KAREN ARMSTRONG MUHAMMED

Poslanik za nae vrijeme

KAREN ARMSTRONG

MUHAMMED
POSLANIK ZA NAE VRIJEME
Prijevod

Mimes Kova

buybook

Sarajevo, 2 0 0 8 .

Izdava

buybook
Radieva 4, Sarajevo
Tel: + 387 33 716-450
Fax: + 387 33 716-451
Zelenih beretki 8, Sarajevo
Tel: + 387 33 712-010
Fax: + 387 33 712-011
fabrikaknjiga@buybook.ba
www.buybook.ba
Za izdavaa
Goran Samardi
Damir Uzunovi
Naslov izvornika
MUHAMMAD: A Prophet for Our Time
Copyrights 2006 by Karen Armstrong
All rights reserved
Prijevod s engleskog
Mirnes Kova
Urednici
Damir Uzunovi
Ida Hamidovi
Lektura i korektura
Vlasta Brajkovi
Dizajn i DTP
Almir Hrvanovi
tampa
Bemust, Sarajevo

Sadraj

Pribliavanje Poslanika islama Zapadnom umu

Uvod

19

Prvo poglavlje: Mekka

25

Drugo poglavlje: Dahilijjet

50

Tree poglavlje: Hidra

79

etvrto poglavlje: Dihad

107

Peto poglavlje: Selam

140

Glosar

180

Mirnes Kova

Pribliavanje Poslanika islama

Zapadnom umu
Knjiga "Muhammed: Poslanik za nae vrijeme", kako sama
autorica kae, predstavlja pokuaj dopune ranije knjige "Muhammed: Biografija poslanika", koju je 1991. godine napisala o Poslaniku islama. Meutim, to je sasvim druga, nova
knjiga koja je saetija od prethodne, ali je kao i ona napisana za zapadno, prvenstveno nemuslimansko itateljstvo s ciljem da se priblii linost Poslanika islama Zapadnom umu
u tekom vremenu naglaene zloupotrebe religije i religijskog.
Armstrongova u knjizi iznosi svojevrsnu potvrdu ranijih stavova, dakako prilagoenih ali nikako promijenjenih, a sve to u
jeku globalne prie o terorizmu i njenog nasilnog utiskivanja u
okvire islama. Autorica je duboko svjesna krize dananjeg svijeta, posebice opasnosti koja dolazi prevashodno od nerazumijevanja meu civilizacijama, a koje je jako izraeno u meureligijskoj oblasti. Stoga ova, za razliku od ranije knjige, uzima
u obzir jezive teroristike akcije koje su od 11. septembra 2001.
godine promijenile tok meunarodnih odnosa, i koje su na
svjetsku globalnu scenu izbacile islam insinuirajui mu negativne konotacije svih izama. Trend zloudnog markiranja svega to je islamsko nije se zaustavio samo na "obiljeavanju" religijskog sistema kao takvog, ve je u duhu stoljetnih zapadnih
strahova i predrasuda otiao do blasfemije temeljnih odrednica i svetinja islama - Kurana kao svete islamske knjige i njegovog donositelja poslanika Muhammeda. Kao i u prethodnoj knjizi, Armstrongova drei se humanistikog, kritikog i
izrazito racionaliziranog diskursa, nastoji objasniti i priblii-

ti linost poslanika Muhammeda, njegovo vrijeme i dogaaje

koji su promijenili kurs historije i ovjeanstva.
Karen Armstrong je roena u katolikoj porodici 14. novembra 1944. godine u gradu Wildmooru, oblasti Worcestershire u Engleskoj. Veoma rano, u svojoj sedamnaestoj godini, 1962. godine stupila je kao iskuenica u katoliki samostan
u Triptonu. Nakon sedam godina redovnikog ivota i bezuspjene potrage za prosvjetljenjem, kako sama navodi u svojim memoarima, 1969. godine je odluila napustiti samostan.
o svom redovnikom ivotu napisala je autobiografiju u dvije knjige: "Through the Narrow Gate" i "The Spiral Staircase"
Iako knjige ne govore o decidno razdvojenim ivotnim periodima, one su jedinstven primjer pristupa fenomenu line religioznosti i iskreni opis puta iz jedne tradicionalno-rigorozne i
konzervativne katolike ustanove u isprazni ateizam, te, kroz
prouavanje drugih religijskih tradicija, ponovnog povratka
nade i vjere u Boansko, ali na jedan sebi svojstven nain. Naime, i samo pitanje vjerskog opredjeljenja za Armstrongovu je
izrazito moderna, Zapadna i kranska koncepcija, a sama na
njeg najee odgovara definirajui se kao freelance monotheist - slobodna ili nezavisna monoteistkinja.
Danas je Karen Armstrong veoma uvaena govornica na
svim vanijim svjetskim meureligijskim skupovima. Preko
dvadeset izvanrednih knjiga stoji u blistavom opusu ove autorice to je opravdano stavlja u vrh autora koji piu o religiji
i religioznosti. Napisala je i pie opsena analitiko-komparativna djela o judaizmu, kranstvu, islamu i budizmu i drugim
istonjakim religijskim tradicijama. Historiju religijske tradicije Karen Armstrong aktivno povezuje sa neizbjenim politikim pitanjima dananjice, posebice ukazujui na opasne
naslage vjekovima njegovanih predrasuda i strahova koji optereuju nae doba i koji, prihvaeni zarad postizanja politikih
ciljeva, lako mogu izazvati katastrofu armagedonskih razmjera. Meu najvanijim djelima koje je napisala treba izdvojiti:

Through the Narrow Gate (Kroz uski prolaz - autobiografija)

Beginning the World (Poetak svijeta)
The First Christian: St. Paul's Impact on Christianity (Prvi kranin: Utjecaj svetoga Pava na kranstvo),
Tongues of Fire: An Anthology of Religious and Poetic Experience (Vatreni jezici: Antologija religijskog i poetskog iskustva)
The Gospel According to Woman: Christianity's Creation of the
Sex War in the West (Evanelje po eni: Kransko stvaranje
rata spolova na Zapadu)
Visions of God: Four Medieval Mystic and Their Writings (Vizije Boga: etiri srednjovjekovna mistika i njihovi spisi)
Muhammad: A Biography of the Prophet (Muhammed: Biografija Poslanika),
A History of God: The 4000-Year Quest of Judaism, Christianity and Islam (Povijest Boga: etiri hiljade godina traganja judaizma, kranstva i islama),
Jerusalem: One City, Three Faiths (Jerusalem: Jedan grad, tri
vjere),
In the Beginning: A New Interpretation of Genesis (Na Poetku: Novo tumaenje Postanka),
The Battle for God (Bitka za Boga),
Islam: A Short History (Islam: Kratka povijest),
Holy War: The Crusades and Their Impact on Today's World
(Sveti rat: Kriari i njihov utjecaj na dananji svijet),
The Spiral Staircase (Spiralno stepenite - autobiografija)
History of Myth (Historija mita)
The Great Transformation: The Beginning of Our Religious
Traditions (Veliko preobraenje: Poetak naih religijskih tradicija).
The Bible: The Biography (Biografija Biblije)

Mirnes Kova

Kako je katolika redovnica zavoljela Muhammeda?

Vrijedi proitati ono to je prethodilo pisanju prve knjige o
poslaniku Muhammedu jer predstavlja lini osvrt autorice na
dogaaj koji je nju samu nagnao da se blie pozabavi izuavanjem islama. Naime, etrnaestog februara 1989. godine, desilo
se neto to je uzburkalo intelektualne krugove irom planete.
Naravno, tada su globalne komunikacije bile dosta skromnije i
eho koji je uslijedio sporije se irio. Tog februarskog dana Ajetullah Homeini je izdao fetvu u kojoj je osudio Salmana Rudija na smrt zbog objavljivanja romana Satanski stihovi, djela u kojem je na perfidan literarni nain okarakteriziran Poslanik islama.

Jo dok sam bila pod utjecajem izuavanja kriara, zaokupila me jako jedna nova pria. Svi su u knjievnim krugovima Londona govorili o jadu Selmana Rudija, kojem je isticala
prva godina skrivanja. Njegov roman Satanski stihovi, koji je u
sebi sadravao portret poslanika Muhammeda, koji su mnogi
muslimani smatrali bogohulnim, izazvao je nemire u Pakistanu. A muslimani u Bradfordu u sjevernoj Engleskoj, ceremonijalno su spalili roman, to je strahovito podsjealo na spaljivanje knjiga u doba inkvizicije ili nacizma. U mjesecu februaru, tanije, 14. februara 1989., Ajetullah Homeini je izdao fetvu, osuujui Rudija i njegove izdavae na smrt. Skrivajui
se, Rudi je postao muenik svetog principa slobode govora,
a fetva je bila vrhunski primjer krute vjerske uvjerenosti koja

se meni osobno zgadila. Naravno, ja sam tada vjerovala da je

Rudi imao pravo objaviti ono to je izabrao da objavi.
No u srcu muslimana
Meutim i ja sam se okirala tim surovim bolom koji su
iskusili umniji muslimani, koji su fetvu osudili kao i spaljivanje knjiga, ali su nam u isti mah pokuali objasniti zato je roman izazvao toliki gnjev. Oni su govorili o toj uvredi prema
njihovom Poslaniku koja je izraena u zapanjujuem figurativnom smislu - kao naruavanje, silovanje. Poredili su to sa
noem zabijenim ravno u srce. Premda je ova reakcija na poetku izgledala pretjerana, emocionalno me je jako pogodila. I
sama sam bila uvrijeena i revoltirana kada bi ljudi vie vjerovali u svoja izmiljena tumaenja o dogaajima koji su bili sredinji za moj ivot i identitet. A sjetila sam se i zlatnog pravila.
Ako sam osjetila ovu vrstu boli, ne trebam je prenositi na druge. Kako bi se nama na Zapadu inilo da se nae vlastite tradicije pogreno protumae na ovakav nain? Roman Satanski
stihovi je sam po sebi bio briljantna i simpatina studija o tome
kako predrasuda ljude moe pretvoriti u udovita. A mene je
obuzela jeza od straha za budunost.
Nije me se dojmio "kriarski stil" sigurnosti Ajetullaha
Homeinija, ali sam takoer bila uznemirena otrom retorikom nekih Rudijevih pobornika. Zar mi ne vjerujemo u vanost istine i tanosti u ophoenju s drugima? Meutim, neki
londonski literarni krugovi koji su otpoeli napadajui Ajetullaha i bradfordske muslimane, vrlo brzo su preli u osudu samog islama, a ono to su govorili opasno je prelivalo au. Muslimani su usporeivani sa nacistima i poruivano im je da se
vrate nazad u zemlje iz kojih su doli. Islam je opisivan kao krvoedna religija, a za Kur'an se govorilo da nauava o Bogu
osvete, koji vlada strahom i prijetnjom. Znala sam da ovo nije
tano. Ali mi nije bilo jasno kako se moglo prihvatiti da se
brane liberalne pozicije promovirajui netoleranciju koju mi
Evropljani sebi, imajui u vidu nau skoriju historiju, ni u kom
sluaju nismo mogli priutiti.

"Preplavio me hladan, obuzimajui strah"

Na prvu godinjicu fetve deavalo se jo vee medijsko zakuhavanje. Ja sam napisala kratki osvrt u Odjeljku za predstavljanje knjiga Sunday Timesa, pokazujui da Rudijev portret "Mahounda" tano odgovara islamofobinim mitovima
koje su meu prvima promovirali kriari. Na dan kada je esej
objavljen povrno sam pregledala novine. Moj naslov je izgledao malen pored drugih autoritativnijih lanaka koje su napisali prvaci londonske literarne "teke kategorije". Odjednom
sam osjetila da me preplavio hladan, obuzimajui strah. Padajui na ispitu ivljenja svojim vlastitim standardima tolerancije i suosjeanja, smatrajui da su svi muslimani osvetoljubivi poput Ajetullaha, te da je njihova vjera inherentno nasilna i zla, mi smo kopali jamu neprilika za sebe u budunosti.
Ispravno ili pogrjeno, mnogi muslimani irom svijeta su vjerovali da ih Zapad prezire. Ton ovih lanaka bi im sigurno potvrdio njihove sumnje, a neke bi isprovocirao da reagiraju ekstremno. Naravno, moramo mi braniti princip slobode govora, ali, nakon Auschwitza, ne moemo sebi priutiti zadovoljstvo stare kriarske predrasude koja je oito bila neistinita.
Rudijev portret "Mahounda" je odigrao vanu ulogu u njegovom romanu. Prikazanje kao fikcija i iluzija, kao dio tematike iskrivljavanja i "kreiranja udovita". Meutim, pisci koji su
ovog jutra u novinama javno osuivali islam s takvom strau,
predstavljali su svoja gledita kao vrstu, nepobitnu injenicu. Veina njihovih italaca nee znati pravu priu o Muhammedu, a mnogi e vjerovatno bukvalno prihvatiti ovaj netani
opis islama time pogoravajui problem. Neprilika je bila, kazala sam to sebi dok sam se tuno vraala hrpi novina, to ne
postoji dostupna biografija Poslanikova koja bi djelovala kao
kontrast ovom iskrivljavanju. Tradicionalne muslimanske biografije Muhammeda napisane su u stilu koji moe biti interesantan i privlaan jedino vjerniku porijeklom iz arapskog svijeta ili sa indijskog potkontinenta. Uistinu loa stvar je bila ta
da niko nije napisao knjigu o Poslanikovom ivotu na koju bi
se ljudi sa Zapada mogli osloniti.

Onda mi je sinulo. Moda bih je ja sama trebala napisati.

Moja knjiga bi Poslanika mogla postaviti u kontekst vremena
u kojem je ivio, a ja bih to mogla pribliiti ovjeku sa Zapada
koji je zbunjen kontroverzom i u sebi ima izgraenu kulturoloku sumnju spram islama.
"Religija sablje?"
Na Zapadu, mi zdravo za gotovo uzimamo da je islam religija sablje. Sama sam pretpostavljala da je to jedna inherentno nasilna religija dok nisam otpoela da ozbiljno izuavam
islam. U novoj knjizi, mogla bih tretirati ovo pitanje kada budem pripovijedala priu o Muhammedovom ratu sa Mekkom.
Kada budem opisivala Poslanikov odnos prema njegovim enama, mogla bih raspravljati o poloaju ena u islamu. Mogla bih istraiti pravo znaenje epizode o takozvanim Satanskim stihovima koji su inspirirali Rudijev roman, govoriti o
prirodi Svetog spisa i o onome to sutinski ini koncept boanske inspiracije. Osjeajui se ushieno i pozitivno kako se
ve due vremena nisam osjeala, otila sam na sprat u svoju
radnu sobu i otkucala saetak prijedloka od osam stranica i
faksirala ga Felicity Bryan kako bi ga mogla vidjeti im doe u
kancelariju u ponedjeljak ujutro.
Osjeala sam snanu potrebu da ponem, ali prolo je nekoliko mjeseci dok sam pronala izdavaa. Veina ljudi koji su
vidjeli prijedloak glatko su ga odbijali uvjereni da je tema isuvie opasna i da u se i ja pridruiti Rudiju u skrivanju. Bilo
je uobiajenih i pesimistinih naricanja. "Zna! Muslimanima
se to nee svidjeti!", prijatelj me je ozbiljno upozorio. "Smatrat e to provokativnim jer ne samo da zapadnjak, ve zapadnjakinja, pie o njihovom Poslaniku!" Ostali nisu mogli shvatiti zato uope elim da se upustim u sve ovo. Izgledat u da
sam na strani islama, to bi me jo vie bacilo u sjenu u tadanjem Londonu. Jednostavno nisam bila politiki ispravno orijentirana u tom trenutku, sugerirali su mi. Konano, Liz Knights, iz izdavake kue Gollancz, prepoznala je da projekat
ima izgleda, i ponudila mi je mali podstrek. Zbog toga to sam

smatrala da je vrijeme u ovom sluaju iznimno vano, sloila

sam se da dostavim rukopis na Novu godinu, 1991.
Poput knjiga Prvi kranin i Evanelje po eni, knjiga Muhammed je otpoela polemiki. Htjela sam da odbacim optube Rudijevih velikih pobornika i da ispravno postavim priu.
Meutim, tokom istraivanja i pisanja, desilo se jo neto.
"Vaa knjiga je ljubavna pria!"
Na moje iznenaenje, osjetila sam da sam jako dirnuta linou Muhammedovom kao to se desilo kada sam pisala o
sv. Pavlu. "Vaa knjiga je ljubavna pria!", pakistanski uenjak
Akbar Ahmed e mi rei nekoliko godina kasnije. "Da ste sreli Poslanika, vjerovatno biste se sloili da budete jedna od njegovih ena!" Nisam sigurna ta bi se desilo, ali uistinu sam
osjetila suosjeanje u toj prii o njemu. Muhammed je ivio u
mranom i nasilnom vremenu, ne mnogo razliitijem od naeg vlastitog. Zbog toga to o njemu znamo mnogo vie nego
o bilo kojem osnivau bilo koje glavne tradicije, on se pojavljuje u izvorima mnogo ljudskiji nego to su to i Isus i Buda. Vidimo ga kako se smije, nosa svoju unuad na ramenima i plae zbog smrti svojih prijatelja. Iznad svega, vidimo ga kako se
bori, nekada doslovce znojei se u naporu da svoj narod izvede
iz naizgled beznadene situacije. Vidimo njegove sumnje, njegov bol, njegove trenutke oaja i straha...
Premda to u potpunosti nisam shvatila u tom poetnom
trenutku, moje istraivanje je uzimalo jedan vie "vjerski" karakter. Radila sam punom brzinom, sa jednim okom na satu.
Ipak mom predmetu istraivanja sam prilazila u potpuno drugaijem duhovnom ozraju. Ovaj put nije bilo duhovitih i odmjerenih prijatelja oko mene koji bi mi kazali da sve to ide u ludilo. Radila sam u potpunosti sama. Sa slikom mune situacije jadnog Rudija koja nam je konstantno bila pred oima, Liz
i ja smo bile potpuno svjesne da je tematika krajnje osjetljiva,
ak eksplozivna, i da joj se ne smije pristupiti ni sa im to bi
se protumailo kao neka vrsta oputenosti ili humora. U ovom
sluaju ne smije biti klizavih komentara, humoreske ili podbadajue polemike kao u knjizi Prvi kranin. Kada sam radi-

la televizijske priloge, to je uvijek bio "moj" show. Pored svega, nisam bila dokazani uenjak, tako da su moje knjige i programi bili uvijek prezentirani kao visoko personalizirani uvid.
To nije moglo ii u sluaju pisanja knjige Muhammed. U ovoj
opasnoj klimi, "Ja" je moralo da ostane u pozadini. Ovo nije
bila nikakva politika koja je prihvaena iz idealistikih razloga, ve urednika nunost. Doim, sada shvatam, odstranjivanje ega je osnovni preduslov za religijsko iskustvo. S druge strane, nesvjesno sam otpoela prakticirati jedan od najuniverzalnijih religijskih principa koji je sredinji za sve svjetske vjere...
Morala sam prodrijeti u drugu kulturu i razviti kompletno
razliit nain gledanja na svijet. To je zahtijevalo konstantnu
koncentraciju uma i srca to je ustvari bila jedna vrsta meditacije, metod koji mi je puno vie odgovarao od onog ignacijskog
koji sam slijedila u samostanu. Sada me je udilo to da sam,
piui knjigu Muhammed, uila discipline ekstaze. Naravno,
pod ovim ne mislim da sam padala u trans, imala vizije ili ula
glasove. Da je tako bilo, nikad ne bih knjigu imala zavrenu
na vrijeme. Grka rije ekstasis, treba napomenuti, jednostavno znai "stajati van". A "transcendentnost" znai "penjati se
iznad ili iza". Ovo ne mora znaiti nikakvo neobino stanje
svijesti. Godinama sam udjela da doem do Boga, da se popnem na vii nivo bia, ali nikad nisam dovoljno razmiljala da
treba da se "popne sa (strane)". Sve tradicije nam govore, na
jedan ili drugi nain, da moramo iza sebe ostaviti svoju uroenu sebinost, punu tih strahova i udnji. Mi smo, veliki duhovni pisci to istiu, u najpotpunijem smislu mi kada se predamo, a egoizam je taj koji nas udaljava od transcendentnog
iskustva koje ljudi nazivaju Bog, Nirvana, Brahma ili Tao...
"Pisanje o njegovom ivotu - in islama"
Dok sam pisala knjigu Muhammed, morala sam initi
konstantni, imaginativni pokuaj da, na jedan prisilan nain,
uem u iskustvo drugog. Ovo je bila jedna vrsta ekstaze. est
mjeseci sam namjerno i po itav dan pokuavala razumjeti o-

vjekovu potragu za svetim. Premda nisam bila "vjernica", morala sam se staviti u religijsku poziciju i ui u misao ovjeka
koji je vjerovao da je direktno "dirnut" od strane Boga. Da nisam nainila taj iskorak suosjeanja i simpatije, promaila bih
u razumijevanju sutine Muhammedove. Pisanje o njegovom
ivotu bilo je na jedan poseban nain in islama "predanosti"
mog sekularnog, skeptinog ivota, koji me je doveo, pa makar i na trenutak, do granica onog to mi imenujemo boanskim...
Knjiga Muhammed je trebala da bude na neki nain poklon muslimanskoj zajednici, ali ipak bila sam zadivljena tom
zahvalnou, koja se osjeala u njihovoj reakciji kada je knjiga
objavljena u jesen 1991. godine. Nijedna od pesimistinih prognoza nije se ostvarila, a muslimani u Britaniji i Sjedinjenim
Dravama (gdje se knjiga pojavila slijedee godine) primili su
je k srcu... Knjiga Muhammed me je uvela u jedan drugaiji
svijet. Poeli su me pozivati na meuvjerske skupove, a stekla
sam i novi krug prijatelja. Bila sam iznenaena i dirnuta da ja
- ena i "kafir" mogu biti pozvana da govorim muslimanima
povodom roendana njihovog Poslanika. Pitala sam se, da li bi
krani bili spremni pozvati muslimana da se obrati njihovom
skupu na Boi, roendan poslanika Isusa, koji je, naravno, visoko potovan u islamu.1

1
Odlomak iz autobiografije. Karen Armstrong, Spiral Staircase, London: Harper Perennial, 2005. (Meunaslovi redakcijski)

Posveeno
Sally Cockburn

Uvod

HISTORIJA RELIGIJSKE TRADICIJE je stalni dijalog izmeu transcendentne zbilje i trenutnih dogaaja u svjetovnoj
sferi. Vjernici temeljito izuavaju svetu prolost, traei lekcije koje se direktno tiu uvjeta njihovog ivota. Veina religija ima titulara predvodnika, osobu koja izraava ideale vjere u
ljudskoj formi. U promiljanju istote (spokojstva) Bude, budisti vide najvie ostvarenje Nirvane kojemu svaki od njih stremi; u Isusu krani maglovito doivljavaju Boansko prisustvo
kao snagu za dobrotu i samilost u svijetu. Ove paradigmatine linosti bacaju svjetlo na esto mrane uvjete ivota i u njima veina nas trai spasenje u ovom naem iskvarenom svijetu. One nam govore ta ljudsko bie moe biti.
Muslimani su ovo uvijek razumjeli. Njihova Sveta Knjiga, Kur'an, dala im je misiju: stvoriti jedno pravedno i poteno drutvo, u kojem e s potovanjem biti tretirani svi lanovi. Politiko blagostanje muslimanske zajednice bilo je, i jeste,
stvar od vrhovne vanosti. Poput svakog religijskog ideala, to
je gotovo nedostino, ali nakon svakog neuspjeha, muslimani
su se pokuavali uspraviti i ponovno otpoeti. Mnogi islamski
obredi, filozofije, doktrine, sveti spisi i svetita rezultat su esto munog i samokritikog promiljanja o politikim dogaanjima u islamskom drutvu.
ivot poslanika Muhammeda (od oko 570. do 632. n.e.) bio
je, kao to je to i danas, kljuan u ostvarenju islamskog ideala. Njegov poziv otkrio je neobjanjivo Boije djelovanje u svijetu, i ilustrirao je savrenu predanost (na arapskom rije "predanost" glasi islam) koju svako ljudsko bie treba izvriti prema Boanskom. Poevi za vrijeme Poslanikovog ivota, muslimani su morali uloiti napor da razumiju znaenje njegovog
ivota i primijeniti ga u svojim vlastitim. Neto vie od stotinu
godina nakon Muhammedove smrti, poto se islam nastavio

iriti na nove teritorije i sticati konvertite, muslimanski uenjaci su poeli sakupljati velike zbirke Muhammedovih izreka (hadis) i svakodnevne prakse (sunnet), to e initi osnovu
muslimanskog zakona. Sunnet je uio muslimane da oponaaju nain na koji je Muhammed govorio, jeo, volio, istio se i
oboavao, tako da su oni i u najmanjim detaljima svog svakodnevnog postojanja, oponaali njegov ivot na zemlji u nadi da
e stei njegove vjene odlike potpune predanosti Bogu.
Nekako u isto vrijeme, u osmom i devetom stoljeu, prvi
muslimanski historiari otpoeli su pisati o ivotu poslanika
Muhammeda: Muhammed ibn Ishaq (umro 767.); Muhammed ibn 'Umer el-Waqidi (umro oko 820.); Muhammed ibn
Sa'd (umro 845.); i Ebu Derir et-Taberi (umro 923.). Ovi historiari se nisu prosto oslanjali na svoje vlastito sjeanje i utiske, ve su pokuavali postii jednu ozbiljnu historijsku rekonstrukciju. Uvrstili su rane dokumente u svoja izvjea, otkrili usmene tradicije i povezali ih sa njihovim originalnim izvorom i, premda su potovali Muhammeda kao Boijeg ovjeka, nisu bili potpuno nekritini. Rezultat njihovih napora je da
znamo vie o Muhammedu nego li o bilo kojem drugom osnivau velike religijske tradicije. Ovi su rani izvori nezaobilazni
za bilo kojeg Poslanikovog biografa, a ja u se na ovim stranicama esto na njih pozivati.
Rad prvih Muhammedovih biografa, vjerovatno, ne bi zadovoljio modernog historiara. Bili su to ljudi svog vremena i
esto su uvrtavali prie udotvorne i legendarne prirode koje
bismo mi danas drugaije protumaili. Ali, oni su bili svjesni
kompleksnosti grade o kojoj su pisali. Nisu uzdizali jednu teoriju ili tumaenje dogaaja na raun drugih. Nekada bi stavili dvije prilino razliite verzije nekog dogaaja jednu uz drugu, i davali bi jednaku teinu svakom izvjeu, kako bi itatelji mogli donijeti svoju vlastitu odluku. Nisu se uvijek slagali sa predajama koje su uvrstili, ve su pokuavali ispriati priu o svom Poslaniku to su potenije i istinitije mogli. Postoje
praznine u njihovim izvjeima. Mi praktiki ne znamo nita
o Muhammedovom ivotu do etrdesete godine kada je poeo
primati ono za to je vjerovao da su objave od Boga. Neizbje-

no, razvile su se pobone legende o Muhammedovom roenju, djetinjstvu i mladosti, ali one vie imaju simbolike nego
li historijske vrijednosti.
Takoer, malo je grae o Muhammedovoj ranoj politikoj
karijeri u Mekki. U to vrijeme on je bio prilino nepoznata linost, i niko nije smatrao vrijednim zabiljeiti njegove djelatnosti. Na glavni izvor informacije je Sveti spis koji je on donio Arapima. U periodu od dvadeset i tri godine, od oko 610.
do njegove smrti 632. godine, Muhammed je tvrdio da je primao izravne poruke od Boga, koje su skupljene u tekst koji je
poznat kao Kur'an. Naravno, Kuran ne sadri izravno izvjee o Muhammedovom ivotu. Poslaniku je dolazio u dijelovima, redak po redak, ajet po ajet, poglavlje po poglavlje. Ponekad su se objave ticale neke specifine situacije u Mekki ili
Medini. U Kuranu, Bog je odgovarao Muhammedovim kritiarima; u obzir bi uzimao njihove argumente; objasnio bi dublji znaaj neke bitke ili konflikta sa zajednicom. Kad god bi
Muhammedu bila objavljena nova skupina ajeta, muslimani
bi to nauili napamet, a oni koji su bili pismeni bi to zapisali.
Prva slubena kompilacija Kurana nainjena je oko 650. godine, dvadeset godina nakon Muhammedove smrti i zadobila je
kanonski status.
Kur'an je Sveta Rije Boija, a njen autoritet ostaje apsolutan. Meutim, muslimani znaju da njeno tumaenje nije uvijek lako. Njeni zakoni su bili dimenzionirani za jednu malu
zajednicu, a ve stoljee nakon smrti njihovog Poslanika, muslimani su vladali ogromnom imperijom koja se prostirala od
Himalaja do Pirineja. Njihove ivotne prilike su bile potpuno
drugaije od onih u kojima je ivio Poslanik i prvi muslimani,
a islam se morao mijenjati i prilagoavati. Prvi eseji u muslimanskoj historiji napisani su kao suoenje sa aktuelnim komplikacijama i nejasnoama. Kako muslimani treba da primijene Poslanikovo razumijevanje i praksu u njihovom vlastitom
vremenu? Kada su rani biografi kazivali priu o njegovom ivotu, pokuavali su objasniti neke od kur'anskih odlomaka rekonstruirajui historijski kontekst u kome su pojedine objave sputene Muhammedu. Razumijevajui ono to je bilo po-

vod odreenom kur'anskom uenju, mogli su ga povezati sa

svojom vlastitom situacijom koristei iskustveni proces analogije. Historiari i mislioci tog vremena vjerovali su da e im
uenje o Poslanikovim naporima kako bi se ula Boija Rije
u sedmom stoljeu, pomoi da sauvaju njegov duh u svom
vlastitom vremenu. Od samog poetka, pisanje o poslaniku
Muhammedu nikada nije bilo isto antikvarni poduhvat. Taj
proces se nastavlja i danas. Neki muslimanski fundamentalisti
zasnovali su svoju militantnu ideologiju na Muhamedovom ivotu. Muslimanski ekstremisti vjeruju da bi on dozvolio i pohvalio njihove zloine. Ostali muslimani su zaprepateni ovim
tvrdnjama, i ukazuju na zadivljujui pluralizam Kurana, koji
osuuje agresivnost i smatra kako sve ispravno voene religije
potiu od jednog Boga. Mi imamo dugu historiju islamofobije u zapadnoj kulturi koja datira od vremena kriarskih pohoda. U dvanaestom stoljeu, kranski monasi u Evropi izriito
su tvrdili da je islam jedna nasilna religija, religija sablje, i da
je Muhammed varalica koji je snagom oruja nametnuo svoju
religiju svijetu koji se opirao. Nazivali su ga enskaroem i seksualnim perverznjakom. Ova iskrivljena verzija Poslanikovog
ivota postala je jedna od prihvaenih ideja na Zapadu, pa je
zapadnim narodima uvijek bilo teko da Muhammeda vide u
jednom objektivnijem svjetlu. Od unitenja Svjetskog trgovinskog centra 11. septembra 2001. godine, pripadnici kranske
desnice u Sjedinjenim Dravama i neki zapadni mediji nastavili su ovu tradiciju neprijateljstva, tvrdei da je Muhammed
bio nepopravljivo ovisan o ratu. Neki su otili toliko daleko da
su ustvrdili da je on bio terorista i pedofil.
Ne moemo vie sebi priutiti da budemo upleteni u ovu
vrstu zaslijepljenosti, jer to predstavlja dar ekstremistima koji
mogu koristiti takve izjave da "dokau" kako je zapadni svijet
uistinu angairan u novom kriarskom pohodu protiv islamskog svijeta. Muhammed nije bio ovjek nasilja. Njegovom ivotu moramo pristupiti uravnoteeno, s ciljem da shvatimo
i cijenimo njegova znaajna postignua. Njegovanje netanih
predrasuda teti toleranciji, liberalnosti i suosjeanju, to bi
trebalo karakterizirati zapadnu kulturu.

Postala sam ubijeena u ovo prije petnaest godina nakon

to je fetva Ajetullaha Homeinija osudila Salmana Rudija i
njegove izdavae na smrt zbog onog to je doivljeno kao blasfemini portret Muhammeda u Satanskim stihovima. Zgadila mi se fetva i vjerovala sam da je Rudi imao pravo objaviti
ta god je htio, ali sam bila i uznemirena nainom na koji su
neki Rudijevi liberalni zagovornici preli iz javne osude fetve
u potpunu osudu samog islama koja nije imala veze sa injenicama. Izgledalo je pogrjeno braniti liberalni princip oivljavajui srednjovjekovnu predrasudu. Izgledali smo kao da nita
nismo nauili iz tragedije tridesetih godina dvadesetog stoljea, kada je ova vrsta zaslijepljenosti omoguila Hitleru da ubije
est miliona idova. Shvatila sam da mnogi Zapadnjaci nemaju priliku revidirati svoja gledita o Muhammedu, te sam odluila napisati irem itateljstvu prihvatljivu priu o njegovom
ivotu kako bih opovrgla ovo uvrijeeno gledite. Rezultat je
bila knjiga Muhammed: Biografija Poslanika, koja je prvi put
objavljena 1991. godine. Meutim, nakon 11. septembra, treba
se fokusirati na druge aspekte Muhammedovog ivota. Stoga
je ovo potpuno nova i posve drugaija knjiga, koja e, nadam
se, govoriti direktnije o zastraujuim realnostima naeg svijeta nakon 11. septembra.
Kao paradigmatina linost, Muhammed nosi vane poruke, ne samo za muslimane, ve takoer i za ljude na Zapadu.
Njegov ivot je bio dihad: kako emo vidjeti, ova rije ne znai "sveti rat", ona oznaava "borbu". Muhammed se doslovce
znojio u naporima da donese mir ratom rastrganoj Arabiji, a
mi trebamo ljude koji su spremni da ovo uine danas. Njegov
ivot je bio marljivo djelovanje protiv pohote, nepravde i arogancije. On je shvatio da je Arabija na prekretnici i da stari nain razmiljanja vie nee biti dovoljan, stoga je uloio kreativni napor da donese jedno potpuno novo rjeenje. Uli smo 11.
septembra u drugu eru historije, i moramo jednakim intenzitetom uiniti mnogo da razvijemo jedan drugaiji pogled na
budunost.
udno, dogaaji koji su se desili u Arabiji u sedmom stoljeu mogu mnogo toga da nas naue o dogaajima u naem

vremenu i njihovom osnovnom znaenju - mnogo vie, ustvari, od uglaenih izjava politiara. Muhammed nije pokuavao
nametnuti slijepo i nekritino podravanje religije - njega nije
mnogo interesirala metafizika - ve promjena ljudskih srca
i umova. Duh koji je preovladavao u njegovom vremenu on
je nazvao - dahilijjet. Obino muslimani ovo razumijevaju
kao "Vrijeme neznanja", to jest, predislamski period u Arabiji. Meutim, kako skorija istraivanja pokazuju, Muhammed
nije koristio termin dahilijjet da njim oznai historijsku eru
ve stanje duha i uma uzrokovano nasiljem i terorom u Arabiji u sedmom stoljeu. Dahilijjet je, ustvrdila bih, takoer danas jako prisutan na Zapadu kao to je prisutan i u muslimanskom svijetu.
Gotovo apsurdno, Muhammed je postao svevremenska
linost zbog toga to jeste bio tako duboko upleten u svoje vlastito doba. Ne moemo razumjeti ono to je postigao ako ne
shvatimo ono protiv ega je ustao. S ciljem da vidimo ta on
moe pridonijeti da se uspjeno okonaju nae nevolje, moramo ui u tragini svijet u kome je postao Poslanik prije gotovo
etrnaest stotina godina, na samotnom planinskom vrhu nedaleko od svetog grada Mekke.

Prvo poglavlje

Mekka
NAKON TOGA BILO MU JE gotovo nemogue opisati
doivljaj koji ga je nagnao da niz stjenovite obronke izbezumljen otri svojoj eni. inilo mu se kao da je neko razarajue
prisustvo puklo u peinu gdje je spavao i obuzelo ga vrstim
zagrljajem, istjerujui mu i posljednji dah iz njegovog tijela. U
strahu koji ga je obuzeo, Muhammed je jedino mogao pomisliti da ga je napao neki dinn, jedan od vatrenih duhova koji je
tumarao stepama Arabije i esto odvraao putnike sa pravog
puta. Dinn je takoer nadahnjivao pjesnike i proroke u Arabiji. Jedan pjesnik je opisao svoj pjesniki podvig kao nasilni
napad: njegov osobni dinn bi mu se pojavio bez ikakvog upozorenja, bacio bi ga na zemlju i iznudio bi stihove iz njegovih
usta.2 Tako, kada je Muhammed uo kratku naredbu "Ui!"
istog trena je pomislio da je i on postao opsjednut. "Ja nisam
pjesnik", poalio se. Ali njegov napada ga je jednostavno stegao ponovno, sve dok nije - kada je ve pomislio da to vie ne
moe podnijeti - uo prve rijei novog arapskog Svetog spisa
kako teku, kao da naviru, sa njegovih usana.
On je ovu viziju imao tokom mjeseca ramazana, 610. godine nove ere. Kasnije e Muhammed to nazvati lejletu-l-kadr (No Sudbine) jer u njoj bijae uinjen poslanikom Allaha, velikog boanstva Arabije. Meutim, u tom momentu, on
nije razumio ta se deavalo. Bilo mu je etrdeset godina, bio
je porodian ovjek i ugledni trgovac u Mekki, cvjetajuem trgovakom gradu u Hidazu. Poput veine Arapa tog vremena, bile su mu poznate prie o Noi, Lotu, Abrahamu, Mojsiju
i Isusu, i znao je da su neki ljudi oekivali skori dolazak arapskog poslanika, ali nikada mu ni na pamet nije palo da e njemu biti povjerena ova misija. Uistinu, kada je pobjegao iz peiTor Andrae, Muhammad: The Man and His Faith, prijevod Theophil Menzel (London, 1936.), 59.
2

ne i urno pohrlio niz obronke brda Hira, bio je ispunjen oajem. Kako je Allah mogao dozvoliti da postane opsjednut?
Dinni su bili prevrtljivi. Bili su nadasve nepouzdani jer
su uivali u zavoenju ljudi. Situacija u Mekki je bila ozbiljna.
Njegovom plemenu nije bila potrebna opasna uputa dinna.
Njima je trebala izravna intervencija Allaha, koji je uvijek bio
neka daleka figura u prolosti, i koji je, mnogi su vjerovali, bio
identian Bogu kojeg su oboavali idovi i krani.3
Mekka bijae postigla zadivljujui uspjeh. Grad je sada bio
meunarodni trgovaki centar, a njegovi trgovci i finansijeri
postali su bogati mimo svojih najluih snova. Samo nekoliko
generacija ranije, njihovi preci ivjeli su oajan, bijedan ivot u
nepreglednim pustinjama sjeverne Arabije. Njihov trijumf bio
je neobian, jer veina Arapa nisu bili stanovnici gradova ve
nomadi. Zemlja je bila tako siromana da su ljudi mogli jedino
preivjeti neprekidno selei iz mjesta u mjesto u potrazi za vodom i panjacima. Postojalo je nekoliko poljoprivrednih kolonija na viem platou, kao to je Taif, koji je Mekku snabdijevao
veinom hrane, te Jesrib, nekih etiri stotine kilometara sjeverno. Ali svugdje drugo u stepama su uzgajanje - i stoga, stalan ivot na jednom mjestu - bili nemogui, te su nomadi sastavljali kraj s krajem svoje oskudne egzistencije uvajui ovce
i koze, i uzgajajui konje i kamile, ivei u bliskim plemenskim
grupama. Nomadski (beduinski) ivot bio je beskompromisan, gruba borba, jer je bilo isuvie mnogo ljudi koji su se natjecali za isuvie malo resursa. Uvijek gladni, stalno na ivici
gladi, beduini su vodili beskrajne bitke sa ostalim plemenima
za vodu, panjake i prava na ispau.
Shodno tome gazv (pohod stjecanja) bio je od sutinskog
znaaja u beduinskoj ekonomiji. U oskudnim vremenima, lanovi plemena bi redovno vrili upade na teritoriju svojih susjeda u nadi da e zaplijeniti kamile, stoku, ili robove, vodei brigu da izbjegnu ubijanje, jer bi to moglo odvesti u krvnu osvetu. Niko ovo nije smatrao sramotnim. Gazv je bio prihvaena
ivotna injenica. To nije in nadahnut politikom ili linom
mrnjom, ve je bio neka vrsta nacionalnog sporta, obavljan
3

Na arapskom, rije Allah jednostavno znai "Bog."

vjeto i pouzdano prema jasno odreenim pravilima. Bila je

to neophodnost, grubi nain raspodjele bogatstva u regiji gdje
jednostavno nije bilo dovoljno resursa za sve.
Premda je narod Mekke nomadski ivot ostavio iza sebe,
i dalje su smatrali beduine uvarima autentine arapske kulture. Kao dijete, Muhammed je bio poslat da ivi u pustinji sa
plemenom svoje pomajke da bi nauio beduinske obiaje. To je
na njega ostavilo izrazito velik utjecaj. Beduini nisu bili pretjerano zainteresirani za konvencionalnu religiju. Nisu polagali nadu u ivot nakon smrti i malo su povjerenja imali u svoje
bogove, koji su im se inili nemoni da izvre bilo kakav utjecaj na njihovo teko okruenje. Pleme, a ne boanstvo, bilo je
vrhovna vrijednost, i svaki lan morao je podvrgnuti svoje line potrebe i elje dobrobiti grupe, i boriti se do smrti, ako je
bilo neophodno, da se osigura njegov opstanak. Arapi su malo
vremena imali za rasprave o nadnaravnom. Bili su fokusirani,
stoga, na ovaj svijet. Fantazija je bila beskorisna u stepama. Bio
im je potreban pragmatini, trezveni realizam. Ipak, razvili
su viteki zakonik, koji je, dajui znaenje njihovim ivotima
i spreavajui ih da ne padnu u oaj u ovim surovim uslovima, obavljao sutinsku funkciju religije. Oni su to nazivali muruvva, kompleksan termin koji je teko prevesti kratko i jasno.
Muruvva je znaila hrabrost, strpljivost, izdrljivost; sastojala
se iz predane odlunosti da se osveti bilo koje loe djelo uinjeno grupi, da se zatite njeni slabi lanovi, i suprotstavi njenim
neprijateljima. Da bi se sauvala ast plemena, svaki lan morao je biti spreman da pohrli u odbranu svojih suplemenika ili
roda odmah i da se pokori svom voi bez pogovora.
Iznad svega, lan plemena morao je biti dareljiv i dijeliti
svoju stoku i hranu. ivot u stepama bio bi nemogu kada bi
ljudi sebino uvali svoje bogatstvo dok bi drugi ostajali gladni. Neko pleme koje je danas bogato, moglo je sutra lako ostati bez iega. Ako ste bili krti u vrijeme svog blagostanja, ko
bi vam pritekao u pomo kada vama zatreba? Zbog ove neophodnosti muruvva je bila vrlina koja je podsticala kerima
(blagodarnog heroja) da mu ne budu vane materijalne stvari i da ne padne u oaj zbog svog bijednog ivota. Istinski a-

stan beduin nije mario za sutra, pokazujui svojim otmjenim

poklonima i gostoprimstvom da svog suplemenika cijeni vie
od vlastite imovine. Morao je biti spreman dati sve svoje bogatstvo - svoje kamile, stada i robove - drugima, ili potroiti
svoje cjelokupno bogatstvo za jednu jedinu no organizirajui
vrhunsku gozbu za svoje prijatelje i saveznike. Meutim, dareljivost kerima znala je biti samounitavajua i samodopadljiva: preko noi mogao je dovesti svoju porodicu u siromatvo,
iz prostog razloga da pokae ast koja je tekla njegovim venama i pobolja svoj status i reputaciju.
Muruvva je bila nadahnjujui ideal, ali do kraja estog stoljea, njene slabosti postale su tragino oite. Plemenska solidarnost ('asabijja) podsticala je hrabrost i nesebinost, ali
samo unutar okvira plemena. Nije postojao koncept univerzalnih ljudskih prava. Beduin se osjeao odgovoran samo za
svoje krvne srodnike i saveznike. Nisu ga brinuli stranci, koje
je smatrao bezvrijednim i beznaajnim. Ako ih je morao ubijati za dobrobit svog vlastitog naroda, nije osjeao nikakvu moralnu patnju i nije gubio vrijeme na filozofske apstrakcije ili
etike konsekvence. Poto je pleme bilo najsvetija vrijednost,
on ga je podupirao, bilo ono u pravu ili u krivu. "Ja sam pripadnik Gazijja [plemena]", pjevao je jedan od pjesnika. "Ako je
ono [pleme] pogrijeilo, i ja u pogrijeiti; a ako Gazijja [pleme]
bude ispravno vodena, ja u s njim ii."4 Ili, rijeima popularne izreke: "Pomozi svom bratu bilo njemu uinjeno zlo ili on
zlo inio drugima."5
Svako pleme je imalo svoj poseban vid muruvve, koja je, po
vjerovanju Arapa, bila naslijeena od otaca, osnivaa plemena
i bila je prenoena, poput fizikih i mentalnih karakteristika,
s jedne generacije na drugu. Oni su ovu plemensku slavu nazivali haseb (ast predaka).6 Kao izvor svog posebnog genija,
lanovi plemena potovali su svoje pretke kao vrhovni autori4

Citirano u: R. A. Nicholson, A Literary History of Arabs, (Cambrid-

ge, 1953.), 83.

5

Toshihiko Izutsu, Ethico-Religious Concepts in the Quran, (Montre-

al and Kingston, ON, 2002.), 46.

6

Ibid., 63.

tet, a ovo je neizbjeno poticalo jedan duboki i utvreni konzervatizam. Nain ivota (sunnet) koji su stari zavjetali svojim potomcima bio je svet i nenaruiv. "On pripada plemenu
iji oci su za njih uspostavili sunnet", drugi pjesnik objanjava, "svaki narod ima svoj vlastiti tradicionalni sunnet; svaki narod ima svoje predmete slijeenja."7 Svako zastranjenje
- ma kako beznaajno bilo - od obiaja predaka bilo je veliko
zlo. Neki postupci su bili ispravni ne zbog svoje priroene dolinosti ili plemenitosti, ve prosto zbog toga to su bili odobreni davno od plemenskih otaca.
Beduin sebi nije mogao dozvoliti da eksperimentira. Bilo
bi odmetniki neodgovorno zapostaviti erijat, put ka pustinjskom bunaru koji je bio izvor ivota tvom narodu od pamtivijeka. Naui preivljavati slijedei rijei pravila ija vrijednost je provjerena iskustvom. Meutim, ovo neupitno prihvatanje tradicije moglo je odvesti u obijesni ovinizam - sunnet
tvog naroda je najbolji i ne moe ni pomisliti o nekom drugom nainu injenja stvari. ast svog plemena moe jedino
sauvati odbijajui se pokloniti bilo kojem drugom autoritetu, ljudskom ili boanskom. Od kerima se oekivalo da bude
ponosan, pun samopotovanja, samopouzdanja i agresivno
nezavisan. Arogancija nije bila mana ve znak plemenitosti,
dok je poniznost pokazivala da si falinog porijekla i da u tvojim venama nema aristokratske krvi. Vanbrano roena osoba genetski je bila odreena da bude rob ('abd); to je jedino
za to je bila dobra. Nikako i nikom se istinski kerim nije mogao potiniti. "Mi svim ljudima, njihovom vodstvu, potinjenost odbijamo", pjeva jedan pjesnik, "dok im mi sami vode ne
budemo, tako, i bez uzda!"8 Kerim bi uvao ovu prkosnu samodovoljnost ak i u prisustvu boanstva, jer nijedno boanstvo ne moe biti superiorno nad istinski plemenitim ljudskim biem.
U stepama plemenu su bili potrebni ljudi koji nee pokleknuti pred opasnostima i koji se mogu pouzdano suprotstaLabid ibn Rabi'ah, Mu'allaqah, 5.81, u knjizi Izutsu, Ethico-Religious
Concepts, 63; usp. Kuran, 2:170, 43:22-24.

Izutsu, Ethico-Religious Concepts, 72.

viti svakoj neprilici. Ali ova prkosna ovisnost o samom sebi

(istigna') mogla je lako postati nesmotrenost i pretjeranost.
Beduin je lako bivao uvuen u sukob i na najmanju provokaciju.9 Zbog svog izraenog osjeaja asti odgovarao je nasilno
na bilo koju prijetnju ili uvredu. On se nije prosto oslanjao na
samoodbranu, istinska hrabrost lei u preduhitrenom napadu. Nije dovoljno za "jednog ratnika, ljutog poput lava, da na
napad odgovori ili ukori neprijatelja koji ga je snano udario",
poklie pjesnik Zuhejr ibn Ebi Selma, "on treba napasti prvi
i postati napada i kada mu niko tetu ne ini".10 Hrabrost
koju su veliali plemenski pjesnici bila je neodoljivi impuls
koji nije mogao i nije trebao biti sputan. Ako je teta nainjena
samo jednom lanu njegovog plemena, kerim je obavezu da se
osveti osjeao poput fizikog bola i neutaive ei.11 Bio je to
tragian svjetonazor. Beduini su pokuavali glorificirati svoju borbu, ali njihov ivot je bio surov i nije postojala nada za
bilo ta bolje. Sva bia, vjerovali su, potpadnu pod utjecaj dehra ("vremena" ili "sudbine"), koje je nametalo sve vrste patnji ljudskom rodu. ivot jednog ovjeka je bio odreen unaprijed. Sve stvari su umirale; ak i uspjean ratnik umre i biva
zaboravljen. U ovom ivotu neprestane borbe vladala je neka
vrsta priroene ispraznosti. Jedini lijek protiv oaja bila su zadovoljstva - posebno opijenost vinom.
U prolosti, mnogi beduini su pokuali da pobjegnu iz stepa i izgrade sigurniji, stalno nastanjeni (hadara) ivot, ali su
ovi pokuaji obino bili osujeeni nedostatkom vode i obradive zemlje, i uestalou sua.12 Pleme nije moglo uspostaviti odrivu naseobinu ako nije ili akumuliralo viak bogatstva - gotovo nemogua vjetina - ili zauzelo oazu, kao to
je pleme Sekif uinilo u Taifu. Druga alternativa bila je postati posrednik izmeu dvije ili vie bogatih civilizacija regiona.
Pleme Gassan, naprimjer, koje je zimovalo na granici Bizant9

Ibid., 29.

10

Zuhayr ibn 'Abi Salma, stihovi 38-39, u knjizi: Izutsu, Ethico-Religi-

ous Concepts, 84.

11

Nicholson, Literary History, 93.

12

Mohammad A. Bamyeh, The Social Origins of Islam: Mind, Econo-

my, Discourse, (Minneapolis, 1999.), 17-20.

skog carstva, postalo je tienik Grka, prelo na kranstvo,

i osnovalo tampon dravu da bi branilo Bizantiju od Perzije. Meutim, tokom estog stoljea, nova prilika se pojavila
kao rezultat revolucije u transportu. Beduini su izmislili tovarno sedlo koje je omoguilo kamilama da nose mnogo tee
tovare nego ranije, a trgovci iz Indije, istone Afrike, Jemena i Bahreina otpoeli su zamjenjivati svoje magaree zaprege kamilama, koje su mogle preivjeti danima bez vode i bile
su idealne za putovanje pustinjom. Stoga umjesto da izbjegavaju Arabiju, strani trgovci, koji su trgovali luksuznim robama - tamjanom, zainima, slonovaom, itaricama, biserima,
drvetom, platnima i lijekovima - poeli su svoje karavane voditi direktno do Bizantije i Sirije kroz stepe, i upoljavati beduine da uvaju njihovu trgovaku robu, gone kamile, i navode ih od jednog izvora vode do drugog.
Mekka je postala stanica ovim karavanama koje su ile ka
sjeveru. Bila je zgodno smjetena u centru Hidaza, i premda
je podignuta na vrstom stjenovitom tlu, to je poljoprivredu
inilo nemoguom, naseljenost je bila mogua zbog postojanja izvora koji je izbijao iz dubina zemlje a koji su Arapi zvali Zemzem. Otkrie ovog naizgled udotvornog izvora u tako
sunom regionu vjerovatno je beduinima ovo mjesto uinilo svetim mnogo prije razvitka grada Mekke. Privlailo je hodoasnike iz cijele Arabije, a Kaba, kockasta granitna zgrada znatne starosti, moda je prvobitno bila sjedite svetih relikvija Zemzem kulta. Tokom petog i estog stoljea, vrelo i
svetite (harem) bili su pod nadzorom razliitih nomadskih
plemena koja su se smjenjivala: Durhum, Huza'a, te konano
poetkom estog stoljea Kurej, Muhammedovo pleme, koje
je istjeralo svoje prethodnike i prvo sagradilo stalne graevine okolo Kabe.
Otac utemeljiva Kureja bio je Kusajj ibn Kilab, koji je
okupio nekoliko nekada zaraenih klanova blisko vezanih
krvnim i enidbenim vezama, te oformio novo pleme, upravo u vrijeme kada je Mekka postajala vaan centar dalekorutne trgovine. Ime "Kurej" vjerovatno je izvedeno iz teqarru

("nagomilavanje" ili "stjecanje").13 Za razliku od Durhuma i

Huza'a koji nisu mogli napustiti beduinstvo, oni su stekli viak kapitala koji je omoguio stvaranje stalnog naselja. Prvo
su uspjeli osigurati monopol nad trgovinom sjever-jug, time
da su samo njima bile doputene usluge stranim karavanama.
Takoer su bili u mogunosti kontrolirati trgovinske aktivnosti unutar Arabije koje su stimulirane poveanjem meunarodnog prometa. Tokom prve polovine estog stoljea, beduinska plemena su poela razmjenjivati robe jedni s drugima.14
Trgovci su se okupljali na mnogobrojnim redovnim sajmovima koji su se odravali svake godine u razliitim dijelovima
Arabije, i bili su tako rasporeeni da su trgovci kruili poluostrvom u smjeru kazaljke na satu. Prva pijaca (suq) u godini odravana je u Bahreinu, najgue naseljenoj oblasti; slijedee su sukcesivno odravane u Omanu, Hadremevtu i Jemenu, a ciklus se zavravao sa est uzastopnih suqova u i okolo Mekke. Posljednji sajam u godini bio je odravan u 'Ukazu neposredno prije mjeseca hadda, tradicionalnog hodoaa Mekki i Kabi.
Tokom prve polovine estog stoljea, pleme Kurej je otpoelo slati svoje vlastite karavane u Siriju i Jemen, i postepeno su postali nezavisni trgovci. Ali unato ovom uspjehu,
znali su da su i ranjivi. Zbog injenice da je poljoprivreda bila
nemogua u Mekki, potpuno su se oslanjali na razmjenu proizvoda, te ako bi ekonomija propala, umrli bi od gladi. Svi su
stoga bili ukljueni u ekonomiju, kao bankari, finansijeri ili
trgovci. U naseljima zasnovanim na poljoprivredi beduinski
duh je ostajao gotovo netaknut jer je bio sukladniji sa obraivanjem zemlje, ali Kurejije su bile prinuene gajiti strogo
komercijalni etos koji ih je udaljio od mnogih tradicionalnih
vrijednosti muruvve. Morali su, naprimjer, postati ljudi mira,
jer bi nain ratovanja koji je bio uobiajen za podruje stepa,
biznis uinio nemoguim. Mekka je morala biti mjesto gdje bi
se trgovci iz bilo kog plemena mogli okupiti slobodno bez bojazni od napada. Stoga je pleme Kurej odbacilo princip ue13

Ibid., 30.

14

Ibid., 11-12.

stvovanja u plemenskom ratovanju i zadralo je poziciju hladne neutralnosti. Prije njihovog dolaska, esto su se deavale krvave bitke u okolini Zemzema i Kabe, pri emu su rivalska plemena pokuavala zadobiti kontrolu nad ovim znaajnim mjestima. Sada, besprijekornom vjetinom, Kurejije su
ustanovile Harem, zonu sa radijusom od tridesetak kilometara, sa Kabom u njegovom centru, gdje je svako nasilje bilo zabranjeno.15 Nainili su specijalne sporazume sa beduinskim
plemenima, koja su obeala da nee napadati karavane tokom
sezone trgovakih sajmova. Zauzvrat, gubitak dohotka beduinskim saveznicima bio je kompenziran doputenjem da rade
kao vodii i zatitari trgovaca.
Trgovina i religija su na taj nain u Mekki bile neraskidivo
uvezane. Hodoae Mekki bilo je vrhunac suq ciklusa, a Kurejije su rekonstruirale kult i arhitekturu svetita tako da je
ono postalo duhovni centar za sva arapska plemena. Premda
beduini nisu bili mnogo zainteresirani za bogove, svako pleme imalo je svoje glavno boanstvo, obino predstavljeno u
vidu kamene skulpture. Kurejije su sakupile toteme plemena
koja su pripadala njihovom savezu i postavili ih u Harem kako
bi pripadnici tih plemena mogli oboavati samo svoja zatitnika boanstva kada posjeuju Mekku. Svetost Kabe je tako
bila od sutinske vanosti za uspjeh i opstanak plemena Kurej, a njihovi rivali su ovo razumjeli. S ciljem da odvue hodoasnike i biznis od Kureja, guverner Abesinije i Jemena sagradio je rivalsko svetite u gradu Sana'a. Potom je, 547. godine, poveo armiju ka Mekki da dokae da grad nije, nakon svega, imun na ratovanje. Meutim, govori se, njegov ratni slon
je pao na koljena kada je doao u predgrae Mekke i odbio je
da napadne Harem. Impresionirani ovim udom, Abesinci su
se vratili kui. Godina slona postala je simbol svete nepovredivosti Mekke.16
Meutim kult nije bio prosto isprazna, bezobzirna eksploatacija pobonosti. Rituali hadda takoer su arapskom hodoasniku davali duboko iskustvo. Kako su stizali u Mekku
15

Ibid., 38.

16

Kuran, 105. poglavlje.

na kraju suq ciklusa, kod trgovaca se javljao osjeaj uspjeha i

uzbuenosti. Karavane su prihvatali pripadnici plemena Kurej. Poto su kamile bile osloboene tereta, te, nakon to su
platili skromne pristojbe, trgovci i njihove sluge su mogli odati poast Haremu. Dok su se gurali kroz uske ulice predgraa, izricali su ritualne povike, objavljujui svoje prisustvo bogovima koji su ekali njihov dolazak. Nakon dugog napornog
puta po poluostrvu, ovo ujedinjenje sa svetim simbolima njihovih plemena izgledalo je kao povratak kui. Kada bi doli do Kabe, okrueni sa tri stotine i ezdeset plemenskih totema, poinjali bi obavljati tradicionalne obrede u Mekki i njenoj okolici, koji su moda izvorno bili koncipirani da zazovu
zimske kie. Trali su sedam puta izmeu breuljaka Safe i
Merve, istono od Kabe, zatim su trali do male doline Muzdelife, obitavalita boga groma, obavili nono bdijenje na platou pored brda Arefat, dvadeset i pet kilometara van grada,
bacali kamenie na tri stuba u dolini Mine, i konano, na
kraju hodoaa rtvovali bi svoje najvrednije enske kamile,
simbole svog bogatstva te - otuda - i samih sebe.
Najpoznatiji obred hadda bio je tavaf, sedam obilazaka
Kabe u smjeru kazaljke na satu, stilizirano obnavljanje krune trgovake rute uokolo Arabije, to je arapskim trgovakim
aktivnostima davalo duhovnu dimenziju. Tavaf je postao popularna aktivnost ispoljavanja vjere, a graani i njihovi gosti
bi ga obavljali cijele godine. Struktura Harema stekla je arhetipsko znaenje, koje se zatie u svetitima drugih gradova
drevnog svijeta.17 Kaba sa svoja etiri ugla predstavljala je etiri osnovne strane svijeta, simbolizirala je, ustvari, svijet. U
njenom istonom zidu bio je ugraen Crni kamen, komad bazalta meteorskog porijekla, koji je jednom prilikom svijetlei
pao sa neba, povezujui Nebesa i Zemlju. Dok su hodoasnici trali oko velike granitne kocke, slijedei smjer sunca oko
zemlje, osjeali su da uspostavljaju sklad sa fundamentalnim
poretkom kosmosa. Krug je uobiajeni simbol cjelovitosti, a
praksa obilaenja kruenjem gdje se stalno vraate na polaJohannes Sloek, Devotional Language, prijevod Henrick Mossin,
(Berlin and New York, 1996.), 89-90.
17

znu taku, proizvodi osjeaj ravnomjernog ponavljanja i ureenosti. Kruei uokolo Kabe sedam puta zaredom, hodoasnici ue da pronau svoju istinsku orijentaciju i svoju unutranju ravnoteu; ujednaeni ritam tranja postepeno je praznio njihove umove od perifernih misli i pomagao im da meditiraju
Reformirani rituali uinili su Mekku centrom Arabije.
Dok su drugi hodoasnici morali naputati domovinu i putovati do dalekih mjesta, Arapi nisu morali naputati poluostrvo, to je ostalo kao zakon sam po sebi. Sve ovo je dovelo do toga da Mekka postane sredite arapskog svijeta.18 Grad
je takoer bio izoliran to je Arapima davalo rijetku slobodu.
Niti Perzija ni Bizantija, velike sile regiona, nisu imale nikakvog interesa u nepristupanom terenu Arabije, pa su Kurejije mogle stvoriti modernu ekonomiju bez imperijalne kontrole. Svijet je prolazio kroz Mekku, ali nije ostajao dovoljno
dugo da se uplie. Arapi su bili u stanju razviti svoju vlastitu
ideologiju i mogli su tumaiti znanje i vjetine svojih sofisticiranijih susjeda kako su eljeli. Nisu bili pod pritiskom da im
se namee bilo koja strana religija ili da se povinuju slubenoj
ortodoksiji. Zatvoreni krug i trgovakog ciklusa i hadskih rituala simbolizirao je njihovu ponosnu samodovoljnost, koja
e, prolaskom vremena, postati odlika njihove urbane kulture.
Njihova odvojenost od velikih sila znaila je da mekkanska ekonomija nee biti ugroena promjenom njihovog stanja.
Zaista, Kurejije su bile ak u stanju da iz toga izvuku profit.
Do godine Muhammedovog roenja, 570., Perzija i Bizantija su zapale u niz meusobnih iscrpljujuih ratova, to e fatalno oslabiti obje carevine. Sirija i Mezopotamija postale su
bojinice, mnogi trgovaki putovi bili su naputeni, a Mekka
je preuzela kontrolu cjelokupne posrednike trgovine izmeu sjevera i juga.19 Kurejije su postale jo monije, ali ipak
su neki od njih poeli osjeati da plaaju veliku cijenu za svoj
18
19

Bamyeh, Social Origins of Islam, 32.

Ibid., 43.

uspjeh. Kako se esto stoljee privodilo koncu, grad je zapao u

duboku duhovnu i moralnu krizu.
Stari duh zajednitva bio je uniten trinom ekonomijom, koja je ovisila o surovom natjecanju, pohlepi i linom poduzetnitvu. Porodice su se sada natjecale jedna s drugom za
bogatstvo i presti. Manje uspjeni klanovi20 osjetili su da su
pritisnuti uza zid. Umjesto velikodunog dijeljenja bogatstva,
ljudi su gomilali novac za sebe i gradili privatna carstva. Oni
ne samo da su ignorirali teku situaciju siromanijih lanova
plemena, ve su iskoritavali prava siroadi i udovica, utapajui njihovo nasljedstvo u svoja vlastita imanja. Uspjeni su, naravno, bili zadovoljni svojom novom sigurnou. Vjerovali su
da ih je njihovo bogatstvo spasilo od neimatine i mizerije beduinstva. Ali oni koji su poklekli u bezglavom trku za finansijskim uspjehom, osjeali su se izgubljeno i dezorijentirano.
Principi muruvve izgledali su nespojivi sa trinim silama, a
mnogi su zapali u duhovnu prazninu. Stari ideali nisu zamijenjeni niim novim jednake vrijednosti, a uvrijeeni zajedniki
etos govorio im je da bi ovaj neobuzdani individualizam mogao nanijeti tetu plemenu, koje je jedino moglo preivjeti ako
njegovi lanovi ujedine sve svoje resurse.
Muhammed je roen u klanu Haim, jednoj od najistaknutijih porodinih grupa u Mekki. Njegov pradjed bio je prvi trgovac koji se latio nezavisne trgovine sa Sirijom i Jemenom, a
klan je imao privilegiju opskrbljavanja hodoasnika vodom tokom hadda, to je bila jedna od najvanijih funkcija u gradu. Ali u skorije vrijeme, Haimov klan su pogodila teka vremena. Muhammedov otac Abdullah umro je prije Muhammedovog roenja, a njegova majka Amina zapala je u takvo siromatvo da je, prenosi se, jedina beduinka, koja je bila voljna
da bude njegova dojilja, bila iz jednog od najsiromanijih plemena u Arabiji. On je ivio sa njenom porodicom dok nije napunio est godina, i iskusio je nomadski ivot na najokrutniji nain. Kratko nakon to je doveden nazad u Mekku, njegova
majka je umrla. Ovaj dvostruki gubitak ostavio je duboki utiTermine "klan" i "pleme" nije lako razluiti jedan od drugog, ali ovdje se "klan" odnosi na porodinu grupu unutar plemena.

20

sak na Muhammeda, kao to emo vidjeti, njega e uvijek brinuti patnja siroadi.
Prema njemu su se lijepo odnosili njegovi preostali roaci. Prvo je ivio sa svojim djedom Abdu-l-Mutallibom, koji je
bio nadasve uspjean trgovac u svoje vrijeme. Muhammed je
bio djedov miljenik. Starac je volio da se njegova postelja iznese vani, da moe leati u hladu Kabe, okruen svojim sinovima. Muhammed bi obino sjeo pored njega, a djed bi ga njeno tapao po leima. Meutim, kada je on umro, Muhammed,
kome je tada bilo osam godina, nita nije naslijedio. Njegovi
moniji roaci upravljali su imetkom, a Muhammed je preao
da ivi kod svog amide Ebu Taliba, koji je sada bio sejjid ("prvak") Haimovog klana i visoko potovan u Mekki, iako je njegov posao slabio. Ebu Talib je jako volio svog bratia, a i njegova braa su takoer pomogla u Muhammedovom obrazovanju. Hamza, najmlai, ovjek impresivne snage, nauio je Muhammeda borbenim vjetinama, nainivi od njega vjetog
strijelca i borca vinog sablji. Njegov ujak Abbas, bankar, uspio je Muhammedu obezbijediti da upravlja karavanama koje
su ile na sjever za Siriju.
Mladi Muhammed je bio prilino omiljen u Mekki. Bio je
zgodan, skladnog, dobro popunjenog tijela, prosjene visine.
Njegova kosa i brada bile su guste i kovrdave, a imao je iznimno svijetlu put i osmijeh pun arma, to se spominje u svim
izvorima. Bio je odluan i cijelim biem posveen svemu to
je radio. Tako je bio paljiv prema povjerenom zadatku da nikad nije gledao preko ramena, ak ni ako bi mu i prekriva zapeo u trnovitom bunju. Kada bi se okrenuo da s nekim govori,
obiavao je okrenuti se cijelim tijelom i obratiti se sagovorniku
direktno u lice. Kada bi se rukovao, nikad nije bio prvi koji bi
povukao svoju ruku. Odisao je takvom pouzdanou da je bio
poznat kao el-Emin, pouzdani. Meutim, njegov status siroeta stalno ga je povlaio unazad. Htio je oeniti svoju roaku
Faketu, ali Ebu Talib je morao odbiti njegovu enidbenu ponudu, njeno naglasivi da Muhammed nije u mogunosti izdravati enu, te joj je naao mnogo priliniju ponudu.

Ali, kada je Muhammedu bilo oko dvadeset i pet godina,

njegova srea se naglo promijenila. Hatida bint Huvejlid, daleka roaka, zatraila je od njega da za nju odvede karavan u
Siriju. Porijeklom je bila iz klana Esed, koji je sada bio mnogo utjecajniji od Haimovog, i poto je njen mu umro, postala je uspjena trgovkinja. Urbani ivot daje eni iz visokih krugova priliku da uspije u poslu, premda ene iz niih klasa nisu
imale nikakav status u Mekki. Muhammed je putovanje obavio tako uspjeno da je Hatida ostala veoma impresionirana
i ponudila mu je brak. Potreban joj je bio novi mu, a njen talentirani roak bio je odgovarajui izbor. "Svia mi se zbog
naeg srodstva", kazala mu je, "i visoke reputacije meu tvojim
narodom, tvog potenja, dobrog karaktera i iskrenosti."21 Neki
Muhammedovi kritiari su podrugljivo gledali na ovo vjenanje u pravi as sa bogatom udovicom, ali to nije bio brak iz
koristi. Muhammed je veoma volio Hatidu, i premda je poligamija bila pravilo u Arabiji, nikada nije oenio drugu, mlau enu dok je ona bila iva. Hatida je bila zadivljujua ena,
"odluna, plemenita i inteligentna", kae Ibn Ishaq, Muhammedov prvi biograf.22 Ona je bila prva koja je prepoznala genij svog mua, i - vjerovatno zbog toga to je izgubio majku u
tako ranoj mladosti - ovisio je o njoj emocionalno i oslanjao
se na njene savjete i podrku. Nakon njene smrti, znao je i naljutiti neke od svojih kasnijih supruga beskrajno je hvalei.
Hatida je vjerovatno bila u svojim kasnim tridesetim kada
se udala za Muhammeda, i rodila mu je najmanje estoro djece. Njihova dva sina - El-Kasim i Abdullah - umrli su kao djeca, a-Muhammed je neizmjerno volio svoje keri Zejnebu, Rukajju, Ummu Kulsum i Fatimu. Bila je to srena obitelj, iako je
Muhammed insistirao da se veliki dio njihove dobiti daje siromanima. On je takoer u porodicu doveo dva siromana djeaka. Na dan njihova vjenanja, Hatida mu je poklonila mladog roba po imenu Zejd ibn el-Haris iz jednog od sjevernja21

Muhammed ibn Ishaq, Sirat Rasul Allah, 120, u djelu: A. Guillau-

me, prijevod, The Life of Muhammad: A Translation of Ishaq's Sirat Resul

Allah, (London, 1955.); usporedi: Leila Ahmed, Women and Gender in
Islam, (New Heaven and London, 1992.), 42.
22

Ibid., 155. Guillaumeov prijevod.

kih plemena. On je postao tako privren svom novom gospodaru da je, kada je njegova porodica dola u Mekku sa novcem
da ga otkupe, molio da mu dopuste da ostane kod Muhammeda, koji ga je usvojio i podario mu slobodu. Nekoliko godina
kasnije, Ebu Talib se zatekao u takvoj finansijskoj nevolji da je
Muhammed u svoju obitelj uzeo njegovog petogodinjeg sina
Alija da mu olaka teret. Bio je predan obojici djeaka i ophodio se prema njima kao prema vlastitim sinovima.
Veoma malo nam je poznato o ovim godinama Muhammedovog ivota. Meutim, iz njegove kasnije karijere jasno je
da je on tano dijagnosticirao problem koji je posebno bio rairen meu mlaim ljudima, koji su se lako predavali ovoj agresivnoj trinoj ekonomiji. Kurejije su uvele klasno raslojavanje koje je bilo prilino strano idealu muruvve. Gotovo u isto
vrijeme kada su Kurejije uspostavile kontrolu nad Mekkom,
bogatiji su ivjeli pored Kabe, dok su manje uspjeni nastanjivali predgraa i brdoviti predio van grada. Napustili su beduinsku vrlinu dareljivosti i postali iznimno pohlepni, te su
ovo zvali pronicljivim osjeajem za posao. Neki vie nisu podlijegali starom fatalizmu, jer su bili svjesni da su uspjeli potpuno promijeniti svoje stanje. ak su vjerovali da bi im njihovo bogatstvo moglo donijeti neku vrstu besmrtnosti.23 Ostali su utoite pronali u hedonistikom nainu ivota, pravei od religije stvar razonode.24 Sve vie se Muhammedu inilo kako su Kurejije odbacile najbolje i zadrale samo najgore
aspekte muruvve: nesmotrenost, aroganciju i samoljublje koji
su bili moralno destruktivni i mogli su grad dovesti do propasti. Bio je ubijeen da drutvena reforma mora biti zasnovana na jednom novom duhovnom rjeenju, ili e ostati povrna. Vjerovatno je shvatio, duboko u sebi, u nekoj nejasnoj
slutnji, da posjeduje izniman talenat, ali ta je on mogao uiniti? Niko ga ne bi uzeo ozbiljno, jer, unato njegovom braku
sa Hatidom, nije imao pravi status u gradu. Vladalo je iroko
rasprostranjeno duhovno nespokojstvo. Arapi sa stalnim boravitem, koji su ivjeli u gradovima i poljoprivrednim zajed23
24

Kur'an,

103: 2-3.

Kur'an, 6: 70, 7:51.

nicama Hidaza, razvili su jednu drugaiju vrstu religijske vizije. Njih su vie interesirali bogovi nego beduine, ali njihov
nerazvijeni teizam nije imao jakih korijena u Arabiji. Veoma
malo mitskih pria je kazivano o raznim boanstvima. Allah
je bio najvaniji bog, i bio je potovan kao Gospodar Kabe, ali
smatran je udaljenom figurom sa veoma malo utjecaja na svakodnevne ivote ljudi. Poput drugih "velikih boanstava" ili
"nebeskih bogova" koji su bili zajednika osobina drevnih religija, uz njega nije bio vezan kult niti je bio prikazan kakvim
likom ili oblijem.25 Svako je znao da je Allah stvorio svijet;
da on zainje ljudski embrio u materici, te da on kiu daje. Ali
ova vjerovanja su ostala apstraktna. Arapi bi se ponekad molili Allahu u neprilici, ali kada bi opasnost prola, zaboravili bi
sve.26 Doista, na Allaha su gledali kao na jednog neodogovornog, odsutnog oca, koji se, nakon to je mukarcima i enama podario bitak, vie ne interesira za njih i preputa ih njihovoj sudbini.27
Kurejije su takoer oboavale druge bogove. Postojao je
Hubel, boanstvo koje je bilo predstavljeno velikim, crvenkastim kamenom koji je stajao unutar Kabe.28 Bile su i tri boice
- El-Lat, El-Uzza i Menat - koje su esto nazivane "kerkama
Allahovim" (benatullah) i bile su veoma popularne u trajno
nastanjenim zajednicama. Predstavljene su velikim uspravnim kamenim statuama, a njihova svetita u Taifu, Nahli i
Kudajdu bila su otprilike slina mekkanskom Haremu. Premda su bile nieg ranga nego Allah, esto su ih nazivali njegovim "druicama" ili "partnerima" i usporeivali ih sa prekrasnim dralovima (garaniq) koji su letjeli vie nego ijedna druga vrsta ptica. Iako nisu imale svetite u Mekki, Kurejije su
voljele ove boice i molile im se da posreduju u njihovo ime
pred nedostinim Allahom. Dok su se gurkali okolo Kabe, eWilhelm Schmidt, The Origin of the Idea of God, (New York, 1912.),
na vie mj.
25

26

Kur'an, 10:22-24, 24:61, 63, 39:38, 43:87, 106:1-3.

27

Izutsu, God and Man in the Koran, Semantics of the Koranic Wel-

tanschauung, (Tokyo, 1964.), 93-101, 124-129.

28

F. E. Peters, The Hajj: The Muslim Pilgrimage to Mecca and the Holy

Places, (Princeton, 1994.), 24-27.

sto bi pjevali ovaj zaziv: "El-Lat, El-Uzza i Menat, trea, preostala. Zaista su one uzviene ptice garaniq; nadajmo se njihovom posrednitvu."29
Ovo oboavanje idola bio je relativno novi religijski entuzijazam koji bijae uvezen iz Sirije a uveo ga je jedan od
mekkanskih starjeina koji vjerovae da bi one mogle donijeti kiu, ali nemamo nikakve predstave zato se, naprimjer,
govorilo za boice da su Allahove keri - posebno zbog injenice da su Arapi smatrali roenje kerke nesreom i esto
su ubijali ensku djecu pri roenju. Bogovi Arabije nisu svojim oboavateljima davali nikakav moralni naputak, te iako
su oni zasnovali obrede koji su bili duhovno zadovoljavajui,
neki od lanova Kurej plemena poinjali su smatrati ove kamene likove neprikladnim simbolima boanstvenosti.30
Ali ta je bila alternativa? Arapi su znali za monoteistike
religije judaizam i kranstvo. idovi su, vjerovatno, ivjeli u
Arabiji vie od hiljadu godina, gdje su imigrirali nakon babilonske i rimske invazije na Palestinu. idovi su bili prvi koji
su se nastanili u poljoprivrednim kolonijama Jesriba i Hajbera
na sjeveru. Postojali su idovski trgovci u gradovima i idovski nomadi u stepama. Oni su zadrali svoju religiju, oformili svoja vlastita plemena ali su se enili sa lokalnim stanovnitvom, i sada se praktino nisu razlikovali od Arapa. Govorili su arapski jezik, nadijevali arapska imena i organizirali svoje drutvo na isti nain kao njihove komije Arapi. Neki Arapi su postali krani: postojale su vane kranske zajednice
u Jemenu i uz granicu sa Bizantijom. Mekkanski trgovci su se
sreli sa kranskim monasima i pustinjacima tokom putovanja, i bile su im poznate prie o Isusu te koncepti raja i Sudnjeg dana. Nazivali su idove i krane ehlu-l-kitab ("Sljedbenici Knjige"). Divili su se ideji o objavljenim spisima i eljeli su
da i oni steknu Sveto pismo na svom vlastitom jeziku.
Ali u ovo vrijeme Arapi judaizam i kranstvo nisu smatrali posebnim tradicijama fundamentalno razliitim od njihove vlastite. I doista, termin "idov" ili "kranin" obino se
29

Ibn al-Kalbi, The Book of Idols, u knjizi Peters, Hajj, 29.

30

Bamyeh, Social Origins of Islam, 22-24.

vie odnosio na plemensku pripadnost nego to je oznaavao

religijsku orijentaciju.31 Ove vjere bile su prihvaeni dio duhovne panorame poluostrva i smatrane su prilino kompatibilnim sa arapskom duhovnou. Zbog injenice da nijedna
imperijalna sila nije nastojala nametnuti nijednu formu religijske ortodoksije, Arapi su smatrali da slobodno mogu da
prilagode ono to su oni razumjeli o ovim tradicijama svojim
vlastitim potrebama. Allah je, vjerovali su, Bog kojeg oboavaju idovi i krani, tako su i Arapi krani obavljali hadd
Kabi, kui Allahovoj, zajedno sa paganima. Kazivalo se da je
Adam izgradio Kabu nakon njegovog izgona iz Edena i da ju
je Noa obnovio nakon to je bila razorena Potopom. Kurejije su znale da se u Bibliji za Arape kae da su sinovi Imaela,
Abrahamovog najstarijeg sina, i da je Bog zapovijedio Abrahamu da ga ostavi sa majkom Hagar u divljini, obeavajui
da e od njegovih potomaka nainiti veliki narod.32 Kasnije je
Abraham posjetio Hagar i Imaela u pustinji i ponovno otkopao svetite. On i Imael su ga obnovili i uredili obrede hadda. Svako je znao da su Arapi i idovi bili u srodstvu. Kao to
je to idovski historiar Josephus (od 37. - oko 100. n.e.) objasnio, Arapi su obrezivali svoje sinove u dobi od trinaest godina "jer je Imael, osniva njihove nacije, kojeg je Abrahamu
rodila njegova konkubina (Hagar) obrezan u tim godinama".33
Arapi nisu smatrali potrebnim da prelaze na judaizam ili kranstvo jer su vjerovali da su ve lanovi abrahamske porodice. Ustvari, ideja prelaska iz jedne vjere u drugu bila je strana Kurejijama, ija je vizija religije bila u osnovi pluralistina.34 Svako pleme dolazilo je u Mekku da oboava svog vlastitog boga, koji je stajao u Haremu pored Allahove kue. Arapi nisu razumjeli ideju zatvorenog sistema vjerovanja, niti su
uviali da je monoteizam nespojiv sa politeizmom. Smatrali su da je Allah, koji je bio okruen idolima u Kabi, gospodar
Ibid., str. 79-80; Reza Asian, No god but God, The Origins, Evolution,
and Future of Islam, (New York and London, 2005.), 9-13.
31

32

Geneza, 16.

33

Flavius Josephus, The Antiquities of the Jews, 1.12.2.

34

Bamyeh, Social Origins of Islam, 25-27.

meu boanstvima, na veoma slian nain na koji su neki bi

blijski pisci Jahvu vidjeli kako "nadvisuje sve ostale bogove".35
Ali neki od stalno nastanjenih Arapa su postajali nezadovoljni ovim paganskim pluralizmom, i pokuavali su stvoriti jedan izvorni arapski monoteizam.36 Kratko prije nego to
je Muhammed primio svoju prvu objavu, oni su se povukli iz
religijskog ivota Harema. Bilo je isprazno, kazali su svojim
suplemenicima, trati uokolo Crnog kamena, koji nije mogao
"niti vidjeti, niti uti, niti pomoi". Vjerovali su da su Arapi
"iskrivili religiju svog oca Abrahama", pa su oni krenuli u potragu za hanefijjom, njegovom "istom religijom".37 Ovo nije
bila organizirana sekta. Svi ovi hanifi osuivali su oboavanje
kamenih statua i vjerovali su da je Allah jedini Bog, ali nisu
svi ovo ubjeenje tumaili identino. Neki su oekivali da e
doi arapski poslanik sa boanskom misijom da obnovi istu religiju Abrahamovu; drugi su mislili da je ovo nepotrebno: ljudi su se mogli vratiti hanefijji na svoju vlastitu inicijativu. Neki su propovijedali ponovno oivljavanje mrtvih i Sudnji dan, drugi su privremenom mjerom smatrali prelazak na
kranstvo ili judaizam, dok se dinu Ibrahim (vjera Abrahamova) valjano ne uspostavi.
Hanifi su imali malo utjecaja na svoje suvremenike, jer su
uglavnom bili zabrinuti za svoj vlastiti spas. Nisu imali elje
da reformiraju drutveni ili moralni ivot u Arabiji, a njihova
teologija je u osnovi bila negativna. Umjesto stvaranja neeg
novog, oni su se jednostavno povukli iz matinog toka. I doista, rije hanif se vjerovatno izvodi iz korijena HNF: "okrenuti se od". Imali su jasniju ideju o onome to nisu htjeli nego
to je bila jasna njihova koncepcija o tome gdje idu. Ipak, pokret je bio simptom duhovne uzburkanosti u Arabiji na poetku sedmog stoljea, a mi znamo da je Muhammed imao
bliske odnose sa troje vodeih hanifa u Mekki. Ubejdullah
35

Psalmi, 135:5.

36

Bamyeh, Social Origins of Islam, 89-144; Aslan, No god but God, 13-

15. Izutsu, God and Man, 107-118.

37

mad.

Ibn Ishaq, Sirat Rasul Allah, 143. u knjizi Guillaume, Life of Muham-

ibn Dah bio mu je roak, a Vereka ibn Nevfel je bio Hatidin roak: oba ova ovjeka su postali krani. Brati Zejda
ibn Amra, koji je napadao pagansku religiju Mekke tako strasno da je izbaen van grada, postao je jedan od Muhammedovih najpovjerljivijih uenika.38 ini se, stoga, da se Muhammed pridruio hanifskim krugovima, a vjerovatno je i dijelio
Zejdovo iekivanje boanske upute. Jednog dana, prije nego
to je izgnan iz Mekke, Zejd stajae pored Kabe govorei protiv iskvarene religije Harema. Ali odjednom je ozbiljno zastao.
"O Allahu!", poviknuo je, "kada bih znao kako eli da bude
oboavan, oboavao bih te, ali ne znam."39
Muhammed je takoer traio novo rjeenje. Ve nekoliko
godina, s Hatidom bi odlazio na brdo Hira' tokom mjeseca
ramazana, dijelei sadaku siromanima koji su ga posjeivali u njegovoj peini na planini gdje se on bijae molio.40 Veoma malo nam je poznata ova praksa za koju neki izvori vjeruju da ju je uveo Muhammedov djed. Izgleda da je ona spajale
drutvenu zabrinutost sa obredima koji su vjerovatno sadravali duboko klanjanje Allahu,41 i intenzivnije obilaske Kabe. U
ovo vrijeme poeo je doivljavati nadahnute snove, koji su zraili nadom i obeanjem. Oni bi mu nadirali "poput prvog jutarnjeg svjetla", fraza koja u arapskom jeziku oznaava nagli
preobraaj svijeta kada sunce probije tamu u ovim istonim
zemljama gdje nema praskozorja.42
Desilo se to za vrijeme njegovog godinjeg povlaenja na
brdo Hira' oko 610. godine. Osjetio je iznenadan i dramatian
napad. Rijei koje su bile istisnute, kao da su dolazile iz dubine njegovog bia, udarile su u sr problema Mekke.

38

Radi se o Omeru ibn el-Hattabu.

39

Ibid., 145 u knjizi Guillaume, Life of Muhammad.

40

Peters, Hajj, 39-40.

41

Izutsu, God and Man, 148.

Ibn Ishaq, Sirat Rasul Allah, str. 151 u knjizi Guillaume, Life of Muhammad, 105.
42

itaj u ime Gospodara tvoga koji stvara stvara ovjeka od ugruka!

itaj, plemenit je tvoj Gospodar,
koji pouava peru,
koji ovjeka pouava onome to nije znao.
Uistinu, ovjek se uzobijesti
im se neovisnim osjeti,
a Gospodaru tvome e se, doista, svi vratiti!
Ovaj stih bio je jedna vrsta produetka kurejijskog vjerovanja da je Allah svakog od njih stvorio. Ponosnu samodovoljnost muruvve oznaio je kao iluziju, jer su ljudi u potpunosti
ovisni o Bogu. Konano, Allah je ponovio da on nije daleko,
odsutno boanstvo, ve hoe da podui i uputi svoja stvorenja,
prema tome ona mu se moraju "pribliiti". Ali umjesto prilaska Bogu u duhu ponositog istigna'a, moraju kleknuti pred
njim poput poniznog roba. "Dodirni svojom glavom zemlju!",
Bog je zapovijedio43 - poloaj tijela koji e biti odbojan arogantnim Kurejijama. Od samog poetka, Muhammedova religija je dijametralno bila suprotna nekim sutinskim principima
muruvve.
Kada je doao sebi, Muhammed je bio toliko prestraen da
je i pored sveg njegovog duhovnog naprezanja, pomislio da ga
je prosto posjetio neki dinn, pa vie nije htio ni ivjeti. U oaju, izletio je iz peine i poeo se penjati do vrha brda da se
baci u smrt. Ali tu je doivio drugu viziju. Vidio je mono bie
koje je ispunilo horizont i stajalo "gledajui direktno u njega,
ne miui se ni naprijed ni nazad".44 Pokuao se okrenuti, ali,
kazivao bi kasnije, "prema kojem god sam dijelu neba pogle43
Kur'an, poglavlje 96: u Michael Sells, urednik i prevodilac, Approaching the Qur'an: The Early Revelations (Ashladn, OR, 1999.) Muhammed
Asad prevodi ove retke od 6 do 8: "Ne! ovjek se zbilja uzobijesti, im
Pomisli da je samom sebi dovoljan; a, zaista, Uzdravatelju tvome svi se
moraju vratiti."

Kur'an, 53: 5-9, Sellsov prijevod. U prijevodu kur'anskih ajeta, gdje

je to bilo potrebno, nastojali smo uskladiti Sellsov prijevod sa postojeim
Prijevodima na bosanski jezik kako se ne bi, zbog prijenosa iz jezika u
jezik, desilo zastranjivanje od izvornog kur'anskog teksta, (op.pr. M.K.)
44

dao, vidio sam ga kao i prije".45 Bio je to Duh (ruh) objave, kojeg e Muhammed kasnije zvati Gabriel [Dibril]. Ali ovo nije
bio lijepi, naturalistini aneo, ve nadnaravno prisustvo koje
je nadilazilo obine ljudske i prostorne kategorije.
Preplaen i jo uvijek nemoan da shvati ta se zbilo, Muhammed se zateturao niz planinske kose ka Hatidi. Dok je
doao do nje, puzao je na rukama i koljenima, nekontrolirano drui. "Pokrij me!", povikao je, dok joj je hrlio u krilo.
Hatida ga je zamotala u ogrta i drala ga u svojim rukama
dok strah nije uminuo. Ona nije sumnjala u objavu. Ovo nije
bio nikakav dinn, tvrdila je. Bog se nikad ne bi tako okrutno poigrao sa ovjekom koji je poteno pokuavao da mu slui. "Ti si ljubazan i paljiv prema svojoj rodbini", podsjetila ga
je, "pomae siromanima i bijednicima i njihove terete nosi. Bori se da ponovno uspostavi visoke moralne kvalitete
koje je tvoj narod izgubio. Odaje potovanje gostu i pritie
u pomo onima koji su u neprilici. Ta, ne moe to tako, dragi
moj."46 Muhammed i Hatida su vjerovatno do u sitne sate raspravljali, pokuavajui razumjeti istinsku prirodu religije koja
je nadilazila obrednu izvedbu i zahtijevala praktinu samilost
i kontinuiran moralni trud.
Da bi uvjerila Muhammeda, Hatida se konsultirala sa
svojim roakom Verekom, hanifom, koji je izuavao Svete spise Sljedbenika Knjige, i koji bi im mogao dati struan savjet.
Vereka je bio oduevljen. "Sveto! Sveto!", poviknuo je kada je
uo ta se desilo. "Ako si mi kazala istinu, o Hatida, njemu je
dola velika boanska poruka koja bijae dolazila Mojsiju prije,
i eto, on je poslanik svom narodu."47 Slijedei put kada je Vereka sreo Muhammeda u Haremu, poljubio ga je u elo i upozorio ga da njegov zadatak nee biti lak. Vereka je bio starac i
nije oekivao da e dugo ivjeti, ali zaelio je da poivi i pomogne Muhammedu, kada ga Kurejije prognaju iz grada. Muhammed je ostao uasnut. Nije mogao ni zamisliti ivot van
45

Ibn Ishaq, Sirat Rasul Allah, str. 153 u knjizi Guillaume, Life of Mu-

hammad.
46

Ibid.

47

Ibid., 154.

Mekke. Da li e ga zaista odbaciti, pitao je potiten. Vereka mu

je tuno kazao da je poslanik uvijek u svojoj vlastitoj zemlji
ostajao bez potovanja.
Bio je to teak poetak, prepun straha, tjeskobe i prijetio
je progonom. Ipak, Kuran je sauvao i drugo izvjee o iskustvu na planini Hira', u kojem je silazak Duha opisan kao dogaaj udesnosti, blagosti i mira, slian zaeu Isusa u Marijinoj materici.48
Mi smo ga poslali u Noi Sudbine A ta ti zna ta je No Sudbine?
No Sudbine je bolja od hiljadu drugih mjeseci Meleki i Duh, s dozvolom Gospodara svoga,
sputaju se u njoj zbog odluke svake.
Mir je u njoj sve dok zora ne svane.49
U ovoj suri (poglavlju) Kurana postoji sugestivna nerazgovijetnost mukog i enskog roda, posebice u zamjenicama, to
se esto gubi u prijevodu. U Kuranu pitanje "A ta ti zna?" redovito uvodi jednu ideju koja e biti strana Muhammedovim
prvim sluateljima, ukazujui da su oni pred ulaskom u polje
neopisivog. Ovdje Muhammed neprimjetno iezava iz drame na brdu Hira', a no (lejl) ostaje na centru pozornice, poput
ene koja eka svoga ljubavnika. No Sudbine je otvorila jednu
novu eru sjedinjenja izmeu Nebesa i Zemlje. Izvorni strah od
boanskog susreta je zamijenjen mirom koji je ispunio tamu
svijeta koji je ekao svanue.
Muhammed bi razumio njemakog historiara Rudolfa
Ottoa, koji je opisao sveto kao misteriju koja je ujedno i strahovita i fascinantna. Ona je bila tegobna, nasrtljiva i strana,
ali takoer je ispunjavala ljudska bia "oduevljenjem, radou
i osjeajem potpune harmonije i bliske razmjene".50 Objava ne
moe biti opisana na jednostavan nain, a kompleksnost nje48

Kur'an 21:91, 19:16-27. Sells, Approaching the Qur'an, 187-193

49

Kur'an , 97, Sellsov prijevod

Rudolf Otto, The Idea of the Holy: An Inquiry into the Non Rational
Factor in the Idea of the Divine and its relation to the rational, prijevod
50

John W. Harvey, 2. izd., (London, Oxford and New York, 1950.), 12-40.

govog iskustva je Muhammeda uinila opreznim da bilo kome

neto kae o tome. Nakon iskustva na brdu Hira', bilo je jo vizija - ne znamo tano koliko - a onda, na Muhammedovo zaprepatenje, Boanski glas je zatihnuo i objava vie nije bilo.
Bilo je to vrijeme velike praznine. Bijae li to Muhammed,
nakon svega, samo obmanut? Da li je prisustvo bilo puko pojavljivanje neposlunog dinna? Je li ga to Bog smatrao nedostatnim i napustio ga? Dvije duge godine, nebesa su ostala neumoljivo zatvorena, a onda, najednom, tama je rastjerana
erupcijom blistavog obeanja:
Tako mi jutarnjih trenutaka,
Tako mi noi kada se utia,
Tvoj Gospodar nije te napustio,
niti te mrzi,
Ono to e kasnije doi bit e bolje od onog to je prije bilo,
Tebi e Gospodar tvoj dati i zadovoljan e biti,
Nije li te zatekao kao siroe i utoite ti dao,
I izgubljenim te zatekao pa te uputio,
I u gladi te zatekao pa ti je opskrbu dao,
Zato jetima ne ugnjetavaj!
I onog ko prosi za pomo ne odbij!
I o blagodati Gospodara tvoga kazuj!51
51

Kur'an , 93, Sellsov prijevod

Ovdje je Allah ponudio svoju garanciju da on nije napustio svoja stvorenja, i podsjetio mukarce i ene da oponaaju njegovu stalnu dobrotu i dareljivost. Ljudska bia, koja su
iskusila Boiju brigu, moraju da pomau siroadi i onima kojima je uskraeno. Svako onaj ko je iskusio naputenost, glad i
ugnjetavanje mora odbiti, ma o kakvim se uvjetima radilo, da
nanese ovu vrstu bola drugima. Objava se zavrila govorei
Muhammedu da je vrijeme da "kazuje" ili obznani ovu poruku Kurejijama. Ali, kako e oni odgovoriti?

Drugo poglavlje

Dahilijjet
OTPOEO JE TIHO, govorei o svojim objavama jednoj
maloj grupi prijatelja i lanova porodice, koji su postali oduevljeni i suosjeajni sljedbenici, uvjereni da je on dugo oekivani arapski poslanik. Meutim, Muhammed je uvidio da e
veina lanova plemena Kurej ovo smatrati gotovo neprihvatljivim. Svi su poslanici Allahovi bili utjecajne linosti, oci osnivai drutva. Neki ak bijahu uda izvodili. Kako se Muhammed mogao mjeriti sa Mojsijem ili Isusom? Kurejije su ga gledale kako odrasta, viale ga kako ide za svojim poslom na pijacu, kako jede i pije poput svih ostalih. Oni bijahu odbacili
mnoge vrijednosti muruvve, ali su zadrali elitistiko, aristokratsko dranje i oekivali su da Bog odabere kerima iz ugledne porodice, iz jednog od istaknutijih klanova, a ne nekog beznaajnog lana klana Haim. Kako e reagirati kada im Muhammed bude kazao da napuste svoju ponosnu nezavisnost
na nain koji naruava sunnet njihovih praotaca?
ak se i u ovom ranom periodu Muhammed susreo sa opozicijom. Hatida, njene kerke, zatim Alija i Zejd su bezuvjetno prihvatili njegov novi status, ali premda e ga njegov amida Ebu Talib nastaviti voljeti i podravati, duboko ga je pogaalo to to se Muhammed usudio odstupiti od apsolutnog autoriteta njihovih predaka. On je dijelio porodicu. Muhammedovi roaci - Da'fer ibn Ebi Talib, Abdullah i Ubejdullah ibn
Dah, i njihova sestra Zejneba, svi su prihvatili objave, ali njegove amide Abbas i Hamza nisu, premda su to njihove ene
uinile. Muhammedov zet Ebu-l-As, koji bijae oenio njegovu ker Zejneb, odbio je ak i pomisao o novoj vjeri. Naravno, ovo je veoma optereivalo Muhammeda. Porodina solidarnost je bila sveta vrijednost, i poput bilo kojeg Arapa, on
je potivao starjeine svog plemena i klana. Oekivao je da e
oni s vrha prvi pristupiti, ali mladi su bili ti koji su se odazvali
njegovoj poruci. Objave su ve poele Muhammeda gurati od

ustaljene norme. Nije mogao a da ne primijeti da mnogi njegovi sljedbenici dolaze iz niih slojeva. Znatan broj bile su ene,
ostali su bili slobodni ljudi, sluge i robovi. Prvi medu ovim posljednjim bio je Bilal, Abesinac iznimno jakog glasa. Kada bi
se muslimani okupili da zajedno klanjaju u Haremu, Muhammed bi se zatekao okruen "mladim ljudima i nemonim narodom grada".52 Muhammed bi im izrazio toplu dobrodolicu
u njegovo malo drutvo, ali mora da se pitao kako e uspjeti
pokret tako nevanih ljudi. I doista, neke starjeine Kureja,
koji jo uvijek nisu znali nita o objavama, poeli su ga pitati
zato se sastaje sa takvim neuglednicima.
Nisu svi "slabi" ljudi bili loe situirani. Ovaj tehniki plemenski termin oznaavao je manje vrijedan plemenski status, a ne siromatvo. Muhammedov najvatreniji sljedbenik u
ovo vrijeme bio je njegov prijatelj Atiq ibn Osman, koji je uobiajeno bio poznat po svojoj kuniji, Ebu Bekr.53 On je bio
uspjean, bogat trgovac, ali, poput Muhammeda, dolazio je iz
"slabog" klana koji su zadesila teka vremena. Ebu Bekr je bio
"draga i naravna osoba", kae nam Ibn Ishaq, ljubazan, pristupaan ovjek, posebno vjet u tumaenju snova.54 Mnogi su
pripadnici mlade generacije, pogoeni agresivnim kapitalizmom Mekke, dolazili njemu traei savjet. Neki mladi ljudi
osjetili su da su pritisnuti linom nevoljom, depresivnim mrtvilom iz kojeg su dugo ekali da se probude, te zastraujue otueni od svojih roditelja. Sin jednog vanog finansijera,
pripadnika monog klana, bijae usnio da ga njegov otac pokuava gurnuti u provaliju ispunjenu vatrom, a onda je osjetio dvije snane ruke koje su ga povukle na sigurno i shva52

Ovo je zabiljeio mekkanski historiar iz sedmog stoljea Ibn Shifan ez-Zuhri, kojeg citira W. Montgomery Watt, Muhammad at Mecca,
(Oxford, 1953.), 87.

53
Nakon roenja prvog sina, Arapi su po obiaju uzimali poasni naziv poznat kao kunija. Ebu Bekr znai "otac Bekra." Njegova ena bi bila
poznata kao Ummu Bekr, "majka Bekra." Muhammed je esto bio poznat
kao Ebu-l-Kasim.

Muhammed ibn Ishaq, Sirat Rasul Allah, 161, u djelu: A. Guillaume, prijevod, The Life of Muhammad: A Translation of Ishaq's Sirat Resul
Allah, (London, 1955.), 115.
54

tio je, u momentu buenja, da je njegov spasilac bio Muhammed.55 Drugi mladi, koji je bio iz prestinog klana Abdu-ems, doao je Ebu Bekru nakon to je sanjao da je uo neki
glas kako vie u pustinji: "Spavai, probudite se!" - obznanjujui da se pojavio poslanik u Mekki.56 Oba ova mladia postali
su muslimani, ali je prvi svoju vjeru tajio od oca koliko god je
mogao, a obraenje drugog, uveliko je naljutilo starjeine njegovog klana, koji su slovili kao najutjecajniji ljudi u Mekki.
Objave su na vidjelo iznijele nove podjele u gradu. Godinama, zabrinjavajua podjela bijae otvorena izmeu mladih
i starih, bogatih i siromanih, mukaraca i ena. Ovo je bilo
opasno. Sveti spis koji je objavljivan Muhammedu, ajet po ajet,
sura po sura, osudio je ovu vrstu nejednakosti, zbog koje je
jedna grupa neizbjeno patila od druge.57 Svako drutvo koje
je bilo podijeljeno unutar sebe bilo je uniteno, jer je ilo protiv same prirode stvari. Bio je ovo jedan zastraujui period.
Neprekidni ratovi izmeu Perzije i Bizantije izgledali su kao
najava kraja starom svjetskom poretku, a ak i unutar Arabije plemenska ratovanja su postala stalna. Tokom posljednjih
dvadeset godina, gazv, koji tradicionalno bijae kratak i otar,
eskalirao je u duge, iscrpljujue vojne pohode zbog neuvene sue i gladi. Vladao je apokaliptini osjeaj nadolazee katastrofe. Muhammed je bio uvjeren da ukoliko Kurejije ne
promijene svoje stavove i ponaanje, i njih e takoer unititi
anarhija koja je prijetila da obuhvati cijeli svijet.
S nadahnuem koje je dobijao od Allaha, Muhammed je
paljivo iao ka jednom potpuno novom rjeenju, uvjeren da
ne govori u svoje vlastito ime, ve jednostavno ponavlja objavljene Boije rijei. Bio je to bolan, teak proces. Jednom prilikom bijae kazao: "Nikad nisam primio objavu a da ne pomislim da se moja dua od mene rastavlja."58 Nekada je poruka
Muhammad ibn Sa'd, Kitab al-Tabaqat al-Kabir, 4.1.68, u djelu:
Martin Lings, Muhammad: His Life Based on the Earliest Sources, (Lon-

55

don, 1983.), 47.

56
57

Ibn Sa'd, 3.1.37, Kitab at-Tabaqat, u djelu: Lings, Muhammad, 47.

Kur'an,

27:45-46, 28:4.

Jalal al-Din Suyuti, Al-Itqan fi 'Ulum al-Qur'an, citirano u djelu: Maxime Rodinson, Mohammed, prijevod Anne Carter, (London, 1971), 74.

58

bila jasna. Mogao je gotovo jasno vidjeti i uti Gabriela (Dibrila). Izgledalo je kao da mu se rijei "sputaju", poput pljuska
ivotvorne kie. Meutim, esto je Boanski glas bio priguen
i nejasan: "Ponekad bi mi to dolazilo poput odzvanjanja zvona, i to mi je najtee bilo; zvonjava bi zatihnula kada bih postao svjestan njihove poruke."59 On je morao oslukivati nejasne naznake, slutnje u dogaajima, pokuavajui da otkrije ta se uistinu deavalo. Postao bi blijed od napora i pokrivao bi se svojim prekrivaem, kao da se titi od tog Boanskog
udara. Jako bi se znojio, ak i kada je dan bio hladan. Okretao bi se sebi traei u svojoj dui rjeenje problema, skoro na
isti nain na koji pjesnik tegobno trai duboko u sebi rijei pokuavajui da ih dovede do nivoa svjesnosti u svom umu. U
Kuranu, Bog je poduio Muhammeda da paljivo slua svaku objavu kada nastupa. Morao je biti paljiv da ne bi prerano
nametnuo znaenje nekom ajetu, prije nego bi njegovo puno
znaenje postalo potpuno jasno.60
Otuda, u Kuranu, Bog se direktno obraao narodu Mekke,
koristei Muhammeda kao svoja usta, isto kao to je govorio
putem hebrejskih poslanika u idovskim Svetim spisima. Stoga je jezik Kurana svet, jer - muslimani vjeruju - on biljei
rijei koje je na neki nain izgovorio sam Bog. Kada su Muhammedovi sljedbenici sluali Boanski glas, koji je prvo izgovarao Poslanik, a kasnije vjeti recitatori Kurana, osjeali su da imaju neposredni susret sa Allahom. Biblijski hebrejski se doivljava kao Sveti jezik na veoma slian nain. Krani nemaju ovaj koncept svetog jezika, jer u grkom jeziku Novog Zavjeta nema nita sveto, njihovo Pismo predstavlja Isusa kao Rije izgovorenu od strane Boga ljudskom rodu. Poput
svakog Svetog spisa, Kur'an je na taj nain nudio jedan susret
sa transcendentnim, premoujui ogromnu pukotinu izmeu naeg prolaznog, smrtnog svijeta i Boanskog.
Muhammedovi sljedbenici su s nestrpljenjem oekivali
svaku novu objavu; nakon to bi je on izrekao, oni bi je uili
napamet, a oni koji su bili pismeni zapisivali bi je. Bili su dir59
60

Bukhari, Hadith, 1.3., u djelu: Lings, Muhammad, 44-45.

Kur'an,

20:114, 75:16-18.

nuti i uzbueni zbog iznimno lijepog jezika njihovog Svetog

spisa, koji je, bili su uvjereni, jedino mogao dolaziti od Boga.
Onome ko ne govori arapski jezik teko je stei uvid u ljepotu Kurana, jer se ona rijetko moe prenijeti u prijevodu. Tekst
izgleda zamorno ponovljiv, nema naroite strukture, nema
argumentiranja koje zadrava ili organizirano povezanog pripovijedanja. Ali Kur'an nije stvaran da bude itan po nekom
ustaljenom redu. U svojoj konanoj formi, poglavlja ili sure
Kur'ana su poredane tako da otpoinju sa najduim i zavravajui sa najkraim, stoga poredak nije vaan. Svaka sura sadri sutinska uenja i mogue je nasumice proitati odreeni tekst u bilo kom dijelu i izvui kljune pouke.
Kao i veina Arapa u ovo vrijeme, Muhammed nije znao
ni itati niti pisati. Rije qur'an znai "itanje". Nije stvaran
za lino iitavanje u sebi, ve poput veine Svetih spisa, namijenjen je da bude itan naglas, a glas biva jedan od glavnih dijelova izraaja. Poezija je bila vana u Arabiji. Pjesnik je
bio glasnogovornik, historiar drutva i kulturoloki autoritet svog plemena. Vremenom su Arapi nauili kako sluati recitaciju i bijahu razvili jedan visoko sofisticirani osjeaj kritikog sluanja.61 Pjesnici su svoje ode recitirali na godinjim
trgovakim sajmovima uzbuenoj publici iz svih dijelova poluostrva. Svake godine odravalo se vano takmienje iz poezije na sajmu u Ukazu, nedaleko od Mekke, a pobjednike pjesme bijahu izvezene u zlatu na finom crnom platnu i objeene
na zidovima Kabe. Muhammedovi sljedbenici e, stoga, biti u
mogunosti uhvatiti verbalne znakove u tekstu koji se izgube u prijevodu. Ustanovili su da se teme, rijei, fraze i zvuni obrasci ponavljaju vie puta - poput varijacija u muzikom
komadu, koje suptilno pojaavaju originalnu melodiju, i dodaju stupanj za stupnjem sloenosti. Kur'an se namjerno ponavlja, njegove ideje, scene i prie bivaju sklopljene ovim unutarnjim odzvanjanjima, to pojaava njegovo sredinje uenje
uz pouna podizanja naglaenog. Povezali su dijelove koji su
prvotno izgledali odvojeno, i povezali su razliite oblike tek61

Michael Sells, urednik i prevodilac, Approaching the Qur'an: The

Early Revelations (Ashladn, OR, 1999.), XVI.

sta, pri emu jedan ajet na prefinjen nain kvalificira i nadopunjuje druge. Kur'an nije donosio faktiku informaciju koja
bi se mogla prenijeti trenutno. Poput Muhammeda, sluatelji su polako morali upijati njegova znaenja. Njihovo razumijevanje bi raslo intenzivnije i sazrijevalo bi tokom vremena,
a bogati, pun aluzija jezik i ritmovi Kurana pomagali su im
da uspore svoje misaone procese i udu u jedan drugaiji nain svijesti.
Ameriki uenjak Michael Sells opisuje ta se deava kada
voza pretrpanog autobusa u Egiptu, u kome je nepodnoljivo vrue, pusti kasetu sa kur'anskim uenjem: "Meditirajua smirenost poinje nastupati. Ljudi se oputaju. Gurkanje
za mjesto prestaje. Glasovi onih koji razgovaraju postaju tii i
manje napeti. Ostali ute, izgubljeni su u razmiljanju. Osjeaj podijeljenog zajednitva nadvladava fiziku neugodnost."62
Kontrola disanja je kljuna u veini kontemplativnih tradicija. Praktiari joge su otkrili da to daje osjeaj irine, uporediv
sa efektom muzike, posebice ako je neko sam svira.63 Uai ili
recitatori Kurana izgovaraju duge reenice ili dijelove sporo
izdiui a, kada udahnu, naprave pauze zbog meditacije. Prirodno je i da publika takoer prilagodi svoje disanje i ustanovi da ovo ima smirujui, terapeutski efekat, koji im omoguava da shvate tea uenja teksta.
Bog nije osipao jasne naredbe sa visoka. Boanski glas
je konstantno mijenjao nain na koji ukazuje na sebe - kao
"Mi", "On", "va Gospodar", "Allah", ili "Ja" - mijenjajui svoj
odnos i prema Poslaniku i prema njegovim sluaocima. Niti
je Bog izrazito u mukom rodu. Svako uenje je poinjalo sa
zazivom "U ime Allaha, Milostivog (er-Rahman) i Samilosnog (er-Rahim)". Allah je imenica mukog roda, ali boanska imena er-Rahman i er-Rahim ne samo da su u gramatikom znaenju enskog roda, ve se etimoloki veu za rije
koja oznaava matericu. Djelomino personificirana enska
figura je bila sredinja skoro u svim ranim objavama. Naila62

Sells, Approaching the Qur'an, 183-184.

63

Mircea

Eliade,

Yoga: Immorlity and Freedom,

Trask, (London, 1958.) 56.

prijevod

Willard

zimo na prikrivene aluzije o nekoj eni koja je zanijela dijete

ili rada, scenu o nekoj eni koja je izgubila svoje jedino dijete,
ili dirljivi zov djevojice, koju su ubili njeni razoarani roditelji.64 Ovo jako prisustvo enskog roda bilo je iznimno vano
u okolnostima agresivnog partrijarhata Mekke i moda moe
objasniti zato su ene bile meu prvima koje su odgovorile
na poruku Kurana.
U svakoj od ranih sura Bog intimno govori pojedincu, esto preferirajui da postavi mnoga svoja uenja u formi pitanja: "Nisi li uo?" "ta misli?" "Nisi li vidio?" Svaki sluatelj
je tako bio pozvan da sebe lino ispita, bio mukarac ili ena.
Svaki odgovor na ove upite bio je uobiajeno gramatiki neutralan ili nedefiniran, ostavljajui sluateljstvo sa jednom slikom nad kojom bi moglo duboko razmiljati, ali bez konanog odgovora.65 Ova nova religija nije imala namjeru postizanja metafizike izvjesnosti: Kur'an je od ljudi htio da razviju
drugaiju vrstu svijesti.
Kranska koncepcija Posljednjeg Suda bila je sredinja
ideja u ranoj poruci Kur'ana. Muhammed je vjerovao da je
Mekku zadesila kriza jer se pripadnici plemena Kurej vie
nisu osjeali odgovornim za svoja djela. U stepama je kerim
mogao biti arogantan i samodopadljiv, ali bi se osjeao odgovornim za sve lanove svog plemena. Kurejije su, meutim, bile obuzete gomilanjem privatnog bogatstva, bez pomisli na patnju "slabih". Nije se inilo da shvataju da e njihova
djela imati dugotrajne posljedice. Da bi se suprotstavio ovom
nemaru, Kur'an je nauavao da e pojedinci morati objasniti svoje ponaanje Bogu. Doi e "dan obrauna" (jevmu-ddin): arapski izraz takoer implicira na "momenat istine".66
Na kraju svojih ivota ljudska bia e se morati suoiti sa neugodnom stvarnou koju su pokuavali izbjei. Iskusit e zastraujui ontoloki preokret, u kome e se ispostaviti da je
sve to je izgledalo pouzdano, vano i vjeno, ustvari kratkoSells,
81:8-9.

64

Approaching the

Qur'an,

183-204.

65

Vidi: Kur'an, 82:17-18, 83:8-9, 19.

66

Sells, Approaching the Qur'an, XLIII.

Vidi

takoer:

Kur'an,

trajno. U odsjenim, konciznim ajetima, rane sure su razotkrile ovaj veo iluzije.
Kada sunce sjaj izgubi,
I kada zvijezde popadaju,
I kada se planine pokrenu,
I kada steone kamile desetnice budu naputene,
I kada se divlje ivotinje saberu,
I kada se mora vatrom napune...
Onda e svaka dua znati ono ta je pripremila.67
Sunce, mjesec i zvijezde e nestati. ak i steona kamila,
najcjenjeniji posjed Arapa iz pustinje, vie nee imati nikakve vrijednosti. Sve to e tada istinski vrijediti, bit e ovjekovo ponaanje:
Tog Dana ljudi e se u odvojenim grupama pojaviti
da im se pokae ta su radili,
Ko god bude uradio koliko i trun dobra - vidjet e ga,
Ko god bude uradio koliko i trun zla - vidjet e ga.68
Ispostavit e se da su djela, koja naizgled nisu bila vana u
tom trenutku, bila od iznimne vanosti. Malo djelo sebinosti
i neljubaznosti ili, obrnuto, neznatan in dareljivosti, postat
e mjera ljudskog ivota: "Osloboditi roba, ili kad glad hara,
nahraniti, siroe bliska roda, ili ubogoga nevoljnika."69
Svako ko je obavljao ova "dobra djela" (salihat) bit e nagraen vjenim boravkom u Raju ('ilijjin), ali oni koji su se
usredsredili na sebino gomilanje materijalnih dobara, bit e
kanjeni u dehimu - udna rije, koja se uobiajeno prevodi kao "rasplamsana vatra". Odlomci koji opisuju dehim su
uglavnom tuni a ne gnjevni. Kasnija muslimanska tradicija e obraditi teme koje govore o Nebesima, Paklu i Sudnjem
Danu, ali Kur'an ostaje suzdran, njegov jezik karakteristino
neponovljiv i misteriozan. Jo vanije, on nagoni sluatelja da
67

Kur'an,

81:1-6, 14, u prijevodu: Sells, Approaching the Qur'an

68

Kur'an,

99:6-8, Sellsov prijevod.

69

Kur'an,

90:13-16, Sellsov prijevod.

se suoi sa prosudbom u neposredno] sadanjosti. Dan obrauna nije bio predstavljen kao puki daleki dogaaj, on je takoer "momenat istine" ovdje i sada. Ispitivanje, intimno zapitivanje i koritenje sadanjeg vremena obavezivalo je sluatelje da se suoe sa posljedicama svoga ponaanja u svakodnevnim postupcima. Kako e biti kada sazna da si protraio
svoje vrijeme na zemlji i kada bude isuvie kasno da vie bilo
ta uini? Kur'an insistirajui pita: "Pa gdje to idete sa svojim ivotom?"70 Ljudska bia nisu u osnovi zla, ve su sklona zaboravu, nadasve eznu da potisnu ove neugodne ideje u
prikrajke svojih umova. Stoga je njima potreban jedan stalni podsjetnik (zikr). "Podsjeti ih", Bog trai od Muhammeda,
"sve to ti moe uiniti je da bude onaj koji ih podsjea."71
Stoga, ljudi moraju postati samosvjesni, svjesni onog ta
rade. Moraju izgraditi vrlinu taqwa, rije koja se nekada prevodi kao "strah", ali bolje joj se znaenje prenosi rijeju "svjesnost". Oni se stalno moraju uvati od sebinosti, pohlepe i
arogancije. Umjesto da se plae strahom od pakla, trebali bi
razmiljati o znakovima (ajetima) Boije blagodarnosti u svijetu prirode i oponaati njegovu dobrotu:
Pa zato oni ne pogledaju kamile kako su stvorene,
i nebo - kako je uzdignuto,
i planine - kako su postavljene,
i Zemlju kako je prostrta.72
Cjelokupni kosmos bijae veo koji je zastirao prisustvo
svog Stvoritelja. Smjena dana i noi, sunca i mjeseca, ivotvornih kia, te oaravajui sklad ljudskog bia, sve su to znakovi Boijeg prisustva. Razmiljajui o ovim znakovima na
odreen i disciplinovan nain, oni e postati svjesni neizrecive realnosti koja stoji iza njih i bit e ispunjeni zahvalnou.
Kurejije su sada s osudom gledali na slabe. Vjerovali su
da pad i siromatvo otkrivaju u osnovi nedostatak plemikog,
70

Kur'an,

81:26, Sellsov prijevod.

71

Kur'an, 88:21-22.

72

Kur'an, 88:17-20, Sellsov prijevod.

stoga nisu osjeali nikakvu obavezu prema siromanima, siroadi ili udovicama. Ali kada bi razumjeli svoju ovisnost o
Allahu u svakom trenutku svojih ivota, cijenili bi svoju vlastitu slabost, a njihova osornost bi bila ublaena i zamijenjena
divljenjem i uenjem. Napustili bi svoju nadmenu samopouzdanost i svoje ponosito njegovano odbijanje da padnu niice pred bilo kojim stvorenjem, ljudskim ili Boanskim. Muhammed je htio da svaki ovjek, ena i dijete u Mekki razviju u sebi poniznu zahvalnost koja bi trebala odlikovati ljudskost u njima.
Muhammed se nije zadovoljavao pukim radom na drutvenoj reformi. Vjerovao je da bi, bez unutarnje transformacije, isto politiki program bio povran. Da bi ovo postigao, on
je uio svoju malu grupu obrednim radnjama koje e im omoguiti da razviju ovaj novi odnos. Prvo, oni bi se sastajali zbog
molitve (salat): njihovo predano padanje niice e biti jedna
vrsta dnevnog podsjetnika na njihovo istinsko stanje. Salat je
prekidao njihove svakidanje poslove i pomagao im je da se
sjete da je Allah najvaniji u njihovom ivotu. Bilo je veoma
teko za mukarce i ene, uene u duhu muruvve, prostrijeti se poput robova, a mnogi pripadnici Kurej plemena bijahu
uvrijeeni ovim odbojnim poloajem tijela. Meutim, fizika
rutina salata simbolizirala je predanost (islam) njihovog cjelokupnog bia Allahu. To je nauilo njihova tijela, na jednom
dubljem nivou od racionalnog, da ostave samopotujui poriv
oholog uzdizanja i divljenja samom sebi. Muslim(an) je bila
osoba, mukarac ili ena, koja bijae nainila ovaj in predanosti i koja je bila ponosna to je Boiji rob.
Drugo, od lanova muslimanske zajednice (ummet) zahtijevano je da se odreknu dijela svog prihoda za potrebe siromanih. Ovo "isto davanje" (zekat) izbacilo je samodopadnost iz tradicionalne beduinske dareljivosti. Umjesto njihovog nemarnog, pretjeranog slobodarstva, davali su redovni,
ne previe naglaeni prilog slabijim lanovima plemena. Novi
kerim nije vie bio osoba koja raspodijeli svoj cjelokupni imetak za jednu jedinu no, ve osoba koja je neumorno i energino izvravala "djela pravednosti". U ovoj fazi, nova vjera se

zvala tezekka (proienje).73 Brinui se za siromane i one u

nevolji, oslobaajui robove, inei mala djela ljubaznosti svakog dana, sata, muslimani su nauili da sebe ogrnu vrlinom
suosjeanja i postepeno bi stekli odgovoran, brian duh, koji
je oponaao blagodarnost samog Allaha. Ako su uspjeli da se
tako odre, iz svojih srca bi izbacivali ponos i sebinost i postizali duhovnu profinjenost.
Tri godine Muhammed je izbjegavao eksponiranje i publicitet, propovijedajui samo paljivo odabranim ljudima, ali
prilino je bio iznenaen kada mu je 615. godine, Allah zapovijedio da dostavi njegovu poruku cijelom Haimovom klanu.74 "Ovaj zadatak je preteak za mene", kazao je Aliji, ali
je krenuo naprijed i pozvao etrdeset starjeina na skromni
objed. Tanko jelo je bilo poruka za sebe. Vie nee biti pretjeranog gostoprimstva.75 Luksuz nije bio puko traenje novca, ve nezahvalnost, nezahvalno prosipanje Allahove neprocjenjive blagodati. Kada su starjeine stigle, bili su zgranuti
kada im je Alija servirao jednostavan obrok, oviji but i posudu mlijeka. Kada je priu ponovio kasnije, Alija ju je ispriao tako da je zvuala kao Isusov udotvorni dogaaj sa veknama hljeba i ribama; premda su bile jedva dovoljne za jednu
osobu, svi su se najeli. Nakon jela, Muhammed je ustao da se
obrati skupu i kazao im je o svojim objavama. Otpoeo je detaljno objanjavati principe svoje vjere islama. Meutim, Ebu
Leheb, Ebu Talibov polubrat, ga je grubo prekinuo. "On je na
vas bacio ini!", poviknuo je, i sastanak se okonao u neredu.
Muhammed ih je i narednog dana morao pozvati, a ovog puta
je uspio da zavri svoje predstavljanje: "O sinovi Abdu-l-Mutallibovi, nije mi poznat nijedan Arap koji je doao svom narodu sa plemenitijom porukom od moje." Zakljuio je: "Bog
mi je naredio da vas pozovem Njemu. Pa koji e od vas saraivati sa mnom na ovom poduhvatu, kao moj brat, moj izvritelj i moj nasljednik?"
73

Watt, Muhammad at Mecca, 68.

74

Kur'an,

26:214.

75

Kur'an,

17:26-27.

Nastala je neugodna tiina, a starjeine su gledali jedan u

drugoga zateeni, u neprilici. Svi su se mogli sjetiti Muhammeda kao malog djeaka, koji je ivio od milosti svojih roaka. Kako se usudio ustvrditi da je poslanik Allahov? ak i
Muhammedov roak Da'fer i njegov usvojeni sin Zejd oklijevali su da progovore, ali naposlijetku Alija, nemirni trinaestogodinjak, vie nije mogao izdrati. "O poslanice Boiji",
poviknuo je, "ja u ti biti pomaga u ovoj stvari!" Muhammed
je njeno stavio svoju ruku na djeakov vrat. "Ovo je moj brat,
moj izvritelj i moj nasljednik meu vama", kazao je. "Sluajte ga i pokorite mu se." Ovo je bilo previe. Tajac je prestao i
starjeine su se rasule u smijehu. "Naredio ti je da slua svog
sina i da mu se pokori!", s podsmijehom su poviknuli Ebu Talibu nahrlivi iz kue.76
Nimalo obeshrabren ovim poniavajuim neuspjehom,
Muhammed je nastavio propovijedati mnogo ire u gradu, ali
s veoma malo uspjeha. Niko nije kritikovao njegovu drutvenu poruku. Znali su da im je muruvva nalagala da dijele svoje
bogatstvo sa slabijim lanovima plemena. Bila je jedna stvar
biti sebian i pohlepan, a prilino druga braniti ove stavove.
Veina ljudi je odgaala dan obrauna. To je prosto bila pria starih ena, tvrdili su. Kako bi mogla tijela koja su istrula
u zemlji ponovno oivjeti? Da li je Muhammed ozbiljno mislio da e se njihovi potovani preci podii iz svojih grobova
i "stati pred Gospodara svih bia?"77 Kur'an je odgovorio da
niko ne moe dokazati da nema ivota nakon smrti, te ako je
Allah mogao stvoriti ljudsko bie od malene kapi sjemena,
on lako moe oivjeti mrtvo tijelo.78 Takoer je ukazao da ljudi koji ismijavaju ideju konanog obrauna, su upravo ti koji
nemaju namjeru mijenjati svoje ugnjetavako, sebino ponaanje.79 Kada su se suoili sa ustrajnim ispitivanjem Kurana
o konanoj vrijednosti njihovog ivota, pribjeite su pronali
76

Ibn Jarir at-Tabari, Tarikh ar-Rasul wa'l Muluk, 1171, u djelu: Guil-

laume, The Life of Muhammad, 117-118.

77

Kur'an,

83:4, 37:12-19.

78

Kur'an,

45:23, 36:77-83.

79

Kur'an,

83:10-12.

u poricanju i ismijavanju. Ali, unato njihovom skepticizmu,

veina Kurejija se zadovoljavala time da se jednostavno okane Muhammeda. Bili su poslovni ljudi koji su imali malo sluha za ideoloke rasprave, i znali su da bi se ozbiljan unutarnji
konflikt loe odrazio na trgovinu. U svakom sluaju, ova mala
skupina robova, ljutitih mladia i propalih trgovaca nije bila
stvarna prijetnja, a njihov e pokret sigurno postepeno ieznuti.
Sam Muhammed je jarko elio da izbjegne otvorenu podjelu. Nikako nije elio da nateti Mekki, "majci svih gradova". Znano mu je bilo da neki pripadnici plemena Kurej misle da on eli postati kralj - ideja odvratna Arapima, koji su
bili duboko sumnjiavi prema monarhiji. Meutim, Muhammed nije imao politikih ambicija. Kako bi razuvjerio njegove
kritiare, Bog mu je vrsto kazao da on ne smije stremiti javnoj funkciji. On je jednostavno bio nezir, poslanik koji opominje, i treba pristupiti Kuranu ponizno, izbjei provokaciju i
biti paljiv da ne napada njihove bogove. To je ono to su veliki poslanici uinili u prolosti.80 Poslanik je morao biti altruista, on ne smije glasno i iroko proglaavati svoja vlastita miljenja samodopadljivo ili zgraati se nad osjeajima drugih,
ve treba uvijek stavljati dobrobit zajednice na prvo mjesto.
Poslanik je prije i iznad svega bio musliman), jedan od "onih
koji su sebe predali [Allahu]".81 U toj elji da izbjegne ozbiljan
raskol, Muhammed nije, u ovom periodu, naglaavao monoteistiki sadraj svoje poruke. Poput hanifa, bio je ubijeen da
je Allah jedini Bog, ali nije u poetnoj fazi osudio oboavanje
kamenih idola okolo Kabe ili kult triju garaniqa. Poput veine velikih religijskih mudraca, nije bio mnogo zainteresiran
za ortodoksiju.82 Metafizika spekulacija je imala tendenciju
da ljude uini svadljivim i mogla je uzrokovati podjele. Bilo je
mnogo vanije prakticirati "dobra djela" nego ustrajavati na
80

Kur'an,

6:108, 27:45, 10:71-72. Mohammad A. Bamyeh, The Social

Origins of Islam: Mind, Economy, Discourse, (Minneapolis, 1999.), 180-184.

81

Kur'an, 10:72.

82

Wilfred Cantwell Smith, Faith and Belief (Princeton, 1979.), 44-46.

Toshihiko Izutsu, Ethico-Religious Concepts in the Qur'an, (Montreal and

Kingston, ON, 2002.), 132-133.

nekoj teolokoj poziciji koja e uvrijediti mnoge ljude koje je

pokuavao pridobiti.
Meutim tenzije su rasle. Godine 616. neki pripadnici Kureja napali su muslimane dok su oni obavljali svoje obredne molitve u jednoj uskoj dolini van grada. Incident je okirao svakog u Mekki i obje strane su oajno pokuavale pronai
odgovarajuu sporazum. Ovo je vjerovatno uzrokovalo zloglasni incident o "satanskim stihovima".83 O dogaaju izvjetavaju jedino dva Muhammedova rana biografa, a neki uenjaci
vjeruju da je to apokrifno, premda je teko uvidjeti zato bi to
iko izmislio. Oba historiara naglaavaju elju za pomirenjem
u gradu u to vrijeme. Ibn Sa'd otpoinje svoje izvjee kazujui da je Muhammed u svojoj elji da izbjegne nepovratan prekid odnosa sa Kurejijama, "sjedio sam, elei [nadajui se] da
mu nee biti objavljeno nita to e ih otjerati od njega".84
Taberi ovako poinje:
Kada je Poslanik vidio da mu je njegov narod okrenuo leda i
pogoen njihovom otudenou od onog to im on bijae donio
od Boga, jarko je elio da mu doe od Boga poruka koja bi pomirila njega i njegov narod. Zbog njegove ljubavi prema svom
narodu, i njegove uznemirenosti njihovim stanjem, obradovalo bi ga kada bi prepreka koja je inila njegov zadatak tako tekim bila otklonjena; stoga je razmiljao o ovoj stvari i eznuo
za njom, i bijae mu draga.85
Jednog dana, nastavlja Taberi, Muhammed je sjedio pored
Kabe sa nekim starjeinama, recitirajui jednu novu suru, u
kojoj je Allah pokuavao razuvjeriti njegove kritiare: Muhammed nije imao namjeru uzrokovati svu ovu nevolju, Boanski
glas je insistirao, on nije u zabludi niti ga nadahnjuje kakav
Tor Andrae, Muhammad: 'The Man and His Faith, prijevod Theophil
Menzel (London, 1936.), 22-35; W. Montgomery Watt, Muhammad's

83

Mecca: History of the Qur'an, (Edinburgh, 1988.), 66-73;Watt, Muhammad at Mecca, 103-109; Bamyeh, The Social Origins of Islam, 208-209.
84

Ibn Sa'd, Kitab al-Tabaqat 8i, 137, u djelu Bamyeh, The Social Ori-

gins of Islam, 208.

85

Tabari, Tarikh ar-Rasul, 1192, u djelu: Guillaume, The Life of

Muhammad,

165.

dinn, on bijae iskuavao istinsku viziju Boanskog i jednostavno je govorio svom narodu ta bijae vidio i uo.86 A zatim, na svoje iznenaenje, Muhammed se zatekao kako izgovara neke stihove o tri "kerke Boije": "Jeste li ikada pomislili ta oboavate u El-Latu i El-Uzza'u, kao i Menatu, treoj, preostaloj?" Istog momenta Kurejije su posjedali i paljivo sluali. Oni su voljeli boice koje su u njihovo ime posredovale kod Allaha. "One su uzdignute garaniqe", nastavio je
Muhammed, "ije se posredovanje prima."
Taberi tvrdi da je ove rijei na njegove usne stavio ejtan
(iskuitelj). Ovo je veoma alarmirajua opaska kranima, koji
satanu smatraju figurom monstruoznog zla. Kuranu je, naravno, poznata pria o posrnulom anelu koji se otvoreno odbio pokoriti Bogu: on ga naziva Iblis (skraeni oblik grke rijei diabolos: "avo"). Ali ejtan koji je nadahnuo ovaj prijatni kompliment boicama bio je daleko manje opasno stvorenje. ejtani bijahu prosto vrste dinna. Oni su bili "iskuitelji"
koji su navodili prazne, povrne i nekontrolirane poude koje
su ljudska bia odvodile s pravog puta. Poput svih dinna, ejtani su svugdje prisutni, nemarni i opasni, ali nisu na nivou
avola. Muhammed bijae eznuo za mirom sa Kurejijama.
Znao je kako su oni bili predani boicama i moda je mislio
da, kada bi mogao nai nain da prikljui garaniqe u svoju vjeru, oni bi se moda ljubaznije odnosili prema njegovoj poruci.
Kada je izrecitirao bezvrijedne stihove, bila je to njegova vlastita elja koja je govorila - a ne Allah - a odobravanje boica pokazalo se pogrjenim. Poput svakog drugog Arapa, on je
prirodno pripisao svoju grjeku ejtanu.
Muhammed nije implicirao da su tri "kerke Boije" bile
na istom nivou kao Allah. One su bile puki posrednici poput
anela ije se posredovanje odobrava u istoj suri.87 idovi i krani su uvijek takve posrednike smatrali kompatibilnim sa
svojim monoteizmom. Novi stihovi izgledahu uistinu znakovit gest i njihov efekat na Kurejije bio je veoma dojmljiv. im
je Muhammed zavrio sa svojim recitiranjem, pao je niice u
86
87

Kur'an,

53:12.

Kur'an, 53:26.

molitvi, i na njegovo veliko iznenaenje, kurejijske starjeine

su kleknule na tlo pored njega, ponizno prianjajui elima na
zemlju. Poput poara vijesti su se rairile gradom: "Muhammed je o naim bogovima govorio na ljubazan nain! Naveo
je u onom to je izgovorio da su one uzdignute garaniqe ije
se posredovanje prima!"88 Kriza je bila okonana. Starjeine
su kazale Muhammedu: "Mi znamo da Allah ubija i daje ivot, stvara i odrava, ali te nae boice se Njemu mole za nas,
i poto si im ti sada dozvolio da dijele boanske asti s Njim,
mi stoga elimo da se ujedinimo s tobom."89
Meutim, Muhammed se naao u neprilici. Ovo je bilo
isuvie lako. Da li Kurejije uistinu nastoje promijeniti svoje ponaanje, podijeliti svoje bogatstvo sa siromanima, i zadovoljiti se da postanu ponizni "robovi" Boiji? Nije izgledalo vjerovatno da e se to desiti. Takoer, uznemirile su ga trijumfalne rijei starjeina: on zasigurno nije mislio navesti ih
da pomisle da boice "dijele boanske asti" sa Allahom. Dok
su svi drugi slavili, Muhammed je otiao kui, zatvorio se i
meditirao. Te noi doao mu je Dibril [Gabriel], Duh objave. "ta si uinio Muhammede?", upitao je. "Izrecitirao si tim
ljudima neto to ti ja nisam donio od Boga i kazao si ono to
ti On nije kazao!"90 Muhammedova elja za kompromisom
bijae iskrivila Boansku poruku. On se istog trenutka pokajao, ali Bog ga je utjeio novom objavom. Svi prijanji poslanici bijahu inili sline "satanske" pogrjeke. Bila je uvijek
borba razumjeti objave i previe lako je bilo u zabunu dovesti dublje tokove inspiracije sa povrnijom idejom neijeg vlastitog [bia]. Ali, objava je nastavila: "Bog bi ono to bi ejtan
ubacio uklonio, i Bog svoje poruke ini jasnim, u i po njima
samima."91 Jedan vaan princip biva uspostavljen. Bog je mogao izmijeniti svoje knjige u vrijeme dok one bivaju objavljivane pojedinom poslaniku. Objava je progresivna. Mogli bi88

Tabari, Tarikh ar-Rasul, 1192, u djelu: Guillaume, The Life of

Muhammad, 166.
89

Ibn Sa'd, Kitab al-Tabaqat, 137, u djelu Andrae, Muhammad, 22.

90

Tabari, Tarikh ar-Rasul, 1192, u djelu: Guillaume, The Life of

Muhammad,
91

Kur'an,

166.
22:52.

smo kazati da je Muhammed ponekad uviao nova znaenja

u svojoj poruci koja bi potvrdila neke od njegovih ranijih vienja.
Sada je Muhammed morao otii nazad Kurejijama sa novim stihom koji je zamijenio one "satanske". Ponovno, Bog je
upitao: "Jeste li ikada pomislili ta oboavate u El-Latu i ElUzza'u, kao i Menatu?" Ali, ovaj puta njegov odgovor bio je
prezirui. Zato oni pripisuju kerke Allahu, kada sami vie
vole sinove? Ove takozvane boice bijahu puka "prazna imena", ljudske projekcije koje su izmislili Kurejije i njihovi preci. Oni koji ih oboavaju slijede "nita drugo do li pretpostavke njihovog udnog razmiljanja".92 Ovo je bio amar u lice
koji ne samo da je eliminirao garaniqe, ve je uvrijedio potovane pretke. Zato je Kur'an smatrao nemoguim da smjesti
ove tri boice zajedno sa anelima? Zato unititi priliku za
mir ovim beskompromisnim odbacivanjem naizgled bezazlene predanosti?
Nakon etiri godine islama, muslimani vie nisu mogli
tradicionalnu religiju uzimati ozbiljno. Za veinu Kurejija,
Allah je jo uvijek bio udaljeni veliki bog, koji nije utjecao na
njihove svakodnevne ivote. Ali ovo vie nije bilo istina za
Muhammedove pristalice. Ljepota Kurana uinila je Allaha
energinom, uistinu sveproimajuom realnou. Kada bijahu sluali svoju Knjigu, "jeza se hvata na koama onih koji se
svoga Gospodara boje, a potom se njihove koe i srca njihova
smiruju kada se spomene ime Allahovo".93 Rije Boija je bila
doivljavana kao snana realnost koja je mogla svijet uzdrmati. "Da smo ovaj Kur'an kakvom brdu spustili", Bog je kazao
Muhammedu, "vidio bi ga kako je strahopotovanja puno, i
kako se od straha pred Bogom raspada."94 Allah je sada bio
potpuno drugaiji od boanstva koje su oboavali Kurejije, a
"satanski stihovi" nisu bili u pravu sugerirajui da je islam isti
Kur'an,
53:19-23, prijevod: Muhammed Asad, The Message of
Qur'an, (Giblartar, 1980.)

92

93

Kur'an, 39:23, prijevod: Izutsu, Ethico-Religious Concepts, 197.

94

Kur'an, 59:21, Asadov prijevod.

kao i stara religija. Bilo je apsurdno zamisliti da bi tri kamena

idola garaniqa mogla utjecati na Boga islama.
boanstva su bila bespomona i neefikasna poput opasno slabih plemenskih starjeina. Ona nisu mogla osigurati hranu
svojim tovaocima, kao to to Allah ini, i ona nee biti u mogunosti da se zalau u ime svojih poklonika na dan obrauna.95 Nita nije ravno Allahu. Kratko nakon odbacivanja validnosti "satanskih stihova" objavljena je sura Iskrenost:
Reci On je Bog -Jedan
Bog je zasvagda [utoite svakom!]
Nije rodio i roen nije,
i niko mu ravan nije!96
Princip tevhida (jedinstva) postao je vrhunac muslimanske
duhovnosti. To nije bila prosto apstraktna metafizika potvrda Boanskog jedinstva, ve, poput cjelokupnog kur'anskog
uenja, poziv na akciju. Zbog injenice da Allah nije uporediv,
muslimani ne smiju samo odbiti da potuju idole, ve takoer
moraju osigurati da ih ostale realnosti ne odvrate od njihove predanosti jedino Bogu: bogatstvo, zemlja, porodica, materijalni napredak, i ak tako plemeniti ideali kao to su ljubav i patriotizam moraju zauzeti drugo mjesto. Tevhid je zahtijevao da muslimani upotpune svoje ivote. Da u toj borbi
uini Boga svojim jedinim prioritetom, musliman e uvidjeti, u pravilno ureenoj sopstvenosti, jedinstvo koje jeste Bog.
Vjerovatno se u ovo vrijeme desilo da je od novih sljedbenika prvi put zahtijevano izgovaranje ehadeta, deklaracija vjere koju danas izgovaraju svi muslimani: "Svjedoim da nema
boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov poslanik."
Kurejije ne bi bile okirane samim monoteizmom, koji im,
nakon svega, nije bio nova ideja. Oni su dugo vremena smatrali religiju idova i krana spojivom sa svojom vlastitom
tradicijom, i nije ih posebno uznemiravao pokuaj hanifa da
stvore jedan autentini arapski monoteizam. Ali Muhammed
95

Kur'an,

29:17, 10:18, 39:43.

96

Kur'an,

112, Sellsov prijevod.

je radio neto drugaije. Veina hanifa bijahu zadrali duboko potovanje prema Haremu i nisu nainili nijedan pokuaj
da reformiraju drutveni poredak. Meutim, napadajui statue koje su okruivale Kabu, Muhammed ih je navodio na pomisao da je Harem, o kojem je ovisila mekkanska ekonomija, bio bezvrijedan. Beduinska plemena nisu obavljala hadd
da bi posjetili kuu Allahovu, ve da odaju potovanje svojim
vlastitim plemenskim bogovima, iji kult sada Kur'an osuuje najstroijim rijeima.97 Kurejije su esto zazivali "uzdignute garaniqe" dok su obilazili oko Kabe. Sada je ova praksa bila
obezvrijeena kao zabluda i samoobmana. Taif, gdje je El-Lat
imala svoje svetite, snabdijevao je Mekku hranom. Mnogi
pripadnici plemena Kurej imali su ljetnikovce u ovoj plodnoj
oazi. Kako je Taif mogao biti u prijateljskim odnosima s njima, ako su oni odobravali vrijeanje njihove boice?
Preko noi Muhammed je postao neprijatelj. Kurejijske
vode poslale su delegaciju Ebu Talibu traei od njega da se
odrekne svog bratia. Niko u Arabiji nije mogao preivjeti bez
zvaninog zatitnika. ovjek koji je izbaen iz svog klana mogao je biti ubijen nekanjeno, bez straha od osvete. Ebu Talib, koji je istinski volio Muhammeda i koji sam nije bio musliman, naao se u nemoguoj situaciji. Pokuao je odugovlaiti, ali Kurejije su se vratile sa ultimatumom. "Tako nam
Boga, mi ne moemo izdrati da nai oevi bivaju okaljani,
nai obiaji ismijavani, i nai bogovi vrijeani!", povikali su.
"Dok nas ne rijei njega, borit emo se protiv tebe dok jedna strana ne nestane." Ebu Talib je pozvao Muhammeda preklinjui ga da prestane sa ovim potkopavajuim propovijedanjem. "Potedi i mene i sebe", zamolio ga je. "Nemoj na mene
stavljati teret vei od onog koji mogu podnijeti." Ubijeen da
ga Ebu Talib kani napustiti, Muhammed je odgovorio sa suzama u oima: "O moj amida, tako mi Boga, kada bi stavili
sunce u moju desnu ruku, a mjesec u moju lijevu, traei od
mene da napustim ovaj put, dok ga Bog ne uini pobjedonosnim, ili ja u tome nestanem, ne bih to napustio." On je po97

Reza Asian, No god but God, The Origins, Evolution, and Future of

Islam, (New York and London, 2005.), 43-46.

tom zautio i napustio sobu, lijui gorke suze. Amida ga je

pozvao nazad. "Idi i govori ta ti je volja, jer tako mi Boga, nikada te se neu odrei, ni po koju cijenu!"98 Muhammed je bio
siguran neko vrijeme. Dok god je Ebu Talib ostao njegov zatitnik i mogao tu zatitu efikasno provoditi, niko se nije usuivao dirnuti ga.
Ebu Talib je bio nadareni pjesnik i sada je pisao strastvene stihove osuujui klanove koji su izdali Haimov klan kad
su mu bili potrebni. Klan El-Mutalliba odgovorio je izraavajui svoju solidarnost sa Haimovim klanom, ali je iza ovih
dobrih vijesti slijedila kobna izdaja. Ebu Leheb, polubrat Ebu
Talibov, suprotstavljao se Muhammedu i njegovim objavama
od samog poetka, ali da bi sprijeio raskol unutar klana, on
je svoja dva sina zaruio za Muhammedove kerke, Rukajju i
Umm Kulsum. Sada je prisilio svoje sinove da se odreknu tih
ena. Ugledni mladi muslimanski aristokrata Osman ibn Affan, meutim, dugo se vremena bijae divio Rukajji, jednoj od
najljepih djevojaka u Mekki, i mogao je sada traiti od Muhammeda njenu ruku.
Kurejijske starjeine - posebice oni koji bijahu izgubili lanove porodice njihovim prelaskom na islam - sada su
spremali okrutnu kampanju protiv Muhammeda. Oni e namjerno demonstrativno okretati lea kad god bi uli muslimane da veliaju Allaha kao "jedno i jedino boansko bie",
i agresivno e pokazivati svoje ushienje kada ostala boanstva budu zazivana.99 Zahtijevali su da svi ostanu vjerni svojoj tradicionalnoj vjeri. Bila je to jedina prihvatljiva stvar koja
se mogla uiniti! Sav ovaj govor o objavi bio je zaprepaujui! Muhammed je cijelu stvar izmislio. Zato bi jedino on,
od svih Kurejija, primio boansku poruku?100 Muhammed je
lud; njega je zaveo neki dinn; on je arobnjak, koji je odvratio
mlade ljude od sunneta svojih oeva magijskim vjetinama.101
98
Ibn Ishaq, Sirat Rasul Allah, 167-168, u djelu: Guillaume, The Life of
Muhammad, 119.
99

Kur'an, 17:46, 39:45.

100

Kur'an, 38:6.

101

Kur'an, 38:4-5.

Kada se od njega trailo da potvrdi svoje tvrdnje inei neko

udo - kao to Mojsije i Isus bijahu uradili - priznavao je da
je on samo obini smrtnik poput njih samih.102
Voe Muhammedovih protivnika bili su neki od najmonijih poglavara klanova u Mekki. Najistaknutiji meu njima
bili su Ebu-l-Hakem, ljuti, ambiciozni ovjek, koji je izgledao
duboko uznemiren islamom; potom stariji gojazni Ummejje
ibn Halef; i visoko inteligentni Ebu Sufjan, koji je bio lini prijatelj Muhammedov, zajedno sa svojim puncem Utbom ibn
Rebi'a i njegovim bratom. Do tada se, Suhejl ibn Amr, poglavar klana Amir - predan ovjek koji se, poput Muhammeda,
jednom godinje povlaio na planini Hira - jo nije bio odluio, a Muhammed se nadao da e ga pridobiti. Neki od najsposobnijih mladih ljudi u Mekki su takoer bili neprijateljski nastrojeni prema islamu: ratnici Amr ibn el-As i Halid ibn
el-Velid, i - najvatreniji od svih - Omer ibn el-Hattab, brati
Ebu-l-Hakema, koji je bio fanatino predan staroj religiji. Dok
su drugi poglavari nastavili paljivo raditi protiv Muhammeda, Omer je bio spreman za mnogo ekstremnije metode.
Muhammed se sada bijae odrekao nade da e obratiti
mekkanski establiment i shvatio je da se mora usredsrediti na nezadovoljne siromanije ljude, koji su eznuli za njegovom porukom. Ovo je bila vana prekretnica, koja je slikovito zabiljeena u Kuranu. Muhammeda bijae toliko zaokupila rasprava sa nekim mekkanskim velikanima da se nestrpljivo "namrtio i okrenuo" kada mu je neki slijepac priao da
ga neto upita.103 Bog je ozbiljno ukorio Muhammeda: poslanik mora prilaziti svim lanovima zajednice uz isto potovanje. On se mora izdignuti iznad aristokratskog etosa muruvve: Kur'an je podjednako i za bogate i za siromane. U odbacivanju slijepca kao da on nema nikakvu vanost, Muhammed se bijae ponio na nain kako to ini kafir.
Rije kafir se esto prevodi kao "nevjernik", ali ovo daje
iznimno pogrjenu ideju.104 Muhammed se nije svaao sa
102

Kur'an,

41:6.

103

Kur'an, 80:1-10.

104

Izutsu, Ethico-Religious Concepts, 66; Cantwell Smith, Faith and Belief, 39-40.

uvjerenjima Ebu-l-Hakema i Ebu Sufjana. Ustvari, veina njihovog teolokog uenja bila je prilino korektna. Oni su vjerovali neupitno, naprimjer, da je Allah stvoritelj svijeta i gospodar Kabe.105 Problem je bio to to oni nisu provodili svoja
vjerovanja u praksu. Bili su nemarni spram istinskog znaenja znakova Boije blagodati u onom to je stvorio, to je trailo od ljudskih bia da ga oponaaju u svim svojim postupcima. Umjesto to osuuju i ugnjetavaju ranjive ljude, oni su se
trebali ponaati poput Allaha i "rairiti nad njima krila poniznosti i samilosti".106
Rije kafir izvodi se iz korijena KFR (nezahvalnost), to
upuuje na okrutno odbijanje neeg to se ponudi uz veliku
ljubaznost i blagodarnost. Kad se Bog objavio narodu Mekke,
neki od njih su, kako se to desilo, s dozom prezira pljuvali u
njegovo lice. Kur'an ne kori kafire zbog toga to oni nemaju vjerske ubijeenosti, ve zbog njihove arogancije.107 Oni su
osorni i nadmeni; zamiljaju da su superiorniji od siromanijih, poniznijih ljudi Mekke, koje smatraju graanima drugog reda i koji stoga zavreuju osudu. Umjesto da shvate svoju potpunu ovisnost o Bogu, sebe i dalje smatraju u duhu
istigna'a - samodovoljnosti - i odbijaju da se poklone Allahu
ili bilo kome drugom. Kafiri pucaju od vanosti koju pridaju
samo sebi; hodaju unaokolo nadmeno, obraaju se drugima
uvredljivo, galamei i silno se ljute ako pomisle da je njihova ast dovedena u pitanje. Oni su toliko uvjereni da je njihov
nain ivota bolji od bilo ijeg drugog, te se posebno naljute
ako iko kritizira njihov tradicionalni ivotni stil.108 Oni ismijavaju Allahovu objavu, zlobno iskrivljujui znaenje Kurana
da prosto pokau svoju bistrinu.109 Oni ak nisu bili u stanju
da shvate bilo ta novo: njihova srca su bila "zastrta", "zahrala", "zapeaena" i "zakljuana".110
105

Kur'an,

29:61-63, 2:89, 27:14.

106

Kur'an,

17:23-24, 46:15. Asadov prijevod.

107
108

Izutsu, Ethico-Religious
Kur'an,

Concepts,

127-157.

7:75-76, 39:59, 31:17-18, 23:45-47, 38:71-75.

109

Kur'an, 15:94-96, 21:36, 18:106, 40:4-5, 68:56, 22:8-9.

110

Kur'an, 41:3-5, 83:14, 2:6-7.

Glavni porok kafira bio je dahilijjet. Muslimani su tradicionalno koristili ovaj termin da njim oznae predislamsko
doba u Arabiji i stoga se uobiajeno prevodi kao "Vrijeme neznanja". Ali premda korijen JHL ima odreene konotacije sa
"neznanjem", njegovo primarno znaenje je "plahovitost": estoka osjetljivost na ast i presti; arogancija, pretjeranost, i
iznad svega, stalna sklonost nasilju i odmazdi.111 Ljudi dahilijjeta bili su isuvie ponosni da bi se predali islamu; zato
bi jedan kerim usklaivao svoje ponaanje i ponaao se poput
nekog roba ('abd), klanjajui se nosom prislonjenim na zemlju
i ponaajui se prema onima niskog porijekla kao prema sebi
jednakima? Muslimani su nazvali Ebu-l-Hakema, svog glavnog neprijatelja, "Ebu Dehl", ne zbog toga to je on nijekao
islam - on ga je razumio isuvie dobro - ve zbog toga to se
borio protiv islama arogantno, slijepom, estokom i neobuzdanom strau. Meutim, plemenski etos bio je toliko uvrijeen da su, kao to emo vidjeti, muslimani nastavili pokazivati dahilske simptome i dugo nakon to su preli na islam.
Dahilijjet nije mogao biti iskorijenjen preko noi i ostao je
latentna prijetnja, spremna da razorno plane u bilo kom trenutku.
Umjesto da pokleknu pred dahilskim duhom, Kur'an
podstie muslimane da se ponaaju provodei hilm (blagost),
koja je bila tradicionalna arapska vrlina. Mukarci i ene koji
su provodili hilm bili su izdrljivi, strpljivi i samilosni.112 Oni
su mogli kontrolirati svoj bijes i ostati mirni u najteim okolnostima, umjesto da eksplodiraju uz nekontroliranu ljutnju.
Bili su spori u uzvraanju. Nisu uzvraali kada bi im bila nanesena uvreda, ve su osvetu ostavljali Allahu.113 Hilm je takoer nadahnjivao pozitivno djelovanje: ako su provodili
hilm, muslimani bi vodili rauna o slabima i ljudima u nevolji, oslobaali svoje robove, savjetovali jedan drugom da budu
strpljivi i saosjeajni, i hranili siromahe, ak i kada su sami
111

Izutsu, Ethico-Religious Concepts, 28-45.

112

Ibid., 28.

113

Ibid., 68-69, Kur'an, 14:47, 39:37, 15:79, 30:47, 44:16.

bili gladni.114 Muslimani se moraju uvijek ponaati u skladu

sa potpunom blagou i dobrim manirima. Oni su bili mukarci i ene mira: "Jer pravi robovi Milostivog su oni koji po
Zemlji hodaju mirno, i koji, kada im se dahili obrate, odgovaraju 'Mir' (selam!)."115
Nakon afere sa "satanskim stihovima", sukob sa kafirima
postao je veoma neugodan. Kojeg god je muslimana sreo Ebu
Dehl, redovno ga je podvrgavao obijesnom verbalnom zlostavljanju i pakostio bi im opasnim laima i traevima. Prijetio je trgovcima da e ih unititi, i jednostavno isprebijati "slabije" muslimane. Kafiri nisu mogli nauditi muslimanima koji
su imali jake zatitnike, ali su mogli napasti robove i one kojima je nedostajala odgovarajua plemenska zatita. Umejja,
poglavar klana Duma, bi imao obiaj zlostavljati Bilala, svog
abesinskog roba, veui ga i prisiljavajui ga da lei izloen
arkom suncu, sa ogromnom stijenom na prsima. Ebu Bekr
nije mogao gledati kako Bilal pati, te ga je otkupio od Umejje
i oslobodio ga. Takoer je oslobodio djevojku ropkinju koja je
bila muslimanka, kada je vidio Omera ibn el-Hattaba kako je
tue. Neke mlade muslimane su zatvarale njihove porodice,
pa su ih ak pokuavale izgladnjivanjem natjerati na pokornost. Situacija je postala tako ozbiljna da je Muhammed poslao ranjivije lanove Ummeta u Abesiniju, gdje im je kranski vladar dao azil. Postajalo je bolno oito, iako se moglo initi nezamislivo, da vjerovatno nee biti budunosti za muslimane u Mekki.
Zaista, mora da je bilo veoma teko muslimanima, odgojenim u dahilskom duhu, provoditi hilm i okretati drugi obraz. ak se i Muhammed ponekad morao boriti da zadri svoju pribranost. Jedna od ranih sura izraava bijes prema
njegovom amidi Ebu Lehebu i njegovoj supruzi, koji su imali obiaj razbacivati otro trnje ispred njegove kue.116 Jednom
prilikom, Muhammed je uo neke od kurejijskih poglavara
114

Kur'an,

90:13-17.

115

Kur'an, 25:63. Asadov prijevod.

116

Kur'an, 111. Ovo je jedino mjesto gdje Kur'an spominje jednog od

Muhammedovih neprijatelja imenom.

kako ga psuju dok je on obilazio Kabu. Neko vrijeme bio je u

stanju kontrolirati svoj rastui bijes, ali do momenta kada je
zavrio trei obilazak, njegovo lice je bilo crno od bijesa. Zastao je, okrenuo se kafirima, i, umjesto da im zaeli "Mir",
kako je Kur'an propisao, kazao im otro: "Hoete li me posluati, o Kurejije? Tako mi Onoga u ijoj je ruci moj ivot, donijet u vam pokolj!" Izgovorio je posljednju rije tako prijeteim tonom da su poglavari zautjeli. Do slijedeeg dana, oporavili su se od iznenaenja. Nagrnuli su na Muhammeda kada
je on stigao u Harem, okruili ga prijetei i poeli ga udarati,
teglei ga za njegov ogrta. Ovog puta, Muhammed nije agresivno odgovorio, ve je dozvolio glaveinama da ga maltretiraju, dok nije intervenirao Ebu Bekr, zapomaui: "Hoete li
ubiti ovjeka zato to govori Allah je moj gospodar?"117
Ali ovakav nain ponaanja je ponekad mogao izazvati suprotan uinak. Jednog dana, Ebu Dehl je priao Muhammedu u blizini ulaza Safa, vanog mjesta prilikom hadda, i toliko ga je naljutilo kad ga je vidio kako smireno zauzima ovo sveto mjesto da je eksplodirao u pravom dahilskom stilu. Ponovno, Muhammed je odbio da uzvrati, ve je sjedio i sluao niz
uasnih uvreda ne uzvraajui ni rijei. Konano, Ebu Dehl
je okonao svoju paljbu uvreda i otiao da se pridrui ostalim
poglavarima u Haremu, dok je Muhammed tuno i tiho otiao kui. Meutim, to vee njegov amida Hamza, koji je bio
u lovu, uo je ta se dogodilo i strahovito se naljutio. Odmah
je potraio Ebu Dehla i jako ga udario svojim lukom. "Hoe li ga vrijeati ako i ja budem slijedio njegovu vjeru?", dreknuo je. "Uzvrati mi ako se usuuje!" Ne elei da se suprotstavi Hamzi, ija fizika snaga bijae smatrana legendarnom u
Mekki, Ebu Dehl je bre bolje obuzdao svoje drugove, priznajui da je on runo uvrijedio Muhammeda.118
Hamza postade predani musliman, ali ovo ba i nije bio nain na koji je Muhammed elio da njegov amida ue u islam.
Pred kraj 616. godine desio se jo jedan, ak vrlo nenadan preIbn Ishaq, Sirat Rasul Allah, 183-184, u djelu: Guillaume, The Life of
Muhammad, 130-131.
117

118

Ibid. u djelu: Guillaume, The Life of Muhammad, 157.

lazak na islam. Omer ibn el-Hattab bijae odluio da je vrijeme da ubije Muhammeda. Krupnim koracima je krenuo ulicama Mekke, sa sabljom u ruci, prema kui u podnoju breuljka Safa, za koju je uo da Poslanik u njoj provodi poslijepodne. Nije znao da su njegova sestra Fatima bint el-Hattab i njen
mu bili tajno postali muslimani. Mislei da je Omer sigurno
otiao, oni bijahu pozvali jednog od nekolicine pismenih muslimana da doe i ui im posljednju suru. U meuvremenu, na
putu prema breuljku Safi, Omera je presreo drugi musliman,
koji je bojei se za Muhammedov ivot, obavijestio Omera da
je njegova vlastita sestra prela na islam. Omer je otrao sestrinoj kui i uasnulo ga je kad je uo rijei Kurana kako dopiru kroz prozor na spratu. "Kakva je ovo besmislica!", zaurlao je upadajui u sobu. Recitator je pobjegao od straha, u urbi bacivi rukopis, a Omer je svoju sestru bacio na pod. Meutim, kada je vidio da krvari, postidio se, podigao rukopis i poeo itati suru. Omer je bio jedan od sudija na pjesnikom nadmetanju u Ukazu, i najednom je shvatio da gleda u neto to
je jedinstveno. Ovo se prilino razlikovalo od konvencionalne
arapske ode. "Kako je divan i plemenit ovaj govor", uzviknuo je
zaueno, a istog momenta ljepota Kurana je stiala njegov bijes i dodirnula sredite prijemivosti duboko u njemu. Ipak, on
je ponovno zgrabio svoju sablju, i otrao ulicama do kue u kojoj je bio Muhammed. "ta te je dovelo sine Hattabov?", upitao
ga je Poslanik. "Doao sam ti da povjerujem u Boga i njegovog
Poslanika i u ono to je on od Boga donio", odgovorio je Omer.
Muhammed se toliko glasno zahvaljivao da su svi u kui, koji
su se posakrivali im su vidjeli Omera, izali iz skrovita, jedva u stanju da povjeruju ta se dogodilo.119
Ibn Ishaq je zabiljeio drugu, manje dramatinu, ali jednako znaajnu verziju Omerovog preobraenja. Jedne veeri, on
bijae krenuo da se na pijaci sastane sa nekim prijateljima na
piu. Ali kada se prijatelji nisu pojavili, odluio je umjesto toga
da obavi tavaf. U Haremu nije bilo nikoga, osim Muhammeda
koji je stajao blizu Kabe, uei Kur'an tiho za sebe. Omer je od119

Ibn Ishaq, Sirat Rasul Allah, 227, u djelu: Guillaume, The Life of

Muhammad,

157.

luio da eli posluati, pa se podvukao pod damastni pokriva

koji je prekrivao svetite i uz ivice je okolo iao dok nije stajao
direktno ispred Muhammeda. Kako je kasnije priao: "Izmeu
nas nije bilo nita osim prekrivaa Kabe" - sve njegove tvrave osim jedne pregrade su pale. Onda je mo Kurana uinila
svoje: "Kada sam uo Kur'an, moje srce se smekalo i zaplakao
sam, te je islam uao u mene."120 Omerov prelazak na islam bio
je gorki udarac protivnicima, ali zbog toga to je imao zatitu
svog klana, nita nisu mogli uiniti da mu nakode.
Ebu Dehl je sada nametnuo bojkot protiv Haimova i el-Mutallibova klana: niko se od njih nije mogao oeniti niti s
njima trgovati - nisu im ak mogli ni hranu prodavati. Svi
lanovi klanova Haim i el-Mutallib, i muslimani i nemuslimani podjednako, preselili su se u Ebu Talibov kvart, koji je
postao mali geto. Kada je Muhammedova obitelj stigla, Ebu
Leheb i njegova porodica su se iselili i nastanili se u distriktu
Abdu--emsa. Svrha bojkota nije bila izgladnjivanje dva klana, ve da ih stignu posljedice toga to su se izdvojili iz plemena. Ako se Muhammed htio povui iz religijskog ivota
Mekke, onda nije mogao nastaviti ostvarivati koristi od njene
ekonomije.121 Zabrana je propala nakon tri godine. Ona je bila
posebno omraena meu onima koji su imali roake u klanovima Haim i el-Mutallib, te im nisu, pri zdravoj pameti, mogli dozvoliti da gladuju. Muslimani poput Ebu Bekra i Omera, koji nisu pripadali prognanim klanovima, slali su ivotne
namirnice kad god su mogli. Jedan Mekkelija je redovno tovario kamilu sa namirnicama, odveo je do Ebu Talibove ulice pod platom noi, snano bi je udario po stranjem dijelu i poslao da otetura niz aleju. Jednom prilikom Ebu Dehl je
priao jednom Hatidinom bratiu, koji je iao u geto sa vreom brana. Ubrzo su se poeli razjareno svaati. Drugi Kurejija se pridruio, zgrozivi se time to Ebu Dehl spreava
ovjeka da odnese hranu svojoj tetki, te ga snano udario trznuvi kamiljom gubicom to ga je oborilo na zemlju.
120

Ibid., 228, u djelu: Guillaume, The Life of Muhammad, 158.

121

Aslan, No god but God, 46.

Tokom ove zabrane, Kur'an je podsjetio muslimane da i

drugi poslanici - Jusuf, Nuh, Junus, Musa i Isa - takoer bijahu upozoravali svoj narod da promijene svoje ponaanje, a
kada bi oni odbili, njihova drutva bi propala, jer nisu djelovali u skladu sa fundamentalnim principima univerzuma.122 Za
razliku od ivotinja, riba ili biljaka, koje su prirodni muslimani, jer se instinktivno pokoravaju ovim osnovnim zakonima,
ljudska bia imaju slobodnu volju.123 Kada ugnjetavaju slabe i
odbijaju pravino dijeliti svoje bogatstvo sa siromanima, ovo
naruavanje Boijeg zakona je neprirodno kao kada bi ribe
pokuale ivjeti na suhoj zemlji. Katastrofa bi bila neizbjena.
Meutim, Kur'an je nastavio podsticati muslimane da budu
strpljivi i da ne iskoritavaju ovu priliku za linu osvetu protiv svojih neprijatelja.
Takoer, i neke Kurejije su udili za mirom. Kratko nakon
uvoenja zabrane, jedna mala delegacija je dola kod Muhammeda. Predvodio ju je jedan potovani starjeina koji je bio
isuvie blizu smrti da bi osjetio linu prijetnju od Poslanika.
On je predloio kompromis: cijeli grad e jednu godinu oboavati Allaha, a druge bogove slijedeu. Kako god, Muhammed nije mogao prihvatiti ovu ponudu. Umjesto toga, sura el-Kafirun ponudila je mirnu koegzistenciju:
Reci: O vi koji poriete Istinu (kafirun)
Ja ne oboavam ono to vi oboavate,
a vi ne oboavate ono to ja oboavam,
i ja neu oboavati ono to ste vi oboavali,
a niti ete vi oboavati ono to ja oboavam,
Vama va obraun (din), a meni moj obraun!124
Ljudi oboavaju razliite stvari. Ne smije biti "prisile u
stvarima vjere" (la ikrahe fi-d-din).125 Din znai "obraun", ali
takoer i "vjeru" [religiju], "nain ivota" ili "moralni zakon".
122

Kur'an, 11:100.

123

Kur'an, 2:100, 13:37, 16:101, 17:41, 17:86.

124

Kur'an, 109. Sellsov prijevod.

125

Kur'an, 2:256, Asadov prijevod.

Svaki pojedinac [muko ili ensko] posjeduje svoj vlastiti din i

nema potrebe za silom ili prinudom.
Na kraju, krvna odanost dovela je bojkot do kraja. etiri pripadnika kurejijskog vodstva, koji su imali roake u klanovima Haim i el-Mutallib, sveano su zatraili da bude obustavljena zabrana, i unato ljutim protestima Ebu Dehla,
ostale voe su se sloile. Mora da je bilo velike radosti unutar
muslimanske zajednice. Kada su uli vijest, neki od iseljenika
su doli kui iz Abesinije uvjereni da je najgore prolo. Ali oni
su bili isuvie optimistini. Rano poetkom 619. godine umrla
je Hatida. Ona je bila u poodmaklom dobu, a njeno zdravlje
vjerovatno je bilo trajno narueno nedostacima u hrani. Ona
bijae Muhammedova najblia druga, i niko - ak ni Ebu Bekr
ili vatreni Omer - nee biti u stanju obezbijediti Muhammedu
istovjetno blisku podrku. Rani biografi nazivaju 619. godinu
Muhammedovom "godinom tuge". Nedugo nakon toga, jedna druga smrt imala je ak dalekosenije posljedice. Ebu Talib
bijae finansijski uniten, a vjerovatno je, k tome, i fiziki bio
oslabljen zbog bojkota. Kasnije te godine razbolio se i umro. A
novi voa klana Haim sada je bio Ebu Leheb.

Tree poglavlje

Hidra
SVI U MEKKI odmah su bili svjesni Muhammedove nove
ranjivosti. Ebu Leheb se nije odrekao Muhammeda: od vode
se oekivalo da svim lanovima svog klana prui odreenu zatitu, a neuspjeh u ovoj obavezi na samom poetku obavljanja funkcije bio bi znak slabosti. Ali, oigledno je bilo da je on
svoju zatitu pruao veoma suzdrljivo. Muhammedovi susjedi su se sluili odvratnim postupcima sa ovijom iznutricom,
zasipajui ga njome dok je on bio na namazu, pa ak jednom
bacivi je u njegov kuni lonac za kuhanje. Jednog dana, dok
je iao gradom, neki mladi Kurejija je bacio neist po cijelom
Muhammedovom tijelu. Kada ga je njegova kerka Fatima vidjela u ovakvom stanju, briznula je u pla. "Ne plai, moja djevojice", Muhammed ju je blago ohrabrivao, dok ga je ona pokuavala oistiti. "Bog e zatiti tvog oca." Ali za sebe je depresivno dodao: "Kurejije me nikad ovako nisu tretirali dok je
Ebu Talib bio iv."126
Njegova slabost je vjerovatno utjecala na poloaj nekih
mnogo ranjivijih muslimana. Ebu Bekr, naprimjer, bijae gotovo uniten bojkotom. On bijae ivio u kvartu koji je nastanjivao Duma klan, a njegov voda, korpulentni Ummejja ibn
Halef, koji je uobiavao Bilala izlagati na suncu, sada je osjetio
da to slobodno moe raditi i Ebu Bekru, veui ga za njegovog mlaeg roaka i ostavljajui ih, iednjele i bolesne u ovom
poniavajuem poloaju na nepodnoljivoj vruini. Tejm, njihov klan, bio je isuvie slab da ih zatiti, stoga, shvaajui da
za njega nema budunosti u Mekki, Ebu Bekr je krenuo da se
pridrui muslimanskoj zajednici u Abesiniji. Ali na putu je
sreo Ibn Dugunnu, jednog od beduinskih saveznika Kurjeija,
kojeg je uasnulo kada je uo ta se dogodilo. On ga je uvjerio
126
Muhammed ibn Ishaq, Sirat Rasul Allah, 278, u djelu: A. Guillaume, prijevod, The Life of Muhammad, (London, 1955.), 169-170.

da se treba vratiti u Mekku, i formalno je uzeo Ebu Bekra pod

svoju linu zatitu. Poto je kurejijskom vodstvu bilo stalo da
odre odnose sa Ibn Dugunnom, prihvatili su ovaj dogovor,
ali su od njeg zatraili da osigura da Ebu Bekr ne klanja ili ui
Kur'an javno. On je bio tako popularan i karizmatian, obja
snili su, da bi mogao odvratiti mlade ljude od slubene religije. Stoga je Ebu Bekr klanjao sam, napravivi mali mesdid,
mjesto za padanje niice [injenje sedde], ispred svoje kue.
Ipak, situacija je bila oito nepovoljna. Muhammed je za
sebe pokuao pronai novog zatitnika u ugodnoj, plodnoj
oazi Taif, ali bio je to beznadean poduhvat, to je otkrilo do
koje je mjere bio u oajnoj situaciji, jer je pleme Sekif bilo jako
uvrijeeno Muhammedovim odbacivanjem njihove boice ElLata. Muhammed je posjetio trojicu voa Sekifa, traei od
njih da prihvate njegovu vjeru i prue mu svoju zatitu, ali,
oni bijahu toliko razjareni time to se on usudio tako ponijeti, da su naloili svojim robovima da ga gone kroz ulice. Jedino mu je bilo preostalo da se skloni u vrt Utbe ibn Rebia, jednog od voe mekkanskih kafira, koji je imao ljetnikovac u Taifu. Utbe i njegov brat ejba vidjee Muhammedov poniavajui bijeg, ali ne izrazie elju da predaju suplemenika Sekifu.
Tako umjesto da prijave Muhammeda, poslali su mu roba sa
posudom groa.
Skupivi se srameljivo iza drveta, Muhammed bijae blizu
oaja. Bio je obiaj kod Arapa da "zatrae utoite" kod boanstva ili dinna u momentu krize, pa je sada Muhammed utoite zatraio kod Allaha.
O Boe, Tebi se alim zbog moje slabosti, oskudice i ponienja koje je preda mnom. O Najmilostiviji, Ti si Gospodar slabih i Ti si moj Gospodar. Kome e me Ti povjeriti na uvanje?
Nekom dalekom, ko e me zloupotrijebiti? Ili nekom neprijatelju kome si Ti dao mo nada mnom? Zato ne brinem, samo da
Ti nisi ljut na mene! Tvoja blagodat je mnogo ira prema meni.
Ja utoite uzimam u svjetlu Tvoje opstojnosti kojom se tama
osvjetljava, i kojom su stvari ovoga i budueg svijeta ureene,
kako se Tvoja ljutnja ne bi spustila na mene ili Tvoj gnjev sijev-

nuo nada mnom. Zbog Tvojeg zadovoljstva i dok Ti ne bude

zadovoljan. Nema moi niti snage osim kod Tebe.127
Neuobiajeno je za Ibn Ishaqa da daje tako prisno izvjee
Muhammedovog duevnog stanja. Ono ukazuje na trenutak
duhovne istine. U ovom inu islama, Muhammed je shvatio,
potpunije nego ikad prije, da nema sigurnosti niti istinskog zatitnika osim Allaha.
Bog je izgleda primio njegovu molitvu, jer tek to je prestao
govoriti, Addas, Utbin rob mladi, stigao je sa groem. On bijae kranin, a Muhammeda je obradovalo kada je uo da dolazi iz Ninive, grada poslanika Junusa [Jonah], Ree Addasu da
je Junus bio njegov brat, jer je i on takoer bio poslanik. Addas
je bio toliko oduevljen da je, unato negodovanju Utbe koji je
posmatrao susret, poljubio Muhammeda u glavu, ruke i stopala. Nakon ovog neoekivanog susreta sa jednim pripadnikom
Naroda Knjige, Muhammed je osjetio da je manje izdvojen. To
ga je podsjetilo da, premda su ga Arapi odbacili, postoje brojni
ljudi koji [Boga] oboavaju u velikom svijetu van Arabije i koji
bi razumjeli njegovu misiju. Bijae razdragan kada je krenuo
na put kui, i zaustavio se da klanja u maloj oazi Nahla, gdje ga
je ula grupa "nevidljivih bia" (dinna). Rije dinn nije uvijek morala oznaavati vragolaste duhove Arabije. Ona je takoer mogla biti upotrijebljena za "strance", ljude koji do tog [nekog] momenta nisu bili vieni. Kur'an naglaava da su putnici, koji bijahu skriveni u Nahli, sluajui Muhammedovo uenje, moda bili idovi. Oni bijahu tako obuzeti ljepotom i poticajem arapske Knjige, da su, po povratku kui, kazali svom narodu kako su uli "objavu poslatu sa visine, nakon [one] Mojsijeve", koja je potvrivala istinu Tore i koja e uputiti ljudska
bia na pravi put.128
Muhammedovi horizonti su se poeli iriti. Bio je uvjeren do tada da bijae poslan jednostavno kao "opominja" (ne127

Ibid., 280, u djelu: Guillaume, The Life of Muhammad, 193.

Kur'an, 46:29-32, 72-1, prijevod: Muhammed Asad, The Message

of Qur'an, (Gibraltar, 1980.). Ovo je Asadovo objanjenje ovog dogaaja
koji je dat u tekstualnim pribiljekama koje su navedene uz ovo poglavlje,
za koje on priznaje da nisu potpuno vjerodostojne.
128

zir) svom vlastitom plemenu i da je islam bio samo za narod

Mekke. Ali, sada je poinjao gledati jasnije u daljinu prema
Narodu Knjige, koji bijae primio ranije objave. Unato uvjerenju koje mu je ova injenica davala, sada je opet bio oajan.
Kada kafiri saznaju za njegov pokuaj iznalaenja podrke u
Taifu, njegova pozicija e biti jo nesigurnija, tako je prije ulaska u Mekku, poslao glasnika trojici poglavara klanova traei
njihovu zatitu. Dvojica su odbila, ali trei, Mu'tim, poglavar
Nevfel klana, koji je bio jedan od onih koji su vodili kampanju
da se ukine bojkot, obeao je da e zatititi Muhammeda, i on
se sada mogao vratiti kui.
Ali ovo nije moglo biti dugorono rjeenje. Nekako je Muhammed morao pridobiti Kurejije. Godine 619. on je otpoeo
da propovijeda hodoasnicima i trgovcima na trgovakim sajmovima, koji su vrhunac dosezali u vrijeme hadda. Moda
e, poput Ebu Bekra, pronai zatitnika meu beduinima, te
ako u tome uspije i kurejijsko vodstvo uvidi da ga potuju beduinski saveznici, moda e i oni nai naina da mu udovolje.
Meutim, beduinski hodoasnici su bili neprijateljski raspoloeni i vrijeali su ga. Zadnja stvar koju su htjeli bila je vjera
koja propovijeda pokoravanje i poniznost. Vjerovatno je Muhammed osjeao da je doao do kraja svojih mogunosti. Jo
uvijek je tugovao za Hatidom. Njegova situacija u Mekki bila
je oajno nesigurna. A nakon sedam godina propovijedanja
nije napravio pravi iskorak. Ipak, u ovoj najnioj taci svoje
karijere, bijae doivio najvee lino mistino iskustvo u svom
ivotu.
Bio je u posjeti jednom od svojih roaka koji je ivio blizu
Harema, pa je odluio da no provede u molitvi pored Kabe,
kao to je volio initi. Naposljetku je otiao da malo odspava u
zatvorenom prostoru u sjeverozapadnom dijelu svetita, u kojem su bile grobnice Ismaila i Hadere. A onda, uinilo mu se
da ga je probudio Dibril i prenio ga udotvorno do Jerusalema, svetog grada idova i krana - iskustvo koje vjerovatno
biljei ovaj ne previe jasan ajet Ku'rana:
Beskrajan u slavi je Onaj koji je prenio Svog roba nou od
Nepovredive Kue oboavanja (el-mesdidu-l-harem) do Da-

leke Kue oboavanja (el-mesdidu-l-'aqsa) - iju smo okolinu

Mi blagoslovili - kako bismo mu mogli pokazati neke od Naih znamenja (ajat).129
Jerusalem nije spomenut imenom, ali je kasnija tradicija povezala "Udaljenu Kuu" sa svetim gradom Naroda Knjige, idova i krana. Prema historiaru Taberiju, Muhammed je kazao svojim drugovima da su ga u jednom trenu Dibril i Mikail odveli da se susretne sa svojim "oevima", Ademom (na prvom nebu) i Ibrahimom (na sedmom), i da je takoer vidio svoju "brau": Isa'a, Idrisa, Haruna, Musa'a i Jusufa.130 Kur'an takoer tvrdi da je Muhammed imao viziju koja ide dalje od "lotosovog drveta" koje je oznaavalo granicu ljudskog znanja:
Vidio ga je kako se sputa i drugi put,
kod lotosovog drveta krajnje granice,
Tamo je vrt utoite,
Kada je neto prekrilo lotosovo drvo razlivi se,
Njegov pogled nije skrenuo ustranu niti otiao predaleko,
On je vidio, od Gospodara svog, znamenja najvea
(ajat).131
Kur'an je prilino uzdrljiv kad je u pitanju ova vizija. On
je vidio samo Boije znakove i simbole - ne Boga samog, a kasniji mistici su naglasili paradoks ovog transcendentnog vienja, u kojem je Muhammed i vidio i nije vidio boansku bit.
Kasniji muslimani poeli su sastavljati ova u dijelovima sauvana pominjanja da bi stvorili jednu suvislu priu. Potpavi vjerovatno pod utjecaj pria koje su kazivali idovski mistici o njihovom uzdizanju kroz sedam nebesa do Boijeg trona,
oni su zamiljali svog poslanika kako ini slino duhovno putovanje. Prvo izvjee o ovom "nonom putovanju" (isra') nalazi se u biografiji Ibn Ishaqa iz osmog stoljea. U ovoj pro129

Kur'an, 17:1, Asadov prijevod.

Muhammad ibn Jarir at-Tabari, Tarikh ar-Rasul wa'l Muluk, 2210,

Mohammad A. Bamyeh, The Social Origins of Islam: Mind, Economy,
130

Discourse, (Minneapolis, 1999.), 144-145.

131

Kur'an, 53:15-18, u Michael Sells, urednik i prevodilac, Approaching

the Qur'an: The Early Revelations (Ashladn, OR, 1999.)

irenoj prii, Dibril je podigao Poslanika na nebesku jahalicu (burak) i zajedno su odletjeli kroz no u Jerusalem, gdje
su se spustili na mjestu drevnog idovskog Hrama, "Udaljene
Kue" iz Kurana. Tamo su ih pozdravili Ibrahim, Musa', Isa',
i svi veliki poslanici prolih vremena, koji su izrazili dobrodolicu Muhammedu u svoje drutvo i pozvali ga da im odri propovijed. Nakon toga svi poslanici su zajedno klanjali.
Onda su donesene stepenice, a Muhammed i Dibril su se popeli na prvo od sedam nebesa i poeli svoje uspinjanje do Boanskog trona. Na svakom nivou, Muhammed se sreo i razgovarao sa nekim od najveih poslanika. Adem je predsjedavao prvim nebom, gdje su Muhammedu pokazane vizije Pakla. Isa' i Jahja [Ivan Krstitelj] bili su na drugom nebu, Jusuf na
treem, Idris na etvrtom, Musa' i Harun na petom i estom,
i konano Muhammed je sreo Ibrahima na sedmom, na razdjelnici Boanskog kraljevstva.
Veina pisaca ostavlja konanu viziju Boga duboko potujui tekou razumijevanja, jer je ona bila praktiki teko izreciva, ostajui da lei izvan mogunosti govora. Muhammed je
morao odbaciti uobiajene ljudske koncepte, idui mimo lotosovog drveta, granice svjetovnog znanja. ak i Dibril mu
se nije mogao pridruiti u ovoj zadnjoj etapi njegovog putovanja. On je svakog morao ostaviti i - insistirali su kasniji mistici - ak i sebe ostaviti iza da bi se izgubio u Bogu. Pria o
nonom putovanju i nebeskom uzdignuu je jedan dogaaj
koji se - na neki nain - desio jednom, ali koji se takoer deava cijelo vrijeme. On je predstavljao savreni in islama, samopredanosti koja je takoer bila svojevrstan povratak izvoritu bia. Pria je postala obrazac muslimanske duhovnosti,
ocrtavajui put koji sva ljudska bia moraju poduzeti, daleko
od svojih pretpostavki, svojih predrasuda i ogranienja samodopadljivosti.
Vizija nije rezultirala kur'anskom objavom. Bilo je to lino iskustvo samog Poslanika. Ali nain na koji su je postavili rani biografi u ovom posebnom trenutku Muhammedovog ivota, ona je predstavljala jedan predivan komentar dubljeg znaenja i tumaenja ovih vanjskih dogaaja. Muham-

med bijae natjeran prilikama nad kojima je imao malo kontrole da napusti Mekku i sve to mu je bilo drago i blisko u najmanju ruku za neko vrijeme. Morao se pomjeriti mimo
svojih prvobitnih oekivanja, i nadii prihvaene ideje svog
vremena. U tradicionalnoj arapskoj odi, pjesnik bi obino poinjao zikrom "sjeanjem" na svoju izgubljenu dragu, koja bijae putovala sa svojim plemenom sve dalje i dalje od njega. U
slijedeem dijelu, pjesnik koji se otisnuo u "nono putovanje"
oslobodivi se svojeg nostalginog sanjarenja, upuuje se sam
kroz stepe na svojoj kamili - na put pun straha tokom kojeg
se morao suprotstaviti svojoj vlastitoj moralnosti. U konanici, pjesnik bi se ponovno sastao sa svojim plemenom. U zadnjem dijelu ode, on se ponosito hvali herojskim vrijednostima svog naroda, njihovom hrabrou u bitkama, i neprestanom ratu protiv svih stranaca koji su prijetili njihovom opstanku.132 U Muhammedovom nonom putovanju, ove stare vrijednosti muruvve su bile izokrenute. Umjesto povratka
svom plemenu, Poslanik je otputovao veoma daleko od njega,
u Jerusalem. Umjesto potvrivanja svog plemenskog identiteta oholim ovinizmom dahilijjeta, Muhammed je pokorio
svoj ego. Umjesto uivanja u boju i ratovanju, Muhammedovo putovanje slavilo je harmoniju, nadilaenje krvne pripadnosti grupi i zbliavanje sa ostalim ovjeanstvom.
Pria o nonom putovanju otkriva Muhammedovu enju
da dovede Arape Hidaza, koji su se osjeali isputenim iz boanskog plana, u sredite monoteistike porodice. Ovo je pria o pluralizmu. Muhammed se rjeavao paganskog pluralizma Mekke, jer se ono pretvorilo u samounitavajuu oholost
i nasilje dahilijjeta, i poinjao je prihvatati monoteistiki pluralizam. U Jerusalemu je otkrio da su svi Poslanici, poslani od
Boga svim narodima, "braa". Muhammedovi prethodnici u
poslanikoj misiji ga ne odbacuju kao osobu koja se namee,
ve mu izraavaju dobrodolicu u njihovu porodicu. Poslanici
ne osuuju i kritikuju jedan drugog niti pokuavaju obratiti jedan drugog. Umjesto toga oni sluaju promiljanja jedni drugih. Oni pozivaju novog Poslanika da im propovijeda, i, u jed132

Seils, Ibid., XVII-XVIII.

noj verziji prie, Muhammed pita Musa'a za savjet o tome koliko se esto muslimani trebaju moliti. Prvotno, Bog je zahtijevao salat pedeset puta dnevno, ali Musa' je vraao Muhammeda nazad Bogu dok se broj propisanih molitvi nije smanjio
na pet (to je Musa' i dalje smatrao prevelikim).133 injenica da
je ovo potovanje ostalih tradicija zapisano u drevnom mitu o
muslimanskoj duhovnosti pokazuje kakvo je sredinje mjesto
ovaj pluralizam imao u ranom islamu.
Od tog dogaaja, Kur'an je poeo da naglaava ovu zajedniku viziju. U jednom iznimno vrijednom pasusu, Allah jasno ukazuje da vjernici moraju bez ogranienja vjerovati u
objave svakog pojedinanog Boijeg poslanika:
Reci: Mi vjerujemo u Boga, i u ono to je sputeno nama, i
ono to je sputeno Ibrahimu i Ismailu i Ishaku i Jakubu i njihovim potomcima, i u ono to je darovano od strane Njihovog Odravatelja Musau' i Isau' i svim [drugim] poslanicima:
Mi ne pravimo razliku izmeu bilo kojeg od njih. A Njemu svi
sebe predajemo (lehu muslimun).134
Ne moe biti musliman ako takoer ne potuje Mojsija i Isusa. Istinska vjera zahtijeva predanost Bogu, a ne uspostavljenoj vjeri. Uistinu, iskljuiva odanost samo jednoj tradiciji moe postati irk, idolatrija koja stavlja ljude na isti nivo sa
Bogom. Ovo je jedan od prvih pasusa u Kuranu koji je istaknuo rijei "islam" i "muslim", koje obje potiu iz glagola esleme: "predati sebe potpuno neijoj drugoj volji".135 Ajet nastavlja:
Jer ako neko ode traiti religiju mimo samopredanja (islam)
Bogu, to od njega nikad nee biti prihvaeno, a na drugom svijetu on e biti od onih koji su izgubljeni.136
Ovaj ajet se esto citira da se "dokae" da Kur'an tvrdi da
je islam jedina, istinska vjera i da e samo muslimani biti spaIbn Ishaq, Sirat Rasul Allah, 271, u djelu: Guillaume, The Life of
Muhammad.
133

134

Kur'an, 3:84, usporedi, 2:136, Asadov prijevod.

135

Toshihiko Izutsu, Ethico-Religious Concepts in the Qur'an, (Montre-

al and Kingston, ON, 2002.), 189.

136

Kur'an, 3:85, Asadov prijevod.

eni. Ali "islam" tada jo nije bio zvanino ime za Muhammedovu religiju, a kada se ovaj stih [ajet] proita ispravno u njegovom pluralistikom kontekstu, jasno oznaava upravo suprotno.
gom. Poruka prelazi sa Ibrahima na Ismaila i Ishaka do Musa'a,
i tako dalje, kontinuiranim pripovijedanjem. Kur'an je prosto
"potvrda" prethodnih Knjiga,137 a Tora, Evanelje i Kur'an su
prosto momenti u Boijem neprekidnom samootkrovenju:
"Uistinu, oni koji su dosegli vjerovanje [u ovo boansko slovo], kao i oni koji slijede idovsku vjeru, i Sabejci,138 i krani
- svi koji vjeruju u Boga i Zadnji Dan i rade dobra djela - bojazni oni ne trebaju imati, niti e oni tugovati."139 Nije bilo ni pomisli da se prisile svi u muslimanski ummet. Svaka od objavljenih tradicija imala je svoj vlastiti din, svoje vlastite obrede
i shvatanja. "Svakom od vas Mi smo odredili [razliit] zakon i
nain ivota", Bog je kazao Muhammedu:
A da je Bog htio, On vas je mogao uiniti jednom jedinom
zajednicom: ali [On je htio drugaije] da bi vas iskuao onim
to vam dariva. Natjeite se, zato, u vrenju dobrih djela! Bogu
se svi morate vratiti, a onda e vam On, uistinu, objasniti sve u
emu ste se razlikovali!140
Bog nije iskljuivo pripadao jednoj tradiciji, ve je izvor
sveg ljudskog znanja. "Bog je svjetlo Nebesa i Zemlje", Allah
je objasnio u jednom od najmistinijih ajeta u Kuranu. Boansko svjetlo nije moglo biti zatvoreno ni u jednu pojedinanu lampu, ve je zajedniko svim i briljivo ga uva svaka od
njih:
Usporedba ovog svjetla je, kao da je, udubina u kojoj je svjetiljka; svjetiljka je [zatvorena] u staklu, staklu [koje sija] kao
zvijezda blistava: [svjetiljka] upaljena blagoslovljenim drvetom
137

Kur'an, 12:111.

Smatra se da su Sabejci bili monoteistika sekta u junoj Arabiji

(dananjem Jemenu), premda neki komentatori vjeruju da ovdje Kur'an
govori o zoroastrijcima iz Perzijskog carstva.
138

139

Kur'an, 5:69, Asadov prijevod.

140

Kur'an, 5:48, Asadov prijevod.

- maslinovim, koje nije ni istono ni zapadno - ije ulje [tako

sija da] bi skoro dalo svjetlo [od sebe] sve da ga vatra i ne dotakne - sama svjetlost nad svjetlou.141
Maslinovo ulje ukazuje na kontinuitet objave, koja izvire
iz jednog korijena ali se grana u mnogobrojne vrste religijskih
iskustava koje ne mogu biti ograniene na jednu vjeru ili lokalitet, i koja nije niti sa istoka niti sa zapada.
Muhammedova je pozicija u Mekki ostala opasno nesigurna. Tokom hadda 620. godine, ponovno je posjetio hodoasnike koji su se ulogorili u dolini Mine, idui od atora do atora u nadi da e privui podrku i zatitu. Ovaj puta, umjesto
cjelokupnog odbacivanja, sreo je jednu grupu od est Arapa iz
Jesriba, koji su postavili atore u kanjonu Akabe. Kao i uobiajeno, Muhammed je sjeo s njima, objasnio im svoju misiju i
uio im iz Kurana, ali ovaj puta uoio je da su hodoasnici paljivi i uzbueni. Kada je zavrio, oni su se okrenuli jedan drugom i kazali da ovo mora da je poslanik kojeg oekuju njihove idovske i hanifske komije. Ako je zaista Muhammed Allahov poslanik, moda upravo on bude osoba koja e rijeiti naizgled nepremostive probleme Jesriba.
Jesrib nije bio grad poput Mekke, ve jedna skupina naselja, od koje svako bijae zaposjela razliita plemenska grupa,
i sva su bila jako utvrena.142 Naselje je bilo smjeteno u jednoj oazi, plodnom ostrvu od nekih tridesetak kvadratnih kilometara, okrueno vulkanskim stijenama i neobradivim kamenjarom. Neki od njegovih stanovnika su se bavili trgovinom, ali su veina bili poljoprivrednici, ivei od svojih hurmi, palminih vonjaka i obradivih polja. Za razliku od Kurejija, oni nisu u potpunosti ovisili o trgovini, i bijahu zadrali
vie od onih starih beduinskih vrijednosti, ukljuujui, na nesreu, zadrto neprijateljstvo spram ostalih plemenskih grupa.
Kao rezultat, oaza bijae zapala u rastui niz naizgled nezau141

Kur'an, 24:35, Asadov prijevod.

142

Martin Lings, Muhammad: His Life Based on the Earliest Sources,

(London: Islamic Society Texts, 1983.), 57, 105-111; W. Montgomery

Watt, Muhammad at Mecca, (Oxford, 1953.), 141-149; Watt, Muhammad at Medina, (Oxford, 1956.), 173-231.

stavljivih ratova. To podruje izvorno bijahu podizali prvi idovski naseljenici, a do estog stoljea u Jesribu je postojalo
oko dvadeset idovskih plemena, iji mnogi lanovi vjerovatno bijahu Arapi koji su se asimilirali u judaizam.143 Oni su sauvali zaseban religijski identitet, a u ostalim stvarima bili su
gotovo neraspoznatljivi od svojih paganskih susjeda. Klanska
i plemenska lojalnost bila je na prvom mjestu, i nije postojala ujedinjena "idovska zajednica". idovska plemena su inila zasebna saveznitva sa arapskim grupama i esto su bila u
ratu jedna s drugim. Njihove plantae hurmi su ih obogatile,
ali takoer su bili vjeti draguljari, proizvoai oruja i zanatlije. Pet najveih idovskih klanova - Salaba, Hudl, Kurejza,
Nadir i Kajnuka, od kojih je posljednji kontrolirao jedinu pijacu u Jesribu - ostvarili su gotovo cjelokupan monopol nad
ekonomijom koju su oni prvi razvili.
Ali tokom estog stoljea, arapsko pleme Benu Kajla je
emigriralo iz June Arabije i nastanilo se u oazi pored idova. Oni su onda formirali dva razliita klana - Evs i Hazred
- koja su na kraju postala dva odvojena plemena. Postepeno Arapi su stekli svoju vlastitu zemlju, izgradili svoje utvrde i do ranog sedmog stoljea bili su u neto malo jaoj poziciji od idova. Meutim, unato neizbjenog nadmetanja oko
resursa, idovi i pagani su bili u stanju da ive zajedno. idovi su esto upoljavali Arape da prevoze njihove hurme, dok
su Arapi potivali vjetine i naslijede idova, gledajui na njih
kao na "ljude visoke linije porijekla i imustva, dok smo mi
bili obino arapsko pleme, koje nije posjedovalo ni palmina
stabla niti vinograde, bili smo narod koji je samo uzgajao ovce
i kamile".144
Meutim, do trenutka susreta hodoasnika sa Muhammedom, 620. godine, situacija se bila pogorala. Uvrijeeno ple143

Reza Asian, No god but God, The Origins, Evolution, and Future

of Islam, (New York and London, 2005.), 54; Gordon Newby, A History
of the Jews in Arabia, (Columbia, SC, 1988.), 75-79, 84-85; Moshe Gil,

"Origin of the Jews of Yathrib," Jerusalem Studies in Arabic and Islam,

(1984).
144
Muhammad ibn 'Umar al-Waqidi, Kitab al-Maghazi, u djelu: Asian,
No god but God, 54.

mensko rivalstvo je izbilo na povrinu, a Evs i Hazred sada su

bili zapali u krvavi sukob jedni s drugima. idovski klanovi su
postali, takoer, upleteni u njihovu borbu, Nadir i Kurejza podravajui Evs, dok je Kajnuka bio saveznik Hazreda. Do 617.
godine, zapali su u status quo: nijedna strana nije mogla stei
nadmo. Svi su bili iscrpljeni nasiljem. U odreenim kljunim
trenucima, Abdullah ibn Ubejj, voa Hazreda, bi se povukao
iz sukoba i tako bijae stekao reputaciju nepristrasnosti. Neki
su u njemu vidjeli mogueg kralja ili glavnog vou, koji bi mogao uspostaviti zakon i red. Ali Arapima je monarhija bila odbojna, i ova vrsta eksperimenta nikada ne bijae uspjela na poluostrvu. Evs je prirodno bio nespreman da preda vodstvo nekom lanu Hazreda, dok ostale vode Hazreda jednako nisu
bile voljne da svoju vlast predaju Ibn Ubejju.
est hodoasnika su odmah shvatili da bi, kao Poslanik
Allahov, Muhammed bio daleko prikladniji posrednik (hakem) od Ibn Ubejja. Njima nije smetala njegova vjerska poruka, jer su neko vrijeme Arapi Jesriba bili naginjali prema
monoteizmu. Pripadnici Evsa i Hazreda su se dugo vremena osjeali manje vrijedni od idova jer nemaju svoje vlastite Knjige, a hodoasnike je zadivilo kada su uli da je Bog konano poslao poslanika Arapima. Oni su na licu mjesta uinili svoje formalno predanje Bogu, uz, dakako, velike nade.
"Ostavili smo svoj narod, jer nijedno pleme nije tako podijeljeno mrnjom i ogorenjem kao to su oni. Moda e ih Bog
ujediniti tvojim posredstvom. Stoga nam dopusti da im odemo i pozovemo ih u ovu tvoju vjeru. Ta, ako ih Bog ujedini u
njoj, onda nema tog ovjeka koji e biti moniji od tebe."145 Ali
priznali su da imaju malo utjecaja u oazi, i trebalo im je da se
posavjetuju sa svojim poglavarima i mudrim ljudima. Da bi on
bio djelotvoran hakem, bilo je od sutinske vanosti da ima iroku podrku. Obeali su za godinu dana vratiti se sa vijestima Muhammedu. Bio je to odluujui trenutak. Okolnosti bijahu prisilile Muhammeda da gleda mimo Mekke i ak razmotri neuobiajenu ideju da napusti svoje pleme i da se nastani kod drugih.
145

Ibn Ishaq, 287, u djelu: Guilliaume, Life of Muhammad.

Dok je ekao razvoj situacije u Jesribu, Muhammed je nainio promjene u svom domainstvu. Trebala mu je supruga, i savjetovano mu je da bi trebao oeniti Sevdu, roaku i
zaovu Suhejla, predanog paganskog vode kurejijskog klana
Amir. Ona bijae udata za jednog muslimana koji je emigrirao u Abesiniju 616. godine, i sada je bila udovica, te ovo joj bijae dobra prilika. Ebu Bekr je takoer mnogo elio da ostvari bliu vezu sa Poslanikom, i predloio mu je da oeni njegovu kerku Aiu, koja je tada imala est godina. Aia je bila formalno udata za Muhammeda na ceremoniji kojoj mala djevojica nije bila ni prisutna. Kasnijih godina, sjetit e se da je prvu
ideju o svom novom statusu dobila kada joj mati bijae objasnila da se vie ne moe igrati na ulicama, ve da svoje prijateljice mora pozvati u porodinu kuu.
Muhammedov harem je pobudio velik broj nadobudnih i
prljavih pekulacija na Zapadu, ali u Arabiji, gdje je poligamija bila ea od monogamnih brakova kakav je Muhammed
proivio sa Hatidom, to je bilo svakidanja stvar. Ovi brakovi
nisu bili sklapani iz romantiarskih pobuda ili seksualnih ljubavnih afera, ve u velikoj mjeri zbog praktikih ciljeva. Sevda je izgleda bila ena prilino skromnog izgleda, koju je bila
prola prva mladost, ali mogla se brinuti o Muhammedovom
domainstvu. Dakako da se i Muhammed moda nadao da e
pridobiti Suhejla, koji je jo uvijek bio neodluan u vezi sa objavama. Ne postoji nita neobino u Muhammedovoj enidbi sa
Aiom. Brakovi sklopljeni u odsustvu, da bi se sklopila saveznitva, bili su esto ugovarani u ovo vrijeme izmeu punoljetnih mukaraca i maloljetnica koje su ak bile i mlae od
Aie. Ova praksa se nastavila u Evropi skoro do modernog
doba. Nije bilo govora o konzumaciji braka dok Aia ne doe
u pubertet, kada bi se inae i udala poput svake druge djevojke. Muhammedovi brakovi su obino imali politiki cilj. On
je poinjao uspostavljati jednu potpuno drugaiju vrstu klana,
zasnovanog na ideologiji, a ne na krvnom srodstvu, ali krvna
veza je jo uvijek bila sveta vrijednost i pomagala je da se uvrsti ova eksperimentalna zajednica.

Tokom hadda 621. godine, est obraenika iz Jesriba kao

to je dogovoreno vratili su se u Mekku, dovodei jo sedam
drugih sa sobom. Ponovno su se sreli sa Muhammedom u kanjonu Akabe i tom prilikom, to e biti poznato kao Zavjet na
Akabi, obeali su da e samo Allaha oboavati, da nee krasti,
lagati i ubijati novoroenad, i zavjetovali su se da e se pokoravati Muhammedovim naredbama koje se tiu drutvene
pravde. Zauzvrat, Muhammed im je obeao Raj.146 U ovom
prvom dogovoru, naglasak je bio na vjeri i etici i nije bilo jo
uvijek politikog zavjetovanja. Kada su se hodoasnici vratili u Jesrib, sa sobom su poveli Mus'ab ibn Umejra, predanog
muslimana, da ui ljude Jesriba njihovoj novoj vjeri.
Ovo je bio mudar potez. Plemenska mrnja bila je toliko
velika u oazi da ni pripadnici Evsa niti Hazreda ne bi mogli
podnijeti pripadnika suparnikog tabora da predvodi namaze
ili da im ui Kur'an, stoga je bilo vano da je ove slube obavljao neutralni stranac. Na poetku, pripadnici Evsa bijahu neprijateljski spram vjere, ali postepeno mo Kur'ana razbila je
njihov rezervirani stav. Jednog dana, Sa'da ibn Muaza, poglavara jednog od vodeih klanova Evsa, uasnulo je kada je uo
da Mus'ab propovijeda na njegovoj teritoriji, pa je poslao svog
zamjenika da ga otjera. Ovaj je naletio na malu grupu maui svojim kopljem. Upitao je muslimana kako ima petlje iriti ove lai meu slabim i glupim ljudima. Ali umjesto uzvraanja dahilskom ljutinom, Mus'ab ga je smireno zamolio da
sjedne i sam prosudi. Izaslanik se sloio, zabio svoje koplje u
tlo, i dok je sluao uenje njegovo lice se promijenilo. "Kako je
divno i lijepo ovo uenje!", poviknuo je. "ta neko treba uiniti
da ue u ovu vjeru?" Nakon to je izjavio svoju vjeru u Allaha i
pao niice u molitvu, otiao je nazad da izvijesti svog poglavara. Sa'd je bio bijesan, zgrabio je svoje vlastito koplje i krenuo
da se sam sukobi sa Mus'abom, ali je i on u svom pokuaju bio
obuzet Kuranom. On je zatim okupio svoje ljude i zatraio od
njih da ga slijede. Potpuno vjerujui njegovom vodstvu cijeli
klan je skupno prihvatio novu vjeru.147 Vijesti o Sa'dovom za146

Ibid., 289, u djelu: Bamyeh, Social Origins of Islam, 153-154.

147

Ibid., 291-291, u djelu: Guillaume, Life of Muhammad.

okretu imale su veliki utjecaj na ostale vode, koji su poeli na

Mus'aba gledati ozbiljnije.
Nije prolo mnogo vremena, a skoro u svakoj porodici u
oazi bilo je muslimana. U Mekki, Muhammedova propovjednika misija bijae prestala napredovati jer Kurejije nisu mogli vjerovati da bi tako obina osoba mogla postati Allahov
Poslanik. Meutim, uslovi u Jesribu su bili drugaiji.148 Muhammed nije bio svakidanjeg ponaanja, nije ga se moglo vidjeti kako oputeno tumara pijacom, te jede i pije poput svakog drugog, ve udaljena, misteriozna figura, ije bi se pojavljivanje jedva ekalo. U Mekki, Muhammedovo uenje bijae
prijetilo da nateti kultu Harema, koji je bio kljuan za ekonomiju, dok u Jesribu nije bilo svetita punog idola. Nisu svi
na novu vjeru gledali sa simpatijama, dakako. Ibn Ubejj je prirodno strahovao da njegov poloaj ne bude potkopan. Ostali
su jo uvijek bili predani ili starom paganizmu ili hanefijji, ali
u ovoj fazi opozicija bijae utiana. Kada bi novi poslanik zaista mogao rijeiti probleme Jesriba, mogle bi se od toga dobiti neke materijalne prednosti. idovska plemena su takoer
bila spremna potovati Muhammeda, posebno zbog toga jer
su muslimani potovali njihove poslanike i bijahu prihvatili
neke od njihovih obiaja.
U skorije vrijeme Muhammed bijae uveo neke nove obiaje. Kao rezultat nonog putovanja, vjerovatno, muslimani
su sada klanjali okreui se prema smjeru (kibla) Jerusalema,
doseui sveti grad Naroda Knjige. Muhammed je takoer
naloio Mus'abu da odrava posebni molitveni skup petkom
poslijepodne dok su se idovi pripremali za svoj abat, i da sa
idovima poste Yom Kipur (Dan izbavljenja). Muslimani e
sada obavljati molitvu sredinom dana, kao to su idovi inili, i primjenjivati modificiranu verziju idovskih boijih zakona, slinih onima koje su prihvatili i rani krani.149 Uenjaci smatrahu da je Muhammed uveo ove nove oblike predanosti s ciljem da pridobije idove Jesriba, ali ovo gledite je nedavno podvrgnuto provjeri. Nee biti da je Muhammed oe148

Bamyeh, Social Origins of Islam, 153.

149

Kur'an, 5: 5-7; usporedi: Djela apostola, 15:19-21, 29.

kivao od idova da predu na njegovu religiju, jer oni su imali

svoj vlastiti objavljeni din. Bog je odredio da e svaka zajednica imati svog vlastitog poslanika.150 Meutim, bilo je prirodno da se muslimani mole i poste na isti nain kao i drugi pripadnici abrahamske porodice.
Godine 622. velika skupina hodoasnika napustila je Jesrib i zaputila se na hadd. Neki su bili pagani, ali sedamdeset i tri mukarca i dvije ene bili su muslimani. I ovog puta
Muhammed je otiao na Akabu da ih doeka, ali ovaj put sastanak se odvijao u najtamnijem dijelu noi. Ovom prilikom
atmosfera je bila prijetea i inilo se da su mostovi nepovratno porueni. Kur'an je govorio o "planovima" Kurejija: vjerovatno je Muhammed imao razloga vjerovati da kafiri kuju
zavjeru da ga izgnaju i zabrane muslimanima pristup Haremu.151 U svakom sluaju, Muhammed sada poe poduzimati praktine korake da napusti svoje pleme. Ibn Ishaq tvrdi
da je ovo bila pozitivna odluka koju je donio, ali Kur'an opetovano tvrdi da su muslimani bili "izgnani" ili "protjerani"
iz Mekke.152 Sastanak je odran u strogoj tajnosti. Muslimani iz Jesriba ga ak nisu ni spomenuli paganima u svojoj skupini, da ga ne bi prenijeli i upozorili Kurejije o onom to se
spremalo.
Muhammed je namjeravao uiniti neto to se nikad prije nije dogodilo153 Od muslimana Mekke traio je da uine
hidru (iseljenje) u Jesrib. Ovo nije bila puka promjena adrese. Pred muslimanima je bilo da napuste svoje rodbinske veze
i prihvate stalnu zatitu stranaca. U Arabiji, gdje je pleme bilo
najsvetija vrijednost, ovaj postupak je bio na nivou bogohuljenja. Bilo je to daleko okantnije od kur'anskog odbacivanja
boica. Uvijek je postojao sistem spajanja, po kojem bi pojedinac ili jedna cijela skupina mogla postati poasnim lanovima drugog plemena, ali ovo su obino bili privremeni spora150

Kur'an,

10:47.

151

Kur'an,

8:30, 27:48-51.

152

Kur'an, 60:1, 47:13.

153

W. Montgomery Watt, Muhammad's Mecca: History of the Qur'an,

(Edinburgh, 1988.), 101-106; Muhammad at Mecca, 149-151.

zumi i nikada nisu podrazumijevali odvajanje iz vlastitog naroda. Korijen HDR se prevodi: "on se izolovao od prijateljske
ili ljubavne komunikacije ili odnosa... prestao je... da se s njima povezuje".154 Otuda e muslimani koji su uinili hidru u
Jesrib biti nazvani muhadiri, Iseljenici: ovo traumatino iseljenje bit e sredinje njihovom novom identitetu.
Muslimani Jesriba su se takoer uputali u jedan opasan
eksperiment. ak ako je pleme i prihvatilo stranca, on je uvijek ostajao zalim (autsajder), rije koja je istodobno znaila
"primitivan, neastan, zao".155 Pjesnici su opisivali zalima kao
neku beskorisnu, nepotrebnu izraslinu. Plemenska odanost je
doivljavana kao snana ljubav prema rodbini i stroga osuda prema strancu. Svako onaj ko je stavljao omrznutog zalima ispred svog vlastitog naroda, izazivao je strastvene osude
i gnjev. A sada su se pripadnici Evsa i Hazreda namjeravali zakleti na vjernost kurejijskom Muhammedu, i obeati da
e pruiti zatitu i pomo (nasr) jednoj velikoj grupi stranaca
koji e neizbjeno opteretiti ograniene resurse oaze. Otuda
e muslimani Jesriba biti poznati kao Ensarije. Ovo se obino prevodi kao "Pomagai", ali ovo na neki nain daje blijed
utisak onoga to ovaj termin nosi. Nasr je znailo da si morao
biti spreman da svoju pomo podupre silom. Kada su sreli
Muhammeda te noi na Akabi, Pomagai bijahu odluili da
naine drugi sporazum sa Muhammedom, koji e biti poznat
kao Zavjet na rat.
Kada je vrijeme dolo, Ensarije su napustili svoje paganske drugove koji su spavali u atorima i iskrali se "njeno poput jarebice kamenjarke" do Akabe, gdje su sreli Muhammeda
i njegovog amidu Abbasa, koji je djelovao kao njegov izaslanik. Abbas ne bijae preao na islam i mora da je bio okiran
Muhammedovom odlukom da napusti Mekku, ali htio je da se
uvjeri da e Muhammed biti siguran u Jesribu. Muhammeda,
kazao je on, titi klan Haim u Mekki, ali spreman je odrei se
ove sigurnosti da bi se pridruio Ensarijama. Ako postoji i najmanja sumnja o njegovoj sigurnosti, trebaju se odrei cjeloku154
155

Watt, Muhammad's Mecca, 25.

Izutsu, Ethico-Religious Concepts, 56.

pnog projekta odmah. Ali Ensarije su vrsto odluile. Bera' ibn

Mar'ur, voda Hazreda, uzeo je Muhammeda za ruku i zakleo
se da e mu Evs i Hazred pruiti potpuno istu zatitu kao i
svojim vlastitim enama i djeci. Meutim, dok je on govorio,
drugi Pomaga ga je prekinuo. ta ako se Muhammed vrati u
Mekku i Jesrib prepusti gnjevu Kurejija? Muhammed se nasmijao i odgovorio: "Ja sam va i vi ste moji. Ratovat u protiv
onih protiv kojih vi ratujete i biti u miru sa onima s kojima ste
vi u miru."156 Tako su i Ensarije uinili ovu sveanu prisegu:
"Priseemo na rat u potpunoj pokornosti Poslaniku, u dobru i
zlu, u lakoi i potekoi i zlim okolnostima, da neemo nikom
naao uiniti, da emo uvijek istinu govoriti, i da se u sluenju
Bogu nikoga neemo bojati."157
Dogovor je izraen plemenskom terminologijom, i bio je
usredsreen na uzajamnu odbranu.158 Jo uvijek nije postojala
ideja o jedinstvenoj, ujedinjenoj zajednici. Evs, Hazred i Kurej e i dalje djelovati odvojeno. Muhammed nee ii u Jesrib
kao poglavar drave, ve jednostavno kao posrednik (hakem)
u razmiricama izmeu Evsa i Hazreda i kao voda Iseljenika
iz Mekke. Ensarijama e vladati dvanaest "nadzornika" iz razliitih klanova. Premda je islam nainio velike korake u Jesribu - nakon samo jedne godine tamo je muslimanska zajednica bila gotovo kao i ona koja je bila u opsadnom stanju u Mekki
- takvo stanje je ostalo ak i nakon hidre. Muslimani e ostati mala manjina u oazi, ija se veliina nije mogla vidjeti pored nepristupanih, brojnih pagana, te hanifa i idova.159 Prisega na rat oznaila je glavnu taku irenja islama: nova religija je proirena u druge plemenske grupe, ali jo uvijek ne bijae
nadila plemenski etos. Hidra je bila rizian poduhvat, nepovratni, zebnjom ispunjen korak. Niko nije znao na to e ona
izai, jer se nita poput nje nikada u Arabiji prije nije desilo.
156

mad.

Ibn Ishaq, Sirat Rasul Allah, 297. u knjizi Guillaume, Life of Muham-

157

Ibid., 304-305, u djelu: Guillaume, Life of Muhammad.

158

Bamyeh, Social Origins of Islam, 216-217.

155

Aslan, No god but God, 56-59.

Nakon hadda, Ensarije su se vratili u Jesrib da ekaju dolazak muslimanskih izbjeglica. Kur'an je sada prihvatio aramejsko ime koje su idovi dali naselju Jesriba: medinta (grad).
Jesrib e uskoro postati el-Medina, grad Poslanika. U Mekki,
Muhammed je poeo nagovarati muslimane da uine hidru,
ali je nije naredio. Svako onaj ko je osjeao da je ona mimo
njegove ili njene snage mogao je ostati. Ali tokom mjeseci jula
i augusta 622. godine, oko sedamdeset muslimana krenulo je
sa svojim porodicama u Medinu, gdje su se smjestili u kuama Ensarija dok ne podignu vlastite domove. Kurejije izgleda nisu inili organiziran poduhvat da ih sprijee, premda su
neke ene i djeca silom sprijeeni da ne odu, a jedan ovjek
je nazad vraen trijumfalno, svezan za svoju kamilu. Sa svoje strane muslimani su pazili da ne privlae panju na svoj bijeg, i obino su se dogovarali da se sretnu van granica grada
i da putuju u malim neupadljivim grupama. Omer je krenuo
sa svojom porodicom, Osman ibn Affan i Rukajja su putovali sa Zejdom i Hamzom, ali Muhammed i Ebu Bekr su ostali
sve dok gotovo svi nisu otili. Ubrzo je ova veleizdaja ostavila uznemirjue posljedice u gradu, otkrivajui otvorenu ranu
koju je Muhammed nanio svom plemenu. Velike kue u sreditu Mekke izgledale su nesreno i zastraujue prolaznicima "vratima koja su se njihala, prazne bez stanara".160
U augustu, kratko prije nego to je trebao da krene, Mu'tim,
Muhammedov mekkanski zatitnik, je umro. Muhammedova pozicija u Mekki je sada bila neodriva, jer je bio laka meta
za atentat. Organiziran je specijalni sastanak u kome e se
razmotriti njegova sudbina na skuptini, sa koje je Ebu Leheb
namjerno izostao. Neke starjeine su prosto htjele da izbace
Muhammeda iz Mekke, ali su ih nadvladali oni koji su shvatili da e biti opasno ako mu se dozvoli da se pridrui onim
neprincipjelnim izdajnicima u Jesribu. Ebu Dehl je istupio
sa planom: svaki klan e odabrati jednog jakog i dobro zatienog mladia. Zajedniki, oni e predstavljati cijelo pleme, i
160

mad.

Ibn Ishaq, Sirat Rasul Allah, u knjizi Guillaume, Life of Muham-

zajedno e ubiti Muhammeda. Nee biti osvete, jer pripadnici

Haimovog klana nee moi protiv cijelog Kureja.
Tako se te noi grupa paljivo odabranih mladia okupila pred Muhammedovom kuom, ali ih je uznemirilo kada su
kroz prozor uli Sevdin glas i glasove nekih Poslanikovih keri. Bilo bi sramno ubiti ovjeka u prisustvu njegove ene, stoga
su odluili da ekaju dok on ne napusti kuu slijedeeg jutra.
Jedan od njih je provirio i ugledao osobu kako lei u krevetu,
zamotana u Muhammedov ogrta. Nisu znali da Muhammed
ve bijae pobjegao kroz jedan mrani prozor, ostavivi naizgled zaspalog Aliju da lei, preobuen u njegovu odjeu. Kada
se Ali protegnuo, slijedee jutro, mladii su shvatili da su prevareni, a Kurejije su ponudili nagradu od stotinu mukih kamila onome ko dovede Muhammeda nazad, mrtvog ili ivog.
Za to vrijeme, Muhammed i Ebu Bekr se bijahu skrivali
na planini, u peini nedaleko izvan grada. Oni su tu ostali tri
dana, a s vremena na vrijeme, njihovi sljedbenici su se iskradali da im donesu vijesti i namirnice. U jednom trenutku, govori
se, potjera je ustvari prola pored peine, ali se nisu htjeli zadravati i gledati unutra jer je velika paukova mrea prekrivala
ulaz, a golubica kamenjarka, koja je oigledno leala na jajima
ve neko vrijeme, savila je gnijezdo na drvcetu bagrema, upravo na mjestu gdje bi ovjek morao zakoraiti svojim stopalom
da se popne u peinu. Cijelo to vrijeme, Muhammed je bio duboko smiren i doivljavao jaki osjeaj Boijeg prisustva. Kur'an
navodi kako on bijae umirio Ebu Bekra: "'Ne brini se, zaista
je Bog sa nama,' a onda je Bog spustio na njega Svoj [dar] unutarnjeg mira."161 Sve vie Kur'an e insistirati da muslimani,
kada se nadu u tekim ili uznemirujuim okolnostima, treba
da budu pribrani i hladni, i nikada ne treba da podlegnu impulsivnom bijesu i osvetnikom divljatvu dahilijjeta.
Kada je halabuka utihnula, Muhammed i Ebu Bekr su izili iz peine, pazei da ne uplae golubicu, popeli se na dvije
kamile koje je Ebu Bekr pripremio za njihovo putovanje. Ebu
Bekr je htio dati bolju kamilu Muhammedu, ali on je insistirao da je plati. Ovo je bila njegova lina hidra, njegova rtva
161

Kur'an,

9:40.

Allahu, i bilo je vano da itav dogaaj bude u potpunosti njegov. Muhammed je kamilu enku nazvao Kasva, i ona mu je
ostala najdraom jahaicom do kraja njegovog ivota. Bio je
to opasan put; dok je bio na putu Muhammed nije uivao niiju zatitu, zato ih je njihov vodi poveo duim obilaznim
putom. Kretali su se cik-cak, putanjom nazad i naprijed da bi
svakoj potrazi zameli trag.
U meuvremenu, muslimani su sa nestrpljenjem oekivali
njihov dolazak u Medinu. Nekoliko Iseljenika iz Mekke ivjeli
su u mjestu Kubba, najjunijem dijelu oaze, i svaki dan nakon
jutarnje molitve bi se penjali na vulkanske stijene i posmatrali isueni krajolik koji se protezao u daljinu. U jutro 4. septembra 622. godine, jedan od idova je uoio oblak praine na horizontu i pozvao je Ensarije: "Sinovi Kajle! Stigao je! Stigao je!"
Mukarci, ene i djeca pohrlili su u susret putnicima i zatekli
su ih kako se odmaraju pod palminim drvetom.
Muhammed i Ebu Bekr ostae u mjestu Kubba tri dana,
a muslimani u "gradu" (kako se zvao najgue naseljeni dio
oaze) su nestrpljivo ekali da ga vide. Stoga, krenuo je da se s
njima susretne i odlui gdje e ivjeti. Tokom puta nekoliko
ljudi ga je molilo da sjae i s njima podijeli dom, ali Muhammed je utivo odbio jer je elio biti nepristrasan prema zaraenim grupama unutar Medine. Umjesto toga, odrijeio je Kasvu i zamolio Boga da je vodi. Naposljetku, ona je kleknula na
koljena ispred mirbeda, mjesta za suenje hurmi, koje je pripadalo jednom od Ensarija. Muhammed je pristigao, dozvolio
da njegov prtljag bude odnesen do najblie kue, a onda otpoeo pregovarati sa vlasnikom oko prodaje zemlje. Kada je cijena ugovorena, svi muslimani su se prihvatili posla da izgrade
Poslanikovu rezidenciju, koja e takoer sluiti kao mjesto za
molitvu. Ovo je teko padalo Iseljenicima, jer Kurejije ne bijahu navikli na fizike poslove, a otmjeni Osman je rad doivio kao izniman napor.
Prva muslimanska graevina nije bila impozantna i postala je model za sve budue damije. Ona je primarno bila
mesdid "mjesto za seddu", otvoreni prostor sa dovoljno
mjesta da cijela zajednica obavi zajedniki namaz, a izraa-

vao je jednostavnost ranog islamskog ideala. Krov je bio poduprt drvenim trupcima, i nije bilo ni posebno izraene propovjedaonice. Muhammed je stajao na obinom panju kada
bi se obraao skupu. On i njegove supruge ivjeli su u malim
kolibama na rubu velikog dvorita u prednjem dijelu damije, a to je bilo i mjesto za javne i politike sastanke. Siromani
graani Medine su takoer bili pozivani da se tu okupe radi
sadake, hrane i drugih potreba.
Ova skromna zgrada u Medini izraavala je ideal tevhiMuhammed je htio pokazati da intimno, sveto i domae
mogu biti - i uistinu, moraju biti - objedinjeni. Isto tako, politika, socijalna skrb i ureenje drutvenog ivota moraju biti
dovedeni u okvire svetosti. Smjestivi svoje supruge da stanuju na razdaljini od damije koliko se kamenom moglo dobaciti, Muhammed je naglaavao da se samo po sebi podrazumijeva da ne smije biti razlike izmeu javnog i privatnog ivota,
niti diskriminacije meu spolovima. Svetost u islamu bila je
ukljuujua [inkluzivna] a ne iskljuujua [ekskluzivna]. Ako
su eljeli, idovi i krani su mogli obavljati vjerske obrede u
damiji, jer su takoer i oni bili dio Boije porodice.
da.162

Zgrada je zavrena u aprilu 623. godine, oko sedam mjeseci nakon hidre. U sjevernom zidu, jedan kamen je oznaavao
kiblu, pravac u namazu, usmjerujui ljude u namazu prema
Jerusalemu. U poetku nije bilo zvaninih sazivanja namaza,
ali ovo je oigledno bio nedostatak, jer su svi dolazili u razliito vrijeme. Muhammed je razmiljao da upotrijebi za poziv
na molitvu ovnov rog, poput idova, ili drveno klatno poput
lokalnih krana, ali jedan od Iseljenika bijae usnio znakovit
san. Neki ovjek, odjeven u zeleni ogrta, bijae mu kazao da
neko sa jakim, razgovjetnim glasom treba oznaiti poetak
molitve, uzvikujui Allahu ekber (Bog je najvei) da to bude
jedna vrsta podsjetnika na muslimanski prioritet. Muhammeu se svidjela ideja, a Bilal, bivi abesinski rob sa jakim gl
162
Clinton Bennet, "Islam" u djelu: Jean Holm i John Bowker, urednici, Sacred Place, (London, 1994.), 88-89. Fatima Mernissi, Women and

Islam: An Historical and Theological Enquiry, prijevod, Mary Jo Lakeland, (Oxford, 1991.), 106-108.

som bio je logian izbor. Svakog jutra on bi se popeo na krov

najvie kue u blizini damije, i sjedio bi na krovu oekujui zoru. Onda bi rairio ruke i prije nego to je otpoinjao poziv, uputio bi molitvu: "O Boe, Tebe hvalim i od Tebe molim
pomo za Kurejije da bi oni mogli prihvatiti Tvoju vjeru."163
Muslimani moda i bijahu promijenili svoju kiblu prema Jerusalemu, ali nisu bili zaboravili Mekku. Kada je Muhammed
uvidio da su mnogi Iseljenici jako nostalgini, molio se: "Gospodaru, uini nas da volimo ovaj grad istom mjerom kao to
si nas uinio da volimo Mekku, pa ak i vie."164
Veliko preseljenje uinjeno hidrom znailo je, iako su jo
uvijek koristili staru plemensku terminologiju, da muslimani moraju stvoriti potpuno drugaiji tip zajednice. Jedna od
prvih stvari koju je Muhammed uinio bila je da uspostavi
sistem "bratimljenja", pri kojem je svaki Mekkelija bio dodijeljen nekom "bratu" Ensariji, pomaui muslimanima da se
povezu mimo rodbinskih linija. Politika odvojenost Iseljenika i Pomagaa bila je uskoro opala: kada je prvi od dvanaest
ensarijskih "nadzornika" umro, Muhammed je jednostavno
preuzeo njegovo mjesto.165 Muslimani su postepeno stvarali "novo pleme", koje je stare rodbinske veze tumailo drugaije. Oni koji bijahu uinili hidru e sebe smatrati drugaijim od muslimana koji su ostali u Mekki, iako su svi pripadali istoj krvnoj skupini. Ma iz kojeg plemena ili klana bili, muslimani se ne smiju nikada boriti jedni protiv drugih. Iseljenici i Pomagai moraju postati vrsto ujedinjeni, poput bilo kog
drugog konvencionalnog plemena.166 Poput plemena, ummet
je bio "jedna zajednica koja iskljuuje sve druge ljude [koji mu
ne pripadaju]" i sklapat e "saveznitva" sa nemuslimanskim
saveznicima na uobiajen nain.167
163

Ibn Ishaq, Sirat Rasul Allah, 247, u knjizi Guillaume, Life of Muham-

mad, 236.
164

Ibid., 414, u knjizi Guillaume, Life of Muhammad.

165

Bamyeh, Social Origins of Islam, 218.

166

Kur'an, 8:72-73, Asadov prijevod.

167

Ibn Ishaq, Sirat Rasul Allah, 341, u knjizi Guillaume, Life of Muham-

mad, 232.

Kao poglavar ummeta, Muhammed je sada mogao sprovoditi svoje moralne i drutvene reforme na nain koji je bio
nemogu u Mekki. Njegov cilj je bio da naini drutvo hilma.
Oni koji su uvali vjeru (mu'min) nisu bili puki "vjernici". Njihova vjera mora biti iskazana u praktinim djelima: moraju
klanjati, dijeliti svoje bogatstvo, i u stvarima koje se tiu zajednice, "savjetovati se meusobno" da bi ouvali jedinstvo
ummeta. Ako bi bili napadnuti, mogli su se braniti, ali umjesto da zapadaju u stari, nekontrolirani dahilski put, moraju uvijek biti spremni da oproste uvredu. Automatsko, osvetniko uzvraanje - fundamentalna obaveza muruvve - mogla je biti veliko zlo. "Stoga, ko god oprosti [svom neprijatelju]
i sklopi mir, njegova nagrada je kod Boga", Kur'an je energino
insistirao. "A ko se u tekoi strpi i oprosti - to je, zaista [neto to pokazuje] obdarenost jakom voljom."168
Meutim, ova promjena nije mogla biti postignuta preko
noi, jer stari duh dahilijjeta se jo uvijek skrivao u muslimanskim srcima. Kratko nakon hidre, jedan od Arapa pagana primijetio je grupu muslimana, u kojoj su bili lanovi oba klana i Evsa i Hazreda, kako prijateljski razgovaraju
kao da njihova plemena nikada nisu bila zakleti neprijatelji.
Bio je bijesan. Islam ih je jasno inio mekanim i slabanim.
Zapovijedio je mladom idovu da sjedne blizu grupe i recitira stare pjesme da ih podsjete na stara gorka neprijateljstva.
Nije trebalo dugo da se duboko uvrijeeni plemenski ovinizam rasplamsa, i muslimani su uskoro bili jedan drugom
za vratom. Muhammed je pourio na mjesto dogaaja veoma uzrujan. "Da li vas jo uvijek iskuava poziv dahilijjeta
i kada sam ja ovdje meu vama", upitao je traei odgovor,
"kada vas je Bog uputio... poastio vas, i od vas odstranio
dahilijjetsku stegu, izveo vas iz stanja odbojne nezahvalnosti (kufr) i nainio da budete prijatelji jedni drugima?" Duboko postideni, Ensarije su zaplakali i zagrlili se.169
168

Kur'an, 42:43, Asadov prijevod.

169

Ibn Ishaq, Sirat Rasul Allah, 386, prijevod u knjizi: Izutsu, Ethico-

Religious Concepts, 29.

Nisu svi muslimani Medine bili predani promjeni. Neki

su prigrlili islam isto zbog materijalne dobiti, i sjedili su po
strani i promatrali na to e ovaj novi poduhvat izai. Kur'an
je nazvao ove ljude "kolebljivcima" i "hipokritima" (munaficima) jer nisu bili iskreni i stalno su mijenjali miljenja.170
Kada su bili sa predanim muslimanima, povikivali bi: "Mi
vjerujemo [kao to i vi vjerujete]", ali u drutvu sumnjiavaca uvjeravali bi ih: "Uistinu, mi smo s vama, mi smo se samo
izrugivali!"171 Njihov voda bio je Ibn Ubejj, koji bijae postao
musliman, ali ostao je ogoren i kritian prema novoj vjeri.
Muhammed se prema njemu uvijek odnosio s potovanjem,
i dozvoljavao mu je da se obrati zajednici svake sedmice prilikom molitve petkom, ali s vremena na vrijeme njegovo pritajeno neprijateljstvo bi izlazilo na povrinu. "Nemoj prema
njemu biti strog", jedan od Pomagaa je molio Muhammeda
nakon prilino neugodnog incidenta, "jer prije nego to te je
Bog nama poslao pravili smo krunu da ga kruniemo, i tako
mi Boga, on misli da si mu ti oteo kraljevinu."172
Takoer su i neki od idova postajali neprijateljski raspoloeni prema novopridolicama. Muhammed od njih nije
oekivao da preu na islam, jer njihova svaa s njim nije bila
primarno vjerske ve politike i ekonomske naravi. Pozicija
idova u oazi bijae se pogorala, a ako Muhammed uspije u
ujedinjavanju Evsa i Hazreda, oni nee imati anse da budu
superiorni kao ranije. Stoga su tri vea idovska plemena
smatrala pametnijim potezom podrati Ibn Ubejja i Arape
pagane u oazi koji su ostali kao opozicija Muhammedu.173
Rani muslimanski historiar nam govori da su oni organizirali ustru naunu raspravu protiv teologije Kur'ana, ali ovo
se, vjerovatno, odnosilo na idovsko-muslimansku debatu
170

Kur'an, 4:137, Asadov prijevod.

171

Kur'an, 2:8-15, Asadov prijevod.

172

Ibn Ishaq, Sirat Rasul Allah, 341, u knjizi Guillaume, Life of Muham-

mad.
173

Watt, Muhammad at Medina, 201-202.

koja se odvijala tokom osmog i devetog stoljea.174 idovi u

sedmom stoljeu u Medini prilino ogranieno su poznavali
Toru i Talmud, nisu se striktno drali obreda, a veina njih
bijahu svoju vjeru smatrali jednom varijantom arapske religije.175 Ideja o arapskom poslaniku nije im bila strana: oni
bijahu imali svog vlastitog poslanika zvanog Ibn Sejjad, koji
se bijae, poput Muhammeda, zamotavao u ogrta, recitirao
nadahnute stihove i tvrdio da je poslanik Boiji.176
Ali iako nije bilo uenih rabinskih debata, muslimani su se
vjerovatno suoavali sa prilino obimnim primitivnim vjerskim ovinizmom u Medini. Ibn Ishaq nam govori da kada bi
doli u damiju, neki idovi bi se "smijali i ismijavali" Kur'an.177
Mnogi idovi bili su prijateljski nastrojeni i Muhammed je
vjerovatno od njih mnogo nauio, ali neki pripadnici Naroda Knjige bijahu imali ideje koje je on uistinu smatrao veoma
udnim. Ideja o ekskluzivnoj religiji bila je strana Muhammedu. On je mrzio sektaka prepiranja,178 i bio je uvrijeen idejom o "izabranom narodu" ili ubjeenjem da e samo idovi i
krani moi ui u Raj.179 Takoer ga je zbunjivalo saznanje da
su neki krani vjerovali da se Bog sastoji iz troje (trojstvo) i
da je Isus sin Allahov.180 Ali ostao je ubijeen da su ove udne
ideje bile heretike devijacije zabludjele manjine.181 Kur'an je
174

D. S. Magoliouth, The Relations between Arabs and Israelites Pri-

or to the Rise of Islam, (London, 1924.); Salo Witmayer Baron, A Social

and Religious History of the Jews, (New York: Columbia University Press,
1964.), 3:261; Hannah Rahman, "The Conflict between the Prophet and
the Opposition in Medina," Der Islam, (1985.); Moshe Gil, "The Medini-

an Opposition to the Prophet," Jerusalem Studies in Arabic and Islam,

(1987.).
S. N. Goiten, Jews and Arabs, (New York, 1960.), 63; Newby, History
of the Jews, 78-90; Asian, No god but God, 97-98.
175

176

David J. Helperin, "The Ibn Sayyad Traditions and the Legend of

al-Dajjal," Journal of the American Oriental Society, (1976.).

177
Ibn Ishaq, Sirat Rasul Allah, 362, u knjizi Guillaume, Life of Muhammad.
178

Kur'an, 6:151.

179

Kur'an, 2:111-113, 120.

180

Kur'an, 2:116, 19:88-92, 10:68, 5:73-77, 116-118.

181

Kur'an, 5:73.

podsjeao muslimane da su mnogi pripadnici Naroda Knjige

bili "ispravni ljudi", koji izgovaraju Boije poruke po svu no i
padaju niice [pred njim]. Oni vjeruju u Boga i Posljednji Dan,
i nareuju injenje onog to je ispravno i zabranjuju injenje
onog to je nevaljalo, i natjeu se meusobno u injenju Bogu
ugodnih djela; oni spadaju u dobre.182
Muslimani se moraju sjetiti da svaka zajednica bijae imala svoj posebno objavljeni din, stoga oni ne smiju uzimati uea u ovim beznaajnim prepirkama. Ako pripadnici Naroda
Knjige napadnu njihovu vjeru, muslimani se moraju ponaati u skladu sa hilmom, i odgovoriti smjerno: "Bog najbolje zna
ono to vi radite."183
Da bi izbjegao ovu jalovu nesuglasicu, Muhammed je, poput hanifa, odluio da se vrati "vjeri Ibrahimovoj", [Abrahamovoj] koji nije bio niti "idov" niti "kranin", jer on bijae ivio mnogo prije i Tore ili Evanelja.184 Nakon hidre Kur'an je
otpoeo primjenjivati rijei "hanif" i "hanifijja" za muslimane i islam, ali im je dao novo znaenje. Za Muhammeda, hanifijja je jednostavno znaila potpunu predanost Bogu. Ovo bijae izvorna, neiskrivljena poruka Poslanika, prije nego bijae
iskrivljena sektakim ovinizmom. Abraham, naprimjer, ne bijae pripadao nekom uzvienom kultu. On prosto bijae musliman, "onaj koji se predao" i "ovjek iste vjere" (hanif).185 Kada
su Ibrahim i Ismail zajedno obnovili Kabu, nisu bili razvili jednu iskljuivu teologiju, ve su jednostavno htjeli da svoje ivote potpuno predaju Allahu. "O na Odravatelju!", molili su se,
"uini nas Tebi predanim, i pokai nam obrede nae." Muslimani su istjerani iz Mekke zbog religijske netrpeljivosti, stoga
oni moraju izbjei svaku vrstu iskljuivosti [ekskluziviteta].186
Umjesto prodornog insistiranja da samo oni imaju iskljuivo
pravo nad istinom, istinski muslimani samo kau: "Reci, moja
182

Kur'an, 3:114, Asadov prijevod.

183

Kur'an, 2:67-68, Asadov prijevod.

184

Kur'an, 3:65.

185

Kur'an, 3:67, u Arthur J. Arberry, prijevod i urednik, The Kur'an

Interpreted, (Oxford,
186

1964.).

Kur'an, 6:159, Asadov prijevod.

molitva, i [svi] moji obredi i moj ivot i moje umiranje su za

Boga [jedino], Odravatelja svih svjetova."187 Bila je idolatrija ponositi se pripadanjem odreenoj religijskoj tradiciji, a ne
usredsrediti sebe samo na Allaha.
Pri kraju januara 624. godine, Muhammed je primio objavu dok je predvodio namaz petkom [dumu'a], i uinio je da se
cijela skupina koja je obavljala namaz okrene i klanja u pravcu
Mekke umjesto Jerusalema. Oni e se sada okretati kui koju
je izgradio Abraham, ovjek iste vjere.
Vidimo te [o Poslanice] kako esto okree pogled prema nebesima [za uputu], i Mi emo sada sigurno uiniti da se
okree u molitvi prema strani kojom e se ispuniti tvoja elja:
okreni zato svoje lice prema Nepovredivoj kui oboavanja; i
ma gdje bili, okrenite lica svoja prema toj strani [u molitvi].188
Bilo je to podsjeanje da oni ne slijede nijednu ustanovljenu religiju, ve samog Boga. Bila je to deklaracija nezavisnosti.
Muslimani se vie nisu morali osjeati kao da hramajui slijede stope starijih vjera. "Pred njima ne izraavajte strahopoovanje", Bog je kazao, "ve preda mnom stojte sa strahopotovanjem [i pokoravajte mi se]."189 Nova kibla je obradovala i Iseljenike i Pomagae, i jo e ih blie povezati. Svi su oni voljeli Kabu, koja je bila dublje ukorijenjena u arapskoj tradiciji od
udaljenog grada Jerusalema. Ali tu je i bio problem. Kaba je
bila u Mekki, a odnosi sa Kurejijama su u skorije vrijeme postali zategnutiji nego ikada prije.

187

Kur'an, 6:162, Asadov prijevod.

188

Kur'an, 2:144, Asadov prijevod.

189

Kur'an, 2:150, Asadov prijevod.

etvrto poglavlje

Dihad
PROMJENA KIBLE desila se na kraju perioda nesigurnosti. Muhammed i zajednica su se bez predaha "okretali ovom
i onom putu", traei upute za rjeenje svoje zbunjenosti. Muhammed je znao da poslanik mora nainiti neku promjenu u
svijetu. Nije se mogao prosto povui iz trenutnih dogaanja.
Morao je objavljenu Boiju volju u praksi primijeniti i stvoriti pravedno, jednakopravno drutvo. Meutim, hidra je muslimane gurnula na rub zbivanja i dovela u neoekivanu situaciju. Iako Muhammed bijae poeo primjenjivati svoje drutvene reforme, znao je da nee ostaviti trajni utjecaj na Arabiju sve dok bude ogranien i izoliran u Medini. Mekka, "majka
gradova", bila je kljuna za razvoj poluostrva. Arabiji je trebao
komercijalni genij Kurejija. Mekka je sada bila centar muslimanskog svijeta. Oni su eznuli za njom u molitvama nekoliko puta dnevno, ali ona je poela bivati kao neka deleka, nepristupana ljubavnica.190 Muslimani ak ni hadd nisu mogli obavljati, kao to su to inili ostali Arapi. Muhammed je
shvatio da je Mekka klju njegove misije. Neprijateljstvo Kureja zbrisalo je ummet sa plemenske mape i gurnulo ga u
politiku pozadinu. Bez Mekke, islam je bio osuen na marginalnost. Muhammed e nekako morati uspostaviti mir sa
svojim narodom. Ali nakon prvog oka izazvanog hidrom,
veina Kurejija kao da je u potpunosti zaboravila na muslimane. Prije nego to je Muhammed mogao traiti pomirenje sa Mekkom, morao je uiniti da Kurejije obrate panju
na njega.
Takoer, morao je osigurati svoju poziciju u Medini. Znao
je, to se tie veine Medinjana, da je jo uvijek na ispitu. Oni
bijahu izazvali mone Kurejije prihvatajui imigrante jer su
190

Mohammad A. Bamyeh, The Social Origins of Islam: Mind, Econo-

my, Discourse, (Minneapolis, 1999.), 198.

oekivali materijalnu korist, te je i za to Muhammed morao

iznai rjeenje. Na kraju krajeva, morao je osigurati da Iseljenici ne postanu teret za ekonomiju. A i njima bijae teko zaraivati za ivot. Veina njih bili su trgovci ili bankari, a ovdje u
Medini bilo je veoma malo prilika za trgovinu, gdje su imuniji Arapi i idovska plemena imali monopol. Iseljenici nisu imali iskustva u poljoprivredi, a u svakom sluaju sva obradiva zemlja ve je bila zauzeta. Ako ne nau nezavisni izvor prihoda,
postat e teko breme Pomagaima. Meutim, postojao je jedan mogu nain da ovo postignu.
Medina je bila tako postavljena da su se mogle napadati
mekkanske karavane na njihovom putu prema Siriji, a i u povratku. Nedugo nakon to je Muhammed stigao u Medinu,
poeo je slati grupe Iseljenika u ekspedicije koje su vrile prepad.191 Njihova svrha nije bila da prolijevaju krv, ve da osiguraju dohodak plijenei kamile, trgovaku robu i zarobljavajui ljude zbog otkupnine. Ovakav razvoj dogaaja nikoga ne
bi zaprepastio. Gazv je bila jedna normalna taktika u vremenima oskudice, premda bi neki Arapi bili iznenaeni muslimanskom odvanou da udare na Kurejije, posebice jer su
oni oigledno bili neiskusni borci. Tokom prve dvije godine
nakon hidre, Muhammed je odaslao osam ovakvih ekspedicija. On sam obino nije iao, ve bi davao ovlatenje ljudima
poput Hamze i Ubejde ibn el-Harisa, ali bilo je teko doi do
tanih informacija o pravcu kretanja karavana, i ni jedan od
ovih ranih pohoda nije bio uspjean.
Kurejije nisu bili ratoboran narod. Oni su jo davno iza
sebe ostavilli nomadski ivot i bijahu izgubili i naviku i vjetinu gazva. Kur'an kazuje da su neki Iseljenici samu ideju o borbi smatrali odvratnom.192 Meutim, Muhammed nije bio obeshrabren. Premda su Iseljenici oajno trebali neki izvor prihoda, pljakanje nije bio njegov primarni cilj. Sudionici pohoda
se moda jesu vraali praznih ruku, ali su u najmanju ruku na
muslimane skrenuli panju Mekke. Kurejije su bili uznemireni. Morali su poduzeti mjere opreza koje nikada ranije nisu
191

W. Montgomery Watt, Muhammad at Medina, (Oxford, 1956.), 2-5.

192

Kur'an, 2:216.

bile neophodne. Trgovci su se alili da se osjeaju jako ranjivi. Morali su koristiti nesigurne zaobilaznice, a tok trgovine
prema Mekki i iz nje bio je poremeen. Septembra 623. godine Muhammed je lino predvodio gazv protiv velike karavane
koju je vodio Umejje ibn Halef. inilo se da e plijen biti tako
bogat da se rekordni broj od dvjesto muslimana prijavio da
dobrovoljno uestvuje u ekspediciji. Ali ponovno je karavan
umakao raciji i nije bilo sukoba.
U stepama gazv nije trebao nikakvo teoretsko opravdanje.
Na njega je gledano kao na neizbjenost u vrijeme oskudice.
Meutim Muhammed je odluio da nadie stare plemenske
norme. Kur'an je nalagao muslimanima da kau "Mir vama!"
kafirima, a ne da ih napadaju dok se oni bave svojim poslom.
Kratko nakon to je Muhammed stigao u Medinu, primio je
objavu koja je nosila borbeniji kontekst.
Dozvola [da se bore] daje se onima protiv kojih je rat nepravedno poveden - a, zbilja, Bog uistinu ima mo da ih pomogne
- one koji su istjerani iz svojih domova bez ikakvog prava ni iz
kog drugog razloga osim to govore "Bog je na Odravatelj!"
Jer da Bog nije omoguio ljudima da se brane jedni od drugih, [svi] manastiri i crkve i sinagoge i damije - u [svima] kojima se Boije ime mnogo spominje - bili bi sigurno porueni [jo prije].193
Kur'an bijae poeo razvijati neku vrstu rane teorije o pravednom ratu. U stepama, agresivno voenje rata bijae hvale
vrijedno. Meutim, u Kuranu samoodbrana je bila jedino mogue opravdanje za neprijateljstva, a napadanje iz predostronosti bilo je osueno.194 Rat je uvijek bio uasno zlo, ali nekada je bio neophodan s ciljem da se ouvaju prave vrijednosti, kao to je sloboda oboavanja. ak i ovdje, Kur'an nije napustio svoj pluralizam: sinagoge, crkve kao i damije trebaju biti zatiena mjesta. Muslimani su osjetili da bijahu pretrpjeli bezoan nasrtaj. Njihov izgon iz Mekke bio je in koji
nije imao nikakvog opravdanja. Izgnanstvo iz plemena sma193

Kur'an, 22:39-40, prijevod: Muhammed Asad,

Qur'an, (Giblartar, 1980.)

194

Kur'an, 2:190.

The Message of

tralo se najstroijom kaznom u Arabiji; to bijae udaralo na

samu sr muslimanskog identiteta.
Meutim, Muhammed bijae krenuo opasnim smjerom.
ivio je u jednom hronino nasilnom drutvu i na ove pohode nije gledao prosto kao na sredstvo za ostvarivanje jako potrebnog dohotka, ve kao na nain rjeavanja njegove svae
sa Kurejijama. Mi smo otkrili u naem vlastitom vremenu da
je pokretanje rata s ciljem postizanja mira visokorizian poduhvat. Nemilosrdnost bitke moe odvesti u djela koja naruavaju i same principe za koje se ratnici bore, tako da na kraju ni jedna strana ne moe tvrditi da se dri visokih moralnih
naela. Muhammed je pokuao da svom gazvu dadne etiko utemeljenje, meutim nije imao iskustva sa dugim vojnim
pohodima, i nauit e da, kada jednom zapone, ciklus nasilja
ima nezavisan tok, i moe tragino izmai kontroli.
Na poetku, Muhammed se borio prema tradicionalnim
pravilima, ali u januaru 624. godine, upravo prije promjene
kible, doivio je svoje prvo iskustvo o nepredvidivosti ratovanja.195 Iseljenici su postajali samouvjereniji. Tokom zimskih
mjeseci Kurejije su slale svoje karavane na jug, pa vie nisu
morali prolaziti pored Medine. Ali odve eljan da privue njihovu pozornost, Muhammed je poslao malu izvidniku grupu od devet ljudi da napadnu jednu od ovih karavana koje su
ile prema jugu. Bio je kraj redeba, jednog od "svetih mjeseci" kada je svaka vrsta borbe zabranjena. Zadnjeg dana redeba, muslimani su naili na malu karavanu koja se ulogorila u
Nahli. ta su trebali uiniti? Da su ekali do slijedeeg dana,
kada je primirje prestajalo, karavana bi bila u stanju neoteena se vratiti u Mekku. Odluili su napasti. Prva ispaljena strijela ubila je jednog od trgovaca, veina ostalih je pobjegla, a
muslimani su zarobili dvojicu ljudi koje su doveli u Medinu sa
oduzetom trgovakom robom.
Watt, Muhammad at Medina, 6-8; Bamyeh, Social Origins of Islam,
198-199; Marshall G. S. Hodgson, The Venture of Islam: Conscience and

195

History in a World Civilization, 3 toma, (Chicago and London, 1974.),

1: 175-176; Tor Andrae, Muhammad: The Man and His Faith, prijevod,
Theophil Manzel, (London, 1936.), 195-201.

Meutim, umjesto da sudionike prepada doekaju kao heroje osvajae, muslimani su bili zgranuti kada su uli da je racija naruila sveti mjesec. Nekoliko dana Muhammed nije
znao kako da odgovori. On bijae, nakon svega, davno napustio mekkansku religiju, i moda je mislio da bi takoer mogao
odbaciti zabranjene mjesece. Napad je bio uspjeh. Ne samo
to je donio bogatu dobit, ve je pokazao Kurejijama da ih
je mogao napasti gotovo na njihovom pragu. On takoer bijae zadivio mnoge Medinjane. Meutim bilo je neto upitno u cijelom poduhvatu. Muhammed nije nikad prije osudio
obiaj svetih mjeseci, i izvori oito nelagodno govore o incidentu. Muhammed bijae otkrio da kako god idealistian tvoj
rat mogao izgledati na poetku, vrlo je vjerovatno da se neto
ogavno desi prije ili kasnije.
Naposljetku, Muhammed je primio novu objavu koja je potvrdila sredinji princip njegovog pravednog rata. Da, bilo je
pogrjeno prekriti sveto primirje, ali politika Kureja u izgonu muslimana iz njihovih domova bila je mnogo vei prekraj. "Oni nee prestati da se bore protiv tebe dok vas ne odvrate od vae vjere", Kur'an je upozorio Muhammeda. A to se
tie borbe tokom zabranjenih mjeseci, ovo je zaista bila "velika stvar".
Ali je odvraanje od puta Boijeg i poricanje Njega i [odvraanje njih od] Nepovredive kue oboavanja i izgon njenih
stanovnika iz nje - [sve ovo] je jo vea stvar kod Boga, jer zlostavljanje je vea stvar od ubijanja.196
Muhammed je, stoga, prihvatio plijen i otklonio sumnje zajednice. Podijelio je jednako zaplijenjene stvari Iseljenicima i
otpoeo pregovore sa Kurejijama o razmjeni zarobljenika: on
e mekkanske zatoenike razmijeniti za dva muslimana koji
su jo uvijek ivjeli u Mekki i htjeli su uiniti hidru. Ali jednog
od zatoenika je toliko zadivilo ono to je vidio u Medini da je
odluio da ostane i pree na islam. Ovaj incident je dobar primjer kako je Muhammed poeo djelovati. U svojoj novoj poziciji, nije se mogao oslanjati na obiajnu proceduru. On je paljivo iao naprijed korak po korak, odgovarajui na dogaaje
196

Kur'an,

2:217, Asadov prijevod.

dok su se oni odvijali. Nije imao utvren glavni plan i, za razliku od nekih njegovih brzopletijih drugova, rijetko je odgovarao na neku krizu odmah, ve bi sebi dao vremena da razmisli dok konano ne bi - nekada blijed i znojei se zbog napora izaao sa onim to je izgledalo kao neko nadahnuto rjeenje.
Dva mjeseca kasnije, tokom mjeseca ramazana (mart 624.
godine), Muhammed je poveo veliku muslimansku skupinu
da presretne jednu mekkansku karavanu koju je Ebu Sufjan
vraao iz Sirije.197 Ovo je bila jedna od najvanijih karavana u
godini, a ohrabreni uspjehom u Nahli, veliki broj Pomagaa
se takoer dobrovoljno pridruio pohodu. Oko tristo etrnaest muslimana krenulo je iz Medine i doli su do izvora Bedr,
blizu obale Crvenog mora, gdje su mislili da e moi napraviti zasjedu karavani. Ova ekspedicija e biti jedan od najodlunijih dogaaja u ranoj historiji islama, ali na svom poetku
izgledala je poput svakog gazva; nekoliko najpredanijih muslimana ostalo je kod kue, ukljuujui Osmana ibn Affana,
ija je supruga Rukajja, Poslanikova kerka, bila ozbiljno bolesna.
Na prvi pogled izgledalo je kao da e karavana, kao obino, pobjei. Ebu Sufjan je nauo o muslimanskom planu i
umjesto da krene uobiajenim putom kroz Hidaz, naglo je
skrenuo da bude dalje od obale i poslao je pripadnika lokalnog plemena u Mekku po pomo. Kurejije je razbjesnila Muhammedova osiononost, koju su oni smatrali blaenjem njihove asti, i zato su svi vodei ljudi bili odluni da spase karavanu. Ebu Dehl je, naravno, eznuo za bitkom. Debeli Umejje ibn Halef se utrpao u svoj borbeni oklop, a ak su i lanovi Muhammedove vlastite porodice krenuli protiv njega, ubijeeni da je ovaj put otiao predaleko. Ebu Leheb je bio bolestan, ali dvojica Ebu Talibovih sinova, njegov amida Abbas,
i Hatidin brati Hakem pridruili su se hiljadi ljudi koji su te
noi izjahali iz Mekke i uputili se prema Bedru.
197

Bamyeh, Social Origins of Islam, 200, 231; Andrae, Muhammad,

203-206; Watt, Muhammad at Medina,

11-20; Martin Lings, Muham-

mad: His Life Based on the Earliest So urces, (London, 1983.), 138-159.

U meuvremenu, Ebu Sufjan je uspio da umakne muslimanima i karavanu odvede van njihovog dometa. On je poslao vijest da je trgovaka roba na sigurnom i da vojska treba
da se vrati nazad. Izvori jasno navode, kada je dolo do ovoga, mnogi pripadnici plemena Kurej su oklijevali da se bore
protiv svojih roaka. Ali Ebu Dehla nita od ovog nije spopadalo. "Tako mi Allaha!", poviknuo je. "Neemo ii nazad dok
ne odemo na Bedr. Provest emo tri dana tamo, zaklati kamile, te jesti i piti vino; a djevojke e nam igrati. Arapi e uti da
smo doli i potovat e nas u budunosti."198 Meutim, ove rijei protivljenja pokazale su da ak ni Ebu Dehl nije oekivao bitku. Njemu je slabo bila poznata strahota rata, koji je on
izgleda zamiljao kao jednu vrstu zabave, upotpunjenu sa djevojkama plesaicama. Kurejije su bili tako daleko od stepa da
ratovanje bijae postalo viteki sport koji treba poveati reputaciju Mekke.
Mnogo drugaiji duh vladao je u muslimanskom taboru.
Nakon traume i terora hidre, Iseljenici nisu mogli na situaciju gledati tako samouvjereno i bezbrino. im je Muhammed uo da se mekkanska vojska pribliava, posavjetovao se
sa ostalim vodama. Muslimana je bilo znatno manje. Bijahu
oekivali jedan obini gazv, ne i pravu bitku, to je bilo neto
sasvim drugo. Muhammed nije bio glavnokomandujui. Nije
mogao zapovijediti pokornost; ti ljudi su ve donijeli odluku
da bitku povedu. Kao to je Sa'd ibn Muaz kazao u ime Pomagaa:
Mi ti dadosmo nau rije i sloismo se da sluamo i pokorimo se. Prema tome idi gdje eli, mi smo s tobom, i tako mi
Boga, kada bi od nas zatraio da preemo ovo more i skoio
u njega, skoili bismo u njega s tobom. Nije nam mrska ideja
da se sutra susretnemo sa tvojim neprijateljem. Iskusni smo u
ratu, pouzdani u borbi.199
198

Muhammed ibn Ishaq, Sirat Rasul Allah, 435, u djelu: A. Guillau-

me, prijevod, The Life of Muhammad: A Translation of Ishaq's Sirat Resul

Allah, (London, 1955.).
199

Ibid.

Za razliku od Kurejija, Evs i Hazred bili su izvjebani vojnici, nakon godina plemenskog ratovanja u Jesribu. Ali ipak,
prilike su uveliko bile protiv njih i svi muslimani su se nadali
da se nee morati boriti.
Dva dana, dvije vojske su hladno promatrale jedna drugu sa suprotnih strana doline. Kurejije su izgledali impresivno u svojim bijelim tunikama i bljetavim oklopima i bez obzira na Sa'dove emotivne rijei, neki muslimani htjedoe da
se povuku. U njihovom logoru je vladao veliki strah. Poslanik je pokuao da podigne njihov borbeni duh. Kazao im je
da mu je u snu Bog obeao da e poslati hiljadu anela da se
bore uz njih.200 Ali, dok su Kurejije jeli i pili, uvjereni da e
se muslimani predati, Muhammed je obavljao praktine pripreme. On je poredao svoje trupe u blisku formaciju i postavio svoje ljude uz vrela, onemoguujui Kurejijama pristup
vodi i prisiljavajui ih, kada vrijeme doe, da idu uzbrdo, da
im tokom borbe sunce ide direktno u oi. Ipak, kada je vidio ogromnu mekkansku vojsku, zaplakao je. "O Allahu", molio je, "ako ova grupa koja je sa mnom nestane, nee biti nikoga nakon mene ko e Tebe oboavati; svi vjernici e napustiti istinsku vjeru."201 Shvatio je da e ova bitka biti odluujua. Ako muslimani dozvole Kurejijama da ih natjeraju nazad u Medinu, ummet nee ostaviti nikakvog trajnog utjecaja na Arabiju. Mora da je neto od ove njegove vrste odluke
preneseno njegovim ljudima. Kur'an opisuje veliku smirenost
koja je bila sputena na vojnike u ovom zastraujuem trenutku. Iznenadno je zapadala obilna kia, koja je izgledala kao
dobar predznak.202
U meuvremenu Kurejije su postale uznemirenije. Voe
su poslale pijuna da ih izvijesti o neprijateljskim trupama.
Bio je prestravljen kad je vidio ozbiljne izraze na licima muslimana i preklinjao je Kurejije da se ne bore. On bijae "vidio
200

Kur'an, 8:5-9.

201

Muhammad ibn Jarir at-Tabari, Tarikh ar-Rasul wa'l Muluk, u djelu:

Fatima Mernissi, Women in Islam: An Historical and Theological Enquiry, prijevod, Mary Jo Lakeland, (Oxford, 1991.), 90.
202

Kur'an, 8:8.

kamile koje nose Smrt - kamile Jesriba natovarene sigurnom

smru". Nijedan musliman nee umrijeti prije nego to ubije
najmanje jednog Mekkeliju, a kako e, zakljuio je pijun oajavajui, Kurejije s tim ivjeti nakon toga? Stalno e gledati u
lice susjeda koji je ubio nekog od njihovih roaka. Ebu Dehl se izbezumio i optuio ga za kukaviluk - uvredu koju niti
jedan Arap nije mogao zanemariti - onda se okrenuo ovjeku ijeg su brata ubili muslimanski napadai u Nahli iz kojeg
je izbijao divlji ratni poziv. Istog trenutka, navodi Ibn Ishaq,
"rat je buknuo, sve se poremetilo, a ljudi su se tvrdoglavo drali svog zlog smjera".203 Kurejije su poeli polako napredovati kroz pjeane dine. Potujui naredbu Kurana, Muhammed je odbio napasti prvi, i ak nakon to je bitka zapoela,
izgledao je kao da oklijeva svoje ljude upustiti [u borbu] dok
mu Ebu Bekr nije kazao da ostavi svoje molitve i pokrene trupe, jer e im Bog osigurati pobjedu.
U estokom okraju koji je uslijedio, Kurejije su uskoro uvidjeli da izvlae deblji kraj. Oni su se borili bezbrinom
smjelou, kao da je ovo bila neka vrsta vitekog natjecanja,
i nisu imali razraenu strategiju. Muslimani su doista imali
ureen plan. Poeli su zasipanjem neprijatelja strijelama, izvlaei sablje za borbu prsa u prsa tek u zadnjem trenutku.
Do polovice dana, Kurejije su se rasuli bjeei, ostavljajui
nekih pedeset svojih vodeih ljudi, ukljuujui i samog Ebu
Dehla, mrtve na bojnom polju. Muslimani su imali samo etrnaest rtava.
Trijumfalno, muslimani su poeli privoditi zarobljenike i
izvlaiti sablje. U plemenskom ratovanju nije bilo milosti za
poraene. rtve su bile masakrirane, a zarobljeni su ili pogubljeni ili mueni. Meutim, Muhammed je naredio svojim
vojnicima da se uzdre. Nova objava je nalagala da ratni zarobljenici moraju biti ili osloboeni ili otkupljeni.204 ak i u
ratu, muslimani e se odrei divljakih obiaja iz prolosti.
203

Ibn Ishaq, Sirat Rasul Allah, 442, u djelu: Guillaume, The Life of

Muhammad.
204

Kur'an, 47:5.

Kur'an stalno insistira na vanosti milosra i oprosta, ak

i tokom oruanog sukoba.205 Dok uestvuju u ratnim deavanjima, muslimani se moraju boriti hrabro i odluno da bi sukob priveli kraju to je prije mogue. Ali onog trenutka kada
neprijatelj zatrai mir, oni moraju odloiti svoje oruje.206
Moraju prihvatiti svaku ponudu za primirje, ma kakvi uslovi
bili nametnuti, ak i ako sumnjaju u neprijateljeve dvostruke
namjere. I premda je vano boriti se protiv progona i ugnjetavanja, Kur'an stalno podsjea muslimane da je mnogo bolje
sjesti i rijeiti problem potenom raspravom.207 Uistinu, Bog
je dozvolio odmazdu u Tori - oko za oko, zub za zub - "ali
onaj koji odustane od nje iz milosra, postii e bolje za neke
od svojih ranijih grijeha".208 Odmazda e striktno biti ograniena na one koji su stvarno poinili zloine, to je jedan ogroman napredak u odnosu na zakon o osveti, koji je dozvoljavao
osvetu prema bilo kojem lanu ubiinog plemena. Kur'an je
podsjetio muslimane da se oni ne bore sa cjelokupnim plemenom Kurej. Oni koji su ostali neutralni tokom sukoba i oni
muslimani koji su odabrali da ostanu u Mekki, ne smiju biti
napadnuti ili povrijeeni na bilo kakav nain.209
Muhammed nije bio pacifista. Bio je uvjeren da je ratovanje nekada neizbjeno i ak neophodno. Nakon bitke na Bedru, muslimani su znali da je bilo samo pitanje vremena kada
e se Mekka osvetiti, i posvetili su se jednom dugom, iscrpljujuem dihadu. Meutim osnovno znaenje te rijei, koju esto danas ujemo, nije "sveti rat" ve "napor" ili "borba" neophodna da se Boija volja ostvari u praksi. Muslimani su pozvani da se bore u ovom poduhvatu na svim poljima: intelektualnom, drutvenom, ekonomskom, duhovnom i domainskom. Nekada e se morati boriti, ali nije ovo njihova glavna dunost. Na povratku kui sa Bedra, Muhammed je izgovorio jednu vanu i esto citiranu izreku: "Vraamo se iz ma205

Kur'an, 3:147-148, 8:16-17, 61:5.

206

Kur'an, 2:193-194.

207

Kur'an, 8:62-63.

208

Kur'an, 5:45, Asadov prijevod.

209

Kur'an, 4:90.

njeg dihada (borbe) i idemo u vei dihad" - nemjerljivo vaniju i teu borbu da reformiraju svoje vlastito drutvo i svoja vlastita srca.
Bedr je Muhammedu donio velik znaaj u oazi. Dok su
se pripremali za neizbjeni kurejijski otri odgovor, sainjen je ugovor izmeu Poslanika i arapskih i idovskih plemena Medine, koja su se suglasila da ive u miru sa muslimanima i obeala su da nee nainiti neki zaseban sporazum sa
Mekkom. Od svih stanovnika je zahtijevano da brane oazu od
napada. Novi ustav je bio paljiv i garantirao je vjerske slobode idovskim klanovima, ali je i od njih oekivao da osiguraju pomo protiv "svakog onog ko povede rat protiv ljudi [potpisnika] ovog dokumenta".210 Muhammedu je bilo potrebno
da zna ko je na njegovoj strani, a neki od onih koji nisu bili
spremni prihvatiti uslove ovog sporazuma, napustili su oazu.
Meu njima je bilo nekoliko hanifa, ija predanost Kabi je od
njih traila da ostanu lojalni Kurejijama. Muhammed je jo
uvijek bio kontroverzna figura, ali kao rezultat njegove pobjede na Bedru, neka beduinska plemena bila su voljna da postanu saveznici Medine u nadolazeoj bitki.
Desile su se takoer i promjene u Muhammedovom porodinom ivotu. Na njegovom povratku sa Bedra saznao je
da mu je kerka Rukajja umrla. Osman je bio ozbiljno oaloen, ali s radou je prihvatio ruku sestre svoje bive ene,
Umm Kulsum, i zadrao bliske odnose sa Poslanikom. Jedan
od ratnih zarobljenika bio je Muhammedov zet iz paganskog
doba, Ebu-l-As, koji je ostao predan tradicionalnoj vjeri. Njegova supruga Zejneba, koja je i dalje ivjela u Mekki, poslala je
otkupninu u Medinu zajedno sa jednom srebrenom narukvicom koja je pripadala Hatidi. Muhammed ju je odmah prepoznao i jako se raalostio. Pustio je Ebu-l-Asa da slobodno
ode bez otkupnine, nadajui se da e ga ovo podstai da primi
islam. Odbio je prelazak na islam, ali se tuno sloio da udovolji Poslanikovom zahtjevu da poalje Zejnebu i njenu ker210

Reza Asian, No god but God: The Origins, Evolution and Future of

Islam, (New York and London, 2005.), 89-90; Watt, Muhammad at Me-

dina, 225-243.

kicu Umamu njemu u Medinu, jer e im sada u Mekki ivot

biti nemogu. Takoer je dolo i vrijeme da se Muhammedova najmlaa kerka Fatima uda, i Muhammed ju je dao Aliji.
Par je izgradio kuu u blizini damije.
I Muhammed je doveo novu suprugu, Omerovu kerku
Hafsu, koja je skoro ostala udovica. Bila je lijepa i vjeta, a
u vrijeme kada se udala za Poslanika imala je oko osamnaest godina. Poput svog oca, znala je itati i pisati, ali je takoer posjedovala i Omerovu naglu narav. Aia je bila sretna to
moe da joj poeli dobrodolicu u porodicu, iako je znala biti
ljubomorna na ostale Muhammedove ene, ali zbog sve vee
povezanosti njihovih oeva ove dvije mlade ene su postale
velike prijateljice. Posebno su uivale udruujui se i plaei
Sevdu, koja je bila ozbiljne i hladne naravi.
Aia se do ovog vremena preselila u stan koji je bio ureen za nju uz damiju, premda Taberi kae da joj je, zbog njene mladosti, bilo doputeno da ostane neto due u roditeljskoj kui. Muhammed je bio irokogrudan suprug. Traio je
od svojih ena da ive skromno u svojim malim, jednostavnim kuama, ali uvijek im je pomagao u kuanskim poslovima i brinuo se sam za svoje line potrebe, krpei i zaivajui
svoju odjeu, popravljajui svoju obuu, i uvajui porodine
koze. Sa Aiom se posebno mogao opustiti, izazivajui je da
se trkaju i slino. Ona je bila otra na jeziku i nikako nije bila
podlona supruga, ali je voljela da ugaa Muhammedu, nanosei mu po kosi njegov najomiljeniji miris, i pijui iz iste ae
iz koje je i on pio. Jednog dana, dok su zajedno sjedili, i dok je
Poslanik bio zauzet popravljanjem svojih sandala, ugledala je
kako je njegovo lice zablistalo na neku prolaznu misao. Gledajui ga za trenutak, polaskala mu je zbog njegovog vedrog
i sretnog izraza na licu, a Muhammed je ustao i poljubio je u
elo, rekavi: "Ah, Aia, molim Allaha da te obilato nagradi. Ja
nisam izvor radosti tebi koliki si ti meni."211
Muhammed je ivio vrlo blisko sa svojom porodicom i
drugovima i nije vidio nikakvu oprenost izmeu svog javnog
211

67.

Nabia Abbott, Aishah, the Beloved of Mohammed, (Chicago, 1992.),

i privatnog ivota.212 Njegove ene su mogle uti svaku rije

koja se izgovori u damiji iz svojih stanova. Iseljenici su odmah opazili da su ene Medine drugaije, ne pretjerano kontrolirane kao u Mekki, i uskoro su ustanovili da njihove vlastite supruge prihvataju slobodnije i lagodnije manire Medinjanki: Omer je pobjesnio kada je njegova ena poela da mu
odgovara umjesto da utke prihvata njegove primjedbe, a kada
je na nju otro zagalamio, ona je prosto odgovorila da je Poslanik dozvolio svojim suprugama da raspravljaju sa njim.213
Problem se zaotravao. Muhammedovo namjerno objedinjavanje privatnog i javnog bio je udarac mukoj nadmonosti,
koja je mogla jedino opstati ako se ova razlika odravala.
Nakon to je euforija zbog pobjede splasnula, Muhammed
je ustanovio da iako se njegov presti bijae podigao u Arabiji
kao cjelini, strah od oekivanog mekkanskog napada gomilao
je opozicijsku stranu u Medini. Ibn Ubejja i njegove pristalice podravala su tri najvea idovska plemena - Nadir, Kurejza i Kajnuka - koja su ovisila o svojim trgovinskim vezama sa
Kurejijama i nisu htjeli imati nita sa bilo kakvim ratom protiv Mekke. Trei front se stvarao u oazi. Nekih deset sedmica
nakon Bedra, Ebu Sufjan je poveo simbolian gazv od nekih
dvjesto ljudi do polja van Medine, i pod platom noi uvukao
se u teritoriju plemena Nadir, gdje ga je ugostio njegov voa
Sallam ibn Mikan, koji mu je, po Ibn Ishaku, "dao tajne podatke o muslimanima".214
O ovom razvoju dogaaja Muhammeda su njegovi izviai neprekidno izvjetavali. Ova tri idovska plemena bili su
oita opasnost. Posjedovali su velike vojske i bili su iskusni
borci. Ako bi se mekkanska vojska ulogorila juno od Medine, gdje su bila podruja plemena Nadir i Kurejza, bilo bi im
lako udruiti snage sa Kurejijama i probiti gradsku odbranu. Ako bi Kurejije odluile napasti sa sjevera, to bi im bila
212

Mernissi, Women and Islam, 106-111.

213

Muhammad al-Bukhari, Al-Sahih, (Beirut, 1978.), Mernissi, Women

and Islam, 142-143; Leila Ahmed, Women and Gender in Islam, (New
Haven and London, 1992.), 52-53.

Ibn Ishaq, Sirat Rasul Allah, 543, u djelu; Guillaume, The Life of
Muhammad.
214

najbolja opcija, Nadir i Kurejza bi mogli napasti muslimane

sa juga. Meutim, mnogo prea briga bilo je pleme Kajnuka,
najbogatije idovsko pleme i bivi saveznici Ibn Ubejja, koje je
kontroliralo pijacu u centru Medine.215 Muslimani su uspostavili svoju vlastitu trnicu, i iz vjerskih razloga nisu naplaivali kamatu. Shvaajui ovo kao direktni izazov, pleme Kajnuka je odluilo raskinuti sporazum sa Poslanikom i pridruiti
se opoziciji. Muhammed je posjetio njihovo podruje i od njih
zatraio, u ime njihove zajednike vjere, da se dre mira. Oni
su ga sasluali prkosno, u tiini, a onda odgovorili:
O Muhammede, ti izgleda misli da smo mi tvoj narod.
Nemoj se varati, jer si se susreo [na Bedru] sa plemenom koje
ne zna ratovati i proao si bolje od njih; jer tako nam Allaha,
ako se mi budemo borili s tobom, uvidjet e da smo mi pravi mukarci!216
Muhammed se povukao i zabrinuto iekivao razvoj dogaaja.
Nekoliko dana kasnije izbila je tua na trnici Kajnuke,
kada je je jedan od zlatara idova uvrijedio neku muslimanku.
Kao hakem, Muhammed je pozvan da posreduje, ali su voe
Kajnuke odbile da prihvate njegovu prosudbu, zabarikadirali se u svoju utvrdu i pozvali svoje arapske saveznike u pomo.
Pleme Kajnuka imalo je vojsku od sedam stotina ljudi, i da su
njihovi saveznici odgovorili, sigurno bi porazili i vjerovatno
eliminirali ummet. Ali Arapi su ostali lojalno [ranijim dogovorima] uz Poslanika, a Ibn Ubejj je uvidio da ne moe pomoi svojim starim saveznicima. Nakon opsade od dvije sedmice pleme Kajnuka je bilo prisiljeno da se bezuvjetno preda.
Od Muhammeda se oekivalo da izmasakrira sve mukarce,
a ene i djecu proda u roblje - to je bila tradicionalna kazna
primjenjivana nad izdajnicima - ali on je pristao na molbu Ibn
Ubejja za milost i potedio ih, pod uvjetom da cijelo pleme odmah napusti Medinu. Pleme Kajnuka bilo je spremno da ide.
215

Asian, No god but God, 89-90; Lings, Muhammad, 160-162; An-

drae, Muhammad, 207; Watt, Muhammad at Medina, 190-210.

216

Ibn Ishaq, Sirat Rasul Allah, 296, u djelu: Guillaume, The Life of

Muhammad.

Oni su rizikovali, ali bijahu podcijenili Muhammedovu novu

popularnost. Ni njihovi arapski saveznici niti ostali idovi nisu
protestirali. Plemena su bivala esto istjerivana iz oaze tokom
razornih ratova prije hidre, pa je ovaj izgon bio dio procesa
koji bijae otpoeo mnogo prije Muhammedovog dolaska.217
Krvoprolie je izbjegnuto, meutim Muhammed je zapao u
traginu moralnu dilemu: opravdanje za dihad protiv Kurejija bilo je zbog muslimanskog izgona iz njihovog rodnog grada, to je osueno u Kur'anu kao veliko zlo. Sada, zbog nasilnih obiaja u Arabiji, bio je prisiljen da drugi narod izbaci iz
njihove domovine.
Narod Medine sa zebnjom je iekivao neizbjean mekkanski napad. Od kako je Ebu Dehl ubijen na Bedru, a Ebu Leheb bijae umro kratko nakon toga, Ebu Sufjan je sada bio vodei poglavar Kureja i mnogo sposobniji protivnik. U kasno
ljeto, skupina muslimanskih gazija zarobila je veliku mekkansku karavanu. Ebu Dehl bi istog momenta uzvratio, ali Ebu
Sufjan nije dozvolio da ovaj poraz poremeti njegove dugorone ciljeve. Jednostavno je intenzivirao svoje pripreme, izgraujui veliku konfederaciju beduinskih saveznika. Kada su
zimske kie napokon prestale, tri hiljade ljudi sa tri hiljade kamila i dvije stotine konja napustilo je Mekku, 11. marta 625.
godine i zaputilo se prema sjeveru. Nakon putovanja koje je
trajalo neto vie od jedne sedmice, ulogorili su se sjeverno
od Medine na platou ispred planine Uhud.218
Medinjani su za mekkanski pokret uli samo sedmicu prije. Nije bilo vremena da se poberu usjevi s polja, ali su Muhammed i ostale vode uspjeli da narod iz perifernih podruja dovedu i zabarikadiraju ga u "grad". Iskusni ratnici zahtijevali su oprez. Bilo je veoma teko odrati opsadu u Arabiji, te
su oni predloili da svi trebaju ostati iza barikada i odbiti suoenje sa Kurejijama, koji e naposljetku biti prisiljeni da se
povuku. Ali nakon pobjede na Bedru, mlada generacija eljela
217

M. J. Kister, "Al-Hira: Some Notes on Relations with Arabia," Jerusa-

lem Studies in Arabic and Islam 6, (1985).

218

Lings, Muhammad,

170-197; Andrae, Muhammad, 210-213; Watt,

Muhammad at Medina, 20-30.

je akciju i uspjela je da njihova opcija prevlada. Muhammed,

koji nije bio vrhovni komandant, morao je da popusti i prihvati ovu katastrofalnu odluku. Glavna idovska plemena odbila su da se bore, a Ibn Ubejj je povukao svoje ljude iz vojske,
pa se slijedeeg jutra Muhammed suoio sa Kurejijama, nadmonijim u omjeru tri naspram jedan. Kada su vojske otpoele pokret, Ebu Sufjanova supruga Hinda ila je iza Mekkelija sa ostalim enama; pjevale su ratne pjesme i udarale u defove. Muslimani su presjeeni gotovo trenutano briljantnim
napadom mekkanske konjice. Muhammed je oboren i pao je
bez svijesti, i proirila se vijest da je ubijen.
Ustvari, bio je samo onesvijeen, ali Kurejije nisu marili
da provjeravaju glasine, te su propustili da svoje napredovanje
produe. Preivjeli muslimani su tako bili u mogunosti da se
povuku u prilino dobrom redu. Dvadeset i dvojica Mekkelija i ezdeset pet muslimana bijahu ubijeni, ukljuujui i Muhammedovog amidu Hamzu, koji je bio poznati borac. Kurejije su krenuli na bojno polje i izmasakrirali tijela. Jedan od
njih izrezao je Hamzinu jetru i odnio ovaj uasni trofej Hindi;
ona je pojela zalogaj jetre da time osveti svog brata koji je poginuo od Hamzine ruke na Bedru. Potom je odsjekla njegov
nos, ui i genitalije, podstiui druge ene da slijede njen primjer, i na gaenje nekih njihovih beduinskih saveznika, napustile su bojinicu kukajui i maui ogavnim ogrlicama, narukvicama i okovratnicama. Prije nego to se njegova vojska povukla, Ebu Sufjan je bio razoaran kad je doznao da Muhammed nije, nakon svega, bio meu rtvama. "Slijedee godine
na Bedru!", povikao je, izazivajui na novu bitku. "Da!", jedan
od muslimana je viknuo u Muhammedovo ime. "To nam je
zakazani sastanak na!"219
Muslimanski poraz mogao je biti i gori. Da su Kurejije nastavili svoje napredovanje, mogli su unititi ummet. Ali je psiholoki utjecaj Uhuda bio katastrofalan. Kada se Muhammed
vratio kui nakon bitke, bolestan i potresen, uo je glasno jaukanje ispred damije: bile su to supruge Pomagaa koje su
219

Ibn Ishaq, Sirat Rasul Allah, 717, u djelu: Guillaume, The Life of

Muhammad.

oplakivale svoje mrtve. Muslimane je estoko ogorilo Ibn

Ubejjovo odbijanje da se bori. Kada je ustao da govori u damiji slijedeeg petka, jedan od Pomagaa ga je zgrabio i rekao mu da zaepi usta. On je izjurio iz damije ljutito i odbio
je da zatrai Muhammedov oprost. Do tada, dvolinjaci, kako
Kur'an naziva Ibn Ubejjove pristalice, bijahu neodluni, ekajui da vide kako e stvari ispasti. Sada su postali otvoreno
neprijateljski raspoloeni. Muhammedova pobjeda na Bedru,
tvrdili su, bila je samo jedna mala zraka svjetlosti. On je donio
smrt i unitavanje u Medinu.
Svaki od ubijenih muslimana ostavio je supruge i keri bez
zatitnika. Nakon poraza, Muhammedu je sputena objava
koja je dala muslimanima dozvolu da mogu uzeti etiri ene.
Muslimani moraju zapamtiti da je Bog stvorio mukarce i
ene iz jednog bia, te su stoga oba spola jednako vrijedna u
oima Boijim.
Zato, vratite siroadi njihove imetke, i ne podmeite [svoje] loe stvari umjesto dobrih stvari [koje pripadaju njima], i ne
troite njihove imetke zajedno sa svojim imecima! To je, zaista, veliko zlodjelo!
A ako imate razloga da se bojite da biste mogli postupiti
nepravino prema siroadi, onda se enite s [drugim] enama
koje su vam doputene - [ak] sa dvije, ili sa tri, ili sa etiri. Ali
ako se bojite da ne biste mogli s njima postupati s jednakom
pravednou, onda [samo] sa jednom - ili sa [nekom od] onih
koje zakonito posjedujete. Ovo e vas vjerovatnije sauvati od
skretanja sa Pravog Puta.220
Institucija poligamije je esto kritikovana kao izvor patnje
za muslimanske ene, ali u vrijeme ove objave ona je predstavljala drutveni napredak.221 U predislamskom dobu, i mukarcima i enama bilo je dozvoljeno nekoliko suprunika. Nakon udaje, ena je ostajala u domu svoje porodice, i posjeivali bi je svi njeni "muevi". Bio je to, u praksi, oblik zvanino odobrene prostitucije. Oinstvo je, stoga, bilo nesigurno,
220

Kur'an, 4:2-3, Asadov prijevod.

221

Watt, Muhammad at Medina, 272-283, 289-293; usporedi: Ahmed,

Women and Gender in Islam, 43-44, 52.

pa su djeca bila obino identificirana kao potomci svojih majki. Mukarci se nisu morali brinuti za svoje supruge i na sebe
nisu uzimali odgovornost za potomstvo. Ali Arabija je bila u
tranziciji. Novi duh individualizma na poluotoku znaio je da
su mukarci postajali zainteresiraniji za svoju vlastitu djecu,
bili su izriitiji u pogledu line imovine, i eljeli su da im sinovi naslijede njihovo bogatstvo. Kur'an je podrao ovaj trend
koji je iao ka patrijarhalnom drutvu. Muhammed ga je odobrio uzimajui svoje supruge u vlastito domainstvo i brinui
se za njih, a ajeti koji ustanovljuju poligamiju podrazumijevaju da e muslimanski mukarci uiniti isto. Ali Kur'an je takoer bio svjestan drutvenog problema koji je ova nova objava nastojala popraviti.
U predislamsko doba, ena nije mogla posjedovati vlasnitvo. Bilo koje vlasnitvo koje bi stekla pripadalo je njenoj porodici i njim su upravljali muki roaci. Ali u Mekki,
gdje je individualizam bio istaknutiji nego igdje drugo u Arabiji, neke od ena aristokratkinja bile su u mogunosti naslijediti i brinuti se o svom imetku. Hatida je bila jedan od oitih primjera, ali ovo je jo uvijek bila rijetkost u Mekki, a gotovo da se za nju nije ulo u Medini. Veina mukaraca su ideju da ene mogu naslijeivati i upravljati svojim vlasnitvom,
smatrali prilino apsurdnom. ene nisu imale pojedinanih
prava. Kako bi onda mogle bilo ta posjedovati? Osim nekoliko poznatih iznimaka, one nisu inile nita to bi doprinijelo ekonomiji, a zbog injenice da nisu uestvovale u gazvu,
one nisu donosile bogatstvo zajednici. ene su tradicionalno
smatrane dijelom mukareve imovine. Nakon njegove smrti, njegove supruge i keri prelazile su njegovim mukim nasljednicima, koji su ih esto ostavljali neudatim i siromanim
da bi mogli kontrolirati njihovo nasljedstvo.
Kur'ansko institucionaliziranje poligamije bio je jedan dio
drutvenog ozakonjavanja. Ono je bilo uspostavljeno ne da
zadovaljava muke seksualne apetite, ve da ispravi nepravde koje su injene udovicama, siroadi i ostalim enama koje
su zavisile od mukaraca i koje su bile posebno ranjive. Isuvie esto, neasni ljudi bi prigrabili sve i ostavljali bi slabi-

je lanove porodice bez igdje iega.222 ene su esto seksualno zlostavljali njihovi zatitnici ili su ih prodavali u roblje i
tako ostvarivali zaradu. Ibn Ubejj, naprimjer, prisilio je svoje ensko roblje na prostituciju i prihode stavljao u svoj dep.
Kur'an grubo odbacuje ovo ponaanje i nesumnjivo uspostavlja da ena ima neporecivo pravo na svoje naslijede. Poligamija je trebala da osigura kako bi nezatiene ene bile dostojno
udate. Da bi se ponitile stare nemoralne, neodgovorne veze,
mukarci su mogli imati samo etiri supruge i moraju se odnositi prema njima jednako. Bio je neopravdano lo in prigrabiti njihovo vlasnitvo.
Kur'an je pokuavao enama dati pravni status koji veina ena na Zapadu nee ostvariti do devetnaestog stoljea.
Emancipacija ena bio je projekat veoma drag Poslanikovom
srcu, ali njemu su se odluno protivili mnogi mukarci u urametu, ukljuujui neke od njegovih najbliih drugova. U siromanom drutvu, trebalo je imati hrabrosti i samilosti i preuzeti finansijsku odgovornost za etiri ene i njihovu djecu.
Muslimani moraju imati pouzdanje da e Bog opskrbu dati:
Udavajte neudate i enite neoenjene meu vama,
i vae robove i robinje koji su estiti;
ako su siromani, Bog e ih obogatiti
iz svog obilja, Bog je sveobuhvatajui
Sveznajui.223
Muhammed je bio uzor. Nakon Uhuda, oenio se jo jednom enom, osiguravajui tako dom za Zejnebu bint Huzejme, udovicu iji je mu poginuo na Bedru. Ona je bila kerka beduinskog vode plemena Amir, pa je ovaj spoj uspostavio
jedno novo politiko saveznitvo. Stan joj je bio izgraen pored damije i ona se tu pridruila svojim "sestrama" - Sevdi,
Aii i Hafsi.
Poslanik svoje supruge nije smatrao vlasnitvom. One su
bile njegove "druge" - isto kao i mukarci. Obino bi poveo
222

Mernissi, Women in Islam, 123, 182.

223

Kur'an, 24:33, prijevod: Arthur J. Arberry, The Koran Interpreted,

(Oxford, 1964.)

jednu od svojih ena sa sobom na vojnu ekspediciju i razoarao bi svoje komandante provodei po cijelu veer svaki put
u njihovim atorima, umjesto da se pridrui svojim ljudima.
U logoru, ene nisu ostajale neujne i zatvorene, ve su hodale unaokolo slobodno, interesirajui se za sve to se deavalo. Ovaj oblik slobode bijae uobiajen za ene iz probranog drutva u predislamskoj Arabiji, ali to je jako ljutilo Omera. "Tvoja odvanost granii sa arogancijom!", viknuo je kada
je jednog dana naiao na Aiu koja se etkala uz linije fronta. "ta ako nas zadesi katastrofa? ta ako se desi poraz i ljudi budu odvedeni u zarobljenitvo?"224 Muhammedov angaman u domainstvu dao je njegovim suprugama novi pristup politici, i one su prilino lagodno u tome uzimale uee.
Nee proi mnogo vremena i ostale ene e se poeti osjeati jednako emancipirano, a Muhammedovi neprijatelji e koristiti ovaj enski pokret da ga diskredituju.
Muhammed je morao da vrati presti koji je izgubio na
Uhudu. Nije mogao rizikovati jo jednu otvorenu konfrontaciju sa Kurejijama, ali nije sebi mogao ni priutiti da pokae
svoju slabost. Dva incidenta u ljeto 625. godine pokazala su
kako je ranjiv bio. Dva beduinska plemena iz Nedda, oblasti
zapadno od Medine, zatraila su poduku o islamu, pa je Muhammed poslao estoricu svojih najvinijih ljudi. Tokom putovanja napale su ih vode Kudajda, grada boice Menat, jedne od tri garaniqe. Trojica muslimana su ubijena, a ostali su
zarobljeni. Jedan je kamenovan do smrti kada je pokuao pobjei, a druga dvojica su prodati kao robovi u Mekki, a nakon
toga izvedeni su izvan svetita i razapeti.
Negdje u isto vrijeme, Muhammedov novi punac Ebu
Bera', voda plemena Amir, zatraio je pomo protiv zaraenih frakcija unutar svog vlastitog plemena. Poslato je etrdeset muslimana, i gotovo sve su izmasakrirali lanovi plemena Sulejm, u blizini teritorije Amira. Kada je jedan od preivjelih muslimana naiao pored dvojice Amirija koji su mirno
spavali ispod drveta, ubio ih je, pretpostavljajui da je njiho224

Mernissi, Women and Islam, 162-163; Ahmed, Women and Gender

in Islam, 53.

vo pleme bilo odgovorno za ubijanje i osvetio se na tradicionalan nain. Kada se vratio u Medinu, Muhammed mu je kazao da je pogrijeio, ali je tradicija odmazde bila toliko duboko uvrijeena u Arabiji da ju je bilo gotovo nemogue iskorijeniti. Muhammed je insistirao da plati uobiajenu odtetu Ebu
Bera'u. Njegova spremnost da to uini unato injenici da su
zloin tehniki poinili pripadnici plemena Sulejm, uinila je
da neki beduini budu ljubaznije raspoloeni prema ummetu.
Neki Sulejmiti bili su tako zadivljeni hrabrou svojih muslimanskih rtava da su i sami primili islam.
Muhammedova pozicija u Medini ostala je nesigurna, te
jo nije mogao dozvoliti otputanje svoje tjelesne garde. Kada
je otiao do idovskog plemena Nadir da uzme krvarinu za
pleme Amir, jedva je izbjegao pokuaj atentata: neki lanovi
plemena Nadir su bili isplanirali da bace veliki kamen na Poslanika sa vrha oblinjeg krova. Ibn Ubejj bijae obeao da e
ih podrati i oni su vjerovatno mislili da je Muhammed bio
toliko diskreditovan bitkom na Uhudu da e Medinjani stati iza njih. Stoga su bili zaprepateni kada su primili beskompromisnu poruku od svojih nekadanjih saveznika, plemena
Evs: prekrili su svoj sporazum sa Poslanikom i vie nisu mogli ostati u gradu.
Poput Kajnuke, prije njih, Nadirije su se povukli u svoju
utvrdu i ekali su na svoje saveznike da im pomognu, ali ponovno, nije stigla nikakva pomo. ak im je i mono idovsko
pleme Kurejza, koje je takoer neprijateljski bilo raspoloeno
prema Muhammedu, reklo da su preputeni sami sebi. Nakon dvije sedmice, pleme Nadir je uvidjelo da vie ne mogu
izdrati opsadu, a kada je Muhammed izdao naredbu da se
posijeku njihove palme - siguran znak rata u Arabiji - predali su se, preklinjui samo da im ivoti budu poteeni. Muhammed se sloio, pod uvjetom da odmah napuste oazu i sa
sobom ponesu samo onoliko stvari koliko su mogli ponijeti
na svojim kamilama. Stoga su Nadirije spakovali svoju imovinu, ak skidajui i grede iznad svojih vrata da ih ne bi ostavili Muhammedu, i napustili su Medinu u ponosnoj povorci,
kao da odlaze u trijumfu. ene bijahu stavile na sebe sve svo-

je dragulje i obukle najbolju odjeu, udarajui u defove i pjevajui uz pratnju frula i bubnjeva. Prolazei kroz vonjake i
zaseoke oaze, naposljetku su se uputili za Siriju. Ipak su neki
ostali u oblinjem idovskom naselju Hajber, gdje su pomogli
Ebu Sufjanu da uspostavi saveznitvo protiv muslimana prikupljajui podrku meu sjevernjakim plemenima.225
U periodu od dvije kratke godine, Muhammed je izgnao
dva mona plemena iz Medine, i muslimani su sada upravljali tritem koje je ostalo upranjeno odlaskom Kajnuke. Kao
to smo vidjeli, ovo nije bila Muhammedova namjera. On je
htio da prekine ciklus nasilja i otuivanja, a ne da ga nastavi.
Muhammed bijae pokazao da je on jo uvijek ovjek na kojeg
treba raunati, ali morala ga je pokolebati moralna i politika
beskorisnost ove vrste uspjeha, jer pleme Nadir je ostalo i dalje prijetnja u oblinjem Hajberu.
Gotovo se bliilo vrijeme da se odgovori Ebu Sufjanovom
slavljenikom poviku nakon Uhuda: "Slijedee godine na Bedru!" Muhammed je zaigrao opasnu igru. Morao je pokazati
snagu, ali su njegove trupe bile toliko demoralisane, da se nije
mogao upustiti u prethodno dogovorenu bitku. Unato svemu tome, tokom sedmice godinjeg suqa na Bedru, odjahao
je tamo sa hiljadu petsto ljudi. Na njegovu sreu, Ebu Sufjan
se nije pojavio. On nije bio oekivao da e se muslimani drati dogovorenog i bijae krenuo sa svojom vojskom radi pukog pokazivanja snage, planirajui da se vrati im uje da Muhammed nije napustio Medinu. Bila je to godina velike sue i
nije bilo ni travke da se nahrane kamile tokom puta, a sa zalihama hrane koje su ponijete za samo nekoliko dana, Ebu Sufjan je morao vratiti svoje ljude kui. Mekkelije su ga estoko
kritikovali jer su beduini bili puni divljenja spram muslimanske hrabrosti.226
225

Lings, Muhammad, 203-204; Watt, Muhammad at Medina,

185,

211-217; Aslan, No god but God, 90-91; Bamyeh, Social Origins of Islam,
201-202.
226

Lings,

Muhammad,

207-208.

U Medini je Muhammedova pozicija jo uvijek bila slaba.227

Ali na poluostrvu kao cjelini, okolnosti su se poele okretati u njegovu korist. Kad god bi uo da se neko beduinsko pleme pridruilo mekkanskoj konfederaciji, poveo bi gazv da zaplijeni njihove domae ivotinje i stada - ak ako je to znailo i ekspediciju od osam stotina kilometara do sirijske granice. U junu 626. godine, saznao je da neki klanovi beduinskog
plemena Gatafan planiraju iznenadni napad na Medinu, stoga je krenuo da ih presretne. Kada su muslimani doli oi u
oi sa neprijeteljem u mjestu Zatu-r-Riqa, on je jo jedanput
izbjegao direktni sukob, ali su tri dana muslimani ostali suoeni sa neprijateljem licem u lice. Obojica historiara, i Taberi i Ibn Ishaq jasno ukazuju da su muslimanske trupe bile
prestraene. Ali tako su se, izgleda, osjeali i pripadnici Gatafana. U ovoj atmosferi straha, Poslanik je primio objavu koja
je ustanovila namaz za strah (salatu-l-havf), krai oblik uobiajenog padanja niice prikladan za stanje vojne pripravnosti.228 Umjesto da se nadu u poziciji u kojoj bi bili ranjivi klanjajui skupno u tano odreeno vrijeme, muslimani trebaju
[u ovakvim situacijama] klanjati u manjim grupama, sa orujem spremnim za borbu. Na kraju, bitka je prosto propala prije nego to je i poela, Gatafanci su se povukli, a Muhammed
se mogao vratiti u Medinu, potigavi simbolinu pobjedu.
Namaz ili molitva za strah pokazala je koliko je nova religija postala ugroena i defanzivna. Stoga, povezano s ovim
moramo promatrati stanovito povlaenje Kurana od jednakosti spolova. U januaru 626. godine, Poslanikova nova supruga
Zejneba je umrla, samo osam mjeseci nakon njihovog vjenanja. Nedugo nakon toga, on je priao [sa branom ponudom]
Hindi bint Ebi Umejje, udovici svog roaka Ebu Seleme, koji je
umro nakon Uhuda, ostavljajui je sa etvoro djece. Hinda ili
Ummu Selema, kako je obino poznata, imala je dvadeset i devet godina; prelijepa, prefinjena, i iznimno inteligentna, ona e
Poslaniku dati onu vrstu druenja koje je uivao sa Hatidom.
227

Kur'an,

24:53, 32:29, 47:35, 46. Watt, Muhammad at Medina, 231-

234.
228

Kur'an, 4:102; Lings, Muhammad, 208-210; Mernissi,

Islam, 163-167.

Women and

Ona je takoer bila sestra vodeeg lana Mahzuma, jednog

od najmonijih mekkanskih plemena. U prvi momenat, ona
je oklijevala da se uda za Muhammeda. Voljela je svog mua
veoma mnogo, objasnila je; vie nije bila mlada, bila je sklona
ljubomori, i nije bila sigurna da bi se mogla naviknuti na ivot
u haremu. Muhammed se nasmijao - a imao je veoma sladak
osmijeh, koji su gotovo svi smatrali razoruavajuim - i uvjerio ju je da je on, u svojim kasnim pedesetim, ak stariji od nje,
i da e Bog izlijeiti njenu ljubomoru.
Ona je s pravom bila zabrinuta, jer ivot u damiji nije bio
lagan.229 Stanovi Muhammedovih supruga su bili toliko mali
da je bilo gotovo nemogue stajati uspravno u njima. Muhammed nije imao svoju vlastitu kuu. Provodio bi no svaki put
kod druge supruge i tada bi njena soba bila njegova slubena
rezidencija za taj dan. Praktino nije postojalo privatnosti, jer
je Muhammed stalno bio okruen velikim brojem ljudi. esto su ga posjeivale njegove kerke i unuad. Veoma je volio
Hasana i Husejna, sinove Alijine i Fatimine, a posebno mu je
bila draga njegova unuka Umama, koju bi nosio na ramenima
u damiju. Stalno je bio u drutvu svojih drugova: Ebu Bekra,
Zejda, Alije, Osmana, i - sve vie - Omera. Kako je postajao
sve cjenjeniji u Arabiji, primao je delegacije beduinskih plemena; dvorite je uvijek bilo prepuno kamila
Kada bi napustio damiju nakon namaza, grupe onih koji
su traili priliku da postave direktna pitanja bi se sjatile oko
svog Poslanika, povlaei ga za odjeu i glasno mu upuivahu pitanja i zahtjeve.230 Znali su ga slijediti do u sobu jedne
od njegovih supruga, naguravi se okolo stola tako tijesno da
je nekada bilo nemogue uzeti i zalogaj hrane.231 Ovo bijae
stresno za Muhammeda, koji je bio stidljiv, pedantan, i veoma osjetljiv na neugodne tjelesne mirise i smrdljive zadahe iz
usta. On je postajao i stariji. Iako je imao samo nekoliko sije229

Lings, Muhammad, 211-212; Mernissi,

Women and Islam,

153-154,

172.
230

Kur'an, 49:2, 4-5.

231

Muhammad ibn Sa'd, Tabaqat al-kubra, (Beirut, bez datuma), 8:174;

Mernissi, Women and Islam, 172.

dih dlaka i hodao tako vitalno da je izgledalo kao da njegova

stopala jedva dodiruju tlo, ali bilo mu je gotovo ezdeset godina - dob koja nije mogla biti zanemarena u Arabiji. Bio je ranjen na Uhudu, a stalni pritisak se na njemu poeo pokazivati
u vrijeme kada je cijela Medina u strahu iekivala neizbjeni
povratak mekkanske vojske, a ummet bijae podjeljeniji nego
ikada ranije.232
Unutarnji nesklad je postao oitiji im se Ummu Selema
nastanila u damiji. Aia je ustro negodovala na dolazak ove
istaknute, superiorne ene, a u haremu se razvila podjela koja
je odraavala napetosti unutar samog ummeta. Ummu Selema je predstavljala aristokratski stale Iseljenika, dok su
Aia i Hafsa, kerke Ebu Bekra i Omera, dolazile iz neto nie
drutvene klase koja je bila na vlasti. Muhammedove supruge su se podijelile na dvije suparnike grupe. Ummu Selema
se esto oslanjala na podrku tree skupine, ehlu-l-bejta, "ljudi iz porodice", koji su bili lanovi Muhammedove neposredne porodice. U vrijeme njenog braka sa Muhammedom, ove
podjele su bile tek u nastajanju, ali e uskoro postati jasno da
ummet nije neka jedinstvena, vrsta grupa, i da su ljudi koji
su uli u islam uinili to sa veoma razliitim oekivanjima.
Ummu Selema je ubrzo postala glasnogovornica ena Medine.233 Muhammedov nain ivota, koji je stavljao njegove
supruge u sredite zajednice, bijae dao muslimanskim enama novu viziju o njihovoj ulozi. Aia i Hafsa su bile jo uvijek mlade, i ponekad hitre i sebine, a Ummu Selema je bila u
znatno drugaijem, povoljnijem poloaju. Kratko nakon njene
udaje, jedno izaslanstvo ena ju je upitalo zato se ene tako
rijetko spominju u Kuranu. Ummu Selema je prenijela njihovo pitanje Poslaniku, koji je, kao i obino, dao sebi vremena da
o tome ozbiljno promisli. Nekoliko dana kasnije, dok je eljala kosu u svom stanu, ula je Muhammeda kako recitira jednu revolucionarno novu suru u damiji:
232

Lings, Muhammad, 107-108; Mernissi, Women and Islam, 174.

Taberi, Tafsir, (Cairo, bez datuma), 22:10; Mernissi, Women and

Islam, 115-131. U nekim verzijama, sve Muhammedove supruge, a ne
samo Ummu Selema, preuzimale su inicijativu.
233

Mukarcima i enama koji su se predali,

vjernicima i vjernicama,
poslunim mukarcima i poslunim enama,
iskrenim mukarcima i iskrenim enama,
strpljivim mukarcima i strpljivim enama,
poniznim mukarcima i poniznim enama,
mukarcima i enama koji dijele zekat,
mukarcima koji poste i enama koje poste,
mukarcima i enama koji uvaju svoja stidna mjesta,
mukarcima i enama koji se esto Boga sjeaju Za njih je Bog pripremio oprost i veliku nagradu.234
Drugim rijeima, u islamu treba da bude potpuna spolna jednakost, jer i mukarci i ene imaju iste obaveze i odgovornosti. Kada su ene ule ove ajete, odluile su da ovu viziju pretvore u konkretnu stvarnost u svom svakodnevnom ivotu.
Bog je, izgleda, bio na njihovoj strani. Kratko nakon toga,
cijela sura je posveena enama. ene vie nisu mogle biti
date kao ostavtina mukim nasljednicima kao da su kamile ili hurmina stabla. One su same mogle nasljeivati i natjecati se sa mukarcima za udio u vlasnitvu.235 Nijedna djevojka siroe nee biti udata za svog zatitnika protiv njene volje, kao da je puka pokretna imovina.236 Kao to bijae obiaj
u predislamskom dobu, ene su zadravale pravo da pokrenu razvod, premda je mu mogao odbiti da se tome povinuje. U Arabiji, mladoenja bi tradicionalno predstavio svadbeni poklon svojoj mladoj, meutim, u praksi ovaj poklon je pripadao njenoj porodici. Sada e se svadbeni dar direktno davati eni kao njeno neotuivo vlasnitvo, a u sluaju razvoda,
mukarac nije mogao traiti njegov povrat, tako da je njena sigurnost bila zagarantirana.237 Kur'ansko zakonodavstvo je in234

Kur'an, 33:35.

235

Kur'an, 4:37.

236

Kur'an, 4:23.

237

Kur'an, 2: 225-240, 65:1-70.

sistiralo na tome da je pojedinac slobodan i suveren - a to se

takoer odnosilo i na ene.
U Arabiji u sedmom stoljeu, ovo je bila iznenaujua novina, a mukarci pripadnici ummeta su zbog ovog bili veoma uznemireni. Bog je oduzimao njihove privilegije! Oni su
bili spremni da se za Njega bore do smrti, a sada je On traio
odricanje u njihovim linim stvarima! Medinjani su posebno bili povrijeeni; zar se od njih oekivalo da podijele svoje
farme i dadnu u njima udio enama? "Kako", upitali su, "neko
moe dati pravo nasljedstva enama i djeci, koji ne rade i ne
zarauju za ivot? Da li e sada oni naslijeivati poput mukaraca koji su radili da zarade taj novac?" I, da li im to Poslanik ozbiljno govori da ak i runa djevojica moe naslijediti
bogatstvo? "Da, apsolutno", odgovorio je Muhammed. 238 Neki
su pokuali pronai rupu u zakonu, meutim ene su se poalile Muhammedu, a Kur'an ih je podrao.239
ene su nainile jo jedan zahtjev: poto su ratni pohodi
bili tako kljuna stvar u ekonomiji, zato i one ne bi mogle nositi oruje? I ovaj put je Ummu Selema njihovo pitanje iznijela pred Poslanika.240 Ovo je udarilo ravno u srce gazv ekonomije. ena koja bi bila zarobljena tokom ratnog pohoda bila je
vrijedan ratni plijen. Mogla je biti prodata, vjenana, koritena kao radna snaga ili nagnana na prostituciju. Ako se enama dozvoli da se bore umjesto da pasivno ekaju da budu zarobljene, doi e do ogromnog smanjenja dohotka koji je dolazio od gazva. Neslaganje je podijelilo zajednicu, a Muhammed bijae okruen ljutitim mukarcima koji su osjeali da
im Allah oduzima njihov status mukosti. Posebice Omer nije
mogao razumjeti Poslanikovo apsurdno poputanje enama.
Ali Muhammed je ostao postojan i uporno tvrdio da je Bog
svoju volju iskazao jasno.
Meutim i ene su izabrale pogrean trenutak za ovaj potez. Nije bilo govora da e mukarci ovo prihvatiti u vrijeme
238

Taberi, Tafsir, 9:235; Mernissi, Women and Islam, 131-132; Ahmed,

Women and Gender in Islam, 53.

239

Kur'an, 4:19.

240

Taberi, Tafsir, 8:261; Mernissi, Women and Islam, 132.

kada se ummet suoavao sa istrebljenjem. Zakoni o nasljeivanju i razvodu ostali su na snazi, a Muhammed je shvatio
da njegovi neprijatelji u Medini ostvaruju politiku dobit od
ove radikalne promjene u zakonima i da mu se u ovoj kljunoj prekretnici protive i neki njegovi najblii drugovi. Kriza
je dostigla vrhunac oko pitanja fizikog kanjavanja [udaranja] supruga.241 Kur'an je zabranio muslimanima da ine nasilje jedan nad drugim, a ene su se poele aliti Poslaniku
kada su ih njihovi muevi tukli, traei da oni budu kanjeni onako kako je Kur'an propisao. Neke su ak poele odbijati seksualne odnose s muevima koji su bili skloni zlostavljanju. Muhammedu je bila jako odvratna i sama ideja o nasilju
nad enama. "Poslanik nije nikada podigao ruku ni na jednu od svojih supruga, ili na roba, niti na bilo koju osobu, nikada", navodi Ibn Sa'd. On je "uvijek bio protiv fizikog kanjavanja ena".242 Meutim, on je iao ispred svog vremena.
Mukarci poput Omera, Ibn Ubejja, pa ak i njenog Ebu Bekra, tukli su svoje supruge i ne razmiljajui o drugom nainu
prilaska problemu. Znajui da Ebu Sufjan okuplja veliku vojsku protiv Medine, Muhammed je morao popustiti da bi zadrao odanost svojih ljudi. "Dobro", kazao je svojim nezadovoljnim drugovima, "udarajte ih, ali samo najgori od vas e se
sluiti takvim metodama."243 Objava je izgleda dala doputenje muevima da mogu udarati svoje supruge, ali Muhammedu se to nije dopadalo.244 "Ne mogu podnijeti da gledam nekog ljutitog mukarca kako udara svoju suprugu u trenutku
kada ga bijes savlada", kazao je.245 Ipak, sukob sa Mekkom bijae kompromitirao njegovu viziju i prisilio ga da prihvati nain djelovanja, koji bi on, u normalnijim okolnostima, radije
sprijeio. Kur'anski zakoni o enama su isprepleteni sa ajetima o ratu, koji su neizbjeno utjecali na sve to se deavalo u
Medini u ovo vrijeme. Muhammed je znao da se ne moe na241
242

Mernissi, Women and Islam, 154-159.

Ibn Sa'd, Tabaqat, 8:205.

243

Ibid.

244

Kur'an, 4:34.

245

Ibn Sa'd, Tabaqat, 8:204.

dati da e preivjeti estoki mekkanski napad sa nezadovoljnim vojnim trupama.

U martu 627. godine, ogromna armija od deset hiljada ljudi - Kurejija i njihovih saveznika - krenula je marirajui
prema Medini.246 Muhammed je mogao mobilizirati samo
nekih tri hiljade boraca iz Medine i njegovih beduinskih saveznika. Ovog puta nije bilo nepotrebnog isticanja, muslimani
su se zabarikadirali u "grad" u sreditu oaze. Okruenu sa tri
strane stjenovitim vulkanskim padinama, Medinu nije bilo
teko odbraniti. Najranjivija je bila sa sjeverne strane, ali Muhammed je usvojio strateki plan koji mu je predloio Selman
el-Farisi, Perzijanac koji je prihvatio islam. Kurejijama se nije
urilo, svoj pohod su vodili grandiozno i samouvjereno u laganim etapama, tako da su i muslimani imali dovoljno vremena. Pokupili su usjeve sa oblinjih polja, tako da ovaj puta
Mekkelijama nee ostati nita hrane za stoku, a onda je cijela
zajednica prionula i iskopali su veliki tranej uzdu sjevernog
dijela oaze. Ovo nije bilo vrijedno divljenja - ta vie bilo je
okantno - za arapske osjeaje. Samouvjereni dahilski ratnik nikad ne bi ni pomislio da napravi barijeru izmeu sebe
i neprijatelja. Smatrao je poniavajuim kopati zemlju poput
roba. Meutim, Muhammed je radio zajedno sa svojim drugovima, smijui se, alei se i pjevajui. Moral je bio visok.
Kada su Kurejije stigle sa svojom vojskom zaueno su
buljili u tranej. Zemlja iz iskopina je iskoritena za izgradnju visokih nasipa koji su efikasno titili Medinjane u njihovom taboru i davali im bolji poloaj sa kojeg su mogli gaati.
Kurejije su bili zbunjeni. Nikada ranije u svom ivotu nisu vidjeli neto tako nepoteno!247 Njihova konjica, koja je bila njihov ponos i radost, bila je beskorisna. S vremena na vrijeme,
neki bi od konjanika pokuao da avanturistiki povede napad na neprijateljske linije, da bi se zaustavio kada bi doao do
iskopane zapreke.
246

Lings, Muhammad,

215-230;

Watt, Muhammad at Medina,

Mernissi, Women and Islam, 168-170.

247

Ibn Ishaq, 677, u djelu: Guillaume, Life of Muhammad.

36-58;

Opsada je trajala samo jedan mjesec, ali izgledalo je kao

da joj nikada nee doi kraj. Hranjenje i opskrba saveznika
Medine kao i njenog vlastitog stanovnitva veoma je opteretila gradske zalihe. Ibn Ubejj i njegova stranka su optuili Muhammeda za propast koju im je donio,248 a idovsko pleme Kurejza je otvoreno podralo Kurejije. idovi iz Hajbera su mekkanskoj vojsci dali veliku vojnu jedinicu kao podrku u kojoj su bili mnogi pripadnici protjeranog plemena Nadir. Prije dolaska mekkanske armije, Hujaj ibn Ahtab, voa
plemena Nadir, bijae pokuao nagovoriti Kurejzije ili da napadnu muslimane sa lea ili da ubace dvije hiljade Nadirija u
oazu koji e poklati ene i djecu u utvrenju. U poetku je pleme Kurejza oklijevalo, ali kada su vidjeli ogromnu mekkansku vojsku kako popunjava ravnicu ispred grada dokle je pogled mogao doprijeti, njihov voda se sloio da pomogne konfederaciji i obezbijedio je Kurejije naoruanjem i namirnicama. Kada je Muhammed uo za ovu izdaju, vidno je bio potresen. Poslao je Sa'da ibn Muaza, koji je bio glavni arapski saveznik plemena Kurejza prije hidre, da pregovara, ali bezuspjeno. U jednom trenutku, Kurejzije su zapravo poeli napadati utvrenje sa jugoistone strane naselja, ali je taj pothvat polako splasnuo. Oko tri sedmice bilo je prilino nesigurno s koje e strane biti napadnuti.
Tokom Bitke na Hendeku, kako je opsada postala poznata, muslimani su bili prestraeni. Suoeni sa planom potpunog istrebljenja, neki su bili dovedeni do granica oaja. "Vae
oi su kolutale, a vaa srca dola do grkljana", Kur'an podsjea, "dok ste udne misli o Bogu mislili, tada su vjernici bili
iskuani i najee potreseni."249 Ali iako su se oni unutar grada tresli, s druge strane rova Kurejije su postajali iscrpljeni.
Nisu imali dovoljno zaliha, a njihovo neiskustvo u vojnim pitanjima dovelo je do toga da su se lako demoralizirali iznenadnim preokretom. Njihova odlunost je konano slomljena kada je snana olujna kia unitila njihov logor. Ebu Sufjan je prepoznao poraz. Konji i kamile su ugibali, pleme Ku248

Kur'an, 33:12.

249

Kur'an, 33:10-11.

rejza nije osiguralo potrebnu opskrbu, a njegove trupe nisu

imale atora, vatre, niti lonaca za kuhanje. "Naputaj", oglasio je svojim ljudima, "jer ja odlazim."250 Kada su muslimani
slijedeeg jutra pogledali preko nasipa, ravnica je bila potpuno naputena.
Ali ta je Muhammedu bilo initi sa Kurejzom? Odlazak
Kurejija nije umanjio estoku opoziciju njegovom vodstvu
unutar Medine: njegovi protivnici su bili uvjereni da e se
Mekkelije uskoro vratiti i uasno se osvetiti za svoje ponienje, stoga su oni pojaavali kampanju protiv njega. Naselje je
bilo na ivici graanskog rata, pa u ovoj napetoj atmosferi pleme Kurejza nije moglo ostati nekanjeno. Dan nakon odlaska
mekkanske armije, Muhammedove trupe su opkolile utvrdu
plemena Kurejza, koji su zatraili da im bude doputeno da
odu pod istim uvjetima kao plemena Kajnuka i Nadir. Ali ovaj
puta Muhammed je odbio: Nadirije su se pokazali podjednako opasnim za ummet i u egzilu. Starjeine Kurejze su se sloili da posrednik bude njihov bivi saveznik Sa'da ibn Muaza,
koji je bio teko ranjen tokom opsade i odnesen je na nosilima
do naselja plemena Kurejza. Premda su neki pripadnici drugih plemena zatraili od njega da bude milostiv, Sa'd je vjerovao da pleme Kurejza predstavlja rizik za njihovu sigurnost i
donio je tradicionalnu presudu: svih sedam stotina mukaraca plemena e biti smaknuto, njihove ene i djeca prodati u
roblje, a njihova imovina e biti razdijeljena meu muslimanima. Kada je uo presudu, prenosi se da je Muhammed uzviknuo: "Presudio si prema odredbi Allaha koji je iznad sedam
nebesa!"251 Slijedei dan, kazna je izvrena.
Iako to u nama danas izaziva gnuanje, gotovo svako u
Arabiji bi oekivao takvu presudu. Prema dokumentima, ak
ni Kurejzije nisu bili iznenaeni odlukom. Smaknua su odaslala uznemirujuu poruku idovima Hajbera, a beduini e
primijetiti da se Muhammed ne ustee od odmazde. On bijae priredio grubo pokazivanje snage, koje e, vjerovatno, sukob privesti kraju. Promjena jeste stizala u ovo oajno, primi250

Ibn Ishaq, 683, u djelu: Guillaume, Life of Muhammad.

251

Ibid., 689.

tivno drutvo, ali za to vrijeme, nasilje i ubijanje u ovom obimu bila je norma.252
Unato svemu, ovaj incident obiljeava najniu taku Muhammedove karijere. Vano je, dakako, napomenuti da pripadnici plemena Kurejza nisu bili ubijeni na religijskim ili rasnim osnovama. Nijedno od ostalih idovskih plemena u oazi
nije niti prigovorilo niti pokualo intervenirati, jasno to smatrajui kao stvar iste politike i plemenske prirode. Znatan
broj Arapa pripadnika plemena Kilab, koji su radili za Kurejzu, takoer su bili smaknuti zajedno sa idovima. Muhammed
nije imao ideolokih razmirica sa idovskim narodom. On je
jednom kazao: "Onaj ko uini naao ili uniti idova ili kranina imat e mene za odgovor na Sudnjem Danu." Mukarci
Kurejze bili su smaknuti zbog izdaje. Sedamnaest ostalih idovskih plemena Medine ostalo je u oazi, ivei u prijateljskim
odnosima sa muslimanima dugo godina, a Kur'an je nastavio
sa insistiranjem da se muslimani moraju sjeati svog duhovnog srodstva sa Narodom Knjige:
Ne raspravljajte sa sljedbenicima Knjige osim na najljepi
nain - izuzev sa onima meu njima koji su nasilje uinili - i
recite: "Mi vjerujemo u ono to je sputeno nama, kao i u ono
to je sputeno vama: jer na Bog i va Bog jeste jedan i isti, i
Njemu se svi mi predajemo."253
Kasnije e u islamskim imperijama idovi uivati pune
vjerske slobode, a antisemitizam nee postati muslimanska
slabost sve dok arapsko-izraelski sukob ne postane akutni problem sredinom dvadesetog stoljea.
Moda je tragedija plemena Kurejza bila prihvatljiva za Arape Muhammedovog vremena, ali ona nije prihvatljiva za nas
danas. Niti je to bilo ono to je Muhammed namjeravao uiniti. Njegova izvorna namjera bijae da okona nasilje i dahilijjet, ali tada je postupao poput svakog arapskog plemenskog
vode. On je osjeao da je natjeran da ide u rat da bi se konano
postigao mir, ali borba bijae izazvala zabrinjavajui i okrutni
252
Asian, No god but God, 91-98; Norman A. Stillman, The Jews of Arab
Lands, (Philadelphia, 1979.).
253

Kur'an, 29:46, Asadov prijevod.

krug napada i kotranapada, zloina i odmazde, koji su naruavali esencijalne principe islama. Dok je jahao iz naselja plemena Kurejza prema gradu koji je jo uvijek kljuao od straha
i panike, Muhammed mora da je shvatio da e morati pronai drugi nain da okona sukob. Na neki nain je morao odbaciti ovo postupanje - karakteristino za dahilijjetski period jednom zauvijek, i pronai potpuno drugaije rjeenje.

Peto poglavlje

Selam
MUHAMMEDOVA POBJEDA nad Kurejijama uveliko je
podigla njegov presti na poluotoku. Tokom slijedeih nekoliko mjeseci, on je iskoristio ovu poziciju, odailjui vojne ekspedicije protiv plemena koja su pripadala mekkanskoj konfederaciji, nadajui se da e pojaati ekonomsku blokadu koja
je nanosila tetu kurejijskoj trgovini i privui neke od sirijskih karavana u Medinu. Njegov neprestani uspjeh uinio je
da mnogi Arapi preispitaju ispravnost svoje tradicionalne vjere. Oni su bili pragmatian narod, manje ih je interesirala apstraktna rasprava, a vie su se zanimali za efektivan religijski sistem. Kada je mekkanska vojska napustila Medinu, nakon opsade, komandant Halid ibn Velid je poviknuo: "Svaki
ovjek koji ima razuma sada zna da Muhammed nije lagao!"254
ak su se i najpredaniji poklonici stare vjere poinjali slagati sa ovim. Tokom pohoda protiv jedne od mekkanskih karavana, Muhammedov bivi zet Ebu-l-As, koji bi se radije odrekao svoje porodice nego da primi islam, je zarobljen. Muhammed je naredio da bude puten i da mu se vrati njegova trgovaka roba, a ovaj drugi in dareljivosti je toliko impresionirao Ebu-l-Asa da je, nakon to je vratio robu u Mekku, uinio
hidru, preao na islam i ponovno se spojio sa Zejnebom i njihovom kerkicom.
U Arabiji, kao cjelini, prilike su se okrenule u Muhammedovu korist, ali unutar Medine deavala se suprotna stvar.
Ovdje je sukob postao otriji nego ikad. Svaki dan Ibn Ubejj je
prigovarao da bi, da je on zadrao vodstvo, Jesrib ivio u miru,
a ne bi navukao smrtonosno neprijateljstvo najmonijeg grada u Arabiji. Neprijatelji su rijetko otvoreno napadali Muhammeda, ve su sprovodili neku vrstu podmukle kampanje kako
254

Muhammad ibn 'Umar al-Waqidi, Kitab al-Maghazi, 488-490, u

djelu: Martin Lings, Muhammad: His Life Based on the Earliest Sources,
(London, 1983.), 227.

bi ga diskreditirali. Njegov kontroverzni pokuaj da pobolja status ena bio im je jedna vrsta Boijeg dara, a otpoeli su i da raznose zlonamjerna i neasna govorkanja o njegovim suprugama. Neki su obznanili da su bacili oko na neke od
privlanijih lanica njegovog harema i da se namjeravaju njima oeniti nakon njegove smrti - pretpostavka koja je nosila
i vie od naznake o atentatu.255 aptalo se da je Muhammed
sada isuvie star da zadovolji svoje supruge ili da je imao testisnu herniju.256 Dosta zlonamjernog ogovaranja je bilo o Aii i
jednom mladiu koji se zvao Safvan ibn el-Mu'attal. Kada bi
se ljudi natiskali u Muhammedove porodine kutke da postave pitanja i upute albe, neki mukarci su ustvari vrijeali njegove supruge pred njegovim oima. Situacija je poela izmicati kontroli. Nou, kada je bilo hladnije, Medina bi oivjela;
ljudi su uivali etajui uokolo i druei se, uivajui u svjeem zraku, ali od opsade, ene bijahu napadane na ulicama.
Kada bi Poslanikove supruge izale napolje, dvolinjaci bi ih
poeli slijediti, dovikujui uvredljive i odvratne komentare i
bezobrazno se ponaajui.257 Kada im je zbog toga prigovoreno, oni su se pravdali da su u mraku grekom zamijenili ene,
mislei da se radilo o djevojkama robinjama koje je, smatralo
se, doputeno na ovakav nain uznemiravati.
Muhammed je bio emocionalno i fiziki izmoren tenzijama koje su vladale posljednjih nekoliko godina. On uvijek bijae emocionalno ovisan o svojim enama i ovo ga je inilo ranjivim. Kada je odluio da se oeni jo jednom enom, jezici su
ponovno poeli iriti traeve.258 Zejneb bint Dah bijae oduvijek bliska Muhammedu. Ona je bila njegova roakinja, ali
takoer i supruga njegovog usvojenog sina Zejda. Sam Muhammed je uredio da se spoje, kratko nakon hidre, premda
Zejneba bijae daleko od zanesene ene: Zejd nije dobro izgledao i mora da je ona i tada bila zainteresirana za samog Mu255

Fatima Mernissi, Women and Islam: An Historical and Theological

Enquiry, prijevod, Mary Jo Lakeland, (Oxford, 1991.), 171-172.

256

Kur'an, 33:51, 63.

257

Kur'an, 33: 59-60.

Lings, Muhammad, 212-214; Tor Andrae, Muhammad: The Man

and His Faith, prijevod Theophil Menzel (London, 1936.), 215-216.
258

hammeda. Zejneb je sada bila u kasnim tridesetim godinama,

ali unato neugodnoj klimi i uvjetima koji su vladali u Arabiji, ona jo uvijek bijae iznimno lijepa. Pobona ena, bila je
vjeta u koarskom zanatu i sve to bi napravila davala je siromanima. Muhammed ju je izgleda vidio u novom svjetlu
i zaljubio se prilino iznenadno kada je jednom prilikom navratio njenoj kui da razgovara sa Zejdom, koji tada nije bio
kod kue. Ne oekujui nikakve posjetioce, Zejneb je dola
do vrata nepoptuno pokrivena, vie otkrivena nego to je bilo
uobiajeno, pa Muhammed bijae hitro skrenuo pogled i tiho
progunao: "Hvaljen neka je Allah, koji mijenja srca ljudi!"
Kratko nakon toga, Zejneba i Zejd su se razveli. Brak nikada nije bio sretan, a Zejdu je bilo drago da ju je mogao pustiti. Ova pria je okirala neke Muhammedove kritiare sa Zapada koji su bili naviknuti na asketske kranske heroje. Meutim, muslimanski izvori izgleda ne nalaze nita neprikladno u ovom prikazivanju energinosti svoga Poslanika. Niti im
je pak smetalo to je Muhammed imao vie od etiri supruge:
zato Bog ne bi dao svom Poslaniku neke privilegije? Ono to
je zaprepastilo njegove protivnike u Medini, bila je injenica
da je Zejneba bila udata za Zejda: Arapi su smatrali da usvojenje nosi jednu gotovo bioloku vezu, i bilo je mnogo skandaloznih pria o incestu. Muhammed je sumnje o ovom sluaju razjasnio objavom koja mu je potvrdila da je sam Allah zadovoljan tim odabirom i da nije grijeh oeniti [bivu] suprugu
usvojenog djeteta.259 Aia, koja je uvijek bila sklona ljubomori,
zadesila se sa Muhammedom kada je on primio ovu boansku poruku. "Veoma odgovarajue!" otro je prokomentirala.
"Uistinu Tvoj Gospodar brzo ispunjava tvoje zahtjeve!" Kao i
uobiajeno tenzije u haremu su odraavale podjele u zajednici kao cjelini: Muhammedov brak sa jednom od njegovih vlastitih roakinja e pospjeiti politike ciljeve Poslanikove porodice, poboljavajui poloaj ehlu-l-bejta.
Zbog skandala, Muhammed je insistirao da cjelokupna
zajednica prisustvuje svadbenom slavlju. Dvorite bijae prepuno gostiju, od kojih su mnogi bili neprijateljski raspoloeni
259

Kur'an,

33:36-40.

prema Poslaniku, pa atmosfera nije bila ugodna. Naposljetku,

kada se svadbeno veselje poelo bliiti kraju, mala je grupica
ostala u Zejnebinom novom stanu, vjerovatno zbog ozraja
radosti nesvjesna da je vrijeme da mlada i mladoenja ostanu
sami. Muhammed je napustio sobu i sjeo sa ostalim svojim
suprugama, nadajui se da e ovi neosjeajni gosti to shvatiti. "Kako vam se svia vaa nova drugarica?", kiselo je zapitala
Aia kada je doao do nje. On se naposljetku vratio u Zejnebinu kuu, gdje je gostima njegov prijatelj Enes ibn Malik pokazao vrata. Kada je uao u sobu, Muhammed je nekako nestrpljivo navukao zavjesu (hidab) izmeu sebe i Enesa, izgovarajui rijei nove objave:
O vi koji ste postigli vjeru! Ne ulazite u Poslanikove sobe
osim ako vam se dopusti; [i kada budete pozvani] na jelo, ne
dolazite [tako rano] da ekate dok se ono spremi; ali kada god
budete pozvani uite [u odgovarajue vrijeme], a nakon to jedete, raziite se ne ostajui zarad pukog razgovora: to, vidite,
moda uznemirava Poslanika, a on pak osjea stid od vas [zatraiti da napustite]: ali Bog se ne stidi [da vas podui] onome
to je pravo.
A, [to se tie Poslanikovih supruga] kad god od njih zatraite neto to vam treba, traite to od njih iza zastora: ovo e
samo produbiti istotu vaih srca i njihovih.260
Objava nastavlja dalje sa naredbom da se Muhammedove
supruge ne smiju ponovno udavati nakon njegove smrti, a zapovijedila im je i da nose svoje dilbabe (to se moe odnositi
na razliite odjevne predmete) na poseban nain, kako bi mogle biti prepoznate na ulici i izbjei zlostavljanja.261
Ajeti o hidabu su postali predmet kontroverznih rasprava.262 Oni e naposljetku - oko tri generacije nakon Poslanikove smrti - biti koriteni da se opravda pokrivanje cijele ene i njihovo odvajanje u posebnom dijelu kue. Meu260

Kur'an, 33:53, prijevod: Muhammed Asad, The Message of Qur'an,

(Giblartar, 1980.)
261

Kur'an, 33:53, 59.

Mernissi, Women and Islam, 88-191; Leila Ahmed,

Gender in Islam, (New Heaven and London, 1992.), 53-57.

262

Women and

tim, oni moraju biti promatrani u okvirima konteksta. Oni se

pojavljuju u suri 33, koja takoer razmatra i opsadu, i moraju se razmatrati u svjetlu ovih zastraujuih prilika. Uputstva
se nisu odnosila na sve muslimanske ene, ve samo na Muhammedove supruge. Povod su im bile slabo prikrivene prijetnje Muhammedovih neprijatelja, agresivni nasrtaj na njegovu privatnost i zlostavljanje kome su njegove supruge bile
izloene gotovo svaki dan. Zatrovana atmosfera u Medini nakon opsade natjerala je Muhammeda da promijeni svoje line stavove. Od tog vremena nadalje nee biti otvorene kue.
Umjesto da se guvaju slobodno u sobama njegovih supruga,
muslimani im moraju prilaziti iza zatitnih zastora. Rije hidab dolazi od korijena HDB: sakriti se. Zavjesa je uspostavila prag koji je titio "zabranjeni" ili "sveti" (haram) objekat,
poput damastnog prekrivaa koji je prekrivao Kabu. U vremenima ranjivosti, enska tijela esto simboliziraju zajednicu koja je u opasnosti, a u naem sadanjem vremenu, hidab
je stekao novu vanost naizgled nastojei zatititi ummet od
prijetnje Zapada.
Muhammed nije htio razdvojiti svoj privatni ivot od svojih javnih obaveza. Nastavio je sa praksom da vodi svoje supruge na vojne ekspedicije, premda su sada one ostajale u
svom atoru. Ali ostale ene ummeta nastavile su se kretati oazom slobodno. Hidab nije uspostavljen da napravi podjelu spolova. Ustvari, kada objava bijae dolazila, zavjesa bijae sputena izmeu dvojice mukaraca - Poslanika i Enesa
- da razdvoji oenjeni par od nezadovoljne zajednice. Uvoenje hidaba bila je svojevrsna Omerova pobjeda, koji bijae ubjeivao Poslanika da odvoji svoje supruge na neko vrijeme - neka vrsta povrnog rjeenja kompleksnog problema.
Muhammed je htio promijeniti stavove ljudi, a uvoenje ove
vanjske barijere bila je neka vrsta kompromisa, jer ona nije
traila od muslimana da se prvenstveno kontroliraju na unutarnjem nivou, pazei na svoje postupke. Meutim, on je popustio Omeru zbog krize koja je razdirala Medinu.
Doim, situacija se nije popravila. Nekoliko sedmica nakon uvoenja hidaba, Muhammedovi neprijatelji su izveli

podlaki napad na Aiu, koji je ozbiljno okirao Poslanika i

gotovo uspio da podijeli zajednicu.263 Aia je bila laka meta.
Svako je znao da je ona bila najomiljenija Muhammedu. Bila
je prelijepa, duhovita, ponosna na svoju istaknutu poziciju,
ljubomorna, otvorena, samodopadljiva, i nesumnjivo je stekla
mnogo neprijatelja. Ovom prilikom Muhammed je izabrao da
ga Aia prati na ekspediciji protiv saveznika plemena Kurej
koji se bijahu na neki prijetei nain ulogorili neto blie Medini nego to je to bilo uobiajeno. Prema Muhammedovim
obavjetajnim izvorima, Kurejije ih bijahu nagovorili da napadnu oazu. Bio je to uspjean pohod: muslimani su ih presreli na vrelu Murajsi na obali Crvenog mora i uspjeli su zarobiti dvije stotine kamila, petsto ovaca, i dvije stotine njihovih ena. Duvejrija bint el-Haris, kerka njihovog vode, bila
je meu zarobljenicama. Aia se rastuila im ju je pogledala, jer je Duvejrija bila tako lijepa. Dakako, tokom pregovora
koji su uslijedili nakon pohoda, Muhammed je predloio brak
da bi sklopio savez sa njenim ocem.
Muslimani su logorovali u Murajsi tri dana, meutim,
unato uspjenog ishoda gazva, uzavrela napetost izmeu
Iseljenika i Pomagaa eskalirala je u ozbiljan incident. Dok su
muslimani pojili svoje deve na izvoru, lokalni ljudi iz dva razliita plemena - jednog koje je bilo u saveznitvu sa Kurejom, a drugo sa Hazredom - poeli su se svaati o prilino trivijalnoj stvari. Nedugo nakon toga, desio se ozbiljan sukob, i uesnici u svai pozvali su muslimanske promatrae u
pomo. Iseljenici su pohrlili u pomo pripadnicima plemena
koje je bilo u saveznitvu sa Kurejijama, dok su se Pomagai iz Hazreda okupili oko njihovih protivnika. Za tili as, direktno krei Kur'an, musliman se borio protiv muslimana.
Kada su to uli, Omer i drugi Muhammedovi drugovi pourili su da zaustave ovu besmislenu borbu, ali je Ibn Ubejj pobjesnio: kako se Omer usudio sprijeiti Hazred da pomogne
svojim vlastitim saveznicima! "Oni hoe da preuzmu primat
263
Mernissi, Women and Islam, 177-178; Lings, Muhammad, 235-245;
W. Montgomery Watt, Muhammad at Medina, (Oxford, 1956.), 185-

186; Ahmed, Women and Gender in Islam, 51.

nad nama!" poviknuo je. "Tako mi Allaha, kada se vratimo

u Medinu, vei i moniji nai e istjerati nie i slabije." Jedan
posmatra je istog trena otrao da o ovome izvijesti Muhammeda, koji je preblijedio kada je uo ovu posljednju prijetnju.
Omer je traio da se Ibn Ubejj odmah smakne, ali ga je Muhammed obuzdao: da li to on hoe da se kae da je Poslanik
ubijao svoje vlastite drugove?264 Izdao je muslimanima naredbu da se odmah spakuju i krenu na put kui, premda je ovo
znailo putovati tokom najgore dnevne vruine - neto to on
ranije nikada nije uinio.
Tokom jednog odmora, Aia se tiho udaljila da obavi nudu, a kada se vratila, uoila je da bijae izgubila ogrlicu. Bio je
to vjenani dar njene majke, i nije mogla ni zamisliti da je izgubi, stoga se vratila nazad da je potrai. Dok je ona bila odsutna, mukarci su podigli njeno nosilo - uredno zastrto hidabom - na njenu devu, pretpostavljajui da je ona zasigurno unutra, te je skupina krenula bez nje. Aiu nije previe potreslo kada je otkrila da je mjesto na kome su se odmarali naputeno, jer je znala da je samo pitanje vremena prije nego nekome pone nedostajati. Sjela je da prieka kad ono, njen stari prijatelj Safvan ibn el-Mu'attal koji bijae izostao za ostalima, pojavio se i popeo je na sedlo svoje kamile. Kada se Aia
pridruila ekspediciji sa Safvanom, staro govorkanje o njihovom neobinom odnosu je ponovno poelo, a Muhammedovi
neprijatelji su zlurado zamiljali najgore. "Nije ni udo da se
Aia zaljubila u Safvana", glasno je prokomentirao Ibn Ubejj,
"jer je on mnogo mlai i privlaniji od njenog mua." Skandal
je pogodio Medinu, a pria je izgledala tako vjerovatna da su
neki od Iseljenika poeli u nju vjerovati, ak je i Ebu Bekr, Aiin otac, poeo sumnjati da bi mogla biti istinita.
Jo ozbiljnije, sam Muhammed je poeo sumnjati u Aiinu
nevinost - to je bio oit znak smanjenja njegove samouvjerenosti tokom ovog tekog perioda. Nekoliko dana on je izgledao zbunjeno i nesigurno. Toliko je trebao Aiu da je, suoen
264

Muhammed ibn Ishaq, Sirat Rasul Allah, 726, u djelu: A. Guillau-

me, prijevod, The Life of Muhammad: A Translation of Ishaq's Sirat Resul

Allah, (London, 1955.).

sa mogunou da je izgubi, bio rasijan i skeptian. Nije mu

dolazila nikakva poruka od Boga. Bilo je to prvi puta, od samog poetka njegove poslanike karijere, da je boanski glas
utihnuo. Ibn Ubejj je nastavio iskoritavati situaciju, a stare
plemenske mrnje su planule, jer je Hazred, Ibn Ubejjovo
pleme, prijetilo da e zaratiti sa Evsom, koji su smatrali da ljudi koji bijahu izazvali skandal moraju biti odmah smaknuti.
Situacija je bila tako ozbiljna da je Muhammed bio prisiljen
sazvati sve voe Medine na sastanak, zatraiti od njih podrku i ako on ustanovi da je neophodno, preduzeti akciju protiv
Ibn Ubejja, koji je prijetio njegovoj porodici.
Naposljetku Muhammed je otiao da se suoi sa Aiom,
koja je utoite nala u domu svojih roditelja. Ona je plakala dva dana, ali su njene suze presuile kao da se radilo o kakvoj magiji im je vidjela svog mua da je uao u kuu i suoila se s njim hladno. Muhammed joj je predlagao da prizna
svoj grijeh poteno. Ako se pokaje, Bog e joj oprostiti. Ali
s velikim dostojanstvom etrnaestogodinja djevojka je vrsto stajala i odluno gledala u svog mua dok je odgovarala. Izgleda da nema nikakvog smisla da ona ita kae, kazala
je. Nije mogla priznati neto to nije uradila, a ako bude branila svoju nevinost, niko - pa ak ni njeni vlastiti roditelji joj nee vjerovati. Ostalo joj je samo da ponovi rijei poslanika Jakuba: "Strpljenje u tekoi je najljepa stvar kod Boga; a
ja od Boga [samog] molim da mi dadne snage da podnesem
ovu nesreu koju mi pripisujete."265 Ona se onda tiho okrenula i legla na svoj krevet.
Muhammed je Aiu poznavao jako dobro, i mora da ga je
ubijedila, jer im je prestala govoriti, on je pao u duboki trans
koji je esto bio jedna vrsta nagovjetaja dolaska objave. Onesvijestio se, a Ebu Bekr je stavio koni jastui pod njegovu
glavu, dok su on i njegova supruga u strahu iekivali Boiju
prosudbu. "Dobre vijesti, Aia!", Muhammed je napokon poviknuo. Bog je potvrdio njenu nevinost. Preplavljeni olakanjem, njeni roditelji su je tjerali da ustane i doe svom suprugu ali Aia je ostala neumoljiva. "Niti u mu doi niti zahva265

Kur'an,

12:18. Asadov prijevod.

liti", odgovorila je, "niti u zahvaliti ijednom od vas, koji ste

sluali potvore i niste ih porekli. Ustat u i zahvaliti jedino
Allahu!"266 Valjano ukoren, Muhammed je ponizno prihvatio
otru kritiku i otiao je da izrecituje novu objavu masi koja se
okupila napolju.267 Lina i politika tragedija je bila izbjegnuta, ali su sumnje ostale. Ovaj incident bijae pokazao koliko je
Muhammed bio ranjiv. Je li to on bio - kako je Ibn Ubejj tako
okrutno sugerirao - ugaena vatra?
Ali u martu 628. godine, mjesecu hadskog hodoaa
Mekki, Muhammed je objavio veoma neobinu vijest koja
se pokazala kao izuzetan dokaz njegovog poslanikog genija.268 Izgleda da on ne bijae imao tano odreen plan na poetku, ve samo nagovjetaj. Kazao je muslimanima da bijae
usnio udan, nadahnut san: bijae sebe vidio kako stoji u Haremu Mekke, obrijane glave kao hodoasnik, u tradicionalnoj
hadskoj odjei i kako dri klju Kabe, ispunjen nekom vrstom smirene uvjerenosti u pobjedu. Slijedeeg jutra, obznanio je da namjerava obaviti hadd i pozvao je svoje drugove
da mu se pridrue. Lako je zamisliti strah, uenje i nesigurnu slast koja je ispunila muslimane kada su uli ovaj iznenadni poziv. Muhammed je jasno kazao da ovo nee biti vojna ekspedicija. Hodoasnicima je bilo zabranjeno da nose oruje
tokom hadda, a on nije imao namjeru skrnaviti mekkansko
svetie u kojem je svaka vrsta borbe bila zabranjena. Omer se
usprotivio. Muslimani e otii kao janjad na klanje! Od presudne je vanosti da se mogu odbraniti! Ali, Muhammed je
bio neumoljiv. "Ja neu nostiti oruje", rekao je odluno. "Kreem ni sa kakvim drugim ciljem do li da obavim hodoae."
Hodoasnici nee nositi oklope, ve prosto tradicionalnu bijelu odjeu hadija. Na poetku putovanja mogu ponijeti neki
mali lovaki no da mogu ubiti divlja, ali e morati to osta266

Ibn Ishaq, Sirat Rasul Allah, 735, u djelu: Guillaume, The Life of

Muhammad.
267

Kur'an,

24:11.

Lings, Muhammad, 247-255; Andrae, Muhammad, 219-227; Watt,

Muhammad at Medina, 46-59, 234-235; Mohammad A. Bamyeh, The
268

Social Origins of Islam: Mind, Economy, Discourse, (Minneapolis, 1999.),

222-227.

viti po strani onda kada naine formalnu odluku [nijet hadda]. Morat e umarirati nenaoruani u neprijateljsku teritoriju.
Niko od beduina koji se bijahu pridruili Muhammedovoj
konfederaciji nije bio spreman preuzeti ovaj rizik, ali je nekih
hiljadu Iseljenika i Pomagaa dobrovoljno krenulo. ak su i
Ibn Ubejj i neki dvolinjaci odluili da idu. Dvjema enama iz
reda Pomagaa, koje su bile prisutne na Prisegi na Akabi, bilo
je doputeno da se pridrue grupi, a Ummu Selema je pratila Muhammeda.
Muslimani su krenuli sa kamilama koje e rtvovati na
vrhuncu obreda hadda. Na prvom zaustavljanju, Muhammed je posvetio jednu od ovih kamila na tradicionalan nain,
oznaavajui je posebnom oznakom, objesivi ritualnu odjeu oko njenog vrata, i okrenuvi je u pravcu Mekke. Potom je
izgovorio hodoasniki uzvik: "Odazivam ti se, o Boe, odazivam!" Vijesti o ovoj neobino odvanoj ekspediciji proirile
su se brzo od plemena do plemena, a beduini su slijedili njihovo napredovanje radoznalo dok su hadije prolazile dugi put
ka jugu. Muhammed je znao da Kurejije stavlja u iznimno
teku poziciju. Svaki Arap je imao pravo da obavi hadd, a
kada bi Kurejije, uvari Harema, zabranili hiljadi hodoasnika koji su valjano i svestrano obavljali obrede da uu u svetite, ponijeli bi krivicu zbog ogromnog i sramnog propusta da
ispune svoju dunost. Ali isto tako bi bilo nepodnoljivo i poniavajue za Kurejije ako bi dozvolili da Muhammed ude u
grad, i uskoro je postalo jasno da su kurejijske vode odluile
zaustaviti Muhammeda po svaku cijenu. Na hitnom sastanku Skuptine, Halid ibn el-Velid je poslat sa konjicom koja je
brojala dvije stotine konjanika da napadne nenaoruane hodoasnike.
Kada je uo ove ozbiljne vijesti, Muhammed je bio oaloen zbog svog plemena. Kurejije su bili toliko zaslijepljeni
beskorisnom ratobornom mrnjom da su bili spremni prekriti svete principe na kojima je poivao cijeli njihov nain ivota. ta je svrha takvoj tvrdoglavosti? "Jadne Kurejije!", poviknuo je, "rat ih je potpuno progutao! Kakvu e tetu pre-

trpjeti ako puste mene i ostale Arape da idemo svojim putevima?" Ekspedicija nee biti onakva kakvu je on zamiljao.
Zbog svog sna, Muhammed vjerovatno bijae oekivao da
e mu biti doputeno da ude u Mekku, i da e imati priliku da objasni principe islama Kurejijama u mirnim uslovima koje namee hadd. Ali sada nije mogao odustati. "Tako
mi Allaha", odluio je, "neu prestati da se borim za misiju
koju mi je Bog povjerio dok ne postane pobjednika ili ja ne
nestanem."269 Njegov prvenstveni zadatak bio je da hodoasnike dovede sigurno u svetite. Muslimani su nali vodia iz
prijateljskog beduinskog plemena Eslem, koji je grupu vodio
okolnim, kamenitim putom u oblast gdje je sve nasilje bilo zabranjeno. im su uli u svetu teritoriju, Muhammed je podsjetio hodoasnike da su oni izriito tu radi religijske aktivnosti. Ne smiju sebi dozvoliti da ih ponese dra dolaska kui. Ne
smije biti nikakvog povrnog trijumfa i moraju svoje grijehe
ostaviti iza sebe. Sada treba da krenu prema oblinjem vrelu
Hudejbijji, povest e svoje kamile kroz pijesak tako da e Halid i njegovi ljudi tano znati gdje su.
Kada su doli u Hudejbijju, Muhammedova kamila Kasva
je kleknula i odbila je da se pomakne. Hodoasnici su vikali
na nju, pokuavajui da je dignu, ali ih je Muhammed podsjetio na slona koji je kleknuo pred Kabom tokom abesinske invazije iz prijanjih godina - boanski "znak" koji bijae ubijedio neprijateljsku vojsku da okrene lea bez borbe. Neto
slino se deavalo i danas. "Onaj koji je sprijeio slona da ue
u Mekku ne da Kasvi da krene", objasnio je, i opet je podsjetio hodoasnike da oni dolaze u duhu pomirenja. "Ma kakav
uvjet da Kurejije postave, u kojemu trae od mene da pokaem ljubaznost prema rodu, prihvatit u ga."270 Muhammed
nikada ne bijae planirao da zbaci Kurejije ve je prosto htio
da reformira drutveni sistem, koji e, bio je uvjeren, grad dovesti do propasti. Kurejije su smatrali da je hodoae bilo
ravno objavi rata ali, poput Kasve, Muhammed je bio odlu269

Ibn Ishaq, Sirat Rasul Allah, 748, u djelu: Guillaume, The Life of

Muhammad.
270

Ibid., 741.

an da niice ponizno padne pred svetou Mekke. Rat ne bijae postigao nita to je bilo od trajne vrijednosti i obje strane bijahu poinile zloine. Ovo treba da bude mirna ofanziva, a ne invazija.
Meutim, veoma mali broj muslimana je Muhammeda
ozbiljno shvatio. Nervozni, uzbueni dramatinou dogaaja, oekivali su neto spektakularno. Vjerovatno e se desiti udo! Moda e ui u Mekku trijumfalno i istjerati Kurejije iz grada! Umjesto toga, Muhammed im je hladno naredio
da napoje svoje kamile i sjednu pored njih. Ono to je uslijedilo jest ono to e uobiajeno biti nazvano nekom vrstom
"pasivnog protesta" [sjedi i ne mii]. ekajui pokorno dozvolu za ulazak u grad, usteui se od nasilja, Muhammed je pokazivao da vie potuje arapsku tradiciju od Kurejija, koji su
bili spremni da ga ubiju dok se on nenaoruan kretao prema
svetom tlu.
I, uistinu, do beduina je doprla poruka. Voa plemena
Huza'a koji je bio u posjeti Mekki odjahao je do Hudejbijje
da vidi ta se dogaa. Bio je uasnut kada je uo da je hodoasnicima uskraen pristup svetim mjestima. Otiao je nazad u grad da ljutito protestira. Mekka oduvijek bijae grad
koji je prihvatao sve ljude. Ona bijae iskazivala dobrodolicu svim Arapima u Harem i ovaj pluralizam bijae izvor njenog trgovakog uspjeha. ta su oni mislili, ta rade? Nisu imali pravo sprijeiti ovjeka koji jasno bijae doao u miru, poalio se. Ali kurejijske starjeine mu se nasmijae u lice. Oni
su bili spremni stati izmeu Muhammeda i Kabe i boriti se
s njim dok i zadnji njihov ovjek ne bude ubijen. "On moda nije doao elei rat", povikali su, "ali tako nam Allaha, nikada nee ui protivno naoj volji, niti e ikada Arapi rei da
smo to dozvolili."271
Ovom prilikom, mekkanski otpor Muhammedu predvodio je Suhejl, poboni paganin za kojeg se Muhammed nadao
da e ga privui u islam, i sinovi nekih najranijih protivnika
islama: Ikrime, koji se poput svog oca, Ebu Dehla, neumoljivo protivio bilo kakvom kompromisu, te Safvana ibn Umejje,
271

Ibid., 743.

iji je otac poginuo na Bedru. Interesantno, Ebu Sufjan izgleda

nije igrao nikakvu ulogu u dogaajima oko Hudejbijje. ovjek
izrazite inteligencije, vjerovatno bijae shvatio da je Muhammed dao dobru lekciju Kurejijama i da vie nije bilo mogue
sa njim postupati konvencionalnim otporom dahilijjeta.
Mekkelije su pokuali ubiti hodoasnike ali ih je Muhammed osujetio. Njihova slijedea zavjera bila je da pokuaju izazvati neslaganje meu muslimanima, pozivajui Ibn Ubejja da
obavi rituale kod Kabe. Ali na iznenaenje svih, Ibn Ubejj je
odgovorio da on ni u kom sluaju ne moe obaviti tavaf prije
Poslanika. On e se u budunosti sukobljavati sa Muhammedom, ali na Hudejbijji, Ibn Ubejj je bio lojalan musliman. Safvan i Suhejl su nagovorili Ikrimu da pristane na pregovore, i
poslali su jednog beduinskog saveznika, Hulajsa, vodu plemena Haris, izuzetno pobonog ovjeka, kao svog predstavnika.
Kada ga je Muhammed vidio kako dolazi, poslao je rtvene kamile da ga doekaju, a kada ih je Hulajs vidio kako trkaju prema njemu, divno ukraene cvijeem i listinama, to ga je tako
zadivilo da nije gubio vrijeme ispitujui Muhammeda, ve se
istog momenta vratio u grad. Ono su istinski hodoasnici, prenio je, kojima smjesta treba dopustiti da uu u Harem. Safvan
je bio bijesan. Kako se usuivao Hulajs - neuki beduin - nareivati njima! Ovo je bila ozbiljna pogreka. Hulajs je ustao i
veoma samouvjereno odgovorio:
O vi Kurejije, nismo mi zbog ovoga nainili saveznitvo
sa vama! Da li ovjeka koji doe da oda poast kui Allahovoj, treba sprijeiti u tome? Tako mi onoga koji dri moj ivot u svojoj ruci, ili ete dozvoliti Muhammedu da uini ono
zbog ega je doao ili u ja povui svoje trupe do posljednjeg
ovjeka!272
Safvan se hitro izvinio i zamolio Hulajsa da ostane s njima
dok ne pronau rjeenje kojim e svi biti zadovoljni.
Njihov slijedei izaslanik bio je Urve ibn Mes'ud iz Taifa,
kljuni saveznik Mekke. Urve je odmah udario u Muhammedovu slabu taku. "Ti si znai, Muhammede, okupio ove razli272

Ibid.

ite ljude, s kojima si doao nazad da srui mo svog vlastitog

plemena", kazao je Urve, podrugljivo pokazujui na hodoasnike. "Tako mi Allaha, sutra e se ovi i protiv tebe dignuti!"273
Muhammed je znao da je on, unato ovoj oiglednoj demonstraciji jedinstva, imao veoma malo saveznika na koje se mogao osloniti. Njegovi beduinski saveznici, koji bijahu odbili da
s njim krenu na hodoae, samo su povrno bili predani islamu. Njegova pozicija u Medini bila je jo uvijek oajno nesigurna, a znao je da i neki od njegovih najbliih drugova nee
razumjeti ono to on namjerava uraditi. Kako da se valjano
suprotstavi Kurejijama - svom vlastitom plemenu - sa ovom
razjedinjenom masom? Kurejije, s druge strane, bijahu solidno jedinstveni i naoruani do zuba, kazao mu je Urve, ak
i ene i djeca se bijahu zavjetovali da e ga onemoguiti da
ue u Mekku. Unato svemu, gotovo protivno samom sebi,
Urve je bio impresioniran predanou muslimana Poslaniku
tokom ove krize, i rekao je Kurejijama da - u najmanju ruku
za sada - Muhammed dri pobjednike karte i da oni moraju
nainiti neku vrstu sporazuma sa njim.
Muhammed je odluio da poalje svog vlastitog izaslanika. Prvo je odaslao jednog od Pomagaa, mislei da e ovaj
postupak biti manje izazovan, ali su Kurejije njegovu kamilu onesposobili odsjekavi joj kopita, i ubili bi ga da nisu intervenirali Hulajsovi suplemenici. Potom je Muhammed priao Omeru, ali niko od njegovih suplemenika u gradu nije bio
dovoljno snaan da ga zatiti, stoga je odlueno da ovjek s
dobrim vezama, Osman ibn Affan treba preuzeti tu misiju.
Kurejije su ga sasluale, ali nisu bili impresionirani njegovim predstavljanjem islama; ipak dali su mu dozvolu da obavi obrede hodoaa. Osman je, naravno, odbio, te su Kurejije odluile da ga zadre kao taoca, ali su odaslali vijest muslimanima da je ubijen.
Ovo je bio uasan trenutak. Izgledalo je kao da je ekspedicija na grozan nain propala. U ovoj napetosti, Muhammed
je pao u trans, ali ovog puta nije bilo poruke od Allaha, i morao je sam da pronae rjeenje, oslukujui, kako je uvijek ra273

Ibid., 745.

dio, dublja znaenja ovih zastraujuih zbivanja s ciljem da

otkrije ta se stvarno dogaalo. Konano, on je zatraio od
hodoasnika da poloe zakletvu vjernosti. Jedan po jedan, oni
su uzeli njegovu ruku i zakleli se na Zakletvu Zadovoljstva.
Izvori svaki zasebno donose razliita tumaenja ovog dogaaja, ali Vakidijevo (historiar al-Waqidi) izvjee je vjerovatno najuvjerljivije. On kae da su se muslimani zakleli da e
se bespogovorno pokoriti Muhammedu i slijediti ono to "je
u njegovoj dui" tokom ove krize.274 Muhammed nikada nije
mogao da zapovijedi apsolutnu pokornost, ali, potreseni vijeu o Osmanovom ubistvu, ak su i Ibn Ubejj i njegovi dvolinjaci bili spremni dati zakletvu. Muhammed bijae odluio, duboko u sebi, da e krenuti u smjeru za koji je znao da
e mnogi smatrati nepodnoljivim, stoga je htio da unaprijed
osigura njihovu lojalnost. Nakon to su svi dali zavjet, stvari su se poele popravljati. Prvo su stigle dobre vijesti: Osman
ipak ne bijae ubijen. A onda je Muhammed ugledao Suhejla,
kojeg je uvijek potivao, kako prilazi logoru, i shvatio je da su
Kurejije sada ozbiljno spremni da pregovaraju.
Ovo samo po sebi bijae vano postignue. Napokon je
Muhammed prisilio Kurejije da ga shvate ozbiljno, i postojala je realna mogunost mirnog rjeenja. Muhammed je sjedio
sa Suhejlom dugo vremena, ali su uvjeti oko kojih su se dogovorili mnoge od njegovih drugova razoarali. Prvo je obeao
da e se vratiti u Medinu bez posjete Haremu, a Suhejl je obeao da e se naredne godine muslimani moi vratiti i obaviti
tradicionalne obrede hadda unutar granica grada. Nastupit
e primirje izmeu Mekke i Medine deset godina. Muhammed je obeao da e vratiti bilo kojeg lana plemena Kurej
koji prede na islam i naini hidru u Medinu mimo pristanka
svojih zatitnika, ali je i pristao da Kurejije nee morati vratiti muslimana koji odbjegne u Mekku. Beduinska plemena se
oslobaaju svojih prijanjih dogovorenih obaveza i mogu izabrati da sklope saveznitvo bilo s Medinom ili s Mekkom.
mira, muslimani moraju sloiti sa bilo kojim uvjetima koje
274

Watt, Muhammad at Medina, 50.

neprijatelj predloi, ak ako oni izgledaju i nepovoljno.275 Meutim, mnogi hodoasnici su smatrali da ih ovi uvjeti obeauju. Primirje je znailo da muslimani vie ne mogu napadati mekkanske karavane. Zato je Muhammed odustajao od
ekonomske blokade koja je uistinu poinjala djelovati? Zato
je pristao da povrati nove konvertite iz Mekke, kada Kurejije nisu morali da reciprono uzvrate? Tokom posljednjih pet
godina, mnogi muslimani bijahu umrli za svoju vjeru. Ostali
su rizikovali sve i napustili porodice i prijatelje. Pa ipak Muhammed je sada prednost hladno predavao Kurejijama, a hodoasnici se moraju sloiti da mirno odu kui, ak i bez potezanja pitanja o obavljanju hodoaa. Sporazum je udario na
svaki pojedinani dahilski instinkt. "Poslanikovi drugovi bijahu bez ikakve sumnje krenuli da zauzmu Mekku, zbog sna
koji je Poslanik bio usnio", objanjava Ibn Ishak. "Kada su vidjeli da su na sceni pregovori o miru, povlaenje i ono to je
Poslanik preuzeo na sebe, pali su u depresiju, koja ih bijae
gotovo dovela do smrti."276
Pobuna je lebdjela u zraku. Krhka solidarnost koja bijae ujedinila hodoasnike tokom ove opasne ekspedicije se rasula i duboke podjele koje su uvijek postojale unutar ummeta postale su odjednom oevidne. Omer je skoio na noge
i zakoraio prema Ebu Bekru. "Zar mi nismo muslimani, a
oni mnogoboci?", zahtjevno je uzviknuo. "Zato da pristanemo na ono to naruava nau vjeru?"277 Ebu Bekr je takoer bio uznemiren, ali je uspio odgovoriti da, unato svemu,
on i dalje ima povjerenje u Poslanika. Kasnije je Omer kazao
da bi odustao, da je mogao nai stotinu drugova da ga slijede. U ovom trenutku sa Muhammedom nije mogao dijeliti
istu viziju.278 Poput mnogih medinskih muslimana i onih iseljenikih koji su poticali iz perifernijih, manje utjecajnih kurejijskih klanova, on nije elio puku promjenu drutvenog
275

Kur'an, 2:193.

276

Ibn Ishaq, Sirat Rasul Allah, 748, u djelu: Guillaume, The Life of

Muhammad.
277

Ibid., 747.

278

Bamyeh, Social Origins of Islam, 226-227.

poretka Mekke, ve je htio da ga zbaci i zamijeni jednim istim kur'anskim reimom. Omer je bio hrabar, nesebian i
strastveno predan idealima pravde i jednakosti, koji su toliko nedostajali u mekkanskom drutvenom ureenju. Meutim, on nije bio ovjek hilma, i jo uvijek bi ga ponijela intenzivna britkost dahilijjeta. On nije razumio da su vrijednosti
blagosti i nenasilja bile itekako bitne islamskom idealu. Bio
je ovjek od akcije, lake ruke da se lati, u dahilskom duhu,
svoje sablje ne promiljajui dublje o stvarima.279 Suoen sa
Muhammedovom oitom, potpunom promjenom politike na
Hudejbijji, ostao je zateen i zbunjen.
Nakon poraza Kurejija u Bitki na Hendeku, perspektivan plan bi bio nastaviti s pritiskom i jednostavno ih unititi.
Meutim, ovo nikada nije bila Muhammedova namjera. Pad
Mekke bi bio nesaglediva katastrofa za Arabiju, nerazvijeni
region kojem je jako trebao trgovaki genij Kureja, koji nikad ne bi uvidjeli svrhu islama ako bi rat nastavio pojaavati
unitavajui bijes i mrnju na obje strane. Odustajui od ekonomske blokade, Muhammed se nadao da e ih pridobiti. On
je mogao vidjeti dalje od bilo koga na Hudejbijji. Daleko od
slabanog poputanja pritisku, on je tano znao ta ini. On
se kretao ka jednom politikom i vjerskom rjeenju za Arape koje nije imalo presedana, a to je znailo da on nikada nije
mogao uiniti stvar koja bi ga vezala za nesretni status quo.
Kada je pogledao u okirane i nesretne hodoasnike, Muhammed im je naglasio da moraju prihvatiti uslove ugovora
jer ih je Allah naloio. Ovo nije zadovoljilo obine ljude koji
bijahu oekivali udo, a posebno razoarenje su doivjeli dvolinjaci, koji su se pridruili ummetu zbog prostih ovosvjetskih dobitaka. Atmosfera je postala ak i nelagodnija kada su
muslimani uli sadraj sporazuma. Muhammed je pozvao
Aliju da zapie ono to se diktira, a kada je on zapoeo sa uobiajenim muslimanskim uvodom - "U ime Allaha, Svemilosnog, Samilosnog!" - Suhejl se usprotivio. Kurejije su uvijek
smatrali ove Allahove atribute na neki nain neuvjerljivim,
stoga je insistirao da Muhammed pone sa konvencionalni279

Mernissi, Women in Islam, 184-186.

jom formulom: "U Tvoje ime, o Allahu!" Na zaprepaenje

muslimana, Muhammed se sloio bez oklijevanja. Jo gore e
uslijediti. Muhammed je nastavio: "Ovo je ugovor koji je sklopio Muhammed, poslanik Allahov, sa Suhejl ibn Amirom."
Ponovno je Suhejl prekinuo. Da je on vjerovao da je Muhammed Boiji poslanik, ustvrdio je, prilino shvatljivo, ne bi se s
njim borio sve ove godine. Zatraio je da Muhammed prosto
upotrijebi svoje vlastito ime i ime svog oca na uobiajen nain. Alija bijae ve zapisao rijei "Poslanik Boiji" i kazao je
Muhammedu da on jednostavno ne moe sebi dopustiti da ih
prekrii, tako da ga je Poslanik, pridravi njegovu ruku s perom, zamolio da pokae rijei na koici na kojoj se zapisivalo,
i sam ih prekriio. Nastavio je: "Ovo je ono to je Muhammed
ibn Abdullah dogovorio sa Suhejlom ibn Amirom." 280
U ovom iznimno tekom spletu dogaanja, tik kada je ugovor bio potpisivan, Suhejlov sin Ebu Dendel, je istupio na
scenu. On bijae preao na islam, ali ga je Suhejl zakljuao u
porodinoj kui da bi ga sprijeio da uini hidru u Medinu.
Sada je, meutim, uspio da pobjegne i trijumfalno je stigao
da se pridrui muslimanima na Hudejbijji, vukui za sobom
okove kojima je bio vezan. Suhejl je udario sina akom u lice,
zgrabio njegove lance, i okrenuo se Muhammedu. Da li e on
odrati svoju rije i vratiti ovog odbjeglicu svom pravnom zatitniku? Muhammed nije oklijevao, premda je Ebu Dendel
oajno vritao dok ga je Suhejl vukao nazad u Mekku: "Zar da
budem vraen mnogobocima da me mogu odvraati od moje
vjere, o muslimani?" Klasinim eufemizmom Ibn Ishak daje
opasku: "To je ljudima tugu povealo."281
Ovo je Omeru bila kap na punu au. Ponovno je skoio na
noge i poviknuo na ovjeka kojeg je tako lojalno slijedio dvanaest godina. Zar on nije Boiji Poslanik? Zar nisu muslimani u pravu, a njihovi neprijatelji u krivu? Ne bijae li ih Muhammed uvjerio da e ponovno klanjati pored Kabe? Sve ovo
je istina, Muhammed je odgovorio smireno, ali da li on bija280

Ibn Ishaq, Sirat Rasul Allah, 747, u djelu: Guillaume, The Life of

Muhammad.
281

Ibid., 748.

e obeao da e se vratiti u Harem ove godine? Omer je ostao

nedokuivo tih, stoga je Muhammed vrsto nastavio: "Ja jesam Boiji Poslanik. Ja neu ii protivno njegovim zapovjedima i On me nee uiniti gubitnikom."282 Iako je bio muno
potresen, Omer se smirio i oklijevajui stavio svoju ruku na
ugovor. Meutim, hodoasnici su bili jo uvijek nezadovoljni
i nastao je opasan trenutak kada se inilo da e se pobuniti.
Muhammed je objavio da, iako ne bijahu doli do Kabe, okonat e hodoae upravo tu na Hudejbijji: muslimani moraju
obrijati glave i rtvovati svoje kamile, kao to bi to uradili da
su usred Mekke. Nastupila je potpuna tiina. Hodoasnici su
smrknuto gledali u Muhammeda, smiljeno odbijajui da se
pokore. U oaju, Poslanik je otiao u svoj ator. ta jo da radi,
upitao je Ummu Selemu. Ona je savreno procijenila situaciju: Muhammed mora izai i bez ijedne izgovorene rijei rtvovati kamilu koju je zavjetovao Allahu. Pokazalo se da je to
bila prava odluka. Upadljivo rtveniko prolijevanje krvi prekinulo je zakoenost koju je prouzrokovala depresija i ljudi su
pohrlili da rtvuju svoje kamile a glave su brijali tako revnosno da je Ummu Selema kasnije kazala kako je mislila da e
sami sebi nanijeti smrtne rane u toj pobonoj uzavrelosti.
Hodoasnici su krenuli kui smireniji, ali previranja su
ostala a sam Poslanik je izgledao uzdran i prezauzet. Omer
se pobojao da je njegovo odbijanje nepopravljivo pokvarilo
njihovo prijateljstvo, a noge su mu se odsjekle kada je pozvan
da se pridrui Muhammedu na elu povorke. Kad ga je zatekao izrazito sretnog, osjetio je olakanje kao da je veliki teret
pao sa njegovih ramena. "Jedna sura mi je sputena i draa mi
je nego ita pod Suncem", kazao je Omeru.283 Ovo je bila El-Feth, Sura Pobjede. Obuhvatala je u sebi dublje znaenje dogaaja na Hudejbijji i otpoinjala je blistavom potvrdom da
Muhammed tu nije pretrpio diplomatski poraz, ve da mu
je Bog dao "jasnu pobjedu". On je spustio svoju sekinu, duh
mira i smirenosti, koji je uao u srca muslimana. Oni bijahu
poduzeli hrabar in vjere kada su pristali da se pridrue Mu282

Lings, Muhammad, 254.

283

Ibid., 748.

hammedu na ovoj opasnoj ekspediciji - pokazujui predanost

u kojoj su nadmaili beduine. Bijahu pokazali svoju vjeru i povjerenje ponovno kada su prisegli na Zakletvu Zadovoljstva.
Konano, sporazum koji je Muhammed nainio sa Mekkom
bio je jedan "znak", ajet, koji je otkrivao Boije prisustvo.
Pobjeda na Hudejbijji razluila je muslimane od Kurejija, koji su tokom cijelog dana pokazivali da ne mogu nadvladati dahilijjetsku aroganciju i zadrtost, jedan tvrdoglavi otpor
bilo emu to je moglo naruiti njihov osjeaj asti ili tradicionalni nain ivota. Oni ak bijahu spremniji izmasakrirati nevine nenaoruane hodoasnike nego li prihvatiti "ponienje"
da im dopuste ulazak u Harem.
Kada je u srcima onih koji istrajavaju u nevjerovanju rasla
karakteristina arogancija, arogancija dahilijjeta, onda je Bog
spustio svoj duhovni mir (sekineh) na Njegovog Poslanika i na
vjernike, i obavezao ih formulom samokontrole - a oni i jesu
najdostojniji i najprikladniji za to.284
Muslimanima nije bilo namijenjeno da budu ljudi rata. Njih
je odlikovao duh hilma, mira i strpljive samokontrole to ih je
stavljalo u isti red sa idovima i kranima, Narodom Knjige.
Umjesto da se agresivno epure kao to to bijahu Kurejije inili na Hudejbijji, istinski sljedbenici Allaha su padali ponizno
pred Bogom u molitvi:
Vidi ih kako se klanjaju i licem na tle padaju elei Boiju nagradu i zadovoljstvo. Njihov znak je na na njihovim licima, trag od padanja licem na tle. Takvima su opisani u Tevratu i u Indilu.
Nee nasilje i lino nametanje, ve duh milosra, blagosti i
mira biti uzroci da ummet izraste, "poput biljke koja izdanak
svoj baci pa ga onda uvrsti, i on ojaa, i ispravi se na svojoj
stabljici, izazivajui divljenje sijaa".285 Rat je bio zavren. Sada
je bilo vrijeme za sveti mir.
284

Kur'an, 48:26, prijevod: Toshihiko Izutsu, Ethico-Religious Concepts

in the Qur'an, (Montreal and Kingston, ON, 2002.), 31.

285

Kur'an, 48:29, u djelu: Arthur J. Arberry, The Koran Interpreted,

(Oxford, 1964.)

Ustvari, borba e se nastaviti, ali izvori se slau da je Hudejbijja bila prekretnica. "Ni jedna prijanja pobjeda (feth)
nije bila vea od ove", miljenja je Ibn Ishaq. Korijensko je
znaenje rijei FTH "otvaranje". Primirje nije puno obeavalo na poetku, ali ono je otvorilo nova vrata za islam. Do tada
niko ne bijae u stanju da predahne i razmotri novu vjeru na
racionalan nain, zbog stalnih sukoba i eskalirajue mrnje.
Ali sada "kada je nastupilo primirje i kada su se ljudi sretali u sigurnosti i jedni s drugima savjetovali, niko ko je o islamu progovorio s razumijevanjem nije ostao, a da u njega nije
uao". Uistinu, izmeu 628. i 630. godine, "dvostruko vie ili
ak vie od dvostruko vie [ljudi] primilo je islam, kao nikada
ranije".286 Kratka lirina sura En-Nasr (Pomo) vjerovatno bijae nastala u ovo vrijeme:
Kada pomo od Boga stigne i otvaranje (feth),
i vidi ljude kako u skupinama ulaze u vjeru Boiju,
veliaj Gospodara svoga hvalei Ga, molei Ga za oprost,
On uvijek prata!287
Nije smjelo biti likovanja, ni povika na osvetu. Novo doba
mora se odlikovati zahvalnou, oprostom i priznanjem vlastite muslimanske odgovornosti.
Moda je Hudejbijja popravila poziciju islama na poluostrvu kao cjelini, ali, kao i drugi skoranji napreci, malo je znaila za Muhammedov poloaj u Medini. Mnogi hodoasnici
- Pomagai i Iseljenici jednako - i dalje su se osjeali prevareno i ozlojeeno. Na koji nain e, pitali su Iseljenici, zaraivati za ivot ako vie ne mogu napadati mekkanske karavane?
Muhammed je znao da ne moe dozvoliti da se ovo nezadovoljstvo nastavi. Nekako je morao pronai nain da im nadoknadi, a da ne narui primirje, stoga je nakon Hudejbijje muslimansku panju usmjerio na sjever, daleko od Mekke. Hajber
- novi dom protjeranog idovskog plemena Nadir - jo uvijek
je predstavljao opasnost. Voe naselja su nastavili potpiriva286

Ibn Ishaq, Sirat Rasul Allah, 751, u djelu: Guillaume, The Life of

Muhammad.
287

Kur'an,

110; u djelu: Michael Sells, urednik i prevodilac, Approa-

ching the Qur'an, The Early Revelations, (Ashland, OR, 1999).

ti neprijateljstvo meu sjevernim plemenima prema Muhammedu, stoga je on kratko nakon povratka sa Hudejbijje krenuo
da opkoli grad sa vojskom od est stotina ljudi. Kada su Kurejije ule vijest, ona ih je oduevila; bili su sigurni da e muslimani biti poraeni. Opkoljen poput Medine, padinama vulkanskih kamenjara i branjen sa sedam ogromnih utvrenja,
Hajber se smatrao neosvojivim. Meutim, muslimani su bili
u prilici da iskoriste unutarnje neslaganje koje je signaliziralo pad plemenskog duha u Hajberu, kao to je to bilo i u Medini. Svako pleme u Hajberu bijae autonomno, i shvatili su da
je nemogua efikasna saradnja tokom opsade. Uz sve te njihove neprilike, pleme Gatafan, iju su podrku oekivali, nije
se pojavilo. Tako su nakon jednog mjeseca idovske starjeine zatraile mir i postali vazali Medine. Da bi potvrdio sporazum, Muhammed je uzeo kerku starog neprijatelja Hujaja,
voe Nadira, za suprugu. Lijepa, sedamnaestogodinja Safijja bila je srena da primi islam, a Muhammed je dao ozbiljnu
naredbu da ne smije biti neprilinih komentara u vezi sa njenim ocem, koji bijae umro tokom opsade. Kazao je Safijji da,
ako bi joj ijedna od njegovih supruga prigovarala zbog njenog
idovskog porijekla, ona treba odgovoriti: "Moj otac je Harun,
a amida mi je Musa."288 Brak je bio izraz pomirenja i oprosta
koje je on pokuavao promovirati. Bilo je vrijeme da se mrnja
i krvoprolie ostave po strani.
Na povratku sa Hajbera, Muhammed je bio jako obradovan ugodnim porodinim susretom. Nakon Hudejbijje, on bijae poslao poruku muslimanskim izgnanicima koji su ivjeli u Abesiniji, pozivajui ih da se sada vrate nakon to se situacija u Arabiji popravila, i kada se vratio kui, njegov roak
Da'fer, Ebu Talibov sin, kojeg nije vidio trinaest godina, ekao ga je u Medini. Takoer je pozdravio i jo jednu suprugu.
Ranije te godine, bijae saznao da je njegov roak Ubejdullah
ibn Dah umro u Abesiniji, i odluio je da oeni njegovu suprugu Ramlu, obino poznatu po njenoj kuniji, Ummu Habiba. Ceremonija je obavljena u odsustvu pred Negusom, a stan
288

Ibn Sa'd, Kitab al-Tabaqat al-Kabir, 7:147, u djelu: Martin Lings,

Muhammad, 271.

je ve bio pripremljen za nju pored damije. Ovo bijae jo jedan otrouman politiki potez, jer je Ummu Habiba bila kerka Ebu Sufjana.
Ostatak godine proao je u ustaljenim prepadima, od kojih
su neki izvreni na zahtjev novih idovskih saveznika sa sjevera. Potom je doao mart 629. godine, mjesec hadda. Dolo
je vrijeme da Muhammed povede jo jedno hodoae Kabi.
Ovaj puta dvije hiljade i esto hodoasnika je krenulo s njim, a
kada su se pribliili svetitu, Kurejije su evakuirali grad, kako
se bijahu ranije dogovorili. Kurejijske starjeine su gledale
dolazak Muhammeda sa vrha oblinjeg brda. Odjek glasova
muslimana koji su gromko objavljivali svoje prisustvo tradicionalnim povikom: "Odazivam ti se Allahu moj! Odazivam!",
mora da je odjekivao dolinama i praznim ulicama grada poput kakvog okrutnog podrugivanja. Ali oni su morali biti takoer impresionirani disciplinom muslimana. Nisu se desile scene neobuzdanog veselja ili nedolinog slavlja, niti ruganja Kurejijama. Umjesto toga, velika skupina hodoasnika je
u koloni polako i sveano ula u grad, predvoena Muhammedom, koji je kao i uobiajeno jahao Kasvu. Kada je doao do
Kabe, sjahao je i poljubio Crni kamen, zagrlivi ga, a onda je
obavio obilaske, pri emu ga je sav hodoasniki zbor slijedio.
Bio je to udan povratak kui. Iseljenici su, dakako, osjeali
snane emocije prilikom ovog svog povratka, a ipak, premda
je grad bio potpuno naputen, nisu mogli da rade ta god da
su htjeli. Na Hudejbijji bijae dogovoreno da ove godine muslimani mogu obaviti samo Malo hodoae, umru, koja nije
obuhvatala posjetu brdu Arefat i dolini Mina.
U privremenom egzilu iz svog grada, Kurejije bijahu prisiljeni gledati - bez sumnje uasnuti - kako se Bilal, bivi rob,
penje na krov Kabe i poziva muslimane na molitvu. Tri puta
dnevno, njegov duboki glas odjekivao je kroz dolinu, pozivajui sve koji ga uju da dou na salat povikom "Allahu Ekber",
podsjeajui ih da je Allah "vei" od svih idola u Haremu, a oni
nisu mogli uiniti nita da sprijee ovo obredno poniavanje.
Bio je to neizmjeran trijumf za Muhammeda, a mnoge mlade

Kurejije postali su jo vie ubijeeni da je stara religija osuena na propast.

Posljednje veeri u gradu, Muhammed je doivio jo jedan porodini susret kada je njegovom amidi Abbasu, koji je
jo uvijek bio poklonik stare religije, bilo dozvoljeno da ude u
grad da posjeti svog bratia i ponudi mu ruku njegove sestre
Mejmune koja je skoro ostala udovica. Muhammed je prihvatio, bez sumnje se nadajui da e primamiti samog Abbasa u
islam, i neozbiljno je poslao vijest Kurejijama pozivajui ih na
vjenanje. Ovo je stvari odvelo predaleko, a Suhejl je siao da
obavijesti Muhammeda da su istekla njegova tri dana i da treba smjesta otii. Sa'd ibn Ubade, voa Hazreda koji se zadesio
sa Poslanikom u tom trenutku, razbjesnio se na ovu oitu neuljudnost, ali ga je Muhammed brzo uutkao: "O Sa'de, bez loih rijei prema onima koji su doli da posjete na logor."289 Na
zaprepatenje Kurejija, cijelokupno hodoasniko mnotvo
je napustilo grad te noi u iznimnom redu. Nije bilo bunih
protestiranja, nije bilo pokuaja da povrate svoje stare domove. U svom mirnom povlaenju, muslimani su pokazali pouzdanost onih koji oekuju brzi povratak.
Pria o ovom udnom hodoau se brzo proirila, i sve
vie i vie beduina je dolo u Medinu da postanu Muhammedovi saveznici. Ali od vee vanosti bio je postojan slijed
mlade generacije Kurejija koja je prela na islam. Na Hudejbijji Muhammed bijae obeao da e vratiti nove konvertite
u Mekku, meutim, bio je u mogunosti da pronae nepravilnosti [u sporazumu] koje su mu omoguavale da prevazie
ovaj uvjet po tehnikim osnovama. Prvo, sporazum nita nije
rekao o vraanju ena konvertita, tako je kratko nakon Hudejbijje Muhammed primio Osmanovu polusestru u ummet
i dozvolio joj da ostane. On jeste, dakako, vratio Ebu Besira,
naglog i nepromiljenog mladia, i poslao ga u Mekku sa kurejijskim izaslanikom. Meutim, tokom putovanja Ebu Besir
je ubio svog pratioca, a kada ga je Muhammed ponovno vratio, postavio je logor na obali Crvenog mora u blizini trgovakog puta, gdje mu se pridruilo jo sedamdeset drugih mladih
289

Lings, Muhammad, 282.

mekkanskih nezadovoljnika. Ovi budui muslimani su postali hajduci, koji su napadali svaku mekkansku karavanu koja
im je dola na domaaj, a Kurejije su shvatili da je ekonomska blokada djelomino ponovno uspostavljena. Konano, bili
su prisiljeni moliti Muhammeda da dopusti mladiima prelazak u Medinu i da ih natjera da se dre sporazuma.
Stoga je zabrana prihvata konvertita postala mrtvo slovo
na papiru, a 629. godine, jedan neprekidan slijed novih muslimana stizao je u Medinu. Meu njima su bili ratnici Amr ibn
el-As i Halid ibn el-Velid, koje bijae ubijedio Muhammedov
uspjeh. "Put je postao jasan", kazao je Halid, "taj ovjek je zasigurno poslanik."290 On se plaio osvete, jer on i Amr obojica bijahu ubili mnogo muslimana prilikom bitki na Uhudu i
Hendeku, meutim Muhammed im je zajamio da in islama
brie staro i predstavlja jedan potpuno novi poetak.
U ovoj godini politikog trijumfa, Muhammed bijae doivio i linu radost. Nijedna od ena koje bijae oenio u Medini nije mu rodila dijete, ali mu je namjesnik Aleksandrije u Egiptu bio poslao jednu lijepu ropkinju kovrdave kose
kao poklon. Merjema je bila kranka i nije eljela da prede
na islam, ve je postala Muhammedova saraja, supruga koja
je zadrala status ropkinje, ali ija e djeca biti slobodna. Muhammedu se ona jako dopala, i presretan je bio kada je krajem 629. godine ona postala trudna. Nazvao je njihovog sina
Ibrahim, i uivao je nosati ga Medinom, pozivajui sve prolaznike da se dive lijepom izgledu bebe i tome kako lii na njega. Meutim, i tuga je uskoro dola za radou. Muhammedova kerka Zejneb bijae umrla kratko nakon to je on uinio
Malo hodoae, a kasnije te iste godine izgubio je dva lana
svoje porodice u jednom katastrofalno pogubnom pohodu na
sirijsku granicu. O ovoj zlokobnoj kampanji znano nam je veoma malo. Vjerovatno je Muhammed htio da u ummet kao
saveznike ukljui arapska kranska plemena, na istim osnovama kao i idovska Hajbera. Bilo kako bilo, odaslao je Zejda
i njegovog roaka Dafera na sjever da predvode vojsku od tri
290

Ibn Ishaq, Sirat Rasul Allah, 717, u djelu: Guillaume, The Life of

Muhammad.

hiljade ljudi. U selu Mu'ta blizu Mrtvog mora muslimane je

napao odred Bizantinaca. Zejd, Dafer i jo deset drugih muslimana je ubijeno, a Halid, koji je takoer bio u ekspediciji,
odluio je trupe vratiti kui. Kada je Muhammed uo vijesti,
otiao je pravo Daferovoj kui; bio je tako potresen i optereivala ga je pomisao da je svog dragog roaka doveo kui u
smrt. Esma, Daferova supruga, pravila je hljeb, i im je vidjela izraz na Muhammedovom licu, znala je da se neto uasno
desilo. Muhammed je zatraio da vidi dvojicu njihovih sinova, kleknuo je pored malih djeaka, vrsto ih zagrlio i plakao.
Istog momenta Esma je otpoela da oplakuje na tradicionalni
arapski nain. ene su joj pohrlile, a Muhammed ih je zamolio da osiguraju toj porodici hranu u narednih nekoliko dana.
Dok je hodao kroz ulice do damije, Zejdova mala djevojica
je istrala iz kue i bacila mu se u ruke. Muhammed ju je podigao i ostao sa njom na ulici, ljuljajui je i grevito plaui.
Poraz na Mu'ti je jo vie izloio opasnosti Muhammedov poloaj u Medini. Kada je Halid vojsku doveo kui, on i
njegovi ljudi su bijesno podbadani i izvidani, a Muhammed
je morao uzeti Halida pod svoju linu zatitu. Ali u novembru 629. godine, situacija u Arabiji se dramatino promijenila: Kurejije su prekrili sporazum sa Hudejbijje. Potpomognuto i ohrabreno nekim pripadnicima plemena Kurej, pleme Bekr, jedno od njihovih beduinskih saveznika, iznenada je
napalo pleme Huza'a, koje bijae stupilo sa Muhammedom u
saveznitvo. Huza'a je hitro zatrailo pomo od Muhammeda, a Kurejije su postali svjesni da su dali Muhammedu savreno opravdanje da napadne Mekku. Safvan i Ikrima su nastavili poricati, ali je Suhejl poeo dobro odmjeravati situaciju. Ebu Sufjan je, meutim, otiao i dalje i stigao u Medinu sa
mirovnom inicijativom.
U ovom trenutku, Ebu Sufjan nije iskazivao elju da prede na islam, ali ve jedno vrijeme bijae shvatio da su se okolnosti okrenule u Muhammedovu korist i da Kurejije moraju pokuati postii najbolju moguu pogodbu. U Medini je
posjetio svoju kerku Ummu Habibu, a susreo se i sa nekim
od Muhammedovih najbliih drugova, pokuavajui prona-

i nain da se distancira od nesporazuma. Potom se vratio u

Mekku gdje je pokuao pripremiti svoje suplemenike da prihvate ono neizbjeno. Nakon njegovog odlaska Muhammed
je poeo planirati novu kampanju.
Desetog ramazana (januar 630. godine) Muhammed je
krenuo na elu najvee vojne sile koja je ikada napustila Medinu. Skoro svi mukarci pripadnici ummeta su dobrovoljno
krenuli, a tokom putovanja prikljuili su im se i njihovi beduinski saveznici, to je dalo konanu brojku od oko deset hiljada mukaraca. Iz sigurnosnih razloga, odredite ekspedicije je ostalo tajna, ali naravno, bilo je mnogo uzbudljivih pekulacija. Zasigurno je Mekka bila jedna od mogunosti, ali
Muhammed se mogao vrlo lako zaputiti prema Taifu, koji je
jo uvijek bio izriito neprijateljski raspoloen prema islamu,
pa je juno pleme Havazin otpoelo okupljati ogromnu vojsku na tom podruju. U Mekki, kurejijske voe su se bojale najgoreg. Abbas, Ebu Sufjan i Budejl, voa Huza'a plemena su pod okriljem noi otputovali do muslimanskog logora.
Tamo ih je primio Muhammed i upitao je Ebu Sufjana da li je
spreman da primi islam. Ebu Sufjan mu je odgovorio da, iako
sada vjeruje da je Allah jedini Bog - idoli se pokazae beskorisnim - jo uvijek sumnja u Muhammedovo poslanstvo. Ali
ga je okiralo i impresioniralo kada je gledao sve pripadnike
ogromne vojske kako padaju niice u pravcu Mekke tokom jutarnje molitve, a kada je vidio razliita plemena kako mariraju prolazei na svom putu prema gradu, znao je da se Kurejije moraju predati.
Pourio je nazad u Mekku i sazvao narod uzvikujui to
je glasnije mogao: "O Kurejije, doao je Muhammed sa silom kojoj se ne moete oduprijeti!" Potom im je ponudio izbor koji mu je predloio Alija tokom njegove posjete Medini.
Svako onaj ko se eli predati treba se staviti pod njegovu linu
zatitu. Muhammed se sloio da e ovo ispotovati. Trebaju
utoite nai ili u njegovoj kui ili u svojim vlastitim kuama.
Hinda, njegova supruga, bila je izvan sebe od bijesa, hvatajui
ga za brkove, vikala je ljudima u gradu: "Ubijte ovog debelog
tromog krmka! Kakav pokvaren zatitnik svog naroda!" Me-

utim, Ebu Sufjan ih je molio da je ne sluaju. Opisao je ta je

vidio u muslimanskom logoru. Vremena za jedan takav otpor
[na kakav je Hinda pozivala] vie nije bilo. Njegova ozbiljna
trezvenost impresionirala je veinu pripadnika plemena Kurej. Pragmatini do posljednjeg trena, zabarikadirali su se u
svoje vlastite kue kao simbol predaje.
Nekolicina se, meutim, htjela boriti. Ikrima, Safvan i Suhejl su okupili malu grupu i pokuali napasti Halidov dio vojske dok se ona pribliavala gradu, ali su brzo bili poraeni.
Safvan i Ikrima su pobjegli, mislei da su im ivoti u pitanju,
Suhejl je poloio oruje i vratio se svojoj kui. Ostatak muslimanske vojske uao je u Mekku bez ikakvog okraja. Muhammed je naredio da se njegov crveni ator razapne blizu Kabe i
tu su mu se pridruile Ummu Selema i Mejmuna, dvije supruge kurejijskog roda koje su krenule sa njim, zajedno sa Alijom i Fatimom. Kratko nakon to su se smjestili, Alijina sestra
Ummu Hani je stigla da moli za ivote dvojice svojih roaka
koji su uestvovali u otporu. Premda su Alija i Fatima eljeli
da se oni pogube, Muhammed je obeao da e oni biti sigurni. On nije elio krvnu osvetu. Niko nije bio prisiljen da prihvati islam, niti je izgledalo da su Kurejije osjeali ikakav pritisak da to uine. Pomirenje je i dalje bilo Muhammedov cilj.
Nakon to je malo odspavao, ustao je i obavio jutarnju molitvu. Potom je uzjahao na Kasvu i jaui obiao Kabu sedam
puta, uzvikivajui "Allahu ekber!" Povik su preuzeli vojnici
i uskoro su se rijei razlijegale cijelim gradom, oznaavajui konanu pobjedu islama. Slijedea stvar na to je Muhammed obratio panju bili su idoli u Haremu. Iskupljeni na svojim krovovima i balkonima Kurejije su ga posmatrale kako
razbija svaku kamenu statuu uei ajet: "Istina je dola, a nestalo je lai, la zasigurno nestaje."291 Unutar Kabe zidovi su
bili dekorisani slikama paganskih boanstava, i Muhammed
je naredio da sve budu obrisane, premda je, kae se, dozvolio
da ostanu freske Isusa i Marije.
Do ovog trenutka, neki pripadnici Kureja su se usudili izai iz svojih kua i krenuli su prema Kabi, ekajui Mu291

Kur'an,

17:81, Arberrijev prijevod.

hammeda da napusti svetite. On je stajao ispred Allahove

kue preklinjui ih da po strani ostave arogantnost i samodovoljnost dahilijjeta, to je stvaralo samo sukob i nepravdu.
"O Kurejije!", povikao je. "Pogledajte, Bog je od vas otklonio
arogantnost dahilijeta i hvalisavost slavom predaka. ovjek
je prosto ili vjernik, Boga svjestan, ili neki nesretni grjenik.
Svi ljudi su djeca Ademova, a Adem je stvoren od praine."292
Konano, Muhammed je citirao rijei koje je Bog izgovorio cijelom ljudskom rodu:
"Mi smo vas sve stvorili od mukarca i ene, i uinili smo
od vas narode i plemena, da biste mogli upoznavati jedni druge. Uistinu, najplemenitiji od vas u Boijim oima je onaj
koji je najdublje Njega svjestan. A Bog sve zna i o svemu je
obavijeten."293
Istinski kerim nije vie agresivni ovinist, ve je ispunjen
strahopotovanjem. Svrha plemena i nacije nije vie da se iskazuje njihova superiornost. Ne smiju stremiti dominaciji, iskoritavanju, konverziji, osvajanju ili unitavanju drugih naroda, ve ih trebaju upoznavati. Steeno iskustvo ivota u grupi,
suivot sa ljudima - od kojih e neki, unato njihovom srodstvu, neizbjeno biti neugodni - treba pripremiti suplemenika ili patriotu na susret sa strancima. Ovo treba voditi potovanju jedinstva ljudske rase. Muhammed je uspio da redefinira koncept asti ili plemenitosti u Arabiji, zamjenjujui ga univerzalnijim, suosjeajnijim, umjerenijim idealom.
Meutim, da li su Kurejije bile spremne za ovo? Muhammed je izdao opu amnestiju. Samo nekih desetak ljudi je stavljeno na Crnu listu: u nju je uao Ikrima (ali ne i Safvan iz nekog razloga), i oni koji su irili antimuslimansku propagandu
ili su povrijedili Poslanikovu porodicu. Neki od ovih izgrednika su zatraili oprost, i dakako, izgleda da su poteeni. Nakon svog govora pored Kabe, Muhammed se povukao na breuljak Safa i pozvao je narod Mekke da mu dadnu prisegu. Jedan po jedan, Kurejije su u redu prilazili Muhammedu, uz
Ibn Ishaq, Sirat Rasul Allah, 821, u djelu: Asad, Message of the
Qur'an, 794.

292

293

Kur'an, 49:13, Asadov prijevod.

kojeg su sjedjeli Omer i Ebu Bekr. Meu enama koje su dole

pred njega bila je i Hinda, Ebu Sufjanova supruga, koja je bila
na Crnoj listi zbog toga to je oskrnavila Hamzino tijelo nakon bitke na Uhudu. Bila je i dalje nepokorna. "Oprosti mi za
ono to je bilo", kazala je, bez ikakve naznake izvinjenja, "a Bog
e oprostiti tebi!" Muhammed ju je upitao da li e obeati da
nee initi preljubu, krasti ili ubijati djecu. Da li e obeati da
nee ubijati svoju djecu? Na ovo je Hinda odgovorila: "Ja sam
ih podizala u mladosti, ali si ih ti ubio na Bedru kad su odrasli." Muhammed se taktiki sloio sa tim stavom.294 Hinda je
odluila da pree na islam, kazavi Muhammedu da ne moe
sada nastaviti sa procesom protiv nje jer je postala muslimanka. Poslanik se nasmijao i kazao joj da je, naravno, sada slobodna. Uskoro, Hinda e doivjeti da njen mu i sinovi dobiju vane pozicije u ummetu to e biti jedna vrsta nagrade za
Ebu Sufjanovu suradnju.
Roaci Safvana i Ikrime su molili da potedi njihove ivote. Muhammed je obeao da, ako prihvate njegovo vodstvo,
mogu slobodno ui u Mekku. Obojica su odluili da se vrate,
a Ikrima je prvi primio islam. Muhammed ga je sa oduevljenjem doekao i zabranio da bilo ko ita loe govori o njegovom ocu, Ebu Dehlu. Obojica, i Safvan i Suhejl su dali prisegu Muhammedu, ali jo uvijek nisu mogli izjaviti muslimansko oitovanje vjere - premda su miljenje promijenili nekoliko dana kasnije.
Kada je Muhammed osigurao grad, morao se suoiti sa
plemenima Havazin i Sekif, koji bijahu okupili vojsku od dvadeset hiljada ljudi u blizini Taifa. Muhammed je uspio da ih
porazi u bitki kod Hunejna potkraj januara 630. godine i pleme Havazin se pridruilo Muhammedovoj konfederaciji. Muslimani nisu bili u stanju da zauzmu sam Taif, ali je grad postao toliko izoliran gubitkom svojih glavnih beduinskih saveznika da je bio prisiljen kapitulirati godinu dana kasnije. Kada
je podijelio ratni plijen nakon pobjede na Hunejnu, Muhammed je dao Ebu Sufjanu, Suhejlu i Safvanu lavlji udio. Safvan
294

Ibn Jarir at-Tabari, Tarikh ar-Rasul wa'l Muluk, 1642, u djelu: Guil-

laume, The Life of Muhammad, 553.

je bio toliko ushien da je istog trenutka izrazio svoju predanost. "Svjedoim da nijedna dua ne moe posjedovati ovakvu dobrotu, a da nije dua Poslanika", poviknuo je. "Svjedoim da nema boga osim Allaha i da si ti Njegov Poslanik."295
Suhejl je slijedio njegov primjer.
Neke Pomagae je uvrijedilo ovo oito favoriziranje. Je li
to znailo da e njih Muhammed sada odbaciti kada se ujedinio sa svojim vlastitim plemenom? Muhammed ih je vrlo
brzo razuvjerio odravi dirljivi govor, koji je mnoge od njih
doveo do suza. On nikada ne moe zaboraviti njihovu dobrotu prema njemu kada je bio puka izbjeglica, i obeao je da e
- ne Mekka, ve Medina biti njegov dom do kraja ivota. "Zar
niste zadovoljni time to drugi ljudi sa sobom odvode stoku
i stada, dok vi sa sobom vodite Poslanika Boijeg?" upitao je.
"Kada bi svi ljudi krenuli jednim putem, a Pomagai drugim,
ja bih krenuo putem Pomagaa. Boe, smiluj se Pomagaima,
njihovim sinovima i sinovima njihovih sinova."296
Bilo je to udno osvajanje, a neutralni bi se promatra
moda i zaudio zato su se muslimani i Kurejije uope borili jedni protiv drugih.297 Muhammed je odrao svoju rije i
vratio se u Medinu sa Iseljenicima i Pomagaima. On nije pokuao lino vladati Mekkom, niti je zamijenio kurejijske zvaninike svojim vlastitim drugovima, niti je uspostavio neku
vrstu obzirnog islamskog reima. Svi bivi uglednici su zadrali svoje pozicije u Haremu, vijee i satus quo su ostali na
snazi. Njegovim najveim neprijateljima ne samo da je vraen
raniji poloaj, ve su unaprijeeni i zasuti poklonima. Kada je
Muhammed trebao da ponovno dodijeli najprestiniju funkciju Harema - onoga koji je hodoasnicima obezbjeivao
vodu - ugledniku koji mu je upravo predavao kljueve Kabe,
Muhammed ga je upitao: "Sigurno sada moe vidjeti da je
ovaj klju u mojoj ruci, da ga ja mogu dati kome god hou?"
Uglednik, mislei da e funkcija sada pripasti jednom od mu295

Lings, Muhammad, 311.

296

Ibn Ishaq, Sirat Rasul Allah, 886, u djelu: Guillaume, The Life of

Muhammad.
297

Bamyeh, Social Origins of Islam, 227-229.

slimana, u agoniji je povikao: "Onda su slava i mo Kurejija

nestali!" Muhammed je, vraajui mu klju, brzo odgovorio:
"Naprotiv! Danas je uspostavljena i slavna neka je!"298
Muhammedov posao je bio skoro gotov. Nakon njegovog
povratka kui, oporba u Ibn Ubejjovom taboru se nastavila.
U jo jednoj zavjeri pokuan je atentat na Muhammeda. On
je elio pridobiti svoje neprijatelje aljui unosnije ekspedicije
na sjever. U oktobru 631. godine, postao je svjestan da je jedna damija u Medini postala centar nezadovoljnika, pa je bio
prisiljen unititi je. Naredno jutro poveo je istragu o ponaanju ljudi koji su kovali zavjeru protiv njega. Oni su se smjesta izvinili. Veina ih je ponudila razumne isprike i bilo im
je oproteno, premda ih je ummet formalno ignorirao gotovo dva mjeseca. Izgledalo je da je prestala postojati opozicija muslimanima. Nedugo nakon ove kapitulacije, Ibn Ubejj
je umro, a Muhammed je odstajao pored groba svog starog
protivnika kao znak potovanja. Konano bijae uspio stvoriti funkcionalno ujedinjeno drutvo u Medini, a sve vie i
vie beduina bilo je spremno prihvatiti njegov politiki primat, premda nisu bili predani njegovoj religijskoj viziji. U deset kratkih godina nakon hidre, Muhammed je nepovratno
promijenio politiki i duhovni krajolik Arabije.
Meutim, on je vidljivo slabio, i do poetka 632. godine bio
je sve vie svjestan da se pribliava kraj njegovog ivota. Veoma ga je pogodilo kada je njegov mladi sin Ibrahim umro.
Gorko je plakao, premda je bio siguran da e se uskoro s njim
susresti u Raju. Ali kada se tradicionalni mjesec hadda pribliio, objavio je da e predvoditi hodoae i krenuo je krajem februara sa svim svojim suprugama i velikom skupinom
hadija, stigavi pred Mekku rano u martu. Poveo je muslimane kroz obrede koji su bili toliko dragi srcima Arapa, dajui im novo znaenje. Umjesto da se ujedinjuju sa svojim plemenskim boanstvima, muslimani su se okupili oko "kue"
- Kabe - koju su izgradili njihovi preci Ibrahim [Abraham] i
Ismail [Imael]. Kada su trali sedam puta izmeu Safe i Merve, Muhammed je poduio hodoasnike da se sjete tekog bola
298

Waqidi, 837-838, u djelu: Bamyeh, Social Origins of Islam, 228.

Hadere [Hagar], Ismailove majke, kada ih je Ibrahim ostavio

u divljini. Ona bijae trala izbezumljeno u jednom i drugom
smjeru u potrazi za vodom za svoju bebu. Bog ih je spasio uinivi da izbije vrelo Zemzem iz dubina zemlje. Slijedea stvar
koje su se hodoasnici prisjeali bilo je njihovo jedinstvo sa
ostatkom ljudskog roda, kada su obavljali stajanje na kosinama
brda Arefat, gdje je, pria se, Bog nainio zavjet sa Ademom
[Adamom], ocem cjelokupnog ljudskog roda. Na Mini, bacili su kamenie na tri stuba kao podsjetnik na stalnu borbu
(dihad) sa iskuenjem koje je vjerski ivot iziskivao. Konano,
rtvovali su ovcu, u znak sjeanja na ovcu koju je Ibrahim rtvovao nakon to bijae ponudio svog vlastitog sina Bogu kao
rtvu.
Danas damija u Namiri stoji blizu brda Arefat na mjestu
gdje je Muhammed odrao svoj oprotajni govor muslimanskoj zajednici. Podsjetio ih je da se pravedno odnose jedan s
drugim, da se prema enama odnose ljubazno, te da odbace
krvne svae i osvete koje su bile inspirirane duhom dahilijjeta. Musliman se nikada ne smije boriti protiv muslimana.
"Znajte da je svaki musliman muslimanu brat, i da su muslimani braa. Jedino je doputeno da uzmete od brata ono to
vam on drage volje dadne, stoga nemojte sebi tetu initi", zavrio je Muhammed. "O Boe, nisam li saopio?" Bilo je tuge u
ovom posljednjem apelu. Muhammed je znao da, unato njegovim ponovljenim upozorenjima, nisu svi muslimani potpuno razumjeli njegovu viziju. Stojei pred njima i znajui da e
to vjerovatno biti posljednji put, moda se pitao da li su svi njegovi napori bili uzaludni. "O ljudi", poviknuo je odjedanput,
"jesam li vjerno dostavio moju poruku vama?" Dizao se snaan priguen amor odobravanja okupljenog naroda: "O Boe,
da!" (Allahumme ne'am!). Muhammed je isto pitanje postavio
ponovno - i ponovno, a svaki put su rijei "Allahumme ne'am"
odjeknule dolinom poput grmljavine. Muhammed je podigao
svoj palac prema nebu i kazao: "O Allahu, budi mi svjedok."299
299

Ibn Ishaq, Sirat Rasul Allah, 969, u djelu: Guillaume, The Life of

Muhammad.

Kada se vratio u Medinu, Muhammed je poeo doivljavati teke glavobolje i napade nesvjestice, ali nikad se nije posve povukao u krevet. esto bi komad odjee omotao oko bolnih slijeponica i iao u damiju da predvodi namaze ili da
se obrati narodu. Jednog jutra, izgledalo je da se moli posebno dugo u ast muslimana koji su umrli na Uhudu pri emu je
dodao: "Bog je jednom od svojih robova ponudio izbor izmeu ovog svijeta i onog koji je s Bogom, a on je odabrao posljednji." Jedina osoba koja je, izgleda, razumjela ovaj pomen njegove skore smrti bio je Ebu Bekr, koji je poeo gorko plakati. "Polako, polako, Ebu Bekre", kazao je njeno Muhammed.300
Naposljetku Muhammed je pao u Mejmuninom stanu.
Njegove supruge su se s ljubavlju okupile oko njega i primijetile su da on opetovano pita: "Gdje trebam biti sutra? Gdje trebam biti sutra?" Shvatile su da je htio znati kada e moi biti
sa Aiom. Sloile su se da ga treba odvesti u njenu sobu i tamo
se brinuti o njemu. Muhammed je tiho legao i spustio svoju glavu u Aiino krilo, ali ljudi su, izgleda, povjerovali da mu
je samo privremeno bilo malo loije. Premda ih je Ebu Bekr
opetovano upozoravao da Poslanik nee ostati dugo na ovom
svijetu, zajednica je to poricala. Kada je postao isuvie bolestan da ode u damiju, zamolio je Ebu Bekra da umjesto njega
predvodi molitve, ali e jo uvijek ponekad prisustvovati namazu, sjedei mirno pored Ebu Bekra premda je bio isuvie
slab da sam izgovara rijei.
Dvanaestog rebiu-l-evvela (8. juna 632.), Ebu Bekr je tokom
molitve primijetio da su se ljudi uskomeali, i istog trenutka
je shvatio. Mora da je Muhammed uao u damiju. Izgledao
je mnogo bolje. Uistinu, neko je kazao da ga nikada ne bijahu vidjeli tako ozarenog, a talas radosti i olakanja je proao
kroz okupljene. Ebu Bekr se odmah spremio da odstupi, ali je
Muhammed stavio svoje ruke na njegova ramena, njeno ga
progurao ponovo na elo zajednice i sjeo je pored njega dok
se molitva nije zavrila. Nakon toga otiao je nazad u Aiinu
sobu i mirno je legao u njeno krilo. Izgledao je toliko bolje da
je Ebu Bekr zatraio doputenje da ode posjetiti svoju supru300

Ibid., 1006.

gu koja je ivjela na drugoj strani Medine. Tokom poslijepodneva, i Alija i Abbas su ga nakratko posjetili i proirili su dobre vijesti da se Muhammed oporavlja. Kako se veer pribliavala, Aia je osjetila da se sve tee oslanja na nju, i izgledalo je
da gubi svijest. Jo uvijek, ona nije shvaala ta se deava. Kako
je kasnije kazala: "Bilo je to zbog mog neznanja i iznimne mladosti da je Poslanik umro na mojim rukama." ula ga je kako
apue rijei: "Uistinu, kod Najuzvienijeg Druga u Raju." Dibril je doao po njega da ga odvede.301 Spustivi pogled Aia je
otkrila da je on otiao. Paljivo je poloila njegovu glavu na jastuk i poela se udarati u prsa, pljeskati po licu, i glasno plakati na tradicionalan nain.
Kada su ljudi uli kako ene nariu za mrtvim, okirani,
pourili su u damiju. Vijesti su se brzo proirile oazom i Ebu
Bekr je pourio nazad u grad. Pogledao je Muhammeda, poljubio njegovo lice, i oprostio se s njim. U damiji je zatekao
Omera kako se obraa okupljenima. Omer nije htio povjerovati da je Poslanik mrtav: njegova dua je samo privremeno napustila njegovo tijelo, tvrdio je, i sigurno e se vratiti svom narodu. On e zadnji od svih njih umrijeti. Histerija u Omerovom vatrenom govoru mora da je bila evidentna, jer mu se Ebu
Bekr tihim glasom obratio: "Polako, Omere!" Meutim, Omer
jednostavno nije mogao prestati govoriti. Sve to je Ebu Bekr
mogao uraditi jeste da istupi smireno, i mora da je njegova pribranost ljude impresionirala, jer su postepeno prestali sluati
Omerov govor koji se oduio. Okupili su se oko Ebu Bekra.
Ebu Bekr ih je podsjetio da je Muhammed posvetio svoj ivot propovijedanju tevhida, Boijeg jedinstva. Kako su mogli
i pomisliti da je on besmrtan? To bi bilo gotovo isto kao i tvrditi da je on boanstvo - drugi bog. Muhammed ih je stalno upozoravao da mu ne odaju poast na nain kako krani tuju Isusa. On je bio obini smrtnik, koji se ne razlikuje ni od kog drugog. Odbijati priznati da Muhammed bijae
umro bilo je stoga ravno poricanju njegove poruke. Ali sve dok
muslimani ostanu istinski predani vjerovanju da je samo Bog
vrijedan oboavanja, Muhammed e nastaviti ivjeti u njiho301

Ibid., 1006.

vim duama. "O ljudi, ako je bilo ko od vas oboavao Muhammeda, Muhammed je mrtav", vrsto je zavrio. "Ako oboavate Boga, Bog je iv, besmrtan."302 Konano, on je izrecitirao
ajet koji bijae objavljen Muhammedu nakon bitke na Uhudu,
kada su mnogi muslimani bili potreseni lanim govorkanjem
o njegovoj smrti: "Muhammed je samo Poslanik. I prije njega su Poslanici umirali. Zar ete se, ako bi on umro ili ubijen
bio, okrenuti stopama svojim? Onaj ko se stopama svojim vrati nee ni na koji nain Bogu nauditi. Bog e zahvalne sigurno
nagraditi."303 Ajeti su nainili takav dojam na ljude kao da su ih
sluali prvi put. Omer je bio potpuno obuzet. "Tako mi Boga,
kada sam uo Ebu Bekra da kazuje te rijei bio sam toliko zateen, toliko da me moje noge nisu mogle drati, pao sam na
tlo shvativi da je Poslanik uistinu mrtav."304
Muhammed bijae osporavan prilikom svoje smrti koliko
i za svog ivota. Veoma mali broj njegovih sljedbenika bijae
shvatio puni znaaj njegove poslanike karijere. Razdor unutar zajednice je izaao na povrinu na Hudejbijji, kada je veina hodoasnika izgledala kao da oekuje neto udnovato da
se desi. Ljudi su islamu prilazili iz veoma razliitih pobuda.
Mnogi su bili predani idealu drutvene pravde, ali ne i Muhammedovom idealu nenasilja i pomirenja. Buntovni mladii hajduci, koji su krenuli za Ebu Besirom, bijahu imali potpuno drugaiji pristup stvarima od onog Poslanikovog. Pripadnici beduinskih plemena koji se nisu odazvali na hodoae 628. godine, imali su politiku prije nego li religijsku predanost islamu. Od samog poetka islam nikada nije bio monolitan entitet.
Nema nita iznenaujue u ovom nedostatku jedinstva. U
evaneljima, Isusovi uenici se esto predstavljaju kao ignorantno neosjeajni i slijepi prema dubljim aspektima njegove
misije. Paradigmatine linosti su obino toliko daleko ispred
svog vremena da ih njihovi suvremenici ne uspijevaju shvati302

Ibid., 1012.

303

Kur'an, 3:144. Arberrijev prijevod.

304
Ibn Ishaq, Sirat Rasul Allah, 1013, u djelu: Guillaume, The Life of
Muhammad.

ti, te se, nakon njihove smrti, pokret razbije - kao to se budizam podijelio u Hinajana i Mahajana kole nedugo nakon
smrti Siddhatte Gotame. U islamu takoer, podjele koje su cijepale ummet tokom Poslanikovog ivota postale su ak jasnije nakon njegove smrti. Mnogi beduini, koji nikada u potpunosti nisu prihvatili religijsku poruku Kurana, povjerovali
su da je islam umro zajedno sa Muhammedom, i osjetili su da
mogu da se odvoje od ummeta na isti nain kao to bi porekli
bilo koji zavjet prema preminulom lideru. Nakon Poslanikove
smrti zajednicu je predvodio njegov halifa, njegov "nasljednik". Prvu etvericu halifa izabrao je narod: Ebu Bekr, Omer,
Osman i Alija, poznati kao "ispravno vodene" (raidun) halife. Oni su predvodili osvajake ratove van Arabije, ali u to vrijeme ti ratovi nisu imali religijski znaaj. Poput bilo kojih dravnika ili generala, raiduni su odgovarali na politike prilike - raspad Perzijskog i Bizantijskog carstva - prije nego li to
je to bio kur'anski imperativ. Uasnim graanskim ratovima
koji su rezultirali ubistvima Omera, Osmana, Alije i Husejna,
Poslanikovog unuka, kasnije je dat religijski znaaj, ali oni su
bili jednostavno pratea pojava neobino ubrzane tranzicije iz
jednog perifernog, primitivnog drutvenog ureenja u status
glavne svjetske sile.
Daleko vie od ove politike uzburkanosti neoekivan je
bio muslimanski odgovor. Njihovo razumijevanje Kurana je
sazrilo kada su razmotrili ove uasne dogaaje. Gotovo svaki
pojedinani veliki religijski i intelektualni razvoj u islamu ima
svoje porijeklo u elji za povratkom na originalnu Poslanikovu viziju. Mnogi su bili uasnuti luksuznim ivotnim stilovima kasnijih halifa, i pokuavali su se vratiti asketskoj viziji ranog ummeta. Mistici, teolozi, historiari i pravnici postavljali su vana pitanja. Kako je moglo drutvo koje je ubilo svoje
predane voe tvrditi da je upueno od strane Boga? Kakav ovjek treba voditi ummet? Jesu li mogli vladari koji su ivjeli u
takvom luksuzu i dopustili siromatvo ogromne veine ljudi
biti istinski muslimani?
Ove intenzivne debate o politikom vodstvu ummeta igrale su ulogu u islamu slinu velikim debatama o Kristu u etvr-

tom i petom stoljea u kranstvu. Asketska duhovnost sufizma vodi svoje korijene iz ovog nezadovoljstva. Sufije su okrenuli leda luksuzu vlasti, i pokuavali su da ive to skromnije poput Poslanika. Oni su razvili misticizam koji je oblikovalo njegovo nono putovanje i uspee na nebo. i'ije koji su
sami sebe prozvali "strankom Alije", Muhammedovog najblieg mukog roaka, vjerovali su da ummet mora predvoditi
jedan od Alijinih direktnih potomaka, jer samo oni bijahu naslijedili poslaniku karizmu. i'ije su razvile tovanje protesta protiv nepravde matinog muslimanskog drutva i pokuavali su se vratiti egalitarijanskom duhu Kurana. Ipak, iako
su se ovi i mnogi drugi pokreti ugledali na iznimno vanu figuru Muhammeda, svi oni su kur'ansku viziju usmjerili u potpuno nove smjerove i pokazali su da izvorne objave posjeduju fleksibilnost da odgovore na sasvim nove okolnosti to je od
sutinske vanosti za bilo koji veliki svjetski pokret. Od samog
poetka, muslimani su koristili svog Poslanika kao mjeru kojom su pred izazov postavljali svoje politiare i kojom su mjerili duhovno zdravlje ummeta.
Ovaj duh kriticizma je danas potreban. Neki muslimanski
mislioci smatraju dihad protiv Mekke vrhuncem Muhammedovog poziva i proputaju primijetiti da je on u konanici
odustao od ratovanja i prihvatio jednu nenasilnu politiku. Zapadni kritiari takoer ustrajavaju u sagledavanju ili promatranju Poslanika islama kao ovjeka rata, te proputaju uvidjeti da se on od samog poetka protivio dahilijjetskoj aroganciji i samodopadnosti koje ne samo da su podjarivale agresiju
u njegovo vrijeme ve je to uveliko sluaj kod nekih voda danas, zapadnih i muslimanskih podjednako. Poslanik ija tenja je bio mir i praktino suosjeanje, postaje jednom vrstom
simbola podjele i sukoba - razvoj koji ne samo da je tragian
ve takoer opasan za stabilnost o kojoj ovisi budunost nae
vrste.
Na kraju mog prvog pokuaja da napiem biografiju
Muhammedovu, citirala sam dalekovide rijei kanadskog uenjaka Wilfreda Cantwella Smitha. Piui sredinom dvadesetog stoljea kratko prije Sueske krize, on je opazio da je jedan

zdrav, funkcionalan islam stoljeima pomagao muslimanima da gaje asne vrijednosti koje mi na Zapadu s njima dijelimo, jer one izviru iz zajednike tradicije. Neki muslimani imaju potekoa sa zapadnom modernou. Okrenuli su se protiv kultura Naroda Knjige, pa su ak otpoeli i da islamiziraju svoju novu mrnju ovih sestrinskih vjera, koje su tako snano podrane od strane Kurana. Cantwell Smith je tvrdio da,
ako se hoe odgovoriti izazovu sadanjice, muslimani moraju nauiti razumjeti nae zapadne tradicije i institucije, jer one
nemaju izgleda da nestanu. Ako islamska drutva ovo ne uine, smatrao je on, ona e propasti na ispitu dvadesetog stoljea. Meutim, on je naglasio da i Zapad takoer ima problem,
"jednu nesposobnost uvianja i priznavanja da planetu dijele,
ne sa inferiornijim, ve sa sebi jednakima".
Ukoliko Zapadna civilizacija intelektualno i drutveno, politiki i ekonomski, a kranska crkva teoloki, ne budu mogli
nauiti da se odnose prema drugim ljudima sa temeljnim potovanjem, ovo dvoje e jedno za drugim doivjeti neuspjeh u
svom pomirenju i usklaivanju sa aktuelnostima dvadesetog
stoljea. Problemi koji su potaknuti u ovome su, naravno, duboki koliko i sve ega smo se dotakli i u sluaju islama.305
Kratka historija dvadeset i prvog stoljea pokazuje da nijedna strana nije savladala ove lekcije. Ako elimo izbjei katastrofu, muslimanski i zapadni svijet moraju nauiti ne samo
da toleriraju ve i da cijene jedan drugog. Dobra polazina taka je lik Muhammeda: mnogostrukog ovjeka, koji se opire lakoj, ideoloki potaknutoj kategorizaciji, koji je ponekad uradio
stvari koje su teke ili za nas neprihvatljive, ali koji je imao dalekovid genij i koji je utemeljio religiju i kulturoloku tradiciju
koja nije zasnovana na sablji ve ije ime - "islam" - je nagovijestilo mir i pomirenje.

Wilfred Cantwell Smith, Islam in Modern History, (Princeton and

London, 1957.), 305.

305

Glosar

'abd

- rob, prvenstveno znaenje je Boiji rob

'asabijja

- plemenska solidarnost

ajet

- (mn. ajat) znak, parabola, simbol, jedna reenica [stih, paragraf] Kurana

Allahu ekber

- "Bog je najvei." Fraza koja podsjea muslimane na transcendentnost i vrhovnu Boiju

vlast

bedava

- nomadski, otuda - beduinski

benatullah

- "keri Allahove", vidi: garaniq

dehr

- vrijeme, sudbina

din

- religija, nain ivota, moralni zakon, obraun

dahilijjet

- tradicionalno se prevodi "Vrijeme neznanja" i

koristi da se oznai predislamski period u Arabiji. Ali u muslimanskim izvorima njegovo primarno znaenje jeste nasilna i eksplozivna razdraljivost, arogancija, plemenski ovinizam.

dehim

- nejasna rije, obino se prevodi kao "bijesna

vatra"; pakao

dihad

- borba, napor, nastojanje

dilbab

- haljina, ogrta ili prekriva

dinni

- (mn. dinn) "nevidljivo bie" obino jedan od

duhova koji je tumarao arabijskom pustinjom,

inspirisao pjesnike, i ljude zavodio. Takoer

stranac, osoba dotad "neviena".
ehlu-l-bejt

- pripadnici domainstva, Muhammedova neposredna porodica

ehlu-l-kitab

- Narod Knjige, uobiajeno idovi i krani

Ensar

- Pomagai, medinski muslimani

Er-Rahim

- Milostivi, jedno od imena Boijih

Er-Rahman

- Svemilosni, jedno od imena Boijih

feth

- doslovce "otvaranje", pobjeda

garaniq

- tri boice, El-Lat, El-Uzza i Menat- "Keri

Allahove", koje su uporeivane sa prelijepim
"dralovima"

gazi

- ratnik, upada, ovjek rata

gazv

- pohod, upad prikupljanja, sutinski za beduinsku ekonomiju

hadara

- nastanjeni ivot, suprotno terminu bedava

hadis

- (mn. ehadis) izvjee, izreka ili kazivanje koje

se pripisuje Poslaniku

hadd

- hodoae Mekki

hadija

- hodoasnik

hakem

- arbitar; Muhammedova politika uloga u

Medini

halifa

- politiki nasljednik Muhammedov, kalif

hanefijja

- ista religija za koju se smatralo da ju je ispovijedao Ibrahim [Abraham], prije nego to se

podijelila u rivalske sekte

hanif

- izvorno predislamski monoteist; u Kuranu se

rije odnosi na osobu koja je slijedila hanefijju

harem

- sveti; zabranjeni - otuda "svetite", posebice

svetite koje okruuje Kabu gdje je sve nasilje
zabranjeno

haseb

- ast predaka; posebne vrline plemena koje su

pripadnici plemena naslijedili od svojih predaka

hidab

- zavjesa, veo, prekriva neeg dragocjenog ili

svetog

hidra

- iseljenje; posebno iseljenje muslimana u Medinu

Mm

- tradicionalna arapska vrlina koja je postala

sredinja u islamu: ustezanje, strpljivost, milost, mir i spokojstvo

islam

- predanost, pokornost, ime koje je u konanici dato religiji Kurana

isra'

- nono putovanje, posebice ono Muhammedovo u Jerusalem

istigna'

- bahato oslanjanje na vlastite snage, agresivna

nezavisnost i samodovoljnost

jevmu-d-din

- dan obrauna, trenutak istine

Kaba

- doslovce kocka, granitno svetite u Haremu,

posveeno Allahu

kafir

- (mn. kafirun) tradicionalno se prevodi kao

"nevjernik"; preciznije ovaj termin se odnosi
na nekog ko nezahvalno i agresivno odbacuje
Allaha i odbija da prizna svoju ovisnost o Stvoritelju

kerim

- velikoduni heroj, beduinski ideal

kibla

- smjer okretanja u molitvi

kufr

- nezahvalnost, drskost

kun'ja

- poasni naziv koji stie mukarac nakon roenja njegovog prvog sina [djeteta], npr. Ebu
Bekr

Kur'an

- "recitiranje"; Sveti spis koji je od Boga objavljen Muhammedu

lejla

- no, takoer ensko ime

lejletu-l-kadr

- no sudbine, no kada je Muhammed primio

prvu objavu od Boga

mesdid

- mjesto za seddu, padanje niice na tlo, kasnije, damija

mirbed

- mjesto za suenje hurmi

mu'min

- onaj koji vjerno ivi [za] muslimanski ideal

munafiq

- (mn. munafiqun) kolebljivac, hipokrita, termin koji se koristio za neodane muslimane koji
su slijedili Ibn Ubejja

muruvva

- viteki kod beduina, koji je sainjavao lojalnost plemenu, hrabrost, izdrljivost, dareljivost i potovanje plemenskih predaka

muslim

- osoba koja je predala svoje kompletno bie

Bogu, onaj ko je uinio akt islama

nasr

- pomo, ukljuujui i vojnu podrku

nezir

- poslanik koji donosi upozorenje svom narodu

raiduni

- "Ispravno vodeni", etiri prve halife

ruh

- duh, u Kuranu, Boanski duh objave

salat

- obred oboavanja koji muslimani obavljaju

pet puta dnevno

salihat

- dobra djela pravednosti propisana Kur'anom

ehadet

- muslimansko oitovanje vjere: "Svjedoim

da nema boga osim Allaha i da je Muhammed
njegov Poslanik."

sejjid

- voa klana ili plemena

ejtan

- "satana"; iskuitelj koji je mogao biti ljudsko

bie ili jedan od dinna, koji ljude zavodi i inspirie povrnim i praznim pohotama

sekinet

- duh mira i smirenosti

selam

- mir, ovu rije muslimani koriste kao pozdrav.

seraja

- supruga sa statusom ropkinje, ali ija djeca su

roenjem slobodna

erijat

- izvorno, put ka izvoru; ivotna linija nomadskog plemena, termin kasnije primijenjen za
oznaavanje muslimanskog zakonika

irk

- idolatrija, pridruivanje drugih bia Bogu,

stavljanje drugih boanstava ili isto ljudskih
vrijednosti na isti nivo sa Allahom; najvei
muslimanski grijeh

sunnet

- put, nain ivota

suq

- pijaca, trgovinski sajam

sura

- poglavlje Kurana

taqwa

- svjesnost neega; osjeajnost prema Bogu i

svijest o njemu

tavaf

- sedam obrednih obilazaka oko Kabe

teqarru

- stjecanje, dobivanje, vjerovatno izvorna rije

od koje potie "Kurej"

tevhid

- boije jedinstvo

tezekka

- oienje, obogaenje ienjem

ummet

- zajednica

umra

- manje hodoae; obredi hadda koji se

obavljaju unutar grada Mekke, iskljuujui one
koji se obavljaju u okolnim mjestima

zalim

- stranac, silnik; osoba koja se mrzi i odbacuje

jer ne pripada plemenu

zekat

- doslovce "ienje", humano pomaganje potrebnih; zekat - jedna od osnovnih praksi u

islamu

zikr

- opomena, sjeanje

Mjesta

Abdu--ems

- kvart kurejijskog klana Abdu--ems u

Mekki

Akaba

- kanjon nadomak Mekke gdje se Muhammed

prvi put susreo sa hodoasnicima iz Jesriba

Arefat

- brdo dvadeset i pet kilometara istono od

Mekke; jedno od odredita hadda, gdje hodoasnici borave itav jedan dan

Bedr

- izvorite blizu obale Crvenog mora gdje su

muslimani postigli svoju prvu pobjedu nad
mekkanskom armijom

Hajber

- poljoprivredno naselje idovskih plemena,

sjeverno od Medine

Hidaz

- region u sjevernim arabijskim stepama

Hira'

- brdo pored Mekke, gdje je Muhammed primio prvu objavu oko 610. godine

Hudejbijja

- izvorite unutar granica teritorije mekkanskog svetita, gdje je Muhammed nainio mirovni ugovor sa Kurejijama 628. godine

Jesrib

- poljoprivredno naselje, nekih etiri stotine

kilometara sjeverno od Mekke, koje su naseljavala arapska i idovska plemena; nakon hidre
postao je poznat kao Medina, Poslanikov grad

Kudajd

- grad na obali Crvenog mora, gdje je bilo svetite boice Menat

Medina

- ime koje su muslimani dali naselju Jesrib, Poslanikov grad

Mekka

- trgovaki grad kojim su upravljali Kurejije;

rodno mjesto Muhammedovo

Merva

- breuljak istono od Kabe; tokom hadda

hodoasnici tre sedam puta izmeu Merve i
Safe

Mina

- dolina oko osam kilometara istono od

Mekke; jedno od odredita hadda

Muta'

- grad blizu sirijske granice gdje je muslimanska vojska pretrpjela ozbiljan vojni poraz

Muzdelifa

- jedno od odredita hadda, dolina izmeu

Mine i Arefata

Nahla

- oaza jugoistono od Mekke gdje je bilo svetite boice El-Uzza

Safa

- breuljak istono od Kabe; tokom hadda

hodoasnici tre sedam puta izmeu Safe i
Merve

Sana'

- grad u junoj Arabiji; danas glavni grad Jemena

Taif

- poljoprivredna kolonija jugoistono od

Mekke; mjesto i svetite boice El-Lat i obitavalite plemena Sekif; Taif je opskrbljavao
Mekku veinom hrane, a mnoge Kurejije su u
Taifu imali ljetnikovce

Uhud

- brdo sjeverno od Medine; Mekkelije su nanijeli ozbiljan poraz muslimanskoj armiji pred
platoom Uhuda

Ukaz

- mjesto jednog od velikih trgovakih sajmova gdje se svake godine odravalo takmienje
u pjesnitvu

Zemzem

- sveto vrelo u mekkanskom Haremu

Linosti, plemena i plemenska pripadnost

Abbas ibn Abdu-l-Mutallib

- Muhammedov amida

Abdullah ibn Abdu-l-Mutallib - Muhammedov otac koji je umro

prije nego to je on roen
Abdullah ibn Dah

- Muhammedov roak; brat njegove supruge Zejneb i Ubejdullaha,

hanefije

Abdullah ibn Ubejj

- voda klana Hazred u Medini koji

je vodio opoziciju Muhammedu

Abdu-l-Mutallib

- Muhammedov djed

Aia bint Ebi Bekr

- kerka Ebu Bekra, Muhammedova omiljena mlada supruga

Ali ibn Ebi Talib

- Ebu Talibov sin, tienik Muhammedov i Hatidin; oenio je Fatimu, Poslanikovu kerku

Amina bint Veheb

- Muhammedova majka, umrla je

dok je on bio dijete

Amir

- mekkanski klan

Amr ibn El-As

- vodei ratnik u mekkanskoj armiji i protivnik islama

Asad

- mekkanski klan iz kojeg potie

Hatida

Benu Kajla

- "Sinovi Kajla", arapsko pleme koje

je doselilo iz june Arabije u Jesrib
tokom estog stoljea i kasnije se
podijelilo na Evs i Hazred

Berra ibn Mer'ar

- voda Hazreda, zatitnik Muhammedov tokom Zavjeta rata (622. godine)

Bilal

- abesinski rob koji je preao na

islam; on je postao prvi mujezin
koji je pozivao muslimane na molitvu

Budejl ibn Werqa

- voda beduinskog plemena Huza'a

Da'fer ibn Ebi Talib

- Muhammedov roak

Dibril [Gabrijel]

- aneo, melek ili duh Boanske

objave

Duma

- mekanski klan, dio plemena Kurej

Durhum

- beduinsko pleme

Duvejrijja bint El-Haris

- kerka vode beduinskog plemena,

Muhammedova supruga

Ebu Bekr

- bliski i povjerljivi Muhammedov

prijatelj, jedan od prvih konvertita
na islam; otac Aie, omiljene Poslanikove supruge

Ebu Berra'

- voa beduinskog plemena Amir;

Muhammed je oenio njegovu
kerku Zejneb bint Huzejme nakon
bitke na Uhudu

Ebu Dehl

- "Otac drskosti", nadimak koji su

muslimani dali Ebu-l-Hakemu; najljui Muhammedov rani protivnik

Ebu Derir Et-Taberi

- historiar i Muhammedov biograf

Ebu Leheb ibn Abdu-l-Mutallib - polubrat Ebu Talibov, rani Muhammedov protivnik; nakon Ebu
Talibove smrti on je postao voda
klana Haim
Ebu Sujjan ibn Harb

- poglavar kurejijskog klana Abdu--ems; vodei oponent islamu

Ebu Talib ibn Abdu-l-Mutallib - Muhammedov amida i zatitnik

Ebu-l As Er-Rabi

- mu Muhammedove kerke Zejneb, koji se mnogo godina opirao

prelasku na islam

Ebu-l-Hakem ibn Hiam

- vidi: Ebu Dehl

El-Mutallib

- jedan od mekkanskih klanova,

blisko rodbinski vezan za Muhammedov klan Haim

Enes ibn Malik

- Muhammedov prijatelj; bio je prisutan kada su ajeti o hidabu objavljeni

Eslem

- beduinsko pleme

Evs

- jedno od arapskih plemena u Medini

Fatima bin Muhammed

- najmlaa kerka Muhammedova

i Hatidina; Alijina supruga

Gassan

- arapsko pleme na bizantijskoj granici koje je konvertiralo na kranstvo i postalo saveznik Bizantije

Gatafan

- beduinsko pleme, ije je sjedite

bio pustinjski region istono od
Medine; bilo je saveznik Ibn Ubejja
i Muhammedovih protivnika

Hafsa bint Omer

- kerka Omera ibn El-Hattaba.

Muhammedova supruga, prisna
prijateljica Aiina

Halid ibn El-Velid

- jedan od iznimno dobrih mekkanskih ratnika; mnogo godina protivnik Muhammedov

Hamza ibn El-Mutallib

- jedan od Muhammedovih amida; ratnik iznimne snage, koji je

preao na islam i poginuo prilikom
Bitke na Uhudu

Hasan ibn Ali

- Poslanikov unuk, stariji sin Alijin

i Fatimin

Haim

- mekkanski klan kojem je pripadao Muhammed

Hatida bint El-Huvejlid

- Muhammedova prva supruga

Hazred

- jedno od arapskih plemena u Medini

Hind bint Ebi Umejje

- vidi: Ummu Selema

Hind bint Utbe

- supruga Ebu Sufjana; neumoljivi

neprijatelj Muhammedov

Hubel

- boanstvo koje je vjerovatno uvezeno iz nabetejskog regiona i koji

se tovao u Mekki; njegova kamena statua stajala je pored Kabe

Hujej ibn Ahtab

- voda idovskog plemena Nadir

Hulajs ibn Alkama

- voa beduinskog plemena El-Haris

Husejn ibn Ali

- mlai sin Alijin i Fatimin

Huza'a

- jedno od beduinskih plemena koje

je kontroliralo mekkansko svetite
prije dolaska plemena Kurej

Ibn Dugunna

- beduinski voda koji je bio u saveznitvu sa plemenom Kurej; on je

postao zatitnik Ebu Bekra

Ibn Ishaq

- Muhammed ibn Ishaq; prvi Muhammedov biograf

Ibn Sa'd

- Muhammed ibn Sa'd; muslimanski historiar i biograf Poslanikov

Ibn Ubejj

- vidi: Abdullah ibn Ubejj

Ikrime

- sin Ebu Dehla; jedan od voa

mekkanske opozicije Muhammedu

Kajnuka

- idovsko pleme u Medini koje je

kontroliralo trite, pijacu; pobunili su se protiv Muhammeda i izgnani su iz Medine

Kasva

- Muhammedova omiljena kamila

Kilab

- arapsko pleme

Kurej

- Muhammedovo pleme; vladari

Mekke

Kurejija

- pripadnik plemena Kurej

Kurejza

- idovsko pleme koje je saraivalo sa Mekkom tokom Bitke na Hendeku; muki pripadnici plemena su
nakon toga smaknuti, ene i djeca
prodati u roblje

Kusajj ibn Kilab

- osniva plemena Kurej

Mahzum

- mekkanski klan, dio plemena Kurej

Mejmuna bint El-Haris

- sestra Abbasova, udala se za Muhammeda tokom Manjeg hodoaa 629. godine

Merjem

- egipatska kranka, saraja supruga Muhammedova

Mus'ab ibn Umejr

- musliman koji je poslan da podui Medinjane prije hidre

Mut'im ibn Adi

- Muhammedov zatitnik tokom njegovih posljednjih godina u

Mekki prije hidre

Nadir

- mono idovsko pleme u Medini

koje se suprostavilo Muhammedu,
izgnano je iz Medine nakon pokuaja atentata; nakon toga utoite
su pripadnici ovog plemena nali u
Hajberu

Nadirija

- pripadnik plemena Nadir

Omer ibn El-Hattab

- brati Ebu Dehla; u poetku bio

je estoki protivnik Muhammedov,
ali je kasnije bio jedan od njegovih
najbliih drugova

Osman ibn Affan

- jedan od najranijih konvertita

na islam, sa porodinim vezama
sa nekim od najmonijih klanova
u Mekki; postao je Muhammedov
zet

Rukajja bint Muhammed

- kerka Hatidina i Muhammedova, bila udata za Osmana ibn Affana

Sa'd ibn Muaz

- poglavar plemena Evs u Medini

Sa'd ibn Ubade

- poglavar plemena Hazred u Medini

Sa'laba

- jedno od dvadeset idovskih plemena u Jesribu/Medini

Safijja bint Hujaj

- Muhammedova supruga idovskog porijekla; udala se za njega nakon osvojenja Hajbera

Safvan ibn El-Mu'attal

- prijatelj Aiin; Muhammedovi protivnici u Medinu su proirili lana govorkanja o njihovom odnosu

Safvan ibn Umejje

- jedan od vodeih lanova opozicije Muhammedu u Mekki

Sekif

- arapsko pleme, nastanjeno u Taifu, saveznici plemena Kurej; protivnici Muhammedovi

Sevda bint Zem'a

- Muhammedova supruga, roaka i

zaova Suhejla ibn Amira

Suhejl ibn Amr

- voa klana Amir u Mekki, predani paganin; vodei lan opozicije Muhammedu

Ubejdullah ibn Dah

- Muhammedov roak, hanefija

koji je [prije islama] bio preao na
kranstvo

Ubejdullah ibn El-Haris

- iskusni kurejijski ratnik koji je

preao na islam

Umama bint Ebu-l-As

- Muhammedova unuka kerka

Zejneb bint Muhammed

Umejje ibn Halef

- voa mekkanskog klana Duma,

istaknuti Muhammedov protivnik

Umejje

- moni mekkanski klan, dio plemena Kurej

Ummu Habiba

- kerka Ebu Sufjana, jedna od iseljenica u Abesiniju; udala se za Muhammeda nakon povratka

Ummu Hani bint Ebi Talib

- Muhammedova roaka

Ummu Kulsum bint Muhammed

- kerka Muhammedova i Hatidina, udala se za Osmana ibn Affana

nakon smrti Rukajje

Ummu Selema bint Ebi Umejja

- jedna od najprefinjenijih i inteligentnijih Muhammedovih supruga

Urve ibn Mes'ud

- pripadnik plemena Sekif, saveznik Kurejija i Muhammedov protivnik

Utbe ibn Rebi'a

- vodei lan mekkanskog klana

Abdu--ems koji je imao ljetnikovac u Taifu; Muhammedov oponent

Vereka ibn Nevfel

- Hatidin roak, hanefija koji je

preao na kranstvo

Zejd ibn Amr

- jedan od ranih hanefija, koji je izgnan iz Mekke zbog svog otrog

kriziranja tradicionalne paganske
religije; amida Omera ibn El-Hattaba

Zejd ibn El-Haris

- usvojeni sin Muhammedov i Hatidin, bio oenjen Zejnebom bint

Dah; Muhammedov roak

Zejneb bint

Dah

- Muhammedova roaka, prvo je

bila udata za Zejda ibn El-Harisa,
nakon njihovog razvoda udala se za
Muhammeda

Zejneb bint Huzejme

- Muhammedova supruga, kerka

voe beduinskog plemena Amir;
umrla je osam mjeseci nakon udaje
za Poslanika

Zejneb bint Muhammed

- kerka Muhammedova i Hatidina, supruga Ebu-l-Asa, predanog pagana koji se mnogo godina
opirao prelasku na islam

CIP - K a t a l o g i z a c i j a u publikaciji
Nacionalna i univerzitetska biblioteka
Bosne i Hercegovine, Sarajevo
28-31:929 M u h a m m a d

AMSTRONG, Karen
M u h a m m e d : P o s l a n i k za n a e v r i j e m e / K a r e n
A m s t r o n g ; prijevod M i r n e s Kova. - Sarajevo:
B u y b o o k , 2 0 0 8 . - 196 str.; 20 cm
Prijevod djela: M u h a m m a d . - Bibliografija i
biljeke uz t e k s t
ISBN 978-9958-30-002-8
COBISS.BH-ID 16256774