Sie sind auf Seite 1von 3

Muziki oblici 1

Beleke sa predavanja
16. oktb, 2013.
RALANJAVANJE MUZIKOG TOKA. GRANICE MUZIKOG TOKA
Slinost razdvaja a razliitost spaja. Ako imamo motiv koji se ponavlja u celini, ili samo
njegov deo, ili pri variranom ponavjanju prvobitni motiv bude neto dui, zahvaljujui slinosti
ovih motiva moemo ih meusobno ralaniti, odnosno, razdvojiti. Sa druge strane, razliite
grupe tonova uvek emo spajati i posmatrati zajedno.
Dva vida izgradnje muzikog toka. Prvi vid izgradnje muzikog toka jeste ARHITEKTONSKI
PRINCIP koji se zasniva na injenici da slinost razdvaja, a drugi vid izgradnje muzikog toka
jeste EVOLUTIVNI PRINCIP, koji podrazumeva graenje iz jednog daha. Ova dva principa
su dijametralno suprotstavljenja. Dok kod arhitektonskog principa imamo pojedinane inioce
koji, slaui se jedan pored drugog, grade celinu, dotle, kod evolutivnog principa imamo jednu
malu polaznu osnovu iz koje se sada razvojnou i varijantnou valja dalji tok i time se dolazi
do celine. Ova dva principa su se u istoriji muzike smenjivala analogno stilovima, te je tako u
baroku

preovladavao evolutivni princip, kao i u muzici dvedesetog veka dodekafoniji i

aleatorici, na primer. U klasicizmu, romantizmu i prvoj dekadi dvadesetog veka dominantniji je


arhitektonski princip. Naravno, kako je i muzika sama po sebi fleksibilna, mogue je preklapanje
ova dva principa, meutim, jedan od njih je uvek dominantnij. Posebno je zanimljiv primer
Mocartove Fantazije za klavir u c-molu, u kojoj je tematski plan izgraen arhitektonski, dok je
tonalni plan izgraen evolutivno.
Izgradnja muzikog toka. U izgradnji muzikog toka bitan je a) tematski plan, koji podrazumeva
horizontalnu komponentu muzike najpre motive, i b) strukturalni plan, koji podrazumeva
dvotakte (i jednotakte, trotakte, etvorotakte), odnosno, prostor u okviru kojeg se plasiraju
motivi. Ovaj prostor je u svakoj kompoziciji isti, dok se motivi u svakoj kompoziciji meusobno
razlikuju. Samo od kompozitora zavisi kako e i kojim to motivima ispuniti muziki prostor.
Ralanjavanje muzikog toka. Muziki tok se moe lake ralaniti, ako u njemu uoimo
sledee eficijente:
1

1.
2.
3.
4.

Pojavu ponavljanja
Pojavu pauza
Pojavu duih ritmikih vrednosti
Pojavu posebne akordske konstrukcije specifinu harmoniju, odnosno harmonski obrt,

prvenstveno kadencu
5. Pojavu punktualizma (u muzici 30ih i 40ih godina dvadesetog veka)
Praenje odvijanja muzikih tokova. Odvijanje muzikih tokova moe se pratiti kroz dve metode

a) Indukcijom (induktivna metoda), koja podrazumeva sagledavanje muzikog toka od manjih


delova oblika ka celini;
b) Dedukcijom (deduktivna metoda), koja podrazumeva sagledavanje muzikog toka od celine
od opteg, ka pojedinanom.
Tri hijerarhijska nivoa oblika u okviru muzikog toka.
1. ODSEK
2. DEO
3. POLJE
Odsek je najmanji segment i odseci se obeleavaju malim slovima abecede: a, b, c, a1 i slino.
Deo je kompleksniji, jer u sebi sadri odseke, a delovi se oznaavaju velikim slovima abecede:
A, B, C, D i slino. Polja su na najviem hijerarhijskom nivou i obeleavaju se rimskim
brojevima: I, II, III i slino. Da bi jedan segment muzikog oblika bio nazvan deo mora
sadrati makar dva razliita odseka u sebi. Takoe, da bi jedan segment forme dobio naziv
polje mora imati makar dva razliita dela u sebi. Iznad polja jeste sama kompozicija, odnosno
jedan stav kompozicije, ako se radi o ciklusu.
U kompleksnim delima mogua je i kategorija pododseka, koji je na niem niovu od odseka. U
svakom od spomenutih segmenata muzike nalaze se strukturni elementi reenica, niz reenica,
period, fragmentarna struktura i slino. U emi se iznad simbola za strukturni element zapisuju
brojevi taktova u okviru kojih se taj segment nalazi, a ispod simbola se pie tonalni plan.

Granice muzikih tokova. Impulsija predstavlja energiju muzikog sadraja koja se emituje
pomou muzikih komponenti i ona postoji uvek i u svakoj kompoziciji. Da bi se ova impulsija
oblikovala potrebno je postaviti joj granice. Grance se formiraju zahvaljujui:
-

Signalu poetka i
Signalu kraja.

Signal poetka se uvek vezuje za tematski plan, odnosno motiv koji je izloen na poetku.
Meutim, obazirati se na signal poetka podrazumeva posmatranje motiva na rastojanju, dakle,
ako se jedan motiv izloi i odmah nakon toga ponovi to ponavljanje ne uzimamo kao signal
poetka.
Signal kraja je vezan za harmonsku komponentu dakle, za kadencu. Kadenca podrazumeva
stavljanje take na kraju muzikog toka. Ona moe biti autentina, plagalna, polukadenca,
varljiva, medijantna ili polarna (u romantizmu), melodijska (u folkloru) i slino. Upotreba
kadence u muzikom toku se smatra punktuacijom (etimologija: stavljanje take), to jeste
najea pojava u muzikoj interpunkciji.
U analizi oblik, i u tekstualnim komentarima analize treba, takoe, obratiti panju i na vrstinu
granica izmeu dva odseka, kao i na stepen propustljivosti tih granica, to je, prvenstveno, u vezi
sa harmonskom komponenetom. Odsek koji zavrava polukadencom, na primer, ima
propustljiviju granicu ka drugom odseku, od onog koji je zavrio autentinom kadencom i
tonikom u oktavnom poloaju, ili jo, nakon toga, pauzama. Propustljiv(ij)e su one granice koje
dozvoljavaju da se pre i posle njih aktivnosti muzikih parametara odvijaju na slian nain.

By M.

Das könnte Ihnen auch gefallen