RAZGOVOR

zarez, xi /257, 14. svibnja 2009.

BORISLAV
MIKULI

VOLJA ZA SVE,
A NE VOLJA SVIH
U SVJETLU AKTUALNIH STUDENTSKIH
AKCIJA REDOVITI PROFESOR NA ODSJEKU
ZA FILOZOFIJU FFZG-A GOVORI O
OPRAVDANOSTI I LEGITIMNOSTI NJIHOVIH
ZAHTJEVA I METODA, CINIZMU INSTITUCIJA,
BAUKU DIREKTNE DEMOKRACIJE,
MEDIJSKOM TRETMANU INICIJATIVE,
NJEZINIM RAZLIITIM ASPEKTIMA I
IMPLIKACIJAMA
MARKO POGAAR I STIPE URKOVI
Od prvog dana blokade podrali ste zahtjeve studenata i metodu kojom se jo
slue ne bi li se izborili za njihovo ispunjenje. Neki vai kolege, profesori s Odsjeka
za filozofiju FF-a, opetovano su metodi osporavali legitimitet. Smatrate li Vi zahtjeve
opravdanim, metodu legitimnom?

Naravno da zahtjeve i metodu smatram

legitimnim, inae ne bih podrao tu inicijativu i cijelu akciju! O ciljevima je ve puno
reeno, oni nisu ni neto novo ni neuveno
besplatno visokokolsko obrazovanje u
javnom sektoru postojalo je i u trulom socijalizmu i u zapadnoevropskim dravama
ili tzv. drutvima blagostanja, a u veliku
broju evropskih drava postoji i danas. Interesantan je primjer Njemake, od petnaest
saveznih pokrajina, koje u podruju kulture
i obrazovanja imaju zapravo konfederalan
status, samo je est uvelo studentske participacije u trokovima studija, a devet ima
samo upisnine. Svaka je njemaka pokrajina
kao jedna omanja evropska drava, tako
da onom broju drava s besplatnim visokim kolstvom treba, kako se kae, pisati
jedan, pamtiti devet! Hou rei, sadraj
zahtjeva studentske inicijative nije nita
neuveno. Meutim taj retro-zahtjev ve
samim svojim ponavljanjem izraava nekoliko momenata koji mu daju karakter
radikalno novog ili zapravo zaudnog, jer
pretpostavlja ili povlai za sobom fundamentalnu redefiniciju drutvenih prioriteta,
odnosno reviziju neoliberalistikog karaktera drutva, i time podriva psiholoki okvir
mogueg, realnog, ostvarivog. Jedan
moment jest artikulacija politike obrazovanja kao politike za sve. To je za mene najradikalniji novum te akcije koji premauje

ak i antikapitalistiki sadraj. Zahtjev nije

zapravo antikapitalistiki, nego postavlja
kapitalizmu pravila igre od kojih je drava
odustala. To je pravilo za sve, dok je socijalna drava izruila stara pravila igre na
raspolaganje nekima.
Zato ne antikapitalistiki...

Pa zato to sve jai kapitalistiki moment u obrazovanju, odnosno komercijalizacija obrazovanja ili izvrgavanje javnog obrazovnog sektora uvjetima trita,
s kolanjem novca iz dravnog budeta, iz
intelektualnih usluga koje fakulteti i instituti daju privrednom sektoru, i konano iz
kolarina studenata kao primarnih potroaa te uslune djelatnosti, treba dovesti u
funkciju opih drutvenih interesa kao to
je upravo obrazovanje. Ili jednostavnije
reeno tajkune treba natjerati da plaaju
poreze na ekstraprofite koje stjeu u ovom
drutvu, jer je stabilno demokratsko drutvo ono to u Evropi, SAD-u, Japanu, pa i
Indiji omoguuje njihove ekstraprofite, a
drugdje na Istoku to su vojne demokrature.
Kina je sada paradoksalan sluaj sinteze
partitokracije i profiterskog poduzetnitva;
to znai da kapitalizam kao nain privreivanja i komunizam kao sustav vladanja
mogu ui u neprincipijelnu koaliciju. Kakve su posljedice po drutvo, to je drugo
pitanje. Dakle, za moje razumijevanje, u
ovoj akciji nije primarno ili nije samo rije
o antikapitalistikom protestu. Obrnuto,
princip akcije je pozitivan to je ponovna
artikulacija univerzalne politike ili politike
za sve, premda se radi o naoko partikularnu
sektoru obrazovanja, i to jo partikularnije,
o visokokolskom obrazovanju. Rije je dakle o nainu univerzalizacije partikularnog,
i odatle proizlazi i problem metode.
TRIK DELEGITIMACIJE PRAVA

Osujeeni gurui...

Pa, treba znati da su ti neki profesori s

Odsjeka za filozofiju, koje vi spominjete,
a to je arko Puhovski, govorili razne kojetarije. Na pripremnim javnim tribinama
inicijative tvrdio je da obrazovanje nije
pravo nego privilegij, to je potpuno voluntaristika kontrafaktika tvrdnja, isisana tko zna odakle, iz privatno-psiholokih idiosinkrazija tog ovjeka-institucije s
hipertrofiranim pravom javnosti. Kad je
poela akcija, tvrdio je da je ona legitimna,
ali nedemokratina. Onda je u njegovu

profesorskom carstvu akcija postala siledijska i kriminalna jer ste ga natjerali da

kri zakon time to ne izvrava radnu
obavezu nastavnika. Konano, u njegovu
mentalnom svijetu akcija nije bila dovoljno
radikalna, vi ste za dotinog revolucionara
impotentni, ispod razine 68. To je dakle
govor uvrijeena, osujeena gurua, subjekta
koji za sebe samoga pretpostavlja da zna,
ali nije shvatio da vaa akcija nije ponavljanje 68, kao to to nisu shvatili ni mnogi
drugi.
Kao to se vidi iz toga niza njegovih cikcak izjava, rije je o pseudoargumentu koji
sadri trik delegitimacije prava na prosvjed
pozivanjem na ono liberalno naelo da je
sloboda ili pravo svakog pojedinca ogranieno slobodom ili pravom drugog to
znai, vae pravo na prosvjed ogranieno
je mojim pravom da ne budem uznemiravan! Ne moete praviti revoluciju jer
to naruava graanski mir ili kuni red.
To nije samo argument liberalnih lijepih
dua, to je vuji trik pod ovjom koom,
jer je dotini deurni komentator svega i
svaega dao lagvort i smjernicu dekanu
Filozofskog fakulteta, a vjerojatno i rektoru Zagrebakog sveuilita, kako da delegitimiraju studentsku akciju upornim
ponavljanjem fikcije kako akciju ne podrava veina studenata. To je smisao
one prividne kategorijalne konfuzije u
glavi profesora politike filozofije kako bi
plenum bio legitiman samo ako na njemu
sudjeluje svih 9000 upisanih studenata,
a nema ih toliko, i odatle potjee i akcija
uprave FF-a s online-referendumom. Cilj
je samo delegitimirati plenum, to znai da
je pravi trn u oku svima plenumski model
odluivanja ili tzv. direktna demokracija.
Ona je ta koja delegitimira reprezentativni
delegatski sustav parlamentarne demokracije koji je ogrezao u cinizmu ne-politike i otuenju vlasti od svih. Zato s
jedne strane u iroj javnosti postoji takva
fascinacija plenumskom akcijom, jer je
javnost sita kurvinske politike, a s druge
strane otpor inicijativi i od strane politikog establishmenta.
Interpretativna subverzija...

Dakle, smisao prie o ne-legitimnosti nije

pitanje tone ili netone interpretacija studentske inicijative, nego njezina subverzivna promjena, blokada inicijative! Bivi
asistent za predmet Uvod u marksizam,

RAZGOVOR: BORISLAV MIKULI

kod kojeg sam i ja sluao, nastupa sada kao
agent perverzije Marxove 11. teze: dogaaje
ne treba uvijek iznova samo interpretirati,
stalo je do toga da se oni promijene putem interpretativne subverzije. Isto tako
perverzno politiki establishment prua
gandhijevski, pasivni otpor studentskoj
inicijativi. Njihov je stav otpor ne-djelovanjem, ne-vrenjem vlasti, an-arhijom, o kojoj smo razgovarali s profesorom Despotom
na njegovu predavanju o arche i anarchia
u okviru vae tribine. To jasno pokazuje
da su politiari odlino razumjeli poruku
inicijative: studentska akcija svojim autonomnim procedurama pokazuje da je i zato je
stranaka reprezentacijska politika mrtva,
i zato odgovor na akciju ne-injenjem i
ne-obraanjem studentima znai ne-priznavanje studenata kao politikog subjekta.
Ova vlast, kakva jest, ne moe djelovati
drugaije jer e izgubiti ono posljednje to
joj je ostalo politiku kontrolu distribucije
javnih sredstava i drugih stranaka. Primorac
ne moe doi na plenum a da ve nije pao
samim dolaskom! On jako dobro shvaa da
je plenum izraz radikalno druge politike
subjektivacije. I rektor Bjeli je prvog dana
blokade izjavio da ne eli doi jer e se nai
u inferiornoj poziciji. O tome je rije. Taj
strah za potenciju govori i iz lupetanja Puhovskog da je vaa inicijativa impotentna
jer vi niste dovoljno radikalni.
Je li kategorija legitimnosti ovdje, s obzirom na prirodu zahtjeva i uvjetnu nenasilnost same metode, uope primjerena?

Jest primjerena, ali u drugaijem, jakom

smislu rijei. Naime, legitimnost je stvorena
samom inicijativom koja formulira opu volju ili volju za sve, a ne volju svih empirijskih
pojedinaca. Artikulacija ope volje uvijek
je konstrukcija oposti i sadri moment
uzurpacije, jer nosilac te artikulacije nuno
je neko parcijalno kolektivno tijelo, a nikad
doslovni svi. Nekoga moe zaboliti trbuh
pa on nee doi na direktnu demokraciju,
ali nee zbog toga propasti plenum. Odatle
legitimnost nije zajamena koliinom svih,
nego procedurom provedbe volje putem
plenumske demokracije koja podrazumijeva prisutnost na mjestu odluivanja, a ne
delegatsko odluivanje. Dakle, legitimnost
ne dolazi izvana, osim ako legitimnost ne
uzmemo u slabom smislu, npr. legitimno
je traiti besplatno obrazovanje u javnom
sektoru jer smo ga ve imali, jer ono i dalje postoji, jer je zajameno Deklaracijom
UN-a i Ustavom Republike Hrvatske i sl.
NUNA TAKTIKA

O metodi

Isto tako, to se tie te famozne metode,

ona nije legitimna zato to je opravdana
visokim ciljem, jer metoda to nije naprosto blokada. Metoda to je direktna
demokracija, a blokada je njezin nuni, ali
taktiki moment. Nunost nije jednako legitimnost. Stoga se u pitanju blokade ne
radi o problemu legitimnosti nijedno
sredstvo ne moe biti opravdano svrhom
nego o procjeni nunosti ili primjerenosti
ili svrhotnosti jednog aspekta metode. Taj
odnos metode i cilja uvijek je deliberativan
i riskantan. Naime, razlika izmeu partikularnog problema, tj. besplatnog visokog
obrazovanja u javnom sektoru, a to je jedno
pitanje pored npr. zdravstva, i univerzalizacije toga problema na razini ope zajednice
otvara prostor nasilja.Taj razmak, koji tek
treba ukinuti univerzalizacijom partikularnog, moemo kopati jo dublje gunanjem o
tome kako u plenumu ne sudjeluju ukupan
broj upisanih studenata pa zato, navodno,
nije legitiman. To je cinizam politike pseudoteorije, tipian za liberalni Zapad. Moemo burgijati protiv toga i etiki, npr. iz
pseudobudistike perspektive, govorei

kako je svako ustrajavanje na neemu zajedne strane imamo politiku volju koja se
pravo egoizam, prianjanje, strast, e i
bez meukoraka i birokratskog zatezanja
direktno prevodi u promjenu legislative, a
izvor patnje koja prijei put do istinskog
s druge disperziju politikog zahtjeva na
izbavljenja. To je, dakako, pseudobudistiki
jer rani budizam ima drugaiji odgovor koji
birokratsko-pravnu mikrorazinu sve do brije potpuno plenumski: stvar do koje nam
sanje njegova izvornog politikog smisla.
Pierre Bourdieu je u kontekstu neoliberaje stalo postoji samo onoliko koliko smo joj
predani; nema izbavljenja iz svijeta bez puta
lizma govorio o odumiranju lijeve ruke
izbavljenja, bez prolaenja kroz svijet, jer
drave. Svjedoci smo meutim i paralelna
ak su i najvei asketi najee samo tate
jaanja njezine desne, represivne ruke, iji
egzistencije.
je poveanje policijskih ovlasti izravan inDakle, ono univerzalno nije uope sadrdikator. Ti paralelni procesi u Hrvatskoj se
ano samo u cilju pod nazivom besplatno
odvijaju pod oznakom demokratizacije ili
obrazovanje za sve, nego u pristajanju na
tranzicijskog pribliavanja demokratskim
nain odluivanja o tome. Metoda je legistandardima. Ne funkcionira li meutim
timna zato to je radikalna u koncepciji, ovdje samo ime demokracije kao ifra za
a ne u jednom taktikom potezu. Taktika
njezino postepeno suavanje, i potencije nuna ili nenuna, primjerena ili neprijalno ukidanje?
mjerena, ali svakako uvijek
podlijee reviziji kroz vrijeme. TO SE TIE TE
S njome ne smije stajati ili pasti
cijela metoda. Metoda nikad FAMOZNE METODE,
nije cijela kao ni istina.
ONA NIJE LEGITIMNA
Jednostavnom, jasno artikuliranom studentskom zahtjevu
nadlene instance odgovaraju
retorikom nerazumijevanja
i konstantnim prokazivanjem
studenata i involviranih profesora kao idealistikih utopista,
a spomenutog zahtjeva kao nerazumnog, jer nita nije besplatno. Je li tu rije o novoj
strategiji politike pacifikacije
ili jednostavno o ignoranciji
i nekompetenciji nadlenih
struktura?

ZATO TO JE
OPRAVDANA VISOKIM
CILJEM, JER METODA
TO NIJE NAPROSTO
BLOKADA. METODA
TO JE DIREKTNA
DEMOKRACIJA, A
BLOKADA JE NJEZIN
NUNI, ALI TAKTIKI
MOMENT

Zahtjev je posve jasan, ali nije

u svim izjavama za medije jednoznano iskazan. Npr. formulacija potpuno javno financiranje obrazovanja nije
adekvatna formulacija za ono to se hoe
rei, a to je potpuno budetsko financiranje
javnog obrazovanja. No nerazumijevanje
tu nije stvar intelektualnog deficita ili nedostatka komunikacije, obavijetenosti i
sl. Naprotiv, svi su pre-informirani, i to u
dvostrukom smislu: sadrajno, svi znamo to
znai besplatno obrazovanje obrazovanje
bez dodatna plaanja kolarina ili participacija u trokovima studija na sveuilitima
povrh svih onih ivotnih trokova koji ulaze
u trokove studiranja, kao to su stanovanje,
studijska pomagala, literatura, pa i sudjelovanje u studentskom socijalnom ivotu.
Nerazumijevanje je etiki stav, neprepoznavanje kao nepriznavanje. Kad netko
krene od stava da nita nije besplatno, taj
je ili debil ili pokuava debilizirati sugovornika. To smo vidjeli, resorno ministarstvo
se prvo oglasilo preko jednog takvog, koji
je studente proglasio djeurlijom, a sm
govori kao brbljavo dijete koje je netom
progovorilo. Onda je netko ipak shvatio da
to tamo nije djeurlija, nego neto odraslije
i opasnije pa je dravni tajnik u ministarstvu Radovan Fuchs na HTV-u posegnuo
za ideolokom diskvalifikacijom kao da
se radi o neokomunistikim militantima.
To to se vi, ta djeca, niste previe uzbudili zbog tih diskvalifikacija, govori samo o
tome da one potpuno promauju vau priu.
Ignorancija i inkompetencija nadlenih
struktura ponovo je dio politike pacifikacije ne-djelovanjem, ne-odgovaranjem
na izazov! Oni ne smiju drugaije jer tada
nee vladati.
Ovih smo dana svjedoci da se zakon o
poveanju ovlasti policije upuuje u hitnu
saborsku proceduru. S druge strane, studentski zahtjev za besplatnim obrazovanjem svaki put iznova biva atomiziran
na tehniko-pravna zamjenska pitanja o
onome to je unutar postojeeg zakonskog okvira toboe jedino mogue. Dakle s

Demokracija je zapravo ve ukinuta

ako pod demokracijom mislimo na aparat
upravljanja. Stranaki je parlamentarizam
samo ukras drave, i to ne samo u istonim demokraturama gdje vladaju hunte,
nego i u zapadnim, gdje su parlamentarne
stranke odavno ve dovoljno otvoreno postali executive boards politike koju odreuju
multinacionalni koncerni. K tome, sustavi
javnog financiranja stranaka, zajedno s financiranjem crkve, u malim zemljama poput Hrvatske poprimaju kriminalno tajnovite elemente. Netko to moe objanjavati i
opravdavati ovakvim ili onakvim specifinim kondicijama, ali stanje je neporecivo
poraavajue: crkvene zajednice dobivaju
iz budeta upravo onoliko koliko je potrebno, prema izraunima koje izbacuju
razni strunjaci i strunjaci, za ispunjenje
minimalnog zahtjeva studentske inicijative,
ukidanje kolarina kao dodatnog troka
ili glavarine na ope trokove studiranja.
Ta nebriga dravnog aparata za sve gore
stanje u obrazovanju, unato upumpavanju
novca u regionalna sveuilita, koje izgleda
kao dokapitalizacija javnih poduzea prije
privatizacije, postaje, naravno, groteskno
neskladna prema ovoj ubrzanoj promjeni
zakona u svrhu poveanja ovlasti policije,
u povodu jedne pljake novca u kojoj su
poginuli policajci. Taj rizik pogibije na poslu
i graevinci pogibaju na gradilitima pa
nita od pootravanja zakona o nelegalnom
zapoljavanju! ovdje je samo izlika za
legitimaciju pojaanja represije koju e
prosjean graanin, zabrinut za svoje pravo
na ne-uznemiravanje, prihvatiti bez razmiljanja. Ako tome dodamo jo i najnoviju
izjavu rektora Zagrebakog sveuilita Bjelia kako nakon dislokacije nastave FF-a na
druge sastavnice sveuilita sm FF vie
nee biti prostor sveuiline autonomije,
onda to nije nita drugo nego poziv policiji
da sama odlui hoe li intervenirati protiv
naruivaa javnog reda i mira u kvartu!
Rektor Bjeli time je vie pokazao uasavajuu sposobnost da proizvodi krizu nego

zarez, xi /257, 14. svibnja 2009.

da vodi sveuilite u trenucima krize, ali ima

neto i smijeno u tome: on je reducirao
akademski prostor na proces nastave u
kojem, kao to znamo, jo dominira jednosmjernost komunikacije nastavnik-student,
taj idealni poligon za iivljavanje profesorskog egotripa, a sve ostale nastavnike
djelatnosti, kao to je konzultativni odnos
sa studentima, praenje njihova istraivanja,
pa knjige i drugi resursi, nova biblioteka itd.
sve to je kao neka mrtva nekretnina koju
je, eto, zaposjela tamo neka djeurlija ili, jo
gore, neokomunistiki militanti i protivnici
izvrsnosti. To je neto najgrotesknije to
se nije moglo ak ni zamisliti da bi jedan
rektor rekao!
PROBLEM AUTOKRATA

Zato se ta eklatantna disproporcija ne

problematizira javno? Ne upuuje li odsutnost takvih pitanja u javnome prostoru na
odsutnost same kategorije javnosti u kantovskom smislu javne uporabe uma?

Pa, javnost u smislu javne upotrebe uma

pretpostavlja kritiku kulturu. Ona je u
ovoj zemlji sistematski i planirano unitena odmah poetkom 90-ih kao pseudouniverzalistiko nasljee koje je nadublje
protivno hrvatskom biu. U tome nisu
sudjelovali samo novi ideoloki komesari
hrvatskog ovinizma preko HDZ-a, nego
i liberalna inteligencija, velikim dijelom
potekla iz sloja crvene aristokracije ili socijalistikog upravnog establishmenta, koja je
traila izliku u objektivno egzistirajuem
ratu u Hrvatskoj, sve dok joj taj militantni
ovinizam nije doao do grla. Shvatila je
da ju je HDZ detronizirao oduzimanjem
idejne hegemonije. Na to su odgovorili,
kao to se sjeamo, idejnom protuofanzivom putem Erasmus Gilde s geslom vlast
pripada onima koji imaju ideje, dakako
neoliberalne, to drugo, i tako je, nakon to
je priroda rijeila problem autokrata Franje
Tumana, krenula druga hrvatska tranzicija. Pria o kritikoj kulturi zaboravljena
je ili zapravo istisnuta sa scene priom o
politikoj kulturi u kojoj graanski liberali
odreuju to je pristojno, a to devijantno.
Kritika takva kulturnog standarda politike,
u kojem stranke i njihove intelektualne
prikrpe monopoliziraju pravo na procese
univerzalizacije, smatra se hiperkritikom,
retro-ljeviarenjem i sl.
Prisustvovali ste i tribini na kojoj su ugledni
profesori, protivnici egalitarnog, besplatnog obrazovanja dostupnog svima, prije
svega ukidanja primarnog diskvalificirajueg cenzusa u vidu sve veih i veih
kolarina, pokuali argumentirati svoju
poziciju...

Najprije, lijepo je i svakako politiki kulturno to vi s uvaavanjem oslovaljavate

te kolege kao ugledne profesore. Mene
uasno nervira ta hijerarhijska, feudalna
retro-svijest, taj pad u kakanijsko, provincijalno austrijsko-carsko fetiiziranje akademskog statusa u kojem svatko s malom
maturom predstavlja veliinu u kvartovskoj pekari. Ja sam se akademski kvalificirao u Njemakoj gdje je takav pseudofeudalni oblik svijesti potpuno nepoznat,
profesore se u pravilu oslovljava graanski,
gospodin ili gospoa NN, a izraz profesor
ima posve sekularan, suhoparan smisao. Za
ilustraciju, jednog Gadamera za njegova ivota nitko u njemakim medijima nije zvao
akademik Gadamer, a pogledajte one
snishodljive voditelje HTV-a koji svoje goste ak i ne oslovljavaju osobnim imenom,
nego akademie ili akademkinjo. To
je groteskno! Najprije, profesor je tehniki termin koji oznaava s jedne strane
srednjokolskog nastavnika, a na sveuilitu oznaava rang ili status u platenoj
klasi. Dvojica od etvorice spomenutih

RAZGOVOR: BORISLAV MIKULI

uglednika na tribini uope nisu profesori,
dok druga dvojica to jesu nominalno. to
se tie stvarnosti te ugledne profesure,
to je upravo pitanje one javne upotrebe
uma, koju ste naprijed spomenuli, a ona
pokazuje bezum profesorske zdravorazumske pameti.
Jasno artikuliranih argumenata, meutim,
ba i nismo uli. Ne udi li da manje ili vie
otvoreni reprezentanti neoliberalne paradigme unutar akademskog miljea postaju sve
manje i manje sposobni argumentirano artikulirati vlastitu poziciju (sa svim njezinim
konzekvencama), ve se ona utemeljuje
kao neproblematino, zdravorazumsko
reprezentacijsko ishodite?

Tamo nije bilo ba nikakvih argumenata, nego, kao to sam rekao, od jednog
kolege sa zvanjem profesora uli smo
samo grotesknu konfuziju oko shvaanja
studentske inicijative. Kao da se njome
zahtijeva univerzalno besplatno obrazovanje za svakog kome to padne napamet,
to ne postoji valjda ni u naftakim eikatima poput Bahraina, a ne potpuno
financiranje visokog obrazovanja u javnom
sektoru. Taj mehaniki-liberalno mislei
inteligent tvrdi da se takvim zahtjevom
stvara monopol i time spreava ljudsko
pravo na privatnu inicijativu. Pod time
se moe misliti samo osnivanje privatnih
sveuilita s pravom javnosti, ali on ne pita
zato se u Hrvatskoj ne doputa osnivanje
privatnih sveuilita, nego se multipliciraju
javna da bi bila privatizirana. Isto tako,
umjesto umne argumentacije uli smo od
jednog docenta s filozofije jednu ad hoc
analizu loe empirije hrvatskih sveuilita,
sve sma opa mjesta i truizmi o netransparentnu troenju proraunskog novca,
kriterijima izvrsnosti, nunosti ogranienja upisnih kvota, ali ta njegova analiza
loe empirije uperena je jasno protiv vae
inicijative, koja hoe promijeniti upravo
tu lou empiriju. Zanimljivo je, meutim,
s koje je pozicije on govorio! Pa dotini
kolega, koji je poznat po tome to sm sebe
reklamira kao hodajuu izvrsnost na dvije
noge, govorio je jasno s pozicije umiljena
budueg dravnog tajnika: Mi nemamo
novac za to! To mi je, dakako, drava!
Od profesora sociologije seksa uli smo
sve same aksiome socijaldarvinizma, koji
su samo skup pretpostavki, logiki falinih
u rasponu od neosigurane tvrdnje do
ne slijedi. To je skup pretpostavki jedne
ideoloke doktrine, tj. jednog vjerovanja, a
sloboda toga vjerovanja ograniena je mojom slobodom da vjerujem u neke druge
aksiome. Ako to predstavljate kao argumente, onda fingirate ne samo da je to
racionalno nego da su i argumentacija o
tome i uvjeravanje drugih samorazumljivo
racionalni. Kao to dotina gospoda kolege
ne dovode u pitanje svoje besplatno visoko
obrazovanje steeno ili u socijalizmu ili
lokalnim stipendijama za inozemstva, tako
sada ne dovode u pitanje ni neoliberalno
plateno kolovanje u kojem ga kapitaliziraju. to god bilo vladajui sistem, oni
su uvijek gore.

IDEOLOKA KRITIKA SUSTAVA

Akademske institucije, pa i ona s nedvojbeno najveim simbolikim kapitalom u

smislu generiranja drutvene promjene,
Filozofski fakultet, sve se vie preutno
odriu svoje drutvene funkcije. Konstantno unutarinstitucijsko mijenjanje strana
s obzirom na kadrovske personalne i politike interese dovodi do ozbiljne delegitimacije institucije kao aktivna dionika
drutvenog polja...

Ne, varate se, institucije jesu aktivni sudionici drutvenog polja, samo ne u onom
smislu u kojem biste vi to eljeli. Institucije
su dio ideolokog aparata drave, njihova
drutvena funkcija jest da kultiviraju doslovno, tj. obrazuju i odgajaju, posreduju
svakako i intelektualne kompetencije kao
to je deskripcija i analiza fenomena, to
je kritika u slabom smislu rijei koja na
kraju uvijek izbjegava svoju finalizaciju.
Hrvatska akademska zajednica ve dvadeset godina ne poznaje nikakvu teorijsku
produkciju; najvee medijske celebrities iz
akademske zajednice koje su u politici ili
koketiraju s njome ne objavljuju nita, a
kamoli neto relevantno. Dravni tajnik
Fuchs u ministarstvu za obrazovanje navodi u svojoj akademskoj legitimaciji
mentoriranje jednog magistarskog rada i
predavaku aktivnost na diplomatskoj koli
Ministarstva vanjskih poslova! Zato ono
to vi mislite pod drutvena funkcija Filozofskog fakulteta, to je kritika drutvena
funkcija, u smislu ideoloke kritike sustava,
ukljuujui i sustav obrazovanja.
Je li povlaenje prvotno dane podrke od
strane fakultetskog vijea rezultat spomenutog sitnog politikantstva ili upuuje i na
neutemeljenost samog mita drutvenohumanistikih institucija kao povlatena
lokusa artikulacije kritike misli?

prostora javne vidljivosti koju mu navodno

priskrbljuju. Je li rije o pukoj nesposobnosti kulturno-medijskog establishmenta
da uope apsorbira ovakav tip politike
problematizacije javnog interesa ili se radi
o promiljenoj i orkestriranoj strategiji?

I jedno i drugo ili ni jedno ni drugo!

Naime, nije nuno pretpostaviti postojanje
orkestrirane strategije. Pa, hrvatska kolumnistika scena jest prava galerija egomana,
mukih i enskih, kojima je vanija njihova
velika uloga u povijesti hrvatske intelektualne degradacije nego vaa mala retroakcija. Ali ne smijete zanemariti i obine
obrazovne ogranienosti najveeg dijela
medijskih opinionmejkera koji uope ne
mogu sagledati teorijski, performativni i
umjetniki karakter vae akcije. Ni ameriki profesor u liku Dragana Primorca
nije razumio vau akciju, ali je dobro skuio
da odatle prijeti politika opasnost. Oni
znaju da jesu mrtvi, ali to ne smiju priznati,
jer e pasti u provaliju kao likovi u crtanim
filmovima koji ne vide da hodaju po zraku.
Posebna su pria smi mediji koji samorazumljivo polaze od toga da su oni cijela
javnost. Vrhunac teorijske izobrazbe koju
pokazuju agenti medija na terenu saet je u
stavu da ne postoji ako nisi bio u (mom)
mediju. Ta pozadinska ideologija jest ono
to, po mome miljenju, proizvodi dojam
promiljene strategije. Ona nije promiljena, nego je samo nametnuta matrica.
DUNOST STARIJIH

Meutim usporedo s banalnom razinom

interpretacije i politiki polupismenim
medijskim komentarima u studentskim
publikacijama javljaju se izrazito afirmativni tekstovi figura poput Rastka Monika,
Borisa Budena, Viktora Ivania, Andreja
Nikolaidisa i mnogih drugih...

zarez, xi /257, 14. svibnja 2009.

pretjeranim zahvalama za ekskluzive

autorima koji vas podravaju. Tu ste smi
uletjeli malo previe u zamku spektakla
oko dobrih celebrities. Svi smo mi bez
vaeg dogaaja gotovo spali na drutvo
mrtvih inteligenata u podruju humanistike i publicistike, koji se vie ili manje
uspjeno prodaju kao kolumnisti. Mnogi
kolumnisti jesu ist proizvod medija, bez
ikakva prethodnog minulog rada u bilo
kojem poslu. Kako onda mislite da vas
adekvatno prepoznaju!?
Studentski izazov...

Iako vas podravam, kako kaete, od samog poetka, ne svia mi se zato automatski kad vam netko poruuje Nemojte
odustati, idite do kraja!: revoltiranje je
jednako rizino kao i filozofija, onaj tko
ne snosi posljedice nekog injenja ne smije
nikoga nagovarati na to. Dunost starijih
jest da vam kau, ako uope ita, onda: Ne,
pazite..., i da vas podravaju su-injenjem.
to se mene tie, ja sam se obrazovao na
vaim tribinama i nevezanim razgovorima,
sluajui i diskutirajui, i moda sam tek
sad poloio maturu. Velik uitak bilo mi je
doivjeti kako takvo neto hermetino
kao to su predavanja Branka Despota, koja
sam sluao prije trideset godina, savreno
odgovaraju na izazov koji ste postavili. Ja
sam se davno udaljio od takva stila, ali to
je izvorna snaga autentina filozofiranja
koje ne dovrava i ne supstituira praksu
pobune, nego se doziva s njome bez nagovaranja. Naravno, mi smo i profesionalni
akademski filozofi, koji smi ispunjavaju i
razumijevaju svoje vrijeme, a za ljude na
dnu vanija je jedna plastina boca u kontejnerima nego cijela vaa akcija, zajedno s
profesorskim udjelom. Jedna prodavaica
na Dolcu, Dalmatinka, rasplakala se na sm
spomen vae studentske akcije, zagrabila je
odmah u hrpu smokava i projecala pitanje:
Profesore, imate li neku vezu da mi se er
zaposli. Zavrila je politologiju prije dvi godine, zaduila sam se za 50 000 kuna za nju
i sakrivam se stalno od vjerovnika. Imate
li vi neki komentar na to? Zato prema cinizmu kolega koje ste nazvali uglednim
profesorima nemam nita osim gaenja.
Ja sam se kolovao besplatno i jo dobio
stipendiju u Njemakoj za doktorski studij.
Ta drava nije traila da joj vratim apologijom niti sam joj je dao. Vama zahvaljujem
na pozivu za intervju!

Pa to je jasno, to je minimum koji se

Filozofski fakultet ne vri kritiku funknuno mora oekivati! Ali to je uzajamna
ekonomika poklona, solidarizacije i odrciju, kako se kae, po defaultu, to je u
anja kritike kulture. Kao to vi trebate
njegovoj povijesti uvijek samo eksces, neto
to se uvijek iznova mora osvajati, to ovisi
pomo uglednih intelektualaca izvana,
doslovno o danom trenutku, o moi razutako i ugledni intelektualci trebaju autentian medij koji vi inkorporirate. Jer vi
mnog uvjeravanja ili moi intrige. No karakste prije svega reality based medij koji
teristino je ipak da se te ekscesne pojave
kritike kulture zbivaju ba na Filozofskom. je sam sebe stvorio radikalno razliitom
To proizlazi ipak iz kakve-takve vjernosti
drutvenom porukom i procedurama njeumnoj zadai koja je barem deklarativno
zine proizvodnje, tj. plenumom, tribinama,
upisana u samorazumijevanje humanistiakcijama. Stoga ne vidim previe razloga
kih obrazovnih institucija. Sve ovisi o tome
studentskom divljenju profesorima, inkada i koliko e se pojedinci htjeti mijeati
telektualcima, publicistima, a jo manje
u svoj posao javne upotrebe
uma, a ne kalkulantske pameti,
i koliko e se meusobno preBORISLAV MIKULI roen je 1957. u Rainovcima. Studirao filozofiju i germanistiku
poznati i solidarizirati.
(1976 80) te starogrki i indologiju (1978 82) na filozofskim fakultetima u Zadru,
Zagrebu, Mnsteru i Tbingenu; diplomirao filozofiju i germanistiku 1983. Postdiplomski
studij iz filozofije zavrio na Filozofskom Fakultetu Sveuilitu u Tbingenu (1983 1987)
Medijska reprezentacija stus doktorskim radom o Heideggerovoj kritici filozofije (1987) Postdoktorsko usavravanje
dentske inicijative oito podli(1992 1994) nastavio kod Hansa Joachima Krmera (antika filozofija i hermeneutika),
jee standardnim kliejima maThomasa A. Szlezka (antika filozofija) i Manfreda Franka (hermeneutika i filozofija jezika)
trice spektakla. Gotovo svi su
na Filozofskom seminaru Sveuilita u Tbingenu. Ukupna struna bibliografija (do 2006)
se vieniji komentatori i opiobuhvaa etiri autorske knjige, od ega tri kao izvorno pisana znanstvena rada, pedesetak
nion makeri osjetili pozvanim
veih i manjih studija, lanaka, saopenja sa skupova, komentarskih recenzija strune literature,
dati svoj obol seciranju fenokritika i primijenjenih filozofskih eseja, objavljenih samostalno ili u zbirkama; takoer
mena pobunjenog studenta,
tridesetak prijevoda veih i manjih tekstova (knjiga, studija i lanaka) te niz drugih strunih i
partikularizirajui studentski
publicistikih radova.
zahtjev do neraspoznatljivosti
i briui ga u njegovoj punini iz