme Vauquer. Dok ona glavinja prostorijom u spavaici, pisac
donosi njezin genijalni vanjski opis na granici karikature. No, istodobno s vanjskim portretom
slika i onaj unutarnji: (...) gospoa Vauquer njezin toplo-smrdljivi zrak udie bez gaenja.
Njezino lice svjee kao prvi jesenski mraz, njezine oi okruene borama s izrazom koji ide od
smijeka propisanog za plesaice do zajedljivog mrtenja lihvara (...). Ona je ravnoduna i

Priredila Martina obar, prof.

Interpretativni kolski esej

vrsta. Ironina svjeina lica pokazuje kako je ta ena prola sve i svata te ima mnogo
iskustva. Bore su biljezi njezina tekog ivota i okorjelosti due, a izrazi lica odaju
prilagodljivost svakoj situaciji. Cjelokupna vanjska runoa odraz je nutarnje izopaenosti, kao
to je i materijalno siromatvo preslika duevne osakaenosti. Mada je naviknuta na bijedu oko
sebe, ona je nje bolno svjesna. Otuda proizlazi njezina socijalna motivacija: tei visokom
drutvu i rado se drui sa svima koji imalo nalikuju tome. Psiholoki ju motivira pohlepa: muze
novac iz svih moguih izvora i zakida muterije kako bi njoj ostalo to vie. Na to se vee i
krtost zbog koje je kua u ovako jadnom stanju. Pansion, njegov ugoaj i gospoa Vauquer
snano su povezani. Slini su i nadopunjuju se. Tu je zavisnost najbolje izrekao sam Balzac:
(...) napokon itava njezina osoba objanjava pansion, ba kao to pansion podrazumijeva
njezinu osobu.

Detaljni opisi prostora i likova samo su jedna od mnogih odrednica Balzacove


realistike metode. Naelo istinitosti oituje se u tenji za realnim prikazom zbilje bez
uljepavanja. Naelo tipinosti ostvareno je u liku gospoe Vaquer koja predstavlja odreen tip
ene - staru pokvarenu udovicu. Znanstveno analiziranje grae vidljivo je u postupku
opisivanja - uvijek od prostora, od opeg prema detaljima, pa do lika koji je u tom prostoru.
Pisac pripovijeda u treem licu, objektivan je i sveznajui. Na kraju, tu je i kriticizam. Nikako
se ne moe rei da on o bijedi i siromatvu u ulomku govori blagonaklono. Zapravo ih otro
kritizira. To su tada bili gorui problemi francuskog drutva, kao i socijalna nepravda i
pokvarenost ljudi, o emu je takoer opseno pisao. Honor de Balzac elio je svojim
knjievnim opusom zabiljeiti cjelokupnu povijest jedne francuske generacije. To je
podrazumijevalo istinit prikaz stvarnosti, no on ju nije doslovno preslikavao nego je stvarao
umjetniku stvarnost vrlo blisku zbilji. Djeli te stvarnosti je i roman Otac Goriot te truli
pansion gospoe Vaquer. Taj roman rjeit je svjedok jednoga prolog vremena, potpuniji i
stvarniji od bilo kojeg udbenika povijesti.
(oko 510 rijei)

Sebastian Bogi, 3. e

Priredila Martina obar, prof.