Januar Juni2010

Lik boginje
pravde
bilten
sudske prakse
Vrhovnog suda
Federacije
Bosne i
Hercegovine
broj 1
Sarajevo,
januar-juni 2010.
sijeanj-lipanj 2010.
BILTEN SUDSKE PRAKSE

VRHOVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
OSNIVA:
Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine,
Sarajevo, Valtera Peria 15
GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK:
Predsjednik suda AMIR JAGANJAC
UREUJE:
ODJELJENJE ZA PRAENJE I
PROUAVANJE SUDSKE PRAKSE
Amir JAGANJAC
Ignjacije DODIK
Hajrudin HAJDAREVI
Malik HADIOMERAGI
Milan PAVLI
Zdenko ETEROVI
Goran NEZIROVI
IZDAVA:
Javno preduzee
Novinsko-izdavaka organizacija
Slubeni list Bosne i Hercegovine
Sarajevo, Magribija 3
ZA IZDAVAA:
Dragan PRUSINA, direktor
Lik boginje
pravde
bilten
sudske prakse
Vrhovnog suda
Federacije
Bosne i
Hercegovine
broj 1
Sarajevo,
januar-juni 2010.
sijeanj-lipanj 2010.
SADRAJ
KRIVINO PRAVO
- sudske odluke
GRAANSKO PRAVO
- sudske odluke
UPRAVNO PRAVO
- Sudske odluke
ABECEDNI STVARNI REGISTAR
- za krivino pravo
- za graansko pravo
- za upravno pravo
REGISTAR PRIMIJENJENIH PROPISA
- za krivino pravo
- za graansko pravo
- za upravno pravo
___________________________________________
KRIVINO PRAVO
___________________________________________
PREUZETI
KRIVINI ZAKON SFRJ
1.
Neovjeno postupanje
lan 144. preuzetog Krivinog zakona SFRJ
NEOVJENO POSTUPANJE JE JEDNA OD ZAKONOM ODREENIH RADNJI
UINJENJA KRIVINOG DJELA RATNI ZLOIN PROTIV RATNIH
ZAROBLJENIKA IZ LANA 144. PREUZETOG KZ SFRJ I STOGA KAO PRAVNI
POJAM MORA U INJENINOM OPISU DJELA U IZRECI PRESUDE BITI
KONKRETIZOVAN STVARNIM INJENICAMA I OKOLNOSTIMA KOJE SU
INILE NJEGOVU SADRINU. STOGA, S OBZIROM DA JE TAJ PRAVNI POJAM,
UNESEN U PREAMBULU INJENINOG OPISA DJELA U IZRECI PRESUDE,
KONKRETIZIRAN U JEDNOJ OD TAAKA KOJE SLIJEDE IZA PREAMBULE
NAVODIMA DA JE OPTUENI F.M. MALTRETIRAO RATNE ZAROBLJENIKE I TO
TAKO TO JE RATNE ZAROBLJENIKE Z.A. I T.S. UDARAO RUKAMA I AKAMA,
PRAVILNO JE PRVOSTEPENI SUD IZVRIO PODVOENJE UTVRENIH
INJENICA I OKOLNOSTI POD TAJ PRAVNI POJAM.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 070-0-K-09-000011 od
27.01.2010. godine)
KRIVINI ZAKON FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
2.
Neutvren identitet lana grupe
lan 2. stav 16. Krivinog zakona Federacije Bosne i Hercegovine
ZA
POSTOJANJE
KVALIFIKOVANOG
OBLIKA
KRIVINOG
DJELA
RAZBOJNITVA IZ LANA 289. STAV 2. U VEZI SA STAVOM 1. I U VEZI SA
LANOM 31. KZ FBiH, UINJENOG U SASTAVU GRUPE KOJA PREDSTAVLJA
UDRUENJE NAJMANJE TRI OSOBE, NIJE OD ZNAAJA OKOLNOST DA NIJE
UTVREN IDENTITET JEDNE OD TIH OSOBA.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 03 0 K 001576 09 K 4 od
26.11.2009. godine)
3.
Oteavajue okolnosti
lan 49. stav 1. Krivinog zakona Federacije Bosne i Hercegovine
OKOLNOSTI DA SE OTEENI PRIDRUUJE KRIVINOM GONJENJU
OPTUENOG I DA PREMA NJEMU POSTAVLJA IMOVINSKOPRAVNI ZAHTJEV
NE MOGU SE CIJENITI OPTUENOM KAO OTEAVAJUE JER SE RADI O
UOBIAJENOM STAVU OTEENIH PREMA KRIVINOM GONJENJU
OPTUENIH I KORITENJU NJIHOVIH ZAKONSKIH PRAVA DA U KRIVINOM
POSTUPKU PODNESU PRIJEDLOG ZA OSTVARENJE IMOVINSKOPRAVNOG
ZAHTJEVA NASTALOG USLJED UINJENJA KRIVINOG DJELA.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 03 0 K 001554 09 K 2 od
27.10.2009. godine)
4.
Ubistvo na podmukao nain
lan 166. stav 2. taka a) Krivinog zakona Federacije Bosne i Hercegovine
KOD KRIVINOG DJELA UBISTVA NA PODMUKAO NAIN POSTOJANJE
SUBJEKTIVNIH I OBJEKTIVNIH ELEMENATA NEOPHODNIH ZA OCJENU
USMRENJA DRUGOG KAO USMRENJA NA PODMUKAO NAIN
PROCJENJUJE SE PREMA POSTUPCIMA OPTUENOG U ODNOSU NA
OTEENOG, A NE U ODNOSU NA OKOLINU. RADI TOGA SU ZA POSTOJANJE
OVOG KRIVINOG DJELA NEBITNE OKOLNOSTI DA SE DOGAAJ DESIO NA
JAVNOM MJESTU ZA VRIJEME DANA I DOBRE VIDLJIVOSTI, TE DA OPTUENI
NA LICU NIJE IMAO NIKAKVU MASKU I DA SU TO OKOLNOSTI KOJE NISU
OMOGUAVALE DA UBISTVO OSTANE NEOTKRIVENO.
Iz obrazloenja:
Neosnovano se albom branitelja optuenog prvostepena presuda pobija i zbog
povrede krivinog zakona tvrdnjom da je prvostepeni sud radnje optuenog, za koje je
oglaen krivim, pogreno pravno kvalifikovao kao usmrenje drugog na podmukao nain
odnosno kao krivino djelo ubistva iz lana 166. stav 2. taka a) KZ FBiH. Po ocjeni ovog
suda, prvostepeni sud je pravilno zakljuio da injenice i okolnosti koje se odnose na nain
usmrenja oteenog, a koje su navedene u izreci pobijane presude, ukazuju na postojanje i
objektivnih i subjektivnih elemenata usmrenja drugoga na podmukao nain. Pravilno je
naime, prvostepeni sud naao objektivne elemente podmuklog naina postupanja u
okolnostima potajnog i prikrivenog usmrenja oteenog, koje se ogledalo u injenici da je
optueni svojim vozilom pratio vozilo oteenog, te da je, kada je oteeni zaustavio vozilo
i dok se jo nalazio u vozilu, neoekivano priao vozilu oteenog, iza lea oteenog,
nosei pitolj u ruci prikriven krpom, spreman za ispaljivanje hitaca i da je, u kratkom
vremenskom odsjeku, ispalio tri hica oteenom u lea. Takoe, pravilno je prvostepeni
sud naao postojanje i subjektivnih elemenata neophodnih za kvalifikaciju usmrenja
drugoga na podmukao nain u okolnostima da je oteeni poznavao optuenog i da su se
druili u posljednje vrijeme uei Kuransko pismo u staroj damiji u Z. i da je iskoristio
bespomoan i bezazlen poloaj oteenog kako bi u njega pucao odnosno to to oteeni
nije oekivao njegov napad jer se u vrijeme kada je optueni u njega pucao on nalazio u
svom vozilu, sjedei na mjestu vozaa i tijelom pognut prema prednjem dijelu vozila
traei neto u pretincu vozila. Pri tome ovaj sud nalazi da je za ocjenu da li se u
konkretnom sluaju radi o usmrenju drugoga na podmukao nain nebitna okolnost koju u
albi istie branitelj optuenog da je svjedok .N. vidio da optueni prilazi vozilu
oteenog, te da je u ruci optuenog vidio pitolj prekriven krpom. Naime, iz iskaza ovog
svjedoka proizilazi da je sve to on vidio neposredno prije nego to je optueni poeo da
puca, a, osim toga, sasvim je izvjesno, s obzirom na poloaj u kome se nalazio i injenicu
da mu je optueni priao s lea, da oteeni nije vidio prilaenje optuenog njegovom
vozilu sa pitoljem u ruci prekrivenim krpom. Za ocjenu da li se u konkretnom sluaju
radilo o usmrenju drugoga na podmukao nain nemaju znaaja ni druge okolnosti koje u
albi istie branitelj da optueni nije imao nikakvu masku na licu, da se dogaaj odvijao
na potpuno otvorenom prostoru, za vrijeme dana i dobre vidljivosti, te da te okolnosti u
kojima se dogaaj odvijao nisu omoguavale da ubistvo ostane neotkriveno. Naime,
postojanje objektivnih i subjektivnih elemenata neophodnih za ocjenu usmrenja drugoga
kao usmrenja na podmukao nain procjenjuju se prema postupcima optuenog u odnosu
na oteenog, a ne u odnosu na okolinu.
Pravilnost pravne kvalifikacije djela od strane prvostepenog suda ne dovode u
pitanje ni stavovi sudske prakse na koje se u svojoj albi poziva branitelj optuenog.
Naime, iz cjeline obrazloenja presude Okrunog suda u Bijeljini broj K-8/97 od
15.07.1998. godine i presude Vrhovnog suda Republike Srpske K-136/98 od 10.03.1999.
godine, te priloenog stava iz presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj K-67/03 od
01.07.2003. godine jasno proizilazi da se stavovi suda da se, u odnosnim sluajevima, ne
moe raditi o ubistvu na podmukao nain zasnivaju na nedostatku subjektivnih elemenata
neophodnih za kvalifikaciju ubistva na podmukao nain.
Prema tome, neosnovano se albom branitelja prvostepena presuda pobija i zbog
povrede krivinog zakona.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 04 0 K 000821 10 K 2 od
14.04.2010. godine).
5.
Upotrebna lane javne isprave
lan 373. stav 2. u vezi sa stavom 1. Krivinog zakona Federacije Bosne i Hercegovine
AKO JE OPTUENI UPOTRIJEBIO VOZAKU DOZVOLU KOJA JE PRETHODNO

KAO IZGUBLJENA BILA OGLAENA NEVAEOM, ONDA UPOTREBA TAKVE
VOZAKE DOZVOLE PREDSTAVLJA UPOTREBU LANE JAVNE ISPRAVE JER
SE ONAJ KO JE NA NJOJ BIO OZNAEN KAO NJEN IZDAVATELJ VIE NIJE
MOGAO SMATRATI NJENIM IZDAVATELJEM.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-K-09-000013 od
10.03.2010.godine)
6.
Znaenje pravnog pojma institucija kao obiljeja krivinog djela
lan 384. Krivinog zakona Federacije Bosne i Hercegovine
S OBZIROM DA SE U ZAKONSKOM OPISU KRIVINOG DJELA PRONEVJERE U
SLUBI IZ LANA 384. KZ FBiH KAO UINITELJ DJELA NE ODREUJE
ISKLJUIVO SLUBENA ILI ODGOVORNA OSOBA, ZATIM DA SE U
ZAKONSKOM OPISU DJELA KAO PREDMET DJELA NE ODREUJE SAMO
NOVAC, VRIJEDNOSNI PAPIRI ILI DRUGE POKRETNINE POVJERENE
ODREENOJ OSOBI U SLUBI NEGO I NOVAC, VRIJEDNOSNI PAPIRI ILI
DRUGE POKRETNINE POVJERENE ODREENOJ OSOBI UOPE NA RADU, DA
LAN 2. KZ FBiH (ZNAENJE IZRAZA U OVOM ZAKONU) NE SADRI
ZAKONSKU DEFINICIJU POJMA INSTITUCIJA, DA ZAKONSKI OPIS DJELA NE
SADRI BLIE OZNAENJE POJMA INSTITUCIJA U SMISLU OGRANIENJA
TOG POJMA SAMO NA JAVNE INSTITUCIJE ILI SAMO NA INSTITUCIJE VLASTI,
TE DA SE U ZAKONSKOM OPISU OVOG KRIVINOG DJELA NE GOVORI O
INSTITUCIJAMA FEDERACIJE NEGO O INSTITUCIJAMA U FEDERACIJI, OITO
JE DA SE POJAM INSTITUCIJA IZ ZAKONSKOG OPISA NAVEDENOG
KRIVINOG DJELA MORA SHVATITI KAO SVAKI OBLIK PRAVNO
ORGANIZOVANOG RADA, A TO SU SVAKAKO I PRIVATNA PREDUZEA.
Iz obrazloenja:
Poto je optuena S.F., radei u svojstvu knjigovoe za finansijsko knjigovodstvene
poslove i blagajnika, u preduzeu Auto servis I. d.d. I. u periodu od 22.02.1997. do
06.05.1998. godine, u namjeri pribavljanja drugome i sebi protivpravne imovinske koristi,
prisvojila ukupan iznos od 23.192,20 DM, te, radei u istom svojstvu u preduzeu K. d.o.o.
iz S., u periodu od 25.08.2000. do 15.08.2002. godine, prisvojila iznos od ukupno
110.757,10 KM (50.203,12 KM + 52.599,00 KM + 6.455,00 KM + 1.499,98 KM) dakle, u
namjeri pribavljanja protivpravne imovinske koristi, prisvojila novac koji je bio povjeren na
radu u pravnim osobama, a, pri tom, iznos pribavljene imovinske koristi prelazi vrijednost
od 10.000,00 KM, ona je svojim radnjama ostvarila obiljeja produenog krivinog djela
pronevjere iz lana 359. stav 3. ranijeg KZ FBiH. Sud nalazi da su se u njenim radnjama
stekla obiljeja produenog krivinog djela pronevjere iz lana 359. stav 3. ranijeg KZ
FBiH budui da je optuena sa vie radnji izvrenja, izmeu kojih postoji vremenski
kontinuitet, ostvarila obiljeja istovrsnog krivinog djela koristei pri tome istu priliku -
svojstvo knjigovoe i blagajnika u navedenim pravnim osobama i primjenjujui isti nain

izvrenja podizanje gotovog novca sa rauna navedenih pravnih osoba i njegovo
nezaprimanje u blagajnu preduzea, prisvajanje novca koji je uao u blagajnu njegovim
nepolaganjem na raun preduzea, te prikrivanjem tih radnji unoenjem neistinitih podataka
u poslovne isprave, to sve te radnje povezuje tako da ine jedinstvenu cjelinu. Pravna
kvalifikacija produenog krivinog djela pronevjere odreena je prema pravnoj kvalifikaciji
najteeg od djela koji ulaze u konstrukciju produenog krivinog djela.
Ovaj sud, dakle, nalazi da se u radnjama optuene S.F., opisanim u takama 1. i 2.
osuujueg dijela izreke ove presude, ne stiu i elementi krivinog djela krivotvorenja
slubene isprave iz lana 368. stav 1. ranijeg KZ FBiH. Naime, injenice i okolnosti
sadrane u injeninom opisu djela iz osuujueg dijela izreke ove presude, a koje je
sadravala i prvobitno podnesena optunica, ne predstavljaju tano odreenje isprava koje
su krivotvorene niti u emu se sastojalo to krivotvorenje, to je neophodno za donoenje
zakljuka da tako opisane radnje optuene sadre i elemente krivinog djela krivotvorenja
slubene isprave iz lana 368. stav 1. ranijeg KZ FBiH. Meutim, ovaj sud nalazi da iz tih
injenica i okolnosti, sadranih u prvobitno podnesenoj optunici i zadranih i u
izmijenjenoj optunici, a u kojima se navodi da je prisvajanje povjerenog novca optuena
prikrivala unoenjem neistinitih podataka u poslovne isprave i na druge navedene naine,
proizilazi postojanje subjektivnog zakonskog obiljeja krivinog djela pronevjere iz lana
359. stav 3. ranijeg KZ FBiH namjere pribavljanja sebi ili drugom protivpravne
imovinske koristi prisvajanjem povjerenog novca, te su, u tom smislu, zadrane u
injeninom opisu krivinog djela pronevjere iz lana 359. stav 3. ranijeg KZ FBiH, za
koje je optuena oglaena krivom ovom presudom.
Ovaj sud, prema tome, ne prihvata stav odbrane izraen u zavrnoj rijei branitelja
optuenog u kojem se navodi da od donoenja novog KZ FBiH iz 2003. godine vie ne
postoji krivino djelo pronevjere onako kako je ono bilo odreeno u ranijem KZ FBiH nego
da je u novom KZ FBiH, u njegovom lanu 384., propisano novo krivino djelo
pronevjera u slubi, a da radnje optuene S.F., za koje se ona tereti izmijenjenom
optunicom, ne sadre obiljeja tog krivinog djela. Prema navodima branitelja, krivino
djelo pronevjere u slubi iz lana 384. KZ FBiH moe uiniti samo osoba koja pribavi
protivpravnu imovinsku korist prisvajanjem novca, vrijednosnih papira ili drugih
pokretnina koje su mu povjerene u slubi ili uope na radu u institucijama u Federaciji BiH,
a da Auto servis I. I. kao dioniarsko drutvo i preduzee K., S. kao drutvo ograniene
odgovornosti, a u kojima je radila optuena S.F., kao privatna preduzea se ne mogu
smatrati institucijama Federacije Bosne i Hercegovine. U potvrdu svog stava branitelj se
pozvao na odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj AP-2849/06 od 30.05.2006.
godine, presudu ovog suda broj K-324/05 od 14.09.2006. godine kao i na objanjenja iz
Komentara krivinih zakona Bosne i Hercegovine data uz lan 221. Krivinog zakona
Bosne i Hercegovine (KZ BiH). Po nalaenju branitelja, svi ti izvori ukazuju da uinitelj
krivinog djela pronevjere u slubi iz lana 384. KZ FBiH moe biti samo slubeno lice
kojemu su predmeti ovog djela povjereni u slubi ili uope na radu u institucijama u
Federaciji Bosne i Hercegovine.
10
Sutina ovih navoda branitelja svodi se ustvari na tvrdnju da su 2003. godine,

donoenjem sada vaeeg KZ FBiH, iz okvira zakonskog bia krivinog djelo pronevjere u
slubi iz lana 384. sada vaeeg KZ FBiH iskljuena prisvajanja novca, vrijednosnih
papira ili drugih pokretnina povjerenih na radu u bilo kojoj pravnoj osobi (koja bi se sada
mogla samo posmatrati u vezi sa krivinim djelom utaje iz lana 290. KZ FBiH) a da to
krivino djelo (pronevjera u slubi iz lana 384. KZ FBiH) moe uiniti samo slubeno lice
u odnosu na novac, vrijednosne papire ili druge pokretnine koje su i povjerene u slubi ili
uope na radu u institucijama u Federaciji Bosne i Hercegovine.
Meutim, iz samog zakonskog opisa krivinog djela pronevjere u slubi iz lana 384.
stav 1. sada vaeeg KZ FBiH vidljivo je da, za razliku od krivinog djela zloupotrebe
poloaja ili ovlaenja iz lana 383. stav 1. istog zakona, kao uinitelj djela nije oznaena
slubena ili odgovorna osoba nego da uinitelj krivinog djela pronevjere u slubi iz lana
384. KZ FBiH moe biti svaka osoba kojoj su u slubi ili uope na radu povjereni novac,
vrijednosni papiri ili druge pokretnine. Prema tome, neosnovano se u zavrnoj rijei
branitelja tvrdi da uinitelj krivinog djela pronevjere u slubi iz lana 384. KZ FBiH moe
biti samo slubena osoba. Takoe, s obzirom da se u zakonskom opisu tog krivinog djela
navodi da prisvojeni novac, vrijednosni papiri ili druge pokretnine moraju biti povjerene u
slubi ili uope na radu, dakle, ne samo u slubi nego u bilo kojoj drugoj vrsti rada,
neosnovano se u zavrnoj rijei branitelja tvrdi da iz tog obiljeja zakonskog bia krivinog
djela pronevjere u slubi iz lana 384. KZ FBiH proizilazi da uinitelj djela moe biti samo
slubena osoba u smislu lana 2. tog zakona.
Nadalje, s obzirom da se u zakonskom opisu djela kao uinitelj djela ne odreuje
iskljuivo slubena ili odgovorna osoba, da se u zakonskom opisu djela kao predmet djela
ne odreuje samo novac, vrijednosni papiri ili druge pokretnine povjerene odreenoj osobi
u slubi nego i novac, vrijednosni papiri ili druge pokretnine povjerene odreenoj osobi
uope na radu, da lan 2. KZ FBiH (Znaenje izraza u ovom zakonu) ne sadri zakonsku
definiciju pojma institucija, da zakonski opis djela ne sadri blie oznaenje pojma
institucija u smislu ogranienja tog pojma samo na javne institucije ili samo na institucije
vlasti, te da se u zakonskom opisu ovog krivinog djela ne govori o institucijama Federacije
nego u institucijama u Federaciji, oito je da se pojam institucija iz zakonskog opisa
krivinog djela pronevjere u slubi iz lana 384. KZ FBiH mora shvatiti kao svaki oblik
pravno organizovanog rada, a to su svakako i privatna preduzea.
Na drugaije tumaenje pojma institucija iz zakonskog opisa krivinog djela
pronevjere u slubi iz lana 384. KZ FBiH, suprotno navodima iz zavrne rijei branitelja
optuene S.F., ne upuuje ni pomenuta odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ni
odluka ovog suda K-324/05 od 14.09.2006. godine na koju se odnosi ta odluka Ustavnog
suda BiH budui da se odluka ovog suda K-324/05 od 14.09.2006. godine odnosi na
krivino djelo nesavjestan rad u slubi iz lana 366. stav 2. u vezi sa stavom 1. ranijeg KZ
FBiH, a ne na krivino djelo pronevjere iz lana 359. stav 3. ranijeg KZ FBiH. Na drugaije
tumaenje pojma institucija iz zakonskog opisa krivinog djela pronevjere u slubi iz
lana 384. KZ FBiH, suprotno navodima iz zavrne rijei branitelja optuene S.F., ne
upuuje ni komentar uz lan 221. KZ BiH (ija se zakonska obiljeja ne podudaraju u
11
cjelosti sa obiljejima krivinog djela pronevjere u slubi iz lana 384. KZ FBiH), sadran
u Komentarima krivinih/kaznenih zakona u Bosni i Hercegovini (Zajedniki projekat
Vijea Evrope i Evropske komisije, Sarajevo, 2005. godina) jer iz teksta Komentara na
strani 726., iz dijela u kojem se navode sluajevi u kojima bi se, prema autorima
Komentara, radilo o pronevjeri u slubi jasno proizilazi da se pojam institucija u
Federaciji iz lana 384. KZ FBiH ne moe tumaiti na nain koji iznosi branitelj u zavrnoj
rijei. Naime, u navednom Komentaru se, izmeu ostalog, navodi: Pronevjera u slubi bi
postojala ako bi prisvajanje navedenih stvari izvrio slubenik pote koji otprema poiljke,
skladitar, magacioner, blagajnik, trgovac koji prodaje robu, blagajnik kunog savjeta,
ovlaeno lice za raspodjelu stvari u raznim humanitarnim organizacijama, drutvima i sl..
Oito je, iz citiranog dijela, da autori Komentara iz kruga potencijalnih uinitelja ovog
krivinog djela ne iskljuuju osobe kojima su novac, vrijednosni papiri ili druge pokretnine
bile povjerene na radu u drutvima sa ogranienom odgovornou ili dionikim drutvima,
odnosno da mogue uinitelje ovog krivinog djela ne ograniavaju samo na one kojima su
novac, vrijednosni papiri ili druge pokretnine povjerene u slubi u javnim institucijama ili u
institucijama vlasti Federacije.
Prema tome, ovaj sud nalazi da se neosnovano u zavrnoj rijei branitelja optuene
tvrdi da se radnje, za koje se tereti optuena S.F., ne mogu podvesti pod zakonska obiljeja
krivinog djela pronevjere u slubi iz lana 384. sada vaeeg KZ FBiH nego da bi se njene
radnje mogle podvesti samo pod krivino djelu utaje iz lana 290. sada vaeeg KZ FBiH,
za koje je ve nastupila apsolutna zastarjelost krivinog gonjenja.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Kk-07-000018 od
18.02.2010. godine)
ZAKON O KRIVINOM POSTUPKU
FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
7.
Dostavljanje naredbi faksom
lan 11. Zakona o krivinom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
BEZ OBZIRA TO SU OD NADLENOG ORGANA NAREDBE ZA VJETAENJE
DOSTAVLJENE VJETACIMA FAKSOM, TO NE MOE DOVESTI U PITANJE
ZAKONITOST NALAZA I MILJENJA VJETAKA U SMISLU LANA 11. ZKP
FBiH, KOJIM JE ODREENO DA SE NEZAKONITIM DOKAZIMA, NA KOJIMA
SUD NE MOE ZASNOVATI SVOJU ODLUKU MOGU SMATRATI SAMO DOKAZI
PRIBAVLJENI POVREDAMA LJUDSKIH PRAVA I SLOBODA PROPISANIH
USTAVOM I MEUNARODNIM UGOVORIMA KOJE JE BOSNA I HERCEGOVINA
RATIFIKOVALA ILI ONI KOJI SU PRIBAVLJENI BITNIM POVREDAMA TOG
ZAKONA, A POD TO SE NE MOE PODVESTI DOSTAVLJANJE NAREDBE
VJETACIMA FAKSOM.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 09 0 K 000500 09 K 4 od
23.09.2009. godine).
12
8.
Formalno postavljenje branitelja
lan 59. stav 1. Zakona o krivinom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
ISKAZ OSUMNJIENOG KOJEG JE DAO U PRISUSTVU BRANITELJA, KOJI MU JE
TEK POSLIJE ETIRI DANA I FORMALNO POSTAVLJEN ZA BRANITELJA PO
SLUBENOJ DUNOSTI NE MOE SE SMATRATI NEZAKONITIM DOKAZOM.
OVO ZBOG TOGA, JER NAKNADNO FORMALNO POSTAVLJENJE OVOG
BRANITELJA PO SLUBENOJ DUNOSTI POSLIJE DAVANJA ISKAZA NEMA
TAKAV KARAKTER DA BI ZNAILO DA JE OSUMNJIENI ISPITAN BEZ
PRISUSTVA BRANITELJA.
Iz obrazloenja:
Pobijajui prvostepenu presudu zbog bitnih povreda odredaba krivinog postupka,
branitelj u albi istie da je u toku prvostepenog postupka povrijeeno pravo optuenog na
odbranu i to tako to je tada osumnjieni K.A. tokom istrage, dana 05.01.2009. godine,
ispitan od strane kantonalnog tuitelja u prisustvu sadanjeg branitelja koji je telefonski
pozvan da prisustvuje tom ispitivanju, uz napomenu da je odreen osumnjienom za
branitelja po slubenoj dunosti, ali je za branitelja tada osumnjienom K.A. postavljen tek
09.01.2009. godine. Ovaj sud nalazi da navedenim nije povrijeeno pravo optuenog na
odbranu. Naime, odredbom lana 59. stav 1. ZKP FBiH propisano je da osumnjieni mora
imati branitelja ve prilikom prvog ispitivanja ako je osumnjien za krivino djelo za koje
se moe izrei kazna dugotrajnog zatvora. Iz samih albenih navoda branitelja proizilazi da
je ispitivanje osumnjienog od strane kantonalnog tuitelja dana 05.01.2009. godine
odrano u prisustvu branitelja, te da je branitelj prije nego to je prisustvovao ispitivanju
osumnjienog obavijeten da je osumnjienom postavljen za branitelja po slubenoj
dunosti. Stoga, okolnost da je advokat V.M. za branitelja tada osumnjienom K.A.
formalno postavljen rjeenjem suda od 09.01.2009. godine nema takav karakter da bi
znaila da je osumnjieni K.A. ispitan bez prisustva branitelja. Ovo tim prije to iz samih
albenih navoda proizilazi da se osumnjieni u to vrijeme nalazio u pritvoru po rjeenju
Opinskog suda u Zenici, zbog drugog krivinog djela, u kojem postupku mu je isti
advokat bio postavljeni branitelj. Osim toga, pobijana presuda se ni ne zasniva na iskazu
osumnjienog K.A. datom dana 05.01.2009. godine u Kantonalnom tuiteljstvu u Zenici.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 04 0 K 000550 09 K od
17.02.2010. godine)
13
9.
Iskaz optuenog kao dokazno sredstvo
lan 151. stav 2. u vezi sa lanom 146. stav 1. Zakona o krivinom postupku
Federacije Bosne i Hercegovine
TEMELJNI UVJET ZA PRODUENJE PRITVORA NAKON POTVRIVANJA
OPTUNICE JESTE OSNOVANA SUMNJA DA JE OPTUENI UINIO KRIVINO
DJELO, A TAKAV PRAVNI ZAKLJUAK MOE BITI ZASNOVAN I NA ISKAZU
DRUGOG OPTUENOG KAO NJEGOVOG SAIZVRITELJA, JER JE I TO DOKAZ
KAO SVAKI DRUGI DOKAZ KOJI PODLIJEE SVESTRANOJ OCJENI SUDA.
(Rjeenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 04 0 K 001056 09 K od
12.11.2009. godine).
10.
Sudija za prethodno sasluanje i produenje pritvora nakon izricanja presude
lan 151. stav 1. Zakona o krivinom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
NAKON POTVRIVANJA OPTUNICE SUDIJA ZA PRETHODNO SASLUANJE
NIJE FUNKCIONALNO NADLEAN DA ODLUUJE O PRIJEDLOGU TUITELJA
ZA PRODUENJE PRITVORA PREMA OPTUENOM VE O TOM PRIJEDLOGU
MOE ODLUITI IZVANRASPRAVNO VIJEE IZ LANA 25. STAV 6. ZAKONA O
KRIVINOM POSTUPKU FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE. MEUTIM,
JEDINI IZUZETAK OD NAVEDENE SITUACIJE JESTE DA SUDIJA ZA
PRETHODNO SASLUANJE MOE U SMISLU ODREDBE LANA 152. STAV 1.
ZKP FBiH NAKON TO JE IZREKAO PRESUDU KOJOM JE OPTUENI OSUEN
NA KAZNU ZATVORA OVOME PRODUITI PRITVOR AKO POSTOJE RAZLOZI IZ
LANA 146. STAV 1. TA. A), C) I D) ISTOG ZAKONA.
Iz obrazloenja:
U obrazloenju albe izjavljene preko branitelja, optueni istie da sudija za
prethodno sasluanje nije bio funkcionalno nadlean da odluuje o prijedlogu tuitelja za
produenje pritvora, pa u tome vidi postojanje bitne povrede odredaba krivinog postupka.
Pri tome se u iznoenju razloga pozvao i na rjeenje ovog suda broj Kv-6/04 od 09.03.2004.
godine.
Tani su albeni navodi optuenog, da sudija za prethodno sasluanje nije nadlean
za donoenje rjeenja o produenju pritvora kako je to i navedeno u naprijed pomenutoj
odluci ovog suda.
Meutim, pomenuta odluka ovog suda se iskljuivo odnosi na situacije nakon
potvrivanja optunice kada sudija za prethodno sasluanje zaista nije funkcionalno
nadlean da odluuje o prijedlogu tuitelja za produenje pritvora, a to u ostalom sasvim
14
jasno i odreeno proizilazi iz sentence i dijela obrazloenja pomenutog rjeenja koji su

objavljeni u Biltenu ovog suda.
Prema stanju spisa predmeta oigledno je da niestepeni sud na odgovarajui nain
primjenjuje procesna pravila postupka i respektuje pomenuto stanovite ovog suda, jer je
nakon potvrivanja optunice sudija za prethodno sasluanje dopisom od 05.02.2010.
godine predmet dostavio vanraspravnom vijeu istog suda koje je odluilo o produenju
pritvora. Dakle, nakon potvrivanja optunice o produenju pritvora nije odluio sudija za
prethodno sasluanje ve izvanraspravno vijee toga suda, a to je bilo sve u skladu sa
naprijed izloenim.
Navedeno stanovite ovog suda na koje se pozvao optueni u svojoj albi se za
razliku od toga ne odnosi na situaciju kada sudija za prethodno sasluanje na osnovu
zakonskih ovlaenja donese presudu kako je to bilo i u konkretnom sluaju. Ovo zbog toga
to je u odredbi lana 152. stav 1. ZKP FBiH izriito propisano, da kada sud izrekne
presudu na kaznu zatvora da e ukoliko za to postoje uvjeti optuenom posebnim rjeenjem
produiti pritvor ako postoje razlozi iz lana 146. stav 1. ta. a), c) i d) istog zakona. Prema
tome, u konkretnom sluaju sudija za prethodno sasluanje je postupao na osnovu izriitog
zakonskog ovlaenja koje predstavlja izuzetak od odluivanja o produenju pritvora nakon
potvrivanja optunice.
Zbog svega naprijed izloenog svi suprotni albeni prigovori optuenog se ukazuju
kao neosnovani i dosljedno tome prvostepeni sud nije uinio bitnu povredu odredaba
krivinog postupka.
(Rjeenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 07 0 K 003667 10 K od
19.02.2010. godine)
11.
Prekoraenje optube
lan 312. stav 1. taka j) Zakona o krivinom postupku Federacije Bosne i
Hercegovine
S OBZIROM DA JE PRVOSTEPENI SUD U INJENINI OPIS DJELA ZA KOJE JE
OGLASIO KRIVIM OPTUENOG L.A. UNIO INJENICE I OKOLNOSTI DA JE ZA
VRIJEME PREPIRKE SA MLDB. OTEENIM M.D., DODAO NO MLDB. S.N.,
KOJI JE TIM NIEM ZADAO UBODINU OTEENOM, I NA TAJ NAIN GA
OGLASIO KRIVIM ZA RADNJU ZA KOJU NIJE BIO OPTUEN, ONDA JE TIME
PREKORAIO OPTUBU JER JE U INJENINI OPIS DJELA UNIO NOVU
ZNAAJNU KRIMINALNU KOLIINU I UPRAVO NJU OKARAKTERISAO KAO
ODLUNU INJENICU ZA UTVRENJE OBJEKTIVNIH ELEMENATA
KRIVINOG DJELA UBISTVA U POMAGANJU IZ LANA 166. STAV 2. TAKA B)
U VEZI SA LANOM 33. KZ FBiH, PA JE TIME PRVOSTEPENI SUD UINIO
BITNU POVREDU ODREDABA KRIVINOG POSTUPKA IZ LANA 312. STAV 1.
TAK J) ZKP FBiH.
15
Iz obrazloenja:
Prema navodima iz albi branitelja optuenog L.A., prvostepeni sud je prekoraio
optubu na taj nain to je u injenini opis djela, za koje je optuenog L.A. oglasio krivim
prvostepenom presudom, dodao navod da je optueni L.A., za vrijeme prepirke izmeu
njega i malodobnog oteenog M.D., dodao no malodobnom S.N. koji navod optunica
kantonalnog tuitelja nije sadravala.
Oredbom lana 295. stav 1. ZKP FBiH (Vezanost presude za optubu) propisano
je da se presuda moe odnositi samo na djelo koje je predmet optube sadrane u
potvrenoj odnosno na glavnom pretresu izmijenjenoj optunici. Smisao ove odredbe je da
osigura u krivinom postupku ostvarenje znaajnih naela krivinog postupka. Naime,
navedenom odredbom osigurava se primjena akuzatorskog naela, u smislu da je tuitelj taj
koji odreuje predmet postupka, pa, prema tome, i predmet presude, a tom odredbom
omoguava se i kontradiktornost glavnog pretresa. Navedena zakonska odredba ima za cilj
i osiguranje prava optuenog na odbranu jer optueni, putem sadraja optunice, mora biti
upoznat sa djelom za koje se tereti kako bi mogao pripremiti svoju odbranu. Osim toga, ova
odredba ima za cilj i da osigura potpuno objektivan poloaj suda tokom suenja. Iz
navedenih razloga je zakonom i propisano da prekoraenje optube predstavlja bitnu
povredu odredaba krivinog postupka (lan 312. stav 1. taka j) ZKP FBiH).
Pri ocjeni osnovnosti albenih navoda stranaka kojima se ukazivalo da je
prvostepeni sud svojom presudom prekoraio optubu ovaj sud je imao u vidu sadraj i
znaaj izvrenih izmijena u injeninom opisu djela u izreci prvostepene presude u odnosu
na opis djela u optunici.
Iz injeninog opisa djela u optunici proizilazi da su optuenom L.A., u dijelu koji
je relevantan za odluku o tome da li je pobijanom presudom prekoraena optuba, stavljene
na teret slijedee radnje: da je, kada je malodobni S.N. izvadio no, pogledao u no,
potvrdno klimnuo glavom, neto apnuo na uho malodobnom S.N. i optuenom T.B., te da
je, u namjeri da lie ivota malodobnog M.D., kako bi malodobnog D. onesposobio,
metalnim bokserom koji mu se nalazio na prstima ruke iznenada malodobnog D. udario u
predjelu glave, usljed ega mu je potekla krv, da ga je, nakon toga, ponovo udario metalnim
bokserom u predjelu vrata u vie navrata, da se zajedno sa optuenim T.B. obratio
malodobnom S.N. rijeima sad ga, te da je zajedno sa optuenim T.B. rukama nasilno
otvorio vrata tramvaja, zadravajui ih da ostanu otvorena, a u namjeri da malodobnom
S.N. obezbijedi bijeg. Prvostepeni sud je iz injeninog opisa djela u izreci svoje presude
izostavio navode iz optunice da je optueni L.A., nakon to je malodobni S.N. izvadio no
i pokazao mu ga, pogledao u no i malodobnom S.N. potvrdno klimnuo glavom, a nakon
toga, neto apnuo na uho malodobnom S.N. i optuenom T.B., potom navod da je radnje,
za koje ga je prvostepeni sud oglasio krivim a koje je sadravao i injenini opis djela u
izreci optunice (zadavanje vie udaraca metalnim bokserom malodobnom M.D.),
preduzeo u namjeri da lie ivota malodobnog M.D. i kako bi malodobnog D. onesposobio,
te, konano, i navod da je, nakon to je sa optuenim T.B. rukama nasilno otvorio vrata
16
tramvaja, zadravao ih da ostanu otvorena u namjeri da malodbnom S.N. obezbijedi bijeg.

Nasuprot tome, prvostepeni sud je u injenini opis djela za koje je oglasio krivim
optuenog L.A. unio navod da je ovaj optueni, za vrijeme njegove prepirke sa
malodobnim M.D., dodao no malodobnom S.N.. Na taj nain prvostepeni sud je
optuenog L.A. presudom oglasio krivim za radnju za koju nije bio optuen optunicom
kantonalnog tuitelja. Takav postupak prvostepenog suda u konkretnom sluaju predstavlja
prekoraenje optube jer radnja dodavanje noa malodobnom S. od strane optuenog L., po
ocjeni prvostepenog suda (strana 18. prvostepene presude), predstavlja odlunu injenicu za
utvrivanje objektivnih elemenata krivinog djela ubistva u pomaganju, za koje je krivino
djelo optueni L.A. oglaen krivim prvostepenom presudom. Zasnivajui takav svoj
zakljuak na navedenoj radnji optuenog L.A., za koju ga je prvostepeni sud svojom
presudom oglasio krivim a za koju nije bio optuen optunicom kantonalnog tuitelja,
prvostepeni sud je prekoraio optubu jer je u injenini opis djela u izreci presude, u
pogledu optuenog L.A., unio novu znaajnu kriminalnu koliinu i upravo nju
okarakterisao kao odlunu injenicu za svoja injenina i pravna utvrenja. Na taj nain,
prvostepeni sud je, kako se to osnovano ukazuje albama branitelja optuenog L.A., uinio
bitnu povredu odredaba krivinog postupka iz lana 312. stav 1. taka j) ZKP FBiH.
Istovremeno, a kako se takoe osnovano ukazuje albom braniteljice optuenog L.A.,
prvostepeni sud je na taj nain povrijedio i njegovo pravo na odbranu zagarantovano
lanom 6. stav 2. ZKP FBiH, kojim je propisano da se optuenom mora omoguiti da se
izjasni o svim injenicama za koje se tereti, a to u konkretnom sluaju optuenom L.A.
pomenutim postupkom suda nije bilo omogueno jer, poto nije bio tereen od strane
tuitelja za radnju za koju ga je sud oglasio krivim naavi pri tome da ona ima karakter
odlune injenice, optueni nije ni bio u mogunosti da se izjasni o toj injenici.
(Rjeenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 09 0 K 001525 09 K 4 od
13.01.2010. godine)
12.
Ne postojanje prekoraenja optube
lan 312. stav 1. taka j) Zakona o krivinom postupku Federacije Bosne i
Hercegovine
OZNAAVANJEM KONKRETNIH RADNJI OPTUENOG F.M., ZA KOJE JE ON BIO
OPTUEN I ZA KOJE JE OGLAEN KRIVIM POBIJANOM PRESUDOM KAO
NEOVJENO POSTUPANJE A NE KAO MUENJE KAKO SU ONE BILE
OZNAENE U OPTUNICI, NIJE PREKORAENA OPTUBA JER SE PRESUDA
ODNOSI NA DJELO KOJE JE BILO SADRANO U OPTUNICI.
Iz obrazloenja:
Pobijajui prvostepenu presudu zbog bitnih povreda odredaba krivinog postupka,
branitelj optuenog F.M. u albi tvrdi i da je pobijanom presudom prekoraena optuba,
ime se ukazuje na bitnu povredu odredaba krivinog postupka iz lana 312. stav 1. taka j)
17
ZKP FBiH. Prema navodima iz albe, optuba je prekoraena na taj nain to su u

optunici radnje optuenog F.M. oznaene kao muenje, fiziko maltretiranje i nanoenje
boli, dakle, ne i kao neovjeno postupanje, a da je izrekom pobijane presude ovaj optueni
oglaen krivim zbog neovjenog postupanja prema ratnim zarobljenicima. Meutim, kako
je ve navedeno, neovjeno postupanje, upravo kao i muenje, je, prije svega, pravni
pojam, te je, stoga, pitanje da li odreene radnje predstavljaju muenje, to je optuenima
bilo stavljeno na teret optunicom ili neovjeno postupanje, kako ih kvalifikuje pobijana
presuda, prije svega, pitanje o pravnoj ocjeni odreenih radnji. Kako neovjeno
postupanje, kao radnja kojom se umiljajno nanosi teka duevna ili tjelesna patnja odnosno
povreda ili kao radnja koja predstavlja ozbiljan nasrtaj na ljudsko dostojanstvo predstavlja
blai oblik zabranjenog postupanja nego muenje koje se, osim onim to je sastavni dio
neovjenog postupanja, karakterie i posebnim ciljem - iznuivanje informacija ili
priznanja, kanjavanja, zastraivanja ili vrenja pritiska na rtvu ili treu osobu ili
diskriminacije, a, koje naznake injenini opis djela u optunici nije sadravao,
oznaavanjem konkretnih radnji optuenog F. M. za koje je on bio optuen i za koje je
oglaen krivim pobijanom presudom kao neovjeno postupanje, a ne kao muenje,
nije prekoraena optuba jer se presuda odnosi na djelo koje je bilo sadrano u optunici.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 070-0-K-09-000011 od
27.01.2010. godine)
13.
Nepostojanje razloga o odluniim injenicama
lan 312. stav 1. taka k) Zakona o krivinom postupku Federacije Bosne i
Hercegovine
BEZ OBZIRA TO SE U KONKRETNOM SLUAJU RADILO O POSTUPKU
REDOVNE KONTROLE OPRAVDANOSTI PRITVORA U SMISLU LANA 151.
STAV 1. ZKP FBiH, TO NE ISKLJUUJE OBAVEZU SUDA ZA POTPUNIM
PREISPITIVANJEM OPTEG I POSEBNIH UVJETA ZA PRODUENJE PRITVORA I
DA SVOJE ZAKLJUKE U VEZI SA NJIHOVIM DALJIM POSTOJANJEM IZNESE U
OBRAZLOENJU RJEENJA. TAKVU OBAVEZU SUD NE MOE NADOMJESTITI
POZIVANJEM NA RAZLOGE IZ PRETHODNIH RJEENJA, S OBZIROM DA SE
OPRAVDANOST PRITVORA CIJENI NA OSNOVU OKOLNOSTI KOJE POSTOJE U
VRIJEME NJEGOVE KONTROLE U SKLADU SA RAZVOJEM KONKRETNOG
KRIVINOG POSTUPKA.
(Rjeenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 04 0 K 001056
10 K 2 od 13.01.2010. godine)
14.
Sadraj pisano izraene presude
lan 312. stav 2. u vezi sa lanom 305. Zakona o krivinom postupku Federacije
Bosne i Hercegovine
18
NEOSNOVANO SE ALBOM BRANITELJA TVRDI DA JE PRVOSTEPENI SUD

UINIO BITNU POVREDU ODREDABA KRIVINOG POSTUPKA I TIME TO U
PISANO IZRAENOJ PRESUDI TOK POSTUPKA NIJE CJELOVITO PRIKAZAN
ODNOSNO TO PISMENO IZRAENA PRESUDA NE SADRI PREGLED
PROCESNE HRONOLOGIJE, PA, TAKO, NI NAVODE O TOME DA SU NA
POTVRENU OPTUNICU ULAGANI PRETHODNI PRIGOVORI I DA JE SUDIJA
ZA PRETHODNO SASLUANJE ODLUIVAO O TIM PRIGOVORIMA. NAIME,
OBAVEZAN SADRAJ PISANO IZRAENE PRESUDE ODREEN JE LANOM 305.
ZKP FBiH I IZ TIH ZAKONSKIH ODREDABA JE JASNO DA HRONOLOKI
PRIKAZ TOKA POSTUPKA NIJE OBAVEZAN ELEMENAT PISANO IZRAENE
PRESUDE.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 04 0 K 000550 09
K od 17.02.2010. godine)
15.
Pravilo reformatio in peus i pritvor
lan 338. u vezi sa lanom 322. Zakona o krivinom postupku Federacije Bosne i
Hercegovine
AKO JE PRETHODNO RJEENJE O PRODUENJE PRITVORA UKINUTO SAMO
NA OSNOVU ALBE IZJAVLJENE U KORIST OPTUENOG, ONDA SE NA
OSNOVU LANA 338. U VEZI SA LANOM 322. ZKP FBiH NA NOVE ZAKONSKE
OSNOVE IZ KOJIH JE PREMA OPTUENOM PONOVO PRODUEN PRITVOR,
PRIMJENJUJE PRAVILO O ZABRANI PREINAENJA NA GORE (REFORMATIO IN
PEUS) IZ LANA 322. ISTOG ZAKONA. RADI TOGA JE PRVOSTEPENI SUD
POGRIJEIO KADA JE NAKON UVAENJA ALBE OPTUENOG I UKIDANJA
RJEENJA PO KOME JE PRITVOR BIO PRODUEN IZ OSNOVA LANA 146.
STAV 1. TAKA B) ZKP FBiH, DONIO NOVO RJEENJE O PRODUENJU
PRITVORA NE SAMO IZ TOG ZAKONSKOG OSNOVA, VE I IZ OSNOVA TA. A)
I D) POMENUTOG LANA, IAKO PROTIV PRETHODNO DONESENOG RJEENJA
TUITELJ NIJE BIO IZJAVIO ALBU I PORED TOGA TO JE U PISMENOM
PRIJEDLOGU PREDLOIO DA SE PRITVOR PRODUI I IZ TIH ZAKONSKIH
OSNOVA.
Iz obrazloenja:
Pobijajui zakonitost prvostepenog rjeenja branitelj u albi najprije istie da je
ranijim rjeenjem istog suda, koje je uvaenjem albe branitelja ukinuto i predmet vraen
prvostepenom sudu na ponovno odluivanje, pritvor optuenom bio produen iz osnova
propisanog u lanu 146. stav 1. taka b) ZKP FBiH, a da je novim rjeenjem pritvor
optuenom produen iz osnova propisanih u lanu 146. stav 1. taka a), b) i d) ZKP FBiH,
dakle, i po osnovima po kojima pritvor optuenom nije bio produen prethodnim
ukinutim rjeenjem o produenju pritvora, a na koje rjeenje tuitelj nije podnio albu.
19
Ovaj albeni navod branitelja je osnovan. Naime, odredbom lana 338. ZKP FBiH
propisano je da se na postupak po albi na rjeenje shodno primjenjuje i odredba lana 322.
ZKP FBiH (zabrana reformatio in peius). To znai da, ukoliko je podnesena alba samo u
korist optuenog, rjeenje se ne smije izmijeniti na njegovu tetu. Budui da je novim
rjeenjem o produenju pritvora optuenom M.J. produen pritvor i po osnovima iz lana
146. stav 1. taka a) i d) ZKP FBiH, po kojima mu pritvor nije bio produen prethodnim
rjeenjem prvostepenog suda broj 01 0 K 001205 09 Kv od 13.10.2009. godine, koje je
uvaenjem albe branitelja optuenog ukinuto rjeenjem ovog suda 01 0 K 001205 09 K
od 02.11.2009. godine kada je predmet vraen prvostepenom sudu na ponovno odluivanje,
oito je da je povodom albe koja je bila podnesena samo u korist optuenog donijeto novo
rjeenje na njegovu tetu, te da je time postupljeno protivno odredbi lana 322. ZKP FBiH.
(Rjeenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 01 0 K 001205 09 K 2 od
02.12.2009. godine).
20
___________________________________________
GRAANSKO PRAVO
___________________________________________
STVARNO PRAVO
16.
lan 15., lan 21. i lan 25. Zakona o vlasniko-pravnim odnosima
lan 250., 251. i 252. Porodinog zakona F BiH
STICANJE KOJE PREDSTAVLJA BRANU STEEVINU NE OSTVARUJE SE SAMO
U ZAJEDNICI KOJU INE MU I ENA, VE I U IROJ PORODINOJ ZAJEDNICI,
PRI EMU JE SVAKI BRANI PARTNER OVLAEN DA PREMA OSTALIM
LANOVIMA TE IRE ZAJEDNICE TITI STEENU IMOVINU KOJA ZAJEDNIKI
PRIPADA BRANIM PARTNERIMA.
U TAKVOJ SITUACIJI UKUPNI SUVLASNIKI DIO BRANIH PARTNERA U
ODNOSU NA SUVLASNIKE DIJELOVE OSTALIH LANOVA IRE PORODINE
ZAJEDNICE IMA SE UTVRDITI PREMA KRITERIJIMA KOJI VAE ZA STICANJE
SUVLASNITVA ( DOKAZANI FAKTIKI DOPRINOS), A ZATIM SE TAKO
UTVREN SUVLASNIKI DIO IMA PODIJELITI IZMEU BRANIH PARTNERA
PO PRAVILIMA ZA DIOBU ZAJEDNIKI STEENE IMOVINE.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-08-001242 od
24.12.2009. godine)
17.
lan 21. Zakona o vlasniko-pravnim odnosima
SUDIONIK U ZAJEDNIKOM VLASNITVU NE MOE RASPOLAGATI NI SA
JEDNIM DIJELOM ZAJEDNIKIH STVARI BEZ SAGLASNOSTI OSTALIH
NOSILACA PRAVA ZAJEDNIKOG VLASNITVA, VE SAMO IMA PRAVO DA
TU ZAJEDNICU PRETVORI U SUVLASNIKU ZAJEDNICU, A NAKON TOGA
ZAHTJEVA I DIOBU, UZ PRAVO DA SAMOSTALNO RASPOLAE SVOJIM
SUVLASNIKIM DIJELOM.
18.03.2010. godine)
18.
lan 70. Uredbe sa zakonskom snagom o umama i
21
lan 44. stav 7. Zakona o umama

ISKLJUENA JE MOGUNOST STICANJA PRAVA VLASNITVA GRAENJEM
NA UMSKOM ZEMLJITU U DRAVNOJ SVOJINI.
Iz obrazloenja:
Odredbe o stjecanju prava vlasnitva graenjem na tuem zemljitu se ne mogu
primjeniti na sluaj kada subjekt prava vlasnitva gradi na zemljitu na kome se vlasnitvo
po samom zakonu (originarno) ne moe stei.
Ovo pravo je iskljueno u pogledu ume i umskog zemljita, kako je to odreeno
odredbama lana 70. u vezi sa lanom 4. Uredbe sa zakonskom snagom o umama
(Slubeni list R BiH broj 23/93) vaee na dan nastanka spornog odnosa, odnosno lan
44. stav 7. u vezi sa lanom 2. stav 1. 2. 3. i 4. Zakona o umama (Slubene novine F
BiH broj: 20/02, 29/03 i 37/04), vaeeg na dan presuenja.
04.02.2010. godine)
19.
lan 43. stav 3. Zakona o vlasniko-pravnim odnosima
KADA U MOMENTU PODNOENJA REIVINDIKACIONE TUBE STVARI, IJI SE
POVRAT TRAI, NISU U POSJEDU TUENOG, NE MOE SE PREMA TUENOM
OSNOVANO POSTAVITI NI ALTERNATIVNI ZAHTJEV ZA PLAANJE NJIHOVE
NOVANE PROTUVRIJEDNOSTI ZA KOJI BI U POGLEDU ZASTARE VAILA
ODREDBA LANA 43. STAV 3. ZAKONA O VLASNIKO-PRAVNIM ODNOSIMA.
U TAKVOJ SITUACIJI PREMA TUENOM SE, UZ ISPUNJENJE OPTIH
PRETPOSTAVKI ODTETNE ODGOVORNOSTI, OSNOVANO MOE POSTAVITI
SAMO OBLIGACIONO-PRAVNI ZAHTJEV ZA NAKNADU TETE, ZA KOJI U
POGLEDU ZASTARIJEVANJA VAE ODREDBE ZAKONA O OBLIGACIONIM
ODNOSIMA.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 45 0 P 003531 09 Rev od
11.02.2010. godine)
20.
KORISNIK PRIVREMENOG GRAEVINSKOG OBJEKTA, DO UKLANJANJA TOG
OBJEKTA NA OSNOVU ODLUKE NADLENOG ORGANA, UIVA SUDSKU
ZATITU KOJA PRIPADA VLASNIKU.
PRIVREMENI OBJEKAT, DO UKLANJANJA BEZ NAKNADE, IMA UPOTREBNU
VRIJEDNOST I MOE BITI OBJEKT PRAVA VLASNITVA. KADA SE TAKAV
OBJEKAT NE BI TRETIRAO KAO PREDMET PRAVA VLASNITVA, NJEGOV
22
GRADITELJ ILI STICALAC NE BI BIO OVLAEN NA VLASNIKU TUBU

PROTIV LICA KOJE MU JE PROTIVPRAVNO ZAUZELO GRAEVINSKI
OBJEKAT, KAO TO NE BI IMAO NI PRAVO NA NAKNADU TETE
PROUZROKOVANE KORITENJEM, OTEENJEM ILI UKLANJANJEM OBJEKTA
BEZ PRAVNOG OSNOVA.
(Rjeenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 Ps 014936 08 Rev od
18.03.2010.godine)
21.
SUVLASNIK IDEALNOG DIJELA NEPODJELJENE NEKRETNINE NE MOE BITI
OVLATENIK PRAVA SLUNOSTI NA TOJ NEKRETNINI, JER SE PRAVO
SLUNOSTI MOE KONSTITUISATI SAMO NA NEKRETNINI DRUGOG
VLASNIKA.
11.05.2010. godine)
22.
KUPOPRODAJNI UGOVOR KOJI SADRI ODREDBU O ZASNIVANJU PRAVA
STVARNE SLUNOSTI, ALI NA OSNOVU KOGA NIJE IZVREN UPIS PRAVA TE
STVARNE SLUNOSTI U JAVNU KNJIGU, STVARA SAMO OBLIGACIONI ODNOS
MEU UGOVARAIMA I NE DJELUJE PREMA SAVJESNOM STICAOCU
NEKRETNINE.
Iz obrazloenja:
Pravni posao, u konkretnom sluaju predmetni kupoprodajni ugovor, predstavlja samo
pravni osnov sticanja, jer je za sticanje prava stvarne slunosti neophodan i nain sticanja,
odnosno upis u zemljinu knjigu, koji za sticanje prava stvarne slunosti, kao stvarnog
prava na tuoj nekretnini, ima konstitutivan znaaj. Ako takvog upisa nema, kao to je
sluaj u ovoj parnici, pravni posao ostaje u podruju obligacionog prava, pa i u situaciji
kada su tueni, kao ugovorni ovlatenici tog prava, stupili u posjed i zapoeli sa vrenjem
sadraja prava stvarne slunosti.
Stoga se savjesnom sticaocu poslune nekretnine ne moe nametnuti teret u vidu slunosti
prolaza samo po tom osnovu to je ta slunost postojala kao obligaciono pravno izmeu
ranijeg vlasnika nekretnine i ovlatenika slunosti, a ono je u odnosu na tuitelja upravo
takvo, poto nije upisano u zemljinu knjigu.
Iznosei naprijed navedeno pravno stanovite, ovaj revizijski sud nije gubio iz vida stav
sudske prakse da i ugovor o zasnivanju prava stvarne slunosti, iako nije izvren upis tog
prava u javnu knjigu, vee ugovarae, tako da bi bio neosnovan zahtjev jednog ugovaraa
23
protiv drugog za utvrenje da pravo stvarne slunosti ne postoji (Bilten Vrhovnog suda
Bosne i Hercegovine broj 2/1987, sentenca broj 15).
Meutim, u konkretnoj parnici ne radi se o sporu izmeu strana ugovornica kupoprodajnog
ugovora od 06.05.1985. godine, u kom sluaju bi bilo mjesta primjeni navedenog stava
sudske prakse, niti su tueni tokom postupka tvrdili da je tuitelj, kao novi vlasnik parcele
k.. br. 876/13 k.o. Podastinje, istu od ranijeg vlasnika stekao sa teretom iz lana V
kupoprodajnog ugovora od 06.05.1985. godine. U tom sluaju tuitelj, kao nesavjesni
singularni sukcesor ranijeg vlasnika, ne bi mogao osnovano zahtijevati utvrenje da pravo
stvarne slunosti ne postoji, jer je znao za postojanje tog prava i nekretninu kupio sa tim
teretom.
20.11.2009. godine)
OBLIGACIONO PRAVO
23.
lan 67. stav 1. i lan 446. Zakona o obligacionim odnosima
UGOVOR O PREUZIMANJU DUGA MOE SE ZAKLJUITI PROSTOM
SAGLASNOU VOLJA UGOVORNIH STRANA, PA SE POSTOJANJE VOLJE ZA
ZAKLJUENJE TAKVOG NEFORMALNOG UGOVORA MOE ISKAZATI I PUTEM
ODREENIH KONKLUDENTNIH RADNJI.
Iz obrazloenja:
Relevantna injenina utvrenja prvostepenog suda, koja su kao pravilna i potpuna
prihvaena od strane drugostepenog suda, mogu se rezimirati na slijedei nain:
Rjeenjem od 08.05.1990. godine tueni je svog radnika (pomonik direktora) P.M.
uputio na rad u svoje Predstavnitvo u Aleksandriji Egipat na mandatni period od etiri
godine, poev od 15.08.1990. godine, rasporeujui ga na poslove rukovodioca
Predstavnitva. Odlukom od 12.02.1996. godine tueni je P.M. produio mandat do
opoziva, tako da je P.M. na poslovima rukovodioca Predstavnitva u Aleksandriji radio do
17.07.1997. godine.
Generalni direktor tuenog podnio je dana 07.05.1990. godine R SUP SRBiH Sarajevo,
tadanjem poslodavcu tuiteljice, zahtjev da se tuiteljici, radi odlaska i boravka sa branim
drugom P.M. u inostranstvo, umirovi radni odnos na period od etiri godine, poev od
15.08.1990. godine. U istom zahtjevu tueni je naveo da e on sam snositi trokove
produenog penzijsko-invalidskog osiguranja tuiteljice za svo vrijeme njenog boravka sa
suprugom u inostranstvu.
Rjeenjem SIZ-a PIO BiH, Filijala Sarajevo od 31.10.1990. godine tuiteljici je utvreno
svojstvo osiguranika u produenom penzijskom i invalidskom osiguranju poev od
15.08.1990. godine i utvrena osnovica osiguranja.
24
Tueni je za tuiteljicu vrio uplate doprinosa za produeno penzijsko i invalidsko

osiguranje zakljuno sa 09.02.1992. godine, nakon ega je prestao vriti uplate navedenih
doprinosa.
Rjeenjem DF PIO BiH od 10.12.1998. godine utvreno je da doprinosi za produeno
penzijsko i invalidsko osiguranje za preostali period od 10.02.1992. godine do 17.07.1997.
godine iznose 14.544,00 KM i da je tuiteljica navedeni iznos duna platiti u roku od osam
dana od dana donoenja rjeenja.
Tuiteljica se obraala tuenom sa zahtjevom da izvri preuzetu obavezu uplate doprinosa.
Povodom navedenog zahtjeva na sjednici Upravnog odbora od 19.12.2002. godine, tueni
je donio zakljuak da zbog trenutnih finansijskih tekoa odloi razmatranje zahtjeva dok
se za to ne steknu povoljniji uslovi.
Odluku o odbijanju tubenog zahtjeva prvostepeni sud je, imajui u vidu iznesena
injenina utvrenja, zasnovao na pravnom zakljuku da okolnost to je tueni u jednom
periodu vrio uplate doprinosa za tuiteljicu i eventualno obeao vriti i dalje ove uplate
ne stvara obavezu tuenog da uplati preostale doprinose, jer on nije zakonski obveznik
plaanja navedenih doprinosa, ve sama tuiteljica, niti je bilo kojim aktom svog nadlenog
organa preuzeo takvu obavezu.
Osnovano revidentica u reviziji ukazuje da je drugostepena presuda, kojom je kao
pravilan prihvaen pravni zakljuak prvostepenog suda i potvrena njegova odluka,
zasnovana na pogrenoj primjeni materijalnog prava.
Odredbom lana 69. Zakona o osnovnim pravima iz penzijskog i invalidskog
osiguranja (Slubeni list SFRJ broj 23/82 44/90) bilo je propisano da se u sta
osiguranja rauna i vrijeme provedeno po prestanku obaveznog osiguranja za koje je plaen
doprinos (produeno osiguranje).
Pravilno su niestepeni sudovi u tumaenju navedene zakonske odredbe zakljuili
da je produeno osiguranje dobrovoljno osiguranje, koje se priznaje na zahtjev osiguranika,
u konkretnom sluaju tuiteljice, i da je osiguranik obveznik uplate doprinosa za produeno
osiguranje, ali su pri odluivanju o tubenom zahtjevu ispustili iz vida odredbe Zakona o
obligacionim odnosima o preuzimanju duga (lan 446. ZOO), odnosno odredbe o
preuzimanju ispunjenja (lan 453. ZOO).
Odredbom lana 446. stav 1. ZOO propisano je da se preuzimanje duga vri ugovorom
izmeu dunika i treeg lica (preuzimaoca), na koji je pristao povjerilac.
Prema stavu treem istog zakonskog lana pretpostavlja se da je povjerilac dao svoj
pristanak ako je bez ograde primio neko ispunjenje od preuzimaoca, koje je ovaj uinio u
svoje ime.
Dakle, preuzimanje duga je ugovor izmeu dunika ( u konkretnom sluaju tuiteljice, kao
obveznik plaanja doprinosa) i treeg lica (u konkretnom sluaju tueni), na koje je pristao
povjerilac (u konkretnom sluaju DF PIO BiH).
Ugovor o preuzimanju duga moe se zakljuiti prostom saglasnou volja ugovornih strana
(lan 446. u vezi sa lanom 67. stav 1. ZOO), pa se postojanje volje za zakljuenje takvog
neformalnog ugovora moe iskazati i putem odreenih konkludentnih radnji.
Kako se svojstvo osiguranika u produenom penzijskom i invalidskom osiguranju
priznaje samo na zahtjev osiguranika, a imajui u vidu nesporno utvrenje injenice da se
tueni, prije nego to je tuiteljica podnijela zahtjev nadlenom organu za priznanje
produenog osiguranja, obratio njenom poslodavcu sa zahtjevom da se umirovi njen radni
25
odnos, uz navod da e sam snositi trokove njenog produenog penzijskog i invalidskog

osiguranja, moe se van svake razumne sumnje izvesti zakljuak da je navedenim
zahtjevima prethodio usmeni dogovor izmeu tuiteljice i tuenog o svim aspektima njenog
radno-pravnog statusa za vrijeme boravka u inostranstvu, pa tako i o preuzimanju obaveze
tuenog da za tuiteljicu plaa predmetne doprinose.
Drugim rijeima, loginom slijedu ivotnog dogaaja ne bi odgovaralo da tueni upuuje
zahtjev poslodavcu tuiteljice u kome se obavezuje da e plaati predmetne doprinose, koju
obavezu i ispunjava do 09.02.1992. godine, a da prethodno od strane tuiteljice nije
upoznat da ona eli koristiti mogunost produenog osiguranja i da sa istom nije ugovorio
da e on umjesto nje izvravati obavezu plaanja doprinosa.
Najzad, ni na sjednici svog Upravnog odbora od 19.12.2002. godine tueni ne negira
postojanje svoje obaveze, ve je njeno ispunjenje prolongirao do sticanja materijalnih
mogunosti za njeno ispunjenje, pa se i sa osnova te injenice namee kao logian
zakljuak o postojanju ugovora o preuzimanju duga.
Prema injeninim utvrenjima niestepenih sudova SIZ PIO BiH, kao pravni
prednik DF PIO BiH, primio je ispunjenje uplata doprinosa od strane tuenog za period od
15.08.1990. godine do 09.02.1992. godine, pa se u skladu sa odredbom lana 446. stav 3.
ZOO ima zakljuiti da je povjerilac dao svoj pristanak na ugovor o preuzimanju duga.
Iz sadraja dokaza izvedenih u postupku ne moe se izvesti zakljuak da tueni,
prilikom uplata doprinosa za period od 15.08.1990. do 09.02.1992. godine, nije povjeriocu
stavio do znanja da on ispunjenje vri kao svoju obavezu (lan 446. stav 3. ZOO), tim vie
to iz sadraja rjeenja SIZ-a PIO BiH, kojima je za pojedine godine utvrivana osnovica
osiguranja, proizilazi da su ta rjeenja dostavljana na plaanje tuenom.
U hipotezi da tueni isplate nije vrio u svoje ime (kao svoju obavezu) i da shodno
tome ne vai pretpostavka da je povjerilac dao pristanak na ugovor o preuzimanju duga,
tubeni zahtjev bi bio osnovan sa stanovita odredbe lana 453. ZOO.
Do preuzimanja ispunjenja (lan 453. stav 1. ZOO) dolazi ugovorom izmeu
dunika i treeg lica kojim trei preuzima obavezu da umjesto dunika ispuni dunu
inidbu.
Navedeni ugovor proizvodi pravne uinke samo izmeu ugovornih strana (povjerilac ne
stie nikakva prava prema treem licu), ali dunik ima pravo od treeg zahtjevati da ovaj
povjeriocu blagovremeno i uredno ispuni dunikov dug, a konkretna injenino pravna
situacija, u najnepovoljnijoj hipotezi za tuiteljicu, ukazuje na postojanje ugovora o
preuzimanju ispunjenja.
Uplata doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje preduslov je za ostvarivanje
prava na penziju, pa se na ove obaveze ne moe primijeniti zastarni rok iz lana 106.
Zakona o radu, jer se ne radi o takvoj vrsti potraivanja koje podlijee zastarijelosti (lan 3.
stav 2. u vezi sa lanom 82. stav 5. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju), pa je
neprihvatljiv tuenikov prigovor zastarijelosti predmetnog zahtjeva.
10.11.2009. godine)
24.
lan 79. Zakona o obligacionim odnosima
26
KAPARA SE DAJE U TRENUTKU ZAKLJUENJA UGOVORA KAO ZNAK DA JE

UGOVOR NASTAO I KAO SREDSTVO OBEZBJEENJA IZVRENJA TOG
UGOVORA.
ONA SE MORA IZRIITO UGOVORITI, PA SE POSTOJANJE UGOVORA O KAPARI
NE MOE PRETPOSTAVLJATI SAMO NA OSNOVU INJENICE DA JE KUPAC U
VRIJEME ZAKLJUENJA UGOVORA DAO PRODAVCU IZVJESTAN NOVANI
IZNOS.
24.12.2009. godine)
25.
OKOLNOST DA TUITELJICA, KAO PRODAVAC, U VRIJEME ZAKLJUENJA
UGOVORA O PRODAJI STANA NIJE BILA UPISANA U ZEMLJINOJ KNJIZI KAO
VLASNIK STANA NEMA ZA POSLJEDICU NITAVOST UGOVORA UKOLIKO SE
TUITELJICA, NAKON ZAKLJUENJA TOG UGOVORA, UKNJIILA KAO
VLASNIK STANA, NAKON EGA SE I KUPAC, OSNOVOM UGOVORA O
PRODAJI STANA, UKNJIIO KAO VLASNIK STANA.
15.09.2009. godine)
26.
lan 148. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima
UGOVORNI ODNOS IZMEU DVA LICA NE PROTEE SE NA UGOVORNI ODNOS
JEDNOG OD NJIH I TREEG LICA, JER UGOVOR, U PRAVILU, STVARA PRAVA I
OBAVEZE SAMO ZA UGOVORNE STRANE.
09.03.2010. godine)
27.
lan 210. i lan 211. Zakona o obligacionim odnosima
PRAVNO LICE, KOJE KAO DAVALAC STANA NA KORITENJE ULOI SVOJA
NOVANA SREDSTVA U RENOVIRANJE STANA PRIVREMENOG KORISNIKA,
INAE DIREKTORA TOG PRAVNOG LICA, A KOGA NA TO ULAGANJE NE
OBAVEZUJE NITI JEDNA ZAKONSKA ILI UGOVORNA ODREDBA, NE MOE
OSNOVANO, PO ISELJENJU PRIVREMENOG KORISNIKA, ZAHTIJEVATI OD
27
PREDRATNOG NOSIOCA STANARSKOG PRAVA POVRAT TIH ULOENIH

SREDSTAVA POZIVOM NA ODREDBE O STICANJU BEZ OSNOVA.
01.04.2010. godine)
28.
STICALAC BEZ OSNOVA VRAA SVE ONO TO JE NEOSNOVANO STEKAO,
BEZ OBZIRA NA SVOJU SAVJESNOST ILI NESAVJESNOST, KOJA JE ZNAAJNA
SAMO ZA PITANJE VRAANJA PLODOVA I PLAANJE ZATEZNIH KAMATA,
PRI EMU SE PRVENSTVENO VRI USPOSTAVA PRIJANJEG STANJA BILO DA
SE RADI O INDIVIDUALNO ODREENOJ STVARI, GENERIKOJ STVARI ILI O
SUMI NOVCA.
ISKLJUENA JE MOGUNOST REVALORIZACIJE PRIMLJENE SUME NOVCA
NJENIM PRETVARANJEM U DRUGU VALUTU (NJEMAKU MARKU) TE POTOM
PRETVARANJE OVE U VAEU DOMAU VALUTU NA DAN PRESUENJA, JER
BI TAKVIM POSTUPANJEM BILO IZIGRANO NAELO MONETARNOG
NOMINALIZMA IZRAENO U LANU 394. ZOO, KOJE PODRAZUMIJEVA
ISPLATU ONOG BROJA NOVANIH JEDINICA NA KOJI OBAVEZA GLASI.
Iz obrazloenja:
Ukoliko se sagleda da je drugotueni na dan 26.04.1992. godine stekao bez osnova
iznos od 4,200.000 tadanjih yu dinara, slijedom izloenih pravila materijalnog prava,
predstojala bi njegova obaveza vraanja navedenog iznosa, dakle odreenog broja novanih
jedinica koji je pravno neosnovano preao iz imovine tuitelja u njegovu imovinu (lan
210. stav 1. poslijednji red i 214. ZOO).
Meutim, po prinudnim odredbama Zakona o novcu (Slubeni list RBiH, broj 8/92
i 13/94), te Uredbe Vlade RBiH o sprovoenju tog zakona (Slubeni list RBiH, broj
13/92) sve obaveze iskazane u yu dinarima sa stanjem na dan 17.08.1992 godine,
konvertovane su u BH dinare, po kursu zamjene 10:1. Kasnijim Zakonom o promjeni
vrijednosti dinara (Slubeni list RBiH, broj 16/9 i 33/94) utvrena je nova vrijednost BH
dinara, tako da novi BH dinar vrijedi 10.000 postojeih dinara. Primjena ovoga zakona je
otpoela 15.07.1994. godine. Zakonom o Centralnoj banci BiH (Slubeni list BiH, broj
12/97, Slubeni glasnik BiH, broj 16/97 i Slubene novine FBiH, broj 16/97) koji je
stupio na snagu 11.08.1997. godine i Odlukom Upravnog odbora Centralne banke BiH
(Slubene novine BiH, broj 1/98) je uvedena monetarna jedinica KM, te izvrena
konverzija tako da 100 BH dinara ini iznos od 1 KM. Odredbama lana 16. Zakona o
deviznom poslovanju (Slubene l RBiH, broj 35/98) je odreeno da je slubeni devizni
kurs domae valute fiksan i iznosi jedna Konvertibilna marka za jednu njemaku marku.
23.02.2010. godine)
28
29.
VLASNICI ILI OSNIVAI PRAVNOG LICA NISU AKTIVNO LEGITIMISANI U
SPORU RADI ISPUNJENJA UGOVORA ZAKLJUENOG IZMEU TOG PRAVNOG
LICA I DRUGOG PRAVNOG LICA.
(Rjeenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-08-001066 od
23.02.2010. godine)
30.
ZABILJEBA PRAVA IZVRENJA U KORIST POVJERIOCA NA NEKRETNINAMA
DUNIKA, NA KOJIMA JE SA PRVENSTVENIM REDOM NAMIRENJA
ZASNOVANA I HIPOTEKA U KORIST TREEG LICA (BANKA), U KONKRETNOM
SLUAJU NE PREDSTAVLJA ODGOVARAJUI DOKAZ OBEZBJEENJA
POVJERIOEVOG POTRAIVANJA, PA DUNIK NE MOE OSNOVANO
ZAHTIJEVATI OD POVJERIOCA DA MU VRATI NJEGOVU STVAR KOJU OVAJ
DRI PO OSNOVU PRAVA ZADRAVANJA.
Iz obrazloenja:
Niestepni sudovi su utvdili:
da je tuitelj zemljino knjini vlasnik nekretnina predmet spora, a pravo vlasnitva
upisom u zemljine knjige stekao temeljem kupoprodajnog ugovora broj: OV:1884/01,
da je pod brojem P-99/98 kod Opinskog suda u Oraju voen spor po tubi Nusreta
i Hikmeta Halilovia protiv tuenog Marka Todorovia pravnog prednika tuitelja (ranijeg
vlasnika spornih nekretnina koje je prodao tuitelju Darku Matiu),
da je Marko Todorovi navedenom presudom obavezan da tuenim (tada
tuiteljima) Haliloviima isplati 100.000,00 KM sa kamatama i trokovima postupka, da je
tom presudom (P-99/98) u korist Halilovia utvreno pravo pridraja na nekertninama
predmet sada ovog spora do izmirenja obaveze Marka Todorovia,
da su tueni u posjedu predmetnih nekretnina,
da prednik (Todorovi) nije izmirio sve obaveze prema tuenim (Haliloviima),
da su tueni-Halilovii u izvrnom postupku na osnovu rjeenja I-4/04 zabiljebi
pravo izvrenja radi namirenja novane trabine na nekretninama u zk. ulocima 1178,
1298, 1297 k.o Obudovac,
da je na nekretninama iz navedenih zk.ul. pored zabiljebe prava tuenih Halilovia
izvrena i zabiljeba prava kreditora po osnovu ugovora o kreditu koji je podigao
Todorovi (po redu namirenja tueni Halilovii su prema izvadku broj: 176/05 za zk.
ul.1178. trei, dok su u istom zk. ul. 1178 prema zk izvadku 22.2.2007.godine upisani kao
jedni sa pravom izvrenja radi namirenja novane trabine, u 1297 etvrti i u 1298 peti).
29
Na osnovu navedenog injeninog utvrenja drugostepeni sud donosi pobijanu

odluku iz razloga koje je naveo, a koje ovaj sud prihvata u cijelosti.
Odredbom lana 288. Zakona o obligacionim odnosima (u daljem tekstu ZOO) je
propisano da je povjerilac duan vratiti stvar duniku ako mu ovaj prui odgovarajui
dokaz obezbjeenja njegovog potraivanja.
Suprotno tvrdnjama revidenta, i ovaj sud smatra, obzirom na injenino utvrenje
niestepenih sudova kojim je vezan, da zakljuak drugostepenog suda, da provedenim
dokazima dunik (tuitelj) nije pruio odgovarajue obezbjeenje za namirenje trabine
povjerioca (tuenih Halilovii) i da stoga oni nisu duni nekretnine predmet spora predati
tuitelju, pa nema ni pogrene primjene lana 288. ZOO kao relevantnog materijalnog
prava za odluivanje u ovom spornom odnosu.
09.02.2010. godine)
31.
lan 361., lan 373. i lan 375. Zakona o obligacionim odnosima
lan 19. stav 1. Zakona o zakupu poslovnih zgrada i prostorija
ZASTARA ZAHTJEVA ZA ISPLATU ZAKUPNINE KOD UGOVORA O ZAKUPU
KOJIM JE OBAVEZA ZAKUPCA ZA PLAANJE ZAKUPNINE ODLOENA DO
NAMIRENJA NJEGOVIH SREDSTAVA ULOENIH U PREDMET ZAKUPA
POINJE TEI OD NASTUPANJA UGOVORENOG ODLONOG USLOVA.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 58 0 Ps 044546 09 Rev od
20.03.2010. godine)
32.
UTVRIVANJE UNUTRANJEG DUGA FEDERACIJE ZA ODREENE OBAVEZE I
U ODREENOM PERIODU PUTEM POSEBNOG ZAKONA, UZ UTVRIVANJE
PROPISANOG NAINA I ROKA IZMIRENJA TIH OBAVEZA, NEMA PRAVNI
ZNAAJ PRIZNANJA DUGA NITI PRAVNI ZNAAJ ODRICANJA OD
ZASTARIJELOSTI, JER SAMO JASNO, ODREENO I BEZUSLOVNO PRIZNANJE
DUGA OD STRANE OVLATENOG LICA DUNIKA DOVODI DO PREKIDA
ZASTARIJEVANJA.
PRI DONOENJU NAVEDENOG ZAKONA FEDERACIJA NIJE POSTUPALA KAO
DUNIK, VE KAO JAVNA VLAST.
09.03.2010. godine)
33.
lan 366., lan 1089. i lan 1093. Zakona o obligacionim odnosima
30
PISMENI PROTOKOL ZAKLJUEN IZMEU PRAVNIH LICA KOJIM TA LICA

POTVRUJU POSTOJANJE I VISINU MEUSOBNIH DUGOVANJA I
POTRAIVANJA PROISTEKLIH IZ RATNOG PERIODA PREDSTAVLJA UGOVOR
O PORAVNANJU, ALI ISTOVREMENO IMA I PRAVNI ZNAAJ PRIZNANJA
ZASTARJELE OBAVEZE.
15.04.2010. godine)
34.
lan 366. stav 1. i lan 387. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima
ZAPISNIK SA SJEDNICE NA KOJOJ JE SAMO POKRENUTA INICIJATIVA ZA
DONOENJE ODLUKE O NAINU ISPLATE NEISPLAENIH RAZLIKA PLAA
NEMA ZNAAJ PRIZNANJA DUGA NITI ZNAAJ PISMENOG PRIZNANJA
ZASTARJELE OBAVEZE.
02.03.2010. godine)
35.
UGOVOR O KREDITU NIJE USLUGA KOJU IMA U VIDU LAN 374. ZOO TAKO
DA POTRAIVANJE BANKE IZ UGOVORA O KREDITU, NEOVISNO OD TOGA
TO JE ZAKLJUEN IZMEU DVA PRAVNA LICA, ZASTARIJEVA U
PETOGODINJEM ZASTARNOM ROKU.
15.10.2009. godine)
36.
NA ZASTARJELOST ZAHTJEVA ZA ISPLATU NAKNADE TETE SA OSNOVA
POVREDE NA RADU PRIMJENJUJU SE ODREDBE LANA 376. ZOO.
ZASTARA POINJE TEI OD DANA KADA JE UTVRENA INVALIDNOST
ZAPOSLENIKA, ODNOSNO OD DANA KADA ZBOG RASPOREIVANJA NA
DRUGO RADNO MJESTO ZAPOSLENIK PRIMA MANJU PLAU.
08.05.2007. godine)
31
37.
ZASTARJELOST ZAHTJEVA ZA NAKNADU TETE IZ OSNOVA ODGOVORNOSTI
PRAVNOG LICA ZA TETU KOJU SU PROUZROKOVALI NJEGOVI ORGANI U
VRENJU ILI U VEZI SA VRENJEM SVOJIH FUNKCIJA OCJENJUJE SE PREMA
PRAVILIMA MATERIJALNOG PRAVA SADRANIM U ODREDBAMA LANA 376.
ZOO.
DUI ROK ZASTARJELOSTI ZAHTJEVA ZA NAKNADU TETE SADRAN U
ODREDBAMA LANA 377. ZOO BI SE MOGAO PRIMJENITI SAMO ZA SLUAJ
DA JE TETA PROUZROKOVANA KRIVINIM DJELOM ODGOVORNOG LICA
ORGANA ZA IJI RAD ODGOVARA PRAVNO LICE.
U TOM SLUAJU POSTOJI MOGUNOST PRIMJENE NAVEDENOG DUEG
ROKA ZASTARJELOSTI SAMO U ODNOSU NA OSUENA LICA I LICA KOJA ZA
NJIH ODGOVARAJU.
Iz obrazloenja:
Prema sadrajima spisa predmeta vidljivo je da je predmet spora tubeni zahtjev
tuitelja opredijeljen na isplatu materijalne tete u oznaenom iznosu, zasnovanom na
injeninim tvrdnjama da je u periodu od 24.12.1995. godine do 16.07.1996. godine na
njegovim prodajnim objektima izvreno vie radnji podmetanja poara i eksplozivnih
naprava, ime je tuitelju priinjena teta, za koju odgovaraju tueni iz razloga to je
tuitelj za ove dogaaje podnio prijave nadlenim organima za otkrivanje izvrilaca
krivinih djela, ali povodom ovih nadleni organi unutranjih poslova odnosno tuilatva
da nisu preduzeli niti jednu radnju na otkrivanju izvrilaca navedenih djela. Tueni da su
postupanjem u skladu sa zakonom preduzeli potrebne mjere i otkrili izvrioce navedenih
radnji bi omoguili tuitelju da od tih osoba koje su tetu uzrokovale zatrai naknadu tete,
u emu je uskraen nepreduzimanjem navedenih radnji. Dakle, odgovornost tuenih za
nastalu tetu tuitelju da zasniva iz osnova odgovornosti sadranom u odredbama lana
172. Zakona o obligacionim odnosima, na koje se i poziva u pravnom osnovu istaknutog
tubenog zahtjeva.
Rjeavajui po navedenom zahtjevu, u odnosu na koji su tueni istakli prigovor
zastarjelosti zahtjeva zbog proteka opteg zastarnog roka od pet godina od dana nastanka
tete, prvostepeni sud utvrujui odlune injenice za donoenje odluke o istaknutom
prigovoru, koje se svode na to da se posljedni tetni dogaaj na kojem tuitelj zasniva
osnov za naknadu tete desio dana 06.07.1996. godine, a da je tuitelj tubu protiv tuenih
podnio dana 07.10.2005. godine, izvodi zakljuak da je zahtjev tuitelja zastario iz razloga
to je istekao petogodinji rok zastarjelosti od dana kada je teta nastala sadran u
odredbama lana 376. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima (Slubeni list SFRJ, broj:
29/78, 57/89, Slubeni list SR BiH, broj: 2/92, 13/93 i 13/94 i Slubene novine F BiH,
broj: 29/03 - preuzeti nadalje ZOO) dosljedno emu se tuitelj imao sa tubenim
zahtjevom odbiti kao neosnovanim.
Odluujui o izjavljenoj albi tuitelja protiv navedene presude prvostepenog suda
drugostepeni sud pobijanom presudom u cjelosti prihvata navedena injenina utvrenja
32
odluna za donoenje odluke o istaknutom prigovoru zastarjelosti, te zakljuak

prvostepenog suda zasnovan na navedenim odredbama pravila materijalnog prava na koja
se ovaj poziva. Vrei ocjenu albenih navoda tuitelja u kojima smatra da je razjanjenje
istaknutog prigovora zastarjelosti zahtjeva trebalo sagledati prema pravilima materijalnog
prava sadranim u odredbama lana 377. ZOO, dakle, kao na naknadu tete nastale
krivinim djelom, tako da je primjenom navedene zakonske odredbe rok zastarjelosti u
trajanju vremena isteka roka za krivino gonjenje uinitelja, koji da nije istekao,
drugostepeni sud ne prihvata. Smatra da su ovi pravno neutemeljeni iz razloga to nije
dokazano da je do tete dolo izvrenjem krivinog djela, niti je dokazano ko je odgovorno
lice u odnosu na tuene, za koje bi predstojala odgovornost samo u sluaju da je nastala
teta smru ili tjelesnom povredom usljed teroristikih akata, kako je odreeno lanom 180.
ZOO, o emu nije rije u ovoj pravnoj stvari.
Neosnovano tuitelj nalazi postojanje revizijskog razloga u vidu pogrene primjene
materijalnog prava u pobijanoj presudi u tvrdnjama da je osnov njegovog tubenog zahtjeva
na kojem zasniva odgovornost tuenih za tetu koju njihovi organi prouzrokuju treem licu
u vrenju ili u vezi sa vrenjem svojih funkcija, pa kako je tuitelju teta nastala izvrenjem
krivinog djela izazivanje ope opasnosti, to je u okviru zastarjelosti krivinog gonjenja za
ovo krivino djelo trebalo sagledati i istaknuti prigovor zastarjelosti zahtjeva, koji rok da
nije istekao, tako da je pobijana presuda doneena uz povredu materijalnog prava.
Navedeno stoga to zastarjelost zahtjeva za naknadu tete iz osnova odgovornosti za
tetu koju su prouzrokovali njihovi organi u vrenju ili u vezi sa vrenjem svojih funkcija se
ocjenjuje prema pravilima materijalnog prava sadranim u odredbama lana 376. ZOO,
kako je to pravilno ocijenjeno po niestepenim sudovima.
Dui rok zastarjelosti naknade tete sadran u odredbama lana 377. ZOO u odnosu
na nastalu tetu iz osnova lana 172. ZOO bi se mogao primjeniti samo za sluaj da je ova
prouzrokovana krivinim djelom odgovornog lica organa za iji rad odgovaraju tueni, to
tuitelj i ne tvrdi, tako da je njegovo pozivanje na navedeni izuzetni dui rok zastarjelosti
neosnovan, jer ne postoji mogunost primjene navedenog izuzetnog dueg roka
zastarjelosti za sluaj da je teta nastala krivinim djelom lica za ije radnje ne odgovaraju
tueni u odnosu na ove sve i da je to utveno osuujuom odlukom krivinog suda, u kom
sluaju bi se ovaj rok zastarjelosti primjenio samo u odnosu na osuena lica i lica koja za
njih odgovaraju, meu koje ne spadaju tueni.
Navedena reviziona tvrdnja tuitelja bi imala svoja uporita za sluaj da je zahtjev
za naknadu tete istaknut u odnosu na uinioce krivinog djela, posljedica kog je nastala
teta tuitelju, da je u odnosu na ove pravosnanom osuujuom presudom krivinog suda
utvreno postojanje krivinog djela i odgovornost istih za uinjeno krivino djelo ili pak da
je izuzetno ukoliko postoje procesne smetnje zbog kojih je bilo apsolutno nemogue da se
protiv uinioca krivinog djela krivini postupak pokrene i okona, sam parnini sud,
rjeavajui o istaknutom prigovoru zastarjelosti, utvrdi kao prethodno pitanje da li je teta
prouzrokovana radnjom koja u sebi sadri elemente krivinog djela, kako bi se saglasno
naelu pruanja jae zatite pravu oteenog na naknadu tete prouzrokovane krivnim
djelom, primijeni posebna pravila o zastarjelosti zahtjeva za naknadu tete iz lana 377.
ZOO. Meutim, u konkretnoj pravnoj stvari, gdje je nesporno izostalo voenje krivinog
postupka, navedena mogunost nije postojala jer na strani tuenih i ne predstoji
33
odgovornost za nastalu tetu koju izvre lica radnjama izvrenja koja se ne mogu podvesti
pod osnov odgovornosti sadran u odredbama lana 172. ZOO.
24.02.2009. godine)
38.
TETNIK KOJI NIJE SUDJELOVAO U PARNICI U KOJOJ JE ZAKLJUENA
SUDSKA NAGODBA IZMEU OTEENOG I DRUTVA ZA OSIGURANJE, KAO
OSIGURAVAA, OVLATEN JE U REGRESOJ PARNICI KOJU PROTIV NJEGA
VODI OSIGURAVA ISTAI SVE ONE PRIGOVORE KOJE BI MOGAO ISTAI I U
POSTUPKU U KOME JE ZAKLJUENA SUDSKA NAGODBA.
TO ZNAI DA JE TETNIK OVLATEN DA ISTAKNE OSIGURAVAU PRIGOVOR
ISKLJUIVE ILI PODJELJENE ODGOVORNOSTI OTEENOG, PRIGOVOR
VISINE TETE ILI PRIGOVOR VLASTITIH MATERIJALNIH PRILIKA.
22.12.2009. godine)
OBLIGACIONO PRAVO - PROUZROKOVANJE TETE
39.
lan 89. stav 1. Zakona o slubi u oruanim snagama HR HB
ODREDBE ZAKONA O SLUBI U ORUANIM SNAGAMA, KOJE REGULIU
ODGOVORNOST TUENE ZA RADNJE VOJNE OSOBE U VEZI S OBAVLJANJEM
SLUBE, NE ISKLJUUJU SVE OSTALE ZAKONSKE OSNOVE ODGOVORNOSTI,
PA TAKO NI ODGOVORNOST TUENE KAO IMAOCA OPASNE STVARI.
Iz obrazloenja:
Relevantna injenina utvrenja prvostepenog suda mogu se, u bitnom, rezimirati
na slijedei nain:
Dana 25.08.1994. godine, oko 10,50 sati, u ugostiteljskom objektu Sani u Oraju D.K. sin
N. tada pripadnik 105. Modrike HVO brigade, iz automatske puke tipa Litvanka,
vlasnitvo navedene brigade, iz neposredne blizine je ispalio dva kratka rafala u K.. i to u
predjelu grudnog koa i glave, od kojih ozljeda je ista trenutno preminula.
34
Zbog navedenog dogaaja, u kome su se stekla obiljeja krivinog djela ubistva, D. K. je

pravosnanom presudom Vojnog suda u Oraju broj K-414/94 od 11.01.1995. godine
osuen na kaznu zatvora u trajanju od 10 godina.
Pokojna K.. je kerka, odnosno sestra tuitelja, sa kojima je ivjela u zajednikom
domainstvu.
U iznesenoj injeninoj situaciji prvostepeni sud je zakljuio da je neposredni
tetnik D.K. u vrijeme tetnog dogaaja bio vojna osoba, ali da u to vrijeme nije bio na
vojnoj dunosti i obavljao vojnu djelatnost, tako da se odtetna odgovornost tuene ne
moe zasnivati na odredbi lana 89. stav 1. Zakona o slubi u oruanim snagama Hrvatske
Republike Herceg Bosna.
Meutim, odgovornost tuene prvotepeni sud nalazi u injenici da je ubistvo izvreno
upotrebom automatske puke, kao opasne stvari, iji je imalac tuena (odnosno vojna
brigada iji je pripadnik bio D.K.), pa je odgovornost tuene utemeljio na odredbi lana
174. ZOO.
Suprotno pravnom stavu prvostepenog suda, drugostepeni sud smatra da je
prvotepeni sud pogreno protumaio i primjenio odredbu lana 89. stav 1. Zakona o slubi
u oruanim snagama HR HB, kojom je propisano da za tetu koju vojna osoba u vezi sa
obavljanjem vojne slube poini treim osobama odgovara Republika, osim ako dokae da
je vojna osoba postupala suprotno suprotno pravilima slube.
Prema pravnom rezonovanju drugostepenog suda D.K., u vrijeme dok se nalazio u kafiu,
nije obavljao vojnu dunost, postupao je suprotno pravilima slube i nije etetu poinio u
vezi s obavljanjem slube, a automatska puka se moe smatrati opasnom stvari samo
ukoliko je teta nastala direktno u vezi sa obavljanjem vojne djelatnosti, to u konkretnom
predmetu nije sluaj.
Osnovano revident ukazuje u svojoj reviziji da je pravni stav drugostepenog suda
pogrean.
Odredbe Zakona o slubi u oruanim snagama reguliu odgovornost tuene za radnje vojne
osobe u vezi s obavljanjem slube, kada tuena odgovara za nepravilan i nezakonit rad
vojne osobe.
Neovisno o navedenoj odgovornosti, tuena za tetu moe odgovarati i kao imalac opasne
stvari, kada za tetu nastalu od te opasne stvari odgovara kao i svaki drugi imalac opasne
stvari po objektivnom kriteriju.
Dakle, odredbe Zakona o slubi u oruanim snagama, koje reguliu odgovornost tuene za
radnje vojne osobe u vezi s obavljanjem slube, ne iskljuuju sve ostale zakonske osnove
odgovornosti, pa tako ni odgovornost tuene kao imaoca opasne stvari, kako je to pravilno
zakljuio i prvostepeni sud, ocjenjujui odgovornost tuene primjenom propisa o
odgovornosti za tetu nastalu od opasne stvari, sadranim u odredbama lanova 174. do
177. ZOO. Pri tome treba rei da svojstvo opasne stvari automatska puka niti dobija niti
gubi u zavisnosti od injenice da li je ona upotrebljena u vezi s obavljanjem vojne
djelatnosti, kako to pogreno rezonuje drugostepeni sud.
Tuena tokom postupka nije u skladu sa odredbom lana 7. stav 1. u vezi sa lanom
123. stav 1. ZPP dokazala da ona nije imalac automatske puke, kao opasne stvari, kojom je
prouzrokovana teta. Tuena, tokom postupka nije tvrdila da joj je ta puka oduzeta na
protivpravan nain, pa da bi se njena odgovornost mogla iskljuiti u smislu lana 175.
ZOO.
35
Nema mjesta oslobaanju tuene od objektivne odgovornosti ni po lanu 177. stav 2. ZOO,
jer se D.K. ne moe smatrati treim licem (lan 177. stav 5. ZOO).
Pravilno je prvostepeni sud (strana etvrta, pasus peti prvostepene presude) ocijenio da u
konkretnom sluaju nije osnovan ni istaknuti prigovor djeliminog doprinosa poginule
nastanku tetnog dogaaja sa osnova izostalog nadzora roditelja.
04.05.2010. godine)
40.
DA BI OSNOVANO MOGAO OSTVARITI PRAVO NA NAKNADU IZMAKLE
KORISTI OTEENI U POSTUPKU MORA DOKAZATI IZMAKLI DOBITAK KOJI
SE MOGAO OSNOVANO OEKIVATI PREMA REDOVNOM TOKU STVARI ILI
POSEBNIM OKOLNOSTIMA, TAKO DA ZA OSTVARIVANJE NAKNADE TETE
SA OSNOVA IZMAKLE KORISTI NIJE DOVOLJNO SAMO POSTOJANJE
MOGUNOSTI OSTVARIVANJA KORISTI, VE I NAMJERA I IZVJESNOST
OSTVARIVANJA KORISTI.
01.04.2010. godine)
41.
DA BI OSTVARIO PRAVO NA NAKNADU TETE OD PRAVNOG LICA, PO
PRAVILIMA O ODGOVORNOSTI ZA DRUGOG, OTEENI MORA DA DOKAE,
PORED OPTIH USLOVA ZA GRAANSKO PRAVNU ODGOVORNOST, DA JE
TETU PRIINIO ORGAN PRAVNOG LICA NEZAKONITIM ILI NEPRAVILNIM
RADOM U VRENJU SVOJIH FUNKCIJA. ODGOVORNOST PRAVNOG LICA
USLOVLJENA JE NEPRIMJENJIVANJEM ILI POGRENIM PRIMJENJIVANJEM
ODREENIH PROPISA, OSIM AKO JE RIJE O POGRENOM TUMAENJU
PROPISA.
01.12.2009.godine)
42.
UKOLIKO JE ORGAN OPINE SVOJIM PONAANJEM (INJENJEM ILI
NEINJENJEM) DOVEO DO TOGA DA INVESTITORU DOZVOLI IZGRADNJU BEZ
ODOBRENJA ZA GRAENJE I BEZ PROVEDENOG GEOTEHNIKOG
36
ISPITIVANJA LOKACIJE PREDVIENE ZA GRADNJU, IAKO JE PREMA

OKOLNOSTIMA SLUAJA ZNAO DA SE TA LOKACIJA NALAZI U ZONI
UMIRENOG KLIZITA I DA JE STOGA POTREBNO IZVRITI GEOMEHANIKA
ISPITIVANJA SVOJSTAVA TLA NA KOME SE GRADI, PA U TOKU GRADNJE
DOE DO OTEENJA IMOVINE TREIH LICA, POSTOJI ODGOVORNOST
OPINE ZBOG NEZAKONITOG I NEPRAVILNOG RADA NJENIH ORGANA U
SMISLU LANA 172. STAV 1. ZOO.
POSTOJANJE ODTETNE ODGOVORNOSTI INVESTITORA I IZVOAA
RADOVA U SMISLU LANA 207. ZOO NE OSLOBAA OPINU NJENE
ODTETNE ODGOVORNOSTI U SMISLU LANA 172. STAV 1. ZOO.
28.01.2010.godine)
43.
LICE KOME JE VLASNIK IZNAJMIO SVOJE TERETNO MOTORNO VOZILO I
KOJE JE TO VOZILO KORISTILO U SVOJE IME I ZA SVOJ RAUN, SMATRA SE
IMAOCEM TOG VOZILA, KAO OPASNE STVARI, NEOVISNO O TOME DA LI SE
RADILO O IZNAJMLJIVANJU NA KRAE ILI DUE VRIJEME.
12.03.2009.godine)
44.
VISINA DOPRINOSA OTEENOG U NASTALOJ TETI SE CIJENI S OBZIROM
NA SVE UTVRENE OKOLNOSTI SLUAJA, A POSEBNO NA OKOLNOST DA LI
JE OTEENI POSTUPAO U SKLADU SA ZAKONSKIM OBAVEZAMA.
11.02.2010. godine)
45.
TREA LICA, KOJA PRETRPE TETU U SUDARU DVA ILI VIE MOTORNIH
VOZILA U POKRETU, NAKNADU TETE MOGU DA TRAE OD SVAKOG
IMAOCA MOTORNOG VOZILA POJEDINANO ILI OD SVIH IMALACA
SOLIDARNO, BEZ OBZIRA NA NJIHOVU KRIVICU ZA TETNI DOGAAJ, OSIM
UKOLIKO POSTOJE OKOLNOSTI KOJE ISKLJUUJU NJIHOVU OBJEKTIVNU
ODGOVORNOST.
37

25.03.2010. godine)
46.
lan 185. stav 3. i lan 190. Zakona o obligacionim odnosima
OTEENI KOME JE UNITEN STAMBENI OBJEKAT U KOJEM JE IVIO PRIJE
TETNOG DOGAAJA IMA PRAVO DA MU SE PRI NAKNADE TETE
USPOSTAVI MATERIJALNA I STAMBENA SITUACIJA KAKVA JE POSTOJALA
PRIJE PROUZROKOVANJA TETE.
25.03.2010. godine)
47.
NAKNADU TETE SA OSNOVA IZGUBLJENE KORISTI ZBOG NEMOGUNOSTI
KORITENJA POSLOVNOG PROSTORA TUITELJ MOE OSNOVANO
ZAHTIJEVATI SAMO OD MOMENTA KADA JE TUENI POSTAO NESAVJESTAN
POSJEDNIK TOG POSLOVNOG PROSTORA.
UKOLIKO STRANKE NISU UGOVORILE ROK VRAANJA POSLOVNOG
PROSTORA, TUENI JE SAVJESTAN POSJEDNIK SVE DO MOMENTA DOK GA
TUITELJ NE POZOVE DA MU PREDA U POSJED POSLOVNI PROSTOR.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-07-000995-10/08
od 19.05.2009. godine)
48.
PRIGOVOR ISKLJUIVE ODGOVORNOSTI OTEENOG ZA TETNI DOGAAJ
UKLJUUJE U SEBI I PRIGOVOR PODJELJENE ODGOVORNOSTI.
30.03.2010. godine)
49.
ZAKLJUAK O POSTOJANJU I OMJERU PODIJELJENE ODGOVORNOSTI
ZAUZET U RANIJOJ PRAVOMONOJ PRESUDI NEMA ZNAAJ PRESUENE
STVARI U POGLEDU TOG PRAVNOG PITANJA U DRUGOJ KASNIJOJ PARNICI,
PA I UKOLIKO SE RADI O SPORU IZMEU ISTIH STRANAKA I POVODOM
ZAHTJEVA IZ ISTOG TETNOG DOGAAJA.
38

02.02.2010. godine)
50.
lan 13. stav 1. i lan 33. stav 1. Sporazuma izmeu Bosne i Hercegovine i Republike
Austrije o socijalnom osiguranju
KADA USTANOVA SOCIJALNOG OSIGURANJA (ZAVOD ZA PENZIONO
OSIGURANJE IZ AUSTRIJE, KAO REGIONALNA BOLESNIKA KASA
NADLENA PREMA MJESTU PREBIVALITA ILI BORAVKA OSIGURANIKA)
POTRAUJE
OD
TETNIKOVOG
BOSANSKO-HERCEGOVAKOG
OSIGURAVATELJA UINJENE IZDATKE U VEZI SA PRIPADAJUIM PRAVIMA
ZA SLUAJ SMRTI SVOGA OSIGURANIKA (ISPLAENE PORODINE PENZIJE),
ONDA SE U SMISLU LANA 33. STAV 1. SPORAZUMA IZMEU BOSNE I
HERCEGOVINE I REPUBLIKE AUSTRIJE O SOCIJALNOM OSIGURANJU PRAVO
OTEENOG OCJENJUJE PO BOSANSKO-HERCEGOVAKIM PROPISIMA.
Iz obrazloenja:
Naprotiv, za pitanje da li je pravo na naknadu tete prelo na Austrijsku ustanovu
socijalnog osiguranja i pod kojim uvjetima ta ustanova ima pravo traiti naknadu davanja
koja je izvrila u korist svog osiguranika, odnosno lica koja izvode svoje pravo od
osiguranika (oteenih), mjerodavno je pravo Republike Austrije, to iskljuuje mogunost
primjene prava Bosne i Hercegovine.
08.09.2009. godine)
51.
DA BI TUITELJ MOGAO OSNOVANO POTRAIVATI NAKNADU TROKOVA
LIJEENJA DUAN JE U POSTUPKU DOKAZATI DA SU POTRAIVANI
TROKOVI NASTALI TOKOM LIJEENJA KOJIM SE OTKLANJAJU POSLJEDICE
TJELESNE POVREDE (ILI NARUENOG ZDRAVLJA) KOJU MU JE
PROUZROKOVAO TETNIK.
13.10.2009.godine)
52.
39
ODGOVORNO LICE (DRUTVO ZA OSIGURANJE) DUNO JE TUITELJU

NAKNADITI MATERIJALNU TETU ZBOG MANJE OSTVARENE ZARADE NA
DRUGOM RADNOM MJESTU, KOJA JE POSLJEDICA TJELESNE POVREDE
USLIJED KOJE TUITELJ NE MOE VIE OBAVLJATI SVOJE DOTADANJE
POSLOVE VARIOCA, I U SITUACIJI AKO JE TUITELJU NAKNADNO PRESTAO
RADNI ODNOS ZBOG TEE POVREDE RADNE DUNOSTI KOD POSLODAVCA
KOD KOGA JE BIO ZAPOSLEN U VRIJEME NASTANKA TETNOG DOGAAJA, A
U MEUVREMENU JE ZASNOVAO RADNI ODNOS KOD DRUGOG
POSLODAVCA.
Iz obrazloenja:
Iz pravno relevantnih injeninih utvrenja niestepenih sudova, za koja je vezan
revizijski sud, proizilazi da je pravni prednik tuiteljica Hamzi Zijad u saobraajnoj
nezgodi koja se dogodila 17.05.1977. godine izgubio lijevo oko, da je osiguranik tuenog
Petrovi Ivo pravosnanom krivinom presudom oglaen krivim da je prouzrokovao tu
saobraajnu nezgodu, da je pravni prednik tuiteljica u momentu saobraajne nezgode bio
zaposlen u preduzeu Tehnomont Pula na radnom mjestu varioca, da mu je radni odnos u
tom preduzeu prestao 30.04.1978. godine na osnovu odluke disciplinske komisije zbog
tee povrede radne obaveze, da je pravni prednik tuiteljica 13.05.1985. godine zasnovao
radni odnos u Rudniku ikulje na radnom mjestu vulkanizera, da prema nalazu vjetaka
medicinske struke pravni prednik tuiteljica zbog gubitka lijevog oka nije bio vie sposoban
za poslove i radne zadatke varioca kao i sve druge poslove koji trae dobar vid na oba oka,
da je pravni prednik tuiteljica roen 29.10.1952. godine i da je stoga u periodu koji je bio
predmet vjetaenja od 01.04.1989. do 18.01.2003. godine bio u ivotnoj dobi od 37 50
godina, dakle s obzirom na godine da je bio radno aktivna osoba i da su u tom periodu
njegova primanja od prosjenih primanja tri uporedna varioca u Rudniku ikulje bila
manja za ukupan iznos od 48.810,13 KM.
Na osnovu tako utvrenog injeninog stanja pravilno je drugostepeni sud
primjenio materijalno pravo, odredbe lana 154., lana 189. stav 1. i 3. i lana 195. stav 2.
Zakona o obligacionim odnosima kada je donio pobijanu presudu, za koju je u obrazloenju
dao razloge koje kao pravilne prihvata i ovaj sud.
Neosnovan je revizijski navod da s obzirom na injenicu da je pravnom predniku
tuiteljica radni odnos u preduzeu Tehnomont Pula prestao 30.04.1978. godine zbog
tee povrede radne obaveze da nema uzrono-posljedine veze izmeu gubitka lijevog oka
u predmetnoj saobraajnoj nezgodi i nemogunosti da se pravni prednik tuiteljica zaposli
na radnom mjestu varioca, odnosno njegovog zapoljavanja na radnom mjestu vulkanizera.
Prema nalazu vjetaka medicinske struke, na koji tueni nije imao prigovora, pravni
prednik tuiteljica zbog gubitka lijevog oka u predmetnoj saobraajnoj nezgodi nije vie bio
sposoban za poslove varioca kao i za sve druge poslove koji trae dobar vid na oba oka.
Dakle pravni prednik tuiteljica je zbog posljedica predmetne saobraajne nezgode trajno
onemoguen da obavlja poslove varioca, on ih i nije obavljao u periodu od gubitka lijevog
oka pa do prestanka radnog odnosa u preduzeu Tehnomont Pula, niti je bilo gdje drugo
mogao zasnovati radni odnos na radnom mjestu varioca, nego je u skladu sa svojom
radnom sposobnou zasnovao radni odnos na radnom mjestu koje je manje plaeno od
40
radnog mjesta varioca, pa je irelevantna za odluku u ovoj pravnoj stvari injenica da je

pravnom predniku tuiteljica radni odnos u preduzeu Tehnomont Pula prestao zbog tee
povrede radne obaveze.
10.03.2010. godine)
53.
PRAVO NA NAKNADU ZA TJELESNO OTEENJE, KOJU OTEENI PRIMA PO
OSNOVU INVALIDSKOG OSIGURANJA, UTIE NA ODREIVANJE VISINE
IZNOSA PRAVINE NOVANE NAKNADE ZA DUEVNE BOLOVE ZBOG
UMANJENJA IVOTNE AKTIVNOSTI, ALI NE ISKLJUUJE PRAVO OTEENOG
NA OVAJ VID NEMATERIJALNE TETE.
04.03.2010. godine)
54.
NA PITANJE ZASTARE NAKNADE TETE NASTALE POVREDOM UGOVORNE
OBAVEZE PRIMJENJUJU SE ZASTARNI ROKOVI ODREENI ZA ZASTARU
OBAVEZE IJOM JE POVREDOM TETA NASTALA.
01.04.2010. godine)
55.
lan 82. Zakona o osiguranju imovine i lica
OKOLNOST DA JE OTEENI PRIJAVU ZA TETU PROUZROKOVANU
KRIVICOM NEOSITURANOG MOGORNOG VOZILA PODNIO JEDNOM
OSIGURAVAJUEM DRUTVU, A TUBU ZA NAKNADU TETE POVODOM
ISTOG TETNOG DOGAAJA KASNIJE PODNIO PROTIV DRUGOG
OSIGURAVAJUEG DRUTVA, NE INI, SAMA PO SEBI, OSNOVANI
TUENIKOV PRIGOVOR NEDOSTATKA PASIVNE LEGITIMACIJE.
20.05.2010. godine)
56.
lan 6. Evropske konvencije za zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda
41
OTEENJE ILI UNITENJE IMOVINE KOJE JE PROUZROKOVANO ISLJUIVO

DJELOVANJEM VIE SILE NIJE ZATIENO PRAVOM NA MIRNO UIVANJE
IMOVINE IZ LANA 6. EVROPSKE KONVENCIJE ZA ZATITU LJUDSKIH PRAVA
I OSNOVNIH SLOBODA TE LANA 1. PROTOKOLA 1. UZ EVROPSKU
KONVENCIJU.
17.12.2009.godine)
OBLIGACIONO PRAVO UGOVORI

57.
DA BI POSTOJAO ZELENAKI UGOVOR POTREBNO JE DA SU ISPUNJENI
SLIJEDEI USLOVI: DA IZMEU DAVANJA UGOVORNIH STRANA U VRIJEME
ZAKLJUENJA UGOVORA POSTOJI OIGLEDNA NESRAZMJERA, DA JE JEDNA
UGOVORNA STRANA ISKORISTILA NEPOVOLJAN POLOAJ U KOJEM SE
NALA DRUGA STRANA (NJENO STANJE NUDE ILI TEKO MATERIJALNO
STANJE, NEDOVOLJNO ISKUSTVO, LAKOMISLENOST ILI ZAVISNOST) I DA JE
IZ TOGA PROISTEKLA OIGLEDNA NESRAZMJERA IZMEU UZAJAMNIH
DAVANJA, KAO I DA JE STRANA KOJA KORISTI STANJE NUDE ZNALA ILI
MOGLA ZNATI DA SE DRUGA STRANA NALAZI U TAKVOJ SITUACIJI.
17.12.2009.godine)
58.
lan 143., lan 897., lan 918., lan 919. i lan 929. Zakona o obligacionim odnosima
TUITELJ KOJI JE SVOJE PUTNIKO MOTORNO VOZILO OSTAVIO U SVOJOJ
ZAKLJUANOJ GARAI, PRI EMU JE KLJUEVE OD TOG VOZILA OSTAVIO U
SVOJOJ ZAKLJUANOJ PORODINOJ KUI, POSTUPAO JE SA PANJOM
PROSJENOG OVJEKA JER NI NJEGOVO VOZILO NITI KLJUEVI OD VOZILA
NISU BILI UOLJIVI PA DA BI ZBOG TOGA PREDSTAVLJALI NEPOSREDNI ILI
DODATNI MOTIV ZA KRAU, PA NEMA OSNOVA ZA ZAKLJUAK DA JE
TUITELJ IZAZVAO OSIGURANI SLUAJ NAMJEROM, GRUBOM NEPANJOM
ILI PREVAROM.
Iz obrazloenja:
U ovoj pravnoj stvari tuitelj je, kao osiguranik, zahtijevao od tuenog, kao svog
osiguravaa, isplatu naknade tete za svoje putniko motorno vozilo, koje je zbog rizika
42
krae osigurao sa osnova kasko osiguranja policom od 03.07.2005. godine, budui da mu je

to putniko vozilo otueno u noi izmeu 23. i 24.03.2006. godine.
Prema injeninim utvrenjima niestepenih sudova proizilazi da je do otuenja
predmetnog motornog vozila od strane nepoznatog poinioca dolo na taj nain to je isti
nasilnim putem uao u porodinu kuu tuitelja i prilikom pretresanja pronaao kljueve od
vozila i kljueve od garae, u kojoj se vozilo nalazilo, te nakon toga otkljuao garau i
vozilo odvezao, prethodno nasilno skinuvi zatitu sa dvorine kapije.
Tuitelj je odmah narednog dana krau svog vozila prijavio policiji i tuenom, predavi
tom prilikom tuenom jedan klju od vozila, saobraajnu dozvolu, polisu osiguranja i zeleni
karton.
Osnovom izvedenog vjetaenja po vjetaku mainske struke utvreno je da vrijednost
vozila u vrijeme tetnog dogaaja, uz umanjenje amortizacije, iznosi 55.603,24 KM, tako
da uz ugovoreni rizik tuitelja od 10% naknada u skladu sa ugovorom iznosi 50.042,92
KM.
Suprotno revizijskom prigovoru tuenog, niestepeni sudovi su pravilno primijenili
materijalno pravo (lan 897. i 919. ZOO) kada su zakljuili da je tueni duan isplatiti
tuitelju naknadu u iznosu od 50.042,92 KM zajedno sa pripadajuom zateznom kamatom.
Neosnovano revident razlog pogrene primjene materijalnog prava zasniva na
tvrdnji da su niestepeni sudovi u konkretnom sluaju propustili primijeniti odredbu lana
929. stav 1. ZOO u vezi sa lanom 21. taka 17. Uvjeta za kasko osiguranje motornih
vozila i lanom 2. Klauzule osiguranja broj 001/5 od 30.07.2005. godine.
Odredbom lana 929. stav 1. ZOO propisano je da je osigurava duan naknaditi
tete nastale sluajno ili krivicom ugovaraa osiguranja, osiguranika ili korisnika
osiguranja, izuzev ako je u pogledu odreene tete ova njegova obaveza iskljuena
ugovorom o osiguranju, dok je stavom drugim istog zakonskog alana propisano da
osigurava ne odgovara za tetu koju su ta lica prouzrokovala namjerno.
lanom 2. Klauzule osiguranja broj 001/05 ugovoreno je da se vozilo ne smatra otuenim
ukoliko su sa vozilom otueni kljuevi i saobraajna dozvola, dok je lanom 21. taka 17.
Uvjeta osiguranja propisano da osigurava nije u obavezi da naknadi tetu ako osiguranik
nakon prijavljene krae vozila nije u mogunosti predoiti osiguravau originalne kljueve
i saobraajnu dozvolu ukradenog vozila.
Niestepeni sudovi su u obrazloenju svojih odluka cijenili okolnosti pod kojima se
desio osigurani sluaj u svijetlu naprijed citiranih odredbi Uvjeta osiguranja i Klauzule
osiguranja te su, suprotno pravnom stanovitu revidenta, pravilno zakljuili da tuitelj u
konkretnom sluaju ne gubi pravo na naknadu tete, za koji zakljuak su dali pravilne i
potpune razloge. Tuitelj, naime, u konkretnom sluaju nije izazvao osigurani sluaj
namjerom ili prevarom niti grubom nepanjom, jer je ostavljajui svoje vozilo u
zakljuanoj garai, pri emu je kljueve od vozila ostavio u svojoj zakljuanoj porodinoj
kui, postupao sa panjom prosjenog ovjeka, jer ni njegovo vozilo niti kljuevi od vozila
nisu bili uoljivi pa da bi zbog toga predstavljali neposredni ili dodatni motiv za krau.
Tuitelj nije mogao predati tuenom originalne kljueve od vozila, ali mu je predao
saobraajnu dozvolu i duplikat kljueva za otueno vozilo, koju injenicu su niestepeni
sudovi cijenili i za njen pravni znaaj dali pravilne razloge koje u svemu prihvata i ovaj
sud, bez potrebe za njihovim ponavljanjem.
43
Pravno stanovite revidenta u tumaenju naprijed citiranih odredbi Uvjeta

osiguranja i Klauzule osiguranja suprotno je i odredbi lana 918. ZOO, prema kojoj su
nitave odredbe ugovora koje predviaju gubitak prava na naknadu ako osiguranik poslije
nastupanja osiguranog sluaja ne izvri neku od propisanih ili ugovorenih obaveza.
Na isti nain sporne odredbe Uvjeta osiguranja i Klauzule osiguranja bile bi u konkretnom
sluaju neprimjenjive i sa stanovita odredbe lana 143. ZOO, prema kojoj su nitave
odredbe optih uslova koje su protivne samom cilju zakljuenog ugovora, tako da sud moe
odbiti primjenu pojedinih odredbi optih uslova na osnovu kojih ugovarna strana gubi
prava iz ugovora ili koje su inae nepravine ili pretjerano stroge prema njemu, to je po
ocjeni ovog suda svakako sluaj u predmetnoj pravnoj stvari.
17.12.2009. godine)
59.
KADA KUPAC PLATI PRVU RATU KUPOPRODAJNE CIJENE, A NAKON TOGA
PADNE U ZAKANJENJE S PLAANJEM NAJMANJE DVIJE UZASTOPNE RATE,
KOJE INE NAJMANJE OSMINU CIJENE, PRODAVAC STIE ALTERNATIVNO
PRAVO ILI NA JEDNOSTRANI RASKID UGOVORA ILI NA ZAHTJEV ZA ISPLATU
CIJELOG OSTATKA CIJENE.
14.01.2010. godine)
60.
lan 20. taka 8. Zakona o rjeavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u
odreenim odnosima
NA MATERIJALNO-PRAVNI ODNOS NASTAO ZAKLJUENJEM UGOVORA O
ZAJMU U VICARSKOJ, GDJE JE TUITELJICA, KAO ZAJMODAVAC, IMALA
PREBIVALITE U VRIJEME ZAKLJUENJA UGOVORA, PREMA PRAVILIMA
KOLIZIONOG PRAVA KAO MJERODAVNO PRAVO IMA SE PRIMJENITI PRAVO
MJESTA PREBIVALITA ZAJMODAVCA, UKOLIKO UGOVOROM NIJE
DRUGAIJE ODREENO ILI UKOLIKO POSEBNE OKOLNOSTI SLUAJA NE
UPUUJU NA DRUGO MJERODAVNO PRAVO.
Iz obrazloenja:
Navedeno stoga to je po niestepenim sudovima zanemareno da je sporni pravni
odnos zasnovan zakljuenjem ugovora o zajmu u vicarskoj, gdje je tuiteljica, kao
zajmodavateljica, u vrijeme zakljuenja ugovora imala prebivalite, dosljedno kojoj
44
injenici, prema pravilima kolizionog prava sadranim u odredbama lana 20. taka 8)
Zakona o rjeavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u odreenim odnosima, s
obzirom da nije izabrano mjerodavno pravo, niti posebne okolnosti sluaja ne upuuju na
drugo pravo, se kao mjerodavno pravo ima primjeniti pravo mjesta prebivalita
zajmodavca, u ovoj pravnoj stvari tuiteljice, dakle, vicarske pravo mjesta gdje se u
vrijema prijema ponude nalazilo prebivalite, odnosno sjedite zajmodavca.
Prema pravilima materijalnog prava sadranim u odredbama lana 312. vicarskog
zakonika o obligacijama (Codes des obligations) zajam je ugovor kojim se zajmodavac
obavezuje da zajmoprimcu prenese u svojinu izvjesnu sumu novca ili nekih drugih
potronih stvari, uz obavezu zajmoprimca da mu vrati istu koliinu stvari iste vrste i
kvaliteta.
Sagledavanjem utvrenih injenica da su dana 18.03.1996. godine parnine stranke
zakljuile predmetni ugovor o zajmu, kojim se tuiteljica, kao zajmodavateljica, obavezuje
predati tuenom, kao zajmoprimcu, iznos od 35.000,00 SFR, a tueni se obavezuje isti
iznos novca vratiti najkasnije do 20.12.1996. godine, tueni da je osnovom navedenog
ugovora od tuiteljice primio navedeni novani iznos, koji nije vratio, u odnosu na
navedena pravila materijalnog prava odluke niestepenih sudova, unato tome to su
utemeljene na odredbama domaeg prava koje nije trebalo primjeniti se pokazuje
pravilnom i zakonitom.
Cijenei da u smislu odredbi lana 102. stav 2. vicarskog zakonika o obligacijama
dunik pada u docnju ve samim protekom dana koji je odreen sporazumom pravilno je
odlukama niestepenih sudova utvreno da je tueni pao u docnju dana 21.12.1996. godine.
Meutim, u pogledu visine zatezne kamate, primjenom odredbi lana 104. stav 1a).
ovoga Zakonika, koje se imaju primjeniti kao mjerodavno pravo, proizilazi da dunik koji
se nalazi u docnji sa plaanjem novane sume duguje zateznu kamatu od 5% godinje, ak i
u sluaju kada je ugovorom utvrena nia kamatna stopa, dosljedno emu se u navedenom
dijelu pobijana presuda drugostepenog suda imala preinaiti dosuivanjem navedene
zatezne kamate.
Dosljedno navedenom valjalo je reviziju tuenog, u pogledu odluke o glavnoj stvari,
saglasno odredbama lana 248. ZPP odbiti, a u pogledu odluke o kamatama, pravilnom
primjenom materijalnog prava, saglasno odredbama lana 250. stav 1. ZPP usvojiti revizija
tuenog i preinaiti pobijana presude u navedenom dijelu, u svemu kao u izreci ove
presude.
25.02.2010. godine)
61.
NARUILAC KOJI JE IZVOAA NA VRIJEME OBAVIJESTIO O NEDOSTACIMA
IZVRENOG POSLA NE MOE SVOJE PRAVO PO TOM OSNOVU OSTVARIVATI
SUDSKIM PUTEM PO ISTEKU GODINU DANA OD DANA UINJENOG
OBAVJETENJA JER SE U OVOM SLUAJU RADI O PREKLUZIVNOM, A NE
ZASTARNOM ROKU.
45

18.03.2010. godine)
62.
lan 901. i lanovi 957. do 965. Zakona o obligacionim odnosima
POTPISIVANJEM POLICE IZMEU UGOVARATELJA OSIGURANJA I
OSIGURANIKA SA OSIGURAVATELJEM, UZ ODREIVANJE OSIGURANIKA I
KAO KORISNIKA OSIGURANJA ZA SLUAJU DOIVLJENJA, ZAKLJUEN JE
IZMEU UGOVORNIH STRANA UGOVOR O OSIGURANJU IVOTA U KORIST
TREEG.
Iz obrazloenja:
Prema injeninim utvrenjima prvostepenog suda proizilazi da je po ponudi
prvotuenog za osiguranje ivota broj AA 0018200 drugotuenom ponueno zakljuenje
osiguranja za tuiteljicu, kao osiguranika, sa poetkom osiguranja od 01.03.2000. godine i
istekom osiguranja dana 01.03.2005. godine. U sluaju smrti osigurana suma da je
60.000,00 KM, a u sluaju invaliditeta osigurana suma da je 120.000,00 KM. Korisnik za
sluaj doivljenja da je tuiteljica kao osiguranik, a korisnik za sluaj njene smrti da su
njeni zakonski nasljednici. Policom osiguranja ivota broj 1130000096 da je prvotueni,
kao osiguravatelj, sa drugotuenim, kao ugovarateljom osiguranja, po zakljuenom ugovoru
o osiguranju, izdao navedenu policu, u skladu sa ponudom za osiguranje ivota. Ugovorom
o kolektivnom menaderskom osiguranju ivota uz dopunsko osiguranje od posljedica
nesrenog sluaja od 24.02.2000. godine da su tueni regulisali svoja meusobna prava i
obaveze, iz kojeg proizilazi da je ovaj zakljuen u korist tuiteljice, kao korisnika
osiguranja. Dana 08.07.2004. godine drugotueni da je u korist prvotuenog izvrio uplatu
iznosu od 30.749,00 KM, koji predstavlja otkupnu vrijednost predmetne police osiguranja.
Radni odnos tuiteljice kod drugotuenog da je prestao sporazumnim raskidom ugovora o
radu dana 30.04.2004. godine. Ovim ugovorom da su se ugovorne strane saglasile da su
njihove meusobne obaveze u potpunosti izmirene.
Slijedom navedenih injeninih utvrenja prvostepeni sud, poprimajui da je
odredbama lana 14. stav 1. 2. i 3. Opih uvjeta za osiguranje ivota, koji su sastavni dio
ugovora o kolektivnom menaderskom osiguranju ivota, predvieno da na zahtjev
ugovaratelja osiguranja ivota za sluaj smrti i doivljenja je osiguravatelj duan isplatiti
otkupnu vrijednost police u skladu sa tabelom otkupnih vrijednosti ako su do tada plaene
najmanje dvije godinje premije, gdje ovo pravo predstoji na strani ugovaratelja osiguranja,
izmeu ostalog, i za sluaj prestanka radnog odnosa osiguranika, izvodei zakljuak da su
na strani drugotuenog ovi uslovi ostvareni prestankom radnog odnosa tuiteljice kod
drugotuenog dana 30.04.2004. godine i ostvareni, dosljedno emu je pravilno ovome po
prvotuenom isplaena otkupnu vrijednost predmetne police osiguranja, gdje tuiteljici ne
pripada pravo zahtijevati isplatu iz ovoga osnova, koje pripada iskljuivi ugovaratelju
osiguranja, se opredjeljuje na odbijanje tuiteljice sa tubenim zahtjevom.
46
Odluujui o izjavljenoj albi tuiteljice na navedenu presudu prvostepenog suda

drugostepeni sud pobijanom presudom u cijelosti prihvata injenina utvrenja i zakljuak
prvostepenog suda.
Drugostepeni sud u razrjeenu spornog odnosa polazi od pravila materijalnog prava
sadranim u odredbama lana 954. ZOO, te odredbi lana 16. Opih uvjeta prvotuenog,
kojima je ustanovljeno pravo ugovaratelja osiguranja prije nastupanja osiguranog sluaja u
vidu prava zahtijevanja od osiguravatelja da mu isplati otkupnu vrijednost polise, a prema
kojima ovo pravo ne predstoji na strani korisnika osiguranja.
Dosljedno navedenim pravilima, kako je tuiteljici ugovor o radu prestao osnovom
zakljuenog sporazuma prije isteka ugovornog roka trajanja ugovora o osiguranju, ime je
ostvaren uvjet da drugotueni, kao ugovaratelj osiguranja, moe zahtijevati od prvotuenog,
kao osiguravatelja, da mu isplati otkupnu vrijednost polise, to je ovaj i uinio, ostvarujui
svoje pravo naplatom ove vrijednosti u iznosu od 30.749,00 KM, ime je ugovor o
osiguranju raskinut, drugostepeni sud ocjenjuje pravilnim i zakinitim zakljuak i odluku
prvostepenog suda da tuiteljica nije aktivno legitimisana za isticanje predmetnog tubenog
zahtjeva, tako da se ovaj pokazuje neosnovanim.
Cijenei da su u razrjeenju spornog odnosa, slijedom oznaenih pravila materijalnog
prava, niestepeni sudovi u pogledu odlunih injenica utvrdili navedeno injenino stanje,
kojim je vezan i ovaj revizijski sud, pravilno je izvrena primjena pravila materijalnog
prava sadranim u navedenim odredbama na koje se pozvao drugostepeni sud pobijanom
presudom, dosljedno emu se revizijski razlog tuiteljice sveden na pogrenu primjenu
materijalnog prava pokazuje neosnovanim.
Naime, potpisivanjem police osiguranja broj 1130000096, saglasno odredbama lana
901. ZOO, zakljuen je ugovor o osiguranju izmeu ugovornih strana i to: prvotuenog,
kao osiguravatelja, i drugotuenog, kao ugovaraa osiguranja, u kome je tuiteljica
osiguranik i korisnik za sluaj doivljenja, a njeni zakonski nasljednici za sluaj njene
smrti.
Dakle, slijedom navedenog ugovornog odnosa, proizilazi da se radi o osiguranju
ivota u korist treeg kakvo osiguranje imaju u vidu odredbe lana 957. do 965. ZOO, kao
jedne od najvanijih oblasti primjene ugovora u korist treeg (lanovi 149. do 153. ZOO).
26.01.2010. godine)
63.
PISMENA FORMA IZJAVE O JEMENJU PREDSTAVLJA BITAN SASTOJAK
UGOVORA O JEMSTVU.
Iz obrazloenja:
Za ugovor o jemstvu karakteristino je da se jemac obavezuje da e ispuniti onu
istu obavezu koju po njenoj dospjelosti propusti da ispuni glavni dunik.
47
Izjavu o jemenju tueni je uinio pismeno u skladu sa odredbom lana 998. Zakona
o obligacionim odnosima (Sl.list SFRJ br.29 do 57/89, Sl.list RBiH br.29/92 do 13/94 i
Sl.novine Federacije BiH br.29/03), pa ga data izjava obavezuje. Pismena forma izjave o
jemenju predstavlja bitan ili konstitutivni sastojak ugovora o jemstvu, pa kako je u
predmetnom sluaju taj uslov ispunjen, jemstvo tuenog je punovano. Da bi jemsto
tuenog bilo punovano potrebno je i da je istovremeno punovana i obaveza koju je
preuzeo glavni dunik. Pri tome nije nuno da glavni dug postoji u asu zakljuenja
ugovora o jemstvu jer se jemstvo moe dati i za buduu i za uslovnu obavezu ako su one
odreene. Jemstvo dato za buduu obavezu moe se opozvati prije nego to obaveza
nastane uz uslov da nije predvien rok njenog nastanka (lan 1001. Zakona o obligacionim
odnosima). S obzirom da je prema utvrenju niestepenih sudova tueni jemio za buduu
obavezu prvotuenog, korisnika kredita, imao je mogunost da prije nastanka obaveze
opozove izjavu o jemenju, to tueni nije uinio. Prigovori tuenog u reviziji da zbog brze
procedure odobravanja kredita nije bio u mogunosti da ostvari svoja prava propisana
zakonom, su prigovori na injenina utvrenja iz kojih razloga se revizija ne moe izjaviti
(lan 240. stav 2. Zakona o parninom postupku).
Solidarna odgovornost tuenog (jemac platac) proizilazi iz njegove obaveze u
pismenoj izjavi da odgovara povjeriocu kao glavni dunik za cijelu obavezu (lan 1004.
stav 3. i 1005. Zakona o obligacionim odnosima), zbog ega nije neutemeljena kako smatra
tueni u reviziji.
23.03.2010. godine)
64.
Paragraf 1175. Austrijskog graanskog zakonika (OGZ)
UGOVOROM O ORTAKLUKU UZAJAMNO SE OBAVEZUJU DVA ILI VIE LICA
DA UDRUE SVOJ RAD I IMOVINU RADI POSTIZANJA ODREENOG
DOPUTENOG ZAJEDNIKOG CILJA (STICANJA NOVE IMOVINSKE KORISTI I
SLINO).
12.01.2010. godine)
STAMBENO PRAVO
65.
lan 3. i lan 4. Zakona o stambenim odnosima
POD POJMOM STANA PODRAZUMIJEVAJU SE NE SAMO STANOVI IZGRAENI
U NOVOGRADNJAMA U DRUTVENOJ (DRAVNOJ) SVOJINI, VE I
PROSTORIJE U OBJEKTIMA KOJE NISU GRAENE S NAMJEROM DA SLUE ZA
48
STAMBENE POTREBE, ALI SU NAKNADNO PRETVORENE U STANOVE I

KORISTE SE U SVRHU STANOVANJA.
09.06.2009. godine)
66.
lan 1. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo
ZAKON O PRODAJI STANOVA NA KOJIMA POSTOJI STANARSKO PRAVO, U
ODNOSU NA PITANJE STICANJA PRAVA VLASNITVA NA TIM STANOVIMA,
PREDSTAVLJA SPECIJALNI PROPIS U ODNOSU NA ZAKON O VLASNIKOPRAVNIM ODNOSIMA, KAO GENERALNI PROPIS KOJI REGULIE STICANJE
PRAVA VLASNITVA, PA SE NA NAVEDENO PITANJE TAJ ZAKON
PRIMJENJUJE PO PRINCIPU LEX SPECIALIS DEROGAT LEGI GENERALI.
Iz obrazloenja:
Tubeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari upravljen je na utvrenje da su tuitelji
dosjelou stekli pravo vlasnitva na nekretnini koja u naravi pretstavlja stan na kojem je
tueni nosilac prava raspolaganja i na pripadajuem dijelu zemljita ispod objekta.
Iz injeninih utvrenja niestepenih sudova, za koja je vezan revizijski sud,
proizilazi da je zgrada u kojoj se nalazi predmetni stan u zemljinoj knjizi upisana sa
pravom raspolaganja u korist tuenog koji je i u katastarskom operatu upisan kao posjednik
te zgrade, da je predmetni stan dodjeljen od strane tuenog na koritenje tuiteljici Nei
Mariji, da su se tuitelji u taj stan uselili 1968. godine i u istom ivjeli sve do 1996. godine,
da im je stan vraen u posjed 02.12.2004. godine, da tuitelji nisu nikada zakljuili ugovor
o koritenju tog stana i da je nepravosnanom presudom Opinskog suda u Sarajevu broj P2131/03 od 14.12.2005. godine utvreno da su tuitelji stekli svojstvo nosilaca stanarskog
prava na predmetnom stanu.
Na osnovu tako utvrenog injeninog stanja pravilno su niestepeni sudovi
primjenili materijalno pravo, odredbe lana 7. do lana 15. Zakonom o prodaji stanova na
kojima postoji stanarsko pravo (Slubene novine F BiH broj: 27/97, 11/98, 22/99, 27/99,
7/00, 32/01, 61/01, 15/02, 54/04, 28/05 i 36/06), kada su odbili tubeni zahtjev jer tuitelji
pravo vlasnitva na predmetnom stanu mogu stei samo u skladu sa tim zakonskim
odredbama, a ne i u skladu sa odredbama Zakona o vlasniko pravnim odnosima
(Slubene novine F BiH broj 6/98) koje reguliu pitanje sticanja vlasnitva dosjelou,
kako to neosnovano smatraju revidenti. Naime, Zakonom o prodaji stanova na kojima
postoji stanarsko pravo pretstavlja specijalni propis kada je u pitanju sticanje prava
vlasnitva na tim stanovima u odnosu na Zakon o vlasniko pravnim odnosima kao
generalni propis koji regulie pitanje sticanja vlasnitva, pa se Zakon o prodaji stanova na
kojima postoji stanarsko pravo i primjenjuje na konkretan sluaj po principu lex specialis
derogat legi generali.
Tuitelji predmetni stan koriste od 1968. godine na osnovu odluke tuenog kao
davaoca stana na koritenje, a injenica da u periodu duem od trideset godina od momenta
49
kada su poeli koristiti taj stan nisu zakljuili ugovor o koritenju stana, predstavlja osnov
za sticanje stanarskog prava, a ne moe predstavljati osnov za sticanje prava vlasnitva na
predmetnom stanu dosjelou. Dakle, na predmetnom stanu tuitelji ne mogu stei pravo
vlasnitva dosjelou, iz razloga koji su gore navedeni, pa je irelevantno polemisanje
revizije ta je dosjelost, kako je zakonom regulisano i u kojem periodu tuitelji koriste
predmetni stan.
Tano je da je stanarsko pravo imovinsko pravo i da je stan imovina, ali stanarsko
pravo moe prei u pravo vlasnitva samo pod uslovima propisanim Zakonom o prodaji
stanova na kojima postoji stanarsko pravo, pa ne stoji revizijski navod da je odbijanjem
tubenog zahtjeva tuiteljima povrijeeno pravo na imovinu zatieno Protokolom broj 1
uz Evropsku konvenciju o zatiti ljudskih prava i osnovnih sloboda.
16.03.2010. godine)
67.
lan 7. Zakona o vraanju, dodjeli i prodaji stanova
ZAHTJEV ZA UTVRENJE RANG LISTE ZA DODJELU STANA NE MOE BITI
PREDMET STAMBENOG SPORA.
Iz obrazloenja:
Tubenim zahtjevom tuitelj je traio da tueni postupi po odredbi lana 7. Zakona
o vraanju, dodjeli i prodaji stanova i da izvri raspodjelu dvoiposobnog stana u Kaknju, ul.
Zgoanska broj 79, kat drugi, ulaz 3, objekat GS ukupne povrine 61,52 m2 (prvi zahtjev),
a ukoliko sud nae da taj zahtjev nije osnovan, da usvoji drugi zahtjev, da po rang listi iz
2000.godine predmetni stan dodjeli tuitelju.
lan 7. Zakona o vraanju, dodjeli i prodaji stanova, u relevantnom dijelu za
predmetni sluaj, propisuje da davalac stana na koritenje stanovima, vraenim rjeenjem
nadlenog organa, raspolae na nain da stanove dodjeljuje po priroitetu (blie oznaeni u
stavu prvom lana 7.), da se dodjela vri na osnovu rang liste utvrene na prijedlog
sindikata davaoca, a u skladu sa vaeim pravilnikom, odnosno opim aktom (stav 2.).
Iz navedenog slijedi da tuitelj i prvi i drugi tubeni zahtjev vee za rang liste o
dodjeli stana tuitelju, s tim to je po prvom zahtjevu rang listu nuno utvrditi, a po drugom
se poziva na rang listu iz 2000.godine.
Dakle, sporni stan nije odlukom tuenog dodjeljen tuitelju.
Zakon o stambenim odnosima ne sadri posebnu odredbu o sudskoj zatiti u sporu
povodom raspodjele stanova. Utvrenje rang liste predstavlja samo jednu fazu u postupku
davanja stana na koritenje (stav 2. lan 7. navedenog zakona), pa je to akt pravne tehnike
kojim se iskazuje redosljed prvenstva u ostvarivanju prava na stan i ne moe biti predmet
stambenog spora. Predmet sudske zatite moe biti samo konana odluka o dodjeli stana
koja nije donijeta niti po rang listi iz 2000.godine na koju se poziva tuitelj u drugom
tubenom zahtjevu.
50

18.03.2010. godine)
RADNO PRAVO
68.
lan 5. i lan 143. Zakona o radu
NEMA DISKRIMINACIJE ZAPOSLENIKA UKOLIKO ISTI NIJE POZVAN NA RAD
IZ RAZLOGA TO POSLODAVAC VIE NEMA POTREBE ZA NJEGOVIM RADOM,
ODNOSNO IZ RAZLOGA TO JE NJEGOVO BIVE RADNO MJESTO UKINUTO.
16.03.2010. godine)
69.
lan 85. Zakona o radu
ZAPOSLENIK KOJI JE POVRIJEEN NA RADU ILI U VEZI SA RADOM IMA U
SVAKOM SLUAJU PRAVA IZ ZDRAVSTVENOG I INVALIDSKOG OSIGURANJA,
ALI PRAVO NA NAKNADU TETE OD SVOG POSLODAVCA IMA SAMO AKO JE
ON ODGOVORAN ZA TETU, ODNOSNO AKO POSTOJI OSNOV
ODGOVORNOSTI NA STRANI POSLODAVCA.
Iz obrazloenja:
Relevantna injenina utvrenja prvostepenog suda, koja je kao pravilna i potpuna
prihvatio i drugostepeni sud, mogu se rezimirati na slijedei nain:
Tuitelj je kod tuenog, koji se bavi transportnom djelatnou, zaposlen na poslovima
vozaa teretnog motornog vozila. U okviru svog redovnog posla tuitelj je dana
09.06.2004. godine dobio radni nalog da za preduzee Salvis-trans d.o.o. Kiseljak
(umjea na strani tuenog) izvri prevoz njegovog otpadnog eljeza u Republiku
Sloveniju. Naime, navedeno preduzee se, izmeu ostalog, bavilo i otkupom zrna od
eksplodiranih artiljerijskih granata.
Tuitelj je teretno motorno vozilo, kojim je trebao izvriti prevoz, parkirao u poslovnom
krugu preduzea Salvis-trans i ekao na utovar, odnosno ekao da radnici navedenog
preduzea natovare kamion eljeznim otpadom. Prilikom rezanja eljeznog otpada od
strane zaposlenika preduzea Salvis-trans, koji posao je prethodio utovaru eljeznog
otpada, dolo je do eksplozije zrna granate koja se nala meu eljeznim otpadom. U tom
momentu tuitelj se nalazio pokraj teretnog motornog vozila te ga je udarna sila eksplozije
bacila na zemlju, pod kamion. Od posljedica eksploziije, tanije uslijed zrane sile
eksplozije tuitelj je pretrpio tjelesne povrede u vidu oteenja kime i oteenja sluha.
51
U navedenoj injeninoj i pravnoj situaciji prvostepeni sud je zauzeo pravni stav da

za predmetnu tetu odgovara tueni po principu objektivne odgovornosti (lan 174. ZOO).
Naime, prvostepeni sud zakljuuje da je svaka maina na motorni pogon, pa tako i teretno
motorno vozilo, opasna stvar, te da je i posao tuitelja, koji upravlja teretnim motornim
vozilom, opasna djelatnost. Tueni je, prema daljem pravnom rezonovanju prvostepenog
suda, preduzee koje se bavi transportom, a kako je tuitelj u okviru te djelatnosti upravljao
teretnim motornim vozilom, to proizilazi da se tueni bavi opasnom djelatnou.
Drugostepeni sud je prihvatio kao pravilne iznesene pravne stavove prvostepenog
suda koji se tiu postojanja objektivne odgovornosti tuenog za predmetnu tetu koju je
pretrpio tuitelj.
Osnovano revident u svojoj reviziji ukazuje da se zakljuak niestepenih sudova o
postojanju odtetne odgovornosti tuenog za predmetnu tetu zasniva na pogrenoj primjeni
materijalnog prava.
Odredbom lana 85. Zakona o radu1 propisano je da ako zaposlenik pretrpi tetu na
radu ili u vezi sa radom, poslodavac je duan zaposleniku naknaditi tetu po optim
propisima obligacionog prava.
Navedena zakonska odredba upuuje da zaposlenik svoje pravo na naknadu tete ostvaruje
po opim propisima obligacionog prava, u koja spadaju i propisi o optim naelima o
odgovornosti za tetu.
Dakle, svoje pravo na naknadu tete oteeni zaposlenik moe ostvariti, odnosno sud mu
moe dosuditi naknadu tete, samo ako postoji osnov odgovornosti na strani poslodavca.
Zakon o obligacionim odnosima u lanu 154. propisuje osnove odgovornosti i to
subjektivnu odgovornost, objektivnu odgovornost i odgovornost u drugim sluajevima
propisanim zakonom.
Kad zaposlenik, koji je pretrpio tetu povredom na radu, svoje pravo na naknadu tete
ostvaruje po principu subjektivne odgovornosti (lan 154. stav 1. u vezi sa lanom 158.
ZOO), moraju postojati sve osnovne pretpostavke odgovornosti za tetu (postojanje
subjekata pravnog odnosa, tetna radnja, teta, uzrona veza izmeu tetne radnje i tete te
krivica tetnika).
Ukoliko zaposlenik svoje pravo na naknadu tete ostvaruje po principu objektivne
odgovornosti (lan 173. i 174. ZOO), tetnikova odgovornost se utvruje po osnovi
uzronosti, bez obzira na krivicu, pa se tetnik, kao imalac opasne stvari ili lice koje se bavi
opasnom djelatnou, moe osloboditi odgovornosti za tetu samo ako dokae da je teta
nastala zbog vie sile, krivnje tree osobe ili samog oteenog (lan 177. ZOO).
To istovremeno znai da tetnik koji je obavezan da zbog povrede zaposlenika na radu
naknadi tetu moe biti ne samo njegov poslodavac, ve i drugo pravno lice ili fiziko lice.
U konkretnom sluaju nema mjesta zakljuku o postojanju subjektivne
odgovornosti tuenog (tvrdnju o postojanju subjektivne odgovornosti tuenog u postupku
nije iznosio ni sam tuitelj).
Tueni nije organizovao proces rada, odnosno nije organizovao ni proces pripreme
eljeznog otpada za utovar ni sam proces utovara, pa da bi stoga mogao snositi krivicu zbog
eventualnih propusta u organizaciji rada i nadzoru nad procesom rada.
1
Slubene novine F BiH broj 43/99, 32/00 i 29/03
52
Okolnosti predmetnog sluaja ne upuuju ni na zakljuak da je tueni propustio preduzeti

mjere opte ili line zatite na radu, a to ne tvrdi ni sam tuitelj.
Nesporno je u konkretnoj pravnoj stvari da povrede tuitelja ne potiu od djelovanja
teretnog motornog vozila tuenog, kao opasne stvari, niti potiu od samog prevoza
(upravljanja teretnim motornim vozilom), kao opasne djelatnosti.
Uzrok tete je eksplozija zrna granate, koja nesporno predstavlja opasnu stvar. Za tetu od
opasne stvari odgovara njen imalac (lan 174. ZOO), a u konkretnom sluaju to je
preduzee Salvis-trans, a ne tueni kao poslodavac tuitelja.
Poslodavac (tueni) bi odgovarao za tetu koja je nastala povredom zaposlenika na radu ili
u vezi sa radom i u sluaju kada je povreda uzrokovana opasnom stvari drugog privrednog
drutva (ovdje Salvis-trans) koje je, za potrebe poslodavca, obavljalo odreene poslove.
Meutim, u konkretnoj pravnoj stvari to nije sluaj jer je, suprotno naprijed navedenom
stavu, poslodavac tuitelja trebao za potrebe Salvis-trans da izvri prevoz njegovog
eljeznog otpada.
Dakle, oteeni zaposlenik koji je povrijeen na radu ili u vezi sa radom, ima u
svakom sluaju prava iz zdravstvenog i invalidskog osiguranja, ali pravo na naknadu tete
od svoga poslodavca ima samo ako je on odgovoran za tetu, odnosno ako postoji osnov
odgovornosti, to u ovoj pravnoj stvari nije sluaj.
06.05.2010.godine)
70.
ZAPOSLENIK NE MOE U PARNICI OSNOVANO ZAHTIJEVATI ISPLATU
NEISPLAENIH PLAA KOJE BI OSTVARIO DA JE RADIO UKOLIKO
ISTOVREMENO U TOJ PARNICI NIJE POSTAVIO TUBENI ZAHTJEV ZA
UTVRENJE NEZAKONITOSTI OTKAZA UGOVORA O RADU, ODNOSNO
UKOLIKO PRETHODNO U DRUGOJ PARNICI NIJE PRAVOMONO UTVRENA
NEZAKONITOST OTKAZA.
09.02.2010. godine)
71.
lana 97. stav 2. Zakona o radu
ZAPOSLENIK ZADRAVA PRAVO DA PRED SUDOM OSPORAVA
DOPUTENOST OTKAZA S PONUDOM IZMJENJENOG UGOVORA O RADU I U
SLUAJU KADA JE PRIHVATIO PONUDU POSLODAVCA, PA JE SUD DUAN
DATI SVOJU OCJENU O TOME DA LI JE OTKAZ, KAO I IZMJENA UGOVORA,
DOPUTEN ILI NIJE.
53
Iz obrazloenja:
Ovaj revizijski sud ocjenjuje da tuitelj osnovano nalazi revizijski razlog pogrene
primjene materijalnog prava u nepravilnoj primjeni odredbe lana 97. Zakona o radu od
strane drugostepenog suda.
Prema odredbi lana 97. stav 1. Zakona o radu, odredbe ovog zakona koje se odnose
na otkaz primjenjuju se i u sluaju kada poslodavac otkae ugovor i istovremeno ponudi
zaposleniku zakljuivanje ugovora o radu pod izmjenjenim uslovima.
Odredbom stava 2. istog zakonskog lana propisano je da ako zaposlenik prihvati ponudu
poslodavca iz stava 1. ovog lana zadrava pravo da pred nadlenim sudom osporava
doputenost takve izmjene ugovora.
Dakle, prema navedenoj zakonskoj odredbi, suprotno pravnom stavu drugostepenog
suda, zaposlenik zadrava pravo da pred sudom osporava doputenost otkaza s ponudom
izmjenjenog ugovora o radu i u sluaju kada je prihvatio ponudu poslodavca, pa je sud
duan dati svoju ocjenu o tome da li je otkaz, kao i izmjena ugovora, doputen ili nije.
Po svojoj pravnoj prirodi institut otkaza ugovora o radu sa ponudom izmjenjenog ugovora
izraz je obligaciono-pravnog instituta raskida ugovora zbog promjenjenih okolnosti i
njegov smisao je zatita radnopravnog statusa zaposlenika, koji ponudu sklapanja
izmjenjenog ugovora o radu moe prihvatiti ili odbiti.
Imajui u vidu injenina utvrenja niestepenih sudova, ovaj sud dijeli pravni stav
prvostepenog suda da ponuda sklapanja ugovora o radu pod izmjenjenim uslovima u
konkretnom sluaju nije bila opravdana u odnosu na poslove koje je tuitelj do tada
obavljao i uopte u odnosu na sadraj dotadanjeg ugovora o radu.
Prvostepeni sud je pravilno zakljuio da tueni tokom postupka nije u skladu sa odredbom
lana 91. Zakona o radu dokazao da su ekonomski, tehniki ili organizacijski razlozi bili
stvarni razlog otkaza sa izmjenjenom ponudom ugovora o radu, za koji zakljuak je kroz
obrazloenje svoje presude dao pravilne razloge koje u svemu prihvata i ovaj sud, bez
potrebe za njihovim ponavljanjem.
Radno mjesto tuitelja nije ukinuto, nije prestala potreba za obavljanjem poslova pletaa
niti je smanjen obim tih poslova, tako da discipliniranje zaposlenika ne moe biti razlog
za poslovno uvjetovan otkaz sa ponudom za sklapanje ugovora na odreeno vrijeme u
trajanju od tri mjeseca. Tuitelj je punih 16 godina bio zaposlenik tuenog na neodreeno
vrijeme, pa predmetna ponuda za sklapanje ugovora o radu na odreeno vrijeme u trajanju
od 3 mjeseca, pri emu tueni nije dokazao postojanje opravdanih organizacijskih razloga
za takvu ponudu, predstavlja povredu dostojanstva rada zaposlenika. Zbog toga je tuitelj iz
opravdanih razloga odbio potpisati novu izjavu za naredni tromjeseni period (od
02.05.2006. godine do 01.08.2006. godine), jer je tueni bez opravdanih i zakonom
propisanih razloga njegov radnopravni status uinio neprihvatljivo neizvjesnim i
nepovoljnijim u odnosu na dotadanji sadraj ugovora o radu.
Kako je izjava u vezi usmenog zakljuivanja ugovora o radu od 03.02.2006. godine
nezakonita, to je otpao zakonit osnov za donoenje odluke o prestanku ugovora o radu broj
208/06 od 12.05.2006. godine, kako je to pravilno zakljuio prvostepeni sud.
20.11.2009.godine)
54
72.
lan 39. stav 2. Opeg kolektivnog ugovora
PRIJELAZNE I ZAVRNE ODREDBE NOVOG OPEG KOLEKTIVNOG UGOVORA
NE PROPISUJU DA NJEGOVIM STUPANJEM NA SNAGU PRESTAJU VAITI
POSTOJEI
GRANSKI
KOLEKTIVNI
UGOVORI,
NITI
IZOSTANAK
USKLAIVANJA GRANSKIH KOLEKTIVNIH UGOVORA U ROKU PROPISANOM
ODREDBOM LANA 39. STAV 2. OPEG KOLEKTIVNOG UGOVORA MOE
IMATI ZA PRAVNU POSLJEDICU PRESTANAK VAENJA TIH GRANSKIH
KOLEKTIVNIH UGOVORA.
Iz obrazloenja:
Kolektivni ugovor zakljuen na neodreeno vrijeme, kakav je predmetni granski kolektivni
ugovor, vai sve do momenta dok se ugovorne strane ne dogovore o njegovoj izmjeni ili
prestanku, jer se i ugovor zakljuen na odreeno vrijeme primjenjuje do zakljuenja novog
kolektivnog ugovora, sem ukoliko nije drugaije odreeno (lan 113. Zakona o radu).
27.10.2009. godine)
73.
KOLEKTIVNI UGOVOR SE NE MOE OTKAZATI PO OPIM PRAVILIMA
GRAANSKOG PRAVA O JEDNOSTRANOM OTKAZU UGOVORA SADRANIM U
ODREDBI LANA 358. ZOO, VE SAMO NA NAIN PROPISAN ODREDBAMA
KOLEKTIVNOG UGOVORA, UZ OTKAZNI ROK I UZ OTKAZNE RAZLOGE
UTVRENE KOLEKTIVNIM UGOVOROM.
23.03.2010. godine)
74.
lana 143. stav 8. Zakona o radu
POVREDA ODREDBE LANA 143. STAV 8. ZAKONA O RADU OD STRANE
POSLODAVCA NEMA, SAMA PO SEBI, AUTOMATSKI ZA POSLJEDICU
REAKTIVIRANJE RADNO-PRAVNOG STATUSA ZAPOSLENIKA KOME JE RADNI
ODNOS PRETHODNO ZAKONITO PRESTAO TEMELJEM ODREDBE LANA 143.
55
STAV 4. ISTOG ZAKONA, NITI IMA ZA POSLJEDICU NEZAKONITOST OTKAZA

UGOVORA O RADU.
Iz obrazloenja:
Zaposlenik u sluaju povrede odredbe lana 143. stav 8. Zakona o radu, koja mu u
zakonom odreenom roku daje privilegiju na prioritet u zapoljavanju kod ranijeg
poslodavca, ima samo pravo pobijati prijem u radni odnos tog drugog lica i zahtijevati da
poslodavac sa njim zasnuje novi radni odnos.
10.11.2009.godine)
75.
ZAPOSLENIK KOJI SE ZATEKAO U RADNOM ODNOSU 31.12.1991. GODINE I
KOJI SE U ROKU IZ LANA 143. STAV 2. ZAKONA O RADU OBRATIO
POSLODAVCU RADI USPOSTAVLJANJA RADNO-PRAVNOG STATUSA, A U
OVOM VREMENSKOM RAZDOBLJU NIJE ZASNOVAO RADNI ODNOS KOD
DRUGOG POSLODAVCA, IMA STATUS ZAPOSLENIKA NA EKANJU POSLA OD
DANA KADA JE PRESTAO RADITI (BEZ OBZIRA DA LI JE POSLODAVAC DONIO
ODLUKU O NJEGOVOM UPUIVANJU NA EKANJE).
TAKAV ZAPOSLENIK IMA PRAVO NA NAKNADU PLAE POEV OD DANA
KADA JE PRESTAO RADITI, A NE SAMO OD DANA OBRAANJA POSLODAVCU
ZA USPOSTAVU RADNO-PRAVNOG STATUSA, I TO U VISINI KOJU ODREDI
POSLODAVAC.
16.03.2010. godine)
76.
lan 4. Zakona o ustanovama
U PARNICI PO TUBI ZAPOSLENIKA JAVNE USTANOVE RADI ISPLATE
NOVANIH POTRAIVANJA IZ RADNOG ODNOSA PASIVNO JE LEGITIMISANA
JAVNA USTANOVA, KOJA POSJEDUJE SVOJSTVO PRAVNOG LICA, A NE
OPINA, BEZ OBZIRA TO JE ISTA OSNIVA JAVNE USTANOVE I TO SE
JAVNA USTANOVA DJELIMINO FINANSIRA IZ BUDETA OPINE.
Iz obrazloenja:
Prema Zakonu o ustanovama (dalje ZOU), javne ustanove se osnivaju radi
obavljanja Zakonom utvrenih javnih djelatnosti u koje spada i odgoj i vaspitanje djece.
Javne ustanove imaju svojstvo pravnog lica (l.1.) navedenog zakona i nemaju profitni
56
karakter, mada mogu raspolagati i sredstvima iz samofinansiranja. Na kojem se dravnom

nivou osnivaju javne ustanove zavisi od organizacije svake pojedinane drave (l. III/2.)
Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.
ZOU (l. 4.) jasno je odreeno da svi radnici ostvaruju sva svoja prava iz radnog
odnosa u javnim ustanovama u skladu sa Zakonom, Kolektivnim ugovorom i Pravilima
ustanove. To je logino jer javna ustanova ima status pravnog lica, ima prava i obaveze i
uiva zakonsku slobodu u pogledu svojih prava i obaveza. Prema tome, samo javna
ustanova moe odgovarati za obaveze prema svojim radnicima, a nikako njen osniva,
odnosno politika zajednica iz koje se finansira ustanova kako to pogreno zakljuuju
niestepeni sudovi.
Dunik tuiteljica u pogledu njihovih prava na isplatu plaa koje je akcesorno
povezano sa radnim odnosom je JU Djeiji vrti Pelice jer je izmeu njih uspostavljen
graansko-pravni odnos (zasnivanjem radnog odnosa), pa su niestepeni sudovi nepravilno
primijenili materijalno pravo kada su odbili prigovor nedostatka pasivne legitimacije na
strani tuene i obavezali istu na isplatu plae tuiteljicama.
To to se javna ustanova iji su radnici tuiteljice finansira iz budeta tuene ne
predstavlja osnov za pasivnu legitimaciju tuene u ovom sporu nego moe biti samo
predmet izvrnog postupka (l.41.Z.U) kao supsidijernog dunika koji odgovara za obaveze
javne ustanove iji je osniva.
06.04.2010. godine)
77.
lana 5. stav 3. Kolektivnog ugovora
lana 32. stav 1. Kolektivnog ugovora
lan 85. stav 1. Zakona o osnovnoj koli
ODREDBE KOLEKTIVNOG UGOVORA ZA OBLAST OSNOVNOG OBRAZOVANJA
PRIMJENJUJU SE I NA DIREKTORA KOLE, KAO RUKOVODNOG RADNIKA.
Iz obrazloenja:
Osnovano revident u svojoj reviziji ukazuje da je odluka drugostepenog suda
zasnovana na pogrenoj primjeni materijalnog prava.
Tano je da je odredbom lana 5. stav 2. Kolektivnog ugovora propisano da je zaposlenik u
smislu ovog kolektivnog ugovora uitelj, nastavnik, profesor, pedagog, bibliotekar,
administrativni radnik, blagajnik, knjigovoa, ef raunovodstva, kuni majstor, domar,
voza, sekretar, psiholog, kuhar-servirka, te drugi kvalifikovani radnici, higijeniari, kuriri i
drugi nekvalifikovani radnici.
Meutim, tumaei navedenu odredbu i njen pravni uinak u predmetnom sporu,
drugostepeni sud, po ocjeni ovog suda, zanemaruje sadraj odredbe lana 5. stav 3. u vezi
sa lanom 32. stav 1. i 2. Kolektivnog ugovora, kao i sadraj ugovora o radu zakljuenog
izmeu tuitelja i tuenog.
57
Odredbom lana 5. stav 3. Kolektivnog ugovora propisano je da je poslodavac u

smislu ovog kolektivnog ugovora osnovna kola kod koje je zaposlenik u radnom odnosu.
Odredbom lana 32. stav 1. Kolektivnog ugovora propisano je da se vrednovanje poslova
zaposlenika utvruje odreivanjem koeficijenata koji se mnoe sa osnovicom i tako
utvruje osnovna plaa, dok je stavom 2. taka 5. iste odredbe odreeno da koeficijent za
rukovodno osoblje iznosi 3,0 do 3,30.
lanom 85. stav 1. Zakona o osnovnoj koli (Slubene novine Ze-Do Kantona, broj:
5/04) odreeno je da osnovnom kolom rukovodi direktor.
Iz sadraja navedenih odredbi moe se, dakle, zakljuiti da odredbe Kolektivnog ugovora
imaju u vidu i direktora, kao rukovodnog radnika.
Iz sadraja ugovora o radu (lan 7. i 8. ugovora), kojeg su dana 01.09.2003. godine
zakljuili tuena kao poslodavac, i tuitelj, kao zaposlenik, jasno proizilazi da taj ugovor
nije na poseban nain, razliit u odnosu na druge zaposlenike, regulisao pitanje plaa i
drugih novanih primanja tuitelja, tako da se taj ugovor ne moe smatrati menaderskim
ugovorom kojim su predmetna potraivanja regulisana na drugaiji nain u odnosu na nain
kojim su ona regulisana Kolektivnim ugovorom.
Dakle, Kolektivni ugovor ne sadri odredbe koje iskljuuju njegovu primjenu na rukovodne
zaposlenike u osnovnoj koli, pa ni za ona pitanja koja su eventualno drugaije regulisana
ugovorom o radu, niti predmetni ugovor o radu sadri odredbe koje iskljuuju primjenu
Kolektivnog ugovora na tuitelja. Naprotiv, odredbom lana 10. predmetnog ugovora o
radu odreeno je da e se na sva pitanja iz oblasti radnog odnosa, koja nisu posebno
precizirana njegovim odredbama, primijeniti odredbe Zakona o radu i drugi opti propisi
koji se odnose na oblast rada.
18.11.2009.godine)
78.
lan 13. i lan 15. Zakona o radnim odnosima i plaama slubenika organa uprave u
Federaciji BiH
U SLUAJU PRAVOMONOG PONITENJA ODLUKE O IZBORU ODREENOG
KANDIDATA JER KONKURS NIJE PROVEDEN U SKLADU SA ZAKONOM NE
DIRA SE U VE STEENA PRAVA IZ ZASNOVANOG RADNOG ODNOSA
IZABRANOG KANDIDATA DO DANA PRAVOMONOSTI ODLUKE O NJENOM
PONITENJU, JER TEK NAVEDENIM DANOM PRESTAJE ZAKONITA OSNOVA
ZA POSTOJANJE RADNOG ODNOSA, BEZ RETROAKTIVNOG DEJSTVA.
Iz obrazloenja:
Meutim, ovo pitanje se moe postaviti samo pri razrjeenju meusobnih odnosa
izmeu izabranog kandidata, koji je zasnovao radni odnos, i njegovog poslodavca. Ostali
uesnici konkursa nisu sudionici ovog materijalno-pravnog odnosa, te samim tim i ne mogu
traiti ponitenje rjeenja kojim je zasnovan ovaj radni odnos. Sva njihova prava doseu do
58
isticanja zahtjeva za ponitenje odluke o izboru odreenog kandidata (koja prethodi

rjeenju o prijemu u radni odnos) po raspisanom konkursu, ali ne i do zahtjeva za
ponitenje rjeenja kojim je zasnovan radni odnos sa izabranim kandidatom.
30.06.2009.godine)
79.
KADA TUENI NE OSPORAVA POSTOJANJE (NASTANAK) TUITELJEVOG
NOVANOG POTRAIVANJA, ALI ISTIE PRIGOVOR ZASTARE TOG
POTRAIVANJA, ONDA JE ON DUAN DOKAZATI POETAK I ISTEK ROKA
ZASTARJEVANJA, PA I KADA TUITELJ U TUBI NIJE NAVEO TAAN DATUM
NASTANKA NJEGOVOG POTRAIVANJA.
U TAKVOM SLUAJU TUITELJ JE DUAN SAMO IZNIJETI INJENICE USLIJED
KOJIH JE ZASTARJEVANJE PREKINUTO ILI JE SPRIJEEN TOK
ZASTARJEVANJA.
Zakljuak Graanskog odjeljenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine sa
sjednice od 10.05.2010. godine.
PORODINO PRAVO
80.
lan 224. Porodinog zakona F BiH
MATERIJALNO NEOBEZBJEENIM BRANIM PARTNEROM SMATRA SE I ONAJ
KOJI OSTVARUJE IZVJESTAN PRIHOD, ALI MU ON NIJE DOVOLJAN ZA
PODMIRENJE IVOTNIH POTREBA.
TAKAV BRANI PARTNER MOE TRAITI DA MU DRUGI BRANI PARTNER
PLAA ONAJ IZNOS KOJI E MU, ZAJEDNO S PRIHODOM KOJEG SAM
OSTVARUJE, OMOGUITI DA ZADOVOLJI SVOJE OSNOVNE IVOTNE
POTREBE (TZV. DOPUNSKO IZDRAVANJE).
Iz obrazloenja:
Stoga je sudska praksa, u interpretaciji odredbe lana 224. Porodinog zakona F
BiH, zauzela pravni stav da i zaposlenom branom partneru pripada pravo na izdravanje
od strane razvedenog branog partnera ukoliko on zbog niske plae ne moe osigurati sebi
dovoljan izvor sredstava za podmirenje najnunijih ivotnih potreba, kako je to pravilno
zakljuio i prvostepeni sud.
09.03.2010.godine)
59
81.
lan 252. stav 2. Porodinog zakona F BiH
POKLONI TREIH OSOBA ULAZE U BRANU STEEVINU BEZ OBZIRA KOJI IH
JE BRANI PARTNER PRIMIO I OD KOGA, UKOLIKO SE NE DOKAE DA JE TAJ
POKLON UINJEN SAMO JEDNOM BRANOM DRUGU.
09.02.2010. godine)
NASLJEDNO PRAVO
82.
lan 22. stav 3. Zakona o nasljeivanju
PRESTANAK ZAJEDNICE IVOTA U SPORAZUMU SA OSTAVIOCEM
PRETPOSTAVLJA SPORAZUMNU ODLUKU JEDNOG I DRUGOG BRANOG
DRUGA DA NJIHOVA ZAJEDNICA IVOTA TRAJNO PRESTANE, O KOJOJ SE
SUDI NA OSNOVU DOKAZANIH INJENICA PONAANJA KOJIM SE ISPOLJAVA
I POTVRUJE TA SPORAZUMNA ODLUKA, KAO REZULTAT NJIHOVE IZRIITE
I SLOBODNE VOLJE.
U SLUAJU SUMNJE U POSTOJANJE TAKVOG SPORAZUMA MORA SE UZETI
DA NIJE NASTAO GUBITAK PRAVA NASLJEIVANJA.
Iz obrazloenja:
Prvostepeni sud je pravilno zakljuio, a drugostepeni sud osnovano prihvatio taj
zakljuak, da tuitelji tokom postupka nisu dokazali van svake razumne sumnje da je bilo
koji od branih drugova jasno manifestovao svoju volju da raskine zajednicu ivota, a da je
drugi brani drug svojim ponaanjem pokazao da se sa tim raskidom saglaava.
Niestepeni sudovi su u razlozima svojih odluka pravilno ukazali na ratne i poratne
okolnosti, koje su kao objektivni razlog, van volje branih drugova, uticale na specifinost
forme i sadraja njihove zajednice ivota tokom braka. Nesporno je da se brana zajednica
najee ispoljava u zajednici stanovanja i zajednikom voenju domainstva, ali se sadraj
braka, pored ekonomskih potreba, ispoljava i u emotivnim, psiholokim, kulturnim i
drugim potrebama. Na te sadraje brane zajednice, naroito kada su u pitanju brani
drugovi u treoj ivotnoj dobi, niestepeni sudovi su osnovano ukazali, utvrujui na
osnovu provedenih dokaza da su tuena i pravni prednik tuitelja, i pored faktike
razdvojenosti stanovanja, bili upueni jedno na drugo te odravali kontakte i meusobno se
posjeivali i pomagali, pri emu nije utvrena niti jedna injenica koja bi ukazivala na
postojanje poremeaja njihovih branih odnosa.
15.12.2009.godine)
60
83.
lan 22. stav 3. Zakona o nasljeivanju
KAO KRIVICA U SMISLU LANA 22. STAV 2. TAKA 3. ZAKONA O
NASLJEIVANJU SMATRA SE PONAANJE BRANOG DRUGA KOJE JE
NEDOPUTENO S OBZIROM NA UZAJAMNA PRAVA I DUNOSTI BRANIH
DRUGOVA, A BRANI DRUG JE PREMA SVIM OKOLNOSTIMA MOGAO I
MORAO BITI SVJESTAN DA TO NEDOPUTENO PONAANJE VODI TRAJNOM
PRESTANKU ZAJEDNICE IVOTA.
15.12.2009.godine)
84.
lan 45., lan 46. i lan 129. stav 1. Zakona o nasljeivanju
OKOLNOST DA JE OSTAVITELJICA UGOVOROM O POKLONU CJELOKUPNU
SVOJU IMOVINU POKLONILA TUENIM NE ZNAI DA JE ONA NA TAJ NAIN
PREUTNO TUITELJA ISKLJUILA IZ NASLJEDSTVA ILI DA JE TUITELJ
LIEN
SVOG
NASLJEDNOG
DIJELA
ZBOG
NEDOSTOJNOSTI
ZA
NASLJEIVANJE.
Iz obrazloenja:
Prema utvrenju niestepenih sudova, ostaviteljica, majka parninih stranaka, je
ugovorom o poklonu Ov broj 15/2005 od 7.1.2005.godine poklonila tuenima cjelokupnu
svoju imovinu. Na taj nain, a kako pravilno zakljuuju niestepeni sudovi, ostaviteljica je
raspolagala i dijelom svoje imovine koji premauje raspoloivi dio, dakle, nunim dijelom
koji pripada tuitelju kao nunom nasljedniku (lan 28. stav 1. Zakona o nasljeivanju).
Prema odredbi lana 29. stav 1. Zakona o nasljeivanju nuni nasljednici imaju
pravo na dio zaostavtine kojim ostavilac ne moe raspolagati i koji se naziva nuni dio.
Zbog toga je tuitelj osnovano traio da se utvrdi da je ugovorom o poklonu povrijeen
njegov nuni nasljedni dio koji iznosi od onog dijela koji bi mu pripao po zakonskom
redu nasljeivanja.
Niestepeni sudovi su pravilno odluili kada su usvojili tubeni zahtjev tuitelja.
Tueni i u reviziji ponavljaju tokom postupka isticane tvrdnje da je tuitelj izgubio
pravo na nasljedstvo jer da ga je ostaviteljica zakljuenjem ugovora o poklonu sa tuenima
iskljuila iz nasljea, kao i da je nedostojan za nasljeivanje.
Okolnost da je ostaviteljica ugovorom o poklonu cjelokupnu svoju imovinu
poklonila tuenima, ne znai da je na taj nain tuitelj preutno iskljuen iz nasljedstva ili
lien svog nasljednog dijela.
lanom 45. stav 1. taka 1., na koju odredbu Zakona o nasljeivanju se pozivaju tueni u
reviziji, je propisano da zavjetalac moe iskljuiti iz nasljea nasljednika koji ima pravo na
nuni dio i ako se, pored drugih navedenih sluajeva, povredom zakonske ili moralne
61
obaveze tee ogrijeio prema ostaviocu. Uslov za punovanost iskljuenja propisan je

lanom 46. stav 1. Zakonao nasljeivanju koji odreuje da zavjetalac koji eli da iskljui
nasljednika mora to izraziti u testamentu na nesumnjiv nain, a korisno je da navede i
osnov za iskljuenje. Dakle, iskljuenje iz nasljea pretpostavlja odredbu o iskljuenju
izraenu u posljednoj volji (testamentu ostavioca), na nesumnjiv nain. S obzirom da
ostaviteljica u predmetnom sluaju na zakonom propisani nain nije iskljuila tuitelja iz
nasljea, neosnovano se tueni pozivaju na odredbe lana 45. Zakona o nasljeivanju
Nedostojnost za nasljeivanje, koja za razliku od iskljuenja iz nasljea, nastupa
bez volje ostavioca i o kojoj je sud u predmetnom sluaju raspravljao na zahtjev
zainteresiranih nasljednika-tuenih, takoer nije bila ostvarena na nain kako je to
propisano lanom 129. stav 1. taka 4. Zakona o nasljeivanju.
Provedenim dokazima nije utvreno da se tuitelj tee ogrijeio o obavezu
izdravanja porema ostaviteljici prema kojoj je imao zakonsku obavezu izdravanja, niti je
utvreno da ostaviteljici nije htio ukazati nunu pomo.
Da li se radilo o teoj povredi koje od zakonom propisanih dunosti, ocjenjuje sud s
obzirom na sve okolnosti sluaja. Utvrene injenice da je ostaviteljica ivjela sama u
sopostvenoj kui, da je primala 50,00 KM mjeseno na ime rente, da su njenom izdravanju
doprinosili tueni, a da odnosi izmeu tuitelja i njegove majke, ostaviteljice nisu
odgovarali uobiajenim odnosima pomaganja i potivanja, da su njih dvoje, a kako navodi
drugostepeni sud: zapali u situaciju koja nije prirodna odnosu majke i sina, niestepeni
sudovi cijene kao okolnosti koje se ne mogu podvesti pod uslove koje propisuje taka 4.
lana 129. Zakona o nasljeivanju.
I po ocjeni ovog suda nije bilo dovoljno utvrditi postojanje povrede zakonske ili
moralne obaveze nunog nasljednika prema ostaviteljici, nego i da je ta povreda po svom
karakteru i objektivno tea, a da subjektivno predstavlja tee ogrjeenje prema ostaviteljici.
Niestepeni sudovi zakljuuju da u ponaanju tuitelja nema teeg ogreenja prema
ostaviteljici, da je ostaviteljica svoje pravo na izdravanje od tuitelja mogla ostvariti
tubom, pa su pravilno odluili kada su usvojili tubeni zahtjev tuitelja.
09.02.2010. godine)
85.
lan 83. Zakona o nasljeivanju
OSTAVILAC MOE TESTAMENTOM ODREDITI DA GA DRUGO LICE NASLIJEDI
UMJESTO ODREENOG NASLJEDNIKA, AKO TESTAMENTARNI NASLJEDNIK
UMRE PRIJE OSTAVIOCA, ODREKNE SE NASLJEA ILI POSTANE NEDOSTOJAN
DA NASLIJEDI (TZV. OBINA SUPSTITUCIJA), ALI NIJE OVLATEN DA ODREDI
NASLJEDNIKA TESTAMENTARNOM NASLJEDNIKU (TZV. FIDEIKOMISARNA
SUPSTITUCIJA).
Iz obrazloenja:
62
Fideikomisarna supstitucija postoji kad testator odreuje nasljednike svom

nasljedniku, odnosno kada poziva sukcesivno na nasljedstvo dvije ili vie osoba tako da
jedna od njih (prethodni nasljednik fiducijar) postaje nasljednikom u trenutku smrti
testatora, a drugi (naknadni nasljednik fideikomisar) tek poslije te prve osobe odnosno
fiducijara.
11.05.2010.godine)
86.
lan 142. Zakona o nasljeivanju
O ZASTARI ZAHTJEVA ZA PREDAJU ZAOSTAVTINE SUD VODI RAUNA
SAMO POVODOM PRIGOVORA STRANKE.
23.02.2010. godine)
PARNINI POSTUPAK
87.
lan 12. Zakona o parninom postupku
OKOLNOST DA JE KRIVINA PRESUDA DONESENA NA OSNOVU SPORAZUMA
O KRIVNJI NE ISKLJUUJE PRIMJENU ODREDBE LANA 12. STAV 3. ZPP.
30.03.2010. godine)
88.
lan 16. stav 3. Zakona o parninom postupku
lan 54. i lan 56. Zakona o rjeavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u
odreenim odnosima
SPOROVIMA SA ELEMENTOM INOSTRANOSTI NE SMATRAJU SE SAMO
SPOROVI U KOJIMA ISKLJUIVO ILI PORED DOMAIH FIZIKIH ILI PRAVNIH
OSOBA SUDJELUJU STRANI DRAVLJANI ILI STRANE PRAVNE OSOBE, VE I
SPOROVI U KOJIMA SE STVAR KOJA JE PREDMET SPORA NALAZI U STRANOJ
DRAVI.
26.01.2010. godine)
89.
63
lan 16. stav 3. Zakonao parninom postupku

odreenim odnosima
ISKLJUIVA MEUNARODNA NADLENOST JE BEZUVJETNA I ISTA
ELIMINIE OPTU MJESNU NADLENOST, PA KADA TUBA SADRI VIE
ZAHTJEVA POVEZANIH ISTIM INJENINIM I PRAVNIM OSNOVOM, OD KOJIH
JE ZA NEKI PROPISANA ISKLJUIVA MJESNA NADLENOST, DOLAZI DO
ATRAKCIJE NADLENOSTI PA JE ZA SUENJE U TOM SPORU NADLEAN SUD
IJA JE NADLENOST PROPISANA KAO ISKLJUIVA.
26.01.2010.godine)
90.
lan 50. stav 2. i lan 362. Zakona o parninom postupku
POKUAJEM PROIRENJA TUBE NA NOVOG TUENOG POKREE SE SAMO
INCIDENTALNI POSTUPAK ZA ODLUIVANJE O PROIRENJU TUBE.
Iz obrazloenja:
Da bi tuba mogla biti proirena na novog tuenog (lan 362. stav 2. ZPP) potrebno je da se
ispune slijedee pretpostavke: a) da novooznaeni tueni pristane na to proirenje; b) da
budu ispunjene opte pretpostavke za zasnivanje odnosa materijalnog, odnosno formalnog
suparniarstva, propisane odredbom lana 362. stav 1. taka 1. do 3. ZPP.
Ukoliko novi tueni ne pristane na proirenje tube ili ukoliko nisu ispunjene opte
pretpostavke za zasnivanje naknadnog pasivnog suparniarstva, pa u takvoj procesnoj
situaciji sud donese rjeenje kojim se ne doputa proirenje tube na novog tuenog, smatra
se da tuba protiv novog tuenika nije ni podnesena i da parnini postupak u odnosu na
njega nije ni pokrenut, a tuitelju ostaje mogunost da podnese posebnu tubu protiv lica u
odnosu na koga proirenje tube nije doputeno.
Kako u predmetnoj pravnoj stvari prvostepeni sud u tom incidentalnom postupku nije
odluio o doputenosti proirenja tube na nove tuene, to nisu ispunjene pretpostavke za
odluivanje o prijedlogu za delegaciju u smislu odredbe lana 50. stav 2. ZPP, jer osobe na
koje je tuba proirena, s obzirom na ije svojstvo se i predlae svrsishodna delegacija, jo
uvijek nemaju poloaj stranke u ovoj parnici.
Stoga je u predmetnoj parnici potrebno da se prvo odlui o doputenosti proirenja tube na
nove tuene, pri emu e dosadanji postupajui sudija (struni saradnik) prvostepenog
suda, na koga je tuitelj predloio proirenje tube, prethodno postupiti u skladu sa
odredbom lana 360. ZPP.
(Rjeenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Gr-09-000192 od
24.11.2009. godine)
64
91.
lan 186. i lan 189. Zakona o parninom postupku
KADA SUD U SKLADU SA ODREDBOM LANA 186. STAV 1. ZPP UDOVOLJI
ZAHTJEVU STRANKE DA JOJ SE, ZBOG POSTOJANJA OPRAVDANIH
OKOLNOSTI, DOSTAVLJANJE ODLUKE IZVRI PUTEM POTE, TADA ROK ZA
ALBU TEE POEV OD DANA PRIJEMA PREPISA ODLUKE.
Iz obrazloenja:
Iz spisa predmeta proizilazi da je prvostepeni sud, u skladu sa odredbom lana 185. ZPP,
nakon zakljuenja glavne rasprave od 29.04.2008. godine, obavijestio prisutnog tuitelja o
datumu donoenja presude i upozorio ga da je on, odnosno njegov punomonik, duan sam
preuzeti presudu u zgradi suda te da rok za albu protiv presude poinje tei prvog
narednog dana nakon donoenja presude.
U skladu sa odredbom lana 185. stav 1. ZPP prvostepeni sud je zakonskog zastupnika
tuene, koji nije bio prisutan na glavnoj raspravi, dopisom od 29.04.2008. godine
obavijestio o datumu donoenja presude. Navedeni dopis zakonski zastupnik tuene je
primio dana 07.05.2008. godine.
Podneskom od 07.05.2008. godine zakonski zastupnik tuene je obavijestio prvostepeni sud
da je uredno primio obavjetenje od 29.04.2008. godine i istovremeno, u skladu sa
odredbom lana 186. stav 1. ZPP, stavio zahtjev da mu se, zbog postojanja opravdanih
razloga, dostavljanje presude obavi na nain predvien odredbama ovog zakona o dostavi.
Naime, navedenom zakonskom odredbom je propisano da, u izuzetnim okolnostima, sud
moe na zahtjev stranke odluiti da se dostava presude obavi na nain predvien
odredbama ovog zakona o dostavi.
Postupajui po podnesku zakonskog zastupnika tuene, prvostepeni sud je svoju presudu
dostavio zakonskom zastupniku tuene putem pote dana 04.06.2008. godine. Iz ovakvog
postupanja prvostepenog suda moe se zakljuiti da je isti naao da u konkretnom sluaju
postoje izuzetne okolnosti koje opravdavaju zahtjev stranke da joj se dostava presude obavi
putem pote (odnosno na nain predvien odredbama ZPP o dostavi), jer je u suprotnom
sud bio duan odbiti prijedlog stranke i obavijestiti stranku da njen zahtjev ne smatra
opravdanim.
U takvoj injeninoj i pravnoj situaciji rok za podnoenje albe poinje tei prvoga
narednog dana nakon dostave prijepisa presude, kako je to propisano odredbom lana 189.
ZPP.
Kako je prijepis prvostepene presude dostavljen zakonskom zastupniku tuene dana
04.06.2008. godine, koji je albu protiv te presude podnio dana 18.06.2008. godine, kako je
to navedeno u obrazloenju prvostepenog rjeenja, to proizilazi da je, suprotno pravnom
rezonovanju niestepenih sudova, alba podnesena u okviru prekluzivnog zakonskog roka
propisanog odredbom lana 203. stav 1. u vezi sa lanom 189. ZPP.
15.04.2010. godine)
65
92.
IZREKA PRVOSTEPENE PRESUDE NIJE NERAZUMLJIVA I KONTRADIKTORNA
UKOLIKO JE SUD ODBIO KAO NEOSNOVAN TUBENI ZAHTJEV KOJI GLASI
NA NOVANO POTRAIVANJE, IJI JE IZNOS TANO NAVEDEN, A DA PRI
TOME NIJE NAVEO IZ KOG PRAVNOG OSNOVA POTIE TO NOVANO
POTRAIVANJE.
19.01.2010. godine)
93.
ISPRAVKOM SE NE MOE MIJENJATI SADRAJ IZREKE PRESUDE KADA JE ON
REZULTAT (EVENTUALNE) POGRENE ODLUKE SUDA O OSNOVANOSTI
TUBENOG ZAHTJEVA, JER BI TO BILO PROTIVNO NAELU VEZANOSTI SUDA
ZA PRESUDU OD DANA NJENOG DONOENJA, ODNOSNO PRAVNOG UINKA
PRESUDE PREMA STRANKAMA OD DANA DONOENJA ODNOSNO
DOSTAVLJANJA (LAN 197. ZPP).
POGREAN SADRAJ VOLJE SUDA IZRAEN U TRENUTKU DONOENJA
PRESUDE, ODNOSNO POGREKE U SUENJU ISPRAVLJAJU SE PODNOENJEM
PRAVNIH LIJEKOVA, A NE PODNOENJEM PRIJEDLOGA ZA ISPRAVKU
PRESUDE.
(RjeenjeVrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-G-09-000022 od
02.02.2010.godine)
94.
lan 209., lan 227. stav 3. i lan 309. Zakona o parninom postupku
OKOLNOST DA JE TUENI EVENTUALNO NEUREDNO ZASTUPAN U PARNICI
NEMA KARAKTER POVREDE ODREDABA PARNINOG POSTUPKA SA
SANKCIJOM UKIDANJA PRESUDE (LAN 227. STAV 3. ZPP) U SITUACIJI KADA
JE TUENI U CIJELOSTI USPIO U PARNICI.
U TAKVOJ PROCESNOJ SITUACIJI TUITELJ SE NE MOE S USPJEHOM
POZIVATI NA NEUREDNO ZASTUPANJE TUENOG, JER JE SMISAO ODREDBE
LANA 309. U VEZI SA LANOM 227. STAV 3. ZPP U ZATITI NEUREDNO
ZASTUPANE STRANKE, A NE NJENOG PROTIVNIKA U PARNICI.
29.12.2009.godine)
66
95.
OKOLNOST DA REVIDENTU U RANIJEM REVIZIJSKOM POSTUPKU NIJE
DOSTAVLJENA NA ODGOVOR REVIZIJA TUITELJICE NE PREDSTAVLJA
POVREDU ODREDABA PARNINOG POSTUPKA KOJA JE BILA OD UTICAJA NA
DONOENJE
ZAKONITE
I
PRAVILNE
PRESUDE
U
PONOVNOM
DRUGOSTEPENOM POSTUPKU.
Iz obrazloenja:
Ovo stoga to je tueni imao mogunost da se u ponovnom postupku, na raspravi
odranoj pred drugostepenim sudom, izjasni o svim navodima koje je tuiteljica iznijela u
svojoj reviziji. Tu mogunost je tueni iskoristio prilikom svog ponovnog sasluanja u
svojstvu parnine stranke na raspravi pred drugostepenim sudom, tako da pobijana presuda
nije zahvaena povredom odredaba parninog postupka iz lana 209. u vezi sa lanom 5. i
245. ZPP-a, pa je neosnovan prigovor revidenta da je onemoguen da raspravlja pred
sudom.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-07-001198-37/09
od 10.11.2009.godine)
96.
lan 229. stav 1. taka 2. Zakona o parninom postupku
DRUGOSTEPENI SUD NEMA OVLAENJE DA U SJEDNICI VIJEA DRUGAIJE
OCIJENI ISKAZE SVJEDOKA UKOLIKO SU TI SVJEDOCI NEPOSREDNO
SASLUANI OD STRANE PRVOSTEPENOG SUDA.
(Rjeenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 58 0 P 000045 08 Rev od
18.02.2010. godine)
97.
IZJAVU PUNOMONIKA STRANKE O STEPENU NJEGOVOG KRVNOG ILI
TAZBINSKOG SRODSTVA SA STRANKOM, NA KOJU SUPROTNA STRANA NIJE
IMALA PRIMJEDBI, NE TREBA DODATNO PROVJERAVATI IZVOENJEM
ADEKVATNIH DOKAZA, PA STOGA NIJE OSTVARENA POVREDA ODREDABA
PARNINOG POSTUPKA KOJA SE ODNOSI NA NEPRAVILNO ZASTUPANJE
STRANKE U POSTUPKU.
Iz obrazloenja:
Nisu osnovani prigovori u reviziji koji upuuju na povredu odredaba parninog
postupka koje se odnose na zastupanje tuiteljice. Tvrdnje tuenog da u toku postupka nije
67
dokazano da je punomonik tuiteljice njen krvni srodnik, odnosno da je sa tuiteljicom u

tazbinskoj vezi, u suprotnosti su sa podacima iz spisa. Na zapisniku sastavljenom pred
Opinskim sudom u Bihau broj: Rs-257/02 od 23.12.2005.godine punomonica tuiteljice
Jasmina Halki izjavila je da je sa tuiteljicom u tazbinskom srodstvu, objasnivi stepen
srodstva. Da joj je punomonica srodnik, potvrdila je tuiteljica u podnesku dostavljenom
sudu 29.5.2004.godine. Iako u Zakonu o parninom postupku nije regulisano ko je i na koji
nain duan dokazati postojanje krvnog srodstva i tazbinske veze, ovaj sud ocjenjuje da je
izjavom datom na sudu o vrsti i stepenu srodstva punomonica tuiteljice dovoljno
dokazala da je sa strankom u navedenom srodstvu. S obzirom da protivna stranka, tueni,
tome nije prigovarao, niti je zahtijevao da se to pitanje raspravi, nije bilo nuno pribavljati
dokaze o postojanju krvnog srodstva ili tazbinske veze izmeu tuiteljice i njenog
punomonika, pa se ne moe smatrati da je tuiteljica bila zastupana suprotno odredbi lana
301. stav 1. Zakona o parninom postupku (Sl.novine Federacije BiH br.53/03,73/05,
19/06).
( Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-09-000114 od
23.03.2010. godine)
98.
STRANKA MOE ISPRAVU NA KOJU SE POZIVA PRILOITI I U FOTOKOPIJI, A
SAMO NA ZAHTJEV PROTIVNE STRANKE SUD JE DUAN POZVATI
PODNOSITELJA DA ISPRAVU PRILOI I U IZVORNIKU.
18.03.2010. godine)
99.
U PARNICI ZA UTVRENJE POSTOJANJA STVARNE SLUNOSTI NA
GRADSKOM GRAEVINSKOM ZEMLJITU U DRAVNOJ SVOJINI TUBOM NA
PASIVNOJ STRANI MORA, PORED KORISNIKA POSLUNOG DOBRA, BITI
OZNAENA I OPINA, KOJA KAO VLASNIK UPRAVLJA TAKVIM ZEMLJITEM.
15.10.2009.godine)
100.
U SPORU PO TUBI TREEG LICA RADI UTVRENJA NITAVOSTI SUDSKE
NAGODBE, KOJA U MATERIJALNO-PRAVNOM SMISLU PREDSTAVLJA
UGOVOR GRAANSKOG PRAVA, NA PASIVNOJ STRANI MORAJU TUBOM
68
BITI OBUHVAENE SVE STRANKE KOJE SU SUDIONICI ZAKLJUENJA

SUDSKE NAGODBE, KAO NUNI SUPARNIARI.
26.01.2010. godine)
101.
DOPUTENA JE SAMOSTALNA ALBA UMJEAA I UKOLIKO STRANKA
KOJOJ SE ON PRIDRUIO NIJE IZJAVILA ALBU, ALI SE PRI TOME NIJE
ODREKLA PRAVA NA ALBU ILI ODUSTALA OD ALBE, NITI SE OITOVALA
DA JE ALBA UMJEAA SUPROTNA NJENIM INTERESIMA I DA SE STOGA
PROTIVI ALBI UMJEAA.
Iz obrazloenja:
Razlozi za uee umjeaa u parnici su dvostruki i to prvi, da pomae stranci na
ijoj strani se pridruuje, i drugi, da kontrolie ponaanje stranke u parnici.
U svjetlu prvog razloga za mijeanje u parnicu umjea naelno ima pravo da u postupku,
nezavisno o injeninom stanju konkretnog sluaja, preduzima parnine radnje koje su
povoljne za stranku kojoj se pridruio, kako bi pomogao stranci da uspije u parnici, jer e
se njen uspijeh pozitivno odraziti i na njegovu pravnu situaciju u kojoj se ve nalazi prema
stranci kojoj se pridruuje
Odredbom lana 371. stav 3. ZPP propisano je da e se, ako umjea podnese pravni lijek,
primjerak njegova podneska dostaviti i stranci kojoj se pridruio. U tom cilju umjea moe
da svojim aktivnim dranjem otkloni negativne posljedice pasivnog dranja stranke, pa tako
i da izjavi albu koju je stranka propustila da izjavi (u tom pravcu izjanjava se i pravna
teorija, npr. Branko dr alija Organizaciono procesno pravo Sarajevo 1983. godine,
strana 200).
Iz odredbe lana 371. stav 4. ZPP proizilazi da parnine radnje umjeaa, koje on
preduzima u svoje ime, imaju za stranku kojoj se pridruio pravni uinak ako nisu u
protivnosti s radnjama stranke.
To znai da bi u sluaju kontradiktornosti i nepodudarnosti radnji stranke i umjeaa
mjerodavna bila radnja stranke. Iz odredbe stava 4. lana 171. ZPP proizilazi da bi stranka
mogla naknadno dezavuirati umjeaa odnosno oduzeti pravni uinak nekoj njegovoj inae
naelno povoljnoj procesnoj radnji. Dakle, konana ocjena o koristi pomoi koju umjea
prua stranci kojoj se pridruio preputa se toj stranci.
U konkretnoj parnici tueni se nije odrekao prava na albu niti je odustao od albe, a nije se
ni oitovao da je alba umjeaa suprotna njegovim interesima i da se stoga protivi albi
umjeaa.Iz spisa predmeta proizilazi da prvostepeni sud, suprotno odredbi lana 371. stav
4. ZPP, albu umjeaa nije ni dostavio tuenom.
Stoga se samo na osnovu injenice da sam tueni nije podnio albu ne moe izvesti
zakljuak da se on slae sa prvostepenom presudom i da eli njenu pravosnanost, a da
69
istovremeno smatra da je alba umjeaa suprotna njegovim interesima i da joj se on ne

pridruuje.
Meutim, u spisu se nalazi odgovor tuenog na reviziju umjeaa (podnesak broj R795/07 od 07.04.2009. godine), u kome tueni izriito navodi da se on ne pridruuje reviziji
i predlae da se revizija umjeaa odbaci kao nedoputena.
Takvom svojom dispozitivnom radnjom tueni jasno izraava svoj stav da se slae sa
niestepenim presudama te da je revizija umjeaa u suprotnosti sa njegovim interesima te
da joj se on ne pridruuje (lan 371. stav 4. ZPP).
Kako je, dakle, radnja umjeaa u suprotnosti sa radnjama tuenog, kao stranke, koji je
svojim izriitim oitovanjem oduzeo pravni uinak radnji umjeaa (izjavljivanje revizije),
to je u konkretnom sluaju revizija izjavljena od lica koje nije ovlaeno na podnoenje
revizije, pa je primjenom odredbe lana 247. u vezi sa lanom 254. stav 4. ZPP reviziju
valjalo odbaciti.
27.04.2010. godine)
102.
U TUMAENJU ZAKONSKE ODREDNICE U CIJELOSTI IZGUBI PARNICU IZ
LANA 386. STAV 1. ZPP SUDSKA PRAKSA JE ZAUZELA PRAVNI STAV DA
GUBITAK PARNICE ZA TUITELJA POSTOJI UKOLIKO NJEGOV ZAHTJEV BUDE
ODBIJEN ILI TUBA BUDE ODBAENA, BEZ OBZIRA NA PRAVNU OSNOVU
ODLUKE.
Iz obrazloenja:
U pogledu odluke prvostepenog suda o trokovima parninog postupka drugostepeni
sud, sagledava da prema odredbama lana 383. ZPP parnine trokove ine izdaci uinjeni
u toku postupka ili u povodu postupka, te da obuhvaaju i nagradu za rad advokata. Ovi da
se, saglasno odredbama lana 396. ZPP, dosuuju na odreen zahtjev stranke, pri emu da
je, saglasno odredbama lana 386. stav 1. ZPP, stranka koja u cijelosti izgubi parnicu duna
protivnoj stranci naknaditi trokove postupka.
Meutim, cijenei da je u ovoj pravnoj stvari tuba tuitelja odbaena ne iz razloga
apsolutne nenadlenoisti, litispendencije ili postojanja presuene stvari, ve upravo iz
razloga njegove parnine nesposobnosti i zbog nemogunosti da uope samostalno vodi
parnicu, uz injenicu da je umro tokom prvostepenog postupka tokom 2003. godine, te ne
moe biti obavezan da snosi odmjerene trokove parninog postupka tuenim, drugostepeni
sud se opredjeljuje na odluku o preinaenju prvostepene presude u navedenom dijelu, na
nain da tuene odbija sa zahtjevom za naknadu trokova postupka.
Navedeni zakljuak i odluka drugostepenog suda nemaju uporita u pravilima
procesnog prava o trokovima parninog postupka.
70
Naime, osnovni kriterij prema kojem se odreuje koja je stranka obavezna naknaditi
trokove parninog postupka je kriterij uspjeha u parnici (lan 386. stav 1., 2. i 3. ZPP).
Stranka koja je svojim dranjem prije i izvan parnice dovela do potrebe da se parnica vodi,
koja je prouzroila parnicu, odnosno koja joj je dala povoda povredom subjektivnog prava,
pa je parnicu izgubila duna je konano snositi svoje trokove i naknaditi trokove svome
protivniku. Bitno je da je stranka pretrpjela neuspjeh u parnici pa su stvrarni trokovi
njenog protivnika objektivno opravdani i mora ih naknaditi.
U tumaenju zakonskog odreenja u cijelosti izgubi parnicu pravna teorija i praksa
je iskristalisala stav da ostvarenje ovog zakonskog uvjeta postoji u sluaju kada sud uskrati
pravnu zatitu, tako da je to i tuitelj iji je zahtjev odbijen ili tuba odbaena, bez obzira
na pravnu osnovu odluke.
Dosljedno navedenom, cijenei da su pravomonim rjeenjem ukinute radnje
provedene u postupku i tuba u ovoj pravnoj stvari odbaena, pozivom na pravila
procesnog prava sadranim u odredbama lana 295. stav 4. u vezi sa lanom 293. stav 1. i
2. ZPP, u odnosu na koju odluku izostaje izjavljivanje reviziji, to bi omoguilo njeno
ispitivanje po revizijskom sudu, u smislu odredbi lana 241. ZPP, i u pogledu stranake
sposobnosti i zastupanja tuitelja, imalo se poprimiti da je tuitelj navedenom odlukom u
cijelosti izgubio parnicu, ime je u obavezi tuenim naknaditi trokove parninog postupka
u visini utvrenoj rjeenjem prvostepenog suda.
Osim izloenog sagledavanjem injenice da je i sam tuitelj neposredno potpisao
izjavu od 23.02.2003. godine, kojim se izjanjava u pogledu pokrenutog postupka, dakle i
sam poduzeo radnju u postupku u smislu odredbi lana 300. stav 1. ZPP, dalje injenice
koje se svode na to da ovaj nije parnino sposoban (lan 292. stav 1. ZPP), to je utvreno
tek tokom postupka, time nije izgubio i stranaku sposobnost (lan 291. stav 1. ZPP),
proizilazi da su nastali trokovi tuenih prouzrokovani sluajem koji se dogodio tuitelju, u
kom sluaju takoe, saglasno odredbama lana 388. ZPP, predstoji njegova obaveza
naknade trokova parninog postupka tuenim, neovisno o ishodu parnice ( dakle, i za
sluaj odbacivanja tube zbog nedostatka parnine sposobnosti, koji se ne moe otkloniti
zbog njegove smrti).
Neosnovano drugostepeni sud injenici da je tuitelj umro tokom prvostepenog
postupka 2003. godine pridaje materijalno pravni znaaj na nain da izvodi zakljuak da
stoga ne moe biti obavezan da snosi odmjerene trokove parninog postupka tuenim.
Navedeno jer se zanemaruje da je punomoniku tuitelja dato ovlatenje da moe obavljati
sve radnje u postupku, tako da, saglasno odredbama lana 311. stav 1. ZPP, je nakon smrti
tuitelja njegov punomonik bio ovlaten da i nadalje poduzima radnje u postupku, to je
ovaj i inio sve do prijema revizije tuenih dana 30.06.2008. godine, pri emu nasljednici
tuitelja nisu iskoristili svoje pravo da mogu opozvati punomo.
26.01.2010. godine)
103.
71
ODREDBA LANA 400. ZPP NE PODRAZUMIJEVA MOGUNOST DA STRANKA,

U SLUAJU GUBITKA SPORA, BUDE OSLOBOENA OD PLAANJA TROKOVA
PARNINOG POSTUPKA SUPROTNOJ STRANI, VE SE TA ODREDBA ODNOSI
SAMO NA OSLOBAANJE OD OBAVEZE PRETHODNOG SNOENJA TROKOVA
PROUZROKOVANIH PARNINIM RADNJAMA STRANKE.
13.10.2009.godine)
104.
lan 237. stav 2. Zakona o parninom postupku
lan 26. Zakona o vanparninom postupku
PROTIV PRAVOMONIH RJEENJA DRUGOSTEPENOG SUDA, DONESENIH U
VANPARNINIM POSTUPCIMA U KOJIMA JE ODLUIVANO O STAMBENIM
STVARIMA TE O ODREIVANJU NAKNADE ZA EKSPROPRISANU
NEPOKRETNOST, REVIZIJA JE UVIJEK DOZVOLJENA NEOVISNO O TOME DA
LI JE ISPUNJENA PRETPOSTAVKA ZA DOPUTENOST REVIZIJE IZ LANA 237.
STAV 2. ZPP.
105.
lan 237. stav 2. i 3. Zakona o parninom postupku
REVIZIJA PROTIV ODLUKE O TROKOVIMA POSTUPKA DOPUTENA JE POD
USLOVIMA IZ LANA 237. STAV 2. ZPP UZ ISPUNJENJE DVA KUMULATIVNA
USLOVA I TO PRVOG, DA BI REVIZIJA PO NAVEDENOJ ZAKONSKOJ ODREDBI
BILA DOPUTENA PROTIV ODLUKE O GLAVNOJ STVARI, I DRUGOG, DA
POBIJANI DIO PRAVOSNANE ODLUKE O NAKNADI TROKOVA POSTUPKA
PRELAZI IZNOS OD 10.000,00 KM.
REVIZIJA PROTIV ODLUKE O ZAKONSKOJ ZATEZNOJ KAMATI DOPUTENA JE
POD USLOVOM IZ LANA 237. STAV 3. ZPP.
PRIZNANJE STRANIH SUDSKIH ODLUKA
106.
odreenim odnosima
72
AKO JE U VEZI SA BRANIM SPOROM ADHEZIONO ODLUENO I O NEKIM

DRUGIM PITANJIMA (KAKO JE TO SLUAJ U OVOJ PRAVNOJ STVARI),
ISKLJUIVA NADLENOST DOMAEG SUDA ZA ODLUIVANJE O TIM
PITANJIMA APSOLUTNA JE SMETNJA ZA PRIZNANJE STRANE ODLUKE U
DIJELU U KOJEM SE ONA ODNOSI NA TA PITANJA.
Iz obrazloenja:
U konkretnom sluaju strana sudska odluka odnosi se i na utvrenje udjela stranaka
na nekretnini (porodina kua u Srebreniku) i nainu diobe, dakle odlueno je o pravu
vlasnitva na nekretnini u Bosni i Hercegovini. Za sporove izmeu branih drugova o pravu
vlasnitva na nekretnini u vlasnitvu graana, ako se nekretnina nalazi u Bosni i
Hercegovini, postoji iskljuiva nadlenost domaeg suda (lan 56. u vezi sa lanom 60.
ZRSZ), koju stranke, suprotno rezonovanju aliteljice, ne mogu otkloniti svojim
sporazumom niti preutnim pristankom tuenog.
(Rjeenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-G-10-000002 od
04.02.2010.godine)
107.
lan 89. do 92. Zakona o rjeavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u
odreenim odnosima
DA BI STRANA SUDSKA ODLUKA MOGLA BITI PRIZNATA NE SMIJE BITI
OSTVARENA NITI JEDNA NEGATIVNA PRETPOSTAVKA (SMETNJA) ZA
PRIZNANJE STRANE SUDSKE ODLUKE, NA KOJU SUD PAZI PO SLUBENOJ
DUNOSTI.
Iz obrazloenja:
Te negativne pretpostavke za priznanje strane sudske odluke regulisane su
odredbama lanova 88. do 92. Zakona o rjeavanju sukoba zakona sa propisima drugih
zemalja u odreenim odnosima (u daljem tekstu: ZRSZ). Iskljuiva nadlenost domaeg
suda pretstavlja jednu od tih negativnih pretpostavki, kako je to pravilno zakljuio i
prvostepeni sud, budui da je odredbom lana 89. stav 1. ZRSZ propisano da se strana
sudska odluka nee priznati ako u odnosnoj stvari postoji iskljuiva nadlenost suda ili
drugog organa Bosne i Hercegovine. Iskljuiva nadlenost domaeg suda ima znaaj
relativne smetnje za priznanje strane sudske odluke donesene u branom sporu ukoliko
tuitelj trai priznanje, a tueni se tome ne protivi (lan 89. stav 2. ZRSZ. Pojam branog
spora odreen je lanom 61. ZRSZ (utvrivanje postojanja ili nepostojanja braka,
ponitenje braka ili razvod braka).
(Rjeenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-G-10-000002 od
04.02.2010.godine)
73
STEAJNI POSTUPAK I LIKVIDACIJA

108.
lan 85. do 90. Zakona o steaju i likvidaciji
lan 52., lan 59.a i lan 61. Zakona o bankama
POVJERILAC MOE VODITI SPOR PROTIV LIKVIDACIONOG DUNIKA ILI
NJEGOVOG PRAVNOG SLJEDNIKA SAMO POD USLOVOM DA JE SVOJE
POTRAIVANJE PRIJAVIO U LIKVIDACIONU MASU.
Iz obrazloenja:
Navedeni uslov je duan ispuniti i povjerilac koji je tubu radi isplate tog
potraivanja podnio prije otvaranja likvidacionog postupka protiv dunika.
Stoga je neutemeljen stav revidenta da on nakon otvaranja likvidacionog postupka nad
dunikom i prekida postupka u ovoj parnici nije bio duan svoje potraivanje prijaviti u
likvidacionu masu jer takvu prijavu supstituie tuba kojom je pokrenut ovaj parnini
postupak prije otvaranja likvidacionog postupka.
U iznesenoj injeninoj situaciji drugostepeni sud je pravilno primjenio odredbe lanova
52., 59.a i 61. stav 5. Zakona o bankama u vezi sa odredbama lanova 85. 90. Zakona o
steaju i likvidaciji.
19.01.2010. godine)
VANPARNINI POSTUPAK
109.
lan 6. i lan 12. Zakona o graevinskom zemljitu u drutvenoj svojini
lan 69. Zakona o graevinskom zemljitu Federacije BiH
lan 12. stav 4. Zakona o eksproprijaciji
ODREDBE ZAKONA O GRAEVINSKOM ZEMLJITU U DRUTVENOJ SVOJINI I
ZAKONA O GRAEVINSKOM ZEMLJITU NE REGULIU PITANJE NAKNADE
ZA IZUZETO GRAEVINSKO ZEMLJITE U DRUTVENOJ SVOJINI, VE SE NA
TO PITANJE PRIMJENJUJU ODREDBE ZAKONA O EKSPROPRIJACIJI.
Iz obrazloenja:
Iz injeninih utvrenja niestepenih sudova, za koja je vezan revizijski sud,
proizilazi da je rjeenjem Opinske komisije za urbanizam, graenje, imovinsko pravne
poslove i katastar Opine Novi Grad Sarajevo broj 06-475-390/84 od 27.09.1984. godine
74
izuzeto od ranijih korisnika predmetno neizgraeno graevinsko zemljite u drutvenoj

svojini radi dodjele Zavodu za izgradnju Grada Sarajeva u svrhu davanja krajnjim
korisnicima za izgradnju porodine stambene zgrade i pristupnog puta u ulici Esada
Midia i da trina vrijednost tog zemljita po nalazu vjetaka ekonomske struke iznosi
160.020,00 KM.
Osnovano revizija ukazuje da je drugostepeni sud pogreno primjenio materijalno
pravo, odredbe lana 6. i 12. Zakona o graevinskom zemljitu u drutvenoj svojini
(Slubeni list SR BiH broj 13/74) i odredbu lana 69. Zakona o graevinskom zemljitu
Federacije Bosne i Hercegovine (Slubene novine F BiH broj 67/05), kada je obavezao
revidenta da ranijim korisnicima isplati pravinu novanu naknadu za izuzeto graevinsko
zemljite u drutvenoj svojini. Odredba lana 6. Zakona o graevinskom zemljitu u
drutvenoj svojini regulie pitanje prava raspolaganja na neizgraenom graevinskom
zemljitu koje je postalo drutvena svojina, a odredba lana 12. istog zakona regulie
pitanje izuzimanja neizgraenog graevinskom zemljita kao i dodjeljivanje tog zemljita
na koritenje. Odredba lana 69. Zakona o graevinskom zemljitu Federacije Bosne i
Hercegovine regulie pitanje naknade ranijem vlasniku neizgraenog gradskog
graevinskog zemljita koje je preuzeto iz njegovog posjeda, a u konkretnom sluaju
predlagai su korisnici neizgraenog graevinskog zemljita u drutvenoj svojini. Dakle ni
jedna od tih odredbi ne regulie pitanje naknade za izuzeto graevinsko zemljite u
drutvenoj svojini. Na pitanje naknade za izuzeto graevinsko zemljite u drutvenoj
svojini primjenjuju se odredbe glave VI Zakona o eksproprijaciji (Slubeni list SR BiH
broj 19/77, Zakon vaei u vrijeme izuzimanja predmetnog zemljita i Slubeni list F
BiH broj 70/07, sada vaei Zakon o eksproprijaciji), kako je to i navedeno u rjeenju o
izuzimanju predmetnog graevinskog zemljita u drutvenoj svojini od 29.07.1984.
godine, a prema odredbama te glave Zakona o eksproprijaciji naknadu za eksproprisanu
nepokretnost plaa
korisnik eksproprijacije. Analogno tome naknadu za izuzeto
graevinsko zemljite u drutvenoj svojini plaa onaj u iju korist je to zemljite izuzeto, a
to je u konkretnom sluaju protivnik predlagaa Zavod za izgradnju Kantona Sarajevo,
kako je to pravilno odluio prvostepeni sud, a ne protivnik predlagaa Opina Novi Grad
Sarajevo, kako je to nepravilno odluio drugostepeni sud. Protivnik predlagaa Opina
Novi Grad je preko svog organa samo provodila postupak izuzimanja neizgraenog
graevinskog zemljita u drutvenoj svojini iz posjeda ranijih korisnika radi dodjele istog
pravnom predniku protivnika predlagaa Zavoda za izgradnju Kantona Sarajevo.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 V 036393 09 Rev od
10.03.2010. godine)
AUTORSKO PRAVO
110.
lan 6., lan 10. stav 1. a), lan 27. a) i lan 111. Zakona o autorskom pravu i
srodnim pravima u Bosni i Hercegovini
75
IDEJA O ORGANIZOVANJU MUZIKOG FESTIVALA NE PREDSTAVLJA

SAMOSTALNU DUHOVNU TVOREVINU, ODNOSNO AUTORSKO DJELO.
Iz obrazloenja:
Drugostepeni sud, a kako slijedi iz obrazloenja pobijane presude, odbija tuitelja sa
tubenim zahtjevom na osnovu utvrenja da Festival CRO ETNO Neum 96, iji je tuitelj
bio ravantelj, ne predstavlja samostalnu duhovnu tvorevinu, autorsko djelo tuitelja, zbog
ega da mu ne pripadaju prava iz Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima u Bosni i
Hercegovini (Slubeni glasnik BiH, broj 7/02 od 4.aprila 2002.godine).
Polazei od injenice da je organizovanje navedenog festivala samo ideja tuitelja, a
da prema odredbi lana 10. stav 1. a) Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima u Bosni
i Hercegovini ideje nisu autorsko-pravno zatiene, drugostepeni sud nalazi, za razliku od
prvostepenog suda, da tuitelj nema pravo na sudsku zatitu prema odredbi lana 111.
navedenog zakona.
I po ocjeni ovog suda Hrvatski glazbeni festival pod nazivom CRO ETNO-NEUM
96 koji je organizovan od strane Croatica Mostar, a tuitelj je bio ravnatelj festivala, ne
predstavlja samostalnu duhovnu tvorevinu tuitelja, tj. njegovo autorsko djelo prema
definiciji autorskog djela u lanu 6. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima u Bosni i
Hercegovini i u sluaju da je ideja o organizovanju takvog festivala potekla od tuitelja.
U postupku pred niestepenim sudovima nije utvreno da na festivalu izvedene i
odabrane pjesme odreene narodnosti predstvljaju samostalnu duhovnu tvorevinu tuitelja,
odnosno da je sam festival kao takav duhovna tvorevina tuitelja. Posebno je neprihvatljivo
pravno tumaenje prvostepenog suda da je predmetni festival autorsko djelo koje ima
obiljeja kinematogravskog, pozorinog, scenskog djela. Ne radi se o individualnoj
duhovnoj tvorevini tuitelja iz oblasti knjievnosti, nauke, umjetnosti i drugih oblika
stvaralatva, pa tako niti o autorskom djelu.
Tubeni zahtjev tuitelja nije osnovan iz razloga to se njegovo uee u
organizovanju odreenog festivala ne smatra autorskim djelom, pa tako ni on autorom
kome bi pripadala autorska prava.
Pogreno drugostepeni sud tumai odredbu lana 27. Zakona o autorskom pravu i
srodnim pravima u Bosni i Hercegovini kada smatra da je zakonom predviena pismena
forma ugovora o djelu za autorska djela stvorena u okviru tog ugovora. Odredbom lana 27.
navedenog zakona predviena je mogunost da autor po osnovu ugovora ostvari autorsko
djelo. O stvaranju djela zakljuuje se ugovor kojim se reguliu meusobna prava i obaveza
u pogledu stvaranja djela i meusobna prava i obaveze koje iz toga proistiu. Zakon ne
predvia formu zakljuenja ovog ugovora. Prema Zakonu o obligacionim odnosima (lan
26) ima se smatrati da je ugovor zakljuen kada su se ugovorne strane saglasile o bitnim
sastojcima ugovora. Zakljuenje ugovora ne podlijee posebnoj formi, osim ako je
zakonom drugaije odreeno. Pismena forma, prema odredbi lana 58. Zakona o autorskom
pravu i srodnim pravima u Bosni i Hercegovini propisana je samo za prenos prava
iskoritavanja autorskog djela na drugo lice (autorski ugovor-lan 57.).
25.03.2010. godine)
76
PRIVREDNO PRAVO
111.
lan 2. stav 1. i lan 3. stav 1. i 2. taka 2. Okvirnog zakona o privatizaciji preduzea i
banaka u BiH
PRIVREDNO DRUTVO, KAO PRAVNI SLIJEDNIK DRAVNOG PREDUZEA,
KOJE U POSTUPKU PRIVATIZACIJE NIJE PRIJAVILO U PASIVNI PODBILANS,
KAO NEGATIVNU VRIJEDNOST DRAVNOG KAPITALA, SPORNI POSLOVNI
PROSTOR KOJI SE NALAZI NA TERITORIJI DRUGOG ENTITETA, NIJE AKTIVNO
LEGITIMISANO U SPORU RADI UTVRIVANJA PRAVA VLASNITVA I
PREDAJE U POSJED TOG POSLOVNOG PROSTORA.
Iz obrazloenja:
Prvostepeni sud je utvrdio, a drugostepeni sud prihvatio kao pravilna ta utvrenja iz
kojih proizilazi da je Direkcija za privatizaciju RS u Banja Luci RS svojim dopisima od
23.10.2002.godine i od 02.12.2002.godine izvjestila prvostepeni sud da je tuitelj
(Mladost a.d. iz Mrkonji Grada, RS) privatiziran u smislu entitetskog Zakona o
privatizaciji dravnog kapitala u preduzeima (transformisan u akcionarsko drutvo), da
kao pravni slijednik dravnog preduzea Mladost Mrkonji Grad u Programu
privatizacije dravnog kapitala, a kojeg je dostavio 31.12.1999.godine, nije iskazao sporni
poslovni prostor koji se nalazi u Sanskom Mostu (entitetu FBiH). Nadalje je utvreno da je
Drutveno preduzee za proizvodnju i promet konfekcije Mladost iz Mrkonji Grada
predugovorom broj 8300/89 od 25.10.1989.godine, zakljuenog sa Drutvenim
graevinskim preduzeem 20. oktobar iz Sanskog Mosta dogovorio kupoprodaju buduu
poslovnog prostora u zgradi uglovnica koju je gradilo to graevinsko preduzee, da je
Drutveno preduzee Mladost iz Mrkonji Grada kao investitor zakljuio i ugovor broj
4971/91 od 18.11.1991. godine sa Drutvenim graevinskim preduzeem 20. oktobar
Sanski Most, kao izvoaem o izvoenju graevinskih zanatskih radova za dovrenje
predmetnog poslovnog prostora, da je utvrenu cijenu uplatio izvoau radova, da su iza
toga uslijedila ratna deavanja i da pravni prednik tuitelja nije ugovorio konani pravni
posao u vezi tog poslovnog prostora, niti isti preuzeo u posjed. Nakon rata GP 20.oktobar
prenijelo je opini, izmeu ostalog, poslovne prostore na zatitu i upravljanje, a Opinsko
vijee te poslovne prostore na raspolaganje opini Sanski Most, koja je raspisala njihovu
prodaju. Osnovom javnog oglasa prvotuene opine, predmetni poslovni prostor kupio je
drugotueni Fikret Rami, platio utvrenu cijenu prvotuenoj, te po sklapanju ugovora o
prodaji (12.05.1999.g.) i sudske ovjere potpisa (16.05.1999.g.) u zemljinu knjigu kod
prvostepenog suda upisano je pravo vlasnitva na drugotuenog (19.05.1999.g.). Izmeu
stranaka nije sporno da je predmetni poslovni prostor drugotueni izdao u zakup treem
licu za 400,00 KM mjeseno. Takoe, nije bilo sporno da je u drugoj parnici koja se vodila
kod prvostepenog suda po tubi tuitelja DP 20.oktobar Sanski Most protiv tuenog DP
77
Mladost iz Mrkonji Grada, radi raskida

(predugovora broj 8300/89 od
25.10.1989.godine) ta parnica (prvobitne oznake P-110/96, kasnije oznake P-216/01)
okonana donoenjem rjeenja o povlaenju tube od 26.6.2001.godine, koje rjeenje je
pravomono.
Na osnovu tako utvrenog injeninog stanja prvostepeni sud ocjenjuje osnovanim
prigovor tuenih o nedostatku aktivne legitimcije tuitelja nad spornim poslovnim
prostorom i tubeni zahtjev odbija kao neosnovan pozivom na l. 2. st. 1. u vezi sa l.3.
st.1. i 2. t.2. Okvirnog zakona o privatizaciji preduzea i banaka u BiH, jer da je tuitelj
Mladost akcionarsko drutvo Mrkonji Grad, nastao transformacijom od DP Mladost
Mrkonji Grad, u odnosu na koje preduzee je proveden postupak privatizacije dravnog
kapitala, a da pri tome predmetni poslovni prostor nije prijavljen, iz ega slijedi da tuitelj u
postupaku privatizacije nije stekao bilo kakvo pravo na predmetnom poslovnom prostoru.
Drugostepeni sud odbija albu tuitelja, jer sve da je pravni prednik tuitelja
dokazao da je valjano kupio predmetni poslovni prostor stekao bi samo osnov za sticanje
prava vlasnitva (l.23.Zakona o vlasniko-pravnim odnosima), a ne i samo vlasnitvo, s
obzirom da je l. 38. tog zakona odreen nain sticanja pravo vlasnitva na nekretnine
osnovom pravnog posla tako da se stjee tek upisom u javne knjige o nekretninama. Pri
tome, drugostepeni sud ocjenjuje da je tubeni zahtjev neosnovan i presudu prvostepenog
suda potvruje.
Ovaj sud je stanovita da je pobijana presuda o odbijanju tubenog zahtjeva pravilna
i zakonita, iz sljedeih razloga:
injenica da je tuitelj privatiziran u smislu mjerodavnih entitetskih propisa o
privatizaciji dravnog kapitala u preduzeima je pravno relevantna za odluku o stavljenom
prigovoru nedostatka aktivne legitimacije tuitelja u odnosu na istaknuti tubeni zahtjev za
utvrenje prava vlasnitva na predmetnom poslovnom prostoru, predaji u posjed kao i za
ostala potraivanja zasnovana na pravu vlasnitva. Tuitelj sporno pravo u vezi vlasnitva
nad poslovnim prostorom u Sanskom Mostu zasniva pozivom na dogovor i uplaeni
novani iznos prije ratnih zbivanja u BiH od strane Drutvenog preduzea Mladost
Mrkonji Grad u korist Drutvenog graevinskog preduzea 20. oktobar Sanski Most.
Predmetni poslovni prostor, kojim tuitelj kao pravni slijednik DP Mladost
Mrkonji Grad nije upravljao ni raspolagao, jer se nalazi se na teritoriji Federacije BiH bio
je duan iskazati u Programu privatizacije u pasivnoj podbilansi kao negativnu vrijednost
dravnog kapitala. Ovo, jer je l. 15. Zakona o poetnom bilansu stanja u postupku
privatizacije dravnog kapitala u preduzeima RS propisano da se imovina preduzea koja
se nalazi na teritoriji drugih republika bive SFRJ i Federacije BiH i kojom, zbog toga
preduzee ne moe upravljati i raspolagati prenosi se na RS na osnovu akta Vlade, a l. 18.
da u pasivnoj podbilansi preduzee iskazuje vrijednost imovine i kapitala iz l. 9. do l. 15.
ovog zakona, te da stvari i prava iz pasivne podbilanse mogu se prodavati u skladu sa
propisima Vlade. Da je iskazan sporno pravo prenosi se na Republiku Srpsku, dakle sporno
pravo prelazi na tree lice, pa je prvostepeni sud u svojoj presudi pravilno zauzeo pravni
stav da tuitelj nije aktivno legitimisan.
Kod utvrenih injenica da tuitelj u Programu privatizacije dravnog kapitala kao
pravni slijednik DP Mladost nije iskazao kao dravni kapital nad kojim nema upravljanje
spornu nepokretnost u drugom entitetu BiH, to znai da sporno pravo nikad nije pripadalo
onome ko se u ovom sporu pojavljuje kao tuitelj (Mladost akcionarsko drutvo
78
Mrkonji Grad). Dakle, da tuitelj nije aktivno legitimisan i da je tubeni zahtjev

neosnovan, pa su stoga niestepeni sudovi pravilno primjenili materijalno pravo kada su
tubeni zahtjev odbili.
U protivnom bi privredni subjekti koji nisu primjenili zakonske odredbe o poetnom
bilansu stanja u postupku privatizacije dravnog kapitala u preduzeima doli do vlasnitva
tih stvari, odnosno poveali svoj kapital bez da se primjene zakonske odredbe o
privatizaciji dravnih preduzea.
13.05.2010. godine)
79
____________________________________________
UPRAVNO PRAVO
____________________________________________
112.
Upravni akt
Taka 10. Uputstva o postupku kontrole zakljuenih i/ili obnovljenih ugovora o
koritenju stana (Slubene novine Federacije BiH, broj: 19/02)
ODLUKA KOMISIJE ZA KONTROLU ZAKLJUENIH I/ILI OBNOVLJENIH
UGOVORA O KORITENJU STANA NIJE UPRAVNI AKT PROTIV KOJEG SE
MOE VODITI UPRAVNI SPOR.
Iz obrazloenja:
Iz injeninog stanja utvrenog u toku upravnog postupka (iju potpunost i
pravilnost ovaj sud u smislu lana 41. stav. 4. Zakona o upravnim sporovima nije ni mogao
cijeniti povodom podnesenog zahtjeva tuitelja za vanredno preispitivanje pobijane odluke)
proizilazi da je odlukom Komisije za kontrolu zakljuenih i/ili obnovljenih ugovora o
korienju stana za podruja opina B. i C. broj 11/2-23-2431-41/2003 od 5.5.2005.
odlueno da je obnova ugovora o korienju stana broj 214/2-752 od 29.10.1997.godine,
zakljuenog izmeu SIZ-a stanovanja i komunalnih djelatnosti B. i B. E., za koritenje
stana u naselju O. II, blok 5, prizemlje, ulaz D-3, povrine 64 m2, nezakonita. Protiv te
odluke tuitelji B. E. i ''Dr.Irfan Ljubijanki'' iz B. su podnijeli tubu kojom su traili
ponitenje iste. Pobijanim rjeenjem Kantonalnog suda u B. ova tuba je odbaena kao
nedoputena, sa obrazloenjem da nije propisano da se protiv odluke Komisije za kontrolu
zakljuenih i/ili obnovljenih ugovora o korienju stana moe pokrenuti upravni spor, te je
tubu valjalo odbaciti kao nedoputenu na osnovu lana 25. taka 5., u vezi sa lanom 11.
taka 1 Zakona o upravnim sporovima.
Po ocjeni ovog suda, prvostepeni sud je pravilno postupio kada je izrekom pobijanog
rjeenja odbacio tubu, ali ne iz razloga koje navodi u obrazloenju tog rjeenja. Naime, na
osnovu lana 10. Uputstva o postupku kontrole zakljuenih i/ili obnovljenih ugovora o
korienju stana (''Slubene novine Federacije BiH'' broj: 19/02), ukoliko u toku kontrole
ugovora o koritenju komisija ustanovi da je ugovor o koritenju stana zakljuen ili
obnovljen suprotno odredbama Zakona, donijeti e odluku da je ugovor zakljuen ili
obnovljen u suprotnosti sa odredbama Zakona koji su bili na snazi u vrijeme kada je ugovor
o koritenju stana zakljuen i/ili obnovljen, te e tu odluku dostaviti nadlenom stambenom
organu ili Federalnom ministarstvu odbrane, koji provodi postupak u skladu sa odredbama
Zakona o upravnom postupku. U konkretnom sluaju, nadlena komisija je dana
5.5.2005.godine donijela odluku kojom se utvruje da je obnova ugovora o koritenju stana
zakljuenog izmeu SIZ-a stanovanja i komunalnih djelatnosti B. i tuitelja B. E.
80
nezakonita, budui da je za predmetni stan podnesen zahtjev za povrat istog u posjed od

strane G. P., a koji se postupak jo uvijek vodio u vrijeme donoenja odluke (rjeenjem
Kantonalnog ministarstva za graenje, prostorno ureenje B. od 6.6.2005.godine, koje se
nalazi u spisu predmeta, je utvreno da je podnosilac zahtjeva G. P. nosilac stanarskog
prava na predmetnom stanu u B. te da B. E. prestaje pravo korienja tog stana). Osporena
odluka Komisije je dostavljena nadlenom stambenom organu, tj. Slubi obnove i
stambeno komunalnih poslova Opine B., koja je 7.7.2005.godine donijela rjeenje kojom
se obnova spornog ugovora o korienju stana oglaava nitavim, a u pravnoj uputi ovog
rjeenja navedeno je da se protiv istog moe izjaviti alba Kantonalnom ministarstvu za
graenje i prostorno ureenje u roku od 15 dana od dana prijema istog. Prema tome, u ovoj
upravnoj stvari postoji mogunost izjavljivanja albe u upravnom postupku protiv gore
navedenog rjeenja Slube obnove i stambeno komunalnih poslova Opine Biha, a kasnije
eventualno i voenje upravnog spora, to je u skladu sa lanom 10. i lanom 11. B.
Uputstva o postupku kontrole zakljuenih i/ili obnovljenih ugovora o korienju stana, ali
ne i protiv odluke Komisije za kontrolu zakljuenih i/ili obnovljenih ugovora o korienju
stana, koja se u konkretnom sluaju pobija tubom. Naime, odluka Komisije nije upravni
akt u smislu lana 8. Zakona o upravnim sporovima, poto se istom samo utvruje
nezakonitost ugovora o koritenju stana, a ne rjeava o pravima i obavezama tuitelja u
upravnoj stvari. Ta odluka prethodi rjeenju nadlenog stambenog organa koje je upravni
akt i protiv koga se moe izjaviti alba i eventualno pokrenuti upravni spor, pa je pobijanim
rjeenjem na osnovu lana 25. stav 1. taka 2. istog zakona pravilno odbaena tuba
tuitelja (mada se u obrazloenju tog rjeenja prvostepeni sud poziva na pogrene odredbe
tog zakona).
Radi svega izloenog, podnesenim zahtjevom za vanredno preispitivanje pobijanog
rjeenja prvostepenog suda se to rjeenje neosnovano pobija kao nezakonito, poto je
izrekom istog pravilno odbaena tuba, pri emu nisu povrijeena pravila federalnog
zakona o postupku koja su mogla biti od uticaja na rjeenje ove upravne stvari. Stoga je
ovaj sud primjenom lana 46. stav 1. Zakona o upravnim sporovima. odluio kao u izreci
ove presude.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine Broj: 070-0-Uvp-06-000388 od
08.09.2009. godine)
113.
Dostavljanje u upravnom postupku
lan 87. Zakona o upravnom postupku (Slubene novine Federacije Bosne i
Hercegovine, br. 2/98 i 48/99)
KADA STRANKU U UPRAVNOM POSTUPKU ZASTUPA ZAKONSKI ZASTUPNIK
ZA
OCJENU
BLAGOVREMENOSTI
ALBE
IZJAVLJENE
PROTIV
PRVOSTEPENOG RJEENJA RELEVANTNO JE KADA JE TO RJEENJE
DOSTAVLJENO ZAKONSKOM ZASTUPNIKU, A NE KADA JE DOSTAVLJENO
STRANCI.
81
Iz obrazloenja:
Iz dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta proizilazi da je tueni organ
odbacio albu tuitelja Opine S. G. S., izjavljenu od strane Opinskog pravobranilatva
Opine S. G. protiv rjeenja Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo, broj: 23/1-3722085/99 od 4.7.2005.godine, iz razloga to je utvrdio da je navedeno prvostepeno rjeenje
tuitelju kao stranci-urueno dana 15.7.2005. godine (to se vidi iz dostavnice u spisu
predmeta ), te da je alba tuitelja izjavljena protiv tog rjeenja i podnesena preko
Pravobranilatva Opine S. G. dana 2.8.2005. godine, tj. nakon proteka zakonskog roka
propisanog lanom 8. stav 2. Zakona o prestanku primjene Zakona o naputenim stanovima
u FBiH, pa je istu valjalo odbaciti kao neblagovremenu, a kako to proizilazi iz osporenog
rjeenja. Prema obrazloenju pobijane presude proizilazi da je, ocjenjujui tubu tuitelja
kojom je osporavao pravilnost i zakonitost rjeenja tuenog organa, prvostepeni sud naao
da je osporeno rjeenje u pogledu ocjene blagovremenosti albe izjavljene od strane
tuitelja preko Pravobranilatva Opine S. G. S., a protiv gore navedenog rjeenja
prvostepenog stambenog organa pravilno i zakonito, pa je tubu tuitelja podnesenu preko
njegovog zakonskog zastupnika odbio kao neosnovanu.
Ovaj sud nalazi da je stav prvostepenog suda pogrean, zbog ega su prilikom
donoenja pobijane presude i osporenog rjeenja tuenog uinjene povrede pravila
federalnog zakona o postupku koje su mogle biti od uticaja na rjeenje ove upravne stvari.
Naime, Zakonom o pravobranilatvu (Slubene novine Kantona Sarajevo , br.
12/01 i 20/02), kojim je regulisana organizacija i nadlenost pravobranilatva opine,
propisano je da opinsko pravobranilatvo opinu zastupa pred sudovima i drugim
nadlenim organima radi zatite imovine i imovinskih interesa opine, te da opinski
pravobranitelj kao zakonski zastupnik opine ima poloaj i prava stranke u postupku (u
smislu lana 44. a vezano za lan 12. i 56. ovog zakona). Odredbama o dostavljanju
pismena sadranim u lanu 80. do lana 97. Zakonom o upravnom postupku (Slubene
novine Federacije BiH, br. 2/98 i 48/99), pored ostalog, propisano je da se dostavljanje
mora izvriti lino osobi kojoj je pismeno namjenjeno kada je takvo dostavljanje odreeno
ovim ili drugim propisom ili kad to odredi organ koji je naredio dostavljanje i da od tada
poinje tei zakonski rok za poduzimanje odreenih radnji koji se po zakonu ne moe
produavati, s tim da se dostavljanje zakonskom zastupniku, punomoniku ili punomoniku
za primanje pismena smatra da je dostavljanje izvreno samoj stranci (lan 83. tog zakona).
U konkretnom sluaju, tuitelj Opina S. G. S. u svojstvu vlasnika stana i kao
nosilac prava raspolaganja, te davalac tog stana na koritenje, preko zakonskog zastupnika
Pravobranilatva Opine S. G. je uestvovala u postupku povrata stana u S., ul. M. . . br.
6/4, koji je pokrenut po zahtjevu B. A. podnesenom nadlenom stambenom organu
28.8.1999.godine u smislu Zakona o prestanku primjene Zakona o naputenim stanovima
FBiH. S obzirom na gore navedene zakonske odredbe, tueni organ je povrijedio procesni
zakon na tetu tuitelja u pogledu ocjene blagovremenosti njegove albe izjavljene protiv
rjeenja prvostepenog upravnog organa, na to je u tubi opravdano ukazivao a to ponavlja
i u zahtjevu za vanredno preispitivanje sudske odluke. Naime, prvostepeni upravni organ je
82
svoje rjeenje od 4.7.2005.godine dostavio tuitelju (Opini S. G.) kao stranci u postupku
dana 15.7.2005. godine preko njegove pisarnice, to se jasno vidi iz dostavnice o prijemu
tog rjeenja, umjesto da ga dostavi njegovom zakonskom zastupniku Pravobranilatvu
Opine S. G., predajom pisarnici ili slubenoj osobi odreenoj za prijem pismena u tom
dravnom organu, koji zakonski zastupnik je tokom cijelog upravnog postupka preduzimao
sve potrebne radnje u ime tuitelja kao vlasnika navedenog stana i stranke u upravnom
postupku.
Poto prema podatcima upravnog spisa nema dokaza o tome da je zakonskom
zastupniku tuitelja - Pravobranilatvu Opine S. G. S. dana 15.7.2005. godine dostavljeno
rjeenje prvostepenog organa, protiv kojeg je u ime tuitelja izjavio albu, nije jasno kako
je tueni organ mogao takvu albu odbaciti kao neblagovremenu, te prvostepeni sud tubu
tuitelja odbiti kao neosnovanu, a da prethodno na pouzdan nain nije utvreno kada je
zakonski zastupnik tuitelja (u skladu sa lanom 83. taka 3. i lanom 87. Zakona o
upravnom postupku) u predmetnom upravnom postupku saznao za rjeenje prvostepenog
upravnog organa, odnosno kada mu je od strane tuitelja to rjeenje dostavljeno, s obzirom
da se od dana urednog dostavljanja rjeenja rauna rok u kojem se moe izjaviti alba
(prema lana 227. stav 2. u vezi a lanom 83. i lanom 90. istog zakona). Naime, u
konkretnoj situciji kada je upravni akt donesen, a nema dokaza da je dostavljen uredno
zakonskom zastupniku stranke- tuitelja, odnosno slubenoj osobi odreenoj za primanje
pismena od strane Pravobranilatvu Opine S. G. (prema lanu 95. stav 1. citiranog Zakona
o upravnom postupku, dostavnica je dokaz za izvreno dostavljanje pismena, dok se prema
odredbama lana 96. tog zakona dostavljanje pismena moe, u odreenim sluajevima
dokazivati i drugim dokaznim sredstvima), to dostavnica koja se nalazi u spisu, a na koju se
pozivaju tueni i prvostepeni sud kao dokaz o urednom dostavljanju prvostepenog
upravnog rjeenja, iz koje se vidi da je navedeno prvostepeno rjeenje od 4.7.2005. godine
dostavljeno tuitelju kao stranci u postupku dana 15.7.2005. godine, a ne zakonskom
zastupniku tuitelja kojem se dostavljanje imalo izvriti (organ uprave koji je vodio
postupak bio je duan da sva dostavljanja u predmetnoj stvari vri Pravobranilatvu opine
S. G. kao zakonskom zastupniku tuitelja u ovoj upravnoj stvari), nije ni mogla
predstavljati pouzdan osnov za ocjenu blagovremenosti podnesene albe (kako to pogreno
zakljuuju tueni organ i prvostepeni sud), niti se mogla odbaciti kao neblagovremena
alba izjavljena protiv navedenog prvostepenog rjeenja preko zakonskog zastupnika
tuitelja, iz razloga navedenih u obrazloenju pobijane presude i rjeenja tuenog, budui
da su zakonski rok za njeno izjavljivanje tueni i prvostepeni sud raunali od dana
dostavljanja navedenog rjeenja tuitelju, umjesto od dana dostavljanja istog njegovom
zakonskom zastupniku, odnosno od dana kada je rjeenje prvostepenog organa zakonskom
zastupniku tuitelj stvarno i predao, zanemarujui pri tome da procesno pravni znaaj ima
samo uredno dostavljanje pismena izvreno u skladu sa citiranim propisima, a to tueni
uopte nije ispitivao, niti je prvostepeni sud pravilno cijenio.
Iz navedenih razloga, ovaj sud je primjenom odredbe lana 46. stav 2. Zakona o
upravnim sporovima, zahtjev uvaio, pobijanu presudu ukinuo i predmet vratio
prvostepenom sudu, da u skladu sa primjedbama ovog suda ponovo odlui o tubi tuitelja.
83
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-Uvp-07-000099 od

15.10.2009. godine)
114.
Akt o razrjeenju lanova Upravnog odbora zavoda
lan 8. Zakona o upravnim sporovima (Slubene novine Federacije Bosne i
Hercegovine, broj 9/05)
AKT O RAZRJEENJU LANOVA UPRAVNOG ODBORA ZAVODA ZA
ZDRAVSTVENO OSIGURANJE NIJE UPRAVNI AKT PROTIV KOGA SE MOE
VODITI UPRAVNI SPOR, JER SE NE RADI O UPRAVNOJ STVARI.
Iz obrazloenja:
Prema odredbama lana 8. Zakona o upravnim sporovima (Slubene novine F
BiH, broj: 9/05) upravni spor se moe voditi samo protiv upravnoga akta, a upravni akt, u
smislu ovoga zakona jeste akt kojim nadleni organ iz lana 2. istoga zakona, rjeava o
izvjesnom pravu ili obavezi graana ili pravnog lica u nekoj upravnoj stvari. Akt tuenog
od 19 .listopada 2007. godine o razrjeenju lanova Upravnog odbora Zavoda za
zdravstveno osiguranje Hercegbosanskog kantona, iako je dat u formi rjeenja i donio ga je
dravni organ nije upravni akt, jer istim nije rjeavano o izvjesnom pravu ili obavezi
graana ili pravnog lica u nekoj upravnoj stvari. Naime, imenovanje i razrjeenje lanova
upravnog odbora u svim sluajevima vre organi koji su propisima ovlaeni da ih imenuju
rukovodei se naelom cjelishodnosti, neovisno o kakvim se pravnim licima radi, pa ti akti
o razrjeenju (imenovanju) kao to su odluke, rjeenja ili slino, nisu upravni akti u smislu
citiranih odredbi Zakona o upravnim sporovima, jer se ne radi o upravnoj stvari, kao jednog
od bitnih sadrajnih elemenata upravnoga akta, pa se protiv takvih akata ne moe voditi
upravni spor.
Iz navedenih razloga, ovaj sud je na osnovu lana 46. stav 1. Zakona o upravnim
sporovima zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke odbio, jer je prvostepeni sud
prilikom donoenja osporenoga rjeenja pravilno primjenio odredbe lana 25. stav 1. taka
2. navedenog zakona i tubu tuitelja odbacio.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-Uvp-08-000125 od
03.02.2010. godine)
115.
Donoenje rjeenja koje zamjenjuje ugovor o korienju stana
lan. 28. Zakona o preuzimanju Zakona o stambenim odnosima (Slubene novine
Federacije Bosne i Hercegovine, br. 11/98, 38/98, 12/99 i 19/99).
POSTUPAK ZA DONOENJE RJEENJA KOJE ZAMJENJUJE UGOVOR O
KORIENJU STANA U SKLADU SA ODREDBOM LANA 28. ZAKONA O
84
STAMBENIM ODNOSIMA, MOE SE POKRENUTI SAMO AKO JEDNA OD

UGOVORNIH STRANA NEE DA ZAKLJUI UGOVOR O KORIENJU STANA.
Iz obrazloenja:
Iz dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta proizilazi da je prvostepenim
rjeenjem Slube za stambene poslove Opine T. broj 05-02/5-23-3457/05 od
6.10.2006.godine odbijen zahtjev tuiteljica za donoenje rjeenja koje zamjenjuje ugovor
o korienju stana za stan koji se nalazi u T., ul. T. 124, stan 1 sprat 1. U obrazloenju
prvostepenog rjeenja navedeno je da je predmetni stan jedna stambena jedinica, te da
tuiteljice ne posjeduju pravno valjani akt na osnovu kojeg su uselile u predmetni stan.
Poto Zakon o stambenim odnosima ne predvia mogunost sustanarskog odnosa na istom
stanu, te kako ne postoji rjeenje o dodjeli stana na korienje, ne moe se ni traiti
donoenje rjeenja koje zamjenjuje ugovor o koritenju stana. Osporenim rjeenjem
tuenog odbijena je alba tuiteljica izjavljena na prvostepeno rjeenje, sa obrazloenjem
da je prvostepeni organ pravilno primjenio odredbe Zakona o stambenim odnosima, te da
tuiteljice nisu mogle zasnovati sustanarski odnos u smislu odredbi Zakona o stambenim
odnosima. Tuiteljice su nakon toga pokrenule upravni spor, tj. protiv drugostepenog
rjeenja su podnijele tubu Kantonalnom sudu u T., a isti je pobijanom presudom tubu
odbio. U obrazloenju pobijane odluke prvostepeni sud navodi da zahtjev za donoenje
rjeenja na osnovu odredba lana 28. Zakona o stambenim odnosima mogu podnijeti lica
koja u stan usele zakonito, a to konkretno nije sluaj, a takoer da se stan nakon
31.5.1974.godine moe dati na koritenje samo jednom nosiocu stanarskog prava, te da se
novi sustanarski odnosi ne mogu zasnivati, to je jo jedna prepreka za udovoljavanje
zahtjevu tuiteljica. Konano, udovoljenju zahtjevu tuiteljica nije bilo mjesta obzirom na
odredbe lana 46. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, gdje je
propisano da ugovori koji su zakljueni prestaju vaiti najkasnije u roku od 3 godine od
stupanja na snagu tog zakona, pri emu se u praksi ove odredbe tumae tako da poslije
isteka 3 godine, tj. poslije 6.12.2000.godine, nije vie mogue zakljuivanje novih ugovora
o koritenju stana, pa slijedom toga ne bi bilo mogue ni donoenje rjeenja koje
zamjenjuje te ugovore.
Po ocjeni ovog suda, u konkretnom sluaju je pri donoenju pobijane odluke dolo
do povrede federalnog zakona koja je mogla uticati na rjeenje ove upravne stvari. Naime,
prema odredbama lana 28. a u vezi sa lanom 21. stav 2. Zakona o preuzimanju Zakona o
stambenim odnosima ("Slubene novine Federacije Bosne i Hercegovine", br. 11/98,
38/98, 12/99 i 19/99) kojim je kao federalni zakon preuzet Zakon o stambenim odnosima
("Slubeni list SRBiH", br. 14/84, 12/87 i 36/89), proizilazi da je osoba koja namjerava da
trajno i nesmetano nastavi koristiti stan u sluaju kada nositelj stanarskog prava prestane
koristiti stan, obavezna da pribavi od davaoca stana-vlasnika akt (saglasnost) na osnovu
kojeg e zakljuiti ugovor o koritenju stana, i da ima pravo da, u sluaju odbijanja
davaoca stana da takvu saglasnost u odreenom roku, podnese zahtjev kantonalnom
organu uprave nadlenom za stambene poslove za donoenje rjeenja koje zamjenjuje
ugovor o koritenju stana. Dakle, da bi stranka mogla pokrenuti postupak u smislu lana 28
gore navedenog zakona, potrebno je da se prethodno obrati vlasniku-davaocu stana na
85
koritenje za davanje saglasnosti za zakljuivanje ugovora o koritenju stana, pa u tek

sluaju da ovaj to odbije da uini, da podnese zahtjev za donoenje rjeenja koje
zamjenjuje ugovor nadlenom organu. Iz zahtjeva tuiteljica od 22.7.2005.godine, koji se
nalazi u spisu predmeta, vidljivo je samo da su one podnijele zahtjev Opinskoj slubi za
stambene poslove Opine T. za donoenje rjeenja koje zamjenjuje ugovor o koritenju
stana. U konkretnom sluaju dakle prvostepeni sud, kao ni upravni organi u upravnom
postupku, nisu na pouzdan nain ustanovili da li je prethodno od vlasnika ili davaoca stana
traeno da se zakljui ugovor o koritenju stana, odnosno da saglasnost za zakljuenje
takvog ugovora. Iz predmeta ne moe se zakljuiti ko je zapravo vlasnik ili davalac
predmetnog stana na koritenje, tj. da li je to Opina T. ili neko drugi. Meutim, i u sluaju
da ta opina sada raspolae predmetnim stanom, bilo bi neophodno da se osoba koja
namjerava da nastavi koristiti stan prvo obrati opini sa zahtjevom za davanje saglasnosti o
zakljuenju ugovora o koritenju stana, a ne odmah organu za stambene poslove te opine.
Na ovaj nain je pri donoenju pobijane odluke, kao i odluka upravnih organa u upravnom
postupku, dolo do povrede federalnog zakona, tj.gore citiranih odredbi Zakona o
stambenim odnosima.
Zbog svega iznijetog ovaj sud je, na osnovu lana 46. stav 2. Zakona o upravnim
sporovima, uvaio zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke, te prvostepenu
presudu preinaio i rijeio tako to je oba upravna rjeenja ponitio i predmet vratio
prvostepenom organu na ponovno rjeavanje.
U novom postupku prvostepeni organ e ponovno odluiti o zahtjevu za donoenje
rjeenja koje zamjenjuje ugovor o koritenju stana, vodei pri tom rauna o primjedbama
navedenim u ovoj presudi, kao i injenici da je nakon podnoenja zahtjeva za vanredno
preispitivanje sudske odluke preminula jedna od tuiteljica, to je vidljivo iz izvoda iz
matine knjige umrlih koji se nalazi u spisu predmeta.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Uvp-07-000509 od
08.09.2009. godine)
116.
Rjeavanje o zahtjevima stranke za povrat stana podnesenim Komisiji za imovinske
zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica
lan 1. Zakona o prenosu i rjeavanju nerijeenih zahtjeva za vraanje u posjed stana
na kome postoji stanarsko pravo ili nekretnini u vlasnitvu koji su podneseni Komisiji
za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica (Slubene novine Federacije Bosne i
Hercegovine, br. 6/04, 22/04 i 59/05).
ZAHTJEV ZA VRAANJE U POSJED STANA PODNESEN KOMISIJI ZA
IMOVINSKE ZAHTJEVE RASELJENIH LICA I IZBJEGLICA, A O KOJEM U
SKLADU SA ZAKONOM O PRENOSU I RJEAVANJU NERIJEENIH ZAHTJEVA,
TREBA DA RJEAVA ORGANI UPRAVE, NE MOE SE ODBACITI SAMO IZ
RAZLOGA TO JE ORGAN UPRAVE PO ZAHTJEVU STRANKE PODNESENOM
86
TOM ORGANU VE DONIO RJEENJE, VE JE ORGAN UPRAVE DUAN DA

PROVEDE UPRAVNI POSTUPAK I MERITORNO RIJEI O ZAHTJEVU STRANKE.
Iz obrazloenja:
Iz obrazloenja pobijane presude proizilazi da je prvostepeni sud poprimio
utvrenim da je zakljukom prvostepenog organa pravilno odlueno o zahtjevu tuitelja
podnesenom Komisiji za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica (u daljem tekstu
Komisija) za vraanje u posjed predmetnog stana u skladu sa odredbama lana 3. Zakona
o prenosu i rjeavanju nerijeenih zahtjeva za vraanje u posjed stana na kome postoji
stanarsko pravo ili nekretnine u vlasnitvu koji su podneseni Komisiji za imovinske
zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica. Ovo iz razloga to je o zahtjevu tuitelja za povrat
predmetnog stana podnesenom nadlenom upravnom organu (dana 04.06.1999. godine)
bilo odlueno rjeenjem prvostepenog organa broj: 05-02/5-23-1802/99 od 05.09.2003.
godine, tako to je odbijen njegov zahtjev primjenom odredbe lana 3a. Zakona o
prestanku primjene Zakona o naputenim stanovima ("Slubene novine Federacije Bosne
i Hercegovine", br. 11/98, 38/98, 12/99, 18/99, 27/99, 43/99, 31/01, 56/01, 15/02, 24/03 i
29/03), obzirom da je u tom postupku utvreno da je bio nosilac stanarskog prava na
predmetnom stanu, da je isti napustio usljed ratnih okolnosti, te kako je (prema rjeenju
Fonda za socijalno osiguranje vojnih osiguranika Beograd psp br. 547511-UP-13228/00
od 23.06.2000. godine o priznanju prava na starosnu penziju od 01.05.2000. godine) bio
razrijeen profesionalne vojne slube u vojsci SR Jugoslavije dana 30.04.2000. godine,
to mu i nije pripadalo pravo na povrat predmetnog stana, jer je ostao u oruanim
snagama van teritorije BiH nakon 19. maja 1992. godine. Pri tome je prvostepeni sud
naao da je prvostepeni organ pravilno postupio kada je rjeavao u skraenom postupku,
shodno lanu 139. Zakona o upravnom postupku, jer taj lan takvu mogunost i
propisuje.
Meutim, prema odredbama lana 1. i 3. Zakona o prenosu i rjeavanju
nerijeenih zahtjeva za vraanje u posjed stana na kome postoji stanarsko pravo ili
nekretnine u vlasnitvu koji su podneseni Komisiji za imovinske zahtjeve raseljenih lica i
izbjeglica ("Slubene novine Federacije Bosne i Hercegovine", br. 6/04, 22/04 i 59/05)
jasno se vidi da se tim zakonom, pored ostalog, regulie i rjeavanje nerjeenih zahtjeva
za vraanje u posjed stana koji su podneseni Komisiji, te da nadlena sluba za upravu
zahtjeve rjeava (prema hronolokom redu prijema) uporedo sa zahtjevima podnesenim
nadlenom organu u skladu sa Zakonom o prestanku primjene Zakona o naputenim
stanovima.
Kako prema podacima iz spisa predmeta proizilazi da je tuitelj dana
02.08.1999. godine podnio zahtjev Komisiji za vraanje u posjed predmetnog stana, da o
tom zahtjevu Komisija nije odluila, te da je isti prenesen prvostepenom organu na
rjeavanje u skladu sa citiranim zakonskim odredbama, to nije jasno na koji nain i
primjenom kojeg propisa je bilo mogue takav zahtjev tuitelja zakljukom odbaciti kao
nedoputen, kada je shodno citiranim zakonskim odredbama o podnesenom zahtjevu
Komisiji trebalo meritorno raspraviti i odluiti. Ovo pogotovo to je Komisija o
87
podnesenim zahtjevima odluivala pod uslovima i u postupku propisanom svojim

pravilnikom, neovisno od postupka koji se vodio pred upravnim organima a ni naprijed
citiranim zakonom nije ni propisana mogunost da se, u sluaju kada je ve doneseno
rjeenje po zahtjev za vraanje stana u posjed podnesenom nadlenom organu, nerjeeni
zahtjev podnesen Komisiji odbacuje (ne rjeava). Pri tome treba istai da je tuitelj (kako
proizilazi iz spisa predmeta) uz albu podnesenu protiv zakljuka prvostepenog organa
priloio i odreene dokaze (koje prilae i na koje se poziva i u podnesenom zahtjevu)
koji nisu bili predmet raspravljanja i odluivanja u ranijem postupku za vraanje u
posjed predmetnog stana (po zahtjevu tuitelja od 04.06.1999. godine), o emu tueni
organ a i prvostepeni sud u svojim odlukama ne daju nikakve razloge.
Prema naprijed navedenom proizilazi da se odluke tuenog organ a i
prvostepenog suda ne mogu ocjeniti pravilnim i zakonitim, pa je ovaj sud, primjenom
lana 46. stav 2. Zakona o upravnim sporovima, zahtjev tuitelja uvaio, pobijanu
presudu preinaio i rjeio tako to je ponitio osporeno rjeenje i predmet vratio tuenom
organu na ponovno rjeavanje, gdje e se, imajui u vidu primjedbe ovog suda, odluiti o
albi tuitelja izjavljenoj protiv zakljuka prvostepenog organa.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Uvp-07-000471
od 30.10.2009. godine)
117.
Upravni akt
Hercegovine, broj: 9/05)
AKT KOJIM OPINA ODBIJA PONUDU STRANKE ZA PREUZIMANJE
NEIZGRAENOG GRADSKOG GRAEVINSKOG ZEMLJITA NIJE UPRAVNI
AKT PROTIV KOJEG SE MOE VODITI UPRAVNI SPOR.
Iz obrazloenja:
Prvostepeni sud se upustio u meritorno raspravljanje o osnovanosti tube
proputajui da cijeni da li je osporeni akt tuenog upravni akt. Odredbama lana 8. Zakona
o upravnim sporovima propisano je da se upravni spor moe voditi samo protiv upravnog
akta, a da se takvim aktom smatra akt kojim je nadleni organ iz lana 4. toga zakona
rjeavao o izvjesnom pravu ili obavezi pojedinca ili pravne osobe u nekoj upravnoj stvari.
Osporeni akt tuenog rjeenje broj 01/07-31-119/03 od 30.12.2004.godine kojim
je odbijen zahtjev ponuda tuitelja za preuzimanje neizgraenog gradskog zemljita, nije
upravni akt jer istim nije odluivano o nekom pravu ili obavezi pojedinca ili pravne osobe u
nekoj upravnoj stvari.
Naime, po lanu 25. stav 1. Zakona o graevinskom zemljitu Federacije Bosne i
Hercegovine (Slubene novine FBiH, broj:25/03) nosilac privremenog prava koritenja
88
graevinskog zemljita u dravnoj svojini i prije donoenja rjeenja o preuzimanju

zemljita moe ponuditi neizgraeno gradsko graevinsko zemljite opini, a opina ima
prvenstveno pravo preuzimanja tog zemljita. Po stavu 2. istog lana ukoliko opinsko
vijee ne prihvati ponudu iz prethodnog stava raniji vlasnik moe prenijeti pravo koritenja
na trea lica, ali ne po nioj cijeni od one koja je ponuena opini. Iz tih odredbi ne
proizilazi obaveza opinskog vijea da mora preuzeti zemljite. Tueni nije prihvatio
ponudu a taj akt o neprihvatanju ponude nema svojstvo upravnog akta u smislu citiranog
lana 8. stav 2. Zakona o upravnim sporovima, pa se ne moe pobijati tubom u upravnom
sporu.
Stoga je ovaj sud na osnovu lana 46. stav 2. Zakona o upravnim sporovima,
zahtjev za vanredno preispitivanje uvaio, prvostepenu presudu preinaio i tubu tuitelja
odbacio primjenom lana 25. stav 1. taka 2. istog zakona.
Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Uvp-06-000259 od
14.10.2009. godine)
118.
Naknada trokova upravnog spora
Hercegovine, broj: 9/05) u vezi sa lanom 397. stav 3. Zakona o parninom postupku
(Slubene novine Federacije Bosne i Hercegovine br. 53/03, 73/05 i 19/06)
KADA SE TUBA STRANKE U UPRAVNOM SPORU UVAI, OSPORENI I
PRVOSTEPENI AKT PONITI I PREDMET VRATI PRVOSTEPENOM ORGANU NA
PONOVNO RJEAVANJE, NEE SE ODLUIVATI O TROKOVIMA UPRAVNOG
SPORA VE E SE O ISTIM ODLUITI KADA SE KONANO ODLUI O
ZAHTJEVU STRANKE U UPRAVNOM POSTUPKU, ODNOSNO U UPRAVNOM
SPORU.
Iz obrazloenja:
Ovaj sud nalazi da je zahtjev za vanredno prespitivanje sudske odluke tuitelja,
podnesen protiv presude prvostepenog suda u pogledu odluke o trokovima postupka
neosnovan.
Naime, pobijana presuda prvostepenog suda ije se vanredno preispitivanje trai u
zahtjevu tuitelja (u pogledu odluke o trokovima postupka), je postala pravomona samo u
formalno pravnom smislu, dok tom presudom nije meritorno rijeena upravna stvar
(usklaivanje visine penzije), nego je tuba tuitelja uvaena, poniteno osporeno rjeenje
tuenog, kao i zakljuak prvostepenog organa i predmet vraen prvostepenom organu na
ponovno rjeavanje, tako da nije nastupila i materijalna pravomonost pobijane presude.
Kako Zakon o upravnim sporovima ne sadri odredbe kojima se propisuje naknada
trokova upravnog spora, to se u ovoj stvari, u smislu lana 55. navedenog zakona, shodno
89
primjenjuju odgovarajue odredbe zakona kojim je ureen parnini postupak. Odredbom

lana 386. stav 1. Zakona o parninom postupku ("Slubene novine Federacije Bosne i
Hercegovine", broj: 53/03, 73/05 i 19/06) propisano je da je stranka koja u cijelosti izgubi
parnicu duna protivnoj stranci nadoknaditi trokove, dok je odredbom lana 397. stav 3.
tog zakona propisano da kada se ukine odluka protiv koje je podnesen pravni lijek i
predmet vrati na ponovno suenje, ostavit e da se o trokovima postupka u povodu
pravnog lijeka odlui u konanoj odluci.
Prema citiranim zakonskim odredbama pravilno je postupio prvostepeni sud kada je
zahtjev tuitelja za naknadom trokova upravnog spora odbio shodnom primjenom
citiranog lana 397. stav 3. Zakona o parninom postupku.
Naime, suprotno prigovorima tuitelja, odredba lana 386. stav 1. Zakona o
parninom postupku jasno regulie da se trokovi dosuuju prema naelu uspjeha u parnici,
odnosno da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu je duna protivnoj stranci i naknaditi
trokove. Meutim, kako su upravni postupak a i upravni spor specifini u odnosu na
parnini postupak, to je zakonodavac u lanu 55. Zakona o upravnim sporovima i propisao
shodnu a nikako direktnu primjenu odredbi Zakona o parninom postupku na sluajeve, pa
tako i na naknadu trokova postupka, koji tim zakonom nisu regulisani. Kako je
odluivanje u upravnom sporu nastavak upravnog postupka u kojem se ispituje zakonitost
upravnog akta donesenog u upravnom postupku, to se u sluaju kada se u upravnom sporu
udovoljava tubi i ponitavaju upravna rjeenja i predmet vraa na ponovni upravni
postupak, radi o sluaju koji je adekvatniji onom propisanom lanom 397. stav 3., nego
onom predvienom odredbom lana 386. stav 1. Zakona o parninom postupku, a na koju
se pozvao tuitelj u podnesenom zahtjevu. Ovo iz razloga to e u situaciji kada se u
parninom postupku udovoljava tubi ili se ista u cijelosti odbija, doi do primjene odredbe
386. stav 1. citiranoga zakona, jer je u tom sluaju parnini postupak okonan, istina
nepravomono, i ako na istu odluku ne bude izjavljena alba, tada ta odluka postaje
pravomona i izvrna. Meutim, u upravnom sporu je situacija drugaija, jer upravni organi
(nakon uvaavanja tube i ponitavanja upravnog akta) moraju postupiti po odluci suda
(obaveznost presude-lan 57., 58. i 59. Zakona o upravnim sporovima), pa je u konkretnoj
stvari upravo shodna primjena lana 397. stav 3. Zakona o parninom postupku i
adekvatnija za primjenu u pogledu odluke o trokovima postupka.
Nadalje, naknada trokova spora i prema opim naelima Zakona o parninom
postupku podrazumjeva da se konanom odlukom reguliu svi trokovi spora sobzirom na
uspjeh u cjelokupnom sporu, a nikako prema uspjehu u samo nekoj od faza u postupku, sa
jedne strane, a sa druge strane bilo bi i protivno zakonu presuivati trokove spora po
pojedinim fazama postupka. Kako se u upravnom postupku a i u upravnom sporu odluuje
o jednoj istoj upravnoj stvari, to se i o trokovima postupka moe odluivati samo nakon
rjeavanja te upravne stvari, a ne po pojedinima fazama u postupku odluivanja. Ovdje
posebno treba naglasiti da se moe prihvatiti stanovite tuitelja da upravna tijela ne mogu
donositi odluke o trokovima upravnoga spora, odnosno sudskog postupka. Naime, u
sluaju udovoljavanja zahtjevu stranke u upravnom postupku, upravni organi moraju
odluiti o trokovima upravnog postupka i to prema odredbama Zakona o upravnom
90
postupku, dok u sluaju da su postojali i (prethodni) sudski trokovi, tada stranka ima
mogunost da se obrati sudu sa zahtjevom za donoenje dopunskog rjeenja, jer je upravna
stvar u cijelosti okonana i u formalnom a i u materijalno pravnom smislu, dok o
trokovima sudskog postupka nije donesena konana odluka. Takav zahtjev se, u sluaju
kada je stranka uspjela u upravnom postupku, moe postaviti onom sudu koji je rjeavao u
nekoj od faza sudskoga postupka, radi ega se i prigovor tuitelja u pogledu povrede prava
na pravino suenje iz lana 6. Evropske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim
slobodama ukazuje neosnovanim.
Imajui u vidu naprijed izneseno ovaj sud je, primjenom lana 46. stav 1. Zakona o
upravnim sporovima, zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke odbio.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 07 0 U 000684 08 Uvp od
28.04.2010. godine)
119.
Stara devizna tednja
lanovi 8. i 13. Uredbe o postupku verifikovanja trabine i gotovinskih isplata

po osnovu rauna stare devizne tednje u Federaciji Bosne i Hercegovine
(Slubene novine Federacije BiH, br. 33/06, 66/06 i 5/07)
lan 20a. Zakona o utvrivanju i realizaciji potraivanja graana u postupku
privatizacije (Slubene novine Federacije BiH, br. 27/97, 8/99, 45/00, 54/00,
32/01, 57/03 i 44/04)
AKO JE STRANKA PODNIJELA ZAHTJEV ZA VERIFIKACIJU U SKLADU SA
ODREDBAMA FEDERALNIH PROPISA O IZMIRENJU OBAVEZA PO OSNOVU
STARE DEVIZNE TEDNJE, PREMA KOJIMA JE POSTOJALA OBAVEZA
DOSTAVLJANJA FEDERALNOM MINISTARSTVU FINANSIJA PODATAKA O
STANJU NEISKORITENIH POTRAIVANJA PO OSNOVU STARE DEVIZNE
TEDNJE NA JEDINSTVENOM RAUNU GRAANA, NADLENI ORGANI SU U
OBRAZLOENJIMA SVOJIH RJEENJA TREBALI DATI RAZLOGE ZATO SE NE
MOGU PRIHVATITI PODACI O STAROJ DEVIZNOJ TEDNJI IZ IZVODA SA
JEDINSTVENOG RAUNA STRANKE.
Iz obrazloenja:
Prema obrazloenju pobijane presude proizilazi da je prvostepeni sud, odluujui o
tubi protiv osporenog akta, poprimio utvrenim da je tueni organ (uvidom u naprijed
navedene tedne knjice tuitelja, te druge dokaze navedene u obrazloenju osporenog
rjeenja u smislu lana 12. Zakona o izmirenju obaveza po osnovu rauna stare devizne
tednje-"Slubeni glasnik Bosne i Hercegovine", br. 28/06 i 76/06) osporenim rjeenjem
izvrio verifikaciju potraivanja tuitelja po osnovu stare devizne tednje u iznosu od
35.923,99 KM (to tuitelj nije ni osporavao tubom), dok nije mogao verificirati prenesena
devizna sredstva na jedinstveni raun (dana 14.04.1998. godine sa knjiice na jedinstveni
91
raun prenesen novani iznos od 207.572,43 DEM), imajui u vidu odredbe lana 2.
navedenog zakona, jer tuitelj nije niim dokazao da ta sredstva nisu bila iskoritena. to se
tie navoda tuitelja u pogledu podnesenog zahtjeva Agenciji za privatizaciju Federacije
BiH od 15.04.2004. godine, za povratom prenesenih sredstava na njegovu tednu knjiicu u
smislu lana 20a. dodanog Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o utvrivanju i
realizaciji potraivanja graana u postupku privatizacije ("Slubene novine Federacije
Bosne i Hercegovine", broj 57/03), prvostepeni sud je naao da je tuitelj trebao, u
posebnom sudskom postupku, od agencije traiti povrat prenesenih sredstava na jedinstveni
raun (ako mu nisu bila vraena u roku od 30 dana od dana podnoenja zahtjeva), te
dokazati da prenesena devizna sredstva nisu iskoritena, od ijeg utvrenja bi zavisilo i
pravo na verifikaciju stare devizne tednje i u odnosu na iznos od 207.572,43 DEM, radi
ega je, po ocjeni prvostepenog suda, tubu tuitelja valjalo odbiti kao neosnovanu.
Meutim, tuitelj je zahtjev za registraciju potraivanja na osnovu stare devizne
tednje, prema podacima iz spisa predmeta, podnio dana 07.12.2005. godine (prema tada
vaeim odredbama federalnog Zakona o utvrivanju i nainu izmirenja unutranjih
obaveza Federacije Bosne i Hercegovine) i uz zahtjev (pored kopije devizne knjiice sa
raunima br. 1540010142531 i br. 1640010142539) dostavio izvod sa jedinstvenog rauna,
prema kojem je na dan 14.11.2005. godine (kao i na dan 11.07.2000. godine) stanje
potraivanja po osnovu stare devizne tednje iznosilo 209.112,01 KM (iz kopije devizne
knjiice se vidi da je dana 14.04.1998. godine sa knjiice na jedinstveni raun tuitelja
prenesen novani iznos od 207.572,43 DEM). Tueni organ je, osporenim rjeenjem,
izvrio verifikaciju potraivanja po naprijed navedenim raunima u iznosu od 35.923,99
KM (pozivajui se u svojoj odluci na odredbe dravnog Zakona o izmirenju obaveza po
osnovu rauna stare devizne tednje, koji je stupio na snagu nakon podnoenja zahtjeva za
verifikaciju), nakon to je uporedivi dostavljene podatke sa podacima dostavljenim od
Agencije za privatizaciju i banaka, kao i podacima iz baze, nesporno utvrdio da je tuitelj
bio vlasnik sredstava devizne tednje u naprijed navedenom iznosu, dok je propustio u
obrazloenju rjeenja dati ikakve razloge o stanju potraivanja po osnovu stare devizne
tednje sa priloenog izvoda sa jedinstvenog rauna tuitelja, kao i dati bilo kakve rezultate
usporedbe podataka iz devizne knjiice sa podacima iz baze-Registra, a to je, shodno
odredbama lana 13. a u vezi sa lanom 8. Uredbe o postupku verifikovanja trabina i
gotovinskih isplata po osnovu rauna stare devizne tednje u Federaciji Bosne i
Hercegovine ("Slubene novine Federacije BiH", br. 33/06, 66/06 i 5/07), trebao uiniti
(prvostepena agencija je bila obavezna, pored ostalog, aurirati sve potrebne informacije
Agencije za privatizaciju za prenesena i iskoritena sredstva sa jedinstvenog rauna, uz
prethodnu saglasnost Ministarstva finansija). Kada se ima u vidu da je prema (izmjenjenoj)
odredbi lana 20a. Zakona o utvrivanju i realizaciji potraivanja graana u postupku
privatizacije ("Slubene novine Federacije Bosne i Hercegovine", br. 27/97, 8/99, 45/00,
54/00, 32/01, 57/03 i 44/04), Agencija za privatizaciju FBiH bila duna dostaviti
Federalnom ministarstvu finansija bazu podataka o stanju neiskoritenih potraivanja po
osnovu stare devizne tednje na jedinstvenom raunu graana u roku od 30 dana od dana
stupanja na snagu navedenog zakona (izmjene lana 20a. stupile na snagu dana 22.08.2004.
godine), to se i stav prvostepenog suda o obavezi tuitelja da trai povrat sredstava
prenesenih na jedinstveni raun, odnosno da dokazuje da prenesena devizna sredstva nisu
92
iskoritena, ne moe ocjeniti pravilnim i zakonitim, radi ega se i navodi zahtjeva za

vanredno preispitivanje u tom pogledu ukazuju osnovanim.
Iz navedenih razloga ovaj sud nalazi da je pobijana presuda prvostepenog suda
donesena uz povredu pravila postupka koja su od uticaja na pravilno rjeenje ove upravne
stvari, pa je ovaj sud na osnovu lana 46. stav 2. Zakona o upravnim sporovima, zahtjev
uvaio, pobijanu presudu ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu da u skladu sa
primjedbama iz ove presude, odlui o podnesenoj tubi.
(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 07 0 U 000242 08
Uvp od 09.03.2010.godine)
93
_____________________________________
ABECEDNI STVARNI REGISTAR 2010
_____________________________________
______________________
KRIVINO PRAVO
______________________
Dostavljanje naredbi faksom
- zakonitost nalaza i miljenja 7
Formalno postavljenje branitelja
- zakonitost dokaza 8
Iskaz optuenog kao dokazno sredstvo
- dokaz 9
Neovjeno postupanje
- podvoenje utvrenih injenica 1
Ne postojanje prekoraenja optube
- djelo sadrano u optunici 12
Nepostojanje razloga o odlunim injenicama
- pozivanje na razloge iz prethodnih rjeenja 13
Neutvren identitet lana grupe
- udruenje najmanje tri osobe 2
Oteavajue okolnosti
- koritenje zakonskih prava 3
Pravilo reformatio in peus i pritvor
- produenje pritvora 15
Prekoraenje optube
- dodavanje u injenini opis djela
znaajne kriminalne koliine 11
Sadraj pisano izraene presude
- hronoloki prikaz toka postupka 14
Sudija za prethodno sasluanje i produenje pritvora nakon izricanja presude
- izuzetak 10
94
Ubistvo na podmukao nain

- procjena u odnosu na okolinu 4
Upotrebna lane javne isprave
- nevaea javna isprava 5
Znaenje pravnog pojma institucija kao obiljeja krivinog djela
- pojam institucija 6
95
_______________________________________
GRAANSKO PRAVO
_______________________________________
Autorska prava
- ideja o organizovanju muzikog festivala 110
Brana steevina
- ostvarivanje 16
- uinjeni pokloni 81
Izdravanje branog partnera
- dopunsko izdravanje 80
Kolektivni ugovor za oblast osnovnog obrazovanja
- direktor kole 77
Nadlenost
- iskljuiva mjesna nadlenost 89
Naknada tete
- odgovornost vojne osobe 39
- izmakla korist 40
- odgovornost pravne osobe 41
- odgovornost opine 42
- imaoca opasne stvari 43
- podjeljena odgovornost 44
- prava treih lica 45
- restitucija 46
- savjesnost posjednika 47
- iskljuiva odgovornost 48
- djelovanje vie sile 56
- odgovornost poslodavca 69
Nasljeivanje
- sporazuman prestanak zajednice ivota 82
- nedoputeno ponaanje 83
- iskljuenje iz nasljedstva i nedostojnost za nasljeivanje 84
- odreivanje nasljednika testamentarnom nasljedniku 85
96
Nitavost ugovora
- zelenaki ugovor 57
Nuni suparniari
- utvrenje nitavosti sudske nagodbe 100
Odgovornost drutva za osiguranje
- manje ostvarena zarada 52
Osigurani sluaj
- izazivanje 58
Parnini postupak
- uspjeh u parnici neuredno zastupane stranke 94
- ocjena izvedenih dokaza 96
- nepravilno zastupanje stranke 97
- dunost prilaganja isprave u izvorniku 98
- gubitak parnice i pravni osnov 102
Pojam stana
- uslovi 65
Predmet spora
- zahtjev za utvrenje rang liste 67
Presuda
- pravni osnov novanog potraivanja 92
- ispravka presude 93
Presuena stvar
- zakljuak o postojanju i omjeru podjeljene odgovornosti 49
Prethodno pitanje
- sporazum o krivnji 77
Priznanje duga
- zapisnik sa sjednice 34
Radni odnosi
- diskriminacija zaposlenika 68
- nezakonitost otkaza ugovora o radu 70
- izmjene ugovora o radu 71
- prestanak Granskog kolektivnog ugovora 72
- otkaz Kolektivnog ugovora 73
97
- reaktiviranje radno-pravnog statusa 74

- status zaposlenika na ekanju posla i pravo na naknadu plae 75
- dejstvo ponitenja odluke o izboru odreenog kandidata 78
Regresna tuba
- prigovori 38
Revizija
- odgovor na reviziju 95
- pravomonih rjeenja 104
- odluke o trokovima postupka 105
Rokovi
- obavjetenje o nedostacima izvrenog posla 61
Socijalno osiguranje
- mjerodavno pravo 50
Sredstva obezbjeenja
- kapara 24
- pravo zadravanja 30
Steajni postupak i likvidacija
- spor protiv likvidacionog dunika ili njegovog pravnog sljednika 108
Sticanje bez osnova
- povrat sredstava 27
- naelo monetarnog nominalizma 28
Strana sudska odluka
- predmet spora 88
- iskljuiva nadlenost domaeg suda 106
- smetnje za priznanje 107
Stvarna legitimacija
- vlasnici ili osnivai pravne osobe 29
- javne ustanove 76
- pasivni podbilans 111
Stvarne slunosti
- na gradskom graevinskom zemljitu u dravnoj svojini 99
Tjelesna oteenja
- pravina novana naknada za duevne boli 53
98
Trokovi lijeenja
- teret dokazivanja 51
Trokovi parninog postupka
- oslobaanje od plaanja 103
Tuba
- subjektivno proirenje tube 90
Ugovori
- preuzimanje duga 23
- dejstvo 26
- povreda ugovora 59
- mjerodavno pravo 60
- u korist treeg lica 62
- pismena forma 63
- uzajamnost obaveza 64
Vanparnini postupak
- naknada za izuzeto graevinsko zemljite u drutvenoj svojini 109
Vlasnike tube
- povrat stvari 19
Vlasnitvo
- raspolaganje 17
- sticanje graenjem 18
- privremeni graevinski objekat 20
- pravo slunosti 21
- sticanje prava vlasnitva na stanu 66
Zastara
- ugovoreni odloni uslov 31
- prekid zastarjevanja 32
- priznanje zastarjele obaveze 33
- ugovor o kreditu 35
- invalidnost zaposlenika 36
- naknada tete 37
- povreda ugovorne obaveze 55
- teret dokazivanja 79
- predaja zaostavtine 86
Zemljina knjiga
- upis prava stvarne slunosti 22
- upis prava vlasnitva stana 25
99
alba
- dostavljanje odluka putem pote 91
- umjeaa 101
100
___________________________________
UPRAVNO PRAVO
__________________________________
Stambeni odnosi
-pokretanje postupka za donoenje rjeenja koje zamjenjuje ugovor o korienju stana 115
-rjeavanje o zahtjevima za vraanje u posjed stana podnesen Komisiji za imovinske
zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica 116
Stara devizna tednja
-ocjena podataka o staroj deviznoj tednji iz izvoda sa jedinstvenog rauna graana 119
Upravni postupak
-kada stranku u upravnom postupku zastupa zakonski zastupnik uredno dostavljanje
rjeenja se vri predajom tom zastupniku 113
Upravni spor
-odluka Komisije za kontrolu zakljuenih ili obnovljenih ugovora o korienju stana nije
upravni akt 112
-akt o razrjeenju lanova Upravnog odbora zavoda nije upravni akt 114
-akt kojim opina odbija ponudu stranke za preuzimanje neizgraenog gradskog
graevinskog zemljita nije upravni akt 117
-naknada trokova upravnog spora 118
101
____________________________________
REGISTAR PRIMIJENJENIH PROPISA
_____________________________________
___________________
KRIVINO PRAVO
___________________
-
Evropska konvencija o zatiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (Slubeni glasnik

BiH, broj 6/99),
Krivini zakon Federacije Bosne i Hercegovine (Slubene novine FBiH, br. 36/03,
37/03, 21/04, 69/04 i 18/05),
Zakon o krivinom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (Slubene novine

FBiH, br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09 i 12/10),
Preuzeti Krivini zakon SFRj (Slubeni list RBiH, broj 2/92).
102
__________________________________________
GRAANSKO PRAVO
__________________________________________
-
Austrijski graanski zakonik (OGZ)
Evropska konvencija o zatiti ljudskih prava i osnovnih sloboda

(Slubeni glasnik BiH, broj: 6/99);
Okvirni zakon o privatizaciji preduzea i banaka u BiH

(Slubeni glasnik BiH, broj: 12/99);
Opi Kolektivni ugovor

(Slubene novine FBiH, broj 54/05);
Porodini zakon Federacije Bosne i Hercegovine

(Slubene novine FBiH, broj: 35/05 i 41/05);
Uredba sa zakonskom snagom o umama

(Slubeni list RBiH, broj: 23/93);
Zakon o vlasniko pravnim odnosima

Zakon o osnovama vlasnikih odnosa

(Slubeni list R BiH, broj: 37/95);
Zakon o radu
(Slubene novine FBiH, broj: 43/99, 32/00 i 29/03);
Zakon o obligacionim odnosima

(Slubeni list SFRJ, broj: 29/78, 39/85 i 57/89, Slubeni list RBiH, broj: 2/92,
13/93 i 13/94 i Slubene novine FBiH, broj: 29/03);
Zakon o prometu nepokretnosti

(Slubeni list SRBiH, broj: 37/78, 4/89, 29/90, 22/91 i Slubeni list RBiH,
broj: 21/92, 3/93 i 18/94);
Zakon o parninom postupku vaei

(Slubene novine FBiH, broj: 53/03, 73/05 i 19/06),
103
Zakon o nasljeivanju
(Slubeni list SR BiH broj: 7/80 i 15/80)
Zakon o vanparninom postupku

Zakon o zemljinim knjigama

(Slubene novine F BiH, broj: 58/02, 19/03 i 54/04);
Zakon o osnovnim vlasniko pravnim odnosima

(Slubeni list SFRJ, broj: 6/80, 36/90, 2/92, 18/94 i 37/95);
Zakon o svojini na dijelovima zgrada

(Slubeni list SR BiH, broj: 35/77, 38/78, 22/84);
Zakon o stambenim odnosima

(Slubeni list SR BiH, broj: 14/84 i 12/87, Slubene novine FBiH broj: 11/98,
38/98, 12/99, 19/99);
Zakon o prestanku primjene Zakona o naputenim stanovima

(Slubene novine FBiH, broj: 11/98, 38/98, 12/99, 18/99, 27/99, 43/99, 31/01,
56/01, 24/03, 29/03 i 81/09);
Zakon o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo

(Slubene novine FBiH, broj: 27/97, 11/98, 22/99, 27/99, 7/00, 32/01, 61/01,
15/02, 54/04, 36/06, 51/07 i 72/08);
Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju

(Slubene novine FBiH, broj: 29/98, 49/00, 32/01, 73/05, 59/06 i 4/09);
Zakon o osnovnim pravima iz radnog odnosa

(Slubeni list SFRJ, broj: 60/89 i 42/90);
Zakon o rjeavanju sukoba Zakona sa propisima drugih zemalja u odreenim

odnosima (Slubeni list SFRJ, broj: 43/82 i 72/82, Slubeni list R BiH broj:
2/92);
Zakon o umama
Zakon o zakupu poslovnih zgrada i prostorija

(Slubene novine RBiH, broj: 33/7, 12/87, 30/90, 3/93 i 19/94);
Zakon o slubi u oruanim snagama HR HB
(Narodni list HR HB, broj 19/94);
104
Zakon o osiguranju imovine i lica

(Slubene novine FBiH, broj: 2/95, 7/95, 6/98 i 14/98);
Zakon o vraanju, dodjeli i prodaji stanova

Zakon o ustanovama
(Slubeni list BiH, broj: 6/92 i 13/94),
Zakon o osnovnoj koli

(Slubene novine ZE-DO kantona, broj 5/04);
Zakon o radnim odnosima i plaama slubenika organa uprave u Federaciji BiH

(Slubene novine FBiH, 41/05);
Zakon o steajnom postupku

Zakon o bankama
(Slubene novine FBiH; broj: 39/98, 32/00, 48/01, 41/02, 58/02, 19/03 i 28/03);
Zakon o graevinskom zemljitu Federacije BiH

(Slubene novine Federacije BiH broj: 25/03,16/04 i 67/05);
Zakon o eksproprijaciji
(Slubene novine FBiH, broj 70/07);
Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima u Bosni i Hercegovini

(Slubene glasnik BiH, broj: 7/02);
105
_____________________________________
UPRAVNO PRAVO
_______________________________________
FEDERALNI PROPISI
-
Zakon o upravnom postupku (Slubene novine Federacije BiH, br. 2/98 i 48/99)
Zakon o upravnim sporovima (Slubene novine Federacije BiH, broj 9/05)
Zakon o graevinskom zemljitu (Slubene novine Federacije BiH, br. 25/03, 16/04 i
67/05)
- Zakon o prestanku primjene Zakona o naputenim stanovima ("Slubene novine
Federacije BiH", br. 11/98, 38/98, 12/99, 18/99, 27/99, 43/99, 31/01, 56/01, 15/02,
24/03, 29/03 i 81/09)
Zakon o preuzimanju Zakona o stambenim odnosima (Slubene novine Federacije
Bosne i
Hercegovine, br. 11/98, 38/98, 12/99 i 19/99)
- Zakon o prenosu i rjeavanju nerijeenih zahtjeva za vraanje u posjed stana na kome
postoji stanarsko pravo ili nekretnini u vlasnitvu koji su podneseni Komisiji za
imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica (Slubene novine Federacije Bosne i
Hercegovine, br. 6/04, 22/04 i 59/05)
- Zakon o utvrivanju i realizaciji potraivanja graana u postupku privatizacije
(Slubene novine Federacije BiH, br. 27/97, 8/99, 45/00, 54/00, 32/01, 27/02, 57/03,
44/04, 79/07 i 65/09)
- Uredba o postupku verifikovanja trabine i gotovinskih isplata po osnovu rauna stare
devizne tednje u Federaciji Bosne i Hercegovine (Slubene novine Federacije BiH,
br. 33/06, 66/06, 5/07 i 65/07)
- Uputstvo o postupku kontrole zakljuenih i/ili obnovljenih ugovora o koritenju stana
(Slubene
novine Federacije BiH, broj: 19/02)

Januar Juni2010

Hochgeladen von

Dokumentinformationen

Originaltitel

Copyright

Verfügbare Formate

Dieses Dokument teilen

Dokument teilen oder einbetten

Freigabeoptionen

Stufen Sie dieses Dokument als nützlich ein?

Sind diese Inhalte unangemessen?

Copyright:

Verfügbare Formate

Januar Juni2010

Hochgeladen von

Copyright:

Verfügbare Formate

Lik boginje

BILTEN SUDSKE PRAKSE

Dragan PRUSINA, direktor

AKO JE OPTUENI UPOTRIJEBIO VOZAKU DOZVOLU KOJA JE PRETHODNO

svojstvo knjigovoe i blagajnika u navedenim pravnim osobama i primjenjujui isti nain

Sutina ovih navoda branitelja svodi se ustvari na tvrdnju da su 2003. godine,

jasno i odreeno proizilazi iz sentence i dijela obrazloenja pomenutog rjeenja koji su

tramvaja, zadravao ih da ostanu otvorena u namjeri da malodbnom S.N. obezbijedi bijeg.

ZKP FBiH. Prema navodima iz albe, optuba je prekoraena na taj nain to su u

NEOSNOVANO SE ALBOM BRANITELJA TVRDI DA JE PRVOSTEPENI SUD

lan 44. stav 7. Zakona o umama

GRADITELJ ILI STICALAC NE BI BIO OVLAEN NA VLASNIKU TUBU

Tueni je za tuiteljicu vrio uplate doprinosa za produeno penzijsko i invalidsko

odnos, uz navod da e sam snositi trokove njenog produenog penzijskog i invalidskog

KAPARA SE DAJE U TRENUTKU ZAKLJUENJA UGOVORA KAO ZNAK DA JE

PREDRATNOG NOSIOCA STANARSKOG PRAVA POVRAT TIH ULOENIH

Na osnovu navedenog injeninog utvrenja drugostepeni sud donosi pobijanu

PISMENI PROTOKOL ZAKLJUEN IZMEU PRAVNIH LICA KOJIM TA LICA

odluna za donoenje odluke o istaknutom prigovoru zastarjelosti, te zakljuak

Zbog navedenog dogaaja, u kome su se stekla obiljeja krivinog djela ubistva, D. K. je

ISPITIVANJA LOKACIJE PREDVIENE ZA GRADNJU, IAKO JE PREMA

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 56 0 P 012963 09 Rev od

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-09-000049 od

ODGOVORNO LICE (DRUTVO ZA OSIGURANJE) DUNO JE TUITELJU

radnog mjesta varioca, pa je irelevantna za odluku u ovoj pravnoj stvari injenica da je

OTEENJE ILI UNITENJE IMOVINE KOJE JE PROUZROKOVANO ISLJUIVO

OBLIGACIONO PRAVO UGOVORI

krae osigurao sa osnova kasko osiguranja policom od 03.07.2005. godine, budui da mu je

Pravno stanovite revidenta u tumaenju naprijed citiranih odredbi Uvjeta

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-09-000010 od

Odluujui o izjavljenoj albi tuiteljice na navedenu presudu prvostepenog suda

STAMBENE POTREBE, ALI SU NAKNADNO PRETVORENE U STANOVE I

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-09-000074 od

U navedenoj injeninoj i pravnoj situaciji prvostepeni sud je zauzeo pravni stav da

Slubene novine F BiH broj 43/99, 32/00 i 29/03

Okolnosti predmetnog sluaja ne upuuju ni na zakljuak da je tueni propustio preduzeti

STAV 4. ISTOG ZAKONA, NITI IMA ZA POSLJEDICU NEZAKONITOST OTKAZA

karakter, mada mogu raspolagati i sredstvima iz samofinansiranja. Na kojem se dravnom

Odredbom lana 5. stav 3. Kolektivnog ugovora propisano je da je poslodavac u

isticanja zahtjeva za ponitenje odluke o izboru odreenog kandidata (koja prethodi

obaveze tee ogrijeio prema ostaviocu. Uslov za punovanost iskljuenja propisan je

Fideikomisarna supstitucija postoji kad testator odreuje nasljednike svom

lan 16. stav 3. Zakonao parninom postupku

dokazano da je punomonik tuiteljice njen krvni srodnik, odnosno da je sa tuiteljicom u

BITI OBUHVAENE SVE STRANKE KOJE SU SUDIONICI ZAKLJUENJA

istovremeno smatra da je alba umjeaa suprotna njegovim interesima i da joj se on ne

ODREDBA LANA 400. ZPP NE PODRAZUMIJEVA MOGUNOST DA STRANKA,

AKO JE U VEZI SA BRANIM SPOROM ADHEZIONO ODLUENO I O NEKIM

STEAJNI POSTUPAK I LIKVIDACIJA

izuzeto od ranijih korisnika predmetno neizgraeno graevinsko zemljite u drutvenoj

IDEJA O ORGANIZOVANJU MUZIKOG FESTIVALA NE PREDSTAVLJA

Mladost iz Mrkonji Grada, radi raskida

Mrkonji Grad). Dakle, da tuitelj nije aktivno legitimisan i da je tubeni zahtjev

nezakonita, budui da je za predmetni stan podnesen zahtjev za povrat istog u posjed od

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-Uvp-07-000099 od

STAMBENIM ODNOSIMA, MOE SE POKRENUTI SAMO AKO JEDNA OD

koritenje za davanje saglasnosti za zakljuivanje ugovora o koritenju stana, pa u tek

TOM ORGANU VE DONIO RJEENJE, VE JE ORGAN UPRAVE DUAN DA

podnesenim zahtjevima odluivala pod uslovima i u postupku propisanom svojim

graevinskog zemljita u dravnoj svojini i prije donoenja rjeenja o preuzimanju

primjenjuju odgovarajue odredbe zakona kojim je ureen parnini postupak. Odredbom

lanovi 8. i 13. Uredbe o postupku verifikovanja trabine i gotovinskih isplata

iskoritena, ne moe ocjeniti pravilnim i zakonitim, radi ega se i navodi zahtjeva za