Sie sind auf Seite 1von 7

Raspravljaki kolski esej

Pred vama je ulomak djela Johanna Wolfganga Goethea Patnje


mladoga Werthera. Pozorno ga proitajte, a zatim i smjernice za
pisanje raspravljakoga kolskog eseja ispod teksta.
Redoslijed ponuenih smjernica ne obvezuje vas u oblikovanju eseja.
Svoj esej oblikujte kao zaokruenu cjelinu (uvod, razrada zakljuak).
Pazite na pravopisnu i gramatiku tonost. Esej treba imati od 400 do
600 rijei.
22. svibnja
Da je ljudski ivot tek san, ve se uinilo mnogima, a i u meni se taj
osjeaj vazda provlai. Kad vidim ogranienosti u kojoj su djelatne i
istraivake strane ovjeka zatoene; kad vidim kako je sva
uinkovitost usmjerena na to da si ovjek pribavi zadovoljenje
potreba, koje opet nemaju nikakve svrhe nego da nam produe bijedni
opstanak, a zatim kako je svako smirenje nad odreenim tokama
propitivanja tek stanovita rezignacija budui da zidove, meu kojima
sjedimo zatoeni, oslikavamo arenim likovima i svijetlim izgledima
sve to, Wilhelme, ini nas nijemim. Povlaim se natrag u sebe i
nalazim neki svijet! Opet vie u slutnji i nejasnoj poudi nego u
prikazu i ivoj sili. I tada sve pred mojim osjetilima pluta, a ja se tako
sanjajui smijeim naprijed u svijet.
Smjernice za pisanje
Koju poetnu tezu Werther iznosi ve u prvoj reenici priloenoga
ulomka? Slaete li se s tom tvrdnjom? Obrazloite svoje miljenje na
temelju osobnoga i itateljskoga iskustva.
Navedite argumente kojima Werther potkrjepljuje svoje miljenje i
komentirajte ih.
Protumaite smisao tvrdnje da zidove, meu kojima sjedimo
zatoeni, oslikavamo arenim likovima i svijetlim izgledima.
Smatrate li da se ovjek i danas ponaa na isti nain?
Kakav zakljuak s obzirom na svoj ivot Werther izvodi na temelju
izloene argumentacije?
Slaete li se s Wertherovim nainom razmiljanja (i izvoenja

zakljuaka)? Obrazloite svoje miljenje na temelju osobnoga i


itateljskoga iskustva.
Poveite Wertherov doivljaj svijeta sa svjetonazorom
knjievnopovijesnoga razdoblja u kojem djelo nastaje. Usporedite
svjetonazor njegova vremena sa svjetonazorom vremena u kojem
ivite.
U zadanom ulomku pod naslovom "22. svibnja", djela "Patnje mladog
Werthera" Johanna Wolfganga Goethea, glavni lik Werther iznosi tezu
o ljudskom ivotu kao snu. On nam govori kako su ve mnogi
smatrali da je ivot samo san te kako se i u njemu taj osjeaj sve ee
provlai. Ta bi tvrdnja po mom miljenju i mogla biti istinita ukoliko
se prepustimo mati te ukoliko proirimo svoje horizonte. No, s moga
gledita, ona ne mora imati jedno znaenje. Naime, gledamo li s
optimistine strane, kada bi ivot bio san to bi znailo da ivimo svoje
snove, a to je ono to svaki ovjek eli. S druge pak strane, dledamo li
na to pesimistino, ivot moe biti samo ruan san iz kojeg se jedva
ekamo probuditi, a to emo uspijeti kada na ivot zavri. Moje
iskustvo bi se moglo poistovjetiti s Wertherovim, jer mislim kako smo
se oboje priklonili ovoj pesimistinoj strani, samo zato to su nas
odreene situacije u ivotu na to natjerale:
RAZRADA: "Kad vidim ogranienost u kojoj su djelatne i
istraivake strane ovjeka zatoene; kad vidim kako je sva
uinkovitost usmjerena na to da si ovjek pribavi zadovoljenje
potreba, koje opet nemaju nikakve svrhe nego da nam produe bijedni
opstanak" U prvom dijelu ovog navoda se u potpunosti slaem s
Wertherom, jer istina je, ljudi su, barem velika veina, ogranieni.
Ogranieni najprije u svojoj glavi, a potom i ogranienih mogunosti.
Werther kae kako ovjeku nije bitno nita drugo osim njega samoga i
zadovoljenje njegovih potreba, nije mu bitno ono to srce eili, nije
mu bitno to je pustolovni duh zatoen i vrsto vezan lancima. To je
ono to frustrira naeg Werthera jer je eljan toga da mu srce lupa kao
ludo zbog iznenaenja ili uzbuenja. Takoer, stih koji mi se najvie
svidio govori mnogo o prirodi ovjeka kakva je i danas: "zidove,
meu kojima sjedimo zatoeni, oslikavamo arenim likovima i
svijetlim izgledima..." Naime, Werther smatra kako je ovjek zatoen

meu zidovima i to mu ne smeta, ve uiva u tome. ovjek uiva u


tome to sam sebi oslikava te zidove arenim bojama i likovima, u
prevedenom znaenju, uljepava svoju stvarnost. Vidi je onakvom
kakva nije, lae sam sebi, tako da bi njemu bilo bolje. Najgore je to
to ljudi to rade i danas, a ne shvaaju da si time ne ine nimalo bolje,
ve upravo suprotno. Ne shvaaju da im ivot u lai nije najbolja
opcija, najbolja opcija bi bila suoiti se sa stvarnou kakva god da je:
"...sve to Wilhelme, ini nas nijemim..." Upravo je onako kako kae i
sam Werther, sve nas to ini nijemima i slijepima. Upravo zbog toga i
je, jadan Werther, zavrio kako je. Zbog ljudi se Werther povlai
natrag u sebe i nalazi neki svoj svijet, jer je ostao razoaran ovim:
"Opet vie u slutnji i nejasnoj poudi nego u prikazu i ivoj sili. I tada
sve pred mojim osjetilima pluta, a ja se tako sanjajui smijeim
naprijed u svijet..." Iako je Wertherov nain razmiljanja suvie
pesimistian, naalost je i istinit. Odnosno, s veinom izreenih stvari
bih se morala sloiti. Istina, ljudi su postali ogranieni i zatvaraju se u
svoje zidove gdje je sve divno i krasno, no to ne bi trebao biti
dovoljan razlog za Wertherovo nezadovoljstvo. Smatram kako se
Werther trebao nauiti ivjeti s tim, no on je pokazao zapravo koliko
je slab. Uzalud mu sva njegova promiljanja i mudrosti kada je na
kraju on sam pokazao koliko je zatvorenog uma, vidjevi izlaz iz
svega samo u samoubojstvu. Njegov in se moe protumaiti samo
kao kukaviki.
ZAKLJUAK: Knjievnopovijesno razdoblje u kojem djelo nastaje
obiljeavaju velika drutvena i povijesna zbivanja koja snano utjeu
na svjetonazor pojedinca koji vie ne vjeruje u skladnost ivota, to je
ono to se oituje i kod naeg glavnog lika. Znaajke razdoblja su:
oslanjanje na emocije, matu i osjeaje, melankolija i pesimizam,
snaan individualizam, osjeaj tuge zbog uzaludnosti i potpune
promaenosti svijeta i ivota...Kakav je svjetonazor u knjievnosti
danas ne bih znala, no sigurno je da poneke znaajke romantizma kao
to su melankolija i pesimizam prevladavaju i sada. To je jednostavno
tako zbog tekog ivota i sve veeg broja nezadovoljnih ljudi

Johann Wolfgang Goethe, Patnje mladog Werthera

Pred Vama je ulomak romana Patnje mladog Werthera Johanna


Wolfganga Goethea.Pozorno ga proitajte, a zatim i smjernice za
pisanje kolskoga eseja ispod teksta.
Redoslijed ponuenih smjernica ne obvezuje Vas u Vaem oblikovanju
eseja.Svoj esej oblikujte kao zaokruenu cjelinu (uvod, razradba,
zakljuak).
Najprije piite na priloenome listu za koncept, a na kraju uredno
prepiite na listza istopis. Esej moete ispravljati na konceptu, ali ne i
na istopisu.
Pazite da Va esej bude pravopisno i gramatiki toan.Va esej treba
imati izmeu 400 i 600 rijei.
10. svibnja
udesna je vedrina obuzela cijelu moju duu, nalik na slatko
proljetno jutro, pa uivam od svega srca. Sam sam i radujem se ivotu,
radujem se u tom kraju koji je, rekao bih, stvoren za due kao to je
moja. Tako sam sretan, dragi, da sam uronio, uronio u uvstvo
divnoga bivstvovanja da to ne prudi mojoj umjetnosti. Sada ne bih
mogao crtati, ne bih mogao povui ni jedne crte, a nikada nisam bio
vei slikar nego u ovim trenucima. Kada se draguni dol ispod mene
isparuje, a sunce koje se popelo visoko nad povrinu neprozirne ume
pa se tek neke zrake prikradaju i poniru u dubinu tog svetita, a ja se
ispruio u visokoj travi uz potok koji se sputa u dolinu onda
uoavam da sam blie zemlji, uoavam nebrojene traviice koje su
tako udne... Osjeam kako meu vlatima buja i kljua ivot, mali
jedan svijet, mikrokozam crvia i muica koji su sada blii mome srcu.
I tada osjetim prisutnost Svemoguega koji nas stvori na svoju sliku i
priliku; utim kako se odasvud izvija i zrai Onaj koji je suta ljubav i
nas u vjenoj slasti i blaenstvu odrava i nosi lebdei...
To su trenuci kad se, prijatelju, sputa na mene kao neka sumaglica, a
svijet oko mene i nebo nada mnom kojoj poivaju dui kao lik drage,
tada me esto zgrabi enja i pomiljam: Ah, kad bih to mogao

ponoviti, izraziti, udahnuti papiru, nadahnuti ga onim to u tebi ivi


tako punim i toplim ivotom, pa da bude ogledalom tvoje due, kao
to je tvoja dua ogledalo neizmjernoga boanstva! Prijatelju... to e
me upropastiti, smrvit e me sila i snaga ovih divota.
J. W. Goethe, Patnje mladog Werthera

SMJERNICE ZA PISANJE
Smjesti djelo i autora u knjievnu epohu i odredi mjesto J. W. Goethea
u njoj. Osvrni se na pojam verterizma i njegovu pomodnost u
Getheovo doba.
Uoi temu s kojom se susree u ponuenom ulomku. Usporedi
doivljaj prirode u prvom i drugom odlomku.
Protumai kako pred naim oima izrasta lik umjetnika i koje on
stavove prema ljudima, prirodi i Bogu zauzima u tekstu pred tobom.
Protumai je li to vano za cjelinu djela i sveukupni portret mladog
Werthera. Smjesti ulomak u cjelinu teksta i iznesi svoj stav o temi
romana. Svoje tumaenje i ralambu potkrijepi primjerima iz teksta.
Uoi kojim se pripovjednim postupcima i stilskim sredstvima slui
autor i analiziraj njihovu uinkovitost u stvaranju atmosfere u ulomku.
Dokai citatima i obrazloi svoj izbor.
to misli mogu li doista osjeaji biti tako ruiteljski i razaraki kao
to su bili za Werthera?

18. svibnja

Mora li ba biti da ono to je za nekog ovjeka uzrok, sree kasnije postane izvor njegova jada? Pun,
topao osjeaj mojega srca za svu ivu prirodu,koji me je proeo silnom strau, te mi se svijet oko mene
inio rajem, sad mi je nesnosan muitelj, zloest duh koji me progoni kuda god se kreem. Nekada sam
sa stijene iao pogledom preko rijeke i motrio plodnu dolinu to se stere do breuljaka, gledao sam kako
sve oko mene puta klice i kljua ivotom. Vidio sam brda pokrivena od podnoja do vrha visokim,
gustim drveem, okrajke dolina raznovrsnih oblika u sjeni ljupkih lugova, pitomu rijeku kako klizi meu
trskama to tiho ute, a u njoj se zrcale mili oblaci, to ih nebom kree veernji povjetarac. Sluao sam
ptice iji pjev oivljuje umu, dok milijuni muica pleu u posljednjim crvenim zrakama sunca, iji
posljednji odsjev zove iz trave brundava kornjaa. Lepranje i titranje oko mene navelo bi me da bacim
pogled na tlo, gdje bih vidio kako mahovina otima hranu iz kamene stijene na kojoj sam stajao i kako
iprag raste niz suh pjeani humak, to mi je otvorilo oi za unutarnji, bujni, sveti ivot prirode. Sve
sam to ja obuhvatio svojim toplim srcem, a u obilju to me je preplavilo osjeao sam se poput
boanstva: divni likovi beskrajnoga svijeta oivjeli su u mojoj dui. Oko mene su bila golema brda, ruili
su se ponori preda mnom, bujice su jurile dolje, pljutale su rijeke ispod mene, odjekivale ume i
planine. Vidio sam kako nedokuive sile djeluju u dubini zemlje u uzajamnome stvaralatvu, dok nad
zemljom i pod nebom vrve narataji svakojakih stvorenja. Sve, sve je napueno tisuostrukim likovima, a
ljudi se skupljaju i trae sigurnost u svojim kuicama kao u gnijezdima i na svoj nain postaju gospodari
svijeta. Jadni e luak sve to smatrati sitnim, jer je sam tako sitan.
Od nedostupna gorja do pustinja u koje ljudska noga nije stupila i do kraja neznanoga oceana lebdi duh
vjenoga stvoritelja i raduje se svakome zrncu praine koje ga osjea i po njemu ivi. Ah, koliko sam
puta slao svoju enju obalama neizmjerljiva mora uz pomo krila nekog drala koji bi letio iznad mene:
htio sam se napiti raskone ivotne milote iz zapjenjena pehara beskonanosti. Snaga je mojih grudi
ograniena, ali bih tako, makar za trenutak, osjetio kaplju blaenstva onoga bia koje sve u sebi i kroz
sebe stvara.
Brate, samo mi je onda lijepo kada se svega toga sjetim. Sam pokuaj dozivanja u pamet onih
neizrecivih uvstava, odnosno, napor da ih ponovno iskaem, podie moju duu iznad nje same i
udvostruuje tjeskobu koju izaziva stanje u kojemu sam se sada zatekao.Pred mojom se duom
razmaknuo zastor, poprite beskrajnoga ivota preobrazilo mi se u ponor vjeno otvorena groba. Moe li
rei da neto jest,kad to neto stalno nestaje? Sve huji s vihorom, malo ija snaga dostaje do kraja
bitka! Ah! Bujica trga sve, sve tone, razmrskava se o hridine! Nema nijednoga trenutka u kojem se ne
otkida dio tebe i dragih ljudi oko tebe, niti postoji trenutak u kojemu ti sam nisi unitavatelj, u kojemu ne
mora biti unitavatelj, najbezazlenija etnja stoji ivota tisuu jadnih crvia, jedan jedini korak rui
tekom mukom izgraeni mravinjak i gura itav jedan mali svijet u ogavni grob. Oh! Ne mui mene
pomisao na velike nesree to s vremena na vrijeme zahvate svijet, ne tiu me se poplave koje
otplavljuju vaa sela, ni potresi to vam unitavaju gradove. Moje srce upropatava razorna sila koja je
skrivena u svekolikoj prirodi, po kojoj nita ne moe nastati a da istodobno ne nosi propast svojemu
susjedu i sebi samom. I zato posrem u strahu. Oko mene su nebo i zemlja u tkivu svojih sila. Ne vidim
nita osim neke grdosije koja vjeno dere i vjeno preiva.

Johann Wolfgang Goethe, Patnje mladoga Werthera

Johann Wolfgang Goethe Patnje mladoga Werthera smjernice za esej


SMJERNICE
1.

Smjesti djelo i autora u knjievnu epohu i odredi mjesto J. W. Goethea u njoj.

2.

Odredi vrstu i temu djela. Objasni pojam verterizma.

3.

Smjesti ulomak u kontekst djela.

4.

Kako Werther doivljava prirodu? Objasni ulogu pejsaa u ulomku i djelu. Uoi kojim se pripovjednim
postupcima i stilskim sredstvima slui autor i analiziraj njihovu uinkovitost u stvaranju atmosfere. Dokai
citatima i obrazloi svoj izbor. Je li ovakav pristup prirodi tipian za razdoblje u kojem je djelo nastalo?

5.

Djelo prikazuje njemako drutvo 18. st. Kako Werther doivljava to drutvo, to misli o njemu, buni li
se protiv drutvenih konvencija ili ih prihvaa? Kako se ponaa?

6.

Iz ega proizlazi Wertherov pogled na svijet i ivot? Kako se to odraava na njegov karakter i
ponaanje?

7.

Objasni odnose izmeu Wetrhera, Lotte i Alberta. Usporedi Werthera i Alberta. Koga je Lotta izabrala,
zato? Kako to Werther prihvaa.

8.

Kako zavrava roman? to misli o takvom nainu rjeavanja problema?

Das könnte Ihnen auch gefallen