Osnivanje 2

64
6.
M. Opali: Prijenosnici snage i gibanja
OSNIVANJE ZUPANIKIH PRIJENOSNIKA
Osnivanje je faza procesa konstruiranja koja prethodi oblikovanju. Prije poetka osnivanja
problem prijenosa snage i gibanja potrebno je rijeiti konceptualno. Ovo pretpostavlja
postavljanje zadatka i raiavanje zadatka putem takozvane liste zahtjeva. Lista zahtjeva treba
biti to opsenija, obuhvatnija, detaljnija.
Faze osnivanja ili projektiranja prijenosnika jesu:
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
Izbor vrste prijenosnika na osnovi liste zahtjeva

Izbor parcijalnih prijenosnih omjera
Odreivanje priblinih dimenzija prijenosnika
Proraun i/ili izbor parametara ozubljenja (modul, standard, kvaliteta, tolerancijski
razred, kut nagiba boka, pomak profila, toplinske obrade, tehnologija izrade itd.)
Projektni crte cijelog prijenosnika ime se dobiju sve vane dimenzije te ostale
informacije o prijenosniku (teina, veliina, oblik prikljuaka itd.)
Oblikovanje elemenata prijenosnika
Dokaz nosivosti (sigurnosti, vijek trajanja, deformacije itd.)
6.1 LISTA ZAHTJEVA

Lista zahtjeva sadri dvije grupe podataka. U prvoj su grupi podaci vezani uz glavne
funkcije, a preteno vani u prvim fazama osnivanja, dok je druga grupa podataka, u vezi s
posebnim funkcijama, bitna u fazi oblikovanja elemenata prijenosnika.
A. GLAVNE FUNKCIJE
1.
2.
3.
4.
5.
Brzina vrtnje pogonske strane (brzina vrtnje), smjer okretanja, stalni ili promjenjivi
prijenosni omjer, doputene tolerancije prijenosnog omjera, nain optereenja
(istosmjerno ili izmjenino).
Vrsta radnog i pogonskog stroja
Zahtjevi naruioca u vezi s glavnim funkcijama (vrsta prijenosnika, nain ugradnje)
Meusobni poloaj pogonskog i radnog stroja i eventualno osni razmak
Snaga, trajni moment, nazivni momenti pogonskog i radnog stroja, maksimalni
momenti, potezni momenti.
B. POSEBNE FUNKCIJE
B1. Podaci o pogonu
1.
2.
Broj ukljuivanja radnog stroja u jedinici vremena

Dnevno trajanje pogona
65
3.
Karakteristike radnog stroja dobivene mjerenjem ili pretpostavljene, uestalosti

maksimalnog momenata. Raspolae li se sa spektrom optereenja?
4. Mogunost preoptereenja, te moment proklizavanja sigurnosne spojke ako je
potrebna.
5. Udarna optereenja (broj, trajanje i veliina), najvei pojedinani moment radnog
procesa i havarijski moment.
6. Toan tok snage
B2. Podaci o tehnologiji izrade
1.
Podaci o materijalu (mogunost dobave i vrijeme dobave), obradivost izabranog

materijala.
2. Karakteristike vlastitog strojnog parka (ogranienja u vezi s gabaritom i teinom).
3. Problematika alata.
B3. Dodatne sile prijenosa
1.
2.
Optereenje kuita (smije li se dodatno opteretiti ?).

Doputene sile na pogonskom i gonjenom vratilu (mogu li ih spojke ili smiju preuzeti
?).
B4. Posebni zahtjevi naruioca
1.
2.
3.
Vrste spojki
Oblici prikljunih vratila
Po kom propisu (DIN, ISO, AGMA, GOST, BS itd.) treba raditi proraun (brodski
prijenosnici ne pripadaju ovoj grupi, podloni su posebnim standardima)
4. Jamstvo, stupanj djelovanja, buka, probni pogon, ispitivanje.
5. Zahtjevi u vezi s tehnologijom.
6. Toplinske obrade, materijali, postupci strojne obrade.
7. Uleitenja.
8. Posebni propisi u vezi s kuitom, vratilom i priborom.
9. Transportni uvjeti (gabariti, vrsta prijevoza, teine, mjesto montae itd.).
10. Odravanje i rezervni dijelovi, koje su vrste i opsega?
B5. Podmazivanje
1.
Temperatura okoline i eventualno grijanje, mogua sredstva i naini

hlaenja,
maziva (morska ili slatka voda ili zrak, njihova temperatura, te postoji li ve neki
sustav hlaenja koji bi se mogao upotrijebiti)
2. Je li izbor maziva slobodan ili po odreenim propisima?
3. Ako postoji sustva podmazivanja, dati njegove parametre.
4. Ako je potrebna kontrola podmazivanja, koje parametre treba kontrolirati (koliina,
tlak, razina, temperatura ...)?
B6. Uvjeti smjetaja i okoline
66
1.
2.
Otvoreni, zatvoreni ili djelomino otvoreni prostor?

Ogranienja u pogledu montae, ugradnje, transporta, praine, prljavtine, vrstih
estica, vode, vodene pare i ostalih isparavanja kiselina, luina i ostalih agresivnih
medija.
3. Podaci o temeljenju (kruti, elastini, elini, betonski, odvojeni, kompaktni)
4. 4. Maksimalna i minimalna godinja temperatura okoline, te je li prijenosnik izloen
izravnom sunevu zraenju?
B7. Ostalo
1. Boja prijenosnika, vanjska i unutranja.
2. Konzerviranje za transport, je li potrebno?
3. Rezervni dijelovi, jesu li potrebni?
4. Mjesta predviena za davae (momenta, temperature, broja okretaja, vibracija ...)
5. Posebni prorauni vibracija i buke, jesu li potrebni?
Ova lista, koja slui i u fazi osnivanja i za dokaz nosivosti, a koja je neto modificirana
lista koju predlau Niemann i Winter [3] , obino se daje u obliku tabelice. Ona moe biti i ua i
ira od predloene zavisno od objekta odnosno od faze konstruiranja. U ovom obliku primjerena
je za zupanike elnike, stonike i pune prijenosnike.
6.2 RASPODJELA UKUPNOG PRIJENOSNOG OMJERA NA POJEDINE

STUPNJEVE PRIJENOSA
Kod viestupanjskih zupanikih prijenosnika potrebno je najprije rijeiti problem
raspodjele ukupnog prijenosnog omjera na parcijalne prijenosne omjere.
Openito je povoljnije, ako radni stroj ne zahtijeva drukije, da se u stupnjevima s veom
brzinom, dakle s manjim okretnim momentom, odabiru vei prijenosni omjeri. Takoer je
pravilo da uvijek treba izbjegavati cjelobrojne prijenosne omjere.
Cilj da se konstruira to jeftiniji, a tehniki zadovoljavajui prijenosnik najbolje se postie
optimiranjem, odnosno primjenom metoda optimiranja. Problem e biti obraen prema dvama
kriterijima optimiranja, a neto modificirano prema[20] te prema [3]:
a) Za viestupanjske elnike zupaste prijenosnike dao je Moeser [20] sljedei postupak za
raspodjelu ukupnog prijenosnog omjera (ne uzimajui u obzir svojstva materijala, te samo za
elnike prijenosnike):
67
Slika 6.1, Viestupanjski prijenosnik s elnikim zupanicima
Za svaki (manji) zupanik bilo kog prijenosnikog para viestupanjskog elnikog

prijenosnika moe se uspostaviti veza njegove geometrijske karakteristike, promjera d1 i
optereenja T preko proraunskog faktora B tako da je:
d1 = B 3 T
(6.1)
Ako prijenosnik ima n stupnjeva prijenosa, ukupni je prijenosni omjer

k
i = u1u2 u3 ..... uk ... un = u
(6.2)
=1
U n-tom stupnju prijenosa s obzirom na ulazni okretni moment TA vrijedi:
Tn =
TA
n
odnosno d n = B
TA
3
=1
(6.3)
=1
Promjer je veeg zupanika u k-tom paru Dn = un d n , a ukupni je volumen svih parova:
V = VI + VII +.... +Vn
(6.4)
Za parcijalne volumene, uz uvoenje odnosa = b/d, (priblino isti za sve parove) vrijedi
(volumen prvog para):
VI = V1 + V2 =
V1 =
d12b1 +
D12b1
1
d13 = B 3TA
u1
4
4
V2 = u12V1
(6.5)
(6.6)
(6.7)
68
Ako se ukupni volumen u jednadbi (6.4.) podijeli s izrazom u zagradi jednadbe (6.6) u
svim stupnjevima, dobit e se znaajka volumena V , ovisna samo o parcijalnim prijenosnim
omjerima:
V =
V
TA
=
B
u2
1 u12
1
+ +
+ 2 +.......+
u1 u1 u1u2 u1u2
1
k
uk2
k
u u
(6.8.)
=1
odnosno
k
V =
=1
1 + u2
n
u
n =1
(6.9.)
Optimiranje je izvedeno traenjem minimuma funkcije V primjenom Lagrangeove

multiplikatorske metode [20], gdje se parcijalnom derivacijom Lagrangeove funkcije dobiva
sustav nelinearnih jednadbi. Dobiveni su optimalni i granini prijenosni omjer:
ulopt = (2ul +1 + 1) 0.5
i ulg r = 1 + 2 0.5 = 2.41
(6.10.)
Vrijednost l u gornjoj jednadbi moe poprimiti vrijednosti od 1 do k. Provedena analiza

prikazana je grafiki na slikama 6.2, 6.3, i 6.4 a bit e ilustrirana sljedeim primjerom:
Primjer: Neka je zadan ukupni prijenosni omjer i=50, a potrebno je odrediti optimalan broj
stupnjeva prijenosa te optimalni prijenosni omjer u svakom stupnju. Prijenosnik je reduktor.
Na slici 6.2. odredi se za ukupni prijenosni omjer i=50 optimalan broj stupnjeva prijenosa
n=4 (prvo presjecite s krivuljom n=4). Dobivenom vrijednosti za n ide se u dijagram na slici
6.3. Za sada poznate vrijednosti i i n oita se iz dijagrama na slici vrijednost optimalnog
prijenosnog odnosa u n-tom (etvrtom ) stupnju in = i4 = 3. Preostali su prijenosni omjeri, a
prema jednadbi (6.19):
u3 = 2u4 + 1 = 2. 65;
u2 = 2.51
u1 = 2. 45
Isti rezultati dobili bi se i sa slike 6.4. Ukupni prijenosni omjer manji je od zadanog za oko
2%, to je u granicama doputenog. U sluaju potrebe za tonijim proraunom potrebno je
primijeniti neku iterativnu metodu.
69
Slika 6.2. Odreivanje optimalnog broja stupnjeva prijenosa kod viestupanjskih prijenosnika metodom
minimalnog volumena prema [20]
Nakon odreivanja prijenosnih omjera, ako je to potrebno, mogu se uz odreene

pretpostavke odrediti i glavne mjere vitalnih elemenata prijenosnika.
Za manji zupanik potrebno je kontrolirati i promjer vratila. Za vratilo i zupanik kao dva
elementa preporua se d1 d vr + 3m . U manjem broju sluajeva reu se zubi izravno na vratilu
(paziti na progib vratila). U ovoj fazi projektiranja ne zna se rjeenje uleitenja pa ni momenti
savijanja vratila.
Slika. 6.3.Odreivanje optimalnog omjera un
Slika 6.4. Odreivanje preostalih mjera uk
b) Niemann [3] daje na temelju slinih analiza za elnike i za kombinirane elniko-stonike

prijenosnike sljedei postupak.:
70
Za prijenosnike s vie stupnjeva prijenosa 1, 2,...., n, prijenosnim omjerima broja zubi

u1 , u2 ...... un osnih razmaka a1 , a2 .... an , irina zubi b1 , b2 ...... bn te dinamikih izdrljivosti bokova
zubi u pojedinim stupnjevima H lim1 , H lim 2 ....... H lim n vrijedi da je:
i = i1i2 ......... in = u1u2 .......... un
(6.11)
Prenesena snaga mora kod punog iskoritenja materijala u svakom stupnju biti jednaka pa,
ne uzimajui u obzir gubitke, mora biti:
u1
u2
2
2
n b a2 =
3 n1b1a1 = Hlim2
(u1 + 1)
(u2 + 1) 3 2 2 2
P = P1 = P2 =... = Pn H lim12
=...... =
Hlim n
un
2
3 nn bn a n
(un + 1)
(6.12.)
b.1) Na temelju gornje jednadbe mogu se postaviti sljedei odnosi:

2
b a a
f a = Hlim2 2 1 2
Hlim1 b1 a 2 a1
b a a
f a = Hlim3 3 2 3
Hlim2 b2 a3 a 2
(6.13)
Kod dvostupanjskog prijenosnika bit e ukupni prijenosni omjer raspodijeljen na iznose:

1
u1 =
u (uf a ) 3
(uf a )
1
3
u2 =
u
u1
(6.14)
Za viestupanjske prijenosnike ne mogu se dobiti rezultati u ovako eksplicitnom obliku.

Tako na primjer za trostupanjske prijenosnike treba odabrati pomonu veliinu u1' te izraunati:
1
u2' =
u
u3
a
u1' u1'
1
3
u
fa ' 1
u1
uz u1' =
1
' ' 3
a 1 2
uu f uu
' '
1 2
(f uu )
' '
a 1 2
1
3
(6.15)
Postupak treba ponavljati sa u2'' te ispitivati konvergenciju. S jako konvergirajuim

rezultatima za u1 i u2 dobije se:
u3 =
u
u1u2
b.2) Kriterij minimalnog volumena zupanika. Uz pretpostavku jednakog materijala u svakom

stupnju za oba zupanika (konstruktivno nije ogranien ni osni razmak ni odnos b/d)
ukupni volumen svih stupnjeva mora biti minimalan. Ukupni je volumen svih stupnjeva:
71
V = V1 + V2 +.......+Vn b1a12
u12 + 1
+ b2 a12
(u1 + 1)2
u22 + 1
(u2 + 1)2
+...+ bn an2
un2 + 1
(un + 1)2
(6.16)
Za prijenosnik sa dva stupnja dobije se:

2

3
u1 0.8 u Hlim 1 ,
Hlim 2
(6.17)
a za prijenosnik sa tri stupnja:

2
7
7
u1 0.6u Hlim 1 Hlim 1
Hlim 2 Hlim 3
4
7
7
7
u2 11
. u Hlim 2 Hlim 2
Hlim 1 Hlim 3
2
7
(6.18)
(6.19)
Krivulja V = f (u1 , u2 ) ima "plosnati" minimum (zapravo podruje minimuma) tako da su

manja odstupanja od jednadbi (6.17), (6.18) i (6.19) mogua (i doputena). Na osnovi
dobivenog optimalnog volumena optimalni su i osni razmaci i odnosi b/d. Kod analize treba
paziti da se ne prekorae maksimalne vrijednosti b/d1 ni u jednom stupnju, to postupak ne
uzima u obzir. Zato mora biti:
b1
b1
d1
a1 u1 + 1
b2
b
d2
i 2
a2 u2 + 1
(6.20)
Kod prijenosnika s a1 , a2 .... an obino je dovoljno kontrolirati zadnji stupanj (n). Na slici
6.5. dani su primjeri za raspodjelu prijenosnog omjera po ovoj metodi, ukljuujui i
kombinirane stoniko-elnike prijenosnike, a prema [15]. Slika 6.5. daje rjeenja na temelju
jednadbi od (6.17) do (6.19), ali uz pretpostavku jednakih materijala u svim stupnjevima. Na
slici dani rezultati ne uzimaju u obzir posebno neke vane kriterije kao to je ogranienje
prijenosnog omjera za jedan par zupanika u sluaju prijenosa snage, te podruje primjene
prijenosnika.
Izraunate ili sa slika odreene prijenosne omjere obino je potrebno, ako se drukije ne
zahtijeva, zaokruivati na najblie standardne brojeve, na primjer brojeve reda R10 prema DIN
323.
b.3) Stoniko-elniki prijenosnici. Osnovna funkcija stoniko-elnike kombinacije je
promjena toka snage (najee pod pravim kutom). S obzirom na to da su stonici skuplji
od elnika, ne upotrebljavaju se samo za ostvarivanje prijenosnog omjera, ali kada su u
kombinaciji s elnicima, onda se i pomou njih ostvaruje prijenosni omjer. Temeljem
72
prethodno opisanog optimiranja dobije se za dvo- i trostupanjske kombinirane stonikoelnike prijenosnike raspodjela ukupnog prijenosnog omjera prema slici 6.5.
Slika 6.5. Raspodjela ukupnog prijenosnog omjera viestupanjskih prijenosnika metodom minimalnog volumena
zupanika, a prema [3]
b.4) Puno-elniki prijenosnici nisu sadrani u gornjim analizama. Upotrebljavaju se za

ukupne prijenosne omjere vee od i=40. Raspodjela prijenosnog omjera obavlja se tako da
u stupnjevima s veom brzinom radi puni par (kod redukcije ulazni par!), a u viim
stupnjevima elniki par (obino samo jedan, vrlo rijetko dva stupnja). Kod takvog
rjeenja treba pri odabiru prijenosnog omjera punog para voditi rauna o iskoristivosti.
6.3 IZBOR IRINE ZUBA TE ODNOSA b/d1 i b/a

Ekonomski zahtjevi trae kompaktne konstrukcije. Ovo iziskuje velike irine zupanika,
odnosno velike odnose b/d1. S jedne strane ti su odnosi ogranieni moguom kvalitetom izrade
(raspodjela optereenja po irini zuba) i deformacijama zuba. S druge strane neka minimalna
irina zuba potrebna je zbog aksijalne krutosti zuba (veinom ravni zubi), odnosno aksijalne
krutosti tijela cijelog zupanika ili zbog stupnja prekrivanja (elnici s kosim zubima).
Preporuene, najvee vrijednosti za odnose b/d1 vide se u tablici 6.1, a dane su u ovisnosti o
toplinskoj obradi zuba zupanika.
Tablica 6.1. Vrijednosti najveih* odnosa b/d1 u funkciji stanja materijala
Stanje materijala
- normaliziran (HB<180)
- poboljan (HB>200)
- cementiran i plameno kaljen
- nitriran
odnos (b/d1)max
1.6
1.4
1.1
0.8
*Preporuene maksimalne vrijednosti vrijede za stabilne industrijske prijenosnike s krutim temeljejm

simetrino postavljenim i obostrano uleitenim zupanicima.
73
Vrijednosti u tablici 6.1 mogu se korigirati ako se radi o drukijim konstruktivnim

rjeenjima nego navedenim u tablici. U sluaju nesimetrinog obostranog uleitenja vrijednosti
iz tablice treba mnoiti s faktorom 0.8, a za konzolno uleitenje sa 0.5. U sluaju da je
prijenosni omjer i=1, mogu se tabline vrijednosti mnoiti faktorom 1.2. Kada se radi o lakim
izvedbama s elastinim temeljenjem, uzima se 0.6(b/d1)max, a kod strelastog ozubljenja faktor je
0.9 za jednu strijelu.
Kada se radi o odnosu b/a, onda je on ovisan na slian nain o termikoj obradi materijala
kao i odnos b/d1. Za poboljane materijale uzima se da je ovaj odnos od 0.5 do 0.7, a za
povrinski otvrdnute cementiranjem i kaljenjem od 0.4 do 0.5. Kada se radi o nitriranoj povrini,
taj je odnos od 0.3 do 0.45. U sluaju lakih izvedbi odnosno elastinog temeljenja trebaju se
navedene vrijednosti mnoiti s faktorom 0.6.
Minimalne irine zubi odnosno zupanika (elnika) po kriteriju aksijalne krutosti i
zupanika i zuba dani su u tablici 6.2, a prema preporukama Tuplina [47]. Openito se vidi: to
je tvra povrina zuba (manja mogunost prilagodbe), spomenuti odnosi moraju se smanjiti.
Tablica 6.2. Minimalne irine zuba po kriteriju aksijalne krutosti
Kriterij krutosti
aksijalna krutost zuba

aksijalna krutost zupanika
ravno ozubljenje
koso ozubljenje
b > 6m
b > 6mn
b > da2/12
b > da2(1+tg)/12
6.4 IZBOR BROJA ZUBI z1 I MODULA m

Kod zadanog osnog razmaka i prijenosnog omjera mijenja se nosivost sa poveanjem broja
zubi z1 kako slijedi:
nosivost korijena zuba pada
nosivost boka ostaje priblino ista
nosivost s obzirom na zaribavanje pada (vee brzine klizanja na vrhu i podnoju zuba)
buka i vibracije se smanjuju (paualna procjena)
Kod unutarnjeg ozubljenja, osim navedenog, dolazi do problema kada iznos ( z2 - z1)
pada i kada zubi zupanika s unutranjim ozubljenjem nisu adekvatno skraeni.
6.4.1 Izbor broja zubi po kriteriju izjednaenja nosivosti korijena i boka
Za bilo koje sparivanje materijala postoji jedan broj zubi pogonskog zupanika za koji je
nosivost korijena i boka priblino jednaka. Pritom su zadrane minimalne sigurnosti korijena i
boka s poznatim meusobnim odnosom. Taj broj dade se izvesti na temelju jednadbi za
opteretivost boka i korijena zuba te iznosi:
74
z1HF = 35000
f
u + 1 F E / sF min
cos 2 2l
2
u ( H lim / sHmin )
Zw
(6.21)
Ovdje je Zw=1 za materijale zupanika z1 i z2 s istom nosivou a Zw= 1,1 ako je manji
zupanik povrinski kaljen i vei poboljan. Ako su materijali obaju zupanika razliiti,
mjerodavan je faktor otvrivanja "loijeg" materijala. Faktor vrste optereenja f L = 1 za
istosmjerno optereenje i f L = 0. 7 za naizmjenino optereenje zuba (na primjer kada se radi o
meuzupanicima).
Na slici 6.5. vidi se ovisnost nosivosti, za bok i korijen, o broju zubi pogonskog zupanika.
Presjecite linija nosivosti boka (praktiki neovisna o broju zubi !) i linije nosivosti korijena
(ovisna o broju zubi !) predstavlja broj zubi kod koga su izjednaene nosivosti korijena i boka
(jednadbe 6.21). Kod niske nosivosti boka (termiki neobraeni bokovi ili samo poboljano
stanje materijala na boku) dobije se velik broj zubi z1 ( od 20 do 80 zubi manjeg zupanika).
Naravno, to rezultiralo velikim dimenzijama zupanika, pa se iz praktinih razloga uzima manji
broj zubi, to opet rezultira poznatom razlikom u veliini stvarnih sigurnosti boka i korijena, SH
i SF (vidi takoer sliku 6.36). Kod kaljenih bokova zubi zupanika mora se paljivo kontrolirati
SF . Nosivost s obzirom na troenje i zaribavanje obavlja se veinom u kontrolnom proraunu (ne
u fazi projektiranja).
T2
Slika 6.6. Granice opteretivosti za poboljane i kaljene zube u zavisnosti o broju zubi manjeg zupanika, a na
temelju jednadbe (6.21). 1 - nosivost korijena otvrdnutih zubi; 2 - nosivost korijena neotvrdnutih zubi; 3
- nosivost boka otvrdnutih zubi; 4 - nosivost boka neotvrdnutih zubi; C - kaljeni zubi; P - poboljani
75
6.4.2 Preporuljive vrijednosti broja zubi z1
U prethodnom poglavlju vidi se da bi optimalno podruje broja zubi po kriteriju jednake

iskoristivosti materijala na boku i korijenu dovelo do relativno velikih brojeva zubi pogonskog
zupanika, to bi, slijedno, rezultiralo (nepotrebno) velikim dimenzijama prijenosnika. U praksi
se odabiru brojevi zuba pogonskog zupanika u vrlo irokim granicama, to zavisi od vie
faktora.
U tablici 6.3. predoene su preporuljive vrijednosti brojeva zubi z1 u vidu podruja, a u
ovisnosti o prijenosnom omjeru i toplinskoj obradi. Donje granice treba birati za manje brzine
vrtnje, a gornje za vee (n1>3000 o/min).
Tablica 6.3. Preporuljive vrijednosti za z1
u(i)*
openito <250HB
32......60
29......55
25......50
22.....45
openito >300HB
30......50
27.......45
23......40
20.....35
sivi lijev
26.......45
23.......40
21.......35
18......30
nitrirani elik
24.......40
21.......35
19.......31
16.......26
cementirani elik
21.......32
19.......29
16.......25
14.......22
*za redukciju u=i
Takoer vrijedi za broj zubi manjeg zupanika:

z
z
z
z
= 12
= 7
= 5
= 1 .. 4
- praktino najmanji broj za prijenos snage (uz z223)

- najmanji broj za prijenos gibanja (HRN MC1 016)
- najmanji broj za prijenos gibanja (DIN 58400- fina mehanika)
- sa zavojnim zubima, samo za gibanje, uz <1
6.4.3 Ostale preporuke u vezi s izborom modula i broja zubi
Vrijednost odnosa b/m kojim se izraava faktor irine ovisna je o kvaliteti izrade i
predstavlja mjeru osjetljivosti na tonost izrade odnosno vrstu konstrukcije. Preporuene
vrijednosti najmanjeg modula izvedene iz ovog izraza (b/m ) dane su u tablici 6.4.
Tablica 6.4. Vrijednosti modula u odnosu na kvalitetu i tip konstrukcije
Kvaliteta izrade
10......12
8......9
6......7
6......7
4......6
tip konstrukcije
lako kuite, elina konstrukcija
elina konstrukcija, z1 konzolno
dobro uleitenje u kuitu
velika krutost i paralelnost osi
vrlo velika tonost, b/d1<1
vrijednost modula m*
b/10.....b/15
b/15.....b/25
b/20.....b/30
b/25.....b/35
b/40.....b/60
76
*Za finu tehniku (DIN 58405) m = b/10; mn=b/16
Na slici 6.7. prikazana je mogunost odabira modula prema [21] . Na temelju poznate
jednadbe za Hertzov tlak na boku zuba zupanika u zahvatu i naprezanja u korijenu zuba moe
se preko izjednaenja odnosa Ft / b napisati da je:
Slika 6.7. Odabir modula na temelju optimiranja prema [21]
mn ( HF ) = ( H lim / s H ) 2 sF / FE d1u / ( u + 1) y / z 2
(6.22)
Za uprosjeene vrijednosti kutova nagiba boka te parametara vrstoe materijala dobije se

za razliite povrinske i termike obrade materijala zupanika, a u funkciji prijenosnog omjera i
osnog razmaka:
mn ( HF ) = 0.07au / ( u + 1)2
- za poboljane bokove
mn ( HF ) = 0.0835au / ( u + 1) 2
- za indukciono i plameno kaljene (6.23)
mn ( HF ) = 0107
. au / ( u + 1) 2
- za cementirane i kaljene
Jednadbe (6.23) vrijede za sigurnosti boka 1,3 i korijena 1,6.

U tablicama 6.5.1. i 6.5.2 dati su standardizirani moduli prema ISO, DIN te u
anglosaksonskim jedinicama (AGMA, ANSI; B.S. 978). Odstupanje od ovih vrijednosti isplativo
je samo za vrlo velike serije i specijalne namjene.
Vrijednosti u tablicama 6.5.1. i 6.5.2. odnose se na elnike, stonike i vijanike
prijenosnike u finoj mehanici, opoj strojogradnji, za vozila, kao i u tekoj industriji. Upotrebom
reda I pojeftinjuje proizvodnja zbog vee vjerojatnosti postojanja alata i mjernih i kontrolnih
ureaja. Vrijednosti u zagradama u tablici 6.5.1. predviene su prije svega za automobilsku
77
industriju, a velike vrijednosti (27, 30, 39 i 42) za teku strojogradnju. U anglosaksonskom

podruju, gdje se nastoji prijei na sustav modula s Diametral Pitch, preraunavanjem se ne
dobiju vrijednosti standardnih modula prema DIN. Preraunate vrijednosti predoene su u tablici
6.5.2. Inae, preraunavanje se obavlja prema jednostavnim izrazima:
m=
24. 5
;
P
odnosno
P=
25. 4
m
* Kod punih prijenosnika moduli su standardizirani prema dukijim kriterijima (vidi tablicu
6.5.3)
* Zavisno od odreenih faktora (najee brzine) ukupni stupanj prekrivanja mora imati neku
minimalnu vrijednost, pa je time odreena veliina modula:
mn bsin / min
* Kad je, openito, z > 200, potrebno je ispitati mogunost proizvodnje (mogunosti strojnog
parka)..
* Cjelobrojne prijenosne omjere treba, openito, izbjegavati. Kod velike razlike u tvrdoama i
najfinijih obrada cjelobrojni prijenosi nisu tako tetni. Treba paziti (kod cjelobrojnih
prijenosnih omjera) da se pri demontai i montai obiljee zubi koji dolaze u zahvat (koji su pri
prvoj montai bili u zahvatu). Takve zupanike preporuljivo je zamjenjivati samo kao parove.
* Promjena cijene kotanja u zavisnosti od obrade moe biti u funkciji modula. Pri glodanju i
blanjanju vei brojevi zubi povoljniji su od manjih (manji volumen odnesenog materijala). Pri
bruenju (podioni postupak) jeftinija je obrada za manji broj zubi (vrijeme prelaska sa zuba na
zub). Ako je potrebno bruenje, izbjegavati z > 400. Brojevi zubi ispod 20 opet su nepovoljniji
s obzirom na potrebni vei dodatak na bruenje.
- Kod unutranjeg ozubljenja, koje se ne moe izraivati alatom u obliku zubne letve, treba u
vezi s brojem zubi paziti na sljjedee:
-da je ( z2 z1 ) 8
kod aksijalne montae
-da je ( z2 z1 ) 17
kod radijalne montae
- Usvakom sluaju obvezatna je kontrola tjemene visine zupanika s unutranjim ozubljenjem.
Skraenja (kontrolu) je najbolje izvesti grafiki.
Kod okretnih postolja i planetarnih prijenosnika obino nema problema u zahvatu, s obzirom na
obino primijenjene razlike ( z2 z1 ) iz.konstrukcijskih razloga.
78
Tablica 6.5.1. Standardne vrijednosti modula prema ISO 54-DIN 780
Modul m mm
Modul m mm
Modul m mm
Modul m mm
Red I
0.05
Red I
0.5
Red I
3
Red II
Red I
(3.25)
3.5
(3.75)
16
Red II
0.055
0.06
Red II
0.55
0.6
0.07
0.08
0.65
0.7
0.09
0.1
0.8
0.11
0.12
0.85
0.9
0.14
0.16
0.18
1.125
1.25
0.22
0.25
0.3
1.375
0.4
1.75
2.25
10
(5.25)
5.5
(5.75)
32
(27)
28
(30)
36
(39)
40
2.75
12
(42)
45
50
2.5
0.45
25
(6.5)
7
2
0.25
22
(4.25)
4.5
(4.75)
1.5
0.28
20
5
0.95
0.2
18
4
0.75
Red II
14
55
60
11
70
* Openito, kad je broj zubi alata (u obliku zupanika) za izradu zupanika s unutranjim ozubljenjem vei od broja
zubi manjeg zupanika z, ne oekuju se problemi u zahvatu. Posebnosti kod planetarnog prijenosa dane su u
poglavlju 7.
79
Tablica 6.5.2. Usporedba veliina modula u milimetrima i preraunatih iz Diametral-Pitch

Diametral-Pitch
P
modul
m
mm
0.12
1
inch
25.4
P
mm
200
0.12700
180
160
0.14111
0.15875
Diametral-Pitch
P
modul
m
mm
1.125
1.25
0.14
0.16
0.18
1
inch
25.4
P
mm
20
1.27000
1.375
18
120
0.21167
2.25
0.2
1
inch
25.4
P
mm
3.5
7.25714
1.41111
8.46667
1.58750
2.75
9.23636
2.5
10.16000
2.25
11.28889
12.70000
1.75
14.5129
1.5
16.93333
10
14
0.22
0.25
9
16
0.18143
modul
m
mm
(6.5)
7
8
1.5
140
Diametral-Pitch
1.81429
11
12
2.11667
12
100
0.25400
0.28
0.3
2.5
11
2.30909
14
2.75
80
0.31750
64
0.39688
0.35
2.54000
16
0.4
0.45
0.5
10
(3.25)
3.5
9
8
2.82222
3.17500
18
20
1.25
20.32000
25.40000
48
0.52917
(3.75)
4
3.62857
22
25
40
0.63500
(4.25)
4.5
4.23333
(27)
28
0.875
29.02857
36
0.70556
(4.75)
5.5
4.61818
(30)
32
0.75
33.06667
32
0.79375
(5.25)
5.5
5.08000
0.625
40.64000
0.5
50.80000
0.55
0.6
0.65
0.7
0.75
0.8
0.85
0.9
28
0.90714
0.95
1
4.5
5.64444
6.35000
(5.75)
6
24
1.05833
36
(39)
40
(42)
45
50
80
Tablica 6.5.3. Standardne vrijednosti modula za pune prijenosnike prema DIN 780
Modul m Modul
u mm
m u mm
0.1
0.7
0.12
0.8
0.16
0.9
0.2
1
0.25
1.25
0.3
1.6
0.4
2
0.5
2.5
0.6
3.15
Modul m
u mm
4
5
6.3
8
10
12.5
16
20
-
6.5 Izbor kuta nagiba boka

Openito o izboru ravnih, kosih ili strelastih zubi govorilo se u poglavlju 2.2.1. Kod
viestupanjskih industrijskih prijenosnika obino se u prvom stupnju odabire koso ozubljenje
zbog veih brzina te potrebe smanjenja buke i vibracija, a aksijalne sile manje su zbog malih
ulaznih momenta (kod redukcije). Kut nagiba u tom (prvom) stupnju odabire se obino od 8 do
15o. U drugom stupnju kut nagiba se smanjuje za 3 do 4o (8 ...12o). U treem stupnju mogu se
onda upotrijebiti i ravni zubi (=0o). Time je buka manja, a izbjegavaju se velike aksijalne sile,
odnosno problemi s uleitenjima. S kutom <8o rijetko se ide jer se gube prednosti kosog
ozubljenja. Radi ponitavanja aksijalnih sila, kod strelastog ozubljenja ide se s mnogo veim
kutovima (teoretski i do 45o). Za vee obodne brzine (vt > 20 m/s) potreban je neki
min = + 2. 2 , to za normalno ozubljenje zahtijeva stupanj prekrivanja boka, > 1 . Na
slici 6.8. dane su smjernice za izbor nagiba u funkciji kvalitete i obodne brzine.
Slikaa 6.8. Preporuke u vezis izborom vrste i oblika zuba u funkciji DIN-kvalitete (apscisa) i obodne brzine
81
Za vee brzine, osobito vee od 40 m/s, potreban je vei ukupni stupanj prekoraenja
min 2. 6 , to iziskuje da je 1. 2 . Kod veih obodnih brzina i manjih kutova boka sile
ubrzanja mogu razoriti mazivi film (izbor kuta nagiba boka moe utjecati na ovu pojavu). Izbor
smjera zavojnice takav je da aksijalnu silu preuzima leaj na kome je manja radijalna sila.
Preuzimanje aksijalnih sila mogue je bonom ugradnjom aksijalnog grebena (zapravo aksijalni
klizni leaj) (slika 6.31) U kombinaciji sa stonicama bilo koje vrste, a osobito ne ravnim
oblikom izvodnice zuba, ukupna aksijalna sila mora uvijek djelovati od vrha stoca prema bazi,
bez ozbira na smjer okretanja zupanika, a radi izbjegavanja zaglavljivanja.
Za velike serije mogu se alati izvesti s dodatkom za obaranje ivica, ali takav je alat
relativno skup. U tom sluaju se mora voditi rauna o skraenju puta zahvata (manje stvarne
duine zahvata), odnosno o manjoj aktivnoj povrini zuba (slika 6.9).
Strelasto ozubljenje dolazi do izraaja onda
kada treba eliminirati velike aksijalne sile ili
kada je irina elnika s kosim zubima prevelika.
Sada je mogue s kutovima nagiba boka ii i
preko 35o (najee 20o... 30o) te dobro
iskoristiti neke prednosti kosog ozubljenja.
Meutim ne sve. Zbog porasta t raste i
radijalna sila. Manje su prednosti u pogledu
buke.
Slika 6.9. Obaranje ivica zuba zupanika
Postoje
( t1 = t 2 01
. m)
tekoe oko jednolike raspodjele

optereenja na obadvije strane strijele.
U sluaju netonosti pri izradi ili montai mogu se pojaviti vrlo neugodne aksijalne
vibracija. U sluaju djelovanja vanjskih aksijalnih sila (na primjer od zupanika na istom
vratilu), zavisno od uleitenja, moe doi do preoptereenja jedne strane strijele. Tehnoloki je,
najee, nuan utor za istek alata i to poveava stvarnu irinu strelastih zupanika. Potrebno je
paziti na smjer okretanja i smjer koji ini strijela.
Slika 6.10. Smjer vrtnje kod strelastog ozubljenja
82
S obzirom na to da se manji zupanik vie zagrijava i time postaje neto iri, doi e do
malog smanjenja kuta nagiba boka odnosno poveanja vrnog kuta strijele. To rezultira
odreenim preoptereenjem gonjenog boka blie utoru za istek noa, jer se on manje toplinski
iri. To moe dovesti do savijanja pogonskog vratila, odnosno do zaglavljivanja. Zbog toga
smjer okretanja pogonskog zupanika mora biti suprotan od smjera koji ini strelica manjeg
zupanika, kao to je to prikazano na slici 6.10.
Zupanici s kosim zubima upotrebljavaju se i kao zupanici za mjenjae vozila ili alatnih
strojeva (aksijalno pomini). Tada je kut nagiba boka uvijek < 10o, a smjer zavojnice takav da
aksijalne sile ne djeluju na upravljaku polugu mjenjaa, odnosno da se to je mogue smanje
sile na upravljaku polugu, a da se iskoriste prednosti kosog ozubljenja.
Izbor vrste profila zuba, odnosno zupanika, odnosno korekcije boka zuba uvjetovan je u
prvom redu funkcijom odnosno kvalitetom i obodnom brzinom (vidi 6.8.). Prema tim kriterijima
koso ozubljenje primjenjuje se ponajprije za finije kvalitete, odnosno za velike brzine, a za
grublje samo onda kada se radi o velikim udarnim optereenjima. Meutim, kada se radi o
prijenosnicima gibanja, i za najfinije kvalitete dostatno je ravno ozubljenje.
6.6 Izbor standardnog profila i pomaka profila

Ozubljenja i profili alata za izradu ozubljenja standardizirani su (manji broj alata,
izmjenjivost). U opoj strojogradnji standardizirani su profili ravnih bokova za izradu
evolventnog ozubljenja s kutom 20o. U posebnim sluajevima (velike serije, posebni zahtjevi)
mogua su odstupanja od standardnog profila. Vei kutvi profila imaju prednsot u pogledu
nosivosti boka (za visoko optereene zupane prijenosnike, kod velikog broja zubi odabire se
= 22,5o i = 25o), ali se gubi na stupnju prekrivanja te mogunosti pomaka profila. Bre se
postie zailjenost. Manje su i mogunosti za vei prijeelazni radijus korijena zuba. Obrnuto je
kod manjih kutova od = 20o.
Prijenosnici s posebno mirnim pogonom dobiju se uz upotrebu profila za takozvano visoko
ozubljenje. Ovaj profil ima hP = 2. 25m ili hP = 2.5m nasuprot standardnom s hP = 2m . Zbog
poveanih brzina klizanja i opasnosti od troenja i zaribavanja redovito se provodi korekcija
profila odnosno uzdune i poprene izvodnice boka.
Posebni su profili takoer prema ISO 53/1974 i profili s protuberancom. Profili ISO
53/1974 imaju oblik za namjerno odstupanje od evolventnog profila. Ovkovi profili imaju
ogranienja u broju zubi i pomaku profila. Profil s protuberencom podrezuje (namjerno) korijen
zuba, da bi se kasnijom obradom (bruenjem) dolo na normalni profil ili mu se pribliilo i time
smanjilo zarezno djelovanje poslije bruenja pri normalnom postupku izrade zuba.
Na slici 6.11. prikazani su izgledi normalnih profila i profila sa protuberancom, a na slici
6.12. oblik uzubina koje nastaju primjenom tih profila. Na slici 6.12.d) posebno je ucrtan izgled
profila boka nakon bruenja.
83
p/2
a)
c)
b)
Slika 6.11. Osnovni profili alata za izradu evolventnih ozubljenja: a) i b) normalni, prema DIN 867; c): s
protuberancom prema ISO 53/1974 ; P - veliina protuberance
Ako se profil s protuberancom koristi za vee podruje brojeva zubi, mora se paziti na
veliinu aktivne povrine zuba koja je namjernim podrezivanjem smanjena. Ovo vrijedi osobito
kod manjih brojeva zubi s pomakom profila.
Profili sa zaobljenjem vrha alata od a = 0. 38m , slika 6.11.b) (uz ostale zadrane
standardne parametre za kut zahvatne crte = 20o ), mogu spojiti oba korijena susjednih zubi
jednim radijusom u podnoju (slika6.12.b), ime se osobito poveava dinamika izdrljivost
korjena. Ovaj se postupak upotrebljava i kod induktivnog kaljenja (jednolika zona zagrijavanja).
S obzirom na primjenu postupka pomaka profila prilikom izrade zupanika,
najjednostavnije je nulto ozubljenje kod koga se on ne primjenjuje, pogotovu u pogledu mjera i
geometrije (ovo priblino vrijedi i za V-nulto ozubljenje). U pogledu utjecaja na nosivost ova se
dva sluaja upotrebljavaju za prijenosnike s malim zahtjevima na nosivost openito, ili samo za
prijenosnike gibanja.
V-ozubljenja odnosno V-parovi. Za ovu vrstu ozubljenja razvijeno je vie sustava pomaka
profila, na primjer ozubljenja s jednakim brzinama klizanja odnosno jednakim nosivostima na
glavi malog i velikog zupanika, s maksimalnom i ujednaenom nosivou korijena zubi itd.
Ovdje e biti navedeni sustavi pomaka profila prema DIN 3992, 3994 i 3995, koji se kod nas
najee primjenjuju.
a)
b)
c)
nakon
bruenja
Slika 6.12. Oblici meuzublja u funkciji oblika alata sa slike 6.11
84
Sustav raspodjele faktora pomaka prema DIN 3992 daje raspodjelu sume faktora za
zadani osni razmak te za izjednaenje ozubljenja s obzirom na nosivost i brzinu klizanja. Suma
pomaka odabire se ili izraunava (za zadani osni razmak) za sluaj multiplikacije ili redukcije
brzine vrtnje ( koriste se razliiti dijagrami raspodjele). Pri izboru sume pomaka preko crta
sparivanja P1 .... P9 (vidi sliku 6.13) dobiveni se osni razmak zaokruuje (standardna ili zadana
veliina) te se nakon toga obavlja raspodjela faktora (primjer na sl. 6.13)
Crte sparivanja odabrane su tako da su vrstoe korijena malog i velikog zupanika

izjednaene, a brzina klizanja na glavi pogonskog zuba neto je vea nego na glavi gonjenog
zuba, ime je specifino klizanje manje, a uvjeti u pogledu buke bolji.
Slika 6.13. Sustav raspodjele pomaka profila prema DIN 3992 za redukciju brzine vrtnje
85
05-ozubljenje (potpuno standardizirano prema DIN 3994 i 3995). Kod ovog je ozubljenja
uvijek x1 = x2 = 0,5 (VPLUS par), a osni razmak a = F ( z1 + z2 ) m . F je odreen s ( z1 + z2 ) i .

Za ovo ozubljenje s velikom nosivou u DIN 3995 dani su svi ostali potrebni podaci.
Pomak profila izvodi se i pri sparivanju s unutarnjim ozubljenjem. I u tom sluaju treba voditi
rauna da je kriterij za predznak pomaka poveavanje (+) ili smanjivanje (-) debljine zuba.
Prema DIN 3960 povoljno je izabrati VNULA ozubljenje s x1 = x2 = 0, 5...... 0, 65, ako se eli to
bolje rjeenje po vie kriterija.
Kod standardiziranog 05 ozubljenja (DIN 3994), koje vrijedi i za untranje ozubljenje, nee biti
problema za zahvatom ako je z2<-40, z1 > 14 i z1 + z2 p 10. Naravno, treba voditi rauna i o
vrsti montae (radijalna, aksijalna). Ako je zadan osni razmak i nije mogue izvesti VNULTO
ozubljenje, tada se, za razliku od vanjskog ozubljenja, izrauje VMINUS ozubljenje sa x1 + x2 < 0 .
Ako je tada z1 + z2 7 , vjerojatnost potekoa u zahvatu je mala. Za razliku od vanjskog
ozubljenja, V-parovi ovdje se primjenjuju vie zbog konstrukcijskih razloga (vea sloboda
konstrukcije) nego zbog poveanja nosivosti. Smjer nagiba zavojnice, kada se radi o kosom
ozubljenju, kod unutranjeg je para jednak (za razliku od vanjskog).
Za sve primjene pomaka profila vrijedi da se izradbeni pomak profila obino razlikuje od
proraunatog zbog ostavljanja dodataka za kasniju obradu ili zbog ostvarivanja odreenih
(funkcionalnih) zranosti (tolerancije zupanika).
6.7 Oblikovanje dijelova zupastih prijenosnika

6.7.1 Oblici i graa prijenosnika
Poloaj prijenosnikih vratila veinom je odreen radnim strojem (vertikalni - okretna

postolja, horizontalni, razmaknuti - valjaoniki stan itd.). Konstruktivno su najpovoljniji
prijenosnici s horizontalnim smjetajem vratila i horizontalnom razdjelnom ravninom kuita u
koju su smjetene osi svih vratila (prednosti u pogledu montae, remonta, brtvljenja itd.)
Razlikujemo ove sluajeve poloaja vratila:
a) razmaknuta ulazna i izlazna vratila u istoj ravnini (slika 6.14). Ovo rjeenje predstavlja
konstruktivno i tehnoloki jednostavan prijenosnik s malo elemenata, pristupaan za
odravanje i montau, a pogonski siguran.
b) koaksijalne izvedbe, koje se primjenjuju obino kod ogranienog prostora. Neto su
kompliciranije nego kod prethodno opisanog rjeenja, ali su ekonomine, posebice kada je
potrebno vanjsko grananje snaga, slika 6.15.
86
Slika 6.14. Prijenosnici s jednom razdjelnom ravninom. U prvom stupnju koso ozubljenje, kasnije ravno
c) prijenosnici s unutranjim grananjem snage. Snaga odnosno obodna sila dijele se na vie
zahvata veinom po obodu pogonskog zupanika, ali i u jednoj ravnini. Na taj je nain
konstrukcija saetija i laka. Mora se osigurati stvarno jednolika raspodjela, pa je potrebno
misliti i na elemente za izjednaenje optereenja u svim granama. Kod velikih okretnih
momenata ova je konstrukcija obino ekonomski povoljnija, a kod manjih momenata ne
mora uvijek biti tako (vei broj elemenata, udio vrijednosti materijala kod manjih
prijenosnika je manji u ukupnoj cijeni izrade, a sve, naravno ovisi i o broju komada u seriji).
a)
b)
Slika 6.15. Prijenosnici s jednom razdjelnom ravninom a) u koaksijalnoj izvedbi, b) u koaksijalnoj izvedbi i s
unutranjim grananjem snage
d) Planetarne izvedbe prijenosnika (slika 6.16) zapravo su specijalan sluaj prethodno opisanih
rjeenja, a geometrijski najpovoljnije jer omoguuju i vanjsko i unutranje grananje snaga i
koaksijalnost. Detaljnije o osnivanju i oblikovanju ove vrste prijenosnika prikazano je u
poglavlju 7. Planetarni prijenosnici mogu se izvesti i podeavanjem prijenosnog omjera
kontinuirano (tarni) ili skokovito (automobili, valjci za boje, vibratori itd.) i bez kombinacije
s drugim vrstama prijenosnika. Ako se nosa planetarnog zupanika zadrava, dobiju se
obini prijenosnici s grananjem snage bez djelovanja centrifugalne sile na leaje planeta
(standardni prijenosnik).
87
A
C
Slika 6.16. Planetarni prijenosnici, kao primjer koaksijalnih

prijenosnika s grananjem snage
Opisana podjela odnosi se samo na

prijenosnike koji se tvore od preteno elnikih zupanika, a u sluaju kombiniranih i sloenih
prijenosnika (uglavnom sa stonicima, hipoidnim, punim i vijanikim prijenosima - ukrtena
ili mimosmjerna vratila) moe doi do kompliciranih konstruktivnih rjeenja koja iziskuju dvije ,
pa i vie razdjelnih ravnina u meusobno razliitim poloajima ravnina i osi vratila (prostorni
razmjetaj). Neke od primjera vidimo na slici 6.17.
3
2
R
A
C
B
a)
b)
c)
Slika 6.17. Oblici prijenosnika s obzirom na razmjetaj vratila: a) paralelne osi, b) ukrtene, c) mimosmjerne(ulazni
hipoidni stoniki par)
6.7.2 Veza prijenosnika s pogonskim i radnim strojem
Spajanje prijenosnika s pogonskim i radnim strojem moe konstruktivno biti vrlo

kompliciran problem, posebno kod teih izvedbi, odnosno veih snaga. Razlikujemo, u naelu,
vie tipinih sluajeva, prikazanih na slici 6.20. Posebno se konstruktivno istiu:
a) Odvojena temeljenja ili odvojene jedinice pogonskog stroja prijenosnika i radnog stroja
(slika 6.20.e). Ovo je uobiajeno ustrojstvo kod veih snaga i momenata uvijanja. Spajanje
vratila obavlja se okretno elastinim ili krutim spojkama. Ovakvo ustrojstvo potrebno je i
kad se zahtijeva konica ili ukljuno-iskljuna spojka (razdvajanje vratila). Kutna i visinska
razlika spojenikih vratila kod odvojenog temeljenja gotovo je redovita, to bi optereivalo
88
prigon dodatnim silama i vibracijama. U tom sluaju treba dovesti vratila u to veu
koaksijalnost i primijeniti odgovarajue spojke. Za zupaste spojke (esta upotreba, posebice
kod veih snaga) doputena su visinska odstupanja: od 0,02 (turbo prijenosnici) do 0,05
(industrijski prijenosnici) te 0,01 ... 0,02 na 500 mm duine kao mjera kutnih odstupanja pri
pogonskoj temperaturi (vidjeti kataloge proizvaaa spojki). Kod aksijalno krutih spojki treba
misliti na sile termikih dilatacije vratila i pogonskih strojeva koje bi mogle djelovati na leaje
prijenosnika (preporuljivo je upotrijebiti aksijalno pomian pogonski stroj ili pomine leaje
prijenosnika, i/ili odgovarajue vrste leaja).
U veini sluajeva prijenosnici se izrauju kao reduktori, to znai da na izlazu iz prijenosnika
imamo male brojeve okretaja i velike okretne momente. To iziskuje, kod odvojenih temelja
prijenosnika i radnog stroja, primjenu tekih (i skupih) prilagodnih spojki (obino zupastih), a
ponekad i meuvratila. Ovi elementi svojom teinom bitno optereuju poprenom silom leaje
izlaznog vratila prijenosnika te ulaznog vratila radnog stroja, o emu treba voditi rauna pri
dimenzioniranju tih elemenata prigona.
b) Motorni prijenosnici. Za snage do 3 kW (iznimno do 50 kW ) moe se pogonski
elektromotor prirubniki vezati izravno na kuite prijenosnika (sl. 6.11.b), 6.17). Veinom
nema spojke izmeu pogonskog stroja i prijenosnika, ve je pogonski zupanik naklinjen na
vratilo elektromotora. U posebnim izvedbama zupanik moe biti i dio vratila elektromotora.
Kuite prijenosnika preuzima teinu i reakcjski moment elektromotora. Postoje specijalne i
standardne izvedbe elektromotora prema IEC. Kod velikih serija uobiajeni su specijalni
elektormotori (posebno brtvljeni, manjih dimenzija itd.). Standardizirani (serijski)
elektromotori daju vee dimenzije i teinu motornog prijenosnika. U manjem broju sluajeva
prijenosnici mogu biti vezani i na radni stroj (slika 6.11.d)
Slika 6.18. Motorni prijenosnik (motorprijenosnik)
a)
89
b)
c)
Slika 6.19. Shema nasadne izvedbe prijenosnika sa shemom optereenja nasadne veze, te neka konstrukcijska
rjeenja reakcionih veza: a) kruta veza s mogunou podeavanja poloaja; b) elastina veza
ostvarena umetanjem gumenog uloka; c) elastina veza pomou opruga te s davaem veliine
reakcjske sile (eventualno vibracija i pomaka)
c) Nasadni prijenosnici imaju krutu vezu gonjenog vratila pogonskog stroja i pogonskog
vratila radnog stroja (slike 6.19, 6.20.c). Obino se prijenosnik nasauje unutranjim dijelom
svog gonjenog vratila na vratilo radnog stroja, a meusobna se veza ostvaruje na jedan od
uobiajenih naina vezanja vratila s glavinom. Reakcijski moment prijenosnika preuzima
poluje koje obodnu silu tog momenta prenosi na mirujuu podlogu. Pogonski stroj ponekad
je prirubniki vezan za prijenosnik (nasadni motorprijenosnik) ili preko vratila sa zglobnim
ili elasitnim spojkama. Kod jednostavnih izvedbi nasadnih prijenosnika, kao na slici 6.19,
mora vratilo radnog stroja primiti teinu prijenosnika (ili dio teine) te reakcijsku silu
reakcijskog momenta. Shema spoja sa silama optereenja te konstruktivnim rjeenjima
reakcijskih veza sa mirujuom okolinom prikazani su na slici 6.19.
90
b)
a)
PS
RS
c)
PS
RS
d)
RS
PS
RS
PS
e)
PS
RS
Slika 6.20. Tipina ustrojstva veze prijenosnika, pogonskog i radnog stroja. PS- pogonski stroj, P- prijenosnik, RSradni stroj
6.7.3 Oblikovanje zupanika
Oblikovanje zupanika zavisit e od veliine i broja komada odnosno raspoloivih ureaja

i strojeva za izradu i toplinsku obradu.
Projektiraju se i proizvode:
tokareni puni zupanici, konturno tokareni za manje i srednje veliine. Kod posebno
velikih zahtjeva (velike brzine - turbinski prijenosnici, veliki zahtjevi na sigurnost ljevaonice i eliane) izvode se ovakvi zupanici i za velike dimenzije
zavarene konstrukcije (za legirane elike do 340 HB) zahtijevaju strogu kontolu zavara
i toplinsku obradu konstrukcije zupanika. U nekim sluajevima u novije vrijeme ovakve
konstrukcije istiskuju (ekonomski) lijevane i viedijelne lijevane zupanike konstrukcije s
vijanom vezom. Tipine izvedbe zavarenih konstrukcija zupanika vide se na slici 6.21.
Kod ekstremno lakih konstrukcija te posebnih izvedbi moe se zavariti disk (tijelo) izravno
na vratilo (slika 6.21).
91
Slika 6.21. Tijelo zupanika zavareno izravno na vratilo
lijevane izvedbe zupanika (praktino od svih ljevakih materijala) dolaze u obzir kod
manjih zahtjeva na nosivost (prijenosnici gibanja velikih dimenzija kao i za sporedne svrhe)
te kompliciranog tijela zupanika. U novije vrijeme razvijaju se i neke vrste sivog lijeva i za
vrlo odgovorne izvedbe. Kontrola poroznosti je obvezna, a isplativost ovisi ponajprije o
veliini serije (modeli, kalupi). Za vee dimenzije umjesto tijela (diska) zupanika rade se
paoci kao veza izmeu glavine i vijenca. Za vrlo velike dimenzije (da > 2000; b > 600 mm)
mogu se lijevani zupanici radijalno dijeliti, odlijevati u segmentima te spajati vijcima.
Slika 6.22. Lijevani stoniki zupanik
kovani zupanici izrauju se kada se trai posebno velika nosivost, odnosno specifina
nosivost (lakogradnja - avionski i slini prijenosnici), te kada su izvrgnuti udarnim
optereenjima. Takoer, zupaniki se vijenci kod dvodijelnih zupanika gotovo redovito
kuju radi bolje strukture odnosno vee ilavosti. Za vei broj izradaka i manje dimenzije kuju
se zupanici u ukovnjima, a pogae za ukovnje prethodno se obrauju slobodnim kovanjem.
Ponekad se i konaan oblik zuba dobije u ukovnju. Ovdje kao i kod tehnologije lijevanja
treba paziti na pravila oblikovanja (izbjegavanje gomilanja materijala, potrebna skoenja
itd.).[16]
92
Slika 6.23. Radioniki crte sa standardiziranom tablicom podataka o zupaniku
6.7.3.1 Veze izmeu glavine i vijenca zupanika
Konstrukcijski su najjednostavnija ona rjeenja kada se zupanik izrauje od jednog

komada (sl. 6.24.a).
Ipak kod kvalitetnih, odnosno skupih zupanikih materijala tijelo se izrauje od jeftinijeg
materijala (sivi lijev ili konstrukcijski elici), a zupaniki vijenac, na kome se reu zubi od
odgovarajueg, kvalitetnog (skupljeg) materijala. To se posebice odnosi na zupanike veih
dimenzija.
Veza izmeu tih dvaju dijelova moe se u naelu obaviti na bilo koji uobiajeni nain, ali
se zbog odreenih problema obavlja se uglavnom steznim spojem ili vijcima, jer je veza
zavarivanjem, koja je ekonomski najpovoljnija, tehnoloki problematina zbog obino slabe
zavarljivosti kvalitetnijih zupanikih materijala.
a) Vijenac (bandaa) se stezno navlai (sl. 6.24.b,e,f). Ovaj se postupak izvodi i onda kad je
zupaniki materijal nezavarljiv. Treba u svakom sluaju paziti na sigurnost proklizavanja i
veliinu preklopa steznog spoja. Kod ove je izvedbe osnovni materijal od sivog lijeva ili
nekog drugog jeftinijeg materijala. Debljina zupanikog vijenca iznosi orijentacijski od 5 do
8 m. Kod toplinski neobraenih bandaa treba obraditi sve dijelove (ukljuujui i
predozubljenje), zatim navui bandau i tada konano obraditi izradak. Panja: Disk ili tijelo
zupanika ne smiju se naknadno buiti, ili na drugi nain oslabiti jer e stezni spoj bitno
manje drati. Kada treba obavljati postupak toplinske obrade, onda toplinsku obradu
poboljanja valja obavljati s ve navuenim vijencem. Kod potrebe kaljenja i cementiranja,
93
nakon toplinske obrade, brusi se unutranja strana vijenca te obavlja fino tokarenje tijela
zupanika, nakon ega se navlai vijenac. Tada se moe izvoditi zavrna obrada - bruenje
zubi zupanika. Preklop, odnosno sigurnost steznog spoja, odreuje se na uobiajeni nain.
Kod opih industrijskih prijenosnika, s poboljanom bandaom, preklop je orjentacijski od
0,8 do 1 o/oo. Za kaljene vijence on iznosi od 1 do 1,4 o/oo, a kod prijenosnika s velikim
brzinama oko 1,7 o/oo. Preklop od 1,6 o/oo zahtjeva predgrijavanje od oko 250 oC, to
moe imati utjecaja na ve izvedenu toplinsku obradu. Potrebno je paziti da hrapavost
dosjednih povrina bude pravilno odabrana (Rz=15 do 20 m) zbog moguih vibracija.
Radi osiguranja steznog spoja obino se po njegovu obodu stavljaju zatici. Orijentacijski
broj zatika je: nz=3+0.006d, a njihov orjentacioni promjer: Pritom je d diobeni promjer
zupanika.
b) vijenac s vijanom vezom (sl. 6.24.c) vrlo je pouzdan, ali i relativno skup. Ponekad je
ovakva veza potrebna, ako su naprezanja u steznom spoju prevelika, a materijal je teko ili
nikako zavarljiv, ili je ukupna teina zupanika tako velika da ne stane na alatni stroj za
izradu ozubljenja. Katkad se trai i rastavljivost. Vijana veza donekle ublauje buku
(smanjuje prenoenje buke). Toplinska i zavrna obrada mogua je prije i poslije pritezanja
vijaka. Upotrebljavaju se dosjedni vijci optereeni smino. Broj vijaka odreuje se na
temelju maksimalno prenesenog momenta (lista zahtjeva) te uobiajenih sigurnosti.
Tendenca je i ovdje prelazak na zavarene veze kada je to god mogue. Tehnologijom
ostvarivanja dosjeda vijka i rupe moe se osigurati velika tonost raspodjele optereenja na
sve vijke.
94
Slika 6.24. Veze tijela zupanika sa zupastim vijencima
Ako je najmanja debljina vijenca zupanika z1 manja od 2,5 m (u ekstremnim sluajevima

1,8 m), radi se zupanik i vratilo izjedna (vidi sl. 6.25) ime se dobije zapravo ozubljeno vratilo
(to ne treba poistovjeivati s pojmom zupasto vratilo). S obzirom na poveane aksijalne
dimenzije ovako dobivenog zupanika, mora se ispitati mogunost upinjanja izratka pri rezanju
i bruenju zubi. Prednosti su ovakve izvedbe te to nema izrade provrta na zupaniku te veze
izmeu vratila i zupanika (pero, klin stezni spoj itd.). Time se dobiva vea krutost, a zupanik
ne treba ni aksijalno osiguravati. Mane su: oteana izrada, a u sluaju loma zubi mora se
mijenjati cijeli element.
Kod vratila s d v < 0,6d a1 , koji se rade od standardiziranih okruglih vuenih profila, treba
raunati sa slabijom kvalitetom materijala na mjestu rezanja zubi, te eventualno obnoviti
termiku obradu ili pretkovanje (u tom se sluaju zapravo uniti najkvalitetniji dio materijala).
to se tie oblikovanja samih vratila, primjenjuju se u veini sluajeva normalni postupci
oblikovanja vratila (stepenasto) i za manji i za vei zupanik.
Slika 6.25. Razliite izvedbe vratila i zupanika u jednom dijelu
6.7.4 Oblikovanje kuita
Uloga kuita (ili kuica) prijenosnika sastoji se u sljedeem:
95
osigurati toan poloaj vratila i zupanika u svim reimima rada
osigurati preuzimanje sila i reakcijskih momenta te njihovo daljnje provoenje (na

postolje itd.)
zatititi sve elemenate od vanjskih utjecaja
zadravanje maziva (veinom tekueg) te njegova zatita od vanjskih utjecaja
odvoenje topline
priguenje buke i vibracija
Konstruktivno se postavljaju zahtjevi na:
zy jednostavnu montau, demontau i remont prijenosnika
za mogunost promatranja leaja, zupanika te maziva (mogunost kontrole) bez

rastavljanja kuita
za ograniavanje (ublaavanje) posljedica u sluaju oteenja ostalih dijelova

prijenosnika (havarijskih oteenja)
Pri stvaranju koncepta konstrukcije mora se paziti i na izbor materijala i tehnologije izrade.
6.7.4.1 Konstruktivne izvedbe kuita
Prema funkcijama dijelova kuita razlikujemo ove izvedbe:

1. Cijelo kuite je nosee: Ova se izvedba upotrebljava najvie za manje i srednje velike
prijenosnike. Kuita su sa razdjelnom ravninom u ravnini osi svih vratila. Ove izvedbe
olakavaju montau, osobito kod veih izvedbi (mogunost ulaganja dijelova s dizalicom).
Omoguuju jednostavnu i brzu demontaa te izmjenu dijelova. Problem je obrada velike
povrine dosjeda donjeg i gornjeg dijela kuita. Oba dijela kuita moraju prenositi sile
leajnih mjesta, koje se preko oba dijela prenose vijcima za stezanje prirubnica donjeg i
gornjeg dijela kuita te se dalje vode prema temelju. Pritom ravnina u kojoj su osi moe biti
horizontalana ili pod nekim kutom s obzirom na baznu ravninu prijenosnika.
a)
b)
96
c)
d)
Slika 6.26. Graa kuita s obziromu na poloaj razdjelne ravnine, odnosno funkcije dijelova kuita: a - klasina
izvedba; b - s kosom razdjelnom ravninom; c - nosei samo donji dio kuita; d - bez razdjelne ravnine
2. Donji dio kuita s leajima je nosei (slika 6.26.c): Ovo se rjeenje preteno primjenjuje
kod veih i velikih prijenosnika. U tom su sluaju samo leajna mjesta vrsto vezana s
donjim dijelom kuita. Gornji dio kuita slui samo kao zatita (i brtvljenje). Donji dio
mora biti posebno krut. Poklopac koji zamjenjuje gornji dio kuita lake je izvedbe, a vijana
veza s donjim dijelom izvedena je tako da se gornji dio lako i brzo moe demonstrirati (radi
pregleda itd.).
3. Kuita s odvojenim funkcijama uleitenja te zatite i podmazivanja (slika 6.27.): U
ovom sluaju na krutoj osnovnoj ploi konstruiraju se nosai leita s odvojenim leajnim
mjestima, koja se mogu pomicati radi podeavanja slike noenja. Oklop je veoma lake
izvedbe i lako demontabilan (obino od tankog lima). Jednostavni su u izradi jer postavljaju
manje zahtjeve na strojni park (horizontalnu builicu-leajna se mjesta mogu obraditi
Slika 6.27. Kuite s odvojenim funkcijama noenja i uleitenja te zatite i podmazivanja ( 1-laki poklopac, 2privrenje leajnih mjesta za postolje, 3-kruto postolje, 4-instrument limovi za podeavanje slike
noenja)
97
odjedanput ili pojedinano), ali se postavljaju veliki zahtjevi na krutost osnovne ploe i
nosaa leaja. Kod veih aksijalnih sila postoje problemi izmeu veze nosaa i osnovne
ploe, pa se konstruktivna rjeenja kompliciraju. Ovakva rjeenja dolaze u obzir za
pojedinanu proizvodnju (eventualno maloserijsku).
4. Kuita bez razdjelne ravnine (slika 6.26.d): Preteno se kuita izvode kao dvodijelna,
mada mogu biti i viedijelna. Konstruktivno su najjednostavnija jednodijelna. Ona imaju
prostrane (relativno velike) otvore za montau i demontau zupanika, vratila i leajnih
mjesta odjedanput. Uporaba im je uglavnom za manje izvedbe prijenosnika te za motorne
prijenosnike s obzirom na kompliciranost montae. Prednosti su im kompaktnost te
postojanost oblika leajnog mjesta. Kod planetarnih prijenosnika primjenjuje se veinom
radijalna podjela kuita (okomito na os), to je tehnoloki najprihvatljivije s obzirom na
okrugao oblik te vrste prijenosnika.
6.7.4.2 Ope smjernice za odabir tehnologije oblikovanja kuita
S obzirom na narav konstrukcije odnosno oblika kuita, na raspolaganju su u velikoj

veini sluajeva tehnologije lijevanja i zavarivanja.
Lijevana kuita: U obzir dolaze svi uobiajeni materijali za lijevanje, ali najei su elini i
sivi lijev. Zbog cijene kotanja modela ova je tehnologija isplativa za serije vie od, priblino, 3
komada (ovisno i o sloenosti konstrukcije). Sivi je lijev posebno pogodan zbog svoje livljivosti,
priguenja vibracija i neosjetljivosti na stezne spojeve odnosno preklope. Legure magnezija i
aluminija u prednosti su zbog male teine, a mane su im velike termike dilatacije, odnosno
velika razlika u termikim dilatacijama s obzirom na eline materijale, to se prije svega odnosi
na uleitenja i zupanike (problemi s dosjedima). Radi postizanja jednake vrstoe i krutosti
lakih metala s obzirom na eljezne materijale potrebne su debljine stijenki od 2 do 4 puta vee
od elinih odnosno eljeznih materijala.
a)
b)
Slika 6.28. Izvedbe trodijelnog kuita u tehnologiji zavarivanja (a) i lijevanja (b)
98
U stanovitom broju sluajeva, osobito kod malih izvedbi i snaga te kod prijenosnika
gibanja, rade se kuita od plastinih materijala, preteno od duroplasta.
Zavarene izvedbe kuita dolaze u obzir za pojedinane i maloserijske te za lake izvedbe (vea
vrstoa, manje debljine stijenki-ukrute rebrima), a i za izvedbe s velikim udarnim optereenjima
(tada se moe kombinirati s elinim poluproizvodima i elinim lijevom), kao i kod iznimno
velikih dimenzija. U svakom sluaju poeljno je, a kod kvalitetnih izvedbi i obvezno,
odarivanje dijelova zavarene konstrukcije kuita prije strojne obrade, radi otklanjanja napetosti
nastalih tehnologijom zavarivanja. Kod veih izvedbi treba provjeriti postoji li pe za
odarivanje, a ako ne postoji, uputno je provesti konzultacije s tehnolozima zavarivanja.
Dimenzioniranje vijaka i zatika kuita
Vijci u razdjelnoj ravnini kuita dimenzioniraju se tako to dostiu granicu razvlaenja

kada zubi zupanika ili dostignu granicu razvlaenja ili granicu loma
Zatici (konini ili cilindrini) se postavljaju radi memoriranja prethodnog poloaja dijelova
kuita, a u ravnini spajanja. U jednoj ravnini potrebna su makar dva zatika, promjera priblino
0,8 promjera vijaka koji spajaju dijelove u toj ravnini. Kada leaji ne prenose poprene sile
(leajna mjesta), onda zatike treba staviti u to veu blizinu leajnih mjesta. Tada treba obratiti
pozornost da se u tom sluaju sila prenosi mjeovito (oblikom i trenjem).
Temeljne vijke treba dimenzionirati prema maksimalnom reakcijskom, odnosno
havarijskom momentu.
6.7.4.3 Ostali konstruktivni parametri kuita prijenosnika
Sve su preporuke, u skladu sa iskustvom, dane na temelju literaturnih podataka.
Razmak stijenki kuita i zupanika ovisan je o obodnoj brzini. Za brzine vt>10 m/s postoji
opasnost od pojave efekta pumpanja ulja (rad uz velike gubitke), a kao posljedica dolazi do
brzog starenja ulja, curenja ulja na oduak za odzraivanje itd.
za vt > 50 m/sek: 1 = 4 + 3 mc 70 mm u promjeru gore i sa strane (1)
2 = 4 + 1,4 mc 50 mm eono (3)

3 = 10+5m dolje u promjeru (2)
U gornjim jednadbama m je modul, a c = ( v t 10) / 40 1 .
Razina ulja u prijenosniku pri podmazivanju uranjanjem (oznaka 4 na sl. 6.29 ) iznosi (od 1
do 5)m. Kontrola razine izvodi se ipkastim pokazivaem ili uljokaznim staklom, koje moe
biti smjeteno na samom kuitu ili na cijevi koja je spojena na kuite.
99
Kvaliteta obrade dosjednih ploha kuita: leajno mjesto Rz=16m (Ra = 3,2) prirub (gornji i
donji dio Rz = 16 ... 25 m, a podnoje i otvor za promatranje Rz = 25 m.
Uke za transport moraju biti predviene za sve prijenosnike tee od 150 N (m = 15 kg).
Svrhovito je i za manje prijenosnike predvidjeti nekakve dodatke s istom svrhom. Ponekad je
dostatno da se prirubnica gornjeg dijela kuita napravi neto irom od donje (od 1 do 2m),
ime je olakano runo skidanje gornjeg dijela kuita.
Slika 6.29. Konstruktivni parametri kuita
Prostor za smjetaj libele potreban je prije svega kod velikih prijenosnika radi smjetanja u
horizontalni poloaj (teine!). Obino je svako leajno mjesto opskrbljeno ovakvim
prostorom na vanjskom dijelu kuita.
Svi demontalni dijelovi unutar kuita moraju biti posebno osigurani (vijci i matice ianom
zatitom-osiguranjem)
Otvor za promatranje zahvata poeljan je kod svih prijenosnika. Potrebno je osigurati

(vizualno, radi slika noenja) kontrolu svih zahvata. Ponekad se poklopac ovakvog otvora
radi od prozirnih materijala (plastino staklo), tako da se unutranjost moe promatrati i bez
demontae poklopca. Dimenzije otvora za promatranje moraju biti takve da se jasno moe
vidjeti slika noenja na svakom paru u zahvatu, odnosno povrina svakog zuba. Stoga je
ponekad potrebno predvidjeti dva ovakva otvora ili vie njih. Najee takav otvor slui i za
nalijevanje ulja u prijenosnik.
100
Odzranik treba izjednaiti tlak unutar prijenosnika s atmosferskim tlakom, a pritom ne smije
proputati mazivo prema van. Smjeta se iskljuivo na gornjem dijelu prijenosnika, ponekad
i na poklopac otvora za promatranje zahvata, ako je on blizu najvie toke na prijenosniku.
Odgovorni prijenosnici: Kod ove vrste prijenosnika treba predvidjeti prikljuke za davae
vibracija na leajima i na vratilima, te prikljuke za mjerenje najvanijih parametara (dava
tlaka maziva, temperature itd.). Sve je ovo predvieno preteno za brzohodne prijenosnike.
6.7.5 Oblikovanje leajnih mjesta i izbor leaja
Na raspolaganju su dvije vrste leaja:
Kotrljajui leaji. Upotrebljavaju se u irokom rasponu veliina prijenosnika, a posebno

tamo gdje nisu velike centrifugalne sile niti udarna optereenja. Prednost su im mali gubici u
svim reimima rada ukljuujui i pokretanje, a i kod veih brzina vrtnje, jednostavno
podmazivanje, velika tonost, mala irina, pa time i manji razmak oslonaca (manje
deformacije vratila).
Klizni leaji Oni su rjee u upotrebi, veinom za brzohodne turbinske prijenosnike, kod vrlo
velikih promjera, kod udarnih optereenja, kao i kod velikih zahtjeva za tihi rad (buka) bez
obzira na dimenzije. Takoer su u prednosti kod ogranienog prostora za smjetaj.
6.7.5.1 Ope smjernice za izbor leaja
Zajamene trajnosti leaja, prema proizvoaima kotrljajuih leaja za nazivnu snagu i

brzina vrtnje uz uobiajenu 10% vjerojatnost oteenja leaja, iznose ( u satima):
< 3000 h
3000-10000 h
motorkotai, osobni automobili, manji teretni automobili, poljopriv-redni

strojevi;
motorni prijenosnici, opi industrijski prijenosnici, mali brodski prijenosnici
15000-50000 h
prijenosnici tranih vozila, alatnih strojeva, veliki brodski i valjaoniki

prijenosnici te prijenosnici tekstilnih strojeva i strojeva za obradu drveta
> 50000
posebni sluajevi
Radi ogranienja deformacija leaji trebaju biti smjeteni to blie zupanicima.
Vrijedi priblino pravilo da razmak leaja treba biti < 0,7d2.
Treba odabirati statiki odreene sluajeve uleitenja (2 leaja po vratilu).
Nastojati izbjegavati konzolno uleitenje.
101
Ako se, ipak, primjenjuje konzolno uleitenje, potrebno je da razmak leaja bude najmanje
(2...3) duine prepusta, koja predstavlja udaljenost sredine zadnjeg leaja do prepusta i
sredine irine prvog zupanika.
Zbog poveenja krutosti prepusta potrebno je vratilo na tom mjestu namjerno

predimenzionirati.
Aksijalni je leaj potrebno smjestiti to blie zupaniku, ime se smanjuje opasnost od

izvijanja.
Kod strelastog ozubljenja aksijalno se uleiuje samo jedno vratilo. Vrlo je rizino na
neuleiteno vratilo dodati prijenosniki element s aksijalnom silom, stalnom ili
privremenom.
Izbor valjnog leaja ovisi osim o nosivosti, s obzirom na brzina vrtnje i snage, i o smjeru,
veliini i eventualno promjenjivosti smjera djelovanja aksijalne sile. U tom smislu vrijede ove
preporuke:
Kod manjih prijenosnika, obino za vrsto i pomino (slobodno) leajno mjesto upotrebljava
se kuglini leaj, a aksijalni pomak leaja ostvaruje se dosjedom s vratilom (rjee) ili
kuitem.
Za aksijalnu nosivnost kuglinog leaja treba raunati sa Fa/Fr 0,3
Kod srednjih veliina prijenosnika i malih razmaka leaja obino se vrsto leajno mjesto
izvodi s kuglinim, a slobodno s valjkastim (RU) ili stoastim leajima.
Za visokooptereene prijenosnike i vee progibe vratila primjenjuju se bavasti

samopodesivi leaji. Za promjenjivo optereenje leaji sa 4 dodirne toke i pomonim
vanjskim prstenom (aksijalno pominim).
Slika 6.30. Uliitenje visokooptereenog punog vijka punog prijenosnika
Za najvee aksijalne sile (ne iskljuivo aksijalne) primjenjuju se dvostruki stoasti leaji
(takoer za promjenjivi smjer okretanja- vidi sliku 6.30).
102
Zanimljivo rjeenje prikazano je na slici 6.31, gdje se aksijalna sila preuzima na samom
zupaniku uz pomo dodatnog grebena. Postoje i rjeenja za promjenjivi smjer okretanja.
Rjeenje je ipak ogranieno na manja aksijalna optereenja.
Za kompenzaciju aksijalnih dilatacija najbolji su cilindrini valjkasti leaji (RU, RI) jer
unutar samog leaja mogu kompenzirati aksijalne pomake.
Kod irokih zupanika i posebno konzolno uleitenih zupanika leitenje ima bitan utjecaj
na faktore K.
Slika 6.31. Mogunost preuzimanja aksijalnih sila preko grebena a prema [28]
Podesivi leaji kojima se moe podeavati slika noenja vie su zastupljeni kod kliznih
leaja, gdje se uz pomo ekscentara moe prostorno namjetati poloaj osi vratila. Ovo je
rjeenje ekonomski nepovoljnije.
Slika 6.32. Uleitenje stonikog zupastog para kliznim leajima (primjer utede prostora)
103
Valjni leaji kod industrijskih serijskih prijenosnika veinom se podmazuju uljem za

podmazivanje zupanika uranjanjem, transportom ulja posebnim hvataima, odnosno
prisilnom cirkulacijom zupanikog ulja kroz leaje. Kad se radi o tlanom sustavu za
podmazivanje prijenosnika, onda se problem pojednostavljuje.
6.7.6 Uravnoteenje masa
Kod velikih brzina i/ili velikih dimenzija mora se provesti uravnoteenje masa zbog
nepoeljnih dinamikih pojava kao to su sile , vibracije ili buka.
Prema naim standardima ni postupak, a niti samo uravnoteenje nije propisano. Za manje
i srednje prijenosnike tokarene sa svih strana i normalnih zahtjeva pri n < 3000 1/min te tekih
prijenosnika za h < 1000 1/min ne postoji ni DIN propisi, koji su inae opirni za podruje
prijenosa snage i gibanja.
Prema VDI 2060, koji je obino pretea DIN norme, predvieni su stupnjevi
uravnoteenja masa kako slijedi (obino se kontroliraju prvi izradci u seriji):
a) Statiko uvarnoteenje Za velike zupanike malih brzina ova vrsta uravnoteenja je
dostatna. Odnosi se prije svega na kovane, lijevane i zavarene konstrukcije. Obavlja se
zakretanjem zupanika s vratilom na dvije tvrde glatke podlone staze, horizontalno
postavljene, termiki obraene i bruene.
Slika 6.33. Shematski prikaz statikog uravnoteenja zupanika
Doputeni ostatak debalansa U ovisan je o ukupnoj masi zupanika mG i pogonskom borju

okretaja n. Radijus uravnoteenja ru (sl. 6.33), na kome se dodaje ili oduzima masa, odabiremo
to je mogue vei. Iskustvene su vrijednosti za ostatak debalansa:
104
U < mG/2
za n < 500 1/min
U < mG/8
za 500 < n < 1000 1/min
U gornjim je jednadbama U u [kgmm] i mG u [kg]. Doputena masa uravnoteenja mu na

radijusu ru jest
mu = U/ru
(6.24)
b) Dinamiko uravnoteenje obavlja se za prijenosnike elemente i spojke s visokim i vrlo

visokim brojem okretaja, te posebnim zahtjevima s obzirom na buku, odnosno openito mirni
hod.
Samo uravnoteenje karakterizira se doputenim odstupanjem teita od osi vrtnje, e:
e=
U
mG
(6.25)
to je obrnuta proporcionalnost maksimalnom broju okretaja n, tj.
en = konst, e = konst.
(6.26)
Za tjela u obliku diska ovo se uravnoteenje obavlja samo u jednoj ravnini.
Primjer: Turbinski prijenosnik s n = 4000 1/min, mase velikog zupanika mG= 1200 kg,
odabranog (konstruktivno) radijusa uravnoteenja ru = 380 mm, ima za ovu vrstu prijenosnika
prema VDI 2060 stupnjevima kvalitete uravnoteenja:
en = 24 mm/min;
pa je:
e=
en
24
=
= 6 *10 3 mm
n 4000
te prema jednadbi 6.24:

U = 7,2 kgmm
a doputena masa uravnoteenja je prema 6.24:
mu = 19 g na zadanom radiusu 380 mm.
105
6.8 KONTROLA NOSIVOSTI (proraun zupanikih prijenosnika)

Kontrola nosivosti obavlja se prema normiranim proraunima, odnosno prema zahtjevima
naruioca (vidi listu zahtjeva, str. 66). Stvarne granice nosivosti mogu se odrediti jedino
eksperimentalno, na ispitnom postolju, dakle onda kad je prijenosnik ve proizveden.
Slika 6.34. Dostizanje granica nosivosti zupastih prijenosnika za termiki obraene i neobraene zupanike u
funkciji obodne brzine (kvalitatativni prikaz)
Projektni proraun daje, u grubo, pribline dimenzije prijenosnika, a na temelju skraenih

postupaka prorauna. Ponekad se koriste podaci o ve izvedenim prijenosnicima slinih
karakteristika [3].
Potrebni podaci za kontrolni proraun dobiveni su nakon projektnog prorauna te nakon
oblikovanja cijelog prijenosnika do faze radionikih crtea. Tada su osim oblika i materijala
(ukljuujui i termiku obradu) poznati i svi ostali parametri prijenosnika. Ovdje se misli na sve
elemente prijenosnika. Kad se misli preteno na zupanike, onda su najutjecajniji materijal,
termika i povrinska obrada, to se lijepo vidi na slici 6.36.
Granice nosivosti zupanika: Svi relevantni standardi odreuju sigurnosti protiv oteenja
zuba s obzirom na (vidi sliku 6.34):
nosivost boka prema kontaktnom pritisku, svi a osobito zupanici sa neotvrdnutim

(nezakaljenim) bokovima;
nosivost korijena, svi, a osobito povrinski termiki obraeni zubi;
106
nosivost boka prema zaribavanju, za visokooptereene brzohodne prijenosnike (vt>4 m/s) ili
prijenosnici s problemima podmazivanja;
otpornost bokova prema troenju, prije svega za male obodne bzrzine (vt<1 m/s), tonije pri
hchmin < 0,04 m kod sparivanja tvrdo/tvrdo ili meko/meko, te hc < 0,4 m za sparivanje
tvrdo/meko (meko/tvrdo).
6.8.1 Izbor proraunskog postupka
Kod nas se za proraun zupanikih prijenosnika preteno koriste ISO i DIN norme (DIN
3990, ISO 6336-1.2), a u upotrebi su jo ANSI/AGMA 2001 te B.S. (u odreenom broju
sluajeva GOST). Rezultati prorauna prema najnovijim izdanjima spomenuti su standrardi
gotovo identini, a dolje prikazani postupci preuzeti su iz norme DIN 3990.
Navedeni standard nudi tri metode: A, B i C.
Openito, metodom A odreuje se maksimalno vlano naprezanje, pri emu se moemo
koristiti
metodom konanih elemenata - MKE integralnim jednadbama, konformnim
preslikavanjem, eksperimentom (fotoelasticimetrijom ili tenzometrijom).
Pri odreivanju maksimalnog naprezanja u korijenu zuba treba uzeti u obzir utjecaj
raspodjele sile na dva zuba ili vie njih, te promjenu naprezanja ovisno o gustoi mree konanih
elemenata. U provedbi ovih metoda treba primijeniti uvjete ravninskog stanja deformacije. Tako
dobivene rezultate mogue je usporeivati s rezultatima metoda B, C i doputenog naprezanja.
Treba napomenuti da se metoda A koristi samo u posebnim sluajevima, radi velikog opsega
posla, to jedino ima opravdanje u posebnim izvedbama konstrukcija i posebnim uvjetima
optereenja (to nije obuhvaeno metodama B i C).
Prema ovome standardu, lokalno vlano naprezanje u korijenu zuba odreeno je kao
produkt nominalog normalnog naprezanja i faktora koncentracije naprezanja.
Metodom B pretpostavlja se da se mjerodavno naprezanje u korijenu zuba javlja kao posljedica
djelovanja optereenja u vanjskoj toki jednostrukog zahvata zupanika s ravnim zubima ili
virtualnog zupanika kod zupanika s kosim zubima. Za zupanike koji imaju 2 n < 3
podrazumijeva se da mjerodavno naprezanje slijedi kao posljedica djelovanja optereenja u
unutarnjoj toki dvostrukog zahvata. Dane su formule za odreivanje faktora oblika Yb te faktor
zareznog djelovanja YS. Metoda B pogodna je za precizno odreivanje naprezanja, a takoer za
odgovarajue programiranje na raunalima.
Metoda C je pojednostavljeni nain prorauna izveden iz metode B. Prvo se izrauna naprezanje
u korijenu uslijed sile koja djeluje na vrhu zuba s faktorima YFa, YSa i zatim pretvori u
odgovarajuu vrijednost za dodir jednog para zubi, u vanjskoj toki jednostrukog dodira pomou
faktora Ye. Normom je dano niz faktora YFa, YSa za razliite osnovne profile.
Ova je metoda prihvatljiva samo onda kada je stupanj prekrivanja < 2. Metoda daje
rezultate zadovoljavajue tonosti za veinu sluajeva s neto veim vrijednostima naprezanja
usporeujui s metodom B.
107
Za proraun industrijskih prijenosnika ope namjene tolerancijskog razreda 6 i

grublje, koji rade u podkrtinom podruju (vz1/100 [u2/(1=u2)]0,5 < 10 i brojeve
okretaja n1< 3600 1/min, primjenjuje se skraeni postupak kontrole B (c, c
, K H , K H , K v ), a prema DIN 3990, dio 11.
za proraun brzohodnih prijenosnika (n1 > 3600 1/min) i mornarikih prijenosnika

kvalitete 6 i finije upotrebljava se izravna metoda ( c , c , K H , , K v ). S obzirom na to da
je uleitenje zupanika veinom simetrino, K H rauna se prema DIN 3990, dio 21 i
31. Za ove se prijenosnike obino izvode korekcije poprene i uzdune linije boka te se
upotrijebljava koso odnosno strelasto ozubljenje. Utjecaj slike noenja, ako se eli
uzeti u obzir, treba uzeti prema BS jer ga DIN norma ne propisuje.
Kada se radi o automobilskim mjenjaima, uptrebljava se izravna metoda

( c , c , K H , K H , K v ). Za vz1/100 [u2/(u=12)]0,5 < 3 moe se Kv odrediti skraenim
postupkom (mala razlika od tone metode). Za ove se prijenosnike obino izvode
korekcije poprene i uzdune linije boka te se upotrijebljava koso ozubljenje. Faktor
vanjskih dodatnih dinamikih optereenja uzima se na temelju spektra optereenja, za
pojedinu vrstu cestovnog vozila.
Za prijenosnike letjelica (aviona, helikoptera i svemirskih brodova) upotrebljavaju se

vrhunski materijali i tehnologije, odnosno vrhunska tonost. Zbog potrebne velike
sigurnosti (vjerojatnost oteenja izraava se u tisuinkama!) ispituje se i vie od 20%
serije u realnim uvjetima pogona.
U odreenom broju sluajeva moraju se prorauni izvoditi prema zahtjevima ili

standardima naruioca (brodski prijenosnici, prijenosnici nuklearnih postrojenja...).
U posebno kritinim sluajevima moraju se provoditi posebni postupci dogovoreni

izmeu proizvoaa i naruioca.
Nekad je proraun nosivosti bio mukotrpan posao, s puno iteracija koje je trebalo provoditi
runo. Danas, kada raspolaemo brojnim raunarskim programima za proraun zupanikih
parova pa ak i cijelih prijenosnika, taj rutinski dio posla preputamo raunalu koje drastino
skrauje vrijeme prorauna i uope konstrukcije do razine radionikih crtea odnosno programa
za CNC tehnologiju proizvodnje. Zahvaljujui raunalu mogu se primijeniti i neke druge
metode, prije svega numerike (FEM, BEM, ...), pogotovu kada u nekim kritinim sluajevima
zakazuju standardizirani postupci prorauna (preteno empirijski).
108
Slika 6.35. Proraun tankog zupanikog vijenca: generiranje mree konanih elemenata
U odreenom broju sluajeva zupanici rade u vremenskom podruju dinamike

izdrljivosti, pa im je dinamika opteretivost vea. U tom sluaju vrijedi, na primjer, za bok
zupanika:
1
Hvrem N H lim q
= ZN
=
H lim N
H
(6.27)
gdje su:
Hvrem
doputena opteretivost u vremenskom podruju
odgovarajui broj promjena
N H lim
broj promjena pri postizanju dinamike izdrljivosti
qH
eksponent Woehlerove krivulje
Sline se relacije mogu postaviti i za korijen zuba.

Sasvim suprotnu situaciju imamo kod meuzupanika, odnosno kod planetarnih zupanika
planetarnih prijenosnika. Tamo se zbog karaktera dinamikog optereenja (dinamiko
naizmjenino optereenje) dinamika izdrljivost smanjuje. S obzirom na to da su
eksperimentalno dobivene vrijednosti za, na primjer, H lim dobivene na temelju istosmjerno
dinamikog optereenja, treba te vrijednosti sniziti za, orijentacijski, 30%.
Za zupanike koji nisu za opu industrijsku namjenu, ve za sasvim konkretnu namjenu
(automobilski, avionski) najbolje je proraunavati nosivost uz poznati spektar optereenja.
Pritom se moe desiti da u istom prijenosniku imamo zupanike koji rade u sva tri opisana
podruja (primjer-mjenja vozila).
S obzirom na to da su eksperimentalni rezultati ispitivanja dinamike izdrljivosti
zupanikih materijala podloni statistikoj analizi, treba imati na umu da svaka vrijednost
dinamike izdrljivosti odgovara odreenoj vjerojatnosti oteenja odnosno otkaza (slino kao
109
kod nosivosti kotrljajuih leaja). To znai da proraun moemo obavljati uz odreenu

vjerojatnost oteenja, to je vezano uz odgovornost prijenosnika, a pretpostavljene vjerojatnosti
oteenja odabiru se od 0.001 do 0.1, pa i vee.
110
MATERIJAL
1530
(oba zupanika)
4732
(oba zupanika)
z1: 4721
z2: 4732
4734
(oba zupanika)
4731
(oba zupanika)
4321
(oba zupanika)
plinsko nitriranje
induktivno
kaljeno
cementirano
TERM. OBRADA
normalizirano
poboljano
z1: cementiran
z2: poboljan
STR. OBRADA
odvalno glodanje
odvalno glodanje
z1: bruen
z2: glodano
fino glodano
glodano, lepano
brueno
a
m
830 mm
10
650 mm
10
585 mm
10
490 mm
10
470 mm
14
390 mm
10
95 kg
8505 kg
174 %
132 %
1,3
6,1
95 kg
4860 kg
100 %
100 %
1,3
5,7
95 kg
3465 kg
71 %
85 %
1,3
3,9
105 kg
2620 kg
54 %
78 %
1,3
2,3
105 kg
2390 kg
49 %
66 %
1,4
2,3
120 kg
1581 kg
33 %
63 %
1,6
2,3
IZVEDBA
ZAVARENO
KUITE
MASA LEAJA
UKUPNA MASA
UKUPNA MASA%
CIJENA (%)
SH
SF
Slika 6.35. Usporedni prikaz nekih parametara prijenosnika funkciji materijala, termike i strojne obrade (kuite u zavarenoj izvedbi)
111
6.9 Buka kod prijenosnika

Jedna od negativnih posljedica industrijskog razvoja je i buka koja sve vie i u sve veoj
mjeri optereuje dananjeg ovjeka, kako u psihikom tako i u fizikom smislu. Posljedica toga
nije samo oteenje sluha, ve su to i smetnje neurovegetativnog sustava, te ope pomanjkanje
koncentracije i smanjenje radne sposobnosti i zadovoljstva. Iz tih razloga namee se nunost da
se ve pri projektiranju postrojenja te konstruiranju pojedinih elemenata strojeva i opreme, koja
u krajnjem predstavlja ovjekovu radnu okolinu, analizira i uzme u obzir nastajanje, provoenje i
odzraivanje buke te nain i mogunost njena suzbijanja i otklanjanja.
Najuspjenije i najpotpunije mjere koje su na raspolaganju konstruktoru, rjeavajui
problem smanjenja buke, sastoje se u izravnom utjecaju na mjesta gdje se ona stvara i na okolinu
koja ta mjesta okruuje. Radi toga prvi cilj svih nastojanja u spreavanju buke mora biti
rjeavanje problema na mjestu njena nastanka, a tek ako je to mogue ili se takvim postupkom
ne postie zadovoljavajue smanjenje, opravdane su sekundarne mjere kao to su izolacija buke i
razna priguenja.
Ovdje je prikazana analiza izvora buke te mjere za spreavanje nastajanja, irenja i
odzraenja buke kod zupastih prijenosnika, kao tipinih i najeih sastavnih elemenata nekog
stroja koji u proizvodnji tetno utjeu, s motrita buke, na ovjeka i njegovu radnu sredinu, mada
su i druge vrste prijenosnika takoer izvori buke.
Slika 6.37. Plan tijeka uzbude kod jednostepenog zupastog prijenosnika
112
6.9.1 Tipini izvori buke kod zupastih prijenosnika
Pri analizi moguih izvora nastanka buke u zupastom prijenosniku mora se uoiti kako se
osim primarnog izvora na mjestu zahvata zubi mogu pojaviti i sekundarni izvori (u vratilu,
leajima ili samom kuitu), bilo kao posljedica uzbudnih sila ili uzbudnih brzina koje mogu
dovesti i do rezonantnih pojava u cijelom sustavu.
Pojava buke na primarnom izvoru, dakle na mjestu zahvata zubi, nastaje uslijed:
udarnih sila pri zahvatu dvaju zuba prouzrokovanih diobenim grekama, odnosno grekama
ozubljenja koje postoje kao posljedica izrade zupanika (statike greke) i/ili kao posljedica
progiba zuba pod optereenjem (dinamike greke);
periodinih promjena zajednike krutosti zubi koji su u zahvatu (naizmjenino su jedan zub
i/ili dva zuba i vie njih u zahvatu);
promjene smjera sile trenja u toki zahvata;
greaka na povrini zuba kao posljedica loe obrade.
Primarni strukturni zvuk koji je nastao uslijed zahvata zupanika iri se dalje preko ostalih
sastavnih elemenata prijenosnika (osovina, leaji) - sve do kuita koje djeluje kao emiter zvuka
i odzrauje uzduni zvuk u okolinu. Prolaskom primarnog strukturnog zvuka navedeni elementi
bivaju i sami pobueni na vibriranje te tako postaju sekundarni izvori gdje nastaje sekundarni
strukturni zvuk. Osim provoenja primarnog i nastajanja sekundarnog zvuka ti elementi mogu
zbog netonosti izrade ili ugradnje ili pak vlastitih vibracija prilikom rotacije biti uzrokom
nastanka primarnog strukturnog zvuka.
6.9.2 Mjere za spreavanje nastajanja, irenja i odzraivanja buke kod
zupastog prijenosnika
Spreavanje nastajanja buke u prijenosniku obavlja se upravo djelovanjem na faktore koji

utjeu na nastanak i razinu buke, a to su uvjeti rada (pogonski uvjeti-brzina vrtnje, optereenje,
moment i snaga), konstruktivni faktori (irina zupanika, prijenosni omjer, modul, vrsta
ozubljenja - koso/ravno, stupanj prekrivanja i uvjeti zahvata zubi, pomak profila, korekcija boka
zuba i vrsta prijenosnika kao takvog - prijenosnik s elnicima, puni prijenosnici, planetarni itd.)
i faktori izrade zupanika (nain i sustav obrade, hrapavost povrine, greke ozubljenja, materijal
zupanika i tvrdoa zubi).
Brzina vrtnje ima dominirajui utjecaj na buku prijenosnika te se prirast razine zvuka kree
uglavnom od 4,8 do 7,4 dB za dvostruko poveanje broja okretaja (prirast razine zvuka od 10 dB
djeluje subjektivno na ovjeka kao dvostruko poveanje zvuka), a manji je kod kvalitetnije
obraenih zupanika, kod irokih zupanika te kod zupanika s veim stupnjem prekrivanja. Iz
toga isto proizlazi da poveanje snage treba ostvarivati poveanjem okretnog momenta
(optereenja), a ne poveanjem broja okretaja (npr. dvostruko poveanje snage prelaskom na
dvostruku brzinu vrtnje daje prirast razine zvunog tlaka za oko 5,5 dB, dok se poveanjem
momenta kod iste brzine vrtnje dobiva prirast od samo 2 dB).
113
Kod zupanika s ravnim zubima poveanje irine zupanika nema znaajniji utjecaj na
smanjenje razine buke, Suprotno tome, kod zupanika s kosim zubima irina zupanika ima
izravan utjecaj na stupanj prekrivanja bone linije ( ), odnosno na ukupni stupanj prekrivanja (
) ije poveanje od < 2 do 2.5 2.8 utjee na smanjenje razine zvuka do 6 dB, odnosno i
vie kod bruenih i poliranih bokova zuba.
Budui da stupanj prekrivanja (broj zubi u zahvatu) uvelike utjee na smanjenje razine
buke, to i kod zupanika s ravnim zubima treba posebnim konstruktivnim izvedbama ozubljenja
teiti da se postigne 2.
Iako dvostruko poveanje modula (npr. od 3 na 6 mm) obara razinu zvuka za 2 do 3 dB
(kod istog broja okretaja zahvatna frekvencija upola je manja, ime je i zvuna snaga upola
manja), u praksi se preporua primjena manjih modula kod kojih se mogu ostvariti manje
tolerancije ozubljenja.
Korekcijom profila zuba postie se smanjenje udarnih optereenja prouzrokovanih
progibima, dok se korekcijom bone linije postiu povoljniji uvjeti zahvata (prenoenja rubnih
optereenja) kod moguih greaka ozubljenja ili greaka u poloaju osi vratila.
Faktori izrade zupanika gotovo i ne utjeu na razinu zvuka do kvalitete tonosti izrade od
7 do 8 (prema HRN M.Cl.031, odnosno DIN 3963). Nakon te granice razina buke naglo raste za
2 do 3 dB. Tako prema slici 6.38. klasu valjanosti A gotovo i nije mogue postii prema
dananjem stupnju tehnike.
Da bi neki prijenosnik potpao pod tu klasu, buka se moe reducirati samo sekundarnim
zahvatima kao to su oblaganje zatitnim poklopcima i kabinama.
Prijenosnik koji svrstavamo u klasu B moe se dobiti samo izradom najvie tonosti.
Izradom visoke tonosti omoguujemo svrstavanje prijenosnika u klasu valjanosti C. Klasa
D obuhvaa uglavnom prijenosnike dobivene normalnom izradom. Klasa E se ni u kom sluaju
ne preporua, jer se prema dananjem stupnju tehnike moe izbjei. to se tie materijala
zupanika, u usporedbi s prokaljenim zupanicima relativno mekana i ilava jezgra zuba s
tvrdim bokovima daje bolju vrstou na udarno optereenje i bolje unutranje priguenje zvunih
uzbuda.
S obzirom na samu izvedbu prijenosnika kod zupanika s kosim zubima, podruje buke
lei za 5 do 15 dB nie od na zupanika s ravnim zubima.
U odreenim podrujima prenoene snage planetarni su prijenosnici u svom radu tii od
obinih elnikih prijenosnika, jer se uslijed raspodjele obodne sile na vie zupanika umanjuju
udarna optereenja, kako se vidi na slici 6.39. Nadalje, prijenosnici s koninim zupanicima u
pravilu su "glasniji" od onih s elnim zupanicima. Razina buke punih prijenosnika srednjih
snaga kree se od 70 do 80 dB.
114
Slika 6.38. Razina snage zvuka LPA prema klasi, a

prema VDI 2159
Slika 6.39. Razina snage zvuka za elnike

standardne i planetarne prijenosnike
Radi spreavanja provoenja primarnog strukturnog zvuka putem ostalih elemenata

prijenosnika (vratila, leaji i samo kuite) do mjesta odzraivanja (odzranih ploha kuita), a
time i spreavanja nastajanja sekundarnog strukturnog zvuka, preporuuje se upotreba materijala
sa to veim unutranjim priguenjem, ali pri tom treba voditi rauna o traenoj vrstoi i
ostalim konstruktivnim faktorima kao i izvedbi sa to veim brojem sastavnih dijelova kako bi se
dobio veliki broj priguenih rastavnih ploha (npr. vratilo i zupanik od dva dijela i sl.). Nadalje
preporuuje se primjena izolacije zvuka koja se sastoji u tome da se mehanike karakteristike,
posebno masa i krutost elemenata koji provodi zvuk, mjestimino dovoljno promijene kako bi se
na tim mjestima skoka mehanike impedance ostvarila to vea refleksija vibracija. Posebno je
to vano kod postave prijenosnika na temelje ili preostali sastavni dio stroja kako se strukturni
zvuk ne bi irio i izvan prijenosnika.
Radi smanjenja faktora odzraivanja kuita najdjelotvornija mjera jest izvedba kuita s
vie razliito rasporeenih rebara koji fiziki razbijaju kuite na male dijelove koji nejednoliko
vibriraju. Tako se kod kuita s nalijepljenim rebrima s obzirom na kuite bez rebara postie
umanjenje do 6 dB, a kod kuita sa izlivenim rebrima i do 12 dB [33].
Iz svega to je izneseno vidi se da postoji niz konstruktivnih mjera kojima se vie ili manje
uspjeno smanjuje odnosno suzbija nastajanje (kako primarnog tako i sekundarnog zvuka),
irenje i na kraju odzraivanje s kuita prijenosnika. Koje e se od iznesenih moguih mjera
poduzeti, ovisi o svakom konkretnom sluaju, a ukupni rezultat u smanjenju buke nee biti zbroj
svih pojedinih rezultata, ve sinteza svih poduzetih mjera.
Krajnje rjeenje mora teiti optimalnoj sintezi vie utjecajnih faktora kao to su: izrada,
sigurnost i trajnost u radu, plasman na tritu, efekat utjecaja na ovjeka, isporuka itd.

Osnivanje 2

Hochgeladen von

Dokumentinformationen

Originaltitel

Copyright

Verfügbare Formate

Dieses Dokument teilen

Dokument teilen oder einbetten

Freigabeoptionen

Stufen Sie dieses Dokument als nützlich ein?

Sind diese Inhalte unangemessen?

Copyright:

Verfügbare Formate

Osnivanje 2

Hochgeladen von

Copyright:

Verfügbare Formate

64

M. Opali: Prijenosnici snage i gibanja

OSNIVANJE ZUPANIKIH PRIJENOSNIKA

Izbor vrste prijenosnika na osnovi liste zahtjeva

6.1 LISTA ZAHTJEVA

Broj ukljuivanja radnog stroja u jedinici vremena

M. Opali: Prijenosnici snage i gibanja

Karakteristike radnog stroja dobivene mjerenjem ili pretpostavljene, uestalosti

Podaci o materijalu (mogunost dobave i vrijeme dobave), obradivost izabranog

Optereenje kuita (smije li se dodatno opteretiti ?).

Temperatura okoline i eventualno grijanje, mogua sredstva i naini

M. Opali: Prijenosnici snage i gibanja

Otvoreni, zatvoreni ili djelomino otvoreni prostor?

6.2 RASPODJELA UKUPNOG PRIJENOSNOG OMJERA NA POJEDINE

M. Opali: Prijenosnici snage i gibanja

Slika 6.1, Viestupanjski prijenosnik s elnikim zupanicima

Za svaki (manji) zupanik bilo kog prijenosnikog para viestupanjskog elnikog

Ako prijenosnik ima n stupnjeva prijenosa, ukupni je prijenosni omjer

i = u1u2 u3 ..... uk ... un = u

U n-tom stupnju prijenosa s obzirom na ulazni okretni moment TA vrijedi:

Promjer je veeg zupanika u k-tom paru Dn = un d n , a ukupni je volumen svih parova:

V = VI + VII +.... +Vn

M. Opali: Prijenosnici snage i gibanja

Optimiranje je izvedeno traenjem minimuma funkcije V primjenom Lagrangeove

i ulg r = 1 + 2 0.5 = 2.41

Vrijednost l u gornjoj jednadbi moe poprimiti vrijednosti od 1 do k. Provedena analiza

M. Opali: Prijenosnici snage i gibanja

Nakon odreivanja prijenosnih omjera, ako je to potrebno, mogu se uz odreene

Slika. 6.3.Odreivanje optimalnog omjera un

Slika 6.4. Odreivanje preostalih mjera uk

b) Niemann [3] daje na temelju slinih analiza za elnike i za kombinirane elniko-stonike

M. Opali: Prijenosnici snage i gibanja

Za prijenosnike s vie stupnjeva prijenosa 1, 2,...., n, prijenosnim omjerima broja zubi

b.1) Na temelju gornje jednadbe mogu se postaviti sljedei odnosi:

Kod dvostupanjskog prijenosnika bit e ukupni prijenosni omjer raspodijeljen na iznose:

Za viestupanjske prijenosnike ne mogu se dobiti rezultati u ovako eksplicitnom obliku.

Postupak treba ponavljati sa u2'' te ispitivati konvergenciju. S jako konvergirajuim

b.2) Kriterij minimalnog volumena zupanika. Uz pretpostavku jednakog materijala u svakom

M. Opali: Prijenosnici snage i gibanja

Za prijenosnik sa dva stupnja dobije se:

a za prijenosnik sa tri stupnja:

Krivulja V = f (u1 , u2 ) ima "plosnati" minimum (zapravo podruje minimuma) tako da su

M. Opali: Prijenosnici snage i gibanja

b.4) Puno-elniki prijenosnici nisu sadrani u gornjim analizama. Upotrebljavaju se za

6.3 IZBOR IRINE ZUBA TE ODNOSA b/d1 i b/a

*Preporuene maksimalne vrijednosti vrijede za stabilne industrijske prijenosnike s krutim temeljejm

M. Opali: Prijenosnici snage i gibanja

Vrijednosti u tablici 6.1 mogu se korigirati ako se radi o drukijim konstruktivnim

aksijalna krutost zuba

6.4 IZBOR BROJA ZUBI z1 I MODULA m

6.4.1 Izbor broja zubi po kriteriju izjednaenja nosivosti korijena i boka

M. Opali: Prijenosnici snage i gibanja

M. Opali: Prijenosnici snage i gibanja

6.4.2 Preporuljive vrijednosti broja zubi z1

U prethodnom poglavlju vidi se da bi optimalno podruje broja zubi po kriteriju jednake

*za redukciju u=i

Takoer vrijedi za broj zubi manjeg zupanika:

- praktino najmanji broj za prijenos snage (uz z223)

6.4.3 Ostale preporuke u vezi s izborom modula i broja zubi

M. Opali: Prijenosnici snage i gibanja

*Za finu tehniku (DIN 58405) m = b/10; mn=b/16

Slika 6.7. Odabir modula na temelju optimiranja prema [21]

Za uprosjeene vrijednosti kutova nagiba boka te parametara vrstoe materijala dobije se