Beruflich Dokumente
Kultur Dokumente
SMJERNICE ZA PISANJE
Smjesti djelo i autora u knjievnu epohu i odredi mjesto J. W. Goethea
u njoj. Osvrni se na pojam verterizma i njegovu pomodnost u
Getheovo doba.
Uoi temu s kojom se susree u ponuenom ulomku. Usporedi
doivljaj prirode u prvom i drugom odlomku.
Protumai kako pred naim oima izrasta lik umjetnika i koje on
stavove prema ljudima, prirodi i Bogu zauzima u tekstu pred tobom.
Protumai je li to vano za cjelinu djela i sveukupni portret mladog
Werthera. Smjesti ulomak u cjelinu teksta i iznesi svoj stav o temi
romana. Svoje tumaenje i ralambu potkrijepi primjerima iz teksta.
Uoi kojim se pripovjednim postupcima i stilskim sredstvima slui
autor i analiziraj njihovu uinkovitost u stvaranju atmosfere u ulomku.
Dokai citatima i obrazloi svoj izbor.
to misli mogu li doista osjeaji biti tako ruiteljski i razaraki kao
to su bili za Werthera?
18. svibnja
Mora li ba biti da ono to je za nekog ovjeka uzrok, sree kasnije postane izvor njegova jada? Pun,
topao osjeaj mojega srca za svu ivu prirodu,koji me je proeo silnom strau, te mi se svijet oko mene
inio rajem, sad mi je nesnosan muitelj, zloest duh koji me progoni kuda god se kreem. Nekada sam
sa stijene iao pogledom preko rijeke i motrio plodnu dolinu to se stere do breuljaka, gledao sam kako
sve oko mene puta klice i kljua ivotom. Vidio sam brda pokrivena od podnoja do vrha visokim,
gustim drveem, okrajke dolina raznovrsnih oblika u sjeni ljupkih lugova, pitomu rijeku kako klizi meu
trskama to tiho ute, a u njoj se zrcale mili oblaci, to ih nebom kree veernji povjetarac. Sluao sam
ptice iji pjev oivljuje umu, dok milijuni muica pleu u posljednjim crvenim zrakama sunca, iji
posljednji odsjev zove iz trave brundava kornjaa. Lepranje i titranje oko mene navelo bi me da bacim
pogled na tlo, gdje bih vidio kako mahovina otima hranu iz kamene stijene na kojoj sam stajao i kako
iprag raste niz suh pjeani humak, to mi je otvorilo oi za unutarnji, bujni, sveti ivot prirode. Sve
sam to ja obuhvatio svojim toplim srcem, a u obilju to me je preplavilo osjeao sam se poput
boanstva: divni likovi beskrajnoga svijeta oivjeli su u mojoj dui. Oko mene su bila golema brda, ruili
su se ponori preda mnom, bujice su jurile dolje, pljutale su rijeke ispod mene, odjekivale ume i
planine. Vidio sam kako nedokuive sile djeluju u dubini zemlje u uzajamnome stvaralatvu, dok nad
zemljom i pod nebom vrve narataji svakojakih stvorenja. Sve, sve je napueno tisuostrukim likovima, a
ljudi se skupljaju i trae sigurnost u svojim kuicama kao u gnijezdima i na svoj nain postaju gospodari
svijeta. Jadni e luak sve to smatrati sitnim, jer je sam tako sitan.
Od nedostupna gorja do pustinja u koje ljudska noga nije stupila i do kraja neznanoga oceana lebdi duh
vjenoga stvoritelja i raduje se svakome zrncu praine koje ga osjea i po njemu ivi. Ah, koliko sam
puta slao svoju enju obalama neizmjerljiva mora uz pomo krila nekog drala koji bi letio iznad mene:
htio sam se napiti raskone ivotne milote iz zapjenjena pehara beskonanosti. Snaga je mojih grudi
ograniena, ali bih tako, makar za trenutak, osjetio kaplju blaenstva onoga bia koje sve u sebi i kroz
sebe stvara.
Brate, samo mi je onda lijepo kada se svega toga sjetim. Sam pokuaj dozivanja u pamet onih
neizrecivih uvstava, odnosno, napor da ih ponovno iskaem, podie moju duu iznad nje same i
udvostruuje tjeskobu koju izaziva stanje u kojemu sam se sada zatekao.Pred mojom se duom
razmaknuo zastor, poprite beskrajnoga ivota preobrazilo mi se u ponor vjeno otvorena groba. Moe li
rei da neto jest,kad to neto stalno nestaje? Sve huji s vihorom, malo ija snaga dostaje do kraja
bitka! Ah! Bujica trga sve, sve tone, razmrskava se o hridine! Nema nijednoga trenutka u kojem se ne
otkida dio tebe i dragih ljudi oko tebe, niti postoji trenutak u kojemu ti sam nisi unitavatelj, u kojemu ne
mora biti unitavatelj, najbezazlenija etnja stoji ivota tisuu jadnih crvia, jedan jedini korak rui
tekom mukom izgraeni mravinjak i gura itav jedan mali svijet u ogavni grob. Oh! Ne mui mene
pomisao na velike nesree to s vremena na vrijeme zahvate svijet, ne tiu me se poplave koje
otplavljuju vaa sela, ni potresi to vam unitavaju gradove. Moje srce upropatava razorna sila koja je
skrivena u svekolikoj prirodi, po kojoj nita ne moe nastati a da istodobno ne nosi propast svojemu
susjedu i sebi samom. I zato posrem u strahu. Oko mene su nebo i zemlja u tkivu svojih sila. Ne vidim
nita osim neke grdosije koja vjeno dere i vjeno preiva.
2.
3.
4.
Kako Werther doivljava prirodu? Objasni ulogu pejsaa u ulomku i djelu. Uoi kojim se pripovjednim
postupcima i stilskim sredstvima slui autor i analiziraj njihovu uinkovitost u stvaranju atmosfere. Dokai
citatima i obrazloi svoj izbor. Je li ovakav pristup prirodi tipian za razdoblje u kojem je djelo nastalo?
5.
Djelo prikazuje njemako drutvo 18. st. Kako Werther doivljava to drutvo, to misli o njemu, buni li
se protiv drutvenih konvencija ili ih prihvaa? Kako se ponaa?
6.
Iz ega proizlazi Wertherov pogled na svijet i ivot? Kako se to odraava na njegov karakter i
ponaanje?
7.
Objasni odnose izmeu Wetrhera, Lotte i Alberta. Usporedi Werthera i Alberta. Koga je Lotta izabrala,
zato? Kako to Werther prihvaa.
8.