KARL MAY KROZ PUSTINJU

MRTVAC U VADI TARFAUI

JE LI zaista istina, sidi, da eli ostati kaurin, nevjernik, prezreniji od psa i
odvratniji od takora koji dere samo trule?
elim.
Sidi, ja mrzim nevjernike i htio bih da nakon smrti dou u dehenem u kojem
stanuje avao. Ali tebe bih elio spasiti od vjene propasti koja e te snai ako ne
prihvati ikrar bi'l-Ilsan, sveto svjedoanstvo. Ti si tako dobar, posve si drukiji od
druge gospode kojoj sam sluio i zato u te obratiti, htio ti ili ne htio.
To je rekao Halef, moj sluga i vodi s kojim sam se provlaio kroz klance i
gudure Debel Auresa, a zatim se spustio u Dra el Haua da bih preko Debel Tarfauija
stigao u Sedadu, Kri i Dgau, odakle vodi put preko zloglasnog ot el Derida u
Fetnasu i Kbili.
Halef je bio neobino mome. Bio je tako nisikoga stasa da mi je dosezao jedva
do pazuha, a uz to tako mrav i tanak da bi ovjek mogao ustvrditi da je itavo
desetljee leao meu listovima bugaice u herbariju. Njegovo je sitno lice gotovo
posve iezavalo ispod turbana koji je imao promjer od gotovo pola metra, a njegov
nekada bijeli burnus bio je svakako saiven za mnogo veega ovjeka, tako da ga je,
im bi sjahao s konja i htio da poe pjeice, morao uzdii kao dama svoju jahau
haljinu. Ali unato toj neuglednoj vanjtini, ovjek je morao tog maliana iskreno
potovati. Bio je neobino otrouman, veoma hrabar i spretan i toliko izdrljiv da je
umio svladati i najvee tekoe. Budui da je osim toga vladao svim narjejima koja se
govore izmeu stanita plemena Uelad Bu Seba pa do ua Nila, lako se dade zamisliti
da sam s njime bio veoma zadovoljan i da sam s njime postupao vie kao s prijateljem
nego kao sa slugom.
Istina, Halef je imao jedno svojstvo koje mi je kadto bilo veoma neugodno. Bio
je fanatian musliman pa je od same ljubavi prema meni vrsto odluio da e me
preobratiti na islam. Upravo je sada poduzeo jedan od svojih uzaludnih pokuaja pa bih
se najradije nasmijao koliko je pri tome izgledao smijean.
Jahao sam nekog malenog poludivljeg berberskog drijepca te su mi se noge pri
tome gotovo vukle po zemlji. Halef je, naprotiv, da bi se vie istakao, odabrao neku
staru, mravu, ali silno visoku kobilu iz uzgoja plemena Hasi Ferdan, pa je sada sjedio
tako visoko da je mogao gledati na me odozgo. U razgovoru bio je vanredno ivahan.
Izvadio je noge iz stremena i mahao njima, razmahivao tankim smeim ruicama oko
sebe i pratio svoje rijei tako ivim i raznolikim izrazima lica da sam jedva uspijevao da
ostanem ozbiljan.
Kad nisam odgovorio na njegove posljednje rijei, on ponovi:
A ja u te ipak obratiti, htio ti ili ne htio. to sam jednom odluio, ja to i
provodim, jer ja sam Hadi Halef Omar Ben Hadi Abul Abas Ibn Hadi Davud al
Gosara.
Dakle ti si sin Abula Abasa, a on je opet sin Davuda al Gosare?
Jeste.

 I njih dvojica bili su hodoasnici prema propisima vae vjere?

Jesu.
I ti si takoer hadija?
Jesam.
Onda ste sva trojica bili u Meki i vidjeli svetu abu?
Davud al Gosara nije bio.
Ah! Ali ga ti ipak naziva hadijom?
Nazivam, jer je ibio hadija. Moj djed stanovao je u Debel Sur Sumu pa je
kao mladi poao na hadiluk. Sretno je preao preko El Dufa koji nazivaju tijelo
pustinje, ali je onda obolio i morao ostati na bunaru Trasa. Ondje se oenio i umro
;poto je prije toga dobio sina Abula Abasa. Zar ga ne moramo nazvati hadijom, hodoasnikom?
Hm! Ali Abul Abas je bio u Meki?
Nije.
A ti ipak tvrdi da ti je i otac bio hadija?
Bio je. On je poao na hadaluk i stigao do doline Admar, gdje je morao
zaostati.
Zato?
Ondje je ugledao Amaru, biser Duneta, i zavolio je. Amara mu je postala
enom i rodila mu Halefa Omara kojeg sad vidi ovdje kraj sebe. Abul Abas je zatim
umro. Nije li dakle i moj otac bio hadija?
Hm! Ali jesi li ti sam bio u Meki?
Nisam.
Pa ipak se naziva hadijom?
Nazivam. Kad mi je umrla majka, poao sam na hadiluk. Iao sam prema
istoku i zapadu, prema jugu i sjeveru te upoznao sve oaze u pustinji i sva mjesta u
Egiptu. Jo nisam bio u Meki, ali u doi onamo. Nisam li dakle i ja hadija?
Hm. A ja sam mislio da se hadijom smije nazvati samo onaj koji je ve bio u
Meki.
Zapravo je tako. Ali ja se ve nalaizam na putu onamo!
Moda. Samo to ja slutim da e i ti negdje nai kakvu lijepu djevojku i
ostati kod nje, a isto e se desiti i tvom sinu, jer se ini da je to va kismet. A onda e
nakon stotinu godina tvoj praunuk rei: Ja sam Hadi Mustafa Ben Hadi Ali Ibn
Hadi Said, Ibn Hadi Tofail Ibn Hadi Halef Omar Ibn Hadi Abul Abas Ibn Hadi
Davud al Gosara, a nijedan od te sedmorice hodoasnika nee vidjeti Meku i nee
postati pravi hadija. Ne misli li i ti tako?
Halef se morao nasmijati toj bezazlenoj zlobi. Meu muslimanima ima mnogo
takvih koji se pred strancima hvaliu da su hadije, ali nikad nisu vidjeli Cabu, nisu bili
u Arafahu niti su se u Mini oiali i obrijali. Moj estiti Halef osjeao se poraenim, ali
je to vodro prihvatio.
Sidi upita me skromno hoe li rei kome da jo nisam bio u Meki?
Samo u onda govoriti o tome ako me opet pone preobraati na islam.
Inae u utjeti. Ali gledaj, nisu li tu u pijesku neki tragovi?

Ve smo odavno zakrenuli u Vadi Tarfaui i stigli do mjesta na kojem je

pustinjski vjetar dovijao sitni pijesak preko visokih rubnih hridina vadi ja. U tom se
pijesku jasno dao razabrati trag.
Ovdje su projahali neki ljudi nemarno dobaci Halef.
Onda emo sjahati da ispitamo trag. Moj me pratilac ispitljivo pogleda.
Sidi, ta to je suvino. Zato eli ispitati otiske kopita?
Uvijek je dobro znati tko se nalazi pred tobom.
Ako kani ispitati sve tragove na koje naie, onda nee stii u Sedadu ni za
dva mjeseca.. to te se tiu jahai pred nama?
Bio sam u dalekim zemljama u kojima ima mnogo divljih krajeva i u kojima
ivot esto ovisi o tome da ovjek tano promotri sve durube i asare da bi doznao hoe
li susresti prijatelja ili neprijatelja.
Ovdje nee sresti nikakvoga neprijatelja, sidi.
To nitko ne moe znati.
Sjahao sam i razaznao tragove triju ivotinja, jedne deve i dvaju konja. Deva je
svakako bila jahaa, kako sam to razabrao prema obliku otisaka njezinih papaka.
Promotriva tanije trag, zapazih jednu neobinost koja mi je dopustila da naslutim
kako jedan od konja hoda takozvanim pijetlovim korakom. To me je zaudilo, jer sam
se nalazio u zemlji toliko bogatoj konjima da je svatko mogao jahati besprijekornog
konja. Dakle vlasnik toga kljuseta ili nije bio Arapin ili je pak bio veoma siromaan.
Halef se smijeio pomnji kojom sam pretraivao pijesak. Kad sam se opet
uspravio, upita:
No, to si vidio, sidi?
Bila su to dva konja i jedna deva.
Dva konja i jedan demel! Alah ti blagoslovio oi! To sam i ja opazio, ne
silazei s konja. Ti bi htio da si alim a ipak radi stvari kojima bi se i hamar nasmijao.
to ti pomae sve to blago znanja to si ga sad ovdje sakupio?
Zasad znam da su ta tri jahaa prola ovuda otprilike prije etiri sata.
Tko e ti ita dati za tu mudrost? Vi ljudi iz Bilad el Ruma ste zaista udni!
Halef Omar udesi pri tome lice na kojemu sam mogao proitati najdublje
saaljenje, ali ja ne rekoh nita ve utke nastavih put.
Pratili smo taj trag otprilike jedan sat, sve do mjesta na kojem je vadi zakretao.
Obilazei tako rei oko ugla, i nehotice zaustavismo konje. Ugledali smo naime tri
leinara koji su nedaleko od nas uali na pjeanoj dini, a kad su nas ugledali vinue se
u zrak promuklo kretei.
El bid! ree Halef. Gdje god se on pokae tamo je sigurno neka
strvina.
Mora da je uginula kakva ivotinja odgovorih, poavi za njim.
Malian je naime bre potjerao svoga konja, tako da ja zaostah. Tek to je stigao
do dine, obuzda jednim trzajem konja i prestraeno krikne:
Maalah! to je to? Ne lei li ovdje pred nama neki ovjek, sidi?
Imao je pravo. Pred nama je zaista leao neki ovjek, a leinari su ina njegovom
tijelu odravali svoju jezovitu gozbu. Brzo skoih s konja i kleknuh kraj njega. Ptice su

mu odjeu rastrgale svojim pandama, ali nesretnik sigurno nije bio dugo mrtav, to
sam ustanovio opipavi mrtvo tijelo.
Alah kerim bog je milostiv! Sidi, je li taj ovjek umro prirodnom smru?
upita Halef.
Nije. Vidi li ovu ranu na vratu i rupu na zatiljku? Ubijen je.
Alah upropastio onoga koji je to uinio! Ili zar je moda taj ovjek poginuo u
potenoj borbi?
to naziva ti potenom borbom? Moda je postao rtva krvne osvete.
Pretrait emo njegovu odjeu.
Halef mi je pri tome pomogao. Nismo nali uprava nita sve dok mi pogled
sluajno nije pao na mrtvaevu ruku. Na njoj sam opazio jednostavni zlatni prsten po
obliku slian naem vjenanom prstenju, te mu ga skinuh s prsta. Na unutarnjoj strani
prstena bila su urezana sitna, al jasna slova: E. P. 15e juillet 1830.
to si to naao? upita Halef.
Taj ovjek nije Ibn Arab odgovorih.
A ta je onda?
Francuz.
Franak? Po emu to prepoznaje?
Ako Franak uzima enu, onda oni zamjenjuju prstenje bez kamena, u koje se
esto ureze ime i dan vjenanja.
I to je dakle takav prsten?
Jest.
A po emu prepoznaje da je taj mrtvac pripadao narodu Franaka? Isto bi
tako mogao biti Ingliz ili Nemzi, kao i ti.
To su francuski znaci to ih sad itam.
Ipak taj ovjek moe pripadati nekom drugom narodu. Ne misli li, sidi, da
netko moe prsten nai ili ukrasti?
Istina. Ali pogledaj koulju koju mrtvac nosi ispod odijela! To je evropska
koulja.
Tko ga je ubio?
Njegova dva pratioca. Ne vidi li da je tlo ovdje sve razrovano od borbe. Ne
opaa li da. . .
Zastao sam usred reenice. Bio sam se uspravio iz stava kleanja da pretraim tlo
pa sam nedaleko od mjesta gdje je leao mrtvac ugledao poetak irokog traga krvi koji
je vodio u stranu meu stijene. Poao sam njime, drei opetuu spremnu za pucanje, jer
su se ubojice mogle nailaziti jo u blizini. Nisam odmakao daleko kad ispred mene
uzleti leinar, buno udarajui krilima. Na mjestu odakle je uzletio ugledah devu. Bila je
mrtva. U prsima joj je zjapila duboka rana. Halef pljesnu rukama..
Siva hedin, siva tuareka hedin! Ti ubojice, ti nitkovi, ti psi su je ubili!
Bilo je jasno da moj pratilac vie ali divnu jahau devu nego to je alio
Francuza. Kao pravi sin pustinje za koga i najneznatniji predmet moe biti dragocjen,
sagnu se i pretrai devino sedlo. Nije naao nita: bisage su bile prazne.

 Ubojice su ve sve uzele, sidi. Neka se itavu vjenost peku u paklu! Nisu
ostavili nita, ba nita osim deve i onih papira koji ondje lee na pijesku.
Ove su rijei pobudile moju panju pa nedaleko od nas ugledam nekoliko
zguvanih komadia papira koji su bili odbaeni oito kao nekorisni. Moda sam iz njih
mogao neto saznati? Pooh da ih poberem. Bilo je to nekoliko novinskih listova.
Izgladio sam zguvane krpe papira i tako dobio dvije stranice novina Vigie
algerienne i isto toliko stranica L 'Independant i Mahouna. Prve novine izlazile su
u Aliru, druge u Constantineu, a tree u Guelmi. Unato tim razlikama u mjestima
opazio sam, pomno ih pregledavi, da se sadraj svih triju novina upadljivo podudara:
sve tri novine donosile su izvjetaj o umorstvu nekog bogatog francuskog trgovca u
Blidi. Sumnja da je poinio to umorstvo pala je na nekog armenskog trgovca, nekog
Hamd el Amazata koji je pobjegao pa je za njim raspisana tjeralica.
Zato je mrtvi vlasnik deve nosio sa sobom te novine? Je li imao kakve osobne
veze s tom stvari? Je li bio roak trgovca iz Blide, ili ubojica, ili pak policajac koji je
progonio zloinca?
Uzeh papire, a mrtvaev prsten stavih na prst i vratih se s Halefom do mrtvoga
tijela. Iznad njega su uporno lebdjeli leinari, a im smo se udaljili od deve, spustie se
na nju.
to namjerava sad, sidi? upita me Halef.
Ne preostaje nam nita drugo nego da pokopamo toga ovjeka.
Hoe li ga zakopati u zemlju?
Neu, jer nemamo alata za to. Naslagat emo iznad njega hrpu kamenja tako
da nijedna ivotinja ne uzmogne doprijeti do njega.
Bio je to tuan posao to ga uradismo u potpunoj samoi. Kad je hrpa kamenja
kojom smo pokrili nesretnika bila tako visoka da je mrtvo tijelo potpuno zatiivala od
pustinjskih ivotinja, sklopio sam ruke i izmolio kratku molitvu. Halef takoer izmoli
sto i dvanaestu suru korana posveenu mrtvima.
Naposljetku se sagnu da bi pijeskom vrsto oprao ruke koje je uprljao dodirujui
leinu.
Tako, sidi, sad sam opet tahir ree i smijem opet dodirnuti sve to je
isto i sveto. to emo sad?
Pourit emo za ubojicama da ih stignemo.
Hoe li ih ubiti?
Nisam ja njihov sudac. Razgovarat u s njima i pri tom u doznati zato su
ubili toga ovjeka. Onda u znati to da radim.
To sigurno nisu pametna ljudi rekne Halef jer inae ne bi ubili hedina
koji sigurno vrijedi vie od njihovih konja.
Hedin bi ih moda odao. Eto, tu im je trag. Naprijed! Oni su pet sati ispred
nas. Moda emo ih stii sutra prije nego to dou u Sedadu.
Unato silnoj vruini i tekom kamenom tlu pojurili smo tako brzo kao da
lovimo gazele. Za vrijeme toga galopa nismo dakako uope mogli razgovarati. Moj
dobri Halef nije meutim nikako mogao izdrati tako dugaku utnju.

 Sidi doviknu on za mnom sidi, kani li me napustiti? Okrenuh se k

njemu.
Napustiti?
Da. Moja kobila ima starije noge od tvoga berberskoga drijepca.
I zaista je stara kobila bila ve sva oznojena, a iz gubice su joj padale krupne
krpice pjene.
Ipak se danas ne moemo kao obino otpoinuti za vrijeme najvee vruine
usprotivio sam se ve moramo jahati do noi, jer inae neemo stii onu dvojicu.
Tko se odvie uri ne stie na cilj prije onoga koji putuje oprezno, sidi, jer
Alah akbar! pogledaj onamo dolje!
Nalazili smo se iznad neke strmine u vadiju pa smo u udaljenosti od otprilike
etvrt sata hoda ugledali ispod nas dva ovjeka gdje sjede uz malu lokvu u kojoj je
zaostalo neto malo poluslane vode.
Njihovi su konji grickali suhe i bodljikave bagremove koji su rasli u blizina.
Ah, to su oni!
Da, sidi, to su ubojice! I njima je postalo prevrue pa su odluili da poekaju
dok proe najvea ega.
Ili su ovdje zastali da podijele plijen. Natrag, Halefe, natrag, da te ne opaze.
Izai emo iz vadija i pojahati malo prema zapadu pa se graditi kao da dolazimo iz ot
Rarze.
Zato, sidi?
Ona dvojica ne treba ni da naslute da smo nali leinu ubijena ovjeka.
Nai se konji uspee na obalu vadija i mi pojahasmo ravno prema zapadu u
pustinju. Zatim zakrenusmo u luku i upravismo konje opet prema onom mjestu gdje su
se nalazila ona dvojica. Ubojice nas nisu mogle vidjeti gdje dolazimo, jer su sjedile
duboko dolje u vadiju, ali su nas, kad smo im se dovoljno pribliili, morale uti.
I zaista su oba ta ovjeka, kad smo stigli do ruba udoline, ve ustala i latila se
svojih puaka. Gradio sam se da sam se kao i oni iznenadio to ovdje u samotnoj
pustinji odjednom nailazim na ljude, ali nije bilo potrebno da se maim svoje opetue.
Es selam aleikum doviknuh im zaustavljajui konja.
Ve aleikum es salam! odgovori stariji od njih dvojice. Tko ste vi?
Miroljubivi putnici.
Odakle dolazite?
Sa zapada.
A kamo idete?
U Sedadu.
Kojem plemenu pripadate? Pokazao sam na Halefa.
Ovaj ovdje potjee iz doline Admar, a ja spadam meu Beni Sase. Tko ste
vi?
Mi smo iz glasovitog plemena Uelad Hamalek.
Muevi iz plemena Uelad Hamalek su dobri jahai i hrabri ratnici. Odakle
dolazite?
Iz Gafee.

 Onda ste ve prevalili velik komad puta. Kamo namjeravate?

U Bir Sauidi gdje imamo prijatelje.
Oba odgovora naime, da dolaze iz Gafse i da kane poi do zdenca Sauidi, bila su
la. No ja sam se ipak gradio kao da vjerujem njihovim rijeima, pa sam nastavio
ispitivati:
Doputate li da se odmorimo kraj vas?
Ostat emo ovdje do zore glasio je odgovor pa tako na svoje pitanje nisam
dobio ni da ni ne.
I mi bismo se htjeli ovdje odmoriti dok se ponovo ne rodi sunce izjavih.
Ovdje je dovoljno vode za sve nas, a i za konje. Smijemo li ostati uz vas?.
Pustinja pripada svima. Merhaba, dobro nam doao! Unato tim rijeima lako
se dalo razabrati da im nipoto nije ugodno to namjeravamo ostati ondje. Nismo se
meutim obazreli na to, ve potjerasmo konje niz obronak, sjahasmo kraj vode i mirno
sjedosmo.
Lica ove dvojice, koja smo sad u miru mogli promotriti, nipoto nisu ulivala
povjerenje. Stariji od njih, koji je dosad govorio, bijae visok i mrav. Burous je visio s
njega kao sa straila za ptice. Ispod prljavoga rupca svezanog oko glave upravo su
jezovito sjaktile sitne i otre oi. Oko uskih beskrvnih usana rasli su mu rijetki brkovi.
iljata brada kao da se htjela uzdii, a nos, da, njegov nos ivo me je podsjeao na
leinare to sam ih prije kratkog vremena potjerao s leine ubijena ovjeka. To nije bio
ni orlovski ni jastrepski nos, ve je zaista imao oblik leinarova kljuna.
Njegov je pratilac bio mlad ovjek upadljive ljepote, ali opake strasti zasjenile su
njegove oi, oduzele snagu njegovim ivcima te odvie rano izbrazdale njegovo elo i
obraze. To nije bio ovjek u koga bih mogao imati povjerenje.
Stariji je govorio arapskim jezikom onim naglaskom kakav se moe uti uz
rijeku Eufrat, a mlai kao da uope nije bio Istonjak, ve Evropljanin. Njihovi konji
koji su stajali u blizina bili su slabi i oito iznureni. Odjea im je bila otrcana, ali im je
oruje bilo izvrsno. Na mjestu gdje su maloas sjedili, leali su razliiti predmeti inae
rijetki u pustinji, pa su oito samo zbog toga ostali na pijesku, jer njih dvojica nisu imala
vremena da ih sakriju. Bili su to svilen depni rupi, zlatan sat s lancem, kompas,
krasan revolver i biljenica uvezana u kou.
Gradio sam se kao da te stvari uope nisam ni opazio, pa sam iz bisaga izvadio
aku datulja i stao ih ravnoduno jesti.
to traite u Sedadi? upita me dugajlija.
Nita. Kreemo dalje.
Kamo?
Preko Sot el Derida u Fetnasu i Kbili.
Neoprezan pogled to ga je dobacio svome pratiocu odao je da su i oni nakanili
istim putom. Zatim me upita:
Ima li kakva posla u Fetnaisi i Kbiliju?
Imam.
Kani li ondje prodati svoja stada?
Ne kanim.

 Ili svoje robove?

Ni njih.
Ili moda ikakvu robu koja e ti stii iz Sudana?
Ne.
A to onda?
Nita. Sinovi moga plemena ne trguju s Fetnasom.
Namjerava li moda odande dovesti enu? Namrtih se.
Zar ne zna da je uvreda za mukarca kad govori o njegovoj eni? Ili zar si
moda daur te se ne obazire na taj zakon?
ovjek se oito preplaio pa sam zbog toga poeo slutiti da sam pogodio istinu.
Kad sam ga sad bolje promotrio, opazih da zaista ne izgleda kao Beduin. Lice poput
njegova zapazio sam kod ljudi armenskoga podrijetla i ah, nije li upravo neki
armenski trgovac umorio onog trgovca u Blidi, a ja sam tjeralicu za njim nosio u depu.
Dok mi je ta pomisao strelovito prostrujila glavom, pogled mi pade ponovo na revolver.
Na kundaku revolvera nalazila se srebrna ploica i u njoj ujetkano neko ime.
Dopusti mi!
Rekavi to, smjesta dohvatih oruje i proitah: Paul Galingre, Marseilles. To
sigurno nije bilo ime tvornice ve vlasnikovo. Ipak nisam ni trepnuo okom da odam
svoju sumnju, ve ga upitah:
Kakvo je to oruje?
To je oruje na bubanj.
Bi li mi htio pokazati kako se iz njega puca?
Mravi mi ovjek to objasni. Paljivo sam ga sasluao, a zatim rekoh:
Ti nisi Uelad Hamalek, nego si daur.
Zato?
Vidi li da sam pogodio! Da si ti prorokov pristalica, sad bi me ustrijelio, jer
sam te nazvao daurom. Samo nevjernici imaju oruje na bubanj. Kako bi takvo oruje
moglo doi u ruke ovjeku iz plemena Uelad Hamalek? Jesi li ga dobio na poklon?
Nisam.
Onda si ga kupio?
Nisam.
Onda je bio plijen? Od koga?
Od jednog Franka.
S kojim si se borio?
Tako je.
Gdje?
Na bojitu.
Na kojem?
Kod El Guerara.
Lae!
Sad je Armenca nazjad izdala strpljivost. Ustane i zgrabi revolver.
to kae? Da laem? Hoe li da te ustrijelim kao . . .
. . . kao onoga Franka prijeko u Vadi Tarfaui? upadoh mu u rije.

Ruka koja je drala revolver klonu i ovjek problijedi. No onda se ipak sabere i
upita prijetei:
to eli time rei?
Mislim da ti nikako nisi Uelad Hamalek. Ja znam kako se zove: Hamd el
Amazat.
ovjek ustuknu i preneraeno me pogleda.
Odakle me pozna?
Poznam te, to je dovoljno.
Ne, ti me ne poznaje ivahno e. Ne zovem se tako kako si rekao. Ja
sam Uelad Hamalek.
Odbih njegove rijei nemarnom kretnjom ruke i upitah:
ije su ove stvari?
Moje.
Brzo podigoh rupi. Na njemu su se nalazila uvezena slova P. G. Otvorio sam
sat i naao na unutranjoj strani poklopca ista slova.
Odakle ti taj sat?
To se tebe nita ne tie. Stavi ga onamo odakle si ga uzeo!
Umjesto da ga posluam otvorih i biljenicu. Na prvoj sam stranici naao ime
Paul Galingre, ali sadraj biljenice bio je stenografiran, a ja na alost ne poznajem
stenografiju.
Ostavi tu knjigu, kaem ti! zaprijeti mi on.
Rekavi to, on mi je udarcem izbije iz ruke, tako da je pala u lokvu. Ustao sam
da je pokuam spasiti, ali sam naiao na dvostruki otpor, jer se mladi ovjek stavio
izmeu mene i vode.
Halef je dosad prividno ravnoduno sluao tu prepirku, ali opazio sam da mu prst
lei na otponcu dugake puke. Trebalo je samo da mu dam znak pa e smjesta opaliti.
Sagnuo sam se da podignem i kompas.
Stoj, sve je to moje! Vrati mi te stvari! viknu moj protivnik.
Zgrabio me je za ruku da me prisili da ga posluam, ali ja mu rekoh to sam
mirnije mogao:
Sjedi! Hou da govorim s tobom.
A ja neu s tobom imati nikakva posla.
Zato ja hou s tobom. Sjedi, ako ti je ivot mio!
Ta prijetnja koju sam popratio znaajnim pogledom prema Halefu kao da je ipak
djelovala. Hamd el Amazat sjede, a i ja sjedoh. Zatim izvukoh revolver.
Vidi, i ja imam takvo oruje na bubanj! Makni svoje, inae e moje opaliti!
Hamd el Amazat je uvidio da sam ga zaskoio pa polako poloi oruje kraj sebe,
ali je bio spreman da ga svaki as opet zgrabi.
Ti si sin Uelad Harnaleka? zapoeh opet.
Jesam.
Dolazi iz Gafse?
Da, odande dolazim.
Kako ve dugo jae kroz Vadi Tarfaui?

 ta se to tebe tie?
To me se vrlo mnogo tie. Tamo gore lei tijelo nekoga ovjeka kojeg si
umorio.
Armeneve oi opako sjevnue.
Da sam to i uinio, to me ti ima zbog toga ispitivati?
Ne mnogo, svega nekoliko rijei. Tko je bio onaj ovjek?
Ne poznam ga.
Zato si ubio njega i njegovu devu?
Jer mi se tako prohtjelo.
Je li bio pravovjernik?
Nije. Bio je stranac.
Ti si mu oduzeo sve to je imao uza se?
Zar da to ostavim da lei kraj njega?
Ne, jer si sve to morao spremiti za mene.
Za tebe? Ne razumijem.
Odmah e me razumjeti. Mrtvac je bio Evropljanin. I ja sam Evropljanin pa
u ga osvetiti.
Krvnom osvetom?
Ne. Da sam krvni osvetnik, onda ti vie ne bi bio na ivotu. Neu da
provjerim tko je od nas dvojice jai, ve te predajem vjenoj pravdi da te ona kazni. Od
tebe traim samo jedno: dat e mi sve to si oduzeo mrtvacu.
Hamd el Amazat se nadmono nasmijei.
Zar zaista misli da u to uiniti?
Mislim.
Onda uzmi sam to hoe!
On trgne rukom da zgrabi revolver, ali ja sam bio bri i uperih u njega cijev
svojeg revolvera.
Stoj ili pucam!
Nalazio sam se u neobinom poloaju. Nastupao sam kao da imam u rukama
sve adute, ali nipoto nije bilo tako. Na sreu, moj protivnik kao da je bio vie lukav
nego hrabar. Povue ruku i stane oklijevati.
to e uiniti s tim stvarima? upita,
Vratit u ih roacima ubijenog.
Na licu mu se ukaza gotovo samilostan smijeak.
Lae ree s visoka. Ti to eli zadrati za sebe.
Ne laem.
A to e poduzeti protiv mene?
Sada nita. Ali uvaj se da me ikad vie sretne!
Odlazi li zaista odavde u Sedadu?
Odlazim.
Ako ti predam stvari, hoe li mene i moga pratioca pustiti da nesmetano
odjaemo u Bir Sauidi?
Hou.

 Obeaje li mi to?
Obeajem.
Zakuni se!
Ja se ne zaklinjem zbog takvih sitnica. Moja je rije istinita i bez zakletve,
Evo, uzmi tu puku na bubanj, sat, kompas i rupi.
to je ubijeni imao jo uza se?
Nita.
Sigurno je imao novaca.
Novac u ja zadrati.
Nemam nita protiv toga, ali mi daj vreicu ili novarku u kojoj se nalazio
novac.
To u ti dati.
Hamd el Amazat posegnu u pojas i izvue biserjem izvezenu vreicu za novac
pa je isprazni i prui mi je.
Zar taj ovjek nije imao nita drugo uza se? upitah.
Nije. Hoe li me pretraiti?
Neu.
Onda moemo krenuti?
Moete.
Uinilo mi se da je olakano odahnuo. Njegov je pratilac oito bio veoma
plaljiv ovjek i sigurno se radovao to je tako jeftino umakao. Skupie svoje stvari i
uzjahae.
Es selam aleikum!
Nisam mu odgovorio. Za nekoliko asaka ubojice ieznu iza ruba obale vadija.
Halef nije za itavo to vrijeme rekao ni rijei, ali sad prekinu utnju:
Sidi!
to je?
Smijem li neto rei? Pozna li pticu noja?
Poznam.
Zna li kakva je?
No, kakva?
Glupa, vrlo glupa.
Samo dalje!
Oprosti, sidi, ali ti mi se ini jo gorim od noja.
Zato?
Jer si pustio te nitarije da pobjegnu.
Ne mogu ih zadrati, a ne mogu ih ni ubiti.
Zato ne? Da su oni ubili jednog pravovjernoga, mogao bi biti siguran da bi
ih ja obojicu poslao ejtanu. Meutim, poto je mrtvac bio kaurin, meni je svejedno
hoe li oni biti kanjeni ili nee. Ti si meutim Evropljanin pa si pustio da pobjegnu
ubojice drugog Evropljanina.
Tko ti kae da e pobjei?

 Pa ti su nitkovi ve otili. Stii e u Bir Saudi a odande otputovati u Debilu i u

El Ued da bi zatim iezli u Aregu.
To nee uiniti.
Zato ne? Ta rekli su nam da idu u Bir Sauidi.
Lagali su. Oni e odjahati u Sedadu.
Tko ti to kae?
Moje oi.
Alah blagoslovio tvoje oi kojima promatra stope u pijesku! Uostalom, reci
mi to da sad radimo.
Najprije emo se pobrinuti za svoju sigurnost. Ovdje bi nas lako moglo
pogoditi kakvo tane, pa se moramo uvjeriti jesu li te dvije hulje zaista otile.
Uspeo sam se na rub klanca i u prilinoj udaljenosti opazio dva konjanika kako
jau prema jugozapadu. Halef je doao za mnom.
Eno ih gdje jau ondje ree. To je smjer prema Bir Sauidiju.
Kad se udalje dovoljno daleko, skrenut e prema istoku.
Kad bi to uinili, morali bi nam ponovo pasti u ruke!
Ti lupei misle da emo mi krenuti tek sutra pa dre da e zadobiti veliku
prednost pred nama.
Ti to samo nagaa, ali ipak nee pogoditi ono pravo.
Misli li? Nisam li maloas rekao da jedan od njihovih konja hoda
takozvanim pijetlovim korakom?
Da, rekao si, a i ja sam to opazio kad su odjahali.
Onda u i sad pogoditi ako ustvrdim da su ubojice krenule u Sedadu.
Zato da onda ne poemo odmah za njima?
Jer bismo ih ubrzo prestigli poto idemo ravnim putom. Oni bi se namjerili na
nae tragove pa bi dobro pazili da ponovo ne naiu na nas.
Moda ima pravo izjavi Halef. Vratimo se dakle natrag k vodi i
odmorimo se dok ne doe vrijeme da krenemo.
Siosmo natrag u vadi. Ispruio sam se na svom pokrivau, prevukao kraj svoga
turbana kao koprenu preko lica i sklopio oi, ne da spavam, ve da razmislim o naoj
pustolovini. Ali tko bi u stranoj egi Sahare mogao svoje misli dulje vremena
usredotoiti na tako nejasnu stvar? Zadrijemao sam i protiv volje. Mora da sam spavao
vie od dva sata kad se probudih. Zatim krenusmo dalje.
Vadi Tarfaui ulazi u ot Rarzu. Morali smo izai iz vadija ako smo htjeli prema
istoku u Sedadu. Minu jo jedan sat kad naiosmo na tragove dvaju konja koji su sa
zapada vodili prema istoku.
No, Halefe, poznaje li taj asar?
Zaista, imao si pravo, sidi. Ti lopovi jau u Sedadu. Sjahao sam i pregledao
otiske kopita.
Prolo je tek pola sata otkako su projahali ovuda. Moramo jahati polako, jer
e nas oni inae opaziti za sobom.
Izdanci Debel Tarfauija sputali su se blago u dolinu, a kad je zapalo sunce i
nakon kratkog vremena izaao mjesec, ugledasmo Sedadu ispod naih nogu.

 Hoemo li se spustiti onamo? upita Halef.

Neemo. Spavat emo tamo meu maslinama na obronku brda.
Malo smo skrenuli s naega smjera i ispod maslina pronali divno mjesto za
noenje. Budui da smo se obojica ve privikli na zavijanje agalja i na lajanje feneka
jednako kao i na duboke glasove hijena, nismo dopustili da nas ti noni zvuci smetaju u
spavanju. Kad smo se probudili, ja sam najprije potraio jueranji trag. Bio sam
uvjeren da mi on u blizini nastanjenoga mjesta nee vie biti od koristi, ali sam se
iznenadio, opazivi da trag nije vodio u Sedadu, ve je skrenuo prema jugu.
Zato ti nitkovi nisu sili u Sedadu? upita Halef.
Jer nisu eljeli da ih itko opazi. Progonjeni ubojice moraju biti na oprezu
objasnih.
Ali kamo su onda krenuli?
Svakako u Kris da bi preli preko ot el Derida. Time bi izali iz Alira pa bi
se mogli osjeati prlino sigurnim.
Mi smo ve u Tunisu. Granica prolazi od Bir el Kale do Bir Sauidija preko Sota
Rarze.
To takvim ljudima ne moe biti dovoljno. Okladio bih se da preko Fesana
jau u oazu Kufru jer e tek ondje biti posve sigurni.
Sigurni su ve i ovdje ako imaju sultanov bujuruldu.
To im ne bi ba mnogo koristilo pred konzulom ili kakvim policijskim
slubenikom.
Misli li? Ne bih nikome savjetovao da se ogrijei protiv monog gjelgeda
padianin.
I ti govori tako premda kae da si slobodan Arapin.
Govorim. U Egiptu sam vidio to moe padiah, ali u pustinji ga se ne bojim.
Hoemo li sad svratiti u Sedadu?
Hoemo, da kupimo datulja i da se jednom napijemo dobre vode. Zatim
emo nastaviti put.
U Kris?
Da, u Kris.
Za etvrt sata snabdjeli smo se svime to nam je bilo potrebno i pojahali
konjanikim putom koji iz Sedade vodi u Kris. Nama slijeva svjetlucala je plotina ot
el Derida. Bio je to pogled u kome sam zaista uivao.

JAHANJE U SMRT
SAHARA je velika jo nerijeena zagonetka. Ve od godine 1845. postoji plan
Virleta d'Aousta da se dio te pustinje pretvori u more, a podruja uz obale boga mora u
plodnu zemlju. Tako bi se i stanovnici tih krajeva pribliili napretku Civilizacije.
Meutim, jo nije sigurno moe li se takav pothvat izvesti i hoe li biti okrunjen
uspjehom.
Na podnoju junih obronaka Debel Auresa i istonog produenja toga
planinskog masiva, dakle uz Dra el Haua, Debel Tarfaui, Debel Situnu i Debel
Hadifu prua se nepregledna, tek gdjegdje malo valovita ravnica ija su najdublja
mjesta pokrivena slanim korama i slanim izbojima koja kao ostaci nekadanjih velikih
jezera nose u alirskom dijelu Sahare ime ot, a u teniskom dijelu soba ili sebha.
Granice toga neobinog podruja sainjavaju na zapadu obronci visoravni Beni Msab, s
istoka kopneni jezik Gabesa, a s juga podruje dina kod Sufa i Notfsaue te dugaki
Debel Teibag. Moda je to uleknue onaj Tritonski zaljev o kome govori ve Herodot,
otac pisane povijesti.
Osim nekoliko manjih movara koje se ljeti isue, to se podruje sastoji od tri
vea slana jezera, naime, polazei od zapada prema istoku, od ota Melgira, ota Rarze
i ota Derida, od kojih se ovaj posljednji naziva i El Kebir. Te tri kotline sainjavaju
jednu zonu, ija zapadna polovina lei dublje od Sredozemnog mora u vrijeme oseke.
Ta udolina u podruju otova danas je najveim dijelom ispunjena pijeskom i
samo u sredini se u pojedinim udubinama odrala prilino znatna koliina vode koju su
arapski pisci i putnici usporeivali as sa ilimom od kamfora ili kristalnim pokrivaem,
as sa srebrnom ploom ili povrinom rastopljena metala. Svoj su izgled dobili otovi
uslijed kore od soli koja ih pokriva. Ta je kora veoma nejednake debljine pa se kree
izmeu deset i najvie dvadeset centimetara. ovjek se samo na pojedinim mjestima
moe usuditi da bez opasnosti po ivot zae na tu povrinu, ali teko onome tko samo
za irinu dlana skrene s uskoga puta! Kora popusti i ponor smjesta guta rtvu, a kora se
odmah ponovo sklapa iznad glave utonula ovjeka. Uske staze koje vode preko otova
osobito su opasne u kino doba, jer kia ispire koru koju je prekrio tanak sloj pijeska.
Voda je u tim otovima gusta i zelena te sadri mnogo vie soli , nego morska
voda. Pokuaji da se izmjeri dubina tih movara nisu uspjeli zbog same prirode toga
kraja, ali ipak smijemo pretpostaviti da nijedna od njih nije dublja od pedeset metara.
Pravu opasnost propadanja kroz koru od soli predstavlja masa polutekueg pokretnog
pijeska koji pliva ispod svijetlozelenoga sloja vode, kamo ga je u toku brojnih tisua
godina donio vjetar samum, vijui pijesak iz pustinje u vodu.
Ve i najstariji arapski istraivai, kao to su Ibn Dubair, Ibn Batuta el Bekri, el
Istari i Ibn al Vardi slau se u svom sudu da su otovi veoma opasni. Derid je ve
progutao tisue deva i ljudi koji su netragom iezli u njegovoj dubini. Godine 1826.
morala je neka karavana, sastavljena od vie nego tisuu tovarnih deva prijei ot.
Nesretni je sluaj skrenuo eonu devu s uskoga puta. Potonula je u otu a za njom i sve
ostale. Tek to je karavana utonula, pokriva od soli poprimio je smjesta svoj prijanji

oblik pa ni najmanja izmjena na njemu nije odala tu stranu nesreu. Takva nezgoda
inila bi nam se gotovo nemoguom kad ne bismo sebi predoili da je svaka deva
navikla na to da slijepo slijedi svoju prethodnicu, uz koju je veinom vezana uetom, te
da je staza esto tako uska da se ni pojedina ivotinja nikako ne moe okrenuti i vratiti
natrag, a pogotovu to ne moe uiniti itava karavana.
Izgled ovih podmuklih povrina ispod kojih vreba smrt katkad nas podsjea na
plaviasti odsjev rastaljena olova. Kora je ponekad tvrda i prozirna kao staklo pa kod
svakog koraka odzvanja kao to odzvanja tlo solfatare kod Napulja. Veinom ipak
sainjava meku kaastu masu koja se ini sigurnom, ali je zapravo samo toliko vrsta da
moe nositi posve tanki sloj pijeska!
Vodii se kao putokazima slue malim hrpicama kamenja koje tu i tamo
oznauju put. Takvih hrpica to ih Beduini zovu gmair nema na mjestima gdje na
vie metara duljine voda pokriva put i dosee do konjskim prsiju. Nekada su kao
putokazi sluile i grane palmi zabodene u ot el Kebir. Palmina se grana zove derid,
pa je prema njoj taj ot dobio svoje ime.
Uostalom, kora na otu nipoto nije jednolina i ravna povrina, ve naprotiv
obrazuje valove koji doseu visinu od tridesetak metara. Sedla na tim uzvisinama
sainjavaju staze kojima se kreu karavane, a izmeu njih, na dubljim mjestima, vreba
propast. Ve i za umjerenog vjetra poinje se slana kora talasati pa na njoj iz pojedinih
otvora i rupa izbija voda kao iz izvora.
Ta varava povrina to je prijazno svjetlucala leala je nama slijeva kad smo
poli putom koji vodi u Kris. Odande vodi naime put preko ota u Fetnasu na
suprotnom poluotoku Nisfava. Halef isprui ruku i pokaza dolje.
Vidi li ot, sidi? Jesi li ga ve kada preao?
Nisam.
Onda zahvali Alahu, jer bi se inae moda ve nalazio kod svojih prea! I ti
sad zaista hoe da ga prijeemo?
Hou.
Bismalah, u boje ime! Moj prijatelj Sadek je jo vjerojatno iv.
Tko je to?
Sadek je najglasovitiji vodi preko ot el Derida. On pripada plemenu
Merasiga te je roen u Mui Hamedu, ali sa svojim sinom, valjanim mladim ovjekom,
ivi u Krisu. On poznaje ot bolje od ikog drugog i samo njemu bih te mogao povjeriti,
sidi. Hoemo li odjahati ravno u Kris?
Koliko imamo donde?
Neto preko jednog sata.
Onda emo sad skrenuti prema zapadu. Moramo nastojati da pronaemo trag
ubojica.
Misli li zaista da su poli u Kris?
I oni su svakako prenoili na otvorenom pa se sigurno nalaze ispred nas
nastojei da prijeu preko ota.
Napustili smo dosadanji put i skrenuli ravno prema zapadu. U blizini puta
naosmo brojne tragove preko kojih smo morali prijei, ali malo kasnije tragovi

postadoe rjei i na kraju posve iezoe. Naposljetku, ondje gdje konjaniki put skree
u El Hamu, ugledah tragove dvaju konja u pijesku i poto sam ih temeljito ispitao,
uvjerih se da je to onaj trag to smo ga traili. Poli smo za njim i stigli u blizinu Krisa
gdje se trag izgubio na irokom putu.
Halef se nekako zamislio.
Sidi, hoe li da ti neto reknem? upita.
to?
Ipak je dobro ako ovjek umije itati u pijesku.
Lijepo je da si to uvidio. Ali, eto, mi smo u Krisu! Gdje stanuje tvoj prijatelj
Sadek?
Poi za mnom!
Obili smo oko sela koje se sastojalo od nekoliko atora i koliba u sjeni visokih
palmi, sve do neke skupine bademova drvea. U sjeni toga drvea leala je iroka i
niska kuica. Iz nje je izaao neki Arapin i radosno krenuo ususret mom malom Halefu.
Sadee, brate moj, prorokov ljubime!
Halefe, prijatelju moj, prorok te blagoslovio! Zatim se Arapin okrenu k meni:
Dobro mi doli! Uite u moju kuu, vaa je!
Prihvatismo taj poziv. Sadek je bio sam pa nam ponudi razliitu okrepu koje smo
se odmah marljivo latili. Sad se Halefu uini da je dolo vrijeme da me predstavi svom
prijatelju.
Ovo je Kara Ben Nemzi, veliki alim sa Zapada koji govori s pticama i umije
itati u pijesku. Mi smo izveli ve brojna velika djela. Ja sam mu prijatelj i sluga.
Halef me je jednom upitao kako se zovem pa je zapamtio rije Karl. Ali poto je
nije umio izgovoriti, jednostavno ju je pretvorio u Kara i tome dodao Ben Nemzi, to
znai potomak Nijemca. Na alost ne mogu se sjetiti gdje sam to razgovarao s pticama.
Sigurno me je ta tvrdnja imala kao ravnopravnoga lana postaviti uz bok nekih junaka
istonjakih basni koji su raspolagali sposobnou da razgovaraju sa ivotinjama. Isto
tako nisam nita znao o nekim velikim djelima to smo ih izveli, osim to sam jednom
zapeo u trnju i pri tom posve lijepo skliznuo sa svog malog berberskog pastuha koji je
zatim iskoristio priliku da se sa mnom poigra lovice.
Halefe, upitaj svog prijatelja Sadeka gdje se nalazi njegov sin, o kojem si mi
pripovijedao?
Zar je zaista govorio o njemu, efendijo? upita Arapin. Blagoslovio te
Alah, Halefe, to se sjea onih koji te vole. Moj sin Omar preao je preko ota u
Seftimi pa e se jo danas vratiti.
I mi bismo htjeli preko ota. Trebao bi nas povesti ree Halef.
Vi? Kada?
Odmah.
Kamo, efendijo?
U Fetnasu. Kakav je put?
Vrlo opasan. Postoje samo dva sigurna puta odavde na protivnu stranu, naime
put El Toserija izmeu Tosera i Fetnase i put Es Suida izmeu Nefte i Sarzina. Put

odavde u Fetnasu vrlo je lo pa ga samo dva ovjeka dobro poznaju. To sam ja i Arfan
Radekam.
Zar tvoj sin ne pozna put?
Pozna ga.
Ako u podne krenemo odavde, kad emo stii u Fetnasu?
Prije zore ako ima dobre konje.
Zar ti i nou prelazi preko ota?
Prelazim po mjeseini. Ako je tamno, onda treba na otu prenoiti. Ima
naime takvih mjesta gdje je sol toliko debela da moe nositi logor.
Hoe li nas voditi?
Rado, efendijo.
Onda nam najprije dopusti da malo promotrimo slano jezero!
Ti jo nisi nikada preao ot?
Nisam.
Onda doi! Treba da vidi movaru smrti, mjesto propasti, more utnje, preko
kojeg u te prevesti sigurnim koracima.
Izali smo iz kolibe i krenuli prema istoku. Preavi iroki movarni rub,
stigosmo na pravu obalu ota, ija se voda nije dala razabrati kroz slanu koru koja ju je
pokrivala. Noem sam probio koru i ustanovio da je sol debela etrnaest centimetara i
tako tvrda da bi mogla podnijeti ovjeka srednje teine. Sol je bila pokrivena tankim
slojem sitnoga pijeska to ga je vjetar na brojnim mjestima odvijao. Ta su mjesta sjala
plaviastobijelim sjajem.
Dok sam se jo bavio tim ispitivanjem, zau se iza nas neki glas:
Es selam aleikum!
Okrenuh se. Pred nama je stajao neki vitki Beduin krivih nogu komu je neka
bolest, a moda i tane odnijelo nos.
Ve aleikum es selam! odgovori Sadek. to radi moj prijatelj Arfan
Radekim ovdje na otu? Odjeven si u putnu odjeu. Namjerava li kakve strane putnike
prevesti preko Sobhe?
Tako je odgovori. Arfan. Vodim dva ovjeka koji e odmah stii.
Kamo smjeraju?
U Fetnasu.
Taj se ovjek zvao Arfan Radekim. Bio je to dakle onaj drugi vodi o kojemu je
govorio Sadek. On upre sad prst u mene i Halefa.
Namjeravaju li ta dva stranca takoer preko ota?
Namjeravaju.
Kamo?
Takoer u Fetnasu. Ja ih moram voditi.
Onda mogu odmah poi sa mnom, pa emo tebi utedjeti trud.
To su moji prijatelji koji mi nee zadati nikakav trud.
Znam ve da si krt i da mi nita nee priutiti. Nisi li mi uvijek preotimao
najbogatije putnike?

 Ja ti nikoga ne preotimam. Ja vodim samo one ljude koji dobrovoljno dou k

meni.
Ne govori tako! Zato je tvoj sin Omar takoer postao vodi? Vi mi silom
otimate kruh da bih umro od gladi, ali Alah e vas kazniti i upraviti vae korake tako da
vas ot proguta.
Mora da se ovdje zbog zavisti razvilo neprijateljstvo, ali u oima toga ovjeka
nije se oekivalo nita dobro pa je bilo sigurno da mu se ja ne bih elio povjeriti. Arfan
Radekim se okrenu i poe uz obalu gdje su se malo podalje pojavila dva konjanika. To
su bila ona dva ovjeka na koje smo naili u pustinji, a zatim ih progonili.
Sidi viknu Halef. Poznaje li ti te natarije? Hoemo li ih pustiti da
mirno odu?
Podignu puku ali ga zadrah.
Pusti ih! Nee nam umai.
Tko su ti ljudi? upita na vodi.
Ubojice! odgovori Halef.
Jesu li ubili kojeg lana tvoje obitelji ili tvoga plemena?
Nisu.
Ima li od njih pravo traiti krv?
Nemam.
Onda ih ostavi u miru! Nije dobro kad se ovjek mijea u tue sporove.
Sadek je govorio kao pravi Beduin. Nije ak smatrao ni potrebnim da pogleda te
ljude za koje smo rekli da su ubojice. Oni su nas takoer opazili i prepoznali. Vidio sam
kako su se pourili da izau na koru od soli. Kad su stigli tamo, zausmo njihov prezirni
smijeh, zatim nam okrenue lea.
Vratili smo se u Sadekovu kolibu, odmorili se do podne, snabdjeli se potrebnim
ivenim namirnicama i krenuli na opasni put.
Ja sam zimi na stranim i nepoznatim rijekama prevalio na skijama dugake
putove i svakog sam asa morao biti spreman da propadnem kroz led, ali pri tome nikad
nisam osjeao ono to sam osjeao sad kad sam stupio na podmukli ot. Bio je to
otprilike osjeaj akrobate na uetu koji ne zna tano je li ue to ga ima nositi zaista
dobro privreno.
Umjesto leda bila je tu kora od soli, a ba je to bilo neto na to nisam navikao.
Neobini zvuk, boja i sastav te kore sve mi se to inilo odvie stranim a da bih se
mogao osjeati sigurnim. Oprezno sam kod svakog koraka ispitivao koru i nastojao
razabrati znaajke koje bi odavale vrstou tla. Mjestimino je kora bila tako tvrda i
glatka da bi se po njoj mogao voziti na klizaljkama, ali malo dalje postala bi opet prljava
i rastresita kao otopljeni snijeg pa nije mogla podnijeti ni najneznatniji teret.
Tek poto sam se bar donekle uputio u ono to mi je dotad bilo nepoznato,
uzjahah svoga konja pa se prepustih vodiu i nagonu svoje ivotinje. inilo se da se moj
mali drijebac ne kree prvi put takvom stazom. Po svim sigurnijim mjestima koraao
je veselo naprijed, a ondje gdje bi mu se povjerenje uzdrmalo, pokazivao je
hvalevrijednu sklonost da potrai najbolja mjesta puta koji je katkada bio irok jedva
stopu. U takvim je prilikama strigao uima, nepovjerljivo njuio tlo, a ponekad je bio

ak i toliko oprezan da bi poneko nesigurno mjesto najprije ispitao udarivi o njega

nekoliko puta kopitom prednje noge.
Vodi je hodao na elu, ja za njim, a iza mene je jahao Halef. Toliko smo morali
paziti na put da gotovo nita nismo ni razgovarah. Tako smo hodah ve preko tri sata
kad se Sadek okrenu k meni:
Pripazi, efendijo! Sad dolazi najgori dio cijeloga puta. Staza esto prolazi
kroz visoku vodu pa je na dugakom odsjeku puta tako uska da je moe pokriti s dva
dlana.
Ostaje li tlo dovoljno vrsto?
Ne znam tano. vrstoa mu se veoma mijenja.
Onda u sjahati da smanjim teret.
Ne ini to, efendijo! Tvoj konj koraa sigurnije od tebe.
Ovdje je vodi bio gospodar i majstor. Posluao sam ga dakle i ostao u sedlu. Jo
danas me spopada jeza kad se sjetim onih deset minuta koje su tada slijedile. Samo
deset minuta, ali u takvim prilikama bile su cijela vjenost!
Stigli smo do podruja gdje su se izmjenjivale doline i breuljci. Valovite
uzvisine sastojale su se dodue od tvrde i trajne soli, ali udoline su bile ispunjene
ilavom kaastom masom, a kroz njih su vodile samo pojedine uske pruge na kojima su
ljudi i ivotinje mogli stupati samo uz najveu panju i opasnost. Pri tome mi je, premda
sam sjedio u sedlu, zelena voda dopirala esto do potkoljenica. Morali smo dakle
prohodna mjesta najprije potraiti ispod vode. Najgore od svega bilo je da su vodi, a
iza njega konji, morali ispitati svako mjesto prije nego to su se usudili da stupe na njih
cijelom svojom teinom. Osim toga, taj je oslonac bio tako neznatan i varav da se nitko
nije smio na njemu zadrati ni trenutka dulje nego to je bilo prijeko potrebno ako nije
htio da utone... Bilo je zaista strano!
Zatim stigosmo do mjesta gdje se na duljini od dvadeset metara pruio put irok
jedva dvadeset i pet centimetara, a k tome tek napola pouzdan.
Pazi, efendijo! Stojimo usred smrti! viknu vodi.
Sadek se, neprekidno opipavajui nogom tlo, okrenuo licem prema istoku i stao
glasno moliti Patiku, prvu suru korana.
U ime milosrdnog boga. Hvala i slava bogu, vladaru svijeta, milosrdnome,
koji vlada na dan suda! Sluit emo ti, molit emo te da nas vodi pravim putom, putom
onih koji se raduju tvojoj milosti a ne putom . . .
Halef se iza mene pridruio molitvi. Odjednom zautjee obojica u isto vrijeme.
Izmeu dva najblia humka prasnu hitac. Vodi uzdignu obje ruke uvis, kriknu, krivo
stupi i nestane ispod slanog pokrova koji se odmah ponovo sklopi iznad njega.
U takvim trenucima ljudski duh razvija toliku snagu i brzinu zakljuivanja da
moe u nekoliko sekundi razviti cio slijed misli i stvoriti niz odluka za koje bi mu inae
trebalo mnogo vie vremena pa ak i puni sat.
Jo nije utihnuo odjek praska i Sadek jo nije posve utonuo pod koru a ja sam
ve sve znao. Ubojice su htjele upropastiti svoje tuitelje. Za taj su plan lako pridobili
svoga vodia jer je on bio ljubomoran na naega. Nisu nam uope morali nita uiniti.
Ubiju li naeg vodia, bili smo svakako izgubljeni. Te su hulje dakle vrebale na nas na

najopasnijem mjestu itavoga puta i ustrijelile Sadeka. Sad su trebale samo gledati kako
emo utonuti u sol.
Usprkos brzini kojom se sve to odigralo opazio sam da je Sadeka metak pogodio
u glavu. Je li taj metak okrznuo i mojega konja ili ga je samo hitac prestraio? Mali
berberski pastuh se naglo trgnuo, izgubio uporite ispod stranjih nogu i utonuo.
Sidi! zaurla iza mene Halef u neopisivom strahu.
Bio sam izgubljen ako me ne spasi jedno: jo dok je konj tonuo pa se prednjim
nogama uzalud pokuavao zadrati na putu, ja se objema rukama oslonih o ruu sedla,
odbacih se nogama natrag u zrak te se prekobacih preko glave svoje jadne ivotinje
koju sam pri tom nemilosrdno potisnuo jo dublje u kau soli.
Pod nogama osjetih tvrdo tlo, ali ono smjesta popusti ispod mene. Ve upola
utonuo uhvatih ipak tlo ispod nogu i uspravih se. Tako sam propadao i dizao se, posrtao,
krivo stupao, a na kraju ipak naao tlo ispod nogu. Neto me je vuklo dolje, ali sam se
ipak kretao naprijed i nisam potonuo. Nisam vie nita uo, nita osjeao, nita vidio
osim ona tri ovjeka tamo na breuljku, od kojih su me dvojica ekala s podignutim
pukama.
Onda, onda, napokon uhvatih vrsto tlo pod nogama, iroko i tvrdo tlo, dodue
takoer sol, ali me je ono ipak nosilo. Dva hica prasnue ali ja sam ipak ostao iv.
Bio sam posrnuo i pao pa su meci profijukali iznad mene. Obje sam puke nosio na
leima. Bilo je pravo udo to ih nisam izgubio. Ali sad nisam ni pomislio na svoju
henrijevku ni na medvjedarku, ve stegoh ake i bacih se na nitarije. Nisu doekali moj
napadaj. Arfan Radekim pobjee. Hamd el Amazat je znao da je bez vodia izgubljen
pa smjesta jurnu za njim. Uhvatio sam samo onog mlaeg lupea. On se istrgnu i
odskoi, no ja sam mu ostao tik za petama. Strah ga je zaslijepio, a mene bijes. Nismo
pazili kamo jurimo kad on odjednom prodorno, jezovito krikne, a ja se smjesta bacih
natrag. Nestao je u slanoj pjeni a ja se zaustavili svega metar ispred njegovoga
podmuklog groba. Uto iza mene odjeknu zov pun straha.
U pomo, sidi, u pomo!
Okrenuo sam se. Upravo na onom mjestu gdje sam naiao na vrsto tlo borio se
Halef za ivot. On je dodue bio utonuo, ali se ipak zadrao na kori soli koja je ondje na
sreu bila veoma tvrda. Pritrao sam mu, strgao medvjedarku s lea, bacio se potrbuke
na sol i pruio svoju teku puku prema Halefu koji je ve tonuo.
Uhvati se za remen!
Uhvatio sam, sidi! O Alah, Alah!
Izbaci noge! Ne mogu posve do tebe. Dri se vrsto!
Halef upe svu svoju snagu i izbaci tijelo, a ja istodobno snano povukoh. Uspjelo
je leao je na sigurnoj kori movare.
Iza mene je leala jezovita povrina soli, tako mirna i nepomina, blistava i
sjajna, a ipak je tek as prije progutala oba naa konja, i naega vodia. Vidio sam gdje
ispred nas bjei ubojica koji je sve to skrivio. U meni je drhtala svaka ilica pa je
potrajalo prilino dugo dok sam se smirio.
Jesi li ranjen, sidi? upita Halef.
Nisam. Ali reci mi kako si se spasio?

 Skoio sam s konja upravo kao i ti, sidi. Dalje ne znam nita. Svijest mi se
vratila tek kad sam se naao tamo na rubu. Ali mi smo ipak izgubljeni!
Zato?
Nemamo vodia. O Sadee, prijatelju moje due, tvoj e mi duh oprostiti to
sam skrivio tvoju smrt. Ali ja u te osvetiti, zavjetujem ti se na to! Osvetit u te ako ne
zaglavim ovdje.
Nee zaglaviti, Halefe.
Propast emo. Umrijet emo od gladi i ei.
Dobit emo mi vodia. To je Omar, Sadekov sin.
Kako e nas on ovdje nai?
Nisi li uo da je otiao u Seftimi i da e se danas vratiti?
Ipak nas nee nai.
Nai e nas. Nije li Sadek rekao da je put u Seftimi i u Fetnasu na dvije
treine duljine isti?
Sidi, daje mi novu nadu i nov ivot. Da, poekat emo dok Omar proe
ovuda.
I za njega je srea ako nas nae. Inae bi utonuo ovdje iza nas, jer je prijanja
staza potonula, a on to ne zna.
Smjetasmo se jedan kraj drugoga. Sunce je tako arilo da nam se odjea osuila
za svega nekoliko minuta. Na svim onim mjestima gdje se smoila bila je sad
prevuena tankom koricom soli.

PRAVOSU E NA ISTOKU
PREMDA sam bio uvjeren da e sin ubijena vodia doi, ipak je on mogao
jezero obii umjesto da ga prijee. ekali smo ga dakle napeto i puni bojazni. Prolo je
cijelo popodne te su preostala samo jo dva sata do veeri kad ugledasmo nekoga
ovjeka koji se s istoka polako pribliavao mjestu gdje smo leali. Taj je ovjek prilazio
sve blie pa je sad i on nas opazio.
Hamdulilah! To je Omar Ben Sadek ree Halef. Zakloni rukama usta i
viknu:
Omare, pouri ovamo!
Omar ubrza korake i ubrzo stigne do nas. Prepoznao je oevoga prijatelja.
Dobro mi doao, Halefe Omare! pozdravi ga.
Hadi Halefe Omare ispravi ga Halef.
Oprosti mi! Toliko sam se obradovao to te vidim da sam pogrijeio. Jesi li
doao u Kris mom ocu?
Jesam odgovoru Halef.
Gdje je on? Ako se nalazi na oru, mora da je i on u blizini.
On i jeste u blizini! sveano izjavi Halef.
Gdje je?
Omare Ben Sadee, vjernici moraju biti jaki ako ih pozove kismet.
Govori Halefe, govori! Zar se zbila kakova nesrea?
Da. Alah je tvoga oca pozvao k njegovim precima.
Mladi je stajao pred nama, ali nije mogao izustiti ni rijei. Oi su mu uasnuto
piljile u Halefa, a lice mu je problijedilo. Napokon mu se vratila sposobnost govora, ali
je iskoristi posve drukije nego sam to oekivao.
Tko je taj ovjek? upita Halefa.
To je Kara Beri Nemzi kojega sam doveo tvom ocu. Progonili smo dvojicu
ubojica a oni pobjegoe preko ota.
Moj vas je otac imao voditi?
Da, vodio nas je. Ubojice su meutim podmitili Arfana Radekima i ovdje
nam pripremili zasjedu. Ustrijelili su tvog oca. On i konji potonuli su u sol, a nas je
spasao Alah.
Gdje su ubojice?
Jedan je od njih poginuo u soli, a drugi je s kabirom otiao u Fetnasu.
To znai da je put ovdje pokvaren?
Jest. Ne smije stupiti na njega.
Gdje je utonuo moj otac?
Ondje, trideset koraka odavde!
Omar poe naprijed dokle god ga je nosila kora soli. Neko je vrijeme buljio
preda se u tlo, a zatim se okrene prema istoku:
uj me Alae, svemogui i pravedni boe, uj me Muhamede, proroe
Svevinjega boga! ujte me vi kalifi i muenici vjere! Ja, Omar Ben Sadek neu sve

dotle odsjei bradu, neu prije ui u moeju dok dehenem ne proguta ubojicu moga
oca. Zaklinjem se na to!
Duboko me potrese ta zakletva ali joj se nisam mogao protiviti. Omar sad
sjedne k nama i zamoli nas gotovo neprirodnim mirom:
Pripovijedajte!
Halef mu ispuni elju. Kad je zavrio, mladi ustane.
Doite!
Izgovorio je samo tu rije, a onda poao ispred nas prema Fetnasu.
Ve prije toga preli smo najtea mjesta puta. Vie se nismo morali bojati neke
velike opasnosti, premda smo hodali cijelu no. Ujutro izaosmo na obalu poluotoka
Nifsaua i ugledasmo pred sobom Fetnasu.
to sad? upita Halef.
Poite samo za mnom! odgovori Omar.
To su bile prve rijei to sam ih od juer uo od njega. Krenuo je prema najblioj
kolibi na obali. Pred njom je sjedio neki starac.
Es selam aleikum pozdravi Omar.
Ve aleikum es selam! zahvali se starac.
Ti si Abdulah el Hamis, mjera soli?
Jesam.
Jesi li vidio kabira Arfana Radekima iz Krisa?
Tik prije zore je izaao s nekim strancem na suho.
ta su radili?
Kabir se odmorio kod mene, a zatim otiao u Bir Rekeb da se odande vrati u
Kris. Stranac je pak od moga sina kupio konja i pitao kuda vodi put u Kbili.
Hvala ti, Abu'l Milh.
Omar utke poe dalje i odvede nas u neku kolibu gdje smo dobili nekoliko
datulja i alicu lagmija. Zatim krenusmo u Beni, Nevgu i Mansuru gdje smo doznali da
smo bjeguncu za petama. Od Mansure nije daleko do velike oaze Kbili. U ono je
vrijeme postojao ondje turski veil koji je pod nadzorom beja od Tunisa upravljao
poluotokom Nifsaua. U tu mu je svrhu stajalo na raspolaganju deset vojnika.
Najprije odosmo u kavanu, ali Omar nije mogao dugo ondje mirovati. Otiao je i
vratio se nakon jednog sata.
Vidio sam ga javi.
Gdje? upitah.
Kod veila. Njegov je gost i odjeven je u sjajno odijelo. elite li govoriti s
veilom morate pouriti, jer je sad vrijeme primanja.
To je veoma podjarilo moju radoznalost. Ubojica kojega progone tjeralicama bio
je gost padiahovog namjesnika! Zaista neobino!
Omar nas je preveo preko nekog trga do niske kamene kue opasane zidom bez i
jednog prozora. Pred vratima su stajali vojnici vjebajui pod zapovjednitvom jednog
onbae dok se tabal naslonio na vrata i promatrao ih. Propustie nas u kuu bez pitanja i
tek tu nas neki Crnac upita to elimo. Odveo nas je u selamluk, prostoriju golih zidova

iji se jedini namjetaj sastojao od starog ilima prostrtog u kutu. Na njemu je sjedio
neki ovjek mlohavoga lica i puio iz prastare perzijske huke.
to hoete? upita on.
Nije mi se svidio ton kojim je bilo izreeno to pitanje. Uzvratio sam mu dakle
drugim pitanjem:
Tko si ti?
Pogleda me zapanjeno.
Ja sam veil! odgovori.
elimo govoriti s tvojim gostom koji je danas ili juer stigao k tebi.
Tko si ti?
Evo ti moje putnice!
Pruio sam Turinu ispravu u ruke. Letimice je pogleda, sloi je i gurne u dep
svojih irokih hlaa.
Tko je taj ovjek? upita zatim pokazujui u Halefa.
Moj sluga.
Kako se zove?
Hadi Halef Omar.
A tko je onaj drugi?
To je vodi Omar Ben Sadek.
A tko si ti sam?
To si proitao.
Nisam proitao.
Stoji u mojoj putnici.
Ona je pisana znakovima nevjernika. Odakle ti?
Od francuskog namjesnika u Aliru.
Francuski namjesnik u Aliru nema ovdje nikakve rijei. Tvoja putnica
vrijedi isto kao prazan papir. Dakle, tko si?
Odluio sam da zadrim ime to mi ga je nadjeo Halef.
Zovem se Kara 'Ben Nemzi.
Dakle si sin Nemzija? Njih ne poznajem. Gdje oni stanuju?
Od zapadne granice Turske do zemalja Franaka i Inglisa.
ive li ona u velikoj oazi ih imaju vie malih oaza?
Oni ive u jednoj jedinoj oazi, ali ona je tako velika da u njoj stanuje pedeset
milijuna ljudi.
Alah akbar, bog je velik! Ima oaza u kojima upravo vrve iva bia. Ima li u
toj oazi i potoka?
U njoj je pet stotina rijeka i milijun potoka. Mnoge od tih rijeka su tako velike
da po njima plove brodovi na kojima ima mjesta za vie ljudi nego to je stanovnika u
Basmi ili Bahmatu.
Alah kerim, bog je milostiv! Kakve li nesree kad bi svi ti brodovi u isti as
potonuli u rijekama. Uostalom, koje su vjere Nemzi?
Oni su krani.

 Znai, a ti si daur? Kako se usuuje razgovarati s veilom od Kbilija? Ako

mi se smjesta ne izgubi s oiju, dobit e bastonadu!
Jesam li se ogrijeio o zakon ili sam te uvrijedio?
Jesi. Nijedan se daur ne smije usuditi da mi stupi pred oi!
A sad dalje! Kako se zove tvoj vodi?
Omar Ben Sadek.
Dobro. Omare Ben Sadee, kako dugo slui ovoga Nemzija?
Od juer.
To nije dugo. Bit u dakle milostiv pa u ti dati opaliti samo dvadeset udaraca
po tabanima.
Zatim se okrenu k meni i nastavi:
A kako se zove onaj tvoj sluga tamo?
Alah Akbar, bog je velik, ali je na alost tvoje pamenje stvorio tako satnim
da ne moe upamtiti ni dva imena. Kako sam ti ve rekao, moj se sluga zove Hadi
Halef Omar.
Kani li me vrijeati, kaurine? Kasnije u i tebi izrei osudu! Dakle Halefe
Omare, ti si hadija, a slui nevjernika. To trai dvostruku kaznu. Kako dugo si ve
kod njega?
Pet tjedana.
Onda e dobiti ezdeset udaraca po tabanima a nakon toga morat e pet
dana gladovati i eati. A sad opet ti! Kako se ono zove?
Kara Ben Nezmi.
Dobro, Kara Ben Nemzi, ti si izvrio tri velika zloina.
Koja, sidi?
Ja nisam sidi. Ima me zvati denabinis ih hasretinis, dakle vaa milosti ili
vaa visosti. Tvoji su zloini ovi: prije svega zaveo si dva pravovjernika da ti slue, to
iznosi petnaest udaraca po tabanima.
Zatim si se usudio da me smeta u mom kefu, to opet iznosi petnaest udaraca.
Tree, posumnjao si u moje pamenje, to iznosi dvadeset udaraca. To je dakle svega
skupa pedeset udaraca po tabanima. Budui da je moje pravo da za svaku osudu traim
vergi, pristojbu, to e mi pripasti sve ono to nosi uza se. Ja to zapljenjujem.
O veliki vladare, divim ti se. Tvoja je pravednost uzviena, tvoja mudrost
posebno uzviena, tvoja milost jo uzvienija, a tvoja mudrost i lukavost su
najuzvieniji! Plemeniti beju od Kbilija, molim te da nam dopusti da vidimo tvoga
gosta prije nego to dobijemo batine.
to hoe od njega?
Mislim da je on moj znanac pa bih htio uivati gledajui ga.
Moj gost nije tvoj znanac. On je naime veliki ratnik, vjerni sultanov podanik i
strogi pristalica korana. On dakle nikada nije bio znanac nekog nevjernika. No ja u ga
ipak dati pozvati da vidi kako veil od Kbilija kanjava zloine. Nee ti uivati
gledajui njega, ve neka on uiva u batinama to ete ih dobiti. Znao je da ete doi.
Ah! Odakle je to znao?

 Vi ste maloas proli kraj njega a niste ga opazili pa vas je odmah prijavio
meni. Da niste doli sami, poslao bih po vas.
On nas je prijavio? Zato?
To ete jo uti. Tada ete dobiti drugu, jo otriju kaznu.
Istina, na prijem kod toga slubenika malo se udno razvio. Veil s deset
vojnika u tako zabaenoj oazi: sigurno je prije bio najvie kakav au ili mulasim, a
nosioci tih inova nisu u ono vrijeme u Turskoj bili nita drugo nego istai izama i
punjai lula svojih pretpostavljenih. Sigurno su toga ovjeka poslali u Kbili da mu prue
priliku da se malo potkoi, a onda su zaboravili na njega. Uostalom, bej od Tunisa ve
je istjerao sve turske vojnike iz zemlje, a beduinska plemena samo su utoliko stajala pod
padiahovom zatitom to je on njihovim poglavicama svake godine slao ugovorene
poasne burnuse dok su mu oni svoju zahvalnost iskazivah time da nisu uope mislili
na njega. estiti je veil dakle u pogledu svojih prihoda bio upuen samo na
iznuivanje, a kako je to prema domorocima uvijek bilo opasno, stranac kao ja znaio
mu je dobrodoao plijen. On nije poznavao Evropu, nije znao to znae konzulati,
stanovao je meu razbojnikim nomadima, vjerovao je da sam bez zatite, pa je dakle
pretpostavljao da e moi sa mnom nekanjeno uiniti sve to mu se prohtije.
Istina bio sam upuen samo na se, ali mi ipak nije palo na um da se preplaim
njegove visosti. Naprotiv, upravo me je zabavljalo to me je tako bez acanja htio
usreiti bastonadom. U isto sam vrijeme bio radoznao je li taj njegov gost i prijatelj
zaista bio onaj Armenac kojega smo traili. Ve sam nasluivao zbog kojeg nas je
zloina okrivio. On je svakako ve otprije bio veilov znanac, pa je to sad iskoritavao
da nas se na bilo koji nain rijei.
Namjesnik pljesne rukama i odmah se pojavi crni sluga pa se niice baci pred
njega kao pred sultana. Veil mu apne nekoliko rijei i crnac izie. Nakon nekog
vremena otvore se vrata i u sobu ue onih deset vojnika sa svojim onbaom. Dojmili su
me se veoma bijedno, onako u odjea sastavljenoj od svih moguih krpa koja nije ni
najmanje bila slina vojnikoj uniformi. Veina je od njih bila bosa, a svi su nosili
puke kojima bi se prije moglo raditi sve drugo nego pucati. Svi se bacie pred veilom
na pod, a on ih najprije odmjeri pogledom koji je imao biti silno zapovjedan, a zatim
ree:
Ustajte!
Vojnici ustadoe, a onbaa izvue svoj golemi saras iz korica.
Svrstaj se! zaurla pravim lavljim glasom.
Vojnici stadoe jedan do drugoga, drei puke u rukama kako je koji htio.
O desno rame! zapovjedi onbaa.
Puke poletjee uvis, udarajui jedna o drugu, o zidove ili o glave silnih junaka,
ali nakon nekog vremena ipak se sretno smjestie na ramenima njihovih vlasnika.
Poozdrav!
Puke se opet isprepletoe, pa nije bilo udno da je jedna od njih pri tome
izgubila cijev. Vojnik se hadnokrvno sagne, podigne cijev, pogleda je sa svih strana da
se uvjeri postoji li u njoj jo rupa iz koje se puca, a zatim iz depa izvue uzicu od

palminog lista i pomno svee cijev uz kundak. Tek sad zadovoljno uspravi popravljenu
puku u onaj poloaj koji mu je bio nareen posljednjom zapovijedi.
Rabat durun! Laf etmein! (Mirno i ne brbljajte!)
Na taj ukor stisnue ratnici usne uz vidljiv napor pa dadoe ozbiljnim treptanjem
vjea na znanje da su neopozivo odluili da ni ne pisnu. Opazili su da su poslani ovamo
da bi uvali tri zloinca, pa su se trudili da nas se to jae dojme.
Zaista sam se morao napregnuti da kod toga neobinog prizora ostanem ozbiljan.
Kako sam opazio, moje je dobro raspoloenje ohrabrilo i oba moja pratioca.
Sad se vrata ponovo otvoriie. Uao je ovjek koga smo oekivali, Hamd el
Amazat.
Ne udostojivi nas nijednog pogleda, priao je ilimu, sjeo uz veila, i prihvatio
lulu iz ruke crnca koji je uao zajedno s njime. Tek onda podigne glavu i prezirno nas
odmjeri.
Sad opet progovori namjesnik, obrativi mi se pitanjem:
Je li to onaj ovjek koga ste eljeli vidjeti? Je li to tvoj znanac?
Jeste?
Rekao si istinu: to je tvoj znanac. To jest, ti ga poznaje. Ali tvoj prijatelj
nije.
Odluno bih se zahvalio na njegovu prijateljstvu. Kako se zove?
Zove se Abu en Nasr.
To nije istina. Ime mu je Hamd el Amazat,
Kaurine, da mi se niti usudio rei da laem, jer e dobiti dvadeset udaraca
vie. Istina je, dodue, da se moj prijatelj zove Hamd el Amazat, al znaj, pasji sine, da su
me dok sam bio jo mir-alaj u Stambulu, jedine noi napali grki razbojnici. Uto je
naiao Hamd el Amazat, porazgovorio se s njima i spasio mi ivot. Od one noi zove se
on Abu el Nasr, otac pobjede, jer mu nitko ne moe odoljeti, pa ak ni grki razbojnici.
Niisam se mogao suzdrati, ve prasnuh u glasan smijeh.
Ti tvrdi da si u Stambulu bio mir-alaj, dakle pukovnik? Kod kojeg roda
oruja?
Kod garde, agljev sine!
Priao sam mu korak blie i digao desnicu.
Samo se jo jednom usudi da me uvrijedi, pa u ti raspaliti takvu zaunicu da
e sutra pomisliti da ti je nos minaret. I ti si mi bio pukovnik! O tome moe uvjeriti
ove svoje junake iz oaze, ali ne moe mene! Jesi li me razumio?
Namjesnik zaudo brzo ustane. To mu se jo nikad nije dogodilo, to nije mogao
da shvati. Zablenuo se u mene kao da sam sablast a zatim promuca, ne znam da li od
bijesa ili od smetenosti:
Kaurine, mogao sam postati ak liva-paa, da mi nije ovaj poloaj u Kbiliju
bio miliji.
Da, pravi si uzor mudrosti i hrabrosti. Borio si se s razbojnicima koje je tvoj
prijatelj pobijedio samim rijeima. uje li: rijeima! On je dakle svakako bio njihov
vrlo dobar znanac, a moda je bio i lan njihove druine. Hamd el Amazat je u Aliru
poinio grabene umorstvo, on je u Vadi Tarfaui ubio jednog ovjeka a na Sot el

Deridu ustrijelio je moga vodia, oca ovoga mladia, jer me je htio upropastiti. Ja sam
ga progonio na putu u Kbili, a sad tog istog ubojicu nalazim ovdje kao prijatelja ovjeka
koji tvrdi da je bio pukovnik u padiahovoj slubi! Optuujem ga pred tobom zbog
umorstva i zahtijevam da ga uhapsi!
Sad ustade i Otac pobjede.
Taj ovjek je daur! viknu. Napio se vina i ne zna to govori. Neka
ispava svoj mamurluk i neka se onda opravda.
To mi je sad ipak bilo odvie. Za tren oka zgrabih Armenca, podigoh ga uvis i
tresnuh ga o zemlju. On ponovo skoi na noge i izvue no.
Pasji sine napao si pravovjernog, pa mora umrijeti! Rekavi to napadne me
iz sve snage, ali ja ga tresnuh dobro odmjerenim udarcem po sljepooici da je pao i
ostao nepomino leati.
Zgrabite ga! zapovjedi veil svojim vojnicima, pokazujui u mene.
Oekivao sam da e me smjesta napasti, ali sam se zaudio videi da se stvar
odvija drukije. Desetar je naime stupio pred svoje ljude i zapovjedio:
Odloite puke!
Svi se istodobno sagnue, poloie puke na pod, a zatim se uspravie u prijanja
stav.
Na desno!
Hrabri ratnici se okrenue poludesno, tako da su sad stajali u redu jedan iza
drugoga.
Opkolite tog ovjeka! Mar!
Kao na vjebalitu podigoe svi lijevu nogu. Ljevokrilni je dao takt sol-saga,
sol-saga, lijeva-desna, lijeva-desna! Zaokruie oko mene, a kad su uobruili potpuni
krug zastadoe na desetarevu zapovijed.
Tutunus dr'te ga!
Dvadeset ruku sa stotinu prljavih prstiju isprui se od sprijeda i straga, zdesna i
slijeva i zgrabi me za burnus. Cijela je stvar bila toliko smijena da se nisam ni
pokrenuo da se obranim.
Visosti, imamo ga! javi se komandant hrabre ete.
Ne putajte ga vie! zapovjedi namjesnik, udesivi strogo lice.
Onih stotinu prstiju zari se jo vre u moj burnus. Upravo ono kruto
istonjako dostojanstvo s kojim su vojnici sve to izveli bilo je krivo da umalo to
nisam prasnuo u glasan smijeh.
Dok se to zbivalo, Abu el Nasr je opet ustao. Oi su mi sijevale od bijesa i elje
za osvetom. Obrati se veilu i ree:
Dat e ga ustrijeliti!
Da, ustrijelit emo ga, ali prije toga u ga presluati, jer ja sam pravedan
sudac i ne elim nikog osuditi, a da ga nisam sasluao. Iznesi svoju optubu!
Taj daur zapoe ubojica prelazio je s nekim vodiem i sa svojim
pratiocem preko ota. Ondje je naiao na nas i bacio moga druga u movaru, tako da se
ovaj bijedno udavio.
Zato je to uinio?

 Iz osvete.
Zato se htio osvetiti?
On je u Vadi Tarfaui ubio jednog ovjeka. Mi smo stigli upravo u taj as i
htjeli ga uhvatiti, ali nam je umakao.
Moe li se zakleti na svoje rijei?
Tako mi prorokove brade!
To je dovoljno: jesi li uo optubu? upita me veil.
Jesam.
to kae na to?
Da je tuitelj hulja. On sam je ubojica pa je u svojoj izjavi jednostavno
zamijenio osobe.
Abu en Nasr se zakleo, a ti si daur. Ne vjerujem tebi, ve njemu.
Pitaj moga pratioca. Hadi Halef je moj svjedok.
On slui nevjerniku. Njegove rijei ne vrijede nita. Sazvat u veliko vijee
oaze koje e sasluati moje rijei i donijeti odluku o tvojoj sudbini.
Ti meni ne eli povjerovati, jer sam kranin, a ipak svoje povjerenje
poklanja nevjerniku. Taj Hamd el Amazat, ili to se mene tie Abu en Nasr, jest naime
Armenac, dakle nije musliman, ve kranin.
Moj se prijatelj zakleo prorokom.
To je podlost. Ako me ne eli sasluati, ja u ga optuiti pred vijeem oaze.
Daur ne moe tuiti pravovjernika, a ni vijee oaze ne bi mu moglo ba nita
nauditi, jer moj prijatelj ima bujuruldu, pa prema tome stoji u padiahovoj sjeni.
A ja sam ovjek koji putuje u sjeni svojega kralja. I ja imam ispravnu putnicu.
Ima je u depu.
Pisana je franakim jezikom. Uprljao bih se da je itam. Tvoju emo stvar jo
danas istraiti, ali najprije ete dobiti bastonadu. Ti e dobiti pedeset udaraca, tvoj sluga
ezdeset, a tvoj vodi dvadeset udaraca na tabane. Odvedite ih dolje u dvorite! Ja u
doi za vama!
Povucite ruke! zapovjedi desetar. Svih stotinu prstiju ispustie moj burnus.
Podignite puke!
Junaci jurnue k svojim pukama i pograbie ih.
Opkolite svu trojicu!
Odmah su opkolili Halefa, Omara i mene. Odveli su nas u dvorite, usred kojega
se nalazio trupac slian klupi. Oito su se na njeg imali vezati oni koji su osueni da
dobiju bastonadu.
Budui da sam se drao mirno, oba su moja druga takoer pola bez otpora, ali
sam im na oima vidio kako ekaju samo moj znak da dokrajimo tu lakrdiju.
Poto smo najprije neko vrijeme ekali pred trupcem, pojavie se veil i Abu en
Nasr. Crnac je nosio pred njima ilim, prostro ga na zemlju, a zatim obojici, kad su sjeli,
pruio vatre da pripale ugaene lule. Namjesnik pokaza na mene.
Odrapite mu pedeset batina! Sad je bilo vrijeme!
Ima li jo moju putnicu u depu? upitah namjesnika.
Imam.

 Daj je ovamo!
Nikad je nee dobiti natrag.
Zato ne?
Nijedan se vjernik ne smije uprljati o nju.
Hoe li zaista dati da me batinaju?
Dakako.
Onda u ti pokazati to radi pravi ovjek ako mora da sam sebi pribavi
pravdu!
Malo je dvorite bilo s tri strane opkoljeno visokim zidom, dok ga je sa etvrte
strane zatvarala zgrada. Prema ulici, bio je samo jedan izlaz, onaj kroz koji smo uli.
Gledalaca nije bilo. Bili smo dakle trojica protiv trinaestorice. Oruje su nam ostavili,
jer je tako traio viteki obiaj pustinje. Veil je bio potpuno neopasan, a isto tako i
njegovi vojnici, opasan je mogao postati samo Abu en Nasr. Morao sam dakle u prvom
redu njega onesposobiti za borbu.
Ima li kakvu uzicu? tiho upitah Omara.
Imam, svoju uzicu s humusa.
Skini je! Zatim se okrenuh Halefu i rekoh mu:
Ti skoi k izlazu i ne putaj nikoga da izae!
Dakle, pribavi je sebi! odgovorio je veil u meuvremenu.
Odmah!
Rekavi to, skoio sam najednom izmeu vojnika prema Abu en Nasru, i trgnuo
mu ruke na lea tako da se nije mogao ni maknuti iz svoga sjedeeg stava.
Svei ga! zapovjedih Omaru.
Ta je zapovijed zapravo bila suvina, jer me je Omar odmah shvatio i ve je
svojom uzicom ovijao Armeneve ruke. Prije nego to je itko mogao da se ma i
pokrene prema nama, Armenac je bio svezan.
Moj neoekivani napadaj potpuno je iznenadio veila i njegovu tjelesnu strau.
Sad sam desnicom izvukao no, a ljevicom zgrabio namjesnika za iju. Ovaj od prepasti
isprui i ruke i noge kao da je ve mrtav. Utoliko vie oivjee vojnici.
Bjeite, dovedite pomo! zaurla onbaa kome se najprije povratio dar
govora.
Sablja ga je smetala, pa je odbaci i potri prema izlazu. Ostali pojurie za njim.
Ali je ondje ve stajao moj hrabri Halef s pukom na gotovs.
Natrag! Ostat ete ovdje! doviknu im.
Hrabri ratnici ustuknue, vratie se i razbjeae se na sve strane traei zaklon iza
izboina zida.
Omar je takoer povukao no spreman da Abu en Nasru zabode otricu u srce,
lice mu je bilo mrko.
Jesli li mrtav? upitah veila.
Nisam. Hoe li me ubiti?
To ovisi samo o tebi, ti utjelovljena pravednosti i hrabrosti! Kaem ti da ti
ivot visi o tankoj niti.
to trai od mene?

Prije nego to sam odgovorio, zauh zaplaensi enski glas. Podigoh glavu i
ugledah neki maleni debeli enski lik koji se iz kunih vrata s oitim naporom valjao
prema nama.
Dur stoj! zakrijeti ona. Ne ubij ga! On je moj mu!
Dakle ta okrugla ena, koja se ispod svoje obilne odjee kretala prema meni
pokretima kakvim se inae ljudi slue u plivanju, bila je milostiva gospoa
namjesnikovica. Svakako je kroz reetke zatvorenog prozora enskih odaja htjela
promatrati izvrenje kazne, pa je na svoje zaprepatenje morala opaziti da se kazna ima
sad izvriti na njezinom branom drugu. Upitah je posve mirno:
Tko si ti?
Veilova ena odgovori ona.
Da, to je moja ena, rua od Kbilija stenjui potvrdi namjesnik.
Kako se zove?
Zovem se Ajia ree ona.
Da, zove se Ajia odjeknu jeka iz Turinovih usta.
Ona je dakle bila rua od Kbilija, i zvala se Ajia. Prema tako njenom biu
morao sam biti popustljiv.
Pokae li mi zoru svoga lica, ti cvijete oaze skinut u svoju ruku s njega
rekoh.
Odmah je jamak, veo, odletio s njezina lica. Vjerojatno je ve dugo ivjela
meu Arapima ije ene hodaju nezastrtih lica, pa je dakle postala manje suzdrijiva
nego to to Turkinje moraju biti. Uostalom, mislila je da je ovdje na kocki dragocjen
ivot njezina supruga.
Ugledao sam bezbojno, mlohavo ensko lice, tako tusto da su se na njemu jedva
dale razabrati oi i prasti nos. Gospoi Ajii je bilo otprilike etrdeset godina, ali je
pokuala da posljedice starosti izgladi namazavi usne crvenilom, a visoke obrve
crnilom. Po jedna crna taka na svakom obrazu davala joj je neobian izgled, a kad je
ispruila ruke iz odjee, opazih da je henom obojila ne samo nokte, ve odmah cijele
ruke.
Hvala ti, sunce Derida polaskao sam joj. Ako mi obea da e veil
ostati mirno sjediti, nee ga zadesiti nikakvo zlo.
Ostat e sjediti. Obeajem ti.
Neka onda zahvali tvojoj ljupkosti da ga nisam zdrobio kao indir u tijesku.
Tvoj glas je slian zvuku frule, oko ti blista kao sunce, a stas ti je kao u eherezade.
Samo tebi prinosim rtvu ostavljajui ga na ivotu.
Skinuo sam ruku s namjesnikove ije. On se uspravi, olakano zastenje, ali
posluno ostane sjedei. Ajia me pomno odmjeri od glave do pete, a zatim me prijazno
upita:
Tko si ti?
Ja sam Kara Ben Nemzi, stranac ija se domovina nalazi daleko s one strane
mora.
Jesu li vae ene lijepe?
Lijepe su, ali ipak nisu ravne enama sa ot el Kebira.

Ajia se zadovoljno nasmijei. Vidjelo se da sam stekao njezinu sklonost.

Ve sam mnogo puta ula da su Nemzi mudri, silno hrabri i veoma uljudni
ljudi odluno e ona. Dobro nam doao! Reci mi zato si svezao toga ovjeka?
Zato nai vojnici bjee pred tobom i zato si htio ubiti monoga namjesnika?
Ovoga sam ovjeka svezao, jer je ubojica. Vai vojnici su se razbjeali preda
mnom, jer su vidjeli da bi ih ja sve pobijedio. A veila sam zgrabio jer me je htio dati
batinati, pa me moda ak i osuditi na smrt, ne dajui mi prilike za pravedan postupak.
Do pravde e doi!
Upravo mi se nametalo uvjerenje da papua na Istoku ima istu takvu arobnu
mo kao i na Zapadu. Veil opazi da mu je ugled ugroen i pokua da ga ponovo
uspostavi.
Ja sam pravedan sudac pa u. . .
Sen sus utjet e! zapovjedi mu ona. Zna da poznam toga ovjeka
koji se naziva Abu en Nasr, Otac pobjede. Bolje bi bilo da se zove Abu el jalan, Otac
lai. On je kriv to su te poslali u Alir upravo kad si imao postati mulasimom. On je
bio kriv da si zatim doao u Tunis i da su te zakopali ovdje u ovoj samoi. Kad god bi
doao k tebi, morao si neto uiniti to ti je nakodilo. Mrzim ga i nemam nita protiv
toga da ga ovaj stranac ubije.
Abu en Nasra ne moe nitko ubiti. On stoji u padiahovoj sjeni.
Zavei! On stoji u padiahovoj sjeni, ali ovaj stranac stoji u
namjesnikoviinoj sjeni, u mojoj sjeni. uje li? A tko stoji u mojoj sjeni toga ne moe
unititi tvoja estina. Ustaj, i poi za mnom.
Veil ustane. Ona se okrenu da poe, a a on se maknu da joj se prikljui. To
meutim nikako nisam htio.
Stoj! zapovjedih ponovo ga zgrabivi za iju. Ti e ostati ovdje!
Ajia se okrene.
Nisi li rekao da e ga pustiti na slobodu? upita ona.
Jesam, ali samo uz uvjet da ostane na svom mjestu.
Pa ne moe vjeno sjediti ovdje.
Ima pravo, ruo od Kbilija, ali svakako moe bar dotle ostati ovdje dok moja
stvar ne bude rijeena.
Ona je ve rijeena.
Kako to?
Nisam li ti rekla da si nam dobro doao?
To je tano.
Ti si dakle na gost, pa moe sa svojim pratiocima stanovati kod nas dokle
god ti se prohtije.
A Abu en Nasr, koga si nazvala Abu el jalan?
On ostaje tvoj, pa moe s njime raditi to god hoe.
Je li to istina, veile?
Turin je oklijevao da odgovori, ali ga je na to prisilio strogi pogled njegove
gospodarice.
Jeste odvrati.

 Zaklinje li mi se?
Zaklinjem se.
Alahom i njegovim prorokom?
Moram li? upita on ruu od Kbilija.
Mora! odluno e Ajia.
Onda se zaklinjem Alahom i prorokom.
Smije li sad poi sa mnom? upita ona.
Smije odgovorih.
Ti doi za nama pa e s nama jesti bravetine s kuskusom.
Ima li kakvo sigurno mjesto gdje bih ovoga Abu en Nasra mogao zatvoriti?
upitah gospodaricu.
Nemam. Vei ga za stablo one palme, tamo uza zid. Nee ti pobjei, jer u
zapovjediti da ga nae ete uvaju.
Ja u ga sam uvati odgovori Omar umjesto mene. Nee mi umai
nego e svojom smru platiti ivot moga oca. No e mi biti isto tako otar kao i oi.
Od trenutka kad sam ga iznenadio nije ubojica progovorio ni rijei, ali oi su mu
se podmuklo i jezovito arile kad je morao za nama do palme uz koju smo ga svezali.
Nisam mu namjeravao oduzeti ivot, ali on je bio izruen krvnoj osveti, a ja sam znao
da nikakve molbe ne bi mogle nagovoriti Omara da ga pomiluje. Krv se plaa krvlju,
kae Turin. Meni bi usprkos svemu bilo gotovo najmilije kada bi mu uspjelo da bez
moga znanja pobjegne, premda on mene sigurno ne bi tedio da sam mu nesreom pao
u ruke.
Ostavio sam dakle Hamd el Amazata pod Omarovim nadzorom pa sam s
Halefom otiao u selamluk. Ondje nas je ve ekao veil. Nipoto me nije primio ba
najprijaznije.
Sjedi! pozove me.
Prihvatio sam njegov poziv i sjeo tik pokraj njega, dok se Halef pozabavio
lulama koje su u meuvremenu bile pripremljene u kutu sobe.
Zato si htio da vidi lice moje ene? zapoe on razgovor.
Jer sam ja Franak, koji je navikao da uvijek vidi lice onoga s kim govori.
Vi imate rune obiaje. Nae se ene pokrivaju, a vae doputaju da ih svatko
gleda. Nae ene nose haljine koje su gore dugake, a dolje kratke, a vae naprotiv
imaju haljine koje su gore kratke a dolje dugake, ali takoer i takve koje su kratke i
gore i dolje. Jeste li ikad vidjeli koju od naih ena kod vas? A vae djevojke dolaze k
nama. Zato dolaze? Zbog radoznalosti. To je sramota!
Veile, je li to gostoprimstvo to ste mi ga obeali? Otkada je obiaj da se
gosta doekuje uvredama? Ja ne trebam ni tvoje bravetine ni tvoga kuskusa, pa u se
vratiti dolje u dvorite. Hajde sa mnom!
Oprosti mi, efendijo! Htio sam ti samo rei to sam mislio, ali nisam te htio
uvrijediti.
Tko ne eli vrijeati ne smije uvijek govoriti sve ono to misli. Brbljav je
ovjek slian razbijenom loncu koji nikome nije od koristi, jer ne moe nita da u sebi
zadri.

 Sjedi, efendijo zamoli on pa mi ispripovjedi gdje si susreo Abu en

Nasra.
Opirno sam ga obavijestio o naoj pustolovini. Sasluao me je utke, ali sam na
kraju po izrazu njegova lica opazio da mi ne vjeruje.
Ti dakle dri da je on ubio trgovca u Blidi?
Drim.
Ali ti nisi bio prisutan?
Ja to zakljuujem.
Samo Alah smije zakljuivati, jer je on sveznajui. Ljudske su misli kao slabi
jahai koje neposluni konj odnosi onamo kamo nisu htjele poi.
Samo Alah smije zakljuivati, jer je sveznajui? O, veile, tvoj duh je umoran
od silne bravetine s kuskusom to si je pojeo. Upravo zato, jer je Alah sveznajui, ne
mora on nita zakljuivati. Tko zakljuuje taj trai rezultat svojih zapaanja koji prije
nije znao.
ujem da si alim, uenjak koji je pohaao brojne kole, jer se slui rijeima
koje nitko ne moe razumjeti. Ti dakle vjeruje i to da je Abu en Nasr ubio onog
ovjeka u Vadi Tarfaui?
Vjerujem.
Jesi li bio prisutan?
Nisam.
Onda ti je to ubijeni ispripovjedio?
Veile, ak i oni ovnovi koje si pojeo znali bi da mrtvac ne moe govoriti.
Efendijo, sad si i ti bio neuljudan. Nisi dakle bio prisutan, a mrtvac ti to nije
mogao rei. Odakle onda zna da je Abu en Nasr ubojica?
Naao sam njegov trag i pratio ga, a kad sam ga stigao, on mi je sam priznao
da je poinio umorstvo.
To to si pronaao njegov trag, nipoto nije dokaz da je on ubojica, jer nitko
jo nije svojom tragom ubio ovjeka. Ne moe me smutiti niti to to ti je priznao
umorstvo, jer je on aljivina pa se pokuao naaliti s tobom.
S umorstvom se nitko ne ali.
Ali se ali s ovjekom, a to si ti. Zatim naposljetku vjeruje i to da je on
ustrijelio kabira Sadeka.
Vjerujem.
Jesi li bio prisutan?
Jesam.
I vidio si svojim oima?
Vidio sam vrlo jasno. I Hadi Halef Omar je svjedok.
No, dobro, onda je Abu en Nasr ustrijelio Sadeka. Ali hoe li zbog toga
zaista rei da je ubojica?
Dakako!
Efendijo, neka Alah pojaa tvoje misli, jer e odmah uvidjeti da ovjek ne
smije stvarati zakljuke.
Kako to?

 Budui da si bio svjedok ina kad je Abu en Nasr ustrijelio vodia, ti

zakljuuje da je on ubojica?
Svakako. Pa to je tano.
To je krivo! A to onda ako je posrijedi krvna osveta. Zar u tvojoj zemlji
nema krvne osvete?
Nema.
Onda ti kaem da krvni osvetnik nipoto nije ubojica. Nijedan ga sudac nee
osuditi. Samo roaci ubijenoga imaju pravo da ga progone.
Ali Sadek nije uvrijedio tvoga gosta.
Onda ga je sigurno uvrijedilo pleme kojemu Sadek pripada.
Ni ono ga nije uvrijedilo, veile. Taj Abu en Nasr koji se zapravo zove Hamd
el Amazat, a prije je vjerojatno nosio kakvo armenske ime, ustrijelio je vodia Sadeka.
Njegov sin Omar je ovdje i taj Omar ima dakle, kako si maloas sam objasnio, pravo da
ubojici oduzme ivot. Uredi dakle tu stvar s Omarom, ali se pobrini za to da me taj
Otac pobjede nikad vie ne sretne, jer u inae ja s njime obraunati. Uostalom, vrati
mi najprije moju putnicu. Bit e mi jo potrebna.
Efendijo, sad je tvoj govor pun mudrosti. Evo ti tvoje isprave. Odmah u se
porazgovoriti s Omarom i rei mu da se odrekne osvete protiv Abu en Nasra. Ti si pak
moj gost dokle god ti se svia.
Ustao je i izaao u dvorite. Unaprijed sam znao da e sve njegovo nastojanje
kod Omara biti uzaludno. I zaista, namjesnik se nakon nekog vremena vrati namrten
pa ostade utljiv i onda kad je u sobu uneseno janje peeno na ranju to su ga priredili
ljupki, henom premazani, prsti rue od Kbilija. Halef i ja se hrabro latismo jela. Upravo
mi je veil rekao da e Omaru iznijeti ruak u dvorite jer ga nije uspio nagovoriti da se
udalji od svoga zarobljenika, kad najednom odjeknu vani glasan krik. Osluhnuh, a krik
se ponovi.
Bre, efendijo! Upomo!
To je bilo upueno meni. Skoio sam na noge i jurnuo u dvorite. Omar je leao
na zemlja borei se s trojicom vojnika, a zarobljenika nije nigdje bilo. Na izlazu koji je
vodio na ulicu stajao je crnac i zlurado mi se cerio.
Pobjegao je, sida eno ga gdje jae!
U tri koraka izletjeh iz dvorita i ugledah Abu en Nasra upravo u asu kad je
iezao izmeu palmi. Jahao je na brzoj devi koja je odmicala dugakim koracima.
Odmah mi je bilo sve jasno. Veil nije imao uspjeha u dvoritu, ali je ipak htio spasiti
Abu en Nasra. Zapovjedio je dakle crncu da pripremi devu, a vojnicima je dao nalog da
zadre Omara i da prereu uhapenikove spone. Jedanaest hrabrih junaka usudilo se
napasti jednoga i pothvat im je uspio. .
Uostalom, taj je uspjeh bio skupo plaen. Omar se posluio svojim noem i kad
sam raspleo klupko to su ga nainili borci, opazih da nekolicina od njih krvari.
Pobjegao je, efendijo! zastenje mladi vodi od bijesa i napora.
Vidio sam!
Kamo?
Onamo!

Pokazao sam rukom u odreeni pravac.

Kazni ti ove ljude ovdje, efendijo, a ja u pouriti za bjeguncem.
Sjedio je na jahaoj devi! upozorih ga.
Ipak u ga stii.
Nema deve.
Efendijo, imam ovdje prijatelje koji e mi dati dobru devu, datulja i mjeinu s
vodom. Prije nego to ubojica moga oca iezne na rubu obzorja, bit u mu na tragu. Ti
e pak pronai moj trag ako bi htio da poe za mnom.
Omar Ben Sadek odjuri.
Halef je sve to vidio i pomogao mi je da oslobodim Omara iz ruku vojnika. Sav
se zaario od srdbe.
Zato ste oslobodili toga ovjeka, vi pasji sinovi, vi miji i takorski skoti. . .
Bijesni bi Halef sigurno nastavio svoju kaznenu propovijed da se nije pojavila
veilova ena. Na licu je opet nosila gustu koprenu.
to se dogodilo? upita me.
Tvoji ljudi napali su moga vodia . . .
Nitkovi, lopovi! viknu Ajia lupivi nogom i mahnuvi crvenim akama.
. . . i oslobodili su zarobljenika . . .
. . . vucibatine, varalice! ljutito nastavi rua od Kbilija. inilo se kao da ih
kani napasti.
. . . na veilovu zapovijed dodadoh.
Veilovu? Taj crv, taj neposluni beskorisni tvrdoglavac! Osjetit e on moju
ruku, osjetit e je odmah, ovoga asa!
Ajia se okrene i sva gnjevna odvesla u selamluk.
O sretna vladavino papue, ezlo ti je jednako na sjeveru kao i na jugu, na
istoku kao i na zapadu.
Na Halefovu se licu razabiralo veliko zadovoljstvo.
On je veil, a ona je veilovica dobaci on i za nas je bolje da budemo u
sjeni namjesnikovice nego da imamo bujuruldu i da nas titi padiahova sjena. Hvala
bogu to nisam tako sretan da budem veil ove namjesnikovice.

U RUKAMA IBRAHIMA MAMURA

BILO JE to u vrijeme kad je sunce punom snagom arilo zemlju u okolini Nila,
tako da se ondje svatko koga nije ba suta potreba istjerala pod vedro nebo, povlaio
pod zatitu krova i sklanjao se u mir i hladovinu.
I ja sam leao na mekom divanu unajmljenog stana, srkao izvrsnu kavu i uivao
u mirisu divnog debelija koji se izvijao iz moje lule. Debeli zidovi nisu uope imali
prozora na ulicu pa su spreavali egu da prodre u sobu, a porozne glinene posude kroz
ije se stijenke isparivala voda iz Nila olakavale su disanje tako da nisam ni zapaao
onu obiajenu podnevnu malaksalost ovdanjih ljudi.
Uto se izvana zau glas moga sluge Halef-age. Nekoga je grdio.
Halef-aga? Da, moj mali vrijedni Halef postao je aga, plemi. Tko ga je
imenovao agom? Smijena li pitanja! A tko drugi nego on sam! Preko Tripolisa i
Kufare stigli smo u Egipat. O naim doivljajima na tom dugakom putovanju ne
moram govoriti, jer oni ne stoje ni u kakvoj unutarnjoj vezi s ostalim dogaajima ovoga
puta. O njima u kasnije pripovijedati u posebnoj knjizi.
Usput smo posjetili i Kairo koji Egipani kratko nazivaju glavnim gradom ili, jo
radije, el Kahira, pobjednica, odvezli smo se uz Nil koliko su mi to doputala moja
ograniena sredstva, pa smo, naposljetku, unajmili u Kertasiju stan u kojemu bih se vrlo
dobro osjeao da moj divan i svi ilimovi nisu bili veoma gusto naseljeni onim spretnim
ivotinjicama koje umiju vrlo vjeto skakati i probadati ljudsku kou. Ne moram dakle
dodati da moj kef, moj podnevni poinak, nije nipoto bio nesmetan.
Vani je dakle odjeknuo glas moga sluge i pratioca Halef-age i probudio me oda
sna.
to? Kako? Koga?
Efendiju odgovora neki bojaljiva glas.
Ti dakle eli smetati efendiju, velikog gospodina i majstora?
Moram govoriti s njime.
to? Mora? I to sada dok on dri kef? Da ti nije avo Alah me zatitio od
njega napunio glavu nilskim muljem pa ne moe da shvati to znai efendija,
heim, ovjek koga je prorok nahranio mudrou, tako da umije sve, pa ak i oivjeti
mrtvace, samo ako mu reknu od ega su umrli!
Ah, moram priznati da se moj Halef ovdje u Egiptu veoma, veoma izmijenilo.
Sad je bio vanredno ponosan, beskrajno grub i neizljeivo hvalisav, a to u onim
krajevima vrlo mnogo znai.
Na Istoku smatraju svakog Nijemca velikim vrtljarom, a svakog stranca dobrim
strijelcem ili glasovitim lijenikom. Na nesreu mi je u Kairu pala u ruke neka stara,
svega jo napola puna homeopatska ljekarna Willmara Schwabea. Tu i tamo sam
strancima i znancima davao po pet zrnaca u tridesetostrukom razrjeenju, za vrijeme
plovidbe po Nilu dao sam svojiim brodarima kao lijek protiv svih moguih umiljenih
bolesti na vrhu noa mlijenoga sladora, pa sam se upravo neizmjernom brzinom

proslavio kao lijenik koji stoji u vezi s avlom, jer sa tri zrnca prosa umije oivjeti
mrtve.
Taj je glas u glavi moga Halefa izazvao neki blagi oblik bolesne umiljenosti, no
to ga na sreu nije spreavalo da mi bude najvjerniji i najpaljiviji sluga. Iz svega to
sam rekao proizlazi da je upravo on sam najvie pridonio irenju moje slave. Zapao je u
sramotnu opainu baruna Munehhausena a usput bi pokuavao da se proslavi i pokojom
klasinom grubou.
Tako je, meu ostalim, od one svoje neznatne plae kupio bi od koe nilskog
konja pa ga je stalno nosio uza se. On je ve otprije poznavao Egipat te je tvrdio da
ondje ovjek ne moe izai na kraj bez bia. Bio je uvjeren da bi umije stvarati vea
udesa od uljudnosti ili novca, a novca svakako nisam imao na pretek.
Neka bog odri tvoje rijei, sidi zauh opet glas pun molbe ali ja zaista
moram pohoditi tvoga efendiju, velikog lijenika iz Frankistana, i govoriti s njime.
Sad ne moe.
To je prijeko potrebno, jer me inae moj gospodar ne bi poslao ovamo.
Tko je tvoj gospodar?
Bogati i moni Ibrahim Mamur, kome neka Alah pokloni tisuu godina
ivota!
Ibrahim Mamur? Tko je taj Ibrahim Mamur i kako mu se zvao otac? Tko je
bio otac njegovoga oca i tko je bio otac oevoga oca? Gdje je roen i gdje su ivjeli oni
kojima zahvaljuje svoje ime?
To ne znam, sidi, ali je on moan gospodin kako to kae ve i njegovo ime.
Njegovo ime? Kako to misli?
Ibrahim Mamur. Mamur znai slubenik. On je bio predstojnik, glavar
jednog okruga u pokrajini.
Bio je. Dakle vie nije.
Nije.
To sam i mislio. Nitko ga ne poznaje pa ni ja, Halef-aga, hrabri prijatelj i
zatitnik svoga gospodara nisam jo nikada uo za njega a jo nikad ugledao kianku
njegovog tarbua. Odlazi, jer moj gospodar nema vremena!
Onda mi reci to da uinim da bih doao k njemu!
Ne zna li poslovicu o srebrnom kljuu koji otvara sva vrata?
Taj klju imam sa sobom.
Onda otkljuaj!
Napeto sam osluhnuo i uo tiho zveckanje novca, a zatim opet Halefov glas:
Jedan pijaster? krtico, kaem ti da je rupa u kljuanici vea od tvoga kljua.
Tvoj klju ne pristaje, premalen je.
Onda ga moram poveati.
Opet vani zazveae sitni srebrnjaci. Nisam znao treba li da se nasmijem ili da se
razljutim. Taj Halef-aga postao je vanredno prevejani vratar!
Tri pijastera? upravo je rekao. Dobro, onda mogu bar upitati to ima
poruiti efendiji.
On treba da doe i da sa sobom ponese svoj arobni lijek.

 Crve, to ti pada na pamet! Zar da ga za tri pijastera nagovorim da dade taj

lijek to mu ga svake prve noi za mjeseca mlaa donosi bijela vila?
Je li to istina?
To ti kaem ja, Hadi Omar-aga ben Hadi Abul Abas Ibn Davud al Gosara.
Sam sam vidio vilu, a ako mi ne povjeruje, okuat e ovaj korba od koe nilskoga
konja.
Vjerujem ti.
To je tvoja srea.
I dat u ti jo dva pijastera.
Daj ih ovamo! Tko je bolestan u kui tvoga gospodara?
To je tajna koju smije doznati samo efendija.
Samo efendija? Nitkove, zar nisam i ja efendija koji je vidio vilu? Gubi se
kui! Halef-aga ne doputa da ga vrijeaju.
Oprosti, efendijo, rei u ti!
Ne elim vie znati. Gubi se odavde!
Ali ja te molim . . .
Gubi se!
Treba li da ti dam jo jedan pijaster?
Ja vie ne uzimam pijaster!
Efendijo?
Ve dva!
O, efendijo, tvoje elo sja od dobrote. Evo ti dva pijastera.
Lijepo! Tko je dakle bolestan?
ena moga gospodara.
ena tvoga gospodara? zaueno upita Halef. Koja ena?
On ima samo jednu enu.
I ti tvrdi da je bio predstojnik jednoga okruga?
Ibrahim Mamur je tako bogat da bi mogao imati stotinu ena, ali on voli
samo ovu jednu.
to joj je?
To nitko ne zna, ali tijelo joj je bolesno, a dua jo bolesnija.
Alah kerim, bog je milostiv, ali ja nisam! Stojim ovdje drei u ruci bi od
koe nilskog konja i htio bih da te njime opalim po leima. Prorokove mi brade, tvoja
usta govore tako glupo kao da ti je pamet pala u bunar. Zar ne zna da ena nema due
pa stoga ne moe doi ni u nebo? Kako dakle moe enska dua oboljeti?
Tako mi rekoe. Pusti me k svom efendiji!
Ne smijem.
Zato ne smije?
Moj gospodar prezire ene. Najljepi biser meu enama je za njega isto kao
korpion u pijesku. Njegova ruka jo nikada nije dodirnula ensku haljinu. On ne smije
voljeti nijednu enu na svijetu, jer mu inae ne bi dolazila vila.
Od asa do asa morao sam se sve vie diviti Halef-aginoj spretnosti ali sam ipak
iskreno poelio da i sam okua svoj vlastiti bi.

 Mora znati zau se izvana glasnikov odgovor da on ne smije dotai

njezinu odjeu i da je uope nee vidjeti. Razgovarat e s njom samo kroz reetke.
Divim se mudrosti tvojih rijei. Ne vidi li da veliki heim upravo kroz
reetke ne smije govoriti s njom?
Zato ne smije?
Jer ono zdravlje to ga efendija dijeli ne bi uope stiglo do ene, ve bi
zaostalo na reetki. Odlazi!
Ne smijem otii, jer u dobiti stotinu batina po tabanima ako ne dovedem
mudrog efendiju.
Zahvali svom dobrostivom gospodaru, Egipaninov robe, to milou
obasjava tvoje tabane. Ne kanim te zakinuti za tu tvoju sreu. Alah bio s tobom i neka ti
dobro prija ona stotina!
Dopusti da ti jo neto reknem, hrabri ago! Gospodar nae kue ima u svojoj
riznici vie vreica s novcem nego to bi ih ti mogao prebrojati. Zapovjedio mi je da i ti
doe s efendijom pa e dobiti baki, takav poklon da bogatijeg ne bi dao ni egipatski
kediv.
Sad se taj ovjek naposljetku opametio pa je moga Halefa malo snanije pogodio
u ono mjesto u koje treba pogoditi Istonjaka ako elimo stei njegovu sklonost. Moj
mali katelan odmah izmijeni ton i odgovori prijaznije:
Alah ti blagoslovio usta, prijatelju moj, ali pijaster u mojoj ruci miliji mi je od
deset vreica u tuoj. Na alost je tvoja vreica mrava kao agalj u omi ili kao
biardnska pustinja.
Nemoj oklijevati da me savjetuje po svom srcu, brate moj!
Tvoj brat! Crve, sjeti se da si ti rob, dok ja kao slobodan ovjek pratim i titim
svoga efendiju. Nema savjeta mojega srca. Kako moe polje donositi plodove ako s
neba kaplje svega nekoliko kapljica rose?
Evo ti jo tri kapljice.
Jo tri? Onda u pogledati smijem li smetati efendiju, uz pretpostavku da tvoj
gospodar zaista daje baki.
Daje ga.
Onda poekaj!
Tek sada je dakle Halef mislio da me smije smetati, taj lukavi lisac! Uostalom,
on je postupao prema raznom obiaju, uobiajenom na Istoku, tako da sam ga morao
bar donekle ispriati, pogotovu jer je ona malenkost koju je za svoje usluge traio od
mene jedva bila vrijedna spomena.
Na cijeloj stvari najvie me je zaudilo to to su me zvali nekom enskom
bolesniku. Muslimani, osim nomadskih plemena, sakrivaju stanovnice svojih enskih
odaja pred oima stranaca. Ovdje se svakako radilo o eni koja vie nije bila mlada, pa
je moda svojstvima svoga srca ili svoje udi uspjela da sauva ljubav Ibrahima
Mamura.
Halef ue u sobu.
Spava li, sidi?

Taj lukavac! Ovdje me je nazivao sidi, a vani je dao da drugi njega tako
nazivaju.
Ne spavam odgovorih. to hoe?
Vani je neki ovjek koji bi htio govoriti s tobom. Poslali su ga da te dovede, a
on kae da i ja moram poi s tobom.
Ovo je posljednje lukavi momak spomenuo samo zato da osigura sebi obeanu
napojnicu. Nisam ga htio dovesti u nepriliku pa sam se drao kao da nisam nita uo.
Zato treba da me dovede?
Netko je bolestan.
Je li hitno?
Veoma hitno, sidi. Bolesnikova dua ve naputa zemlju. Zato se mora
pouriti ako je eli zadrali.
Hm, Halef i nije bio ba lo posrednik.
Pusti toga ovjeka da ue!
Halef izae i gurne glasnika u sobu. Ovaj se nakloni do poda. Prema obiaju u
onim krajevima skinuo je vani sandale i sad je ponizno ekao da ga oslovim.
Prii blie! pozvah ga.
Es selam aleakum! pozdravi me. Neka Alah otvori tvoje uho za
poniznu molbu najneznatijega tvoga sluge.
Tko si ti?
Ja sam Hamid, sluga velikoga Ibrahima Mamura koji stanuje gore uz rijeku.
to treba da mi kae?
U kuu mojega gospodara ula je velika alost, jer Gizela, kruna njegova
srca, vene u sjeni smrti. Nijedan lijenik ni fakir ni bilo koji svetac nisu uspjeli zadrati
korake njezine bolesti. Onda je moj gospodar Alah neka ga obraduje uo za tebe i
tvoju slavu, a uo je i to da smrt bjei pred tvojim glasom. Poslao me je k tebi i poruuje
ti: Doi i skini smrtnu rosu s mojega cvijeta, pa e moja zahvalnost biti slatka i svijetla
kao sjaj zlata!
Kruna njegova srca! Cvijet! Gizela znai ljepotica. Za postariju enu su mi se
ti nazivi ipak uinili malo pretjeranima.
Ne znam gdje stanuje tvoj gospodar. Je li to daleko odavde?
Moj gospodar stanuje na obali i alje ti amac. Za jedan sat e stii k njemu.
Tko e me odvesti natrag?
Ja.
Dobro, dolazim. Poekaj vani!
Hamid se povue. Ustao sam, odjenuo se u drugu odjeu i dohvatio svoj
sandui s ahonitom, sulfurom, pulsatilom i svim onim sredstvima to ih sadrava putna
apoteka sa stotinu brojeva. Ve nakon pet minuta sjedili smo u amcu u kojem su
veslala etiri veslaa. Utonuo sam u misli, ali Halef je bio ponosan kao paa s tri
konjska repa. Za pojasom je nosio pitolje okovane srebrom, to ih je dobio u Kairu na
poklon, te otri sjajni bode, a u rukama bi od koe nilskoga konja.
Vruina dodue nije bila ugodna, ali je na amac plovio uz rijeku pa nas je malo
rashlaivao lahor.

Neko smo vrijeme plovili kraj uskih nasada, kraj palma datulja i palma dum, ije
su grane imale oblik vilice i sainjavale divnu lepezastu kronju. Zatim smo proli kraj
nekoliko malih mjesta s ruevinama iz klasinog doba. U stijenama koje su obrubljivale
dolinu Nila razabrao sam granit. Dolina se suzila i mi ugledasmo valove jedne brzice.
To je Bab el Kalabe, nekoliko kilometara dugaak klanac. Pred ulazom u taj klanac
uzdizao se etverokutni zid na kojemu se nisu razabirala vrata.
Kad smo stigli tamo, opazih da iz rijeke vodi uski kanal pod onaj zid, svakako da
bi stanovnike iza zida opskrbio potrebnom vodom a da oni pri tom ne treba da izlaze iz
kue. Hamid poe ispred nas, povede nas oko dva ugla u zidu na stranu suprotnu od
rijeke, pa ondje na vratima dade neki znak. Vrata se otvorie.
Neki nam se crnac nacerio. Letimino uzvratismo na njegov pozdrav pun
potovanja i proosmo kraj njega. Ondje nisam mogao oekivati nikakve lijepe
graevine pa se dakle nisam ni iznenadio ugledavi goli prednji zid kue bez prozora.
Zub vremena veoma je otetio zidove kue, tako da mi se uinilo da to nije nipoto
prikladan stan za njenu i bolesnu enu.
Nekad je ukrasno bilje raslo u prostoru izmeu zida i zgrade, pruajui
ukuanima lijep prizor, ali sad je sve to bilje bilo ve odavno uvelo i osueno. Kamo bi
mi god pao pogled, nalazio bi samo krutu i praznu pusto. Jedino su cijela jata lastavica
koja su se gnijezdila u brojnim pukotinama u zidu malo oivljavala tu mrtvu sliku.
Stupajui ispred nas, glasnik nas je kroz tamnu i nisku veu uveo u malo
dvorite, usred kojega se nalazio bazen. Kanal to sam ga maloprije opazio vodio je
dakle sve dovde.. Graditelj te osamljene kue oito je brino pazio na to da sebe i svoje
obilno opskrbi vodom, to je s obzirom na vruinu u onim krajevima najpotrebnije i
najneophodnije.
U to je dvorite gledalo nekoliko drvenih reetaka. Iza njih su se nalazile sigurno
stambene prostorije. Ipak nisam svemu tome mogao sad posvetiti odvie vremena, ve
dadoh Halefu znak da me poeka ovdje s apotekom to ju je prebacio preko ramena, te
pooh za glasnikom u selamluk kue.
Bila je to polumrana prostrana soba u koju je kroz reetkama zatvorene
prozorske otvore prodiralo ugodno prigueno svjetlo. Pomou ilimova i kojekakvih
ukrasa po zidovima dobila je ta prostorija prijazan izgled, a posude s vodom postavljene
u neku udubinu u zidu razvijale su vrlo ugodnu hladnou. Cijela je prostorija bila
ogradom razdijeljena u dvije polovine, prednja za sluinad, a stranja za gospodara i
njegove goste. Stranji dio selamluka bio je malo uzdignut. Krasio ga je irok divan koji
se protezao od jednog kuta do drugoga. Na njemu je sjedio Ibrahim Mamur vlasnik
brojnih vreica.
Kad smo uli, on ustade, ali po obiaju osta stojei na mjestu. Budui da nisam
nosio obuu uobiajenu u ovim krajevima, ve visoke jahae izme, nisam ih mogao
skinuti, ve sam ne obazirui se ni na to preao preko skupocjenih ilimova i sjeo kraj
domaina. Sluge donijee obaveznu kavu i jo obaveznije lule, pa je sad sve moglo poi
svojim tokom.
Moj prvi pogled bio je upravljen u lulu Ibrahima Mamura. Svaki poznavalac
Istoka zna da se prema luli dade pogoditi kakve su imovinske prilike njezina vlasnika.

Dugaak mirisni kami, ovijen pozlaenom srebrnom icom, stajao je sigurno tisuu
pijastera. Jo je skuplji bio meutim pisak od jantara, nainjen od dva dijela, izmeu kojih je svjetlucao prsten ukraen draguljima. inilo se da taj ovjek zaista posjeduje
brojne vreice, samo to me to nije moglo zbuniti jer sam znao da je mnogi vlasnik
lule u vrijednosti od deset tisua pijastera cijelo svoje bogatstvo ukrao ih oteo svojim
potlaenim podanicima. Bit e dakle bolje da ispitam njegovo lice!
Gdje li sam samo vidio te lijepe, fine a ipak u svojoj neskladnosti avolske crte
lica? Pogled sitnih oiju bez trepavica, otar i istraivaki, uperio se upravo prodorno u
moje oi, a zatim je hladno i kao smireno skrenuo opet u stranu. arke, razorne strasti
urezale su u to lice duboke tragove. Ljubav, mrnja, osveta, astohleplje pomagali su
jedni drugima da prirodu toga ovjeka, kojega je sudbina bogato nadarila, povuku u
kaljuu opaine i da njegovu vanjskom liku daju ono neto neopisivo to mora svakog
upozoriti da ga se uva.
Gdje li sam samo sreo toga ovjeka? Znao sam da sam ga vidio, pa sam se samo
morao sjetiti gdje. Osjeao sam i to da se taj susret nije odigrao u prijateljskim
okolnostima.
Neka ti je dan sretan! pozdravih ga.
I tvoj dan neka je sretan i blaen zau se polako iz pune i divne, ali crno
obojene brade. Glas mu je bio hladan, zvuan, bez ivota i osjeanja. ovjeka je zbog
toga upravo podilazila jeza. Dao Alah da u tvojim tragovima izraste balzam i da med
kaplje s vrhova tvojih prstiju kako moje srce ne bi vie ulo glas svoga jada!
Neka ti bog dade mir, a meni neka dopusti da pronaem otrov koji gloe
ivot tvoje sree uzvratih na pozdrav, budui da ni lijenik ne smije pitati za
muslimanovu enu ako se ne eli grubo ogrijeiti o uljudnost i dobre obiaje.
uo sam da si mudar heim. Koju si medresu posjeivao? nastavi Ibrahim
Mamur.
Nijednu. Ja sam Nemzi.
Nemzi! Oh, znam da su Nemzi mudri ljudi. Oni poznaju kamen mudraca i
abrakadabru koja savladava smrt.
Ne postoji ni kamen mudraca ni abrakadabra. Egipanin me hladno pogleda
u oi.
Preda mnom se ne treba skrivati. Znam da lijenici ne govore o svojoj
umjetnosti, a ja i ne elim da je izmamim od tebe ve samo hou da mi pomogne.
ime tjera bolest iz ovjeka, rijeima ili amajlijom?
Ni rijeima ni amajlijom, ve lijekom.
Ne treba se sakrivati preda mnom! Vjerujem u tebe, jer je tvoja ruka
obdarena uspjehom kao da ju je blagoslovio prorok, premda nisi musliman. Ti e
pronai bolest i pobijedit e je.
Ako treba da ti pomognem, onda govori!
Taj izravni zahtjev da oda tajnu svoje kue, pa bila ona ne znam kako neznatna,
kao da je neugodno dirnuo Ibrahima, premda je morao raunati s time. Ipak je odmah
pokuao da to sakrije, pa se stao raspitivati:

 Ti potjee iz zemlje nevjernika gdje nije sramota govoriti o onoj koja je ki

jedne majke?
Ja sam se u sebi upravo zabavljao zbog naina kojim je on pokuao zaobilaznim
putem govoriti o svojoj eni, ali sam ostao ozbiljan te mirno odgovorih:
Ti eli da ti pomognem, a ipak me vrijea.
Kako to?
Naziva moju zemlju zemljom nevjernika.
utimo dakle o vjeri. Musliman ne smije govoriti o svojoj eni, ali ti e mi
dopustiti da govorim o enama u Frankistanu.
Doputam ti.
Ako oboli ena kojega Franka. . .
Ibrahim me pogleda kao da od mene oekuje kakvu primjedbu ali mu ja samo
domahnuh da nastavi.
. . . ako je dakle bolesna i ako nita ne jede . . .
Dalje!
. . . ako se gasi sjaj njezinih oiju i gubi se oblina njezina obraza. . . ako je
umorna, a ipak vie ne pozna blagodat sna...
Dalje!
. . . ako moe stajati jedino oslonjena na neto i ako koraa polako i vukui
noge, ako drhti od hladnoe i gori od vruine. . .
Sluam te. Govori!
. . . ako se plai od svakoga uma i trza se. . . ako nita ne eli, nita ne voli,
nita ne mrzi i dre pod udarcima svoga srca . . .
Samo dalje!
. . . ako joj je dah kao u mlade ptiice . . . ako se ne smije, ne plae, ne
govori... ako se ne javlja ni jednom rijeju radosti ni jednom rijeju tuge, pa ni sama
vie ne uje svoje uzdahe. . . ako vie ne eli vidjeti svjetlo sunca, a nou budna ui u
kutu . . .
Egipanin me opet pogleda, a u njegovim se titravim oima razabirao strah koji
kao da je pri nabrajanju tih pojava bolesti bivao sve vei i vei. Mora da je tu bolesnicu
ljubio posljednjim, mutnim i najveim arom svojega gotovo izgorjeloga srca, pa mi je,
i ne hotei, svojim rijeima odao cio svoj odnos prema njoj.
Jo nisi zavrio! pozvah ga.
...ako ponekad vrisne kao da joj je netko zabo bode u grudi. . . ako
neprekidno apue jednu stranu rije . . .
Koju rije?
Jedno ime.
Dalje!
. . . ako kalje i ako onda krv potee preko njezinih blijedih usnica. . .
Ibrahim me pogleda tako ukoeno i tako sav pun straha da sam morao opaziti da
moja odluka predstavlja za njega osudu, osudu koja e ga osloboditi ili unititi. Nisam
oklijevao da mu glasno i jasno reknem:
. . . onda e umrijeti.

Najprije je nekoliko minuta sjedio ukoen kao da ga je udarila kap, a zatim skoi
na noge i uspravi se preda mnom. Crveni mu je fes kliznuo s obrijane glave, a lula mu
ispala iz ruke. Lice mu se trzalo pod navalom suprotnih osjeaja. Bilo je to neobino,
upravo strano lice. Svaka pojedina crta u njemu bila je lijepa, a ipak je lice u svojoj
cjelini djelovalo odbojno, runo upravo avolski. Njegov pogled je poivao na meni
s izrazom uasa koji se postepeno pretvorio u gnjev, a na kraju u prijetnju.
Kaurine! zagrmi on na mene.
to si rekao? hladno ga upitah.
Kaurine, rekao sam. I ti se usuuje da mi to rekne, ti pasji sine? Bi e te
nauiti tko sam ja i da ima uiniti ono to ti zapovijedam. Umre li ona, i ti e umrijeti,
ali ako je izlijei onda smije otii i moe zatraiti to god ti srce zaeli.
I ja ustadoh polako i mirno, uspravih se ispred njega u itavoj svojoj visini i
upitah ga:
Zna li to je najvea sramota za muslimana?
to?
Pogledaj dolje na svoj fes! Ibrahime Mamuru, to kae prorok, to kazuje
koran na to da otkriva sramotu svoga tjemena pred kraninom?
as kasnije pokrio je Egipanin glavu i istrgao bode iz pojasa. Lice mu je bilo
tamnocrveno od bijesa.
Umrijet e, kaurine! Izmoli svoju posljednju molitvu!
Nee ti odrediti tren kad u ja umrijeti, Ibrahime Mamure odgovornih
tako mirno kao i prije. Lovio sam medvjeda, slon je uo hitac moje puke, a moje
tane pogodilo je lava, davitelja stoke. Zahvali Alahu to si jo iv i zamoli ga da obuzda
tvoje srce. Ti sam to ne moe, jer si za to preslab, a ipak e umrijeti ako se odmah ne
svlada!
To je bila teka uvreda. Ibrahim naglim trzajem skoi prema meni da me zgrabi,
ali smjesta ustuknu, jer je i u mojoj ruci zasvjetlucalo oruje koje ovjek u onim
krajevima nikad ne smije odloiti.
Stajali smo jedan prema drugome, sami u sobi, jer je Ibrahim otpustio sluinad,
im su nam donijeli kavu i lule da nitko ne uje to razgovaramo.
Uz pomo svoga hrabroga Halefa nisam imao ni najmanjeg razloga da se plaim
stanovnika te stare kue. U sluaju potrebe nas smo dvojica mogli da suzbijemo sve te
ljude ovdje i da nesmetano izaemo. Ja to meutim nisam namjeravao uiniti. Odvie
sam ve znao o bolesniinoj sudbini. Morao sam je vidjeti i progovoriti bar nekoliko
rijei s njome.
Namjerava li pucati? ljutito upita Egipanin pokazujui na moj revolver.
Svakako.
Zar ovdje u mojoj kui?
Zato ne ako sam prisiljen da se branim?
Pasji sine, onda je istina ono to sam maloas, pomislio kad si uao u kuu.
to je istina, Ibrahime Mamure?
Da sam te ve jednom vidio
Gdje?

 Ne znam, ali sigurno nije bilo u dobru.

Upravo kao i danas pa bih se zaudio da se ovaj susret dobro zavri. Nazvao
si me pasjim sinom, a ja ti kaem da u ti metkom probiti mozak ako samo jo
jednom izrekne tu rije. Upamti to, Ibrahime Mamure!
Pozvat u svoje sluge!
Pozovi ih ako eli vidjeti njihove leine da bi se onda i sam mrtav ispruio
kraj njih.
Egipanin se prezirno nasmijei, a ja nastavih:
Ipak neu smetati mir tvoje kue. Ostaj mi zdravo! Ti ne eli da pobijedim
smrt, pa neka bude po tvojem. Ouvao te Alah!
Spremih revolver i krenuh prema vratima.
Ostani! zapovjedi on jo glasnije. Ipak sam poao dalje.
Bio sam ve gotovo stiigao do vrata i nisam se okrenuo.
Onda umri, kaurine!
Jednim se trzajem okrenuh. Imao sam upravo toliko vremena da uzmaknem u
stranu. Njegov bode proleti kraj mene i duboko se zabode u drvenu oplatu zida.
Sada te imam!
Rekavi to, skoih na njega, zgrabih ga, trgnuh ga u vis i tresnuh njime o zid.
Ibrahim Mamur je nekoliko sekundi ostao leati, a zatim se s mukom uspravi.
Oi mu bijahu razrogaene, ile na elu nabubrene kao da e pui, a usnice modre od
bijesa. Uperio sam u njega revolver pa je zaplaeno zastao ispred mene.
Sad si upoznao moju ruku rekoh. Da se nisi vie usudio da me izaziva.
Kaurine!
Kukavico! Ili kako da inae nazovem ovjeka koji zamoli lijenika za
pomo, zatim ga vrijea i naposljetku ga tovie pokuava iza lea ubiti.
arobnjae!
arobnjak? Kako to?
Da nisi arobnjak moj bi te bode sigurno pogodio, a ne bi imao ni snage da
me kao loptu baci u zrak.
No, dobro. Ako sam arobnjak, onda bih mogao spasiti i tvoju enu Gizelu.
Namjerno sam izgovorio to ime i njime poluio ono to sam elio.
Tko ti je spomenuo to ime? trgnu se Ibrahim Mamur.
Tvoj glasnik Hamid.
Nevjernik ne smije izgovoriti ime pravovjerne.
Ja izgovaram samo ime ene koja ve sutra moe biti mrtva.
Ibrahim me opet pogleda ledenim ukoenim pogledom, a onda rukama pokri
lice.
Je li istina, heime, da bi Gizela ve sutra mogla umrijeti?
Istina je.
Ne moe li je spasiti?
Moda.
Ne reci moda, ve reci sigurno! Jesi li spreman da nam pomogne? Ako
ozdravi, moe zatraiti to god hoe!

 Spreman sam.
Onda mi daj svoju amajliju ili svoj lijek.
Amajlije nemam, a lijek jo ne mogu dati.
Zato ne moe?
Lijenik moe izlijeiti bolesnika samo ako ga najprije pregleda. Poimo
dakle k njoj.
On se trgnu kao da ga je netko udario.
Jesi li lud? Duh pustinje spalio ti je mozak pa ne zna to trai. Svaka ena
na koju padne pogled stranog mukarca mora umrijeti!
Gizela e jo sigurnije umrijeti ako me ne pusti k njoj. Moram izbrojati
udarce njezina bila i uti njezine odgovore na pitanja koja se odnose na njezinu bolest.
Zaista ne lijei pomou amajlije?
Ne lijeim.
Ni rijeima?
Ni njima.
ime onda lijei?
Sredstvima koje nam je priroda dala da lijeimo ljude.
Kakva su to sredstva?
To su biljke, metali i razliite vrste zemlje iz kojih vadimo sokove i njihovu
snagu.
Da nisu moda otrovi?
Ja ne trujem bolesnike.
I ti ba mora govoriti s njom?
Moram je upitati za njezinu bolest i za jo tota to je u vezi s njome.
Nee s njome govoriti ni o emu to ti ja ne bih mogao dopustiti ?
Neka bude tako.
A mora li dodirnuti i njezinu ruku?
Moram.
Doputam ti ali svega jednu punu minutu. Mora li vidjeti i njezino lice?
Ne moram. Bolesnica moe zadrati veo, ali mora nekoliko puta proetati po
sobi gore-dolje.
Zato?
Jer se po hodu i po dranju moe mnogo toga razabrati to se odnosi na
bolest.
Doputam ti i to. Sad u dovesti bolesnicu.
Ne ini to.
Zato?
Moram vidjeti kako stanuje, moram razgledati njezine sobe.
Zbog ega?
Jer postoje brojne bolesti koje se razvijaju samo u neprikladnim stanovima, a
to moe zapaziti jedino lijenikovo oko.
Ti dakle eli ui u moj harem?1
Svakako.

 To ne doputam!
Onda neka umre. uvao te bog!
Okrenuo sam se da odem. Premda sam ve prema nabrojenim simptomima
bolesti razabrao da Gizela boluje od teke melankolije, ipak sam se gradio kao da
smatram da je posrijedi neka bolest tijela. Upravo zbog toga sam nasluivao da je
njezina bolest posljedica nekog nasilja koje ju je dovelo pod vlast toga ovjeka. Ipak
sam elio da cijelu stvar to vie objasnim. Ibrahim Mamur me je opet pustio da doem
posve do vrata, a onda viknu:
Stoj, heime, ostani ovdje! Dopustit u ti da ue u njezine odaje.
Okrenuo sam se i vratio se k njemu krijui svoje zadovoljstvo. Pobijedio sam, pa
sam bio zadovoljan postignutim ustupcima. Mora da je ljubav toga Egipanina, a time i
njegova briga, bila neobino velika, jer se udostojao da prihvati moje uvjete. Istina, na
njegovu sam licu mogao razabrati krajnje ogorenje, jer ja sam za njega bio uljez koji
prodire u svetite njegovoga doma, ali uljez koga on nije mogao odbiti. Bio sam uvjeren
da bi mi taj ovjek ostao nepomirljivi neprijatelj ak i u sluaju, ako uspijem sretno
izlijeiti njegovu bolesnu enu.
- Izaao je da sam osobno sve odredi, jer nijedan od njegovih slugu nije smio ni
naslutiti da je nekom strancu dopustio da ue u svetilite svoga doma.
Vratio se tek nakon duljeg vremena. Usta su mu bila vrsto stisnuta, a oko njih se
razabirao izraz otre i prkosne odlunosti. Pogledao me je s mnogo mrnje i rekao mi:
Poi e k njoj. . .
To si mi ve obeao.
. . . i vidjet e njezine sobe . . .
Svakako.
. . . i nju samu . . .
Zastrtu koprenom.
. . . i smjet e govoriti s njom.
To je potrebno.
Doputam ti beskrajno mnogo, strane. Ali tako mi nebeskog blaenstva i
paklenskih muka, ja u, im izgovori ma i jednu neeljenu rije ili uini ita to ti
nisam dopustio, svojom rukom probosti Gazelu. Ti si snaan i dobro naoruan, pa zato
neu svoj bode upraviti u tebe, ve u nju. Na to ti se kunom svim surama korana i svim
kalifima, kojih uspomenu neka Alah blagoslovi.
On me je dakle ipak upoznao, pa je smatrao da e mu takva prijetnja vie koristiti
od svih onih razmetljivih prijetnji to bi ih mogao upraviti meni. Uostalom, nije mi
padalo ni na um da vrijeam njegova prava, samo to se s obzirom na njegovo vladanje
nisam mogao otresti slutnje da u njegovu odnosu prema bolesnici postoji neka crna
taka.
Moemo li sad poi?
Hajdemo!
Egipanin poe naprijed a ja za njim.
Najprije proosmo kroz nekoliko napol uruenih prostorija gdje su se nou
sigurno okupljale kojekakve ivotinje. Zatim uosmo u odaju koja je vjerojatno sluila

kao predsoblje, a tek iza nje dolazila je soba koja je, prema svemu to se moglo
razabrati, bila dio harema. U njoj su leale kojekakve sitnice kojima se ene rado slue.
To su sobe to si ih htio pregledati. Vidi, moe li u njima nai duh bolesti!
ree Ibrahim Mamur podrugljivo se nasmijavi.
A ova susjedna soba?
U njoj se nalazi bolesnica. I nju e vidjeti, ali se najprije moram uvjeriti je li
sunce sakrilo svoje lice pred oima stranca. Da se nisi usudio poi za mnom. Pockaj
dok se vratim.
Ibrahim izae i ja ostadoh sam.
Dakle tamo prijeko nalazila se Gizela. itavo Ibrahimovo vladanje uvjerilo me
da sam pogreno pomislio da je posrijedi neka starija ena.
Pogledom sam preao po sobi. U njoj se nalazio isti namjetaj kao i u sobi
domaina: ograda preko itave sobe, divan, udubina u zidu s posudama za
rashlaivanje.
Ibrahim se ubrzo vrati. . Jesi li ispitao prostorije? upita.
Jesam.
I to sad?
Ne mogu nita rei prije nego pregledam bolesnicu.
Onda doi! Ali ja te jo jednom opominjem!
Dobro, dobro. Tano znam to da radim.
Uosmo u drugu sobu. Odjeven u prostranu odjeu, stajao je uza stranja zid
sobe neki enski lik pokriven gustom koprenom. Na njemu se nije razabiralo nita osim
malih nogu u barunastim papuama.
Poeo sam upravljati pitanja ija je umjerenost oito zadovoljila Ibrahima. Zatim
sam rekao bolesnici da se malo okrene i naposljetku je zamolio da mi prui ruku.
Usprkos ozbiljnom poloaju, umalo to se nisam glasno nasmijao. Ruka je naime bila
omotana debelim suknom, tako da se nije dao razabrati ni poloaj ni oblik prstiju. Isto je
tako bila ovijena i itava podlaktica.
Obratio sam se Ibrahimu.
Treba odstraniti ovo sukno!
Zato?
Ne mogu osjetiti bilo.
Odstrani sukno! zapovjedi on eni.
Ona povue ruku pod odjeu, a as zatim pojavi se njena ruica na ijem sam
prstenjaku ugledao uzak prsten s biserom. Ibrahim je s napetom panjom pratio svaki
moj pokret. Poloio sam joj tri prsta na zglobu ruke i sagnuo se kao da ne elim bilo
samo osjetiti ve i uti, kad nisam se prevario zauh posve tiho, gotovo neujno
kroz koprenu:
Spasi Zenicu!
Jesi li gotov? upita Ibrahim, brzo pristupivi blie.
Jesam.
to joj je?
Ona boluje od velike, teke bolesti, najvee koja postoji ali ja u je spasiti!

Ove posljednje rijei izgovorio sam polagano i naglasio ih, a upravio sam ih vie
njoj nego njemu.
Kako se zove ta bolest?
Ima strano ime koje razumiju samo lijenici.
Koliko e potrajati dok ozdravi?
To moe da bude uskoro, ali moe potrajati i vrlo dugo, ve prema tome
budete li sluali moje upute.
U emu da te sluam?
Mora joj redovito davati moj lijek.
Uinit u to.
Ona mora ostati sama i treba je uvati od svakog uzrujavanja.
Bit e tako.
Moram svakoga dana razgovarati s njom.
Ti? Zato?
Da bih lijekove mogao propisivati ve prema stanju bolesnice.
Ja u ti redovito javljati kako joj je.
To ne moe, jer ne umije prosuditi njezino zdravstveno stanje.
O emu e govoriti s njom?
Samo o onome to mi dopusti.
A gdje e govoriti?
Ovdje u ovoj sobi tano kao i danas.
Reci mi tano koliko e puta morati dolaziti!
Budete li me sluali, ona e se u roku od pet dana, raunajui od danas, od
svoje bolesti osloboditi!
Daj joj lijek.
Imam ga dolje u dvoritu kod moga sluge.
Onda doi.
Okrenuo sam se prema bolesnici da bih joj se poklonio i tako se nijemo oprostio
od nje. Ona ispod odjee uzdignu ruke kao da me moli i ree samo tri sloga:
Ev Alah zbogom!
Ibrahim Mamur se smjesta okrenu.
uti! Ti smije govoriti samo onda kad te pitaju!
Ibrahime Mamure opomenuh ga ozbiljno nisam li ti rekao da svoju
enu mora uvati od svakog uzrujavanja? Ovako se ne govori s bolesnicom koja je
blizu smrti.
Onda neka se najprije ona sama pobrine za to da je ne moram povrijediti. Zna
ona da ne smije govoriti. Hajdemo!
Vratili smo se u selamluk, odakle sam poslao po Halefa koji se ubrzo pojavio
nosei sandui s lijekovima. Dao sam malo ignatije, te uz to propisao to je bilo
potrebno, a zatim se spremio da odem.
Kad e sutra doi?
U isto vrijeme.
Onda u ti poslati amac. Kaliko trai za danas?

 Nita. Kad bolesnica ozdravi, daj mi koliko hoe. Ibrahim ipak posegnu u
dep, izvue bogato izvezenu novarku, izvadi iz nje neto novca i prui ga Halefu.
Evo, uzmi ti!
Vrijedni Halef-aga uze novac drei se pri tome kao da Egipaninu iskazulje
veliku milost. Zatim spremi baki u dep a da ga nije ni pogledao i ree:
Ibrahime Mamure, tvoja je ruka otvorena, a i moja isto tako. Ja je na
zatvaram prema tebi, jer prorok kae da je otvorena ruka prva istepenica do boravita
blaenih. Alah bio s tobom, a i sa mnom!
Krenusmo. Egipanin nas otprati u vrt gdje nam je neki sluga otvorio vrata u
zidu. Kad smo ostali sami, posegnu Halef u dep da vidi to je dobio.
Tri zlatna cekina, sidi! Neka prorok blagoslovi Ibrahima Mamura i neka
dopusti da njegova ena to dulje boluje.
Halefe! ukorih ga.
Sidi, zar mi nee priutiti nekoliko cekina?
Vrlo rado, ali jo vie treba bolesnici priutiti zdravlje.
Koliko e jo puta otii k njoj prije nego ozdravi?
Moda jo pet puta.
Pet puta tri, to je petnaest cekina. Ako ozdravi, dobit u jo petnaest, a to bi
bilo trideset cekina. Raspitat u se ima li ovdje na Nilu jo i drugih bolesnih ena.

 UDESAN UDES
STIGOSMO do amca gdje su nas veslai ve ekali. Za kormilom je sjedio na
vodi Ilamid. im smo uli u amac, ovaj brzo zaplovi niz struju, tako da smo nakon
pola sata stigli u Kertasi.
Ovdje pristadosmo u blizini neke dahabije koja se usidrila za vrijeme nae
odsutnosti. Uad joj je bila uvrena, jedra smotana, i upravo je reis, brodski kapetan,
pozvao svoje ljude na molitvu.
Spremite se na molitvu, ljudi!
Ve sam bio krenuo, kad se brzo osvrnuh. Taj mi se glas uinio poznat. Jesam li
pravo uo? Je li to zaista bio stari Hasan koga su nazivali Abu er Reisan, ocem brodara?
Halef i ja sreli smo ga u Kufari gdje je bio u posjetama kod svoga sina. Zavoljeli smo
jedan drugoga, pa sam bio uvjeren da e se veoma obradovati ako me ovdje ponovo
sretne. Saekao sam dakle dok molitva zavri, a zatim viknuh na palubu:
Abu er Reisan, ahoj!
Odmah se pokaza njegovo staro, dobro bradato lice i on upita:
Tko je? Alah akbar, bog je velik! Nije li to moj sin, Nemzi Kara-efendi ja ?
On je to, reise Hasane!
Popni se gore, sine moj. Moram te zagrliti. Uspeo sam se na palubu i on me
srdano doeka.
to radi ovdje? upita.
Odmaram se od puta. A ti?
Doao sam sa svojim brodom iz Dingole, gdje sam uzeo tovar senina lia.
Na alost, na brodu je nastala rupa pa sam morao pristati ovdje.
Kako e dugo ostati?
Samo jo sutra. Gdje stanuje?
Tamo prijeko u onoj osamljenoj kui.
Ima li dobrog domaina?
To je eik el beled, zadovoljan sam s njim. Hoe li veeras doi k meni, reise
Hasane?
Ako ti se lule nisu razbile, doi u.
Imam samo jednu. Mora dakle svoju ponijeti sa sobom, ali zato e puiti
najfiniji debeli koji je ikad postojao.
Sigurno u doi. Hoe li jo dugo ostati ovdje?
Neu. Vratit u se u Kairo.
Povezi se sa mnom! Pristat u u Bulaku.
Ta me je ponuda navela na jednu misao.
Hasane, ti si me nazvao svojim prijateljem.
To i jesi. Zatrai od mene to god hoe, pa e dobiti ako to imam ili mogu
nabaviti.
Htio bih te zamoliti za veliku uslugu.
Kakvu?

 Doznat e veeras kad bude sa mnom pio kavu.

Doi u i . . . ah, sine moj, zaboravio sam da sam ve pozvan.
Kamo?
U istu kuu u kojoj stanuje.
Seiku el beledu?
Ne, ve nekom ovjeku iz Stambula koji se dva dana vozio sa mnom i ovdje
se iskrcao. On je u istoj kui unajmio sobu za sebe i leaj za svoga slugu.
to je on?
Ne znam, nije mi rekao.
Ali njegov ti je sluga mogao rei!
Kapetan se nasmije, to inae nije obiavao initi.
Taj je ovjek vjetrogonja koji je uio sve jezike, ali ni od jednog nije nauio
mnogo. Pui, zvidi i pjeva cio dan, a kad ga neto upita daje ti odgovore koji su danas
istiniti, a sutra lani. Prekjuer je bio Turin, juer Crnogorac, danas je Druz, a sam
Alaji zna to e biti sutra ih prekosutra.
Onda nee doi k meni?
Doi u kad popuim lulu s onim drugim! Alah neka te uva! Imam jo
posla.
Halef je ve poao kui pa pooh za njim te se u svom stanu ispruih na divanu
da malo razmislim o dananjem doivljaju. To mi meutim nije uspjelo, jer je moj
domain uskoro doao k meni. .
Efendijo, doao sam po tvoje doputenje.
emu?
K meni je doao neki stranac i zamolio me za stan pa sam mu ga dao.
Gdje je taj stan?
Gore.
Onda me taj ovjek uope nee smetati. Radi to te volja, eie.
Ali tvoja glava mora mnogo razmiljati, a taj stranac ima slugu koji
neprekidno zvidi i pjeva.
Ne bude li mi se svidjelo, ja u mu ve to zabraniti.
Zabrinuti domain ode i ja ponovo ostadoh sam, ali ni sad nisam dospio mirno
razmiljati, jer sam uo korake dvojice mukaraca, od kojih je jedan doao iz dvorita, a
drugi izvana, pa su se sastali ravno pred mojim vratima.
to trai ovdje? Tko si? upita jedan. Prepoznao sam Halefa po glasu.
A tko si ti i to ti trai u ovoj kui? upita drugi glas.
Ja? Ta ja pripadam ovoj kui! ljutito e Halef.
I ja!
to e ovdje? Tko si? upita Halef.
Ja sam Hamzad el Derbaja.
A ja sam Hadi Halef Omar-aga.
Aga?
Jest. Pratilac i zatitnik moga gospodara.
Tko je tvoj gospodar?

 Veliki heim koji stanuje u ovoj sobi.

Veliki lijenik? A ta lijei on?
Sve.
Sve? Ne trabunjaj kojeta! Postoji jedan jedini ovjek koji umije sve lijeiti, a
to sam ja!
Ti? Onda si i ti lijenik?
Nisam. I ja sam zatitnik svoga gospodara.
Tko je tvoj gospodar?
To se ne zna. Mi smo se tek malo prije uselili u tu kuu.
Mogli ste ostati i vani.
Oho, a zato?
Jer ste neuljudni i ne odgovarate na pitanja. Hoe li mi rei to je tvoj
gospodar?
Hou!
No, to je?
On je . . . on je . . . moj gospodar a ne tvoj!
Objeenjae! .
uo sam kako je moj Halef nakon te posljednje rijei otiao razljuan. Onaj
drugi ostade pred vratima i poe zvidati, a onda tiho zamrmlja. Zatim je slijedila
stanka: napokon poluglasno zapjeva neku pjesmu.
Umalo to nisam od radosnog iznenaenja skoio na noge, jer je tekst tih dviju
kitica to ih je pjevao glasio na arapskom jeziku kojim se sluio:
Fid-dagle me tera jekun?-Camin bu nabuliun, . Ma baluhu jedubb
hena? Kusuhu, ja jitjanena Gema'a homr el-elbise Vest el-ala muntasibe. Ma ba'l hadalik
wakifin? Haluna nenzor musri in!
Prekrasno rimovani arapski stihovi, glasili su u prijevodu doslovno:
Tko se bunjem ulja ko slon drui, to je Napoleon. to li se ima uljati
tamo? Naprijed da ga istjeramo!
to mu to tamo na polju znae sve te drske crvene hlae? Kakvoga posla
imaju tamo? Naprijed da ih istjeramo!
I melodija je bila jednaka, nota za notom. Kad je zavrio s drugom kiticom
skoih k vratima, otvorih ih i pogledah toga ovjeka. Nosio je iroke plave turske hlae,
isto takav kaput, kone izme i fes. Drsko je stao preda me i upitao me:
Svia li ti se pjesma, efendijo?
Vrlo mi se svia! Odakle ti?
Ja sam je sastavio.
Priaj to kome drugome, a ne meni! A melodiju?
I nju sam sloio, ba nju.
Varalice!
Efendijo, ja sam Hamzad el Derbaja i ne doputam da me itko vrijea.
Ti si Hamzad el Derbaja, a ipak sa veliki lupe. Poznam ja tu pjesmu!
Onda ju je pjevao ili zvidao netko tko ju je uo od mene!

 A od koga si je ti uo?
Ni od koga.
ini se da si nepopravljiv. To su rijei i melodija jedne njemake pjesme!
Efendijo, to ti zna o Njemakoj?
Rijei te pjesme glase: .
Tko se bunjem ulja ko slon drui to je ..
Hura, to mu je to? prekinu me on kliui poto sam te rijei izgovorio
njemaki. Da niste i vi sluajno Nijemac?
Jesam.
Zaista? Pravi njemaku efendija? A odakle, ako smijem pitati, gospodine
heim-bai?
Iz Saske.
Sas! To je da ovjek poludi od radosti! Znai da ste postali Turin?
Nisam. A vi ste Prus? upitah ga prepoznavi to po izgovoru.
To se razumije. Prus iz Juterboga.
Kako dolazite ovamo?
eljeznicom, brodom, konjem i devom, a i pjeice.
to ste zapravo po zanimanju?
Brija, tako nekako. Nije mise vie svialo kod kue pa sam otiao u iroki
svijet, as ovamo as onamo, sve dovde.
Morat ete mi sve podrobnije ispripovijedati. Za koga radite sada?
Moj gospodar je sin nekog trgovca iz Carigrada i zove se Isla Ben Maflaj. Taj
momi ima novaca kao pljeve.
to radi ovdje?
Zar ja to znam? Neto trai.
A to?
Vjerojatno e to biti neka ena.
ena? To bi bilo neobino.
Ali vjerujem da je tako.
Kakva bi to ena imala biti?
Neka Crnogorka, Zenica ili Zenica ili kako se to ve izgovara.
to? Zove se Zenica?
Da.
Znate li to sigurno?
Razumije se! Prije svega on ima njezinu sliku, a zatim on neprekidno . . . ali
stoj, ujem ga da me zove pljeskom ruku, efendijo. Moram k njemu.
Zatvorio sam vrata, ali nisam legao natrag na divan jer me je neto tjeralo da
hodam po sobi gore dolje. Ve i taj brija iz Juterboga, koji se tako zvuno nazivao
Hamzad el Derbaja, uinio mi se nesvakidanjim, ali jo vie me je zanimao njegov
gospodar, jer je on ovdje na Nilu traio neku Crnogorku po imenu Zenica. Na nesreu
je uto dolo nekoliko felaha koje je boljela glava ili trbuh pa su zatraili pomo od
mojega arobnog zrnja. Prema istonjakom obiaju sjedili su kod mene itav sat prije

nego to sam uope uspio doznati to im je, a kad sam bio gotov s njima, ostali su i dalje
do milje volje
Tako se spustilo vee. Stigao je kapetan i uspeo se gore, ali sam nakon pola sata
ponovo uo njegov teki korak i on ue k meni. Halef nam donese duhana i kavu, a
zatim se povue. Uskoro zatim uo sam ga kako se prepire s Turinom iz Juterboga.
Jesi li popravio rupu na svojem brodu? upitah Hasana.
Jo nisam. Danas mi je samo uspjelo da je zaepim i da sisaljkama iscrpem
vodu iz broda. Alah e i sutra dati dan.
A kad e otploviti?
Prekosutra ujutro.
Hoe li me povesti sa sobom?
Moja bi se dua veselila da si uza me.
A kad bih jo nekog doveo?
Na mojoj dahabiji ima mnogo mjesta. O kome je rije?
O jednoj eni.
O eni? Jesti li kupio robinju, efendijo?
Nisam. To je tua ena.
Hoe li i njezin mu s nama?
Nee.
Znai da si je kupio od njega?
Nisam.
Onda ti ju je on poklonio?
Nije ni to. Ja u je oteti.
Alah kerim, bog je milostiv! Ti je eli oteti protiv njegove volje?
Moda.
Efendijo, zna li to je to?
Znam. Ihtitaf.
Da, ihtitaf, a to se kanjava smru. Zar ti se duh zamraio ili ti je dua
potamnjela da eli uletjeti u propast?
Nije tako. Cijela je stvar jo vrlo nesigurna. Znam da si mi prijatelj i da
umije utjeti pa u ti sve rei.
Otvori vrata svoga srca, sine moj. Sluam te. Ispripovjedio sam mu sve o
svojoj sadanjoj pustolovini, a on me paljivo saslua. Kad sam zavrio, ustade i ree:
Ustaj, sine moj, uzmi svoju lulu i poi za mnom.
Kamo?
To e odmah vidjeti.
Slutio sam to namjerava pa sam poao za njim. Odveo me gore u trgovev stan.
Njegovoga sluge nije bilo, pa zato uosmo, poto smo se najprije najavili tiho
zagrebavi po vratima.
ovjek koji je ustao pri naem ulasku bio je jo mlad. Moglo mu je biti otprilike
dvadeset est godina. Skupocjeni ibuk iz kojega je puio pokazao mi je da je moj
zemljak iz Juterboga imao pravo sa svojim ima novaca kao pljeve. Bio je to ovjek

privlane vanjtine, pa sam ve u prvi as osjetio sklonost prema njemu. Stari Hasan
poe:
Ovo je veletrgovac Isla Ben Maflaj iz Stambula, a ovo je Kara Ben
Nemai-efendija, moj prijatelj koga volim.
Dobro mi doli obojica. Sjedite! odgovori mladi.
Na Turinovu se licu ocrtavalo napeto iekivanje, jer je morao pomisliti da je
kapetan imao vaan razlog to me tako bez najave uveo k njemu.
Hoe li mi iskazati uslugu, Isla Ben Maflaju? upita stari.
Vrlo rado. Reci mi samo to da uinim!
Ispripovjedi ovom efendiji sve to si maloas meni pripovijedao.
Na trgovevu se licu odrazi uenje i zlovolja.
Reise Hasane ree obeao si mi da e utjeti, a ve si se izbrbljao.
Upitaj moga prijatelja jesam li odao ijednu rije!
Zato ga onda dovodi gore i trai da i njemu pripovijedam?
Kazao si mi da za vrijeme plovidbe i ondje gdje uvee pristajemo drim oi
otvorene i da se posvuda raspitujem traei ono to si izgubio. Postupio sam po tvojoj
elji pa ti ovdje dovodim ovjeka koji bi ti moda mogao dati kakvu obavijest.
Isla odbaci lulu i naglo skoi na noge.
Je li to istina? Ti bi mi mogao dati nekakvu obavijest?
Moj prijatelj Hasan mi nije jo rekao ni rijei, pa prema tome ne znam o
emu bih te mogao obavijestiti rekoh mu. Najprije govori ti.
Efendijo, ako mi moe rei ono to elim da ujem, nagradit u te bogatije
nego paa.
Ne traim nikakve nagrade. Govori!
Traim djevojku po imenu Zenica.
A ja poznajem enu toga imena.
Gdje, gdje, efendijo? Govori brzo!
Ne bi li mi najprije opisao tu djevojku?
Oh, lijepa je kao rua, a divna poput zore. Mirie kao cvijet rezede, a glas joj
zvui kao pjevanje hurija. Kosa joj je 'kao rep u konja Gilje, a noga joj je kao u Dalile
koja je opinila Samsona. Iz njezinih usana kaplju rijei dobrote, a njezine oi . . .
Prekinuo sam ga pokretom ruke.
Isla Ben Maflaju, to nije opis kakav ja trebam. Ne govori oduevljeno kao
zarunik, ve se slui rijeima razbora! Kad si je izgubio?
Prije dva mjeseca.
Je li imala neto uza se po emu bi se mogla prepoznati?
A to bi to imalo biti?
Moda kakav nakit, prsten ili lani . . . ?
Da, prsten! Dao sam joj prsten ije je zlato bilo tanko poput papira. U njemu
je bio umetnut lijep biser.
Taj prsten sam vidio.
Gdje, efendijo? Keci mi brzo! I kada?
Danas, prije svega nekoliko sati:

 Gdje.
U blizini ovoga mjesta, najvie sat odavde.
Mladi klekne preda me i uzbueno mi poloi obje ruke na ramena.
Je li to istina? Govori li istinu? Ne vara li se?
Istina je. Ne varam se.
Onda ustani! Moramo odmah k njoj!
To nije mogue.
Mogue je. Mora biti mogue! Dat u ti tisuu pijastera, dvije, tri tisue
pijastera, ako me odvede k njoj.
Sve da mi da i stotinu tisua pijastera, ne mogu te danas odvesti k njoj!
Kad onda? Sutra? Sutra ranom zorom?
Podigni svoju lulu, pripali je i sjedi! Tko postupa brzo, sporo obavlja posao.
Najprije emo se dogovoriti!
Ne mogu, efendijo. Dua mi dre.
Pripali lulu!
Nemam vremena zato, moram . . .
Dobro! Ako nema vremena za razborit razgovor onda moram otii.
Ostani! Uinit u sve to hoe.
Turin sjede natrag na svoje mjesto i izvadi iz mangale ugljeni ar pa pripali lulu.
Spreman sam. Govori sada! pozove me zatim.
Danas je jedan bogat Egipanin poslao po mene, jer mu je ena bolesna . . .
Njegova ena . . .
Tako mi je poruio.
Tko je taj ovjek?
Zove se Ibrahim Mamur i stanuje uzvodno odavde u osamljenoj napola
sruenoj kui na obali Nila.
Je li ta kua okruena zidom?
Jest.
Tko bi to mogao naslutiti? Pretraio sam sve gradove, sva sela i naselja na
Nilu, ali nisam ni mislio da je ta kua nastanjena. Je li mu ona zaista ena?
Ne znam, ali ne vjerujem!
I bolesna je?
Teko bolesna.
Valahi, tako mi boga, platit e mi ako je zadesi kakvo zlo. Od ega boluje?
Bolest joj lei na srcu. Ona mrzi Ibrahima Mamura i umire od enje da
pobjegne od njega. Umrijet e ako joj to ubrzo ne uspije.
To ti nije rekao on, ve ona?
Nije mi rekla, ve sam ja to sam zapazio.
Dakle si je vidio?
Jesam. On me je odveo u svoj harem da bih mogao govoriti s bolesnicom.
On sam? Nemogue!
On je voli . . .
Kaznio ga Alah!

 . . . pa se bojao da e umrijeti ako me otpremi iz kue a da je nisam vidio.

Dakle si s njom i razgovarao?
Jesam, ali samo ono to mi je on dopustio. Ona je ipak uhvatila priliku da mi
tiho apne: Spasi Zenicu. To joj je dakle ime, premda je on zove Gizela.
to si joj odgovorio?
Da u je spasiti.
Efendijo, ja te volim, zaduio si me za cio ivot. Taj Ibrahim Mamur je
ugrabio Zenicu i odveo je. Hajde, efendijo, poimo odmah! Moram bar vidjeti kuu u
kojoj je zarobljena.
Ostat e ovdje. Ja u sutra opet poi k njoj pa u . . .
I ja u s tobom, efendijo!
Ostat e ovdje! Pozna li Zenica prsten to ga nosi na prstu?
Vrlo dobro ga pozna.
Hoe li mi povjeriti taj prsten?
Vrlo rado. Ali emu?
Sutra u opet razgovarati s njome, pa u stvar udesiti tako da ona vidi prsten.
To je izvrsno! Odmah e naslutiti da sam u blizini. A to onda?
Najprije mi ti ispripovijedaj sve to treba da znam!
Sve e doznati, efendijo. Naa je trgovina jedna od najveih u Stambulu. Ja
sam jedini sin svoga oca, i dok on upravlja bazarom i nadgleda sluge ja odlazim na
poslovna putovanja. esto sam bio i u Skadru u Albaniji, pa sam ugledao Zenicu kako
se s nekom prijateljicom vozi amcem po jezeru: I kasnije sam je vidio. Njezin otac ne
stanuje u Skadru, ve u Crnoj Gori. Ona je dolazila ponekad u Skadar da posjeti
prijateljicu. Kad sam prije dva mjeseca opet doao na ono jezero, nestala je Zeniina
prijateljica i njezin otac, a nestala je i Zenica.
Kamo?
To nitko ne zna.
Ni njezini roditelji?
Ni oni. Njezin otac, hrabri Osko, otputovao je iz Crne Gore da potrai svoje
dijete do na kraj svijeta. Ja sam pak morao u Egipat da nakupujem robu. Na Nilu sam
sreo neki parobrod koji je plovio uz rijeku. Kad je moj sandal prolazio kraj parobroda,
zauh kako me netko s parobroda zove po imenu. Pogledao sam onamo i prepoznao
Zenicu koja je skinula koprenu s lica. Kraj nje je stajao neki lijepi mrki mukarac, pa je
smjesta opet prebacio jamak preko nje. Drugo nita nisam vidio. Od toga asa pratim
njezin trag.
Ti dakle ne zna tano je li ona napustila svoju domovinu dobrovoljno ili je
na to bila prisiljena?
Dobrovoljno sigurno nije.
Pozna li ovjeka koji je stajao uz inju?
Ne poznam.
I siguran si da se nisi zabunio u osobi? Moda je to bila neka druga ena,
samo slina njoj?

 Zar bi me ta druga ena pozvala po imenu i pruila ruke prema meni,

efendijo?
To je istina.
: I ti si joj obeao da e je spasiti?
Jesam.
Hoe li odrati rije?
Odrat u je. Nadam se da je ena koju Ibrahim Mamur dri zasunjenu ona
ista koju i ti trai.
Ti me nee povesti sa sobom. Kako onda moe ustanoviti je li to ona?'
Tvoj e mi prsten objasniti sve.
Kako e je izvesti iz kue?
Tako da reknem tebi kako je moe izvesti.
Izvest u je, u to se moe pouzdati!
A onda? Hasane, hoe li je primiti na svoju dahabiju?
Primit u je, premda ne poznam ovjeka kod koga se nalazi.
Zove se Mamur, te je navodno bio upravitelj jedne pokrajine.
Ako je zaista bio tako utjecajan ovjek, onda je dovoljno moan da nas
upropasti ozbiljno e kapetan. Otmica se kanjava smru. Prijatelju moj, Kara
Ben Nemzi, sutra e morati da radi vrlo mudro i oprezno.
U tome je imao pravo, ali ja sam manje mlislio na opasnost nego na pustolovinu.
Uostalom, vrsto sam odluio da neu maknuti ni prstom ako Ibrahim Mamur zaista
moe dokazati da ima pravo na bolesnicu.
Dugo smo jo razgovarah o tome to jo treba poduzeti, a zatim se raziosmo da
poemo na poinak, no bio sam uvjeren da Isla nee sklopiti ni oka.

OTMICA
BIJAE ve vrlo kasno kad poosmo na spavanje, pa nije bilo ni udo to sam
se narednog jutra kasno probudio. Moda bih spavao i dulje da me nije probudilo
brijaevo pjevanje. Naslonio se vani na kuna vrata pa se inilo da meni u ast eli
iscrpsti svu svoju zalihu njemakih pjesama.
Daoisam pozvati pjevaa da malo razgovaram s njim. Bio je to dobroduan ali
lakomislen mladi. Premda je bio moj zemljak, ipak ga ne bih zamijenio za svoga
vrijednoga Halefa. Tom prilikom nisam ni slutio u kakvim u ga tekim okolnostima
kasnije jo jednom sresti.
Prije podne pohodio sam Abu er Reisana na njegovom brodu, a tek to sam
ruao, stie po mene amac. Halef se ve dugo i marljivo ogledavao za njim.
Sidi, hou li i ja s tobom? upita. Odgovorih mu u ali:
Danas te ne trebam.
Kako? Ne treba me? A to onda ako ti se neto dogodi? upita mali aga.
to bi mi se moglo dogoditi?
Mogao bi pasti u vodu.
Onda u plivati.
Ili bi te Ibrahim Mamur mogao ubiti. Vidio sam na njemu da ti nije prijatelj.
U tom mi sluaju ni ti ne bi mogao pomoi.
Ne bih? uj, sidi, Halef-aga je ovjek u koga se uvijek moe pouzdati.
Dobro, onda hajdemo!
Dakako da mu je balo mnogo stalo do bakia.
Cio smo put preli jednako kao i juer, samo to sam ja danas mnogo pomnije
pazio na sve to bi mi moglo biti od koristi. U vrtu kroz koji smo morali proi lealo je
nekoliko vrstih, prilino dugakih motki. I vanjska i unutarnja vrata zatvarala su se
irokim drvenim kraunima, pa sam tano upamtio gdje su. Nigdje nisam vidio psa, a
od Hamida sam doznao da se u kui osim gospodara, bolesnice i jedne stare sluavke
nalazi jedanaest felaha koji i nou spavaju ondje. Sam gospodar spavao je na divanu u
svom selamluku.
Kad sam uao, Ibrahim Mamur mi izae ususret prijaznije nego to se juer
oprostio od mene.
Dobro mi doao, efendijo! Ti si veliki lijenik.
Tako?
Bolesnica je ve juer jela.
Ah!
Razgovarala je sa svojom sluavkom.
Vedro?
Vedro i mnogo.
To je dobro. Moda e Gizela ozdraviti za manje od pet dana.
Jutros je tovie malo i pjevala.
To je jo bolje. Je li ve odavno tvoja ena?

Ibrahimovo se lice smjesta smrknu.

Lijenici nevjernika su vrlo radoznali.
Samo su eljni znanja a upravo ta elja za znanjem spaava ivot ili zdravlje
brojnih ljudi kojima vai lijenici ne mogu pomoi.
Je li tvoje pitanje zaista potrebno?
Jest!
Priznat u ti dakle da ona tek treba da postane mojom enom.
Onda u sigurno moi pomoi.
Ibrahim me opet odvede do sobe u kojoj sam ve juer ekao. I danas me ostavi
ondje. Sad sam se pomnije ogledao. Soba nije imala prozora u naem smislu, ve samo
otvore u zidu zagraene reetkama. Te drvene reetke bijahu smjetene tako da ih se
moglo otvoriti izvadivi dugaki tanki pruti. Brzo odluih i izvukoh taj pruti pa ga
neupadljivo sakrih ispod reetke. Tek to sam to obavio, ue Ibrahim, a za njim Zenica.
Poao sam joj ususret i postavio joj nekoliko pitanja. Za to sam se vrijeme
poigravao s prstenom to mi ga je Isla dao i pustio da mi sklizne iz ruke. Otkotrljao se
do njezinih nogu. Zenica se brzo sagnu i podigne ga, ali joj Ibrahim smjesta pristupi i
uze joj ga iz ruke. Premda je to uinio vrlo brzo, ipak je imala vremena da pogleda prsten. Prepoznala ga je. Vidio sam kako se trgnula i nehotice se rukom maila srca. Sad
vie nisam imao ovdje to da radim.
Ibrahim me upita kako mi se danas ini bolesnica.
Alah je dabar i svemoan odgovorih. On alje svojima pomo esto i
prije nego to to oekuju. Ako samo on hoe, bolesnica e ve sutra biti zdrava! Neka
uzme lijek koji sam joj prepisao i neka s povjerenjem eka dok se vratim.
Danas je djevojka otila ne usuujui se rei ni rijei. U selam-luku je Halef ve
ekao sa sanduiem ljekarija. Dao sam joj samo malo eera u prahu, a aga je za njega
dobio jo vei baki nego juer. Zatim se vratismo u Kertasi.
Kapetan me ve ekao kod trgovca.
Jesi li vidio Zenicu? doeka me Isla pitanjem.
Jesam.
Je li prepoznala prsten?
Prepoznala ga je.
Prema tome zna da se nalazim u blizini?
Tvoja zarunica to zna. Ako je tano razumjela moje rijei, onda oekuje da
emo je noas osloboditi.
Ali kako?
Hasane, jesi li pokrpao svoju rupu? upitah kapetana.
Veeras u biti gotov.
Jesi li spreman da nas primi i odveze u Kairo?
Jesam.
Onda me ujte! U kuu Ibrahima Mamura vode dvoja vrata, ali su iznutra
zatvorena kraunom. Kroz njih ne moemo proi. Ipak postoji jo jedan put iako je
teak. Islo Ben Maflaje, umije li plivati?
Umijem.

 Dobro. Iz Nila voda kanal ispod vanjskoga zida do bazena usred dvorita.
Neposredno nakon ponoi, kad sve bude spavalo, bit emo tamo i ti e kroz kanal
proplivati u bazen u dvoritu. Ondje e naii na vrata zatvorena kraunom koji se lako
dade otvoriti. Kad vrata budu otvorena, ui u i ja. Donijet emo iz vrta motku i prisloniti je uza zid da se po njoj uspnemo do reetke iza koje se nalaze enske odaje. Ja
sam je ve otvorio iznutra.
A onda?
Vidjet emo kako e se tada stvar razviti. amcem emo se odvesti onamo, a
prva naa zadaa mora bita da potopimo amac Ibrahima Mamura kako nas on ne bi
mogao progoniti. Za to e vrijeme reis pripremiti svoju dahabiju za plovidbu.
Uzeo sam olovku i na listu papira nacrtao tlocrt kue Ibrahima Mamura da bi
Isla bio potpuno upuen kad noas izae iz bazena. Ostatak dana proao nam je u
potrebnim pripremama, i dolo je vee. Kad je kucnuo as za to, pozvah Halefa u sobu i
dadoh mu sve potrebne upute za pustolovinu koja nas je ekala.
Halef je brzo spremio sve nae stvari. Stanarinu smo bili platili unaprijed.
Otiao sam Hasanu, a Halef je ubrzo doao za mnom s prtljagom. Dahabija je
ve bila spremna za odlazak i trebalo ju je samo odvezati od obale. Uskoro stie i Isla sa
svojim slugom koga je on uputio u stvar. Uosmo u dugaak uski amac s dahabije.
Obje nae sluge morale su veslati a ja sam krmanio.
Bijae to jedna od onih noi u kojima itava priroda tako duboko miruje kao da
na cijelom svijetu uope nema nikakve opasnosti, nema borbe ni sukoba. Tihi
povjetarac, koji se poigravao sa sjenama sumraka, poao je na poinak, june su se
zvijezde prijazno smjekale s tamnomodroga neba, a voda stare dostojanstvene rijeke
neujno je tekla u svom irokom koritu. Isti je mir vladao i u meni.
Dakako da ono to smo namjeravali provesti nije nipoto bilo lako, ali ovjek
strepi samo prije nego to se latio posla. Kad je stvar ve jednom pripremljena, a
pogotovu kad je zapoeta, ovjek moe i mora postupati bez unutranjeg uzbuenja.
Moda nona otmica ne bi bila ni potrebna. Mogli bismo Ibrahima Mamura
tuiti i sudu, ali nismo znali kakve su bile prilike i kojim je pravnim i protupravnim
sredstvima raspolagao da obrani svoje pravo na Zenicu. Tek od nje smo mogli doznati
sve to je trebalo da znamo da bismo mogli nastupiti protiv otmiara, a u tu smo je
svrhu morali najprije dobiti u svoje ruke.
Za nepun sat uzdigoe se ispred nas tamni obrisi kue koja se isticala iz svoje
sive kamene okoline. Pristali smo malo ispred zida pa sam se najprije iskrcao sam da
razgledam okolinu. Oko kue nisam naao ni traga ivotu, a inilo se da i unutar zidova
sve lei u potpunom miru. U kanalu sam otkrio Ibrahimov amac s veslima. Uao sam
u njega i odveslao do naeg amca.
Evo Ibrahimova amca rekoh naim slugama. Odvezite ga malo niz
vodu, napunite ga kamenjem, probuite ga i pustite ga da potone. Vesla emo meutim
zadrati. Uzet emo ih u svoj amac. Neete ga vezati uz obalu, ve ga drite pod
veslima tako spremna da se u sluaju potrebe uzmognemo odmah otisnuti. Islo, poi sa
mnom!

Izaao sam iz amca, pa se oduljasmo do kanala. Voda u njemu nije bila ba

privlana. Bacio sam u njega kamen i opazio da kanal nije dubok. Isla skine odijelo i
ue u vodu. Dopirala mu je do brade.
Hoe li ii? upitah ga.
Bolje e biti da plivam nego da gazim. U kasnalu je toliko mulja da mi
dosee do koljena.
Nisi li se predomislio?
Nisam. Donesi mi odijelo k vratima. Naprijed!
Mladi podigne noge, odbije se rukama i nestane ispod otvora u zidu kroz koji je
protjecala voda.
Nisam odmah otiao odande, ve sam malo poekao, jer bi se moglo dogoditi
neto nepredvieno to bi zahtijevalo moju prisutnost. Imao sam pravo, jer ba kad sam
se htio okrenuti da odem Islina se glava ponovo pojavi u otvoru zida.
Vraa se? upitah ga.
Vraam. Nisam mogao dalje. Kanal je zatvoren.
ime?
Jakom drvenom reetkom.
Nisi li je mogao ukloniti?
Pokuao sam svom snagom, ali uzalud.
Kako je daleko ta reetka?
Mora se nalaziti upravo ispod vanjskoga zida.
ekaj! Ja u pogledati. Obuci se i pridri moje odijelo!
Skinuo sam samo gornju odjeu i zagazio u vodu. Zatim sam se okrenuo na lea
i zaplivao naprijed. Kad sam po svom raunu stigao do vanjskoga zida, namjerih se na
reetku. Bila je iroka i visoka kao i sam kanal, a sastojala se od vrstih dobro umetnutih
drvenih motki, te je eljeznim sponama bila privrena za zid. Cio je taj ureaj bio
svakako namjeten zato da se ivotinjama, na primjer takorima, onemogui da prodru
u bazen u dvoritu. Zatresao sam reetku. Nije popustila, pa sam morao uvidjeti da je
itavu neu moi odstraniti. Zato sam jednu motku uhvatio objema rukama, upro se
koljenima zdesna i slijeva o zid, napeo svu snagu i motka se slomila. Time je reetka
bila naeta i ja sam u roku od dvije minute istrgao jo etiri preke, tako da je nastao
otvor kroz koji sam se mogao provui.
Zar da se sad vratim i Isli prepustim sve ostalo? Ne, to bi bilo traenje vremena.
Ve sam bio u vodi, a osim toga ovo sam mjesto poznavao bolje od njega. Provukao
sam se dakle kroz probijeni otvor i zaplivao dalje po vodi koja se sva zamutila od
uskovitlanog mulja. Kad sam se prema mojim proraunima morao nalaziti otprilike
ispod unutranjeg dvorita, odjednom se svod kanala iznad mene spusti do povrine
vode. Sad sam znao da se nalazim u blizini bazena. Kanal je odavde dalje bio slian
cijevi do vrha punoj vode, tako da u njemu nije bilo zraka za disanje. Preostali komad
puta morao sam dakle prevaliti ili provlaei se kroz kanal ili plivajui ispod povrine
vode, to ne samo da je bilo neudobno i naporno ve je bilo spojeno i s najveom
opasnou. A to onda ako mi se na putu isprijei neka druga nepredviena zapreka a ja

se ne uzmognem vie vratiti do mjesta gdje bih opet mogao udahnuti zraka? Ili ako me
netko opazi dok budem izronjavao? Ipak se netko mogao nalaziti u dvoritu.
Sva me ta briga meutim ipak nije mogla smesti. Napunio sam plua zrakom,
zaronio i stao se kretati naprijed to sam bre mogao, napola plivajui, napola
koraajui.
Tako sam preao prilino dugaak komad puta i ve sam poeo osjeati da mi
nedostaje zraka, kad se rukom zaista namjerih na novu zapreku. Bilo je to sito izraeno
od izbuena lima, a zatvaralo je itavu irinu kanala, pa je sigurno imalo posluiti kao
filtar za muljevitu i mutnu vodu.
Kad sam to otkrio, obuze me pravi smrtni strah.
Vratiti se nisam mogao, jer prije nego to bih uspio da stignem do mjesta na
kojem bi mi vii svod kanala dopustio da udahnem zraka, sigurno bih se udavio. S
druge je strane to vrsto sito bilo veoma dobro uvreno. Postojale su samo dvije
mogunosti: ili e mi uspjeti da prodrem kroz sito ili sam se morao jadno udaviti. Nisam
smio gubiti ni trena!
Upro sam se o lim uzalud! Pritisnuo sam ga svom snagom, ali bez uspjeha.
Ako i prodrem, a bazen ne bude neposredno iza lima ipak u biti izgubljen. Imao sam
zraka za svega jo jednu sekundu. Bilo mi je kao da mi neka strana sila eli raznijeti
plua i itavo tijelo. Jo posljednji, zaista posljednji napor! Osjetio sam kako me smrt
mokrom i ledenom rukom hvata za srce. Zgrabila ga je okrutnom, neumoljivom akom
i stegla da ga uniti. Bilo mi je zastalo; gubio sam svijest. Dua mi se svom snagom
opirala toj grozoti. Grevita, smrtna napetost rastegla mi je tetive i miie koji se ve
koe, a onda zauh prasak. Smrtnoj je borbi uspjelo ono to ivotu nije moglo da
uspije: sito je popustilo, iskoilo iz okvira i ja izronih.
Duboko sam, duboko udahnuo i to me je odmah vratilo u ivot. Zatim smjesta
ponovo zaronih. Netko je mogao biti u dvoritu i opaziti moju glavu koja se pojavila
upravo usred male vodene povrine. Zatim opet izronih uz rub bazena i osvrnuh se
naokolo.
Mjeseine nije bilo, ali june su zvijezde davale dovoljno svjetla da se razaberu
svi predmeti u okolini. Izaao sam iz bazena i upravo se htio oprezno priuljati zidu kad
zauh tiho pucketanje. Pogledah gore na reetke iza kojih su se nalazile enske odaje.
Ovdje, desno iznad mene bio je prozor iz kojega sam izvadio ipku koja ga je zatvarala,
a desno od njega opazih pukotinu u reetkama one sobe u koju nisam smio ui. To je
sigurno bila Zeniima spavaonica. Je li ostala budna da me doeka? Je li to pucnulo
drvo poto je i ona otvorila reetku u svojoj sobi? Ako je tako, onda me je vidjela da izlazim iz vode i sada vjerojatno stoji iza prozora. Priuljah se blie i sloih ruke oko usta.
Zenice! apnuh tiho.
Raspor u prozoru se proiri i na njemu se pojavi tamna glavica. Tko si ti?
dahnu ona dolje.
Onaj heim koji je bio kod tebe.
Jesi li doao da me spasi?
Jesam. Ti si to dakle naslutila i razumjela si to sam ti htio rei?
Jesam. Jesi li sam?

 Vani je Isla Ben Maflaj.

Oh! Ubit e ga!
Tko e ga ubiti?
Ibrahim! On nou ne spava. uva strau. Sluavka spava u sobi do moje. Stoj
uj! Oh, bjei brzo!
Iza vrata koja su vodila u selamluk zau se neki um. Drvena reetka se zatvori i
ja smjesta pourih natrag u bazen. Jedino sam se ondje mogao zakloniti. Oprezno, da ne
stvorim valove koji bi me odali, kliznuh u vodu.
Tek to sam to uinio, otvorie se vrata i pojavi se Ibrahim pa polako i osvrui
se naokolo stane obilaziti dvorite. Stajao sam u vodi do usta. Glavu mi je sakrivao rub
bazena, tako da me Ibrahim nije mogao opaziti. Uvjerio se da su vrata jo zatvorena,
obiao dvorite, a zatim opet nestao u selamluku.
Sad ponovo izaoh iz vode, kliznuh k vratima, povukoh kraun i otvorih. Naao
sam se u vrtu. Brzo pretrah kroz vrt da otvorim i vanjska vrata. Htio sam zaokrenuti iza
ugla da dovedem Islu, kad se ovaj pojavi preda mnom.
Hamdulilah, slava bogu, efendijo! Uspjelo ti je!
Jest, ali borio sam se sa smru. Daj mi moje odijelo!
S hlaa i prsluka cijedila mi se voda. Prebacio sam preko sebe samo kaput, da
me nita ne smeta u kretanju a zatim mu rekoh:
Sa Zenicom sam ve govorio. eka nas.
Onda doi! Brzo, brzo!
Strpi se jo malo.
Otiao sam u vrt da donesem jednu od onih motki to sam ih opazio ondje.
Zatim uosmo u dvorite. Raspor gore u reetkama se opet otvorio.
Zenico! Ljubavi moja zovnu Isla priguenim glasom, ali ga ja smjesta
prekinuh:
Zaboga, uti! Sad nije vrijeme za takve izljeve! uti! Samo u ja govoriti!
Zatim se okrenuh prema njoj gore:
Jesi li spremna da poe s nama?
Jesam, jesam!
Kroz sobe ne moe proi?
Ne mogu, ali prijeko iza ovih drvenih stupova lee ljestve.
Donijet u ih.
Nismo dakle trebali ni motiku ni ue koje sam takoer ponio sobom. Otiao sam
i naao ljestve. Bile su vrste. Prislonio sam ih a Isla se uspe gore. Ja sam se dotle
oduljao do selamluka da prislukujem.
Proe neko vrijeme prije nego to sam ugledao djevojku. Silazila je, a Isla ju je
pri tom podupirao. U trenutku kad je oboje silo na zemlju, ljestve se stresae, zaljuljae
i buno tresnue na zemlju.
Bjeite! Brzo u amac! opomenuh ih.
Oni potrae prema vratima, a ja u isto vrijeme zauh korake u kui. Ibrahim je
uo tropot i sad je dolazio. Morao sam bjeguncima zatititi uzmak pa sam polaganije

poao za njima. Egipanin me je opazio,a ugledao je i sruene ljestve, te otvorenu

reetku.
Smjesta kriknu tako glasno da su ga morah uti svi stanovnici kue:
Stojte! Lopovi, razbojnici! Ovamo, ovamo, ljudi, robovi! U pomo!
Glasno urlajui potri za mnom. Budui da na Istoku nisu poznate postelje kao
nae, a ljudi veinom spavaju u odjei, bili su stanovnici kue u tili as na nogama.
Ibrahim Mamur mi je bio tik za petama. Na vanjskim se vratima ogledah. Bio je
svega deset koraka iza mene, a tamo na unutarnjim vratima pojavio se jo jedan
progonitelj.
Napolju opazih Islu kako sa Zenicom bjei nadesno. Pobjegoh dakle nalijevo.
Ibrahim se dao zavarati. Vidio je samo mene i potrao za mnom. Zakrenuo sam prema
rijeci uzvodno od kue, dok se na amac nalazio ispod kue. Zatim jo jednom
zakrenuh du obale.
Stoj, nitkove! Pucat u! odjeknu iza mene.
Moj progonitelj je dakle imao vatreno oruje. Trao sam dalje. Ako me pogodi
njegovo tane, onda u ili poginuti ili e me zarobiti, jer su iza njega trale njegove sluge,
kako sam to razabrao po njihovoj dreci. Hitac prasnu. Ibrahim Mamur nianio je u trku
pa metak proleti kraj mene. Gradio sam se da sam pogoen i bacio se na zemlju.
Ibrahim potra pokraj mene, jer je u tom asu ugledao amac u koji su se Isla i
Zenica upravo ukrcavali. Odmah iza njega skoih na noge. U nekoliko sam ga skokova
stigao, zgrabio za iju i oborio na zemlju.
Onda tik za sobom zauh dreku felaha. Bili su mi ve veoma blizu, jer sam
bacivi se na zemlju izgubio malo vremena. Ipak stigoh do amca i skoih u njega.
Halef ga smjesta otisnu od obale. Udaljili smo se od nje ve za nekoliko duljina amca,
kad progonitelji stigoe. Ibrahim se bio opet pribrao. Odmah je razabrao cio poloaj.
Naitrag, ljudi! viknu. Natrag k amcu!
Svi smjesta potrae prema kanalu gdje je leao njihov amac. Ibrahim je prvi
stigao do amca i bijesno viknuo. Opazio je da je amac nestao.
Za to smo vrijeme napustili mirnu vodu uz obale i stigli u struju. Halef i brija iz
Juterboga su veslali. Ja uhvatih jedno od onih vesala to smo ih izvadili iz Ibrahimova
amca, a Isla se lati drugoga, Na amac poleti niz rijeku.
Nitko nije izgovorio ni rijei. Nismo bili raspoloeni za razgovor.
Naa se pustolovina ipak otegla, tako da se nebo ve zarumenjelo. Iznad Nila
nije bilo magle, pa se moglo vidjeti ve daleko. Jo smo razabirali Ibrahima gdje sa
svojim ljudima stoji na obali, a vie gore pojavi se jedro to ga je zora obojila crvenom
bojom.
Sandal! ree Halef.
Da, bio je to sandal, jedna od onih dugakih i vrstih barki koje jedre tako brzo
da se gotovo mogu utrkivati s parobrodima.
Ibrahim e dozvati taj sandal da nas progoni ree Isla.
Nadajmo se da je to trgovaki sandal i da ga nee posluati!
Ponudi li Ibrahim reisu dovoljno novaca, taj ga nee odbiti.

 I u tom sluaju dobili bismo veliku prednost. Dok sandal pristane i dok reis
bude pregovarao s Ibrahimom, proi e neko vrijeme. Osim toga se Ibrahim, prije nego
to prijee na palubu sandala, mora opskrbiti svim to je potrebno za dulje putovanje,
jer ne moe znati koliko e potjera potrajati.
Jedro nam je iezlo s vida. Sad smo se vozili tako brzo da smo ve nakon
nepunih pola sata ugledali dahabiju koja nas je imala povesti dalje.
Stari Abu er Reisan bio je naslonjen na pramaniu ogradu. Opazio je da u amcu
sjedi neka ena, pa je tako znao da nam je pothvat uspio.
Pristani te uz brod! doviknu. Stepenice su sputene! Uspesmo se na
palubu, a amac privezasmo za krmu. Mornari zatim odrijeie konope i podigoe jedra.
.Brod okrene pramac od kopna, vjetar nape snast i mi zaplovismo prema sredini struje
koja nas ponese niz rijeku.
Priao sam k reisu.
Kako je prolo? upita on.
Vrlo dobro! Ve u ti ispripovjediti sve, ali mi najprije reci moe li dobar
sandal stii tvoj brod?
Progone li nas?
Ne vjerujem, ali je ipak mogue.
Moja dahabija je izvrsna, ali dobar sandal moe stii svaku dahabiju.
Onda nam ne preostaje nita drugo nego da poelimo da nas nitko ne
progoni.
Ispripovjedio sam mu cio tok nae pustolovine, a zatim otiao u kabinu da
skinem svoje mokro odijelo i navuem drugo. Kabina je bila razdijeljena u dva dijela,
jedan manji a jedan vei. Onaj prvi bio je odreen za Zenicu, onaj drugi za kapetana,
Islu i mene.
Od naeg odlaska prola su moda dva sata, kad iznad naega broda ugledah vrh
jedra koje se neprekidno poveavalo. Kad se pojavio i brodski trup, prepoznah onaj
sandal to smo ga rano ujutro opazili.
Vidi li onaj brod? upitah reisa.
Alah akbar, bog je velik, a tvoje je pitanje neobino odgovori on. Ja
sam reis, pa zar da ne vidim jedro koje se pokazuje tako blizu mojega?
Misli li da je to kedivova laa?
Nije.
Po emu to zakljuuje?
Tano poznam ovo jedro. Ono pripada reisu Halidu Ben Mustafi.
A taj Halid?
Nismo prijatelji.
Zato?
Poten ovjek ne moe biti prijatelj nepotenom.
Hm, onda neto slutim.
to sluti?
Da se Ibrahim Mamur nalazi prijeko na onom brodu.
To emo uskoro doznati.

 to e uiniti ako sandal eli pristati uz dahabiju?

Moram to dopustiti. Tako zakon trai.
A ako ja to ne dopustim?
Kako bi to mogao izvesti? Ja sam reis svoje dahabije i moram se drati
zakonskih propisa.
A ja sam reis svoje volje.
Uto nam prie Isla. Nisam htio da ga odmah ponem ispitivati, ali on otpoe
sam:
Kara Ben Nemzi, ti si mi prijatelj, najbolji prijatelj kojeg sam ikad imao.
Hoe li da ti ispripovjedim kako je Zenica pala u Ibrahimove ruke?
To bih veoma rado uo, ali za takvu pripovijest potrebno je vie mira i
sabranosti nego to ih sada imamo.
Uznemiren si? Zato?
Isla jo nije opazio brod koji je jedrio iza nas.
Okreni se i pogledaj onaj sandali.
Okrene se, ugleda brod i upita:
Je li Ibrahim na njemu?
Ne znam, ali bi to lako moglo biti, jer je kapetan toga broda nitkov koji e
dopustiti da ga Ibrahim Mamur kupi.
Odakle zna da je kapetan nitkov?
Rekao mi je reis Hasan.
Tako je potvrdi stari poznam ja toga kapetana i njegov brod. Prepoznao
bih ga i na veoj udaljenosti po jedru, jer je tri puta popravljano i krpano.
to da radimo? upita Isla.
Najprije emo poekati da vidimo nalazi li se Ibrahim na brodu.
A ako je ondje?
Onda ga neemo pustiti k nama.
Kapetan ispita brzinu sandala, a zatim nau brzinu i naposljetku ree:
Sandal nam se primie. Dat u podii jo jednu triketu.
To je obavljeno, ali sam nakon nekoliko minuta uvidio da se time odluka u
najboljem sluaju odgaa, ali da joj neemo izbjei. Sandal je neprestano smanjivao
razmak. Naposljetku je od nas bio udaljen samo za jednu duinu broda, pa spusti jedno
jedro da uspori plovidbu. Na palubi smo ugledah Ibrahima Mamura.
Eno ga ondje! ree Isla.
Gdje je? upita reis.
Posve sprijeda na pramcu.
To je on? to da radimo, Kara Ben Nemzi? Oni e nas pitati a mi im moramo
odgovoriti.
Tko mora odgovarati prema zakonu?
Ja, kao vlasnik dahabije. .
Onda pripazi to u ti rei, reise Hasane. Jesi li spreman da mi iznajmi brod
odavde do Kahire?
Kapetan me zaueno pogleda, ali odmah shvati to sam kanio postii.

 Jesam odgovori.
Prema tome sam dakle ja vlasnik broda?
Jesi.
A i kao reis mora raditi ono to traim od tebe?
Moram.
I nisi ni zato odgovoran?
Nisam.
Dobro. Onda sazovi svoje ljude!
Onda izda zapovijed i ljudi se skupie, a kapetan im objasni:
ujte ljudi, izjavljujem vam da je ovaj efendija koji se zove Kara Ben Nemzi
unajmio ovu dahabiju odavde do Kahire. Je li tako?
Da, tako je potvrdih.
Moete dakle posvjedoiti da nisam vie gospodar broda? upita on svoje
ljude.
Svjedoimo.
A sada na svoja mjesta! Znajte, uostalom, da ja i dalje upravljam ovim
brodom, jer mi je tako zapovjedio Kara Ben Nemzi.
Ljudi se udaljie. Oito su se zaudili neobinom saopenju to su ga upravo
uli.
Za to je vrijeme sandal doplovio na istu visinu s nama. Njegov kapetan, neki
visoki mravi ovjek, s apljinim perom za tarbuom, prie brodskoj ogradi i upita:
Hej, dahabijo! Koji reis? Nagnuh se naprijed i odgovorih:
Reis Hasan.
Hasan, nazvan Abu er Reisan?
Da, upravo taj.
Lijepo, njega poznam odgovori onaj drugi kapetan zlobno se nacerivi.
Imate li vi na brodu kakvu enu?
Imamo.
Predajte je!
Ti si lud, Halide Ben Mustafo!
To e se jo vidjeti. Pristat emo uz vas.
A mi emo to sprijeiti.
Kako e to izvesti?
To u ti odmah pokazati! Pripazi na pero na svom tarbuu! Brzo podigoh
opetuu koju sam dotad drao skrivenu, nanianih i opalih. Pero pade. Ni najstranija
nesrea ne bi mogla tako uzbuditi dostojanstvenoga Halida kao taj hitac ispaljen u znak
opomene. Tako je visoko skoio u zrak kao da su mu mrave noge nainjene od gume,
objema se rukama primio za glavu i pobjegao za jarbol.
Sad zna kako pucam, Halide doviknuh. Bude li tvoj sandal samo jo
jednu jedinu minutu ostao uz nas, istjerat u ti mecima duu iz tijela. Budi siguran u to!
Ta je prijetnja smjesta djelovala. Reis pouri do kormila, istrgnu ga iz ruku
mornara koji je upravljao njime i okrenu toak. Za dvije minute nalazio se sandal u
pristojnoj udaljenosti od nas.

 Sad smo za neko vrijeme sigurni rekoh.

Halid nam se nee vie tako pribliiti potvrdi Hasan ali nas nee gubiti
iz vida, sve dok ne pristanemo negdje gdje e moi da zatrai pomo zakona. Ja se
dodue ne bojim zakona, ali se bojim neeg drugog.
ega?
Ovoga ovdje!
Abu er Reisan pokaza rukom na vodu i mi odmah razumjesmo na to misli.
Ve neko vrijeme smo primjeivali da valovi hrle naprijed snanije i bre nego
dosada, da su obale postale stjenovite, i da se sve vie primiu jedna drugoj. Pribliavali
smo se naime jednoj od onih brzica koje predstavljaju gotovo nesavladivu zapreku za
plovidbu po Nilu. Sad je neprijateljstvo izmeu ljudi moralo prestati da bi se svi s
punom panjom mogli posvetiti borbi s opasnou koja je zaprijetila. Redsov glas
gromko odjeknu palubom:
Pogledajte, ljudi, dolazi Selal, katarakt! Naprijed mladii, hrabri junaci, na
svoja mjesta! Struja nas je ve zahvatila.
Zapovijedi na nilskom brodu ne izvruju se naime tako mirno i jednostavno kao
na evropskim brodovima. U ilama posade kola vrua juna krv pa u asovima
opasnosti baca ljude iz zanesene nade u najdublju poititenost a oaj. U asu nevolje svi
viu, deru se, urlaju, zavijaju, mole se i proklinju, a kad je opasnost svladana, poinju
jo glasnije kliktati, pjevati, potcikivati. Pri tome svatko radi iz sve snage. Kapetan
skae od jednog lana posade do drugoga, kori kolebljivce izrazima kakve moe
izmisliti samo Arapin, a one valjane nagrauje najnjenijim imenima meu kojima se
rije junak najee ponavlja.
Hasan se dobro pripremio za brzicu i uzeo na brod dopunsku momad. Na
svakom veslu bijahu po dva ovjeka, a uz kormilo tri brodara koja su na tom opasnom
mjestu poznavala svaku stopu rijeke.
Valovi su sad strahovitom snagom umjeli preko hridina jedva prekrivenih
vodom. Pjenei se, prelijevali su se preko palube a grmljavina vodopada zagluivala je
svaku rije. Brod je stenjao i kripao, vesla su zatajivala, a dahabija je, ne sluajui
kormilo, jurila kroz uskipjelu vodu.
Napokon se crne sjajne stijene usko stisnue ispred nas, ostavljajui otvoren
samo jedan prolaz irok jedva kao naa dahabija. Kroz ta vrata probijali su se valovi pod
pritiskom pa se u silnome mlazu ruili u bazen sav posut iljatim i otrim stijenama.
Vrtoglavom brzinom letimo prema tim vratima. Vesla su uvuena. Sad se
nalazimo u toj stranoj jami, ije su nam stijene s obje strane tako blizu da ih gotovo
moemo rukama dodirnuti. Bijesna sila struje tjera nas iznad kresta valova punih pjene
kao da nas eli izbaciti u zrak, te padamo dolje u grotlo. Oko nas se sve komea, vrije,
prska, umi, bjesni, grmi i urla. Onda nas opet neto grabi neodoljivom silom i vue niz
neku kosu ravninu, ija vodena povrina lei ispred nas glatka i prijazna, ali upravo ta
glatkoa sakriva u sebi opasnu podmuklost, jer mi ne plivamo, ne, mi padamo bijesnom
brzinom niz kosinu . . .
Alah kerim, bog je milostiv! odjeknu Hasanov glas tako otro da ga
svatko mora uti. Na vesla, na vesla, momci, muevi, junaci tigrovi, pantere, lavovi!

Smrt je pred vama! Ne vidite li je? Naprijed, naprijed, pourite, pasji sinovi, kukavice,
nitkovi, make!
Radite, radite, valjana mladii, vrijedni ljudi, junaci, vi neusporedivi, prokuani,
odabrani momci!
Jurimo kao prema nekim karama koje se otvaraju ravno pred nama i koje e nas
zaas unititi. Bridovi peine su tako otri, a struja nas tako estoko vue naprijed da se
ini da od broda nee ostati na okupu ni aka drva.
Nalijevo, nalijevo, paad, leinari, derai takora, preivai strvine!
Nalijevo, nalijevo kormilo, valjani momci, divni momci, oi svih junaka! Alah, Alah,
maalah!
Brod je posluao te upravo nadljudske napore i proletio kraj hridina. Za nekoliko
trenutaka naosmo se u mirnoj vodi.
Uto neto proleti kraj nas kao strijela odapeta s luka. To je bio sandal koji je
svladao iste opasnosti kao i mi. Sad je opet bri od nas pa nas stoga mora pretei. Ali
otvoreno korito je tako usko da smo se jedva mogli mimoii. Projurio je uz nas tako da
su nam se ograde gotovo dodirnule. Na jarbol se naslonio Ibrahim Mamur, skrivajui
desnicu iza lea. Kad se naao na istoj visini sa mnom, naglo trgnu na rame dugaku
arapsku puku to ju je dosad skrivao a ja se smjesta bacih na palubu i metak
zazvidi iznad mene. as kasnije sandal je ve daleko ispred nas.
Svi su vidjeli taj pokuaj umorstva, ali nitko nema vremena da se udi i da se
ljuti, jer nas je struja opet zahvatila, odnijevi nas u pravi splet hridina.
Uto ispred nas zaori glasan krik. Strana sila elala bacila je sandal na neku
hridinu. Brodari divlje udaraju veslima po vodi, a valovi zahvaaju brod, samo lako
oteen; on se oslobaa i plovi dalje. Ali pri tom sudaru jedan je ovjek pao s palube.
Sad visi u vodi i oajno se dri za hridinu. Dohvatio sam jedan od konopaca od polmina
lika koji lee posvuda naokolo, skoio do brodske ograde i dobacio ue ugroenom
ovjeku. To je Ibrahim Mamur!
m je sretno stigao na palubu, on strese vodu iz odjee i napade me stisnutih
aka.
Pasji sine, ti si razbojnik i varalica!
Mirno sam ga doekao. To ga je moje dizanje navelo da se zaustavi preda mnom
i da me ne napadne.
Ibrahime Mamure, budi uljudan, jer se ne nalazi u svojoj kui! opomenuh
ga. Rekne li samo jo jednu rije koja mi se ne svia, dat u te svezati za jarbol i
izbievati!
Najvea je uvreda za Arapina udarac, a druga je po redu prijetnja da e ga
udariti. Ibrahim se trgnu, ali se svlada.
Ti ima moju enu na brodu! viknu.
Nemam.
Ne govori istinu!
Govorim, jer ta ena koju imam na brodu nije tvoja supruga, ve zarunica
ovoga mladia koji stoji kraj tebe.
Egipanin jurnu prema kabini, ali ondje mu Halef zakri put.

 Ibrahime Mamure, ja sam Hadi Halef Omar Ben Hadi Abu Abas Ibn
Hadi Davud al Gosara. Evo mojih pitolja! Ustrijelit u te im pokua prodrijeti u
kabinu.
Egipanin je po licu mojega malog Halefa mogao razabrati da je to ozbiljno
miljeno. Zato se okrene i zarei:
Onda u vas tuiti im pristanete uz obalu da iskrcate svoje pomone
mornare.
Samo nas tui rekoh mirno. Dotle nisi moj neprijatelj, ve moj gost,
bude li se mirno vladao.
Preli smo sretno najopasnija mjesta brzice pa smo sad imali vremena i prilike da
se pozabavimo naim stvarima.
Hoe li nam sad ispripovjediti kako je Zenica pala u ruke tega ovjeka?
upitah Islu.
Dovest u je odgovori on. Neka nam to sama kae.
Nemoj usprotivih se. Neka tvoja zarunica ostane u kabini, jer bi
pogled na nju jo vie ogorio Egipanina i izazvao ga na krajnosti. Najprije nam reci je
li ona dobrovoljno otila s Egipaninom.
On ju je kupio.
Ah! Kako je to mogue?
Kupio ju je u osobitim okolnostima. Crnogorke ne nose koprene. On ju je
vidio u Skadru i rekao joj da je voli pa neka postane njegovom enom. Zenica mu se
meutim samo nasmijala. Zatim je otiao u Crnu Goru njezinu ocu i ponudio mu veliki
iznos novca da je kupi od njega, ali otac ga je odbio. Onda je potkupio oca one prijateljice kojoj je Zenica esto odlazila u pohode, a taj je pristao na trgovinu.
Kako je to bilo mogue?.
Taj je nitkov Ibrahimu Mamuru predao kupoprodajni ugovor u kojemu je
Zenica bila spomenuta kao robinja.
Ah, zato je dakle Zeniina prijateljica tako nenadano iezla zajedno sa
svojim ocem!
Samo zato. Ibrahim Mamur odveo je Zenicu na brod i otplovio s njom
najprije u Cipar, a zatim u Egipat. Sve vam je ostala poznato.
Kako se zvao ovjek koji ju je prodao? upitah i nehotice.
Barud el Amazat.
El Amazat . . . el Amazat . . . to ime mi se ini poznatim. Gdje li sam ga
samo uo? Je li taj ovjek bio Turin?
Nije, bio je Armenac.
Armenac ah, sada znam! Hamd el Amazat, onaj Armenac koji nas je pokuao
upropastiti na Sot el Deridu i koji je onda pobjegao iz Kbilaja! Je li to bio onaj isti
. . . ? Ne, nije, jer se vrijeme nije slagalo.
Ne zna li moda upitah Islu nema li taj Barud el Amazat brata?
Ne znam. Ni Zenica ne zna. Ve sam je tano ispitao o toj obitelji.
Uto nam prie Hamsad el Derbaja i upita me:
Gospodine efendijo, htio bih vas neto upitati.

 Govorite!
Kako se zove ta egipatska propalica?
Ibrahim Mamur.
Tako? I on tvrdi da je slubenik?
Tvrdi. Navodno je tovie bio upravitelj jedne pokrajine.
Ne dajte se nasamariti, gospodine, jer ja toga ovjeka poznam bolje nego on
mene.
Ah! A tko je on?
Vidio sam ga kad je dobivao bastonadu, a kako je to bila prva bastonada to
sam je promatrao, tano sam se raspitivao o kanjeniku.
No, tko je on i to je?
Bio je atae u perzijskom poslanstvu u Carigradu ili neto slino, pa je izdao
neku tajnu ili tako neto. Imao je biti kanjen smru, ali kako je imao zatitnika, samo
su ga izbacili iz slube i opalili mu bastonadu. Zove se Davud Arafim.
Zaista je bio udan stjecaj okolnosti da je brija iz Juterboga poznavao toga
ovjeka, a sad kad je pomogao mom sjeanju, i meni kao da je mrena pala s oiju. Ja
sam ga zaista ve vidio i to u Carigradu, odakle su ga provodili kao zatvorenika. Tako je
i on mene vidio pa me se i sjetio.
Hvala vam na tom saopenju, Hamsade! rekoh. Ali nikome zasad o
tome ni rijei!
Sad se vie nisam ni najmanje plaio da bi me Ibrahim mogao tuiti. Ne znam
kako, ali ipak se nisam mogao rijeiti slutnje da je on Baruda el Amazata koji mu je
prodao Zenicu poznavao jo prije nego to je vidio djevojku. Svakako je imao mranu
prolost, a sad je nastupao kao mamur i bogata. Te su mi okolnosti dale dovoljno
povoda za razmiljanje.
Drao sam da je bolje da brijaevo saopenje zasad zadrim za sebe. Ibrahim
nije smio opaziti da smo ga progledali.
Na narednom pristanitu morao je kapetan iskrcati mornare to ih je iznad brzice
primao na dahabiju. Na brod zato skrenu kod Asuana prema obali.
Hoemo li se usidriti ili neemo? upitah reisa.
Ne, skrenut u opet u struju im brodari napuste brod.
Zato?
Da izbjegnem policiji.
A Ibrahim?
Njega emo zajedno s mornarima iskrcati na obalu.
Ne bojim se policije.
Ti si stranac u ovoj zemlji i stoji pod zatitom svoga konzula. Nee ti dakle
moi nauditi. Ali ja nije dovrio reenicu, ve se prekinuo i ree ah, gledaj!
Posljednje rijei su se odnosile na amac pun naoruanih mrkih ljudi. To je bila
policija.
Nee valjda smjesta skrenuti u struju rekoh Hasanu.
Hou, ako ti to zapovjedi. Moram te sluati.
Ja to ne zapovijedam; naprotiv, htio bih upoznati ovdanju policiju.

amac je pristao uz dahabiju, a ljudi iz njega uspee se na palubu prije nego to

smo stigli do obale. Posada se sandala takoer iskrcala ovdje i ispripovjedila da se
Ibrahim utopio u elalu, a izvijestila je i to da smo ugrabili njegovu enu. Zatim je, kako
smo kasnije doznali, stari reis Halid ben Mustafa otrao sucu i ondje odrao zvuni
govor o meni, nevjerniku i ubojici, buntovniku, razbojniku i krivcu, tako da sam mogao
biti veoma zadovoljan ako me samo objese ili zaiju u vreu i utope.
Budui da pravda u tim zemljama nema ni pojma o izumu debelih svenjeva
spisa, ovdje se svi sporovi rjeavaju veoma kratko i jezgrovito.
Tko je reis ovoga broda? upita voa redara.
Ja sam odgovori Hasan.
Kako se zove?
Hasan Abu er Reisari.
Ima li na brodu jednog efendiju, jednog heima koji je nevjernik?
Evo ga ovdje! Taj se efendija zove Kara Ben Nemzi.
A nalazi li se na tvom brodu i jedna ena po imenu Gizela?
Jest; u kabini je.
Dobro, onda ste svi uhapeni pa ete za mnom k sucu, a moji e ljudi uvati
brod.
Dahabija pristane, a itavu posadu zajedno sa svim putnicima otpratie pod
straom. Zenica, pokrivena gustom koprenom, ula je u pripremljenu nosiljku pa je
ponesoe za naom povorkom. Ova je postajala sve vea, jer joj se prikljuivalo staro i
mlado, veliko i malo.
ef policije i njegov pisar ve su sjedili,ekajui na na dolazak. ef je nosio
oznaku bembae, majora ili komandanta tisuu ljudi, ali unato tome nije imao nimalo
borben ni osobito pametan izgled. Kao cijela posada sandala, i on je drao da se Ibrahim
Mamur utopio pa je dakle ovjeka uskrsnula od mrtvih primio s velikim potovanjem
koje je stajalo u otroj suprotnosti s pogledom to ga je dobacio nama.
Odmah nas razdijelie u dva tabora: prijeko je stajala posada sandala s
Ibrahimom i nekoliko njegovih slugu koje je poveo sa sobom, a s ove strane ljudi s
dahabije sa Zenicom, Islom i sa mnom, to Halefom i brijaem.
Zapovijeda li da ti donesu lulu, gospodine? upita ef policije navodnog
mamura.
Daj je donijeti!
Ibrahim je dobio lulu i ilim da sjedne na njega. Zatim poe rasprava.
Visosti, reci mi svoje ime to ga je Alah blagoslovio!
Ono glasi Ibrahim Mamur.
Znai da si slubenik?
Jesam. Bio sam namjesnik jedne pokrajine.
Koje pokrajine?
En Nasar.
Ti si tuitelj. Govori. Sluam te pa u izrei osudu.
Optuujem toga kaurina, koji je heim, zbog ihtitafa. Optuujem i ovjeka
koji stoji kraj njega zbog ihtitafa, a optuujem i kapetana dahabije zbog uestvovanja u

otmici ene. U kojoj su mjeri sluge te dvojice i mornari dahabije sudjelovali u otmici to
odlui sam, bembao.
Reci mi kako je otmica izvrena!
Ibrahim poe pripovijedati. Kad je zavrio, presluano je jo nekoliko svjedoka
to je zavrilo tako da me je reis sandala, gospodin Halid Ben Mustafa, okrivio i zbog
pokuaja umorstva.
Kad se okrenuo k meni u oima efa policije bijesnu munja.
Kako se zove?
Kara Ben Nemzi.
Kako se zove tvoja domovina?
Almanja.
Gdje lei ta aica zemlje?
aica? Hm, bembao, ti dokazuje da vrlo malo zna.
Nitkove! uzviknu. to kani time rei?
Almanja je velika zemlja i ima deset puta vie stanovnika nego cio Egipat. Ti
je meutim ne pozna. Uope slabo pozna svijet pa zato doputa da ti Ibrahim Mamur
lae.
Samo se usudi izrei jo jednu takvu rije, pa u odmah zapovjediti da te
uhom prikuju uza zid!
Usuujem se. Taj Ibrahim veli da je namjesnik pokrajine En Nasar.
Namjesnici pokrajina postoje samo u Egiptu.
Ne lei li En Nasar u Egiptu? I ja sam bio ondje pa poznajem mamura kao
svoga brata, kao samoga sebe.
Lae!
Prikujte ga uza zid! zapovjedi sudac. Ja izvukoh revolver, a Halef svoje
pitolje.
Bembao, kaem ti da u najprije ustrijeliti onoga tko me dirne, a onda tebe.
Ponavljam ti: lae! En Nasar je mala oaza izmeu Hadma el Homra i Tingerta u
Tripolisu. Ondje nema nikakvoga namjesnika, ve samo jedan siromani eik. Zove se
Mamra Ibn Aler Abuzin i ja ga poznajem. Mogao bih s tobom odigrati lakrdiju i dopustiti da me jo i dalje ispituje, ali ja u skratiti stvar. Kako to da ti tuitelje puta da
stoje, dok tueni, pravi zloinac, smije sjediti pa mu tovie daje i lulu?
Sudac me zapanjeno pogleda.
Kako to misli, kaurine?
Upozoravam te da me ne vrijea tom rijeju! Ja imam uza se svoju putnicu,
a imam i gidi izina egipatskog potkralja. Ovaj je ovjek ovdje, moj drug, iz Stambula.
On ima bujuruldu i stoji u padiahovoj sjeni.
Pokaite te papire!
Dao sam policijskom silniku svoju putnicu, a Isla mu prui svoje papire. On ih
proita i vrati nam ih. Lice mu je bilo pomalo smeteno.
Nastavi!
Taj mi je poziv dokazao da major ne zna to da radi. Uzeo sam dakle ponovo
rije:

 Ti si ef policije u Asuanu, bembaa si, a ipak ne zna to ti je dunost. Kad

ita padiahovo pismo, mora ga najprije pritisnuti na elo, oi i prsa i pozvati sve
prisutne da se poklone kao da je njegova uzvienost sama prisutna. Pripovijedat u
kedivu i velikom veziru u Stambulu kakvo im potovanje iskazuje.
Sudac to nije oekivao. Tako se prestraio da je irom razrogaio oi i otvorio
usta, ali nije izustio ni rijei. Ja sam pak nastavio:
Htio si znati to sam maloas elio kazati svojim rijeima. Ja sam tuitelj i
moram stajati, a ovaj ovdje je optueni i smije sjediti!
Tko ga tui?
Svi mi.
Ibrahim se zaudi, ali ne ree nita.
Zbog ega ga optuuje? upita ef policije.
Optuujem ga zbog otmice, onog istog zloina zbog kojeg je on nas okrivio.
Opazio sam da se Ibrahim uznemirio. Sudac me pozove:
Govori dalje!
ao mi je, bembao, da mora doivjeti takvu alost.
alost? Kako to?
Jer mora osuditi ovjeka koga poznaje kao roenog brata. Bio si tovie kod
njega u En Nas aru i tano zna da je on pokrajinski namjesnik. A ja ti kaem da ga i ja
poznajem. On se zove Davud Arafim pa je u Carigradu raskrinkan kao zloinac i dobio
je ak i bastonau.
Ibrahim ustane:
Laljive, izgubio si pamet!
uj me dalje! zamolih policijskog silnika. Onda e se vidjeti ija glava
vre sjedi, moja ili njegova.
Govori!
Ova je ena ovdje kranka, slobodna kranka iz Karadaga. Davud Arafin
koji se sad naziva Ibrahim Mamur oteo ju je i silom je odveo u Egipat. Ovaj moj
prijatelj Isla Ben Maflaj njezin je pravi zarunik. Doao je u Egipat i oslobodio
djevojku. Nas poznaje, jer si proitao nae putnice, a zloinca uope ne poznaje. On je
otmiar ena, i varalica. Neka ti pokae svoje isprave ili u otii kedivu i rei mu kakvu
pravdu vri na poloaju to ti ga je on dao. Mene je kapetan sandala optuio zbog
pokuaja umorstva. Pitaj sve ove ljude! Svi su oni uli da sam mu metkom htio skinuti
samo pero s tarbua, a to sam i uinio. I nita vie. Naprotiv, ovaj ovjek koji se naziva
mamurom zaista je pucao u mene. Optuujem ga. A sad odlui!
Taj se vrijedni ovjek sada nalazio u velikoj neprilici. Nije mogao opozvati svoje
rijei, ali je dobro osjeao da sam u pravu pa je dakle odluio da e uiniti ono to moe
da uini samo Istonjak.
Istjerajte narod! Neka se vrati svojim kuama! zapovjedi. Razmislit u
o toj stvari i popodne izrei osudu. Dotle ste svi moji uhapenici.
Redari rastjerae gledaoce batinama. Zatim su odveli Ibrahima Mamura s
cijelom momadi sandala, a na kraju odvedoe i nas, naime u dvorite iste zgrade gdje

smo se smjeli nesmetano kretati dok se nekoliko redara postavilo na izlazu da nas uva.
Nakon etvrt sata su meutim iezli.
Slutio sam to ef policije namjerava postii, pa sam priao Isli Ben Maflaju koji
je pokraj Zenice sjedio na bunaru:
Misli li da emo danas dobiti nau parnicu?
Ne mislim ba nita, to preputam tebi odgovori Isla.
A ako je dobijemo to e biti s Ibrahimom?
Niita. Poznajem ja te ljude. Ibrahim e bembai dati novaca ili jedan od onih
dragocjenih prstena to ih nosi na prstima i on e ga pustiti na slobodu.
eli li njegovu smrt?
Ne elim. Naao sam Zenicu i to mi je dosta.
A to misli tvoja zarunica o tome? Zenica odgovori sama:
Efendijo, bila sam veoma nesretna, ali sam sada slobodna. Neu vie da
mislim na njega.
To me je zadovoljilo. Sad sam morao upitati samo jo staroga Hasana. Ovaj mi
otvoreno izjavi da mu je vrlo milo to je tako lako proao pa ja tako smiren pooh da
malo izvidim poloaj.
Izaao sam kroz dvorina vrata na ulicu. Nastupilo je vrue doba dana i nigdje
nisam vidio ni ive due. Bilo je jasno: na ef policije elio je da pobjegnemo i da ne
ekamo njegovu odluku. Vratio sam se dakle u dvorite, rekao ljudima to mislim i
pozvao ih da dou za mnom. Oni me posluae. Nitko nam nije preprijeio put.
Kad smo stigli na dahabiju, pokazalo se da na njoj nema ni jednog redara. Svaki
oboavatelj tovara koji se sastojao od senina lia mogao ga je mirne due ukrasti.
Sandal nije vie leao uz obalu. Iezao je. Vrijedni Haldd Ben Mustafa oito je
prije od nas shvatio suevu namjeru i izgubio se s brodom i posadom.
Ali gdje se nalazio Ibrahim Mamur?
To bi bilo vrijedno doznati, jer smo mogli oekivati da e nas i dalje pratiti.
Barem sam ja slutio da u se prije ili kasnije opet sresti s njime. Ipak smo se morali
zasad zadovoljiti time da ustanovimo da je iezao.
Dahabija dignu sidro i mi nastavismo put dobro raspoloeni jer smo sretno
izbjegli opasnosti.

NA FARAONOVU JEZERU
SVOJU sam devu zaustavio na obali da bih pogledom obuhvatio svjetlucave
valove Crvenoga mora. Iza mene se nalazila zemlja Ozirisa i Izie, zemlja piramida i
sfingi, a ispod mojih nogu svjetlucahu valovi Arapskog zaljeva, sjeverozapadnog dijela
Crvenoga mora, pod arkim zrakama sunca.
Uto se javi moj valjani Halef.
Hamdulilah, slava bogu da smo preli preko pustinje! Sidi, evo vode! Sjai sa
svoje deve i okrijepi se u kupelji kao to u ja sada uiniti.
Uto jedan od one dvojice Beduina koji su nas vodili prie k meni i podigne ruku
u znak opomene:
Ne ini to, efendijo.
Zato da ne inim?
Jer ovdje stanuje aneo smrti. Tko ovdje zae u vodu, taj e se ih utopiti ili e
sa sobom odnijeti klicu smrti.
Htio bih ovdje poekati brod koji bi me primio.
Da te odveze u Suez? To nije potrebno. Mi emo te odvesti onamo pa e na
naim devama stii bre nego brodom.
Ne elim u Suez, ve u Tur.
Onda mora zaista brodom. Ovdje te meutim nee prihvatiti nijedan brod,
jer oni ovdje ne pristaju. Dopusti da te otpratimo jo komadi puta prema jugu do
mjesta gdje e svaki brod rado pristati da te primi.
Koliko moramo jo jahati?
Nepuna tri sata.
Onda naprijed!
Da stignem na Crveno more, nisam poao obinim putem iz Kaira u Suez.
Pustinja koja se prostirala izmeu ta dva grada ve davno ne zasluuje to ime. Prije su je
se putnici bojali podjednako zbog toga to u njoj nije bilo uope vode kao i zbog
razbojnikih Beduina koji su u pustoi pljakali. Sad se to posve izmijenilo pa sam zato
krenuo junije. Jahanje na devama kroz pustinju vie me je mamilo od putovanja po
utrtim putovima. Zbog toga sam sada htio obii Suez koji mi je uostalom mogao pruiti
samo ono to sam ve vidio i upoznao.
Dok smo tako jahali pojavie se ispred nas dva gola brijega, Dekem i Daad, a
nadesno visoki vrh Debel Gariba. Ve smo preli faraonov grob. Crveno je more nama
slijeva sainjavalo zaljev u kojem je leao usidren neki brod.
Bila je to jedna od onih barki koje na Crvenom moru nazivaju sambuk, otprilike
osamnaest metara dugaka, a pet metara iroka. Na maloj krmi imala je kuicu za
kapetana ili za otmjene putnike. Takav sambuk ima osim vesala jer ga pokreu
takoer i veslima dva trokutna jedra od kojih prvo stoji tako daleko ispred drugoga
da se, kad ga napuhne vjetar, prui preko cijelog prednjeg dijela broda i ondje ini neku
vrst polukrunog balona kakve moe vidjeti na starom novcu ili na starim freskama.
Mirno moemo pretpostaviti da su brodovi iz toga podruja to se tie naina

gradnje, upravljanja i snasti uvijek jo oni isti kakvi su ondje bih u davnoj prolosti,
te da i dananji pomorci posjeuju iste zaljeve i ista sidrita u kojima su brodovi
pristajali ve u vrijeme kad je Dionizije krenuo na svoju glasovitu plovidbu u Indiju.
Obalni brodovi Crvenoga mora obino su graeni od onog indijskog drveta koje
Arapi nazivaju sad i koje se u toku vremena u vodi toliko stvrdne da se u njega uope
ne moe zabiti avao. To drvo ne trune pa se tako esto mogu vidjeti sambuci stari
gotovo dvije stotine godina.
Brodarenje u Arapskom zaljevu veoma je opasno. Zato ovdje nitko ne jedri
nou, ve svaki brod trai u predveerje sigurno sidrite.
To je uinio i onaj sambuk to sam ga spomenuo. Bio je uvren sidrom i
uetom pa je leao uz obalu bez posade. Mornari su sili s broda i sjedili uz potoi koji
se ovdje izlijevao u more. Neki ovjek koji je podalje od njih sjedio na rogoini, drei
se vrlo dostojanstveno, morao je biti kapetan ili vlasnik broda. Na njemu sam odmah
vidio da nije Arapin ve Turin. Sambuk je izvjesio padiahovu zastavu, a posada je
nosila turske uniforme.
Nijedan od tih ljudi nije se ni pomakao kad smo im se pribliili. Dojahao sam tik
do vode, podigao desnicu na prsa i namjerno ga pozdravio arapskim, a ne turskim
jezikom.
titio te bog! Jesi li ti kapetan ovog broda?
Turin se ponosno zagleda u mene, pomno me odmjeri i naposljetku odgovori:
Ja sam to.
Kamo plovi tvoj sambuk?
Posvuda.
Kakav teret ima?
Razliit.
Prima li i putnike?
To ne znam.
Bilo je to vie nego kratko, bilo je grubo. Zato mu samilosno odgovorih:
Ti si jedan od onih nesretnika to ih koran preporua milosru vjernika.
alim te.
On me pogleda upola ljutito, a upola iznenaeno.
ali me? Naziva me nesretnikom? Zato?
Alah je tvojim ustima darovao govor, ali je tvoja dua nijema. Okreni se u
kibli i zamoli boga da ti vrati dar govora, jer ona nee moi ui u raj.
Kapetan se prezirno nasmijei i poloi ruku na pojas u koji su bila zataknuta dva
golema pitolja.
utnja je bolja od brbljanja odbije me on. Ti si brbljavac,
umrugdi-bai Murat Ibrahim vie voli utjeti.
umrugdi-bai? Vii carinik? Ti si velik, a sigurno i glasovit ovjek, no ipak
e mi odgovoriti ako te neto upitam.
eli li mi prijetiti? Vidim da sam imao pravo: ti si Arab Dehein.

Arapi iz plemena Deheina poznati su na Crvenom moru kao krijumari i

razbojnici. Carinik me je dakle smatrao takvim pljakaem. To je bio razlog to me je
tako odbojno primio.
Boji li se beni Deheina? upitah ga.
Da se bojim? Murat Ibrahim se jo nikad nije nikoga bojao.
Premda su mu oi kod tih rijei ponosno sijevnule, ipak se na njegovu licu
ocrtavalo neto zbog ega sam posumnjao u njegovu hrabrost.
A to onda ako sam ja zaista Dehein?
Ne bih te se bojao.
Moda. Uza te je dvanaest taifa i osam carinika, dok su uza me samo tri
ovjeka. Ali ja ne pripadam plemenu Deheina i uope nisam Arapin, ve dolazim sa
Zapada.
Sa Zapada? Ta ti nosi beduinsku odjeu i govori arapskim jezikom!
Je ili to zabranjeno?
: Nije. Jesi li ti Franak ili Inglis?
Ja sam Nemzi.
Nemzi! dobaci on prezirno. Onda si ili bostandija ili bazartanija.
Ni jedno ni drugo. Ja sam muelif.
Pisar? Jao, a ja sam te smatrao hrabrim Beduinom. to je pisar? Pisar uope
nije mukarac. Pisar je ovjek koji jede perje, a pije crnilo. Pisar nema krvi, nema srca,
nema hrabrosti, nema . . .
Stoj! prekinu ga moj Halef. Murade Ibrahime, vidi li to drim u ruci?
Malian je sjahao i stao pred Turina drei u ruci bi. Turin smrknu obrve, ali
ipak odgovori:
Bi?
Lijepo. Ja sam Hadi Halef Omar Ben Hadi Abu! Abas Ibn Hadi Davud al
Gosara. Ovo je efendija Kara Ben Nemzi koji se ne boji nikog ivog. Proli smo kroz
Saharu i cio Egipat i izveli smo velika junaka djela. O nama e pripovijedati u svim
kavanama svijeta, a ako se usudi izrei samo jo jednu jedinu rije koja se ne svidi
mome efendiji, okuat e ovaj bi, premda si umrugdi-bai i ima uza se brojne
ljude.
Ta je prijetnja neoekivano brzo djelovala. Oba Beduina koja su nas dosad
pratila ustuknu i zaprepaste se zbog Halefove smionosti. Mornari i ostali Turinovi
pratioci skoie na noge i posegnue za orujem, a i carinik isto tako brzo ustade. On se
lati pitolja, ali Halef mu je ve uperio u prsa svoje oruje.
Uhvatite ga! zapovjedi carinik, ali oprezno ispusti kundak svog pitolja.
Svi su se ti dobri ljudi dodue i dalje prijetei mrtili, ali se nitko nije usudio da
dirne Halefa.
Zna li to to znai, prijetiti se jednom umrugdi-baiju biem? upita
Turin.
Znam odgovori Halef. Ako se cariniku zaprijeti biem, onda to znai
da e ga on zaista i okuati usudi li se da i dalje vrijea. Ti si Turin, padiahov rob, a ja
sam slobodni Arapin.

Potjerah svoju devu da klekne, sjahah i izvukoh svoju putnicu.

Murade Ibrahime rekoh kako vidi, mi se manje bojimo vas nego to
se vi nas bojite. Poinio si veliku pogreku, jer si uvrijedio efendiju koji stoji u
padiahovoj sjeni.
U sjeni padiaha kojeg neka Alah blagoslovi? Koga to misli?
Sebe.
Kako moe nevjernik stajati u sjeni padiaha, zatitnika svih pravovjernih?
Otvori svoje oi i ponizno se pokloni padiahovam bujuruldu. Evo ga!
On uze papir, pritisnu ga o elo, oi i prsa, pokloni se do zemlje i proita ga.
Kako sam ja doao do bujuruldua? italac e se sjetiti da ni u Tunisu ni u Egiptu
nisam imao takvu ispravu. U Kairu mi je meutim uspjelo da nekom utjecajnom
egipatskom slubeniku iskaem malu uslugu. Htio je da mi se odui, pa me je zamolio
da mu reknem kakvu elju koju bi mi on mogao ispuniti. Budui da sam dosad na svom
putovanju imao dovoljno prilike da vidim kako djeluje bujuruldu, zamolio sam ga da mi
ga pribavi. Ve narednoga dana imao sam eljeni papir u rukama.
Zato mi nisi odmah rekao da si padiahov tienik? Dobro mi doao,
efendijo! Odakle dolazi?
Iz zemlje Misira, tamo na zapadu.
A kamo smjera?
Prijeko u Tur.
A zatim?
U manastir na Debel Sinaju.
Onda mora preko mora.
Moram. Kamo ti plovi?
Takoer u Tur.
Hoe li me povesti sa sobom?
Ako dobro plati.
Koliko trai?
Za svu etvoricu i za deve?
Samo za mene i moga pratioca Hadi Halefa. Ova dva ovjeka e se sa
svojim devama vratiti natrag.
ime e platiti? Novcem ili neim drugim?
Novcem.
Hoe li uzeti hranu od nas?
Neu. Dat ete nam samo vode.
Onda e za sebe platiti deset masrija, a za ovog Hadi Halefa osam masrija.
Nasmijao sam se tom pametnjakoviu u lice. To je bio pravi turski zahtjev: za tu
kratku vonju i za nekoliko gutljaja vode zatraio je osamnaest masrija, dakle gotovo
dvadeset etiri talira.
Potreban ti je otprilike jedan dan do zaljeva Ras Najaset gdje e se tvoj brod
usidriti preko noi, zar ne? upitah ga.
Tako je.
Onda emo narednoga dana u podne biti u Turu?

 Jeste. Zato pita?

Zato jer ti za tu kratku plovidbu neu dati osamnaest masrija.
Onda e ostati ovdje ili e se morati povesti kojim drugim brodom koji e
zatraiti jo vie.
Neu ostati ovdje, a neu se povesti ni drugim brodom. Povest u se s tobom.
Onda e mi dati onoliko koliko sam zatraio.
Neu odbih. uj to ti kaem! Ova dva ovjeka uzajmila su mi svoje
deve i otpratila me iz El Kahire ovamo za etiri talira Marije Terezije. Za vrijeme
hadije prevoze brodari svakog hodoasnika za jedan talir preko mora. Platit u ti za
sebe i za svoga slugu tri talira. To je dovoljno.
Onda e ostati ovdje. Moj sambuk nije teretna brod. On pripada padiahu. Ja
ubirem sakat i ne smijem primati putnike.
Ali ako putnici plate osamnaest masrija, onda smije? Upravo zato jer tvoj
sambuk pripada padiahu, mora me primiti. Pogledaj malo ovamo u bujuruldu! Ovdje
stoje rijei: Treba mu ukazati svaku pomo, pobrinuti se za njegovu sigurnost i to bez
naplate. Jesi li razumio? Privatniku bih morao platiti, ali slubeniku ne moram.
Dobrovoljno ti dajem ta tri talira. Ako nisi s tim sporazuman, morat e me besplatno
povesti sa sobom!
umrugda-bai je uvidio da je natjeran u kripac, pa poe smanjivati svoj
zahtev. Naposljetku mi nakon dugog natezanja prua ruku.
Neka dakle bude. Ti stoji u padiahovoj sjeni pa u te povesti sa sobom za tri
talira. Daj ih ovamo!
Platit u te tek onda kad budem u Turu silazio s broda.
Efendijo, jesu li svi Evropljani tako krti kao ti?
Nisu krti, ali su oprezni. Dopusti mi da poem na brod. Neu spavati na
kopnu, ve na brodu.
Isplatio sam svoje vodie. Osim toga dobili su baksi, zajahali svoje deve i
krenuli kui, premda je dan ve bio na izmaku. Zatim pooh s Halefom na brod, jer
nisam imao atora. Jaui kroz pustinju putnik mora naime podjednako trpjeti zbog
danje vruine i zbog nerazmjerno hladnih noi. Tko je siromaan i nema atora, on se
nou priljubi uz svoju devu ili uz svoga konja da se za vrijeme poinka griju zajedno.
Budui da su deve otile, a nona hladnoa je ovdje uz vodu moda bila jo vea nego u
unutranjosti, bilo mi je milije da se sklonim u onu kuicu na krmi broda.
Sidi upita me Halef to e sad uiniti? Nalazimo se na vodi to je
Francuzi nazivaju Crveno more. Ondje lei Medina, a vie nadesno Meka, prorokov
grad. Posjetit u i jedan i drugi grad a ti to e ti uiniti?
Halef je otvoreno izgovorio pitanje koje sam ja sebi u toku posljednjih dana
ee potajice stavljao. Svakom kraninu koji se usudi ui u Meku ili Medinu prijeti
smrt. Tako bar stoji u knjigama, ali je li zaista tako? Moram li ba otii onamo i rei da
sam kranin? Ne postoji li takoer razlika izmeu obinih mirnih dana i onih kad u
svete gradove stignu velike karavane hodoasnika i kad vjerska revnost uzavre? esto
sam itao da nevjernik ne smije ui u damiju, ali sam ipak kasnije bio u nekoliko
damija. Nije li moda tako bilo i s ulaskom u svete gradove? Openito sam se uvjerio

da je Istok u mnogom pogledu posve drukiji i mnogo trezniji nego to ga ovjek sebi
obino zamilja, pa nisam sad mogao pravo povjerovati da bi kratki posjet u Meki koji
bi moda potrajao svoga nekoliko sati morao biti zaista tako strano opasan. Taj me je
Turin smatrao Beduinom pa se dalo pretpostaviti da e i drugi takoer imati o meni
takvo miljenje.
Sve sam to govorio sam sebi, a ipak nisam mogao potpuno odluiti.
To jo ne znam odgovorih malom Halefu.
Poi e sa mnom u Meku, sidi. Moda onda prijee na pravu vjeru.
To neu uiniti, Halefe.
Uto opazih kako su Turci ustali i kako svi gledaju prema moru. Ondje se naime
pojavila neka mala splav iroka najvie dva metra. Na njoj je kleao neki ovjek i u
taktu glasne molitve veslao kratkim veslom. Oko crvenoga tanbua ovio je bijeli turban.
Bio je to znak da pripada redu kadirisa koji se ovdje veinom sastoji od ribara i brodara,
a osnovao ga je Abdel-kadir el Dilani. Kad je taj ovjek opazio samouk, naas se trgne,
ali odmah vikne;
La ilaha il alah!
Il Alah! odgovorie ostali u zboru. Dervi zavesla prema brodu, pristane
uza njega i uspe se na palubu. Na brodu se nismo nalazili samo Halef i ja, ve je za
nama doao i dumendi. Pridolica mu se obrati:
titio te Alah!
I mene i tebe! glasio je odgovor.
Kako ivi?
Dobro. Kao i ti.
iji je ovo sambuk?
Njegove uzvienosti padiaha, Alahovog ljubimca.
Tko upravlja njime?
Na efendija umrugdi-bai Murat Ibrahim.
Kakav tovar vozite?
Nemamo tovara. Vozimo od mjesta do mjesta da uberemo sakat.
Jesu li vjernici obilno davali?
Nijedan nije izostao, jer tko daje milodare, Alah mu dvostruko vraa.
Kamo plovite odavde?
U Tur.
Onamo neete stii sutra!
Prenoit emo kod Ras Najaseta. A kamo e ti?
U Didu.
Na ovoj splavi?
Tako je. Zavjetovao sam se da u na koljenima stii u Meku.
Ali misli na podmorsko grebenje, pliine, otre vjetrove, koji ovdje puu, i
morske pse koji e se sjatiti oko tvoje splavi!
Alah je moja snaga; on e me zatititi. Tko su ta dva ovjeka?
Jedan Nemzi sa svojim slugom.
Kamo e?

 U Tur.
Dopusti mi da ovdje pojedem svoje datulje! Onda u nastaviti vonju.
Ne bi li htio prenoiti kod nas?
Moram dalje.
Ali je to veoma opasno.
Pravovjernik se ne mora nieg bojati. Njegov ivot i njegova smrt zapisani su
u knjizi.
On sjede i izvadi aku datulja.
Ustanovio sam da je ulaz u kabinu zatvoren pa sam se naslonio na ogradu.
Budui da su oba ovjeka sjedila podalje od mene, a ja sam paljivo gledao u vodu,
moda su pomislili da ne razumijem njihov razgovor. Dervi upita:
Taj je ovjek dakle Nemzi? Je li bogat?
Nije.
Odakle to zna?
Platio je samo esti dio onoga to smo zatraili za prijevoz. Ali on ima
padiahov bujuruldu.
Onda je sigurno neki otmjen ovjek Ima li mnogo prtljage?
Uope je nema, ali ima dobro oruje. .
Sigurno nosu oruje samo zato da bi se njime diio. Eto, zavrio sam veeru.
Sad u krenuti dalje. Zahvali svom zapovjedniku to je doputao siromahu da se uspne
na brod.
Nekoliko trenutaka kasnije ponovo je kleao na svojoj splavi. Dohvatio je veslo i
zamahnuo njime u taktu pratei svaki zaveslaj glasnim: Ja Alah, Alah hu!
Taj me se ovjek neobino dojmio. Zato se uspeo na brod, a nije se iskrcao na
obali? Zato je upitao jesam li bogat i zato je za vrijeme razgovora razgledavao palubu
pogledom kojega otrinu nije uspijevao potpuno sakriti? Nisam imao ni najmanjeg
razloga da se bilo ega plaim, no ipak mi se taj ovjek uinio sumnjivim. Mogao bih se
zakleti da uope nije dervi.
Kad ga prostim okom nisam vie mogao razabrati, uperih u njega svoj dogled.
Premda je u onim krajevima sumrak veoma kratak, ipak je jo bilo dovoljno svijetlo da
ga uzmognem razabrati dogledom. Vie nije kleao kako bi mu propisivao njegov
navodni zavjet, ve je udobno sjedio i napola okrenuo splav veslao je prema
protivnoj obali. Ovdje je svakako bilo neto trulo u dravi Danskoj.
Halef je stajao kraj mene i promatrao me. inilo se da se trudi da pogodi moje
misli.
Vidi li jo fakira, sidi? upita.
Vidim.
On dri da ga vie ne moemo razabrati pa je zaokrenuo prema kopnu?
Tako je. Prema emu to zakljuuje?
Samo je Alah sveznajui, ali i Halef ima otre oi.
A to su otikrile tvoje oi?
Da taj ovjek uope nije fakir.
Zaista?

 Tako je, sidi. Ili zar si ikad uo da dervi reda kadirisa izgovara litaniju reda
rufaija?
To je tano. Ali zato se on izdaje za fakira ako to nije?
Moramo nastojati da to pogodimo, sidi. Rekao je da e i nou veslati. Zato to
ne ini?
Uto kormilar prekinu na razgovor. Priao je i upitao:
Gdje e spavati, efendijo?
Lei u u kuicu.
To nije mogue.
Zato nije?
Jer ondje uvamo novac.
Onda e nam dati nekoliko ilimova da se zavijemo u njih. Spavat emo
ovdje na palubi.
Dat u ti ih. Ali reci mi to e uiniti ako neprijatelji napadnu brod?
Kakve to neprajatelje misli?
Razbojnike.
Ima li ovdje razbojnika?
Deheini ive u blizini. Oni su nadaleko i nairoko ozloglaeni kao najvei
hirsiskeri pa pred njima nije siguran nijedan brod, nijedan ovjek.
Mislio sam da je va zapovjednik, umrugdi-bai Murat Ibrahim tako hrabar
da se nikoga ne boji.
To i jeste. Ali to moe on, to moemo svi mi protiv Abu Seifa, Oca
sablje koji je opasniji i straniji od lava u planinama ili morskog psa u moru?
Abu Seif ? Ne poznajem ga. Jo nisam nikad uo za njega.
Zato to si stranac. Za vrijeme ispae prevoze Deheini svoja stada na otoke
Libua i Hasani pa ostavljaju kod njih samo nekoliko ljudi.Svi ostali odlaze u pljaku.
Napadaju barke i uzimaju iz njih sve to na njima nalaze ili pak iznuuju veliku
otkupninu. Voa im je Abu Seif.
A to poduzima vlada protiv toga?
Koja vlada?
Ne vlada li ovdje padiah?
Njegova mo ne dopire do Dehedna. Oni su slobodni Arapi, a zatiuje ih
veliki erif iz Meke.
Pomozite onda sami sebi! Pohvatajte razbojnike!
Efendijo, ti govori kao to govori Franak koji nita ne razumije. Tko bi
mogao uhvatiti i ubiti Abu Seifa?
Pa i on je samo ovjek.
Ali Abu Seifa pomae ejtan. On se moe uiniti nevidljivim, moe letjeti
zrakom i roniti kroz more, njega ne ranjava ni no ni metak, a sablja mu je sihirli. On
prodire kroz vrata i zidove, a jednim udarcem sijee stotinu i vie neprijatelja.
To bih volio vidjeti!

 Jao, efendijo, ne eli toga! avo e mu rei da ga eli vidjeti pa budi siguran
da e doi. Sad idem da ti donesem ilimove pa legni da spava i pomoli se svome bogu
da te sauva od svih opasnosti koje ti prijete!
Kormilar nam donese ilimove. Zavili smo se u njih i ubrzo zaspali, jer smo bili
umorni od jahanja.
U toku noi nekoliko je mornara uvalo strau jednako na kopnu uz svoje usnule
drugove kao i na brodu, pazei na novac. Ujutro se svi skupie na brodu, podigoe sidro
i odvezae uad. Zatim podigoe jedro i sambuk zajedri prema jugoistoku.
Plovili smo otprilike tri etvrt sata kad ugledasmo nekakav amac koji je veslao
u istom smjeru kao i mi. Kad smo mu se pribliili, razabrasmo da se u njemu nalaze dva
mukarca i dvije gusto zastrte ene.
amac se ubrao zaustavi i ljudi u njemu dadoe znak da bi htjeli razgovarati sa
samoukom. Kormilar popusti ue na jedru tako da je ono izgubilo vjetar, i time uspori
plovidbu naeg broda. Jedan od veslaa u amcu ustane i viknu:
Kamo, sambue?
U Tur.
I mi. Hoete li nas povesti?
Plaate li?
Plaamo.
Onda se uspnite na paubu!
Na se brod zaustavi i sve etiri osobe uspee se na palubu dok je amac bio
privezan uz krmu. Zatim sambuk nastavi plovidbu.
umrugdi-bai ue u kabinu, sigurno da bi napravio mjesta za ene, gdje e biti
skrivene pred pogledima mukaraca. Morale su proi pokraj mene. Kao Evropljanin
nisam se morao okrenuti u stranu, i tako sam se zaudio, primijetivi da ih ne ovijava
nikakav miomiris. Istonjake se ene obiavaju inae tako namirisati da se to osjea
ve iz priline udaljenosti. Ipak sam osjetio jedan zadah koji se za njima vukao poput
nevidljiva repa, naime miris to ga svaki Istonjak dobro poznaje, a potjee upola od
deva, a upola od nefermentiranoga duhana vrste rasr to ga pue brojni Beduini i koji
silno smeta evropskom njuhu. Dobio sam dojam da su kraj mene prola dva gonia
deva. Svakako je bilo sigurno da glasoviti perzijski pjesnik Hafiz nije u ast tih dviju
ljepotica napisao svoje stihove:
Kad mirisne tvoje kose oko moga groba krue Iz njegova humka odmah
Procvjetaju divne rue.
Paljivo sam gledao za njima sve dok nisu nestale iza vrata kabine, ali nisam
uspio zapaziti vie nita neobino. Uostalom, moda su ene upravo prevalile dugako
putovanje na devama, tako da se zadah pustinjskoga broda nije dao tako lako istjerati
iz njihovih haljina.
Njihova su dva pratioca najprije dulje vremena razgovarala s kormilarom i s
carinikom, a zatim jedan od njih prie do mene:
ujem da si Franak, efendijo? upita.
Jesam.
Znai da si ovdje nepoznat?

 Prilino.
Umije li pisati?
Vrlo lijepo.
A pucati?
Jo bolje.
To je vrlo dobro! Jesi li snaan?
Strano kao lav! Hoe li da ti dokaem?
Neu, efendijo.
A ipak me dovodi u napast da ti to dokaem, jer je tvoja radoznalost vea
nego to moe biti ija strpljivost. Gubi se i da se nisii vie vratio!
Zgrabio sam ga okrenuo ga u prikladni smjer i gurnuo ga da je odletio daleko
preko palube te potrbuke pljosnuo o tlo. Zaas je bio opet na nogama.
Teko tebi! Uvrijedio si vjernika. Mora umrijeti!
On trgne handar i pojuri na mene, a njegov mu se pratilac pridrui, takoer s
orujem u ruci. Smjesta izvukoh iz Halefova pojasa tvrdi bi od koe nilskoga konja da
njime doekam napadae. Nisam ga meutim morao upotrijebiti, jer se u tom trenutku
otvorie vrata kabine i na njima se pojavi jedna od onih ena. Ona nijemo podignu ruku
i smjesta se opet povue. Oba se Arapa zaustavie, a zatim utke skrenue u stranu, ali
njihovi su mi pogledi govorili da od njih ne ekam nita dobra.
Turci su cijelu tu zgodu promatrali posve ravnoduno. Da je na brodu bio netko
ubijen, onda bi to sigurno bio njegov kismet.
Mene su razbjesnila tolika beskorisna pitanja. Uostalom, jesu li zaista bila tako
beskorisna? Nisu li moda imala ipak neku skrivenu svrhu? Istonjak je inae prema
strancima suzdrljiv, a pogotovo nee razgovarati s nekim neznancem za kojeg tovie
zna da je kaurin.
Ja sam onako razljuen rekao da sam glasovit ovjek i dobar strijelac. Zato je taj
Arapin htio znati jesam li paa, jesam li glasovit, umijem li dobro pisati i jesam li dobar
strijelac? to mu je moglo koristiti da dozna kanim li dalje prema jugu ili imam li
prijatelja meu Englezima? Zato je, kad sam mu odgovorio da ih imam, rekao to je
vrlo dobro i zato se raspitivao jesam li snaan? Osim toga sva svoja pitanja postavljao
je kao to bi ih istrani sudac postavljao okrivljenom. Najupadljivija od svega bila je
poslunost koju su i on i njegov pratilac pokazali im im je ena dala znak. Ovdje, gdje
je ena potpuno podreena mukarcu, i u javnom ivotu ni o emu ne odluuje, bilo je
to veoma neobino, pa i sumnjivo.
Sidi ree Halef koji se nije odvajao od mene jesi li vidio?
to sam to vidio?
Bradu one ene?
ene? Zar ena ima bradu?
Jamak joj nije bio preko lica prebaen dvostruko kao prije, ve jednostruko,
pa sam opazio bradu.
Brkove?
Ne, ve punu bradu. To uope nije ena ve mukarac. Treba li da to reknem
cariniku?

 Reci mu, ali tako tiho da te nitko ne uje.

Halef ode. Nikako se nije prevario, jer sam znao da se mogu pouzdati u
njegove otre oi pa sam i nehotice to novo otkrie doveo u vezu s derviem.
Vidio sam da Halef razgovara s Muradom Ibrahimom. Ovaj je zanijekao glavom
i nasmijao se: nije povjerovao Halefu. Na to se malian okrene i vrati se k meni.
Lice mu je bilo zlovoljno.
Sidi, taj je urnrugdi-bai tako glup da ak mene smatra glupim.
Kako to?
A tebe jo glupljim.
Ah!
On veli da ena nikad nema brade a da se mukarac nikad ne bi odjenuo
u enske haljine. Sidi, to misli o tim enama koje nose bradu? Da to nisu
Deheini?
Mislim da jesu.
Onda moramo dobro pripaziti.
To je zaista potrebno, ali prije svega moramo nastojati da sakrijemo
svoje nepovjerenje i svoju pozornost. Ostaj malo dalje od mene, ali tako da jedan
drugome moe smjesta priskoiti u pomo!
On ode, a ja se ispruih na ilimu. Najprije sam neko vrijeme kojeta
biljeio u svoj dnevnik a pri tome sam pomno pazio i na kabinu i na oba Arapina.
Bilo mi je kao da svaki as moram oekivati neki neugodni doivljaj. Ipak je dan
proao a da se nita raje dogodilo.

OTAC SABLJE
VE SE mrailo kad spustismo sidro u nekom malom zaljevu to ga je
tvorilo potko viasto udubljen je planine Debel Najazet koja spada u veliki
granitni lanac Sinaja.
Prud je bio veoma uzak jer su se svega nekoliko koraka od obale
rascijepane stijene uzdizale strmo u nebo. Sidrite je stoga bilo dobro zatieno
od vjetra, ali bilo je sporno hoe li nas danas zatiti i od drugih smetnji. Veoma
bih volio pretraiti najbre klance i pukotine u stijenama, ali vee se na alost
spustilo prije nego to su se Turci iskrcali da prema svom obiaju naloe vatru.
Izmolili su el mogreb, a sat kasnije aiju, koje su glasno odzvanjale od
strmih stijena planine. Ako je netko moda bio ovdje sakriven, morao je otkriti
nau prisutnost, sve da i nije ugledao nau vatru. Jednako kao i juer, ja sam
radije proveo no na brodu. Dogovorio sam se s Halefom da emo naizmjence,
bdjeti. Kasnije se nekoliko mornara vratilo na brod da preuzmu strau, a i obje su
ene izale iz kabine da na palubi udahnu malo svjeega zraka. Ovaj put su opet
nosile dvostruke koprene. To sam mogao primijetiti, jer su june zvijezde tako
jasno sjale da nije bilo teko pregledati cijelu palubu. ene se meutim ubrzo
vratie u kabinu, ija sam vrata mogao promatrati, premda sam ovaj puta sjedio
na pramcu.
Halef je spavao otprilike pet koraka od mene. Kad se pribliila pono,
potajice ga probudih i apnuh:
Jesi h se odmorio?
Jesam, sidi. Sad spavaj ti!
Mogu li se pouzdati u tebe?
Kao u samoga sebe!
Probudi me ako ti se ita uini sumnjivim!
Hou, sidi.
vre sam se zavio u ilim, sklopio oi i pokuao zaspati, ali mi to nije
uspjelo. U mislima sam ponavljao jedanputjedan, no ni to nije nita pomoglo.
Zatim se latih sredstva koje sigurno donosi san. Iskrenuo sam oi ispod
sklopljenih kapaka tako da su zjenice bile upravljene sasvim gore i nastojao da ne
mislim ni na to. San me je obuzeo, ali stoj, to je to bilo?
Provirio sam glavom iz ilima i pogledao u Halefa. I on mora da je neto
zamijetio, jer se upola uspravio oslukujui. Sad nisam nita vie uo, ali kad
sam uho ponovo poloio na palubu koja je predstavljala bolji vodi zvuka od
zraka, ponovo zauh onaj neobini um koji me je probudio, premda je bio
vanredno tih.
uje li togod, Halefe? apnuh.
ujem, sidi. to je to?
Ne znam. Pripazi!

S krme smo sad zauli posve tiho pljuskanje po vodi. Prijeko na kopnu se
vatra ve ugasila.
Halefe, ja u sad na nekoliko asaka na krmu. Pripazi na moje oruje i
odjeu!
Od ona tri Turina koji su se vratili na brod, dvojica su spavala na palubi.
Trei je uao, ali je i on spavao. Mogao me je netko promatrati iz kabine pa sam
zbog toga morao biti oprezan. Ostavio sam medvjedarku i opetuu, skinuo
turban, a i haik koji bi me odali svojom bijelom bojom. Zatim se vrsto priljubih
uz palubu, otpuzah do ograde, a zatim polako dalje uz nju sve dok nisam stigao
do mjesta gdje su s lijeve strane broda neke ljestve vodile na krov kabine do
kormila. Tiho poput make uspeh se na njih.
Otpuzao sam do kormila. Ali sad mi je bio jasan onaj neobini um!
amac u kojem su se dovezle one dvije ene i koji su privezati za krmu, bio je
sad sasvim privuen k brodu te je leao upravo ispod jednog od prozora na
irokoj krmi. Kroz taj se prozor upravo u asu kad sam oprezno zavirio odozgo
na konopcu sputao u amac neki malen, ali nipoto lagan predmet. Trenje toga
konopca o rub prozora izazvalo je onaj um koji se mogao uti samo ako je
ovjek pritisnuo uho o daske palube. Dolje u amcu nalazila su se tri ovjeka
koja su taj predmet primila, a zatim poekala dok ue nije bilo ponovo povueno
u vis i dok se na njem nije spustio drugi omot.
Sve mi je bilo odmah jasno. To to su putali u amac bio je novac
umrugdi-baija, naime ubrani porez. Nisam meutim imao vremena da i dalje
promatram.
Pazite, izdani smo! doviknu neki glas s visoke obale, s koje se
mogla dobro razabrati cijela paluba. Istodobno prasnu hitac i tane se zabije tik
kraj mene u dasku. Onda planu jo jedan hitac, pa i trei. Meci su na sreu
prozujali kraj mene, ali im se nisam smio dulje izlagati. Opazio sam samo jo to
da su dolje prerezali konopac i da se amac udaljio, a zatim skoih s kabine na
palubu.
U tom se trenutku otvorie vrata kabine i ja opazih da je u nju s vode
moralo neprimjetno ui vie ljudi. ene nisam vidio, ali devet mukaraca se
smjesta bacilo na mene.
Ovamo Halefe! viknuh glasno.
Nisam uope imao vremena da izvuem oruje. Tri su me ovjeka zgrabila
oko pasa pazei da ne uzmognem posegnuti za pojas. Druga trojica skoie u
susret Halefu, a ostali su se trudili da me uhvate za ake kojima sam se branio.
Prijeko na kopnu prasnue hici, odjeknue kletve i pozivi u pomo, a u isto sam
vrijeme uo i zapovijedi koje je dobacivao gromko onaj duboki bas to sam ga
maloas prepoznao: bio je to derviev glas.
To je onaj Nemzi. Nemojte ga ubiti, ve ga uhvatite! zapovjedi
jedan od onih koji su me bili zgrabili.
Pokuao sam se istrgnuti, ali nisam uspio. estorica protiv jednoga! Uto
nedaleko od mene opali pitolj.

 U pomo sidi, ranjen sam! viknu Halef.

Ja napeh sve sile i povukoh svoje napadae nekoliko koraka dalje.
Omamite ga! zadahta neki glas.
Ljudi me zgrabie jo vre a zatim, usprkos oajnoj obrani, dobih
nekoliko udaraca po glavi i to me obori. U uima mi je umjelo kao da ujem
morski mlat. Usred te grmljavine uo sam praskanje puaka i neke glasove. Onda
mi je bilo kao da mi veu ruke i noge i kao da me odvlae nekamo; na kraju
nisam vie nita osjeao.
Kad sam se probudio, osjetih u zatiljku estoke bolove. Trebalo je da
protekne mnogo vremena prije no to sam se uspio sjetiti svega to se dogodilo.
Oko mene je bilo tamno, ali neki jasan i odreen um doveo me je na misao da se
nalazim u utrobi nekog broda koji brzo plovi. Ruke i noge bile su mi tako vrsto
svezane da se nisam mogao ni maknuti. Spone mi se dodue nisu zarezale u
meso, jer se nisu sastojale od uadi i remenja, ve od rubaca, ali su me ipak
spreavale da se obranim od brodskih takora koji su me stali veoma tano pretraivati.
Dugo je vremena prolo, a da se moj poloaj uope nije izmijenio.
Nakopon zauh korake, ali ne mogoh razabrati nita. Netko je razvezao moje
spone i neki mi glas zapovjedi:
Ustani i poi s nama!
Ustao sam. Izveli su me iz unutranjosti broda u polutamno potpalublje.
Putem sam pretraio svoju odjeu pa sam se iznenadio i smirio vidjevi da mi
osim oruja nisu oduzeli nita.
Naposljetku izaoh na palubu i opazih da se nalazim na brodu s dubokom
kobilicom. Brod je imao dva trokutna i jedno trapezno jedro. Takva je snast u
tom moru punom oluja, naglih udaraca kie, podvodnog grebenja i pliina traila
kapetana koji je temeljito poznavao svoj zanat i morao biti jednako hrabar kao i
hladnokrvan. Na brodu se nalazilo tri puta toliko ljudi koliko je bilo potrebno, a
na pramcu se nalazio top, ali tako dobro pokriven sanducima, svenjevima i
bavama da se s drugih brodova ne bi mogao razabrati. Momad se sastojala od
samih suncem opaljenih ljudi od kojih je svaki za pojasom nosio cio arsenal
hladnog i vatrenog oruja.
Na krmi je sjedio neki ovjek u crvenim hlaama, bijelom turbanu i
plavom kaftanu. Dugaak mu je prsluk bio bogato izvezen zlatom, a u alu iz
Basore koji mu je sluio kao pojas svjetlucalo je dragocjeno oruje. U njemu sam
odmah prepoznao onoga dervia. Kraj njega je stajao Arapin kojega sam na
samouku oborio na tlo. Odvedoe me pred njih. Moj jueranji protivnik omjerio
me je osvetoljubivim, a dervi prezirnim pogledom.
Zna li tko sam? upita me dervi.
Ne znam, ali nasluujem.
No, tko sam?
Ti si Abu Seif.
Jesam. Klekni preda mnom!

 to ti pada na um! Ne pie li u koranu da ovjek smije kleati samo

pred Alahom?
To za tebe ne vrijedi, jer si nevjernik. Zapovijedam ti da klekne i da mi
time iskae potovanje.
Ne znam jo da li zasluuje potovanje, ali sve ako to i doznam,
iskazao bih ti svoje potovanje na drugi nain.
Klekni, jer u ti inae odsjei glavu!
Gusar je ustao i maio se svoje krivoije. Ja mu prioh jo korak blie.
Moju glavu? Jesi li ti zaista Abu Seif ili si krvnik?
Ja sam Abu Seif i drim rije. Klekni ili u ti glavu poloiti pred noge.
uvaj svoju vlastitu glavu!
Kaurine!
Kukavico!
to? siknu. Naziva me kukavicom?
Dakako. I jesi kukavica. Zato si sambuk napao nou? Zato si svoje
dasuslare odjenuo u ensku odjeu? Zato hrabrost pokazuje ovdje gdje te
opkoljuju i uvaju tvoji ljudi? Da si sa mnom nasamu, govorio bi posve drukije.
Ja sam Abu Seif, Otac sablje, i desetorica takvih kao to si tine bi se
mogli oprijeti mojoj otrici.
Aferim bravo! Tako govori onaj koji se plai djela!
Djela? Jesu li ta desetorica ovdje? Da su zaista tu, smjesta bih ti
dokazao da sam rekao istinu.
Nisu potrebna desetorica. Dovoljan je jedan.
Zar bi ti moda htio biti taj jedan?
Ah, ti ne bi pristao na to!
Zato ne?
Jer se boji. Ubija ustima a ne sabljom.
Oekivao sam da e se nakon tih rijei jo jae razbjesniti, ali sam se
prevario. Razbojnik sakrije svoj gnjev iza hladnog smrtonosnog mira, izvue
svom susjedu sablju iz korica i prui mi je.
Uzmi i brani se! Ali kaem ti, sve da si vjet kao Afram i snaan kao
Kelad, bit e kod treeg udarca mrtav.
Uzeh sablju.
Nalazio sam se zaista u neobinom poloaju. Otac sablje morao je
prema istonjakim pojmovima biti izvrstan maevalac. Ali ja sam znao da je
Istonjak prosjeno isto tako lo maevalac kao to je i slab strijelac. Ni ona
Aframova spretnost, a ni Keladova snaga nisu valjda bile ba tako silne. Jo
nikad nisam s nekim Istonjakom ukrstio otricu prema pravilima maevalakog
umijea, pa iako mi je sablja koju su mi dali bila prilino nepoznata sa svojom
polovinom i punom teinom, dakle tanka u onom dijelu koji je sluio za
obranu a tea u prvoj treini otrice, ipak sam eljno ekao da tom Ocu sablje
dokaem da umijem nadmonije baratati orujem.

itava se brodska posada skupila, a na svim sam licima vidio uvjerenje da

u zaista kod treeg Abu Seifovog udarca poginuti.
On me smjesta napade divlje i nepravilno, tako da uope nisam imao
vremena da stanem u propisani stav. Obranio sam njegovu neistu kvartu i
pokuao da smjesta iskoristim to se otkrio, no veoma sam se zaudio videi
kako je vjeto izbjegao kruni udarac moje otrice. Zatim on pokua s fintom, ali
mu ona ne uspije. Udarih riposto i to espadon. Moj je udarac pogodio, premda ga
nisam namjeravao ozbiljno ozlijediti. On se razbjesni i toliko se zaboravi da se
malo povukao, a zatim skoi naprijed i ponovo udari kvartu. I ja stupih pola
koraka naprijed, pa svom snagom zakoih udarac njegove otrice i oruje mu
izleti iz ruke te pade u more.
Svi ljudi oko nas glasno kriknue, a ja stupih natrag i spustih sablju.
Goloruki ovjek stajao je preda mnom i buljio u mene.
Abu Seife, ti si veoma vjet maevalac.
Te su ga rijei ponovo dovele k svijesti. Suprotno od oekivanja nisam na
njegovom licu razabrao gnjev, ve samo iznenaenje.
France, pobijedio si Abu Seifa! viknu.
To si mi ti veoma olakao, jer se nisi maevao ni plemenito ni
promiljeno. Moj drugi udarac stajao te je krvi, a moj trei oduzeo ti je oruje.
Da, ak nisam ni dospio da ti zadam trei udarac, dok me je tvoj trei imao ubiti.
Evo ti sablje. U tvojoj sam ruci!
To pozivanje zaista smiono na plemenitost Deheina imalo je dobar
uinak.
Da, ti si u mojoj vlasti, moj si zarobljenik potvrdi ali svoju
sudbinu dri u svojim rukama.
Kako to misli?
Ako uini ono to traim od tebe, ubrzo e opet biti slobodan.
to da radim?
Maevat e sa mnom.
Vrlo rado. .
I nauit e me sve to sam umije.
Sporazuman sam.
Dokle god se bude nalazio na mom brodu, nee dopustiti da te itko
strani vidi.
Dobro.
... pa e na moj nalog smjesta sii s palube ako se priblii, kakav drugi
brod.
Hou.
S tvojim slugom nee progovoriti ni rijei.
Gdje je on?
Ovdje ria brodu.
Je li svezan?
Nije, bolestan je.

 Znai da je ranjen!
Jest, u ruku. Osim toga slomio je nogu tako da ne moe ustati.
Onda ti ne mogu dati zatraeno obeanje. Moj mi je sluga ujedno i
prijatelj pa ga moram njegovati. To e mi dopustiti.
Ne doputam ti, ali ti obeajem da emo se dobro pobrinuti za njega.
To mi nije dovoljno. Ako je slomio nogu, onda mu je ja moram
namjestiti. Ovdje sigurno nema nikoga tko se u to razumije.
Ja se u to razumijem. Razumijem se u to kao derah. Povezao sam ranu
tvoga sluge, a namjestio sam mu i nogu. Vie ga nita ne boli i zadovoljan je.
Hou da to ujem iz njegovih usta.
Kunem ti se na to Alahom i prorokom. Ako mi ne obea da nee
govoriti s njime, onda u se pobrinuti za to da ga uope vie ne vidi. Osim toga
moram od tebe jo neto zatraiti.
to?
Ima li prijatelje meu Inglisima?
Imam.
Jesu li to ugledni ljudi?
Meu njima ima i paa.
Hoe li te oni otkupiti?
To je bilo neto posve novo! Dakle on me nije kanio ubiti, ve je htio da
mu platim za svoju slobodu.
Koliko trai? upitah ga.
Uza se ima tako malo zlata i srebra da se ne moe sam iskupiti, ali
ipak nee jeftino proi.
Razbojnik je dakle ipak pretraio moje depove, ali oito nije naao ono
to sam uio u rukave svoga turskog kaputa. Uostalom, i to bi bilo premalo za
otkupninu. Zato mu odgovorih:
Ja nemam nita. Nisam bogat.
To ti vjerujem, premda ti je oruje izvrsno, a ima uza se i stvari to ih
ja ne poznam. Ti si meutim otmjen i glasovit.
Ah!
To si rekao ovom ovjeku na sambuku.
Samo sam se naalio.
Nisi, govorio si ozbiljno. Tko je tako snaan i umije tako sjajno baratati
sabljom kao to umije ti, taj ne moe biti nita drugo nego nekakav veliki sabit
za kojega e njegov padiah platiti veliku otkupninu.
Moj kralj nee moju slobodu platiti novcem. On e je od tebe zatraiti
besplatno.
Ja ne poznajem nikakvog kralja Nemzija. Kako e on razgovarati sa
mnom i prisiliti me da te pustim na slobodu?
Uinit e to putem svoga sefira.
Ni njega ne poznajem. U ovom kraju nema nikakvog sefira tvoje
zemlje.

 Na poslanik se nalazi u Stambulu kod padiaha. Ja imam bujuruldu pa

sam dakle ovjek koji stoji u sultanovoj sjeni.
Abu Seif se nasmije.
Ovdje padiah ne znai nita, ovdje vlada samo veliki erif Meke, a ja
sam moniji od njih obojice. Neu dakle o tebi povesti pregovore ni s tvojim
kraljem ni s njegovim poslanikom.
A s kime onda?
S Inglisima.
Zato s njima?
Jer e te oni zamijeniti za moga brata koji se nalazi u njihovim rukama.
Moj brat je sa svojom barkom napao na jedan od njihovih brodova pa su ga oni
zarobili. Otpremili su ga u Eden i ele ga ubiti. Sad e ga meutim u zamjenu za
tebe morati pustiti na slobodu.
Vara se. Ja ne spadam meu Inglise. Oni e me ostaviti u tvojim
rukama, a tvoga brata e ubiti.
Onda e i ti umrijeti. Umije pisati pa e im napisati pismo koje u im
dostaviti. Napie li pismo dobro, oni e te zamijeniti za moga brata, a napie li
ga loe, onda e sam sebe imati na savjesti. Razmisli dakle vrlo pomno o tome
pismu. Ima jo mnogo dana vremena.
Koliko?
Oekuje nas opako more, ali ja u ploviti i nou ako to bude mogue.
Ostane li nam vjetar povoljan, za etiri emo dana stii u Didu. Odande do
okoline Sane, gdje u sakriti svoj brod, gotovo je isto tako daleko. Ima dakle
punih sedam dana vremena da razmisli o svom pismu, jer ja u tek iz Sane
poslati glasnika.
Dobro. Napisat u pismo.
I obeaje mi da nee pokuati pobjei?
To ti ne mogu obeati.
Neko me je vrijeme ozbiljno gledao u lice.
Alah akbar, bog je velik, a ja nisam dosad vjerovao da meu kranima
ima i potenih ljudi. Ti dakle eli pobjei?
Iskoristit u svaku priliku za to.
Onda se neemo ni maevati. Inae bi me mogao ubiti i skoiti u vodu
da se spasi plivanjem. Umije li plivati?
Umijem.
Imaj na umu da ovdje u moru ima mnogo morskih pasa koji bi te
poderali.
To znam.
Dat u strogo paziti na tebe. Ovaj ovjek ovdje bit e stalno uza te.
Uvrijedio si ga. On te nee gubiti iz vida dok te ne oslobodimo ili dok ne umre.
to e u ta dva sluaja biti s mojim slugom?
Njemu neemo uiniti nita na ao. On nije ni Turin ni kaurin pa emo
ga pustiti na slobodu zajedno s tobom ili poslije tvoje smrti. Sad moe ostati na

palubi, ali im ti tvoj straar zapovjedi mora sii u potpalublje gdje e te

zakljuati u komoru.
Rekavi to, Dehein se okrenu od mene. Bio sam otputen.
Najprije sam otiao na pramac, a zatim se proetah du brodske ograde.
Kad sam se umorio, ispruih se na pokrivau. Moj se straar neprekidno drao u
blizini, pet ili est koraka od mene.
To je bilo isto tako suvino kao i neugodno za mene. inilo se da se inae
nitko na mene ne osvre i nitko nije sa mnom progovorio ni rijei. utke su mi
pruili vodu, kuskus i nekoliko datulja. im bi nam se pribliio kakav jedrenjak,
morao sam sii u svoju komoricu. Moj bi straar stao na vrata i ostajao ondje dok
ne bih ponovo smio izai. Uveer bi vrata izvana zakraunali i na njih nagomilah
kojekakvu ropotariju.

MOJ VJERNI HALEF

TAKO su prola tri dana. Vie sam se brinuo za ranjenog Halefa nego za
samoga sebe, ali uzalud bih pokuao da doem do njega. Sigurno se isto tako
nalazio u potpalublju kao ja, ali svaki pokuaj da svom vjernom Halefu iza lea
svoga uvara dadem kakav znak mogao bi obojici samo nakoditi.
Poto smo plovili veoma brzo i sretno, stigli smo otprilike u podruje
izmeu Debel Ejuba i Debel Kelaje, odakle je obala do Dide postajala sve
nia i ravnija. Bijae predveerje. Na sjeveru je stajao, kao velika rijetkost u tim
geografskim irinama, mali oblai u obliku koprene koju je Abu Seif veoma
zabrinuto promatrao.
Spustila se no te sam morao sii pod palubu. Ovdje je bilo jo sparnije
nego obino, a sparina se i poveavala. Ve je prola i pono a ja jo nisam bio
zaspao. Onda odjednom zauh iz daljine neko prigueno brujanje, grmljavinu i
tutnjavu koja je dojurila brzinom oluje i zgrabila na brod. Osjetio sam kako je
brod pramcen duboko utonuo u valove, pa se opet uzdigao, a zatim jurnuo
udvostruenom brzinom. Stenjalo je i kripalo na sve strane. Donji dio jarbola
praskao je u svom leitu a na palubi je momad trala amo-tamo bojaljivo
viui, jadikujui i molei.
U isto su se vrijeme ule jasne i promiljene kapetanove zapovijedi. Zaista
je bilo potrebno da on ne izgubi hladnokrvnost. Prema mom raunu pribliavali
smo se visini Rabiga, to ga Arapi nazivaju Rabr, a juno odatle pruaju se
upravo nebrojene hridine i koraljni prudovi koji su ak i danju opasni za
plovidbu. Ondje se nalazi i otok Gauat, a izmeu njega i Ras Hatibe uzdiu se
dvije koraljne hridine. Prolaz izmeu njih je ak i po suncu i mirnom moru bio
pun najveih opasnosti. To mjesto Arapi nazivaju Om el Hablein Mati dvaju
ueta, pa se prema samome imenu dade zikljuiti kako su se brodari nekada na
tom mjestu pokuavali zatititi od opasnosti.
Orkan nas je upravo bijesnom brzinom tjerao prema tom prolazu. Bilo je
posve iskljueno da bismo putem mogli negdje pristati.
Ustao sam sa svoga leaja. Naleti li brod na kakvu hridinu, bio sam
izgubljen, jer je moja komorica bila zakraunana.
Uto mi se uini kao da usred brujanja prirodnih sila ujem pred vratima
neki um. Prioh blie i osluhnuti. Nisam se prevario. Netko je odstranjivao
prepreke s vrata a zatim se ona otvorie.
Sidi!
Tko je ovdje?
Hamdulilah slava bogu koji mi je dopustio da odmah naem pravo
mjesto! Zar ne pozna glas svoga vjernog Halefa?
Halef! Ta to je nemogue! To sigurno nije Halef, jer on ne moe hodati.
Zato ne moe?
Jer je ranjen i jer je slomio nogu.

 Da, ranjen jesam, sidi, metak me je pogodio u ruku, ali rana mi je laka.
Nogu nisam slomio.
Onda mi je Abu Seif lagao.
Nije on legao tebi ve sam ja njega zavarao. Morao sam se pretvarati da
pomognem svom dobrom sidiju. Tako sam tri dana leao dolje s daicama oko
noge, ali sam ih nou uklanjao i odlazio u izvide.
Dobri moj Halefe, to ti nikad neu zaboraviti!
Douo sam kojeta.
to?
Abu Seif e pristati malo ispred Dide da kao hodoasnik poe u Meku.
Ondje se namjerava pomoliti da mu se brat domogne slobode. Nekoliko njegovih
ljudi poi e s njim.
Moda e nam uspjeti da umaknemo.
Nastojat u. To e dakle biti sutra. Tvoje se oruje nalazi u njegovoj
kabini.
Ako se noas ne utopimo, hoe li se naredne noi vratiti?
Doi u; sidi.
Opasno je, Halefe!
Danas je tako mrano da me nitko nije mogao opaziti, a Deheini
nemaju vremena da nas nadziru. Sutra e nam pak pomoi Alah.
Boli li te rana?
Ne boli.
to je bilo sa sambukom? Leao sam u nesvijesti i ne znam nita.
Oteli su cio novac koji se sad nalazi u kapetanovoj kabini i svezali
posadu. Sa sobom su poveli samo nas dvojicu da bi ti oslobodio Abu Seifovog
brata.
I to zna?
Prislukivao sam to govore.
Gdje je one noi bio njihov brod?
Leao je usidren nedaleko od nas iza klisura i ekao nas. Laku no,
sidi!
Laku no!
Halef mugne iz kabine, povue kraun i natovari svu onu gomilu na vrata.
Za vrijeme Halefova posjeta gotovo sam posve zaboravio na oluju, ali je
ona sad isto tako brzo prestala kao to je i dola. Iako se more jo dugo vremena
valjalo u velikim valovima, kako sam to zamijetio po pokretima broda, ipak sam
naslutio da se nebo razvedrilo, to je znatno smanjivalo opasnost da se
nasuemo. Tako sam mirno zaspao.
Kad sam se probudio, brod je mirovao, moja su vrata bila otvorena, ali
ispred njih stajao je straar.
Hoe li gore? upita me.
Hou.
Gore moe ostati samo do podne.

Uspeo sam se na palubu i vidio da su s nje ve uklonjeni svi tragovi oluje.

Brod je leao usidren u nekom uskom zaljevu koji se duboko urezao u kopno.
Jedra su bila skinuta, a pokretni jarboli sputeni tako da se brod nije ni s mora ni s
kopna dao lako otkriti. Uostalom, inilo se da je obala ovdje bila pusta i
nenastanjena.
Sve do podne ostao sam na palubi a da se nije dogodilo nita neobino.
Onda me Abu Seif dade pozvati k sebi. Nalazio se u svojoj kabini gdje sam
ugledao sve svoje oruje na zidu. Osim toga sam na podu kabine ugledao vie
velikih keikeselerija koji su sigurno bih napunjeni barutom. Jedan je sanduk bio
otvoren, ali ga Abu Seif zatvori im sam uao. Ipak sam imao dovoljno vremena
da opazim da se u njemu nalaze same platnene vreice u kojima se vjerojatno nalazio novac to su ga gusari ugrabili sa sambuka.
Nemzi, imam se s tobom neto ukratko porazgovoriti poe on.
Govori.
Zar mi jo uvijek ne eli obeati da nee pokuati da pobjegne?
Nisam laac pa ti zato iskreno kaem da u pobjei im mi se za to
prui prilika.
Nee imati prilike. Ipak me svojim rijeima prisiljava da s tobom
postupam stroe nego to bih to htio. Mene nee dva dana biti na brodu. Za to
vrijeme ne smije izai iz svoje kabine. Leat e u njoj svezanih ruku.
To je okrutno.
Jest, ali sam si kriv.
Moram se dakle pokoriti.
Moe ii. Zapamti, meutim, da u izdati nalog da te smjesta ubiju ako
pokua skinuti spone. Da si pravovjernik, zamolio bih te da mi bude
prijateljem. No ipak te ne mrzim i ne prezirem. Povjerovao bih tvom obeanju,
ali poto mi ga nee da dade, mora snositi posljedice. Sii sada dolje!
Odveli su me u potpalublje, svezali i zatvorili. Bila je velika muka u onoj
sparini leati dolje svezan, ali sam se pomirio s time, premda je moj straar dao
oduka svojoj osvetoljubivosti tako da mi nije donio ni jela ni pia. Nadao sam se
da e Halef, doi, ali sam bio i vrlo nestrpljiv. Leao sam u tami to je jo
povealo moje muke. Prolo je mnogo vremena a sigurno je ve i pono kad
naposljetku zauh vani ispred mojih vrata neki tihi um.
Napeto sam oslukivao, ali nisam uspio vie nita uti. Govoriti nisam
nipoto smio. Uostalom, moda je to bio samo takor.
Neko je vrijeme sve ostalo mirno, a onda zauh kako se pribliuju koraci, a
zatim i onaj tihi um koji nastaje ako se po podu vue ilim ih rogoina. to je to
bilo? Svakako je moj straar odluio da e ostatak noi provesti pred mojim
vratima. Za mene dakle nije vie bilo nade, jer sve ako Halef ipak i doe, to e
ah uj! to je to? Bila je potrebna sva otrina moga izvrsnoga sluha da primijetim
kako se drveni kraun na mojim vratima polako, posve polako pomie. Nekoliko
sekundi kasnije zauh tvrdi udarac um kao da netko pokuava ustati s poda,

ali ne moe zatim kratko i prigueno stenjanje, pa napokon napolju poluglasne

rijei:
Doi sidi! Imam ga! Bio je to Halef.
Koga? upitah.
Tvoga straara.
Ne mogu ti pomoi, jer su mi ruke svezane.
Jesi li svezan uza zid?
Nisam. Izai mogu.
Onda doi, vrata su otvorena.
Kad sam izaao, osjetih da Arapin lei na podu i da se grevito trza. Halef
je kleao na njemu i objema mu rukama stezao vrat.
Opipaj njegov pojas, nalazi li se u njemu kakav no, sidi.
Evo ga! Poeka j!
Rukama koje su nad zglobovima bile vrsto stegnute jedna uz drugu,
izvukoh no, stegoh drak vrsto zubima i raspilih spone.
Je li ti uspjelo, sidi?
Jest, ruke su mi slobodne. Drago mi je da straar nije jo mrtav.
Zasluio je to, sidi.
Neka ipak ostane na ivotu. Svezat emo ga, zataknut emo mu ep u
usta i poloiti u moju komoricu.
Onda e stenjati kroz nos i odati nas.
Razvit u njegov turban i omotati mu ga oko lica. Popusti sad malo da
doe do daha! Tako, evo epa! Evo njegova pojasa da mu sveemo ruke i noge
pusti mu vrat i pridri mu noge! Tako, gotovi smo! Sad u kabinu s njime!
Duboko sam odahnuo kad sam iza naeg zatvorenika zakraunao vrata i
zastao s Halefom na stepenicama.
to sad, sidi? upita.
Najprije mi pripovijedaj kako je do svega toga dolo? Kako si stigao
ovamo? Kako si zaskoio tog ovjeka?
Oh, vrlo jednostavno! odvrati hrabri Halef. Iuljao sam se iz
potpalublja i osluhnuo. uo sam da je Otac sablje s dvanaest ljudi otiao u
Didu. Sa sobom je ponio mnogo novaca da ga odnese velikom erifu Meke.
Zatim sam uo da e onaj Dehein koji te ima uvati spavati pred tvojim vratima.
On te mrzi pa bi te ve odavno ubio da se ne boji Abu Seifa. Ako sam htio k tebi,
morao sam ga pretei pa sam dakle otpuzao preko palube a da me nitko nije
primijetio. Ti si me to nauio u pustinji. Tek to sam stigao ovamo, doao je i on.
Ah, to si dakle bio ti! uo sam te.
Kad je legao, zgrabio sam ga za vrat. Sve ostalo zna, sidi.
Hvala ti, Halefe! Kako je gore?
Vrlo dobro. Kad sam se prouljao po palubi, Deheini su upravo
pripaljivali svoj hai. Njihov zapovjednik otiao je pa se sad to usuuju uiniti.
Uzmi oruje toga ovjeka. Bolje je od tvojega. A sad doi! Ja u ispred
tebe.

Dok smo se tako jo uljali gore, morao sam se nasmijati tome to Abu
Seif nosi velikom erifu poklon koji predstavlja tek neznatan dio onoga to mu je
upravo ugrabio. im sam isturio glavu iz otvora u palubi, osjetih onaj miris koji
se uvijek iri u blizini puaa haia. Ljudi su leali posvuda naokolo na palubi.
Nije se dalo ustanoviti da li spavaju ili samo lee nepomino oekujui
djelovanje omamljivog otrova. Na sreu je put do kabine bio slobodan.
Otpuzasmo onamo pritisnuvi se tik uz daske palube i stigosmo sretno do vrata.
Zahvaljujui istonjakoj nebrinosti, vrata nisu imala brave, a ni stoeri nisu
mogli zakripati jer su se sastojali samo od komada koe prikucanih gore i dolje
o vrata i vratnice.
Otvorio sam vrata samo toliko koliko je bilo potrebno da se u vuemo u
kabinu, a kad smo bili u kabini, zatvorih vrata za sobom. Sad sam se osjetio tako
siguran i slobodan kao kod kue u svojoj sobi. Ovdje je visjelo moje oruje, a pet
koraka dalje bila je brodska ograda. Jedan skok s nje bio je dovoljan da stignem
na obalu. Sat, kompas i novac imao sam uza se.
to da ponesem sa sobom? upita Halef.
Jedan od onih pokrivaa koji lee ondje u kutu. Nuno ga trebamo. I ja
u uzeti jedan.
I nita vie?
Nita.
Ali ja sam uo da se ovdje nalazi mnogo novaca.
Novac lei ondje u krinji. Neemo ga dirati, jer nije na.
to, sidi? Ti kani tim razbojnicima ostaviti novac to ga mi tako nuno
trebamo?
eli li postati kradljivcem?
Ja. Zar ja Hadi Halef Omar Ben Hadi Abul Abas Ibn Hadi Davud al
Gosara kradljivac? Sidi, neka se samo netko drugi usudi da mi to rekne! Nisi li ti
sam zapovjedio da onome ovjeku dolje u komori oduzmem oruje? Nisi li mi
naloio da uzmem jedan od ovih pokrivaa?
To nije kraa. Razbojnici su nam oduzeli nae pokrivae i tvoje oruje,
pa imamo dakle pravo da se za njih namirimo. Novac su nam meutim ostavili.
Nisu, sidi. Moj su novac oduzeli.
Jesi li imao mnogo?
Hm, bio sam na najboljem putu da se tednjom obogatim. Sjeti se samo
onog bakia to sam ga dobio od Ibrahima Mamura. I nisi li mi i ti svaka dva
tjedna dao tri talira? Imao sam jo sav taj novac, a sad je nestao pa u dakle uzeti
ono to mi pripada.
Priao je krinji. Zar da ga u tome sprijeim? U nekom smislu imao je i
pravo. Ovdje smo se nalazili u prilikama u kojima smo sami morali ouvati svoje
pravo. Gdje bismo mogli Abu Seifa tuiti da nam vrati ugrabljeni novac? Nigdje.
A ja sam i odvie morao tedjeti a da bih iz svoga depa mogao Halefu
nadoknaditi ono to mu je bilo ugrabljeno. Osim toga daljnja prepirka s Halefom

samo bi nas zadrala ili bi nas ak dovela u opasnost. Zadovoljio sam se dakle
time da reknem:
krinja je sigurno zakljuana. Halef prie blie, pregleda je i ree:
Da, na njoj je brava a nema kljua, no ja u je ipak otvoriti.
Ne, to nee uiniti! usprotivili mu se. Ako razbije bravu, to e
prasnuti i buka e nas odati.
Ima pravo, sidi ree Halef. Dakle neu moi da doem do svojih
talira. Dobro, hajdemo.
Te je rijei izrekao tako turobno da sam gotovo poalio to se mora odrei
svoga novca. Ni jedan drugi Arapin ne bi ga se odrekao, pa me je to navelo da mu
obeam:
Halefe, ja u ti jo jednom dati te tvoje talire.
Je li to istina, sidi?
Svakako.
Onda hajdemo! Sad sam zadovoljan.
Izali smo iz kabine i sretno stigli na ogradu broda. Udaljenost izmeu
ograde i kopna bila je ipak znatna, kako sam to mogao razabrati u svjetlu
zvijezda.
Hoe li to moi preskoiti, Halefe? zabrinuto upitah. Znao sam da
on umije dobro skakati, ali se ovdje ovjek nije mogao zaletjeti.
Pripazi, sidi!
Ustao je, stao nogom na ogradu, a tren kasnije naao se ve prijeko na
obali. Brzo skoih za njim.
Hamdulilah, hvala bogu! Sad smo slobodni radosno e Halef. Ali
to sada?
Otii emo U Didu.
Poznaje li put?
Ne poznajem.
Ili ima li kartu koja ti ga pokazuje?
Nemam ni nje, ali je dovoljno da se drimo juga. Abu Seif je pjeice
poao onamo, a to je siguran znak da grad nije daleko. Ali najprije pregledajmo
oruje.
Iz opreza smo, se zaklonili iza nekog oblinjeg grma euforbije koji nas je
dovoljno zaklanjao od pogleda. Moje su puke bile nabijene. Oito se gusari nisu
snalaziii s revolverima i s henrijevkom, a tekoj medvjedarki su se sigurno udili.
Arapd su navikli na dugake i lake puke pa su itava plemena jo i danas
naoruana pukama veoma starih i neobinih vrsta.
Poto smo se uvjerili da nitko nije zamijetio na bijeg, krenusmo
nepoznatim putom. Da ne zalutamo, morali smo se to vie drati obale. Ova je
meutim bila puna zaljeva koje smo morali obilaziti, tako da smo napredovali
vrlo sporo. K tome je tlo unato blizini mora bilo gusto obraslo kolokvintama i
alojama koje su nam veoma oteavale hodanje. Naposljetku svane dan pa smo se
sad mogli kretati lake i bre. Mogli smo gledati u daljinu i odluiti kojim

smjerom da poemo da bismo presjekli zavoje obale. Otprilike u osam sati prije
podne ugledasmo pred sobom minarete nekog grada okruenog visokim i dobro
uuvanim zidom.
Hoemo li upitati jel to Dida, sidi? ree Halef.
Ve smo puni sat sretali putnike, ali ih nismo oslovili.
Neemo odgovorih. To je posve sigurno Dida.
A to emo ondje?
Najprije u razgledaj mjesto.
I ja u ga razgledati. Zna li da je ondje zakopana Eva, pramajka
ljudskog roda?
Znam.
Kad ju je Adam pokopao plakao je za njom etrdeset dana i etrdeset
noi. Zatim je otiao u Selan Dib gdje je umro pa je tamo i pokopan. Selan Dib je
otok za koga znaju samo vjernici.
Vara se, Halefe. Taj otok pripada Englezima; i ja sam ve bio na
njemu.
Halef me zaueno pogleda.
Ali nae uleme kau da svaki nevjernik koji pokua stupiti na Adamov
otok, mora umrijeti.
Jesam li ja umro?
Nisi. Ali ti si Alahov ljubimac.
Onda u ti navesti jo jedan primjer za to da vai uleme nemaju uvijek
pravo. Zar ne, svaki nevjernik mora umrijeti ako stupi na tlo svetih gradova
Meke i Medine?
Tako je.
Pa ipak ima krana koji su ondje bili. Gradili su se da su muslimani.
Onda mora da su poznavali na jezik i nae obiaje.
Poznavali su ih.
Halef mi se bojaljivo i ispitljivo zagleda u lice.
Sidi, i ti ih pozna. Kani li moda takoer u Meku?
Hoe li me povesti sa sobom?
Ne mogu, sidi. Zbog toga bi me pekli u najdubljem paklu.
Da li bi me odao ako me ondje ugleda?
Ne alosti me, sidi. Morao bih te odati, a moda to ipak ne bih mogao
uiniti. Onda uope vie ne bih mogao ivjeti.
Vidio sam da govori istinu pa bi bilo okrutno da sam ga dulje iskuavao i
plaio.
Ti e dakle uskoro postati pravi hadija.
Da, sidi, postat u. Iz Dide u otii u Meku, zadrat u se u Arafahu,
dat u da me u Mini obriju i izvrit u sve to moja vjera trai. Hoe li dotle u
Didi poekati na mene?
Koliko e se zadrati u Meki?
Sedam dana.

 Onda e me opet nai u Didi. Hoe li mi ispuniti jednu elju?

Hou, jer znam da nee od mene zatraiti nita to ne bih smio uiniti.
Nemoj rei ovdje nikome da sam kranin. Vladaj se kao da sam
musliman.
Posluat u te, ali hoe li i ti meni ispuniti jednu molbu?
Koju?
U Meki moram kupiti azis kuma i razdijelili brojne poklone i
milostinju. .
Ne vodi brigu, jo danas e dobiti svoje talire.
Moda ih neu moi iskoristiti, jer su kovani u zemlji nevjernika.
Onda u ti taj isti iznos isplatiti u pijasterima.
Ima li pijastere?
Jo ih nemam, ali u ih dobiti od sarafa.
Hvala ti, sidi. Hou li imati dovoljno novaca da poem i u Medinu?
Mislim da hoe, bude li tedljiv. Put te nee nita stajati.
Zato?
Jer u i ja s tobom.
U Medinu, sidi? zabrinuto e on.
Da. To nije zabranjeno.
Put onamo ti je slobodan, ali u samu Medinu ne smije ui.
Mogu li te dakle poekati u Danbu?
To je lijepo, sidi, to bi moglo ii.
Jesmo li se dakle sporazumjeli?
A kamo e onda?
Najprije u Medain Salih.
Sidi, tamo te eka smrt! Ne zna li da je to grad sablasti koje nijednog
smrtnika ne trpe uza se?
Mene e morati trpjeti. Medain Salih veoma je tajanstveno mjesto. O
njemu pripovijedaju udesne stvari, pa ga zato elim vidjeti.
Nee ga vidjeti, jer e nam duhovi zakriti put. Ali ja te neu napustiti
pa sve ako moram s tobom i umrijeti. Onda u biti ve pravi hadija kojemu je raj
uvijek otvoren. A kamo e zatim, ako sretno izae iz Medain Saliha?
Ili na Sinaj, u Jeruzalem i Stambul ili u Basra i Bagdad.
Hoe li me povesti sa sobom?
Hou.
U meuvremenu smo stigli do gradskih vrata. Ondje je posvuda izvan
zidova bilo podignuto cijelo mnotvo koliba od slame ili palminog lia u kojima
su stanovali siromani radnici ili jo siromaniji trgovci drvom i povrem. Neki
me otrcani ovjek oslovi:
Jesi li zdrav, efendijo? Kako ivi, kako se osjea?
Zastao sam. Na Istoku ovjek uvijek mora imati vremena da odgovori na
pozdrav.

 Hvala ti. Zdrav sam. Dobro mi je i izvrsno se osjeam. A kako ti, sine
hrabroga oca, kako tebi teku poslovi, ti pripadnice najpobonijeg muslimanskog
plemena?
Posluio sam se tim rijeima, jer sam vidio da nosi mealeh. Dida slovi
kao sveti grad, a stanovnici svetih gradova imaju pravo da nose taj znak. etiri
dana nakon roenja djeteta ureu mu na svakom obrazu tri zareza a na svakoj
sljepoonici dva. Brazgotine tih zareza ostaju doivotno. To je mealeh.
Tvoje rijei su aar. Miriu kao benat el denet odgovori ovjek. I
meni je dobro pa sam zadovoljan poslom to ga vodim. On e i tebi biti od
koristi.
Kakvim se to poslom bavi?
Imam tri magarca. Moji sinovi su hamari, a ja im pomaem.
Jesu li ti ivotinje kod kue?
Jesu, efendijo. Hoe li da dovedem dva magarca?
Koliko da ti platim za njih?
Kamo kani odjahati?
Ja sam ovdje stranac pa bih htio potraiti stan.
Arapin me odmjeri neobinim pogledom. Mora da mu je stranac koji je
stigao pjeice posebno udario u oi.
Efendijo upita me hoe li onamo kamo sam otpratio tvoju
brau?
Koju brau?
Juer je u vrijeme mogreba dolo trinaest ljudi pjeice kao i ti. Odveo
sam ih u veliki han.
To je svakako bio Abu Seif sa svojima.
To nisu bila moja braa izjavih. Ja uope ne elim uzeti stan u
nekom hanu ili u kakvoj lokandi, ve u privatnoj kui.
To je srea! Znam kuu u kojoj moe nai stan koji bi i za kraljevia
bio gotovo odvie lijep.
Koliko zahtijeva da na tvojim magarcima odjaimo onamo?
Dva pijastera.
Dovedi ih!
Udaljio se dostojanstvenim koracima i doveo iza neke ograde dva
magarca, tako malena da su mi gotovo mogla protrati izmeu nogu.
Efendijo uvjeravao me je taj ovjek jedan od njih moe da nas
nosi svu trojicu.
To je bilo pretjerano, ali na mom se magarcu zaista nipoto nije opaalo da
sam mu preteak. Naprotiv, im sam ga uzjahao, poe ivahno kasati, ali se na
alost odmah iza gradskih vrata zaustavi.
Dur viknuo je naime neki kretavi glas sa strane stoj! Daj novac!
U napol sruenom zidu meni zdesna nalazila se etverokutna rupa. U njoj
sam opazio neku glavu sa ijeg su lica strale neke strane naoale samo s jednim

staklom. Ispod toga stakla ugledah golemi nos, a jo nie dolje veliki otvor iz
kojega su vjerojatno izale te rijei.
Tko je to? upitah naeg vodia.
To je baval. On ubire porez za padiaha.
Da se naalim, potjerao sam svoga magaria pred rupu i izvukao putnicu.
to hoe?
Novac!
Evo ti!
Gurnuo sam mu sultanov muhur pred ono oko koje nije bilo zatieno
staklom.
Oprostite, vaa milosti!
Otvor ispod nosa se zatvori, lice ieznu i odmah zatim ugledah neki
mravi lik kako postrani preskae preko kamenja. Bio je odjeven u staru otrcanu
janjiarsku uniformu, iroke plave hlae, crvene arape, zeleni kaputi, dok je na
glavi nosio bijelu kapu s koje mu se kao neka vreica ovjesila na stranu. To je bio
onaj vrijedni baval.
Zato bjei? upitah vodia.
Ti ima bujuruldu pa ne mora nita platiti. On te je dakle uvrijedio i
boji se tvoje osvete.
Pojahasmo dalje i nakon pet minuta stigosmo pred neku kuu koja je kao
prava rijetkost u muslimanskim zemljama imala etiri velika reetkama
zatvorena prozora prema ulici.
Evo je, ovdje smo! izjavi moj pratilac.
ija je to kua?
Deferdije Tamara. Dao mi nalog da je iznajmim.
Hoe li biti kod kue?
Hoe.
Onda se moe vratiti. Evo ti i baki!
ovjek se stane zahvaljivati a zatim sjede na magarca i odjaha. Ja sam s
Halefom uao u kuu gdje me neki crnac uvede u vrt u kojemu se nalazio
draguljar. Rekao sam to me vodi k njemu, a on me odmah povede natrag u kuu
i pokaza mi niz praznih soba. Unajmih dvije sobe na tjedan dana i platih za, njih
dva talira, to je bilo prilino skupo. Zato me nije nitko nita ispitivao. Rekao
sam mu samo ime to mi ga je Halef nadjeo.
U toku popodneva izaoh da razgledam grad.
Dida je lijep grad pa se ini da s pravom nosi svoje ime Dida znai
bogata. S tri je strane okruena visokim i debelim zidom s kulama, a zatiena
je i dubokim jarkom. Prema moru je brani tvravica s nekoliko baterija.
U zidu se nalaze troja vrata: Bab el Medina, Bab el Jemen i Bab el Meka.
Ova posljednja su najljepa. Kraj njih se uzdiu dva tornja ukraena ljupko
izraenim krunitem. Grad se dijeli na dva dijela, u sirijski i jemenski Ima
prilino iroke i ne previe prljave ulice, te mnogo lijepih trgova. Upadljivo je da
u njemu ima mnogo kua s prozorima na ulicu. Veinom su to dobro graene

viekatnice pa imaju nadsvoena vrata, balkone i doksate. Bazar se prua kroz

cio grad usporedo s morem, a prostire se i u brojne sporedne ulice. U njemu vidi
Arape i Beduine, felahe, trgovce iz Basre, Bagdada, Maskata i Makale,
Egipane, Numiane, Etiopljane, Turke, Sirijce, Grke, Tuneane, Tripolitance,
idove, Indijce, Malajce sve u njihovim narodnim nonjama. Iza zida poinje,
kao kod veine gradova u Arabiji odmah pustinja. Ondje stoje kolibe onih koji u
gradu nisu nali mjesta.
Nije udo da u Didi sve vrvi od prosjaka. Veinom su Indijci. Dok
siromani hodoasnici iz drugih zemalja trae bilo kakav posao da zarade novac
za povratak kui, Indijci su za to odvie tromi. Tko bi svakom prosjaku htio neto
udijeliti, i sam bi ubrzo postao prosjak.
Otiao sam u luku i polako se proetao uz more. Razmiljao sam o tome
kako da najlake stignem u Meku pa nisam pravo ni opazio kako oko mena biva
sve tie i pustije. Onda odjednom zar je to bilo mogue zauh s mora
tirolsku pjesmu:
Idem uaru kupiti ue
za djevojku svoju, neka se zna
zavezat u je sebi na lea
neka ide sa mnom, kud idem i ja.
Pjesmica iz domovine! Ovdje u Didi! Okrenuh se i ugledah amac u
kome su bila dva ovjeka. Jedan je od njih bio domorodac. Po boji puti i po
odjei prepoznah da je Hadremi. Sigurno je amac bio njegov. Drugi je uspravno
stajao u malom amcu. Izgledao je zaista divno. Imao je bijeli turban, crvene
iroke turske hlae i evropski kaput malo zastarjela kroja. Oko vrata ovio je uti
rubac, a oko veoma punih bokova remen sarasa ije su korice bile tako debele da
bi u njima bilo mjesta za tri otrice.
Pjevao je on. Opazio je da sam se sav iznenaen zaustavio, pa je sigurno
pomislio da se pred njim nalazi kakav Beduin koji osobito, voli glazbu, jer se
okrenuo malo prema meni i ponovo zapjeva:
I Turin i Kinez neka idu spat,
samo da ja sa svojom Gretom jo ne vodim rat.
Bila je to za mene radost, mnogo vea nego kad me je Hamzad el Debaja
iz Juterboga iznenadio svojom pjesmom u Kertasiju na Nilu.
Pjevaj dalje, Turine doviknuh mu turski.
Ne znam da li me je debeli pjeva razumio, ali se odmah javi:
Izmeu nas, milo moje ulica je mala,
ako nee doi k meni ne zna to je ala.
Sad sam i ja morao otpjevati takvu tirolsku kiticu:
Izmeu nas, milo moje malo vode samo,
mahni veslom, otisni se dovezi se amo!
ovjek u amcu glasno potciknu, trgne turban s glave, a saras iz korica te
zamahne objema po zraku. Zatim smjesti oba predmeta onamo gdje su spadala,
prihvati kormilo i skrenu amac prema obali.

Poao sam mu u susret. On skoi na obalu, ali se ipak malo zapanjeno

zaustavi kad me je izbliega odmjerio.
Turin koji govori njemaki? upita u nedoumici.
Ne, nego Nijemac koji malo natuca turski odgovorih.
Dakle zaista! Nisam se usudio povjerovati svojim uima. Ali vi doista
izgledate kao pravi Istonjak. Smijem li vas upitati to ste?
Knjievnik. A vi?
Ja sam hm guslar, komiar, brodski kuhar, privatni sekretar,
bookkeeper, suprug, mechant, udovac, rentije, a sada putnik kui.
Moj je zemljak sve to izgovorio tako silno dostojanstveno da sam se
morao nasmijati.
Onda ste zaista mnogo toga doivjeli. I sad namjeravate kui?
Da, to jest u Trst, ako se putem moda ne predomislim. A vi?
Ja u u domovinu vjerojatno tek za nekoliko mjeseci. to radite ovdje u
Didi?
Nita. A vi?
Nita. Hoemo li jedan dragome pomoi?
Svakako, ako vam je pravo.
Razumije se. Imate li stan?
Imam, ve etiri dana.
A ja otprilike isto toliko sati.
Onda se sigurno niste jo pravo smjestili. Smijem li vas pozvati k sebi?
Dakako. Kada?
Odmah. Doite. Nije daleko.
Tranin posegnu u dep i isplati vlasnika amca, a zatim se vratismo u
luku. Putem smo izmijenili samo nekoliko openitih primjedbi, a zatim stigosmo
do neke prizemne kuice. On ue. Ulaz je dijelio kuu u dva dijela. Otvori vrata
zdesna te uosmo u malu sobu ije se jedino pokustvo sastojalo od niske drvene
skele preko koje je bila prostrta dugaka rogoina.
Ovo je moj stan ree moj novi znanac. Dobro mi doli! Izvolite
sjesti!
Ponovo stisnusmo jedan drugome ruku te sjedoh na rogozinu dok on ode u
susjednu prostoriju i otvori veliki koveg koji je stajao u njoj.
Za takvog gosta ne smijem tedjeti svoje divote doviknu.
Pripazite samo to u vam sad donijeti!
I zaista me ponudi samim divnim stvarima.
Evo lonca s pitom od jabuka to sam je sino spekao u loncu za prenje
kave. To je najbolja hrana u ovoj vruini. Evo dva utipka peena tamo u posudi
za duhan za svakog po jedan. Evo i neto malo engleskog peninog kruha
malo se ve osuio, ali se ipak dade jesti. Kako vidim, imate zdrave zube. U ovoj
je boci pravi stari konjak. Premda to nije vino, ipak je bolje od vode. ae vie
nemam, ali nije ni potrebno. Kasnije emo iz ove kutijice mrete li duhan?
Na alost, ne mrem.

 teta! Ovaj je burmut izvrstan. Ali sigurno puite?

Vrlo rado.
Evo ovdje su cigare! Svega ih je jo jedanaest pa emo ih razdijeliti
vama deset, a meni jedna.
Ili obratno.
Nipoto.
Dobro, ostavimo to zasad. A to imate tamo u onoj limenoj kutiji?
Pogodite!
Pokaite mi malo!
Zemljak prui kutiju i ja je omirisah.
Sir! viknuh.
Pogodili ste! nasmije se. Na alost nemam maslaca. A sad se
latite posla! No svakako imate. Evo i jedne vilice.
Jeli smo zaista s uitkom.
Ja sam Sas rekoh i spomenuh svoje ime. Jeste li vi roeni u
Trstu?
Jesam. Zovem se Martin Albani. Moj je otac bio cipelar. Htio sam da
postanem neto bolje, naime trgovac, ali su mi gusle ipak bile milije od brojki i
tako dalje. Povrh svega dobio sam jo i maehu no, vi ve znate kako je to
onda. Veoma sam volio oca, ali sam se upoznao s nekim orkestrom sviraica na
harfi iz Presnica pa sam im se pridruio. Otili smo u Veneciju, Milano i dublje u
Italiju pa smo najzad stigli u Carigrad. Poznate li takve ljude?
Poznam ih. esto putuju i daleko preko mora.
Tako je kimnu Albani. Najprije sam svirao na guslama, a zatim
su me unaprijedili za komiara. Na alost srea nas nije pratila pa mi je bilo
drago kad sam dobio mjesto na nekom trgovakom brodu iz Bremena. Na njemu
sam kasnije stigao u London, a odatle na nekom engleskom brodu odjedrio u
Indiju. U Bombaju sam obolio pa su me smjestili u bolnicu. Upravitelj bolnice
bio je vrijedan ovjek, ali se nije ba osobito razumio u pisanje i raunanje. im
sam ozdravio, zaposli me kao pisara. Kasnije sam preao kao knjigovoa nekom
trgovcu. Taj je umro od groznice, a ja uzeh za enu njegovu udovicu. ivjeli smo
bez djece, ali sretni sve do njezine smrti. Sad eznem za domovinom ...
I za svojim ocem?
On vie ne ivi, ali na sreu nije oskudijevao ni u emu! Otkako sam
poeo bolje ivjeti, esto smo se dopisivali. Ja sam prodao svoju trgovinu pa se
polako vraam u domovinu.
Taj mi se ovjek svidio. Bio je otvoren. Sigurno ga ne bih mogao nazvati
bogatim, ali me se ipak dojmio kao ovjek koji ima toliko koliko treba, te je time
veoma zadovoljan.
Zato ne putujete ravno u Trst? upitah.
Morao sam u Maskatu i Adenu obaviti jo neke poslove. Uostalom,
meni se nikamo ne uri i sam sam svoj gospodar. Zato dakle da ne pogledam
Crveno more? Ta i vi to inite.

 Tako je. Hoete li dugo ostati ovdje?

Dok ne pristane kakav prikladni brod. A vi? Kako dugo vi ostajete?
Hm! Moj sluga hodoasti u Meku pa u ga morati poekati otprilike
tjedan dana.
To mi je drago. Tako moemo dulje ostati zajedno.
Slaem se, ali na dva emo se dana ipak morati da rastanemo.
Kako to?
Htio bih i ja malo otii u Meku.
Vi? A ja sam mislio da je kranima pristup u Meku zabranjen?
Jest. Ali tko e me prepoznati?
To je tano. Govorite li arapski?
Govorim toliko koliko mi je potrebno.
A znate li i to kako se imaju vladati hodoasnici?
Znam.
Zato uope elite poi u Meku?
Hou da je razgledam, i da kasnije mogu pripovijedati o njoj. Htio bih
posjetiti prorokov grad. Mislite li da onamo odlaze samo hodoasnici?
Vjerojatno onamo odlaze i trgovci, ali sigurno i oni posjeuju sveta
mjesta i mole na njima.
No nitko ih ne uhodi. Raunam s time da je odavde do Meke esnaest
sati hoda. Na konju se ta udaljenost dade prevaliti za osam sati. Kad bih imao
biarinsku hedin trebao bih samo etiri sata. Stigao bih onamo, odsjeo u bilo
kojem hanu pa ozbiljnim i polaganim koracima proao ulicama i pogledao
svetite. Zato trebam svega nekoliko sati. Svatko e me smatrati muslimanom pa
u se mirno moi vratiti.
To zvui zaista posve bezopasno, ali je ipak velika smionost. itao sam
da se kranin smije svetom gradu pribliiti najvie na devet milja.
Onda ne bismo smjeli biti ni u Didi. Na putu odavde u Meku ima jedanaest
kavana. Mirno bih se usudio svratiti u svaku od tih kavana do devete i u svakoj
rei da sam kranin, pa mi se ipak ne bi nita dogodilo. Vrijeme je mnogo toga
izmijenilo. Sad krani ne smiju jedino ui u sam grad. No ipak u se usuditi da
to pokuam.
Toliko sam se zanio u to da sam zaista vrsto odluio da odem u Meku. Tu
sam pomisao ponio u svoj stan, zaspao s njome, a s njome sam se i probudio.
Halef mi je donio kavu. Odrao sam rije pa sam mu ve juer dao njegov novac.
Sidi, kad e mi dopustiti da odem u Meku? upita.
Jesi li razgledao itavu Didu?
Jo nisam, ali u ubrzo.
Kako e putovati? S jednim delilom?
Neu, odvie je skup. Poekat u dok se skupi vie hodoasnika pa u
odjahati na unajmljenoj devi.
Moe krenuti kad god hoe.

Delili su naime slubenici koji vode strane hodoasnike i paze na to da oni

ne propuste nijedan vjerski propis. Za uzvrat delil trai pristojbu koja je uostalom
vrlo visoka.
Tek to je Halef izaao iz moje sobe, zauh vani poznati glas:
Je li tvoj gospodar kod kue?
Govori arapski! odgovori mu Halef na njemako pitanje.
Arapski? To ne mogu, mome. U najboljem sluaju mogao bih kazati
nekoliko turskih rijei. Ali poekaj, odmah u se sam najaviti. Sigurno se tvoj
gospodar nalazi ovdje iza ovih vrata.
Bio je to Albani. Smjesta zapjeva:
Halo, halo, halodrio! Evo me, ve sam dojurio
Ja hou, a ako hoe i ti
Vrata mi smjesta otvori.
Pustio sam ga da neko vrijeme eka, no on se ubrzo opet javi:
Ja rado sluim vojsku i poznam zanat taj,
al pred tuim vratima neu da straarim, znaj.
Ustao sam i otvorio.
Aha, nasmije se uspjelo je! Ve sam pomislio da ste otputovali u
Meku.
Mir! Moj sluga ne smije to znati.
Oprostite! A sad pogodite to sam vas doao zamoliti.
Sigurno elite da vam se oduim za vae jueranje gostoprimstvo. ao
mi je. U sluaju potrebe mogao bih vam odstupiti neto municije, ali ivenim
namirnicama vas ne mogu posluiti, bar ne tako rijetkima kakvim ste me vi sino
pogostili.
Ah, sitnica! Ali ja vas zaista moram neto zamoliti ili bolje rei upitati.
Pitajte!
Sino ste spomenuli svoje doivljaje. Vjerujem da umijete jahati.
Zaista pomalo jaem.
Samo na konju ili i na devi?
Na jednom i na drugome, pa ak i na magarcu, to sam upravo juer
morao uiniti.
Jo nikad nisam sjedio na devinim leima, ali jutros sam uo da se
ovdje u blizini nalazi neki devedija, koji mi za jeftin novac prua mogunost da
se jednom poigram Beduina . . .
Ah, htjeh biste malo pojahati u etnju.
Tako je.
Mogli biste oboljeti od neke vrsti morske bolesti.
S time sam raunao. Ne moe ovjek putovati obalom Crvenoga mora a
da nikad nije jahao na devi! To bi bilo neuveno. Smijem li vas pozvati da me
pratite?
Vremena imam. Kamo namjeravate?
To mi je svejedno. Moda da na devama obienu Didu.

 Sporazuman sam. Tko e se pobrinuti za deve, vi ili ja?

Svakako ja. Hoete li povesti i svoga slugu?
Kako god odredite. Ovdje ovjek nikad ne zna na to moe naii, a
sluga nije na Istoku nikada suvian.
Neka onda poe s nama.
Kada da doem?
Za jedan sat.
Dobro. Ali dopustite mi da vas na neto upozorim. Prije nego to
uzjaete na devu, tano pregledajte sedlo i pokriva. Takav je oprez uvijek na
mjestu, jer ete inae vrlo lako upoznati one esteronone baibozuke koje
Turin naziva zvunim imenom bit.
Bit? Nisam strunjak u istonjakim jezicima.
Mislim na posve obine ui.
Ah, ui! Zar je to tako strano?
Ponekad zaista jest. Bit e dakle bolje da devi na lea stavite svoj
pokriva i da ga nakon jahanja odnesete najbliem pekaru koji e ga za nekoliko
borbija ispriti u svojoj pei.
Nije loe. Hoemo li ponijeti i oruje?
Svakako. Ja sam na primjer prisiljen na tu mjeru opreza, budui da se
svakoga asa bilo ovdje ili u okolini mogu namjeriti na neprijatelje.
Vi?
Da, ja. Ja sam se naime nalazio u zarobljenitvu kod nekog gusara pa
sam mu tek juer ujutro pobjegao. On je krenuo u Meku i vrlo je lako mogue da
se jo zadrava ovdje u Didi.
Pa to je pravo udo! Je li to Arapin?
Jest. Ne mogu ga ak ni prijaviti, premda moj ivot ne vrijedi ni pare
ako se sretnemo.
I vi mi o svemu tome niste juer nita pripovijedali?
A emu da pripovijedam? ovjek toliko uje i ita da ivot postaje sve
pustiji i da vie nema pustolovina. Prije svega nekoliko tjedana razgovarao sam s
nekim uenjakom koji je vrlo mnogo putovao i koji je ustvrdio da ovjek moe
proputovati cio svijet od Ha-merfesta do Kapstada i od Engleske do Japana, a da
ne doivi ni trunak onoga to nazivamo pustolovinom. Nisam mu protuslovio, ali
sam uvjeren da zavisi samo o linosti putnika hoe li nai pustolovine ili nee.
Vonja s krunom putnom kartom bit e vrlo pitoma, pa i u onom sluaju ako
putujete na Celebes ili u Ognjenu zemlju. Ja pretpostavljam konja i devu
potanskim kolima i eljeznici, vonju u kanu parobrodu, a puku putnici s
ispravnim vizama. Osim toga radije putujem u Timbuku ili u Tobolsk nego u
Nicu ili na Helgoland. Ne pouzdajem se ni u kog tumaa i ni u kakav Baedeker.
Za moje putovanje u Murzuk stoji mi na raspolaganje manje novaca nego to ga
mnogi ovjek treba da bi iz Praga na tjedan dana posjetio carski Be a nikad
se nisam mogao potuiti na nedostatak pustolovina. Tko s mnogo novaca u
depu posjeuje zemlje oko Atlasa ili zapadne drave Sjeverne Amerike, tome

upravo taj veliki novac zakruje put. Tko naprotiv dolazi s tankom novarkom,
taj e kod Beduina potraiti gostoprimstvo i nastojat e da im bude od koristi, a
prijeko na Divljem zapadu sam e loviti divlja i morat e se boriti sa stotinu
opasnosti. Njemu nikad nee ponestati pustolovina. Hoemo li se okladiti da
emo i mi na naem jahanju doivjeti pustolovinu, pa bila ona i mala? Nekad su
junaci odlazili u svijet da trae pustolovine. Dananji ljudi putuju radi poslova, za
zabavu, na oporavak, da se proskiu po kupalitima ili da provedu godinji
odmor. Oni svoje pustolovine doivljavaju pod kiobranom, uz table d'hote, kod
kakve preobuene pastirice ili za igraim stolom.
Zaista, vi budite moju radoznalost! dobaci Albani.
Da, vi me vjerojatno razumijete nastavih. Vi ete to moda
nazvati pustolovinom ako u dungli naiete na dva tigra koji se bore na ivot i
smrt, ali ja smatram da je isto tako velika pustolovina ako se na rubu ume
namjerim na dva roda mrava kod kojih je borba, ne samo s obzirom na hrabrost i
tjelesni napor, jednaka pravoj hunskoj ili gotskoj bici, ve nam pokazuje i takve
primjere portvovanja, poslunosti i strategijske proraunatosti da joj se zaista
moramo uditi. Savrenost prirode bolje se oituje u tim sitnim ivotinjicama
nego u ona dva tigra koji vam se samo zbog toga ine vanijim, jer ih se bojite. A
sada poite i naruite deve da za vrijeme najvee vruine uzmognemo nai
kakvo vrelo.
Idem. Ali i vi morate odrati rije to se tie one pustolovine.
Odrat u je!
Albani ode. Odrao sam mu namjerno takav govor, jer uz prvo jahanje na
devi svakako pripada romantino duevno raspoloenje.

KOD ATEIBA
KAD SAM nakon tri etvrt sata uao s Halefom u Albanijev stan, moj
novi znanac bio je sav naikan orujem.
Doite! Devedija nas ve eka. Ili hoemo li najprije neto pojesti?
Neemo.
Onda emo hranu ponijeti sa sobom. Evo ovdje imam punu torbu.
Vi biste htjeli doivjeti pustolovinu, a uzimate sa sobom jelo! Ostavite
to! Ogladnimo li, potrait emo kakav uar. Ondje emo nai datulja, brana,
vode, a moda i malo cekira.
Cekir? to je to?
Kola peen od mljevenih skakavaca.
Fuj!
Kojeta! Prija zaista izvrsno. Tko jede ostrige, pueve, ptija gnijezda,
ablje krakove i crvljiv sir, za njega moraju skakavci biti prava poslastica.
Uostalom, imate li pokriva?
Imam.
Dobro. Za koje ste vrijeme unajmili deve?
Za cio dan.
S pratnjom devedije ili jednog od njegovih ljudi? Bez pratnje.
To je dobro. U tom ste sluaju dodue morali poloiti jamevinu, ali
zato emo moi nesmetanije jahati. Hajdemo!
Iznajmljiva deva stanovao je u treoj kui u susjedstvu. Na prvi sam
pogled razabrao da nije Arapin, ve Turin. U dvoritu su stajale tri deve da bi
ovjek mogao zbog njih zaplakati.
Gdje ti je staja? upitah ga.
Ondje.
Pokazao je prema zidu koji je dijelio dvorite u dva dijela.
Otvori vrata!
Zato?
Jer bih htio pogledati ima li u staji jo i drugih hedina.
Da, ima ih nekoliko.
Pokai mi ih!
Turin kao da nije imao pravoga povjerenja u mene, ali ipak otvori vrata i
dopusti mi da zavirim u drugi odio. Ondje je lealo osam krasnih jahaih deva.
Priao sam blie i pogledao ih.
Devedijo, koliko ti taj bej hasretleri plaa za te tri deve to si ih za nas
osedlao?
Pet mahbub cekina za sve tri.
I za tu cijenu dobili smo te tovarne deve s ranjenim nogama i papcima?
Pogledaj samo, slabine su im upravo providne, laloke im vise kao tvoj razderani
rukav, a njihove grbe, devedijo, one uope i nemaju grba! Te su deve prevalile

dugo putovanje. Iznurene su i bez snage, tako da jedva mogu nositi i sedlo. A
kakva su samo ta sedla! Pogledaj ovamo, devedijo. to se to ee po tom
pokrivau? Pouri se i daj nam druge deve, druge pokrivae i druga sedla!
On me pogleda napola nepovjerljivo, napola ljutito.
Tko si ti da mi eli zapovijedati?
Pogledaj ovamo! odgovorih strogo. Vidi li ovaj padiahov
bujuruldu? Hoe li da mu pripovijedam da si varalica i da si svoje siromane
deve izmuio na smrt? Brzo, osedlaj ona tri hedina, ona dva smea zdesna i
onog sivog u kutu, inae e te moj bi malo potjerati!
Beduin bi se na te rijei latio pitolja ili noa, ali je ovaj ovjek bio Turin.
Pouri se da ispuni moju zapovijed i ubrzo su ispred nas kleale tri njegove
najbolje deve s istim pokrivaima i sedlima. Sad se okrenuh k Halefu:
Pokai ovome efendiji kako se mora uspeti.
Halef to uini, a ja zatim devi na koju je imao zajahati Albani, stadoh na
skupljene prednje noge.
Pripazite! im dotaknete sedlo, hedin e se smjesta dii, i to najprije
na stranje nogo. tako da e vas baciti naprijed. Zatim se die na prednje noge i
vi ete odletjeti natrag. Oba ta udarca morate doekati suprotnim pokretima
tijela.
Pokuat u.
Alibani se uhvati za sedlo i vinu se na devu. Ova se smjesta uzdigne na
stranje noge, premda nisam skinuo stopalo s njezinih prednjih nogu. Na
vrijedni pjeva tirolskih pjesmica poleti naprijed, ali ne padne s deve, jer se
vrsto prihvatio za sedlo. Sad se meutim deva uzdigla i sprijeda uvis, a kako se
vie nije drao rukama, izleti iz sedla i tresnu u pijesak.
Dovraga, pa to nije tako lako promrmlja Albani ustajui i tarui
rame kojim je udario o pijesak. Ali ja u se ipak popeti! Zapovjedite devi da
ponovo klekne.
Rrree!
Na taj znak deva klekne. Drugi je pokuaj uspio, premda je jaha morao
izdrati dva vrsta udarca. Morao sam jo jednom ukoriti iznajmljivaa deva.
Devedijo, umije li ti jahati na hedinu?
Umijem, gospodine.
A umije li i upravljati njime?
Svakako.
Ne, to ne umije, jer oito ne zna da je za to potreban metrek.
Oprosti, gospodine.
Turin dade svojim ljudima znak i oni donesoe tapie. Sad sam i ja
uzjahao.
Dakako da smo se sad osjeah posve drukije nego to bi to bilo da smo se
zadovoljili iznurenim tovarnim devama. Naa sedla bila su lijepo ukraena
kiankama i arenim vezom, a pokrivai su bih tako veliki da su potpuno
prekrivah deve. Izjahasmo na ulicu.

 Kamo? upitah Albanija. To preputam vama.

Dobro, izjahat emo dakle kroz vrata Bab el Medina.
Moj novi znanac privlaio je poglede prolaznika. Odijelo mu je bilo
odvie upadljivo. Upravio sam dakle devu kroz nekoliko pokrajnih ulica pa smo
tako zaobilaznim putem napokon sretno stigli kroz vrata. Ondje smo korakom
projahali kroz naselje Nubijaca i Etiopljana, a zatim odmah stigosmo u pustinju
koja se bez rubnog pojasa zelenila prua neposredno do svih gradova u Hedasu.
Sve se dotle Albani prilino drao u sedlu. Sad su meutim nae deve
dobrovoljno prele u svoj uobiajeni nain hoda, naime u onaj kas koji poetnika
dovodi u neobian poloaj da upozna morsku bolest a da nije vidio ni kapi
morske vode. Za prvih koraka smijao se Albani sam sebi. Nije bio dovoljno
spretan da pokretima svoga tijela ublai potrese to ih je uzrokovala deva.
Ljuljao se amo-tamo, naprijed-natrag. Smetala mu je njegova dugaka arapska
puka, a golemi je saras zveckao udarajui o bok deve.
Sad udarih svoju devu lako po njuki. Ona se prope, a zatim jurnu naprijed
da se iza mene visoko uzvitlao pijesak. Obje ostale deve potrae smjesta za
mojom. Albani je u ljevici drao pruti za upravljanje, a u desnici puku, pa se
sluio tim predmetima da se odri u ravnotei, maui rukama po zraku. Pruao
je dakle zaista smijean prizor.
Objesite puku preko ramena i pridrite se objema rukama za sedlo!
doviknuh.
Kako to hop. kako mogu ah, br, ah kako je mogu objesiti!
Ta ja nemam hop vremena au za to! Zadrite svoju prokletu
hop eh, br tu svoju prokletu devu!
Pa zaustavite vi svoju!
ime?
Nogom i uzdama.
Nogom? Nju ne mogu hop uope podii a uzde stoj, ah,
stoj, ah! Uzde vie nemam!
Onda morate poekati dok deva sama ne stane. :
Ali ja br, oh uope vie nemam daha.
Onda otvorite usta. Zraka ovdje ima dovoljno.
Okrenuo sam se opet naprijed ne sluajui vie njegovo jadikovanje.
Nalazio se u dobrim rukama jer je Halef jahao kraj njega.
Ubrzo smo preli neku malu uzvisinu a sad se ispred nas otvori beskrajna
ravnica. inilo se da se Albani postepeno snaao u sedlu. Nije se vie tuio. Tako
smo u jedan sat prevalili otprilike petnaest kilometara, kad ispred sebe
ugledasmo jednog osamljenog jahaa. Oito je jahao na izvrsnoj devi, jer se
udaljenost izmeu nas naglo smanjivala. Nakon nepunih deset minuta
zastadosmo suelice jedan prema drugome.
Stranac je bio odjeven u odjeu imunog Beduina, a kukuljau svoga
burnusa navukao je duboko na lice. Njegova je deva bila vrednija od sve nae tri
zajedno.

 Es selam aleikum! pozdravi me i oslobodi ruku da odmakne

kukuljau s lica.
Ve aleikum es selam! odgovorih.
Kamo te vodi put ovdje u pustinji?
Glas mu je zvuao meko, gotovo enski. Ruka mu je dodue bila smea,
ali malena i njena, a kad je skinuo kukuljau, opazih golobrado lice iz kojeg su
me ivo mjerile krupne smee oi. Nema sumnje, to nije bio mukarac, ve ena.
Moj me put vodi posvuda odvrati ona. A kamo tebe vodi tvoj?
Dolazim iz Dide da malo projaem na svojoj devi, a onda u se vratiti
natrag u grad.
Njezino se lice smrknu a pogled kao da joj je postao nepovjerljiv.
Stanuje li u Didi?
Ne stanujem. Ondje sam stranac.
Jesi li hodoasnik?
to da joj odgovorim? Zapravo sam namjeravao da se izdajem za
muslimana, ali kad me je ona tako izravno pitala, nije mi palo na um da joj
odgovorim lano.
Nisam priznam joj nisam hadija.
Ti si stranac u Didi a ipak nisi doao ovamo da poe u Meku? Onda si
ili ve jednom bio u svetom gradu, ili uope nisi pravovjernik.
Jo nisam bio u Meki, jer je moja vjera drukija od vae. Ja sam
kranin.
A ova dvojica?
Ovaj je ovdje kranin kao i ja, a ovaj drugi je musliman koji eli poi u
Meku.
Njezino se lice odjednom razvedri i ona se obrati Halefu:
Gdje je tvoja domovina, strane?
Na zapadu, daleko odavde, iza velike pustinje.
Ima li enu?
Halef se jednako kao i ja zaudio tom pitanju koje se protivilo
istonjakim obiajima.
Nemam izjavi on.
Jesi li prijatelj ovog efendije ili si njegov sluga?
Ja sam njegov sluga, ali sam mu i prijatelj. Sad se ena opet obrati k
meni:
Efendijo, poi za mnom.
Kamo?
Jesi li brbljavac kad tako pita, ili se boji ene?
Ah, kojeta! Naprijed!
Ona okrenu devu i pojaha natrag po svome tragu. Ja sam ostao uz nju a
njih dvojica zaostadoe iza nas.
No upitah Albanija, osvrnuvi se prema njemu nisam li imao
pravo kad sam vam obeao da emo doivjeti pustolovinu?

ena kraj mene nije bila vie mlada, a zrake pustinjskoga sunca, napori i
oskudica potamnjeli su njezino lice i urezali nabore u njega. Ali nekada je morala
biti lijepa. To se i sad vidjelo na njoj. Uostalom, to ju je tako samu dovelo u
pustinju? Zato je krenula prema Didi, a sad se vraala s nama? Zato se tako
oito obradovala kad je ula da Halef namjerava u Meku i zato nije rekla kamo
nas to vodi?
Ta mi je ena bila prava zagonetka. Nosila je puku, a za pojas joj je bio
zataknut jatagan. Da, u remenu sedla svoje deve nosila je dapae jednu od onih
sulica za bacanje koje su u ruci spretnoga Arapa veoma opasne. Ta strankinja
dojmila me se kao neka neustraiva Amazonka. To je bila prava rije za nju, jer
se takve ratnike ene u mnogim podrujima Istoka dadu sresti ee nego na
Zapadu, gdje inae ene imaju slobodniji poloaj.
Kakvim si to jezikom govorio? upita me Arapkinja.
Njemakim razjasnih joj.
Onda si ti Nemzi.
Jesam.
Nemzi mora da su hrabri ljudi.
Zato?
Najhrabriji ovjek bio je Sultan el Kebir, pa ipak su ga pobijedili
Nijemci, Austrijanci i Rusi. Nije li tako? Zato me tako otro promatra?
Ta je ena dakle ula za Napoleona, i to me je zaista zaudilo. Sigurno nije
imala posve obinu prolost.
Oprosti mi ako su te moje oi povrijedile! rekoh. Nisam navikao
da u tvojoj zemlji susreem enu kao to si ti.
enu koja nosi oruje? Koja ubija mukarce? Koja tovie u svom
plemenu spada meu poglavice? Nisi li nikada uo za Galiju?
Galiju? upitah nastojei da se sjetim. Nije li ona bila begum,
kraljica svoga plemena?
Vidim da je pozna.
Galija je bila pravi eik svoga plemena pa je u bici kod Tarabe
pobijedila ete Mehmed Alije kojima je zapovijedao Tusun-bej.
Tako je. Vidi li sad da i ena moe biti jednaka mukarcu?
A to kae koran na to?
Koran? upita Arapkinja i odmahnu rukom u znak omalovaavanja.
Koran je knjiga. Ja ovdje imam svoj jatagan, svoj tifenk i svoj derid. U to
vjeruje? U knjigu ih u oruje?
U oruje.
Vjeruje li u svoje oruje?
Vjerujem.
Vidim da ima dobro oruje.
Za mene je to bilo laskavo, jer je Arapin navikao da ovjeka prosuuje
prema njegovu oruju.

 Tko je ubio vie neprijatelja nastavi Amazonka ti ili tvoj

prijatelj?
Sudei po oruju, Albani je zaista morao biti mnogo hrabriji od mene. Ipak
sam bio uvjeren da estiti Tranin nije sa svojim sarasom jo nikoga ugrozio.
Zato odgovorih izbjegavajui:
Nisam jo s njime o tome govorio.
Koliko puta si imao sar?
Jo nikad. Kod nas pravdu vri zakon.
Kad bi sad doao Abu Seif i kad bi te napao?
Branio bih se, pa bih ga u sluaju potrebe i ubio, jer je samoobrana
doputena. Ti govori o Ocu sablje. Poznaje li ga?
Poznam ga. I ti spominje njegovo ime. Jesi li uo za njega?
Ne samo da sam za Abu Seifa uo ve sam ga i vidio. Amazonka se
naglim pokretom okrene k meni.
Vidio si ga? Kada..
Prije nekoliko sati.
Gdje?
Posljednji put na njegovu brodu. Bio sam njegov zarobljenik pa sam
mu juer pobjegao.
Gdje mu je brod?
Pokazao sam u onom smjeru za koji sam mislio da je pravi.
Ondje je sakriven u nekom zaljevu.
Nalazi li se Abu Seif na brodu?
Ne nalazi. Otiao je u Meku da velikom erifu odnese poklon.
Veliki erif nije u Meki ve u Taifu. Dao si mi vrlo vrijednu obavijest.
Hvala ti. Hajdemo.
Ona potjera svoju hedin bre, a nakon nekog vremena zakrenu nadesno
gdje se na obzorju pokazao cio niz uzvisina. Kad smo stigli blie, opazih da se taj
lanac breuljaka sastojao od onog istog sivog granita kakvog sam kasnije naao
kod Meke. U nekoj udolini stajalo je nekoliko atora. ena pokaza rukom prema
njima i ree:
Ondje stanuju Beni kifr od plemena Ateiba.
Mislio sam da Ateibi stanuju u Es Salalehu, Talehu i u Vadi en
Nobejatu?
Dobro si upuen. Ali sad doi! Sve e doznati.
Ispred atora lealo je tridesetak deva i nekoliko konja. opor mravih
upavih pustinjskih pasa stane bijesno lajati kad smo im se pribliili, na to iz
atora izaoe ljudi. Drali su oruje u rukama i imali borbeni izgled.
Priekajte ovdje! zapovjedi amazonka.
Natjerala je devu da klekne, sjahala i prila mukarcima. Moj razgovor s
njom nisu uli ni Albani ni Halef.
Sidi upita Halef kojem plemenu pripadaju ti ljudi?
Plemenu Ateiba.

 uo sam za njega. Tom plemenu pripadaju najhrabriji muevi ove

pustinje pa ni jedna hodoasnika karavana nije sigurna pred njihovom tanadi.
Oni su najvei neprijatelji Deheina kojima pripada Abu Seif. to hoe ta ena
od nas?
Jo ne znam.
Onda emo doznati. Ali pripremi oruje, sidi. Ne vjerujem tim ljudima,
jer su to izopenici i prokletnici.
Po emu to prepoznaje?
Ne zna li da svi Bedvani koji stanuju u okolini Meke sakupljaju
kapljice votanih svijea, pepeo spaljenog mirisnog drva i prainu s praga Cabe
pa time mau elo? Ovi ljudi nemaju meutim nita na elu. Oni ne smiju u
Meku ni u Cabu. Oni su prokleti.
Zbog kojeg su ih razloga mogli izopiti?
To emo moda uti od njih.
Za to se vrijeme ena s nekoliko rijei sporazumjela s mukarcima, a nato
jedan od njh prie k nama. Bio je to neki starac dostojanstvene vanjtine.
Neka Alah blagoslovi va dolazak. Sjaite i uite u nae atore. Bit ete
nai gosti!
Njegov me je poziv uvjerio da ih se ne moramo bojati. Ako je Arapin
jednom izgovorio rije musafir, onda mu se moe pokloniti puno povjerenje.
Sjahasmo dakle s deva pa nas uvedoe u jedan od atora gdje smo sjeli i gdje su
nas poastili jednostavnim objedom.
Za vrijeme jela nije nitko rekao ni rijei. Zatim pruie svakome po jedan
beri i dok smo puili mirisni perzijski duhan vrste tumbak poe razgovor.
Budui da smo dobili samo po jedan beri, bio je to siguran dokaz da ti ljudi
nisu bogati. U podruju oko svetog grada pui se naime iz tri vrste lula. Prva i
najskupocjenija je kedra. Ona obino lei na srebrnom tronocu, vrlo lijepo
izraenom i ukraenom, te ima dugaku cijev koju nazivaju leje, pa je ve prema
vlasnikovu imovinskom stanju ukraena draguljima ili drugim kakvim ukrasom.
Iz kedra se veinom pui samo divni duhan iz Sirasa. Druga je vrst lule sie.
Prilino je slina kedri, samo neto manja i manje dragocjena. Trea je i
najobinija vrst beri. Ona se sastoji od ljuske kokosova oraha napunjene vodom,
na koju je privrena glava lule i umjesto cijevi uplji prut.
U atoru se okupilo vie od dvadeset mukaraca. Rije je poveo onaj starac
koji nas je i pozdravio pri doeku.
Ja sam eik el urdi pa bih htio govoriti s tobom, efendijo. Obiaji brane
da goste muimo pitanjima, ali ipak u te morati neke stvari upitati. Doputa li
mi to?
Doputam.
Jesi li ti nasreni?
Jesam.
to radi ovdje u zemlji vjernika?

 Htio bih je upoznati jednako kao i njezine stanovnike. Na eikovu se

licu odrazi nepovjerenje.
A to e uiniti kad ih upozna?
Vratit u se u svoju domovinu.
Alah akbar bog je velik, a misli nasrenija su neistraive. Moj si gost
pa u zato povjerovati ono to mi kae. Je li ovaj ovjek tvoj sluga?
On pri tom pokaza na Halefa.
Halef Omar je moj sluga, ali je i moj prijatelj.
Ja se zovem Malek. Ti si govorio s Amom bint eik Malek. Rekla mi
je da tvoj sluga namjerava poi u Meku da bi postao hadija.
Ispravno ti je rekla.
I ti namjerava poekati na njega dok se vrati?
Da.
Ti si stranac, ali pozna jezik pravovjernih. Zna li to je delil?
Delil je vodi koji uz naplatu pokazuje hodoasnicima sveta mjesta i
znamenitosti Meke.
Dakle zna. Ali se delil bavi i drugim poslovima. Neudatim enama je
zabranjeno da uu u sveti grad. Ako neka djevica eli ui u Meku, ona odlazi u
Didu pa se formalno udaje za kakvog delila. On je onda kao svoju enu vodi u
Meku gdje ona obavi firad i vadibat. Kad je to gotovo delil vraa djevojci
slobodu. Ona ostaje djevica, a on dobiva za svoj trud nagradu.
I to mi je poznato.
Taj starev uvod izazva moju radoznalost. to je on to namjeravao
dovodei u vezu Halefovo hodoae s delilovom slubom? To sam imao odmah
doznati, jer me eik bez ikakva prijelaza zamoli:
Dopusti Halefu Omaru da za vrijeme svoga hodoaa bude delil.
To me je iznenadilo.
emu? upitah eika.
To u ti rei kad mu ti dopusti.
Ne znam smije li on to. Delili su slubenici, pa ih svakako postavljaju
oblasti.
Tko moe Halefu Omaru zabraniti da se oeni jednom djevicom i da joj
nakon hodoaa opet vrati slobodu?
To je tano. to se mene tie, ja mu ne uskraujem doputenje ako
misli da je ono uope potrebno. Halef Omar je slobodan ovjek. Mora se
obratiti izravno njemu.
Bio je pravi uitak promatrati za to vrijeme lice mojega dobrog Halefa.
Bio je sav zapanjen.
Hoe li uiniti ono to traimo od tebe? upita ga starac.
Smijem li prije toga vidjeti djevojku? uzvrati Halef pitanjem.
eik Malek se malo nasmijei.
Zato eli da najprije vidi djevicu? Posve je svejedno je li stara li
mlada, lijepa ili runa, jer e joj ti i onako nakon hadiluka vratiti slobodu.

 Zar su benat el Arab kao keri Turaka koje ne smiju skinuti koprenu?
Keri Arapa ne moraju sakrivati lice. Vidjet e djevojku. eik dade
znak pa jedan od prisutnih ustane i izae iz atora.
Nakon kratkog vremena vrati se s nekom djevojkom toliko slinom
amazonki da sam pogodio kako je to ki te neobine ene.
Evo djevice, pogledaj je! ree eik.
Halef se veoma obilno posluio tim doputenjem. inilo se da mu se ta
moda petnaestogodinja, ali ve potpuno razvijena tamnooka ljepotica vrlo
svidjela.
Kako se zove? upita je.
Hana odgovori djevojka.
Tvoje se oi sjaju kao nur el tamar, obrazi ti svijetle kao aar, usne ti se
are kao ruman, trepavice ti bacaju sjenu kao lie drva et talh. Ja se zovem Halef
Omar Ben Hadi Abul Abas Ibn Hadi Davud al Gosara, pa ako mogu, ispunit u
tvoju elju.
Oi mojega Halefa takoer su sjale, ali ne samo kao nur el tamar, ve kao
nur e ems. Govorio je pravim pjesnikim jezikom. Moda se i on nalazio na
rubu istog onog ponora koji je progutao sve nade u hadiluk njegova oca i djeda,
pokojnoga Abul Abasa i Davuda al Gosara: na rubu ponora ljubavi i braka.
Djevojka zatim izie, a eik upita Halefa:
to si odluio?
Pitaj mog sidija! Ako me on ne odgovori, ispunit u tvoju elju.
Tvoj je gospodar ve rekao da ti daje doputenje.
Tako je! potvrdih. Ali sad nam reci i to zato ta djevojka mora
poi u Meku i zato u Didi ne potrai kakvog delila.
Pozna li Ahmet Izet pau? upita eik.
Namjesnika u Meki?
Da, mora ga poznati, jer se svaki stranac koji doe u Didu predstavlja
njemu da dobije njegovu zatitu.
Dakle Ahmet Izet paa stanuje u Didi? Nisam bio kod njega. Nije mi
potrebna zatita nikakvog Turina.
Ti si pravi mukarac. Painu zatitu moe dobiti jedino ako vrlo masno
plati. On ne stanuje u Meki kamo zapravo spada, ve u Didi, jer je ondje luka.
Njegova plaa iznosi vie od milijun pijastera, ali umije upeterostruiti svoje
prihode. Njemu mora platiti svatko, pa ak i krijumari i gusari. Upravo zato
stanuje u Didi. Rekli su mi da si vidio Abu Seifa.
Jesam,
No, taj je razbojnik dobar pain znanac.
Ta nije mogue!
Zato ne? to donosi veu korist: da ubije kradljivca ili da ga ostavi
na ivotu kako bi od njega vukao rentu. Abu Seif pripada plemenu Deheina, a ja
sam sin Ateiba. Oba ta plemena ive u smrtnom neprijateljstvu. Pa ipak se Otac
sablje usudio uvui u na duar i ugrabiti moju kerku Amu. Prisilio ju je da mu

bude ena, ali ona mu je pobjegla i dovela sa sobom svoju kerku Hanu. Od toga
vremena traim Abu Seifa da bih obraunao s njime. Jednom sam ga pronaao i
to u namjesnikovu araju. Ovaj je visoki slubenik zatitio razbojnika i pustio ga
da umakne dok sam ja pred vratima vrebao na njega. Kasnije me je jednom eik
mojega plemena s ovim ljudima ovdje poslao u Meku da u Cabu odnesemo
rtvene darove. Ulogorili smo se nedaleko od vrata er Ramah. Ondje sam
ugledao Abu Seifa gdje dolazi s nekoliko svojih ljudi. Htio je posjetiti svetite.
Srdba me je zaslijepila. Napao sam ga, premda je kraj Cabe zabranjena svaka
prepirka. Nisam htio ubiti toga otmiara djevojaka, ve sam ga htio samo prisiliti
da poe sa mnom i da se napolju ispred grada sa mnom pobije. Branio se, a
njegovi mu ljudi pomogoe. Razvila se borba koja je zavrila tako da su pritrali
uvari svetita i da su nas uhapsili, ali su Abu Seifa i njegove ljude pustili na
slobodu. Nama je za kaznu zabranjen pristup na sveta mjesta. Cijelo nae pleme
bilo je prokleto pa nas je moralo izopiti da se rijei kletve. Sad smo izopeni. Ali
mi emo se osvetiti, a zatim emo napustiti ovaj kraj. Ti si dakle bio zarobljenik
Abu Seifa?
Jesam.
Pripovijedaj nam o tome!
Ukratko sam im ispripovjedio svoj doivljaj.
Zna li tano mjesto gdje je sakriven brod?
Naao bih ga i nou.
Hoe li nas odvesti tamo?
elite li poubijati Deheine?
elimo.
Onda ne mogu biti va vodi.
Zar se ne eli osvetiti?
Ne. Samo oblasti imaju pravo da kazne zloince, a vi niste suci.
Mi ipak moramo svojom rukom kazniti neprijatelja, jer e ga suci inae
zatititi. Ti si ve Ami spomenuo gdje se otprilike nalazi brod, pa emo ga
pronai i bez tvoje pomoi. Samo mi obeaj da nee opomenuti Deheine.
Neu ih opomenuti, jer ne bih elio ponovo postati njihovim
zarobljenikom.
Onda smo se sporazumjeli. Kad e Halef poi u Meku?
Sutra, ako mi to dopusti moj sidi odgovori malian umjesto mene.
Moe otii sutra.
Onda neka Halef odmah ostane kod nas zamoli eik. Mi emo ga
otpratiti do grada, sve donde dokle mu se smijemo pribliiti, a zatim emo ti ga
dovesti natrag.
Uto se neemu dosjetih i smjesta rekoh:
Smijem li i ja poi s vama pa zajedno s vama poekati Halefa?
Odmah sam opazio da je ta elja izazvala opu radost.

 Efendijo, vidim da ne prezire izopenike odvrati eik. Dobro si

nam doao. Ostani odmah ovdje kod nas i pomogni nam da uveer zakljuimo
savad.
To ne mogu. Najprije se moram vratiti u Didu da obavim tamo svoj
posao. Moj domain mora znati gdje sam.
Onda u te otpratiti do gradskih vrata. U samu Didu ne smijem ui, jer
je i ona sveti grad. Kad namjerava krenuti?
Odmah, ako ti je pravo. Ondje u se zadrati vrlo kratko i odmah u se
vratiti. eli li da pozovem kojeg kadiju ili mulu radi sklapanja braka?
Mi ne trebamo ni kadije ni mule. Ja sam eik svog logora pa sve ono to
se obavi preda mnom ima punu vrijednost. Ipak moe donijeti pergament ili
papir na koji emo napisati ugovor. Muhur i lak imam.
Uskoro su deve bile spremne pa uzjahasmo. Naa mala etica sastojala se,
osim nas trojice, jo od eika, njegove kerke Ame i pet Ateiba. Povrh toga
poveli su Ateibi dvije deve bez jahaa na kojima emo Halef i ja jahati na
povratku. Pojahao sam za starcem bez prigovora, premda sam opazio da ne kree
ravnim putom, ve da se dri vie desno prema moru. Albani se sada bolje drao
na devi, a dugake noge tih ivotinja upravo su odbacivale put za sobom.
Odjednom se eik zaustavi i pokaza rukom u stranu.
Zna li to lei tamo prijeko, efendijo?
to?
Onaj zaljev u kojem se nalazi gusarski brod. Jesam li pogodio?
Misli to hoe, ali ne pitaj me nita.
eik Malek je pogodio tano i zautio. Pojahasmo dalje. Nakon nekog
vremena pojavie se na rubu obzorja dvije male take upravo u smjeru Dide.
Kako se inilo, nisu nam dolazile u susret ve su se kretale smjerom koji ih je
morao dovesti u ve spomenuti zaljev. Dogledom sam razabrao da su pjeaci. To
je ovdje u pustinji bilo upadljivo pa sam nadoao na misao da su to Abu Seifovi
ljudi. Vjerojatno su moji straari obavijestili svoga kapetana da smo pobjegli i
sad su se ta dva glasnika vraala.
I Malek ih je ugledao pa ih stade otro promatrati, Onda se okrenu prema
svojim ljudima i apnu im neki nalog. Odmah se trojica od njih vratie istim
smjerom kojim smo stigli. Pogodio sam to namjeravaju. Malek je nasluivao
isto to i ja pa je htio uhvatiti te pjeake. Radi toga im je morao presjei put u
zaljev, ali tako da oni to ne opaze. Zato svoja tri ovjeka nije poslao koso
naprijed, ve ih je prividno poslao natrag a oni e, im progonjenim pjeacima
ieznu s vida, skrenuti u luku prema njima. Dok smo mi ostali nastavljali put,
upita me; .
Efendijo, hoe li nas malo poekati, ili e odjahati u grad pa e se
kasnije s nama sastati na vratima?
Ti eli porazgovarati s ta dva ovjeka; ostat u uza te dok to ne obavi.
Moda su to Deheini.

To i ja mislim. Tvoja tri ratnika odrezat e ih od broda. Pojai ti ovamo

ukoso prijeko, a ja u s Halefom nastaviti naim dosadanjim smjerom da im ne bi
palo na pamet da pobjegnu natrag u Didu.
Tvoj je savjet dobar. Naprijed!
Malek skrenu, a ja dodah Albaniju znak da mu se pridrui. To mu je bilo
lake, jer sam ja s Halefom morao potjerati deve u najotriji galop. Letjeli smo
kao oluja, a kad smo stigli na istu visinu s progonjenima, zakrenusmo im za lea.
Tek sad su razabrali nau namjeru i neodluno zastali. Iza njih sam se nalazio ja s
Halefom, a sa strane im se pribliavao Malek. Samo im se put naprijed uinio
slobodnim. Pourie dakle dalje, ali ne stigoe daleko kad se pred njima pojavie
ona tri Ateiba. Premda su bili predaleko a da bi nas mogli prepoznati, ipak su
naslutili da smo im neprijatelji i pokuali su da pobjegnu trei svom snagom.
Bili su naoruani. Ako se razdvoje, morali bismo se i mi razdijeliti, a onda bi se
hladnokrvan pjeak koji umije sigurno nianiti mogao obraniti od dva ih tri
jahaa na devama. Meutim, oni ih nisu doli na tu pomisao, ili nisu bili dovoljno
hrabri da je provedu. Ostali su zajedno a mi ih opkolismo. Odmah sam ih
prepoznao. To su bila zaista dva lana Abu Seifove brodske posade.
Odakle dolazite? upita ih eik.
Iz Dide odgovori jedan od njih.
Kamo ete?
U pustinju da traimo gomoljike.
Da traite gomoljike? Ta niste sa sobom poveli ni magarca da ih
natovarite na njega, ni koare.
Najprije smo htjeli vidjeti da li te gljive ovdje rastu, a onda bismo poli
po koare.
Kojem plemenu pripadate?
Mi stanujemo u gradu.
To su zaista bile drske lai, jer su ta dva ovjeka morala znati da ih
poznajem. I Halef se razljutio zbog njihove drskosti. On olabavi svoj bi i ree:
Mislite li moda da smo ovaj efendija i ja oslijepili? Vi ste hulje i laci!
Deheini ste i pripadate drubi Abu Seifa. Ako ne priznate, moj e vas bi nauiti
da govorite istinu.
to se vas tie tko smo?
Skoio sam s deve ne prisilivi je da klekne i uzeo bi iz Halefove ruke.
Nemojte da vam se nasmijemo, ljudi! ujte to vam kaem! Mene se
nita ne tie kakva posla imaju s vama ovi ratnici iz plemena Ateiba i to trae od
vas, ali meni ete odgovoriti na nekoliko pitanja. Uinite li to, mene se vie ne
morate bojati, ali ako ne uinite, ja u vas ovim biem tako obiljeiti da se nikad
vie neete smjeti pokazati pred nekim slobodnim i hrabrim Arapinom.
Jedna je od najveih uvreda za Beduina kad mu se zaprijeti batinama.
Obojica se dakle odmah latie svojih noeva.
Ubit emo te prije nego to nas uspije udariti opomenu me jedan.

 Vjerojatno jo nikad niste iskusili kako silno djeluje bi od koe

nilskoga konja u ruci pravoga ovjeka! odgovorih. On ree otro kao
jatagan, udara vre od toljage, a bri je od metka iz vaih tabandata. Ne vidite
li da su puke svih tih ljudi uperene u vas? Ostavite dakle svoje noeve za
pojasom i odgovarajte! Vas su poslali Abu Seifu?
Jest odgovorie oklijevajui. Uvidjeli su da ne mogu umai.
Da mu javite da sam vam pobjegao?
Tako je.
Gdje ste ga nali?
U Meki.
Kako ste tako brzo stigli u Meku i vratili se odande?
U Didi smo unajmili deve.
Kako dugo e Abu Seif ostati u svetom gradu?
Veoma malo. On eli u Taif gdje se nalazi erif-emir.
To je sve. Vie mi niste potrebni.
Sidi, hoe li te razbojnike pustiti na slobodu? viknu Halef. Ja u
ih ustrijeliti da vie nikome ne uzmognu nakoditi.
Dao sam im rije pa e je i ti potovati. Hajdemo.
Uzjahao sam na devu i potjerao je dalje. Halef je poao za mnom a Albani
zaostade. Izvukao je svoj dugaki saras, ali ja sam bio uvjeren da to ratniko
dranje nee nikome nakoditi. I zaista je mirno ostao sjediti na svojoj devi kad
su Ateibi skoili da svladaju Deheine. To im je i uspjelo poto su s njima
izmijenili nekoliko neopasnih udaraca noem. Zarobljenike svezae na deve, a
zatim dva jahaa krenue natrag da Abu Seifove ljude otpreme u logor Ateiba.
Ostali pooe za nama.
Ti si ih pomilovao, sidi, ali e oni ipak umrijeti! ree Halef.
Njihova sudbina nije ni u mojoj ni u tvojoj ruci. Radije se sjeti to te
danas eka. Mladoenja bi mogao biti pomirljiv.
Sidi, bi li ti htio biti delil kod takve Hane?
Htio bih da sam musliman.
Sidi ti si Franak s kojim se moe govoriti o tim stvarima. Zna li to je
ljubav?
Znam. Ljubav je neka vrst kolokvinte. Tko je okua, dobiva greve u
elucu.
O sidi, tko e usporediti ljubav s kolokvintom? Neka Alah prosvijetli
tvoj razum i zagrije tvoje srce! Dobra je ena poput lule od jasmina ili kao
vreica u kojoj nikad ne ponestane duhana. A ljubav prema djevici to je to je
kao turban na elavoj glavi i kao sunce na nebu pustinje.
Jest. A koga pogode njegove zrake, taj oboli od sunanice. Mislim da si
ti ve obolio, Halefe. Neka ti Alah pomogne!
Sidi, znam da ti nikad ne bi elio biti mladoenja, ali ja to jesam pa je s
toga moje srce otvoreno kao nos koji udie miris cvijea.

Time se na kratki razgovor zavri, jer su nas ostali stigli. Nitko nije ni
jednom rijeju spomenuo ono to se dogodilo, a kad se pred nama pokaza grad,
eik zaustavi svoje deve.
Ovdje u te poekati, efendijo ree Malek. Za koliko e se
vremena natrag vratiti s Halefom?
Vratit u se prije nego to sunce prijee put dugaak poput tvoga
koplja.
I nee zaboraviti pergament ili papir?
Neu. Donijet u i crnilo i pero.
Donesi! Neka to Alah titi dok se opet sretnemo.
Ateibi unue kraj svojih deva, a nas trojica odjahasmo u grad.
No, zar to nije bila pustolovina? upitah Albanija.
Svakako stade me uvjeravati. Jote kakva! Umalo da nije dolo
do borbe i ubojstva. Ja sam se zaista pripremio na borbu.
Jest. Zaista ste izgledali kao bijesni Roland s kojim se nitko ne smije
aliti. Kako vam je prijalo jahanje?
Hm! Spoetka ste me zaista nemilosrdno gonili, ali kasnije je ilo
sasvim dobro. Ipak mi je mnogo miliji mekani evropski divan! Namjeravate li
poi s tim Arapima? Onda se vjerojatno neemo vie vidjeti.
Vjerojatno, jer vi kanite iskoristiti prvu priliku da otputujete. Meutim,
ja sam ve toliko puta doivio posve neoekivane susrete pa se ne bih zaudio da
se i nas dvojica opet sretnemo.
Te su se rijei zaista imale kasnije ispuniti. Zasad smo se, poto smo
najprije iznajmljivau deva vratili njegove ivotinje, tako srdano oprostili kako
to dolikuje zemljacima koji su se nali u dalekom stranom svijetu. Zatim pooh s
Halefom u svoj stan da spremim svoje stvari i da se oprostim od domaina.
Nisam mislio da u se tako brzo iseliti. Na dva unajmljena magarca izjahasmo iz
grada. Ondje smo uzjahali na deve koje su nas ekale i vratili se s Ateibima u
njihov logor.
Za vrijeme jahanja bijasmo veoma utljivi. Najutljivija je bila eikova
kerka Ama. Nije progovorila ni rijei, ali u njezinim oima arila se opasna
vatra, a kad bi pogledala nalijevo gdje se ispod niskog obzorja morao nalaziti
Abu Seifov brod, desnica bi joj neprekidno posezala za drkom handara ili
kundakom dugake puke to ju je nosila poprijeko preko sedla.
Kad smo se pribliili logoru, Halef prijaha k meni.
Sidi poe kakvi su obiaji u tvojoj zemlji? Da li u njoj
mladoenja dariva svoju zarunicu?
To i kod nas i kod vas svatko ini.
Da, to je obiaj i u Deziret et Arabu i u cijelom Sarku. Meutim, poto
e Hana samo prividno i samo na nekoliko dana biti moja ena, ne znam je li dar
potreban.
Poklon je znak uljudnosti koja uvijek izaziva ugodne osjeaje. Na tvom
bih mjestu bio uljudan.

 Ali to da joj dam? Siromaan sam a nisam se ni spremio na vjenanje.

Misli li da bih joj moda mogao pokloniti svoju taktuku?
Halef je naime u Kairu kupio malu kutiju od kartona sa igicama. Ta je
stvar za njega imala veliku vrijednost, jer je trgovcu platio za kutijicu dvadeset
puta toliko koliko je bila vrijedna. Ljubav ga je navela na herojsku odluku da se
odrekne svoje najdragocjenije svojine.
Pokloni je djevojci! odgovorih ozbiljno.
Dobro, neka Hana dobije izvor vatre! Ali hoe li mi ga vratiti kad vie
ne bude moja ena?
Zadrat e ga.
Alah kerim bog je milostiv. On nee dopustiti da izgubim ono to je
moje. to da radim?
Ako tako voli svoju taktuku, pokloni joj neto drugo.
Ali to? Nita drugo i nemam. Ne mogu Hani pokloniti ni svoj turban,
ni svoju puku, ni bi od koe nilskoga konja.
Onda joj nemoj dati nita.
Budui suprug zabrinuto zaklima glavom.
Ni to nije mogue, sidi. Hana je moja zarunica pa joj moram neto
pokloniti. to bi Ateibi mislili o tebi kad bi tvoj sluga uzeo enu a da joj ne da
nikakav poklon?
Ah! Taj je lukavac dakle odluio da pokuca na moju tatinu, a prema tome
i na moju novarku.
Hvala Alahu koji ti je prosvijetlio pamet, Halefe! nasmijah se. Ali ja
sam tano u istom poloaju kao i ti. Ne mogu tvojoj zarunici pokloniti ni svoj
haik, ni svoj kaput, ni jednu od svojih puaka.
Alah je pravedan i milosrdan, sidi. On za svaki dar plaa tisuustruke
kamate. Ne nosi li tvoja deva i jednu konu vreicu u kojoj uva stvari koje bi
oduevile svaku mladenku?
Ako bih ti dao neto od toga, hou li to dobiti natrag, kad Hana vie ne
bude tvoja ena?
Morat e to zatraiti od nje.
To nije obiaj u nas Franka. Ali kako si mi stavio u izgled tisuustruke
kamate, kasnije u otvoriti vreicu i pogledati ne bih li u njoj mogao nai neto
za tebe.
Malian se radosno uspravi u sedlu.
Sidi, ti si najmudriji i najbolji efendija kojega je Alah stvorio. Tvoja je
dobrota ira od Sahare, a tvoje milosre dulje od Nila. Tvoj je otac bio
najglasovitiji, a otac tvog oca najuzvieniji ovjek u cijelom kraljevstvu
Nemzistanu. Tvoja je majka bila najljepa meu ruama, a majka tvoje majke
najljupkiji cvijet cijeloga Zapada. Neka ti sinovi budu brojni kao zvijezde na
nebu, kerke kao pijesak u pustinji, a djeca tvoje djece nebrojeni kao kapljice
vode u moru!

Bila je prava srea da smo sad stigli u logor, inae bi me Halefova

zahvalnost uinila jo praocem itavog naroda. to se pak tie one kone vreice
to ju je Halef spomenuo, u njoj je zaista bilo razliitih stvari, vrlo prikladnih kao
poklon za beduinsku djevojku. Trgovev sin Isla ben Maflaj je naime, kad se
naa vonja na Nilu zavrila i kad smo se rastali u Kairu, uporno ustrajao na tome
da me snabdije zbirkom stvari koje bi mi na mojim daljnjim putovanjima mogle
posluiti kao pokloni da pomou njih naiem na uslunost i susretljivost. Ti
predmeti nisu zauzimali mnogo mjesta, a nisu ni bih osobito vrijedni, ali su za
stanovnike pustinje predstavljali najtraenije rijetkosti.
Za vrijeme nae odsutnosti Arapi su ispraznili jedan ator i uredili ga za
mene. Kad sam uao u ator, otvorih konu vreicu i izvadih iz nje mali nakit,
privjesak ispod ijeg se staklenog poklopca pomicao avoli. Bio je izraen
jednako kao to su na primjer izraena dugmad za manete s umjetnim
kornjaama i visio je na nizu staklenog biserja koje se po danjem svjetlu ili pri
sjaju vatre svjetlucalo u svim duginim bojama. Taj nakit ne bi u Parizu sigurno
stajao vie od dva franka. Pokazao sam ga Halefu.
Malian ga pogleda i prestraeno ustuknu:
Maalah! Pa to je ejtan, Alah ga prokleo! Sidi, kako si mogao svladati
toga avla? La ilaha il Alah, ve Muhamed rezul Alah! Sauvaj nas boe od devet
puta kamenovanog avla, jer ne elimo sluiti njemu ve tebi!
Ovaj ejtan ti ne moe nauditi, jer je vrsto zatvoren stadoh ga
uvjeravati.
Moe li mi se na to zakleti svojom bradom?
Mogu.
Onda mi pokai, sidi! Ali ako mu uspije da pobjegne, bit u izgubljen,
pa neka ti moja propast padne na duu.
Halef vrlo oprezno i vrhovima prstiju prihvati lani, poloi privjesak na
pod i klekne da ga promotri.
Valahi bilahi talahi! Alaha mi, to je ejtan! Vidi li kako otvara
gubicu i kako plazi jezik? Iskree oi i mie rogovima! Savio je rep, prijeti
pandama i tope nogama! Aman jao nama ako razbije ormari!
To ne moe. Ta to je samo umjetno nainjena figurica.
Misli li umjetni lik nainjen ljudskom rukom? Ah, sidi, ti me samo
vara da bi me ohrabrio. Tko moe napraviti avla? Nitko. Ti si najvei alim i
najsmioniji junak koga nosi zemlja, jer si svladao ejtana i zatvorio ga u taj uski
zindan! Hamdulilah, sad je zemlja sigurna pred njim i njegovim duhovima, pa svi
vjernici mogu kliktati od radosti i uivati u mukama to ih ovdje mora podnijeti!
Zato mi pokazuje taj lanac, sidi?
Htio bih da ga pokloni svojoj zarunici.
Ja ...? Zar taj lani koji je dragocjeniji od svih dijamanata na
prijestolju velikog mogula? Tko ima taj lani postat e glasovit meu svim
sinovima i kerima vjernika. Namjerava li ga zaista pokloniti?
Svakako.

 Onda budi tako dobar, sidi, i dopusti da ga ja zadrim za sebe! Onda u

djevojci ipak radije dati svoj izvor vatre.
Ne, dat e Hani ovaj lani. Ja to zahtijevam.
Onda te moram posluati. Ali gdje si ga imao, njega i sve ostale stvari
prije nego to si ih juer stavio u vreicu?
Od Kahire dovde je opasan kraj. Zato sam sve te dragocjenosti nosio u
nogavicama svojih alvara.
Sidi, tvoja mudrost i opreznost premauju ak i lukavtinu avla koga
si prisilio da stanuje u tvojim alvarima. Kad u Hani predati taj lani?
im postane tvojom enom.
Ona e biti najglasovitija meu svim benat el Arab, jer e sva plemena
pripovijedati i hvaliti je da dri zatvorenog ejtana. Smijem li pogledati i ostala
blaga?
To se nije dogodilo, jer je eik poslao svoga ovjeka da nas zamoli da
doemo k njemu. U njegovom atoru i ispred njega naosmo sabrane sve Ateibe.
Efendijo, jesi li donio sa sobom pergament? upita me Malek.
Imam papir, a to je jednako dobro kao i pergament.
Hoe li napisati ugovor?
Ako to eli, hou.
Moemo li poeti?
Halef, kome je to pitanje bilo upueno, izjavi da je spreman. Odmah
ustane jedan od prisutnih ratnika i upita ga:
Kako glasi tvoje puno ime?
Zovem se Halef Omar Ben Hadi Abul Abas, Ibn Hadi Davud el
Gosara.
Iz koje zemlje potjee?
Iz Garba, gdje sunce zapada iza velike pustinje.
Kojem plemenu pripada?
Otac moga oca, Alah blagoslovio obojicu, ivio je s glasovitim
plemenom Uled Selim u velikom Debel Sur umu.
ovjek, koji je stavljao pitanje, sigurno neki roak zarunice, obrati se sad
eiku:
Tebe svi poznajemo, hrabri na, vrijedni, mudri i pravedni ovjee! Ti
si Hadi Malek Ibn Ahmed Halid Ben Abul Ali Abu Ab-dolatif el Hanifi, eik
hrabrog plemena Beni Ateibe. Ovaj je ovjek ovdje junak iz plemena Uled Selim
koje stanuje na planinama to se diu do neba i zovu se Debel Sur Sum. Zove se
Halef Omar Ben Hadi Abul Abas Ibn Hadi Davud el Gosara, te je prijatelj
jednog velikog efendije iz Frankistana koga smo kao gosta primali u svoje atore.
Ti ima unuku. Ime joj je Hana. Kosa joj je kao svila, put joj je poput ulja, a njene
su vrline iste i sjajne kao snjene pahuljice koje se viju na planinama. Halef
Omar je eli za enu. Govori, eie, to kae na to?
eik se priini kao da dostojanstveno razmilja, a onda ree:

 Govorio si, sine moj. Sad sjedi i uj to u ja rei! Ovaj Halef Omar
Ben Hadi Abul Abas Ibn Hadi Davud el Gosara je junak ija je slava jo prije
vie godina doprla do nas. Njegova je ruka nepobjediva, noge su mu kao u
gazele, a oi su mu kao u orla. On baca derid vie stotina koraka daleko,
njegovo tane uvijek sigurno gaa, a njegov se handar ve napio krvi brojnih
neprijatelja. Osim toga poznaje koran te je dan vijea najmudrijih i najiskusnijih.
Nadalje taj ga je silni franaki bej smatrao vrijednim svoga prijateljstva zato
dakle da mu uskratim svoju unuku, ako je spreman da ispuni moje uvjete.
Koje mu uvjete postavlja? upita ovjek koji je malo prije govorio.
Djevojka je unuka jednog monog eika pa je dakle ne moe dobiti uz
nisku cijenu. Traim jednu kobilu, pet jahaih deva, deset tovarnih deva i pedeset
ovaca.
Halef je za vrijeme tih rijei udesio lice kao da je upravo s koom i
dlakama progutao svih pedeset ovaca, deset tovarnih i pet jahaih deva te jednu
kobilu. Odakle da smogne sve te ivotinje? eik je sreom nastavio:
Zato ja Hani dajem kao svadbeni dar jednu kobilu, pet jahaih deva,
deset tovarnih deva i pedeset ovaca. Vaa e mudrost uvidjeti da uz tako sjajne
okolnosti nije potrebno da se meusobno zamijene cijena za mladenku i svadbeni
dar. Nadalje traim da Halef Omar sutra ujutro za vrijeme fagra poe na hadiluk
u Meku i da sa sobom povede svoju enu. Oni e ondje izvriti sve svete obiaje,
a zatim e se smjesta vratiti k nama. Halef ima s Hanom postupati kao s
djevicom pa nam je nakon povratka opet odstupiti. Za tu uslugu dobiva jednu
devu i vreu datulja. Ako pak sa svojom enom ne postupi kao sa strankinjom,
nee dobiti nita nego emo ga ubiti. Vi ste svjedoci da sam tako odredio.
Prijanji se govornik okrene Halefu.
uo si. Kako glasi tvoj odgovor?
Na Halefu se jasno vidjelo da mu jedna taka toga dogovora nipoto ne
odgovara; naime zahtjev da vrati enu. Ipak je bio toliko pametan pa se pokori
prilikama i odgovori:
Primam uvjete.
Onda ispostavi ugovor, efendijo! zamoli me eik. Napii ga dva
puta, naime jednom za mene, a drugi put za Halefa Omara.
Uinio sam ono to su od mene zatraili, a zatim proitao napisano. eik je
odobrio, nakapao vosak na oba papira i posluio se drkom svoga bodea kao
peatnikom, poto su najprije potpisali on i Halef.
Time su formalnosti bile obavljene pa je mogla zapoeti svadbena
sveanost. Budui da se radilo samo o prividnom vjenanju, sveanost je bila
vrlo skromna. Zaklan je i ispeen ovan. Dok se okretao na ranju, Beduini su
drali prividnu borbu, ali nisu pucali. Razlog tome nije bilo teko pogodili.
Kad se spustila no, poe veera. Jeli su samo mukarci, a kad su se najeli,
ene dobie ostatke. Tom se prilikom morala pojaviti i Hana. Halef je to
iskoristio. Ustao je sa svoga mjesta da joj preda ve spomenuti svadbeni dar. Taj
se prizor ne da opisati. avo zatvoren u privjesku bio je udo koje je premaivalo

sve poimanje Ateiba. Sav moj trud da im rastumaim igraku nije nita pomagao.
Nisu mi vjerovali, a pogotovu zbog toga jer se ejtan micao. Slavili su me kao
najveeg junaka i arobnjaka, a sve je to zavrilo tako da Hana uope nije dobila
dar. Uhvaeni je ejtan bio tako neizmjerno vano udo da su Ateibi samo eika
smatrah dostojnim da uva tu neusporedivu dragocjenost, dakako tek poto sam
Maleka najsveanije uvjerio da avlu nikad nee uspjeti da pobjegne i da izazove
nesreu.
Pono se ve pribliavala kad sam se povukao u ator na spavanje. Halef
me je pratio.
Sidi, moram li odrati i ispuniti sve to si ti danas napisao? upita me.
Mora. Tako si obeao.
Neko je vrijeme prolo, a onda se Halef potiteno javi:
Zar bi i ti vratio svoju enu?
Ne bih.
A ipak kae da moram odrati obeanje.
Tako je. Kad bih ja uzeo enu, nikad ne bih obeao da u je vratiti.
O sidi, zato mi nisi rekao da i ja tako uinim?
Zar si ti djeak koji treba skrbnika? ini mi se da bi htio zadrati Hanu?
Pogodio si.
Prema tome eli mene napustiti?
Tebe, sidi Oh!
Halef se zbunjeno nakalje, ali mi nije odgovorio.
Neko nerazumljivo brundanje, a kasnije nekoliko uzdaha bilo je sve to
sam uo. Prevrtao se s jedne strane na drugu. Bilo je jasno da se njegova sklonost
prema djevojci estoko sukobila s njegovom, privrenou prema meni. Morao
sam maliana prepustiti samom sebi. Ubrzo sam zaspao.

U SVETOJ MEKI
SPAVAO sam tako vrsto da me probudilo tek glasno tapkanje deva.
Ustao sam i izaao pred ator. Na istoku se ve danilo, ali prijeko iznad zaljeva
nebo je bilo obojeno jarkim crvenilom. Tamo je sigurno bjesnio nekakav poar, a
slutnju koja se toga asa rodila u meni potvrdilo je ivahno komeanje u logoru.
Ateibi su noas bili odsutni i sad su se vraali. I oni i njihove deve bijahu teko
natovareni plijenom. S njima je bila i eikova kerka Ama, pa kad je sad sjahala
s deve, opazih da joj je odjea poprskana krvlju. Malek mi zaeli dobro jutro i
dobaci, pokazujui prema vatrenom oblaku:
Vidi li da smo pronali brod? Deheini su spavali kad smo stigli, a sad
se nalaze kod onih pasa, svojih predaka.
Jesi li ih poubijao i opljakao brod?
Opljakao? to eli time rei? Zar pobjedniku ne pripada imovina
pobijeenoga? Tko nam moe osporiti pravo na ono to smo osvojili?
Sakat to ga je oteo Abu Seif pripada erifu-emiru.
erifu-emiru koji nas je izopio? Sve kad bi mu novac zaista pripadao,
ne bi ga vie dobio. Uostalom, zar ti uistinu vjeruje da je to bio sakat? Slagali su
ti. Samo erif ima pravo da skuplja porez, a to nee nikada uiniti uz pomo
nekog Turina. Turin kojega si ti smatrao carinikom bio je ili krijumar ili
carinik egipatskog pae, ubio ga Alah!
Mrzi li ga?
Kao i svaki slobodni Arapin. Nisi li uo za sve one grozote koje su se
dogodile ovdje za vrijeme Vahabita? Svejedno mi je da li je novac bio pain ili
erifov; sad je moj! A sad se pripremi da poe s nama. Ne moemo dulje ostati
ovdje.
Gdje e podii logor?
Na takvom mjestu odakle mogu promatrati cestu izmeu Meke i Dide.
Abu Seif mi ne smije umai.
Jesi li pomislio i na opasnosti koje ti pri tom prijete?
Misli li da se Ateibi bojo opasnosti?
Ne mislim, ali i najhrabriji ovjek mora u isto vrijeme biti i oprezan.
Ako ti Abu Seif padne u ruke i ako ga ubije, morat e smjesta otii odavde. U
tom bi sluaju mogao izgubiti dijete svoje kerke, jer e se ona u to vrijeme
nalaziti s Halefom u Meki.
Rei u Halefu gdje nas u tom sluaju ima potraiti. Hana mora u Meku
prije nego to odemo. Od sviju nas jedino ona jo nije bila u svetom gradu, a
kasnije joj moda nee biti mogue da ode u Meku. Stoga ve odavno traim
delila za nju.
Jesi li odluio kamo e?
Otii emo u pustinju Ed Dana, prema Maskatu, a zatim emo moda
poslati glasnika u El Frat Beni amarima s molbom da nas prime u svoje pleme.

Nakon kratkog praskozorja svanuo je dan. Sunce se pojavilo na obzorju a

Arapi, na kojima se jo osjeao miris prolivene krvi, okrenue se prema Meki na
molitvu. Uskoro zatim rastavili su atore i cijela povorka krenu. Tek sada kad se
potpuno razdanilo vidio sam koliko su mnotvo razliitih stvari Ateibi prisvojili s
broda. Napadajem su odjednom stekli imutak pa su zato bili neobino dobro
raspoloeni. Ja sam malo zaostao. Bio sam zlovoljan, jer sam, iako neduan, ipak
skrivio propast Deheina. Nisam dodue mogao sam sebi nita predbacivati, ali
sam ipak htio ispitati svoju savjest, nisam li se moda mogao drukije ponijeti.
Osim toga uzbuivala me je i blizina Meke. Tu je eto leao sveti
zabranjeni grad! Moram li ga se kloniti ili se smijem usuditi da ga pohodim?
Neto me je vuklo u Meku, ali sam ipak morao ozbiljno uzeti u obzir sve to je
govorilo protiv toga posjeta. to bih imao od toga ako mi posjet uspije? Mogao
bih rei da sam bio u Meki i nita vie. Ako me pak otkriju, smrt mi je bila
sigurna, i to kakva smrt! Pa ipak razmiljanje i odvagivanje razloga nije moglo
dovesti ni do ega, pa sam odluio da u se ravnati prema prilikama. esto sam
ve tako postupio i pri tom uvijek dobro proao.
Da bi sreo manje ljudi, eik je poao obilaznim putom. Sve do veeri nije
nam dao da se odmorimo. U to se vrijeme naosmo u nekom uskom klancu
obrubljenom strmim granitnim stijenama kojim smo neko vrijeme jahali, sve dok
nismo stigli u neku vrst kotline iz koje kao da nije bilo drugog izlaza. Ovdje
sjahasmo. atori su podignuti a ene pripalie vatru. Dobili smo obilnu i
raznovrsnu veeru koja je potjecala iz brodske kuhinje Abu Seifa. Zatim je doao
teko oekivani as dijeljenja plijena.
Budui da s time nisam imao nikakve veze, ustao sam i obiao kotlinu. Na
jednome mi se mjestu uinilo kao da bih se ovdje ipak mogao uspeti na stijenu pa
sam to i pokuao. Zvijezde su jasno sjale. Uspio sam. Otprilike nakon etvrt sata
stajao sam na vrhu brijega, odakle je pucao slobodan pogled na sve strane. Dolje
prema jugu razabrao sam kao neki lanac golih visova iznad kojega se uzdizalo
ono bjeliasto svjetlucanje to ga nou tvore svjetiljke veih gradova. Tamo je
bila Meka!
Odozdo zauh glasove Ateiba koji su se prepirali za svoj udio u plijenu.
Tek prilino kasno vratih se k njima. eik me doeka rijeima:
Zato nisi ostao kod nas, efendijo? Mora dobiti svoj dio od svega to
smo nali na brodu.
Ja? Vara se. Nisam bio prisutan pa zato nemam to da dobijem.
To nije tano, efendijo. Zar bismo nali Deheine da nismo tebe sreli?
Ti si i nehotice bio na vodi, pa e zato dobiti ono to ti pripada.
Neu nita da primim.
Ne odbijaj, efendijo. To je posve pogreno. Neprijatelji su-mrtvi i
njihov je brod uniten. Zar da sve te stvari koje su nam tako potrebne, spalimo ili
unitimo?
Neemo se prepirati. Samo vi zadrite sve to imate.

 To nije nae. Dopusti da tvoj dio damo tvome pratiocu Halefu, premda
je ve svoj dio dobio.
Dajte mu dakle!
Mali Halef Omar nije naprosto znao kako da se dovoljno zahvali. Dobio je
neto oruja i odjee, a osim toga vreicu punu srebrnjaka. Nije me nikako
ostavljao na miru morao sam mu izbrojiti njegovo blago da bih ga uvjerio
kako se danas obogatio. Njegov je udio iznosio uostalom otprilike osam stotina
pijastera i bio je dovoljan da usrei siromanog Arapina.
S tim novcem moe pedeset puta pokriti izdatke to e ih imati u
Meki dobaci eik.
Kad moram krenuti u sveti grad? upita Halef.
Sutra ujutro, najkasnije u podne.
Jo nikad nisam bio ondje. Kako treba da se vladam?
Rei u ti. Dunost svakog hodoasnika jeste da odmah po dolasku u
Meku ode u El Haram. Odjahat e dakle u Beit Alah, zaustavit e ondje deve i
ui. Tamo e posve sigurno nai kakvog vodia koji e te uputiti u sve ostalo.
Samo ga najprije mora upitati koliko e ti raunati, jer e te inae prevariti. im
ugleda Cabu, izvrit e dva rikata s propisanim molitvama u znak zahvalnosti
to si sretno stigao na sveto mjesto. Zatim e otii do membara i skinuti cipele.
One ostaju ondje pod nadzorom uvara, jer u Beit Alahu nije, kao u drugim
moejama, doputeno da cipele nosi u ruci. Zatim poinje tavaf, hodanje oko
Cabe koje mora sedam puta ponoviti.
S koje strane?
Zdesna, tako da ti Caba neprekidno ostane slijeva. Prva tri obilaenja
ine se hram koracima.
Zato?
Kao uspomena na proroka. Bila se naime proirila glasina da je
ozbiljno bolestan, a on je, da je opovrgne, tri puta brzo optrao oko Cabe. Ostala
obilaenja ine se polagano. Molitve koje se pri tom izgovaraju, poznaje. Nakon
svakog obilaenja treba poljubiti sveti kamen. Naposljetku, kad si zavrio tavaf,
pritisnut e prsa o vrata Cabe, rairiti ruke i glasno zamoliti Alaha da ti oprosti
grijehe.
Je li to sve?
Nije. Mora otii do El Madema i pred Mekam-lbrahimom uiniti dva
rikata. Odande odlazi do svetog zdenca Zem-Zem pa se iz njega napije vode do
mile volje. Dat u ti nekoliko boica da mi ih napuni i donese. Ta je sveta voda
sredstvo protiv svih bolesti tijela i due.
To je pobonost uz Cabu. to slijedi tada?
Tada dolazi sa'j, put od Staze u Meruu. Na breuljku Sofa uzdiu se tri
otvorena luka. Ondje e stati, okrenuti lice prema damiji, podii ruke k nebu i
zamoliti Alaha da ti pomogne na svetom putu. Zatim e prijei est stotina
koraka dalje do divanane na Merui. Putem e vidjeti etiri kamena stupa preko

kojih mora preskoiti. Na Merui e se opet pomoliti pa e sve to ponoviti jo

est puta.
Je li time sve obavljeno?
Nije. Mora dati da ti oiaju glavu i mora posjetiti Umru koja lei
toliko udaljeno od grada koliko smo i mi sada udaljeni od Meke. Tek time si
ispunio sve svete propise, pa se moe vratiti. U mjesecu velikog hodoaa
vjernik mora izvriti jo mnogo vie pa mu za to treba i mnogo vremena, jer se u
Meki guraju tisue i tisue hodoasnika. Tebi su tako potrebna samo dva dana i
treeg se dana moe vratiti ovamo.
Nakon te pouke dobio je Halef jo razliite upute koje su se veinom
odnosile samo na Hanu. Legao sam dakle na poinak. Kad se Halef napokon
pojavio, prisluhnu da li ve spavam. Opazio je da sam jo budan pa me upita:
Sidi, tko e te posluivati za vrijeme moje odsutnosti?
Ne brini se za mene! Reci mi radije hoe li mi uiniti uslugu, Halefe?
Hou. Ti zna da u za tebe uiniti sve to god mogu i smijem.
Obeao si eiku da e mu donijeti svete vode sa zdenca Zem-Zema.
Donesi i meni jednu bocu.
Sidi, zatrai od mene sve to hoe, samo to nemoj. To nikako ne mogu
uiniiti. Iz tog zdenca smiju piti samo vjernici. Kad bih ti donio tu vodu nita me
ne bi moglo spasiti od pakla.
Odgovorio mi je s tako vrstim uvjerenjem da nisam ni pokuao da ga
nagovorim. Nakon kratke stanke upita:
Ne bi li ti sam poao po svetu vodu?
Ne smijem.
Smije ako prije toga prijee na pravu vjeru.
To neu uiniti. A sad spavajmo!
Narednoga jutra odjahao je Halef kao dostojanstveni suprug sa svojom
enom. Uputili su ga da kae da dolazi iz dalekih zemalja i da nipoto ne oda da
je njegova pratilica Ateipkinja. Uostalom, ona je sad nosila veo. Dio puta
otpratio ih je ratnik koji je imao dunost da pazi na cestu izmeu Meke i Dide. I
na ulazu u na klanac postavljen je straar.
Prvi dan protee bez osobitih dogaaja. Drugoga jutra zamolih eilka da
mi dopusti da malo prokrstarim po okolini. Dao mi je devu i zamolio me da
budem oprezan kako nitko ne bi otkrio nae boravite. Nadao sam se da u moi
izjahati sam, ali upravo kad sam se htio vinuti na devu pristupi mi Ama i upita:
Efendijo, smijem li s tobom?
Izvoli odgovorih, jer joj nisam mogao odbiti molbu. Izaavi iz
klanca, krenuh prema Meki. Mislio sam da e me moja pratilica opomenuti ali je
ona mirno jahala uza me, ne progovorivi ni rijei. Tek nakon etvrt sata jahanja
ona skrenu malo nadesno i zamoli:
Poi za mnom, efendijo!
Kamo?

 Htjela bih se uvjeriti je li na straar na svome mjestu. Ugledasmo ga

nakon nepunih pet minuta. Sjedio je na nekoj uzvisini i netremice gledao prema
jugu.
Nije potrebno da nas vidi ree ona. Doi, efendijo! Odvest u te
onamo kamo eli poi!
to je mislila tim rijeima? Skrenula je nalijevo i pri tome me je pogledala
smijeei se. Zatim potjera devu u brzi kas i napokon se zaustavi u nekoj uskoj
dolini pa sjae i sjedne na zemlju.
Sjedi k meni da malo avrljamo! ree.
Ta mi je ena postajala sve zagonetnija, no ipak sam je posluao.
Misli li da u tvojoj zemlji vlada vea pravda nego kod nas, efendijo?
zapoe na neobini razgovor.
Svakako odgovorih.
I ja dobaci mirno Ama.
I ti? zaueno upitah, jer je to bilo prvi put da su mi neka arapska
usta to priznala.
Da, mislim. Smije li Franak ugrabiti djevicu?
Ne smije. Kad bi to uinio, potpao bi pod udar teke kazne.
Vidi li da je pravda kod vas bolja nego kod nas? Kod vas me Abu Seif
ne bi mogao ugrabiti i prisiliti da mu postanem enom. Poznaje li povijest ove
zemlje?
Poznajem.
Onda dakako zna i to kako su Turci i Egipani harali meu nama.
Silovali su nae majke, a tisue naih otaca nabijali su na kolac, etverili ih, rezah
im ruke i noge, noseve i ui, kopali im oi, a djecu sjekli i rastrzali. Takve
grozote moraju u ovjeku izazvati mrnju. Zato u se osvetiti, osvetit u se svima
koji su me uvrijedili. Osvetit u se ak i zbog toga to vie ne smijem ui u sveti
grad. Zna li kako?
Reci mi!
Ti potajno eli da posjeti Meku?
Tko to tvrdi?
Odgovori mi!
Zaista elim da vidim taj grad.
To je veoma opasno, ali ja se elim osvetiti pa sam te zato dovela
ovamo. Hoe li izvriti svete obrede ako doe u Meku?
Volio bih kad bih to mogao izbjei.
Time eli povrijediti svoju vjeru, a ima i pravo. Samo poi u Meku. Ja
u te ovdje poekati.
Nije li to bilo udno? Ama se za nepravde to ih je morala podnijeti
eljela osvetiti tako, da mene kao nevjernika pusti u Meku. To je bio mamac
kojemu nisam mogao odoljeti.
Gdje lei Meka? upitah.
Kad prijee ovo brdo, ugledat e pred sobom grad u dolini.

 Zato treba da poem pjeice a ne da jaim?

Ako dojae u grad, svatko e odmah pomisliti da si hodoasnik pa e
paziti kako se vlada. Ue li pak u Meku pjeice, svi e biti uvjereni da si ve
bio u gradu i da si samo otiao da se proeta.
Hoe li me zaista poekati?
Hou.
Kako dugo?
etiri sata.
To je vrlo kratko vrijeme.
Imaj na umu da bi te lako mogli otkriti ako predugo ostane ondje.
Smije samo jednom proi ulicama i pogledati Cabu. To je dovoljno.
Ama je imala pravo. Ipak je bilo dobro to sam odluio da u se ravnati
prema prilikama. Ustadoh. Ona pokaza na moje oruje.
Ti si zaista potpuno slian domorocu, pogotovu to si za ovo nae
jahanje umjesto izama obukao sandale kakve se ovdje nose. Ali, ima li Arapin
takvo oruje? Ostavi svoje puke ovdje i uzmi moju.
Sad me je u prvi trenutak obuzelo neko nepovjerenje, ali nisam imao ni
najmanjeg razloga da sumnjam. Zato sam svoje puke zamijenio dugakom
pukom eikove keri i uspeo se na brijeg. Stigavi na vrh, ugledah Meku u
udaljenosti od pola sata, izmeu golih i mrtvih bregova. Razabrao sam tvrave
Debel Sad i Dijad. Glavna Damija El Hamar leala je u junom dijelu grada.
Najprije pooh prema njoj. Putem mi je bilo kao vojniku koji je ve
dodue sudjelovao u nekoliko malih okraja, a sad odjednom uje grmljavinu
velike bitke.
Sretno sam stigao u grad. Budui da sam upamtio poloaj damije, nisam
nikoga morao pitala. Kue izmeu kojih sam hodao bile su graene od kamena, a
ulica posuta pustinjskim pijeskom. Ubrzo sam stigao pred veliku etvorinu Beit
Alaha i polako obiao damiju. Sve etiri strane sastojale su joj se od nizova
stupova iznad kojih se uzdizalo sedam minareta. Izbrojio sam dvije stotine
etrdeset koraka u duljinu i dvije stotine pet koraka u irinu. Budui da sam tek
kasnije htio damiju razgledati izvana, uoh kroz jedna od sedamnaest vrata. U
njima je sjedio Mekavi, prodajui bakrene boice.
Es selam aleikum! pozdravih ga dostojanstveno. to stoji takva
kule?
Deset pijastera.
Alah blagoslovio tvoje sinove i sinove tvojih sinova, jer su tvoje cijene
jeftine. Evo ti deset pijastera, a ja u uzeti jednu kule.
Spremio sam bocu i uao izmeu stupova u damiju. Naao sam se u
blizini propovjedaonice i skinuo sandale. Zatim razgledah unutranjost svetita.
Otprilike u sredini stajala je Caba. Budui da je bila potpuno prekrivena kisuom,
zaista je neobino izgledala. Do nje vodi sedam poploenih putova, a izmeu lei
isto toliko travnika. Kraj Cabe sam opazio sveti zdenac Zem-Zem. Pred njim je
vie slubenika dijelilo hodoasnicima vodu. itavo to mjesto nije me se doi-

malo ba kao svetite. Posvuda su urili nosai kovega i nosiljki sa svojim

teretima, javni pisari sjedili su ispod stupova, a vidio sam i prodavae voa i
peciva. Provirivi tako niza stupove, opazih ispod jednih vrata jahau devu koja
se upravo sputala na koljena, da bi njezin jaha siao sa sedla. Bijae to divna
ivotinja. Njezin mi je vlasnik bio okrenut leima i domahivao nekom sluzi iz
damije da mu priuva hedrin. Sve sam to zapazio onako u prolazu dok sam
iao proma zdencu. Htio sam da mi najprije napune bocu s vodom, ali sam morao
neko vrijeme poekati svoj red. Zatim dadoh slubeniku malu nagradu. Zatvorih
posudu i spremih je u dep. Onda se polako okrenuh i naoh se nepunih deset
koraka ispred Abu Seifa!
Silno sam se zaprepastio, ali me taj strah sreom nije zakoio. U takvim
trenucima ovjek misli i radi deset puta bre nego obino.
Nisam upadljivo potrao, ali sam svojim najduljim koracima krenuo
prema vratima pred kojima je leala Abu Seifova deva. Jedino me je ta ivotinja
mogla spasiti. Bila je to jedna od onih svijetlih hedina kakve se uzgajaju na
planinama amar.
Sandale su mi bile izgubljene. Nisam imao vremena da poem po njih, jer
iza mene odjekne poklik:
Daur, daur! Uhvatite ga, uvari svetita!
Djelovanje tih rijei bijae upravo velianstveno. Nisam imao vremena da
se okrenem, a to nije bilo ni potrebno. I bez toga sam znao u kakvom se poloaju
nalazim, jer sam iza sebe uo tutnjavu vodopada, urlik oluje, topot krda od tisue
bizona. Nije bilo vie vremena za odmjerene korake. Jurnuh trkom, skoih
izmeu stupova, grabei po tri stepenice odjednom, i naoh se pred devom ije
noge sreom nisu bile svezane. Udarcem ake odbacih slugu daleko u stranu i
trenutak kasnije naoh se u sedlu drei revolver u ruci. Ali hoe li me deva
posluati?
E o ah!E o ah!
Hvala bogu! Na taj poznati zov uzdigne se hedin u dva trzaja i mi
pojurismo poput vjetra. Iza mene prasnue hici, ali ja se nisam na to obazirao.
Samo naprijed, naprijed!
Da je deva bila jedna od onih tvrdoglavih ivotinja na kakve esto
nailazimo, svakako bih bio izgubljen.
Za manje od tri minute naoh se izvan grada i tek kad sam se uspeo gotovo
do pola brijega usudio sam se osvrnuti. Iza mene je sve vrvjelo od jahaa koji su
me progonili. Vjernici su naime smjesta odjurili u najblie karavanseraje i
uzjahali na deve koje su se u njima nalazile.
Kamo da krenem? K Ami koju u time izdati? Pa ipak sam je morao
opomenuti! Neprekidno sam poklicima bodrio svoju devu. Trala je upravo
neusporedivom brzinom. Gore na hrptu okrenuh se jo jednom i opazih da sam
ve siguran. Samo jedan mi se konjanik razmjerno pribliio. Bio je to Abu Seif.
Oito je uhvatio veoma brzoga konja.

Sjurio sam prijeko niz padinu. Malekova me ki ugleda. Budui da sam

jahao na hedinu i dojurio takvom brzinom, odmah je pogodila to je na stvari.
Smjesta se vine na svoju devu, a onu na kojoj sam prije s njom dojahao povede
za ular.
Tko te je otkrio? upita Ama, stigavi u blizinu.
Abu Seif.
Alah akbar! Progoni li te taj nitkov?
Prilino mi je blizu.
Progone li te i drugi?
Oni su jo daleko.
Onda ostani tamo prijeko i bjei ravno preko brda i dolina.
Zato?
Vidjet e.
Najprije moram k tebi! Daj mi moje oruje.
Jaui jedno kraj drugoga, izmijenismo puke, a zatim ki pustinje
zaostane i sakrije se iza neke izboene stijene. Pogodio sam to namjerava.
Htjela je da Abu Seif zae izmeu mene i nje. Nakon nekoliko trenutaka pojavi
se on na hrptu. Namjerno sam malo usporio trk svoje deve i opazio da on jo vie
podbada svoga konja. Dok sam se ja uspinjao uz naredni brijeg, on sjuri niz onaj
prvi i poprijeko projaha u dolinu. Pri tome nije iz tragova razabrao da ovdje
nisam bio sam. Stigavi na vrh, opazih na onom prvom hrptu iza mene jo
nekoliko progonitelja dok je duboko dolje i moja pratilica ve krenula. Plan joj je
uspio. Abu Seif nalazio se izmeu nas, a kako Ama nije drugu devu vie vodila
za ular ve ju je pustila da slobodno tri za njom, morat e je on, bude li se
ogledao, smatrati jednim od progonitelja.
Za sebe se nisam vie imao ega bojati, a kako su ostali progonitelji sve
vie zaostajali, morao sam pripaziti samo da nam Abu Seif ne pobjegne.
Nastojao sam dakle da iz breuljkastog kraja izaem u ravnicu, ali u smjeru
protivnom od onoga u kojem se nalazio logor Ateiba. Pri tom sam sve vie
obuzdavao svoju hedin.
Tako smo jahali otprilike tri etvrt sata, dok nisam napokon zaao u
otvorenu pustinju. Bjeao sam tako da se Abu Seif uvijek nalazio iza mene izvan
dosega metka. Ama je upravo stigla na podnoje breuljka, ali u isto vrijeme
opazih na hrptu posljednje uzvisine jo jednog progonitelja koji je morao jahati
na izvrsnoj devi, jer nam se sve vie pribliavao. Njegova je deva bila ak mnogo
bolja od Abu Seifova konja.
Ve sam se poeo pribojavati, ne dodue za sebe, ve za svoju pratilicu, pa
se zaudih, opazivi da je taj jaha skrenuo u stranu, kao da nas namjerava
pretei u luku. Pogledah otrije. Je li to bilo mogue? Onaj malian tamo na
hedinu izgledao je tamo kao moj Halef. Kako je samo doao do takve deve, i
kako je upao meu moje progonitelje? Zaustavio sam devu da ga jo jednom, i to
posve tano, pogledam.

Da, bio je to Halef i nitko drugi. Htio je da ga prepoznam pa se razmahao

rukama po zraku kao da eli hvatati lastavicu.
Mirno sam ostao na mjestu i skinuo opetuu. Progonitelj mi se pribliio
ve na doseg glasa.
Rrrreee, Oe sablje! doviknuh. Dri se podalje od mene, jer u
ti poslati tane!
Da se drim podalje, pasji sine? viknu. Uhvatit u te ivog i
odvesti u Meku, ti skvrnitelju svetita!
Nisam mogao drukije: nanianio sam i opalio. Da ga potedim, namjerio
sam u prsa njegova konja. Konj se izvrnu naglavce, pokopa jahaa pod sobom,
nekoliko se puta prevalja preko njega i zatim ugine. Oekivao sam da e se Abu
Seif smjesta podii, ali se to nije dogodilo. Dakle je bio ili ozlijeen ili se samo
tako gradio da me namami k sebi. Oprezno sam mu prijahao i stigao do njega u
isto vrijeme kad i Ama. Leao je u pijesku sklopljenih oiju i nije se ni maknuo.
Efendijo, tvoje je tane preteklo moje predbaci mi ena.
Pucao sam u njegova konja. Moje ga tane nije pogodilo. No moda je
slomio hrptenjau ili to drugo. Pregledat u ga.
Sjahao sam i pregledao ga. Ako nije imao unutarnjih ozljeda, onda je bio
samo omamljen. Ateibkinja izvue handar.
to e? brzo je upitah.
Odsjei u mu glavu.
To nee uiniti, jer i ja imam pravo na njega.
Moje je pravo starije.
A moje je vee. Ja sam ga oborio.
Hoe li ga ubiti?
to e uiniti ako ga ne ubijem, ve ga pustim na slobodu ili ga
jednostavno ostavim ovdje leati?
Time se ti odrie svoga prava pa onda nastupa moje.
Ne odriem ga se.
Onda emo toga razbojnika povesti sa sobom pa emo kasnije odluiti
to e biti s njime.
Uto je stigao i Halef.
Maalah! Sidi, to si uinio?
Radije mi reci kako dolazi ovamo?
Pojurio sam za tobom.
To vidim. Objasni mi opirnije!
Ti zna, sidi da imam mnogo novaca. emu da ga nosim u depu? Htio
sam kupiti hedin pa sam otiao nekom trgovcu koji stanuje na junom dijelu
grada. Hana je bila sa mnom. Dok sam razgledavao njegove deve, meu kojima
je ova bila najbolja, podie se napolju silna buka. Istrao sam s trgovcem na ulicu
i uo da je neki kaurin obeastio svetite i pobjegao. Odmah sam pomislio na
tebe, sidi, a as kasnije opazio sam kako odmie uz brdo. Svi su se nagurali u
dvorite da uzmu deve i da pojure u potjeru za tobom. I ja sam uinio to isto i

zgrabio ovu hedin. Najprije sam rekao Hani da pouri u logor i da eiku
ispripovjedi to se desilo, a zatim trgovcu koji se jo pokuao cjenkati dobacih
ve utanaeni iznos pred noge i pojurih za tobom da te ulovim. Svi su ostali
zaostali. Sad imam i tebe i hedin.
Vjerojatno veoma jeftino?
O tome se neemo prepirati, sidi. Progonitelji su nam za petama. Ne
moemo ostati ovdje. to emo s ovim. Ocem sablje i prevare?
Svezat emo ga na slobodnu devu i povesti ga sa sobom. Vjerojatno e
se opet osvijestiti.
Kamo emo pobjei?
Ja znam kamo odgovora Ama. I ti zna, Halefe, jer ti je moj otac
spomeno to mjesto za sluaj da nas ne nae vie u logoru.
Ti misli pilju Atafra?
Tako je. Hana bi te odvela onamo. Tu spilju poznaju samo Ateibi.
Pomozite mi da sveem zarobljenika!
est ruku lako je podiglo Abu Seifa na devu koja me je iz logora donijela u
blizinu grada. Malekova je ki uzela sve to je zarobljenik imao uza se. Zatim
ponovo uzjahasmo i pourismo prema jugoistoku.
Tako sam sretno umakao. Nisam mislio da bih ikad jo mogao vidjeti
Meku. Meutim, poto sam ipak jo jednom bio u njoj ostavit u opis grada i
njegovih znamenitosti za kasnije.
Putem mi je Halef estoko predbacivao.
Sidi rekao je nisam li ti govorio da nijedan nevjernik ne smije ui
u sveti grad? Umalo da nisi izgubio ivot!
Zato si mi odbio molbu da mi donese svete vode?
Jer je nisam smio ispuniti.
Sad sam ipak ja sam donio vodu.
Jesi li bio na svetom bunaru?
Pogledaj! Evo prave vode Zem-Zem.
Alah kerim, sidi! On te je uinio pravovjernikom pa ak i hadijom.
Kaurin ne smije u grad, ali tko ima vodu Zem-Zem, on je hadija pa prema tome i
pravi musliman. Nisam li ti uvijek govorio da u te obratiti htio ti to ili ne htio?
To je bilo isto tako smijeno kao i smiono shvaanje, ali je imalo bar tu
dobru stranu da je smirilo savjest mojega Halefa, pa mi zato nije padalo na pamet
da se usprotivim njegovim nazorima.
Okolina je Meke vanredno siromana vodom i gdje god se nalazi kakav
zdenac, sigurno je sredite kakvog sela ili bar povremenog logora. Ta smo mjesta
morali izbjegavati pa se zato, uprkos silnoj egi, cijeloga dana nismo nigdje
zaustavili sve dok nismo stigli u podruje puno raspucanih stijena. Jahali smo iza
Ateipkinje po kru i kamenju te izmeu golemih blokova kamena, sve dok nismo
stigli do neke pukotine u stijeni, iroke otprilike kao deva.
To je spilja ree Ama. I deve mogu u nju ako skinemo s njih
sedla.

 Hoemo li ostati ovdje? upitah.

Hoemo, dok ne doe eik.
A hoe li doi?
Svakako. Hana ga je obavijestila. Ako se koji od Ateiba ne vrati u
logor, onda ga treba potraiti u ovoj spilji. Sjaite i poite za mnom!
Abu Seif se opet osvijestio, ali za vrijeme itavoga jahanja nije ni pisnuo.
Oi je drao sklopljene. Najprije smo njega unijeli u spilju.
Pukotina se sve vie proirivala to smo vie zalazili u nju, i na kraju se
otvarala u spilju dovoljno veliku da se u njoj smjesti etrdeset do pedeset ljudi i
ivotinja. Najvea vrijednost toga skrovita bila je voda koja se skupila u dnu.
Smjestivi deve i zarobljenika na sigurno mjesto, sabrasmo napolju trave vrste
ratam koja raste u velikom busenju, a ima to dobro svojstvo da i svjea gori isto
tako dobro kao suha. To je bilo odreeno za no, jer danju nismo smjeli paliti
vatru, budui da bi dim mogao odati nae skrovite.
Uostalom, nismo se trebali brinuti da e nas netko otkriti. Put nas je
veinom vodio preko takvog kamenog tla da nitko nije mogao pratiti nae
tragove.
Potraivi bisage na sedlu Abu Seifove deve otkrio sam neto neobino: u
njima se nalazio novac, i to velik iznos.
Nae su deve bile umorne a i mi. Zarobljenikove spone bile su vrste pa
smo mogli mirno na spavanje. To jest, ja sam naizmjence straario s Halefom.
Ovdje moram jo spomenuti da sam u meuvremenu ve davno ponovo navukao
izme koje su zavijene u pokriva ostale na devi, to sam je posudio od Ateiba.
Tako su protekli posljednji sati dana i spustila se no. U zoru sam stajao na
strai. Neko je ustanje probudilo moju panju pa provirih iz pukotine i ugledah
nekog ovjeka koji nam se oprezno pribliavao. Prepoznao sam u njemu jednog
od Ateiba i izaao.
Sretan sam to te vidim, efendijo! pozdravi me on. eik me je
poslao naprijed da izvidim jeste li ovdje. Sad se ne trebam vratiti, jer smo se tako
dogovorili za sluaj da vas ovdje pronaem.
A to si mislio tko je jo ovdje osim mene?
Tvoj sluga Halef, eikova ki, a moda i Abu Seif kao zarobljenik.
Kako si doao na tu zamisao?
Efendijo, to nije teko pogoditi. Hana je s obje deve dola sama u logor
i ispripovjedila da si bio u Meki i da si pobjegao. Malekova ki je bila izjahala s
tobom i sigurno te nije ostavila na cjedilu, premda si poinio veliki grijeh. Halef
je poao za tobom, a iza brda nali su nai izvidnici ustrijeljenog Abu Seifovog
konja, ali njega nisu nali. Mora dakle da ste ga poveli sa sobom.
Kad e doi eik? upitah.
Moda za jedan sat.
Onda ui!
Ratnik se nije ni obazro na zarobljenika, ve odmah legne da spava. I
zaista je mala karavana za jedan sat stigla pred spilju. Ondje Ateibi istovarie sav

teret i unijee ga u spilju. Oekivao sam da u od eika uti prigovore, ali je

njegovo prvo pitanje bilo:
Jesi li uhvatio Deheina?
Jesam.
Je li ovdje?
Ovdje je, zdrav i itav.
Onda emo mu suditi.
Dok smo sve doveli u red stie i podne. Sad je imalo poeti suenje, ali
prije toga imao sam s Halefom neobini razgovor.
Sidi, dopusti da te neto upitam! zamoli me on.
Govori!
Zar ne, ti zna jo sve to si pisao o meni i o Hani?
Znam.
Kad moram Hani vratiti slobodu?
im zavri hadiluk.
Ali ja ga jo nisam zavrio.
to jo nije obavljeno?
S pravne je strane obavljeno sve, jer sam u Meki zavrio sve to je
propisano i to vrlo brzo. No ja bih ipak htio da zadrim svoju enu, pa sam se
sjetio da u potpuni hadiluk ide i posjeta Medini.
To je tano. to Hana veli na to?
Sidi, ona me voli. Vjeruj mi, sama mi je to rekla.
Voli li i ti nju?
Veoma je volim.
Ali to e na to rei eik Malek?
Upravo to zabrinjava i mene, sidi.
Drugih briga nema?
Nemam.
A ja? to u ja rei na to?
Oh, ti e ve pristati, jer te ja ipak neu napustiti dokle god eli da
ostanem uza te.
Tvoju enu ipak ne moemo voditi sa sobom. Imaj to na umu.
To ne bih ni htio. Odjahao bih s tobom, a nju bih ostavio u njezinom
plemenu dok se ne vratim.
Halefu, to je rtva koju ne mogu traiti od tebe. Ako se vas dvoje tako
volite, onda mora uiniti sve to moe da zadri Hanu. Moda bi se eik dao
namoliti da mu je ne mora vratiti.
Sidi, ja je neu vratiti, pa sve ako moram i pobjei s njom. Oh, ona zna
da sam ja Hadi Halef Omar Ben Hadi Abul Abas Ibn Hadi Davud al Gosara
pa e sa mnom poi na kraj svijeta.
Nakon te samosvjesne izjave malian se ponosno udalji. Za to vrijeme
skupili su se Ateibi u krugu, a u sredinu kruga unesoe Abu Seifa. Mene su
pozvali da prisustvujem suenju, pa zato sjedoh kraj eika Maleka.

 Efendijo zapoe uo sam da tvrdi da ima pravo na toga

ovjeka, a znam i to da je to istina. Hoe li nam ga odstupiti ili e zajedno s
nama glasati o njegovoj sudbini?
Glasat emo, i ja i Halef, jer i on ima pravo da se osveti Abu Seifu.
Skinite zarobljeniku spone!
Ratnici ga odrijeie, ali on ostane nepomino leati kao da je mrtav.
Abu Seife, ustani pred ovim muevima i odgovaraj im! zapovjedi
mu eik.
Zarobljenik ostane leati. Nije ni trepnuo okom.
Kako vidite, izgubio je dar govora. Uostalom, emu da razgovaramo s
njim? Abu Seif zna to je uinio, a i mi to znamo. to bi nam tu mogle koristiti
rijei i pitanja? Kaem vam da mora umrijeti da bi posluio kao hrana
agljevima, hijenama i leinarima. Tko se slae sa mnom neka se javi.
Svi se sloie s njim, samo sam se ja htio protiviti ali me u tome sprijei
jedan neoekivani dogaaj. Za posljednjih eikovih rijei zarobljenik se naime
nenadano podigao, munjevito skoio izmeu dva Ateiba i potrao prema izlazu
iz spilje. Odjeknu glasni krik prepasti, a zatim svi ustadoe i potrae za njim.
Jedino sam ja ostao na mjestu. Abu Seif je zaista natovario na sebe veliku
krivnju, pa je prema zakonima pustinje u punoj mjeri zasluio smrt, ali ja ipak
nisam mogao za nju glasati. Moda mu uspije da pobjegne. U tom sluaju ne
bismo smjeli vie ni jednog sata ostati u spilji.
Dugo sam ostao sam. Najprije se vratio stari eik. Zaostao je iza mladih
ratnika.
Zato nisi potrao za njim, efendijo? upita me.
Jer e ga tvoji hrabri ratnici uhvatiti i bez moje pomoi. Ne vjeruje li
da e ga uloviti?
Ne znam. Abu Seif je glasovit trka. Kad smo izali iz spilje, njega vie
nije bilo. Ako ga ne uhvatimo, moramo pobjei, jer on sad poznaje spilju.
Nai su se ljudi postepeno vratili. Nisu vidjeli kamo je pobjegao Otac
sablje, a nisu nali ni njegov trag. Meu posljednjima je doao Halef, a
naposljetku Ama. Vidio sam kako joj nosnice dru od bijesa. Ispostavilo se da
nitko uope nije ni opazio bjegunca. Ateibi su se u prvi as silno zapanjili, a osim
toga je uskim hodnikom mogao za njim trati uvijek samo po jedan ovjek. To je
oito dalo Abu Seifu veliku prednost, a tlo je vani bilo takvo da na njemu nisu
ostajali tragovi.
ujte, ljudi ree eik Malek on e odati nae skrovite! Hoemo
li smjesta krenuti ili bismo ipak pokuali da ga dostignemo jaui na devama?
Ako u krugu pojaemo ovim krajem, moda bismo ga ipak mogli otkriti.
Neemo pobjei, nego emo ga potraiti! ljutito e njegova ki.
Svi se ostali sloie s njom.
Dobro, onda uzmite svoje deve i poite za mnom. Tko dovede Abu
Seifa ivog ili mrtvoga dobit e veliku nagradu!
Sad Halef stupi naprijed.

 Nagradu sam ve zasluio. Vani lei Otac sablje. Mrtav je.

Mrtav? radosno viknu eik. To znai da si ga ti ubio?
Da, ubio sam ga ponosno e Halef.
Gdje si ga stigao? Govori!
Mora znati, eie Maleku, da je moj sidi pravi majstor u borbi i u
traenju svih vrsti asara. On me je nauio da pronalazim tragove u pijesku, u travi
i na kamenu. Nauio me je i to da ovjek, progonei bjegunca, mora razmiljati.
Ja sam bio prvi koji je iza Abu Seifa istrao iz spilje, ali ga nisam vie vidio.
Zatim sam potrao nalijevo gore, a onda nadesno dolje, ali kad ga nisam nigdje
opazio, pomislio sam da bi mogao biti toliko pametan da se sakrije odmah kod
izlaza iz spilje. Stao sam zavirivati iza kamenja i pronaao ga. Dolo je do kratke
borbe, a zatim mu je moj no probo srce. Pokazat u vam njegovo mrtvo tijelo.
Opet ostadoh u spilji, a ostali pooe za Halefom da pogledaju mrtvoga
Abu Seifa.
Uskoro se vratie radosno klikui.
to trai kao nagradu? upita eik Malek hrabrog malog Halefa.
Ja dolazim iz daleke zemlje kamo se vjerojatno neu vratiti glasio je
odgovor. Smatra li me dostojnim, primi me meu svoje!
eli postati Ateib? to kae tvoj efendija na to?
Sporazuman je. Zar ne, sidi?
Jesam prihvatih rije. Ja svoju molbu pridruujem njegovoj.
to se mene tie, smjesta bih pristao izjavi eik. Ali najprije
moram upitati sve svoje ljude, jer je primanje stranca u pleme vana stvar koja se
ne moe rijeiti na brzu ruku. Ima li roake ovdje u blizini?
Nemam.
Progoni li te kakva krvna osveta?
Ne progoni.
Jesi li sunit ili iit?
Ja sam pristalica sune.
Zar zaista nema ni ene ni djece?
Nemam.
Ako je tako, moemo odmah poeti vijeati o tome.
Onda u isto vrijeme vijeajte o jo jednoj stvari! brzo zamoli Halef.
O emu?
Sidi, ne bi li ti govorio umjesto mene?
Ustao sam i zauzeo to dostojanstveniji stav. Zatim poeh svoj govor:
uj moje rijei, eie, i Alah neka ti otvori srce da one naiu na milost
tvoje volje! Ja sam Kara Ben Nemzi, emir meu ulemama i junacima u
Frankistanu. Doao sam u Afriku pa tako i u ovu zemlju da upoznam njezine
stanovnike i da izvedem velika djela. U tu svrhu trebao sam ovjeka koji
razumije sva narjeja Zapada i Istoka, koji je pametan i mudar pa se ne boji ni
lava, ni pantere ni bilo kojeg ovjeka. Naao sam ovoga Hadi Halefa Omara
Ben Hadi Abul Abas Ibn Hadi Davud al Gosara pa sam do danas s njime

vanredno zadovoljan. On je snaan kao nerast, vjeran poput hrta, mudar kao
fenek i brz kao antilopa. Borili smo se iznad ponora ota, propali smo u movaru,
a ipak smo se spasili. Svladali smo ivotinje na polju i u pustinji, prkosili smo
opakom samumu, pa smo prodrli ak do granice Nubije i ondje smo jednu
zarobljenicu, cvijet nad cvjetovima, oslobodili njezinoga muitelja. Zatim smo
stigli u Bilad el Arab, a to smo ondje doivjeli, to ste ve doznali i tome ste bili
svjedoci. Zatim je Halef s tvojom unukom Hanom odjahao u Meku. Ona je samo
prividno postala njegova ena i on je potpisao obavezu da e joj vratiti slobodu.
Meutim je Alah tako upravljao njihovim srcima da su se zavoljeli i da se nikad
vie ne bi htjeli rastati. Ti si Hadi Malek Ibn Ahmed Halid Ben Abul Ali Abu
Abdulatif el Hanifi, mudri i hrabri eik ovih sinova Ateiba. Tvoja e ti mudrost
rei da nerado otputam takvoga pratioca kao to je Halef, ali ja bih htio da on
bude sretan pa te zato molim da ga primi u pleme Ateiba i da podere ugovor u
kojem ti je on obeao da e vratiti svoju enu. Znam da e mi ispuniti ovu
molbu a ja u, kad se jednom vratim u svoju domovinu, proiriti slavu tvoju i
tvojih ratnika po cijelom zapadnom svijetu. Inalah!
Svi su me paljivo sasluali, a Malek mi odgovori:
Znam, efendijo, da si glasoviti ratnik Nemzija, premda su vaa imena
kratka kao otrica enskoga noa. Poao si u svijet kao sultan koji nepoznat vri
velika djela pa e jo i djeca nae djece pripovijedati o tvom junatvu. Hadi
Halef Omar je kod tebe kao vezir iji ivot pripada njegovom sultanu. Iskazali
ste nam veliku ast doavi u nae atore. Obojica ste nam dragi, i ti i on pa
emo ujediniti svoje glasove da ga uinimo sinom naeg plemena. Osim toga u
se porazgovarati s Hanom, pa ako ona eli da ostane uz njega, razderat u ugovor
kako si me zamolio. Hadi Halef Omar je naime hrabar ratnik koji je ubio
kradljivca i razbojnika Abu Seifa. A sad nam dopusti da priredimo objed kako
bismo proslavili smrt naeg neprijatelja, a zatim da na dostojan nain provedemo
vijeanje. Ti si na prijatelj i brat. Inalah!

NA TIGRISU
NA je amac u posljednjem odsjevu dana pristao uz desnu obalu Tigrisa.
itav taj kraj desno i lijevo od rijeke jedan je jedini grob, veliko, neizmjerno,
pusto grobite. Ruevine staroga Rima i stare Atene obasjava sunce, a spomenici
nekadanjeg Egipta uzdiu se u nebo kao golemi likovi. Oni jasno i razgovijetno
govore o moi, o bogatstvu, o ljubavi prema umjetnosti onih naroda koji su ih
podigli. Naprotiv ovdje, uz obje rijeke Eufrat i Tigris, lee samo puste hrpe
ruevina preko kojih prelazi Beduin ne obazirui se na njih, pa ak i ne slutei da
ispod kopita njegova konja lee pokopani radosni poklici i uzdasi cijelih
tisuljea.
Gdje je ona kula to su je ljudi podigli u zemlji Sinear i iji se vrh imao
uzdii do neba? Oni su sagradili i grad i toranj, ali danas je to mjesto opustoeno.
Imena naroda koji su jedan za drugim stanovali u tom gradu i svojim se idolima
klanjali u kuli, imena vladara i namjesnika koji su se ovdje kupali u zlatu i krvi
milijuna ljudi, zaboravljena su.
Uostalom, kako sam stigao na Tigris, i u parobrod koji nas je doveo do
brzica Kelaba?
Otiao sam s Ateibima u pustinju Ed Dana, jer se nakon svoga bijega iz
Meke nisam smio pojaviti u zapadnom dijelu zemlje. Blizina Maskata namamila
me je da posjetim taj grad. Uinio sam to sam, bez pratnje, pregledao zidine i
kule, utvrene ulice, damije i portugalske crkve, divio se beludistanskoj
imamovoj tjelesnoj strai i naposljetku sjeo u jednu tamonju otvorenu kavanu da
ispijem alicu kere. To pie se prireuje od ljusaka kavinoga zrnja sa cimetom i
kliniima. Dok sam tako mirno uivao, pojavi se na ulazu u kavanu neki lik i
zakloni mi svjetlo. Pogledao sam onamo i opazio ovjeka, vrijednoga da se
pomnije promotri.
Na duguljastoj uskoj glavi koja je, to se tie kose, bila gotovo pustinja,
sjedio je visoki sivi cilindar. Beskrajno iroka usta tankih usana kao da su
zakravala put dugakom i otrom nosu koji je povrh toga odavao namjeru da se
produi sve do brade. Goli mravi vrat virio mu je iz iroke otvorene i
besprijekorno izglaane ogrlice. Zatim je slijedila kravata sa sivim kockama,
kaput od tkanine sa sivim kockama, hlae od tkanine sa sivim kockama, isto
takve gamae i cipele sive poput praine. Taj sivokockasti ovjek nosio je u
desnici neto slino vrtlarskoj motici, a u ljevici dvocjevni pitolj. Iz vanjskog
prsnog depa radoznalo su mu virile sloene novine.
Verin kahve dajte mi kave! zarei on glasom koji me je
podsjeao na krebetanje egrtaljke.
Zatim sjede na siniju, koja zapravo slui kao stol, ali ju je on upotrijebio
kao stolicu. Dobio je kavu, spustio nos nad alicu, temeljito je onjuio, zatim
sadraj alice istresao na ulicu, a alicu postavio na pod.
Verin tutun dajte mi duhana! zapovjedi.

Dobio je pripaljenu lulu, povukao dim, otpuhnuo ga kroz nos, pljunuo i

bacio k alici.
Verin... zamisli se, ali se nije mogao sjetiti turske rijei a arapski
moda uope nije znao. Zato kratko zarei:
Verin rozbif! Kavedija ga nije razumio.
Rozbif! ponovi stranac, pokazujui ustima i prstima pokrete
vakanja.
evap uskoih ja u pomo gostioniaru koji odmah ieznu iza vrata
da priredi jelo, koje se sastoji od malih etvorokutnih komadia mesa koji se
peku na aru.
Tek sad me je taj sivokockasti ovjek pogledao.
Arapin? upita.
No.
Turin?
No.
Sad je tanke obrve podigao uvis s izrazom oekivanja.
Englishman?
No. Nijemac.
Nijemac? to radite ovdje?
Pijem kavu.
Very well! A to ste?
Writer!
Ah! to traite u Maskatu?
Razgledavam ga.
A dalje?
Jo ne znam.
Imate li novaca?
Imam.
Kako se zovete?
Rekao sam mu svoje ime. Njegova se usta otvorie. Tanke su mu usnice
sainile paetvorinu, pokazujui iroke i dugake zube. Obrve mu se uzdigoe
jo vie nego maloas, a vrh nosa mu se zaljulja kao da namjerava ispitati to e
ona rupa ispod njega sada rei. Zatim se mai u dep kaputa i izvue iz njega
biljenicu, prolista je, a zatim skoi na noge, skine eir s glave i nakloni mi se.
Welcome, ser! Poznajem vas!
Poznajete me? A smijem li pitati odakle?
Ja sam prijatelj ser Emery Bothwella, lana Traveller Cluba, London,
Near Street 47.
Zaista? Poznajete ser Emeryja? Gdje je on sada?
Na putovanjima. as ovdje, as ondje, ne znam gdje. Vi ste bili s njim u
Aliru?
Bio sam.
Lovili ste lavove?

 Jesam.
A zatim pustinjske razbojnike?
Tako je.
Imate li vremena?
Hm! Zato me to pitate?
itao sam o Babilonu Ninivama iskapanjima oboavateljima
avla. I ja bih htio tamo takoer iskapati pronai fowlingbulla
pokloniti Britanskom muzeju. Ne umijem arapski htio bih unajmiti lovca.
Pridruite mi se plaam dobro, vrlo dobro!
Hoete li biti tako ljubazni da mi kaete svoje ime?
Lindsay, David Lindsay naslov nije potreban, ne morate rei ser
David Lindsay.
I vi zaista namjeravate poi na Eufrat i Tigris?
Jes, Imam parobrod odvest u se onamo iskrcat u se parobod e
ekati ili se vratiti u Bagdad. Kupit u konje i deve putovat u loviti,
iskapati, pokloniti Britanskom muzeju, pripovijedati u Traveller klubu. Hoete li
sa mnom?
Ja sam najradije samostalan.
Razumijem. Moete me napustiti kad god hoete. Platit u vam dobro,
samo poite sa mnom!
Tko e jo s nama?
Uzmite koliko god hoete ali najbolje vi, ja, dva sluge.
Kad ete krenuti?
Prekosutra sutra danas odmah!
To je bila: ponuda da bolje ne bih mogao dobiti. Nisam dugo razmiljao,
ve odmah prihvatih. Ipak sam bio tako oprezan da postavim kao uvjet da u
svako doba imam pravo krenuti svojim putem. Ser David me odvede u luku gdje
se nalazio veoma ljupki parobrodi. Ve nakon pola sata opazio sam da ne bih
uope mogao poeljeti boljega saputnika od toga Engleza. On je elio da ubije
lava i sve mogue druge divlje ivotinje, htio je da posjeti oboavatelje avla i da
svakako iskopa jednog fowlingbulla, kako ga je on nazivao. To su bili pustolovni
planovi, ali upravo zato sam se s njim potpuno sloio. Na svojim sam
putovanjima sreo jo neobinije osobenjake nego to je bio taj David Lindsay.
Na alost, nije me pustio da jo jednom odem k Ateibima. Poslali smo po
moje stvari glasnika koji je imao obavijestiti Halefa kamo u otputovati. Kad se
taj ovjek vratio, rekao mi je da Halef s jo jednim Ateibom kani putovati u
podruje arapskog plemena Samar da bi s njima poveo pregovore o prihvaanju
Ateiba u pleme Samar. Poruio mi je da e sa sobom povesti moju hedin i da e
me ve pronai.
Ta me je vijest obradovala. Okolnost da su Halefa odabrali da pregovara
sa Samarima dokazala mi je da uiva posebno eikovo povjerenje.
Provezli smo se kroz Perzijski zaljev, pogledali Basru i Bagdad, a zatim
smo plovei uzvodno po Tigrisu stigli onamo gdje smo danas pristali.

Malo vie uzvodno utjecala je u Tigris rijeka Sab el Asfal, pa su obje obale
bile obrasle gustom bambusovom dunglom. Kako sam ve rekao, no se upravo
sputala. Lindsay je ipak traio da se iskrcamo na obalu i da podignemo atore.
To mi ba nije bilo drago, ali ga nisam mogao ostaviti samoga pa sam dakle
poao za njim. Posada na parobrodu sastojala se od etiri ovjeka. Mali se brodi
imao u zoru vratiti u Bagdad, pa je Englez protiv moga savjeta odluio da e iskrcati sve, pa tako i ona etiri konja to ih je kupio u Bagdadu.
Bilo bi bolje da to ne inite, ser Davide opomenuh ga.
Zato?
Jer emo to sutra po danjem svjetlu lake obaviti.
Moemo i uveer. Plaam dobro.
I mi i konji smo na brodu sigurniji nego na obali.
Ima li ovdje lopova razbojnika ubojica?
Ovdje nikome ne smijete vjerovati. Nismo se jo pravo ni smjestili.
Neu im vjerovati, ali u se ipak smjestiti. Imamo puke. Ubit emo
svakog lupea.
Nisam ga uspio odvratiti od njegove namjere. Tek za dva sata svrili smo
posao. Oba su atora bila podignuta, a konje svezasmo o kolie izmeu atora i
obale. Poslije veere poosmo spavati. Ja sam imao prvu strau, a sluge drugu i
treu; Lindsay je imao posljednju. No je bila upravo divna. Ispod nas umjeli su
valovi iroke rijeke, a iza nas uzdizali su se vrhovi planine Debel Kanuke. Zvjezdano je nebo dovoljno osvjetljavalo cijelu okolinu, ali tlo na kojem sam stajao
bilo mi je ipak zagonetno. Njegova je prolost bila slina valovima Tigrisa koji
su se gubili tamo dolje u sjeni dungle. Uz Asiriju, Babiloniju i Kaldeju bila su
povezana sjeanja na velike narode i goleme gradove, ali ona su bila kao sjeanja
na san ije sam pojedinosti zaboravio.
Kad je isteklo vrijeme moje strae probudih jednoga od slugu i uputih ga
to da radi. Zvao se Bili. Bio je Irac i pobuivao je dojam da je snaga njegovih
miica tridesetak puta vea od snage njegovoga uma. Lukavo se nasmijeio na
moje upute i poeo etati gore dolje. Ja sam zaspao.
Odjednom se probudih ali ne sam od sebe, ve me je netko zdrmao za
ruku. Preda mnom je stajao Lindsay u svojoj sivokockastoj odjei koju nije htio
da skine ni u pustinji.
Probudite se, ser! Skoih na noge i upitah:
Je li se neto dogodilo?
Hm jest!
to?
Neugodno!
to to?
Nestadoe konji!
Konji? Jesu li se otrgnuli?
Ne znam.
Jesu li konji bili ovdje kad ste vi preuzeli strau?

 Yes!
Vi ste bili budni?
Yes.
Gdje ste bili?
Tamo.
Ser David pokaza na neki osamljeni humak prilino udaljen od naih
atora.
Ondje? Zato ondje?
Tamo sigurno ruevine otiao onamo zbog fowllingbula.
A kad ste se vratili, konja vie nije bilo?
Yes.
Izaao sam iz atora i pretraio kolie. Ostaci su konopaca jo visili na
njima. Netko ih je prerezao i odveo konje.
Konji se nisu otrgnuli, ve ih je netko ugrabio rekoh. Lindsayeva
usta poprimie onaj poznati oblik otvorokuta. On se zadovoljno nasmije.
Tko?
Kradljivci.
Englez udesi jo zadovoljnije lice.
Very well, dakle kradljivci gdje su kako se zovu?
Zar ja to znam?
N o ne znam ni ja lijepo, veoma lijepo! Evo pustolovine !
Od krae nije proao jo ni puni sat. Poekajmo jo samo pet minuta pa
e biti dovoljno vidljivo da razaberemo tragove kradljivaca.
Lijepo izvrsno! Bili ste prerijski lovac pronai tragove za
njima postrijeljati ih divna zabava plaam dobro, veoma dobro!
Uao je u svoj ator da izvri pripreme koje su prema njegovu miljenju
bile potrebne. Ubrzo sam u prvom praskozorju razabrao tragove estorice ljudi i
rekao mu to sam otkrio.
estorica? A nas?
Samo dvojica. Dvojica moraju ostati kod atora a i brod treba da
poeka ovdje dok se vratimo.
Yes! Zapovjediti to i krenuti!
Umijete li brzo hodati ili ne bi li bilo bolje da povedem Billa?
Billa? Pshaw! emu doao na Tigris? Pustolovina! Trim brzo, trim
poput jelena!
Poto sam najprije dao sve potrebne upute, Lindsay prebaci preko ramena
puku i svoju tajanstvenu motiku te poe za mnom. Morali smo stii kradljivce
prije nego to se prikljue kakvoj veoj eti pa sam brzo potrao. Dugake
kockaste noge moga pratioca hrabro su ustrajale uza me. Bio je pravi uitak trati
ovako s njime.
Bijae usred proljea. Tlo nije dakle nipoto bilo slino pustinji ve livadi
na kojoj je cvijee raslo u itavim bokorima. Nismo jo odmakli daleko kad nam
hlae poutjee od peludi. Budui da je bilje bilo ve dosta visoko mogli smo

trag veoma jasno razabrati. Napokon nas je doveo do neke nabujale zapjenjene
rjeice koja je tekla s Debel Kanukea. Od obale rjeice vodio je trag do mjesta
izgaenog konjskim kopitima. Pregledao sam ga i ustanovio da odande vodi
deset tragova a ne samo etiri. Od onih est kradljivaca dvojica su dovle stigla
pjeice. Ovdje su im bili sakriveni konji.
Lindsay se zlovoljno namrti:
Miserabel ljutim se na smrt!
Zbog ega?
Umai e!
Zato?
Sad svi imaju konje mi trimo pjeke.
Nita zato. Ipak emo ih stii samo ako vi izdrite. Uostalom, nije ni
potrebno da dalje trimo. ovjek ne smije samo gledati ve mora i razmisliti.
Dobro. Razmislite!
Jesu li ti ljudi sluajno stigli do naeg logora?
Hm.
Moda jesu a moda i nisu. Ipak mi se ini da su nas te konjokradice
pratile obalom, jer je na brodi svako vee pristajao uz nju. Ako je tome tako
onda njihov trag samo privremeno vodi prema zapadu. Oni naime moraju prijei
preko rijeke, a kako je nabujala, ne usuuju se s nepoznatim konjima zai u vodu.
Moraju dakle zaobilaznim putem?
Tako je. Morat e potraiti neki gaz ili kakvo prikladnije mjesto za
prijelaz preko rijeke, a zatim e opet skrenuti u stari smjer.
Lijepo, dobro veoma dobro! On skine odjeu i prie k obali.
Jeste li zaista dobar pliva, ser David?
Yes.
To nije ba posve neopasan pothvat, pogotovu ako moramo sauvati
suho oruje i odjeu. Savinite odjeu oko glave u obliku turbana.
Dobro vrlo dobro. Uinit u!
I ja sam svoju odjeu zavio u upalj sveanj pa ga stavio na glavu. Zatim
zaosmo u vodu. Taj Englez je zaista bio isto tako spretan pliva kao to je bio
istrajan trka. Preplivali smo sretno i opet navukli odjeu.
Lindsay se potpuno prepustio mojem vodstvu. Tako smo potrali jo
otprilike dvije engleske milje prema jugu a zatim zakrenuli na zapad, gdje su
nam neki breuljci omoguavali da dobro razgledamo okolinu. Uspeli smo se na
jedan od njih i stali se osvrtati. Dokle god nam je dopirao pogled nigdje nije bilo
ive due.
Nothing! nita ni ive due. Miserabel!
Ni ja ne vidim nita.
Onda jo imamo vremena da progonimo kradljivce uz rjeicu. Neu se
odavde vratiti sve dok opet ne dobijem svoje konje.
Ni ja.
To ne. Vi morate ostati_kod svojih stvari.

 Kod svojih stvari? Pshaw! Nestanu li kupit u druge. Rado plaam

pustolovine plaam vrlo dobro!
Stoj! prekinuh Lindsaya. Nije li se tamo vani neto pomaklo?
Gdje?
Pokazao sam rukom u odreenom smjeru. On irom razrogai oi, razjapi
usta i raskrei noge. Nosnice mu se napee. inilo se kao da mu je nos nadaren
posebnom sposobnou da vidi ili bar da izdaleka neto nanjui ili nasluti.
Tako je i ja vidim!
Pribliavaju nam se.
Yes. Kad dou, sve u ih postrijeljati!
Ser Davide, ta to su ljudi.
Lopovi! Treba ih poubijati svakako poubijati!
Onda mi je ao to vas moram napustiti.
Napustiti? Zato?
Ako me netko napadne, branim se, ali nikog neu ubiti bez potrebe ako
nisam u nevolji. Mislio sam da ste Englez.
Weill Englishman, neu ih ubiti samo u uzeti konje.
ini se da su to zaista oni.
Yes. Deset taaka. Slae se!
est konja s jahaima i etiri bez njih.
Hm! Dobar ste prerijski lovac ser Emrey mi mnogo pripovijedao
imao pravo ostanite uza me plaam dobro, vrlo dobro!
Umijete li dobro gaati?
Hm, prilino dobro!
Hajdemo onda! Moramo se povui da nas ne opaze. Nae bojite lei
izmeu brijega i rijeke. Poimo jo desetak minuta prema jugu. Tamo se ovaj
breuljak toliko pribliuje rijeci da nam nai protivnici ne mogu umai.
U punom trku sjurismo niz obronak i ubrzo stigosmo do mjesta koje sam
naznaio. Obala je rijeke bila obrasla trskom i bambusom, a na podnoju brda
rasli su bagremovi i pelinovo grmlje. Imali smo dovoljno prilike da se sakrijemo.
to sad? upita Englez.
Sakrijte se ovdje u trstici i pustite lopove da pojau. Ja u se na izlazu iz
ovog tjesnaca zavui iza bagremova, a kad se kradljivci budu nalazili izmeu
nas, obojica emo izai iz svojih skrovita. Jedino u ja pucati, jer u se moda
spretnije prilagoditi prilikama, a vi ete se svojom pukom posluiti samo na moj
izriiti zahtjev ili ako vam ivot bude ozbiljno ugroen.
Well! dobro, vrlo dobro krasna pustolovina!
Iezao je u trstici, a i ja potraih prikladno mjesto za sebe. Uskoro
zausmo topot konjskih kopita. Pribliavali su nam se projahali su kraj
Lindsaya, ne slutei nita, ne ogledavajui se. Uto opazih Engleza kako se
pojavljuje iz trstike pa i ja stupih naprijed. Arapi smjesta zaustavie konje. Teku
puku objesio sam preko ramena, a u ruci sam drao samo henrijevku.
Es selam aleikum! rekoh.

Taj prijazni pozdrav zapanjio je kradljivce.

Aleik odgovori jedan od njih. to radi ovdje?
ekam brau da mi pomognu.
Pomognu? Kako to?
Vidi da nemam konja. Kako da pjeke proem kroz pustinju? Ti ima
etiri konja odvie. Ne bi li mi jednoga od njih prodao?
Ne prodajemo ni jednog od tih konja.
ujem da si Alahov ljubimac. Samo zato mi ne eli prodati konja, jer
ti tvoje dobro srce nalae da mi ga pokloni.
Neka ti Alah iscijeli razum! Ne pada mi ni na pamet da ti poklonim
konja.
O ti uzore milosrdnosti, ti e jednom etvorostruko okuati sve rajske
slasti, jer mi oito ne eli pokloniti samo jednoga konja, ve etiri, jer ja trebam
upravo etiri.
Alah kerin bog je milostiv! Taj je ovjek zaista posve lud!
Sjeti se, brate moj, da luaci uzimaju ono to im netko ne eli
dobrovoljno dati! Ogledaj se. Moda e mi onda dati ono to si mi sad odbio.
Tek sada, ugledavi Engleza, shvatie Arapi svoj poloaj. Brzo spustie
koplja na udarac.
to hoete? upita me onaj koji je i dosad govorio.
Hoemo svoje konje, koje ste nam u ranu zoru ukrali.
Ti si zaista lud! Da smo mi uzeli konje, sigurno nas pjeice ne bi mogao
stii.
Misli li? Zna da ta etiri konja pripadaju Francima koji su tamo nie
pristali s brodom. Kako ste mogli pomisliti da e se vlasnici konja dati
nekanjeno okrasti i da nisu pametniji od vas? Znao sam da ete vi uz rijeku
morati poi zaobilaznim putom, pa sam preplivao ovamo i tako vas pretekao. Vi
ste pak dopustili da vas zavaramo. Ne elim ljudsku krv, pa vas zato pozivam da
mi dobrovoljno vratite konje. Zatim moete poi kamo god hoete.
Kradljivac se nasmije.
Vi ste dvojica, a nas je estoro.
Dobro! Onda neka svatko radi to hoe.
Ukloni se sputa! zaprijeti se Arapin.
On spusti koplje ukraeno nojevim perjem i potjera svoga konja prema
meni. Podigoh opetuu. Hitac prasnu, a konj i jaha padoe. Za nepunu minutu
opalih jo pet puta. Palo je i ostalih pet konja. Samo naa etiri konja koji su bili
svezani jedno za drugoga ostali su neozlijeeni. Arapin koji ih je dosad vodio na
konopcu, ispusti povodac a mi iskoristismo trenutak njihove smetenosti,
skoismo na konje i odjurismo.
Iza nas je odjeknula ljutita dreka Arapa, ali se mi nismo na nju ni obazreli,
ve sredismo remenje naih konja, srdano se smijui.

 Magnificent divno krasna pustolovina vrijedi stotinu funti!

Mi dvojica, njih estoro oni nama oduzeli etiri konja, mi njima est
izvrsno divno! kliktao je Lindsay.
Srea da se sve odvilo tako izvrsno, tako divno, ser Davide. Da su se
nai konji poplaili, ne bismo uspjeli tako brzo pobjei pa bi nas lako moglo
pogoditi koje tane.
Hoemo li pojahati obilaznim putem ili ravno?
Ravno. Mi poznajemo nae konje pa emo uspjeti da prijeemo rijeku.
I zaista smo ubrzo stigli do svojih atora, a uskoro zatim otisnu se na
brodi.. Ostali smo sami u pustinji.
Lindsaj je isprva htio ponijeti mnogo prtljage, pa i ivene namirnice, ali
sam ga uvjerio da to nije potrebno. Tko eli upoznati stranu zemlju mora se
zadovoljiti onim to ona daje. Uostalom, bili smo obilno snabdjeveni municijom,
to je bilo najvanije, a osim toga je Englez raspolagao s tako velikom zalihom
novca da bismo njime mogli platiti sve trokove viegodinjeg,putovanja.
Sad smo sami na Tigrisu ree. Odmah emo kopati i traiti
fowlingbulle i druge starine. .
Taj je estiti ovjek sigurno mnogo uo i itao o iskapanjima kod
Korsabada, Kara Kondunglija, Haman Alija, Nimruda, Eski Kuafa i El Hadra
pa ga je to navelo na misao da i on obogati Britanski muzej te da se time proslavi.
Sad odmah? upitah. To neemo moi.
Zato neemo? Imam sa sobom motiku.
S tom motikom neete ba mnogo moi uiniti. Tko ovdje eli kopati,
mora se najprije sporazumjeti s vladom . . .
S vladom? Kojom vladom?
Turskom.
Pshaw! Zar su Ninive pripadale Turcima?
Nisu, jer u ono vrijeme nije bilo jo ni govora o Turcima, ali ruevine
spadaju sada u podruje turske vlasti, premda sultanova ruka nema ovdje vie
prevelike moi. Pravi su gospodari arapski nomadi, i tko bi htio da ovdje kopa
mora najprije s njima stupiti u prijateljske odnose, jer inae nee biti siguran ni
za imovinu ni za ivot. Zato sam vam savjetovao da sa sobom ponesete poklone
za plemenske poglavice.
Svilenu odjeu?
Tako je. Ona je ovdje traena, a u prtljazi zauzima najmanje mjesta.
Well, stupit emo dakle u prijateljske odnose ali smjesta, odmah ...
zar ne!
Slaem se. Pitanje je samo kojeg eika emo najprije pohoditi?
Savjetujte mi!
Najmonije pleme u ovom kraju zove se E Samar. On ima svoje
panjake visoko na junom obronku planine Sindar i na desnoj obali sjevernoga
Vadi Sarsara.
Kako daleko Sindar odavle?

 Za cijelu jednu duinu geografskog stupnja. Gotovo dvije stotine

kilometara.
Veoma daleko. Kakvih Arapa ima jo ovdje?
To su Obeidi, Abu Selmani, Abu Ferhani i drugi, ali se ne da nikad
tano odrediti gdje bismo mogli potraiti te opore, jer se stalno skiu naokolo.
im njihova stada popasu neki predio, rasstavljaju se atori i kree se dalje. Pri
tom pojedina plemena esto ive meusobno u krvnom neprijateljstvu. Jedno
mora izbjegavati drugo, a to prilino pridonosi nepostojanosti njihova ivota.
Lijep ivot mnogo pustolovina pronai mnogo ruevina
mnogo iskopati izvrsno excellent!
Najbolje bi bilo da pojaemo u pustinju i da prvog Beduina kojeg
sretnemo, upitamo gdje se nalazi najblie pleme.
Dobro well vrlo lijepo! Krenimo odmah i pitajmo!
Danas bismo jo mogli ostati ovdje.
Ostati i ne iskapati nikako. Rastavimo atore i dalje! Morao sam
pustiti da bude po njegovu, pogotovu to sam, razmislivi, zakljuio da je zbog
dananjeg neprijateljskog susreta bolje da odemo odavde. Rastavili smo dakle
lagane atore, natovarili ih na konje naih slugu, uzjahali i krenuli prema jezeru
Sabaka.
Bijae to prekrasno jahanje stepom punom cvijea. Svaki korak konja
podizao je nove oblake mirisa. Ni najmeka ni najsonija savana sjeverne
Amerike nije se mogla usporediti s ovim krajem. Sreom se pokazalo da smo
odabrali pravi smjer, jer ve nakon jednog sata jahanja doletje nam u susret
nekoliko konjanika. Upravo su divno izgledali sa svojim zavijorenim ogrtaima i
nojevim perjem koje se vilo iza njih. Jurili su prema nama, glasno viui.
Urlaju. Hoe li nas probosti? upita Englez.
Nee. To je njihov nain pozdrava. Tko se pri tom poplai smatraju ga
kukavicom.
Well. Neemo biti kukavice.
Lindsay je odrao rije pa nije ni trepnuo okom kad je neki Arapin uperio
otar iljak svoga koplja u njegova prsa pa skrenuo i obuzdao konja tek kad vrh
koplja umalo nije dodirnuo Lindsayeve grudi.
Es selam aleikum! Kamo ete? pozdravi jedan od njih.
Merhaba dobro mi doli odgovorih. Kojem plemenu pripada?
Plemenu Hadedina koje spada u veliki narod amara.
Kako se zove tvoj eik?
Muhamed Emin.
Je li se ulogorio daleko odavde?
Ako kanite k njemu, mi emo vas otpratiti.
Hadedini okrenue konje i prikljuie nam se. Dok smo nas dvojica a
sluge iza nas dostojanstveno sjedili u sedlima, Hadedini su jurili oko nas u
velikim krugovima da nam pokau svoju vjetinu jahanja. Glavna se vjetina
sastojala u obuzdavanju konja usred najbrega trka, uslijed ega su meutim

veoma stradali njihovi konji, pa su kadto bivali i potpuno upropateni. Ipak

mislim da smijem ustvrditi da ih Indijanac na svom mustangu premauje u svakom pogledu. Englezu se svidio prizor to su ga izveli pred nama.
Divno! Hm, tako ja ne umijem slomio bih vrat.
Vidio sam ja jo bolje jahae.
Ah! Gdje?
Sasvim je neto drugo jahanje na ivot i smrt kroz ameriku praumu,
jahanje na nepotkovanom konju po zaleenoj rijeci ili pak jahanje u krevitu
kanjonu.
Hm. I ja u u Ameriku. Jahat u u praumi na zaleenoj rijeci u
kanjonu lijepa pustolovina krasno! to kau ti ljudi?
Pozdravili su nas i upitali kamo jaemo. Odvest e nas svom eiku.
Zove se Muhamed Emin te je poglavica Hadedina.
Hrabri ljudi? upita Lindsay.
Ti ljudi smatraju sebe hrabrima pa to donekle i jesu. Uostalom, nije ni
udo. Sav posao moraju obavljati ene, a mukarac ne radi nita osim to jae,
pui, polazi u pljaku, bori se, brblja i ljenari.
Lijep ivot krasno i ja bih htio biti eik mnogo iskapati nai
fowlingbulle i poslati u London hm!
Postepeno je stepa oivjela te primijetismo da se pribliujemo
Hadedinima. Kad smo stigli do njih opazismo da se jo kreu, da putuju. Nije
lako opisati prizor to ga prua arapsko pleme na putu prema novim panjacima.
Ja sam ve proao Saharu i dio Arabije pa sam pri tom upoznao brojna plemena
zapadnih Arapa. Ovdje mi se meutim pruio posve novi prizor. Ona ista razlika
koja je postojala izmeu oaza u Sahari i Mezopotamije dade se razabrati i u ivotu i u svim obiajima njihovih stanovnika. Ovdje smo jahali na gotovo
bezgraninom merdu koji nije bio nikako slian zapadnom uahu. Naprotiv,
nalikovao je golemom ilimu savane koji kao da se sastojao od samoga cvijea.
inilo se da ovdje nikad nije bjesnio strani samun, ovdje nije bilo ni traga
pokretnoj pjeanoj dini. Nije bilo suhog ispresijecanog vadija pa bi ovjek
mogao pomisliti da ovdje nikakva fata morgana ne bi mogla zavarati umornog i
osamljenog putnika. Prostrana ravnica ukrasila se mirisnim cvijeem, a ni ljudi
nisu pokazivali ni traga onog pustinjskog raspoloenja kojemu zapadno od Nila
ne moe nitko izbjei. Iznad sveg tog arenila kao da je lebdjela neka boja koja
nipoto nije podsjeala na arko, esto krvavo-mutno i smrtonosno svjetlo velike
pustinje.

RI
SAD SMO se nalazili usred stada ovaca i deva kojih je bilo tisue. Dokle
god nam je dopirao pogled nadesno i nalijevo, naprijed i natrag posvuda se
talasalo pravo more ivotinja koje su pasle i kretale se naprijed. Ugledali smo
dugake redove volova i magaraca, natovarene crnim atorima, arenim
ilimovima, golemim kotlovima i kojekakvim drugim stvarima. Na itavim
brdima pribora bijahu privezani jo i starci i starice koji vie nisu mogli pjeaiti
niti se sami drati u sedlu. Poneke su ivotinje nosile u koarama privrenim
uza sedlo malu djecu pa su im samo glave virile iz malih otvora. Zbog ravnotee
je takva ivotinja onda s druge strane nosila mlade janjce i jarie koji su
mekeui isto tako izvirivali iz koara. Iza njih su koraale djevojke, odjevene
samo u usku uz tijelo priljubljenu arapsku koulju, majke s djecom na ramenima,
djeaci koji su pred sobom tjerali ovce, ratnici na devama, vodei za sobom za
povodac svoje plemenite konje i naposljetku brojni konjanici naoruani kopljima
ukraenim nojevim perjem, koji su jurili ravnicom skupljajui ivotinje koje su
izmakle iz povorke.
Neobian su dojam ostavljale jahae deve odreene da nose otmjene ene.
U Sahari sam esto vidio demale koje su nosile ene u koarama slinim
kolijevci, ali ovakve ureaje kao ovdje nisam jo nikad ugledao. Dvije dugake
motke poloene su poprijeko na lea deve ispred grbe i iza nje. Motke su na kraju
svinute i svezane trakama koe ili konopcima. To je postolje ukraeno vunenim
resama i kiankama u svim bojama, nizovima koljki i staklenog biserja, a isto
tako bila su okiena sedla i uzde. Postolje viri i desno i lijevo dosta s obje strane
deve. Na samoj grbi stoji ureaj sastavljen od letvica i prevuen tkaninom, slian
straarskoj kuici i opet ukraen kiankama i kojeim drugim. U tome
izvidnikom tornju sjedi dama. Cijela ta naprava veoma je visoka pa kad se
pojavi negdje izdaleka mogao bi je ovjek zbog toga to se uslijed nesigurnog
koraka deva neprekidno ljulja smatrati golemim leptirom ili neizmjerno velikim
vretencem koje mae krilima.
Naa je skupina posvuda pobuivala najveu panju. Tome nisam bio
toliko kriv ja koliko ser David Lindsay u komu se kao i na njegova dva sluge dao
na prvi pogled prepoznati Evropljanin. Mora da je u svom sivom kockastom
odijelu ovdje vie udarao u oi nego to bi to mogao uiniti Arapin da se u svojoj
slikovitoj odjei pojavi na kakvom trgu u Minchenu ili u Leipzigu.
Nai su vodii jahali pred nama sve dok napokon nismo ugledali osobito
velik ator ispred kojega su u zemlju bila zabodena brojna koplja. Bio je to
eikov stan. Beduini su upravo bili zabavljeni time da oko eikovog atora u
krugu podignu druge atore.
Moji pratioci skoe s konja i uu u ator. Svega nekoliko trenutaka kasnije
pojave se opet u pratnji nekog dostojanstvenog starca. Taj je ovjek imao lik i
vanjtinu pravog patrijarha. Snjenobijela brada sputala mu se na prsa, a ipak

nije pobuivao dojam oslabljena starca, ve se inilo da lako moe podnijeti

svaki napor. Njegove tamne oi nisu nas ba prijazno odmjerile. On podignu ruke
na srce i pozdravi:
Salam!
Tim pozdravom pozdravlja musliman nevjernika. Naprotiv, svakog
muslimana doeka s Es selam eleikum.
Aleikum odgovorih i skoih s konja.
eik me zbog te rijei ispitljivo pogleda a zatim upita:
Jesi li musliman ili si kaurin?
Otkada sin plemenitog plemena amara doekuje svoje goste takvim
pitanjem? odvratih. Ne veli li koran: nahrani stranca i napoji ga, dopusti
mu da otpoine kraj tebe i ne pitaj ga odakle dolazi i kamo ide? Neka ti Alah
oprosti to svoje goste pozdravlja kao kakav turski redar.
On odbije kretnjom ruke.
amarima i Hadedinima je dobro doao svatko osim laaca i izdajica.
eik pri tom znaajno pogleda Engleza.
Na koga misli tim rijeima? upitah.
Ljude koji dolaze iz inozemstva da podbadaju pau protiv sinova
pustinje. emu kraljica otoka treba konzula u Mosulu?
Ova tri ovjeka ne pripadaju konzulatu. Mi smo umorni putnici i ne
traimo od tebe nita osim gutljaj vode za sebe i nekoliko datulja za svoje konje.
Ako ne pripadate konzulatu, dobit ete sve to traite.Uite, dobro mi
doli!
Svezasmo svoje konje za koplja i uosmo u ator, gdje nam kao pie
ponudie devino mlijeko. Jelo se sastojalo samo od tankih tvrdih i napola
izgorjelih jemenih lepinja znak da nas eik ne smatra gostima. Dok smo jeli
to oskudno jelo, on nas je mrano promatrao, ne rekavi ni rijei. Mora da je
imao vane razloge da nema povjerenja u strance. Vidio sam na njemu da je
radoznao i da eli doznati potankosti o nama.
Lindsay se osvrnu po atoru i upita me:
Zao momak zar ne?
ini se da je tako.
Izgleda upravo kao da e nas poderati. to je rekao?
eik nas je pozdravio kao nevjernike. Nismo njegovi gosti, pa moramo
biti na oprezu.
Nismo njegovi gosti? Ta mi jedemo i pijemo kod njega.
Muhamed Emin nam nije svojom rukom pruio kruh, a pogotovu nam
nije dao soli. On vidi da ste Englez, a ini se da Engleze mrzi.
Zato.
Ne znam.
Pitajte ga!
Ne mogu, to bi bilo neuljudno, ali mislim da emo to ipak doznati.
Pojedosmo mali doruak i ja ustadoh.

 Dao si nam jela i pia, Muhamede Emine. Zahvaljujemo ti, pa emo

tvoje gostoprimstvo hvaliti posvuda kamo stignemo. Ostaj mi zdravo! Alah
blagoslovio tebe i tvoje!
eik nije oekivao da emo se tako brzo rastati.
Zato me ve kanite napustiti ? upita. Ostanite ovdje i odmorite
se.
Otii emo, jer nas ne obasjava sunce tvoje sklonosti.
Ipak, u mom atoru ste sigurni.
Misli li? Ne vjerujem u sigurnost u atoru Arapina iz plemena . . .
Muhamed Emin se mai bodea. .
eli li me uvrijediti?
Ne elim. Samo bih htio rei to mislim. ator pripadnika plemena
amara ne prua sigurnost ni gostu, a jo manje onom koji uope ne uiva
gostoprimstvo!
Hoe li da te probodem? zaprijeti mi se. Zar je ikad ikoji amar
prekrio gostoprimstvo?
Prekrio ga je i to ne samo prema strancima, ve tovie prema
pripadnicima svog vlastitog plemena.
To je dodue bila strana optuba, ali nisam uviao zato moram biti
uljudan prema ovjeku koji je s nama postupao kao s prosjacima.
Nee me probosti, eie jer sam u prvom redu rekao istinu, a osim
toga moj bi te bode pogodio prije nego to bi mene pogodio tvoj.
Dokai da si govorio istinu!
Ispripovjedit u ti jednu pripovijest. Posluaj me dobro! Jednom je
ivjelo veliko i mono pleme razdijeljeno u vie manjih afraka. Tim je
plemenom vladao neki veliki i hrabri eik ali srce su mu nastavale lukavtina i
himba. Njegovi su ljudi postali nezadovoljni s njime pa su postepeno otpali od
njega. Prikljuili su se poglavici jedne firke. Onda eik poalje po toga poglavicu
i pozove ga na dogovor. Poglavica nije doao. Na to mu eik poalje svoga sina.
Taj je bio hrabar ovjek i volio je istinu. Rekao je poglavici: Poi sa mnom!
Zaklinjem ti se Alahom da si siguran u atoru moga oca. Svojim ivotom jamim
za tvoj. Poglavica je odgovorio: Tvome ocu ne bih poao sve da mi se tisuu
puta zakune da e me potedjeti, ali tebi vjerujem. Da bih ti pokazao da ti
vjerujem, poi u s tobom bez pratnje. Vinu se na konje i odjau. Kad su uli
u eikov ator bio je pun ratnika. Posjetioca pozovu da sjedne kraj eika. Ponude
ga veerom a eik ga pozdravi rijeima gostoprimstva, ali nakon veere ga
napadnu. eikov sin ga je pokuao spasiti, ali su ga zadrali. eikov stric oborio
je poglavicu na zemlju, stegnuo mu glavu koljenima i tako su izdanome ovjeku
noevima prerezali grlo kao to se to radi s ovcama. eikov sin razderao je svoje
haljine i stao predbacivati ocu, ali je morao pobjei, jer bi inae i njega bili ubili.
Pozna li tu pripovijest, eie Muhamede Emine?
Ne poznajem je. Neto takvo ne moe se dogoditi.

 Dogodilo se i to u tvom vlastitom plemenu. Izdani ovjek zvao se

Nedris, sin se zvao Ferhan, stric Hadar, a eik je bio glasoviti eik Sofuk od
plemena amara. Muhamed Emin se smeo.
Odakle poznaje sva ta imena? Ti nisi amar, nisi Obeid, nisi Abu
Selman. Govori jezikom zapadnih Arapa, ali tvoje oruje nije oruje ljudi iz El
Dezireja. Od koga si uo tu pripovijest?
Sramota jednog plemena iri se isto tako nadaleko kao i njegova slava.
Zna da sam govorio istinu. Kako bih mogao imati povjerenja u tebe? Ti si
Hadedin, Hadedini spadaju amarima, a ti si nam uskratio gostoprimstvo. Otii
emo.
eik mi se usprotivi kretnjom ruke.
Ti si slobodan, ali ovi inovjerci treba da plate disiju prije nego to odu.
Oni nee platiti jer stoje pod mojom zatitom.
Ne trebaju oni tvoje zatite jer stoje pod zatitom svoga konzula, Alah
ga unitio!
Je li on tvoj neprijatelj?
Jeste, konzul je moj neprijatelj. Nagovorio je mosulskog namjesnika da
uhvati moga sina i da ga zarobi. Paa je protiv mene nahukao Obeide, Abu
Hamede i Dovarije da ugrabe moja stada. Oni e se sada sjediniti da unite
mene i itavo moje pleme.
Onda pozovi u pomo ostala plemena amara.
Ona ne mogu doi, jer je namjesnik sakupio vojsku da napadne njihove
panjake na Sindaru. Upuen sam na sebe. Neka nas Alah zatiti!
Muhamede Emine, uo sam da su Obeidi, Abu Hamedi i Dovari
razbojnici. Ne volim ih. Ja sam prijatelj amara. amari su najplemenitiji i
najhrabriji Arapi koje poznajem. elim ti da pobijedi sve svoje neprijatelje!
Nisam nipoto elio da tim rijeima polaskam eiku, ve sam u to zaista
bio uvjeren. Mora da je on to osjetio po tonu mojega glasa, jer sam vidio da su ga
se ugodno dojmile.
Jesi li ti zaista prijatelj amara? upita eik.
Jesam, pa mi je vrlo ao to je izvana meu njih posijana nesloga tako
da je njihova snaga gotovo ve slomljena.
Slomljena? Alah je velik, a amari su jo dovoljno hrabri da se bore sa
svojim protivnicima. Tko ti je pripovijedao o nama?
Ve sam davno o vama itao i sluao. Posljednje sam vijesti dobio
prijeko u Belad el Arabu kod Ateiba.
Kako? iznenaeno upita. Ti si bio kod Ateiba?
Jesam.
Brojni su i moni, ali na njima lei prokletstvo.
Misli li eika Maleka koji je bio izopen? Muhamed Emin zaueno
ustukne.
Alah akbar, zar poznaje Maleka, moga prijatelja i brata?
Poznajem njega i njegove ljude.

 Gdje si ih sreo?
Namjerio sam se na njih u blizini Dide pa sam zajedno s njima poao
poprijeko kroz Bilad el Arab u Ed Danu, pustinju Maskata.
Poznaje ih li sve?
Sve.
Poznaje li takoer oprosti mi to govorim o eni, ali ona nije ena
ve mukarac poznaje li i Malekovu ker Amu?
Poznajem je. Ona je bila Abu Seifova ena pa mu se osvetila.
Je li izvrila svoju osvetu?
Jest. Abu Seif je mrtav. Ubio ga je moj pratilac Hadi Halef Omar i
zato je dobio Aminu ker Hanu za enu.
Tvoj pratilac? To znai da ti nisi neki obini ratnik?
Ja sam Alaman i putujem stranim zemljama traei pustolovine.
Ah sad znam. Radi upravo onako kao to je radio Harun al Raid. Ti si
eik pa putuje traei borbe i pustolovine. Tvoj sluga je ubio silnoga Oca
sablje, pa prema tome mora ti kao njegov gospodar bit jo vei junak. Gdje se
sad nalazi taj hrabri Hadi Halef Omar?
Nije mi palo ni na um da se usprotivim tom dobrom miljenju o mom
Halefu.
Moda e ga uskoro ugledati rekoh. eik Malek ga je poslao da
upita amare smije li on sa svojim ljudima ivjeti pod njihovom zatitom.
Neka mi budu dobrodoli. Pripovijedaj mi o njima! Posluao sam ga i
ukratko mu opisao svoj susret s Ateibima koliko sam to smatrao potrebnim. Kad
zavrih, eik ree:
Oprosti to sam prema tebi bio neljubazan, jer sve to nisam znao. Uza
te je taj Englez, a Englezi su moji neprijatelji. Ipak ete sad biti moji gosti.
Dopusti mi da odem i da dadem prirediti jelo za vas.
Sad sam kod njega bio siguran. Posegnuo sam pod odjeu i izvukao boicu
u kojoj se nalazila sveta voda.
Hoe li jelo naruiti kod birat ame? upitah.
Hou.
Onda ga pokropi s nekoliko kapljica iz ove posude! To je voda iz
zdenca Zem-Zem. Alah bio s tobom!
Efendijo, ti si hrabar junak i plemenit ovjek. Doi pa sam pokropi
jelo. ene amara ne acaju se da drugim mukarcima pokau lice.
Ve sam uo da ene i djevojke amara ne vole nositi veo, pa sam i u toku
dananjeg dana sreo mnoge od njih ije lice nije bilo pokriveno koprenom.
eik ponovo ustane i pozove me da poem s njim. Nismo otili daleko. U
blizini njegova atora nalazio se jo jedan ator. Kad smo uli onamo, opazih tri
Arapkinje i dvije crnake djevojke. Crnkinje su svakako bile robinje, a one druge
ene Muhameda Emina. Dvije od njih mljele su u rvnju jeam, a trea je s malo
povienog mjesta upravljala itavim poslom. Oito je ona bila gospodarica.

U kutu atora stajalo je vie vrea punih rie, datulja, kave, jema i graha,
a sve je to bilo pokriveno skupocjenim ilimom. Ta je hrpa sainjavala
gospodariino prijestolje. Ona je bila jo mlada, vitka i svjetlije puti od ostalih
ena. Crte lica bijahu joj pravilne, a oi tamne i sjajne. Usnice je obojila
tamnocrveno, a obrve crno. elo i obrazi bili su joj ukraeni umjetnim
madeima, a na golim rukama i nogama dalo se razabrati da je tamnocrveno
tetovirana. S uiju su joj visjeli veliki zlatni kalutovi, a i nos joj je bio ukraen
krupnim prstenom u kojem se svjetlucalo nekoliko dragulja. Mora da joj je za
vrijeme jela veoma smetao. Oko vrata su joj visjeli nizovi bisera, koralja, asirskih
valjaka i arenoga kamenja, a srebrni kolu tovi ukraavali su joj zglobove na
rukama i nogama. Ostale ene bile su manje ukraene.
Selam! pozdravi eik. Dovodim vam jednog velikog junaka od
plemena Alamana koji vas eli usreiti blagoslovom svete vode Zem-Zem.
Sve se ene smjesta bacie na zemlju. I ona najotmjenija sie s prijestolja i
klekne. Istoio sam nekoliko kapi vode na dlan i pokropio cijelu skupinu.
Uzmite, cvjetovi pustinje! Neka vas bog uzdri lijepe i radosne kako bi
va miris osvjeavao srce vaeg gospodara.
Kad su ene opazile da sam boicu spremio natrag pod odjeu, ustadoe i
poee mi se zahvaljivati. Zatim eik naredi:
Sad se pourite i priredite objed dostojan ovoga ovjeka. Pozvat u
goste da se moj ator napuni i da se svi raduju zbog asti koja mi je danas
iskazana.
Zatim se vratismo u njegov ator. Ja uoh, a Muhamed Emin zaostade da
izda zapovijedi nekim Beduinima.
Gdje ste bili? upita Lindsay.
U enskom atoru.
Ah! Nemogue!
Ipak sam bio.
Zar su ene dopustile da ih vidite?
Zato ne?
Hm! Divno! Ostanimo ovdje! I ja pogledati ene!
To emo jo vidjeti. Mene ovdje smatraju pobonim ovjekom, budui
da imam vode iz zdenca Zem-Zem, a ovi ljudi vjeruju da svaka kapljica te vodi
ini udesa.
Ah, teta! Ja nemam Zem-Zem!
To vam ne bi nita koristilo, jer ne razumijete arapski.
Ima li ovdje ruevina?
Nema. Ali drim da neemo morati poi daleko da ih naemo.
Onda pitajte! Pronai ruevine! Iskopati fowlingbulle! Uostalom,
strano jelo ovdje!
Bit e bolje. Odmah emo dobiti pravu arapsku gozbu.
Ah! Taj eik mi se nije uinio ba tako velikodunim.

 Njegovo se miljenje o nama promijenilo. Poznajem jednog njegovog

prijatelja i to nam je ovdje pomoglo da steknemo gostoprimstvo. Recite slugama
da izau. Arapi bi se mogli uvrijediti budu li morali biti s njima u istoj prostoriji!
Uskoro stie eik, a nedugo iza njega skupie se gosti. Bilo ih je toliko da
se ator zaista dupkom napunio. Oni se smjestie, ve prema svom poloaju, u
krugu, dok je eik sjedio u sredini izmeu Engleza i mene. Uskoro su robinje
donijele jelo, a nekoliko nas je djeaka posluivalo.
Najprije poloie pred nas sofru. To je neka vrsta stolnjaka od uinjene
koe ukraenog na rubu obojenim trakama i resama. U sofri se nalazi nekoliko
depova pa se savijena moe koristiti kao vreica za prenoenje hrane. Zatim
unesoe kavu. Zasad je svaki dobio po jednu malu alicu. Onda je dola zdjela sa
salatom. To je veoma ukusno jelo od zgruanoga mlijeka s narezanim
krastavcima posutim solju i paprom. U isto vrijeme postavie pred eika lonac, u
kojem se nalazila svjea voda, a iz nje su virila grla triju boca. Kako sam ubrzo
opazio, dvije od njih bijahu pune rakije, a trea neke mirisne tekuine kojom nas
je gostoprimac kropio nakon svakog jela.
Slijedio je golemi lonac pun rastopljena masla. Ovdje ga nazivaju samn, a
Arapi ga jedu kao predjelo, kao zakusku, a i inae u svako doba dana s velikim
tekom. Zatim nam ponudie male koarice s datuljama. Prepoznao sam slasnu
tlaenu datulju e elebi koja se otprilike tako umata kao kod nas smokva.
Dugaka je otprilike pet centimetara, ima sitnu koicu, a okusa je i mirisa
upravo divna. Nadalje sam vidio rijetku datulju advu koja nikad ne dolazi u trgovinu. Na stol su dole i najslaa datulja hilva, najzelenija duserija, te vrste el
birni i es seihani. Za manje otmjene goste bilo je ovdje balaha, datulja suenih na
stablu, te develija i hilajeja. Na stolu je bilo i keladat e um, takozvane sirijske
ogrlice. To su datulje koje jo nezrele umau u kljualu vodu da zadre svoju
utu boju. Zatim ih niu i sue na suncu.
Nakon datulja unesoe posudu s kanufom. eik podigne ruke:
Bismalah! viknu, dajui time znak za poetak gozbe. Posegnuo je
prstima u pojedine lonce, zdjele i koarice pa je najprije meni, a zatim Englezu
stavio u usta,ono to je smatrao najboljim. Dakako da bih se u tu svrhu radije
posluio svojim prstima, ali morao sam dopustiti da radi to hoe, jer bih ga
inae neoprostivo uvrijedio. Lindsay je naprotiv, kad mu je eik prve rezance
ugurao u usta, rairio usnice na ve poznati nain u paetvorinu i nije ih zatvorio
prije nego to sam ga opomenuo:
Jedite, ser David, ako ne elite smrtno uvrijediti ove ljude. Englez
zatvori usta, proguta zalogaj i ree:
Brr! Ta ja imam uza se no i vilicu!
Ne dirajte ih. Moramo se ravnati prema obiajima ove zemlje.
Strano!
to kae taj ovjek? upita eik.
Upravo je oduevljen tvojom ljubaznou.
Oh, vi ste mi mili gosti!

Rekavi to posegnu rukom u kiselo mlijeko i prilijepi ga dostojanstvenom

Englezu ispod dugakoga nosa. Tako usreeni Englez hukne nekoliko puta da bi
smogao daha i da se ohrabri, a zatim pokua da taj poklon eikove sklonosti uz
pomo jezika premjesti s donjeg dijela svoga lica u unutranjost usta.
Strano! zajaue. Moram li ja to zaista podnijeti?
Morate.
I ne mogu se braniti?
Ne moete. Ali moete se osvetiti.
Kako?
Pripazite kako u ja to uiniti!
Zgrabio sam punu aku rezanaca i gurnuo ih eiku u usta. Nije ih uspio jo
ni progutati kad David Lindsay zamoi ruku u rastopljeno maslo i doda mu
takoer punu aku. Dogodilo se ono to nikad ne bi oekivao od eika kao od
muslimana: primio je nevjernikovu ponudu bez opiranja. Sigurno je odluio da
e se kasnije oprati i oistiti duljim ili kraim postom.
Dok je tako eik nas dvojicu hranio, ja sam svoje darove obilno dijelio
ostalima. Oni su to oito smatrali velikom au, jer su mi spremno otvarali usta.
Ubrzo je nestalo svega to je izneseno.
eik sad glasno pljesnu rukama. Crnkinje unesoe siniju. To je velika
zdjela ureena kojekakvim crteima i napisima s promjerom od najmanje metar i
pol. Bila je puna birganija, mjeavine rie i ovetine to je sve upravo plivalo u
maslu. Zatim je dola vara mai, otro zainjeno jelo od janjeih odrezaka, a
zatim evap, pa nakon toga kima, kuhano meso, kompot od mogranja, dunje i
najzad vie vrsti ratluka kojim smo se zasladili.
Jesmo li napokon gotovi? O ne! Jer kad sam ja najposlije drao da je ruak
zavren, uneseno je glavno jelo: ovan peen na ranju. Vie nisam mogao jesti.
El hamdulilah! viknuh dakle, zamoih ruke u lonac s vodom i
obrisah ih o svoju odjeu.
To je bio znak da vie ne elim jesti. Istonjak ne poznaje nikakvog
nutkanja kod jela. Ako je jednom rekao el'hamd, nitko ga vie ne mui nudei ga
jelom. To je opazio i Englez.
El hamdulilah! viknu dakle on, umoi ruke u vodu i stade ih onda
smeteno promatrati.
eik je to opazio pa mu prui svoj haik.
Reci svom prijatelju dobaci mi neka otare ruke o moju odjeu.
Englezi vjerojatno ne mare mnogo za istou, jer nemaju ni odjee u koju bi
mogli obrisati ruke.
Prenio sam Lindsayu eikovu ponudu i on se njome izdano poslui.
Sad smo okuali rakiju a zatim je svatko dobio kavu i lulu. Tek me je tada
eik poeo predstavljati svojim suplemenicima.
ujte me ljudi od plemena Hadedina e amara. Ovaj je ovjek sa
zapada. Zove se . . .
. . . Kara Ben Nemzi upadoh mu u rije.

 Da, zove se Kara Ben Nemzi-efendija. On je najvei ratnik svoje

zemlje i najmudriji uenjak svoga naroda. Putuje po cijelom svijetu da trai
pustolovine. ujmo hoe li pristati da s nama poe protiv naih neprijatelja!
To me je dovelo u zaista neobian i neoekivan poloaj. to da
odgovorim? Svi su ekali moj odgovor. To se dalo razabrati po pogledima
uperenim u mene. Ubrzo sam se odluio.
Ja se borim za sve to je dobro i pravo i protiv svega to je krivo i
nepravedno odgovorih. Moja ruka pripada vama, ali prije toga moram
ovog ovjeka odvesti onamo kamo ga prema svom obeanju treba da otpratim.
Gdje je to?
To vam moram objasniti. Prije vie tisua godina ivio je u ovoj zemlji
narod koji je gradio velike gradove i divne palae. Taj je narod propao, a njegovi
gradovi i njegove palae zasute su pod zemljom. Tko kopa u dubinu moe vidjeti
i nauiti kako je bilo pred vie tisua godina. Upravo to eli uiniti moj prijatelj.
On namjerava pod zemljom traiti stare znakove i napise da ih odgonetne i
proita.
I zlato da ga ponese sobom! upadne eik.
Ne odgovorim. Lindsay-bej je bogat. On ima zlata i srebra koliko
god treba. On trai samo napise i sline stvari. Sve e ostalo prepustiti
stanovnicima ove zemlje.
A to e ti pri tome?
Ja treba da ga odvedem na mjesto gdje e nai ono to trai.
On tebe ne treba, zato moe mirno poi s nama u borbu. Sami emo
mu pokazati takva mjesta. Cijela je ova zemlja puna ruevina.
Ali kako ete se sporazumjeti s njim? Vi ne razumijete njegov jezik, a
on ne razumije va.
Onda neka i on najprije poe s nama u borbu, a zatim emo mu
pokazati brojna mjesta gdje moe nai napise i sline stvari.
Lindsay je opazio da je rije o njemu.
to kau? upita.
Pitali su me to traite ovdje.
Jeste li im to rekli, ser?
Jesam.
No, pa ta onda?
Oni vam ele pokazati mjesta gdje ima starina, ali ja ne bih smio ostati
uz vas.
A to ete onda?
Poi s njima u borbu. Oni me smatraju velikim junakom.
Hm! Ali ja ne razumijem te ljude.
To sam im kazao.
to su vam odgovorili?
Da i vi poete s njima u borbu, a zatim e nam oni pokazati gdje se
mogu nai napisi i sline stvari.

 We11! Poimo s njima!

To nije mogue.
Zato nije?
Time se izvrgavamo opasnosti. to nas se tiu tua neprijateljstva?
Nita. Upravo zato moemo poi s onima s kojima elimo.
O tome bi valjalo jo promisliti.
Bojite li se, ser?
Ne bojim.
Uinilo mi se tako. Poimo dakle s njima. Recite im to!
Vi ete se jo predomisliti.
Neu.
Lindsay se okrenu u stranu. To je bio siguran znak da je rekao posljednju
rije. Ja se opet obratih eiku.
Maloas sam ti izjavio da se borim za sve to je pravo i dobro. Je li vaa
stvar pravedna i dobra?
Hoe li da ti je ispripovijedam?
Hou.
Jesi li uo za pleme Dehe?
Jesam. To je nevjerno pleme. esto sklapa saveze s Abu Sel-manima i
Arapima plemena Tai da opljaka susjede.
Dakle zna. To je pleme napalo i nas te nam ugrabilo nekoliko stada, ali
smo pourili za razbojnicima u potjeru pa smo im sve opet oduzeli. Onda nas je
eik Dehea tuio namjesniku i podmitio ga. Namjesnik je poslao glasnika i
pozvao mene i najotmjenije ratnike moga plemena na dogovor u Mosul. Bio sam
ranjen i nisam mogao ni jahati ni hodati. Zato sam k njemu poslao svoga sina. Ali
paa je postupio kao izdajica, zarobio moga sina i otpremio u neko mjesto koje
jo nisam uspio pronai, jer se nitko iz moga plemena ne smije pokazati u
Mosulu. Plemena naroda amar ogorila su se zbog te izdaje, i ubila nekoliko
namjesnikovih vojnika. On se sad sprema na bojni pohod protiv nas, a u isto je
vrijeme na nas nahukao Obeide, Abu Hamede i Dovarije, premda oni ne
spodaju pod njegovu vlast, ve pod Bagdad.
Gdje su se ulogorili tvoji neprijatelji?
Oni se tek pripremaju za borbu.
Ne namjerava li se udruiti s drugim plemenima amara?
Gdje bi onda naa stada nala panjake?
Ima pravo. Vi se elite razdijeliti i namamiti pau u pustinju da ga
ondje unitite.
Tako je. On i njegova vojska ne mogu nauditi amarima. Ali drukije
je s mojim neprijateljima. Pustinja je njihova domovina. Ne smijem dopustiti da
oni dou na moje panjake.
Koliko ratnika ima tvoje pleme?
Jedanaest stotina.
A tvoji protivnici?

 Vie nego tri puta toliko.

Koliko ti je vremena potrebno da sabere ratnike svoga plemena?
Jedan dan.
Gdje se nalazi logor Obeida.
Na donjem toku rijeke Sab el Asfal.
A logor Abu Ilameda?
U blizini El Fate na mjestu gdje se Tigris probija kroz planine Hamri.
S koje stane rijeke?
S obje.
A Dovari?
Izmeu Debel Kernine i desne obale Tigrisa.
Jesi li izaslao izvidnike?
Nisam.
To si trebao uiniti.
Ne mogu. Svakog od mojih ljudi odmah bi po tetoviranju prepoznali
kao Samare pa bi bio izgubljen im se namjeri na neprijatelja. Ali. . .
Muhamed Emin se prekinu i pogleda me ispitljivo. Zatim nastavi:
Efendijo, jesi li zaista prijatelj Ateiba Maleka i jesi li na prijatelj?
Jesam.
Hajde sa mnom. Pokazat u ti neto.
Izae iz atora, a za njim izaemo ja, Englez i svi prisutni Arapi. Kraj
velikog atora bio je za vrijeme nae veere podignut manji ator za oba
Lindsayeva sluge. Prolazei onuda, opazio sam da su i oni obilno snabdjeveni
jelom i piem. Izvan kruga atora stajali su privezani eikovi konji. Poveo me je
k njima. Svi su bili izvrsni, ali dva su me od njih upravo oduevila. Jedna je bila
mlada bijela kobila, najljepi konj to sam ga ikad vidio. Ui su joj bile dugake,
tanke i providne, nozdrve visoke, nabubrele i jasno crvene, a griva i rep kao
svila.
Divna je! viknuh i nehotice.
Reci: maalah! zamoli me eik.
Arapin je naime veoma praznovjeran. Ako se nekome neto veoma svidi
mora rei maalah da to ne urekne.
Vjeruje li da sam na toj kobili progonio divljeg magarca sa Sindara
sve dok nije pao od umora.
To je nemogue!
Alaha mi, istina je! Svi prisutni ljudi mogu mi to posvjedoiti. ...
Tako je! jednoglasno povikae Arapi.
Od ove kobile rastavit u se tek kad umrem ree eik. Koji ti se
konj jo svia?
Ovaj pastuh! Pogledaj samo kako je graen! Pogledaj tu plemenitost i
tu divnu boju, crnu koja prelazi u plaviastu.
To jo nije sve. Taj pastuh ima sve tri najvee konjske vrline: brz je,
hrabar i ima dugaak dah.

 Po kojim znacima to prepoznaje?

Na sapima mu se kovra dlaka u krug: to pokazuje da je brz.Ona mu se
kovra na poetku grive, to pokazuje da ima dugaak dah. Ona mu se kovra
usred ela: to pokazuje da je vatren, ponosan i hrabar. Nikad nee iznevjeriti
svoga jahaa. Pronijet e ga kroz tisuu neprijatelja. Jesi li kad ve imao takvog
konja?
Jesam.
Ah! Onda si veoma bogat ovjek.
Nisam za njeg platio nita bio je mustang.
to je to mustang?
To je divlji konj kojeg ovjek mora najprije uhvatiti i pripitomiti.
Da li bi kupio ovog vranca kad bih ga ja htio prodati i kad bi ga ti
mogao platiti?
Smjesta.
Moe ga zaraditi.
To je nemogue!
Moe. Moe ga dobiti na poklon.
Pod kojim uvjetom?
Ako nam donese pouzdane vijesti o tome gdje e se sjediniti Obeidi,
Abu Hamedi i Dovari.
Umalo da nisam kliknuo od radosti. Cijena je bila visoka, ali je konj bio
jo vredniji.
Nisam dugo razmiljao, ve upitah:
Do kada ti moram donijeti tu vijest?
to prije moe.
A kad u dobiti konja?
Kad se vrati.
Ima pravo, prije ga ne mogu ni zatraiti. Ali u tom sluaju ne mogu
izvriti tvoj nalog.
Zato ne moe?
Jer moda sve ovisi o tome da jaem konja u koga se u svakom pogledu
mogu pouzdati.
Muhamed Emin obori pogled.
Zna li da u takvom pothvatu moe lako izgubiti pastuha?
Znam. Sve to ovisi i o jahau. Budem li jahao na takvom konju, onda
ne znam nikoga tko bi mogao uhvatiti mene ili njega.
Ja ne jaem onako kako vi jaete. amarski konj bi se najprije morao
nauiti na mene.
Onda smo mi nadmoniji.
Nadmoniji? Jeste li dobri strijelci?
Mi u galopu skidamo goluba sa atora.

 Dobro. Pozajmi mi pastuha i poalji za mnom deset ratnika. Neu se

udaljiti ni tisuu duljina kopalja od tvoga logora, a dopustit u im da pucaju u
mene koliko god hoe. Oni me nee ni uhvatiti ni pogoditi.
ali se, efendijo!
Govorim ozbiljno.
A to onda ako te uhvatim za rije?
Samo izvoli!
Arapima su zasjale oi. Sigurno je svaki bio izvrstan jaha, a sad su svi
gorjeli od elje da eik prihvati moj izazov. Muhamed Emin je neodluno gledao
preda se.
Znam koje ti misli more srce, eie rekoh. Pogledaj me! Rastaje li
se ovjek od takvoga oruja kakvo ja nosim?
Nikada!
Vidi, ja ga polaem tebi pred noge kao zalog da nisam doao da ti
ugrabim pastuha. Ako ti ni to nije dovoljno, onda neka ti kao jamstvo poslui
moja rije, a i ovaj moj prijatelj.
eik mi se smireno nasmijei.
Neka bude! Dakle deset ljudi?
Da, ali ih moe biti i dvanaest ili petnaest.
I oni smiju pucati u tebe?
Smiju. Ako me ustrijele, neka im nitko nita ne predbaci. Odaberi svoje
najbolje jahae i strijelce!
Ti si upravo ludo smion, efendijo!
To ti se samo ini.
Moraju li oni jahati samo za tobom?
Tvoji ratnici mogu jahati kamo god hoe da me uhvate ili da me
dosegnu svojom tanadi.
Alah kerim, onda si ti ve sada mrtav ovjek!
Ne, im se zaustavim ponovo na ovome mjestu igra je zavrena.
Dobro: ti si tako htio! Ja u jahati na svojoj kobili da uzmognem sve
promatrati.
Najprije mi dopusti do ispitam drijepca.
Osedlao sam ga i vinuo se na sedlo. Dok je eik odreivao ljude koji su me
imali hvatati, ustanovio sam da se mogu pouzdati u drijepca. Zatim opet sjahah i
skinuh sedlo. Plemenita je ivotinja opazila da se sprema neto neobino. Oi su
joj zasjale, griva se uspravila, a noge joj poigrae kao u plesaice koja eli
okuati je li pod u dvorani dovoljno gladak za ples. Ovio sam mu remen oko
vrata i svezao omu za vrsto stegnuti kolan.
Skinuo si sedlo? upita eik. emu taj remen?
To e ubrzo vidjeti. Jesi li odabrao svoje ratnike?
Jesam. Evo ovdje su sva desetorica.
Oni su ve sjedili na svojim konjima. Isto su tako uzjahali i svi ostali Arapi
koji su se nalazili u blizini.

 Ponimo dakle!. Vidite li onaj osamljeni ator est stotina koraka

odavde? im stignem do njega smijete pucati u mene. Nemojte mi davati
nikakve prednosti. Naprijed!
Skoio sam u sedlo a pastuh jurnu poput strelice. Svih deset Hadedina
pojurie otro za njim. Konj je bio upravo divan. Nisam preao jo ni polovinu
zadane udaljenosti kad je najhitriji progonitelj zaostao ve za pedeset koraka.
Sad se sagnuh, podigoh ruku kroz remen na konjskom vratu, a nogu stavih
u omu. Tik ispred oznaenog atora ogledah se. Sva desetorica su ve
pripremila svoje dugake puke ili pitolje. Sad okrenuh konja u pravom kutu.
Jedan od mojih progonitelja obuzda svoga konja na mjestu kako to umiju samo
Arapi. Stajao je kao da je izliven od bronze. On dignu puku i hitac planu.
Alahi, valahi, talahi odjeknu iza mene.
Svi su vjerovali da sam pogoen, jer sam skliznuo s konjskih lea. Ja sam
se naime na indijanski nain bacio s konja pa sam sad pomou remena i ome na
konjskom boku visio s one strane konja koja je bila okrenuta od progonitelja.
Provirio sam ispod vranevog vrata i uvjerio se da nitko vie ne niani na mene;
sad se smjesta uspravih na konjskim leima, potjerah konja na desno i jurnuh
dalje.
Alah akbar, maalah! zatutnji iza mene. Ti ljudi nisu mogli sebi
objasniti to se zbilo.
Potjerae konje bre i ponovo podigoe puke. Upravio sam vranca
nalijevo, opet se bacio u remen i omu i pod otrim kutom projahao kraj njih.
Nisu smjeli pucati da ne pogode konja. Premda se taj lov inio opasnim, ipak je, s
obzirom na vrsnou mojega konja, bio prava djeja igra. S Indijancima se
meutim ne bih smio tako poigrati. Nekoliko smo puta kruili oko prostranog
logora, a zatim jurnuh u galopu, jo visei uz bok konja, prema mjestu odakle je
potjera zapoela.
Kad sam sjahao, na pastuhu nije bilo ni traga znoja ili pjene. Zaista se nije
mogao novcem platiti. Jedan za drugim stigoe i progonitelji. U svemu su pet
puta pucali u mene, ali me nijedan hitac nije pogodio. Stari me eik uhvati za
ruku.
Hamdulilah! Slava Alahu to nisi ranjen! Brinuo sam za tebe. Takvoga
jahaa kao to si ti nema u itavom plemenu amara.
Vara se. U tvom plemenu ima sigurno mnogo ljudi koji jau bolje od
mene samo to nisu znali da se jaha moe sakriti iza svoga konja. Nije moja
zasluga to me nije pogodilo nijedno tane, ve je to zasluga ovoga pastuha.
Hoe li mi moda dopustiti da izmijenimo igru?
Kako?
Neka sve bude kao do sada, samo s tom razlikom to u i ja uzeti puku
i pucati u tvojih deset ljudi.
Sauvao nas Alah od takve nesree! Ti bi ih sigurno sve skinuo s konja!
Onda mi sad vjeruje da se, jaui na tom pastuhu, ne moram bojati
Obeida ni Abu Hameda ni Dovarija.

 Vjerujem ti. Oito se teko odluivao, ali najposlije ipak ree: Ti

si efendija Kara Ben Nemzi, prijatelj moga prijatelja Maleka, pa imam
povjerenja u tebe. Uzmi toga drijepca i odjai na istok. Ne donese li mi nikakve
vijesti, vranac ostaje moj, ali donese li mi eljenu vijest, tvoj je. Onda u ti odati
i njegovu tajnu.
Svaki arapski konj koji je bolji od prosjeka ima naime svoju tajnu. To
znai da je uvjeban da na odreeni znak razvije svoju najveu brzinu i da je ne
smanji sve dok ga njegov jaha ne zaustavi ili ne padne od umora. Vlasnik konja
ne odaje taj tajni znak ni svom prijatelju, ni ocu ili bratu, ni sinu ili eni; njime se
slui samo ako se nalazi u najveoj opasnosti.
Tek onda u doznati tajnu? odvratih. Ne moe li se dogoditi da bi
upravo tajna mogla spasiti i mene i konja?
Ima pravo, ali jo nisi pastuhov vlasnik.
Onda u to biti! rekoh samouvjereno. A sve ako i ne postanem,
tajna e ostati zakopana u meni, pa je od mene nee doznati ni iva dua.
Hajdemo onda!
Muhamed Emin me povede u stranu i apnu mi:
Ako vranac treba da poleti kao sokol po zraku, onda mu ruku lako
poloi izmeu uiju i glasno mu dovikni rije Ri!
Ri znai vjetar?
Da, konj se zove Ri, jer je bri od vjetra. Brz je poput oluje.
Hvala ti, eie. Ispunit u tvoj nalog kao da sam sin Hadedina ili kao da
si ti na mome mjestu. Kad treba da odjaim?
Sutra u zoru, ako ti je pravo.
Kakve u datulje ponijeti za vranca?
On jede samo vrstu balahat. Nadam se da ti ne moram rei kako se
postupa s tako skupocjenim konjem?
Ne mora.
Spavaj danas uz njega i reci mu u nosnice stotu suru korana koja govori
o brzim konjima pa e te zavoljeti i sluat e te do svog posljednjeg daha.
Poznaje li tu suru?
Poznajem.
Onda je reci!
eik se zaista ozbiljno brinuo za mene i svoga konja. Posluao sam ga
dakle i rekao:
U ime Alaha, svemilostivoga! Tako mi brzih konja koji glasno njite,
tako mi onih pod ijim kopitima prte arke iskre, tako mi onih koji u rano jutro,
natjeui se u brzini, jure na neprijatelja podiui prainu i probijaju
neprijateljske redove, zaista, ovjek je nezahvalan svom gospodaru, pa mora to i
sam priznati. Odvie voli zemaljska dobra. Zar ne zna kad izae sve ta je lealo
u grobovima i kad se na svjetlo iznese sve to je bilo skriveno u ovjejim
grudima da e ga toga dana gospod potpuno upoznati?

 Da, ti poznaje tu suru! Ja sam je vrancu tisuu puta govorio nou.

Uini i ti tako pa e on opaziti da si mu gospodar. Sad se vratimo u ator!
Englez je sve to dosad nijemo promatrao, a sad prie k meni i upita me:
Zato su pucali u vas?
Htio sam Arapima pokazati neto to jo nisu vidjeli.
Ah, lijepo, krasan konj!
Znate li, ser David, iji je to konj?
eikov.
Nije, moj je.
ujte, ser, ja se zovem David Lindsay i ne doputam da me itko dri za
budalu. Upamtite to!
Dobro, onda vam neu vie nita rei.
to to?
Da u vas sutra ujutro napustiti.
Zato?
Da pojaem u izvide. Ve ste uli za neprijateljstva protiv naih
prijatelja. Treba da pokuam izviditi kada i gdje e se sastati neprijateljska
plemena, a ako mi to uspije, dobit u ovog vranca na poklon.
Sretnice! Pojahat u s vama, pa u i ja prislukivati i istraivati.
To nije mogue.
Zato nije?
Vi mi ne moete nita koristiti, ve samo nakoditi. Vae odijelo. . .
Pshaw! Odjenut u se kao Arapin.
A ne razumijete nijedne arapske rijei!
Tano. Kako dugo vas nee biti?
To jo ne znam. Nekoliko dana. Moram se spustiti iza Malog Saba, a to
je prilino daleko odavde.
Lo put! Opaki Arapi!
Pripazit u na sebe.
Dobro. Ostat u ovdje ako mi iskaete uslugu.
Koju?
Nemojte traiti samo Beduine.
A koga jo da traim?
Ruevine. Moram iskapati, pronai fowlingbulla, poslati ga u London u
muzej.
Uinit u to, budite sigurni.
Well! Gotovi smo. Uimo!
Sjeli smo na naa prijanja mjesta u atoru i ostatak dana proveli u
pripovijedanju pria to ih Arapi toliko vole. Uveer se sviralo i pjevalo, ali samo
uz dva instrumenta: uz rubabu, neku vrst citre samo s jednom icom, i uz tabl,
manji bubanj koji je u usporedbi s tihim i jednolinim zvucima rubabe podigao
stranu buku. Zatim Arapi izgovorie veernju molitvu te poosmo na poinak.

Englez je spavao u eikovu atoru, ali ja sam izaao k pastuhu koji je leao
pod vedrim nebom i pruio se izmeu njegovih nogu. Jesam li mu zaista u
nozdrve rekao stotu suru korana? Svakako! Pri tome me nipoto nije vodilo
praznovjerje, nikako! Konj se bio na to navikao. Mi smo se dakle tako brzo
upoznali, a budui da sam, izgovarajui suru, disao tik do njegovih nozdrva, on je
upoznavao vonj svoga novog gospodara. Leao sam meu njegovim kopitima
kao to dijete lei medu nogama vjernog i razboritog njufundlanca.
Kad se poelo daniti, otvorio se eikov ator i iz njega izae Englez.
Jeste li spavali, ser? upita.
Jesam.
Ja nisam. U atoru vrlo ivo.
Ostali spavai?
Ne. Fleas, lice i gnats!
Tko razumije engleski, zna ta je mislio. Morao sam se nasmijati.
Na to ete se ubrzo nauiti, ser David utjeih ga.
Nikada. Uostalom, nisam mogao spavati, jer sam mislio na vas.
Kako to?
Bojao sam se da ne odjaite prije nego to govorite sa mnom.
Ja bih se svakako oprostio od vas.
Moda bi bilo prekasno.
Zato?
Moram vas mnogo toga pitati.
Onda pitajte!
Ja sam Lindsay u ve u toku prole veeri morao dati brojne obavijesti.
Sad je izvukao biljenicu.
Zatrait u da me odvedu do ruevina. Moram govoriti arapski. Recite
mi dakle sve to je potrebno. Kako se kae prijatelj?
Kabil.
Neprijatelj?
Hasm.
Moram platiti. Kako se kae dolar?
Rijal fran.
Kako se kae novarka?
Himjam.
Iskapat u kamenje. Kako se kae kamen?
Hadar.
Tako me je upitao za arapsko znaenje brojnih rijei i sve je to zapisao. U
logoru je ubrzo oivjelo i mi odosmo u eikov ator da dorukujemo.
Tom smo se prilikom jo o mnogo emu posavjetovali. Zatim se oprostih,
uzjahah konja i napustih svoje nove prijatelje.

U IZVIDIMA
ODLUIO sam da u najprije potraiti najjunije od neprijateljskih
plemena, Dovarije. Najudobnije bi mi bilo da sam pojahao niz Vadi Sarsar koji
tee otprilike usporedo s Tigrisom prema jugu. Na alost se dalo oekivati da u
se upravo u tom vadiju najprije s nekim susresti pa sam se dakle drao vie
zapadno. Morao sam krenuti tako da na Tigris stignem nekoliko kilometara iznad
Tekrita pa u se ondje sigurno namjeriti na pleme to sam ga traio.
Hadedini su me obilno opskrbili ivenim namirnicama, a vode za svoga
konja nisam trebao, jer je sve bilje bilo jo vrlo sono. Tako nisam imao drugih
briga nego da ne promaim pravi smjer i da se uklonim svakom susretu s
neprijateljima. Za prvu svrhu raspolagao sam dobrom sposobnou snalaenja,
suncem i kompasom, a za drugu imao sam dogled uz pomo kojega sam mogao
razabrati sve prije nego to me itko opazi.
Cio je dan proao bez ikakve pustolovine, a uveer legoh na poinak iza
neke osamljene stijene. Prije nego to sam zaspao sinula mi je misao ne bi li bilo
bolje da odjaem sve do Tektrita, jer sam ondje, ne pobuujui nikakvu
pozornost, mogao doznati tota. Uzalud sam meutim razmiljao kako je to
pokazalo naredno jutro. Bio sam naime veoma vrsto spavao pa me je probudilo
tiho frktanje moga konja kojim me je on opominjao. Podigavi glavu, ugledah
pet konjanika gdje se sa sjevera pribliuju upravo onom mjestu na kojem sam se
nalazio. Bili su ve tako blizu da su me ugledali. Nisam kanio bjeati, premda bi
me moj vranac brzo odnio odavde. Ustao sam dakle, vinuo se na konja, da bih
bio spreman na sve i nemarno dohvatio opetuu.
Oni dojahae u galopu i zaustavie konje nekoliko koraka preda mnom.
Budui da im na licima nisam otkrio nikakvo neprijateljstvo, ostao sam zasad
miran.
Es selam aleikum! pozdravi me jedan od njih.
Ve aleikum es selam! odvratih.
Jesi li noas spavao ovdje?
Jesam.
Zar nema atora pod koji bi mogao poloiti glavu na poinak?
Nemam. Alah je razliito podijelio svoje darove. Jednome daje krov od
pusta, a drugome nebo kao krov.
Ipak bi mogao imati ator, jer ima konja koji je vredniji od stotinu
atora.
On je moja jedina imovina.
Hoe li ga prodati?
Neu.
Mora da pripada plemenu koje logoruje nedaleko odavde.
Kako to?
Tvoj je pastuh svje.

 Pa ipak moje pleme stanuje mnogo, mnogo dana puta odavde, jo

daleko iza svetih gradova na zapadu.
A kako se zove to pleme?
Uelad Alaman.
Da, tamo prijeko na zapadu vele obino uelad umjesto beni. Zato si
otiao tako daleko iz svoje zemlje?
Posjetio sam Meku, pa bih sada htio upoznati i duare i gradove koji lee
prema Perziji kako bih svojima kod kue mogao to vie pripovijedati kad se
vratim onamo.
Kamo si sad nakanio?
Neprekidno prema istoku, kamo me ve Alah povede.
Moe jahati s nama.
Koji je va cilj? upitah.
Iznad grebenja Kernine gdje naa stada pasu na obalama i na otocima
Tigrisa.
Hm! Da ti ljudi nisu moda Dovari? Oni su me ispitali pa dakle nije bilo
neuljudno da se i ja raspitam.
Kojemu plemenu pripadaju ta stada?
Plemenu Abu Muhamed.
Ima li u blizini i drugih plemena?
Ima. Juno su Alabeidi koji eiku od Kan Kernine plaaju danak, a
sjeverno su Dovari.
Kome oni plaaju danak?
Vidimo da dolazi iz dalekih zemalja. Dovari ne plaaju nikome, ve
sami uzimaju. To su kradljivci i razbojnici, od njih naa stada nisu ni aska
sigurana. Hajde s nama ako se eli boriti s njima!
Spremate li se protiv njih?
Spremamo. Sklopili smo savez s Alabeidima. Ako si eljan junakih
djela, imat e kod nas prilike za njih pa ne mora spavati ovdje na lavljem
breuljku.
Lavljem breuljku? Ne poznajem ovo mjesto. Bio sam umoran pa sam
legao na poinak ondje gdje mi se svidjelo.
Alah kerim bog je milostiv! Ti si Alahov ljubimac jer bi te inae
razderao tamanitelj stada. Nitko iz El Dezirea ne bi htio ovdje poinuti ni jedan
sat, jer se upravo uz ovu stijenu sastaju lavovi.
Ima li ovdje na Tigrisu lavova?
Ima na donjem toku rijeke, ali vie gore nailazi samo na leoparde.
Hoe li pojahati s nama?
Ako me primite kao gosta.
Na si gost. Prihvati moju desnicu i daj da zamijenimo datulje.
Rukovali smo se a zatim dobih od svakoga od njih po jednu datulju. Pojeo
sam ih, a njima sam dao pet svojih to su oni takoer odmah pojeli. Zatim

krenusmo prema jugoistoku. Malo kasnije preli smo preko Sarsara. Okolina,
dosad ravna, pomalo je postajala bregovita.
U svojim pratiocima upoznao sam pet potenih nomada ija su srca bila
iskrena. Oni su posjetili neko prijateljsko pleme da prisustvuju jednoj svadbi i
sad su se vraali kui puni radosti zbog sveanosti i gozbi kojima su
prisustvovali.
Kraj se sve vie uzdizao, a onda se odjednom opet spusti. Zdesna se u
daljini ukazae ruevine staroga Tekrita, a nalijevo, takoer vrlo daleko, Debel
Kernina dok se ispod nas rasprostrta dolina Tigrisa. Za pola sata stigosmo do
rijeke. Ovdje je bila iroka sigurno punu englesku milju i razgranala se u dva
rukava zbog velikog duguljastog zelenilom obratenog otoka na kojemu sam
opazio nekoliko atora.
Prijei s nama rijeku! Na e te eik doekati dobrodolicom.
Kako emo onamo?
Odmah e vidjeti; ve su nas opazili. Hajdemo malo vie gore gdje
pristaje kelek.
Kelek je splav, obino dva puta dulja nego ira. Sastoji se od napuhnutih
kozjih mjeina meusobno povezanih unakrtenim motkama. Na te motke
polau se grede ili daske koje onda nose teret. Sve je to meusobno povezano
vrbinim granama. Splav se upravlja pomou dva vesla iji su listovi sainjeni od
rascijepanoga i ponovo svezanog bambusa. Sa otoka se upravo otiskivao takav
kelek. Bio je toliko velik da je mogao nositi i vie nego est jahaa, pa nas je
sretno prevezao na otok.
Ondje nas pozdravie brojna djeca, nekoliko pasa i jedan stari Arapin
dostojanstvenoga izgleda, otac jednoga od mojih suputnika.
Dopusti da te odvedem eiku! ree onaj koji je i dosad razgovarao sa
mnom.
Putem nam se pridruilo jo nekoliko ratnika koji su skromno zaostali za
nama i nisu me smetali nikakvim pitanjima. Svi su zadivljeno promatrali moga
konja. Put nije bio dalek. Zavravao je pred prostranom kolibom izgraenom od
vrbinih oblica, pokrivenom bambusom i iznutra obloenom rogoinama. Kad
smo uli, ustane s ilima neki snani ovjek. Upravo je otrio no na kamenu.
Es selam aleikum! pozdravih.
Ve aleikum es selam! odgovori, otro me promatrajui.
Dopusti mi, eie, da ti dovedem ovog ovjeka : zamoli moj pratilac.
On je otmjen ratnik tako da se nisam usudio da mu ponudim svoj ator.
Koga god mi dovodi, dobro mi je doao glasio je odgovor. Sjedi,
strane! Umoran si i gladan pa se odmori i jedi, ali najprije u se pobrinuti za
tvoga konja.
Vladao se kao pravi Arapin. Najprije konj, a onda ovjek. Kad je opet
uao, opazih smjesta na njemu da mu je moj vranac ulio potovanje prema meni.
Ima plemenitog konja! Maalah! Alah ti ga sauvao! Poznajem ga.
Odakle ga poznaje? upitah.

 To je prvi pastuh Hadedina.

Poznaje li Hadedine?
Svakako. Ali tebe ne poznajem.
Poznaje li eika Hadedina?
Je li te on poslao k meni?
Nije, ali ipak dolazim k tebi kao glasnik.
Najprije se odmori, a onda e mi pripovijedati.
Nisam umoran, a ono to ti elim rei, tako je vano da bih ti to htio
odmah kazati.
Onda govori!
ujem da su Dovari tvoji neprijatelji.
Jesu potvrdi, namrtivi se.
Zna li i to da su se oni sjedinili s Abu Hamedima i s Obeidima da bi
napali Hadedine na njihovim panjacima?
Znam.
uo sam da si se ti sporazumio s Alabeidima da kazni te nasrtljivce?
Tako je.
Onda dolazim k tebi da se s tobom dogovorim o svim potankostima.
Onda ti ponovo velim: dobro si doao! Okrijepit e se i nee prije
otii od nas dok ne sazovem vijee najstarijih ratnika.
Nije proao ni puni sat i ve je oko mene sjedilo osam ratnika trgajui
velike komade mesa s ovna kojim su na posluili. Ta osmorica bili su najstariji
ratnici plemena Abu Muhamed. Ispripovjedio sam im kako sam doao
Hadedinima i kako sam postao glasnik njihovog eika.
to nam kani predloiti? upita eik.
Nita. Iznad vaih glava prolo je vie godina nego iznad mojih. Ne
pristoji se mlaemu da starijima propisuje putove.
Govori jezikom mudraca. Glava ti je jo mlada ali razum ti je star jer
te inae Muhamed Emin ne bi odabrao za svoga poslanika. Sasluat emo te, a
onda emo odluiti.
Koliko ratnika broji tvoje pleme?
Devet stotina.
A koliko imaju Alabeidi?
Osam stotina.
To je sedamnaest stotina, upravo polovinu onoga koliko je neprijatelja
svih zajedno.
Koliko ratnika imaju Hadedini?
Jedanaest stotina. Meutim, esto ne odluuje samo broj. Znate li
moda kad e se Dovari sjediniti s Abu Hamedima?
Narednoga jom es sabta.
Znate li to tano?
Imamo meu Dovarima jednog vjernog saveznika.
Gdje e se sjediniti?

 Kod ruevina Kan Kernine,

A zatim?
Zatim e se ova plemena sastati s Obeidima.
Gdje?
Izmeu El Kelaba i junog izdanka Debel Kanukea.
Kada?
Jom et tnena.
Dobro si upuen. Kamo e zatim krenuti?
Na hadedinske panjake.
A to ete vi uiniti?
Htjeli smo napasti atore u kojima su oni ostavili svoje ene i djecu, a
zatim im otjerati stada.
Bi li to bilo pametno?
Zato da ne? Mi uzimamo samo ono to nam je bilo ugrabljeno.
Posve tano. Ali Hadedina ima samo jedanaest stotina, dok neprijatelji
broje tri tisue ratnika. Sjedinjeni protivnici bi dakle vjerojatno pobijedili, vratili
bi se kui kao pobjednici i poli za vama u potjeru da vam oduzmu ne samo ono
to ste zaplijenili ve i ono to ste prije toga imali. Reci mi ako imam krivo!
Ima pravo. Mislili smo da e Hadedine pomoi ostala plemena Samara.
Ta plemena imaju dovoljno posla sama sa sobom. Njih napada
mosulski paa.
To je zlo! to nam savjetuje? Ne bi li bilo najbolje da neprijatelje
unitimo jednog po jednog?
Vi biste dodue pobijedili jedno pleme, ali ona druga dva biste time
upozorili da se uvaju. Ne. Neprijatelje treba napasti neposredno poto se
sjedine, dakle kod brzice El Kelab. Ako vam je to pravo, Muhamed Emin e u
ponedjeljak sii sa svojim ratnicima s brda Kanuke i baciti se na neprijatelje dok
ih vi imate napasti s juga i potjerati u brzicu El Kelab.
Nakon duljeg vijeanja prihvaen je taj plan a zatim je razraen u
pojedinosti. U tome je proao veliki dio popodneva i pribliilo se vee tako da
sam morao ondje prenoiti. Sutradan ujutro provezoe me ve vrlo rano na obalu
pa sam pojahao istim putem natrag kojim sam i stigao.
Zadau koja je ispoetka izgledala teka rijeio sam tako lako i
jednostavno da sam se upravo morao stidjeti da to ispripovijedim. Nisam smio
tako jeftino zasluiti vranca. Ali ta sam mogao jo uiniti? Da, ne bi li moda
bilo dobro da malo razgledam bojite? Ta me je misao svega obuzela. Nisam se
dakle vratio preko Sarsara, ve sam njegovom obalom pojahao prema sjeveru da
stignem do planine Kanuke. Tek kad je popodne poodmaklo nadoao sam na
misao nije li ovaj Vadi Dehenem gdje sam s Englezom stigao konjokradice dio
planine Kanuke. Nisam mogao odgovoriti na to pitanje pa sam nastavio put
drei se kasnije vie nadesno da bih stigao u blizinu Debel Mukehila.
Sunce je bilo ve zapalo skoro do obzorja, kad opazih dva konjanika koja
su se pojavila na mom istonom vidokrugu i pribliila mi se veoma brzo. Kad su

me ugledali, naas zastadoe, ali onda pojahae ravno k meni. Zaustavio sam
konja i poekao ih.
Bili su to ljudi u najboljim godinama.
Tko si ti? upita jedan od njih, pohlepno pogledavi vranca. Ovako
me jo nikad nije oslovio nijedan Arapin.
Stranac odgovorih kratko.
Odakle dolazi?
Sa zapada, kako vidi.
Kamo e?
Kamo me odvede kismet.
Pojai s nama. Bit e na gost.
Hvala ti. Ve imam gostoprimca koji e mi se pobrinuti za logor.
Koga?
Alaha. Ostajte mi zdravo!
Bio sam odvie bezbrian, jer se nisam jo pravo ni okrenuo kad jedan od
njih posegnu za pojas i u narednom trenutku poleti njegov buzdovan i tako me
tresnu o glavu da sam smjesta pao sa sedla. Nisam dodue bio onesvijeten dugo,
no ipak toliko da su me razbojnici za to vrijeme uspjeli svezati.
Es selam aleikum naruga mi se jedan od njih. Maloas nismo bili
dovoljno uljudni pa zato nisi ni primio nae gostoprimstvo. Tko si ti?
Nisam odgovorio.
Tko si?
utio sam, premda je svoje pitanje popratio udarcem noge.
Pusti ga dobaci drugi. Alah e uiniti udo pa e mu otvoriti usta.
Treba li da jae ili da hoda?
Neka hoda.
Popustili su mi remenje oko nogu i svezali me uz stremen jednoga od
svojih konja. Zatim uhvatie moga vranca za uzde i skrenue otro prema istoku.
Tako sam unato svom dobrom konju ipak bio zarobljen. ovjek je zaista esto
veoma obijesno stvorenje.
Krajina se postepeno sve vie uzdizala. Proli smo izmeu nekih brda, i
naposljetku ugledali ispred nas u dolini nekoliko vatri. Dotle je naime ve pala
no. Zakrenusmo u dolinu, proosmo kraj nekoliko atora i najzad se
zaustavismo pred jednim atorom iz kojeg je u tom asu izaao neki mladi. On
me pogleda i mi prepoznasmo jedan drugoga.
Maalah! Tko je taj suanj? upita.
Uhvatili smo ga vani na ravnici. Stranac je koji nam nee donijeti sar.
Pogledaj samo konja na kojem jae!
Alah akbar! Ta to je vranac Muhameda Emina, Hadedina! Odvedite tog
ovjeka u ator mom ocu eiku da ga on preslua! Ja u sazvati ostale.
to emo s konjem?
Ostat e pred eikovim atorom.
A njegovo oruje?

 Unijet emo ga u ator.

Pola sata kasnije stajao sam opet pred skuptinom no sad su to bili suci.
Ovdje mi utnja nije mogla nita koristiti pa sam dakle odluio da u govoriti.
Poznaje li me? upita me najstariji od prisutnih.
Ne poznajem.
Zna li gdje se nalazi?
Ne znam.
Poznaje li ovog hrabrog mladia?
Poznajem.
Gdje si ga vidio?
Na Debel Dehenem. Ukrao je etiri konja koja sam mu ja opet
oduzeo.
Ne lai! .
Tko si ti da tako razgovara sa mnom?
Ja sam Zedar Ben Huli, eik Abu Hameda.
Zedar Ben Huli, eik konjokradica.
uti! Ovaj je mladi ratnik moj sin.
Zaista se moe ponositi njime!
Ponovo ti kaem, uti, jer e inae poaliti. Tko je kradljivac konja? Ti
sam! iji je to konj na kojem si maloas jahao?
Moj.
Ne lai!
Zedare Ben Huli, zahvali Alahu da su mi ruke svezane. Inae me nikad
vie ne bi nazvao lacem.
Sveite ga vre! zapovijeda eik. Ipak mi nisi rekao istinu!
Dobro poznajem ovog konja. On pripada Muhamedu Eminu, eiku Hadedina.
Kad si doao do njega.
On mi ga je poklonio.
Lae! Nijedan Arapin ne poklanja takvoga konja!
Ve sam ti rekao da zahvali Alahu to sam svezan.
Zato ti ga je poklonio?
To je njegova i moja stvar. Vas se to ne tie.
Mora da si eiku Hadedinu uinio veliku uslugu kad ti je dao takav
poklon. Neemo te vie o tome ispitivati. Kad si napustio Hadedine?
Prekjuer ujutro.
Gdje pasu njihova stada?
Ne znam. Stada Arapa su sad ovdje sad ondje.
Bi li nas mogao odvesti k njima?
Ne bih.
Gdje si bio od prekjuer?
Posvuda.
Dobro. Ti nam ne eli odgovarati pa e vidjeti to te eka. Izvedite
ga!

Odveli su me u neki mali niski ator i svezali me u njemu. Meni zdesna i

meni slijeva sjedio je po jedan Beduin koji su onda kasnije naizmjence spavali.
Mislio sam da u jo danas uti odluku o svojoj sudbini, ali sam se prevario, jer
se vijee razilo a da mi nitko nije rekao to je odluilo. Zaspao sam.
Usnuo sam nemirni san. Nisam leao ovdje u atoru na Tigrisu, ve u
nekoj oazi u Sahari. Straarska je vatra gorjela, utura sa sokom od datulje
kruila je iz ruke u ruku i Arapi su pripovijedali basne. Odjednom se zauje ona
otegnuta grmljivina koju nitko ne moe zaboraviti tko ju je samo jednom uo
lavlja rika. Pribliavao se Asad-bej, tamanitelj stada, da ugrabi veeru. Njegov se
glas sve vie pribliavao i ja se probudim.
Je li to bio san? Kraj mene su leala oba Abu Hameda i ja zauh kako
jedan od njih moli fatihu. Zatim grom ponovo zagrmi. To je bila stvarnost lav
se uljao oko logora!
ujete li lava? upitah.
ujemo. To je trei put to dolazi po plijen.
Ubijte ga!
Tko da ga ubije, monoga, uzvienog vladara smrti?
Kukavice! Ulazi li lav i u unutranjost logora?
Ne ulazi. Inae muevi ne bi stajali pred atorima da to bolje uju
njegov glas.
Otii eiku i reci mu da u ubiti lava ako mi dade moju teku puku.
Ti si lud!
Potpuno sam kod svijesti. Odi k njemu!
Obuzelo me je silno uzbuenje. Najvolio bih rastrgati spone. Nakon
nekoliko asaka vrati se straar i razvee mi noge.
Hajde sa mnom! zapovjedi mi.
Vani je stajalo mnogo ratnika s orujem u ruci, ali ni jedan se od njih nije
usudio udaljiti od atora koji su ga zatiivali.
Zatraio si da govori sa mnom. to hoe? upita me Zedar Ben
Huli.
Dopusti mi da ubijem ovog lava!
Ne moe ga ubiti. Ne bi bilo dovoljno ni dvadeset naih ratnika da
pou u lov na njega, a nekolicina bi pri tome platila glavom.
Ja u ga ubiti sam. To mi nije prvi.
Dobro. Ako to trai, ja se ne protivim. Alah daje ivot i Alah ga opet
uzima. Sve je zapisano u knjizi.
Onda mi daj moju puku!
Koju?
Onu teku, a daj mi i no.
Donesite mi oboje! zapovjedi eik.
Taj estiti ovjek je svakako pomislio da u sigurno poginuti i da e on
onda biti neosporni nasljednik moga konja. Samo do toga bilo mu je stalo, ali je

meni bilo stalo i do lava, do slobode i do moga konja. Sve sam to mogao stei
samo ako se domognem svoje puke.
Donesoe mi je a isto tako i no.
Nee li mi dati odvezati ruke, eie?
Zar zaista kani ubiti samo lava? uzvrati on pitanjem.
Da. Iz ove u puke pucati samo u lava.
Onda mu odveite ruke!
Sad sam bio slobodan. Ostalo moje oruje lealo je u eikovu atoru, a
ispred njega stajao je vranac. Nisam se imao vie zbog ega brinuti.
Bilo je ba vrijeme kad se lav najradije ulja oko stada, as prije zore.
Opipah svoj pojas nalazi li se na njemu jo vreica s nabojima, a zatim krenuh do
prvog atora. Ovdje ostadoh neko vrijeme stajati da mi se oi praviknu na tamu.
Prema mnom i s obje strane ugledah nekoliko deva i brojne ovce koje su se
natisnule na hrpu. Psi koji inae nou uvaju stado sakrili su se iza atora i u njih.
Legao sam na zemlju pa se poeo tiho i polako uljati naprijed. Znao sam
da u prije osjetiti zadah zvjeri nego to sam je po toj tami mogao ugledati. Onda
bilo je kao da je zemlja zadrhtala ispod mene zagrmi sa strane njegova rika
a nekoliko trenutaka kasnije onda stenjanje, a zatim praskanje smrvljenih
kostiju i tamo, zauh mukli udar kao da je neko teko tijelo tresnulo o drugo
tijelo najvie dvadesetak koraka od mene, sinuse dvije vatrene kugle. Poznavao
sam to zelenkasto svjetlo. Brzo podigoh puku, nanianih, unato tami, to god
sam bolje mogao i opalih.
Zrakom odjeknu straan krik. Bljesak moga hica pokazao je lavu njegova
neprijatelja, ali sam i ja ugledao lava gdje lei na leima deve i zubima joj mrvi
hrptenjau. Jesam li ga pogodio? Uto zrakom proleti veliki tamni predmet i pade
na zemlju jedva tri koraka od mene. Oi ponovo blisnue. Ili je lav loe odmjerio
svoj skok ili je ipak bio ranjen. Ja sam jo vrsto kleao, drei puku na gotovs,
pa sam ispalio i drugi hitac ali ne u sredinu izmeu oiju ve tano u jedno oko.
Zatim strelovito ispustih puku i dohvatili no. Ali neprijatelj me nije napao.
Smrtonosni hitac odbacio ga je natrag. Ipak sam se povukao nekoliko koraka da
ponovo napunim puku. Posvuda naokolo vladala je tiina. Iz logora se takoer
nije ulo ni glaska. Vjerojatno su svi drali da sam mrtav.
im mi je prvi traak danjega svjetla omoguio da bar donekle razaberem
lavlje tijelo, prioh blie. Lav je bio mrtav i ja sam se odmah latio posla da mu
ogulim kou. Imao sam razloga da ne oklijevam s time. Nije mi padalo ni na
pamet da Arapima ostavim taj dokaz pobjede. Radio sam vie pipajui nego
sluei se vidom, ali sam u prvo praskozorje ipak svrio posao.
Zatim uzeh krzno, prebacih ga preko ramena i vratih se u logor. To je
nesumnjivo bio samo jedan od malih sporednih logora razbojnikih Abu
Hameda. Mukarci, ene i djeca sjedili su pred atorima, ekajui da se razdani.
Kad su me ugledali, podigoe silnu buku. Stotinu je glasova zvalo Alaha, a
stotinu ruku pruilo se za mojim plijenom.
Ubio si ga? viknu Zedar Ben Huli. Zaista? Sam?

 Sam.
Onda sigurno ima amajliju uz pomo koje moe izvriti takvo djelo.
Imam je.
Gdje ti je?
Evo je! Pruio sam mu puku pod nos.
To nije amajlija. Ne eli mi rei. Gdje lei tijelo ubijenog lava?
Vani, desno pred atorima. Donesite ga! Veina prisutnih pouri
onamo. To sam i htio.
Kome pripada lavlja koa? upita me eik pohlepno je pogledavi.
O tome emo se dogovoriti u tvom atoru. Uite!
eik i njegovi ljudi pooe za mnom. Bilo ih je svega nekih desetak. im
sam uao, ugledah ostalo svoje oruje. Visilo je na nekom klinu. U dva koraka
naoh se ondje, strgoh oruje, prebacih puku preko ramena, a opetuu uhvatih u
ruke. Pri tome mi je smetala lavlja koa, jer je bila velika i teka, ali sam ipak
morao pokuati. as zatim naoh se opet na ulazu u ator.
Zedare Ben Huli, obeao sam ti da u ovom pukom pucati samo na
lava, ali ti nisam rekao u koga u pucati ovom drugom pukom.
Ona spada ovamo. Vrati je!
Ona spada u moje ruke i one e je zadrati.
Pobjei e zgrabite ga!
Uperih opetuu u njih.
Stoj! Tko se god usudi da mi se isprijei, poginut e! Zedare Ben Huli,
hvala ti na gostoprimstvu to sam ga uivao kod tebe. Vidjet emo se jo!
Izaao sam natrake iz atora. Punu jednu minutu nije se nitko usudio da
poe za mnom. Bojali su se ubice lava, ali to kratko vrijeme bilo mi je
dovoljno da uzjaem vranca i da poloim kou preda se. Kad se ator opet
otvorio, ve sam galopirao kroz izlaz iz logora.
Iza mene i sa strane gdje je lealo tijelo lava zaori bijesan urlik. Opazih da
svi tre po oruje i konje. Izaavi iz logora, pojahao sam korakom. Vranac se
plaio krzna. Nije mogao podnijeti miris lava pa je bojaljivo njitao. Ogledah se
i opazih progonitelje gdje naviru iz atora. Potjerao sam pastuha u kas i kad mi se
prvi progonitelj pribliio na domet hica, htio sam da ga potjeram bre,, ali se
predomislih. Zaustavih se, okrenuh i nanianih. Hitac prasne, a progoniteljev
konj se srui pod svojim jahaem. Tim konjokradicama nije takva pouka mogla
nakoditi. Tek sad pojahah dalje u galopu, stavljajui umjesto ispucanog novi
metak u cijev.
Kad sam se opet okrenuo, vidjeh da su mi se dva Abu Hameda ponovo
pribliila. Tanad iz njihovih puaka ne bi me uostalom mogla jo dosei. Opet
sam se zaustavio i nanianio. Dva hica prasnue i oba konja padoe. To je
ostalima ipak bilo previe. Ustuknuli su i zaostali. Kad sam se nakon duljeg
vremena opet okrenuo, ugledao sam ih u daljini. inilo se da jau samo mojim
tragom.

Sad sam, da bih zavarao Abu Hamede, pojahao gotovo cio sat ravno prema
zapadu. Ondje sam naiao na kameno tlo gdje se nisu razabirali otisci kopita, pa
skrenuh prema sjeveru. Ve oko podne stigao sam do Tigrisa na mjestu gdje s
istoka utjee u njeg Sab el Asfal. S ove strane rijeke, planina Kanuke prelazila je
u planinu Mukehil. Taj je prijelaz sainjavalo nekoliko uzvisina, meusobno
odvojenih dubokim i uskim dolinama. Neprijatelji e svakako odabrati za prolaz
najiru dolinu, pa sam tako pokuao da to bolje upamtim cio kraj i sve prilaze k
njemu. Zatim pourih prema Tartaru do kojega sam popodne stigao i pregazio
ga. elio sam da se to prije vratim k prijateljima, ali sam htio potedjeti konja pa
sam dakle putem jo jednom prenoio.

DOLAZE ATEIBI
NAREDNOG podneva ugledah prvo hadedinsko stado ovaca, pa u galopu
pojurih prema duaru, ne obazirui se na dozivanje koje odjeknu sa svih strana.
eik je prema toj buci zakljuio da se zbiva neto neobino, pa je upravo u tom
asu izaao iz atora kad sam ja stigao pred njega.
El hamdulilah slava Bogu da si opet ovdje! pozdravi me.
Kako je bilo?
Dobro.
Jesi li neto doznao?
Sazovi najstarije lanove plemena. Podnijet u vam izvjetaj.
Tek sad Muhamed Emin opazi kou koju sam s druge strane konja bacio
na zemlju.
Maalah! Lav! Kako si doao do toga krzna?
Ogulio sam ga s gospodara grmljavine.
Jesi li razgovarao s njime? Koliko je bilo lovaca?
Nijedan.
Alah bio s tobom da ti ne zataji sjeanje!
Bio sam sam!
Gdje?
U logoru Abu Hameda.
Oni bi te zatukli!
Kako vidi nisu to uinili. ak me je i Zedar Ben Huli ostavio na
ivotu.
Jesi li bio i s njime?
I s njime. Ustrijelio sam mu tri konja.
Pripovijedaj mi!
Ne sada, ne tebi samom, jer u inae morati sve dva puta govoriti.
Sazovi ljude pa e sve opirno uti!
Muhamed Emin ode. Upravo sam htio ui u svoj ator kad ugledah
Engleza gdje juri u punom galopu k meni.
Upravo sam uo da ste stigli, ser! doviknu jo izdaleka. Jeste li
nali?
Jesam, neprijatelje, bojite i sve ostalo.
Ah! I ruevine?
I njih.
Lijepo, vrlo dobro! Iskapat u, pronai i poslati u London. Ali najprije
se boriti?
Tako je, ser David.
Dobro, borit u se! I ja sam naao.
to?
Rijetkost. Pismo.

 Gdje?
U jami, ovdje u blizini. Opeku.
Pismo na opeci?
Yes. Klinovo pismo. Umijete li itati?
Neto malo.
Ja ne umijem. Pogledajmo!
Gdje je ta opeka?
U atoru. Odmah u donijeti.
Lindsay izae i donese svoj dragocjeni nalaz.
Evo pogledajte, itajte!
Opeka se gotovo razmrvila tako da se jedva dalo razabrati nekoliko
klinova napisa.
No? radoznalo upita David Lindsay.
Poekajte malo! Nije tako lako kako vi mislite. Razabirem samo tri
rijei koje bi se moda mogle odgonetnuti. Ne varam li se one glase: Tetuda
Babrut ezis.
to to znai?
Izvedeno u slavu Babilona.
estiti Englez razvue svoja etvorouglasta usta sve do, uiju.
Jeste li pravilno proitali, ser?
Mislim da jesam.
to zakljuujete iz toga?
Sve i nita!
Hm! Ovdje uope nije Babilon.
to se mene tie, moe biti i Rio de Janeiro. Vi sad sami pronaite kako
stoji stvar. Sad nemam vremena za to.
Zato sam vas onda poveo sa sobom?
Dobro. Spremite tu opeku dok budem imao vremena.
Well. Kakva posla imate?
Sad e biti odrano vijeanje na kojem moram ispripovjediti to sam
doivio.
I ja u prisustvovati.
Osim toga moram najprije jesti. Gladan sam kao vuk.
I u tome u sudjelovati. Lindsay ue sa mnom u ator.
Kako ste proli sa svojim znanjem arapskog jezika? upitah.
Miserabel! Traim kruha Arapin donosi izme, traim eir
Arapin donosi sol, traim puku Arapin donosi rubac. Uasno, strano! Neu
vas vie pustiti da odete.
Ubrzo nakon eikova povratka dobio sam jelo. Za vrijeme ruka skupie
se najstariji lanovi plemena. Pripaljene su lule, posluena kava. Arapi su nijemo
i strpljivo ekali da se najedem. Zatim poeh:

 Postavili ste mi teku zadau, ali mi je suprotno oekivanju vrlo lako

uspjelo da je rijeim. Pri tome vam donosim takve opirne vijesti kakve sigurno
niste oekivali.
Pripovijedaj! zamoli eik.
Neprijatelji su ve zavrili sve pripreme. Odreena su mjesta gdje e se
sastati sva tri plemena, a isto tako je odreeno i vrijeme kad se imaju sastati.
Ali to sigurno nisi mogao doznati.
Doznao sam. Dovari e se s Abu Hadedima sastati na jom es sabt kod
ruevina Kan Kernine. Ta dva plemena udruit e se na jom et tnen s Obeidima
izmeu brzice El Kaleb i obronaka planine Kanuke.
Zna li to sigurno?
Znam.
Od koga?
Od eika plemena Abu Muhamed.
Jesi li govorio s njime?
Bio sam tovie s njime u njegovom atoru.
Pleme Abu Muhamed ne ivi u miru s Dovarima i s Abu Hamedima.
eik mi je rekao. Prepoznao je tvoga vranca. On ti je prijatelj, pa e ti
zato doi u pomo zajedno s plemenom Alabeida.
Svi prisutni skoe na noge, veselo kliui. Umalo to me nisu zdrobili.
Zatim sam im morao sve to opirnije ispripovjediti. Povjerovali su mi sve no
ipak mi se uinilo da sumnjaju da sam lava ubio posve sam i to u mrkoj noi.
Arapi su navikli da na lava polaze u lov samo danju i to u to brojnijoj druini.
Zato sam naposljetku poloio pred njih krzno.
Ima li ova koa rupu?
Arapi vrlo pomno pregledae moj plijen.
Nema glasio je odgovor.
Kad vi ubijete lava, onda koa ima brojne rupe nastavih. Ja sam
meutim ispalio u zvijer samo dva taneta. Pogledajte ovamo! Prvo tane bilo je
nanianjeno previsoko, jer je lav bio daleko, a ja u tami nisam mogao tano
nanianiti. Ono je samo okrznulo krzno i ozlijedilo uho. Evo toga mjesta! Drugi
sam hitac opalio u lava kad se svega dva ili tri koraka od mene spremao za skok.
Tane mu je prodrlo u lijevo oko. Vidite ovdje gdje mu je spaljeno krzno?
Alah akbar, istina je! Ti si toj stranoj zvijeri dopustio da ti se priblii
toliko da joj je tvoj barut opalio dlaku. A da te je poderala?
Onda bi tako stajalo u knjizi sudbine. Tu sam kou donio za tebe, o
eie! Primi je od mene i ukrasi njome svoj ator!
Misli li to ozbiljno? radosno upita Muhamed Emin.
Ozbiljno.
Hvala ti, efendijo Kara Ben Nemzi! Spavat u na tom krznu pa e lavlja
hrabrost ui u moje srce.
Nije potrebno nikakvo krzno da ti ispuni prsa hrabrou koju e
uostalom ubrzo ustrebati.

 Hoe li se uz nas boriti protiv naih neprijatelja?

Hou. To su kradljivci i ubojice pa su i meni htjeli oduzeti ivot.
Postavljam se pod tvoje zapovjednitvo, a i ovaj e moj prijatelj to uiniti.
Ne. Ti nee sluati, ve zapovijedati. Bit e voa jednog odreda.
O tome emo kasnije govoriti! A sad mi dopusti da sudjelujem u vaem
vijeanju.
Ima pravo. Moramo se posavjetovati, jer imamo jo svega pet dana
vremena.
Nisi li mi rekao da ti je potreban svega jedan dan da sabere ratnike
Hadedina?
Tako je.
Onda bih ja na tvome mjestu jo danas izaslao glasnike.
Zato ve danas?
Jer nije dovoljno da okupi ratnike, mora ih i uvjebati za borbu.
Muhamed Emin se ponosno nasmijei.
Sinovi Hadedina su jo od svojih djeakih godina navikli na borbu.
Savladat emo svoje neprijatelje. Koliko ratnika ima pleme Abu Muhamed?
Devet stotina.
A Alabeidi?
Osam stotina.
Onda nas svega ima dvije tisue i osam stotina ljudi. K tome pridolazi
iznenaenje, budui da nas neprijatelj ne oekuje. Moramo pobijediti!
Ili emo biti pobijeeni.
to to ujem? Ubio si lava, a sad se boji ovjeka kao neprijatelja!
Vara se. Meni ni ovdje ne nedostaje hrabrosti, ali hrabrost vrijedi
dvostruko ako je povezana s oprezom. Zar se ne bi moglo desiti da Alabeidi i
Abu Muhamedi stignu prekasno?
To je mogue.
Onda emo se sa svojih jedanaest stotina nai nasuprot tri tisue
neprijatelja. Neprijatelj e najprije unititi nas, a zatim nae prijatelje. On vrlo
lako moe doznati da mu kanimo u susret. U tom sluaju otpada i iznenaenje. A
ta ti koristi ako se bori i samo odbije neprijatelja? Da sam ja eik Hadedina ja
bih ga tako hametice porazio da se dugo vremena ne bi mogao oporaviti i da bi
mi morao plaati godinji danak.
Kako bi to uinio?
Ne bih se borio kao Arapi ve kao Franci.
Kako se oni bore?
Sad ustadoh da im odrim govor, da ja, laik, govorim o evropskom
umijeu ratovanja. Na to me je navelo prijateljstvo prema tom hrabrom plemenu
Hadedina. Nipoto nisam smatrao da se ogreujem o ivot svojih blinjih
sudjelujui u toj borbi. Naprotiv, tu mi se pruila mogunost da ublaim
okrutnosti to ih kod tih poludivljih ljudi uvijek sa sobom donosi pobjeda.
Najprije sam dakle opisao njihov nain borbe i istaknuo njegove zle strane.

Zatim sam poeo svojim pravim razlaganjem. Svi su me paljivo sasluali a kad
sam zavrio, razabrao sam dojam svojih rijei po dugoj utnji koja je slijedila.
eik je prvi ponovo prihvatio rije:
Tvoje su rijei dobre i istinite. One bi nam mogle donijeti pobjedu i
mnogima od naih ljudi spasiti ivote kad bismo imali vremena da se uvjebamo.
Vremena imamo.
Nisi li rekao da je potrebno vie godina dok se ne izobrazi takva
vojska?
Rekao sam, ali mi ne elimo stvoriti i izobraziti vojsku, ve elimo
samo stei potrebnu vjetinu da napadamo neprijatelja na odreenom terenu, a za
tu pripremu trebamo samo dva dana. Ako jo danas izaalje glasnike, ratnici e
se sutra skupiti. Nauit u ih kako se na konjima napada u zatvorenoj formaciji
koja mrvi neprijatelja, a nauit u ih i kako se pukama bori pjeice.
S platnenog zida skinuo sam tapi za gonjenje deva i njime na podu
nacrtao plan.
Pogledaj ovamo! Ovdje tee Tigris, ovdje je brzica El Kelab, ovdje su
planine Mukehil, a ovdje brdo Kanuke. Neprijatelj se sastaje ovdje. Oba prva
plemena stiu uz desnu obalu rijeke, a iza njih neopazice dolaze nai saveznici.
Obeidi prelaze s lijeve obale. Da bi stigli k nama, moraju proi izmeu ovih brda.
Svi ti putovi vode u veliki Vadi Derad, to znai Stepenasta dolina, jer se
njezine strme stijene uzdiu u obliku stepenica. Ta dolina ima samo jedan ulaz i
jedan izlaz. Ovdje moramo doekati protivnike. Na objema visovima postavit
emo strijelce koji e iz sigurna zaklona pucati na neprijatelja. Izlaz iz doline
zatvorit emo prsobranom koga e takoer braniti strijelci, a ovdje u ove dvije
pobone doline s jedne i s druge strane sakrit e se konjanici koji e provaliti kad
neprijatelj potpuno zae u dolinu. S ulaza e onda na njega s lea navaliti nai
saveznici, a ako oni ne stignu u pravo vrijeme, mi emo razbijenoga neprijatelja
natjerati na njih.
Maalah, tvoj je govor kao rije proroka koji je osvojio svijet! Posluat
u tvoj savjet ako su ostali s njime sporazumni. Tko se protivi, neka se javi!
Nitko se nije usprotivio pa eik nastavi:
Odmah u izaslati glasnike.
Tako je pravo, eie! Ali budi oprezan da tvoji ratnici nikome ne odaju
o emu se radi. Inae bi se lako moglo dogoditi da neprijatelj dozna ta
namjeravamo.
Muhamed Emin prihvati taj moj prijedlog i ode. Lindsay je s vidljivom
nestrpljivou sluao cio dugaak razgovor. Sad iskoristi priliku i javi se:
Ser, i ja sam jo ovdje.
Vidim.
Pa bih htio neto uti.
Moje doivljaje?
Yes.

 Mogli ste misliti da neu govoriti engleski, ali sad u vam rei sve to
treba da znate.
Ukratko sam mu ispripovjedio svoje doivljaje, a zatim i ono to smo se
dogovorili. Bio je oduevljen.
Ah! Nikakav divlji napadaj, ve redovna vojska! Taktika! Strategija!
Opkoliti neprijatelja! Planski napadaj! Krasno, divno! I ja sudjelujem! Vi ste
general, a ja autant.
Zaista bismo divno izgledali u tim poloajima. General koji se u
voenje rata razumije kao nilski konj u vezivo i autant koji ne umije govoriti.
Uostalom, za vas e biti bolje ako se ne paate u tu stvar.
Zato?
Zbog vicekonzula u Mosulu.
Ah! Kako to?
Govori se da je on imao pri tom svoje prste.
Neka ih samo povue! to se mene tie neki konzul. Pshaw! Uto se
vrati Muhamed Emin. Otpremio je glasnike i doao pun novih misli.
Je li eik Abu Muhamed rekao koji dio plijena oekuje?
Nije.
ta trae Alabeidi?
Ne znam.
To si trebao pitati.
Nisam pitao, jer ja kao voa Hadedina ne bih uope pitao za plijen.
Maalah! A zato bih onda trebao pitati? Tko e mi nadoknaditi moju
tetu?
Pobijeeni neprijatelj.
Onda moram provaliti na njegove panjake i odvesti njegove ene i
djecu zajedno sa stokom.
To nije potrebno. eli li ratovati sa enama? Zarobljenike kojih emo
se vjerojatno domoi nee pustiti prije na slobodu dok ne dobije ono to trai.
Bude li naa pobjeda potpuna, zatrait e godinji danak i zadrat e eika i
nekoliko njegovih roaka kao taoce.
Zatim se vijealo i o tom predmetu. Moj je prijedlog prihvaen.
A sad ono posljednje rekoh. Potrebno je da smo dobro
obavijeteni o svim pokretima naih neprijatelja i naih saveznika. Moramo
odavde do Ed Derada povui lanac izvidnika.
Kako to misli?
U Ed Deradu sakrit e se dva naa ratnika za koje si uvjeren da su
pametni i vjerni. Ne smiju dopustiti da ih itko ugleda, ali sami e promatrati sve.
Od Ed Derada postavit e u odreenim razmacima druge ljude. Dovoljna su
etvorica koja moraju paziti na to da se ne sretnu ni s kakvim strancem i da nam
jave sve to ona prva dvojica opaze. Jedan e prenositi vijesti drugome, a zatim
e se vratiti na svoje mjesto.
Taj je plan dobar pa u ga provesti.

 Isto takav lanac straara, samo malo dulji postavit e odavde do

panjaka plemena Abu Muhamed. O tome sam se ve dogovorio s njihovim
eikom. Polovinu toga lanca sainjavat e njegovi ljudi. Posljednji njegov ovjek
nalazit e se kod ruevina El Far.
Koliko u ljudi za to trebati?
Samo est. Pleme Abu Muhamed postavit e jednaki broj. Koliko
ratnika ima ovdje u logoru?
Otprilike etiri stotine.
Molim te da ih skupi. Jo danas mora izvriti smotru, a onda odmah
zapoeti vjebom.
To je oivjelo itavu skupinu. U roku od pola sata skupile se sve etiri
stotine ljudi. eik im odra dugaak vatreni govor. Na kraju su mu se morali
zakleti da nee svoje pripreme odati nikome, a zatim im zapovjedi da se svrstaju.
Izvrili smo smotru. Svi su bili na konjima. Svaki od njih imao je puku,
sablju i dugako koplje ukraeno perjem koje je, da su bili bolje uvjebani,
moglo postati strano oruje. Mnogi od njih nosili su jo i opasni nebut i kratku
sulicu za bacanje. Vatreno oruje bilo im je prilino slabo. Neki ratnici nosili su
jo stari konati tit s lukom, tobolcem i strelicama. Drugi su imali puke luntae
koje su njihovim vlasnicima mogle postati opasnije nego neprijatelju, a neki opet
ostrague s pretjerano dugakim cijevima.
Odredio sam da ovi posljednji istupe, a ostale sam otpremio rekavi im da
se sutra u ranu zoru opet skupe. Odabranim ratnicima naredih da sjau i da mi
pokau kako umiju gaati. Ukratko, mogao sam s njima biti zadovoljan. Bilo ih
je oko dvije stotine. Razdijelio sam ih u dvije ete i poeo obuku. Ljudi su morali
nauiti marirati i trati jednolinim korakom, te odravati brzu paljbu. Hadedini
su bili navikli da napadaju samo na konjima i da izazivaju neprijatelja, ali mu se
nisu mogli ozbiljno oprijeti. Sad je bilo najvanije da ih toliko uvjebam da
uzmognu i pjeice izdrati, a da ne izgube prisutnost duha.
Narednog sam se jutra posvetio ostalima. Kod njih se radilo o tome da ih
osposobim za zatvoreni napadaj kopljima im ispale puke. Mogu rei da su ljudi
brzo uili i da su bili istinski oduevljeni.
Predveer smo uli da je uspostavljena veza s plemenom Abu Muhamed, a
u isto vrijeme smo dobili i vijesti da je njihov eik ve doznao za moju
pustolovinu kod Abu Hameda. Odgovorili smo mu i poevi od toga trenutka
podravali smo stalnu vezu pomou teklia.
Ve se gotovo smrklo kad ponovo uzjahah drijepca da jo malo pojaem
kroz stepu. Nisam stigao daleko kad mi u susret dooe dva jahaa. Jedan je bio
prosjenoga lika, a drugi upadljivo malen. inilo se da se veoma ivo zanio u
razgovor sa svojim pratiocem, jer je rukama i nogama mahao po zraku kao da
hvata komarce.
I nehotice sam morao pomisliti na svoga Halefa. Pojahao sam prema njima
i pred njima zaustavio konja.
Maalah! Jesi li to zaista ti, sidi?

Da, to je bio on, moj mali Hadi Halef Omar!

Ja sam potvrdih ve sam te izdaleka prepoznao. Halef skoi s
konja i uhvati me za odjeu.
Hamdulilah slava bogu to te opet vidim, sidi! eznuo sam za tobom
kao to dan ezne za suncem.
Kako ivi eik Malek? upitah.
Zdrav je.
Ama?
Isto tako.
A tvoja prijateljica Hana?
O sidi, ona je kao rajska hurija.
A ostali?
Rekli su mi da te pozdravim ako te pronaem.
Gdje su?
Zaostali su na Eufratu pa su me poslali naprijed eiku Hadedina da ga
zamolim neka ih primi u svoje pleme.
Ve sam se pobrinuo za vas. Tamo je prijeko logor Hadedina.
Hoe li nas Muhamed Emin primiti? Poznaje li ga?
Poznajem ga i ve sam s njim govorio o vama. Pogledaj samo ovog
pastuha. Kako ti se svia?
Ve sam mu se divio, sidi. Sigurno je potomak kobile iz Kohehja.
Vranac je moj. eik mi ga je poklonio. Iz toga moe razabrati da mi je
Muhamed Emin prijatelj.
Neka mu Alah za to dade dug ivot! Misli dakle da e nas primiti?
Vi ete mu dobro doi. Poite za mnom. Krenusmo.
Sidi ree Halef Alahovi su putovi neistraivi. Mislio sam da u se
dugo morati raspitivati o tebi dok ne dobijem kakve vijesti, a ti si eto prvi ovjek
koga sam sreo. Kako si stigao Hadedinima?
Ukratko sam mu ispripovjedio sve to je bilo potrebno, a zatim nastavio: .
Zna li to sam ja sada kod eika Muhameda Ernina?
No, to? General.
General? Zar ima vojsku?
Nema je mnogo, ali vodi rat.
Protiv koga?
Protiv Obeida, Abu Hameda i Dovarija.
To su razbojnici koji stanuju na Sabu i na Tigrisu. O njima sam uo
mnogo, ali nita dobra.
Oni se spremaju na rat protiv Muhameda Emina i ele ga neoekivano
napasti. Mi smo meutim uli za to pa sam ja sada njegov general koji mu
uvjebava ratnike.
Da, sidi, ja znam da ti sve razumije i sve umije.
Uto smo stigli do logora i sjahali pred eikovim atorom. Kad smo uli,
uza njega su se nalazili njegovi ratnici.

 Es selam aledikum! pozdravi Halef.

Njegov pratilac takoer pozdravi. Preuzeo sam na sebe da ih predstavim:
Dopusti mi, eie, da ti dovedem ova dva ovjeka koji bi htjeli govoriti
s tobom. Ovaj ovdje zove se Fehim, a ovaj je drugi Hadi Halef Omar Ben Hadi
Abul Abas Ibn Hadi Davul al Gosara, o kome sam ti ve pripovijedao.
O njemu?
Da. Samo ga nisam nazvao punim imenom, ve ukratko Hadi Halef
Omar.
Tvoj pratilac?
Tako je.
Koji je ubio Abu Seifa, Oca sablje.
Jest. On sada pripada plemenu Ateiba iji je eik tvoj prijatelj Malek.
Dobro mi doli, muevi Ateiba! Dobro mi doao Hadi Halefe
Omare! Tvoj je lik dodue malen, ali hrabrost ti je velika, a smionost uzviena.
Poelio bih da su svi muevi poput tebe. Donosite li mi vijesti od moga prijatelja
Maleka?
Donosimo. On te pozdravlja i pita hoe li njega i njegove ljude primiti
u pleme Hadedina?
Njegova mi je sudbina poznata i neka mi je dobro doao. Gdje je sada?
Na Eufratu, u blizini Hita. ujem da su ti potrebni ratnici?
Tako je. Izbilo je neprijateljstvo izmeu nas i naih susjeda.
Dovest u ti ezdeset hrabrih ljudi.
ezdeset? Moj prijatelj Kara Ben Nemzi mi je rekao da vas je manje.
Na putu smo prihvatili ostatke jednog razbijenog plemena.
Kakvo oruje imate?
Sablje, bodee, noeve i same dobre puke. Nekolicina ima ak i
pitolje. Moj e ti sidi rei kako se ja umijem sluiti orujem. Mora li da jedan od
nas smjesta krene i da dovede eika Maleka s njegovim ljudima, jer vi trebate
ratnike?
Umorni ste.
Nismo umorni. Smjesta u pojahati natrag. Uto se umijea Fehim:
Ti si ovdje naao svoga efendiju i mora ostati. Ja u odjahati.
Najprije se okrijepi jelom i piem dobaci eik.
Gospodine, imam na svom konju mjeinu s vodom i datulja.
Ali konj ti je sigurno umoran. Uzmi svjeega konja od nas. On e te
brzo dovesti Maleku pa mu izrui moje pozdrave.
Fehim je to prihvatio pa se ve za nekoliko minuta nalazio na povratku k
Eufratu.
Efendijo ree mi eik zna li ti to moji ratnici vele za tebe?
to?
Da te vole...
To me veseli.
. . . i da e pobijediti ako si ti uz njih.

 I ja se tome nadam. Sutra emo odrati veliku vjebu.

Kako to misli?
Danas imam na okupu osam stotina ljudi. Oni posljednji stii e sutra
ujutro. Brzo emo ih uvjebati, a zatim emo odigrati borbu koju emo morati
povesti s tri neprijateljska plemena. Jedna e polovina predstavljati Hadedine, a
druga polovina neprijatelje. One stare ruevine tamo prijeko vrijedite kao
planine Mukehil i Kanuke pa u tako tvojim ratnicima pokazati kako e se u
zbilji morati boriti s neprijateljima.
Ova moja vijest udvostruila je ope oduevljenje, a kad se o tome proulo
ispred atora, poeo je klicati itav logor koji se u toku dananjeg dana znatno
poveao poto je pristiglo mnogo ljudi.
Dogodilo se sve ono to sam oekivao: narednog jutra bili smo u punom
broju. Imenovao sam oficire i podoficire koji su smjesta poeli uvjebavati
svakog novog pridolicu im bi dobio svoje mjesto. Kasno popodne poele su
grupne vjebe. Hadedini su ih obavili na ope zadovoljstvo. Pjeaci su izvrsno
pucali, a konjanici su s besprijekornom sigurnou izvodili sve pokrete.
Jo za vrijeme vjebe dojahao je posljednji glasnik u naem lancu.
to nam nosi? upita eik ije je lice upravo sjalo od zadovoljstva,
Juer su se Dovari sjedinili s Abu Hamedima, eie.
Kada?
Predveer. .
A Abu Muhamedi?
Ve idu za njima.
Jesu li ispred sebe poslali izvidnike kako sam im savjetovao da se ne
otkrije njihov pokret?
Sve je u redu.
Glasnik je jo bio kraj nas kad dojaha drugi. On je bio lan drugoga lanca
koji je vodio do doline Derad.
Donosim ti vanu vijest javi. Obeidi su poslali ljude s rijeke Sab
da istrae okolinu.
Koliko ih je?
Osmorica.
Kako su daleko stigli?
Kroz cio Ed Derad.
Jesu li otkrili nae ljude?
Nisu, jer su se oni dobro sakrili. Zatim su se Obeidi ulogorili u dolini i o
svaemu razgovarali.
Ah! Zapravo ste ih pri tom mogli prislukivati!
Mogli smo. Mervan je to i uinio.
Mervan je bio jedan od dvojice straara koji su imah nadzirati dolinu
Derad.
to je uo? Ako je neto vano, dobit e nagradu.

 Rekli su da e sutra u podne Obeidi prijei preko rijeke da se sastanu a

Abu Hamedima i Dovarima koji e ih u to vrijeme ve ekati. Neprijatelji kane
zatim prodrijeti do Ed Derada i ondje provesti no, jer vjeruju da ih nitko nee
primijetiti. Narednoga jutra kane nas napasti.
Jesu li ona osmorica opet odjahala?
Odjahala su samo estorica. Dvojica su zaostala da uvaju dolinu.
Odjai natrag i porui Mervanu i njegovom drugu da u jo danas sam
doi k njima. Jedan od njih. neka zaostane da nadzire neprijateljske izvidnike, a
drugi neka me eka,kod posljednjeg straara da mi pokae put.
Glasnik odjaha. Onaj prijanji je jo ekao odgovor.
Jesi li uo to je javio tvoj brat? upitah ga.
Jesam, efendijo.
Onda prenesi nau molbu eiku Abu Muhamedu. Neka se dri tik iza
neprijatelja i neka ne dopusti da ga ovaj ugleda. im neprijatelj ue u dolinu
Derad, neka ga odmah napadne s lea i neka ga nikako ne ispusti iz doline.
Treba zaposjesti sve doline izmeu El Mukehila i Debel Kanukea. Sve ostalo bit
e naa briga.
Glasnik odjuri, a mi prekinusmo vjebu da se ljudi odmore.
Kani li u Ed Derad? upita me eik kad smo se vraali.
Zato?
Da uhvatim oba izvidnika.
Ne bi li to mogao uiniti i netko drugi?
Ne bi. Stvar je tako vana da je moram sam izvriti. Ne domognemo li
se ove dvojice bit e cio na lijepi plan pokvaren.
Povedi nekoliko ljudi sa sobom!
Nije potrebno. Naa dva straara i ja bit emo dosta.
Sidi, ja u s tobom! vikne Halef koji se od svoga povratka uope nije
micao od mene.
Znao sam da e uporno traiti,da mu ispunim tu elju pa kimnuh u znak
pristanka.
Ne znam samo hoe li tvoj konj izdrati tako brzo jahanje rekoh.
Moramo u toku noi stii onamo i vratiti se.
Dat u mu jednoga od svojih konja ponudi eik.
Sat kasnije bili smo ve na putu, ja na svom vrancu, a Halef na,svijetlom
alatu koji je sluio na ast svom gospodaru. Ubrzo smo stigli do posljednjeg
straara. Ondje nas je ekao Mervan.
Jesi li prislukivao to govore ona dva ovjeka? upitah.
Jesam, efendijo.
Dobit e poseban udio u plijenu. Gdje je tvoj drug?
Posve u blizini onih izvidnika.
Odvedi nas onamo!

Pojahasmo dalje. No je bila polutamna pa ubrzo ugledasmo lanac brda

iza kojih je leala dolina Derad. Mervan skrenu u stranu. Morali smo se uspeti
kroz cio splet hridina. Ondje stigosmo do ulaza u neku tamnu udubinu u stijeni.
Ovdje su konji, gospodine.
Sjahasmo pa i mi smjestismo onamo svoje konje. Ondje su bili tako
sigurni da ih uope nismo morali uvati. Zatim po hrptu toga lanca krenusmo
dalje sve dok se ispod naih nogu nije otvorila dolina.
Pripazi da se ne odroni kakav kamen! To bi nas moglo odati.
Oprezno smo se spustili, ja iza vodia, a Halef za mnom, stupajui jedan
uza stope drugoga. Naposljetku siosmo. U susret nam doe neki ovjek. Bio je
to Mervanov drug Halil.
Gdje su izvidnici? upitah Halila.
Vidi li ugao one stijene tamo desno?
Vidim.
Lee iza nje.
A njihovi konji?
Svezali su ih neto nie dolje.
Ostanite ovdje dok vas ne pozovem. Doi, Halef e!
Legoh na zemlju i stadoh puzati naprijed, a Halef za mnom. Nezapaeni
stigosmo do ugla stijene. Osjetih miris duhana i uh kako dva ovjeka poluglasno
razgovaraju. Privukavi se do samoga ruba, mogao sam razumjeti i rijei.
Dvojica protiv estorice?
Da. Jedan je bio sav crn i siv, dugaak i tanak kao koplje, a na glavi je
imao sivu cijev.
ejtan!
Ne, ve samo zao duh,din.
Ali onaj drugi je bio avo?
Izgledao je kao ovjek, ali straan. Iz usta mu se izvijao dim, iz oiju
mu je sijevala vatra. Samo je podigao ruku i svih est konja se sruilo mrtvo, a na
ostala etiri konja su ta dva dina Alah ih prokleo! usred bijela dana
odjahala kroz oblake.
Strano! Sauvao nas Alah od devet puta kamenovanoga avla! A
zatim je taj ovjek doao u logor Abu Hameda?
Nije doao, ve su ga oni doveli.
Kako to?
Abu Hamedi su ga svezali, jer su ga smatrali ovjekom, a njegovoga
konja glasovitim vrancem hadedinskog eika Muhameda Emina. Htjeli su se
domoi konja pa su ga zarobili. Kad su ga donijeli u logor, prepoznao ga je
eikov sin.
Trebao ga je pustiti na slobodu.
eikov sin je jo vjerovao da je taj stranac, ipak ovjek.
A on je onda rastrgao spone?

 Nije. Nou je u logor doao lav, a stranac je rekao da e ga posve sam

ubiti ako mu dadu njegovu puku. Dali su mu je, mislei da e ga lav poderati.
Tako je otiao u mrku no. Nakon nekog vremena sijevnue munje s neba i
prasnue dva hica. On se vratio. Preko sebe prebacio je lavlju kou, uzjahao
konja i odjahao zrakom.
Zar ga nitko nije uspio zadrati?
Htjeli su, ali su posegnuli samo u prazan zrak. Kad su pak poli u
potjeru za njim, doletjela su s neba tri metka i ubila tri najbolja konja.
Odakle to zna?
Pripovijedao mi je glasnik koga je Zedar Ben Huli poslao naem eiku
Esli el Maheniu. Vjeruje li sad da je to bio ejtan?
Bio je,
to bi uinio da ti se pojavi?
Pucao bih u njega i pri tome molio svetu fatihu. U tom asu izaoh iza
ugla i naoh se pred njim.
Onda je sad moli! zapovjedih.
Alah kerim!
Alah akbar!
Ta dva uzvika bila su sve to su Obeidi uspjeli izustiti.
Ja sam onaj o kojem ste govorili nastavih. Nazvali ste me
ejtanom. Teko vama ako se samo maknete! Halefe, oduzmi im oruje!
Nisu se usprotivili. inilo mi se da ujem kako im cvokou zubi.
Svei im ruke njihovim pojasevima!
Halef je i to brzo obavio, pa sam bio uvjeren da se uzlovi nee otvoriti.
Sad mi odgovorite na pitanja ako vam je ivot mio. Kojem plemenu
pripadate?
Mi smo Obeidi.
Vae pleme kani sutra prijei Tigris?
Kani.
Koliko ratnika imate?
Dvanaest stotina.
Kako su naoruani?
Strelicama i kremenjaama.
Imate li i drukijih puaka ili pitolja?
Nemamo ih mnogo.
Kako ete prijei reku na amcima?
Na splavima. amaca nemamo.
Koliko ratnika imaju Abu Hamedi?
Jednako kao i mi.
Kako su naoruani?
Imaju vie strelica nego puaka.
A koliko ratnika e vam dovesti Dovari?
Tisuu.

 Imaju li strelice ili puke?

Oboje.
Dolaze li samo vai ratnici ili ete u ovo podruje dotjerati i svoja
stada?
Samo ratnici.
Zato elite napasti Hadedine?
To nam je zapovjedio paa.
On vam nema pravo nita zapovijedati, jer vi stojite pod bagdadskim
namjesnikom. Gdje su vam konji?
Ondje!
Moji ste zarobljenici. Pokuate li umai, ustrijelit u vas! Mervane,
Halile, doite!
Oba Hadedina pritrae.
Sveite ova dva ovjeka vrsto na njihove konje!
Oba Obeida prepustie se sudbini. Uzjahali su bez otpora, a Hadedini ih
tako zavezae za njihove konje da nisu mogli ni pomisliti na bijeg.
Sad dovedite odande prijeko nae konje naredih dalje i krenite s
njima do ulaza u dolinu. Mervane, ti e ostati ovdje u Ed Deradu, dok e Halil i
Halef otpremiti zarobljenike u logor!
Oba Hadedina iezoe da nae konje odvedu do posljednjeg obronka
doline. Ondje uzjahasmo i krenusmo natrag, dok je Mervan ostao na svom
mjestu.
Pourit u naprijed, a vi doite za mnom to bre moete! Rekavi to,
podbodoh konja. Pojaio sam naprijed zbog dva razloga. U prvom redu moja je
prisutnost bila u logoru potrebna, a s druge strane imao sam danas priliku da
iskuam tajnu, najveu brzinu svoga vranca. Letio je ravnicom brzo poput
ptice. inilo se da uiva u brzom trku, jer je nekoliko puta radosno zarzao.
Najednom mu poloih ruku izmeu uiju.
Ri!
Na taj zov spusti ui. inilo se kao da se produio i stanjio. kao da se eli
probiti izmeu estica zraka. Ve njegov doadanji galop ne bi moglo izdrati
stotine i stotine dobrih konja, ali ono to je sada dolo bilo je kao oluja prema
tiini bez vjetra, kao let lastavice prema geganju patke. Ni najbra deva ne bi
mogla trati onako kao to je trao taj konj, a pri tome je jurio posve mirno i
jednolino. Muhamed Emin mi zaista nije rekao previe, ustvrdivi: Taj e te
konj pronijeti kroz tisuu konjanika!. Osjetio sam se neizmjerno sretnim to
sam vlasnik tako izvrsnoga trkaa.
Ipak sam morao prekinti to krajnje naprezanje svih snaga. Obuzdao sam
ga tako da je opet poao korakom i pomilovao ga rukom po vratu. Pametna je
ivotinja radosno zarzala na taj dokaz moga priznanja i ponosno uzdigla glavu.
Do logora sam stigao za etvrtinu vremena to sam ga trebao da odjaim
onamo. U blizini eikova atora stajala je cijela hrpa jahaa na konjima i devama
koju u tami nisam uspio prepoznati, ali me u atoru ekalo ugodno iznenaenje.

Malek je stajao pred Muhamedom Eminom koji ga je upravo primao

prijaznom dobrodolicom.
Selam! pozdravi me eik Ateiba pruivi mi obje ruke. Oi mi se
raduju to te vide, a ui mi uivaju sluajui tvoje korake.
Neka Alah blagoslovi tvoj dolazak, prijatelju moje due odgovorih.
Uinio je udo, dovevi te ve danas k nama.
Kakvo to udo misli?
Nikako te nismo mogli danas oekivati. Odavde do podruja Hita na
Eufratu i natrag ima tri dana puta.
Ima pravo, ali Fehim nije trebao jahati do Eufrata. Kad je ono zajedno
s Halefom odjahao od nas, doznao sam od nekog zalutalog pastira da ratnici
Hadedina ovdje pasu svoja stada. Njihov eik, glasoviti i hrabri Muhamed Emin,
moj je prijatelj. Zato smo se dogovorili da neemo ekati Halefov povratak, nego
da emo krenuti i prije njegove vijesti.
Pametno si odluio, jer te bez toga ne bismo mogli danas pozdraviti.
Putem smo sreli glasnika pa sam se obradovao to u tebe, prijatelju
moj, nai kod ratnika Hadedina. Alah voli tebe i mene pa upravlja nae noge
putovima koji se opet sreu. Ali reci mi gdje je Hadi Halef Omar, sin moga
potovanja i moje ljubavi?
On je na putu ovamo. Pojahao sam ispred njega i ostavio ga s dva
zarobljenika. Uskoro e ga moi pozdraviti.
Znai da je tvoj pothvat uspio? upita Muhamed Emin.
Jeste. Izvidnici su u naim rukama. Ne mogu nam vie nakoditi.
uo sam da je izbilo neprijateljstvo izmeu Hadedina i razbojnika s
Tigrisa? upita Malek.
Pravo si uo. Sutra, kad se sunce uspne na vrh svoga puta, zagrmjet e
nae puke i sijevnuti nae sablje.
Napast ete svoje neprijatelje?
Oni ele nas napasti, ali emo ih mi doekati.
Smiju li vam i ratnici Ateiba pozajmiti svoje sablje?
Znam da je tvoja sablja kao tsu'l-fikar kojoj nitko ne moe odoljeti.
Dobro si nam doao sa svima koji su uza te. Koliko ljudi ima?
ezdeset.
Jesu li umorni?
Koji je Arapin umoran ako uje zveku oruja i ratnu buku? Daj nam
svjee konje i mi emo poi za vama kamo god nas povedete.
Poznajem ja vas. Vaa tanad pogaa tano, a iljci vaih kopalja nikad
ne promauju cilj. Ti e sa svojim ljudima braniti anac koji ima da zatvori izlaz
s bojita.
Za vrijeme toga razgovora, Malekovi ljudi su vani sjahali. uo sam da im
donose veeru, a i eikov ator je obilno snabdjeven hranom. Nismo jo bili
zavrili veeru kad ue mali Halef i javi da je doveo zarobljenike. Uvedu ih pred
eika. On ih prezirno pogleda i upita:

 Vi pripadate plemenu Obeida?

Tako je, eie.
Obeidi su kukavice. Boje se sami boriti s hrabrim ratnicima Hadedina
pa su se zbog toga zdruili s Abu Hamedima i s Dovarima. Njihova premo
imala nas je zgaziti, ali mi emo njih prodrijeti i progutati. Znate li to je
dunost pravog ratnika kad se eli boriti s neprijateljem?
Oba Obeida gledala su u zemlju, ne odgovarajui nita.
Pravi Arapin ne dolazi potajice kao ubojica iz busije. On alje glasnika
da otvoreno najavi borbu kako bi ova bila potena. Jesu li vae voe to uinili?
Ne znamo, eie!
Ne znate? Neka vam Alah skrati jezike! Usta su vam puna lai i himbe!
Vi to ne znate, a dobili ste nalog da straarite u dolini Derad kako k meni ne bi
stigla vijest da me kanite napasti. Postupit u s vama i vaim ljudima kako ste
zasluili. Pozovite Abu Mansura, vlasnika noa!
Jedan od prisutnih ratnika ode i brzo se vrati s ovjekom koji je sa sobom
nosio mali sandui.
Sveite ih tako da se ne uzmognu braniti i skinite im rupce s glave!
zapovjedi eik.
Kad je to bilo obavljeno, Muhamed Emin se obrati ovjeku sa
sanduiem:
to je ukras mukarca i ratnika, Abu Mansure?
Brada koja mu resi lice.
to je zasluio ovjek koji se boji poput ene i koji govori neistinu kao
enina ki?
S njime treba postupati kao sa enom i eninom keri.
Ova dva ovjeka nose brade, ali oni su ene. Pobrini se, Abu Mansure,
da svi vide da su ene.
Hoe li da im skinem bradu?
To ti zapovijedam!
Bog te blagoslovio, hrabri i mudri sine Hadedina. Prema svojima si
prijazan i blag, a prema neprijateljima svoga plemena si pravedan. Posluat u
tvoju zapovijed.
On otvori svoj sandui u kojem se nalazio razliit alat i iz njega izvadi
dambiju ija je gola otrica zasvjetlucala u sjaju atorske vatre. Abu Mansur bio
je plemenski brija,
Zato ne uzima britvu? upila eik.
Treba li da bradu ovih kukavica skinem britvom i da onda njome
dodirnem tjeme i uu hrabrih Hadedina, eie?
Ima pravo. Uini tako kako si naumio.
Svezani Obeidi branili su se to su god bolje mogli protiv brijanja koje je
za njih znailo najveu sramotu, ali im sve opiranje nije nita koristilo. Hadedini
su ih vrsto drali, a Abu Mansurov bode bio je tako otar da su dlake brade
padale pred njim kao pod otricom britve.

 Izvedite sad te ljude! zapovjedi eik. To su ene pa neka ih ene i

uvaju. Dajte im kruha, datulja i vode, ali ako pokuaju da pobjegnu dajte im
metak!
Brijanje brade ne samo da je bila kazna, ve ujedno i dobro sredstvo da se
zarobljenicima sprijei bijeg. Sigurno se nee usuditi da se golobradi pokau
meu svojim ljudima. Sad ustane eik Muhamed Emin. Po njegovu sveanom
dranju razabrao sam da e sad slijediti neto neobino.
La ilaha il Alah zapoe on nema boga osim Alaha. On je stvorio
sve to ivi, i mi smo njegova djeca. Zato da se mrze oni koji treba da se vole i
zato da se razdvajaju oni koji pripadaju jedni drugima? Vjetar povija brojne
grane u umi, a na ravnici rastu nebrojene travke i cvijee. Oni su meusobno
jednaki pa se zato poznaju i rastu u slozi. Nismo li i mi jednaki jedni drugima?
eie Malee Ibn Ahmed Halil Ben Abul Ali Abu Abdolatif el Hanifi, ti si velik
ratnik i ja sam ti rekao: Zajedno smo jeli sol! Kara Ben Nemzi-efendijo, i ti si
velik ratnik, pa sam ti rekao Zajedno smo jeli sol. Vi stanujete u mom atoru,
moji ste prijatelji i drugovi, umirete za mene, a ja umirem za vas. Jesam li rekao
istinu? Jesam li kazao to je pravo?
Obojica potvrdismo ozbiljno i sveano.
Ali sol se topi i nestaje nastavi Muhamed Emin. Sol je znak
prijateljstva. Kad se otopi i iezne iz tijela, prijateljstvu je doao kraj pa ga treba
obnoviti. Je li to dobro? Je li to dovoljno? Ja kaem: nije. Hrabri ljudi ne sklapaju
prijateljstvo pomou soli. Postoji neto to nikada ne nestaje iz tijela. Zna li,
eie, to mislim?
Znam. Krv.
Pravo si rekao. Krv ostaje do smrti, a i prijateljstvo koje se sklapa
krvlju prestaje samo smru. Zato sam zapovjedio da u isto vrijeme kad ja
govorim ovdje i traim od vas da postanete moja braa, bude pred vaim
atorima zaklan po jedan ovan. Primate li moj poklon?
Primamo rekosmo obojica.
Onda je time zapeaen na bratski savez izjavi eik. Kao
vrhovni zapovjednik svoga plemena ja sam za svakog od nas dao ispostaviti
pismo prema kojemu smo nas trojica sada isto kao roaci, kao da smo roena
braa. Gdje je jedan tamo emo biti i ostali, a to radi jedan, neka to radi tako kao
da to ine njegovi drugovi. Slava bogu to nam je dao taj dan! A sad primite
isprave iz mojih ruku!
Muhamed Emin prui nam pergamene koje su zaista imale vrijednost
pravih isprava. Iz njih su proizlazila tovie vana prava i dunosti u pogledu
krvne osvete i uzajamnog nasljedstva.
Zahvalio sam kratkim govorom, a Malek se poveo za mojim primjerom.
Onda nas Muhamed Emin zagrli i poljubi, i ree nam obojici:
Sad si ti moj rafik, a ja sam tvoj rafik. Neka na savez bude vjean pa
ma kako Alah razdvojio nae putove.

Vijest o tom dogaaju brzo se proirila po itavom logoru i tko je god

pomislio da ima i najmanje pravo ili ma i najmanji poloaj doao je u ator da
nam estita. To je potrajalo dosta dugo, tako da smo tek mnogo kasnije ostali na
samu.
Morali smo eiku Maleku opisati teren na kojem e se predvidivo odrati
bitka i upoznati ga sa svojim planom obrane. Odobrio ga je pa je na kraju upitao
samo:
Ne mogu li neprijatelji umaknuti prema sjeveru?
Mogli bi se probiti izmeu rijeke i Debel Kanukea, dakle du Vadi
Dehenema . odgovorih mu ali mi emo im zakriti i taj put. eie
Muhamede Emine, jesi li zapovjedio da se pripremi alat kako bismo mogli podii
prsobran?
Jesam.
Jesu li odabrane ene koje e nas pratiti da poveu ranjenike?
Spremne su.
Onda daj odabrati konje za naeg rafika i njegove ljude. Moramo
krenuti, jer e uskoro svanuti.

BITKA U PUSTINJI
POLA sata kasnije krenue Hadedini, ali nipoto u nepravilnom i
rastresitom oporu kao to to obino rade Arapi, ve u vrstim, dobro sreenim
jedinicama. Svako je od njih znao kamo spada.
Ispred nas jahali su ratnici na konjima, a iza nas oni na devama, zatim su
pod vodstvom nekolicine jo vrstih staraca jahale ene to smo ih poveli kao
njegovateljice ranjenika, a na zaelju ljudi koji su bili odreeni da odravaju
vezu s panjacima i da uvaju zarobljenike.
Od naih straara doznali smo da se nije zbilo nita novo. Stigli smo dakle
bez ikakve smetnje do izduenog Debel Derada iza kojega se dolina pruala od
zapada prema istoku za gotovo jedan sat jahanja. Ratnici koji su bili odreeni da
u borbi sudjeluju kao strijelci sjahae s konja. Njihovi su konji lijepo svrstani u
redove i privezani u ravnici na kolie kako u sluaju uzmaka ne bi moglo doi ni
do kakve zbrke. Nedaleko toga mjesta skinut je teret s deva i postavljeni atori
to su ih one donijele. Bili su, kako sam ve spomenuo, odreeni za ranjenike.
Vode je u mjeinama bilo dovoljno, ali povoja vrlo malo. Taj sam nedostatak
veoma poalio.
Lanac straara koji nas je povezivao s plemenom Abu Muhamed povukli
smo za sobom, tako da smo stalno ostajali u vezi s naim saveznicima. Od njih
nam je gotovo svakog sata stizala po koja vijest, a posljednja nam je rekla da
neprijatelji nisu jo otkrili nae napredovanje.
Lindsay je cijelo sinonje vee, a i danas bio vrlo utljiv. Uostalom, nisam
imao vremena da mu se posvetim. Sad je jahao uza me.
Gdje se boriti, ser? Ovdje? upita.
Ne. Iza ovog brijega odgovorih.
Ostati uz vas?
Kako god hoete.
Gdje ste vi? Pjeadija, konjica?
Konjica. Ali mi emo podjednako pucati i boriti se sabljama bude li
potrebno.
Ostajem uz vas.
Onda poekajte ovdje! Moja e eta ostati na ovom mjestu dok ne
doem po nju.
Neemo dolje u dolinu?
Neemo. Odavde emo poi prema Tigrisu kako bismo sprijeili
neprijatelja da pobjegne na sjever.
Koliko ljudi?
Stotina.
Well! Vrlo dobro, izvrsno!
Namjerice sam preuzeo ovu zadau. Bio sam dodue prijatelj i drug
Hadedina, ali ipak se neto u meni protivilo da makar i u otvorenoj borbi ubijam

ljude koji mi nisu uinili nita na ao. Sukob koji se imao ovdje odviti meu tim
Arapima nije se mene lino ticao, a budui da se teko moglo oekivati da e
neprijatelji krenuti prema sjeveru, zamolio sam da se smijem prikljuiti eti
koja je imala neprijateljima zakriti put u onom smjeru. Najradije bih ostao na
previjalitu, ali to nije bilo mogue, jer bi svi to smatrali kukavtinom.
Sad je Muhamed Emin odveo svoju konjicu u dolinu i ja sam joj se
prikljuio. Konjanici su razdijeljeni u obje pobone doline, nadesno i nalijevo.
Slijedili su pjeaci. Jedna treina uspela se na visove desno, druga treina na
visove lijevo da bi sakrivena iza brojnoga kamenja mogla neprijatelja
odozgo obasuti vatrom. Posljednja treina, sastavljena veinom od ljudi eika
Maleka, ostala je na ulazu kako bi, im neprijatelj prodre u dolinu, podigla
prsobran i iza toga zaklona obasula neprijatelja vatrom. Ja sam se sad okrenuo i
odjahao sa svojom stotinom ljudi.
Odjahali smo ravno prema sjeveru sve dok nismo naili na prijevoj koji
nam je omoguio da prijeemo preko Debela. Nakon jednog sata ugledasmo
pred sobom rijeku. Dalje desno, dakle prema jugu, ugledao sam mjesto gdje je
brdo s dva kraka dopiralo posve do rijeke sainjavajui polukrug iz kojega bi
teko pobjegao svatko tko bi jednom zapao onamo. Ondje sam postavio svoje
ljude, jer smo tu lako mogli zaustaviti i desetorostruku premo.
Poto sam postavio predstrae sjahasmo i udobno sjedosmo na zemlju.
Lindsay me upita:
Poznajete ovaj kraj?
Ne poznajem, ser David.
Ima moda ruevina?
Ne znam.
Pitajte!
Upitao sam dakle Hadedine i odgovorio mu, prevodei ono to su mi rekli.
Ima malo vie gore.
Kako se zovu?
Kalat Sergat.
Ima li fowlingbulla?
Hm, morali bismo ih najprije potraiti.
Koliko jo do borbe?
Do podne, a moda i kasnije. Uostalom, mi se uope i neemo boriti.
Za to vrijeme malo u zaviriti onamo!
Kamo?
U Kalat ergat. Iskopati, poslati u londonski muzej. Proslaviti se. Well.
To sada nee biti mogue.
Zato?
Jer biste odavde do ruevina morali pojahati etrdeset kilometara.
Ah, hm. Miserdbel. Ostat u ovdje.
Lindsay legne iza nekog grma euforbije, a ja odluih da u malo razgledati
okolinu: dadoh dakle ljudima potrebne upute i pojahah du Tigrisa prema jugu.

Moj vranac se, kao svi amarski konji, umio izvrsno penjati. Smio sam se
usuditi da se na svom Riju uspnem na Debel pa sam tako, kad mi se pruila
povoljna prilika pojahao uzbrdo da bih odande mogao bolje razgledati okolinu.
Stigavi na hrbat, promotrio sam svojim dogledom istono obzorje. Opazio sam
da prijeko, s one strane rijeke, vlada ivo komeanje. Na junoj, dakle na lijevoj
obali maloga Saba vrvjela je ravnica konjanicima, gotovo sve do Tell Hamlije, a
nie dolje lealo je nekoliko velikih hrpi kozjih mjeina, od kojih su vjerojatno
imale biti sagraene splavi da poslue za prijevoz Obeida. Moju stranu obale
Tigrisa nisam mogao razabrati jer mi je vidik zakravao brijeg, iza kojega se
pruala dolina Derad. Budui da sam jo imao vremena, preuzeo sam sebi da u
se uspeti i na to brdo.
Do hrpta sam se morao zaista naporno uspinjati pa je trajalo znatno vie od
sata dok sam stigao na najviu taku. Moj je konj ipak bio zaudo svje. Privezao
sam ga i uspeo se na neku vrst kamenoga zida. Sad je podamnom leao cio Vadi
Derad. U pozadini sam vidio gotovi prsobran, iza kojeg su se nalazili branitelji,
a zdesna i slijeva strijelce sakrivene iza stijena. Duboko dolje, upravo nasuprot
sebi, ugledao sam i zasjedu konjanitva.
Zatim upravih dogled prema jugu.
Ondje je jedan ator stajao uz drugi, ali sam vidio da ih ve rastavljaju. To
su bili Abu Hamedi i Dovari. Nekad su ondje vjerojatno logorovale vojske
Sardanapala, Kijaksaresa i Alijatesa. Ondje su na koljenima leali ratnici
Nabopolasara kad je 5.svibnja pete godine vladavine toga kralja dolo do
potpune pomrine sunca koja je bitku kod Halisa uinila tako stranom. Ondje su
vjerojatno ratnici napajali konje u Tigrisu kad je Nebukadnezar krenuo u Egipat
da svrgne faraona Hofru a na istoj toj vodi odzvanjale su tualjke Nerikolasara i
Nabonada sve do planina Karaok, Sibar i Sar Hasana.
Vidio sam kako ljudi napuhavaju kozje mjeine i kako ih veu jedne s
drugima, vidio sam konjanike kako vode konje za uzde i prelaze na splavi. Vidio
sam kako se splavi otiskuju od protivne obale i pristaju uz moju. Bilo mi je kao
da ujem viku kojom ih pozdravljaju njihovi saveznici koji su se bacili na svoje
konje da izvedu sjajnu fantaziju.
Bilo mi je milo to su neprijatelji toliko izmarali svoje konje. Konji e im
dakle biti umorni upravo onda kad ih budu najvie trebali.
Tako sam sjedio sigurno puni sat. Obeidi su sad svi preli, pa sam opazio
kako je povorka krenula prema sjeveru. Zatim sam siao, uzjahao konja i vratio
se. Bliio se as odluke!
Trebao sam prilino vremena da stignem do onoga mjesta s kojega sam se
mogao spustiti s hrpta. Ve sam htio zakrenuti u dolinu, kad ugledah kako se
daleko odostraga na sjevernom obzorju neto svjetluca. Priinilo mi se kao da se
zraka sunca odrazila od staklene ploe. Neprijatelja smo mogli oekivati samo s
juga, ali sam ipak uzeo dalekozor i potraio mjesto na kojem sam ugledao
svjetlucanje. Najzad sam ga pronaao i opazio tik uz rijeku cio niz tamnih taaka

koje su se ondje kretale. Mora da su to bili konjanici, a vjerojatno se s koplja

jednoga od njih odrazila svjetlost sunca.
Jesu li to bili neprijatelji? Nalazili su se upravo tako daleko sjeverno od
skrovita mojih ljudi kao to sam i ja bio udaljen od njega, samo juno. Tu nije
bilo mjesta oklijevanju. Morao sam ih pretei.
Bez oklijevanja potjerah Rija koji se brzo spustio, a zatim, kad je pod
kopitima osjetio ravnu dolinu, pojurio poput ptice. Bio sam uvjeren da u stii na
vrijeme.
Stigavi do svoje ete, sazvao sam ljude i rekao im to sam opazio. Izveli
smo konje iz polukruga pa sam jednu polovinu Hadedina sakrio ispod junih
stijena, dok je drugi dio zaostao sakriven iza euforbija i gumovaca da bi
doljacima presjekao odstupnicu.
Nismo morali dugo ekati. Uskoro zausmo topot kopita. Lindsay je leao
kraj mene i oslukivao, drei puku na ramenu.
Koliko ih je? upita kratko.
Nisam ih mogao tano prebrojiti odgovorih.
Otprilike.
Dvadeset.
Pshaw! Zato da se onda toliko trudimo?
Ser David ustane, poe naprijed i sjede na neki kamen, a oba njegova
sluge pooe za njim.
Uto se iza ugla pojavie konjanici, na elu s nekim visokim snanim
ratnikom koji je ispod svoje abe nosio oklop od elinih ljuski. Upravo taj oklop
je maloas bio zasvijetlio na suncu. Taj je ovjek imao zaista kraljevski lik.
Sigurno se u itavom svom ivotu nikada nije niega pobojao, jer ni sada, kad je
tako neoekivano ugledao neobinog Engleza, nije ni trepnuo okom samo mu
ruka posegne za sabljom krivoijom.
Voa pojae nekoliko koraka dalje, a zatim poeka dok se svi njegovi nisu
skupili i domahne nekom ovjeku koji je jahao kraj njega. Taj je ovjek bio
veoma visok i mrav, a na konju je visio tako nespretno kao da nije navikao na
jahanje. Na prvi si pogled mogao opaziti da nije Arapin. Posluavi dani znak,
upita Engleza arapskim jezikom:
Tko si ti?
Lindsay ustane, skine eir i malo se nakloni, ali ne ree ni rijei. Onaj
ovjek ponovi svoje pitanje turskim jezikom:
I'm Englishman ja sam Englez glasio je odgovor.
Onda vas pozdravljam, potovani gospodine ree taj ovjek
engleski. Zaista je veliko iznenaenje kad se u ovoj samoi sretne Albionova
sina. Smijem li zamoliti za vae ime?
David Lindsay.
Jesu li to vai sluge?
Yes.
to radite ovdje?

 Nothing nita.
Pa ipak mora da se ovdje nalazite s nekom odreenom svrhom.
Yes.
A koja je to svrha?
To dig da iskapam.
to?
Fowlingsbulls.
Ah s visokoga se nasmjehne onaj ovjek. U tu su svrhu potrebna
sredstva, vrijeme, ljudi i dozvola. Kako ste doli ovamo?
Parobrodom.
A gdje vam je parobod?
Poslao natrag u Bagdad.
To znai da ste se iskrcali sa svoja dva sluge?
Yes.
Hm. udno. A kamo kanite sada?
Onamo gdje ima fowlingbulla. Tko je to tamo? Lindsay pokaza pri
tom na Arapina u ljuskavom oklopu. Mravi ovjek je ovome preveo dosadanji
razgovor, a zatim odgovori:
Ovaj glasoviti ratnik je Esla el Mahem, eik Arapa plemena Obeida iji
se panjaci nalaze ondje prijeko.
Zaudio sam se tom odgovoru. eik Obeida se dakle nije nalazio uz svoje
pleme kad je ono krenulo na ratni pohod.
A tko ste vi? upita Englez dalje.
Ja sam Grk i tuma kod engleskog vicekonzula u Mosulu.
Ah! Kamo idete?
elimo prisustvovati ratnom pohodu protiv Arapa plemena Hadedin.
Ratni pohod? Napadaj? Borba? Zato?
Ti su Hadedini vrlo prkosno pleme koje treba malo nauiti redu. Oni su
zatitili nekoliko Jesida kad su ovi oboavatelji avla napali pau od Mosula. Ali
kako dolazi do toga da. .
ovjek se prekine, jer je iza stijena zarzao jedan od naih konja, a drugi se
odmah poveo za njim. eik smjesta prihvati uzde da pojae naprijed i da pogleda
to je to. Zato ustadoh.
Dopustite da se i ja predstavim rekoh. Esla el Maherh se iznenaeno
zaustavi.
Tko ste vi? upita tuma. Jeste li takoer Englez? Odjeveni ste kao
Arapin.
Ja sam Nijemac i spadam u pratnju ovoga gospodina. elimo ovdje
iskapati, a istodobno se malo pozabaviti obiajima ove zemlje.
Tko je to? upita eik Grka.
Jedan Alaman.
Jesu li Alamani vjernici?
Krani su odgovorih mu arapski.

 Ti govori naim jezikom.

Govorim.
I spada ovom Inglisu?
Tako je.
Koliko ste vremena ovdje u ovom kraju?
Ve nekoliko dana.
Obrve mu se namrtie.
Poznaje li Hadedine? upita me dalje.
Poznajem. Ja sam tovie rafik njihova eika.
Onda si izgubljen!
Zato?
Jer te ja zarobljujem, tebe i tu trojicu.
Ti si snaan odgovorih mu mirno ali Zedar Ben Huli, eik Abu
Hameda takoer je bio snaan.
to kani time rei?
I on me je zarobio, ali me nije uspio zadrati.
Alah akbar! Jesi li ti onaj ovjek koji je ubio lava?
Jesam.
Onda si moj. Meni nee umai!
Ili si ti moj pa nee umai meni. Ogledaj se! Obeid me poslua, ali ne
opazi nikoga.
Ustajte, ljudi! zapovjedih glasno.
Smjesta ustadoe svi Hadedini i uperie puke u eika i njegove ljude.
Esla el Mahem trgnu krivoiju iz korica, potjera svoga konja prema meni i
zamahnu na smrtonosni udarac. Lako sam ga odbio. Opalio sam na njegovog
konja, konj se izvrnu, a eik padne na zemlju i ja ga brzo zgrabih. Sad je zapoelo
rvanje koje mi je zadalo mnogo muke. Morao sam mu strgnuti turban i omamiti
ga udarcem o sljepooicu da bih ga savladao.
Za vrijeme toga kratkog rvanja oko mene se sve uskomealo, ali to to se
ovdje odigravalo nije bila borba. Kad smo legli u zasjedu zapovjedio sam
Hadedinima da u sluaju potrebe pucaju samo na konje. Zbog toga su odmah pri
prvoj ispaljenoj salvi, kad me je eik napao, poubijani svi konji Obeida. Ratnici
padoe na zemlju i u njih se sa svih strana uperie koplja Hadedina koji su ih
brojem pet puta nadmaivali. ak ni rijeka im nije pruila priliku da umaknu, jer
bi nai meci stigli svakoga plivaa. Kad se klupko rasprelo, stajali su neprijatelji
u sredini ne znajui to da ine. Njihovoga eika ve sam gurnuo u ruke objema
Lindsayevim slugama pa sam sad trebao samo pripaziti da se cio sukob rijei bez
prolijevanja krvi.
Ne opirite se, ratnici Obeida, u naim ste rukama! viknuh Vas je
samo dvadesetorica a nas ima preko stotinu. K tome se i va eik nalazi u mojim
rukama.
Ustrijelite ga! zapovjedi im Esla el Mahem koji se ubrzo osvijestio.

 Ako se ma tko lati oruja protiv mene, ova e dva ovjeka ubiti vaeg
eika! odgovorih.
Ustrijelite ga, tog diba, tog ibn avu, tog arnaba! viknu Esla el
Mahem usprkos mojoj prijetnji.
Neka vam to ne padne na um, jer ete onda svi izgubiti glave!
Vaa e braa osvetiti i vas i mene! estio se eik.
Vaa braa? Obeidi? A moda i Abu Hamedi i Dovari? On me
iznenaeno pogleda.
to zna o njima? sikne.
Da su ih u ovom trenutku ratnici Hadedina isto tako iznenadili kao to
sam ja uhvatio tebe i tvoje ljude.
Lae! Ti si pseto koje laje, ali ne moe nikom nauditi. Moji e te
ratnici zarobiti sa svim sinovima i kerima Hadedina i odvesti te odavde.
Alah sauvao tvoju glavu da ne izgubi pamet! Zar bismo mi ovdje
ekali na tebe da nismo znali to kani poduzeti protiv eika Muhameda Emina?
Odakle zna da sam bio na grobu Hadi Alije?
O tome nisam znao ba nita, ali sam odluio da pokuam sreu i
odgovorio:
Bio si na grobu Hadi Alije da bi zamolio za uspjeh u svom ratnom
pohodu. Ali se taj grob nalazi na lijevoj obali Tigrisa pa si preao na ovu obalu da
bi u Vadi Muru izvidio gdje se nalaze ostala plemena amara.
Vidio sam na njemu da sam tano pogodio, no on se nasmije prisiljenim
smijehom i porekne:
Tvoja je pamet lijena i troma kao mulj na dnu rijeke. Pusti nas na
slobodu pa ti se nee nita desiti.
Sad se nasmijan ja i upitah:
A to e se dogoditi ako to ne uinim?
Moji e me ljudi potraiti i nai, a onda ete loe proi.
Oi su ti slijepe, a ui gluhe. Nisi ni uo ni vidio to se dogodilo prije
nego to su tvoji ratnici preli preko Tigrisa.
A to se to imalo dogoditi? prezirno upita Esla el Mahem.
Hadedini su ih doekali, jednako kao to sam i ja tebe doekao.
Gdje?
U Vadi Deradu.
Vidjelo se na njemu da se preplaio. Zato dodah:
Vidi li da je va plan izdan? Ti zna da sam bio kod Abu Hameda.
Prije nego to sam doao onamo bio sam i kod Abu Muhameda. Oni i Alabeidi
koje ste toliko puta opljakali sklopili su savez s Hadedinima da vas opkole u
Vadi Deradu. uj! Sad se zaulo neko muklo puke tanje.
uje li pucnjavu? Tvoji su ljudi ve opkoljeni u dolini pa e biti
pobijeni do posljednjeg ovjeka ako se ne predaju.
Je li to istina?
Istina je.

 Onda ubij i mene!

Ti si kukavica.
Zar je kukavno kad traim smrt?
Jeste. Ti si eik Obeida, otac svoga plemena, pa ti je dunost da mu
pomogne u nevolji. A ti ga kani napustiti.
Jesi li lud? Kako mogu pomoi svojim ratnicima ako sam zarobljen?
Svojim savjetom. Hadedini nisu nikakve nemani i ne hlepe za krvlju.
Mi elimo samo suzbiti va napadaj, a zatim s vama sklopiti mir. Kod toga
vijeanja mora biti prisutan i eik Obeida.
Reci mi jo jednom: govori li istinu?
Govorim.
Stoj!
Ovo sam doviknuo Grku. Dosad je nijemo stajao kraj nas, ali sada
odjednom skoi prema jednom od mojih ljudi koji su nam se malo pomalo
pribliili da uju na razgovor, odgurne ga u stranu i odjuri. Nekoliko hitaca
planue za njim, ali onako u brzini nisu bili dobro nanianjeni. Uspjelo mu je da
stigne do stijene i da iezne iza nje.
Ustrijelite svakog tko se makne s mjesta!
Rekavi to pojurih za bjeguncem. Kad sam stigao do stijene, on je
odmakao ve preko stotinu koraka.
Stoj! doviknuh za njim.
Tuma se brzo ogleda ali jurnu dalje. Bilo mi je ao no morao sam pucati u
njega. Ipak sam odluio da u ga samo raniti. Otro sam nanianio i opalio. On
potri jo nekoliko kratkih koraka, a zatim zastade. Bilo je kao da ga je neka
nevidljiva ruka okrenula oko osi, a onda pade.
Donesite ga ovamo! zapovjedih.
Na taj nalog potralo je nekoliko Hadedina k njemu i donijelo ga. Tane ga
je pogodilo u lijevu natkoljenicu.
Kako vidi, Esla el Mahemu, mi se ne alimo obratih se opet eiku.
Zapovjedi svojim ljudima da se predaju.
A ako im to ne zapovjedim? upita.
Onda emo ih na to prisiliti pa e potei njihova krv, a mi bismo to
htjeli izbjei.
Hoe li mi kasnije potvrditi da sam se samo zbog toga predao, jer vas
ima pet puta vie nego nas i jer si mi rekao da su moji ljudi opkoljeni u Vadi
Deradu?
Jamim da je tako.
Onda prodajte oruje! krgutnu eik. Ali neka te Alah baci u
najdublji dehenem ako si mi lagao.
Razoruasmo Obeide.
Ser! doviknu odjednom Lindsay.
to je? upitah i okrenuh se k njemu. On je zarobljenog Grka vrsto
drao za ruku,

 Taj klipan dere papir!

Priao sam blie. Tuma je jo drao u ruci komadi papira.
Daj to ovamo! dreknuh na njega.
Ne dam!
Gle, gle!
Stisnuh ga malo rukom, a on viknu od boli i otvori prste. Papir je bio samo
dio omota nekog pisma i na njemu se nalazila jedna jedina rije: Bagdad. Grk je
dakle ve progutao drugi dio omota i pismo iz njega ili ga je jo imao u ustima.
Pljunite ono to imate u ustima! zapovjedih mu. Odgovorio mi je
podrugljivim smijehom, a istodobno sam vidio kako je uzdignuo glavu da bi
lake mogao gutati. Smjesta ga stegoh za vrat. Nisam ga ba blago zgrabio i on
od straha razjapi usta. Uspjelo mi je da iz njih izvuem grudicu papira. Na tim
komadiima nalazilo se svega nekoliko rijei pisanih tajnim pismom, a osim toga
inilo se posve nemogue da pojedine komadie sastavim tako kako su bili.
Otro sam pogledao Grka i upitao:
Tko je napisao ovo pismo?
Ne znam odgovori.
Od koga ste ga dobili?
Ni to ne znam.
Laljive! dreknuh sad na njega arapski. eli li da ostane ovdje
i ovdje bijedno pogine?
On me prestraeno pogleda, a ja mu se zaprijetih:
Ako mi ne odgovori neu te previti, ve u te ostaviti ovdje kao hranu
leinarima i agljevima.
Moram utjeti izjavi.
Onda uti zauvijek! Ustao sam. To je djelovalo.
Pitaj me, efendijo! preplaeno dovikne Grk.
Tko ti je dao ovo pismo?
Engleski vicekonzul u Mosulu.
Kome je bilo upravljeno?
Konzulu u Bagdadu.
Zna li to ono sadri?
Kunem se da nisam proitao ni slova!
Ali nasluuje to je sadravalo?
Politiku.
To sam mogao i misliti.
Drugo nita ne smijem rei.
Jesi li se zakleo?
Jesam.
Hm! Ti si Levantinac. Odakle?
Iz Lemnosa.
Znao sam. Pravi Turin je estit jednostavan ovjek, a ako se izmijeni i
postane drukiji onda ste tome vi krivi. Ti bi danas prekrio zakletvu kad bih te

na to prisilio ili ti to platio, pijune! Kako si postao dragoman u Mosulu? uti! Ja

to nasluujem, jer znam kako se to postie. Ostani vjeran svojoj prisezi, jer ja
poznajem politiku o kojoj si govorio. Zato vi podjarujete ta plemena jedno na
drugo? Zato jednom podbadate Turke, a drugi put Perzijance protiv njih?
Sigurno slui i drugim susjedima.
Sluim, efendijo.
Gdje?
U Stambulu.
Dobro. Vidim da mi bar govori istinu pa te neu izruiti osveti
Hadedina.
Nemoj, efendijo! Moja e te dua za to blagosloviti.
Zadri samo svoj blagoslov. Kako se zove? Aleksandros Koletis.
Nosi slavno ime, ali nema nita zajednikog s onim ovjekom koji ga
je proslavio.
Bille!
Ser! odgovori ovaj.
Umijete li povezati ranu?
Umijem.
Dobro, onda mu je poveite.
Irac previje Levantinca. Tko zna ne bih li postupio drukije da sam ve
onda znao u kakvim u okolnostima opet sresti toga ovjeka. Obratio sam se
svezanome eiku:
Esla el Mahemu, ti si hrabar ovjek, a meni je ao kad hrabroga ratnika
vidim vezanog. Hoe li mi obeati da e neprekidno ostati uza me i da nee
pokuati da pobjegne?
Zato da to uinim?
Jer u u tom sluaju dati da ti skinu spone.
Obeajem ti.
Zaklinje li se prorokovom bradom?
I prorokovom i svojom!
Neka mi se tvoji ljudi takoer zakunu!
Zakunite mi se da neete pobjei ovom ovjeku! zapovijedi im on.
Zaklinjemo se! glasio je odgovor.
Onda vas neemo vezati rekoh. Istodobno razrijeih eikove spone.
Efendijo, ti si plemenit ratnik ree. Dao si da postrijeljaju nae
konje, ali si nas potedio. Alah te blagoslovio! To ti elim, premda sam svoga
konja volio vie od roenoga brata.
Na njegovu plemenitom licu razabrao sam da taj ovjek ne poznaje ni
podlosti ni nevjere pa mu zato rekoh:
Dopustio si da te strani jezici namame u tu borbu protiv pripadnika
tvojega vlastitog naroda. Ubudue budi jai! Hoe li da ti vratim tvoju sablju,
tvoj bode i puku?
I ti bi to uinio, efendijo? zaudi se.

 Ja to inim. eik treba da je najplemenitiji lan svoga plemena. Ne bih

htio da s tobom postupam kao s kakvim Huteijom ili elavijom. Treba da pred
Muhameda Emina, eika Hadedina, stupi kao slobodan ovjek, s orujem u ruci.
Dadoh mu njegovu sablju i ostalo oruje. Esla el Mahem skoi na noge i
pogleda me. .
Kako se zove, efendijo?
Hadedini me zovu Kara Ben Nemzi.
Ti si poten ovjek, efendijo. Vjeruj: time to si mi vratio moje oruje,
pobijedio si me lake nego to bi me mogao svladati orujem to ga nosi i kojim
bi me mogao ubiti. Pokai mi svoj bode!
Pokazao sam mu ga. On ispita otricu i ree:
Ovo u eljezo slomiti jednom rukom. Pogledaj naprotiv moju
danbiju!
On izvue bode iz korica. Bio je pravo umjetniko djelo, dvosjek, malo
svinut, divan rad, a na obje strane otrice bila je arapskim jezikom ispisana
lozinka: Samo nakon pobjede u korice! Taj su bode sigurno izradili stari
glasoviti kovai oruja u Damasku koji su danas izumrli i s kojima se sada vie
nitko ne moe usporediti.
Svia li ti se? upita eik.
Vrijedi sigurno pedeset ovaca.
Radije reci stotinu ili stotinu i pedeset, jer je deset mojih predaka nosilo
ovu danbiju i nikad se nije slomila. Tvoja je! Daj mi za uzdarje svoj bode!
Tu zamjenu nisam smio odbiti, jer bih inae teko uvrijedio eika. Pruio
sam dakle svoj bode.
Hvala ti, Eslo el Maheme. Nosit u ovu otricu kao uspomenu na tebe i
u ast tvojih predaka.
Ona te nikad nee ostaviti na cjedilu, dokle god ti ruka ostane vrsta
uvjeravao me je.
Uto zausmo topot konjskih kopita, a odmah zatim pojavi se konjanik iza
stijene koje su nae skrovite zatvarale prema jugu. To je bio moj mali Halef.
Poslali su me po tebe, sidi! viknu kad me je ugledao.
Kako stoji stvar, Hadi Halefe Omaru?
Pobijedili smo.
Je li bilo teko?
Posve lako. Svi su zarobljeni.
Svi?
Svi, sa svojim eicima! Hamdulilah! Nema jedino Esle el Mahema,
eika Obeida..
Okrenuo sam se prema ovome.
Vidi li da sam rekao istinu?
Zatim upitah Halefa:
Jesu li Abu Muhamedi pravodobno stigli?

 Stigli su neposredno iza Dovarija i tako zatvorili vadi da nitko iv nije

mogao umai. Tko su ti ljudi?
Ovo je eik Esla el Mahem, o kome si govorio.
Jesu li tvoji zarobljenici?
Jesu. Doi e sa mnom.
Valahi, bilahi, talahi! Dopusti mi da se smjesta vratim i da Muhamedu
Eminu i Maleku odnesem tu vijest.
Okrene konja i odjuri.
eik Esla zajaha jednog od naih konja, a i Levantinca podigosmo na
konja. Ostali Obeidi morali su poi pjeice. Tako krenusmo. Ako pobjeda u Vadi
Deradu nije stajala vie krvi nego to je proliveno kod nas, mogli smo biti
zadovoljni.
Ve spomenuti prijevoj odveo nas je na drugu stranu brijega, a zatim
ravnicom pojahasmo ravno prema jugu. Nismo se bili jo pribliili vadiju kad
ugledah etiri konjanika koja su nam jahala u susret. Pourih prema njima. Bili
su to Malek, Muhamed Emin, te eici plemena Abu Muhamed i Alabeida.
Jesi li ga zarobio? doviknu mi Muhamed Emin.
Eslu el Mahema? Jesam.
Slava Alahu! Samo nam je on nedostajao. Koliko te je ljudi stajala
borba?
Nijednoga.
Tko je ranjen?
Nitko. Samo je jedan od neprijatelja dobio metak.
Onda je Alah bio milostiv prema nama. Imamo samo dva mrtva i
jedanaest ranjenih.
A neprijatelj?
Taj je gore proao. Potpuno smo ga opkolili pa se nije mogao ni
maknuti. Nai strijelci gaali su dobro, a njih nije nitko mogao pogoditi. Nai su
konjanici napadali u vrstim redovima kako si nas ti to nauio. Provalivi iz
klanca, pogazili su sve ispred sebe.
Gdje se nalazi neprijatelj?
Zarobljen je u vadiju. Morali su izruiti sve oruje i nitko ne moe
pobjei, jer smo opkolili dolinu. Ha, sad vidim Eslu el Mahema. Kako to? Zar on
nosi oruje?
Nosi. Obeao mi je da nee pobjei. Zar ne zna da hrabromu
neprijatelju treba iskazati ast?
On nas je htio unititi.
Zato e biti kanjen.
Ti si mu ostavio oruje pa neka tako i bude. Hajdemo! Pourimo na
bojite, a ostali su nas slijedili to su bre mogli.
Na previjalitu je bilo vrlo ivo, a ispred njega su naoruani Hadedini
stajali u krugu, dok su se usred kruga nalazili pobijeeni i svezani eici. Poekao
sam dok se Esla nije pribliio pa ga upitah:

 Hoe li ostati uza me?

Ovo su moji saveznici, pa spadam k njima.
Uao je u krug i sjeo do njih. Pri tome nije nitko rekao ni rijei, ali se ipak
vidjelo da su se oba ostala eika prestraila kad su ga ugledala. Moda su se jo
nadali njemu.
Odvedi svoje zarobljenike u vadi ree Muhamed Emin. Posluao
sam ga. Kad sam uao u dolinu prui mi se vanredno ivopisan prizor. U
prsobranu je probijen prolaz da bi se lake moglo kretati, a uz obje bone stijene
doline postavljene su strae. Cijelo dno doline upravo je vrvjelo od zarobljenih
ljudi i njihovih konja, a u pozadini smjestili su se nai saveznici, bar koliko je u
dolini jo bilo mjesta. Vei broj Hadedina skupljao je konje neprijatelja i izvodio
ih u ravnicu, gdje je lealo i zaplijenjeno oruje u velikim hrpama.
Jesu li neprijateljski ranjenici dobro spremljeni? upitah Muhameda
Emina.
Povezali smo ih kako si ti elio.
A to e biti sada?
Proslavit emo pobjedu i prirediti najveu fantaziju koja je ikad
odrana.
Imamo li vremena za takvu sveanost?
A to bi nas moglo sprijeiti u tome? uzvrati on pitanjem.
Posao. Treba nahraniti i prijatelje i neprijatelje.
Odredit emo ljude koji e to uiniti.
Kako dugo kanite zadrati zarobljenike?
Sve dok se ne budu smjeli vratiti kui.
A kad e to biti?
to je prije mogue. Dugo ne bismo mogli prehraniti tu vojsku
prijatelja i neprijatelja.
Vidi li da imam pravo? Treba odrati pobjedniku sveanost, ali tek
kad budemo za to imali vremena. Najprije se eici moraju skupiti da se dogovore
o svemu to je potrebno, a zatim treba smjesta provesti zakljuke te skuptine.
Reci eicima da est tisua ljudi ne smije dugo ostati ovdje na okupu.
Muhamed Emin ode a k meni prie Lindsay.
Divna pobjeda! Zar ne? ree.
Velianstvena.
Kako sam izveo stvar, ser?
Izvrsno.
Lijepo. Hm, mnogo ljudi ovdje.
Vidi se.
Ima li meu njima i takvih koji znaju gdje lee ruevine?
Moda. Trebalo bi se raspitati.
Onda pitajte, ser!
Hou, im budem mogao.
Sad odmah, smjesta.

 Oprostite, ser David, ali sad nemam vremena. Moda u morati

prisustvovati vijeanju koje e uskoro poeti.
Dobro. Ali kasnije pitajte!
Sigurno.
Rekavi to, pooh prema atorima.
Ondje sam naao mnogo posla, jer je mnoge ranjenike trebalo bolje poviti.
Kad sam to obavio, uoh u ator gdje su eici odravali dogovor. Ovdje je bilo
vrlo ivo. eici se nisu uspjeli sloiti ni u osnovnim stvarima pa se inilo da sam
im ba dobro doao.
Ti e nam rei to treba da znamo, efendijo Kara Ben Nemzi ree
Muhamed Emin. Bio si u svim zemljama svijeta pa zna to je pravo.
Pitajte me pa u vam odgovoriti.
Kome pripada oruje pobijeenih?
Pobjedniku.
Kome pripadaju njihovi konji?
Pobjedniku.
A kome pripada njihova odjea?
Razbojnici je uzimaju, ali pravi je vjernici ostavljaju.
Kome pripada njihov novac i njihov nakit?
Pravi vjernici uzimaju samo oruje i konje.
A kome pripadaju njihova stada?
Ako vai neprijatelji nemaju niega osim svojih stada, onda ona
pripadaju njima, ali oni moraju snositi trokove rata i plaati godinji danak.
Ti govori kao prijatelj naih neprijatelja promrmlja Muhamed
Emin. Pobijedili smo ih pa zato nam pripada njihov ivot i sve ono to imaju.
Ja govorim kao njihov prijatelj i Va prijatelj. Kae da vam pripada i
njihov ivot?
Tako i jeste.
Kani li im oduzeti ivot?
Ne kanim. Mi nismo krvnici i ubojice.
A ipak im eli oduzeti stada. Mogu li oni ivjeti bez stada?
Ne mogu.
Ako im oduzmete stada, onda im time oduzimate i ivot. tovie, vi u
tom sluaju pljakate sami sebe.
Kako to, sami sebe?
Pobijeena plemena treba da vam ubudue plaaju danak?
Svakako,
Od ega? Kako Ben Arabi mogu plaati danak ako nemaju stada?
Rijei su ti mudre i razborite.
ujte me dalje! Ako pobijeenima oduzmete sve, odjeu, dragocjenosti
i stada, onda ih prisiljavate da kradu i otimaju kako ne bi pomrli od gladi. A gdje
e krasti? Najprije kod svojih susjeda, a to ste vi. Gdje e otimati? Najprije od

onih koji su ih uinili siromanima i prisilili ih da otimaju, a to ste vi. to je bolje:

imati za susjede prijatelje ili razbojnike?
Prijatelje.
Onda uinite neprijatelje svojim prijateljima, a nemojte ih uiniti
razbojnicima. Pobijeenom neprijatelju oduzima se samo ono ime vam moe
nakoditi. Ako im oduzmete oruje i konje dobit ete vie tisua komada
razliitog oruja i tri tisue konja. Zar je to malo?
Ako pravo razmislimo mnogo je.
Vai dosadanji protivnici nemaju onda oruja, a nemaju ni dovoljno
konja da vode rat. Vi ete dakle biti znatno premoni i oni e se morati staviti pod
vau zatitu da bi se mogli obraniti od svojih ostalih neprijatelja, a isto e tako i
oni vama morati pomoi protiv vaih neprijatelja. Tako, sad sam vam rekao sve
to o tome mislim.
Treba da nam jo neto kae! Koliki dio njihovih stada da im danas
oduzmemo?
Toliko koliko iznosi teta, to vam ju je nanio njihov napadaj.
A koliki danak emo zatraiti od njih?.
Treba traiti toliko da pobijeeni ipak zadre dovoljno da bi mogli
ivjeti bez oskudice. Mudar eik e pri tome pripaziti da se ponovo toliko ne
osile da bi se mogli osvetiti za poraz.
Ostaje jo krvna osveta. Mi smo ubili vie njihovih ratnika.
I oni su ubili nekolicinu vaih. Prije nego to zarobljenici budu puteni
na slobodu neka se roaci ubijenih sastanu i neka odrede krvarinu. Vi imate da
platite vie od njih pa to moete odmah odbiti od plijena.
Hoe li nam oni donijeti ratnu odtetu?
Nee. Morate sami poi po nju. Zarobljenici moraju ostati ovdje dok ne
dobijete sve to traite. Da biste bili sigurni da ete u budue redovito dobivati
danak, morate stalno imati kod sebe nekoliko otmjenih lanova pobijeenih
plemena kao taoce. Ne plati li pleme danak, taoci se izvrgavaju opasnosti.
Tako je. Mi bismo ih poubijali. Sad nam reci jo i ono posljednje.
Kako emo meu sobom podijeliti ratnu odtetu i danak? To je vrlo teko
odrediti.
Naprotiv, to je lako, ako ste prijatelji. Ratnu odtetu ete sami donijeti
dok ste ovdje jo na okupu, pa je moete razdijeliti prema broju ratnika.
Neka tako bude.
Vi ste tri plemena nastavih a i pobijeeni sainjavaju tri plemena.
I broj lanova tih plemena je gotovo jednak. Zato da pojedino vae pleme ne
dobiva od jednog protivnikog plemena godinji danak? Vi ste prijatelji i
saveznici. elite li se prepirati i razii zbog repa jednog ovna ili rogova jednog
bika?
Ima pravo. Tko e ratnu odtetu dognati s njihovih panjaka?
Toliko ljudi koliko ih je u tu svrhu potrebno i to dvije treine
pobjednika i jedna treina pobijeenih.

 To je dobro. to e ti dobiti od te odtete?

Nita. Ja kreem dalje i ne trebam nikakvih stada. Oruje i konja imam.
A ona trojica koja su s tobom?
Oni takoer nee nita uzeti. Oni imaju sve to trebaju.
Onda e ti morati uzeti ono to ti dajemo u znak zahvalnosti. Nisi tako
star kao bilo koji od nas, ali si ipak nae ratnike nauio kako se i moan
neprijatelj moe poraziti bez gubitaka.
Ako mi elite zahvaliti, onda se pobrinite za one koji kao vai
neprijatelji lee ranjeni u vaim atorima i razmislite ne biste li mogli pronai
kakvu ruevinu iz koje bi se dali iskopati kipovi i kamenje sa stranim napisima.
Moj pratilac trai takvu stvar. uli ste to sam vam imao rei. Neka Alah
prosvijetli vau mudrost kako bih ubrzo doznao to ste zakljuili.
Ostani kod nas i vijeaj s nama!
Ne mogu rei nita osim onoga to sam ve rekao. Vi ete i bez mene
uiniti to je pravo.
Izaao sam i pobrinuo se zato da uhvaeni eici dobiju datulje i voe.
Zatim naioh na Halefa. Otpratio me je u Vadi Derad kojeg sam sad htio da
izblie pogledam. Zarobljeni Abu Hamedi me prepoznae. Kad sam proao kraj
njih, oni apui skupie glave na hrpu. U dnu doline me radosno pozdravie
Abu Muhamedi koji su se ondje ulogorili. Bili su oduevljeni to su tako lako
pobijedili mone neprijatelje. Odlazio sam od skupine do skupine pa je tako
prolo vie sati prije nego to sam se vratio atorima.
Za to su se vrijeme glasnici to su ih Hadedini poslali na svoje panjake
pobrinuli da se logor Hadedina premjesti u neposrednu blizinu Vadi Derada.
itava ravnica upravo je vrvjela od stada, te je bilo dovoljno ovnova za sveanu
veeru, koju su toga dana pripremili u svim atorima. Muhamed Emin me je ve
traio.
Rijei su ti jednako vrijedne kao i djela ree. Posluali smo ih.
Obeidi e plaati danak Hadedinima, Abu Hamedi plaat e Abu Muhamedima,
a Dovari Alabeidima.
Koliku ratnu odtetu plaaju pojedina ratna plemena? Muhamed Emin
mi spomenu brojke. Bile su znatne, ali nisu bile okrutne. To me obradovalo,
pogotovo to sam smio sam sebi rei da je moj savjet ipak utjecao na te ljude i
ublaio one okrutne obiaje kakvi su se inae primjenjivali u takvim prilikama. O
ropstvu nije bilo ni govora.
Hoe li mi ispuniti molbu? upita eik.
Rado, ako mogu. Samo reci.
Dovest emo dio stada pobijeenih plemena. U tu svrhu trebamo ljude
koje emo poslati po njih, a trebamo i pametne i hrabre voe. Seik Malek i ja
moramo ostati ovdje kod zarobljenika. Zato trebamo tri voe jednoga za
Obeide, jednoga za Abu Hamede i jednoga za Dovarije. eici Abu Muhameda i
Alabeida su spremni da pou. Nedostaje nam samo trei ovjek. Hoe li to biti
ti?

 Hou.
Kuda bi htio da ide?
Kuda idu ostali?
Oni e tebi prepustiti prvi izbor.
Onda u otii Abu Hamedima, jer sam ve jednom bio kod njih. Kada
da krenemo?
Sutra. Koliko ljudi kani povesti sa sobom?
etrdesetoricu od Abu Hameda i ezdesetoricu tvojih Hadedina. Hadi
Halef Omar e me takoer pratiti.
Onda odaberi svoje ljude.
Jeste li se ve sporazumjeli sa eicima pobijeenih plemena?
Jo nismo, ali e to biti obavljeno do veernje molitve.
Zadri ugledne neprijateljske ratnike ovdje, a s nama poalji samo
obine ljude! Oni su dosta dobri da tjeraju stada, dok su ti oni drugi vrijedni kao
taoci.
Otiao sam da odaberem ljude i pri tome se namjerio na Lindsaya.
Pitah, ser? upita.
Jo nisam.
Zato niste?
Nije potrebno, jer sam zamolio eika da istrai tu stvar.
Divno! Krasno! eici znadu sve. Pronai u ruevine.
I ja to mislim. Hoete li za zabavu malo izjahati?
Kamo?
Do ispod El Fate, onamo gdje se Tigris probija kroz planinu Mukehil.
to je ondje?
Treba da dovedemo ratnu odtetu koja se sastoji u stadima.
Od koga?
Od plemena Abu Hamed koje nam je onda ugrabilo konje.
Sjajno, ser! Idem! Koliko ljudi s nama?
Stotinu.
Divno! Sjajno! Lijepa povorka! Tamo ruevina?
Nekoliko grobnih humaka, ali na lijevoj obali.
Ne moemo prijeko?
Ne moemo.
teta! Silna teta! Mogli bismo traiti. Pronai fowlingbulla.
Ipak emo nai neto izvrsno.
to?
Pravu poslasticu koje ve dugo nismo okusili, naime gomoljike.
Gomoljike! Oh!
Sivokockasti ovjek razjapi usta tako kao da odjednom eli progutati
itavu patetu od gomoljika.

 Ondje ih ima vrlo mnogo rekoh pa sam doznao da se

gomoljikama vri iva trgovina i da ih alju u Bagdad, Basru, Kerkuk i
Sulemaniju. Navodno odlaze ak u Kirmanah.
Jaem s vama, ser, jaem s vama! Gomoljike! Hm! Divno! Lindsay
ieznu da bi svojim slugama saopio veliku novost, a ja odoh da odaberem svoje
ljude.
Sva su tri pobijeena eika zaista do veeri morala prihvatiti sve zahtjeve
pobjednika, a zatim zapoe radosna sveanost pri kojoj je mnogi tusti brav
izgubio ivot.
Za vrijeme te slave i usred klicanja leao sam ispod mirisavog cvijea, sa
svih strana okruen tisuama glasova, a ipak sam sa svojim mislima. Prije mnogo
stoljea ovdje su dorifori vitlali svojim stranim kopljima. Moda je ovdje stajao
i Holofernov ator izraen od zlata i grimiza a ukraen smaragdima i draguljima.
Prijeko na umnim valovima rijeke bili su usidreni amci to ih Herodot ovako
opisuje:
amci su potpuno okrugloga oblika, a nainjeni su od koe. Grade ih u
Armeniji i u podrujima iznad Asirije. Rebra se izrauju od vrbinoga prua i od
grana, a izvana su prevuena ivotinjskim koama. Ti su amci okrugli kao tit
pa nema nikakve razlike izmeu njihova prednjeg i stranjeg dijela. Dno tih
amaca pokrivaju brodari trstikom ili slamom i tako ti amci plove niz rijeku,
natovareni trgovakom robom, a posebno pak palminim vinom. amci imaju
dva vesla, a na svakom je veslu po jedan ovjek. Jedan privlai veslo,, a drugi se
njime odbija. amci su razliite veliine. Neki su toliko veliki da mogu podnijeti
teret od pet tisua talenata. Na onim manjim moe se prevoziti jedan magarac, na
veem njih nekoliko. Kad brodari stignu s amcima u Babilon, najprije prodaju
svoju robu, a zatim rebra amaca i trstiku iz njih. Onda svoje mjeine tovare na
magarce i vraaju se s njima u Armeniju gdje grade nove amce.
Unato tolikim stoljeima amci su ostali jednaki, ali narodi koji su ivjeli
ovdje nestali su. Kako e biti kad opet proe toliko vremena?

JEZOVITO OTKRI E
NAREDNOG prijepodneva krenusmo. Jahao sam na elu s Halefom i s
jednim ratnikom Abu Hameda kao vodiem a ostali su jahali za mnom. Na
zaelju se nalazio David Lindsay sa svojim slugama Billom i Fredom. Proli smo
izmeu planina Kanuke i Mukehila pa smo ubrzo na lijevoj obali Tigrisa ugledali
Tel Hamliju, mali umjetni breuljak. Na desnoj obali nalazio se Kalat el Debar.
tiranova tvrava, ruevina koja se sastojala od nekoliko uruenih okruglih kula
meusobno spojenih zidinama. Zatim stigosmo do Tel el Dahaba, breuljka na
lijevoj obali rijeke i zaustavismo se kod Brey el Bada, prilino strme stijene, da
ruamo. Pred veer stigli smo do El Fata gdje je Tigris probio sebi iroki put kroz
planinu Mukehil. Proavi kroz klanac, sredismo logor za noenje. Abu Hamedi
bili su nenaoruani, ali sam ipak Hadedine podijelio u dvije skupine koje su
imale naizmjence uvati strau. Da je samo jedan jedini zarobljenik uspio
pobjei, mogao je svom plemenu odati da dolazimo, pa bi onda njegovi ljudi
odveli ili sakrili najbolju stoku.
U prvo svitanje krenusmo dalje. Tigris je ovdje bio irok i posijan brojnim
otocima. Du lijeve obale pruali su se niski breuljci, ali na desnoj otvarala se
pred nama iroka ravnica. Ovdje su se navodno nalazili logori plemena Abu
Hamed.
Imate li jedan panjak ili vie njih? upitah vodia.
Samo jedan.
Uini mi se da vidim na njemu da nije rekao istinu.
Lae!
Ne laem, efendijo.
No, dobro. Nastojat u da ti povjerujem, ali ako opazim da si me
prevario, prosvirat u ti tanetom glavu.
To nee uiniti, jer ti kaem da moda imamo i dva panjaka.
Ili tri?
Samo dva.
Ali ako pronaem tri, izgubljen si.
Oprosti, efendijo, moda su nai ljudi u meuvremenu pronali jo
jedan panjak. Onda e biti tri.
Aha, a moda ih ima ak etiri.
Ti e jo zatraiti da ih ima deset! promrmlja Abu Hamed.
Odmahnuh rukom.
Ti si Abu Hamed pa sigurno ne eli izgubiti ono to si grabeom
stekao. Neu te dakle dalje ispitivati.
Imamo etiri, efendijo bojaljivo e.
Dobro, uti sada, jer u se sam uvjeriti.

Pregledao sam zatim rub obzorja dogledom i u daljini otkrio nekoliko

pokretnih taaka. Brzo dozvah onog Hadedina koji je zapovijedao svojim
suplemenicima. inilo mi se da je Salih ovjek u koga se mogu pouzdati.
Uz nas se nalazi etrdeset Abu Hameda rekoh. Misli li da ih
sigurno moe uvati s tridesetoricom svojih ljudi?
S desetoricom, efendijo. Ta oni nemaju oruja.
Ja u sad s Hadi Halefom Omarom pojahati naprijed u izvide. Bude li
sunce dolo tano iza onog grma, a ja se dotle jo ne vratim, poslat e za mnom
trideset Hadedina da me potrae.
Zatim dozvah Engleza. On dojaha sa svoja dva sluge.
Vama povjeravam vanu zadau rekoh.
Well! kimne.
Ja u sad pojahati dalje da izvidim kako daleko se proteu panjaci Abu
Hameda. Ne vratim li se za dva sata pojahat e tridesetorica naih ljudi za mnom.
A ja s njima?
Ne, vi ete ostati kraj preostalih da uvate zarobljenike. Tko god
pokua pobjei, ustrijelite ga.
Yes! Pobjegne li jedan, postrijeljat u sve.
Dobro, ali nemojte vie.
No nasmije se ovjek sa sivim kockama i doda:
ujte, ser, kad budete razgovarali s Abu Hamedima, pitajte ih.
ta da ih pitam?
Za ruevine i fowlingbulle.
Dobro! Naprijed, Halefe!
Pojurismo u galopu upravo prema takama to sam ih otkrio pomou
dalekozora. Bilo je to krdo ovaca. Uz njih je stajao neki starac.
Es selam aleikum! pozdravih.
Ve aleikum es selam! odgovori, duboko se naklonivi.
Je li mir na tvom panjaku?
Mir je, gospodine.
Ti pripada plemenu Abu Hamed?
Tako je.
Gdje je va logor?
Tamo iza zavoja rijeke.
Imate li vie panjaka?
Zato pita, gospodine?
Jer imam svim pripadnicima tvog plemena isporuiti poruku.
Od koga?
Od tvoga eika Zedara Ben Hulija.
Hamdulilah! Sigurno nosi radosnu vijest!
O tome kasnije. Reci mi dakle koliko panjaka imate?
est. Tri niz rijeku, a tri na otocima u rijeci.
Jesu li svi otoci nastanjeni?

 Svi osim jednoga.

Po glasu odgovora i na starevu licu zapazio sam neto neobino, ali nisam
se niim odao, ve sam dalje pitao:
Gdje se nalazi taj nenastanjeni otok?
Upravo nasuprot nama vidi prvi otok, a taj za koji pita etvrti je
odavde, gospodine.
U sebi sam potajice odluio da u otro pripazati na taj otok, a glasno
upitah:
Zato taj otok nije nastanjen?
Rijeka je ondje opasna pa je teko prijei na njega.
Hm, onda je on veoma prikladan da se na njemu uvaju zarobljenici
pomislio sam i nastavio pitati:
Koliko ratnika ima u vaim logorima?
Jesi li zaista eikov izaslanik, gospodine?
Njegovo je nepovjerenje povealo i moje.
Jesam. Govorio sam s njime i sa eicima Obeida i Dovarija.
Kakvu nam vijest nosi?
Vijest o miru.
Zato eik nije poslao nijednoga ovjeka iz svoga plemena?
Ratnici Abu Hameda dolaze odmah iza mene.
Nisam vie htio ispitivati starca pa pojahah naprijed tik obale rijeke da bih
prebrojio otoke. Kad proosmo trei otok, Tigris je zavio u stranu te ugledasmo
atore logora. U ravnici su upravo vrvjele deve, goveda, koze i ovce. Konja je
bilo malo. Opazio sam takoer svega nekoliko mukaraca, uz to starih i
nemonih, dakle neopasnih. Ujahali smo u ulicu izmeu atora.
Pred jednim atorom stajala je neka mlada djevojka milujui konja koji je
ondje bio privezan. Kad me ugleda, kriknu, skoi na konja i odjuri. Jesam li
trebao pojuriti za njom? Nisam to uinio. Uostalom, to mi ne bi mnogo ni
koristilo, jer su me sad opkolili svi koji su bili u logoru: starci, bolesnici, ene i
djevojke. Neki starac poloi ruku na vrat moga vranca pa upita:
Tko si ti, gospodine?
Glasnik koga vam alje Zedar Ben Huli.
eik! S kakvom te vijesti alje?
Rei u vam kad se svi skupite. Koliko je ratnika ostavio ovdje?
Petnaest mladih ljudi. Ajema je sigurno odjahala po njih.
Onda dopusti da sjaem! A ti rekao sam, obrativi se Halefu
pojai odmah dalje jer i Dovari moraju primiti istu poruku.
Halef je znao to mu kanim rei pa okrenu konja i odjuri natrag.
Ne moe li tvoj pratilac ostati ovdje da se odmori, nahrani i napoji?
upita starac.
On nije ni umoran ni gladan rekoh a njegova zadaa ne moe se
odgaati. Gdje se nalaze mladi ratnici?
Kod otoka.

I opet taj otok! .

to rade ondje?
Oni. . . starac se prekinu, a zatim nastavi . . . pasu stada.
Je li otok daleko odavde?
Nije. Evo, ve su ovdje!
I zaista je etica naoruanih ljudi jurila od rijeke prema nama. To su bili
najmlai lanovi plemena, gotovo djeaci. U logoru su ostali dakle samo oni i
starci. Nisu imali puaka, ve samo koplja i toljage. Onaj najprvi, a ujedno i
najsnaniji podigne toljagu i baci se na mene viknuvi:
Pasji sine, i ti se usuuje doi k nama!
Sreom sam bio skinuo s ramena teku puku, tako da sam kundakom
mogao odbiti kijau. Koplja svih djeaka bila su upravljena u mene. Toga se ba
nisam mnogo bojao, ve stisnuh vranca stegnima i potjerah ga tik do napadaeva
konja. Od svih tih mladia jedini je on imao moda dvadeset godina.
Djeae, i ti se usuuje napasti gosta svoga plemena? Rekavi to,
trgnuh ga k sebi i posadih ga preda se na pastuha.
Visio je ispred mene mlohavih udova kao kakva lutka. Zahvatio ga je silan
strah.
A sad udarite kopljem ako nekog hoete ubiti! dodah.
Dakako da se nisu usudili da to pokuaju, jer sam svog uhvaenika drao
pred sobom kao tit. Ipak djeaci nisu bih ba posve neodluni. Nekolicina je
sjahala s konja i pokuala da me napadne sa strane ili s lea, dok su me ostali
ugroavali sprijeda. Da ranim kojega od njih? Bilo bi teta. Potjerao sam dakle
konja tik do najbliega atora, tako da su mi lea ostala slobodna i upitao:
to sam vam uinio da me hoete ubiti?
Poznajemo te odgovori jedan od njih. Nee nam vie umai, ti
ovjee s lavljom koom!
Govori veoma smiono, djeae s janjeom koom! Uto neka starica
zajaue, podigne ruke uvis i vikne:
Zar je to taj? Oh? Nemojte mu uiniti nita, jer je straan!
Ubit emo ga! prkosno e djeaci.
Onda e vas razderati i odjahati zrakom.
Neu odjahati, nego u ostati nasmijah se i pri tom bacih svoga
zarobljenika usred napadaa. Zatim kliznuh s konja i brzo uoh u ator. Jednim
zarezom noa proirio sam ulaz u ator tako da sam mogao uvui svoga Rija
koga nisam smio izvri nikakvoj opasnosti. Sad sam se zaklonio od uboda tih
osa.
Imamo ga. Hamdulilah! Ne dajte mu da izae! zau se neki glas.
Ustrijelite ga kroz platno atora! vikne netko.
Ne, uhvatit emo ga ivog. Ima sa sobom vranca, a njega ne smijemo
ozlijediti. eik hoe da ga ima.
Bio sam siguran da se nitko nee usuditi da ue k meni. Zato, sam
mirno sjeo i stao jesti hladno peenje koje mi je na posluavniku lealo na dohvat

ruke. Uostalom, ovo nedobrovoljno suanjstvo nije dugo potrajalo. Halef je

estoko potjerao svoga konja, tako da je ubrzo tlo zatutnjilo pod galopom
tridesetorice konjanika.
Alah kerim! uh poklike. To su neprijatelji!
Izaao sam iz atora. Od ukupnog stanovnitva logora nije se vie vidjelo
ni ive due. Svi su se bili zavukli u atore.
Sidi! zauh Halefov glas.
Evo me, Hadi Halefe!
Jesu li ti ta naudili?
Nisu. Zaposjednite logor da nitko ne umakne. Ustrijelite svakoga tko
pokua pobjei.
Ove sam rijei izgovorio dovoljno glasno da me svi razumiju. Htio sam se
samo zaprijetiti. Onda poslah Halefa od jednog atora do drugoga da dovede sve
starce. Onih petnaest djeaka nisam trebao. Dugo je potrajalo, dok su se starci
skupili. Sakrili su se i sad su dolazili drui i oklijevajui. Kad su puni straha i
oekivanja posjedali oko mene, rekoh:
Jeste li po tetoviranim znakovima na mojim ljudima prepoznali
kojem. . .
Jesmo, efendijo. To su Hadedini.
Gdje su vai ratnici?
Ti to sigurno zna, gospodine.
Da, znam, pa u vam i rei: Hadedini su ih sve zarobili i nijedan jedini
nije umakao.
Alah kerim!
Da, neka Alah bude milostiv i njima i vama.
Taj ovjek lae! apne jedan od njih komu starost jo nije slomila
hrabrost.
Okrenuh se k njemu:
Rekao si da laem? Brada ti je sijeda, a lea su ti se pognula pod
teinom godina. Zato u ti oprostiti te rijei. Po emu zakljuuje da laem?
Kako bi Hadedini mogli zarobiti tri itava plemena?
To e ti biti odmah jasno kad uje da nisu bili sami. Hadedini su
sklopili savez s Abu Muhamedima i Alabeidima. Oni su znali za sve i kad su me
ono zarobili vai ratnici ja sam upravo dolazio od Abu Muhameda s kojima sam
skovao ratni plan. Mi smo u Vadi Deradu doekali vae ratnike i svladali ih. uj
kakvu zapovijed sad izdajem.
Izaao sam na ulaz atora i domahnuo Halefu da prie blie.
Odjai natrag i dovedi zarobljene Abu Hamede! Starci su se sad zaista
prestraili, a njihov govornik upita:
Je li to mogue, gospodine?
Govorim ti istinu. Svi ratnici vaeg plemena u naim su rukama. Ili
emo ih poubijati ili ete platiti otkupninu to smo je odredili.
eik Zedar Ben Huli je takoer zarobljen?

 Jeste.
Onda si se zbog otkupnine morao sporazumjeti s njime.
To sam i uinio.
A to je on rekao?
eik Zedar e platiti otkupninu pa mi je dao etrdeset vaih
suplemenika da pou po nju.
titio nas Alah! Kolika je otkupnina?
To ete uti. Koliko glava stoke ima u vaim stadima?
Ne znamo.
Lae! Svaki Arapin zna tano koliko pojedinih vrsta ivotinja pripada
njegovom plemenu. Odgovori mi dakle! Koliko konja imate?
Dvadeset, osim onih koji su poli u borbu.
Ti su za vas izgubljeni. Koliko deva imate?
Tri stotine.
Goveda?
Dvanaest stotina.
Magaraca i mazgi?
Otprilike trideset.
Ovaca?
Devet tisua.
Vae pleme nije bogato. Otkupnina e iznositi: deset konja, stotinu
deva, tri stotine goveda, deset magaraca i mazgi te dvije tisue ovaca.
Starci stadoe strano jadikovati. Zaista mi ih je bilo ao, ali nisam mogao
nita izmijeniti, a kad sam te brojke usporedio s onima koje bi bile postavljene u
drugim prilikama savjest mi je bila potpuno mirna. Da prekinem jadikovanje,
rekoh grubo:
utite! Sve je to odobrio eik Zedar Ben Huli.
Toliko ne moemo dati glasio je odgovor.
Moete. to je ovjek stekao grabeom to moe lako i dati.
Mi nismo nita ugrabili.
Samo utite! Znam ja da ste vi haramije i da se zbog toga jo i
umiljate. Niste li napali ak i mene?
To je bila samo ala, gospodine.
Onda zbijate opasne ale. Koliko panjaka imate?
est.
Nalaze li se panjaci i na otocima?
Nalaze.
Dakle i na otoku kraj kojega su maloas bih vai mladii?
Ne nalaze.
Ipak mi je reeno da tamo pasu stada. Usta su vam puna neistine. Tko
se nalazi na tom otoku?
Abu Hamedi se zbunjeno pogledae, a zatim se javi njihov govornik:
Neki mukarci.

 Kakvi mukarci?
Stranci.
Odakle?
Ne znamo.
A tko zna?
Samo eik.
Tko je te ljude doveo k vama?
Nai ratnici!
Vai ratnici! A samo eik zna odakle potjeu? Vidim da moram od vas
zatraiti tri tisue ovaca umjesto dvije tisue. Ili hoete li radije govoriti?
Gospodine, ne smijemo.
Zato ne smijete?
eik bi nas kaznio. Budi milosrdan prema nama.
Dobro, utedjet u vam dakle tu nepriliku.
Uto se opet zau topot kopita meu atorima. To su bili zarobljenici i
njihova pratnja. Premda nitko nije izaao iz atora, ipak u svim atorima odjeknu
glasno jadikovanje. Ustao sam.
Sad vidite da sam govorio istinu. Ovdje je etrdeset vaih ratnika da
dotjera otkupninu. Vratite se u atore i sazovite sve stanovnike da izau iz logora.
Nita im se nee dogoditi, ali elim govoriti s njima.
Uloismo dosta truda da skupimo cijelo to mnotvo staraca, ena i djece.
Kad su se naposljetku sabrali, izaoh pred zarobljene ratnike:
Pogledajte ovdje svoje oeve, majke, sestre i keri! U mojoj su ruci pa
u ih odvesti zarobljene ne budete li posluali zapovijedi to ete ih sada dobiti.
Ovdje u blizini nalazi se est panjaka. Razdijelit u vas u est skupina od kojih
e svaka pod nadzorom mojih ratnika poi na jedan panjak da ovamo dotjera
stada. Za jedan sat moraju sva stada biti sabrana ovdje!
Bilo je tako kako sam rekao. Abu Hamedi razdijelie se pod nadzorom
Hadedina. Zadrao sam samo dvanaestoricu naih ljudi. Uz njih je bio i Halef.
Ja u sad otii, Halefe rekoh.
Kamo, sidi?
Na otok. Ti e pripaziti da bude ovdje sve u redu, a kasnije e
nadzirati odabiranje ivotinja. Pripazi na to da ovim ljudima ne budu oduzete
samo najbolje ivotinje. Izdvajanje mora biti pravedno.
Oni to nisu zasluili, sidi.
Ali ja tako elim razumije li, Halefe? Uto prie David Lindsay.
Jeste li ih pitali, ser?
Jo nisam.
Namojte zaboraviti!
Neu. Opet imam zadau za vas..
Well
Pripazite na ove ene.
Yes.

 Ako koja od njih pokua pobjei. . .

. . . ja u je ustrijeliti.
Nikako.
to onda?
. . . pustite je da pobjegne.
Well, ser.
Lindsay je uspio izrei samo te dvije rei, ali nije mogao zatvoriti usta to
ih je razvukao od zapanjenosti. Nasmijao sam se i otiao. Uostalom, bio sam
vrsto uvjeren da e ve sam pogled na toga ovjeka u sivim kockama sprijeiti
svaku enu u bijegu.
Uzeh sa sobom dva Hadedina i pooh prema Tigrisu. Ubrzo se naosmo
suelice etvrtom otoku. Otok je bio dugaak, uzak i obrastao gustim aem,
mnogo viim od ovjeka. Nisam uspio na njemu ugledati ni ive due, ali otok je
sigurno sakrivao neku tajnu koju sam morao otkriti.
Potraite splav! zapovjedih Hadedinima.
Kamo e?
Na otok.
To nije mogue, efendijo. Ne vidi li tu divlju struju? Svaka bi se splav
razbila.
ovjek je imao pravo no ja sam ipak bio uvjeren da se mora odravati
promet izmeu obale i otoka, a kad sam otrije pogledao onamo, opazih da je na
vrhu otoka ugaen a.
Pogledajte onamo! Ne vidite li da su ondje bili ljudi?
ini se da je tako, efendijo..
Onda mora da postoji neko prijevozno sredstvo. Potraite ga!
Pretraie obalu uz vodu i niz vodu, ali se vratie neobavljena posla. Sad sam i ja
stao traiti s njima, ali uzalud. Naposljetku otkrih ipak dodue ni splav ni
amac, ali ipak ureaj, ija mi je svrha odmah bila jasna. Na stablo nekog drveta
koje se uzvodno od otoka uzdizalo tik uz obalu bilo je privreno dugako
vrsto ue od paominih vlakana. Jedan kraj bio je ovijen oko stabla, a samo ue
sakriveno pod gustim grmljem. Kad sam ga izvukao opazih da je na protivnom
kraju svezana mjeina od jareve koe. Na mjeinu bila je privrena drvena
preka za koju se ovjek mogao drati rukama.
Evo, ovo je splav. Ne moe se razbiti. Ja u otplivati prijeko, a vi
pripazite ovdje da me nitko ne smeta.
To je opasno, efendijo.
I drugi su ljudi prelazili prijeko.
Zbacih odjeu i napuhnuh mjeinu. Otvor se vezao uzicom.
Pridrite ue i putajte ga polako kroz ruke!
vrsto sam se uhvatio za preku i kliznuo u vodu. Odmah me je zahvatila
struja koja je bila tako jaka da je ovjek morao napeti sve sile da se odri na
uetu. Da se jednoga ovjeka s otoka pre vue na obalu, sigurno je bila potrebna
udruena snaga nekolicine mukaraca. Uspio sam. Sretno pristadoh na otoku

premda sam prilino vrsto tresnuo o njega. Prva mi je briga bila da ue

privrstim, tako da mi ne otpliva niz rijeku. Zatim dohvatih bode to sam ga
ponio sa sobom.
S vrha otoka vodila je kroz gusti a uska ugaena staza kojom sam ubrzo
stigao do neke malene kolibice sagraene od bambusa i aa. Bila je tako niska
da ovjek ne bi mogao stajati u njoj. U kolibi nije bilo niega osim nekoliko
komada odjee, razderana odijela trojice mukaraca. Nikakav trag nije odavao da
su se vlasnici odijela jo nedavno nalazili ovdje. Staza je meutim vodila dalje.
Poao sam njome i uskoro mi se uini da ujem neko stenjanje. Pourih
dalje i stigoh na neko mjesto s kojega je bio posjeen a. Na toj maloj istini
opazio sam tri ljudske glave koje su vratovima bile postavljene na tlo. Bar se
tako inilo. Bile su nateene, upravo bez lika, a uzrok tome se dao lako razabrati.
Kad sam doao u blizinu podigao se s njih gusti oblak moskita. Oi i usta tih
glava bile su zatvorene. Jesu li to bile mrtvake lubanje, to su ih iz bilo kakva
razloga postavili ovamo?
Sagnuo sam se i oprezno dodirnuo jednu od tih glava. Uto se njezine
usnice pokrenue u tihom jauku, oi se otvorie i zapiljie se u mene nekim
staklastim pogledom. U itavom svom ivotu rijetko sam se neeg prestraio, ali
sam se sada toliko uasnuo da sam ustuknuo nekoliko koraka.
Onda opet prioh blie i potanje se ogledah. Zaista, ta tri ovjeka bila su
ukopana do glave u vlanom i natrulom tlu.
Tko ste vi? upitah glasno.
Sad sva trojica otvorie oi i zagledae se u mene pravim luakim
pogledom. Usnice jednoga od njih se otvorie:
O Adi! polako zastenja on.
Adi? Nije li to bilo ime najveega sveca Jesida, takozvanih oboavatelja
avla?
Usta se ponovo otvorie, ali ovjek nije vie imao snage da jo ita rekne.
Naglo se probih kroz gusti a do najblie obale otoka i zagrabih meu
dlanovima vode. Brzo se vratih natrag i ulih vodu u usta tih patnika. Poudno su
je popili. Mogao sam je samo malo od jednom donijeti, budui da mi je voda
curila izmeu prstiju pa sam morao poi do obale mnogo puta i vratiti se prije
nego to su oni bar donekle ugasili svoju stranu eu.
Ima li ovdje kakva motika? upitah.
Uzeli su je apne jedan.
Otrao sam do gornjega vrha otoka. Prijeko su jo stajali moji pratioci.
Sloih ruke oko usta da nadglasam um vode i doviknuh:
Donesite lopatu ili motiku i dovedite ona tri Engleza, ali posve potajno.
Oni iezoe. Po Halefa nisam smio poslati, jer je bio prijeko potreban.
Nestrpljivo sam ekao. Napokon se pojavie Hadedini s Englezima i s ve
spomenutom Englezovom motiicom.
Ser David! doviknuh mu preko vode. Preite brzo prijeko! Bill i
Fred takoer! Donesite motiku!

 Motiku? Nali fowlingbulle?

Vidjet ete.
Odrijeio sam mjeinu i gurnuo je u vodu.
Povucite!
Malo kasnije stajao je na otoku i ser David.
Gdje? upita.
Poekajte. Najprije neka i oni drugi prijeu.
Well.
Lindsay domahne svojim ljudima da se poure i ubrzo su oba snana
momka bila kraj nas. Bili je nosio motiku. Ponovo privezah mjeinu.
Doite, ser David.
Ah, napokon!
Ser David rekoh hoete li mi oprostiti?
to?
Nisam naao fowlingbulle.
Niste? zastade i razjapi usta. Niste? Ah!
Ali otkrio sam neto. Neto zaista grozno zbog ega je vaa prisutnost
ovdje potrebna. Doite!
Uzeh sam motiku i pooh ispred njih.
Kad stigosmo na iskreno mjesto, Englezi uasnuto kliknue i ustuknue.
Uostalom, sad je pogled na te tri glave bio jo uasniji nego malo prije, jer su
zakopani ljudi imali oi otvorene i pomicali glavama da otjeraju jata komaraca.
Ove su ljude ovdje zakopali rekoh.
Tko? upita Lindsay.
Doznat emo.
Tako sam naglo kopao motikom a njih su trojica tako marljivo grebla i
gurala zemlju rukama da smo ve nakon etvrt sata iskopali sva tri nesretnika.
Bili su potpuno goli. Noge i ruke bile su im vezane uadi od lika. Znao sam da
Arapi svoje bolesnike kod nekih opasnih bolesti zakapaju do glave u zemlju
smatrajui da ih tako lijee, ali ti su ljudi bili vezani, dakle nisu bili bolesni. Osim
toga oni ne bi bolesnike izloili nezatiene napadajima komaraca.
Odnijeli smo osloboene ljude do vode i pokropili. To ih je osvjeilo.
Tko ste vi? upitah.
Badri glasio je odgovor.
Badri? To je bilo ime jednog sela u kojem su stanovali sami oboavatelji
avla. Slutnja me dakle nije prevarila.
Moramo ih prebaciti na obalu rekoh.
Najprije u ja otplivati prijeko da pomognem vui ue, a ponijet u i
njihovu odjeu. Zatim dolazite vi, svaki s po jednim od njih.
Well! Nee biti lako.
Morat ete te ljude poloiti poprijeko na ruke i tako ih drati.
Savih odjeu kao turban i stavih je na glavu. Zatim dadoh znak da me
izvuku na obalu. Ono to je sad slijedilo bilo je za mene i za oba Hadedina teak

posao, a za one ostale veoma opasno. Ipak smo uspjeli da svu estoricu sretno
prebacimo, na obalu.
Odjenite ove ljude! zapovjediih. Neka ostanu ovdje sakriveni.
Sed David, vi ete im potajice donijeti hrane, a ostali neka ih uvaju.
Well. Pitajte ih tko ih je ukopao?
Sigurno eik.
Treba ga umlatiti!
Ova naa pustolovina potraja vie od jednoga sate. Kad smo stigli u logor,
u dolini su upravo vrvjele tisue ivotinja. Posao oko izdvajanja bio je teak, ali
mali Hadi bio je dorastao svojoj zadai.
Uzjahao je moga drijepca sigurno zato da se bre kree, a i da bi mu se
malo divili. Hadedini su oduevljeno obavljali svoj posao, ali zarobljeni Abu
Hamedi koji su im morali pomagati nisu mogli sakriti ogorenje. Pogotovu ondje
gdje su sjedile ene i starci, tekle su vrue suze, a mnoga, poluglasna kletva
vinula se s usana.
Pri tome sam zapazio neto neobino. U skupini ena opazih jednu enu
koja je zaudo posao mojih ljudi promatrala s jedva skrivenom zluradou. Mora
da je za to imala poseban razlog.
Poi za mnom! zapovjedih joj.
Budi milostiv, gospodine! Nisam nita uinila! prestraeno me
zamoli.
Nita ti se nee dogoditi umirih je.
Odveo sam je u ator u kojem sam se maloas zaklonio. Ondje stadoh pred
nju, otro je pogledah u oi i upitah:
Ti ima neprijatelja u svom plemenu pa te raduje to trpi tetu zbog
vaeg poraza?
Ona me iznenaeno pogleda.
Odakle to zna, efendijo?
Budi iskrena: tko je to?
Ti e mu to odati.
Neu, jer je on i moj neprijatelj. Ti mrzi eika Zedara Ben Hulija?
Njezine tamne oi bljesnue.
Da, mrzim ga, efendijo, jer je dao ubiti oca moje djece.
Zato?
Moj mu je gospodar prilikom jednog od posljednjih pljakakih pohoda
uskratio poslunost.
Zato?
Jer eik zadrava za sebe gotovo cio plijen.
Jesi li siromana?
Stric moje djece uzeo me k sebi. I on je siromaan.
Koliko stoke ima?

 Jedno govedo i deset ovaca. Morat e ih dati, jer kad se eik vrati, mi
mali ljudi morat emo snositi cio gubitak. eik i njegova rodbina nee
osiromaiti, osiromait e samo pleme.
Bude li iskrena, Zedar Ben Huli se nee vratiti. Zadrat u ga kao
zarobljenika, a Abu Hamedima u dati pravednog i potenog eika. Stric tvoje
djece neka danas zadri sve to ima.
Efendijo, tvoja je ruka puna milosra. to hoe da dozna od mene?
Poznaje li otok onaj prijeko u Tigrisu? ena poblijedi.
Zato me to pita?
Jer elim da s tobom govorim o njemu.
Ne ini to, efendijo. eik e ubiti svakoga tko oda tu tajnu.
Oda li mi je, on se nee vratiti. Dakle, emu slui taj otok?
Na njemu borave eikovi zarobljenici.
Kakvi zarobljenici?
On hvata putnike koji stiu ravnicom ili rijekom, pa im oduzima sve.
Nemaju li nita, ubija ih. Ako su naprotiv bogati, on ih zadrava da bi od njih
iznudio otkupninu.
Onda te ljude otprema na otok?
Da, u onu kolibu od rogoza. Zarobljenici ne mogu umai, jer su im
vezani ruke i noge.
A onda kad eik dobije otkupninu?
Ipak ubija ljude da ga nitko ne bi odao.
to radi eik ako njegovi zarobljenici ne ele ili ne mogu platiti?
Onda ih mui.
U emu se sastoje te muke?
Zedar Ben Huli upotrebljava razliite muke. esto ih daje zakapati u
zemlju.
Tko obavlja dunost tamniara?
On i njegovi sinovi.
ovjek koji je prve noi na obali Tigrisa ukrao nae konje pa me onda
kasnije prepoznao kad sam ovamo doao kao izvidnik takoer je bio njegov sin.
Primijetio sam ga meu zarobljenicima u Vadi Deradu. Zato upitah:
Koliko sinova ima eik?
Dva.
Je li jedan od njih ovdje?
Jeste. Onaj mladi koji te je htio ubiti kad si stigao u logor.
Ima li sad zarobljenika na otoku?
Ima, dvojica ili trojica. Ne znam tano. To znadu samo ljudi koji su
sudjelovali pri hvatanju.
Kako su ti stranci pali eiku u ruke?
Sputali su se u keleku niz rijeku pa su naveer nedaleko od nas pristali
uz obalu. Ondje ih je napao.
Kako ih ve dugo dri zasunjene? ena malo pomisli, a zatim ree:

 Bit e dvadesetak dana.

Kako je postupao s tim zarobljenicima?
Ne znam.
Imate h ovdje mnogo tehtirevana?
Ima ih nekoliko.
Izvukoh nekoliko srebrnjaka od onoga novca to sam ga pronaao u Abu
Seifovim bisagama.
Hvala ti. Uzmi!
O gospodaru, tvoja je milost vea od . . .
Ostavi to prekinuh je. Je li stric tvoje djece takoer zarobljen?
Jeste.
Pustit emo ga na slobodu. Poi onom malom ratniku koji jae crnoga
konja i reci mu da mu poruujem neka ti vrati tvoju stoku. eik se nee vie
vratiti.
O gospodaru. . .
Dobro je. Hajde sada i ne kazuj nikome to smo ovdje razgovarali!
ena ode, a i ja izaoh iz atora. Ratnici su ve gotovo izdvojili ivotinje.
Potraih Halefa. Kad sam mu mahnuo dojae k meni.
Tko ti je dopustio da jae na mom vrancu, Hadi Halefe Omare?
Htio sam ga samo naviknuti na svoje noge, adi.
Ne vjerujem da e ih se on odvie poplaiti dobacih. A sad
pripazi, Halefe. Tebi e doi neka ena i zatrait e jedno govedo i deset ovaca.
Dat e ih.
Sluam te, sidi;
uj me dalje! Uzet e iz logora tri tahtirevana i osedlat e njima tri
deve.
Tko e putovati s njima, sidi?
Pogledaj tamo na rijeku! Vidi li ono grmlje i ono drvo tamo na desno?
Vidim i jedno i drugo.
Ondje lee tri bolesna ovjeka koje emo smjestiti u koare. Hodi sada
u eikov ator. On je tvoj sa svime to se u njemu nalazi. Poberi pokrivae i
prostri ih u koare da bi bolesnici leali na mekom, ali nitko ne smije ni sada ni
putem doznati koga to deve prenose.
Ti zna, sidi, da ja inim sve to mi zapovjedi, ali sve to ne mogu sam
obaviti.
Ondje se nalaze Englezi, a i dva Hadedina. Oni e ti pomoi. Daj mi
sad drijepca. Sam u preuzeti nadzor.
Nakon jednog sata bili smo gotovi s itavim poslom. Dok su svi prisutni
posvetili samo panju stadima, Halef je uspio da bolesnike neopazice smjesti na
deve. itava dugaka karavana stajala je spremna za polazak. Sad potraih onog
mladia koji me je danas doekao kijaom. Opazio sam ga gdje stoji usred svojih
drugova i odjahao k njemu. Lindsay je sa svojim slugama stajao u blizini.
Ser David, imate li vi ih vae sluge uza se kakav konopac?

 ini mi se da ih ovdje ima mnogo.

Lindsay prie k ono nekoliko konja koji su bili ostavljeni plemenu. Konji
su konopcima bili vezani uz atorske motke. Lindsay razree konopce i donese
ih.
Vidite li onog smeeg momka tamo, ser David? Pri tome sam mu
oima dao kradomice znak.
Vidim ga, ser.
Predajem ga vama. On je bio tamniar one trojice nesretnika pa treba
zbog toga da poe s nama. vrsto mu sveite ruke na leima i privrstite ue na
svom sedlu ili stremenu. Neka malo naui trati.
Yes, ser. Vrlo lijepo.
Nee dobiti ni jela ni pia dok ne doemo u Vadi Derad.
To je i zasluio.
I pazite na njega. Ako vam umakne, zauvijek smo se rastali, a vi onda
gledajte gdje ete nai fowlingbulle.
Pripazit u ja ve na njega. Na prenoitima u ga ukopati u zemlju.
Dakle naprijed!
Englez prie mladiu i poloi mu ruku na rame.
Poi sa mnom, lupeu!
Lindsay ga je vrsto zgrabio, a oba mu sluge vjeto svezae ruke. Mladi
se u prvi as zabezeknu, a onda se okrenu k meni:
to znai to, efendijo?
Poi e s nama,
Ja nisam zarobljenik, ja u ostati ovdje. Uto se k nama progura neka
postarija ena.
Alah kerim! to hoe s mojim sinom, efendijo?
On e s nama.
On? Zvijezda moje starosti, slava svojih vrnjaka, ponos cijeloga
plemena? to je uinio da ga vee kao ubojicu koga je stigla krvna osveta?
Brzo, ser David! Sveite ga na konja, a zatim naprijed. Istodobno
dadoh znak za polazak i krenuh. Prije sam osjeao samilost prema tom teko
pogoenom plemenu, ali sad mi je svako lice ovdje bilo odvratno, a kad smo
izali iz logora i kad je utihlo sve ono jadikovanje iza nas, bilo mi je kao da sam
umakao iz razbojnike spilje.
Halef je sa svoje tri deve jahao na elu karavane. Pojahah k njemu.
Lee li ti ljudi udobno?
Kao na padiahovom divanu, sidi.
Jesu li to jeli?
Nisu. Pili su mlijeka.
To je bolje. Mogu li govoriti?
Izgovorili su samo nekoliko rijei ali jezikom koji ne razumijem.
Mora da je to kurdski.
Kurdski?

 Tako je. Ja ih smatram oboavateljima avla.

Oboavateljima avla? Ouvao nas Alah devet puta kamenovanog
avla! Kako moe netko oboavati avla, sidi?
Oni ga ne oboavaju, premda bi se to dalo zakljuiti po nazivu to sam
ti rekao. To su marljivi, dobri i estiti ljudi, upola krani, upola muslimani.
Aha. Zato i govore jezikom koji ne razumije ni jedan musliman.
Razumije li ga ti?
Ne razumijem.
On se gotovo prestraeno trgnu.
Ne razumije? Sidi, to nije istina! Ti zna sve!
Kaem da ne vladam tim jezikom.
Uope ne vlada?
Hm! Vladam jednim drugim jezikom koji mu je srodan. Moda bih iz
njega mogao koristiti nekoliko rijei da se sporazumijem s njima.
Vidi li da sam imao pravo, sidi?
Nemoj misliti da ja ba sve znam odgovorih. Ja ne znam ak ni to
kako je Hana, svjetlo tvojih oiju, zadovoljna sa svojim Halefom.
Zadovoljna, sidi? Za nju na prvom mjestu dolazi Alah, zatim
Muhamed, onda onaj avao koga si joj poklonio na laniu i koga za nju uva
eik Malek, a zatim odmah dolazi Hadi Halef Omar Ben Hadi Abul Abas Ibn
Hadi Davud el Gosara.
Dakle nakon avla dolazi ti?
Ne dolazim ja nakon avla, ve nakon tvoga poklona, sidi.
Onda budi zahvalan Hani i sluaj je. Opomenuvi ga tako, pooh dalje.
Zbog stoke smo se vraali mnogo polaganije nego to smo stigli ovamo. O
zapadu sunca stigosmo do mjesta koje je lealo jo ispod Kalata El Debara, a
kako je bilo bogato obraslo cvijeem i zelenilom, bilo je prikladno za noni
logor. Naa glavna zadaa bila je sada da nadziremo i stada i Abu Hamede, pa
sam poduzeo sve potrebne mjere opreza. Kasno uvee sam se ve zavio na
spavanje kad Lindsay jo jednom stie k meni.
Strano! Uasno, ser!
to to? Je li va zarobljenik pobjegao?
Taj? No! Lei vrsto vezan.
No, to je onda tako strano i uasno?
Zaboravili smo ono glavno.
to? Govorite.
Gomoljike.
Morao sam se glasno nasmijati.
To je zaista uasno, ser David, pogotovu to sam u logoru Abu Hameda
vidio pune vree gomoljika.
Odakle da ih sad uzmemo?
Sutra emo ih imati. Budite posve sigurni.
Lijepo, laku no, ser.

Zaspao sam a da nisam govorio s ona tri bolesnika. Narednoga jutra sam
ve zarana bio kod njih. Koare su bile postavljene tako da su ljudi u njima mogli
jedan drugoga vidjeti. Danas su ve malo bolje izgledali i bili se toliko oporavili
da su mogli govoriti bez tekoa.
Kako sam ubrzo ustanovio, sva su trojica dobro govorila arapski, premda
su se juer u stanju djelomine nesvijesti umjeli sluiti samo svojim materinjim
jezikom. Kad sam im se pribliio, jedan me od njih radosno i ispitljivo pogleda.
Alah te blagoslovio! viknu prije nego to sam ga mogao pozdraviti.
Ti si to! Prepoznajem te!
Tko sam ja, prijatelju?
Ti si mi se pojavio kad je smrt ve posegla za mojim srcem. O efendijo
Kara Ben Nemzi, hvala ti od srca!
Gle, zna kako se zovem.
Znam, jer nam je Hadi Halef Omar, otkako smo se osvijestili, mnogo
pripovijedao o tebi i o tvojim slavnim djelima.
Okrenuo sam se k Halefu.
Brbljive!
Ta zar ne smijem govoriti o tebi, sidi? branio se malian.
Smije, ali bez hvalisanja!
Zatim se ponovo obratih spaenim ljudima:
Jeste li se toliko oporavili da moete govoriti?
Jesmo, efendijo.
Onda mi, recite, tko ste?
Ja se zovem Pali, ovaj ovdje zove se Selek, a ovaj trei Melah.
Gdje vam je domovina?
Naa se domovina zove Badri, a nalazi se sjeverno od Mosula.
Kako ste dospjeli u poloaj u kojem sam vas naao?
Na nas je bej poslao u Bagdad da namjesniku odnesemo njegovu
poruku.
U Bagdad? Ne spadate li vi pod Mosul?
Gospodine, mosulski paa je opak ovjek koji nas esto tlai.
Bagdadski namjesnik uiva padiahovo povjerenje, pa se trebao zauzeti za nas.
Kako ste putovali? U Mosul, a zatim niz rijeku?
Nismo. Otili smo do rijeke Gomul, sagradili splav, pa otplovili niz tu
rijeku u Gazir Su, a odande u Sab el Kebir koja utjee u Tigris. U Tigrisu smo
pristali uz obalu pa nas je ondje eik Abu Hameda napao dok smo spavali.
Je li vas opljakao?
Oduzeo nam je sve to smo imali, a zatim nas je htio prisiliti da piemo
svojim ljudima neka nam poalju otkup.
A vi to niste uinili?
Nismo, jer smo siromani i ne moemo platiti otkupninu.
Va bi je bej moda ipak platio?

 eik je traio da piemo njemu, ali to nismo htjeli. Bej bi sigurno platio,
no mi smo znali da bi to bilo uzalud, jer bi nas oni ipak ubili.
Imali ste pravo. Sve da ste i platili otkupninu ipak biste izgubili ivot.
Zatim su nas udarili na muke. Batinali su nas, duge sate vjeali za ruke i
noge i naposljetku nas zakopali u zemlju.
I cijelo vrijeme bili ste svezani?
Jesmo.
Znate li da se va krvnik nalazi u naim rukama?
Hadi Halef Omar nam je to ve rekao.
eika nee mimoii kazna.
Efendijo, ne osveuj mu se.
Kako? Da proe bez kazne?
Da, bez kazne. Ti misli na osvetu, ali mi smo zadovoljni s time to
smo opet zadobili ivot pa emo mu oprostiti.
To su dakle bili oboavatelji avla!
Vidjet emo. Znate li kamo sad jaemo?
Znamo. U Vadi Derad.
Ondje ete nai Hadedine, a njihov eik primit e vas s dobrodolicom.
Nakon toga kratkog razgovora nastavismo put. Kod Kalata El Debara
uspio sam pronai itavu hrpu gomoljika, tako da je moj Englez bio sav ushien.
Sabrao je veliku zalihu i obeao mi da e me pozvati na patetu od gomoljika to
e je sam prirediti.
Kad je prolo podne, zakrenusmo meu planine Kanuke i Mukehir pa
poosmo ravno prema Vadi Deradu. Namjerno nisam najavio na dolazak da
iznenadim eika Muhameda Emina. Ipak su nas opazili straari plemena Abu
Muhamed i dali znak da dolazimo. Cijelu dolinu ispuni glasno kliktanje.
Muhamed Emin i Malek pojahali su nam odmah u susret i srdano nas
pozdravili. Moje je stado stiglo prvo.
Do panjaka Hadedina vodio je samo jedan put i to kroz vadi. Ovdje su se
jo nalazili svi ratni zarobljenici pa svako moe lako zamisliti s kakvim su
pogledima Abu Hamedi promatrali dugaku povorku s plijenom koja je prolazila
kraj njih. Naposljetku stigosmo opet u ravnicu pa sjahah.
Tko se nalazi u tehtirevanima? upita Muhamed Emin.
Tri ovjeka koja je eik Zedar Ben Huli dao muiti na smrt
odgovorih. Pripovijedat u ti jo o njima. Gdje su zarobljeni eici?
Ovdje u atoru. Evo ih, dolaze.
Upravo su izali. Oi eika plemena Abu Hameda podmuklo bljesnue kad
je prepoznao svoje stado. On mi prie blie.
Jesi li doveo vie nego to si smio?
Misli li stoke?
Da, stoke.
Doveo sam toliko koliko mi je bilo zapovjeeno.
Ja u je prebrojiti.

 Samo broji rekoh hladno. Uostalom, ipak sam doveo vie nego
to sam trebao dovesti.
ega?
Hoe li da vidi?
Moram vidjeti!
Onda dozovi onog ondje.
Pri tome sam pokazao na njegovog starijeg sina koji se upravo pojavio na
ulazu u ator. Domahnuo mu je da prie blie.
Hajdete svi sa mnom! rekoh.
Muhamed Emin, Malek i sva tri zarobljena eika pooe za mnom onamo
gdje su klekle one tri deve s tahtirevanima. Halef je upravo dao izvaditi Jeside iz
njih.
Poznaje li te ljude? upitah Zedara Ben Hulija.
On prestraeno ustuknu, a isto tako i njegov sin.
Jesidi! viknu.
Da, Jesidi koje si htio polako umoriti kao to si umorio ve tolike ljude,
ti nemani!
eik me oinu, pravim panterskim pogledom. .
to je uinio? upita Obeid Esla El Mahem.
Dopusti da ti ispripovjedim. Zaudit e se kakav je ovjek tvoj ratni
saveznik.
Ispripovjedio sam im kako sam naao ta tri ovjeka i u kojem su stanju
bila. Kad sam zautio svi se odmakoe od Zedara Ben Hulija. Time se ovome
otvorio pogled na ulaz u dolinu gdje se u tom trenu pokazae tri konjanika:
Lindsay sa svoja dva sluge. Zaostao je za nama. Kraj njegova konja vukao se
mladi eikov sin.
Zedar Ben Huli ugleda mladia i smjesta se okrenu k meni:
Alah akbar! to je to? Moj drugi sin zarobljen?
Kako vidi.
to je uinio?
Bio je pomonik u tvojim zloinima. Osim toga pokuao je da i mene
ubije. Dao sam ga svezati i sad dolazi kazna za vas. Tvoja dva sina e dva dana
uvati strau kraj glave svoga oca zakopanog u zemlju. Onda emo te osloboditi.
Kazna je uostalom i odvie blaga za tebe i tvoje sinove! Idi i odvei svoga sina!
Zedar smjesta priskoi Englezovom konju i posegnu za konopcem. Ser
David je bio upravo sjahao pa odgurnu eikovu ruku i viknu:
Gubi se odavde! Taj je momak moj!
Uto Zedar Ben Huli strelovitom brzinom izvue Englezu jedan od
njegovih golemih pitolja iz pojasa, namjeri u njega i opali. Lindsay se strelovito
okrenu, ali mu je tane ipak okrznulo ruku. U narednom trenutku prasnu drugi
hitac. Irac Bili je podigao puku da obrani svoga gospodara i njegovo tane
prosvira eikovu glavu. Oba eikova sina bacie se na strijelca, ali naioe na
dolian prijem. Ubrzo su bili svladani.

Okrenuo sam se od tog prizora, zgrozivi se. Kazna koju sam namijenio
zloincu bila bi odvie blaga. Sad se ispunilo obeanje to sam ga dao onoj eni:
eik se nee vratiti u svoj logor.
Proteklo je dosta vremena prije nego to smo se opet smirili. Onda zauh
kako me Halef pita:
Sidi, kamo da odvedem ova tri ovjeka?
O tome neka odlui eik Hadedina glasio je moj odgovor. Muhamed
Emin im prie.
Merhaba dobro mi doli! Ostanite kod Muhameda Emina dok se ne
oporavite od svoje patnje.
Selek ga iznenaeno pogleda.
Muhamed Emin? upita.
Tako se zovem.
Ti nisi amar, ve Hadedin?
Hadedini spadaju u pleme amara.
eie, onda imam poruku za tebe.
Poruku?
Tako je. Bilo je to u Badriju, prije nego to smo krenuli na put. Otiao
sam na potok da zagrabim vode. Ondje je leala eta Arbanasa, uvajui nekog
snanog ovjeka. Zamolio me je da mu dadem vode a gradei se da pije on mi
apnu: Poi Samarima, Muhamedu Eminu, mom ocu i reci mu da me vode u
Amadiju. Eto, to sam ti imao rei.
eik zapanjeno ustuknu.
Moj sin Amad el Gandur! viknu. To je bio on, on! Kako je
izgledao?
Bio je visok poput tebe, ali pleatiji od tebe, a crna mu je brada dopirala
do prsiju.
Moj sin! Hamdulilah! Napokon imam njegov trag! Radujte se, ljudi,
radujte se sa mnom, jer e danas biti sveani dan za sve prijatelje i suplemenike!
Kad si to govorio s njime?
Otada je prolo est tjedana.
Hvala ti. est tjedana, to je dugo vrijeme! Ali moj sin ne smije dulje
amiti u tamnici. Poi u po njega, pa sve da moram osvojiti i razoriti cijelu
Amadiju. Kara Ben Nemzi, hoe li pojahati sa mnom ili e me ostaviti na
cjedilu?
Pojahat u s tobom.
Alah te blagoslovio! doite da tu vijest objavim svim muevima
Hadedina!
Muhamed Emin pouri prema vadiju, a Halef prie k meni i upita:
Sidi, je li istina da e i ti s njime?
Hou.
Smijem li te pratiti?
Sjeti se svoje ene, Halefe.

 Hana je dobro spremljena, ali ti treba vjernog pratioca, sidi. Smijem li

s tobom?
Dobro, povest u te dakle sa sobom, ali najprije upitaj Muhameda
Emina i eika Maleka da li to doputaju!

KOD MOSULSKOG PAE

TAKO sam stigao u Mosul i ekao da me primi Sekib Halil-paa,
mutesarif toga sandaka.
Nakanio sam s Muhamedom Eminom odjahati gore u kurdske planine da
lukavtinom ili silom oslobodim njegovog sina Amada el Gandura iz tvrave
Amadije, Bila je to zadaa koja se nije dala ba tako lako rijeiti. Hrabri eik
Hadedina najradije bi krenuo s ratnicima itavoga svog plemena da se probije
kroz tursko podruje i da javno i otvoreno napadne Amadiju, ali je bilo stotinu
vanih razloga koji su govorili protiv provedbe takvog pustolovnog plana. Jedan
jedini ovjek mogao bi lake uspjeti nego itavi opor Beduina, pa je tako
Muhamed Emin naposljetku pristao na moj predlog da taj pothvat izvedemo nas
trojica to jest, on, Halef i ja.
Pri tome sam morao napregnuti svu svoju snagu uvjeravanja da objasnim
Davidu Lindsayu koji nam se unato svojoj rani elio prikljuiti da bi nam on,
budui da ne vlada jezicima i ne umije se prilagoavati prilikama, bio vie na
tetu nego od koristi. Naposljetku je odluio da e ostati kod Hadedina i da e
ondje poekati na povratak: Ovdje mu je ranjeni Levantinac Aleksandros
Koletis mogao posluiti kao tuma kad bude iskapao fowlingbulle. Hadedini su
mu obeali da e mu pokazati ruevina koliko god hoe.
Sukob s njihovim neprijateljima potpuno se izgladio. Sva tri plemena su se
pokorila i morala pobjednicima dati taoce. Prilike su bile takve da je Muhamed
Emin mogao poi na put.
Uostalom, nije s nama pojahao u Mosul, jer bi se ondje izvrgao vanredno
velikoj opasnosti. Dogovorili smo se da emo se sastati u ruevinama Korsabada,
starog asirskog Saraguma. Zajedno smo dakle projahali kroz Vadi Mur u Kal
Kan i El Kasr. Ondje smo se razili. Ja sam s Halefom otiao u Mosul, a eik se
na splavi prevezao preko Tigrisa da bi na protivnoj obali rijeke stigao na mjesto
ureena sastanka.
Zbog ega sam pak ja poao u Mosul? Da potraim predstavnika Engleske
i da ga zamolim za zatitu? Nije mi padalo ni na um, jer sam s njegovom zatitom
bio isto tako siguran kao i bez nje. Naprotiv, bilo je prijeko potrebno da govorim
s paom. S njegovom pomou htio sam se snabdjeti svime to bi nam moglo
koristiti u naoj namjeri.
U Mosulu je vladala strana vruina. Termometar je pokazivao 46 Celzija
u hladu. Zato sam unajmio jedan od onih serdaba u kojima stanovnici toga grada
veinom stanuju u vrue godinje doba.
Halef je sjedio kraj mene i istio svoje pitolje. Dulje vremena smo
obojica utjeli, ali sam vidio da malianu neto titi srce. I zaista se naposljetku
naglo okrenu k meni i ree:
Na to nisam ni mislio, sidi!
Na to?

 Da nikad vie neemo vidjeti Hadedine.

Ah! Zato neemo?
Ti eli u Amadiju, sidi?
Tako je. To ve dugo zna.
Da, znao sam, ali nisam poznavao put koji vodi onamo. To je put u smrt
i u dehenem.
Halefovo lice bilo je tako ozbiljno kako to jo nikad kod njega nisam
opazio.
Zar je ba tako opasan, Hadi Halefe Omaru? upitah.
Ne vjeruje li mi, sidi? Dokazat u ti. Pripazi! uo sam da na tom putu
eli posjetiti tri ovjeka koji se zovu Pali, Selek i Melaf. dakle ona tri ovjeka
koja si spasio na otoku Abu Hameda i koja su se oporavivi se kod Hadedina
vratila u svoju domovinu.
Posve tano.
No, onda smo obojica izgubljeni. Svaki vjernik koji doe k tim ljudima
izgubit e i ivot i raj.
To mi je neto posve novo, Halefe. Tko ti je to rekao?
To svatko zna. Nisi li jo uo da se zemlja u kojoj ti ljudi stanuju zove
Sejtanistan?
Ah, sad sam shvatio to misli. Bojao se Jesida, oboavatelja avla. Ipak
sam se gradio kao da nita ne slutim pa upitah dalje:
Sejtanistan, avolova zemlja? Kako to?
U njoj stanuju ridal e ejtan, avolovi ljudi, oni koji oboavaju avla.
Halefe, zar ima ljudi koji oboavaju avla?
Ima ih. Zar nisi dosad uo za njih?
Jesam, jesam. Ali ti ljudi ive u zemlji s one strane velikog mora.
Franci je nazivaju Australijom. Ondje stanuju divlji narodi koji imaju ejtana po
imenu Jahu. Njega oboavaju. Ali ovdje nema ljudi koji bi to radili.
Sidi, ti si pametniji od mene i mudriji od mnogih ljudi, ali kadto tvoja
pamet i tvoja mudrost jednostavno iezavaju. Pitaj koga god hoe i svatko e ti
rei da ljudi u Sejtanistanu oboavaju avla.
Jesi li prisustvovao tom njihovom oboavanju?
Nisam, ali sam to uo.
Jesu li oni ljudi od kojih si to uo prisustvovali oboavanju?
I oni su to uli od drugih.
Onda u ti rei da je sve to samo naklapanje, jer Jesidi nikome tko nije
njihove vjere ne doputaju da prisustvuje njihovim vjerskim obredima.
Je li to istina?
Posve sigurno. U najmanju ruku bila bi zaista velika iznimka kad bi
nekom strancu dopustili da im prisustvuje.
Pa ipak je poznato sve to oni rade.
Ako se toliko boji, moe se mirno vratiti kui, a ja u poi sam.
Vratiti? Nipoto! Kako bih te mogao ostaviti samoga?

 Kaem ti Halefe da se ne mora bojati oboavatelja avla nasmijeih

se. Ti ljudi uope ne oboavaju avla. To su isti, vjerni, zahvalni i iskreni
ljudi. Oni nee ugroziti tvoje vjeno blaenstvo, jer nee ni dirnuti u tvoju vjeru.
Ti dakle misli da me Jesidi nee prisiliti da se klanjam avlu?
Uvjeravam te da nee.
Ali oni e nas ubiti.
Nee ni mene ni tebe.
Pa ipak su ve ubili brojne ljude.
Jesidi su se samo branili kad su pokuali da ih iskorijene. Ubijali su
samo one koji su ih napadali. Uostalom, oni e biti tvoji prijatelji kao to su i
moji. Nisi li ti njegovao onu trojicu njihovih sve dok nisu ozdravili?
Istina je, sidi. Neu te dakle napustiti, nego u poi s tobom. Uto zauh
korake niza stepenice. U podrum uoe dva ovjeka, dva arbauska age iz painih
eta. Zastae na ulazu i jedan od njih upita:
Jesi li ti onaj nevjernik kojeg imamo otpratiti?
Nipoto nisam elio dopustiti da ti ljudi ovako postupaju sa mnom. Oficir
je oekivao odgovor, ali mu ga ja nisam dao. Dapae, gradio sam se da ga nisam
ni vidio ni uo.
Jesi li gluh i slijep da mi ne odgovara? osorno me upita. Ti su
Arbanasi surovi i neobuzdani, opasni momci koji kod najsitnijega povoda ne
samo to poseu za orujem, ve ga i upotrijebe. Ipak nisam htio dopustiti da sa
mnom postupaju na taj nain. Zato kao nehotice izvukoh revolver iz havka i
obratih se svom pratiocu:
Hadi Halefe, reci mi je li netko ovdje?
Jeste: dva ovjeka.
Tko su oni?
Dva sabita koja ele govoriti s tobom.
Tko ih alje?
ekib Halil-paa, Alah mu dao dug ivot!
To nije istina. Paa Alah ga zatitio! poslao bi mi uljudne ljude.
Reci tim ljudima koji me vrijeaju umjesto da me pozdrave neka odu i neka
onome ovjeku koji ih je poslao ponove rijei to sam ti ih rekao.
Oba age posegnue za kundacima svojih pitolja i zgledae se. Upravih
mirno cijev svoga oruja u njih i smrkoh obrve.
No, Hadi Halefe Omaru, to sam ti zapovjedio?
Na malianu se vidjelo da odobrava moje vladanje. I on je izvukao jedan
od svojih pitolja pa se sad okrenu prema ulazu, drei se to je ponosnije
mogao:
ujte to vam imam rei. Taj hrabri glasoviti efendija zove se Kara Ben
Nemzi, a ja sam Hadi Halef Omar Ben Hadi Abul Abas Ibn Hadi Davud al
Gosara. uli ste to je moj efendija rekao. Hajdete i uinite onako kako vam je
zapovjeeno!

 Nejdemo mi nikamo! Sekib Halil-paa nam je dao nalog pa emo ga

izvriti.
A ja vam kaem: vratite se pai i recite neka nam poalje uljudnije
ljude. Tko doe mom efendiji mora najprije izuti cipele, a zatim pozdraviti.
Kod takvog nev . . .
Za tren oka naoh se pred njima.
Mi smo. . . poe jedan od njih ponovo.
Napolje!
Trenutak kasnije bio sam s Halefom sam. Age su morale uvidjeti da
nemam ni najmanje volje da od njih primam ikakve naloge. U takvim prigodama
valja znati nastupiti. Malo line hrabrosti i to vea doza neskromnosti uz pomo
one lijepe vrline koju bismo kod nas nazvali grubou poluuju u odreenim
pretpostavkama najbolji uspjeh. S druge strane ovjek zapada u neprilike koje ga
sile da proguta kojeta pa i mnogo toga. U takvom sluaju je najbolje da se gradi
kao da nije nita ni uo. Istina, tu je potrebno dobro poznavanje prilika i pravilna
ocjena svakog pojedinog sluaja, a povrh svega jo i veliko iskustvo da se odlui
to je u danom asu bolje i pametnije: grubost ili strpljivost i svladavanje. Ruku
na oruje ili vreicu s novcem.
to si to uinio, sidi? zapanjeno e Halef.
Premda je bio neustraiv, poplaio se posljedica mojega vladanja.
to sam uinio? Izbacio sam ta dva klipana.
Ta ti poznaje Arbanase. Krvoedni su i osvetljivi. Nisi li u Kahiri
vidio da je jedan od njih ustrijelio neku staricu samo zbog toga, jer mu se nije
uklonila s puta. A bila je slijepa.
Vidio sam, ali ta nas dvojica nee ustrijeliti.
Zbog pae? Poznaje li ga?
ekib Halil je veoma dobar ovjek.
O da! Veoma dobar, sidi! Pola Mosula je prazno, jer ga se svi boje. Ne
proe nijedan dan a da deset ili dvadeset ljudi ne dobije bastonadu. Bogati ljudi
omrknu a ne osvanu, a njihov imutak pripadne pai. On podjaruje arapska
plemena jedno na drugo, a zatim napada pobjednika da mu otme plijen. On veli
svojim Arbanasima: Poite, palite i arite, ubijajte, ali donesite mi novaca!
Oni to i ine pa mutesarif postaje bogatiji od padiaha. Tko jo danas uiva
njegovo povjerenje, toga daje sutra zatvoriti, a prekosutra mu skida glavu. Sidi,
to e uiniti s nama?
Vidjet emo.
Neto u ti rei, sidi. im opazim da nam paa eli nanijeti kakvo zlo,
ja u ga ustrijeliti. Neu umrijeti a da i njega ne povedem sa sobom.
Zato nee uope imati prilike, jer odlazim k njemu sam.
Sam? To ne doputam. I ja u s tobom!
Zar te smijem povesti sa sobom, ako on eli da primi samo mene?
No, dobro, onda u poekati ovdje, ali ti se zaklinjem prorokom i svim
kalifima: ne vrati li se do veeri, poruit u pai da mu imam neto vano

saopiti. On e me primiti, a ja u mu oba metka iz svog dvocjevnog pitolja

ispaliti u glavu.
Govorio je ozbiljno pa sam bio uvjeren da bi hrabri malian to i uinio.
Takvu zakletvu ne bi prekrio.
A Hana? upitah.
Plakat e, ali e se ponositi izjavi. Ne bih htio da voli ovjeka
koji doputa da ubiju njegovog sidija a da ga ne osveti.
Hvala ti, dobri moj Halefe. Uostalom, uvjeren sam da do toga nee
doi.
Nakon nekog vremena ponovo zausmo korake. Uao je neki obini
vojnik. Cipele je skinuo vani.
Dobro jutro! pozdravi.me.
Dobro jutro. to hoe?
Jesi li ti onaj efendija koji eli govoriti s paom?
Jesam.
ekib Halil-paa Alah mu poklonio tisuu godina! poslao ti je
nosiljku. Treba da doe k njemu.
Izii: odmah u doi.
Kad je vojnik izaao, ree mi Halef:
Sidi, vidi li da stvar postaje opasna?
Kako to?
Mutesarif ti je ovoga puta poslao obinog vojnika.
Moglo bi biti, ali budi bez brige!
Uspeo sam se uz ono nekoliko stepenica. Ali, pred kuom je stajala eta od
dvadesetak Arbanasa. Bili su naoruani do zuba, a vodio ih je jedan od one
dvojice aga koji su malo prije bili kod mene. Dva hamala drala su otvorenu
nosiljku.
Ui zapovjedi aga mrko.
Posluao sam ga to sam nemarnije mogao. Po pratnji mogao sam naslutiti
da sam ve upola uhapen. Ponesoe me brzim koracima sve dok se nismo
zaustavili pred nekim vratima.
Izii i poi za mnom! opet mi mrko zapovjedi aga.
Odveo me je uza neke stepenice u sobu u kojoj je stajalo nekoliko oficira.
Svi su me odmjeravali mranim pogledima. Kraj ulaza sjedilo je nekoliko
graana na kojima se dalo razabrati da se nipoto ne osjeaju ugodno u toj lavljoj
jami. Odmah su me najavili. Skidoh sandale koje sam posebno navukao ba za
taj posjet i uoh.
Es selam aleikum! pozdravih prekriivi ruke na prsima i naklonivi
se.
Al...
ekib Halil-paa se smjesta prekinu i upita:
Tvoj je glasnik rekao da neki Alman eli govoriti sa mnom?
Tako je.

 Zato me onda pozdravlja muslimanskim pozdravom?

Ti si musliman, ljubimac Alaha i padiaha Alah te zatitio! zar da
te pozdravljam pozdravom pogana koji ne poznavaju ni boga ni svete knjige?
Smion si, strane.
Dobacio mi je neobian, vrebajui pogled. Bio je srednjega stasa i mrav,
a lice bi mu bilo veoma prosjeno da se u njem nije isticao izraz lukavosti i
okrutnosti. Desni obraz bio mu je jako nateen. Kraj pae stajala je srebrna plitica
puna vode koja mu je sluila kao pljuvanica. Bio je odjeven u svilenu odjeu, a
drak njegova bodea i kopa na turbanu svjetlucali su od dijamanata. Na prstima mu je sjalo prstenje, a nargila iz koje je puio bila je jedna od
najskupocjenijih to sam ih ikad vidio,
Sekib Halil me je najprije neko vrijeme mjerio od glave do pete, a zatim
upita:
Zato nisi dao da mi te predstavi kakav konzul?
Nijemci nemaju konzula u Mosulu, a ostale konzule isto tako ne
poznajem kao to nisam poznavao ni tebe. Nikakav me konzul ne moe uiniti ni
boljim ni gorim nego to jesam, a u tebe su otre oi. Ti ne treba konzula da bi
me upoznao.
Maalah! Zaista govori smiono. Govori kao da si velik ovjek.
To je zaista bilo veoma drsko, no ipak sam odmah opazio da je poluilo
oekivani dojam.
Kako se zove? upita.
Ekscelencijo, imam vie razliitih imena.
Razliitih imena? Mislim da svaki ovjek ima samo jedno ime.
Obino ima, ali je kod mene neto drukije, jer su me u svakoj zemlji
koju sam pohodio drukije nazivali.
Jesi li vidio mnoge zemlje i mnoge narode?
Jesam.
Koje narode?
Osmanlijce, Francislere, Inglislere, Espaniolare. . .
Nabrojao sam prilino dugaak niz imena, a od uljudnosti sam poeo s
Osmanlijama. Oi su mu se pri svakom imenu sve vie irile. Konano prasnu:
Cok ej!1 Zar toliko naroda ima na svijetu?
Jo mnogo, mnogo vie!
Alah akbar! Stvorio je toliko naroda, kao mravi u mravinjaku. Jo si
mlad: kako si mogao ve posjetiti tolike zemlje? Koliko ti je bilo godina kad si iz
Almanje krenuo u svijet?
Bilo mi je osamnaest godina kad sam preko mora otputovao u
Jenijdinju.
A to si ti?
Piem novine i knjige koje se onda tampaju.
O emu pie u njima?
Obino opisujem ono to vidim i ujem, to doivim.

 Dolaze li dakle u te gazetalare oni ljudi s kojima se sretne?

Samo oni najistaknutiji.
Dakle i ja? I ti!
I ti!
to e pisati o meni?
Kako bih to ve sada mogao znati, moj pao? Ljude mogu opisati samo
onako kako su se prema meni ponijeli.
Tko to ita?
Brojne tisue ljudi, siromasi i bogatai, velikani i bijednici.
Takoer i pae i knezovi?
I oni.
U tom trenutku odjeknu iz dvorita zvuk udarca praen jaukanjem
batinanog ovjeka. I nehotice osluhnuh.
Ne obaziri se na to! ree paa. To je moj heim.
Tvoj lijenik? zaueno upitah,
Da, on. Jesi li kada imao zubobolju?
Jesam, kao dijete.
Onda zna kako je to. Imam bolestan zub. Ovaj pas mi ga je htio
izvaditi, ali je to izveo tako nespretno da me je strano zaboljelo. Sad ga zbog
toga ibaju. Ja pak ne mogu vie zatvoriti usta.
Ne moe zatvoriti usta? Da nije bolesni zub moda ve bio napola
podignut iz eljusti? Odluio sam da to iskoristim.
Smijem li pogledati taj bolesni zub, maj pao?
Jesi li ti heim?
Kadto jesam.
Onda pogledaj! Dolje desno!
Sekib Halil otvori usta i ja zavirih u njih.
Doputa li mi da opipam taj zub?
Ako me ne bude boljelo.
Umalo da se strogom pai nisam nasmijao u lice. uplji zub je leao izvan
svoga leita u nateenom mesu, tako da sam ga trebao samo malo povui
prstima i time dovriti prekinuto vaenje.
Koliko batina ima dobiti heim?
ezdeset.
Hoe li mu oprostiti udarce to ih jo nije dobio ako ti izvadim zub a
da te nita ne zaboli?
To ne moe.
Mogu.
Dobro, ali bude li me boljelo onda e ti dobiti one batine koje sam
njemu oprostio.
Mutesarif pljesne rukama i odmah se pojavi jedan oficir.
Pustite heima! Ovaj je stranac molio za njega. Oficir izae. Na licu mu
se vidjelo da se zaudio.

Sad gurnuh pai dva prsta u usta pa najprije da ga malko zavaram

opipah susjedni zub, a zatim stegoh uplji zub i izvadih ga. Namjesnik je trgnuo
obrvama, ali inilo se da ni ne sluti da mu je zub ve izvaen. Brzo je zgrabio
moju ruku i odgurnuo je.
Ako si heim onda nemoj tako dugo opipavati. Evo, tamo lei ona
stvar.
Sekib Halil pokaza na pod. Drao sam zub meu prstima tako da ga nije
mogao zamijetiti i sagnuo se. Predmet to sam ga ugledao na podu bila su klijeta
za vaenje zuba, ali kakva klijeta! Njima bih mogao vaditi uareno eljezo iz
vatre. Malo opsjene nije ovdje moglo nakoditi. Gurnuo sam pai klijeta u
povelika usta.
Pripazi, hoe li te zaboljeti! Bir, ihi, i jedan, dva tri! Evo onog
neposlunog zuba koji ti je zadao tolike boli!
Pruio sam mu zub. On me zapanjeno pogleda.
Maalah! Nisam ba nita osjetio!
Eto, tako umiju raditi franaki lijenici nasmijeih se. On posegnu
rukom u usta, pogleda zub i tek je tada bio uvjeren da ga se rijeio.
Ti si veliki heim! ree. Kako se zove?
Beni Arabi me zovu Kara Ben Nemzi.
Umije li svaki zub tako vjeto izvui?
Hm! Samo ako su okolnosti povoljne.
Sekib Halil ponovo pljesne rukama. Opet se pojavi onaj isti oficir.
Raspitaj se posvuda u kui da li nekoga bole zubi!
Oficir izae a meni je bilo kao da su me samoga zaboljeli zubi, premda je
izraz paina lica postao veoma milostiv.
Zato nisi odmah doao s mojim glasnicima? upita me.
Jer su me uvrijedili.
Pripovijedaj mi o tome!
Rekao sam mu sve to se dogodilo. Pozorno me je sasluao, a zatim mi se
zaprijeti rukom.
Krivo si uinio. Ja sam zapovjedio, i ti si morao smjesta doi. Zahvali
Alahu to te je nauio kako se bolesni zubi vade bez boli.
Zato?
Jer bi inae bio kanjen. Kako, to jo ne znam.
Kanjen? To ti ne bi uinio.
Maalah! Zato ne bih? Tko bi me sprijeio?
Sam padiah.
Padiah? upita zapanjeno.
Svakako. Nisam nita skrivio pa sigurno mogu zahtijevati da tvoji age
budu uljudni prema meni. Ili zar misli da nije potrebno uzeti u obzir ovu
ispravu? Uzmi je i proitaj.
On otvori papir, pogleda ga, a zatim ga s potovanjem poloi na elo, usta i
srce.

 Padiahov bujuruldu Alah ga blagoslovio! ekib Halil proita

ispravu, sloi je i vrati.
Ti stoji u sjeni padiaha! Kako si doao do toga?
Ti si mosulski namjesnik. Kako si doao do toga, pao?
Zaista, veoma si smion! Ja sam namjesnik ove pokrajine, jer me je
obasjalo padiahovo sunce.
A ja stojim u padiahovoj sjeni, jer me obasjala njegova milost. Padiah
mi je dopustio da posjetim sve njegove zemlje, a zatim u o tome napisati knjige
i navesti kako su me njegovi ljudi primili.
To je djelovalo. Paa pokaza na skupocjeni ilim kraj sebe.
Sjedi!
Zatim zapovjedi nekom crnakom djeaku, koji je uao pred njim da mu
puni lulu, neka za mene donese kavu i lulu.
Tako smo sjedili puei i srui kavu kao stari znanci. inilo se da se
ekibu Halilu sve vie sviam. Da bi mi to dokazao djelom, dao je pozvati oba
moja arnautska age. Lice mu je pri tome bilo takvo da nikako nije agama
nagovijetalo nita dobra. Upita ih:
Vi ste toga beja imali dovesti k meni?
Ti si to zapovjedio, o pao odgovori jedan.
Niste ga pozdravili! Zadrali ste cipele na nogama. ak ste mu rekli da
je nevjernik.
Uinili smo to, jer si ga i ti tako nazvao.
uti, pasji sine, i reci jesam li ga zaista tako nazvao!
Ekscelencijo, ti si...
uti! Jesam li ga nazvao nevjernikom?
Nisi, moj pao.
Pa ipak si to ustvrdio. Siite dolje u dvorite. Svaki od vas dobit e po
pedeset udaraca po tabanima. Javite to dolje!
To je zaista bio divan dokaz prijateljstva prema meni. Pedeset udaraca? To
je ipak bilo previe. Priutio bih im deset ili petnaest udaraca, ali ovako sam se
morao zauzeti za njih.
Ti si pravedan sudac, moj pao rekoh dakle. Tvoja je mudrost
uzviena, a tvoja je dobrota jo uzvienija. Svi carevi, svi kraljevi i vladari imaju
meutim pravo da iskau milost. Ti si mosulski knez, pa e svojom milou
obasjati ta dva ovjeka.
Ta dva lupea koji su te uvrijedili? Nije li to isto kao da su uvrijedili i
mene?
Ekscelencijo, ti se toliko uzdie iznad njih kao to se zvijezde uzdiu
iznad zemlje. agalj zavija na zvijezde, ali ga one ne uju pa svijetle i dalje.
Ljudi na Zapadu slavit e tvoju dobrotu ako im ispripovjedim da si mi ispunio
molbu.
Ti pasji sinovi nisu vrijedni da im oprostimo, ali da vidi da te volim
oprostit u im kaznu. Gubite se odavde i ne izlazite van danas vie na oi.

Kad su age izale iz sobe, paa upita:

U kojoj si zemlji u posljednje vrijeme bio?
U Egiptu. Zatim sam kroz pustinju doao k tebi.
Rekao sam tako jer nisam htio lagati, a istodobno nisam mogao ni rei da
sam bio kod Hadedina.
Kroz pustinju? Kroz koju? Sigurno kroz Sinajsku i Sirijsku. To je teak
put. Ipak budi sretan to si poao njime.
Zato?
Jer bi inae zapao meu Arape plemena amar, a oni bi te ubili.
Da je znao ono to sam mu preutio!
Zar su Samari tako zli, ekscelencijo? upitah.
Oni su drski razbojniki klate koji u ja ve nauiti reda. Ne plaaju ni
porez ni danak i ja sam se ve latio posla da ih unitim.
Zar si protiv njih poslao vojsku?
Nisam. Svoje Arbanase trebam za pametnije stvari.
Te pametnije stvari lako su se dale pogoditi: pljakanje podanika da bi
se paa obogatio.
Ah! Nagaam!
to nagaa?
Mudar vladar uva svoje ljude i pobjeuje svoje neprijatelje
razdvajajui ih.
Valahi! Alamanlari nisu glupi ljudi. Zaista sam tako i uinio.
Jesi li uspio?
Nisam! A zna li tko je tome kriv?
Tko?
Jedan Englez i neki strani emir. Hadedini su najratobornije amarsko
pleme. Htio sam ih unititi ne prolijevajui krv svojih ljudi pa sam protiv njih
poslao tri domorodaka plemena. Zatim je doao taj Englez s onim stranim
emirom i nagovorio druga plemena da se pridrue Hadedinima. Svi moji
saveznici su zarobljeni ili poubijani. Izgubili su najvei dio svojih stada i moraju
plaati danak.
Kojem plemenu pripada taj emir?
To nitko ne zna. Ljudi govore da uope nije ovjek. On nou sam ubija
lava. Tane mu pogaa na daljinu od mnogo milja, a oi mu nou svijetle kao
paklena vatra.
Nisi li ga mogao uhvatiti?
Pokuat u, ali ima malo nade. Abu Hamedi su ga ve jednom uhvatili,
ali im je umakao jaui po zraku.
inilo se da je estiti paa malo praznovjeran. Nije imao ni pojma da taj
avolski momak upravo s njime pije kavu.
Od koga si sve to doznao, ekscelencijo? upitah.
Od nekog Obeida koga su mi poslali kao glasnika kad je bilo ve
prekasno. Hadedini su im ve oduzeli stada.

 Hoe li ih kazniti?
Htio bih, ali ih na alost moram jo neko vrijeme ostaviti na miru,
premda sam ve potpuno sakupio svoje ete. Jesi li ve bio u ruevinama
Kujundika?
Nisam.
Ondje su se skupili vojnici koji su trebali poi na amare, ali sad u ih
poslati drugamo.
Smijem li pitati kamo?
To je moja tajna i nitko to ne smije doznati. Sigurno i ti zna da se
dravne tajne moraju strogo uvati.
Uto ue ovjek koga je paa maloas poslao s nalogom da pronae kakav
bolesni zub. Pokuao sam da mu s lica proitam rezultat njegove potrage, jer mi
nipoto ne bi bilo milo da s onim golemim klijetima moram probijati rupe u nizu
zubi kakvog Arnauta i to bezbolno kako se od mene izriito trailo.
No? upita Sekib Halil.
Oprosti, pao, ali nisam naao nikoga tko bi patio od zubobolje.
Zar ni tebe ne bole zubi?
Ne bole.
Veliki mi je kamen pao sa srca. Ljubazni paa se okrenu k meni i ree mi s
iskrenim aljenjem:
teta. Htio sam ti dati prilike da se ljudi zadive tvojoj umjetnosti.
Moda emo sutra ili prekosutra nai nekoga.
Sutra i prekosutra neu vie biti ovdje odgovorih.
Nee? Mora ostati. Stanovat e u mojoj palai pa neka te dvore kao i
mene. Odlazi!
Ova posljednja rije bila je upuena oficiru koji smjesta ode.
Ipak moram otii rekoh pai ali u se opet vratiti.
Kamo kani?
Gore, u, kurdske planine.
Dokle?
To jo nije odreeno. Moda do Ture Sine, a moda i do Dulamerga.
to e tamo?
Htio bih da vidim kakvi ljudi tamo ive, te kakve biljke rastu u onim
krajevima.
A zato treba da ode odmah, tako da ne moe kraj mene ostati
nekoliko dana?
Jer e inae uvenuti biljke to ih traim.
One ljude tamo gore ne treba upoznavati. To su kurdski razbojnici i
nekoliko Jesida, prokleo ih Alah. A biljke? emu? Ah, ti si heim pa treba
ljekovito bilje! Ali nisi li pomislio da e te Kurdi moda ubiti?
Bio sam ve i kod gorih ljudi nego to su oni.
Bez pratnje? Bez Arbanasa ili baibozuka?
Da. Imam dobro oruje a osim toga imam i tebe, moj pao.

 Mene?
Tako je. Tvoja mo dopire sve do gore do Amadije.
Upravo donde. Amadija je granina tvrava moga podruja. Tamo
imam topove i posadu od tri stotine Arbanasa.
Amadija mora da je vrlo jaka tvrava.
Ne samo da je jaka ve je i potpuno neosvojiva. Ona je klju za zemlju
slobodnih Kurda, Ali i pokorena plemena su neposluna i opasna.
Vidio si moj bujuruldu, pa e mi pruiti zatitu. Zbog te molbe sam
doao k tebi.
Pruit u ti je, ali uz jedan uvjet: vratit e se i bit e moj gost.
Prihvaam to vrlo rado.
Dat u ti dva kavaza koja e te sluiti i tititi te. Znai da e proi i
kroz zemlju Jesida kako sam ve spomenuo.
Proi u.
To je opak i neposluan narod kome treba pokazati zube. Oni
oboavaju avla i piju vino.
Zar je to tako opaka stvar?
On me postrance ispitljivo pogleda.
Pije li vino?
Vrlo rado.
Ima li ga uza se?
Nemam.
Mislio sam da ga ima . . . onda. . . onda bih te pohodio prije nego to
otputuje.
Ove su rijei bile znak da sam ve prilino stekao njegovo povjerenje. To
sam trebao iskoristiti pa dakle rekoh:
Samo me posjeti. Mogu ja nabaviti vina.
I onakvoga koje se pjeni?
Mutesarif je svakako mislio ampanjac.
Jesi li ve pio takvo vino, moj pao?
Nisam! Ne zna li da je prorok zabranio da pijemo vino. Ja sam vjerni
sljedbenik korana.
Znam. Ali takvo vino koje se pjenua moe se napraviti i na umjetan
nain, pa onda to nije pravo vino.
Umije li ti napraviti vino koje se pjenui?
Umijem.
Ali to sigurno traje dugo moda nekoliko tjedana pa ak i mjeseci?
To traje svega nekoliko sati.
Hoe li mi prirediti takvo pie?
Htio bih, ali nemam stvari koje su u tu svrhu potrebne.
to to treba?
Boce.
Njih imam.

 eera i groica.
Dobit e od mene.
Malo octa i vode.
To ima moj aija.
A osim toga neke stvari koje se dadu kupiti samo u ljekarni.
Je li to kakav lijek?
Jeste.
Moj heim ima ljekarnu. Treba li jo togod?
Ne trebam. Samo mi mora dopustiti da vino priredim u tvojoj kuhinji.
Smijem li promatrati kako to radi da bih i ja nauio?
To je gotovo nemogue, moj pao. Vrlo je velika tajna kako se pravi
vino koje musliman smije piti, vino koje pjenui i razveseljuje duu.
Dat u ti sve to zatrai.
Tako vana tajna ne moe se prodati. Nju smije doznati samo prijatelj.
Nisam li tvoj prijatelj, Kara Ben Nemzi? Volim te pa u ti rado odobriti
sve to me zamoli.
Znam, ekscelencijo, pa u ti zato otkriti tu tajnu. Koliko boca da ti
napunim?
Dvadeset. Ili zar je to odvie?
Nije. Poimo u kuhinju.
Mosulski paa je posve sigurno bio potajni podanik kralja alkohola. Obuli
smo cipele, pripalili ibuke umjesto nargile i krenuli u kuhinju.
Gospoda u predsoblju razrogaie oi, vidjevi da tako drugarski izlazim
uz njihova gospodara, ali ja se nisam ni osvrnuo na njih. Kuhinja je leala u
prizemlju. Bila je to visoka mrana prostorija s golemim ognjitem na kojemu je
iznad vatre visio veliki kotao pun kljuale vode, odreene za kuhanje kave. Na
ulazak u kuhinju nije izazvao toliko iznenaenje koliko prepasti. Pet ih est
momaka sjedilo je na podu puei i pijui kavu koja se jo puila. Paa sigurno
jo nikad nije zaao u kuhinju, jer su se ljudi upravo skamenili od prepasti kad se
pojavio. Ostali su sjediti i samo se zablenuli u njega irom razrogaenih oiju.
akib Halil ue meu njih, rastjera ih udarcima noge i viknu:
Diite se, lijenine, robovi! Zar me ne poznajete da ste ostali sjediti kao
da sam vam ravan?
Ljudi skoie na noge, a zatim se ponovo bacie na pod, pod noge pai.
Imate li vrue vode? upita paa.
Eno je tamo kuha, gospodaru odgovori jedan od njih, oito kuhar.
Bio je naime najdeblji i najprljaviji od sviju.
Donesi groice, blesane.
Koliko?
Koliko treba? upita me mutesarif.
Pogledom sam ispitao koliinu vode, a zatim pokazao na neku praznu
posudu.
Tri takva puna vra.

 A eera?
Dvostruko toliko.
Octa?
Otprilike jednu desetinu vra.
Jeste li uli, vi nakaze? Gubite se!
Sluge izjurie i ubrzo donesoe ono to sam traio. Dao sam oprati
groice i bacio ih u kljualu vodu. Tvorniar ampanjaca sa Zapada nasmijao bi
se mojoj pecari ali ja sam imao malo vremena i morao sam to to prije zavriti da
ne bih previe opteretio pamenje plemenitoga pae.
A sad u ljekarnu! zamolih ga.
Doi. .
Poao je naprijed i odveo me u neku odaju koja se takoer nalazila u
prizemlju. Ondje je uao siromani heim povezanih nogu. Paa i njega udari
nogom.
Ustani, gade, i iskazi meni i ovom efendiji ast koja nam pripada.
Zahvali mu, jer je molio za tebe tako da sam ti oprostio ostatak batina. Znaj ti,
neznalico, da mi je on izvadio zub a da nisam nita osjetio. Zapovijedam ti da mu
se zahvali!
Kakva li uitka biti pain osobni lijenik! Ovaj se bijednik bacio preda me
na koljena i poljubio rub moga starog haika. Zatim ekib Halil upita:
Gdje je ljekarna?
Lijenik pokaza na neki veliki crvotoni ormar.
Evo je, moj pao.
Otvori je!
Ugledao sam silnu zbirku kojekakvih vreica, listova, dozica, smotaka,
zavoja i kojeega drugoga. Nisam znao ni ta je to ni za ta slui. Potraio sam
sodu bikarbonu i vinsku kiselinu. Sode je bilo mnogo, a vinske kiseline vrlo
malo. No ipak je bilo dovoljno.
Ima li sve to treba? upita me paa.
Imam.
Gospodar Mosula udari za oprotaj lijenika jo jednom nogom i
zapovjedi:
Nabavi od tih stvari veu koliinu i upamti njihova imena. Nuno u ih
ustrebati ako oboli koji konj. Zaboravi li im imena, dobit e pedeset dobro
odmjerenih batina.
Zatim se vratismo u kuhinju. Sluge su donijele boce, laka, ice i hladne
vode, a zatim ih paa istjera napolje. Nitko osim njega nije smio doznati za
veliku tajnu kako se prireuje vino koje nije vino i koje svaki musliman moe
piti bez grinje savjesti.
Sad smo poeli kuhati, mijeati, hladiti; puniti boce, zaepljivati ih i
peatiti ih da je pai znoj potekao s lica, a kad smo naposljetku bili gotovi,
pustismo sluge opet u kuhinju da odnesu boce na najhladnije mjesto u podrumu.

Jednu je meutim paa ponio sa sobom da je okua pa ju je sam nosio kroz

predsoblje u svoje odaje gdje sjedosmo.
Hoemo li je popiti? upita.
Vino se jo nije dovoljno ohladilo.
Onda emo piti toplo.
Nee ti prijati.
Mora!
Dakako da je moralo, kad je to paa zapovjedio. ekib Halil dade donijeti
dvije ae, zabrani svakom ulaz i skine icu.
Puf! ep je odletio do stropa.
Maalah! prestraeno uzviknu namjesnik. Zaista se pjenua.
Umjetno je vino iknulo iz boce. Htio sam brzo podmetnuti svoju au, ali
paa otvori usta i usnicama obuhvati grlo boce. Kad ju je skinuo, bila je gotovo
potpuno prazna. On brzo zaepi grlo prstom.
ok ala izvrsno! Prijatelju moj, ja te volim. Tvoje je vino bolje od
vode sa zdenca Zem-Zem.
Misli li?
Bolje je. Bolje je ak od vode s Havus Kevsera to je piju blaeni u
raju. Neu ti dati dva kavaza, nego etiri.
Hvala ti. Jesi li zapamtio kako se priprema ovo vino?
Posve tano. Neu zaboraviti.
I ne mislei na to da ovdje stoje dvije ae mutesafir prinese bocu ustima i
odmakne je tek kad je bila posve prazna.
Bom bo, posve prazna! Usahnula je. Zato nije bila vea?
Vidi li kako je moja tajna bila dragocjena? upitah.
Proroka mi, vidim! Oh! Vi ste Franci vrlo pametni ljudi. Dopusti mi
meutim da se malo udaljim.
Namjesnik ustane i izae iz sobe. Kad se nakon nekog vremena vratio,
nosio je neto skriveno ispod kaftana. Bile su to dvije boce. Nasmijao sam se.
Jesi li sam poao po njih?
Sam! Nitko osim mene ne smije ni taknuti to vino koje nije vino.
Zapovjedio sam dolje da ga nitko ne smije dirati, a ako netko ma i prstom takne
bocu, dat u ga izbievati na smrt,
Kani li jo piti? upitah ga.
Zato ne bih? Nije li to divno pie?
A ja ti kaem da to vino tek onda dobiva pravi okus i miris kad se
ohladi.
Kako mora tek onda prijati ako je ve sada tako divno! Slava Alahu
koji daje da raste voda, groice, eer i lijekovi kako bi obradovao srce svojih
vjernika!
Pio je i ne mislei na mene. Lice mu je izraavalo najvei uitak, a kad je
ispio drugu bocu, dobaci mi:

 Prijatelju moj, tebi nije nitko ravan, ni vjernici ni nevjernici. etiri

kavaza su za tebe premalo: dobit e ih est.
Tvoja je dobrota velika, ekscelencijo. Razglasit u je posvuda.
Hoe li pripovijedati i o onome to sam sad ispio?
Ne, o tome u utjeti, a isto tako neu spomenuti ni ono to sam ja
popio.
Jao, ima pravo! Pijem a ne mislim na tebe! Daj mi svoju au a ja u
otvoriti i ovu bocu.
Sad sam okuao svoj proizvod. Prijao je upravo onako kao to mora prijati
nerashlaena soda-voda s juhom od groica i eera. Ipak se inilo da
nerazmaeno paino nepce uiva u njoj.
Zna li ree mutesarif i nagne bocu da je est kavaza za tebe jo
uvijek premalo. Dobit e deset.
Hvala ti, moj pao.
Bude li i dalje tako pio, morat u poi na put s itavom vojskom kavaza a
to bi mi moglo u izvjesnim okolnostima postati velikom zaprekom.
Dakle proi e kroz zemlju poklonika avla vrati se Sekib Halil na
stari predmet razgovora. Poznaje li njihov jezik?
Mislim da govore kurdski?
Da, jednim narjejem kurdskog jezika. Samo nekolicina od njih vlada
arapskim jezikom.
Ne poznajem to narjeje.
Onda u ti dati tumaa.
Moda to nee biti potrebno. Kurdski je jezik srodan perzijskom, a
perzijskim jezikom vladam.
Ja ne razumijem ni jedan ni drugi, pa ti najbolje sam zna treba li
tumaa ili ne treba. Svakako se u njihovoj zemlji nemoj zadravati. Nemoj se ni
odmarati kod njih, ve brzo projai kroz njihovo podruje. Inae bi te moglo
zadesiti zlo.
Kakvo?
To je moja tajna. Kaem ti samo da bi ti upravo oruana pratnja to ti je
dajem mogla postati opasna. Pij!
To je bila ve druga tajna to ju je spomenuo.
Tvoji me ljudi mogu pratiti samo do Amadije? upitah.
Tako je, jer moja mo dalje ne dopire.
Kakvo podruje slijedi onda?
Zemlja Kurda plemena Bervari.
Kako se zove njihov glavni grad?
Gumri. To je vrsta tvrava u kojoj stanuje njihov bej. Dat u ti pismo
za njega, ali ti ne mogu obeati da e ti ono biti od koristi. Koliko pratilaca ima?
Jednog.
Samo jednoga? Ima li dobre konje?
Imam.

 To je dobro za tebe jer od konja esto ovisi sloboda i ivot jahaa. Bila
bi teta da te stigne kakva nesrea, jer si bio vlasnik vrlo lijepe tajne koju si mi
odao. Htio bih da ti pokaem svoju zahvalnost. Zna li to u uiniti za tebe?
to?
Mutesarif ispije bocu i ree veoma dobrohotno:
Zna li to je diparasi?
To je porez kojeg samo ti smije ubirati.
Pri tome sam se veoma blago izrazio, jer diparasi, odteta za zube,
predstavlja dabinu u gotovu novcu koja se ubire svuda gdje se namjesnik zadri
na svom putovanju i to kao naknada zato to vakanjem ivenih namirnica to
mu ih domai stanovnici moraju besplatno dati troi svoje zube.
Pogodio si ree. Dat u ti pismo kojim zapovijedam da ti posvuda
kamo god stigne isplate diparasi upravo kao da se ja nalazim na tvome mjestu.
Kad e otputovati?
Sutra ujutro.
Poekaj, onda u donijeti svoj peat i dati da smjesta napisati pismo!
ekib Halil ustane i izae iz sobe. Budui da je crnac morao za njim nositi
lulu, ostao sam sam. Kraj pae lealo je nekoliko papira. Sigurno se bavio njima
u asu kad sam uao. Jedan od njih bila je geografska karta, a kad sam je pomnije
pogledao, opazio sam da je to plan doline eik Adija. Ah! Da ne stoji taj plan
moda u vezi s namjesnikovom tajnom? Nisam se mogao dulje baviti tom milju,
jer se paa vratio. Na njegovu zapovijed doao je i njegov tajni pisar. Naredio mu
je da napie tri pisma: jedno upueno kurdskom beju, jedno komandantu tvrave
Amadije, a tree svim glavarima sela i drugim oblastima sjeverne pokrajine. U
njem je stajalo da imam pravo da ubirem diparasi i da svi stanovnici moraju
upravo tako izvriti moje zahtjeve kao da ih postavlja sam mutesarif.
Jesam li mogao vie traiti? Cilj moga boravka u Mosulu potpuno je
postignut, bre nego to sam oekivao, a to je udo osim mojega smionog
nastupa poluila samo soda. .
Jesi li zadovoljan sa mnom? upita.
Beskrajno zadovoljan, pao. Tvoja me dobrota upravo zasipava
dobroinstvima.
Nemoj mi zahvaljivati sada ve kasnije.
Nadam se da u to jednom moi uiniti.
Mora.
Kako?
Odmah u ti rei. Ti ne samo to si heim, ve si i oficir.
Po emu to zakljuuje?
Obini heim ili ovjek koji pie knjige ne bi se usudio da me pohodi
bez pratnje kakvog konzula. Ti ima padiahov bujuruldu, a ja znam da padiah
kadto poziva strane oficire koji moraju proputovati njegove zemlje da mu
podnesu izvjetaj o stanju njegove vojske. Priznaj da si ti takav oficir!

To pogreno miljenje moglo mi je samo koristiti. Ne bi bilo pametno da

sam ga porekao. Ipak nisam htio ni lagati pa sam se dakle lukavo izmotao:
To ne mogu priznati, ekscelencijo. Ako zna da padiah izaalje takve
oficire, onda si sigurno uo i to da se to obavlja potajno. Smiju li oni izdavati
tajnu?
Ne smiju. Ja te ni ne elim na to nagovarati, ali mi u jednom pogledu
ipak moe biti od koristi. Ba sam to maloas htio spomenuti.
U kojem pogledu?
S obzirom na tvoje znanje oficira. Kad se vrati iz planina Kurdistana,
poslat u te Arapima plemena amar, osobito Hadedinima. Treba da proputuje
njihovo podruje i da mi javi kako bih mogao da ih pobijedim.
Ah!
Da. Tebi e to biti lake nego bilo kojem od mojih ljudi. Znam da su
strani oficiri pametniji od naih, premda sam i sam bio pukovnik te sam padiahu
uinio velike usluge. Zamolio bih te da pregleda i podruje Jesida, ali za to je
ve kasno. Odande sam ve douo sve to sam trebao.
Te su me rijei uvjerile da sam maloas pravilno naslutio. ete skupljene u
Kujundiku bile su spremne da napadnu poklonike avla.
Brzo e proputovati njihovo podruje nastavi paa te nee
nipoto ondje ostati do dana njihove velike sveanosti.
Kakve sveanosti?
Sveanosti u ast njihova sveca. Ona se odrava na grobu njihova eika
Adija. Evo ti tvoja pisma. Pratio te Alah! Kad e sutra ujutro otputovati iz
grada?
U vrijeme prve molitve.
Onih deset kavaza bit e u to vrijeme u tvom stanu.
Ekscelencijo, dva su mi dovoljna.
To ti ne razumije. Desetorica su bolja od dvojice. Upamti! Dobit e
pet Arbanasa i pet baibozuika. Brzo se vrati i ne zaboravi da sam ti poklonio
svoju ljubav!
Sekib Halil mi dade znak da sam otputen pa uzdignute glave izioh iz
kue u koju sam prije nekoliko sati uao gotovo kao uhapenik. Kad sam stigao u
svoj stan, naoh Halefa pod orujem.
Slava Alahu, da dolazi, sidi! pozdravi. Da se nisi vratio do
zalaza sunca, odrao bih rije i ustrijelio pau
To ti ne smijem dopustiti, Halefe. Paa je moj prijatelj.
Tvoj prijatelj? Kako tigar moe biti ovjekov prijatelj?
Ukrotio sam ga.
Maalah! Onda si izvrio pravo udo. Kako si to uradio?
Lake nego to sam mogao i naslutiti. Mi stojimo pod njegovom
zatitom pa emo dobiti deset kavaza koji e nas pratiti.
To je dobro.

 Moda i nije. Osim toga dao mi je preporuena pisma i pravo da ubirem

diparasi.
Alah akbar! Onda si ti postao paa! Ali reci mi, sidi, tko ima sad sluati,
ja kavaze ili oni mene?
Oni moraju sluati tebe, jer ti nisi nikakav sluga, ve si Hadi Halef
Omar, moj pratilac i zatitnik.
To me raduje, a ja ti kaem da e me oni ve upoznati ako im padne na
um da mi uskrate duno potovanje.

KOD OBO AVATELJA AVLA

SEKIB Halil-paa odra rije. Kad je Halef ustao u prvo praskozorje i
provirio kroz vrata pozdravilo ga je deset ljudi koji su vani ekali na konjima.
Odmah me je probudio a ja se pourih da pogledam tu svoju gospodu zatitnike.
Bilo ih je, kako je paa obeao, pet Arbanasa i pet baibozuka. Baibozuci
su nosili obinu uniformu turskih vojnika. Arbanasi su naprotiv imali grimizne
gornje prsluke, zelene donje prsluke podstavljene barunom, iroke pojase,
crvene hlae s metalnim prugama, crvene turbane i toliko oruja da bi se
njihovim pitoljima i noevima mogla naoruati tri puta vea eta. Baibozuke je
vodio neki stari buluk-emini, a Arbanase neki onbaa divljih oiju.
Buluk-emini kao da je bio neki osobenjak. Nije jahao na konju, ve na
magarcu, a oko vrata nosio je znak svoga dostojanstva, golemu tintaricu. Za
turban mu je bilo zataknuto nekoliko gujih pera. Bio je to debeli malian bez
nosa. Zato su mu to vei bili brkovi koji su mu se sputali niz donje usnice.
Obrazi su mu bili gotovo plavi i tako mesnati da mu je koa na njima bila silno
napeta, a za otvaranje oiju ostalo mu je jedva toliko prostora da u mozak toga
ovjeka propusti sitnu zraku svjetlosti.
Dao sam Halefu bocu rakije i zapovjedio mu da njome pozdravi hrabre
junake. Izaao je k njima, a ja stadoh tako da sam cio prizor mogao promatrati.
Dobro jutro, hrabri borci! Dobro nam doli!
Dobro jutro! odgovorie svi jednoglasno.
Doli ste da glasovitog efendiju Karu Ben Nemzija pratite na njegovu
putovanju?
Da, mutesarif nas je zato poslao ovamo.
Onda u vam rei da se zovem Hadi Halef Omar Ben Hadi Abul
Abas Ibn Hadi Davud al Gosara. Ja sam aga, putni maral i zatitnik onoga
kojega treba da pratite, pa morate posluno izvravati sve to vam kaem. Kako
glasi zapovijed koju vam je dao paa?
Odgovori mu buluk-emini i to takvim piskutljivim glasom da je zvuao
kao da netko trubi u staru zaralu trublju.
Ja sam buluk-emini padiaha, Alah ga blagoslovio, i zovem se Ifra.
Upamti to ime! Sekib Halil-paa, iji sam ja najvjerniji sluga, dao mi je ovu
tintarnicu i ova pera te mnogo papira da bih zabiljeio sve to doivite vi i mi. Ja
sam hrabri voa ovih ljudi pa u vam dokazati da. . .
uti, jahae na magarcu! prekinu ga onbaa, gladei svoje silne
brkove. to si ti? Na voa? Ti patulje! Ti gospodaru tintarnice i gusaka od
kojih potjeu ova pera. To si ti i nita vie!
to? Ja sam buluk-emini i zovem se Ifra. Moja hrabrost. . .
uti, kaem ti! Tvoja hrabrost raste u stopama tvog magarca, Alah ga
spalio, jer ta ivotinja ima stranu naviku da danju bjei, a nou reva do neba.

Poznajemo mi tebe i tvoga magarca samo to se ne zna tko je od vas buluk-emini

a tko je magarac!
Jezik za zube, onbao! Ne zna li da sam tako hrabar da sam se u borbi
usudio zai ak onamo gdje ljudima sijeku nosove! Pogledaj nos koga na alost
vie nema pa e se zadiviti smionosti kojom sam se borio! Ili zar moda ne zna
kako sam izgubio nos? Onda uj. Bilo je to u vrijeme kad smo se pred
Sevastopoljem borili protiv Moskoviana. Ja sam stajao usred najvee bojne
vreve i upravo sam podigao ruku da . . .
uti! Tvoju smo pripovijest uli ve tisuu puta viknu Arbanas, a
zatim se obrati Halefu i nastavi: ja sam onbaa Ular Alija. uli smo da je
efendija Kara Ben Nemzi hrabar ovjek i to nam se svia. uli smo, dalje, da se
zauzeo za nae age, a to nam se jo vie svia. titit emo ga i sluit emo mu, pa
e biti zadovoljan s nama.
Onda jo jednom pitam kakve vam je zapovijedi dao paa?
Mutesarif nam je zapovjedio da se pobrinemo za to da efendiju posvuda
primaju kao najboljeg painog prijatelja, kao njegova brata.
Znai da emo posvuda besplatno dobivati prenoite i hranu?
Dobivat ete sve to trebate a i mi isto tako.
Je li vam spomenuo i diparasi?
Jeste.
On se isplauje u gotovom novcu?
Tako je.
Koliko iznosi?
Toliko koliko efendija zatrai.
Alah blagoslovio pau! Njegov razum je svijetao poput sunca a njegova
mudrost obasjava svijet. Bit e vam dobro kod nas. Jeste li spremni da krenete na
put?
Jesmo.
Imate li hrane?
Za jedan dan.
Ali nemate atore?
Ne trebamo ih, jer emo svakog dana dobiti dobro prenoite.
Znate li da ete proi kroz zemlju Jesida?
Znamo.
Bojite li se oboavatelja avla?
Da se bojimo? Halefe Omare, jesi li ikad uo da se neki Arbanas bojao?
Reci efendiji da smo spremni da ga pozdravimo.
Malo kasnije dadoh da izvedu moga konja i izaoh. Sva desetorica stajala
su preda mnom u stavu mirno, svaki od njih uz glavu svojega konja. Ja ih
pozdravih, uzjahah i domahnuh im da pou za mnom. Mala etica krenu.
Prejahali smo pontonski most i nali se na lijevoj obali Tigrisa izvan grada
Mosula. Tek onda dozvah onbau k sebi i upitah:
Kome slui sada? Meni ili pai?

 Tebi, efendijo.
Zadovoljan sam s tobom. Poalji mi buluk-emina.
Ular Alija odjaha dalje, a debeli malian pritjera k meni svoga magarca.
Ti se zove Ifra? uo sam da si hrabar ratnik.
Veoma hrabar! stade me uvjeravati svojim piskutljivim glasom.
Umije li pisati?
Umijem efendijo, vrlo dobro i vrlo lijepo.
Gdje si sluio i gdje si se borio?
U svim zemljama svijeta.
Ah, reci mi kako se zovu?
emu, efendijo? Bilo bi to vie od tisuu imena.
Onda mora da si zaista glasoviti buluk-emini.
Vrlo sam glasovit. Nisi li jo uo za mene?
Nisam.
Onda sigurno jo nisi mnogo putovao u svom ivotu, jer bi inae
sigurno doznao za moju slavu. Moram ti na primjer ispripovjediti kako sam
izgubio nos. Bilo je to onda kad smo se pred Savastopoljem borili s
Moskovianima. Ja sam ste nalazio u najveoj bojnoj vrevi i upravo sam podigao
ruku. . .
Ali Ifra se morao prekinuti. Moj vranac nije mogao podnijeti vonj
magarca. On ljutito njisnu, nakostrijei grivu i pokua ugristi sivonju
buluk-eminija. Magarac se propnu da izbjegne ugriz, okrene se i pobjee. Jurio je
pred nama preko drvlja i kamenja. Mali buluk-emini se jedva uspio odrati na
njegovim leima. Uskoro obojica iezoe pred naim pogledima.
Uvijek je to tako kod njega uh kako je onbaa rekao Halef u.
Moramo za njim predloi malian; inae emo ga izgubiti. .
Zar njega? nasmije, se Arbanas. Ne bi bilo teta za njega. Ali ne
brini nita! To se njemu dogodilo ve tisuu puta no nikad se nije izgubio.
Zato onda taj buluk-emini jae na magarcu?
Jer mora.
Mora? Kako to?
Juzbaa to tako hoe. On se zabavlja s Ifrom i njegovim magarcem.
Kad smo proli izmeu Kujundika i samostana svetog Jurja ugledasmo
buluk-eminija pred sobom. Pustio me je da mu se pribliim, a zatim mi dovikne:
Da nisi moda pomislio, efendijo, da je magarac pobjegao sa mnom?
Zaista sam to pomislio.
Vara se efendijo. Ja sam samo pojahao dalje da ispitam put kojim
emo krenuti. Hoemo li pojahati du Kausera ili nastaviti obinim putem?
Ostat emo na obinom putu.
Onda mi dopusti da ti kasnije ispripovjedim svoju pripovijest. Sad u
vam posluiti kao vodi.
Ifra pojae naprijed. Kauser je rjeica koja izvire na sjevernim obroncima
Debel Makluba pa na svom toku prema Mosulu natapa polja brojnih sela. Preli

smo mali most i pojahali dalje tako da nam je rijeka ostajala stalno nalijevo.
Ruevine i selo Korsabad gdje smo se namjeravali ponovo sastati sa eikom
Muhamedom Eminom lee otprilike sedam sati jahanja od Mosula. Cio je kraj
movaran pa se iz njega uzdiu otrovne pare izazivljui groznicu. Pourili smo se
da stignemo na svoj cilj. Kad nas je od njega dijelio jo svega jedan sat jahanja
doe nam u susret eta od otprilike pedeset Arbanasa. Na elu je jahalo nekoliko
oficira, a u sredini opazih bijelu arapsku odjeu. Kad su mi prili blie,
prepoznah Muhameda Emina.
Jao! Pao je u ruke tih ljudi, on, pain prijatelj, u ruke ovjeka koji je ve
zarobio Amada el Gandura i poslao ga u Amadiju. Sad se u prvom redu radilo o
tome je li se eik branio? Brzo sam pogledom odmjerio Arbanase, ali meu njima
nisam opazio nijednog ranjenika. Moda su ga iznenadili na spavanju. Morao
sam poduzeti sve da ga oslobodim iz toga opasnog drutva. Zato zastadoh usred
puta, ekajui da mi se eta priblii.
Moji pratioci sjahae i sjedoe kraj puta na zemlju. Halef i ja smo ostali na
konjima. Voa Arbanasa odvoji se od ostalih i pojae nam u susret otrim kasom.
Tik ispred mene zaustavi konja i upita, ne obazirui se na ljude koji su sjedili na
zemlji.
Es salam aleikum! Tko si ti?
Aleikum es selam! Ja sam efendija sa Zapada.
Od kojeg plemena?
Od naroda Alamanlara.
Kamo kani?
Na istok.
ovjee, ti vrlo kratko odgovara. Zna li to sam ja?
Vidim to si.
Onda odgovaraj bolje! S kojim pravom putuje ovuda?
Istim pravom kojim i ti ovuda jae!
Valahi! Bogami, vrlo si smion. Ja jaem ovuda na zapovijed
mosulskog muitesarifa. To i sam moe zamisliti.
A ja putujem ovuda na zapovijed mutesarifa iz Mosula i padiaha iz
Stambula. To moe i sam zamisliti.
Oficir malo rairi oi i zapovjedi mi:
Dokai to!
Evo!
Predao sam mu svoje isprave. Otvori ih uz propisane formalnosti i proita.
Zatim ih pomno opet sloi, vrati i ree uljudno:
Sam si kriv to sam tako strogo govorio s tobom. Vidio si tko sam pa si
prema tome trebao i odgovoriti.
Sam si kriv to sam tako strogo govorio s tobom. Vidio si moje pratioce
koji me ve sami legitimiraju kao ovjeka koji uiva namjesnikovo prijateljstvo,
pa si trebao uljudnije pitati! Izrui svome gospodaru moje pozdrave! Ostaj mi
zdravo!

 Razumijem, efendijo gospodaru.

Okrenuo sam se i odjahao. Namjeravao sam da oslobodim Muhameda
Emina, ali sam odmah na poetku svoga razgovora s oficirom opazio da to nije
potrebno. Njegova je pratnja zaostala neto iza njega. Svi su se ti ljudi zagledah u
mene i nisu vie pazili na zarobljenika. Taj je odmah iskoristio priliku. Bio je
samo lako svezan i sjedio je na loem konju, ali u posljednjem redu ete vodili su
njegova izvrsnoga konja, na ijem je sedlu visjelo sve njegovo oruje. Opazio
sam kako je eik uspio da skine spone s ruku i upravo u trenutku kad sam
prekinuo razgovor, skoio je na lea svoga kljuseta.
Pripazi, Halefe! priapnuh Hadiju koji je sve to isto tako pozorno
promatrao kao i ja.
Izmeu njega i njih, sidi! apnu mi on.
Malian me je smjesta razumio. U tom asu poe Hadedin smiono
preskakivati s jednih konjskih sapi na druge. Jahai na tim konjima nisu bili
spremni na takvu smionost i prije nego to su se uspjeli snai, Muhamed Emin je
stigao do svoga trkaa, skoio u sedlo, istrgao uzde iz ruku Arbanasa koji je
vodio konja i jurnuo ustranu ravno prema rjeici.
Za njim odjeknu krik iznenaenja i gnjeva iz brojnih usta.
Tvoj zatvorenik bjei! uzviknuh voi pedesetorice. Naprijed, za
njim!
Istodobno okrenuh konja i jurnuh za bjeguncem. Halef je jurio tik kraj
mene.
Ne tako blizu; Halefe! Malo dalje opomenuh ga. Jai tako da ne
uzmognu pucati a da nas ne pogode.
Zapoeo je divlji lov. Sreom su progonitelji u prvi as mislili samo na to
da stignu Muhameda Emina a kad su uvidjeli da je njegov konj bolji od njihovih
te se latili oruja, bila je njegova prednost ve prevelika. Osim toga nisu se mogli
pravo posluiti svojim pukama, jer smo Halef i ja jahali u kratkoj isprekidanoj
crti a ne ravno, pri emu sam se ja jo trudio kako bih pobudio dojam da mi je
konj hirovit. Vranac bi as zastajao i propinjao se, as bi pojurio naprijed, usred
trka skakao u stranu, okretao se na stranjim nogama oko osi, neko bi vrijeme
jurio desno ili lijevo, a zatim bi naglo zakretao u pravi smjer. I Halef je svoga
konja natjeravao na sline pokrete tako da progonitelji nisu mogli pucati bojei
se da e nas pogoditi.
eik je smiono natjerao svoga konja u valove Kausera. Sretno je preao
rijeku, a ja s Halefom za njim. Prije nego to su progonitelji uspjeli da se povedu
za nama, dobili smo veliku prednost. Na svojim sjajnim konjima odjurili smo
dalje neprekidno prema sjeverozapadu, sve dok nismo za puna dva sata jaui
tako izbili na cestu koja iz Mosula preko Tel Kefa vodi u Raban Hormuzd te tee
usporedo s onom cestom kojom smo malo prije htjeli da stignemo u Korsabad,
Deraiju i Badri. Tek je ovdje Hadedin obuzdao konja. Ugledao je samo nas
dvojicu, jer su oni ostali ve davno iezli iza nas.

 Slava bogu! viknu. Efendijo, hvala ti to si vojnicima skinuo ruke

s puaka. to da radimo da oni izgube na trag?
Kako si im pao u ruke, eie? upita mali Halef.
To e nam kasnije rei. Sad nije vrijeme za to dobacih.
Muhamede Emine, pozna li ti movarnu zemlju izmeu Tigrisa i Debel
Makluba?
Jednom sam iz Baeika i Bazana odjahao preko Ras ul Ajna u Dehuk.
Je li movara opasna?
Nije.
Vidi li tamo na sjeveroistoku onaj vrh do kojega moemo stii za
otprilike tri sata?
Vidim ga.
Ondje emo se opet sastati, jer se ovdje moramo razdvojiti. Cestom ne
smijemo pojahati, jer bi nas na njoj mogao netko opaziti i pogoditi kamo kanimo.
Moramo kroz movaru i to pojedinano, kako progonitelji, ako ipak stignu
ovamo ne budu znali koji trag da prate.
Ali nai Arbanasi i vai baibozuci, sidi? upita Halef.
Oni se nas nita ne tiu. Uostalom, vie nam smetaju nego to nam
pomau. Ne pruaju mi nimalo veu zatitu od one koju mi osiguravaju moje
putnice i pisma. Halefe, ti e ovdje skrenuti s puta i poi najjunijim pravcem.
Ja u pojahati u sredini, a eik e ostati na sjeveru svaki najmanje pola sata
jahanja od drugoga.
Njih dvojica se odvojie od mene, a i ja skrenuh s utrtoga puta u movaru
koja, uostalom nije bila neprohodna. Oba moja pratioca iezoe mi s oiju pa
sam krenuo sam prema cilju to smo ga sami sebi odredili.
Ve nekoliko dana nalazio sam se u stanju neke napetosti, kakvu ve dugo
nisam osjetio. Tomu je kriva bila krajina kojar se sad otvarala preda mnom. Na
cijelom svijetu ne postoji nijedna zemlja koja bi skrivala toliko brojne i tako
duboke zagonetke kao upravo ovo tlo to su ga sad dodirivala kopita mojega
konja. Sve ako i ne uzmem u obzir ruevine asirske i babilonske drave, na koje
ovdje nailazimo na svakom koraku, to su se sad preda mnom pojavile planine na
ijim su obroncima i u ijim dolinama stanovali ljudi kojima je vrlo teko
odrediti narodnu i vjersku pripadnost. Ugaivai svjetla, oboavatelji vatre,
oboavatelji avla, nestorijanci, kaldejci, nahumiti, suniti, iiti, mutaciliti,
vahabiti, Arapi, idovi, Turci, Armenci, Sirijci, Drui. Manonibi, Kurdi,
Perzijanci, Turkmeali: na svakom koraku moe se namjeriti na pripadnike tih
plemena, naroda i sekta, a tko bi mogao poznavati sve one pogreke i propuste
to ih stranac u takvim prilikama moe uiniti!
S ovih se planina jo i danas pui krv onih koji su pali kao rtva mrnja
izmeu naroda, najdivljijeg vjerskog fanatizma, elje za osvajanjem, politike
nevjere, grabeljivosti i krvne osvete. Ljudski stanovi vise ovdje uz spilje na
golim stijenama i iznad ponora poput gnijezda orlova uvijek spremnih da se bace
na plijen koji to i ne sluti. Ovdje je tlaenje i bezobzirno iskoritavanje izazvalo

ono strano ogorenje koje vie ne umije razlikovati prijatelja od neprijatelja. U

kurdskim planinama spajaju se krajnje neprijateljske struje u divlji vrtlog koji e
se smiriti tek onda kad nekoj monoj aci uspije da smrvi hridine koje stvaraju taj
vir, da svlada mrnju i da satre glavu runom i podmuklom trgovanju krvlju.
Planina mi se sve vie primicala, odnosno ja sam se primicao njoj. Tlo je
dodue bilo rastresito i vlano, a naiao sam i na nekoliko mjesta na kojima su
kopita moga konja prilino duboko propadala, ali sam na kraju ipak izaao na
suho tlo. Okolina Tigrisa zaraena groznicom ostala mi je za leima. Nadesno za
sobom ugledah konjanika i uskoro prepoznah u njemu Halefa. Malo zatim sastao
sam se s njime.
Jesi li koga sreo? upitah.
Nisam, sidi.
Je li te tko vidio?
Ba nitko. Samo sam daleko na jugu na putu s kojeg smo skrenuli
opazio ovjeka koji je svoga konja vukao za sobom. Nisam ga meutim mogao
prepoznati.
A moe li prepoznati onoga ondje? upitah pokazujui prema
sjeveru.
To nije nitko drugi nego na eik!
Da, to je Muhamed Emih. Za deset minuta bit e kod nas. Tako je i bilo.
Hadedin je brao dojahao.
to da radimo, efendijo? upita.
To ovisi od onoga to si doznao. Je li te netko opazio?
Nije. Samo je neki pastir prilino daleko od mene protjerao svoje stado.
Kako su te zapravo zarobili?
Rekao si mi da doem u ruevine Korsabada. Sve do jutros sakrivao
sam se u njihovu junom dijelu, a zatim prioh blie putu da te vidim kad bude
doao. Ondje su me opazili vojnici i opkolili me. Nisam se mogao braniti, jer ih
je bilo odvie. Ni sam ne znam zato su me zarobili.
Jesu li te pitali kako se zove i kojem plemenu pripada?
Jesu, ali ja sam im dao krive podatke.
Ti ljudi su neiskusni. Arapin bi te prepoznao po tvojim tetoviranim
znakovima. Zarobili su te, jer u ruevinama Kujundika lee paine ete
odreene da pou na bojni pohod protiv amara.
Muhamed Emin se prestrai.
Protiv amara! Pomogao nam Alah! Moram se smjesta vratiti.
Nije potrebno. Poznato mi je to namjesnik namjerava. Bojni pohod na
amare je zasad samo izlika za sakupljanje eta. Mutesarif eli najprije napasti
Jeside.. Oni to ne smiju naslutiti pa zato on govori da e krenuti na amare.
Uostalom, kasnije ete i vi doi na red.
Zna li to tano?
Posve tano, jer sam govorio sa samim Sekib Halil-paom. Trebao sam
se vratiti i za njega izviditi panjake amara.

 Ali ako on brzo svri s Jesidima, sigurno e iskoristiti priliku da svoju

vojsku odmah prebaci protiv amara.
Budi siguran da mutesarif nee tako brzo svriti s Jesidima. Dotle e
proi kratko proljetno doba. Doi e vrui dani, biljke e uvenuti, a itava
ravnica e se osuiti. Bedvani e se sa svojim stadima povui u planine Samara ili
Sindara, a paina vojska morala bi bijedno uginuti od edi pokua li da prodre k
vama.
Ima pravo, efendijo. Dakle emo mirno nastaviti put, samo to ga ja ne
poznajem.
Nadesno vodi cesta u Ain Sifni objasnih eiku a lijevo put u
Deraiju i Badri. Do Badrija nas ne smije nitko vidjeti pa e dakle biti
najuputnije da se stalno drimo obale rijeke Kauser. Kad jednom prijeemo
Deraiju ne moramo se vie sakrivati.
Koliko imamo jo do Badrija?
Tri sata.
Efendijo, ti potjee iz daleke zemlje pa ipak poznaje ovaj kraj bolje
od mene!
To nije udo. Mi kanimo u Amadiju pa sam se dakle tano raspitao za
cio kraj koji moramo proputovati. To je sve. A sad naprijed!
Premda oba puta to smo ih nastojali izbjei ne lee ni punih pola sata
udaljeni jedan od drugoga, ipak nam je uspjelo da ostanemo nezapaeni. Kad
bismo ugledali da nam zdesna prilaze ljudi, pojahali bismo nalijevo, a kad bismo
ljude ugledali lijevo, drali smo se vie desno. Pri tome mi je bio od velike koristi
moj dogled i samo njemu moemo zahvaliti da smo se ugledavi Badri, mogli
osjetiti sigurni.
Ve smo gotovo deset sati sjedili u sedlu pa smo zaista bili umorni kad
smo napokon stigli do onog niza breuljaka podno kojega je lealo selo, sijelo
vrhovnog sveenika oboavatelja avla kao i politikog poglavara toga plemena.
Prvog ovjeka kojeg smo sreli upitah kako se zove njihov bej. On me smeteno
pogleda. Posve sam zaboravio da Jesidi obino ne razumiju arapski.
Kako se zove va bej? ponovih pitanje turski.
Ali-bej odgovori.
Gdje stanuje?
Doi, ja u te odvesti.
Otpratio nas je do neke velike kue sagraene od kamena.
Stanuje u ovoj kui ree ovjek i ode.
U selu je bilo vrlo ivo. Osim kua i koliba opazio sam cijelo mnotvo
atora pred kojima su bili svezani konji i magarci. Posvuda se amo-tamo kretalo
veliko mnotvo ljudi. Bilo ih je toliko da na dolazak nije bio pravo ni zapaen.
Pogledaj ovamo, sidi! ree Halef. Poznaje li ovoga? On pokaza
na magarca svezanog na ulazu te kue. Zaista, to je bio magarac naeg debelog
buluk-eminija! Sjahao sam i uao u kuu. Odmah zauh piskutljivi glas hrabroga
Ifre.

 Ti mi zaista ne eli dati neki drugi stan?

Drugoga nemam suho odvrati neki glas.
Ti si kjaja, pa mi mora nai stan.
Ve sam ti rekao da drugoga nemam. Badri je pun hodoasnika.
Nijedno mjesto nije vie slobodno. Zato tvoj efendija ne nosi sa sobom ator?
Moj efendija? To je emir, veliki gospodin, glasovitiji od svih knezova
Jesida.
Gdje je? "
Doi e za mnom. Najprije eli uhvatiti jednog uhvaenika.
Uhvatiti uhvaenika? Jesi li lud ?
Uhvaenika koji je pobjegao.
Ah, tako!
On ima padiahov ferman. Ima mutesarifov ferman i mnogo
mutesarifovih pisama, a ovdje je i moja objava.
Neka tvoj gospodar doe sam.
to? On ima diparasi, a ti veli neka doe sam! Govorit u sa eikom.
Njega nema ovdje.
Onda u govoriti s bejom.
Hajde unutra k njemu!
Da, idem. Ja sam padiahov buluk-emini i imam mjesenu plau od
trideset pet pijastera pa se ne moram bojati nikakvoga kjaje. uje li me?
Gle, trideset pet pijastera mjeseno! Odgovor je zvuao gotovo
veselo. A to jo dobiva?
to jo? Odmah u ti rei: dvije funte kruha, sedamnaest lota mesa, tri
lota maslaca, pet lota rie, jedan lot soli i lot i pol raznog zaina, a osim toga
sapun, ulje i mast za izme. Razumije li me? A ako se smije mome nosu kojeg
vie nemam, onda u ti ispripovjediti kako sam ga izgubio. Bilo je to onda kad
smo stajali pred Sevastopoljem. Nalazio sam se u pravoj kii tanadi i . . .
Nemam vremena da te sluam. eli li da reknem beju da bi htio s
njime govoriti?
Reci mu! I ne zaboravi da spomene kako neu dopustiti da me odbije.
Ja sam dakle bio predmet toga glasnog razgovora. Uao sam, a Muhamed
Emin i Halef za mnom. Kjaja je upravo htio da otvori neka vrata, ali se okrene
kad nas je ugledao.
Eto i mog emira! dobaci Ifra. On e ti ve pokazati da ima
sluati!
Najprije sam se okrenuo bulu-eminiju:
Ti ovdje? Kako si tako sam stigao u Badri?
Na licu mu se odrazila laka zbunjenost, ali mi je ipak odgovorio:
Nisam li ti rekao da u pojaiti naprijed, ekscelencijo?
Gdje su ostali?
Iezli su, nestali, izgubili se!
Kamo?

 Ne znam, visosti.
Ipak si to morao vidjeti.
Samo neto malo. Kad je zarobljenik pobjegao, svi su pojurili za njim
pa i moji ljudi i Arbanasi.
Zato ti nisi pojurio?
Moj magarac nije htio, gospodaru. Osim toga morao sam u Badri da za
tebe osiguram smjetaj.
Jesi li tano pogledao odbjegloga zarobljenika?
Kako bih to mogao? Leao je licem na konju, a kad sam ustao da i ja
pojurim za njim, bio je ve daleko.
To mi je bilo drago zbog Muhameda Emina.
Hoe li oni ostali uskoro stii za tobom?
Tko to zna? Neistraivi su putovi Alahovi. On vodi vjernike amo i
tamo, desno i lijevo, kako mu se svidi, jer su svi ljudski putovi zapisani u itabi
takdir, u knjizi sudbine.
Je li Ali-bej ovdje? upitah glavara sela.
Jeste. Iza ovih vrata!
Reci mu da bismo htjeli govoriti s njime.
Kad je kjaja uao u drugu sobu, gurne Ifra malog Halefa u bok i tiho mu
ree, namignuvi prema Muhamedu Eminu:
Tko je taj Arapin?
Neki eik.
Odakle dolazi?
Putem smo ga sreli. Prijatelj je moga sidija pa e sad ostati uz nas.
Daje li bogate napojnice?
Tolike! usklikne Halef, uzdigavi svih deset prstiju.
Kako sam razabrao po njegovu razveseljenom licu, to je estitom
buluk-eminiju bilo dovoljno. Uto se otvorie vrata i kjaja se vrati k nama. Iza
njega se pojavi neki mladi ovjek upadljivo lijepa lica. Bio je visok i vitak, crte
su mu lica bile pravilne, a oi su mu se upravo arile. Bio je odjeven u fino
izvezene hlae, ukusni jelek i turban, ispod koga su izvirivali bujni i divni uvojci.
Za pojasom je nosio samo no, iji je drak bio vrlo lijepo umjetniki ukraen.
Dobro mi doli ree pa prui ruku najprije meni, zatim eiku, a
naposljetku i Halefu. Buluk-eminija kao da nije ni opazio.
Oprosti mi, gospodine, to ulazim u tvoju kuu odgovorih. Veer
se blii pa sam te htio upitati ima li na tvom podruju kakvo mjesto gdje bismo
mogli otpoinuti.
Bej me pomno odmjeri od glave do pete i odgovori:
Putnika ne treba pitati odakle dolazi i kamo ide, ali moj kjaja mi je
rekao da si emir.
Nisam emir, nisam uope ni Arapin ni Turin, ve sam Alaman i
dolazim daleko sa Zapada.

 Alaman? Ne poznajem taj narod i nisam jo nikad vidio nijednog od

njegovih sinova, ali sam uo za jednoga koga bih vrlo rado upoznao.
Smijem li te upitati zato?
Jer mu trojica mojih ljudi zahvaljuju ivot. On ih je oslobodio iz
tekoga suanjstva i odveo ih Hadedinima.
Jesu li ovdje u Badriju?
Jesu.
I zovu se Pali, Selek i Melah? Ali-bej iznenaeno ustukne za korak.
Pozna li ih?
Poznam. Zovem se naime Kara Ben Nemzi pa sam onaj Alaman o
kojem si govorio. Ovaj ovjek ovdje je Muhamed Emin, eik Hadedina a onaj
drugi je moj pratilac Hadi Halef.
Je li mogue? Kakva li iznenaenja! Dopusti da te zagrlim! Ali-bej me
pritisne na grudi i poljubi me u oba obraza. To je isto uinio i s Muhamedom, a
zagrlio je i Halefa samo to ga nije poljubio. Zatim me primi za ruku:
Gospodaru, dolazi u pravo vrijeme. Mi odrajemo veliku sveanost
kojoj inae ne smiju prisustvovati stranci, ali ti treba da se raduje s nama. Ostani
ovdje dok traju ti radosni dani, a ostani i nakon njih to dulje moe.
Ostat u bude li to eiku pravo. Mora naime znati da ga njegovo srce
tjera dalje kako emo ti to jo ispripovjediti.
Znam, ali vas ipak molim da ostanete. Moja je kua vaa kua, a moj je
kruh va kruh. Bit ete naa braa.
Dok smo prolazili kroz vrata, zauh kako Ifra govori kjaji:
Sad si uo, stare, kako je moj efendija glasovit emir. Mora dakle i
mene potovati.
Soba u koju smo uli bila je jednostavno namjetena. eik i ja morali smo
sjesti kraj Ali-beja. Jo je drao moju ruku i ponovo me pomno odmjerio.
Dakle ti si ovjek koji je porazio neprijatelje Hadedina...
Hoe li da pocrvenim od stida?
. . . i koji je nou bez iije pomoi ubio lava? I ja bih htio da sam takav
kao ti. Poznaje li Jeside?
uo sam mnogo dobra o njima.
A jesi li uo ta su oni sve pretrpjeli?
I to sam uo.
Mi smo u miru i slozi ivjeli na Debel Sindaru, ali su nas tlaili i
istjerali. Bilo je to u proljee, a rijeka je nabujala i odnijela most. Tako su nai
starci, nae ene i djeca leali dolje kod Mosula uz vodu. Natjerali su ih u
nabujale valove ili su ih poklali kao divlje zvijeri, a na visovima na kojima se
uzdie grad stajalo je stanovnitvo Mosula i klicalo od radosti gledajui to klanje.
Preivjeli nisu znali kamo da zaklone glavu. Krenuli su u planine Maklub, u
Buhtan, Seik Kan, Misuri, u Siriju pa ak i preko ruske granice. Ondje su stekli
novu domovinu, ondje rade, pa kad ugleda njihove stanove, njihovu odjeu,
vrtove i polja, obradovat e se jer kod njih vlada marljivost, red i istoa, dok

e posvuda naokolo nai samo prljavtinu i lijenost. To mami druge pa kad

ustrebaju novaca napadaju nas i nau sreu. Za tri dana proslavit emo sveanost
naega velikog sveca. Ve je mnogo godina nismo mogli slaviti, jer su
hodoasnici putem u eik Adi stavljali ivot na kocku. ini se meutim da e se
nai neprijatelji vladati mirno pa emo nakon dugo vremena opet jednom moi
proslaviti na praznik. Gospodaru, dolazi u pravo vrijeme. Mi inae ne
doputamo strancima da prisustvuju naim sveanostima, ali ti si dobroinitelj
naih ljudi pa si nam dobro doao.
Taj mi je poziv bio vrlo mio, jer mi je dao prilike da upoznam obiaje tih
tajanstvenih avolovih poklonika. Njih su mi dosad opisivali najcrnjim bojama,
ali sad su mi se pokazali u mnogo boljem svjetlu, tako da sam ivo poelio da
saznam pravu istinu o njima.
Hvala ti na tvom prijaznom pozivu odgovorih. Volio bih ostati
kod tebe, ali mi moramo rijeiti zadau koja trai da uskoro odemo iz Badrija.
Ta mi je zadaa poznata odgovori Ali-bej. No ipak moe
sudjelovati u naoj sveanosti.
Poznata ti je naa zadaa?
Jeste. Vi ste poli k Ahmed u el Ganduiru, sinu eika Muhameda
Emina. On se nalazi u Amadiji.
Odakle to zna?
Rekla su mi ona tri ovjeka koja si spasio. Vi ga meutim neete moi
sada osloboditi.
Zato neemo?
Mosulski mutesarif kao da se boji prodora istonih Kurda pa je odredio
da se u Amadiju prebace brojne ete. Dio tih eta ve je stigao u tvravu.
Koliko?
Dva juzbae sa dvije stotine ljudi od estog pjeadijskog puka
Anadoli-ordusu iz Dijabekira i tri juzbae sa tri stotine ljudi iz Treeg
pjeadijskog puka Irak-ordusu iz Kerkuka, dakle svega pet stotina ljudi pod
zapovjednitvom jednog bembae.
Amadija lei dvanaest sati puta odavde?
Tako je, ali putovi su tako loi i teki da ne moe onamo stii za jedan
dan. Obino se putem noi u Kelokiju ili u Spinduriju pa se tek narednoga jutra
krene preko strmih i tegobnih planina Gara, iza kojih se prua ravnica i strmi
kameni unj Amadije.
Kakve se ete nalaze u Mosulu?
Dijelovi Drugog dragunskog i etvrtog pjeadijskog puka irake
divizije. I oni su u pokretu. Jedan dio treba da krene protiv Beduina, a drugi e
prijei nae planine da stigne u Amadiju.
Kako je jak taj drugi odjel?
Tisuu ljudi pod zapovjednitvom jednog mir-alaja, kraj kojega se
nalazi i jedan alaj-emini. Mir-alaja poznajem. On je neko ubio enu i oba sina
Pira Kameka i zove se Omar Amed.

 Zna li gdje se skupljaju?

Oni koji su odreeni Za pohod protiv Beduina sakriveni su u
ruevinama Kujundika. Moji su mi uhode javili da e prekosutra krenuti. Svi
ostali bit e tek kasnije spremni za pokret.
Mislim da su te tvoji izvidnici krivo obavijestili.
Kako to?
Zar zaista misli da je Sekib Halil-paa dovukao ete tako daleko iz
Dijabekira da bi ih upotrijebio protiv istonih Kurda? Ne bi li mu u tu svrhu
mnogo blii bio Drugi pjeadijski puk irake divizije koji lei u Sulejmaniji?
Uostalom, zar se Trei puk u Kerkuku ne sastoji veinom od Kurda? Vjeruje li
da e poiniti pogreku i tri stotine Kurda poslati protiv njihovih suplemenika?
Ali-bej se zamisli a zatim ree:
Govori pametno, a ja te ipak ne razumijem.
Imaju li one ete koje se zadravaju u Kujuniku sa sobom topova?
Nemaju.
Na svaki bojni pohod kroz ravnicu sigurno bi povele sa sobom topove.
Dakle su ete uz kojih nema topova vjerojatnije odreene za rat u brdima.
Onda su moji uhode neto zamijenili. Oni ljudi koji ekaju u
ruevinama nisu dakle odreeni da pou na Beduine, ve da krenu u Amadiju.
I ti ljudi treba da ve prekosutra pou na put! Onda e ovamo stii
upravo na dan nae velike sveanosti.
Efendijo!
Jesidi je izgovorio samo tu jednu rije, ali u tonu najvee prepasti.
Imaj u vidu da se u eik Adi ne moe stii ni sa zapada ni s istoka, ve
samo s juga ili sa sjevera! nastavih. Deset sati odavde skupilo se na jugu,
kod Mosula, tisuu ljudi, a dvanaest sati odavde na sjeveru, u Amadiji, skupilo se
pet stotina ljudi. eik Adi e bit opkoljen i nitko nee moi da umakne.
Gospodaru, zar je to tako miljeno?
Vjeruje li zaista da bi pet stotina vojnika bilo dovoljno da prodre u
podruje Kurda plemena Bervari, Buhtan, Tijari, K,al, Hakijari, Tura Gara, Bos
Dag i irvan? Kurdi bi im ve treeg dana mogli suprotstaviti est tisua boraca.
Ima pravo, to je usmjereno na nas.
Sad kad si dopustio da te uvjerim razlozima vjerojatnosti, uj i ovo: iz
samih mutesarifovih usta uo sam da vas kani napasti u eik Adiju.
Ponovio sam mu svoj razgovor sa Sekib Halil-paom i rekao mu sve to mi
je dalo povoda da stvorim takav zakljuak. Kad sam zavrio, on ustane i nekoliko
puta proeta po sobi gore dolje.
Hvala ti, efendijo, ti si nas sve spasio. Da nas je petnaest stotina vojnika
neoekivano napalo, bili bismo izgubljeni. Sad e mi meutim biti drago ako
zaista dou. Paa nas je namjerno uljuljao u sigurnost da bi nas namamio na
hodoae u eik Adi. Sve je on to vrlo lukavo zamislio, samo jedno nije uzeo u
obzir; mievi to ih eli uhvatiti, postat e toliko brojni da bi mogli zdrobiti

make. Bit e najbolje da zasad nikome ni ne spomenemo ono o emu smo upravo govorili. Dopusti mi da izaem na nekoliko asaka.
On izae iz sobe.
Kako ti se svia, efendijo? upita Muhamed Emin.
Jednako kao i tebi.
I to da je oboavatelj avla? upita Halef. Ja sam sebi Jesidija
predoio s vujim drijelom, tigrovim oima i vukodlakovim aporcima.
Zar jo vjeruje da e ti Jesidi oteti raj? osmjehnuh se malianu.
Poekaj malo, sidi! uo sam da avo kadto poprima veoma lijep lik da
bi to uspjenije prevario vjernika.
Uto se otvorie vrata i u sobu ue ovjek ija je pojava djelovala upravo
arobno. Odjea mu je bila snjenobijela, a isto tako snjenobijela bila mu je i
kosa koja mu se u dugakim uvojcima sputala na lea. Moglo mu je biti oko
osamdeset godina. Bio je upalih obraza, a i oi su mu duboko leale u licu, ali mu
je pogled bio smion i otar, a nain na koji je uao i zatvorio vrata za sobom
pokazivao je gotovo mladenaku spretnost. Puna brada crna poput ugljena,
sputala mu se preko pojasa i inila neobinu suprotnost snjenoj bjelini kose.
Potujui njegovu duboku starost, sva trojica smjesta ustadosmo. On nam se
nakloni i pozdravi zvunim glasom:
Neka vam sunce nikada ne ugasne! Zatim doda: Razumijete li
kurdski?
To je pitanje postavio u kurmunadijskom narjeju kurdskoga jezika, a
kad sam i nehotice oklijevao s odgovorom, postavi isto pitanje u zazanskom
narjeju. Bila su to oba najvanija narjeja kurdskoga, jezika, ali ih u to vrijeme
nisam jo poznavao. Nisam dakle razumio rijei ali sam pogodio njihov smisao, i
odgovorio mu turski:
Bog te blagoslovio. Ne razumijemo te. Molim te da govori turski.
Ponudio sam mu svoje mjesto kako je to traila uljudnost prema starosti.
On me upita:
Jesi li ti onaj Franak?
Jesam.
Dopusti mi da te zagrlim.
Starac me srdano privinu na grudi, ali ne prihvati ponueno mjesto ve
sjede onamo gdje je sjedio bej.
Zovem se Kamek poe on. Ali-bej me poslao k vama.
Kamek? Bej je ve govorio o tebi.
Kojom je prilikom govorio?
Zaboljelo bi te da to uje.
Zaboljelo? Kameka ne moe vie nita zaboljeti. Sve boli to ih moe
podnijeti ljudsko srce iskusio sam u toku jednog jedinog sata. Kakva bi patnja jo
mogla postojati za mene?

 Ali-bej mi je rekao da poznaje mir-alaja Omara Ameda. Na

Kamekovom licu nije se pomakla ni jedna crta, a i glas mu je zvuao posve
mirno kad mi je odgovorio:
Poznajem ga, ali on mene jo ne poznaje. Ubio je moju enu i moje
sinove. to je s njime?
Oprosti, Ali-bej e ti to sam rei.
Znam da vam je rekao neka ne govorite nita, ali Ali-bej nema nikakve
tajne preda mnom. Rekao mi je to si mu saopio o namjerama Turaka. Misli li
zaista da e oni doi da ometaju nau sveanost?
Uvjeren sam u to.
Nai e nas bolje, pripremljene nego onda kad sam izgubio svoju duu.
Ima li enu i djecu?
Nemam.
Onda ne moe razumjeti kako to da ivim, a ipak sam ve davno umro.
Ali doznat e to. Poznaje li Tel Afar?
uo sam za njega.
uj me dakle. Stanovao sam u Mikranu na podnoju Debel Sindara,
kad su nas napali Turci. Pobjegao sam sa enom i dva sina u Tel Afar, jer je to
bio utvren grad i u njemu sam imao prijatelja koji me je primio i sakrio.
Bjesomunici su meutim podrli i ovamo da poubijaju sve Jeside koji su se ondje
zaklonili. Moje je skrovite otkriveno, a moga su prijatelja zbog njegove
milosrdnosti ustrijelili. Svezali su me pa, me zajedno sa enom i djecom odvukli
pred grad. Ondje su plamtjele vatre u kojima smo imali zaglaviti, ondje je tekla
krv muenika. Da bi mi nanio bol, neki mi je mulasim noem probo oba obraza.
Evo, jo vidi brazgotine. Moji su sinovi bili hrabri mladii. Vidjeli su moju
muku i nasrnuli, na moga muitelja. Zato su i njih svezali, a i njihovu majku.
Obojici su zatim odsjekli desnu ruku, odvukli ih do vatre i bacili ih u plamen. I
moju su enu spalili, a ja sam to morao gledati. Zatim je mulasim izvukao no iz
moga lica pa mi ga polako zabo u prsa. Kad sam se probudio, bila je no i ja sam
leao meu leinama. Otrica me nije pogodila u srce, no ipak sam leao u lokvi
krvi. Ujutro me je naao neki Kaldejac i sakrio me u ruevinama Kara Tepe.
Prolo je mnogo tjedana prije nego to sam uspio ustati, a kosa mi je u smrtna sat
moje ene i djece posijedila. Tijelo mi je ivjelo i dalje, ali mi je dua bila mrtva.
Srce mi je iezlo. Umjesto njega u meni kuca i udara jedno ime, ime Omad
Amed, jer se tako zvao onaj mulasim. Sad je mir-alaj.
Pir Kamek nam je sve to ispripovjedio jednolinim i ravnodunim glasom
koji me je vie dirnuo od najarega izraza nepomirljive osvete. Cijela
pripovijest je zvuala tako bezizraajno kao da je iznosi neki mjesear. Bilo ju je
upravo strano sluati.
Kani li se osvetiti? upitah ga.
Osvetiti? to je osveta? jednakim glasom odgovori starac. To je
opako i podlo djelo. Kaznit u mir-alaja, a zatim e moje tijelo otii onamo kamo

je moja dua otila prije njega. Hoete li kod nas ostati kao nai gosti na
sveanosti?
To jo ne znamo.
Ostanite ovdje! Odete li, nee vam uspjeti namjera. Naprotiv, ako
ostanete, smijete se ponadati da e vam uspjeti. Onda vam naime nijedan Turin
nee vie zakriti put, a Jesidi e vam pomoi.
Starac je sad govorio posve drukijim glasom, a u oi mu se ponovo vratio
ivot.
Naa bi prisutnost smetala vaoj sveanosti rekoh u namjeri da doznam
neto o njegovoj sekti.
Kamek odbije kretnjom ruke.
Zar i ti vjeruje u lai to ih pripovijedaju o nama? Usporedi nas s
ostalima pa e kod nas nai samo istou. Mi nastojimo, da poluimo istou,
istou tijela i duha, istou govora i nauke.
Voda je ista, a i plamen je ist. Zato volimo vodu i krstimo njome. Zato
potujemo svjetlo kao znak istoga boga. Umaemo ruku u plamen i
blagoslivljamo njime svoje elo kao to vi to inite vodom. Uto ue Ali-bej, a Pir
Kamek ustane i ree:
Alah bio s tobom i sa mnom. Polazim putem kojim moram krenuti, ali
emo se opet vidjeti.
Kamek ode, a Ali-bej mu domahnu i ree:
To je najpametniji ovjek meu Jesidima i nitko mu nije ravan. Bio je u
Iranu i u Indiji, bio je u Jeruzalemu i u Stambulu pa je posvuda gledao i uio, a
napisao je tovie i jednu knjigu.
Knjigu? zaueno upitah.
Jeste. Jedini on meu nama umije pravilno pisati. On eli da na narod
jednom postane tako pametan i civiliziran kao ljudi sa Zapada, a to moemo
nauiti samo iz knjiga to su ih napisali Franci. Kako bi se jednom te knjige
mogle prenijeti u na jezik, Kamek je zapisao mnogo stotina rijei naega
narjeja. To je njegova knjiga.
Ta to je sjajno! Gdje je ta knjiga?
U mojoj kui, u kojoj i on stanuje. Pir Kamek je svetac. On prolazi
cijelom zemljom i posvuda ga vrlo srdano primaju. Cio je Kurdistan njegov
stan, ali zaviaj mu je kod mene.
Misli li da e mi pokazati tu knjigu?
Posve sigurno; rado e ti je pokazati;
Odmah u ga zamoliti za nju. Kamo je otiao?
Sad ga nee nai jer je otiao da bdi nad svojima. Ali knjigu e dobiti.
Ja u ti je sam donijeti, no prije toga obeajte mi da ete ostati ovdje.
Misli li da treba da odgodimo svoj put u Amadiju?
Mislim. Ovdje su bila tri ovjeka iz Kalonija. Oni pripadaju ogranku
Badinana plemena Misuri pa su spretni, hrabri, pametni i meni odani ljudi.
Poslao sam ih u Amadiju da izvide to rade Turci. Oni e istodobno pokuati da

pronau Amada el Gandura. To sam ih posebno zamolio da vam ugodim i dok

oni ne donesu vijesti, ostanite kod mene!
S time smo bili zaista od srca sporazumni. Ali-bej nas od radosti ponovo
zagrli i zamoli:
Doite sad sa mnom da vas vidi i moja ena.
Taj me je poziv zaudio, ali sam kasnije vidio, da Jesidi nipoto ne
zatvaraju svoje ene onako kao to to ine muslimani. Kod njih vlada uope
posve drugi duh i nigdje na cijelom Istoku nije me nita toliko podsjealo na
obiteljski ivot moje domovine kao upravo njihov ivot. Kultura takozvanih
oboavatelja avla stoji po srijedi izmeu kaldeizma, islama i kranstva.
Vani pred kuom sjedio je buluk-emini kraj svoga magarca. Obojica su
jela, magarac jeam, a bai-bozuk suene sindar-smokve. Pred njim je lealo
nekoliko vijenaca smokava. Pri tome je vaui brojnim sluaocima pripovijedao
svoja junaka djela. Halef mu se pridruio, a nas trojica poosmo u onaj dio kue
gdje je stanovala domaica.
Bila je vrlo mlada, a na rukama je nosila malog djeaia. Lijepa crna kosa
bila joj je spletena u brojne dugake pletenice, a elo joj je pokrivao niz
svjetlucavih zlatnika.
Dobro doli, gospodo! pozdravi nas jednostavno i prirodno.
Ali-bej ree njezino ime, a zatim i naa. Ime sam joj na alost zaboravio.
Uzeo sam joj djeaka iz naruja i pomilovao ga. inilo se da joj se to svia i da se
ponosi time. Malian je bio veoma zgodan, vrlo ist i nipoto nije bio slian onoj
debeloj i prerano ostarjeloj djeci kakvu esto nalazimo kod Turaka. Ali-bej me
upita gdje elimo jesti, u svojoj sobi ili ovdje u enskom dijelu stana, a ja se
smjesta odluih da ostanemo ovdje. inilo se da se malom pokloniku avla kod
mene vrlo svia. Nestano me je gledao svojim tamnim oicama, upkao mi
bradu, od radosti ivo mlatarao nogama i rukama a kadto bi promucao po koju
rije koju nije razumio ni on ni ja. to se tie kurdskog jezika, obojica smo se
nalazila na istom stupnju znanja. Pa ga tako nisam isputao iz ruku ni za vrijeme
jela. Njegova majka oduila mi se stavljajui preda me najslasnija jela, a nakon
objeda pokazala mi je svoj vrt.
Najbolje mi je prijao kurs, jelo od vrhnja peeno u penici, posuto eerom
i zatim preliveno medom. U vrtu mi se pak najvie svidjelo neko divno drvo s
krvavocrvenim cvjetovima, na kojem cvijet stoji do cvijeta, a Arapi ga nazivaju
bint el onsul, konzulovom kerkom.
Zatim doe Ali-bej po mene da mi pokae moj stan. Nalazio se na ravnom
krovu, odakle je pucao divan pogled. Kad sam stigao u svoju sobu opazih na
niskom stoliu debelu biljenicu.
Evo Pirove knjige objasni mi Ali-bej kad sam ga upitno pogledao.
Smjesta sam je uzeo i legao na divan. Bej se nasmije i ode, da me ne smeta
dok se bavim tim dragocjenim predmetom. Biljenica je sadravala oveliku
zbirku arapskih rijei i fraza prevedenih na nekoliko kurdskih narjeja. Ubrzo
sam uvidio da mi vie nee biti odvie teko da se izrazim kurdskim jezikom.

Odluio sam da u na ovdanji boravak iskoristiti na tom podruju to god vie

budem mogao.
Meutim spustilo se vee, a dolje uz potok gdje su djevojke grabile vodu a
mladii im pri tome pomagali, odjeknu pjesma. Bila je ritmika i imala ugodnu
melodiju, to se na Istoku vrlo rijetko uje. Na alost, otpjeval su samo jednu
kiticu, pa sam ustao i iziao iz kue. Vani je bilo vrlo ivo. Neprekidno su
dolazili stranci i podizali ator za atorom, Vidjelo se da predstoji velika
sveanost. Izaavi iz kue, ugledah velik broj ljudi okupljen oko malog
buluk-eminija koji je glasno pripovijedao:
Borio sam se ve kod Saide hvalisao se a zatim na otoku Kandiji
gdje smo porazili buntovnike. Zatim sam se u Bejrutu borio pod glasovitim
Mustafom Nuri-paom ija hrabra dua ivi sad u raju. U ono vrijeme imao sam
svoj nos, ali sam ga izgubio na Balkanu kamo sam poao pod zapovjednitvom
ekib-efendije.
inilo se da na vrijedni baibozuk vie ni sam tano ne zna kojom je
prilikom izgubio nos.
Napali su me naime iza Bukareta nastavio je Ifra. Ja sam se
dodue hrabro branio i ve je preko dvadeset neprijatelja lealo mrtvo na zemlji,
kad jedan zamahnu sabljom. Htio mi je udarcem rascijepati glavu, ali kad sam
uzmakao udarac je pogodio moj. . .
U tom trenu odjeknu u naoj neposrednoj blizini takav krik kakva jo
nikad u ivotu nisam uo. Zvuao je kao da se iza otrog zviduka parne sirene
nastavlja urlikanje purana, a iza toga opet eno mnogo glasno stenjanje i jecanje
koje se uje kad orguljama usred svirke ponestane zraka. Svi prisutni se
prestraeno zagledae u bie koje se javilo takvim zagonetnim pretpotopnim
glasovima, ali Ifra mirno ree:
to se udite? To je moj magarac! On ne trpi tamu. Zato se dere cijelu
no dok se ne razdani.
Hm! Ako je tome tako onda je taj magarac zaista bio ljubazno bie. Taj bi
glas probudio i mrtve. Tko bi mogao i pomisliti na san i poinak, bude li svake
noi morao sluati te muzikalne izljeve etvorononog opernog pjevaa koji kao
da je u pluima imao trublju, u grlu gajde, a u grkljanu deset klarineta?
Uostalom, sad sam po etvrti puta uo pripovijest o izgubljenom nosu
buluk-eminija. inilo se da je zapisano u knjizi da je on nikada nee zavriti.
Magarac se dakle dere cijelu no? upita neki slualac.
itavu no potvrdi buluk-emini prepustivi se sudbini kao kakav
muenik. Svake dvije minute jednom.
Odui ga od toga!
Lako reeno ali kako?
Ne znam kako.
Onda sauvaj svoj savjet za sebe. Sve sam ve uzalud pokuavao,
batine, glau i eu.

 Onda to jednom ozbiljno razloi svom magarcu kako bi uvidio da

grijei.
Odrao sam mu ja ve ozbiljne govore i govore pune ljubavi. On me
gleda, mirno me slua, a zatim zatrese glavom i njae dalje.
To je udno. Oito te magarac dobro razumije, ali ne eli da te poslua.
Da, i ja sam esto uo da ivotinja razumije ovjeka jer se u njima
kadto nalazi ukleta dua kojeg preminulog, osuena da na taj nain ispata
grijehe. Onaj klipan koji se sad nalazi u magarcu mora da je bio gluh, ali nijem
nikako nije bio.
Mora pokuati da istrai kojem plemenu je pripadao. Kojim jezikom
razgovara s magarcem?
Turski.
Ako je onda ona dua u njemu nekad bio Perzijanac, Arapin ili kakav
kaurin, koji uope ne razumije turski?
Alah akbar, istina je! Na to nisam jo pomislio!
Zato tvoj magarac uvijek zatrese glavom kad mu neto rekne?
Njegov duh ne razumije turski. Porazgovori s njime kojim drugim jezikom!
Hou li pronai pravi jezik? Zamolit u svoga gospodara. Hadi Halef
Omar mi je rekao da efendija umije govoriti jezicima svih naroda. Moda e on
otkriti gdje je nekad ivio duh moga magarca. I Sulejman je razumio govor svih
ivotinja.
Bilo je i drugih koji su to umjeli. Poznaje li priu o onome bogatau
iji su sinovi razgovarali ak s kamenom?
Ne poznajem.
Onda u ti je ja ispripovjediti. De vahta beni Israil meru ki dauletli hebu
mir; da lau vi man. . .
Stoj! prekinu ga Ifra. Kojim to jezikom govori?
Naim. To je kurmandi.
Ja to ne razumijem. Pripovijedaj mi turski!
Eto, tako stoji stvar i s duhom tvoga magarca koji razumije samo svoj
jezik. Uostalom, kako mogu kurdsku pripovijest pripovijedati turski? Zvuat e
posve drukije.
Samo pokuaj!
Vidjet u. Dakle: U vrijeme djece Izraela umro je neki bogat ovjek.
Ostavio je dva sina, veliko bogatstvo i kuu. Kad su sinovi htjeli da podijele
kuu, posvadie se. Jedan ree: To je moja kua!. I drugi ree: To je moja
kua! Uto se u zidu bojom voljom pomakne neki kamen i ree: to, zar se ne
stidite? Ta kua nije ni tvoja ni njegova. Ja sam neko bio ovjek, moan vladar,
i duge sam godine bio jedan od velikana ovoga svijeta. Zatim sam umro. Mnogo
sam godina leao u grobu, istrunuo i pretvorio se u prah. Zatim je doao neki
ovjek i od mene izradio opeku. etrdeset godina bio sam kua, a zatim sam se
raspao. Sedamdeset godina leao sam na polju. Zatim je opet doao neki ovjek.
Opet sam postao opeka pa su me ugradili u ovu kuu. U njoj se nalazim ve tri

stotine trideset godina i ne znam to u ubudue biti. Zasad me jo ne boli

dua. . .
Govornika, prekinue. inilo se da magarcu dosauje ta pripovijest,
budui da nije razumio turski. Razjapio je gubicu i javio se dvostrukim trilerom,
kao da su se udruili lovaki rog i razbijena truba. Uto se neki ovjek progura
kroz sakupljene ljude i ue u predvorje. Ondje me je opazio.
Efendijo, je li istina da si stigao? Tek sad sam to uo, jer sam bio u
brdima. Silno se radujem! Dopusti da te pozdravim.
Bio je to Selek. Prihvatio je moju ruku i stisnuo je.
Gdje su Pali i Melah?
Sreli su Pira Kameka i krenuli s njime prema Mosulu. Moram Ali-beju
odnijeti neku poruku. Hou li te kasnije opet vidjeti?
I ja sam upravo poao Ali-beju. Je li ta poruka tajna?
Moda jeste, ali ti e je sigurno uti. Hajdemo!
Uli smo u enski dio stana gdje se nalazio bej. inilo se da ovdje svatko
ima pristup. I Halef je bio ovdje. Moj vrijedni Hadi je opet sjedio i jeo.
Ali-bej javi se Selek bio sam u brdima iznad Bozana, pa ti imam
neto rei.
Govori!
Smiju li svi to uti?
Svi.
Mislili smo da je mosulski namjesnik poslao pet stotina Turaka u
Amadiju da je zatite protiv Kurda. Meutim to nije istina. Onih dvije stotine
ljudi koji su stigli iz Dijabekira prelo je preko Urmelija i sakrilo se u umama
Tura Gare.
Tko ti je to rekao?
Neki drvosjea iz Mugajija koga sam sreo. Poao je dolje u Kara
Kojunli gdje je leala jedna od njegovih splavi. Ni one tri stotine ljudi iz Kerkuka
ne nalaze se na putu u Amadiju. Oni su preko Altin Keprija otili u Erbil i
Girdair pa sad stoje iznad Mar Mateja na rijeci Gazir.
Tko ti je to rekao?
Neki Kurd iz plemena Cibar koji je putovao Kauserom da preko
Bozana ode u Dehuk.
Cibari su pouzdani ljudi. Oni ne lau, a Turke mrze. Vjerujem ono to
su ti rekla ta dva ovjeka. Poznaje li ti dolinu Idis na Gomelu, postrance i iznad
Kalonija?
Vrlo je malo ljudi poznaju, ali ja sam ve esto bio ondje.
Moemo li odavde prevesti konje, goveda i ovce u tu dolinu i sakriti ih
ondje?
Tko dobro poznaje umu taj e to uspjeti.
Koliko bi vremena bilo potrebno da se onamo prevedu nae ene i
djeca, a i naa stoka?

 Pola dana. Poemo li preko eik Adija, uspet emo se iza sveevoga
groba uz uski klanac i nijedan Turin nee opaziti to radimo.
Ti najbolje poznaje ovaj kraj. Kasnije u se jo porazgovoriti s tobom,
a dotle o svemu nikome ni rijei! Htio sam te zamoliti da se stara ovdje za ovog
efendiju, ali sad emo te trebati drugdje.
Smijem li mu poslali svoga sina Jusufa?
Poalji mu ga.
Govori li on pravilno kurdski? upitah.
Jusuf razumije kurmandi, a i narjeje zaza.
Poalji mi ga; bit e mi dobrodoao!
Selek ode. U kuhinji se pripremalo jelo. Budui da je gostoprimstvo Jesida
neogranieno, na veeri je bilo prisutno dvadesetak ljudi, a u ast Muhameda
Emina i mene svirala je ak i glazba. Sastojala se od tri glazbenika koji su svirali
na tamburi, kamanu i biluru, instrumentima koji bi se dali usporediti s
evropskom gitarom, frulom i guslama. Glazba je bila blaga i ugodna. Kasnije
sam uostalom primijetio da Jesidi imaju dotjeraniji muzikalni ukus od ostalih
Istonjaka.
Za to vrijeme stigao je Selekov sin Jusuf. Povukao sam se s njime u svoje
odaje da njegovom pomou prouim Pir Kamekov rukopis. Duevni krug toga
mladia bio je dodue uzak, ali mi je ipak mogao rei mnogo to sam elio znati.
Pir Kamek bio je najobrazovaniji od svih avlovih poklonika pa je samo u njemu
moglo dozreti ono iskustvo i onaj nain gledanja na svijet koji me je iznenadio.
Svi ostali bili su skueniji, pa se nisam smio uditi da su simbole smatrali
stvarnou i da su se svojih obiaja drali vie iz navike nego iz unutranjeg
uvjerenja.
Na razgovor nije nipoto protekao nesmetano, jer je u gotovo pravilnim
vremenskim razmacima od svega nekoliko minuta odjekivala prodorna i
odvratna magareva dreka. Dugo se nije dala podnijeti, ali ljudi su je ipak
podnosili, pa su mu se to vie i smijali dok je Badri bio budan i dok su
neprekidno pristizali novi hodoasnici. Kad su meutim postepeno utihnuli svi
ostali zvuci i kad su ljudi poli na poinak, magareva je gromka dreka postala
tako nepodnoljiva da su se javili razliiti glasovi koji su najprije ljutito mrmljali,
a ubrzo poeli glasno grditi.
Umjesto da preplae magarca ti su ga ljutiti poklici ak i podsticali na sve
glasnije revanje. Stanke izmeu revanja postajale su sve krae, i naposljetku se
njegova dreka povezala u trajnu glazbu koju smo morali nazvati upravo
paklenskom.
Upravo sam ustao da priskoim u pomo kad odozdo odjeknu buka. Cijela
hrpa ljudi napala je malog buluk-eminija. Nisam mogao razumjeti o emu
razgovaraju s njime, ali oito su ga tako stjerali u kripac da vie nije znao kako
da sebi pomogne, ve je poao k meni. Ubrzo zauh njegove korake. Uspinjao se
na krov.
Spava li ve, efendijo?

Pitanje je zapravo bilo suvino, jer je vidio da obojica jo potpuno

odjeveni sjedimo uz knjigu. Ipak, onako prestraen, mali debeljko oito nije
uspio nai bolji uvod.
Zar me pita? odgovorih. Kako ovjek moe da spava kod te
grozovite dreke, to je izvodi tvoj magarac?
Efendijo, upravo o tome se i radi! Ni ja ne mogu spavati. Svi su sad
doli k meni pa zahtijevaju da odvedem magarca daleko u umu i da ga ondje
priveem, jer e ga u protivnom sluaju ustrijeliti. Ne smijem dopustiti da se to
dogodi, jer moram magarca dovesti natrag u Mosul. Inae u dobiti bastonadu i
degradirat e me.
Onda ga odvedi u umu!
Emire, ne mogu ni to.
Zato ne moe?
Zar da dopustim da vuk prodere moga magarca? U umi ima vukova.
Onda ostani kod njega i uvaj ga.
A ta onda ako dou dva vuka?
No, pa?
Onda e jedan poderati magarca, a drugi mene.
To bi bilo vrlo dobro, jer onda ne bi dobio bastonadu.
ali se. Neki su mi ljudi rekli da poem k tebi.
K meni? Zato?
Efendijo, misli li da taj magarac ima duu?
Svakako da ima naalih se.
Ali moda ima kakvu drugu, a ne svoju prvotnu.
Kamo je onda nestala ona prvotija? Moda ste se zamijenili, pa je
njegova dua ula u tebe, a tvoja u njega? Sad si ti magarac i boji se poput zeca a
on je buluk-emini i urla kao lav. to bih ja tu mogao pomoi?
Efendijo, posve je sigurno, da moj magarac ima neku drugu duu.
Turska dua nije, jer ne razumije osmanlijski jezik. Ti govori sve jezike svijeta,
pa te molim da sie dolje. Bude li govorio s magarcem, ubrzo e opaziti tko se
skriva u njemu. Moda je to kakav Perzijanac, ili Turkmen, ili Armenac.
Zar zaista misli da je . . .
U tom asu se magarac ponovo javi i to tako glasno da mu se cio buntovni
skup pridruio u zboru.
Alah kerim, oni e mi ubiti magarca! Sii brzo dolje, gospodaru, jer je
magarac inae izgubljen, a i njegova dua s njime!
Ifra otri dolje, a ja sioh za njim. Pri tom mi je na um pala neka ala. Da
se zaista naalim? Moda to nije bilo pravo, ali buluk-emini je bio uvjeren da
njegov sivonja ima duu, i to me tako oraspoloilo da se nisam mogao oduprijeti.
Kad sam stigao dolje, ekao me je cio skup.
Tko zna kakvo sredstvo da uutka toga magarca? upitah. Nitko mi
nije odgovorio. Naposljetku ree Halef:
Sidi, jedino ti to moe.

Moj Hadi je dakle spadao meu prave vjernike. Priao sam magarcu i
zgrabio ga za uzde. Najprije sam mu njemakim jezikom, koji ovdje nitko nije
razumio, glasno uputio nekoliko pitanja, a zatim mu prislonio uho uz njuku kao
da prislukujem. Onda se iznenaeno trgnuh i okrenuh se Ifri.
Buluk-emini kako se zvao tvoj otac?
Nasir Mehmed.
To nije. Kako se zvao otac tvojega oca?
Sulejman Cau.
To je. Gdje je ivio?
U Hirmenliju, sjeverozapadno od Jedrena.
To se slae. On je jednom iz Hirmenlija jahao u Kaskej pa je svom
magarcu, da ga razljuti, privezao teki kamen na rep. Prorok je meutim rekao:
Voli svoga magarca! Sad mora duh tvoga djeda okajati to djelo. Morao se
vratiti s mosta Sirat koji vodi u raj pa je uao u toga magarca. On je svom
magarcu svezao kamen na rep pa se moe samo tako iskupiti da se ivotinji u
kojoj ivi njegova dua takoer vee kamen za rep. Hoe li ga iskupiti, Ifro?
Hou, efendijo! viknu malian. Bio je blie plau nego smijehu, jer
ga je vrlo muila predodba da njegov djed trpi u tome magarcu.
Reci mi sve to moram jo uiniti da bih spasio oevoga oca.
Donesi kamen i uzicu! naloih mu.
Magarac je opazio da se bavimo njime pa otvori gubicu i zareva.
Brzo Ifra. Neka to bude posljednji put to je zajadikovao! Pridrao sam
magarev rep, a mali baibozuk svee kamen na vrh repa. Kad smo to obavili
magarac okrene glavu prema natrag da gubicom ukloni kamen. Dakako da to nije
mogao. Zatim je pokuao da mahne repom i odbaci kamen, ali kamen je bio
odvie teak, pa se rep svega malo zanjihao. Uostalom, magarac je smjesta prekinuo te pokrete, jer ga je kamen pri tome lupao u noge. Sad se oito,
zabezeknuo. Zakiljio je prema natrag, zamiljeno strignuo dugakim uima,
njisnuo i naposljetku otvorio gubicu da zareve ali glas ga je izdao. Svijest da
neto pridrava odostraga njegov najvei ukras oduzela je magarcu sposobnost
da svoje osjeaje izrazi groznom drekom.
On se zaista vie ne dere! viknu baibozuk. Efendijo, ti si
najmudriji ovjek kojeg sam ikada vidio!
Uspeo sam se opet na krov, oprostio se s Jusufom i poslao ga kui, a zatim
legao na poinak. Dolje su hodoasnici jo dugo vremena ostali na okupu da
poekaju hoe li to udo zaista potrajati.
Ve rano ujutro probudilo me ivo komeanje po selu. Ponovo su stizali
hodoasnici koji su dijelom ostali u Badriju, a dijelom nakon kratkog odmora
krenuli dalje u eik Adi. Prvi ovjek koji je doao k meni bio je eik Muhamed.
Jesi li pogledao to se zbiva pred kuom? upita me.
Jo nisam.
Onda pogledaj dolje..

Priao sam k rubu krova i pogledao dolje. Oko magarca stajale su stotine
ljudi i zapanjeno ga promatrale. Po cijelom selu razglasilo se to se zbilo i kad su
me ljudi ugledali na krovu povukoe se s potovanjem od kue. To nisam elio
postii. Htio sam se naaliti, ali nipoto nisam htio da te ljude uvrstim u
njihovom ludom praznovjerju.
Doao je i Ali-bej, pozdravio me i nasmijeio se.
Efendijo, tebi zahvaljujemo mirnu no. Ti si veliki arobnjak. Hoe li
magarac opet revati ako mu skinemo kamen?
Svakako. Magarac se boji none tame, pa sam sebe ohrabruje zvukom
svoga vlastitog glasa. Ja sam mu meutim svojim malim trikom izbio volju za
revanjem.
Poimo sad svi na doruak!
Sili smo u enske odaje. Ovdje su ve bili Halef i Jusuf, moj tuma
kurdskog jezika, a takoer i Ifra, ali upadljivo snuden. Bejova ena mi vrlo
prijazno izae u susret.
Dobro jutro pozdravih.
Dobro jutro odgovori ona kako si?
Kanda! Tu ava dobro, a kako si ti?
uker hode, kanda hvala bogu, dobro.
Pa ti govori kurmandi! zaueno e Ali-bej.
Samo ono to sam sino nauio iz Pir Kamekove knjige nasmijeih
se a to je vrlo malo.
Doite ovamo i sjedite!
Najprije smo dobili kavu s medenjacima, a zatim peenu ovetinu,
narezanu u tanke i iroke komade koja se jela poput kruha. Uz to smo pili arpu,
neku vrst slaboga piva koje Turin naziva jemenom vodicom. Svi su jeli s
dobrim tekom, osim buluk-eminija koji je turobno sjedio postrance.
Ifro, zato ne sjedi kraj nas? upitah ga.
Ne mogu jesti.,
to ti je?
Teko mi je, efendijo. Dosad sam jahao na svom magarcu, tukao ga i
grdio, rijetko sam ga eljao i prao, a kadto sam ga pustio i da gladuje, a sad
ujem da je to otac mojega oca. Eno ga gdje stoji vani, a kamen mu jo visi na
repu!
Bilo mi je ao buluk-eminija i u meni se probudila savjest. S druge strane
je cio poloaj bio tako smijean da se nisam mogao suzdrati da se ne nasmijem.
Smije se? poe mi predbacivati Ifra. Da ima magarca koji je bio
otac tvoga oca, ti bi plakao.Trebalo bi da te odvedem u Amadiju, ali ne mogu.
Nikad vie neu sjesti na duha svoga djeda.
To i ne treba. Uostalom, to ne bi bilo ni mogue, jer nitko ne moe
uzjahati duha.
Na emu u onda jahati?
Na tvome magarcu. Bai-bozuk me smeteno pogleda.

 Ta moj je magarac pravi duh. Sam si to ustanovio.

To je bila samo ala.
Oh; ti to kae sada samo da me umiri.
Ne, to ti kaem, jer mi je ao to si moju alu tako primio k srcu.
Efendijo, ti me eli samo utjeiti! Zato je taj magarac toliko puta
pobjegao sa mnom? Zato me je toliko puta zbacio? Jer je znao da on nije
magarac, a ja da sam sin njegova sina. I zato je kamen odmah pomogao kad sam
uinio ono to mi je preporuila dua toga magarca?
Ona mi nije nita preporuila, pa u ti odmah rei zato je moje
sredstvo pomoglo. Nisi li nikad opazio da pijetao zatvara oi kad kukurijee?
To sam ve vidio.
Kad bismo ga bilo kojim nainom sprijeili da zatvori oi, on ne bi vie
kukurijekao. A sad pripazi! Nisi li ve opazio da tvoj magarac uvijek podigne rep
kad eli zarevati?
Da, zaista, on to ini, efendijo.
Onda se pobrini za to da magarac ne uzmogne podii rep. U tom
sluaju e prestati i da reve.
Je li to zaista tako? zapanjeno upita debeljko.
Zaista! Pokuaj to veeras kad se bude opet derao, jer se boji mraka.
To znai da otac moga oca nije uaran?
Uvjeravam te da nije. Koran zabranjuje svako aranje.
Hamdulilah, od srca ti hvala!
Ifra istri iz kue i strgne magarcu kamen s repa, a zatim se brzo vrati da se
naknadno pridrui doruku. Okolnost da je on kao podreeni smio sjediti s bejom
za istim stolom ponovo mi je pokazala u kakvoj patrijarhalnoj zajednici ive
Jesidi.

VELIKA SVE ANOST

SAT kasnije odjahao sam po vedrom jutru s Jusufom na etnju. Muhamed
Emin je radije ostao kod kue i odluio da se to manje pokazuje.
Poznaje li dolinu Idis? upitah svoga pratioca. Jusuf potvrdi.
Koliko treba jahati donde? upitah ga dalje.
Dva sata.
Volio bih da je vidim. Hoe li me odvesti onamo?
Kako god zapovijeda efendijo. Hoemo li poi ravnim putem ili emo
krenuti preko eik Adija?
Hm! to mi predlae?
Ravni je put krai, ali tei.
Ipak emo poi njime.
Hoe li tvoj konj izdrati? To je skupocjena ivotinja kakvu jo nikad
nisam vidio, ali sigurno je nauen samo na ravnicu.
Upravo bih ga danas htio ispitati.
Badri ostade iza nas. Na put pod kojim se nipoto ne smije
podrazumijevati neka utrta staza, strmo se uspinjao, a zatim opet naglo sputao,
ali je moj vranac hrabro izdrao. Najprije smo se uspeli na visove obrasle samo
grmljem, a kasnije na druge obrasle gustom mranom umom, pa smo jahali pod
kronjama bjelogorinih i crnogorinih stabala. Naposljetku je put postao tako
teak da smo morali sjahati i konje povesti za uzde. Trebalo je pomno pregledati
svako mjesto prije nego to smo stupili na njega. Jusufov konj bio je navikao na
takav kraj. Stupao je sigurnije a po iskustvu je bolje umio razlikovati opasna
mjesta od neopasnih, ali moj vranac posjedovao je prirodni nagon i bio je
vanredno oprezan, tako da sam se uvjerio da e ve nakon kratke vjebe nauiti
da se vrlo dobro penje. U najmanju ruku Ri je ve i danas pokazao da se ne
zamara, dok se Jusufov konj uznojio i zasoptao.
Spomenuta su dva sata gotovo prola kad stigosmo do neke gutare iza
koje su se stijene gotovo okomito ruile dolje.
Evo je, to je dolina ree moj vodi.
Kako emo sii u nju?
Postoji samo jedan jedini put, ovamo dolje!
Prolazi li ovuda mnogo ljudi?
Ne prolazi, jer se put ne da razlikovati od okolinog tla. Poi za mnom.
Poao sam za Jusufom du gustog grmlja koje je tako savreno sakrivalo
rub doline da stranac uope ne bi mogao slutiti da se ona ovdje nalazi. Nakon
nekog vremena stigosmo do mjesta gdje se put ponovo sputao. Moj vodi sjaha i
pokaza nadesno.
Ovuda se kroz umu dolazi u Seik Adi, ali samo Jesedi umiju nai put.
Ovuda lijevo silazimo u dolinu.

Jusuf razmakne grmlje i ja ugledah pred sobom veliku dolinu u obliku

kotla, ije su se stijene strmo uzdizale i u koju se dalo spustiti samo onim putem
na kojem smo se upravo nalazili. Sili smo, vodei konje za uzde. Dolje sam
mogao pregledati cijelu dolinu u svoj njezinoj irini. Bila je dovoljno velika da se
u nju sakrije vie tisua ljudi, a po otvorima koji su vodili u neke spilje i drugim
tragovima zakljuio sam da su jo nedavno ovdje stanovali ljudi. Cijelo dno
doline bilo je obraslo gustom travom, tako da je u njoj bilo dovoljno hrane i za
stada. Nekoliko buotina sadravalo je dovoljno pitke vode za brojna edna grla.
Pustili smo konje da pasu i legli u travu. Ubrzo sam poeo razgovor
rekavi:
To je skrovite da ga priroda boljeg ne bi mogla stvoriti.
Ve je i posluilo u tu svrhu, efendijo. Pri posljednjem progonu Jesida
ovdje se zaklonilo vie od tisuu ljudi. Zbog toga nitko od naih nee odati to
mjesto. Moglo bi se desiti da ga opet ustrebamo.
ini se da tako i jeste.
Znam. Ali sad se ne radi o opem progonu zbog vjere, ve samo zbog
toga da nas se opljaka. ekib Halil-paa poslao je na nas petnaest stotina ljudi da
nas iznenada napadnu, ali e se prevariti. Mi ve mnogo godina nismo
svetkovali-sveanost, pa e zato na nju doi svako tko ikako moe, tako da emo
Turke moi doekati s nekoliko tisua ljudi spremnih za borbu.
Jesu li svi naoruani?
Svi. Sam e vidjeti koliko se baruta ispuca za vrijeme nae sveanosti.
Mutesarif ne utroi za svoje vojnike u toku itave godine toliko baruta koliko ga
mi u ta tri dana ispucamo od radosti.
Zato vas progone?
Navodno zbog nae vjere, ali ve sam ti rekao da su danas a i inae
mjerodavni drugi razlozi. Paa nimalo ne mari za vjeru. On ima samo jedan
cilj: da se obogati i pri tome mu moraju pomagati as Arapi ili Kaldejci, a as
Kurdi ili Jesidi. Upravo sam zaustio da ga upitam neto o njegovoj vjeri kad iza
nas odjeknu krik. Pogledavi gore, prepoznasmo Seleka koji se upravo sputao
prema nama. Malo kasnije stajao je kraj nas.
Umalo to vas nisam ustrijelio glasio je njegov pozdrav.
Nas? Zato? upitah.
Odozgo sam vas smatrao strancima, a stranci ne smiju ui u ovu dolinu,
no onda sam vas prepoznao. Doao sam da vidim treba li ovdje izvesti kakve
pripreme.
Za prihvat bjegunaca?
Bjegunaca? ponovi. Mi neemo bjeati. Ja sam naprotiv
ispripovjedio beju kako si ti lukavo namamio neprijatelje amara u onu dolinu
gdje ste ih zarobili, pa emo i mi uiniti to isto.
Kanite li Turke namamiti ovamo?
Ne ovamo, ve u eik Adi. Ovamo emo smjestiti za vrijeme borbe
nenaoruane hodoasnike. Bej je zapovjedio, a eik je sporazuman s time.

Selek pretrai vodu i spilje, a zatim nas upita hoemo li ga otpratiti natrag.
Poveli smo dakle svoje konje opet uzbrdo, gore uzjahali na njih i krenuli ravno
prema Badriji. Kad smo stigli onamo, naoh beja prilino uzbuena.
Za vrijeme tvoje odsutnosti dobio sam vane vijesti ree. Turci iz
Dijabekira stoje ve na rijeci Gomel, a oni iz Kerkuka preli su kod Debel
Makluba istu rijeku.
To znai da su se tvoji izvidnici ve vratili iz Amadije.
Nisu uope stigli do Amadije, jer su se morali razdijeliti da motre na
ete. Time je dokazano da je namjeravani napadaj usmjeren samo protiv nas.
Je li se to ve proulo?
Nije, jer bi neprijatelj mogao tako doznati da e nas nai spremne.
Kaem ti efendijo, da u ili umrijeti ili u ekib Halil-pai dati pouku koju nikad
nee zaboraviti.
Ostat u kod tebe dok se borba ne svri.
Hvala ti. Ali boriti se ne smije!
Zato ne smijem?
Moj si gost. Tvoj mi je ivot povjeren.
Ne brini se ti za moj ivot. Zar da budem tvoj gost i da te pustim da sam
poe u borbu? Zar da tvoji suplemenici kau za mene da sam kukavica?
To oni nee nikad rei. Uostalom, nisi li ti bio mutesarifov gost? Ne
nosi li u depu njegovu putnicu i njegova pisma? A sad se eli boriti protiv
njega? Ne mora li svoju ruku sauvati za sina tvojega prijatelja kojeg elite
osloboditi? I ne moe li mi biti od koristi i drukije a ne da ubija moje
neprijatelje?
Ima pravo u svemu to si rekao. Ja uostalom nikoga nisam elio
ubijati, nego u naprotiv nastojati da sprijeim prolijevanje krvi.
Prepusti tu brigu meni, efendijo. Ja ne elim krvi, ve bih htio samo
odbiti tiranina.
Kako e to izvesti?
Zna li da je u eik Adi stiglo ve tri tisue hodoasnika? Do poetka
sveanosti bit e ih est tisua pa i vie.
Mukaraca, ena i djece?
Jeste. ene i djecu poslat u u dolinu Idis, tako da e ostati samo
mukarci. ete iz Dijabekira i Kerkuka sjedinit e se na putu iz Kalonija ovamo,
a one ete iz Mosula uspet e se preko Deraije ili Ain Sifnija. One nas ele
opkoliti u sveanoj dolini. Mi emo se meutim uspeti iznad groba i opkoliti
cijelu dolinu kad oni uu u nju. Onda ih moemo postrijeljati do posljednjeg
ovjeka, ako se ne predaju. U protivnom sluaju poslat u glasnika k pai i
postaviti uvjete pod kojima u ih pustiti na slobodu. On e onda morati da snosi
odgovornost pred sultanom u Stambulu.
Paa e to prikazati sultanu u posve krivom svjetlu.
Nee uspjeti da zavara padiaha. Ja sam naime ve potajice otpremio
poslanstvo u Stambul koje e ga pretei.

Morao sam sam sebi priznati da Ali-bej nije samo hrabar ve i pametan i
dalekovidan ovjek.
A kakvu si zadau meni namijenio? upitah.
Ti treba da poe s onima koji e zatititi nae ene i djecu.
Hoete li ponijeti sa sobom sav svoj imutak?
Koliko god budemo mogli. Jo danas u objaviti stanovnicima Badrija
da sve svoje stvari prenesu u dolinu Idis, ali potajice da se ne otkrije moj plan.
A eik Muhamed Emin?
On e poi s tobom. I onako ne biste sad mogli stii u Amadiju, jer put
onamo nije vie slobodan.
Turci e morati potovati sultanov bujuruldu i mutesarifova
preporuena pisma.
Svakako. Meu njima se nalaze meutim i ljudi iz Kerkuka pa bi se
lako moglo dogoditi da koji od njih prepozna Muhameda Emina.
Dok smo jo tako razgovarali, uoe u kuu dva ovjeka. Bila su to moja
dva stara znanca Pali i Melaf. Vanredno su se obradovali ugledavi me i srdano
mi stisnuli ruke.
Gdje je Pir? upita Ali-bej.
Na Jonasovom grobu kod Kujundika. Poslao nas je da ti kaemo da e
nas Turci napasti drugoga dana sveanosti u zoru.
Poznaje li Pir Kamek izgovor to e ga paa navesti?
Navodno su dva Jesida u Maltaiji ubili nekog Turina. Sekib Halil eli
poinitelje toga djela potraiti u eik Adiju.
U Maltaiji su tri Turina ubila dvojicu Jesida. To je ista istina. Vidi li
ti, efendijo, kakvi su Turci. Ubijaju moje ljude da bi nali izliku za prodiranje u
nae podruje. Ali oni e ve dobiti ono to trae.
Oprostivi se od beja otiao sam sa svojim tumaem Jusufom na krov da
nastavim uenje kurdskog jezika. Muhamed Emin sjedio je nijemo kraj mene,
puio lulu i udio se to se toliko trudim itajui knjigu i uei rijei stranog
jezika. To sam radio cijelog dana, pa i naveer. I naredni dan protekao mi je u
tom poslu.
U meuvremenu sam opazio da stanovnici Badrija potajno odnose svu
svoju imovinu.
Osim toga je u jednoj sobi nae kue izliveno veliko mnotvo olovne
tanadi. Moram spomenuti i to da se magarac buluk-eminija za sve to vrijeme nije
vie javljao, budui da mu je njegov gospodar ve u sumrak svezao kamen za
rep.
Hodoasnici su neprekidno nadolazili, as pojedinano, as u obiteljima,
as u veim skupovima. Mnogi od njih bili su siromani pa su ovisili o milosru
drugih. Poneki bi dotjerao kozu ili tustoga brava, a bogatiji ljudi darivali su
jednog ili dva vola. Kadto sam opazio ak i gdje tjeraju itava stada. To su bili
pokloni i rtveni darovi to su ih imuni Jesidi donosili na sveti grob da njihova

siromana braa ne bi oskudijevala. Ma koliki su ljudi dolazili i odlazili, moji

baibozuci i Arbanasi su iezli netragom i nikad nisam uo gdje su se izgubili.
Treega dana kad je trebala da pone sveanost sjedio sam sa svojim
tumaem opet uz knjigu. Sunce jo nije bilo izilo. Toliko sam se zadubio u
posao, da nisam ni opazio kako je bulek-emini uao.
Emire! vikne debeljko, poto se nekoliko puta nakaljao.
to je?
Idemo!
Tek sad sam opazio da je baibozuk ve potpuno odjeven i spreman za put.
Brzo predah Jusufu knjigu i skoih na noge. Posve sam zaboravio da se moram
okupati i navui svjee rublje, ako elim da dostojno izaem na sveev grob.
Uzeo sam dakle rublje, siao niza stepenice i pourio iz sela. Potok je bio upravo
dupkom pun kupaa pa sam morao otii prilino daleko da pronaem mjesto gdje
bih se mogao nesmetano okupati.
Okupao sam se ondje i izmijenio rublje, to ovjek na Istoku ne moe
odvie esto uiniti. Zato sam se osjetio kao preporoen i ve sam htio da odem s
toga mjesta kad opazih neki laki pokret u grmlju koje je raslo uz obale potoka. Je
li se ondje nalazio ovjek ili kakva ivotinja? Oekivali smo rat pa nije moglo
nakoditi ako poblie istraim, tu stvar. Gradio sam se dakle da ne slutim nita,
ubrao nekoliko cvjetova i pri tome se prividno nenamjerno pribliio onom mjestu
gdje sam zapazio da se pokree lie. Pri tome sam grmu okrenuo lea, ali sam se
onda odjednom naglo okrenuo i brzim se skokom naao usred gustoga granja.
Preda mnom je uao neki ovjek. Bio je jo mlad, ali je ipak izgledao kao
vojnik, premda sam kod njega kao jedino oruje ugledao no. Desni obraz
proparala mu je iroka brazgotina. Ustao je i htio se smjesta izgubiti, ali ga ja
zgrabih za ruku i zadrah ga.
to radi ovdje? upitah.
Nita.
Tko si ti?
Ja sam Jesidi odgovori on oklijevajui.
Odakle?
Zovem se Lasa iz obitelji Dasini.
uo sam da su Dasini jedna od najotmjenijih obitelji Jesida, ali taj ovjek s
brazgotinom nikako mi se nije uinio Jesidom.
Pitao sam te ta radi ovdje?
Htio sam se okupati.
Gdje ti je rublje?
Nemam ga.
Ti si prije mene bio ovdje pa si dakle imao pravo da ostane a ne da se
sakrije. Gdje si noas spavao?
Kod kod kod ne znam kako se zove.
lan obitelji Dasini sigurno nee prenoiti kod ovjeka ije ime ne
poznaje. Poi za mnom i pokai mi svoga domaina.

 Najprije se moram okupati.

To e kasnije uiniti. Naprijed!
Navodni Dasini pokua da se oslobodi iz moga zahvata.
S kojim pravom govori ovako sa mnom? promrmlja.
S pravom opreznoga ovjeka. Ne vjerujem ti.
Isto tako ne moram ni ja tebi vjeroivati.
To je tano. Ja te ak i molim da mi ne vjeruje. Onda e me odvesti u
selo pa e se pokazati tko sam.
Odlazi kamo god hoe.
To u i uiniti, ali ti e me pratiti.
Pogled mu zape za moj pojas. Opazio je da nemam oruja pa sam razabrao
na njemu da kani povui svoj no. Zato sam jo vre prihvatio njegov zglob i
tako ga snano trgnuo da je morao iz grma izai na otvoreno.
to se to usuuje? dreknu na mene.
Ba nita. Poi e sa mnom i to smjesta.
Ispusti mi ruku, jer inae . . .
to inae?
Upotrijebit u silu!
Samo je upotrijebi.
Evo ti...
On trgnu no i zamahnu na mene ali ja posegnuh odozdo gore i uhvatih
drugu njegovu ruku.
teta za tebe. ini se da nisi kukavica rekoh.
Pri tome sam mu tako stegao ruku da je morao ispustiti no. Brzo podigoh
no, a njega zgrabih za kaput.
A sad naprijed, jer inae . . . ! Uzmi moje rublje i ponesi ga! Sad je
stranac poeo moljakati.
Gospodine, potedi me.
Zato me to trai?
Jesi li Jesidi?
Nisam.
Zato me eli odvesti u selo? Ako nisi Jesidi onda me pusti na
slobodu.
Jesidi ili ne Jesidi naprijed!
Svinuo se pod mojim zahvatom, ali je morao poi sa mnom. Kad smo
stigli u Badri, pobudismo veliku panju, te je cijelo uzbueno mnotvo polo za
nama do Ali-bejeva stana. On se nalazio u selam-luku pa odvedoh stranca
onamo. Nedaleko od vrata stajao je moj baibozuk. Zarobljenik ga nije opazio,
ali baibozuk se oito iznenadio kad smo proli kraj njega. Mora da je poznavao
toga ovjeka.
Koga mi to dovodi upita Ali-bej.
Stranca koga sam naao vani na potoku. Sakrio se i to na mjestu odakle
je mogao pregledati itavo selo, a isto tako i put u Seik Adi.

 Tko je on?
Tvrdi da se zove Lasa i da je Dasini.
Onda bih ga morao poznavati. Uope ne postoji ni jedan Dasini s tim
imenom.
Taj ovjek pokuao je da me ubode noem pa sam ga prisilio da poe sa
mnom. Evo ga, uini s njime to god hoe!
Iziao sam iz sobe. Vani je jo stajao buluk-emini.
Poznaje li toga ovjeka, koga sam sad doveo? upitah.
Poznajem. to je uinio, efendijo? Sigurno si se prevario. To nije ni
kradljivac ni razbojnik.
A to je onda?
Nasir-aga je kol-agasi kod moga puka. On je prijetelj mir-alaja Omara
Ameda.
Dobro. Reci Hadi Halef u da osedla konje!
Vratio sam se u selamluk gdje je Ali-bej ve u prisutnosti Muhameda
Emina i nekolicine najstarijih lanova plemena poeo presluavati uhvaenika.
Kako si dugo leao ondje u ikari? upita bej.
Otkako se ovaj ovjek ovdje poeo kupati.
Ovaj je ovjek efendija, upamti to! Ti nisi Dasini, a nisi uope ni Jesidi.
Kako se zove?
To neu rei.
Zato nee?
Ja imam krvnu osvetu daleko tamo u kurdskim planinama. Moram
preutjeti tko sam i kako se zovem.
Kakva posla ima jedan kol-agasi s krvnom osvetom slobodnih Kurda?
upitah ga.
Nasir-aga problijedi jo vie nego maloas tamo na potoku.
Kol-agasi? to misli time rei? upita ipak hrabro.
Mislim da tako tano poznajem Nasir-agu, ovjeka kome mir-alaj
Omar Amed poklanja svoje povjerenje da se ne mogu prevariti.
Ti ti ti me poznaje? Onda sam izgubljen! Tako mi je sueno!
Ne, tako ti nije sueno. Priznaj mi iskreno to si ovdje radio pa ti se
moda nee nita dogoditi.
Nemam to da kaem. Sad se bej ljutito podigne.
Onda si iz...
Prekinuo sam ga brzim pokretom ruke i ponovo se obratio zarobljeniku;
Je li istina ono to si rekao o krvnoj osveti?
Jeste, efendijo.
Onda budi drugi put oprezniji. Ako obea da e se smjesta vratiti u
Mosul i da e odgoditi svoju osvetu, pustit emo te na slobodu,
Efendijo! prestraeno e bej. Sjeti se da ml . . .
Znam to kani rei prekinuh ga ponovo. Taj je ovjek padiahov
tabni oficir, kol-agasi, koji bi jednom moda mogao postati general, a ti ivi s

paom u prijateljstvu i u najdubljem miru.. Sad mi je ao to sam napao toga

oficira pa izjavljujem da to ne bih uinio da sam ga odmah prepoznao. Zatim
se obratih kol-agasiju: Ti mi dakle obeaje da e se smjesta vratiti u Mosul.
Obeajem.
Onda idi i neka te Alah uva, da tvoja osveta ne postane opasna za
samog tebe.
Nasir-aga se zaudi. Jo prije svega nekoliko trenutaka bio je uvjeren da
ga eka sigurna smrt a sad je bio slobodan.
Hvala ti, efendijo! Alah blagoslovio tebe i sve tvoje! Rekavi to, jurnu
kroz vrata. Moda se bojao da emo poaliti svoju velikodunost.
to si to uinio? ree Ali-bej vie ljutito nego zaueno.
Najbolje to sam mogao uiniti.
Najbolje? Taj je ovjek pijun! Zasluio je smrt.
To je tano.
A ti si mu poklonio slobodu. Nisi ga prisilio da prizna.
I ostali Jesidi su me mrko gledali, ali ja se nisam dao nimalo smesti, ve
upitah beja:
to bi doznao njegovim priznanjem?
Moda mnogo.
Nita vie nego to ve znamo. Uostalom, ini se da je taj Nasir-aga
ovjek koji bi radije umro nego da prizna.
Onda bismo ga ubili.
A kakve bi to posljedice imalo?
Da bi na svijetu bio jedan pijun manje.
Tako je, ali bi bilo i posve drugih posljedica. Toga kol-agasija su
svakako odaslali da se uvjeri kako mi nita ne slutimo da e nas napasti. Da smo
ga ubili ili zadrali ovdje, on se ne bi vratio i Turci bi znali da smo opomenuti.
Ovako je Nasir-aga ponovo stekao slobodu a mir-alaj Omar Amed e sigurno
smatrati da nemamo ni pojma o namjeravanom mutesarif ovom napadaju. Oni e
sami sebi rei da bi bila najvea glupost pustiti pijuna ako si uvjeren da e te
napasti. Nemam li pravo?
Oprosti mi, efendijo! Nisam bio tako dalekovidan kao ti, ali ja u za
kol-agasijem poslati izvidnika da se uvjerim, hoe li zaista otii.
Ni to nemoj initi. Nasir-aga bi ba po tome mogao otkriti ono to smo
htjeli pred njim zatajiti, putajui ga na slobodu. Ne boj se, nee on ostati, a sada
uostalom stalno pristiu ljudi kod kojih se moe raspitati jesu li ga sreli.
I u to sam ga uvjerio. Bio sam zadovoljan jer sam poluio dvoje: spasio
sam ivot ovjeku koji je izvrio samo svoju dunost a istodobno sam omeo
mutesarifove planove. S takvim mislima otiao sam u enske odaje da ondje
dorukujem. Prije toga sam iz svoje male zbirke uspomena to sam je dobio od
Isle Ben Maflaja izvadio narukvicu na kojoj se nalazila mala kapsula.

Mali je bej takoer ve bio budan. Dok ga je njegova majka drala,

pokuao sam da nacrtam njegovo ljupko lice. Prilino sam uspio, jer su sva djeca
slina. Zatim stavih papir u kapsulu i pruih majci narukvicu.
Nosi je kao uspomenu na Alamana zamolih. U njoj se nalazi lice
tvojega sina. Ono e na papiru ostati mlado pa i onda kad on ostari.
Ona pogleda sliku i sva se oduevi. Za pet minuta pokazala ju je svim
ukuanima i svim prisutnima, tako da sam se jedva mogao spasiti od izraavanja
zahvalnosti. Zatim krenusmo, ali nipoto u sveanom, ve veoma ozbiljnom
raspoloenju.
Ali-bej obukao je svoju najsveaniju odjeu. Jahao je sa mnom na elu
povorke, a za njim najugledniji stanovnici Badrija. I Muhamed Emin jahao je
kraj nas. Bio je zlovoljan to se na put u Amadiju tako prekinuo. Ispred nas
jahala je itava skupina glazbenika s frulama i tamburinima. Zatim su dole ene,
veinom gonei magarce natovarene ilimovima, jastucima i kojeim drugim.
Jesi li izvrio sve pripreme za Badri? upitah beja.
Jesam. Sve do Deraije stoje straari koji e mi odmah javiti im se
priblii neprijatelj.
Hoe li Badri prepustiti Turcima bez obrane?
Oni e mirno proi kroz njega da nas prerano ne opomenu. Sad je oko
nas sve oivjelo. Naokolo su jurili konjanici, izvodei prividne borbe, a posvuda
su neprekidno pucale puke. Put se zatim veoma suzio pa se na nekim mjestima
tako strmo uspinjao uz brdo da smo morali sjahati i jedan za drugim povesti
svoje konje. Tek za dobar sat stigosmo do vrhunca prijevoja, odakle smo mogli
razabrati zelenu, umom pokrivenu dolinu eik Adija.
im bi ugledao bijeli vrh nadgrobnog spomenika, svaki bi Jesidi ispalio
svoju puku, a odozdo im je odgovarala neprekidna pucnjava, tako da se inilo
kao da se odvija velika vatrena bitka, odjekujui od planina.
Iza nas stizale su neprekidno nove povorke, a kad smo sjahali niz obronak,
ugledasmo desno i lijevo brojne hodoasnike gdje lee pod drveem. Odmarali
su se od napornoga uspinjanja i uivali u pogledu na svetite i na divnu planinsku
krajinu koja mora da je za stanovnike ravnice bila pravo udo..
Nismo jo stigli do grobnog spomenika kad nam ususret doe
mir-eik-kan, duhovni glavar Jesida, na elu nekolicine eika. Nazivaju ga Emir
Hadi, a potjee navodno od Omajida. Njegova obitelj smatra se najuglednijom
obitelji Jesida, a prezime joj glasi Posnir ili Bejsade. Sam mir-eik-kan bio je
snaan starac blaga i dostojanstvena izgleda. inilo se da nije nimalo ohol, jer mi
se poklonio pa me tovie i zagrlio kao sina.
Mir i Alahovo milosre neka je s tobom! Dobro mi doao! pozdravi.
Pomogao ti Alah u vrenju tvoje dunosti! odgovorih. Ne bi li
meutim htio sa mnom govoriti turski? Ne razumijem jo dovoljno jezik vae
zemlje.
Raspolai sa mnom kako god hoe i budi moj gost u kui onoga iji
grob potujemo.

Bili smo sjaili kad nam se pribliio. On dade znak i Jesidi prihvatie nae
konje a mi, naime Ali-bej, Muhamed Emin i ja krenusmo kraj njega prema
nadgrobnom spomeniku. Najprije smo uli u vanjsko dvorite u koje Jesidi ulaze
samo bosi. Poveo sam se za njihovim primjerom, izuo cipele i ostavio ih na
ulazu.
U unutarnjem dvoritu stajalo je mnogo drvea, pruajui sjenu
hodoasnicima. Gusti oleander potjerao je cvijet do cvijeta, a golemi trs vinove
loze tvorio je sjenicu u koju nas je uveo mir-eik-kan da ondje sjednemo.
Nekoliko eika i kavala odmaralo se pod drveem, a inae smo bili sami.
U tom dvoritu uzdie se zgrada samog grobnog spomenika, a iznad njega
dva bijela tornja koji se vrlo lijepo istiu od tamnog zelenila doline. Vrhovi
tornjeva, pozlaeni su i puni otrih bridova izmeu kojih se igraju svjetla i sjene.
Iznad ulaza bilo je u zgradu uklesano nekoliko likova u kojima sam prepoznao
lava, zmiju, sjekiru, ovjeka i ealj.
Unutranjost zgrade razdijeljena je, kako sam kasnije opazio, u tri glavne
prostorije, jednu veu i dvije manje. Najvea laa poiva na stupovima i
lukovima, U njoj se nalazi zdenac iju vodu Jesidi smatraju svetom. U jednoj od
onih manjih laa nalazi se sveev grob, a iznad njega veliko etvorokutno kube
sagraeno od gline i prevueno sadrom. Preko njega je kao jedini ukras
prebaena velika zelena izvezena ponjava.
U drugoj manjoj prostoriji nalazi se takoer neki grob, ali ini se da Jesidi
sami ne znaju tko u njemu poiva.
U vanjski zid svetita ugraene su brojne udubine u koje se za vrijeme
sveane rasvjete stavljaju svjetiljke. Oko grobnice uzdie se vei broj zgrada u
kojima stanuju sveenici i uvari groba. Cijelo mjesto lei u uskoj dolini, ije se
stijene sa svih strana vrlo strmo uzdiu. Mjesto se sastoji od svega nekoliko
jednostavnih kua pa su u njemu osim svetita najznaajnije zgrade za smjetaj
hodoasnika. Svako pleme i svaka znatnija grana Jesida ima ovdje po jednu
takvu kuu jedino za sebe.
Vani izvan zidova razvio se pravi pravcati sajam. Sve mogue vrsti
tkanina i druge robe visjele su na granama drvea izloene na prodaju.
Prodavano je i razliito voe i povre, a mogao si kupiti i oruje, nakit i
kojekakve istonjake sitnice. Da ljudi nisu bili odjeveni u drukije ruho mogao
bih pomisliti da se nalazim u Evropi, tako je ta ivopisna vreva u sveevom selu
bila vedra i neprisiljena, bezazlena i dobroduna. Uistinu ti avlovi poklonici sve
su vie stjecali moju naklonost, pa se potpuno slaem s onim to mi je o njima
kasnije u Stambulu rekao neki svjetski putnik koji je nekoliko tjedana proveo
kod njih u Tel Uskufu:
Te oboavaoce avla kleveu, jer su oni bolji od njihovih klevetnika.
Da su brojniji i da nisu tako raspreni, mogli bi predstavljati jezgru za irenje
kulture na Istoku.
Promatrajui tako i sluajui, nisam popustiti uzde svojoj radoznalosti, da
ne bih smetao i povrijedio Jeside. Upravo zbog toga razgovarali smo tako

srdano kao da smo lanovi jedne obitelji i kao da se od rane mladosti poznajemo
i potujemo. Razgovor se najprije poveo o predstojeem napadaju, ali je taj
predmet ubrzo bio iscrpljen, jer se ispostavilo da je Ali-bej najveom pomnjom
poduzeo sve potrebne mjere. Zatim je razgovor preao na Muhameda Emina, na
nae doivljaje i na nae namjere.
Moda ete pri tom zapasti u opasnost pa ete ustrebati pomo ree
mir-eik-kan. Dat u vam znak koji e vam osigurati pomo svih Jesida im
im ga pokaete.
Hvala ti. Hoe li to biti pismo? upitah.
Nee. Bit e melek ta'us.
Umalo da nisam skoio od zauenja. Upravo tim imenom nazivali su
Jesidi avla. To je bila ona ivotinja koja se prema nekim klevetnikim
glasinama nalazila na oltarima Jesida i gasila sva svjetla kad bi Jesidi poinjali
svoje navoene strane tajne obrede! To je istodobno bio i naziv isprave koju je
mir-eik-kan davao svakom sveeniku odreenom da izvri neki poseban nalog.
I sad je on tako nehajno izgovarao tu tajanstvenu rije o kojoj su se vodile tolike
prepirke!
Napravio sam to bezazlenije lice i upitao?
Melek ta'us? Smijem li upitati to je to?
Prijazno, otprilike onako kako to ini otac, tumaei neto neukom sinu,
odgovorio mi je duhovni glavar Jesida:
Melek ta'us nazivamo onoga ije se pravo ime kod nas ne izgovara.
Melek ta'us zove se i ivotinja koja je kod nas znak hrabrosti i budnosti, a melek
ta'us nazivamo i kip te ivotinje koji dajem onima u koje imam povjerenje. Ja
znam sve to se o nama trabunja, ali znam i to da se pred tobom ne moram
braniti.
Mir-eik-kan prekinu se u rijei, jer su se sad otvorila vanjska vrata da
propuste povorku hodoasnika, od kojih je svaki nosio svjetiljku. Te svjetiljke
bile su darovi zahvalnosti to su ih vjernici prinosili svecu.
Svi ti hodoasnici bili su naoruani. Ugledao sam i veoma neobine
kurdske puke. Kod jedne od njih bila je cijev vezana uz kundak s dvadeset
irokih eljeznih prstenova, tako da se iz nje nije dalo sigurno nianiti. Na drugoj
je pak bio nataknut bod u obliku vilice, tako da su s obje strane cijevi virila po
dva iljka. Hodoasnici predadoe sveenicima svjetiljke i redom prioe
mir-eik-kanu da mu poljube ruku. Pri tome su pred njim sputali oruje ili ga
posve odloili.
Svjetiljke su bile potrebne da se uvee osvijetli sveto mjesto i itava
njegova okolina. U njima meutim nije smjela gorjeti zemna smola, nafta ni bilo
kakvo obino ulje, jer su njih Jesidi smatrali neistim. Doputeno je samo
sezamovo ulje.
Kasnije izaoh s Muhamedom Eminom da se proeemo kroz dolinu.
Najupadljivija mi je bila zaista neizmjerna koliina zublji izloena na prodaju.

Pokuao sam procijeniti njihov broj. Moglo bi ih biti oko deset tisua. Trgovci su
sklapali izvrsne poslove, jer su im hodoasnici tako rei otimali robu iz ruke.
Upravo smo se zaustavili pred nekim prodavaem staklene robe i lanih
koralja, kad ugledah bijeli lik Pira Kameka gdje se sputa niz planinsku stazu.
Ako je krenuo u svetite, morat e proi kraj nas. On nas ugleda i zastane pred
nama.
Dobro doli ovdje, gosti eika Semsa sunca! Upoznat ete jesidskog
sveca.
im je narod ugledao Pira Kameka, odmah ga okrui. Svatko se trudio da
rukom dotakne njegovu ruku ili rub njegove odjee, odnosno da ih poljubi. Pir
kamek im odra kratak govor. Pri tome mu je dugaka sijeda kosa leprala u
jutarnjem povjetarcu, oi su mu sjale, a ivi pokreti pokazivali su njegovo
oduevljenje. Odozgo su neprekidno praskali hici hodoasnika koji su stizali, a iz
doline su im odgovarale itave salve. Na alost nisam mogao mnogo razumjeti
od njegova govora, budui da ga je drao kurdskim jezikom, a govorio je brzo.
Naposljetku Kamek zapjeva neku pjesmu kojoj se svi pridrue.
Kad je pjevanje zavrilo, mnotvo se razie, a Pir Kamek prie,
Jesi li razumio ono to sam rekao hodoasnicima?
Vrlo slabo. Zna da jo ne vladam vaim jezikom.
Rekao sam im da kanim prinijeti rtvu eiku Semsu, pa su ljudi otili u
umu da donesu potrebno drvo. eli li prisustvovati rtvi, dobro si nam doao. A
sad mi oprosti, efendijo. Evo ve dolaze rtvene ivotinje.
Pir Kamek poe prema grobnom spomeniku, ispred ijih zidova su gonii
upravo tjerali dugaak red volova. I mi smo polako poli za njim.
ta e te ivotinje? upitah svoga tumaa.
Zaklat emo ih.
Za koga?
Za eika emsa.
Umije li sunce jesti volove?
Ono ih ne jede, ali ih u obliku darova dijeli siromasima.
Samo meso?
Sve: meso, kosti, utrobu i kou. Mir-eik-kan vri raspodjelu.
A krv?
Krv se ne pije, ve se zakapa u zemlju, jer se dua nalazi u krvi.
To je bilo shvaanje iz Staroga zavjeta da ivot i dua lee u krvi. Vidio
sam da se ovdje ne radi o poganskoj rtvi, ve o prijateljskom darivanju koje
treba da omogui siromasima da dane sveanosti proslave bez brige za hranu.
Kad smo stigli na otvoreni trg, upravo je mir-eik-kan izaao iz vrata, a
zatim Pir Kamek, nekoliko eika i kavala, te vei broj pastira. Svi su drali
noeve u desnici. Veliki skup ratnika okruivao je cio trg, drei puke na
gotovs. Uto mir-eik-kan odbaci gornju odjeu, priskoi k najbliem biku pa mu
tako sigurno zabode no u kraljeke na zatiljku da je vol smjesta pao mrtav na

zemlju. U istom trenutku zaori kliktanje iz stotinu grla i isto toliko puaka
zapraska.
Mir-eik-kan se povue, a Pir Kamek nastavi djelo. Zaista je neobian
prizor pruao taj ovjek sijede kose i crne brade koji je skaui od jednog do
drugoga bika sve redom obarao jednim jedinim ubodom noa u zatiljak. Pri tome
nije potekla ni kapljica krvi. Sad su meutim eici prili blie da rtvenim
ivotinjama otvore vratne ile, a pastiri su prinijeli velike posude da u njima
uhvate krv. Kad je sve to bilo zavreno, dotjerano je golemo stado ovaca.
Mir-eik-kan je ubio prvu, a ostale su zaklali pastiri.
Uto mi prie Ali-bej.
Hoe li me otpratiti u Kaloni? upita. Moram osigurati
prijateljstvo plemena Badinan.
Zar s njima ivite u neprijateljstvu?
Zar bih onda meu njima odabrao svoje izvidnike? uzvrati
protupitanjem. Njihov mi je voa prijatelj, no ipak postoje prilike u kojima
ovjek mora biti vrlo oprezan. Doi!
Nismo morali poi daleko da stignemo do velike kue sagraene od
neotesanog kamena. U njoj je Ali-bej stanovao za vrijeme sveanosti. Njegova
nas je ena ve ekala ondje. Nali smo na ravnom krovu kue rasprostrto
nekoliko ilimova pa sjedosmo da dorukujemo. S toga mjesta mogli smo
pregledati gotovo itavu dolinu. Posvuda su logorovali ljudi. Svako se drvo
pretvorilo u ator.
Prijeko, desno od nas, stajao je hram posveen eiku emsu, suncu. Stajao
je tako da su ga morale osvijetliti prve zrake jutarnjega sunca. Kad sam kasnije
uao u taj hram, naao sam u njemu samo etiri gola zida i nita drugo po emu bi
se dalo zakljuiti da se ovdje vri bilo kakvo idolopoklonstvo. Sredinom poda
tekla je kroz utor mala struja bistre vode, a na istom bijelo okreenom zidu proitao sam arapskim slovima ispisane rijei: O sunce, o svjetlo, o , ivote!
Sad je s vanjske strane hrama sjedilo nekoliko obitelji bogatih Koera.
Mukarci su uali naslonjeni uza zid, odjeveni u dolame svijetlih boja i u
turbane, te ukraeni najfantasitinijim orujem. ene su bile odjevene u svilenu
odjeu, a kosu nosile u sputenim pletenicama u koje je bilo upleteno cvijee.
ela su im bila ukraena zlatnim i srebrnim novcima, a dugaki nizovi novaca,
staklenoga biserja i izrezbarenoga kamenja visjeli su im oko vrata.
Preda mnom je stajao neki ovjek iz Sindara naslonjen na stablo. Put mu
je bila tamnosmea, ali odjea bijela i ista. Prodornim pogledima promatrao je
okolinu, a kadto bi rukom uklonio dugaku kosu s lica. Puka mu je imala
nezgrapno izdjelanu vatru kremenjae, a no mu je bio privren na grubo
izrezuckani drak. Na njemu se ipak vidjelo da se tim jednostavnim orujem
umije sluiti s uspjehom. Nedaleko od njega uala je njegova ena uz malu
vatru na kojoj je pekla kola od jemenoga brana, a iznad njih su se po drvetu
penjala dva polugola smea djeaka koja su takoer nosila ve noeve zataknute
za tanku uzicu to su je ovili oko pasa.

Nedaleko od njih smjestili su se brojni stanovnici gradova, moda iz

Mosula. Mukarci su se bavili svojim mravim magarcima, a ene su izgledale
blijedo i mravo, jasna slika nevolje, brige i tlaenja, kojima su ti ljudi bih
izvrgnuti.
Zatim ugledah mukarce, ene i djecu iz eik Kana, iz Sirije, Midijada i
Semsata, iz Mardina i Nisibina, iz podruja Kendalija i Delmamikama, iz
Kokana i Koalijana, pa ak i iz podruja Tuzika i Delmagungumukua. Staro i
mlado, siromano i bogato, sve je bilo isto. Neki su svoje turbane ukrasili
nojevim perjem, drugi su jedva mogli da pokriju golotinju. Svi su nosili oruje.
Meusobno su saobraali kao braa i sestre. Nijedna ena ni djevojka nije
pokrivala lice pred strancima sve su to bili lanovi jedne velike obitelji koja se
sastala ovdje.
Sad prasnu salva i ja opazih kako su mukarci u veim ili manjim
skupinama krenuli prema nadgrobnom spomeniku.
ta e ti ljudi ondje? upitah Ali-beja.
Uzet e svoj dio mesa od rtvenih ivotinja.
Vri li se to pod kakvim nadzorom?
Vri. Dolaze samo siromasi. Oni primaju meso svrstani prema
plemenima i boravitima. Njihov ih voa prati ili pak oni pokazuju njegovu
potvrdu.
Zar vai sveenici uope ne dobijaju od toga mesa?
Ne dobivaju od ovih goveda. Posljednjeg dana sveanosti kolje se
nekoliko posve bijelih ivotinja. Njihovo meso dobivaju sveenici. A sad bi bilo
vrijeme da poemo!
Kako je daleko do Kalonija?
Jahat emo etiri sata.
Dolje su stajali nai konji. Vinusmo se na njih i pojahasmo iz doline bez
ikakve pratnje. Put nas je vodio uz neku strmu stijenu, a kad smo se uspeli na vrh,
ugledah pred sobom planinsko podruje obraslo gustom umom i ispresijecano
brojnim dolinama. U toj zemlji stanuju plemena Misuri-Kurda meu koje
spadaju i Badinani. Put nas je vodio as nizbrdo as uzbrdo, as meu golim
stijenama, a zatim opet kroz gustu umu. Na padinama brda ugledali smo
nekoliko malih sela, ali su sve kue bile naputene. Tu i tamo morali smo
projahati kroz hladnu vodu kakvog divljeg planinskog potoka koji je hrlio u
susret rijeci Gomel da zajedno sa njome utee u Gazir. Ovaj je opet utjecao u
Veliki Sab, koji se kod Eski Kuafa spajao s Tigrisom. Spomenute kue bile su
okruene vinogradima, a osim toga uspijevao je ovdje sezam, ra i pamuk.
Kuice su vrlo ljupko izgledale okruene cvijeem i pomno njegovanim stablima
maslina, oraha, mogranja, bresaka i treanja, dudova i maslina.
Nikoga nismo sreli, jer su se svi Jesidi koji su stanovali u tom podruju sve
do Dulamerga nalazili ve u eik Adiju. Jahali smo puna dva sata kad zausmo
kako nas netko doziva.

Iz ume je izaao ovjek. Bio je Kurd. Imao je iroke hlae, a gole noge
bile su mu obuvene u cipele od lika. Odjeven je bio samo u koulju s etvrtastim
izrezom oko vrata koja mu je dopirala do polovine listova. Gusta kosa visjela mu
je u uvojcima sve do ramena, a na glavi je nosio jednu od onih neobinih
pustenih kapa koje izgledaju kao golemi pauci. Okrugla sredina tih kapa pokriva
tjeme a dugaki kraci vise sve do pazuha. Za pojasom je nosio no, rog za barut i
vreicu s kuglama, ali puke nisam vidio.
Dobar dan pozdravi nas. Kamo to jae hrabri Ali-bej?
Bog te uvao! odgovori bej. Poznaje li me? Kojem plemenu
pripada?
Ja sam Badinan, moj beje.
Iz Kalonija?
Da, iz Kalahonija, kako ga mi nazivamo.
Stanujete li jo u kuama?
Ne, ve smo se preselili u kolibe.
Nalaze li se ove ovdje u blizini?
Po emu to zakljuuje?
Ako se ratnik udalji od kue, uzima sa sobom puku. Ti je pak nema
uza se.
Pogodio si. S kim eli govoriti?
S tvojim voom Husein-agom.
Sjai i poi za mnom!
Sjahali smo i poveli konje za uzde. Nisam dodue sve razumio, ali sam
ipak uz pomo onog to sam u meuvremenu nauio, mogao pogoditi smisao
njihova razgovora. Kurd nas je uveo u umu. Usred ume naiosmo na vrste
palisade podignute od odsjeenih stabala, iza kojih su se nalazile brojne kolibe
sagraene samo od motki, granja i granica. U palisadama bio je ostavljen samo
uzak otvor kroz koji smo mogli proi.
Odmah ugledasmo mnotvo djece koja se igrala meu kolibama i drveem
dok su svi ostali, jednako mukarci kao i ene, bili zaposleni poveavajui i
uvrujui ogradu. Na jednoj od najveih koliba sjedio je neki ovjek. Bio je to
voa, koji je sjeo onamo da bi imao bolji pregled i da bi lake mogao upravljati
poslom. Kad je Husein-aga ugledao moga pratioca, skoi dolje i poe nam u
susret.
Dobro mi doao. Neka bog povea tvoje bogatstvo. Rekavi to,
poglavica Badinana prui mu ruku i domahne nekoj eni, a ova odmah prostre
pokrivae na koje smo sjeli. inilo se da mene uope i ne primjeuje. Jesidi bi
bio uljudan i prema meni. Ista ena koja je svakako bila njegova supruga donijela
je zatim tri lule, prilino grubo izrezbarene od naranina drveta, a neka mlada
djevojka donese zdjelu punu groa i komadia pelinjeg saa s medom. Husein
izvadi duhansku vreicu izraenu od majega krzna, otvori je i poloi pred
Ali-beja.

 Ne ustruavaj se, to je meu nama suvino ree. Zatim posegnu

prljavim prstima u med, izvue povelik komad saa i gurne ga u usta.
Bej napuni lulu i pripali je.
Reci mi, vlada li izmeu tebe i mene prijateljstvo? zapone Ali-bej
razgovor.
Izmeu mene i tebe vlada prijateljstvo glasio je jednostavni
odgovor.
Vlada li ono izmeu tvojih i mojih ljudi?
Vlada takoer izmeu njih.
Kad bi kakav neprijatelj doao da te napadne, bi li me zamolio za
pomo?
Ako bih bio odvie slab da ga sam pobijedim, zamolio bih te za pomo.
A bi li ti meni pomogao da te ja za to zamolim?
Ako tvoj neprijatelj nije istodobno i moj prijatelj, rado u ti pomoi.
Je li mosulski paa tvoj prijatelj?
Taj je Turin moj neprijatelj. On je neprijatelj svih slobodnih Kurda.
On je razbojnik koji nam otima stada i prodaje nae keri.
Jesi li uo da ekib Halil kani napasti eik Adi?
uo sam to od svojih ljudi koji ti slue kao izvidnici.
Neprijatelj prolazi kroz tvoju zemlju. to e uiniti?
Vidi i sam. Husein-aga zaokrui rukom pokazujui kolibe oko
njega. Napustili smo Kalahoni i sagradili u umi kolibe. Sad gradimo zid iza
kojega emo se moi braniti ako nas Turci napadnu.
Oni vas nee napasti.
Odakle to zna?
Nasluujem da je tako. Ako nas turske ete ele iznenaditi, onda
moraju izbjegavati svaku borbu i svaku buku. Turci e dakle mirno proi kroz
tvoje podruje. Moda e ak izbjegavati otvoreni put i krenuti kroz umu kako
bi se nezapaeno uspeli do eik Adija.
ini se da si pravilno zakljuio.
Ali ako nas turski vojnici poraze, onda e napasti i vas.
Ti nee dopustiti da te poraze,
Hoe li mi pri tom pomoi?
Hou. to da radim? eli li da svoje ratnike poaljem u eik Adi?
Ne elim, jer i sam imam dovoljno ratnika da svladam Turke. Od tebe
traim samo da sakrije svoje ratnike i da mirno propusti vojnike kako bi se oni
osjetili sigurni.
Ne treba dakle da poem za njima?
Ne treba. Ali treba da zakri put da se ne uzmognu vratiti. Na drugom
hrptu izmeu ovog mjesta i eik Adija prijevoj je tako uzak da samo dva ovjeka
mogu usporedno hodati. Ako ondje izgradi aneve moe s dvadeset ratnika
zadrati tisuu Turaka.
Uinit u to. Ali to e mi ti za to dati?

 Ako ne doe do borbe, te ako ja sam pobijedim neprijatelje, dobit e

pedeset puaka. Mora li se pak boriti s njima, dat u ti stotinu turskih puaka,
bude li se hrabro drao.
Stotinu turskih puaka! oduevljeno viknu Husein-aga, pa naglo
zagrabi u med i stavi u usta tako golem komad da sam pomislio da e se njime
zadaviti. Stotinu turskih puaka! ponovi vaui. Hoe li odrati rije?
Jesam li te ve kada slagao?
Nisi. Ti si moj brat, moj drug, moj prijatelj, moj suborac, a ja ti
vjerujem. Zasluit u te puke!
Zasluit ih moe samo onda ako najprije Turke pusti da nesmetano
prou.
Nee oni vidjeti ni jednog mog ovjeka.
I da ih zatim sprijei da se vrate ako meni ne uspije da ih opkolim i
zadrim.
Ne samo da u zaposjesti prijevoj ve i sve bone doline, tako da Turci
ne uzmognu ni nalijevo ni nadesno, ni naprijed ni natrag.
To je dobro. Ipak ne bih htio da se prolije mnogo krvi. Vojnici nisu
nita krivi, oni moraju sluati. Budemo li okrutni, padiah u Stambulu je
dovoljno moan da izaalje veliku vojsku koja bi nas mogla unititi.
Razumijem te. Dobar vojskovoa mora razmisliti i o onome to e
slijediti iza skore pobjede. Kad e doi Turci?
Njihovi voe e stvar udesiti tako da sutra ranom zorom napadnu eik
Adi.
Iznenadit e se. Znam da si hrabar ratnik. Ti e s Turcima uiniti isto
to su dolje u ravnici Hadedini uinili sa svojim neprijateljima.
Jesi li uo o tome?
A tko nije uo? Vijest o takvim junakim djelima brzo se iri preko
brda i dolina. Muhamed Emin je svoje pleme uinio najbogatijim plemenom.
Ali-bej mi se potajice osmjehnu, a zatim doda:
Nije lako zarobiti tisue ljudi bez prave borbe.
Muhamed Emin ne bi sam to uspio, premda je snaan i hrabar. Imao je
uza se jednog stranog vojskovou.
Stranog? upita bej.
Sigurno se ljutio zbog toga to se Husein-aga nije na mene ni obazreo, pa
je iskoristio priliku da ga postidi.
Da, stranog vojskovou odgovori Husein-aga. Zar to jo ne zna?
Pripovijedaj! Kurd prihvati rije:
Muhamed Emin, eik Hadedina, sjedio je pred svojim atorom, drei
vijee s najstarijim ratnicima svoga plemena. Uto se otvori oblak i k njima
dolebdi neki jaha iji je konj tano usred kruga staraca dodirnuo zemlju.
Es selam aleikum! pozdravi.
Aleikum es selam, odgovori Muhamed Emin. Strane, tko si ti i odakle
dolazi?

Konj toga jahaa bio je crn kao no. On sam nosio je oklopnu koulju,
eljezni oklop na rukama i nogama i kacigu od suhoga zlata. Oko kacige bio mu
je ovijen al to su mu satkale rajske hurije. U njemu je naime kruilo tisuu
ivih zvijezda. Drak njegovoga koplja bio je od istoga srebra, a iljak mu je
svijetlio kao munja. Ispod iljka bile su privrene brade od stotinu ubijenih
neprijatelja. Bode mu je svjetlucao poput dijamanta, a njegov ma mogao je
presjei elik i eljezo.
Ja sam vojskovoa jedne daleke zemlje, odgovori taj sjajni junak.
Volim te, a prije jednog sata doznao sam da tvoje pleme treba da bude
iskorijenjeno. Zato sam uzjahao konja koji umije letjeti kao ljudske misli i
pourio ovamo da te opomenem.
Tko to eli iskorijeniti moje pleme? upita Muhamed. Nebeski ratnik
navede mu imena njegovih neprijatelja. Zna li ti to sigurno?
Moj mi tit kazuje sve to se na zemlji zbiva. Pogledaj ovamo!
Muhamed pogleda na zlatni tit. Usred tita nalazio se rubin pet putu vei
od ljudske ake. U njemu je opazio sve svoje neprijatelje kako se skupljaju da ga
napadnu.
Kolike li vojske, viknu Muhamed Emin. Izgubljeni smo!
Niste, jer u ti ja pomoi, ree stranac. Skupi sve svoje ratnike oko
Stepenaste doline i poekaj dok onamo dovedem tvoje neprijatelje.
On dade znak svom konju, konj uzleti i ieznu iza oblaka. Muhamed
Emin naorua svoje ratnike i poe s njima u Stepenastu dolinu pa je zaposjedne
okolo naokolo, tako da su neprijatelji mogli ui u nju, ali vie nisu mogli izai.
Narednoga jutra dojae strani junak. Svijetlio je kao stotinu sunaca, a to je svjetlo
zaslijepilo neprijatelje, tako da su morali sklopiti oi. Poli su za njim u
Stepenastu dolinu. Ondje je vojskovoa okrenuo tit, a neprijatelji Hadedina
otvorie oi. Nali su se u dolini iz koje nije bilo izlaza i morali se predati.
Muhamed Emin nije poubijao svoje protivnike, ali im je oduzeo dio njihovih
stada i nametnuo im danak to ga moraju redovito plaati svake, godine dokle
god postoji zemlja.
Ispripovjedivi sve to, Kurd zauti.
A to je bilo sa stranim vojskovoom? upita bej.
Rekao je Es selam aleikum! a zatim njegov crni konj poleti u oblake i
ieznu glasio je Kurdov odgovor.
Ta pripovijest vrlo lijepo zvui, ali zna li ti je li se ona zaista dogodila?
Dogodila se. U ono vrijeme boravilo je u Selamiji pet ratnika iz Delua
pa su im ondje Hadedini sve to ispripovjedili. Ti su ljudi proli ovuda i sve
ispriali meni i mojim ljudima.
Ima pravo izjavi Ali-bej. To se zaista dogodilo, ali drukije nego
to si uo. eli li vidjeti seraskerova vranca?
Ali-beju, to je nemogue!
Mogue je, jer se vranac nalazi u blizini. Eno ga tamo!
ali se, beje!

 Ne alim se, ve govorim istinu!

Taj je konj divan i jo nikad nisam vidio takvoga, ali to je samo konj
ovoga ovjeka.
A taj je ovjek upravo onaj strani serasker o kojemu si pripovijedao!
Nemogue! Kurd zinu od uda tako da su mu se vidjeli svi zubi.
Veli da je nemogue? Jesam li ti ikad slagao? Jo jednom ti velim da
je zaista tako.
Oi i usta Husein-age jo vie se otvorie. Buljio je u mene kao uaran i pri
tome nesvjesno posegnuo rukom prema medu, ali je pogrijeio i zagrabio u
vreicu duhana. Nije ni opazio tu zabunu ve zagrabi znatnu koliinu
narkotinog bilja i gurne je meu svoje sjajne bijele zube. Duhan je smjesta
estoko djelovao da je Badinan snano kihnuo i potrcao Ali-beja.
Proroka mi! Je li to zaista on? upita ponovo, sav zapanjen.
Ve sam ti rekao da jeste nasmije se Ali-bej, otirui lice skutom
svoga zobuna.
O seraskeru okrenu se sad Kurd prema meni elio bih da nam
tvoj posjet donese sreu!
Donijet e ti sreu, obeajem ti rekoh svoji oskudnim kurdskim
jezikom, no on me ipak razumio.
Tvoj je vranac ovdje : nastavi Kurd ali gdje ti je tit s rubinom,
gdje ti je oklop, kaciga, koplje i sablja?
uj me to u ti rei! Ja sam onaj ratnik koji je bio kod Muhameda
Emina, ali se nisam spustio s neba. Dolazim iz strane zemlje, ali nisam njezin
serasker. Nisam imao ni zlatno ni srebrno oruje, no ovdje vidi oruje kakvo vi
nemate, tako da se ne moram bojati ni brojnih neprijatelja. Hoe li da ti
pokaem kako pucaju ove puke?
Tako ti glave, glave tvojega oca, i glave tvojega prijatelja Ali-beja, ne
ini toga! zamoli me preplaeno. Odloio si oklop, koplje, tit i ma da bi
se posluio ovim orujem koje je moda jo mnogo opasnije. Ne znam to da ti
dam, ali obeaj mi da e mi biti prijateljem.
to ti moe koristiti da mi i postane prijatelj? U tvojoj zemlji kola
poslovica koja glasi: Pametan je neprijatelj bolji od nerazborita prijatelja.
Zar sam nerazborito postupio, gospodine?
Ne zna li da gosta treba pozdraviti, pogotovu ako doe s kakvim
prijateljem?
Ima pravo! Kaznio si me jednom poslovicom, pa mi dopusti da ti
odgovorim drugom: Mali mora sluati velikoga. Budi ti taj veliki, a ja u te
sluati.
Posluaj najprije moga prijatelja Ali-beja! On e pobijediti, pa e
sigurno dobiti svoje turske puke.
Ljuti se na mene? Oprosti mi! Tako mi glave, neu ni u emu tedjeti
da ti posluim. Uzmi ovo groe i jedi, uzmi ovaj duhan i pui!

 Zahvaljujemo ti odgovori Ali-bej, koji je sigurno takoer bio

navikao na ie jelo. Jeli smo prije nego to smo krenuli, a ne smijemo gubiti
vremena, jer se moramo smjesta vratiti u eik Adi.
Ustane, a ustanem i ja. Husein-aga nas otprati do staze i jo jednom obea
da e svoju dunost ispuniti to bude bolje mogao. Zatim pojahasmo natrag istim
putem kojim smo i doli.

K RA J
E L E ZNI
w w w .C r o Wa r e z .o r g

w w w .B o s n a Un i t e d .n e t

KROZ PUSTINJU
U tuniskoj pustinji i slanoj movari Sot el Derid poinju
uzbudljive pustolovine putnika Kara Ben Nemzija i njegovih
pratilaca. Sukobi s razbojnicima, opasnosti od okrutne prirode i
udnih ljudskih zakona, obiaja i nazora prate nae putnike - kroz
Egipat i Arabiju sve do Mezopotamije.