Swedenborg

Buda sa sjevera

D.T. Suzuki

Suedenborugu je najprije objavio Heigosha, Tokyo, Japan, 1913.

''Suedenborugu: Sono Tenkai to Tarikikan'' (Swedenborgovo vienje Neba i 'Vie-Sile') je najprije bilo
objavljeno u Chgai Nipp, Veljaa 1924.
Andrew Bernsteinovi prijevodi, 1996.
Andrew Bernsteinovo predstavljanje je najprije bilo objavljeno kao 'D.T. Suzuki i Swedenborg' u Arcani 1, br. 4
(ljeto 1995):5-19. Ponovno odtampano uz doputenje autora.
'Dharma Emanuela Swedenborga: Budistika Perspektiva' je najprije bilo objavljeno u Arcana 2, br. 1 (jesen
1995). Ponovno odtampano uz doputenje autora.

Swedenborgove Studije su akademska serija monografija koje objavljuje Swedenborgova Zaklada. Osnovni cilj
ovih serija je uiniti materijale dostupnima u svrhu razumijevanja ivota i miljenja Emanuela Swedenborga
(1688-1772) i utjecaja kojeg je njegovo miljenje izvrilo na druge. Zaklada se prihvatila objavljivati izvorne
studije i Engleske prijevode takvih studija i ponovno tiskati izvorne spise koji su inae teko dostupni. Prijedloge
treba slati na: Glavni urednik, Swedenborgove Studije, Swedenborgova Zaklada, 320 North Church Street, West
Chester PA 1930.

Sadraji

Uvod Tatsuya Nagashima

Predgovor Andrew Bernstein
Predstavljanje Andrew Bernstein

PRVI DIO
Swedenborg
Predgovor za Suedenborugu, 1913
Poglavlje 1: Predstavljanje
Poglavlje 2: Prva polovica Swedenborgovog ivota
Poglavlje 3: Druga polovica Swedenborgovog ivota
Poglavlje 4: Jedinstvena Duhovna Vizija
Poglavlje 5: Karakter i Nain ivota
Poglavlje 6: Opa Stajalita i Tvrdnje

DRUGI DIO
Swedenborgovo vienje Neba i 'Vie-Sile'
EPILOG
Dharma Emanuela Swedenborga:
Budistika perspektiva David Loy
Kazalo
O Prinosnicima

Put prema nebu je otvoren,

ali nitko se njime ne moe uputiti
osim onih koji nebo nose u sebi.
- Emanuel Swedenborg
Brana ljubav, stv. 500

Put je blizu.
- Dozaikin

Uvod
Tatsuya Nagashima
Daisetsu Teitar Suzuki je bio meunarodno poznati Budistiki uenjak ija slava ne dolazi samo od njegovih
opsenih djela o Budizmu napisanih na Japanskom jeziku ve takoer od njegove popularnosti kao Budistikog
uitelja koji je pisao na Engleskom. U dananje vrijeme veina knjinica na svijetu ima neke od Suzukijevih
knjiga o Zenu i Mahyna Budizmu na Engleskom jeziku.
Ja sam poznavao knjievna djela D.T. Suzukija puno prije nego sam otkrio ona od Emanuela Swedenborga.
Kupio sam Suzukijeva nanovo pretampana kompletna knjievna djela u trideset i dva toma 1980 poto sam tada
mislio kako Zen Budizam moe Japanskim Kranima omoguiti uvide potrebne za duhovni napredak. Bio sam,
meutim, iznenaen kada sam doznao kako je ovaj posveeni Budist bio preveo Kranska teoloka djela, i to ne
samo jednu knjigu ve etiri od istog autora Emanuela Swedenborga.
Roen 1870, kao etvrti sin Budistikog doktora, na Teitar Suzukija je Zen najprije utjecao u vioj koli. Ali
bilo je to u njegovoj 20 godini ivota da je Suzuki prvi puta prakticirao Zen u dobro poznatom Kokutaiji Zen
hramu u Toyami. Sljedee godine je on studirao pod Zen Uiteljem Imakita Ksenom u Engakuji Hramu i
kasnije, nakon Ksenove smrti, pod Zen Uiteljem Shaku Senom. Bio je to Sen koji je, pri zavretku njegovog
Zen treninga, nazvao Teitara Daisetsu (doslovno znaenje, 'velika jednostavnost'). Nakon svojih Zen studija
Suzuki je maturirao na Sveuilitu u Tokiju, specijalizirajui filozofiju.
Nakon naputanja Tokijskog Sveuilita u 1895, Suzuki je objavio svoju prvu knjigu Shin Shky Ron (Novo
Tumaenje Religije), u kojoj on predstavlja ideju o univerzalnoj istini i vanosti religije (bilo koje religije) u
izlaganju ove istine ovjeanstvu:
Ja sam uvjeren da sama religija ovisi o slobodnom odazivu od strane ljudskog bia, i ona vlada nad bezbrojnim
postupcima ljudi i ena poto je ona osnovni princip ljudskog ivota...
Ljudski umovi nisu nikad zdravi bez religijskog vjerovanja, i ljudske kulture nisu savrene bez religije.
Nadalje, religijska vjera i nauni napredak mogu zasigurno ii ruku pod ruku.1

U ovom kratkom djelu (samo 147 stranica), Suzuki odbacuje ideju o deistikom svemiru u kojem izdvojen Bog
sjedi i izvani gleda na svoju rukotvorinu. Zaista, Suzuki daje prednost izrazu 'Istina' nad izrazom 'Bog', kao
blioj reprezentaciji pojma Velike Mudrosti. On takoer izjavljuje, zajedno sa ostalim Budistikim uenjacima,
da svemir, kao cjelina, nema niti uzrok niti posljedicu. Zemlja se okree pomou svoje vlastite sile; biljke rastu i
nestaju same od sebe. ivot je a priori a ne stvorena sila. Suzuki na ovaj Budistiki panteizam gleda kao na
neto to ima prednost nad Kranskim monoteizmom, poto Kranstvo dodaje drugo tajnovito 'Boje' bie ve
poznatoj tajni 'Svemira'. Usprkos injenici da je, u ovom trenutku njegova ivota, Suzukijeva ideja o Kranstvu
bila ograniena na stereotipnu predodbu modernog Evangelistikog Protestantizma, on vjeruje kako je religija,
pod bilo kojim naimenovanjem, vana za ovjeanstvo:
Ja ne elim upotrijebiti nikakva sektaka imena poput Budizma, Kranstva, Islama, i tako dalje; ve bi radije
umjesto njih upotrijebio izraz religija, jer ja ne inzistiram prosto na doktrini bilo koje pojedinane religijske sekte
ve na samoj religiji...
Sutina religije je da ljudi (upo)znaju Veliku Milost i time njezinu Istinu, i primjenjuju ih u svojem
svakodnevnom ivotu... Cjelokupnost religije je Istina... Istina je postojala puno prije Isusa Krista ili nego je Buda
bio roen (ali) oba utemeljitelja su percipirali Istinu i objavili je svijetu.2

Zanimljivo je da je Suzuki, ovako rano u svojoj karijeri, zapisivao ideje sline onima koje su bile podupirane od
strane Swedenborga, koji je takoer pisao o univerzalnoj crkvi koja ukljuuje sve religije ukoliko vjeruju u
jednog Boga i klone se zla. Ipak, u tom vremenu Suzuki vjerojatno nije bio upoznat sa Swedenborgovim
knjievnim djelima, poto je on na djela vedskog mistika po prvi puta naiao kada je ivio u Sjedinjenim
Dravama izmeu 1897 i 1908. U tom vremenu je on radio kao urednik za Open Court Izdavaku Kuu, pod
vodstvom Amerikog uenjaka Paul Carusa, koji je bio pristalica Monizma ili 'nauke religije'.3
U 1907, dok je jo ivio u Sjedinjenim Dravama, Suzuki je upoznao Beatrice Lane, rodom iz Bostona, koja je
studirala i na Radcliffe Fakultetu i na Columbia Sveuilitu pod takvim uiteljima kao to su William James,
Josiah Royce, i George Santayana. Lane je bez ikakve sumnje bila upoznata sa djelima E. Swedenborga kroz
svoje studije filozofije i religije (otac Williama Jamesa, Henry James stariji, je bio vrlo dobro poznati itatelj
Swedenborga). tovie, u ulici Quincy u Bostonu stoji Swedenborgova Kapela, gdje je mnoge godine vrlo

utjecajan Swedenborgijanski sveenik William Worcester, bio sila koja je pokretala vjersku zajednicu. Moe biti
da je Lane pridonijela Suzukijevom zanimanju za Swedenborgove spise. Suzuki i Lane su se vjenali u Japanu
1911. Nakon njihovog vjenanja je i sama Lane postala Budistiki uenjak, objavivi 1931 godine Shingon kola
Mahyna Budizma. Osvrui se na svoje godine braka, Suzuki je napisao:
Od samog poetka naeg branog ivota, uzajamna predanost je bila fokusirana na proglaavanje Istonjake misli
Zapadnim ljudima. Mi nismo imali druge radosti i sree nego promicati, uz pomo naih vlastitih (moguih)
nastojanja, ovo komunikacijsko razumijevanje izmeu Istoka i Zapada.
Pa ipak, govorei prema naim vlastitim osjeajima, mi smo jedino izmeu nas osobno mogli
komunicirati o onome to mislimo o religijskim pitanjima bez posebnog obaziranja na vanjski utjecaj. Ali obadvoje
smo u ovom pravcu bili voeni odreenom vrstom sudbine.4

Suzuki se vratio u Japan 1909, gdje je postao predava na Engleskom jeziku na Gakushin i Tokyo Sveuilitu,
specijalizirajui William Blakea, pisca na kojeg su knjievna djela Emanuela Swedenborga uvelike utjecala. U
1910 je objavio Tenkai to Jigoku (Raj i Pakao) kao prvi Japanski prijevod Swedenborgovih teolokih djela sa
jednog Engleskog izdanja. U toku ove iste godine, Suzuki je prisustvovao Meunarodnom Swedenborgovom
Kongresu u Londonu gdje je sluio kao potpredsjednik. Ali godine 1913-1915 su vidjele Suzukija kako pojaava
svoje prouavanje Swedenborga: on je 1913 napisao Suedenborugu: u 1914 je na Japanski preveo Novi
Jeruzalem i Njegova Nebeska Doktrina (Shin Erusaremu to Sono Kysetsu), to je bilo popraeno sa
prijevodima Boanske Ljubavi i Boanske Mudrosti (Shinchi to Shin'ai) u 1914 i Boanske Providnosti (Shinryo
Ron) u 1915. Ovaj period prouavanja Swedenborga je bio popraen sa devet godina dugim razdobljem tiine o
ovom predmetu, sve dok Suzuki nije objavio lanak na devet stranica o Swedenborgu u 1924 godini. U ovom
kratkom eseju naslovljenom ''Swedenborgovo vienje Neba i 'Vie-Sile'' ('Suedenborugu: Sono Tenkai to
Tarikikan') [vidi Bernsteinovo predstavljanje, zabiljeka br. 8], Suzuki objanjava nebesku nevinost i aneosku
spoznaju kako svo dobro izvire iz Boga. Drugi Swedenborgovi pojmovi poput korespondencija, slobodne
volje i ravnovjesja su takoer raspravljani. Nakon ove publikacije, Suzuki je utljiv (bar javno) o
Swedenborgu.
Pitanje da li je Suzuki ikad imao na umu ili pisao o Swedenborgu nakon 1920-ih intrigira izuavatelje
Swedenborga, iako veina Suzukijevih studenata smatra da se utjecaj vedskog mistika odnosi na sredinu
Suzukijevog ivota. Ipak, dijelii zagonetke moda nedostaju; iako se Suzukijeva sabrana Japanska djela sastoje
od trideset i dva toma, Suzuki je napisao brojna djela na Engleskom od kojih mnoga jo nisu bila objavljena na
Japanskom. Sva njegova djela, o temama koje se kreu od Zen Budizma do razliitih kol Mahyna Budizma,
su dokaz cjeloivotne potrage Budistikog uenjaka za satorijem (prosvjetljenjem). Nas se nesumnjivo podsjea
na ono to je Suzuki osobno napisao o Swedenborgu u Suedenborugu: '(Njegove) 84 godine ivota su bile u
potpunosti posveene nauci i religiji.' I Suzukijevih 96 godina ivota je takoer bilo posveeno religiji, srodan
duh iznad vremena i prostora.
Postoji, meutim, jedan Suzukijev student koji osjea kako je Swedenborgov utjecaj na Japanskog uenjaka
moda sezao dalje nego je to ranije bilo priznato. U spomen eseju o Suzukiju, Kiyoto Furuno je napisao:
itao sam Suedenborugu kojeg je napisao Suzuki, i po njemu sam dobio osjeaj da je Suzuki bio
Swedenborgijanac. Sasvim je istinito da je Zen Budizam diljem svijeta bio uveden od strane Suzukija, ali je
takoer istinito da je on prvi uveo Swedenborga u Japan... Ja nagaam da je (Suzukijeva) temeljna misao bila vie
ili manje pod utjecajem Swedenborga. Izgleda mi da je Suzuki bio sposoban prevesti Zen Budizam na Engleski sa
takvom jednom otroumnou i jasnoom jer je u njegovim ranijim godinama Suzukijev mozak prethodno bio
treniran sa Swedenborgovim misticizmom.'5

Kao prvi prevoditelj i izdava Swedenborgovih izvornih Latinskih tekstova na moderni Japanski, ja razumijem
potekou ukljuenu u zanat prevodioca. Andrew Bernsteinov prijevod Suedenborugua i 'Suedenborugu: Sono
Tenkai to Tarikikan' uzima Suzukijev klasino stiliziran Japanski i prevodi ga na moderan Engleski. Sretan sam
da je sada jedan izvrstan Engleski prijevod Suzukijevog poticajnog djela dostupan Swedenborgijancima i
studentima sa engleskog govornog podruja.

Zabiljeke
1. D.T. Suzuki, Suzuki Daisetsu Zensh (Sabrana djela Daisetsu Suzukija), tom. 23, ur. Shkin Furuta (Tokyo:
Iwanami Publishing Company, 1982), 13. Svi prijevodi na Engleski jezik su uraeni od strane autora ovog
uvoda.
2. Ibid., 57 58

3. Mogue je da je Suzuki po prvi put uo za Swedenborga na Svjetskom Saboru Religija, odranom u Chicagu
u 1893; on je bio prevoditelj za Shaku Sena. Sabor je bio pokrenut od strane Swedenborgijanskog advokata
Charles Carrol Bonneya, koji je odrao uvodni govor; est Swedenborgijanaca su takoer odrali govore na
plenarnoj sjednici. Vidi L.P. Mercer, ur., Novi Jeruzalem na Kongresima Svjetskih Religija u 1893 (Chichago:
Zapadno Drutvo Nove Crkve). Bonney i Carus su suraivali u naporima da poprate zbivanja na Saboru, i
Bonneyev lanak 'Postanak Kongres Svjetskih Religija u 1893' je bio izdan u 'Monistu'.
4. D.T. Suzuki, Suzuki Daisetsu: Hito to Shis (Daisetsu Suzuki: Njegova linost i njegova razmiljanja), ur. S.
Hisamatsu, S. Yamaguchi, i S. Furuta (Tokyo: Iwanami Publishing Company, 1972), 182.
5. Ibid., 80 81

Predgovor
Andrew Bernstein

Zapoeo sam prevoditi ova djela D.T. Suzukija prije dvije godine na zahtjev Leonarda Foxa iz Swedenborgove
Asocijacije. U to vrijeme sam samog zadatka to se tie bio bojaljiv: Ja sam ve ranije radio na Suzukiju u
mojim studijama o Japanskoj religijskoj povijesti, ali nisam bio upoznat sa Emanuelom Swedenborgom ili sa
Suzukijevim zanimanjem za njega. Kako sam zalazio u projekt, postao sam sve vie zaintrigiran i sa
Swedenborgom i sa mladim Suzukijem koji ga je toliko cijenio.
Suzukijev Japanski je predstavljao poseban izazov. Napisani u prvim dekadama 20-og stoljea, Suedenborugu i
'Suedenborugu: Sono Tenkai to Tarikikan' koriste klasinu gramatiku i nain izraavanja koji itanje ine tekim
za nekog tko je vie upoznat sa sadanjom Japanskom praksom. Pokuao sam prikazati to je mogue vjerniji
prijevod, iako je bilo koji prijevod neizbjeno djelo osobnog tumaenja. Djela ovdje prevedena se mogu pronai
u Suzuki Daisetsu Zensh, kompletu od 32 toma Suzukijevih sabranih djela.
Problemi prevoenja su mi postali posebice jasni kada sam pokuao vratiti nazad u Engleski Swedenborgove
odlomke koje je Suzuki preveo na Japanski. Suzuki je bazirao svoje prijevode Swedenborgovih djela na
Engleskim prijevodima sa originalnog Latinskog. Iako Suzuki nikad nije direktno citirao te prijevode, Ja sam
obino bio u stanju locirati Engleske verzije koje su toliko blizu odraavale Suzukijev Japanski da sam ih ja
smatrao za njegove izvore. Meutim, ovo je bilo zakomplicirano injenicom da su se Suzukijevi prijevodi
ponekad razlikovali od standardnih Engleskih prijevoda Swedenborgovih djela, kako ih je objavila
Swedenborgova Zaklada. Nesukladnosti izmeu Japanskog i standardnog Engleskog su citirani u zabiljekama.
Drugo standardno pozivanje koriteno za pisma i uspomene su tri toma Dokumenata u vezi s ivotom i
karakterom Emanuela Swedenborga, ur. R.L. Tafel (London: Swedenborgova Zajednica, 1875-1877).
Ovaj projekt ne bi mogao biti zavren bez pomoi mnogih ljudi. Posebno hvala Keith Vincentu i Zenno
Yasushiu, koji su proveli duge sate pomagajui mi odmrsiti Suzukijev Japanski. Takoer sam zahvalan Wayne
Yokoyami, Nagashima Tatsuyi*, i Kosho Iwasaburou, kao i Robert Sharfu, Roger Corlessu, i Kirita Kiyohideu
za njihovu asistenciju. Swedenborgijanski uenjaci Donald L. Rose, George F. Dole, William R. Woofenden, i
Leonard Fox su mi pomogli u provjeravanju mojih zabiljeki o Swedenborgu, esto locirajui Suzukijeve
Engleske izvore kada sam ja sa time imao potekoa. Zaista, ovaj projekt ne bi bio poduzet bez jakog poticaja
Leonarda Foxa, koji je pomogao na vie naina nego to ja to ovdje mogu navesti. Hvala takoer ide Mary Lou
Bertucci, koja je moje djelo vodila kroz postupak tampanja. I, konano, hvala mojoj obitelji i prijateljima to su
stajali uz mene u ovome i svemu to inim.

*U predgovoru, predstavljanju, i zabiljekama poglavlja Suzukijevih prijevoda, koriten je tradicionalni Japanski

red u kojem je obiteljsko ime popraeno sa danim imenom.

Predstavljanje

Andrew Bernstein

U ljeto 1954, za vrijeme sastanka sa uenjacima religije Henry Corbinom i Mircea Eliadeom, D.T. Suzuki je bio
zapitan kakve slinosti je pronaao izmeu Mahyana Budizma i teologije Emanuela Swedenborga. Prema
Corbinu, Suzuki je iznenada zavitlao licu i izjavio, 'Ova lica se sada nalazi u Raju... Mi smo sada u Raju.' U
toku razgovora koji je slijedio, Suzuki je nastavio dalje rekavi kako je Swedenborg bio 'va Buda sa sjevera.'1
Zato je Suzuki, ovjek uvelike odgovoran za to to je 'Zen' postao domaa rije, izjednaio Swedenborga,
vedskog naunika osamnaestog stoljea koji je postao mistik, sa Budom? Pregledavajui Suzukijeve spise iz
1950-ih i 1960-ih, ovjek pronalazi samo jo nekoliko drugih pozivanja na Swedenborga. Na primjer, u jednom
eseju koji datira oko 19502, Suzuki samo izjavljuje da 'Swedenborgova doktrina o korespondencijama vrijedi
takoer i u Budizmu.'3 Na nesreu, Suzuki ne raspravlja na dugo i iroko o ovoj doktrini, i spominje je jedino u
prolazu.
Drugo kratko pozivanje na Swedenborga se pojavljuje u govoru iz 1960 naslovljenom, 'Zen i Filozofija'. Ovdje
Suzuki kae da svijet Zena nije filozofski ve poetski, i kasnije biljei da isto vai i za 'Novi Jeruzalem', duhovno
doba za koje Swedenborg kae kako je ve zapoelo u duhovnom svijetu i trebalo je zapoeti u naem vlastitom.
Suzuki nadalje objanjava da ovaj svijet poezije ne smije biti pomijean sa pukim 'laima', i da na njega ne bi
trebalo gledati kao na carstvo potpuno izdvojeno od zemaljskog.4
Ali jo jednom Suzukijevo citiranje Swedenborga slui jedino kao kratak primjer i incidentno je raspravi u
cjelini. Zaista, u knjizi gdje se Swedenborg mogao pojaviti u poprilino velikoj mjeri, Misticizam: Kranski i
Budistiki (1957), Suzuki ga spominje samo jednom. On u prilogu pie kako nas Budistiko uenje o seobi dua,
koje je bazirano na pretpostavci o etiki zasluenoj kazni, 'podsjea na Swedenborgovu doktrinu o
korespondencijama, prema kojoj stvari na zemlji korespondiraju sa stvarima na nebu ili u paklu.'5 Vei dio
knjige je meutim posveen Budistikoj interpretaciji Meister Eckharta, srednjovjekovnog Dominikanskog
mistika.
Zato je tako malo prostora posveeno 'Budi sa Sjevera' u Suzukijevim kasnijim knjievnim djelima, a posebice
u knjizi koja se bavi sa Kranskim misticizmom?6 Unato tome, Suzuki je izmeu 1910 i 1915 preveo etiri
vanija Swedenborgova djela i takoer je napisao malu knjigu o Swedenborgovom ivotu i razmiljanju,
Suedenborugu, koja je ovdje prevedena na Engleski.7 Nadalje, njegov esej iz 1924 godine, ''Swedenborgovo
vienje Neba i 'Vie-Sile''8 zavrava sa, 'Postoji jo mnogo toga to elim napisati u svezi Swedenborga, ali to
ostaje za neki drugi dan.'9
Taj dan nikad nije doao, ali je oigledno iz njegove primjedbe Henry Corbinu da se Suzuki takoer nije odrekao
Swedenborga i njegovog uenja. Zapravo, Furuno Kiyoto je u spomenici za Suzukija napisao kako je otkrio da je
Suzukijeva temeljna misao vie ili manje bila pod utjecajem Swedenborga.'10
Japanski Swedenborgijanac Nagashima Tatsuya je Suzukija provizorno nazvao 'kripto-Swedenborgijancem',
sugerirajui da je njegovo kratkotrajno ali intezivno angairanje oko Swedenborgovih djela odredilo njegov
pristup religiji openito.11
Meutim, pitanje o utjecaju je teko. Obadvojica, Suzuki i Swedenborg, su stvorili toliko veliki knjievni opus
da bi uporan istraitelj vjerojatno mogao locirati odreeni broj slinosti. A iako je Swedenborg bez ikakve
sumnje utjecao na Suzukija, on je vedskog mistika prije svega gledao kroz lee ve oblikovane Budizmom;
Emersonovim transcendentalizmom; Njemakim idealizmom; Monizmom; i, naposlijetku, filozofijom Williama
Jamesa. Razvrstavati utjecaje i afinitete meu ovim razliitim pravcima razmiljanja bi bila dugotrajna vjeba u
razmrsivanju onog to se uvelike svodi na pitanje to je bilo prije 'koko ili jaje'.
Na kraju, Suzuki je odabrao primjeniti pojam 'Zen' da bi imenovao univerzalnu istinu koju je on percipirao kao
temelj sve religije i filozofije. Ve od 1895, kad je bio 25 godina star, Suzuki je napisao esej iz ijeg naslova se
moe puno zakljuiti, 'Emersonov Zen';12 i godinama kasnije, u Istonjakom Budisti, on je izriito izjavio:

Po mom shvaanju, Zen je ono konano sve filozofije i religije... Zen nije nuno izdanak samo Budistike
filozofije. Jer ja ga pronalazim u Kranstvu, Islamu, u Taoizmu, i ak u Konfuijanizmu... Zen je ono to ini da
religijski osjeaj struji kroz njegov prikladni kanal i ono to daje ivot intelektu.'13

Jasno je da se, usprkos njegovoj izloenosti razliitim kolama razmiljanja, Suzuki osjeao najudobnije
djelovati kroz okvir Zen Budizma. Kako onda moemo objasniti njegov interes za Swedenborga? Sam Suzuki
pronalazi u Suedenborugu i 'Swedenborgovom vienju Neba i 'Vie-Sile'' srodnosti izmeu Swedenborgove
misli i Budizma. Ali Suzukijeva sklonost ka pronalaenju iste istine u razliitim religijskim sistemima i
misliocima mu je omoguila da tijekom cijele njegove karijere crpi iz cijele gomile izvora. Da bi odgovorili na
pitanje 'Zato se Suzuki, jedno odreeno vrijeme, angairao oko Swedenborga sa tolikim intenzitetom?' i nakon
toga na pitanje koje se prirodno namee 'Zato je on kasnije izgubio taj intenzitet?' mi ne bi trebali gledati na
bezvremene slinosti, ili 'korespondencije' koje je Suzuki moda pronaao izmeu Swedenborga i Budistike
misli, ve umjesto toga u one jedinstvene kvalitete koje su Swedenborga uinile svrsishodnim u odreenom
periodu njegovog ivota. Ukratko, odgovor na ova pitanja zahtijeva objanjenje utemeljeno ne na teolokim
slinostima, ve na povijesnim prilikama.
Na jednoj razini, Suzukijev interes za Swedenborga lei u jednostavnoj injenici da je Swedenborg bio 'moderan'
u kasnom devetnaestom i ranom dvadesetom stoljeu, prisvajajui panju Henri Bergsona, W.B. Yatesa, William
Jamesa, i mnogih drugih istaknutih mislioca i pisaca.14 Swedenborg je u sutini bio nepoznat u Japanu; ali
Suzuki je izmeu 1897 i 1908 ivio u Americi, gdje su se za vrijeme devetnaestog stoljea mnoile
Swedenborgijanske crkve. Ohrabren od strane Zen opata Shaku Sena, Suzuki je proveo jedanaest godina u
Illinoisu radei za Paul Carusa, Njemakog useljenika koji je kroz svoju 'Religiju nauke' ili 'Monizam' podravao
izmirenje religijskog i naunog miljenja.15 Uronjen u Monistiki projekt, Suzuki bi bio imao veliku izloenost
Swedenborgu, ovjeku koji je izvjetavao o svojim vlastitim mistinim iskustvima i otkriima sa hladnim
razumom naunika.
Ali bilo je to u stvari u Londonu, na njegovom putu nazad u Japan u 1908, da je Suzuki bio pozvan da se
detaljno pozabavi sa Swedenborgovim djelom i prevede ga na Japanski. U Londonu utemeljena Swedenborgova
Zajednica ga je zamolila da prevede Nebo i Pakao, koji je onda bio tampan u 1910. Te iste godine, Suzuki se iz
Japana vratio nazad u Englesku da bi na Meunarodnom Swedenborgovom Kongresu sluio kao
'potpredsjednik'.16 On je poslije toga preveo Swedenborgove Novi Jeruzalem i Njegova Nebeska Doktrina
(1914), Boanska Ljubav i Mudrost (1914), i Boanska Providnost (1915).
Pripremljen svojim iskustvom sa Monizmom, Suzuki je bio voljan napraviti poetni prijevod Raja i Pakla, ali
kako objanjavamo njegov produeni interes za Swedenborga? Uvod za Suedenborugu sadri jednu urgentnost
koja ukazuje da je Suzuki imao vie od usputnog interesa za ovog vedskog mistika:
Sada, u Japanu, podruje religijskog razmiljanja naposlijetku dosee stanje krize. Oni koji ele kultivirati svoj
duh, oni koji oplakuju vremena, apsolutno moraju poznavati ovog ovjeka (Swedenborga). To je razlog za ovu
knjigu.17

U predgovoru koji je slijedio nakon ovog uvoda, Suzuki jasnije objanjava na to je mislio pod neminovnom
'krizom':
Detaljnije promatrajui sadanje stanje duhovnog ivota u Japanu, izgleda da su ljudi umorni od povrnosti nae
materijalistike, industrijske kulture, ali ne znaju gdje se okrenuti. Obadvoje, i vlada i ljudi osjeaju potrebu za
religijom, pa ipak nije bilo adekvatno istraeno kako se ovoj potrebi moe udovoljiti.18

Za vrijeme njegovog boravka u Americi, Japan je doivio naglu urbanizaciju i industrijalizaciju. trajkovi su
porasli zajedno sa brojem tvornikih radnika, a javni masovni protesti, poput demonstracija protiv porasta
vozarine tramvajem u 1906, su postali sve uobiajeniji. Obrazovna politika je poveala red upravnih klasa koje
su se, iako u boljoj situaciji od manualnih radnika, takoer naprezale pod pritiskom moderne, kapitalistike
ekonomije. Otueni zahtjevima mehaniziranog naina ivota, mnogi su se u obrazovanoj srednjoj klasi okrenuli
potrazi za svojom 'dubljom prirodom.'
Ova 'kretnja na unutra', kako ju Thomas Rimer naziva, je bila posebice naglaena meu mladima Japanskih viih
kola i sveuilita.19 Nakon Meiji revitalizacije iz 1868, vlada je instrumentirala masivan napor da bi izgradila
institucije, ukljuujui nacionalni sistem kolstva.20 Ali Japanski privilegirani mladii su na prijelazu stoljea
uzeli ova postignua zdravo za gotovo troei sve vie i vie vremena u potrazi za smislom ivota. Ova potraga
je velikim dijelom bila formirana Njemakim idealizmom, kojeg su propovijedale takve osobe poput Raphael
Koebera, koji je bio profesor filozofije na Tokyo Sveuilitu od 1893 do 1914. 'Moji studenti su svi filozofi, i
kao filozofi oni su vojnici koji se sa duhovnim orujem bore za irenje Zeitgeista' (Duh vremena, Njem.; primj.
prev.), Koeber je jednom izjavio. Uitelji-filozofi poput Nishida Kitara (koji je, sasvim sluajno, sreo

10

Suzukija u svojoj sedamnaestoj godini i nakon toga mu cijelog ivota bio prijatelj) su doveli ovu gorljivost na
razinu viih kola, formirajui grupe izvan regularnog programa studiranja poput Zajednice itatelja Goethea.21
Ipak, ostali meu Japanskom elitom su smatrali kako je ovo istraivanje unutranje linosti nezdravo, jer je
potkapalo Meiji ideal javno angairanog 'gospodina' (shinshi), koji je sada vie nego ikad bio potreban da bi
utvrdio dravu protiv valova socijalnog nemira. Zabrinutost u svezi tako zvanog 'retreatizma' (taihoshugi) je bila
stimulirana samoubojstvom Fujimura Misaoa 1903, visokokolskog djeaka koji je sa vrha tri stotine stopa
visoke litice skoio u uvalu spektakularnog Japanskog Kogon vodopada. Prije nego se ubio, on je svoj epitaf
'Osjeaji na litici', ugravirao u jedan hrast. Njegove posljednje rijei, jednim dijelom, glase:
Postoji, naposlijetku, samo jedna rije za istinu: 'neshvatljivo.'
Moja agonija nad ovim pitanjem me dovela, konano, do odluke da umrem.
A ipak sada, dok stojim na litici,
U mojem srcu nema zabrinutosti.
Ja shvaam, po prvi put, da je velika tuga jedno sa velikom sreom.'22

Fujimura je, umirui na nain kako je umro ne za obitelj, kolu, ili svoju zemlju, ve isto zbog 'egocentrinog'
razloga, postao nacionalno slavna linost.
Uzbuna zbog gubitka 'dravnih ideala', simptomi ovog gubitka su bili 'retreatizam' na jednu stranu i socijalizam
na drugu, je porasla kroz prvo desetljee dvadesetog stoljea i rezultirala je u Boshin Carskom Pismenom
Odgovoru iz 1908. Ovaj dokument je osudio preobilje 'privatne aktivnosti' i naglasio vanost 'sjedinjenja i
visokih i niskih osjeaja' putem 'nacionalne moralnosti' (kokumin dtoku).23 Zadatak obnavljanja graanske
vrline je bio prigrljen na slian nain i od strane Budistikih i od strane Kranskih organizacija, isto kao i od
strane Shinto hramova, kojih se onda stopilo i ukinulo na tisue da bi ispunili vladinu politiku administrativne
standardizacije.24
Vladina prisilom hranjena moralnost je meu intelektualcima jedino intenzivirala potragu za 'rezervatom'
slobode djelovanja i govora izvan dravne moi, carstvo koje je uveliko podpalo pod naslov bunka, to je
Japanska aproksimacija Evropske rijei 'kultura'.25 Ovo sveto mjesto osobnog oplemenjivanja, koje je
premaivalo sekularni svijet politike i 'civilizacije maine', je takoer bio esto kombinirano sa oblau 'religije' i
'duhovnosti'. U 1919, na visokoj koli gdje je Fujimura est godina ranije poinio samoubojstvo, lanovi Kluba
Raspravljanja su odaslali slijedeu izjavu:
Danas se Klub Raspravljanja kree brzo u pravcu religijskih i duhovnih stvari... Naa panja za probleme vanjskog
svijeta opada, i javlja se osjeaj da mi sebe trebamo udaljiti od direktnog ukljuivanja u politiku spavaonice.26
Umjesto 'spavaonice' stavite 'drave', i gornja izjava ukratko izlae stav mnogih intelektualaca u irem drutvu.

Udaljavajui se od vanjskih poslova, takvi pisci poput Abe Jira i Kurata Hyakuza su stvarali jednu tjeskobompokretanu ispovijednu literaturu koja je bila popularna meu Japanskim brzo rastuim srednjim klasama drutva.
Proizvoai ove literature su se okupljali pod zastavom 'individualizma' (kojinshugi). Pa ipak oni su bili
kritizirani od strane reformista koji su prisvojili isti taj moto. Ovi su ukljuivali feministe, socijaliste, i druge
socijalno angairane individualiste koji ne samo da su bili prezrivi prema javnom moralu ve su ga htjeli
promijeniti.27 Umjesto da gledaju na kulturu (ili uosobljenu 'religiju') kao na manastir za trajno povlaenje, oni
su je vidjeli kao bazu za lansiranje reformistikih socijalnih pokreta. Ikuta Chk, izdava asopisa Hanky,
sumirao je ovu dijalektiku poziciju kada je 1914 napisao, 'Jedino unaprijeivanjem samog sebe se zajednica
moe unaprijediti; a ovjek moe sebe unaprijediti jedino ako unaprijedi zajednicu.'28
Suzuki je takoer zagovarao jedan angairani individualizam koji je u jednu ruku bio protivan nepromiljenom
statizmu a u drugu samo-orijentiranoj introspekciji. Suzuki je od 1909 do 1921 poduavao Engleski u elitnoj
srednjoj koli Gakushin (Plemikoj koli). Dok je bio tamo, on je upozorio svoje privilegirane uenike:
Individualizam nije sebinost; on znai postati svoj vlastiti gospodar. Sa stajalita etike, to je neto to u dananje
vrijeme nedostaje mladim ljudima. Naravno, individualizam takoer ima opasnosti, ali ovjek ne smije
omalovaavati njegove zasluge. Mene to se tie, ja u se drati njegovih zasluga.'29

Suzuki nije javno zagovarao ravnopravni individualizam. Odraavajui noblesse oblige (moralna obaveza koja
pripadnike vie klase obavezuje na odreeno djelovanje, Fra.; primj. prev.) etiku Amerikog liberalizma, on je
umjesto toga poticao obrazovanu elitu da svoju privilegiju iskoristi tako da pomogne zajednici.30 Ipak, takvi
osjeaji su bili u sukobu sa ratnikim duhom generala Nogi Maresuke, naelnika Gakushina, koji je javno
pokazao svoju etiku neosporne lojalnosti kada je cara Meijia slijedio u smrt 1912 godine. Vijesti o Nogijevom
samoubojstvu okirale su naciju i prouzroile pravu buru rasprava. Neki su njegovu gestu osudili kao izopaenu i

11

retrogradnu, dok su drugi hvalili njezinu istou duha. Suzuki je u vezi s akcijom svog nadreenog diskutirao da
nije na drugima da sude Nogija, dodajui ipak kako su 'oni koji ga imitiraju lude.'31
Nakon smrti Cara Meijia, i predanog generala Nogija, Japan je uao u novu vladavinu pod Carom Taishm.
Nacija je ve u ranijim godinama prola kroz promjene popraene snanim trzavicama, ali careva smrt je za
mnoge izgledala kao da obiljeava smrt jednog starog doba i roenje novog. Brige koje su vodile do Boshin
Carskog Pismenog Odgovora u 1908 su se jedino poveale sa promjenom u Taish. Branioci drave i graanske
vrline su bili posebice zabrinuti za novu generaciju, koja je bila, rijeima novinara Tokutomi Soha,
sva podijeljena izmeu nezainteresirane, bezbojne mladei, i oajne mladei koja se muila sa ivotnim
problemima, ka-uspjehu-usmjerene mladei koja je noena groznicom napredovanja u svijetu (rishin shusse), i
sluajevima mladei bez ikakve ambicije. Ovo je mlade Taisha.'32

Odgovor drave na ove brige je bila promocija 'nacionalne moralnosti' kroz njezin sistem Shinto hramova i
Budistiko i Kransko izgraivanje. Ali usred ovog generalnog osjeaja duhovne krize, Suzuki je propisao
prilino drugaije rijeenje u svojem uvodu za Suedenborugu. Nakon to je primjetio potrebu da se obnovljena
duhovnost suprotstavi 'povrnosti nae materijalistike, industrijske kulture', Suzuki pie:
Institucionalna religija je naravno povezana sa narodom kao cjelinom; ali u jednom pogledu, religija je potpuno
individualna, i rukovoena je sa takvim stvarima kao to su temperament, ukus, obrazovanje, i okolnosti u kojima
se nalazi pojedinac. Prema tome, ak je i drava nemona nametnuti religijsku revnost protiv ljudske volje.
Nadalje, ljudska srca se ne mogu pridobiti jednostavno kroz inerciju tradicije. Religija nesumnjivo donosi plodove
jedino iznutra, cvjetajui prirodno poput cvijeta. Zato je kao reakciju na religijsku e u ljudskim srcima nuno
predstaviti razliita vjerovanja i filozofije iz mnogih mjesta i dati ljudima da odaberu u skladu sa onime to
odgovara njihovim prirodnim tenjama.33

Suprotno dravnoj politici standardizacije Suzuki promovira 'slobodno-trite' religijskih ideja. Umjesto da se
bore sa potroakom etikom modernog Japana, on kae, uitelji bi joj se trebali prilagoditi tako to bi duhovno
trite opskrbljivali sa onoliko puno vrsta razmiljanja koliko je to mogue. Suzuki opet ponavlja svoje
suprotstavljanje dravnoj kontroli religije kada u poglavlju o Swedenborgovom 'Karakteru i nainu ivota'
napominje da je Swedenborg bio prisiljen objaviti svoja religijska djela u Engleskoj i Nizozemskoj poto
njegova domovina, vedska, ne bi dozvolila irenje njegovih neortodoksnih uenja.34
Da bi dokazao svoje stajalite Suzuki je mogao odabrati iz mnotva slobodoumnika, ali on je odabrao
Swedenborgov ivot da bi predoio 'model za pojedinca'. to ini Swedenborga tako interesantnim? Iako Suzuki
zasigurno cijeni njegovu teologiju, on je posebice zainteresiran prikazati Swedenborga osobu: 'On je bio ovjek
od duha; i sada, u dvadesetom stoljeu, mi smo inspirirani snagom njegove osobnosti. I da je samo iz ovog
razloga mi bi se trebali upoznati sa njegovim ivotom.'35
U Suedenborugu, Suzuki ovaj ivot dijeli na dvije polovice, i posveuje poglavlje svakoj. U prvom poglavlju
Suzuki opirno izvjetava o Swedenborgovim naunim ostvarenjima, ukazujui da ova nisu bila ograniena na
teoretsku naobrazbu, ve su se irila do takvih praktinih tehnologija kao to su metalurgija i strojarstvo.
Swedenborg je primjenjivao svoje znanje dok je sluio kao 'izvanredni prisjednik pri Rudarskom Birou', to je u
to vrijeme u vedskoj bila kritina pozicija. Suzuki napominje da je Swedenborg takoer napisao vrijedno djelo
o nestalnosti vedske valute te da je objavio prvi tekst algebre u vedskoj. Kako bi ostvario ove zadatake,
Swedenborg je studirao u tuini u zemljama poput Njemake i Nizozemske, gdje su matematika, fizika, i druge
nauke Evropskog Prosvjetljenja bile naprednije.
Slika koju dobijamo o Swedenborgu je ona praktinog mladog ovjeka zaokupljenog prenoenjem znanja
kontinentalne Evrope svojoj domovini, i ni jedan Japanac koji ovo ita u 1913 ne bi promaio paralelu koja je
bila povuena izmeu Swedenborga u ranom osamnaestom stoljeu i tvoraca Meiji drave srednjeg- do kasnogdevetnaestog stoljea. 'Meiji oligarsi' su takoer odlazili na misije u Evropu da bi stekli znanje iz prve ruke o
modernim institucijama i uveli ih u Japan, stvarajui, kao u sluaju vedske, narodnu dravu koja se mogla
takmiiti sa ostatkom moderniziranog svijeta. Swedenborg je bio istinski shinshi, gospodin vrstog karaktera
koji je utjelovljavao Meiji vrijednosti samo-portvovnosti i nacionalizma. On svojoj zemlji nije jedino donio
tehniko znanje, ve je takoer sluio u Plemikom Domu od vremena kada je njegova obitelj bila oplemenjena
u 1719 godini (kada je Swedenborg bio 31 godinu star). injenica da Swedenborg nije bio obina osoba ve
baron je morala imati poseban znaaj u sluaju Suzukija, koji je tada nauavao mjeavinu Engleske i liberalne
etike sinovima Japanske aristokracije.
U drugom poglavlju, Suzuki opirno izvjetava o mistinim iskustvima koja su transformirala Swedenborgov
ivot, primjeujui da su mu ta iskustva najprije prouzroila velike patnje. Ali Swedenborg je na kraju prihvatio
svoja otkrovenja i energiju koja je izvorno bila posveena nauci je prelio u pripovijedanje i interpretiranje svojih
susretanja sa duhovnim svijetom. Ova kasnija polovica Swedenborgovog ivota, u kojoj se on okrenuo od

12

svojih studija vanjskog svijeta ka istraivanju unutranjeg svijeta, korespondira sa generalnom 'kretnjom na
unutra' meu intelektualcima kasnijeg Meiji i Taish Japana.
Ali Suzuki naglaava da Swedenborgov okret ka misticizmu i religiji nije predstavljao potpuno odbacivanje
njegove prijanje linosti. On ukazuje da je Swedenborg u duhovni svijet donio istu vrstu istraivakog
entuzijazma kao i ranije u fiziki svijet:
Osjeajui kako su njegova prijanja filozofska i nauna prouavanja bila udaljena od Boanske volje i nepovezana
sa njegovim pravim pozivom, njegov se stav u potpunosti promijenio. Meutim, od onog to sam ja vidio, nema
velikog, nepremostivog jaza izmeu Swedenborgove tako zvane zemaljske karijere i njegove duhovne karijere,
poto njegova ranija razmiljanja i osjeaji ukazuju neprekinutost sa njegovim duhovnim ivotom...'

Nakon to je raspravljao Nebeske Tajne, mnogotomno izlaganje duhovnog smisla knjig Postanka i Izlaska,
Suzuki takoer kae:
Ovdje treba primjetiti jednu stvar, naime, Swedenborg je, usprkos stvaranja takvog jednog ogromnog djela,
nastavio ispunjavati svoje obaveze kao lan Plemikog Doma izraavajui, bez ikakvog ustruavanja, svoja
dominantna stajalita o vedskim javnim financijama i administraciji. Ta stajalita nisu bile neodreene, matovite,
i apstraktne izjave kakve su obino davali uenjaci i religijski mislioci. Njegovi konkretni planovi su uvijek
prodirali pravo u samu sr pokvarenosti njegovih dana.37

Ovdje Suzuki kritizira tjeskobom-voene individualiste i njihovo povlaenje iz politike. On demonstrira da ne

mora postojati 'nepremostivi jaz' izmeu javne dunosti Meijia i osobne introspekcije Taisha. ovjek uistinu
moe pokuati unaprijediti zajednicu dok tei k osobnom prosvjetljenju, i bez da se potini dravnoj ideologiji.
Oblast 'kulture' ili 'duhovnosti' ne bi trebala biti trajni uzmak iz svijeta, ve umjesto toga mjesto gdje se ui kako
prevladati okove ega i pomoi drugima. Suzuki naglaava ovo stajalite kada kae da je prema Swedenborgu,
Spasenje samo vjerom nemogue; mi moramo priznati da plod spasenja nije roen sve dok nisu nadodani
dobroinstvo i ljubav... Presudno je od poetka imati ponizno srce i, priznavajui svoje grijehe, gomilati dobra
djela kao to pristaje ljubavi i mudrosti.38

U svojem predgovoru, Suzuki takoer navodi odbranu Swedenborgove religije od strane Grofa Anders von
Hpkena, koji je napisao kako 'Ova religija, ispred, i u viem stupnju od bilo koje druge, mora stvoriti
najpotenije i najmarljivije subjekte; jer ova religija ispravno smjeta oboavanje Boga u primjene.'39
Kasnije u knjizi, Suzuki dalje pie kako je Swedenborgov nain ivota bio izvanredno jednostavan i da je on
nastavio biti skroman, umjeren i marljiv sve do same smrti.
Ovo promaknue religije kao sredstva za izgradnju moralnog karaktera je u skladu sa predavanjem iz 1911 kojeg
je Suzuki odrao o Zen Budizmu, kojeg je on tada prikazao kao 'moralni nakovanj na kojem se va karakter
neprestano kuje.'40 Ali prije nego to je drao svoja predavanja o Zenu i Japanskoj kulturi u 1936 u Engleskoj i
Americi (sponzorirana od strane Japanskog Ministarstva Vanjskih Poslova), Suzuki je prestao izraavati takve
osjeaje. Pred licem rastueg militarizma i nacionalizma, i on je takoer uzmakao u uosobljenu estetiku. Na
primjer, usporedite raniju izjavu o Zenu kao 'moralnom nakovnju' sa ovom tvrdnjom iz Zen i njegov utjecaj na
Japansku kulturu, knjige koja je bazirana uglavnom na njegovim predavanjima iz 1936:
Umjetniki porivi su primitivniji ili priroeniji od moralnih. Apel umjetnosti zalazi direktnije u ljudsku prirodu.
Moralnost je regulativna, umjetnost je kreativna. Jedno je nametanje izvani, drugo je nezadriv izraaj iznutra. Zen
pronalazi svoje neizbjeno zdruivanje sa umjetnou ali ne sa moralom. Zen moe ostati nemoralan ali ne bez
umjetnosti...41

Kasnije u ovom istom djelu Suzuki pie da Zen nema posebnu doktrinu ili filozofiju, tako da ga se 'moe pronai
ujedinjenog sa anarhizmom ili faizmom, komunizmom ili demokracijom, ateizmom ili idealizmom, ili bilo
kojim politikim ili ekonomskim dogmatizmom.'42
Suzuki je time sebe postavio u tono isti apolitini, kulturni korner kojeg je kritizirao kroz svoje djelo o
Swedenborgu godinama ranije. Kao to Robert Sharf primjeuje, u 'Zen i Japanski Nacionalizam'43 je Suzuki
takoer postao rastue ovinistian. Ja sam sklon ne osuditi Suzukija zbog njegovih kulturnih predrasuda, poto
je nacionalni ponos izuzetno snana sila kojoj ak i najkritiniji mislioci podlegnu. Nadalje, Kirita Kiyohide je
ukazao da Suzuki, za razliku od sve sile drugih Zen Budista, nije odano podrao vojsku, ve je umjesto toga
proveo 1930-e i 1940-e fokusirajui se na Budistiku naobrazbu.44 Pa ipak je jasno da Suzuki 'nije zauzeo vrsti
stav protiv rata ili pak napisao eseje frontalno kritizirajui vojsku ili Shinto nacionaliste.'45 Ne uoavajui
nikakve alternative, on se povukao u jako uosobljenu religijsku estetiku.
Ovo odmicanje od socijalnopovijesnih interesa se moe uoiti ve u Suzukijevom drugom (i posljednjem) djelu

13

koje je posveeno iskljuivo Swedenborgu, 'Suedenborugu: Sono Tenkai to Tarikikan' ('Swedenborgovo vienje
Neba i 'Vie-Sile''), koje je najprije bilo napisano kao lanak u 1924 i onda ponovno objavljeno kao kratko
poglavlje u njegovom djelu iz 1927 Zen: Razni Eseji. U Suedenborugu iz 1913, Suzuki je napravio neke poredbe
izmeu Swedenborgijanske i Budistike misli, ali ove su bile zasjenjene njegovom prezentacijom Swedenborga
kao egzemplarne osobe. Kasniji esej se, tome nasuprot, rjeava Swedenborgove biografije (pored mrave skice u
zadnjem ulomku), i umjesto toga se fokusira na zdruivanje Swedenborgovog neba sa rajem Budizma iste
Zemlje.46
Kao i u toliko mnogo njegovih knjievnih djela, Suzuki je ovdje u osnovi zainteresiran za rjeavanje prividne
kontradikcije izmeu slobodne volje i univerzalnog spasenja, pojmova prostorno premjetenih u na uvjetovan
svijet u jednu ruku i raj u drugu. Na primjer, ranija poglavlja u knjizi iz 1927 ukljuuju 'Vlastitu-Silu i 'ViuSilu'', 'Zen i Nenbutsu', i 'Koan Zen i Nenbutsu Zen'.47 U sva ova tri eseja Suzuki pokuava rijeiti neslonost
izmeu vlastitog napora u Zenu i potpune vjere uenja iste Zemlje. Da saeto izrazimo njegovo razmiljanje,
on zakljuuje da obadvoje, i Zen i Budizam iste Zemlje, nastoje postii isti cilj nesebinosti i da odluka
oslanjanja na Viu-silu u stvari povlai sa sobom mjeru vlastite-sile, dok vlastita-sila uzeta do krajnosti
naposlijetku vodi do odustajanja od sebe i kulminira u pouzdavanju u Viu-silu.
U eseju o Swedenborgu, Suzuki ponovno istrauje ovo pitanje kroz Swedenborgov rijenik anela, nevinosti,
boanske ljubavi, i tako dalje. Ovdje on nije zainteresiran za prikazivanje Swedenborga kao povijesne individue,
ve kao bezvremenog mistika ija se percepcija istine razlikuje od one Budistike u formi, ali ne i u sutini.
Nakon to je zapisao kako se doktrina o korespondencijama moe u potpunosti primjeniti na Budistiko uenje,
on teoretizira, 'Da Swedenborg nije komunicirao sa Kranskim nebom, i da je umjesto toga usavrio Budistiku
filozofiju, kakvu vrstu 'skrivene volje' bi on bio otkrio?'48 Ironino, budui da je Suzuki pronaao tako snanu
vezu izmeu Budizma i Swedenborgijanizma, Swedenborg je u velikoj mjeri nestao iz njegovih kasnijih spisa.
Suzuki se jeste povremeno pozivao na vedskog mistika; ali, dovoljno snabdjeven sa Budistikom
terminologijom, on nije imao vie potrebe za probirljivom Swedenborgovom slikovitou i doktrinama.
Vremenom je Swedenborg postao 'Buda sa Sjevera', lik u potpunom skladu sa Suzukijevom vizijom Budizma,
ali kojem su ipak nedostajale jedinstvene mogunosti koje su Suedenborugu-u iz 1913 dale njegovu specijalnu
urgentnost. Kako se Suzuki povukao iz povijesne arene socijalnih promjena, njegov interes za Swedenborga se
prebacio sa njegovog zemaljskog ivota na njegove vjene istine; a potonje, kako ih je vidio, su isto tako dobro
mogle biti izraene kroz jezik Budizma, ili, u Kranskom kontekstu, kroz djela nekoga kao to je Meister
Eckhart. Swedenborg je, u meuvremenu, iezao u prozirnom ozraju Budastva.

Zabiljeke
1. Ova pria je ispriana u fusnoti koja se pojavljuje u Corbinovoj knjizi Kreativna imaginacija u Sufizmu Ibn'
Arabija, preveo Ralph Manheim (Princeton: Princeton University Press, 1969) 354-355. Kurzivi su Corbinovi.
2. D.T.Suzuki, 'Beskrajno Svjetlo', Sabrana knjievna djela o Shin Budizmu, ur. Istonjaka Budistika
Zajednica (Kyoto, Japan: Shinsh taniha 1973), 152. Jedna urednikova zabiljeka na stranici 129 kae, 'Izgleda
da je ovaj dokument napisan oko 1950, najvjerojatnije kao serija govora koje je Dr. Suzuki odrao u Kaliforniji
koji su kasnije bili kombinirani i iznova napisani da bi formirali ovaj jedan esej.'
3. Prema ovoj doktrini, sve stvari u fizikom, zemaljskom svijetu korespondiraju sa okolnostima u duhovnom
svijetu, koje se nastavljaju u etapama do njihovog izvora u Boanstvu. Michael Stanley, dugogodinji izuavatelj
Swedenborgove teologije, usporeuje ovaj slijed sa Kineskom kutijom, 'serije formi unutar formi, sa jednim
Izvorom (Boanstvom) u centru svake i svih formi... Vie forme daju bie i svrhu niim formama, koje same
mogu gledati u vie forme o kojima ovise i kojima one slue.' Vidi Michael Stanley, Emanuel Swedenborg:
Osnovne lektire (Wellingborough, UK: Aquarian Press, 1988), 20.
4. Daisetsu Teitar Suzuki, 'Zen i Tetsugaku', Suzuki Daisetsu Zensh, ur. Hisamatsu Shin'ichi, Yamaguchi
Susumu, i Furuta Shkin, 30 tomova (Tokyo: Iwanami Shten, 1968-1970), tom 27, 41. U naknadnim
zabiljekama, Suzukijeva sabrana knjievna djela e biti skraena na SSD.
5. D.T. Suzuki, Misticizam: Kranski i Budistiki, ur. Ruth Nanda Anshen (New York: Harper & Bros., 1957),
116.
6. Ovdje popisana pozivanja na Swedenborga nisu iscrpna. Moe biti navoda koji se pojavljuju drugdje u SSD;
nadalje, mnoga od Suzukijevih djela nisu bila ukljuena u SSD. (Iscrpnija bibliografija Suzukijevih Japanskih
djela je bila sastavljena od strane Kirita Kiyohidea sa Hanazono Sveuilita, Kyoto, dok je Engleska lista bila

14

sastavljena od strane Wayne Yokoyamae sa tani Sveuilita, Kyoto). Pa ipak, nije vjerojatno da bi bilo koje
znaajno djelo o Swedenborgu prolo neopaeno od strane studenata.
7. Sadanji prijevod je utemeljen na Japanskom kao to se vidi u SSD, tom 24, 3-67.
8. Ovaj esej (na Japanskom, Suedenborugu: Sono Tenkai to Tarikikan) se pojavljuje u SSD, tom 19, 634-642,
kao posljednje poglavlje u knjizi: Zen: Razni Eseji (na Japanskom: Zen: Zuihitsu). Ova knjiga je prvi puta bila
objavljena u 1927, ali poglavlje o Swedenborgu je bilo izvorno objavljeno u Veljai 1924 u asopisu Chgai
Nipp.
9. SSD, tom 19, 642.
10. Furuno Kiyoto, 'Suzuki Daisetsushi no Profairu' (Daisetzu Suzukijev Profil), Suzuki Daisetsu Zensh Gepp
(SSD bilten), tom 7, 1. Gepp se pojavljuje na prednjem dijelu svakog toma SSD.
11. Nagashima Tatsuya, 'Daisetsu T. Suzuki, Meunarodno poznati Budist: Kripto-Swedenborgijanac?' New
Church Life (Svibanj 1993), 216-217.
12. Kirita Kiyohide, 'Seinen Suzuki Teitar no Shakaikan' ('Pogledi na drutvo mladog D.T.Suzukija'), Zengaku
Kenky 72 (10 Sijeanj 1994); 21.
13. Suzuki, 'Neki aspekti Zen Budizma', Istonjaki Budizam 1, br. 5 (Svibanj 1922); 341-342.
14. Furuno takoer raspravlja ovo gledite u svezi Swedenborgove popularnosti. Vidi Furuno, 1.
15. Robert H. Sharf, 'Zen Japanskog nacionalizma', Povijest Religija 33 (Kolovoz, 1993):13-16.
16. Transakcije Meunarodnog Swedenborgovog Kongresa, Odranog u svezi sa proslavom Swedenborgove
Zajednice, Londonski Fakultet, Srpanj 4-8, 1910, drugo izdanje London: Swedenborgova Zajednica, 1911.
Fotografija Suzukija sa naslovom 'potpredsjednik' ispod, lica str. 352 Transakcija. Ova slika u prirodnoj veliini
je reproducirana kao naslovnica sadanjeg toma.
17. SSD, tom 24, 3.
18. Ibid., 11.
19. Thomas Rimer, ur., Kultura i Osobnost: Japanski intelektualci za vrijeme meuratnih godina (Princeton:
Princeton University Press 1990).
20. U 1868, grupa buntovnih samuraja je okonala obaranje Tokugawa Shogunate (1600-1868) i uvela Cara
Meijia, koji je vladao do svoje smrti u 1912.
21. Donald Roden, kolski dani u Imperijalistikom Japanu (Berkeley, CA: University of California Press,
1980), 160- 161.
22. Ibid., 166.
23. Carol Gluck, Japanski moderni mitovi: Ideologija u kasnijem Meiji periodu (Princeton University Press,
1985), 271.
24. Snano sljedovana nakon svretka Rusko-Japanskog rata u 1905, politika isson issha (jedno selo, jedan
hram) se pretvorila u stapanje i ukidanje desetaka tisua hramova. Ova strategija preusmjeravanja ljudskih
afilijacija i obiaja je uzrokovala veliku uznemirenost i bila je provedena usprkos prosvjeda od strane onih
sveenika i upljanika ija je tradicionalna neovisnost bila u opasnosti. Ali do trenutka kad je Suzuki napisao
Suedenborugu u 1913, dravna preraspodjela Shinto hramova je bila fait accompli (ve svrena stvar, Fra.;
primj. prev.). Vidi Helen Hardacre, Shinto i drava: 1868-1988 (Princeton: Princeton University Press, 1989),
38; 98.
25. H.D. Harootunian, 'Predstavljanje: Osjeaj kraja i problem Taisha', u Japan u krizi: Eseji o Taish
demokraciji, ur. Bernard S. Silberman i H.D. Harootunian (Princeton: Princeton University Press, 1974), 15-18.
26. Roden, 211.

15

27. Za detaljnu raspravu o raznolikosti individualizma u to vrijeme, vidi Sharon Hamilton Nolte, 'Individualizam
u Taish Japanu', Dnevnik Azijskih Prouavanja (Kolovoz 1984): 667-684.
28. Matsuo Takayoshi, 'Zabiljeka o politikoj misli Natsume Sseki u njegovim kasnijim godinama,' Japan u
krizi, 69.
29. Kirita Kiyohide, 'D.T. Suzuki o Drutvu i Dravi', u Gruba buenja: Zen, Kyoto kola, i Pitanje
Nacionalizma, ur. James Heisig i John C. Maraldo (Honolulu, HI: University of Hawai Press, 1995), 57-58.
30. 'Veina vas ste plemika djeca. Vi u Japanu formirate posebnu drutvenu klasu i dobijate povlateni tretman
od strane carske obitelji. Vi morate zapamtiti da gdje god je ukazana specijalna naklonost, takoer se zahtjeva
specijalna odgovornost... Prirodna darovitost znai ne tvrditi da je neto vae to vam ne pripada i sebe ne
povjeriti dobroj srei. To je, na odreeni nain, individualizam. Jedini nain kako moete razviti vae prirodne
darovitosti je potpuno iskoristiti vau neovisnost i slobodu...' Ibid., 57.
31. Ibid.
32. Harootunian, 10.
33. SSD, tom 24, 11.
34. SSD, tom 24, 50.
35. SSD, tom 24, 8. Kurziv je moj.
36. SSD, tom 24, 21.
37. SSD tom 24, 28. Kurziv je moj.
38. SSD tom 24, 38.
39. SSD tom 24, 11-12. Kurziv je moj.
40. D.T. Suzuki, Eseji o Zen Budizmu: Prve serije (New York: Grove Wiedenfeld, 1949), 29. Ovaj odlomak se
pojavljuje u predstavljanju za Eseje, koji su bili prvi puta objavljeni u 1927. Fusnota kae da je ovo
predstavljanje bilo izvorno napisano kao 'jedno od popularnih predavanja pripremljenih od strane autora za
studente Budizma, 1911.'
41. D.T. Suzuki, Zen Budizam i njegov utjecaj na Japansku kulturu (Kyoto, Japan: Istonjaka Budistika
Zajednica, 1938), 21.
42. Ibid., 36.
43. Sharf, 25-29.
44. Kirita, 'D.T. Suzuki o zajednici i dravi', 60-61.
45. Ibid., 62. Drugaije perspektive o odnosu izmeu nacionalizma i mislioca Zen Budizma poput Suzukija su
predstavljene u Grubim Buenjima.
46. Pristalice Budizma iste Zemlje tee k spasenju u Amida Budinoj istoj Zemlji, raju gdje sva osjeajna bia
mogu ostvariti prosvjetljenje. Dok je jo bio bodhisattva, ili bie na putu ka budastvu, Amida je prisegnuo
sljedee: 'Ako, nakon to sam ostvario budastvo, osjeajna bia u deset smjerova koja imaju iste umove, jasnu
vjeru, i elju da se rode u mojoj zemlji, ne budu tamo roena ak ni uz pomo deset neinbutsu recitacija [Namu
Amida Butsu, Ukazivanje potovanja Amida Budi], neka onda ne postignem savreno prosvjetljenje Iz
Hisao Inagaki, Rijenik izraza Japanskog Budizma (Union City, CA: Heian International, 1989), 109.
47. Na Japanskom, Jiriki to Tariki, Zen to Nenbutsu, i Koan Zen to Nenbutsu Zen. Jiriki oznaava
sposobnost samo-spaavanja, dok tariki, tome nasuprot, upuuje na spasiteljsku mo Bude ili bodhisattve. Zen
meditacija je tipino povezana sa prijanjom, a praksa zazivanja imena Amida Bude (nenbutsu) iste Zemlje sa
potonjom. Koan je pitanje, razgovor, ili pria, esto paradoksalna, koja je koritena od strane Zen praktikanata
kao predmet meditacije.

16

48. SSD, tom 19, 524.

17

PRVI DIO

Swedenborg

Prijevod eseja

Suedenborugu

18

Predgovor
Revolucionar u teologiji, putnik kroz nebo i pakao, vitez duhovnog svijeta, kralj mistinog carstva, vidovnjak
jedinstven u povijesti, uenjak neusporedive snage, naunik prodornog intelekta, gospodin neokaljan svjetovnom
ljagom: sve ovo kombinirano u jedno ini Swedenborga. Sada, u Japanu, podruje religijske misli naposlijetku
dosee stanje krize. Oni koji ele kultivirati svoj duh, oni koji oplakuju vremena, apsolutno moraju upoznati
ovog ovjeka. To je razlog za ovu knjigu.
Studeni 19131

19

Prvo poglavlje
Predstavljanje

Swedenborgovo ime je ljudima u Japanu relativno nepoznato. Kada govorimo o Martin Lutheru, John Wesleyu,
George Foxu, i John Calvinu, oni koji su donekle zainteresirani za Zapadnu religiju najvjerojatnije poznaju
njihova imena. Meutim, samo nekolicina ljudi zna da je prije otprilike 150 godina postojao vedski teolog
jedinstven u povijesti. Ne samo da je on osobno proputovao nebo i pakao, ve je takoer razgovarao sa vanim
linostima na nebu te je, konzultirajui se sa njima, napravio nova otkria u teologiji, filozofiji i psihologiji.
ak i meu onima koji su uli za njegovo ime, ima najvjerojatnije samo nekolicina koji vjeruju kako je on vaan
za dananju kulturu i misao. Ako takvi ljudi i postoje, oni ga smatraju neobinim psiholokim fenomenom i od
njega prave naprosto komadi informacije za ispitivanje. Meutim, oni koji u svoj ozbiljnosti prouavaju
Emanuela Swedenborga otkrivaju kako je on jako zanimljiv predmet za istraivanje i to iz vie uglova.
Prije svega, Swedenborg je izjavio kako je putovao nebom i paklom gdje se do u detalje osvjedoio o stvarnom
stanju ljudi nakon smrti. Njegove izjave su potpuno iskrene. One su osloboene i najmanjeg preuveliavanja i,
gledano sa stajalita zdravog razuma, izgleda da se sasvim dobro slau sa istinom. To je prvi razlog zato je
Swedenborg zanimljiv.
U ovom naem svijetu, izgleda da postoji duhovno carstvo odvojeno od onog naih pet osjetila; i kada uemo u
odreeno psiholoko stanje, mi oigledno moemo komunicirati sa tim carstvom. ak ako i mislimo da prilike u
ovom drugom carstvu nemaju nikakvu moralnu povezanost sa zemaljskim svijetom, postoji puno toga to je
nauci i filozofiji interesantno. To je drugi razlog za razmatranje Swedenborga.
Swedenborgove teoloke doktrine su u velikoj mjeri nalik onima iz Budizma. On je nauavao da se ovjek,
nakon to je odbacio proprium2, mora ponaati u skladu s Boanskim djelovanjem, da je istinsko spasenje
skladno ujedinjenje vjere i djelovanja, i da Boansko sebe manifestira kao mudrost i ljubav. Nadalje, on govori
da je ljubav vea i dublja od mudrosti i da ne postoji nita veliko a ni malo to je izvan dosega Boanske
Providnosti. Na svijetu ne postoji ni jedna jedina stvar koja je preputena sluaju, i ovjek moe primjetiti
otkrivenje Boanske mudrosti i Boanske ljubavi ak i u potezu pisaeg pera, poto je on snano proet sa
Boanskom Providnou. Ovakve vrste pitanja privlae zanimanje religijskih uenjaka, posebice Budista. To je
trei razlog zato bi mi trebali prouavati Swedenborga.
Samo jedan od gore navedena tri razloga ini Swedenborga ovjekom vrijednim prouavanja. On je takoer i
povijesno jedinstven. Kada uzmemo u obzir koliko teko je pronai slian primjer, mi jednostavno osjeamo
kako on ne smije biti zanemaren. injenica da se nauni i religijski genij prekrasno sjedinio da bi dao osobu
takve nepojmljive dubine stvara dobar materijal ne samo sa stajalita psiholokog istraivanja; ali zato to je on
bio ovjek velike vitalnosti i ugleda koji je izbjegao ljagu svjetovnosti, i njegov ivot takoer slui kao model za
pojedinca, te nauava bezbrojne lekcije. Kurs njegove biografije ne ukazuje na postojanje drastinih promjena,
stoga ne postoji nita to nas posebno zabljeskuje. Ali njegovih osamdeset etiri godine ivota su bile u
potpunosti posveene nauci i religiji, a njegov svakodnevni ivot ispunjen sa beskrajnim udima. On je bio
ovjek sa duhom; i mi smo sada, u dvadesetom stoljeu, dirnuti sa snagom njegove osobnosti. Da je samo iz
ovog razloga, mi bi se trebali upoznati sa njegovim ivotom.
Kada itamo njegova djela, istraujemo njegovu biografiju, i zagledamo se u njegovu misao, mi osjeamo kao da
se Swedenborgova osoba pojavljuje pred naim oima. On je simpatian stari ovjek, sa aurom samoodricanja
koja se iri iz njegova ela. Iako njegovo fiziko tijelo ne moe biti osloboeno od problema ovog oneienog
svijeta, oko njegova uma je uvijek ispunjeno sa nebeskim tajnama. Dok hoda kroz izmaglicu, izgleda kao da se
pod njegovim stopalima preljeva i poigrava udesno veselje. Ako netko ovog starog ovjeka zapita o takvim
stvarima kao to je put do neba, on poput planinskog potoka koji se nikad ne prazni strpljivo i opetovano izlae o
njemu. Njegovi izvjetaji ni najmanje ne nalie fantastinim iluzijama. On ih pripovijeda ne drugaije nego kao
da je rije o zemaljskim dogaajima u naem svijetu pet osjetila. Sluatelji su okirani, njihovi umovi
najvjerojatnije zbunjeni. Ipak, on se prema tim stvarima odnosi bez ikakvog uzbuenja kao da su svakodnevnica.
Zbog toga ga nije lako shvatiti.

20

to se tie njegovog karaktera i njegovih uenja, svijet openito bi se trebao upoznati sa Swedenborgom. On bi
meu nama trebao optjecati isto kao i njegovi suvremenici Kant i Wesley. Meutim, postoje dva glavna razloga
da samo aica ljudi vjeruje njegovim rijeima.
Jedan je da je njegovo pisanje izuzetno opirno. On vie puta ponavlja iste stvari, ime ostavlja utisak kao da
jedan stari ovjek poduava dijete. Uglavnom, da li je tvoje ime prenijeto buduim generacijama, ili pak nije, to
ne ovisi o uzvienosti tvojih ideja. Postoje mnogi sluajevi kada su ljudske ideje bile prenijete, ak i ako su
osrednje, zahvaljujui njihovoj vjetoj retorici. Ljudima je svojstveno da su skloni sluati nekoga tko je
dostojanstven i karizmatian, ak i ako ono to on govori nije posebice pametno. Glavna elja narodnih mas je
da svoja osjetila uvijek imaju zadovoljena. Stoga, kako se kae, to je melodija uzvienija to je manje ljudi u
harmoniji. Uenja Menciusa moda nisu tako logiki konstruirana kao ona od Hsn Tzua, ali ljudi su ee vie
zadovoljni sa Menciusom poto je njegovo pisanje elegantno, dok je Hsn Tzuevo priprosto i nespektakularno.
Meutim, Hsn Tzujev nain razmiljanja prevazilazi ono u Menciusa. Gledano jedino sa stajalita njegove
logike, Hsn Tzu bi trebao biti nairoko itan.3 Swedenborgov sluaj je takoer poput ovog. Da je njegova proza
bila elegantna i privlana za oko, njega bi publika slavila na sav glas.
Drugo, poto se njegove izjave tiu svijeta koji je odvojen od naeg osjetilnog svijeta, za obine ljude su mnoge
od njih nevjerojatne. Ovo je povezano sa injenicom da on govori o ovakvoj vrsti stvari ne uzbuujui se vie
nego kad podie obrvu, kao da je rije o svakidanjim stvarima. On se strogo pridrava injenica i ne pretjeruje,
a to je neto to itatelje ini sumnjiavima. Oni mogu posumnjati da li je autor zaista imao takva iskustva i pitati
se kako to da se stvari koje govori toliko razilaze od zdravog razuma. Sudei po tome kako smireno govori o
ovim stvarima, oni ga mogu smatrati suludim i pitati se da li mogu vjerovati rijeima jednog luaka.
Trei razlog je da ljudi njegove opise smatraju isuvie odreenima. Ako oni nadilaze obino razumijevanje, onda
ulaziti u takve detalje, u potpunosti objanjavati injenice, budi sumnju. Izgleda da se ljudi poput Ralph Waldo
Emersona nisu mogli u potpunosti posvetiti Swedenborgu ba zbog ove injenice. Na primjer, da je Swedenborg
samo rekao kako postoje pakao i nebo, mnogi ljudi bi mu najvjerojatnije povjerovali. Ali on tvrdi kako takva i
takva osoba trenutno pati u goruoj vatri u paklu i da odreene poznate povijesne linosti ive na prvoj razini
neba. Razgovarajui osobno sa tim ljudima i sluajui ih, on je otkrio da su se njihova miljenja uvelike
promijenila od kada su napustili svijet. Kada on tvrdi takve stvari, itatelji su okirani, poto opisi izgledaju
isuvie stvarni. Ja vjerujem da je jedan od razloga zato ljudi u ovom svijetu nisu bili prijemivi za Swedenborga
taj to oni misle kako on previe detaljno pripovijeda stvari.
Takve stvari su, meutim, u konanoj analizi nevane. Mi trebamo imati vjeru u cjelinu i ne sumnjati u sasvim
logine mogunosti. Swedenborgovi izvjetaji su dosljedni i oko njih se iri ozraje iskrenosti i potenja. On ni u
kojem sluaju nije prevarant. On pripovijeda stvari jedino onako kako ih je vidio i uo, bez ikakvih ukraavanja.
Da li mu ovjek vjeruje ili ne to je drugi problem, ali postoji zasigurno valjan izvor ovakve vrste iskrenosti kojeg
vrijedi istraiti. Uzimajui u obzir da je ova injenica od posebne vanosti za na moralni i religijski ivot, mi ju
ne smijemo ignorirati.
Ako detaljnije promotrimo sadanje stanje duhovnog ivota u Japanu, izgleda da su ljudi umorni od povrnosti
nae materijalistike, industrijske kulture ali ne znaju gdje se okrenuti. Obadvoje, i vlada i ljudi osjeaju potrebu
za religijom, pa ipak nije bilo dovoljno istraeno kako se ovoj potrebi moe udovoljiti. Naravno, institucionalna
religija je povezana sa nacijom u cjelini; ali u jednom pogledu, religija je skroz na skroz osobna, voena sa
takvim stvarima kao to su temperament, ukus, obrazovanje i okolnosti pojedinca. Prema tome, ak je i drava
nesposobna silom sprovesti religijsku revnost protiv ljudske volje. Nadalje, ljudska srca se ne mogu pridobiti
samo sa inercijom tradicije. Zasigurno, religija daje plodove jedino iznutra, cvjetajui prirodno poput cvijeta.
Stoga je kao odgovor na religijsku e u ljudskim srcima nuno uvesti razliita vjerovanja i filozofije iz mnogih
mjesta i dopustiti ljudima da odlue u skladu sa onime to odgovara njihovim prirodnim sklonostima. Naravno,
ovjek ne mora vjerovati u sve Swedenborgove tvrdnje, ali ovjek takoer ne moe rei da tamo nema
nebruenih dijamanata. Dragulji, u kojem god svijetu bili, su i dalje dragulji. Bilo bi glupo odbaciti ih samo zbog
toga to dolaze u neobinom paketu.
Ja vjerujem da je prouavanje Swedenborga u dananjem Japanu izuzetno korisno, i sada u izloiti moje
razloge. Grof Anders von Hpken, koji je bio premijer vedske za vrijeme Swedenborgovog ivota, i poznavao
ga eterdeset i dvije godine, je jednom poslao pismo prijatelju rekavi:
Ja sam ponekad znao rei Kralju da, ako e se ikad formirati nova kolonija, ni jednu religiju ne bi bilo bolje
ustanoviti, i da tamo prevladava, od one koju je iz Svetih Pisama razvio E.Swedenborg, i to iz sljedea dva razloga:
(1) Ova religija, ispred, i u viem stupnju od bilo koje druge, mora stvoriti najpotenije i najmarljivije subjekte; jer
ova religija ispravno smjeta oboavanje Boga u primjene. (2) Uzrokuje najmanji strah od smrti, poto ova religija
na smrt gleda samo kao na prijelaz iz jednog stanja u drugo, iz gore u bolju situaciju; ak tovie, na temelju
njegovih principa, ja gledam na smrt kao na trenutak jedva vaniji od ispijanja jedne ae vode.4

21

Istina onog to je Grof von Hpken jednom rekao nije za nikog izgubljena u dananje vrijeme.
U toku ljeta 19105 u Londonu je bila odrana Meunarodna konferencija u ast stogodinjice utemeljenja
Swedenborgove Zajednice. Ja bi ovdje elio podijeliti sa vama dio uvodnog oslovljavanja kojeg je na otvaranju
konferencije odrao izabrani predsjednik, Dr. Edward John Broadfield. Govor je bio vrlo nepristran izvjetaj o
Swedenborgovom karakteru, ostvarenjima, i prouavanjima:
Mi ovdje iskazujemo poasti Swedenborgu, najvjerojatnije iz razliitih perspektiva. Postoje neki koji ga cijene kao
slavnog i dalekovidnog naunika; drugi koji mu odaju poast kao sjajnom i originalnom filozofu; i jo vei broj
onih koji ga smatraju za prosvjetljenog vidovnjaka i nebeski-voenog teologa. Ali svi mi se slaemo kako je on bio
viestran ovjek, jedan od najdubokoumnijih uenjaka u njegovom stoljeu, i, da usvojimo rijei Frederick
Denison Mauricea, svi mi ga priznajemo za jednog od najveih genija njegovog vremena. Ali bez obzira da li na
Swedenborga gledate kao na pjesnika, kao na filozofa, ili ovjeka od nauke, ili kao na teologa, vi ete pronai u
njegovoj karijeri i uzastopnom nizu njegovih prouavanja i istraivanja znamenitu seriju dobro odreenih
gradacija. On je napredovao iz faze u fazu, ali svaka faza je bila pripremna za onu koja slijedi; i oni od nas koji
njegovo prosvjetljenje smatraju za poetnu toku njegovog najvanijeg perioda, prepoznaju u svim njegovim
prijanjim iskustvima jedno sveobuhvatno vrijeme priprema. Razmiljajui o njemu samo kao o predmetu
biografije, ovjek se prisjea velike planine koja se podie iz ravni, uzvieno i simetrino kada se gleda iz
udaljenosti, na kojoj, kako se pribliavamo, mi uoavamo kako se jedan vrh izdie iznad drugog, i toliko raskoi do
sada neoekivane koja nam ne dozvoljava sveobuhvatni pregled. Neto poput ovog su, ja mislim, morali osjetiti svi
koji su ikad sistematski studirali Swedenborgov ivot i djela. I to blie pratimo zbivanja njegove karijere, to mi sa
vie sigurnosti moemo rei da je za vrijeme njegovih osamdeset godina on nosio neokaljanim bijeli cvijet nevinog
ivota. On nije bio iskvaren sa slavom. Naklonost kraljeva i prineva nije nikad otetila njegovu skromnost, i
priznavanje velianstvenosti njegovih ostvarenja nije nikad uzbudilo njegovu tatinu. On nikad nije prisvajao
prvenstvo u otkriu, iako su drugi esto, savrenom opravdanou, to uinili za njega; i ova skromnost je bila za
njega karakteristina za vrijeme cijelog njegovog ivota. On je, takoer, od samog poetka njegovih studija u nauci
i filozofiji priznavao uzvienu silu sveobuhvatnom ljubavlju ispunjenog Beskonanog Boanstva, i izgleda da
nikad nije mislio kako je zavrio svoja istraivanja ako iz njih nije otkrio neto ime bi mogao pomoi svojim
blinjima. On je, zaista, uvijek teio praktinome; i moda e mnogi ovdje prisutni biti iznenaeni doznati o
stupnju njegovih izumiteljskih sila. Spisak njegovih otkria, opise kojih je uvijek paljivo zapisivao, je skoro bez
premca; a kao ovjek od nauke njegov se opseg studija irio od Matematike i Fizike do Astronomije, Minerologije,
Kemije, Metalurgije, Anatomije, Fiziologije, Geologije i Prirodne Povijesti. Kao filozof on je prouavao sve
sisteme poznate njegovom vremenu; a njegovi vlastiti doprinosi prouavanjima razliitih ogranaka filozofije su bili
i dalekoseni i originalni. On je zatim bio politiar, ekonomist, praktian student valute i financija, i u svim ovim
predmetima se isticao.6

22

Drugo poglavlje
Prva polovica Swedenborgovog ivota

Emanuel Swedenborg se rodio u Stockholmu, u vedskoj, 29 Sijenja 1688, u obitelji koja je prvobitno
obraivala zemlju a kasnije posjedovala mnotvo rudnika. U jednom trenutku je njegov otac bio vojni kapetan.
Kasnije je napredovao da bi postao dekan a onda i profesor teologije na Sveuilitu u Uppsali. Naposlijetku je
bio unaprijeen u biskupa Skare. Emanuel je bio drugo dijete ovog ovjeka. Tada se on prezivao 'Swedberg'; ali
u 1719, kada je Emanuel imao 31 godinu, Kraljica Ulrika Eleonora je oplemenila obitelj i dala joj ime
'Swedenborg'. Na ovaj nain je Emanuel dobio stolicu u Plemikom Domu i postavljen je u poziciju da savjetima
pomogne nacionalnu politiku. U svezi Swedenborgova djetinstva se ne zna puno, osim iz jednog pisma kojeg je
on u kasnijim godinama napisao prijatelju, u kojem, dijelom, pie:
Od moje etvrte do moje desete godine moj je um bio neprestano zaokupljen mislima o Bogu, spasenju, i
ovjekovim duhovnim naklonostima. Ja sam u svom razgovoru esto otkrio stvari koje bi zaprepastile moje
roditelje, i koje bi ih tada prisilile izjaviti da su kroz moja usta zasigurno progovarali aneli. Od moje este do moje
dvanaeste godine je moj najvei uitak bio razgovarati o vjeri sa sveenicima; kojima sam esto davao primjedbe
kako je dobroinstvo ili ljubav ivot vjere, i da je ovo ivotodajno dobroinstvo ili ljubav nita drugo nego ljubav
prema blinjem; takoer da Bog svima daje ovu vjeru, ali da je ona primljena jedino od onih koji prakticiraju to
dobroinstvo.7

Swedenborg je kako izgleda od ranog djetinstva imao jaku naklonost prema religiji. On je oigledno bio pod
utjecajem obiteljske poduke; ali pred injenicom da je zrelost njegovih izjava zaprepastila njegove roditelje, on
je zasigurno posjedovao religijski genije. Kada je bio jedanaest godina star, upisao se na Sveuilite u Uppsali i
odabrao studiranje lingvistike, matematike, rudarstva, i prirodne filozofije. Njegova teza se bavila Rimskim
filozofom Senekom, kao i sa (Publius Syrus) Mimusom,8 a pria se kako je on svoja miljenja o etici iznosio sa
robusnom snagom zrelog ovjeka. U to vrijeme je takoer preveo na Latinski dvanaesto poglavlje
Propovjednika, koji je bio objavljen zajedno sa rukopisom njegovog oca.9 Stihovi su lirski istanani i otkrivaju
njegovo poznavanje klasike. Njegova kasnija djela su u cjelosti napisana na tenom i jasnom Latinskom: i ne
postoji primjer gdje bi se moglo rei da pero nije moglo ii u korak sa njegovim idejama.
Nakon to je napustio sveuilite u 1710, Swedenborg je pet godina studirao u inozemstvu. Putovao je u
Englesku, Nizozemsku, Francusku i Njemaku, uei mnogo. Oplakujui spor napredak matematike i fizike u
svojoj domovini, on je Sveuilitu u Uppsali iznio prijedlog kako je imperativ zaposliti profesore u naprednoj
matematici, ak ako bi to znailo da treba smanjiti njihov broj u teologiji i povijesti. Da bi mehaniku sproveo u
stvarnu praksu, on je usporedo takoer usavrio tehnologije urarstva, alatskog obrtstva i bruenja lea. Meu
njegovim mehanikim inovacijama su bili avion, podmornica, mitraljez, zrana pumpa i klavir koji sam svira.
Mi prema tome moemo vidjeti koliko je on moderan bio. Negdje u tom vremenu je u jednom pismu rekao,
'Volio bi da imam vie ovih novotarija, da, novotarija u knjievnim stvarima za svaki dan u godini, tako da svijet
u njima moe pronai radosti. U jednom stoljeu ima dovoljno onih koji se vuku po starim ugaenim stazama,
dok ih jedva ima est ili deset u cijelom stoljeu koji su sposobni proizvesti novotarije koje su utemeljene na
dokazu i razlogu.'10 Swedenborgov duh je u trenutku zasigurno uinio da ostatak svijeta izgleda blijedo u
usporedbi sa njime.
Njegove studije u tuini su bile ograniene na takozvane fizikalne znanosti, i u cjelosti su se sastojale od
predmeta kao to su matematika i fizika. Ali iako izgleda kako su religijske i knjievnike sklonosti njegove
mladosti bile zatamnjene, on je nastavio pisati poeziju na Latinskom, tako da se njegov tek za literaturom
oigledno nije osuio i nestao. Takoer, ako se prisjetimo da je predmet njegovog istraivanja postepeno
napredovao prema konanoj istini, jasno je da je njegov religijski duh sve vie i vie sazrijevao.11
Nakon to se vratio kui, Swedenborg je objavio magazin posveen matematici, Daedalus Hyperboreus
[Sjevernjaki Izumitelj], pod pokroviteljstvom Kralja Karla XII, iako je publikacija prestala izlaziti nakon dvije
godine zbog nedostatka sredstava. U 1718 (kada je bio 31 godinu star), Swedenborg je objavio knjigu o algebri,
prvu koja je bila napisana na vedskom (Regel-konsten frrfattad i tijo bcker). Poto su matematika
prouavanja toliko zaostajala [u vedskoj], on je razumljivo bio uplaen da tamo nije bilo nikoga tko bi mogao

23

korigirati tekst.
On se prije putovanja u inozemstvo upoznao sa Christopher Polhemom, slavnim inenjerskim strojarom koji je u
to vrijeme bio poznat kao 'vedski Arhimed'. Nakon to se vratio kui, kraljevskim dekretom je postao
Polhemov pomonik i odreeni izvanredni prisjednik Rudarskog Biroa. Iako uz ovu poziciju nije ila i velika
plaa, kralj je priznavao Swedenborgov genije i njegove sposobnosti.
Dvije godine kasnije, Karlo XII je napao Norveku, i Swedenborg je za kralja prebacio brodove preko kopna na
udaljenost od sedamnaest milja. U to vrijeme su se njegovi rukopisi bavili studijama u matematici i strojarstvu,
na primjer, 'Proizvodnja bakrenih listova i njihova upotreba', 'Plimne razine drevnih vremena' i 'Informacija o
dokovima, branama i solnim radovima'.12 U vrijeme kad je Swedenborg, mladi i sposobni matematiar i strojar,
sluio kao Polhemov pomonik i uenik, on je neprestano putovao tamo-amo do Polhelmove kue. Konano se
zaljubio u Polhemovu mlau ker, Emerentiu. Iako je ona bila jo jako mlada djevojka od 14 godina, i njezin
otac i kralj su bili radosni da e ona postati Swedenborgova budua ena i dali su svoj pristanak. Meutim, kada
je Emerintia odrasla, ona nije htjela biti zaruena za Swedenborga. On je bio obeshrabren i u velikom oajanju
zbog toga to je ona htjela prekinuti zaruke; ali ne htijui da njegova ljubljena bude zauvijek ojaena zbog njega,
on se odrekao svojih pretenzija na nju. Za vrijeme ostatka svog ivota on vie nikad nije razmiljao o braku, ve
je nastavio svoja prouavanja usmjeren ka jednom cilju. Kao rezultat ovog ponienja, stekao je ivot osloboen
od ikakvih zapreka u kojem nije razmiljao o niemu drugome osim o Boanskoj volji. Moe biti, onda, da je
Boanska volja (ovdje) bila na djelu od poetka.
U 1721, u trideset i treoj godini, Swedenborg je otputovao u inozemstvo i objavio u Amsterdamu djelo o kemiji
i fizici (Prodromus principiorum rerum naturalium, sive novorum tentaminum chymian et physicam
experimentalem geomterice explicandi). Ovaj predhodnik njegovog kasnijeg remek djela Principia je pokuao
reducirati prirodne fenomene na geometrijski sistem. Iza toga je bilo djela o mineralogiji i astronomiji.
Swedenborg je iz Nizozemske otiao za Njemaku, i u 1723, i u Leipzigu i u Hamburgu, objavio djela o fizici i
mineralogiji. Svako od ovih djela je bilo rezultat dubokog istraivanja na tom odreenom polju. Glavna svrha
ovih Swedenborgovih putovanja je bila razgledati rudnike razliitih zemalja, i stei uvide iz prve ruke. Svi
njegovi putni trokovi su bili plaeni od strane Vojvode Ludwig Rudolpha od Brunswicka. Nakon to je putovao
petnaest mjeseci, on se vratio u vedsku.
Nakon povratka kui, Swedenborg je odmah objavio djelo o oscilacijama u vedskoj valuti. Mi trenutno ne
znamo o pojedinostima knjige; ali sudei po injenici da je bila ponovno tampana u Uppsali pedeset godina
nakon prvog izdavanja, u njoj mora da je bilo vrijednih materijala.13 Izgleda da je Swedenborg imao izgraen
ugled za svoja stajalita o monetarnim debatama.
Swedenborg je zapoeo ispunjavati svoje dunosti kao prisjednik Rudarskog Biroa nakon njegovog drugog
putovanja u inozemstvo; i u sljedeih jedanaest godina je izvrio jako puno istraivanja i u praktinoj primjeni i
u naobrazbi. Kroz cijeli ovaj period, Swedenborgova praksa i uenje su rasli u briljantnosti.
U ovom periodu je stolica u matematici na Sveuilitu u Uppsali bila slobodna, pa je Swedenborg bio pozvan da
je popuni. Ali poto njegov glavni interes nije bio u istoj matematici, on je to odbio.
U 1733, u proljee svoje etrdeset i pete godine, Swedenborg je opet otputovao u inozemstvo i objavio Principiu
u Leipzigu, prvi tom svojeg velikog djela Opera Philosophica et Mineralia (Filozofska i Mineraloka djela),
koje se sastoji od tri toma. Ova tako zvana 'filozofija' nije ono to se pod rijeju 'filozofija' podrazumijeva danas,
ve je to umjesto toga geometrijsko promatranje strukture svemira. Prema Swedenborgovom objanjenju, postoji
beskonano; i iz ovog slobodnog i neovisnog beskonanog postojanja su roene sve stvari. Unutar beskonanog
postoji isti pokret, koji stvara toku. Iz ove jedinstvene toke nastaju sve stvari. Openito govorei, postoji sila
koja stvara pokret unutar jedinstvenog svemirskog tijela, i beskrajna raznolikost stvorena ovom silom je na
svemir. Forma ovog pokreta je uvijek nakrivljena u spiralu. Swedenborg primjenjuje ovaj princip na fenomen
magnetizma i onda objanjava proces pojave svijeta, a takoer i organizacije ivotinjskog, biljnog i mineralnog
kraljevstva. Mi dakle vidimo kako je ovo remek djelo rezultat mnogih godina istraivanja u prirodnim
znanostima. Na polju mineralogije, on je izvrio precizna iskustvena i nauna promatranja o metalima kao to su
eljezo, bakar, mjed, doprinosei na taj nain uvelike naunom svijetu svog vremena. Swedenborgove naune
studije su bile priznate u njegovo vrijeme i od strane kasnijih generacija.
U 1734 je Swedenborg takoer objavio malu brouru naslovljenu Obrisi filozofske rasprave o Beskonanom,14
koja se moe smatrati kao dodatak za Principiu. Zahvaljujui ovim djelima, Swedenborg je sada poznat irom
Evrope; jedan za drugim, uenjaci iz razliitih zemalja istrauju njegova uenja.
Swedenborg je dvije godine izmeu 1734 i 1736 ostao u svojoj rodnoj zemlji. On je za vrijeme tog perioda
izgubio svoga oca i zadobio lijepo nasljedstvo. Pored plae koju je dobijao kao prisjednik, ovo nasljedstvo e

24

od sad na dalje podravati njegova putovanja, knjievna djela, i neovisan ivot. U ljeto 1736 je ponovno otiao u
inozemstvo, ovaj puta da bi objavio svoje nove radove. Za vrijeme svojih putovanja je vodio svoj dnevnik, i on
ukazuje na jako irok opseg promatranja i zanimanja. Ova velika raznovrsnost, koja je u cjelosti tretirana sa
otrim kritikim okom, rangira od proizvodnje soli i metalurgije do vojnih vjebi. Ona takoer ukljuuje pro i
kontra svake politike, estetski i moralni karakter religijskih ceremonija, ari opere, arhitekture, i umjetnikih
radova.
Dok je bio u inozemstvu, Swedenborg je uglavnom boravio u Njemakoj, Francuskoj, i Italiji, gdje je izgleda
zavrio i Ekonomiju Kraljevstva Due i njegovo remek djelo Kraljevstvo Due.15 Generalne karakteristike ovih
knjiga su se ranije pojavljivale u nekim brourama, nacrti su bili objavljeni u periodu od nekoliko godina; ali
Swedenborgovo istraivanje za vrijeme ovih putovanja mu je dozvolilo definirati krasne zakljuke ovih knjiga.
Ova dva djela su bila objavljena u Nizozemskoj i Londonu. To je bio odmak od njegovog ranijeg istraivanja
neivog svijeta, jer njegovo prouavanje organskog svijeta, i posebice ljudskog tijela, je bilo zaista dubokoumno.
Njegovih trinaest godina prouavanja, poevi sa Principiom a kulminirajui u objavljivanju ovih djela, je
dovelo Swedenborga do istraivanja strukture ljudskog tijela. Odavde e on napredovati dalje, ne zaustavljajui
se sve dok nije uao u duhovni svijet.
Ove dvije knjige su bile posljednje to e Swedenborg objaviti u svezi zemaljskog ivota. Iako su neka djela
ostala u nacrtu, on vie nije imao elju ita objavljivati; jer uskoro nakon toga je imao svoj besprimjeran susret sa
duhovnim carstvom te proao kroz potpunu transformaciju. Osjeajui kako su njegova prijanja filozofska i
nauna prouavanja bila udaljena od Boanske volje i nepovezana sa njegovim pravim pozivom, njegov se stav
u potpunosti promijenio. Meutim, od onog to sam ja vidio, nema velikog, nepremostivog jaza izmeu
Swedenborgove tako zvane zemaljske karijere i njegove duhovne karijere, poto njegova ranija razmiljanja i
osjeaji ukazuju neprekinutost sa njegovim duhovnim ivotom. Naravno, pojavila se revolucija u njegovim
rukopisima, idejama, konceptima, i argumentima. Ipak, postojali su aspekti prolosti koji su ostali u pozadini. Da
bi istraili tragove ove povezanosti, mi moemo pogledati ono to je Swedenborg napisao u Kraljevstvu Due, i
vidjeti gdje su vodile njegove ideje:
Ja imam u planu ispitati, fiziki i filozofski, cijelu anatomiju tijela; svih njegovih unutranjih organa, trbuha i
prsita; genitalnih organa oba spola; i organa pet osjetila. Takoer,
Anatomiju svih dijelova Velikog mozga, Malog mozga, Medule Oblongate, i Medule Spinalis.
Nakon toga, koru oba mozga; i vlakno16; i uzroke sil i pokreta cijelog organizma: Bolesti, tovie;
posebice one glave, ili koje su potstaknute poveanim luenjem sokova iz Velikog mozga.
Ja namjeravam nakon toga dati jedno uvoenje u Racionalnu Psihologiju, koje se sastoji od odreenih
novih doktrina, uz iju podrku mi moemo biti voeni, od materijalnog organizma tijela, do znanja o dui, koja je
nematerijalna: ove su, Doktrina o Formama, Doktrina o Poretku i Stupnjevima; takoer, Doktrina o Serijama i
Zajednici; Doktrina o Uplivu; Doktrina o Korespondencijama i Reprezentaciji; i konano, Doktrina o
Modificiranju.
Iz ovih doktrina u ja stii do same Racionalne Psihologije; koja e obuhvaati predmete djelovanja;
vanjskog i unutranjeg razuma; stvaralake mate i pamenja; takoer, naklonosti animusa. O intelektu, to jest, o
razmiljanju i volji; i o osjeajima racionalnog uma, takoer, o instinktu.
Konano, o Dui; i o njezinom stanju u tijelu, njezinom openju, naklonosti, i besmrtnosti; i o njezinom
stanju kada tijelo umre. Djelo e zavriti sa Slaganjem Sistema.
Iz ovog saetka ili plana, itatelj moe vidjeti, da je cilj kojeg sam sebi odredio u djelu, znanje o dui;
poto e ovo znanje sainjavati krunu mojih prouavanja... Prema tome, sa ciljem da bi slijedio istraivanje, i da bi
rijeio potekou, ja sam odluio pristupiti na analitiki nain; i ja mislim kako sam ja prva osoba koja je otvoreno
krenula ovim kursom...
U stara vremena, prije nego bi neki trka zasluio krunu, njemu je bilo nareeno da sedam puta optri cilj,
to sam i ja takoer ovdje odluio uiniti...
Stoga se nadam, da u neprestanim savijanjem svoje putanje prema unutra, ja otvoriti sva vrata koja vode
do due, i ui direktno unutra; uz Boansko doputenje.17

Tako mi moemo vidjeti da nije postojala potpuna podjela izmeu Swedenborgovog duhovnog ivota njegovih
kasnijih godina i intelektualnog ivota njegovih ranijih godina. U 1744, kada je uao u 56 godinu svoga ivota,
on je imao duhovno iskustvo bez presedana i zaplovio u novi ivot. Nije da ovaj ivot nije imao veze sa
prolou. U jednom smislu, na njega ne treba gledati kao na neto vie od produetka tog prijanjeg ivota.
Istinabog, njegova tako zvana 'kontemplacija Boanstva' se moda razlikovala od onog to je unaprijed
oekivao; ali to je nevano iz perspektive razvoja njegovog cijelog ivota.
Swedenborg je pokuao promatrati Boanski ivot iz intelektualnih i analitikih uglova. Isprva je paljivo
prouavao kemiju, fiziku, i strojarstvo; nastavljajui od tamo, on je uao u bioloko i anatomsko istraivanje. U
tom trenutku, koristei sav svoj teoretski genije, on je pokuao prodrijeti u Boansku misteriju, ali nije bio u
potpunosti zadovoljan. Kao rezultat meditacije i ezoterine prakse, njegovo oko uma je postepeno postajalo sve
jasnije, i on je oigledno stekao prekrasnu sposobnost ulaska u Boansko carstvo i izlaska iz njega po svojoj
volji. Swedenborg osobno je smatrao svoje iskustvo posljedicom Boanske milosti; i njegovi sljedbenici

25

slino vjeruju kako je, zahvaljujui ovom iskustvu, Swedenborg bio povlaten od strane Boga. Ali iako
(Swedenborgovi zagovornici) misle da nikakva tehnologija ili nauka ne mogu pridonijeti takvom iskustvu, ja
privatno osjeam da to nije nuno tako.
Swedenborg je napisao jednu knjigu za vrijeme tranzicije iz svoje intelektualne u svoju duhovnu karijeru. Knjiga
koja je nazvana Oboavanje i ljubav spram Boga je bila izdana u Londonu u 1745.18 U ovoj knjizi je on odbacio
matematiki format ranije Principie raspravljajui stvaranje svemira uz pomo umjetnikih i fizikih izraza. Za
Swedenborga je Bog bio izvor nauka, i on je smatrao da tragovi mudrosti i genijalnosti koji se pojavljuju u
svemiru proizlaze iz Boanske sile promisli i spasenja.19 Swedenborgova miljenja i osjeaji su jasno dobijali
sve vie i vie religijsku boju, i kada je proao svoju transformaciju, on je odmah elio aktivirati religijski aspekt
svoga karaktera. Nikad u duhovnom ivotu njegovih kasnijih godina nita nije bilo ostvareno uz pomo sluaja.
Postepeno, on je rastao u stadijima, prirodno kao to stablo baca pupoljke, lie, cvjetove, i daje plodove.
Naravno, rezultat njegovog rasta se uvelike razlikovao od onog to je on najprije oekivao, ali se i dalje moe
smatrati prirodnim sazrijevanjem.
Swedenborgovi duhovni susreti su izgleda poeli 1744, kada je bio 56 godina star. U tom trenutku, on je bio
genije koji je prednjaio kao naunik. Po pitanju rudarstva, matematike, strojarstva, kristalografije, astronomije,
itd., on nije samo ponavljao teorije svojih prethodnika. ak i u takvim podrujima kao to su anatomija,
psihologija, i filozofija, on je sugerirao stajalita koja su osporavala ona u njegovih suvremenika, a predvidio je i
mnoge teorije naeg vlastitog vremena. Danas, istaknuti uenjaci raznih podruja prepoznaju njegove doprinose,
i daljnji komentar s moje strane bi bio suvian. Ali najvanije, bilo je to u kasnijem dijelu njegova ivota da je
Swedenborg shvatio svoju istinsku prirodu, izgradivi svoju posebnu i trajnu poziciju u religijskom svijetu
osiguravajui besprimjerne teme istraivanja za psihologiju. Uavi u ovaj ivot jednim potezom, on je otpustio
svoje naune ambicije i potpuno odustao od svojih ranijih intelektualnih planova. Sa svim svojim talentom i
duhovnom snagom, on je sebe posvetio svojoj novoj karijeri. Jo jedanput, to je glavni predmet ove knjige. Da
nije bilo zbog ivota njegovih kasnijih godina, Swedenborg bi u buduim generacijama bio cijenjen jedino od
strane istaknutih naunika. Nebeska volja je uvijek iznad ljudskog razumijevanja, i nita nije rijeeno dok se ne
zatvori lijes.

26

Tree poglavlje
Druga polovica
Swedenborgovog ivota

Swedenborgova duhovna iskustva nisu zapoela iznenada ve su dola postepeno. To nije bilo kao da je on
jednog dana bio gurnut u novi ivot. Njegovi (duhovni) susreti su se akumulirali jedan za drugim, da bi konano
dali povod odlunosti da napusti svoj prijanji intelektualni ivot. Do tada je on, naravno, bio ispunjen sa
prilino velikom mukom i borbom. Kako bilo, jedan od njegovih prvih susreta se dogodio u 1745. Bio je u
Londonu, nalazio se na vrhuncu svojih mentalnih angairanja sa razliitim metafizikim radovima, kad je jedne
veeri, kao i uvijek, sjeo da veera. Sada prenosim ono to je Swedenborg sam (navodno) rekao:
Bio sam gladan, i jeo sam sa dobrim apetitom. Pred kraj obroka sam primjetio kako se neka vrsta tame pojavljuje
ispred mojih oiju... I onda sam vidio pod prekriven puzajuim reptilima najuasnije vrste, poput zmija, aba, i
slinih stvorenja... Napokon se tama jo vie poveala; da bi odjednom skroz nestala, i onda sam vidio ovjeka
kako sjedi u uglu sobe; Budui da sam tada bio sam, jako sam se uplaio njegovih rijei, jer on je rekao: 'Ne jedi
toliko puno.' Sve se ponovno zacrnilo ispred mojih oiju, ali se odmah raistilo, i ja sam se (ponovno) naao sam u
sobi.
Takav neoekivani uas je ubrzao moj povratak kui; Nisam dozvolio da stanodavac ita primjeti; ali sam
jako dobro razmislio o onome to se dogodilo, i na to nisam mogao gledati samo kao na sluajnost, ili kao da je
bilo uzrokovano prirodnim uzrokom.
Otiao sam kui; u toku noi mi se isti ovjek ponovno pokazao, ali ja sada nisam bio uplaen. Onda je
rekao kako je On Gospodin Bog, Stvoritelj svijeta, i Iskupitelj, i da je odabrao mene da ljudima objasnim duhovni
smisao Svetog Pisma, i da e mi On Osobno objasniti ono to u pisati o ovom subjektu; te iste noi su mi takoer
bili otvoreni, tako da sam postao sasvim uvjeren u njihovu zbilju, svjetovi duhova, nebo, i pakao, gdje sam
prepoznao mnoge poznanike iz svih poloaja u drutvu. Od tog dana sam napustio prouavanje svih svjetovnih
nauka, i radio (samo) na duhovnim stvarima, u skladu sa onim to mi je Gospodin naredio zapisivati. Nakon toga
mi je Gospodin dnevno otvarao oi due, tako da sam usred bijela dana mogao gledati u drugi svijet, i u stanju
savrene budnosti razgovarati sa anelima i duhovima.20

Swedenborg je ispriao gornju pripovijest svojem prijatelju Carl Robsahmu. Sudei prema ovom (izvjetaju),
izgleda da je on bio spreman odbaciti svoj intelektualni ivot bez ikakve muke. Meutim, prema drugim
izvjetajima, nakon to bi imao ovakvu vrstu iskustava, on bi jedno odreeno vrijeme bio ojaen i danju i nou.
Swedenborg je posjedovao nauni genije i takav stupanj naobrazbe da je bacio u sjenu ostatak svoje generacije.
Nakon to se osladio izvanrednim uspjehom na polju nauke, on je i dalje ostao 'optereen' oekivanjima drugih.
Zatim je, iznenada, odbacio svoja postignua i nije se osvrtao nazad. On e, neovisno o njegovim vlastitim
naporima ili intelektu, postati instrument Bojeg otkrovenja. Mi danas moemo samo zamisliti koliko puno
nemira i patnje je bilo u Swedenborgovom srcu.
Na primjer, to je kao kad se Budist koji vjeruje u svoje vlastite sile preokrene i uzvjeruje u 'Viu-Silu'. Vjera u
'Viu-Silu' (samo) izgleda lagana, ali njezine strogosti nisu razliite od onih koje sa sobom povlai oslanjanje na
vlastite sile.21 Oni koji svoj ivot provedu prakticirajui religiju poznaju ovu injenicu iz vlastitog iskustva.
Swedenborg je u Travnju 1744, za vrijeme Uskrnjeg tjedna, otiao u crkvu.22 Dok je ekao u redu za Priest, on
je uo himnu 'Isus je najbolji od (svih) mojih prijatelja'.23 Kasnije, na povratku kui, se pupoljak njegovog srca
rastvorio, i on je percipirao njegovu zelenu boju. Te noi je osjetio mir beskrajne istoe. Osjeajui se ba kao
da je bio uznesen na nebo, on je povikao, 'Najuzvienijem neka bude (sva) hvala, ast i slava!... Svet, svet je
Gospodin Bog nad vojskama!'24 On je takoer rekao, 'Neka bude Boja volja; Ja pripadam Tebi a ne sebi. Bog je
udijelio Svoju milost za ovo (djelo); jer moje ono nije.'25
Na ovaj nain je Swedenborg u jednom skoku preskoio svoje ranije naune brige; i od ovog trenutka pa sve do
svoje smrti, on je proveo dvadeset osam godina izvravajui Rije Boju. Swedenborgova duhovna aktivnost u
ovih dvadeset i osam godina je bila toliko impresivna da bi ga bila iznenadila (da je znao to ga eka) dok je jo
bio u svojoj adultnoj dobi.
Poput drugih vjerskih reformatora, Swedenborg nije radio na praktinom nivou ve je sve svoje napore u
potpunosti ulijevao u svoje rukopise. Drugim rijeima, poto je sa svojim duhovnim oima vidio strukturu,

27

sadraje, i aktivnosti neba i pakla i uvjete u kojima su se aneli, duhovi, i vragovi tih predjela nalazili, on je
marljivo radio na tome da transmitira ljudima onoliko koliko e to boanska volja dopustiti. On je bez ikakve
sumnje vjerovao da je bio duhovni instrument za ispunjavanje Bojih zapovijedi, stoga je bio marljiv u svojem
radu koji ga ni najmanje nije umarao. Nakon to je primio svoje poslanstvo, on je jedno odreeno vrijeme
nastavio ispunjavati svoje dunosti prema kralju vedske kao prisjednik Rudarskog Biroa i lan Plemikog
Doma. Ali dok je vodio i svoj stari i svoj novi ivot, njegovo je srce bilo rascijepljeno na dva dijela. Zato je on,
1747, u svojoj 59 godini, dao ostavku nakon trideset godina sluenja kralju pri Rudarskom Birou.
Poto je jako cijenio njegovu slubu, kralj ga je pokuao promovirati u rangu, ali on je to kategorino odbio.
Kralj mu je i nakon njegovog povlaenja nastavio davati pola njegove godinje plae. Swedenborg je rekao, 'Iza
moje sadanje ostavke se ne krije drugi razlog nego iznova iscrpsti svu moju snagu u ispunjavanju misije koju
sam primio od Gospodina. Kada sam se povukao sa poloaja kralj mi je rekao za njegovu namjeru da me
promovira u rangu, ali plaei se opsega mojeg egoistinog uma, ja to nisam mogao prihvatiti.'26
Swedenborgovo prvo remek djelo, nakon to je zaplovio svojom duhovnom karijerom, je bilo veliko djelo
Nebeske Tajne, vjerodostojan zapis nebeskih tajni transmitiranih od strane Boga, isto kao i njegovih osobnih
promatranja. Prvi tom je bio objavljen u Londonu u 1749 godini, a djelo je zavrio u 1756. Ono se sastoji od
osam velikih tomova u kvarto-formatu sa 10,837 odjeljaka.27 Sadri oko deset milijuna rijei, i nita ne
izostavlja, ve do najsitnijih detalja istrauje duhovno znaenje prve dvije knjige Starog Zavjeta, Postanak i
Izlazak. Swedenborg kroz svoje tumaenje bezrezervno hvali naobrazbu, tenje i vjerovanja tamo opisanih ljudi.
Ove tajnovite tomove je izdao John Lewis koji je od strane Swedenborga bio upuen da autorovo ime dri u
strogoj tajnosti. Prema izdavau, Swedenborgu je trebala cijela godina dana da bi napisao prvu knjigu. Tekim
radom i marljivou, Swedenborg je stvarao sve vie i vie manuskripta i, po izdavanju, platio 200 funti iz svog
vlastitog depa. Kada je drugi tom bio izdan, on je ponovno platio 200 funti da bi pokrio trokove prodavaa
knjiga. Meutim, on nije uzeo ni jedan cent od zarade za sebe; Sve je bilo darovano jednom udruenju za
promaknue Biblije. Incidentno, sva Swedenborgova filozofska i religijska djela su bila napisana na Latinskom.
Ovdje treba primjetiti jednu stvar, naime, Swedenborg je, usprkos stvaranja takvog jednog ogromnog djela,
nastavio ispunjavati svoje obaveze kao lan Plemikog Doma izraavajui, bez ikakvog ustruavanja, svoja
dominantna stajalita o vedskim javnim financijama i administraciji. Ta stajalita nisu bila neodreene,
matovite, i apstraktne izjave kakve su obino davali uenjaci i religijski mislioci. Njegovi konkretni planovi su
uvijek prodirali u samu sr pokvarenosti njegovih dana.
Nakon to je objavio ovo veliko djelo [Nebeske Tajne], Swedenborg je proveo petnaest godina poevi od
1756, kada je imao 68 godina uzastopno objavljujui svoje rukopise kao da slijedi veliku zamisao. U 1758 se
pojavio Raj i Pakao. Ovo je vjerodostojni zapis Swedenborgovih susreta uivo na nebu i u paklu i kazuje o
takvim stvarima kao to su struktura, uprava, raspored i populacija ovih sfera (prvobitno objavljeno u Londonu,
272 stranica u kvarto formatu). Japanska verzija ove knjige je bila izdana u 1910.28 Oni koji se ele upoznati sa
Swedenborgovim stajalitima o religiji i duhovnosti ju zasigurno moraju proitati. Japanski prijevod je manjeg
formata i taj glomazni tom sadri preko 500 stranica. Napisana je u prilino nepristupanom stilu, ali obazrivi
ljudi e stei saznanja itajui je. Nakon to je paljivo prouio njezinu dubokoumnu filozofiju, ovjek se
prirodno slae sa nekim postavkama, bez obzira na injenicu to djelo inicijalno plai ovjeka. Od onih koji trae
Put se iziskuje ustrajnost.29 Ja ovdje prikazujem tabelu sadraja da bi omoguio kratak uvid u generalna obiljeja
ove knjige:

Nebo

28

Predgovor
Bog Neba je Gospodin
Gospodinovo Boansko je ono to sainjava Nebo
Gospodinovo Boansko na Nebu je Ljubav prema Njemu i Dobroinstvo spram Blinjeg
Nebo je podijeljeno u dva Kraljevstva
Postoje tri Neba
Nebesa se sastoje od nebrojenih Zajednica
Svaka Zajednica je Nebo u manjem obliku, a svaki Aneo u najmanjem obliku
Cijelo Nebo skupno reflektira jednog ovjeka
Svaka Zajednica na Nebu reflektira jednog ovjeka
Prema tome svaki Aneo je savrenog ljudskog oblika
Nebo kao cjelina i dijelom reflektira ovjeka zbog Gospodinovog Boanskog Ljudskog
Postoji korespondencija svih nebeskih stvari sa svim stvarima u ovjeku
Postoji korespondencija Neba sa svim stvarima Zemlje
Sunce na Nebu
Svjetlo i toplina na Nebu

etiri kvartira na Nebu

Promjena stanja nebeskih Anela
Vrijeme na Nebu
Reprezentacije i Pojave na Nebu
Odjea u kojoj se Aneli pojavljuju obueni
Mjesta prebivanja i stanovanja Anela
Prostor na Nebu
Oblik Neba koji tamo odreuje Povezanost i Komunikaciju
Uprave na Nebu
Oboavanje Boga na Nebu
Sila nebeskih Anela
Aneoski Govor
Govor Anela sa ovjekom
Spisi na Nebu
Mudrost nebeskih Anela
Stanje Nevinosti Anela na Nebu
Stanje Mira na Nebu
Sjedinjenje Neba sa Ljudskom Rasom
Sjedinjenje Neba sa ovjekom uz pomo Rijei
Raj i pakao su od Ljudske Rase
Pogani, ili ljudi izvan Crkve, na Nebu
Mala Djeca na Nebu
Mudri i Priprosti na Nebu
Bogati i Siromani na Nebu
Brakovi na Nebu
Zaposlenja Anela na Nebu
Nebeska Radost i Srea
Ogromnost Neba

Svijet duhova i ovjekovo stanje nakon smrti

to je Svijet Duhova
S obzirom na svoje unutranjosti svaki ovjek je Duh
Ponovno buenje ovjeka iz mrtvih i njegov ulazak u Vjeni ivot
ovjek je nakon Smrti u savrenoj Ljudskoj Formi
Nakon Smrti je ovjek u posjedu svakog Osjetila, i sveg Pamenja, Misli, i Osjeaja, koje je on imao u
svijetu, i iza sebe ne ostavlja nita osim svoga zemaljskog Tijela.
ovjek je nakon Smrti onakav kakav je bio njegov ivot u Svijetu.
Uici svaijeg ivota su nakon Smrti promijenjeni u stvari koje korespondiraju.
Prvo ovjekovo stanje nakon Smrti.
Drugo ovjekovo stanje nakon Smrti.
Tree ovjekovo stanje nakon Smrti, to je stanje poduke za one koji ulaze u Nebo.
Nitko ne ulazi u Nebo uz pomo Milosti odvojeno od Sredstava.
Nije tako teko ivjeti ivot koji vodi u Nebo kao to se vjeruje.

Pakao
Gospodin vlada nad Paklovima
Gospodin nikoga ne baca u Pakao; to je uinjeno od strane Duha.
Svi koji su u Paklu su u Zlu i srodnim Neistinama izvedenim iz ljubavi prema Sebi i Svijetu
to je Paklena Vatra, i to je krgutanje Zuba
Zloba i odvratna umijea paklenih Duhova
Izgled, situacija, i broj Paklova
Ravnovjesje izmeu Neba i Pakla
Uz pomo ravnovjesja izmeu Neba i Pakla ovjek je u Slobodi.30
Ovaj popis daje ideju kakve je vrste knjiga Nebo i pakao. Ona po svemu sudei izgleda prilino apsurdno; ali oni
koji imaju entuzijazma, odvanosti, i hrabrosti da ju paljivo proitaju e na kraju biti nagraeni. Na kraju ove
knjige su ukljueni uzorci Swedenborgovog naina pisanja, i daju itatelju jasno razumijevanje ovog djela. Ja bi
htio navesti jedan odlomak: bezvremeno naelo koje je Swedenborg izrazio u Nebu i Paklu, koje kae, 'Volja,

29

naime ljubav, ine ovjeka' (Voluntas aut amor sit ipse homo). Kratak sadraj stavka 474 osigurava
objanjenje:31
Volja je ono to ini ovjeka, dok razmiljanje ini ovjeka jedino u onoj mjeri u kojoj proizlazi iz volje... ili to je
isto, ljubav je ono to ini ovjeka, a vjera jedino u onoj mjeri u kojoj proizlazi iz ljubavi. Posljedino tome, volja
ili ljubav je sam ovjek... Ono to u sebi nema duhovnog ivota to nije vjera, ve razumijevanje. Iako lana ljubav
moe izgledati kao da ima ivot u sebi, ona je u stvari duhovna smrt, ne ivot.32

Posljednji Sud i unitenje Babilona ukazuje kako su sva proroanstva knjige Apokalipse u Novom Testamentu
bila ostvarena u Swedenborgovom ivotu (prvobitno objavljeno u Londonu, 55 stranica u kvarto formatu).33
Komentar na Bijelog Konja (De Equo Albo) je jedan izvadak iz Nebeskih Tajni. Obrauje 'bijelog konja' iz
Apokalipse 19, u najsitnije detalje objanjavajui tekst i njegovo duhovno znaenje (prvobitno objavljeno u
Londonu, 23 stranice u kvarto formatu). Zemlje u naem solarnom sistemu opisuje uvjete ivota razliitih
svjetova, i ljudi, duhova, i anela koji borave u njima (prvobitno objavljeno u Londonu, 72 stranice u kvarto
formatu).34
Novi Jeruzalem i njegova Nebeska Doktrina sadrava Swedenborgova vienja teologije. Ovi predmeti
vjerovanja, za koje se smatra da su mu bili otkriveni sa neba, poduavaju Swedenborgijansku crkvu. Knjiga
interpretira upute na novi Jeruzalem i novo nebo i zemlju na poetku Apokalipse 21 (prvobitno objavljeno u
Londonu, 156 stranica u kvarto formatu).36
Ova knjiga e se takoer pojaviti na Japanskom u ne tako dalekoj budunosti. Oni koji ele znati generalne teme
Swedenborgove teologije bi ju trebali proitati. Ove teme su: Dobro i Istina; Volja i Razumijevanje:
Unutranjosti i Vanjske stvari; Ljubav openito; Ljubav prema sebi i svijetu; Ljubav i Dobroinstvo spram
blinjeg; Vjera; Revnost; Savjest; Sloboda; Zasluga; Pokajanje i Opratanje grijeha; Regeneracija; Iskuenje;
Krtenje; Priest; Uskrsnue; Nebo i Pakao; Crkva; Sveto Pismo, ili Rije; Boanska Providnost; Gospodin; i
Upravljanje Crkve i Zajednice. Ova knjiga sadri izuzetno kratka objanjenja gore navedenih subjekata.
U 1763 godini (kada je Swedenborg imao 75 godina) je bila izdana Boanska ljubav i mudrost.36 Kao obadvoje, i
filozofsko i teoloko djelo, ova knjiga se razlikuje od ranije zapisanih opisnih djela. Najprije izrie da se
Boansko sastoji od ljubavi i mudrosti i, koristei ovo kao temelj, ustvruje glavne toke Swedenborgove
teologije. Poto je ova knjiga izvanredno vana u prouavanju Swedenborga, ja u ovdje dati njezin saetak.
Cijela knjiga je sastavljena od pet poglavlja, koji su dalje podijeljeni u 422 potpoglavlja. Kvarto svezak od 151
stranice je bio objavljen u Amsterdamu. Na prvoj stranici Swedenborg nauava kako je ljudski ivot ljubav i da
ova ljubav nije razliita od Boga. Prema tome, Bog je ljudski ivot, i ljudi su primatelji ovog ivota. Takoer,
postoji razlikovanje u Boanskom izmeu Esse (bia) i Existere (oblika/manifestacije tog bia). Ovi su dvoje, a
ipak su oni jedno. Ljubav je bie, mudrost je oblik (tog bia), i ljubav ovisi o mudrosti kao to mudrost ovisi o
ljubavi. Boansko je kombinacija ovih. Boansko sebe manifestira u duhovnom svijetu kao sunce, ija toplina je
ljubav i ije svjetlo je mudrost. Sunce naeg svijeta ovisi o ovom duhovnom suncu. Primajui njegovu ivu
toplinu i ivo svjetlo, prirodno sunce stvara cijelu kreaciju i ini da ona raste. Svrha stvaranja svemira je vratiti
sve stvari njihovom izvoru u Gospodaru stvaranja, ili Boanskom, i stoga ustanoviti korespondenciju i
sjedinjenje meu njima.
Tree poglavlje je analiza stupnjeva, Swedenborgova jedinstvena filozofija uz pomo koje on objanjava red
stvaranja i napredak duha. Istovremeno simultani i sukcesivni, diskretni i neprekidni, stupnjevi duine i irine su
svaki podijeljeni u tri dijela. Prilikom razumijevanja Swedenborgove teologije nuno je razumjeti njegovu
analizu stupnjeva. Dalje, on raspravlja racionalnost i slobodu ljudskog uma, govorei kako zlo rezultira iz tete
naneene ovim dvjema silama.
U etvrtom poglavlju, on nauava da je vjeni Bog stvorio svemir i sve stvari u njemu iz Sebe, a ne iz nieg.37
On kae da je istinska svrha stvaranja u ostvarivanju 'primjene' za svaku od njezinih mnogobrojnih formi i
zakljuuje da se primjene postupno okreu u forme stvaranja. Unutar Swedenborgove filozofije primjena ima
mnogo toaka koje zasluuju pobliu panju.
Peto poglavlje je o psihologiji. Prema Swedenborgu, ljudski um proizlazi iz volje i razumijevanja. Volja prima
boansku ljubav a razumijevanje prima boansku mudrost, oboje formiraju ljudski ivot. ivot, u njegovim
prvim principima, je u mozgu a, u njegovim derivatima, u tijelu. Iz ovih prvih principa je ivot transmitiran u
njegove derivate; a iz tih derivata je ivot sakupljen u prve principe. Prema tome, priroda je nae ljubavi da
odreuje karakter naeg razumijevanja i osobnosti. Ukratko, ljubav ini ovjeka. Kada se, utemeljen na principu
korespondencije, odnos izmeu ljubavi i mudrosti primjeni na tijelo, volja postaje srce a razumijevanje, plua.
Funkcioniranje tijela uz pomo plua i srca je poput ovisnosti ljudskog uma o volji i razumijevanju (u svezi
ovoga Swedenborg daje analizu disanja, jer izgleda da postoji bliska veza izmeu ureenja disanja i aktivnosti

30

duha. Lijepo vas molim da konzultirate njegovu vlastitu raspravu o ovom eksperimentu).38 Njegovo objanjenje
odnosa obadvoje je izuzetno temeljito, i protee se konano do odnosa izmeu vjere i dobroinstva.
Objavljivanje ove knjige na Japanskom nije daleko.
U istoj godini kada je Boanska ljubav i mudrost bila objavljena, ili 1763, su bila objavljena nova
Swedenborgova uenja u etiri odvojene knjige na temu 'Gospodina', 'Svetog Pisma', 'ivota' i 'Vjere' (objavljene
u Amsterdamu u kvarto formatu, ove etiri knjige zajedno sadre 177 stranica).39 U 1764, kada je Swedenborgu
bilo 76 godina, pojavila se Boanska Providnost. Ovo djelo je jo jedno filozofsko tumaenje njegove teologije i
iste je vanosti kao ranija Boanska ljubav i mudrost. Bilo je objavljeno u Amsterdamu (kvarto format sadri 214
stranice podijeljene u 18 poglavlja, sa 340 potpoglavlja).40
Glavna tema Boanske Providnosti je slijedea, svrha svemira, koji je rukovoen od strane Boanske providnosti
utemeljene na Boanskoj ljubavi i mudrosti, je formirati nebo od ljudskih bia. Raspravljajui zakone Boanske
providnosti, Swedenborg ukljuuje raspravu o slobodnoj volji, govorei da providnost uzrokuje da ljudi djeluju
svojom slobodnom voljom, u skladu sa sposobnou razumijevanja. Prema tome, sa ljudskog stajalita, izgleda
da nam nedostaje ogranienja, da nismo kontrolirani, i da smo bez podsticaja. Zlo je eliminirano i dobro
podupirano naim vlastitim silama. Mi osjeamo kao da ne postoji nita to ne ovisi o naim vlastitim
sposobnostima. Ali, u stvari, ovo nije kao rei da nita ne ovisi o sili Boanskog, jedino da je pri tom opseg
Boanske providnosti ljudima nepoznat. Boanska Providnost ne tei ograniiti ljudski um izvani, jer opet, ne
eli da nitko bude svjestan njezinog utjecaja. Meutim, Bog hoe da mi ljudi traimo istinu Boanske
providnosti. Ova istina je univerzalna, i ne postoji mjesto koje ona ne dosee. Prema tome, ona nije predmetom
ljudskih kalkulacija, i bez obzira kako kocka padne, sve u potpunosti proizlazi iz Boanske providnosti, koja se
protee kroz vjenost, odreujui sve prije nego se zgodi. Meutim, ljudi ovo nisu sposobni znati. Tajanstvena
djelovanja providnosti nisu percipirana od strane obinog naroda. Sve to ljudi mogu uiniti je iscrpiti svoju
sposobnost razumijevanja i vjebati silu svoje volje, povjeravajui to je preostalo nebeskom djelovanju. Na ovaj
nain je Swedenborg pokuao vjeto uskladiti rasprave o predodreenju i slobodnoj volji.
Swedenborg sljedee u ovoj knjizi raspravlja o odnosu izmeu razumijevanja i volje, govorei da su stvari koje
uu jedino u razumijevanje a ne u volju poput pjene na vodi. Poto se one zaustavljaju na povrini uma i ne
prodiru u njegovu jezgru, one ne rezultiraju u vanjskom djelovanju. Bez obzira koliko neije razumijevanje
uznapreduje, kada nije popraeno sa osjeajem, ono e omesti duhovni napredak tog ovjeka. Prema tome, ljudi
moraju najprije proistiti njihove osjeaje i traiti one stvari u volji koje su dobre.
Swedenborg zatim objanjava razlog zato u svijetu postoji zlo i neistina. Ova sekcija podsjea na Budistiko
uenje o korisnim sredstvima.41 To jest, Boanska providnost je ona koja dozvoljava da se zlo i neistina
privremeno koopere sa ciljem da mogu biti prevladani od strane dobra i istine. Ovo nije kao rei da providnost
sebe ne manifestira i u dobrim i u loim ljudima. Boanska providnost neprestano poziva ljude da uu u nebo.
Ljudi imaju slobodu odazvati se na ovo i initi dobro a isto tako imaju slobodu ne odazvati se i initi zlo. Loe
koritenje ove slobode je rezultat ovjekovog priljubljivanja uz vlastito ja (proprium).42 Svaka osoba ima
predispoziciju i sposobnost biti spaena; a ne biti spaen, ili otpasti od milosti, proizlazi iz ne-spaavanja samog
sebe. Cesta ka spasenju povlai sa sobom prepoznavanje razliitih zala kao grijeha protiv Boanske providnosti i
odbacivanje istih. Prema tome, initi odreeno zlo opet i iznova nakon to je bilo prepoznato kao zlo je prijestup
protiv Boanske providnosti. Nije dovoljno rei da ste poinili zlo; vi morate percipirati njegovo vee religijsko
znaenje i izbjegavati ga najbolje to moete istovremeno teei jedino ka dobru. Ovo je najbri put ka spasenju.
Spasenje dolazi postepeno; ono nije trenutno ostvareno kroz neposrednu milost Boju, jer to je suprotno
Boanskoj providnosti. Spasenje samo vjerom je nemogue; mi moramo priznati da plod spasenja nije roen sve
dok nisu nadodani dobroinstvo i ljubav. Ako je ivio svoj ivot poinjavajui grijehe, ak i ako na samrtnoj
postelji kae, 'Boe, ja Te preklinjem, spasi me', to nee jednim potezom oprati prljavtinu proteklih godina.
Presudno je od poetka imati pokajniko srce i, priznavajui vlastite grijehe, akumulirati dobra djela kao to
pristaje ljubavi i mudrosti. Na ovaj nain se postie mirna smrt. Ovo su glavne karakteristike Boanske
Providnosti. Ova knjiga e najvjerojatnije biti objavljena (na Japanskom) nakon to ve izae Boanska ljubav i
mudrost, i oni koji studiraju Swedenborga e ju zasigurno trebati proitati.
Apokalipsa Otkrivena (Apocalypsis Revelata) je bila objavljena u 1766, kada je Swedenborg dosegao svoju 78-u
godinu starosti, U ovom djelu je on skinuo veo sa tajnovitog znaenja knjige Apokalipse, koja se tradicionalno
pripisuje Ivanu. Opisivajui stvari koje je doivio u duhovnoj viziji, njegove izjave su izvanredno fantastine i
dirljive i, njihova znaenja to se tie, zbunjuju itatelja. Swedenborg je smatrao kako je ovo djelo, to jest,
njegovo duhovno znaenje, bilo transmitirano od strane anela (objavljeno u Amsterdamu, 629 stranica u kvarto
formatu).
U 1768, se pojavila knjiga Brana ljubav (Conjugial love).43 Swedenborg je u to vrijeme imao 80 godina. Ovo
djelo tumai obadvoje, i neiskvarenost i pokvarenost u ljubavi meu spolovima. Ono to je neiskvareno se izdie
iz iskrene ljubavi i vezuje dva spola, usklaujui muevljevu inteligenciju sa eninom naklonou. Ono to je

31

iskvareno se manifestira kao prosto vanjska veza i perverzno je. Ova knjiga je podijeljena u dva dijela i sadri
535 sekcija (objavljeno u Amsterdamu, 328 stranica u kvarto formatu).
Kratko izlaganje doktrine Nove Crkve (Summaria exposition Doctrinae Novae Eclesiae) je bilo objavljeno u
1769. Ovo djelo kazuje u jednostavnim izrazima doktrinu nove crkve koju zagovara Swedenborg i razjanjava
znaenje 'novog Jeruzalema' u Apokalipsi (objavljeno u Amsterdamu, 67 stranica u kvarto formatu). U istoj
godini je u Londonu bio objavljen mali pamflet naslovljen Meudjelovanje due i tijela.44
Swedenborg je u 1771, kada je imao 83 godine, objavio svoje posljednje djelo, Istinska Kranska Religija
[Vera Christiana Religio], u kojoj on sistematino objanjava svoju teologiju. Raspravljajui najprije o
apsolutnoj stvarnosti, on nastavlja govoriti o Spasiteljevom uenju i prati to sa etrnaest poglavlja; Sveti Duh,
Trojstvo, Sveto Pismo, Egzoterino i Ezoterino znaenje Deset Zapovijedi Bojih, Vjera, Ljubav, Slobodna
Volja, Pokajanje, Reformiranje, Regeneracija, Opratanje Grijeha, Krtenje, Priest, Kraj Crkve, Gospodinov
Dolazak, Novo Nebo, i Nova Crkva. Ova ogromna knjiga se sastoji od 851 potpoglavlja.
Istinska Kranska Religija je bilo posljednje djelo koje je Swedenborg objavio. 29 Oujka (Nedjelja) sljedee
godine, 1772, on je u Londonskom pansionu najavio zavretak svoga ivota u ovom svijetu. Imao je 84 godine.
Pored njegovih objavljenih djela, Swedenborg je ostavio brojne manuskripte. Na primjer, on je sauvao detalje
svojih duhovnih susreta u svom Duhovnom Dnevniku, koji se protee od 1747 do (1765).45 On je od
objavljivanja Apokalipse Otkrite u 1766, u svakom od svojih djela svoja iskustva spominjao kao 'stvari za
pamenje'. Sva ona su prethodno bila sakupljena u Duhovnom Dnevniku; meutim, velika veina nije dostupna
generalnoj publici.46 Ove manuskripte su bile foto-litografirane jedna po jedna, i postoje u izvornom tekstu (na
Latinskom). Manuskripte su presavinute u dva dijela i slova su jako mala; one su poredane i sjajne za
razmatranje. Stari ovjek u svojim sedamdesetima i osamdesetima, svaki dan gorljivo radi na svojim rukopisima,
ostavljajui svoju zemlju na putu u Nizozemsku i Englesku da bi ih objavio, ne poznavajui ni dana odmora;
kada dananji lijeni uenjaci o ovome razmiljaju, najradije bi se zavukli u miju rupu.
Postojala je oigledno jako snana veza izmeu Swedenborga i Engleske47, koja nije bila ograniena jedino na
njegove dvije ili tri posjete Engleskoj u svrhu studiranja u inozemstvu ili da bi objavljivao svoje knjige, jer
izgleda da je on u stvari doao u London sa idejom da bi napustio ovaj svijet. On je svoje posljednje putovanje
preko mora u Englesku napravio u ljeto 1771, nakon to je objavio Istinsku Kransku Religiju u Amsterdamu; i
u Oujku sljedee godine, on je odbacio svoje zemaljsko tijelo u Londonskom pansionu. Znao je unaprijed kad
e umrijeti, obavjetavajui o tome vlasnicu pansiona i kunu pomonicu. One su rekle da je, gledajui
pribliavanje svoje smrti, Swedenborg bio oduevljen kao dijete koje odlazi na festival ili izvan kue na igru. Za
vrijeme svoga ivota se ovaj stari ovjek od 84 godine ve osvjedoio o uvjetima u drugom svijetu. On je imao
osobno i potpuno znanje o tome gdje e otii. Stoga, znajui da e konano ui u tu oblast, zato ne bi bio
sretan?
Njegovo tijelo je bilo zakopano na groblju koje je povezano sa vedskom crkvom; ali u 1908 (iste godine kada
sam ja bio u Engleskoj), nakon to je prolo 136 godina, kralj vedske je podrao elju Nacionalne Akademije
da premjeste Swedenborgovo tijelo nazad u njegovu domovinu. Ono je bilo prebaeno od strane vedske
mornarice i ponovno zakopano u katedrali u Uppsali. Sa ciljem da bi ostao zapamen, vedski je parlament
izgradio mramorni sarkofag. U Uppsalskoj Katedrali, koja se moe usporediti sa Westminster Abbey, su
zakopane velike nacionalne linosti.

32

etvrto poglavlje
Jedinstvena duhovna vizija

U suvremenom Japanu se podiglo puno praine oko psiholokog istraivanja o vidovitosti i vidovnjacima. Ne
trebamo li rei da netko poput Swedenborga osigurava izvrstan materijal za ovo istraivanje? Osobno obilazei
nebo i pakao, on je o njihovoj organizaciji raspravljao koristei opipljive izraze, opisujui uz ostalo anele,
duhove, vragove, i ostale stanovnike koji tamo ive. Samo ovo, gledano sa stajalita psihologije, pravi od njega
osobu koja iziskuje temeljno ispitivanje. Kao dodatak tome, on predoava i druga pitanja koja se tiu religije i
filozofije. Njegove vidovnjake sposobnosti i njegova mo da sagledava prolost bi bili posebice dobre teme za
istraivanje psihologa. Da je on to elio, Swedenborg je mogao koristiti svoje duhovne moi da bi stekao slavu i
bogatstvo. Izgleda da postoji dokumentacija, koju je teko opovri, da je on zaista imao ovakvu vrstu
tajanstvene, duhovne komunikacije. Meutim, ispunjavajui svoj plemeniti ivotni cilj, on drugima nije
prikazivao takve proste sposobnosti. Usprkos injenice da bi ljudi doli i pitali ga da im demonstrira svoje moi,
on nije odmah pristajao, govorei da komunikacija sa carstvom mrtvih moe biti dodijeljena jedino od strane
Gospodina Boga. On je rekao kako, osim u sluaju krajnje nude, nije mogao ui u (duhovnu) razmjenu. Poto je
to bila Boanska Providnost, u njezinoj dubini, koja je razdvojila ovaj svijet i onaj poslije, obini ljudi ne mogu
lakomisleno pokuati ui u tu sferu. On je takoer rekao, da je ono to je omoguilo njegovu interakciju sa
duhovnim svijetom bila injenica da je Bog dao zapovijed izriito njemu i da u tome nije bilo nieg egzotinog.
Isprazno zadovoljavati srca zemaljskog puka bi bilo zaboraviti na svrhu njegove misije. Boanska volja nije
poivala u tome, on je rekao.
Naravno, ovakva vrsta izjave moe izgledati kao izgovor. Obini itatelj prirodno zahtjeva dokaz
Swedenborgovih tako zvanih vidovnjakih sposobnosti. Prema tome, ja u navesti jedan primjer koji e odagnati
svaku sumnju: iscrpno istraivanje koje je, u ime psiholoke istrage, poduzeo Immanuel Kant, Swedenborgov
suvremenik. U pismu datiranom 10 Kolovoza 1758 (ali u stvari napisanom 1768), Kant je obavijestio Charlotte
Von Knobloch:48
Izgleda mi kako je slijedei nepobitni dogaaj imao izuzetnu teinu te kako dokazuje i van svake mogunosti
sumnje stavlja tvrdnju u svezi Swedenborgovog izvanrednog talenta. Rujna 1756 (dogaaj se u stvari zbio u Srpnju
1759), u Subotu u 4 popodne, je Swedenborg pristigao u Gothenborg iz Engleske, kada ga je gospodin William
Castel pozvao u svoju kuu zajedno sa grupom od 15 ljudi. Oko 6 sati, Swedenborg je najprije izaao, pa se vratio
u drutvo prilino blijed i alarmiran. On je rekao da je opasni poar buknuo u junom predjelu Stockholma (oko
300 Engleskih milja od Gothenborga), i da se iri jako brzo. Bio je nespokojan, i izlazio je esto iz kue. Zatim je
rekao kako je kua njegovog prijatelja, kojeg je on nazvao po imenu, ve bila u pepelu, te da je njegova vlastitita u
opasnosti. Oko 8 sati, kad je ponovno bio vani, radosno je uzviknuo, Hvala Bogu! Vatra je ugaena na treem
pragu od moje kue! Ove vijesti su prouzroile veliku uzrujanost u cijelom gradu, ali posebice meu drutvom u
kojem je on bio. Iste veeri je o tome bio obavijeten guverner. U nedjelju ujutro, Swedenborg je bio pozvan kod
guvernera, koji ga je ispitivao u svezi katastrofe. Swedenborg je opisao vatru do najmanjeg detalja, kako je poela,
na koji nain je prestala i koliko je to sve skupa trajalo. Istog tog dana je novost buknula u gradu, a kako je
guverner smatrao da je vijest vrijedna panje zaprepatenje se znatno povealo; jer mnogi su ljudi bili zabrinuti za
svoju imovinu i prijatelje koji su mogli biti ukljueni u katastrofu. U ponedjeljak naveer je u Gothenborg stigao
glasnik kojeg je za vrijeme poara poslao Trgovinski Odbor. U pismima koja je donio vatra je bila opisana ba na
nain kako ju je Swedenborg opisao. U utorak ujutro je kraljevski glasnik stigao kod guvernera donosei otunu
obavijest o vatri, o gubitku kojeg je prouzroila, i o kuama koje je otetila i unitila, koja se ni u najmanjoj
pojedinosti nije razlikovala od izvjea kojeg je Swedenborg dao u isto vrijeme kada se dogodila, jer vatra je bila
ugaena u osam sati.49

Postoje daljnji dogaaji koji svjedoe o jedinstvenosti Swedenborgove duhovne vizije, ali poto te vrste stvari
nee uveati ili umanjiti ocjenu njegovog istinskog karaktera, Ja sada neu dalje naklapati o njima. elim zavriti
napominjui jedino da je on imao iskustva ovakve vrste.

33

Peto poglavlje
Karakter i nain ivota

to se Swedenborgovog izgleda tie, nema vjerodostojne dokumentacije na koju moemo uputiti. Znamo kako je
izgledao jedino iz njegovih portreta, a ini se da ne postoji mnogo dobrih. Jedan je bio naslikan za
Swedenborgovog bliskog prijatelja Grofa Anders J. von Hpkena, i nalazi se u Gripsholmskom Nacionalnom
Muzeju Umjetnosti.50 Vi vidite mudrost koja ispunjava njegovo lice i osjeate razboritost i vrstinu njegove
volje. Posebice u bljesku njegovih oiju vi vidite dostojanstvo i maginu mo, i znate da on nije obian ovjek.
U njegovim kasnijim godinama, Swedenborg je imao prijatelja u Amsterdamu koji se zvao John Christian Cuno,
koji je, iako nije bio gorljivi pristalica Swedenborga, bio oaran njegovom osobnou. Cuno je ostavio jako
zanimljiv izvjetaj o njemu, rekavi, '... kada me promatrao sa svojim smijeeim plavim oima kao to bi
uvijek inio u razgovoru bilo je kao da sama istina govori iz njih.'53 Izgleda da su, kada bi se suoili sa tim
oima, ak i oni koji su mu se podrugivali bili ispunjeni sa potovanjem. Cuno je takoer rekao:
esto bi sa iznenaenjem primjetio kako podsmjehivai koji su se uvukli u poznata drutva gdje bi ga odveo, i ija
je namjera bila ismijati starog gospodina, zaboravljaju sav svoj smijeh i njihovu naumljenu porugu, i kako stoje
zapanjeno i sluaju naj-neobinije stvari koje bi on smjelo i bez ikakve rezerviranosti, poput iskrenog djeteta,
kazivao o duhovnom svijetu. Izgledalo je skoro kao da njegove oi imaju sposobnost uutkati svakoga.52

Kada ovjek tvrdi kako je ve putovao nebom i paklom, da je primio direktne zapovijedi od Gospodina Boga, i
tako dalje, karakteristino je za ovjeka da se dri uzvieno i arogantno, ili da bude netoleratnan, grub, i
neudruiv sa drugima. Ali Swedenborg je bio suta suprotnost ovome. On je bio djetinjast i nevin u svim
stvarima, sa ozrajem transcendentnog mistika koji je izbjegao oneienje. Grof von Hpken je rekao:
Ja ne samo da sam ga poznavao ove etrdeset i dvije godine, ve sam ga takoer, nakon odreenog vremena,
dnevno posjeivao53... Ja se ne mogu prisjetiti da sam poznavao ijednog ovjeka koji je imao karakter sa vie
ravnomjerno rasporeenih vrlina od Swedenborga; uvijek zadovoljan, nikad lako razdraljiv ili turoban... On je bio
istinski filozof i ivio je poput jednog. On je marljivo i teko radio, i ivio je tedljivo... Posjedovao je zdravu
prosudbu u svim prigodama... i sebe je kvalitetno izraavao o svakom predmetu razgovora.54
(On je snano nijekao svjetovne filozofe. Bio je model iskrenosti, vrline i pobonosti, i od onog to sam
vidio, u mojoj zemlji ne postoji nitko tko je bio u posjedu tako vrlo dubokog znanja kao Swedenborg.)55

Swedenborgov nain ivota je bio izuzetno jednostavan, u skladu sa njegovim najviim pozivom. U svezi
njegovog ivota u Amsterdamu, Cuno je rekao:
ivio je sa priprostim iteljima, koji su imali prodavaonicu u kojoj su prodavali pamuk, muslin (vrsta tvrde
pamune tkanine; primj. prev.), depne rupie, i tome slino, i koji su imali poprilian broj male djece. Ja sam se
raspitao kod gazdarice da li je stari gospodin zahtjevao jako puno panje. Ona je odgovorila, 'On jedva da trai
ikakvu panju; sluga za njega nema to drugo uiniti osim ujutro naloiti vatru u kaminu. Svake veeri on ide u
krevet u sedam, i ustaje se ujutro u osam. Mi sebe ne zamaramo vie sa njime. Tijekom dana on sam odrava vatru;
a prilikom odlaska u krevet on se vrlo paljivo pobrine da vatra ne bi prouzroila neku tetu. Oblai se i skida sam,
i u svemu se oslanja na sebe, tako da mi jedva znamo da li je itko u kui ili nije. Ja bi za njega voljela da bude sa
nama do kraja njegovog ivota. Najvie e nedostajati mojoj djeci; jer on nikad ne izae iz kue bez da im donese
neke slatkie; mali nevaljalci, takoer, toliko puno luduju za starim gospodinom da im je drai od vlastitih
roditelja. Ja zamiljam da je on jako bogat...'56

U to vrijeme je Swedenborg ve imao preko 80 godina. Iako starac u svojim sedamdesetima i osamdesetima, on
je sam preao ocean, putujui iz vedske do Nizozemske i Engleske bez ikakvog pratioca. To je bilo drugaije
vrijeme od ovog dananjeg; on nije imao pogodnost vlakova i parnih brodova. ak je prelazak iz Engleske u
Nizozemsku uz povoljan vjetar oduzimao preko tjedan dana, pa su ljudi nadaleko irili izvjetaje o potekoama
putovanja. Ipak ovaj je ustri stari mistik skakao iz jedne luke u drugu, i nije razmiljao o niemu osim o
objavljivanju djel za koja je vjerovao kako ih je zapisao po nebeskim naredbama.
Kao to je Milton rekao, 'Da bi dijelio svete obroke sa bogovima, ovjek mora jesti umjereno.'57 Zaista, izgleda
da prodrljivost i duhovna disciplina ne mogu postojati u isto vrijeme. Swedenborg je uvijek opominjao

34

ovjeka da ne bude prevladan od strane svoje tjelesne udnje, budui da zla energija isijava iz pora onih koji
uivaju izobilnu prehranu, i ta namjera je povod liinkama i crvima koji ispunjavaju sobu. Na poetku, kada je
tek poeo imati svoja duhovna iskustva, kvaliteta njegove hrane nije bila drugaija od one u obinih ljudi, i on se
samo suzdravao uzimati vie od male porcije. Ali za vrijeme zadnjih petnaest godina njegova ivota, on je
jedva ikada jeo meso, i samo je povremeno jeo ribu, obino jegulju. Njegovi osnovni obroci su bili ogranieni na
kruh, maslac, mlijeko, kavu, bademe, groice, povre, kekse, kolae, i kruh zainjen umbirom. On bi meu
malom djeicom uvijek dijelio slatkie. Takoer je pio jako puno vode i posebice je volio kavu. Izgleda da ima
jako bliska povezanost izmeu filozofa i kofeina. ak i u sluaju Japana, aj je najprije bio uvezen iz Kine
posredstvom Budistikih redovnika; i od onda, posebna se veza razvila izmeu Budistikih redovnika i aja.
Swedenborg je bio jako veliki ljubitelj mrkanja, i jo danas se trunkice duhana mogu pronai meu njegovim
manuskriptama, odakle ire postojan miris. Zbog ovog mirisa, to je dovoljno udesno, njegovi su manuskripti
izbjegli unitavanje od strane knjikih moljaca. Iako mi ne moemo ii tako daleko da bi ga nazvali
vegetarijancem, on nije previe volio meso, i izgleda da je uviao kako okus mesa naginje biti u suprotnosti sa
nebeskim putem. On je rekao:
Ljudi u jako davnim vremenima nisu jeli meso, jer oni su smatrali kako je ubijanje ivotinja okrutno. Ali kasnije,
kako je vrijeme prolazilo, ljudska srca su postala okrutna i brutalna. Njima je klanje ivih bia i jedenje njihova
mesa postalo sasvim nevana stvar. Sve dok ljudska bia posjeduju ovakav karakter, ja pretpostavljam kako je
njima nemogue prestati jesti meso.58

Izgleda da je jedenje mesa nespojivo sa istim i plemenitim mislima.

Swedenborgovo odijevanje je bilo jako jednostavno i sasvim prikladno nekome njegova karaktera, i on nije
nosio nikakav nakit koji bi privlaio panju drugih. Kada bi izaao, on je u skladu sa obiajem toga vremena
nosio periku, ali ona nije bila preduga. Oko svoga struka je nosio ma u neobinoj korici, a u ruci tap sa
zlatnom glavom. Na nogama je nosio cipele sa kopama koje su bile ukraene srebrom i zlatom, i u koje su bili
umetnuti dragulji. Istinabog, srebro, zlato i dragulji mogu izgledati prilino razmetljivo; ali za ljude na
Swedenborgovoj poziciji u to vrijeme, ovi nisu bili posebice neobini. tovie, kako se kraj njegovog ivota
pribliavao, reeno je da je njegovo srce postalo tako potpuno apsorbirano u njegovo poslanje da bi se na
njegovoj odjei, kada bi izaao van iz kue, znalo pronai poneto udnovato; I da bi, kad nije bilo nikog oko
njega tko bi to ispravio, on hodao u gomili i ne primjeujui. Jednom je otiao negdje odazvavi se pozivu ali je
obukao cipele sa razliitim kopama. Kada je stigao u kuu, pria se da su mu se tamo prisutne mlade gospoice
smijale.
Kako je Swedenborg stario, on je postajao potpuno zaboravljiv u svezi toga koji je datum, zatim da li je bio dan
ili no, i samo je marljivo radio na svojim rukopisima. On bi otiao u krevet kad god bi se osjeao pospan, ne
obraajui panju na odreeno vrijeme. Jednom je spavao trinaest sati bez buenja. Kada bi uao u meditativno
stanje, on bi leao na krevetu danima bez da bi jeo ili radio. Kada njegova smrt nije bila predaleko, on je zaronio
u ovakvu vrstu meditacije u trajanju od tri ili etiri tjedna, ne uzimajui nikakvu hranu. Nakon toga se
Swedenborg ustao i ponovno doao k sebi, ili bar tako kae izvjee. U ovakvim sluajevima on nikome nije
dozvoljavao pristup, govorei kako se mora prirodno ustati sam od sebe. Kada bi se probudio iz ove vrste sna, on
bi automatski zapalio vatru i uzeo svoje pisae pero.
Njegova ravnodunost prema novcu je potkrijepljena injenica. Kao dodatak njegovoj mirovini od vedske
vlade, on je imao prilinu koliinu imovine; kamata je osiguravala za njegov dnevni ivot, putovanja i trokove
tampanja. Poto je ve imao ovaj prihod, on od svojih publikacija nije uzimao zaradu i nije planirao nikakve
druge rizike povezane sa zaradom novca. Po ovom pitanju je na sreu stekao poprilinu neovisnost.
On takoer nije mario za posudbe i grozio se davanja milostinje, govorei, 'Kada prosjaci ovog svijeta nisu
ljenine, onda su lupei. ak i ako su aljenja vrijedni, kada ih paljivo ne ispitate i neotroumno ih darivate, vi
im u stvari vie nakodite.'59 Ovo je zasigurno zdravo razmiljanje. Dananje dobroinstvo je bazirano na ovom
principu, tako da pojedinci ne daju milostinju na ulici, a novci i dobra nisu jedina stvar koja se nudi.
Prema Swedenborgovom razmiljanju, posuivanje novaca je bilo ekvivalentno gubljenju novaca. tovie, poto
je trebao sav svoj prihod za svoja putovanja i izdavanje knjiga, on nije financirao druge ljude, i on se takoer nije
zaduivao. Ali iako je paljivo planirao svoje financije, kada bi stanodavac traio za svoju stanarinu, on je imao
ovjeka koji bi otiao do mjesta gdje je Swedenborg drao svoj novanik i slobodno uzeo potrebnu koliinu. Kao
dodatak ovome, svi oni koji su imali bilo kakve financijske odnose sa njime su rekli kako je bio dareljiv.
Broj djela koja je Swedenborg napisao u periodu od preko ezdeset i tri godine je iznenaujue velik. Ako bi sva
ta djela bila smjetena u knjige formata velike osmine od kojih bi svaka imala 500 stranica, izalo bi 60 tomova.
Meutim, ovo u stvari nije sav njegov rad, jer ima jo takoer neobjavljenih manuskripta smjetenih u

35

Nacionalnoj Biblioteci u Stockholmu, od kojih se mnogi prouavaju od strane uenjaka. Svi oni su proeti jako
dubokoumnim mislima, i nisu proizvod uurbanog rada od jedne noi. Naravno, na nekim mjestima, izgleda da
se iste toke opet i iznova ponavljaju; ali injenica da se Swedenborg kako je bio pod pritiskom da bi udovoljio
zahtjevima boanskog otkrovenja toga nije mogao okaniti, ne oduzima od kvalitete njegovih rukopisa u cjelini.
To je zbog toga to ga je njegov stariji svak, Biskup Benzelius, trenirao da bude jako ekonomian sa svojim
vremenom. Da nije bilo toga, on ne bi bio u stanju proizvesti djela tako bogata i kvalitetom i kvantitetom.
Takoer je iznenaujua injenica da je on sva svoje djela napisao u potpunosti sam, bez ikakve pomoi tajnika
ili prepisivaa. Svaki tom je sreen i sistematian, i svaki zarez je na svome mjestu. On je od samog poetka
organizirao odreenu vrstu indeksa, tako kada bi pisao knjigu, svi bi navodi ili citati koji su se odnosili na ranije
objavljene sekcije bili dobro organizirani i lieni pogreaka. Ovaj indeks je takoer bio sastavljen u jedan veliki
tom, i onima koji ga promatraju prua razumijevanje o tome koliko je samo naela Swedenborg ostavio u
nasljee. Opat Anton Joseph Pernety je rekao, 'Swedenborg je bio neumoran ovjek koji je pisao danju i nou.'60
Cuno je napisao u svojim memoarima:
On na svom novom djelu radi na najzadivljujui i nadljudski nain. esnaest araka, tipa dvostruko manjeg od onih
koritenih u njegovim prijanjim djelima, su ve odtampani... za svaki odtampani arak on treba ispuniti etiri
arka u manuskriptu. Do sada je tampao dva arka svakog tjedna. Ove on ispravlja osobno; i prema tome mora
napisati osam araka svakog tjedna.61

Ovo je zasigurno bilo poletno jer su u ovom trenutku Swedenborgu nedostajala samo tri dana do 83 godine. Iako
ljudi kau da je Swedenborgov rad bio mahnit i zbrkan, to zasigurno nije bio sluaj. Kada bi dolo do vanih
stvari, on bi revizirao svoje skice vie puta; i ako rezultati nisu bili zadovoljavajui, on bi ih odbacio i vie ih ne
bi ni pogledao. Nakon to je ostario, poto je proveo puno svoga vremena putujui ili, radije, poto nije bilo
potrebe za njima, on sa sobom nije nosio ni jedno djelo uputa, dok je njegovu biblioteku sainjavao jedino dio
Hebrejskog Svetog Pisma.
Swedenborgova djela o religiji su bila objavljena u Engleskoj i Nizozemskoj, ali ne u njegovoj domovini; jer su
u to vrijeme, samo prijanje dvije zemlje posjedovale slobodu vjere. Najprije je mislio kako e tampati Istinsku
Kransku Religiju u Parizu; ali kada je uputio molbu birou za cenzuriranje, bilo mu je reeno da bi knjiga mogla
biti tampana u Parizu ako on, 'kao uvijek', ispod naslova naznai da je knjiga bila objavljena u Londonu ili
Amsterdamu. ak i u tako maloj stvari, Swedenborg nije htio prevariti svijet, pa je uzimajui knjigu u
Amsterdam, dao da se tampa tamo.
Ja bi ovdje htio podijeliti sa vama jednu zavrnu priu u svezi njegovog karaktera i ponaanja, kako je ispriana
od strane vedskog povjesniara Anders Fryxella:
Kada je moja baka bila djevojica od petnaest, esnaest godina, ona je ivjela sa svojim ocem nedaleko od
Swedenborgove kue, i stoga je sa njime bila u prijateljskim odnosima. Moju baku, mladu djevojku, je njezina
djetinja znatielja nagnala, i esto bi pitala 'Strieka Swedenborga' da joj pokae duha ili anela. Naposlijetku je
pristao... i odvevi je u ljetnikovac u svom vrtu... on ju je postavio pred zavjesu... i onda rekao, 'Sada e vidjeti
jednog anela!' i kako je govorio, podigao je zavjesu, da bi mlada djevojica ugledala svoj odraz u ogledalu.62

36

esto poglavlje
Opa Stajalita i Tvrdnje

to se tie Swedenborgovih iskustava prilikom posjeivanja neba i pakla, svrha nazone knjige nije raspravljati
da li su ona uistinu proizala iz skrivene volje Gospodina Boga ili ne. U bilo kojem sluaju, izgleda da su ti
Swedenborgovi doivljaji bili usko povezani sa njegovim disanjem, uzrokujui to da on izvri opsena
istraivanja o umjetnosti disanja. Prema njegovoj teoriji o 'korespondencijama', plua ljudskog bia
korespondiraju sa razumijevanjem, a srce korespondira sa ljubavlju. Poto je duhovna povezanost izmeu ljubavi
i razumijevanja ista kao ona izmeu srca i plua, ako poznajete jednu, onda moete raspoznati drugu. Ispravna
regulacija daha, prema tome, unapreuje razumijevanje. U disanju postoji razlika izmeu unutranjeg i vanjskog,
vanjsko disanje dolazi iz zemaljskog svijeta a unutranje disanje iz duhovnog svijeta. Kada ljudi umru, njihovo
vanjsko disanje prestaje. Meutim, tiho i beumno unutranje disanje se nastavlja bez kraja. Dok su ljudi i dalje
u materijalnom stanju, njima je teko osjetiti njihovo unutranje disanje, poto je beumno. Ovo disanje, koje u
potpunosti nastaje iz istinite vjere koju posjeduje duh, je ivot duha. Suglasnost sa duhovnim svijetom ovisi o
ovom disanju.
Swedenborg je ispriao o svojem osobnom iskustvu sa ovim disanjem:
Ja sam na ovaj nain bio najprije naviknut osjetiti moj unutranji dah u svom ranom djetinstvu, kada bi izgovarao
moje jutarnje i veernje molitve, i povremeno nakon toga, kada sam istraivao harmoninost plua i srca, a
posebice kada bi bio duboko angairan pisanjem filozofskih djela. Tijekom godina sam neprestano promatrao kako
je postojalo pritajeno disanje, jedva uoljivo, u svezi kojeg mi je naknadno bilo dano reflektirati, i onda pisati. Ja
sam tako od svog djetinstva bio u stanju zaustaviti moje vanjsko disanje i aktivirati jedino moj unutranji dah,
posebice posredstvom apsorbirajuih razmiljanja, budui da je na drugi nain intenzivno prouavanje istine jedva
mogue. Nakon toga, kada mi je nebo bilo otvoreno, i kad sam bio u stanju razgovarati sa duhovima, ja sam jedva
uope disao udisanjem i to u trajanju od jednog sata.63

Iako svi mi ne moemo percipirati razliku izmeu vanjskog i unutranjeg daha na nain kako je to Swedenborg
inio, postoji bez ikakve sumnje bliska veza izmeu regulacije daha i oplemenjivanja uma i tijela. injenica da
je Swedenborg ovo mogao osjetiti skoro od roenja vjerojatno ima odreeni znaaj za misiju njegovih kasnijih
godina.
Dosegnuvi duhovno carstvo, Swedenborg je planirao izvjestiti svoje itatelje u svezi stvari koje je tamo
promatrao. Gledajui na naslove poglavlja u Nebu i Paklu, mi pronalazimo ova promatranja diljem knjige, ali
sada bi ja trebao dati jedan ili dva primjera. Prvi dolazi iz potpoglavlja 232 u Branoj ljubavi (Conjugial love),
druga pripovijest u poglavlju naslovljenom 'Univerzalne stvari u svezi braka' (vidi takoer potpoglavlje 333 u
Istinskoj Kranskoj Religiji):
Poslije odreenog vremena sam iz nie zemlje nanovo zauo iste povike kao prije 'O kako su ueni!' i 'O koliko su
mudri!' Kako sam se osvrtao ne bi li vidio koji su aneli bili onda prisutni, gle! naao sam se u prisustvu anela iz
neba koje se nalazilo odmah iznad ljudi koji su vikali 'O kako su ueni!'
Kada sam sa njima porazgovorio u svezi tih povika, oni rekoe kako su ti 'ueni ljudi' oni koji samo raspravljaju o
tome da li neka stvar postoji ili ne, i rijetko dosegnu misao da ona zaista postoji. Oni su prema tome poput vjetrova
koji puu i prolaze, ili poput kore oko drvea koja nema sriku, ili kao bademove ljuske bez ikakve jezgre, ili poput
kore oko voa bez pulpe unutra. Jer njihovi umovi su lieni unutranje prosudbe i sjedinjeni su jedino sa tjelesnim
osjetilima. Stoga, ako sama osjetila nisu u stanju prosuditi, oni ne mogu formirati zakljuak. Jednom rijeju, oni su
samo senzualni, i mi ih nazivamo 'misliocima' poto oni nikad ne dou do ikakvog zakljuka, ve pokupe sve to
uju i raspravljaju da li to postoji, neprestano govorei za i protiv. Njima nita nije drae nego napadati prave
istine, sporiti ih te tako rastrgnuti na komadie. Ti su oni koji za sebe vjeruju kako su ueniji od svih na svijetu.'
uvi ovo, ja sam zatraio od anela da me odvedu dolje k njima. Oni su me onda doveli do kaverne iz koje
stepenice vode nadolje do nie zemlje. Spustili smo se i pratili povik 'O kako su ueni!' I gle, nekoliko stotina ljudi
je stajalo na jednom mjestu udarajui u zemlju sa svojim stopalima.
Najprije iznenaen ovime, ja sam zapitao, 'Zato oni tako stoje i udaraju u zemlju sa potplatima svojih stopala?' i
rekoh jo 'Oni na taj nain mogu izdubiti rupu u zemlji sa svojim stopalima.' Na ovo su se aneli nasmijali i rekli,
'To samo izgleda da oni tako stoje, poto oni u svezi nieg ne razmiljaju da to zaista jeste, ve jedino razmiljaju i
raspravljaju da li to postoji. Kada misao ne napreduje dalje, oni izgledaju kako jedino gaze i mrve jednu grudu

37

zemlje, i ne napreduju.' Ali onda sam ja priao ovom skupu, i gle! oni su mi izgledali kao ljudi lijepih lica odjeveni
u pristalu odjeu. Ali aneli rekoe, 'Oni tako izgledaju na njihovom vlastitom svjetlu, ali ako nebesko svjetlo
utjee, njihova lica, i takoer njihova odjea, se mijenjaju.' I tako je i bilo. Oni su se onda priinjali crnomanjastih
likova, i obueni u crne vreovine. Ali kada je ovo svjetlo bilo povueno, oni su izgledali kao i ranije.
Uskoro sam prozborio sa nekima od njih na skupu i rekao, 'uo sam kako mnotvo oko vas vie 'Kako ueni!'
Stoga bi htio, ako mogu, porazgovarati sa vama o stvarima najvee uenosti?'
Oni odgovorie, 'Reci to god eli i mi emo te zadovoljiti.'
'Kakva mora biti religija', zapitah, 'da bi se uz pomo nje ovjek spasio?'
Oni odgovorie, 'Mi to pitanje moramo podijeliti na nekoliko njih, i ne moemo dati konaan odgovor dok prije
toga o njima nismo formirali zakljuak. Najprije treba razmotriti, 1) Da li je religija od ikakve vanosti?; 2) Da li
postoji takva stvar kao to je spasenje ili pak ne?; 3) Da li je jedna religija djelotvornija od druge?; 4) Da li postoje
nebo i pakao?; 5) Da li postoji vjeni ivot nakon smrti?; i mnoga druga pitanja.'
Stoga sam ja zapitao u svezi prvog pitanja, 'Da li je religija od ikakve vanosti?' I oni su poeli raspravljati,
koristei mnoge argumente da li postoji takva stvar kao to je religija, i da li je ona od ikakve vanosti. Ja sam ih
zatim preklinjao da to isto pitanje upute skupu, to su oni i uinili. I skupni odgovor je bio da ova propozicija
zahtjeva previe istraivanja da bi mogla biti zavrena prije veeri.
'Da li bi ju mogli', zapitah, 'zavriti za jednu godinu?' Jedan od njih ree kako ne bi mogla biti zavrena ni za
stotinu godina.
Ja sam odgovorio, 'Vi ste dakle u meuvremenu bez religije.'
'Zar ne bi i ti poput nas', on je odvratio, 'najprije dokazao da li postoji religija, i da li je ono to se tako naziva od
ikakve vanosti? Ako jeste, onda e biti i za mudre takoer. Ako ne, onda e biti samo za priproste ljude. Dobro je
poznato da se religija naziva 'opijumom' (tekst daje rije 'okov', no naem je jeziku prikladnija rije 'opijum', poto
je kod nas uvrijeeno rei kako je 'religija opijum za narod'; primj. prev.); ali pitanje je, 'Za koga? Ako samo za
obine ljude, onda u stvari i nije od neke vanosti; ali ako je i za mudre, onda jeste.'
uvi ove stvari ja sam im rekao, 'Vi ste sve samo ne ueni, poto moete razmiljati jedino da li neka stvar
postoji, i svaati se za i protiv. Da li itko moe biti uen ako neto ne zna zasigurno, i napreduje do tog zakljuka,
ba kao to ovjek napreduje korak po korak, i tako postepeno stie mudrost. Inae vi istine ne dotiete ak ni
noktom ve ih sve vie i vie uklanjate iz vidika. Raspravljati samo o tome da li neka stvar postoji, zar to nije kao
raspravljati o kapi koju ovjek nikad ne stavi na glavu? ili cipeli koja nikad nije obuena? to iz toga proizlazi
osim to na kraju vi ne znate da li uope ima iega? To jest, Da li postoji takva stvar kao to je spasenje? Da li je
ivot nakon smrti vjean? Da li je jedna religija djelotvornija od druge? Da li postoji nebo i pakao? Vi o ovim
stvarima ne moete misliti nita sve dok se vrsto drite prvog koraka i, tamo cupkajui, ne hodate korak po korak
naprijed. Pazite se da vai umovi, dok tako stoje na otvorenom izvan dvorita, ne otvrdnu iznutra i postanu stupovi
od soli, a vi sami prijatelji Lotove ene.'
Rekavi ovo ja sam ih napustio, a oni su bili tako ljuti da su za mnom bacili kamenje. Tada su mi izgledali kao
klesani kipovi od kamena, potpuno lieni ljudskog razuma. Ja sam pitao anele kakva je bila njihova sudbina; i oni
rekoe: 'Njihova sudbina je zaroniti dolje u bezdan, i tamo oni pronalaze pustinju, gdje ih se prisiljava da nose
terete. A poto onda nisu u stanju nita razumno izgovoriti, oni brbljaju i priaju gluposti. I sa udaljenosti se
priinjavaju kao magarci koji nose terete.'64

Ja ne znam da li je ili ne Swedenborg vidio sudbinu tako zvanih uenjaka u duhovnom svijetu, ali njegove rijei
probadaju srce poput otrog noa. Na kraju, jesu li ueni ljudi magarci koji nose terete?
Swedenborgove duhovne vizije nisu sve poput ove, i ja ju predstavljam samo kao jedan primjer. Osjetljivi
itatelji e percipirati da ova pria sadri logiku koja samo izgleda nelogina, ono to izgleda apsurdno je u
stvari bogato zdravim razumom i u skladu sa ljudskom prirodom i svakodnevnim iskustvom. A to se tie
njezinog znaenja, mi moramo rei da je Swedenborg velik i jedinstven kritiar.
Sa ciljem da bi upoznao Swedenborga ovjek se najprije mora upoznati sa Nebom i Paklom. Njegova teoloka
uenja, ili ono to je namjeravao transmitirati ljudskim biima za vrijeme svoje nebeske misije, se odnose na
postojanje duhovnog svijeta. Ja u sada navesti neke od njegovih tvrdnji o toj stvari:
Kako na nebu postoje beskrajne razliitosti, i ni jedna zajednica niti ak jedan aneo nije tono poput nekog
drugog, na nebu postoje generalne, specifine i pojedinane podjele. Generalna podjela je na dva kraljevstva,
specifina na tri neba, i pojedinana na bezbrojne zajednice. Detalji e biti obraeni u onome to slijedi. Generalna
podjela je kako rekosmo na dva kraljevstva, jer nebo se naziva 'Kraljevstvom Bojim.'

38

Postoje aneli koji iz Gospodina proizlazee Boansko primaju vie iznutra, i drugi koji ga primaju manje iznutra.
Oni koji ga primaju vie iznutra se nazivaju boanskim anelima, ali oni koji ga primaju manje iznutra se nazivaju
duhovnim anelima. Zbog ove razlike je nebo podijeljeno na dva kraljevstva, jedno koje se naziva Boansko
Kraljevstvo, i drugo koje se naziva Duhovno Kraljevstvo.
Aneli koji sainjavaju boansko kraljevstvo, poto Boansko od Gospodina primaju vie iznutra, se nazivaju
unutranjim a takoer i viim anelima; i iz istog razloga se nebesa koja oni sainjavaju takoer nazivaju
unutranjim ili viim nebesima. Ona se nazivaju viim ili niim, poto ovi izrazi oznaavaju ono to je unutranje i
to je vanjsko.
Ljubav u kojoj su oni koji su u boanskom kraljevstvu se naziva boanska ljubav, to je ljubav spram Gospodina.
Oni koji su u duhovnom kraljevstvu su u ljubavi koja se naziva duhovna ljubav, to je dobroinstvo spram blinjeg.
I kako svo dobro pripada ljubavi (jer svakome je dobro ono to voli) dobro jednog kraljevstva se takoer naziva
boansko, a dobro drugog duhovno. Oigledno je, onda, u emu se ova dva kraljevstva meusobno razlikuju,
naime, na isti nain kao to se razlikuje dobro ljubavi spram Gospodina od dobra dobroinstva spram blinjeg. A
kako je dobro ljubavi spram Gospodina unutranje dobro, i ta ljubav je unutranja ljubav, tako su boanski aneli
unutranji aneli, i nazivaju se viim anelima. (NP 20-23)
Da na nebesima postoji svjetlo to ne mogu shvatiti oni koji razmiljaju jedino iz prirode; a ipak na nebesima je
takvo svjetlo da u vie stupnjeva prebacuje podnevno svjetlo na svijetu. To svjetlo sam ja esto vidio, ak za
vrijeme veeri i noi. Najprije sam se udio kada sam uo anele kako govore da je svjetlo ovog svijeta neto vie
od sjene u usporedbi sa nebeskim svjetlom; ali vidjevi ga ja mogu posvjedoiti da je to tako. Sjaj i velianstvenost
nebeskog svjetla su takvi da se ne mogu opisati. Sve stvari koje sam vidio na nebesima su bile viene na tom
svjetlu, stoga jasnije i izrazitije nego stvari u ovom svijetu. (NP 126)
Ali puno bolje je predstaviti iskustveni dokaz. Kad god sam sa anelima razgovarao licem u lice, ja sam se nalazio
sa njima u njihovim prebivalitima. Ta prebivalita su ba kao prebivalita na zemlji koja mi nazivamo kuama, ali
su puno ljepa. U njima se nalaze odaje, saloni za posjete, i ima soba u velikom broju; postoje takoer i dvori, a
unaokolo ima i vrtova i cvjenjaka i travnjaka. Gdje ive zajedno njihove su kue blizu jedna druge, aranirane
jedna pored druge u formi grada, sa avenijama, ulicama i javnim trgovima, ba kao u gradovima na zemlji. Meni je
bilo dozvoljeno proi kroz njih, razgledavati na sve strane, i ponekad ui u kue. Ovo se zbivalo kada je moj
unutranji vid bio otvoren, i kad sam bio potpuno budan (NP 184)
Na nebu sam vidio takve raskone palae kakve nije mogue opisati. Iznad su one svjetlucale kao da su napravljene
od istog zlata, a ispod kao da su napravljene od dragog kamenja, neke velianstvenije od drugih. Isto je bilo i
unutra. Obadvoje, i rijei i znanje nisu adekvatni da bi opisali dekoracije koje ukraavaju sobe. Na strani koja gleda
na jug ima parkova, gdje, takoer, svaka stvar sjaji, u nekim palaama lie blista kao da je od srebra, a voe kao
da je napravljeno od zlata; dok je cvijee u cvjenjacima formiralo duge sa njezinim bojama. Iza granica, gdje je
pogled zavravao, su se vidjele druge palae. Takva je arhitektura na nebu da bi mogli rei da se umjetnost tamo
nalazi u svojoj umjetnosti; to nije je udno, poto sama umjetnost dolazi sa neba. Aneli rekoe da su takve stvari
i nebrojene druge jo vie savrene, predstavljene pred njihovim oima od strane Gospodina; a ipak su te stvari
ugodnije njihovim umovima nego njihovim oima, poto u svakoj od njih oni vide korespondencije, i kroz
korespondencije ono to je Boansko. (NP 185)

Pokuavajui prosuditi cijelu knjigu samo iz gornjih odlomaka o nebu i anelima, ovjek bi ju mogao krivo
protumaiti. Koristei se njima ja sam ovdje namjeravao ukazati kakav je bio Swedenborgov stav prema
zabiljeavanju okolnosti u carstvu mrtvih. itatelji moraju biti oprezniji i ponovno ih pogledati.
Sljedee, u svezi onog to je rekao o paklu:
Put koji vodi u nebo i put koji vodi u pakao su mi jednom bili predstavljeni. Vidio se irok put koji je naginjao u
lijevo ili prema sjeveru, i moglo se vidjeti kako mnogi duhovi hodaju njime; ali u daljini, tamo gdje je iroki put
zavravao, se mogao vidjeti veliki kamen. Od tog kamena su se ravala dva puta, jedan u lijevo i jedan u
suprotnom pravcu u desno. Put koji je skretao u lijevo je bio uzak ili izravnat, i kroz zapad je vodio prema jugu, i
stoga u nebesko svjetlo; put koji je vodio na desno je bio irok i prostran, i u nepravocrtnoj liniji je vodio nadolje
prema paklu. Na poetku je izgledalo kao da svi idu istim putem dok nisu doli do velikog kamena odakle su se
ravali putevi. Kada su dosegli tu toku oni su se podijelili; dobri su se okrenuli na lijevo i krenuli izravnatim
putem koji vodi u nebo; dok su zli, ne vidjevi kamen na ravanju puteva pali preko njega i povrijedili se; a kada su
se ustali oni su otrali irokim putem na desno koji je vodio u pakao. (NP 534)
Meni je takoer bilo dozvoljeno izvidjeti paklove i vidjeti kakvi su iznutra; jer kada Gospodin to eli, pogled duha
ili anela od gore moe prodrijeti u najnie dubine ispod i istraivati njihov karakter, bez obzira na pokrove. Na
ovaj nain je meni bilo dozvoljeno gledati u njih. Neki od paklova su se prikazali kao pilje i jazbine u stijenama
koje se produavaju prema unutra i onda nadolje u ponor, ili nepravocrtno ili okomito. Neki od paklova su se
prikazali poput brloga i pilja divljih ivotinja u umama. Neki puput izdubljenih kaverni i prolaza kakvi se mogu
vidjeti u rudnicima, sa kavernama koje se produuju prema niim predjelima. Veina paklova je trostruka, gornji je
iznutra u gustom mraku, poto je nastanjen onima koji su u neistinama proizalim iz zla; dok nii izgledaju
ognjeviti, poto su nastanjeni onima koji su u samim opakostima, gusti mrak korespondira sa neistinama zla, a

39

vatra sa samim zlom. Oni koji su iznutra djelovali iz zla su u najdubljim paklovima, a oni koji su vanjski djelovali
iz zla, to jest, iz neistina koje su proizale iz zla, su u manje dubokim paklovima. Neki paklovi daju sliku razorenih
kua i gradova nakon poara, u kojima prebivaju i skrivaju se pakleni duhovi. U blaim paklovima se prikazuju
neizraene barake, u nekim sluajevima susjedne u obliku grada sa koridorima i ulicama, a unutar kua su pakleni
duhovi zaposleni neprestanim svaama, neprijateljstvima, borbama, i brutalnostima; dok se na ulicama i
koridorima poinjavaju pljake i pustoenja. U nekim od paklova nema nieg osim kupleraja, koji su izgledom
odvratni i ispunjeni svakom vrstom prljavtine i izmeta. Opet, ima mranih uma, u kojima pakleni duhovi lutaju
poput divljih zvijeri u kojima, takoer, postoje podzemni brlozi u koje bjee oni koji su progonjeni od strane
drugih. Postoje takoer i pustinje, gdje je sve ogoljelo i u pijesku, i gdje na nekim mjestima ima grebenitog
kamenja u kojem ima pilja, a na nekim mjestima su kolibe. U ove pustinjske predjele su baeni oni iz paklova koji
su bili kanjeni svim moguim kaznama i to u najveoj mjeri, posebice oni koji su na svijetu bili lukaviji od drugih
u poduzimanju i smiljanju spletki i prevara. Ovakav ivot je njihova konana sudbina. (NP 586)

Sa ciljem da bi ispravno razumjeli Swedenborgovu viziju duhovnog svijeta, mi se trebamo upoznati sa njegovim
doktrinama o reprezentacijama, korespondencijama, stupnjevima, i uplivu. Poto ova knjiga ne zalazi u takvu
dubinu, itatelj mora dublje prouiti Nebo i Pakao, Boansku Ljubav i Mudrost i Boansku Providnost. Ovdje
meutim treba obratiti panju na jednu stvar, a to je da Swedenborgovo nebo i pakao nisu uvjetovani vremenom
i prostorom, poto su oni odreena vrsta duhovnog stanja. Prema tome, niti nebo niti pakao ne postoje zasebno
od ovog svijeta, iako ovaj svijet, takoer, nije istoznaan nebu ili paklu. Moda bi trebali rei da oni (nebo i
pakao i materijalni svijet) nisu niti istoznani niti odvojeni. Kada uzmemo u obzir da nai duhovni ivoti nemaju
poetak u vremenu ili prostoru i da su okolnosti neba i pakla proizvedene iz ovih ivota, onda sasvim jasno mi
Swedenborgove izjave ne bi trebali shvatiti doslovno. Ovo je temelj doktrinama o korespondencijama i
reprezentacijama. itatelj ovdje ne bi trebao formirati uurbana miljenja.
Da bi demonstrirao neka od Swedenborgovih uenja, Ja u navesti odabir iz njegovog djela:
Da nije tako teko ivjeti ivot neba kako neki vjeruju se dakle moe vidjeti iz slijedeeg, da kada bilo koja stvar
sebe predstavi ovjeku za koju on zna da je nepotena i nepravedna, ali u kojoj je njezin um noen, njemu je
jednostavno nuno misliti da tu stvar ne smije napraviti poto je suprotna boanskim odredbama. Ako ovjek sebe
privikne tako misliti, i inei tako ustanovi naviku takvog razmiljanja, on je postepeno pridruen nebu; i u onoj
mjeri u kojoj je pridruen nebu vii predjeli njegovog uma su otvoreni; i u onoj mjeri u kojoj su ovi otvoreni on
vidi togod je nepoteno i nepravedno, i u onoj mjeri u kojoj on vidi ova zla ona mogu biti rastjerana, jer ni jedno
zlo se ne moe rastjerati dok se ne vidi. U ovo stanje ovjek je sposoban ui zbog svoje slobode, jer zar nije svatko
sposoban iz svoje slobode tako razmiljati? I kada je ovjek zapoeo, Gospodin onda oivljava sve to je dobro u
njemu, i uzrokuje ne samo da on vidi da zla jesu zla, ve takoer da se od njih uzdri, i konano da se okrene od
njih. Ovo je znaenje Gospodinovih rijei, 'Moj jaram je sladak i Moje breme lako za noenje' (Matej 11:30) Ali
mora se shvatiti da se potekoa ovakvog razmiljanja i opiranja opakostima poveava u onoj mjeri u kojoj ovjek
iz svoje volje poinjava opakosti, jer u istoj mjeri on postaje naviknut na njih sve dok ih vie ne vidi, i na kraju ih
voli i iz uitaka svoje ljubavi ih opravdava, i potvruje ih sa svakom vrstom zablude, i izjavljuje kako su
dozvoljena i dobra. Ovo je sudbina onih koji u ranoj mladosti zaranjaju u zla bez ogranienja, i takoer odbacuju
boanske stvari iz srca. (NP 533)
Kakva je ljubav prema sebi se moe moe vidjeti ako ju usporedimo sa nebeskom ljubavi. Nebeska ljubav se
sastoji u ljubavi prema primjenama samih primjena radi, ili dobrima poradi samog dobra, koja ovjek ini u ime
crkve, svoje zemlje, ljudske zajednice, i svojih sugraana; jer to je voljeti Boga i voljeti blinjega, poto su sve
primjene i sva dobra od Boga, i jesu blinji kojega treba voljeti. Ali onaj koji ove voli poradi sebe ih voli jedino
kao svoje sluge, poto mu one posluuju; posljedino tome, volja je onog koji je u ljubavi prema sebi da crkva,
njegova zemlja, ljudska zajednica i njegovi sugraani, slue njemu, a ne on njima, jer on sebe postavlja iznad njih a
njih postavlja ispod sebe. Prema tome u onoj mjeri u kojoj je itko u ljubavi prema sebi on sebe odvaja od neba,
poto sebe odvaja od nebeske ljubavi. (NP 557)
Sve stvari koje imaju formu u prirodnom svijetu su posljedice, a sve stvari koje imaju formu u duhovnom svijetu su
uzroci tih posljedica. Nita se prirodno ne dogodi a da svoj uzrok ne izvodi iz duhovnog. (BLM 134)
to je ovjek vie apsorbiran u takozvanoj filozofiji, to je vea njegova obmana i sljepoa. Obmana i filozofija idu
zajedno. Postoje mnogi sluajevi koji osiguravaju svjedoanstvo ovoj injenici. (Komentar na Izaiju)65
Takoer sam bio pouen iskustvom, kada sam na nebesima bio voen tu i tamo, to se zbilo dok sam bio budan
da bi kada sam zapao u misli vezane za svjetovne stvari, ono to sam percipirao u nebeskoj palai trenutano
nestalo; tako da oni koji doputaju svojim mislima da propadnu u svijet propadaju dolje sa neba.' (DD 304)
Kada sam, meutim, u svojim mislima intenzivno prionuo uz svjetovne stvari kao kada sam se brinuo u svezi
nunih trokova, u svezi kojih sam danas napisao pismo, tako da je moj um bio jedno odreeno vrijeme time
zadran, (pro)pao sam, tako rei, u tjelesno stanje, tako da duhovi nisu mogli razgovarati sa mnom, to su i oni
rekli, poto su bili kao odsutni (od mene). (DD 1166)

40

U prirodnom svijetu je ovjekov govor dvojak, poto je njegova misao dvojaka, vanjska i unutranja; jer ovjek
moe govoriti iz unutranje misli i istovremeno iz vanjske misli, i on moe govoriti iz vanjske misli i ne iz unutranje, da,

suprotno unutranjoj misli, odakle dolaze pretvaranja, laskanja, i licemjerstva. Ali u duhovnom svijetu ovjekov
govor nije dvojak, ve jedinstven. On tamo govori kako misli, inae je zvuk grub i probija uho; ali ovjek ipak
moe utjeti, i tako ne objaviti misli svoga uma. Licemjer, prema tome, kada doe meu mudre, ili ode, ili se
povue u ugao sobe i ne daje nikakve primjedbe, ve utljivo sjedi. (AOt 294)
initi dobro blinjemu poradi Boga, i stoga sa Bogom, i iz Boga, je ono to se naziva religijom. (AOt 484)
Ukratko, ljubav prema sebi i ljubav prema svijetu su zajedno protivne ljubavi prema Gospodinu i ljubavi prema
blinjem; i prema tome ljubav prema sebi i ljubav prema svijetu su paklene ljubavi; zaista, one vladaju u paklu i
one takoer ine pakao u ovjeku. Ali ljubav prema Gospodinu i ljubav prema blinjem su nebeske ljubavi; one
vladaju na nebu i takoer ine nebo u ovjeku. (NJND 78)
Postoji pet vrsta ljudi koji itaju moja djela; prvu vrstu sainjavaju oni koji ih odbacuju od poetka, ili zbog toga
to imaju potpuno razliito vjerovanje, ili zbog toga to uope nemaju nikakvo vjerovanje. to se tie druge vrste,
oni smatraju da su moje rijei samo fenomeni materijalnog svijeta, i itaju ih samo da bi zadovoljili svoju
znatielju. Trea klasa ih ita probirljivim intelektom, u odreenoj mjeri uiva u njima, a to se tie stvarne
primjene u ivotu, ni traak napretka se ne moe vidjeti. Oni u etvrtoj klasi primaju sa vjerom, tako da su njihovi
ivoti unaprijeeni do odreene mjere, i oni ih koriste. Peta vrsta ih prihvaa sa radou, i potvrena su u njihovim
praktinim ivotima. (DD 2955)66
Ljubav je sjedinjenje duhova. Ljubav je duhovna vatra, duhovna toplina. Unutar ljudskih srdaca je toplina ivog
duha, i osjeati to je ljubav. Sila ljubavi ne nestaje; ona je poput topline, poput vatre.
Ljubav je ovjekov ivot; prema tome, ljubav ini ovjeka. (ova dva gornja odlomka se pojavljuju diljem Brane
ljubavi)67
ovjenost ljudi je smjetena u njihovoj ljubavi i volji, ne u njihovom intelektu. Prema tome, bez obzira koliko
veliki bio njihov intelekt, ako je njihova ljubav oskudna, oni e biti manipulirani od strane ljubavi. (Ovo je
Swedenborgova glavna doktrina; pojavljuje se diljem njegovih rukopisa.)68
Nevinost je sutina sveg dobra, a dobro je dobro u onoj mjeri u kojoj u sebi ima nevinost; i kako je mudrost od
ivota i stoga od dobra, mudrost je mudrost u onoj mjeri u kojoj ima udjela u nevinosti. A tako je i sa ljubavlju,
dobroinstvom i vjerom. I zbog toga nitko ne moe ui u nebo ako nije u nevinosti. (BLj 414)

Zabiljeke
1. U originalnom Japanskom je Suzuki napisao, 'Druga godina Taisha.' U Japanu je vrijeme podijeljeno prema
vladavinama careva; vladavina cara Taisha je trajala od 1912 do 1926. Sve zabiljeke u prijevodu su navedene
od strane prevodioca i ne nalaze se u Suzukijevim originalnim manuskriptama.
2. Suzuki je pored Latinskog proprium ubacio Kineski znak za izraz vlastito ja (self). Swedenborg je rije
Proprium, ije je znaenje 'ono to je ovjeku vlastito', primjenjivao da bi izrazio ovjekovu sposobnost da svoj
ivot doivljava kao da je neovisan o Bogu. Vidi Michael Stanley; Emanuel Swedenborg; Osnovne lektire
(Wellingborough, UK: Aquarian Press: 1988), 27-28.
3. Konfuijanski mislioci Mencius (Meng Tzu) and Hsn Tzu su bili aktivni u Kini u etvrtom i treem stoljeu
prije Krista.
4. Vidi R.L. Tafel, Dokumenti u svezi ivota i Karaktera Emanuela Swedenborga, tom 2 (London:
Swedenborgova Zajednica, 1877), 416.
5. U originalu je Suzuki napisao 'Meiji 43.' Meiji period datira od 1868 do 1912.
6. 'Sjednica otvaranja', Transakcije Meunarodnog Swedenborgovog Kongresa, odranog u svezi sa Proslavom
stogodinjice Swedenborgove Zajednice, London, 4-8 Srpnja 1910 (London, Swedenborgova Zajednica, 1912),
1-2.
7. Swedenborgovo pismo Dr. G.A. Beyeru, Stockholm, 13 Studenog 1769. Vidi Tafel, tom 2, dokument 243, str.
279-280.
8. Teza je naslovljena L. Annaei Senecae et Pub. Syri Mimi... Publico examini modeste submittit Emanuel
Swedberg, Upsla. 1709 (Odabrane reenice Publius Syrus Mimusa i L. Annaeusa Seneke...). Za vie informacija
vidi Cyriel Odhner Sigstedt, Swedenborgov ep: ivot i djela Emanuela Swedenborga (New York: Bookman

41

Associates, 1952), 12. Suzuki je napisao, 'Swedenborg je diplomirao u 22 godini, primivi diplomu iz filozofije.'
Meutim, Sigstedt ukazuje da Swedenborgovo 'diplomiranje' nije ukljuivalo sticanje diplome u modernom
smislu.
9. Ovo malo poznato djelo je naslovljeno 'Pravilo mladosti' (1709). U manuskriptu ono kae, 'Izvreno za
najuvaenijeg i najdostojnijeg oca i biskupa, Doktora Jespera Swedberga, Pravilo mladosti i ogledalo starosti.'
10. Swedenborgovo pismo Eriku Benzeliusu, 21 Sijenja 1718. Vidi Tafel, tom 1, dokument 77, str. 294.
11. Budistiki izraz 'konana istina' (na Japanskom Daiichigitai; na Sanskritu, Paramrtha-satya) se odnosi na
jedan od dva aspekta stvarnosti, druga je stvarnost u uvjetnom ili svjetovnom smislu (na Japanskom, Sezokutai;
na Sanskritu, Samvrti-satya). Za djelo uputa o Japanskoj Budistikoj terminologiji, vidi Hisao Inagaki, Rijenik
Japanskih Budistikih izraza (Union City, CA: Heian International, 1989).
12. U svezi kasnija dva djela, Suzuki upuuje na Om wattnens hgd och frra werldens starcka ebb och flod (O
dubini vode i snanim plimama u prvobitnom svijetu) i Underrettelse om docken, slysswercken, och saltwercket
(Informacija o dokovima, kanalskim branama, i solnim radovima), oba objavljena u 1719. Rasprava o bakrenim
listovima moe biti rasprava iz 1722 naslovljena Strmgtigste Allerndigste Konung (Najmoniji i milostivi
Kralj), memorandum o poboljanom postupku za stvaranje bakra.
13. Ovo djelo ima naslov dmiukast Memorial (Najponiznija spomenica) i generalno se naziva 'Financijsko
stanje u vedskoj'.
14. Prodromus philosophia rationcinantis de infinito et causa finali creationis: Deque mechanismo operationis
animae et corporis (Filozofska rasprava o beskonanom i konanom uzroku stvaranja: i o mehanizmu due i
tijela) (Dresden i Leipzig: Frederick Hekel, 1734).
15. Prva spomenuta rasprava je Oeconomia regni animalis (London i Amsterdam, 1740-41), djelo u dva dijela.
Drugo djelo Regnum animale, je rasprava u tri dijela. Prvi i drugi dio su bili objavljeni u Hagu u 1744, prvi dio u
svezi organa stomaka (Swedenborgovom terminologijom, 'organi podreene regije'); drugi, u svezi organa
grudnog koa ('organi nadmone regije'). Trei dio Regnum animale, objavljen u Londonu u 1745, se bavi sa
koom, osjetilima dodira i ukusa, i organskim formama openito.
16. Gdje Suzuki jednostavno pie 'vlakno' (sen-i), Swedenborg je zapisao, 'i njihovo medularno vlakno; takoer
nervna vlakna tijela; i miina vlakna.' Vidi Kraljevstvo due, prijevod James John Garth Wilkinson (London:
Swedenborgova Zajednica, 1843; ponovno odtampano Bryn Athyn, PA: Swedenborgovo Nauno Udruenje,
1960), 10.
17. Kraljevstvo due, 10-11; 12. Swedenborgova zavrna reenica ita, 'Ja se stoga nadam da u uz pomo
neprestanog savijanja mog kursa prema unutra, otvoriti sva vrata koja vode do nje, i na kraju kontemplirati duu
osobno; uz boansko doputenje.'
18. De cultu et amori Dei je djelo u tri dijela koje nije nalik ni jednom drugom Swedenborgovom djelu.
Napisano je u formi bajke ili drame o stvaranju; meutim, cijelo djelo nije bilo objavljeno za vrijeme
Swedenborgova ivota.
19. Rije koju sam ja preveo kao 'spasenje' je hongan na Japanskom (prva-prandihna na Sanskritu). Doslovno
ona znai 'izvorni zavjet' i u pravilu upuuje na zavjet kojeg je dao Amida Buda (amita ili 'beskrajni' Buda na
Sanskritu) da spasi sva osjeajna bia. Sljedbenici Jdo ('ista Zemlja') Budizma ciljaju na spasenje u Amidinoj
istoj Zemlji, carstvu gdje sva osjeajna bia mogu ostvariti prosvjetljenje. Za vie informacija vidi bilj. 46. u
uvodu.
20. Vidi R.L.Tafel, Dokumenti, 'Robsahmovi memoari o Swedenborgu', tom 1, dokument 5, stranice 35-36. Gdje
Suzuki pie 'Nakon toga je Gospodin svakodnevno otvarao oi moje due', Tafel je preveo 'Nakon toga je
Gospodin otvorio, jako esto svakodnevno, moje tjelesne (lekamlig) oi.'
21. Na Japanskom su izrazi za 'vlastitu-silu' i 'Viu-Silu' jiriki i tariki, pojedinano. Tariki upuuje na
spasiteljsku mo bude ili bodhisattve, posebno, na onu Amida Bude (vidi zabiljeku 19 gore). Shvaajui da
oslanjanje na sebe nije dovoljno za spasenje, oni koji vjeruju u tariki stavljaju svoju potpunu vjeru u Amidin
zavjet da ih spasi.
22. Suzuki je grekom zapisao '1747'

42

23. Suzuki je u stvari zapisao, 'Isus je moje najbolje svjetlo', ali to nije ispravan prijevod izvornog vedskog
Jesus r min vn then bste. Vidi Emanuel Swedenborgov Dnevnik Snova, prijevod C.T. Odhner (Bryn Athyn.
PA: The Academy Bookroom, 1918), 21, odjeljak 45, Travanj 4-5.
24. Ibid., 24, odjeljak 45, Travanj 5-6. Jer Suzuki je Hebrejski izraz Zebaoth preveo 'Gospod nad vojskama'.
25. Tafel, tom 2, 1 dio, dokument 209, str. 172. Dnevnik Snova (preveden na Engleski nakon to je Suzuki
napisao Suedenborugu) sadrava sline osjeaje: 'Jednom mi se pojavila misao, kako velika je Gospodinova
milost, koja nam obraunava da smo se oduprijeli u kunjama, i to nam je pripisano, kada pri svemu tom to nije
nita drugo nego milost i djelovanje Boje, budui da je Njegovo a ne nae, i On previa nae slabosti koje smo
pokazali u njima...' (Dnevnik, 23, odjeljak 42, Travanj 5-6). I 'Ja ne bi trebao nita pripisati sebi, ve da je sve
Njegovo, iako on po milosti isto dodijeljuje nama' (Dnevnik, 29, odjeljak 60, Travanj 6-7).
26. Ovaj odlomak sam preveo direktno sa Suzukijevog Japanskog; on ne dostavlja svoj izvor. Postoji slina
formulacija rijei u Swedenborgovom pismu Thomasu Hartleyu u 1769, poznatom kao Swedenborgova
Autobiografija: Responsum ad Epistulam ab Amico ad me Scriptam.' Tu je Swedenborg zapisao, 'Svoju ostavku
sam podnio iz jednog jedinog razloga, a to je, da bi se sa to vie slobodnog vremena mogao posvetiti novoj
slubi koju mi je odredio Gospodin. Tada mi je bio ponuen vii poloaj asti, kojeg sam izriito odbio, da moje
srce ne bi bio inspirirano ponosom. (Tafel, tom 1, dokument 2, str. 7). Swedenborgovo slubeno pismo ostavke
kralju se moe pronai u Tafel, tom 1. dokument 166b, stranice 464-465.
27. U stvari, standarndno izdanje Swedenborgovih Nebeskih Tajni sadrava 12 tomova. Vidi Nebeske Tajne,
prijevod John Clowes, sveenik John F. Pots (West Chester, PA; Swedenborg Foundation, (v.d.). Daljnje upute
na ovo djelo e u tekstu biti navedene kao NT.
28. Suzuki je napisao 'Meiji 43' u skladu sa Japanskim sistemom.
29. 'Put' (Tao) oznaava konanu istinu u Kineskoj filozofiji.
30. Vidi Nebo i njegova udesa i pakao; prema stvarima koje sam uo i vidio, prijevod J.C. Ager (West Chester,
PA: Swedenborg Foundation, ponovo odtampano 1995), v-viii. Svi kasniji citati su uzeti iz ovog izdanja a u
tekstu e biti navedeni kao NP. Izvorni Latinski naslov De Coelo et Ejus Mirabilibus, et de inferno. Suzuki je
preveo ovo djelo na Japanski (Tenkai to Jigoku) u 1910.
31. Swedenborg je ovom djelu odredio brojeve stavaka. Ovi brojevi su istovrsni u svim izdanjima i u
Swedenborgovim studijama su koriteni umjesto brojeva stranica.
32. Posljednja reenica izgleda da je parafrazirana iz dueg odlomka u Nebu i paklu: 'Isto tako, to je djelo ili rad
odvojeno od ljubavi, naime, to nije djelo ili rad ivota, ve djelo ili rad smrti, koji posjeduje izgled ivota od zle
ljubavi i vjeru u ono to je lano. Ova priina ivota je ono to se naziva duhovna smrt.'
33. De ultimo judicio, et de Babylonia destructa: ita quod omnia, quae in Apocalypsi praedicta sunt, hodie
impleta sing. Ex auditis et visis (London: 1758), Ovo djelo sadri jedinstvenu Swedenborgovu tvrdnju: da se
posljednji sud predvien u Bibliji ve dogodio u duhovnom svijetu u 1757 godini. Swedenborg je smatrao da
ovaj sud signalizira kraj 'stare' Kranske Crkve, istodobno drugi dolazak Krista koji uvodi novo Kranstvo, i
kulminira sa utemeljenjem nove Kranske ckrve u duhovnom svijetu u godini 1770. Vidi G.F. Dole i R.H.
Kirven, Naunik istrauje duh (West Chester, PA: The Swedenborg Foundation, 1992), 75. Za ovo djelo su
kasniji navodi u tekstu uzeti iz Posljednji sud, u Razna teoloka djela Emanuela Swedenborga, prijevod John
Whitehead, drugo izdanje (New York: Swedenborg Foundation, 1996), i u tekstu e biti oznaeni kao PS.
34. De Telluribus in Mundo nostro Solari, quae vocantur Planetae: et de telluribus in coelo astrifero: deque
illarum incolis; tum de spiritibus et angeli ibi; ex auditis et visis (London: 1758). Ovo djelo se esto navodi pod
imenom Planete u Svemiru.
35. De Nova Hierosolyma et jeus Doctrina coelesti: ex auditis e coelo. Quibus praemittur aliquid de Nova Coelo
et nova Terra (London: 1758). Suzuki je preveo ovo djelo na Japanski (Shin Erusaremu to Sono Kysetsu) u
1914.
36. De Divino Amore et de Divina Sapientia (Amsterdam: 1763). Suzuki je preveo ovo djelo na Japanski
(Shinchi to Shin'ai) u 1914. Za ovo djelo su kasniji navodi uzeti iz Boanske ljubavi i mudrosti, prijevod, John C.
Ager, drugo izdanje (West Chester, PA: Swedenborg Foundation, 1995), i u tekstu e biti oznaeno kao BLM.

43

37. Rije ovdje prevedena kao 'sebe' je jibun na Japanskom, rije koja u stvari nije posebnog roda. Ali poto bi
tekstovi koje je Suzuki koristio Bogu odredili muku zamjenicu, to je ono to se ovdje koristi.
38. U svezi Swedenborgovih tehnika disanja, vidi Sigstedt, Swedenborgov ep, stranice 5, 144, 221, i 462, zabilj.
374.
39. Djela na koja se Suzuki poziva su Doctrina Novae Hierosolymae de Domino ('Gospodin'), Doctrina Novae
Hierosolymae de Scriptura Sacra ('Sveto Pismo'), Doctrina Vitae pro Nova Hierosolymae ex Praeceptis
Decalogi ('ivot'), i Doctrina Novae Hierosolymae de Fide ('Vjera').
40. Sapientia Angelica de Divina Providentia (Amsterdam: 1764). Suzuki je preveo ovo djelo na Japanski u
1915 (Shinryo Ron). Kasniji navodi za ovo djelo su uzeti iz Boanske Providnosti, prijevod William F. Wunsch,
drugo izdanje (West Chester, PA: Swedenborg Foundation, 1996), i u tekstu e biti oznaeno kao BP.
41. Na Japanskom, fraza 'korisna sredstva' je hben a na Sanskritu, upya.
42. U Swedenborgovoj upotrebi, proprium, ili obmana oslanjanja na vlastite sile nije uvijek negativan koncept.
Izraz ima razliita znaenja, takva poput propriuma koji je aneoski, vraji, ljudski, boanski, pakleni,
intelektualni, voljni, itd. U njegovoj negativnoj primjeni, on esto znai skoro isto kao i ponos. Iz 'Pojmovnika
Swedenborgovih izraza', Emanuel Swedenborg: Neprekinuta vizija, ur. Robin Larsen, i drugdje (New York: The
Swedenborg Foundation, 1988), 515.
43. Delitiae Sapientiae de Amore Conjugiali; post quas sequuntur voluptates insaniae de Amore scortatorio
(Amsterdam: 1768). U daljnjem tekstu e daljnji navodi za ovo djelo biti citirani kao BLj. Ovo djelo je takoer
naslovljeno Suprunika ljubav, prijevod W.F.Wunsch (New York: Swedenborg Foundation, 1938).
44. De Commercio Animae et Corporis. U svezi ovog djela, James Hydes je zabiljeio, ''Knjiga nije bila javno
'objavljena', ve je bila distribuirana privatno. Kopije su bile poslate razliitim naunim zajednicama i
sveuilitima u Engleskoj i Francuskoj' (Bibliografija Djela Emanuela Swedenborga, ur. J. Hyde [London:
Swedenborgova Zajednica, 1906], 519). Ovo djelo se takoer naziva Meudjelovanje due i tijela.
45. Suzuki je naznaio da Duhovni Dnevnik, takoer poznat kao Sjeanja (Memorabilia) pokriva period 'od 1747
do njegove posljednje godine', tj. 1772. Meutim, Swedenborg je prestao zapisivati svoje misli i iskustva u ovom
obliku u 1765, iako je u djelima koja datiraju od 1766-1771, on ukljuio materijale koji su isuvie slini
podacima u ovom djelu, identificirajui ih kao 'nezaboravne odnose' ili 'nezaboravne dogaaje'. Prvo takvo djelo
koje sadrava ovakva iskustva je Swedenborgova Apokalipsa Otkrita, objavljena 1766. U pismu napisanom
njegovom prijatelju Dr. Gabrielu A. Beyeru, Swedenborg izjavljuje:
Konano sam zavrio Knjigu Otkrovenja... na svretku svakog poglavlja, odvojeni od teksta uz pomo
zvjezdica, su nezaboravni odnosi (memorable relations) koje, lijepo vas molim, najprije proitajte. Iz
ovih se moe sakupiti znanje o bijednom stanju u koje su Reformirane Crkve bile dovedene pomou
Vjere samo.
Vidi drugo Swedenborgovo pismo Beyeru, 8 Travanj 1766 (Tafel, Dokumenti, tom 2, 1 dio, dokument 223, str.
239.
46. Prvo prikupljeno izdanje Swedenborgovih duhovnih iskustava na Latinskom je Eman. Swedenborgii Diarii
Spiritualis, ur. J.F.I. Tafel, 5 tomova. (London: Wm, Newbery, 1843-47). Prvi potpuni Engleski prijevod je
Duhovni Dnevnik Emanuela Swedenborga, to je dvadesetogodinji zapis njegovih natprirodnih iskustava, ur.
George Bush, John H. Smithson i James Buss, 5 tomova. (London: James Speirs, 1883-1902). Daljnje upute na
Duhovni Dnevnik e u tekstu biti citirane kao DD.
47. Preveo sam Japanski izraz innen u ovoj reenici kao 'snana veza', ali on takoer moe biti preveden kao
Budistiki izraz karma.
48. Ovo pismo je u Kantovom ivotu Borowskoga bilo datirano '1758', ali naknadna uenost je sporila ovaj
datum. Tafel ga je izvorno smjestio u 1768 (Dokumenti, tom 2, 1 dio, dokument 272); Signe Toksvig se slae sa
Tafelom (Emanuel Swedenborg: Naunik i Mistik [New Haven: Yale University Press, 1948; ponovno izdano
New York: Swedenborg Foundation, 1983), 373, zabilj. 14]). Meutim, C.O. Sigstedt je ukazao da je ovo pismo
bilo napisano u 1763 (Swedenborgov ep [New York: Bookman Associates, 1952], 472, zabilj. 567). Isto tako,
iako Njemaki original kae da se vatra dogodila u Rujnu 1756, ona se u stvari zbila 29 Srpnja 1759. Izjave u
zagradama koje oznaavaju ove neusklaenosti su Suzukijeve vlastite.

44

49. Vidi Tafel, Dokumenti, tom 2, dio 1, dokument 273, 628-629.

50. Portret je za Grofa von Hpkena naslikao P. Krafft stariji, oko 1770. Na portretu, Swedenborg u svojoj
lijevoj ruci dri knjigu na kojoj je upisano Apocalypsis Relevata (sic) in Qua Deteguntur Arcana Qua ipsi (sic)
Praedicta Sunt. Slika se pojavila kao naslovna strana knjige Suedenborugu.
51. Tafel, tom 2, 1 dio, dokument 256. str. 445.
52. Ibid., 445-446. Na Japanskom Suzuki izostavlja Cunov inicijalni izraz iznenaenja. Inae, Suzukijeva verzija
je dovoljno blizu Tafelove Engleske tako da sam ja citirao direktno iz Tafela.
53. Japanac pogreno izjavljuje da je von Hpken poznavao Swedenborga etrdeset i pet godina.
54. Tafel, tom 2, 1 dio, dokument 252a, stranice 407-408.
55. Odlomak u uglatim zagradama je preveden direktno iz Suzukija ali kod Tafela se on ne nalazi u slijedu
odmah nakon prijanjeg odlomka. U dokumentu 252a, pismu datiranom 11 Svibnja 1772, Grof von Hpken pie,
[Swedenborg] je isto tako bio prirodni filozof, ali na Kartezijanskim principima. On se grozio metafizike, poto
je utemeljena na lanim idejama koje nadmauju nau sferu, uz iju pomo je teologija bila 'izvuena' iz svoje
jednostavnosti, postavi umjetna i iskvarena' (Ibid.). U kasnijem pismu, datiranom 21 Svibnja, 1773, grof pie,
'Pokojni Swedenborg je zasigurno bio ideal iskrenosti, vrline i pobonosti, i istovremeno, po mojem miljenju,
najueniji ovjek u njegovom kraljevstvu.' (Tafel, tom 2, 1 dio, dokument 252b, str. 410). ini se da je Suzuki
stvarajui svoj vlastiti lanak parafrazirao ova dva osjeaja.
56. Tafel, tom 2, 1 dio, 2561, str. 446.
57. Karakteristino, Suzuki nije osigurao uputu za ovaj navod.
58. Ovaj odlomak moe biti slobodan prijevod Nebeskih Tajni 1002, koje izriu sljedee:
Gledano u sebi, jedenje ivotinjskog mesa je neto porono, jer u najstarija vremena ljudi nikad nisu jeli
meso bilo koje ivotinje ili ptice, ve jedino razliite vrste sjemenja, posebice kruh napravljen od
penice, takoer voe, povre, raznorazne vrste mlijeka i ono to je bilo napravljeno od njih, poput
razliitih vrsta maslaca. Ubijanje ivih bia i jedenje njihovog mesa je za njih bilo neto pokvareno,
nalik ponaanju divljih ivotinja. One su njima jedino sluile i koristile, kako se jasno vidi iz Knjige
Postanka 1:29, 30. Ali u procesu vremena, kada je ovjek postao divlji poput divljih zvijeri, ak i vie
divlji, onda su ljudi po prvi puta zapoeli ubijati ivotinje i jesti njihovo meso; a poto je takva bila
ovjekova priroda, njemu je to bilo i dozvoljeno, sve do dananjih dana. A u onoj mjeri u kojoj on to ini
prema svojoj savjesti, do tad mu je to i zakonito, poto je njegova savjest formirana od svega onog to
smatra istinitim i zakonitim.
59. Ovaj odlomak moe biti parafraza citata iz Robsahmovih memoara, kao to je zabiljeio Tafel: Oni koji su
najsiromaniji su ili lijeni ili od njih nema nikakve koristi; i, tovie, milodari su esto pogubni za one koji ih
primaju, kada se bilo tko jedino iz dobrote srca saali nad ogorenim. Robsahm onda nastavlja, On nije
posuivao novac; jer, on ree, to je direktni nain kako ga izgubiti; tovie, on je dodao, njemu je sav novac
trebao za njegova putovanja, i za tampanje njegovih djela. Ove kasnije izjave je Suzuki provukao kroz
odlomak koji slijedi. Vidi Tafel, tom 1, document 5, str. 42.
60. Tafel, tom 2, 2 dio, dokument 305, str. 790. Pernety je bio Benediktanski sveenik koji je postao poglavar
Sv. Germaina. Katalog Swedenborgovih rukopisa je ukljuen u Francuski prijevod Neba i Pakla (Les Merveilles
du Ciel et de LEnfer [Berlin, 1782]).
61. Tafel, tom 2, 1 dio, dokument 256f, str. 482.
62. Tafel, tom 2, 2 dio, dokument 291. str. 275. Ovu anegdotu je Fryxell ispriao sekretaru vedske Akademije,
Baronu von Beskowu. Prvih nekoliko reenica Tafelove verzije se neznatno razlikuju od Suzukijeve verzije:
'Moja baka, Sara Greata Askbon, koja je bila udata za Andersa Ekmana, trgovinskog savjetnika i gradonaelnika,
je odrasla u susjedstvu Bjrngardsgatana u Sdermalmu, gdje je njezin otac ivio nedaleko od Swedenborga, sa
kojim je on uestalo razgovarao. Lijepa djevojica, samo petnaest ili esnaest godina stara, bi esto pitala
'Strieka Swedenborga da joj pokae duha ili anela
63. Duhovni Dnevnik Emanuela Swedenborga, prijevod George Bush i John H.Smithson (London: James Speirs,

45

1883), tom 3, str. 70, odlomak 3464. Postoje odreene neznatne nesuglasnosti izmeu Suzukijevog prijevoda i
Bush/Smithsonovog prijevoda. Gdje Suzuki kae, Ja sam na ovaj nain najprije bio naviknut osjetiti moje
unutranje disanje, Duhovni Dnevnik ita Ja sam na ovaj nain najprije bio naviknut disati Gdje Suzuki pie,
i posebice kada bi bio duboko zaposlen pisanjem filozofskih djela, Dnevnik izjavljuje, i posebice kada bi bio
duboko angairan pisanjem djela koja su bila objavljena. Naposlijetku, gdje Suzuki pie, Ja sam tako od svog
djetinstva bio u stanju zaustaviti moje vanjsko disanje i aktivirati jedino moj unutranji dah, Dnevnik izjavljuje
Ja sam tako za vrijeme mnogih godina, od mog djetinstva, bio uveden u takvo disanje
64. BLj 239-242.
65. Emanuel Swedenborg, Novi Prijevod sa Hebrejskog proroka Izaije, prijevod J.H. Smithson (London:
Longman, Green, Longman, i Roberts, 1860). Suzuki nije priskrbio broj ulomka za ovaj citat. Meutim,
Swedenborg je izrazio sline osjeaje u svom Duhovnom Dnevniku, tom 1, 767 i tom 2, 2263.
66. Ovaj zapis datira 27 Kolovoza 1748. Suzukijeva verzija se razlikuje dovoljno od onog Busha i Smithsona da
je tekst preveden direktno sa Japanskog. Bush i Smithsonov prijevod ita kako slijedi:
Razgovarao sam sa duhovima u svezi toga kako su moji zapisi u svezi ovih stvari izgleda primljeni kada dou u
javnost; jer zli duhovi su ponekad usipali da ove stvari nitko nee percipirati, ve da e ih (ljudi) odbaciti. Zatim
dok sam bio na ulici i razgovarao sa duhovima, bila mi je dana percepcija da postoji pet vrsta razliite
prijemivosti; Prvu vrsta, oni koji ih u potpunosti odbacuju, koji su drugog uvjerenja, i koji su neprijetelji vjere.
Oni ih odbacuju jer ona od strane njih ne mogu biti primljena, poto ne prodiru u njihove umove. to se tie druge
vrste, oni ih promatraju kao naune injenice, i uivaju u njima kao u naunim istinama, i stvarima koje bude
znatielju. Trea klasa ih prima sa svojim intelektom, u odreenoj mjeri uiva u njima, a to se tie stvarne
primjene u ivotu, ni traak napretka se ne moe vidjeti. Oni u etvrtoj klasi ih primaju sa uvjerenjem, tako da su
njihovi ivoti unaprijeeni do odreene mjere, i oni se sa njima koriste. Peta vrsta ih prihvaa sa radou, i
potvrena su.

67. Na primjer, vidi BLj 183(3), 269(2), i 380(6). Primjedba u zagradi je Suzukijeva.
68. Na primjer, vidi NT 33 i 10130(2); NP 479 i 481(2). Primjedba u zagradi je Suzukijeva.

46

DRUGI DIO

Swedenborgovo vienje Neba

i Vie Sile

Prijevod eseja

Suedenborugu: Sono Tenkai to Tarikikan

47

Swedenborgovo vienje Neba

i 'Vie-Sile'

Swedenborgova religijska filozofija je bezmjerno duboka; i s obzirom da ju je prilino teko razumjeti, samo
nekolicina ljudi ju je akademski prouavala. Meutim, kada sa staloenim umom paljivo itate njegov naizgled
apsurdni rukopis, otkrivate kako mnoge elemente postaje prilino teko odbaciti. Posebice Swedenborgovo Nebo
i Pakao sadrava dubokoumne i fascinantne stvari. Meu mnogim njegovim djelima, ovo je najire itano; a
poto sam ga ranije preveo na Japanski, Ja bi htio iskoristiti priliku i izraziti svoje osjeaje u svezi njega, iako
ovaj esej zaista nije vie od uvoda.
Swedenborg ne daje jako jasnu definiciju neba. Moe ga se smatrati stanjem nakon smrti, ili moe biti da ovaj
svijet, ovakav kakav jeste, jeste nebo ili pakao, u ovisnosti kako ga uzmete. Zaista, ak meu duhovima koji
prebivaju na nebu, postoji samo nekolicina koji mogu vidjeti to je nebo. Zbog toga, moda ga je nemogue
objasniti obinim ljudima poput nas.
Bilo kako bilo, mi moemo gledati na nebo kao na vrstu idealnog carstva koje sa materijalnim svijetom pet
osjetila ima odnos koji nije ni podjednakost niti odvajanje. Da bi ga opisao Swedenborg koristi rije 'stanje'.
Nebo obuhvaa dobro ljubavi i istinu prosvjetljenja. Kada se dobro i istina vrate u stanje nevinosti, oni otkrivaju
savreno nebo. Osim ako ovjek ue u stanje 'ne-lanih misli' ili 'jednostavnosti'1 ak i dobro nije boansko
dobro i istina nije boanska istina. Jedan aspekt ovog stanja se odraava u govoru i djelovanjima djece.
Meutim, nevina priroda djece je neproiena, stoga se ne moe nazvati pravim stanjem.
to se tie izvora 'nevinosti', on spontano preplavljuje unutranji ivot kada mi u potpunosti odbacimo nae
vlastite misli. inei dobro, mi ne razmiljamo da je dobro. Kada drugi komentiraju to inimo i zovu to dobrim,
to dobro nije neto to se izdie iz vlastitog ja ve se izdie iz Boanskog. Nita nije rezultat vlastite sile; sve je
postignuto dodavanjem boanske sile samom sebi: 'Oni koji su u stanju nevinosti sebi ne pripisuju nita od
dobrog, ve na sve stvari gledaju kao na primljene i pripisuju ih Gospodinu...'2 Svi najvii aneli prebivaju u
istoi ove nevinosti. Kada je razina istoe niska, aneo takoer prirodno propada sa svoje pozicije na nebu.
Kvaliteta nevinosti je u stvari temeljni princip na kojem je nebeska organizacija utemeljena.
Poto nebo potjee iz nevinosti, injenica da je Boansko na nebu takoer nevino je oigledna istina.
Swedenborg je povremeno govorio sa anelima i zatim ispriao to se dogodilo. Nevinost je sutina svakog
dobra a dobro je uistinu dobro u onoj mjeri u kojoj u sebi ima nevinosti. to mi nazivamo mudrost je mudrost
jedino kada se izdie iz ove nevinosti, a isto vrijedi i za ljubav, dobroinstvo, i vjeru. Prema tome, kada nisu
nevini, ljudi ne mogu ui u nebo. Gospodin je izrazio ovo znaenje u slijedeem stihu: 'Pustite djeicu da dou k
Meni; ne pokuavajte ih zaustaviti; jer takvih je kraljevstvo nebesko. Ja vam govorim, tko god ne prihvati
kraljevstvo Boje poput djeteta, nikad u njega nee ui.' [Marko 10:14; Luka 18:16]. Djeca o kojoj se ovdje
govori predstavljaju nevinost. Prema Swedenborgu, Biblija je sastavljena od mnogih ovakvih simbola. Postavi
svjestan njihovog skrivenog znaenja, on je napisao mnoga razliita djela. Ova svjesnost nije neto to dolazi iz
njegovog vlastitog uma. On je osobno uao u nebo i doivio ga kako je pritjecalo od Boga.
Swedenborgova simbolina filozofija je izgraena na principu korespondencija. Poto je ovaj princip jedno od
glavnih naela njegove filozofije, ovjek se zasigurno mora upoznati sa njime da bi razumio Swedenborga. Ja
vjerujem da princip korespondencija izvorno proizlazi iz Biblijske ideje da je Bog stvorio ovjeka na svoju
vlastitu sliku. [Postanak 1:27]
Oni koji u sebi nemaju savreno dobro ljubavi i savrene istine mudrosti ne mogu razumjeti skrivenu nebesku
volju. Ljudi imaju obadvoje, i unutranje i vanjsko (kod Swedenborga, unutranji i vanjski ovjek; primj.

48

prev.); i poto nisu u stanju stvoriti prikladnu korespondenciju meu njima, oni ne mogu razumjeti [nebesku
volju]. Postoji meutim jedan nain uz pomo kojeg se ta volja moe dokuiti, naime, kroz fenomene osjetilnog
svijeta kako ih mi percipiramo sa naih pet osjetila. Svi ovi fenomeni sadre znaenje. Graktanje vrane ili pjev
jednog vrapca nisu prosto graktanje ili pjev; postoji nebesko znaenje i pakleno znaenje. Ovakva vrsta oitanja
ovisi o principu korespondencija. Prema tome, sve dok su ljudi na zemlji, oni su slobodni razotkriti njihovu
korespondenciju sa nebom u skladu sa prirodom svojeg unutranjeg entuzijazma. To jest, ovaj svijet patnje se
takoer moe smatrati istom Zemljom spokojnog svjetla.3 Oni koji dokue princip korespondencija etaju
kraljevstvom znaenja.
Nebo je, u stvari, sastavljeno jedino od ovog znaenja: ono je mjesto rukovoeno istom ljubavlju i istom
istinom. Ljubav je toplina i korespondira sa ljudskim srcem. Istina je svjetlo i korespondira sa ljudskim pluima.
Smjeteni u grudnom kou, srce i plua su odvojeni od ostalih organa. Kada se ljubav pokrene, srce naglo udara i
oslobaa se toplina. Kada istina sjaji, dah je reguliran i onda je tiina. Meutim, kada nema topline, onda nema
ni svjetla, stoga je svjetlo od sekundarne vanosti. Toplina postoji ak i bez svjetla, toplina je temeljni princip.
Mrana toplina je paklena vatra, i otud se raa sav bol. Toplina sa svjetlom donosi proljee svemiru, i uvijek se
osjea kao proljee na nebu.4 Ovdje mi vidimo istinu korespodencije.
Savreno jedinstvo ljubavi i mudrosti je pojedinana osoba, i cijelo nebo sebe predoava kroz pojavu pojedinca.
Potpuno ostvarenje ovjekovog integriteta se moe vidjeti jedino u carstvu boanskog dobra i boanske istine.
Meu modernim filozofima, postoje oni koji kau stvari poput, 'Bog je savrena osoba. Ljudska svijest, bez
obzira koliko pokuavala, ne moe nikad razumjeti jedinstvenost pojedinca. Ipak uvijek je pokuava razumjeti, i
ova tenja se zadovoljava tek kad pristigne do Boanstva. Razlog za postojanje ove tenje je jednostavno u tome
da Boanstvo sebe ostvaruje u pojedinanim ljudskim biima.' Zar ne vidimo tragove Swedenborga u ovome?
Doktrina o korespondencijama je vrlo duboka. Izraavajui se Budistikim terminima, ona je slina Shingon
filozofiji o fenomenima.5 Ideja o istoj Zemlji se takoer moe protumaiti prema doktrini o korespondencijama.
ak i ako kaemo da se svi fenomeni meusobno proimaju bez smetnji, mi ne moemo identificirati pakao sa
rajem.6 Iako mi moemo rei da se znaenje iste Zemlje pronalazi u ovom svijetu patnje, pakao, poto je
pakao, nije raj; i Kannon, Amida, Fud, Yakushi, i osam milijuna bogova ipak postoje. Princip korespondencija
se ne moe rastaviti od ljudske svijesti. Promatrana iz doktrine o korespondencijama, Ja vjerujem da Shingon
uenja o takvim stvarima poput mudrs mogu biti protumaena na zanimljiv nain.8 Da Swedenborg nije
komunicirao sa Kranskim nebom, i da je umjesto toga usavrio Budistiku filozofiju, kakvu vrstu 'skrivene
volje' bi on bio otkrio? Ja vjerujem da je vrijedno angairati se u ovakvu vrstu teoretiziranja.
Ranije sam dao primjedbu kako je sutina neba nevinost i da, poto se ova nevinost ne moe postii kroz obino
znanje, ona mora biti postignuta kroz savreno prosvjetljenje koje nadilazi znanje. to ja nazivam
prosvjetljenjem je percepcija da mi ne moemo neovisno postii dobro odvojeni od Gospodina Boga na nebu.
Bez ove percepcije mi ne moemo postii nevinost.
Poto nebo potjee iz nevinosti, njegova suprotnost, pakao, bi trebao predstavljati ne-nevinost. Drugim rijeima,
oni koji vjeruju u vlastite sile bez pouzdavanja u Viu-Silu e uvijek propasti u pakao.9 Kada se naum moga ega
iznenada pojavi, ja se(be) odapinjem u pakao poput strijele. Naum ega je, prema Swedenborgu, ljubav prema
sebi i ljubav prema svijetu. Kada je pakleni svod otvoren, bijesnea vatra i dim kojeg ovjek vidi kako se izdie
je ono to izvire iz plamena ove dvije ljubavi. Oni koji su u paklu u fizikom obliku su u potpunosti konzumirani
ovim plamenovima. Kao to sam rekao ranije, i na nebu takoer postoji toplina, toplina boanske ljubavi.
Meutim, ova toplina je poput proljetne topline, i jednom kada ova toplina utjee u pakleni plamen, plamen se
hladi i postaje izuzetno hladan. Nebeska toplina djeluje na ovaj tajanstven nain. Ona dotjee iz Boanskih
dubina i sila je koju ljudska percepcija ne moe prosuditi.
Swedenborgu je od strane Gospodina bilo dozvoljeno osvjedoiti se o paklu. Dio njegovog zapisa ita:
Paklovi su svugdje, i njihovi ulazi, kada se u njih gleda, izgledaju potpuno mrani. Ali oni koji prebivaju u njima
misle kako su svijetli. To je zbog toga to su njihove oi prilagoene ovom stupnju svjetla. Peinski otvori se
najprije proteu na unutra, i onda se uvijaju ukrivo. Neki uranjaju nadolje u bezdan bez dna, i izgledaju kao peine
divljih zvijeri. Drugi paklovi izgledaju poput ruevina kua i gradova nakon ratova. Duhovi koji tamo ive su u
neprestanim svaama, mrnji, borbama i brutalnostima. Izgorenim gradom se koopere bande lopova i kradljivaca.
U nekim paklovima nema nieg drugog osim kupleraja, ispunjenih sa svakom vrstom prljavtine i izmeta. Opet,
postoje i guste ume u kojima duhovi lutaju poput divljih zvijeri, gdje, u podzemlju, ima jama u koje bjee oni koji
su progonjeni od strane drugih. Neki (paklovi) su pustinjski predjeli gdje ima samo pijeska. Ondje su oni koji su
utekli sve do takvih mjesta. U pustinje, gdje moraju provesti svoje ivote, su osobito nagnani oni koji su za ivota u
svijetu smiljali spletke i prevare.10

Ja vjerujem da ne postoji nitko tko je tako detaljno pisao o prirodi neba i pakla kao Swedenborg. Dante je vjeto
primjenio svoju umjetnost, i treba ga priznati kao zastupnika srednjovjekovnih vjerovanja; ali Swedenborg, sa

49

kroz nauku iskovanom intelektualnom sposobnou i sa njegovom nevjerojatnom silom imaginacije i uvida, je
iscrpno opisao duhovni svijet. Na prvu njegovi rukopisi izgledaju apsurdni, ali kako itate, vi ste uvueni u njih.
Iako mogu sadravati brojne fantazije, oni bez ikakve sumnje ukljuuju takoer i mnoge istine.
Swedenborg je rekao kako nebo proizlazi iz ljubavi prema Gospodinu i znanja o Boanstvu. Pakao, obratno, se
postie kroz ljubav prema sebi i ljubav prema svijetu, a takoer i kroz svijest o obje ove ljubavi. Nebo i pakao su
suprotni polovi. Prepoznajui te polove, Swedenborg je ovjeka napravio sredinjom tokom. Ljubav prema sebi
znai grabiti uitke od drugih i skupljati ih jedino za sebe. Svjetovna ljubav je elja da se prisvoji vlasnitvo
drugog ovjeka. Oni meu ovom vrstom ljubavi mogu eljeti podijeliti svoje uitke sa drugima; ali poto su oni
sami i dalje arite tog motiva, oni ne poveavaju uitke drugih, ve ih umjesto toga smanjuju. Swedenborg je
rekao kako je on osobno iskusio ovo u duhovnom svijetu. Prije nego je Swedenborg sebe posvetio religiji, on je
bio istaknuti naunik, stoga on nije davao apstraktna objanjenja. On je poduavao posredstvom svojih vlastitih
promatranja. Na taj nan je on, u duhovnom svijetu, osjetio da kada se egoist samo pribliava nebeskoj zajednici,
nivo uivanja meu anelima u toj zajednici bi opao. Swedenborg je rekao da je stupanj ovog opadanja bio
razmjeran intenzitetu ljubavi prema sebi koju osjeaju paklena bia. On nikad nije objanjavao putem
dokazivanja ili teoretiziranja, ve sa stavom naunika koji opisuje stvarna iskustva. Po ovom pitanju je on imao
jedinstven pogled na svijet.
Nebo je boanska ljubav, a pakao je ljubav prema sebi, dok mi, izmeu, moramo odluiti nau sudbinu sami za
sebe. Swedenborg je ovu slobodu nazivao ravnovjesje. Ja nalazim interesantnim kako njegov odabir rijei
'ravnovjesje' demonstrira da je on bio naunik. U svakom sluaju, mi smo slobodni i moemo ii u pravcu
nebeske ljubavi ili paklene ljubavi ako nam se tako vie svia. Bez slobodnog i neovisnog djelovanja, istinsko
preporoenje i spasenje nisu mogui. Mi bez slobode ne moemo djelovati u skladu sa naom vlastitom
ljubavlju. Ljubav koja pritjee iz unutranjosti izvire u Gospodinu; ali kada mi ne djelujemo iz ove ljubavi, mi
nikad ne postignemo na pravi ivot. Poto vanjsko dolazi iz pamenja, ono djeluje jedino kroz misao, a
pojmovni ivot ne moe spasiti ljude. U svim sluajevima, nuno je izraziti unutranju volju, jer to je ono u
emu se korespondencija sa nebom moe dogoditi.
Prema Swedenborgovom opisu, postoje dvoje vrata koja ljudi otvaraju. Jedna vode u pakao a druga u nebo. Zlo i
neistina pritjeu iz jednog pravca, a dobro i istina iz drugog. Zli ljudi otvaraju iroka vrata paklu i obijesno
prihvaaju njegovo pritjecanje. to se nebeskih vrata tie, nekoliko svjetlosnih zraka jedva prolazi kroz pukotinu
iznad. injenica da zli ljudi takoer posjeduju sposobnost razmiljanja, filozofskog zakljuivanja, i lingvistinog
izraavanja je posljedica ovog svjetla. Meutim, oni ne prepoznaju da su ove (sposobnosti) s neba, i razmiljaju
o njima kako su one samo vlasnitvo njihovih vlastitih razboritih umova. Zbog toga, istinska priroda tih
razboritih umova je ljubav prema paklenome. Sve njihove misli su ukaljane ovom ljubavlju i nalaze se u mraku.
Meutim, oni zamiljaju kako su na svjetlu. Swedenborg je uao unutra i promatrao unutranjosti ove vrste ljudi.
Stojei na samim ulaznim vratima pakla, oni njue odvratan smrad koji se od tamo izlijeva smrad koji izaziva
povraanje i vrtoglavicu i radosno se smijui, uivaju u njemu. Ako, kojim sluajem, oni osjete nebeski dah,
ovi ljudi ne mogu izdrati unutranju patnju, i zajedno viu, 'Kakva bol!'
Sa ljudskog stajalita, ovo je manifestacija slobodne prirode; ali boanska volja, koja je ljudima darovala osjeaj
slobode, pokuava, utemeljeno na ovoj slobodi, izgraditi ljudsko spasenje posredstvom njihovog htijenja.
Uistinu, udnja ljudi da idu u nebo je jedan akt boanske volje, ili Vie-Sile. Opet, imati ovu namjeru, biti
ponovno roen na nebu, je nemogue bez Vie-Sile boanske volje; ali iz perspektive slobode, sve izgleda kao
rezultat vlastite sile ljudskog bia. Razlog da ljudi moraju percipirati rasuivanje jedne autonomne volje je da,
ako oni to ne bi percipirali, oni ne bi bili sposobni razmiljati o, i smjerati zlo i neistinu. Misaona svijest je uvjet
za ovu slobodu, koja omoguava manifestaciju jedne unutranjosti koja tei ka dobru i istini. Usprkos uenju o
spasenju posredstvom Vie-Sile, ako mi najprije ne prepoznamo posljedice karme i dubinu naih zlih strasti,11
Via-Sila ne moe uiniti nita da nam pomogne. Mogunost sluanja proizlazi is slobodne svijesti.
Kroz slobodu i razum koji su dodijeljeni od strane Vie-Sile, Budista prepoznaje njegove ili njezine grijehe i
ostvaruje preporoenje u raju, dok Kranin stie pokajanje i uskrsnue. Potreba za pokajanjem dolazi iz
injenice da smo mi izvorno u stanju izopaenosti. Na ivot u jednu ruku hrani toplina i nebesko svjetlo, a u
drugu ga napaja ljubav prema sebi i svjetovna ljubav. Kroz ove dvije ljubavi su boanska ljubav i boanska
mudrost uguene; zaustavljeni razliitim neistinama i opakostima, mi zaboravljamo napredovati. Mi smo iz ovog
stanja probueni rijeima Biblije, ili u Budizmu, Amidinim imenom, imenom koje odzvanja u deset pravaca.
Kada sloboda i razum nisu voeni paklenom ljubavlju, ve se umjesto toga okreu prema nebeskom suncu to
jest, u pravcu Boanstva Boanska ljubav i svjetlo preplavljuju unutranosti te osobe do toke prelijevanja, i u
ovome je stvarnost preporoda. Ovaj preporod je popraen nebeskom radou. Najprije, mi mislimo o ovoj radosti
kao o neemu prirodnome i ne prepoznajemo njezino porijeklo u Boanstvu; ali trenutak prepoznavanja
naposlijetku dolazi, i ovaj trenutak je savreno prosvjetljenje. Mi shvaamo da razliita dobra i istine proizlaze iz
Boanske Vie-Sile i da svijest autonomne vlastite sile izvire iz sljepila ljudske misli, oznaene sa tragovima
samo-ljubavi. Bez istine ovog prosvjetljenja, nema prave regeneracije. Savreno sjedinjenje ove istine sa

50

boanskom ljubavlju nam dozvoljava voditi duhovni ivot. Za ovo se kae kako je trenutak kada poinjemo
ivjeti duhovnim ivotom.
Zli ljudi su uz pomo razuma takoer sposobni razluiti to je dobro. Ipak, poto to dobro nije ulo u njihove
ivote, njihove unutranjosti nisu prosvjetljene uz pomo svjetla regeneracije, i oni okreu svoja lea Boanstvu.
Poto je Swedenborg ovo vidio u duhovnom svijetu, to mora biti istinito. Zamislite ovdje razgovor izmeu dvoje
ljudi. Izgleda jako intiman, i kada ih sluate, imate osjeaj kao da moete razluiti njihove unutranje ljubavi.
Meutim, gledano sa Swedenborgovom sposobnou opaanja, ovo dvoje ljudi stoje jedno drugome lea uz
lea, i valovi ljubavi koji se izdiu iz njihovih unutranjih srdaca su tamne boje. Izgleda kao da se oni sudaraju.
Unutranje i vanjsko ovog svijeta su razdvojeni na ovaj nain, tako da aktivnost duhovnog razuma nije jasna. Ali
kada uemo u unutranji svijet, sve je razotkriveno, i ogoljeno. Biblija kae, 'Jer ne postoji nita to nee biti
razotkriveno, nita skriveno to se nee otkriti.' [Luka 8:17]. Kada se ovog prisjetimo, sve je oigledna istina,
kae Swedenborg. Ovo je opet snaga Vie-Sile.
Postoji jo mnogo toga to bi htio zapisati u svezi Swedenborga, ali to ostaje za neki drugi dan. On je bio
veanin koji je umro u Engleskoj 1772, to jest, prije 155 godina. On je do svoje 55 godine bio naunik, a
njegovi teoloki radovi, kojih je vie nego bi netko mogao napisati za cijelog ivota, obuhvaaju sljedeih
dvadeset i devet godina. Kada je imao 84 godine on je predskazao vrijeme svoje smrti i sukladno tome se vratio
na nebo.

Zabiljeke
1. Na Japanskom, shija-nashi i mukj. Navodnici se pojavljuju u Suzukijevom tekstu.
2. Emanuel Swedenborg, Nebo i njegova udesa i Pakao, drugo izdanje, prijev. John C. Ager (West Chester, PA;
Swedenborg Foundation, 1995), 277. Kao to je standard u Swedenborgovim studijama, broj se odnosi na
stavak, ne na stranicu.
3. Na Japanskom, 'ovaj svijet patnje' je shaba a na Sanskritu, sah. Ovo je zemaljski svijet u kojem ljudi trpe
razliite oblike boli. Na Japanskom, jakkjdo je standardno odreenje za Budistiku istu Zemlju. U kontekstu
ovog eseja, Suzuki upuuje na istu Zemlju Amide Bude. Vidi moje predstavljanje, br. 46, str. xxxii
4. Fraza ovdje prevedena kao 'svemir' je sanzendaisenksekai na Japanskom i trishasra-mahsshrh
lokadhtavah na Sanskritu. Doslovno znaenje je 'triputa-tisuestruko veliki jedno-tisuestruki svijet'. Tisue
svjetova ine jedan mali jedno-tisuestruki svijet (shsen-sekai). Vidi Hisao Inagaki, Rijenik Japanskih
Budistikih izraza (Union City, CA; Heian International 1989), 277.
5. Shingon je kola ezoterinog Budizma koju je u Japanu utemeljio Kkai (774-835). Unutar povijesti Shingona
je bilo razliitih ideja i praksi koje okruuju izraz jis ('fenomen'); nije sasvim jasno na to Suzuki upuuje. Ali,
generalno, praktiari Shingona dre da su fenomeni opipljivog svijeta aspekti Mahvairocana Budinog
neprestanog propovijedanja. Kkai je izjednaio Mahvairocanu (na Japanskom, Dainichi Buddha) sa
Dharmakyom (na Japanskom, hosshin), to je 'dharma tijelo' ili Budino tijelo konane stvarnosti. inei tako,
Kkai je transformirao konano Budino tijelo iz neeg bezoblinog i izvan konceptualizacije u dinaminu silu
kojoj se moe pristupiti kroz pojedinano i konkretno. Poto Dharmakya sebe otkriva kroz 'sve objekte ula i
misli', ovjek, kako Kkai to tumai, moe nauiti ovaj jezik i postii prosvjetljenje 'ba u ovom postojanju'. Vidi
Yoshito S. Hakeda, 'Osnovice Kkaijeve Ezoterine Budistike misli i prakse', u Kkai: Osnovna djela (New
York: Columbia University Press, 1972), 76-100. Vidi takoer Taiko Yamasaki, Shingon: Japanski Ezoterini
Budizam (Boston, MA: Shambhala, 1988).
6. Izraz 'meusobno proet' je uzet od Japanskog jijimuge. Ovaj koncept, rezimiran jednostavnom frazom 'jedan
u mnogima i mnogi u jednom', je uglavnom pripisan Hua-Yen koli Budistike filozofije (na Japanskom, 'Kegon'
kola), ali je takoer bio prihvaen od strane drugih Budistikih kola. Rijeima Thomasa Clearya, on znai da
'svaki i svi fenomeni ukljuuju i reflektiraju postojanje svake i svih stvari; postojanje svih je inherentno u
postojanju jedne' (Ulazak u neshvatljivo: Uvod u Hua-Yen Budizam [Honolulu, HI: University of Hawaii Press,
1983], 33).
7. U svezi Amide, vidi moje predstavljanje, br. 46. Kannon (na Sanskritu, Avalokitesvara) je bodhisattva koji
uzima bezbrojne forme, i muke i enske, i obino se opisuje kao posluitelj Amide. Fud (na Sanskritu, Acala)

51

je okrutan duh koji je esto opisan sa maem u svojoj desnoj i konopcem u lijevoj ruci. On je jedan od my (na
Sanskritu, vidy-rja), boanstva koja tite Budiste i Budistiku Dharmu. Yakushi, ije je puno ime Yakushirurik (na Sanskritu, Bhaisajya-guru-vaidrja-prabha) je poznat kao 'Buda Doktor' poto je jedan od dvanaest
zavjeta koje je dao kao bodhisattva bio da e lijeiti bolesti.
8. Mudrs (na Japanskom, ingei) su ritualni pokreti rukom koji se povezuju sa odreenim Budama i
bodhisattvama. Shigon praktiari esto prave ove pokrete za vrijeme meditacije.
9. Na Japanskom, 'Via-Sila' je tariki, spasiteljska mo Bude.
10. Ovaj odlomak izgleda da je parafraza Neba i Pakla, stavci 584 i 586.
11. Na Japanskom, bonn; na Sanskritu klesa.

52

Epilog

Dharma Emanuela Swedenborga:

Budistika Perspektiva

David Loy
U Sijenju 1887, prijanji Swedenborgijanski sveenik krsnog imena Carl Herman Vetterling, koji je sada sebe
nazivao Philangi Dasa, je zapoeo objavljivati prvi Budistiki asopis u Sjedinjenim Amerikim Dravama.
Uvodna tema Budistike zrake, koju je on ureivao iz svoje kolibe u planinama iznad Santa Cruza, California, je
sebe proglaavala 'posveeno Budistima uope, a posebice Budizmu u Swedenborga.' Prospekt je na prvoj
stranici obavjetavao itatelje da e 'razloiti uenja koja su od strane Mongolskih Budista bila otkrivena
Swedenborgu, a koja je on objavio u njegovim mistinim rukopisima.' Kako ova izjava sugerira, Philangi Dasa
se nije plaio kontroverzije; i koje god bile intelektualne mane njegovog asopisa, on ipak nije bilo nezanimljiv.
'Isporuujui svoja neortodoksna stajalita sa vrstim uvjerenjem u svoju pravednost, on je itatelje redovito
vrijeao, ali je njegova prostoduna vrsta iskrenosti uinila Budistiku zraku jednim od najivljih Budistikih
asopisa ikad.'1
U istoj godini je Philangi Dasa takoer objavio Swedenborg Budista, ili vii Swedenborgijanizam, njegove tajne i
Tibetansko izvorite. George Dole ju je na preutan nain opisao kao 'prilino udnovatu',2 ipak knjiga nije bez
svojih ari. Predstavljena kao san na 322 stranice, ona uzima oblik razgovora izmeu samog Swedenborga,
Budistikog redovnika, Brahmana, Parsa, Kineza, Asteka, Islananina, i 'ene'. Rezultat je privlana teozofska
sinteza religijskih vjerovanja i mitologija iz mnogih zemalja. Kao to bi ovjek oekivao od njegove pozadine i
tekstova dostupnih u njegovo vrijeme, Philangi Dasa je znao vie o Swedenborgu nego o Budizmu; a njegov
prividan cilj, pokazati da je Swedenborg bio u stvari Budist, je zasjenjen drugim interesom, da koristei Budizam
ukae na Swedenborgove nedostatke. Ton je onaj razoaranog ljubavnika:
Iako se uvelike slaem sa Swedenborgom, ja bi radije stavio britvu u djetetove ruke nego njegove teoloke
rukopise u ruke ovjeka koji nije upoznat sa duhovnim uenjima Azije openito, a osobito sa Budistikim uenjem;
jer, on bi ih mogao prigrliti i, sa velikim brojem lanova zajednice 'Nove Crkve', umrijeti u sumnji i oajanju.3

asopis Philangi Dase i njegova knjiga su odavno bili zaboravljeni, pa ipak on nije bio jedini koji je primjetio
slinosti izmeu Swedenborga i Budizma. Nekoliko godina kasnije je D.T. Suzuki bio upoznat sa
Swedenborgom negdje u godinama njegovog rada sa Paul Carusom u Illinoisu (1897-1908).4 Kako je Andrew
Bernstein objasnio u svojem predstavljanju za ovu knjigu, Suzukijev interes za Swedenborga je bio osobito
snaan u periodu od pet godina (od 1910 do 1915) kada je na Japanski preveo etiri Swedenborgova djela i
napisao biografiju i prikaz karijere vedskog vidovnjaka. Zatim je Suzuki u 1924 izdao lanak od devet stranica
sugerirajui da se Swedenborgova doktrina o korespondencijama moe usporediti sa Shingon doktrinom da su
fenomeni aspekti Mahvairocana Budinog neprestanog uenja. Posljednji odlomak zakljuuje: 'Postoji jo
mnogo toga to bi elio napisati u svezi Swedenborga, ali to ostaje za neki drugi dan.' Na nesreu, taj dan nikad
nije doao: Suzukijevi spisi o Swedenborgu su prestali nakon ovog lanka, iako je on nastavio pisati jo sljedeih
pedeset godina, veina njegovih knjiga (iji sveukupan broj stranica iznosi otprilike 20 000) je bio napisan
poslije njegovih srednjih pedesetih godina.
Zaudo, ovi kasniji Budistiki rukopisi sadravaju samo nekoliko aluzija na Swedenborga, usprkos injenici da
tamo ima primjedbi, a ponekad detaljnih rasprava, o mnogim drugim Zapadnim piscima, ukljuujui Kranske
mistike poput Eckharta. Nije jasno zato se Swedenborg pojavljuje u tako maloj mjeri u ovim mnogim djelima,
iako to oigledno nije bilo zahvaljujui nikakvom razilaenju u miljenjima: sve objavljene Suzukijeve
primjedbe na Swedenborga su pozitivne, i on je bio sklon spominjati ga u razgovoru. Prema njegovom
privatnom tajniku Mihoko Bekkuu, on bi jo u 1950, odgovarajui na pitanje, znao napomenuti, ''Dakle,
Swedenborg bi rekao...''5 I kada uzmemo u obzir pravac kojim se razvio Suzukijev ivot nakon njegovog susreta

53

sa Swedenborgom, zar to ne sugerira da je osobni primjer potonjeg Swedenborgova samo-k-jednoj-svrsiusmjerena a ipak ponizna posveenost zadatku zapisivanja njegovih duhovnih iskustava mogla sluiti kao
jedan vaan model za Suzukija?
Ma koliko su Suzukijevi prijevodi mogli biti utjecajni za razvoj Japanskog Swedenborgijanizma, njegov
doprinos dijalogu izmeu Budizma i Swedenborga je izgleda, poput Dasinog, bio zaboravljen. Ipak, njihov uvid
nije bio izgubljen, jer zaista postoje vrlo duboke slinosti izmeu onog to Swedenborg pie i onog to nauava
Budizam; i danas smo mi dosegli toku kada ih moemo cijeniti u puno veoj mjeri. U posljednjim godinama se
dijalog izmeu Budizma i Kranstva okrenuo u jedan vaan razvoj u suvremenoj religijskoj misli, ipak koliko ja
znam ovaj dijalog je previdio Swedenborga. Svrha ovog epiloga je oznaiti neke od vanijih podudarnosti
izmeu Swedenborga i Budizma i razmatrati njihovo znaenje za nas. Ove slinosti su utoliko vie zanimljive
poto vjerodostojna Budistika uenja i tekstovi u njegovo vrijeme nisu bili dostupni u Evropi.
Swedenborgova stajalita e biti predstavljena tako to u se uglavnom fokusirati na Nebo i Pakao, njegovo
najpoznatije djelo, koje je takoer i najbolji saetak njegovih opsenih rukopisa. Poto ja elim uputiti na vie od
jedne Budistike tradicije, moji Budistiki navodi e biti vie eklektiki.

Koncept vlastitog ja (self)

Prva slinost o kojoj emo raspravljati je takoer najosnovnija. Nebo i Pakao predstavlja viziju ljudskog i
posmrtnog postojanja koja se otro suprotstavlja naoj postmodernistikoj sumnji u velike pripovijesti ija je
namjera objasniti sve. Ni jedna pripovijest nije ili bi mogla biti vea od Swedenborgove. Ipak, poput Budizma sa
njegovom doktrinom o antmanu (Sanskrit, 'ne-ja'), njegova vizija je postmoderna utoliko to negira ontoloko
jastvo.
U naem stoljeu su nam psihoanalitiki i dekonstruktivni naini razmiljanja pribavili neke lako shvatljive ideje
da bi dokuili ono to ostaje protu-intuitivan koncept: miljenje da na osjet-samog (sense-of-self) nije sam-oit
(self-evident) ili sam-prisutan (self-present) ve mentalna konstrukcija. Swedenborg se slae sa Budizmom da je
vlastito ja (self; njegov Latinski izraz je proprium, doslovno, 'ono to pripada ovjekovom ja', i za Swedenborga
predstavlja shvaanje da ovjek razmilja i eli sam od sebe) iluzija. Prema oboje, osjet-samog (sense-of-self)
osjet da ja jesam neovisno bie ije misli i akcije ja-jesam prouzroio je bolje shvaen kao rezultat jedne
ekonomije sila. Za Swedenborga su te sile duhovne to jest, duhovi. Dobri duhovi (aneli) i loi duhovi
(demoni) su uvijek sa nama, i njihov utjecaj obuhvaa puno od onog to mi shvaamo kao na mentalni i
emocionalni ivot. Zli duhovi prebivaju u naim opakim osjeajima i tamo se veu, kao i dobri duhovi u naim
dobrim osjeajima (NP 295).7 Iz razloga to se njihov utjecaj usklauje sa naim vlastitim osjeajima i
sklonostima on ulazi u na nain razmiljanja i prihvaen je. Na ovaj nain tetni duhovi pojaavaju nae loe
karakterne osobine, a dobri duhovi nae bolje karakterne osobine. Neki duhovi su izvor nae tjeskobe i depresije
(NP 299). ak bolesti (ukljuujui zubobolju koja je muila Swedenborga) i smrt mogu biti prouzroeni
posredstvom paklenih duhova. Svaki od nas ima slobodnu volju to jest, naa sposobnost odabira je sauvana
poto smo mi balansirani izmeu ova dva kompleksa pozitivnih i negativnih sila.
Jednostavna Budistika podudarnost ovakvoj ekonomiji sila je pet skandhi, 'hrpi' ili skupina, ije uzajamno
djelovanje, prema Pali Sutrama stvara iluziju o vlastitom ja (self). Meutim, ova odreena slinost moe ili ne
mora biti vrlo duboka, jer unutar Budistike tradicije (koja, moramo imati na umu, izvire u oralnim uenjima
starim preko 2400 godina, stvarajui tekstualnu kaljuu sa kojom se Swedenborgijanci ne trebaju zamarati) nije
sasvim jasno na to se svaka skandha odnosi (rpa, vedan, samjn, samskra, i vijnna mogu biti prevedeni na
razliite naine) ili kako treba shvatiti njihovo uzajamno djelovanje (one su obino shvaene ontoloki, ali one
mogu upuivati na pet razliitih etapa u spoznavanju neeg). Prema tome, nije jasno koliko 'duhovna' je svaka
skandha, iako ih najraniji Pali komentari izgleda shvaaju vie neosobno i mehaniki kao procese koje je
prouzroio nedostatak vlastitog ja (self).
to ostaje vano, meutim, je kako obadvije ja-jesam-dekonstrukcije (deconstructions-of-self) prkose
religijskom i filozofskom podneblju njihovog vlastitog vremena negirajui postojanje Kartezijskog tipa due
definirane sa svojom ja-jesam-svijesti (self-consciousness), koja treba biti osloboena tako da moe postati ista
svijest. Ba kao to Budizam opovrgava Hindu predodbu o istoj dui ili svijesti prekrivenoj sa karmikim
neistoama, tako Swedenborg opovrgava Zapadnu tradiciju (koja ide nazad bar do Platona) grene ili zbunjene
psihe koja treba biti oiena tako da moe zasjati u svojoj neokaljanoj slavi. Umjesto toga, svaki pojedinac je
vlastiti najunutarniji osjeaj ili vladajua ljubav (NP 58). Na mjesto takve prastare ja-jesam-svijesti, Swedenborg
naglaava da ja jesam ono to volim. to inimo, motivirano takvom ljubavlju, se nama ini nezavisno. Religijski
zadatak nije otkriti to prebiva iza ove ljubavi neke iste svijesti koja navodno vri djelo ljubavi ve sebe
transformirati mijenjajui svoju vladajuu ljubav (iz ljubavi prema sebi u ljubav prema Bogu i blinjem).

54

Moda ovo razumijevanje naeg mentalnog ivota postaje znaajnije ako Swedenborgovu doktrinu dovedemo u
vezu sa dva temeljna Mahyna Budistika uenja: negiranje dvojnosti izmeu subjekta i objekta i negiranje
dvojnosti izmeu uma i tijela. Obadva su duboko rezonantni sa vanim Swedenborgovim tvrdnjama.
Negiranje subjekt-objekt nedvojnosti se pronalazi u mnogim Mahyna kanonskim tekstovima i komentarima.
Kako se Japanski Zen uitelj Dgen izrazio, 'Shvatio sam da um nije razliit od planin i rijek i velike iroke
zemlje, sunca i mjeseca i zvijezda.'8 Ako unutra nema vlastitog ja (self), takoer nema smisla priati o svijetu
kao da je 'izvan' ovjekova uma. Sve postaje 'moj' um. Ja mislim kako ovo osvjetljava Swedenborgovu tvrdnju
koju je inae teko razumjeti: Swedenborg pie da se boanski upliv ne doivljava kao da dolazi iz unutranjosti;
radije on dolazi kroz elo u nae unutranjosti: 'Upliv Gospodina Osobno u ovjeka je u njegovo elo, i od tamo
u cijelo lice' (NP 251).9 Ako ja ovo dobro razumijem, implikacija je uistinu Budistika: ne da mi moramo
spoznati Boga unutra (kao u toliko puno Kranskog misticizma), ve da je osjeaj unutra odvojen od svijeta
samo-obmana koju treba prevazii.
Na koji nain se ova samo-obmana prevazilazi? Dgen takoer osigurava jezgrovito objanjenje Budistikog
pristupa:
Studirati budin put je studirati sebe (self). Studirati sebe je zaboraviti sebe. Zaboraviti sebe je biti aktualiziran
pomou mnotva stvari. Kada su aktualizirani pomou mnotva stvari, vae tijelo i um isto kao i tijela i umovi
drugih otpadaju. Ni trag spoznaje ne preostaje, i ovo ni-trag(a) se nastavlja beskrajno.10

Poto nikad nije bilo vlastitog ja (self), jedino iluzija o vlastitom ja (self), sutina Budistikog puta nije
eliminirati vlastito ja (self) ve zaboraviti na sebe-samog (one-self), to se postie tako da se postane toliko
apsorbiran u vlastitu vjebu meditacije da ovjek postane ta vjeba. Kada moj osjet-samog (sense-of-self) ispari,
ja spoznajem kako ja jesam svijet. Umjesto postizavanja besmrtnosti, spoznajem kako ja ne mogu umrijeti poto
nikad nisam bio roen.
A kako se samo-obmana prevladava prema Swedenborgu. Duhovni Dnevnik, u kojem je on najprije opisao svoja
vlastita iskustva u posmrtnom svijetu, biljei nekoliko razgovora sa duhovima koji nisu razumjeli da 'mi trebamo
proi kroz proces unitenja, ili postati nita', na to je Swedenborg odgovorio da je 'to bilo ono za ime sam
udio, naime, postati apsolutno nita, jer onda bi ja po prvi puta poeo biti neto':
Oni su kasnije bili podueni da se pod 'nita' mislilo da ovjek treba izgubiti sve to je bilo njegovo vlastito, to jest,
svoje poude, i stoga svoje nepravednosti, ... i da oni nikad ne bi mogli biti neto sve dok oni nisu izgubili ono to
je bilo njihovo, i da bi u onoj mjeri u kojoj su doivjeli taj gubitak, ili bili reducirani na nita, oni poeli biti neto, i
da bi onda oni imali togod poele ili pomisle... (Duhovni Dnevnik 2043-4)11

Put je za Swedenborga, u istoj mjeri kao i za Budizam, osloboditi se od sebe-samog (letting-go of one's-self).
Transformiranjem promatranih objekata u manifestacije nedvojnog uma, ne samo tako zvani materijalni svijet
ve dogaaji 'moje' mentalne aktivnosti postaju vie 'oivljeni', to jest, oni stiu vie vlastitog ivota, neovisni o
tome da ih ja zamislim. Swedenborg kae neto jako slino:
One stvari od mudrosti i ljubavi koje se nazivaju mislima, percepcijama, i osjeajima, su supstance i forme...
Osjeaji, percepcije i misli tamo (u mozgu) nisu isparenja ve su svi u stvari i zaista subjekti, koji ne emitiraju nita
od njih samih, ve samo prolaze kroz promjene sukladno sa bilo ime to utjee prema i djeluje na njih.
(BLM 42)12

Onda percepcije, misli i osjeaji nisu ono to 'ja' inim; preciznije je to okrenuti i rei da je moj osjet-samog
(sense-of-self) funkcija onog to oni ine. Na ovaj nain se Swedenborgovo razumijevanje naeg mentalnog
ivota slae sa njegovim razumijevanjem o tome kako upliv funkcionira, i onaj od Gospodina (obino
posredstvom anela) i onaj od zlih duhova.
Ova nedvojnost subjekta i objekta takoer ima vrlo duboke posljedice za nae iskustvo dvojnosti izmeu uma i
tijela. Toliko puno filozofije dvadesetog stoljea se odnosilo na dekonstruiranje takvih dvojnosti poput umatijela i uma-materije, na koje se sada gleda kao na problematine i otuujue, da je nuno prisjetiti se kako je
Swedenborg pisao u osamnaestom stoljeu kada je bilo manje jasno da je postojao ikakav problem ili kakvih
alternativa bi moglo biti. Swedenborgovo stajalite o njihovom odnosu je, prema tome, utoliko vie efektno. U
posmrtnom svijetu je tijelo svakog duha vanjska forma ljubavi toga duha, i vrlo precizno korespondira sa
unutranjom formom njegove due ili uma (npr. NP 363). Sa ovjekova lica, osobito, zrae i vidljivi su svi vii
unutranji osjeaji, poto su lica prava vanjska forma ovih osjeaja (NP 47). Iz razgovora, takoer, mudriji aneli
znaju cijelo stanje druge osobe (NP 236). Nakon smrti, aneli paljivo ispitaju ovjekovo tijelo, poevi sa
licem, onda prste, i tako dalje, poto su pojedinosti ovjekovih misli i namjera zapisani takoer na cijelom

55

tijelu (NP 463). Novi duh je kasnije 'opustoen' poto vanjski i unutranji elementi moraju korespondirati i
djelovati kao jedno (NP 498, 503). Rezultat je da um i tijelo duha korespondiraju tako potpuno da vie nije
mogue razluiti meu njima. Ovo je temelj tog potpunog branog sjedinjenja doivljenog najpotpunije u
posmrtnom svijetu i ponekad ak u ovom ivotu, jer oboje, dua i um, iako izgleda da su u glavi, su 'u stvari u
cijelom tijelu' (BLj 178).13
injenica da se takvo sjedinjenje moe takoer dogoditi u ovom svijetu nas podsjea da ne povlaimo previe
vrstu liniju izmeu svijeta koji e doi i ovog svijeta. Bioenergetske terapije poput rolfinga (vrsta bolne masae
uz pomo koje se oslobaa stres i napetost u miiima. primj. prev.) potvruju da tijelo nije samo sredstvo uma,
jer zadrava sjeanja prolih trauma koja se mogu stimulirati masaom.

Ljubav prema sebi

Ljubav prema sebi, koja zatvara nae najunutarnije dijelove za boanski upliv (NP 272), je problem kojeg treba
prevazii. Uz podrku svoje racionalnosti, ovjek je oneistio izlaz duhovnog svijeta unutar sebe 'kroz razuzdan
ivot. Zato on mora biti roen u potpunom neznanju i od tamo biti voen nazad na nebeski put boanskim
sredstvima' (NP 108).
Nuda postajanja neukim sugerira Budistikoj nalik kritiku konceptualizacije, koju i Swedenborg takoer daje:
(sa)znanja, poto su vanjske istine, nas po sebi ne spaavaju, ali put tih (sa)znanja nas mijenja (NP 517).
Nevinost je esse svega dobroga, i sve je dobro do one mjere u kojoj sadri nevinost (NP 281). Za Budistu ovo
zvui kao tathat, 'takovost' (just-it!-ness) koja opisuje sebe-ne-svjestan put kojeg ivi prosvjetljena osoba.
Odustavii od ljubavi prema sebi, i oslobodivi se od sebe-samog, mi ne postiemo neku drugu stvarnost ve
shvaamo pravu prirodu ove, to je sve to nam treba. Zato sutina Zena moe biti 'sjei drva i nositi vodu'.
Vanost ovog se teko moe pre-naglasiti poto je ovo nain kako obje tradicije rijeavaju problem ivota. Biti
duhovan nije nita drugo nego biti otvoren, i prema tome sjedinjen sa, cjelinom: to jest, prihvatiti vlastitu
poziciju i otuda manifestirati cjelinu, nasuprot ljubavi prema sebi (Swedenborg) i obmani odvojenog jastva
(Budizam). Sutinska toka je da ovo nije neto to se moe dogoditi samo nakon to umremo. Mi smo u raju
upravo sada i nae unutranjosti su otvorene, prema Swedenborgu, i nirvnu treba postii sada i ovdje, prema
Skyamuni Budi. U stvari, nirvna nije nita drugo nego istinska priroda samsare, prema Mahyana tradiciji.
Jedna verzija ovoga je da su strasti, ba kakve jesu, mudrost i prosvjetljenje. Ovo stoji u kontradikciji sa vie
ortodoksnim stajalitem ranijeg Pali Budizma, koji udnju razumije kao izvor nae duhkha (patnje,
nezadovoljstva): ali Mhyana stajalite je da nae udnje mogu biti preobraene u ne-sebine uitke.
Swedenborgov stav prema uicima u ivotu daje istu kritiku ranijih asketskih verzija Kranstva koje negiraju
ivot:
Nikome nipoto nije zabranjeno uivati uitke tijela i osjetilnih stvari; ... jer ovi su krajnji ili tjelesni osjeaji iz
unutranjih osjeaja. Unutranji osjeaji, koji su ivi, svi izvlae svoj uitak iz dobra i istine; i dobro i istina izvlae
svoj uitak iz dobroinstva i vjere, i onda iz Gospodina, stoga iz samog ivota; i prema tome osjeaji i uici koji su
odatle su ivi. (NT 995)14

Ovo ne znai da je duhovni ivot epikurejsko posveivanje 'viim' uicima, jer postoji drugi aspekt tathataktivnosti kojeg naglaavaju i Swedenborg i Budizam: da je, kako Swedenborg kae, Gospodinovo kraljevstvo
kraljevstvo 'primjena koje su svrhe' to jest, ciljeva koji su funkcije; Boga se ne oboava tako to se ide u crkvu
ve tako to se ivi ivot ljubavi, dobroinstva i vjere (NP 112, 221). 'Ljudi koji vole initi dobro za druge, ne
zbog njih samih ve zbog dobra, su oni koji ljube blinjeg; jer dobro jest blinji' (NP 64). Usporedi sa ovim
Budistiku poslovicu da u poetku ovjek ini dobra djela zbog blinjeg; kasnije (kada je shvatio da blinji
takoer nema vlastitog ja) ovjek ini dobro zbog Dharme ('Vieg Zakona' prirod stvari kako se poduava u
Budizmu); ali naposlijetku ovjek ini dobro bez ikakva razloga, to je u Swedenborgovim terminima ostvariti
najviu nevinost. Za Budizam je takav ivot najbolje ilustriran bodhisattvom koji je, poto je ne-zaokupljensamim-sobom, posveen beskrajnom djelu univerzalnog spasenja. Bodhisattva je tako sebe-ne-svjestan da kada
on ili ona daje neto nekome, to je bez svjesnosti da daje, da postoji netko drugi tko prima, ili ak da postoji dar
koji je darovan. Takva velikodunost je naglaena kao prva i najvanija (poto se kae da ukljuuje sve druge)
od prajn-pramits, 'viih savrenstava' razvijenih od strane onih koji slijede put bodhisattve. Ovo ispravlja
'duhovni materijalizam' koji je sastavni dio popularnijeg Budistikog stava prema vrenju dobrih djela, koji je
brine o akumuliranju dobre karme. Za Swedenborga takoer, oni koji su voeni od strane Gospodina o niemu
ne misle manje nego o zasluzi koju njihovo dobro moe nagomilati (NT 6392). Njegov izvjetaj o ovome bi se
sasvim ugodno mogao smjestiti u Mahyna sveta pismena:

56

Kada jedan aneo [ili bodhisattva!] ini dobro nekome on mu takoer komunicira svoje vlastito dobro,
zadovoljstvo, i blaenstvo; i to sa osjeajem da bi drugome dao sve, i zadrao nita. Kada je on u takvoj
komunikaciji dobro utjee u njega sa puno veim zadovoljenjem i blaenstvom nego to daje, i to neprestano sa
porastom. Ali im ue misao kako e on komunicirati svoje vlastito sa namjerom da bi mogao podravati taj upliv
zadovoljstva i blaenstva u sebe, upliv se rasipa; a jo vie ako se pojavi bilo kakva misao o naknadi od onog kome
on komunicira dobro. (NT 6478)

Za razliku od onih koji su se povukli iz svijeta da bi ivjeli usamljeniki i posveeni ivot, 'aneoski ivot je
sretan zbog njegove blaenosti i sainjen je od vrenja dobrih djela koja su djela dobroinstva' (NP 535). Obje
tradicije negiraju da je spasenje postignuto uz pomo vrenja obreda, ili samo vjerom, ili samo djelima, ili ak uz
pomo mistinih iskustava. Biti duhovan je ivjeti odreenu vrstu ivota, u kojem je ljubav prema sebi
zamijenjena nesebinom ljubavlju.
Sa ciljem da bi bili sposobni ivjeti na ovaj nain, mi se moramo preporoditi, to za Swedenborga ukljuuje
otvaranje naih unutranjosti koje izgleda jako slino prosvjetljenju ili parvrtti, 'okretanju', Budistikog
osloboenja. Porijeklo zla je da je 'ovjek sebe okrenuo prema natrag, daleko od Gospodina, i naokolo prema
sebi' (BLj 444); mi se moramo 'ponovno okrenuti nazad' daleko od sebe i prema Gospodinu. Ovo okretanje
oslobaa Gospodinov upliv i omoguava mu utjecanje u nas. Ovaj upliv je sam ivot. Mi nemamo naeg drugog
vlastitog ivota, poto smo primatelji ovog boanskog ivota. Pitanje je u kojoj mjeri smo mi otvoreni za ovaj
upliv. Zavisno o mojoj vladajuoj ljubavi, ovaj upliv je uguen i ogranien (pomou ljubavi prema sebi) ili tee
poput fontane (u ljubav prema Bogu i blinjemu).
Ovo ukazuje na rjeenje vjenog religijskog problema: odnos izmeu osobnog napora i nadnaravne milosti. Ova
napetost se ponovo pojavljuje u raspravi izmeu Augustina i Pelagijusa; u Hindu Visistadvaita raspravi o
'majem spasenju' (majka maka nosi svoje maie) naspram 'majmunskog spasenja' (beba majmun se mora
objesiti o vrat svoje majke); i u problemu Japanskog Budizma o odnosu izmeu tariki, 'napora drugog' (sebe
potpuno prepustiti milosti Bude), i jiriki, 'vlastitog napora' (da bi se oslobodio od ovjeka se zahtjeva njegov
vlastiti napor). Sve to 'ja' mogu uiniti je sebe otvoriti duhovnom uplivu tako to u ego maknuti sa puta, to jest,
odustati od sebe, ubrzo nakon ega me ovaj upliv iz nunosti ispunjava, ba kao to sunce sija kada se raspre
oblaci. Ali ovo odustajanje je rijetko lagano: utoliko to je vlastito ja problem, to nije neto to vlastito ja moe
uiniti. U Zenu, na primjer, odustajanje nije podlono mojem htjenju; za vrijeme zazena, ja uim kako 'zaboraviti
na sebe' indirektno, koncentrirajui se i postajui jedno sa mojom vjebom meditacije.15

Identifikacija Boanstva
Iako je tema komplicirana, ja mislim da Swedenborgova predodba o Boanstvu izbjegava ekstreme osobnog i
neosobnog Apsoluta na isti nain kako to ini Mahyna Budizam. Dilema je da potpuno neosobno Boanstvo,
kakvog pronalazimo u odreenim vrstama Vedante, mora biti indiferentno na nau situaciju; dok vie osoban
Bog, shvaen na nain kako ima volju i elje sline naima, moe odabrati neke ljude (ili neke narode) za
posebnu sudbinu moda bez da oni ine ita posebno da bi to zasluili (npr. predodreenje). Ipak postoji druga
alternativa, ako Bog nije razliit od nas, ako je on, u stvari, ivotodajna sila u svemu: nae bie, kako bi se
Swedenborg mogao izraziti, ili nedostatak naeg bia, kako se Mahyna moe izraziti ili obadvoje, kako se
Kranski mistik iz trinaestog stoljea Meister Eckhart izrazio, poto su oba opisa naini da bi se komuniciralo
isto (sa)znanje, da nema dualizma izmeu Boga i nas. Tako se Eckhart moe igrati sa dvostrukim izrazima 'Bie'
i 'Nebie' mirno preokreui njihovo znaenje. Ponekad on ukazuje na bie stvorenja i opisuje Boga kao nita,
bez najmanje mrve postojanja. Nekad pak Eckhart suprotstavlja 'nitavnost' svih stvorenja sa biem Boga, u
kojem sluaju nije da Bog ima bie, ili ak da je Bog bie, ve da je bie Bog (esse est deus). Ako je Bog ivot
ili bie u svemu, onda je isto tako istinito rei da nita nema ikakvog vlastitog bia. Da li je ovo isto tako
adekvatno objanjenje snyate (praznosti) bia, prema Mahyni, i prirode Gospodina za Swedenborga?
Priroda Boga i uloga Krista su za Swedenborga dva teka pitanja koja nisu u potpunosti raspravljana u Nebu i
Paklu; i ak kada mi uzmemo u obzir druge rukopise koji se potpunije bave ovim stvarima posebice Boansku
Ljubav i Mudrost i Nebeske Tajne ja ne pronalazim kako je ono to on pie sasvim jasno ili zadovoljavajue.
udno, meutim, postoji neto od sline dvosmislenosti unutar Budistike tradicije. Pogledajmo ova dva pitanja
odvojeno.
Za Swedenborga, Bog je sam ivot, kojeg su aneli i ljudi primatelji. Ova boanska sutina se manifestira kao
ljubav i mudrost, koji su neodvojivi na isti nain kao i suneva toplina i svjetlo jedna inspirana usporedba ili
radije korespondencija kojom se Swedenborg puno koristi, poto se na nebu Bog pojavljuje kao (ali On sam nije)
sunce (NP 116-140). Kada, meutim, mi istraimo prirodu Boga kakav je u sebi, odvojeno od svih umetnutih
stvari i aktivnosti umetanja, ono to Swedenborg pie manje pomae. On opetovano naglaava da je Bog ovjek,

57

ili ovjean (human). Za ovo su dana tri glavna razloga: ljudska bia, poput anela i duhova, svoju formu
dobijaju od Boga, 'ne postoji razlika forme to se tie, ve to se tie sutine' (AOb 1124; BLM 11);16 nebo je u
formi ovjeka, i u cjelini i u djelovima (NP 59-72); i ljudska bia Boga trebaju zamisliti kao ovjeka, jer nije
mogue misliti o neemu, voljeti, i biti sjedinjen sa neime neodreenim i prema tome neshvatljivim (npr. NP 3;
IKR 787; NT 8705, 7211, 9354).
to izgleda znaajno je da ni jedan od ovih razloga nedvojbeno ne implicira teizam kako je taj izraz obino
shvaen. Prva dva ne zahtjevaju da Bog ima vlastito postojanje odvojeno od njegovog svemira (openito) i od
onih bia koja doivljavaju njegov upliv (pojedinano); oni impliciraju neto vano o formi koju mi i svemir iz
nunosti utjelovljujemo kao primatelji upliva, ipak nita o samoj-formi-u-sebi izvora tog upliva. Trei razlog,
jedini koji nudi argument radije nego tvrdnju, je puno tee procijeniti poto se pojavljuje u nekoliko razliitih
verzija; on, meutim, naelno adresira ono 'to trebamo initi' radije nego 'o emu se tu radi'. Swedenborg je
jasno zabrinut u svezi opasnosti zamiljanja Boga na krivi nain, utoliko to nas to moe zavesti na krivu stranu.
Oni koji vjeruju u nevidljivo Boanstvo zvano Stvarnost Svemira, izvor svega to postoji, zavre ne vjerujui u
nikakvo boanstvo, poto takvo Boanstvo 'nije prikladan predmet razmiljanja' (NP 3); oni koji priznaju to je
neshvatljivo 'klize u svojim mislima u prirodu, i prema tome ne vjeruju u nikakvog Boga' (NT 9354). Ipak, nitko
na nebu 'ne moe imati ikakvu ideju o Boanstvu kakvo je ono u sebi... Jer aneli su konani i to je konano ne
moe zamisliti beskonano. Na nebu, prema tome, ako nemaju ideju o Bogu u ljudskom obliku, oni ne bi imali
nikakvu ideju, ili bi imali nedolinu' (AC 7211).
Da zbrojimo: Budui da je Bog beskonaan, sve nae ideje o njemu moraju promaiti cilj, ali budui da nama
treba ideja o njemu, najbolja predodba je ona o ovjeku. Za Budistu, ovo je podsjeanje na stari argument iz
devetnaestog stoljea da, poto religija mora imati Boga, Budizam ne moe biti religija. Pitanje koje se ovdje
namee: da li je mogue imati religiju (poput Budizma) koja kritizira sve ideje o Boanstvu, ukljuujui
predodbu o Bogu kao ljudskom biu, a ipak i dalje funkcionira kao religija poto njezine duhovne vjebe ipak
promoviraju boanski upliv?
Utoliko koliko je Swedenborgovo sutinsko uenje da Gospodinova ljubav i mudrost utjeu u sve, onda sasvim
jasno ni jedno bie ne postoji odvojeno od Boga, i injenica da je Bog ovjean (human) ne ukazuje nuno da
Bog postoji kao ovjeko-lik odvojeno od bia. Ali ovim se moe ii jo jedan korak dalje. Ako zakljuujemo iz
Swedenborgove najomiljenije usporedbe Bog kao bezoblino, zraee sunce Gospodin moe biti shvaen
kao potencijalnost koja ostvaruje formu samo u njegovom stvaranju. Iz te perspektive, Bog treba nas da bi
postao potpuno stvaran, i pojedinano (kako se otvaramo za ovaj upliv) i kolektivno (kako njegovo nebo raste i
grana se).
Ako je ovo razumijevanje prihvatljivo (a moda ne bi bilo samom Swedenborgu),17 u skladu je sa veinom
Budizma i moe ak pomoi u razjanjavanju nekih aspekata Budistikog uenja. Kljuan za Mahynu je
koncept snyate to se obino prevodi kao 'praznost'. Za Ngrjunu, najvanijeg Mahyna filozofa, da su stvari
snya je skraeni nain za izraziti kako nijedna stvar nema ikakvo vlastito bie ili vlastito prisustvo. U saetku
Sutre Srca, uveni saetak prajnpramit svetih pisama, bodhisattva Avalokitesvara shvaa da je 'forma
snyat i da je snyat forma; forma nije nita drugo nego snyat i snyat nije nita drugo nego forma.' Na
nesreu, uobiajeni Engleski prijevod (emptiness) 'praznost' ne prenosi puno skriveno znaenje originala, jer
Sanskritski korijen s doslovno znai 'ispunjen', ne samo kao ispunjeni balon ve takoer kao trudna ena
ispunjena sa mogunostima. Prema Ngrjuni, samo zbog toga to su stvari snya je ikakva promjena,
ukljuujui i duhovni razvoj, mogua.
Snyat, dakle, priziva tumaenje kao bezoblini duhovni potencijal koji je doslovno ni-jedna stvar u sebi a ipak
funkcionira kao 'prazna sutina' koja svemu daje ivot i omoguava biti to to jeste. Takav upliv je doivljen kao
'prazan' iz dva razloga: sam po/u sebi nema odeenu formu, i utoliko to ja jesam to, ja to ne mogu znati. Ovo je
u skladu sa Swedenborgovim razumijevanjem Gospodina koji ini ivot u svakome od nas, topline i svjetla koji
utjeu u nas do one mjere do koje smo mi prijemivi za njih. Na Budistikoj strani, ovo takoer pomae izbjei
nihilistika tumaenja snyate koja tako ponekad priziva radije previe negativan izraz.
Skyamuni Buda, povijesni osniva Budizma koji je ivio oko pet stotina godina prije Krista, nije potsticao svoje
uenike da se sjedine sa Bogom ili doive njegov upliv. Umjesto toga, on ih je nauavao da slijede njegove
vlastite korake vrei iste vrste duhovnih vjebi sa ciljem da bi postignuli istu nirvnu. Meutim, ova razlika je
manje problematina nego moe izgledati. Jer u jednu ruku, priroda nirvne je notorno zamraena, poto je Buda
odbio rei puno o njoj osim da je kraj patnje i udnje; oni koji ele doznati to je nirvna moraju je sami
ostvariti. Kao dodatak ovome, komparativna studija religija nas je dovela do uvida kojeg je danas teko negirati
ali bi u Swedenborgovo vrijeme imao malo smisla: da jako slina iskustva, prema tradiciji sa kojom je ovjek
upoznat, mogu biti predmetom razliitih i nespojivih objanjenja. U Skyamunijevo vrijeme popularna Indijska
religija je bila politeistika, to znai da on nije nauavao u kontekstu apsolutnog Boga koji nadilazi ili
utjelovljuje sve druge bogove; niti je on izgleda bio upoznat sa Upanishadskim konceptom neosobnog

58

Brahme, drugog alternativnog bia razvijenog od strane drugih mudraca otprilike u isto vrijeme. Stoga teko da
je iznenaujue da Skyamuni nije komunicirao svoj vlastiti duhovni uvid upliv ljubavi i mudrosti koji je
razloio njegov vlastiti ego koristei ili jedan ili drugi izraz ve je umjesto toga formirao svoje vlastite
religijske kategorije (ne-ja, nirvna, itd.), za razliku od Swedenborga, koji je prirodno shvatio svoje vlastito
iskustvo u terminima razvijene Kranske tradicije unutar koje je odrastao, koja je centrirana na ideju o
apsolutnom Gospodinu.
Kasnije, i u razliitim socijalnim kontekstima, teistike koncepcije jesu postale vane u popularnom Budizmu,
takve kakve je Amida Buda sluio u vie posveenim sektama Budizma. Ove posveenike kole koje, kako je
Swedenborg primjetio, potrauju da mi o Boanstvu mislimo kao o ljudskom biu su bez ikakve sumnje bile
vie vane za vie Budista nego dijalektika Budistikih filozofa poput Ngrjune.
Na tim putevima Kranski teizam kako Swedenborg objanjava Gospodin kao na ivot, zahvaljujui uplivu
ljubavi i mudrosti postaje vie kompatibilan sa snyatom Budine prirode kako su je mnogi Budisti razumjeli.
Osim jedinstvene uloge Krista za Swedenborga. Ovdje takoer, meutim, meni izgleda da njegovo
razumijevanje nije neproblematino. Gledani kao cjelina, Swedenborgovi spisi sadravaju tenziju izmeu dvije
razliite pozicije koje nikad nisu postale sasvim kompatibilne. Na vie ortodoksnoj strani, on brani jedinstvenost
Krista kao Bogo-ovjeka i vanost njegovog prihvaanja za naeg spasitelja. Na drugoj, vie ekumenskoj strani,
njegovo naglaavanje upliva ljubavi i mudrosti ga vodi do toga da reducira spasilaku ulogu Krista u toj mjeri da
on moe biti prekoncipiran bez puno potekoe u jednog avatra meu mnogima, stajalite prilino
kompatibilno sa Budizmom.
Pri svemu tom, nema sumnje da Swedenborg razumije povijesnog Krista kao jedinstvenog i Kransku crkvu
kao posebnu. Prije Kristovog dolaska, Gospodinov utjecaj je bio posredovan kroz aneoska nebesa, ipak od
vremena kad je Bog postao ovjekom, on je bio neposredan. Od tada je Kranska crkva formirala srce ljudske
rase na zemlji i na nebu takoer. Krani sainjavaju grudi Velikog Nebeskog ovjeka, centar u kojem pravcu
svi ostali gledaju. Nije nuno da svi ili veina prihvate Kranstvo, ali je jako vano da neki ljudi to uine, 'jer od
tamo je svjetlo onima koji su izvan Crkve i nemaju Rije' (BLM 233; NT 637; BP 256).18
Ipak tko je u Gospodinovoj duhovnoj crkvi?
Ona se protee cijelom zemaljskom kuglom. Jer ona nije ograniena na one koji imaju Rije, i iz ove su primili
znanje o Gospodinu, i neke istine vjere; ve je takoer sa onima koji nemaju Rije, i prema tome nemaju nikakvo
znanje o Gospodinu, i posljedino ne znaju za ikakve istine vjere (jer sve istine vjere se odnose na Gospodina); to
jest, sa Poganima udaljenima od crkve... A iako nemaju znanje o Gospodinu dok su u svijetu, ipak oni u sebi imaju
oboavanje i latentnu spoznaju o Njemu, kada su u dobru; jer u dobru je Gospodin prisutan. (NT 3263; kurziv je
moj)

Za vrijeme svojih posjeta paklu Swedenborg je susreo Crkvene odlinike obrazovane u Kranskoj Rijei, 'ali u
pokvarenostima to se tie ivota,' dok je na nebu on sreo i Krane i Pogane 'koji su u neistinama' ali su 'ipak
bili u dobru to se tie ivota' (NT 9192). Kada smo regenerirani, mi se moemo boriti protiv neistina 'ak i iz
istine koja nije prava samo ako je ona takve prirode da ikakvim sredstvima moe biti sjedinjena sa dobrom; a sa
dobrom je sjedinjena posredstvom nevinosti, jer nevinost je sredstvo sjedinjenja' (NT 6765). Iz ovakvih
odlomaka a ima ih puno teko je zakljuiti da je nuno ili ak vano biti Kraninom. Smisao nije
jednostavno da je ovjek spaen tako to ivi dobar ivot, ve da ovjek ivi dobar ivot zato to je postao
prijemiv za upliv boanske ljubavi i mudrosti. I do mjere u kojoj je ovaj upliv 'nevin', nije jasno zato bi trebalo
biti nuno vjerovati u ijednu odreenu doktrinu. Ako prihvatimo ovu vanu ekumensku nit unutar
Swedenborgovih rukopisa, nit koja je u Budizmu bila jo vanija, onda nema potrebe za ikoga da bude Kranin
ili Swedenborgijanac ili Budist, osim u onoj mjeri u kojoj nam ta uenja i zajednice pomau okrenuti se od
ljubavi prema sebi i otvoriti za upliv ne-sebine ljubavi i mudrosti.
Zato se Bog manifestirao na zemlji kao ovjek? Unutranjosti ljudskih bia su pod vlau ili duhova iz pakla ili
anela sa neba; kada je u toku vremena pakleni utjecaj postao snaniji i 'nije bilo vie ni vjere niti dobroinstva',
Boji dolazak je bio nuan da bi ponovno uspostavio red i iskupio ovjeka (NT 152). Ovo moe biti dobar razlog
za pojavu spasitelja, ali je lo argument za jedinstvenost Krista kao spasitelja. U stvari, to je isti razlog koji je u
Bhagavad-Gti dan za periodino pojavljivanje Bud (onaj ispred Skyamunija je bio Dpamkara; sljedei e biti
Maitreya).19

59

Duhovna meuovisnost
U prethodnoj sekciji, snyat 'praznost' Mahyna Budizma je bila objanjena kao bezoblini duhovni potencijal
koji svemu daje ivot, jedno razumijevanje za kojeg sam ja dokazivao kako je u skladu sa Swedenborgovim
konceptom Bojeg upliva u svakog od nas. Ovaj pristup snyati je bio posebice vaan kao put za razumijevanje
dharmakye ('Tijela istine'), najvie stvarnosti prema Mahyna uenjima, kako emo uskoro vidjeti kada se
okrenemo Tibetanskoj knjizi mrtvih. Meutim, ovo nije bilo jedino razumijevanje snyate u Budizmu, i upitno je
da li bi ono bilo prihvatljivo samom Nagarjuni, koji se sporio za snyatu stvari ne upuujui na upliv ve
demonstrirajui meuovisnost (stvari su snya poto nemaju vlastitog postojanja, kako su ovisne o mnogim
drugim fenomenima).
Ovaj naglasak na meuovisnost je postao sutinsko Mahyna uenje u stvari, sutinsko uenje Hua-yena,
Kineske kole Budizma koja opisuje ovaj odnos koristei metaforu Indrine Mree:
Daleko u nebeskom prebivalitu velikog boga Indre, postoji prekrasna mrea koja se beskrajno protee u svim
pravcima... U svakom 'oku' mree nalazi se jedan svjetlucajui dragulj, a poto je sama mrea beskonana u svim
pravcima, dragulji su beskonani u broju... Na njihovoj izglaenoj povrini reflektiraju se svi drugi dragulji u
mrei, bekonani u broju. I ne samo to, ve svaki od dragulja reflektiran u ovom jednom dragulju takoer reflektira
sve druge dragulje, tako se odvija jedan beskonaan proces reflektiranja.20

Indrina Mrea 'tako simbolizira svemir u kojem postoji jedan beskrajno ponavljan meuodnos meu svim
lanovima svemira.'21 Svaki dragulj nije nita drugo nego funkcija odnosa meu svima ostalima, i isto tako se
moe rei da sadrava sve druge u sebi. Sve je jedno i jedno je sve: cijeli svijet je sadran u svakoj stvari, i svaka
stvar nije nita drugo nego manifestacija cijelog svijeta.
Ima li u Swedenborgu ita usporedivo? Slinost je teko propustiti. Sva nebeska carstva sainjavaju cjelinu (NP
59-67) u stvari, Velikog Nebeskog ovjeka kao i pakao (NP 553); u tom Velikom Nebeskom ovjeku koji je
nebo, mala djeca, na primjer, formiraju predio oiju (NP 333). Svaka od nebeskih zajednica je takoer
pojedinana osoba (NP 68-72), i obrnuto, svaki aneo je nebo u najmanjoj formi (NP 53); isti odnos izgleda da
vrijedi za paklove i demone u njima.22
Za Budizam, meutim, postoji potencijalni problem sa ovom drugom predodbom o meuovisnosti, koja moe
razumjeti svijet kao samo mehaniki odnos izmeu materijalnih sila, neto to jasno nije to Mdhyamika i Huayen ele opisati. Shvaajui snyatu kao upliv zaobilazi ovo.
Mi zavravamo sa dva razliita tipa ovisnosti: ovisnost samo-ne-opstojeih stvari o uplivu duhovnog potencijala
koji im daje bie/ivot, i organska ili 'ekoloka' meuovisnost svake takve stvari o funkcioniranju svih drugih
stvari. to izgleda znaajno je da oba tipa ovisnosti jesu vani i Mahyni i Swedenborgu. Meuproimanje
jedne sa svima i svih sa jednom u Swedenborgovom posmrtnom ivotu pretpostavlja boanski upliv koji
proima sva carstva, ukljuujui pakao gdje je izopaen u samo-ljubav. U Budizmu su ova dva tumaenja
snyate esto bila meusobno antagonistina, ali Swedenborgova vizija nas podsjea da ona ne moraju
iskljuivati jedno drugo.
Ova ovisnost/meuovisnost mora biti shvaena dinamiki. Poput Budizma u njegovom poinjanju, Swedenborg
naglaava proces (u Budizmu anitya, nepostojanost) nad supstancom (svabhva, samo-postojanje): postojanost
je neprestano pojavljivanje (NP 106), a trajanje neprestano proizlaenje (NP 9). Ovo je istinito ak za
Swedenborgijansku regeneraciju i Budistiko prosvjetljenje. Regenerirani se neprestano ponovno raaju kroz
ivot i takoer u posmrtnom ivotu; nebo kako raste postaje sve vie i vie Veliki Nebeski ovjek. Veina
Budistikih kola naglaava potrebu za neprestanom vjebom, ak i za duboko prosvjetljene, i podstrek za
beskrajnim produbljivanjem vlastite prakse je znak istinske spoznaje. U Budizmu postoji izreka da je ak i
Skyamuni Buda doao samo do pola puta.

Posljedice zla
Moda najasnija paralela od svih je sa Swedenborgovim izvjeem o zlu i njegovoj kazni, koja je u duhu toliko
Budistika da bi se mogla koristiti za tumaenje Budistikih doktrina o karmi i samskri; opet, Swedenborgovo
objanjenje moda pomae razjasniti Budistiku perspektivu. Poput Skyamuni Bude i, u toj stvari, samog
Krista, Swedenborg naglaava namjeru (npr. NP 508). Na ovaj nain zlo postaje vezano uz svoju vlastitu kaznu:
Svako zlo nosi sa sobom svoju vlastitu kaznu, ovo dvoje ine jedno; prema tome tko god je u zlu je takoer u kazni
zla. A ipak nitko u drugom svijetu ne trpi kaznu za zla koja je uinio u ovom svijetu, ve jedino za zla koja on tada ini;

60

iako to izlazi na isto i to je ista stvar ako se kae da ljudi trpe kaznu za njihova zla koja su poinili u svijetu ili da
trpe kaznu za zla koja poinjavaju u drugom ivotu, poto se svatko nakon smrti vraa u svoj vlastiti ivot a tako i
u slina zla; i ovjek nastavlja na isti nain kakav je bio u ivotu tijela... Ali dobri duhovi, iako su inili zlo u
svijetu, nisu nikad kanjeni, poto se njihova zla ne vraaju. (NP 509)
Gospodin nikome ne ini zlo.

(NP 550)

Zlo nosi svoju vlastitu kaznu, time pakao, dobro svoju vlastitu nagradu, time nebo. (NT 9033)

To je, zapravo, sofisticirani izvjetaj o karmi koji izbjegava i problem sa vie mehanikim razumijevanjem
moralnog uzroka-i-posljedice (uobiajen u popularnom Budizmu) i problem sa vie pravosudnim
razumijevanjem pakla kao kazne za neposlunost Boanskom autoritetu (uobiajeno u popularnom Kranstvu).
Swedenborgov kljuni uvid je da ljudi trpe ili su nagraeni ne za ono to su uinili ve za ono to su postali, a
ono to namjerno radimo nas ini onim to jesmo. Iz tog razloga, u veini sluajeva, nema razlike izmeu zlih
stvari uinjenih u svijetu i zlih stvari koje je ovjek sklon initi u posmrtnom svijetu. Ova kombinacija nema
smisla ako se karma razumije dvojno kao vrsta moralne prljavtine koja zamrauje ogledalu nalik isto ja. Ali
ima itekako smisla ako ja jesam moja namjera ili vladajua ljubav, jer onda je razvoj te vladajue ljubavi jako
vano duhovno pitanje. U potonjem sluaju, moje akcije i moje namjere izgrauju moj karakter to jest, moje
duhovno tijelo ba kao to asimilirana hrana postaje moje fiziko tijelo.
Sve Budistike kole slino naglaavaju vanost naih samskra, koje su mentalne sklonosti: habitualni naini
ovjekovog namjeravanja ili reagiranja na odreene situacije. U Budizmu su, takoer, ove samskre kotai
karme. One preivljavaju smrt i uzrokuju ponovno roenje; u stvari, one (je)su ono to se ponovno raa, poto
nema istog ja koje se reinkarnira. A kako su takve mentalne sklonosti formirane?
Mi dakle moemo vidjeti da nije tako teko ivjeti ivot neba kako neki misle i to iz slijedeeg, da kada bilo koja
stvar sebe predstavi ovjeku za koju on zna da je nepotena i nepravedna, ali prema kojoj je njezin duh noen,
njemu je jednostavno nuno misliti da tu stvar ne smije napraviti poto je suprotna boanskim odredbama. Ako mi
sebe priviknemo tako misliti, i inei tako steknemo naviku takvog razmiljanja, onda smo mi postepeno
pridrueni nebu; i u onoj mjeri u kojoj je pridruen nebu vii predjeli uma su otvoreni; i u onoj mjeri u kojoj su ovi
otvoreni mi vidimo togod je nepoteno i nepravedno; a u onoj mjeri u kojoj vidimo ova zla ona mogu biti
rastjerana... Ali mora se shvatiti da se potekoa ovakvog razmiljanja i opiranja opakostima poveava u onoj
mjeri u kojoj ovjek iz svoje volje poinjava opakosti, jer u istoj mjeri on postaje naviknut na njih sve dok ih vie
ne vidi, i na kraju ih voli i iz uitaka svoje ljubavi ih opravdava, i potvruje ih sa svakom vrstom zablude, i
izjavljuje kako su dozvoljena i dobra.
(NP 533)

ovjek ne trpi zbog 'nasljeenog zla' ve 'zbog ostvarenog zla koje mu pripada to jest, koliine nasljeenog zla
kojeg je on uinio svojim vlastitim uz pomo svojih ivotnih aktivnosti' (NP 342). Na ovaj nain Swedenborg i
Budizam obadvoje predstavljaju psiholoku verziju karme koja negira ikakvu otru razliku izmeu onog koji
namjerava i same namjere. Ja jesam moje prevladavajue namjere, to znai da habitualno djelovanje na
odreene naine jeste ono to me konstruira. Iz tog razloga ovjek sa loim samskarma - 'loim karakterom'
ne moe biti spaen poradi sebe samog: poto on sam jeste te samskare, koje ne mogu boraviti na nebu poto im
tamo ne bi bilo ugodno. Prema tome, one spontano odlaze tamo gdje im je ugodno, to je tamo gdje su drugi sa
slinim samskarma. Jedan od razloga zato zli ljudi pate u posmrtnom svijetu je isti razlog zbog kojeg su dobri
ljudi tamo blaeni: oni zavre ivjeti sa drugima koji su u potpunosti isti kao i oni.

Duhovni Svijet
Swedenborgov izvjetaj o svijetu duhova (drugi dio NP) ima puno slinosti sa Tibetanskim razumijevanjem
ivota nakon smrti i procesa ponovnog roenja, koji osigurava do sada najdetaljniji izvjetaj meu razliitim
Budistikim tradicijama. Meutim, postoje odreeni problemi u razraivanju ovog. Bardo Thdol Chenmo tekst,
najprije preveden od strane W.Y. Evans-Wentza i objavljen kao Tibetanska knjiga mrtvih, je samo jedan od
nekoliko takvih Bardo tekstova u Tibetanskoj tradiciji; i poto je taj odreeni tekst bio sastavljen sa uputom na
tantriku mandalu od 110 miroljubivih i gnjevnih boanstava, postoji uvelike nejasan simbolizam u svezi tih
boanstava.23
Ipak, ak i ako ovjek zanemari ovu teku ikonografiju kojoj u se vratiti kasnije tamo ostaje sofisticirani
opis smrti, posrednog ivota, i ponovnog roenja koji je duboko rezonantan sa Swedenborgovim izvjetajem.
Obadvoje naglaavaju vanost ovjekove posljednje misli (NP 444) drugim rijeima, odreene samskre
aktivirane u trenutku smrti i da sve ljudske samskre preive smrt, zajedno sa psihikim tijelom koje je
identino ovjekovom fizikom tijelu: 'nakon smrti je ovjek u posjedu svakog osjetila, i sveg pamenja, misli, i
osjeaja koje je imao u svijetu, i iza sebe ne ostavlja nita osim svoje zemaljsko tijelo' (NP, naslov 48 poglavlja).

61

Kao to Bog ne okree svoje lice od nikoga i nikoga ne baca u pakao (NP 545), tako sjajnost dharmakye
(doivljene kao praiskonsko jasno svjetlo koje je usporedivo sa boanskim suncem na Swedenborgovom nebu),
koja nije nita drugo nego ovjekov vlastiti snyat um, ne odbacuje nikog. Za obadvoje postoji sud-nad-samimsobom koji se dogaa u prisustvu Boga/dharmakye, u kojem se istinska priroda ovjekove samskre/vladajuih
osjeaja otkriva ovjeku. U Bardo tradiciji, takoer, dobri i mudri su privueni istoj i bezoblinoj dharmakyi, i
tekstovi ih podstiu da postanu jedno sa njime; ipak poto odraava ovjekovu karmu, oni manje dobri su
odbijeni njime i privueni ka carstvu samsre koje korespondira sa njihovom vladajuom karmom.
Swedenborg naglaava granice Gospodinove milosti: nitko ne ulazi u nebo posredstvom iste milosti (NP 521527), jer Gospodin ne naruava i oito ne moe naruiti dizajn koji on jest (NP 523). Poto je ova milost stalna sa
svakim pojedincem i nikad se ne povlai, svatko tko moe biti spaen je spaen; ali oni iji je vladajui osjeaj
zao su nauili kako zatvoriti ovaj upliv. U posrednom Bardo carstvu, takoer, ak ni Buda ne moe zaustaviti
nekog tko eli negdje otii, poto je (kako Swedenborg izraava) on ili ona ta privlanost/osjeaj i ne moe se
zaustaviti bez da se uniti (NP 527).
Postoje, ipak, neke vane razlike. Za Swedenborga je svijet duhova posredni poto je ovjek tamo 'opustoen': to
jest, vanjski elementi moraju biti promijenjeni dok se ne usklade sa unutranjim elementima (NP 426). ovjekov
najunutarniji element vie ne moe biti regeneriran, ali vanjski elementi se postepeno moraju postaviti u red sve
dok ovjekovi naini razmiljanja i osjeanja nisu u skladu s najdubljim osjeajima. Pa ipak, kao to znaenje
Tibetanskog naslova ('Veliko oslobaanje kroz sluanje u Bardu') sugerira, pretpostavka Bardo ('posrednog
carstva') teksta je kako je u Bardo svijetu ipak omoguena odreena sloboda, da usprkos karmike privlanosti
moe ipak biti odreenog izbora u stvari moda zato to moe biti vie od jedne 'vladajue' ljubavi. Meni
padaju na pamet dva naina kako rijeiti ovu razliku. Jedan je razumjeti Bardho Thodol kao manje genijalnu
knjigu koja je namjenjena ivima radije nego mrtvima, kao nain ohrabrivanja preivjelih da obnove svoje ivote
njihove samskre dok jo mogu. itajui ga oralno pored lea, koji je okruen grubo kritiziranim
oplakivaima, on zasigurno posluuje ovoj funkciji, ipak postoji drugi nain gledanja na njega. Ja se pitam da li
postoji odreena proturjenost u nainu na koji Nebo i Pakao naglaava da ovjekova vladajua ljubav ne moe
biti promijenjena do u vjenost (NP 477 i dalje), dok takoer opisuje takve sluajeve poput aneoskih pokuaja
da utjeu na nove duhove (npr. NP 450), iji bi napori bili uvelike protraeni ako ne bi mogli imati nikakvog
efekta na ovjekovu vladajuu ljubav (i prema tome ovjekovo eventualno mjesto u nebu ili paklu). Takoer
izgleda sporno da li mi uvijek imamo samo jednu vladajuu ljubav; moda postoje neki sluajevi, ili mnogo
sluajeva, gdje se dva ili vie osjeaja prepiru meusobno kroz ovjekov ivot i ak poslije. Moda je
Swedenborgova knjiga negenijalna.
Razlika u naglaavanju, ili vie, slijedi iz razlike izmeu moralnosti i spoznaje. Oni su blisko povezani, ipak do
mjere do koje mogu biti razlikovani, Budizam kao 'tradicija mudrosti' vie naglaava mudrost, dok Swedenborg
naglaava moralnost. Jedan od naina na koji ova razlika sebe ukazuje je u razlikovanju kojeg Budizam pravi
izmeu 'neba' kao jednog od est carstava samsre koje je prijatno ali ipak samodopadno, prema tome ne tako
dobro mjesto boravka kao nae sadanje ljudsko carstvo i oslobaanja to jest nirvne. Iz Budistike
perspektive, ak je i dobra karma uznemirujua ukoliko operira mehaniki; bolja je prajn mudrost koja ovjeka
oslobaa od sve karme i, prema tome, od svih carstava samsre. Dobar primjer ovoga je Bardo Thodol
razumijevanje onog to se dogaa nakon smrti kada novi duh susretne istu sjajnost dharmakye. On je ohrabren
sjediniti se sa bijelim svjetlom uz pomo spoznaje da on jest to svjetlo; u usporedbi sa ovime, ak najuzvienija
od miroljubivih boanstava, koja reprezentiraju dobru karmu, nisu nita drugo nego vii oblik obmane. Ja kod
Swedenborga ne pronalazim ovu razliku.
Ovo nas vodi do razmatranja najvanije razlike izmeu Swedenborga i Budizma, a to je bez ikakve sumnje
glavna prepreka ikakvom kombiniranju u jedno. Swedenborgov Kranski koncept posmrtne drame je
ortodoksan u razumijevanju ovog ivota kao jedinstvene pripremne prilike za nebo ili pakao, poto se ovjekova
vladajua ljubav nikad ne mijenja, ak do u vjenost (NP 477, 480). Tome nasuprot, sve tradicionalne Budistike
kole razumiju kao alternativu nirvni roenje u jednom od est carstava samsre (nebu, divova, ljudskom,
gladnih duhova, ivotinja, i paklu), koja ukljuuju i mogunost vraanja na zemlju kao ljudsko bie.24 Meutim,
ak i ova razliitost je zakomplicirana injenicom da neki Bardo Thodol odlomci upozoravaju duh kako nikad
nee biti u stanju pobjei od tamo gdje je ovjek sklon ii: 'sada je vrijeme kada e omicanjem u ljenost ak i za
trenutak patiti zauvijek.' 'Ako ode tamo ui e u pakao i iskusiti nepodnoljivu patnju kroz vruinu i hladnou
odakle se nikad nee izvui.'25 Teoretski, uza sve to, bijeg je uvijek mogu bez obzira gdje se nalazite, ako
shvatite snyatu vaeg vlastitog uma. Korespodentno iskustvo u Swedenborgu bi bila regeneracija ak i u paklu,
posredstvom otvaranja ovjekovih unutranjosti Gospodinovom uplivu i transformacije ovjekove vladajue
ljubavi; ipak on ne dozvoljava tu mogunost, usprkos injenici da boanska ljubav nikad od nikoga ne odustaje
(BP 330).

62

ive Korespodencije
Kao zavrnu usporedbu, razmotrimo saeto Swedenborgovu doktrinu o korespondencijama i reprezentacijama,
koja sainjava verziju posmrtnog idealizma; iako je posmrtni svijet u mnogome slian ovome, stvari tamo nisu
tako stalne ili statine, jer njihovo stanje varira u skladu sa anelima koji ih percipiraju, i one nestaju kada ti
aneli odu (NP 173 na dalje):
Kako sve stvari koje korespondiraju sa unutranjostima takoer reprezentiraju te unutranjosti one se nazivaju
reprezentacije; i kako one u svakom pojedinanom sluaju odstupaju u skladu sa stanjem unutranjosti one se
nazivaju pojave. Ipak, stvari koje se pojavljuju ispred oiju anela na nebu i koje su percipirane od strane njihovih
osjetila se pojavljuju pred njihovim oima i osjetilima onako potpuno ive kao to se stvari na zemlji pojavljuju
pred ovjekom, i ak puno bistrije, izrazitije i perceptibilnije. (NP 175)

Bilo kojem Budistikom filozofu ovo zvui jako slino Budistikoj koli poznatoj kao Yogcra ili Vijnnavda
(ponekad prevedeno kao 'kola reprezentacija-samo'). Ovo je druga vana filozofska kola Mahyne, uz
Ngrjuninu Mdhyamiku, sa kojom se naposlijetku sjedinila. Nasuprot detaljnim korespondencijama
ponuenim od strane Swedenborga, Yogcra adresira sporno pitanje na vie apstraktnom nivou kojeg, iskreno,
ja nisam pronaao previe zanimljivim. Vie pouna je paralela sa Bardo Thodolom, koji razumije sva posmrtna
iskustva kao mentalno projicirane predodbe, inei onostrani svijet 'karmiki korespondentnom slikom
zemaljskog ivota':
Opis tih vizija koje se, prema Bardo Thodolu, pojavljuju u posrednom stanju (bar-do) nakon smrti nisu niti
primitivan folklor niti teoloka nagaanja. One se ne bave sa pojavama natprirodnih bia... ve sa vidljvim
projekcijama ili refleksima unutranjih procesa, doivljaja, i stanja uma, stvorenih u kreativnoj fazi meditacije.26

Izazov Bardo carstva je prepoznati miroljubiva i gnjevna boanstva koja se pojavljuju kao karmike projekcije
ovjekova vlastitog uma. 'Ako se sve kunje obmanjujuih prividnih predodbi, koje su u tekstu neprestano
doznaene kao neprijateljske forme intelekta, mogu prepoznati kao prazne kreacije vlastitoga uma i mogu istog
trenutka biti proniknute, ovjek e postii osloboenje.'27
Razlika, kako smo ve zamjetili, je da Bardo Thodol podstie umrlog da se ne poistovjeti sa nijednom od takvih
predodbi radi toga da bi postigao oslobaajuu sjajnost dharmakye, dok Swedenborgovi aneli sretno
obitavaju u mentalnom svijetu koji se neprestano mijenja u skladu sa njihovim osjeajima. Moda im je
zajedniko da ni jedan duh nije obmanut sa tim korespondencijama da povjeruje kako su stvari u njegovom
vlastitom svijetu stvarne, obmana koja se pojavljuje kada nas samsarike privrenosti i obmane motiviraju da se
fokusiramo na njih. Onaj koji se mora igrati se ne moe igrati, dok oni koji znaju da su stvari korespondencije
nisu uhvaeni uz pomo i u te korespondencije.

Tajna velikog Tatarskog Carstva

Ako su ove gore paralele prave, one podiu zakljuno pitanje koje ne bi trebalo ignorirati: zato su Budistika i
Swedenborgova uenja tako slina u ovim stvarima? Postoje razliite vjerojatnosti, koje itatelji mogu sami
pronai; ali jedno odreeno razgranjivanje zasluuje biti spomenuto: da li se Swedenborg upoznao sa Budizmom
kroz svoja putovanja u posmrtnom svijetu? Jedna od najintrigantnijih uputa u njegovim mnogotomnim djelima je
jedna aluzija na 'veliko Tatarsko carstvo' gdje su bila sauvana uenja Drevne Crkve:
Ja sam razgovarao sa duhovima i anelima koji su doli od tamo, i oni rekoe da posjeduju Rije, i imali su je od
drevnih vremena; i da se njihovo oboavanje vri u skladu sa tom Rijeju, koja se sastoji od istih
korespondencija... Oni su rekli kako oni oboavaju Jehovu, neki kao nevidljivog, a neki kao vidljivog Boga.
tovie, oni su rekli kako ne dozvoljavaju strancima da dou meu njih, osim Kinezima, sa kojima njeguju mir,
poto je Kineski Car iz njihove zemlje... Traite ju u Kini, i moda ete ju pronai tamo meu Tatarima. (AOt 11;
kurziv je moj)28

Na to se ovo odnosi? I kad? Anders Hallengren raspravlja ovu stvar u svom lanku 'Tajna velikog Tatarskog
Carstva.'29 Nakon ponovnog istraivanja povijesnih dokaza, on zakljuuje da ovo najvjerojatnije upuuje na
Mongolski Budizam i Tibet (poto je Kublai Khan, utemeljitelj Kineske Yuan dinastije, bio preobraen od strane
Tibetanskog rinpoea u trinaestom stoljeu, Mongolski Budizam je bio jedna verzija Tibetanskog Budizma).
Ovome ja mogu dodati samo jednu stvar, u svezi zanimljive injenice da se njihovo oboavanje 'sastoji od istih
korespondencija.' to to moe znaiti? Vajrayna Budizam Tibeta i Mongolije je Mahyna forma tantre koja
upoljava meditativne vjebe poput mandal (kompleksnih vizualnih slika, obino slikarija), mantri (ponavljanja
svetih zvukova), mudri (pokreta ruku), i tako dalje. U sluaju mandale, na primjer, praktikant tipino meditira na
njezinu vizualnu formu dok ju on ili ona nije u stanju reproducirati u potpunosti zaista, kae se da bude jo

63

jasnija u oku uma; naposlijetku se ovjek sjedinjuje sa naslikanim boanstvima, koji reprezentiraju aspekte
ovjekove vlastite Budine prirode. Kompleksni simbolizam veine mandal nije ba relevantan teoretskim
interesima veine Budistikih filozofa, dok je suprotno istina za one koji meditiraju. Tantra je po prirodi
ezoterina poto je nepojmovni simboliki sistem: 'mandala je mikrokozmika slika svemira;'30 ona 'je, prije
svega, mapa svemira. Ona je cijeli svemir u svojem sutinskom nacrtu, u svojem procesu zraenja i ponovne
apsorpcije.'31 Ovo sugerira da meditacije koje upoljavaju ove slike mogu biti iste korespondencije koje
Swedenborg spominje. Ja ne znam kako procjeniti ovu pretpostavku, ali u u budunosti biti manje sklon
odbaciti takve slike kao 'iskljuivo ikonografske.'

Zakljuak
Ovdje je bilo mogue spomenuti samo neke od vie provokativnih paralela izmeu Swedenborgijanizma i
Budizma. to je, ipak, bilo dovoljno da bi sugeriralo kako Swedenborg moe sluiti kao znaajan most u
suvremenom dijalogu izmeu Kranstva i Budizma. Swedenborgovo dvostruko naglaavanje boanske ljubavi i
mudrosti, koje formira sr njegove teologije, je reproducirano u odnosu izmeu Kranstva i Budizma, koji
razmjerno naglaavaju put ljubavi i put mudrosti i, kako obadvoje i Swedenborg i Budizam naglaavaju, svaki
put sa sobom povlai ovaj drugi. Ja se takoer nadam da sam ukazao kako Swedenborg i Budizam mogu
razjasniti jedno drugo. Konkretnije govorei, Budizam, sa najvjerojatnije najbogatijom kolekcijom meditativnih
tehnika i vjebi na svijetu, ima puno toga za ponuditi onim Swedenborgijancima koji trae jo odreeniju
poduku u svezi toga kako 'odustati' od sebe sa ciljem da bi osobno ostvarili duhovni upliv kojeg Swedenborgov
veliki metafiziki sistem tako dobro opisuje.
Na nesreu, mi ne moemo oekivati da e ovaj most biti previe prometan, iz istog razloga iz kojeg je
Swedenborgova eshatologija bila negirana od strane glavne struje Kranske tradicije; njegova velika zamisao
posmrtnog svijeta, i ovog svijeta, je previe ovisna o njegovim vlastitim izvanrednim duhovnim doivljajima,
koje su samo poneki ako itko od nas izgleda u mogunosti potvrditi za sebe.
Ne posjetivi nebo i pakao ja se jedino mogu nadati da, ako postoje, oni funkcioniraju na nain kako ih je
Swedenborg opisao. Nakon to je ovjek prouio njegovu izvanredno detaljnu a ipak jako dobro struktuiranu
eshatologiju, druge poinju gubiti na svom kredibilitetu. Ovaj odgovor je sam u sebi znakovita injenica, poto
ukazuje na potpunu vjerojatnost ove najvee pripovijesti. Ako svemir ne funkcionira na nain kako ga je
Swedenborg opisao, eh, trebao bi.32 :

Zabiljeke
1. Tricikl: Budistiki pregled (Jesen 1991): 6-7
2. George Dole, Prikaz Kako su labudovi doli do jezera, larva 9, br. 1 (Proljee 1994): 75
3. Philangi Dasa, Swedenborg Budist, ili Vii Swedenborgijanizam, njegove Tajne i Tibetansko porijeklo (Los
Angeles: Budistiko Swedenborgijansko Bratstvo, 1887), 14. Zahvalan sam Leonardu Foxu to mi je dostavio
fotokopiju ove knjige.
4. Da li je Suzuki itao Budistiku zraku dok je radio za Open Court Izdavako drutvo? Paul Caruso je
vjerojatno znao za nju.
5. Mihoko Bekku, osobno priopenje. Yukie Dan, tajnik Istonjake Budistike Zajednice (koja je izdavala
Istonjakog Budistu, asopis kojeg je osnovao Suzuki), mi je pribavio listu pozivanja na Swedenborga u
Suzukijevim sabranim djelima (na Japanskom): zbroj od njih 10, kao dodatak studijama i prijevodima koji su
ve spomenuti. 'Ope je miljenje kako Swedenborg nije bio od velike vanosti za Suzukija, koji ga ne spominje
otvoreno. Ali ovaj papir informacija, ispis prilino izriitih spominjanja ES, bi sugererirao da Swedenborg nikad
nije bio odvojen od Suzukija. Zato mi sada vjerujemo da je on znaajan, ali znaajan na koji nain to jo treba
biti razjanjeno.' (Yukie Dan, osobno priopenje.)
6. Kontakt izmeu Indije i Evrope se zbio puno prije Aleksandrovih osvajanja (326-323 prije Krista), i Marko
Polo daje izvjetaj o legendi o Budi. U trinaestom stoljeu su papinski izaslanici posjetili Mongolskog Kana, i
njihovi izvjetaji su pobudili veliki interes u Evropi. Kasniji misionari su takoer poslali nazad brojne izvjetaje;
ali poto je samo nekolicina njih bilo objavljeno, teko je odrediti koliko puno tone informacije o Budizmu je

64

dosegnulo Evropu prije devetnaestog stoljea. Vani izuzetak, zaudo, je bio Tibet. Na kraju esnaestog stoljea,
Jezuitski misionari su vjerovali kako su tamo ivjeli Krani, i niz Katolikih misionara ga je posjetio poetkom
1624. Jedan od njih, Ippolito Desideri, je ostao u Lhasi pet godina (1716-1721) stekavi izvrsno znanje
Tibetanskog jezika i religije; on je za vrijeme svojeg povratka napisao 'Relazione' o njegovim studijama ali ovo
nije bilo objavljeno sve do 1904. Tek su u devetnaestom stoljeu poele sistematske studije Budizma i poeli su
se pojavljivati vjerodostojni prijevodi. Vidi J.W. de Jong, Kratka povijest Budistikih studija u Evropi i Americi
(Delhi, India: Sri Satguru Publications, 1987), 5-15.
7. Vidi E.Swedenborg, Nebo i njegova udesa i Pakao, prev. George F.Dole (New York: Swedenborg
Foundation 1976), u daljnjem tekstu oznaeno kao NP. U Swedenborgijanskoj tradiciji, brojevi koji prate
skraenicu naslova se odnose na brojeve stavaka u svakom djelu, a ne na brojeve stranica.
8. Kako je citirano u Philip Kapleu, ur., Tri stupa Zena (Tokyo: Weatherhill, 1965), 205. Izvorna uputa je iz
Sokushin-zebutsu fascikla Dgenova Shbgenz, ali Dgen je isti zakljuak dao takoer u drugim fasciklama.
9. Vidi takoer NP 145. Dok je duhovna vanost proelja i tjemena glave (parijetalna rupa lijevo pored
fontanele) bila uvelike negirana u Kranskoj tradiciji, ona je bila naglaena u Budistikim tantrikim i Indijskim
yogi tradicijama, koje imaju sistem od sedam akri koje postavljaju veliku vanost na 'tree oko' u centru
proelja i akru na vrhu glave (prema Tibetanskoj tradiciji, potonja akra je najbolji nain za mentalno tijelo da
nakon smrti izae iz fizikog tijela).
10. U 'Genj-koan', prvi i najvaniji Shbgenz fascikl, kako je prevedeno u Mjesec u kapi rose: Rukopisi Zen
Uitelja Dgena, ur. Kazuaki Tanahashi (San Francisco: North Point Press, 1985), 70.
11. Emanuel Swedenborg, Duhovni Dnevnik, pet tomova, prev. i ur. George Bush, John H. Smithson, i James
Buss (London: James Speirs, 1883-1902), u daljnjem tekstu oznaeno kao DD.
12. Emanuel Swedenborg, Boanska ljubav i mudrost, prev. John C. Ager, drugo izdanje (West Chester, PA:
Swedenborg Foundation, 1995), u daljnjem tekstu oznaeno kao BLM.
13. Emanuel Swedenborg, Suprunika ljubav i njezini mudri uici, prev. William F. Wunsch (New York:
Swedenborg Foundation, 1856). Ovo djelo se takoer naziva Brana ljubav i u tekstu e biti oznaeno sa BLj.
14. Emanuel Swedenborg, Nebeske Tajne, prev. John F. Potts (New York: Swedenborg Foundation, 1837), u
daljnjem tekstu e biti oznaeno sa NT.
15. Swedenborg kae malo o meditativnim vjebama, iako Istinska Kranska Religija 767 spominje Gospodina
koji se pojavljuje kao sunce ispred anela kada vjebaju duhovnu meditaciju. Swedenborgova vlastita omiljena
vjeba je bilo meditiranje na znaenju Biblije i doputanje njegovom umu da bude voen od strane Gospodina u
svjesnost o njezinom duhovnom znaenju. On je takoer prakticirao vjebe disanja, koje Suzuki raspravlja u
svojoj studiji. Vidi Emanuel Swedenborg, Istinska Kranska Religija, prev. John C. Ager (New York:
Swedenborg Foundation, 1898), u daljnjem tekstu e biti oznaeno sa IKR.
16. Vidi Emanuel Swedenborg, Apokalipsa Objanjena, prev. John C. Ager, sveenik John Whitehead (New
York: Swedenborg Foundation, 1896), u daljnjem tekstu e biti oznaeno sa AOb.
17. IKR 19-20 naglaava da je Bog obadvoje, sama supstanca i sama forma (jedno ne moe bez drugog) i da
supstance i forme i anela i ljudi proizlaze iz Boga.
18. Vidi Emanuel Swedenborg, Boanska Providnost, prev. William F. Wunsch, drugo izdanje (West Chester,
PA: Swedenborg Foundation 1996), u daljnjem tekstu e biti oznaeno sa BP.
19. Krishna: 'Uvijek kada pravednost nestaje i poveava se nepravednost, onda Ja aljem [utjelovljujem] Sebe.
Zbog zatite dobrih, zbog unitenja opakih, i zbog uspostavljanja pravednosti, Ja se pojavljujem iz razdoblja u
razdoblje.
20. Francis H. Cook, Hua-yen Budizam: Indrina mrea dragulja (University Park, PA: Pennsylvania State
University Press, 1977), 2.
21. Ibid.
22. Velik dio Swedenborgove vizije posmrtnog svijeta, a posebice ovaj aspekt, je spojiv sa John Hickovom
zavrnom teorijom u Smrt i Vjeni ivot (London: Collins, 1976), to je jedna gotovo iscrpljujua studija

65

Kranske eshatologije koja, karakteristino za modernu teologiju, ignorira Swedenborga. 'Razlika izmeu
vlastitog ja kao ega i vlastitog ja kao osobe sugerira da kako se ljudska individua usavrava ona postaje sve vie i
vie osoba a sve manje i manje ego. Poto je osobnost u sutini gledanje izvani, kao odnos sa drugim osobama,
dok ego formira granicu koja ograniava istinski privatni ivot, usavrena individua e postati osobnost bez ega,
iva svjesnost koja je prozirna za drugu svjesnost u odnosu sa kojom ivi u potpunoj zajednici ljubavi. Ovako mi
imamo sliku mnoine osobnih centara bez odvojenih periferija. Oni su prestali biti uzajamno iskljuivi i postali
su uzajamno ukljuivi i otvoreni jedan drugome u bogato kompleksnoj zajedniki koritenoj svjesnosti. Barijera
izmeu njihovog zajednikog nesvjesnog ivota i njihove pojedinane svjesnosti nestaje, tako da oni iskuavaju
intimnost osobne zajednice koju mi trenutno jedva moemo zamisliti.' (Hicks, 459-60).
Ne lo opis Swedenborgovog neba; usporedi sa NT 2057: 'Uzajamna ljubav na nebu se sastoji u ovom,
da oni ljube blinjeg vie nego sebe same. Otuda cijelo nebo predstavlja tako rei jednog ovjeka; jer svi oni su
na taj nain udrueni posredstvom uzajamne ljubavi od Gospodina. Iz tog razloga je da su radosti sviju
komunicirane svakome, i one od svakoga svima. Nebeska forma je prema tome takva da je svatko tako rei
odreeni centar; stoga centar komunikacije i prema tome radosti sviju; i to u skladu sa svim razliitostima te
ljubavi, koje su nebrojene.'
23. O Bardo Thdolu, vidi Glenn H.Mullin, Smrt i Umiranje: Tibetanska tradicija (London: Arkana, 1986), 2122.
24. NP 256 daje alternativno objanjenje za vjeru da se 'ljudi mogu vratiti prijanjem ivotu': povremeno se
moe pojaviti zbrkano 'prisjeanje' zahvaljujui doivljavanju sjeanja duhova koji nas uvijek prate.
25. Tibetanska knjiga mrtvih, prev. sa komentarima Francesca Fremantle i Chgyam Trungpa (Boston:
Shambhala, 1992), 199; 212-213.
26. Lama Angarika Govinda, Temelji Tibetanskog Misticizma (New York: Samuel Weiser, 1969), 122.
27. Detlef Ingo Lauf, Tajne doktrine Tibetanske knjige mrtvih (Boston: Shambhala, 1989), 69.
28. Vidi takoer BLj 77; Kruna 39 (nalazi se u Posmrtnim teolokim radovima Emanuela Swedenborga, tom 1.
prev. John Whitehead, drugo izdanje [West Chester, PA: Swedenborg Foundation, 1996]); i DD 6077.
29. Arcana 1, br. 1 (Jesen 1994): 35-54.
30. Lauf, Tajne Doktrine, 65.
31. Giuseppe Tucci, Teorija i praksa Mandale (London: Rider and Co., 1969), 23.
32. Zahvalan sam mnogim Swedenborgijanskim uenjacima, posebice Leonardu Foxu, Donaldu Roseu, Danu
Synnestvedtu, Eriku E. Sandstrmu, i Jane Williams-Hogan, na njihovim primjedbama na ranije nacrte ovog
dokumenta.

66

Kazalo
Abe Jir
algebra
Amida Buda
antman
aneli
Apokalipsa
Apokalipsa Otkrivena
Avalokitesvara
Bardo Thdol Chenmo
Bergson, Henri
beskonano
Bhagavad-Gta
Biblija
Bijeli Konj
Blake, William
Bodhisattva
Bog. Vidi Boanstvo
Bonney, Charles Carroll
Boanska ljubav i mudrost
Boanska Providnost
Boanstvo
Brana Ljubav
Broadfield, Edward John
Budistika Zraka
Budizam. Vidi Mahayana Budizam, Vajrayana Budizam, Zen Budizam.
Budizam iste Zemlje
Calvin, John,
Carus, Paul
chakras
Charles XII (kralj vedske)
Corbin, Henry
Cuno, John Christian
Daedalus Hyperboreus (Sjevernjaki Izumitelj)
dah
Dante
Dasa, Philangi
dharmakya
dobroinstvo
Dgen
duhkha (patnja)
duhovi
Duhovni Dnevnik
Eckhart, Meister
ego, Vidi takoer vlastito ja.
Ekonomija Kraljevstva Due
Eliade, Mircea
Emerson, Ralph Waldo
Engleska
esse (bie)
existere (forma)
filozofija
fizika

67

Fox, George
Fryxell, Anders
Fud
Fujimura Misao
Gakushin (Plemika kola)
hben (korisna sredstva)
Hpken, Grof Anders von
Hsn Tzu
Hua-Yen (kola Budizma)
idealizam (Njemaki)
Ikuta Chko
Imakita Ksen
individualizam
Indrina Mrea
Islam (Muhamedanstvo)
istina
Istinska Kranska Religija
Istonjaki Budist
Isus Krist
Izlazak
James, Henry, st.
James, William
Japan
Boshin Carski pismeni odgovor
Bunka (kultura), ideja o
Isson issha (jedno selo, jedno svetite)
Kojinshugi (individualizam)
Kokumin dtoku (nacionalna moralnost)
Meiji
shinshi (gospodin), ideja o
taihoshugi (retreatizam)
Taish
jastvo (ontoloko)
Jiriki (vlastita-sila)
Kannon
Kant, Immanuel
Karma
kan
Koeber, Raphael
Konfuijanizam
korespondencije, Swedenborgova teorija
Kraljevstvo Due
Kranstvo
Kratko Izlaganje doktrine Nove Crkve
Kkai
Kurata Hyakuz
Lane, Beatrice
brak sa D.T. Suzukijem
obrazovanje
Shingon kola Mahyna Budizma
Latinski jezik
Lewis, John (izdava)
Ludwig Rudolph, vojvoda od Brunswicka
Luther, Martin
ljubav. Vidi vladajua ljubav.
ljubav, boanska

68

Mdhyamika (kola filozofije)

magnetizam
Mahvairocana Buda
Mahyna Budizam
mandala
mantra
matematika
meditacija
Meudjelovanje due i tijela
meuovisnost
Mencius (Meng Tzu)
Mimus
mineralogija
Monizam
mudrs
mudrost, boanska
Ngrjuna
Nebeske Tajne
nebo
Nebo i pakao
nedvojnost (subjekt/objekt)
nevinost
Nirvana
Nishida Kitar
Nogi Maresuke
novi Jeruzalem
Novi Jeruzalem i njegova nebeska doktrina (izvadak)
Oboavanje i Ljubav spram Boga
Pakao
Pali Sutre
paravrtti (okretanje)
Pernety, Anton Joseph
Planete u naem solarnom sistemu
Polhem, Christopher
Polhem, Emerintia
Posljednji Sud i unitenje Babilona
Postanak
prajnpramitas
predodreenje
preporod
primjene, Swedenborgova teorija o
Principia
proprium (vlastito ja)
prosvjetljenje
providnost, boanska
psihologija
ravnovjesje
razumijevanje
reprezentacija
Robsahm, Carl
Royce, Josiah
Skyamuni Buda
samsara
samskara
Santayana, George
Seneca
Shaku Sen
Shingon (kola Budizma)

69

skandha
skrivena (nebeska) volja
slobodna volja (sloboda). Vidi takoer volja.
smrt
spasenje
strasti
strojarstvo
stupnjevi, Swedenborgova teorija o
sunce (duhovno)
sunyata (praznina)
Sutra srca
svjetlo
Swedenborg, Emanuel
djetinstvo
izgled
naune publikacije
navike jedenja
obiteljska pozadina
objavljivanje u inostranstvu
obrazovanje
osobnost
poezija
prisjednik pri Rudarskom Birou
promjena od svjetovnih na duhovne brige
radne navike
rana duhovna iskustva
raniji izumi
smrt
stav prema novcima
stil pisanja
studije u Evropi
vedski Plemiki Dom
tehnike disanja
teologija
vidovitost
Swedenborgov Kongres, deseti meunarodni
Suzuki, Daisetsu Teitar
brak sa Beatrice Lane
nazvan 'Daisetsu'
poduava u Gakushin (Plemikoj koli)
prijevodi Swedenborgovih djela
stav prema Japanskom nacionalizmu
Suedenborugu
''Suedenborugu: Sono Tenkai to Tarikikan''
zanimanje za Swedenborga
Zen obuka
Svjetski Kongres Religija (1893)
tantra
Taoizam
tariki (Via-sila)
tathat
teizam
Tibetanska Knjiga Mrtvih
Tokutomi Soh
toplina
transcendentalizam
Ulrika, Eleonora (kraljica vedske)
upliv, Swedenborgova teorija o
Uppsala Sveuilite

70

Vajrayna Budizam

valuta, vedska
Vedanta
Veliki Nebeski ovjek, Swedenborgijanska teorija
Veliko Tatarsko Carstvo
Vetterling, Carl Herman. Vidi Dasa, Philangi
'Via-Sila' (tariki)
vjera (samo)
vladajua ljubav, Swedenborgov koncept
vlastita-sila (jiriki)
volja. Vidi takoer slobodna volja; skrivena (nebeska) volja.
Wesley, John
Worcester, William
Yakushi
Yeats, William Butler
Yogcra (kola Budizma)
Zen Budizam
zlo

71

O prinosnicima
Daisetsu Teitar Suzukiju (1870-1966) je pripisano upoznavanje Zapada sa Zen Budizmom. Suzuki je vodio
svoje religijske i filozofske studije na Sveuilitu u Tokiju. Nakon desetogodinje posjete Sjedinjenim
Dravama, gdje je radio kao editor Orijentalnih studija za Open Court Press, Suzuki se vratio u svoj rodni Japan
gdje je poduzeo prevoenje Swedenborgovih djela na Japanski. Kroz svoj dug ivot, ovaj Budistiki uenjak je
nauavao na fakultetima u Japanu, Sjedinjenim Dravama, i Evropi, ukljuujui i Columbia, Yale, Harvard,
Cambridge, i Oxford. Njegova djela su sabrana u 32 toma Suzuki Daisetsu Zensh (Tokyo: 1968). Meu
njegovim djelima koja su dostupna na Engleskom jeziku su Eseji o Zen Budizmu, Misticizam: Kranski i
Budistiki, i Zen i Japanska kultura.

Andrew Bernstein je primio svoju diplomu od Amherst fakulteta i svoj magisterij u religiji od Columbia
Sveuilita, gdje trenutno napreduje prema svojem doktoratu. Izmeu fakulteta i diplomske kole, on je proveo
nekoliko godina u Tokyu kao novinar. Planira se vratiti u Japan da bi napravio istraivanje za svoju disertaciju o
odnosu izmeu Budizma i Japanskih intelektualaca u ranom dvadesetom stoljeu.

David Loy, profesor na Fakultetu Meunarodnih Studija, Bunkyo Sveuilite, Japan, je uvelike izdavao na polju
komparativne filozofije i religije. Njegove knjige ukljuuju Nedvojnost: Studija u Komparativnoj Filozofiji
(1988) i Nedostatak i Transcendentalnost: Smrt i ivot Psihoterapije, Egzistencijalizam i Budizam (1996).
Mnogogodinji student Zena, kvalificiran je kao sensei (uitelj) pri Sanbo Kyodan lozi. ivi sa svojom enom i
sinom u Kamakuri, povijesnoj staroj prijestolnici Japana.

Tatsuya Nagashima je primio svoju diplomu iz Latinskog i svoj magisterij iz filozofije od Sofija Sveuilita u
Tokyu; on takoer ima diplomu iz teologije sa Seinan Gakuin Sveuilita u Fukuoki. Preveo je Nuntium
Apostolorum a Japanski. On je trenutno profesor na Shikoku Sveuilitu u Tokushimi, Japan; i ravnatelj Arcana
Pressa, koji je izdao prve Japanske prijevode Swedenborgovih rukopisa sa originalnog Latinskog.

72