HumskiZBORNIK PDF

HUMSKI ZBORNIK XV.
Zaviaju
i narodu
s ljubavlju!
Zbornik posveujemo rtvama ratova s podruja upe tijekom 20. stoljea.

Onima znanim i neznanim, onima za ije se grobove zna i onima za ije ne
zna, razasute od Rusije i Italije, Slovenije i Austrije te podruja upe, koje
negdje jo uvijek krije nastradale u Domovinskom ratu. Svima im Pokoj
vjeni i laka im bila hrvatska zemlja na kojoj, i za koju su ivjeli, borili se
i ivot dali..
Humski zbornik XV: upa Stjepan Krst (1974.-2014.) prigodom

40-godinjice osnutka
Izdavai:
Muzej i galerija Neum

Matica hrvatska, ogranak Stolac
Hrvatsko kulturno drutvo Napredak-Dubrovnik
Urednik:
Marinko Mari
Urednitvo:
Mladen Bokovi, Miho Ivankovi, Vinko Kukrika, Matea

Masla, Ivica Pulji, Damjan Ragu, Kazimir Ragu, Zdravko
Ragu, eljko Ragu, Dragan Vidi, Doris Vuki
Lektura:
Mirjana Brki r. Kukrika, prof.

Marijana Barbi r. Kukrika, prof.
Korektura:
Tanja Mari, mag. oec.
Prijevodi na
engleski jezik: Marko Pulji, mag. art.
Ilustracije:
Ljilja Markota r. Peri, akad. slikarica

Mato Pulji
Dizajn i
priprema:
Diana Njiri, mag. medior. publ.
Tisak:
Suton d.o.o., iroki Brijeg
CIP zapis dostupan u raunalnom Skupnom katalogu hrvatskih knjinica

pod brojem 540610099
HUMSKI ZBORNIK, XV.
UPA STJEPAN KRST

(1974.-2014.)
prigodom 40-godinjice osnutka
Priredio: dr. sc. Marinko Mari
Stolac-Neum-Dubrovnik, 2014.
SADRAJ
Prireiva: Predgovor ..............................................................................9

Dr. sc. Ratko Peri: Prikaz zbornika ......................................................11
I. PROSTOR I STANOVNITVO KROZ POVIJEST
1.
Dr. sc. Dragan Vidi: Zemljopisni poloaj i geoloke

znaajke podruja upe Stjepan Krst kao osnova
gospodarskoga razvoja.....................................................................17
2.
O mjestima sastavnicama upe Stjepan Krst:

a. Josip Ragu, dipl. ing.: Borievina.............................................43
b. Matea Masla - Dragana Pop, prof.: Dabrica .......................45
c. Ana Palameta, univ. bacc. oec. - Branka Ragu:
Donji Brtanik.............................................................................51
d. Hrvoje Pulji: Gornji Brtanik ....................................................55
e. Mirela Mari, univ. bacc. oec. i Ruica Ragu,
univ. bacc. oec.: Ljubljenica ........................................................59
f. Branka Pulji, prof.: Stjepan Krst ...............................................65
3.
Dr. sc. Ivica Pulji: Kroz prolost upe Stjepan Krst........................69
4.
Dr. sc. Miroslav Palameta: Kratko izlaganje o

prapovijesnim i davnim povijesnim tragovima u
upi sv. Ivana Krstitelja na Stjepan Krstu......................................121
5.
Dr. sc. DomagojVidovi:Toponimija upe Stjepan Krst...................133
6.
Dr. sc. Milenko Krei: Raseljavanje i doseljavanje

katolikog stanovnitva na prostoru stare katolike
upe Dubrave od kraja 15. do kraja 18. stoljea............................161
7.
Dr. sc. Marinko Mari: Stanovnitvo i rodovi naselja

upe Stjepan Krst od 1468. godine do kraja 20. stoljea...............175
II. KOLSTVO, ZDRAVSTVO I GOSPODARSTVO
8.
Mr. sc. Ivan Peri: kolstvo na podruju upe Stjepan Krst..........327
9.
Kazimir Ragu, dr. med.: Zdravstvo na podruju upe

Stjepan Krst: kako se lijeilo kroz prolost i
od ega se umiralo...........................................................................341
10. Miho Ivankovi, dipl. ing.: Infrastrukturni razvoj

naselja upe Stjepan Krst...............................................................357
11. ima Mari, dipl. oec.: Zemljoradnja kao glavna
gospodarska djelatnost u naseljima upe Stjepan Krst..................365
12. Zdenka Ragu, dipl. oec.: Stoarstvo i njegova uloga u
upi Stjepan Krst: planitarenje kao zanimanje..............................381
13. Ljilja Lonar, prof. - Marko Mari: Tkalci specifini
zanat na podruju upe Stjepan Krst: naprave pomagala
za preradu kostrijeti i tkanje tvrdih tkanina.....................................397
III. RATOVI I NJIHOVE POSLJEDICE I. I II.
SVJETSKI TE DOMOVINSKI RAT
14. Stanislav Vukorep: rtve I. i II. svjetskog rata s
podruja upe Stjepan Krst..............................................................417
15. Dr. sc. Jaka Ragu: Stradanje upe Stjepan Krst
u Domovinskom ratu......................................................................447
16. eljko Ragu, dipl. iur.: Entitetska crta razgranienja
izmeu Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske
utvrena Daytonskim mirovnim sporazumom................................475
IV. U OSVIT NOVOG DOBA - OSNUTAK UPE
STJEPAN KRST - VRIJEME OBNOVE
17. Slavko Masla: Osnutak i razvoj Stjepan Krst 1974.-1992.:
upnikova sjeanja.........................................................................489
18. Dr. sc. elimir Pulji: Sveti Ivan na Stjepan Krstu
2009. godine: blagoslov kamena temeljca nove upne crkve..........497
19. Damjan Ragu: Pastoralno djelovanje u obnovljenoj upi
Stjepan Krst...................................................................................505
20. Mr. sc. Ante Luburi: Materijalna obnova upe Stjepan Krst:
izgradnja nove upne crkve i infrastrukture na podruju upe......517
21. Zdravko Ragu, dipl. ing.: Poslijeratna obnova na
podruju upe Stjepan Krst.............................................................543

22. Vjekoslav Proleta: Svjedoci vremena:
Bjelko Kudri i prof. dr. Pero Marijanovi......................................553
23. Rajko Markovi - dr. sc. Marko utalo - Pero Ragu:
Stanovnitvo upe Stjepan Krst u novim zaviajima:
Stolac i Bobanovo Selo...................................................................559
24. Vinko Kukrika, dip. ing. - Marko Pulji, mag. art.:
Suvremene informatike komunikacije u funkciji povezivanja
stanovnitva upe Stjepan Krst: internet i facebook.......................571
V. DUHOVNA ZVANJA
25. Mr. sc. Mile Vidi: Sveenici s podruja upe Stjepan Krst..........581
26. Radoslava Kevo - Ankica Mari - Bernardina Masla:
Redovnici i redovnice s podruja upe Stjepan Krst.....................587
VI. KROZ IVOT STANOVNIKA UPE
27. Damir Kevo, dipl. ing.: Sjeanja jednog stogodinjaka:
Stojan Kevo najstariji upljanin upe Stjepan Krst......................597
28. Marko Pain, dipl. ing.: Iseljavanje s podruja upe Stjepan
Krst u Australiju: svjedoanstvo jednog emigranta........................603
29. Ivica Papac, dipl. ing. - dr. sc. Vjekoslav Butigan: andari
i njihova uloga na podruju upe Stjepan Krst: ivotni
put andara Lazara Butigana s Ljubljenice.......................................611
30. Mladen Kevo, dipl. politolog: Bio je Ivandan.................................621
PREDGOVOR
Svako ima zaviaj gdje se rodio mjesto gdje je odrasto, to je volio,
stihovi su popularne pjesme o Stjepan Krstu. Zaviaj razumiju samo oni
koji ga vole. Pogotovo ga razumiju i vole oni koje ivot odnese daleko
pa, to godina vie prolaze to ga vie osjeaju. eznu za doi na bistre
izvore djetinjstva svoga. Sve ono to je nekad bilo beznaajno danas ima
posebnu vrijednost, svaki kamen, svako drvo, sve se gleda drugim oima,
i slua drugim uima, svaki pjev, svaki huk, svaki muk... Sve nekako
vraa u djetinjstvo, u sretno djetinjstvo, kada smo imali psa i smatrali to
normalnim, kada smo imali konja, i smatrali to normalnim... Tek danas
razumijemo tu blagodat, sreu i ljepotu... Ali ljepota djetinjstva i mladosti
i jest u zabludama i iluzijama kako smo najljepi, najjai i najhrabriji, jer
mladost se ne boji niega, pa ni sebe same.
Zbornik koji drite u rukama je plod nastojanja da se ne zaboravi
sve ono to se dogodilo kroz prolost ovoga kraja, i ono lijepo i ono manje
lijepo. A dogodilo se puno toga, pogotovo kroz 20. stoljee u kojem je
ovo podruje imalo bremenitu prolost. Ostali su duboki oiljci i rane koje
sporo zarastaju, a one najsvjeije - najjae bole. Ali ovi su ljudi nauili na
rane i Krine putove. To to im zaveljaj ivota ponekad postaje preteak
nije razlog da pod njim klonu. Na kraju esto bude onako kako nije trebalo
biti - bude onako kako mora biti. Nema vie stare crkve, ali je na njezinim
temeljima podignuta nova. Moda e i nju jednom opet netko sruiti, ali
na temeljima sruene netko e opet novu sazidati. Otilo je sve ono to se
povratiti ne da, a dolazi ono emu treba ii u susret.
Prigoda 40-e godinjice osnutka upe bila je samo okida odavno
prisutnoj elji da se opie ovaj kraj. Premda ovaj Zbornik ima i znanstvena
obiljeja, namjera mu nije postizati znanstvena dostignua, on je prvotno
zaviajni zbornik ija je glavni cilj sauvati i zapisati uspomene na zaviaj,
ljude, njive i livade, vrela i potoke, na svoje korijene... Po naim grobljima
rasuti su brojni bezimeni krievi i kamene ploe - nijemi svjedoci o naim
precima. Brojna su i obiljeja djejih grobova za koje se i ne zna da su
postojali. A zamalo da iz svake obitelji nema po jedan takav aneo. I njima
je posveen ovaj zbornik.
U trideset pet lanaka Zbornika satkana je itava prolost ovoga
kraja, od prvih poznatih ovjekovih tragova pa do poetka treeg
tisuljea. Vrijeme i prolost bili su osnova kroz koju su, kao potka,
protkani lanci o naseljima, stanovnitvu, gospodarstvu, zdravstvu,
kolstvu, infrastrukturi, duhovnim zvanjima, rtvama, izgradnji i obnovi,
te brojnim sjeanjima naih starih, elei od zaborava sauvati sve ono to
je bilo nae. Zbornikom se eljelo oivjeti i ponovo udahnuti duu svakoj
njivi, ogradi, vrelu i potoku... i svemu onome to je nekada inilo ivot

ljudi ovoga kraja. eljelo se zabiljeiti kako se nekad oralo volovima,
vrhlo konjima, elo srpom, mljelo mlinicom... Jer, kao i ljudi, i rijei
umiru ako se prestanu izgovarati. Jednom, a ve gotovo i sad, nitko vie
nee spominjati ognjite, guvno i tisue drugih koje su u prolosti bile
rijei nae svagdanje. Ne treba zaboraviti da je povijest uiteljica ivota,
svjedok, vremena, svjetlo istine, vjesnik starine i ivot pamenja.
Posebna je vrijednost Zbornika to je on rezultat zajednitva
mladei ove upe. Od 45 autora vie od dvije treine su djeca i unuci
ove upe. Njihova elja i volja, protkana uspomenama i sjeanjima
njihovih majki i oeva, baka i djedova, iznjedrila je knjigu koja e ostati
njihovim nasljednicima i nasljednicima njihovih nasljednika. Sve ono to
nije zapisano kao da se nije ni dogodilo, a toliko toga se dogodilo, toliko
znanog, a jo vie neznanog. Lektorice, prevoditelj i ilustratori takoer
spadaju u tu skupinu. I, to je najvanije, svi su pisali srcem... Svi su dali
svoju kap za zajedniki slap za uiniti spomen svome kraju, jedni iz Stoca,
drugi iz Neuma, trei iz Dubrovnika, etvrti iz Amerike... ujedinjeni,
poput pjesme:
Kad se puno ruku sloi

Tad se snaga stoput mnoi
A to znai da smo jai
Kad se skupimo u zbor
Mala iskra poar skriva
Kap do kapi rijeka biva...
Hvala svima!
Prireiva
VIE OD BIOGRAFIJE JEDNE UPE

Ovaj zbornik radova predstavlja ne samo biografiju jedne upe od 18
godina tek zapoete zrelosti, nego i vie od toga: pravu monografiju Stjepan
Krsta u njegovu zemljopisnom, povijesnom, kulturalnom, prosvjetnom i
duhovnom ivotu, a sve izmeu prvih, drugih svjetskih i domovinskih
ratova. Knjiga se objavljuje u povodu 40. obljetnice osnivanja upe, 1974.
godine. upa se, dodue, pojavila kao malo dugotrajniji meteor sa svojih
sedam stotina zraka ili katolikih vjernika, sa svojim glavnim i jedinim
reflektorom - upnikom don Slavkom Maslaem u postojanju i djelovanju
od punoljetne, one glasake dobi. I onda je pod nenadanim neprijaznim
neprijateljskim udarcima gotovo umuknula.
upa trnjenja. Netko e se pitati: Ako su ljudi iz onih pet sela
upe Stjepan Krsta Dabrice, Ljubljenice, Gornjega, Donjega Brtanika
i Borievine - neprestano iseljavali, i onaj se kraj vie ivotno trnuo
negoli rasplamsavao, je li trebalo osnivati upu koja se iz godine u godinu
puanstvom stanjivala? Drugi e odgovoriti da je osnovana upravo kao
potporno odolijevanje postupnu odlijevanju il nasip takvu odseljenju.
Postavljen je radian upnik, ekumenski otvoren, sagraena je u mjestu u
rekordnu roku upna crkva svetoga Ivana Krstitelja, probijena je i ureena
asfaltna cesta, uvedena struja i neke druge suvremene pogodnosti. Evo,
reklo bi se, ima svega, ali opet nema to bi ovjek htio. Nikako se na onom
Prostoru stanovnitva kroz povijest podignuti kola ni na stupanj osam
osnovnih razreda. Osim toga, trai se stalan posao koji omoguuje redovitu
mjesenu naknadu te socijalno, zdravstveno i invalidsko osiguranje. A
toga ovaj kraj, koji pokriva upa Stjepan Krst, jednostavno nema i ne
moe dati. Moe od rada i hrvanja s kamenom i draom postati invalid, ali
nema honorirane invalidnine.
Pa ipak tadanji odgovorni crkveni ljudi, biskupi u Mostaru, Petar
ule ordinarij i Pavao ani koadjutor, gledajui kako se broj biskupijskoga
sveenstva poveava te je 1974. godine bilo deset mladomisnika, jedan i
sa Stjepan Krsta, a 1981. devet hotei izai u susret vjernicima koji ele
upnu crkvu blie svomu selu, da ne moraju satima posrtati na nedjeljnu
svetu Misu izvan svoga mjesta, ocijenili su da je umjesno i razborito dati
se na Osnutak nove upe, odvajajui je od Rotimlje i preputajui sve
Bojoj providnosti. I doista, da nije bilo posljednjega rata, u kojem se svijet
prisilno temeljito raselio, ne znamo kako bi se stanje i gibanje uzburkavalo
i puanstvo razvijalo, a kolstvo, zdravstvo i gospodarstvo napredovalo.
Ako emo pravo, udnije je da je sadanjim crkvenim ljudima, i biskupu i
upnicima, palo na pamet da nakon Rata i njegovih posljedica obnavljaju
upnu crkvu iako je gotovo zanemariv broj pravih, trajnih i ivodajnih

povratnika. Ali nama je, crkvenim predstavnicima, raditi, Bogu se moliti
i u njegovu se upraviteljsku ruku uzdati i vjerovati. Mi smo duni uiniti
to je u naoj slaboj pameti i moi, a ostalo prepustimo Bojoj mudroj
svemoi. Nije nae da ognjita zapreemo, nego palimo; niti da upu
trnemo, nego da je oivljujemo. Zato pozdravljamo svaki povratak u sela
filijale upe Stjepan Krsta, koliko god on bio neznatan i jedva primjetan.
I iskreno se radujemo tomu i na sve zazivamo obilan Boji blagoslov.
Monografija oivljenja. Ipak ovu stjepankrsnu upu, nekada s
vrlo visokim i istim vjerskim i duhovnim ivotom potom raseljavanu po
vaskoliku svijetu, nastojimo oiviti i ovom monografijom koja vrijedi kao
upa u malom, kao CD (compact-disc), u kojem se sloilo i poredalo sve
vrijedno ne samo od kada je upa osnovana, nego i od kada je Stjepan Krst
nazvan tim imenom, i jo dublje u povijest, otkada je ovim krajem poeo
hodati i u njemu ivjeti kulturan ovjek koji je ostavio vrijedna traga za
sobom. Osobito nam je drago istaknuti i Bogu zahvaliti da je iz ove upe,
ne drei se granice njezina osnutka, niknulo i ostvareno 18 duhovnih
zvanja, sveenikih i redovnikih, dok je, na primjer, iz njezine matice
Rotimlje poteklo 12 takvih duhovnih zvanja. Posebno je dobar znak da su
sudionici i pisci ove monografije ako ne svi, a jest ih barem dvadeset i pet,
uglavnom podrijetlom s podruja upe Stjepan Krsta, a koje je ivotna
kola i raznolika pozivna i poslovna djelatnost odvela s onih brtanskodabrikih vjetrometina na razne druge vjetrometine domovine i zemaljske
kugle.
Isto tako, znaajno je istaknuti da je ovo njezina druga monografija.
Prva je bila Od Hrguda do Huma, gdje je takoer obuhvaena i upa
Stjepan Krst, ali je tada, 1999. godine, naglasak bio na Rotimlji.
Zatitnik ivota. Kada gledamo sv. Ivana Krstitelja, kojega su
upljani izabrali za svoga zatitnika, ne moemo se nauditi da je taj
udesno zaeti i roeni sin Elizabete, ene u poodmaklim godinama, i
mua joj Zaharije, odluio otii u judejsku pustinju gdje se oko tri godine
molio, postio, sebe duhovno disciplinirao, a onda i drugima propovijedao,
poticao ih na ispovijedanje grijeha krtavao i obraao, ipak onako
tragino zavrio u ljudskim oima: pogibijom na roendanskom objedu
preljubnikoga kralja Heroda (Mt 14,1-12). Ali u oima Gospodnjim
Ivan je prvoklasan svjedok Bojega zakona, prvomuenik, prije samoga
akona Stjepana. Eto, nije imao ni ene ni djece. Nije ostavio drugoga
potomstva i nasljedstva osim onoga duhovnoga, propovjednikoga i
svjedoko-muenikoga. Pa ipak - slava Isusu i ast njegovoj Majci Mariji!
- u kranstvu nema eega i aenijega imena, i mukoga i enskoga,
od Ivana u svojim raznolikim verzijama i jezicima svijeta. Samo meu
svecima ima preko 260 raznih svetih Ivana! I nema kranskoga sveca
koji ima toliko svojih bazilika, crkava, kapelica, kipova i slika kao to
ih ima sv. Ivan Krstitelj, i na Istoku i na Zapadu. Istina, neto od svega
toga pripada i Ivanu, apostolu i evanelistu, ali kudikamo vie Krstitelju,
kojega je Isus za ivota pohvalio najveim pohvalama (Mt 11,11).
Stoga smo uvjereni i puni nade da e po zagovoru sv. Ivana
Krstitelja Gospodin uiniti da se pojavi Osvit novoga doba - vrijeme
svakovrsne obnove te da e upa Stjepan Krst kojoj je Ivan zatitnik
doivjeti svoj rast i procvat, to joj istinski elimo i od Boga molimo.
Neka tomu pridonese i ova iva monografija.
Mostar, poetkom lipnja 2014.
Ratko Peri, biskup

apost. upravitelj trebinjski
Don Slavko Masla - upnik upe Stjepan Krst
I. DIO
PROSTOR I
STANOVNITVO
KROZ POVIJEST
Dr. sc. Dragan Vidi,

Zagreb
ZEMLJOPISNI POLOAJ I GEOLOKE ZNAAJKE

PODRUJA UPE STJEPAN KRST KAO OSNOVA
GOSPODARSKOGA RAZVOJA
Temeljni poticaj za nastanak lanka je nakana da se, prigodom 40-e
godinjice osnutka upe Stjepan Krst, sustavno prikau osnovna prirodna
obiljeja koja mogu posluiti kao podloga, putokaz i informacija o toj
upi, kako obinom znatieljniku tako i onima rodom i podrijetlom s tog
prostora. U radu je prikazan zemljopisni poloaj upe, geoloka graa,
morfoloke znaajke te hidrogeoloke i klimatske prilike upe koje se
mogu staviti u funkciju gospodarskog razvoja tog kraja. U drugom dijelu
rada naznaene su neke smjernice moguih gospodarskih aktivnosti kao
poticaj za povratak i oivljavanje prostora upe, uvaavajui pri tome
tradiciju, poloaj i prirodna obiljeja prostora te suvremene trinogospodarske trendove.
Kljune rijei: zemljopisni poloaj, geoloka graa, morfoloke

znaajke, hidrogeoloke prilike, klimatske prilike, arhitektonsko-graevni
kamen, boksit, ekoloka proizvodnja, agroturizam
1. Uvod
upa Stjepan Krst se nalazi u istonoj Hercegovini. Do Domovinskog
rata 1992. godine prostor upe je pripadao opini Stolac, a od tada je pod
administrativnom upravom opine Berkovii u Republici Srpskoj. upa
se sastoji od pet naselja, Stjepan Krst, Gornji Brtanik, Donji Brtanik,
Ljubljenica i Dabrica te zaseoka Borievina. Granice upe Stjepan Krst
u ovom radu su odreene temeljem prirodnih i reljefnih obiljeja i nisu
slubene granice upe. Sjeverna granica je povuena po zaravni brdskog
vapnenakog masiva Kremnice iznad Stjepan Krsta, od Borievine
pa do kanjona rijeke Radimlje u Dabrici. Dalje se granica prua na jug
kanjonom Radimlje do podruja sela Ljubljenica. Juna granica povuena
je od kanjona Radimlja juno od Ljubljenice ispod sela Donji Brtanik do
vrha Kotanica. Od vrha Kotanica granica obuhvaa podruje sela Gornji
Brtanik i prua se preko brtanske Gradine, Bareva (Borova) dola i vraa
u polaznu toku na Borievini. Povrina ovako odreenih granica upe
Dragan Vidi je roen na Stjepan Krstu 1967. godine. Doktorirao
je na Rudarsko-geoloko-naftnom fakultetu Sveuilita u Zagrebu.
Zaposlen je u Ministarstvu gospodarstva RH u Zagrebu.
upa Stjepan Krst (1974.-2014.)
Stjepan Krst je priblino 40 km2 ili 4.000 ha ili 40.000 duluma (slika 1).
Slika 1. Prostor upe odreen prirodnim

reljefnim obiljejima (izvor Google Earth)
Zemljopisni poloaj upe Stjepan Krst zorno prikazuje topografska

karta ireg podruja upe (slika 2) i satelitski snimak upe na koji su
urisane zrane udaljenosti do veih gradova i opina.
Slika 2. Topografska karta ireg podruja upe
upa se nalazi priblino 10 km zrane udaljenosti od Stoca, 18,5

km od Mostara, 15 km od Nevesinja i 23 km od apljine. Referentna
toka za izmjeru je upna crkva na Stjepan Krstu (slika 3).
18
D. Vidi: Zemljopisni poloaj i geoloke znaajke...
Slika 3. Udaljenost upe od vanijih sredita (izvor Google Earth)
2. Geoloke znaajke podruja upe Stjepan Krst

2.1. O geologiji upe
Geologija je prirodna znanost koja prouava grau te vremensku i
prostornu dinamiku Zemlje. Rije geologija je nastala od grkih rijei
(Gea = Zemlja) i (logos = znanost). U sklopu geologije razvijeno je
vie ravnopravnih znanstvenih disciplina od kojih su vanije: geodinamika,
geotektonika (tektonika), stratigrafska (historijska) geologija, mineralogija,
petrologija petrografija, hidrogeologija, inenjerska geologija, geofizika
Svaka od ovih disciplina dalje se rava prema predmetu prouavanja i
metodama istraivanja. Samo na osnovu naprijed iskazanog nedvojbeno je
da se u ovom radu nee, niti moe biti prikazana cjelovita geologija upe
Stjepan Krst. U nastavku se obrauju geoloke znaajke upe koje mogu
biti osnova za moebitne gospodarske aktivnosti pa i gospodarski razvoj
ovog podruja. Temeljni geoloki podaci upe prikazani su na geolokoj
karti ireg podruja, a preuzeti su iz Osnovne geoloke karte, list Metkovi,
1:100 000 i Tumaa za istu kartu.1 U geolokoj grai ireg okruenja
podruja upe sudjeluju sedimentne stijene stratigrafskog raspona (starosti)
od gornje krede do gornjeg eocena (slika 4).
Vid Rai i dr., Osnovna geoloka karta SFRJ, M 1:100.000, 1975: list Metkovi;
Vid Rai i J. Pape, Tuma Osnovne geoloke karte list Metkovi, 1977: 11-31.
1
19
Slika 4. Geoloka karta ireg podruja upe Stjepan Krst

( M1:100 000; V. Rai i dr., 1975.)
2.2. Postanak (starost) stijena od kojih je izgraena upa

Stjepan Krst - Stratigrafske znaajke podruja
Znanstvena disciplina koja se bavi odreivanjem relativne i apsolutne
starosti stijena litosfere je stratigrafska (historijska) geologija. Pojam
starosti u geolokim znanostima je zaseban pojam pa se esto koristi
izriaj geoloka starost, budui da je obinom puku teko predoiv.
Znanost kae da je naa planeta zemlja nastala prije 4,6 milijardi godina.
Podruje upe izgraeno je od sedimentnih stijena (stijene nastale
sedimentacijom-taloenjem) stratigrafskog raspona (starosti) od gornje
krede do gornjeg eocena, kao to je razvidno na slici 4. Najstariji su vapnenci
s hondrodontama cenoman-turona (cenoman i turon su razdoblje gornje
krede), a najmlai su klastiti srednjeg i gornjeg eocena. Kreda je geoloka
epoha koja je dio mezozoika (etvrta geoloka era koja je zapoela prije
priblino 230 milijuna godina). Epoha krede zapoela je otprilike prije
145 milijuna godina i trajala je priblino 70 milijuna godina. Dijeli se
na gornju (kasnu) i donju (ranu). Eocen je geoloka epoha koja je dio
kenozoika (peta i posljednja geoloka era koja je zapoela prije otprilike
65 milijuna godina i jo traje). Epoha eocena zapoela je prije priblino 55
milijuna godina i trajala je priblino 22 milijuna godina.
20
2.2.1. Vapnenci s hondrodontama (kreda, K21,2)

U obliku ueg kontinuiranog pojasa dinaridskog pruanja nalazimo
ove stijene u krajnjem jugozapadnom dijelu terena obuhvaenog
geolokom kartom (slika 4). Donji, stariji, dio ovoga litostratigrafskoga
lana izgrauju bijeli mramorizirani i zrnasti grebenski vapnenci.
Slojevitost se u njima rijetko zapaa. Sadre brojne ostatke koljkaahondrodonti i rudista. Gornji, mlai, dio zastupljen je sivim, svijetlosivim
i smeesivim uslojenim vapnencima. Ostaci rudista i hondrodonti mnogo
su rjei nego u starijem lanu. Ovaj litostratigrafski lan moe biti i
drugaije razvijen pa susreemo lokalitete gdje dominiraju dobro uslojeni
sivi i smee-sivi vapnenci. Radi se o bonim ekvivalentima.
2.2.2. Vapnenci s rudistima (kreda, K22,3)
Ovi vapnenci kontinuirane lee preko naprijed opisanog
litostratigrafskog lana. Zastupljeni su na velikim povrinama koje su
obuhvaene geolokom kartom (slika 4, slika 5 i slika 6). Dominantni
su vapnenci, a podreeno dolaze sporadine lee Dolomita. Kroz cijeli
litoloki stup susreemo jednoline vapnence. U niim dijelovima profila,
koji pripadaju turonu, susreemo svjetlo i tamnosive vapnence dok u
viim sekvencijama prevladavaju svijetlosivi do bijeli mramorizirani
vapnenci. Debelo su uslojeni ili se slojevitost ne zapaa. Masivnog su
habitusa. Na povrini su okreni (mnogobrojne krape, kripovi).
Od tipova vapnenaca najzastupljeniji su mikriti, fosiliferni mikriti,
peletni mikriti, biomikriti, rudistni biomikriti, intraspariti i biospariti.
Dominira mikritni cement to ukazuje na mirne-zatiene okolie taloenja.
Sadraj kalcijevog karbonata je iznimno visok (99%). Sadraj netopivog
ostatka je nizak i kree se u granicama od 0,04 do 0,6% i ne prelazi nikada
1%. U njegov sastav ulaze glinovito-organogene komponente, te neznatno
kvarc, muskovit i feldspat. Kroz cijeli slijed ovog litostratigrafskog lana
susreu se brojni ostaci fosila. Dominiraju ostaci koljkaa-rudista,
foraminifera i vapnenakih algi. Debljina mu iznosi i do 500 metara.
2.2.3. Alveolonsko numulitni vapnenci (eocen E1,2 )
U obliku tri ue kontinuirane zone dinaridskog pruanja javljaju
se stijene ovog litostratigrafskog lana u sredinjem i sjeveroistonom
dijelu promatranog podruja (podruje Bareva dola, slika 4, slika 5). Lee
transgresivno preko vapnenaca gornje krede. Najvei dio alveolinsko
numulitnih vapnenaca izgrauju mikriti, fosiliferni mikriti, intraspariti,
biomikriti i intramikriti. Cijeli slijed je bogat fosilnim sadrajem. U najstarijim
slijedovima dominiraju miliolide zatim slijede slojevi s alveolinama i u
21
gornjem najmlaem dijelu prevladavaju numuliti. No, zapaeno je preklapanje

i mijeanje fosilnih zajednica. Vapnenci su dobro uslojeni, ponekad bankoviti.
Svijetlosive su do bjeliaste boje, rjee krem nijansi. Sadre visoki postotak
kalcijevog karbonata (98-99%). Debljina ovog litostratigrafskog lana
varira na razliitim lokalitetima, ali moe dosei i do 300 metara.
2.2.4. Konglomerati, pjeenjaci, lapori i gline (eocen, E2,3 )
U obliku velike jedinstvene nepravilne povrine, u jugoistonom
dijelu terena obuhvaenog geolokom kartom (slika 4, slika 5 i slika 6),
lokaliteti Dabrica i Brtanik, zastupljene su klasine naslage srednjeg i
gornjeg eocena. Velike su debljine i blago borane. Istaloene su diskordantno
na vapnence gornje krede. Naslage su jako lijepo uslojene, a izgrauju ih
konglomerati, pjeenjaci, lapori i gline. Za ovo podruje je znaajno da
ove naslage ine krovinu brojnim i ekonomski znaajnim leitima boksita.
22
Slika 5. Detaljna geoloka karta s legendom Gornjeg Brtanika, Donjeg Brtanika

Ljubljenice i Stjepan Krsta (Pape, 1991.)
Detaljna geoloka karta Donjeg i Gornjeg Brtanika, Ljubljenice i

Stjepan Krsta (Slika 5) preuzeta je iz Godinjeg izvjetaja o kompleksnim
geolokim istraivanjima boksitonosnih terena Hercegovine.2 Slika
prikazuje sve relevantne podatke potrebne za geoloku determinaciju
ovog podruja. Slika prikazuje i karakteristini geoloki profil A-B
poloen od Babine gomile na Donjem Brtaniku uzdu Breina pa preko
Mandeevca i Maria Bunarue te zavrava otprilike na Borievini. S
lijeve strane geolokog profila AB prikazano je visinsko mjerilo temeljem
kojeg se mogu interpretirati visinske kote terena kao i dubina zalijeganja
i pruanje pojedinih naslaga (slojeva).
Josip Tiljar, Ivan Gui, Josip Beni, Fabijan Trubelja, Godinji izvjetaj o
kompleksnim istraivanjima boksitonosnih terena Hercegovine, 1990: prilog 8. i prilog 9.
2
23
Slika 6. Detaljna geoloka karta Dabrice s legendom (Pape, 1991.)
24
Detaljna geoloka karta Dabrice (Slika 6) preuzeta je takoer iz

Godinjeg izvjetaja o kompleksnim geolokim istraivanjima boksitonosnih
terena Hercegovine. Slika prikazuje sve relevantne podatke potrebne za
geoloku determinaciju ovog podruja. Slika prikazuje i karakteristini
geoloki profil A-B temeljem kojeg se mogu interpretirati visinske kote terena
kao i dubina zalijeganja te monost i pruanje pojedinih naslaga (slojeva).
2.3. Tektonika - Strukturni odnosi podruja
Prema podacima Osnovne geoloke karte, list Metkovi, podruje upe
Stjepan Krst pripada Blagajskoj tektonskoj jedinici. Ona je prema jugozapadu
navuena na Stolako-itluku jedinicu. Sa sjeveroistoka je na nju navuena
Veleka tektonska jedinica. Kao to je reeno Blagajsku tektonsku jedinicu
izgrauju u najveoj mjeri kredni i eocenski vapnenci te eocenski klastiti.
Osnovno strukturno obiljeje razmatranom podruju daju bore i
rasjedi. Osi bora imaju dinaridsko pruanje (dakle sjeverozapad-jugoistok).
Osne plohe imaju jugozapadne vergencije (kose i prebaene bore). Eocenski
klastiti Dabrice i Brtanika imaju manji intenzitet boranja to upuuje na
znaaj laramijskih orogenetskih zbivanja. Bore imaju kilometarske dimenzije.
U strukturnom sklopu najvaniji su reversni rasjedi dinaridskog
pruanja i jugozapadnih vergencija. Javljaju se uzdu sjeveroistonih
krila sinklinala gdje su u kontakt doveli vapnence gornje krede i klastite
srednjeg-gornjeg eocena. Pri tome su sjeveroistona krila sinklinala
tektonski reducirana (sakrivena ispod vapnenaca gornje krede).
U terenu su prisutni i brojni drugi rasjedi. Preteito su to normalni
rasjedi iz domene utvrenih, nesigurno lociranih i fotogeoloki osmatranih.
U odnosu na bore prisutni su uzduni, popreni i dijagonalni. Takoer
su prisutni i brojni pukotinski sustavi koji su u genetskoj vezi s veim
geolokim strukturama.
3. Morfoloke, hidrogeoloke i klimatske prilike
3.1. Morfoloke znaajke
Podruje upe Stjepan Krst predstavlja veliku blago modeliranu
zaravan na kojoj se izmjenjuju manja krka polja i blaga uzvienja s
nekoliko dominantnih stijenskih masiva na kojima prevladava golet, makija
i bezvodni kr (Kremnice, urilo, Razulje, Tovarija, Ljubljenska gradina...).
U morfolokom pogledu teren predstavlja izmjenu obradivih povrina,
brdovitog dijela i blagih uzvienja, breuljaka, plodnih polja i okrajaka s dosta
ume (hrast, jasen, grab, crnograb, smreka, zanovet i sl.). Geomorfologija
ireg podruja upe formirana je postkrednim i posteocenskim tektonskim
pokretima. Poslije tektonskih pokreta nastupili su procesi erozije i denudacije
25
kada su na ovom podrujima nastale obradive povrine.

Iznimka je selo Dabrica koja je u geomorfolokom smislu klasina
kotlina okruena masivom Snjenice (1262) i Kremnica s najviim vrhom
Crni vrh (959) sa sjeverne strane, Hrguda (1110) s istone i klastita
Savine gradine (764) sa zapadne strane. Idui na jug iz Dabrice se dolazi
na zaravan Kljetita nadmorske visine od 685 do 695 metara. Samo selo
Dabrica se nalazi na priblino 400 metara nadmorske visine.
Znaajnije morfoloke pojave sela Stjepan Krst su zaravan Kremnice
koja se nalazi na nadmorskoj visini od 800 metara (podruje Lopate) do
854 metara (uzvisina Debelo brdo). Najvii vrh ovog stjenskog masiva je
Crni vrh koji se nalazi na 959 metara. Naselje Stjepan Krst je na koti od
priblino 650 metara nad morem, Mala Luka je na koti od 648, atrnja
na Dobrijenju na priblino 638 i upna crkva na 646 metara nadmorske
visine. Istono od Stjepan Krsta dominantna uzvisina je Savina gradina
(764) i Leevca (672). Prema zapadu teren se sputa preko Bunarue, koja
je na koti 645 metara, do Bareva dola koji je na nadmorskoj visini od 600
do 605 metara. Barev do je ujedno i zapadna granica upe.
Znaajnije morfoloke pojave sela Gornji Brtanik je uzvisina
urilo na koti 733 metara nadmorske visine, brtanska Gradina na 707 i
Razulje na 716 metara. Brtansko polje prostire se na nadmorskoj visini
od 631 do 635 metara, a Gostue na priblino 615 metara.
Donji Brtanik s june strane ima svoje polje koje je na nadmorskoj
visini od 605 do 615 metara. Od sjevera ga titi masiv urilo (733) i
Breine (702). Babina gomila je na koti 596 metara nad morem. Znaajniji
toponim je i brdo Vagan (635). S june strane Donjeg Brtanika je stijenski
masiv Tovarija s najviim vrhom Ljut (631). Gomila Dupci (Martinovia
gomila) je na koti 558 metara nad morem.
Prvo i najjunije naselje na koje nailazimo ulazei u upu Stjepan
upe je Ljubljenica. Gornje selo smjeteno je na nadmorskoj visini od 560
do 600 metara. Sa sjevera je okrueno zaravni Kljetita od 685 do 695
metara nad morem. S istone strane je ljubljenska Gradina (682) i Mlije
njiva (696). Krek je na koti od priblino 610, a Butiganove kue na koti od
580 metara nad morem. Ako se izuzme naselje Dabrica, koja se nalazi na
priblino 400 metara nad morem, srednja nadmorska visina upe Stjepan
Krst je priblino 650 metara.
Juno od upe Stjepan Krst, ispod Ljubljenske gradine i Tovarije,
prua se hodovska zaravan (300 do 400 n/v) koja je izgraena preteito od
rudistnih vapnenaca, osim u sjevernom dijelu gdje se nalazi manji neogenski
bazen u literaturi poznat pod nazivom Hodovo-Rotimlja. Zapadno od
upe Stjepan Krst teren se sputa od brtanske Gradine i Razulja preko
Bareva dola sve do Mostarskog polja s nadmorskom visinom od samo 30
do 70 metara. Idui prema sjeveru i sjeveroistoku upa je predgorje velikih
planinskih masiva Velei (1969) i Snjenice (1262).
26
Izrazita morfoloka pojava je kanjon rijeke Radimlje koja je izmeu

stijenskih masiva duboko urezala svoje korito. Radimlja po sredini dijeli
naselje Dabricu i tee do Vidova polja gdje se ulijeva u rijeku Bregavu.
Kanjon rijeke Radimlje je prirodna istona granica upe Stjepan Krst.
Znaajne morfoloke pojave ini i potok etkova voda, a posebice potok
Istup koji sa svojim koritom, slapovima i vodnim akumulacijama stvara
jedinstvenu prirodnu ljepotu (slika 7).
Slika 7. Korito vodotoka Istup
3.2. Voda - hidrogeoloke prilike

Znanost koja se bavi prouavanjem podzemnih voda, njihovo
podrijetlo, zakonitost kretanje, reim, geoloko, litoloko i kemijsko
djelovanje naziva se hidrogeologija. Hidrogeologija je kompleksna
znanost, a hidrogeoloka ispitivanja su prilino sloena, interdisciplinarna
i skupa, a provode se u razliite svrhe. Hidrogeolokim istraivanjima, s
ciljem pronalaska podzemne vode, mora se pristupiti temeljito i studiozno.
Ta istraivanja obuhvaaju vie etapa (orijentacijsku, opu i detaljnu).
Iz hidrogeologije je poznato da su kredne naslage (vapnenci) od kojih
je uglavnom izgraeno podruje upe Stjepan Krst veliki vodonosnici.
Podzemna voda u kru, za koji je karakteristina pukotinska poroznost
(raspucalost stijena), moe se pojaviti kao koncentrirani podzemni vodeni
tok, kao podzemna voda sa slobodnim vodnim licem ili bez njega, te rjee
kao arteka krka voda (kad se krki vodonosni kolektor nalazi izmeu
nepropusnih slojeva). Voda u podzemlju kra tee razvijenim pukotinskim
sustavima. Ilustracija naprijed iskazanog prikazana je na slici 8.
27
Slika 8. Mogui tokovi vode u kru
Premda je za naselja upe Stjepan Krst sua i bezvodnost uobiajena

pojava analiziramo stanje pokazuje drukije injenice. ire podruje upe
bogato je vodenim tokovima. Nedaleko od granica upe zapadno protjee
rijeka Neretva. Sve lijeve pritoke Neretve, Buna, Bunica i Bregava, hrane
se vodom s ovog podruja i s gornjih horizonata. Zrana udaljenost izvora
Bunice od vrha brtanske Gradine iznosi 5,8 km, a izvor jednog od najjaih
vrela u Europi, vrelo Bune, udaljen je od ponora u Barevu dolu 8,1 km. Po
sredini dabrike kotline tee rijeka Radimlja, a ni izvor rijeke Bregave s
hidrogeolokog gledita nije daleko.
Izvori ovih rijeka hrane se vodom s viih horizonata (Nevesinje,
Vele, Podveleje, Udrenje, obanovo polje, Jasena, Stjepan Krst,
Brtanik) i protjeu podzemnim tokovima ispod podruja upe Stjepan
Krst. Meutim, pronai te podzemne tokove nije lako, naprotiv, to je
zahtjevan i po ishod neizvjestan zadatak. Istranom buotinom kojom
traimo vodu moemo proi vrlo blizu podzemnom toku, pa i na par metara,
a da vodu ne naemo, ukoliko smo buotinu izradili u zdravom stjenskom
masivu koji pukotinom nije povezan s podzemnim tokom vode. Dakle,
istranu buotinu moramo pozicionirati u razdrobljenoj stijeni (najee
u rasjedu) do dubine na kojoj se nalazi vodno lice (nivo podzemne vode),
ali tako da buotina pukotinskim sustavima u podzemlju bude povezana s
podzemnim tokom. Razvidno je da je hidrogeologija kompleksna znanost,
a hidrogeoloka ispitivanja prilino sloena, interdisciplinarna i skupa.
Meutim, nedvojbeno je da upa Stjepan Krst, sva naselja koja pripadaju
upi, ima vodu, samo je pitanje raspoloivosti novanih sredstva da se
ona pronae i privede eksploataciji.
Osim pronalaska podzemne vode koja bi bila dostupna u
neogranienim koliinama, postoje i druge mogunosti opskrbe vodom,
prije svega izradom vodenih akumulacija koje bi se punile s izvora kojima
obiluje ovo podruje u kinom razdoblju, a praznili za vrijeme velikih
sua. Izvorima ili vrelima se nazivaju mjesta gdje podzemna voda izbija
na povrinu. Ona e izbiti na povrinu samo ako za to postoje geoloke
28
i morfoloke predispozicije. Pojavljivanje vode na povrini ovisi o

kontaktu propusnih i nepropusnih naslaga, pukotinama povezanim s
povrinom terena, prostiranju sabirnog podruja, reljefu terena i razini
podzemne vode.3 Veina izvora za vrijeme velikih sua presui. Radi se
o tome da se voda iz pukotina i vodonosnih naslaga iz kojih se izvor hrani
jednostavno potroi (istee) ili se vodno lice spusti u dubinu zemlje.
Meutim, na ovom podruju ima nekoliko izvora koji ne presuuju ni za
vrijeme velikih sua (Dobrovi, Zoglav, Dobrijenje, Duboka, pienik)
Na podruju upe Stjepan Krst postoji preko 200 izvora, ali ovdje ih,
zbog ogranienog prostora, navodimo 30-ak. U njih nisu uvrteni izvori i
vrela s podruja Dabrice budui da je Dabrica poznata po rijeci Radimlji
te brojnim vrelima i izvorima ije bi nabrajanje oduzelo previe prostora
(Zoglav, Crljenik, Podaica, Sarajlia vrelo). Radi lakeg evidentiranja
i prikazivanja vrela i izvora u upi Stjepan Krst, podruje je podijeljeno
u nekoliko slivova kojima gravitiraju i u koje teku vode pojedinih vrela i
izvora. Slijedom iskazanog imamo: sliv Bareva dola, sliv etkova voda,
sliv Istupa i sliv Radimlje.
3.2.1. Sliv Bareva dola
Ovom slivu pripadaju sljedei izvori i vrela:
-
Bunarua, bunar iz kojeg se zaseok Marii opskrbljivao vodom

Vrelo, bunar iz kojeg se zaseok Keve opskrbljivao vodom
Kuka
pienik
Pitet mali, Pitet veliki
drugi izvori i vrela sliva Bareva dola
3.2.2. Sliv etkova voda

- Vreli, obilan izvor ali samo u kinim razdobljima
- Perino vrelo (abanua), ne tako bogata vodom, ali ne presuuje ni
za velikih sua
- Dobrijenje (atrnja), unutar atrnje se nalaze tri izvora
- Hajer
- Nova voda (Motor)
- Stublina
Slobodan estanovi, Osnove geologije i petrografije. Zagreb: kolska knjiga,
1989: 116-117.
3
29
- Ubo, nalazi se na dnu donjebrtanskog polja

- drugi izvori i vrela sliva etkova voda
3.2.3. Sliv Istupa
- Male vodice
- Vodice
- Kamenice
- Svilica
- Dobrovi
- Vrba
- Orlovi
- Bivo
- Ljubljen
- Vrelo u zabru
- Istup, koji zajedno s ostalim izvorima ini jedinstven vodotok
- drugi izvori i vrela sliva Istup
3.2.4. Sliv Radimlje
Slivu Radimlje, osim izvora i vrela koji se nalaze na podruju sela
Dabrice, pripadaju:
- Markovo vrelo izvire ispod Crnog vrha (959) nije jak izvor, ali ne
presuuje ni ljeti ni zimi, tee uvijek istim intenzitetom
- Duboka, ispod Vrtjeljke izvire izrazito hladna voda i nikad ne
presuuje
- Carevo vrelo
- drugi izvori i vrela sliva Radimlja
3.3. Klimatske prilike
Klimatske prilike upe Stjepan Krst obiljeava topla do umjerena
kontinentalna klima. Postoje znaajne koliine oborina tijekom cijele
godine. ak i najsui mjesec jo uvijek ima relativno puno padalina.
Prosjena godinja temperatura na Stjepan Krstu je 11,1C. U sijenju je
prosjena temperatura 1,9C, to je i najnia prosjena temperatura cijele
godine. Najtopliji mjesec u godini je srpanj s prosjenom temperaturom
od 20,4C (tablica 1, grafikon 1).4 Na godinjoj razini pada priblino 1258
mm oborina. Najsui mjesec je srpanj s 57 mm, a najvie oborina padne u
studenom, prosjeno 163 mm (tablica 2, grafikon 2).
4
30
http://de.climate-data.org/location/703879/
Tablica 1. Temperaturne znaajke upe Stjepan Krst
Grafikon 1. Grafiki prikaz temperaturnih znaajki upe Stjepan Krst
Tablica 2. Godinje padaline u upi Stjepan Krst
Grafikon 2. Grafiki prikaz padalina na godinjoj razini u upi Stjepan Krst
4. Prirodni resursi u funkciji gospodarskog razvoja upe

Oivljavanje i razvoj naselja upe Stjepan Krst ovisi o mnogim
imbenicima, politikim, infrastrukturnim, drutvenim i sl. Stoga se ovdje
valja ograniiti iskljuivo na prirodna obiljeja i potencijale koji mogu,
ali i ne moraju, biti generator razvoja, a time i vraanja u ivot upe
31
Stjepan Krst. Uzimajui u obzir tradiciju, zemljopisni poloaj te geoloku

grau i prirodna obiljeja upe, ali i sadanje drutveno-politiko stanje te
suvremene trino-gospodarske trendove mogu se naznaiti neke smjernice
mogue gospodarske aktivnosti koje mogu vratiti ivot u upu Stjepan Krst.
U predratnom razdoblju gospodarstvo upe zasnivalo se uglavnom
na poljoprivrednoj proizvodnji (zemljoradnja i stoarstvo), planitarenju
kao raritetnoj poduzetnikoj aktivnosti specifinoj za ovo podneblje te
rudarstvu kao jednoj od temeljnih gospodarskih aktivnosti. Poznati su
brojni lokaliteti na kojima se eksploatirao boksit, kako povrinskim tako i
podzemnim nainom eksploatacije.
4.1. Eksploatacija boksita
Postoji vie teorija oko nastanka leita boksita u kru, ali niti jedna
do danas nije u potpunosti definirala jedinstveno i konkretno rjeenje.
Glavni razlog tome je nain transporta inicijalnog materijala iz kojeg
nastaje boksit te podrijetlo istaloenog materijala. Postoji nekoliko teorija
postanka boksita: a) teorija terra rosa - otapanjem karbonata na dnu ostaje
netopivi ostatak, b) u vapnencima su postojali proslojci lapora koji kao
netopivi ostatak daje boksit, c) materijal od kojeg je nastao boksit donesen
je vjetrom iz drugih podruja.
U istraenim leitima boksita na podruju upe Stjepan Krst boksit
se nalazi u krkim udubljenima senonskih vapnenaca (vapnenci gornje
krede K23). Prema mikropalentolokim ispitivanjima najvjerojatnije je da su
podinski vapnenci santonski. To su rudistni biomikrudni vapnenci taloeni
u dubljim unutranjim dijelovima karbonatne platforme u koji je strujama
naplavljivan biodetrius s udaljenih pliaka s rudistnim kolonijama.5
Eksploataciju boksita na podruju upe Stjepan Krst ima prilino dugu
tradiciju, a odvijalo se i podzemnim i povrinskim nainom eksploatacije.
4.1.1.Podzemni rudnik Dabrica
Najstariji rudnik na podruju upe je bio u Dabrici. U njemu se vrio
podzemni, odnosno jamski, nain eksploatacije. Rudnik boksita u Dabrici
su 1938. godine otvorili Vlado Pudar iz apljine i uro Banovi iz Pei.
Banovi je bio nadzornik ekog poduzea Rudnica d. d. Dubrovnik
koje je osnovano 1939. godine u Beogradu, a Pudar poduzetnik koji je
gospodario svim rudnicima u Hercegovini. Rudnik je radio je do konca
1940. godine kada je zatvoren. Poto je teren Dabrice bio nepristupaan,
radilo se preteno na izgradnji ceste. Boksitna rudaa je prevoena na
Josip Tiljar, Ivan Gui, Josip Beni, Fabijan Trubelja, Godinji izvjetaj o
kompleksnim istraivanjima boksitonosnih terena Hercegovine, 1990: 23-24.
5
32
konjima do Crnugovca gdje je pretovarana u kamione i odvoena u Mostar.

Na takav nain je proizvedeno vrlo malo boksita, svega 2.324 tone, s oko
100 zaposlenih radnika, koji su uglavnom radili na izgradnji ceste (1942.)
i neto na proizvodnji (1943.).
Tijekom rata, od 1941. do 1943. eksploataciju su obavljali Nijemci.
Tijekom 1941. godine proizvedene su 232, a 1943. 2092 tone. Poslije rata,
1949.-1951. vrena su neznatna istraivanja te neto vea eksploatacija.
Rudnik je ponovno otvoren 1. travnja 1952. godine kada je dotadanje
rudare s krampama, lopatama i vinklom zamijenila tehnika. Rudaa se
prevozila velikim kamionima (faunima) od Dabrice do eljeznike stanice
u apljini gdje je utovarana u vagone i izvoena u druge zemlje.6
Nakon prekida rada tek je 1972. otpoelo znaajnije istraivanje
i eksploatacija boksita. Osnovana je Radna jedinica boksitnih rudara u
Dabrici, a nakon izgradnje Glinice, odnosno Radne organizacije Aluminij
u Mostaru, osnovana je i Osnovna organizacija udruenog rada tako da
se broj zaposlenih stalno poveavao da bi u jednom trenutku dostigao
brojku od 140 radnika, preteno iz Dabrica i okolnih sela. To je bila
uglavnom nekvalificirana radna snaga, rudari, dok je struna radna snaga
i inenjerski kadar dolazio sa strane. Istraivanje i eksploatacija boksitne
rudae postala je glavni izvor prihoda tamonjeg stanovnitva. Rudnici su
bili okosnica ivota, ali i gospodarskog razvitka Dabrice.
Godine 1985. asfaltirali su cestu Crnugovac Dabrica, a iste je
godine dovedena i elektrina energija u svaku kuu. Stalna radna mjesta,
zajamena primanja, izgradnja (asfaltiranje) puta otvaranje ambulante i
uvoenje autobusne linije Dabrica - Stolac dovela su do velikog napretka
i omoguila pristojan ivot i dabrikog seljaka. Sve navedeno je dovelo
i do prestanka migracija stanovnika iz Dabrice u okolne gradove koja je
naroito bila izraena u godinama poslije 2. svjetskog rata.
Slika 9. Ulaz u jamu rudnika u Dabrici

Ljubomir Lovri, Historijat eksploatacije boksita u Hercegovini - 1934 do 1984.
Mostar: Energoinvest, 1984. Preneseno iz: Od Hrguda do Huma. Mostar: Biskupski
ordinarijat Mostar i CnaK, 1999: 86-87.
6
33
4.1.2. Nalazita boksita na podruju upe, njegove zalihe i

mogunost eksploatacije
Na podruju upe utvrena su brojna leita od kojih su neka
iscrpljena u potpunosti, neka djelomino, a neka uope nisu eksploatirana
(slika 5 i slika 6). Iz geoloke karte Donjeg i Gornjeg Brtanika, Stjepan
Krsta i Ljubljenice razvidno je da je na ovom boksitonosnom podruju
evidentirano i dokumentirano ukupno 16 leita boksita (slika 5) dok je na
podruju Dabrice, bez jame, evidentirano i dokumentirano ukupno devet
leita (slika 6). S obzirom na dubinu zalijeganja i utvrenu koliinu rude
sva leita izuzev leita u blizini urila pogodna su za povrinski nain
eksploatacije.
Jedna od najranijih eksploatacija na boksitosnom podruju
Brtanika svakako je eksploatacija leita na lokalitetu Leevci na kojem
je eksploatacija obavljana jo davne 1964.-1965. godine.
Od znaajnijih leita na kojima se obavljala eksploatacija i koja
su uglavnom iscrpljena 70-ih i 80-ih godina prolog stoljea svakako su
leita na Ljubljenskoj gradini, Kupinovoj njivi na Gornjem Brtaniku,
zatim Breinama te leite Tovarija na Donjem Brtaniku. Orijentacije
radi na leitu Breine otkopano je priblino 27.000 tona boksita (slika
11), a na leitu Tovarija priblino 55.000 tona (slika 10) u razdoblju od
1986. godine pa do 1990. godine.
Slika 10. Rudnik Tovarija na Donjem Brtaniku (Foto: M. Mari)
34
Slika 11. Rudnik Breine izmeu Donjeg i Gornjeg Brtanika (Foto: M. Mari)
Ovi rudnici su imali veliku vanost za na kraj, od rjeavanja cestovne

infrastrukture do zapoljavanja. Oni su dobrim dijelom doprinijeli da je
prometnica Dobrovi-Stjepan Krst asfaltirana 1978. godine, a kasnije i
prometnica Gornja serpentina-Donji Brtanik-Stjepan Krst.
Za auriranje stanja i sadanju inventarizaciju ovog boksitonosnog
podruja posluili su podaci iskazani u zadnjem prijeratnom Elaboratu
o klasifikaciji, kategorizaciji i proraunu rezervi crvenih boksita na
lokalitetima Brtanika, Dabrice i Udrenja.7 Ovim elaboratom obraeno
je ukupno 16 leita boksita s podruja upe Stjepan Krst u koje nisu
ukljuene i obraene rezerve za jamu u Dabrici. Ukupno je utvreno preko
750.000 tona boksita od ega je priblino 650.000 tona A+B kategorije,
dok je priblino 120.000 tona C kategorije. Kategorija pojedinih rezervi
se odreuje osnovom stupnja istraenosti nekog leita. Od ukupnog
iznosa od 650.000 tona A+B kategorije priblino 530.000 su bilanne, a
120.000 izvanbilanne rezerve. Izvanbilanne rezerve su one rezerve koje
se uz dananju stupanj tehniko-tehnolokih dostignua ne mogu rentabilno
eksploatirati. Od svih leita obraenih navedenim Elaboratom, koja jo
nisu otkopana, svakako je najinteresantnije leite oznake L3. Radi se o
leitu koje se nalazi sjeverozapadno od naselja Gornji Brtanik, prema
Donjem Brtaniku, blizu uzvisine urilo. Prostire se na povrini od
priblino 41.000 m2, a utvrene rezerve iznose priblino 353.000 tona A+B
kategorije (od toga eksploatacijske-rezerve koje se mogu otkopati) neto
manje od 220.000 tona. Srednja debljina boksita iznosi 3,43 m, a prosjena
dubina rudnog tijela ispod krovine iznosi priblino 110 m to ukazuje na
injenicu da se leite moe eksploatirati jamskim putem (potkopom ispod
Dmitar Rizov, Pero Marijanovi, Enio Jungwirth, Elaborat o klasifikaciji,
kategorizaciji i proraunu rezervi crvenih boksita na lokalitetima Brtanika, Dabrice i
Udrenja, 1988: 15-63.
7
35
Kotanice). Teko je rei jesu li navedene rezerve crvenih boksita, na

neosporno boksitnosnom podruju, upe Stjepan Krst u sadanjim trinim
uvjetima interesantne za gospodarsko iskoritavanje. Naime, cijene boksita
na svjetskom tritu zadnjih godina su prilino niske, meutim sutra to
ne mora biti tako. Glede utvrenih koliina na podruju upe nije dvojbeno
da se radi o znaajnim koliinama koje imaju relativno dobru kakvou
(kvalitetu) koja nije ujednaena i razlikuje se od leita do leita.
Ukoliko bi davali konkretnije i odreenije odgovore na pitanje
isplativosti ili neisplativosti pokretanja eksploatacije boksita na podruju
upe injenino stanje je sljedee: jedini ozbiljan kupac koji moe preuzeti
velike koliine boksita je Aluminija iz Zvornika. Cijena boksita na paritetu
FCA u Zvorniku se kree oko 35 EUR/t za baznu kvalitetu od:
Al2O3 -----52,0 %
SiO2---------2,7 %
CaO---------1,0 %
Penali i premije za kvalitetu se kreu priblino:
Al2O3 -----52,0 %------------1,0 EUR/t
SiO2---------2,7 %-----------2,5 EUR/t
CaO---------1,0 %-----------1.0 EUR/t
Kvaliteta boksita u najinteresantnijem leitu L3 temeljem Elaborata je:
Al2O3 -----50,08 %
SiO2---------6,09 %
Za ovakvu kvalitetu boksita iz leita L3 cijena u Zvorniku bila bi
maksimalno 24 EUR/t to je vrlo niska cijena ako se uzmu u obzir trokovi
otkopavanja i transportni trokovi do Zvornika. Slijedom iskazanog dolazi
se do zakljuka da, naalost, u ovim trinim uvjetima ne treba razmiljati
o pokretanju eksploatacije boksita na ovom leitu, meutim odreeni
potencijal svakako postoji, a trini uvjeti se itekako mijenjaju.
4.2. Eksploatacija i industrija arhitektonsko-graevnog
kamena
Industrija arhitektonsko-graevnog kamena (bloka) nije iroko poznata
i prepoznata kao vana industrijska grana. Usprkos tome, injenice govore
da eksploatacija arhitektonsko-graevnog kamena u posljednjih 80 godina
u svijetu na godinjoj razini raste 5%. Rast eksploatacije arhitektonskograevnog kamena ubrzan je u posljednjih nekoliko godina, s godinjim
rastom od 7,5% od 1986. godine. U industriji arhitektonsko-graevnog
kamena u svijetu se godinje okrene priblino 70 milijardi dolara8
Glavna primjena arhitektonsko-graevnog kamena je u graevinskom
sektoru, koji ini preko 80% potronje. U izgradnju grobnica i nadgrobnih
I. Asmhole i M. Moutloung, The Latest Trends in Exploration and Production
Tehnology. The Southern African Institute of Mininig and Metallurgy, 2008: 35-36.
8
36
spomenika (grobarija) godinje se ugradi 15% od ukupne koliine

proizvedenog tog kamena. Ostatak od priblino 5% ide za razne specijalne
primjene.
Eksploatacija kamena na irem podruju ima dugu tradiciju i odvijala
se jo od predantikoga razdoblja iz tzv. ilirskih vremena, i neprekinuto
traje do danas. Povrinski kopovi (kave) otvarali su se uglavnom uz morsku
obalu, izmeu ostalog i radi mogunosti vodenog transporta na vee
udaljenosti. Meutim, suvremena tehniko-tehnoloka dostignua nude
prihvatljiva rjeenja tako da se ova industrija moe nesmetano razvijati
i na podrujima koja su udaljenija od morske obale. Najbolji primjer za
to je primjer Turske koja je poetkom 80-ih izvozila prirodni kamen u
vrijednosti od 4 milijuna dolara, a 2008. godine vrijednost izvoza dosegao
je 1,4 milijardu dolara. Danas Turska izvozi to prirodnog kamena (bloka),
to proizvoda od kamena u vrijednosti 2,5 milijardi dolara. Meutim,
pronai leite arhitektonsko-graevnog kamena nije lako. Da bi se neko
leite vrednovalo kao leite arhitektonsko-graevnog kamena, ono mora
ispuniti odreene kriterije. Tu se prije svega misli na dekorativni kriterij
(boja, tekstura, znaajke sastojaka od kojih je izgraena stijena...), tehniki
kriterij (fiziko-mehanika svojstva stijene), geoloki kriterij (blokovotost,
uestalost i poloaj diskontinuiteta), tehnoloki kriterij (podatnost stijenske
mase za obradu, tj. rezanje, poliranje, tokanje, bruenje).
Na podruju upe Stjepan Krst eksploatacija arhitektonskograevinskog kamena (bloka) nema tradiciju izuzev za izgradnju obiteljskih
kua, sakralnih objekata i sl., to s aspekta moderne eksploatacije
suvremenom tehnologijom predstavlja zanemarive koliine. Zadnjih
godina, na lokalitetu brtanske Gradine trgovako drutvo KREMNICE
d.o.o. eksploatira prirodni (ukrasni) kamen komercijalnog naziva kremit.
Slika 12. Kamenolom Rudine (Gradina, Gornji Brtanik) (Foto: M. Mari)
37
Prema dosadanjim spoznajama arhitektonsko-graevni kamen

s eksploatacijskoga polja Rudine (Gradina, Gornji Brtanik), u smislu
preradbenih i uporabnih kriterija kao i kriterija dekorativnosti te fiziko
mehanikih znaajki je trino izrazito atraktivan9. Potranja na lokalnoj
i globalnoj razini za ovom vrstom kamena je velika i znatno premauje
proizvodnju. Pored odabranog lokaliteta na brtanskoj Gradini, na irem
podruju upe Stjepan Krst, postoji jo nekoliko potencijalno-interesantnih
lokaliteta.
a)
b)
Slika 13. Arhitektonsko-graevni kamen ubran na brtanskoj Gradini:

a) blokovi kremita na leitu,
b) obraeni kamen s brtanske Gradine (polirano) (Foto: D. Vidi)
Ivan Dragievi, Ivo Gali, Dragan Vidi, Alan Vranjkovi, Elaborat o rezervama
arhitektonsko-graevnog i tehniko-graevnog kamena u istranom prostoru
Rudine, 2010: 45-52.
9
38
U iroj regiji (Republika Hrvatska, Crna Gora, Makedonija,

Turska) se nalaze brojna leita arhitektonsko-graevnog kamena
koja su smjetena uglavnom u krednim naslagama, a manjim dijelom u
naslagama eocena.10 Na geolokoj karti (slika 4) razvidno je da je podruje
upe Stjepan Krst izgraeno upravo od naslaga gornje krede (K21,2, K22,3) i
donjeg eocena (E1,2), to samo po sebi ne garantira postojanje komercijalno
zanimljivog leita arhitektonsko-graevnog kamena, meutim upuuje
na mogunost njegovog pronalaska.
4.3. Ekoloka proizvodnja u funkciji turizma
Tree podruje koje je potencijalna budunost gospodarskog
oivljavanja upe Stjepan Krst je ekoloka proizvodnja u funkciji turizma.
Moda ova vizija razvoja upe izgleda malo futuristiki meutim, s
obzirom na rastui trend proizvodnje ekolokih prehrambenih proizvoda
u svijetu, prirodni i zemljopisni poloaj upe te trendove u turistikoj
potranji, ekoloka poljoprivreda i agroturizam je realan potencijal
za vraanja ivota upi i razvoju upe. Pod ekolokom, organskom
ili biolokom poljoprivredom u iroj javnosti se uglavnom misli na
proizvodnju, tzv. zdrave hrane, tj. na poljoprivrednu proizvodnju
bez uporabe kemikalija (mineralnih gnojiva, pesticida, hormona i sl.).
Meutim, ovo je samo jedno od obiljeja takvog naina proizvodnje. Ideal
ekolokog obiteljskog gospodarstva je gospodarstvo mjeovitog tipa, tj.
gospodarstvo s domaom biljnom i stoarskom proizvodnjom koje je
organizirano tako da predstavlja harmoninu zaokruenu cjelinu, koja
zadovoljava veinu potreba iz vlastitih izvora, te minimalizira uvoz, tj.
unos istih izvan samog obiteljskog gospodarstva.
Agroturizam se definira kao turistika aktivnost koju organiziraju
poljoprivredni proizvoai na vlastitom obiteljskom gospodarstvu.
Obiteljska poljoprivredna gospodarstva mogu, uz proizvodnju vlastitih
ekolokih proizvoda, pruati i dodatne turistike usluge te specifine
usluge prilagoene eljama turista (obilazak i razgledavanje prirodnih
zanimljivosti i ljepota, brdski biciklizam, konjiki sportovi, terapeutska
ponuda i sl.).
Zemljopisni poloaj upe Stjepan Krst je takav da je ona dovoljno
udaljena od svih industrijskih i drugih moguih izvora oneienja,
a istodobno blizu veih centara donje Hercegovine (Mostar, Stolac
i apljina). Nadalje, upa je relativno blizu turistikim centrima na
jadranskoj obali za organiziranje jednodnevnih izleta (Makarska rivijera,
Neum, Dubrovnik i Dubrovako primorje...). Posebno je privlana
Branko Crnkovi i Dragomir Jovii, Dimension Stone Deposits in Croatia,
Rudarsko-geoloko-naftni zbornik 5 1993: 139-163.
10
39
sauvana i netaknuta priroda. Brojni izvori i vrela te isti zrak ine ugodan
i oputen ambijent kojeg dananji ovjek umoran od razvijenog svijeta sve
vie trai. Trendovi u turistikoj potranji ukazuju da se sve manje trai
samo sunce i izleavanje na vrelim pjeanim plaama, a sve vie ukusna
domaa hrana pripravljena na tradicionalan nain te dodir i druenje s
netaknutom zdravom prirodom. Zakljuujemo da je nedvojbeno da
ekoloka proizvodnja i agroturizam imaju perspektivu za razvoj u upi
Stjepan Krst s obzirom na prirodnu ljepotu podruja upe koja je ovdje
naznaena samo u tragovima.
5. Zakljuak
upa Stjepan Krst se nalazi u istonoj Hercegovini, na priblino
podjednakoj udaljenosti izmeu Stoca, Mostara, apljine i Nevesinja.
Geoloka obiljeja upe su naslage sedimentnih stijena stratigrafskog
raspona od gornje krede do gornjeg eocena. Najstariji su vapnenci s
hondrodontama cenoman-turona, a najmlai su klastiti srednjeg i gornjeg
eocena. Podruje upe pripada Blagajskoj tektonskoj jedinici koaj je
prema jugozapadu navuena na Stolako-itluku, a sa sjeveroistoka
na Veleku tektonsku jedinicu. Osnovno strukturno obiljeje daju bore
i rasjedi. Osi bora imaju dinaridsko pruanje (sjeverozapad-jugoistok),
a osne plohe imaju jugozapadne vergencije (kose i prebaene bore). U
strukturnom sklopu najvaniji su reversni rasjedi dinaridskog pruanja i
jugozapadnih vergencija. Javljaju se uzdu sjeveroistonih krila sinklinala
gdje su u kontakt doveli vapnence gornje krede i klastite srednjeg-gornjeg
eocena. Pri tome su sjeveroistona krila sinklinala tektonski reducirana
(sakrivena ispod vapnenaca gornje krede). U terenu su prisutni i brojni
drugi rasjedi, preteito normalni rasjedi iz domene utvrenih, nesigurno
lociranih i fotogeoloki osmatranih.
U morfolokom smislu podruje upe predstavlja veliku blago
modeliranu zaravan na kojoj se izmjenjuju manja krka polja i blaga
uzvienja s nekoliko dominantnih stijenskih masiva na kojima prevladava
golet, makija i bezvodni kr. U hidrogeolokom smislu ire podruje upe
bogato je brojnim vodenim tokovima, rijeka: Neretve, Bune, Bunice i
Bregave koje se hrane vodom s tog podruja i s gornjih horizonata.
Klimu na podruju upe obiljeava topla do umjerena kontinentalna
klima. U predratnom razdoblju gospodarstvo upe zasnivalo se uglavnom
na zemljoradnji i stoarstvu, te planitarenju kao raritetnoj pojavi
specifinoj za to podneblje. Znaajno je bilo i rudarstvo kao jedna od
vanih gospodarskih aktivnosti. Do devedesetih godina 20. stoljea boksit
se eksploatirao s nekoliko mjesta unutar upe. Revitalizacija te djelatnosti
ovisna je o trinim prilikama, ali i o politikim i gospodarskim budui
da je veliki konzument boksita, mostarski Aluminij, prestao preraivati
40
boksit. Meutim, pojavila se nova mogunost iskoritavanja prirodnog

bogatstva, odnosno kamena kojim to podruje obiluje. Otvoren je i
prvi kamenolom iz kojega se vadi arhitektonsko-graevni kamen koji
se obrauje i distribuira irom svijeta (ak i u daleku Kinu). Zbog svog
geografskog poloaja i odlinih ekolokih uvjeta potencijalna budunost
gospodarskog oivljavanja upe je i ekoloka proizvodnja koja bi se
mogla staviti u funkciju agroturizma.
Dragan Vidi
THE GEOGRAPHIC CONDITIONS AND GEOLOGICAL
FEATURES ON THE TERRITORY OF THE PARISH OF
STJEPAN KRST AS A BASIS FOR ECONOMIC DEVELOPMENT
Summary
The underlying impetus of this article is the aim that for the 40th
anniversary of the founding of the Parish of Stjepan Krst, to thoroughly
document the basic natural features that can serve as a base, guide and
information about that parish for the average inquirer and those either
born in or who originate from that area. This work depicts the geographic
conditions of the parish, geological data, morphological features,
hydrogeographic and climatic conditions of the parish that can be brought
into the service of the economic development of that region. The second
part of the work gives some guidelines for possible economic activities
as an incentive for the return to and the revitalization of the parish, while
respecting the traditions, location, and natural characteristics of the area
and contemporary market and economic trends.
41
Naputeni rudnik boksita Breine izmeu Donjeg i Gornjeg Brtanika
Najpoznatije vrelo na podruju upe Stjepan Krst Dobrovi
42
Josip Ragu, dip. ing.,

Bobanovo Selo
BORIEVINA
Borievina je naselje sa samo nekoliko kua i to Ragua, doseljenika
s Donjeg Brtanika. Prije njih tu su ivjeli Puljii Gatanovii, ali su
Ragui u drugoj polovici 19. stoljea svojom umijenou i diplomacijom
uspjeli dobiti to begovsko imanje na koritenje. Toponim svjedoi da su
tu jo nekad ivjeli Bore ili Borii po kojima je mjesto, vjerojatno, dobilo
ime, ali o tome, koliko se zna, nema dostupnih povijesnih vrela.1
Naselje je do 1992. godine bilo smjeteno na tromei Stoca,
Mostara i Nevesinja, a nakon Daytonskog razgranienja na granicama
novoformiranih opina, Berkovia, Istonog Mostara i Nevesinja.
Administrativno je nakon rata pripalo Berkoviima u Republici Srpskoj.
Borievinu okruuju, sa zapada Kamena, istono Kremnice, sjeverno
Jasena i juno Stjepan Krst.
Stanovnitvo se do Domovinskog rata bavilo poljoprivredom,
zemljoradnjom i stoarstvom, a dio ih je bio i u inozemstvu. Osamdesetih
godina dio stanovnitva je odselio u Gnojnice kod Mostara, a ostali su
1992. godine morali izbjei i skrasiti se, od Bobanova sela, Ortijea,
Pleternice do drugih mjesta u Hrvatskoj. Pred sami rata na Borievini je
ivjelo pet obitelji sa 24 lana.
Stanislav Vukorep, Neka iezla dubravska prezimena, u: Humski zbornik IX:
155.
Josip Ragu je roen na Borievini 1978. godine. Diplomirao je na

Graevinskom fakultetu u Mostaru. Zaposlen je u Opini Ravno, a
ivi u Bobanovu Selu.
Slika 1. i 2. Zimska i ljetna panorama Borievine
44
Matea Masla,
Stolac
Dragana Pop, dipl. ing.,
Zagreb
DABRICA
Dabrica je najudaljenije selo upe Stjepan Krst. Dok su ostala
etiri sela inila jednu mjesnu zajednicu (MZ Brtanik), Dabrica je inila
zasebnu (MZ Dabrica). Dabrica je, takoer, imala i zasebnu kolu dok
su sva ostala naselja upe imala zajedniku kolu na Donjem Brtaniku.
Nalazi se izmeu planina Snjenice (1.262 m) na sjeveru i Hrguda (1.100
m) na jugu. Smjetena je u malom krakom polju, nadmorske visine oko
500 metara. Iznad kanjona Radimlje, uzdie se stjenovito brdo na ijem se
vrhu nalazi grad-utvrda Kotun (Kotur), vjerojatno sagraen u 6. stoljeu,
u doba borbi cara Justinijana s Gotima.1
Slika 1. Ostaci utvrenog grada Kotun u Dabrici

uro Basler, Kotur. Arheoloki leksikon 3 Sarajevo: Zemaljski muzej Bosne
i Hercegovine, 1988: 184; . Basler, Arhitektura kasnoantikog doba u Bosni i
Hercegovini, Sarajevo, 1972: 50-51.
1
Matea Masla je roena u Mostaru 1989. godine, rodom iz Dabrice.

Studentica je pete godine na Medicinskom fakultetu Sveuilita u
Mostaru. lanica je HKUD Stolac, djevojake skupine Angelus i
zbora Mladi iz Stoca, kao i klape Arja i akademskog zbora Pro
Musica iz Mostara.
Dragana Pop je roena u Stocu 1983. godine. Povezana je s Dabricom po
majci roenoj u obitelji Papac. Diplomirala je Matematiku na Sveuilitu
u Zagrebu, a zaposlena je kao profesorica u X. gimnaziji u Zagrebu.
Osim Kotuna, Dabrica je bogata arheolokim nalazitima koja

svjedoe o naseljenosti Dabrice u dalekoj prolosti. Tu je pronaen rimski
novac cara Marka Aurelija (vladao 161.-169. god.).2 U peini Kurijea
otkriven je zid u malteru, a pronaeno je i rimske provincijalne keramike i
stakla.3 Na dijelu sela zvanom Crkvine nalazi se velika nekropola steaka
sa 168 steaka, a na lokalitetu Brijeg jo jedna manja nekropola.4 U
Braiima postoji nekropola s 33 steka i kamenolomom, a u Koritniku
sa 14 steaka.5
G. Kraljevi, Rimski novci sa podruja Stoca, GZM XXX-XXXI, 1975-1976., 323

br. 45. Isti autor, Arheoloki leksikon, III, str. 172 br. 84.
3
Z. Kujundi, Arheoloki Leksikon, III, str. 184 br. 327.
4
. Belagi, Steci, kataloko - topografski pregled, Sarajevo, 1971.,str. 367-368. N.
Mileti u: Arheoloki leksikon, III, str.171 br.65. i 172 br. 85.
5
Belagi, Steci Kataloko - topografski pregled, str. 374. Mileti u: Arheoloki
Leksikon, III, str.169 br. 31 i 184 br.309
2
46
M. Masla, D. Pop: Dabrica
Slike 2. i 3. Steci u Dabrici izraen i nedovren (Foto M. Mari - Dragana Pop)
Slika 4. Panorama Dabrice (Foto Dragana Pop)
Dabrica je bila gospodarski najrazvijenije naselje upe Stjepan Krst

i to zahvaljujui rudniku boksita koji je otvoren jo prije II. svjetskog rata,
1938. godine. Rudnik su otvorili Vlado Pudar iz apljine i uro Banovi
iz Pei. Rudnik je radio do konca 1940. godine kada je zatvoren. Boksit
je prevoen na konjima do Crnugovca gdje je pretovaran u kamione i
odvoen u Mostar. Tijekom rata, od 1941. do 1943., eksploataciju su
47
obavljali Nijemci. Poslije rata, 1949.-1951., vrena su neznatna istraivanja

te neto vea eksploatacija. Rudnik je ponovno otvoren 1. travnja 1952.
godine. Ruda se prevozila velikim kamionima (faunima) od Dabrice do
eljeznike stanice u apljini gdje je utovarana u vagone i izvoena u
druge zemlje.6 Nakon prekida rada tek je 1972. otpoelo znaajnije
istraivanje i eksploatacija boksita. Osnovana je Radna jedinica boksitnih
rudara u Dabrici, a nakon izgradnje Glinice, odnosno Radne organizacije
Aluminij u Mostaru, osnovana je i Osnovna organizacija udruenog rada
tako da se broj zaposlenih stalno poveavao da bi u jednom trenutku
dostigao brojku od 140 radnika, preteno iz Dabrica i okolnih sela. To je
bila uglavnom nekvalificirana radna snaga, rudari, dok je struna radna
snaga i inenjerski kadar dolazio sa strane. Istraivanje i eksploatacija
boksitne rudae postala je glavni izvor prihoda tamonjeg stanovnitva.
Rudnici su bili okosnica ivota, ali i gospodarskog razvitka Dabrice.
Dabrica je bogata prirodnim izvorima (vrelima). Neka od njih su:
Zoglav, Cerovac, Svilica, Oelje, Mostina, Skok, Crnjenik, Vinjevac.
Slika 5. Djeca na jednom od mnogobrojnih izvora u Dabrici - Oelju

Ljubomir Lovri, Historijat eksploatacije boksita u Hercegovini - 1934 do 1984.
Mostar: Energoinvest, 1984. Preneseno iz: Od Hrguda do Huma. Mostar: Biskupski
ordinarijat Mostar i CnaK, 1999: 86-87.
6
48
M. Masla, D. Pop: Dabrica
U Dabrici je do Domovinskoga rata ivjelo stanovnitvo sve tri

narodnosti. Stanovnici Dabrice mogu se pratiti od dolaska Osmanlija kada
su oni sastavili prve porezne popise, deftere. Prema prvome poznatom, iz
1468. godine Dabrica, (drugo ime K(g)radeli) je pripadala nahiji Blagaj.
Imala je 23 doma i deset neoenjenih mukaraca. U selu su bila dva
vinograda, dvije njive i jedan mlin na koje se odnosilo porezno zaduenje,
a iznosilo je 5.082 aki.7 Posebno je popisano naselje Brai (danas zaseok
Dabrice) koje je imalo devet domova. Bilo je timar Jusufa osloboenog
roba Ishak-pasinog, a pripadalo je Blagaju. Porezno zaduenje se odnosilo
na jedan vinograd, a iznosilo je 1.255 aki.8 Nakon sedam godina od tog
popisa Dabrica (drugo ime Kradalii?) je spadala u timar Hasana, Huseina
i Mustafe iz ehirkoja i pripadala je Blagaju. Imala je 37 domova i est
neoenjenih. Porezni prihod se odnosio na dva vinograda, dva mlina, usjeve
penice, jeme, prosa, zobi, lana i bostana9 te prihod od svinje, sitne stoke
i pela. Ukupan porez je iznosio 3.228 ake.10 I u ovom defteru je posebno
popisano naselje Braii koje je spadalo u timar Iljasa iz Sofije i Karade
iz Moreje. Spadalo je pod Blagaj, a bilo je sa stavke Hizira iz Timurhisara
i Balabana. Naselje je imalo deset domova i jednog neoenjenog. Porezni
prihod se odnosio na jedan vinograd, prihod od oraha, penice, jema,
rai, bostana, pela i svinja, ukupno 1.543 aki.11
Katoliko se stanovnitvo u Dabricu poelo doseljavati sredinom
19. stoljea. Dabrica je 1863. godine imala samo jednu katoliku obitelj,
a 1868. i 1870. popisane su etiri sa 25 lanova.12 Pred II. svjetski rat u
Dabrici je ivjelo 164 katolika u 30 obitelji, a neposredno pred Domovinski
rat, 1991. godine, 86 katolika u 17 obitelji.13 U Dabrici su ivjeli katoliki
rodovi: Masla, Marijanovi, Papac, Pain, Peri, Previi i Ragu.
A. S. Alii, Sumarni popis sandaka Bosna: 60. Ake (aspra, jaspra) su bile
srebreni novac koji je bio u upotrebi do 18. stoljea kada je zamijenio gro, odnosno
para. Jedan dukat je bio u omjeru 45 aki.
8
A. S. Alii, Sumarni popis sandaka Bosna: 150.
9
Bostan je oznaavao pipun i lubenicu, a ponekad openito povre.
10
A.. S. Alii, Poimenini popis sandaka vilajeta Hercegovina: 159-460.
11
A.. S. Alii, Poimenini popis sandaka vilajeta Hercegovina: 437-438.
12
Schematismo: 70.
11
Mirko Pain Lovri, Statistiki prikaz brojnosti hrvatskog puka 1941-1991., u:
Od Hrguda do Huma. Mostar: Biskupski ordinarijat Mostar i Crkva na kamenu, 1999:
160.
12
Schematismo: 70.
13
Mirko Pain Lovri, Statistiki prikaz brojnosti hrvatskog puka 1941-1991., u:
Od Hrguda do Huma. Mostar: Biskupski ordinarijat Mostar i Crkva na kamenu, 1999:
160.
7
49
Slika 6. Dabrika djeca - Mladen i Blaenka Masla (Foto iz albuma Mladena Maslaa)
50
Ana Palameta, univ. bacc. oec.,

Stolac
Branka Ragu,
Bad Honnef (Njemaka)
DONJI BRTANIK
Brtanik se prvi put spominje 1468. godine u najstarijem poznatom
osmanskom defteru,1 a popisuje ga skoro i svaki sljedei defter. Naziv
je vjerojatno dobio po biljci brtanu (brljanu) kojim to naselje i danas
obiluje.2
Donji Brtanik je naselje koje je bilo administrativno sredite skoro
itave upe Stjepan Krst. U Mjesnu zajednicu Brtanik spadali su Donji i
Gornji Brtanik, Stjepan Krst i Ljubljenica. Godine 1951. tu je otvorena
etverogodinja kola koju su pohaala djeca iz svih naselja upe Stjepan
Krst, izuzev Dabrice koja je imala svoju kolu. Jo iz vremena AustroUgarske, a vjerojatno i za vrijeme osmanske vlasti, Donji Brtanik se
administrativno vodio kao dio naselja Hodovo.3 Do 1991. godine pripadao
je opini Stolac, a sporazum u Daytonu donio je na to podruje zamiljenu
crtu - razdjelnicu izmeu dva entiteta Federaciju BiH i Republiku Srpsku.
Ahmed S. Alii, Sumarni popis sandaka Bosna iz 1468/69. godine. Mostar:
Islamski kulturni centar, 2008: 150.
2
Brljan se vee uz simbolizam besmrtnosti. On je biljni izraz vjenog ivota, izraava
trajnost biljnog svijeta, mo prirode da se sama obnavlja i raa. Glava grkog boga
Dioniza bila je ovjenana brljanom. U tradicionalnoj kulturi Junih Slavena sastavni je
dio obreda na Boi i Uskrs. Njime su kitili kue, pomone kue, tale, badnjak, trpezu
i boinu svijeu. Smatralo se da on osigurava plodnost za sljedeu godinu te da titi od
zlih i neistih sila. U kranskoj simbolici znai vjernost i vjeiti ivot pa su njime kieni
i grobovi jer vjeitim zelenilom predstavlja besmrtnost ljudske due.
3
Sudei prema osmanskim defterima na Brtaniku i u Hodovu su ivjeli isti stanovnici,
pa su u jednom defteru popisani na Brtaniku, a u drugom u hodovskim Brdima. Da se
radi o istim stanovnicima dokaz je i nadgrobni spomenik knezu Pavki koji se nalazi u
Brdima (dananjem zaseoku Hodova), a prema defteru iz 1475. godine Pavko je bio
upravitelj demata na Brtaniku.
1
Ana Palameta, r. Vuki je roena u Stocu 1991. godine od oca s Donjeg

Brtanika. Zavrila je preddiplomski studij Turizma i zatite okolia na
Sveuilitu u Mostaru, a pohaa diplomski studij na istom fakultetu.
Branka Ragu je roena u Bad Honnefu (Njemaka) 1981. godine od
oca s Donjega Brtanika. Studirala je slavistiku, politike znanosti i
povijest na Sveuilitu u Bonnu te ekonomiju na Sveuilitu u Hagenu.
Radi kao prevoditeljica, lektorica i docentica u Bad Honnefu.
Naime, Daytonska crta je to naselje podijelila izmeu opina Stolac i

Berkovii pa je Donji Brtanik postao mjesto na razmeu izmeu ta dva
entiteta. Vei dio je pripao Berkoviima u Republici Srpskoj dok su rubni
dijelovi ostali u Federaciji.
Selo se sastoji od etiri zaseoka: centar sela (Mahala), gdje su ivjeli
Marii, Ragui i Vukii; urilo, gdje su ivjeli Perii (Kudrii); Rosulja (Vagan),
gdje su ivjeli Paini te Glamoevice gdje su ivjeli Obradovii i Antii.
Katoliko stanovnitvo se kroz vrela moe pratiti od 1726. godine,
kada je zabiljeen prvi upis katolika na Brtaniku. Te je godine uro
Pulji s Brtanika krstio sina Luku u Gracu.4 Puljii su na Brtaniku i
Glamoevicama (zaseoku Donjeg Brtanika) ivjeli i 1792. godine. Te
je godine don Grgo Matuko(vi) sastavio Stanje dua upa Hrasno i
Dubrave i na Brtaniku i Glamoevicama, osim Puljia, popisao i Marie,
Anie i Popovce. Na Brtaniku je popisano 67 lanova u etiri obitelji
Pulji i jednoj obitelji Ani, a u Glamoevicama 41 osoba, u dvije obitelji
Pulji, jednoj Mari i jednoj Popovac.5
Slika 1. Prvi popis katolika s Brtanika Stanje dua 1792. godine

Matica krtenih upe Gradac (1709-1845): 41.
Stanje dua u upama Hrasno i Dubrave 1792. godine. Transkribirao ga je, preveo i
objavio Ratko Peri pa e se nadalje citirati iz njegova lanka. Ratko Peri, Stanje dua
u upama Hrasno i Dubrave, u: 300 godina upe Dubrave. Aladinii: Matica hrvatska ogranci apljina, Neum i Stolac, 2006: 181-183, 189.
4
5
52
A. Palameta, B. Ragu: Donji Brtanik
Sve do poetka 19. stoljea Brtanik je bio jedno naselje, a u

razdoblju izmeu 1792. i 1829. godine je razdijeljen na Donji i Gornji
(Barsctanik inferiore i Barsctanik superiore). Broj katolika je rastao sve
do II. svjetskog rata koji je pogubno djelovao na to naselje. Samo tijekom
rata je poginulo ili nestalo 37 osoba. Mnogi od njih su proli Krini put
s kojega se veina nije vratila. Donji Brtanik je i u Domovinskom ratu
znatno nastradao. Srpska vojska je ubila uru Obradovia, a jo osam
nemonih i uglavnom nepokretnih osoba je ostalo pod okupacijskom i za
njihovu sudbinu se ni danas nita ne zna.
Neposredno pred Domovinski rat, 1992. godine, na Donjem Brtaniku
su ivjele 24 obitelji sa 70 katolika. Na Donjem Brtaniku su od katolikih
rodova, koliko je poznato, ivjeli Anii, Antii, Marii, Obradovii, Paini,
Popovci, Puljii, Ragui i Vukii. Prema toponimima se moe zakljuiti da
su tu nekad ivjeli i Maruii (Maruia kue), Basarii (Basarie greblje) i
Kordii (Kordue), ali o njima u dostupnim vrelima nema spomena.
Slike 2. i 3. Ljetna i zimska panorama Donjeg Brtanika 1990. godine

(foto Slavko Pain)
53
Sve su kue tijekom Domovinskoga rata spaljene, a stanovnitvo

raseljeno. Zadnjih godina je poela obnova kua i poljoprivrednih
imanja. U vei dio sela je ponovo dola struja pa se poinju stvarati
uvjeti za normalan ivot. Premda su ostali bez igdje iega, a raseljeni na
sve strane svijeta, zasukali su rukave i sagradili svoje nove domove na
drugim mjestima, ali koriste svaku priliku za doi na Brtanik. Mnoge
su ih nevolje ubile na njemu, ali ih i silne radosti i lijepi trenutci veu uz
njega. Ve nekoliko godina o Velikoj Gospi okupljaju se sa svih strana na
zajednikom druenju na Donjem Brtaniku koje redovito zavri igrom,
pjesmom i veseljem. Vjerujemo da nee zaboraviti svoja ognjita s kojih
su potekli, zemlju odakle su njihovi korijeni i grobove svojih predaka koji
ostadoe na ovim grobljima pod stoljetnom hrvatskom zemljom.
Slike 4. i 5. Detalj s godinjeg okupljanja na Donjem Brtaniku seniori i juniori

(foto M. Mari)
54
Hrvoje Pulji,
Baden (vicarska)
GORNJI BRTANIK
Gornji Brtanik je smjeten na sjeverozapadu upe Stjepan Krst, a
obuhvaa brdo Gradinu na zapadu, vei dio Borova dola i Razulja, a na
podruju Mendeevca granii sa Stjepan Krstom. Cesta s Gornjih perala
preko Leevaca do Bisaga prirodna je granica sa Stjepan Krstom, a onda
se na Humcu iza Leevaca susree s posjedima Ljubljenice s kojom dijeli
i plodno polje Gostuu. Od Gostue granica ide uz donjobrtanske breine
na iroki Do te preko urila do Gradine.
Brtanik se spominje ve od 13. stoljea vie puta, ali se to ime
odnosi na stari grad kod Opuzena. Na Brtanik, ponekad se to odnosi na
oba Brtanika spominje se prvi put u turskim dokumentima i to odmah
po turskom osvajanju naih krajeva. Prvi put kao pusto mjesto, a onda s
poneto domainstava. U crkvenim dokumentima spominje se dosta kasno.
O tome se govori u vie lanaka ovog zbornika. Iako toponimi svjedoe
da su na ovim prostorima nekada ivjeli brojni rodovi na koje se svaka
uspomena zaboravila, od kako mjetani pamte ovdje su do Domovinskog
rata ivjele samo grane Puljia: pred II. svjetski rat (1941.) u selu je ivjelo
26 obitelji sa 195 lanova. Taj se broj nakon 50 godina (1991.) znatno
smanjio pa je bilo 16 obitelji sa 74 lana. Puljii na Brtaniku se dijele na
nekoliko grana. Kako izgleda prvi su se ovdje nastanili Handii i Ilii.
Kasnije se iz Glamoevica doselila grana Puljia od koje su nastali od tri
brata tri roda. Od Vlahe su nastali Vlahii koji su se odselili u Kamenu,
a na Brtaniku su ostali potomci druga dva brata Jozo i Vido. Od Vide su
se razvili Vidii, a od Joze Joskii koje su kasnije prozvali Gatanoviima
jer su, kako predaja kae, drali Gatanove koze. Iz prve grane Puljia,
od Handia potjeu rodovi Puljia koji su odselili, najprije na Dolove,
na Bunu, a onda i u Kamenu, Lakat u Nevesinju i dr. Zanimljivo je da
nedaleko od Fojnice u Bosni postoji rudarsko naselje Deevice naseljeno
mahom Puljiima, a meu njima i jedna islamizirana grana prezimena
Handi. Prema rjeniku prezimena Puljia danas ima diljem Bosne i
Hercegovine i Hrvatske, od kojih su neki danas pravoslavni.
Hrvoje Pulji je roen u vicarskoj od roditelja s Donjeg i Gornjeg

Brtanika. Ove je godine zavrio srednju kolu te planira najesen
nastaviti kolovanje.
Slika 1. Panorama Gornjeg Brtanika (Foto Hrvoje Pulji)
Gornji Brtanik se administrativno neko vrijeme vodio pod

Ljubljenicom, Donji Brtanik pod Hodovom, a Stjepan Krst pod Dabricom,
premda je ova zanimljiva i oku ugodna poluumovita visoravan s brojnim
poljicima i nepresunim izvorima uvijek bila jedinstven prostor koga su
susjedni krajevi jednostavno zvali: Brtanik.
Na Brtaniku se od pamtivijeka ivjelo od poljoprivrede i
stoarstva. Bile su to komplementarne grane koje su se proimale i
dopunjale. Zemljoradnje je bila usmjerena uglavnom na uzgoj itarica
koje su sluile za prehranu ljudi i stoke. Uglavnom se sijala ra, jeam,
neto malo penice i kukuruz. Sadilo se neto i povra, uglavnom krumpir
i kupus. Uzgajao se i duhan kao kultura od koje se jedino mogao iupati
dinar. Voa je bilo vrlo malo - poneka ljiva, jabuka i orah. U posljednje
vrijeme radilo se neto na poboljanju voarstva (sadnje gotovih sadnica i
kalemljenje na divlju podlogu). ak je bilo i pokuaja sadnje loze, ali bez
znatnijeg uspjeha. Jedan dio puanstva bavio se i planitarenjem. Dakako,
bilo je i bavljenja zanatstvom za proizvodnju svega to je bilo potrebno za
ivot, kako na enskim tako i mukim napravama za obradu vune.
Slika 2. Gornjobrtansko polje i urilo u daljini (Foto Hrvoje Pulji)
56
H. Pulji: Gornji Brtanik
U drugoj polovici 20. stoljea u selu je otvoreno nekoliko povrinskih

kopova boksitne rude, ali je njena eksploatacija bila kratkotrajna. Posljednjih
godina je na Gornjem Brtaniku otvoren kamenolom graevinskoga
kamena to je omoguilo zapoljavanje nekoliko tamonjih stanovnika, a
neki od njih su popravili kue i ive na prijeratnim ognjitima.
Slika 3. Kamenolom u brtanskoj Gradini (Foto Hrvoje Pulji)
U blizini sela se nalazi staro seosko groblje u koje su se sahranjivali

katolici iz ostalih sela, Stjepan Krsta, Kamene i uberina.
Slika 4. Stari nadgrobni krievi u groblju na Gornjem Brtaniku (foto Hrvoje Pulji)
57
Posljednjih godina je zapoela obnova obiteljskih kua, ali ona sporo

napreduje. Stanovnitvo Gornjeg Brtanika danas je veinom naseljeno
na Bobanovu Selu, Stocu i apljini te irom Hrvatske i Europe. Svoje
domove, iako poruene, redovito obilaze i rade na njihov obnovi.
58
Mirela Mari, univ. bacc. oec.,

Dubrovnik
Ruica Ragu, univ. bacc. oec.,
Mostar
LJUBLJENICA
Ljubljenica je smjetena na jugozapadu upe Stjepan Krst. Prostorno
se mijea s Donjim Brtanikom na sjeveru, s Dabricom i Stjepan Krstom
na istoku, a na jugozapadu s Hodovom. Nije poznato podrijetlo naziva
Ljubljenica, meutim naselja Gornja i Donja Ljubnica spominju se kao
dio nahije Poitelj 1475.-1477., a 1722. godine biljei se oblik Gliubioniza
(Ljubionica).1
U ovom selu ivjeli su veinom Hrvati, a ima i Muslimana i Srba.
Dijeli se na Gornje i Donje selo. U Donjem selu ivjeli su Maslai,
Marii, Ragui i Butigani, a u Gornjem Maslai, Perii, Previii, Radii i
Ragui.2 U Donjem selu od obitelji drugih narodnosti ive jo Studenovii
i Rizvanovii, te jedna kua Vujinovia, a u Gornjem evenice, Makitani
i otre. Po popisu 1792. godine u selu je ivjela i obitelj Golua, meutim
ne zna se njihpvu sudbinu. I danas postoje omeine i groblje koje nosi naziv
Goluino groblje koje se nalazi u Gornjem selu, blizu izvora Ljubljen.
Godine 1792. Ljubljenica je pripadala upi Dubrave. U selu je
bila jedna kua s 13 katolika, a 1851. bilo je 16 kua sa 150 katolika.
Godine 1864. pripadala je upi Stolac, broj stanovnika se smanjio, ali je
Ljubljenica bila jedna od naseljenijih mjesta upe sa 126 stanovnika.3
Selo je poznato po iznimno velikom raseljavanju. Godine 1941. u
selu je bilo 35 obitelji sa 238 lanova, da bi se 1991. godine stanje svelo
na 15 obitelji (preteito starake) sa 63 stanovnika. Od 1941. do 1991.
godine odselilo je 50 hrvatskih obitelji. Nakon I. i II. svjetskog rata broj
stanovnika se smanjivao zbog ratnih stradanja. Pobijene su ili nestale 23
odrasle osobe te 12-ero djece koja su preminula od tifusa i drugih zaraznih
bolesti, ali i gladi. Primjerice, 1941. godine bilo je 15 obitelji Maslaa
sa 96 lanova da bi se 1991. godine to stanje svelo na pet obitelji sa 17
Domagoj Vidovi, Iz ojkonimije stolakoga kraja: 26.
Marinko Mari, Katoliko stanovnitvo upe Stolac 1864. godine: 74.
3
Mato Pulji, Stolac: 79.
1
2
Mirela Mari je roena na Ljubljenici 1989. godine. Zavrila je

preddiplomski studij Meunarodna trgovina na Sveuilitu u
Dubrovniku, a trenutno pohaa diplomski studij na istom uilitu.
Ruica Ragu je roena na Ljubljenici 1990. godine. Zavrila je
preddiplomski studij Turizam i zatita okolia na Sveuilitu u
Mostaru, a trenutno pohaa diplomski studij na istom fakultetu.
lanova. Neki od njih napustili su svoje domove i preselili u Grabovine kod

apljine, gdje su izgradili kue i okunice. Ljudi su takoer odseljavali
na Bunu, a i diljem Hrvatske (preteito u istoni dio Slavonije). Veina je
odlazila trbuhom za kruhom, a neki su ili i zbog kolovanja.
Daljnje raseljavanje je usporeno iako ne u cijelosti obustavljeno, na
to je utjecalo stvaranje povoljnijih uvjeta za ivot, uvoenje elektrine
energije, izgradnja upne crkve na Stjepan Krstu, asfaltiranje putova,
kolovanje i zapoljavanje, uvoenje telefona i dr. Traktor i osobna vozila
nisu bila rijetkost. Ljudi su se bavili stoarstvom i poljoprivredom. Svaka
obitelj imala je od dvije do pet krava, a veina je imala ovce. Sadio se
duhan i sijalo ito.
Ljudi su dobrovoljnim radom i samodoprinosima doveli struju iz
glavnog elektrinog voda koji je bio u Hodovu. Sami su kopali rupe,
pobijali stupove i razvlaili kablove. Struja je prikljuena 1977. godine,
a telefon krajem osamdesetih. Kad je asfaltiran put za Dabricu, mjetani
Ljubljenice su vlastitim prihodima asfaltirali put za Ljubljenicu koji je
dovren u kolovozu 1984. godine.
Za vrijeme Kraljevine Jugoslavije u Gornjem selu postojala je
umarska kua u kojoj su poslije II. svjetskog rata djeca pohaala teaj na
kojemu su uili osnove matematike te itati i pisati. Obuku su vrili ljudi
koji nisu bili kolovani uitelji ve su imali osnovno obrazovanje i dobru
volju za prenoenjem znanja. Selo nije imalo svoju kolu. Izmeu dva
svjetska rata kolu je pohaao manji broj djece i to veinom muke, prvo
u Rotimlji, sve negdje do 50-ih godina kad je otvorena etverorazredna
kola na Donjem Brtaniku. Nakon izgradnje putova i organizirana
prijevoza uenika od 1965. godine djeca su punu osnovnu kolu zavravala
u Hodovu ili Stocu, a gimnaziju i druge srednje kole u Stocu, apljini i
Mostaru.
Ljudi na ovom podruju bili su bogobojazni i poboni te su redovito
odlazili na Svete mise u Prenj i Stolac, a kasnije na Rotimlju ijoj upi
su i pripadali sve dok nije osnovana upa Stjepan Krst. S Ljubljenice
su duhovna zvanja izabrali Pavao (Nikola) Masla te dvije asne sestre
Marcela (Vera) Masla i Bernardina (Stoja) Masla.
Na Ljubljenici postoje i spomenici kulture. Groblje je staro s
kapelom koja je izgraena od priloga iseljenika iz Amerike 1913. godine.
Ograda oko groblja je napravljena 1978. godine nakon ega su ljudi poeli
graditi i obiteljske grobnice. Kapelica je u ratu bila oteena i na njenom
mjestu je sagraena nova.
Na dva - tri lokaliteta postoje steci, tako u srpsko-pravoslavnom
groblju ima 15 velikih steaka meu kojima dvije ploe, 12 sanduka i
jedan sljemenjak. Nekropola je 2006. godine proglaena nacionalnim
spomenikom. Tu se nalaze i zidine - zvane Beka gradina kod Peria kua.
60
M. Mari, R. Ragu: Ljubljenica
U Dolistovini kod Butiganovih kua nalazi se jo steaka pored kojih se

nalazi staro katoliko groblje. Nasred sela je Palikuina gomila, a postoji
i veliki broj drugih gomila. Na zapadnoj strani sela nalazi se brdo Gradina
na ijem se vrhu nalaze ostaci zidina koje nisu istraene.
Slika 1. Steci na Ljubljenici (Foto: Milman Parry)
Ljubljenica obiluje manjim i veim izvorima vode. U Gornjem selu

su Ljubljen, Orlovi, Vrela i Bivo. Iz tih izvora seljani su koristili vodu za
pie i napajali stoku. S druge strane sela nalaze se Vrela, Vodice, Kamenice,
Svilica, Dobrovi, Vrba. Ta vrela su se slijevala u potok na kojemu su
sagraene tri mlinice koje su bile u vlasnitvu Maslaa, Rizvanovia,
Maria i Butigana. Ljudi su iz drugih sela donosili ito mlinice, a mlinari
su uzimali ujam za posao koji bi odradili.
Slika 2. Jedna od posljednjih mlinica na Ljubljenici koja je radila sve do osamdesetih

godina 20. stoljea (Foto Mirela Mari)
61
Izvor Dobrovi jedan je od najpoznatijih izvora na tom podruju,

nalazi se na krianju puteva za Dabricu i Stjepan Krst. I kada se putovalo
konjima, i kada se sa stokom ilo u planinu tu su se ljudi odmarali i krijepili
su zajedno sa svojim ivotinjama. Pored Dobrovia bio je sagraen bazen
u kojemu se kupala stoka od raznih nametnika. Kupanje stoke bilo je
organizirano i obavezno. Potok Istup se nalazi ispod Dobrovia. On je
pritoka rijeke Radimlje, a nalazi se na 570 m nadmorske visine. Istup ima
slap visine preko 200 metara, a zavrava na Tabakom guvnu.
Slika 3. Izvor Dobrovi4
Na Ljubljenici je veina ljudi imala nadimke, osobne ili obiteljske.

Ti su nadimci na neki nain ocrtavali su karakter i osobine onih kojima
su dati ili samo kao aljivi podsjetnik na neki dogaaj koji je bio vezan
za pojedinca, ne elei nikoga uvrijediti. Primjerice, Vretendija, Rizvan,
Tavea, uti, Daida, ampara, ibo, Bungur, Piun, Drnkalo, Periani,
Hutovii, Japan i sl.
62
Izvor: http://www.rb-donjahercegovina.ba/CMSImages/Thumb/694.jpg 01.12.3013.
M. Mari, R. Ragu: Ljubljenica
Slike 4. i 5. Pogled na Maslaevu glavicu sa Trensala 1933. i 2013. godine (Foto:

Milhman Parry i Kazimir Ragu)
Slika 6. i 7. Kue na Ljubljenici slika iz iste perspektive iz 1933. i nakon 80 godina,

2013. godine: lijevo Maria kua, a desno Raguev ardak, u pozadini nova kua
Stjepana Ragua (Foto: Milman Parry i Kazimir Ragu)
63
Slika 8. Starica ispred kue na Ljubljenici 1933. godine (Foto: Milman Parry)
Slika 9. Detalj s vjenanja Ivana Ragua i Anice r. Pulji na Ljubljenici 1977. godine
64
Branka Pulji, prof,

Stolac
STJEPAN KRST
Ispod brda Kremnica, na nadmorskoj visini od 700 m smjestilo se
malo selo Stjepan Krst. Prema povijesnim vrelim u osmansko doba selo
se zvalo Korotua, a kasnija vrela ga donose pod imenom Podkrevnice
(Podkremnice), prema istoimenom brdu koje se izdie sa sjeverne strane
sela. Ovaj naziv se susree u 19. stoljeu kada selo Podkrevnice spominju
kao selo u upi Dubrave.1 Naziv Stjepan Krst se prvi put spominje u
Austrougarskim kartama iz 1884. god.2 Tu se spominje pojam Stjepankrz
u blizini sela Dabrica. Nakon toga ponovno susreemo pojam Stjepan
Krst u lanku Marka S. Popovia iz 1889. god. Tu se spominje Stjepan
Krst kao mahala u selu Dabrica.3
Slika 1. Austrougarska katastarska karta iz 1884. godine4
O nazivu sela postoje mnoge legende i prie, tako da je teko rei

koja je od njih tona, ali ono to je neupitno jest to da je selo ime dobilo
Milenko Krei; 300 godina upe Dubrave, Aladinii 2006., str.116.
www.dojnjahercegovina.com
3
Marko S. Popovi; Dabrica i Grad Kotun, Bosanska Vila, 1889.
4
www.dojnjahercegovina.com
1
2
Branka Pulji je roena na Stjepan Krstu 1980. godine. Diplomirala

je Povijest i zemljopis na Filozofskom fakultetu Sveuilita u
Mostaru. Radila je kao profesorica u Srednjoj koli u Stocu i
Brkom.
po nekom Stjepanu, koji je oito ostavio veliki trag u selu. Najee

spominjana legenda je ona koja govori o etvorici brae koji su bili
vojvode uvenog Nine od Kotuna. Sva etvorica su ivote izgubili na
ovim prostorima, tako da mjesta gdje su izgubili ivote nose naziv njima
u ast. Na mjestu dananjeg Stjepan Krsta pogino je Stjepan. Na mjestu
gdje je poginuo postavljen je kameni kri po kojemu je selo i dobilo ime.
Istono od sela nalazi se mjesto Jasena, koje je ime dobilo vjerojatno po
Stjepanovom bratu Jasenku, koji je na tom mjestu izgubio ivot. etkova
voda, vrelo nedaleko od sela ime nosi po treem bratu etku, dok etvrti
brat Radan ivot izgubi nedaleko od sela Hodova, gdje postoji mjesto
Radanov Krst, vjerojatno je tako prozvano njemu u ast.
Selo se nalazi na tromei, izmeu Istonog Mostara, Nevesinja i
Berkovia, ijoj upravi i pripada. Naime, do 1992. godine selo je pripadalo
opini Stolac, ali je Daytonskim sporazumom 1995. godine selo pripalo
opini Berkovi u Republici Srpskoj. Prvi organizirani odlazak nakon
ratnih dogaanja na prostore sela bio je 1996. godine. Granii sa susjednim
selima: na sjeveru s Kamenom, sa sjeveroistoka i istoka sa uberinom i
Jasenom, s jugoistoka s Dabricom, s juga i jugozapada s Ljubljenicom,
dok ga sa zapada i sjeverozapada okruuje selo Gornji Brtanik. Stjepan
Krst je sve do 1974. godine pripadao upi Rotimlja. Dekretom br. 264/74.
8. veljae 1974. godine, Stjepan Krst je proglaen zasebnom upom, u iji
sastav su ula sela Dabrica, Ljubljenica, Donji i Gornji Brtanik i zaseok
Borievina.
66
B. Pulji: Stjepan Krst
Slika 2 i 3. Stjepan Krst panorama s novom crkvom te proljetna panorama mjesta

(foto Vinko Kukrika)
Stjepan Krst nije tipino hercegovako selo gdje dominira kr,

oskudna vegetacija i krta zemlja. Naprotiv, selo je pitomo, s dosta
obradivog zemljita, prilino dosta izvora i s bogatom vegetacijom.
Naalost, veliki dio vegetacije, koji se uglavnom odnosi na umska
bogatstva, je uniten u poratnim godinama prekomjernom sjeom. Kako
na svim selima, tako je i na Stjepan Krstu ivot tamonjeg ovjeka bio
teak. Seoski ivot je olakan 1977. godine kada je selo dobilo elektrinu
energiju. Nekoliko godina kasnije, 1982., selo je dobilo i asfaltni put,
asfaltirana je dionica Dobrovi-Stjepan Krst, a do tada je selo bilo povezano
makadamskim putem, tako da je asfaltiranje olakalo komunikaciju sa
susjednim mjestima, osobito sa Stocem.
Prema popisu stanovnitva iz 1991. godine u selu je ivio 191
stanovnik. Sastav stanovnika je bio sljedei: Hrvata 169 i Srba 24, a
ostalih narodnosti nije bilo. Zadnjih pedesetak godina broj stanovnika se
poeo smanjivati. Razlozi smanjivanja su razliite prirode, od smanjivanja
prirodnog prirasta, ratnih stradanja, smrtnosti djece, do iseljavanja
stanovnika u razvijenije krajeve. Trend iseljavanja zapoinje pedesetih
godina 20. stoljea kad se uglavnom iseljavalo zbog ekonomske krize,
kada ljudi odlaze u potrazi za boljim ivotom, trbuhom za kruhom.
Iseljavalo se uglavnom u razvijenije zapadne zemlje, Njemaku i
vicarsku. Meutim, najvei broj naih ljudi novi dom je pronaao u
susjednoj Hrvatskoj. Veliki broj njih je iselio i u blie opine, apljina
i Mostar. Drugi razlog iseljavanja bilo je odlazak mladih na kolovanje.
Stjepan Krst nije imao kolu, tako su djeca upisivana u kolu na Donjem
Brtaniku gdje je pedesetih godina 20. stoljea otvorena etverogodinja
kola. Do otvaranja ove kole najblia kola je bila u Dabrici, gdje su
67
rijetki odlazili na kolovanje. To su uglavnom bili djeaci jer u tom

razdoblju djevojice su bile potrebnije u kui, pa za stjecanje znanja nije
bilo vremena. Mali je broj onih privilegiranih koje su imale mogunost
ii u kolu. Nakon zavrenog etverogodinjeg obrazovanja djeca su
uglavnom upisivana na daljnje kolovanje u Hodovu, rjee u Stolac ili
Mostar. Mostarske i stolake kole su uglavnom bile rezervirane za one
koji su odlazili na srednjokolsko obrazovanje. Oni koji su upisivali
fakultet odlazili su uglavnom u Mostar, Dubrovnik, Zagreb i Sarajevo.
Veliki broj mladih je nakon zavrenog kolovanja ostajao izvan sela,
tamo gdje mu se pruila mogunost boljeg ivota. Osim ve navedenih
razloga, treba napomenuti da je znaajno smanjivanje bilo i nakon ratnih
dogaaja. Prema popisu stanovnitva 1991. godine na prostoru sela
zabiljeena su sljedea prezimena: Kevo, Lonar, Karlovi, Ivankovi,
Mari, Pulji-Vidi, Kukrika, Rupar, urica i Ivkovi. Svako prezime ima
svoju priu, kroz razgovor sa starijim ljudima pokuala sam saznati otkud
sva ta prezimena. Pa sam tako saznala da su Keve doselile iz Svitave,
Marii s Goranaca kod Mostara, s tim da su prvo doselili na Ljubljenicu, a
nakon toga na Stjepan Krst. Lonari vode podrijetlo iz Britvice, Karlovii
iz Glavatieva, Kukrike iz Koteza, a Puljii-Vidii s Gornjeg Brtanika.
Ivankovii su u selo doselili iz Hutova i to prvo u zaseok Vrtjeljka, da bi
1973. godine doselili u selo.
Stanovnitvo se uglavnom bavilo poljoprivredom. Od stoke se
najvie panje posveivalo uzgoju goveda i ovaca. Osim spomenutih
u selu je bio znaajan i uzgoj koza. 1948. godine donesen je zakon o
smaknuu koza u svim selima, pa tako i na podruju naeg sela.5 Od ostale
stoke uzgajani su jo konji i magarci koji su sluili kao teglea stoka,
uglavnom za oranje i transport. Za stoarstvo se u selu moe rei da je
polunomadskog karaktera, jer se znaajan broj ljudi bavio planitarenjem.6
Od ratarskih kultura najvie su se uzgajale one koje su bile potrebne za
ivot, kako ljudi tako i stoke. Najzastupljenije su bile itarice; penica,
zob, jeam (jarik), kukuruz i ra koja je imala dvostruko znaenje. Osim
za prehranu sluila je i za pokrivanje kua. Velika panja je posveivana
i uzgoju krumpira jer je to bio osnovni prehrambeni proizvod. U selu je
bio zastupljen i uzgoj duhana, uglavnom u komercijalne svrhe, to je bio
jedini proizvod od kojeg su se mogla dobiti neka novana sredstva. to se
tie voarstva, ono nije bilo razvijeno. Iako je podruje pogodno za uzgoj
razliitih vrsta voa, ipak nekih veih zasada nije bilo, jer se zemljite
uglavnom iskoritavalo za uzgoj itarica i slinih kultura. Na podruju
sela u novije vrijeme bila su zasaena nekolika vinograda.
Grupa autora; Od Hrguda do Huma, Mostar 1999., str. 369.
Planitarenje=djelatnost koja je bila zastupljena u naem selu, a odnosi se na ljude
koji u kasno proljee izgone stoku na planine radi ispae.
5
6
68
Dr. sc. Ivica Pulji,

Neum
KROZ PROLOST UPE STJEPAN KRST1

Sjeverno podruje drevne upe Dubrave, upa Stjepan Krst, koja obuhvaa
sela Brtanik, Ljubljenica i Dabricu, vjerojatno je ostavilo najmanje
tragova u izvorima drevne Humske zemlje! Ipak, autor je pokuao na
temelju ono malo krtih, sluajno pronaenih arheolokih nalazaka i
turih povijesnih podataka ljubiteljima svog rodnog kraja i zaviaja brzim
hodom kroz prolost, opisati tijek dogaanja na ovim prostorima. Vie kao
temeljno povijesno tivo nego kao znanstvenu raspravu.
Kljune rijei: prolost upe Stjepan Krst, katolici, pravoslavci,

Turci, Trebinjsko-mrkanska biskupija, upa Dubrave.
1. Prethistorija: najstariji tragovi ovjeka
Kad je ovjek poeo ivjeti na naem podruju, moemo samo
nagaati. On je, naime, na itavoj kugli zemaljskoj ostavio veoma malo
tragova svoje prisutnosti u najstarijim razdobljima, poevi od starijeg
kamenog doba (paleolitika). Zato je prava dragocjenost nalaz pronaen ne
odvie nedaleko od ovog kraja, u peini Badanj, smjetenoj u koritu rijeke
Bregave na izlazu iz Vidova Polja.2 Sline mogunosti za ivot pruao
Ovaj rad nije niti moe biti struna povijesna studija nego vie-manje poprilino
brzi hod kroz dugu prolost kraja. Ipak, on e ljubiteljima svojih korijena dati temeljne
informacije od kojih se moe dalje krenuti putem istraivanja. Za ovako irok vremenski
okvir nije mogue navoditi iscrpan kritiki aparat pa itatelja upuujemo samo na
najnuniju literaturu.
2
Usp. . Basler, Paleolitsko prebivalite Badanj kod Stoca, Glasnik Zemaljskog
muzeja, (odsad: GZM, ), XXIX/1974. str. 5-13. O paleolitiku usp. ediciju Praistorija
jugoslavenskih zemalja, I, Peleolitsko i mezolitsko doba, Sarajevo, 1979. Izdanje
odsad citiramo Praistorija s oznakom sveska i brojem stranice. Usp. i B. Marijan,
Protopovijesno doba u Hercegovini, Hum i Hercegovina kroz povijest (Odsad: Hum i
Hercegovina), Zagreb, 2011., str. 25-54.
1
Ivica Pulji je roen na Gornjem Brtaniku 1948. godine. Prvi je

dijecezanski sveenik s podruja upe Stjepan Krst, zareen 1973.
godine, a prole, 2013. godine, obiljeio je 40 godina misnitva. Kao
sveenik je djelovao na vie upa, a trenutno je upnik u Neumu. Bio
je prvi urednik Crkve na kamenu. Idejni je zaetnik serije Humski
zbornik iz koje je do sad izalo 15 znanstvenih zbornika posveenim
jugoistonoj Hercegovini. Veinu zbornika je priredio i uredio.
Doktorirao je na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Dobitnik je
nagrade Opine Neum za ivotno djelo za 2013. godinu.
mu je i kanjon Radimlje. Ve izdaleka su lako uoljive peine u Snjenici

koje, koliko je poznato, nikad nisu istraivane. Uostalom, primitivno i
grubo obraeno orue i oruje kojim se ovjek sluio u paleolitiku teko je
razlikovati od prirodnih oblika. A kako je u ovom najstarijem razdoblju ivio
umalo iskljuivo od lova, ribolova i sakupljanja plodova, nije neuvjerljivo
pretpostaviti da se u vrijeme ivota uz peinu Badanj bar zalijetao i na ovo
nae, za lov Bogom dano podruje. Prije svega ovaj umoviti kraj bio je,
i jo uvijek jest, nadprosjeno bogat raznolikom divljai. Brojne travnate
ravnice, okruene i ispresijecane visokim raslinjem (hrast, cer, jasen, grab
i sl.), a osobito upadljivo bogatstvo vodom u obilju izvora, potoka i virova,
od kojih neki ni u najveim ljetnim suama ne presuuju, predstavljale su
pravi mali raj za sve vrste ivotinja. A visoko raslinje prualo je ovjeku
i njegovoj lovini obilje umskih plodva: divlje jabuke (divljake), kruke,
trenje (trensle), ljive, drenjine, kupine te osobito ira i drugih umskih
plodova. Tako nam nalazite Badanj, doputa pretpostaviti da je ovjekova
noga stupila i na ovo podruje ve u paleolitiku koji traje po prilici do 10.000
godina prije Krista.
Slika 1. Paleolitska naseobina Badanj nad Bregavom

Slika 2. Ostaci kamenog orua i oruja paleolitskog ovjeka iz Badnja
Za razliku od starijeg kamenog doba ovjek mlaeg kamenog doba

(neolitika koji, prema uglavnom prihvaenoj dataciji, traje do oko 2.500 god.
prije Krista) ostavio je na ovom podruju jasne dokaze svoje prisutnosti,
iako je rije o sluajnim nalazima, bez sustavnog istraivanja. Kameni
ekii i sjekira s Gornjeg Brtanika predstavljaju doista dragocjene nalaze
iz neolitika s ovog podruja. Budui da su napravljeni od materijala koga na
70
I. Pulji: Kroz prolost upe Stjepan Krst
ovom podruju ne nalazimo, dragocjen su dokaz organiziranog suivota na

irem podruju koji se ponajvie oituje u trgovinskoj razmjeni.3
Slika 3. Kamena sjekira iz eneolitika s Gornjeg Brtanik

Slika 4. Runi mlin s Gornjeg Brtanika
Iz tzv. metalnih razdoblja (bakarno, bronano i eljezno doba)

sluajno je pronaeno nekoliko dragocjenih i vrijednih predmeta. Tu je
prije svega pektoral iz nekog groba, ili kod Lonarevih kua ili s Donjeg
Brtanika, s likom ptica iz sredine VIII. stoljea prije Krista.4
Slika 5. Kameni eki iz neolitika, dva su slina naena na Gornjem Brtaniku.
Na ovom podruju pronaene su i bronane knemide5 koje se

datiraju u VII. ili VIII. stoljee prije Krista. S Brtanika potjee i eljezna
Opirno: Praistorija, II, passim. Osobito crtei i tabele na kraju sveska. Kameni
eki i oteenu kamenu sjekiru iz neolitika pronaao je Andro Pulji Handi s Gornjeg
Brtanika te ih prepustio dr. Marku Vegi i dr. Miri Palameti.
4
Usp. . Basler, Paleolitsko prebivalite Badanj kod Stoca, Glasnik Zemaljskog
muzeja, (odsad. Kuko, Neobjavljeni privjesci iz aserije: prilog poznavanju liburnske
nonje, ASSERIA, 8, 2010., 2011., str. 103. B. Marijan, Razvoj simbolike vodenih
ptica na primjeru prsnog nakita kasnog bronanog i ranog eljeznog doba u Bosni i
Hercegovini, Godinjak Centra za balkanoloka ispitivanja, 30, Sarajevo, 217-235.
5
B. ovi, Bronzane knemide iz Dabrice kod Stoca, GZM 1974, Sarajevo,
1976., str. 19-32. Isti autor, u: Arheoloki leksikon, III, Sarajevo 1988., str. 193 br. 406.
Praistorija, V, str. 592. I. Bojanovski, Prethistorijska i rimska cesta Narona - Sarajevsko
polje s limitrofnim naseljima (odsad: Prethistorijska i rimska cesta Narona-Sarajevo) ,
ANUBiH, Godinjak, knjiga XVII, str.78-79.
3
71
sjekira koja je datirana haltatskim periodom, danas se uva u muzeju u

Neumu.6 Ona i brojne strjelice, od kojih su neke sigurno prethistorijske,
dostatno svjedoe o prisutnosti ovjeka na ovom podruju i vremenu u
kome se ovjek poeo sluiti dragocjenim izumom metala.7
Slika 6 i 7. Prethistorijski pektoral iz groba s podruja upe Stjepan Krst.
Gomile su na ovom podruju bogatije razmjetene na rubnim

dijelovima. Sredinji prostori nisu opori kr pa ih je tu manje. Rije je
o vrlo zanimljivom geolokom sastavu, o emu se u ovoj knjizi moe
proitati u drugim lancima. Bogatstvo fosila i kamena koji nema
vrstou okolnog kra, vremenom se doslovno topio pa bismo gomile
od tog poroznog materijala mogli traiti u nekim grudinama. Vee mase
su Rosna Gomila, gomila na urilu, a Gomila na Dupcima8 (Martinovia
gomila) bez sumnje je jedna od najbogatijih u irem okruju. Djeluje
kao akropola meu irokim gradinskim zidinama gdje nalazimo ostatke
iz najstarijih razdoblja pretpovijesti. Glavnina utvrde oko nje datira se
V.-IV. st. prije Krista. Slabo poznata, a zanimljiva i arheoloki bogata,
je i Markova gradinom s druge strane kanjona Potoka. Zasigurno je
i ona bila jedna od glavnih pomonih utvrda drevnih Daorsa koji su
imali sjedite na Oaniima.9 Gomile na Tovariji i Babina gomila su
Sjekira je poklon p. Andre Puljia Handia s Gornjeg Brtanika. Keramika iz
eljeznog doba naena je u peini Kurijea u Dabrici. Z. Kujundi, Arheoloki leksikon,
III, str. 184 br. 327
7
O ovim razdobljima: Praistorija, svezak I, II i III, crtei u tabelama na kraju knjiga.
8
Z. Mari, Prahistorijska i protohistorijska utvrenja na podruju Daorsa, Akademija
nauka Bosne i Hercegovine (odsad: ANUBiH), posebna izdanja XXIV, Sarajevo 1975
str.108-109. i drugi autorovi radovi u GZM XXVII/XXVIII, 1973. zatim XXX/XXX
1977. Takoer i dr. B. Marijanovi, Arheoloki leksikon, III, str. 186 br. 364., M. Boko,
Naseobinski obrambeni sustav helenistikoga doba u stolakom kraju, Humski zbornik,
IV - Stolac u povijesti i kulturi Hrvata, Zagreb - Stolac 1999., osobito str. 78, 80-82.
9
O gradinama i gomilama postoji doista bogata literatura. Upuujemo samo na
studiju M. Boko, Humski zbornik IV, str. 73-84. zatim isti autor Protopovijesno doba
u Hercegovini, Hum i Hercegovina u I, osobito str. 32-50 i na literaturu navedenu u
biljekama.
6
72
takoer dio obrambenog sustava uz putove. Istiu se i brojne gomile na

sjevernoj granici podruja upe: Kamena, Dragoloz, ulja, zatim gomile
po Kremnicama (Gomila, Baturina, Crni vrh, Otra gomila i dr.) koje su
moda, bar u nekim razdobljima, predstavljale sjeverno granino podruje
ilirskog plemena i dravice naih Daorsa.10
Slika 8 i 9. Bronane knemide iz VII. st. prije Krista sa Stjepan Krsta.
S obzirom na ulogu gomila, danas se moe dosta toga sa sigurnou

rei. esto ih se s pravom zove piramidama u naim krajevima jer iz
nekih od njih su, nakon otuenja kamene mase, isplivale nadgrobne ploe
i grobovi u kojima se mogu jo uvijek vidjeti i ljudske kosti. Takva je
i spomenuta Babina gomila. Gomile uz putove imale su i orijentacioni
i strateki znaaj dojavljivanja i obrane. Isto treba rei i za one po
hrptima brda oko naseljenog podruja. A gomile u gradinama bile su
vienamjenske : zadnja crta obrane, svojevrsni sredinji trg kao mjesto
zborovanja svake vrste, posebno religioznog karaktera,11 a u vrijeme rata
i dragocjen arsenal obrambenog materijala.
Jedna od glavnih uloga gomila svakako je pratnja putova. Tu je ulogu
sigurno imala gomila na Dupcima (Martinovia gomila) za najznaajniji
put kroz na kraj u antiko doba. Trajnijeg znaenja je od prapovijesti pa
sve do novijeg vremena bio put preko Tovarije12 kojim je stoka u proljee
ila na planinske panjake i u jesen s njih vraala jo od ilirskog doba.
Babina gomila je smjetena upravo na sjecitu ovih dvaju putova.
Ovo je podruje povrinski relativno malo pa je zato uvijek bilo i
neprikladno da bi se na njemu razvilo neko vee naselje, ali je zato uvijek
bilo sjecite mnogih putova, ve od prethistorije. Svakako najznaajniji
Bojanovski, Prilozi za topografiju rimskih i predrimskih komunikacija, str. 80.
S obzirom na kultnu ulogu gomila, osobito zanimljiva knjiga je: A.kobalj, Obredne
gomile, Sveti Kri na iovu, 1970.
12
I. Bojanovski, Prilozi za topografiju rimskih i predrimskih komunikacija, str. 79.
10
11
73
put kroz upu bio je spomenuti put iz pravca Vidova polja kroz Kukauu,
Krivodo, uz Crnugovac na Tovariju, koja po svemu sudei i nosi ime po
tome to su se, nakon poprilino neugodne i duge uzbrdice, konji ovdje
rastovarali da odmore. Ovim putom su planitari od najstarijih vremena iz
donje Hercegovine izgonili stoku na sjever, a podruje ove upe bilo im
je jedno od vanijih padalita, odmaralita, osobito etkova voda. Na
etkovoj vodi se put granao. Glavni put je nastavljao preko Dobrijenja
i Stjepan Krsta uz Kremnice preko Jasene na sjever. S etkove vode
je drugi pravac iao preko Kalue, pijenika i Borievine na sjever, a
onda je jedan ogranak vodio preko Vilenjaka i Grepka, a drugi preko
eva i Padalita uz Bojiku gradinu u Nevesinjsko polje. S ovog puta se
ogranak kroz Jarakovu kljetinu u Podveleju povezivao s putom kojim
su planitari dolazili iz pravca Mostara preko Buska kroz Jaita. Rije
je o vrlo solidnom putu koji je preko Kondila i niz Teine, pod nazivom
Humski put, takoer silazio u Nevesinjsko polje. Granice izvorne Humske
zemlje mogu se poprilino odrediti upravo po nazivlju ovih putova: na
podruju Humnine putovi su se do novijeg vremena zvali planinski put,
a sjevernije od Mukinje i prema ulazu u Nevesinjsko polje humski put.
Slika 10. eljezna sjekira iz haltadskog perioda s Gornjeg Brtanika.
Ispod Crnugovca se sigurno jedan put odvajao od glavnog puta u pravcu

Tovarije te iao preko Ljubljenice i Dobrovia prema Dabrici. S ua Bune
iao je put preko Rotimlje, Donjeg Brtanika pa preko irokoga dola i Kalue
gdje se spajao s ve spomenutim putovima. Sve do novijeg vremena je bio
u estoj upotrebi konjski put i iz pravca Mostara i Blagaja, kroz Vranjevie i
Borov do na Stjepan Krst, iji su nastavci bili putovi niz Dabricu.
Najrjeitiji spomenici ivota u prethistoriji i helenizmu su gradine,
datirane irim rasponom od 2.000 godine prije do Kristova roenja, kojih
na ovom podruju ima prilian broj. Glavne meu njima su: Brtanska
gradina, Ljubljenska gradina, Markova gradina, Straanica na Stjepan
Krstu, gradina na Hrgudu, stariji period grada Kotuna u Dabrici i dr.13
Arheoloki leksikon, III, str. 177 br. 183., 178 br. 196, 311, str. 184 br. 311, str. 186
br. 364, str. 197 br.583, str. 184 br.311 i dr.
13
74
Ostaci keramikih posuda mogu se nai i na mjestima gdje nema tragova ni

gradinama ni gomilama to govori o izvangradinskim naseljima kojima su
gradine bile samo utoite, refugij. Neki nalazi ostataka zemljanih posuda
s gradina i gomila ovog podruja sasvim sigurno potjeu iz najstarijeg
razdoblja ljudske prolosti.
Slika 11. Babina Gomila na Donjem Brtaniku, uz prethistorijski i rimski put, danas na
raskriju cesta za Donji i Gornji Brtanik
O narodima i plemenima koji su kroz davna tisuljea ovdje ivjeli

znademo takoer vrlo malo. Isto tako i o Indoeuropljanima koji su ovamo
doli u burnim seobama polovicom drugog tisuljea prije Krista. U
simbiozi s ovdje zateenim narodom nastaju plemena na koje se postupno
iri ime Iliri, koji su u pravom smislu rijei ivjeli na podruju dananje
Albanije, juno od Drima.14 U IV. st. prije Krista sa zapada pristiu i Kelti
sa svojom kulturom.
Od konca V. st. prije Krista ilirska plemena na naoj obali stvaraju
vie ili manje jak savez plemena koji ine prvu pravu dravu. Znamo joj
petnaestak vladara, uglavnom iz plemena Ardijeja (Ardijejaca, Vardeja).
Najpoznatija je svakako kraljica Teuta koja nije bila kadra obuzdati ilirske
pljakake navike te je dola u sukob s rimskom dravom, saveznicom
drevnih grkih kolonija na jadranskoj obali. Osobito nama najbliom od
njih, Naronom, koja je postojala na mjestu gdje se danas nalazi selo Vid kod
A. Benac, O identifikaciji ilirskog etnosa, Godinjak, Centar za balkanoloka
ispitivanja, 11, Sarajevo, 1973., str. 93-105. III. izd., A. Stipevi, Iliri, povijest, ivot,
kultura,II. izd., Zagreb, 1989.
14
75
Metkovia. Rat Rima s Ilirima, u povijesti poznat kao drugi ilirsko-rimski

rat godine 135. prije Krista, koga je vodio rimski konzul Servije Fulvije
Flak s 10.000 pjeaka i 3.000 konjanika, bio je za Ardijeje sudbonosan,
otad im se gubi svaki trag.15 Rimljani ve tada postaju presudan faktor u
irem okruju.
Slika 12. Gomila na Dupcima - Martinovia Gomila.
Na irem podruju ivjelo je, osobito zanimljivo pleme Daorsi,16 iji je

glavni grad bio na Oaniima, povie kanjona Radimlje, istono od Vidova
polja. Prvi spomen nalazimo im kod antikog pisca Strabona u I. st. prije Krista
koji pie: Zatim je rijeka Naron i oko nje Daorizoi i Ardiaioi i Pleraioi...17
Oito su kulturom nadilazili ostala plemena jer su kovali vlastiti novac, a
megalitske zidine njihova glavnog grada esto se zovu naom Mikenom!
Oni su se dalekovidno opredijelili za saveznitvo s Rimljanima, ali ih je to
skupo stajalo. Moni Delmati su ih temeljito poharali, poruili i spalili njihove
utvrde i naselja, meu njima i utvrdu oko gomile na Dupcima te konano i
glavni grad na Oaniima. Rimljani su ih za saveznitvo nagradili, ostavili su
im iroku autonomiju i najpovoljniji mogui status nakon poraza Delmata 9.
godine poslije Krista,18 to im je omoguilo nastavak vlastitog naina ivota
u carstvu i uivanje svih blagodati koje im je pruila velesila, rimska drava.
I. Bojanovski, Bosna i Hercegovina: str. 38. A; A. Stipevi69, Iliri - povijest, ivot,
kultura, III. izd., Zagreb, 1991., str. 45.
16
Usp. A. Benac u Praistorija, V, str. 788-789. O Daorsima i Oaniima postoji
doista brojna literatura. Usp. B. Marijanovi, Zavrna istraivanja akropole na Gradini
u Oaniima iz GZM , arheologija, 39, Sarajevo 1984. Osobito vrijedne su brojne studije
napisane o rezultatima arheolokih istraivanja koje ovdje ne moemo ni citirati.
17
Strabonis Geographica. Leipzig 1853, pogl. 315, prema: N. Cambi - U. Pasini,
Antiki izvori o Naroni i Neretvi, Dolina rijeke Neretve od prethistorije do ranog
srednjeg vijeka, Split 1980, str. 285-286. Bojanovski, Bosna i Hercegovina, str. 27, 82. i
101, bilj. 72. Benac, u Praistorija, V, str. 788-789.
18
Bojanovski, Bosna i Hercegovina , str.. 90.
15
76
Slika 13. Ostaci utvrde glavnog grada plemena Daorza na Oaniima
2. Stoljea rimskog mira i civilizacije

Ulaskom ireg kraja u okrilje monog Rimskog Carstva gube smisao
utvrde na nepristupanim visovima, pa i sam nekadanji glavni grad na
Oaniima. Uivajui blagodati rimskog mira (pax Romana) niu nova
naselja u ravnicama, osobito uz rijeke, pa tako i jedno od najbogatijih po
ostacima na podruju itave Bosne i Hercegovine, ono uz Bregavu na
podruju dananjeg Stoca. Tu se, a nerijetko i u iroj okolici, neprekidno
u sluajnim graevinskim radovima nailazi na ostatke pravog urbanog
naselja koga su povjesniari poistovjeivali s municipijem Diluntumom
Dellontino), a u novije se vrijeme s puno vie vjerojatnosti ovdje locira vei
grad, u povijesnim izvorima zapisan pod imenom Sarsenterum (Sarsiteron).
Za ovaj ui kraj od posebnog je znaenja bila izgradnja rimske ceste
iz pravca Narone pokraj gomile i gradine na Dupcima (Martinovia gomile)
upravo kroz samo sredite upe: preko Brtanika (Donjeg i Gornjeg) i
Stjepan Krsta pa preko Jasene u Nevesinjsko polje i dalje.19 Vjerojatno je
to bila najkraa cestovna veza Narone, ne samo sa sredinjom Bosnom,
nego i s prijestolnicom Panonije Sirmiumom (dananjom Mitrovicom) po
kome nosi ime Srijem. Sudei po dubini brojnih vidljivih utora u kamenu od
gomile na Dupcima preko Vlaina na Donjem Brtaniku pa opet nedaleko
od gomile Straanice uz Kremnice, a osobito u tzv. Jasenskom potoku
Miljokaz s etkove vode se datira 305-307 god., ali je zapravo rije o novom
natpisu preko starog, cesta je, dakle, sigurno starija. Marijanovi, Arheoloki leksikon,
III, str. 172 br. 82.
19
77
Slika 14. Fibula pronaena na Duaninama u grudini pored bive prodavaonice na

Stjepan Krstu.
(Vuji klanac, Razbojite i dr.) te ostacima kaldrme na oba Brtanika, cesta

je bila jedna od najfrekventnijih rimskih cesta uope. Na Donjim Peralima
na Gornjem Brtaniku je pronaen i rimski miljokaz iji se gornji dio s
natpisom, pisanim 305./306. godine uva u Zemaljskom muzeju u Sarajevu,
a donji dio je spaen iz korita potoka te je izloen u lapidariju u Hutovu.
Na miljokazu se spominju Flavije Valerije Konstancije i Flavije Valerije
Sever.20 Miljokaz bi mogao biti oznaka na krianju s putom manjeg znaaja,
onim uz Kvanj preko Breina pa prema rimskim naseljima na Ljubljenici
i Kljetitima. Vea uruena suhozidna utvrda (30 x 25 m) uz Kremnice je
oito sluila sigurnosti ovog puta. Na Duaninama (kod katolikog groblja
i bive prodavnice) na Stjepan Krstu u ostacima grudine prigodom gradnje
mjesne prodavnice pronaao je Frano Pulji Vidi grob s ostacima vojne
opreme koju je prouavao Marko Vego. Poslije njegova odlaska pronaena
je tipina rimska kopa/fibula koja se uva u muzeju u Neumu.21 To nam
daje pravo zakljuiti kako je ovdje bila cestovna postaja neke vrste. Za
pretpostaviti je da je postojao i neki rimski put iz pravca Blagaja preko
Stjepan Krsta prema Dabrici kao veza gradova Bona (Blagaj) i Castrum
(Kotun) u Dabrici.
Na Ljubljenici u samom selu ostaci su naselja i grob iz rimskog
doba s bronanim prilozima. I na Kljetitima je postojalo rimsko naselje, a
Postoji vie studija o ovoj cesti. Usp. I. Bojanovski, Prilozi za topografiju rimskih i
predrimskih komunikacija i naselja u rimskoj provinciji Dalmaciji, ANUBiH, Godinjak,
knjiga XVII, Centar za balaknoloka istraivanj, knjiga 15, str. 78-83. Na miljokazu pie:
D(ominis) n(ostris) imp(eratoti) / Flavio Valeri - / o Constantio / p(io) f(elici) Aug(usto)
et Flav(io) Vale - /io Severo nob(bilissimo Cae(sari). Usp i E. Paali, Antika naselja i
komunikacije u Bosni i Heregovini, Sarajevo, 1960., str. 61.
21
Usp. npr. jednu od mnotva pronaenih slinih fibula koje se datiraju rimskim
vremenom: F. Fijala, Prilozi arheologiji Bosne i Hercegovine, GZM 1889., str. 90.B.
ovi, GZM 1974, Sarajevo 1976., str. 19-32.
20
78
u njegovoj blizini i ostaci nedopeenog crijepa, to je dokaz da je u blizini

naselja bila i radionica crijepa.22
Slika 15. Segment antie (Peutingerove) karte koji prikazuje ovaj dio provincije Dalmacije
U Dabrici je pronaen rimski novac. Objavljen je novac cara Marka

Aurelija (vladao 161.-169. god.).23 U peini Kurijea i uz nju postoji zid u
malteru, a pronaeno je rimske provincijalne keramike i stakla.24 I s drugu
stranu kanjona nasuprot gomile na Dupcima je Markova gradina gdje su
vidljivi ostaci utvrde s krenim malterom, ostacima crijepa i stakla.
Grad - utvrda Kotun (Kotur, od Castrum ili Kastron) u Dabrici je
vjerojatno sagraen u doba borbi cara Justinijana s Gotima, dakle prije
535. godine.25 Pretpostavlja se da je Kotun istovjetan s gradom koga car
Konstantin Porfirogenet polovicom X. st. spominje, uz susjedni grad Bona
(Blagaj) i duge, pod imenom Dobriskik26 (moda Dabriki?).
Spomenutim putnim pravcima sigurno su stigli na ire podruje i
prvi kranski vjerovjesnici, poevi od uenika apostola Pavla, svetih
Tita i evaneliste Luke.27 Za njih pie u povijesnim vrelima da su irili
. Truhelka, Prilozi rimskoj arheologiji Bosne i Hercegovine, GZM 1892, str.
365. Marijanovi: Arheoloki leksikon, III, str. 183 br. 295. I. remonik, Arheoloki
leksikon, III, str. 185 br. 346.
23
G. Kraljevi, Rimski novci sa podruja Stoca, GZM XXX-XXXI, 1975-1976., 323
br. 45. Isti autor, Arheoloki leksikon, III, str. 172 br. 84.
24
Z. Kujundi, Arheoloki Leksikon, III, str. 184 br. 327.
25
O Kotunu postoji brojna literatura. Detaljnije usp. . Basler, Arhitektura
kasnoantikog doba u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1972., str. 50-51. Isti autor,
Arheoloki leksikon, III, str. 184 br.311.
26
K. Porfirogenet, O upravljanju carstvom, poglavlje XXXIII. (prijevodi i komentari)
Nikola Tomai- Gyula Maravcsik J. H. Jenkins, Zagreb, 2003. str. 89 i 280-281. .
Basler, Arhitektura kasnoantikog doba str. 50-51.
27
U II Tim, 4. 11, sv. Pavao pie da je njegov uenik Tit otiao u Dalmaciju. Sv.
Epifanije pie da je u Dalmaciji propovijedao sv. evanelist Luka u svom djelu. J. P.
Migne, Patrologia, ser. graeca, vol. 41/3. 908-910. Paris, 1866.
22
79
Slika 16 i 17. Donji i gornji dio rimskog miljokaza s Donjih Perala (G. Brtanik)
kranstvo u pokrajini Dalmaciji koja se u ono vrijeme prostirala sve do

padina bosanskih planina prema panonskoj ravnici. Biskupija u Naroni28
utemeljena je ve prvih stoljea. Njezin biskup, muenik sv. Venancije,29
prvi je nama poznati biskup i muenik ovog kraja. Do VI. stoljea
kranstvo se do te mjere proirilo i uvrstilo i na ovom podruju da je
godine 533. u rimskom naselju u Stocu utemeljena i posebna Sarsenterska
biskupija30 za prostore bive male drave Daorsa, rimskih saveznika, koja
po seobi naroda i dolaskom Hrvata prerasla u drevnu Humsku i konano
Stonsku biskupiju.31
28
A kegro Naronitanska biskupija (Ecclesia Naronitana), Hercegovina, 23, Mostar,
2009. i The dioecesis of Narona (Ecclesia Naronitana), Arheoloki Vestinik, 61,
Ljubljana, 2010., str. 229-244.
29
F. Buli, u Vijesnik arheolokog drutva, NS, XV (1926), str. 55-71. D. Mandi,
Rasprave i prilozi, Rim, 1963., str. 1-18. . Basler, Kranska arheologija, Mostar, 1986.,
str. 38-39. A. kegro, Na rubu opstanka - Duvanjska biskupija, Zagreb, 2002., str. 26.
30
I. Pulji - A. kegro, The Diocese of Sarsenterensis, Arheoloki vestnik, 57,
Ljubljana, 2006., str. 219-241. I. Pulji, Traganje za kasnoantikom biskupijom
Sarsenterensis, Stolako kulturno proljee, 4, Stolac, 2006., str.33-54. A. kegro,
Ranokranska crkvena organizacija s hercegovakih prostora, Hum i Hercegovina,
I, str. 104-105.
31
Usp. o tomu kratko na rad Stonsko-humska biskupija i poeci kranstva u
Humskoj zemlji, Hercegovina, 8-9 (16-17), Mostar, 2002./2003., str. 23-30. i V. Lupis,
Povijesni pregled zahumske (stonske) biskupije od poetaka do 1300. godine, Hum i
Hercegovina, str. 133-151.
80
Slika 18. Ruevine grada Kotuna (Kotura, Kostura) u Dabrici
3. Dolazak i krtenje Hrvata

Rimsko carstvo je pred seobu naroda temeljito oslabilo u svakom,
a osobito vojnikom pogledu. Tako je postalo poeljan plijen mnogim
barbarskim narodima pokrenutim u veliku seobu s istoka i sjevera koja
je trajala stoljeima. Svi narodi koji su prelazili Dunav i prodirali prema
Jadranskom moru sigurno su koristili mreu rimskih cesta pa svakako i
onu koja je prolazila kroz sredite ove upe. Uspomena na Gote je naziv
Gacko, zatim Onogot (dananji Niki po vojskovoi Anagastu),32 a
prema nekim tumaenjima i Hrgud.
Slika 19. Naa najstarija biskupija bila je u Naroni (Vid kod Metkovia). Na njezinu
prostoru je 533. godine uspostavljena naa druga Biskupija na podruju dananjeg
Stoca: Sarsenterska (Sarsenterensis)
32
V. orovi, Prolost Hercegovine, Mostar i Hercegovine, Jugoslovensko profesorsko
drutvo 1937., str. 5. K. Jireek - J. Radoni, Istorija Srba, I, Beograd 1981, str. 30.
81
Posljednji u viestoljetnoj seobi naroda ovim prostorima mariraju

Slaveni s Avarima - Obrima. Drevni pisci slavenske mase navode pod
imenima Anta i Veneta.33 Pod vodstvom Avara Slaveni kreu u temeljite
pljakake pohode preko Dunava ve od poetka VI. stoljea, a poetkom
VII. st. dospjee i do samog sredita istonog Rimskog Carstva,
Konstantinopola (Carigrada). Bizantski car-pisac Konstantin Porfirogenet
pie kako je ondanji car Heraklije (610.-641.) u smrtnoj opasnosti pozvao
u pomo Hrvate iz Bijele (ili Vele) Hrvatske koja je jo u vrijeme njegova
pisanja (polovica X. stoljea) postojala sa sreditem oko Krakova.34
Najstariji spomen Hrvata neki povjesniari vide ve u narodu
Hruhati (Harauvati) u glasovitom Darijevom natpisu iz 520. god. prije
Krista u Behistunu (Bagistan, Bisutun). U nadgrobnim spomenicima iz
II./III. st. u Azovu na uu rijeke Dona je zabiljeeno osobno ime Horvat
(Horouathos).35 Hrvatska povijest je tijekom obiju Jugoslavija sustavno
potiskivana te su se u raznim povijesnim knjigama prostori i povijest
Hrvata trajno suavali. Nakon Domovinskog rata javljaju se knjige koje
ponovno pretresaju najstariju povijest i korijene Hrvata.36
Spomenuti car Porfirogenet tvrdi da su se Hrvati odazvali pozivu
cara Heraklija te pod vodstvom petorice brae i dviju sestara porazili
Avare i onda se, carevom voljom, nastanili u onodobnoj velikoj provinciji
Dalmaciji. Jedan se dio odvojio i nastanio u Panoniji, a drugi dio u Iliriku.37
Iz drugih Porfirogenetovih spisa vidi se da mu je Dalmacija poinjala od
Bara i prostirala se do istarskih gora, a u irinu do rijeke Dunava. Glavni
grad Ilirika je za Porfirogeneta Dra, a Panonija je porjeje Save, Drave i
Dunava.38 U Humskoj Zemlji (Zahumlju) car spominje rijeku Bonu (Bunu)
i nad njom istoimeni grad to je u prijevodu Blagaj, zatim Hum, Ston,
Mokriskik (Mokro kod irokog Brijega), Jolje (Olje u dubrovakom
primorju), Galoumainik i Dobriskik to je oito Dabriki, ve spomenuti
Kotun.
33
Saeto: F. ii, Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara, Zagreb 1925. i pretisak
1990., str. 182.
34
Porfirogenet, O upravljanju carstvom, str. 265-270.
35
N. M. uji, Staroiransko podrijetlo Hrvata, Zagreb, 1991. M. Marinko, Povijest
i znaenje imena Hrvat, Kai, 25, Split, 1993. M. Vidovi, Hrvatski iranski korijeni,
Zagreb, 1991. R. Katii, Uz poetke hrvatskih poetaka, Split 1993.
36
Usp. npr. Tko su i odakle Hrvati, revizija etnogeneze, Znanstveno drutvo za
prouavanje podrijetla Hrvata, Zagreb, 1993., N. Budak, Etnogeneza Hrvata, Zagreb,
1995. i dr.
37
Porfirogenet, O upravljanju carstvom , pogl. 30. i 31. nav. izd. str. 260-270. N. Klai,
Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku, Zagreb,1971., str. 134 i 135.
38
Porfirogenet, De thematibus, prema D. Mandi, Rasprave i prilozi..., Rim 1963,
str. 69-73. V. Foreti, Smjetaj Hrvata i Srba u srednjem vijeku s naroitim obzirom na
Crvenu Hrvatsku, asopis Dubrovnik, XII, br. 4, str. 62.
82
Slika 20 i 21. Nadgrobne ploe u Tannais-u (Azov) na kojima se spominje osobno ime
Hrvat (grki: Horoathos)
U drugoj polovici XII. st. latinski sveenik (presbyter diocleatus dukljanski sveenik), ili sam nadbiskup Bara, koji je u literaturi nazvan
(pop) Dukljanin tvrdi da se najstarija Hrvatska prostirala od Vinodola na
sjeveru do Bambalone koja se sad zove Dra . Podruje od Duvna na jug
i istok on zove Crvenom Hrvatskom.39 U sastavu Crvene Hrvatske meu
drugim pokrajinama spominje i Humsku Zemlju (Chelmania) sa upa(nija)
ma Ston, Popovo, apsko, Luka, Velika, Gorimita, Veenike, Dubrave i
Dabar.40 Kao zanimljivost istiemo da se skoro u svim ovim upama ouvalo
sve do turskog osvajanja uz sve politike promjene osobno ime Hrvat to
neosporno govori o pripadnitvu kraja u kome oni ive hrvatskom narodu!
U glasovitoj povelji humskog kneza Nikole, jednoj od najmarkantnijih
osoba humske povijesti, iz 1249. meu velikaima je i Hrvatin Turbi41 iz
Zaablja, u Popovu se 1301. spominje Hrvatin s Trebinje, 1319., 1325.
i 1330. ugledni vlastelin Hrvatin i brat mu Vojin iz dubrovakog zalea,42
god. 1380. primljen je za dubrovakog graanina odlukom Malog vijea
V. Moin, Ljetopis Popa Dukljanina, Zagreb, 1950., str. 54. F. ii, Letopis Popa
Dukljanina, Beograd,1928., str. 306.
40
Moin, nav. dj., str. 75. ii, nav. dj., str. 327.
41
T. Smiiklas, Codex diplomaticus, IV, Zagreb, 1906. str. 415.
42
Croatinus de Trebigna, Foreti, nav. dj. str. 94-96 i bilj. 73, autor pogreno pie
iz Trebinja. M. Sivri, Srednjovjekovna upa Dabar u: P. Aneli - M. Sivri - T.
Aneli, Srednjovjekovne humske upe, Mostar, 1999., str. 210. Usp i D. Vidovi, Razvoj
hrvatskog sustava osobnih imena u istonoj Hercegovini, Hum i Hercegovina kroz
povijest, I, Zagreb, 2011., osobito str. 813 i 815
39
83
Slika 22. Blagaj, ostaci grada iz doba hercega Stjepana
Hrvatin Brajkovi iz Bia kod Mostara, god. 1381. spominje Hrvatin

Pivevia s podruja Trebinja,43 a 1383. se kae da je rije o Hrvatinu
Pieviu s Dabra.44 God. 1395. spominju se Hrvatin Slavogosti i Hrvatin
Tvrtkovi s Plane, a 1397. Hrvatin Trkuli iz dubovakog zalea45 i sl.
U popisu sandaka Hercegovina 1475.-1477. god. nalazimo i poetkom
turske vladavine u Biogradu na podruju Nevesinja Vukasa i Vukaina
sinove Hrvatina i Bogdana sina Hrvata, u nahijama Samobor, Gorade
i Popovo postojao je timar kneza Hrvatina, Stjepana i Radonje kao i
posjed Gornja Vrba u Dubitici.46 Zanimljivo je da su ovo ime usvojili
i domai Vlasi na koje u primorskim krajevima ak i u poecima srpske
vladavine nije bilo pritiska da prijeu na pravoslavlje pa su jo u to doba
u Duklji, Trebinju i Humskoj Zemlji uglavnom katolici.47 Pravoslavni se
Vlasi pomalo doseljavaju u vrijeme kratke srpske vladavine te osobito na
opustjela podruja poetkom turske vladavine.
Kako su Hrvati prema izriitom svjedoanstvu cara Porfirogeneta
doli kao saveznici oito su lako ostvarivali neki suivot sa starim
Foreti, nav. dj., str. 94-96.
Chervatinus Picheuich de Deber, Sivri, Srednjovjekovna upa Dabar, u
zborniku Srednjovjekovne humske upe, str. 210.
45
Foreti, nav. dj. str. 94-95
46
S. Alii, (priredio) Poimenini popis sandaka vilajeta Hercegovina, Sarajevo,
1985., str. 323, 334, 372, 446-447, 571- 572.
47
Srpski kraljevi su nastojali sve slavenske vjernike podvrgnuti srpskoj crkvi a da
katolici ostanu samo Ne-srbi i Arbnasi. K. Jireek - J. Radoni, Historija Srba, II, izdanje
Beograd, 1981., str. 73.
43
44
84
romaniziranim puanstvom to svjedoe ve spomenuti stari ouvani

nazivi: Hrgud, Neretva, Kotun, Buna (latinski bona = blaga, dobra
rijeka - Blagaj je, kako je ve reeno, samo prijevod!). Od tog zateenog
kranskog puanstva Hrvati su poprimali blagodati rimske civilizacije pa
meu njima i ve duboko ukorijenjeno kranstvo. Zato nije nimalo udan
kasniji spoj naziva Stonske i Humske biskupije jer se u Ston u vremenima
seobe povukao biskup iz Sarsenteruma, dananjeg Stoca, koji je upravljao
podrujem spomenute novonastale Humske Zemlje.
Proces pokrtavanja Hrvata, svugdje pa i ovdje, ba zbog ostvarenog
suivota bio je dug. Postupanje Crkve bilo je vrlo obazrivo. Papa Grgur
Veliki sugerira kranskim propovjednicima da poganske svetinje ne rue
nego da ih okreu u tovanje pravoga Boga i svetih muenika. Neosporno
je da je gromovnika Peruna zamijenio na brdima sv. Ilija ili sv. Jure pa
nisu rijetka brda koja se i danas zovu po ovim svecima. Boicu Ognjenu
zamijenila je sveta Marija Magdalena (Ognjena Marija).
U naim tzv. slavama, koje je imao svaki na rod, a neki su ih
ouvali do danas, treba gledati neki pretkranski religiozni obred,
vjerojatnije iz vremena prvog pokrtavanja ilirskih plemena jer ih imaju
i katoliki Albanci dok ih ne nalazimo kod pravoslavnih Albanaca.
U sreditu ovog slavlja kod katolika je svetac koji se slavi. U prolim
stojeima dolo je do nepotrebne borbe protiv slava jer su ih osobe bez
dubljeg poznavanja povijesti poeli drati protuhrvatskom propagandom.
A neki ozbiljniji srpski povjesniari tvrde da su ove slave pravoslavni
preuzeli upravo od katolika!48
Tragove pretkranske religije naih predaka nalazimo u obilju u
pukim obiajima, kao i kod svih slavenskih naroda. Nijedan od obiaja
koji nije bio u suprotnosti s kranskom vjerom nije zatiran nego je nekako
povezivan s kranskim sadrajem. Tako obiaji gobinjanja, kienja kua,
staja, torova grobova i njiva na badnjak brtanom, pa i sami badnjaci koji su
kod katolika hrastova debla, tanja ili deblja, a ne grane s osuenim liem,
nemaju ba nita s kranstvom. Nakon krtenja su ti obiaji povezani uz
roenje Mladog sunca s visine, kako Isusa nazva starac imun u hramu.
Isto tako umivanjem cvijeem na Cvjetnicu, pa loenje vatre na vrhovima
brda prigodom ljetnog solisticija na Ivandan... Kako se vatra urila nije
nemogue da bi moda toponim urilo nosio po tome ime. Isto tako, kultnu
ulogu imao je i naziv Bovan, a imamo ga na Gornjem Brtaniku.
Kod slavenskih naroda religija je obiljeena umjerenim dualizmom.
Glavno boanstvo je uglavnom Svevid (Svantovid), koga kranski
misionari nadomjetaju tovanjem sv. Vida muenika. Naglaen je kult
Grupa autora, O krsnom imenu, Beograd, 1985. Usp. kratko I. Pulji u monografiji
Hutovo, Mostar, 1994., str. 384-388. B. Marijanovi, Slava i Hrvati u Hercegovini,
Humski Zbornik IV, str. 441-465.
48
85
ovog sveca u obiteljskim molitvama sve do novijeg doba, u nekim mu

se molitvama daje prednost i pred samom Gospom (Sveti Vide vidi nas,
slavna Gospe krili nas...). Vidovo polje, grad Vidoki i rijeka Vidotica
(kasnije prozvana Bregavom)49 nose ime po svetom Vidu. U dubrovakim
dokumentima se vie puta Vidovo polje izriito spominje kao Polje
svetog Vida.50 Da li bi se to ime moglo kriti i u naem lokalitetu Vitomir
(po latinskom Vitus), nismo sigurni.
Slika 23. Svevid - Svantovit je imao veliko svetite na otoku Rujani (Rgen)
Ostacima pretkranske religije treba svakako drati vjerovanje u

vile, stuhe... Osobito je zanimljiv izraz namuio sam se do zla boga jer
je kod Slavena uz dobrog boga Svevida poznat i rnibog. Prema nekim
prouavateljima svetita dobrog i zlog boga podizana su uz kanjone
rijeka, s jedne strane Svevidu, bogu svjetla i bjeline, a s druge strane
rnibogu. Moda bismo mogli to kod nas naslutiti u odnosu Crnog Vrha,
Bjelovca i Snjenice, ili moda u lokalitetu Crnugovac. Svakako Morine
kao najpoeljnija planina puanstva ovog kraja sigurno nosi ime po boici
zime i smrti, Morani, a Vele moda po bogu stoke Velesu - Volosu...
Daleko bi nas odvelo traganje za ostacima stare vjere naih pradjedova.
Religija starih Slavena pa i Hrvata neprekidno je u stadiju istraivanja.51
49
I. Pulji, Sveti Vid u stolakoj okolici, Stolako kulturno proljee, I. Stolac,
2004., str. 35-36.
50
Planum sancti Viti, Dravni arhiv Dubrovniku (odsad: DAD), Div. Cancell., 41, f.
110; T. Aneli - M. Sivri, Dubrave u srednjem vijeku Humski zbornik, IX, Aladinii,
2006., str.27 i bilj 43 i 44, str. 36.
51
N. Nodilo, Stara vjera Srba i Hrvata, Split, 1981. . Kulii, Stara slovenska
religija u svjetlu novijih istraivanja posebno balkanolokih, ANUBiH, Djela, Knjiga
LVI, Centar za balkanoloka istraivanja, Knjiga 3, Sarajevo 1979.
86
4. Stoljea slobode: Humska zemlja u sastavu hrvatskih drava

Nae stare kneevine, pa i Humsku Zemlju (Zahumlje, Humnina,
Chelamania) u literaturi znaju zvati zajednikim imenom sklavinije,
imale su veliku autonomiju, a bile su uglavnom u sklopu veih drava i
carstava. Porfirogenet kae da su se u vrijeme slabe vladavine bizantskog
cara Mihaela Mucavca (820.-829.) oslobodile bizantskog vrhovnitva. U
vrijeme kneza Domagoja sudjelovale su 870./71. god. na strani Franaka
u borbi protiv Arapa pod talijanskim Barijem. Car Ljudevit ih zove nai
Slaveni.52
Slika 24. Poetak pisma pape Ivana X. iz 925. godine hrvatskom kralju Tomislavu i
humskom knezu Mihaelu: Ivan biskup, sluga slugu Bojih, ljubljenom sinu Tomislavu
kralju Hrvata i Mihaelu uzvienom vojvodi (knezu) Humljana... i svemu narodu koji
boravi po Slavoniji i Dalmaciji, preljubljenim naim sinovima...
Humska Zemlja je najstariji period svoje povijesti bila u sklopu

Hrvatske. Splitski kroniar Toma Arciakon pie da su granice drave
Hrvata tekle na sjeveru od Dunava do dalmatinskog mora s itavom
Maronijom (neretvanskim podrujem) i kneevstvom (vojvodstvom)
Huma53 to nalazimo i u drugim izvorima. Humska Zemlja je poetkom
X. st. na vrhuncu slave pod najslavnijim knezom svoje povijesti, knezom
Mihaelom sinom Vuevukovim (Bousebuci = Vousevuci), koga se
obino zove Mihael Vievi. Njegova se vlast po svemu sudei irila
sve do Bara54, pa i dalje na istok. Uspjeno je branio Humsku Zemlju
ratujui sa Srbima, Bugarima, Bizantom... Mletaki kroniar Ivan akon
(980.-1008.) pie kako se iz Bizanta vraao Petar, sin duda Ursa zvanog
Patriciacus pa ga je, kad je, vraajui se, htio prijei krajeve Hrvata,
52
O tom piu sve povijesti Hrvata. Usp. npr. N. Klai, Povijest Hrvata u ranom
srednjem vijku, Zagreb, 1971., str. 246-247.
53
Izdanje akavskog sabora, Split, 1977., str. 232. i N. Klai, Historia salonitana
maior, Beograd, 1967. str. sl. 56, fol. 635r.
54
ii, Povijest Hrvata, str. 408. Napredak, Povijest hrvatskih zemalja Bosne i
Hercegovine, I, Sarajevo, 1942., i pretisak iz 1991., (odsad: Napretkova povijest BiH).
87
zarobio humski knez Mihael.55 Na elu hrvatske mornarice preplovio je

Jadran i zaposjeo Sipont kojom ga prigodom kronika zove ak kralj
Slavena.56 Mihael je vjerojatno prenio sjedite Humske Zemlje u Ston
nakon pobjede nad bizantskom vojskom, kako svjedoi jedan natpis u
Stonu.57 Knez Mihael je pod vrhovnitvom hrvatskog kralja Tomislava to
neosporno svjedoi pismo pape Ivan X. 925. god. upueno ljubljenom
sinu Tomislavu kralju Hrvata i Mihaelu preuzvienom vojvodi Humnjana
svemu kleru i svemu narodu koji boravi po Slavoniji i Dalmaciji.58
Papa upuuje jedno (zajedniko) pismo obojici, to govori o jednom
kraljevstvu, a o njihovom narodu govori u jednini. Sabor 925. godine.
odran je, prema djelu Historia salonitana maior, kad je bio u pokrajini
Hrvata i krajevima Dalmacija Tomislav kralj a predsjedao u svojim
krajevima knez Mihael. Zakljuci sabora jednostavno kau: kralj
i prvaci Hrvata. Na saboru 928. god. spominje se prvi put biskupija
Humske zemlje pod nazivom Stonska59 i od tada e se stoljeima nazivati
as Stonskom as Humskom.
Veliki ratovi u vrijeme makedonskog cara Samuila koncem X.
stoljea imali su odraza i na nae ire podruje. U sukobu s Bizantom car
Samuilo je uspostavio saveznitvo s papom Grgurom V. s kim dogovorno
utemeljuje 998./999. nadbiskupiju-metropoliju u Dubrovniku. Ona se
utvruje bilom pape Benedikt VIII. 1022. god. kojom prigodom se prvi
put spominje biskupija naeg podruja pod imenom Zahumlja.60 U ovo
vrijeme se vjerojatno pod bugarskim utjecajem na hrvatskim prostorima
stvara i iri zapadna verzija irilice kojom se, uz glagoljicu, slui vei dio
hrvatskih prostora,, poevi od glasovite Humake ploe preko steaka i
srednjovjekovnih dokumenata umalo sve do novijeg vremena i sve do Istre.
Poslije Samuilova pada, nakon kratkog uspona pod vlastitim knezom
Lutovidom61, Humska zemlja uskoro dolazi u sastav dukljanske drave ili,
F. Raki, Documenta, historiae croaticae periodum antiquam illustrantia, u: Mon.
Slav. merid. 7 (1887), (odsad: Documenta), Zagreb, 1877., str. 388.
56
F. Raki, Documenta , str. 388 i 393.
57
Najbolje itanje natpisa donio je I. Ostoji: O Mihajlovu natpisu u Stonu, Prilozi
povijesti umjetnosti u Dalmaciji, XIV, Split, 1962., str. 34 -39.
58
N. Klai, Historia salonitana maior, sl. 43, fol. 628r. F. II, Prirunik izvora hrvatske
historije, I/2, Zagreb, 1914. str. 213. V. Klai, Povijest Bosne, Zagreb, 1882., str. 96. M.
Kostreni (uredio), sakupili i obradili J. Stipii I M. amalovi, Codex diplomaticus
regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, I, Zagreb, 1967. (odsad: Cod. dipl.) str. 34.
59
N. Klai, Historia salonitana, sl. 50, fol. 631v. ii, Prirunik, str. 222. Kostreni,
nav. dj., str. 39.
60
D. Mandi, Rasprave i prilozi, str. 266-283. M. Barada, Dalmatia Superior, u: Rad
JAZU, 270/1949, str. 93-113. I. Pulji, Uspostava dubrovake metropolije, u: Tisuu
godina uspostave dubrovake metropolije, Dubrovnik, 2001., str. 15-156.
61
Moin, nav. dj., str. 89. ii, Letopis, str. 348.
55
88
Slika 25. Freska graditelja crkve sv. Mihajla u Stonu. Vrlo vjerojatno je rije o naem
najslavnijem humskom knezu Mihaelu
kako je Dukljanin i neki drugi kroniari takoer zovu, Crvene Hrvatske.62

Papa Grgur VII. je Vojislavljeva nasljednika Mihaela (1050.-1082.)
proglasio kraljem. Humska zemlja je ponekad u sastavu ove drave, ali
oito nestabilno budui da se u nju sklanjaju izbjeglice iz Duklje.63
Slika 26. Starohrvatska crkva Gospe od Luina u Stonu, katedrala naih stonskohumskih biskupa
62
O Crvenoj Hrvatskoj usp. S. M. tedimlija, Crvena Hrvatska, Zagreb, 1937.
(ponovljeno izdanje Split, 1991.) i D. Mandi, Crvena Hrvatska, Chicago, 1957.
63
Moin, nav. dj. str. 94, 99, 102. ii, Letopis, str. 356, 366, 371.
89
5. Osvajaki nasrtaji na Humsku Zemlju, stoljea ratova

i stradanja
Od stoljea sedmog do polovice X. stoljea Humska zemlja je
uivala slobodu u okrilju hrvatskih drava. Polovicom X. st. raki je vladar
aslav nakratko ovladao podrujem Neretvana i Humskom Zemljom.64 A i
knez Dea je vladao Rakom. Meutim, on je bio velik darovatelj Katolike
crkve te je za vjeno poivalite izabrao benediktinski samostan.65 Jai utjecaj
istoka doao je tek s monim bizantskim carem Emanuelom Komnenom
koji je proirio vlast daleko na zapad ukljuujui i Humsku Zemlju.
Prve prave nevolje poinju s osvajakim pohodima Velikog rakog
upana Stefan Nemanja s braom Stracimirom i Miroslavom u drugoj
polovici XII. st. Oni prodiru daleko na zapad, sve do na domak Splita.
Bizantski kroniar, carski tajnik i veliki logotet N. Konijata (Akominat,
Honijata, 1150.-1210.) pie da je srpski satrap Nemanja stao zauzimati
neprijeporne zemlje Hrvatske i sebi prisvajati oblast Kotora.66 Katolika
crkva u Humskoj Zemlji po prvi put, nakon umalo est stoljea mirnog
razvoja i ivota, doivljava progone. Nemanja je s braom iz Stona prognao
katolikog stonsko-humskog biskupa Donata i nisu se vie dali vratiti
ni njemu ni njegovim nasljednicima. Uz stonsku katedralu nastanili su
kaluere s Lima. Prisiljen intervencijom pape i hrvatsko-ugarskih vladara,
Nemanja s braom prestaje progoniti katolike biskupe i sveenike te
sklapa mir. Nakon mira dubrovaki nadbiskup Bernard je blagoslovio crkvu
sv. Kuzme i Damjana u Humskoj Zemlji pri povratku iz Bosne.67 Kako su
se u starohrvatskom jeziku lijenici zvali vrai, a sv. Kuzma i Damjan su
zatitnici lijenitva, vjerojatno po toj crkvi nosi ime selo Vrai.
Novi val pritisaka na katolicizam zapoeo je Nemanjin sin Rastko
- Sava. On je u organizaciji Srpske pravoslavne crkve na mjesto biveg
katolikog biskupa u Stonu, uz drevnu katoliku katedralu Gospe od
64
Porfirogenet pie svoje djelo upravo u to vrijeme pa u nekim dijelovima povezuje
Zahumlje sa Srbijom. Usp. B. Grafenauer, Pitanje srednjovjekovne etnike strukture
prostora jugoslavenskih naroda i njenog razvoja, u: Jugoslovenski istorijski asopis,
1-2, 1966., str. 27. LJ. Hauptmann, Konstantin Porfirogenet o porijeklu stanovnitva
dubrovakog zalea, u: Reetarov zbornik, Dubrovnik, 1931., str. 18. Mandi, Rasprave
i prilozi, str. 228-243.
65
I. Ostoji, Benediktinci u Hrvatskoj, II, Split, 1964., str.. 541. Kroniar Rasti (Resti)
kae da je Dea imao gran propensione alla fede cattolica. N. Nodilo, Chronica ragusina
Junii Resti, u: Monumenta Slav merid..., svez. XXV, (1893.), str. 51.
66
Cit. prema D. Mandi, Bosna i Hercegovina., I, Chicago, 1960., str. 297-298. i bilj.
112. Usp. J. Kovaevi, Istorija Crne Gore, Titograd, 1969., I, str. 300. i . Kulii, O
etnogenezi Crnogoraca, Titograd, 1980., str. 18-19.
67
Na lanak Crkvene prilike u srednjovjekovnoj Humskoj Zemlji, u: Humski
zbornik, III, Povijest hrvatskog Poitelja, apljina - Zagreb, 1996., str. 120-121.
90
Luiina, postavio pravoslavnog misionarskog68 episkopa. Kalueri su

svakako imali neto uspjeha u irenju pravoslavlja na stonskom podruju,
ali episkop ba i nije. On se vrlo brzo povukao iz Stona u manastir na
Limu,69 a episkopija mu je posve izgubila teritorijalnu vezu sa Humom i
Stonom.70 Darovnice kneza Miroslava i kraljeva Stefana Prvovjenanog
(1196-1228), Uroa I. (1254.-1264.) i Uroa II. (1318.-1321.) svjedoe da
je humska episkopija opustjela i da ni vrhovine ne ima ni biri nijednogo
dohodka niotkuder jer otstupie hlmskie zemle dohodci71. Konano
se izgleda episkopija ak i u manastiru na Limu utrnula sve do polovice
XV. stoljea.72
U vremenima vre srpske dominacije u svim primorskim
zemljama (Duklja, Trebinje i Humska Zemlja) katolici su esto trpjeli
pritiske pa i teka nasilja. Jedan francuski putopisac poetkom XIV. st.
pie da su u primorskom kraju tadanje srpske drave stanovnici isti
katolici, jednako kao Latini. Drugi pak ovoga kraljevstva su nevjerni
raskolnici i zbog toga jako progone katolike.73 Povijesna vrela svjedoe
da su se katolici ipak oduprli pa su srpski vladari, nakon progona biskupa
Slika 27. Prijekorno pismo pape Aleksandra II. knezu Miroslavu u kome mu uskrauje
blagoslov zbog progona katolikih biskupa.
R. Veselinovi, Istorija Srpske Pravoslavne Crkve s narodnom istorijom, I, Beograd,
1966., str. 4. B. Nilevi, Srpska Pravoslavna Crkva u Bosni i Hercegovini do obnove peke
patrijarije 1557. godine, Sarajevo 1990., str. 26.
69
Jireek tvrdi da nema sumnje kako su episkopi malo stanovali u Stonu, nego najvie
u Miroslavljevoj zadubini na Limu. Jireek - Radoni, nav. dj.,str. 65.
70
Nilevi, nav. dj., str. 30-33.
71
O darovnicama kneza Miroslava, kraljeva Stevana Prvovjenanog, Uroa I., Uroa
II., Stefana Deanskog i Stefana Duana manastiru sv. Petra i Pavla na Limu vidi: S.
Novakovi, Zakonski spomenici srpskih drava srednjeg veka, V, Beograd, 1912., str. 593599. Mandi, Bosna i Hercegovina, III, str. 453-454.
72
Nilevi, nav. dj., str. 35.
73
O. Gorka, Anonvmi descriptio Europae Orientalis... anno 1308, Krakov, 1916, str.
30s, citirano prema Mandiu, Bosna i Hercegovina III, str. 453-454. K. Draganovi u:
Croatia sacra, 1943. , str. 117-118.
68
91
iz Stona, a kasnije i iz Trebinja, katolike ovih pokrajina povjerili crkvenoj

vlasti kotorskog biskupa.74
U navedenim borbama prvi put se javljaju vijesti kako se i na naem
podruju proirio heretiki srednjovjekovni katarski pokret. Iz njega
nastaje tzv. Crkva bosansko-humskih krstjana. Nemanjin sin Vukan, kralj
Duklje, kao katolik optuuje papi bana Kulina i njegovu sestru, udovicu
humskog kneza Miroslava, da u zemlji kralja Ugarskoga Bosni i Humu
ire krivovjerje.75 Herezom je bio izgleda zaraen i kasniji knez Petar76
kao i njegov sin Toljen. Iz Vukanove optunice i kasnijih papinih pisama
hrvatsko-ugarskom kralju bjelodano je da su Bosna i Hum u sastavu
hrvatsko-ugarskog kraljevstva te da je o Bosni kao nekakvoj suverenoj
samostalnoj dravi u vrijeme bana Kulina povijesno nekritino govoriti.
Ve godine 1198. Humska Zemlja je osloboena nakon
hvalevrijedne pobjede u Humu i Rakoj hrvatskog hercega Andrije.77
Meutim ona e ubrzo opet sve vie doivljavati ratne nasrtaje sa svih
strana. Domaa humska vlastela opire se tim nasrtajima. U borbama se
uspjeno snalazio humski knez Andrija, on u ratu srpskog kralja Uroa I.
(1242.-1276.) s Dubrovnikom jami Dubrovanima da e s njima biti u
miru kako su i moji stari imali s vaimi starjeimi u stari zakon pa im
osobito obeaje da ne pridemo na vas s vaim vragom.78 mislei na
kralja Uroa. Kad su se prilike malo smirile, Uroevoj eni Jeleni sinovi
Dragutin i Milutin preputaju upravu katolikog primorja pa Katolika
Crkva ivi jedno vrijeme slobodu. Jelena je, meu ostalim, zasigurno
obnovila i nau Humsko-stonsku biskupiju.79
Knez Andrija je prilino uspjeno vladao Humskom zemljom sve
do smrti kad je pokopan u crkvi Gospe od Luina u Stonu.80 Njegov sin
upana Radoslav pie 1254. god. da je vjern kletvenik gospodinu
Svjedoe to papina pisma caru Duanu, kralju Ludoviku i banu Stjepanu. Smiiklas,
Codex diplomaticus, XI, str. 264-267.
75
F. anjek, Bosansko-humski (hercegovaki) krstjani i katarsko-dualistiki pokret u
srednjem vijeku, Analecta croatica christiana, 6, Zagreb, 1975., str. 81. i sl. 13.
76
Kroniar Resti (Rasti) kae da je Miroslav za dozvolu povratka katolikog biskupa u
Ston traio 300 perpera, a Petar 200! Navedeno Nodilovo izanje, str. 66. i 75.
77
Smiiklas, Codex diplomaticus, II, str. 296.
78
Smiiklas, nav. dj.., III, str. 432. i IV. str. 415. M. Dini, Humsko-trebinjska vlastela,
Beograd,1967., str. 4. Mandi. Bosna i Hercegovina., I, str. 301s.
79
Jelena je direktno komunicirala s papom: D. Martich, Papstbriefe an serbische
Frsten in Mittelalter, Sremski Karlovci, 1933. Plod njezinih nastojanja su odredbe
papa Martina IV. i Honorija IV. o ponovnom imenovanju trebinjskog i stonskog
biskupa. Smiiklas, nav. dj., III. str. 142-143. i VI. str. 488-489. i 551. Objanjenje
spomenutih dokumenata vidi navedeni na lanak, u: Humski zbornik , II, Crkvene prilike
u srednjovjekovnoj Humskoj zemlji, str. 128-129.
80
M. Orbini, Il regno degli Slavi, Pesaro, 1601., str. 391. Prijevod Zagreb, 1999., str.
451.
74
92
Slika 28. Evanelistar kneza Miroslava ima ne samo katoliku ikonografiju nego i
terminologiju (Ivan Krstitelj je van Batista i dr.)
kralu ugarskomu i da s Dubrovanima eli biti u vjeni mir po

staromu zakonu obvezujui se i na rat s kraljom Uroem kad je u ratu
s Dubrovnikom.81 Potomci kneza Andrije domalo postaju najutjecajnija
srednjovjekovna humska vlastela Nikolii, prozvana po knezu Nikoli.82
Hrvatski velika Mladen ubi 1304. god. izriito kae da je
gospodar itave zemlje Hum. U vrijeme vladavine ubia itavom
Humskom zemljom83 ovaj je kraj bio pod jurisdikcijom duvanjskog
biskupa.84 Neposredni gospodari ovog podruja jedno vrijeme bili su
Nelipii, podlonici Bribirskih knezova, kojima hrvatsko-ugarski vladari
potvruju 1372. god. odreene posjede i prava u Humskoj Zemlji.85
Slika 29. Dukljanski kralj Vukan optuuje papi Inocentu III. 1199.-1200. godine bana
Kulina i njegovu sestru, udovicu humskog kneza Miroslava, da ire herezu u Bosni u
(hrvatsko)ugarskom kraljevstvu
Smiiklas, nav. dj., IV, str. 558-560.
Dini, Humsko-trebinjska vlastela , str. 6.
83
...tocius terre Hlim. Smiiklas, nav. dj., VIII. str. 80, 497. X, 77 itd.
84
God. 1495. duvanjski biskup Vitus de Rurchis je Episcopus dumnensis ac totius
terre Cumnensis.D. Farlati, Illyrici sacri tomus, IV. Venetiis, 1769., str. 190. A. kegro,
Na rubu opstanka, duvanjska biskupija od utemeljenja do ukljuenja u bosanski apostolski
vikarijat, Zagreb, 2002., st.178-179.
85
Smiiklas, nav. dj., XIV, str. 440.
81
82
93
Knez Nikola je bio oenjen Katarinom, sestrom bosanskog bana

Stjepana, to njegovi sinovi istiu na nadgrobnom spomeniku u Vranjevu
Selu kod Neuma.86
Bosanski ban Stjepan II. Kotromani se od 1322. zove, kao i gospoda
ubii prije njega, vladarom bosanskim i Humske zemlje gospodin87
Otada se Humska zemlja vee s Bosnom. To je popraeno brojnim sukobima
stare humske vlastele (Nikolia, Sankovia, Draivojevia, Branivojevia)88
s podrinskom velikakom porodicom Hrania Kosaa. U tim sukobima
Dubrovani zauzee 1326. god. Peljeac i Ston, a kralj im je Ostoja, u nestaici
novca, 1399. god. prodao i itavo Primorje gdje Dubrovani utvrdie vlast do
1405. god. Veliki bosanski vojvoda Sandalj Hrani silom iri i uvruje svoju
vlast nad Humskom Zemljom i okolnim krajevima ak i uz pomo Turaka
kojih mu samo 1411. god. dooe u pomo sa 7.000 vojnika. On dapae
1415. god. istie da je postigao uspjeh S milosti i darom Boim i velikoga
cara sultana Mahmet bega i vojvode mu Izaka.89 Dobar dio humske vlastele
poslije njegove smrti 1435. god. vratio se u uobiajenu pokornost ugarskoj
kruni ,90 pie sam kralj Dubrovanima.
Slika 30 i 31. Steci s podruja upe

M. Vego, Novi i revidirani natpisi iz Hercegovine, GZM, XV-XVI, Sarajevo, 1961.,
str. 269.
87
Lj. Thalloczy, Wissenschaftliche Mitteilungen aus Bosnien und Herzegowina, XI,
Be 1909, str. 239s. D. Mandi, Bosna i Hercegovina, I, str. 326s.
88
M. Vego, Iz istorije srednjovjekovne Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1980., str.11-45.
P. Aneli, Studije o teritorijalnopolitikoj organizaciji srednjovjekovne Bosne, Sarajevo,
1982., str. 96-99. V. Klai, Povijest Bosne, Zagreb 1882., fototipsko izdanje Sarajevo,
1990., str. 209-210.
89
LJ. Stojanovi, Stare srpske povelje i pisma, I/2, Beograd, 1934., str. 310.
90
E. Fermendin, Acta Bosnae..., u Monumenta spectantia historiam Slav. merid., vol.
XXIII., Zagreb, 1892, , str. 133.
86
94
Sandaljev sinovac i nasljednik Stjepan Vuki Kosaa bio je jo

bezobzirniji. Odnekud sa zapada je dobio titulu hercega, kojoj je kasnije
dodao od svetog Save, da bi pridobio i pravoslavne podanike, budui da
je u svoju kneevinu ukljuio i manastir Mileevo gdje su se uvale njegove
relikvije.91 Herceg Stjepan je umalo neprekidno ratovao za uskogrudne
sebine interese, kako protiv kraljevske vlasti i ostale vlastele, tako i u
vlastitoj obitelji! Ratovao je sa sinovima svoje sestre Teodore, Petrom i
Nikolom Pavloviima, gospodarima Trebinja, sa suprugom Jelenom i sinom
Vladislavom i dr. U borbama nije bio dovoljno jak pa se nije ustruavao
zvati u pomo i Turke koji opet dolaze u nae krajeve na molbu vojvode
Stipana.92 I Stjepan kao i Sandalj istie da je herceg milostju Boiom i
gospodara velikoga gospodina cara Amir sultan Mehmed bega.93 Stara
humska vlastela polako silazi s pozornice povijesti,94 osiromaena i doskora
je izjednaena s obinim puanstvom.95
S obzirom na vjersku pripadnost96 velikake porodice Kosaa, Sandalja
i sinovca mu hercega Stjepana, iznijet emo nekoliko temeljnih informacija.
Sandalj je 1426. god. sudjelovao u procesiji sv. Vlahe u Dubrovniku s desne
strane knezu i zaelio sagraditi crkvu na dubrovakom podruju da hvata
dui mjesto.97 Kroniar Resti naprotiv pie o njemu da se rodio i umro
kao sljedbenik Crkve bosansko-humskih krstjana.98 O njegovu vjerskom
opredjeljenju ne ostavlja nas u sumnji odluka Dubrovana pri sklapanju
mira da u buduim sukobima sa Sandaljem posrednik izmeu njih bude
djed koji je gospodar i duhovni otac vae bosanske crkve.99
DAD, Dipl. Rag. 391.
S. irkovi, Istorija srednjovekovne bosanske drave, Beograd, 1964., str. 249.
93
F. Mikloi, Monumenta serbica, Be 1859, , str. 457-463.
94
Dini, nav. dj., str. 12-13.
95
Nikolii kao Vukoslavii ostaju u Dubljanima u Popovu, a javljaju se i drugdje pod
nadimcima koji postaju nova prezimena (Grgurevii, Matii, moda i Miliii - Obadi,
Prkaini, Curii, Zvonii i dr.) I. Pulji. Iz prolosti dubljanskog hrvatskog puanstva, u:
Humski zbornik, X, Dubljani, str. 96-113.
96
Usp. o vjerskim prilikama na podruju Humske zemlje na rad Crkvene prilike
u zemljama hercega Stjepana Vukia Kosae, u zborniku Fenomen krstjani u
srednjovjekovnoj Bosni i Humu, Institut za istoriju u Sarajevu i Hrvatski institut za
povijest, Zagreb, Sarajevo - Zagreb 2005., str. 239-267, zatim D. Kora, Vjera u Humskoj
Zemlji, Mostar, 2008. i isti autor Religijske prilike u Humskoj zemlji od XIII. stoljea
do pada pod osmansku vlast, u: Hum i Hercegovina kroz povijest, I, Mostar, 2011.,
str.473-493.
97
Truhelka, u GZM, Sarajevo, 1917., str. 209-211. Perojevi, Napretkova povijest,
str. 416.
98
Navedeno Nodilovo izdanje, str. 264.
99
Jorga, Notes et xtraits pour resvir lhistoire des croisades au XVe sicle, II, Paris,
1899., str. 107-108. M. Perojevi, u: Naprtekova povijst, str. 416.
91
92
95
Slika 32. Steak sljemenjak
Politiki je i herceg Stjepan svom silom dokazivao papama Eugenu

IV. (1431.-1447.),100 Nikoli V. (1447.-1455.),101 Kalikstu III. (1455.1458.)102 i Piju II. (1458.-1464.)103 da je pravi katolik, ali su oni sumnjali
u njegovu iskrenost, slali su mu legata pa ga ponekad i izriito uvrtavali
u heretike. Herceg je na dvoru drao i katolikog sveenika, moda na
zahtjev svojih ena koje su bile odreda katolkinje.104 Sinu Vladislavu je
omoguio teatralno hodoae Gospi u Loreto.105 U oporuci je ostavio
u Dubrovniku naiprvo za moju duicu na slavu i na slubu Boju 10
tisu zlatnih dukat.106 Sluba Boja u Dubrovniku u to vrijeme je
mogla biti jedino katolika pa ga poslije njegove smrti papa Pavao II.
O. Raynaldi Annales ecclesiastici, Lucca 1474-56., sv. IX, str. 538. Fermendin,
nav. dj., str. 208.
101
Fermendin, nav dj., str. 208. anjek, Bosansko-humski krstjani u povijesnim
vrelima, str. 28-29.
102
B. Popari, Tuna povijest Hercegove zemlje 1437-1482, Zagreb, 1942., str. 78.
103
anjek, Bosansko humski krstjani u povijesnim vrelima, str.114-117.
104
Naziv misa vezan je uz crkvu sv. Stjepana pod hercegovom prijestolnicom
Sokolom. D. Kovaevi-Koji, Gradska naselja srednjovjekovne bosanske drave,
Sarajevo, 1978, str. 302. i literatura u bilj. 80. L. Petrovi, Krani bosanske crkve,
Sarajevo, 1953., str. 86.
105
DAD, C. Rogatorum, XIV, 39-40, 44-45. irkovi, nav. dj., str. 209 i 215.
106
M. Sivri, Oporuka i smrt hercega Stjepana Vukia Kosae, u: Motrita, 18,
Mostar, 2000., str. 78-84., posebno bilj. 3 na str. 79.
100
96
zove dragim sinom, (dilectum quondam filium)107 kako se zove samo

vjernike. Doveo je u sredinje zapadne dijelove Hercegovine franjevce
da obraaju heretike, a u isto vrijeme je na dvoru drao i pravoslavnog
episkopa Davida i doputao mu da heretike prevodi u pravoslavlje. tovao
je sv. Savu i nazivao ga udotvorcem108 da pridobije pravoslavne podanike
u istonim krajevima. Pismo carigradskog patrijarha Genadija 1454./56.
god. svjedoi da herceg glumi kranstvo, a sumnja se u pravovjerje i
samog mitropolita Davida na hercegovu dvoru!109
Uz sve navedeno odvie su jaki dokazi da se herceg doista drao
pripadnikom Crkve bosansko-humskih krstjana. U sukobu s njim
Dubrovani predlau 1451. da presude njegova crkvena gospoda.110
Mir sa suprugom Jeleneom i sinom Vladislavom 1453. god. jami se
gospodinom djedom crkve bosanske i 12 strojnikom, meu kojimi
strojnici bude gospodin gost Radin za ivota. S obzirom na diobu sinova
Vladislava i Vlatka jo za ivota odreuje za svjedoke i sreditelje vjere
nae dida bosanskoga i nim 12 poglavitijeh krstjan.111
Bosanski banovi i kraljeva odreda su se izjanjavali katolicima,
ali nisu imali vrstu ni civilnu ni crkvenu vlast nad monim velikaima.
Puanstvo nije slijedilo u vjeri hercega Stjepana. Nakon turskih osvajanja
se pripadnicima Crkve bosansko-humskih krstjana gubi svaki trag. U
nekim krajevima spomen je na njih ostao u toponimiji, ne znamo da li
moda na naem uem podruju naziv polja Gostua ima veze s njihovim
velikodostojnikom ranga gost ili je moda rije o nekom posjedniku
imenom Gosto ili sl. Konano su u Katolikoj crkvi zavrili i potomci
hercegovih sinova Vladislava i Vlatka,112 dok mu je ki Katarina kao
L. Thalloczy - G. Gelcich, Diplomatarium relationum reipublicae Ragusinae cum
regno Hungariae, Budimpeta 1887. str.629. V. AtanasovsKI, Pad Hercegovine, Beograd,
1979., str. 28. i 57, b. 248.
108
M. Vego, Tri povelje o posjedima hercega Stjepana Vukia Kosae, u: Most,
Mostar, 1978, br.19-20. i u zbirci Iz istorije srednjovjekovne Bosne i Hercegovine,
Sarajevo, 1980., str. 466.
109
A. Pavlovi, Katolici i pravoslavni u naim krajevima prema grkim vrelima
15. stoljea, CCP 25, Zagreb 1991., str. 95-108. anjek, Bosansko-humski krstjani u
povijesnim vrelima, str. 319-323. F. anjek, Crkva bosanska: dualistika sljedba ili
evaneosko ideal zajednitva u duhu pracrkve, Studia Vrhbosnensia, 4, Sarajevo, 1991.,
posebno str. 159-161.
110
JJorga, nav. dj., II, str. 444. - cit. prema F. anjek, Bosansko-humski (hercegovaki)
krstjani i katarsko-dualistiki pokret u srednjem vijeku, Zagreb 1975., str. 116. bilj. 39.
111
Stojanovi, nav. dj., I/2, Beograd, 1934., str. 68. i 70. irkovi, Herceg Stefan
Vuki - Kosaa, str. 198-199. Popari, nav. dj. str. 142. anjek, Bosansko-humski
krstjani u povijesnim vrelima, str. 37.
112
M. Sivri, Oporuke kancelarije stonske kneza od sredine 15. stoljea do 1808.,
Dubrovnik, 2002. (usp. inventar oporuka i kazalo). Atanasovski, nav. dj., str. 126-188.
107
97
posljednja bosanska kraljica uspjela izbjei u Rim gdje je umrla te se tuje

kao blaenica.113
Slika 33. Kraljica Katarina, ki hercega Stjepana, supruga kralja Stjepana Tomaa.
Roena je u Blagaju oko 1425. a umrla u Rim,u 25. listopada 1478. godine na glasu
svetosti. Pokopana je u crkvi Ara coeli.. asti se kao blaenica
Materijalni ostaci iz srednjeg vijeka na podruju nae upe nisu

odvie brojni. Istie se velika nekropola steaka na Crkvinama u Dabrici
sa 168 steaka, znatno manja na lokalitetu Brijeg te jo poneki samac.114
U Braiima postoji nekropola s 33 steka i kamenolomom, isto tako i
na Koritniku s 14 steaka.115 Zanimljivost predstavlja lokalitet na ulazu
u polje Gostuu ispod Donjih Perala na Gornjem Brtaniku gdje je na
stijenama vidljivo odsijecanje blokova veliine steaka. Na podruju
Ljubljenice postoje dvije manje nekropole, uz pravoslavno groblje 15
steaka i druga nekropola s 20 steaka. Zanimljivost takoer predstavlja
Usp. Franjevaka teologija Sarajevo, Povijesno-teoloki simpozij u povodu 500.
obljetnice smrti bosanske kraljice Katarine, odran 24. i 25. listopada 1978. u Sarajevu,
Radovi objavljeni 1979. i K. Draganovi, Katarina Kosaa bosanska kraljica, Sarajevo
1978.
114
. Belagi, Steci, kataloko - topografski pregled, Sarajevo, 1971.,str. 367-368.
N. Mileti u: Arheoloki leksikon, III, str.171 br.65. i 172 br. 85.
115
Belagi, Steci Kataloko - topografski pregled, str. 374. Mileti u: Arheoloki
Leksikon, III, str.169 br. 31 i 184 br.309
113
98
spomen Vukosava Crijepovia na jednom steku.116 Na lokalitetu koji se

izvorno zove Stjepan Krst postoji takoer ovea nekropola sa 150 steaka.117
6. Stoljea turskog ropstva
Turci su granine kranske drave osvajali ponekad i itavo stoljee
taktikom dugogodinjeg mrcvarenja i slabljenja u pljakakim prodorima
dok ih ne bi posve osiromaili, ne samo materijalno, nego i brojem puanstva,
koje je trailo spas preko granice. Tako je bilo i s ovim naim krajevima. Ve
su 1386. god. prodrli do Neretve. Dubrovaki izvori govore 1395. god. o
masovnom bjeanju puanstva iz svog zalea118 Turci su u prodorima koristili
drevne putove pa i one spomenute kroz ovaj na kraj iz pravca Nevesinja.
Puno stoljee je u naem irem okruju obiljeeno strahom od Turaka.
Herceg Stjepan je s njima, nekad milom, nekad silom, suraivao dok mu,
osobito 1459./60. god., oni temeljito ne opljakae zemlju.119 Uvidjevi da se
primie vrijeme osvajanja, stupio je konano i on u protuturski savez koga
je organizirao papa Pio II. Ali, bilo je prekasno, ve 1463. i 1464. s padom
Bosne pade i znatan dio Hercegovine. Turci njegovim sinovima Vladislavu
i Vlatku otimaju dio po dio preostalih posjeda. Blagaj su Turci zauzeli ve
1466.-1468. god.120 Zna se da su dubrovake trgovake karavane jo u
srpnju 1468. god. slobodno prolazile121 putem pored Vidokog. I Vidoki s
itavim ovim naem krajem Turci su najvjerojatnije zauzeli ve spomenute
1468. god. Kako im nije bio od veeg znaenja u njemu nisu drali nikakvu
znaajniju posadu sve do poetka XVIII. st. kad su se Mleani i uskoci s
juga, opasno po Turke, pribliili ovom kraju. Poslije Karlovakoga mira,
1699. god. Vidoki je obnovljen i u njega je smjetena posada na elu s
dizdarom. Kasnije je osnovana i posebna Vidoka kapetanija, oko 1706.
godine.122
Za obranu ireg podruja osobit znaaj imao je grad Poitelj koga
kralj Matija utvruje uz pomo graditelja i novane pomoi Dubrovnika.
Kralj se 6. veljae 1468. god. zahvaljuje Dubrovanima za ouvanje nae
utvrde zvane Poitelj to se nalazi u naoj naprijed spomenutoj Kraljevini
Belagi, Steci, Kataloko - topografski pregled, str. 369-370. Mileti, Arheoloki
leksikon, III, str. 185-186, br. 348 i 349.
117
Belagi, Steci - kataloko - topografski pregled, Sarajevo. 1971., str. 367-369 i
374. Mileti, u: Arheoloki leksikon, III, str. 193 br.497.
118
I. Boi, Dubrovnik i Turska u XIV i XV veku, Beograd, 1952., str. 10
119
Atanasovski, nav. dj., str. 12.
120
Atanasovski, nav. dj. str 114-115.
121
Atanasovski Usp. nav. dj., str. 114-125.
122
Usp. H. Kreevljakovi, Kapetanije u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 21980.,
str. 225. Usp. i B. Golua i Antonija Kreo, Dubrave u prva dva stoljea otomanske
vladavine, u: Humski zbornik IX.
116
99
Hrvatskoj.123 Njegov pad u ruke Turaka 19. rujna 1471. god.124 kraj je
svake nade i za ovo nae ire podruje. Zauzeem Herceg-novog 1483. i
Koa na uu Neretve 1490. godine Turci su zauzeli cijelu Hercegovinu.
Velika nevolja je bila izdaja vlakih plemena koja su prelazili na
stranu Turaka te im pomagali, ne samo u pljaki puanstva, nego su
hvatali ljude i prodavali ih Turcima!125 Dio puanstva je tom prigodom,
da spasi goli ivot ali i bogatije posjede u ravnicama i uz rijeke, prelazio
na islam. Crkve su ili ruene ili adaptirane u damije, kao npr. u Dabrici
gdje je uz ouvani crkveni zvonik sagraen od kamena tesanika jedne
vrste sagraena 1610. od drugaijeg kamena sama damija. Neporueni
romaniki i gotiki dvorci su preimenovani u sahatkule. Kransko
puanstvo je izgleda masovno bjealo, a sela ostajala prazna. Tako u
Slika 34 i 35. Zvonici srednjovjekovnih crkava na Plani i u Dabrici uz koje su poruene

crkve i sagraene damije
najstarijem poznatom sumarnom popisu puanstva iz 1468/69. godine pie

za nahiju Blagaj da je Selo Brtanik pusto. A Selo Dabria (Dabrica),
drugo ime K(G)radeli... domova 23 i.126 Turcima nije bilo u interesu da
zemlja ostaje pusta bez prihoda pa su uspijevali namamiti neke izbjegle
da se vrate, a u pustim selima nastanjivali su Vlahe s istoka. Tako se u
poimeninom popisu sandaka vilajeta Hercegovina, sastavljenom 1475.1477. godine, spominju i neka naseljena mjesta i na naem podruju.
I. Musta, Poitelj u sustavu obrane hrvatsko-ugarske drave od Turaka, Humski
zbornik II, apljina - Zagreb 1996., str. 76.
124
S. Jurkovi, Prikaz povijesti Poitelja od pada pod Turke do 1878. godine,
Humski zbornik II, str. 81.
125
N. Filipovi, Vlasi i uspostava timarskog sistema u Hercegovini, I, u: Godinjak
ANUBiH, 12, Sarajevo, 1974., str. 127-221. Atanasovski, nav. dj., str. 15.
126
A. S. Alii (priredio), Sumarni popis sandaka Bosna iz 1468/69. godine. Mostar,
2008, str. 60, 130 i 150. Na str. 252. je rije o Dabrici kod Poitelja. Usp. i H. abanovi,
Bosanski paaluk, Sarajevo, 1959., str. 141-143.
123
100
Navodi se naselje Korotua, lokalitet tog imena postoji na Stjepan Krstu.

Za Dabricu se opet navodi i ime Kradalii. Ni Brtanik vie nije pust, za
odreene obitelji se kae zimuju u mjestu zvanom Bretanik i Dubrave,
a ljetuju u mjestu zvanom Crman to je oito Crvanj. U nahiji Poitelj
spominje se pusta mezra Gornja i Donja Ljubnica.127 Ljubljenica se i danas
dijeli na Donju i Gornju. Popisano puanstvo je kransko. Za stanovnike
koji zimuju u mjestima Crmanj, Prvanj i Dabrica navode se zemlje u
rukama nevjernika, dakle nevjernika. Kao zanimljivost ovdje navodimo da
se u oporuci katolika Obrada Radulinovia iz Stoca jo 1405. god. spominje
nadimak Hrgud.128 Turci su nastojali po osvajanju srediti politiko stanje i na
naem podruju. U defteru dizije iz 1663. god. spominje se nahija Vidoka
u sklopu nevesinjskoga kadiluka,129 a putopis Evlije elebi iz 1664. god.
spominje Stolac pa se godinom njegova osnutka dri 1664. god.130
Slika 36. upska kua u Prenju. Sagradio ju je legendarni provikar trebinjske biskupije
don Vidoje Masla (1795.-1862.). Bila je to jedna od najmonumentalnijih graevina u
irem okruju. Do osnutka upe Rotimlja sela Brtanik i Podkrevnice bila su u sastavu
upe Prenj Dubrave
Po uvrenju turske vlasti poloaj se kranskog ivlja sve vie

pogoravao, osobito poetkom XVI. stoljea. God. 1516. nareuje se
ruenje crkava u mjestima u kojima nisu postojale od starog nevjernikog
Alii, Poimenini popis, str. 131, 138, 459, 602, 605-606.
Ruguth, M. Sivri, Neto o obitelji Radulinovi, u: Humski zbornik IV - Stolac
u povijesti kulturi Hrvata, str. 139.
129
Usp. A. Gado- Kasumovi, Stolac u osmanskom periodu, u: Hercegovina, 1314/2001., str. 86. abanovi, nav. dj., str. 197.
130
Usp. H. abanovi, nav. dj., str. 197.
127
128
101
vremena kao i svi krievi koji su postavljeni na putovima i neka se ne

doputa da ih ubudue postavljaju. Na udaru je osobito bilo katoliko
sveenstvo koje je osumnjieno za uhoenje za kranske drave, odreuje
se neka se kazne strogo i neka se kazne tekim tjelesnim kaznama. I
kanun-name koje su uslijedile slijedeih desetljea ponavljaju ove naredbe
najee istim rijeima.131 Tad su vjerojatno stradale sve crkve, crkvice i
krievi uz put i na naem podruju. Progoni su osobito bili otri 1520.1523., 1539., 1563.-1564. god. God. 1569. Turci su u Stocu iva sadrli fra
Blaa Stipurinovia porijeklom iz Zaablja.132
Izbjeglo puanstvo, osobito nakon progona, esto se nije odmicalo
daleko od granice. Uskakali su do svojih starih ognjita, nemilosrdno
kanjavajui i pljakajui one koje su tamo Turci naselili. Tako se raao
uskoki pokret koji je kasnije postao nain njihova ivota utemeljenog na
pljaku svih turskih podanika, pa i krana.
Na ovom naem uem podruju ostalo je neto kranskog ivlja,
a naseljen je znatan broj i novog vlakog puka. Vlaha je bilo i katolika i
pravoslavnih, prvi su se tek u XIX st. uklopili u srpski, a drugi u hrvatski
nacionalni korpus. Izvjestitelj Masarechi 1623./1624. god. kae da ima na
podruju Huma, Popova i Graca... najmanje 10.000 katolikih dua.133
Kransko puanstvo se nije nikad pomirilo s turskim ropstvom,
svi protuturski ratovi kranskih drava pruali su im nadu u osloboenje
pa su im se pridruivali pobunama to ih je redovito skupo stajalo. Za
osvetu su Turci ruili preostale crkve i samostane, a kransko puanstvo
je nakon neuspjeha ratova dijelom prelazilo na islam, a dijelom masovno
bjealo. Tako su, po svemu sudei, iz naeg ueg i ireg okruja krenuli na
zapad preko Ravnih Kotara i Like Bunjevci koji (prema tradiciji) ponijee
sa sobom ime Bune i zavrie u dananjoj Vojvodini.
Islamizacija je u kriznim momentima znala poprimiti i ire razmjere,
ak do XVIII st. Tako trebinjski biskup Sigismund Tudii 1751. god.,
pie da je u to vrijeme prelo na islam ak 20 stolakih obitelji.134 Skoro
da nema nijednog naeg roda iz koga se nije pojedina grana islamizirala,
ili, kako narod kae, poturila (od Puljia su, prema predaji, Alajbegovii,
muslimana imamo Maria, islamiziranih Kukrika/Kukrica, Martinovia,
Peria, Handia, Katia, Matia, Basaria, Bokaili su s Drijena i dr.).
I meu pravoslavnim rodovima susreemo takoer bive katolike.
H. abanovi, u zborniku Kanuni i Kanun-name... u: Monumenta turcica historiam
Slavorum Meridionalium Illustrantia, tom I, Serija I, Zakonski spomenici, sv. 1, Sarajevo,
1957, str. 19, 56 i 66.. B. urev, u istom zborniku str. 31. i 43.
132
K. Jurii, Katolika Crkva na biokovsko-neretvanskom podruju u doba turske
vladavine, Zagreb, 1972., str. 233.i 276.
133
JAZU, Starine, XII/1880., str. 201 i XXXIX/1938., str. 47.
134
Usp. A. Komadina, Interkonfesionalni odnosi na podruju trebinjske biskupije,
u: Studia Vrhbosnensia, II, Tisuu godina trebinjske biskupije, Sarajevo, 1988., str. 128.
131
102
Naime, pravoslavni ivalj je imao povlateniji poloaj od katolika u

Omanskom Carstvu. Kada je sultan Mehmed II. Osvaja 1453. god. zauzeo
Carigrad, patrijarh Genadij II. dobiva rang vezira. Patrijarsi i drugi crkveni
velikodostojnici prosjeno su svako dvije do tri godine dobivali sultanove
fermane135 da mogu katolike prevoditi u pravoslavlje. Tako se pravoslavlje
u Humskoj Zemlji dublje ukorjenjuje tek dolaskom Turaka, kako
doseljavanjem pravoslavnih Vlaha na opustjele posjede, tako i pritiscima na
preostale katolike da prijeu na pravoslavlje to je njima bilo prihvatljivije
nego prijei na islam. Tako od monog vlakog roda Miloradovii vuku
korijen i neki katoliki rodovi,136 a veina ih je zavrila u pravoslavlju.
U politikom pogledu ovaj kraj nije odve trpio u ratnim stradanjima
tijekom velikih protuturskih ratova: Dugi rat 1593.-1606., Kandijski 1645.1669., Beki ili Morejski 1683.- 1699. i Mali rat 1714.-1718. god. Budui
da su Mleani u odreenim razdobljima svoje dominaciji prisiljavali
katolike da se isele u movare uz Neretvu, neki su radije izbjegli pred
njima dublje u unutranjost. Zanimljivo je, npr. da su i u vrijeme velikog
Hercegovakog ustanka 1875.-1878. god. stanovnici Hrasna nekoliko
mjeseci bili izbjegli u Dubrave pred crnogorskom vojskom i vojskom
pravoslavnih izbjeglica koji su ih pljakali.137
Slika 37. upska kua u Stocu. Sagradio ju je provikar don Lazar Lazarevi (1839.1919.). Od osnutka upe Stolac 1863. god. selo Ljubljenica a onda i Dabrica bila u su u
njezinu sastavu do osnutka upe Rotimlje
K. Draganovi, Masovni prelazi katolika na pravoslavlje, Mostar 1991. Mnogo
takvih fermana moemo nai u djelima D. Mandi, Acta franciscana Hercegovinae,
Mostar 1934. i posebno u zbirci D. FABIANICH, Firmani inediti dei sultani di Constantinopoli
ai conventi franciiscani e alle autorit civili di Bosnia e Erzegovina, Roma, 1923.
136
Od Miloradovia vuku korijene katoliki rodovi Maruii, Milardii, Miloradi,
Stjepanovii, Abramovii, Trojii...
137
Pulji, Humski zbornik VII., str. 250 i osobito 352.
135
103
Da katolika na irem podruju Dubrava ima nalazimo neto vijesti,

ponajvie u izvjeima crkvenih dunosnika. Prvi put katolike Dubrava
spominju, koliko nam je danas poznato, biskupi Dominik Andrijaevi
i Benedikt Medvjedovi u izvjeu iz 1622. god.138 U izvjeu biskupa
Dominika Andrijaevia Kongregaciji za irenje vjere (de Propaganda
fide), iz 1627. god. pie da katolici Dubrava i Stoca nisu vidjeli sveenika
punih 10-12 godina.139 U izvjetaju iz 1629. god. biskup Andrijaevi pie
da u Dubravama ima 60 katolikih obitelji.140 Spominju se i brojne obitelji
u Podveleju kao i crkva sv. Petra.
Dva su razloga rijetkog spominjanja katolika u unutranjosti. Prvi
je udaljenost od sigurne Dubrovake Republike i opasnosti kojima se
izvjestitelji nisu imali hrabrosti izlagati. ak i u kasnijim stoljeima e za
biskupa Bunia biti nepremostiva tekoa proi kroz Stolac,141 a i tvrava
u Hutovu nije bila bezopasna. Drugi je razlog bio to ovaj kraj nije pruao
dovoljno uvjeta za ivot pa na njemu nisu nikad stasala naselja vrijedna
spomena. Sudei po prezimenima koja su se ovdje samo privremeno
javljala u daljoj prolosti da se zakljuiti da je da je ovo podruje nekima
bilo usputnom boravitu kroz odreeno vrijeme na putu prema sjevernohercegovakim i juno-bosanskim planinama u proljetno, a osobito u
jesensko doba. Naime, ve u prvom turskom popisu puanstva govori se
o dvostrukom boravku puanstva donje Hercegovine: zimuju u... ljetuju
u... Umalo za svaki od rodova kae se gdje zimuju i gdje ljetuju. Donja
Hercegovina, uglavnom suna i bezvodna, nije bila pogodna za uzgoj
stoke, a bez nje se na ovom krakom podruju nije moglo ivjeti. Zato
je odmah po smirenju prilika nakon turskih osvajanja oivio stari nain
ivota u kome je neizostavno bilo i planitarenje. A u jesenske dane silazilo
se s planina prije snijega odreeno vrijeme na jesenite u neto nie
krajeve. U srce zime sa stokom se prolazilo nakon kratkotrajnog boravka
u selima dalje na jug sve do mora, u koj. Na proljee se opet ponavljao
isti ciklus. Budui da je rije o relativnom kratkom odsustvu iz matinih
sela, neku osobitu pastoralnu brigu tijekom ljeta upnici i nisu vodili sve
do dolaska vjernika u matina naselja. Ljudi sa stokom, bilo u planinama,
bilo na jesenitima ili u koju, bili su ipak briga njihovih upnika. U
poetku se za ovaj kraj brinuo upnik iz Graca, a onda upnik iz Vidonja,
kako izriito pie biskup Buni 1729. godine,142 zatim do osnutka upe
Dubrave upnici Dobranja.
B. Pandi, De dioecesi Tribuniensi et Mercanensi, Studia Antoniana, 12, Romae
1959. str. 110-111.
139
Usp. Golua - Kreo, nav, dj., str. 45-46.
140
K. Draganovi,Tobonja stjepanska biskupija ecclesia stephanensis u
Hercegovini, u: Croatia sacra, IV, Zagreb., 1934, str. 55.
141
Pandi, nav, dj., str. 143.
142
Pandi, nav, dj., str. 143.
138
104
Spomenuta sporadina prebivalita vremenom su diobom u

obiteljima postajala trajnim obitavalitima, kako na jugu (u koju) tako
i na sjeveru, osobito na jesenitima, ali i u planini. Rije je bila o malim
naseobinama s jo uvijek jakom vezom s matinim selima. Oevidno je to
iz toponimije koja je sauvala imena rodova iz Popova, Zaablja, Hrasna...
Takvi toponimi su, dapae, uoljivo brojni. Samo na Gornjem Brtaniku
ima ih nezanemariv broj: postoje ograde Kordue po Kordiima o kojima
tradicija nita ne zna, pa isto tako Borov Do i Borievina po rodu Boro
i Borii.143 Zanimljiv je i toponim Rudinica na Gornjem Brtaniku jer to
prezime takoer susreemo u Popovu. Mendeevac uva uspomenu na rod
Mendea koji danas ive daleko na podruju Rame. Rosna gomila i Rosni
Do bi lako mogli nositi ime po rodu Roso jer su uzvisina na kojoj rose
nema skoro nikad. Spomenimo i Burinove njive, Gozdaravinu, Trtkovine
pa vjerojatno i Gostue. Za jesenitima moe se tragati sve do planina
gornje Hercegovine: Rotimska mahala, Kolakovina i Andrijaevia Rupa
pri Velei i sl. A i na samim planinama su ovi rodovi ostavili svoje tragove:
Dubravkua, Prenj, Obadi, Humani. Kruevljani i dr. Kako je u poetku
bila rije samo o privremenim boravitima nekoliko mjeseci, nikakvo
udo da o pastoralnoj brizi za njih nemamo vijesti u prvim stoljeima
naglaenog nedostatka sveenika i veih opasnosti da bi ih se pohaalo.
Biskup Jeronim Franov Bona 26. svibnja 1728. god pie za upu Dubrave
da se njezini stanovnici, zbog nestaice vode i oskudice pae, povlae u
planine.144 Tek e u posljednjim stoljeima turske vladavine dubravski i
stolaki upnici odlaziti koji tjedan u pohode planitarima. Zanimljivost je
da je npr. Ali-paa Rizvanbegovi slao svake godine dubravskog upnika
u planine sjeverne Hercegovine i june Bosne da blagoslivlja polja protiv
tetoina, ak i u inovjerna sela iako, kako pie don Vidoje, na nikim
miestima i ne znaju ni toe za blagoslivat pubblico Polja.145
Osobito je u naem kraju bilo burno kad je 1831. godine Huseinkapetan Gradaevi podigao bunu protiv centralne turske vlasti. Ali-aga
Rizvanbegovi iz Stoca nije pristao na bunu pa je ire stolako podruje
postalo poprite krvavih sukoba i stradanja. Ali kad je Kara Mahmud-paa
uguio Gradaevievu bunu Ali-aga je obilato nagraen: postao je vezir
proirene Hercegovine kao Ali-paa Rizvanbegovi. Bio je dalekovidan
u nastojanju poboljanja ivotnih prilika u Hercegovini, pa i pravedan
u odnosu prema kranima. Osobito je cijenio upnika don Vidoja i
priznavao mu odreenu vlast nad katolicima. On 1847. god. nareuje
da don Vidoja na kranskim skupovima prigodom svetkovina svatko
S. Vukorep, Neka iezla dubravska prezimena, u: Humski zbornik IX, str 155.
Pandi, De dioecesi..., str. 143.
145
Don Vidojevo od 25. svibnja, Provikarskom arhivu u Stocu (odsad: PVAS), godite
1840. Usp. Humski zbornik, VII, str. 137.
143
144
105
koe od zakona mora sluati. Provikar more slobodno razdrieti miine,

proliti rakiu, i vino, zatirati onoga koji prodaje, ako se opre, i izbiti ga
brez niednoga strava... koe od zakona svi imadu Dumu istoga sluati ni
brez njega niedan redovnik nita uiniti ustvarin koje se ne pristoju...146
U tekim nasrtajima na njega u sukobima izmeu pobunjenog begovata i
carske vojske on je odgovorio don Vidoju s obzirom na dranje katolika
kako nije moda nijedan vlastodrac u povijesti: Ja ne branim nikom neka
ie e ko hoe... A vama govorim pitajte vaeg biskupa... a vas svietujem
da budete skupa... nemojte udarati na turke, ako oni dou protiva vami
branite se.147 Pohodom Omer-pae Latasa zavrilo je Ali-paino razdoblje
u Hercegovini.
Slika 38. Sultanova dozvola naim sveenicima da slobodno obavljaju svoje dunosti.
Sauvana je u upnom uredu u Rotimlji, vjerojatno ju je ovamo sa sobom donio prvi
rotimski upnik iz Ravnog
Ustanci pravoslavaca istone Hercegovine, poticani i potpomagani

Crnom Gorom, osobito poetkom druge polovice XIX. stoljea, imali su
loe posljedice po katolike, osobito u naim graninim krajevima i tijekom
ljetnog boravka u planinama. Pravoslavni su izborili neke privilegije
s obzirom na poreze pa teret poreza sve vie pada na lea katolika. U
njihove krajeve sakupljai poreza vie uope nisu smjeli ii, a kako je
porez davan u zakup pojedincima koji u natjecanju obeaju prikupiti
najveu sumu, teret poreza je pao na lea katolika te se obeana suma na
silu kupila samo u katolikim selima.148 Katolici su se uzalud alili sultanu
na ovako poveane poreze kao i na injenicu da sad sami moraju graditi
PVAS, godite 1847., dokument od 25. lipnja.
Arhiv trebinjske biskupije u Arhivu dubrovake (nad)biskupije (odsad: ATBD),
god. 1851. spis od 25. sijenja.
148
Vojvoda Mio Ljubibrati priznaje da su katolici pod mnogo veom presiom
daa i poreza no istoni budui je ovaj posljednji izvojevao neke olakice svojim estim
ustancima. M. Ekmei, Ustanak u Bosni 1875-1878, Sarajevo, 1973., str. 103, bilj. 76.
146
147
106
ceste, pregoniti robu svojom tegleom stokom, kriti ume, isuivati

movare...149
Pred sam Hercegovaki ustanak 1875. zaredala su prava razbojstva
u kojima su muslimani uestalo masakrirali nedune katolike kad im se
god pruila prilika. Tako su novine javile pred sam ustanak da su ubijeni s
naeg podruja Mari iz Kamene, Mari s Brtanika, Masla s Ljubljenice,
Pavlovi iz Dabrice...150 Sve je to budilo bunt u katolikom puanstvu
donje Hercegovine. Zato su ba Hrvati podigli veliki Hercegovaki
ustanak protiv Turaka, prema tradiciji 19. lipnja 1875., a svakako do konca
tog mjeseca, koji je doveo do osloboenja od Turaka.151 Sudei po jednom
pismu biskupa Kraljevia i na je kraj u poetku pristao na ustanak, ali su
od njega morali odustati, meu selima koja su pristala na mir spominje se
npr. Ljubljenica.152
Tijekom velikog Hercegovakog ustanka upravo su katolici bili na
udaru s vie strana. Crnogorci i pravoslavni ustanici su im u planinama
opljakali stoku, a prognani muslimani s istoka, osobito Nikiani i
Korjeniani, na njima su iskaljivali bijes i nadoknaivali izgubljeno.
Dubravski upnik don Stjepan Putica se die protiv tih pljaki pa i
ubojstava, to ga je stajalo zatvora. Ponekad je jedini spas bio pojedinim
katolicima, na koje se okomila mrnja, bijeg u ve osloboenu Musievu
Vojvodinu - Donju Hercegovinu.153
7. Austro-garsko razdoblje
Odlukom Berlinskog kongresa (otvoren je 13. lipnja 1878.) AustroUgarska je dobila mandat meunarodne zajednice da okupira Bosnu i
Hercegovinu i da u njoj uvede mir i red. Odluku su Hrvati katolici doekali
s velikim oduevljenjem, dok su je drugi narodi razliito prihvatili,154
osobito muslimani koji su organizirali i otpor. Njihove pobunjenike grupe
su stizale iz pravca Nevesinja prema Stocu i donjim Dubravama, upravo
kroz na kraj komu je to bila posljednja kunja viestoljetnog ropstva.
Iako je Austro-Ugarska bila veinski katolika carevina iz politikih
Rudolf Zaplata, Predstavka hercegovakih katolika sultanu 1869. godine, u:
Croatia Sacra, 1934., br. 8, str. 133-142.
150
Katolika Dalmacija , 13/1876., Split, 1876., str.101.
151
O poetku ustanka i njegovu tijeku opirno u knjizi I. Pulji, Hrvati katolici istone
Hercegovine i Istona kriza - Hercegovaki ustanak 1875.-1878., Humski zbornik, VII,
Dubrovnik - Neum,, 2004., str. 203-216.
152
O. Hadiselimovi, Na vratima istoka, Sarajevo, 1989., str. 90. Pulji, Humski
zbornik, VII, str. 217-218.
153
O tome pie Musi 12. veljae 1878. Rodiu,. Haus-, Hof- und Staatsarchiv,
Informationsbro 1876.-1878, Be, pismo od 12. veljae 1878.
154
Usp. dopis iz Popova u Narodnom listu, 1878., br. 58. str. 1.
149
107
razloga s upadljivo vie panje je postupala i prema muslimanima i

prema pravoslavnima da ih smiri raznim privilegijama. Ve prigodom
prve deputacije narodnih voa iz naih krajeva caru u Be na dubravski
upnik don Stjepan Putica se u Beu potuio protiv monog generala
Stevana Jovanovia koji je pokazivao ne samo upadljivu naklonost prema
pravoslavnima nego i prilian stupanj mrnje prema katolicima.155 Ipak
se ve od prvih dana po osloboenju od Turaka osjealo sasvim novo
raspoloenje i blagodat sloboda. Austro-Ugarska je doista zatvorila
najtee razdoblje nae prolosti i otvorila jedno od najuspjeniji vremena
za napredak ovih pokrajina.
8. Jugoslavenske drave
Kraljevina SHS i Jugoslavija mnoge e tekovine austrijskog napretka
zaustaviti i otkloniti. Hrvatski ivalj je na razne naine potiskivan sa svih
poloaja, a andari su upravo izmiljali razloge za njihovo kanjavanje.
Osobito su uestali napadi komita, Srba i Crnogoraca, koji su uz suradnju
domaih Srba, pljakali sve krajeve do Neretve, a osobito Hrvate naeg
graninog podruja.156 Komiti su bogatije hrvatske obitelji svodile na
prosjaki tap. I maskirani susjedi Srbi su pod velom mraka pljakali
Hrvate pripisujui to komitima.157 Iako se znalo tko su i iju stoku gone,
andari se nisu trudili da to sprijee.
Pred poetak Drugoga svjetskog rata ne samo da su pojaana
nasilja, nego je pripreman i masakr hrvatskog puanstva. Zidane su i
zgrade s mnogo pripremljenih vjeala poput poznate nazivane silos, na
Don Stjepan pie 7. prosinca 1878. proelniku Propagande da se odluio poi
u Be u deputaciji ba zato da bi predusreo kobne namjere i neprijateljski stav prema
katolicima generala Jovanovia. Archivium S. Congreagationis de Propaganda1448 Fide,
Arhiv Propagande, Scritture riferite nelle congregazioni generali (odsad: ASCPF), nav.
godite, 927.
156
Don Andrija Maji je iao u Sarajevo traiti zatitu od komita, ovako ih opisuje: Te
bande su se rekrutirale djelomino od vojnih bjegunaca srpsko-pravoslavnog porijekla,
a djelomino od srpsko-pravoslavnih civila mjetana, koji su takoer vojnikim orujem
bili naoruani. Po danu bi te bande obino boravile negdje po srpsko-pravoslavnim
selima, odakle bi onda po noi provaljivale u naselja s katolikim i muslimanskim
puanstvom, otimale i masovno odvodile stoku ovce, koze, goveda ve ega bi se
prije dokopali T. Vuki, Stolaki kraj i njegovi ljudi u Zapamenjima monsinjora
Andrije Majia (1892.-1978), Humsi zbornik, IV, str. 229.-230.
157
Na Stjepan Krstu su maskirani susjedi Srbi prouavali iz gustia Gaj kako
opljakati Hrvata trgovca Marka Lonara. Djeak Marko Pulji Vidi, koji je u kui
bio na izuavanju tkalakog zanata, uspio je pobjei do Keva, oni su zapucali, tobonji
komiti su pobjegli, ali u urbi ime se putem prosipao plijen te se tako doznalo da je
rije o susjedima Srbima!
155
108
Modriu.158 Sumnjivo je bilo svako popisivanje koje su vrili slubenici

Srbi, a uglavnom je bila rije o rasporedima Hrvata koji e u koje jame
biti ubaeni.159 To je izazvalo nevjerojatno duboku netrpeljivost koja je
izbila na vidjelo odmah poetkom rata u kome nitko nikoga nije tedio
dok Hrvati nisu masovno izbjegli. Mnogi su stradali na Krinom putu i u
poratnim akcijama - o emu opirnije u drugim lancima ovog zbornika.
I u komunistikoj Jugoslaviji Hrvati su bili drugorazredno
puanstvo i na ovom podruju. Povratnike s Krinog puta se bez suda
ubijalo. U vrijeme prisilnog ulaska u zadruge njihovi su trudodani bili
bijedno plaani,160 radili su tee poslove od drugih, a teko su primali i to
slabiji fasunak itd. Ponovni strah su izazvale akcije pojedinih srpskih
sela u vrijeme Rankovieva uspona. Stanje se neto popravilo poslije pada
Rankovia, a znatnije tek u godinama pred Domovinski rat.161
Stradanja tijekom Domovinskog rata detaljnije su obraena u
drugim lancima ovog zbornika. Napominjemo samo da ni Daytonska
Bosna i Hercegovina, po opem sudu, Hrvatima ne prua temeljne principe
ravnopravnosti. Treba gajiti nadu u pravedne promjene i bolju budunost
naeg kraja i naroda.
9. Tegoban put do osnivanja upa na podruju gornjih
Dubrava
U prvim stoljeima turske vladavine Tebinjska je biskupija zbog
manjka sveenika imala najee samo dvije prostrane upe, Popovo i
Zaablje. itavo podruje od mora do bosanskih planina bilo je u sastavu
upe Zaablje sa sjeditem u Gracu po kome je kasnije dobila i ime. Od
te upe pramajke vremenom je nastalo desetak novih upa: Vidonje,
Dobranje, Slivno i Dubrave, od koje opet nastaju upe Hrasno, Stolac,
Doljani, Nevesinje, Rotimlja, dijelom Blagaj i Glavatievo, a u najnovije
vrijeme Domanovii, Aladinii i Stjepan Krst.
Zanimljivo je da u svom izvjeu iz 1629. god. biskup fra Dominik
Pred dovrenje spomenute zgrade na Modriu i njezino opremanje rekvizitima
za vjeanje otputeni su zidari Hrvati. Usp. Vukorep, HZ IV. - STOLAC, str. 329. s
biljekama.
159
Takav je popis Hrvata i za njih predvienih jama naen kod Srbina umara za
podruje Gornjih Dubrava. O popisivanju jama: Vukorep, Humski zbornik, IV, str. 329.
160
U Maria zaseoku u zgradi koju je narod zvao komitet pronaena je dokumentacija
o tome koja govori da teki teaki radovi Hrvata bili i do tri puta slabije plaani od
laganih radova obinih srpskih ena. - Podatak dao Stanko Mari.
161
Z. Dizdar, Poloaj Hrvata u istonoj Hercegovini izmeu dvaju svjetskih
ratova (1918.-1941., Hum i Hercegovina kroz povijest, II., str 195-238. . Ragu,
Meunacionalni odnosi na prostoru upe Dubrave u 19. i 20. stoljeu, Humski zbornik
IX, str. 211-274.
158
109
Andrijaevi govori kako se krani iz Dubrava utjeu za krtenje djece u

crkvu u Vidonjama162 koju on tretira u nepotvrenoj Stjepanskoj biskupiji.
Oito je tada zamilja kao buduu upu jer jo nije postojala. Utemeljena
je tek 1720. god. odcjepljenjem od drevne upe Zaablje - Gradac.163 U
vrijeme primirja izmeu Kandijskog (1645.-1669.) i Morejskog (Bekog)
rata (1683.-1699.), najvjerojatnije 1683. god., biskup Antun Primi je od
zapadnog dijela upe Gradac ustanovio upu Dobranje. Ona preuzima
brigu o katolicima prostranog zalea.164
Na podruju Dubrava tijekom turske vladavine zatrta su sva crkvena
zdanja, ak je i spomen na njih nestao. Mise su se slavile uglavnom po
seoskim kuama ili, kad je to vrijeme doputalo, na grobljima pod vedrim
nebom, ili pod kakvim oveim dubom na grobljima. upnici su nosili tzv.
pomine oltare, uglavnom kovege, koje su dobivali iz Rima, ili ih sami
sastavljali. Provikar don Vidoje Masla 1840. godine to veoma zanimljivo
opisuje kako se za misu postave dvie daske sklopljene koje postavivi
pod jedne pruljine od granja savite na jedan otari od kamena uzidati, oli
na etiri sohe od drveta, koje daske rasklopivi na jednu se polu prostiru
aljine za riet s. Misa a druga se navie podie, i gornja uzdri s. Convivio,
i jednu priliku Isusa Sarce darei, a druga B. Gospu sinia na rukama
nosei .165
God. 1704. sa studija iz Ferma vratio se mladi sveenik don Savo
Vuki (u dokumentima Sabba Lupi),166 pa se s pravom moe zakljuiti da
je odmah imenovan upnikom u Dubravama i sukladno tome da je upa
Dubrave osnovana ve 1704. godine. Prvi joj je ipak pisani spomen 29.
rujna 1705. god. kad spomenuti upnik pie da je upa prostrana vie od
dvjesto milja i da na tom prostoru postoji samo 60 katolikih kua jer
su mnoge obitelji prele na podruja pod vlau Venecije zato to nisu
mogle platiti porez Turcima. Kako slijedi iz izvjea, upa je obuhvaala
sve prostore od abe do Velei, ak i polovicu sela Hutovo.167 Prvo
sjedite upe bili su Crnii, a onda, zbog ratnih i drugih nedaa, sjedite je
privremeno premjeteno u Gluminu.
Od osnutka upe javljaju se vijesti i o pojedinim dubravskim selima.
Biskup Righi je 1708. god. u Crniima ostao etiri dana, 1709. je bio
Draganovi,Tobonja stjepanska biskupija..., str. 55.
M. Vidovi, upa Vidonje, Split, 1993., str.109.
164
Usp. B. Pandi, De dioecesi, str. 102; M. Vidovi, Don Radovan Jerkovi, str.
138-140. Poslije osloboenja Dobranje se veu uz upu Vidonje te se konano odjeljuje
1769. god. M. Vidovi, upa Dobranje - Bijeli Vir, Split, 1998., str 111-112. Isti autor,
upa Dobranje - matica upe Dubrave, Humski zbornik IX, str.59-74.
165
PVAS, 1840., dok. od. 12. veljae
166
Usp. Pandi, B., De diocesi, str. 65, bilj. 4.
167
Pandi, De dioecesi..., str. 141-142. Krei, Dubrave, str. 106. Opirno: M. Krei,
Povijesne okolnosti osnutaka i osnutak upe Dubrave, Humski zbornik IX, str. 75-108.
162
163
110
u susjednim Ljucima u gornjim Dubravama.168 U izvjeu nadbiskupa

Andrijaevia iz 1733. god. navodi se da katolici ive na Brtaniku i u
Dabrici.169 U izvjeu biskupa Tudievia iz 1751. god. spominju se sela
Brtanik i Ljubljenica.170 U popisu puanstva don Grge Matuk(ovia)a,
za koga na koricama pie da je sastavljeno 1792. godine, spominju se
brojne obitelji na Brtaniku, u Glamoevicama i na Ljubljenici,171 o emu
se vie govori u drugim lancima ovog zbornika. Podrobnije podatke o
broju obitelji na podruju upa donose ematizmi Dubrovake biskupije
koji redovito imaju dodatak o stanju Trebinjske biskupije.172 I njima se
bave drugi lanci ovog zbornika.
upnici upe Dubrave vremenom poinju posveivati sve vie panje
i planitarima za vrijeme njihova izbivanja ljetnih mjeseci u planinama
sjeverne Hercegovine i june Bosne.173 Po osnutku upe Stolac brigu o
njima nasljeuje (kao i provikarsku slubu) stolaki upnik. Od osnutka
upe Stolac 1863. godine174 podruje kasnije upe Stjepan Krst razdijeljeno
je izmeu upe Dubrave (koja se ubudue esto zove Prenj-Dubrave i
napokon Prenj) i nove upe u Stocu. Prema biskupijskom ematizmu iz
1864. god. vidimo da su u upi Dubrave (Prenj) ostala sela Podkrevnice s 5
obitelji, Dabrica s 4, Gornji Brtanik s 5, Donji Brtanik s 11, Kamena s 8,
uberin s 3 i Kruevljani s 2 obitelji. upi Stolac pripala je Ljubljenica.175
ematizmi i dalje selo Kruevljane sjeveroistono od Nevesinja navode u
sastavu upe Dubrave kao i u godini osnutka upe Stolac.176 Od 1880. god.
ematizmi ne navode vie u upi Dubrave selo Dabricu.177 Te su se godine
Krei, Dubrave, str. 95.
M. Krei, Stanovnitvo Trebinjsko-mrkanske biskupije prema popisu nadbiskupa
Marka Andrijaevia iz 1733. godine, Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u
Zadru, 48, Zagreb - Zadar, 2006., str. 446.
170
Pandi, De dioecesi..., str. 146.
171
Podatke iz ovog ouvanog Stanja dua koristilo je vie autora. Usp. R. Peri,
Stanje dua u upama Hrasno i Dubrave, Humski zbornik IX, Dubrave, str. 181-183 i
189.
172
Redovito je naslov ematizama: Schematismus cleri dioecesis ragusinae pro
anno... cui adnectiru status dioecesis marcano-tribuniensis. Citiramo ga kao ematizam
za godinu...
173
Poneto smo o tome pisali na temelju arhivske grae u lanku Trebinjska
biskupija u XIX stoljeu, Studia vrhbosnensia, I (odsad: SV), Sarajevo, 1986., str. 91119. i prvom dijelu knjige Humskog zbornika VII.
174
Dekret o osnutku upe Stolac u PVAS, godite 1863., dokument od 1. lipnja. Usp.
R. Peri, Pisma iz Starine, Dumo i njegov narod, (odsad: DIN), 17/1973., str. 5 i M.
Pulji, Stolac, Mostar, 1996.
175
ematizam za godinu 1864. str. 69-70.
176
ematizam za godinu 1863., str. 74., za godinu 1875., str. 58. i za godinu 1878.,
str. 58.
177
ematizam za godinu 1880. str. 58.
168
169
111
dogodile oito nove promjene jer se u ematizmu za 1881. godine u stolakoj

upi, uz Dabricu, susree i Obalj od Zagorja s 2 obitelji i 16 eljadi dok se
granina sela, dva Brtanika i Podkrevnice pa ak i Kruevljani i dalje vode
u upi Dubrave.178
Za nevesinjska naselja i nae planitare dubrovaki je biskup kao
administrator Trebinjske biskupije 1868. god. odluio utemeljiti upa u
Kruevljanima. God. 1871. god. kupljena je kua za upnika u begova
Baagia u Nevesinju.179 Ustanak 1875.-1878. godine prekinuo je ta
nastojanja.
Poslije osloboenja od Turaka 1880. ozbiljno se razmiljalo da
se osnuje upa u Nevesinju koja bi obuhvaala i Fou.180 God. 1883.
uspostavljena je nova upa u Glavatievu i u njezinom sklopu se u
ematizmu iz 1892. god. navodi selo Kruevljani.
God. 1886. god. predloeno je da sjedite nove upe bude u
Kamenoj, a pripadalo bi joj, uz gornje Dubrave, i itavo nevesinjsko
podruje te Obalj sjeverno od Uloga.181 Za rad u Trebinjskoj biskupiji se
te godine prijavo fra Grgo Franievi i pomiljalo se da ga se postavi za
upnika u Nevesinju.182 Odustalo se ipak od te namjere,183 t eje odlueno
da se spomenuti upnik nastani u Kuzmana na Rotimlji.184 Meutim fra
Grgina redovnika uprava to nije dopustila.185 Iste godine je odlueno
da se uspostavi upa Gornje Dubrave pod naslovom svetog Jurja sa
sjeditem na Trijebnju.186 Biskup-administrator Vodopi otkriva razlog
ovih premiljanja: on 1888. god. pie da se zauzimao za uspostavu upe
Nevesinje i Trebinje, ali kae da je naiao na zaprijeke u Vladi.187
ematizam za godinu 1881. str. 57-58.
Provikarski i upski arhiv u Stocu (odsad; PVAS), godite 1887., vie prijepisa
provikarove predstavke austrijskim vlastima.
180
PVAS, godite 1880., N 47, spis od 21. lipnja. M. Vujnovi je napisao niz lanaka u
Vrhbosni o trebinjskoj biskupiji u nastavcima. Trebinjsko-Mrkanska biskupija, Vrhbosni,
L, Sarajevo, 12/1936. (jubilarni broj 1886-1936), str. 303-305; LI, 2/1937., str. 3437, br. 4-5/1937., str. 103-107, 6/1937., str. 138-139. Citiramo ih skraeno a po broju
stranice e se znati za citat u kom je broju i nastavku. Nav. dj, str. 35. Usp. i Pulji, Studia
Vrhbosnensia, I, str. 118.
181
PVAS., god. 1880., N 47, spis od 21. VI.
182
PVAS, godite 1886., provikarova pisma od 7. i 23 lipnja. Pulji, SV, I, str. 118.
183
PVAS, godite 1886., provikarova pisma od 7. i 23 lipnja. Pulji, SV, I, str. 118.
184
Opirno o osnutku upe Rotimja: R. Peri, Osnutak i rad upe Rotimlja, u: Od
Hrguda do Huma, Mostar, 1999., str.213-273.
185
PVAS, godite 1886., pismo biskupa Buconjia od 26. lipnja. Pulji, Studia
Vrhbosnensia, I, str. 118.
186
Arhiv trebinjsko-mrkanske biskupije u arhivu dubrovake (nad)biskupije (odsad:
ATBD), Opi spisi, , N 25/Tr, spis od 7. lipnja 1886.
187
ATBD, god. 1888, N 22/Tr, spis od 24. V.
178
179
112
Slika 39. Crkva Presvetog Trojstva u Blagaju, sagraena 1908. godine.
God. 1890. Trebinjska je biskupija predana na upravu mostarskoduvanjskim biskupima. Biskup Buconji je ukinuo ustanovu provikara, a
Stolac je postao sjedite jednog od dva dekanata. Kako se vidi iz ematizma
M ostarske biskupije za 1892. god., sjeverna granina sela upe Stolac su
Ljubljenica, Dabrica, Koritnik na Hrgudu i Kleak na Dabru, a navodi se
i novo naselje umeljaci.188
God. 1891. utemeljena je upa u Blagaju u iji sastav su ula neka
podruja drevne dubravske upe: Biina, Kamena, Nevesinje, Obalj,
Obrnja, Rabina, Ulog, Vranjevii, Zaton, uberin...189
Jo 1890. god. provikar Lazarevi je predloio uspostavu upe na
Rotimlji.190 Tek je biskup fra Alojzije Mii 1917. god utemeljio upu
Gornje Dubrave.191 upnik don Martin Krei se nastanio na Trijebnju
s namjerom traenja pogodnog mjesta za sjedite upe.192 Dokumente u
188
Shematismus diocesium mandetriensis et dumnensis itemque marcano-tribuniensis
pro anno 1892., Mandetrii, str. 63 (odsad: Mosttarski matizam).
189
Mostarski ematizam, str. 17-20. Nismo imali vremena istraiti da li je ovo selo
odmah po osnutku upe ulo u njezin sklop ili joj je kasnije dodijeljeno.
190
PVAS, godite 1890. br. 64.
191
Arhiv Biskupskog ordinarijata u Mostaru (odsad: ABOM), br. 337 i 341/1917. te
biljeke u protokolu. U protokolu pod datumom 6. VI. 1917. stoji: Don Martinu Kreiu
upniku u Trebinji podijeljena novoosnovana upa Gornje Dubrave. Usp. Peri, Od
Hrguda do Huma, str. 217-218. Usp. i M. Krei, Don Martin Krei, zbornik Svjedoci
vjere i rodoljublja, Zbornik radova o stradalim biskupijski sveenicima u Hercegovini,
Mostar, 2005., str. 213.
192
ABOM, br. 809 od 17. lipnja 1917. godine.
113
Slika 40. Crkva Uznesenja bl. Djevice Marije u Nevesinju, sagraena 1903. godine
poetku potpisuje Dubrave Hodovo193 pa onda samo Hodovo194 to postaje

slubeni naziv upe kako stoji u peatu.195 Iz stolake upe u novu upu
ula su sela Dabrica i Ljubljenica, a iz upe Dubrave (Prenj) Rotimlja,
Gornji i Donji Brtanik, Podkrevnice (Stjepan Krst), Hodovo, Trijebanj
sa zaseocima Stanojevii i Kozice. Konano je 1919. god. obavijestio
ordinarijat da su sarajevske vlasti darovale zemljite za crkvene objekte
u Hodovu. Tijekom 1918. god. upnik u vie navrata predlae da se upa
nazove Gornje Dubrave na to ordinarijat pristaje 8. sijenja 1919. god.196
Za nae podruje bilo je prihvatljivije da sjedite upe bude u Hodovu,
meutim dolo je do prijepora. U dekanovu izvjeu 17. rujna upa se
zove Hodovo, a ordinarijat jo 1920. god. oslovljava dopis: upnom
uredu u Trijebnju.197 Biskupov izaslanika don Marjan Kelava poetkom
1921. god. pohaa upu pa je odlueno da se upna crkva i stan sagrade
na Rotimlji.198 Blagoslov temeljca upske kue obavljen je 18. travnja
ABOM, 353/1917. od 11.lipnja.
Usp. ABOM, br. 596 i 819/1917.
195
ABOM, usp. npr. brojeve 353, 549, 596. i dr. Peri, Da im spomen ouvamo, str.
219.
196
ABOM 928/1917. i 175/1919. Peri, Osnutak upe str. 220-221.
197
ABOM, 981/1919. i 884/1920. Peri, Osnutak upe, 222-223.
198
ABOM, 1211/1920., 83, 177. i 571/1921. Peri, Osnutak upe, str. 225-226.
193
194
114
1921.199 a crkve 25. svibnja 1924. god. Crkva je skoro dovrena 1927. a
zvonik 1930. god.200
U Nevesinju je 1899. god. uspostavljena upa, u cijelosti na
prostorima drevne upe Dubrave i Trebinjske biskupije, a sada je u sklopu
Mostarsko-duvanjske biskupije. Uz upsku kuu sagraen je i samostan
kolskih sestara sv. Franje. Velebna crkva Uznesenja Marijina podignuta
je 1903. godine.201
Slika 41. upska crkva sv. Petra i Pavla na Rotimlji., sagraena 1924.-1930. godine.
ABOM, 571/1921. Peri, Osnutak upe, str. 227-228.
ABOM, dokumenti 620, 890/1924. i Mii, Chronica biskupije, str. 69. i 71. PERI,
Osnutak upe, str. 230-232.
201
K. Draganovi, Opi ematizam Katolike Crkve u Jugoslaviji, Sarajevo, 1939.,
str. 171.
199
200
115
10. Uspostava upe Stjepan Krst

O utemeljenju upe za sjeveroistono podruje upe Rotimlja poelo
se razmiljati poetkom sedamdesetih godina. Izaslanstvo vjernika sela
Dabrice, Ljubljenice, Gornjeg i Donjeg Brtanika te zaseoka Borievine (u
kome su uglavnom ivjeli stanovnici Donjeg Brtanika) na elu s Bokom
Kevom, koji je u vrijeme Drugog svjetskog rata boravio kao izbjeglica
u biskupijskoj kui, donijelo je 1973. god. molbu biskupu dr. Petru uli
da se za nabrojena sela utemelji nova upa. Ordinarijat je zatraio od
rotimskog upnika don Ivana Kordia miljenje o opravdanosti njihove
molbe.202 Don Ivan je podupro molbu, iako miljenja nekih sveenika
nisu bila s time suglasna. Puanstvo se ve odavno poelo iseljavati te
su predviali da e se broj vjernika za desetak godina drastino smanjiti
pa bi uspostava upe bila nerazborita. Biskup koadjutor mons. Pavao
ani je iznio miljenje da e upa, makar postojala i samo deset godina,
biti od velike pastoralne koristi te da bi njezin osnutak mogao moda i
usporiti iseljavanje. Biskup ule se sloio i ve je 8. veljae 1974. god.
napisao dekret o utemeljenju upe i dekret o imenovanju prvim upnikom
dotadanjega rotimskog kapelana don Slavka Maslaa.203 Odluku biskupa
ule objavio je upljanima nove upe, 10. veljae iste godine, biskup
koadjutor mons. Pavao ani.204
Prvi problem koji se pojavio bio je gdje uspostaviti sjedite upe.
Selo Donji Brtanik je inzistiralo da se crkva gradi na podruju Gornjeg
Brtanika da im bude blie. Zato je prvi prijedlog bio da se upski centar
gradi na raskriju Gornja Perala. To bi mjesto bilo doista centar upe. Tu
su i vlasti nakon Drugog svjetskog rata planirale graditi kolu i pripremile
neto kamena za njezinu izgradnju, a onda su iskoristile za nju staru
Maria kav(an)u na Donjem Brtaniku. Poelo se pregovarati s obitelji
Pulji Ili da se otkupi njihova ograda zvana Njivetina. Dogovor nije uspio
pa je Marko Pulji Vidi ponudio svoju susjednu ogradu (H)Antuu koja
nije bila ba povoljna kao prijanja lokacija. U meuvremenu je obitelj
Vidana Vidia ponudila svoju veliku ogradu u blizini groblja, prodavnice
i gostionice to je ve na neki nain postajao centar itavog kraja. Donji
Brtanik se nije slagao s premjetanjem sjedita upe na Stjepan Krst.
Potpisali su i predstavku biskupu u kojoj uvjetuju svoje pripadnitvo
novoj upi lociranjem njezina sjedita na Gornjem Brtaniku, inae e
ostati u sastavu upe Rotimlja. Na lokaciju na Stjepan Krstu pristali su
ABOM, 37/1974. 6. I. 1974., Rotimlja. Osnivanje upe na epan Krstu. Upit
upnika u pogledu osnivanja nove upe na epan Krstu.
203
ABOM, 263 i 264/1974. S. Batinovi, DIN, 19 (1974.,), str. 35-36. Peri, Osnutak
upe, str. 277-286.
204
ABOM, u rubrici Rjeenje uz br. 263 stoji: 10. II. 1974. dekret saopio vjernicima
O. Koadjutor.
202
116
konano nakon to im je budua upna zajednica obeala pomoi izgraditi

nekoliko kilometara ceste do njihova sela niz potok etkovu vodu to se
i ostvarilo.
Slika 42. Grobljanska crkva na Stjepan Krstu. Do izgradnje novog upskog objekta
sluila je za sve upske potrebe
I o samom imenu upe nije bilo lako odluiti. Selo se u povijesti

zvalo Podkremnice (Podkrevnice) jer je zbilja bilo pod Kremnicama.
Naziv epan Krst u poetku se odnosio samo na spomenuti arheoloki
lokalitet kod Lonarevih kua i pravoslavnog groblja u kome je 1937.
podignuta crkva sv. Nikole. Tek se kasnije proirio na zaseoke Maria,
Ivkovia (otuna), Ivankovia, Vidia, Puljia na Vrtjeljci, Rupara,
urica i Kukrika. Bila je dilema da li ostaviti provincijalni oblik epan
Krst ili ga posuvremeniti kao Stjepan Krst,205 kako se selo ve pomalo
poelo nazivati. Tek u Domovinskom ratu oni koji ne znaju ba mnogo
205
Slubeni vjesnik, IV/1975., str. 127.zborniku Od Hrguda do Huma, str. 274-286.
117
o hrvatskom jeziku protumaili su rije krst tuicom te su estom

upotrebom nametnuli naziv Stjepan Kri. A rije krst je u hrvatski dola
od grkog, preko latinskog oblika Krist, ak i s poveznicom Isukrst.
Pravoslavni Srbi upotrebljavaju grki oblik Hristos te su kao mnoge druge
termine ve u vremenu svog pokrtavanja od sveenika iz primorskih
latinskih gradova poprimili (oltar, crkva, kum i sl.) od katolika.206
Novi problem se pojavio prigodom izbora zatitnika nove upe.
Do tada se sv. Ivana Krstitelja, kao zavjet pradjedova, slavilo samo na
Gornjem Brtaniku. Po istiskivanju slava druga sela su za svoje proljetne
mise, prigodom kojih su se blagoslivljala polja, birali odreene nedjelje bez
nakane da im tad bude seoski zatitnik nego samo molitva i blagoslov polja.
Stjepan Krst je zbog grobljanske kapelice prihvatio slavljenje svetkovine
Krista Kralja. O blagdanu sv. Ivana Krstitelja ovaj kraj je doista osobito lijep
i privlaan. Konano se, iako teke volje, sloio s time i Gornji Brtanik, uz
obeanje da e se u njihovu groblju tog dana slaviti rana misa to se odrava
se do dana dananjega s prekidom samo tijekom Domovinskog rata.
upnik don Slavko Masla se privremeno nastanio u starijoj seoskoj
kui Marka Kukrike koja je imala samo dvije neadekvatne prostorije. Tu
je stanovao od veljae 1974. do jeseni 1977. god. upske obrede vrio je
u neto prostranijoj grobljanskoj kapelici sela Stjepan Krst, u neposrednoj
blizini buduih upskih objekata na Duaninama. Pripreme za izgradnju
novog upskog objekta neuobiajene forme, 20 x 18 m, koji je imao
ire prizemlje predvieno za crkvu, sakristiju i garau, a upski stan je
zamiljen kao nastavak na tom objektu s dva manja tornja to je izvana
davalo sliku trobrodne crkve, tekle su prilino ubrzano. Ve slijedee
godine biskup koadjutor je 12. listopada207 blagoslovio temelj zdanja.
Crkvu je blagoslovio biskup ule 9. listopada 1977. godine,.208 a biskup
ani je odrao tom prigodom zapaenu propovijed.
Biskupi se obilno pomagali izgradnju upskog objekta, a i narod
se odazivao daleko iznad svojih mogunosti. Biskup ani je osobito
prvih godina po osnutku upe esto dolazio slaviti svetu misu, odravati
rekolekcije, prikazivati filmove... to je bila velika podrka upniku pri
ustaljenju upe.209
206
Jireek - Radoni, nav. dj. I, str. 98; S. irkovi, Pravoslavna Crkva u srednjovjekovnoj
srpskoj dravi, zbornik Srpska Pravoslavna Crkva 1219-1969, Beograd 1969.,. str. 36. .
Slijepevi, Historija srpske pravoslavne crkve, knjiga I, Beograd, 2002., str. 31-37.
207
Slubeni vjesnik IV/1975. str. 124. Batinovi, DIN, 21 (1975.), str. 44, 23 (1976.),
str. 56. Peri, Osnutak upe, str. 284, navodi datum 18. listopada.
208
Slubeni vjesnik, IV/1977., str. 127. i I/1978. str. 19. Glas Koncila br. 23(368) od
20. studenog 1977. str. 14. Iz kronike biskupa ule: Peri, Osnutak upe, str. 277-278.
Batinovi, DIN 24 (1977.), str. 56, 25 (1978.), str. 37.
209
O osnutku upe Stjepan Krst pisao je opirnije R. Peri, navedenom lanku u
zborniku Od Hrguda do Huma, str. 274-286.
118
Formiranje upne zajednice u ovom, naglaeno vjernikom, kraju

nije bilo osobito teko. Bilo je nade da se prikljui ovoj upi i selo Kamena
s jo nekim selima (uberin, Rabina) jer su osnutkom upe Blagaj 1892.
godine izila iz sastava upe Dubrave i Trebinjske biskupije, ali je to omeo
tzv. hercegovaki sluaj.
Nova upa je utemeljena na gospodarstveno prilino pasivnom
podruju pa se i nije mogao oekivati neki vidni rast. Dolazak struje i
asfalta, a ponajvie uspostava nove upe, usporili su doista privremeno
odseljavanje iz ovog kraja210 koje je ve bilo u zamahu.211
Poetkom Domovinskog rata cijela upa je krenula u izbjeglitvo.
Oni koji nisu uspjeli pobjei nemilosrdno su masakrirani. Nekima se do
danas ne zna za sudbinu ni grob. upa predstavlja jednu od rijetkih upa
na podruju Bosne i Hercegovine na ije se podruje nije vratila umalo ni
jedna cjelovita obitelj! Brigu o upi vodio je u poetku upnik Aladnia,
a nakon njega do danas opet upnik Rotimlje. Obnovljene su skoro
sve seoske kapelice na grobljima i u njima se slave mise na uobiajene
predratne datume te oko Svih Svetih i Dunog dana. Osobito se masovno
dolazi na slavlje patrona upe sv. Ivana Krstitelja.
Uz podrku Biskupije don Ante Luburi pristupio je raiavanju
poruenog upskog objekta te u rekordnom roku sagradio i opremio
novu crkvu s pripadajuim upskim prostorijama i stanom za sveenika.
Pomiljalo se da se netko od sveenika ovdje trajno nastani da bi to potaklo
povratak i upljana, ali se za sada od toga odustalo.
Kao zakljuak ipak bi se moglo rei da upa na neki nain jo uvijek
ivi po brojnim dolascima izbjeglih i prognanih vjernika. Meutim,
nestaica sveenika mogla bi lako dovesti do njezina i formalnog utrnua.
11. Zakljuak
Na podruje upe Stjepan Krst, zbog zemljopisnog poloaja i
drugih okolnosti, nije se u povijesti nikad razvilo naselje veeg znaenja,
ali je bogatstvo vode, flore i faune prualo umalo idealne uvjete za ivot
ovjeku svih vremena. Osobito je vrijedno spomena da su se na ovom
podruju kriali doista mnogi vrlo vani putovi ve od prethistorije. Tako
na prostoru upe nalazimo, ak i bez sustavnih istraivanja, kulturne
ostatke, ve od kamenog doba. Vrlo zanimljivi nalazi s ovog podruja
potjeu iz bronanog i eljeznog doba, a posebno iz vremena helenizma
i ilirskog plemena Daorsa. U rimsko doba kroz sredite upe vodila je
Crkva na kamenu, 8-9/1998., str. 7. Peri, nav. lanak u zborniku Od Hrguda do
Huma, str. 280.
211
Usp. statistiku krtenih, vjenanih i umrlih od 1974.-1992. god. u nav. lanku R.
Peria u zborniku Od Hrguda do Huma, str. 281.
210
119
magistralna cesta iz Narone u unutranjost pa moda sve do prijestolnici

Panonije Sirmiuma.
Dolaskom Hrvata u svoju novu domovinu, u Dalmaciju, Panoniju
i Ilirik, na naem podruju je nastala, uglavnom na prostorima bive
dravice Daorsa, kneevina Humska zemlja koja u vrijeme svog kneza
(vojvode) Mihaela Vievia s kraljem Tomislavom igra vanu ulogu u
onodobnim zbivanjima. Samostalnost i relativni spokoj Katolika Crkva
u Humskoj zemlji, nakon stradanja u vrijeme seobe naroda, nastavlja opet
kao i antici sve do konca XII. stoljea, od kada je povremeno ugroava
srpsko pravoslavlje. Meutim, prave nevolje nastupaju u vrijeme slavnog
Hercega Stjepana kada poinju turski prodori. Poslije pada Bosne na
kraj proivljava dramatine trenutke. Katoliko puanstvo je na poseban
nain ugroene jer ih Turci dre podanicima kranskih drava s kojima
ratuju te spas trai u izbjeglitvu ili prijelazom na islam, pa i pravoslavlje.
Dolazak Austro-Ugarske ponovo se pojavio znak nade u bolja vremena,
meutim Hrvati u razdobljima jugoslavenskih drava opet proivljavaju
neravnopravnost to se nastavlja i nakon Domovinskog rata u kome je
itava upa iselila.
Ivica Pulji
THROUGH THE HISTORY OF THE PARISH OF STJEPAN
KRST
Summary
The northern region of the ancient parish of Dubrave, now the
parish of Stjepan Krst which also encompasses the villages of Brtanik,
Ljubljenica and Dabrica has probably left the least amount of evidence
in the historical records of the ancient land of Hum! However, the author
attempts, on the basis of those sparse and random archaeological finds
and scanty historical facts by enthusiasts of their birthplaces and homes,
in taking a quick walk through the past, describing the course of events
in this region. More like a fundamental historical review rather than an
academic discussion.
120
Dr. sc. Miroslav Palameta,

Mostar
KRATKO IZLAGANJE O PRAPOVIJESNIM I DAVNIM

POVIJESNIM TRAGOVIMA U UPI SV. IVANA
KRSTITELJA NA STJEPAN KRSTU
lanak donosi pregled i opis najznaajnijih arheolokih nalaza na podruju
upe Stjepan Krst, a na temelju dosadanjih terenskih istraivanja autora
lanka te na istraivanjima ostalih istraivaa. Treba imati na umu da
ovo nije struna studija nego pregledni lanak s najvanijim podacima,
razumljiv irem itateljstvu.
Kljune rijei: Stjepan Krst, Dabrica, Brtanik, prapovijest,

arheoloka nalazita, steci.
1. Uvod
Poe li radoznali preko Ljubljenice u pravcu Dabrice dospjet e na
vrelo Dobrovi, sklonjeno meu uzvienjima koja su do prije dvadesetak
godina bila pod prostranim hrastovim umama. Nee moda ni primijetiti
da se i sad vide polukrune terase velike, a malo poznate prethistorijske
gradine. Otuda bi mogao vidjeti i Palikuinu gomilu na Ljubljenici i
druga, takoer vrlo stara gradinska naselja. Krene li pak ispod Crnugovca
preko Tovarije prema Borievini i Kalueru, sve do kraja upe sv. Ivana
Krstitelja, sa svih okolnih vrhunca u nj e gledati ista takva stara naselja
kojima su pripadale brojne kamene grobne gomile to ih popularno zovu
ilirskim, premda su one od Ilira mnogo starije, na to upuuju zgreni
kosturi u njihovim grobnicama. Osjetit e da je u pitomu kraju kao to su
oduvijek osjeali svi koji su tuda prolazili, a nee se sjetiti da je u prostoru
koji je oduvijek privlaio ljude.
Miroslav Palameta je redoviti profesor na Filozofskom fakultetu
Sveuilita u Splitu te u Mostaru. Doktorirao je na Filozofskom
fakultetu u Sarajevu. Od 1991. do 2001. godine je bio veleposlanik
BiH u Italiji i pri Svetoj Stolici. Uz ostalo, bavi se i istraivanjem
kulturnog naslijea Hercegovine, poglavito stecima i njihovim
ukrasima. Autor je vie knjiga i znanstvenih radova. U koautorstvu
je izdao monografiju Tajna Boljuni u kojoj je predstavio jednu od
najbogatijih nekropola u Bosni i Hercegovini.
2. Lazarua
U cijelom tom kraju najstarija je poznata ljudska nastamba bila u
peini Lazararui, na desnoj strani kanjona Radimlje iza lea Snijenice
planine, udaljenoj nekoliko sati hoda uz kanjon od kue prijeratnog
umara Marka Papca u Dabrici. Pisac ovih redaka je negdje osamdesetih
godina zatekao u njoj koloniju neobino velikih slijepimia i pronaao
raznolike ulomke vrlo rijetke eneolitske keramike, ukraene i kvalitetno
izraene, koji su garantirali da to nije bila samo sezonska nastamba
lovaca. Predao ih je tadanjem kustosu Zemaljskog muzeja u Sarajevu
Bruni Marijanoviu, koji je iskopavao na Daorsonu, a on je poslije toga sa
zanimanjem istraivao Lazaruu i rezultate objavio u strunim glasilima.
U cijelom tom kraju ljudi su esto na gradinama i drugim mjestima
pronalazili predmete iz daleke prolosti, kao to je jedna kamena sjekira s
uicama na plosnatoj strani pa je vie podsjeala na kakvu teslu, nego na
sjekiru. Nju je pod urilom naao jedan od Puljia Handia. Nalazilo
se vrlo reprezentativna arheolokog materijala. Tako ranoj fazi eljeznog
doba pripadaju bronane knemide sa Stjepan Krsta koje su poetkom
sedamdesetih godina prolog stoljea pronaene u jednoj plitkoj, grobnoj
gomili izvan samog pokojnikova groba, to nije neobino u kulturi ukopa
tijekom bronanog doba. U literaturi se obino povezuju s Dabricom,
kao ondanjom mjesnom zajednicom. Njihova osnovna namjena svakako
je bila zatiti i ublaiti udarce protivnika, bilo od njihovih posjeklica ili
kamenih projektila, na osjetljivom dijelu potkoljenine kosti. Nesumnjivo
je da su one imale neku podlogu od mekeg materijala, preko koje su
ti metalni titnici stavljani i oputom zavezivani straga, na listovima. Taj
dio opreme, imao je statusnu i dekorativnu ulogu. Ukraene su tehnikom
iskucavanja, a prema razliitim motivima zakljuuje se da su odjek kulture
polja sa arama panonsko-podunavskog podruja. Okvirno se datiraju od
VIII. do VI st. prije Krista, a njihova se pojava smatra srednjoeuropskim
utjecajem, premda su novije analize sklonije preciziranju u najraniji
naznaeni period.
Pored tih bronanih titnika vrlo je znaajan nalaz jednog bronanog
pektorala (ukrasa koji se nosio na prsima) pronaenog na tom podruju,
datiranog u kasno razdoblje bronanog, odnosno u prvu fazu eljeznog
doba. Njegovi ukrasi i oblik, istog podrijetla kao i na knemidama, takoer
potvruje panonske utjecaje u tom davnom vremenu.1
O knemidama i pektoralu te opis oba nalaza prikazan je u pregledu povijesti upe u

lanku I. Puljia u ovom Zborniku.
1
122
M. Palameta: Kratko izlaganje o prapovijesnim i davnim...
3. Dupci ili Martinovia gomila

Najreprezentativnije pretpovijesno naselje u upi sv. Ivana svakako
je gradina Dupci, odnosno Martinovia gomila, smjeteno na lijevoj
padini iznad potoka i spomenute gomile, koja je sredinja fortifikacijska
toka s bedemom od suhozida. Gomila je na najvioj toki tog prostora, a
s njezine sjeverne strane neprohodna je provalija do samog potaka. Bedem
se protezao polukruno stotinjak metara niz zapadnu strminu, pratei
konfiguraciju terena, pa je tako obrambeni sustav s najosjetljivije strane
titio naselje od moguih napada. Stil suhozida, takozvane megalitske
gradnje, tu gradinu povezuje sa starijim obrambenim zidom na Daorsonu
i jo nekim fortifikacijama iz tog razdoblja. Upravo na horizontali
koja zapoinje tamo gdje se bedem zavrava i prua preko zatiena
prostora padine, bilo je sredite naselja, makar kako se prema razliitim
povrinskim nalazima dade zakljuiti. Upravo na toj crti mogli su se
vidjeti jo osamdesetih godina prolog stoljea ostaci podzida na koje su
kombinirane s usijecanjem terena kako bi se dobila povrina za nastambe
i prolaze, kao i na Oaniima ili na Kiinu iznad Bunice. Jedan bronani
predmet s unutarnjeg prostora, koji je autor ovog rada prepustio arheologu
Boku Marjanu s onim pektoralom s Donjeg Brtanika, a on to objavio
u svojoj studiji, datira to utvreno naselje u drugu fazu eljeznog doba,
dakle u prva desetljea VII. st. prije Krista. Dakako, ulomci gradinske
keramike razasuti po padini naselja, kao i oblik i struktura utvrenja,
upuuju i na raniji period koji obuhvaa bronano razdoblje.
Slika 1. Ostaci fortifikacijske utvrde s bedemom od suhozida na gomili Dupci

(Martinovia gomila) (foto M. Mari)
123
Osim rekognosciranja terena nije bilo temeljitijih arheolokih

istraivanja na gradini. Povrinski nalazi razliitih, uglavnom haltatskih
fibula, igala i jedne udice, perla od modre i tamnocrvene prozirne stakline,
ulomaka bronanog lima i komadia eljeznih otrica upuuju pozornost
na dva helenistika nalaza: jedan kratki zlatni lani od pletenih niti,
koji je sluio za povezivanje dviju fibula i bronani novi Apolonije,
grke kolonije na junoalbanskoj obali, govore sami za sebe i upuuju na
vrijeme ilirskog plemena Daorsa koji su komunicirali s mediteranskim
onodobnim svijetom. Novi je s jedne strane prikazivao kravu kako
lie tele koje sisa, a s druge strane geometrijski prikaz Elizejskih polja u
obliku uobiajene etvorine na takvim novcima. itak grki natpis Zefiros
Zeliou upuivao je na ime prve osobe u toj koloniji oznaavajui njegovo
ime Zefir i posesivni genitiv imena njegova oca. Naalost oba su nalaza
tijekom rata otuena iz kue autora ovog lanka.
U vrijeme rimskog zaposjedanja i kasnije romanizacije naselje
je bilo, ini se aktivno. Odmah iza gradinske utvrde na prostoru Donjeg
Brtanika mogue je pratiti jasne tragove koje su u ivcu kamenu ostavili
eljezom okovani kotai rimskih kola. Te koloteine koje je autoru teksta
prije tridesetak godina pokazivao don Ivica Pulji jasna je naznaka cestovne
trase koja se odvajala na Dubravama s velike rimske magistrale Rim Konstantinopolis (Carigrad) i nastavljala preko Nevesinjskog polja. Cesta
se s Dubrava mogla peti strminom od Hodova prema gomili Dubci, ukoliko
nije preko Trijebnja i Rotimlje izlazila na Donji Brtanik. U svakom sluaju
Rimljani su na desnoj strani potoka, iznad kanjona nasuprot gradini Dubci
napravili utvrdu iji je zapadni bedem imao jo uvijek osamdesetih godina
prolog stoljea naznaene vanjske etvrtaste tornjeve i valum ispred njih.
Ispred tog bedema cijeli je niz prethistorijskih plitkih tumula i krunih
gradina u blizini, koje jasno upuuju da je autohtono ilirsko stanovnitvo iz
tog vremena bilo koncentrirano oko tvre i potoka koji u svojim bazenima
i danas uva vodu cijelo ljeto. Rimsko uporite svakako je nadziralo i to
stanovnitvo i osjetljivu strateku poziciju na cestovnom pravcu.
Slika 2. Pogled na gomilu Dupci (foto M. Mari)
124
4. Tvra Kotur (Kotun)

Tvra Kotur u Dabrici smjetena je juno od istoimenog zaseoka
na brijegu s lijevu stranu iznad uskog i do 200 metara dubokog kanjona
potoka Radimlje. To je mona konstrukcija bedema, irokih vie od metar
i pol koja prati konfiguraciju podloge. Od zapada prema istoku dugi su oko
160 metara. irina zatienog prostora na istonoj strani iznad kanjona
ima oko 25, a na zapadnoj, gdje je i ulaz, iznosi do 38 metara. Ulaz brane
dvije jake kule u sjevernom dijelu zapadnog zida. Relativno dobro ouvani
bedemi, ponegdje i do nekolika metra visine, zidani su u tehnici riblje
kosti (opus spicatum) kao i podnoja donjih kula Starog grada u Stocu. Uz
sjeverni zid s unutarnje strane bila je etverokutna graevina u razmjeru
36 x 12 m s istom irinom kao i bedemi. U produetku zapadnog zida niz
junu strminu postoje jo u duini od etrdesetak metara tragovi ugaonih
kula i pomonog zida.
Slika 3. Tlocrt tvrave Kotur
Grad Kotur nije arheoloki istraivan, ali je uro Basler sredinom

prolog stoljea na osnovi terenskog obilaska i povrinskih keramikih
nalaza ustvrdio je tvra podignuta na negdanjoj gradini iz bronanog
doba. Ono to se moe vidjeti na samom terenu, posve je sigurno da je cijeli
arhitektonski kompleks nastao u jednom vremenu i da nema bilo kakve
dogradnje. Njegov izgled podsjea na vano sklonite koje je u kritikom
trenutku moglo primiti veliki broj stoke i ljudi. Komadi tegula, krovnog
crijepa, upuuju da su pojedini objekti bili i pokriveni. Cijeli taj povrinski
materijal, nain zidanja i oblik tvre naveli su Baslera da objekt datira u
povijeno nesigurno vrijeme tridesetih godina 6. st. kad zapoinje rat za
gotsku batinu, u vrijeme cara Justinijana. Prema Baslerovoj procjeni
Kotur je s Blagajem i Stocem u to davno vrijeme predstavljao samo dio
pograninog fortifikacijskog sustava koji je kontrolirao prirodne prolaze
od Neretve prema istoku. U tom sluaju dabrika utvrda prijeila bi prodor
u Dabarsko polje odakle je, u bilo kome pravcu, vojno napredovanje
125
mogue. Bez te strateke perspektive gradnja tako jake utvrde kao to je

Kotur ne bi imala smisla. Stoga se Baslerove zamisli ne mogu proglasiti
pukim pekulacijama.
Slika 4. Ostaci zida na Koturu (foto M. Mari)
Ime Kotur dolazilo bi od latinske rijei castrum ili grke kastron.

Obje oznaavaju tipino vojnu utvrdu, vojniki bivak ili logor. Etimologija
je posve izvjesna i jeziari je prihvaaju pa u tom smislu obrazlau
kako je Dobriskik, ime jednog od gradova u Humskoj zemlji, koje car
Porfirogenet spominje u svome poznatom djelu, zapravo sloenica.
Posljednje slovo k samo je abrevijacija za rije kastron, kao i u
nekim drugim sluajevima, pa bi puni naziv bio dobriski kastron, to
bi se dalo interpretirati kao dabriki ili dabarski kastron, a odnosilo bi se
upravo na Kotur u Dabrici.
5. Nekropole steaka
Na podruju upe Sv. Ivana razasute su manje nekropole s
kasnosrednjovjekovnim kamenim spomenicima, koji se tradicionalno
nazivaju stecima. Ima ih na Ljubljenici, Dabrici i Stjepan Krstu. Neke od
njih nisu uope registrirane, kao ona pred vratima grada Kotura. Stjepan
Krst je i dobio ime prema jednom od tih spomenika, kako lokalno predaja
kazuje. Vee se za jedan oteen kameni sanduk uz koji je, navodno, bio i
veliki kri. Njega je netko unitio, ali je ostao u toj predaji.
126
Slika 5. Raspuknuli kameni sanduk uz koji je, prema predaji bio veliki Stjepanov krst
(foto Vlado Pavii)
Pojedini spomenici su ukraeni razliitim predstavama, uobiajenim

za te spomenike, ljudskim likovima, prizorima kola i lova vitekom
opremom, ivotinjama ili biljnim bordurama i frizovima. Jedan od
najljepih i najbogatije ukraenih je sanduk iz Dabrice iju predstavu s
bone strane donosi Marian Wenzel u svom katalogu (LXXXVII, br. 6,
str. 333). Cijeli spomenik obrubljuje ispod njegove gornje plohe friz od
guste trolisne povijue, a s june bone strane, na njezinoj sredini veliki je
etvrtasti tit, ukraen rozetama, a na njegovom gornjem dijelu, koji ulazi
u prostor samog friza, ruka je maa koja u tim sluajevima jasno sugerira
kri. Na tom spomeniku uklesana krunica nije ni odvojena od tita. S
jedne strane je lik oranta, mukarca s uzdignutim rukama u molitvi, a s
druge strane konj. U toj originalnoj kompoziciji motiva svakako dominira
tit s maem, iji je donji dio utonuo, pa se ne vidi njegov otri zavretak.
Pavao Aneli je takve predstave tumaio izrazito heraldikim, ali je
poznato da ta heraldika kultura nije ba njegovana u podruju steaka.
No, bez obzira na to, kompoziciju tako postavljena tita s maem moe se
shvatiti i kao ilustraciju poznatih kranskih metafora tit vjere i ma
istine pri emu ta istina ima oblik kria. To su naela najdublje vjere
koju je klesar jasno istaknuo i kao svoj svjetonazor na grobu nepoznatog
pokojnika.
U likovnom smislu zanimljiv je spomenik s Ljubljenice koji jako
127
podsjea po samim reljefnim predstavama na spomenike najbolje izrade

s Radimlje. Na zaelju je do amblematinosti geometrizirana predstava
loze s grozdovima koja se povija oko kria, ilustracija svetopisamskog
retka o lozi i grou. Na zapadnom proelju je lik svetog ratnika sa
titom i uzdignutim maem, dok su po bonim stranama samo frizovi od
trolisne povijue. Cijela kompozicija kopija je s oblinje Radimlje, ali
u rustificiranoj formi i nevjetom slikarskom potezu. Ipak, naruitelj je
promijenio svetaki lik, pa je umjesto muenika Vida s Radimlje, dao
uklesati lik Mihovila Arkanela, moda svog nebeskog zatitnika. Na
istoj nekropoli nalazi se jednostavan bosaniki epitaf Vukosava Crpovia
ili Cripovia. Na proelju visokog sanduku izmeu dviju rozeta i iznad
friza povijue urezan je kri koji zamjenjuje invokaciju Bojeg imena, a
onda nespretno upisano tko tu poiva:
+ SE LEI VUKOSAVb CRIPOVIb
128
Slika 6 i 7. Stei s Ljubljenice (foto M. Mari)
Jedna od najveih nekropola u sastavu je dananjeg pravoslavnog

groblja na Stjepan Krstu. Ta nekropola pored nekoliko spomenika s
jednostavnim ukrasima ne bi privlaila posebnu pozornost da nije na njoj
nekoliko monumentalnih spomenika vrlo dobre izrade bez likovnih ukrasa,
orijentiranih sjever-jug, posve opreno tradicionalnim orijentacijama
istok-zapad na istoj nekropoli. Kako su to ujedno i najmlai spomenici
namee se pitanje jesu li pokojnici ispod njih i njihovi nasljednici osim
tog obiaja sahranjivanja promijenili i neke druge tradicije i svjetonazore.
Odgovor se dade samo nasluivati, bez temeljitijih arheolokih ispitivanja,
za kojima vapi itav taj kraj.
129
Slika 8 i 9. Stei sa Stjepan Krsta (foto M. Mari)
Literatura:
uro Basler, Arhitektura kasnoantikog doba u Bosni i Hercegovini,
Veselin Maslesa, Sarajevo 1972.
Borivoj ovi, Bronzane knemide iz Dabrice kod Stoca, GZM
(A) 29, Sarajevo 1974. str. 19-33.
Boko Marijan, eljezno doba na junom jadranskom podruju,
VAHD 93/2000, str. 7-221.
Marian Wenzel, Ukrasni motivi na stecima, Veselin Maslea,
Sarajevo. 1965.
130
Miroslav Palameta
A SHORT DISCUSSION OF ANCIENT AND PREHISTORIC
FINDS IN THE PARISH OF ST. JOHN THE BAPTIST IN
STJEPAN KRST
Summary
This article gives an overview and description of the most significant
archaeological finds on the territory of the Parish of Stjepan Krst based on
the authors own prior field research, and the works of other researchers.
Keep in mind that this is not an expert study but a review with the most
important facts and accessible to a wider audience.
131
132
Dr. sc. Domagoj Vidovi,

Zagreb
TOPONIMIJA UPE STJEPAN KRST

Autor u lanku obrauje toponime svih naselja upe Stjepan Krst, poevi
tumaenje od najstarijih naziva koje donose osmanski defteri pa do onih
iz novijeg vremena. Ralanjuje i imena iz tih vrela te donosi njihovo
znaenje i nastanak. Posebice detaljno razrauje motivaciju toponima.
Kljune rijei: upa Stjepan Krst, toponimija, akcentologija,

onomastika
1. Uvod
upa Stjepan Krst obuhvaa sjeverni dio predratne stolake
opine: naselja Dabricu, Donji i Gornji Brtanik, Ljubljenicu te Stjepan
Krst. Podruje je to koje predstavlja svojevrsnu stubu izmeu Donje i
Gornje Hercegovine: na istoku je otvoreno prema Dabarskome polju, na
sjeveru prema nevesinjskome kraju i Podveleju, na zapadu prema selima
Rotimlja, Crnii Kula, Kozice i Hodovo, a na jugu sutjeskom Radimlje
prema Vidokome polju i Stocu. Nalazi se na vioj nadmorskoj visini od
spomenutih susjednih dubravskih sela, a vrhunci Snijenice (iji je najvii
vrh Komolj visok 1263 metra) i Hrguda (1108 metara) te neto udaljenijega
Velea mjesnu su mikroklimu uinili znatno hladnijom od one u sredinjem
i junom dijelu stolake opine, zimi gotovo planinskom. Podruje je upe
ujedno iznimno bogato vodom (mjetani spominju tristotinjak vrela), to
je prava rijetkost u ponajvema bezvodnoj jugoistonoj Hercegovini.
Da je podruje upe Stjepan Krst bilo nastanjeno i u antikome
razdoblju ili u ranome srednjovjekovlju, pokazuju ostatci utvrenoga
zdanja na Koturu nedaleko od Dabrice. Upravo je poloaj na razmeu
zahumskih upa Dubrave i Dabar te Podgorja i Tribunije, na negdanjemu
karavanskom putu izmeu srednjovjekovnih utvrenih gradova Blagaja
i Stoca uvelike odredio i povijesni usud upe Stjepan Krst koja se u
kasnome srednjovjekovlju nala na granici izmeu zapadnoga i istonoga
Domagoj Vidovi je roen u Metkoviu 1979. godine. Doktorirao je
studij lingvistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Predmet njegova
ueg zanimanja je onomastika na rubnim hrvatskim prostorima i
akcentologija. Radi na Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje, na
projektu Onomastika i etimologijska istraivanja hrvatskoga jezika.
Kao jedan od autora kolskoga rjenika hrvatskog jezika dobitnik je
Nagrade Grada Zagreba 2013. godine.
kranstva. O srednjovjekovnim stanovnicima upe Stjepan Krst nema

previe podataka. Poznato nam je tek da je na tromei upe Trusina u
Podgorju te upa Dabar i Dubrave stanovala vlasteoska obitelj Pievi
koja se spominje u vie dokumenata iz 14. i 15. st. Znakovit je podatak
kako je jedan od Pievia, koji se spominje 1381. (Sivri 1999: 210),
nosio osobno ime Hrvatin (Chervatinus Picheuich de Deber).
Neto vie podataka o naseljima koja pripadaju upi Stjepan Krst
nahodimo tek nakon osmanlijskih osvajanja. Meu pustim mjestima
u nahiji Dabar u sklopu vilajeta Hercegovine Bosanskoga sandaka
1468./1469. spominje se Brtanik, a u nahiji Dubrava pusto naselje
Dabrica (Krei 2010: 118 119). U Poimeninome popisu sandaka
vilajeta Hercegovine 1475. 1477. kao mezre se spominju Gornja i Donja
Ljubnica (Alii 1985: 605), vjerojatno na podruju dananje Ljubljenice.
Godine 1722. (MVG: 2) to se naselje naziva Ljubionica (Gliubioniza),
a isto je ime zabiljeeno i u Stanju dua upe Dubrave 1792. (Peri 2006:
189) U Poimeninome popisu nahodimo i imena ljudi koji zimuju u selima
Bretanik (dananji Brtanik) i u do danas neubiciranome naselju Dubrave,
a ljetuju na Crmnju (dananjemu Crvnju). Na Brtaniku i u Dubravama
zimovale su tada 24 obitelji te etiri neenje (Alii 1985: 138). Prema
demografskim procjenama ondje je moglo zimovati oko 240 ljudi. U
Dabrici je pak (za koju je zabiljeeno i ime Kradalii) bilo 37 obitelji i
6 neenja (Alii 1985: 459 460) te je ondje moglo stanovati oko 370
ljudi. U popisu se izdvaja i naselje Braii (dananji zaselak Dabrice)
u kojemu je stanovalo 10 obitelji i jedan neenja (Alii 1985: 438), tj.
stotinjak stanovnika. Ukupno je, dakle, podruje upe, neposredno nakon
osmanlijskih osvajanja, povremeno ili stalno, nastanjivalo oko 710 itelja.
Marinko Mari (vidi rad u ovome zborniku) dri pak da se dananji toponim
Krotua odnosi na naselje Korotua koje se spominje u dematu vojvode
Petra (usp. Alii 1985: 130), tako da je broj stanovnika na podruju upe
mogao biti i vei od navedenoga. O gustoj naseljenosti stolakoga kraja
prije osmanlijske okupacije svjedoi velik broj naputenih i raseljenih
naselja koji se spominju u spomenutome popisu1, podatci o rodovima koje
su nastanjivale upe Dubrave i Dabar (npr. Bogai, Bogeti, Bokini,
Boljunovi, Borovii, Brativojevi, Burmaz, Glupi, Gojakovi,
Hateljevi, Herakovi, Hrani, Krili, Kueti, Kumani, Milihni,
Miloradovi, Milovi, Mikovi, Obradovi, Perui, Petrovi, Pievi,
Pribanovi, Pripkovi, Radievi, Radosali, Radovani, Radovi,
Slavkovi, imrakovi, Torahovi, Vidojevi, Vladisali, Vlahovi,
Vlatkovi, Vuki, Vukoti, Vukovi, Vumi itd.), ali i podatci o primanju
Krei (2010: 120) navodi podatak kako je ak 35,2 % naselja u jugoistonoj
Hercegovini po podatcima iz Poimeninoga popisa bilo raseljeno te injenicu da se
puanstvo Dubrovake Republike od poetka do konca 14. st. gotovo udvostruilo.
1
134
D. Vidovi: Toponimija upe Stjepan Krst
mnogobrojnih iseljenika iz stolakoga kraja u dubrovako graanstvo u

14. i 15. st. (npr. Carevi, Mioa, Miljenovi, Radilovi, Radulinovi,
Vitleevi, Vukievi itd.) te podatci o egrtima dubrovakih obrtnika (npr.
Miljenovi, Opkojevi, Radanovi, Radojevi, Tvrdojevi) podrijetlom iz
toga kraja.
Iz Poimeninoga popisa doznajemo da su osobna imena stanovnika
Brtanika te Dabrice i Braia u razdoblju netom nakon osmanlijske
okupacije uglavnom bila narodna te su sadravala antroponimne osnove
Bog- (Bogavac, Bogdan, Bogisal, Bogia, Bogut), Boj- (Bojak), Brat(Brajan, Brajko), Cvijet- (Cvetun), el- (< eloje2), Dobr- (Dobra,
Dobral, Dobri, Dobrilo, Dobrivoj), Drag- (Dragi, Dragia), Krun(Krua < Krunoslav), Ljub- (Ljubi, Ljubia), Mil- (Milan, Milivoj,
Milko, Milobrad, Milorad, Milovac, Milun), Mir- (Miroje), Prib- (Pribil,
Pribisav), Rad- (Radak, Radan, Radain, Radavac, Radi, Radilo, Radisav,
Radia, Radivoj, Radmio, Radohna, Radoje, Radojin, Radonja, Radosav,
Radovan, Ratko), Tvrd- (Tvrtko), Vlad- (Vla < Vladislav, Vladisav,
Vladoje, Vlatko), Vuk- (Vuk, Vuka, Vukas, Vukain, Vuki, Vuki, Vukmio,
Vukoje, Vukosal, Vukosav) i iv- (ivko) te osobno ime Dabiiv (da bi
bio iv) nastalo srastanjem. Od kranskih imena najee su bile inaice
kranskoga imena ura (urain), Ivan (Ivko), Marko, Pavao (Pavko)
i Stjepan (Stepan). Zanimljivo je da se meu stanovnicima Dabrice u
navedenome popisu spominju ak etiri Stepana (Stjepana). Osobno bi
se pak ime Gojtan3 moda moglo dovesti u vezu s osobnim imenima koji
sadravaju antroponimnu osnovu Goj- (usp. Gojin, Gojmer, Gojmir,
Gojslav, Gojin, Goja itd.).
Iako brojano stanje katolika u Dubravama tijekom osmanlijske
vlasti nije mogue pouzdano utvrditi, na temelju podataka o stolakim
iseljenicima na dubrovako i neretvansko podruje razvidno je da je njihov
broj nije bio neznatan. Tako su se u Metkovi sa stolakoga podruja u
18. st. doselile katolike obitelji Andrievi, Antunovi, Gnjati i Milan
(s nadimkom Deronja), u Vidonje su se po predaji doselili Kljusurii, a
da je Hrvata bilo i u Bilei svjedoi doseljavanje Juria (koji su nosili
nadimak Bileanin) na Vidonje i u Bagalovie. Da je bilo seoba i u
zapadnu Hercegovinu, svjedoi etniko prezime Bitunjac/Bitunjanin (<
Bitunja) zabiljeeno u Zviroviima, a poslije i u Neretvanskoj i Cetinskoj
krajini. Prve pouzdane podatke o brojanome stanju katolika nalazimo u
izvjeu sofijskoga nadbiskupa Marka Andrijaevia iz 1733. U njemu
se spominju stara sela Brtanik i Dabrica (ne spominje se Ljubljenica).
Osobno ime elo i njegove izvedenice potvreni su u srednjovjekovlju u Makedoniji
(Ivanova 2006: 476).
3
Osobno je ime Gojtan zabiljeeno na Kosovu u Deanskim hrisovuljama. Milica
Grkovi (1983: 168) dvoji o tome je li slavenskoga ili neslavenskoga postanja.
2
135
Koliko je stanovnika 1733. napuivalo navedena sela, teko je utvrditi

jer je podruje upe najvjerojatnije popisano s Crniima, Jasoem,
Trijebnjem, Gredom, Kozicama i Prenjom. Ukupno su navedeno podruje
napuivale 32 muslimanske obitelji te 28 pravoslavnih i 18 katolikih
(Krei 2006b: 447). U Stanju dua upe Dubrave iz 1792. spominju se
naselja Brtanik (u kojemu ivi 69 katolika), Ljubljenica (13 katolika), a
prvi put i Glavoevice (Glavocevize; 41 katolik), dananji zaselak Donjega
Brtanika (Peri 2006: 181 183). Katolici se u Dabrici u tome popisu ne
spominju ili su ukljueni u stanovnitvo drugih naselja ili upa. Ukupno
su, dakle, podruje upe Stjepan Krst 1792. nastanjivala 123 katolika.
Iz Stanja dua upe Stolac iz 1864. saznajemo da je na Ljubljenici u 13
obitelji ivjelo 126 katolika (Mari 2010: 78), to znai da se u neto vie
od 70 godina broj katolika samo na Ljubljenici gotovo udeseterostuio.
Tijekom austrougarske uprave broj je katolika nastavio rasti. Tako
je po austrougarskome popisu iz 1895. na podruju upe Stjepan Krst
ivjelo 836 stanovnika, od ega 519 (62,08 %) katolika, 211 (25,24 %)
muslimana i 106 (12,68 %) pravoslavaca. Sela su Donji (129 stanovnika)
i Gornji Brtanik (92 stanovnika) bila iskljuivo katolika (s tim da se
unutar Donjega Brtanika izdvajao zaselak Glamoevice). Hrvati su bili
izrazita veina na Ljubljenici (koja se dijelila na Gornju i Donju) i epan
Krstu (tako se naselje slubeno nazivalo). Na Ljubljenici je ivjelo 212
stanovnika, od ega 139 (65,57 %) katolika, 48 (22,64 %) muslimana i 25
(11,79 %) pravoslavaca. Na epan Krstu (iz kojega se izdvajao zaselak
Vrtiljka, dananja Vrtijeljka, negdanje obitavalite Ivankovia) stanovalo
je 187 stanovnika, od ega 135 (72,19 %) katolika i 52 (27,81 %)
pravoslavaca. Dabrica (unutar koje su se izdvajali Miljanovii i Muktia
Hodak) je bila jedino selo s veinskim muslimanskim stanovnitvom.
Meu 216 Dabriana bilo je 163 (75,46 %) muslimana, 29 (13,43 %)
pravoslavaca i 24 (11,11 %) katolika (Popis 1895: 558 565). Pred Drugi
svjetski rat na podruju je upe ivjelo oko 900 katolika, od kojih je ak
220 stradalo u Drugome svjetskom ratu i porau (Pulji, Vukorep, Bender
2001: 494 495). U prijanjim dravama Stjepan Krst se popisivao unutar
slubenoga naselja Dabrica tijekom popisa stanovnitva 1948., 1961.,
1971. i 1981., a naselje Donji Brtanik je tijekom istih popisa pripadalo
slubenim naseljima Hodovo, a Gornji Brtanik Ljubljenici te su stoga za
kretanje stanovnika upe Stjepan Krst mjerodavni podatci iz 1953. i 1991.
Po popisu iz 1953. na podruju upe ivjela su 1422 stanovnika, a 1991.
njihov je broj pao na 987. Godine 1991. u slubenome naselju Brtanik
(koje je obuhvaalo Donji i Gornji Brtanik) ivjelo je 186 stanovnika,
od ega 183 (98,39 %) Hrvata. U Dabrici je stanovalo 478 stanovnika, od
ega 269 (56,28 %) Bonjaka, 127 (26,57 %) Srba i 77 (16,11 %) Hrvata.
Na Ljubljenici su ivjela 132 stanovnika, od ega 64 (48,48 %) Hrvata,
56 (42,42 %) Bonjaka i 9 (6,82 %) Srba. Na Stjepan Krstu stanovao
136
je pak 191 stanovnik, od ega 167 (87,43 %) Hrvata i 24 (12,57 %)

Srbina. Ukupno je u upi od 987 stanovnika ivio 491 (48,75 %) Hrvat,
325 (32,93 %) Bonjaka i 160 (16,21 %) Srba. Istodobno je u Republici
Hrvatskoj 1991. ivjelo ak 209 Hrvata roenih na podruju upe Stjepan
Krst (SBiH: 232 235, 413 414). Najvie se Hrvata iselilo iz sela s
najmanjim postotnim udjelom Hrvata, iz Dabrice (85) i Ljubljenice (80), u
kojima je broj iseljenika u Hrvatsku bio vei od broja Hrvata koji su ostali
ivjeti u navedenim naseljima. Iseljavanje je Bonjaka i Srba bilo znatno
slabije, to se ogleda i u injenici da je udio Hrvata u nepunih stotinu
godina pao sa 62 % na manje od 50 %, dok se postotni udio Bonjaka i
Srba znatno poveao. Nakon srpske okupacije u travnju 1992. itava je
upa pripala srpskomu bosanskohercegovakom entitetu te je cjelokupno
hrvatsko stanovnitvo napustilo podruje upe. Upravo je zbog injenice
da je autohtono hrvatsko stanovnitvo prije dvadesetak godina gotovo
posve napustilo svoja ognjita bilo neobino vano da se zapiu i obrade
mjesni toponimi kao najstariji kulturni spomenici. Zasluge za to pripadaju
ponajprije Marinku Mariu i don Ivici Puljiu koji su po vlastitu sjeanju
i od svojih ispitanika prikupili oko 450 toponimskih razlinica i otrgnuli
ih od zaborava. Njihova je zasluga i zasluga je njihovih ispitanika tim
vea zbog injenice da je u stolakome kraju dosad sustavno obraena
samo toponimija sela Komanje Brdo te je Stjepan Krst prva upa ije je
cjelokupno podruje sustavno toponomastiki istraeno.
2. Naselja upe Stjepan Krst4
2.1. Stjepan Krst
Neko se Stjepan Krst nazivao Korotua. Navedeno se naselje
poslije naziva Potkremnica ili Potkrevnica (lik je Potkrevnica zabiljeen
u slubenim dopisima jo u prvoj polovici 20. st., a stanovnici se Stjepan
Krsta i danas nazivaju iskljuivo Potkrevniarima/Potkremniarima).
Starije ime dovodi se u vezu s apelativom kremen vrlo tvrd mineral
staklasta izgleda. Kremen je tijekom kamenoga doba sluio za izradu
orua, a poslije za izradu kremenih upaljaa za prvotno vatreno oruje
(navodno su po kremen na podruje Stjepan Krsta dolazili i crnogorski
komiti5). Treba napomenuti kako je u Bjelimiima potvreno osobno ime
Kremia (Alii 1985: 363), a meu Makedoncima osobna imena Kremil
i Kremo (Ivanova 2006: 236) koja se dovode u vezu s apelativom kremen
(navedena su se osobna imena nadijevala sa eljom da dijete bude zdravo i
vrsto poput kremena). Unutar naselja Potkremnice/Potkrevnice postojao
Od velike su mi pomoi u pisanju ovoga kratkog mjestopisa bila djela Pain LovriMarijanovi (1999.) i Pulji (2006.)
5
Na podatku zahvaljujem don Ivici Puljiu.
4
137
je toponim epan krst (< epan Stjepan + krst kri) kojim se u

poetku oznaivao jedan manji lokalitet, a koji se naknadno prometnuo
u ojkonim te proirio na itavo naselje i naposljetku upu. U slubenoj je
uporabi tijekom austrougarske vlasti te tijekom slubenih popisa u objema
Jugoslavijama bio lik epan Krst, no nakon uspostave samostalne upe
1974. u crkvenoj uporabi prevladava ime Stjepan Krst, to je u skladu
s hrvatskom tradicijom po kojoj se u slubenoj uporabi daje prednost
temeljnomu liku osobnoga imena pred mjesnim ili dijalektnim. Budui
da se prvi lan imena ne sklanja, u skladu bi sa suvremenim pravopisnim
pravilima ime upe i naselja trebalo pisati Stjepan - Krst (usp. IvaniGrad). Na Stjepan Krstu stanovali su katolici Keve (prezime je zabiljeeno
i kao Kijevi < Kijevka < Kijev Do), Kukrike (< kukrika vrsta crnoga
graba, Carpinus orientalis), Lonari (< lonar osoba koja izrauje
lonce), Marii (< Mara < Marija) i Puljii (< Puljo; usp. lat. pullius
pili), a tijekom austrougarskih popisa kao poseban se zaselak izdvajala
Vrtijeljka (< vrtijeljka mjesto izloeno jakim udarima vjetra < vrtjeti) u
kojoj su stanovali Ivankovii (< Ivanko < Ivan).
2.2. Dabrica
U Dabrici se nalazi utvreni grad Kotur u kojemu se nalazi est
kula te ija se izgradnja najee smjeta u 10. st. (Vego 1957: 60), a pored
kojega se danas nalazi jedno od triju dabrikih katolikih groblja. Dio
je povjesniara i arheologa miljenja da je upravo Kotur Porfirogenetov
Dobriskik. U imenu se Dabrica ouvalo ime srednjovjekovne humske
upe Dabar koje je 1353. zapisano kao Deber, 1393. kao Debar, a
1429. Dabar (Sivri 1999: 209, 212 215). Hrvatsko ime Dabar
dovodi se u vezu s apelativom *dbr dubodolina, kotlina te posve
odgovara zemljopisnomu poloaju dananjega naselja. Sama se Dabrica
prije osmanlijskih osvajanja nalazila na raskriju karavanskih putova,
spominje se kao pusto naselje u nahiji Dubrave 1468./1469., a da je
nakon osmanlijskih osvajanja bila iznimno brzo ponovno napuena
(zbog svojega poloaja, ali i zbog vodnoga i rudnoga bogatstva) svjedoi
podatak da je nakon manje od desetljea (1475. 1477.) u selu bilo 37
obitelji i 6 neenja (Alii 1985: 459 460). U Poimeninome popisu
navodi se i drugo ime sela Kradalii (< kradalac kradljivac; ARj 4:
430). Osmanlije su izdvajali i naselje Braii (dananji zaselak Dabrice) u
kojemu je ivjelo 10 obitelji i jedan neenja (Alii 1985: 438, 459 460).
Selo se sastoji od vie zaselaka u kojima ive Bonjaci, Srbi i Hrvati.
U sredinjemu zaseoku Dabrica stanuju bonjake obitelji Bajgori (<
alb. bajgor balegav; Nosi 1998: 173), Begovi (< beg veleposjednik,
vii plemi < tur. bey), Klari (< Klara), Mace (< Matej/Maksim), Medar
(< medar osoba koja skuplja med i prodaje ga), Omanovi (< oman
138
vrsta ljekovite biljke, Inula helenium), Pehilj (< Pehilj < Peho6 < Petar),
Smajilhodi (< Smajil + hoda muslimanski sveenik) i Zukanovi (<
Zukan < Zuko < Zulfikar) te srpske Ivelja (< Ivelja < Ivo < Ivan) i Vukovi
(< Vuk). U Braiima (< Bra < Bratoljub/Bratislav/Brativoj) ive srpske
obitelji Bukvi (< bukva), urica (< urica < uro < ura), Gordi (<
Gordo < Gordijan), Medan (< Medan < Medo) i Mihi (< Miho < Mihajlo/
Mihovil). Na Brijegu (< brijeg blaa uzvisina uz vodotok) ive bonjake
obitelji Kaplan (< tursko ime Kaplan), Medar, Sako (< Sako < Sava; ARj
14: 516), etka (< etka lisica < alb. shetk), ale (< ale < alar pilar)
i ugor (: ugoriti aputati) te hrvatske Marijanovi (< Marijan < Maro
< Marin), Masla (< Masla < Masle < Toma), Pain (< pain fazan
< lat. phasianus < gr. pasians), Peri (< Pero < Petar) i Ragu (<
Ragu Dubrovanin). U Koritniku (< korito) ive pravoslavci Mihii. U
Mariinu Gaju (< Marica + gaj mlada uma) ive srpske obitelji Gordi,
Herbez7, Jelai (< Jelaa < Jela < Jelena), Pudar (< pudar poljar),
Radii (< Radia < Rade < Radomir/Radoslav), Smiljani (< Smiljan) i
Vukosav (< Vukoslav), bonjake Bajgori i Mravi (< mrav) te hrvatske
Papac (vjerojatno od pape otac) i Previi (< Previ). U Miljanovici (<
Miljanovi, Miljan < Mile < Miloslav) stanuju Bonjaci Medari, Skeje
(< Skejo < Skender Aleksandar) i ugori te Hrvati Papci i Previii. U
austrougarskim popisima izdvaja se i Muktia hodak (< Mukti < mukte
badava + hodak dimnjak), a puk kadto izdvaja i zaselak Badale
(usp. tur. baca carina, troarina). Zahvaljujui rudniku boksita Dabrica
je bila naselje s najmanjim padom stanovnitva u razdoblju 1948. 1991.
u upi Stjepan Krst, a danas je jedino selo na podruju upe u kojemu je
ostao znatniji broj stanovnika. Narodnosna se slika uvelike promijenila
jer je broj Srba ostao priblino na predratnoj razini, broj je Bonjaka
prepolovljen (iako su i dalje veinsko stanovnitvo), dok su Hrvati gotovo
posve iseljeni.
2.3. Donji Brtanik
Selo se Bretanik (dananji Brtanik) spominje kao pusta mezra
1468./1469., a u Poimeninome popisu sandaka vilajeta Hercegovine
popisani su ljudi koji zimuju na Brtaniku, a ljetuju na Crmnju (dananjemu
Crvnju). Na Brtaniku i u Dubravi tada su zimovale 24 obitelji te etiri
neenje (Alii 1985: 138). Kao samostalno se naselje Donji Brtanik
navodi u austrougarskim popisima te se iz njega izdvaja zaselak
Usp. Raho < Radomir/Radoslav.
O postanju prezimena postoje razliita miljenja. ak ga se dri sefardskim.
Moda ga je ipak mogue dovesti u vezu s imenom Herbel zabiljeenom u Makedoniji
koji Ivanova (2006: 458) povezuje s romanskim apelativom herb grb (< lat. herva
stabljika).
6
7
139
Glamoevice/Glavoevice koji se spominje i u Stanju dua upe Dubrave

1792. Po navedenome su stanju dua na Brtaniku i Glamoevicama
ivjeli izumrli Anii (< Anka < Ana) i Popovci (< Popovac stanovnik
Popova) te dananji rodovi Mari i Pulji (usp. Peri 2006: 181183).
Ime se Brtanik dovodi u vezu s biljnim nazivom brtan brljan, Hedera
helix, a Glamoevice/Glavoevice s ihtionimom glamo/glavo Gobius
(usp. ojkonim Glamo). Dijelovi su Donjega Brtanika: urilo (< urilo
mjesto na kojemu se pale signalne vatre; u kojemu su ivjeli Perii s
nadimkom Kudri < kudrav kutrav), ve spomenute Glamoevice
(ondje su ivjeli Antii < Ante < Antun i Obradovii < Obrad), Mahala
(< mahala skup kua u kojima ive pripadnici istoga roda < tur. mahalle
dio grada, boravite; ondje su ivjeli Marii, Ragui i Vukii < Vuk) i
Vagan (< vagan zdjela; ondje su ivjeli Paini) te zaselak Borievina (<
Bori < Boro < Borivoj/Boromir; ondje su ivjeli Ragui).
2.4. Gornji Brtanik
Gornji se Brtanik kao samostalno naselje izdvaja poetkom 19.
stoljea. U njemu su ivjeli Prkaini (< prkain prznica) i pripadnici roda
Pulji s nadimcima Gatanovi (< alb. gashtan brus; Nosi 1998: 194),
Handi (< handija osoba koja dri konaite < hanc), Ili (< Ilija) i
Vidi (< Vido < Vid/Vidoslav). Na Gornjemu Brtaniku takoer su se nalazili
manji rudnici boksita na to upuuje toponim Rudnik, a stanovnitvo se u
velikoj mjeri bavilo stoarstvom (veina su stanovnika bili planitari).
2.5. Ljubljenica
Iako joj nema spomena prije 15. st., Ljubljenica je morala biti
nastanjena u srednjovjekovlju zbog vie lokaliteta na kojima se nalaze
steci (nekropola je steaka kod pravoslavnoga groblja nacionalni
spomenik BiH). Kao puste se mezre u Poimeninome popisu sandaka
vilajeta Hercegovine 1475. 1477. spominju Gornja i Donja Ljubnica
(Alii 1985: 605), a tijekom austrougarske vladavine Gornja i Donja
Ljub(l)jenica (dananje Gornje i Donje selo). Godine 1722. (MVG: 2)
naselje se naziva Ljubionica (Gliubioniza), a isto je ime zabiljeeno i u
Stanju dua upe Dubrave 1792. (Peri 2006: 189) Sva se navedena imena
izvode od hidronimne osnove *ljub- kojom se obino oznauju blatita.
Selo ime vjerojatno duguje vrelu Ljubijenj, a u njemu uz veinske Hrvate
ive Bonjaci i Srbi. U Donjemu selu ive hrvatske obitelji Butigan
(< butigan vlasnik trgovine < tal. bottega), Mari, Masla i Ragu,
muslimanske Rizvanovi (< Rizvan) i Studenovi (< studen8 hladnoa)
8
140
Usp. prezimena sline motivacije kao to su Mraz ili antonimno prezime Vruina.
te srpska Vujinovi (< Vujin < Vujo < Vuk). Hrvatske obitelji Masla,
Peri, Ragu (u 18. st. spominje se i rod Golua < goluzan gulozan,
sladokusan), bonjaka evenica (< evenica vrsta kobasice) i Makitan
(< Makitan9 < Mako < Marko) te srpska otra (moda prema otar patak
< alb. shot patak; Sk 3: 408) nastanjivale su pak Gornju Ljubljenicu.
3. Motivacijska razredba toponima
U ovome odlomku donosim podjelu toponima po motivaciji. Uz
toponim donosim osnovni podatak, a u biljekama pod osnovnim tekstom
dodatna objanjenja. Uz toponime navodim i kratice mjesta na ijemu su
podruju zabiljeeni:
DA = Dabrica
DB = Donji Brtanik
GB = Gornji Brtanik
LJ = Ljubljenica
SK = Stjepan Krst
3.1. Toponimi motivirani geomorfolokim odlikama
zemljopisnoga objekta
3.1.1. Zemljopisni nazivi u toponimiji (toponomastiki
apelativi i izvedenice)
Toponomastiki nazivi: Bra (< bara blatite; DB, GB, SK),
Bre (DB), Brijg (< brijeg blaga uzvisina uz vodotok; DA, DB, GB,
SK), sma (< esma vrelo < tur. eme vrelo, vodoskok; GB), D
(DA, DB, LJ), Dla (< dola udolina; GB, SK), Dle (SK), Dlina (GB,
SK), Dlovi (DB, GB, LJ, SK), Drga (< draga izduena dolina; GB),
Glvica (DB, LJ, SK), Grbica (< graba prokop, jama; DB), Hrvnk10
(usp. rvenik vododerina, potok; LJ), Hmac (< humac11 omanji brijeg
pod travom; LJ), Hmine (usp. Humac; LJ), Klua (< kalua mutna
voda; GB), Klnac (GB), Klnci (SK), Krita (SK), Kritnk (usp. Korita;
DA), Ksa (< kosa strana brda; DB, GB), Ldine (LJ), Lednjk (LJ),
Lkva (LJ, SK), Lkve (LJ), Lmovi (< lom blatite; DB), Lka (< luka
vodoplavno zemljite; DB, SK), Lke (LJ), La (< lua mokrina; SK),
Slina osobna imena potvrena su i meu Makedoncima (usp. Makin, Makota,
Makotin; Ivanova 2006: 268).
10
Usp. toponim Ervenik kod Knina.
11
U Hercegovini apelativ hum esto oznauje i ogoljeno brdo za razliku od ostalih
predjela naseljenih Slavenima u kojima obino oznauje omanji umovit ili travom
obrastao brijeg. O odrazima apelativa hum u hrvatskoj toponimiji vidjeti vie u Aleri
1985: 2829.
9
141
Line (DB), Ljbijnj12 (LJ), Mjdan (< mejdan livada < tur. meydan
polje; SK), Mlka (< mlaka lokva; SK), Pbrnice (< *Potbrnice <
brna blato; LJ), Pljane (LJ), Plje (DA, GB, LJ), Pratak (DB), Ptok
(GB, LJ), Prv (usp. previja plitka dolina pri vrhu dvaju brda; DA),
Rdine (< rudina zelena zaravan u kru; DB, GB), Skk (< skok slap;
DA), Splv (< splav naplavina, nanos; GB), Splvovi (SK), Strne (SK),
pjenk (< *pilnik/*pionik < spila/pila spilja, peina; SK), Vla
(DB), Vdice (< vodica vrelo; LJ, SK), Vrla (LJ), Vh (DA), Zede
(usp. zasjek usjek; SK)
Unutar skupine toponima koja obuhvaa toponimijske apelative i
njihove izvedenice, za razliku od ostalih dijelova Hercegovine koje sam
dosad obraivao u kojima je najvie toponima ija su imena uvjetovana
morfolokim oblicima kra, najei su odrazi hidronimijskih apelativa,
i to naziva za blatita (bara, kalua, lom, lua, luka, *ljub- i splav), a
neto su rjee potvreni odrazi naziva vrelita (usporedni hrvatski i turski
hidronimijski nazivi vrelo i esma te naziv voda), za prirodna zbiralita
vode (lokva i mlaka) te stalne (skok) i povremene (graba i korito)
vodotoke. Posebno su zanimljivi odrazi apelativa mlaka ne samo na
stolakome, nego i na neretvanskome podruju jer su dosad uglavnom bili
potvreni na povijesnome podruju kajkavskoga narjeja. U toponimiji
su upe Stjepan Krst uuvani i apelativi do, dola, dolina, draga, klanac,
pila i vala koji se odnose na geomorfoloke oblike kra te apelativ rudina
i sinonimni par apelativa ledina mejdan (prvi je hrvatskoga, a drugi
adstratnoga, turskoga postanja) kojima se iskazuje (ne)prisutnost biljnoga
pokrova. U mjesnoj su se toponimiji odrazili i oronimijski nazivi brijeg,
glavica, humac, kosa, strana i vrh. Neko je u istonoj Hercegovini
morao biti iv i apelativ rat13 poetak kose (usp. oronim Poratak) koji je
nestao iz mjesnih govora. Njegovu gubljenju puka etimologija u istonoj
Hercegovini doskae tako da mijenja lik toponima Poratak u Poredak ili
Poretak (usp. poredak prvi vrh u gorskome vijencu). Mogue je da se u
Popovu i Zaablju neko rabio i apelativ red ivac kamen, pa je dolo do
ukrtanja apelativa r(a)t i red.
Toponomastike metafore: Bakri (< bakra bakreni sud < tur.
bakra; SK), Bisge (< bsage14 dvostruka kona torba; GB, LJ, SK),
S obzirom na toponime antroponimnoga postanja Dobrijenja i Vidjenj, moglo je
doi do ukrtavanja antroponimne osnove *Ljub- (< ljubiti) i hidronimne *ljub- blato.
13
O tome svjedoe toponimi Predrti do u Donjemu Drijenu i Predrtine u Gradcu
(Vidovi 2009: 185).
14
Rije je o brdu s dvama vrhovima. U priobalju metafora bisage obino oznauje
otoke s dvama vrhovima (usp. Skrai, Juri 2004: 169).
12
142
Bvn (usp. balvan15 golem kamen; DB, GB), Gol (DB), Grdi (SK),
Hrgud16 (< hrga kameni sud u kojemu se dri jeam; Sk 1: 686687;
DA), Jarmnjaa (usp. jarmenjaa donja letva na jarmu koja stoji
volovima ispod vrata; ARj 4: 472; GB), Kmarino plje (< kmara17
gomila, hrpa; DB), Kkalo (< kika vezani dio kose; SK), Kta18 (<
kita snop cvijea; LJ), Kka (SK), Letvtine (GB, SK), Lni(i) (DB),
Lpata (LJ), Lpate (SK), dak (< odak dimnjak, ognjite < tur. ocak;
DA), kolta (< okoli ogradica oko vodeninoga kamena da se brano
ne rasipa; ARj 8: 832; DA), Pod kkom (DB), Podtvan (SK), Rp (DB),
Stba (< stuba ograda na zdencu; usp. stubalj; GB), Svilca (< svilca
brada od kukuruza; rije zabiljeena u Podrinju zabiljeena upravo s tim
naglaskom u ARj 17: 297; DA, LJ), Tovrija (< tovarija ploska, utura;
ARj 19: 495; DB, LJ), Tljak (< tuljak upalj predmet ire cijevi u koji se
to umee; SK), zglavak (SK), Vgan (< vagan19 zdjela; DB)
Izvori su toponimijskih metafora raznoliki. U mjesnoj toponimiji
tako nahodimo nazive raznoraznih sudova u kojima se uvaju prehrambeni
i drugi proizvodi (bakra, bisage, burilo i koara). Biljeimo ujedno odraze
naziva tradicionalnih orua i predmeta (jarmanjaa, lopata, soha, trklja i
tuljak), kuhinjskih predmeta i pokustva (hrga, lonac, uzglavak i vagan),
graditeljskih naziva (odak, okoli, stuba i tavan) te ostalih predmeta
iz svakodnevne uporabe (bovan, kuka i letva). Izvor su metaforizacije i
nazivi dijelova ljudskoga i ivotinjskoga tijela (grlo, grudi, kika20, kuk i
rep) te dijelovi biljaka (kita i svilica). Dakako da bi trebalo luiti metafore
po stupnju prihvaenosti na hrvatskome povijesnom prostoru. Metafore su
kao to su lopata ili vagan21 ranije i ee potvrene, dok se za metafore
kao to su bakra ili letva moe rei da su mjesne, a odak pokrajinske
Rije balvan dola je iz turkijskoga balbal nadgrobni stup i u praslavenski je
najvjerojatnije ula iz avarskoga jezika (Sk 1:103). Na junoslavenskim prostorima u
ranijima razdobljima taj apelativ obino oznauje idola ili mjesto na kojemu se idola
tuje (Vego 1980: 416417), no poslije je mogla nastati i metaforizacijom.
16
Napomenimo i da se osobno ime Hrgud spominje na vie mjesta u Poimeninome
popisu (usp. prezime Hrga), no kako openito meu Slavenima toponima koji nastaju
preobrazbom od antroponima bez ikakve promjene u starijim razdobljima nema,
vjerojatnije je da je rije o toponomastikoj metafori usporedivoj s metaforom vagan. U
oba je sluaja, naime, rije o vrstama posuda.
17
S navedenim je naglaskom rije naglaena u ARj 4: 783.
18
Budui da je rije o oronimu, ne treba posve odbaciti ni mogunost da je rije o
odrazu dalmatskoga pridjeva acutu otar (usp. oronime Matokit i Oki).
19
Vagan je ujedno i stara mjera za ito
20
Toponimi uvjetovani apelativom kika obino se odnose na brda sa iljatim vrhom.
U jugoistonoj Hercegovini i junoj Dalmaciji takva brda mogu nositi i imena Bubreg i
Perin.
21
Usp. toponime Vaganac i Vaganski vrh.
15
143
(zabiljeene su u krajevima koji su bili pod dugotrajnom osmanlijskom

okupacijom). Stupanj prihvaenosti pojedine toponomastike metafore
moi e se odrediti tek kad se obradi znatno vei broj toponomastikih
punktova na hrvatskome povijesnom prostoru. Posebno je pak zanimljiva
tvorba promjenom naglaska kojom je nastao toponim Bisge (< bsage).
3.1.2. Toponimi s obzirom na razmjetaj, oblik i izgled tla ili
vode
Toponimi nastali prema smjetaju zemljopisnoga objekta:
Krjnj dlina (DB), Ngo (< nugo ugao, kut; DB), stup (< istup mjesto
pogodno za izlazak iz vode; LJ), krajak (DB), soje (DB, GB, LJ,
SK), Pkrjnica (< *Potkrajnica; DB), Ptkraj (DB), Pribojac (< priboj
predio pri brdu; LJ), Prsoje (DA, DB, LJ, SK), Rs (< rus crvenkast,
na kojega padaju zrake prije Suneva zalaska; SK), Zgrnice (LJ)
Dio je toponima iz ove skupine motiviran (ne)izloenou
zemljopisnoga objekta Sunevim zrakama (Osoje, Prisoje, Rus). Smjetaj
se pak zemljopisnoga objekta odreuje prefiksom (pod-, pri-, za-),
pridjevom (krajnji) ili apelativom (nugo).
Toponimi koji oznauju oblik i povrinska svojstva tla (izravni
i metaforini): Dbel brijg (SK), Dljke (< diljka izduena njiva <
dilji dugaak; LJ), Dbok (DA, SK), Dbok d (SK), Dbok dlina
(GB), Dg njva (SK), Krtk (DA), Krv dlac (GB), krjci (<
okrajak neobradivi dio uz rub obradive povrine; GB), krgl vlka
(LJ), krgl pd (SK), Okrgljaa (LJ), Rsoine (< rasoha ravasta
udolina < soha22; DB), rok d (GB)
Veina je toponima iz ove skupine pridjevskoga postanja s tim da
neki pridjevi u toponimiji poprimaju posebna znaenja, primjerice debeo
irok ili kriv nepogodan za obradu.
Toponimi koji se odnose na sastav i osobitosti tla ili vode: Bijl
njva (DB), Cn ksa (DB), Cn vh (SK), Crnjnk (usp. crljen crven;
DA), Gltino bdo (< glotan neplodan; LJ), Gl bda (LJ), Gl
lzina (DB), Gl bdo (LJ), Globrijg (DB, GB), Grda (DB), Grde
(SK), Kmnk (LJ), Kloptua (DB), Krmnice/Krvnice (< kremen;
SK), Krta (< krotan pogodan za ispau; SK), La (GB), Le (SK),
Ljt (< ljut kamen-ivac; DB), Mica (< *Milca < mil pijesak; LJ),
Ptalina (LJ), Ptet (DB, GB), Pjan brijg (SK), Pjenice (DB),
Pla (LJ), Ple (GB, SK), Pine (SK), Tvd krj (DB), Vlsat dline
(GB), Zlen pda (SK), Zlnje (LJ)
Najvei se dio toponima iz ove skupine odnosi na razliite vrste
stijena i stjenovitih podruja. Tako su se u toponimiji jugozapadnoga
22
144
Soha je inae i starohrvatski poganski idol. Prvotno je apelativ oznaivao granu.
dijela Popova odrazili apelativi greda, hrgud, kam, kremen, ljut i ploa.
Na pjeskovita upuuju toponimi Mioca, Pjeani brijeg, Pjeanice i
Prine, na tla pogodna za ispau Krotua, a na tla nepogodna za obradbu
toponimi Glotino brdo, Loa i Tvrdi kraj. U istaknutim toponimima
motiviranima pridjevima bijel i crn mogue je traiti preitke tovanja
slavenskih boanstava Bjeloboga i Crnoboga. Dakako da se veina
toponima motiviranih pridjevom bijel moe odnositi na mjesta okrenuta
prema Suncu ili na bijela tla (usp. toponim Bijela njiva), a crn na predjele
s crnogorinim pokrovom (u oronimiji) ili predjele na kojima ima crnice
(u udolinama). Odsutnou su pak biljnoga pokrova uvjetovani toponimi
motivirani pridjevom gol (usp. Golobrijeg), na umovite predjele toponimi
uvjetovani pridjevom vlasat23, a na travnate toponimi uvjetovani pridjevom
zelen. U ovoj skupini toponima nahodimo i hidronime onomatopejskoga
postanja (Klopotua, Pitalina i Pitet).
3.1.3. Toponimi odreeni poloajem/odnosom prema drugim
toponimima:
Brica (DB), Brine (DB, GB), rilo ml (GB), rilo vlik (GB),
Di (DB), Dolci (GB), Dlovi dnj (DB), Dlovi grnj (DB), Dnj
Ljbljenica (LJ), Dnj Mlnite (DB), Dnj vrlo (LJ), Glviine (DA),
Gmilice (DB), Grnj Ljbljenica (LJ), Grnj njva (DB), Grnj Mlnite
(DB), Grnj vrlo (LJ), Htke ml (DB), Htke vlik (DB), Hmac ml
(GB), Hmac vlik (GB), Hmine (GB), Krine (SK), Laztine (SK),
Lokvtina (DB), Lkvice (DB, GB), Lpatica (DB), Lina (SK), Line (GB),
Ml gmila (LJ), Ml grada (DB), Nv vda (GB), Njivtina (GB, SK),
Njivtine (GB), Ogradtina (DB), gradica (DB, GB, LJ), Prala dnj (:
prati; GB), Prala grnj (GB), Pbivlje (< *Podbivolje; LJ), Ptkrmnice
(SK), Ptoina (DB), Ptpolje (GB), Rudnica24 (GB), Srdnj dlina (DB),
Srnj gmila (< *Srednja gomila; LJ), Srnj bdo (< *Srednje brdo; LJ),
Str grada (DB), Vla ml (DB), Vla vlik (DB), Vlik gmila (LJ),
Vlice (LJ), Vline (DB), Vrli (SK), Zograda (SK), Zploice (SK)
Dvorjeni se odnosni toponimi najee tvore od pridjeva i imenice
(npr. Velika gomila), a odnos se meu samim toponimima najee iskazuje
antonimnim parovima pridjeva, pri emu antonimni par gornji donji
izraava prostorne, a mali veliki25 kvalitativne odnose (usp. Frani,
Mihaljevi 19971998: 88). Na obraenome je podruju u tvorbi toponima
najuestaliji prijedlog pod koji oznauje mjesto pod proplankom pogodno
23
U Popovu su pak umoviti predjeli motivirani i pridjevom kosmat (usp. toponim
Kosmatovica u Ravnome; Vidovi 2010: 308).
24
Prezime pak Rudinica biljeimo u Ravnome u Popovu.
25
Primjerice, Mala gomila /Velika gomila.
145
za obradu (usp. imunovi 2004: 203), a razmjerno je est i prijedlog

za. Veliko slovo na drugome lanu toponimijske sintagme znak je da je
u mjesnoj toponimiji uuvan i toponim kojima su antonimni toponimi
motivirani (npr. postoje i toponimi Mlinite, Donje Mlinite i Gornje
Mlinite). Prostorni se odnosi u jednorjenim istokorijenskim toponimima
iskazuju sufiksima (usp. toponimske nizove Do, Dolac, Doi, Doliak i
Dolina te Vlake, Vlaice i Vlaine) znatno ee nego u Popovu i Zaablju,
a na Stjepan Krstu nisu zabiljeeni vierjeni odnosni toponimi iji je prvi
lan prijedlog kakvih je u spomenutim podrujima razmjerno mnogo.
3.1.4. Toponimi uvjetovani nazivima biljaka te biljnih
zajednica i preraevina:
Borvite (< bor26 Pinus halpensis; SK), Brite (< bro27 vrsta
crvene trave kojom su se bojila uskrnja jaja, Rubia tinctoruim; DB),
Crovac28 (< cer Quercus cerris; DA), Crvci (SK), stine (< estina
augm. od esta, gusti, mlada, teko prohodna niska uma; LJ), Drnov
klnac (< drijen Cornus mas; DB), Drnova rpa (DB), Dbrava (<
dubrava listopadna uma; SK), Dpci (< dubac; DB), Grbovac (< grab
Carpinus orientalis; DB), Grmine (< grm; DB, GB), Hdobrd (< hrdobrad
krin, brka, Chrysopogon gryllus; DB), Jbuka (< jabuka Malus
domestica; DB, GB, LJ), Jsenovac (< jasen29 Oleaceae Fraxinus; DB),
Jvor (< javor Acer; GB), Komljak (< komolj divlji pelin, Artemisia
vulgaris; GB, SK), Kela (< koela kostjela, Celtis australis; DB),
Krk (< krek posjeeno stablo kojemu su korijen i ile ostali u zemlji;
GB, LJ), Krevina30 (usp. Kruka; LJ), Krka (< kruka Pyrus; GB),
Kpinova njva (< kupina Rubus ulmifolius; GB), Kpinovac (SK),
Ljskova dlina (< lijeska Corylus avellana; SK), Ljskovice (SK), Mlij
njva (< mlije C. alpina; LJ), rje (< orah Juglans; LJ), skra (usp.
oskorua Sorbus domestica; GB), Smrije (< smrijek smreka, Juniperus
oxidendrus; LJ), mer (< umer vrsta grma; ARj 17: 879; DB), njevac
(< uanj nisko raslinje; SK), T nova dlina (< trn31 Prunus spinosa;
U prolosti je bor oznaivao tamnu umu, pa je mogue da apelativ bor uuvan
upravo u tome znaenju.
27
Nazivom su te biljke motivirani i toponimi Broanac i Brono/Brotnjo.
28
Rod Cerovac navodno je stanovao u zaapskome Cerevu.
29
Jasenovina je sluila za ispitivanje je li voda pitka. U lokvu ili kamenicu stavljala
se jasenova grana i ako bi pustila boju, to je znailo da je voda zdrava. Od crnoga se pak
jasena dobivala crna boja kojom se bojilo vunene kabanice i preu.
30
Na lokalitetu se nalazi katoliko groblje.
31
Dio je toponima koji sadravaju naziv biljke trn vjerojatno motiviran pukim
vjerovanjem da se crni trn (ili trnjina, Prunus spinosa) puta da raste u blizini kua kako
bi se zli duhovi na njih naboli.
26
146
DB, SK), Trnjk (DB), Vba (< vrba Salix; DA, LJ, SK), Zkvnk (< zuka
ukva, Junceus; DA)
U mjesnoj su se toponimiji odrazili mnogobrojni apelativi koji upuuju
na postojanje raznorodnih vrsta stablaica (bor, cer, drijen, grab, jabuka,
jasen, javor, kostjela, kruka, orah, oskorua, smreka, ipak, trepetljika i
vrba) i grmolikih (kupina, lijeska, mlije, umer i trn) biljaka, a znatno su
rjei odrazi naziva ljekovitih biljaka (komolj) i vrsta trave (bro i hrdobrad).
Manji je dio toponima uvjetovan ljudskim djelovanjem (Dupca i Krek). U
toponimiji su okamenjeni i nazivi biljnih zajednica est(in)a, dubrava, grm,
umer i uanj.
3.1.5. Toponimi uvjetovani zoonimima, nazivima ivotinja i
ivotinjskih nastamba:
Bv (LJ), Bumbrice (< bumbar; DB, SK), Glamevice (< glamo
glavo, vrsta ribe, glava, Gobius; DB), Golubinjci (< golubinjak
golubinje gnijezdo; DB, SK), Jeva ljt (GB), Kutnjk (DA), Mino
bdo (usp. meac mladi medvjed i meka medvjedica; LJ), Orlnjk32
(LJ), Orlv (LJ), Rica (SK), vino vrlo (LJ), Trtkovine (GB), zda
(DB, SK), Vj klnac (SK), Vkod (SK)
Najvei je dio toponima iz ove skupine motiviran nazivima divljih
ivotinja (bivol, je, kouta, medvjed i vuk) te ptica (golub, orao, eva i
trtak), a rjee gmazova (zmija), kukaca (bumbar), lankonoavca (rak) i
riba (glamo). Uzdua je pak ime koze (ARj 20: 309).
3.1.6. Toponimi motivirani prirodnim pojavama:
Hjer (usp. (h)ajer povjetarac; ARj 1: 42; GB), Lvca (< leeti
letjeti; GB, LJ, SK), Navjala (< navijala mjesta s jakim udarima vjetra
< navijalo mjesto na kojemu se navija potka i osnova za tkanje; DB),
Snijnica (DA), Vrtijljka (SK)
Navedeni se toponimi uglavnom odnose na podruja izloena
udarima vjetra, a rjee na mjesta na kojima se dugo zadrava snjeni
pokriva (Snijenica).
3.2. Zemljopisna imena od drugih toponima: Dobrvk
ptok (LJ), Svlik ptok (LJ), pjenik njva (SK)
U ovoj su se skupini toponima odrazili mjesni hidronimi: Dobrovi,
Svilica i pijenik.
32
Rije je o peini.
147
3.3. Toponimi motivirani ljudskom djelatnou

3.3.1. Toponimi prema izgraenim objektima, zdanjima
Gospodarski objekti: harine (< ahar staja < tur. ahr; DB),
Bnr (< bunar zdenac; dijal. tur. bunar; GB), Bunrua (SK), trnja
(< atrnja < psl. *trnja < lat. cisterna33; GB), Dunine (SK), Gvna
(< guvno gumno, mjesto na kojemu se vre ito < psl. *gumno; GB),
Gvnine (DB), Gvno (usp. Guvna; DB, GB), Kn (DB), Mlnice (LJ),
Mlnite (DB), Stajtine (SK), Stblina (< stublina < stubla34 ograeno
vrelo; DB, GB), b (DB)
U ovoj skupini toponima preteu odrazi hidronimnih apelativa.
Rije o odrazima apelativa hrvatskoga (stubla i ubo), romanskoga
(atrnja i kono) i turskoga (bunar) postanja kojima se imenuju ograena
i ureena vrela. Na preradbu itarica upuuju toponimi koji sadravaju
apelative guvno i mlin, na bavljenje stoarstvom apelativi ahar i staja, a
na trgovaku djelatnost duan.
Obrambeni objekti: Grdina (< gradina pretpovijesna utvrda;
DB, GB, LJ, SK), Ktr (< vulg. lat. castoria < lat. castrum utvreni
grad; usp. Sk 2: 166; DA), zret (LJ), Prgraina (DB, SK), Prgraine
(LJ), Stranica (SK)
Na temelju jezinih podataka mogue je odrediti vremenski slijed
gradnje utvrda u upi Stjepan Krst. Utvrde su iz ilirskoga razdoblja
motivirane slavenskim apelativom gradina, na moguu rimsku ili
bizantsku utvrdu upuuje toponim Kotur, toponimi Ozret i Straanica
mogli bi upuivati na mjesta negdanjih strabenica, a na srednjovjekovne
utvrde toponimi Prigraina i Prigraine koje sadravaju apelativ grad
utvrda.
Ruevine: Crkvine (DA), Mstina (DA)
Na mogue mjesto negdanje crkve upuuje toponim Crkvina, a na
razvaline mosta toponim Mostina.
3.3.2. Toponimi prema obitavalitima te javnim prostorima
i putovima:
Rzulje (< razuje mjesto na kojemu se ire uski putovi; GB),
Slita (< selite naputeno naselje; SK), lica (GB), Vznk (< voznik
kolski put; LJ)
33
Rije je o izravnoj posuenici iz latinskoga u kasni praslavenski (Gluhak 1993:
164).
U Gornjoj Hercegovini stubline su iskopani mali bunari i po stranama obloeni
strevim daskama (Dedijer 1990: 232).
34
148
3.3.3. Toponimi prema gospodarskoj djelatnosti

Toponimi u svezi s uzgojem kulture i tipovima obradivoga
zemljita: Be (< baa < tur. bahe vrt; GB), etnite (< eten lan
< tur. keten; LJ), Do (DB, SK), Dijla (SK), Grvte (< *Grahovite;
DB), Jmite (DB), Kpunjk (DB), Lnjk (DB), Njva (DB, GB),
Pde (LJ), Pdine (DB), Pdvrnica (DB, LJ), Rsadniine (DB), Vlka
(< vlaka zavuena duga njiva; DB, GB, LJ)
Nazivima su zemljinih estica motivirani toponimi Bae, Dio,
Dijela, Njiva, Pode, Podine, Podvornica i Vlaka. Na uzgoj lana, graha,
jema, kupusa i luka upuuju pak toponimi etenite, Grovite, Kupunjak
i Lunjak.
Toponimi u svezi s privoenjem tla kulturi: K (DB), Krevina
(DB), Lzina (< lazina krevina; LJ, SK), Lzine (DB, LJ), Pljevine
(LJ), Prkos (GB), enkos (DB), Zorak (DB)
Veina se navedenih toponima odnosi na krevine, a toponim
Paljevine na paljenje zemljita radi bolje ispae.
Toponimi koji se odnose na vinogradarstvo: Vnina (DA), Vnine
(DB, SK)
Toponimi u svezi sa stoarstvom i obitavalitima za stoku:
Grbala (DB), Katnite (DB), Ktnica (usp. kotac tor; DB), grada
(DB, LJ), grade (< ograda35; GB), Pdalite (< padalite36 pastirsko
prenoite; DA), Povala (< poivalo odmorite na velikom usponu;
DA, DB), Pprgovina (< poprigati popriti; DB), Prtorak (SK), Slila
(SK), ljite (< ilje neojanjena ovca, SK), ljovite (DB), Trina (DB,
GB), Trovi (DB, SK)
U ovoj su se skupini toponima odrazili nazivi za ograena mjesta
na kojima boravi ili se zagoni stoka (kotac, ograda, iljite i tor). Na
odmorita upuuju toponimi Poivala i Poprgovina.
Toponimi prema obitavalitima te javnim prostorima i
putovima: Kljtita (< klijet37 trona kua; DA, LJ), Slita (LJ), Vlj
stpa (< vas selo; DB)
Na negdanja naselja upuuju toponimi Selita i Valja stopa.
Apelativ vas okamenjen je i u susjednoj zaapskoj i popovskoj toponimiji.
Budui da je dananje stanovnitvo uglavnom u stolaki kraj prispjelo
Ograda je u istonoj Hercegovini ili pregraeni dio panjaka ili dio posjeda seoske
zadruge koji je razbijen diobom (usp. Vujii 1969: 95).
36
U Zaablju su padalitima nazivana i mjesta na kojima se trgovalo s pridolicama,
a u zapadnoj Hercegovini misto gdi se nomadski Cigani na proputovanju zadravaju
(Kraljevi 2013: 243).
37
Usp. psl. *klt kua u vinogradu, izba, pojata. Apelativ klijet nije zabiljeen u
mjesnome govoru, no i danas je iv u Zaablju, tridesetak kilometara junije.
35
149
razmjerno kasno, apelativ je vas doseljenomu stanovnitvu bio nepoznat

te je esto mijenjao oblik. Slino se dogodilo i s ojkonimom Velja Vas u
Popovu koji je preimenovan u Veliva. Da je apelativ vas starosjedilakome
stanovnitvu ipak bio poznat, pokazuje i naknadno preimenovanje
ojkonima u Velja Sela. Primjeri su preimenovanja ojkonima koji su
sadravali apelativ vas zabiljeeni i u Lici (usp. Crna Vlast kod Plakoga;
imunovi 2010: 237).
Toponimi u svezi s drugim gospodarskim granama: Duhnite
(GB, SK), Ljnk (ljanik uljanik, pelinjak; DB), Mjdani (< majdan
mjesto na kojemu se vadi kamen < tur. maden rudnik; DB), ita
(usp. oce38 zamka za ptice; SK), Perac (: prati; SK), Perica (DA),
Rdnk (DA, GB, LJ), bak (< ubak opanarsko orue; ARj 17: 859;
SK)
Na podruju se upe Stjepan Krst neko vadio boksit i kremen
(usp. toponime Majdan i Rudnik). Mjesno se pak stanovnitvo bavilo i
pelarstvom te je uzgajalo duhan. Hidronimi Peruac i Peruica te Perala
donja i Perala Gornja (navedeni meu odnosnim toponimima) obino
oznauju mjesta na kojima se prala odjea.
3.3.4. Kulturnopovijesni toponimi
Toponimi u svezi s upravnom vlau: Bdala (< bada39 carina,
troarina; DA), rilo (DB), fen d (usp. opi zajedniki; GB)
Na mjesta negdanjih carina upuuje toponim Badala, a u
jugoistonoj Hercegovini i na dubrovakome podruju toponimom urilo,
koji se u hrvatskoj toponimiji najee izvodi od inaice kranskoga
imena iril, obino oznauju mjesta na kojima su se palile signalne vatre,
najee na granici kakve upravne jedinice.
Toponimi u svezi s mjesnom povijeu i mjesnim predajama:
Hrcegove stijne (LJ), Jtci (< jatak pomaga hajduka < tur. yatak
postelja, pomaga; DB), Mjdn (< mejdan boj < tur. meydan; DB),
Z(l)glv (DA)
Toponim Hercegove stijene upuuje na predaju po kojemu su herceg
Stjepan Kosaa i bosanska kraljica Katarina Kosaa Kotromanovi u bijegu
pred Osmanlijama s blagom bjeali u Dubrovnik koji im je nudio utoite.
Toponim bi mogao biti jo jednim pokazateljem da su velikodostojnici
domovinu naputali tzv. Velikim putom od Blagaja prema Stocu (kako
navodi i Vukorep 2011), a ne preko Blagaja. Predaju o krvnome srodstvu
s Kosaama ili o tome kako je upravo preko njihova imanja herceg Stjepan
U Popovu se ocem nazivao dio ribarske mree plenice kojom su se lovile patke
(Bali 2014: 206)
39
Usp. srodan ojkonim Badula u Zaablju.
38
150
proerao blago imaju mnogi rodovi iz Gornjih Dubrava i Podveleja

neovisno o vjerskoj pripadnosti. Toponimi Jataci i Mejdan podsjetnici su na
dugotrajnu osmanlijsku vladavinu. Uz vrelo bi se Z(l)oglav mogla povezati
kakva predaja o utapanju.
3.3.5. Toponimi uvjetovani duhovnim i vjerskim
ivotom zajednice:
Bbina gmila (< baba40 veliki kamen, hridina + gomila41; DB),
Bak (LJ), Gmila (< gomila43 hrpa nabacana kamenja < psl. mogyla
grobni humak; GB), Grblje (GB), Kri (SK), Pstorine44 (< pastorak
sin drugoga suprunika iz prethodnoga braka; LJ)
Veina se toponima iz ove skupine odnosi na grobna mjesta.
42
3.4. Toponimi antroponimnoga postanja:

U mjesnoj su se toponimiji odrazili sljedei pridjevci, rodna imena
i prezimena negdanjih i sadanjih stanovnika i posjednika na podruju
upe Stjepan Krst: Abaza45 (< Abaza), Ban46 (< ban), Basari47 (usp.
basarak krljavac; Sk 3: 643), Bori/Boro48 (< Boro < Boromir/Borislav/
Baba je ujedno i ime enskoga demona, personofikacija enskoga pretka, moda
eufemizam za boanstvo plodnosti (Brozovi Ronevi 1987:123). U Zaablju nailazimo na
mnogobrojne preitke pretkranskih hrvatskih vjerovanja, tako da ni mogunost da je dio
toponima motiviranih apelativom baba zapravo odraz negdanjega ivota, ne treba odbaciti.
41
Apelativ gomila u mjesnome govoru najee oznauje grobni humak, neovisno o
tome iz kojega povijesnog razdoblja potjee (tako primjerice moe oznaivati i ilirsko
grobite). Na Brau pak gomila oznauje hrpu kamenja nastalu trijebljenjem kamenja
(imunovi 2004: 218). Apelativ kadto ima navedeno znaenje i u Popovu, ali se u
Hercegovini ee u istome znaenju rabi apelativ grudina.
42
Na lokalitetu se nalazi muslimanski harem.
43
Apelativ gomila u mjesnome govoru najee oznauje grobni humak, neovisno o
tome iz kojega povijesnog razdoblja potjee (tako primjerice moe oznaivati i ilirsko
grobite). Na Brau pak gomila oznauje hrpu kamenja nastalu trijebljenjem kamenja
(imunovi 2004: 218). Apelativ kadto ima navedeno znaenje i u Popovu, ali se u
Hercegovini ee u istome znaenju rabi apelativ grudina.
44
Na lokalitetu se nalazi pravoslavno groblje i muslimanski harem.
45
Abaze su ivjeli u Kutima u Dabru i Kruevljanima kod Nevesinja odakle su se
preselili u Mostar i Zijemlje (Dedijer 1990: 235).
46
Bani su ivjeli u Veljoj Mei odakle su se vjerojatno preselili u Stolac u kojemu se
spominju 1864. (Mari 2010: 76)
47
Basarii se spominju u Viiima 1792. (Peri 2006: 202), starijim su podrijetlom iz
Popova, a spominju se i u Glumini.
48
Rije je vjerojatno o potomcima srednjovjekovnih Borojevia po kojima je
prozvano jedno selo u Dubravama.
40
151
Borivoj), Buri49 (< vla. bur velik), Burina (usp. Buri), Crnugovi50 (<
Crnuga < Crne < Crnomir), Dobri51 (< Dobro <Dobromir/Dobroslav),
Dolistovi52 (< doljesti dogmizati, doplaziti), Giga53 (< Giga < Grigorij
Grgur), Golua54 (usp. guloz sladokusan, slatkohran < lat. gla55
jednjak, grkljan), Gosto56 (< Gosto < Gostimir), Gozdar (< gozdar
gvozdar, kova), Kamini57, Kordi58 (< korda sablja), Kova59,
Kula60 (< kula konj ukaste boje), Lonar61, Marui62 (< Marua
< Mara < Marija), Medar63 (< medar osoba koja proizvodi i prodaje
med), Mende64 (usp. alb. mndesh dojene), Miljanovi65 (< Miljan <
49
Vjerojatno je rije o popovskim Buriima koji su nastanjivali radno te od kojih potjeu
islamizirani Burine.
50
Rod Crnugovi/rnugovi spominje se u 14. st. (ARj 1: 848), a postoje i dva sela
Crnugovii u srpskome (kod Priboja) i crnogorskome (kod Pljevalja) dijelu Sandaka.
51
Dobrii su katoliki rod u Rami koji se ondje mogao doseliti s podruja upe Stjepan
Krst.
52
Dolistovi je jedno od rodnih imena velikakoga roda Tasovi koji se koncem 15.
st. iz Tasovia odselio u Slansko primorje, i to u Banju vjerojatno preko Oljega u kojemu
se spominje 1498. U Banji se pod prezimenom Dolistovi potomci Tasovia spominju od
1538. (Golui 1991: 8085) Tasovii su imali svoje posjede i u Popovu (Rupni Do), a dio
ih se islamizirao. Tako je Jusuf-aga, sin Ibrahim-age Tasovia iz Poitelja bio ak i turskim
eminom u Dubrovniku (Sivri 2003: 40).
53
Prezime Giga nastalo je raslojavanjam pravoslavnoga roda Kisi. Gige su se sa
stolakoga podruja preselili u Klepce i Prebilovce (Milievi 2006: 353354).
54
Golue se spominju na Ljubljenici 1792. (Peri 2006: 189)
55
Petar Skok (Sk 1: 631) navodi kako je mogue da je rije o dalmatskome leksikom
ostatku.
56
Goste su bonjaki rod iz Klinja u Podveleju (Milievi 2005: 359).
57
Muslimani Kaminii nastanjivali su selo ulja kod Nevesinja.
58
Moda je rije o raseljenim Kordiima Bonjacima iz Humiliana ili o katolicima
Kordama koji se 1792. spominju Stocu (Peri 2006: 190) i koji su se najvjerojatnije doselili
iz Popova.
59
Kovai iz Dabra navodno su se odselili u Ljubomir (Milievi 2005: 430).60 Vjerojatno
je rije o popovskim Buriima koji su nastanjivali radno te od kojih potjeu islamizirani
Burine.
60
Vjerojatno je rije o Kulaima iz Rotimlje, doseljenicima iz Vojevia u Popovu.
61
Lonari stanuju na Stjepan Krstu.
62
Maruii su ivjeli u Bjeloviima odakle su se odselili u Klepce. Po migracijskim
kretanjima (usp. prezime Bitunjac zabiljeeno u Neretvanskoj krajini) nije nemogue da su
se Maruii u Prud doselili iz Donjega Brtanika.
63
Moda je rije o muslimanskim posjednicima, stolakim Medarima. Pravoslavci
Medari ive i danas u Draevu i Sedlarima, a katolici (doseljeni iz Popova) u Metkoviu.
64
Katolici Mendei nastanjuju Ramu i mostarsko podruje. Mogue je da su neko
stanovali i na Gornjemu Brtaniku i Stjepan Krstu.
65
Vjerojatno je u toponimu uuvan spomen na srednjovjekovne Miljanovie/Miljenovie.
Naime, godine 1465. kao katunari se meu Vlasima Bobanima (koji su bili vazali vojvode
Sandalja Hrania te njegovih nasljednika Stjepana Vukia Kosae i Vladislava Kosae)
spominju braa Ivan i Pokrajac Miljenovi (Kurtovi 2011: 666) iji bi spomen mogao
biti ouvan u toponimu Miljanovi dolina u Kijevu Dolu te je mogue da se rod nakon
osmanlijskih osvajanja preselio u Trninu, a odande u stolaki kraj (gdje su islamizirani).
152
Mile < Miloslav), Mukti66 (< mukte besplatno < tur. mft), Prkain67 (<
prkain prznica, prkosnik, svadljivac), Rizvanovi68 (< Rizvan), Rosi69
(< Rosa < tal. rosa rua), Struja70 (< Struja), Stupi71 (< stupo < stupar
suknar), uta72 (< ut bezrog), Velagi73 (< Velija + aga), Vinjevac74
(< Vinjevo selo kod Gacka), Vitomir75, Zeko76 (< zeko odmilicia od
zec), Zele77 (< zele zelenooka osoba), Zelen78 (usp. Zele) i agrovi79
(usp. agoriti buati).
Nadimci Bao (< baa seoski glavar < tur. baa), Buhar (< buhar
prljava osoba, osoba puna buha), Beak (: beiti se), au (< au nii
asnik < tur. avu), elo (< elo osoba visokoga ela), ia (< ia
starac), urdo (< urdo osoba koja nosi kouh < urdija kouh <
tur. krde), Graho80 (< grah), Gubavac81, (H)anti (< Hanto Anto <
Antun; obiteljski nadimak dijela Puljia), Gunjeta (< gunje osoba koja
nosi gunj), Klobuar (< klobuar osoba koja izrauje eire), Kruko
(< kruko osoba irih bokova < kruka), Palikua i Poljak (< poljak
poljar) ostavili su traga u mjesnoj toponimiji.
Muslimanski rod Mufti/Mukti nastanjivao je Ramu, a imao posjede u Podveleju
i moda u Dabrici.
67
Prkaini su podrijetlom iz Duice te nastanjuju Gornji Brtanik, a godine 1864.
spominju se i u Stocu (Mari 2010: 76).
68
Stanovali su u Stocu otkud su se odselili u Mostar. Danas ive na Ljubljenici.
69
Rosii iz Dvrsnice stanovali su koncem 19. st. u okolici Stoca (Milievi 2005:
608), a prezimena Rosi i Rui nosili su i dananji Kitini u ukovoj Gredi.
70
Naselje Strujii spominje se u nahiji Dabar 1475. 1477. te je vjerojatno prozvano
po rodu koji je neko ondje obitavao. Rod Struji inae se spominje od 1477. u Oraju u
Popovu (Puji 2003: 145). Muko je i ensko ime Struja potvreno u ARj 16: 778.
71
Stupii su stanovali na Hodbini, a mogue je da su podrijetlom od Miljanovia
(Milievi 2005: 641).
72
ute su podrijetlom iz Hrasna otkud su se odselili u Reice, a odande u Opliie.
Dedijer (1990: 255) tvrdi da potjeu od pravoslavnih utala. Da je rije o izmiljenome
podatku, svjedoi i injenica da razliite ogranke utala uvijek svrstava meu katolike
obitelji ne navodei nigdje nikakvu predaju ili podatak koji bi potvrivao tezu o njihovu
pravoslovnome podrijetlu.
73
Velagii su muslimanski rod iz Blagaja.
74
Vinjevci su pravoslavni rod koji je nastanjivao Vinjevo kod Gacka i Granice kod
Bilee.
75
Rod je Vitomir nastanjivao Gacko.
76
Rod Zeko nastanjivao je Belenie i Kijev Do odakle se mogao preseliti u Dabricu.
77
Zele su jedan od starijih muslimanskih rodova u Stocu.
78
Rod Zelen iz Dubrava spominje se u Dubrovniku 1783. (Vukorep 2006: 154)
79
Muslimanski rod agrovi nastanjivao je apljinsko podruje otkud se odselio u
Tursku koncem 19. st. (Milievi 2005: 743)
80
Rod Grahovac nastanjuje nevesinjsko podruje.
81
Osim to oznauje gubavu osobu apelativ se gubavac odnosi i na vrstu pua.
66
153
U mjesnoj su se toponimiji uuvala i sljedea osobna imena:

Baro (< Bartol < Bartolomej), Boko (< Boidar), etko (usp. Cvjetko
< Cvjetomir), Dobrijen (usp. Dobrin < Dobro < Dobromir/Dobroslav),
Hotko (< Hoto < Hotimir), Ilija, Janja, Joka (< Josip), Jurko (< Jure
< Juraj), Kruko (< Krua), Lazar, Mija (< Mijo < Mihajlo/Mihovil),
Milanko (< Milan < Mile < Miloslav), Mila (< Mile < Miloslav), Milis
(< Milislav), Mitar (usp. Dmitar < Dimitrije), Mladi (< Mladen), Muo82
(< Muhamed/Muharem) Nikola, Pero (< Petar), Pomen83, Radim (< Rade
< Radomir/Radoslav), Simo (< Simeon), aban, epan (usp. Stjepan),
imun, Toma, Vien (< Vido < Vidoslav), Vranko (< vran crn), Vuk i
arko.
3.4.1. Vielani toponimi antroponimnoga postanja
Toponimi od antroponima i zemljopisnog naziva: ntia bdo
(DB), Brev d (SK), Bin d (SK), Brov d (GB, SK), uev dl
(SK), lina dlina (SK), tkov ptok (DB), tkova vda (GB),
Grhina prd (DB, SK), Gnjetin d (DB), Jnjin brijg (SK), Jrkova
dlina (LJ), Kminia d (DB), Koveva pina (LJ), Krkova dlina
(DB), Medrev ptok (DA), Mlev d (SK), Mtrin d (SK), Prin ptok
(SK), Rzvanovia ptok (LJ), Rsn d (GB), Rdonjin vr (DB), Smine
dline (SK), Strjin brijg (SK), Tmin d (DB)
U ovoj skupini toponima uuvano je najvie apelativa koji se
odnose na geomorfologiju kra: do(l) (apelativ sadrava 10 toponima),
dolina (4), peina (1) i prodo (1). Manje su zastupljeni odrazi hidronimnih
apelativa: potok (3), vir (1) i voda (1). Najmanje je pak odraza oronimskih
osnova: brijeg (2) i brdo (1).
Toponimi od antroponima i biljnoga naziva: Mriin gj (DA)
Toponimi od antroponima i gospodarskih naziva: Brinove
grade (SK), lijina njva (GB), lijina grada (SK), Kminina/Kminia
njva (DB), Kuleva lzina (DB), Mj njva (DB), Mktia hdk
(DA), Nkolin b (DB), Pruine njve (SK), munova njva (GB),
Zlenovia grada (DA), Zlina njva (GB, SK)
Najvie toponima iz ove skupine uz antroponim sadrava
gospodarske nazive povezane s poljodjelstvom: njiva (6), ograda84 (3),
sad (2) i lazina (1). U mjesnoj se toponimiji odrazio i hidronimni naziv
U Dubravama su ivjeli Muii i Muanovii pa je mogue da je rije o tragu
jednoga od navedenih dvaju rodova.
83
Rije je o eljnome imenu koje se nadijevalo da se ne ije ime ne zaboravi, zatre
(usp. Ivanova 2006: 350).
84
Ograda je u istonoj Hercegovini ili pregraeni dio panjaka ili dio posjeda seoske
zadruge koji je razbijen diobom (usp. Vujii 1969: 95).
82
154
ubo te graditeljski hodak.

Toponimi od antroponima i naziva kulturnopovijesnoga
postanja: Bsaria grblje (DB), Bina/Bk85 grdina (LJ), Golino
grblje (LJ), Mrkova grdina (DB), Mlisovo grblje (DB), Palkuina
gmila (LJ), Rsn gmila (GB), Strjino grblje (SK), Stpina gmila
(LJ), pn Kst (SK)
U ovo su skupini toponima najzastupljeniji oni koje se odnose
na sakralne objekte (groblja i krieve) te poznata i mogua arheoloka
nalazita (toponimi koji sadravaju apelative gomila i gradina).
Toponimi od antroponima i naziva za obitavalita, javne prostore
i putove: Jkina kuka (LJ), Mruia ka (DB), Prkanova ka
3.4.2. Jednolani toponimi antroponimnoga postanja
Toponimi od posvojnoga pridjeva: Dbrijnja/Dbrijnje (SK),
Lonreva (SK), Mlde (LJ), Maj (SK), Rdimlja (DA), Vdjnj (LJ)
Veina navedenih toponima sadrava stari posvojni sufiks *-j te su
eliptinoga postanja (Mladie < *Mladije/*Mladievo brdo, Radimlja <
*Radimlja/*Radimova rijeka).
Toponimi antroponimnoga postanja s toponomastikim
sufiksima: bzovina/bzovina (LJ), ntievina (SK), Azgnua
(DB), Bnovina (DB), Bkua (DB), Brievina (SK), Brovine (SK),
Crngovac (DB), ua (DB), rdovina (SK), Dlistovina (LJ), Ggite
(SK), Gstua (GB), Gzdaravina (GB), Hntua (GB), Jskievina (SK),
Kloburevina (SK), Krdue (DB, GB), Ksevina (LJ), Kharica (DB),
Lazrua (DB), Mrkovac (SK), Mendevac (GB, SK), Milnkua (DB),
Mljanovica (DA), Ptrine (DA), Pmenvci (DA), Rsulja (DB), Rsulje
(LJ), abnua (SK), tue (DA), Vlag(ov)ina (DB), Vrnevina (SK),
Vkava (SK), Zkovi (DA), grovina (DB), rkovina (LJ)
Veina sufiksa kojima su tvoreni ojkonimi iz ove skupine oznauju
pripadnost (-ac, -ava, -ica, ina, -ovac/-evac, -ovica/-evica, -ovina/-evina
i -ua).
Antroponimi u funkciji toponima: Bhr (LJ), Dobrv (LJ),
Gzdave (DB), Gbavac (LJ), Poljci (DB), Vnjevac (DA), Vtomr (SK)
3.5. Toponimi etnikoga, ktetikoga ili etnonimskoga postanja:
Gk grblje (GB), vbine gmile (DB)
Pridjev grki odnosi se na starinu objekta i na graditeljsko umijee
zidara ili klesara koji ju je izgradio, a ne na vjersku pripadnost (tumaenje
prema pridjevu grki pravoslavni nahodimo samo meu pravoslavcima i
85
Lik je Beka gradina mlai i motiviran je ktetikom beki (< Be).
155
moemo ga smatrati naknadnom pukom etimologijom). Etnonim vabo

odnosi se na razdoblje austrougarske uprave.
3.6. Toponimi nejasna postanja ili motivacije: kaz86 (DB),
Lasrua87 (LJ), Lk88 (SK), lje (DA)
4. Jezino raslojavanje toponima
U mjesnoj toponimiji nahodimo tragove razliitih jezinih sustava.
Najstariji je sloj koji se odrazio u zaapskoj toponimiji rimski. Njemu bi
mogao pripadati toponim Kotur (usp. lat. castrum). U hrvatski su jezik
dalmatskim89 posrednitvom uli apelativi grkoga postanja ploa i spila,
dok je izravno iz latinskoga u praslavenski posuen apelativ atrnja.
Preitak je bizantske vladavine apelativ vagan koji Petar Skok (2: 559)
smatra mediteranizmom90 te mlai apelativ bizantskoga postanja posuen
posrednitvom latinskoga jezika bisage (Sk 1: 156).
Mlai se romanski sloj dijeli na talijanski (mletaki). Talijanski je
podsloj zastupljen u toponimu Kono (< tal. canale prokop). Albanskoga
je postanja najvjerojatnije toponim Katunite (< katun pastirski tabor <
alb. katund podruje, selo; usp. Sk 2: 64).
Mnogi su apelativi temeljnoga hrvatskog jezinog sloja mjesnomu
puku danas posve neprozirni bilo da je rije o zemljopisnim (npr.
brna blato, humac brijeg, lom blatite, mlaka lokva, rvenik
vododerina), biljnim (dubrava listopadna uma) ili gospodarskim
(klijet trona kuica, ubo zdenac, vas selo) nazivima. Navedeni su
apelativi preitak predmigracijske dijalektoloke slike koji je nadivio
mnogobrojna raseljavanja. U toponimiji se ogledaju i neke mjesne jezine
crte poput sekundarnoga h u antroponimiji (Hanto < Anto) i f u toponimiji
(ofi < opi) te glasova i nastalih treom jotacijom.
Gotovo etristogodinja osmanlijska vladavina ostavila je traga u
mjesnoj toponimiji. Turski je adstratni sloj ostavio traga u zemljopisnome
nazivlju (esma < esma vrelo < tur. eme vrelo), toponomastikim
metaforama (Bakra < bakra bakreno vjedro kojim se zaima voda < tur.
bakra, Odak < odak dimnjak, ognjite < tur. ocak), odrazima biljnoga
nazivlja (etenite < eten lan < tur. keten) te kulturnopovijesnim
Moda je ime motivirano kojim muslimanskim antroponimom (npr. prema Akif ili
Hakudin).
87
Moda prema osobnomu imenu Lastar (< lastar izdanak; Ivanova 2006: 252).
88
Moda prema luko drveno rebro na plovilu
89
Dalmatski je autohtoni romanski jezik kojim se govorilo na istonoj obali
Jadranskoga mora.
90
Mediteranizmi su rijei posueni iz jezika koji su se na Sredozemlje doselili prije
naseljavanja Indoeuropljana.
86
156
(Badala < bada carina, troarina, Mejdan < meydan bojno polje)
i gospodarskim toponimima (Aharine < ahar staja < tur. ahr, Bae
< baa vrt < tur. bahe, Duanine < duan trgovina < tur. dkkn,
Majdani < tur. maden rudnik, Mahala < mahala tur. mahalle dio
grada) te toponimima tvorenim od antroponima. Zanimljivo je da meu
potonjima preteu toponimi nastali od prezimena muslimanskih posjednika
(slino kao u zapadnoj Hercegovini), dok su odrazi muslimanskih osobnih
imena u mjesnoj toponimiji neznatni znatnomu udjelu muslimanskoga
stanovnitva (barem u Dabrici i na Ljubljenici) unato. Openito se moe
zakljuiti da je, iako je udio toponima koji pripadaju turskome adstratnom
sloju neto vei nego u Zaablju i Popovu, on i dalje razmjerno slabo
zastupljen s obzirom na duinu osmanlijske vladavine. Time, dakako,
ne elim rei da meu dananjim Bonjacima nema starosjedilaca, nego
uputiti na injenicu da se povijest Bosne i Hercegovine ne smije prouavati
od osmanlijskih osvajanja. Uostalom, mnogi starosjedilaki rodovi u
jugoistonoj Hercegovini (neovisno o vjerskoj pripadnosti) imaju predaje
koje ih na razliite naine povezuju s hercegom Stjepanom.
5. Zakljuak
U ovome se radu obrauje oko 450 toponimskih razlinica na
podruju upe Stjepan Krst. U uvodnome se dijelu iznosi kratki povijesni
pregled te demografski podatci, a u drugome dijelu mjestopis naselja
na podruju upe. Sredinji je dio rada posveen motivacijskoj razradbi
mjesnih toponima, dok se u zavrnome dijelu toponimi dijele po jezinim
slojevima.
Iz rada izdvajam nekoliko po mojemu sudu vanih injenica.
Iako je iseljavanje autohtonoga hrvatskog i katolikog puka poelo jo
nakon osmanlijske okupacije (o razmjerima migracija dostatno svjedoi
injenica da se Dabrica 1468. spominje kao pusto naselje, a 1475. u
njoj stanuje 37 obitelji), mjesna toponimija pokazuje izrazita hrvatska
obiljeja. Tako su se, primjerice, u njoj odrazili apelativi klijet, mlaka i
vas koji su dosad uglavnom zabiljeeni u zapadnim hrvatskim krajevima
(i akavskim i kajkavskim). Nadalje, i u mjesnoj je toponimiji zabiljeen
iskljuivo apelativ vrelo, a odraza apelativa izvor, svojstvena istonijim
(uglavnom srpskim) govorima, nema. Iako se u radu nisam posebno
osvrtao na mjesni govor, treba napomenuti kako je rije o jednome od
ijekavskih govora na temelju kojih je nastao hrvatski standardni jezik
(zbog pravopisnih i inih jezinih pitanja koje otvara ime upe mogli
bismo u ali rei kako je upa Stjepan/epan Krst/Kri mala upa za
velike pravopisne prijepore). Potrebno je ujedno istaknuti kako je rije
o jednome od naglasno najzanimljivijih govora u kojemu je, primjerice,
ouvana naglasna paradigma B u mnoinskim padeima, to je iznimno
157
rijetko na cjelokupnome hrvatskom povijesnom podruju (ali i openito

u slavenskome svijetu). Ve i samo ta injenica zorno govori da i ono to
nam se ini usputnim katkad znanstvenicima moe biti od velike koristi,
kako je katkad nuan pogled sa stane da bi se uoile neke bitne pojave
te kako trud urednika i prireivaa ovoga zbornika i svih stanovnika ove
upe nije bio uzaludan jer e nas plodovi naih nastojanja nadivjeti te e
ih u nekim boljim vremenima tkogod moda i umjeti cijeniti.
LITERATURA
Aleri, Danijel 1985. Porfirogenetovi zahumski toponimi. Rasprave
Zavoda za jezik, 10/11, Zagreb, 2748.
Alii, Ahmed S. 1985. Poimenini popis sandaka vilajeta
Hercegovine. Sarajevo: Orijentalni institut u Sarajevu.
Aneli, Tomislav 1999. Srednjovjekovna humska upa Dubrave.
Srednjovjekovne humske upe, Mostar, 189208.
ARj = Rjenik hrvatskoga ili srpskog jezika. 1881. 1976. Zagreb:
JAZU.
Bali, Ivan 2014. Lov na divlje patke u Turkoviima. Hrvatski
neretvanski zbornik, 6, Zagreb, 206210.
Dedijer, Jevto 1990. Hercegovina: antropogeografske studije.
Sarajevo: Veselin Maslea.
Frani, Anela; Mihaljevi, Milica 1997 1998. Antonimija u
hrvatskoj ojkonimiji. Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje,
23 24, Zagreb, 77102.
Golui, Antun 1991. Rodovi Slanskog primorja. Prilozi povijesti
stanovnitva Dubrovnika i okolice, knjiga 2, Dubrovnik: Zavod za
povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku.
Grkovi, Milica 1983. Imena u Deanskim hrisovuljama. Novi Sad:
Institut za junoslovenske jezike Filozofskoga fakulteta u Novome Sadu.
Ivanova, Olga 2006. Makedonski antropnomastikon (XV XVI.
vek). Skopje: Olga Ivanova.
Kraljevi, Ante 2013. Rinik zapadnoercegovakoga govora. iroki
Brig, Zagreb: Ogranak Matice hrvatske u irokome Brigu, DAN d.o.o.
Krei, Milenko 2006a. Katolici Trebinjsko-mrkanske biskupije
prema popisu nadbiskupa Marka Andrijaevia 1733. godine. Radovi
Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, 48, Zadar, 439452.
Krei, Milenko 2006b. Povijesne okolnosti osnutka i osnutak upe
Dubrave u Trebinjskoj biskupiji prije 300 godina. Croatica Christiana
periodica, 57, Zagreb, 103129.
Krei, Milenko 2010. Depopulacija jugoistone Hercegovine
izazvana turskim osvajanjem. Povijesni prilozi, 39. Zagreb, 107123.
Kurtovi, Esad 2011. Seniori hercegovakih Vlaha. Zbornik Hum i
Hercegovina kroz povijest. Zagreb: Hrvatski institut za povijest, 647696.
158
Mari, Marinko 2010. Katoliko stanovnitvo upe Stolac, Stolako

kulturno proljee, 4, Stolac, 7194.
Milievi, Risto 2005. Hercegovaka prezimena. Beograd.
MVG = Matice vjenanih upe Gradac 1720. 1830.
Nosi, Milan 1998. Prezimena zapadne Hercegovine. Rijeka:
Hrvatsko filoloko drutvo.
Pain Lovri, Mirko 1999. Od Hrguda do Huma: Rotimlja i Stjepan
Krst. Biblioteka Crkve na kamenu, 50. Mostar: Biskupski ordinarijat.
Peri, Ratko 2006. Stanje dua u upama Hrasno i Dubrave. 300
godina upe Dubrave: Humski zbornik, 9, Aladinii, 159202.
Popis 1895 = Hauptresultate des Volkszhlung in Bosnien und der
Herzegovina vom 22. April 1895. Sarajevo: Statistische Departement der
Landesregierung.
Puji, Savo 2003. Iz trebinjske toponimije: Porijeklo toponima.
Tribunia, 10, Trebinje, 131186.
Pulji, Ivica 2006. Nastanak novih upa na povijesnom podruju
povijesne upe Dubrave. Trista godina upe Dubrave: Humski zbornik, 9,
Aladinii, 109133.
Pulji, Ivica; Vukorep, Stanislav; Bender, uro 2001. Stradanja
Hrvata tijekom Drugog svjetskog rata i poraa u istonoj Hercegovini.
Humski zbornik, 5, Zagreb.
SBiH = Stanovnitvo Bosne i Hercegovine: narodnosni sastav po
naseljima, 1995. Zagreb: Dravni zavod za statistiku.
Sivri, Marijan 1999. Srednjovjekovna humska upa Dabar.
Srednjovjekovne humske upe, Mostar, 209222.
Sivri, Marijan 2003. Migracije iz Hercegovine na dubrovako
podruje (1667. 1808.): Humski zbornik, 6, Dubrovnik Mostar.
Sk = Skok, Petar 1971. 1974. Etimologijski rjenik hrvatskoga ili
srpskog jezika, I IV. Zagreb: JAZU.
Skrai, Vladimir; Juri, Ante 2004. Krki leksik zadarske regije.
Geoadria, 9/2, Zadar, 159172.
Smailovi, Ismet 1977. Muslimanska imena orijentalnog porijekla
u Bosni i Hercegovini. Sarajevo: Odeljenje za jezik Instituta za jezik i
knjievnost.
imunovi, Petar 2004. Braka toponimija. Zagreb: Golden
marketing Tehnika knjiga.
imunovi, Petar 2010. Lika toponomastika stratigrafija, Folia
onomastica Croatica, 19, Zagreb, 223246.
kalji, Abdulah 1979. Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku. Sarajevo:
Svjetlost.
Vego, Marko 1957. Naselja bosanske srednjovjekovne drave.
Sarajevo: Svjetlost.
Vego, Marko 1980. Iz historije srednjovjekovne Bosne i Hercegovine.
159
Sarajevo: Svjetlost.
Vidovi, Domagoj 2009. Gradaka toponimija, Folia onomastica
Croatica, 18, Zagreb, 171222.
Vidovi, Domagoj 2010. Pregled toponimije jugozapadnoga dijela
Popova, Folia onomastica Croatica, 19, Zagreb 2010., 283340.
Vujii, Dragomir 1969. Topografski apelativi Zubaca u Hercegovini,
Onomastica Jugoslavica, 1, Ljubljana, 89104.
Vukorep, Stanislav 2006. Neka iezla dubravska prezimena. Trista
godina upe Dubrave: Humski zbornik, 9, Aladinii, 151158.
Vukorep, Stanislav 2011. Kraljica Katarina na putu za Ston kroz
Donju Hercegovinu i Neretvansku krajinu. Hrvatski neretvanski zbornik,
3, Zagreb, 8488.
Domagoj Vidovi
THE TOPONYMY OF THE PARISH OF STJEPAN KRST
Summary
In this article the author analyzes the toponyms of all of the
settlements in the parish of Stjepan Krst, beginning with interpretations of
the oldest names that are listed in Ottoman defters. From these sources, he
dissects the names and gives their meanings and origins. In particular he
elaborates on the motivations on toponyms.
160
Dr. sc. Milenko Krei,

Trebinje
RASELJAVANJE I DOSELJAVANJE KATOLIKOG

STANOVNITVA NA PROSTORU STARE KATOLIKE
UPE DUBRAVE OD KRAJA 15. DO KRAJA 18.
STOLJEA
Kljune rijei: katolici, Dubrave, migracije, vrijeme turske vladavine
1. Uvod
Jedno od presudnih dogaanja koja su obiljeila ivot katolika
jugoistone Hercegovine u vrijeme turske vladavine bile su migracije.
Nalazei se esto na razmeu dva svijeta, kranskog i islamskog, one su
esto bile najprirodniji izlaz ouvanja vlastitog ivota, vjere i identiteta.
Sve dok su Dubrovaka i Mletaka Republika pruale bilo kakvu priliku
useljavanja, katolici ovoga podruja stremili su prema tim krajevima.
Poslije, to zbog ekonomske stagnacije, to zbog prenapuenosti prostora
spomenutih republika, pritisnuti krtou zemlje na kojoj su ivjeli,
katolici se okreu unutranjosti Turskog Carstva koje je prualo bolje
ivotne uvjete.
U ovom radu se na temelju objavljenih turskih deftera, objavljenih
i neobjavljenih izvora katolike provenijencije te na temelju objavljenih
radova obrauju migracije katolikog stanovnitva na podruje stare
upe Dubrave u Trebinjsko-mrkanskoj biskupiji, poglavito u njezinom
sjevernom dijelu, prostoru dananjih donjih i gornjih Dubrava, od poetka
turske vladavine, tj. kraja 15. stoljea do kraja 18. stoljea.
2. Vrijeme nestajanja
Podaci o katolicima na podruju Dubrava tijekom 16. i poetkom
17. stoljea, osobito oni katolike provenijencije, vrlo su rijetki, openiti
i nepouzdani. Turci su tada bili u naponu snage i malo-pomalo su
osvajali kranske zemlje doavi do Bea tako da je glavna briga
kranskog svijeta, pa tako i Crkve, bila usmjerena na obranu od Turaka,
a manje na katolike koji su ve bili pod njihovom vlau. S druge strane
Milenko Krei je roen u Neumu 1971. godine. Doktorirao je na
Filozofskom fakultetu Sveuilita u Zagrebu. Katedralni je upnik u
Trebinju i dekan Trebinjskoga dekanata.
osmanska su osvajanja napravila veliku populacijsku pusto osvojenih

krajeva, osobito onih gdje su ratovi due trajali kao to je prostor donje
Hercegovine, konkretnije Dubrava. Posljedica tih osvajanja je bilo i
unitenje srednjovjekovne crkvene strukture pa je upitno je li imao tko i o
emu izvjetavati.
Prostor Dubrava je bio poprite izravnih borbi vie od pet godina, tj.
od 1466., kad su Turci zauzeli tvravu Blagaj, pa do rujna 1471. kad su
osvojili i Poitelj. Kakvu je pusto ovih krajeva uinilo ratovanje najbolje
govore prvi turski porezni popisi (defteri). U prvom sumarnom popisu
sandaka Bosne, u kojem je popisan i vilajet Hersek, u nahiji Dubrave,
koja je prema popisu obuhvaala prostor jugoistono od Poitelja,
popisano je 16 pustih mjesta i nijedno naseljeno.1 U nahiji Blagaj, koja
je u junom dijelu obuhvaala prostor gornjih Dubrava i sputala se
do Prenja, upisano je osam pustih mjesta, meu njima i Brtanik.2 Od
naseljenih mjesta na spomenutom podruju upisana je samo Rotimlja
u kojoj je bilo est i Dabrica u kojoj su popisane 33 kue.3 U drugom
poimeninom defteru, koji je raen od 1475. do 1477. godine, u nahiji
Dubrave popisano je 12 pustih mjesta.4 Ovdje nalazimo i nahiju Poitelj
u kojoj je popisano 26 pustih mezri (selita) meu kojima se spominje
Gornja i Donja Ljubnica to bi se moglo odnositi na Ljubljenicu.5 U
nahiji Blagaj popisano je sedam pustih mjesta meu kojima i Biretak to
bi moglo biti Brtanik jer ga popisiva navodi odmah iza mjesta Lokve
kao i u defteru iz 1469. godine.6 U defteru iz 1469. i ovom dijelu deftera
iz 1475./77. popisano je stanovnitvo koje se nalazilo u statusu raje, tj.
stanovnitvo koje je ivjelo na svojim ognjitima, obraivalo zemlju od
koje se uzdravalo i plaalo redovite poreze. Nema sumnje da se ovdje
radilo o domaem stanovnitvu koje je ostalo pod turskom vlau, ali kao
to smo vidjeli, relativno rijetkom. S druge strane veliki broj naputenih
mjesta i mezri govori da je stanovnitvo mahom napustilo ove krajeve,
odnosno da je izbjeglo.
Ipak, nije bila tako velika pusto kako predstavljaju prvi turski
defteri koji se odnose na raju. Ova mjesta, kako vidimo iz drugog deftera,
onog poimeninog, nastanjivalo je stanovnitvo koje je popisano u
vlakom statusu, tj. polunomadsko stanovnitvo koje je porez plaalo
Sumarni popis sandaka Bosna iz 1468/69. godine. Ahmed S. ALII (prir.).
Mostar: Islamski kulturni centar Mostar, 2008: 252.
2
Sumarni popis: 150.
3
Sumarni popis: 60.
4
Poimenini popis sandaka vilajeta Hercegovina. Ahmed S. ALII (prir.).
Sarajevo: Orijentalni institut u Sarajevu, 1985: 602-603.
5
Poimenini popis: 605-606.
6
Poimenini popis: 464, 604, 611.
1
162
M. Krei: Raseljavanje i doseljavanje katolikog stanovnitva...
odsjekom. Meutim, tu nastaje problem identifikacije stanovnitva na

starosjedilako i novopridolo jer turski defteri u ovom smislu ne prave
razliku. Zapravo, ostaje nepoznanica koliko je domaeg stanovnitva
zbog oskudice zemlje i boljih izgleda za ivot ve u srednjovjekovnoj
hercegovoj oblasti prelo na vlaki nain ivota i u takvim obiteljskogospodarskim formacijama doekalo Turke, a koliko se toga stanovnitva
naselilo s Turcima koji su obiavali naseljavati stanovnitva u vlakom
statusu na opustjela podruja. Moe se pretpostaviti da udio domaeg
stanovnitva u ovim krajevima nije bio neznatan, premda sigurno manji
nego u dijelovima june Hercegovine, koji su zbog krtosti zemlje bili
pogodniji za stoarstvo, odnosno polunomadski nain ivota.
U spomenutom popisu vlasi su popisani u sklopu carskog hasa
po nahijama. U nahiji Blagaj, koja je obuhvaala otprilike prostor istone
obale Neretve od Mostara do Neuma s istonim granicama od Podveleja,
preko Ljubinja i Popova do dubrovake granice, popisano je 37 demata
(katuna), u kojima je ivjelo 1.418 oenjenih i 184 neoenjena.7 Mnoga
mjesta koje je naseljavalo stanovnitvo u vlakom statusu, barem to
s tie njihovih zimovanja, teko je ubicirati, odnosno povezati s danas
naseljenim mjestima zato to ona vie ne postoje ili ih je popisiva krivo
upisao. Konkretno, na prostoru dananje upe Stjepan Krst iz ovoga popisa
je vidljivo da je u mjestu Dabrica, zajedno s mjestima Crmanj i Prvanj,
zimovao katun Dobroja, sina Rajka koji je imao 30 oenjenih i trojicu
neoenjenih.8 U mjestu Brtanik i Dubrave zimovao je katun Pavke, sina
Radohne, koji je brojio 24 oenjena i etvoricu neoenjenih, a ljetovali
su u planini Crvanj.9 U mjestu Ljubotnica, to bi moglo biti Ljubljenica, i
u mjestu Ivanca zimovao je katun Boguna, sina Mile koji je brojio 44
oenjena i etiri neoenjena.10
Turski defteri i dalje kroz 16. stoljee spominju prisutnost
kranskog stanovnitva na ovim prostorima. Kako ne prave razliku
izmeu katolikog i pravoslavnog, na osnovi njih ne moe se doznati
koliko je bilo jednih, a koliko drugih. Ono to se moe doznati jest da
je jedan dio ovoga stanovnitva prihvatio islam. Opravdano se moe
zakljuiti da je to stanovnitvo bilo uglavnom ono starosjedilako koje je
prihvatilo islam jer znaajnijih useljavanja stanovnitva ovog tipa u ove
krajeve tada nije bilo. Veinu stanovnitva inili su oni koji su popisivani
u vlakom statusu gdje je udio prihvaanja islama bio znatno manji.
Prema Aliievom izraunu on je bio priblino 35% od ukupne vlake
populacije u Hercegovini i to na podruju tzv. Donjih Vlaha, odnosno od
9
Poimenini popis: 138.
10
7
8
163
rijeke Neretve do Ljubinja.11

Pored ovih to su preli na islam vjerojatno je jedan dio
starosjedilakog katolikog stanovnitva prihvatio pravoslavlje, to se
moe zakljuiti na temelju znaajnije pravoslavne prisutnosti na ovim
podrujima. Tijekom 16. stoljea na podruju Dubrava ne nailazimo
nikakvu katoliku crkvenu organiziranost niti spomena ikakve katolike
crkve. Najblii katoliki sveenici ovome podruju bili su u Popovu,
Gracu, Gabeli i Zahumu kod Mostara, za razliku od pravoslavnih koji su
bili prisutni na podruju samih Dubrava to se moe zakljuiti na temelju
njihove graditeljske djelatnosti. Najznaajnije pravoslavno mjesto na
ovom prostoru bio je manastir itomislii. Prve poznate podatke o
njemu nalazimo 1566. godine kada je nevesinjski kadija izdao dozvolu
vojvodama Petru i Jovanu iz roda Hrabrena-Miloradovia da mogu
obnoviti crkvu.12 Uskoro je zaivio i manastir jer se u njemu ve 1583.
spominje iguman Jovan Hrabren.13
Usprkos svemu navedenom, neto katolika se na ovim prostorima
zadralo do tridesetih godina 17. stoljea. Biskup samozvane Stjepanske
biskupije u donjoj Hercegovini, Dominik Andrijaevi, izvijestio je
kongregaciju Propagande u Rimu 1629. godine o stanju u svojoj biskupiji.14
Meu mjestima koja su joj pripadala spominje i Dubrave u kojima je,
kako pie, naao 60 katolikih obitelji bez sveenika i crkve, Stolac
sa est obitelji, takoer bez crkve, te Podveleje sa 60 i Blagaj sa est
katolikih obitelji.15 On na podruju Trebinjske biskupije, bez Dubrava,
Stoca, Podveleja i Blagaja 1629. biljei 512 katolikih obitelji.16 Desetak
godina poslije (1639.) nunscanski biskup, inae Dubrovanin, Mihajlo
Resti na tome istom podruju spominje 324 katolike obitelji.17 Zadarski
Ahmed S. Alii, irenje islama u Hercegovini. Prilozi za orijentalnu filologiju
41, (1991): 70.
12
Ljubinka Koji, Manastir itomisli. Sarajevo: Veselin Maslea, 1983: 49.
13
Lj. Koji, Manastir itomisli: 49.
14
O Stjepanskoj biskupiji pogledati: Krunoslav Draganovi, Tobonja Stjepanska
biskupija Ecclesia Stephanensis u Hercegovini. Croatia Sacra 4 (1934): 29-58.;
Ratko Peri, Sporovi i sporazumi oko Stjepanske biskupije (1622-1631)., u: Da
im spomen ouvamo. Mostar: Biskupski ordinarijat Mostar, 2000: 384-399.; Milenko
Krei, Crkveno ureenje jugoistone Hercegovine (Trebinjske biskupije) u 17.
stoljeu. Vrhbosnensia 1, (2011): 56-70.
15
Biskup Andrijaevi Propagandi 1929., Izvjetaj objavljen u: K. Draganovi,
Tobonja Stjepanska biskupija.: 55-56.
16
Biskup Andrijaevi Propagandi 1929., u: K. Draganovi, Tobonja Stjepanska
biskupija.: 52-55.
17
Biskup Resti Propagandi 1639., Arhiv Propagande (AP), Scritture Originali
riferite nelle Congregazioni Generali (SOCG), vol. 264, f. 511rv. 516rv. Izvjetaj takoer
objavljen u: Bazilije Pandi, De dioecesi Tribuniensi et Mercanensi. Romae Pontificium
Athenaeum Antonianum, 1959: 116-119.
11
164
dominikanac Josip Marija Buonaldi, koji je bio misionar u Trebinjskoj

biskupiji, 1644. pie o 322 katolike obitelji.18 Dva posljednja izvjetaja
su pisana bez ikakvih tenzija i pretenzija i stoga bi morali biti realniji.
Andrijaevi svoj izvjetaj pie u vrijeme rasprave o Stjepanskoj
biskupiji. Meutim, injenica je da su katolici u to vrijeme ivjeli na
podruju Dubrava, ali vjerojatno u manjem broju nego to ih on navodi.
3. Vrijeme oporavka
Nakon mirovnog sporazuma na uu rijeke itve u Dunav 1606.,
koji je oznaio prekretnicu u omjeru snaga izmeu Osmanskog carstva
i kranskog zapada, osobito Habsburke Monarhije te nakon osnivanja
kongregacije De Propaganda Fide u Rimu 1622. godine, na prostoru
donje Hercegovine biljei se ivlja djelatnost katolikog sveenstva te
je s njome povezano vie izvjetaja o stanju katolika ovih krajeva. Na
osnovu tih izvjetaja vidimo da se u Popovu i Zaablju ustaljuje redovita
jurisdikcija trebinjsko-mrkanskog biskupa, obnavljaju se crkve i ureuje
se redovita duhovna pastva katolikog stanovnitva, to se za podruje
Dubrava ipak ne moe rei. Izvjetaji o Trebinjsko-mrkanskoj biskupiji
biskupa Krizostoma Antia, onaj iz 1621. i 1631., Kongregaciji Koncila
u Rimu spominju na ovim stranama Popovo i Zaablje, ovaj drugi i
Nevesinje, ali o Dubravama nema ni rijei.19 Detaljniji izvjetaj o biskupiji
u njegovo vrijeme Kongregaciji Propagande poslao je 1639. spomenuti
biskup Mihajlo Resti. Poevi od istoka, od predjela urovia, prema
zapadu opisuje upe Popovo i Gradac s pripadajui im selima i brojem
obitelji u njima. U upi Gradac popisao je 25 sela u kojima je ivjelo 158
katolikih obitelji. Najsjevernije selo popisano prema Dubravama bila je
Koela koja je te godina brojila dvije obitelji.20 ini se da je jurisdikcija u
to vrijeme bila u rukama makarskog biskupa, odnosno da su brigu o ovim
katolicima vodili sveenici iz Gabele. Na to nas upuuje jedna zabiljeka
iz 1672. godine. Izvjetavajui kongregaciju Propagande spomenute
godine, makarski biskup Linji pie da je 1668. i 1670. pohodio upu
Gabelu, na ijem se prostoru nalazi mjesto Doljani s crkvom posveenom
Navjetenju Blaene Djevice Marije nastavljajui da u ovome dijelu
Makarske biskupije jo preostaju sela: Tasovii, Poitelj, Lukovac,
Dubrave, Buna, Bunica, Blagaj, Stolac, Jele(?), Podveleje, Bijelo Polje,
Jasenice, Lipete, Sajmite, povie planine Vele do Kenia (?) u kojima
Buonaldi Propagandi 1644., AP, SOCG, vol. 127, f. 161rv.
Biskup Anti Kongregaciji Koncila, Archvio Segreto Vaticano (ASV), Sacra
Congrezione del Concilio (Cong. Concilio, Relationes ad limina, vol. 475, an. 1621. i
1631.
20
Biskup Resti Propagandi 1639., AP, SOCG, 264, 516rv.
18
19
165
ive, osim u Neretvi, rijetki katolici.21

Ona ivahnost katolikog sveenstva i nastojanje oko ureivanja
crkvene organizacije u Trebinjskoj biskupiji pod turskom vlau primijeena
tridesetih godina 17. stoljea zaustavljena je Kandijskim ratom (1645.-1699.).
Ovaj rat izmeu Osmanskog Carstva i Mletake Republike koji je trajao
skoro 25 godina nije se izravno vodio na ovim prostorima, ali je ovaj kraj bio
izloen hajduiji kako s mletake, tako i turske strane. Venecija nije imala
jake vojne snage u Dalmaciji pa je za taj rat angairala uskoke, tj. krane,
bive turske podanike, koji su prebjegli na mletaki teritorij. Uskoci nisu bili
redovita mletaka vojska i osim kakve povremene pripomoi drava ih nije
plaala, nego su se sami naplaivali kroz pljaku i robljenje stanovnitva koje
je ivjelo na turskom teritoriju.22 U svojim pljakakim pohodima esto nisu
pravili razliku izmeu turina i kranina pa su u njihovim pljakakim
pohodima najvie stradavali ovi posljednji jer su bili veina i manje zatieni.
Njihove provale dogaale su se povremeno, tijekom cijelog rata, ali bile su
ee i ee kako je rat odmicao. Katolici Zaablja traili su dva puta, 1654. i
1656., drugi put i dobili, mletaku zatitu, odnosno izrazili elju da se stave pod
mletaku vlast u obeanje plaanja 1.000 dukata godinje, a da ih se zauzvrat
zatiti od napada hajduka i ostalih mletakih podanika.23 Meutim, obeanje
Generalnog providura i zabrana hajducima te ostalim da upadaju u ove krajeve
nije pomogla jer su hajduci i dalje upadali, pljakali i domae kranstvo
stanovnitvo odvodili u roblje. U kolovozu 1658. crnogorski hajduci upali su
u Kijev Do, opljakali ga i u roblje odveli 21 zarobljenika.24 Sljedee, 1659.,
u Popovo je upalo oko 600 hajduka. Oplijenili su tri sela i odveli u roblje 80
ljudi.25 Slino se dogaalo i 1664. godine. Popovski upnik don Marko Boi
pisao je 7. oujka iz Orahova Dola da su prije nekoliko dana hajduci poharali
njegovu upu, popalili kue i odnijeli sve to su nali tako kad idem u koje
selo ne mogu nai nikoga jer su se svi povukli u pilje i planine.26 upnik iz
Graca, fra Ivan Bartolui pisao je biskupu Martinisu 14. travnja 1664. da su
Biskup Linji Propagandi 1672., u: Marko Jaov, Le missioni cattoliche nei
Balcani tra le due grandi guerre: Candia (1645-1669) Vienna e Morea (1683-1699).
Citt del Vaticano: Biblioteka Apostolica Vaticana, 1998: 256.
22
O nainu uskokog ratovanja pogledati: Gligor Stanojevi, Jugoslavenske zemlje
u mletako-turskim ratovima XVI-XVIII vijeku. Beograd Istorijski institut u Beogradu,
1970: 224.
23
G. Stanojevi, Jugoslavenske zemlje: 288. Radovan Jerkovi, Povijest Neretve.,
u: Mile Vidovi, (prir.), Don Radovan Jerkovi, ivot i djelo, Prigodom 100. godinjice
roenja i 50. godinjice muenike smrti (1900.-19150.). Metkovi: Matica Hrvatska
Metkovi, 2000: 129.
24
G. Stanojevi, Jugoslavenske zemlje: 273.
25
26
Don Marko Boi biskupu Martinisu 1664., u: Marko Jaov. Le missioni cattoliche
nei Balcani durante la guerra di Candia (1645-1669), II. Citt del Vaticano: Biblioteka
Apostolica Vaticana, 1992: 447.
21
166
mjesec dana prije hajduci poharali njegovu upu, orobili stanovnitvo i odveli
im sve ivo to su imali pa ak i neke upljane koje kasnije prodaju kao
robove.27 O tekoama koje su imali njegovi vjernici zbog provala hajduka
biskup Martinis je izvijestio kongregaciju Propagande 1668. godine. Svjedoi
kako je, prije nego to e poi u Rim u travnju 1668., iz Ravnog u Dubrovnik
pobjegla jedna osoba koja ga je izvijestila da su u Ravnom bili hajduci koji
su odveli u ropstvo 30 katolika, palili kue meu kojima i jednu koja je
naslonjena na onu u kojoj je biskup povremeno stanovao.28
Osim hajduka ovdanje stanovnitvo je bilo uznemiravano i od
Turaka. Dubrovani su vie puta u vrijeme ovoga rata traili zatitu visokih
turskih vlasti protiv razbojnika turskih podanika, koji su upadali i pljakali
njihov teritorij te robili njihove trgovce po Hercegovini. U tim zlodjelima
posebno se isticao gabeoski kapetan Osman za kojega je sultan tri puta
izdavao ferman da ga se privede pravdi.29 Trebinjsko-mrkanski biskup
Scipion de Martinis, opisujui 1663. bijedno stanje svojih sveenika,
kae da je tome razlog jer su svi reeni katolici opustoeni od Turaka i
Hajduka, da ne mogu uzdravati ni sebe i druge.30 Popovski upnik don
Marko Boi iste godine pie biskupu u Dubrovnik da su ga hajduci petsto
puta opljakali, a Turci mu pojeli sve to su mogli.31 Opisujui ponovno
stanje u svojoj biskupiji biskup Martinis 1668. pie da u njegovoj biskupiji
katolici ne mogu dati nita za uzdravanje sveenika jer su svi siromani,
uniteni od Turaka i hajduka.32
Poprite navedenih dogaanja bilo je podruje uz dubrovakotursku granicu odnosno podruje Popova i Zaablja koje je veinom bilo
naseljeno katolicima. Da bi spasio ivot i imanje, osobito ono pokretno,
tj. stoku koja je bila glavni izvor prihoda ovoga prostora, narod je izlaz
traio u bijegu. Na podruje Dubrovake Republike nije mogao bjeati
jer je i ono bilo izloeno istim problemima. Naime, hajduci su nerijetko
dolazili u Hercegovinu upravo preko prostora Republike koje nije ostajalo
poteeno. Mletaki posjedi u Dalmaciji bili su predaleko te je jedini izlaz
ostalo povlaenje u unutranjost Hercegovine koja je bila manje izloena
hajdukim i turskim robljenjima. O tome izravno svjedoe upnik iz Graca
fra Ivan Bartolui i trebinjsko-mrkanski biskup Scipion de Martins. Fra
Ivan pie, u ve spomenutom pismu 17. travnja 1664. biskupu, Martinisu
da su zbog zlodjela hajduka iz njegove upe otile 53 obitelji i da se nalaze
Fra Ivan Bartolui biskupu Martinisu1664, u: Le missioni cattoliche , II: 450.
Biskup Matinis Propagandi 1668., u: Le missioni cattoliche , II: 676.
29
O fermanima koje je osmanska vlast izdavala u zatitu Dubrovana: Vesna Miovi,
Dubrovaka Republika u spisima osmanskih sultana. Dubrovnik: Dravni arhiv u
Dubrovniku, 2005: 274-310.
30
Biskup Martinis Propagandi 1663., u: Le missioni cattoliche , II: 429.
31
Don Marko Boi biskupu Martinisu 1663., u: Le missioni cattoliche , II: 447.
32
Biskup Martinis Propagandi 1668., u: Le missioni cattoliche , II:. 672.
27
28
167
tri dana hoda udaljene od Graca u mjestima oko Blagaja u jednoj planini
zvanoj Vele, Stolac, Nevesinje i Dubrave.33 Biskup Martinis izvjetava
Propagandu 1668. da vjernici njegove biskupije bjee u unutranjost
Turske kako bi izbjegli svakodnevnim unitavanjima od strane hajduka.34
Dio ovih iseljenih katolika u spomenutim krajevima nalazio se jo uvijek
1675. godine. Trebinjski biskup Antonio Primi, piui u Rim o broju
katolika u svojoj biskupiji, kae da u njoj ivi oko 400 obitelji i oko 3 000
katolika, meutim da to nije sve jer mnogi, koji su u prolim godinama
bili pobjegli u daleke krajeve zbog rata, pljake hajduka mletakih
podanika, sada su se nakon to je uspostavljen mir vratili, i neprestano
se dan-danas vraaju svojim kuama te da broj dua koji sada prelazi
tri tisue, moda bi s ostalima, koji bi se trebali vratiti, doao do 3 500
dua.35 Iz biskupova izvjea vidimo da broj onih koji se povukao u
unutranjost Hercegovine nije bio malen jer bi ih se i est godina nakon
rata trebao vratiti do 500. Budui da se iz izbjeglitva nikada svi ne vrate,
osobito kad proe neko vrijeme, pretpostavljamo da se ni dio ovih koje
biskup spominje nije vratio svojim kuama nego je trajno ostao naseljen
na podruju Dubrava, odnosno u unutranjosti Hercegovine. Tomu u
prilog ide i podatak biskupa Linjia iz 1672. koji pie da u Tasoviima,
Poitelju, Dubravama, Stocu, Buni, Bunici, Podveleju, i nekim ostalim
okolnim mjestima ivi neto katolika.36
Vrijeme mira nije dugo potrajalo. Na pomolu je ve bio novi rat
poznat pod imenom Beki ili Morejski kojeg su kranske sile vodile s
Osmanskim Carstvom od 1683. do 1699. godine. Ovo je prvi rat koji se
nakon turskog osvajanja Hercegovine izravno vodio na njezinom podruju
gdje su bili izravni konkurenti Mletaka Republika i Osmansko Carstvo.
Republika Sv. Marka dobrano je proirila svoj teritorij u Dalmaciji. U
Hercegovini je osvojila 1694. tvravu itluk (Gabelu), potom Zaablje
i Popovo tako da je do mira u Srijemskim Karlovcima 1699. drala
prostor od Gabele, sjeverno-istono otprilike, rijekom Bregavom do
Banika, odatle preko Duboke na Ljubinje i Trebinje do Herceg Novog.
Spomenutim mirovnim ugovorom iz 1699. Turskoj je vraen prostor koji
je graniio s Dubrovakom Republikom, a Venecija je zadrala onaj dio s
lijeve obale Neretve, koji se uglavnom poklapa s onim koji danas pripada
Republici Hrvatskoj.37
Rat koji je trebao donijeti osloboenje, nije ga donio, ali je kao i
Fra Ivan Bartolui biskupu Martinisu 1664., u: Le missioni cattoliche , II: 450.
Biskup Martinis Propagandi 1668., u: Le missioni cattoliche , II: 671-672.
35
Biskup Primi Propagandi 1675., AP, Scritture riferite nei Congressi (SC), Dalmazia,
vol. 1, f. 270r.
36
Biskup Linji Propagandi 1672., u: Le missioni cattoliche , I: 256.
37
Grga Novak, Borba Dubrovnika za slobodu 1683-1699. Rad JAZU, 253: 130131. 151. 160-161.
33
34
168
svaki drugi doveo do stradanja i raseljavanja stanovnitva. Mletaka

Republika, drei se svoje uhodane prakse, nastojala je najprije pridobiti
i preseliti na svoja podruja pogranino kranstvo stanovnitvo koje je
ivjelo pod turskom vlau i iskoristiti ga u ratu. U Zaablju su stupili
u kontakt sa serdarom Nikolom Nonkoviem i dvojicom upnika, don
Jurom Sentiem i don Petrom Dragobratoviem. Uz obeanje da e dobiti
zemlje muslimana i pravoslavaca u brdima Slivna, kao i one u Popovu
do Velje Mee, spomenuti Serdar je sa svojom obitelji, don Jurom, don
Petrom te s 250 naoruanih ljudi i njihovim obiteljima u ljeto 1686. preao
na mletaki teritorij kod Opuzena.38 Preseljenje je izvreno u nezgodno
vrijeme, sredinom ljeta, kada je dobar dio stanovnitva Zaablja bio u
planini. Nad onima koji su ostali Turci su se osvetili. Posebno je stradala
rodbina onih koji su otili. Veinom su poubijani, a njihova su imanja
spaljena.39 Vjerojatno zbog nagovora rodbine, a moda dijelom iz zbog
turske osvete, ali svakako zbog nade u bolji ivot, jo se 70 obitelji iz
Zaablja i Hrasna preselilo 1688. na mletaki teritorij u dolini Neretve.40
Popovo je u ovom razdoblju bilo relativno mirno, osim Orahova Dola
koji je stao na stranu Mleana. Turci su se zbog toga osvetili. Kue su
spalili, a narod je morao u izgnanstvo.41 Poslije rata, takoer je nastavljeno
iseljavanje stanovnitva, ali ono je moralo biti manje, odnosno pojedinano
jer je Venecija 1701. godine zbog nedostatka prostora zabranila daljnja
useljavanja.42
Nekih veih sukoba sve do 1694. na ovim prostorima nije bilo.
Oni manji, upadi hajduka i drugih mletakih podanika na turski teritorij
i obrauni s Turcima dogaali su se vrlo esto, to je ivot na ovom
prostorima inilo nesigurnim. Trebinjski biskup Primi pie 1688. godine
da je njegova biskupija, koja je prije rata imala 400, tada bila svedena
samo na 60 obitelji.43 Ovo je vjerojatno bio odraz trenutnog realnog
stanja u biskupiji koja je bila zahvaena ratom. Pored onih koji su preli
na mletaki teritorij i onih koji su u ratu stradali, ostale bi trebalo traiti
u unutranjosti Hercegovine gdje je ivot bio donekle sigurniji. Zbog
zlostavljanja od hajduka jedan se broj obitelji iz Popova povukao u
unutranjost 1694. godine.44 Kad su Mleani nakon 1694. dijelili zemlje u
Zaablju i Popovu svojim podanicima, u raspodjelu je dola i zemlja nekih
R. Jerkovi, Povijest Neretve.: 134. Tomislav Macan, Iz povijesti donjeg
Poneretlja. Zagreb-Klek: Galerija Steak, 1990: 49.
39
Bazilije Pandi, Trebinjska biskupija u tursko doba., u: Tisuu godina Trebinjske
biskupije, (prir. Ivica Pulji), Mostar: Vrhbosanska visoka teoloka kola, 1988: 102-103.
40
R. Jerkovi, Povijest Neretve.: 136.
41
B. Pandi, Trebinjska biskupija u tursko doba.: 102-103.
42
43
Biskup Primi Propagandi 1688., AP, SC, Dalmazia, vol. 2, f. 402r.
44
38
169
krana koji su se povukli s Turcima. Tako susreemo nekog Narimpeia

iz Glumine za kojeg se kae da je njegova zemlja razdijeljena jer se nije
nalazio u rodnom selu, nego se kao i toliki drugi krani, udaljio s batine
zajedno s Turcima.45 Iz Broanca su se zajedno s Turcima povukli Matija
i Mihajlo Vukdragovi koji su u travnju 1695. ivjeli u okolici Mostara.46
Zemlja nekih Bogdanovia i Skoripsovia (?) sa Zelenikovca takoer je
podijeljena.47 Poslije rata vjerojatno se veina ovih koji su se bili povukli
u unutranjost vratila na svoja ognjita, ali pretpostavljamo da je netko i
ostao. Takoer se moe pretpostaviti, iako o tome nemamo vrste dokaze,
da se jedan dio izbjeglog stanovnitva s mletakog teritorija vratio na
svoja ognjita jer je Porta odmah nakon rata proglasila opu amnestiju,
brisanje svih poreznih dugova i najniu stopu glavarine.48
Poslije rata, prema izvjetaju trebinjskog biskupa Antuna Righija,
biskupija je imala oko 320 obitelji.49 Od ovih 320 u upi Dubrave, koja
je osnovana 1704. godine, ivjelo je 60 obitelji.50 Koliko je od ovih 60
obitelji konkretno ivjelo na podruju Dubrava nije nam poznato jer je
upa obuhvaala i podruje Hrasna. Meutim, sigurno je da ih je bilo i
u Donjim i u Gornjim Dubravama. U biskupskim vizitacijama sljedeih
godina Crnii su neizostavno mjesto u kojem biskup boravi po nekoliko
dana. Tako je 1708. u Crniima proboravio etiri dana jer su katolici u
Dubravama ivjeli raspreni po razliitim udaljenim selima.51 Sljedee
1709. iz Hrasna je nakon deset sati pjeaenja doao u Dubrave u mjesto
zvano Ljuca tu je prenoio i ostao sljedei dan. Iz Ljutaca se spustio u
Crnie gdje je proboravio dva dana.52
4. Vrijeme naseljavanja
Dok se vrijeme 16. stoljea moe nazvati kao vrijeme nestajanja
katolikog stanovnitva s podruja Dubrava, vrijeme 17. stoljea kao
vrijeme laganog oporavka, vrijeme 18. stoljea moe se nazvati vremenom
naseljavanja. Usporeujui dva dokumenta, izvjetaj nadbiskupa Marka
Andrijaevia iz 1733. i Stanje dua u upama Dubrave i Hrasno kojeg
Bogumil Hrabak, Zemljine parcele feudalaca i muslimanskih seljaka u Popovu,
Zaablju i Trebinju poetkom Morejskog rata. Tribunia 9 (1985): 35.
46
B. Hrabak, Zemljine parcele: 34.
47
B. Hrabak, Zemljine parcele: 38.
48
Enes Peledija, O migracionim kretanjima stanovnitva Bosanskoj ejaleta u prvim
decenijama XVIII stoljea., u: Migracije i Bosna i Hercegovina, (1990): 123.
49
Biskup Righi Propagandi 1703., AP, SOCG, 547, f. 373rv. Izvjetaj takoer
objavljen u: B. Pandi, De dioecesi: 129-137.
50
Don Savo Vuki Propagandi 1705., AP, SC, Dalmazia, vol. 4, f. 349r.
51
Biskup Righi Propagandi 1708., AP, SOCG, vol. 564, f. 118v.
52
Biskup Righi Propagandi 1709., AP, SOCG, vol. 568, f. 517v.
45
170
je 1792. sainio don Grgo Matukovi, vidimo da je broj katolika kroz

18. stoljee dobrano rastao. Za razliku od biskupa Andrijaevia koji u
Crniima i okolnim mjestima 1733. spominje 18 obitelji i 190 katolika,
don Grgo Matukovi u Stanju dua 1792. otprilike na tome istome
prostoru biljei 70 obitelji i oko 660 katolika.53 Kad pogledamo naseljena
mjesta i tu se vidi velika razlika. Andrijaevi u Dubravama, i gornjim i
donjim, spominje 10 mjesta naseljenim katolicima, dok ih Matukovi
ezdesetak godina poslije navodi 20.54 Konkretno, to se tie prostora
gornjih Dubrava, Andrijaevi pie da su katolici ivjeli u Trijebnju,
Brtaniku, Hodovu, Kozicama i Dabrici, a Matukovi na Brtaniku,
Glamoevicama, Hodovu, Brdima, Ljucima, Trijebnju, Kozicama i
Ljubljenici.55 Andrijaevi naalost ne navodi koliko je u spomenutim
mjestima ivjelo katolika nego samo da je u Crniima i ostalim okolnim
mjestima ivjelo 18 obitelji i 190 katolika. Matukovi donosi precizne
podatke, broj obitelji u pojedinom mjestu, broj lanova obitelji i njihova
imena. Prema njegovu Stanju dua u selima gornjih Dubrava, koja sada
pripadaju upi Stjepan Krst, ivjelo je: na Brtaniku osam obitelji i 67
vjernika, u Glamoevicama 3 obitelji i 41 vjernik, te na Ljubljenici jedna
obitelj s trinaest lanova. Sveukupno 12 obitelji i 112 dua.56
Odakle ova razlika? Moe se raditi o prirodnom prirastu ili
doseljavanju. Prirodni prirast kao glavni razlog trebamo iskljuiti jer
kad usporedimo brojani rast upe Dubrave s ostalim upama Trebinjske
biskupije, primjeuje se veliki nesrazmjer. Naalost, toan broj katolika
za cijelu biskupiju 1792. nije nam poznat stoga emo usporediti popis iz
1733. s najbliim poznatim, onim iz 1764. Godine 1733. u upi Dubrave
i Hrasno bilo je 1.198, u upi Gradac 830, u upi Trebinja 780, i u upi
Ravno 768 katolika. Sveukupno 3.573 katolika.57 Tridesetak godina
poslije, 1764., katolika je u upi Dubrave i Hrasno bilo oko 1.400, u upi
Gradac 744, u upi Trebinja 840 te u upi Ravno oko 900.58 Sveukupno
oko 3880 katolika. Razlika na prostoru cijele biskupije bila je oko 300
Biskup Andrijaevi Propagandi 1733., AP, SC, Dalmazia, vol. 7, f. 632v.;
Matukovievo Stanje dua transkribirao je i preveo biskup Ratko Peri i objavio ga pod
naslovom: Stanje dua u upama Hrasno i Dubrave 1. kolovoza 1792., u: 300 godina
upe Dubrave, (prir. Milenko Krei), Aladinii, 2006: 159-202. Radi razlikovanja
Perieva teksta od prevedenog izvornika za izvornik emo dalje koristiti naslov Stanje
dua upe Dubrave 1792.. Navedeni podatak, str. 181-197.
54
Biskup Andrijaevi Propagandi 1733., AP, SC, Dalmazia, vol. 7, f. 632r.; Stanje
dua upe Dubrave 1792: 181-197.
55
Biskup Andrijaevi Propagandi 1733., AP, SC, Dalmazia, vol. 7, f. 632r.
56
Stanje dua upe Dubrave 1792: 181-182. 189.
57
Biskup Andrijaevi Propagandi 1733., AP, SC, Dalmazia, vol. 7, f. 632r-638r.
58
Biskup Kati Propagandi1764., AP,SOCG, vol. 805, f. 96r.
53
171
katolika, a samo na podruju upe Dubrave oko 200. Da se radilo o

prirodnom prirastu bio bi relativno srazmjeran u svim upama. Ostaje
druga mogunost, a to je preseljavanje stanovnitva iz junijih dijelova
biskupije u ove sjevernije. Na to nas upuuju i prezimena koja nalazimo u
Matukovievu Stanju dua, koja su identina s prezimenima koja ranije
susreemo u donjem dijelu jugoistone Hercegovine, i dan danas iva
tradicija kod mnogih dubravskih rodova o njihovom podrijetlu iz Popova,
Graca i Hrasna.59
to je pogodovalo preseljavanju? Dva su osnovna razloga: odsustvo
ratnih dogaanja i privlanost dubravskih praznih plodnih prostora za
naseljavanje. Poslije Malog Morejskog rata (1714.-1718.) pa do kraja
turske vladavine na ovom prostorima nije voen nijedan rat. Narod se u
miru, dodue esto uznemiravan od Turaka, mogao razvijati te je prirodnim
prirastom broj katolika na ovim prostorima rastao. Katoliko stanovnitvo
koje je poetkom 18. stoljea uglavnom ivjelo na prostorima Popova,
Graca i Hrasna zbog oskudice i krtosti zemlje i prostora moralo je negdje
iseljavati. Prostori Dubrovake Republike zbog ekonomske stagnacije
te ve dobre naseljenosti, osobito Primorja koje je bilo prirodni izlaz
katolicima ovoga kraja, nisu vie bili privlani za naseljavanje.60 Isto
je bilo i s mletakim posjedima u Neretvi. Zbog dostatne naseljenosti,
movarnog tla te nepogodnosti za polunomadski nain ivota, kojim je
ivjelo stanovnitvo ovoga kraja, nisu bili pogodni za useljavanje. Osim
toga ovdje se radilo i o drugim dravama koje su zbog gore navedenih
razloga imale negativnu imigracijsku politiku. S druge strane kao pogodan
prostor za naseljavanje otvorio se iroki prostor Dubrava. U to je vrijeme
u Bosanskom paaluku, pa tako i na naim prostorima, odnosno prostoru
izmeu Stoca, Poitelja i Blagaja bio u punom jeku proces ifluenja,
tj. proces prelaska rajinske zemlje u posjed velevlasnika, begova i
aga. Raja bi, kako ona kranska tako i muslimanska, zbog prevelikih
poreznih optereenja ili nekih drugih razloga naputala zemlje i snalazila
se na drugim mjestima.61 Porezna optereenja bila su i jedan od razloga
bjeanja katolika na mletake posjede, kako pie dubravski upnik don
Savo Vuki 1705. godine.62 Naputene zemlje spahije bi pretvarali u svoje
ifluke. to se tie muslimanskog stanovnitva njegov se broj primjetno
smanjivao poevi od kraja 17., kroz 18. i poetkom 19. stoljea. Zbog
stalnih ratova koje je Carstvo vodilo, u koji su kao vojni obveznici morali
O prezimenima pogledati rad Marinka Maria u ovom zborniku.
O naseljenosti Primorja pogledati: Nenad Vekari, Broj stanovnika Dubrovake
Republike u 15, 16. i 17. stoljeu. Anali zavoda za povijesne znanosti HAZU u
Dubrovnik, 29, (1991): 18.
61
Avdo Sueska, O nastanku ifluka u naim zemljama. Godinjak drutva
istoriara Bosne i Hercegovine 26 (1965): 38.
62
Don Savo Vuki Propagandi 1705., AP, SC, Dalmazia, vol. 4, f. 349r.
59
60
172
ii, nestajalo je muslimanskog mukog stanovnitva.63 Osim ratova tu je

i kuga koja je vie puta harala ovim podrujem u 18. stoljeu. Obino
bi dolazila trgovakim karavanima i vojskom.64 Budui da su muslimani
veinom ivjeli u gradovima (kasabama), gdje se odvijala trgovina i bili
vojni obveznici, razumljivo je da je u poastima izazvanim kugom najvie
stradalo muslimansko stanovnitvo. Dio muslimanskog stanovnitva je
takoer zbog boljih uvjeta za ivot sa zemlje prelazio u gradove to je
ponovno davalo mogunost turskim monicima da proire svoje posjede,
ali su s druge strane ostajali bez radne snage. Prirodni bazen za novu
radnu snagu za ovdanje muslimanske posjednike kojom bi naseljavali
opustjele ifluke bili su siromani katolici Popova, Hrasna i Graca. To je
bio glavni razlog to je na podruju Dubrava u drugom dijelu 18. stoljea,
pa i kasnije poetkom 19., dolo do intenzivnog naseljavanja katolikog
stanovnitva.
5. Zakljuak
Kretanje katolikog stanovnitva s podruja stare upe Dubrave
u vrijeme turske vladavine ovim krajevima obiljeila su dva pravca. U
prvom dijelu, tj. u vrijeme turskih osvajanja, stanovnitvo je bjealo pred
osvajaem i sklanjalo se na sigurna podruja Dubrovake Republike i
mletake posjede u Dalmaciji. U prvim turskim defterima ovi su krajevi
uglavnom popisani kao pusti. Neto je katolikog stanovnitva ipak
ostalo. Nakon bjeanja, prelaska na islam i pravoslavlje, koje je upravo
u 16. stoljeu na ovim prostorima bilo najintenzivnije, biskup Dominik
Andrijaevi je tridesetih godina 17. stoljea na ovim prostorima
naao neto katolika. U kasnijem razdoblju u vrijeme velikih ratova za
osloboenje, Kandijskom (1645.-1669.) i Morejskom, odnosno Bekom
(1683.-1699.) dio stanovnitva june Hercegovine, prostora graninog s
Dubrovakom Republikom i kasnije Republikom sv. Marka, iseljavao se
osobito u vrijeme drugog spomenutog rata na mletake posjede u dolini
Neretve, a dio zbog nesigurnosti ivota na ratnom podruju, povlaio se u
unutranjost na prostor Dubrava i sjevernije.
Po zavretku ratova stanovnitvo se uglavnom vraalo na svoja
ognjita, meutim jedan manji dio ostaje, te uz preostalo katoliko
stanovnitvo Dubrava kojeg spominje biskup Andrijaevi 1629., pojaava
katoliku komponentu ovoga kraja koja jo uvijek nije tako znaajna.
Nadbiskup Marko Andrijaevi u Crniima i okolnim selima 1733.
A. Sueska, O nastanku ifluka u naim zemljama: 43.
Bogumil Hrabak, Talasi kuge na bosanskohercegovakom upravnom prostoru
1463-1800. Acta historiae, medicinae, stomatologiae, pharmaciae, medicinae
veterinariae 29 (1989): 27-32.; A. Sueska, O nastanku ifluka u naim zemljama: 43.
63
64
173
nalazi samo 18 katolikih obitelji. Znaajnije naseljavanje katolikog

stanovnitva ovih krajeva dogodilo se tek u 18. stoljeu. Zbog odsustva
ratova, to je pogodovalo normalnom prirodnom prirastu, nepogodnosti
iseljavanja na dubrovako i mletako podruje, pritisnuto ogranienou
prostora, katoliko stanovnitvo Popova, Hrasna i Graca u znaajnijoj
mjeri naseljava prostore Dubrava i sjevernije gdje se ukazala velika
potreba za novom radnom snagom na iflucima turskih begova i aga.
Milenko Krei
DISPERSAL AND SETTLEMENT OF THE CATHOLIC
POPULATION ON THE TERRITORY OF THE OLD CATHOLIC
PARISH OF DUBRAVE, FROM THE END OF THE 15TH TO THE
END OF THE 18TH CENTURIES
Summary
In this work the author elaborates on the dispersion and settlement
of the Catholic population on the territory of the old Catholic Parish of
Dubrave, from the start of Ottoman rule (at the end of the 15th century)
until the end of the 18th century. Based on the first Turkish defters and
later reports of Catholic provincials about the population of this region,
and placing them within the historical context of events, concludes that
the movement of the Catholic population through this period went from
almost disappearing entirely at the end of the 15th and the beginning of the
16th centuriy, through a gradual recovery during the 17th and the start of the
18th centuriy and finally to an intensive settling in the second half of the
18th century.
174
Dr. sc. Marinko Mari,

Dubrovnik
STANOVNITVO I RODOVI NASELJA UPE

STJEPAN KRST OD 1468. GODINE DO KRAJA 20.
STOLJEA
lanak obrauje stanovnitvo na podruju dananje upe Stjepan Krst, od
dolaska Osmanlija pa do kraja 20. stoljea. Na temelju arhivskih vrela,
osmanskih deftera, crkvenih matica, ostalih vrela te slubenih popisa
stanovnitva utvreno je brojano stanje tamonjeg stanovnitva kroz itavo
analizirano razdoblje. U drugom dijelu su obraeni svi katoliki rodovi
koji su ivjeli na podruju upe. Donesen je pregled njihovih migracijskim
pravaca, nastanak roda te je za svaki od njih napravljeno rodoslovno stablo.
Kljune rijei: stanovnitvo, rodovi, upa Stjepan Krst, brojano

stanje, migracije.
1. Uvod
ire podruje upe Stjepan Krst1 bilo je naseljeno jo u starije
kameno doba. Tome svjedoi nekoliko arheolokih nalaza meu kojima
je najstariji onaj u koritu rijeke Bregave, u peini Badanj (13.000-11.000
godina prije Krista), udaljen desetak kilometara od ove upe.2 Arheoloka
nalazita s podruja upe potvruju da je ono bilo naseljeno jo u kamenom
i bronanom dobu (oko 2.100.-750. godine prije Krista). Dokaz su kameni
predmeti s Brtanika i prsni nakit (pektoral) sa Stjepan Krsta.3 Knemide, dio
upa Stjepan Krst obuhvaa naselja Donji i Gornji Brtanik, Ljubljenicu, Dabricu,
Borievinu i Stjepan Krst.
2
uro Basler, Paleolitsko prebivalite Badanj kod Stoca. Glasnik Zemaljskog
muzeja Arheologija. Nova serija 29. Sarajevo, 1974: 5-13.
3
Prsni nakit (pektoral) pronaen je 1974. godine. Nalazi se u Zemaljskom muzeju u
Sarajevu kamo ga je poklonio Miroslav Palameta. Opirnije o tome vidi u: Boko Marijan,
Razvoj simbolike vodenih ptica na primjeru prsnoga nakita kasnoga bronanog i ranoga
eljeznog doba u Bosni i Hercegovini., u: Glasnik Centra za balkanoloka ispitivanja
30. Sarajevo: ANUBIH, 2002: 217-234.
1
Marinko Mari je roen na Donjem Brtaniku 1971. godine.

Doktorirao je na interdisciplinarnom studiju Povijest stanovnitva na
Sveuilitu u Zagrebu. Zaposlen je u poduzeu Dokument IT d.o.o. u
Dubrovniku.
ratnikoga oklopa, pronaene na Stjepan Krstu spadaju u razdoblje izmeu

8. i 4. stoljea prije Krista.4 To je podruje od 5. do 1. stoljea prije Krista
naseljavalo ilirsko stanovnitvo iz plemena Daorsa5 ija je helenistika
utvrda izmeu Donjeg Brtanika i Hodova, (danas gomila Dupci),6 bila
vana sastavnica njihova glavnog grada na Oaniima. O naseljenosti tog
podruja u doba Rimljana svjedoi i cesta Narona Sarajevsko polje, koja
je vjerojatno bila izgraena jo za vrijeme vladavine rimskog cara Augusta.
Trasa ceste prolazila je neposredno pored spomenute ilirske utvrde
na Dupcima te ila dalje preko Donjeg Brtanika i Stjepan Krsta prema
Nevesinju.7 O prisustvu ovjeka u Dabrici svjedoi prahistorijska gradina
na kojoj je u 6. stoljeu poslije Krista sagraen grad Kotun.8
Preciznije podatke o stanovnicima tog podruja ne nalazimo sve do
dolaska Osmanlija, odnosno do 1468. godine. Najstarija vrela koja donose
podatke o tamonjem stanovnitvu su osmanski katastarski popisi-defteri.9
Osim njih, podatke iz osmanskog doba donose i protokoli erijatskog suda
sidili. Crkvena vrela koja donose podatke o tamonjim katolicima su
izvjea (relationes) trebinjsko-mrkanskih i dubrovakih (nad)biskupa te
misionara koji su bili na slubi u Hercegovini.10 Vana crkvena vrela su i
Knemide (nazuvci) su bile dio grkog ratnikoga oklopa koji je titio listove nogu.
Zdravko Mari, Prahistorijska i protohistorijska utvrenja na podruju Daorsa., u:
Utvrena ilirska naselja. Sarajevo: ANUBIH, 1975: 103-112.
6
U narodu prozvana Martinovia gomila po obitelji Martinovi koja je ivjela u
podnoju brda.
7
Tragovi ceste vide se na nekoliko mjesta, a dokaz njenog postojanja je i rimski
miljokaz s natpisom iz doba cara Flavija Valerija Konstancija i cezara Flavija Valerija
Severa iz 305/7. godine nakon Krista, pronaen na etkovoj vodi izmeu Donjeg
Brtanika i Stjepan Krsta. Miljokaz je pronaao i prenio u Zemaljski muzej u Sarajevu
iro Truhelka osamdesetih godina 19. stoljea. Opirnije vidi u: iro Truhelka, Prilozi
rimskoj arheologiji Bosne i Hercegovine. Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i
Hercegovini, 4, (1892): 364-365. Donji dio miljokaza se nalaz u zaviajnoj kui u Hutovu;
Ivo Bojanovski, Prilozi za topografiju rimskih i predrimskih komunikacija i naselja u
rimskoj provinciji Dalmaciji, Prethistorijska i rimska cesta Narona Sarajevsko polje
s limitrofnim naseljima, u: Glasnik Centra z balkanoloka ispitivanja 15. Sarajevo:
ANUBIH, 1978: 51-126.
8
uro Basler, Kotur. Arheoloki leksikon 3 Sarajevo: Zemaljski muzej Bosne i
Hercegovine, 1988: 184.
9
Od ove rijei je ostao pojam tefter (teka ili biljenica).
10
Talijanski isusovaki misionari bili su na slubi u upama Trebinjsko-mrkanske
biskupije od 1845. do 1852. godine. Naime, dubrovaki je biskup, nakon progona
isusovakih misionara iz Skadra, zamolio njihova generala u Rimu da ih poalje u misiju
u Trebinjsko-mrkansku biskupiju gdje je nedostajalo sveenika. Misionari su redovito
pisali izvjea poglavarima u Rim u kojima su ih izvjeivali o stanju u Trebinjskomrkanskoj biskupiji.
4
5
176
M. Mari: Stanovnitvo i rodovi naselja upe Stjepan Krst...
Stanja dua (Status Animarum) u kojima su upnici poimenice popisivali

lanove obitelji svoje upe. Brojano stanje katolika u ovim naseljima
izmeu 1863. i 1892. godine moe se pratiti i kroz ematizme Dubrovake,
te jedan Mostarsko-duvanjske biskupije. Prvi slubeni popisi stanovnitva
u Bosni i Hercegovini su napravljeni tek dolaskom Austro-Ugarske, 1879.,
ali oni nisu donijeli precizno brojano stanje pa naseljima upe jer popisne
jedinice nisu bile organizirane po granicama dananjih naselja.11 Puno
vie podataka su donijele prve zemljine knjige koje je Austro-Ugarska
napravila krajem 1897. godine. U njima su upisana kmetovska selita12 po
obiteljima i njihovim lanovima.
Najrelevantnija i najvjerodostojnija povijesna vrela za istraivanje
stanovnitva odreenog podruja su crkvene matine knjige. One donose
upise roenja, krizme, vjenanja i smrti te odgovore na pitanja kako su
se zvali nai preci, odakle su doli, koliko su imali djece, koliko su dugo
ivjeli i sl. Matice su zanimljive i poetnicima koji istrauju obiteljska
stabla, ali i onima koji rade znanstvena istraivanja o povijesti stanovnitva
odreene mikroregije. Na temelju njih pokuat e se napraviti genealoka
analiza rodova po naseljima upe od 19. stoljea, a za neke rodove jo i
ranije. Sva navedena vrela bit e temelj na osnovu kojeg e se pokuati
analizirati brojano stanje i kretanje stanovnitva kroz proteklih pola
stoljea te rekonstruirati sva rodoslovna stabla naselja upe Stjepan Krst.
2. Stanovnitvo kroz prolost na temelju povijesnih vrela
2.1. Stanovnitvo kroz osmanska vrela
2.1.1. Osmanski porezni popisi (defteri)
O stanovnitvu naselja upe Stjepan Krst prije osmanskog osvajanja
1465/66. godine13 nema dostupnih vrela koja bi nam rasvijetlila sliku o
dotadanjim stanovnicima. Osmanlije su imale odlino organiziranu
administraciju pa su odmah po zauzimanju novog teritorija vrili popis
11
Donji Brtanik je bio popisan u sastavu Hodova, Gornji Brtanik u sastavu
Ljubljenice, a Stjepan Krst u sastavu Dabrice.
12
Kmetovska selita su bili posjedi zemljoposjednika, uglavnom muslimanskih,
koje su oni davali u najam kmetovima, a oni su im zauzvrat davali odreeni postotak
uroda ili financijsku nadoknadu.
13
Ne moe se sa sigurnou potvrditi kad je osvojeno to podruje. Stolac i Popovo su
bili u osmanskoj vlasti 1465., Blagaj 1466., a Poitelj je osvojen tek 1471. godine. Vidi:
Hazim abanovi, Bosanski paaluk: postanak i upravna podjela. Sarajevo: Svjetlost,
1982: 44-47.
177
poreznih obveznika. Na temelju tih popisa ubirali su poreze koji su im

sluili za odravanje postojeeg i osvajanje novog teritorija.14 Budui da
defteri donose i popise prihoda od gospodarske djelatnosti, mogu posluiti
i kao vrela za istraivanje gospodarske povijesti.
Osmanlije su 1468/69. godine, neposredno nakon osvajanja gotovo
itave Hercegovine, sainili prvi sumarni defter.15 U njemu se spominju dva
naselja dananje upe Stjepan Krst, Brtanik i Dabrica. Brtanik je spadao
u timar16 Rajka, Radonje, Stjepana, Pavke i Raka17 u nahiji18 Blagaj i bio
je naputen, odnosno bez stanovnika. Vjerojatno su tadanji stanovnici
Brtanika bili u susjednim Brdima (Hodovu) jer su i Brda spadala u isti
timar.19 Tamo je popisano est domova i dvojica neoenjenih mukaraca.20
Dabrica (drugo ime K(g)radeli) je takoer pripadala nahiji Blagaj. Imala je
23 doma i deset neoenjenih mukaraca. U selu su bila dva vinograda, dvije
njive i jedan mlin na koje se odnosilo porezno zaduenje, a iznosilo je 5.082
aki.21 Posebno je popisano naselje Brai (danas zaseok Dabrice) koje je
imalo devet domova. Bilo je timar Jusufa osloboenog roba Ishak-pasinog,
a pripadalo je Blagaju. Porezno zaduenje se odnosilo na jedan vinograd, a
iznosilo je 1.255 aki.22 Mogue je da je defter popisuje i tree naselje upe
Stjepan Krst, Ljubljenicu pod imenom Vrb(n)ica. Naime, osim Brtanika
i Brda u istom su timaru bila jo naselja Vrbnica? i Lokva. U jednom od
kasnijih deftera s kraja 16. stoljea u sastavu sela Donja Ljubjanica su
popisana etiri mlina na rijeci Vrbici u blizini sela. Naime, i danas se dio
Vlado Pavii, Hardomiljski rodovi., u: Hardomilje prolost, ljudi i obiaji.
Hardomilje, 1998: 231.
15
Vjerojatno je prije ovoga sastavljen i pojedinani defter jer su sumarni defteri
sastavljani na temelju pojedinanih, ali taj eventualni dosad nije pronaen, a moda
nije ni sauvan. Defter iz 1468/69. je sastavljen pod nadzorom najpovjerljivije osobe,
povjerenika, poniznog Ajasa i rukom najsposobnijeg pisara, poniznog Ahmeda. Pisanje
je zapoeto u prvoj dekadi mjeseca redeba 872. godine (26. 1. - 4. 2. 1468.), a zavreno
u posljednjoj dekadi asnog mjeseca evala, 873 godine (4. - 13. 5. 1469.). Ahmed S.
Alii, Sumarni popis sandaka Bosna iz 1468/69. godine. Mostar: Islamski kulturni
centar, 2008: 2.
16
Timar je bio zemljini posjed koji su vojni i upravni slubenici osmanske
administracije dobivali kao nagradu za odreenu slubu. Najee su ih davali u posjed, a
zauzvrat od obraivaa zemlje uzimali odreene takse u naturalnom i novanom iznosu.
17
Zajedno ga uivaju i svih pet zajedno ide u rat. Vidi: Ahmed S. Alii, Sumarni
popis sandaka Bosna iz 1468/69. godine. Mostar: Islamski kulturni centar, 2008: 150.
18
Nahija je bila najmanja upravno-teritorijalna administrativna jedinica Osmanskog
Carstva. Sastojala se od desetak naselja, grupiranih oko jednog veeg naselja.
19
Osim Brtanika i Brda u istom timaru su bila jo naselja Vrnica? i Lokva.
20 P
orez se plaao po domu (obitelji), ali su ga plaali i neoenjeni odrasli mukarci.
21
A. S. Alii, Sumarni popis sandaka Bosna: 60. Ake (aspra, jaspra) su bile
srebreni novac koji je bio u upotrebi do 18. stoljea kada je zamijenio gro, odnosno
para. Jedan dukat je bio u omjeru 45 aki.
22
A. S. Alii, Sumarni popis sandaka Bosna: 150.
14
178
sela Ljubljenica zove Vrba, a nalazi se uz lokalni potok na kojem i danas

postoje ostaci mlinica.23 Te godine je u naselju Vrbnica popisan jedan dom s
poreznim prihodom od 1.050 aki koji se odnosio na etiri hasa vinograda.24
Drugi je defter sastavljen sedam godina kasnije, 1475/77. godine.25
On donosi poimenini popis glavara domova i neoenjenih mukaraca,
poreznih obveznika naselja Brtanik (Bretanik) i Dabrica. Ovaj defter
popisuje i ostala dva naselja upe, Ljubljenicu i Stjepan Krst. Ljubljenica
je upisana kao mezre26 Donja i Gornja Ljubnica u nahiji Poitelj. Obje
mezre su bile naputene, a drali su ih Vlasi.27 Ovaj defter, a i svi kasniji,
uz naselje Brtanik popisuju i oblinje selo Korotua iza ega se, ini se,
krije dio dananjeg naselja Stjepan Krst. Naime, u kasnijem defteru s kraja
16. stoljea naselje Korotua je opisano kao selo u blizini sela Brtanik i
Donja Stubica. Na Stjepan Krstu se i danas dio sela zove Krotua pa se
vjerojatno radi o istom toponimu.28 To je naselje bilo u dematu vojvode
Petra Hrabrena i njegova brata Vukia. Demat je imao 127 domova i
obuhvaao je iroko podruje, uz Korotuu naselja Trijebanj, Hrasno,
Hvalievo?, Gnjirac?, Pjeivac, Crnie, Jaso, Patrokovinu? i Dubrave.29
Brtanik je te godine bio u sastavu demata30 Pavke sina Radohne.
U njemu su popisana 24 doma i trojica neoenjenih.31 ini se da su to bili
stanovnici koji su u prijanjem popisu popisani u Brdima (Hodovu) jer
ovaj popis ne spominje prijanje stanovnike u susjednim Brdima.32 Da se
Te su mlinice bile u upotrebi sve do sedamdesetih godina 20. stoljea.
Vidi: Ahmed S. Alii, Sumarni popis sandaka Bosna iz 1468/69. godine. Mostar:
Islamski kulturni centar, 2008: 150.
25
Popisom je rukovodio poznati i iskusni popisiva ostalih zemalja, kadija Mevlan
Vildan, a pisar je bio Pir Muhamed. Original deftera se uva u Arhivu Predsjednitva
Vlade Republike Turske u Istanbulu. Vidi: Ahmed S. Alii, Poimenini popis sandaka
vilajeta Hercegovina. Sarajevo: Orijentalni institut u Sarajevu, 1985: I-III.
26
Mezra (selite) je bilo zemljite koje je imalo tono utvren atar i ostatke naselja.
27
A. S. Alii, Poimenini popis sandaka vilajeta Hercegovina: 605.
28
Defteri su pisani arapskim, a ne turskim pismom pa je prilikom popisa dolazilo
do jezinih nesuglasica. U sluaju da u arapskom alfabetu nije postojao odgovarajui
znak za neki turski glas, Turci su pravili kombinaciju ili preuzimali odgovarajue slovo
iz perzijskog jezika. Uslijed toga je esto dolazilo da iskrivljenog upisa veine naselja,
primjerice Bretanik umjesto Brtanik, Korotua umjesto Krotua, Lubnica, Ljubnica,
Lubajnica, Ljubanica umjesto Ljubljenica i sl. Takoer treba uzeti u obzir da je popisiva
bio stranac koji je imena zapisivao onako kako su mu ih prenosili mjetani pa su i tu
mogui razlozi iskrivljenih imena.
29
A. S. Alii, Poimenini popis sandaka vilajeta Hercegovina: 130-131.
30
Demat (katun) je predstavljao skupinu Vlaha koji su ivjeli na jednom mjestu.
31
Upisana su etvorica neoenjenih, ali su u stvari bila trojica jer je Radosav sin
eloja upisan i kao oenjeni i kao neoenjeni. Vidi: A. S. Alii, Poimenini popis
sandaka vilajeta Hercegovina: 138.
32
Naselje Brdo je popisano na nekoliko mjesta, ali to je bio est toponim i ini se da
se ni u jednom sluaju ne radi o hodovskim Brdima.
23
24
179
radi o istim stanovnicima dokaz je i nadgrobni spomenik knezu Pavki koji

se nalazi u Brdima (slika 1).33 Prema tom defteru na Brtaniku su ivjeli
sljedei glavari domova: Pavko sin Radohne, Radan sin Radohne, Vuk
sin Radohne, Ivko sin Radohne, Ljubia sin Radoja, Dragia sin Radoja,
Radivoj sin Milorada, Radavac sin Milorada, Vuka sin Vuka, Radan
sin Radivoja, Vladko sin Dobrog, Radojin sin Vladka, Milan sin Bojka,
Radonja sin Pribisala, Vukas sin Dobrae, Radosav sin eloja, Brajan
sin Dobrivoja, Radovan sin Dobrila, Radoje sin Milobrada, Marko sin
Radosala, Vladko sin Radosala, Vukoje sin Vukosala, Vladislav sin Krue
i Ivko sin Radojina. Trojica poreznih obveznika nisu bili oenjeni, to su
bili: Bogdan sin Vukosala, Pavko sin Dobrala i Milovac sin Bogisala.34 Na
temelju broja od 24 doma i trojice neoenjenih moe se zakljuiti kako je
na Brtaniku ivjelo oko 150 osoba. Zimovali su na Brtaniku, a ljetovali
na Crvnju iz ega se zakljuuje da su u ljetnim mjesecima izgonili stoku
na planinu.35 Pripadali su vlakom kranskom stanovnitvu i bavili se
stoarstvom, a nisu bili obveznici poreza od poljoprivrednih kultura.36
Slika 1. Steak na grobu Pavka Radonje (c1420-c1500) u naselju Brda u Hodovu

(foto: M. Mari)
33
O posljednjem Pavkinu poivalitu svjedoi natpis na steku koji je on oito
napravio jo za ivota. Natpis na steku glasi: + A SIJE LEI PAVKO RADOHNI.
OVI KAMI USIJEKOH NA SE ZA IVOTA. MOLJU VI SE, BRATIO I GOSPODO,
NEMOJTE MI KOSTI PRJETRESATI. Vidi: Marko Vego, Predslovenski epitafi u
svjetlu srednjovjekovnih nadgrobnih natpisa u Bosni i Hercegovini. Pregled LXIV 4,
(1974): 409-412.
34
A. S. Alii, Poimenini popis sandaka vilajeta Hercegovina: 138.
35
Zanimljivo je da su pojedini mjetani Donjeg Brtanika ili na planinu Crvanj sve
do osamdesetih godina 20. stoljea.
36
Vlasima su Osmanlije zvali krane, neovisno o tome jesu li oni bili katolici ili
pravoslavci. Pojam Vlah je predstavljao socijalni status, a ne etniku pripadnost.
180
Dabrica (drugo ime Kradalii?) je spadala u timar Hasana, Huseina i

Mustafe iz ehirkoja i pripadala je Blagaju. Imala je 37 domova i est
neoenjenih. Porezni prihod se odnosio na dva vinograda, dva mlina, usjeve
penice, jeme, prosa, zobi, lana i bostana37 te prihod od svinje, sitne stoke
i pela. Ukupan porez je iznosio 3.228 aki.38 I u ovom defteru je posebno
popisano naselje Braii koje je spadalo u timar Iljasa iz Sofije i Karade
iz Moreje. Spadalo je pod Blagaj, a bilo je sa stavke Hizira iz Timurhisara
i Balabana. Naselje je imalo deset domova i jednog neoenjenog. Porezni
prihod se odnosio na jedan vinograd, prihod od oraha, penice, jema,
rai, bostana, pela i svinja, ukupno 1.543 aki.39
Nedatirani defter iz prve polovice 16. stoljea donosi popis Vlaha u
Hercegovini40 i njihov razmjetaj po nahiji Dubrave, kojoj su pripadala i
naselja upe Stjepan Krst. Brtanik je tad bilo podijeljen u dva demata.
Jedan je dio, s tri vlaka doma i jednim neoenjenim, spadao u demat
Vukaa sina Pavke i pripadao je Blagaju. Drugi, u kojem su takoer bila
tri vlaka doma i jedan neoenjeni, pripadao je dematu Radivoja sina
Radosavova. Na Brtaniku je popisana i mezra Brtanik s etiri doma,
odsjek 300, a popisan je i zemin41 Kotarinica (Kotanica) koji je bio
ispaa Hercegova. Bio je popisan i jedan musliman, odsjek 200. Naselje
Korotua je spadalo u demat vojvode Radivoja, Bogavca sina Vukia i
Vukosava sina Radosavova i imalo je dva vlaka doma. Gornja Ljubanica
(Ljubljenica) je pripadala nahiji Dabar, a imala je 20 vlakih domova od
ega je jedan bio muslimanski.
Sljedei defter je s kraja 16. stoljea, nije precizno datiran, ali
je sastavljen izmeu 1585. i 1600. godine.42 To je takoer popis Vlaha
Hercegovakog sandaka u kazi43 Nevesinje. Brtanik je popisan u pet
dijelova. Prvi dio je imao etiri batine,44 tri u posjedu muslimana i jednu
u posjedu krana. Drugi dio je imao dvije batine, jednu u posjedu
krana i jednu maktu45 u posjedu sela. Trei dio se sastojao od jednog
ifta46 u posjedu sela, a etvrti takoer od jednog ifta koji je bio u posjedu
Bostan je oznaavao pipun i lubenicu, a ponekad openito povre.
39
40
Popis Vlaha Hercegovine iz prve polovice 16. stoljea (Tapu Tahrir Mufassal
defter 5 -987), prijevod u rukopisu Ahmeda S. Aliia ustupio Jusuf Muli na emu mu
najljepe zahvaljujem.
41
Zemin je bilo ziratno zemljite koje nije imalo utvrene granice ni veliinu.
42
opis Vlaha Hercegovakog sandaka kaza Nevesinje (Tapmuf 5 1027), prijevod
u rukopisu Ahmeda S. Aliia, ustupio J. Muli.
43
Kaza je bilo podruje koje je kasnije odgovaralo podruju kotara.
44
Batina je bila zemljini posjed koji se uz tapiju davao na uivanje kranima,
premda su i muslimani ponekad drali batine. Batina nije bila vlasnitvo nego se
nasljeivala uz obvezu plaanja tapijskih pristojba.
37
38
181
susjednog sela Prenj. Peti dio je bio mezra Rosulja u posjedu sela. U blizini
Brtanika je bio i jedan samostalni ifluk u posjedu krana iz oblinjeg
sela Radoboljica?.47 U blizini sela Brtanik i Donje Stubice popisano je
selo Korotua koje je imalo tri batine u posjedu Vukaina Burmaza
dolaca, Ferhata sina Abdulaha Burmaza i Stojka sina Rudine. U Gornjoj
Ljubjanici je tada bilo 20 batina, deset u posjedu krana, osam u posjedu
muslimana i dvije u posjedu sela. Bila je i jedna mezra u posjedu sela koja
je sluila za ljetnu ispau. U Donjoj Ljubjanici je bilo 13 batina, devet
u posjedu muslimana i etiri u posjedu krana. Popisane su jo mezre
Sjenokos i Krevina koje su bile u posjedu sela te etiri mlina na rijeci
Vrbici u blizini sela. Dva su bila mamur i dva harab.48 Tu su bila i dva
neovisna ifluka, jedan u posjedu Hasana i Alije sinova Iljasa spahije i
jedan u posjedu Hadi Mehmeda sina Abdulaha Krpe.
Sljedei defter koji spominje naselja upe je iz 1615. godine. Na
Brtaniku je bilo 1-5: 151, a u Korotui (Turkui) je bilo 0-2: 150. U
Donjoj Ljubljenici je bilo 14-6: 153, a u Gornjoj 7-9:152. Sva tri naselja
su spadala u demat Milosava sina Vukainova.49
Posljednji defter iji su podaci bili dostupni, a spominje naselja
dananje upe Stjepan Krst je iz 1624. godine. I on popisuje vlako
stanovnitvo u Hercegovini. Na Brtaniku je tada bilo sedam muslimanskih
domova i jedan kranski, (4 po 163 i jedan maktu). U Korotui je bilo 1
1 2 maktu batine, 1 u Mehmeda vojvode. U Donjoj Ljubljenici, koja je
obuhvaala dva sela, bilo je 15 1 (2 sela) 17 po 163 i 1 maktu-batina.50
2.1.2. Sudski (kadijski) protokoli (sidili)
Podruje upe Stjepan Krst, izuzev Ljubljenice, je od poetka osmanske
vladavine, odnosno od njegova osnivanja 1469. godine pripadalo Blagajskom
kadiluku.51 Nakon osnutka Stolakog kadiluka, krajem 17., ili poetkom 18.
stoljea, Ljubljenica i Dabrica su pripale novoosnovanom kadiluku dok su
ostala naselja upe i dalje ostala u Blagajskom, sve do njegova ukidanja
1851. godine. Kadiluk (kaza) je bio upravno-sudsko podruje u Osmanskom
Ovo naselje se nije moglo identificirati ni s jednim dananjim nazivom naselja u
okolici Brtanika.
48
Dva su bila u dobrom stanju, u funkciji, a dva nisu.
49
Detaljni popis Vlaha Hercegovine iz godine 993. po hidri. (Tapu ve kadastro br.
82), prijevod u rukopisu Ahmeda S. Aliia, ustupio J. Muli.
50
Popis Vlaha Hercegovine iz 1624. godine (EFLAKDEF-746), prijevod u rukopisu
Ahmeda S. Aliia, ustupio J. Muli.
51
Nakon pada Blagaja, koji je bio glavni grad Stjepana Vukia Kosae, u osmanske
ruke 1466. godine Osmanlije su tu osnovale kadiluk koji se prostirao izmeu Drine i Tare
s jedne te Neretve s druge stane. Obuhvaao je 21 nahiju. Vidi: H. abanovi, Bosanski
paaluk: postanak i upravna podjela. Sarajevo: 117.
47
182
Carstvu. inile su ga nahije, a vie kadiluka je inilo sandak (livu). Na elu

kadiluka su bili kajmekam (u upravnom), kadija (u sudskom) i muselim (u
izvrnom ustrojstvu). Kadije su vodile sudske protokole, sidile, u koje su
zapisivane sve pravne radnje koje su se dogaale u njihovim kadilucima, a
koje su bile u njihovoj nadlenosti, primjerice tube, vjenanja, kupoprodaje
nekretnina i sl. Sidili blagajskoga kadije su sauvani za razdoblje od 1698.
do 1779. godine. Obradio ih je i preveo Hivzija Hasandedi. Iako oni
donose podatke, uglavnom, o muslimanskom stanovnitvu iz njih se mogu
iitati i pojedini podaci o tamonjim katolicima. Najee u sluajevima
meusobnog jamenja kada su jamili jedan za drugoga. Naime, u cilju
zatite od uznemiravanja od strane odmetnika, lokalna osmanska vlast je
traila uzajamno jamenje svih stanovnika koji su ivjeli u jednom mjestu
(tzv. efilema). Tako se navode jamenja stanovnika sela Hodovo gdje,
izmeu ostalih, Stjepan Mari jami za sebe, kao i Andrija i Nikola Kukrika,
zatim kranin Lazar Pulji jami za sina Stjepana, Nikola Pulji, Marko
Pulji i njegovi sinovi uro, Martin, Josip i Vidoje jame jedan za drugoga,
Mato Pulji i sinovi mu Vukan, Toma i Filip jame jedan za drugoga, Nikola
Popovac i sin mu uro jame jedan za drugoga.52 Posebna vrijednost ovih
upisa je u tome to navedene katolike potvruje i Stanje dua iz 1792. godine,
a iz sidila su razvidni i njihovi oevi. Primjerice, za Filipa Puljia, kojega
je Matuko(vi) 1972. godine popisao u Glamoevicama (Donji Brtanik),
iz sidila se saznaje da je bio sin Mate Puljia ime se spoznaja o tamonjim
katolicima pomiu za jo jednu, a negdje i dvije generacije unatrag.
2.2. Katoliko stanovnitvo kroz crkvena vrela
2.2.1. Biskupska izvjea (relationes)
Na temelju osmanskih vrela ne mogu se dobiti precizna saznanja
o katolikom stanovnitvu. Naime, Osmanlije su pod pojmom krani
obuhvaali i katolike i pravoslavce, ne pravei razliku meu njima jer im
je bilo dovoljno popisati ih samo kao porezne obveznike. Vrela Katolike
crkve katolike na ovom podruju spominju tek poetkom 17. stoljea,
izmeu 1622. i 1629. godine. Naime, biskupi Dominik Andrijaevi i
Benedikt Medvjedovi u izvjeu Propagandi de Fide53 1622. godine piu
da na tom podruju nema katolika.54 S obzirom na osmanske zakone prema
katolicima nije udno zato ih nije bilo. Naime, nakon poetnih povlastica
Sidil blagajskoga kadije 1760-1835: List 52/b i 86/b.
Sveta kongregacija za irenje vjere (Sacra Congregatio de Propaganda Fide) je
bila kongregacija Rimske kurije zaduena za misijsko djelovanje i irenje katolianstva
u nekatolikim zemljama.
54
Ni u Ljubinju, ni u Dubravama, ni u Hrasnu nema nijednog katolika, svi su
izmatici i turci. Bazilije Pandi, De dioecesi Tribuniensi et Mercanensi. Romae:
Pontificium athenaeum Antonianum, 1959: 111.
52
53
183
ivot katolika pod osmanskom upravom vremenom je postajao sve tei.

Osmanlije su u Katolikoj crkvi gledale politikog neprijatelja koji radi
za interes kranskih sila pa je to bio dodatni razlog loeg odnosa prema
podanicima katolike vjere. Poetkom 16. stoljea dolo je do progona
katolika i donoenja strogih zakona protiv njih, primjerice Kanun-name
iz 1516. godine. Tim je zakonom bilo nareeno ruenje katolikih crkava,
sagraenih nakon osmanskog osvajanja i uklanjanje krieva pokraj puteva
te kanjavanje nevjernika i popova koji rade za nevjernike zemlje.55
Meutim, sedam godina kasnije, 1629., biskup Andrijaevi u izvjeu
Propagandi pie o prisustvu katolika. Javlja da u Dubravama i Podveleju
ima po 60, a u Stocu i Blagaju po est katolikih obitelji.56 O kojim se tono
naseljima u Dubravama radi moe se samo nagaati jer ih Andrijaevi nije
imenovao. Jesu li ti katolici tamo bili stalno prisutni ili su bili doseljenici iz upa
Zaablje (Gradac) i Popovo teko je utvrditi. Tridesetak godina kasnije, 1664.,
gradaki upnik Ivan Bartolui pie trebinjsko-mrkanskom biskupu ipionu
de Martinisu u Dubrovnik da su mu 53 obitelji otile iz upe i da se nalaze
udaljene tri dana od Graca u mjestima oko Blagaja, u jednoj planini zvanoj
Vele, Stolac, Nevesinje i Dubrave.57 Naime, za vrijeme Kandijskoga rata
Podignute su crkve u nekim mjestima u kojima one nisu postojale od starog
nevjernikog vremena. Neka se takve novopodignute crkve dadu poruiti; a oni nevjernici i
popovi koji, boravei u njima, uhode stanje i dojavljuju u nevjernike zemlje neka se kazne
strogo i neka se kazne tekim tjelesnim kaznama. Neka se porue krstovi koji su postavljeni
na putevima i neka se ne doputa da ih ubudue postavljaju. A ako ih postave, neka se kazne
tjelesnom kaznom oni koji to urade. A onaj kadija u ijem se kadiluku to dogodi pa to ne
zabrani i ne sprijei, to e biti razlog da se svrgne. Vidi: Kanuni i kanun-name za Bosanski,
Hercegovaki, Zvorniki, Kliki, Crnogorski i Skadarski sandak, prir. Branislav urev,
Nedim Filipovi, Hamid Hadibegi, Muhamed Muji i Hazim abanovi. Sarajevo:
Orijentalni institut u Sarajevu: 1957: 31; Hazim abanovi, Kanun-nama Bosanskog
sandaka iz godine 922 (1516). Prilozi Orijentalnog instituta 1 (1950): 165.
56
Izvjee biskupa Dominika Andrijaevia iz 1629. godine, u: Krunoslav Draganovi,
Tobonja Stjepanska biskupija - ecclesia Stephanensis u Hercegovini. Croatia
Sacra 4 (1934): 55-56. S obzirom na tadanje crkveno-politike prilike i nesporazume
oko Stjepanske biskupije s Andrijaevievim podatkom o brojanom stanju treba biti
oprezan, ali u injenicu da su katolici ivjeli u tim mjestima ne bi trebalo sumnjati.
Opirnije o tim nesporazumima i Stjepanskoj biskupiji vidi u: K. Draganovi,
Tobonja Stjepanska biskupija - ecclesia Stephanensis u Hercegovini: 29-58; Ratko
Peri, Sporovi i sporazumi oko Stjepanske biskupije (1622-1631), u: Da im spomen
ouvamo. Mostar: Biskupski ordinarijat Mostar, 2000: 384-399.
57
Izvjee fra Ivana Bartoluia iz 1664. godine, u: Le missioni cattoliche nei Balcani
durante la guerra di Candia (1645-1669), vol. II. Marko Jaov, prir. Vaticano: Studi et
testi 353, Biblioteca apostolica Vaticana, 1992: 450. Citirano prema: Milenko Krei,
Odnosi katolika jugoistone Hercegovine s muslimanima i pravoslavnima u vrijeme
osmanske vladavine - Od osmanskoga zauzea do Bekoga kongresa (1482.-1815.).
Zagreb: Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu, doktorska disertacija, 2008: 97.
55
184
(1645.-1699.), koji je neizravno zahvatio i prostore jugoistone Hercegovine,

katolici su iz smjera Graca i Popova bjeali prema unutranjosti, a ne kao
dotad na prostor Dubrovake Republike. Razlog tome je to su bjeali od
uskoka i hajduka koji su upadali ba iz pravca Republike. O bjeanju katolika u
unutranjost svjedoi i biskup Martinis u izvjeu Propagandi 1668. godine.58
ini se da su prostori gornje Hercegovine jedno vrijeme bili u jurisdikciji
Makarske biskupije. Naime, makarski biskup Marijan Linji (1664.-1686.) u
izvjeu iz 1672. godine pie o dijelu Makarske biskupije u kneevini sv. Save
gdje preostaju samo ova sela makarske biskupije, tj. selo Tasovii, Poitelj,
Lukovac, Dubrave, Buna, Bunica, Blagaj, Stolac, Vele, Podveleje, Bijelo
Polje, Jasenice, Lipete, Sajmite, povie planine Vele do Kenia, i u svim
ovim selima, osim u Neretvi, ive rijetki katolici.59
I sljedei, Morejski rat (1683.-1699.) uzrokovao je migracije
katolika iz Popova i Graca prema unutranjosti Hercegovine. O njihovom
velikom broju svjedoi nastojanje trebinjsko-mrkanskih biskupa za
osnivanjem nove katolike upe na tom prostoru to je i uinjeno 1704.
godine. Novoosnovanoj upi Dubrave pripala su i naselja upe Stjepan
Krst u kojima su tada ivjeli katolici. Poznato je da je katolika tih godina
bilo u Ljucima jer ih je 1708. godine obiao biskup Antun Righi.60 Osim u
Ljucima vjerojatno ih je jo bilo na Trijebnju jer je iz ta dva sela krteno
nekoliko djece u Gracu 1726. godine.
Prvi siguran spomen katolika na podruju upe Stjepan Krst je iz
1726. godine kad je uro Pulji s Brtanika krstio sina Luku u Gracu.61
ini se da su Puljii bili prvi katolici na podruje dananje upe Stjepan
Krst jer nalazimo jo nekoliko njihovih upise tih godina u gradakim
maticama.62 Prisutnost katolika u pojedinim naseljima upe potvruje i
nadbiskup Marko Andrijaevi u izvjeu iz 1733. godine.63 Te godine je,
58
Le missioni cattoliche nei Balcani durante la guerra di Candia (1645-1669), vol.
II.: 672.
59
Le missioni cattoliche nei Balcani tra le due grandi guerre: Candia (1645-1669)
Vienna e Morea (1683-1699.) Marko Jaov, prir. Vaticano: Studi et testi 386, Biblioteca
apostolica Vaticana, 1998: 256. Citirano prema: M. Krei, Odnosi katolika jugoistone
Hercegovine: 96.
60
Izvjee biskupa Antuna Righija iz 1709. godine. Archivio storico della S.
Congregazione De Propaganda Fide - Scritture Originali riferite nelle Congragazioni
Generali, vol. 568, f. 517v.
61
62
Nikola i Andrija Pulji bili su kumovi na vjenanju u Gracu 1726. godine. Matica
vjenanih upe Gradac(1720-1830): 14, nadalje: MVG (1720-1830).
63
Marko Andrijaevi je bio sofijski nadbiskup, a u kraem razdoblju (1731/33) i
apostolski upravitelj Trebinjsko-mrkanske biskupije. Opirnije vidi u: Milenko Krei,
Katolici Trebinjsko-mrkanske biskupije prema popisu nadbiskupa Marka Andrijaevia
iz 1733. godine. Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru 48 (2006): 439-452.
185
prema Andrijaeviu, upa Dubrave bila najprostranija i najzahtjevnija

u biskupiji. Prostirala se u krugu od 180 milja, obuhvaala je 34 sela,
osim onih koje je kuga opustoila i onih u planinama gdje su mnogi njeni
stanovnici ljeti ili sa stokom, a koje su bile udaljene i do est dana hoda
od upe. Andrijaevi za upu kae da je katastrofalna (disastrosa).
Nalazi se u kraju kojim upravljaju Turci iz Stoca. Nema nikakve crkvene
graevine pa se misa zimi slavi po kuama upljana, a ljeti na otvorenom,
u polju, kamo moe doi vie naroda.64 Andrijaevi meu mjestima gdje
je bilo katolika spominje i Brtanik i Dabricu, ali ne navodi broj katolika
u njima nego ih popisuje skupno s Crniima i drugim susjednim selima.
U tim selima je 1733. godine bilo 18 katolikih obitelji sa 190 katolika.
Odraslih je bilo 129, a djece 61. Andrijaevi je tom prilikom popisao i
ostalo, nekatoliko, stanovnitvo upe Dubrave u naseljima gdje su ivjeli
katolici. U njima su tad ivjele 32 muslimanske i 28 pravoslavne obitelji.65
Sljedee izvjee koje spominje naselja upe je ono biskupa
Sigismunda Tudisia iz 1751. godine. Ono donosi samo popis naselja u
kojima ive katolici, ali ne donosi njihov broj. Meu naseljima upe
Dubrave gdje su ivjeli katolici navodi naselja Barsctanik i Gliubioniza.66
2.2.2. Stanja dua (Status Animarum)
Vrela Katolike crkve koja su donijela preciznije podatke o
katolicima upe Stjepan krst su Stanja dua. Najstarije poznato Stanja koje
ih spominje je sastavljeno 1792. godine, kad je Grgo Matuko(vi) sainio
popis katolika na prostoru upa Hrasno i Dubrave. U njemu su poimenice
popisani katolici Brtanika (Barstannich), Glamoevica (Glavocevize)
(danas zaseok Donjeg Brtanika) i Ljubljenice (Gliubioniza). Na
Brtaniku je popisano 67 lanova u etiri obitelji Pulji i jednoj obitelji
Ani. U Glamoevicama su popisane dvije obitelji Pulji, jedna Mari i
jedna Popovac, ukupno 41 osoba. Na Ljubljenici je popisana samo obitelj
Golua koja je imala 13 lanova (tablica 1).67 Ovaj popis svjedoi o prvim
katolikim rodovima, njihovim imenima i naselju gdje su prebivali.
M. Krei, Katolici Trebinjsko-mrkanske biskupije: 444.
M. Krei, Katolici Trebinjsko-mrkanske biskupije prema popisu nadbiskupa
Marka Andrijaevia iz 1733. godine.: 446-447.
66
Izvjee biskupa Sigismunda Tudisia iz 1751. godine, objavljeno u: B. Pandi,
De dioecesi Tribuniensi et Mercanensi: 146.
67
Stanje dua u upama Hrasno i Dubrave 1792. godine. Transkribirao, preveo i
objavio ga je Ratko Peri pa e se nadalje citirati iz njegova lanka. Ratko Peri, Stanje
dua u upama Hrasno i Dubrave., u: 300 godina upe Dubrave. Aladinii: Matica
hrvatska - ogranci apljina, Neum i Stolac, 2006: 181-183, 189.
64
65
186
Slika 2. Prva stranica Stanja dua upe Dubrave iz 1792. godine
U Arhivu Trebinjsko-mrkanske biskupije u Dubrovniku pronaeno

je pet, dosad nepoznatih, sumarnih popisa upe Dubrave koja su sastavili
tadanji upnici. Tri je sastavio Vidoje Masla, od 1829. do 1840., etvrto
Stjepan Putica 1874., a peto nepoznati sastavlja 1886.? godine. Svih
pet donose samo brojano stanje obitelji i njihovih lanova po naseljima
tadanje upe Dubrave. Prava je teta da nisu napravljena u formi Stanja
dua, kao to je to napravio Matuko(vi) s imenima i prezimenima,
nego su upisani samo sumarni brojani podaci. ini se, ipak, da je to bio
zahtjevniji posao jer je trebalo poimenice popisati vjernike u vie od 50
sela, koliko ih bilo u upi Dubrave, ali i kao takvi ovi podaci predstavljaju
dragocjena vrela za kretanja katolikog stanovnitva u 19. stoljeu.
U popisu iz 1829. godine popisana su tri naselja upe Stjepan Krst,
187
Donji i Gornji Brtanik te Ljubljenica. Ovo je, koliko je poznato, prvi

put da je Brtanik podijeljen na dva naselja, Donji i Gornji (Barsctanik
inferiore i Barsctanik superiore). Na Donjem Brtaniku su te godine
ivjela 102 katolika u 11 obitelji (11-102), prosjeno 9,27 lanova po
obitelji. Na Gornjem Brtaniku su bila 42 katolika u etiri obitelji (4-42),
prosjeno 10,25. Ljubljenica (Gliubioniza) je imala pet katolikih obitelji
s 42 lana (5-42), prosjeno 8,4 (tablica 1) (slika 2). upa Dubrave je
te godine obuhvaala ak 56 naselja u kojima je ivjelo 280 katolikih
obitelji sa 1.878 lanova.68
Slika 3. Sumarni popis upe Dubrave iz 1829. godine s popisom naselja Donji i Gornji
Brtanik te Ljubljenica (isjeak) (ADB - TB I/1)
Devet godina kasnije, 1838., don Vidoje je sastavio novo brojano

stanje s podacima za navedena tri naselja. Broj katolika Donjeg Brtanika
se u tih devet godina skoro prepolovilo, od prijanjih 102 sad ih je bilo
samo 56 u sedam obitelji. to se dogodilo s etiri obitelji i njihovih 66
lanova? Vjerojatno se dio njih preselio na Gornji Brtanik i Kamenu, jer
je na Gornjem Brtaniku te godine bila jedna obitelj vie nego prije devet
godina, a broj lanova se poveao za osam (5-50). U Kamenoj se broj
katolika jo vie poveao, s tri obitelji i 21 lana poveao se na pet obitelji
i 37 lanova.69 Vjerojatno je u tom razdoblju preselio dio Maria za koje
se pouzdano zna da su s Donjeg Brtanika preselili u Kamenu. Meutim,
ini se, da je smanjenje broja na Donjem Brtaniku uzrono-posljedino
povezano s naglim poveanjem broja katolika na Ljubljenici gdje se njihov
broj za tih devet godina poveao skoro dva i pol puta (142,86%). Naime,
od prijanjih pet obitelji i 42 lana njihov broj je za devet godina porastao
na deset obitelji i 102 lana (tablica 1).70 Vjerojatno se meu tih novih 60
osoba nalazio i znatan broj od onih 66 koji su u tom popisu nedostajali na
Donjem Brtaniku.
Prospetto della Parochia di Dubrave diocesi di Trebigne Parroco r. Vito Maslach
dell anno 1829. Arhiv Trebinjsko-mrkanske biskupije u Dubrovniku, kutija 1, br. 15.
69
Vjerojatno je u tom razdoblju dio Maria s Donjeg Brtanika preselio u Kamenu
to se moe potvrditi i genealokom analizom.
70
Status Annimarum Parochia de Dubrave S. Michalis Arch. Patroni, 1838. Arhiv
Trebinjsko-mrkanske biskupije u Dubrovniku, kutija 1, br. 16.
68
188
Dvije godine nakon toga, 1840., don Vidoje je napravio i trei sumarni
popis. Brojano stanje se opet znaajno promijenilo na Donjem Brtaniku
i Ljubljenici, dok je na Gornjem Brtaniku ostalo nepromijenjeno (550). U te dvije godine meupopisnog razdoblja broj katolika na Donjem
Brtaniku se poveao za 23, dok je broj obitelji ostao isti, sedam (7-79).
Tako veliko poveanje nije moglo biti uzrokovano prirodnim prirastom
nego, oito neim drugim? ini se da je odgovor na to bilo smanjenje
broja katolika na Ljubljenici gdje se njihov broj smanjio za 29 (1073) (tablica 1).71 Budui da je i tu broj obitelji ostao nepromijenjen, a
zasigurno su potvrene relacije izmeu poveanja broja na Donjem
Brtaniku i smanjenja na Ljubljenici, namee se zakljuak da su lanovi
istih obitelji ivjeli na oba mjesta. Odnosno, u popisu 1838. godine
popisani su na Ljubljenici, a dvije godine kasnije na Donjem Brtaniku.
Genealokom analizom se, s velikom vjerojatnou, moe zakljuiti da
se radi o lanovima obitelji iz roda Mari koji su ve ivjeli na Donjem
Brtaniku, a kasnije su se pojavili i na Ljubljenici.72
etvrti popis je sastavio Stjepan Putica 6. lipnja 1874. godine, 34
godine nakon prethodnoga. U ovom popisu vie nema Ljubljenice jer je
ona u meuvremenu, 1863. godine, pripala novoosnovanoj upi Stolac.
Pojavljuje se, po prvi put, novo naselje Podkrevnica (Stjepan Krst) na koji
su u meuvremenu doselili i katolici. Te je godine tu ivjelo 11 katolikih
obitelji s 82 lana. Katolici su ovo naselje poeli naseljavati polovicom
19. stoljea. Naime, 1840. godine nije ih bilo, a 1863. su ve bile etiri
obitelji. Na Donjem Brtaniku se za 34 godine broj katolika poveao za
njih 35 te za pet obitelji (12-114). Na Gornjem Brtaniku se brojano
stanje nije znaajno promijenilo, broj obitelji je ostao isti, a broj lanova
se poveao za sedam (5-57) (tablica 1).73
Peti popis katolika se razlikuje od prijanja etiri. On je sastavljen
iz razloga osnivanja nove upe u Gornjim Dubravama. Bio je odreen i
zatitnik upe sveti Jure. Naime, tih je godina, 1886. i kasnije 1890., bio
pokuaj osnivanja upe Gornje Dubrave koji nije uspio pa je za tu potrebu
sastavljen brojani popis za 16 naselja koja su trebala pripasti novoj
upi.74 Popisano je svih pet naselja dananje upe Stjepan Krst: Dabrica,
Donji i Gornji Brtanik, Ljubljenica (Ljubonica) i Podkrevnice (Stjepan
Krst). U Dabrici su 1886. godine bila 32 katolika u etiri kue. Na Donjem
Status Animarum Parochia Dubravensis Diocesis Tribuniensis sub titulo S.
Michalis Archeli pro Ann 1840. Arhiv Trebinjsko-mrkanske biskupije u Dubrovniku,
kutija 1, br. 17.
72
Detaljnije o ovome u opisu roda Mari s Ljubljenice.
73
Stato delle annimi della Parrochia di Dubrave 6. giugno 1874. Arhiv Trebinjskomrkanske biskupije u Dubrovniku, kutija 1, br. 18.
74
Opirnije vidi: Ratko Peri, Osnutak i rad upe Rotimlja., u: Od Hrguda do
Huma. Mostar: Biskupski ordinarijat Mostar i CnaK, 1999: 215-216.
71
189
Brtaniku se, nakon 12 godina meupopisnih godina, njihov broj poveao

za 21 lana i jednu obitelj (13-135). Broj katolika na Gornjem Brtaniku
se poveao za 22 lana i dvije obitelji (7-79). Na Ljubljenici je te godine
ivjelo 116 katolika u 14 kua. U Podkrevnicama je broj obitelji ostao isti,
a broj lanova se poveao za 29 (11-111). Ukupno je u svih pet naselja
bilo 473 katolika u 49 kua (tablica 1) (slika 3).75
Slika 4. Popis katolika upe Gornje Dubrave 1886. godine (ADB - TB I/2)
Dubravski upnik Stjepan Putica sainio je jo jedan popis, odnosno

slubeno izvjee o brojanom stanju katolika gornjih Dubrava iz 1895.
godine. Prema njemu te godine je na Donjem Brtaniku bilo 150 katolika
u 15 kua, na Gornjem Brtaniku 87 u est kua i Podkrevnicama 142 u 14
kua.76 Za ovu godinu postoje podaci i slubenog popisa stanovnitva koji
se ne podudaraju s ovim, ali su don Stjepanovi realniji i vjerodostojniji
(tablica 1).
upa Gornje Dubrave upa Svetoga Jure. Arhiv Trebinjsko-mrkanske biskupije u
Dubrovniku, kutija 1, br. 19.
76
Stanje Puanstva upe Dubravah 1. junija 1895. ABO, br. 262/1895; R. Peri,
Osnutak i rad upe Rotimlja: 217.
75
190
Vrlo detaljno i precizno Stanje dua don Stjepan je sastavio i

osamdesetih godina 19. stoljea (izmeu 1880. i 1890.), ali naalost u
njemu nisu popisana naselja dananje upe Stjepan Krst. Iako je popisao
okolna mjesta, Kamenu, Vranjevie, pa ak i Kruevljane kod Nevesinja,
naselja gornjih Dubrava nije popisao. S obzirom da su to bile godine kad se
radilo na osnivanju nove upe Gornje Dubrave, mogue je da je pedantni i
vrijedni don Vido napravio i Stanje dua tih sela, ali odvojeno od prvoga.
Tim vie to je sumarne brojane podatke za sela Gornjih Dubrava, za
koja nedostaju podaci u Stanju, iste godine slao u Dubrovnik.77
Stanje dua upe Stolac iz 1864. godine takoer donosi podatke o
jednom naselju dananje upe Stjepan Krst, Ljubljenici. Naime, talijanski
misionar Vinko Basile, koji je te godine obavljao vizitaciju Trebinjskomrkanske biskupije, je 1856. godine dubrovakom biskupu Vinku
ubraniu predloio da se velika upa Dubrave podijeli na dvije manje.
Naime, upa Dubrave je tada imala 3.126 vjernika ratrkanih u 53 sela
i bila je velika 13 sati hoda. Na temelju Basileva prijedloga dubrovaki
biskup i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski je 1863. godine od
rubnih mjesta upa Dubrave i Hrasno osnovao novu upu Sv. Ilije Proroka
sa sjeditem u Stocu. Novoosnovanoj upi je pripala i Ljubljenica, a
Dabrica je pripojena neto kasnije.78 Stolaki upnik fra Orazio iz Torina
je godinu dana nakon osnivanja upe sastavio poimenino Stanje dua
u kojem je popisao i 126 osoba u 13 obitelji na Ljubljenici (tablica 1).
Tamo su te godine ivjeli Maslai (4 obitelji sa 48 lanova), Marii (237), Ragui (3-19), Butigani (1-5), Perii (1-8) i Radii (1-4). Zanimljive
su dvije obiteljske zajednice Maria, u jednoj je ivjelo 23, a u drugoj 14
osoba.79
Drugo Stanje upe Stolac, koje je Vide Putica sastavio 23. travnja
1900. godine, takoer donosi poimenini popis katolika koji su ivjeli na
Ljubljenici i u Dabrici. Na Ljubljenici je tad bilo 18 katolikih obitelji
sa 151 lanom. Od prethodnog popisa nije doselio nijedan novi rod, a
od prijanjih je nestao rod Radi. Maslai su opet bili najbrojniji (7-50),
slijedili su ih Marii (4-37), Ragui (3-22), Perii (1-23) i Butigani (110).80 Ovo Stanje donosi prvi poimenini popis katolika Dabrice iz kojeg
77
Stanje dua upe Dubrave iz osamdesetih godina 19. stoljea je pronaeno tek prije
par godina u Biskupskom arhivu u Mostaru pa je mogue da negdje postoji i Stanje za
naselja gornjih Dubrava koja su tada trebala postati zasebna upa.
78
Nejasno je zato je iz upe Dubrave prvotno izuzeta Ljubljenica i pripojena upi
Stolac, a nije Dabrica koja je bila udaljenija od upe Dubrave, a blia upi Stolac.
79
Stanje dua upe Stolac 1864. godine. Transkribirao, preveo i objavio ga je Marinko
Mari pa e se nadalje citirati iz njegova lanka. Marinko Mari, Katoliko stanovnitvo
upe Stolac 1864. godine. Stolako kulturno proljee godinjak za povijest i kulturu
8 (2010): 63-74.
80
Popis puanstva nadupe Stolake od 23. travnja 1900. godine: 701-733.
191
su razvidni prvi katoliki doseljenici koji su se tamo doselili polovicom

19. stoljea.81 U Dabrici je 1900. godine ivjelo est katolikih obitelji sa
63 lana. Tad su u Dabrici ivjele etiri obitelji Paina, doselili iz Ljutaca,
(4-44), jedna obitelj Papac, doselili iz Gornje Bitunje, (1-9) i jedna obitelj
Previi, doseljenici s Previi Hutova. (1-8) (tablica 1).82
Iz upe Rotimlje su sauvana dva Stanja dua, ali iz kasnijeg
razdoblja, jedno iz 1966/67. i drugo iz 1970/71. godine, malo prije osnutka
upe Stjepan Krst. Budui da su oba sastavljena u kratkom razmaku i
uglavnom popisuju iste obitelji za analizu su se koristili podaci iz
posljednjega. U Dabrici je 1971. godine ivjelo 107 katolika u 21 obitelji,
na Donjem Brtaniku 137 u 30 obitelji. U sklopu Donjeg Brtanika popisan
je i zaseok Borievina koji je formalno pripadao Donjem Brtaniku jer
su tamonji Ragui sve do sedamdesetih godina 20. stoljea ivjeli na
oba mjesta. Od tada su jedni stalno ivjeli na Donjem Brtaniku, a drugi
na Borievini. Tu je 1971. godine ivjelo pet obitelji s 27 lanova. Na
Gornjem Brtaniku su popisana 102 katolika u 20 obitelji, na Ljubljenici
113 u 24 obitelji te na Stjepan Krstu, koji je bio najbrojniji, 179 u 30
obitelji. itava upa je ukupno brojila 665 katolika u 130 obitelji.83
2.2.3. ematizmi
Trebinjsko-mrkanska biskupija je kroz svoju tisuljetnu povijest bila
uglavnom u sastavu Dubrovake (nad)biskupije. Nakon smrti posljednjega
trebinjsko-mrkanskoga biskupa, Nikole Feria 1819. godine, biskupijom
su upravljali kapitularni vikari, a nakon njih dubrovaki biskupi. Takvo
je stanje bilo sve do 1890. godine kad je 8. srpnja papa Leon XIII.
apostolskim pismom Paterna illa upravu nad Trebinjsko-mrkanskom
biskupijom predao mostarsko-duvanjskom biskupu kao apostolskom
upravitelju koji e njome upravljati, dok se drukije ne providi.84 Od
1842. do 1890. godine u ematizmima Dubrovake biskupije nalaze se,
kao dodatak, i ematizmi za upe Trebinjsko-mrkanske biskupije. Oni
donose brojane podatke za pojedine godine iz tog razdoblja i za naselja
ematizam iz 1863. godine je u Dabrici popisao samo jednu katoliku obitelj.
Vjerojatno je to bila obitelj Pain koja je doselila iz Ljutaca.
82
83
Stanje dua upe Rotimlja 1970/71. godine.
84
Papa Leon XIII. je 8. srpnja 1890. godine iz jurisdikcije dubrovakoga biskupa
izuzeo i na mostarsko-duvanjskoga biskupa, kao apostolskog administratora, prenio
upravu Trebinjsko-mrkanske biskupije: Stoga Naom apostolskom vlau, snagom
ovoga Pisma, upravu Crkava Trebinjske i Mrkanske trajno sjedinjenih, koju je do
sada vodio dubrovaki biskup, prenosimo na mostarskoga biskupa pro tempore bilo u
duhovnim bilo u vremenitim stvarima ad beneplacitum Nostrum (do drukije odluke).
Vidi: Leonis XIII Pontificis maximi Acta, sv. 2, Romae; 1882: 304.
81
192
upe Stjepan Krst, popisana u sastavu upa Dubrave i Stolac. Postoji i

jedan ematizam Mostarsko-duvanjske biskupije iz 1892. godine koji
takoer donosi precizne brojane podatke za ta naselja.
Prvi ematizmi od 1842. do 1863. godine donose brojano stanje
samo na nivou upa, bez ralambe po njihovim naseljima. Od 1863. do
1870. godine popisan je samo broj obitelji bez broja njihovih lanova.
Dabrica je 1863. godine imala samo jednu katoliku obitelj to jasno
pokazuje vrijeme doseljavanja tamonjih katolika. Na Brstaniku donjem
je bilo est obitelji te dvije u zaseoku Glamoevice koji je posebno
popisan. Brstanik gornji je imao pet, Ljubienica 11, a Podkrevnice etiri
katolike obitelji.85 Do 1868. godine podaci u ematizmima za upu
Dubrave se nisu mijenjali nego su isti prepisivani iz godine u godinu.
Te, 1868., godine u Dabrici su bile etiri katolike obitelji, na Brstaniku
donjem sedam, plus tri u Glamoevicama, na Brstaniku gornjem est i
Podkrevnicam tri.86 Ljubljenica je te godine popisana u upi Stolac, imala
je 14 obitelji sa 128 lanova.87 Dvije godine kasnije, 1870., u Dabrici je
ve ivjelo 25 katolika u etiri obitelji. Na Bertaniku inferiore (Donjem)
ih je ivjelo 106 u 11 obitelji, na Bertaniku superiore (Gornjem) 53 u pet
obitelji, Podkrevnicam 49 u pet obitelji, a na Ljubienici se brojno stanje
nije promijenilo (14-128).88 ematizmi nisu aurno voeni pa je sljedea
promjena brojanih podataka vidljiva tek nakon deset godina, 1880. Za tih
deset godina brojano stanje se povealo na Bertaniku inf. za 11 lanova
(11-117), na Bertaniku sup. za 22 lana (5-75), dok se broj katolika
Podkrevnica skoro uduplao, bilo ih je 85 u 12 obitelji. Na Ljubljenici
nije zabiljeena promjena brojanog stanja, premda je zasigurno ono bilo
promijenjeno, dok Dabrica te godine uope nije popisana (tablica 1).89
Schematismo della diocesi di Ragusa. Apendice Status cleri et animarum diocesis

Mercano tribuniensis in Herzegovina. Ragusa: Diocesi di Ragusa, 1863: 73.
86
Schematismo: 70.
87
Schematismo: 69. Za upu Stolac je te godine ve bio upisivan i broj lanova dok je
za upu Dubrave to poeto tek dvije godine kasnije, 1870.
88
Schematismo: 69-70.
89
Schematismo: 57-58.
85
193
Slika 5. upa Dubrave u ematizmu za 1864. godinu.
2.3. Slubeni popisi stanovnitva

Slubeni popisi stanovnitva su se provodili kroz itavu prolost.
Najpoznatiji dogaaj koji je povezan s nekim popisom je bilo Isusovo
roenje. Naime, njegovi roditelji, Josip i Marija, ili su iz Nazareta u
Betlehem, gdje se Isus rodio, upravo radi popisa stanovnitva. U doba
Rimljana svakih pet godina provodio se popis stanovnitva na naina da
je pater familias pod zakletvom davao podatke o sebi i lanovima svoje
obitelji. Unato toj civilizacijskoj tekovini za 413 godina osmanske
vladavine nije proveden niti jedan potpuni popis stanovnitva Bosne i
Hercegovine. Bilo je nekoliko pokuaja, ali nijedan nije uspio u potpunosti.
194
2.3.1. Austro-ugarski popisi stanovnitva

Nakon austro-ugarske okupacije pristupilo se provedbi prvog
suvremenog popisa stanovnitva Bosne i Hercegovine. Bilo je to
dvadesetak godina nakon prvog opeg popisa Habsburke Monarhije
1857. godine, a tridesetak od prvoga europskoga modernog popisa u
Belgiji 1846. godine.90 Princip prema kojem se provodio je bio popis stalno
nastanjenog stanovnitva.91 Naselja upe Stjepan Krst se popisana prema
administrativnom ustroju gdje je Donji Brtanik popisan u sklopu Hodova,
Gornji Brtanik u sklopu Ljubljenice, a Stjepan Krst u sklopu Dabrice.
Tako je bilo i u popisu 1885. godine pa se podaci o broju stanovnika
pojedinanih naselja nisu mogli utvrditi sa stopostotnom tonou nego je
napravljena njihova procjena.92 Na temelju procjene moe se zakljuiti da
je Hercegovaki ustanak (1875/78) ostavio traga i na stanovnitvo gornjih
Dubrava, premda ta naselja nisu bila u sreditu ustanka. Sva naselja, osim
Stjepan Krsta, 1879. godine imala su manje stanovnika nego pet godina
ranije, 1874. (tablica 1). est godina kasnije broj stanovnika se razmjerno
poveao u svim naseljima, a znaajnije na Stjepan Krstu (tablica 1).
Trei popis je napravljen 1895. godine i u njemu su naselja upe
Stjepan Krst prvi put popisana pojedinano i detaljno. Na Brtaniku donjem
(skupa sa zaseokom Glamoevica) bilo je 19 kua od ega 16 naseljenih i tri
nenaseljene. Stanovnika je bilo 129, svi su bili rimo-katolici i svi su se bavili
poljoprivredom. Popisano je 64 mukaraca i 65 ena. Na Brtaniku gornjem
je bilo 11 kua, sedam nastanjenih i etiri nenastanjene. Stanovnika je bilo
92, svi su bili rimo-katolici i svi su se bavili poljoprivredom. Spolna struktura
je bila ravnomjerno rasporeena, bio je jednak broj mukaraca i ena, po
46. U Dabrici je bilo 47 kua, 35 nastanjenih 12 nenastanjenih. Ukupno
je bilo 222 stanovnika, 24 rimo-katolika, 29 istono-pravoslavnih i 163
muhamedovca. U Dabrici su tad ivjela i dva pripadnika zemalja ugarske
krune. Na Ljubljenici donjoj (skupa sa zaseokom Ljubljenica gornja) su bile
S Premda je prvi moderni popis stanovnitva provela vedska 1749. godine
opeprihvaena znanstvena naela i metodologija modernih popisa razraeni su gotovo
stotinu godina kasnije kad je belgijski matematiar i astronom Adolphe Quetelet
unaprijedio istraivake metode u socijalnoj statistici i antropometriji. Vidi: B. Vranjeoljan, Prvi opi popis stanovnitva u Habsburkoj Monarhiji.: 519.
91
Politike prilike nakon zavretka Hercegovakog ustanka i povratka izbjeglog
stanovnitva nisu se u potpunosti bile sredile pa popisne podatke treba uzeti s oprezom.
92
Ortschafts- und Bevlkerungsstatistik von Bosnien und Hercegovina. (tatistika
miesta i puanstva Bosne i Hercegovine). Amtliche Ausgabe (Slubeno izdanje). Sarajevo:
C. i k. vladina tiskarna, 1880: 122.
93
Ortschafts- und Bevlkerungsstatistik von Bosnien und Hercegovina nach dem
Volkszhlungs-Ergebnisse vom 1. Mai 1885. (tatistika mjesta i iteljstva Bosne i
Hercegovine po popisu naroda od 1. maja 1885). Aemtliche Ausgabe (Slubeno izdanje).
Sarajevo: Zemaljska tamparija, 1886: n.n.
90
195
43 kue od kojih je njih 33 bilo nastanjeno, a deset nenastanjeno. Stanovnika

je bilo 212, rimo-katolika 139, istono-pravoslavnih 25 i muhamedovca 48
(tablica 1).94 Podatke za Stjepan Krst ovaj popis nije donio.
etvrti i posljednji austro-ugarski popis je napravljen tek nakon 15
godina, 1910. On takoer popisuje skupno Donji Brtanik s Hodovom,
Gornji s Ljubljenicom, a Stjepan Krst s Dabricom. Meutim, za ovaj
popis je donesen detaljni opis tih seoskih opina na temelju kojega se
moglo iitati brojano stanje. Na Donjem Brtaniku se za 15 godina broj
katolika poveao za 47, a broj kua za 15 (31-176). Na Gornjem Brtaniku
se broj poveao za 20 stanovnika i est kua (13-112), a na Ljubljenici za
15.95 za Dabricu i Stjepan Krst podaci nisu doneseni.
Nakon tih austrougarskih popisa, popise stanovnitva su nastavile
i drave koje su se nakon nje mijenjale na tom podruju, poevi od
1921. do 1991. godine, ali nijedan od tih popisa ne donosi precizno
brojano stanje katolika, iz ve spomenutog razloga to popisne jedinice
nisu bile organizirane kao samostalna naselja nego su i dalje popisivani
s nekim drugim naseljem, Donji Brtanik s Hodovom, Gornji Brtanik
s Ljubljenicom, a Stjepan Krst s Dabricom. Ta temelju crkvenih vrela
doneseni su brojani podaci za 1941., 1971. i 1991. godinu (tablica 1).
Hauptresultate der Volkszhlung in Bosnien und der Hercegovina vom 22. April 1895,
nebst Angaben ber territoriale Eintheilung, ffentliche Anstalten und Mineralquellen.
Zusammengestellt vom Statistischen Departement der Landesregierung mit einer bersichtskarte. Landesregierung fr Bosnien und die Hercegovina. Sarajevo, 1896: 560-563.
95
Rijenik mjesta Bosne i Hercegovine prema popisu stanovnitva 1910: 56, 102, 141.
94
196
Tablica 1. Brojano stanje po naseljima upe Stjepan Krst 1792.-1991. godine
197
Tablica 2. Brojano stanje po prezimenima i naseljima upe Stjepan Krst 1971. i 1991.
godine
198
2.4. Rezime brojanog stanja katolikog stanovnitva po

naseljima upe Stjepan Krst
Dabricu su katolici poeli naseljavati polovicom 19. stoljea.
Doseljavali su iz susjednih sela, Ljubljenice, Ljutaca, Gornje Bitunje i sl.
Prema ematizmu iz 1863. godinu u Dabrici je tada ivjela samo jedna
katolika obitelj, a pet godina kasnije, 1868., bile su etiri.96 Godine 1870.
u Dabrici je ivjelo 25 katolika u etiri obitelji. Prema Stanju dua upe
Rotimlja iz 1971. godine u Dabrici je te godine bilo 107 katolika u 21
obitelji. Pred II. svjetski rat u Dabrici je ivjelo 164 katolika u 30 obitelji,
a 1971. njih 107 u 21 obitelji. Neposredno pred Domovinski rat, 1991.
godine, bilo je 86 katolika u 17 obitelji (tablica 2).
U najstarijem Stanje dua iz 1792. godine mjesto je upisano kao
Brtanik, bez podjele na Donji i Gornji. Prva podjela razvidna je u
Stanju dua 1829. godine. Te je godine na Donjem Brtaniku (Barsctanik
inferiore) popisano 11 obitelji sa 102 katolika. Populacijski vrhunac je
dosegnut 1941. godine kada je tu ivjelo 268 katolika u 32 obitelji. Za
narednih 30 godina, do 1971., brojano stanje se prepolovilo, bilo ih je
137. ini se da su II. svjetski rat i porae, kao i poslijeratne migracije
prema Slavoniji, od svih mjesta upe Stjepan Krst najpogubnije djelovale
na to naselje. Samo tijekom II. svjetskog rata s Donjeg Brtanika je
poginulo ili nestalo 37 osoba. Mnogi od njih su proli Krini put s kojega
se veina nije vratila. Neposredno pred Domovinski rat, 1992. godine, na
Donjem Brtaniku su ivjele 24 obitelji sa 70 katolika (tablica 2).
Godine 1829. na Gornjem Brtaniku (Barsctanik superiore) ivjele
su etiri katolike obitelji s 42 lana. Do 1941. godine, kada je bio
maksimum broja stanovnika, njihov je broj narastao na 195 u 26 obitelji.
Neposredno pred Domovinski rat, 1991., na Gornjem Brtaniku je ivjelo
70 osoba u 17 obitelji (tablica 2).
Prema najstarijem Stanju dua iz 1792. godine na Ljubljenici
je ivjela samo jedna katolika obitelj, ona udovca ure Golue s 13
lanova.97 Godine 1864. na Ljubljenici je ivjelo 126 lanova u 13 obitelji.
Populacijski vrhunaca je bio 1941. godine, kada je tu ivjelo 238 katolika
u 35 obitelji (tablica 1). Za narednih 30 godina, do 1971., brojano stanje
se vie nego prepolovilo, bilo ih je 113. Razlog tome je bio II. svjetski
rat i njegove posljedice, kao i poslijeratne migracije prema Slavoniji.
Neposredno pred Domovinski rat, 1992. godine, na Ljubljenici je bilo 17
obitelji sa 60 lana (tablica 2).
Schematismo della diocesi di Ragusa per lanno 1842-1890. Apendice Status
cleri et animarum diocesis Mercano tribuniensis in Herzegovina. Ragusa: Diocesi di
Ragusa, 1863: 73.
97
R. Peri, Stanje dua u upama Hrasno i Dubrave.: 189.
96
199
Najstarije Stanje dua iz 1792. godine ne spominje katolike na Stjepan

Krstu. Prvi njihov spomen je iz 1863. godine kada su tamo popisane etiri
katolike obitelji. Sedam godina kasnije, 1870., tu je ivjelo pet obitelji
s 49 lanova. U sljedeih 25 godina doseljavanje se pojaalo pa su 1895.
godine tamo ivjela 142 katolika u 14 obitelji (tablica 1). Godine 1971.
na Stjepan Krstu je bilo 201 lanova u 34 obitelji, a pred Domovinski rat,
1992. godine, njih 163 u 33 obitelji (tablica 2).
3. O rodovima i vrelima za njihovo istraivanje
U biblijska vremena idovski sveenici koji nisu imali svoje
rodovnike ostajali su bez posla. Isusovo rodoslovlje Biblija donosi kroz
dva evanelja, Matejevo i Lukino Abrahamu se rodi Izak, Izaku se
rodi Jakov, Jakovu se rodi Juda. Pojava i razvoj interneta omoguila
je laku izradu rodoslovlja jer je traganje za roacima irom svijeta
znatno olakano. Zbog doseljenikog stanovnitva posebno je istraivanje
obiteljskih korijena postalo popularno u Americi i Australiji, ali ti trendovi
nisu zaobili ni Hrvate. Mnogi su se dali u potragu za svojim korijenima,
odakle su doli, kako su im se zvali preci i sl. Naime, za veinu dananje
populacije etvrto koljeno svoga rodoslovlja je neprobojan zid i mrak.98
Najee se pamti djed, ponekad pradjed, a rijetki znaju tko im je bio
ukundjed. Mlade ljude uglavnom ne zanima njihovo podrijetlo, a kad
prijeu etrdesetu i to ih pone zanimati tad im uglavnom nema tko
objasniti. Rijetki kopaju po crkvenim maticama kao najvjerodostojnijim
vrelima za rodoslovlja. Informatika tehnologija puno pomae u
takvim istraivanjima, ali ni na Internetu se ne moe na pucu pronai
svoje rodoslovlje. Ipak, Bog zna podignuti u nekom plemenu i koljenu
pokojega koljenovia koji se s ljubavlju uputa u prouku svoga roda, pa
dokle stigne.99 U zadnje vrijeme rodoslovlja su postala popularna pa
skoro svaki rod ima nekoga koji se time bavi. Neki su o tome napisali
i obimne studije, primjerice Ragui koji su o svome rodu izdali dvije
knjige, od kojih je ona Stojana Ragua-Gunjinovia postala svojevrsna
biblija Ragua.100
Da su kojim sluajem sauvane matice upe Dubrave danas bi znali
puno vie o precima, odakle i kada su doli na podruje upe Stjepan
Ratko Peri, Batinici. Split, 1996: 5.
Ratko Peri, Batinici. Split, 1996: 6.
100
Stojan Ragu Gunjinovi se 25 godina bavio istraivanjem svoga rodoslovlja.
Obiao je sve kontinente i veliki broj drava u potrazi za Raguima. Njegovo istraivanje
je rezultiralo knjigom od preko 800 stranica Ragui povijest i rodoslovlje. I prva
knjiga, Batinici, autora Vladimira Ragua dala je takoer veliki doprinos u istraivanju
rodoslovlja Ragua.
98
99
200
Krst. Meutim, matice su nastradale, koliko je poznato, u dva navrata.

One najstarije su unitene u poaru upnog ureda u Prenju 1832. godine, a
preostale su izgorjele u Matinom uredu na Aladiniima 1985. godine.101
Budui da su sauvane matice upe Rotimlja od njenog osnutka 1917.
godine, gdje su naselja upe Stjepan Krst pripadala sve do 1974. godine,
na temelju njih i matica susjednih upa (Stolac, Hrasno, Gradac, Blagaj i
Nevesinje) napravljena je baza podataka iz koje se pokualo rekonstruirati
rodove upe Stjepan Krst. Posebno vana i vrijedna povijesna vrela za
rekonstrukciju rodova Brtanika predstavlja Stanje dua upa Dubrave
iz 1792. godine, gdje su poimenice popisani tadanji njegovi tadanji
itelji, a za naselja Ljubljenicu i Dabricu Stanje dua upe Stolac iz 1864.
godine. U rekonstrukciji su pomogli i upisi iz zemljinih knjiga, budui da
su one precizno sastavljene pred kraj 19. stoljea pa mogu posluiti kao
svojevrsni popis obitelji iz toga vremena.102
Nakana ovoga rada je probuditi elju te pripomoi onima koji ele
istraivati svoje korijene. Rad im daje polazinu toku za njihova daljnja
istraivanja. U njemu e mnogi, koji su desetljeima, a neki i stoljeima,
raseljavani po Hercegovini, Hrvatskoj, a i po itavom svijetu, nai svoje
pretke od prije 100, 200 ili 300 godina. Podaci se temelje na povijesnim
vrelima, a potkrijepljeni su sjeanjima najstarijih stanovnika koji jo pamte
svoje pretke. Donose se i neke od narodnih predaja o nastanku pojedinih
rodova koje treba uzeti s oprezom. Naime, predaja zna biti dobar putokaz,
ali isto tako i jako zavodljiva, sladunjava i matovita to je starija to je
matovitija. Primjerice, skoro svaki rod ima svoju priu o trojici brae
koji su ubili Turina pa su zbog toga morali bjeati i traiti novo mjesto
za ivot... S obzirom na manjkavost i nedostatak matica vjerojatno e u
rodoslovnim shemama ponetko i nedostajati, ali vjerujem da e to za svoje
rodove dopuniti zasluni pojedinci. Takoer, rad je pisan i kao svojevrstan
101
Crkvene matice upe Dubrave (Prenj) su komunistike vlasti oduzele 1946. godine
i pohranile u matini ured Crnii. Zbog financijskih malverzacija tadanji sekretar
Mjesne zajednice Crnii je 1985. godine zapalio Mjesni ured kojom prilikom su izgorjele
i navedene matice. (Svjedoanstvo tadanjeg matiara Vinka Matia i policijskoga
inspektora Boka Bokovia koji je provodio istragu o tom sluaju).
102
Osnivanje gruntovnica je bilo povjereno posebnim gruntovnim povjerenstvima
koja su bila pod nadzorom Zemaljske vlade. Povjerenstva su se sastojala od jednog
sudskog inovnika i potrebnog broja geometara. Nakon to su vlasnici bili pozvani da
donesu svoje tapije, povjerenstvo je obilazilo pojedine parcele, sasluavalo svjedoke,
uglavnom starije ljude i sastavljalo gruntovne listove. Striktno je potivano pravilo da se
jedan kotar potpuno zavri u jednom ljetu tako da se idueg proljea, poto se tijekom
zime zavre potrebne radnje u pisarnici, u dotinom kotaru moe otvoriti gruntovnica.
Ta je reforma u Hercegovini zavrena 1885. godine, a ve su 1886. godine otvorene prve
gruntovnice, primjerice 1. rujna 1888. godine u Ljubukom. Bonjak, kalendar. Sarajevo,
1883-1918: 26-27.
201
spomenik obinom, malom ovjeku kojemu je grob zarastao i ne zna mu

se ni ime, a takvih je u ovdanjim grobljima jako puno.
Takoer se u radu nastoji iznijeti i arhivske podatke o ovdanjim
katolikim rodovima, budui da su do sada o povijesti i njihovom
podrijetlu pisali uglavnom drugi (Dedijer, Cviji, Hozi, Mievi,
Filipovi i dr.), smjetajui ih, vie prema politikoj potrebi nego prema
povijesnim injenicama, uglavnom u Crnu Goru. Razlog tome je bio
politike prirode. Naime, Srpska kraljevska akademija iz Beograda je
1909. godine, u sklopu serije Naselja srpskih zemalja (kasnije Naselja i
poreklo stanovnitva), objavila etnografski zbornik Hercegovina u kojoj
je Jevto Dedijer na temelju naunih podataka, koje su mu prikupljali
seoski uitelji, andari i financi obradio rodove Hercegovine.103 Tako su
nastale stare knjige na koje se i danas pozivaju mnogi kada je rije o
podrijetlu pojedinih hercegovakih rodova.104 Iako Dedijerova istraivanja
u demografskom smislu nemaju znaajniju znanstvenu vrijednost, vano
ih je spomenuti jer se mnogi istraivai hercegovakog stanovnitva
jo uvijek pozivaju na njih.105 Piui predgovor izdanju Hercegovine iz
2004. godine Momo Kapor je naziva vie od knjige te nastavlja: Kao
to u gradovima zapadnog sveta u svakom hotelu na nonom ormariu
obavezno lei Biblija, Hercegovina Jevte Dedijera trebala bi da stoji kraj
uzglavlja svakog Hercegovca. Ona je, naime, mnogo vie od knjige to je
na pokretni zaviaj, nae poreklo, to su nai koreni. itajui prezimena
hercegovakih porodica popisanih u ovom delu, kao da itamo svojevrsnu
molitvu zaviaju. Ta knjiga je vodi kroz opasne i zavodljive lavirinte
sveta: i ako se ponekad izgubimo u njemu, pronai emo se u Hercegovini,
Jevto Dedijer, Hercegovina, Naselja srpskih zemalja 6. Beograd: Srpska kraljevska
akademija, 1909. U itavoj je seriji objavljeno 35 knjiga s 91 radom.
104
U narodu je ostalo zapameno da su neke stare knjige donijele podrijetlo
hercegovakih rodova prema kojima su svi oni podrijetlom iz Crne Gore.
105
U novije vrijeme u Bosni i Hercegovini, a i ire, dolo je do poplave onomastikih
istraivanja. Veina onih koji se bave istraivanjem pravoslavnih rodova kao polazite
uzimaju Dedijerova istraivanja iz 1909. godine. Dedijerova istraivanja je potaknuo
Jovan Cviji, urednik serije Naselja srpskih zemalja. Cviji je bio geograf (geomorfolog),
antropolog i politiar koji se bavio i antropogeografskim istraivanjima. Svojom
antropogeografijom Balkana potkrjepljivao je velikosrpske pretenzije Kraljevine Srbije
prema svim susjednim zemljama. Za Hrvate je koristio termin katoliko stanovnitvo
srpskog jezika. O muslimanima je razradio teoriju kao najstarijem srpskom
stanovnitvu Bosne i Hercegovine. Koncem 19. stoljea u svojim je etnografskim
istraivanja za glavni cilj imao dokazati kako je Bosna i Hercegovina srpska zemlja.
O tome opirnije vidi u: Jovan Cviji, Balkansko poluostrvo i junoslovenske zemlje Osnovi antropogeografije. Beograd, 1931; Husnija Kamberovi, Turci i kmetovi - mit
o vlasnicima bosanske zemlje., u: Historijski mitovi na Balkanu. Sarajevo: Institut za
istoriju u Sarajevu, 2003: 67-84.
103
202
a ako se dogodi da kakvom nesreom promenimo prezime u nekom od

vekovnih vrtloga, pronai emo se i spasiti na stranicama ove knjige koja
je za nas isto tako znaajna kao u Gota almanah za evropsko plemstvo.106
Na primjeru pojedinih rodova iz naselja upe Stjepan Krst vidjet
e se koliko je ta mistificirana Biblija hercegovakog stanovnitva bila u
krivu. Primjerice, za Maslae Dedijer i nasljednici njegove ideje, Mievi i
Filipovi, tvrde da su doseljenici iz crnogorskih Riana, dok su Ivica Pulji
i Stanislav Vukorep dokazali da potjeu od domaeg srednjovjekovnog
plemstva Novakovi.107 Slinih primjera je jako puno.
3.1. Katoliki rodovi upe Stjepan Krst
Na podruju upe Stjepan Krst ivjelo je dvadesetak katolikih
rodova, s tim da su neki od njih bili razdijeljeni u podrodove, primjerice
Puljii ili Paini..
U Dabrici su ivjeli katoliki rodovi: Masla, Marijanovi, Papac,
Pain, Peri, Previi i Ragu. U crkvenim maticama je zabiljeen i rod
Bjelicki, a radilo se o ekom andaru koji je bio na slubi u Dabrici.
Na Donjem Brtaniku su, koliko je poznato, ivjeli Anii, Antii,
Marii, Obradovii, Paini, Popovci, Puljii, Ragui i Vukii. Prema
toponimima se moe zakljuiti da su tu nekad ivjeli i Maruii (Maruia
kue), Basarii (Basarie greblje) i Kordii (Kordue), ali o njima u
dostupnim vrelima nema tragova.
Na Gornjem Brtaniku su ivjeli samo Puljii, razdijeljeni na etiri
grane koje su imale svoje nadimke: Gatanovi, Handi, Ili i Vidi.
Puljii su imali jo ogranaka, ali oni nisu ivjeli na Brtaniku nego u
okolnim mjestima, Kamenoj, rotimlji, Hodbini itd. Prema toponimima se
moe zakljuiti da su tu nekad ivjeli Goste (Gostua) i Puhale, ali o njima
u vrelima nema tragova. Jedno su vrijeme, u drugoj polovici 20. stoljea,
tu ivjeli i Prkaini iz Dubrava, ali samo privremeno.
Na Ljubljenici su ivjeli Butigani, Golue, Marii, Maslai, Perii,
Previii, Radii i Ragui. Tu je poetkom 20. stoljea ivjela i jedna
obitelj Jurii, ali to je bila obitelj seoskog umara (lugara) podrijetlom iz
zapadne Hercegovine koji je doao na eninstvo u Maria.108 U gradakim
maticama je 1723. godine zabiljeen i Nikola Pejdah s Ljubljenice.109 Taj
je rod ivio u Kleku pa ostaje nejasno kako je navedeni Nikola popisan na
Ljubljenici?
Momo Kapor, Vie od knjige., u: Jevto Dedijer, Hercegovina, Antropogeografske
studije. Gacko: Drutvo za ouvanje batine, 2004: 5.
107
I. Pulji i S. Vukorep, Naa prezimena - korijeni i razvoj.: 324.
108
Matica vjenanih upe Rotimlja 1919. godine: 19, nadalje MVRO.
109
MVG (1720-1830): 4.
106
203
Na Stjepan Krstu su ivjeli Ivankovii, Karlovii, Keve, Kukrike,

Lonari, Marii, Puljii i Vidii. Jedno vrijeme su tu ivjeli i Antii jer se
jedan od Antia s Donjeg Brtanika oenio od Maria i preslio na Stjepan
Krst. S obzirom da je imao samo dvije keri ta se obitelj ugasila, a na
naslijeenom imanju su jedno vrijeme ivjeli Papci iz Jasoa, gdje se bila
udala jedna od keriju, ali su se nakon prodaje imanja vratili u Jaso.
Prema toponimima se moe zakljuiti da su tu nekad ivjeli Bore (Borev
Do, Burovina) i Mende (Mendeevac).
U nastavku donosimo najosnovnije podatke o navedenim rodovima.
ANI
Prema Stanju dua upe Dubrave iz 1792. godina na Brtaniku je
ivio Lazar Ani, njegova supruga Manda i njihovo sedmero djece.110 Nije
poznato to se kasnije dogodilo s tom obitelji jer o njima kroz vrela vie
nema spomena. Te su godine Anii ivjeli i u Hodovu (Brda) te Jasou
u Dubravama. Iz toga roda je bio jedan od prvih dubravskih sveenika,
Mato Ani, roen 1705. godine u Jasou.111 Bilo ih je i u Ljucima. U
Gracu je 1726. godine Ivana ker Tome Ania krstila dijete.112 Anii su
krajem 19. i poetkom 20. stoljea ivjeli u Stocu, ali nije mogue utvrditi
poveznicu s onima koji su ivjeli na Brtaniku.
ANTI
Rodoelnik ovog roda je bio Ante Buljubai koji je tridesetih
godina 19. stoljea doao iz zapadne Hercegovine za slugu u obitelj
Martinovi iz Hodova. Antini su nasljednici sve do poetka 20. stoljea
slubeno upisivani kao Buljubai-Anti, kada se prezime ustalilo samo u
obliku Anti. Antin sin Mato je krajem 19. stoljea preselio na eninstvu
u Maria na Stjepan Krst, ali kako nije imao mukih potomaka ta se grana
Antia ugasila. Drugi Antin sin Grgo ostao je na Donjem Brtaniku i
od njega su nastali svi kasniji Antii. Veina ih je do II. svjetskog rata
ivjela ispod brda urila, kada je veina odselila u Hrvatsku, a obitelj
Ivana Antia (ole) je preselila na kraj sela, kod Stubline. Godine 1971.
na Donjem Brtaniku su ivjele dvije obitelji s pet lanova (tablica 2).
Posljednji Antii, obitelj Janka (Jankana), najmlaeg sina Ivana (ole), su
odselili osamdesetih godina 20. stoljea. Ivan-olo je bio prvi predsjednik
mjesne zajednice Brtanik i najzasluniji za otvaranje etverogodinje
kole pedesetih godina 20. stoljea na Donjem Brtaniku. Antii i njihovi
potomci su odselili u Dubrovnik, Zagreb, Sisak, Petrinju, Poegu,
Beograd, vedsku itd. (Rodoslovno stablo br. 1).
R. Peri, Da im spomen ouvamo: 115-116.
112
MVG (1720-1830): 14.
110
111
204
BUTIGAN
Butigan je rod koji je nastao u upi Gradac, u mjestu Prapratnica,
polovicom 17. stoljea. Etimologija prezimena vue od rijei butiga
(trgovina), a prezime je, prema predaji, dobio doseljenik s Lastova koji je
doselio u Prapratnicu. Prvi upis tog prezimena je bio 1713. godine kada
je krten Mato Butigan, sin Vidin.113 Iz Prapratnice su selili u Dobrovo,
Hutovo, Goricu kod apljine te na Ljubljenicu.
Na Ljubljenicu su Butigani doselili polovicom 19. stoljea.
Naime, 1864. godine tu je ivjela peterolana obitelj Ivana Butigana.114
Godine 1900. njihov broj se poveao na 12.115 Godine 1971. bilo ih je
16 u dvije obitelji, a 1991/92. takoer 16, ali u tri obitelji (tablica 2)
(Rodoslovno stablo br. 2).116
GOLUA
Golue su nastale od roda Rai. ivjeli su u Prapratnici, u upi Gradac.
U matice su upisivani kao Golui, Golui, Golua i Golua. U gradakim
maticama se javljaju 1703. godine. Tad je upisan Mato Golua kao krsni
kum to se ponavlja i 1714. Polovicom XVIII. st. susreemo Goluie u
Grguriima i Slanom. Prema popisu iz 1792. godine Golue su ivjele u
Kozicama, na Ljubljenici i na Pjeivcu.117
Golue su bile jedan od prvih katolikih rodova koji je ivio na
Ljubljenici. Oni su bili jedini tamonji katolici koje je Grgo Matuko(vi)
1792. godine popisao na Ljubljenici. Bilo je 13 lanova u obitelji ure
Golue.118 Te godine jo su popisani u Kozicama (jedna obitelj s deset
lanova) i na Pjeivcu (jedna obitelj s 12 lanova). U kasnijim popisima
Golue se vie ne spominju na Ljubljenici pa je nepoznata njihova
sudbina. Kao spomen na njihov boravak i danas postoji Goluino groblje
na Gornjoj Ljubljenici.
IVANKOVI
Podrijetlo roda je iz Hrasna, vjerojatno su nekad bili dio roda Masla.
Etimologija prezimena je patronimikog podrijetla od mukog imena
Ivanko. Najstariji upis donose gradake matice vjenanih iz 1734. godine
kada je vjenana Katarina ker Mihe Ivankovia iz Dobranja.119 Godine
1792. godine u upi Hrasno popisane su tri obitelji Ivankovia, dvije u
M. Mari, Katoliko stanovnitvo upe Stolac 1864. godine.: 77.
115
116
U razjanjavanju pojedinih pripadnika roda pomogle su Mara Butigan i Tamara
Butigan-Vuaj na emu im ovim putem zahvaljujem.
117
I. Pulji i S. Vukorep, Naa prezimena - korijeni i razvoj.: 348-349.
118
119
Matica vjenanih upe Gradac (1709-1845): 36.
113
114
205
Cerevu i jedna u Srijeteu.120 Odatle su se raseljavali u sela apljinske

okolice. Nije precizno utvreno kojim migracijskim putem su Ivankovii
doselili u Dabricu (Odak) gdje su ivjeli do 1970. godine.121 Otamo su se
preselili u mjesto Vrtjeljku, na pola puta izmeu Dabrice i Stjepan Krsta,
da bi 1973. preselili na Stjepan Krst. Na Stjepan Krstu je ivjela samo
jedna obitelj koja je 1971. godine imala osam lanova, a 1992. ih je bilo
etvero (tablica 2) (Rodoslovno stablo br. 3).122
Slika 6. Prvi poznati spomen prezimena Ivankovi (u Dobranjama1734. godine)
KARLOVI
Na Stjepan Krst je ezdesetih godina 20. stoljea iz Glavatieva
kod Konjica Petar Karlovi doao za zeta u obitelj Lonar. Njegova obitelj
je bila jedina koja je ivjela na Stjepan Krstu. Godine 1971. ih je bilo
etvero, a 1992. sedmero (tablica 2).
KEVO
Rod Kevi je 1792. godine ivio u Svitavi kod apljine. Te su
godine tamo popisane dvije obitelji s 13 lanova.123 U prvoj polovici 19.
stoljea Nikola, sin Vide Kevia, doselio je na Stjepan Krst. Imao je tri
sina od kojih je kasnije nastao brojan rod. Oblik prezimena je skraen u
Kevo, kako su pripadnici toga roda upisivani u crkvene matice. Godine
1971. bilo ih je 67 u 12 obitelji, a neposredno pred Domovinski rat 63 u
11 obitelji (tablica 2) (Rodoslovno stablo br. 4).124
Vjesnik upe Hrasno 15 (1972):18-20; R. Peri, Stanje dua u upama Hrasno i
Dubrave.: 167-168.
121
O njihovo migracijskom putu je ostala legenda da je hutovski kapetan Hadibeg
htio prisiliti Ivana Ivankovia da oeni djevojku koja je ostala nosea s Hadibegom, ali
je Ivan, ne htijui na to pristati, pobjegao u brdo Snijenicu povie Dabrice. Vidi: Vjesnik
upe Hrasno 15 (1972):19.
122
U razjanjavanju pojedinih pripadnika roda pomogao mi je Boko Ivankovi na
emu mu ovim putem zahvaljujem.
123
R. Peri, Stanje dua u upama Hrasno i Dubrave.: 178-179.
124
U razjanjavanju pojedinih pripadnika roda Kevo, kao i ostalih rodova Stjepan
Krsta, neizmjerno mi je puno pomogao Stojan Kevo na emu mu ovim putem zahvaljujem.
120
206
Slika 7. Prvi upis Keva iz Podkrevnica (1868. godina)
KUKRIKA
Ishodino mjesto roda Kukrika su Kotezi u Popovu. Tamo se Kukrike
spominju polovicom 18. stoljea. Podrijetlo vuku od roda Dobroslavi.125
Iz Koteza je Nikola Kukrika krajem 18. stoljea doselio u Hodovo, gdje je
1792. godine popisan sa esterolanom obitelji.126 Polovicom 19. stoljea
Baldo Kukrika je doselio na Stjepan Krst gdje je od njega nastao brojan
rod. Godine 1971. bilo ih je 34 u est obitelji, a 1992. njih 22 u istom broju
obitelji (tablica 2) (Rodoslovno stablo br. 5).127
LONAR
Lonari su nastali od roda Jakovljevi iz zapadne Hercegovine.
Predaja govori da su doselili iz okolice irokoga Brijega, iz mjesta
Grabova Draga ili Britvice. Postoji i druga mogunost da su doli iz
Drenice iznad Mostara. Naime, otamo je Ilija Jakovljevi pobjegao pred
epidemijom kuge 1814. godine.128 Hercegovinu je u razdoblju od 1814.
do 1818. pogodila velika epidemija te zarazne bolesti od koje je umrla
skoro polovica tadanjeg stanovnitva. Primjerice, u upi Brotnjo je u
samo dvije godine (1814. i 1815) od kuge umrlo 2.214 osoba,129 a u upi
Studenci etvrtina tadanjeg stanovnitva.130 Navedeni Ilija je, vjerojatno,
bjeei od kuge preao Neretvu i on je, ili moda njegov sin Ante,
dospio na Stjepan Krst. Od njega je nastao novi rod Lonar. Etimologija
prezimena je zanatskog podrijetla, vjerojatno se Ilija ili njegov sin Ante
bavio izradom lonaca po emu su dobili prezime. Pripadnika toga roda je
1971. godine bilo 22 u etiri obitelji, a 1992. ih je bilo 14 u etiri obitelji
(tablica 2) (Rodoslovno stablo br. 6).131
127
U razjanjavanju pojedinih pripadnika roda pomogli su mi Vinko Kukrika i Mirjana
Brki, r. Kukrika na emu im ovim putem zahvaljujem.
128
Za navedeni podatak zahvaljujem Petru Mariu s Goranaca.
129
Robert Joli, Stanovnitvo Brotnja u tursko doba. itluk-Tomislavgrad: Naa
ognjita, 2009: 269.
130
Vlado Pavii, Rodovi Studenaca i Stubice., u: upa Studenci u Hercegovini.
Mostar: Crkva na kamenu, 2011: 133.
131
U razjanjavanju pojedinih pripadnika roda pomogli su mi Vinko Kukrika i Mirjana
Brki, r. Kukrika na emu im ovim putem zahvaljujem.
125
126
207
Slika 8. Spomenik Anti Lonaru (c1820.-1898.), rodoelniku Lonara sa Stjepan Krsta

(foto M. Mari)
MARI
Prezime Mari je jedno od najeih i najbrojnijih hrvatskih
prezimena. Za razliku od veine katolikih prezimena ono je matronimik,
etimologija nastanka prezimena je ensko ime Mara. U Hrvatskoj je
etvrto prezime po uestalosti (11.555 nositelja), a ako bi im se pridodali i
oni iz Bosne i Hercegovine vjerojatno bi bili meu najbrojnijima.132
Marii s Donjeg Brtanika su, kao i skoro svi Marii jugoistone
Hercegovine, podrijetlom iz Velje Mee u Popovu, gdje su ivjeli ve
u 17. stoljeu. U Popovu su ivjeli i znatno ranije o emu svjedoi upis
Radovana Maria u dubrovake matrikule. On je iz Popova (vjerojatno iz
132
Prema zadnjem popisu stanovnitva 2011. godine u Hrvatskoj ivi 11.555
nositelja prezimena Mari. Vidi: http://www.dzs.hr/Hrv/censuses/census2011/results/
censusnames.htm (pristup 10. sijeanj 2014.)
208
Strujia) doselio u Dubrovnik polovicom 14. stoljea (prvi put se spominje

1363. godine).133
Prvi doseljenik na Donji Brtanik je bio Stjepan Mari kojega
Stanje dua iz 1792. godine popisuje u Glamoevicama, dananjem
zaseoku Donjeg Brtanika. Nije poznato je li Stjepan doselio izravno
iz Velje Mee ili iz nekog naselja gdje su se Marii ve bili raselili,
primjerice Golih Brda gdje je ivjela njihova velika zajednica. Poetkom
19. stoljea Stjepanov sin Miho-Miko se preselio u Kamenu, a odatle se
dio obitelji odselio na Dramievo kod Nevesinja, a drugi dio na Crnie u
Dubrave. Od preostale dvojice Stjepanovih sinova, Petra i Andrije, nastao
je najbrojniji rod Donjeg Brtanika. Godine 1971. bilo ih je 35 u est
obitelji a Domovinski rat je doekalo est obitelji s 15 lanova (tablica
2). Marii i njihovi potomci ive irom svijeta, od Australije, Amerike,
Njemake, Austrije, Slovenije, vedske te mnogih gradova u Hrvatskoj i
Bosni i Hercegovini. (Rodoslovno stablo br. 7).
Slika 9. Upis prvih Maria na Donjem Brtaniku iz 1972. godine
Podrijetlo Maria s Ljubljenice (i njihovog ogranka na Stjepan

Krstu) nije precizno istraeno. Prema jednoj predaji su doselili s Goranaca
iznad Mostara, a prema drugoj dio su roda Mari iz Velje Mee. Ono
to ih razlikuje od ostalih Maria u jugoistonoj Hercegovini je izgovor
prezimena (Mariji) prema kojemu bi oni bili od Marije, a ne od Mare
kao ostali Marii. Kod toga zakljuka valja biti oprezan jer su Marii u
Grabovu Dolu (upa Ravno) tijekom 19. stoljea upisivani s dva slova
i Marii.134 Odakle je na Ljubljenicu doao Petar Mari od kojega su
nastali svi kasniji Marii dostupna vrela ne daju precizan odgovor, odnosno
doputaju obje mogunosti. Na Gorancima je, prema izvjeu biskupa
Pave Dragievia iz 1743. godine, ivio Stjepan Mari sa est lanova
Radovan Mari je u Dubrovnik doselio iz nekog mjesta u Popovu, vjerojatno
Strujia jer je imao nadimak Struji, obogatio se trgovinom, a 1425. godine je postao
gastald ugledne graanske bratovtine antunina. Vidi: Zrinka Peorda Vardi, U
predvorju vlasti: dubrovaki antunini u kasnom srednjem vijeku. Zagreb-Dubrovnik:
Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, 2012: 38.
134
Matica krtenih upe Ravno (1804-1847): 65, 80, 95.
133
209
svoje obitelji.135 S druge strane, u gradakim maticama je zabiljeen

Petar Mariji s Hotnja (Dubravskog) kada je 1746. godine krstio dijete u
Gracu.136 Je li taj Petar doselio na Ljubljenicu ili je, moda, Stjepan Mari
iz Goranaca imao sina Petra ostaje, za sad, nejasno. Postoji mogunost da
je Petar s Goranaca pobjegao pred epidemijom kuge 1814. godine, kao to
je primjerice iz Drenice pobjegao Ilija Jakovljevi i skrasio se na Stjepan
Krstu.137 Stjepan Batinovi zakljuuje da su doli iz junijih krajeva,
povezujui ih sa Marijia grobom na Danici.138
Na Ljubljenicu su doselili u prvoj polovici 19. stoljea i to
spomenuti Petar, ili moda njegovi sinovi Andrija i Stjepan. Godine
1864. na Ljubljenici su ivjele dvije obitelji Mari, Stjepan s 14 lanova
i njegov brat Andrija s 22 lana.139 Godine 1900. bilo ih je takoer 36 u
dvije obitelji, premda je jedan dio ve bio odselio na Stjepan Krst, ali su
se u meuvremenu demografski obnovili.140 Do 1971. godine njihov broj
se smanjio na 26 lanova u etiri obitelji, a do 1992. godine njihov broj je
spao na 13 u tri obitelji (tablica 2) (Rodoslovno stablo br. 8).141
135
Luka akovi, Prilozi za demografsku i onomastiku grau Bosne i Hercegovine
I. (Na osnovu popisa katolikog stanovnitva 1743. godine), Graa Akademije nauka i
umjetnosti Bosne i Hercegovine, 23. Sarajevo: ANUBIH, 1979: 50.
136
MKG (1709-1845): 141.
137
Za navedeni podatak zahvaljujem Petru Mariu s Goranaca.
138
Vjesnik upe Hrasno, 25 (1978): 18-19.
139
140
141
U razjanjavanju pojedinih pripadnika roda pomogli su mi Mara Butigan, r. Mari
i Ljubica Peri, r. Mari na emu im ovim putem zahvaljujem.
210
Slika 10. Popis Maria s Ljubljenice u Stanju dua upe Stolac iz 1864. godine
Marii na Stjepan Krstu su ogranak Maria s Ljubljenice. Na Stjepan

Krst su preselile obitelji Vidoja i njegova brata Mihe sedamdesetih godina
19. stoljea, 1864. godine su jo bili na Ljubljenici. Godine 1971. na
Stjepan Krstu ih je bilo 52 u osam obitelji, a 1992. njih 39, takoer u osam
obitelji (tablica 2).
Marii su ivjeli i u etvrtom naselju upe, u Dabrici. Tamo je
Stjepan Mari sa Stjepan Krsta ivio sve do II. svjetskog rata. (Rodoslovno
stablo br. 9).142
MARIJANOVI
Rod Marijanovi je nastao od Paina iz Ljutaca (vidi prezime
Pain). Njihov rodoelnik je bio Marijan Pain kojega je Matuko(vi)
U razjanjavanju pojedinih pripadnika roda pomogli su mi Zdenko Mari i Vida
Pulji, r. Mari na emu im ovim putem zahvaljujem.
142
211
1792. godine popisao u kui Grge Paina u Ljucima.143 Po Marijanu su

Paini patronimiki dobili dananje prezime.
U Gornju Dabricu (Brijeg) ezdesetih godina 19. stoljea doselili
su Marijanovi sinovi Martin i Vido, a naknadno se doselio i trei sin
Boko koji je ivio na Baranima.144 Prema Stanju dua upe Stolac iz
1900. godine u Dabrici su popisani pod prezimenom Pain. Bilo je sedam
obitelji s 59 nositelja tog prezimena.145 Nakon 70 godina, prema Stanju
dua upe Rotimlja iz 1971. godine, bilo je osam obitelji s 35 lanova
(tablica 2) (Rodoslovno stablo br. 10).
MASLA
Maslai su jedno od starijih Hercegovakih rodova. Nasljednici
su srednjovjekovnog hercegovakog plemstva Novakovia. Kao to su i
ostali rodovi imali svoju ishodinu i migracijsku toku tako je za Maslae
to bilo Hrasno. Otamo su se raseljavali po itavoj Hercegovini, a kasnije
i ire. O njima je napisana rodoslovna studija pa zainteresirane upuujem
na nju.146
Maslai su bili najbrojniji katoliki rod Ljubljenice. Tu su tri obitelji,
iz ogranka Maslaa-Piplinovia, Jozina, Ivanova i Lovrina grana, doselile
poetkom 19. stoljea.147 Do 1864. godine prilino su se razmnoili pa ih
je te godine bilo 48 u etiri obitelji.148 Do 1900. godine njihov broj se nije
znaajno promijenio, bilo ih je 49 u osam obitelji.149 Godine 1971. bilo ih
je 44 u deset obitelji, a 1992. njih 16 u est obitelji (tablica 2) (Rodoslovno
stablo br. 11).
U Dabricu (Koritnik) je s Ljubljenice preselio Grgo, sin Matin. On
je roen na Ljubljenici 1878., a umro u Dabrici 1923. godine. Godine
1900. Grgo nije popisan ni na Ljubljenici ni u Dabrici pa je nejasno gdje
je tada ivio. Te godine Maslai nisu popisani u Dabrici. Godine 1971. u
Dabrici su bile etiri obitelji s 20 lanova (tablica 2) (Rodoslovno stablo
br. 12).150

145
Stanje dua upe Stolac 1900. godine: 742-753.
146
Mijo Masla Bokemi, Pogled u rodoslovlje i plam ljubavi. Mostar, 2007.
147
Vjesnik upe Hrasno 2 (1966): 96.
148
149
Popis puanstva nadupe Stolake od 23. travnja 1900. godine: 704-707, 723-731.
150
U razjanjavanju pojedinih pripadnika roda pomogli su mi Grgo Masla i njegova
unuka Matea na emu im ovim putem zahvaljujem.
143
144
212
Slika 11. Popis Maslaa s Ljubljenice u Stanju dua upe Stolac iz 1864. godine
OBRADOVI
Prezime Obradovi se u vrelima spominje jo 1102. godine.151
Predraga Obradovia iz okolice Dubrovnika (de Curilla, dananje Petrovo
selo) i Veliu Obradia iz Golubinca u Popovu vrela spominju 1285.
godine.152 Prezime je nastalo od mukog imena Obrad koje je u prolosti
bilo esto. Obradovie spominje i trebinjsko-mrkanski biskup Anzelmo
Smiiklas, Cod. dipl II, str. 8; Ivica Pulji i Stanislav Vukorep, Naa prezimena korijeni i razvoj., u: Hutovo, Dobri Do, Glumina, Mramor, Prapratnica, Previ, Tuhinje,
Vjetrenik, Zelenikovci. Mostar: Crkva na kamenu, 1994: 333.
152
Smiiklas, Cod. dipL II, str. 523-524; I. Pulji i S. Vukorep, Naa prezimena korijeni i razvoj.: 333.
151
213
Kati 1779. godine kada pie u Rim da su mu neki vjernici odselili u Italiju,
a medu njima i Obradovii za koje pie: Obradovii su naselili dva kraja
u Napuljskom kraljevstvu. I to je znaajno zadrali su materinski ilirski
(hrvatski) jezik i govore meu sobom kao da su u svojoj staroj domovini
u kojoj nisu ve nekolike stotine godina.153 Obradovii su doseljavali i u
Dubrovnik gdje je u maticama 1734. godine kao kum na krtenju zabiljeen
Mato Obradovi Stjepanov.154
Obradovii s Donjeg Brtanika su podrijetlom iz Crnoglava u
Hrasnom, gdje je ivjela njihova velika zajednica. Na Donji Brtanik
su doselili poetkom 19. stoljea, jer ih 1792. godine tu nije bilo.155
Na Donjem Brtaniku su ivjele dvije grane ovoga roda koje nisu bile
u izravnom srodstvu. Prva grana su bili oni koji su doselili s Trijebnja.
Prvi njihov predak, Stjepan Obradovi, doselio je u Hodovo, a odatle je
jedan dio obitelji preselio na Brtanik, a drugi ostao u Hodovu. Druga
grana je imala nadimak Ruii po Rui (ro. Vuki) koja je ostala udovica
iza supruga Ilije, prvog doseljenika na Donji Brtanik iz te grane. Do II.
svjetskog rata na Donjem Brtaniku je ivio znatan broj Obradovia, ali se
nakon rata i ezdesetih godina veina njih odselila. Godine 1971. bilo ih
je 21 u etiri obitelji, a Domovinski rat je doekalo njih 18 takoer u etiri
obitelji (tablica 2) (Rodoslovno stablo br. 13).156
B. Pandi, De dioecesi Tribuniensi et Mercanensi: 33. bilj. 5.

Marijan Sivri, Migracije iz Hercegovine na dubrovako podruje od potresa
1667. do pada Republike 1808. godine. Dubrovnik-Mostar: Biskupski ordinarijat Mostar
i Dravni arhiv u Dubrovniku, 2003: 273.
155
Stanje dua Obradovie 1792. godine popisuje jedino u Prenju gdje je ivjela samo
jedna sedmerolana obitelj. Vidi: R. Peri, Stanje dua u upama Hrasno i Dubrave.:
196.
156
U razjanjavanju pojedinih pripadnika roda pomogle su mi Cvija Mari, r.
Obradovi i Ana Vlahi, r. Mari na emu im ovim putem zahvaljujem.
153
154
214
Slika 12. Nadgrobni spomenik prvim Obradoviima na Donjem Brtaniku, (polomljen

1992. godine)
PAPAC
Papci su rod koji podrijetlo vue iz Velje Mee u Popovu. Prvi
poznati spomen tog prezimena je iz 1709. kada je u Rupnom Dolu krteno
dijete ure Maria i Mande Papevi iz Velje Mee.157 Oblik Papevi se
vremenom transformirao u Papac, kao i kod nekih drugih rodova (Kevi u
Kevo, Augustinovi u Gustin i sl.). Otamo su se raseljavali u smjeru Stoca,
u Duboku, Burmaze, Puita, Gornju Bitunju, Gojlovie, Komanje Brdo
i Jaso. Na podruju upe Stolac Papci su 1864. godine bili trei rod po
brojnosti (iza Ragua i Maria), bilo ih je 120.158 O povijesti i podrijetlu
Papaca je napisana rodoslovna studija pa zainteresirane upuujem na
nju.159
U Dabricu je sedamdesetih godina 19. stoljea iz Gornje Bitunje
doselio Marijan Papac i oenio se Marom Kevo sa Stjepan Krsta. Tu je
1900. godine ivjela jedna obitelj s 15 lanova. Nakon 70 godina, 1971.,
njihov broj se prepolovio, bilo ih je sedam u jednoj obitelji (tablica 2)
(Rodoslovno stablo br. 14).
Matica krtenih upe Rupni Do (1708-1748): 4.
M. Mari, Katoliko stanovnitvo upe Stolac: 63-74.
159
Jozo Papac, Porijeklo plemena Papac.
157
158
215
PAIN
Paini su na podruje Dubrava doselili iz Glumine u Popovu. Tamo
su ivjeli jo krajem 17. stoljea jer ih 1709. godine spominju najstarije
hercegovake matice, upe Rupni Do.160 U Ljuca i Hodovo (Brda) su doselili
poetkom 18. stoljea o emu svjedoi upis krtenja iz 1726. godine kada
su Andrija i Lucija Pain te Martin i Katarina Pain krstili djecu u Gracu.161
Prema Stanju dua iz 1792. godine u Ljucima je tad ivjelo 57-ero Paina
u etiri obitelji, a u Brdima jo 20-ero u dvije obitelji.162 Od njih je kasnije
nastao velik broj ostalih rodova ije se genealogije mogu pratiti kroz
matice: Gadii, Krnjii, Marijanovii i Vukanovii u Ljucima; Aleksii,
Antunovii, iije, Kneevii, Miii, Prolete, Salmanii, Vlahii i Vukii
u Hodovu; Lovrii u Rotimlji, Marijanovii u Dabrici i Vukii na Donjem
Brtaniku.
Na Donji Brtanik su doselili iz Ljutaca oko 1840. godine. Prvi je
doselio Martin sin Andrija Paina po kojemu su dobili nadimak Andrijaevi
pa su sve do poetka 20. stoljea upisivani kao Pain-Andrijaevi. U
stotinjak godina do II. svjetskog rata Paini su se razmnoili u brojan
rod, ali je nakon rata veliki dio njih ostao u Slavoniji i Srijemu, gdje su
izbjegli 1942. godine. Dio onih koji su se vratili na Brtanik ezdesetih
godina odselio je u Slavoniju. Godine 1971. bilo ih 11 u etiri obitelji, a
do Domovinskog rata na Brtaniku su ivjele samo dvije obitelji s etiri
lana (tablica 2). Paini su se odselili u Slavoniju (Velika Kopanica,
Andrijaevci, Kapela, Virovitica, Slavonski Brod, akovo), Srijem i
Vojvodinu (Slankamen, Novi Sad), Njemaku i Australiju. (Rodoslovno
stablo br. 15).163
U Dabrici su ivjele dvije grane Paina, jedna koja je zadrala osnovni
oblik prezimena i druga koja se najprije prezivala Pain-Marijanovi, a
kasnije samo oblik Marijanovi. U Dabrici je 1900. godine ivjelo sedam
obitelji Paina s 59 lanova, meu kojima su bili i Marijanovii, budui
da su te godine svi popisani pod starim prezimenom. Nakon 70 godina,
1971. godine, u dabrici je ivjelo pet obitelji s 26 lanova (tablica 2)
Te je godine upisano krtenje Ivane Damarija, keri Mate i Mande, keri Stojana
Paina iz Glumine. Vidi: Matica krtenih upe Rupni Do (1708-1748): 1a., nadalje:
MKRD (1708-1748). U kasnijem upisu iz 1714. godine navedena Manda je upisana
kao Painovi.
161
Matica krtenih upe Gradac(1709-1845): 35, 40-41, nadalje: MKG (1709-1845).
162
163
U razjanjavanju pojedinih pripadnika roda pomogli su mi, jo za ivota Niko
Pain i Slavko Pain na emu im ovim putem zahvaljujem.
160
216
PERI
Perii takoer spadaju meu starije hercegovake katolike
rodove. Prezime je patronimikog nastanka po mukom imenu Pero.164
Rasprostranjeno je irom jugoistone Hercegovine, a prvi poznati spomen
je upis iz 1694. godine na Zagorcu u Popovu.165 Krajem 17. stoljea ivjeli
su u Gracu (Dubravica) i u Orahovu Dolu. U najstarijim hercegovakim
maticama je 1709. godine, meu prvim upisima, zabiljeeno vjenanje
Petra Veseliia (prvoga poznatog Ragua) i Stane Peri iz Orahova
Dola.166 Perii su iz Popova selili u smjeru Dubrava ve poetkom 18.
stoljea. Na Trijebnju su ivjeli 1726. godine, kada su Mato i Barbara
Peri, Vido i Marija Peri te Martin i Manda Peri krstili djecu u Gracu.167
Krajem 18. stoljea (1792.) ve su bili brojniji rod u upi Dubrave. Na
Trijebnju su bile dvije obitelji, u Jasou tri, na Aladiniima dvije, na
(Malim) Crniima jedna i u Popratima tri.168
Na Donji Brtanik su doli poetkom 19. stoljea, i to ini se, Miho
(Miko) Peri. Imao je tri sina, Ivana, mati i Jozu. Jozo je imao sina (LukaBjelko) i etiri keri. Luku je zadesila teka sudbina, imao je etiri sina
i dvije keri od kojih su mu sva etiri sina poginula u II. svjetskom ratu.
Jedna ker je umrla kao dijete, a jedina preivjela iz te obitelji, ker Anica,
nastradala je u Domovinskom ratu 1992. godine. Tako su ratovi tu granu
Peria potpuno ugasili.169 Druga grana se sastojala od Ivanovih sinova
Mika i Stjepana. Miko je ubijen i upaljen 1918. godine u Hodovu, a
njegov jedini sin Nikola (Trola) je pobjegao u Slavoniju. Ostala je jedino
Stjepanova grana iji se jedan dio odselio u Hodovo (Paina voda), a
drugi ostao na Donjem Brtaniku. Trei Mihin sin, Mato je imao samo
ker Anu pa je ta grana izumrla. Godine 1971. na Donjem Brtaniku je
ivjelo 12 Peria u dvije obitelji, a 1991. samo njih sedmero (tablica 2)
(Rodoslovno stablo br. 17).170
Na Ljubljenicu su Perii doselili polovicom 19. stoljea. Godine
1864. tu je ivjela samo obitelj Nikole Peria s osam lanova.171 Nikola je
Predaja donosi priu o hromom Peri i njegovoj petorici brae koji su pobjegli iz
Popova. Opirnije vidi u: Vjesnik upe Hrasno.
165
Bogumil Hrabak, Zemljine parcele feudalaca i muslimanskih seljaka u Popovu,
Zaablju i Trebinju poetkom Morejskog rata. Tribunia 9 (1985): 38.
166
MVRD (1708-1748): 3-4.
167
MKG (1709-1845): 35, 39-40.
168
R. Peri, Stanje dua u upama Hrasno i Dubrave.: 185-188, 193-196.
169
Vie o Bjelki Kudriu i njegovoj sudbini, te sudbini nejgove djece vidi u: Pero
Marijanovi, Duhom protiv tiranije: Knjiga o Bjelki Kudriu i drugima. Mostar: matica
hrvatska, ogranak Stolac, 2007.
170
U razjanjavanju pojedinih pripadnika roda pomogli su mi Fabijan Peri i Vincelija
Mari, r. Peri na emu im ovim putem zahvaljujem.
171
164
217
doselio, ini se, iz Jasoa ili moda s Trijebnja gdje su Perii ivjeli 1792.
godine. Do 1900. godine njihov broj je narastao na 21 u tri obitelji.172
Godine 1971. na Ljubljenici je ivjelo 13 lanova u tri obitelji jer se dio
njih preselio u Dabricu, a dio se odselio u apljinu i ostala mjesta (tablica
2) (Rodoslovno stablo br. 18).173
U Dabricu su Perii preselili s Ljubljenice neposredno pred II.
svjetski rat. Prvi je preselio Stjepan, sin Markov. On je jo 1926. bio
na Ljubljenici, a 1941. godine je ivio u Dabrici. Te je godine poginuo
u Hrgudu od etnika.174 Godine 1971. u Dabrici je ivjela jedna obitelj
Peria s 14 lanova (tablica 2) (Rodoslovno stablo br. 19).
PREVII
Rod Previi je dobio prezime po mjestu Previ kod Hutova, gdje
su ivjeli pripadnici toga roda. Najstariji spomen je iz 1712. godine, kada
je na Prijevoru krteno dijete Cvjetka orka i Mare, roene Previi.175 S
Previi su selili u Hutovo, Gluminu, Bjelojevie, Bjelimie, Ljubljenicu,
Dabricu te ostala mjesta.
Na Ljubljenicu su doselili polovicom 19. stoljea. Godine 1864. na
Ljubljenici je ivjela esterolana obitelj Vide Previia koja je prije 1900.
godine preselila u Rotimlju.176
U Dabricu je s obitelji doselio Adam, sin Marijana Previia, 1890.
godine.177 Njegova je obitelj s 11 jo lanova popisana u Dabrici 1900.
godine.178 Nakon 70 godina, 1971., u Dabrici su ivjele dvije obitelji s pet
lanova (tablica 2) (Rodoslovno stablo br. 20).179
RAGU
Ragui spadaju u jedno od najbrojnijih hercegovakih rodova.
Njihovi se poeci veu za Petra Veseliia iz mjesta Strmice, blizu
dubrovake granice. Otamo su se raseljavali irom Hercegovine, uglavnom
u okolicu Stoca. O Raguima i njihovom rodoslovlju je napisana dosad
najobimnija rodoslovna knjiga pa zainteresirane upuujem na nju.180
U razjanjavanju pojedinih pripadnika roda pomogla mi je Ljubica Peri, r. Mari
iz Grabovina na emu joj ovim putem zahvaljujem.
174
MUR 1941: Upis br. 865. od 10. srpnja 1941. godine.
175
MKRD (1708-1748): 12a.
176
177
Vjesnik upe Hrasno, 10 (1970): 39.
178
Stanje dua upe Stolac 1900. godine: 740-741.
179
U razjanjavanju pojedinih pripadnika roda pomogao mi je Ivan Previi na emu
mu ovim putem zahvaljujem.
180
Stojan Ragu Gunjinovi, Ragui povijest i rodoslovlje. Stolac-Poega: Vlastita
naklada, 2004.
172
173
218
Na Donji Brtanik su Ragui doselili u prvoj polovici 19. stoljea.

Prvi su doselili Mato, Jozo, Ivan i Martin, sinovi Andrije Ragua s Banika.
ivjeli su na Brtaniku i na Borievini gdje su takoer imali imanje.
Godine 1971. na Brtaniku ih je bilo 33 u est obitelji, a na Borievini 27 u
pet obitelji (tablica 2). Domovinski rat je na Brtaniku doekalo njih 16 u
pet obitelji, a na Borievini 24 u pet obitelji (Rodoslovno stablo br. 21).181
Slika 13. Spomenik Mati Raguu (1817.-1894.), prvom Raguu na Donjem Brtaniku
(foto M. Mari)
U razjanjavanju pojedinih pripadnika roda pomogli su mi Pero i Stojan Ragu na
emu im ovim putem zahvaljujem.
181
219
Na Ljubljenicu su Ragui doselili u prvoj polovici 19. stoljea. S

Banika je prvi doselio Ivan Ragu, a nakon njega i njegovi neaci Marijan
i Toma. Godine 1864. tamo su ivjele tri obitelji Ragua s 19 lanova.182
Do 1900. njihov broj se poveao na 24 u etiri obitelji. Rat i odseljavanje
su utjecali da se do 1971. godine njihov broj skoro prepolovio, bilo ih
je 14 u pet obitelji, a pred rat 1992. samo 13 u tri obitelji (tablica 2)
Ragui su ivjeli i u Dabrici. Pero Ragu je poetkom 20. stoljea
s obitelji preselilo s Ljubljenice. A bila je i druga grana Ragua koja je u
Dabricu doselila s Krueva. (Rodoslovno stablo br. 23).
VUKI
Prezime Vuki je jedno od desetak prezimena nastalih od roda Pain
iz Ljutaca i Hodova (vidi rod Pain). Iz Hodova su na Donji Brtanik
doselili Martin i Stjepan, sinovi Ilijini. Oni su 1792. godine popisani u
Brdima (Hodovo), a na Brtanik su doselili u prvoj polovici 19. stoljea.
Sve do poetka 20. stoljea upisivani su u obliku Pain-Vuki da bi se
prezime tada ustalilo samo kao Vuki. Etimologija prezimena Vuki je
nadimskog podrijetla jer u toj obitelji nije bio nijedan Vuko ili Lupi po
kojima se patronimiki dobivalo to prezime. Do II. svjetskog rata Vukii
su ivjeli u nekoliko brojnijih obiteljskih zajednica da bi se nakon rata dio
njih odselio, veinom u Slavoniju (Kuzmica, Virovitica). Godine 1971.
bilo ih je 20 u est obitelji, a 1991. samo deset u pet obitelji (tablica 2)
PULJI
Puljii su, sudei prema povijesnim vrelima, bili prvi katoliki
rod koji je nakon dolaska Osmanlija ivio na podruju upe Stjepan Krst.
Prvi njihov spomen je iz 1726. godine kada je u gradakim maticama
upisano krtenje Luke Puljia s Brtanika.183 Prezime Pulji se spominje i
ranije, primjerice, 1695. godine kada su ivjeli u mjestu Gaic kod Ravnog
u Popovu.184 Etimologija prezimena Pulji nije u potpunosti razjanjena,
najvjerojatnije je da je tako nazvan neki izbjeglica iz Apulije u Italiji, gdje
su Dubrovani prebacivali hercegovake izbjeglice. Prema istraivanjima
Ivice Puljia u Dubrovniku se 1426. godine spominje Radain dictus
Pugliesius, a na Mljetu se 1667/1700. susree prezime Pulja. Prezime
Pulji u Hercegovini se susree 1709. u Kijevu Dolu. Predaja kae kako
Pulji, koji je tu ivio, nije znao hrvatski. To opet kao da potvruje Puljia
tradiciju da su porijeklom iz talijanske pokrajine Pulje. Ta tradicija u verziji
184
B. Hrabak, Zemljine parcele feudalaca i muslimanskih seljaka u Popovu.: 35.
182
183
220
da su porijeklom talijanski majstori zidari, koje je bosanski kralj doveo da

mu ziu grad Jajce pa kad ih je isplatio nastanie se u Dubrovniku, vie
slii na legendu. Druga predaja kae da je osiromaeni trgovac preao u
Tursku da preivi, imala bi vie vjerojatnosti, jer se junotalijanski trgovci
u dalmatinskim gradovima zbilja zovu puljizi, moda po njima i nastade
ovo prezime. Po spomenutoj tradiciji iz Gajica je Puljia odveo u Dubrave
njegov poznanik beg obeavi mu tamo dati zemlju. U popisu iz 1792.
Puljie susreemo u vie sela: na Brtaniku, u Glamoevicama zaseoku
Donjeg Brtanika, u Hodovu i eljevu. Uz Brtanik i Hodovo danas
Puljie susreemo i u Rotimlji na vie mjesta, Stjepan Krstu, Kamenoj,
na Buni, u Crniima, Mostaru, Sarajevu, u nekim selima Bosne i u vie
mjesta Slavonije te u Dubrovniku, Splitu i drugdje. Puljii, s nadimkom
Zekanovi, porijeklom su iz Hodbine, a njihova grana su Puljii u Banjaluci,
od njih potjee dananji vrhbosanski (sarajevski) nadbiskup mons. Vinko.
A dubrovaki biskup dr. elimir je porijeklom iz Kamene od Puljia zvanih
Vlahii. Iz roda Puljia osim spomenutih biskupa imamo i 8 sveenika.185
Na Brtanik su Puljii doselili krajem 17. ili poetkom 18. stoljea.
Osim navedenoga Luke na Brtaniku su ivjeli i Andrija i Nikola koji
su 1726. godine bili kumovi na vjenanju u Gracu.186 Godine 1792. na
Brtaniku ih je ivjelo 58 u etiri obitelji, i u Glamoevicama (danas
zaseoku Donjeg Brtanika) jo 28 u dvije obitelji. Te su godine ivjeli i
u Hodovu, njih 12 u dvije obitelji.187 Kao to je napomenuto ovaj rod se
razdijelio na etiri podroda: Gatanovie, Handie, Ilie i Vidie. Godine
1970. na Gornjem Brtaniku je bilo: Gatanovia 30 u sedam obitelji,
Handia 24 u pet obitelji, Ilia est u jednoj obitelji, dok su najbrojniji
bili Vidii kojih je bilo 42 u sedam obitelji. Domovinski rat je doekalo:
Gatanovia 20 u pet obitelji, Handia 15 u pet obitelji i Vidia 35 u
sedam obitelji (tablica 2) (Rodoslovna stabla br. 25-28). 188
Slika 14. Prvi upis i spomen nadimka (H)Andi prilikom vjenanja Nikole Puljia
Andicha 1869. godine
I. Pulji i S. Vukorep, Naa prezimena - korijeni i razvoj.: 343-344.
MVG (1720-1830): 14.
187
188
U razjanjavanju pojedinih pripadnika roda pomogli su mi Ivica i Boko Pulji,
Janja, r. Vidi, Janja, r. Lonar i Lana Pulji na emu im ovim putem zahvaljujem.
185
186
221
Puljii su na Stjepan Krst doselili s Gornjeg Brtanika. Poznati

su njihovi najstariji preci, Mato i njegov sin Filip kojega je don Grgo
Matuko(vi) 1792. godine popisao u Glamoevicama (Donji Brtanik).
Iz Glamoevica su polovicom 19. stoljea preselili na Gornji Brtanik
gdje su zasigurno ivjeli 1869. godine kada je upisano vjenanje Filipova
unuka Nikole.189 Na Stjepan Krstu je ivjela samo jedna obitelj Puljia.
Godine 1971. ih je bilo sedmero, a 1992. petero (tablica 2).
Vidii su takoer, dio roda Pulji. Nadimak su kao slubeno prezime
preuzeli u drugoj polovici 20. stoljea. Na Stjepan Krstu je ivjela jedna
obitelj ovoga prezimena. Godine 1971. ih je bilo sedmero, a 1992. devetero
(tablica 2). (Rodoslovno stablo br. 29).
Slika 15. Spomenik Vidoju Puljiu (1865-1914), prvome Puljiu na Stjepan Krstu, i
njegovoj supruzi Ani (foto M. Mari)
Ovaj kratki pregled rodova upe Stjepan Krst moe biti samo
polazina toka za detaljnije istraivanje svakoga navedenoga roda, a
ne kao dokazana tvrdnja jer ona to, zbog nedostatka povijesnih vrela, ne
moe biti.
4. Zakljuak
Brojano kretanje stanovnitva podruja koje danas spada u upu
Stjepan Krst moe se pratiti kroz zadnjih skoro 550 godina (1468.-2014.).
Analizirajui poznata i dostupna arhivska vrela analizirano je kretanje
stanovnitva kroz to razdoblje te uoene i pojanjene specifine pojave.
189
222
Matica vjenanih upe Stolac 1869: 15
Razvidno je da se katoliko stanovnitvo doseljavalo uglavnom s podruja

Popova i Zaablja, od kraja 17. stoljea pa nadalje. Genealoka analiza
katolikih rodova dokazala je tu vezu te rezultirala rodoslovnim shemama
za svaki prisutni rod. Meutim, ovaj kratki pregled rodova upe Stjepan
Krst moe biti samo polazina toka za detaljnije istraivanje svakoga
navedenog roda, a ne kao stopostotna injenica jer on to, zbog nedostatka
povijesnih vrela, ne moe biti.
Marinko Mari
THE POPULATION AND FAMILIES OF THE SETTLEMENTS
OF THE PARISH OF STJEPAN KRST FROM 1468 TO THE END
OF THE 20TH CENTURY
Summary
This article deals with the population on the territory of the modern
parish of Stjepan Krst from the arrival of the Ottomans until the end of the
20th century. Based on archival sources, Ottoman defters, church records,
other sources and official censuses, the numerical situation of the local
population for the entire analyzed period was determined. The second part
details all Catholic families who lived on the territory of the parish. An
overview is given of their migration routes, family origins and a family
tree for every one of them has been made.
223
FOTO VREMEPLOV: STANOVNITVO UP
UPE STJEPAN KRST KROZ FOTOGRAFIJE
II. DIO
KOLSTVO,
ZDRAVSTVO I
GOSPODARSTVO
Mr. sc. Ivan Peri,

Mostar
KOLSTVO NA PODRUJU UPE

STJEPAN KRST
Autor u radu donosi povijesni pregled i razvoj kolstva u Bosni i
Hercegovini, s detaljnim opisom poetaka kolstva na podruju upe
Stjepan Krst. Opisan je osnutak dvije etverogodinje kole na podruju te
upe, one na Donjem Brtaniku koju su pohaala djeca Donjeg i Gornjeg
Brtanika, Ljubljenice i Stjepan Krsta te one u Dabrici gdje su se kolovala
djeca iz toga sela. Donesen je i popis svih uitelja te razdoblje u kojem su
radili u koli na Donjem Brtaniku.
Kljune rijei: kolstvo, upa Stjepan Krst, kola na Donjem

Brtaniku, uitelji, kola u Dabrici, vjeronauk
1. Uvod
Kroz povijest je kola bila glavna odgojna institucija, ali i odraz
odreenih drutveno ekonomskih odnosa. Svoj uspon je doivjela u
robovlasnikom drutvenom sustavu Kine, Indije, Egipta, Sparte, Atene,
Rima i drugih zemalja. Iako je kola u povijesti bila u funkciji odreene
klase na vlasti, istovremeno je doprinosila razvoju kulture i njenom irenju.
Tako je prva organiziranija obuka u smislu davanja odnosno stjecanja
znanja nastala jo u prvobitnoj zajednici kada su mladii prethodno dobivi
potrebno znanje od iskusnih i sposobnih lanova plemena polagali ispit
zrelosti. Uspjeno polaganje ispita znailo je prelazak iz puberteta u zrelo
doba i zasnivanje obitelji.
2. Razvoj kolstva u Bosni i Hercegovini
Sve do austro-ugarske okupacije 1878. godine nije bilo
organiziranoga kolstva u Bosni i Hercegovini. Iako je osmanska vlast
pred kraj svoje 400-godinje okupacije, 1869. godine, donijela Zakon o
prosvjeti koji je predviao otvaranje dravnih kola u svakoj mahali, za
muku djecu u dobi od sedam do 11 godina i za ensku od este do desete,
Ivan Peri je roen na Donjem Brtaniku 1971. godine. Diplomirao je
teologiju u Sarajevu, a magistrirao na Papinskom s veuilitu Lateran
u Rimu. Profesor je pastoralne teologije na Teoloko-katehetskom
institutu u Mostaru. upnik je upe sv. Marka i sv. Luke u Iliima i
Cimu.
taj zakon nikada nije primijenjen u praksi.1 Dolaskom austro-ugarske vlasti

1878. godine dolazi do promjene i na polju kolstva. Austro-ugarska je
pri dolasku zatekla tek 3% pismenog stanovnitva u Bosni i Hercegovini.
Godine 1878. godine na prostoru BiH bile su 54 hrvatske kole u kojima
je radilo 44 uitelja i 12 uiteljica, a nastavu je pohaalo 1.643 muke i
652 enske djece. Od ukupnog broja djece dorasle za kolu, svega je njih
8,2% pohaalo kolu. U to vrijeme u Hercegovini je bilo 12 srpskih i
sedam hrvatskih kola.2
Do uspostave austro-ugarske uprave osnovni vid obrazovanja u
Bosni i Hercegovini je predstavljalo konfesionalno kolstvo. Njegovu
osnovu su inili mektebi, pravoslavne i katolike kole. Uredbom iz
1879. godine u zemlji su bile predviene tri vrste osnovnih kola: ope
narodne osnovne kole, privatne kole i konfesionalne kole. U prvom
desetljeu nakon okupacije u Bosni i Hercegovini su otvorene 104
osnovne kole, koje su nazvane komunalnim.3 Muslimansko stanovnitvo
je nakon okupacije uvalo svoj sustav kolstva i odgoja u tradicionalnoj
vjerskoj koli sibjan mektebu (djejoj koli). Katolike i pravoslavne
kole radile su u okviru svojih crkveno-kolskih opina i bile su izravno
povezane s crkvama i manastirima. Katolike kole uglavnom su osnivali
franjevci i sestre milosrdnice svetoga Vinka, a pravoslavne su vodili
popovi i uitelji. Nakon okupacije Bosne i Hercegovine jo nekoliko
godina su radili franjevci, ali su te kole postepeno ukidane i pretvarane u
dravne i komunalne. kolskim rasporedom nije bilo predvieno uenje
vjeronauka. Naime, Austro-Ugarska je eljela imati takve kole u koje
bi djecu s povjerenjem slali roditelji svih vjerskih skupina. Stoga je
Zemaljska vlada u lipnju 1879. godine organizirala meuvjerske kole.
Njihovo je temeljno obiljeje bilo obvezno pohaanje nastave i odvajanje
kole od Crkve. Program meuvjerskog kolstva ostvarivali su kotarski
upravitelji, meutim, ono je bilo kratka daha, odralo se do 1882. godine.
Ve ranije se poeo uvoditi novi nastavni program, a kole se nazivaju
narodnim osnovnim ili komunalnim kolama. Godine 1882. zadrano je
jo samo 35 kola od toga 15 djeakih, 15 mjeovitih i pet kola za ensku
djecu.4 Na podruju Hercegovine od 1878. do 1890. godine otvoreno je
26 komunalnih kola, od kojih su etiri bive hrvatske, sad pretvorene u
komunalne: u Gradniima, Mostaru, Posuju i Stocu. Otvaranjem jedne
1
Marin Kapular i Ante Pavlovi, Obrazovanje i kolstvo na podruju upe
Studenci., u: upa Studenci u Hercegovini. Mostar: Crkva na kamenu, 2011: 287.
2
Esad Peco, Osnovno kolstvo u Hercegovini. Sarajevo: Zavod za izdavanje
udbenika, 1971: 57-59
3
Mitar Papi, kolstvo u Bosni i Hercegovini za vrijeme Austrougarske okupacije
(1878 1918). Sarajevo: Veselin Maslea, 1972: 67.
4
M. Papi, kolstvo u Bosni i Hercegovini: 70.
328
I. Peri: kolstvo na podruju upe Stjepan Krst
do dvije kole na godinu, nikako se nije moglo zadovoljiti ni najosnovnije

potrebe kolstva na podruju Hercegovine.
Ubrzo nakon prevrata u Bosni i Hercegovini nastaje i problem naziva
jezika tamonjeg stanovnitva. Nazivi jezika mijenjani su i prilagoavani
politikim potrebama Austro-Ugarske. Ime jezika injenino je ostalo
aktualno za cijeloga razdoblja austrougarske vladavine Bosnom i
Hercegovinom.5 Istodobno s otvaranjem prvih dravnih kola, pojavio
se problem slubenog naziva nastavnog jezika u kolama.6 Naredbom
Zemaljske vlade od 6. lipnja 1879. godine odreeno da se nastavni jezik
u osnovnim kolama naziva hrvatskim.7 Takoer, i u dravnim uredima
i pravosuu prvih se godina jezik nazivao hrvatskim.8 U naredbi od 26.
kolovoza 1879. godine govori se o dvama uevnim teajevima u svrhu
uenja itanja i pisanja hrvatskog jezika latinskimi pismeni...9 U Uputi od
6. studenoga 1879. godine, poslanoj kotarskim predstojnicima, navodi se
da u novootvorene dravne kole valja uvesti itanje, pisanje i raun, a
nastavni jezik e se zvati hrvatski jezik.10 Meutim, naziv hrvatski jezik,
kao i openito naziv hrvatski, ubrzo se poeo potiskivati pa i zabranjivati.11
Naime, 1882. godine na elo bosanskohercegovake uprave doao je
Benjamin Kalay koji nastoji stvoriti bosansku naciju i bosanski jezik.12
Prve kole koje je Austro-Ugarska vlast otvorila u Hercegovini
bile su smjetene u privatnim zgradama, osim onih koje su katolici bili
predali za komunalne osnovne kole. To se dogodilo sa kolama u Stocu,
Gradniima i u Mostaru, a neto poslije i u Posuju i u irokom Brijegu.
Devad Juzbai, Jeziko pitanje u austrougarskoj politici u Bosni i Hercegovini
pred prvi svjetski rat. Sarajevo, 1973: 46-48.
6
M. Papi, kolstvo u Bosni i Hercegovini: 41-68. 103.
7
Sammlung derfur Bosnien und Herzegovina erlassenen Gesetze, Verordnungen
und Normatoei-sungen 1878 - 1880, I. Band, Wien, 1880: 311.
8
U najniim uredima je jezik hrvatski, kod okrunih oblasti hrvatski i njemaki.
Vidi: Vojislav Bogievi, Pismenost u Bosni i Hercegovini - Od pojave slovenske
pismenosti u IX. v. do kraja austrougarske vladavine u Bosni i Hercegovini 1918.
godine, Sarajevo:Veselin Maslea, 1975: 250; Tomislav Kraljai, Kalajev reim u
Bosni i Hercegovini (1882 -1903). Sarajevo:Veselin Maslea, 1987: 231.
9
M. Papi, kolstvo u Bosni i Hercegovini: 10.
10
V. Bogievi, Pismenost u Bosni i Hercegovini: 250.
11
M. Papi, kolstvo u Bosni i Hercegovini: 10; Narodno pjevako drutvo,
utemeljeno u Mostaru 1888. godine, uporno je pokuavalo unijeti hrvatsko obiljeje u
naziv Drutva, ali je to Zemaljska vlada takoer uporno odbijala sve do 1898. godine
kada je odobren naziv Hrvatsko glazbeno pjevako drutvo Hrvoje, usp. T. Kraljai,
Kalajev reim u Bosni i Hercegovini: 158-159.
12
Marko Babi, Nazivi jezika - hrvatski, zemaljski, bosanski - za prvoga desetljea
austrougarskoga upravljanja Bosnom i Hercegovinom. Jezik: asopis za kulturu
hrvatskoga knjievnog jezika 39/3 (1989): 82-83.
5
329
Nova vlast je kole gradila uz prometnice, uglavnom iz politikog razloga.

Time se htjelo dati do znanja svakom prolazniku i putniku kako nova vlast
brine za prosvjetu unesreene zemlje, kako su te krajeve nazivali beki
vlastodrci.13
Raspadom Austro-Ugarske Monarhije dolo je do velikih promjena
na svim nivoima u Bosni i Hercegovini pa tako i u kolstvu. Vidovdanskim
ustavom iz 1921. godine Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca utvrdila je
da je nastava dravna, opa i besplatna. Praksa je meutim bila drukija.
Poslije I. svjetskog rata u osnovnim kolama su uglavnom radili uitelji
kolovani u uiteljskim kolama u Bosni i Hercegovini. Meutim,
nova vlast Kraljevine Jugoslavije nije eljela ulagati nikakva znatnija
sredstva u prosvjetu. Naredno razdoblje razvojnog puta kolstva u
Bosni i Hercegovini odnosi se na period drugog svjetskog rata (1941
1945). U tom se razdoblju prosvjeti pridavao veliki znaaj, kako su se
pojedini krajevi oslobaali tako se i prosvjetni rad irio. Odravala su se
predavanja, organizirali su se analfabetski teajevi, kulturno umjetnike
priredbe. Glavni nositelji kulturnog ivota bili su uitelji. Vremenom su se
osnovne kole sve vie otvarale, a uitelja nije bilo dovoljno. Zbog toga su
tijekom drugog svjetskog rata organizirani uiteljski teajevi. Ovisno od
predznanja uenika trajali su tri ili est mjeseci.
Sljedee razdoblje kolstva u Bosni i Hercegovini poinje poslije
II. svjetskoga rata. U to vrijeme je u novoj Jugoslaviji, kao i u cijelom
svijetu, poeo najdinaminiji period razvoja kolstva. Trebalo je obnoviti
poruene i podizati nove kolske zgrade, a istovremeno odgajati i
obrazovati nove uitelje. Uitelji koji su radili bili su veoma skromno
struno osposobljeni, a nedostajalo je ak 4.500 strunih uitelja. Poslije
drugog svjetskog rata aktivirale su svoj rad ranije osnovane uiteljske
kole u Sarajevu, Mostaru i Banja Luci, a nove su osnovane u Tuzli
(1945.), Derventi (1946.), Bihau (1947.), Bijeljini (1950.), te Livnu i
Travniku. Do 1954. godine kolovanje u uiteljskim kolama trajalo je
etiri godine, a zatim je produeno na pet godina do 1961. godine kada
je ponovo vraeno na etiri godine. Godine 1972. ukinute su uiteljske
kole u Bosni i Hercegovini, a stvorene su pedagoke akademije za
obrazovanje uitelja.
3. Razvoj kolstva na podruju upe Stjepan Krst
Poeci pismenosti na podruju upe Stjepan Krst vidljivi su na
stecima iz 13, 14. i 15. stoljea koji se nalaze na nekoliko mjesta na
podruju upe. Bilo je i ranijih natpisa, primjerice onaj iz 4. stoljea na
miljokazu na etkovoj vodi, ali to su ostaci rimske pismenosti.
13
330
E. Peco, Osnovno kolstvo u Hercegovini: 90-93
Prva kola na irem podruju upe Stjepan Krst postojala je jo za

vrijeme turske vladavine, oko 1850. godine, u upi Dubrave kojoj su tada
pripadala sva sela upe Stjepan Krst, u Prenju. To je bila prva javna kola.
Organizirao je i vodio upnik i provikar Trebinjsko-mrkanske biskupije
don Vidoje Masla koji je od svojih sredstava plaao uitelja.14 Nakon
uspostave upe Stolac novi provikar, don Lazar Lazarevi, utemeljio je i
kolu u Stocu.15
Prva kola koju su pohaala djeca iz naselja upe bila je ona na
Rotimlji. Izgraena je 1908. a otvorena 1909. godine. Ostao je zapamen
uveni rotimski uitelj Mate Barii koji je u Rotimlji bio preko 20
godina. Osim to je bio uitelj bio je i kulturni djelatnik, gospodarstvenik i
izumitelj. Godine 1937. dok mnogi veliki gradovi nisu imali struju, Barii
je na oblinjem potoku napravio elektrinu centralu koja je osvjetljavala
kolu i uiteljev stan.16
Pohaanja kole ovisilo je o materijalnim (ne)prilikama tog vremena.
Naime, i ona rijetka djeca koja su ila u kolu esto bi izostajali s nastave,
pogotovo u proljee i jesen, kad su bili zastupljeni sezonski radovi u
polju. Zimi je izostanak bio uvjetovan vremenskim neprilikama, slabom
odjeom i obuom, udaljenou kole od mjesta stanovanja uenika i sl.
Osim toga, ni svijest tadanjega ovjeka na selu nije vrednovala kolu.
Veina je roditelja smatrala da njihovoj djeci treba i ne treba kola jer
uvati ovce mogu i bez kole.
2.3. Osnovna kola na Donjem Brtaniku
Neposredno nakon II. svjetskoga rata, 1951. godine, otvorena je
etverogodinja kola na Donjem Brtaniku za sva naselja upe Stjepan
Krst, izuzev Dabrice koja je ve imala svoju kolu. Otvorena je u prijeratnoj
kavani (Ruina kafa) obitelji Mari koja je preureena za kolu.
Vidoje je u nekoliko navrata traio materijalnu pomo, primjerice od prefekta

Kongregacije za irenje vjere u Rimu, kardinala Barnaboua, a dobio je od austrijskoga
vicekonzula u Mostaru, Dubravia, 1857. godine. Dubravi je u ime austrijske vlade
poklonio osnovne knjige na hrvatskome jeziku. Opirnije vidi u: Milenko Krei,
kola u Prenju., u: Don Vidoje Masla i Trebinjsko-mrkanska biskupija (1795.1862.). Trebinje: upni ured Trebinje, 2012: 67-68.
15
Ivica Pulji, Prilog prouavanja kolstva kod Hrvata Donje Hercegovine u doba
osmanlijske vlasti., u: Stolako kulturno proljee 3, (2005): 145-154.
16
Opirnije vidi u: Mirko Pain-Lovri, kolstvo u staroj upi Rotimlji., u: Od
Hrguda do Huma. Mostar: Biskupski ordinarijat Mostar i CnaK, 1999: 293-306.
14
331
Slika 1. Jedno od prvih svjedoanstava izdanih u Narodnoj osnovnoj koli u Brtaniku

1953. godine i njen vlasnik odlika Pero Ragu (iz albuma Pere Ragua)
Oko izbora za mjesta za kolu je bilo dosta prijepora izmeu

pojedinih naselja, ali je na kraju odabrana lokacija koja je bila podjednako
udaljena od sva etiri naselja upe. U poetku je kola vie nalikovala
332
teajevima za opismenjavanje nego suvremenoj koli, ali i kao takva

imala je znaajnu ulogu. Nakon dvije godine kolska nastava je prekinuta
zbog adaptacije kolskog prostora pa su djeca s Donjega Brtanika kroz
to vrijeme ila u kolu u Rotimlju, a djeca s Gornjega Brtanika, Stjepan
Krsta i Ljubljenice u Dabricu. kola se ponovo otvorila 1955. godine i
radila je sve do Domovinskoga rata 1992. godine kada je kola potpuno
devastirana, upaljena i poruena. Iako je danas u ruevinama ne smije se
zaboraviti da su u njoj prva slova nauili mnogi koji danas imaju najvee
akademske titule, a koje je prst sudbine odnio irom svijeta.
Slika 2. Ostaci kole na Donjem Brtaniku nakon prolaska oslobodilaca

1992. godine (foto M. Mari)
Uitelji koji su radili u koli na Donjem Brtaniku bili su:

1. Mileva Starovi (1950-1950),
2. Marta Jovanovi (ud. Perii) iz mjesta Pu u Crnoj Gori (1951-1952),
3. Tomo Turanjanin iz Ljubinja (1952-1954),
4. Ana Gordi (ud. Medan) iz Dabrice (1954-1958),
5. Rabija emalovi iz Stoca (1959-1960),
6. Asim Korjeni iz Stoca (1958-1964),
7. Frano Didi iz Mostara (1963-1965),
8. Milivoje Milivojevi iz Dabra (1965-1966),
9. Stojan Peri s Ljubljenice
10. Simo Golubovi iz Bijelog Polja (1966-1974),
11. Bora akota iz Kozica (1968-1970),
12. Milena akota iz Kozica (1969-1974),
13. Zdenka Merdan s Bivolja Brda (1974-1974),
14. Drago Lojpur iz Bijeloga Polja (1974-1987),
15. Zehra Bubni iz Mostara (1975-1985)
16. Anela Obradovi s Donjeg Brtanika (1987-1989) i
17. Vlatko Mavijanovi
18. Boro otra iz Kozica (1990-1992).
19. Slava Peri
20. Aida Bokailo (1991. - 1992.)
21. Sadika Nakievi (1992.)
333
334
335
Slike 3 - 9. Nekoliko generacija uenika iz kole na Donjem Brtaniku

(iz albuma ime Mari i Branke Mari-Husni)
Budui da je veina djece bila katolike vjere, djeca su jednom

tjedno nakon kole imala i vjeronauk. Do 1974. godine vjeronauk se
odravao nedaleko od kole, u kui Vinka Obradovia.
Slika 10. Branka i Marica nakon vjeronauka kod Obradovia kue 1968. godine
(iz albuma Branke Mari-Husni)
336
Godine 1974. u blizini kole je izgraena vjeronauna dvorana, gdje je

do 1992. godine upnik sa Stjepan Krsta odravao vjeronauk. I tu je dvoranu
zadesila ista sudbina kao i kolu, devastirana je od strane srpske vojske.
Slika 11. Ostaci vjeronaune dvorane, minirane 1992. godine (foto M. Mari)
Nakon to su zavravali etverogodinju kolu, djeca su vie razrede

nastavljala u koli u Hodovu (na Domu). Naime, dogradnjom zadrunog
doma 1963. godine u Hodovu je izgraena i otvorena osmogodinja
osnovna kola koju su pohaala djeca svih okolnih etverogodinjih
kola, Donjeg Brtanika, Dabrice, Trijebnja i Rotimlje. Pojedini roditelji
su svoju djecu upisivali u peti razred u Stolac, premda im je to bilo znatno
skuplje i tee. Naime, glavni razlog to su roditelji radije birali kolovanje
svoje djece u Stocu, a ne Hodovu, je to se u Hodovu uio ruski, a u Stocu
francuski jezik.
Po zavretku osmogodinjeg kolovanja djeca su srednju kolu
pohaali uglavnom u Stocu, a poneki u apljini ili Mostaru. Tek
osamdesetih godina prolog stoljea mlade iz upe Stjepan Krst nastavlja
fakultetsko obrazovanje, uglavnom u Mostaru, a rijetki u Dubrovniku ili
Zagrebu.
3.2. Osnovna kola u Dabrici
Osnovna etverogodinja kola u Dabrici izgraena je prije one na
Donjem Brtaniku, jo 1934. godine. Premda su jo 1907. godine austrougarske vlasti planirale otvoriti kolu u Dabrici te bili pripremili i nacrt
za nju, trebalo je ipak proi skoro trideset godina da se ona izgradi. I u toj
koli se,kao i u onoj na Donjem Brtaniku, najprije poela s teajevima za
337
opismenjavanje lokalnog stanovnitva, ve 1932. godine, a tek kasnije je

krenula redovita kola.
Slika 12. Austro-ugarski nacrt za gradnju kole u Dabrici iz 1907. godine
Prije samog poetka gradnje kole, organiziran je Odbor za gradnju

kole, kojeg su inili predstavnici naselja koja su spala pod Dabricu.
Predsjednik Odbora je bio Nikola Papac. Kamen za gradnju kole vadio
se u oblinjem koritu rijeke Radimlje i dovozio s volovskim zapregama,
na drvenim saonicama. Graa za krovnu konstrukcija dovlaena je ak s
Hrguda. Gradnju kole je vodio majstor Stanko krba iz Predolja.
Prvi uitelj u koli je bio Savo koro. Zatim je bio Alija Dvizac. Za
vrijeme Drugog svjetskog rata, kolu u Dabrici su pohaali samo uenici
Srpske nacionalnosti, budui da su Hrvati bili izbjegli. Po zavretku II.
svjetskog rada, 1948./49., u kolu se ukljuuju i hrvatski i muslimanski
uenici. Tadanji uitelj se zvao Slavko Vuli.
U Dabrici su jo radili sljedei uitelji:
1. ore Tomanovi 1948.-1954.
2. edo Trumi
3. Boko Tomii
4. Tomo Turanjanin iz Ljubinja
5. edo Medan
6. ore Skoo 1954.-1960.
7. Pavo Akam
8. Pero Spremo 1960.-1965.
9. Mile Palameta iz Borojevia
10. Stipe Milievi iz itluka
11. Zdravko upina iz Berkovia 1965.-1970.
338
12. Nikola Baevi iz Berkovia

13. Nikola Abramovi iz Berkovia 1970.-1972.
14. Vlatko Marijanovi iz Dabrice 1970.-1973.
15. Dana akota ud. ugor iz Kozica 1973.-1991.
16. Sabina Huskovi ud.Omanovi iz Mostara 1973.-1991.
Slika 13. Uenici i njihov uitelj Vlatko Marijanovi ispred kole u Dabrici
(iz albuma Vinke i Grge Maslaa)
Poetkom Domovinskog rata 1992. godine kola nije prestala s

radom. Pohaali su je samo uenici srpske narodnosti, a nastavu je od
1991.-2012. predavala uiteljica Radojka Mihi iz Koritnika. Jo uvijek,
i 19 godina nakon rata, kolu pohaaju samo uenici srpske narodnosti.
Uitelj je Slaven upina iz Berkovia.
Slika 14. kola u Dabrici (foto I. Peri)
339
4. Zakljuak
Zbog geografske izoliranosti do osnivanja prvih osnovnokolskih
ustanova na podruje upe Stjepan Krst dolo je jako kasno. Prva kola,
ona u Dabrici, je izgraena i otvorena 1934. godine. Dvadesetak godina
kasnije, 1951. godine, otvorena je i etverogodinja kola za djecu Donjeg
i Gornjeg Brtanika, Ljubljenice i Stjepan Krsta. U poetku se nije izvodila
redovita nastava nego su obavljani tzv. teajevi za opismenjavanje.
Nisu sva djeca ila u kolu jer roditelji nisu odmah prepoznavali znaaj
obrazovanja, pogotovo su u poetku u kolu rijetko ila enska djeca.
Djeca su esto izostajala s nastave jer su bila potrebnija za pomo prilikom
poljoprivrednih radova te za uvanje stoke. Nakon etverogodinjeg
obrazovanja djeca su kolovanje nastavljala u Hodovu, a kasnije i u
Stocu. Srednjokolsko obrazovanje je, takoer, najee bilo u Stocu, a
fakultetsko u Mostaru, Zagrebu i Dubrovniku, ali tek osamdesetih godina
prologa stoljea. Do tada su samo rijetki pojedinci ili na fakultete.
Ivan Peri
EDUCATION ON THE TERRITORY OF THE PARISH OF
STJEPAN KRST
Summary
The author in this work brings a historical overview of the
development of education in Bosnia and Herzegovina with a detailed
description of the beginnings of education on the territory of the parish
of Stjepan Krst. Described is the establishment of the two 4 year primary
schools on the territory of the parish, the one in Donji Brtanik which
was attended by children from Donji and Gornji Brtanik, Ljubljenica and
Stjepan Krst, and the one in Dabrica which was attended by the children in
that village. A list of all teachers and the period during which they worked
is given for the school in Donji Brtanik.
340
Kazimir Ragu, dr. med.,

Stolac
ZDRAVSTVO NA PODRUJU UPE STJEPAN KRST:

KAKO SE LIJEILO KROZ PROLOST I OD EGA
SE UMIRALO
U lanku se govori o zdravstvu na podruju upe Stjepan Krst, njegovoj
povijesti, razvoju i onome to mu je prethodilo. Zbog geografske
izoliranosti i daljine od grada i lijenika stanovnitvo je bilo primorano
snalaziti se i lijeiti kako je najbolje znalo i umjelo. Veliki je utjecaj imala,
tzv. puka medicina koja se uglavnom zasnivala na pojedincima koji
su imali privilegij i odreena znanje kako pomoi u nevolji. Ta su se
iscjeljenja bazirala uglavnom na molitvama. Napravljena je i analiza
uzroka smrti na temelju matice umrlih upe Rotimlja, u koju su do 1974.
godine spadala naselja upe Stjepan Krst.
Kljune rijei: zdravstvo, medicina, bolesti, ljekarue, bajanje, uzroci

smrti
1. Uvod
Stanovnitvo naselja upe Stjepan Krst kroz povijest su dijelili
sudbinu drugih stanovnika Donje Hercegovine. ivjelo se siromano i bez
obrazovanja to je pogodovalo razvoju i irenju raznih zaraznih bolesti
koje su bile i najvei uzrok smrtnosti u naim krajevima. Kako je ovaj kraj
prirodno vezan za Dubrovnik, tako su suvremene mogunosti lijeenja
bile dostupne samo vlasteli koji su imali mogunost da priute dubrovake
lijenike. Tijekom osmanlijske okupacije Hercegovine jedini koji su
lijeili obini puk bili su sveenici i redovnici koji su pisali i ljekarue,
svojevrsne prirunike o lijeenju pojedinih bolesti. Osnovni nain
lijeenja bila je puka medicina koja je, osim pojedinih uspjenih metoda,
uglavnom imala sugestivni uinak. Meutim, kako drugih mogunosti
lijeenja nisu imali ne udi velika ukorijenjenost ove vrste lijeenja ak i
u sluajevima kada je posve iracionalna i granii s praznovjerjem. Pomaci
u dostupnosti zdravstvene zatite osjetile su se tek nakon dolaska AustroUgarske Monarhije. Osnivane su bolnice i ljekarne u Stocu i Mostaru
koje su uinile dostupnim dostignua moderne medicine i stanovnicima
ovih sela. Razvojem moderne infrastrukture i obrazovanja, nakon
Kazimir Ragu je roen u Ljubljenici 1977. godine. Diplomirao je
na Medicinskom fakultetu u Mostaru. Ravnatelj je Doma zdravlja u
Stocu.
ezdesetih godina prolog stoljea, te dolaskom podrunih ambulanti

i procijepljenou djece protiv zaraznih bolesti smanjen je morbiditet i
mortalitet u tim selima.
O zdravstvenim prilikama u stolakom kraju kroz povijest nemamo
strunih rasprava pa tako o zdravstvenom stanju stanovnitva u selima
upe Stjepan Krst, koji se nalazi na rubnom podruju Stoca, zna se vrlo
malo, gotovo nita prije I. svjetskog rata. Ovo je podruje kroz povijest
bilo tranzitno, kroz njega su prolazili putovi kojima se iz Primorja u
unutranjost putovalo i trgovalo. Kako je podruje Donje Hercegovine
kroz povijest bilo i stoarski kraj ovim putem su planitari iz Humnine
gonili stoku u planine. Takav poloaj je odgovarao i irenju bolesti, kako
kod ljudi tako i kod stoke. Zarazne bolesti koje su bile najei uzrok
morbiditeta i mortaliteta kod ljudi, pored gladi i ratova, zasigurno su
pogaale i stanovnitvo ovoga kraja kao i ostale stanovnike Hercegovine.
Imajui u vidu da je zdravstveno stanje na nekom podruju usko
vezano i za svijest stanovnitva moe se pretpostaviti da ono nije bilo na
visokoj razini. Trajno je bila razvijena, tzv. puka medicina, kao uostalom
i drugdje, esto i predominantno, osobito u vremenima duhovne i kulturne
zaostalosti. Treba napomenuti da su ostaci tradicionalne medicine prisutni
i do dananjih dana i teko e se iskorijeniti iz obinoga puka. Isto tako,
ne treba kriti da pojedine puke ljekarije uistinu mogu pomoi, pojedine
moda imaju placebo uinak, ali nema znanstvene potvrde niti logike kako
bi mogle pomoi. Pojedine ljekarije tete zdravlju, a mogu biti i fatalne ako
se due ili ee koriste. Kako se u ovim krajevima uvijek teko ivjelo,
ponekad se vea panja posveivala zdravlju stoke nego ljudi.
2. Povijest zdravstva na podruju Donje Hercegovine
Pojedine vijesti vezane za zdravstvo u srednjem vijeku na podruju
Donje Hercegovine mogu se nai samo usputno u arhivima, posebice u
Dubrovniku. Kroz povijest su harale este epidemije zaraznih bolesti,
osobito u srednjem vijeku. Zbog niske ope higijene i zaostalosti veine
stanovnitva harale su masovne epidemije raznih zaraznih bolesti,
primjerice sifilisa, tuberkuloze, lepre, trahoma, kolere, variole, trbunog
tifusa, dizenterije, a kod djece morbilia, arlaha, difterije i drugih zaraznih
bolesti, s brojnim smrtnim ishodima jer nije bilo lijekova.
Nijedna bolest nije ostavila tako dubok trag na stanovnitvo kao
kuga. I danas se u molitvama moli Sauvaj nas Boe kuge, gladi i rata.1
Najee spominjani sveci zatitnici od kuge su sv. Rok, sv. Sebastijan i sv.
Fabijan. Zatim su tu bili i sveti Vrai, tj. lijenici u srednjem vijeku Kuzma i Damjan
po kojima nosi ime selo Vrai i gdje je crkvu blagoslovio dubrovaki nadbiskup
Bernard.
1
342
K. Ragu: Zdravstvo na podruju upe Stjepan Krst:...
To samo pokazuje trijas nevolja koje narod i danas smatra najgorim zlima
koja ih mogu pogoditi, a u prolosti su ih esto trale i ile su uglavnom
skupa. Drugi razlog takvoga straha od kuge je i to to joj se nije znao
uzronik, a i najkrai susret s oboljelom osobom mogao je dovesti do
oboljenja. Kod epidemija kuge ljude su sahranjivali u skupnim grobnicama,
spaljivali su leeve, ali i sve osobne predmete pokojnika kao i stvari iz
kue, ili bi ih bacali u jame i kripove kojima ovaj kraj obiluje. Grobovi
su prekrivani ivim vapnom kako bi se sprijeilo irenje bolesti. Preivjeli
ukuani praktino su ostajali bez iega to su imali u kui.
Kako je Dubrovniku gravitirala cijela Donja Hercegovina sve
epidemije koje su se javljale u Dubrovniku smatralo se da dolaze, ako
ne morskim putem, onda iz zalea. Prva epidemija koja se s razmjernom
sigurnou moe identificirati kao kuga jest uvena crna smrt iz 1348./49.
godine koja je pokosila skoro dvije treine tadanje europske populacije.
Izazvala je znaajne promjene u ekonomiji i socijalnoj strukturi tadanje
Europe. Dubrovaki kroniar Ragninina spominje epidemije ve 901. i
1293., no naziva ih imenom mortalita, za razliku od 1348. kada rabi naziv
peste. U 17. stoljeu kuga u Europi jenjava, ali na naim podrujima jo
se uvijek javlja. Posljednja kuga na dubrovakom i openito hrvatskom
teritoriju, nadivjela je za nekoliko godina i Dubrovaku Republiku,
zabiljeena je u razdoblju od 1814. do 1818. godine, kada je na dubrovaki
teritorij dola s podruja Hercegovine.
O strahu od kuge govore kazne za prestupnike sanitetskih propisa.
Neobjavljeni sudski sluaj iz epidemijske godine 1416. spominje
kanjavanje gradskog straara koji je za novac putao u grad siromahe iz
kunog zalea paljenjem kose i brade. Primjer iz 18. stoljea pak govori
da je vojnik uhvaen u prenoenju vune iz Hercegovine baen u okove,
osuen da na Placi bude triput povuen na ue, a potom da 8 godina
okovan vesla na stranoj galiji (no kako su lijenici prosudili da vojnik
nije kadar izdrati tu kaznu ona je promijenjena u devet godina u morskoj
tamnici ispod dvora sa zakljuanim vratima).2
Pored kuge i guba (lepra) je bila prisutna i na naim podrujima
od najranijih vremena. O njoj ima manje podataka nego o kugi. Rijetko
se ak i spominje. Gubavci su bili drutveno izolirani, neisti, na neki
nain izbaeni iz ljudske zajednice, a mlai su savjetovani da s njima
ne odravaju nikakve kontakte niti da uzimaju ita od njih, jer bi se tako
bolest mogla prenijeti.3 Oboljeli su relativno dugo ivjeli te su mogli
traiti lijek za svoju bolest, a mogli su ga traiti samo u prirodi od vode,
Tatjana Buklija, Kuga: nastajanje identiteta bolesti. Hrvatska revija 2/2 (2002):
90-95.
3
Izreke koje su ostale u narodu: Uzmi, ta nisam gubav, ili kletve: Ogubao se
dabogda samo su dokaz da je ta bolest u prolosti bila prisutna.
2
343
bilja i tla. Kako su esto ivjeli u zajednicama izvan naselja tako su svoja
saznanja mogli dijeliti i meusobno.
Kao potvrda prisutnosti te bolesti na irem podruju ostali su nazivi
nekih dananjih naselja. Primjerice, lokaliteti Gubavica i Gubavac kod
Kozica za koja se vjeruje da su bila mjesta za lijeenja ili ukop oboljelih
od kuge.4 Na Ljubljenici takoer postoji lokalitet Gubavac koji se nalazi
nedaleko od mjesnoga potoka pa je moda to bilo mjesto koje je sluilo u
istu svrhu. Sline lokalitete na kojima se lijeilo od gube uz pomo vode i
blata nalazimo u Jablanici i Kiseljaku.
Posljednji zdravstveni objekt u kojemu su se lijeili gubavci nalazio
se u Metkoviu. Otvoren je 1905., a djelovao je do 1925. godine, kada je
zatvoren. Ostatke tog objekta i danas zovu Gubave kue. Razlog otvaranja
toga leprozarija upravo je guba koja se irila iz Hercegovine u Dalmaciju.
Postojala su posebna pravila za stanovnike koji su dolazili iz naih krajeva.
Posljednja velika epidemija koja je pogodila, ne samo Hercegovinu
nego i cijelu Europu, bila je bolest koju je narod nazvao panjolka ili
panjolica. Ovaj oblik gripe harao je izmeu 1918. i 1920. godine i u
tome razdoblju odnio mnoge ivote. Koliki je broj umrlih bio u naim
krajevima ne zna se tono jer u crkvene matice esto nisu tono unosili
uzroke umrlih. Kako je epidemija brzo nastala tako je brzo i nestala.
Zna se da joj je u Hercegovini prethodila glad koja je bila pandemijskih
razmjera i koja je takoer odnijela mnoge ivote. Velika glad 1929. godine
je, takoer, prethodila pandemiji arlaha koja je odnijela mnoge ivote u
Hercegovini.
3. Lijenici i njihova uloga
Prvi lijenici za koje se zna da su dolazili na ova podruja su
bili sveenici. Dubrovaka vlada je takoer slala lijenike humskoj
vlasteli. Tako je 1305. godine iz Dubrovnika poslan magistar Estefanus
medicum plagarum u Bosnu kako bi lijeio Dragoa Bosanca od fistule
na koljenu. Godine 1392. Dubrovaka vlada je slala lijenika vojvodi
Vlatku Vukoviu. Godine 1381. bila je zabrana ulaska svih Humljana u
Dubrovnik. Tadanji vlastodrci i velmoe s prostora Huma (Zahumlja) i
Bosne pozivali su lijenike iz Dubrovnika i skupo ih plaali. Iz politikih
i gospodarskih razloga Dubrovnik je monicima u Zahumlju i Bosni
znao ustupiti svoje lijenike o vlastitom troku. Marko Vego navodi
kako su 1395. godine Dubrovani poslali svoga lijenika knezu Pavlu
Radivojeviu koji je obolio od podagre (gihta). Humski vojvoda Sandalj
Pero Marjanovi i Mladen Bokovi, Kuga i guba u narodnim predajama
Hercegovine i njihova mogua povezanost sa znaajkama prostora. Stolako kulturno
proljee 7 (2009): 243.
4
344
Hrani bio je obolio 1425. godine pa su mu Dubrovani u pomo poslali

lijenika Martolusa. Dubrovaki lijenik Georgije dolazio je na dvor
hercega Stjepana Vukia Kosae 1451. godine i ostao tu itav mjesec
dana, lijeei hercegovu suprugu. Isti lijenik lijeio je hercegovu majku
Katarinu. Turski velikai, nakon okupacije Hercegovine, takoer su traili
pomo dubrovakih lijenika. Tako je 1467. godine Emanuel Marulla
lijeio turskog zapovjednika Isabega, a 1467. i 1468. i Mehmeda elebiju.5
Toma Natalis Budislavi, roen u Dubrovniku, a podrijetlom iz Budisavlja
kod Nevesinja, bio je lijenik i sveenik, a kasnije trebinjsko-mrkanski
biskup. Godine 1604. lijeio je muslimansku vlastelu, ali i turskog sultana
Murata III. kojega je izlijeio od astme.6 Lijenici koji su dolazili iz
Dubrovnika i Primorja pripremali su lijekove i donosili ih u Hercegovinu
i Bosnu. Dolaskom Turaka u Bosnu i Hercegovinu stigle su i arapske
medicinske knjige i rukopisi koje su prepisivane za potrebe povlatenijih.
To je pridonijelo podizanju zdravstvene kulture, ali u Hercegovini, kao
i Bosni, i dalje nije bilo domaega medicinskog kadra. Popovski upnik
don Marko Natali takoer je bio lijenik jo u 17. stoljeu. Njegovo je
lijeniko djelovanje prelazilo lokalne okvire, lijeio je bosanskoga pau
i druge turske velikodostojnike.
4. Medicinski prirunici
U povijesti zdravstva na podruju Hercegovine, a i itave Bosne i
Hercegovine znaajno mjesto pripadalo je ljekaruama, odnosno knjigama
uz iju su se pomo pismeniji ljudi bavili lijeenjem bolesnika. Postojale
su ljekarue na orijentalnim jezicima, idovskom, hrvatskom te srpskom
jeziku. Na prostoru Hercegovine isticale su se posebno franjevake
ljekarue. U svojoj knjizi Medicina i slavna prolost franjevaca fra
Andrija Niki istie znaaj franjevakih ljekarua kroz prolost. Franjevci
su se jo od 13. stoljea poeli baviti zdravstvenom djelatnou. Rad
franjevaca na podruju zdravstva doputen je uz odobrenje Kongregacije
za promidbu vjere. Fratri su se bavili lijeenjem od samog dolaska u 13.
stoljeu i nastavili su s lijenikom djelatnou i za vrijeme osmanlijske
okupacije. Neke ljekarue su tiskane u Rimu. Jedan je dio fratara, uz
teologiju, studirao i medicinu pa su tako medicinska znanja iz Padove i
Salerna stizala i u Bosnu i Hercegovinu. Po franjevakim samostanima
i danas postoje sauvani prirunici i razne ljekarue iz davnih vremena.
Zdravko Panda istie da je najstariju franjevaku ljekaruu (poznata kao
Zdravko Panda, Povijest zdravstva u Hercegovini. (rukopis, pojedina
poglavlja objavljivana na Internetu: http://www.vecernji.ba/povijest-zdravstva-uhercegovini-463898).
6
Ivica Pulji, Dr Toma Natalis Budislavi. Crkva na kamenu 11 (1982): 13.
5
345
Sinjski zapisi) napisao vjerojatno neki bosanski franjevac. Ona se uva u

knjinici franjevakog samostana u Sinju, gdje su je 1687. godine, bjeei
ispred Osmanlija, donijeli franjevci iz Rame. I Livanjska ljekarua je, kao
i sinjska, pisana bosanicom. Autor joj je nepoznati franjevac, a ima 158
stranica. Razliite likarije od fra Ivana Kreia, iz 1836. godine, sadre
recepte pisane kriptografskim ili latinskim jezikom. Franjevaku ljekaruu
pod naslovom Tevter od likarija napisao je knjievnik i povjesniar
fra Grga Marti 1857. godine. Franjevci u to vrijeme sami uzgajaju i
sakupljaju trave i pripravljaju lijekove. Osmanlijske vlasti zabranile su
im lijeiti bolesne izvan samostana, krane i muslimane, bez kadijinog
slubenog naloga. Kazne su bile velike, a bilo je i zabrane djelovanja, to
je u mnogome umanjilo lijeniku aktivnost franjevaca na tetu bolesnika.
Vie mostarskih franjevaca bavilo se lijeenjem i ljekarnitvom, a svaki
se sluio nekom od ljekarua. Fra Petar Bakula je zavrio lijeniki teaj
u Italiji, a od 1867. godine vodio je ljekarnu koju je otvorio od donacija
francuske vlade, kao pomo katolicima u Hercegovini. On je bio i lijenik
Ali-pae Rizvanbegovia. Fra Marijan Zovko bio je cijenjeni terapeut.
Ljekarnitvom su se u drugoj polovici 19. stoljea bavili fra Lovro Sopta,
fra Rafo Rado, fra Stjepan Vuleti. Nije poznato da su franjevci dolazili
u nae krajeve kako bi lijeili bolesne.
5. Suvremena zdravstvena sluba
Za vrijeme osmanlijske vlasti u Mostaru su djelovale dvije bolnice,
vojna na prostoru Junoga logora i civilna na Mejdanu. Meutim,
organizirana zdravstvena sluba, u pravom smislu rijei, nastupa tek
dolaskom austrougarske vlasti na ovo podruje. Prema dostupnim
podacima otvorene su oko 1860. godine. Dolaskom Austro-Ugarske u
BiH znaajno se mijenjaju zdravstvene prilike. Donesena je odluka po
kojoj se zabranjuje rad nekvalificiranim osobama i priznaju se samo
diplome steene na austrougarskim uilitima. Inicira se izgradnja
modernih zdravstvenih ustanova. Kad je 1879. godine u Austro-Ugarskoj
sveano slavljen carski srebrni pir, predsjednik Kotarskog suda u Mostaru
knez Pavlovi iznio je ideju o gradnji Graanske hercegovake bolnice
u Mostaru. Civilna bolnica od 1878. godine radila je u kui na Mejdanu.
Austrougarska uprava 1886. godine poinje graditi opinsku bolnicu u
sjeditima nekih okruga i kotara. Prema Glasniku Ministarstva zdravlja
u Mostaru postoji Okruna bolnica, osnovana 1888. godine sa 65 leaja.
Opinska bolnica u Mostaru izgraena je 1887. godine. Prva zgrada
sagraena je 1882. godine, a s dogradnjom se nastavilo 1919. godine.
Druga zgrada je izgraena 1923. godine (biva zgrada neuropsihijatrije),
potom 1934. godine do preseljenja zgrada ORL MFK i dermatologije. U
ovim zgradama i nekoliko montanih objekata, navodi Z. Panda, bile su
346
smjetene sve, u to vrijeme, postojee grane medicine. Za prvog ravnatelja

nove bolnice Gradsko je vijee postavilo Dubrovanina Franu Zulia.
Potom je izabran dr. Anton Fojarewitz, a naslijedio ga dr. Curinaldi.
Nakon I. svjetskog rata dr. Trammer je bio ef unutarnjeg odjela Okrune
bolnice u Mostaru. Gradsko vijee 1892. zakljuilo je da se izradi jo
jedna zgrada. Dr. Curinaldi i dr. Petar Rizzo radili su u staroj bolnici na
Mejdanu sve do 1888. godine kada je zavrena nova bolnica (biva stara
bolnica). U tadanjim tiskovinama objavljene su brojne zahvale poznatih
osoba i obinih graana dr. Curinaldiju za lijeenja. Bio je posljednji
ministar zdravstva u Bosni i Hercegovini u vrijeme Austro-Ugarske. Dr.
Luka Ivanievi prvi je lijenik Mostarac, zavrio studij u Moskvi i Parizu,
a drugi je bio dr. Teofil Keet.7
U Stocu je 1880. godine otvorena zdravstvena ambulanta, a
1892. poinje izgradnja vojne bolnice koja je pruala usluge i civilnom
stanovnitvu. Zdravstvena stanica u Stocu djelovala je i poslije raspada
Austro-Ugarske. Vojna bolnica od 1937. nosi naziv Banovinska bolnica
i radi sve do 1944. godine kada je zbog ratnih neprilika prestala s radom.
Uspostavom komunistike Jugoslavije u bivoj Banovinskoj bolnici
utemeljena je Bolnica za kotano-zglobna oboljenja koja je radila do
1992. kada, ponovno, zbog ratnih okolnosti prestaje s radom. Zdravstvena
stanica u Stocu djelovala je sve do 1965. godine kada je dovrena gradnja
Doma zdravlja koji i danas djeluje u istim prostorijama. O lijenicima
koji su radili u samom poetku u Domu zdravlja narod i danas ima samo
pohvale. Sve do 1992. godine Dom zdravlja je imao stacionar i rodilite.
U ratu je opljakan i oteen, a 1995. je ponovno obnovljen.
Do Domovinskog rata djelovale su tri podrune ambulante Burmazi
(na Drenovcu), Crnii i Hodovo. Pored ovih ambulanti od osnutka Doma
zdravlja radila je i ambulanta Crnugovac kojoj su gravitirali stanovnici
upe Stjepan Krst. U ovoj ambulanti radili su uglavnom mladi lijenici
na poetku lijenike karijere. Mnogi i danas spominju dr. Bokovia i
dr. etku koji su radili u ovoj ambulanti do njenog zatvaranja kada prelazi
na Hodovo nekoliko godina pred rat. U rudniku boksita u Dabrici krajem
80-ih otvara se i radnika ambulanta koja je pruala usluge i lokalnom
puanstvu. Pored lokalnih ambulanti Dom zdravlja je organizirao i
cijepljenja i sistematske preglede djece po osnovnim kolama. Tako je
redovito nekoliko puta godinje u osnovne kole u Dabrici i na Donjem
Brtaniku dolazio lijenik koji je pregledao djecu i cijepio ih od zaraznih
bolesti.
Dolaskom Austro-Ugarske u Stocu je 1882. godine utemeljena
i ljekarnika djelatnost. Najpoznatiji ljekarnik je bio Jan Vitlail.
Sedamdesetih godina u Stocu je izgraena suvremena ljekarna.
Z. Panda, Povijest zdravstva u Hercegovini. (http://www.vecernji.ba/povijestzdravstva-u-hercegovini-463898).
7
347
Slika 1. Ostaci nekadanje ambulante Crnugovac (foto: Kazimir Ragu)
6. Puka medicina
Puka medicina je dio narodne kulture pri emu se u prvom
redu misli na seosku kulturu karakteristinu za seosko stanovnitvo u
predindustrijskom razdoblju. Razlika izmeu slubene i puke medicine
oituje se u naobrazbi, znanju i drutvenom statusu onih koji prakticiraju
puku medicinu kao i njihovih pacijenata. Najei naini lijeenja bili su
lijeenje biljem, magijom te lijeenja temeljena na vjerskim uvjerenjima.
Zato ne udi da je puka medicina bila glavni oblik lijeenja stanovnika
ovih podruja u prolosti. Pored mnogih travara, nadrilijenika i vjerskih
slubenika koji su lijeili zapisima postojale su i bajalice, odnosno ene
koje su izgovaranjem raznih maginih formula lijeile oboljele. Svako selo
je imalo barem jednu osobu koja je prakticirala ovakav nain lijeenja.8
Kada puki lijenik pred kraj svoga ivota naie na osobu za koju uvidi da
ima smisla za lijeenje poinje je upuivati u svoje znanje i prenositi svoja
iskustva. Te, paljivo odabrane, osobe obino su bile iz ue ili ire obitelji
onoga tko lijei. ene su svoje znanje obino prenosile na nevjestu koju
smatraju najsposobnijom za to, ako uvide da im ni jedna ker nema smisla
za lijeenje. Osim toga, nevjesta ee nasljeuje svekrvu jer je u boljem
poloaju, dok je ker samo privremeno u kui, jer udajom odlazi u drugu
kuu, a snaha udajom dolazi u kuu u kojoj je ostajala. Svakodnevno je sa
svekrvom, od koje preuzima njeno iskustvo i njen nain lijeenja i kada
Zanimljivo je da su se lijeenjem mogle baviti samo ene kada se svega oproste,
odnosno poslije klimakterija, jer po narodnom vjerovanju samo ista ena moe da
posreduje izmeu oboljelih ljudi, s jedne strane, i demona bolesti koje treba istjerati iz
oboljelog, ili svetaca od kojih oekuje pomo u istjerivanju bolesti.
8
348
poslije svekrvine smrti i ona doe u godine da moe lijeiti, ve je u sve

upuena.9 Puka medicina je bila dosta okrenuta preventivnim mjerama
koja su esto inila kombinaciju naina ponaanja, uzimanja trava ili nekih
drugih ljekarija i izgovaranja maginih formula ili molitava. Istraivanje
koje je sredinom ezdesetih godina 20. stoljea u naim krajevima provela
profesorica Radmila Filipovi Radulovi navodi da Srbi i Muslimani vie
prakticiraju mistine formule i predmete dok se u Hrvata koriste svete
sliice i moi svetaca te molitve pri lijeenju oboljelih.10
O zdravlju se vodilo rauna i preventivno. Poduzimale su se mnoge
preventivne mjere tijekom cijelog ivotnog ciklusa. S njima se poinjalo
jo od vjenanja roditelja. Naime, ve prilikom izbora djevojke za svoga
sina, roditelji gledaju kakvog je zdravlja djevojina obitelj, kakva su se
djeca u toj obitelji raala, ima li kakvih bolesti u obitelji i naroito od
ega je bolovala djevojina majka. Zbog svega toga nerado se uzimala u
kuu djevojka izdaleka, jer se o obitelji koja se dovoljno ne poznaje mogu
dobiti i pogrene informacije. Kada ve do svadbe doe, toga dana se
izvode mnoge radnje kojima se osigurava normalno i zdravo potomstvo
mladenaca. Na prvom mjestu se pazi da se mlada ili mladoenja ne vjenaju
s kakvom skrivenom boleu o kojoj nisu obavijestili sveenika, jer bi
u tom sluaju bolest s kojom su se zavjenali prela i na potomstvo.
Poslije dolaska u mladoenjinu kuu stariji, posebno mladu, a posebno
mladoenju, upuuju u brane dunosti i upoznaju ih s danima kada se
one moraju izostaviti. Kada mlada ve zanese, znaajna je uloga svekrve.
Svekrva se stara o njoj i upuuje je u mnogobrojne tabue. Pazilo se mnogo
na to da nosea ena ne jede meso od stoke koja je zaklana zbog ujeda
zmije ili vuka, da dijete ne bi dobilo po sebi ranice, zvane zmijojedine ili
vukojedine, koje se inae teko lijee. Pazi se da takva ena ne ode u drugu
kuu u pozajmicu jer se, navodno, za njom mogu nabaciti ini, a takoer
da ni ona iz svoje kue ne daje stvari u zajam. Vjerovalo se da ena koja
doe u pozajmicu najee doe s ravim namjerama. Nosea ena ne
smije gledati kada se neto kolje, ne smije odlaziti na sprovode, a sve to
da bi osigurala zdrav porod. ena se 40 dana poslije poroaja smatrala
neistom. Za to vrijeme nije smjela izlaziti nakon zalaska sunca kako joj
neiste sile ne bi naudile, nije smjela imati odnos s muem, nije smjela ii
na mjesta gdje se okupljalo vie naroda i sl. Tek po isteku toga roka ona je
nastavljala normalan ivot.
U naem kraju bili su poznate Ivana Vlahi (Iliua) iz Hodova koja je salijevala,
Rua Lonar (Mariua) i Anica Ili (Gatanua). uro Pulji iz Rotimlje je pravio
meleme i namjetao lomove i strune. Strune je na Donjem Brtaniku namjetala Ilka
Vuki.
10
Radmila Filipovi-Fabijani, Narodna medicina Istone Hercegovine. Glasnik
Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu, (1968). 361-362.
9
349
Velika smrtnost male djece objanjavala se najee djelovanjem

uroka ili vjetica. Opremljeno dijete se stavljalo da lei tri ili vie dana s
glavom meu grebenima i pokrivalo se da bi se zatitilo od zlog ili zavidnog
pogleda posjetilaca. U beiku su se stavljala sredstva kojima je pripisivana
apotropejska mo. Kod Srba i muslimana su na djeje kapice priivani
razni tilsumi i maale (stari novac, gumbi, vuji zub, zeji rep, kitice
raznobojne pree i sl.), a kod Hrvata uglavnom samo stari novac, kriii i
medaljice s likovima svetaca, ali kod svih u istu svrhu zatitu od uroka.
Kod mukaraca se od djetinjstva pa do zrelog doba jako pazilo
na osiguravanje potencije i plodnosti. Stoga mukarac ne smije proi
pored mjesta gdje ene snuju, ne smije mu se na odjei dok je na njemu
nita priiti, pogotovu ujamcima ili ureznicima, odnosno ostacima vune
ili pamuka koji ostanu od osnove kada se tkanje zavri, kao i ostaci
od pletenja, i sl. Kad mukarac naie putem kraj ene koja prede, ona
treba prestati presti i treba izvaditi preslicu iza pasa dok mukarac ne
proe pored nje. Bacanjem ispalog mlijenog zuba preko krova kue uz
izgovaranje formula: Uj, zub kolik dub, dijete kolik ovi dub!, eljeli su
se djetetu zdravi i jaki zubi.
Pored svadbe, trudnoe i poroaja, smrt i sahrana su takoer prilike
kada su se vrile preventivne mjere. Na prvom mjestu kada se kome
priopava neija smrt ili teka bolest to se inilo rijeima: Da ti je zdravo
glava, umro je taj i taj. Ope poznata mjera da se pokojnik uva da ga
to ne preskoi (jer bi onda kao vampir dolazio i smetao ivima), bila je
prakticirana je kod svih vjera.
Osim ovih prilika, kada se sasvim odreeno znalo ta treba, odnosno
ta ne treba raditi, da bi se osiguralo zdravlje, ovjek se, a naroito mukarac,
cijelog ivota osiguravao i titio od nedaa raznim tabuima (valja se i ne
valja se), od kojih su sljedei sauvani u svjeem sjeanju do naih dana.
Zbog veoma rairenog vjerovanja da e onaj tko posadi orah umrijeti kada
stablo tog oraha dostigne debljinu njegovog vrata i danas orah rijetko tko
sadi. Zbog vjerovanja da je orah udesno drvo (nesretno), pazili su da pod
njim ne zaspu. Odrezani nokti i kosa ne bacaju se gdje bilo, da ih kakva
zlonamjerna osoba ne bi uzela i njima teko uvraala onome iji su.
Pored bajalica ljudi su se esto obraali sveenicima, a muslimani
hodama, kako bi im uz molitve davali i zapise. To su kod muslimana bili
uglavnom zapisi iz Kurana, a kod katolika i pravoslavaca iz Biblije ili slike
i moi svetaca. Te bi zapise oboljela osoba nosila ispod odjee.11 asopis
Za vrijeme posjeta Hercegovini makarski biskup Nikola Bijankovi, koji je bio i
upravitelj mostarskoduvanjske biskupije u 18. stoljeu, zapisao je da je izmeu ostalog
podijelio mnogima zapise za ozdravljenje, pa i muslimanima koji su mu se obraali.
Sveenici su esto uz zapise preporuivali i praktine savjete koji su mogli pomoi
oboljelome. Vidi: Mile Vidovi, Nikola Bijankovi, splitski kanonik i makarski biskup:
1645-1730. Crkva u svijetu 6 (1981):99.
11
350
Bosanski prijatelj donosi podatak kako su muslimani i pravoslavni, kada

im zapisi njihovih samouka ne pomognu, dolaze fratrima po zapise. Fratri
im dadu zapis, ali i poneku ljekariju i savjet, zato fratarski zapisi najbolje
pomau.12 Kod bajalica pri lijeenju pojedinih oboljenja postojale su
tono odreene procedure kako se lijee. Tako, primjerice, kod lijeenja
bradavica koristio se izrezbaren tap koji bi se nakapao s krvlju iz zarezane
bradavice. Taj tap bi se bacio na neku raskrsnicu i onaj tko ga uzme na
njega bi prele bradavice. Naime, tap se rezbario samo da privue panju
prolaznika da ga uzme. Uz to za bradavice su se koristile i basme koje su
izgovarane. Primjerice O mjesee tako ti tvoje mladine, evo ti moje male
makazice, odsijeci mi bradavice ili O mjesee tako ti tvoje mladine skini
s mene ove ogubine. Pored ovakvih kratkih formula postojale su i dosta
vee koje su vjerojatno zavisile i od teine bolesti. Tako se, primjerice,
kod kostobolje (poganice) koristila sljedea basma: Pogana poganice!
Balava balavice! Neoprana neopranice! Kojim si putem dola onim se
putem i vrati! Jer je, evo, dola baka bajalica koja e te travom prebacit,
rijeima prebrojit i noem preporit i iglom zbost, a vatrom pregorit, pa
e te bacit pod putinu u jednu gustu kupinu da te selo izjede. Pogana
poganice, spremljena spremljenice! Ako te je spremila ena, ona te je
namijenila da te u vodi popije, pa da te u vjetru dobije, ja da te u putu
sretne. Ona te je svezala riom dlakom od rie drebice, pa te je s drugog
nekog namijenila i na ovo jadno eljade spremila. Bog te ubio, poganice!
Hajde, pogana poganice s tog jadnog eljadeta! Tu ti vie nije mjesto! Eno
tebi tice vrapca, pa neka te jami pod desno krilce, nek te nosi nebu pod
oblake, nek te vjetar raznese na sve etiri strane, pa da padne u duboke
jame i u mutne vode, jer je dola baka bajalica, u nje nema ale, ne da ti
dalje! Boe ti pomozi, i sv. Kuzmane i Damjane i sv. Ilija. (Ovo se govori
dok se baje nad travama, koje se ostave da prenoe kod bolesnika. Kad
se odnesu da se stave pod kupinu, i to se proprati rijeima: Kupinice, po
Bogu sestrice! Skupi svu muku i boles i poganu poganicu!13
Ako bi se netko prepao starija ena ga je prelijevala vodom. U ruku
bi usula vode, pa iz ruke zasrkne vodom dotino eljade, a ostatak prebaci
mu preko glave govorei: Bjei strava, ubola te krava, pa ga onda
mokrom rukom umije po obrazu. Ovako ini tri puta. Ako se s time strava
nije otjerala, te bi osoba koja se prepala izgubila volju za jelo i pone
poboljevati, tad se trebalo salijevati stravinu. Olovo takoer salijeva vjeta
ena. Donesu u kakvu istu sudu bistre hladne vode i stavi mu vie glave.
Sad ona ena istopi olovo pa salije u onu hladnu vodu, govorei basmu: O
ti sveti Ilija gromovnie! Uzmi sobom brata Panteliju! I sestricu Ognjenu
Andrija Niki, Medicina i slavna prolost franjevaca, Mostar: Franjevaka
knjinica i arhiv u Mostaru, 2000: 39.
13
Ispriala Rua Masla s Ljubljenice.
12
351
Mariju. Gromom stravu pogodite i munjom je oprite. Sada po onome

salitku u vodi pogaaju, od ega se osoba prepala. Na to salitak bude
nalik, od toga se je bolesnik prepao. Ovaj salitak zaviju i bace na raskre
pa tko prvi na ovo nagazi, na onoga e strava prijei.
Pored bajanja postojale su i praktine terapije koje su se koristile
za pojedine bolesti. Tako su se one bolesti lijeile ukapavanjem enina
mlijeka u oko (mukarcu treba ukapati mlijeko ene koja doji muko
dijete, a eni one ene koja doji ensko dijete). miak (Hordeolum)
se lijeio privijanjem toplih obloga ili vinjeva lista premazana medom.
Podunice (Parotitis) su najece kod djece. Lijeile su se privijanjem
sjerine (neoprane vune) natopljene toplim uljem ili rakijom. Struna
(Gastritis spastica) je dijagnoza za smetnuti drob i za nervozu eludca.
Lijei se na tri naina. Jedan je zavarivanje strune: kljuala voda se
prospe u tepsiju, pa se poklopi loncem, koji treba svu da je pokupi. Drugi
je masiranje damara (ile) koji poinje izmedu palca i kaiprsta lijeve
ruke, prema ramenu, pa se - kad se to zavri - bolesnik poloi da legne na
stranu na lijevu ruku i da zaspi, a pod pazuhu mu se stavi klupko vune.
Trei nain je namjetanje pomjerenog (usljed tekog rada) eludca
masiranjem i podvezivanjem. Ugriz pele se lijeio pritiskivanjem mjesta
ugriza hladnim kamenom ili hladnim oblozima. Ispiranje rane se vrilo
slanom vodom, rasolom, urinom, rakijom ili octom (siretom). Krvarenje
iz rane zaustavljalo se oblogom od vinskog octa i soli, iskrianim duhanom,
strugotinama s unutranje strane konog kaia ili ak i podvezivanjem.
Druge ljekarije koje su se koristile su: Haptovina kao lijek protiv
ugriza zmija. Grah, sirov raspolovljen plod, stavljao se na rane od ugriza
psa. Krompir, upotrebljavao se sirov, za izvlaenje vatre iz opekotina i kod
glavobolje. Siret se upotrebljavao za obloge kod poviene temperature.
Spori, upotrebljavao se svje, za lijeenje rana, a kao aj protiv bolesti
plua i stomaka. Smatra se da je najbolji rujev, tj. onaj s crvenim
cvijetom. Vosak je bio neophodan sastojak za spravljanje melema.
Vuna sjerina (neoprana vuna), koristila se kao podloga za obloge. Za
opekotine su se spravljali posebni melemi: Izmijeaju se vosak i umance
sa smrevom smolom. Ceroti (cereus lat. od voska) su komad plavog
pakpapira premazan samo cerovom smolom ili smjesom od cerove smole
s dodatkom rakije lozovae i tamjana koji se zajedno ukuhaju. Koristili su
se kod uboja i kod reumatskih oboljenja. Prijelome kostiju lijeile su osobe
koje su uglavnom samo to radile nisu prakticirali druge oblike lijeenja.
Opekline su se posipale mljevenom kavom, tj. talogom od kuhane kave
(tevlom). Listovi od kupusa su sluili kao oblozi za reumu, proirene vene,
a list kupusa se stavljao na lea i u lijeenju bronhitisa. Perut se suzbijala
pranjem kose prosijanim i prokuhanim pepelom, tzv. lukijom. Ui iz kose
su se istrjebljivale petrolejem.
Ovo je samo dio ljekarija koji se u prolosti koristio u lijeenju
352
pukom medicinom. Zamjetan je utjecaj raznih kultura koji su bili na naim

prostorima u prolosti kao i utjecaj raznih poznatih travara (dr. Sadikovi
iz Ljubukog i travar Rade Marui iz Mostara) koji su u novije vrijeme
izdali knjige koje se mogu nai kod pojedinaca i danas. Za mnoge naine
lijeenja ne moe se nai nikakav znanstveni dokaz o njihovoj efikasnosti
osim sugestivnog djelovanja na pojedinca.
7. Analiza uzroka smrti na temelju matinih knjiga umrlih od
1917. do 1941. godine
Najstarija vrela koja pruaju uvid u distribuciju i uzroke umiranja
su matine knjige umrlih. Za naselja upe Stjepan Krst sauvane su za
razdoblja od 1917. do 1940. godine (Matice upe Rotimlja). Analizirajui
njihove upise moe se zakljuiti od ega su nai preci umirali i u kojoj
su ivotnoj dobi. Kako su samo u rijetkim sluajevima oboljeli dolazili
do lijenika ili bolnice u Stocu ili Mostaru uzroke smrti su utvrivali
sveenici po podacima dobivenim od rodbine. Zbog udaljenosti upnika,
koji je dolazio iz Prenja, Stoca ili Rotimlje, umrli bi bili pokopani bez
sveenika, a naknadno bi bili upisivani u matine knjige. Tako je u
mnogim sluajevima uzrok smrti koji je unesen bio pretpostavka pa tako
kao razlog smrti nalazimo, primjerice, crkavac, prehlada droba, upala
mozga, zatrovanje krvi. Ima i zanimljivih upisa, primjerice, otisnuo se
niz stijene. Iako je tijekom 1918, 1919. i 1920. godine harala epidemija
panjolice samo je za dvije osobe upisan taj uzrok smrti, premda je
uoljiv porast broja umrlih u tome razdoblju. Takoer, u razdoblju 1917.
i 1918. nekoliko osoba je umrlo od gladi, to odgovara podacima da je
Hercegovinu tih godina pogodila strana glad. Tih godina je fra Didak
Bunti tisue djece slao u Slavoniju da bi ih spasio od gladi. I iz ovih naih
sela manji broj djece je poslan u Slavoniju.
Bolest koja je u ovom razdoblju odnijela najvie ljudskih ivota
je bila suica (tuberkuloza). Vie je osoba umrlo od tuberkuloze (61)
nego prirodnom smru, od starosti (57). Takoer je zanimljivo da je
1934. godine dosta djece umrlo od kalja. to je bio pravi uzrok kalja
ne znamo, moe se samo pretpostaviti da je bila moda upala plua ili
neki oblik gripe. Najvei broj umrlih od iste bolesti tijekom jedne godine
uzrokovao je arlah 1929. godine. Tada je umrla 21 osoba, uglavnom
djeca. Nekoliko obitelji je te godine izgubilo po dvoje, pa ak i troje djece.
A bilo je sluajeva smrti djeteta i jednog od roditelja. Najvea tragedija
zasigurno je pogodila suprunike uru i Anu Kevo kojima je u razdoblju
od 1924. do 1938. umrlo estero djece, a sedmi sin Ljubo poginuo je
1943. godine. Ukupan broj umrlih u razdoblju od 1917. do 1941. godine
upisan u matine knjige umrlih je 443. Broj umrlih kojima je nepoznat
uzrok smrti je 114. ak je 113 djece umrlo u dobi do pet godina, od ega
353
njih 55 prije navretka prve godine ivota. Najee razdoblje u godini

u kojemu se umiralo su proljee, oujak i travanj. Neto je vei broj bio
umrlih mukaraca. Tijekom ovog razdoblja zabiljeena su tri ubojstva i
tri samoubojstva.14 Gledajui po selima upe najvei broj umrlih je bio s
Donjega Brtanika (121), zatim s Ljubljenice (92), sa Stjepan Krsta (90),
s Gornjeg Brtanika (73) te Dabrice (62).
8. Zakljuak
Stanovnitvo naselja upe Stjepan Krst kroz povijest su dijelili
sudbinu drugih stanovnika Donje Hercegovine. ivjelo se siromano i bez
obrazovanja to je pogodovalo razvoju i irenju raznih zaraznih bolesti
koje su bile i najvei uzrok smrtnosti u naim krajevima. Glad, epidemije
i ratovi trali su ovaj narod stoljeima, ali se on uspio oporaviti i prebroditi
sve krize. Osnovni nain lijeenja bila je puka medicina koja je, osim
pojedinih uspjenih metoda, uglavnom imala sugestivni uinak. Meutim,
kako drugih mogunosti lijeenja nisu imali ne udi velika ukorijenjenost
ove vrste lijeenja ak i u sluajevima kada je posve iracionalna i granii
s praznovjerjem. Pomaci u dostupnosti zdravstvene zatite osjetile su
se tek nakon dolaska Austro-Ugarske Monarhije. Osnivane su bolnice i
ljekarne u Stocu i Mostaru koje su uinile dostupnim dostignua moderne
medicine i stanovnicima ovih sela. Razvojem moderne infrastrukture i
obrazovanja, nakon ezdesetih godina prolog stoljea, te dolaskom
podrunih ambulanti i procjepljenou djece protiv zaraznih bolesti
smanjen je morbiditet i mortalitet u tim selima.
Sluaj Janka Maria sa Stjepan Krsta, koji je pronaen mrtav na Maslinama, a

upisan kao samoubojstvo, u najmanju je ruku sumnjiv. Po sjeanjima starijih mjetana
sela, a oni su to uli od njegovih suvremenika, Janko je bio seoski knez, smatran je
imunijim u selu, nije pokazivao znakova psihikog poremeaja.
14
354
Kazimir Ragu
HEALTH IN THE TERRITORY OF THE PARISH OF STJEPAN
KRST: HOW DID THEY TREAT ILLNESS IN THE PAST AND
WHAT WERE THE CAUSES OF DEATH
Summary
This article discusses health on the territory of the Parish of Stjepan
Krst, its history, development and that which preceded it. Due to the
geographic isolation and distance from towns and physicians, the local
population was forced to cope and treat illnesses how they knew best and
could. A major influence was the so-called folk medicine that was mainly
centered on individuals who had the privilege and specific knowledge
to aid with ailments. These healings were mostly based around prayers.
There is also an analysis of the causes of death based on death records of
the parish of Rotimlja to which until 1974, the settlements of the parish of
Stjepan Krst belonged to.
355
356
Miho Ivankovi, dipl. ing,

Mostar
INFRASTRUKTURNI RAZVOJ NASELJA UPE

STJEPAN KRST
lanak obrauje infrastrukturni razvoj naselja upe Stjepan Krst kroz 20.
stoljee. Geografska i prometna izoliranost uvjetovala je zatvorenost ovih
naselja sve do polovice 20. stoljea. Ceste su se poele praviti tek pred II.
svjetski rat, kada je dolo do eksploatacije rude boksita kojom je podruje
upa bogato. Rudnici boksita su imali veliku ulogu i u kasnijem prometnom
povezivanju te elektrifikaciji tog podruja. Potpuni infrastrukturni razvoj je
bio netom pred Domovinski rat, ali tada je iseljavanje u gradove, a kasnije
i rat, presudno djelovalo na iseljavanje i naputanju tog kraja, unato, tad
ve prilino razvijenoj infrastrukturi.
Kljune rijei: infrastruktura upe Stjepan Krst, ceste, prijevoz

uenika, struja, telefon
1. Uvod
Zbog svoga zemljopisnog poloaja i prometne izoliranosti podruje
upe Stjepan Krst je kasnilo sa svim vidovima infrastrukturnog razvoja.
Sve do poetka 20. stoljea ta rubna naselja su bila posve prometno
izolirana. ini se da su bolje bila prometno povezana u prvim stojeima
poslije Krista nego u suvremeno doba. Naime, to je podruje ve od
prethistorije bilo sjecite mnogih putova. Najznaajniji od njih je bio
onaj iz pravca Vidova Polja preko Kukaue, Krivodola uz Crnugovac
na Tovariju. Odatle je iao uz etkovu vodu, gdje se ravao na dva,
jedan koji je nastavljao preko Dobrijenja i Stjepan Krsta uz Kremnice
preko Jasene na sjever, a drugi koji je iao preko Kalue, pijenika i
Borievine na sjever. To su bili planinski putovi kojima su planitari od
najstarijih vremena iz donje Hercegovine ili na sjever. Ispod Crnugovca
se sigurno jedan put odvajao i preko Ljubljenice i Dobrovia prema
Dabrici. S ua Bune je iao put preko Rotimlje, Donjeg Brtanika pa
preko irokoga Dola i Kalue na pijenik i dalje spomenutim trasama.
Do novijeg vremena je bio vrlo aktivan konjski put i iz pravca Mostara
i Blagaja kroz Vranjevie i Borov do na Stjepan Krst iji su nastavci bili
putovi niz Dabricu.
Miho Ivankovi je roen na Stjepan Krstu 1965. godine. Diplomirao je
elektrotehniku na Elektrotehnikom fakultetu u Sarajevu. Zaposlen
je u poduzeu Hrvatske Telekomunikacije d.o.o. Mostar.
Jedan od glavnih putova u doba helenizma i Rimljana iao je iz

Narone za Sarajevsko polje. Iao je preko donjih Dubrava i Hodova, pokraj
gomile na Dupcima (Martinovia gomile) gdje se kod Babine gomila spajao
sa spomenutim putom preko Tovarije. Dalje je iao dalje preko Donjeg
Brtanika i Stjepan Krsta prema Nevesinju.1 Ovaj put je u rimsko doba
bio pravi magistralni put na irem podruju. Bio je izgraen za vrijeme
vladavine drugog rimskog cara Tiberija (14.-37.) i njegova velikog
graditelja i namjesnika Dalmacije Publija Kornelija Dolabele (14.-20.).
Tragovi te ceste vide se i danas na nekoliko mjesta, a dokaz njenog
postojanja je i rimski miljokaz s natpisom iz doba cara Flavija Valerija
Konstancija i cezara Flavija Valerija Severa iz 305/7. godine nakon Krista
pronaen na etkovoj vodi izmeu Donjeg Brtanika i Stjepan Krsta.2
Slika 1. Tragovi rimske ceste (kolotrazi), usjeeni u kamen na Kremnicama

(foto Miho Ivankovi)
2. Prometno povezivanje u 20. stoljeu

Tridesetih godina 20. stoljea dolo je do otvaranja rudnika boksita
u Dabrici. Rudnik boksita su 1938. godine otvorili Vlado Pudar iz
apljine i uro Banovi, Crnogorac iz Pei. Banovi je bio nadzornik
ekog poduzea Rudnica d. d. Dubrovnik koje je osnovano 1939. godine
u Beogradu, a Pudar poduzetnik koji je gospodario svim rudnicima u
Opirnije vidi u: Ivo Bojanovski, Prilozi za topografiju rimskih i predrimskih
komunikacija i naselja u rimskoj provinciji Dalmaciji, Prethistorijska i rimska cesta
Narona Sarajevsko polje s limitrofnim naseljima, u: Glasnik Centra z balkanoloka
ispitivanja 15. Sarajevo: ANUBIH, 1978: 51-126.
2
Miljokaz je pronaao i prenio u Zemaljski muzej u Sarajevu iro Truhelka
osamdesetih godina 19. stoljea. Opirnije vidi u: iro Truhelka, Prilozi rimskoj
arheologiji Bosne i Hercegovine. Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, 4,
(1892): 364-365. Donji dio miljokaza se nalaz u zaviajnoj kui u Hutovu.
1
358
M. Ivankovi: Infrastrukturni razvoj naselja upe Stjepan Krst
Hercegovini. Poto je teren Dabrice bio nepristupaan, radilo se preteno

na izgradnji ceste. Boksitna rudaa je prevoena na konjima do Crnugovca
gdje je pretovarana u kamione i odvoena u Mostar. Glavna prometnica
koja povezuje Crnugovac i Dabricu raena je sredinom tridesetih godina
prolog stoljea. Izvoa radova je bila spomenuto eko poduzee. dok
su radnici bili iz zapadne Hercegovine koji su imali iskustva u radovima
zidanja serpentina kamenom. Naime, zbog velike razlike nadmorske
visine i uspona izmeu Crnugovca i naselja upe Stjepan krst trebalo je to
rijeiti serpentinama koje su pola zidane, a pola ukopavane u brdo.
Boksit je bio zasluan i za nastavak prometnoga povezivanja
Stjepan Krsta s tom cestom. Naime, poetkom ezdesetih godina utvreno
je postojanje boksitne rude i na lokalitetima Leevci i Ljubljenska
gradina. Zbog tih nalazita je 1956/57. godine probijena i izgraena cesta
Gornja serpentina-Ljubljenska gradina te Dobrovi-Leevci. Radove je
financiralo poduzee Rudnici boksita Mostar, a radove je izvodio Vido
Mari s Ljubljenice koristei pri tome uglavnom domau radnu snagu.
Slika 2. Probijanje ceste Ljubljenica-Dabrica

(Iz obiteljskog albuma Mladena Maslaa)
Sredinom ezdesetih (1965/66) godina mjetani Stjepan Krsta i

Gornjeg Brtanika izgradili su dio puta od Leevaca do Stjepan Krsta i
Gornjega Brtanika. Radovi su izvoeni po principu raspodjele ukupne
duine na broj obitelji, svaka obitelj je odradila svoju dionicu. itelji Stjepan
Krsta su preferirali krau dionicu Leevci-Stjepen Krst, pokraj Kukriinih
kua, ali su u dogovoru s mjetanima Gornjeg Brtanika izmijenili trasu
ceste koja je ila preko Splava i Dobrijenja kako bi se to vie koristila
zajednika trasa za Stjepan Krst i Gornji Brtanik. Tako je ta cesta putena
359
u promet ve u jesen 1965. godine kada je prvi traktor dovezao dasku i

ostali graevinski materijal za gradnju kue Boka Ivankovia na Stjepan
Krstu. Mrea seoskih putova je raena prema potrebama, svatko je od
glavne seoske prometnice radio do svoje kue.
Po istom su principu i mjetani Donjeg Brtanika odradili dionicu
od rudnika na Ljubljenskoj gradini do kole na Donjem Brtaniku. Zbog
kole na Donjem Brtaniku, koja je bila jedina kola za sva naselja
upe, bilo je potrebno prometno povezati Donji Brtanik i Stjepan Krst.
Izgradnja prometnice je raena 1974. godine po principu podjele ukupne
duine prometnice na broj obitelji.
Kako se veina obitelji Stjepan Krsta bavile planitarenjem bilo je
potrebno cestovno povezati Stjepan Krst i naselje Kamenu kako bi se,
preko obanova polja, time skratio put prema Nevesinju. I ova se dionica
puta odradila podjelom na obiteljske dionice 1972/73. godine.3
Slika 3. Konjski put Crnugovac-Ljubljenica 1933. godine (foto: Milman Parry)
3. Izgradnja i asfaltiranje prometnica i poeci organiziranog

cestovnog prijevoza
Narodi Univerzitet Stolac pokuao je 1969. godine uvesti prometnu
liniju kombijem Dabrica-Stolac, ali to nije dugo trajalo. U jesen 1970.
godine upisuje se u osnovnu kolu u Stocu desetak aka. Tada poinje
Prilikom prikupljanja podataka od pomoi su mi bili sljedei sugovornici kojima
se iskreno zahvaljujem: Bokan Pulji-Handi, Stanko Mari, Boko Ivankovi, Vinko
Obradovi, Ante Marijanovi, Marko Previi, Ivica i Anto Pulji te don Slavko Masla.
3
360
njihov organizirani prijevoz na relaciji Dobrovi-Stolac i on traje dvije

godine. Poveanjem broja aka i popravkom puta Dobrovi-Stjepan Krst
minibus je poeo voziti i na relaciji Stjepan Krst-Stolac. Kako je sve vei
broj aka kretao u kolu bilo je potrebno uvesti autobusnu liniju DabricaStolac pa je ona i uvedena 1973. godine. Prometovala je starim putem
preko Krivodola. Izgradnjom ceste Hodovo-Crnugovac ova linija je 1975.
godine preusmjerena preko Hodova. Preusmjeravanjem ove linije preko
Hodova svi aci iz naselja upe Stjepan Krst morali su pohaati Osnovnu
kolu u Hodovu jer im ej ona bila najblia kola. Do 1978. godine djeca
i putnici su prevoeni ovim jedinim autobusom prema Stocu. Kako se
poveavao broj djece koja su se upisivala u kolu, a i sve vee potrebe
stanovnitva za prijevozom, ovaj jedan autobus je postao nedovoljan.
Rjeenje je pronaeno u uvoenju kombi prijevoza aka koji pohaaju
kolu na Hodovu. Djeca iz Dabrice su i dalje koristili autobusni prijevoz,
a kombi je prometovao na relaciji Stjepan Krst-Hodovo-Stolac. Koristili
su ga iskljuivo aci dok su ostali putnici morali pjeaiti do Dobrovia,
na autobus koji je nailazio iz Dabrice. Tako je bilo sve do poetka
osamdesetih godina kad je uvedena autobusna linija koja je zamijenila
dotadanji kombi prijevoz.
Slika 4. Autobus Dubrava kakav je preko dva desetljea prometovao na relaciji Stjepan
Krst-Stolac
Uz pomo Rudnika Boksita Mostar mjetani Stjepan Krsta i Gornjeg

Brtanika su 1982. godine asfaltirali cestu Dobrovi-Stjepan Krst, a uz
pomo rudnika 1984. godine asfaltiran je i dio ceste Crnugovac-Dabrica.
Dvije godine kasnije, ponovno u organizaciji rudnika boksita, asfaltirana
je cesta Hodovo-Crnugovac. Asfaltiranjem dionice ceste od Gornje
serpentine do Donjeg Brtanika i od Donjeg Brtanika do Stjepan Krsta,
361
1987. godine, sva sela upe Stjepan Krst dobila su asfaltiranu cestovnu
infrastrukturu. Ukupna duina tih putova je iznosila oko 20 km.
4. Elektrifikacija
Elektrifikacija sela u naseljima upe Stjepan Krst poela je sredinom
sedamdesetih godina, 1975/77. Visokonaponska mrea je raena trasom
trafo-stanica u Grivakoj ulici (Hodovo) preko Ljubljenice do vorita
na Dobroviu. Od ovog vorita visokonaponska mrea se ravala prema
Ljubljenici, Dabrici, Stjepan Krstu, Donjem i Gornjem Brtaniku. Svako
selo je imalo svoju trafo-stanicu s propadajuom niskonaponskom
mreom.
Mjetani su sudjelovali u izvoenju graevinskih radova (kopanje
rupa, raznoenje i postavljanje stupova, razvlaenje ice) dok su strune
radove izvodili djelatnici Elektro jedinice Stolac. Nabavu materijala
financirali su mjetani i Opina Stolac. Mjetani su imali ugovor s
Duhanskom stanicom Stolac o sadnji duhana gdje se prihod od prodaje
duhana prebacivao na raun za elektrifikaciju po selima. Svako selo je
posebno ugovaralo izgradnju niskonaponske mree za svoje podruje.
Mjetani su bili duni iskopati rupe, raznijeti stupove i razvui icu,
montaerske radove bi radile strune ekipe. Zbog razuenosti domainstava
u Dabrici radovi na elektrifikaciji sela su kasnili nekoliko godina pa je
struja dola tek 1982. godine, jedino su pogoni rudnika bili opskrbljeni
elektrinom energijom. Akcijama su rukovodili predstavnici sela, Stanko
Mari (Stjepan Krst), Boko Pulji-Bokan (Gornji Brtanik), Vidoje
Masla- Ljubljenica i uro Obradovi-Donji Brtanik, dok je koordinaciju
svih sela upe vodio je upnik, don Slavko Masla.
5. Telekomunikacijska infrastruktura
Mjesna zajednica Hodovo je 1988/89 izgradila telekomunikacijsku
mreu na svom podruju kojom je od naselja upe Stjepan Krst bila
obuhvaena jedino Ljubljenica. Izgradnju mree i nabavu centrale
financirali su mjetani, plaajui telefonski prikljuak od 2.000 do 4.000
njemakih maraka, dok je mreu odravala slubena Pota. Mrea je bila
kombinirana, podzemno-zrana s ogranienim kapacitetom, podzemna je
bila izgraena do Crnugovca, a odatle do Ljubljenice je bila zrana mrea
(kabel na stupovima). Komutacijsko vorite nalazilo se u prostorijama
Doma na Hodovu. Zbog tehnikih uvjeta nisu se mogle osigurati telefonske
usluge u drugim selima upe bez uvoenja novih komutacijskih vorita
to je iziskivalo znatno vea ulaganja.
362
6. Zakljuak
Naselja upe Stjepan Krst su sve do tridesetih godina 20. stoljea
bila prometno izolirana. Prijevoz robe se uglavnom obavljao na konjima,
a potreba za dalja putovanja nije ni bilo pa se ilo uglavnom pjeice.
S druge strane nije nitko ni dolazio u ta rubna naselja, osim filanaca i
umara. Otvaranjem rudnika u Dabrici, a kasnije na Donjem Brtaniku,
Stjepan Krstu, probile su se primitivne i uske makadamske ceste koje su
sluile, prije svega, za prijevoz rude boksita. Tek u drugoj polovici 20.
stoljea dolo je do povezivanja svih naselja cestovnom, makadamskom,
infrastrukturom koje su malo prije Domovinskoga rata asfaltirane.
Elektrifikacija navedenih naselja obavljene je relativno kasno, tek
osamdesetih godina 20. stoljea. Telefonsku infrastrukturu su imali samo
pojedinci na Ljubljenici i to tek neposredno pred Domovinski rat. I tako
se moe zakljuiti dok je bilo naroda nije bilo cesta i struje, a njihovim
dolaskom i normalizacijom ivotnih uvjeta doao je rat koji je sve to
unitio i, to je najgore, narod raselio. Danas sva naselja imaju i asfaltnu
cestu, veina domainstava je ponovno dobila i struju, ali i jedno i drugo
koriste uglavnom za posjet preko vikenda.
Miho Ivankovi
INFRASTRUCTURAL DEVELOPMENT OF THE
SETTLEMENTS IN THE PARISH OF STJEPAN KRST
Summary
This article elaborates on the infrastructural development of the
settlements in the parish of Stjepan Krst through the 20th century. The
geographic and transportation isolation influenced the closeness of
these settlements until the second half of the 20th century. Roads were
constructed just prior to the Second World War as the exploitation of
bauxite commenced and for which area of the parish of Stjepan Krst is
rich in. The bauxite miners had a major role in the later development of
transportation links and electrification of that region. The infrastructural
development was completed just prior to the start of the Homeland War,
but then emigration to the cities and later the war itself had a crucial effect
on the emigration and abandonment of that region despite a then quite
well developed infrastructure.
363
364
ima Mari, dipl. oec.,

Ivani Grad
ZEMLJORADNJA KAO GLAVNA GOSPODARSKA

DJELATNOST U NASELJIMA UPE STJEPAN KRST
lanak opisuje glavnu gospodarsku djelatnost u naseljima upe Stjepan
Krst zemljoradnju te glavne poljoprivredne kulture koje su se uzgajale i
od kojih se ivjelo. Opisani su postupci na koji nain se obraivala zemlja,
sijale itarice i dobivalo brano, s kojim sredstvima i s kakvim uincima.
Opisana je glavna kultura od koje se namicao novac, duhan, i proces
njegove proizvodnje. Donesen je osvrt i na politike prilike nakon II.
svjetskoga rata koje su odredile poratni razvoj zemljoradnje, kao i ostalih
gospodarskih djelatnosti od kojih se ivjelo na selu.
Kljune rijei: upa Stjepan Krst, zemljoradnja, itarice, duhan,

zemljoradnike zadruge
1. Uvod
Glavna grana privreda koja je osiguravala preivljavanje
stanovnitva naselja upe Stjepan Krst bila je poljoprivreda, odnosno
zemljoradnja i stoarstvo. Te su se dvije grane toliko ispreplitale da su
jedna bez druge bile neodrive. Gledajui kroz povijest uoljivo je kako
je stalno jedna grana imala prednost u odnosu na drugu i to se, iz nekoga
razloga, povremeno mijenjalo. Meutim, to su bile djelatnosti koje su
omoguavale tek golo preivljavanje tamonjeg stanovnitva.
Geografski poloaj (smjetaj na tzv. gornjoj stubi) koji karakterizira
neogen, a veim dijelom fli velikog prostiranja, uvjetovao je razvoj uma
i obradive povrine to je omoguavalo, uz umjerenu klimu, kombiniran
razvoj zemljoradnje i stoarstva.1
Klima koja prevladava je izmeu kontinentalne i mediteranske,
iako blie mediteranskoj, od koje se, ipak, razlikuje toplijim ljetima i
hladnijim zimama. S obzirom na to da je velika zastupljenost kamenitog
tla, teren je prilagodljiv toplini jer se kamen brzo hladi zimi, a ljeti brzo
zagrijava, to ima odraz na uspijevanje odreenih biljnih vrsta. Posebno
1
Pero Marijanovi, Kaos i determinizam u BiH. Zagreb: Naklada Juri, 2001: 55-
56.
ima Mari, r. Lonar je roena na Stjepan Krstu 1962. godine.

Diplomirala je ekonomiju na Fakultetu za turizam i vanjsku trgovinu
u Dubrovniku. ivi u Ivani Gradu kod Zagreba.
blagu klimu ima Dabrica koja je, ponajvie zahvaljujui koritu rijeke
Radimlje i utjecaju mora, jedna pitoma kotlina.
Uglavnom je zastupljena bjelogorina uma, ali ima neto i
crnogorine, primjerice Zabrana u Ljubljenskome brdu. uma se koristi
za sjeu za vlastiti ogrjev kuanstava, iako se 70-tih i 80-tih godina uma
sjekla i za prodaju trgovcima iz zapadne Hercegovine i Dalmacije.
Obradive povrine su uglavnom bile u obliku manjih njiva
(oranica), premda je bilo i veih zemljoradnikih povrina gdje je vie
manjih oranica inilo polje, primjerice Brtansko polje, Ljubljensko polje,
itd. Usitnjeni posjedi predstavljali su problem za uvoenje suvremene
mehanizacije te ozbiljnije bavljenje zemljoradnjom.
Slika 1. Pogled s urila na Donjobrtansko polje
Do 2. svjetskoga rata uglavnom se uzgajao krumpir i itarice, ali

samo za kunu upotrebu. Bilo je uvrijeeno miljenje da jedino to moe i
uspijevati na tom podruju. Obrada zemlje je bila jako primitivna. Oralo
se volovima, a tek sredinom 60-tih poelo se orati konjima. Dok se oralo
konjima i volovima, nakon oranja i sijanja (sijalo se runo iz harara
objeenoga o rame) njivu bi se poravnavalo branom koju su vukli volovi
ili konji, a na njoj je stajao ora ija je teina lomila grumenja zemlje i
ravnala njivu. To se zvalo brananje. Kasnije, kada se oralo traktorima,
zemlja se usitnjavala i poravnavala drljaom.
Slika 2. Oranje volovima Martin Handi s Gornjeg Brtanika (iz obiteljskog albuma
Zdravka Puljia)
366
. Mari: Zemljoradnja kao glavna gospodarska djelatnost...
Slika 3. Oranje konjima2
Slika 4. Suvremeno oranje3

Fotografija preuzeta iz Humskog zbornika XII: 553.
Fotografija preuzeta sa http://www.kurir-info.rs/na-oranje-sa-80-konja-upregaogolfa-dvojku-clanak-798303 (pristup 5. svibnja 2014.)
2
3
367
Slika 5. Jaram za oranje volovima4
Slika 6. Oprema za brananje: brana, krelo, tegara i vagir5

4
5
368

Oranice su se gnojile stajskim gnojivom (to je bila velika prednost

u odnosu na dananje koritenje umjetnih gnojiva) koje se na njive nosilo
u starim vreama (obino hararima). Ponetko je imao tralje, odnosno
drvenu nosiljku koju su nosile dvije osobe-jedna sprijeda, druga straga.
Najee se iznoenje gnoja obavljalo uz pomo mobina. Iskupilo bi se
10-tak mladia i djevojaka pa bi se uz pjesmu i mladenake nestaluke
lake posao obavio. Tek 70-tih godina poela su se nabavljati konjska kola
pa se na njima izgonio i gnoj. Do neto znatnijeg razvoja zemljoradnje
dolo je krajem 60-tih i 70-tih godina kada su se poeli nabavljati traktori
i motokultivatori (freze), to je znailo veliki napredak u obradi zemlje.
Time je olakana i ubrzana obrada zemlje, iako jo uvijek daleko od
suvremenog naina. Prvi traktor je nabavio Rajko Rupar 1969. godine.6
2. Uzgoj itarica kao osnovne kulture i glavnog prehrambenog
sredstva za ivot
Kroz prolost se zemljoradnja zasnivala na onim kulturama koje
su bile nune za opstanak, odnosno itarice od kojih se pravilo brano.
Sijalo se svega po malo, koliko za potrebe ovjekove prehrane, toliko i
za ishranu stoke. Sjetva se obavljala u jesen (ozima) i u proljee (jara).
Ra, penica i ozimi jeam su se sijali u jesen, a u proljee jari jeam
(jarik), zob i kukuruz. Osim ita koristila se i slama za zimsku ishranu
stoke te kao prostirka. Slama od rai se koristila za pokrivanje kua i tala.
Koristila se takoer i za punjenje slamarica, koje su imale ulogu dananjih
madraca, kao i za jastuke. Tako su se, uvijek nakon vridbe, sve slamarice
i jastunice istresale i punile novom slamom. Bilo je pravo zadovoljstvo
lei na novu slamaricu koja je nekoliko noiju bila visoka i udobna dok se
slama ne bi slegla.
Kroz dugi niz godina uzgoj itarica, od poetka toga procesa (oranja)
pa do zavretka (mljevenja ita), obavljao se na primitivan i za ovjeka
vrlo teak nain. Zrelo ito se elo srpom, ali se ezdesetih godina, osim
rai, poelo kositi kosom. Ra se i dalje ela srpom kako bi se sauvala za
pokrivanje tala.
Jo i danas (2014. godine) oru i Rajko i traktor, iako je Rajku 80, a traktoru 44
godine.
6
369
Slika 7. Koevina ita7
Pokoeno ito se suilo jedan dan na njivi u otkosima, a sljedei dan,

rano ujutro dok ima rose da se klasje ne otrese, se skupljalo u naviljke.
Naviljci su se na sijenskim kocima (kolcima ) prenosili na sporedni dio
guvna (gumna) gdje e biti vridba ita. Ako se ne bi odmah vrhlo, ito
se plastilo u plast. Prije nego bi se ito razbacalo po guvnu, trebalo je
pripremiti guvno. Prvo bi se dobro naotrenom (nabruenom) kosom
guvno pokosilo (ouljalo) tako da bi na njemu ostala gotovo samo zemlja
i vrlo malo trave. To se radilo iz razloga da bi kasnije bilo lake smesti
ito iz guvna. Zatim bi se guvno polilo vodom kako ne bi prailo prilikom
vridbe. Na poliveno guvno nabacivalo se ito. Znalo se tono koliko u
jednu slamu ide naviljaka. Kada bi se ito nabacilo, na guvno bi se uvodili
konji koji e vrijei ito. Obino su bila tri ili etiri konja, uoglavljeni
pojedinano, a sve oglave skupa drala bi osoba koja je stajala u sredini
i tjerala konje da tre u krug kako bi kopitama odvajali zrno od slame.
Nekoliko bi osoba stalno drvenim vilama podbacivalo slamu koju bi konji
rastjerali trei po guvnu. Nakon nekog vremena je trebalo okrenuti svu
slamu, odnosno napraviti pretresanje slame. Poelo bi se s jednog mjesta
i idui u krug sva bi se slama vilama protresala i prebacivala na drugu
stranu. Kada je pretresanje bilo gotovo, ponovo bi se u guvno uvodili
konji koji bi trali sve dok se i posljednje zrno ne bi odvojilo od slame.
Domain bi uzimao u ruku slamu i gledao ima li jo zrna pri njoj. Ako je
domain ocijenio da je ito obreno, izvodili bi se konji iz guvna nakon
ega bi se odmarali te hranili i pojili. Slama se skidala s guvna gurajui je
vilama prema vratima pojate gdje se skladitila za zimsku ishranu stoke
ili za prostirku.
7
370
Slika 8. Vridba (vrevina) ita na Donjem Brtaniku
Nakon to bi se skinula sva slama ito se ipkovim metlama,

grabljama i lopatama prikupljalo (smjetalo) na hrpu u sredinu guvna. Ako
se stiglo isti dan, i ako je bilo vjetra, hrpa se prebacala. Radilo se tako
da se na drvenu lopatu izduenoga oblika, zagrabilo ito sa hrpe koje je
bilo pomijeano sa pljevom i bacalo visoko u zrak kako bi vjetar otpuhao
pljevu na jednu dok bi zrna ita padala na drugu stranu. Jedna ili dvije
osobe bi umjetale ito, a to je podrazumijevalo da grabovim granama
dugih drki (tzv. umjetima) skidaju sa ita ono to vjetar ne odnese (npr.
slamke, klas..). Pljeva (pjeva) se kupila u vree i ostavljala negdje u kraj
pojate uz slamu i u zimsko vrijeme, kao malo kvalitetnija hrana, davala
se kravama nakon teljenja kako bi imale dovoljno mlijeka za telad.
ito se nakon toga mjerilo kantarom. Meutim, prije vaganja kantarom
procjenjivalo bi se koliko u hrpi ima ita. To se radilo tako da se drak
drvene lopate kojom se ito prebacalo zabode u sam vrh hrpe (prije toga
bi se hrpa lopatom i metlama pribacila) i zabiljei se noktom visina na
drku do kuda je bilo ito. Zatim bi se izbrojilo koliko palaca ima. To
je bila jedna igra kada se zaboravljalo na svu teinu posla i uljeve na
rukama. ito se zatim sipalo u harare. Svaki se harar mjerio kantarom
i tako se znalo tono koliko kojega ita ima. Sa guvna se ito odnosilo
kuama i sipalo u koeve, odnosno velike okrugle koare od isprepletenog
prua oblijepljenog smjesom svjee govee balege i pljeve. najee su
bili smjeteni na gredama tala, iznad stoke. Iz koeva se ito gonilo na
mljevenje, opet na konjima, u mlinice u Blagaj, na Bunu, Dabricu, na
Ljubljenicu, a nekada i Stolac. Za manje potrebe mljevenja se koristio
runi rvanj.
371
Slika 9. Mljevenje ita runim rvnjem8
Tako se dobivalo brano za kunu eljad, a stoci se davalo ito u zrnu.

Meutim, nije sva stoka imala isti tretman to se tie davanja ita. Na prvom
mjestu su bili orai volovi i jahai konji koji su bili, u neku ruku, domainovi
miljenici i koji su se, vrlo esto, posuivali susjedima i prijateljima za
odreene svrhe. Njima se potvrivao imovinski status u selu. Tek iza njih
na red za davanje ita dolazile su krave pred teljenje ili neposredno nakon
toga, bikovi za rasplod (junci), telad pred prodaju na pazaru itd...
Kada je vridbu konjima zamijenila vridba traktorima, posao je
obavljan bre i puno lake. Nisu se vie naviljci nosili na sjenskim kocima
ni vree ita na leima do koeva. I sama vridba u guvnu obavljana je
bre. Meutim, ljudi su se alili da stoka slabije jede slamu jer je imala
miris po nafti. Pred sam Domovinski rat pojedinci su nabavili kombajn pa
se otada etva obavljala kombajnom.
Osim jema i penice, rai, ilja i prosa sijao se i kukuruz. Potrebe
za njim su bile puno vee nego to se proizvodilo. Ljudi su vie uzgajali
svinje za to se koristio najvie kukuruz. Osim svinjama, kukuruz se davao
i ostaloj stoci. Sve do osamdesetih godina ilo se organizirano u berbu
kukuruza u Banat i Baku. Ili su uglavnom mladii i djevojke u skupinama
od 15, pa nekada i do 70 osoba. Kada bi doli na odredite, dijelili bi se
u manje skupine, a svaka je skupina imala svoga vou. On je nalazio
posao za radnike, pregovarao sa gazdama o plai, o smjetaju radnika, itd.
Berai kukuruza su najee noevali po talama ili naputenim salaima.
Kukuruz su brali runo, esto u blatu i vodi. Ipak, zaraditi tonu do tonu i
pol kukuruza za mjesec dva, znailo je da obitelj nee biti gladna. Plaalo
8
372
se kukuruzom koji se nakon zavrene berbe otpremao vagonima za Mostar

ili apljinu, a zatim kamionima do Crnugovca ili Dobrovia, a onda na
konjima do kua. Kasnije, kada je cesta dola do svakoga sela, kamionima
se iz Mostara i apljine kukuruz dovozio direktno u sela. Uz vrlo teak
posao u tim berbama kukuruza nakon dovoza kukuruza kui radnike su
ekali i problemi prilikom podjele kukuruza. Uvijek se netko osjeao
zakinut ili prevaren.
to se tie povrtlarstva u periodu nakon 2. svjetskoga rata, ono se
svodilo iskljuivo na sadnju krumpira i luka te neto kupusa, repe, graha,
bostana i tikava. Smatralo se da druge kulture ne mogu niti uspijevati,
dok su neki smatrali da se povrem ne treba zauzimati obradivo zemljite
i troiti stajski gnoj na utrb itarica. Ipak, sedamdesetih i osamdesetih
godina poele su se uzgajati razne vrste povra za svoje potrebe. Jedino
bi pojedine kulture prispijevale neto kasnije nego u junijim krajevima.
Uzgajala se rajica, paprika, mrkva, mahunarke, kupusnjae, dinja i
lubenica (pipun i karpuza). Po sjeme krumpira se ilo uglavnom u sela
nevesinjskoga kraja jer je tamo bio najbolji krumpir. Planitari iz nae upe
su uzgajali krumpir u planini pa se i od njih uzimalo vrlo kvalitetno sjeme
u proljee, iako nikada taj krumpir, posaen u naim selima, nije mogao
biti rodan i kvalitetan kao u planini. Nekada se sadilo malo krumpira pa je
trajao tek do Boia jer je uz brano bio osnovna namirnica u kuanstvu.
Kasnije, osamdesetih godina situacija se promijenila.
Vrtovi su gnojeni stajskim gnojivom i bez koritenja bilo kakvih
pesticida. Nije se sadilo za trgovinu i ekalo se da prirodnim tokom
povre raste i dozrijeva. Za razne nametnike i bolesti na povru kao i na
vou ljudi su koristili prirodne pripravke koji nisu tetili ni ljudima ni
ivotinjama, primjerice potapala bi se kopriva u vodu i tom otopinom bi
se pricalo protiv biljnih uiju i buhaa.
Voarstvo je takoer bilo zastupljeno, ali ne znaajno. Uspijevale
su jabuke, kao to su stare plemenite sorte alakrnja, Senabija, Zukva,
Ljutica, Petrovaa, Ilinka. Kruke su bile poznate pod nazivima Trnovae,
ijae, Hljebare kao i neto plemenitije vrste. Sadile su se i ljive: plave
Modrulje, ute Jajare te crvene i ute Danarike. Od ljiva se pravila rakija,
a vrlo rijetko pekmez. Bilo je i poneko stablo marelica (kajsija) iji plodovi
su bili daleko krupniji od dananjih sorti. Uspijevale su i vinje, trenje i
dunje. Posebno su bile poznate donjobrtanske i dabrike trenje. U ta dva
naselja su se sadili i vinogradi. Prvi vinograd na Donjem Brtaniku, onaj
Lovre Paina, bio je zasaen jo dvadesetih godina 20. stoljea. Onima
koji su ili u kolu na Donji Brtanik ostao je u sjeanju i stari bajam
kod olinih letava, kojega je djed olo tapom uvao od kolske djece.
Tek osamdesetih godina poeli su pojedinci saditi vonjake. Meutim, to
vie nisu bile otporne voke kao one starinske saene u mrginjima. Ove
nove su traile obradu od oranja, gnojenja, pricanja protiv nametnika i
373
raznih bolesti. Ako im nije bila pruena sva panja i skrb koju trae, nije
se moglo raunati na znatniji urod. Oito je da su novi ivotni uvjeti, kako
za ovjeka, tako i za sav ivi svijet, toliko izmijenjeni u odnosu na ranije
godine da ni ovjek niti ita drugo ne moe opstati bez lijekova, odnosno
kemikalija.
U isto vrijeme kada i vonjaci, zasaeni su i prvi vinogradi, koji
su vie bili kao pokus i elja da se dokae da i tu uspijeva sve ono to i
u okolici. Na Stjepan Krstu vinograde su zasadili Niko i Marijan Lonar,
Frano, Spasoje i Kreo Kevo te Mirko i Stanko Mari. Na Gornjem
Brtaniku vinograde su imali Frano i Damjan Pulji, a na Donjem Brtaniku
Jozo, Vinko i ure Obradovi, Mato Mari i Mirko Peri. Obzirom da
vinogradi, povrinski, nisu bili veliki, tako ni urod nije bio toliki da se
nosilo na trite. Proizvodilo se za sebe. Pravilo se vino i rakija za svoje
potrebe, a esto, ako je bila loa godina, uspjelo bi se pojesti sav urod.
3. Uzgoj duhana
Veliki broj obitelji, pogotovo u onima gdje je bilo dosta lanova,
uzgajao je duhan, to je do osamdesetih godina 20. stoljea bio glavni
izvor prihoda. Uzgoj duhana je bio mukotrpan i dugotrajan. Sastojao od
nekoliko faza. Zapoinjao je ve u veljai zaklijavanjem sjemena, zatim
pripremanjem njive za sadnju (oranje, gnojenje stajskim gnojivom),
sadnjom i okopavanjem. Proces bi zavravao krajem godine, u prosincu
gonjenjem duhana na vagu.
Slika 10. Posaeni i okopani duhan9

9
374
Nakon to bi sadnice dovoljno odrasle, zapoinjala bi berba zrelih

listova i njihovo nizanje na kanafe, odnosno pagu duljine oko 2,5 metra
koja je na oba kraja imala kuku kojom se vjeala na serene (drvene ili
eljezne cijevi na koje su se kaile kanafe). Nizanje duhana se vrilo
plosnatom eljeznom iglom dugakom oko 20 centimetara, na jednom
kraju zailjenom a na irem kraju probuenom kako bi se mogla uvui
paga na koju se nizao duhan.
Slika 11. Branje i nizanje duhana10
Duhan se najprije suio na serenima, a zatim se spremao u prostorije

za to napravljene, ili jo ee u potkrovlja tala i janjila, do jeseni kada se
pripremao za predavanje na vagu. To je znailo da treba duhan demetiti,
odnosno to je bio proces kada se duhan skidao (snizivao) s kanafe nakon
ega se razliivao i slagali u denjkove.11
Slika 12. Suenje duhana na serenima12

Fotografija preuzeta iz Humskog zbornika XII: 526-527.
To su bile bale duhana sloene na drveni podloak u obliku pravokutnika,
otprilike 100x50x50 cm.
12
10
11
375
Kada bi otkupna stanica, Dogana, uglavnom u Stocu ili Metkoviu

objavila datum poetka otkupa duhana, kamionima se duhan odvozio na
predaju u te otkupne stanice. Obino je vie obitelji skupa odvozilo duhan
kako bi ih manje kotao prijevoz. Ranije, dok nije bilo ceste do naih
sela, duhan se na otkup gonio na konjima. esto su seljaci bili varani
i na razne naine zakidani prilikom otkupa duhana, ili u prikazivanju
teine duhana ili u njegovu klasiranju. Ipak, kako je to najee bio jedini
prihod tamonje obitelji, bez obzira na lou cijenu duhana, domain je bio
zadovoljan.
Sadnja duhana je bila pod budnim okom drave koja je imala
iskljuivi monopol. Sve to se proizvelo, trebalo je predati dravi, odnosno
odvesti na otkup. Tako je u proljee, odmah nakon sadnje duhana, vreno
prebrojavanje posaenih struka te je vrena procjena uroda. Na njivu se
pobijala tabla na kojoj su filanci pisali te podatke. Filanci (financi) su bili
dravni slubenici koji su nadzirali sve radnje vezane za duhan. Duhan je
saen u redove tako da je bilo lako izbrojati vodoravne i okomite redove
i pomnoiti te dobiti gotovo toan broj struka duhana. Domiljati seljaci
su pokuavali izigravati filance sadnjom suredica, odnosno redova koji
nisu bili potpuni kako bi ostalo malo duhana za zamotati kiju. Tako su
ostale zapamene smicalice Bjelke Peria-Kudria s Donjeg Brtanika
koji je uvijek, kao dravni neprijatelj, nalazio nain da se naruga vlasti.13
Navedenim metodama drava je htjela doskoiti vercu duhana koji je bio
star koliko i sam njegov uzgoj. Meutim, moe se rei da stanovnitvo
ovoga kraja i nije bilo sklono vercanju duhana. Ako su ostavljali neku
manju koliinu koju nisu predavali na vagu, to je bilo iskljuivo za
vlastitu upotrebu jer je bila rijetka obitelj da u njoj nije bio makar jedan
pua. Meutim, i to malo to se ostavljalo, moralo se skrivati od filanaca
koji su uvijek nenajavljeno posjeivali sela. Sela upe Stjepan Krst su
vie bila tranzitna podruja kroz koja su prolazili verceri iz junih i
zapadnih krajeva (podruja oko Imotskog, zapadne Hercegovine te sela
dubravske visoravni). Bilo da su prodavai iz tih krajeva ili na sjever ili
Od mnogih Bjelkinih zgoda s filancima izdvojili smo jednu: Kada je Kraljevina
objavila da nee u vojsku zvati mukarce koji odgoji najmanje 10.000 struka duhana.
Bjelko je u tome vidio ansu pa se prijavio. Kad je dolo proljee, svi klijaju duhan te ga
siju u rasad nakon ega se on sadi na njivu. Svi rade, samo Bjelko ne. Eto ti filanaca da
broje duhan i procjenjuju urod. U selu prava guva. Nema ale, filanci su u selu. Samo
je Bjelko miran. Pitaju ga filanci je li posadio duhan da broje. On im kae: Ta sjedite,
boji ljudi, kud ste navalili po ovoj vruini. Sjedite tu u kuu pa brojite. Zove enu pa
joj kae: eno boja, deder donesi onu krtolinu s duhanom pa neka ljudi u hladu broje.
Ima vala i 100.000 struka a ne 10.000 koliko ste traili. Filanci u udu gledaju, a Bjelko
e: E, odgojio sam ja to sam obeo u krtolini. Nismo se ni dogovarali poblie gdje treba
duhan odgojiti, pa eto ja u krtolini da vam lake bude brojiti. Iz knjige: Pero Marijanovi,
Duhom protiv tiranije. Stolac: Matice hrvatske, ogranak Stolac, 2007: 103-104.
13
376
su kupci silazili na jug, sve se odvijalo kroz ova sela. Duhan se prodavao
u selima nevesinjskoga kraja, pa ak i do Sarajeva. Duhandije su obino
ili u skupinama jer su tako lake uspijevali pobjei i sauvati duhan u
eventualnim okrajima s filancima. Zbog opasnosti najvei dio puta su ili
stranputicama, i to najee nou, to je predstavljalo mogunost da se
zaluta. Bilo je sluajeva da su i mlade djevojke nosile duhan za prodaju,
obino s nekim od rodbine jer je trebalo i po nekoliko noiju hodati do
odredita pa je trebalo biti s nekim od povjerenja.
Skupine su imale izvidnice kojima su plaali u novcu ili, jo ee, u
duhanu. Duhandije su vrlo esto traile suradnju sa seljanima, pogotovo
s obiteljima uz put i to su, takoer, plaali duhanom. Suradnja se odvijala
tako da je netko od ukuana izviao teren kud trebaju proi duhandije,
pod izlikom da trai izgubljenu stoku, pa dojavi je li slobodno. Ako bi
vidjeli filanca, skrili bi duhandije na najskrovitije mjesto, jer ako ga
nau, odoe obojica u zatvor. Bilo je sluajeva da su filanci bili skriveni
u groblju i ekali plijen. Ako bi uhvatili vercera, odveli bi ga u stanicu,
oduzeli mu duhan i ostavili ga u zatvoru. Ako bi sve sretno prolo, i duhan
se prodao, duhandije bi se vraale kuama vlakom ili autobusom po nove
ture i tako dok ne bi sve prodali. Tako se postupak ponavljao iz godine u
godinu, mlai su zamjenjivali starije, razraivali vercerske tehnike kako
bi to bolje nadmudrili filance u svoju korist.
Duhan se kriao noevima zvanim havan, i to u podrumima vlastite
kue ili na nekim drugim skrovitim mjestima, esto da ni ukuani nisu
znali gdje. Nosio se u ruksacima zvanim bremenica. Svako je nosio prema
svojoj fizikoj mogunosti. Obino se nosilo za unaprijed poznate kupce,
koji su takoer bili dobro organizirani jer su i oni bili na meti filancima
te bili kanjavani kao i prodavatelji. Ako sav duhan nije bio za jednog
kupca, vrilo se pakiranje u koulje. To je znailo da se u kartonsku kutiju
od koulje upakira duhan pa bi kupac naruivao odreen broj koulja.
Slika 13. Havan i maina s kojima se kriao duhan14

14
377
4. Zemljoradnike zadruge i zadrugarstvo

U poslijeratnim godinama nakon 2. svjetskoga rata (1948/49)
osnivane su Seljake radne zadruge. Naime, novonastala drava je htjela
ukloniti sve ono to bi joj eventualno moglo stajati na putu uvrivanja
zacrtanoga poretka. Tako se, nakon plenuma CK SKJ od 1949., krenulo
u bru kolektivizaciju sela stvaranjem Seljakih radnih zadruga. Time
se zadiralo u privatno vlasnitvo seljaka kao osnovne opasnosti novom
dravnom poretku. Najvea opasnost je bila bogat seljak. Te su zadruge
bile politike tvorevine, osnivane po uzoru na kolhoze u Sovjetskom
Savezu. Njihovim osnivanjem se trebalo trajno rijeiti pitanje vlasnitva
seljaka, svodei ga u to manje okvire. Zadruge su bile iskljuivo
zemljoradnike i imale su istu proizvoaku zadau. Temeljile su se na
zajednikom radu i skupnoj obradi zemlje. lanovi zadruge su morali u
nju unijeti i dio svoje zemlje, a po odluci organa zadruge i dio svojih
sredstava za rad te stoku, zgrade i sl. Upravo iz tih razloga zadruge su bile
u suprotnosti s izvornim zadrugarstvom koje je odgovaralo seljaku pa su
u takve zadruge seljaci nevoljko ulazili, vrlo esto i silom. Seljaci se nisu
snalazili u sistemu u kojemu nije bilo vlasnitva, a time ni motivacije za
rad. Dohodak se raspodjeljivao prema trudodanu, u novcu i naturi (kao i
u kolhozima). Vrijednost trudodana se odreivala tako to se dio dohotka
namijenjenog raspodjeli dijelio zbrojem priznatih trudodana svih lanova
zadruge. Tako je stvorena jedna vrsta uravnilovke pa je jednako dobivao
i onaj tko je kopao i onaj to je nadgledao kopaa. Na Donjem Brtaniku
se zadruga zvala znakovitim imenom Budunost. Prvi predsjednik je bio
Ivan Peri. Gornji Brtanik i Stjepan Krst su imali zajedniku zadrugu pod
imenom Seljaka sloga. Predsjednik je bio Ivan Kevo. Na Ljubljenici se
zadruga zvala Dobrovi, a predsjednik je bio Vidoje Masla. U Dabrici su
mjetani bili udrueni u seosku zadrugu po imenu Snijenica, a predsjednik
je bio Halil Medar.15
Tih poslijeratnih godina drava je donijela zakon o zabrani uzgoja
koza, kako bi se obnovila uma te kako koze ne bi tetile zadrunim
usjevima. I tako je opet seljak bio oteen. Kao znak uvoenja napretka
u zemljoradnju uvodile su se neke nove kulture, primjerice kikiriki i
pamuk. Meutim, uskoro se uvidjelo da to nee uspjeti. Same zadruge
koje su bile imitacija kolhoza nisu imale perspektivu iz vie razloga.
Nedostajala su osnovna i obrtna sredstva te mehanizacija, nedostajali
su kvalitetni graevinski objekti (ljudi su se vratili iz izbjeglitva i tek
uspjeli krovom pokriti svoje skromne kue) koji prate zemljoradniku
Podatke dali Pero Ragu s Donjeg Brtanika, Boko Pulji (Bokan) s Gornjeg
Brtanika, Grgo Masla iz Dabrice i Zdravko Ragu s Ljubljenice na emu im
zahvaljujemo.
15
378
proizvodnju. Krediti koji su davani za zemljoradnju bili su daleko manji

u odnosu na one davane za industriju. Organizacija Zadruge je bila slaba,
a raspodjela dobiti nepravedna, na to su ljudi bili posebno osjetljivi.
Posjedi su bili usitnjeni, to je oteavalo obradu zemlje. Zbog svega
toga poetkom pedesetih godina seljaci su masovno naputali zadruge
tako da se njihov broj znaajno smanjio. Unato smanjenju 1953. godine
donesen je Zakon o poljoprivredno zemljinom fondu openarodne
imovine. Bio je to novi udar na seljaka. Prema tom zakonu zemlja se
poela dodjeljivati poljoprivrednim organizacijama, a seljaki posjed se
ograniio na 10 hektara, to je bilo katastrofalno za zemljoradnju, jer je
time zapoelo usitnjavanje posjeda to se nastavilo i kasnije. Time poinje
masovno naputanje Seljakih radnih zadruga (1953./54.) i njihovo
pripajanje drugim poljoprivrednim asocijacijama. To je bio kraj ideje o
poljoprivrednoj kolektivizaciji, ali ne i kraj krivog odnosa drave prema
selu i seljaku.
Nakon toga osnivane su zadruge na daleko demokratskijim
temeljima u odnosu na ranije razdoblje. To se oitovalo kroz dobrovoljni
ulazak u zadrugu, provodilo se radniko samoupravljanje, zadrugom su
upravljali oni koji su u njoj radili, te u zadruzi nije smjelo biti nikakvog
oblika eksploatacije. Zadrugu je moglo osnovati najmanje 10 osoba.
Bilo je to vrijeme oporavljanja zadrugarstva kao i rasta ekonomske
moi poljoprivrede i zadrugara. Meutim, obrat je slijedio 1958. godine
kada je seljacima ukinuto pravo da sudjeluju u upravljanju zadrugama.
To je bio prvi korak prema ukidanju izvorne zadrune ideje te novom
kompromitiranju poljoprivrednog zadrugarstva BiH u cjelini. To je
znailo da se zadruge pretvaraju u privredne subjekte ili u privredna
poduzea po ijim su jedinstvenim kodeksima morale poslovati.
Razbijena je dotadanja zadruna institucionalna struktura iz koje su se
formirala posebna poduzea, dotadanji lanovi zadruga su izgubili svoj
lanski status jer im je oduzeto pravo da odluuju. Ukinuta je zadruna
demokracija, a kao zamjena za nju uvedeno radniko samoupravljanje.
Tako je neslavno zavrilo vrijeme Seljakih radnih zadruga u BiH, a
time i u naseljima upe Stjepan Krst. Ostala je zaputena zemlja, uniten
stoni fond i, to je najgore, ogoren i jo vie siromaan seljak ako je
uope bilo mogue biti vie siromaan nego kakav je bio vrativi se iz
izbjeglitva na izgorjela ognjita.
5. Zakljuak
Mali i rascjepkani posjedi nisu omoguavali bavljenje zemljoradnjom
naveliko u selima upe Stjepan Krst. Zemljoradnjom se nitko nije mogao
obogatiti, sluila je za golo preivljavanje. Sijale su se itarice koje su
sluile za dobivanje brana kojim se prehranjivalo stanovnitvo, ali i
379
stoka. Povrtlarstvom se bavilo samo za osobne potrebe. Duhan je bio

glavna kultura od koje se namicao gotovi novac kojim je trebalo podmiriti
poreze i ostala davanja. Neposredno pred Domovinski rat, osjetio se lagani
napredak u mnogim sferama ivota. Koliko god je za to bio zasluan
tehnoloki napredak, toliko je bilo zasluno i naprednije razmiljanje ljudi
i njihova svijest o vlastitim mogunostima i blagodati svojih posjeda.
Nakon raseljavanja stanovnitva nema vie pokretaa, nema onoga tko e
probuditi usnulu, pitomu hercegovaku crnicu i udahnuti joj duu. Kako e
raati te plodne oranice, kada su rastjerani na sve strane svijeta oni koji su
ih stoljeima orali i kopali, od neprijatelja branili, u tuini o njima sanjali?
I sanjaju jo uvijek, i o svojoj zemlji razgovaraju pri svakom susretu. A
ona eka na povratak. eka strpljivo, kao to eka etvu od dana sjetve.
ima Mari
AGRICULTURE AS THE MAIN ECONOMIC ACTIVITY IN THE
SETTLEMENTS OF THE PARISH OF STJEPAN KRST
Summary
This article describes the main economic activity in the settlements
of the parish of Stjepan Krst agriculture and the main crops that were
grown and from which people lived. Described are the methods on how
the soil was to be tilled, sowing grains and how flour was obtained with
what means and the results. The main crops are described from which
they earned money, tobacco and the process of producing it. There is an
overview of the political situation after the Second World War which
determined the post war development of agriculture as well as other
economic activities from which people lived off of in the village.
380
Zdenka Ragu, dipl. oec.,

Stolac
STOARSTVO I NJEGOVA ULOGA U UPI STJEPAN

KRST: PLANITARENJE KAO ZANIMANJE
Autorica je u lanku obradila, iza zemljoradnje, najzastupljeniju granu
gospodarstva od koje se ivjelo na podruju upe Stjepan Krst - stoarstvo.
Ralanjena je na one dijelove koje opisuju vrstu stoke koja se najee
uzgajala te na planitarenje, odnosno tradicionalno ljetno tjeranje stoke
na planine sjeverne Hercegovine i june Bosne. U tom dijelu detaljno je
opisan proces proizvodnje planinskog sira i ostalih mlijenih preraevina.
Kljune rijei: stoarstvo, planitarenje, mlijeko, sir

1. Uvod
Istona Hercegovina se po svom zemljopisnom poloaju odlikuje
raznolikou klimatskih i drugih imbenika koji su kroz povijest
utjecali na razvoj stoarstva u ovoj regiji. Dijeli se na Gornju i Donju
Hercegovinu, odnosno na Planinu i Humninu. Oduvijek su se Humnina
i Planina meusobno nadopunjavale. U Donjoj Hercegovini, odnosno
Humnini, snijeg skoro i ne pada, ili pada rijetko, i zadrava se jako kratko,
dok je u Gornjoj Hercegovini, odnosno Planini, snijeg redovita pojava i
zadrava se na zemlji sve do kraja oujka. Ove raznolikosti kao i obilje
hrane, ume i ispae bili su osnova za razvoj stoarstva, ali i razlog to
je stoarstvo bilo polunomadskoga karaktera. Brdovit i izrazito krki
kraj bez velikih obradivih povrina bio je razlog to je stoarstvo bilo
druga grana gospodarstva u ovom podruju kroz povijest, moda jo od
prethistorijskog razdoblja. U vrijeme Dubrovake Republike podruje
Hercegovine je, kao njeno zalee, bilo mjesto gdje se odvijala razmjena
dobara izmeu te dvije regije.1 Stoari Humnine imali su interes da u
jesen, po silasku s planine, viak stoke i mlijenih proizvoda prodaju na
podruju Dubrovake Republike, a od Dubrovana i Primoraca nabave
sol, vino i maslinovo ulje.
Stojan Ragu Gunjinovi, Ragui, povijest i rodoslovlje. Stolac-Poega: 2004: 25.
Zdenka Ragu, r. Pulji, je roena na Stjepan Krstu 1976. godine.

Diplomirala je na studiju Ekonomije na Fakultetu za turizam i
vanjsku trgovinu u Dubrovniku. Radi u Srednjoj koli u Stocu.
2. Stoarstvo i njegov znaaj na podruju upe

Na prostoru upe Stjepan Krst stoarstvo je, uz zemljoradnju, bilo
najvanija grana gospodarstva, a stoarstvom se bavila svaka obitelj.
Uzgajale su se one vrste stoke koje su se mogle prilagoditi krevitom
podruju. Iako su se stoarstvom bavili svi stanovnici, ipak se ne moe
govoriti o suvremenom stoarenju, ve o proizvodnji za golu egzistenciju
i opstanak. Uzgajale su se, uglavnom, sljedee vrste stoke:
Ovce uzgajala se uglavnom hercegovaka ovca, tj. humska ili
stolaka pasmina pramenke. To je pasmina kombiniranih svojstava,
skromnih zahtjeva u ishrani, vrlo otporna i dobro prilagoena krevitom
podruju, ali istovremeno i slabih produktivnih osobina jer su prostori
bili nepovoljni za intenzivniju proizvodnju hrane. Slabi uvjeti u ishrani
odreivali bi i teinu uzgajanih ovaca. Odrasli ovnovi bi teili do 40 kg,
a odrasle ovce do 35 kg. Od ovaca se iskoritavalo meso, vuna, koa i
mlijeko.
Goveda od goveda su se iskoritavali mlijeko, meso, a u ranijem
periodu i koa od koje se pravila oputa za pravljenje opanaka. Do pojave
mehanizacije volovi su se koristili za oranje. Najee je bila uzgajana
bua koja spada u red najmanjih pasmina, a u kasnije vrijeme bua se
kriala sa drugim plemenitijim pasminama ime se pokuavala poboljati
produktivnost goveda.
Konji od konja se najee uzgajala bosanska brdska pasmina, a
sluili su za prenoenje i prevoenje tereta, za oranje i vridbu.
Koze uzgajala se domaa, preteito rogata koza. Na prostorima
upe Stjepan Krst nekada su se uzgajale koze od kojih je domainstvo
moglo iskoristiti meso, mlijeko, kou i kostrijet.2 Poslije II. svjetskog
rata, 1948. godine, donesen je zakon o smaknuu koza. Time je uinjena
velika teta, a time i nazadovanje u gospodarskom pogledu. Smaknuem
koza ume nisu uznapredovale (to se oekivalo), a panjaci su zarasli u
neprohodne ikare, to je priinjavalo velike potekoe ovcama prilikom
ispae.3
Pero Marijanovi, Duhom protiv tiranije. Stolac: Matice hrvatske, ogranak Stolac,
2007: 50-52.
3
Mirko Pain Lovri, Stoarstvo., u: Od Hrguda do Huma. Mostar: 1999: 369.
2
382
Z. Ragu: Stoarstvo i njegova uloga u upi Stjepan Krst:...
Slika 1. Odluka o zabrani dranja koza iz 1952. godine4
Svinje domae pasmine. Jedan broj obitelji i obiteljskih zajednica

svinje je drao i prije II. svjetskog rata, dok je poslije rata skoro svaka
obitelj uzgajala svinje, a neke i po dvije, tri. Od svinje se iskoritavalo
meso, koje se veinom suilo, a od otpadaka bi domaice pravile domai
sapun kojim bi prale robu.
Magarci jedan broj domainstava drao je magarca koji je uvelike
zadovoljavao potrebe u prijenosu tereta (dogon vode, duhana, odgon ita
u mlin i sl.).
383
Slika 2. Mato Ragu i njegov kenjac na Rotimlji oko 1965. godine,

(iz obiteljsko albuma Pere Ragua)
Skoro svaka obitelj je imala i kokoi, dok se druga perad nisu

uzgajala, ili su ih imali samo rijetki.
Brojno stanje stoke bilo je razliito, od sela do sela i od obitelji do
obitelji. Na brojnost stoke utjecalo je vie imbenika kao to su koliina
stone hrane, povrina panjaka, brojnost lanova domainstva i sl. Poslije
II. svjetskog rata zbog stradanja velikog broja mladia mnoge su djevojke
ostale neudane pa su one uglavnom bile uvarice stoke, obanice. Teko
se izlazile na kraj sa stonom hranom, posebno u sunim i neplodnim
godinama te u dugim i otrim zimama, pa je stona hrana ograniavala i
uzgoj veeg broja stoke. Brojni su primjeri uginua stoke zbog nedostatka
hrane, najee ovaca, a bilo je i uginua krupnije stoke, konja i goveda.
Stoka koja je bila odreena za prodaju gonila bi se, u odreeni
pazarni dan, na pazar i to Podcrnugovac, Podbusak ili u Blagaj. Poetkom
sedamdesetih godina prolog stoljea, zbog masovnog odlaska u europske
zemlje na privremeni rad te mladei u kole, stoni fond se brzo smanjio.
Prvo su se prestali uzgajati volovi i konji, jer dolaskom mehanizacije nije
vie bilo potrebe za njihovim uzgojem, a kasnije je znatno smanjen i uzgoj
ovaca. Trgovci prekupci bi za male novce pokupovali stare i isluene
konje te ih tijekom ljeta izgonili na planinu gdje bi se oni oporavili i
udebljali, a zatim su ih preko luka na Jadranu prodavali Talijanima. Kao
uspomena na te dogaaje u narodu je ostala pjesma koja se nekada pjevala
384
na sijelima: Stare cure i mravi konji, sad e doi Talijani po nji. Tih
godina su se ve bile poele uzgajati kvalitetnije pasmine krava ime je uz
bolju prehranu znatno poboljan i prinos mlijeka. Zahvaljujui podneblju,
klimi i vrsti prehrane mlijeni su proizvodi, a posebice meso ovaca i koza,
bili iznimno kvalitetni. Za vunu se to isto ne moe rei jer je ona bila loije
kvalitete.
3. Planitarenje
Geografski razliite i dopunjavajue osobine Humnine i Planine
u zaleu pogodovale su stoarstvu i od davnih vremena uvjetovale
stoarska kretanja izmeu humskih zimovalita i ljetnih planinskih ispaa.
Podrujem Donje Hercegovine vladala je blago mediteranska klima pa
su zime bile kratke i blage, a ljeta duga i suna. Upravo duga i suna
ljeta, koja znaju spriti svu travu i raslinje te nedostatak izvora, a time i
nedostatak vode za stoku, glavni su razlog to je stanovnitvo ovog dijela
Hercegovine spaavalo svoja stona blaga izgonom na planine sjeverne
Hercegovine i june Bosne. Nain ivota koji je podrazumijevao izgon
stoke ljeti na planine nazivao se planitarenje. Domaini koji su stoku
skupljali od drugih stanovnika te je, skupa sa svojom, izgonili ljeti na
planinu zvali su se planitari. Oni domaini koji bi im povjeravali svoju
stoku da je izgone na planinu zvali su se pobraviari.
Po svemu sudei, u davnini su se planitarenjem bavile skoro sve
obitelji koje su za to imale uvjete, odnosno vei broj svoje stoke, odreeno
vlasnitvo na nekoj planini, dostatan broj kune eljadi i sl. Znalo se
dogoditi da zbog nekih od navedenih, ili slinih, razloga neki domaini
nisu bili u mogunosti izgoniti stoku na planinu pa bi se dva, a rjee tri i
vie domaina, udruivala te bi zajedno izgonili stoku na planinu. Ta se
pojava nazivala sumjes. Po silasku s planine dijelili bi sakupljenu mrs (sir,
kajmak, maslo) i zaradu.
O masovnoj pojavi planitarenja najbolje govore brojni toponimi koji
su nastali na temelju nazivlja u Donjoj Hercegovini, a i prema obiteljima iz
Donje Hercegovine. Tako na planinama sjeverne Hercegovine nailazimo
na toponime: Rotimska mahala, Prenj na Crvnju, Bjelevii, Maslai,
akotua, Manjurin bunar, anjin do i sl.5 Znatan broj domainstava iz
sela koja su pripadala upi Stjepan Krst izlazio je na planinu i to na Crvanj,
Vele i Morine, a iz Dabrice na Snijenicu. Tako su u Vele, predio Biina,
ili Puljii-Vidii s Gornjeg Brtanika, Vukii i Marii s Donjeg Brtanika
te Ragui s Borievine i Donjeg Brtanika. U Laktu pored Nevesinja
svoje kue su imali Puljii-Handii s Gornjeg Brtanika. Na Crvanj su
Ivica Pulji, Planitarenje: zato i kako?, u: Muenitvo Marka Milanovia.
Mostar, 2010: 48.
5
385
ili Marii, Obradovii i Perii (Kudrii) s Donjeg Brtanika, Ragui s

Borievine i Donjeg Brtanika, Butigani s Ljubljenice te jedno vrijeme
Puljii-Handii s Gornjeg Brtanika. Na Morine, predio Dubravkua, ili
su Puljii, Vidii, Marii i Keve sa Stjepan Krsta te Marii, Maslai i Perii
s Ljubljenice. U predio Bjelevii na Morinama ili su Kukrike i Keve sa
Stjepan Krsta i Obradovii s Donjeg Brtanika. Na istu planinu, predio
Busovaa, ili su Kukrike i Marii sa Stjepan Krsta i Ragui s Borievine,
u Podgos su ili Marii i Keve, a u Javorje Kukrike sa Stjepan Krsta.
Marijanovii, Papci, Previii i Paini iz Dabrice su ili na Snijenicu.
Tamo su neki imali kue pokrivene krovom, a neki ak i crijepom. Rijetki
su bili planitari s podruja upe Stjepan Krst koji su ili na vie planine
(Ragui i Kukrike). Neki su planitari znali i promijeniti planinu na koju
su ili, a neki su vremenom i odustajali od planitarenja. Posljednja godina
izlaska planitara na planinu je bila 1991.
Slika 3. Planina Morine - pogled s brda Jakomir na Dubravkuu (foto: Zdenka Ragu)
Veina je planitara, s obzirom na brojnost stoke i dugogodinji

izlazak, imala vlastite panjake i kolibe. Takvo stanje djelomino datira
jo iz turskoga razdoblja. Veliki broj planitara posjedovao je zemljite,
kupljeno ili uzurpirano, gdje su sijali ito, kosili sijeno i sadili krumpir.
Tek u komunistikoj Jugoslaviji nastojalo ih se svim silama izvlastiti i
zabraniti im bavljenje ratarstvom. Rijetki su bili primjeri da su planitari
uspjeli zadrati zemlju u svojem vlasnitvu.
Izlasku na planine prethodile bi temeljitije pripreme. Tako bi se ve
krajem travnja ili poetkom svibnja domaini planitari uputili u planinu
i sa sobom ponijeli sve za popravak koliba koje bi veliki snjegovi znali
i znatnije otetiti. Tom prilikom bi se popravljali i torovi kako bi se po
386
izlasku na planinu imalo gdje zatvoriti stoku. Uz to bi se popravile i

torarice koje su bile male kolibe, a gradile su se uz same torove sa stokom,
za one koji su nou spavali uz tor kako bi stoku titili od zvijeri. Prilikom
prvoga proljetnog izlaska planitara na planinu posadio bi se i krumpir.
Nakon to bi se obavili prvi pripremni i neophodni radovi na planini,
domaini bi se vraali na selo te bi tada poinjalo prikupljanje i pakiranje
stvari koje su se nosile na planinu. Bilo je vano neto neophodno ne
zaboraviti. Svaki se planitar morao pobrinuti da pripremi i na planinu
ponese neophodan inventar, posue za mlijeko, kablove, kotlove, stap,
kipove, mjehove za sir, sirite, mainu za mlijeko, burilo za vodu,
posue za jelo, dovoljno odjee, obue i ogrtaa za svu eljad. Potjerale
bi se dovoljne koliine brana, soli za domainstvo i za stoku te ostale
namirnice, grah, ria, ulje, kava, eer, rakija, a svakako je trebalo ponijeti
i malo duhana da se podmiti poljara.
Izgon stoke na planinu dogaao se poetkom lipnja. Unaprijed
bi se odredio dan kad e se polaziti na planinu. Ta bi se vijest prenijela
pobraviarima, obino prilikom nekih ranoproljetnih svetkovina, kada
bi se susreli negdje kod crkve ili na dernecima. Pobraviari bi dan prije
polaska stoku dotjerali kod kue planitara. Kako bi planitar mogao
razlikovati koja stoka pripada kojem pobraviaru, a i sami pobraviari
u jesen po silasku s planine mogli prepoznati svoju stoku, morali bi je
prethodno obiljeiti. Obiljeavanje stoke obavljalo bi se na Spasovdan.
Biljeenje stoke se obavljalo na nain da se mladim janjcima ree od uiju
(neki od lijevog, neki od desnog, neki od oba uha, neki bi izrezivali ispred,
neki iza uha, neki bi rezali ravno, neki koso, a neki bi kombinirali neke od
navedenih naina) i na taj nain bi se prepoznavala stoka. Kako bi mogli
razlikovati koja stoka pripada kojem planitaru, prilikom skupljanja stoke
svaki bi planitar trajnijom bojom obiljeio, odnosno bulao svoju, a i stoku
svojih pobraviara. Tako bi se, primjerice, ovce bulale plavom, utom,
crvenom, zelenom ili crnom bojom. Bulale bi se na raznim dijelovima
tijela: glavi, ramenima, sredini lea, povie repa i sl.
Prilikom dogona stoke kod planitara pobraviari bi donosili i
neke poklone za planinu, maramu (jamak) i opanke za obanicu, sapun,
vina, rakije, smokava i sl. Prilikom skupljanja ovaca planitar je redovito
zapisivao sve potrebne podatke o pojedinom pobraviaru, primjerice
vrstu biljega, brojno stanje muznih (janjara) i jalovih ovaca, janjaca i
sl. Pobraviar je bio duan platiti planitaru odreeni iznos u novcu za
sol, paarinu i sl. Takoer je bio duan donijeti oznaeni mijeh za sir,
veliinom prikladan broju janjara te svake, ili svako nekoliko godina,
dati i pratediju koji je pomagao istjerati stoku na planinu.
Planitari s podruja upe Stjepan Krst na planinu bi izlazili za
jedan ili za dva dana, ovisno na koju planinu su ili. Za jedan dan izlazili
su planitari na Vele i Snijenicu, a dva je dana trebalo onima koji su
387
ili na Morine ili Crvanj. Putovi kojim bi planitari ili u planinu nazivali
su se planinski ili humski putovi, a mjesta gdje bi prenoivali zvala
su se konaita ili padalita. Na mjestima gdje bi konaili konji bi se
rastovarili, stoka bi se odmorila kako bi sljedee jutro mogla poi i stii
do odredita na planini. Po dolasku na planinu, prvih nekoliko dana, stoka
je pasla u blizini samih torova i koliba kako bi se odmorila od puta, a i
meusobno navikla, odnosno sjatila. Sljedeih dana bi se gonila dalje od
koliba dok bi se prostori blii kolibama ostavljali za ispau janjaca. Janjce
bi blizu koliba uvali mlai lanovi domainstva dok bi oni iskusniji i
glavni obani uvali janjare i jalove. obani bi putali ovce na pau
ujutro poslije jutarnje munje i doruka. Sa sobom bi nosili torbu i u njoj
branzar sa sirom i kruhom za sebe i pse. To bi im bila uina. U torbi
se uvijek nala i posuda za vodu. Ranije su to bile tikve vodenjae, a u
zadnje vrijeme staklene boce. Predveer, po dolasku blizu koliba, obani
bi prilazili kolibama na predveerak, a tek onda stoku savijali u torove i
poinjali s veernjom munjom.
Slika 4. obanska torba u kojoj se nosila uina
Slika 5. Najmlai uvari stada na planini (preneseno iz Crkve na kamenu)
388
U odreenim uvalama pravljene su lokve za pojenje stoke. Za puk

su se pravile atrnje ondje gdje nije bilo ive vode, a na nekim planinama
sjekao se snijeg ili led te se pred kolibom otapao. Voda sa izvora ili atrnja
donosila bi se u burilima. Za to su bile zaduene domaice koje bi uprtile
burilo na lea. Poneki planitari bi na planinu izgonili svoje ili tue magare
te bi na magaretu dogonili vodu. Iako je svaki planitar imao i po nekoliko,
to svojih to tuih konja, voda se nije nikad dogonila na konjima. Na
planinama koje ne obiluju izvorima, primjerice na Morinama, poseban
problem predstavljala su duga ljetna razdoblja bez kia. Tada bi lokve
presuile, a stoka bi se gonila na vodu i po desetak kilometara udaljene
izvore, ili na izvore koji su se nalazili na nepristupanom terenu.
Za razliku od izlaska, s planine se silazilo sporadino. Najprije bi
se stjerala ljetina i to odmah po vridbi. Poetkom kolovoza stjerali bi se
janjci i ovnovi pobraviara koji su bili odreeni za rasplod, odnosno za
praza. Pred kraj ljeta na konjima bi se stjerao sir i maslo (smok). Bilo je to,
posebno u vremenima slabih drava, vrlo opasan posao zbog razbojnika i
komita koji bi presretali pljakali karavane sa ljetinom.6 Stoka bi se stjerala
posljednja, veinom u drugoj polovici rujna, istim onim redoslijedom kako
su i odlazila, preko konaita na selo. Doavi na selo pobraviari bi se
okupljali, brino bi se luila stoka i brojali eventualni gubici. Obitelji koje
su u podnojima planina imali jesenita sa svojom bi se stokom kratko
zadravali na tim jesenitima. Uglavnom su to bili oni planitari koji su
imali svoju zemlju u Biini i Laktu pored Nevesinja.
Moglo bi se rei da je i u planitarenju vladao zakon ponude i
potranje. U ranijim vremenima kad je planitarenje bilo masovnije,
pobraviari su mogli birati kojem e planitaru povjeriti svoje ovce te
se kod planitara izboriti za bolje uvjete (vie sira, masla, niu cijenu za
paarinu i sl.). U ranijim vremenima planitar je pobraviaru davao po
jedan kilogram sira i kvarat masla po muznoj ovci. Kako se broj planitara
smanjivao, planitari su bili u poziciji birati od kojeg e pobraviara uzeti
ovce, a od kojega ne. Prestali su davati pobraviaru, najprije maslo, a
kasnije i sir za muzne ovce te su podizali i cijenu za paarinu.
Ljetne kue planitara na planinama su se zvale kolibe. Kolibe su
podizane na skrovitijim mjestima, ali s pogodnim pristupom i pogledom
na torove i stoku. Podizane su u suhozidu do metar i pol, rijetko se u
koju moglo ui a da se ne prigiba. Pokrivane su najee krovom, a rjee
daskom. Neke su imale takozvanu kamenu lastavicu, a najee je krov
kolibu pokrivao unaokolo - elipsasto.7 Jedini otvor na kolibi bila su vrata.
U vrhu kolibe bilo bi smjeteno ognjite, a pored njega, s lijeve i s desne
Vjesnik upe Hrasno 6, (1968): 38.
Mostar, 2010: 54.
6
7
389
strane, nalazile su se seije. Jedna je strana bila predviena za domaina

kada je on nazoan, a druga za domaicu, ali je eventualni gost imao
povlasticu najboljeg poloaja. Ostala eljad su naveer prostirala prostirke
po kolibi, dok su glavni obani spavali u toraricama blizu torova. Prostirki
i pokrivaa trebalo je biti dovoljno jer su noi znale biti veoma hladne. Uza
zid, nie od ognjita, predvieno je mjesto za specifino planinsko posue
koje bi se rasporedilo po drvenim policama. Dno kolibe bilo je predvieno
za preradu mlijenih proizvoda. Na specifinoj polici napravljenoj od
neto debljeg drveta i prua redali bi se drveni kipovi. Torarice, koje su
uglavnom bile graene blizu torova, pravljene su iskljuivo za noenja
obana. Pokrivane su slamom, a unutranjost je bila tolika da su se mogle
prostrijeti prostirke za dvoje do troje eljadi.
Slika 6. Pred kolibom na Dubravkui prilikom jedne posjete dume Slavka (Iz albuma
don Ivice Puljia)
Za stoku su graeni torovi. Posebno su se zatvarali janjci, posebno

jalove ovce, a napose janjare kako bi munja bila jednostavnija. Prostor
koji je bio namijenjen za janjare morao se podijeliti na dva dijela koja su
bila povezana prolazom, odnosno strugom. Na prolazu su s obje strane bila
postavljena dva kamena ili drvena sjedala na kojima su sjedile domaica
i glavna obanica. Netko od djece sa ibom u ruci je nagonio janjare na
munju. ene su po redu uzimale ovcu po ovcu te ih tako jednu po jednu
muzle.
390
Slika 7. Domaica i obanica muzu ovce na strugi (Iz albuma don Ivice Puljia)
U posebno ograeni prostor zatvarale bi se krave. Taj se prostor zvao

goveak, a za telad bi se napravio teleak koji je bio zidan od kamena i
pokrivan krovom. Za svakog je planitara bilo vano da ima i dobre pse
koji bi obanima olakali uvanje stoke.
4. Proizvodnja sira i ostalih mlijenih preraevina
Nain prerade mlijeka bio je isti na svim hercegovakim planinama,
tek se u sitnim detaljima razlikovao od planitara do planitara. Proizvodio
se sir iz mijeha koji spada u red suhih sireva pa ga neki nazivaju suhi sir.
Proizvodnja i dozrijevanje sira bilo je pravo umijee i obraz domaice
(stopanice). Proizvodnja je sama po sebi bila specifina, a ona se ogledala
u tome to se sir uvao i dozrijevao u mijehu, a upravo takav nain uvanja
i dozrijevanja davao mu je najvaniju osobinu po kojoj se razlikovao od
drugih sireva. Mijeh je bio koa od ovce ili janjeta, rjee od koze, dobiven
deranjem koe ivotinje na poseban nain, na mijeh. Deranje se obavljalo
runo, pod pritiskom ruke odvajala se koa od mesa. Bilo je vano da
koa ostane neoteena. Kada je koa bila oderana to prije je trebalo
mijeh oprati istom hladnom vodom i obrijati ga, to se obavljalo otrim
noem ili iletom. Poslije brijanja vezuju se otvori na mijehu, razrezana
jedna zadnja noga (veliki vez), grlo i tri noice (mali vezovi) se zaveu
kanafom. Jedna noica se ostavi nezavezana kako bi se mijeh uz pomo
uske cjevice mogao napuhati. Kada se mijeh napue provjerava se isputa
li negdje zrak. To se dogaalo ako nisu bile dobro zavezane noice, ili
ako se dogodila greka prilikom deranja i rasjekao se mijeh. Tada je bilo
potrebno podvezati noice, ili, ako je mijeh rasjeen, te rupe zavezati.
391
Ako su rupe manje na njih se sa unutranje strane stavljao ljenjak ili

manji kameni, a s vanjske strane se zavee vrim koncem. Ako su
rupe bile vee koristile su se drvene zaglaene ploice ulijebljene bono
po sredini (rotake). Kada se ustanovi da mijeh ne proputa zrak izvre se
da unutranja strana bude vani, a zatim se ponovno napue, ostrue da bude
to istiji i istom krpom dobro obrie. Poslije toga se zavee i posljednja
noica. Tako pripremljen mijeh stavlja se na suenje, najee na dimu,
a rjee na propuhu. Ako je mijeh namijenjen za sir potrebno ga je suiti
najmanje mjesec dana, a ako je namijenjen za kajmak suio se i do godinu
dana. Kada se ve osueni mijeh priprema za uporabu potopi se u istoj vodi
ili surutki da omeka, a zatim se dobro opere u hladnoj vodi. Oprani mijeh
se ponovno napue i takav odstoji neko vrijeme (jedan do dva sata) da se
prosui, ali ne i da se skroz osui kako bi bio savitljiv. Tako pripremljen
mijeh je bio spreman za uporabu, odnosno za stavljanje sira u njega.
Sir se pravio od mjeavine kravljeg i ovjeg mlijeka. I krave i ovce
muzle bi se dva puta dnevno. Muzle bi se u posebne drvene posude
kable. Poslije munje mlijeko se procjeuje kroz cijedila, odnosno krpe
koje bi se stavile preko etiri popreno povezane daice (vita) koje bi
spreavale da cjedilo upadne u kotao s mlijekom. Koristila su se dupla
cijedila kako bi cijeenje bilo to bolje.
Proizvodnja sira bila je usko vezana uz proizvodnju kajmaka.
Razlikovala su se dva naina proizvodnje kajmaka. Jedan se obavljao tako
to bi se mlijeko nakon cijeenja lagano podgrijalo i onda razlijevalo na
kripe. Nakon minimalno 24 sata s mlijeka bi se dizao kajmak, a obrano
mlijeko bi se sirilo, uglavnom domaim siritem. Drugi nain proizvodnje
kajmaka podrazumijevao je uporabu runih seperatora maine za
mlijeko. Rijedak napredak u procesu prerade mlijeka, u periodu nakon
II. svjetskog rata, bili su runi separatori. Runim mainanjem od mlijeka
bi se odvajala masnoa i skupljala u zasebne posude. Kada bi se sakupilo
dovoljno masnoe (otprilike za jedan mijeh) ulijevala bi se u mijeh, uz
dodavanje odreene koliine soli koja bi masnou titila od kvarenja. Ta
bi masnoa u mijehu dozrijevala i pretvarala se u kajmak. Nekada bi se
prikupljena masnoa mela u stapovima i tako se dobivalo maslo. Kako
bi se maslo uspjeno izmelo za to je bilo potrebno hladnije vrijeme i to
hladnija voda. Voda se stoga donosila s izvora u ranu zoru kako bi bila
to hladnija, a nerijetko se za te potrebe donosio i snijeg. Nakon to bi
se masnoa izmela u stapovima, izlijevala se u neku od veih posuda te
se mlado maslo sakupljalo u buble i propiralo u hladnoj vodi te stavljalo
u mijeh. Preostala tekuina bi se provarila na vatri i od nje bi se pravila
hurda kajmaarica. Nakon to se s mlijeka obere masnoa, od koje se
proizvedu kajmak i maslo, mlijeko bi se, ako je vrijeme bilo hladno, blago
zagrijalo te bi se dodavalo sirite. Sir od obranog mlijeka bio je neto
slabije kvalitete. Kada bi nakupili dovoljno kajmaka i masla planitari bi
392
sirili cijelo mlijeko, bez obiranja masnoe. Sir od neobranog mlijeka bio
je kvalitetniji i poznat pod nazivom suhi punomasni sir.
Domae sirite je bilo jedna od karakteristika i posebnosti pri
proizvodnji sira. Tijekom zime, prilikom klanja stoke brino bi se vadila
pelica ili sirite, u kojem preivai sakupljaju hranu.8 Oprano i oieno
sirite se dobro osoli dobrom akom soli (cca 300 grama). Sol treba dobro
i ravnomjerno utrljati po itavoj povrini sirita, nakon toga sirite treba
rairiti pomou dva tanja drvena tapia i ostaviti da se sui. Sirite se
moe suiti na dimu (u veini sluajeva) ili na suncu tijekom ljetnog
perioda. Sirite se sui najmanje 20 dana da bi se moglo koristiti, obino
se sue i do pola godine. Kada doe vrijeme za uporabu osuenog sirita,
potrebno je sirite dobro oprati, a pri tome ono omeka. Ako je sirite vee
isjeklo bi se na dva do tri dijela, a ako je manje nije se moralo sjei. Potom
se stavljalo u posebnu posudu i dodavala bi se surutka koja se dobivala
prilikom sirenja. U posudu bi se dodala i aka soli. Tako napravljeno sirite
koristi se za sirenje ve sljedeeg dana. Planitari su izbjegavali uporabu
kupovnog sirita, ili bi ga koristili samo za prvo sirenje. Nakon to bi
se sirite pomijealo s mlijekom promijealo bi se poveom drvenom
kaikom varnjaom, prekriilo se i prekrilo laganom krpom te bi se pustilo
da odstoji najmanje 30 minuta, dok se ne usiri. Kad bi se procijenilo da se
mlijeko usirilo pristupalo bi se odvajanju sira od surutke. To se obavljalo
na nain da se u jedan kotao postavi cjedilo koje je napravljeno od bijele
krpe u obliku vree. Sadraj kotla u kojem se mlijeko sirilo iskrene se u
vreu te se vrea okai o gredu kako bi se surutka odvojila od mladog
sira. Nakon cijeenja u vreama sir bi se izmrvio u posudu, malo osolio,
i stavljao samo privremeno u mjehove koje su se zvali prokolae. Za
prokolae bi se uzimali najvei mjehovi i drali bi se poluzatvoreni kako
bi se sir jo dodatno iscijedio. Nakon to odstoji nekoliko dana u prokolai,
sir bi se ponovno vadio u ovee posude (kotlove ili kipove) dodavale
bi se dovoljne koliine soli dobro bi se izmijeao te se potom nabijao
u mjehove. Nakon to se stavi u mijeh sir je potrebno dobro zbiti, prvo
runo, stisnutom akom, a onda drvenim predmetom namijenjenim za to
mekom. Meka se pravila od bukovog ili krukovog drveta, morala je biti
dobro uglaane povrine da ne bi otetila mijeh prilikom zbijanja. Oblik
joj je bio takav da je dio za zbijanje malo iri u odnosu na dra kako bi
se poveala povrina za zbijanje, ali ta povrina je ograniena otvorom
mijeha kroz koji se ubacuje sir grlom mijeha. Vea povrina dijela za
zbijanje je i iz sigurnosnih razloga, jer ako je mala, postoji ansa da se
prilikom zbijanja sira probije mijeh, a ako se to dogodi, morao bi se sir
prebacivati u novi mijeh. Sir se zbija kako bi se istisnuo zrak iz mijeha,
Mostar, 2010: 56.
8
393
ukoliko zaostane vea koliina zraka u mijehu prilikom dueg stajanja

sir bi se pokvario. Kada se mijeh napuni i zavee, potrebno je dometnuti
mijeh. To se radi tako to se odvee mijeh na jednu noicu, i ukoliko je
sir bio slabo zbijen na noicu se dodaje nova koliina sira kako bi se sve
praznine popunile. Poto je noica mnogo ua od grla mijeha ovaj put
se sir zbija draem jer je on ui dio meke. Kvarenje sira se manifestira
pojavom obojenja sira, sir bi pozelenio ime bi izgubio komercijalnu
vrijednost, ali nije bio tetan po zdravlje pa u nekim obiteljima, kada
je sir namijenjen za kunu uporabu, namjerno se doputalo da pozeleni
jer je dobivao specifian okus. Kada se mijeh napuni, dometne i zavee,
potrebno ga je odravati. Odravanje napunjenog mijeha vrilo se tako
to bi domaice vie puta, tijekom prvog mjeseca zrenja sira, prevrtale
i brisale mijeh. Sir, iako ocijeen u prokolai, sadravao bi dio surutke
koja bi se tijekom dozrijevanja sira kroz pore mijeha cijedila i izbijala
na povrinu, te ju je trebalo uklanjati. Ukoliko se mijeh ne bi prevrtao i
brisao, a tako i daska na kojoj stoji, mijeh bi poeo trunuti te bi dolazilo do
kvarenja sira. Sir u dobro uvanom i odravanom mijehu mogao je stajati
i do godinu dana, a da pri tom ne gubi na kvaliteti.
Po silasku s planine planitari bi podijelili pobraviarima dogovorene
koliine sira, za sebe bi ostavili dovoljne koliine da dotekne starog do
novog, a vikove bi prodavali kupcima, veinom na kunom pragu, rjee
na pijacama okolnih gradova.
5. Zakljuak
Nakon zemljoradnje stoarstvo je bila druga gospodarska grana na
kojoj se zasnivao opstanak stanovnitva u naseljima upe Stjepan Krst.
Stoarstvo je u tome kraju imalo duboke povijesne korijene i tradiciju.
Pogotovo je to bilo uoljivo na pojavi kada su pojedini vlasnici stoke
prikupljali stoku i od susjeda i prijatelja i tijekom ljetnih mjeseci je izgonili
na planine gdje je su uvjeti za ispau bili puno bolji. To planitarenje je
bio teak nain ivota, ali za ovjeka humnjaka planina je bila vaan
segment preivljavanja tako da se ivot u Humnini nije mogao ni zamisliti
bez pripomoi Planine. Planinskim udima se humnjak prilagoavao, na
planini se raao i umirao, a od planine je i ivio. Pojam planitarenja i taj
nain ivota teko je pribliiti mladim naratajima za koje je taj naina
ivota apstraktan. Vjerojatno bi lake razumjeli priu koja bi govorila da
se u planine nije ilo iz potrebe, nego iz, danas, razumljivijeg razloga
skijanja.
394
Zdenka Ragu
ANIMAL HUSBANDRY AND ITS ROLE FOR THE
POPULATION OF THE PARISH OF STJEPAN KRST:
TRANSHUMANCE AS AN OCCUPATION AND AS PART OF
TRADITION
Summary
For this article the author elaborates that after agriculture, the
most represented branch of the economy from which people lived on the
territory of the parish of Stjepan Krst was animal husbandry. Analysis is
given to those parts which describe the types of livestock that were most
often raised, and on transhumance or the traditional summer migration
of livestock into the mountains of Northern Herzegovina and Southern
Bosnia. In this section there is a detailed description on the process of
making mountain cheese and other dairy products.
395
Ilustracije: don Mato Pulji
396
Ljilja Lonar, prof.,

Dugo Selo
TKALCI SPECIFINI ZANAT NA PODRUJU UPE

STJEPAN KRST
lanak govori o tkalcima i tkanju, s naglaskom na muko tkanje kao
specifinom zanatu kojim se u irem okruenju bavilo samo na podruju
upe Stjepan Krst. Autorica i sama potjee iz jedne od rijetkih obitelji
koje su se bavile tim zanatom te je na temelju sjeanja, potkrijepljenih
suvremenim saznanjima, opisala povijest i razvoj tog zanata te proces
tkanja, od prikupljanja sirovine do izrade gotova proizvoa.
Kljune rijei: tkalci, tkanje, tkalaki stan, vuna, kostrijet,

harari
1. Uvod
Tkalaki zanat spada meu najstarije poznate zanate. Ima dugi
povijesni razvoj i znaajno mjesto u razvoju ljudskoga roda. Tkalo se
jo u razdoblju neolitika, prije 5.000 godina, o emu svjedoe tkanine
pronaene u pokrajini Faiym u Egiptu.1 U kasnom feudalizmu tkanje
postaje vrlo popularno pa su tkalci bili i ene i djeca koji su tkali i po
14 sati dnevno.2 U kasnom srednjem vijeku osnivaju se manufakture, te
se osim vune poinje preraivati lan i pamuk. Prvi stroj na mehaniki
pogon izradili su Englezi 1789. godine. Bio je na parni pogon. Kasnije
su se strojevi usavravali, to je dovelo do naglog razvoja industrijske
proizvodnje tekstila u 20. stoljeu. Meutim, unato tome, runo tkanje
je ostalo u kunoj radinosti i dalje aktualno za izradu unikatnih tkanina te
skupocjenih perzijskih i meksikih tepiha.
ivot na selu je zahtijevao poznavanje raznovrsnih zanata koji
su bili neophodni za opstanak. Jedni su se bavili mljevenjem ita u
vodenicama (na Ljubljenici i Dabrici), drvodjelci su pravili drke za
poljoprivredne alatke, sjekire, motike, vile, grablje, rala, brane, jarmove,
teljige i sve ostalo to je bilo potrebno za obavljanje seoskih poslova.
Neki su izraivali obuu (oputu i opanke), drugi su otrili noeve i noice
1
2
www.nasatradicija.com/hr/tradicijski-obrti/.../tkanje
www.nasatradicija.com/hr/tradicijski-obrti/.../tkanje
Ljilja Lonar je roena na Stjepan Krstu 1961 godine. lanica je reda

Slubenice Milosra-Anele i osnivaica pokreta Misionara Milosra
Zdenac Milosra. Kao misionarka je 13 godina provela u Ekvadoru
u Junoj Americi. ivi i djeluje u Dugom Selu kod Zagreba.
i bili posebno traeni u vrijeme svinjokolje i proljetnog strienja ovaca.

Svi su ti sitni zanati bili potrebni kako bi tamonji ovjek mogao obavljati
svoje redovite poslove vezane za stoarstvo i zemljoradnju. Meutim,
postojao je i jedan zanat koji je u pravom smislu zasluivao taj naziv. Bio
je to tkalaki zanat kojim su se bavili samo rijetki. Zemljopisni smjetaj,
djelatnost lokalnog stanovnitva i mnogi drugi imbenici nametali su
potrebu za odreenim odjevnim predmetima te ostalim pomagalima
neophodnim za svakodnevni ivot. Hladne su zime zahtijevale toplu
odjeu, pastiri su trebali ogrtae (bialj, kaputu i pelenjak) kao zatitu od
hladnoe i kie te torbu za uinu. Za konje su trebali pokrivai (himbulje
i pokrovci), a za transport i uvanje ita harari te bisage i zobnice.3 U
takvim je uvjetima tkalaki zanat imao veliku perspektivu. Meutim,
na cijelom prostoru od abe do Velei tkalci su bili prisutni jedino na
Stjepan Krstu i u Bijelom Polju kod Mostara. Kasnije se zanat proirio i
na Donji i Gornji Brtanik.
2. Tkanje i tkalaki stanovi
Tkalo se na mukim i enskim tkalakim stanovima. Ovisno o tome
to se tkalo znalo se na kojem e se stanu tkati. enski tkalaki stan se
jo nazivao i razboj kao i horizontalni stan, zato to je osnova tkanja
bila u poloenom ili horizontalnom poloaju. Na njima se tkalo sukno,
od kojega su se kasnije krojile alvare, brage, muki kaputi, pelene za
povijanje djece, enske duge haljine suknje, pelengae, zatim gunji, deke,
i himbulje4 za pokrivanje konja i sl. Tkale su se takoer serdade, sjedalice,
rute i tepisi za podove, te deke i gunji za pokrivanje. Na enskim tkalakim
stanovima tkalo se iskljuivo od ovje vune, za razliku od drugih krajeva
gdje se tkao lan, pamuk i svila. Nisu sve obitelji imale tkalaki stan nego
ih je bilo nekoliko u selu pa su se prenosili od kue do kue, a negdje su
tkalje ile tamo gdje je bio stan. Ponekad se znalo ekati i dulje vremena
da se doe na red za stan. Osim predmeta koji su trebali za svakodnevnu
upotrebu trebalo je i skupljati djevojkama ruho. Bogatije kue i vrjednije
djevojke i njihove majke imale su viu balu otkanih i ispletenih stvari.
Tkanje su ene uile jedna od druge, prenosei tu vjetinu s generacije na
generaciju.
Za razliku od tkanja na enskom tkanjem na mukom tkalakom
stanu mogao se baviti samo onaj tko je proao obuku kod majstora i
kao egrt proveo nekolike godine na obuci. Kod njega je, za razliku od
enskoga, osnova tkanja stajala vertikalno. Na njima su se tkali harari,
Harar je bila vrea jednake irine i duine. Sluila je za transport i uvanje ita i
brana.
4
Himbulja je bila pokriva za konje. Tkao se od vune na enskim stanovima.
3
398
Lj. Lonar, M. Mari: Tkalci specifini zanat na podruju...
Slika 1. enski tkalaki stan (maketu napravio Marko Mari)
zobnice,5 bisage6 i mutapi.7 Prvi takvi tkalci u upi Stjepan Krst bili su iz
obitelji Rupar. Oni su ve sredinom 19. stoljea imali tkalake radionice.
Poetkom 80-ih godina 19. stoljea zanat je kod njih izuio Stojan Lonar
(ro. 1863. godine), koji je svoju tkalaku radionicu otvorio 1903. godine.
Od tada je i njegova radionica bila, osim mjesta proizvodnje, i mjesto
obuke mnogih uenika (egrta) tkanja.8 egrti nisu dobivali plau za
vrijeme obuke, ali su besplatno stanovali i hranili se kod gazde za itavo
vrijeme obuke. Osim Stojana, tkanjem su se bavili i njegov sin Marko,
a nakon II. svjetskog rata i njegovi unuci.9 Tkanjem su se jo na Stjepan
Krstu bavili Lovro, Anto i Karlo Lonar, Marko Mari te Rajko Rupar.
Prije II. svjetskog rata tim su se zanatom bavili i Zelenovii te Milan
Ivkovi-otun. Veina ih je 70-ih godina 20. stoljea prestala i okrenula
Zobnica je bila torba dimenzija 30x40 cm. U njoj se konjima davala zob, ili neko
drugo ito.
6
Bisage su bile dvije torbe, meusobno povezane, i upravo zajedniki dio izmeu
tih torbi je bio na leima konja, a sa svake strane po jedna torba. U bisagama je konjanik
nosio osobne stvari, od jela do drugih potreptina za put. Obino su te torbe imale
pregrade od kojih je svaka imala svoju svrhu.
7
Mutap je bio pokriva za konje i samare izraen od kozje kostrijeti. Tkao se samo
na mukim stanovima.
8
Jedan od njih je bio Marko Pulji s Gornjeg Brtanika koji je bio egrt 1923. godine.
9
Stojanov unuk Marijan je tkao skoro sve do Domovinskog rata.
5
399
se nekoj drugoj profitabilnijoj djelatnosti. Na Gornjem Brtaniku tkanjem

se bavio Marko Pulji-Vidi i njegov sin Pavo, a na Donjem Brtaniku
Grgo Anti.
Slika 2. Muki tkalaki stan (maketu napravio Marko Mari)
Uz tkaonicu neki tkalci su imali i predionicu kostrijeti.10 Naime,

sirovina za tkanje na mukim stanovima je, sve do II. svjetskog rata,
bila kostrijet, dok je za tkanje na enskim stanovima to bila iskljuivo
ovja vuna. Nakon II. svjetskog rata nastupila je zabrana dranja koza i
ubrzo se prestala tkati kostrijet pa se i u ovim radionicama poela koristiti
vuna. Kostrijet je bila vrlo otra i teka za obradu, ali su predmeti otkani
od kostrijeti bili gotovo nepoderivi. Osim vrstoe odlikovali su se i
elastinou pa su podnosili velika optereenja i bili dugog vijeka. Zato je
u ivotu jedne generacije bio potreban mali broj harara. Zbog otre kozje
dlake harari su bili sigurna zatita od glodavaca, ali i dobar toplinski
izolator to je bilo vano jer se u njima brano dralo po nekoliko mjeseci.
ak i kada je harar bio ostario i nije vie bio za upotrebu, nisu ga bacali,
nego je sluio za krpanje harara koji su bili u upotrebi, a bili su oteeni.
Upravo zato to je kostrijet bilo teko obraivati, tkanje harara,
zobnica i dr. radilo se od kostrijeti koja se prela u predionici. Nekad su
10
400
Kostrijet je kozja dlaka, vrlo otra i vrlo teka za obradu.
kostrijet donosili naruitelji tkanje, a nekad je bila vlasnitvo samoga

tkalca. Od strienja koza pa do tkanja postupak se odvijao u nekoliko faza.
Kostrijet se nakon strienja nije prala kao to se radilo s vunom. Umjesto
toga radilo se pucanje ili fikanje na posebnom stolu zvanom teraj. Tetiva
se zatezala na drvenu motku koja je imala zavretak poput konjske glave.
Po tetivi se udaralo drvenom toljagom zvanom maljica, koja je bila fino
obraena da ne oteti tetivu, ali, da bi bila tea u glavu joj se umetalo
olovo. Dok bi se maljicom udaralo po tetivi vjeto se tetivom prolazilo
kroz hrpu kostrijeti mijeajui je. Sve je to bilo popraeno ugodnim
zvukom jer je tetiva bila kao i ostali gudaki instrumenti, melodina.
Kostrijet bi se poredala na vrstu podlogu i udarala, tzv. tetivom. Tetiva je
bio splet suhih janjeih crijeva kojim se udarala, odnosno pucala kostrijet.
Za jednu tetivu je trebalo uplesti 12 crijeva. Udaranjem tetivom po
kostrijeti ona je omekavala, a istovremeno je iz nje izlazila praina. Tek
smekalu kostrijet je bilo mogue presti, a to se radilo uz pomo naprave
koja se zvala ekrk. U jedan mijeh (mjeina) bi se natrpala kostrijet i taj
se mijeh privrsti (opae) oko struka osobe koja prede. Kroz otvor na
mijehu se polako izvlaila kostrijet u dvije niti, kreui se natrake od
kolotura koji je bio na jednom kraju predionice prema drugom kraju. Kad
bi se dolo do kraja te su se dvije niti podizale navie i dok su se izvlaile
druge dvije niti one gotove su se zapredale. Svaka sljedea nit odmah
se povezivala tako da se stvarala jedinstvena nit. Duina prostorije koja
je bila predionica je ujedno bila i duina jedne niti, a znalo se koliko niti
treba, primjerice, za jedan harar ili zobnicu. Postupak se ponavljao sve
dok se ne bi isprelo dovoljno niti, ali se one nisu smjele prekidati zato
to se zbog svoje grubosti prea od kostrijeti nije mogla prevezati. Zbog
praine kojoj su bili izloeni, tkalci su esto obolijevali od astme i drugih
plunih bolesti.
Tkanje na mukom tkalakom stanu odvijalo se na principu osnove
i potke. To su bile niti pree koje su se kriale pod kutom od 90 stupnjeva.
Osnova su bile osnovne niti nanizane na dva tapa, po principu da je
svaka druga bila nanizana na jedan tap. Pomicanjem tapova gore dolje
stvarao se zijev kroz koji se uvlaila potka, namotana na ipku dugaku
oko jedan metar, a malim drvetom, vretenastog izgleda, dugakim 10-15
cm, zvanim prljak, prevlailo se po nitima osnove kako bi se niti bolje
razdvojile i lake uvukla potka. Osnova se razdvajala uskim ploastim
motkama zvanim imire. Provuena nit potke pribijala se drvetom,
zvanim tarak, na ijem irem dijelu su bili eljezni zupci kojima se,
zapravo, pribijala potka (to je istovremeno bio jedini eljezni dio mukog
tkalakog stana). Nakon pribijanja potke opet se pomiu tapi i postupak
se ponavlja sve dok se tkani predmet ne bi zavrio. Kad je tkanje bilo
gotovo, izvlaili su se tapi na koje je tkalo nasnovano i tako se skidalo
sa stana. Nakon toga radilo se popletanje neutkanog dijela osnove, pletui
401
neku vrstu pletenice to je istovremeno bio porub otkanog predmeta. Jo

se sa strane saiju rubovi preom i posao je bio gotov.
Nakon II. svjetskog rata i smicanja koza nestaje kostrijeti kao vrlo
vrijedne sirovine za tkanje pa se prelazi na tkanje od ovje vune. Tada su
naruitelji posla uglavnom donosili vlastitu preu namotanu na klupka.
Znalo se koliko kilograma treba za koje tkalo i koja je cijena tkanja. Od
vune na ovci do otkanoga predmeta trebalo je obaviti veliki broj radnji, a
proces nije bio ni kratak ni lagan. Na podruju upe Stjepan Krst uzgajala
se ovca pasmine pramenka ija se vuna odlikovala dugom dlakom,
pogodnom za tkanje grubih materijala. Nakon strienja, krajem travnja i
u svibnju, vuna bi se prvo ugrubo oistila od neistoe, trnja, lia, iaka
i sl. Zatim se prala i to obino na potocima (Vodice u Ljubljenskom brdu
ili etkova voda). Prala se u hladnoj ili u mlakoj vodi, ali bez kemijskih
sredstava, izuzev domaeg sapuna na bazi ive sode.11 Najee se od
potopljenog pepela pravila cijea ili lukija. Nakon pranja vuna bi se
rairila po kamenju, travi, plotovima i bunju da se sui. Osuena vuna
se prvo rukama prebirala, raupavala i razdvajala na onu koja je sitnija
i finija i onu koja je dua i grublja i koja e sluiti za tkanje grubljih
predmeta. Sitnija i kraa vuna je sluila za izradu tanjih i finijih odjevnih
predmeta. Zatim bi se vuna ureivala na, tzv. grebenima i gargaima. To
su bile male kratke daske s rukom, sa zupcima od avala ili deblje ice.
Jedne gargai (a tako i grebeni) su bile sastavljene od dvije takve daske.
Vuna se stavljala na zupce jedne daske, a drugom bi se daskom (njenim
zupcima) povlailo po vuni. Nakon velikog broja tih povlaenja, vuna
bi bila ureena i mogla se presti. ezdesetih godina 19. stoljea vuna se
gonila u velike eljare u Blagaj ili Stolac. Rijetko su se vie mogle vidjeti
gargai i grebeni, izuzev kod pokoje bake koja bi dijelove vune, koja
je po boji bila drugaija od ostale pa se nije mogla sastaviti s ostalom
i goniti u eljaru, runo gargaala. Ieljana vuna se zatim prela i to
runo, pomou kudjelje i vretena te druge. Kuelja je bila drvena daska,
ee pravljena od borovine. Na dnu je obino bila malo zaobljena i iroka
oko 6-7 cm, a prema vrhu se irila do 10-12 cm. Duina kuelje je bila
oko jedan metar. esto su kuelje bile izrezbarene raznim i umjetniki
obojanim ukrasima. Tako ukraenu kuelju poklanjala su braa svojim
sestrama ili mladii djevojkama.12 Kuelja je ene pratila od najranije
11
Neoprana vuna sadrala je masnou lanolin (zvana sjera). Vrlo esto se upravo
neoprana vuna iz toga razloga privijala na bolna lea ili druge dijelove tijela to bi
izazvalo olakanje. esto se i kosa prala u sjeri kada je iz nekoga razloga opadala ili
korijen bio oslabljen. Nakon pranja kosa je bila vrlo sjajna i izgledala je zdravo.
12
Prilikom udaje kuelja je bila sastavni dio djevojina ruha (imovine koju je djevojka
nosila u novu obitelj). Ako je djevojka bila iz bogatije obitelji nosila je ak i tkalaki stan.
402
dobi, gotovo djetinjstva, pa do duboke starosti.13 Znanje obrada vune

davala je eni samopouzdanje i inila je uglednom u mukom, a pogotovo
u enskom drutvu. Djevojice su jo prije sedme godine poinjale plesti,
a u petnaestoj ne samo da pletu uravan i na pruge, da sumiu i primiu,
nego i da razlikuju jaru od rune vune, vlas od potke, strienu vunu od
brijavine te da predu na drugu i na vreteno.14
Slika 3. Grebeni i gargai za eljanje vune
Nigdje se ena nije osjeala tako vana i nezaobilazna kao u

poslovima oko vune. Znala je i potrebe i koliko ima vune. Ureena vuna,
spremna za predenje, odvajala bi se u, tzv. runa vune koja bi se privrstila
uzicom za kuelju. Kuelja bi se zatakla za pojas (za pas), a prelja bi
O kueljama (preslicama) i vretenima pjevale su se pjesme i ispredale prie. elja
mi je spomenuti pjesmu o preslici i vretenu, vie zbog uspomene i iz razloga da ostane
zabiljeeno ime osobe koja ju je vrlo esto pjevala uvajui ovce. Bila je to Jela Lonar
sa Stjepan Krsta. Roena u tkalakoj obitelji, u svome ivotu je isprela kilometre i
kilometre pree za harare i ostale predmete koje je tkao njezin brat Ante. Kako se nije
udavala, cijeli je ivot provela s bratom i njegovom obitelji. Bila je i tak i obanica,
po potrebi. O njezinoj fizikoj snazi govori istinita crtica da je, ruku prekrienih na lea,
zubima podizala harar ita teak 50 kg, odvajajui ga tako od poda. Na alost, u dubokoj
starosti i nemoi je ostala u svojoj kui prilikom okupiranja Stjepan Krsta 1992. godine
gdje je i ubijena, zajedno s nevjestom Zorom (r. Kitin). O detaljima stradanja se nikada
nije saznalo. Pjesma, koju je pjevala teta Jela (tako smo je svi zvali) bila je: Preslica i
vreteno za pojasom zadjeveno. Da predemo tanke niti veselo e svu no biti.
14
Jara vuna se dobivala od prvog ianja janjaca i koristila se, uglavnom, za pletenje
dempera i za finije tkanine. Runa vuna je bila od odraslih ovaca. Ona se razvrstavala na
vlas (duga, vrsta vlakna) i potku (kratka, izlomljena vlakna). Vlas se prela na vreteno,
a potka na drugu. Prea od vlasi ide u osnovu, a od potke u potku. Prea od vlasi je bila
upredenija (finija), a od potke deblja (grublja). Brijavina je bila vuna od ve oianih
ovaca i dobivala se brijanjem koe zaklanih ovaca.
13
403
lijevom rukom izvlaila niti vune, a desnom je vrtjela vreteno, ili drug15
te tako upredala niti i pretvarala ih u preu. O koliini izvuene vune
ovisila je debljina pree. Za deblje predmete koji su se pleli, ili za one
koji e se tkati, trebala je i deblja prea. Zato se radilo prepredanje pree.
Nakon to se kuelja vune oprela, prea bi se s vretena ili druge smotala
u klupko. Vie takvih klupka bi se zatim skupa namotalo na jedno klupko,
ali motajui dvije ili vie niti skupa (ovisno koliko treba biti debela nova
prea). Zatim bi se s novog klupka prea prepredala u jednu nit pree.
Ako se prelo za harare, prea je morala biti vrlo vrsta, to je postizano
dobrim upredanjem. Za neke predmete, primjerice gunje, prelo bi se
izvlaenjem puno niti vune i slabim, gotovo nikakvim upredanjem. To se
zvalo kanuranje. Nakon tkanja, gunji su se nosili u valjaonicu na valjanje
(filcanje), ime bi se dobili vrlo vrsti i topli pokrivai.
Slika 4. Starica, kuelja i vreteno

Vreteno i drug su bili drveni tapovi, dugi oko 40 centimetara, na sredini debeli
oko tri centimetra, a prema krajevima su se suavavali do pola centimetra. Obino su
oko ispod vrha imali jedan ili dva zareza, kako prea prilikom predenja ili prepredanja
ne bi spadala s njih. Vreteno je bilo okruglog oblika i na njega se prelo okomito ga vrtei
prstima. Druga je bila naprotiv etvrtasta i ona se drala itavom rukom. Postojao je i
kombinirani oblik za odreena prediva koji se zvao vretendruga.
15
404
Nakon to je prea bila smotana na klupka, ako je bila namijenjena

za izradu odjevnih predmeta ili tkanje na enskom tkalakom stanu, obino
se pripremala za bojanje. Zato je trebalo premotati u kanela koja idu na
bojanje. Nekada se kupovala boja pa se bojalo kod kue, ali se kasnije na
bojanje nosilo u bojadinicu u Stolac. Obino se bojilo u modroj (ivit),
ili crnoj boji (karaboji). Za bojenje se koristila i jasenova kora. Za tkanje
harara, zobnica i bisaga, vuna se nije bojala. Koristila se bijela, crna i siva
vuna i od tih boja su se pravile are. Od kreativnosti tkalca ovisio je izgled
i ljepota otkanoga predmeta. Nekada je i sam kupac harara naruivao
uzorak tkanja, naroito kada je sam donosio preu za tkanje.
I posljednji tkalaki stanovi nestali su u ratnom plamenu 1992.
godine. Nema vie ni tkalaca. Obnovljena je samo stara radionica Stojana
Lonara, ali samo s nakanom da bude spomenik obiteljske prolosti
i okupljalite novih generacija, barem jednom godinje. Ako ne bude
mogue nabaviti stan na kakvom je tkao Stojan i njegovi potomci, biti e
barem slika toga stana i objeen harar i zobnica o klin, kao podsjetnik na
neka davna vremena.
3. Zakljuak
Tkalaki zanat je kroz prolost bilo od velike vanosti za ovjekov
opstanak od zimskih hladnoa. Osim uobiajenoga tkanja platna za
odjeu, na podruju upe Stjepan Krst bio je razvijen rijetki i specifini
zanat, takozvano muko tkanje, odnosno tkanje sukna koje je sluilo
za pravljenje vrea za uvanje i transport ito i brano (harara) te torbi
za hranjenje konja (zobnice, bisage). Nekoliko tkalaca iz naselja upe
opskrbljivalo je navedenim proizvodima iroko podruje, od Hrasna do
Velei. Specifinost zanata je bila to je sirovina za takav materijal bila
kozja dlaka, kostrijet, koja je bila jako teka za obradu. Tek nestankom
koza nakon II. svjetskog rata kao sirovina se poela upotrebljavati ovja
vuna s kojom je bilo puno lake raditi, ali je kvaliteta i trajnost tih proizvoda
bila znatno slabija. Tkalci i takva vrsta tkanja je pomalo izumirala s
industrijskim razvojem, pojavom suvremenih materijala i pomagala za
poljoprivredu koja su zamijenila harare i ostale proizvode koji su se tkali.
Ipak, tradicija tkanja se ouvala sve do Domovinskoga rata.
405
Ljilja Lonar
WEAVERS A SPECIFIC TRADE ON THE TERRITORY OF
THE PARISH OF STJEPAN KRST
Summary
This article discusses weaving and weavers with a special emphasis
on male weavers as a specific trade which in the wider area, was pursued
only on the territory of the Parish of Stjepan Krst. The author herself
originates from one of those rare families who were engaged in this trade
and on the basis of memories, and supported by contemporary knowledge,
describes the history and development of that trade, from gathering the
raw materials to the production of the finished product.
406
PRILOG
Marko Mari
NAPRAVE-POMAGALA ZA PRERADU KOSTRIJETI I
TKANJE TVRDIH TKANINA16
Prerada kostrijeti drala se uvijek tekim poslom, rezerviranim za
odrasle i snane mukarce. Poinjala je posebnom vrstom raeljavanja
to se zvalo pucanje jer je bilo popraeno udaranjem malog, fino
obraenog drvenog malja (maljica) da ne oteti po poprilino debeloj i
vrlo tvrdoj niti zvanoj tetiva to je doista bilo svojevrsno pucanje! Stroj
za pripremu kostrijeti zvao se teraj17, a onda se na njemu pripremljena
kostrijet prela na ureaju u kome je temeljni dio bio ekrk18. Makete koje
se ovdje donose vizualno prikazuju teraj, ekrk i muki stan za tkanje
tvrdih tkanja.
1. Teraj
Teraj je naprava za pripremanje oprane kostrijeti za predenje
i tkanje.19 To je u cjelini bio stol veih dimenzija kome su sa strane
dodavane nie daske kao titnici da kostrijet ne pada na pod. Na njega
se postavljala ovea koliina kostrijeti u obliku hrpe. Povie njega je bio
na gredi objeen sa slobodnim hodom konj, zapravo duga motka debljine
7-8 cm s ukrasnim zavretkom poput konjske glave. Na bradu te glave
privrivala se tetiva od ovjih crijeva (kako je to opisano u prethodnom
Marko Mari sa Stjepan Krsta bio je jedan od vrsnih zanatlija tkanja harara. Prije
vie godina za Muzej i galeriju u Neumu napravio je maketu stana za tkanje harara i
ostaloga tvrdog prediva te makete naprava za ureivanje kostrijeti i njezino predenje.
Uz pomo osoba koje se jo sjeaju tog zanata opisana su ta pomagala i njihovi dijelovi,
premda manje precizno nego bi to Marko uinio.
17
Rije perzijskog korijena, izvorno terah, upotrebljava se za stol na kome zanatlije
obavljaju svoje poslove, ali onda preneseno i za druge premete. Vidi: A. kalji, Turcizmi
u srpskohrvatskom jeziku, Sarajevo, 1989 (VI izdanje), str. 612.
18
Turcizam, u ovom sluaju naprava za sukanje prediva. kalji, nav. dj., str.169.
19
Rije je perzijskog porijekla, do nas dola preko turskog jezika. kalji, nav. dj.,
str. 612.
16
Marko Mari (Perin) roen je na Stjepan Krstu 1942. godine. Zavrio

je tkalaki zanat u majstorskim radionicama kod Lonara i Rupara.
Oenio se Anom Pulji Vidi s kojom je ivio i radio u vicarskoj,
sve do smrti 2013. godine.
407
dijelu lanka). Tetiva je bila doista tvrda i dovoljno izdrljiva za posao

koji joj je namijenjen. Drugi kraj tetive bio je vrsto vezan na kraju motke.
Lijevom rukom je zanatlija provlaio tetivu kroz hrpu kostrijeti, a desnom
snano udarao po tetivi (da vibrira i tako uzbaca i ureuje kostrijet)
malom toljagom zvanom maljica. Maljica je morala biti fino obraena
od plemenitijeg drveta da ne bi otetila tetivu. Da bi dobila na teini u
glavu joj se uvrivala odreena koliina olova.
Slika 5. Teraj-alat pomou kojega se obraivala kostrijet (maketa koju je napravio

Marko Mari i donio opis njegovih dijelova) (foto: Ivica Pulji)
Teraj se sastojao od sljedeih dijelova:

1. Okomita greda za dranje cijele naprave. Obino je stajala uza
zid. Na vrhu je imala krai dio o koga se vjeao lanac ili ue
2. Lanac ili ue za dranje teraja visio je o gredici da bi se lako
mogao micati i okretati
3. Maljica za udaranje po tetivi, vibrirajui kroz kostrijet rastresala
je i ureivala
4. Konj je bio zavrni dio odulje motke najee u obliku lijepo
408
izrezane konjske glave. Na bradi i na kraju motke su vezala i zatezala tetiva

5. Kostrijet
6. Stol s branicima za hrpu kostrijeti
2. ekrk
ekrk je bio prilino sloena naprava u kojoj je glavnu ulogu igrao
kota (toak) koji se okretao kako je onaj tko prede kostrijet uspijevao
izvlaiti kostrijet iz za to prilagoene vree koju je drao sprijeda.
Kvaliteta tkanja je velikim dijelom ovisila o ujednaenom i vjetom
izvlaenju kostrijeti. Kako to nije bio ba teak posao, iznimno su na
ekrku mogle presti i enske osobe.20 Za prelo je bila nuna dua prostorija,
znale su se i dvije prostorije vezati vratima da bi hod (pa prema tome i
niti) bio dulji. Kad bi se dolo na kraj prostorije, obje opredene niti su se
podizale na napravi iznad glave. ekrk je bio znalaki konstruiran pa su
se gornje niti upredale jedna s drugom dok bi se izvlaile nove dvije
niti. Kad bi se itava koliina kostrijeti oprela i preprela namotavala se na
klupko i prea je bila spremna za tkanje. ekrk je sa svim popratnim
mehanizmima omoguavao predenje, prepredanje i spremanje prediva.
Slika 6. ekrk-alat pomou kojega se prela kostrijet (maketa koju je napravio Marko
Mari i donio opis njegovih dijelova) (foto: I. Pulji)
Na Brtaniku je u radionici Marka Puljia Vidia njegova ker Ljubica strunije
prela kostrijet na ekrku od oca i brata Pave koji su bili majstori za tkanje harara.
20
409
ekrk se sastojao od sljedeih dijelova:

1. ekrk s prenosnim sustavom, drvnim kolutiima i ostalim to je
bilo nuno za obavljanje posla
2. Dvije niti nakon to su opredene podizale su se iznad glave i
automatski prepredale
3. Dvije niti koje je osoba idui natrake izvlaila iz vree za to
prilagoene sprijeda.
4. Uteg za zatezanje niti pri prepredanju
5. Stupii koji su imali ulogu drati niti. Na maketi su i niti koje
su se prele privrene, a zapravo ih je drao rukama onaj tko je preo.
6. Spremno prediv
3. Stan
Stan se zapravo zvao stan za tkanje harara iako se na njemu tkalo i
druga tkanja. Da bi ga se razlikovalo od sloenijeg stana za finija tkanja na
kome su tkale obino ene i djevojke, zove ga se ponekad i muki stan.
Stan za tkanje vrstih tkanina (muki) konstrukcijski je bio
okomit i znatno jednostavniji od stana za fina tkanja koji je bio postavljen
horizontalno i imao znatno vee mogunosti (najfinija tkanja su se tkala ak
kroz etvere niti). Sastojao se od dvije jake, uglavnom grube grede koje
su se malo iskosa s poda uzdizale prema stropu i vrlo vrsto utvrivale za
grede. Na njima su bile poprene grede koje su bile fine izrade da ne otete
tkanje i mogle su se pomjerati kako je koji otkani predmet zahtijevao. ak
i najvra tkanja mukarci nisu drali odvie tekim poslom. Po prilici
za dva dana otkali bi tri harara.21 Na ovom stanu su se tkali vrsti harari,22
bisage,23 zobnice24 pa i poneki drugi sukneni predmet kako je opisano u
prethodnom lanku.
Tako svjedoi Pavo Vidi Pulji.

Arabizam je do nas stigao preko turskog jezika. O hararu i njegovim vrstama
postoje i strune rasprave. Vidi: Glasnik Zemaljskog muzeja, Sarajevo 1957: 59.
23
Preko talijanskog izvorno latinski izraz: bis saccus, dvostruka torba. Prebacale su
se preko sedla, u njima je jaha nosio najnunije stvari potrebne za put.
24
Nosi ime po glagolu zobati. Mala vrea koja se konju vjeala o glavu i u njoj mu
se davala za vrijeme odmora (nakon preenog puta ili drugog obavljenog posla) zob.
Rije je o vrsti itarice koja se sijala i vrhla kao i druge itarice, ali nije bila prikladna
za ljudsku prehranu. Za ivotinje je naprotiv bila najomiljenija hrana: medvjed bi, npr,
proao kroz njive zasijane jemom i samo hvatao klasove zobi koji su neto strili iznad
jema (odnosno jarika) na planinskim oranicama.
21
22
410
Slika 7. Muki stan za tkanje (maketa) (foto: I. Pulji)
Stan se s prateom opremom sastoji od 25 dijelova. Svi su komadi od

drveta, izuzev elja za zbijanje potke koji je od eljeza.
1. Stanica lijeva (na njoj se nalaze dva proreza kao i na drugoj,
desnoj i par rupa koje slue za reguliranje visine tkala)
2. Stanica desna (ista kao i lijeva, samo na suprotnoj strani)
3. Irita gornja (drvo koje ide iz lijeve stanice u desnu)
4. Irita donja (drvo, kao i irita gornja, koje ide iz proreza lijeve
stanice u desnu i oko kojega se zasnivao harar)
5. uriogaa (drvo, dugako otprilike 150 cm i promjera oko 8
cm, koje dri niti za tkanje)
6. Cucak (dva drveta duine oko 50 cm koja stoje na lijevoj i desnoj
stanici, na njih se podie uriogaa da se naprave niti za tkalo i zategne
njura, zvana usuka, s jedne na drugu stranu),
7. apovi (klini koji se na lijevoj i desnoj strani utjeruju malim
drvenim maljem da bi se osnova dobro zategla i bolje zbijala potka)
8. Zerbelica (drvo dugo 120 cm, na sredini promjera 6 cm, prema
krajevima konusno obraeno. Sluilo je, uz pomo niti, za zatvaranje i
otvaranje zijevi na osnovi kad se potka probaci)
9. tap (drvo dugo 100 cm promjera 1,5 cm. Na njemu se spaja
osnova od harara. Kada se harar otka, tap se izvue. Krajevi dugi 6 cm se
popletu i tu bude gornji dio harara, otvor)
10. Drvo dugo 100 cm promjera 1 cm. Na njemu se namotava potka
za tkanje koja se poslije lijevo i desno gura kroz osnovu
11. Klinovi (stoje lijevo i desno na stanicama. Na njih se podigne
411
gornja irita i produi tkalo po potrebi kad bi tkali drugi predmeti osim
harara, primjerice mutapi
12. Rupe (u njih su se stavljali klinovi)
13. njura zvana usuka (slui za dranje velike imire (16) i
zerbelice (8) kad se harar snuje)
14. Tarak (drvo od tarka, a 15 ealj, ujedno tarak. Slui za zbijanje
potke)
15. Tarak (drvo od tarka, a 15 ealj, ujedno tarak. Slui za zbijanje
potke)
16. imira popletnica (daska duga 110 cm, iroka 6 cm, debela 1
cm. Pri poetku tkanja ona se prva ubaci umjesto potke tako da bi na kraju
bilo 6 cm bez potke od kojih se poplete zavrnica harara)
17. imira normalna (Drvo dugo 110 cm, iroko 5 cm, debelo 1
cm, na jednome kraju picasto. Slui za provlaenje potke kroz osnovu),
18. Mala zerbelica (dugaka kao i velika zerbelica (8) ali puno tanja.
Slui za zavrnicu tkanja)
19. Miirak (drvo dugo 20 cm, debelo 5 cm. Pomou njega su se
pravile niti. Uz du ima lijeb u koji sjeda usuk. Na kraju je zarezano da
se moe vui sa prstima kad se prave niti)
20. Dva komada drveta (debeli su 5 cm, iroki 5 cm a dugi 12 cm.
Kad se harar snuje stavljaju se pod donju iritu u prorez, da bi se poslije pri
vaenju tkalo moglo zategnuti na apove)
21.Kratka zerbelica (s njom su se tkale zobnice i bisage za konje)
22. Niti za tkanje (ove niti se razlikuju od onih na enskim stanovima.
Niti su se za svako tkanje nanovo pravile i na zavretku bi se oparale i
smotale u klupko)
23. Osnova harara (osnovani harar je bio dug 90 cm, a 84 irok.
Kad se otka, poplete i zavri bude 84 cm dug, a 80 irok. Harar se arao
sa bijelo i crnom na osnovi. Potka je bila najbolja siva. U jedan harar je
ilo 250 do 300 potaka ili svega ukupno 2 do 2,5 kg konca od vune ili
kostrijeti)
24. Mala imira (sluila je samo za tkanje zobnica i bisaga) i Mitit
(slui za zatezanje tkala poprijeko, tako da tkalo prilikom tkanja ne bi
bivalo sve ue i ue. Komad nedostaje na slici).
412
4. Zakljuak
Stanovnitvo upe Stjepan Krsta kroz dugu povijest sve do novijeg
vremena uglavnom se za ivot moralo baviti umalo u jednakoj mjeri
poljodjelstvom i stoarstvom. Te dvije grane su se meusobno ispreplitale
i uglavnom davale dovoljno sredstava za ivot. Bavljenje stoarstvom uz
proizvodnju mesa, sira, masla i koe znaajnu ulogu je imala i obrada
ovje vune i kozje kostrijeti. Ovo je iniciralo razvoj posebnog zanata
koji je postao specifinost ba ovog kraja, osobito sela Stjepan Krst i dva
Brtanika gdje su se pojedinci uspjeno poeli baviti osim tkanja odjevnih
predmeta i pokrivaa takoer i tkanjem harara, bisaga, zobnica i drugih
vrstih tkanja. Zanatlije su usavrile naprave koje su im u tom radu bile
nune: za obradu vune teraj, za njezino predenje ekrk i pomagala te
za tkanje posebnih uspravnih stanova na sohe, ponekad nazivani, zbog
tegobnog rada koji je bio predodreen za mukarce, muki stan.
413
Ilustracija: Ljilja Markota r. Peri s Ljubljenice
414
III. DIO
RATOVI I NJIHOVE
POSLJEDICE - I. I II. SVJESTSKI
TE DOMOVINSKI RAT
Stanislav Vukorep,
Mostar
RTVE I. I II. SVJETSKOG RATA S PODRUJA UPE

STJEPAN KRST1
U lanku se donosi popis poznatih rtava I. i II. svjetskog rata s podruja
upe Stjepan Krst. Istraivanje za I. rat je raeno na temelju dostupnoga
uzorka za koji su pronaena vrela ili svjedoanstva, dok su rtve II.
rata obraene detaljno, na temelju arhivskih vrela, detaljnih terenskih
istraivanja te osobnih svjedoanstava preivjelih sudionika.
Kljune rijei: I. svjetski rat, II. svjetski rat, austro ugarska

vojska, 4. BH pukovnija, hrvatska vojska, upa Stjepan Krst, sudionici,
poginuli, ranjeni i nestali
1. I. svjetski rat
I. svjetski rat, ija se stogodinjica poetka obiljeava ove godine,
bio je sukob dotad nezabiljeenih razmjera i broja rtava. Rezultirao
je milijunima mrtvih na bojitima Zapadne i Istone fronte, Albanije,
Armenije, Srbije i ostalih europskih bojinica. Premda je u poetku, u
ljeto 1914. godine, to bio europski rat, u kojem je sudjelovalo tek desetak
drava, njegovim irenjem i pojaavanjem intenziteta ratnih sukoba
prikljuivale su se nove sudionice. Primjerice, Italije je u rat ula 1915., a
Amerika tek 1917. godine. U konanici je vie od 70 zemalja, koje su bile
dijelom est carstava ili kolonijalnih sila Velike Britanije, Francuske,
Rusije, Njemake, Austro Ugarske i Osmanskog Carstva, bilo zahvaeno
ratom. Tek je dvadesetak zemalja ostalo neutralno tijekom itavog sukoba,
uglavnom zemlje Latinske Amerike i skandinavske na sjeveru Europe.
U Bosni i Hercegovini su 1882. godine uspostavljene oblasne
komande za popunu postrojba. Teritorijalni raspored vojnih regija sastojao
se od vojnih okruga Sarajevo, Banja Luka, Donja Tuzla i Mostar. U Vojni
okrug Mostar spadali su grad Mostar, srez Mostar, Stolac, Nevesinje,
1
Dijelovi lanka su objavljeni u Stolakom kulturnom proljeu 2014. i Stradanje
Hrvata tijekom Drugog svjetskog rata i poraa u istonoj Hercegovini.
Stanislav Vukorep je roen u Trebinju 1951. godine. Vii je struni

referent u Zavodu za zatitu kulturno-povijesne batine Hercegovakoneretvanske upanije u Mostaru, voditelj je etnografske zbirke u
Zaviajnoj kui Hutovo u Hutovu, te suosniva i urednik asopisa
Vrutak. Neumorni je istraiva duhovne i materijalne batine jugoistone
Hercegovine. Objavio je nekoliko knjiga, a jo nekoliko je u pripremi.
Konjic, Bilea, Trebinje, Gacko, Ljubinje, Ljubuki, Bugojno, Prozor,

Livno, Glamo i upanjac.2
Krajem srpnja 1914. godine proglaena je opa mobilizacija. Car je
pozvao pod oruje dvadeset godita, odnosno sve sposobne mukarce u
dobi izmeu 21. i 42. godine. Tisue mladia su kretali na odredita kamo
ih je upuivao vojni poziv. Pozivima su se odazivali svi, ak i Srbi, bez
obzira na to to su bili pozvani da idu ratovati protiv Srbije. Dubravski
upnik don Vide Putica je Dopisom od 9. kolovoza 1914. godine izvijestio
Biskupski ordinarijat da vojno zapovjednitvo trai 500 momaka koji bi
sluili kao orunici po granicama.3
Slika 1. Dubravski upnik izvjeuje Kotarski ured u Stocu o ratnim gubicima iz

njegove upe (BDM)
U Prvom svjetskom ratu u Bosni i Hercegovini je bilo mobilizirano

298.000 vojnika. Njih 51.815 su bili ranjeni ili oboljeli, u prosjeku svaki
esti. Od toga je njih 12.726 ostalo invalidima, prosjeno svaki etvrti.
Poginulo je preko 38.000 osoba.4
2. Sudionici i rtve rata s podruja upe Stjepan Krst
Ratna dogaanja koja su bila zahvatila skoro itavu Europu odrazila
su se i na Hercegovinu. Znatan broj hercegovakih mladia je regrutiran i
poslan na bojita irom Europe. Veina njih se nikad nije vratila, umjesto
njih je dolazila crna knjiga kao obavijest o njihovoj pogibiji. Manji dio
ih se ipak vratio, ali i meu njima je veina bila ranjena. U crkvenim
Zijad ehi, Bosanci i Hercegovci u vojnoj organizaciji Austro-ugarske
Monarhije u posljednjoj ratnoj godini. Historijska traganja 3 (2009): 46-47.
3
Protokol upe Dubrave 1914: nen. str.
4
Z. ehi, Bosanci i Hercegovci: 38-39.
2
418
S. Vukorep: rtve I. i II. svjetskog rata s podruja...
vrelima vjerojatno bi se nalo podataka koji svjedoe o sudjelovanju

mladia s tog podruja u ratnim dogaanjima, ali zbog nedostatka tih
vrela to nije mogue.
Toni podaci o sudionicima i rtvama I. svjetskog rata nikad se nee
u potpunosti saznati. Taj je rat openito slabo istraen, a o sudionicima s
podruja upe Stjepan Krst (Dabrica, Donji i Gornji Brtanik, Ljubljenica
i Stjepan Krst) ostale su samo blijede uspomene, svakoga dana sve bljee,
onih iji su djedovi ili pradjedovi bili rtve toga rata za tuu domovinu.
Tek je nekoliko rtava s toga podruja pronaeno u sklopu slinoga
istraivanja. Do nekoga budueg vremena kad e netko prekopati silne
arhivske fondove, popise bez kazala, redoslijeda ili drugih pomagala
ovdje donosimo one do ijih se podataka uspjelo doi.
2.1. Preivjeli sudionici
Martin Pain-ia (urin), roen 1879. godine na Donjem
Brtaniku. Bio je na ratitu u Maarskoj, u mjestu er (Gyr). U matici
vjenanih prilikom njegova vjenanja 19. veljae 1918. godine upisano
je: Bez proglaenja na temelju openite dispenze kao vojnik na kratkom
dopustu. Znai da su svi vojnici bili osloboeni enidbenih navjetaja,
denuncija (deluncije), tijekom rata.5
Andrija Pain (urin), roen 1895. godine na Donjem Brtaniku.
Bio je na ratitu u Maarskoj, u mjestu er (Gyr).
Boko Pain-Andrijaevi (Stojanov), roen oko 1895. godine na
Donjem Brtaniku. Preivio je rat, ali je bio ranjen u nogu. Do kraja ivota
je primao austrijsku mirovinu.
Ilija Pain (Martinov), roen 1896. godine na Donjem Brtaniku.
Nije zapameno gdje je bio na ratitu.
Nikola Obradovi (Martinov), roen 1899. godine na Donjem
Brtaniku. Bio je na ratitu u Maarskoj, u mjestu er (Gyr).
Boo Ragu (urin), roen 1898. godine na Donjem Brtaniku. Bio
je na ratitu u Maarskoj, u mjestu er (Gyr).
Jozo Vidi (Markov), roen 1879. godine na Gornjem Brtaniku.
Bio je zarobljen na Istonoj fronti, negdje u Ukrajini. Vratio se doma
nakon nekoliko godina zarobljenitva.
Boko-Boko Pulji-Vidi (Perin), roen oko 1880. godine na
Gornjem Brtaniku. Bio je na slubi u eru u Maarskoj gdje je obolio od
tifusa, ali se izlijeio i nakon toga se vratio doma.
Mato Mari (Markov), roen 1886. godine na Stjepan Krstu. Kao
zarobljenik proveo je u Sibiru skoro sedam godina. Iako je preivio I.,
5
Matica vjenanih upe Rotimlja 1918: 1.
419
zadesila ga je sudbina II. svjetskoga rata. Naime, ubijen je 1942. godine

na Jasenoj dok je traio izgubljenog konja
Vidoje Mari (Nikolin), roen oko 1890. godine na Stjepan Krstu.
Zarobljen je na Zapadnoj fronti. Bio je u talijanskom zarobljenitvu 5-6
godina nakon ega je vraen doma.
Pero Pulji (Grgin), roen 1888. godine na Stjepan Krstu. Vratio se
iz rata, ali kao teki invalid bez noge. Ranjen je na Karpatima na Istonoj
fronti.
Ilija Ivankovi (Matin), roen 1892. godine na Stjepan Krstu. Nije
zapameno gdje je bio na ratitu.
Luka Ivankovi (Matin), roen 1892. godine na Stjepan Krstu.
Jozo Kevo (Grgin), roen je oko 1880. godine na Stjepan Krstu.
2.2. Poginuli i nestali
Jozo Mari (Marijanov), roen 1894. godine na Donjem Brtaniku.
Otiao je u Ameriku 1911. godine i ne zna se kad se vratio niti kada je
otiao u rat. Obitelji je dola crna knjiga da je poginuo na Istonoj fronti,
negdje u Rusiji. Sva nastojanja rodbine, uz silne potrage po hrvatskim i
austrijskim arhivima, da saznanju tono mjesto pogibije ili za njegov grob
jo nisu urodila plodom.
Ivan Mari (Nikolin), roen oko 1890. godine na Donjem Brtaniku.
Nije poznato kad i gdje je poginuo.
Vidoje Vuki (Jozin), roen oko 1895. godine na Donjem Brtaniku.
U rat je otiao 1915. ili 1916. Nije poznato kad ni gdje je poginuo.
Stanko Pain (Markov), roen oko 1885. godine na Donjem
Brtaniku. Otiao je u rat, a 1916. ili 1917. godine stigla je vijest da je
poginuo na fronti u Albaniji. Bio je oenjen i iza njega je ostalo troje
djece. Supruga Boica je nakon rata primala austrijsku mirovinu.
Boko Pulji-Ili (Andrijin), roen 1888. godine na Gornjem
Brtaniku. Poginuo je nepoznate godine na Siciliji.
Nikola Pulji-Handi (Ivanov), roen oko 1890. godine na
Gornjem Brtaniku. Nije poznato kada ni gdje je poginuo.
Marko Pulji-Handi (Ivanov), roen oko 1895. godine na
Gornjem Brtaniku. Nije poznato kada ni gdje je poginuo.
Stojan Pulji-Handi (Ilijin), roen oko 1895. godine na Gornjem
Brtaniku. Nije poznato kada ni gdje je poginuo.
Pero Pulji-Handi (Nikolin), roen 1885. godine na Gornjem
Brtaniku. Nije poznato kada ni gdje je poginuo.
Ivan Pain (Vidojev), roen oko 1890. godine u Dabrici. Nije
poznato kada ni gdje je poginuo.
420
Boko Pain-Marijanovi (Nikolin), roen 1894. godine u Dabrici.

Nije poznato kada ni gdje je poginuo.
Mato Mari (Perin), roen 1887. godine na Stjepan Krstu. Nije
Slika 2. Mato Mari upisan u Gubitke I. svjetskoga rata
Ivan Mari (Stojanov), roen 1890. godine na Stjepan Krstu. Nije

Niko Mari (Stojanov), roen 1894. godine na Stjepan Krstu.
Utopio se u Dunavu 1914. godine.
Marko Mari (urin), roen 1890. godine na Stjepan Krstu.
Svjedok njegove pogibije (Pero Pulji) je bio s njim u rovu.
Niko Pulji (Grgin), roen 1897. godine na Stjepan Krstu. Poginuo
je 1917. godine na fronti u Italiji.
uro Pulji (Vidojev), roen oko 1895. godine na Stjepan Krstu.
Miho Ivankovi (Matin), roen oko 1890. godine na Stjepan Krstu.
Marko Kevo (Grgin), roen 1891. godine na Stjepan Krstu. Otiao
je 1914. godine u rat i, po svjedoenju rodbine, nikad se vie za njega nita
nije saznalo.
Miko Kevo (urin), roen 1873. godine na Stjepan Krstu. Bio je
oenjen i imao petero djece. Nije poznato kada ni gdje je poginuo.
imun Kukrika (Andrijin), roen oko 1895. godine na Stjepan
Krstu. Otiao u rat i za 40 dana dola je crna knjiga da je poginuo.
Mato Kukrika (Nikolin), roen oko 1890. godine na Stjepan Krstu.
Bio je oenjen i imao troje djece od kojih se sin Janko rodio nakon oeve
pogibije. Supruga Cvija je primala austrijsku mirovinu.
Andrija Masla (Perin), roen 1885. godine na Ljubljenici. Bio je
na fronti u maarskom eru, gdje se razbolio od tifusa i umro.
Ivan Masla (Bokov), roen 1883. godine na Ljubljenici. Nije
Vido Mari (Ivanov), roen oko 1890. godine na Ljubljenici. Nakon
to je otiao u rat stigla je obavijest da je poginuo u eru.
uro Mari (Nikolin), roen 1894. godine na Ljubljenici. Bio
je pripadnik 4. hercegovake pukovnije. Poginuo je 1916. godine u
Tschistopolu u Rusiji.
421
Slika 3. uro Mari upisan u Gubitke I. svjetskog rata
Tablica 1. Sudionici i rtve I. svjetskog rata s podruja upe Stjepan Krst
422
3. II. svjetski rat

upa Stjepan Krst je nastala odcjepljenjem dijela upe Rotimlje 1974.
godine, a inila su je sela: Donji i Gornji Brtanik, Dabrica, Ljubljenica i
Stjepan Krst. Donji i Gornji Brtanik bila su iskljuivo hrvatska katolika
sela. Na Stjepan Krstu je ivio manji broj srpskih pravoslavnih obitelji, a
na Ljubljenici je uz Hrvate i muslimane ivio i manji broj Srba. Dabrica je
bila nacionalno izmijeana gdje su Hrvati bili manjina.
Nacionalne tenzije su poele jo za vrijeme Kraljevine SHS i
Jugoslavije u znatnijoj mjeri. Najvea nevolja su bili komiti koji su trajno
vrebali na bogatije Hrvate. esto se nije ni radilo o pravim komitima nego
o Srbima susjedima koji su pod velom mraka pljakali imovinu Hrvata.
Takvi postupci su podigli nacionalne tenzije na ovom prostoru. Posebno je
tomu doprinio pronaeni popis kod dabrikog umara, Srbina, o jamama
i Hrvatima u koje su oni trebali biti ubaeni i tko je to trebao uiniti. Plan
je bio razraen do u detalje. Zadueni Srbi su se morali sprijateljiti s
odreenim hrvatskim obiteljima da bi lake mogli obaviti zadatak. Nakon
to je ta operacija otkrivena od strane Hrvata izazvao je pohod ustaa koji
su pohvatali pojedine pripadnike srpskog stanovnitva te ih likvidirali. U te
radnje nije bilo ukljueno domae hrvatsko puanstvo nego su neki do njih
spaavali susjede Srbe skrivajui ih kod rodbine na sigurnija podruja.6
Prodorom srpskih snaga u Donje Dubrave u drugoj polovici
rujna 1942. godine stanovnitvo s podruja upe Stjepan Krst se nalo
u opasnosti pa su masovno izbjegli preko Blagaja prema Mostaru te
dalje prema Slavoniji. Prilikom bjeanja stradalo je nekoliko osoba od
pojedinih muslimana kroz ija su sela izbjeglice bjeale. Meutim, veliki
broj stradalnika pripada porau, Krinom putu i komunistikim sudovima
u Stocu i Mostaru. Upravo s ovog podruja podrijetlom je bila skupina
srpskih zloinaca, na elu sa Savicom Ivkovi-Gordiuom sa Stjepan
Krsta i njenim bratom Pantom, koja je pogubila znatan broj hrvatskih
mladia koji nisu sudjelovali u zloinima i koje je sud bio oslobodio
krivnje. U porau je hrvatsko puanstvo trpjelo i zbog suradnje novih
vlasti s etnicima kriparima koje su slali da nou uzimaju hranu od
Hrvata. Za itavo vrijeme komunistike Jugoslavije na razne su naine
vrene nepravde nad hrvatskim stanovnitvom ovog kraja.
U nastavku se donosi popis rtava po naseljima upe Stjepan Krst.
DABRICA
KOTO, Mara (Frane Marijanovia i Cvijete r. Golua). Roena
je 1923. godine u Dabrici i tu ivjela do udaje 1942. za orunika Matu
6
Primjerice Marko Lonar kod svoje tazbine na Dolove u Rotimlji.
423
Koto. Te su godine izbjegli u Gunju gdje je 1943. poginula u zranom

napadu, samo tjedan dana nakon poroda blizanaca koji su nakon njene
smrti ubrzo umrli.
MARIJANOVI, Boica (Vidojeva). Roena je 1862. godine, a
umrla u izbjeglitvu u Pologu (Mostarsko blato) 1943. godine. Pokopana
je u groblju na Ovojcima u Pologu.
MARIJANOVI, Marko (Franin i Cvijete r. Golua). Roen je
1935. u Dabrici, a umro od tifusa 1943. godine u izbjeglitvu u Mostarskom
blatu.
MARIJANOVI, Spasa (Franina i Cvijete r. Golua). Roena je
1924. godine u Dabrici odakle je 1942. godine sa sestrom Marom izbjegla
u Gunju. Zajedno su i poginule pri zranom napadu 1943. godine. Za grob
joj se ne zna.
MASLA, Boko (urin i Cvijete r. Ili). Roen je 1930. godine
u Dabrici. Izbjegao je u Slavoniju gdje se prikljuio hrvatskoj vojsci.
Zarobljen je 1945. godine prilikom povlaenja prema Austriji. Prema
svjedoanstvu oevica Vide Rajia iz Kamene smaknuo ga je partizanski
vojnik u koloni kod Ivankova.
MASLA, ? (Matin i Kate r. Pain). Roen je u Dabrici, a umro od
tifusa u izbjeglitvu u Ostrocu kod Konjica 1943. godine.
MASLA, ? (Matin i Zore r. Pavlovi). Roen je 1941. godine u
Dabrici, a umro od tifusa u izbjeglitvu u Mostarskom blatu 1943. godine.
MASLA, Ante (Matin i Zore r. Pavlovi). Roen je 1944. u
Vrpolju u Hrvatskoj, a umro je od tifusa u Dubici 1946. godine
MASLA, Cvija (Perina i Mare r. Vuina). Roena je 1946. godine
u Dabrici, a umrla od tifusa iste godine.
MASLA, Iva (Perina i Mare r. Vuina). Roena je 1942. u
Kuzmancu, a umrla od tifusa u Dabrici 1946. godine
MASLA, Ilija (Stankov i Boice r. Marijanovi). Roen je 1944.
godine u Vrpolju u Hrvatskoj, a umro od tifusa u Dabrici 1946. godine.
MASLA, Stana ro. Kraljevi (Markova). Roena je 1869.
godine u Aladiniima. Izbjegla je u Lukarak kod Srijemske Mitrovice
gdje je i umrla od neimatine i bolesti 1944. godine.
PAPAC, Boo (Nikolin). Roen je 1911. godine u Dabrici.
Poetkom svibnja 1941. godine postao je tabornik Dabrice. Izbjegao je
1942. u arengrad. Nakon rata, 1946. godine, deportiran je u Mostar gdje
je osuen i pogubljen.
PAIN, Ilija (Vidojev i Pere r. Pulji). Roen je 1904. godine u
Dabrici. Bio je hrvatski vojnik. Nakon to je obolio u vojsci doao je kui
i ubrzo umro kod kue 1941. godine.
PAIN, Anelko (Vidojev i Pere r. Pulji). Roen je 1906. godine u
Dabrici. Bio je pripadnik hrvatske vojske. Poginuo u Slavonskom Brodu
prilikom zranog napada 1944. godine.
424
PAIN, Ivan (Mikov i Lucije r. Ragu-Sara). Roen je 1906.

godine u Dabrici. U hrvatsku vojsku je stupio 1942. u Mostaru te sluio
po Bosni. Nestao na Krinom putu. Poznanici su ga zadnji put vidjeli kod
Zidanog Mosta.
PAIN, Cvijeta (Perina i Anice r. Ragu). Roena je 1937. godine
u Dabrici, a umrla od tifusa kao prognanica u Voincima kod Vinkovaca
1944. godine.
PAIN, Slavko - Ilko (Matin i Rue r. Pavlovi). Roen je 1924.
godine u Dabrici. Izbjegao je u Slavoniju 1942., gdje je 1943. godine
stupio u hrvatsku vojsku. Ubijen je na Krinom putu.
PAIN, Marijan (Matin i Rue r. Pavlovi). Roen je 1920. godine
u Dabrici. Stupio je u hrvatsku vojsku u Mostaru 1941. godine te sluio u
srednjoj Bosni. Poginuo je u borbi kod Bihaa 1944. godine.
PAIN, Janja r. Ragu ena Boina. Roena je na Donjem
Brtaniku. Izbjegla je 1942. godine u Slavonski Brod gdje je i poginula
prilikom zranog napada 1944. godine.
PAIN, Miho (Nikin i Zorice r. Mari). Roen je 1921. godine u
Dabrici odakle je 1941. otiao u Mostar i stupio u hrvatsku vojsku. Nestao
je 1945. godine na Krinom putu.
PERI, Ivan (Stjepanov i Anice r. Pain). Roen je 1921. godine
u Dabrici odakle je 1942. otiao u Mostar i stupio u hrvatsku vojsku. U
svibnju 1945. poznanici su ga vidjeli u logoru u Poegi odakle je odveden
i ubijen pod Kozarom.
PERI, Stjepan (Markov). Roen je 1886. godine u Dabrici.
Poetkom rata, 1941. godine, otiao je poslom na Hrgud gdje je ubijen.
Tijelo mu nije pronaeno.
PREVII, Ana r. Kukrika (. Ilijina). Roena je 1868. na Stjepan
Krstu. ivjela je u Dabrici do 1942. godine kad su je etnici s muem i
jo troje kune eljadi spalili u kui. Posmrtni ostaci su im sahranjeni tek
1945. godine u Papevu groblju u Dabrici.
PREVII, Ilija (Adamov). Roen je 1876. godine na Previi u
Hrasnu, ali je s obitelji ivio u Dabrici. Nije htio bjeati iz Dabrice pa su
ga 1942. etnici spalili u kui sa suprugom Anom.
PREVII, Martin (Adamov). Roen je oko 1870. godine na
Previi u Hrasnu, ali je s obitelji ivio u Dabrici. Nije htio bjeati pa su
ga 1942. etnici spalili. Posmrtne ostatke sahranila je rodbina tek 1945.
godine u Papevom groblju u Dabrici.
PREVII, Jozo (Martinov). Roen je 1903. godine u Dabrici.
Nije mogao bjeati jer mu je noga bila slomljena pa su ga 1942. etnici
spalili. Posmrtne ostatke sahranila je rodbina tek 1945. godine u Papevom
groblju u Dabrici.
PREVII, Vido (Martinov i Boice r. Mari). Roen je 1924.
godine u Dabrici. Bio je hrvatski vojnik. Posljednji put su ga vidjeli u
425
logoru u Poegi. Nestao je na Krinom putu.

RAGU, Mara (Bokova). Roena je 1941. godine. etnici su je
spalili u Dabrici 1942. godine
RAGU, Mato (Stojanov). Roen je 1936. godine u Dabrici. Umro
je 1942 od tifusa.
DONJI BRTANIK
ANTI, Boo (Nikolin i Mare r. Papac). Roen je 1915. godine
na Donjem Brtaniku gdje je i ivio do 1941. kad je kao mladi stupio u
hrvatsku vojsku u Trebinju. Kad su jednom prigodom 1941. godine poli
u proboj do Bilee osloboditi blokirane domobrane napali su ih etnici.
Boo je zarobljen i baen sa skupinom domobrana u jamu na Vilusima.
ANTI, Stojan (urin i Janje r. Lonar). Roen je 1915. na Donjem
Brtaniku gdje je i ivio do stupanja u hrvatsku vojsku 1941. Nestao je
na Krinom putu. Posljednji put ga je Kata Vuki vidjela u Celju 1945.
godine.
MARI, Pero (Vlahin i Lucije r. Stankovi). Roen je 1919.
godine na Donjem Brtaniku. Kao mladi 1941. godine stupio u orunike
u Nevesinju gdje je i proveo rat. Iz Nevesinja se povukao s njemakom
vojskom i za njega se vie nikada nije ulo.
MARI, Boko (Vlahin i Lucije r. Stankovi). Roen je 1922.
godine na Donjem Brtaniku gdje je i ivio do 1941. kad je stupio u
hrvatsku vojsku u Mostaru. Sluio je u Zvorniku gdje je bio i ranjen.
Nestao je na Krinom putu. Zadnji put je vien u svibnju 1945. godine u
Sloveniji.
MARI, Ivan (Vlahin i Lucije r. Stankovi). Roen je 1924. godine
na Donjem Brtaniku gdje je ivio do odlaska na vojnu obuku u Njemaku
1942. godine. Kao vojnik sluio je na Suaku odakle je stiglo njegovo
posljednje pismo. Stradao je na Krinom putu.
MARI, Ivan-Nikola-Nina (Vidojev i Boice r. Pulji). Roen
je 1913. godine na Donjem Brtaniku. Kao mladi je stupio u hrvatsku
vojsku u Mostaru 1941. godine. Bio je na slubi u Slavoniji do 1943. kad
je nagazio na minu i poginuo.
MARI, Jozo (Vidojev i Boice r. Pulji). Roen je 1899. godine
na Donjem Brtaniku. Izbjegao je u Gradinu kod Virovitice gdje je umro
od tifusa 1943. godine.
MARI, Marko (Vidojev i Boice r. Pulji). Roen je 1901. godine
na Donjem Brtaniku. Izbjegao je u rujnu 1942. u Mostar pa u Gradinu
kod Virovitice gdje je umro od tifusa 1943. godine.
MARI, Stojan (Vidojev i Boice r. Pulji). Roen je 1905. godine
na Donjem Brtaniku. Izbjegao je u rujnu 1942. u Mostar, a odatle u
426
Gradinu kod Virovitice gdje su ga 1943. godine zarobili partizani i odveli

u nepoznatom pravcu.
MARI, Rua (Vidojeva i Boice r. Pulji). Roena je 1915.
godine na Donjem Brtaniku. Umrla je od tifusa u izbjeglitvu u Gradini
kod Virovitice 1943. godine.
MARI, Ana (Vidojeva i Boice r. Pulji). Roena je 1917.
godine na Donjem Brtaniku. Umrla je od tifusa u izbjeglitvu u Gradini
kod Virovitice 1943. godine.
MARI, Marko (Nikolin i Anice r. Pain - Antunovi). Roen
je 1927. godine na Donjem Brtaniku. Stupio je u hrvatsku vojsku i iv
doekao zavretak rata. Nestao je na Krinom putu.
MARI, Nikola (Martinov i Mare r. Anti). Roen je 1922. godine
na Donjem Brtaniku odakle je 1941. otiao u Mostar i stupio u hrvatsku
vojsku. Nestao je na Krinom putu.
MARI, Stojan (Bokov i Boice r. Masla). Roen je 1926.
godine na Donjem Brtaniku odakle je u proljee 1942. otiao u Mostar i
stupio u hrvatsku vojsku. Nestao je na Krinom putu.
MARI, Vidoje (Jozin i N. r. Babi). Roen je 1875. godine na
Donjem Brtaniku. Izbjegao je u rujnu 1942. u Mostar, a odatle u Gradinu kod
Virovitice gdje je umro od tifusa 1943. godine, kao i etvoro njegove djece.
OBRADOVI, Stojan (Bokin i Luce r. Peri). Roen je 1929.
godine na Donjem Brtaniku odakle je u proljee 1942. stupio u hrvatsku
vojsku. Obitelj mu je ivjela u izbjeglitvu u Novoj Gradici. Ubijen je u
Cerniku kod Nove Gradike 1945. godine.
OBRADOVI, Vidan (Ilijin i Kate r. Pulji). Roen je 1910.
godine na Donjem Brtaniku. Kao mladi stupio je 1930. u andare te
sluio u Bilei. Stvaranjem NDH tu je ostao u orunicima. Poginuo je
1944. godine u Novoj Gradici od bombardiranja. (Oevidac je bio njegov
brat Stanko.)
OBRADOVI, Anica (Tomina i Rue r. Gadi-Pain). Roena je
1941. na Donjem Brtaniku, a umrla 1947. godine.
OBRADOVI, Marija (Stankova i Cvijete r. Pavlovi). Roena je
u Novoj Gradici 1942., a umrla 1945. godine na Donjem Brtaniku.
PAIN, Dragica (Boina i Mare r. tironja). Roena je 1938.
godine na Donjem Brtaniku. S obitelji je izbjegla u Veliku Kopanicu kod
Slavonskog Broda gdje je umrla od tifusa 1942. godine.
PAIN, Jeronim (Ilijin i Boice r. Peri). Roen je 1923. godine na
Donjem Brtaniku. U proljee 1942. stupio je u hrvatsku vojsku. Stradao
je na Krinom putu.
PAIN, Pero (Markov i Janje r. tironja). Roen je 1888. godine
na Donjem Brtaniku. Bio je invalid pa nije mogao pobjei 1942. godine
pred etnicima. Ubijen je i spaljen u kui zajedno sa suprugom Lucijom.
PAIN, Lucija r. Bokovi. Roena je u Crniima oko 1890.
427
godine. Ubili su je i zapalili etnici zajedno s muem Perom u kui 27.

rujna 1942. godine.
PAIN, Pero (Stojanov i Anice r. Vuina). Roen je oko 1895.
godine na Donjem Brtaniku. Stupio je u andare 1928. godine te slubovao
u Travniku gdje je kao orunik sluio do 1943. kad su ga zarobili i ubili
partizani.
PAIN, Slavko (Ivanov i Mare r. Pulji). Roen je 1939. godine
na Donjem Brtaniku, a umro od tifusa u izbjeglitvu u Velikoj Kopanici
1943. godine.
PERI, Mato (Lukin i Boice r. Vuki). Roen je 1914. godine
na Donjem Brtaniku. Kao mladi je u rujnu 1942. izbjegao u Rodo Jasenicu, ali se vratio kui kad je 1943. hrvatska vojska oslobodila Donji
Brtanik. Kad je 1944. poao na misu u Jaso (Crnii) presreli su ga na
Buljkinu brijegu i ubili romi Kelecije s Trijebnja. Sahranjen je u uria
groblju.
PERI, Pero (Lukin i Boice r. Vuki). Roen je 1916. godine
na Donjem Brtaniku. Kao mladi je 1941. stupio u orunike te sluio u
Dubravama do rujna 1942. kad je izbjegao u Jasenicu kod Mostara. Na
Brtanik se vratio 1943. i ostao do 1944. S braom Jozom i Vinkom otiao
je u veljai 1945. preko Velei prema Sarajevu. Vidjeli su ga ranjena u
svibnju 1945. u koloni kroz Sloveniju.
PERI, Jozo (Lukin i Boice r. Vuki). Roen je 1917. godine
na Donjem Brtaniku. Kao mladi stupio je 1941. u Mostaru u hrvatsku
vojsku i sluio u zrakoplovnoj luci. S braom Perom i Vinkom otiao je u
veljai 1945. iz Mostara preko Velei prema Sarajevu. Njegov susjed Jozo
Pain vidio ga je zadnji put u svibnju 1945. u koloni u Sloveniji.
PERI, Vinko (Lukin i Boice r. Vuki). Roen je 1921. godine
na Donjem Brtaniku. Kao mladi je 1941. otiao u Mostar i stupio u
hrvatsku vojsku te sluio u zranoj luci. Pred kraj rata otiao je s braom
Jozom i Perom iz Gnojnica preko Velei prema Sarajevu. Nestao je na
Krinom putu.
PERI, Mirko (epanov i Ane r. Pulji-Vidi). Roen je 1914.
godine na Donjem Brtaniku. Ubijen je 1942. godine u Biina kod
Nevesinja.
PERI, Nikola (Trola) (Mikov i Zore r. Pain). Roen je 1916.
godine na Donjem Brtaniku. Kao mladi je otiao u rat u Slavoniju i za
daljnju mu se sudbinu ne zna.
RAGU, Boica (Jozina i Lucije r. Pain). Roena je 1942. godine
u izbjeglitvu u Semeljcima kod akova gdje je i umrla od tifusa 1943.
godine.
RAGU, Mara (Bokova i Stane r. Pulji). Roen je 1941. godine
na Donjem Brtaniku. Umrla je od tifusa u izbjeglitvu u Slavoniji 1942.
godine.
428
RAGU, Marko (Marijanov i Mare r. Mari). Roen je 1905.

godine na Borievini. Izbjegao je pred etnicima 29. rujna 1942. u Mostar, a
odatle u Poegu gdje je ivio do studenoga 1944. godine kada su ga zarobili
partizani i odveli na Papuk. U logoru u Bjelovaru mu se izgubio trag.
RAGU, Pavao (Boin i Stana r. Golua). Roen je 1939. godine
na Donjem Brtaniku, a umro u Starom Petrovu Selu (Novi Grad) od
tifusa 1942. godine.
RAGU, Marko (Jozin i Ivane r. Mari). Roen je oko 1875.
godine na Donjem Brtaniku. Izbjegao je pred etnicima 1942. u Mostar,
a odatle u Semeljce kod akova gdje je umro od tifusa 1943. godine.
RAGU, Pero (Markov i Boice r. Kuzman). Roen je 1905.
godine na Donjem Brtaniku. Izbjegao je pred etnicima u rujnu 1942. u
Mostar u Biskupiju, a odatle u Keince kod akova gdje je 1944. stupio u
hrvatsku vojsku. Nestao je na Krinom putu.
RAGU, Nikola (Markov i Boice r. Kuzman). Roen je 1911.
godine na Donjem Brtaniku. U hrvatsku vojsku je stupio 1941. godine.
Zadnji put je vien u logoru u Poegi.
RAGU, Vido (Markov i Boice r. Kuzman). Roen je 1914.
godine na Donjem Brtaniku. Poetkom 1941. godine otiao je u rezervu,
a 1943. pristupio u hrvatsku vojsku u Virovitici. Zarobljen je i ubijen
1944. godine.
RAGU, Mato (Stojanov i Boice r. Papac). Roen je 1930.
godine na Donjem Brtaniku odakle je u rujnu 1942. izbjegao u Mostar
u Biskupiju. Poslali su ga s bratom Blakom i sestrom Monikom u kolu
u Zagreb gdje je obolio od tifusa. Smjeten je u Bjelovar odakle je 1944.
otputen kui, ali je uskoro umro u Keincima kod akova.
RAGU, Vlatko (Perin i Mare r. Obradovi). Roen je 1941.
godine na Donjem Brtaniku, a umro od tifusa i umro u izbjeglitvu u
Semeljcima 1942. godine.
VUKI, Jozo (urin i Mare r. Obradovi). Roen je 1915. godine na
Donjem Brtaniku. U rujnu 1942. je izbjegao u Mostar i stupio u hrvatsku
vojsku. Vraen je Krinim putem do Stoca i tu je osuen i strijeljan na
Radimlji.
VUKI, Grgo (urin i Mare r. Obradovi). Roen je 1918. godine
na Donjem Brtaniku. Kao mladi je izbjegao u rujnu 1942. u Jasenicu
kod Mostara gdje je stupio u hrvatsku vojsku. Krinim putem doao je do
Stoca gdje je osuen i strijeljan s bratom Jozom na Radimlji 1945. godine.
VUKI, Ilija (Jozin i Boice r. Mati). Roen je 1910. godine na
Donjem Brtaniku. U Mostaru je 1941. stupio u hrvatsku vojsku. Poginuo
je na Romaniji u borbi s etnicima 1942. godine. (Po svjedoanstvu njegova
suborca Pere Pavlovia s Rotimlje koji je bio s njim kad je poginuo.)
VUKI, Lazar (Stojanov i Anice r. Gadi). Roen je 1911. godine
na Donjem Brtaniku odakle je izbjegao u rujnu 1942. u Mostar i stupio
429
u hrvatsku vojsku. Sluio je u Mostaru i poginuo u borbi na irokom

Brijegu 1945. gdje je i sahranjen.
VUKI, Stanko (Bokov i Mare r. Pain). Roen je 1919. godine
na Donjem Brtaniku, Kao mladi je 1941. stupio u hrvatsku vojsku u
Slavonskom Brodu te postao desetnik. Nakon operacije slijepog crijeva
bio je u bolnici u Slavonskom Brodu te je poginuo u bolnici prigodom
zranog napada 1945. godine.
VUKI, Marko (Bokov i Mare r. Pain). Roen je 1923. godine
na Donjem Brtaniku odakle je 1941. otiao u Mostar i stupio u hrvatsku
vojsku. Sluio je oko Sarajeva, gdje je nakon dva mjeseca poginuo.
Sahranjen je na Koevu. (Pokopao ga je Stojan Mari s Dramieva.)
VUKI, Nikola (Markov i N. r. Ragu-Dragan). Roen je 1873.
godine na Donjem Brtaniku. Kad su mu ukuani izbjegli u rujnu 1942.,
on je ostao pa su ga etnici odveli i ubili u Velagini (Brdu izmeu Donjeg
Brtanika i Rotimlje).
VUKI, Vido (Nikolin i Stane r. Antunovi). Roen je 1912. godine
na Donjem Brtaniku. Bio je u rezervi u Trebinju 1941. godine, zatim
u Mostaru gdje se prikljuio hrvatskoj vojsci. Bio je u mariborskom i
poekom logoru, gdje ga je vidio Mato Ragu s Rotimlje, nakon ega mu
se u Krinom putu izgubio trag. (U Mariboru ga je vidjela Lucija Vuki.
Dao joj je depni sat da ga preda nekome njegovu, to je ona i uinila.)
VUKI, Vidoje (Ilijin i Mare r. Kneevi). Roen je 1939. godine
na Donjem Brtaniku. S obitelji je u rujnu 1942. preao u Mostar pa u
Cernik gdje je obolio od tifusa i umro 1943. godine.
GORNJI BRTANIK
PRKAIN, Boo (Ivanov i Anice r. Pain). Roen je 1919. godine
na Gornjem Brtaniku. U hrvatsku vojsku je stupio 1941. te sluio u
Blauju gdje je 1942. poginuo u bunkeru.
PRKAIN, Ivan (Matin). Roen je oko 1900. godine u Crniima
gdje je njegova obitelj imala drugi posjed. Vratio se 1944. u Crnie i tu
1944. od siromatva i gladi umro.
PRKAIN, Mato (Ivanov i Anice r. Pain). Roen je 1921. godine
na Gornjem Brtaniku odakle je 1941. otiao u Mostar te stupio u hrvatsku
vojsku. U povlaenju kod Zidanog Mosta je bio ranjen pa je vraen u
Zagreb, ali je putem nestao.
PULJI, Ante (Markov i ? r. Krei). Roen je 1930. godine na
Gornjem Brtaniku. S obitelji je izbjegao u rujnu 1942. u Mostar, gdje je
umro od gladi.
PULJI, Ante (Nikolin i Stane r. Pulji - Handi). Roen je 1937.
godine na Gornjem Brtaniku. S obitelji je izbjegao 1942. u Mostar pa u
Slavoniju. Umro je od tifusa i gladi u akovu 1942. godine.
430
PULJI, Boko (Vidin i ? r. Ragu). Roen je 1936. godine na

Gornjem Brtaniku. S obitelji je izbjegao u rujnu 1942. u Mostar, pa u
Slavoniju. Umro je od tifusa i gladi u akovu 1942.
PULJI, Boko (Perin i Lucije r. Troji). Roen je 1924. godine na
Gornjem Brtaniku. Pred etnicima je 27. rujna 1942. izbjegao u Mostar
te se prijavio u hrvatsku vojsku u Makarsku. Rat je proveo po Dalmaciji i
Hercegovine te sa svojom postrojbom sudjelovao u borbama oko irokog
Brijega. Zarobljen je u koloni 1945. nakon ega je vraen u mostarski
zatvor elovinu. Bi je puten je na slobodu, ali su ga je kod Maslina, sa
skupinom hrvatskih mladia, presreli susjedi Srbi, odveli ih na Poplat,
ubili i bacili u jamu.
PULJI, Boica (Andrijina i ? r. Bokovi). Roena je 1937. godine
na Gornjem Brtaniku. S obitelji je izbjegla 1942. u Mostar pa zatim u
Slavoniju. Umrla je od tifusa i gladi u Slavonskom Brodu 1943. godine.
PULJI, Boica r. Ragu. Roena je oko 1905. u Kruevu. Izbjegla
je 1942. u Vranjevie odakle se vratila kui po neke stvari, ali su je usput
presreli i ubili muslimani iz Vranjevia.
PULJI, Boo (Matin i N. r. Mustapi). Roen je 1915. godine na
Gornjem Brtaniku. Otiao je 1941. u Mostar i stupio u hrvatsku vojsku.
U povlaenju je 1945. zatvoren u logor u Celju. Jedne su noi Bou izveli
iz logora i ubili. (Svjedoio njegov suborac Vinko Pulji koji je preivio.)
PULJI, ure (Matin). Roen je 1912. godine na Gornjem
Brtaniku. Kao mladi je 1941. otiao u Mostar i stupio u hrvatsku vojsku.
Poginuo je u Bihau 1945. kad je eksplodirala cisterna benzina.
PULJI, ure (Ivanov i Rue r. Mari). Roen je 1923. godine na
Gornjem Brtaniku odakle je izbjegao 1942. u Mostar, a odatle u okolicu
Poege. Tamo je 1943. stupio u njemaku vojsku. U ratu je izgubio oko.
Sudjelovao je u Plavoj diviziji u borbama za Staljingrad. Posljednji put su
ga vidjeli u svibnju 1945. u logoru u Mariboru. Nestao je na Krinom putu.
PULJI, Grgo (imunov i Boice r. Ragu). Roen je 1902. godine
na Gornjem Brtaniku. Izbjegao je u rujnu 1942. u Mostar gdje je umro
od tifusa.
PULJI, Ivan (urin i Lucije r. Krei). Roen je 1923. godine na
Gornjem Brtaniku. Izbjegao je u rujnu 1942. u Mostar gdje je stupio u
hrvatsku vojsku. Zarobljen je u povlaenju 1945. Bio je u logoru u Mariboru
te vien u putu izmeu Samobora i Zidanog Mosta u kanalu, pokraj puta,
gdje je ostao molei vode. (Vidio ga je Vinko Pulji Gatanovi i Cvija
Pain iz Dabrice koju je molio da mu da vode.)
PULJI, Kata (r. Golua). Roena je oko 1900. godine u Trijebnju.
Izbjegla je s obitelji 1942. u Vranjevie odatle se vratila kui po neke
stvari, ali su je usput presreli i ubili muslimani iz Vranjevia.
PULJI, Katica (imunova i Rue r. Ragu). Roena je 1934.
godine na Gornjem Brtaniku. Izbjegla je u rujnu 1942. U Okuanima je
431
umrla od tifusa 1944. godine.

PULJI, Mara r. Bokovi. Roena je oko 1910. godine na
Pjeivcu. Izbjegla je s obitelji 29. rujna 1942. u Mostar pa u Slavoniju.
Iz izbjeglitva se vratila kui. Umrla je u Mostaru u bolnici pri porodu
etvrtog djeteta. Pokopana je u groblju u Blagaju 1945. godine.
PULJI, Marko (Nikolin i Stane r. Pulji). Roen je 1931. godine
na Gornjem Brtaniku. S obitelji je izbjegao 1942. u Mostar, pa u Slavoniju.
Umro je od tifusa i gladi u akovu 1942. godine.
PULJI, Marko (Ivanov i Anice r. Mari). Roen je 1925. godine
na Gornjem Brtaniku. Izbjegao je 1942. u Mostar odakle je otiao u
okolicu Poege te 1943. stupio u vojsku. Nestao je 1945. godine.
PULJI, Niko (Markov i Janje r. Peri). Roen je 1922. godine na
Gornjem Brtaniku. Kao mladi 1941. stupio u Mostaru u hrvatsku vojsku
i sluio po Bosni te 1943. poginuo na mostu za Katel u Bihau.
PULJI, Pavo (Nikin i Boice r. Ragu). Roen je 1940. godine
na Gornjem Brtaniku. S obitelji je izbjegao u rujnu 1942. u Kovaevac
kod Nove Gradike. Tu mu je roak, igrajui se, aktivirao runu bombu
od koje je poginuo.
PULJI, Pero (Nikin i Boice r. Masla). Roen je 1934. godine na
Gornjem Brtaniku. S obitelji je izbjegao 1942. u Mostar pa u Slavoniju.
Umro je od tifusa i gladi u idu 1943. godine.
PULJI, Pero (Andrijin i ? r. Bokovi). Roen je 1939. godine na
Gornjem Brtaniku. S obitelji je izbjegao 1942. u Mostar pa u Slavoniju.
Umro je od tifusa i gladi u Slavonskom Brodu 1942. godine.
PULJI, imun (Vlahin i ?. Pain-Lovri). Roen je 1908. godine
na Gornjem Brtaniku. Izbjegao 1942. u Mostar, a odatle u id gdje je
ivio do konca 1944. kad se preselio u Rajie kod Okuana. Poginuo je u
povlaenju 1945. u Samoboru od minobacake granate.
PULJI, Vlaho (Grgin i Kate r. Golua). Roen je 1923. godine
na Gornjem Brtaniku. S obitelji je zbjegao 1942. u Mostar, odakle je
otiao u id gdje je stupio u hrvatsku vojsku. Ubijen je na Krinom putu
u Okuanima.
PULJI, Rua (Markova i ?). Roena je 1931. godine na Gornjem
Brtaniku. S obitelji je izbjegla 1942. u Mostar pa u Slavoniju. Umrla je
od tifusa i gladi u idu 1943. godine.
PULJI, Stana (urina i Lucije r. Krei). Roena je 1937. godine
na Gornjem Brtaniku. S obitelji je izbjegla 1942. u Mostar pa u Slavoniju.
Umrla je od tifusa i gladi u idu 1943. godine.
PULJI, Stanko (Nikolin i Boice r. Masla). Roen je 1939.
godine na Gornjem Brtaniku. S obitelji je izbjegao 1942. u Mostar pa u
Slavoniju. Umro je od tifusa i gladi u idu 1943. godine.
PULJI, Ana (r. Ragu). Roena je 1874. godine na Pjeivcu.
Nije izbjegla pred etnicima u rujnu 1942. nego je prela k zaovi na
432
Stjepan Krst gdje ih je obje ubio susjed Srbin.

PULJI, Ana (urina i Vide r. Dakula). Roena je 1936. godine
u Laktu kod Nevesinja. Kao dijete izbjegla je s roditeljima u rujnu 1942.
u Mostar pa u Tomaance kod akova gdje se 1943. razboljela i umrla od
tifusa.
PULJI, Anica (Martinova i Boice r. Markovi). Roena je 1938.
na Gornjem Brtaniku. Kao dijete izbjegla je 1942. s roditeljima u Mostar
pa u Satnicu kod akova gdje se 1943. razboljela i umrla od tifusa.
PULJI, Boko (Martinov i ? ro. Pain Salmani). Roen je
1865. godine na Gornjem Brtaniku. Izbjegao je s obitelji 1942. u Mostar
pa u Satnicu kod akova gdje je 1943. umro od tifusa.
PULJI, Boica - Handi (NN.). Rodila se na Gornjem Brtaniku.
Izbjegla je pred etnicima 27. rujna 1942. Vratila se po neke stvari i hranu,
ali su je na putu doekali etnici u Vranjeviima i ubili je.
PULJI Kata - Handi (Ilijina i Janje r. Kukrika). Rodila se 1937.
na Gornjem Brtaniku. Izbjegla je s obitelji ispred etnika 27. rujna u
Mostar pa u Slavoniju. Umrla je od tifusa i gladi u izbjeglitvu 1942 u
akovu.
PULJI Mara - Handi (Andrijina i Ane r. Peri). Rodila se
1936. na Gornjem Brtaniku. Izbjegla je s obitelji ispred etnika 27. rujna
1942. u Mostar pa u akovo. Umrla je u akovu od gladi 1942.
PULJI Mato - Handi (Matin i Zore r. Pain Marijanovi).
Rodio se 14. travnja 1925. na Gornjem Brtaniku. Izbjegao je 27. rujna
1942. pred etnicima u Mostar pa u Strizivojnu kod akova gdje je 1943.
stupio u hrvatsku vojsku. Preao je u Zagrebu i bio tenkist. Zarobljen je
1945. u povlaenju, a ubili su ga partizani u logoru u Mariboru.
PULJI Mirjana Handi (Ilijina i Janje r. Kukrika). Rodila se
1938. u Laktu kod Nevesinja. Kao dijete izbjegla je s roditeljima u Mostar,
pa u Tomaance kod akova gdje je oboljela od tifusa i 1943. umrla.
PULJI Nikola - Handi (Vidojev i Anice r. Kneevi). Rodio
se 1925. na Gornjem Brtaniku. Izbjegao je u rujnu 1942. s obitelji pred
etnicima u Mostar, a u listopadu stupio u hrvatsku vojsku u Makarskoj te
sluio po Dalmaciji. Poginuo je u borbi na irokom Brijegu.
PULJI Slava - Handi (urina i Vide r. Dakula). Rodila se
1938. u Laktu kod Nevesinja. S roditeljima je izbjegla u Tomaance kod
akova gdje se razboljela i 1943. umrla od tifusa.
PULJI Vera - Handi (Ilijina i Janje r. Kukrika). Rodila se 1936.
na Gornjem Brtaniku. S roditeljima je izbjegla ispred etnika 27. rujna
1937. u Mostar pa u akovo. Umrla je od tifusa i gladi u akovu 1942.
PULJI Vidoje - Handi (Jozin i Cvije r. Proleta). Rodio se 1942.
na Gornjem Brtaniku. Kao nejako dijete izbjegao je 27. rujna 1942. s
roditeljima pred etnicima u Mostar, pa u Satnice kod akova gdje se
razbolio i umro od tifusa 1943.
433
PULJI Boo - Ili (Ilijin i Anice r. Pulji). Rodio se 15. veljae

1925. na Gornjem Brtaniku. Izbjegao je 27. rujna 1942. s obitelji pred
etnicima u Mostar gdje je stupio u hrvatsku vojsku. Posljednji put su ga
vidjeli 1945. u Bleiburgu.
PULJI Pero - Ili Spahija (Boin i Cvijete r. Mii-Pain).
Rodio se 1912. na Gornjem Brtaniku. U hrvatsku vojsku je stupio 1941.
u Mostaru te sluio u Sarajevu. Neki su pripovijedali da je 1944. ranjen
i umro u bolnici u Sarajevu, a drugi da su ga ubili mjetani u Dragaliu
kod Nove Gradike gdje mu je u izbjeglitvu ivjela obitelj. (Vinko PuljiGatanovi kae da su Peru ubili mjetani u Dragaliu.)
PULJI ure - Vidi (Nikolin i ? ro. Pulji-Handi). Rodio se
1912. na Gornjem Brtaniku. Neoenjen. Poetkom rata bio je u Biini,
a kasnije u Nevesinju. Tu je stupio u orunike. Zimi 1944./45. povlai se
prema Mostaru. U Biini su im presjekli put, pa je ure s bratom Stojanom
i jo nekim Hrva-tima otiao iza Velei na Zijemlje, ali tu su ih zarobili
etnici i ubili. U toj grupi etnika koji su ih zarobili i ubili bio je etnik
Mirko Bjelica i on je osobno ubio Jozu Pavlovia sa Seljana koji je bio s
urom. Za grobove im se ne zna.
PULJI ure - Vidi (Perin i Janje r. Bokovi). Rodio se 1936. na
Gornjem Brtaniku. S obitelji je izbjegao 27. rujna 1942. ispred etnika u
Mostar pa u Slavoniju. Umro je od tifusa i gladi u Vuki kod akova 1943.
PULJI Frano - Vidi (Andrijin i Lucije r. Kneevi-Pain). Rodio
se 17. studenoga 1924. na Gornjem Brtaniku. U rujnu 1942. izbjegao je
pred etnicima u Mostar odakle je otiao u Makarsku i stupio u hrvatsku
vojsku te sluio po Dalmaciji i Hercegovini sudjelujui i u borbama na
irokom Brijegu. Zarobljen je u Sloveniji i Krinim putem doveden u
Mostar, pa u Stolac. U Stocu ga je sud zbog mladosti oslobodio, ali su
ga na putu kui u Konicama kod Maslina doekali susjedi Srbi i bacili u
jamu na Poplatu.
PULJI Lucija - Vidi (r. Kneevi ker Tomina). Rodila se
u Hodovu. S obitelji je ivjela u izbjeglitvu u Kovaevcu kod Nove
Gradike gdje je poginula nesretnim sluajem u lipnju 1945. od bombe u
vrtu kod kue.
PULJI Mara - Vidi (Peri-na i Janje r. Bokovi). Rodila se 1934.
na Rotimlji. S obitelji je izbjegla 27. rujna 1942. ispred etnika u Mostar
pa u Slavoniju. Umrla je od tifusa i gladi u Vuki kod akova 1943.
PULJI Martin - Vidi (Bokin i Mare r. Kneevi). Rodio se 1925.
na Gornjem Brtaniku. Izbjegao je 27. rujna 1942. pred etnicima u Mostar
u Hrvoja te stupio u Makarskoj u hrvatsku vojsku te sluio na podruju
Dalmacije i Hercegovine sudjelujui i u borbi na irokom Brijegu.
Zarobljen je u povlaenju 1945. i bio u logoru u Sloveniji. Krinim putem
je stigao u Mostar u elovinu odakle je poslan na sud u Stolac. U Stocu ga
je sud zbog mladosti oslobodio, ali su ga na putu kui u Konicama kod
434
Maslina doekali susjedi Srbi i bacili u jamu na Poplatu.

PULJI Mirko - Vidi (Nikolin i Boice r. Peri). Rodio se 15.
studenoga 1925. na Gornjem Brtaniku. Izbjegao je 27. rujna 1942. pred
etnicima u Kruevo kod Mostara te s 12 roaka stupio u hrvatsku vojsku
i obuen u Makarskoj. Sluio je po Dalmaciji, a ranjen je u borbi na
irokom Brijegu 1944. odakle je prebaen u Mostar te nakon 40 dana
doao k izbjegloj obitelji u Kovaevac kod Nove Gradike gdje se nakon
isteka bolovanja opet vratio u hrvatsku vojsku. Koncem rata se povlaio
prema Sloveniji. U Okuanima se u povlaenju pridruio starijem bratu
Ivanu od koga se odvojio u Sloveniji i otiao s kolegama iz svoje jedinice.
(Bratu je rekao: Skupa sam se s njima zakleo!). Zarobljen je te iz logora
u Sloveniji Krinim putem stigao u zatvor elovinu u Mostar odakle je
poslan na sud u Stolac. U Stocu ga je sud zbog mladosti oslobodio, ali su
ga na putu kui u Konicama kod Maslina doekali susjedi Srbi i bacili u
jamu na Poplatu.
PULJI Niko - Vidi (Vidin i Rue r. Krnji). Rodio se 1917. na
Gornjem Brtaniku. Kao mladi je s obitelji izbjegao 27. rujna 1942. pred
etnicima u Mostar, pa u Selca kod akova gdje je koncem 1942. stupio
u hrvatsku vojsku. Kad je 1944. doao na dopust zarobili su ga partizani
i odveli te kod Naica ubili. (U knjizi: Pali za slobodu - borci NOR-a i
rtve faistikog terora Stolakog kraja 1941-1945 Mostar 1989. na str.
298. pie: Niko Pulji, sin Vide bio je borac 18. slavonske NOB. Zbog
etnikog terora izbjegao je u rujnu 1942.)
PULJI Pavo - Vidi (Stojanov i Luce r. Kukrika). Rodio se 1938.
na Gornjem Brtaniku. Kao dijete je izbjegao 27. rujna 1942. s obitelji
pred etnicima u Mostar u prihvatni centar za izbjeglice Hrvoje. Tu se
razbolio i iste godine umro od tifusa.
PULJI Stanko - Vidi (Stojanov i Lucije r. 27. rujna 1942. ispred
etnika u Kukrika). Rodio se 1935. na Gornjem Brtaniku. S obitelji je
izbjegao Mostar pa u Slavoniju. Umro je od tifusa i gladi u Vuki kod
akova 1943.
PULJI Stojan - Vidi (Nikolin i N. r. Pulji Handi). Rodio
se 1919. na Gornjem Brtaniku. Poetkom rata stanovao je u Biini, pa
kasnije u Nevesinju. Tu je kao mladi i stupio u orunike i slubovao.
Zimi 1944/45. etnici su presjekli put u Biini pa se s grupom povlaio
preko Velei. Na Zijemlju su ih doekali etnici te ubili Stojana, brata mu
uru, Jozu Pavlovia i jo neke.
LJUBLJENICA
BUTIGAN ANA r. Pulji (Nikolina i N. r. Mari). Rodila se 1912.
na Gornjem Brtaniku. Udala se za Peru Butigana na Ljubljenicu i imala
2 djece. Nekim poslom je 1942. pola u Stolac. Na povratku su je etnici
435
u Kozicama ubili i bacili u jamu u Dubravama.

BUTIGAN BOKO (Perin i Anice r. Mustapi). Rodio se 6.
listopada 1923. na Ljubljenici. Kao mladi otiao je 1941. na rad u
Njemaku i tamo je proveo rat. Zbog loih uvjeta na radu i ishrane vratio
se kui 1945. te ve 1946. od tih posljedica umro u Mostaru.
BUTIGAN JANJA (Perina i Anice r. Mustapi). Rodila se 1921.
na Ljubljenici. Kao djevojka je izbjegla 1942. u Dubovac kod Okuana.
Vratila se iva na ovnicu kod Mostara i konano na Ljubljenicu. UDBA
ju je uhapsila i optuila da pomae kripare. Umrla je 1948. na Ljubljenici
od posljedica muenja u Kozicama i Stocu.
BUTIGAN LAZAR (Bokov i Mande r. Lonar). Rodio se 1896.
na Ljubljenici. Otiao je u andare i bio na slubi na jugu Srbije, u Pirotu.
Poetkom rata se vratio sa suprugom i dvoje djece i bio u hrvatskoj vojsci
u Donjem Vakufu i ostalim srednjobosanskim gradovima. Zadnji put je
vien u Travniku 1944. godine.
MASLA BOKO (Ivanov i Cvijete r. Bokovi-Kraki). Rodio
se 1916. na Ljubljenici. Kao mladi stupio je 1941. u hrvatsku vojsku u
Mostaru te sluio u Iloku, idu, Tovarniku i u arengradu. Krinim putem
dospio je do logora u Zagrebu otkad se vie o njemu nita ne zna.
MASLA BOKO (Mikov i Ivane r. Marijanovi). Rodio se 22.
veljae 1925. na Ljubljenici. Kao mladi 1942. je stupio u SS-trupe u
Sarajevu. Obitelj mu je izbjegla u arengrad, pa u Vukovar. Posjeivao
je izbjeglu obitelj u arengradu pa u Vukovaru. Zarobljen je u povlaenju
1945. i u Krinom putu vraen do Tovarnika. Dok je kao zarobljenik iao
u koloni neki ga je partizan prepoznao, zaustavio te je Boko pred svima
na najokrutniji nain i ubijen.
MASLA CVIJA (Ivanova i Zore r. Vukanovi). Rodila se 1940.
na Ljubljenici, a umrla 1944. od tifusa u izbjeglitvu u Erdeviku.
MASLA FRANO (Matin i Kate r. Pain). Rodio se 2. studenoga
1923. na Ljubljenici. Ve je u travnju 1941. meu prvima stupio u hrvatsku
vojsku u Sarajevu te sluio na Kupresu i u Gornjem i Donjem Vakufu.
Osam puta je odlikovan. Zarobljen je u povlaenju 1945. i bio u logoru u
Mariboru gdje je ubijen.
MASLA IVAN (Bokov i Ive r. Mari). Roen 1937. na Ljubljenici.
Umro je od tifusa u izbjeglitvu u Erdeviku 1942.
MASLA JANJA (Ivanova i Zore r. ?? Vicua). Roena 1939. na
Ljubljenici. Umrla od tifusa u izbjeglitvu u Erdeviku 1945.
MASLA IVICA (Bokov i Rue r. Konjevod). Rodio se 1914.
na Ljubljenici. Stupio je 1941. u hrvatsku vojsku u Mostaru te sluio u
Slavoniji, odakle je u vrijeme poljskih radova pomagao obitelji. Zarobljen
je 1945. s obitelji kod Zidanog Mosta i vraen Krinim putem kroz razne
logore do elovine u Mostaru odakle je doveden u Stolac, te ubijen na
Radimlji.
436
MASLA JELA (Stojanova i Lucina r. Bokovi). Rodila se 24.

svibnja 1929. na Ljubljenici. S obitelji je izbjegla ispred etnika 27. rujna
1942. u Mostar pa u Slankamen. Poslije rata vratila se kui, ali je ila na
dobrovoljnu (prisilnu) akciju - gradnju pruge. Oboljela je od TBC i umrla
je na Ljubljenici 1951.
MASLA LUCIJA (Bokova i Cvije r. Pavlovi). Rodila se 1926.
na Ljubljenici, a umrla od tifusa 1944. u izbjeglitvu u Erdeviku.
MASLA MARKO (Ivanov i Cvijete r. Bokovi-Kraki). Rodio
se 1911. na Ljubljenici. Poetkom 1941. pozvan je u rezervu u abac
gdje je doekao pad Kraljevine Jugoslavije. S pukom je krenuo kui. U
Zvorniku su ga zarobili Nijemci i vie se o njemu ne zna nita.
MASLA MIRKO (Matin i Kate r. Pain). Rodio se 9. veljae
1926. na Ljubljenici. U Valpovu je 1943. stupio u hrvatsku vojsku te kao
protuzrakoplovac sluio u Osi-jeku i akovu. Zarobljen je u Blaiburgu i
vraen Krinim putem do Paneva gdje je ubijen.
MASLA STOJAN (Andrijin i Ivane r. Pulji). Rodio se 1905.
na Ljubljenici. Poetkom 1941. stupio je u hrvatsku vojsku a koncem
odselio s obitelji u Slankamen te rat proveo po Slavoniji. Zarobljen je u
povlaenju 1945. te Krinim putem stigao u logor u Zagrebu gdje je obolio
od tifusa i umro u bolnici.
MARI ANA (Stankova i Mande r. Rai). Roena 1938. na
Ljubljenici, Opina Stolac. Umrla od tifusa u izbjeglitvu u Poegi 1942.
MARI ANTE (Vidin i Mare r. Kneevi). Roen 1940. na
Ljubljenici, Opina Stolac. Hrvat. Umro od tifusa u rodnom mjestu 1945.
MARI IVICA (Vidin i Mare r. Kneevi). Roen 1937. na
Ljubljenici, Opina Stolac. Hrvat. Umro od tifusa u izbjeglitvu u Novoj
Gradici 1942.
MARI VIDOJE - VIDO (Ivanov i Janje r. Vidi). Rodio se 24.
svibnja 1924. na Ljubljenici Pred etnicima je u rujnu 1942. otiao s
obitelji u izbjeglitvo u Erdevik u Srijemu gdje je 1943. stupio u hrvatsku
vojsku te sluio oko Karlovca i Petrinje u konjikoj jedinici. Prije jedne
borbe 1944. pogodio ga je na konju metak u glavu te je poginuo.
MARI NIKO (Perin i N. Peri). Rodio se 1910. na Ljubljenici. U
rujnu 1942. je izbjegao pred etnicima u Erdevik u Srijemu gdje je stupio
u hrvatsku vojsku. Zarobljen je u povlaenju 1945. te Krinim putem
vraen u mostarski logor odakle je odveden u Stolac i ubijen na Radimlji.
MARI NIKO - arilo (Markov i Mare r. Mari). Rodio se 1914.
na Ljubljenici. Neoenjen. U hrvatsku vojsku je stupio 1941. u Mostaru i
nosio utu uniformu te sluio po Bosni (Kupres, Bugojno). Povlaio se
1945. slomljene ruke i zadnji put su ga vidjeli u borbi kod Celja.
MARI BALDO (Markov i Mare r. Mari). Rodio se 1. sijenja
1920. na Ljubljenici opina Stolac. kao mladi stupio je 1941. u Mostaru
u hrvatsku vojsku te sluio u srednjoj Bosni. Zarobljen je u povlaenju te
437
u Krinom putu iv dopro sigurno do Maribora gdje su ga vidjeli u logoru

posljednji put.
MARI BOKO (Andrijin i Janje r. Mari). Rodio se 1918. na
Ljubljenici. Kao mladi je 1941. stupio u hrvatsku vojsku u Trebinju.
Nestao je na Krinom putu.
MARI KATA (urina i Boice r. Pulji). Rodila se 1931. na
Ljubljenici. U rujnu 1942. izbjegla je s obitelji pred etnicima u Mostar
pa u Ilok i tu 1943. umrla od tifusa.
MARI MARKO (Matin i N. r. Pulji) Rodio se 1888. na
Ljubljenici. U rujnu 1942. izbjegao je pred etnicima u Selce kod Kapel
Batine gdje je ivio s obitelji do povlaenja 1945. kad je zarobljen i
Krinim putem sproveden u logor u Zagrebu.
MARI MATO (Bokin i Vide r. Pain-iija). Rodio se 11. sijenja
1923. na Ljubljenici. Ljeti 1942. stupio je u Mostaru u hrvatsku vojsku te
sluio po Bosni i pred kraj rata doao u Mostar. Posljednji put je vien pred
Mariborom. (Kasnije se prialo da je kod sukoba na Trstu netko s talijanske
strane dovikivao da je Mato Mari s Ljubljenice. Brat ga je Jozo traio preko
Crvenog kria u Italiji, ali nije dobio nikakve podatke o njemu.)
MARI RUA (Markova i Mare r. Mari). Roena 12. travnja
1918. na Ljubljenici, opina Stolac. Hrvatica. Neudata. Preivjela je rat i
izbjeglitvo i vratila se kui sa sestrom i majkom na Ljubljenicu. Otac i
dva brata nestali su u ratu. Partizanska vlast ju je progonila radi kripara.
Oboljela je u umrla od tifusa 1946.
MARI RUA (urina i Boice r. Pulji). Rodila se 9. veljae
1929. na Ljubljenici. U rujnu je 1942. s obitelji izbjegla pred etnicima u
Mostar pa u Ilok gdje je 1944. umrla od tifusa.
PERI BOKO - BOKO (Andrijin i Mare r. Mari). Rodio se 3.
prosinca 1923. na Ljubljenici. Kao mladi u rujnu 1942. s obitelji izbjegao
u Ilok gdje je 1943. stupio u hrvatsku vojsku u Lipiku te sluio u Bihau i
drugim mjestima po Bosni. Partizani su ga zarobili 1944. i postavili u prve
redove pa je mjesec dana kasnije poginuo.
PERI FRANO (Matin i Ive r. Ragu). Rodio se 12. veljae 1924.
na Ljubljenici. U hrvatsku vojsku je stupio 1943. u Mostaru i sluio u
Gradici, Karlovcu, Banjaluci. Stradao je na Krinom putu.
PERI IVAN (Mikov i Janje r. Masla). Rodio se 24. travnja 1925.
na Ljubljenici. Pred etnicima je izbjegao u rujnu 1942. u Lipik pa u Staru
Gradiku gdje je stupio u hrvatsku vojsku. Vidjeli su ga u koloni prema
Austriji 1945. Stradao je na Krinom putu.
PERI JANKO (Vidin i Stane r. Peri). Rodio se 1936. na
Ljubljenici. U rujnu je 1942. s obitelji izbjegao pred etnicima u Kutinu i
1944. umro od tifusa.
PERI NIKOLA - NIKO (Matin i Ive r. Ragu). Rodio se 7.
oujka 1922. na Ljubljenici. U hrvatsku vojsku je stupio 1941. Sluio je u
438
Mostaru, Konjicu, na irokom Brijegu. Ranjen je i umro u veljai 1945. u

borbama u istonom Mostaru.
RAGU BLAKO (Marijanov i Mare r. Masla). Rodio se 18.
travnja 1927. na Ljubljenici. U listopadu je 1943. stupio u hrvatsku
vojsku u Vinkovcima i sluio u Srijemu. Zarobljen je u povlaenju 1945.
te Krinim putem vraen do logora u Poegi gdje je na razne nain muen.
Ipak je puten kui, ali je iskrvario i poslije nekoliko dana umro te pokopan
u Erdeviku.
RAGU NIKOLA - NIKO (epanov i Anice r. Masla). Rodio se
23. rujna 1923. na Ljubljenici. Izbjegao je pred etnicima u rujnu 1942. u
Erdevik i tu stupio 1943. u hrvatsku vojsku u Frukoj Gori. Poginuo je u
borbi u oujku 1945. u Tovarniku.
RAGU NIKOLA (Martinov i Lucije r. utalo) Rodio se 16.
listopada 1898. u Kruevu. S obitelji je doao 1926. ivjeti na eninstvo
na Ljubljenicu, odakle je izbjegao u rujnu 1942. pred etnicima u Staru
Gradiku. Vidjeli su ga kod Zidanog Mosta. Zarobljen je u povlaenju i
Krinim putem vraen. Muen je na razne naine. Bolovao je u Starim
Bukovcima te 1946. umro u bolnici u Slavonskom Brodu.
RAGU STOJA (Nikolina i Ane r. Masla). Rodila se 21. lipnja
1931. na Ljubljenici i kao dijete izbjegla s obitelji u rujnu 1942. pred
etnicima u Srijemsku Mitrovicu gdje je umrla 1943. od ratnih stresova,
neimatine i bolesti jer se nije mogla lijeiti.
STJEPAN KRST
IVANKOVI MATO (Mihin i Ivane r. Rai). Rodio se 1864. na
Stjepan Krstu. Pred etnicima je s obitelji izbjegao 27. rujna 1942. u
Vranjevie. Tri dana kasnije vratio se s volovima kui pouzdavi se u
svoju nedunost. Na putu iz Vranjevia prema Stjepan Krstu presreli su
ga etnici na Gradini i ubili.
KUKRIKA ANA (Jankova i Anice r. Mari). Roena 1.
sijenja 1941. na Stjepan Krstu. Razboljela se i umrla od tifusa 1943. u
izbjeglitvu u Krievcima.
KUKRIKA IVAN (Vidojev i Boice r. Pulji). Roen 6. sijenja
1939. na Stjepan Krstu. Razbolio se i umro od tifusa 1943. u izbjeglitvu
u akovu.
KUKRIKA JANJA (Vidina i Stane r. Pulji). Roena 23.
oujka 1933. na Stjepan Krstu. Razboljela se i umrla od tifusa 1943. u
Krievcima.
KUKRIKA MARTIN (Iva-nov i Rue r. Mari). Roen 1944. na
Stjepan Krstu. Umro od bolesti i gladi 1944. na Stjepan Krstu.
KUKRIKA MATO (Perin i Luce r. Pain). Roen 1. veljae 1935.
na Stjepan Krstu. Razbolio se i umro 1943. u izbjeglitvu u akovu.
439
KUKRIKA STOJAN (Ivanov i Vide r. Mari). Roen 1938. na

Stjepan Krstu. Kao sedmogodinje dijete morao je napustiti svoje rodno
selo i s obitelji izbjei ispred etnika 1942. u Ilie kod Mostara, pa ubrzo
u neko selo kod akova. Smjeteni su u nekakav slavonski sala. U
jednoj prostoriji bilo je 60 osoba. U tim tekim uvjetima, gladni i edni
djeca su se razboljela. Od teke bolesti tifusa-kuge, umro je Stojan, brat
mu i sestra. Pokopani su u groblju u akovu.
KEVO ANICA r. Pulji (Bokova i Ane r. Ragu). Rodila se
1917. na Brtaniku. S muem Bokom Kevom nije imala djece. Sa
Stjepan Krsta su izbjegli u rujnu 1942. pred etnicima u Mostar. Ubio ju
je susjed Srbin.
KEVO GRGO (Mikov i Lucije r. Pulji-Vidi). Rodio se
1908. na Stjepan Krstu. Talijani su ga zarobili u travnju 1941. ali je
iz zarobljenitva puten u listopadu 1941. kui. Poginuo je u borbi s
Nijemcima u Banijsko-kordunakoj operaciji.
KEVO IVAN (Nikolin i Cvijete r. Pulji). Rodio se 1910. na
Stjepan Krstu. Kao neoenjen stupio u orunike. Poginuo u travnju
mjesecu 1942. u Udbini od bombardiranja zrakoplova na vojarnu.
KEVO IVAN (Grgin i Stojke r. Lonar). Roen 1944. u Novoj
Gradiki. Obolio od tifusa i umro iste godine u Novoj Gradiki.
KEVO IVAN (Perin i Zore r. Jurkovi). Roen 1943, u Iloku.
Razbolio se i umro od tifusa 1944. u Iloku.
KEVO JANJA r. Pulji (Martinova). Rodila se 1875. na Brtaniku.
Bila je 15 godina nepokretna pa kad su u rujnu 1942. etnici napali
Stjepan Krst nije mogla pobjei, zarobili su je i bacili u zapaljenu kuu
gdje je izgorjela.
KEVO JANKO (Jozin i Stane r. Salmani). Rodio se 1916. na
Stjepan Krstu. U hrvatsku vojsku je stupio 1941. u Mostaru i sluio u
Slavoniji. Poginuo je 1944. u borbi kod Sunje.
KEVO ANDRIJA (Matin i Mara r. Ragu). Roen 1913. na
Stjepan Krstu. Umro 1947. od posljedica muenja od strane UDBE,
ratnih nedaa i bolesti.
KEVO LJUBOMIR LJUBO (urin i Anin r. Jurkovi). Rodio
se 20. studenoga 1922. na Stjepan Krstu. U hrvatsku vojsku je stupio
1941. u Mostaru te sluio u Duvnu te poginuo u Studenim Vrelima 1943.
na Novu godinu.
KEVO MARA (Ivanova i Boice r. Kneevi). Roena 1939. na
Stjepan Krstu. Razboljela se i umrla od tifusa 1943. u Mostaru.
KEVO MARIJAN (Nikolin i Lucije r. Pulji). Rodio se 1915.
na Stjepan Krstu. Pozvan u svibnju 1942. u redovnu hrvatsku vojsku u
Bjelovar. Cijela njegova jedinica sa zapovjednitvom prela je u partizane,
osim njega i pisara. Izdali su mu otvorenu zapovijed da ide kui i on je u
kolovozu 1943. doao na Stjepan Krst. Tu su ga zarobili partizani i odveli
440
u Kozice pa na Dabar te poetkom rujna 1944. mobilizirali. Sudjelovao

je u borbama protiv etnika Pljevaljske, Trebinjske i Stolake brigade.
Meu prvima je uao u Trebinje. Poginuo je u napadu na bunker kod
Bileke Kapije u Trebinju.
KEVO MARTIN (Mikov i Lucije r. Pulji-Vidi). Rodio se 1910.
na Stjepan Krstu. Nije se enio. S obitelji je 27. rujna 1942. izbjegao
pred etnicima u Mostar pa u id gdje je stupio u hrvatsku vojsku. Ostao
je 1945. zatrpan u rovu to svjedoi oevidac Stojan Mari.
KUKRIKA BOJA (Ivanova i Vide r. Mari). Rodila se 1934. na
Stjepan Krstu. Izbjegla je 27. rujna 1942. pred etnicima u Ilie kod
Mostara pa u okolicu akova na jedan sala gdje je u istoj prostoriji
ivjelo 60 izbjeglica! Dakako da su u tekim ivotnim uvjetima lako
oboljeli od tifusa od koga je umrla Boja, njezina sestra Ljubica te braa
Stojan i ure.
KUKRIKA URE (Ivanov i Vide r. Mari). Rodio se 1936. na
Stjepan Krstu. U izbjeglitvu do smrti na salau kod akova proivio je
Kalvariju kao i sestra Boja, o emu je pisano u opisu njezina stradanja.
KUKRIKA IVAN (Vidojev i Boice r. Pulji). Roen 1939. na
Stjepan Krstu. Umro 1943. u Strizivojni od tifusa.
KUKRIKA JANJA (Vidina i Stane r. Pulji-Vidi). Roena 1927.
na Stjepan Krstu. Umrla u Strizivojni 1943. od tifusa.
KUKRIKA MATO (Perin i Janje r. Mati). Roen 1936. na
Stjepan Krstu. Umro 1943. u Strizivojni od tifusa.
KUKRIKA LJUBICA (Iva-nova i Vide r. Mari). Rodila se 1931.
na Stjepan Krstu i imala 11 godina kad je krenula u izbjeglitvo te umrla
na salau kod akova, kako je opisano u stradanju njezine sestre Boje
Kukrika.
KUKRIKA STOJAN (Ivanov i Vide r. Mari). Rodio se 1938. na
Stjepan Krstu. Kao etverogodinje dijete izbjegao je 1942. s obitelji
pred etnicima te proivio ista stradanja do smrti na salau kod akova,
kako je opisano stradanje i njegove sestre Boje. (Pretpostavlja se da
moda nije bila rije o tifusu nego o nekoj vrsti kuge.)
KUKRIKA VIDOJE (Lukin i Mare r. Mari). Rodio se 1923. na
Stjepan Krstu. Pred etnicima je 27. rujna 1942. izbjegao Mostar odakle
se 1943. s obitelji vratio. Opet je s 14 susjeda poao 1944. u izbjeglitvo
preko Velei u pravcu Sarajeva, meutim u Podveleju u mjestu Kliani
zarobili su ih u jednoj kolibi partizani, svezali icom i pobili.
LONAR ANELKO (Ivanov i Cvije r. Mustapi). Rodio se
1915. na Stjepan Krstu. Stupio je u hrvatsku vojsku u proljee 1942.
te bio u Hrvatskoj zatiti na Kremnicama, a 27. rujna sa enom Janjom
(r. Pulji) izbjegao pred etnicima u Mostar pa u Slavoniju. O njegovu
441
stradanju nita se ne zna.

LONAR BLAKO (Ivanov i Cvije r. Mustapi). Rodio se 24.
oujka 1923. na Stjepan Krstu. U rujnu 1942. izbjegao je pred etnicima
u Mostar gdje je stupio u hrvatsku vojsku te sluio u Slavoniji. Stradao
je 1945. u nepoznatim okolnostima.
LONAR IVAN (Stjepanov i Mare r. Masla). Rodio se 1918. na
Stjepan Krstu. Izbjegao je pred etnicima u rujnu 1942. te odmah stupio
u hrvatsku vojsku. Ubijen je u Sloveniji u svibnju 1945.
LONAR MARKO (Ivanov i Cvije r. Mustapi). Rodio se 1921.
na Stjepan Krstu. Izbjegao je pred etnicima u rujnu 1942. te odmah
stupio u hrvatsku vojsku. Na dopust je doao 1944. u Hrvatsku Dubicu
gdje ga je ubila granata.
LONAR MATO (Markov i Janje r. Pulji). Rodio se 22.
sijenja. 1923. na Stjepan Krstu. Izbjegao je pred etnicima u rujnu
1942. i odmah stupio u hrvatsku vojsku. Sluio je u Imotskom i Vrgorcu
i okolnim mjestima. U svibnju 1945. susreo se u koloni u Mariboru s
ocem i majkom i otad se vie za njega nita ne zna.
LONAR PAVO (Markov i Janje r. Pulji). Roen 1940. na
Stjepan Krstu. Razbolio se i umro od tifusa 1943. u izbjeglitvu u Dubici.
LONAR PAVO (Vidin i Boice r. Peri) Roen 1942. na Stjepan
Krstu. Razbolio se i umro od tifusa 1944. u izbjeglitvu u Novoj Gradiki.
LONAR PERO (urin i Lucije r. Mustapi). Rodio se na
Stjepan Krstu 1917. Stupio je u hrvatsku vojsku 1941. u Konjicu te bio
na poloajima na brdima oko Sarajeva. Poginuo je u bunkeru u rujnu
1942. u borbi s etnicima u Meolju kod Pazaria.
LONAR VIDE (Stjepanov i Mare r. Masla). Rodio se 1912.
na Stjepan Krstu. U rujnu 1942. izbjegao je pred etnicima u Mostar
a odatle u Dubicu gdje je stupio u hrvatsku vojsku. Stradao je 1945. u
nepoznatim okolnostima.
MARI ANDRIJA (Vidin i Anice r. Peri). Roen 1929. na Stjepan
Krstu. Razbolio se od nepoznate bolesti i zbog ratnih neprilika nije se
mogao lijeiti, te je umro 1945. u izbjeglitvu u Kukujevcima kod ida.
MARI FRANO (Vidojev i Danice r. Lonar). Rodio se 23.
prosinca 1925. na Stjepan Krstu. Kao djeak se pred rat zaposlio u
rudniku u Dabrici. S obitelji je izbjegao 27. rujna 1942. u ule kod
Mostara. Prijavio se u hrvatsku vojsku i otiao u Makarsku te sluio
po Dalmaciji i Hercegovini. Iza rata je vjerojatno i on Stocu osloboen
zbog mladosti ali su ga ubili na Poplatu.
MARI IVAN (Bokov i Janje r. Masla). Rodio se 1924. na
Stjepan Krstu. U rujnu 1942. izbjegao je pred etnicima u Mostar pa u
Kukujevce te 1943. stupio u hrvatsku vojsku. Stradao je na Krinom putu.
MARI MARA (Grgina i Anice r. Peri). Roena 1923. na
Stjepan Krstu. Razboljela se i umrla 1942. u izbjeglitvu u Sarajevu.
442
MARI MARKO (Jankov i Anice r. Pulji). Rodio se 1918.

na Stjepan Krstu. Nije se enio. U rujnu 1942. izbjegao je te koncem
travnja 1943. dospio u Iniju. Osloboen je vojske i zaposlio se u mlinu.
Mobilizirali su ga 1944. partizani i nakon samo sedam dana u Irigu
mu granata odsijee obje noge. Smjeten je u bolnicu u Novom Sadu i
vjerojatno ubrzo umro jer mu se izgubio trag.
MARI MATO (Markov i Anice r. N.). Rodio se 1886. na Stjepan
Krstu. ivio s obitelji na Stjepan Krstu. Otiao je 1942. po konja u
Jasenu, naao ga i poveo kui. Na Piskaama kod Jasene presreli su ga
etnici, odveli na Jasenu i ubili.
MARI MATO (Ilijin i Anice r. Kukrika). Rodio se 27. lipnja
1923. na Stjepan Krstu. opina Stolac. Izbjegao je pred etnicima 27.
rujna 1942. u ule kod Mostara. Stupio je u hrvatsku vojsku u Mostaru
i dobio raspored u Makarskoj i tu proveo rat. Zarobljen je u povlaenju
1945. te u Krinom putu stigao u zatvor elovinu u Mostaru odakle je
proslijeen na sud u Stolac. Sud ga je oslobodio, meutim ubijen je na
Poplatu.
MARI MATO (Bokov i Mare r. Masla). Rodio se 25. oujka
1924. na Stjepan Krstu. Pred etnicima je 27. rujna 1942. izbjegao s
obitelji u Mostar, gdje je stupio u hrvatsku vojsku i dobio raspored u
Makarsku te sluio po Dalmaciji i Hercegovini. Zarobljen je i 20. srpnja
1945. nalazio se u elovini u Mostaru. Stolaki sud ga je s jo 12 susjeda
i roaka oslobodio, ali ubijen je na Poplatu.
MARI PAVO (Jankov i Anice r. Pulji). Rodio se 1921. na
Stjepan Krstu. Izbjegli su 27. rujna 1942. pred etnicima u Mostar gdje
se javio u hrvatsku vojsku te bio rasporeen u Makarsku, a sluio je
po Dalmaciji i Hercegovini. Zarobljen je 1945. i na Ilindan, 20 srpnja,
bio je u zatvoru elovini u Mostaru zajedno s jo 12 njegovih susjeda i
roaka. Sud ga je oslobodio, meutim ubijen je na Poplatu.
PULJI ANTO (Franin i Mare r. Bokovi). Rodio se 1940. na
Stjepan Krstu. S obitelji je izbjegao u rujnu 1942. pred etnicima u
Mostar pa u Hrvatsku Dubicu gdje je 1943. umro od tifusa.
PULJI DANICA (Franina i Mare r. Bokovi). Rodila se 1938.
na Stjepan Krstu. S obitelji je izbjegla u rujnu 1942. pred etnicima u
Mostar pa u Hrvatsku Dubicu gdje je, kao i brat joj Anto, umrla 1943.
od tifusa.
PULJI FRANO (Janjin). Rodio se 1914. na Stjepan Krstu. Radio
je u rudniku u Dabrici. U hrvatsku vojsku je stupio 1941. u Konjicu te
sluio od Bradine do Sarajeva. Poginuo je u Meolju kod Pazaria 1942.
u bunkeru od rune granate.
443
Tablica 2. rtve II. svjetskog rata
4. ZAKLJUAK
Tri rata 20. stoljea, I., II. i Domovinski ostavila su duboke oiljke na
katolikom stanovnitvu naselja upe Stjepan Krst. Iako rtve I. svjetskog
rata nisu kvalitetno istraene i obraene, na temelju poznatoga uzorka
razvidno je da su one bile jako velike. Za veinu poginulih se ne zna ni
kad ni gdje su nastradali, rodbina je jedino dobila obavijest da su poginuli
na fronti. Preivjeli koji su se vratili su davno pomrli, a njihova sjeanja
nisu zabiljeena pa tako nisu ni sauvana. Popis rtava II. svjetskoga rata,
koji je uinjen s velikim postotkom tonosti, svjedoi o razmjerima koje
su pogodile podruje ove upe. Preko dvjesto osoba je nastradalo, od toga
najmanje njih 73 na Krinom putu, kalvariji toga doba.
444
Stanislav Vukorep
CASUALTIES OF THE FIRST AND SECOND WORLD WARS
FROM THE TERRITORY OF THE PARISH OF STJEPAN KRST
Summary
This article lists the known casualties of the First and Second World
Wars from the territory of the Parish of Stjepan Krst. The research for
World War I was done on the basis of available anecdotes for which
sources or testimonies were found, while the casualties of World War II
were described in detail on the basis of archival sources, field research and
personal testimonies of the surviving participants.
445
Stanko (Boko) Vuki s Donjeg Brtanika
446
Dr. sc. Jaka Ragu,

Hrvatski institut za povijest, Zagreb
STRADANJE UPE STJEPAN KRST U

DOMOVINSKOM RATU
U lanku je obraen Domovinski rat na podruju upe Stjepan Krst.
Opisano je meunacionalno i politiko stanje, prilike u osvit rata, vrijeme
okupacije te njene posljedice. Kronoloki je opisana okupacija sela upe,
bjeanje stanovnitva, ubojstva, pljake i pale. Donesen je tijek pregovora
oko posjeta okupiranih sela te opisani prvi posjeti. Autor je na temelju
autentinih svjedoenja sudionika okupacije donio opise maltretiranja i
odvoenja u logore.
Kljune rijei: upa Stjepan Krst, Domovinski rat, rtve,

raseljavanje
1. Uvod
Sjeverozapadno od Stoca, od 1974. godine, nalazi se katolika upa
sv. Ivana Krstitelja. Obuhvaa sela Stjepan Krst, Gornji i Donji Brtanik,
Ljubljenicu, Dabricu i Borievinu.1 Uoi rata 1992. godine imala je 470
vjernika katolika.2 Gospodarski je ovo oduvijek bio siromaan kraj iz kojeg
su se mlai ljudi iseljavali. U desetljeima pred Domovinski rat dolo je
do odreenog poboljanja standarda, emu je pomogao profitabilni rudnik
boksita u Dabrici te otvaranje novih radnih mjesta u oblinjem Stocu, ali
i dalje se veina puanstva bavila poljoprivredom.
Prema popisu iz 1991. godine na podruju ove upe ivjelo je 987
stanovnika, od ega 491 Hrvat, 325 Muslimana i 160 Srba.3
Zbog svoga zemljopisnog poloaja, isturenog prema Nevesinju i
Dabarskom polju, stanovnitvo ovih naselja je esto u prolosti stradavala
Sva navedena sela, osim Borievine do 1992. godine spadala su pod opinu Stolac,
a Borievina pod Mostar.
2
U ratnoj Rotimlji Crkva na kamenu (Mostar) br. 168., studeni 1993., 12.
3
Stanovnitvo BiH narodnosni sastav po naseljima, Dravni zavod za statistiku
Republike Hrvatske Zagreb 1995. Selo Borievina, nije ovdje iskazano, jer se vodi s
selom Kamena u opini Mostar.
1
Jaka Ragu je roen u Dubrovniku 1972. godine. Doktorirao je

na Filozofskom fakultetu Sveuilita u Zagrebu. Radi u Hrvatskom
institutu za povijest u Zagrebu, uglavnom se bavi povjesnicom
Domovinskog rata.
od strane svojih srpskih susjeda.4 No, tijekom posljednjega, Domovinskog

rata, ova su naselja pretrpjela najtee stradanja. Poginulo je ili ubijeno
30, a prognano 440 upljana koji su tu obitavali do poetka rata. Tako
su mjetani upe Stjepan Krst postala najvei stradalnici meu Hrvatima
sredinje Hercegovine.
2. ivot pod okupacijom
Premda su ovdje, ba kao i u drugim mjestima stolake opine,
izvrene odreene obrambene pripreme, u trenutku kada je JNA 10. travnja
1992. godine iz podruja Nevesinja, a preko Kaluerova klanca, prodrla
na podruje Stjepan Krsta, dolo je do posvemanjeg raspada dotadanje
obrane, pa su ve u veernjim satima toga dana postrojbe i tenkovi
Podgorikog korpusa JNA zaposjeli cijelo podruje, uspostavljajui glavnu
uporinu toku na podruju sela Donji Brtanik.5 Veliki dio mjetana je
ostao u svojim selima. Izuzetak su bili mjetani Ljubljenice koji su se
na vrijeme izvukli na podruje Dubrava6 te mjetani Borievine u dolinu
Neretve.7 Na Ljubljenici je ostao samo jedan Hrvat, starac Vido Mari.8
Veina izbjeglih sklonila se u Hrvatsku, uglavnom na otok Korulu.9
Tijekom iduih dana jo se dio, poglavito mlaih, mjetana Hrvata
odluio na izvlaenje i to preko Bune za Mostar. Vojne strae JNA na
kontrolnim punktovima kod obanova polja i Bune nisu ih u tome
sprijeile te se tako, uz malo straha iz okupiranih mjesta spasio jo jedan
dio mjetana.10 Osim straha zbog otvorenih oruanih obrauna u dolini
Neretve, tome je razlog bilo i ponaanje JNA. Naime, podruje istono
od Radimlje, prije ulaza u Stolac, dakle i podruje upe Stjepan Krsta, je
spadalo pod nadlenost Podgorikog korpusa kojim je zapovijedao general
Radomir Damjanovi. Za razliku od podruja zapadno od Radimlje, gdje
je bio nadlean Hercegovaki korpus pod zapovjednitvom generala
Momila Periia, ovdje je ipak postojao kakav takav red. Zapovjednitvu
Podgorikog korpusa je odgovaralo da se stanje u zoni njihove odgovornosti
koliko-toliko normalizira. Prema tvrdnji zapovjednika Policijske stanice
Stolac Mehmeda Dizdara, zapovjednik korpusa general Damjanovi je
javno ustvrdio da on u svojoj zoni odgovornosti nee dopustiti pale i
Stradanje Hrvata tijekom Drugog svjetskog rata i poraa u istonoj Hercegovini
Humski zbornik, V., grupa autora, Zagreb, 2001.
5
Razgovor s Markom Lonarom sa Stjepan Krsta, voen 12. kolovoza 2003.
6
Velikosrpska agresija na Hercegovinu Crkva na kamenu br. 138., svibanj 1992., 4.
7
Razgovor s Dragicom Ragu s Borievine, voen 14. kolovoza 2003. g.
8
Razgovor s Vidom Mariem s Ljubljenice, voen 14. kolovoza 2003. g.
9
Meu prognanima Crkva na kamenu br. 138., svibanj 1992., 7.
10
Razgovor s Dragicom Ragu; isto.
4
448
J. Ragu: Stradanje upe Stjepan Krst u Domovinskom ratu
pljaku. I doista, u dijelu stolake opine pod njegovim nadletvom tijekom

travnja i svibnja 1992. godine nije bilo palea, dok je pljaka i povremeno
teroriziranje puanstva vie vrena od strane civila i vodstva SDS-a nego od
strane vojnika. No, i pri tome je najvie stradala imovina javnih poduzea,
dok privatna imovina, osim one naputene, uglavnom nije dirana. Nasuprot
tome, ponaanje vojnika na podruju odgovornosti Hercegovakog korpusa,
koje je obuhvaalo Dubrave, kojim je zapovijedao general Perii, bilo
je nemjerljivo gore prema hrvatskom puanstvu. Nemilice su pljakane i
paljene kue, zlostavljani graani, a izvrena su i umorstva.11
Da su se vojnici JNA na podruju upe Stjepan Krst uglavnom
korektno ponaali potvrdio je vei broj mjetana koji su tu ostali ivjeti
i nakon okupacije. Vojnici su ak obilazili seljane i govorili im da budu
mirni, da im se nita nee dogoditi.12 Ipak, tijekom dvomjesene okupacije
nesrbima je bilo ogranieno kretanje pa su djeca, ene i starci morali
stalno biti u kuama, a mlai mukarci su se, u strahu od uhienja, krili po
umama. U vie navrata kue su pretresane u potrazi za orujem, a ene i
djecu ispitivani kako bi otkrili gdje se mukarci kriju.13 No, osim toga bilo
je i sluajeva pravog nasilja koje su izvrili uglavnom lokalni Srbi. Tako je
skupina Nevesinjaca opustoila i opljakala upnu crkvu na Stjepan Krstu,14
a druga skupina, koju su sainjavali Srbi iz Hodbine, tukla je Antu Puljia te
maltretirala njegovu obitelj.15 Takoer su vojnici opljakali i sve kue iji su
stanovnici pobjegli iz sela, dok naseljene uglavnom nisu pljakali.
Najtee je bilo u selu Donji Brtanik gdje je bilo glavno uporite
vojske i gdje je ureena, tzv. druga crta u sluaju poraza u dolini Neretve.
Tu je JNA izvrila izvanredno jako ukopavanje, izgraen je cijeli sistem
betonskih bunkera i betoniranih zemunica. Iskopane su i nove prilazne
ceste na gomilu Dupci (Martinovia gomilu), a stari rudnik boksita je
prilagoen za sklanjanje tenkova.16 Tu je tijekom dvomjesene okupacije
bila stacionirana glavnina vojnika na ovom podruju, a inili su je
Nevesinjci i lokalni Srbi.17 Naime, odmah po okupaciji opine poela je
mobilizacija Srba na zapadnom podruju opine Stoca.18
Mehmed Dizdar, Sueni Stolac, Sarajevo 1996., 131-142.

Razgovor s Lonar Marom iz Stjepan Krsta, voen 10. kolovoza 2003. g.
13
Arhiv upanijskog suda u Mostaru (dalje ASM). Zapisnik o informativnom
razgovoru s Vickom Marijanoviem.
14
Razgovor s Matom Lonarom 12. kolovoza 2003.
15
Razgovor s Antom Puljiem iz Stjepan Krsta, voen 10. kolovoza 2003.
16
Duga, tanka linija smrti Veernji list (Zagreb) 15. XII. 1992.
17
Razgovor s Dragom Obradovi iz G. Brtanika voen 10. kolovoza 2003.
18
M. Dizdar, n. dj., 134.
11
12
449
3. Povlaenje JNA i stvaranje Vojske Republike Srpske

Nakon to su Ujedinjeni narodi i meunarodna zajednica osudili
agresiju Srbije i Crne Gore na BiH te uveli gospodarske sankcije, politiko
vodstvo Srbije i Crne Gore se odluilo na povlaenje JNA iz BiH, s tim
da se najvei dio oruja JNA i do tada okupirani prostori predaju Vojsci
Republike Srpske (VRS). Stoga je na podruju Hercegovine dolo do
povlaenja snaga Podgorikog korpusa, sastavljenih od Srba i Crnogoraca
dravljana Srbije i Crne Gore, a dotadanji Hercegovaki korpus JNA se
pretvorio u Hercegovaki korpus VRS, koji je preuzeo nadletvo nad
cijelom okupiranom Hercegovinom. Njegov novi zapovjednik postao
je hercegovaki Srbin, pukovnik Radovan Gruba. Ovo povlaenje i
transformacija uglavnom je obavljena do 25. svibnja 1992. godine.19
Tako je i podruje upe Stjepan Krst dolo pod nadlenost VRS. Ove
promjene pratili su i prvi teki porazi koje su HV i HVO nanijeli postrojbama
JNA i VRS na dubrovako-trebinjskom bojitu (oslobaanje Dubrovakog
primorja i Popova, deblokada Dubrovnika). Posljedica toga su bili osvetniki
potezi VRS prema nesrbima u okupiranoj istonoj Hercegovini.20 Tako su
25. svibnja iz Rotimlje i Hodova u logor u Bilei odveli 18 mukaraca, a
preostale Hrvate, uglavnom ene i starce sutradan su preko Poitelja protjerali
u zapadnu Hercegovinu. U Rotimlji je ostalo samo troje Hrvata.21
4. Prvo odvoenje u logor i pljaka
Nakon Rotimlje na red je dola Dabrica. Tamo je 31. svibnja 1992.
skupina od sedam vojnika VRS iz hrvatskog zaseoka Brijeg odvela Sreka
Marijanovia, upravitelja rudnika i predsjednika podrunice HDZ-a
Dabrica.22 Uhienik je nakon ispitivanja o skrivenom oruju i eksplozivu
prebaen u Domanovie gdje je bio podvrgnut najteoj moguoj torturi od
strane vojnika VRS. Nakon toga je otpremljen u vojarnu Sjeverni logor
u Mostaru, gdje su vojnici nastavili s iivljavanjem na njemu. Nakon
viednevnog muenja Marijanovi je prebaen u logor u Bileu.
Nakon odvoenja Marijanovia tjedan dana nitko drugi nije bio
odveden, no zato je uslijedila nesmiljena pljaka i to primarno vozila
i opreme iz rudnika u Dabrici. Opljakana vozila odvozili su u pravcu
Nevesinja. Pljakai su doli u sukob i s lokalnim Srbima koji su eljeli
19
Jaka Ragu, Hrvatsko Poneretvlje u Domovinskom ratu, Metkovi-Zagreb,
2004., 455-462.
20
M. Dizdar, n. dj., 139-142.
21
ikaniranje i protjerivanje Hrvata u okupiranim dijelovima opina Stolac i
apljina Baza podataka HINE za 2. VI. 1992./4116. br. 166.
22
Drama ljudi iz ubijenog sela Slobodna Dalmacija (Split) br. 14928., 25. VI.
1992., 8-9.
450
sauvati rudnik. Tako je skoro sva ukradena vozila nakon nekoliko dana
natrag u Dabricu vratio Neo Bukvi. No, bojei se da ih opet ne opljakaju
drao ih je kod svoje kue u Braiima.23 Meutim, bio je to kraj ovog
postrojenja monih Rudnika boksita. Uskoro je sve bilo uniteno.24 Nakon
odvoenja Marijanovia u svim selima Stjepan Krsta je zavladao veliki
strah. Ljudi su znali to se zbiva na bojinici jer su preko radio aparata
pratili dogaanja u dolini Neretve i okolici Dubrovnika. Stoga se sve vei
broj ljudi poeo skrivati po umama u okolici sela.
5. Operacija agalj
Da je strah mjetana bio posve opravdan vidjelo se nakon 7. lipnja
1992. godine kada su HV i HVO tijekom operacije agalj uspjeli iz doline
Neretve protjerati Hercegovaki korpus VRS. Grad Stolac i Dubrave su
osloboene do 13. lipnja, a linija bojita se ustalila 19. lipnja, kada je HVO
uspio potisnuti Srbe s Oanjia.25 Bio je to vrlo vaan uspjeh jer je VRS
odatle kontrolirala put prema Radimlji i onemoguavala ulazak u Stolac.
Prema sjeverozapadu su hrvatske postrojbe oslobodile Hodovo i
Rotimlju, no dalje nisu mogle. Pred njima su se kao nepremostiva prepreka
nali masivi Hrguda, Osoja i egulje. Dobro ukopani na visovima tih
planina srpski vojnici su velikim brojem topnikih orua i minskih polja
zaustavili svaki daljnji napredak hrvatskih postrojbi te odatle tijekom
iduih godina razarali Stolac i dubravska sela.
I dok su tako Stoani u Dubravci doekali slobodu, upljani Stjepan
Krsta su tek zapoinjali svoju kalvariju. Naime, odmah nakon pada
Klepaca, Prebilovaca i Tasovia poela su ubojstva, odvoenja u logor i
unitavanje kua po svim okupiranim mjestima upe.
6. Hapenja
U ranim satima 8. lipnja poeo je lov pripadnika VRS na Hrvate
ovih sela. Prvi su se na udaru nali mjetani Gornjeg Brtanika. Premda su
u selu bile postavljene strae kako bi mjetani na vrijeme bili upozoreni,
vojnici su neopaeno uspjeli ui u selo te uhvatiti Ivicu i Antu Puljia, a
potom jo i Antina oca Franu, potom Anelka, Damjana, Zdravka i Boka
Puljia. Odmah nakon ukrcavanja u kamion poeli su ih tui pukama,
akama i nogama. Odatle su odvezeni na Stjepan Krst gdje su pustili starije
uhienike, Boka, Anelka i Franu Puljia. No, Boko je ve bio toliko
isprebijan da nije mogao stajati na nogama, pa su ga vojnici jednostavno
ASM. Zapisnik o informativnom razgovoru s Rusmirom Bajgoriem
Svjee cvijee na grobu kraj Bregave, Obzor (Zagreb) 27. V. 1996., 30.
25
M. Dizdar, n. dj., 154-155.
23
24
451
bacili u neku lokvu.26

U meuvremenu su izvrena i uhienja na Stjepan Krstu. Vojnici su
priveli Petra Karlovia i njegovog sina Dragana te ih tukui kundacima
dotjerali do kamiona gdje su ve bili uhienici s Gornjeg Brtanika.27
Potom su, takoer pod udarcima kundaka, u kamion sprovedeni Nikola
Lonar i Boko Mari. Mnogi od mjetana koje su vojnici takoer eljeli
privesti su se ipak uspjeli spasiti bijegom.28 Zato su vojnici poeli pretresati
kue, pri tom maltretirajui ene, da priznaju gdje se skrivaju mukarci.
Tako su Slavki Pulji prijetili spaljivanjem kue ako ne otkrije gdje su joj
sinovi Ivica i Ante. No, zahvaljujui njenom hrabrom ponaanju odustali
su od daljnjeg lova na mjetane.29
Nakon toga su zarobljenici otpremljeni u Dabricu gdje je ve trajao
lov na ljude po zaseocima gdje su obitavali Hrvati. Tu je bilo angairano
oko 30-ak vojnika VRS s pet vozila. Kada su seljani vidjeli da prilaze
kuama nastala je panika i bjeanje. Tada su vojnici poeli pucati po
bjeguncima te su ubili Enesa Mravia.30 On je bio jedan od Bonjaka koji
su s Hrvatima uvali strae oko zaseoka kako bi upozorili narod ako doe
vojska. Zatim su vojnici zaredali pretresati kue traei mukarce. Kako
se veina njih sklonila izvan sela vojnici su poeli maltretirati lanove
njihovih obitelji prisiljavajui ih da otkriju gdje su sklonita. Meu
rijetkim mukarcima koje su zatekli u selu bio je Vicko Marijanovi koji
je, kad je vidio to se dogaa, poeo bjeati prema umi. Vojnici su ga
vidjeli te su zapucali i teko ga ranili, no, uspio je preivjeti i spasiti se
bijegom.31
Uhienici na kamionu su gledali kako vojnici po brdu rafalima love
ranjenog Vicka Marijanovia koji je bjeao sa Stojanom Marijanoviem.32
Na kraju su uspjeli uhvatiti samo Marka Paina. Zbog toga su se iivljavali
tukui starce i ene po kuama.33 No, osim Marka Paina u kamion
je tom prigodom ukrcano i tijelo Enesa Mravia. Pri ukrcaju se jedan
od vojnika, iz nevesinjskoga sela Udrenja, pohvalio da je on pucao i
Arhiv Crvenog kria Stoca (dalje ACKS) - Spisak zarobljenika u logoru Bilea,
nedatirano, Potvrda Crvenog kria OO Stolac br. 03-III/98 od 24. III. 1998. i Razgovor
s Ivicom Puljiem s G. Brtanika, voen 14. kolovoza 2003.
27
ACKS - Spisak zarobljenika u logoru Bilea, nedatirano, Potvrda Crvenog kria
OO Stolac br. 48-VIII/99 od 26. VIII. 1999. i Razgovor s Petrom Karloviem iz Stjepan
Krsta, voen 10. kolovoza 2003.
28
ACKS Spisak zarobljenika u logoru Bilea, nedatirano i Razgovor s Nikolom
Lonarom iz Stjepan Krsta, voen 10. kolovoza 2003.
29
Razgovor s Ivicom Puljiem; isto.
30
Drama ljudi iz ubijenog sela; isto.
31
ASM Zapisnik o informativnom razgovoru s Vickom Marijanoviem
32
Razgovor s Nikolom Lonarom; isto.
33
ASM Zapisnik o informativnom razgovoru s Rusmirom Bajgoriem
26
452
ranio Vicka Marijanovia, te Vicko vie nee dugo ivjeti. Nakon toga je
kamion s devet ivih i jednim mrtvim upuen u Nevesinje. Po dolaska u
grad uhienici su bili izloeni dvosatnom iivljavanju od strane lokalnih
mjetana. Vojnici su ih okupljenom mnotvu prikazali kao zarobljenike
uhvaene na bojitu. Razjareni porazom srpske vojske u dolini Neretve,
Srbi Nevesinja svoj bijes su iskalili na ovim nedunim civilima. Posebice
je pri tome stradao Marko Pain koji je bio strgnut s kamiona te nakon
toga podvrgnut daljnjem iivljavanju. Premda je preivio, nikad se nije
oporavio od prebijanja, ve je psihiki obolio. Nakon Nevesinja uhienici
su otpremljeni u koncentracijski logor u Bilei.34 Svi mjetani koji su se
8. lipnja spasili bijegom uglavnom se vie nisu sputali u sela nego su se
nastavili skrivati po umama i okolnim brdima, povremeno kontaktirajui
mjetane.35
7. Izvlaenje na slobodni teritorij
U meuvremenu su srpski vojnici nastavili sa svakodnevnim
upadima u sela i maltretiranjima mjetana koji se do tada nisu bili skrili.
Strogo im je ogranieno svako kretanje izvan kua. Svima je postalo jasno
da je kraj blizu, ali i da su svi u opasnosti. Svakodnevno su bili svjedoci
srpskog poraza i brojnih srpskih izbjeglica koji su, bjesni i puni elje za
osvetom, odlazili put Nevesinja. Stoga su mjetani poeli s pripremama za
izvlaenje na osloboene dijelove stolake opine. Vodeu ulogu u tome
preuzimaju mladii koji su se tijekom dva mjeseca uglavnom skrivali po
umama oko sela, posebice Mio Pulji.
Do poetka lipnja veina mjetana je napustila svoje kue na Stjepan
Krstu i Brtaniku te se sklonila u brda, najvie u podruju Bareva Dola,
odakle su se poeli postupno izvlaiti u smjeru Rotimlje. Najvea skupina,
od ak 99 osoba, meu kojima je bilo i tek roene djece te starica od preko
90 godina koje je trebalo nositi na leima, probila se 9. lipnja na podruje
Rotimlje. Bio je to dugaak i opasan put kroz ume i to nou, a na putu
su se susreli i s razbijenim ostacima srpske vojske. Kolonu je vodio Mio
Pulji, a osim njega u akciji su sudjelovali Zdravko Ragu, Fabijan Vuki,
Marinko Pulji, Niko Pulji, Ante Pulji (Spasojev), Markan Pulji, Miho
Ivankovi, Pavle Ivankovi, Draenko Vidi, Ivica Pulji (Matanov) i
Mile Ragu (Ivanov). Neki od njih su se vraali na okupirano podruje i
po pet-est puta kako bi izvukli sve koji su mogli hodati. Istovremeno su se
s okupiranog podruja preko brda Velagine, izmeu Brtanika i Rotimlje,
izvlaile manje skupine od po pet-est osoba. Iz Velagine su preko Rotimlje
doli u Stanojevie gdje je Mirko evenica iz Trijebnja svojevoljno doao
34
35
Razgovor s Petrom Karloviem; isto.

ASM Zapisnik o informativnom razgovoru s Vickom Marijanoviem
453
pred njih s kamionom (tamiem) i prevezao ih u apljinu.36

U konanici se iz sela Stjepan Krst, Gornji i Donji Brtanik i
Ljubljenice izvuklo skoro svo puanstvo. U ova etiri okupirana sela ipak
je ostalo 14 nepokretnih, ili teko pokretnih, osoba hrvatske nacionalnosti
koje nitko nije uspio izvui. Iza njih su ostala sela koja su vojnici VRS
poeli sistematski unitavati.37
8. Unitavanje Dabrice
Dok su se mjetani navedenih sela izvukli, Dabriani, ije je selo
najudaljenije i najizoliranije, ostali su u okruenju. Nakon ubojstva Enesa
Mravia te ranjavanja Vicka Marijanovia i odvoenja Marka Paina
veina mjetana se uspaniila, napustila kue i sklonila u umu. Odatle su
mogli promatrati kada su polovicom lipnja vojnici VRS unitavali selo.
U Dabricu su dopremili dva tenka i dva transportera te su topovima i
protuavionskim mitraljezima u hrvatskim i bonjakim zaseocima poeli
ruiti kuu po kuu. Istodobno su vojnici pretraivali kue traei tko je
jo ostao u njima. Prvi zaseok koji su upalili bile su Krivae, pa onda
redom Mariin Gaj, Badele, Okolita i Brijeg.38 Sveukupno je u ovome
sudjelovalo oko 30-ak vojnika.
Povremeno su vojnici rafalno pucali i po umi, no nisu nikoga
pogodili. Mjetani koji su iz ume promatrali to se zbiva tvrde da vojnici
nisu ak ni pljakali, ve su sve kue redom unitavali. Ipak jo nije
poelo ubijanje. Vojnici bi prije unitenja svaku kuu pregledali i ako bi
u njoj nali neku ivu osobu, npr. nekog nepokretnog starca, iznijeli bi ga
iz kue, pa tek onda zapalili ili granatirali kuu. Tako ipak tom prilikom
nitko nije ubijen ni iv spaljen. No, zato su ive spalili krave i ostale
ivotinje koje su se zatekle po talama.
U danima koji su slijedili ljudi su se nastavili skrivati po umama.
Poela je glad, ali se malo tko od straha usuivao spustiti u selo. Nije se
znalo to se tamo dogaa i to je sa starcima koji su ostali. Oko 18. lipnja
ponovno je u selo dopremljen tenk i jedan top te su vojnici po ranijem
sistemu nastavili granatama unitavati preostale kue. Povremeno su
granatama i mitraljezima tukli i okolne ume, no bez posljedica. Nakon
toga su granatama poeli tui pilje iznad sela, kojima ovaj planinski
kraj obiluje, jer su znali da se dio mjetana skriva u njima. Poslije ovog
drugog vala razaranja samo desetak hrvatskih i bonjakih kua je ostalo
neuniteno, i to uglavnom onih najjadnijih. Bilo je jasno da je posljednji
Mirko nije htio nikome naplatiti premda je rtvovao vlastiti ivot za ljude koje
uglavnom nije ni poznavao. HVALA MU.
37
Stjepan Krst u srcu i na pleima Vrutak (Hutovo) br. 7., srpanj 2002., 19-20.
38
ASM Zapisnik o informativnom razgovoru s Rusmirom Bajgoriem
36
454
trenutak da se i mjetani Dabrice spase izvlaenjem ka slobodnom

teritoriju.39
9. Ubojstvo ure Obradovia
Nakon Dabrice na red je doao Donji Brtanik. Od poetka operacije
agalj preko Brtanika je teklo povlaenje VRS, vojnika, kamiona,
topnikih orua i tenkova u smjeru Nevesinja.40 Dana 12. lipnja u selo
je upalo vie skupina vojnika koji su palili kue te gospodarske zgrade.
Nakon to su popalili oblinje kue, ubili su civila uru Obradovia koji
je sa svojom obitelji ostao i nije htio izbjei iz rodnoga sela. Po svjedoenju
njegove supruge Drage razlog zato su ga ubili je njegovo prezime koje ih
je podsjealo na zapovjednika 116. brigade HV-a, Nedjeljka Obradovia.41
Nakon to je ubijen uro Obradovi VRS je nastavila sa spaljivanjem
kua na Donjem Brtaniku. Iz Dubrava su se mogli vidjeli stupovi dima
iz zapaljenih kua.42 Osim ubojstva Enesa Mravia u Dabrici bilo je to
jedino ubojstvo za koje postoje svjedoci.
Slika 1. uro Obradovi (iz albuma Drage Obradovi)
10. Bijeg kroz kanjon Radimlje

U meuvremenu su se i Dabriani, nakon deset dana gladi i boravka
u mokrim umama i piljama, pripremili za izvlaenje. Putem teklia su
Martin, Asim i Zoran gone etnike Veernji list 18. VI. 1992.
41
Razgovor s Dragom Obradovi; isto.
42
Martin, Asim i Zoran gone etnike; isto.
39
40
455
se povezale rasprene izbjeglike skupine te se skupile na jedno mjesto.

Donesena je odluka da se ide u izvlaenje rijekom Radimljom. Prema tvrdnji
Marka Previia, mjetanina Dabrice, lokalni Bonjaci su uspjeli nekako
stupiti u kontakt s lokalnim vojnih zapovjednitvom Hercegovakog
korpusa, te su dobili pismenu dozvolu da se tijekom 21. i 22. lipnja smiju
nesmetano od VRS iseliti iz Dabrice, a kao smjer izvlaenja naveden je
kanjon Radimlje.43 I tako su svi mjetani nesrbi u veernjim satima 21.
lipnja krenuli niz kanjon Radimlje. Ili su strmom stazom, urezanom
meu liticama kuda bi se jedva provukla i koza. ak je desetero djece
sneseno na rukama niz staze kuda nitko nije proao godinama. Meu
njima je bilo i tek roeno dijete i njegova majka. Mnogi su na leima niz
kanjon snijeli stare majke i oeve, no ipak je 13 nemonih staraca i starica
hrvatske nacionalnosti ostalo u selu. U ranim jutarnjim satima 22. lipnja
dvije tune povorke od nekoliko stotina stradalnika poele su konano
silaziti niz kanjon Radimlje u selo Poprati, nadomak Stoca.
Odmah su ih primili mjetani i smjetali po kuama, bojei se da
srpski vojnici s okolnih brda ne zapucaju po velikoj skupini ljudi. Prva
skupina je nakon okrepe odmah kamionima prebaena na sigurnije
podruje apljine.44 Naknadno se jo izvukla obitelj Marka Papca iz
Dabrice, no oni su doli preko Rotimlje.45 Nakon izvlaenja na slobodni
dio stolake opine, izbjeglice su se rasprili na sve strane. Najvie ih je
otilo u primorje i srednjodalmatinske otoke, posebice Bra.46
Tijekom ljeta 1992., u dva navrata puteni su mukarci koji su u
svibnju i lipnju odvedeni u logor Bilea i tamo bili podvrgnuti tekim
mukama. Prvi su 11. srpnja puteni Petar Karlovi i Boko Mari sa
Stjepan Krsta te Marko Pain iz Dabrice, sva trojica starije ivotne dobi.
Preostala sedmorica mlaih zatoenika: Sreko Marijanovi iz Dabrice,
Dragan Karlovi i Nikola Lonar sa Stjepan Krsta te Damjan, Ante, Ivica
i Zdravko Pulji s Gornjeg Brtanika osloboeni su na velikoj razmijeni
18. kolovoza 1991. u Dolu kod Stoca.47
Nakon izvlaenja iz neprijateljskog okruenja puanstvo iz ovih
okupiranih sela u velikom broju se ukljuilo u postrojbe HVO-a, posebice
u domicilnu istono-hercegovaku brigadu Knez Domagoj.48 Tijekom
viegodinjih sukoba s VRS dva su poginula branitelja iz ove upe, iz sela
Razgovor s Markom Previiem iz Dabrice, voen 13. kolovoza 2003.
45
Razgovor s Grgom Maslaem iz Dabrice, voen je 12. kolovoza 2003.
46
Oiljci Slobodna Dalmacija, 4. VI. 1993.
47
ACKS - Spisak zatoenika i nestalih osoba s podruja opine Stolac. RBIH
Opina Stolac Ured za pravosue i upravu., Stolac HZHB HVO. i Spisak zarobljenika
u logoru Bilea, nedatirano.
48
Crkva na kamenu, srpanj 1997., 14.
43
44
456
Dabrice. Prvi je, 8. studenoga 1992. u Bijelom Polju Roice, poginuo

Dragan Pain, Vinkov, ro. 6. oujka 1966. Potom je 19. kolovoza 1993.
u Stocu poginuo Zdravko Pain, Ljubin, ro. 21. listopada 1966. Godine
1993. sve je teko pogodila pogibija Damjana Puljia, oca estero djece.
Damjan je preivio okupaciju svoga sela, bileki logor, da bi 17. oujka
nastradao nesretnim sluajem.49
11. Tko je ostao u selima?
Tako su do 22. lipnja iz sela Stjepan Krst, Ljubljenica, Dabrica, te
Donji i Gornji Brtanik izali skoro svi Hrvati koji su mogli izai. Iza
njih, u selima koja su ostala u srpskoj vlasti, su ostali samo nemoni i
nepokretni starci i starice u poodmakloj ivotnoj dobi te teki invalidi i
bolesnici.50 U selima upe Stjepan Krst polovicom lipnja 1992. godine
ostali su:
Dabrica:
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
Marijanovi Cvija (r. Pain) ro. 1922.

Marijanovi Janja ro. 1924.
Masla Mato ro. 1902.
Masla Zora (r. Pavlovi) ro. 1914.
Masla Pero ro. 1912.
Masla Boica (r. Pain) ro. 1926.
Masla Spasoje ro. 1950.
Masla Mara (r. Pulji) ro. 1950.
Pain Ana (r. Ragu) ro. 1907.
Pain Slavko ro. 1928.
Pain Ivan ro. 1917.
Previi Kata (r. Mari) ro. 1902.
Previi Ilinka ro. 1936.51
Donji Brtanik:
1.
Mari, Bojana ro. 1931.
2.
Mari, Boica (r. Masla) ro. 1899.
3.
Obradovi, Anica (r. Mari) ro. 1924.
4.
Pain, Manda (r. Mari) ro. 1902.
Nai pokojnici Damjan Pulji Crkva na kamenu br. 150., svibanj 1993.
ACKS - Obrasci Hrvatske Republike Herceg-Bosne. Sluba za razmjenu
zarobljenika i drugih osoba HR HB; Podaci o nestalim osobama. Prijave podnesene
uglavnom 1997. godine.
51
ACKS. Spisak zatoenika i nestalih osoba s podruja opine Stolac. RBIH Opina
Stolac; Ured za pravosue i upravu., Stolac HZHB - HVO.
49
50
457
5.
6.
7.
8.
Stjepan Krst:
1.
2.
3.
4.
5.
6.
Peri, Anica (Kudri) ro. 1914.

Peri, Boica (r. Aleksi) ro. 1910.
Ragu, Stana (r. Peri) ro. 1912.
Vuki, Anica ro. 1915.
Kevo, Ana (r. Pulji) ro. 1913.
Kevo, Fila (r. Pulji) ro. 1907.
Kukrika, Ivan ro. 1913.
Kukrika, Rua (r. Mari) ro. 1915.
Lonar, Jela ro. 1913.
Lonar, Zora (r. Kitin) ro. 1902.
Na Donjem Brtaniku je ostalo nepokopano tijelo ubijenog ure

Obradovia, za koje se jo cijelo desetljee nije znalo gdje je pokopano,52
dok je deset upljana bilo zatvoreno u koncentracijskom logoru u Bilei.
to se tono dalje dogaalo u ovim selima nakon to su iz njih izbjegli
mjetani ne zna se pouzdano. Jesu li umrle prirodnom smru ili su ubijene,
jedina sigurna injenica je da nitko od njih nije preivio. Postoje brojne
pretpostavke i nagaanja do kojih su mjetani doli naknadno, nakon rata,
u razgovorima s lokalnim Srbima koji nisu sudjelovali u zloinima. Za
sada bih spomenuo jednu injenicu. Naime, suhi kanjon Radimlje kuda
se izvukla veina mjetana Dabrice postao je put spasa i za veliki broj
Bonjaka koji su iz opina Gacko i Nevesinje bjeali na slobodne prostore
opine Stolac, gdje su nalazili sigurnost. Ove izbjeglice pristizale su
tijekom cijelog ljeta 1992.53 Tako je u jutarnjim satima 21. kolovoza u
Stolac stigla jedna skupina iz Gacka koji je tvrdila da su u Dabrici zatekli
ivih 18 staraca i starica.54 Dakle, dva mjeseca nakon povlaenja ostalih
mjetana oni su jo bili ivi. Tako se moe zakljuiti da eventualno ubijanje
nije uslijedilo odmah po izgonu Hercegovakoga korpusa VRS iz doline
Neretve, ve se dogodilo nakon par mjeseci od te vojne operacije.
12. Unitavanje sakralnih i stambenih objekata
Osim ubijanja nesrpskog puanstva ovog kraja, pripadnici Vojske
Republike Srpske takoer su izvrili i ruenje svega to bi podsjealo da
su tu nekada ivjeli i drugi narodi. Tako su se prvi na udaru nali sakralni
objekti. Svi katoliki objekti upe Stjepan Krst su uniteni; upna crkva Sv.
ACKS. Obrazac Hrvatske Republike Herceg-Bosne. Sluba za razmjenu
zarobljenika i drugih osoba HR H-B; Podaci o nestaloj osobi. Prijava podnesena 7. I.
1997. g.
53
Emin ustovi, Putevi pakla, Sarajevo, 1995., 169-177.
54
Noni napad na Stolac Slobodna Dalmacija br. 14986., 22. VIII. 1992., 8.
52
458
Ivana Krstitelja, koju su lokalni Srbi ve ranije devastirali pljakajui je, a u

sklopu koje je bio i upni stan, miniranjem je posve unitena.55 Unitena je
i grobljanska kapelica na Stjepan Krstu. Znatno je oteena stara kapelice
na Gornjem Brtaniku, kao i grobljanska kapelica u Ljubljenici, dok su
nadgrobne ploe prevrnute i slomljene.56 na Donjem Brtaniku su sruene
kapelice u oba groblja te su polomljeni svi nadgrobni spomenici. I groblje
u Dabrici je bilo devastirano. Kapela je bila minirana tako da je ostao
samo jedan zid s preslicom i zvonom. Velik broj nadgrobnih spomenika
takoer je oteen.57 ak su i neki grobovi bili i otvoreni i obeaeni.
Tako su u grobnicu u kojoj se nalazila pokopana majka Stojana Peria
bacili runu bombu, pa je kostur pokojnice bio posve raznesen.
Slika 2. Polomljeni nadgrobni spomenici na groblju Donji Brtanik (foto: M. Mari)
to se tie stambenih i gospodarskih objekata na podruju ovih sela,

Osnovni sud u Stocu i Policijska postaja Stolac prikupili su podatke da su
unitena 233 privatna objekta.58 U osnovi su unitene sve obiteljske kue u
svim selima upe, osim kue obitelji Lonar u kojoj je bilo Zapovjednitvo
srpskih vojnih snaga.59
Raspeta crkva u Bosni i Hercegovini, Zagreb, 1997., gl. urednik Ilija ivkovi., 198.
Obnova grobljanskih kapelica Crkva na kamenu br. 1(266). sijeanj 2003., 20.
57
Dobar dan tugo Slobodna Dalmacija br. 16266., 5. IV. 1996., 16.
58
Sela nestaju u plamenu Slobodna Dalmacija 12. II. 1994.
59
Sredinji vojni arhiv Ministarstva obrane Republike Hrvatske (SVAMORH).
Fond OZ Split. Reg. 20/92. - Obavjetajni odjel. Izvjea Zap. obrane Dubrovnik.
55
56
459
13. Operacija Bura neuspjeli pokuaj oslobaanja naselja

upe Stjepan Krst
U meuvremenu su hrvatske oruane snage pokuale novom
napadnom operacijom pod kodnim imenom Bura osloboditi podruje upe
Stjepan Krst. Nakon to je 26. listopada 1992. oslobaanjem Konavala
okonana estomjesena kampanja HV-a oslobaanja cijelog dubrovakog
podruja,60 Zapovjednitvo Junog bojita pod vodstvom generala Janka
Bobetka pristupilo je provedbi te operacije. Cilj operacije, koja je poela
8. studenog 1992., bio je ovladavanje brdskim visovima iznad Mostara i
Stoca.61 Odatle su postrojbe Hercegovakog korpusa Vojske Republike
Srpske jo od lipnja 1992. svakodnevno topniki razarale ove gradove,
te sela na Dubravskoj visoravni i u dolini Neretve. Tako je, npr., samo u
periodu od 30. listopada do 6. studenog 1992. srpsko topnitvo na Stolac,
Dubrave i sjever opine Neum ispalilo preko tisuu raznih projektila.62
Bura bi okonala topniki teror, a njome bi se oslobodila i hrvatskih sela
na okupiranim dijelovima opina Mostar i Stolac, ukljuujui sela upe
Stjepan Krst. Nakon viednevnih tekih borbi u kojima su obje strane
pretrpjele teke gubitke, napad hrvatskih snaga je odbijen, a akcija je (uz
minimalno pomicanje linije bojita) zavrila neuspjehom.63 Ve prvog
dana borbe 8. studenog 1992. na pravcu prema Gornjem Brtaniku, na koti
690 u brdu Velagina, od nagazne je mine poginuo zapovjednik postrojbe
za posebne namjene Ludvig Pavlovi, Boan imovi. Iako je izgubila
zapovjednika postrojba je i 9. studenog nastavila s napadnim djelovanjem
na pravcu Kotanica Stjepan Krst te u tekim borbama zauzela kotu 690.
To je ujedno bio i jedni uspjeh ove operacije.64 Neuspjeh Bure oznaio
je zavrnicu oslobodilakih aktivnosti HV i HVO-a na Junom bojitu.
Linija bojita tada uspostavljena prema srpskim postrojbama ostala je, uz
izuzetak nekoliko brdskih kota na stolakom i mostarskom dijelu Junog
bojita, nepromijenjena do kraja rata. Prostor upe Stjepan Krst ostat e
Govor gen. Janka Bobetka na smotri HV u Dubrovniku 29. X. 1992., u; Slobodna
Dalmacija, 30. X. 1992., 4.
61
SVAMORH. Fond Zapovjednitvo Junog bojita (FZJB). Reg. 24/92. Spis 12.
Zapovjed Zapovjednitva Junog vojita za napadnu operaciju Bura. Kl: 8/92-01/40.
Ur.br: 3105-01-01-91-1., od 20. X. 1992.
62
SVAMORH. FZJB. Reg. 55/92. Spis 62. Sedmodnevno izvjee IZM Junog
vojita Ploe. Kl: 81/92-02/97. Str. pov. Ur.br: 6030-03/92-419., od 6. XI. 1992. (U
ovo izvjee nisu uneseni podaci za opine Mostar i apljina koje su takoer napadane.
op. a.)
63
SVAMORH. FZJB. Reg. 55/92. Spisi 100., 139. Obavjetajno izvjee br. 92/92.
GS HZHB HVO-a. Str. pov. br: 07-64/92., od 12. XI. 1992. i Dnevno izvjee RPG
Kuna za 19/20. XI. 1992.
64
Spomen na pukovnika imovia, Slobodna Dalmacija br. 15413., 9. XI. 1993.,3.
60
460
snano srpsko vojno uporite odakle e topnitvo jo dugo napadati Stolac

i Dubrave.65
14. Pokuaj pastoralnog pohoda
Nakon smanjenja intenziteta sukoba na bojinici 24. studenog
1992. su u motelu Centrala, udaljenom 4 km od Stoca, na niijoj zemlji
odrani razgovori predstavnika HVO-a i Hercegovakog korpusa uz
nazonost predstavnika UNPROFOR-a. Razgovaralo se izmeu ostalog
i o razmjeni tijela poginulih vojnika s obje strane. S hrvatske strane
zatraeno je da srpska strana oslobodi civile, Hrvate i Bonjake, koji su
ostali po okupiranim mjestima, ukljuujui i sela upe Stjepan Krst.66 Na
pregovorima nita nije postignuto osim to su predstavnici Crvenog kria iz
Mostara i Trebinja razmijenili popise poginulih i nestalih vojnika i civila.67
Nakon to su u veljai 1993. godine prestali topniki napadi na Stolac68
dolo je do uspostave prvih otvorenih kontakata izmeu sukobljenih strana
i to primarno preko crkvenih organizacija. Biskup Ratko Peri i episkop
Atanasije Jevti su u veljai 1993. izmijenili meusobne poruke u kojima
su izrazili elje da pohode svoje upe (parohije) i tamonje vjernike, a
koji su ostali pod nadzorom suprotne strane. Tako je biskup Peri traio
da mu se dopusti pastoralni pohod upama Nevesinje, Stjepan Krst,
Trebinje, te selima upe Stolac, Hrasno i Ravno, koja su bila pod srpskim
nadzorom.69 U tim mjestima, kao i upama Glavatievo i Blagaj, ostalo
je preko 170 katolika o kojima se nije znalo gotovo nita. Nije se znalo
ni u kakvom su stanju vjerski objekti. Biskup je elio da se spomenute
upe pohode, neovisno jesu li katolici koji su tamo ostali ivi ili ne te da
se posjete crkve, bile one sruene ili ne. Posebice se inzistiralo na posjeti
selima upe Stjepan Krst gdje je trebalo biti 26 katolika, a u delegaciji je
trebao biti i upnik don Slavko Masla. Zauzvrat je pod istim uvjetima
pravoslavnom episkopu trebala biti omoguena posjeta parohijama pod
nadzorom HVO-a.
Episkop je o ovom zahtjevu obavijestio srpske civilne i vojne vlasti
istone Hercegovine. Na sastanku koji je odran 26. oujka 1993. na liniji
razgranienja kod Stoca, izmeu delegacija katolike i pravoslavne crkve
Granate na Stolac Slobodna Dalmacija, 8. I. 1993., 6.
Osloboditi zatoene civile, Slobodna Dalmacija br. 15080., 25. XI. 1992., 5.
67
Za svaku granatu tri Nevesinju, Slobodna Dalmacija br. 15080., 25. XI.
1992., 8.
68
Knez Domagoj brani Smail-agin grad Slobodna Dalmacija 23. V. 1993., 9.
69
Dopis biskupa Ratka Peria episkopu Atanasiju Jevtiu od 17. II. 1993., u; Za
pravedan mir- biskupski ordinarijat Mostar u ratnoj drami 1990.-1994. Priredio Ante
Luburi, Mostar 1995., 283-284.
65
66
461
te VRS i HVO-a, predstavnik Hercegovakog korpusa VRS pukovnik

Novak Miloevi je ustvrdio da se sela Stjepan Krst, Brtanik i Dabrica
nalaze u zoni borbenih dejstava,70 te da je prilino teko ostvariti posjet
Stjepan Krstu, jer ni paritet nije isti zbog borbenog rasporeda, te da je bilo
koje drugo mjesto predloeno, lake bi se ostvario posjet. No, na kraju
je obeao da e se osobno zaloiti da se katolikoj delegaciji omogui
posjet Stjepan Krstu.71 Tom je prigodom srpsko-pravoslavnoj delegaciji
predan i popis katolika biskupije Trebinjsko-mrkanske koji su ostali na
podruju pod srpskim nadzorom te je zamoljena da se to prije javi to
je s katolicima Stjepan Krsta jer da o njima Biskupija nema nikakvih
podataka.72
Episkop je uskoro na to odgovorio, da i meni nije bilo mogue
doi do sela Dabrice, Stjepan Krsta i Donjeg Brtanika, kako mi je reeno
od vojnih vlasti, te Vas sad ne mogu obavestiti o stanju Vaih vernika.
Takoer je ustvrdio je da su mu vojne vlasti javile da za sada nema uslova
za posetu tim mestima, zbog zone ratnih dejstava te da vojska predlae
da katolika delegacija namjesto toga posjeti Trebinje.73 Ovo je pismo
vrlo jasno dalo odgovor to se zbilo s katolicima na Stjepan Krstu.
Zbog ovoga odbijanja da se katolikoj delegaciji omogui odlazak
na Stjepan Krst iz Biskupije su se odluili odgoditi cijeli pastoralni pohod.
Kako bi nagnali srpsku stranu da im ipak otvoreno otkrije istinu o sudbini
ovih katolika ponueno je da katolika delegacija i ne mora ii u ova
sela ve da VRS moe ove katolike prebaciti u mjesto gdje nema vojnih
sukoba, jer da je katolikoj delegaciji iskljuivo do pohoda vjernicima.74
No, episkop je odgovorio da njemu pae odgoda posjeta, jer da, premda su
ve ranije dogovorili dane kada e se ii u pohode, on mora neodgodivo
u Beograd, a da se na Stjepan Krst ne moe jer da to ne doputaju vojne
vlasti!75 Na to je biskup Peri zamolio episkopa da mu se barem javi jesu
li uope ivi ti vjernici?76 No, odgovora na ovo pitanje nije bilo.
Obilazaka vjerskih objekata Glas Srpski (Banja Luka) br. 6933., 29. III. 1993., 1.
Izvjee sa susreta katoliko-pravoslavne delegacije u Stocu 26. III. 1993., u; Za
pravedan mir, 299-306.
72
Popis katolika do kojih ne moe doi sveenik od travnja 1992. do oujka 1993.
Biskupije Trebinjsko-mrkanska. Predan srpsko-pravoslavnoj delegaciji u Stocu 26. III.
1993., u; Za pravedan mir, 291-298.
73
Dopis episkopa Atanasija Jevtia biskupu Ratku Periu od 10. IV. 1993., u; Za
pravedan mir, 310.
74
Dopis biskupa Ratka Peria episkopu Atanasiju Jevtiu od 23. IV. 1993., u; Za
pravedan mir, 311.
75
Dopis episkopa Atanasija Jevtia biskupu Ratku Periu od 2. V. 1993., u; Za
pravedan mir, 313.
76
Dopis biskupa Ratka Peria episkopu Atanasiju Jevtiu od 10. V. 1993., u; Za
pravedan mir, 314.
70
71
462
Krajem 1993. godine ponovno su obnovljeni pregovori o pastoralnim

pohodima. Prvi su korak za to uinile hrvatske i srpske civilne vlasti koje
su razmijenile pisma namjere da bi se ipak moglo ostvariti ono to je na
crkvenoj razini dogovarano. Tako se opet pojavila nada da se posjete vjernici
upe Stjepan Krst makar ih se izvelo izvan podruja borbenih djelovanja.
Sa srpske strane je odgovoreno da je mogua zamjena pastoralnih pohoda,
ali iskljuuje se posjet mjestima u zahvatu prvih borbenih linija, o emu
odluuju nadlene vojne vlasti. Kontakti s vjernicima koji ive na prvoj
borbenoj liniji odrat e se na jednom mjestu u pozadini fronte. Ovakav
srpski stav bio je prihvatljiv za hrvatsku stranu, a u Biskupiji je protumaen
tako da postoji nada da e se biskup susresti vjernike Stjepan Krsta,
makar ih vojska dovela u Nevesinje. Stoga je dogovoren, te 10. prosinca
1993. kod Stoca, odran sastanak izmeu hrvatske i srpske strane. Na
sastanku je s hrvatske strane opet traeno da im se omogui posjet Stjepan
Krstu i drugim mjestima nastanjenim katolicima, a koja su pod srpskim
nadzorom.77 Na ovaj zahtjev odgovorio je Dragan Davidovi ministar
vjera u Vladi Republike Srpske. On je ustvrdio da na Stjepan Krstu nema
vjernika, da su svi prole (1992.) godine pobjegli, te da tako na Stjepan
Krstu nema nikoga. No, biskup Peri je odbacio ovakav odgovor ustvrdivi
da nije mogue da su pobjegli, jer su svi katolici osobe starije dobi. Barem
ih je 18 prevalilo 70 godina, a najstarijima je preko 90 te su to sve ili vrlo
slabo pokretne ili posve nepokretne osobe, posve nesposobne za bijeg te
je posve sigurno da su ostali u svojim selima. Tada ga je posve otvoreno
upitao da li to znai da su umrli ili pobijeni? Ako su pokojni, katolika
delegacija trai da vidi njihove grobove i da se pomoli nad pokojnima.
Na to je ministar zatraio da mu se preda popis svih katolika sa Stjepan
Krsta i Nevesinja da provjeri, kao da takav popis ve nije bio predan prije
devet mjeseci. to se tie crkvi episkop Atanasije je priznao da su crkve i
upni stanovi i na Stjepan Krstu i u Nevesinju srueni. Bilo je to po prvi
put da se uje iz vjerodostojnog izvora o ruenju crkava u Stjepan Krstu
i Nevesinju. U izvjeu s ovoga susreta je zapisao Dobro, sada barem
moemo pretpostaviti da je sve srueno i ljudi pobijeni... Nakon toga
katolika delegacija je odustala od inzistiranja za posjetom Stjepan Krstu,
jer je bilo jasno da se tamo vie nema koga pohoditi.78
I na susretu izmeu predstavnika HVO-a Stoca i VRS srpski
predstavnici su na pitanja o sudbini mjetana u okupiranim selima
objanjavali da je to zona ratnih djelovanja, da se mjesno puanstvo
razbjealo i da za nj nita ne znaju.79 I u godinama koje su slijedile,
Prosinaki pohod vjernicima Hrvatski list (Mostar) br. 36-37., 29. XII. 1993., 5.
Izvjee sa susreta katoliko-pravoslavnih delegacija u Stocu 10. XII. 1993., u; Za
pravedan mir, 318-332.
79
Srbi zloine prikrivaju, Slobodna Dalmacija, 14. XII. 1993., 4.
77
78
463
tijekom svih pregovora koji su voeni sa srpskom stranom, na kojima se

eljelo dobiti konanu potvrdu sudbine preostalih mjetana, srpska strana
nije mijenjala priu. Prema njoj preostalo nesrpsko puanstvo se zbog
ratnih djelovanja razbjealo iz tih sela. No, to je i dalje bila vie nego
neuvjerljiva pria jer su svi znali da se radi o osobama uglavnom starijima
od sedamdeset godina, nesposobnima za bijeg kroz planine, a osim toga da
su se razbjeali, netko bi se valjda i probio do slobodnog podruja.80 Tek
nakon potpisivanja mira u Daytonu lokalne srpske vlasti u Hercegovini
su 27. prosinca 1995. godine dostavile slubeni akt hrvatskim vlastima
da to se tie pitanja rimokatolika iz Stjepan Krsta i Dabrice nadlene
institucije Republike Srpske daju nam na znanje da je hrvatska strana
blagovremeno obavijetena o sluajevima nestanka devet lica i to je
taan broj poginulih i umrlih Hrvata u ovim selima.81
15. Odlazak Sreka Marijanovia u Dabricu
Osim Biskupije i vlasti Hrvatske Republike Herceg-Bosne i roaci,
prijatelji i poznanici, nastojali su saznati konanu istinu o tome to se
dogodilo s njihovom rodbinom koja je ostala u okupiranim selima, kakva
god ona bila. Nakon to je 1993. godine dolo do prestanka teih okraja na
stolakom bojitu, dolo je do otvaranja prijelaza izmeu Stoca i Berkovia
kod mjesta Do. Isprva su se tu sastajale samo vojne delegacije, potom su
tu obavljani svi nuni susreti i transferi, kao npr. razmjena zarobljenika
i tijela poginulih,82 prijelazi osoba koje su naputale podruja koje nije
nadzirala vojska njihove etnike skupine,83 da bi potom bili omogueni
susreti i civilnih osoba s obje strane.
I ba tu su se izbjegli mjetani Stjepan Krsta susretali sa Srbima iz
njihovih sela te pokuavali doznati od njih o zbivanjima u rodnim selima.
Tako se jednom prilikom na prijelazu naao i Sreko Marijanovi iz
Dabrice s osobom srpske nacionalnosti koju je poznavao prije rata i koja
nije bila umijeana u zloine. Saznao je to se sve dogaalo u Dabrici
nakon odlaska veine puanstva. Meu ostalim je saznao kakva je bila
sudbina njegove tetke Janje Marijanovi, koja je, prema rijeima svjedoka,
zaklana i ostavljena da lei na otvorenome.
Nakon to je dobio te informacije Sreko Marijanovi se odluio
da s roakom pokua doi do Dabrice i sahrani posmrtne ostatke pokojne
Janje te vidi to je s drugima. Njih dvojica su se koristei no, preko
Oania i Barana, prebacili kroz srpske linije te nakon dugog i munog
Razbjeali se pa tako ve dvije godine?! Slobodna Dalmacija, 28. VI. 1994.
Biskup u Sarajevu, vikar u Trebinju Crkva na kamenu br. 183., veljaa., 1996.
82
Isporuene tri tijela Glas Srpski br. 7385., 25. VI. 1994., 24.
83
Grupa Srba napustila Mostar Glas Srpski br. 7399., 9. VII. 1994., 4.
80
81
464
probijanja preko brda doli do sela. Prema dobivenim podacima uspjeli su

pronai vei dio kostura pokojne Janje te ga pohranili u grobnicu.84 Bilo
je jasno da u okupiranim selima nitko od preostalih Hrvata nije preivio.
16. Zavretak rata i prve posjete
Po zavretku rata 1995. godine postalo je jasno da je itavo podruje
upa Stjepan Krst, s izuzetkom rubnog dijela Donjega Brtanika, ostalo u
Republici Srpskoj. Naime, u Daytonu su se politiki predstavnici hrvatskoga
naroda suglasili da se kao granica izmeu Federacije i Republike Srpske
u podruju dodira izmeu HVO-a i VRS u istonoj Hercegovini prihvatili
linija bojita. Nije se uspjela sauvati granica Banovine Hrvatske iz 1939.
koja je prolazila iznad podruja upe, a koja je bila i etnika granica. Do
danas su ostale nerazjanjene mnoge pekulacije vezane uz ostajanje tih
mjesta u Republici Srpskoj od nezainteresiranosti lokalnih politiara,
do interesa Republike Hrvatske. Nepravda Daytonskog sporazuma
je razoarala mnoge upljane, jer umjesto da se Srbi povuku iz ovog
hrvatskoga kraja, upa Stjepan Krst postala je dio srpskoga entiteta.85
Jedino dobro koje je za upljane Stjepan Krsta dolo s Daytonom bila je
mogunost posjete svojih opustoenih mjesta.
Na Uskrs 3. travnja 1996. godine, u organizaciji UNHCR-a i IFOR-a,
130 Hrvata je po prvi nakon etiri godine posjetilo svoja sela. Nali su
samo pusto, spaljene kue, miniranu crkvu i obeaene grobove. Zbog
kratkoe posjete nisu se usuivali detaljnije traiti ostatke svoje rodbine
koja je ostali pod okupacijom.86 Jedino je uoeno da je u jednom manjoj
kuici u dabrikom zaseoku Brijeg, meu gareom, zapaena velika
koncentracija ljudskih kostiju.87 Kao reciprocitet ovim posjetima, Srbi
koji su izbjegli iz mjesta stolake opine pod nadzorom HVO-a, su 14.
travnja posjetili svoja mjesta.88
Idua posjeta Hrvata svojim mjestima bila je 1. i 2. studenoga 1996.
godine kada je uz 250 prognanika upu pohodio i biskup Ratko Peri.89
Prema biskupovim rijeima ovaj njegov pastoralni pohod razorenoj upi
Stjepan Krst bio jedan od najupeatljivijih dogaaja u njegovu ivotu, ali i
cjelokupnom djelovanju Crkve u njegovoj biskupiji.90 Prilikom ove posjete
Razgovor sa Srekom Marijanoviem; isto.
Matica (Zagreb) br. 4., 1998.
86
Dobar dan tugo; isto.
87
88
Posjetili groblja Slobodna Dalmacija br. 16276., 17. IV. 1996., 16.
89
Prognanici na grobljima upe Stjepana Krsta Baza podataka HINE za 3. XI. 1996
br. 5021.
90
Razgovor s biskupom mons. Ratkom Periem, u: Crkva na kamenu, br. 194.,sijeanj,
1997.
84
85
465
mjetani su otkrili da je netko u meuvremenu uklanjao tragove zloina

i skrivao ostatke ubijenih mjetana. Nestao je veliki broj kostiju koje su
prilikom prve posjete vidjeli. Tek prebiranjem po zgaritima uspjeli su pronai
neto ulomaka. Mjetani su s pravom posumnjali da su lokalni Srbi nastojali
ukloniti tragove svog nedjela. Vie se nije mogla nai niti jedna lubanja, niti
jedan dio odjee, a to se moglo uoiti prvi put. Prema saznanjima Sreka
Marijanovia uklanjanje kostiju poubijanih osoba izvreno je nekoliko dana
prije ove druge posjete. Prema njegovom miljenju mjetani su s nekog
vieg mjesta dobili zadatak da se pozabave uklanjanjem tragova zloina.91
No, mjetani su se ipak, ovaj put slobodnije, dali u skupljanje kostiju.
Pretpostavlja se da su tada na Dabrici prikupili dijelove spaljenih kostiju tri
do sedam osoba. Glavnina je prikupljena kod kue Boka Marijanovia, te
Spasoja Maslaa. Vjeruje se da se radi o Janji Marijanovi i njenom bratu
Ivanu Painu, te Cviji Marijanovi, potom Slavku Painu, Peri Maslau
te Mari Masla, slaboumnoj Spasojevoj eni. Neki vjeruju da bi meu
njima moglo biti i neto kostiju nepokretnog invalida Spasoja Maslaa.
to je prava istina nije sigurno jer istraga nije zavrena. Rodbina je dio
prikupljenih kostiju poslala u Split na analizu, a dio je pohranjen u jednoj
vreici u grobnicu u groblju kod zaseoka Brijeg. Rodbina je tada dala i krv
kako bi se DNK analizom napravila identifikacija. Po kuama su naeni
i tragovi ubijanja. Tako su u malom kuici za suenje mesa u zaseoku
Brijeg naene ahure metaka. Na pei iji ostaci stoje i danas u prostoriji
te na jednom loncu vide se tragovi eksplozije bombe i rupe prouzroene
gelerima, no komadii gelera nisu pronaeni.92 I tijekom iduih godina i
novih posjeta pronalaeni su stalno novi tragovi zloina.
Kada su povodom spomendana Sv. Ivana Krstitelja, zatitnika upe
Stjepan Krst, 1997. godine prognani upljani po trei put pohodili svoja sela
na Stjepan Krstu ih je doekalo jo jedno neugodno iznenaenje. Na Trujinu
brijegu, u bunaru vlasnitvo Vidana Vidia i Stanke Pulji Vidi, nali su
kostur ovjeka.93 Kostur tada nije diran, ve ga je idue godine u svibnju izvadilo
dravno Povjerenstvo za traenje nestalih osoba Ministarstva unutranjih
poslova.94 Tijekom te posjete u unitenoj crkvi je pronaena otkinuta glava s
kipa patrona upe sv. Ivana Krstitetlja. Od tada se ova dragocjena relikvija
upe-muenice nosi na blagdanskim procesijama u Stocu.95
Openito svaka posjeta otkrivala je svu strahotu velikog zloina
poinjenog nad upljanima Stjepan Krsta. Od tada su ljudi sve ee
Razgovor s Grgom Maslaem; isto.
93
Pronaena glava Ivana Krstitetalja na Stjepan Krstu Crkva na kamenu br. 201.,
kolovoz 1997., 11.
94
Ekshumirana tijela hrvatskih rtava Slobodna Dalmacija 20. V. 1998.,
95
Tjelovska misa i i procesija u Stocu Crkva na kamenu br. 224., srpanj 1999., 7.
91
92
466
odlazili u posjetu svojim mjestima. Osobito masovne posjete bile su na

blagdan Sv. Ivana 24. lipnja 1999., kada je sela posjetilo preko 500 osoba,
a u svim mjestima odrane mise,96 te 25. srpnja i 1. kolovoza.97
Kako je sigurnost bivala vea poele su i pojedinane posjete
selima. Danas se posve slobodno i bez smetnji moe otii u sva mjesta
upe Stjepan Krst. Obnovljene su grobljanske kapele po selima,98 no,
mjetani i danas vrlo teko podnose injenicu da su njihovi domovi i
grobovi njihovih najmilijih ostali u drugoj dravi.99
17. Dolina suhih kostiju
No, te prve posjete nisu izbjeglom puanstvu donijele odgovor o
traginoj sudbini mjetana koji su tamo ostali. Bilo je posve jasno da su
svi koji su ostali mrtvi, i to najvjerojatnije neposredno poubijani nakon
to je izbjeglo puanstvo napustilo sela. No, ostala je nepoznanica gdje
su njihovi posmrtni ostaci, te jo vie, kako su i od koga stradali. Ve prvi
kontakti sa srpskim puanstvom koje je i dalje boravilo u ovim selima
pokazali su, to je bilo i za oekivati, da se od njih nee dobiti izravni
odgovori. Kako je autoru rekao jedan od kazivaa mjetana, a koji je
elio ostati anoniman; kazali su mi ko mi je uego talu, ko mi je otjero
frezu, ali i sad ne znam e su mi materine kosti.
Ova zavjera utnje nastavila se odravati i tijekom iduih godina, no
uporna ispitivanja mjetana Hrvata kod neekstremnih Srba sa Stjepan
Krsta i Nevesinja, poela su davati prve rezultate. Posebice je tu bila
velika uloga graninog prijelaza u Dolu te trnice koja se uskoro nakon
smirivanja ratnih sukoba otvorila nadomak Stoca.100 Tu su se razmjenjivala
raznorazna materijalna dobra, ali i informacije. Pri tome su neki od njih
i imali uspjeha. Tako je Mladen (Grgin) Masla 1997. godine od jednog
lokalnog Srbina dobio informaciju da se ostaci njegovog djeda Mate i
babe Zorice Masla nalaze u spaljenim ruevinama njihova doma i to u
prostoriji gdje su im bili kreveti. Obitelj je ve 1996. godine bila u selu i
posjetila spaljeni dom, no nisu raiavali ruevinu. Prema tim uputama
obitelj Masla je krenula u raiavanje kue te su doista u glavnoj
prostoriji kue nali neto ostataka oboje pokojnika. Ostaci pokojne Zore
su naeni u sredini sobe, skoro itavi grudni ko s vidljivim ostacima
Pohodi razruenom Stjepan Krstu Crkva na kamenu br. 225., kolovoz., 1999., 4.
Nezaboravni pohodi selima Stjepan Krsta Crkva na kamenu br. 226 227., rujan
listopad., 1999., 7.
98
Obnova grobljanskih kapelica Crkva na kamenu br. 266., sijeanj 2003., 20.
99
Pokojnici Crkva na kamenu br. 197., travanj 1997. g., 14.
100
U malom Daytonu sve to vidi je vercano Slobodna Dalmacija 23. IX. 1997.,
8-9.
96
97
467
gorjetine te dio koulje, potkoulje i suknje. Ostaci Mate Maslaa su

naeni meu spaljenim ostacima kaua na kojem je leao. Naen je samo
dio bedrene kosti i rebra, dio odjee, a u jednom u depu i neizgorjela
duhanska kutija. Prilikom pretrage garita nisu naene ahure od metaka
pa obitelj zato pretpostavlja da je netko ubacio bombu u prostoriju gdje
je njih dvoje boravilo. Nakon to su starci ubijeni kua je zapaljena, pa je
uslijed toga pao krov i prvi kat to je dodatno unitilo ostatke pokojnika.
Vrlo je interesantno da je obitelj Masla pri raiavanju ruevina nala
unutra ostatke vrijednih stvari i bijele tehnike, to je dokaz da ubojice
nisu bile zainteresirane za pljaku ve su kuu upalili sa svim to je bilo
unutra. Posmrtni ostaci su nakon iskopavanja prebaeni u Stolac gdje su,
kao prvi stradalnici iz ove upe, pokopani.101 Prema informacijama koje
ima Sreko Marijanovi obitelj Masla je doista ubijena runom bombom,
a on je doznao i da su oni bili posljednji Hrvati koji su ubijeni u selu.102 I
obitelj pokojnog ure Obradovia, za kog se znalo da je ubijen, nastojala
je doznati to je bilo s njegovim tijelom. Supruga Draga i ker Draenka
i prije prve posjete selu 1996. godine su saznale od lokalnih Srba da je
pokojni ure pokopan negdje u lokalnom groblju. Nakon to su otvorile
obiteljsku grobnicu nali su unutra pokopano tijelo, ali ne supruga ure
nego starice Boice Mari, zvane Maslaua, za koju se pretpostavlja,
obzirom na njenu dob, da je umrla prirodnom smru. Pretpostavlja se da je
njena ker Anica Obradovi, koja je ostala s majkom u okupiranom selu,
uspjela pokopati pokojnu Boicu u grobnicu ure Obradovia. Aniino
tijelo je pronaeno pokopano pred kuom. Kasnije su njene ostatke
prenijeli u Nevesinje te je tamo opet pokopali u grobnicu katolike obitelji
Rotim. Nakon nekoliko godina izvaena je i iz tog groba te odnesena na
razmjenu. Nakon to se utvrdilo da u grobnici nije pokopan uro obitelj
je nastavila s daljnjom potragom. Godine 2002. supruga i ker su otile u
nevesinjsko selo Lukavac kako bi se kod . Stevanovia Grofa, koji je
kao vojnik bio na Donjem Brtaniku, raspitali gdje je urino tijelo. On im
je priopio da je doista na groblju u selu, no za lokaciju, ulaz u groblje,
koju im je rekao, kasnije se pokazalo da je bila lana. Obitelj je cijeli jedan
dan kopala oko ulaza u groblje, trojica Srba, meu njima i Grof, konano
su im rekli pravu lokaciju. Nakon toga tijelo je ekshumirala komisija za
nestale iz Mostara. Obdukcijom je utvreno je da je to doista tijelo ure
Obradovia te su njegovi ostaci konano nali mir u obiteljskoj grobnici
15. rujna 2002. godine.103
Na Stjepan Krstu su starice Ana i Fila Kevo ostale leati u kui
Ane Kevo gdje su i vjerojatno i ubijene. Naime, sin Marko Kevo je,
Razgovor sa Srekom Marijanoviem; isto.8-9.
103
Razgovor s Dragom Obradovi; isto.
101
102
468
pretraujui izgorjelu kuu, u toj prostoriji, ispod hrpe materijala koji

se oborio kad je kua zapaljena, naao ostatke nagorjelih kostiju. Kosti
nisu davane na obdukciju ve ih je Marko pokopao. Nije poznato kako su
starice stradale. Nisu naene ni ahure ni ostaci gelera, niti ikakav drugi
trag ubijanja.104
No osim ovih individualnih istraga u potragu za nestalim osoba su
se ukljuili i nadleni dravni organi BiH. Tako su pod vodstvom Nade
Dalipagi, istranog suca Vieg suda u Mostaru, 14. i 15. svibnja 1998.
godine izvrene preliminarne ekshumacije na podruju Stjepan Krsta
te Nevesinja. Tijekom ta dva dana pronali su ostatke osmero ubijenih
Hrvata.105 Ekshumacije je obavilo Povjerenstvo za traenje nestalih osoba
Ministarstva unutranjih poslova, sudac Okrunog suda Trebinje, zamjenik
javnoga tuitelja, ekipa iz Ureda visokog povjerenika meunarodne
zajednice u BiH i Marija Definis, patolog KB-a Split. Tako su na prostoru
Trujina Brijega na Stjepan Krstu izvaeni ostaci neidentificiranog tijela
koje su mjetani pronali jo u lipnju 1997.106 Kasnije se ispostavilo da
se ne radi o ostacima nekog od mjetana ve o bonjakom izbjeglici iz
Gacka koji je vjerojatno tu uhvaen i ubijen kada je 1992. godine bjeao
prema Stocu.107
Nakon vaena ostataka iz bunara istraitelji su u pratnji nekih od
mjetana u spaljenoj ruevini negdanjeg doma Ivana Karlovia pronali
ostatke izgorjelih tijela za koje se tada pretpostavilo da su ostaci starica
Zore i Jele Lonar. Zora Lonar je bila nepokretna, a mjesto pronalaska
kostiju odgovara mjestu gdje je bio njen krevet. U toj prostoriji je naena i
jedna ahura pa se pretpostavlja da je ubijena. Nakon toga je kua zapaljena
pa je i njeno tijelo izgorjelo. Za kosti je nakon ispitivanja utvreno da su
ljudskoga podrijetla.108
Na podruju Donjega Brtanika, u izgorjeloj kui Anice Vuki
pronaeni su neidentificirani ostaci izgorjelog tijela enske osobe. U
Nevesinju su, u naselju Srednja voda, u dvoritu kue iskopali ostatke
tijela petero poubijanih nevesinjskih Hrvata: Nikole Rotima, (r. 1905.),
Grge Rotima (r. 1915.), Marice Rotim (r. 1913.), Boice Rotim (r. 1920.)
i Dragice Rotim (r. 1914.).109 U istrazi je pomogao P. S. koji je nakon
masakra, koji je 31. srpnja 1992. godine, poinio B. M., cijelu obitelj
Razgovor s Matom Lonarom iz Stjepan Krsta od 12. kolovoza 2003.
Ekshumirani ubijeni Hrvati u Nevesinju Vjesnik 20. V. 1998.
106
Pronaena glava Ivana Krstitetalja na Stjepan Krstu Crkva na kamenu br. 201.,
kolovoz 1997., 11.
107
Intervju s Amorom Maoviem, predsjednikom Dravne komisije za traenje
nestalih osoba, u; Saff Islamski omladinski asopis br. 67., oujak. 2002.
108
Razgovor s Matom Lonarom iz Stjepan Krsta od 12. kolovoza 2003.
109
Ekshumirana tijela hrvatskih rtava, Slobodna Dalmacija 20. V. 1998.
104
105
469
Rotim pokopao u u dnu njihova vrta.110 Pri ovim ekshumacijama lanovi

povjerenstva su pronalazili uasne stvari. Tako su nali ak deset lubanja
otkinutih od kostura te veliki broj kostura koji su bili izlomljeni na stotine
komada.111 Tijekom ekshumacije neka od tijela su odmah identificirana,
a od lanova obitelji, za koje se pretpostavljalo da pronaeni ostaci
pripadaju njihovim nestalim roacima, je uzeta krv za identifikaciju
DNK metodom.112 Idue godine Komisija za nestale osobe je nastavila s
ekshumacijama Hrvata na podruju Nevesinja.113
Komisija je takoer i u Dabrici prikupila dio ostataka koji su se
mogli nai na otvorenome, posebice oko kue Spasoja Maslaa. Tako
je splitska patologinja Marija Definis Gojanovi u blizini njegove kue
nala, pretpostavlja se dijelove kostiju Spasoja Maslaa. Pokojni Spasoje
je bio skoro nepokretan, a posljednji put je vien iv pod jednim drvetom
u neposrednoj blizini svoje kue te se pretpostavljalo da je tu i ubijen. U
neposrednoj blizini stabla je naeno neto kostiju; dio lubanje, tj. tjemena,
jedno rebro i jedna kost. Naeno je i nekoliko ahura u blizini stabla gdje
je zadnji put vien. Dosta kostiju je prikupljeno i u dimnici za meso gdje je
bila najvea koncentracija kostiju. Odatle su prikupljene i ahure metaka
kojima su, vjerojatno, poubijani.114
Time je, za sada, zavrila dravna istraga o nestalima s ovog
podruja. O sudbini ostalih nestalih danas meu roacima i mjetanima
krue brojna nagaanja no, sigurna injenica je da se i danas svi oni u
evidenciji Meunarodnog crvenog kria vode kao nestala osobe.115
Nekad puna ivota, upa Stjepan Krst je nakon okupacije vie sliila
dolini punoj mrtvih, suhih kostiju koju navodi prorok Ezekijel. (Ez, 37.)
Glede poinitelja ovoga tekoga ratnog zloina nad civilnim
stanovnitvom, prema tvrdnjama mjetana, a do ega su doli putem
osobnih istraga, poinitelji su uglavnom bili lokalni Srbi iz sela Dabrica i
Kozice. Inae, podruje gdje se nalaze ova sela, a posebice Donji Brtanik,
koji je bio glavna uporina toka VRS, bilo je u zoni odgovornosti Osme
hercegovake motorizirane brigade poznate i kao Nevesinjska brigada, a
koja je bila pod zapovjednitvom pukovnika Novice Guia. Ova brigada
je nakon svog formiranja, 16. lipnja 1992. godine, preuzela poloaje
od Velei, preko obanova polja do zakljuno s Donjim Brtanikom i
Ljubljenicom, a koje je do tada drala JNA, tj. TO Republike Srpske (iz
ijih formacija je i nastala ova brigada, dakle radi se o uglavnom istim
110
Dovienja katolicima iz Nevesinja! Krni zaviaj (Humac) br. 31., 1998., 183.
Koktel za uspjenu ekshumaciju Vjesnik 30. XI. 1998.
112
Razgovor s Petrom Karloviem; isto.
113
Ekshumirano 118 tijela, Slobodna Dalmacija 11. I. 2000.
114
115
Knjiga nestalih osoba na teritoriji Bosne i Hercegovine; peto izdanje objavljeno
31. I. 2003. Comite International Geneva (ICRC). Geneve., 2003.
111
470
ljudima, zapovjednitvima i oruju). U sastavu brigade su uz Nevesinjce

bili i Srbi iz doline Neretve te opina Stolac, Gacko, Bilea i Trebinje.
Na podruju Ljubljenice se Nevesinjska brigada uvezivala s poloajima
koje je dalje k jugu drala Bileka brigada VRS. Sve te postrojbe bile su
sastavni dio Hercegovakog korpusa VRS.116
Prema informacijama Sreka Marijanovia postrojbe VRS koje su
bile stacionirane na ovom podruju su dobile zadatak da svo preostalo
nesrpsko stanovnitvo kamionima prevezu preko linije bojita kod
Crnugovca u Hodovo. Meutim, neko je dobio protuzapovijed da se
isti teren. Navodni uzrok tome bila je akcija jedne diverzantske skupine
koju su sainjavali prognani Bonjaci iz nevesinjskog sela ulja, i to pod
zapovjednitvom Hakije atia, do rata zaposlenog u rudniku u Dabrici.
Ova skupina se, prema rijeima Sreka Marijanovia, ubacila ne podruje
pod srpskim nadzorom i negdje u rajonu Kaluerskog klanca napala
sanitetsko vozilo i izvrila masakr medicinskog osoblja. Tada su postrojbe
VRS dobile nareenje da izvre ienje terena, tj. da poubijaju sve nesrbe
koje nau u rajonu vojnih djelovanja.117
Bonjake oruane snage esto su vrile diverzantske akcije na
podruju Podveleja. Tako su oko 25. srpnja izvrili diverziju u Podveleju
u kojoj je, navodno, ubijeno nekoliko srpskih vojnika i onesposobljeno
vie topnikih orua.118 Naknadno je izvren niz izviako-diverzantskih
akcija na podruju Kamene.119 Akcija koja se vee uz skupinu Hakije atia
moda je ona o kojoj izvjetava Slobodna Dalmacija polovicom kolovoza
1992. Prema tom izvjeu jedna diverzantska skupina je nedaleko sela
Ljubljenice, u pravcu Dabrice, likvidirala est srpskih vojnika.120 Moda
je nakon ove akcije uslijedilo spomenuto ienje. Kao to sam ranije
naveo skupina Bonjaka izbjeglica iz Gacka je negdje prije 20. kolovoza,
bjeei kanjonom Radimlje, u Dabrici jo zatekla ive seljane,121 da bi
naknadno, poetkom rujna dola informacija da je na podruju upe
Stjepan Krst izvren masakr civilnih osoba ija tijela su ostala leati
nepokopana, te da se vri progon preostalog nesrpskog puanstva u
Dabrici, da se pale kue.122 Da su se bonjake diverzantske skupine, koje
su esto sainjavali Bonjaci prognanici iz podruja Hercegovine pod
nadzorom VRS,123 doista tako ponaali prema medicinskom, ali i drugom
116
Nevesinje - otrgnuti iz zaborava Glas Srpski br. 7435., 18. VIII. 1994., 5.
118
etnici u bijegu ostavili 4 topa Slobodna Dalmacija, br. 14962., 29. VII. 1992., 8.
119
Tuku i VBR-ovi Slobodna Dalmacija, br. 14974., 10. VIII. 1992., 5.
120
Panika u Ljubinju Slobodna Dalmacija, br. 14976., 12. VIII. 1992., 2.
121
Noni napad na Stolac Slobodna Dalmacija, br. 14986., 22. VIII. 1992., 8.
122
Sa stolakog na mostarsko ratite Slobodna Dalmacija, br. 15016., 21. IX.
1992., 5.
123
Ceh plaaju muslimanski teroristi Glas Srpski, br. 7513., 16. XI. 1994., 4.
117
471
neborakom neprijateljskom stanovnitvu, postoji niz potvrda. Tako je

u listopadu 1992. grupa bonjakih diverzanata na podruju Nevesinja
masakrirala 11 srpskih civila,124 a u studenom 1994., na istom podruju,
su ubili tri starice u selima uberin i Rabina.125 Na podruju obanova
polja 11. studenog 1994. bonjaki diverzanti su izmasakrirali medicinsku
ekipu Crvenog kria te ranjenog vojnika kojega su oni prevozili.126 Prema
informacijama Sreka Marijanovia, ali i drugih mjetana, akciju ienja
terena su izvrili uglavnom domai Srbi, susjedi i poznanici rtava. Da li
su to oni izvrili na svoju ruku ili im je bilo nareeno nije poznato.127
18. Novi dom
Premda su posjete Hrvata svojim opustoenim selima bile sve
uestalije i dalje se nitko od prognanih Hrvata iz upe Stjepan Krst nije
vratio u svoja unitena sela. Ve ranije su hrvatske vlasti stolake opine
poduzele odreene korake za njihovo trajnije zbrinjavanje na slobodnom
podruju. Sa zavretkom rata hrvatske vlasti stolake opine poele su
prognanim obiteljima dodjeljivati zemljita u Vidovu polju kako bi si tamo
sagradili nove domove. Osim u Vidovu polju i Stocu izgnani mjetani
upe Stjepan Krst naselili su se i na podruju Dubrava gdje je osnovano
novo naselje Bobanovo Selo.128 I tako se veina prognanih upljana
Stjepan Krsta nala u stolakoj opini, premda su mnoge obitelji i dalje
bile raseljene po okolnim opinama (apljina, Mostar i dr.) kao i izvan
granica BiH (Dubrovnik, Zagreb, vicarska, Njemaka i dr.).
19. Zakljuak
U travnju 1992. godine postrojbe JNA su okupirale podruje upe
Stjepan Krst, pri emu je veina mjetana ostala pod okupacijskom vlau.
Taj je prostor u periodu svibanj/lipanj 1992. godine JNA predala Vojsci
RS. Zbog nepovoljnog zemljopisnog poloaja ovih sela, hrvatske oruane
snage nisu ih u lipnju 1992. godine uspjele osloboditi. No, ogromna
veina nesrpskog puanstva uspjela izvui na slobodni teritoriji opine
Stolac. Srpske su snage ubile jednog upljanina, deset ih otpremili u konclogor Bilea, dok ih je 428 izbjeglo na slobodni teritorij. Za preostalih 27
osoba, uglavnom nepokretnih staraca, invalida i tekih bolesnika, se ni
124
Mitar Miljanovi, Srpske teme, Srpsko Sarajevo-Pale., 1996., JNIP

Osloboenje., 128.
125
Gori od zvijeri Glas Srpski, br. 7511., 14. XI. 1994., 4.
126
Napad na sanitet Glas Srpski, br. 7511., 14. XI. 1994., 12.
127
128
to smo bolji, to nas vie jau, Slobodna Dalmacija, 10. III. 1998., 9.
472
nakon 22. godine sa sigurnou ne zna za sudbinu. Vjeruje se da je veina

njih ubijena. Poinitelji, barem na ovom podruju, se jo uvijek nalaze na
slobodi, i koliko je poznato, meunarodna zajednica koja upravlja BiH jo
nije poduzela znaajnije radnje da pronae i kazni poinitelje. Do kraja
Domovinskog rata poginula su jo dva upljanina kao pripadnici HVO-a,
ime se broj mrtvih u Domovinskom ratu u upi Stjepan Krst popeo na 30.
Daytonskim sporazumom sva sela ove upe su ostala u Republici Srpskoj
uslijed ega se svih 440 prognanih upljana bilo prisiljeno nastaniti na
drugim mjestima.
Jaka Ragu
THE SUFFERING OF THE PARISH OF STJEPAN KRST
DURING THE HOMELAND WAR
Summary
This article analyzes the Homeland War on the territory of the
parish of Stjepan Krst. Described is the inter-ethnic and political
situation, opportunities at the wars dawn, the period of occupation and
its consequences. The article chronologically details the occupation of the
villages in the parish, the flight of the population, killings, lootings and
burnings. The timeline of negotiations on visiting the occupied villages is
given and described are the first visits to them. On the basis of authentic
testimonies of the participants of the occupation, the author describes
harassments and transport into camps.
473
uro Obradovi i Damjan Pulji na Morinama prije Domovinskog rata
474
eljko Ragu, dipl. iur.,

Stolac
ENTITETSKA CRTA RAZGRANIENJA IZMEU

FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE I
REPUBLIKE SRPSKE UTVRENA DAYTONSKIM
MIROVNIM SPORAZUMOM
Entitetska crta razgranienja izmeu dva bosanskohercegovaka entiteta,
Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske, duga je 1.150 km.
Daytonskim mirovnim sporazumom odreeno je da se pitanje entitetske
crte razgranienja izmeu Federacije Bosne i Hercegovine i Republike
Srpske moe rjeavati kao jedinstveno pitanje dogovorom entiteta, te
jedino kao takvo uz njihovu suglasnost moe biti predmet ratifikacije to
nije uinjeno do danas. Takoer, do danas nije proveden postupak detaljnog
opisa i markiranja entitetske crte razgranienja izmeu Federacije Bosne
i Hercegovine i Republike Srpske to stvara administrativne i tehnike
probleme graanima (porez na imovinu, osobni dokumenti, popis
stanovnitva) i lokalnim organima vlasti (stvarna i mjesna nadlenost) na
teritorijima uz entitetsku crtu razgranienja u BiH.
Kljune rijei: Daytonski mirovni sporazum, entitetska crta

razgranienja, Aneks 2, Sporazum o meuentitetskoj graninoj crti i
povezanim pitanjima, identifikacija, opis, obiljeavanje entitetske crte
razgranienja, ratifikacija, katastarske opine u zoni entitetske crte
razgranienja
1. Uvod
Tijekom rata u Bosni i Hercegovini (BiH) od 1991. do 1995.
godine svaki od triju naroda, Hrvati, Srbi i Bonjaci uz pomo vlastite
nacionalne vojske, Hrvatskog vijea obrane (HVO-a), Vojske Republike
Srpske (VRS) i Armije Republike Bosne i Hercegovine (ARBiH), stekao
je politiki i vojni nadzor nad dijelom bosansko-hercegovakog teritorija.
Mirovnim rjeenjima, kojima je administrativno ustrojena suvremena BiH,
spomenuta je podjela u manjoj ili veoj mjeri zadrana. Washingtonskim
eljko Ragu je roen u Stocu 1959. godine. Diplomirao je na Pravnom
fakultetu u Mostaru. Bio je predsjednik Skuptine opine Stolac nakon
demokratskih izbora u BiH 1990. godine i ravnatelj Hrvatskoga radija
Herceg-Bosne. Ravnatelj je Hrvatskoga dokumentacijskog centra
Domovinskog rata u BiH.
sporazumom iz oujka 1994. godine od prostora pod nadzorom HVO-a te

ARBiH formirana je Federacija Bosne i Hercegovine (F BiH). Daytonskim
mirovnim sporazumom iz studenoga 1995. godine Republika Srpska (RS),
zajedno s F BiH, postala je dijelom dvoentitetskog unutarnjeg politikoteritorijalnoga ustrojbenog rjeenja za BiH.1
2. Kako je utvrena veliina entiteta u omjeru F BiH 51%:RS
49%?
Temeljem osnovnih naela dogovorenih Daytonskim mirovnim
sporazumom, tzv. enevskih naela F BiH sa svojih 51% teritorija
predstavlja jedan od entiteta unutar BiH. Drugi njezin entitet sa svojih 49%
teritorija je RS. RS u najveem dijelu rata u BiH pod svojim nadzorom
drala je izmeu 66% i 67% teritorija BiH. Zadnjih mjeseci pred potpisivanje
Daytonskog mirovnog sporazuma RS je izgubila nadzor nad 20% teritorija
te je u trenutku potpisivanja mirovnog sporazuma pod nadzorom drala
46,5% teritorija BiH (51.164 km2).2 Zato je RS Daytonskim mirovnim
sporazumom iz studenoga 1995. godine dobila 49% teritorija BiH, koliko
je utvreno Daytonskim mirovnim sporazumom, to je vie od teritorija
BiH kojeg je u tom trenutku drala pod nadzorom?
U uvodu Daytonskog mirovnog sporazuma ponovno se potvruje
obvezivanje strana na odreene pred-Daytonske Dogovorene osnovne
principe, a u jednom od njih stoji da je 51:49 parametar teritorijalnog
prijedloga Kontakt grupe osnova za dogovor, a podloan je prilagoavanju
uz uzajamni sporazum. Taj uvod, meutim, nije sam po sebi stvorio
obvezu; to obvezivanje strana se pojavljuje i u tekstu Daytonskog mirovnog
sporazuma, koji je modificirao parametar 51:49 (ukljuujui neznatno malu
razliku u podjeli), kao to je i ostavio nerijeenom teritorijalnu dodjelu
u podruju koridora u Brkom. Taj nedostatak rjeenja bio je razlog za
arbitrau o Brkom. Ukratko, Daytonski mirovni sporazum nije odobrio
niti nastavak nadzora RS nad spornim podrujem Brkog niti teritorijalni
kontinuitet RS.3 Tijekom zadnjih pregovora u enevi, koji su prethodili
potpisivanju Daytonskog mirovnog sporazuma, bonjaka strana je traila
da dobije jednu treinu povrine (33,33%) BiH dok je hrvatska strana za
1
David Owen, Balkanska odiseja. Zagreb: Hrvatska sveuilina naklada, Hrvatski
institut za povijest, Knjinica Svjedoci povijesti, 1998: 127; Richard Holbrooke, Zavriti
rat. Sarajevo: ahinpai, 1998: 298-311.
2
Vladimir Luki, Avnojevske i entitetske granice BiH, Republika Srpska, Dvadeset
godina razvoja-dostignua, izazovi, perspektive. Banja Luka, 2012: 620.
3
Tekst Konane arbitrane odluke za spor oko meuentitetske granice na podruju
Brkog preuzet sa http://www.ohr.int/ohr-offices/brcko/arbitration/default.asp?content_
id=42732 (pristupljeno 15. travnja 2014.)
476
. Ragu: Entitetska crta razgranienja izmeu federacije...
sebe traila 17,5% povrine BiH. Iako su takvi stavovi bonjake i hrvatske
strane vaili samo za tu rundu pregovora i kao takvi nisu potpisani, nekome
monom u meunarodnoj zajednici to je bilo dovoljno da izvue zakljuak
kako je navedeni teritorijalni omjer (33,33%+17,5%:49%) odgovarajue
rjeenje za teritorijalne sporove meu zaraenim stranama u BiH.4
3. Elementi nastanka entitetske crte razgranienja
Pri utvrivanju entitetske crte razgranienja tri su elementa bila
odluujua:
1. stanje borbenih poloaja zaraenih strana u momentu prekida
vatre,
2. naelo podjele teritorija BiH na F BiH i RS u omjeru 51:49% i
3. konana odluka o spornim pitanjima bila je u rukama diplomatskih
predstavnika Sjedinjenih Amerikih Drava (SAD).
Entitetska crta razgranienja izmeu F BiH i RS definirana je Opim
okvirnim sporazumom za mir u BiH (Daytonskim mirovnim sporazumom),
odnosno Aneksom 2 tog sporazuma (Sporazum o meuentitetskoj graninoj
crti i povezanim pitanjima) (Prilog 1). Navedenim aneksom definiran
je zemljopisni poloaj crte razgranienja izmeu F BiH i RS u lanku 4,
toki 1 u kojoj se navodi: Crta na zemljovidu razmjera 1:50.000, koji e
biti priloen Dodatku i na kojem je ucrtana Meuentitetska granina crta,
kao i crte na zemljovidu razmjera 1:50.000 koji e biti priloen Dodatku A
Aneksa l-A, a koje crte oznaavaju Zonu razdvajanja meu Entitetima kao
i Dogovorenu crtu prekida vatre i njezinu Zonu razdvajanja, koje su Strane
prihvatile kao mjerodavne i konane, tone su unutar tolerancije od priblino
50 metara.5 Entitetska crta razgranienja tijekom mirovnih pregovora
uglavnom je crtana na topografskoj karti 1:600.000, iako su dijelom tijekom
pregovora koritene i topografske karte 1:25.000 i 1:50.000. Nakon zavretka
Daytonskih mirovnih pregovora u Vojnogeografskom institutu u Beogradu
utvreno je kako RS do 49% od povrine 51.164 km etvornih, kolika je
povrina BiH, nedostaje jo 0,5% teritorija ili oko 250 km2.6
4. Razmjena teritorija na temelju Aneksa 2 Daytonskog
mirovnog sporazuma
Tijekom 1996. godine provedene su manje razmjene teritorija
izmeu dvaju bosansko-hercegovakih entiteta nakon ega je izmeu njih
V. Luki, Avnojevske i entitetske granice BiH: 621.
Daytonski sporazumi. Mostar: Predsjedniko vijee i Zastupniki dom Hrvatske
Republike Herceg-Bosne, 1995: 42.
6
V. Luki, Avnojevske i entitetske granice BiH: 620, 622-623.
4
5
477
ustanovljena postojea entitetska crta razgranienja. Na temelju Aneksa

2, lanka 2 i lanka 4, Daytonskog mirovnog sporazuma Povjerenstvo za
razgranienje RS i Povjerenstvo za razgranienje F BiH razmijenila su oko
40 naselja. Po izvjeu o radu Povjerenstva za razgranienje RS s F BiH od
31. prosinca 1997. godine povrina od 58,45 km2 vraena je RS, a od RS
ustupljena je povrina od 48,83 km2, F BiH.7
5. Sporenja oko identifikacije entitetske crte razgranienja
U spomenutim osnovnim naelima Daytonskog mirovnog
sporazuma odnos u postotcima izmeu entiteta se definira kao
teritorijalno razgranienje koje se jedino moe mijenjati meusobnim
dogovorom. U RS pojam razgranienja politiki i struno tumae kao
pojam definiranja dok se u F BiH, posebice od bonjake politike i
strune javnosti u F BiH, tumai kao pojam razdvajanja. U bonjakoj
politikoj i strunoj javnosti u F BiH iznosile su se i ocjene kako bi se
kroz postupak utvrivanja entitetske crte razgranienja pripremio akt
jednostrane secesije i odcjepljenja RS od ostatka BiH. Hrvatska politika
i struna javnost u F BiH nije se oglaavala o navedenom pitanju.
Temeljem takvih razlika, za bonjaku politiku i strunu javnost
u F BiH postoji entitetska crta izmeu F BiH i RS u duljini od 1.150 km
i meunarodne granice BiH sa susjednim dravama, dok za politiku i
strunu javnost u RS pored entitetske crte razgranienja s F BiH postoji
i entitetska crta razgranienja RS sa susjednim dravama, Republikom
Hrvatskom (RH), Srbijom i Crnom Gorom, u duljini od 1.604 km. Po
takvim stajalitima crta razgranienja RS s RH duga je 1.101 km, s Crnom
Gorom 268 km i sa Srbijom 335 km.8
6. Obveza identifikacije entitetske crte razgranienja
Nakon potpisivanja Daytonskoga mirovnog sporazuma trebalo se
prii identifikaciji entitetske crte razgranienja jer je tako definirano u
samom Sporazumu, Aneksu 2, lanku 4, toki 3: Nakon stupanja na snagu
ovog Sporazuma, Strane e formirati zajedniku komisiju, sastavljenu od
jednakog broja predstavnika svake Strane, koja e pripremiti usuglaeni
tehniki dokument koji e sadravati toan opis Meuentitetske
granine crte. Svaki takav dokument pripremljen tijekom perioda u
kojem je razmjeten IFOR, podlijee odobrenju Zapovjednika IFOR-a.
V. Luki, Avnojevske i entitetske granice BiH: 623.
Tihomir Gligori, Povlaenje entitetske linije razgranienja RS po principu
49%:51% utvreno Dejtonsko-Parikim mirovnim sporazumom, Republika Srpska,
Dvadeset godina razvoja-dostignua, izazovi, perspektive. Banja Luka, 2012: 919.
7
8
478
U Aneksu 2, lanku 4, toki 2, Daytonskoga mirovnog sporazuma

predvieno je da Predstavnici Strana, uz koordinaciju i pod nadzorom
IFOR-a, mogu obiljeiti gore opisane Crte i Zone. IFOR ima vrhovni
autoritet prilikom postavljanja takvih oznaka. Crte i Zone definirane su
zemljovidima i dokumentima koje su Strane dogovorile, a ne fizikom
lokacijom oznaka9 (Prilog 1). Iako je po Aneksu 10 Daytonskoga
mirovnog sporazuma pitanje meuentitetske crte razgranienja iskljuivo
u nadlenosti Visokog predstavnika meunarodne zajednice u BiH on ga
je svojim tumaenjem Aneksa 2 predao u iskljuivu nadlenost NATO-u,
odnosno SFOR-u EUFOR-u. Po stajalitima politike i strune javnosti
u RS Visoki predstavnik meunarodne zajednice u BiH donio je takvo
tumaenje iz dva razloga: da izbjegne odgovornost i obveze koje su mu
date po Aneksu 10 Daytonskog mirovnog sporazuma te da onemogui
povlaenje entitetske crte razgranienja izmeu F BiH i RS. Na taj nain,
po stajalitima politike i strune javnosti u RS, Visoki predstavnik
odugovlaenjem povlaenja entitetske crte razgranienja ostavljao je
mogunost za reviziju Daytonskoga mirovnog sporazuma. Iz navedenih
razloga, po istim stajalitima, tumai se i injenica da do danas nije
osnovano meuentitetsko povjerenstvo koje bi radilo po ovom pitanju
iako se u kontinuitetu utemeljuju i rade meudravna povjerenstva za
granice BiH i susjednih drava.
7. Dosadanji poslovi na identifikaciji entitetske crte izmeu
F BiH i RS
Odlukom predsjednika RS, broj 01-07/96 od 3. sijenja 1996. godine,
RS je utemeljila Republika i opinska povjerenstva za razgranienje RS
s F BiH. Zbog opstrukcija iz F BiH navedena povjerenstva nisu do danas
nita uradila. Tijekom 1996. i 1997. godine vlade F BiH i RS usuglasile
su korekcije entitetske crte razgranienja koje je odobrio zapovjednik
IFOR-a. U 1996. godini, u razdoblju od lipnja do rujna, pripadnici IFOR-a
su uz pomo geodetskih strunjaka iz SAD-a, Kanade, Velike Britanije i
Francuske odredili koordinate za 64 toke koje se nalaze na entitetskoj
crti razgranienja.10 Federalna uprava za geodetske i imovinsko-pravne
poslove F BiH i Republika uprava za geodetske i imovinsko-pravne
poslove RS u 1998. godini zajedniki su financirale ucrtavanje entitetske
crte razgranienja na katastarske planove koje je uradio Geodetski zavod
iz Sarajeva. Nakon prijenosa koordinata toaka na katastarske planove
izvreno je njihovo oitavanje po naelu da meusobno rastojanje izmeu
dvije susjedne toke ne bude vee od 200 metara. Na taj nain oitano je
9
10
Daytonski sporazumi: 42.

T. Gligori, Povlaenje entitetske linije razgranienja: 923.
479
ukupno oko 8.800 toaka koje mogu posluiti za budui rad meuentitetskog
povjerenstva za utvrivanje entitetske crte razgranienja.11
8. Nove opine u istonom dijelu Hercegovine
Od 109 opina koliko ih je bilo u prijeratnoj BiH nakon Daytonskoga
mirovnog sporazuma entitetska crta razgranienja izmeu F BiH i RS, u
duljini od 1.150 km, prolazi kroz 57 bivih opina u BiH, odnosno kroz
42 sadanje opine u RS. Entitetska crta razgranienja cijepa, odnosno
prolazi i kroz 279 katastarskih opina cijepajui 14.000 parcela i privatnih
posjeda u duljini od oko 520 km te dravnu svojinu u duljini od 630
km.12 U istonom dijelu Hercegovine, nakon Daytonskoga mirovnog
sporazuma, od manjeg dijela opine Stolac (vei dio danas je opina
Stolac u F BiH) formirana je nova opina Berkovii u Republici Srpskoj.13
itav prostor katolike upe Stjepan Krst koji je nekada administrativno
pripadao mjesnim zajednicama Brtanik i Dabrica u opini Stolac pripao
je novoformiranoj opini Berkovii. Mjesne zajednice Brtanik i Dabrica
po popisu iz 1991. godine obuhvaale su naseljena mjesta Donji i Gornji
Brtanik, Ljubljenica, Stjepan Krst i Dabrica. Od prijeratnih 36 naselja
u opini Stolac entitetskom crtom razgranienja izmeu F BiH i RS
podijeljeno je njih 14 to iznosi 38,8 % od ukupnog broja naselja u opini
Stolac po popisu iz 1991. godine. U F BiH je od dijela opine Trebinje
1992. godine formirana opina Ravno, koja je ponovno uspostavljena
nakon ukidanja 1963. godine.14 Nakon potpisivanja Daytonskoga
mirovnog sporazuma opina Ravno poveala je obuhvat svoga teritorija
novim pojasom u F BiH, iznad dubrovakog primorja, koji zavrava na
istoku iznad Konavala u RH.
11
12
13
14
480
T. Gligori, Povlaenje entitetske linije razgranienja: 924-925.

T. Gligori, Povlaenje entitetske linije razgranienja: 927.
V. Raos, Politike teritorijalnosti u BiH., u: Politike analize 1/4 (2010): 8.
V. Raos, Politike teritorijalnosti u BiH.: 8.
Slika 1. Naselja upe Stjepan Krst nakon Daytonskoga sporazuma u sastavu

novoosnovane opine Berkovii u Republici Srpskoj15
9. Zakljuak
Entitetska crta razgranienja izmeu F BiH i RS utvrena je
Daytonskim mirovnim sporazumom. Zbog razlika u bonjakoj i srpskoj
politikoj i strunoj javnosti u F BiH i RS o pravnoj prirodi entitetske
crte do danas meuentitetska crta razgranienja izmeu F BiH i RS nije
ratificirana to stvara administrativne i tehnike probleme graanima
(porez na imovinu, osobni dokumenti, popis stanovnitva) i lokalnim
organima vlasti (stvarna i mjesna nadlenost) na teritorijima uz entitetsku
crtu razgranienja u BiH.
Preuzeto s: http://sr.wikipedia.org/wiki/%D0%9E%D0%BF%D1%88%D1%82%
D0%B8%D0%BD%D0%B0_%D0%91%D0%B5%D1%80%D0%BA%D0%BE%D0
%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B8 (pristupljeno: 15. travnja 2014.)
15
481
PRILOG 1.
ANEKS 2
SPORAZUM O MEUENTITETSKOJ GRANINOJ CRTI

I POVEZANIM PITANJIMA
Republika Bosna i Hercegovina, Federacija Bone i Hercegovine i
Republika Srpska (Strane) sloile su se kako slijedi:
lanak l
Meuentitetska granina crta
Granica izmeu Federacije Bosne i Hercegovine i Republike
Srpske (Meuentitetska granina crta) bit e onakva kakva je ucrtana
na zemljovidu u Dodatku.
lanak 2
Korekcija od strane Strana
Strane mogu vriti korekcije Meuentitetske granine crte samo
uzajamnim dogovorom. Tijekom perioda u kojemu su razmjetene
meunarodne vojne Provedbene snage (IFOR) prema Aneksu 1-A Opeg
okvirnog sporazuma, Strane se moraju posavjetovati sa Zapovjednikom
IFOR-a prije nego to izvre bilo kakvu sporazumnu korekciju, a takoer
e Zapovjednika IFOR-a izvijestiti o takvoj korekciji.
lanak 3
Rijeke
1. Tamo gdje Meuentitetska granina crta ide rijekom, crta mora pratiti
prirodne promjene (akreciju ili eroziju) u rijenom toku, osim ako se dogovori
drukije. Vjetake promjene u rijenom toku nee imati utjecaja na lokaciju
Meuentitetske granine crte, osim ako se drukije dogovori. Ne mogu se
vriti nikakve vjetake promjene osim sporazumom izmeu Strana.
2. U sluaju iznenadnih prirodnih promjena u rijenom toku
(avulzija ili usijecanje novog korita), crta e se odrediti uzajamnim
sporazumom Strana. Ako se takav dogaaj dogodi tijekom perioda u
kojem je razmjeten IFOR, svako takvo odreivanje podlijee odobrenju
Zapovjednika IFOR-a.
482
lanak 4
Povlaenje crta i oznaavanje
1. Crta na zemljovidu razmjera 1:50.000, koji e biti priloen
Dodatku i na kojem je ucrtana Meuentitetska granina crta, kao i crte na
zemljovidu razmjera 1:50.000 koji e biti priloen Dodatku A Aneksa l-A a
koje crte oznaavaju Zonu razdvajanja medu Entitetima kao i Dogovorenu
crtu prekida vatre i njezinu Zonu razdvajanja, koje su Strane prihvatile kao
mjerodavne i konane, tone su unutar tolerancije od priblino 50 metara.
Tijekom perioda u kojem je razmjeten IFOR, Zapovjednik IFOR-a imat
e pravo odrediti, nakon savjetovanja sa Stranama, tone obrise tih Crta i
Zona, s tim da e u pogledu Sarajeva Zapovjednik IFOR-a imati pravo da
po potrebi podeava Zonu razdvajanja.
2. Predstavnici Strana, uz koordinaciju i pod nadzorom IFOR-a, mogu
obiljeiti gore opisane Crte i Zone. IFOR ima vrhovni autoritet prilikom
postavljanja takvih oznaka. Crte i Zone definirane su zemljovidima i
dokumentima koje su Strane dogovorile, a ne fizikom lokacijom oznaka. 3.
Nakon stupanja na snagu ovog Sporazuma, Strane e formirati zajedniku
komisiju, sastavljenu od jednakog broja predstavnika svake Strane, koja
e pripremiti usuglaeni tehniki dokument koji e sadravati toan opis
Meuentitetske granine crte. Svaki takav dokument pripremljen tijekom
perioda u kojem je razmjeten IFOR, podlijee odobrenju Zapovjednika
IFOR-a.
lanak 5
Arbitraa za podruje Brkog
1. Strane pristaju na obvezujuu arbitrau spornog dijela
Meuentitetske granine crte u podruju Brkog oznaenog na zemljovidu
u prilogu Dodatka.
2. Najkasnije est mjeseci nakon stupanja na snagu ovog Sporazuma,
Federacija e imenovati jednog arbitra, i Republika Srpska e takoer
imenovati jednog arbitra. Treeg arbitra sporazumno e izabrati dvojica
naimenovanih arbitara Strana u roku od trideset dana nakon toga. Ako
se njih dvojica ne budu mogla usuglasiti, treeg arbitra e postaviti
Predsjednik Meunarodnog suda pravde. Trei arbitar e biti predsjednik
arbitranog suda.
3. Ukoliko se Strane drukije ne dogovore, postupak e se voditi
u skladu s pravilima UNCITRALA-a. Arbitri e primjenjivati relevantna
pravna i pravina naela.
4. Ukoliko se drukije ne dogovori, podrujem navedenim u stavku
483
l gore i dalje e se upravljati kao dosad.

5. Arbitri e objaviti svoju odluku najkasnije godinu dana nakon
stupanja na snagu ovoga Sporazuma. Odluka e biti konana i obvezujua,
a Strane e je provesti bez odlaganja.
lanak 6
Prijelazni period
U onim podrujima koja se prenose s jednog Entiteta na drugi u
skladu sa razgranienjem opisanim u ovome Sporazumu, postojat e
prijelazni period kako bi se omoguio uredan prijenos vlasti. Prijelazni
period e se zavriti etrdeset i pet (45) dana nakon prijenosa ovlasti sa
Zapovjednika UNPROFOR-a na Zapovjednika IFOR-a, kao je to opisano
u Aneksu l-A.
lanak 7
Status Dodatka
Dodatak ini sastavni dio ovog Sporazuma.
lanak 8
Stupanje na snagu
Ovaj Sporazum stupa na snagu nakon potpisivanja.
Za Republiku Bosnu i Hercegovinu
A.I.
Za Federaciju Bosne i
Hercegovine
Za Republiku Srpsku
M.M.
J.P.
Odobrava:
Za Republiku Hrvatsku
F.T.
484
Odobrava:
Za Saveznu Republiku
Jugoslaviju
S.M.
DODATAK ANEKSU 2
Dodatak Aneksu 2 sastoji se od ovog dokumenta zajedno sa (a)
cestovnim zemljovidom UNPROFOR-a razmjera 1:600.000 koji se
sastoji od jednog lista priloenog uz ovaj Dodatak; i (b) topografskim
planimetrijskim zemljovidom razmjera 1:50.000 koji e biti pribavljen
kako je to opisano dolje. Na temelju priloenog zemljovida razmjera
1:600.000 Strane zahtijevaju da Ministarstvo obrane Sjedinjenih Drava
pribavi topografski planimetrijski zemljovid razmjera 1:50.000 koji e se
sastojati od onoliko listova koliko bude potrebno da bi se postiglo to
preciznije ocrtavanje Meuentitetske granine crte. Taj zemljovid e biti
ugraen kao sastavni dio ovog Dodatka, a Strane se slau da prihvate
takav zemljovid kao mjerodavan i definitivan zemljovid za sve namjene.
Za Republiku Bosnu i Hercegovinu
A. I.
Za Federaciju Bosne i
Hercegovine
J.P.
Za Republiku Srpsku
M.M.
Odobrava:
Za Republiku Hrvatsku
F.T.
Odobrava:
Za Saveznu Republiku
Jugoslaviju
S.M.
1. Sporazum o meuentitetskoj graninoj crti i povezanim

pitanjima
(dio Aneksa 2 Opeg okvirnog sporazuma za mir u BiH - Daytonskog
sporazuma)
485
eljko Ragu
THE ENTITY BOUNDARY LINE BETWEEN THE FEDERATION
OF BOSNIA AND HERZEGOVINA AND THE REPUBLIKA
SRPSKA AS ESTABLISHED BY THE DAYTON PEACE
AGREEMENT
Summary
The entity boundary line between the two Bosnian-Herzegovinian
entities, the Federation of Bosnia and Herzegovina and the Republika
Srpska is 1,150 km long. The Dayton Peace Agreement stipulates that
the issue of the demarcation line between the Federation of Bosnia and
Herzegovina and the Republika Srpska can be solved as a single issue
of agreement between both entities and only with their consent can it be
subject to ratification which to date has not been done. Also to this day, the
execution of the procedure for the detailed description and demarcation of
the entity boundaries between the Federation of Bosnia and Herzegovina
and the Republika Srpska creates administrative and technical problems
for citizens (property taxes, personal documents, census) and the local
organs of government (actual and territorial jurisdiction) on the territory
along the entity boundary line in BiH.
486
IV. DIO
U OSVIT NOVOG DOBA OSNUTAK UPE STJEPAN
KRST - VRIJEME OBNOVE
Don Slavko Masla
Slavko Masla,
Mostar
OSNUTAK I RAZVOJ UPE STJEPAN KRST

1974.-1992.: UPNIKOVA SJEANJA
O Miholjdanu 1972. godine biskup ule me poslao na Rotimlju za
tamonjeg kapelana. Bio sam mlad, tek svrio Bogosloviju. Brzo sam se
privikavao na nove obveze, ljude i kraj. Na Rotimlju su na misu redovito
dolazili svi vjernici upe pa tako i oni iz najudaljenijih sela sjeveroistonog
dijela upe, dva brtanika, Stjepan Krsta, Ljubljenice i Kamene. Ve
1973. godine poelo se govoriti o potrebi osnutka upe za te vjernike,
a kao jedna od glavnih razloga je bilo zaustaviti iseljavanje koje je bilo
poprimilo masovne razmjere. Pojedini ljudi sa Stjepan Krsta koji su se
odranije poznavali s biskupom ulom su ili kod njega i molili ga da im
do dijeli nekog sveenika. I tako je uskoro i bilo.
upa epan Krst, kako stoji u dekretu njezina osnutka, br. 264/74.,
osnovana je 8. veljae 1974. godine. upu je osnovao tadanji biskup
Petar ule, apostolski upravitelj trebinjski.1 upa je pripadala Stolakom
dekanatu, oduzimajui podruja sela: Borievina, Dabrica, Donji Brtanik,
Gornji Brtanik, Ljubljenica i Stjepan Krst od dotadanje upe Rotimlja.
Arhiv BOM, br. 264/74.
Slavko Masla je roen u Hrasnu 1943. godine. Za sveenika je

zareen 1971., nakon ega je upuen na slubu kapelana u upi
Rotimlja. Bio je prvi i jedini upnik upe Stjepan Krst (1974.-1992.).
Nakon toga je obavljao razne crkvene dunosti, a zbog zdravstvenih
razloga umirovljen je i nalazi se u Sveenikom domu u Mostaru.
Slika 1. Dekret upniku don Slavku Maslau za upu Stjepan Krst (Arhiv: BOM)
Slika 2. upa Stjepan Krst - granice (preuzeto iz: Od Hrguda do Huma)
490
S. Masla: Osnutak i razvoj upe Stjepan Krst...
Mene je imenovao prvim upnikom upe. upa je brojila 110 obitelji

i 711 vjernika. Biskupova elja je bila da budem i dalje na Rotimlji, a na
Stjepan Krst da idem po potrebi sluiti Misu i ostalo, ali sam izrazio elju
da odmah preselim i ponem izgradnju crkve. Smjestio sam se u staru
kuu Marka Kukrike na Stjepan Krstu i polako upoznavao ljude i upu.
Tu sam ivio od 1974. do 1977. godine.
Slika 3. Ostaci stare kue Marka Kukrike u kojoj je stanovao upnik don Slavko od
1974. do 1977. godine (foto: Vinko Kukrika)
Prvo to je trebalo rijeiti bile su dozvole za gradnju Crkve, koje u to

doba nije bilo lako dobiti. Jedan od glavnih ljudi koji je odluivao o tome
bio je na susjed edo Ivkovi (otun), pravoslavac sa Stjepan Krsta. On
je obnaao funkciju predsjednika Komisije za vjerska pitanja. Uz pomo
mjetana, edinih prijatelja i kolskih kolega, i uz ultimatum kako u, ako
mi ne da dozvolu, napustiti Stjepan Krst. Dozvolu za gradnju crkve sam
dobio pred Boi 1974. godine. Imao sam velikih problema s mjestom
gdje e se crkva graditi. Jedni su bili da se gradi pod splavom, drugi na
Breinama, trei na Dobroviu... Pisali su predstavke i biskupu vezano za
to. Nije bilo lako pomiriti interese mjetana svih sela.
Slika 4. Jedno od mjesta gdje je trebala biti izgraena crkva - ograda (H)Antua koju je
bio ponudio Marko Pulji Vidi (foto: M. Mari)
491
Nakon svega toga mjesto za gradnju je odreeno na zemljitu

koje je poklonio Vidan Vidi sa Stjepan Krsta. Angairao sam inenjera
Tomu Nogolicu iz Metkovia za izradu projekta jer je on ve projektirao
nekoliko crkava u okruenju. Prvi majstor koji je vodio izgradnju crkve
bio je Zdravko Gadi ispod Crnugovca. On je vodio gradnju crkve do
prve ploe. Nakon njega je izgradnju preuzeo Ivan Ragu (Daida) S
Ljubljenice, a pomagao mu je Ivan Pavlovi s Rotimlje te Marko Mari sa
Stjepan Krsta. U radovima su sudjelovali mjetani svih sela, radilo se po
rasporedu koji je upnik objavljivao na nedjeljnoj misi. U tim radovima
su se istakli mnogi vjernici. Teko je izdvojiti bilo koga, ali jednoga od
njih svakako moram istaknuti bio je to Pero Kukrika (1903.-1992.)
koji je za svoje zasluge dobio posebnu Zahvalnicu iz Vatikana. Bio je
spreman u svako doba dana i noi odazvati se na moj poziv i doi pomoi
to god je trebalo. Ali napominjem, nije bio jedini takav. Unato velikoj
ljudskoj solidarnosti znalo je biti tekih momenata kad bi stigao kamion s
materijalom, a nije ga imao tko istovariti.
Slika 5. Zdravko Gadi - prvi majstor koji je vodio izgradnju crkve na Stjepan krstu
(foto: M. Mari)
Poetak razvoja upe ostao je zabiljeen u slubenim kronikama pa

dio njih prenosimo kako bi dobili bolju sliku toga vremena. U Slubenom
vjesniku Biskupije, br. IV/1975., zapisano je kako je Poduzetni i agilni
upnik, vl. Slavko Masla odmah poduzeo akciju da pronae prikladno
mjesto za gradnju, pribavi odgovarajui plan i potrebne dozvole od
skuptine Opine Stolac, kako bi s vjernicima mogao otpoeti gradnju
potrebnih objekata za samostalan ivot i rad upske zajednice.2 Rjeenje
kojim se Rimokatolikom upnom uredu epan Krst odobrava izgradnja
Slubeni vjesnik Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije, br. IV/1975.,
str. 124.
2
492
Crkvenog objekta u naselju epan Krst, optina Stolac, n. k. 941/51,

1457/1 i 1458/1 K.O. Dabrica izdao je 20. oujka 1975. Sekretarijat za
privredu i komunalne poslove Skuptine Optine Stolac, UP/I. Broj: 03/II
361 5/1, a potpisao ga je Obradovi Mujo, naelnik tog Sekretarijata.3
Kad je don Slavko sve to zavrio, otpoeo je s vjernicima u toku
ove godine pripravne radove, i, eto, Bogu hvala, dne 12. listopada o. g.
[1975.] pomoni Biskup-Koadjutor [mons. Pavao ani] blagoslovio je
temelje i poloio temeljni kamen za zgradu, koja e obuhvaati i upsku
crkvu i potrebni upski stan. Kako je poznato, to je svijet siromaan, ali
uz najvee rtve i odricanja oni su nastavili izgradnju zapoetih objekata,
i uz pomo Boju, nadaju se i oni u slijedeoj, za nas Hrvate, mnogostruko
jubilarnoj godini pokriti i otvoriti za javnu upotrebu. Neka Bog blagoslovi
rad i nastojanja vjernika i upnika!4
Vjesnik upe Hrasno br. 21/1975. donosi istu vijest s informacijom
da se novi upni centar gradi prema zamisli biskupa koadjutora Pavla
ania, a biskupovu zamisao u plan je pretvorio ing. Tomo Nogolica iz
Metkovia. U temelje je uzidana povelja napisana na pergameni, u kojoj
su navedena imena crkvenih i dravnih poglavara u asu blagoslova
temelja.5
U Slubenom vjesniku biskupije, br. IV/1977., zapisano je Na
XXVIII. nedjelju kroz godinu, dne 9. listopada 1977. Biskup-Ordinarij
u pratnji Biskupa-Koadjutora i uz sudjelovanje velikog broja sveenika,
redovnica i vjernika sveano je blagoslovio novi upski centar u upi
epan Krst, kako izgovaraju tamonji vjernici. O tome blagoslovu
obavljena je opirnija obavijest u Glasu Koncila broj 23/368/ od
20. studenoga 1977. na str. 14., pa nije potrebno da to ponavljamo!
estitamo upniku i njegovim velikodunim i portvovnim vjernicima
i upljanima.6 U spomenutom lanku Glasu Koncila itamo i sljedee
informacije: Sveanosti blagoslova toga upnog centra prisustvovao
je uz biskupa-ordinarija i njegov pomoni biskup Pavao ani, koji se
mnogo zauzimao za izgradnju ovog upnog objekta, te 24 sveenika, 19
asnih sestara i oko 2000 vjernika iz upe i susjednih upa, kao i drugih
upa trebinjske biskupije... Pod vodstvom veoma radinog upnika don
Slavka Maslaa vjernici su velikodunim darovima, doprinosima i radom
uspjeli u roku od 3 godine podignuti zgradu novog upnog centra, u sklopu
Arhiv upe Stjepan Krst s dokumentacijom o ponovnoj izgradnji upne crkve i kue,
fasc. br. I.
4
str. 124.
5
Dumo i njegov narod, Vjesnik upe Hrasno, br. 21/1975., str. 44.
6
str. 127.
3
493
kojega se nalazi prostrana dvorana za upnu crkvu. Biskup Ordinarij

je izrazio udivljenje nad onim to je ta mala, siromana i brdska upa,
koja nema ni tisuu vjernika, u to kratko vrijeme izgradila. Pohvalio je
velikodunost vjernika, zauzetost upnika i pozvao sve da uznastoje na
duhovnoj izgradnji upne zajednice. Iz upe ima, po raznim samostanima
vie asnih sestara, ima i sveenika kao i bogoslova i sjemenitaraca.
Mnogo su uinili, ali ima jo mnogo toga dovriti.7
U Vjesniku upe Hrasno, br. 26/1979., str. 49, itamo vijest iz upe
epan Krst: Iza male stanke don Slavko i njegovi upljani ogradom
opasuju crkveno zemljite, a sada se pripremaju da nastave radove na
crkvi iznutra i izvana... Velika su mu utjeha i brojni sveenici iz upe
koji ga posjeuju, kao i injenica to za sobom don Slavko i ovi mladi
sveenici povlae jo uvijek dosta novih zvanja. Bit e da epan Krst
ima najvie redovnikih kandidatica i sjemenitaraca.8
Slika 6. Podkremnika ljepotica prva upna crkva na Stjepan Krstu (foto iz albuma
Ljubice Suac)
ivot upnika na Stjepan Krstu nije bio lak, ali s ljudima koji su
pomagali u svemu i bili dumi na usluzi, a i dumo njima, bilo je dosta
lagodniji. Iseljavanje, koje je sedamdesetih godina bilo uzelo maha,
osnutkom upe i izgradnjom crkve, je donekle smanjeno.
Problemi su poeli devedesetih godina kad se poeo osjeati miris
rata. Poele su meunacionalne tenzije, ve viene na ovom podruju.
U nekoliko navrata nou nalijetao sam autom na barikade na cesti s
Dobrovia prema Stjepan Krstu. Nisam se zaustavljao, bolje otetiti
7
8
494
Glas Koncila, 23/77. od 20. studenoga 1977., str. 14.

Dumo i njegov narod, Vjesnik upe Hrasno, br. 26/1979., str. 49
auto nego izai i riskirati ivot. Neki su mi rekli da su me tih godina

redovito pratili. U petak 10. travnja 1992. godine vraao sam se s uskrsne
ispovijedi iz susjedne upe Rotimlja kad sam sreo veinu mojih vjernika
kako naputaju sela i bjee put apljine. Kad sam doao na Stjepan Krst,
gdje su mi bili stari roditelji, doao mi je susjed pravoslavac i ponudio mi
pomo. Nakon razgovora s roditeljima odluio sam da se i ja uputim za
svojim upljanima. Tako sam nakon 18 godina napustio svoju prvu upu,
u kojoj sam imao i lijepih i tekih trenutaka. Svaki moj trud i htijenje bilo
je usmjereno na slavu Boju i za boljitak mojih vjernika.
495
496
Dr. sc. elimir Pulji,

Zadar
SVETI IVAN NA STJEPAN KRSTU 2009. GODINE:

BLAGOSLOV KAMENA TEMELJCA NOVE UPNE
CRKVE
Ivandan na Stjepan Krstu 2009. godine ostat e u pamenju vjernika
koji su se okupili na misnom slavlju i blagoslovu temeljnoga kamena
te poetka radova na izgradnji nove upne crkve. Naime, upa Stjepan
Krst je, kako stoji u dekretu utemeljenja, br. 264/74., osnovana 8. veljae
1974. godine.1 upu je osnovao biskup Petar ule, apostolski upravitelj
trebinjsko-mrkanski. Pripala je stolakom dekanatu. Formirala se
oduzimanjem sela: Dabrica, Donji Brtanik, Gornji Brtanik, Ljubljenica,
Stjepan Krst te zaseoka Borievina od upe Rotimlja. Prvim, i jedinim,
upnikom je bio imenovan don Slavko Masla koji je uz pomo upljana i
biskupije izgradio velebnu crkvu. Nakon okupacije upe, u travnju 1992.
godine, srpska vojska je, uz sve katolike kue na podruju upe njih
preko stotinu, do temelja sruila i novosagraenu upnu crkvu i upnikov
stan. Katoliko stanovnitvo se razbjealo u izbjeglitvu u Stocu, Mostaru,
Dubravama i po itavoj Hrvatskoj, gdje je tko imao koga svoga. Oni
nemoni, njih 32, koji nisu mogli pobjei ubijeni su i za sudbinu veine se
ni nakon 22 godine ne zna. Iako protjerani, upljani su krajem devedesetih
godina poeli redovito dolaziti u obilazak svojih prijeratnih domova, ali se
nitko nije za stalno vraao. U svakom selu upe je obnovljeno po nekoliko
kua, ponovno je dovedena elektrina energija, posadili su se vonjaci
i neke druge poljoprivredne kulture tako da je upa ponovno prividno
oivjela. Obnovljene su poruene kapelice u svim grobljima i u njima su
se poele sluiti mise svake godine, kao to je bilo i prije rata. Brigu o upi
je u poetku vodio upnik Aladinia, a nakon njega tu je dunost preuzeo
upnik Rotimlje, u koju su ta mjesta spadala i prije osnutka upe Stjepan
Krst.
Iako se o obnovi upe i upne crkve razmiljalo odmah nakon
svretka ratnih dogaanja ipak je trebalo priekati desetak godina kako bi
Arhiv Mostarske biskupije, Dekret br. 263 i 264/1974; Stjepan Batinovi, Vjesnik
upe Hrasno 19 (1974): 35-36. Ratko Peri, Osnutak i rad upe Rotimlja., u: Od
Hrguda do Huma, Mostar: Biskupski ordinarijat, 1999: 217-218, 277-286.
1
elimir Pulji je roen u Kamenoj, susjednom naselju upe Stjepan

Krst, 1947. godine. Doktorirao je psihologiju u Rimu. Nadbiskup je
Zadarske biskupije, a blagoslov kamena temeljca nove upne crkve na
Stjepan Krstu obavio je 2009. godine, dok je bio dubrovaki biskup.
se od ideje pristupilo djelu. Potkraj 2007. godine, nakon dugog oklijevanja

i promiljanja, ukazala se mogunost da se zapone s raiavanjem
ostataka poruene crkve. Biskup Ratko je dekretom od 4. veljae 2008.
godine upniku obvezu ostavio upnom upravitelju, upniku upe
Rotimlja don Gordanu Boiu, ali je za dobivanje potrebnih dozvola
od mjerodavnih institucija zaduio kancelara i tadanjeg upnika upe
Trebinje, don Antu Luburia.
Slika 1. (Nad)biskup elimir Pulji propovijeda na misi blagoslova temelja nove crkve
Bilo mi je drago kada me je mjesni biskup, dr. Ratko Peri koji

je bio sprijeen preuzetom obvezom, zamolio predsjedati kod sveanosti
blagoslova kamena temeljca nove upne crkve. Upueni poziv nisam
mogao ne prihvatiti iz vie razloga. Ponajprije, iz ljubavi prema svetom
Ivi koga se ovdje odano tuje, komu sam i ja dolazio na hodoae jo dok
je prijanja crkva bila u gradnji, a upu vodio moj kolega iz bogoslovskih
dana, don Slavko Masla. Osjeao sam obvezu i prema svojim precima,
prema mome prapradjedu Filipu i njegovu sinu Vlahi po kojemu je moja
grana dobila nadimak Vlahii, a koji su jo prije 200 godina ivjeli na
podruju ove upe - u Glamoevicama, dananjem zaseoku Donjeg
Brtanika. Prihvatio sam, takoer, i iz bratske solidarnosti prema
biskupu ove mjesne crkve u kojoj sam roen i sakramente primio; kao
i iz potovanja prema svima koji tuju svetog Ivana. Posebice sam, pak,
prihvatio iz zahvalnosti prema onima koji su iz ovoga kraja u ratu stradali
ili pretrpjeli velike nevolje. Sjeao sam se onih dramatinih dana kad je
498
. Pulji: Sveti Ivan na Stjepan Krstu 2009. godine:...
tu sve grmjelo i gorjelo. I ja sam intervenirao u nekoliko navrata kod

ondanjih promatraa u Dubrovniku za odvedene i nestale lanove iz te
upe. I dok su neki vjernici proivljavali pravu kalvariju, uokolo je vladala
nesigurnost, strah i neizvjesnost. No, Bogu hvala, nije se gubilo prisebnost.
Vjerovalo se kako u svemu trpimo nevolje, ali nismo tjeskobni, udarani
smo ali ne oboreni, progonjeni ali ne ostavljeni, kako pie sv. Pavao. I u
najteim danima progonstva nije se gubilo vjeru i nadu. Dapae, nadalo
se i protiv nade, pa smo kao vjernici znali svjedoiti utopiju mira i
vjere u bolje sutra. I eto, Bogu hvala, nali smo se taj dan, taj Ivandan,
opet oko naega svetog Ivana, na istim temeljima gdje je prije 35 godina
crkva bila blagoslovljena. Isklijat e mladica iz panja Jiajeva. Bilo
mi je simbolino uti od kancelara, Ante Luburia, kako e se ispisana i
potpisana pergamena s povijesnim podatcima pohraniti u kameni kri koji
je ostao itav i biti uzidana u novo crkveno zdanje.
Slika 2. (Nad)biskup elimir potpisuje pergamenu
Tekst na pergameni je glasio: Na slavu Presvetoga Trojstva, na ast

sv. Ivana Krstitelja, Spasiteljeva Pretee, zatitnika upe Stjepan Krst, za
pontifikata pape Benedikta XVI., u znak oivljenja unitene upe, sretna
povratka prognanika i porasta katolike vjere, za upnog upravitelja don
Gordana Boia, uz brojne hercegovake misnike i mnotvo vjernoga
puka, zahvaljujui ruci dobrotvora, temeljni kamen upne crkve po
ovlatenju biskupa Ratka Peria, apostolskog upravitelja trebinjskomrkanskoga, sveano blagoslovi mons. elimir Pulji, biskup dubrovaki,
499
na svetkovinu Roenja sv. Ivana Krstitelja. Stjepan Krst, 24. lipnja 2009.
Ovaj su dokument potpisali biskup dubrovaki, generalni vikar, dekan
stolaki i upni upravitelj. Za temeljni kamen uzet je preivjeli betonski
kri koji je krasio prvu, poruenu crkvu, a uzidan je u istoni boni zid
crkve. Na kri je ugraena spomen ploa.
Slika 3. (Nad)biskup elimir i don Ante Luburi stavljaju povelju u kri - kamen
temeljac
Slika 3. Spomen ploa kao uspomena na blagoslov temelja nove crkve
500
Razmiljajui o svetome Ivanu sjetio sam se kako je i on bio sin

pustinje i ovjek ista zraka. Sva etiri evanelja poinju pripovijedanje o
Isusovu javnom ivotu izvjeem o njegovu krtenju u rijeci Jordanu, upravo
po rukama Ivanovim. Ivan je bio Isusov pretea koji je doao pripraviti
mu put propovijedanjem, pozivom na obraenje i krtenjem. Premda je
ivio prije dvije tisue godina on je i danas suvremeni svetac. Slikaju ga
kao pustinjaka, u odjei od devine koe, sa tapom u ruci i sandalama na
nogama kako prolazi i pokazuje na Jaganjca Bojega koji oduzima grijehe
svijeta. Ivan je bio navjestitelj Boje srdbe i pravde. Ni pred kim nije imao
straha. Koljena mu nisu klecala, a ni glas nije podrhtavao. Kad je govorio o
Bojoj pravednosti, vele slikovito, kako mu je iz oiju vatra sijevala, a iz
usta plamen probijao. Rijei koje je najee upotrebljavao bile su: sjekira,
vatra, pravda, srdba, krtenje, kajanje, ispovijedanje grijeha. Zanosno i
uvjerljivo je propovijedao pa ga je i Herod volio sluati. Ivan nije bio trstika
koju svaki vjetar okree kako hoe, nego hrast kojem ni najjae bure i oluje
nisu mogle nauditi. Imao je jasna naela kojima je ostao vjeran do kraja.
Nije popustio ni pred Herodom i njegovom prilenicom Herodijadom. Zato
je Isusu bio drag pa ga je pohvalio kako se takav od ene rodio nije. Svojim
propovijedanjem i pokorom, rtvom i smru, Ivan je zasluio takve pohvale.
Slika 4. Ostaci staroga kipa sv. Ivana iz poruene i novi kip iz sadanje crkve
501
I kao takav Ivan je drag i naem ovjeku. A po svojoj sudbini osobito

blizak naem vjerniku patniku. Koliki su stradali irom i diljem ovog kraja
samo zato jer nisu htjeli pogaziti svoje vjere, zanijekati svoje korijene i
odrei se kranskih naela. Ivan im je u tome bio i nadahnue i zatitnik.
Nije lako bilo othrvati se svim silnim zavoenjima i zastraivanjima. Od
Samuila, Nemanjia, sultana, etnika i partizana sve do naih dana. Odreci
se svoje vjere, svojih hrvatskih korijena, svoje kulture, svoga jezika i svoga
zaviaja; evo, ja ti obeavam svjetlu budunost protkanu mistikom istoka,
prosvijetljenou asnoga Kurana, nadgradnjom Marksove kritike religije
i anacionalnom ideologijom slavenstva. Bilo je, naalost, dosta onih koji
su nasjeli zavodljivim udicama takvih obeanja. Ali, Bogu hvala to je bilo
puno onih koji su ostali uzgor, nepokolebljivi i neustraivi kad su ideali i
vjernost u pitanju. Gdje bismo danas bili da nije bilo tih hrabrih i svjesnih
ljudi iz nae prolosti?! Kud bismo bili doli da su se nai prei klanjali svima
koji su prolazili brdovitim planinama ove zagonetne i zanimljive zemlje?!
Gledajui djecu ispred oltara razmiljao sam kako e kad odrastu
govoriti blaen je as kad su nai roditelji odluili obnoviti ovu upnu
crkvu. Blaen je as kad smo spoznali to nam znai crkva, vjera i sveti
sakramenti. Blaen je as kad smo otkrili vanost i ulogu naih oeva i
majki, kao i znaenje obitelji za na kraj i narod. Nae dananje protenje
svetom Ivanu znak je nae ljubavi prema Bojem Jaganjcu Isusu Kristu
komu je Ivan pripravljao put. Ono je i znak nae zahvalnosti na daru
Crkve koja je produeno utjelovljenje Isusa Krista. Ono je znak naega
potovanja prema svetim sakramentima ispovijedi i Euharistije, te javno
oitovanje da volimo Crkvu koja je meu nama stup i tvrava istine! Ona
je produeno Isusovo utjelovljenje! Zato je ljubimo i u nju vjerujemo! I
ponosimo se s njom.
Slika 5. (Nad)biskup elimir u druenju s djecom nakon svete mise
502
Narod koji tuje svece kranski je narod koji se ne boji ni smrti, ni

nasilja, jer vjeruje u viu Boju pravdu. Takav se narod pribraja velikoj
pobjednikoj zajednici opinstva svetih i silnog mnotva otkupljenih koji
se pred uskrslim Jaganjcem klanjaju i pjevaju u nebeskom kraljevstvu.
Vjerujui kako je svaka misna pretvorba predokus Bojega Kraljevstva i
navjetaj njegova konanog dolaska jednog dana, mi, poput sv. Ivana,
vjerujemo Jaganjcu koji oduzima grijehe svijeta. I poput brojnih Bojih
ugodnika molimo i pjevamo: Tvoju smrt, Gospodine, navijetamo. Tvoje
uskrsnue slavimo. Tvoj slavni dolazak iekujemo! Doi Gospodine
Isuse!
Zavravam s milju o inu kojega smo obavili na taj Ivandan 2009.,
s milju na novu crkvu koja e tu niknuti, i ponavljam: Isklijat e, dakle,
nova mladica iz panja Jiajeva. Bogu hvala. upna e se crkva sagraditi,
a sveti e nas Ivan na hodoae opet pozivati. Ne samo na hodoae.
On e nam i Isusa pokazivati i upirati prstom u Jaganjca Bojega koji
oduzima grijehe svijeta.
503
504
Damjan Ragu,
Rotimlja
PASTORALNO DJELOVANJE U OBNOVLJENOJ UPI

STJEPAN KRST
1. Uvod
Moje pastoralno djelovanje u upi Stjepan Krst je zapoelo od jeseni
2009. godine, od kad sam upravitelj ove upe. O vremenu prije mene pisat
e drugi, tadanji upravitelji. Budui da je na terenu ove upe slubeno samo
jedan stanovnik koji stalno ivi u upi, te dvojica koji su uglavnom stalno
u upi, iako im obitelji ive u novonastalom domu izvan upe, ne moe se
govoriti o pastorizaciji upljana nego o onima koji se nekada tu ivjeli, a sada
esto navrate u crkvu i na popaljena ognjita koja se, kako-tako obnavljaju.
U upnoj crkvi Sv. Ivana Krstitelja na Stjepan Krstu Sv. misa se slui
jednom mjeseno i to prvom nedjeljom u mjesecu u 13 sati. Takoer je uvijek
Sv. misa u ovoj crkvi drugi dan Uskrsa, te na blagdan Sv. Ivana Apostola i
evaneliste, trei dan Boia. Posebno je crkva posjeena u ova dva blagdana
kada znade doi na Sv. misu i do 250 osoba.
Patron upe, sv. Ivan Krstitelj, proslavi se svake godine vrlo sveano.
Moe se primijetiti da na taj dan doe vie misara nego na Petrovdan u
Rotimlji. Taj dan upnik, odnosno upravitelj upe, redovito ima Sv. misu i
blagoslov polja na Gornjem Brtaniku, a sveanu Sv. misu u 11 sati u upnoj
crkvi ili u hladovini ispred crkve.
Posebno je sveano bilo prole, 2013., godine kad smo imali Sv. misu
u upnoj crkvi na uonicu blagdana Sv. Ivana Krstitelja. Primijeena su prva
hodoaa pjeice iz udaljenijih mjesta i upa. Tako su neki poli iz apljine
pjeice u rane jutarnje sate da bi stigli na misu u 19 sati. Tada smo odluili
da bi bilo dobro, i za sada e tako ostati, svake godine imati i na uonicu Sv.
misu, pogotovo za one koji ne mogu sutradan doi radi radnih obveza, ali i
ljetnih vruina.
Ova upa jedino moe malo vjerski ivnuti kad bi se vie vjernika
odluilo doi na hodoae sv. Ivi te na ovo sveto mjesto koje je natopljeno
krvlju nevinih muenika, stradalih posebno u Domovinskom ratu. Poznato
je kako skoro u svim upama ima po koje mjesto ili groblje gdje se asti i
slavi ovaj veliki svetac i Boji prijatelj Isusovo pretea, ali valja priznati da
Don Damjan Ragu je roen u Aladiniima 1943. godine. Za sveenika
je zareen 1973. godine u Prenju. Kroz svoj etrdesetogodinji
sveeniki sta obnaao je mnoge crkvene dunosti, a trenutno je
upnik upe Rotimlja i upni upravitelj upe Stjepan Krst.
je ovo mjesto posebno sveto i znaajno za ovu upu, Biskupiju pa i ire. Pa

da umjesto hodoastimo sv. Ivi u Podmilaje kod Jajca, dobro bi mu se bilo
obratiti ovdje gdje je za nas blie, ali i znaajnije u novije doba.
to se tie blagoslova kua /obitelji/ svake je godine poneka kua
vikendica vie. Prole godine blagoslovili smo 27 kua /vikendica/, a ove
godine 35. Sve to daje snage i vjere da e opet nekada zaivjeti ovaj kraj i
upa, ali da ne budemo u zabludi, injenica je da nitko od njih za sada niti
ne pomilja na potpuni povratak jer uvjeti za normalan ivot ne postoje.
Narod koji je raseljen iz ove upe i iz ovog kraja voli svoju upu i svoj kraj.
Popravljaju svoja popaljena ognjita, oru svoju zemlju, sada i grade, ali
znaajniji povratak se ne nazire jo zadugo.
Primijeeno je da je manje naroda na Sv. misama prvom nedjeljom
nego u poetku. Moda su se pomalo umorili, i to vrijeme odmie gubei
nadu za potpuni povratak dre se uglavnom mjesta gdje trenutno ive i gdje e
po svoj prilici i dalje ivjeti. Valja na kraju napomenuti; da bi dalje pastoralno
djelovanje kako tako teklo, treba i dalje novanih sredstava za napredak ove
upe, crkve i okolia koja su potpuno zamrla i presta la, a bez toga svaki
napredak pa i pastoralni zamire. Nadati se boljim vremenima i ekati
2. Groblja i kapelice na podruju upe
U svim grobljima na terenu upe Sv. mise se slue najmanje dva
puta godinje, za blagdan Svih svetih i Dan mrtvih, u proljee, odnosno
ljeto za blagoslov polja te prilikom svakog sprovoda.
Sv. misa i blagoslov polja na podruju upe zapone na Donjem
Brtaniku u prvu nedjelju po Spasovu.
Slika 1. Don Damjan blagoslivlja polja i usjeve na Donjem Brtaniku (foto M. Mari)
506
D. Ragu: Pastoralno djelovanje u obnovljenoj upi Stjepan Krst
Donji Brtanik ima dva seoska groblja, starije pod urilom u koje
se pokapaju Perii, Ragui i Vukii te donje, tzv. Milisovo greblje, gdje
se pokapaju Antii, Marii, Obradovii i Paini.1 Svake godine Sv. misa
bude u drugom groblju. Tijekom Domovinskog rata oba groblja su u
potpunosti devastirana, kapelice su poruene, a svaki nadgrobni spomenik
je polomljen.
Slike 2 i 3. Devastirane grobljanske kapelice u Donjem i Gornjem groblju na Donjem

Brtaniku (foto M. Mari)
Na podruju sela ima jo nekoliko grobalja gdje su kroz prolost pokapani tamonji
katolici o kojima svjedoe nazivi tih grobalja, Maruia groblje, Basaria groblje te jo
nekoliko bezimenih za koja se ne zna tko je u njima pokopan.
1
507
508
Slike 4 5 i 6. Polomljeni nadgrobni spomenici u grobljima na Donjem Brtaniku (foto

M. Mari)
Nakon to su mjetani poeli slobodno dolaziti u svoje selo prvo to

su uinili je bila izgradnja novih kapelica, kako u jednom tako i u drugom
groblju. Za obje kapelice su nabavljena i zvona, dok ih prije rata nisu
imala. Veina spomenika je popravljena, ili su napravljeni novi, osim onih
koji nemaju bliih nasljednika ili onih koji su od njih zaboravljeni.
509
Slika 7. Biskup Ratko blagoslivlja obnovljenu kapelicu na Donjem Brtaniku 2005.

godine (foto M. Mari)
Na Gornjem Brtaniku je blagoslov polja i sv. Misa na Ivandan.

Ovo mjesto takoer ima dva groblja, jedno koje je najstarije na podruju
itave upe i drugo koje je napravljeno neposredno prije rata, ali se jo ne
koristi. Tijekom Domovinskog rata groblje nije oteeno kao to je to bilo
na Donjem Brtaniku.
510
Slika 8. Obnovljena kapelica u groblju na Gornjem Brtaniku (foto M. Mari)
Slike 9 i 10. Spomenici u groblju na Gornjem Brtaniku (foto M. Mari)
Sljedea ljetna misa u upi Stjepan Krst, kako zovu mise za blagoslov
polja je na Ljubljenici i to u nedjelju iza blagdana Sv. Ante. Postojee
groblje se zove Kruevo, a u upotrebi je od poetka 20. stoljea. Prije su
se katolici Ljubljenice pokapali u oblinje groblje Dolistovina u kojem
511
su nalazi i vei broj srednjovjekovnih steaka. Poetkom 20. stoljea, uz

pomo iseljenika iz Amerike, napravljena je kapelica u novom groblju
Kruevo, a obnovljena je nakon Domovinskog rata. Na Ljubljenici postoji
jo jedno groblje u Gornjoj Ljubljenici, u blizini vrela Ljubljen, koje nije
u upotrebi. Zove se Goluino groblje. U njega su se pokopali Golue koje
su tu ivjele krajem 18. i poetkom 19. stoljea.
Slika 11. Kapelica u groblju Kruevo na Ljubljenici
Slika 12. Spomenici u groblju na Ljubljenici
512
Sredinom ljeta, u nedjelju iza Ilindana, je blagoslov polja i Sv. misa

na groblju u Dabrici. U Dabrici postoje tri katolika groblja. Najstarije
se nalazi na starom gradu Kotunu, gdje su do najkasnije pokopani
Maslai i Marijanovii. Drugo se zove Papevo groblje ili Do, a u njega
su pokapani Previii, Papci i Paini. Ni ono vie nije u upotrebi, zadnja je
u njega pokopana ? Previi tijekom Domovinskog rata. Glavno groblje s
kapelom se zove Barite, a nalazi se izmeu zaseoka Miljanovac i Brijeg.
Kapelica je bila poruena tijekom Domovinskog rata, ali su mjetani
napravili novu.
513
Slika 13 i 14. Kapelica u groblju Barite u Dabrici 1992. i 2013. godine
Slika 15 i 16. Spomenici u Papevu groblju u Dabrici
514
Na Stjepan Krstu nije bilo ljetne mise i blagoslova polja jer je u

ljetnim mjesecima veina stanovnitva bila u planini. Veinom su slavili
blagdan Krista Kralja u studenome, premda su neki slavili Novu Godinu
(Keve) ili Nikoljdan (Kukrike). Groblje je novijega datuma, a ranije su
se pokapali u groblju na Gornjem Brtaniku. Misa u groblju je bila za
blagdan Svih Svetih, odnosno na Duni dan. Do izgradnje upne crkve
nedjeljne Sv. mise za itavu upu Stjepan krst su sluene u grobljanskoj
kapelici na Stjepan Krstu.
Slika 17. Kapelica u groblju na Stjepan Krstu
Slika 18 i 19. Spomenici u groblju na Stjepan Krstu
515
516
Mr. sc. Ante Luburi,

Mostar
MATERIJALNA OBNOVA UPE STJEPAN

KRST: IZGRADNJA NOVE UPNE CRKVE I
INFRASTRUKTURE NA PODRUJU UPE
1. Uvod
Starozavjetni Propovjednik opominje da sve ima svoje doba i svaki
posao pod nebom svoje vrijeme. Vrijeme raanja i vrijeme umiranja;
vrijeme saenja i vrijeme upanja posaenog. Vrijeme ubijanja i vrijeme
lijeenja; vrijeme ruenja i vrijeme graenja. Vrijeme plaa i vrijeme
smijeha; vrijeme tugovanja i vrijeme plesanja Vrijeme ljubljenja i
vrijeme mrnje; vrijeme rata i vrijeme mira. (Prop 3,1-12). Tako su se
doba mijenjala i kroz ivot upe Stjepan Krst. Osnovana 1974. godine
uspjeno je rasla i razvijala se kroz doba svoga raanja sve dok velika
kunja nije nastupila za tu upu. Ujutro 12. travnja 1992. godine stigla je
vijest na Biskupiju u Mostaru, koju je uputio vl. don Slavko Masla, upnik
Stjepan Krsta, da se on sa upnicima upa Stolac, Aladinii, Rotimlja i
Prenj s vjernicima nalazi u Poitelju na Neretvi, u bijegu pred artiljerijom i
tenkovima koji nadiru iz smjera Nevesinja, obanova polja preko Stjepan
Krsta, te Ljubinja, egulje i Berkovia, sve prema Dubravama i apljini.1
Poinje ratna kataklizma koja e malo koga potedjeti: ljude i ivotinje,
gradove i sela, usjeve i objekte, civilne i vjerske...
Tako je u tom ratnom bezumlju, 1993. godine, minirana i upna crkva
s kuom na Stjepan Krstu. Ratne traume i stradanja, nerijeeni i nejasni
politiki odnosi i rjeenja, kao i stavovi politikih predstavnika vlastitoga
naroda s obzirom na povratak, pa i neki crkveni glasovi, obeshrabrivala su
upljane, koji su na razliitim stranama ve nali svoje novo prebivalite,
da se vraaju na svoja rodna ognjita i imanja.
1
Za pravedan mir, Biskupski ordinarijat Mostar u ratnoj drami 1990.-1994., Mostar,
1995., str. 154.
Ante Luburi je roen u Studencima 1955. godine. Za sveenika je

zareen 1980. godine, nakon ega je obavljao mnoge crkvene dunosti.
Uz ostale obnaa dunost kancelara Mostarsko-duvanjske biskupije
i upnika upe Nevesinje. Materijalno i duhovno je obnovio nekoliko
hercegovakih upa u Republici Srpskoj. Postigao je licencijat iz
Crkvenog prava na Papinskom lateranskom sveuilitu u Rimu.
2. Crkveni objekti
Potkraj 2007. godine pokazala se mogunost da se uini akcija barem
raiavanja sruene upne crkve sv. Ivana Krstitelja na Stjepan Krstu, i
tako ukloni sablasna ruevina, kako za one koji su to zlodjelo uinili tako
i za one kojima pripada. Tako je za ostvarenje projekta ponovne izgradnje
upne crkve i kue na Stjepan Krstu msgr. Ratko Peri, mostarski biskup
i trebinjski apostolski upravitelj, dekretalno imenovao upnika i dekana
trebinjskoga don Antu Luburia,2 koji je istodobno bio i upravitelj upe
Nevesinje, gdje je ve zapoeta obnova upne kue i ponovna izgradnja u
istom ratu poruene upne crkve. Imenovani je u ostvarenje ovoga zadatka,
bez obzira na uenje nekih, pa i duhovnih osoba, poao s dekretom u
depu i vjerom u blagoslov Boji!
Istog mjeseca novi je voditelj radova uputio pismo na ruke gosp.
Ranka Luia, naelnika opine Berkovii, u vezi s raiavanjem ruevina
katolike upne crkve na Stjepan Krstu, kojim moli da mjerodavni ured
Opine Berkovii izda potrebne dozvole i upute za obavljanje planiranih
i potrebnih radnji.3
Opinska administrativna sluba opine Berkovii poslala je 21.
04. 2008. povjereniku radova obavijest, br. 03-036-2/08, u kojoj stoji da
za obnovu Crkvenog objekta u naselju epan Krst koji je izgraen na
osnovu rjeenja UP/I. Broj: 03/II 361 5/1 od 20. marta 1975. godine
niste obavezni pribavljati novo odobrenje za izgradnju objekta ali ste
duni obnovu izvriti na temeljima i u gabaritima starog objekta prema
tehnikoj dokumentaciji na osnovu koje je izdato navedeno odobrenje za
izgradnju.4
Arhiv BOM, br. 146/2008., od 4. veljae 2008.

Arhiv BOM, br. 236/2008., od 18. veljae 2008.
4
Arhiv upe Stjepana Krst, fasc. br. I.
2
3
518
A. Luburi: Materijalna obnova upe Stjepan Krst:...
Slika 1. Obavjetenje Opine Berkovii o odobrenju za gradnju nove crkve (izvor:

Arhiv upe Stjepana Krst, fasc. br. I.)
Uobliavanje projektnog zadatka i dva idejna rjeenja dali su Mario

Vlahi iz apljine i Josip Ragu s Borievine.
519
Slika 2 i 3. Dva idejna rjeenja nove crkve
Konaan je projekt, prema usvojenu idejnom rjeenju uobliilo

i izvedbenu dokumentaciju, izradilo Poduzee za projektiranje,
konzalting i inenjering HABITAT Mostar, pod vodstvom gosp. Dine
Prae. Autor ga predstavlja ovako: Idejno rjeenje upne crkve i kue
u upi Stjepan Krst nastalo je ponajprije kao izraz potrebe upljana i
upnika za povratkom u svoj kraj. Po svemu za selo Stjepan Krst upna
crkva predstavlja centar crkvenoga ivota i neizmjeran osjeaj topline
rodnoga kraja. Ona je i osjeaj sigurnosti u poremeenim drutvenim
odnosima. Projektno je rjeenje oblikovano na postojeim i zadanim
temeljima i u gabaritima prethodne poruene crkve to je po svemu
znaajno ogranienje kod projektiranja. Lokacija je potpuno definirana
prethodnom pozicijom, ali je obnova otvorila dileme visine, pozicije
i preglednosti zvonika i njegove kompozicije u kontekstu okolinih
uvjeta. Izabrana je visina koja gradira zvonik s pozicijom u geometriji
objekta i reminiscencijom na uobiajene zvonike na preslicu, te poseban
aspekt je njegova usmjerenost na horizont prilaznih cesta. Kompozicija
objekta s obzirom na sloenost zahtjeva koncipirana je na nekoliko
elemenata:
1. Objekt je klasina brodna crkva s pomonim objektima za
bogosluje, upni ured, vjeronaunu dvoranu i upnikov stan s garaom.
Objekti su kompozicijski sloeni to daje prednost osnovne funkcije.
2. Zvonik je naglaeni element koji simbolizira jedra nove Arke
520
novoga tisuljea kojim crkva okuplja u nadi pobjede nad zlom i daje
novu dimenziju povratku.
3. Na jarbolu je raspeti Krist koji govori da nakon nevolje i tjeskoba
dolazi Kristovo spasenje.
Slika 4. Konano rjeenja izgleda crkve
Opinska uprava na elu s gosp. Rankom Luiem, tadanjim

naelnikom u Berkoviima, na ijem podruju se sada nalazi ova upa,
pokazala je veliku otvorenost i spremnost u rjeavanju svih administrativnih
pitanja u njezinoj kompetenciji.
Srca dobrih ljudi odgovorila su i dala potrebnu pomo da se ruevina
itavog crkvenog objekta poisti i pripravi mjesto za novu gradnju. Tako je
odmah prva u pomo priskoila Opina Ravno, na elu s gosp. Andrijom
imunoviem, naelnikom. Oni koji su najvie osjetili muke stradanja
omoguili su da se u raiavanje ukljui poduzee Putovi - Grude sa
svojom mehanizacijom, koji su udrueno obavili posao uz nau obvezu da
radnike krijepimo hranom i piem!
Nakon to su obavljeni radovi raiavanja ruevine i uobliavanja
temelja i temeljne ploe, 24. lipnja 2009. obavljen je sveani blagoslov
temeljnoga kamena i gradilita upne crkve na Stjepan Krstu. Blagoslov
je, po zamolbi mjesnoga biskupa Ratka, obavio mons. elimir Pulji,
biskup dubrovaki, rodom iz Kamene susjedne upe blagajske.
521
Slika 5. Biskup elimir Pulji i voditelj izgradnje crkve don Ante Luburi blagoslivlju
kamen temeljac nove crkve
Da bi se ostvario prihvaeni projekt, trebalo je namaknuti sredstva.

Molbe za potporu upuivane su na mnoge adrese:
Svaki ovaj zahtjev trebalo je temeljito pripremiti, dokumentirati,

tekstualno opisati, poslati i na zamoljenu dobrohotnost ekati! U itavu ovom
nastojanju i borbi za ostvarenje projekta nekim se udom pojavila jedna
gospoa iz Njemake: Eva Popp! Ga Eva dugogodinja je posjetiteljica
upe Meugorje, koja u program godinjega dolaska ukljuuje i posjet
siromanima, posebno izbjeglikim obiteljima u naseljima u apljini,
Domanoviima, Hodovu, pomaui ih hranom i graevinskim materijalom.
Za obavljanje ovih karitativnih poslova gospoi Evi pomae krug prijatelja
522
s kojima je u redovitoj godinjoj pisanoj komunikaciji. Na taj nain

predstavlja svomu krugu prijatelja potrebe koje od ljudi primi i izvjeuje
o uinjenim akcijama. Tako ju je jednom prigodom u oujku 2009. godine
dok je, u pratnji Ivana Ivankovia iz Meugorja, bila u pohodu izbjeglikom
naselju na Hodovu, gosp. Vjeko Proleta pitao bi li ona bila u mogunosti i
ujedno spremna pomoi ponovnu izgradnju upne crkve na Stjepan Krstu.
Tim pitanjem, pie ga Eva, bila sam pogoena kao munjom s neba, i
samo sam odgovorila: O tom moram pitati sv. Josipa! Sljedei je dan,
pie ga Eva, na svetkovinu Sv. Josipa, 19. oujka, rekla Ivanu [Ivankoviu]
da je zbog pitanja o pomoi za obnovu crkve dobro uznemirena. Ne moe
nita obeati, ali bi svakako eljela vidjeti gdje je ta crkva bila. I tako je
bio dogovoren termin s Vjekom Proletom. On nas je uzeo u svoje auto i
poeli smo se peti uzbrdo. Vozili smo se pokraj razorenih kua do 800 m
nadmorske visine dok nismo nali temelje crkve. Ostatci ruevina ve su
bili uklonjeni, samo je jo jedan bijeli kri podsjeao na nekadanju crkvu.
Upitala je: Gdje su ljudi, gdje je upnik? I poli smo naprijed dalje, dok
nismo doli u jedno razrueno naselje. Nali smo jedan brani par; ivjeli
su u nezamislivo siromanu stanju. Bila je to dvorana bez ulaza i vrata, s
vatrom na ognjitu to im je bilo kao kuhinja, a od toga jedna prostorija
s dva kreveta i pe za grijanje, bila je spavaonica. Malo dalje nalazila se
tala s dvije krave i dva teleta. Bila je okirana, a i Ivan s njom, pie Eva.
Njezino pitanje u ovoj dramatinoj situaciji bilo je: Zar ne bi trebalo
najprije pomoi ljudima, prije nego mislimo na ponovnu izgradnju crkve?
Da, tako mislite vi, Nijemci, ali kod nas je Bog na prvom mjestu, odgovorio
joj je Ivan, biljei Eva. U tim mislima vratili smo se natrag. Ivan je bio malo
neraspoloen to im se za ovaj pohod Stjepan Krstu nije pridruio i don Ante
Luburi iz Mostara, zaduen za ponovnu izgradnju ovoga upnog objekta.
Nekoliko dana poslije povjerenik za gradnju pohodio ih je u Meugorju.
To bijae 24. oujka 2009., na njezin 75. roendan. Njezino prvo pitanje
bilo je: elite li vi doista crkvu ponovno graditi? Njegov je odgovor bio:
Svakako! Predstavio je sve projektne nacrte i druge dokumente. Na kraju
toga razgovora i susreta ona je mogla samo rei da nita ne moe obeati, i
da se preporuuje u molitve po zagovoru sv. Josipa. Svima kojima je toga
dana o tom susretu i razgovoru priala pozivali su je da ima povjerenja u
Boju providnost koja sve rjeava. S tim ohrabrenjima vratila se kui.
Po obiaju, po povratku kui pisala je pisma prijateljima, ali ovaj put
molei ih za njihove molitve Bogu. Tako za Uskrs primi telefonski poziv
iz Erfurta. Jedna osoba potvrdila joj je da se molila za njezine potrebe i
nakane: Gospodine, eli li da pomaemo samo siromasima? Ili Ti, Boe,
eli da pomaemo i siromahe i gradnju crkve? I kao munja neto ju je
radosno proelo i domalo prima novi telefonski poziv u kojem joj jedna
osoba priopuje: Eva, kod nas e sljedee godine crkva biti sruena i
nova graena. Ima na raspolaganju crkvene klupe. Morala sam se srdano
523
nasmijati i rei: sad ima crkvene klupe, ali nema zidova...! Od drutva
Werke statt Worte (Djela umjesto rijei) obeano joj je da e se klupe,
oltar i male orguljice prevesti u Hercegovinu.
I tako se njezin ivot promijenio, a gradnja crkve na Stjepan Krstu,
uz intenzivnu molitvu, posebno u ast sv. Josipu, pisanje mnogih pisama,
mnogi telefonski razgovori, posebno sa sveenikom u Mostaru, priraslo joj
je srcu. U svemu ovome ona vidi Boji blagoslov i njegov DA za zadau
koju joj je povjerio. Tako je za njegovu crkvu kao i za njegove siromahe
postala prosjakinjom, pie ga Eva u svojim pismima i biljekama koje se
nalaze u mostarskom arhivu, a odnose se na Stjepan Krst.
U jednom pismu oko Bogojavljenja 2012. nalazi se i ova biljeka:
Vjerujem, don Ante, da ste iz naih telefonskih razgovora mogli doznati
kako je ova akcija za mene bila teka, posebno ona razdoblja iekivanja
od slanja pisama prijateljima. Ovaj put moje iekivanje trajalo je etiri
tjedna, dok nije doao prvi odgovor, a nakon toga punom parom. Rekla
sam Vam da sam opet morala proi kroz mranu dolinu. I opet mi je na
pomo bila molitva, moja molitva, molitva sv. Josipu, da i svakako moj
telefonski razgovor s Vama. Juer primih jedno otvoreno pismo (nije bilo
zalijepljeno) i unutra kartica s 20,- od nekog anonimnog darovatelja iz
Fulde. U unutranjosti preklopnice otiskan 4. redak 23 psalma: Pa da mi
je i dolinom smrti proi, zla se ne bojim jer si Ti sa mnom.... Ovo me je
tako snano potreslo, da sam ovo doivjela kao Boji odgovor na moju
unutarnju patnju iekivanja. Moram doista priznati da mi Gospodin od
vremena do vremena daruje ovakve svijetle trenutke.
524
Slike 5-7. Dobroiniteljica Eva Popp s graditeljem don Antanom, ispred nove crkve
te sa prijateljima iz Njemake na Stjepan Krstu (foto don Ante Luburi)
525
3. Gradnja objekta
to se tie naega upnog objekta na Stjepan Krstu, nakon
vietjednoga raiavanja ruevine, koje je zapoeto prvih dana lipnja
2009. godine prema odobrenu projektu, ukazala se povrina s 532 m2. U
ostvarenju projekta uinjeni su sljedei radovi:
526
Slika 9. Biskupi i upni upravitelj u obilasku gradnje crkve mons. elimir Pulji,
mons. Ratko Peri i don Damjan Ragu (foto don Ante Luburi)
527
Radovi su izvoeni u ovim vremenskim razdobljima:

- u 2009. godini: 6., 7., 8., 9. i 11. mjesec - podrum i podna ploa.
- u 2010. godini: 4., 5., 6., 7., 8 i 9. mjesec - zidarski i krovopokrivaki
radovi.
- u 2011. godini: 4., 5., 6. mjesec - uraen oltar, ali nije bio uraen
pod u crkvi.
- u istoj godini: 7., 8., 9., 10. i 11. mjesec - izvoeni radovi u
prostorijama podruma i stubite podruma,
- razvod elektro instalacija u podrumu,
- postavljanje vrata od crne bravarije u podrumu,
- izrada atrnje i punjenje vodom,
- izrada trotoara oko crkve i kue i postavljanje ivinjaka,
- izrada prostorija u zvoniku,
- zidanje dimnjaka za centralno grijanje,
- postavljanje knaufa na katu, u apartmanima,
- postavljanje laminata na katu,
- postavljanje keramike u sakristiji,
- 29. i 30. 10. 2011. postavljen namjetaj + postavljanje grilja na
otvore.
- u 2013. godini: 3., 4. i 5. mjesec zavrni radovi.
Radovi na ponovnoj izgradnji ratom poruene upne crkve i kue
na Stjepan Krstu u rano ljeto 2011. privoeni su kraju. Tako je vl. don
Damjan Ragu, kao upravitelj upe, u lipnju uputio molbu biskupu
Ratku, br. 9/2011., da biste Vi, ili sveenik kojega Vi odredite, na
upnu svetkovinu Roenja sv. Ivana Krstitelja 24. lipnja 2011., obavili
blagoslov crkve. Iako e i nakon blagoslova biti jo nekih preostalih radova
na potpunom dovrenju crkve, to nee biti smetnja da se u novosagraenoj
i blagoslovljenoj crkvi okuplja rasprena upna vjernika zajednica na
ea nedjeljna misna slavlja.5
Istog je dana vl. don Damjan biskupu Ratku uputio molbu, br.
10/2011., da se odobri blagoslov i postavljanje novog kipa sv. Ivana
Krstitelja u novosagraenu crkvu. U molbi don Damjan pie: Dobrotom
plemenitih ljudi, prijatelja i dobroinitelja ove upe i crkve, predvoenih
gospoom Evom Popp iz Njemake, primili smo jedan prekrasan
kip sv. Ivana Krstitelja izraen od drveta u jedinstvenom unikatnom
rezbarijskom radu. Kip je ve prije nekoliko mjeseci stigao u Mostar.
Bilo bi prikladno i hvalevrijedno da se u prigodi predstojeega blagoslova
novosagraene upne crkve sv. Ivana Krstitelja na Stjepan Krstu, u crkvu
5
528
Arhiv BOM, br. 652/2011., od 15. lipnja 2011.
postavi i blagoslovi, zajedno s crkvom, i ovaj kip i tako dadne vjernicima

na aenje. Nadam se da ete za to zaduiti svoga ovlatenika koji e
blagosloviti upnu crkvu na svetkovinu sv. Ivana Krstitelja, 24. lipnja.6
Slika 9. Kip sv. Ivana Krstitelja dar gospoe Eve Popp
Na ove don Damjanove molbe biskup je Ratko 17. lipnja 2011.

odgovorio: Veleasni don Damjane! Na Tvoj dopis od 15. lipnja ove
godine kojim, kao upni administrator upe Stjepan Krst u Trebinjskomrkanskoj biskupiji, moli da se blagoslovi novopodignuta upna crkva
6
Arhiv BOM, br. 653/2011., od 15. lipnja 2011.
529
u istome mjestu, ovim Ti javljam da sam ovlastio generalnoga vikara

msgr. Sreka Majia da to uini, prema liturgijskim normama, na sljedeu
svetkovinu sv. Ivana Krstitelja, kojemu je posveena i upa i crkva.
Jednako sam tako, odgovarajui na Tvoju molbu od istoga dana, ovlastio
spomenutoga Generalnog vikara da tom prigodom blagoslovi novi kip
sv. Ivana Krstitelja, dar nekih njemakih katolika, na elu s gospoom
Evom Popp. Budui da sam toga dana na posveti upne crkve u Rakitnu,
ovim Te molim da prenese moj pozdravni blagoslov svim sveenicima
i vjernicima, sudionicima toga slavlja, kao i moju zahvalu svima koji su
sudjelovali, darom i radom, u podizanju te upne crkve.7
Slika 10. Blagoslov crkve na Ivandan 2011. godine (foto don Ante Luburi)
Ovdje bi trebalo navesti imena darovatelja za obnovu crkve i kue

na Stjepan Krstu. Bio bi to popis od vie desetaka stranica. Neka mi
bude doputeno ovdje spomenuti obitelj Ante Puljia-Vidia, rodom s
Brtanika, koji sa svojom enom Marom ivi u Chicagu, a za obnovu
upne crkve i kue dao jai prilog, na emu se povjerenik radova, 30.
lipnja 2010. zahvalio sljedeim pismom:
Potovani Ante i Mare,
na dan upske svetkovine IVANDANA na Stjepan Krstu, 24. ovoga
mjeseca, uruili ste mi velianstveni dar u iznosu od 10.000,-$USD (ek) za
ponovnu izgradnju u ratu poruene upske crkve i kue u upi Stjepan Krst.
Vi rekoste da bismo Va dar prvotno namijenili za izradu klupa
za crkvu. Upravo je u tijeku priprema transporta i dopreme crkvenog
7
530
Arhiv BOM, br. 656/2011.
inventara iz jedne crkve u Njemakoj, koji e se upotrijebiti za opremanje

upske crkve na Stjepan Krstu, dakle i crkvenih klupa, koje su u vrlo dobrom
stanju, pa drim da sam mogao biti slobodan predloiti Vam upotrebu
Vae donacije u druge, trajnije i vrjednije svrhe, s ime ste se Vi naelno
sloili, kao npr. izradu oltarne slike-mozaika (nacrt te slike Vam stavljam
u prilogu), ili nabavku zvon, ili izradu otvora na objektu, to e trajno
podsjeati na Vau obitelj i dobroinstvo. Svi su ovi projekti upravo u
pripremi narudbe, kako bismo ih paralelno s izgradnjom crkve ostvarili.
Vaa e donacija, u svakom sluaju, pomoi u ostvarenju ovoga
zapoetog projekata, koji e ponovno po zagovoru sv. Ivana Krstitelja,
ako Bog da, biti na uporabu ljudima, a dobrom Bogu na ast i slavu.
Zahvaljujui Vam za Va dar i potporu, elim i od Bog molim, po
zagovoru sv. Ivana Krstitelja, Vama i itavoj Vaoj obitelji blagoslovljen
ivot i rad.
U nadi da ete i u budue misliti i podupirati ovu crkvu i upu, s
potovanjem Vas pozdravlja
don Ante Luburi, voditelj izgradnje upske crkve na Stjepan
Krstu8
Crkva upe Stjepan Krst gotovo je posve zavrena. Jo treba urediti
i dovriti neke detalje. I postaviti zvono ili zvona! Kada se, ako Bog
da jednoga dana postave zvona, koja e Boga slaviti, ljude na molitvu
pozivati, munje i gromove razgoniti i mrtve oplakivati, i iji e se zvuk
sve do Dubrava razlijegati, ona e zablistati u svoj svojoj ljepoti. Poznata
ljevaonica zvona Grassmayr, utemeljena davne 1599. godine, preko
svoga zastupstva u Novom Marofu, firme Elektro-Bosilj, predloila je za
upnu crkvu sv. Ivana Krstitelja na Stjepan Krstu izradu dva elektrificirana
zvona. Tada dana ponuda za lijevanje zvona i njihovu montau vie ne
vrijedi, ali ovdje donosimo neke podatke o zvonima:
1. teine 450 kg, promjera 905mm, ton a/1,
2. teine 255 kg, promjera 745mm, ton cis-des/2.
Nadamo se da e se i ovaj projekt i potreba jednoga dana ostvariti.
4. Obnova obiteljskih objekata i imovine upljana
Istovremeno s radovima na izgradnji upnih objekata kod
mjerodavnih dravnih institucija, u mnogim susretima i razgovorima
preporuivani su, i usmeno i napismeno, zahtjevi upljana-vjernika
izbjeglica s podruja upe Stjepan Krst da ih se pomogne u obnovi ratom
poruenih kua. Jedini povratnik na poetku ponovne obnove i izgradnje
upnih objekata u upi Stjepan Krst bio je Ante Pulji na Gornjem
8
Arhiv upe Stjepan Krst, fasc. br. I.

531
Brtaniku. Njegov je opstanak kao povratnika snano podravala i ga

Eva Popp sa svojim krugom prijatelja.
4.1. Elektrifikacija
Da bi se na podruju upe pokrenuo kakav-takav redovit i normalan
ivot povratnicima je, izmeu ostalih potreba, valjalo osigurati elektrinu
energiju, bez koje je ivot nezamisliv. Tako je u prigodi pohoda Trebinju,
7. oujka 2008. gosp. Davoru ordau, ondanjem potpredsjedniku RS
don Ante predana sljedea predstavka:
Potovani gospodine orda,
hvala Vam za dananji pohod upi Roenja B. D. Marije
Katedrala Trebinje, kojoj sam upnikom ve punih 10 godina. Uza sve
probleme i potekoe, koje su se pojavljivale u ovom proteklom vremenu,
bilo je radosnih i lijepih trenutaka i dogaaja. Za sve to Bogu zahvaljujem!
Slobodan sam u prilogu Vama za Vau informaciju jer je
planirano vrijeme za Va boravak u upi kratko, staviti nekoliko tekstova
vezanih za ovu upu iz prolosti i sadanjosti.
...
No, posebno bih Vas zamolio da preporuite izgradnju elektromree na podruju upe Stjepan Krst kod Stoca, sada podruje Opine
Berkovii:
Elektrifikacija podruja Stjepan Krst - Opina Berkovii
UPA STJEPAN KRST, do rata 1991 1996. brojila je oko 100
katolikih domainstava u kojima je ivjelo oko 700 eljadi u sljedeim
naseljima:
1. Borievina - 5 katolikih domainstava
2. Dabrica - 17 kat. domainstava
3. Donji Brtanik - 17 kat. domainstava
4. Gornji Brtanik - 16 kat. domainstava
5. Ljubljenica - 16 kat. domainstava
6. Stjepan Krst - 29 kat. domainstava.9
U ovom ratu svi su Hrvati-katolici izbjegli, a njihove kue i imovina
unitena. Potpuno unitenje doivjela je i upna crkva, koja i danas stoji kao
jedna runa ratna slika, ivo podsjeajui na ratna dogaanja i strahote.
U poratnim godinama teko se itko odluivao na povratak u rodna sela.
Poticanjem crkvenih osoba ipak se pokuavalo barem pohaati groblja
Prema kazivanju don Slavka Maslaa, prvoga upnika upe Stjepan Krst, 4. oujka
2008., podatke pribiljeio don A. L.
9
532
svojih pokojnika i popravak grobljanskih kapelica.

U posljednje vrijeme protjerani Hrvati ipak sve vie i vie nastoje
oko obnove ivota na vlastitom ognjitu u gore spomenutim selima. Tako je
i mene zapalo odredbom biskupa Ratka Peria, apostolskog upravitelja
Trebinjske biskupije, od 4. veljae 2008., da organiziram i u narednom
vremenu obavim raiavanje ruevina upne crkve. U samom poetku
naiao sam na dobar prijem i potporu kako lokalne vlasti u Berkoviima,
tako i gosp. Jove Turanjanina, sekretara za vjere u Vladi RS. Nadam se da
njihova i konkretna pomo nee izostati.
Ipak, crkvu kao zgradu, gradili su jo od 1975. godine ivi ljudi koji
su iva Crkva, pa e tako biti - uz Boju pomo - i sada u ovom poslu koji
je pred nama. Ovaj posao je vrlo zahtjevan i teak.
Prigodom moga pohoda podruju upe, 3. oujka 2008., uvjerio
sam se da je na ovom podruju ve obnovljena visoko-naponska mrea,
ali u najveem dijelu nije obnovljena nisko-naponska mrea do prijanjih
obiteljskih kua koje su sada ruevine.
Obnova te mree omoguila bi i laku i bru obnovu obiteljskih
kua, za to su mjetani ivo zainteresirani.
Isto tako bila bi mi potrebna elektrina energija i na crkvenoj
lokaciji, kako bih mogao upotrebljavati tehniku potrebnu u izvoenju
radova: npr. pilanje armaturne mree koja spaja minirane komade
betonskih stupova i ploa
Zato Vas molim, gospodine Potpredsjednie RS, da svojom slubom
zatraite i potaknete odgovorne u elektro-sustavu RS, da izvre obnovu
ratom poruene niskonaponske-lokalne elektro mree po naprijed
spomenutim naseljima i domainstvima. To e doista biti velika pomo i
poticaj povratku raseljenih obitelji na ove prostore.
Isto se tako nadam da e, i po Vaoj preporuci, to prije biti dovedena
el. energija na parcelu poruene upne kue i crkve na Stjepan Krstu.
Duan sam Vas informirati da je Elektro-Hercegovina na moje
dosadanje dvije molbe, tj. za elektrifikaciju sela Seljani u Opini i upi
Nevesinje, kao i ubrzanje elektrifikacije naselja egulja pokazala veliko
razumijevanje i spremnost da se u ta sela u razumnom vremenu razvela
elektro-mrea, i da e uskoro biti i putena elektrina energija, na emu
sam doista zahvalan.
Uinimo sada neto zajedniki za Stjepan Krst, kako za
raiavanje ruevina upne crkve tako i za obnovu ratom poruene
elektro-mree.
Neka Vas u Vaem ivotu i radu prati zagovor i zatita sv. Mihovila
zatitnika starodrevne Trebinjske biskupije.
S osobitim potovanjem, zahvalni
don Ante Luburi, upnik i dekan trebinjski.10
10
533
Dana 10. oujka 2009. organiziran je u Hodovu susret s gosp.

ordaom, potpredsjednikom RS, i gosp. Marinom, zamjenikom ministra
za ljudska prava i izbjeglice BiH na temu Podruje UPE STJEPAN Krst
u Trebinjsko-mrkanskoj biskupiji. Tom prigodom ponovno su oba
dunosnika naega naroda u tijelima vlasti kako u RS tako i na dravnoj
BiH razini upoznati sa stanjem potreba povratnika na podruje upe
Stjepan Krst sljedeom PROMEMORIJOM:
upa Stjepan Krst:
do rata 1991. brojila je oko 100 katolikih domainstava u kojima
je ivjelo oko 500 eljadi u sljedeim naseljima:
1. Borievina 5 katolikih domainstava
2. Dabrica 17 kat. domainstava
3. Donji Brtanik 17 kat. domainstava
4. Gornji Brtanik - 16 kat. domainstava
5. Ljubljenica 16 kat. domainstava
6. Stjepan Krst 29 kat. domainstava
U ovom ratu svi su Hrvati-katolici izbjegli, a njihove kue i imovina
unitena. Potpuno unitenje doivjela je i upna crkva, koja je do nedavno
stajala kao runa ratna slika, ivo podsjeajui na ratna dogaanja i
strahote. U poratnim godinama teko se itko odluivao na povratak u
rodna sela. Poticanjem crkvenih osoba ipak se pokuavalo barem pohaati
groblja svojih pokojnika i popravak grobljanskih kapelica.
U posljednje vrijeme protjerani Hrvati ipak sve vie i vie nastoje skromnim vlastitim sredstvima - oko obnove ivota na vlastitom ognjitu u
gore spomenutim selima. Samo je nekoliko kua obnovljeno.
Tako je i mene zapalo odredbom biskupa Ratka Peria, apostolskog
upravitelja Trebinjske biskupije, od 4. veljae 2008., da organiziram
raiavanje ruevina upne crkve, to je prole godine zavreno. Tu se
stalo. Nedavno je Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH odobrilo
pomo od 25.000,-KM. Sekretarijat za vjere Vlade RS do sada je za
ponovnu izgradnju crkve odobrio 11.000,-KM
Prigodom mojih pohoda podruju upe, uvjerio sam se da je na ovom
podruju djelomino ve obnovljena visoko-naponska mrea, ali u najveem
dijelu, posebno prema prijanjim hrvatskim-katolikim kuama, koje su sada
ruevine, nije obnovljena nisko-naponska mrea. Za bilo kakav povratak i
obnovu na ovom podruju nuna je hitna izgradnja elektro-mree.
Obnova te mree omoguila bi i laku i bru obnovu obiteljskih
kua, za to su mjetani ivo zainteresirani.
Isto tako bila bi mi potrebna elektrina energija i na crkvenoj
lokaciji, kako bi se mogla upotrebljavati graevinska tehnika potrebna
u izvoenju planiranih radova
Nigdje projekata za odrivi povratak. I s tim projektima teko e ii
534
i povratak i obnova i sveukupni ivot naroda i ovih krajeva.

don Ante Luburi, upravitelj upe Nevesinje.11
U svojim susretima s gosp. Rankom Luiem, naelnikom Opine
Berkovii, i voenim razgovorima kako doi do konkretnih rjeenja
razliitih problema u tom poratnom vremenu, pa i u ponovnoj elektrifikaciji
podruja upe Stjepan Krst, dogovoreno je da se uputi sljedea zajednika
preporuka i molba:
OPINA BERKOVII, zastupana po Ranku Luiu, naelniku Opine, i
UPA SV. IVANA KRSTITELJA STJEPAN KRST, zastupana po don
Anti Luburiu, kancelaru Biskupskog ordinarijata u Mostaru, dekanu
trebinjskom, upniku trebinjskom i nevesinjskom, sa svog susreta u
Berkoviima, 2. IV. 2009. godine
upuuju
MINISTARSTVU ZA LJUDSKA PRAVA I IZBJEGLICE BiH
n.r. gosp. SAFETA HALILOVIA, ministra i
n.r. gosp. SLAVKA MARINA, zamjenika ministra
Trg Bosne i Hercegovine, 1 u S a r a j e v u
preporuku i molbu
za uvrtavanje u programe financiranja elektrifikacije naselja na
podruju upe Stjepan Krst u Opini Berkovii. Ovo podruje odnosi
se na naselja Stjepan Krst, Donji i Gornji Brtanik i Ljubljenica. Na
navedenom podruju u toku ratnih djelovanja veim dijelom je dolo do
unitavanja visoko-naponske i nisko-naponske mree i trafo-stanica. Kako
je izgradnja infrastrukturnih objekata preduvjet za povratak prognanike
populacije neophodno je izvriti elektrifikaciju odnosno rekonstrukciju
stare mree kako bi se stvorili uvjeti za odriv povratak.
Ranko Lui, naelnik Opine, v.r.
don Ante Luburi, kancelar

Biskupskog ordinarijata u Mostaru, v.r.12
Ubrzo nakon toga susreta, 21. travnja 2009., povjerenik za radove
ponovno se pismom obratio gosp. Slavku Marinu, zamjeniku ministra za
ljudska prava i izbjeglice BiH, iznosei mu pitanje Elektrifikacije podruja
upe Stjepan Krst:
Gospodine Marin,
ve je od strane Opine Berkovii tom Ministarstvu predstavljena
11
12

535
potreba elektrifikacije na podruju Stjepan Krsta.

Ja ne bih elio ulaziti u ocjenu predstavljenog projekta.
Na temelju naih razgovora i susreta u Mostaru (zgrada Biskupije) te
na samom terenu upe Stjepan Krst i razgovora s predstavnicima raseljenih
upljana, te dogovora o izradi jednog prijedloga rjeenja elektrifikacije, to
smo sa samim mjetanima i osobama od struke s toga podruja, napravili
jedno projektno rjeenje za elektrifikaciju naselja u upi Stjepan Krst. Ovo
bi rjeenje zadovoljilo potrebe i pokrilo podruje najavljenog povratka
obitelji.
Originalno zajedniko pismo, koje sam potpisao s gosp. Luiem,
naelnikom Opine Berkovii, a kojim zajedniki preporuujemo i molimo
da se prihvati projekt financiranja elektrifikacije ovih naselja, trebalo je
biti dostavljeno tom Ministarstvu od strane njegova ureda. Uz projektno
rjeenje stavljam Vam kopiju toga naeg zajednikog pisma u prilogu.
Nadam se da ete ovaj, kao i druge molbe koje su Vam predstavljene,
prihvatiti i narodu radost uiniti.
Ve Vam sada na svemu zahvaljujem i s potovanjem pozdravlja
don Ante Luburi, kancelar ekonom biskupije13
Budui da uz navedeno pismo nije bila dostavljena cjelovita
dokumentacija, to je izvreno 28. travnja 2009. pismom u kojem je gosp.
Slavku Marinu u vezi Elektrifikacijom podruja UPE STJEPAN KRST
napisano sljedee:
Gospodine Marin,
pismom od 21. travnja o.g. dostavio sam Vam prijedlog rjeenja
elektrifikacije podruja upe Stjepan Krst, to bi bilo vrlo vano dati u
realizaciju radi povratnike populacije, koja ne moe ostvariti odrivi
povratak bez ovoga bitnog infrastrukturnog projekta. Prijedlozima
rjeenja ovih projekata nedostajali su predrauni, koje Vam uz ovo pismo
dostavljamo. Po selima upe Stjepan Krst to izgleda ovako:
- naselje STJEPAN KRST 137.009,50 KM
- naselje DONJI BRTANIK 84.494,00 KM
- naselje GORNJI BRTANIK 34.273,00 KM
Ukupno 255.776,50 KM
U nadi skoroga pozitivnog rjeenja molbi ve Vam sada na svemu
zahvaljuje i s potovanjem pozdravlja
don Ante Luburi, kancelar ekonom biskupije.14
Na sve ove inicijative i akcije u vezi s elektrifikacijom stigao je
odgovor Ministarstva industrije, energetike i rudarstva Vlade RS, potpisan
13
14
536

od dr. Ljube Glamoia, pomonika ministra, u vezi s elektrifikacijom

podruja upe Stjepan Krst u opini Berkovii, koji donosimo u poglavlju
Dokumenti.15
U istoj godini, 24. XI. 2009. upuena je molba organizaciji Handicap
International, Kancelariji u Mostaru, kojom se traila pomo za projekt
vodozahvatne buotine na podruju Stjepan Krsta:
Potovani,
UPA STJEPAN KRST, obraa se cijenjenom Naslovu molei da uzme
u razmatranje na razvojni program i projekt, koji elimo ostvariti na
podruju upe Stjepan Krst, a koji Vam u prilogu dostavljamo.
upa se sastoji od vie sela, iji su stanovnici prolim ratom
raseljeni, a postoji velika elja i namjera za povratkom.
U cilju omoguavanja odriva povratka eljeli bismo na imovini
upe Stjepan Krst izvriti vodozahvatnu buotinu s ulaznom graevinom,
koja bi sluila i za potrebe puanstva u tim naseljima.
Cijenei da je voda znaajan element za odriv povratak i opstanak
stanovnitva u tom kraju, odluili smo se na ovaj program.
U prilogu Vam dostavljamo:
1. ZK. i K. izvode kao dokaz vlasnitva nekretnina
2. Trokovnik radova realizacije projekta (Projekt kaptane
graevine uraen.)
3. Elaborat o stanju voda u irem podruju zone, izraen od prof.
dr. Pere Marijanovia (iz sela Ljuca-Hodovo)
4. Dokument o deminiranom podruju, izdan od N&N Iva d.o.o.
Oraje.
don Ante Luburi.16
Isto tako 9. lipnja 2011., pismom br., 74/2011. gosp. Davoru
ordau, ministru za izbjeglice i raseljena lica u Vladi RS, preporuena je
elektrifikacija naselja Kamena-Borievina u Opini Istoni Mostar:
Gospodine Ministre,
o potrebi elektrifikacije podruja Borievina Kamena, na kojima
ive i hrvatske katolike obitelji Jurkovii, Marii i Ragui, o emu smo i
usmeno razgovarali, dostavljam Vam skicu elektro trasa s prikljukom na
dva postojea elektro-voda:
1. Kamena-ulja - za koju bi trebalo vie od 4000 m novog voda,
15
16

537
2. Stjepan Krst - za koju bi trebalo najvie 3000 m novog voda

za pokrivanje svih potreba na tom podruju.
don Ante Luburi, upnik upe Nevesinje.17
4.2. Motokultivatori
Paralelno s lobiranjem za uvrtavanje projekta elektrifikacije
podruja upe Stjepan Krst, nastojalo se kod mjerodavnoga Ministarstva
za ljudska prava i izbjeglice BiH izbjeglicama -povratnicima preporuiti i
dodjelu Motokultivatora (freza).
Tako je 14. oujka 2009. gosp. Slavku Marinu, zamjeniku ministra,
upueno pismo u kojem stoji:
Potovani gospodine,
potvrujem primitak Popisa prispjelih zahtjeva za motokultivatore
(freze), zahtjeva koje ste primili od izbjeglih i raseljenih osoba s podruja
UPE STJEPAN KRST, a koje su ve aktivno pokazale elju za povratkom radi
obraivanja svojih imanja. Zahvaljujem Vam za tu informaciju, kao i za
listu evidentiranih prijava/potencijalnih korisnika za OPINU BERKOVII
hrvatske nacionalnosti. Samo se moemo radovati broju obitelji i osoba
koje su se prijavile za Stjepan Krst (opina Berkovii), jer nikada nismo
posumnjali da se nas ovjek ne e jednoga dana zaeljeti vratiti na svoju
oevinu ili djedovinu. Ovaj nas broj sve obvezuje da pokaemo veu
pozornost i da se nastoji udovoljiti postavljenim traenjima.
Ukoliko Vam stoje na raspolaganju i plastenici, preporuio bih da
im se uz ove motokultivatore dodijeli i po jedan plastenik.
U nadi to skorijega pozitivnog rjeenja zamolbi, s potovanjem Vas
pozdravlja
don Ante Luburi.18
Prema naknadno primljenim informacijama, zahtjevima za dodjelu
motokultivatora (freza) koji su predani u 2009. godini, mjerodavno
Ministarstvo je u 2010. godinu dodijelilo motokultivatore sljedeim
osobama s podruja upe Stjepan Krst u Opini Berkovii:
1. Niko (Vide) Mari, Ljubljenica
2. Vinko (Mate) Pain, Dabrica
3. Mile Ragu, Ljubljenica
4. Mato Lonar, Stjepan Krst
5. Ivica Pulji, Gornji Brtanik (Bobanovo selo)
6. Ante Pulji, Gornji Brtanik (Bobanovo selo)
Arhiv upe Nevesinje, prot. br. 74/2011.
17
18
538
7.
8.
9.
10.
Marko Previi, Dabrica

Ivan Kukrika, Stjepan Krst (Bobanovo selo)
Nada Obradovi, Donji Brtanik (Bobanovo selo)
Niko Pain, Donji Brtanik
Ako je vrijednost jednoga motokultivatora oko 7.000,-KM, samo
ova potpora, u svrhu odriva povratka i ostanka na svome imanju i oevini,
iznosi 70.000,-KM.
5. Zakljuak
Objektivan e promatra rei i priznati da nijedno Ministarstvo, ni
Opina ni bilo koji drugi civilni ured ili ustanova, pa i uz nae crkveno
zalaganje i preporuke, nije uvijek moglo pozitivno odgovoriti na sve
postavljene zahtjeve, potrebe i projekte. esto se mogao uti prigovor ili
komentar: Eh, ja sam se do sada toliko puta prijavljivao na objavljene
natjeaje, pa nikada nita!, ne uvaavajui injenice da nisi nikada sam
koji trai, nego si jedan od stotina ili tisua koji su istoga ili teega
stanja i veih potreba! Pa i predstavnici crkvenih ustanova toliko se puta
prijavljuju na razliite natjeaje radi razliitih projekata i potreba koje
imaju na upama radi naroda, pa najee bude - nita! Ali uvijek treba
imati pred sobom onu evaneosku pouku koja kae: Traite i nai ete,
kucajte i otvorit e vam se...! Pa i u sluaju ponovne izgradnja ratom
poruene upne crkve i kue i materijalne obnove upe Stjepan Krst bilo
je isto tako.
Na mnoga se vrata i srca kucalo, kako bi se projekt ostvario: neki su
pozitivno odgovorili, a mnogi nisu ni odgovorili, pa i sami upljani, koji
su se tuili kako se njima na njihove molbe ne odgovara. Svako djelo ruku
ljudskih nesavreno je, manjkavo. Pa tako i upna crkva i kua na Stjepan
Krstu mogla je biti bolja, ali slobodno se moe rei da je i upa i biskupija:
upnu crkvu i upnu kuu dobili na dar! Prema svakom daru, a posebno
prema ovomu, valja se odnositi s potovanjem i zahvalnou, poevi od
udoviina novia do poveih donacija.
539
PRILOG
Dr. don Vjeko-Boo Jarak
TRODJELNA SLIKA-MOZAIK U UPNOJ CRKVI
UPE STJEPAN KRST
Uz svretak gradnje nove upne crkve sv. Ivana Krstitelja na Stjepan
Krstu pojavila se potreba za njeno unutranje ureenje i obogaivanje
umjetnikim djelima, a sve na slavu Boju.
Umjetnik, akademski slikar Josip Biffel iz Zagreba, uzeo je kao
podlogu za svoju zamisao navedenih slika sveukupno izvjee Novoga
zavjeta, a to znai: posebno je prouavao kako su ta izvjea napisana
nakon Isusova uskrsnua, to znai, ti su dogaaji u sebi bili radosni u
samom svom zaetku, ali dogaajem uskrsnua njih je obasjalo radosno
svjetlo uskrsnua za vjenost. S druge pak strane umjetnik je imao pred
oima prelijepi hercegovaki kraj kraj sunca i zelenila, kraj plodnosti i
pitomosti to se ne da lako ni opisati ni naslikati; to je jednostavno aroban
kraj jo arobnije ljepote!
1. slika - tema: Marijin susret sa svojom tetkom Elizabetom
U podnoju je rascvjetalo cvijee i zemlja oranica, a sa strana se
uzdiu stabla ije se razgranate grane meusobno isprepliu i ine zatvoren
prirodni prostor to pojaava blizinu i skrivenu povjerljivost susreta; susret
se odvija na poetku u etiri oka ime se pojaava osoban izraaj sree,
a potom izbija u javnost i prenosi se na druge. Njihove ispruene ruke i
blagi pogledi govore o uzajamnoj blizini, srodnosti i neizrecivoj radosti.
2. slika - tema: Isusovo roenje
Prikaz prirode otvara slian ugoaj kao i na prvoj slici, ali je snano
pojaan pojavom vode koja ga oplemenjuje i ini ljudskijim obitavalitem
izuzetne ljepote i plodnosti.
U sreditu je, slijeva u povienu planu, postavljena sveta obitelj: sve
tri su osobe: Josip, Marija i Isus, jedinstvena ljupka cjelina, ali je svako
pojedino bie na svoj nain bitni sastojak te cjeline; mogli bismo rei Josip
je najjae istaknut, ali Marija sa svojom tihoom i utisnutom ednou
plijeni na pogled, dok se dijete Isus glasi zatienou i spokojnom
djetinjom radou to nestaje s toplinom i pouzdanom zatienou
540
majina zagrljaja.
Ispred sredinjega dijela slike prikaza Svete obitelji nalazi se
drugih osoba i ivotinjskih bia: Tu su najprije tri pastira oarani zanosnim
prizorom, a potom, u gornjem dijelu s desna, Ivanovi roditelji: Zaharija i
Elizabeta s malim Ivanom u naruju. Poruka toga prizora nije uobiajena,
ali je nadasve jasna: Marija je bila prisutna Ivanovu roenju, a sada Ivanovi
roditelji dolaze s djetetom njoj i Josipu, odnosno Isusu, u posjet: Ljubav
jednom zapaljena iri se nezaustavljivo poput sunana svjetla. Dionici
su te radosti i drugi ljudi koji se sputaju s desne strane, kao i ivotinje
dolje i gore. Sve ih objedinjuje malo dijete sa svojim roditeljima, ali i
cijela priroda plavo nebo, zelenkasto-svijetlo raslinje, plodna zemlja i
raspjevani potoi vode, to sve zajedno jasno govori: Isus je Boji dar
ljudima, svemu svijetu i svoj prirodi; nebu i zemlji.
3. slika-tema: Ivanova propovijed o Isusu Bojem janjetu koje
oduzima grijehe svijeta
Slika u prvi plan stavlja pokorniki lik Ivana Krstitelja: stao je
vrsto, raskoraen i uzdignute desne ruke uvjerljivo govori okupljenu
narodu pokazujui na Isusa koji se izdaleka pribliava: Evo Jaganjca
Bojega koji uzima grijehe svijeta! Cijeli je prizor vrlo jednostavan i
djeluje uvjerljivo: uvjerljivo je Ivanovo dranje, uvjerljivo je i pobono
dranje prisutna mnotva, od kojega se vidi samo jedan dio, ali se nazire
kako se nazono mnotvo ne prestaje poveavati pristupom drugih s lijeve
strane.
Isus je predstavljen u bjelini uskrsne radosti kako se pribliava
izdaleka, ali se zorno vidi i djeluje uvjerljivo. Iza njegovih lea je modrozelenkasta rijeka i jasan nagovjetaj: Isus nam dolazi s druge obale i samo
nam on moe omoguiti prijelaz odavde u Domovinu iz koje je on doao
na ovu zemlju! U Boje kraljevstvo u nebo!
541
Slike 11 i 12. Oltarni mozaik u crkvi na Stjepan Krstu
542
Zdravo Ragu, dipl. ing.,

Stolac
POSLIJERATNA OBNOVA NA PODRUJU UPE

STJEPAN KRST
U lanku je donesen pregled infrastrukturne obnove u upi Stjepan Krst.
Od svih stambenih jedinica, njih oko 170, skoro sve su devastirane tijekom
srpske okupacije toga podruja. Posljednjih godina pokrenuta je obnova u
svim selima, ali ona jo nije u potpunosti zaivjela, u svakom naselju upe
obnovljeno je tek po nekoliko kua.
Odlaskom pojedinih upljana na privremeni rad u inozemstvo,

ezdesetih i sedamdesetih godina 20. stoljea, stekli su se uvjeti za gradnju
suvremenih stambenih prostora. Dotadanje skromne seoske kue poele
su zamjenjivati moderne kue, vie nalik onima u gradovima nego na selu.
Osamdesetih godina veina kua na podruju upe Stjepan Krst je bila po
planu, a do devedesetih je velik dio njih imao i vodu. Bivi upljani koji
su ivjeli u Stocu i Mostaru poeli su praviti vikendice kako bi dolazili
i odmarali na selu. Pojedinci su se vratili iz inozemstva i napravili nove
kue, primjerice obitelj Slavka Paina s Donjeg Brtanika koja se vratila
iz Australije. Poelo se, napokon, i pristojno ivjeti na selu, s manje truda
i rada nego to je to bilo do tada.
Zdravko Ragu je roen na Ljubljenici 1970. godine. Od svih upljana

najvie se zauzeo i poduzeo za infrastrukturnu obnovu u upi Stjepan
Krst. Diplomirao je informatiku, a zaposlen je u HT d.d. Mostar.
Slike 1. i 2. Kua Slavka Paina, povratnika iz Australije, na Donjem Brtaniku, prije i

nakon Domovinskog rata (foto Slavko Pain)
Okupacijom naselja upe Stjepan Krst katoliko stanovnitvo je

izbjeglo na slobodna podruja, izuzev nemonih koji nisu bili sposobni
za bijeg. Nakon to su hrvatske snage oslobodile podruje Tasovia,
Dubrava i Stoca srpske snage su se povukle i utvrdile prve crte bojinice
upravo na podruju naselja upe Stjepan Krst. Vojnim porazom i ratnim
gubicima srpska vojska se poela osveivati na nedunim starcima koji
nisu mogli pobjei te na crkvama, kapelama, nadgrobnim spomenicima te
hrvatskim kuama. Sruena je upna crkva na Stjepan Krstu, a sve kue i
tale, izuzev one Lonareve gdje je bila njihova komanda, su upaljene. I
u ostalim naseljima sve su hrvatske kue upaljene, a neki i poruene. Na
Donjem Brtaniku su, u oba groblja, polomljeni svi nadgrobni spomenici.
544
Z. Ragu: Poslijeratna obnova na podruju upe Stjepan Krst
Slike 3. i 4. Polomljeni i obnovljeni nadgrobni spomenici u groblju na Donjem

Brtaniku (foto M. Mari)
Nakon to su se ratne prilike smirile i poela se uspostavljati

normalna komunikacija sa tim podrujem izbjegli stanovnici su poeli
masovnije dolaziti i obraivati svoja imanja. Poela se sijati penica,
saditi voe i povre, a poele su se obnavljati i prve kue. Uz pomo
meunarodnih humanitarnih organizacija prva se poela obnavljati
Ljubljenica. Zahvaljujui agilnim pojedincima i slozi tamonjeg
stanovnitva napravili su i seoski vodovod te izgradili rezervoar za vodu
koji se u zimskom razdoblju puni s vrela Ljubljen, a ljeti iz oblinjega
crpilita gdje je pronaena voda i napravljen izvor.
545
Slike 5. i 6. Vodosprema i dolazak prve vode iz vodovoda na Ljubljenici

(foto Zdravko Ragu)
Unato donacijama i trudom mjetana obnova u upi tee dosta

sporo. Od 117 katolikih obitelji na podruju upe, s oko 170 stambenih
objekta, do sada je djelomino ili potpuno obnovljeno tridesetak
stambenih objekata. U Dabrici njih pet, na Donjem Brtaniku etiri, na
Gornjem Brtaniku etiri, na Ljubljenici devet, na Stjepan Krstu dva, i
na Borievini tri. Mnogi su mjetani, zbog sporosti u dobivanju obnove
donatorskim sredstvima, sami djelomino ili potpuno obnovili svoje
obiteljske kue. U Dabrici su obnovljene dvije, na Donjem Brtaniku tri,
na Gornjem Brtaniku dva, na Ljubljenici etiri i na Stjepan Krstu etiri.
546
Slike 7. i. 8. Upaljena kua obitelji Papac i obnovljena obitelji Masla

u Dabrici (foto Dragana Pop i Ivanko Masla)
547
Slike 9. 10. 11. Kua Cvije Mari na Donjem Brtaniku, a) prije rata, b) za vrijeme rata
i c) nakon obnove (foto Slavko Pain i M. Mari)
Slike 12. i 13. Srueni Handia ardak i obnovljene kue Ivana i Damjana Puljia
Vidia na Gornjem Brtaniku (foto Hrvoje Pulji i M. Mari)
548
Slike 14. i 15. Obnovljene Butiganove i Ragueve kue na Ljubljenici

(foto Zdravko Ragu)
549
Slike 16. i 17. Sruena prodavaonica i poluobnovljena Vidanova gostiona Mala luka
te obiteljska kua na Stjepan Krstu (foto Zdravko Ragu)
Slike 18. i 19. Obnova kua na Borievini (foto Josip Ragu)
550
Od infrastrukturnih cestovnih objekta djelomino je obnovljena

cesta Crnugovac-Dobrovi, Dobrovi-Stjepan Krst i Dobrovi-Dabrica,
betoniram je dio makadamskog puta Stjepan Krst-Gornji Brtanik,
betoniran dio makadamskog puta kroz selo Ljubljenicu, popravljeni mali
mostovi preko dva potoka do Donjega Brtanika te ureen put do sredita
sela, nasut novim nasipom dio makadamskog pute prema selu Borievina,
nasut novim nasipom dio makadamskog puta kroz Dabrica. Neka sela su
djelomice, a neka u potpunosti elektrificirana.
Zdravo Ragu, dipl. ing.

POST-WAR RECONSTRUCTION ON THE TERRITORY OF THE
PARISH OF STJEPAN KRST
Summary
This article gives insight into the reconstruction of infrastructure
in the parish of Stjepan Krst. Nearly all housing units, some 170 of them
were destroyed during the Serbian occupation of the region. During the
last few years reconstruction in all of the villages has started but has not
been fully revitalized, and in every settlement of the parish just a few
houses have been rebuilt.
551
552
Vjekoslav Proleta,
Hodovo
SVJEDOCI VREMENA: BJELKO KUDRI I

PROF. DR. PERO MARIJANOVI
Svako vrijeme ima svoje breme, a svako vrijeme ima i svoje ljude
koji ga obiljee i opeate na razne naine. ivotna sudbina koja se poigrala
s Bjelkom Kudriem (Lukom Periem)1 s Donjeg Brtanika malo kome sa
ireg podruja upe Stjepan Krst nije poznata. Bjelko je bio ovjek sa sela,
kao i ostali ljudi s toga podruja, bavio se poljoprivredom, sadio duhan, sijao
jarik i ra, uzgajao ovce... Meutim, bio je razliit od drugih. Bio je seoski
mudrija, otrouman i uvijek spreman na odgovor koji e sugovornika ostaviti
bez teksta, ali nije Bjelko poznat samo po tome. Rat je bio taj koji je obiljeio
njegovu sudbinu, i po emu je bio znan u itavom kraju. Imao je etiri sina,
ko etiri vle. Imao je i dvije keri, Anicu i Ilku. Ilka je umrla kao dijete, a
Anica je doivjela duboku starost i za njenu se sudbinu ne zna od poetka
Domovinskog rata. Tada je imala 78 godina. Nije se udavala, ivjela je sama.
Bjelki je II. svjetski rat odnio sva etiri sina. Za dvojicu se zna da su poginuli,
a za drugu dvojicu Bjelko nikad nije saznao. Nadao se i ekao dan kad e,
makar, jedan od njih trgnuti... ekao je 17 godina i nijedan se nije pojavio.
Umro je 1962. godine i vjerojatno se u nebu sreo sa svojim sinovima.
Slika 1. Posljednje poivalite Bjelke i njegove supruge Boice u groblju pod urilom
na Donjem Brtaniku (devastirano 1992. godine) (foto M. Mari)
1
Pravo mu je ime bilo Luka Peri, ali su ga svi poznavali kao Bjelku Kudria.
Vjekoslav Proleta je roen u Hodovu 1959. godine. Bio je stalni vodi

profesoru Marijanoviu na njegovim estim obilascima naselja upe
Stjepan Krst i svjedok njegovih nastojanja da se obnovi, oivi i napoji
oednjelo podruje upe Stjepan Krst.
Za razliku od Bjelke prof. Pero Marijanovi je bio kolovan ovjek,

jedan od rijetkih s naega kraja. Bio je sveuilini profesor, ugledni
graanin, svako ga je elio u svom drutvu. Bio je veliki pokreta i
organizator, a posebno ljubitelj svoga kraja. Silni je trud uinio da ednu
hodovsku i rotimsku zemlju napoji vodom iz njene dubine. I uspio je... U
svoj svojoj veliini bio je samozatajan, skoro neprimjetan, ivei po misli
indijskog pjesnika najblii smo veliini, kada smo veliki u skromnosti.2
Slika 2. Profesor Pero i Fabijan Peri ispred sruene crkve na Stjepan Krstu (preuzeto
iz Stolakog proljea IX)
Volio je ljude oko sebe, pogotovo iz svoga zaviaja. Posebno je

volio Bjelku. Njegova mudrost ga je nadahnjivala i oduevljavala na
poseban nain. Bjelko mu je bio primjer duhovitog i snalaljivog ovjeka
s hercegovakog sela, ali naalost i ogledalo sudbine hrvatske Kalvarije
kroz minule ratove. Sva etiri sina Bjelki odnese oni rat, a za ovoga izgubi i
ker Anicu. Pero je Bjelku opisao rijeima prvi ovjek svog vremena u
pogledu satirinog humora stolakog kraja. Njegova satira je, u najmanju
ruku, peckala i ismijavala dravni birokratski aparat, ali i ukazivala na
njegova protunarodna i izrazito hegemonijalna obiljeja. Sve je to Bjelko
uvijao u laganu i reklo bi se, naivnu i bezopasnu alu. Naravno, samo
onom tko je nije dublje analizirao ili tko nije poznavao duu naeg ovjeka
tog vremena3 Predano je Profesor biljeio Bjelkine dogodovtine i
Rabindranat Tagore.
http://www.rb-donjahercegovina.ba/tekstovi/duhom-protiv-nasilja-bijelko-kudricucitelj-barisic-i-sudija-551.aspx (15.02.2011)
2
3
554
V. Proleta: Svjedoci vremena: Bjelko Kudri i prof. dr. Pero Marijanovi
mudrolije kojima je Bjelko nadmudrivao tadanju komunistiku vlast.

Obilazio je sve za koje je znao da e mu vjerno prenijeti Bjelkinu priu.
Ponajvie Kisu4 za kojeg je govorio ... ne samo da mi je ispriao najvie
zgoda o Bjelki, ve mu je i osebujnou duha vrlo blizak.5 Sjeam se
Profesorovih pitanja: Kisa, kako je ono Bjelko rekao... kako je ono
Bjelko iao... kako je ono Bjelko...??? Vjerujem da i danas, negdje u
nebu, zajedno s Bjelkom prebire prie o njegovim nestalim sinovima, o
njegovoj Anici i njenoj boi...
Koliko je Profesor volio Bjelku i njegove zgode i nezgode govori
injenica to je o Bjelki napisao knjigu.6 U njoj je opisao njegov ivot,
njegove zgode i nezgode.
Slika 3. Naslovnica knjige o Bjelki Kudriu
Mato Mari s Donjeg Brtanika.

Pero Marijanovi, Duhom protiv tiranije knjiga o Bjelki Kudria i drugima.
Mostar: Matica hrvatska ogranak Stolac, 2007: 17.
6
P. Marijanovi, Duhom protiv tiranije knjiga o Bjelki Kudria i drugima.
4
5
555
Ni tu Profesor nije stao. Pokrenuo je akciju i obnovio srueni

Bjelkin ardak, stavio na zid spomen plou da zauvijek govori da je tu
ivio Bjelko. To je bila prva obnovljena kua na Donjem Brtaniku. elja
mu je bila da u njoj napravi muzej, poeo je i prve izloke donositi, stare
stvari koje je Bjelko koristio.
Slika 4. Biskup Ratko, autor lanka i profesor Pero (iza fotoaparata) u obilasku radova
na obnovi Bjelkina ardaka (foto Pero Marijanovi)
Slika 5. Obnovljena kua Bjelke Kudria na Donjem Brtaniku (foto M. Mari)
556
V. Proleta: Svjedoci vremena: Bjelko Kudri i prof. dr. Pero Marijanovi
Slika 6. Za jednog posjeta Bjelkinoj kui: Pero, Marinko, Mato - Kisa, Vjeko, Miho i
Stanislav (iza fotoaparata) (foto Stanislav Vukorep)
Malo je onih koji za svoga ivota uine toliko ivotno vrijednih

stvari i pokrenu toliko humanitarnih projekata koliko je toga uinio Pero
Marijanovi. Kako bi mu se izrazila vjena zahvala za sve to je uinio
i pomogao, te kako bi se sauvala sjeanja na sve njegove aktivnosti,
njegovi prijatelji, opina Stolac i Matica hrvatska Stolac ostavili su trajno
obiljeje na Hodovu, ispred Osnovne kole, posveeno velikom zasluniku
i osobi koja je zaduila cijeli stolaki kraj.
Slika 7. Perina misao na spomeniku koji prolaznike i namjernike podsjea na Profesora

(foto M. Mari)
557
558
Rajko Markovi,
Stolac
dr. sc. Marko utalo,
Aladinii
Pero Ragu,
Bobanovo Selo
STANOVNITVO UPE STJEPAN KRST U NOVIM

ZAVIAJIMA: STOLAC I BOBANOVO SELO
U lanku se opisuje sudbina prognanih mjetana upe Stjepan Krst koji su
se u Domovinskom ratu raselili na razne strane, a najvie njih je svoje nove
domove izgradilo u Stocu i u Bobanovu Selu. O njima i o tome kako su se
uklopili u nove sredine piu upnici njihovih novih upa Stoca i Aladinia
te jedan od tih prognanika koji je novi dom sagradio u Bobanovu Selu.
Kljune rijei: raseljavanje, prognanici, Stolac, Bobanovo Selo

1. Uvod
ivot na razmeu uvijek je stvarao potekoe tamonjem
stanovnitvu. Tako je bilo i sa stanovnitvom s podruja upe Stjepan
Krst, makar onom katolikom i hrvatskom. O prisilnim migracijama
tijekom I. svjetskog rata nema pouzdanih podataka, ali je zato II. svjetski
rat u potpunosti opustio podruje sela koja spadaju u tu upu. Godine
1942. sve katoliko stanovnitvo je izbjeglo, uglavnom u Slavoniju, od
Rajko Markovi je roen u Prenju 1953. godine. Za sveenika je zareen
1978. godine, nakon ega je bio kapelan u Gabela Polju i Hrasnu te
upnik i upravitelj Svetita Kraljice Mira u Hrasnu. Od 1999. godine
je upnik u Stocu, a od 2000. i dekan Stolakog dekanata.
Marko utalo je roen u apljini 1973. godine. Za sveenika je
zareen 1998. godine, nakon ega je obavljao razne crkvene dunosti.
Od 2013. godine je upnik upe Aladinii. Doktorirao je iz podruja
religijske pedagogije, kerigmatike i izobrazbe odraslih na Katolikom
bogoslovnom fakultetu Eberhard-Karls Sveuilita u Tbingenu.
Profesor je na Teolokom institutu u Mostaru.
Pero Ragu je roen na Donjem Brtaniku 1939. godine. Kratko je
radio u Austriji, a ostatak ivota je proveo u rodnom selu, bavei se
poljoprivredom sve do 1992. godine kada je morao u izbjeglitvo. Novi
zaviaj je naao u Bobanovu Selu.
kojih se znatan broj nije nikada vratio na svoja prijeratna ognjita. Sela
su se demografski prepolovila, to se odrazilo i na njihov daljnji razvoj,
odnosno stagnaciju. Gospodarske migracije ezdesetih i sedamdesetih
godina, prema zemljama zapadne Europe, dodatno su utjecale na
smanjenje katolikog stanovnitva na tom podruju. Lagani zastoj u
iseljavanju se dogodio osnivanjem katolike upe Stjepan Krst, 1974.
godine, i razvojem infrastrukture koja je omoguavala bolji i kvalitetniji
ivot tamonjem ovjeku.
Nakon to je osnovana upa Stjepan Krst1 i osigurani svi uvjeti
za normalan rad upe, ona je rasla do pune dobi, te je upravo navrivi
punoljetnost u travnju 1992. godine zbog velikosrpske agresije i
Domovinskoga rata, i narod i sveenik morali napustiti ovaj prostor te
posrtati u izbjeglitvo. Oni koji nisu uspjeli pobjei, doivjeli su masakr,2
koji do danas nije istraen ni razrijeen. Traei sigurnost i utoite mnogi
se upljani raselie, a jedan je dio njih dospio u novo naselje Bobanovo
Selo. To je naselje smjeteno na Dubravskoj visoravni, na podruju
opina Stolac i apljina. Naime, nakon potpisivanja Daytonskoga
sporazuma, 1995. godine, i unato obeanju kako e svima biti omoguen
povratak svojim domovima i odriv opstanak na starim ognjitima, od
strane meunarodne zajednice nikada nije bilo dovoljno dobre volje da
se stvore povoljni uvjeti za povratak znatnog broja prognanih i raseljenih
Hrvata na prostore sredinje Bosne i srpskoga entiteta. Uvidjevi to, a
pod nevienim pritiskom da napuste objekte u kojima su ivjeli tijekom
Domovinskog rata, prognani i raseljeni Hrvati trae, te od opina Stolac
i apljina dobivaju zemljite na kojem zapoinje izgradnja velikog broja
obiteljskih domova. U Bobanovu Selu se nalazi oko 400 novoizgraenih
obiteljskih kua Hrvata koji su za vrijeme Domovinskog rata protjerani
veinom iz itave Bosne i Hercegovine (Kraljeva Sutjeska, Drvar, Kakanj,
Zenica, Uzdol, Bugojno, Konjic, Travnik, Stjepan Krst itd.).
upu i mjesto Stjepan Krst popularno zovu i epan Krst. R. PERI, Osnutak i rad
upe Stjepan Krst, u: M. Pain (prir.), Od Hrguda do Huma, Mostar, 1999., str. 274281. Dekret kojim je osnovana upa: Arhiv Biskupskog ordinarijata Mostar (ABOM),
263/1974., u: Slubeni vjesnik Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanjske biskupije,
I./1974., str. 20-21. S. BATINOVI, Dumo i njegov narod, 19/1974., str. 35-36.
2
I. Pulji, Nastanak novih upa na povijesnom podruju povijesne upe Dubrave,
u: 300 godina upe Dubrave, M. KREI (prir.), Humski zbornik IX., Aladinii, 2006.,
str. 131.
1
560
R. Markovi, M. utalo, P. Ragu: Stanovnitvo upe Stjepan Krst...
Slika 1. Bobanovo Selo novo naselje gdje su svoje nove domove sagradili brojni
upljani Stjepan Krsta (foto: Josip Ragu)
Crkva je pratila sva ta dogaanja i nastojala uvijek biti zajedno

s narodom. U tom razdoblju traenja biskup Ratko pie don Vinku
Raguu, upniku u Aladiniima: Veleasni don Vinko, ovim Vas, dakle,
imenujem privremenim upnim upraviteljem upe sv. Ivana Krstitelja na
Stjepan Krstu sa svim upnikim pravima i dunostima prema Zakoniku
kanonskoga prava, dok se drukije ne providi. Vi ete biti odgovorni za
sve Matice, igove i drugu arhivsku grau upe, koju ete drati na sigurnu
mjestu.3 Tri godine je don Vinko vodio brigu o upi Stjepan Krst, a onda
to biskup Ratko prenosi na upnika u Rotimlji s kojom je Stjepan Krst bio
jedna upa do 1974. godine.4
Osjeajui da Bobanovo Selo treba redovitu pastoralnu skrb, biskup
Ratko pie don Ivanu Pavloviu, upniku Domanovia: Primio sam
Tvoje izvjee o stanju upne filijale zvane Bobanovo Selo, od 19. sijenja
ove godine, prot. br. 9/2001. Neka svu pastoralnu brigu oko vjernika u
Bobanovu Selu, zbog praktinih razloga, bez obzira na upne granice
(Aladinii, Domanovii, Prenj) preuzme upni ured Domanovii, dok se
drukije ne providi.5 U tom razdoblju vjernici su se redovito okupljali
na slavlje Svete mise u preureenoj dvorani koja se nalazila u sredini
Bobanova Sela.
Sveenici su zajedno s vjernicima nastojali pribaviti zemljite
na kojem bi se napravila crkva za potrebe ovoga sela to su i uinili.
Usporedo je kupljeno i zemljite za novo groblje. Nakon toga biskup Ratko
cijelo Bobanovo pripaja upi Aladinii: Dekret, kojim Bobanovo Selo
pastoralno i kanonski izdvajam iz upe sv. Josipa, Radnika, Domanovii
i pripajam ga upi Svih Svetih Aladinii. Ovim ujedno razrjeujem od
ABOM, 1460/1995.
ABOM, 1013/1998.
5
ABOM, 122/2001.
3
4
561
svih pastoralnih prava, obveza i dunosti dosadanjega duobrinika don

Ivana Pavlovia, upnika Domanovia, i njegova pomonika don Josipa
Galia, a Bobanovo naselje povjeravam pastoralnoj skrbi don Vinka
Ragua, dosadanjega upnog upravitelja Aladinia, kojega imenujem
upnikom iste upe s pripojenim dijelom Bobanova naselja. Pastoralne
obveze s obzirom na novi dio prelaze takoer na don Milenka Kreia,
nedavno imenovanoga upnog vikara, prema njegovoj slubi i u dogovoru
sa upnikom. Novi e upnik don Vinko nastojati oko jedinstva upe u
sakramentalno-administrativnom smislu, tako da se osobito sakramenti
sv. krtenja, krizme, vjenanja podjeljuju u matinoj upnoj crkvi, a sv.
Mise slue i u Bobanovu Selu prema stvarnim potrebama vjernika, drei
u vidu da salus animarum - spasenje dua u Crkvi mora biti suprema lex
- vrhovni zakon (kan. 1752). Ovaj Dekret stupa na snagu u nedjelju Svete
Obitelji, 26. prosinca 2004. godine.6
Nakon toga pristupilo se pribavljanju potrebne projektne
dokumentacije za izgradnju crkve. U tek ozidanoj crkvi redovito su se
na nedjeljnu Svetu misu poeli okupljati mjetani Bobanova u kojem
jedan dio ine i vjernici iz upe Stjepan Krst. U novom groblju mnogi su
napravili obiteljske grobnice, a neki se jo uvijek pokapaju u rodnoj im
upi.
U ovome razdoblju jedan dio upljana Stjepan Krsta je napustio
ove krajeve. Neki su samo napravili kue u Bobanovu Selu te u njih
povremeno, u vrijeme godinjih odmora navrate. Vrlo je teko pronai
stalno zaposlenje u vrijeme velike ekonomske krize koja je zahvatila i
ove krajeve. Stoga se mjetani Stjepan Krsta snalaze svatko prema
svojim mogunostima. Neki su uspjeli sami pronai posao u trgovini,
poljoprivredi, stoarstvu, pelarstvu Nastoje obnoviti svoje obiteljske
kue u rodnom mjestu u koje povremeno odlaze i obrauju zemlju.
to se tie duhovnoga ivota, vrlo su lijepo prihvatili sve ono to
im je od strane sveenika u ovoj upi ponueno. Djeca su aktivna na
vjeronauku, ministriranju, pjevanju, mladi aktivni u ivotu i radu upu,
stariji u svim akcijama i svemu to je povezano za izgradnju ove upne
zajednice. Iako postoji i vidi se jo uvijek poseban osjeaj za rodnim
krajem sve sakramente ovdje primaju te se su punopravni lanovi ove
upne zajednice u punom smislu.
2. Popis obitelji sa Stjepan Krsta u Bobanovu Selu7
1.
6
7
562
Kevo, epo, 1958.

Nada r. Mari, 1964.
2.
Marin, 1994.
Kevo, Marko, 1985.
ABOM, 1575/2004.
Navodimo kunoga domaina s lanovima njegove obitelji i godita njihova roenja.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
Danica r. Krei, 1986.

Dario, 2008.
Ivan, 2009.
Petra, 2013.
Kevo, Dragica r. Vuki,
1937.
Kevo, Luka, 1967.
Bernarda r. Mari, 1969.
Ana, 1991.
Matea, 1995.
Karla, 1999.
Kevo, Kreo, 1946.
Luca r. Kukrika, 1953.
Kevo, Ljubo, 1974.
Ivanka r. Udenija, 1976.
Petar-Kreimir, 2011.
Kevo, Pavo, 1956.
Luca r. Pavlovi, 1961.
Maja, 1996.
Josip, 1999.
Josipa, 1999.
Kevo, Mato, 1959.
Ljubo, 1961.
Kevo, Marko, 1941.
Janja r. Kukrika, 1951.
Vinko, 1974.
Kukrika, Miro, 1970.
Maa r. Manenica, 1971.
Ivano, 2009.
Mara, 2013.
Mari, Boko, 1933.
Mari, Mato, 1959.
Marijana r. toki, 1975.
Mihaela, 2000.
Josip, 2001.
Matea, 2003.
Marko, 2005.
Vladimir, 2010.
Mari, Cvija r. Obradovi,
1932.
Nikola, 1963.
Mari, ure 1935.
Janja r. Kevo, 1937.
Ivo, 1968.
15. Mari, Vinko, 1965.
Danica r. Dragi, 1975.
Zdravko, 2006.
Vlatka, 2007.
16. Mari, Niko, 1957.
Boa r. Obradovi, 1966.
Magdalena, 2000.
Mirela, 1989.
17. Mari, Ivan, 1984.
Snjeana r. Krei, 1989.
Iva, 2014.
18. Mari, Ivan, 1938.
Ana, 1933.
19. Mari, Stanko, 1940.
Jagica r. Karlovi, 1936.
20. Mari, Nikola. 1969.
Nevenka r. Grubea, 1972.
Ivan, 2006.
Ivana, 2008.
Ana, 2010.
21. Pulji, (Vidi) Boica
r. Perutina, 1931.
22. Pulji (Vidi) Ivan, 1977.
Mirela r. Pavlovi, 1980.
Katarina, 2003.
Petar, 2005.
Ivana, 2009.
23. Pulji, (Vidi) Ante, 1970.
Darka r. Pavlovi, 1974.
Mio, 1997.
Ivona, 1999.
Ruica, 2000.
24. Pulji, (Vidi) Ljubica
r. Ili, 1936.
25. Pulji, (Vidi) Ante, 1971.
Stojanka r. Pain, 1975.
Marko, 1998.
Josip, 2001.
Lucija, 2005.
26. Pulji, (Vidi) Spasa
r. Vuina, 1934.
27. Pulji, (Vidi) Damjan,
563
28.
29.
30.
31.
32.
33.
34.
35.
36.
37.
564
1969.
Dijana r. Masla, 1977.
Monika, 2000.
Anelko, 2001.
Boidar, 2006.
Pulji, (Gatanovi) Ivica,
1966.
Boana r. Kevi, 1968.
Marko, 2000.
Antonela, 2002.
Ivana, 2005.
Vinko, 2010.
Pulji, (Gatanovi) Janja
r. Pulji, 1936.
Marko, 1961.
Pulji (Handi) Marko,
1967.
Gordana r. etka, 1972.
Martin, 1994.
Anica, 1998.
Dragana, 2001.
Butigan, Mara r. Mari,
1939.
Mari, Evica, 1944.
Butigan, Pero, 1966.
Vesna r. Mari, 1968.
Boris, 1993.
Mateo, 1995.
Nikolas, 1996.
Butigan, Ivica, 1952.
Ljubica r. Ragu, 1958.
Masla, eljko, 1969.
Lucija, 1931.
Masla, Mirko, 1962.
Boa r. Proleta, 1969.
Tatjana, 1990.
Mario, 1993.
Marko, 1997.
Obradovi, Nada r.
Kneevi, 1962.
38. Obradovi, Mario, 1982.

Darijana r. Previi, 1983.
Ivano, 2008.
Tea, 2010.
39. Obradovi, Vinko, 1936.
Zora r. Kevo, 1938.
40. Obradovi, Dario 1975.
Ivanka r. Kaleb 1977.
Katarina, 1998.
Ante, 2000.
Antea, 2004.
Marta, 2009.
41. Ragu, Pero, 1938.
Rua r. Pulji, 1944.
42. Ragu, Pero, 1929.
43. Ragu, Frano, 1950.
Sofija r. Peri, 1955.
44. Ragu, Josip, 1978.
Sanja r. Prkain, 1986.
Katija, 2009.
Ines, 2011.
45. Ragu, Anica r. Pulji,
1958.
Ruica, 1990.
46. Ragu, Stojan, 1984.
Vesna r. Petrievi, 1985.
47. Ragu, Tihomir, 1981.
Marina r. Prkain, 1987.
48. Ragu, Dragica r. Vlahi,
1935.
49. Masla, Mara, 1936.
50. Ivankovi, Boko, 1931.
51. Pulji, Lucija, 1929.8
52. Pain, Draenko, 1972.
Mirela r. imunovi, 1974.
Ivan, 2004.
Sanja, 2007.
Draen, 2009.
Kristijan, 2010.
Ove dvije obitelji ive u Novom naselju u Aladiniima.
3. upljani Stjepan Krsta nastanjeni u upi Stolac

U Domovinskom ratu svi upljani upe Stjepan Krst koji su se
mogli kretati morali su napustiti svoja vjekovna ognjita, s kojih su bili
protjerani i prognani od strane srpske vojske, i potraiti sigurnije sklonite
na raznim stranama. Jedan dio upljana doselio se na podruje upe
Stolac. Poslije rata su neki otili na podruja drugih upa i tamo se skuili,
a neki su ostali u Stocu, napravili svoje kue, kupili stanove, ili ostali
kao podstanari, osnovali svoje obitelji i odluili ivjeti u stolakoj upi, a
najvie u Vidovu Polju i na Gorici.
upljani upe Stjepan Krst vrlo su se brzo uklopili u ivot stolake
upe i uspostavili vrlo lijep suivot sa svim ostalim vjernicima kojih, uz
domae stanovnitvo, ima takoer prognanih iz Sredinje Bosne i jo
nekih dijelova Bosne i Hercegovine. Danas su svi oni skupa s domaim
vjernicima jedna zdrava upna cjelina, svjesni da pripadaju jednoj, svetoj,
katolikoj i apostolskoj Crkvi, te jednom i nedjeljivom hrvatskom narodu.
Danas se u Stocu zaista svi osjeamo kao jedno, bez ikakvih podjela
ili netrpeljivosti, svi smo domai vjernici, upljani upe Stolac. Svatko
je naravno zadrao svoje obiaje, kulturu, pjesme, druenja, to je jedno
veliko bogatstvo, a na to i upnik posebno potie, da ne zaboravimo,
odakle smo i tko smo.
upljani upe Stjepan Krst, esto odu na svoja ognjita i svoja polja
i njive, to je hvale vrijedno. Veina ode i na sv. Misu koja se redovito
slavi svake prve nedjelje u mjesecu na Stjepan Krstu. Redovito posjeuju
grobove svojih pokojnika po grobljima, kad se u grobljima zakazuju Svete
mise jednom ili dvaput godinje. Redovito odu na Svetu Misu to ujedno
bude i prigoda za zajedniko druenje, blagovanje, razgovor i budue
planove. Sve ove skupove podrava i stolaki upnik i rado oglasi s oltara i
na portalu upe sve obavijesti koje su vezane za upljane sa Stjepan Krsta,
a i sam znade ponekad zai na ova podruja svojih vjernika u znak podrke.
Bogu hvala, da su ovi vjernici ostali u Stocu, koji je blizu njihova
rodnog kraja, jer upa Stolac dobrim dijelom granii sa upom Stjepan
Krst, pa tako mogu ee posjeivati svoju djedovinu, obraivati polja i
koristiti svoju imovinu za svagdanje potrebe.
565
Slika 2. Pogled na novo naselje Vidovo polje u Stocu gdje su novi zaviaj pronali
mnogi upljani Stjepan Krsta9
3.1. Popis osoba i obitelji iz upe Stjepan Krst koji ive

na podruju upe Stolac10
1.
2.
3.
4.
5.
6.
STJEPAN KRST doselili tijekom Domovinskog rata

Stojan Kevo- 1 lan
Mara Lonar-5 lanova
Mato Lonar
Marijana Lonar
Marko Lonar
Matej Lonar
Petar Karlovi-3 lana
Borko Karlovi
Draenko Karlovi
Dragan Karlovi-4 lana
Jasna Karlovi
Nikola Karlovi
Ivan Karlovi
Nikola Lonar-2 lana
Draenko Lonar
Anelko Lonar-1 lan
7.
Slavka Pulji-4 lana

Ivica Pulji
Ante Pulji
Branka Pulji
8. Vidan Vidi-2 lana
Draenko Vidi
9. Ljuba Kukrika -7 lanova
Ana Kukrika
Vinko Kukrika
Irena Kukrika
Marko Kukrika
Marin Kukrika
Mario Kukrika
10. Pavo Kukrika-2 lana
Anica Kukrika
9
Preuzeto s: http://www.visitmycountry.net/bosnia_herzegovina/bh/index.php/
turizam/61-destinacije/federacija-bih/430-stolac
10
Zahvaljujemo Ivici Puljiu, pok. Matana, sa Stjepa Krsta na sastavljanju ovog
Popisa upljana sa Stjepan Krsta nastanjenih na podruju upe Stolac.
566
11. Drago Kukrika-1 lan

Doselili prije Domovinskog
rata
12. Vidoje Mari-3 lana
Ana Mari
Miro Mari
13. Pero Mari-3 lana
Ivanka Mari
Ema Mari
DONJI BRTANIK doselili
tijekom D. rata
14. Ilinka Vuki-1 lan
15. Ivan Ragu-1 lan
16. Ivica Vuki-6 lanova
Ruica Vuki
Marko Vuki
Matej Vuki
Luka Vuki
Zdravko Vuki
17. Draga Obradovi-2 lana
Marko Obradovi
GORNJI BRTANIK doselili

tijekom Domovinskog rata
22. Zdravko Pulji- 4 lana
Marija Pulji
Ana Pulji
Josipa Pulji
rata
23. Ljubo Pulji-2 lana
Anica Pulji
LJUBLJENICA doselili prije
Domovinskog rata
24. Kazimir Ragu-2 lana
Marija Ragu
25. Zdravko Ragu-1 lan
26. Mile Butigan-4 lana
Dana Butigan
Katja Butigan
Karla Butigan

rata
DABRICA doselili tijekom

Domovinskog rata
18. Miho Vuki-5 lanova

Draga Vuki
Ivana Vuki
Marija Vuki
Marko Vuki
19. Marko Pain-3 lana
Mara Pain
Bla Pain
20. Mira Pain-2 lana
Damir Pain
21. Stanko Pain-3 lana
Zdravka Pain
Josip Pain
27. Marko Previi-5 lanova

Milijana Previi
Nikola Previi
Katica Previi
Marija Previi
28. Stojan Pain-3 lana
Angela Pain
Katica Pain
29. Ante Marijanovi-3 lana
Boja Marijanovi
Mladenko (Mladen)
Marijanovi
30. Stojan Pain-1 lan
31. Marko Pain-1 lan
567
32. Boro Marijanovi-2 lana

Franjo Marijanovi
33. eljko Masla-4 lana
Nataa Masla
Domagoj Masla
Lana Masla
34. Sreko Marijanovi-6
lanova
Ana Marijanovi
Matko Marijanovi
Bojana Marijanovi
Mario Marijanovi
Ivana Marijanovi
35. Vicko Marijanovi-5
lanova
Nada Marijanovi
Ante Marijanovi
Antonija Marijanovi
Janja Marijanovi
36. Marijan Pain-4 lana
Vesna Pain
Damir Pain
Davor Pain
rata
37. Grgo Masla-2 lana
Vinka Masla
38. Mladen Masla-7 lanova
Nada Masla
39.
40.
41.
42.
43.
44.
Matea Masla
Mateo Masla
Zora Masla
Karla Masla
Sara Masla
Ivanko Masla-2 lana
Danijela Masla
Martin Pain-3 lana
Draga Pain
Magdalena Pain
Draenko Pain-6 lanova
Slavena Pain
Martin Pain
Juraj Pain
Ante Pain
Ivan Pain
Slava Pain-4 lana
Jakov Pain
Karolina Pain
Ana-Marija Pain
Vinko Peri-4 lana
Ivanka Peri
Domagoj Peri
Katarina Peri
Anelko Peri-7 lanova
Drina Peri
Stjepan Peri
Nikolina Peri
Josip Peri
Ana Peri
Iva Peri
Na podruju upe Stolac, poetkom 2014. godine ivjele su 44

obitelji iz upe Stjepan Krst sa 142 vjernika. Od toga je prije Domovinskog
rata doselilo 52 vjernika, a tijekom rata jo njih 90. Ukupno je u 44 obitelji
bilo 142 vjernika porijeklom iz upe Stjepan Krst.
Boe daj da svi ovi vjernici obnove svoje rodne kue, naloe vatru
na svojim ognjitima i ive slobodno u miru i blagostanju tamo gdje oni
izaberu i gdje im bude bolje za ivot.
Stanovnitvo navedenih sela je prvotno velikim dijelom ostalo
pod srpskom okupacijom, vjerujui kako e ona trajati nekoliko dana.
Meutim, nakon dva mjeseca okupacije i osloboenja apljine i Stoca,
568
srpska vojska je poela raditi zlodjela nad lokalnim katolicima na podruju

upe. Ubili su uru Obradovia, a pokuali su i Jozu Obradovia, ali su
ga spasili neki od pribranih vojnika. Preostalo katoliko stanovnitvo je
moralo spas potraiti u bijegu na osloboena podruja. Netko je otiao kod
rodbine, nego u hotele irom Hrvatske, a neki su smjeteni u izbjeglike
vagone u apljini. Ta izbjeglika agonija je trajala sve do 1996. godine
kada su se te izbjeglice poele naseljavati u naputene stanove u Stocu.
Nedugo nakon toga donesena je politika odluka da se tim prognanicima
dodijele zemljine parcele za gradnju obiteljskih kua u Stocu ili Bobanovu
Selu. Skoro podjednak broj se odluio za jedno i drugo mjesto. Stolac je
pruao moda lagodniji ivot u gradu, ali dubravska visoravan je pruala
mogunost i za okunicu to je dodatno privuklo ljude koji su nauili
raditi, i itav ivot radili na, i o zemlji.
enja za rodnim zaviajem ni u jednom trenutku nije nestala, ali
se stanovnitvo malo-pomalo privikavalo na novi zaviaj, svjesno da
potpunog povratka vie nee biti. neki su se snali bolje, a neki slabije.
Veina se zanima poljodjelstvom na malim okunicama, ali s dobrim
urodom koji koriste samo za vlastite potrebe. Veina njih redovito odlazi
u svoja sela i obrauje plodne njive, a znatan broj je zasadio i vonjake u
komercijalne svrhe.
Prognani stanovnici novih sredina su se ukljuili u upne zajednice
u Stocu i na Bobanovu Selu, a s radou odlaze svake druge nedjelje na
misu u svoju prijanju upu Stjepan Krst.
569
Rajko Markovi
Marko utalo
Pero Ragu
THE PEOPLE OF THE PARISH OF STJEPAN KRST IN THEIR
NEW HOMES: STOLAC AND BOBANOVO SELO
Summary
This article details the fate of the displaced inhabitants of the Parish
of Stjepan Krst, who during the Homeland War were dispersed to various
places and most of whom built their new homes in Stolac and Bobanovo
Selo. The pastors of their new parishes of Stolac and Aladinii and one of
these refugees who built a new house in Bobanovo Selo writes about these
people and how they managed to adjust to their new surroundings.
570
Vinko Kukrika, dipl. ing.,

Stolac
Marko Pulji, mag. art.,
St. Louis, USA
SUVREMENE INFORMATIKE KOMUNIKACIJE

U FUNKCIJI POVEZIVANJA STANOVNITVA UPE
STJEPAN KRST: INTERNET I FACEBOOK
Autori u lanku opisuju poetke komunikacija na podruju upa Stjepan
Krst, od prvih pisama, odnosno knjiga, prvih radio prijamnika na baterije,
crno-bijelih televizora, pa sve do suvremenih informatikih komunikacija
pomou kojih se povezuju i virtualno drue raseljeni upljani upe
Stjepan Krst, s posebnim naglaskom na Facebook stranicu upe.
Kljune rijei: Komunikacije, upa Stjepan Krst, pisma, radio

prijamnici, crno-bijeli televizor, internet, facebook
1. Uvod
Ljudi su od davnina komunicirali, odnosno prenosili poruke
koristei se raznim nainima. Da bi prenijeli odreenu informaciju, u
dalekoj prolosti morali su osobno otii do njenoga primatelja i prenijeti
mu je. Primjerice, grki glasnik Fidipid je morao pretrati 42 kilometra od
polja Maratona do Atene kako bi prenio vijest o pobjedi nad Perzijancima.
Kako se razvijao ovjek, razvijala se i irila potreba za sve naprednijim
nainima prenoenja informacija, odnosno komunikacije. Nakon to su,
4.000 godina prije Krista, Sumerani otkrili pismo komunikacija je dobila
novi oblik. Polovicom 15. stoljea Gutenberg je izumio tiskarski stroj i
time otvorio put prijenosa informacijama irim masama. Izumom telefona
komunikacija se poinje odvijati u realnom vremenu, a mobilni aparati su
komunikaciju digli na jo veu razinu.
Vinko Kukrika je roen na Stjepan Krstu 1961. godine. Diplomirao

je Strojarstvo na Strojarskom fakultetu u Mostaru. Urednik je FB
stranice upe Stjepan Krst. ivi u Stocu.
Marko Pulji je roen u Chicagu 1972. godine od roditelja podrijetlom
s Gornjeg Brtanika. Magistrirao je ekonomiju, smjer Marketing.
Glavni je pokreta web i FB stranica upe Stjepan Krst. ivi i radi u
St. Louisu u Americi.
2. Komunikacije u upi Stjepan Krst

Glavni vid komunikacijskog sredstva u upi Stjepan Krst je, sve do
druge polovice 20. stoljea, bilo pismo, odnosno knjiga, kako je bio uvrijeeni
naziv za pismo.1 I ona su bila rijetka. Uglavnom su putem njih sveenici
izvjetavali druge sveenike o enidbi i sl. Primjer jedne takve knjige je,
vjerojatno prvo pismo odaslano s podruja upe, s Donjeg Brtanika 1857.
godine. Njime Marko Tuzlani, vjerojatno neki sveenik, izvjeuje don
Vidu Maslaa o otmici Puljia djevojke koju su oteli Marii s Ljubljenice.
Slika 1. Omotnica (koverta) i pismo kojega je Marko Tuzlani poslao s Donjeg

Brtanika don Vidi Maslau u Prenj 1857. godine2
1
2
572
Pojam knjiga se koristio za pismo sve do osamdesetih godina 20. stoljea.

Provikarski arhiv u Stocu, Kutija 4/1857-3.
V. Kukrika, M. Pulji: Suvremene informatike komunikacije u funkciji...
573
Pisma su bila jedino sredstvo komunikacije sve do druge polovice

20. stoljea. Tad su se poela ee koristiti jer su mnogi koji su odselili
u Slavoniju i na druge strane. Zanimljiva su bila ta pisma. Pisala su se
po ustaljenoj pranci: Dragi nai, prije svega hvaljen Isus i Marija, to je
rije najstarija... Kako veina nije bila pismena, u selu je bio pisar, osoba
zaduena za itanje i pisanje pisama. Ta je osoba znala sve tajne koja su
krila ta pisma.
Krajem ezdesetih i poetkom sedamdesetih godina prolog stoljea
na podruju upe Stjepan Krst poeli su se pojavljivati rijetki radio
prijamnici. Kako nije bilo struje, radili su na baterije pa se radio palio
uglavnom kad su bile vijesti i Radio Vatikan na hrvatskom jeziku, i to
molitva i vijesti na hrvatskom jeziku koje su se kasnije prepriavale po
selu.3 Trebalo je tedjeti baterije kako bi to dulje potrajale.
Slika 2. Jedan od prvih radio prijamnika na Stjepan Krstu Lonarev slavuj i mali
Dragan (iz albuma ime Mari)
Kasnije je omiljena emisija bila Selo veselo na Radio Sarajevu, nedjeljom
ujutro.
3
574
Novi napredak je bio sedamdesetih godina kada su se u tim selima

poeli pojavljivati prvi televizori koji su radili na akumulator. Bili su to
televizori s malim ekranom, ali sasvim dovoljnim da prui zadovoljstvo
gledanja i praenja dogaaja, ne samo tonom, nego i slikom.4
To su bili primjeri prvih jednosmjernih komunikacija, moglo se
neto pratiti i saznati, ali samo pasivno, zbog prirode samih sredstava,nije
bilo interakcije, samo sluanje i gledanje vijesti i dogaaja.
itao se i tisak, uglavnom vjerski, Glas Koncila, Dumo i njegov
narod te Sportske novosti i Veernji list. Vjerski tisak se preuzimao
nedjeljom poslije mise, a ostale tiskovine su se naruivala preko djece
koja su ila u kolu u Stolac. U ljetno vrijeme, kad nije bilo kole, pratilo
se kad netko ide u Stolac da donese freke novine. Najee je to bio
upnik, don Slavko, a od njega su drugi uzimali novine nakon to bi ih on
proitao, neovisno koliko su bile stare.
Duga polovica ezdesetih i poetak sedamdesetih godina bilo je
vrijeme masovnijeg odlaska na privremeni rad u inozemstvo, najee u
Njemaku. Komunikacija s obiteljima se odvijala putem pisama jer su se
prvi telefoni, i to samo na Ljubljenici, pojavili tek krajem osamdesetih
godina prolog stoljea.
Razvoj komunikacija na globalnom planu imao je svoj odraz i
na stanovnitvo nae upe, polagano je dizana razina komunikacija, a
dolaskom Domovinskog rata 1992.-1995. godine upa se raselila. Narod
se naao u razliitim pozicijama, netko na ratitu, netko u izbjeglitvu, a
radio, televizija, tisak, telefon su postala glavna sredstva komuniciranja i
praenja dogaaja. Tek u drugoj polovici devedesetih dolazi do pojaane,
sve vee upotrebe mobitela, kao novog komunikacijskog sredstva. Na
kraju, zadnjih desetak godina sve je vie u zamahu internet, kao najnovije
komunikacijsko sredstvo.
Izumom interneta komunikacija je doivjela svoj vrhunac. Neovisno
o tome gdje se nalazili moete saznati i prenijeti informaciju na koji bilo
kraj svijeta. Drutvene mree za dopisivanje i izravno komuniciranje
postale su jako praktine i moderne. Informacije i vijesti, koje su se nekad
saznavale na sijelima i dernecima, sad se razmjenjuju na virtualnim
sijelima twitter-a, facebook-a i sl. Razina interaktivnosti omoguava
svakom korisniku da jednostavno prilagoditi svoje sklonosti i koliinu
informacija svojim potrebama.
Prvi pokuaji objave vijesti o upi na internetu bili su sporadini
i provedeni od strane pojedinaca krajem 1990-ih godina.5 Na njoj su se
Ostalo je u sjeanju gledanje utakmica Svjetskog nogometnog prvenstva u
Njemakoj 1974. godine. Znala se skupiti povea ekipa pod murvom ispred kue Stanka
Maria i gledati utakmice preko televizora prikljuenog na auto akumulator.
5
Tu su stranicu pokrenuli i ureivali Marko Pulji iz Amerike i Marinko Mari iz
Dubrovnika.
4
575
uglavnom prenosile vijesti s podruja upe te se prenosili lanci vezani

za upu iz drugih vrela. Stranica je egzistirala jedno vrijeme, ali kako
je internet na ovim prostorima bio tek u razvoju i upljani nisu znali za
postojanje takvih vijesti, nije bilo veeg interesa niti ireg broja posjetitelja
pa je ona s vremenom ugaena.
Slika 3. Naslovnica prve web stranice upe Stjepan Krst iz 2000. godine
irenjem saznanja o internetu i osnivanjem web stranice Donja

Hercegovina 2003. godine vijesti s podruja upe Stjepan Krst poinju se
iriti putem te stranice. Web stranicu je ureivao prof. dr. Pero Marjanovi,
a na njoj su vijesti objavljivali mnogi nai upljani razasuti irom svijeta.
Ta je stranica za Perina ivota bila glavni izvor informacija za Hrvate
itave jugoistone Hercegovine pa samim time i upe Stjepan Krst. Neki
su lanci prevedeni i na engleski jezik, to je omoguilo da vijesti proitaju
i razumiju ljudi po itavom svijetu.
Pojavom i irenjem drutvenih mrea 2009. godine osnovana je
Facebook stranica upe Stjepan Krst.6 U startu je odziv bio jako dobar,
a broj lanova-prijatelja se brzo poveavao. lanovi veinom oni koji su
roeni u upi Stjepan Krst, te njihova rodbina ili prijatelji. Najvie lanova
je iz Hrvatske i BiH, ali ima i onih iz SAD, Australije, Slovenije, Njemake
i vicarske. Kroz etiri godina djelovanja lanovi su podijelili veliki broj
informacija, objavili nekoliko stotina fotografija i poeli pretraivati razne
arhive i digitalizirati materijal koji se odnosi na upu. Praena je izgradnja
nove crkve kao i obnova grobalja, kua i poetak radova u poljima. Preko
te stranice su stvorena nova poznanstva i prijateljstva, ojaale se rodbinske
i prijateljske veza te se poveao osjeaj pripadnosti svom rodnom kraju ili
6
576
https://www.facebook.com/groups/171951461342/
rodnom kraju svojih predaka. Aktivnosti nisu samo usmjerene na prolost,

nego i na sadanje stanje u upi. Nedavno su pojedini lanovi poeli
skupljati stare lanke vezano za upu Stjepan Krst, koji su objavljeni u
Crkvi na kamenu, u digitalni arhiv, a u planu je sakupljanje i iz drugih
izvora.7
Slika 4. Facebook stranica upe Stjepan Krst
Dugoroni uinci uspostave facebook grupe za upu Stjepan Krst, a

u budunosti web stranice, tek se oekuju. Grupa ima skoro 500 lanova iz
itavoga svijeta. Uspostavljanje virtualne zajednice posveene upi znai
da e sadraj koji se odnosi na upu nai svoj put do drugih web stranica
i facebook grupa, a samim time i do vee informiranosti o dogaanjima
vezanim za upu.
7
Objave su izazvale komentare i ljudi koji su daleko od upe, neki su se obraali i
izraavali zadovoljstvo vienim fotografijama. Jedna je fotografija, na kojoj je Martin
Pulji-Handi kao ora s volovima, a u pozadini se vidi baba Trojka, izazvala posebno
zanimanje i lavinu komentara pa je sve zavrilo misom za pokoj njene due od strane
lana grupe don Vinka Puljia. Svi su se prisjetili Trojke i njenih rogaa.
577
3. Zakljuak
ivimo u doba multimedije pa naim ivotima dominiraju suvremeni
komunikacijski mediji i ureaji. Lijeemo i spavamo s njima, budimo se
uz njih. Nekad nije bilo tako, a pogotovo nije na podruju upe Stjepan
Krst. Sve do druge polovice 20. stoljea tamo je pismo bilo jedini nain
komuniciranja, a i ona su bila rijetka. Poetkom ezdesetih poinju se
pojavljivati prvi tranzistori, a s dolaskom struje i prvi televizori. Danas
je teko razumjeti kako su nai stari mogli ivjeti bez suvremenih ureaja
poput mobitela, ili primjerice bez interneta, ali ini se da su, iako manje
informirani, ivjeli puno lagodnijim i sretnijim ivotom od dananjega
informiranog i suvremenog ovjeka.
Vinko Kukrika Marko Pulji
THE ROLE OF MODERN DIGITAL COMMUNICATIONS IN
CONNECTING THE PRE-WAR POPULATION THE WEB AND
FACEBOOK PAGES FOR THE PARISH OF STJEPAN KRST
Summary
In this article, the authors describe the beginnings of communications
on the territory of the Parish of Stjepan Krst, from the first letters or rather
books, to the first battery operated radios, black and white televisions all
the way to modern digital communications with special emphasis on the
parishs Facebook page, through which the dispersed parishioners of the
Parish of Stjepan Krst can connect and virtually socialize.
578
V. DIO
DUHOVNA
ZVANJA
Mr. sc. Mile Vidi,

Mostar
SVEENICI S PODRUJA UPE STJEPAN KRST

1. Uvod
Stjepan Krst je mala upa smjetena na brdskom podruju
sjeveroistonog dijela opine Stolac. Stjepan Krst je pripadao upi
Rotimlja sve do 1974. Te je godine, dekretom od 8. veljae 1974. biskup,
dr. Petar ule, osnovao upu Stjepan Krst, koja je posveena roenju sv.
Ivana Krstitelja. Biskup koadjutor Pavao ani proglasio je osnivanje
nove upe 10. veljae 1974. U sastav nove upe ula su sela: Stjepan Krst,
Gornji i Donji Brtanik, Ljubljenica, Borievina i Dabrica. Prvi upnik
bio je don Slavko Masla, ije su velike zasluge u izgradnji upne crkve.
No, don Slavko je dao znaajan i nemjerljiv doprinos u razvoju svih sela
upe, a posebno se zauzimao za infrastrukturu: izgradnju i asfaltiranje
putova, osiguranje prijevoza, dovoenje elektrine energije, brinuo se o
zaposlenosti i poticao na kolovanje mladih. Iako mala, upa Stjepan Krst
bogata je duhovnim zvanjima. Iz nje su ponikli brojni sveenici, redovnici
i redovnice. Brojna duhovna zvanja dokaz su da narod ovoga kraja Boga
voli i moli, stoga im je i podario duhovna zvanja koja su plod rtve i
ljubavi obinih seoskih ljudi. Bog je podizao iz pobonih i bogobojaznih
obitelji sveenike koji su uzeti iz naroda i postavljeni za narod, tako
su sveenici iz upe Stjepan Krst sluili Bogu i svome narodu irom
Hercegovine, Hrvatske, pa ak i u dalekoj Americi. U sljedeih nekoliko
redaka donosimo kratke ivotopise dijecezanskih sveenika iz upe
Stjepan Krst.
Don Ivica Pulji je bio prvi biskupijski sveenik s podruja ove
upe. Godine 2013. napunio je 40 godina sveenitva. Sin je Marka Puljia
Vidia s Gornjeg Brtanika i Cvijete r. Masla s Ljubljenice koji su vjenani
1937. godine. Imali su petero djece: Ljubicu, Pavu, Slavka, Ivicu i Anu.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata obitelj je bila u izbjeglitvu u Slavoniji,
a otac je bio u domobranstvu u Vinkovcima. Na Brtaniku je sve spaljeno
i uniteno. Ista je sudbina zadesila cijelu obitelj i u Domovinskom ratu.
Don Ivica je roen uoi v. Ante, ali su ga zapisali u matici roenih pod
Crnugovcem 17. lipnja 1948. Osnovnu kolu pohaao je od 1955. do 1963.
u Dabrici, na Brtaniku i u Crniima. Ljeti bi odlazio s obitelji u Biinu.
Klasinu gimnaziju, koja se u ono vrijeme nije smjela tako zvati nego
Humanistika srednja kola za odgoj klera Ruer Bokovi, pohaao
je u Dubrovniku 1963.-1967. Maturirao je nakon odsluenja vojnog roka
1968. Filozofsko-teoloki studij pohaao je u Splitu od 1968. do 1974. Za

sveenika je zareen, polaganjem ruku biskupa Petra ule, 1. srpnja 1973.
u Prenju. Na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu magistrirao je 11. oujka
1986., a na istom fakultetu doktorirao 15. srpnja 2000. s temom Katolici
donje Hercegovine i Istona kriza.
Kao sveenik djelovao je u vie hercegovakih upa, a to su:
Draevo, Grljevii, Trebinje, Mostar, Gabela, Hutovo i Neum. Bio je i
glavni urednik biskupijskog mjesenika Crkva na kamenu od njegova
pokretanja od 1980. do 1985. Kao profesor predavao je u Biskupskoj
klasinoj gimnaziji u Dubrovniku od 1979. do 1980., na Vrhbosanskoj
visokoj teolokoj koli u Sarajevu i u Bolu od 1986. do 1991., na
Teolokom Institutu u Mostaru od 1987. do 1995. Uz pastoralnu aktivnost
don Ivica se na poseban nain istakao kao povjesniar i ljubitelj kulturnoga
blaga Hercegovine. Bio je prvi urednik Crkve na kamenu, pokrenuo je
seriju znanstvenih zbornika pod naslovom Humski zbornik. U Hutovu je
pokrenuo izgradnju Zaviajne kue i Lapidarija u crkvenom dvoritu. U
Neumu je 1998. u podrumskim prostorima otvorio umjetniku galeriju,
koja je 2007. ula u sastav registrirane ustanove na razini Hercegovakoneretvanske upanije pod nazivom Muzej i galerija Neum. Sudjelovao je
na vie simpozija i tribina s radovima koji obrauju prolost (povijest,
arheologiju te etnografiju) Hrvata i Katolike Crkve, osobito na podruju
od Neretve do Boke. Radovi su mu objavljivani u raznim zbornicima,
monografijama i strunim asopisima. Napisao je brojne znanstvene i
druge lanke u knjigama, asopisima te glasilima najrazliitijeg karaktera:
Crkva na Kamenu, Glas Koncila, Katoliki list, Vrhbosna, Hrvatsko Slovo,
Dubrave hrid, Redarstvenik, Zvijezda Mora, razna glasila Matice hrvatske
i dr. Iz mnogobrojnih priznanja i nagrada izdvajamo onu najnoviju, iz
2013. godine, kada je dobio Nagradu opine Neum za ivotno djelo.
Don Mato Pulji je sin Ivana Puljia Vidia i Janje r. Mari koji
su vjenani 1942. u upi Rotimlja. Kao skromni zemljoradnici rodili su
osmero djece: Maru, Iliju, Anicu, Matu, Milu, Rudu, Dragu i Marinka.
Kao i sve obitelji upe Stjepan Krst i don Matina je za vrijeme II. svjetskog
i Domovinskog rata bila protjerana, a sva imovina spaljena i unitena.
Don Mato je roen na Gornjem Brtaniku 10. rujna 1950. Djetinjstvo i
mladenatvo je proveo na Brtaniku i u Biini kod Nevesinju. Osnovnu
kolu do 4. razreda pohaao je na Donjem Brtaniku od 1958. do 1961., a
do osmog razreda u Nevesinju od 1962. do 1965. Nakon osnovne kole,
elei odgovoriti na Boji poziv, upisao je gimnaziju u Humanistikoj
srednjoj koli za odgoj klera Ruer Bokovi u Dubrovniku, koju je
pohaao od 1965. do 1969. U sjemenite ga je poslao tadanji nevesinjski
upnik fra Bogdan ubela. Po zavretku gimnazijskog obrazovanja upisao
je teologiju na Vrhbosanskoj visokoj teolokoj koli u Sarajevu od 1969.
582
M. Vidi: Sveenici s podruja upe Stjepan Krst
do 1975. godine. Po zavretku teolokog studija zaredio ga je biskup

ekada 1. travnja 1974 u Sarajevu. Svoj akonski praktikum proveo je na
upama sarajevske nadbiskupije. Za sveenika je zareen 29. lipnja. 1974.
u Pologu, zaredio ga je biskup Petar ule. Mladu misu slavio je 16. srpnja
1974. godine na Stjepan Krstu kao prvi sveenik novoosnovane upe.
Prva pastoralna sluba bila je upnog vikara u Grljeviima od 1975. do
1976. Potom je bio upni vikar u Donjem Hrasnu od 1976. do 1978. Kao
upnik djelovao je u Ravnom od 1978. do 1982., potom biva imenovan
upnikom u Stocu od 1982. do 1999. Poslije upnike slube u Stocu
odlazi na podruje Dubrovake biskupije i postaje upnikom upe OljeTopolo od 1999. do 2013., a od 2013. nalazi se na Mljetu gdje je upnik
upe Babino polje te upravitelj upa Maranovii i Goveari. Objavio je
knjigu Stolac 1996. godine.
Don Tomislav Pulji je sin Pere Puljia Vidia i Janje r. Bokovi
koji su vjenani 1933. U braku su Pero i Janja rodili jedanaestero djece:
rajna Mariju, Ruu, Anu, Antoniju, Antu, Boru, Tomislava, Vlatka, rajnu
Juricu, rajni Damjanu i Damjana. Cijela obitelj je morala u izbjeglitvo i u
II. svjetskom kao i u Domovinskom ratu. Don Tomislav je roen 1. veljae
1950. na Gornjem Brtaniku. Djetinjstvo je proveo u Biini i na Brtaniku.
Osnovnu kolu do 4. razreda pohaao je na Brtaniku od 1957. do 1961.,
a do 8. razreda u Nevesinju, od 1961. do 1965. U dubrovako sjemenite
ga je poslao fra Bogdan ubela, gdje je u Humanistikoj srednjoj koli
za odgoj klera Ruer Bokovi zavrio prva dva razreda, a druga dva
u Zadru. U splitskoj bogosloviji boravio je od 1971. do 1973., a teoloku
naobrazbu je zavrio u bogosloviji na Ruh Universitetu u Njemakoj od
1973. do 1977. Za akona je zareen u Schwelmu (Njemaka), 2. veljae
1977., a zaredio ga je pomoni biskup essenski Angerhausen. akonski
praktikum proveo je na upi Murter. Sveeniko reenje primio je u
ibenskoj katedrali 12. lipnja 1977., a zaredio ga je biskup ibenski Josip
Arneri. Mladu misu proslavio je na Gornjem Brtaniku 24. lipnja 1977.
godine. Kao mladomisnik biva imenovan upnikom Ljubitovice i Boraje
i na tim upama ostaje od 1977. do 1991. Zatim postaje upnikom Raina
od 1991. do 2006. te upravitelj upa Zablae, Mandalina i Jadrtovac.
U Rainama se istakao kao revan pastoralac i graditelj upne crkve.
upnikom upe Presvetog Srca Isusova u ibeniku postao je 2006. Uz
upniku slubu vri dunost dekana i vjerouitelja u koli.
Don Zdravko Ivankovi je sin Boka Ivankovia i Mare r. Mari
koji su vjenani 1957. godine na Rotimlji. Boko i Mara su rodili etvero
djece: Zdravka, Ljilju, Pavla i Mihu. Kao i sve obitelji upe Stjepan Krst
u II. svjetskom i Domovinskom ratu bili su prognani i sva im je imovina
spaljena i unitena. Don Zdravko je roen 1. oujka 1959. u LjucimaHodovu, a djetinjstvo je proveo na Stjepan Krstu. Osnovnu kolu do
583
4. razredu pohaao je na Donjem Brtaniku od 1966. do 1970., a do 8.

razreda u Stocu od 1970. do 1974. Poslije zavrene osnovne kole upisao
je Sjemeninu klasinu gimnaziju na alati u Zagrebu koju je pohaao
od 1974. do 1978. Po zavretku sjemenita upisao je Bogosloviju u
Sarajevu od 1978. do 1985. Za akona ga je zaredio biskup Pavao ani
u mostarskoj Katedrali 4. prosinca 1984. Za sveenika ga je zaredio,
takoer, biskup ani 29. lipnja 1985. Mladu misu proslavio je na Stjepan
Krstu 4. kolovoza 1985. Prvo pastoralno iskustvo bila je sluba upnog
vikara u Hrasnu od 1985. do 1988. Potom je bio upni vikar u Studencima
od 1988. do 1989. upnik ipovae-Vojnia bio je od 1989. do 1993.,
upnik Rotimlje od 1993. do 1998., a upnik Ledinca od 1998. do 2007.
Od 2007. godine, zbog zdravstvenih razloga, nalazi se u sveenikom
domu u Mostaru te povremeno, a prema potrebi zamjenjuje pojedine
upnike (Prisoje, Janjina, Neum...).
Don Ivan Peri je sin Fabijana i Janje r. Ragu koji su vjenani
1967. godine na Rotimlji. U braku su imali etvero djece: Draenka,
Mariju, Ivaa i Maria. U II. svjetskom, kao i u Domovinskom ratu, bili
su u izbjeglitvu i sve im je bilo spaljeno i uniteno. Don Ivan se rodio
16. travnja 1971. u Stocu. Do svoje etvrte godine ivio je na Donjem
Brtaniku, a 1975. obitelj mu je preselila na Rotimlju. Osnovnu kolu do
etvrtog razreda pohaao je na Rotimlji od 1977. do 1981., a do osmog
razreda u Hodovu od 1981. do 1985. Humanistiku srednju kolu za odgoj
klera Ruer Bokovi pohaao je od 1985. do 1989. U bogosloviju se
upisao u Sarajevu 1990. i ostao do 1992., kad je zbog ratnih zbivanja
sarajevska bogoslovija premjetena na Bol na Brau i tu je zavrio
teoloko obrazovanje 1996. Za akona je zareen 1995., a zaredio ga je
kardinal Vinko Pulji. akonski praktikum imao je na Aladiniima. Za
sveenika ga je zaredio biskup Ratko Peri 29. lipnja 1996. na Rotimlji.
Mladu misu slavio je 14. srpnja 1996. u Stocu. Prva sveenika sluba bila
mu je u mostarskoj katedrali, kao upnog vikara od 1996. do 2000. Potom
je bio upni vikar u upi Domanovii od 2000. do 2002. Poslijediplomski
studij zavrio je na Papinskom sveuilitu Lateran, kojeg je pohaao od
2002. do 2004. Stupanj magistra znanosti stekao je 2004. na istoimenom
sveuilitu s temom Ivan Merz apostol Hrvatske mladei. Po povratku
iz Rima postao je upnik upe sv. Mateja na Rudniku u Mostaru, gdje se uz
pastoralni rad istakao kao graditelj upne crkve. Potom je 2011. imenovan
upnikom upe sv. Marka (Cim) i sv. Luke (Ilii) gdje je takoer izgradio
upnu crkvu. Don Ivan je i predava na Teoloko-katehetskom i nstitutu
u Mostaru.
Don Mile Vidi je sin Vidana i Janje r. Pulji koji su vjenani 1960.
godine na Rotimlji. Don Milina obitelj se takoer prije prezivala Pulji.
Za vrijeme II. svjetskog rata izbjegli su u akovaka Selca i tu su ostali
od 1941. do 1946., a u Domovinskom ratu izbjegli su u Posuje. Obitelj
584
M. Vidi: Sveenici s podruja upe Stjepan Krst
se nije mogla vratiti na Stjepan Krst pa je novi dom sagraen u Stocu. U

oba rata sve je bilo spaljeno i uniteno. Vidan i Janja imali su desetero
djece: Marinka, Blaenku, Mladenku, Dragana, eljka, Draenka, eljku,
Draenku, Mariju i Milu. Don Mile se rodio 16. oujka 1980. na Stjepan
Krstu. Mladenatvo i djetinjstvo je proveo na Stjepan Krstu. Osnovnu kolu
do etvrtog razreda pohaao na Donjem Brtaniku od 1986. do 1990., peti
razred pohaao je u Stocu, a zbog ratnih zbivanja s obitelji izbjegao je u
Posuje gdje je zavrio osnovnu kolu 1995. U sjemenite ga je poslao
don Slavko Masla, a Sjemeninu klasinu gimnaziju Don Frane Buli
pohaao je od 1995. do 1999 u Splitu. Poslije zavretka gimnazijskog
obrazovanja upisuje Teoloko-filozofski studij u Sarajevu koji pohaa od
1999. do 2001. Studij nastavlja na Sveuilitu sv. Patrick u Maynooth
Irska od 2001. do 2004. Za akona ga je zaredio biskup Ratko Peri 24.
lipnja 2004., na ruevinama crkve na Stjepan Krstu. akonski praktikum
proveo je na upi Blagaj-Buna. Za sveenika ga je zaredio biskup Ratko
Peri 29. lipnja 2005. u mostarskoj katedrali. Mladu misu proslavio je 3.
srpnja 2005. u Stocu. Kao mladomisnik, dogovorom biskupa Ratka Peria
i dubrovakog biskupa elimira Puljia, biva posuen Dubrovakoj
biskupiji, a biskup elimir imenovao ga je osobnim tajnikom te na toj
slubi ostaje od 2005. do 2007. Po zavretku slube u Dubrovniku postao
je upni vikar u upi Blagaj-Buna od 2007. do 2009. Zatim je poslan
za upnog vikara na upu Gradina 2009.-2010. Poslijediplomski studij
2010.-2012. zavrio je na Papinskom sveuilitu Lateran, na Institutu
za moralnu teologiju na Akademiji Alfonzijani. Magistrirao je 2012. iz
moralne teologije s temom Moralni aspekt sree i sramote ljudske osobe
stvorene na sliku Boju u svjetlu Teologije Tijela Ivana Pavla II.. Po
povratku iz Rima imenovan je za upnog vikara u mostarskoj katedrali i
predavaem na Teoloko-katehetskom institutu u Mostaru.
585
586
Radoslava Kevo,
Split
Ankica Mari, prof.,
Split
Bernardina Masla, prof.,
Rijeka
REDOVNICI I REDOVNICE S PODRUJA UPE

STJEPAN KRST
Podruje upe Stjepan Krst je bio plodan rasadnik duhovnih zvanja. U
drugom lanku su obraeni svjetovni sveenici, a ovaj obrauje redovnike
i redovnice. S podruja upe su poniknula dvojica redovnika, premda su
obojica zaviaj napustila kao djeca, poetkom II. svjetskog rata, nakon
ega se njihove obitelji nisu vratile na svoja prijeratna ognjita. Ne udi
tako mali broj redovnika jer su taj prostor pastorizirali samo svjetovni
sveenici koje su slijedili i potencijalni kandidati za duhovna zvanja.
1. Redovnici
Fra Pavao (Nikola) Masla je roen na Ljubljenici 25. kolovoza
1937. godine od roditelja Joze i Stane r. Ragu. Kao dijete je 1945. godine
iz Hrvatske pobjegao u Austriju gdje je ostao do 1947. godine, a zatim
odlazi u Italiju gdje je zavrio osnovnu kolu i zapoeo gimnaziju. Godine
1951. prekinuo je kolovanje i otiao u Ameriku gdje je nastavio kolovanje
u sjemenitu Sv. Josipa u Westmontu, drava Illinois. U Franjevaki red je
stupio 1955. godine u Lafayetteu, drava New Jersey. Filozofsko-teoloke
znanosti je studirao u Westmontu, Rye Beachu, NH te na St. Bonaventure
University, drava New York i Holy Name Collegeu u Washigtonu, D.C.
gdje je i zareen za sveenika 17. oujka 1962. godine. Nakon reenja
imenovan je pomonim upnikom u upama Srca Isusova u Chicagu
(1962.-1964.) i Milwaukeeju (1964.-1970.). Nakon toga kao upnik
djeluje na upama sv. Josipa u St. Louisu (1970.-1976.), sv. Jeronima u
Chicagu (1976.-1979.), Presvetog Trojstva u Ambridgeu (1979.-1982.)
i Srca Isusova u Chicagu (od 1995. do 2000.). U rujnu 2000. godine
preuzima upu Srca Isusova u Milwaukeeju gdje je bio upnik do 2012.
U sijenju 2013. godine postaje upnik upe Blaenog Alojzija Stepinca,
na sjeveru Chicaga.
Osim pastoralnog rada fra Pavao je bio i predsjednik franjevake
rezidencije Kraljice mira u Beaver Fallsu (1979.) i gvardijan samostana
sv. Ante u Chicagu (1982.-1985. te 1994.-1995.). Tri puta je bio biran za
kustoda Franjevake kustodije (1985.-1994.). Kroz to vrijeme ureivao
je Kustodijski vjesnik. Fra Pavao je od 1982. do njenog zatvaranja bio

direktor Hrvatske franjevake tiskare u Chicagu. U vijeu Kustodije je
bio vijenik tri puta (1970.-1973., 1982.-1985. i 1997.-2000.). Od 1990.
do 2006. godine obnaao je slubu duhovnog voe Hrvatske katolike
zajednice. Ponovno je bio kustos Franjevake kustodije od 2009. do 2012.
godine. Danas ivi i radi na hrvatskoj upi Blaenog Alojzija Stepinca u
Chicagu.1
Slika 1. Upis krtenja Nikole (Pave) Maslaa iz matice krtenih upe Rotimlja2
Fra Zlatko (Ivan) Papac je roen u Dabrici 29. travnja 1933.

godine od roditelja Marijana i Mare r. Pulji. Nakon zavretka prvoga
razreda osnovne kole u Dabrici, bjeei pred ratnim dogaanjima
s obitelji se nastanio u Okuanima kod Nove Gradike. Tu su boravili
godinu dana, taman da Zlatko zavri drugi razred. Odatle su krenuli dalje
u neizvjesnost i zaustavili se u arengradu, dvadesetak km istono od
Vukovara. Tu je zavrio 3. i 4. razred. Pukim sluajem dospio je u Zagreb,
u Franjevaki samostan na Kaptolu, odakle je krenuo u Nadbiskupsku
gimnaziju na alati i zavrio svih osam razreda gimnazije. Novicijat
je za zavrio u Cerniku kod Nove Gradike, a Teologiju na Teolokom
fakultetu u Zagrebu. Na Svijenicu 1964. godine zareen je za sveenika
u Franjevakoj crkvi na Kaptolu. Mladu misu je slavio u arengradu gdje
su mu bili roditelji i ostala rodbina. Poslije Mlade mise bio je u samostanu
i upi u Vukovaru sedam i pol godina. Nakon Vukovara je bio u samostanu
i upi u Karlovcu etiri i pol godine, nakon ega je otiao u Linz u Austriji
gdje je bio 22 godine na hrvatskoj katolikoj misiji. Odatle se vratio u
Hrvatsku, u Marijino svetite na Trsatu u Rijeci. Nakon Trsata je stigao u
samostan u Poegi gdje trenutno ivi i djeluje.
1
2
588
Podatke prikupio fra Jozo Grbe. Urednitvo Zbornika iskreno zahvaljuje.

Matica krtenih upe Rotimlja 1937.godine: nen. str.
R. Kevo, A. Mari, B. Masla: Redovnici i redovnice s...
Slika 2. Upis krtenja Ivana (Zlatka) Papca iz matice krtenih upe Rotimlja3
2. Redovnice
Za razliku od rijetkih redovnika, enska redovnika zvanja s
podruja upe su bila puno brojnija. Nekako s osnutkom upe dolo je do
odlaska djevojaka s tog podruja u samostan. Izuzev Dabrice i Gornjeg
Brtanika, iz ostalih naselja ih je bilo po nekoliko. U nastavku donosimo
ukratko o svakoj od njih.
Janja-Radmila Kevo, sestra M. Radoslava, roena je 1950. godine
na Stjepan Krstu od roditelja Boka i Boice r. Pain-Krnji. U samostan
je stupila 6. veljae 1971. godine. U Splitu je 15. kolovoza 1973. poloila
privremene, a 15. kolovoza 1978. doivotne zavjete. U veljai 1974.
premjetena je u Kotor gdje je pohaala srednju medicinsku kolu. Nakon
mature poela je raditi u kotorskoj bolnici i tu je ostala do konca 1988.,
kad je premjetena u Njemaku. U samostanu misionara verbita, u St.
Augustinu, djelovala je 25 godina. U travnju 2013. godine povjerena joj je
sluba provincijalne glavarice Navjetenja Gospodinova u Splitu.
Ljilja Lonar, sestra Slubenica Milosra Anela, roena je
1961. godine na Stjepan Krstu. U esnaestoj godini, uz pomo upnika
don Slavka Maslaa i njegovih sestara, s. Konstantine, s. Alberte i s. Mile,
odlazi u samostan Slubenica Milosra u Dubrovnik. U novicijat odlazi
u rnovnicu 1979. godine. Prve zavjete poloila je 25 kolovoza 1981.
godine u samostanskoj kapeli Bezgrene u Splitu nakon ega je ostala
u Splitu u provincijalnoj kui radei u vrtiu i izvanredno uei srednju
kuharsku kolu. Godine 1983. premjetena je na dunost pomone
kuharice u samostanu na Pilama u Dubrovnik gdje je bila samo pola godine
nakon ega je premjetena u samostan na Kustoiji u Zagrebu. Radila je
u vrtiu, a u popodnevnim satima je pohaala predavanja na I nstitutu
Drube Isusove, odjel za kranski nazor u Palmotievoj. Diplomira je
1988. godine nakon ega dobiva dunost odgajateljice srednjokolki u
3
Matica krtenih upe Rotimlja 1933. godine: nen. str.
589
samostanskom domu na Pilama u Dubrovniku. Na poticaj s. Lenke ovi

odlazi u misije u Ekvador 1989. godine. Kroz 12,5 godina obavljala
je sljedea zaduenja: koordinator kateheza; edukacija vjerouitelja,
roditelja, konvivencije djece i mladih, vjerske pouke za odrasle,
misije po selima i kuama, pripreme za sakramente, karitativni rad sa
starijim osamljenim osobama i najsiromanijim stanovnitvom. Godine
1993. odlazi na petomjesenu edukaciju iz pastoralnog koordiniranja na
Sveuilitu Javerijana, Kolumbija. Nakon toga osniva udrugu obitelji s
ciljem poboljanja ivotnog standarda, nadahnutim na prvim kranskim
zajednicama opisanim u Djelima apostolskim. Uz posao studira
primijenjenu antropologiju na Salezijanskom fakultetu u Quito, Ekvador.
Godine 1998. u Nikaragvi zavrava intenzivni biblijsko-ekumenski
teaj u trajanju od est mjeseci koji je organiziran od Latinoamerikog
sveuilita biblijskih znanosti. Teaj je u prvi plan stavio vanost aktivnog
sudjelovanja ene u drutvu i buenje ekoloke svijesti. Nakon povratka
iz Nikaragve sa sestrama i aktivnim laicima organizira razne biblijske
teajeve na mjestima gdje nema sveenika.
Jubilarne 2000. godine, nadahnuta na susretu Isusa i Samarijanke
na Jakovljevu zdencu, sa zajednicom sestara misionarki pokrenula je
osnivanje obitelji laika Slubenica Misionara Milosra. Iste godine pita i
dobiva doputenje generalne poglavarice Karmele Zaninoni i provincijalne
poglavarice Florijane Penava da se vrati u domovinu i osnuje pokret
misionara gdje bi podjednako ivjeli i prenosili karizmu milosra laici
i sestre Slubenice milosra na dobrobit Crkve i svijeta. Godine 2001.
vraa se u Hrvatsku gdje provincijalka trai od nje da preuzme vodstvo
Centra za rehabilitaciju Samaritanac. U kojem svoj trajni smjetaj nalazi
36 korisnika s tekim i srednjim mentalnim oteenjima i potpunom
fizikom nepokretnou. Svjesna obveze zavjeta poslunosti, zapoljava
se na mjesto ravnateljice Centra.
Uz svoj redovni posao u Samaritancu, s grupom ena osniva udrugu
Zdenac u svrhu cjelovite izgradnje osobnosti rastui u krepostima i
promiui ljudske i kranske vrijednosti. Kao izraz konkretnog milosra
Zdenac razvija volonterski rad u korist osoba potrebnih tueg pomaganja
i zdravih obiteljskih odnosa.
Godine 2013. daje otkaz u Samaritancu, uzima eksklaustraciju i
potpuno se posveuje osnivanju Misionara Milosra koji e svoj ivot
darovati Bogu na slavu, navjeujui evanelje rijeju i djelima milosra.
Ana Mari, sestra Ankica, roena je 1954. godine na Stjepan Krstu
od oca Marka Maria i Luce r. Ragu. U redovniku zajednicu Slubenica
Milosra ula je 4. sijenja 1977. godine. Dubrovaka zajednica na Konalu
bila je mjesto prvog dijela njene redovnike formacije. Novicijat je zapoela
u rujnu 1978. u kui novicijata u rnovnici, nedaleko Splita. Privremene
redovnike zavjete poloila je 25. kolovoza 1980. u provincijalnoj kui
590
u Splitu, a doivotne u istoj kui 26. kolovoza 1986. godine. Nakon

zavrene Religiozne pedagogije u Zagrebu vratila se u Dubrovnik gdje
je kratko vrijeme vrila slubu odgajateljice mladih kandidatica. Kao
vjerouiteljica radila je u upama Katel Suurac, Kamen blizu Splita i
Pujanke u Splitu. Od rujna 1991. radi kao vjerouiteljica u osnovnoj koli,
tri godine na Pujankama, a od 1994. u Osnovnoj koli Dobri u Splitu.
Uz slubu vjerouiteljice radi i sa studenticama.
Stojka Masla, sestra Bernardina, roena je 1946. godine u
Vinkovcima od oca Boka i majke Ive ro. Mari, gdje su njeni roditelji
bili izbjegli tijekom rata. 24. oujka 1946. krtena u Vinkovcima.
Obitelj se nakon rata vraa u Hercegovinu, na Ljubljenicu. Osnovnu
kolu zavrava na Dabrici i na Brtaniku. Obitelj, premda siromana u
materijalnim stvarima, provodi sretno djetinjstvo s jo etiri sestre i bratom
koji se rodio na Ljubljenici. U obitelji se svaku veer molilo zajedno, a
u Doau se obavezno pjevala cijela pjesma U se vrijeme godita a
u Korizmi Gospin pla. Tako je svaki lan obitelji znao svaku kiticu
napamet. Godine 1962. cijela obitelj se preselila u Slavoniju, u Novu
Kapelu. S jo dvije sestre Stojka u Kapeli radi dvije godine u Zadrugi,
a 14. studenoga 1964. godine odlazi u samostan asnih sestara Presv.
Srca Isusova u Crikvenicu. Tu zavrava teaj za ivanje. Ulazi s jo 20
djevojaka, u novicijat, od 1966.-1967. te 04. listopada 1967. polae prve
red. zavjete. Nakon novicijata, 1967. poglavari je alju u Be gdje zavrava
viu odgojiteljsku kolu na Teresianumu te radi kao odgojiteljica kod
kolske brae sv. Ivana De la Salle sve do 6. kolovoza 1976. kada dobiva
premjetaj za Karlsfeld (Njemaka), za njegu bolesnika.
15. kolovoza 1973. polae doivotne zavjete u katedrali Sv. Vida
s jo 10 sestara. U hodu zavrava teoloki studij na FTI-u u Zagrebu.
23. travnja 1986. premjetena je iz Njemake na Drenovu (Rijeka), gdje
je dobila novu dunost vjerouiteljice u koli Nikola Tesla te u koli
Fran Frankovi i djelomino, odgojiteljica predkolske djece do 2006.
godine kada se poeo graditi novi djeji vrti Po mjeri djeteta, kada
preuzima dunost ravnateljice 1988. god. do umirovljenja 2012. Usputne
slube u Drubi bile su zamjenica Vrhovne poglavarice, savjetnica,
tajnica, voditeljica upnog zbora Lahor te lan Pastoralnog vijea
Rijeke nadbiskupije dok joj ne istekne mandat u rujnu 2014. god. Kada
se 2102. godine birala nova uprava Drube, s. Bernardina je izabrana
za vrhovnu ekonomu Drube na Drenovi (Rijeka) gdje jo djeluje i kao
kuna poglavarica sestara.
Veronika Masla, sestra M. Marcela od Bezgrenog Zaea,
roena je 1946. godine na Ljubljenica, kao najmlaa od devetero djece
Ivana i Stane r. Ragu. Kao etrnaestogodinja djevojica poela je
raditi u tekstilnom poduzeu Inkos u Stocu sa eljom da svojim radom
pomogne svoju mnogobrojnu obitelj. Uz majinu podrku je donijela
591
odluku o odlasku u asne sestre. Nakon molbe koju je uputio njen upnik
14. rujna 1962. godine, na blagdan Uzvienja sv. Kria, odlazi u samostan
na Vrhovec. Nakon formacije i polaganja prvih zavjeta, 8. prosinca 1967.
godine, radila je jedno vrijeme na Vrhovcu s djecom, a 1968. godine je
premjetena u Slavonski Brod u novoosnovani samostan. Tu je ostala do
tercijata i radila s djecom, a paralelno je pohaala Institut za obiteljski
apostolat. Doivotni zavjeti je poloila 8. prosinca 1972. u Zagrebu. U
tercijat je otila u Zagreb gdje je ostala do 1976. godine. Tamo je pohaala
teaj za njegovateljicu bolesnika. Nakon toga je otila u Belicu gdje je
radila s djecom, a paralelno pohaala glazbeni teaj za crkvene orguljae.
Godine 1979. odlazi na novi osnutak u Split gdje se takoer bavila radom
s djecom. U Belicu se vratila 1985. godine i tu je ostala tri godine. Nakon
toga odlazi u Hrvatski Leskovac gdje ostaje 4 godine. Poetkom rata,
1992. godine premjetena je na Poredje, a 1993. u Gabela Polje gdje je
boravila punih 16 godina. Odatle je 2009. godine otila na Punat da bi
2012. bila premjetena na Poredje gdje sada boravi i djeluje.
Boica Obradovi, sestra Rozalija, roena je 1938. godine na
Donjem Brtaniku. lanica je sestara karmelianki Boanskog Srca
Isusova. Vjene zavjete je poloila 1972. godine. Umrla je 2009. godine.
Vida Peri, sestra Draena, roena je 1945. godine na Donjem
Brtaniku. Godine 1966. odlazi u akovo kao pripravnica Milosrdnih
sestara sv. Kria. nakon dvije godine pripravnikoga staa premjetena je
u Vukovar gdje je bila na slubi do 1969. godine. Nakon toga se vraa u
novicijat u akovo gdje je 1970. poloila prve redovnike zavjete. nakon
toga sluba je zove u Krapinu na upu gdje je radila kao sestra sakristanka.
Tu je boravila punih 17 godina da bi se 1987. vratila u Slavoniju, u upu
Rokovci-Andrijaevci. Poetkom rata 1991. godine biva premjetena u
Opatiju gdje je djelovala 15 godina kao, radei na upi te ostale redovnike
poslove. Godine 2004., nakon skoro 40 godina, ponovno se vraa u
akovo na slubu u nadbiskupiju gdje i danas djeluje.
Ljuba Ragu, sestra Agata, roena je 26. prosinca 1935. godine na
Donjem Brtaniku od oca Mate i majke Boice ro. Prkain. Imala je dva
brata i dvije sestre. U Reetarima, u izbjeglitvu, zavrava osnovnu kolu.
U samostan sestara Srca Isusova u Crikvenicu ulazi 1964. godine. U
Novicijat ulazi s jo 20 djevojaka godine 1966.-1967. kada, 04. listopada
1967., polae prve redovnike zavjete. Nakon Novicijata djeluje u
Rijekom Bogoslovnom sjemenitu deset godina, od toga est kao kuna
poglavarica sestara.
U Zagrebu djeluje kao kuharica tri godine, a tri kao poglavarica.
Na upama je radila takoer kao kuharica u Kosinju, te Lokvama, a na
Drenovi (Rijeka) tri godina u Upravi kao zamjenica poglavarice, te tri
godine kao savjetnica i kuna poglavarica.
Doivotne zavjete u Drubi sestara Presvetoga Srca Isusova poloila
592
je s jo deset sestara 15. kolovoza 1973. godine u Rijeci u katedrali Sv.

Vida. U Grianama, kod Crikvenice, u Domu starica djeluje ve 26 godina,
od kojih tri godine kao poglavarica. I jo uvijek kao kuharica s jo 4 sestre
njegovateljice starica.
Cvija Ragu, sestra Bartolomeja, roena je 21. oujka 1946. godine
u izbjeglitvu u Semeljcima, od oca Joze i majke Lucije ro. Pain. Njena
se obitelj uskoro vratila na Donji Brtanik. Osnovnu kolu zavrava na
Brtaniku, 1967. ulazi u samostan sestara Presv. Srca Isusova u Crikvenici
te 1968. god. s jo 17 djevojaka zapoinje novicijat, a 1969. polae 1.
redovnike zavjete. Kao juniorka radi na upama u Senju i Rijeci. Od
1975. do 1986. radi kao njegovateljica bolesnika u Karlsfeldu (Njemaka)
te pohaa teaj njemakog jezika. Doivotne zavjete u Drubi sestara
Presvetoga Srca Isusova poloila je 1975. godine s jo osam sestara.
Godine 1986. dobiva premjetaj u Neuss (Njemaka), takoer za njegu
bolesnika, sve do 1992. odakle biva premjetena u Dom duhovnih vjebi
kod otaca isusovaca na Fratrovac do 2000. godine (Zagreb). Od 2001. do
2003. djeluje u Domu susreta u Lovranu, a poslije u Gospikoj biskupiji.
Neko vrijeme je bila na ispomoi sestrama u Slatini i Grianama, a sada je
na otoku Krku, tonije u Domu staraca Moj Mir u Dobrinju.
Cvija Vuki, sestra Anastazija, roena je na Donjem Brtaniku
19. studenoga 1939. godine od oca Andrije i majke Zore ro. Golua. U
obitelji su bile 3 sestre i 2 brata, od kojih je jedna (s. Vjenceslava Vuki)
takoer bila sestra u Drubi sestara Presv. Srca Isusova i umrla 2003.
godine.
Osnovnu kolu s. Anastazija zavrava na Brtaniku. 1967. godine
ulazi u samostan sestara Presv. Srca Isusova u Crikvenici te 1968. god. s
jo 17 djevojaka zapoinje novicijat, a 1969. polae 1. redovnike zavjete.
Odmah nakon novicijata 04. listopada 1969. dobiva premjetaj u Slatinu.
Doivotne zavjete s jo 8 sestara u Drubi sestara Presvetoga Srca Isusova
poloila je 1975. godine u Rijeci. Nakon preminua poglavarice s. Celine
Muak preuzima dunost poglavarice sve do 2012. godine gdje ostaje i
dalje u kui i djeluje kao kuharica.
Kata Vuki, sestra Vjenceslava, roena je 1934. godine na Donjem
Brtaniku. Doivotne zavjete u Drubi sestara Presvetoga Srca Isusova
poloila je 1973. godine u Rijeci. Djelovala je u Rijeci. Umrla je 2003.
godine na blagdan Krista Kralja.
593
Sestra Draena Peri na Donjem Brtaniku sedamdesetih godina
594
V. DIO
KROZ IVOT
STANOVNIKA UPE
Damir Kevo, dipl. ing.,

upa dubrovaka
SJEANJA JEDNOG STOGODINJAKA: STOJAN

KEVO NAJSTARIJI UPLJANIN UPE STJEPAN
KRST
Stojan je roen 5. lipnja 1915. godine. Premda bi se, zbog njegove
duhovne i fizike kondicije, prije reklo da je vitalni osamdesetogodinji
starac nego zamalo stogodinjak dostupni dokumenti potvruju Stojanove
godine. Stojan, jo uvijek, ide u prodavaonicu, sv. Misu, a esto ga se moe
vidjeti i na kavi u oblinjem stolakom kafiu. Premda matice roenih,
tadanje upe Prenj gdje je upisano njegovo roenje i krtenje, nisu
sauvane, dostupna su dva dokumenta, jedan civilni i jedan crkveni koji
potkrjepljuju datum njegova roenja. Civilni je upis (prijepis) izvren na
osnovu zapisnika po odobrenju ? o. Stolac br. 10178 od 12-VII 47. koji je
upisao tadanji matiar Danilo Bjelica.1 Drugi, moda jo vjerodostojniji
dokument, je upis Stojanova drugog vjenanja u Maticu vjenanih upe
Blagaj, gdje je upisan i datum njegova roenja.
Matina knjiga roenih Hodovo 1915: 23. (MU Stolac)
Damir Kevo je roen na Stjepan Krstu 1979. godine. Diplomirao

je Nautiki studij na Sveuilitu u Dubrovniku. Jedini je pomorski
asnik s podruja upe Stjepan Krst. Na naftnim tankerima stranih
kompanija obnaa dunost prvoga asnika vie od desetak godina.
Slika 1 i 2. Upisi Stojanova roenja, civilni iz 1947. i crkveni iz 1968. godine
Stojan je roen i odrastao na Stjepan Krstu. Do odlaska na

odsluenje vojnog roka ivio je kao i ostala djeca i mladii u tom kraju.
uvao je stoku i obavljao ostale poljoprivredne poslove. Bio je jedan
od prve djece sa Stjepan Krsta koja su tih godina ila u kolu. Najblia
kola je bila na Rotimlji pa je do nje trebalo pjeaiti vie od sat vremena
u jednom pravcu. U prvi razred je poao s 11 godina 1926. godine. Nita
neobino za ta vremena? Zavrio je sva etiri razreda to nije bio sluaj
s veinom ostale djece. Naime, roditelji su djecu u kolu slali samo po
jednu ili dvije godine, a onda bi umjesto njih poslali drugo dijete koje bi
opet ilo godinu ili dvije. Smatrali su da im je toliko dovoljno za nauiti
itati i pisati. Rijetko je iz koje obitelji istodobno vie djece pohaalo
kolu. Na Stjepan Krstu je tih godina jedini bio pismen Marko Lonar
koji je imao kavanu. Stojana je uio uveni uitelj Barii koji je ostao
zapamen kao utemeljitelj kolstva i opismenjavanja u Rotimlji, a time
i podruja upe Stjepan krst.
Nakon zavrenog etvrtog razreda Stojanu ni pismenost nije
pomogla da i dalje ne nastavi uvati stoku. Tako je bilo sve do 1938.
godine kada je, u travnju, otiao u Kraljevu gardu u Beograd. U tu
elitnu vojnu postrojbu birani su najbolji i najzdraviji mladii, uglavnom
Hercegovci, Crnogorci i Liani. Prema Stojanovim sjeanjima rijetko
je bio koji Zagorac ili Slavonac. U gardi je Stojan bio 19 mjeseci,
premda se sluilo 18. Naime, pred kraj roka poela su ratna previranja
pa je njegova postrojba upuena na maarsku granicu kopati rovove,
kako neprijateljski tenkovi ne bi mogli proi. Tu je bio mjesec dana.
Demobiliziran je krajem studenog 1939. godine, kad se vratio doma na
Stjepan Krst. Nakon samo desetak dana pozvan je u rezervu u Niki
gdje su osiguravali aerodrom Vukov most. Tu je Stojan bio kaplar
(desetnik) i imao je desetak vojnika. Tamo je proslavio i Boi, s jo
jednim Hrvatom iz Imotskog. Nakon mjesec dana, na Vodokrte 1940.,
vratio se doma i opet na obanluk. Bio je ovar, zaduen za uvanje
ovaca, a brat Ivan koza.
598
D. Kevo: Sjeanja jednog stogodinjaka: Stojan Kevo...
Slika 3. Uvijek vedri i nasmijani Stojan (foto Vinko Kukrika)
U travnju 1941. je zaratilo. U lipnju je Stojan ve bio pozvan u

Trebinje, u vojarnu gdje se osnivala Hrvatska vojska. Stojan je bio prvi
iz sela kojega su pozvali. Neposredni Stojanov zapovjednik je bio vodnik
Nikola Baa iz Dubrovnika, a vii zapovjednik je bio satnik Stojan Lili,
dok je zapovjednik vojarne bio pukovnik Stjepan Gai. Nedugo zatim
Stojan je postao osobni autant satniku Liliu. Iz Trebinja je preao u
Stolac gdje su se u okolici bili pojavili etnici. Jedno je vrijeme bio na
poloaju na Komanju brdu, a postaja im je bila u Vukasovia kui i Stocu.
Postrojba u kojoj je bio Stojan je bila interventna pa su ih slali gdje god je
trebalo intervenirati. Tako su urno upueni i na Romaniju jer su se i tamo
pojavili etnici. U meuvremenu im je dola smjena pa se Stojan vratio
doma gdje je ostao do jeseni 1942. godine.
U jesen te godine Stojan je s ostalim hrvatskim narodom s podruja
upe Stjepan Krst izbjegao pred etnicima u Mostar. Stojanova obitelj je
bila smjetena u biskupiju, kod biskupa ule. Odatle je Stojan otiao u
itluk i prijavio se u Hrvatsku vojsku. Bio je na slubi po raznim mjestima
zapadne Hercegovine, obavljajui uglavnom interventne zadatke. Nakon
nekog vremena postao je vojni kuhar, to je bio i u Kraljevoj gardi. U
lipnju 1943. godine ponueno je svima, s onu stranu Neretve, da se vrate
u svoja sela, u kojima nije bilo ratnih operacija pa se Stojan vratio, prvo
svojoj obitelji u Mostar, a nakon toga na Stjepan Krst.
Na Stjepan Krst se Stojanova obitelj vratila u ljeto 1943. godine,
na pravoslavni Petrovdan. Tu su poeli ponovo uzgajati stoku i baviti
se zemljoradnjom. Radili su uglavnom na nadnicama kod susjeda
pravoslavca. U oujku 1944. godine na Rotimlju se vratio katoliki
sveenik don Lovro Konjevod. On je zbog svoje sigurnosti inicirao
osnivanje redarstvene postaje na Trijebnju pa su se Stojan i, roak mu,
Boko prijavili za tu slubu. Meutim, nisu bili rasporeeni na Trijebanj
nego, Stojan u andarsku postaju Stolac, a Boko u Mostar. Stojan je u
599
postaji Stolac bio sve do pada Stoca, 25. listopada 1944. godine, kada se
Hrvatska vojska povukla u Mostar.
U Mostaru su bili do pada Mostara, 14. veljae 1945, a onda
sve s vlaka na vlak do Zagreba. Pad Hrvatske drave ga je zatekao
na slubi u Varadinu. Odatle se Stojan s vojskom i narodom povlaio
prema austrijskoj granici. Ide i vojnik i civil i dijete i baba... Kolona je od
strane partizana presjeena kod Zidanog Mosta pa se kolona razbjeala,
kud je ko stigao. Stojan se naao na polju kod Dravograda. ivio je od
malo eera kojega su pronali usput u nekom skladitu. Nakon to se
Hrvatska vojska predala i odloila oruje i Stojan je, kao i ostala vojska,
u partizanskoj pratnji, krenuo etveroredom u koloni pored Drave. U
Maribor su doli naveer u 10 sati. Nakon ispitivanja razdvojili su kolonu
u dvije skupine, tko je bio vojnik 1941. i 42. bio je odvoen kamionima,
a ostali koji su u doli kasnije odvajani su i smjetani u jarak pored pruge.
Stojan je bio u drugoj skupini. U jarku su bili 48 sati, nakon ega su ih
ukrcali u teretne vagone i doveli u Krievce. Tu su se kratko zadrali
i nakon nekoliko vremena se uputili za Bjelovar, odakle su kroz Voin
krenuli pjeke za Poegu. Pri prolasku kroz srpska sela s prozora su
ih polijevali vrelom vodom. U Poegi su bili smjeteni u logor na
otvorenom, ograen bodljikavom icom. Tu su krenula ispitivanja. Hranu
nisu dobivali nego su jeli ljive koje su bile u krugu logora. Spavali su na
zemlji, bez prostirke i bez deke za pokrivanje. Tu su bili 18 dana, radei
u kuhinji i tako preivljavali. Odatle su izabrali njih 100 mobilizirajui
ih za Hercegovaku brigadu. Iz Poege je odabrana skupina, u kojoj je
bio i Stojan, pjeice krenula put Slavonskoga Broda. Nakon dolaska u
Brod brodicama su preli Savu do Bosanskoga Broda. Tamo je Stojan,
u masi izbjeglica, susreo susjede s Donjeg Brtanika, Niku Ragua i
ostale koji su ekali vlak za Hercegovinu. Iz Broda su vlakom otili za
Jajce, a odatle za Klju. Nakon kraeg vremena Stojan se javio za mjesto
kuhara, vjerujui da jedino tu nee biti gladan, a tu je slubu radio i u dvije
prethodne vojske, kraljevskoj gardi i Hrvatskoj vojsci. Odatle je upuen na
kuharski teaj u Jajce na dva mjeseca, nakon ega je rasporeen u okolinu
Zenicu, u selo Tetovo. Nakon kraeg boravka na tom mjestu sluba ga je
vodila dalje za Travnik. Nakon nekog vremena ponovno su Stojana vratili
u Tetovo, odakle je i demobiliziran i upuen kui. Po povratku na Stjepan
Krst trebalo se jo prijaviti u Dabricu, u Braie, gdje je dobio potvrdu da
je odsluio Jugoslovensku narodnu vojsku. Tim je inom zavrio Stojanov
vojni i ratni put, koji ga je u deset godina nosio kroz tri vojske i tri drave.
Na Stjepan Krst se nastavio baviti uobiajenim seoskim poslovima.
Uskoro se, 1947. godine, oenio Anicom Ragu s Banika s kojom je
dobio djecu, Veru, Marka, Nikolu i Slavu. Godine 1962. je krenuo u
planinu, na Busovau, kako bi prehranio sebe i obitelj, prve godine s
600
D. Kevo: Sjeanja jednog stogodinjaka: Stojan Kevo...
roakom Bokom, a kasnije samostalno. Tako je Stojan narednih 20 godina

planitario, gonei preko 500 grla ovaca i ostale stoke. ena Raguua mu
je umrla 1967. godine. Budui da je u kui imao samo malu djecu, kojima
je trebalo skuhati, oprati, a uz to raditi sve ostalo, orati, kopati, Stojan je
bio primoran ponovo se oeniti. To je napravio 1968. godine, oenivi se
Vidom Pulji Serdar iz Kamene.
Slika 4. Stojan u drutvu susjeda u svojim uobiajenim poslovima osamdesetih godina

na Stjepan Krstu (foto iz albuma Nikole Keve)
Ratna 1992. godina ga je zatekla na Stjepan Krstu, kao

poljoprivrednika koji se, kao i ostali mjetani, bavio uzgojem duhana i
stoke. Nakon to su svi pobjegli sa Stjepan Krsta, Stojan je meu zadnjima,
preko Bareva dola i Velagine, u velikoj akciji izvlaenja hrvatskog
stanovnitva, sa suprugom dospio u apljinu. Odatle su prebaeni u
Metkovi, pa u ipovau, u zapadnu Hercegovinu. Tamo su Stojan i
Serdarua bili godinu i pol dana. Nakon to se Stojanov sin Nikola vratio
iz dubrovakog izbjeglitva u svoju kuu, u upu dubrovaku, doveo je
k sebi oca i maehu. Meutim, Stojana more nije dugo dralo, elja ga
je vukla u rodnu Hercegovinu. Prva mogunost se otvorila 1996. godine,
kada su prognani Hrvati dobivali nuan smjetaj u Stocu, to je Stojan
odmah iskoristio. Vratio se sa suprugom Vidom u Stolac gdje ivi ve 18
godina. Vida je umrla 2013. godine pa je Stojan ostao sam, ali mu sinovi
naizmjence dolaze i budu s njime. Tu je Stojan doekao i proslavio svoj
99. roendan te, uz Boju pomo, hrabro zakoraio u 100. godinu.
601
Slika 5. Stojan sa svojih 99 svjeica i godina
602
Marko Pain, dipl. ing.,

Metkovi
ISELJAVANJE S PODRUJA UPE STJEPAN KRST

U AUSTRALIJU: SVJEDOANSTVO JEDNOG
EMIGRANTA
1. Uvod
Migracije stanovnitva ustaljeni su fenomen kroz povijest pa tako
i stalni ovjekov pratitelj. Uzroci su im obino bili ratovi, politika
previranja ili nepovoljni prirodni fenomeni koji su esto preobraavali
uvjete ivota i tako stajali iza veih valova iseljavanja. U potrazi za
boljim ivotnim uvjetima iseljavanja nisu bila okrenuta samo prema
bliim dravama ve i prema onim najudaljenijim, prekooceanskim, od
Kanade, Sjedinjenih Amerikih Drava, June Amerike do Australije i
Novog Zelanda. Dijelom tih migracija bili su i Hrvati ije iseljavanje u
Australiju datira jo iz polovice 19. stoljea. Do pred kraj 19. stoljea
radilo se uglavnom o pojedinanim odlascima, ali su se ve poetkom
20. stoljea poele pojavljivati prve organiziranije skupine. Bili su to
uglavnom Hrvati s otoka i priobalnih dijelova, od Istre pa sve do krajnjega
juga. Pored nepovoljnih domaih uvjeta, iseljavanju je pridonio i brzi
industrijski razvoj europskih i svjetskih zemalja koje su tako postale
destinacija trbuhom za kruhom orijentiranih stanovnika bive Jugoslavije
ija je liberalizacija emigracijske politike dodatno pogodovala iseljavanju.
Do znatnijeg iseljavanja dolo je poslije I. svjetskog rata, a intenzitet
iseljavanja, to zbog gospodarskih to politikih razloga, se jo vie
poveao nakon II. rata. Tada u potragu za boljim ivotnim uvjetima kreu
mnogi Hrvati iz kontinentalnih dijelova kao i oni iz Bosne i Hercegovine.
Iseljenici su bili uglavnom ljudi iz ruralnih podruja, mladi i bez strunih
kvalifikacija.
S liberalizacijom domae emigracijske politike poklopilo se
i australsko liberaliziranje uvjeta za useljavanje radnika iz tadanje
Jugoslavije. Naime, Australija je svoj nagli razvoj trebala popratiti i
odgovarajuim brojem radne snage. Tako je Australija postala trea
zemlja po broju iseljenih Hrvata. Hrvati su zaposlenje nalazili uglavnom
u graevinarstvu, industrijskoj proizvodnji i ugostiteljstvu. U pravilu su
Marko Pain je roen u Sydneyu (Australija) 1983. godine od
roditelja podrijetlom s Donjeg Brtanika. Diplomirao je Agronomiju
na Agronomskom i prehrambeno-tehnolokom fakultetu u Mostaru.
Zaposlen je u itluku, a ivi u Metkoviu.
to bili poslovi na kojima su mogli raditi i prekovremeno, neki su radili i

po dva posla kako bi se to prije stambeno zbrinuli, a onda pomoi i svoje
koje su znali dovoditi sa sobom ili im pomoi u Domovini.
2. Iseljavanje s podruja upe
Iako je iseljavanje u prekomorske zemlje bilo prisutno jo od 19.
stoljea, otprilike 100 godina kasnije, 1950. godine, u Australiju je doao
prvi iseljenik s podruja dananje upe Stjepan Krst. Bio je to Mato Mari
s Donjeg Brtanika. Matin Krini put s Donjeg Brtanika do Australije
opisan je u drugom dijelu ovoga lanka. Nakon Mate u Australiju su s
Donjeg Brtanika 1959. godine otili Ilija i Anelko Ragu. Uskoro su
tamo zasnovali svoje obitelji. Nekoliko godina kasnije Iliji su doselili
i roditelji Frano i Luca te sestra Danica. Danica je kasnije u Australiji
takoer zasnovala svoju obitelj. Meu prvim iseljenicima s Donjeg
Brtanika bio je i Nedjeljko (Neo) Ragu koji je najprije prebjegao u
Austriju, a zatim se zaputio u Australiju gdje je kasnije zasnovao obitelj.
Sljedei Donjobrtanari koji su 1969. godine otili u Australiju su bili
Marijan Ragu i Slavko Pain. Marijan nikad vie nije dolazio na Donji
Brtanik. Iako je bio vrlo uspjean i svojim radom priskrbio prilino
bogatstvo ostao je itav ivot neoenjen i umro je bez potomstva u
Australiji 2005. godine. Slavko Obradovi je s obitelji najprije s Donjeg
Brtanika odselio u Srijem, u Beoin, koji mu je bio samo usputna stanica.
Tamo se 1970. godine oenio, a nakon toga je s novom obitelji odselio u
Australiju, u Melbourne. Iste godine s obiteljima u Australiju odlaze i
sestre Ljubica i Slavka Mari, tada ve udane Pulji. Odlasci s Donjeg
Brtanika u Australiju u tom su razdoblju zavrili, izuzev Zdravke Ragu
koja se udala za Slavka Paina i s njime 1981. godine otila za Sydney, a
sljedei odlazak bio je 1991. godine kada je Rua Obradovi sa suprugom
odselila u Australiju. Krajem Domovinskog rata Dragica Mari je otila
sestrama Ljubici i Slavki Pulji.
604
M. Pain: Iseljavanje s podruja upe Stjepan Krst u Australiju:...
Slika 1. Anelko Ragu (skroz desno) s roacima Perom, Jozom i Ilijom (Ilom)
prilikom dolaska iz Australije sedamdesetih godina na Donjem Brtaniku (iz albuma
Pere Ragua)
Slika 2. Anelka Obradovi iz Melbourna (Slavkova ker) na djedovskim ognjitima na

Donjem Brtaniku 2008. godine (foto M. Mari)
605
Jedini od svih navedenih koji je viestruko odlazio i vraao se na

Donji Brtanik bio je Slavko Pain. Posljednji njegov odlazak, Down
Under, bio je 1981. godine kada je sa sobom odveo i suprugu Zdravku.
U Australiji su rodili dvoje djece s kojima su se, konano i definitivno,
sedam godina kasnije vratili na Donji Brtanik.
Slika 3. Mali Tomislav Pain nakon povratka iz Australije na Donji Brtanik 1988.
godine (foto Slavko Pain)
Gornji je Brtanik, takoer, imao svoje predstavnike na dalekom

kontinentu. Prvi Gornjobrtananin koji se otisnuo na daleki put bio je
Ante Pulji. On je nakon kraeg boravka u Austriji, 1957. godine, otiao
za Australiju gdje je uskoro zasnovao obitelj. Dvije godine kasnije u
Sydney je doao i Marko Pulji, a 1963. godine doao je i Stanko Pulji.
Odlasci u neparnim dvogodinjim razdobljima nastavili su se i 1965.
godine kada je Ante Pulji, zvani Baja, otiao za Australiju. Za razliku
od prethodnika Ante je promijenio grad i odluio se skrasiti na zapadu
Australije, u gradu Perthu. Osam devet godina poslije spomenutoga
606
Marka Puljia, nakon kraeg zadravanja u Sloveniji i Austriji, s Gornjeg

Brtanika u Sydney je doao i Markov roak Jozo Pulji. Austrijski val
iseljenitva povukao je s Gornjeg Brtanika i Janka Puljia koji je s ve
spomenutom Slavkom (ro. Mari s Donjeg Brtanika) i trojicom sinova
otiao u Wollongong. Primjer lananih rodbinskih odlazaka bio je prisutan
i na Gornjem Brtaniku. Godine 1970. Stanku Puljiu su se pridruila
braa Zvonko, Pavo i Anelko, sestra Cvija i majka Boica.
Iako ne brojne, kao dva Brtanika, i Dabrica je imala svoje
predstavnike u Australiji. Mila Masla, udana Terke, Dabricu je napustila
1975. godine, kada je sa suprugom odselila u Australiju. Dabrica, kao
i Donji Brtanik, biljei rijetki sluaj povratka. Nikola Marijanovi koji
je bio odselio u Australiju vratio se u Dabricu devedesetih godina 20.
stoljea.
S Ljubljenice se na drugi kraj svijeta otisnuo Vido Masla koji je
Njemaku zamijenio Australijom. Vido je odselio u Adelaide gdje mu je
ve ivjela sestra. On je bio jedini s Ljubljenice koji je sreu potraio
preko bijela svijeta.
3. Od Brtanika do Australije svjedoanstvo jednog emigranta
Nakon II. svjetskog rata stotine tisua Hrvata napustilo je svoju
Domovinu, veinom zbog straha od odmazde komunistikih vlasti.
Jedan od njih je bio i Mato Mari s Donjeg Brtanika. Mato je roen
1927. godine. Njegovi su roditelji, Stojan i Rua, imali kavanu na
mjestu dananje kole na Donjem Brtaniku. Uz sami put kojim se ilo
iz Humnine u Planinu i obratno kavana je bila prosperitetna i dovoljna
za pristojan ivot Matine obitelji. Meutim, jedan dogaaj iz te kavane
odredio je Matinu sudbinu, kao i sudbinu njegove obitelji.
Poetkom 1942. godine meunacionalne tenzije u Hercegovini nisu
zaobile ni Donji Brtanik. Jednom prilikom su u Maria kavanu svratila
dvojica gostiju, kasnije se ispostavilo Srbi s Jasene, koji su se sukobili
sa Stojanom, Matinim ocem. Ranili su Stojana iz pitolja i pobjegli put
Jasene, odnosno Nevesinja. Stojan je od posljedica ranjavanja nakon
mjesec dana umro. Mato je tada bio 15-ogodinji djeak koji se dobro
sjea svih detalja. Uskoro su Mato, majka Rua i sestre Boica (1931.)
i Zora (1935.), zajedno s ostalih Hrvatima, pobjegli s Donjeg Brtanika.
Preko Blagaja su doli u Mostar i privremeno nali zaklonite. Biskup
ule savjetovao je roditeljima da poalju djecu u ratno prihvatilite u
Zagreb dok se oni ne smjeste negdje po Slavoniji. Tako je Mato, njegove
sestre i nekoliko stotina druge djece upueno za Zagreb.
U Zagrebu su najprije smjeteni u crkvene prostore na Kaptolu.
Sutro jutro po dolasku obiao ih je zagrebaki nadbiskup Alojzije
607
Stepinac. Ohrabrio ih je i rekao im da se ne boje, da e biti smjeteni kod

dobrih zagrebakih obitelji dok se njihovi roditelji ne smjeste i dou po
njih. Djeca su dola neishranjena i uglavnom gladna pa im organizam
nije mogao podnijeti naglu promjenu i naviknuti se na hranu. Kroz tri
sljedee noi, samo u Matinoj prostoriji, je umro petero djece, a mnoga
su zavrila u bolnici. Svaki dan su dolazile zagrebake obitelji i birale
djecu koju e udomiti. Matinu sestru Boicu je odvela neka obitelj iz
Daruvara, ali je nakon tjedan dana Boica pobjegla i uz pomo nekih
dobrih ljudi vratila se ponovo na Kaptol. Ruke su joj bile izranjavane od
tekog fizikog posla koji je, kao jedanaestogodinja djevojica, morala
raditi kod te obitelji.
Nakon mjesec dana provedenih na Kaptolu po Matu je dola obitelj
Lisac, Dragica i Milan. Oni su imali privatni hotel na rnomercu. Meutim
Mato nije htio ostaviti svoje dvije mlae sestre nego je uvjetovao da mogu
ii jedino sve troje zajedno. Milanu se Mato jako dopao pa je umolio
svoju suprugu da ih uzmu sve. Tako je i bilo. Kroz neko vrijeme Matina
majka Rue je dola u Slavoniju i smjestila se u Drenje kod akova.
Uskoro je dola po svoju djecu u Zagreb i odvela dvije keri, a Mato je
ostao kod obitelji Lisac koji su ga ve bili upisali u Ugostiteljsku kolu.
Sa sedamnaest godina Mato se 1944. prijavio u Hrvatsku vojsku
i bio rasporeen u 1. hrvatsku udarnu diviziju sve do pada Nezavisne
Drave Hrvatske. Prilikom povlaenja prema Austriji partizani su ih
napali kod Zidanog Mosta kad je Mato bio zarobljen. Prebacili su ga u
logor Preko odakle je Mato pod okriljem noi uskoro pobjegao. Kako
je bio jo maloljetan nije imao kaznenu odgovornost. Uskoro je njegova
majka Rua uspjela ishoditi dozvolu vlasti da se Mato, kao hranitelj
obitelji, prebaci u Drenje gdje je ona bila smjetena. Mato je jedno
vrijeme radio kao traktorist, zatim kao konobar u akovu, a bi na kraju
otiao na Suak u Rijeku i zaposlio se kao konobar u Hotelu Kontinental.
Jo za vrijeme boravka kod obitelji Lisac na rnomercu Mato je
upoznao brojne asnike Hrvatske vojske koji su tu odsjedali i prijateljevali
s Milanom Liscem. Tako je u Rijeci susreo jednoga od njih, Antu
varbia, koji je bio domobranski satnik, ali se nakon rata uspio prikriti
pa je u Rijeci pod lanim imenom radio kao taksist. Ante je bio glavna
veza u Rijeci s emigracijom i preko njega su stizali letci koje su Mato i
njegovi prijatelji tajno lijepili po Rijeci. Budui da su znali da je samo
pitanje dana kad e biti otkriveni, odluili su spaavati ivot i prebjei u
Italiju. Pridruio im se i Slavko Udovi, takoer bivi hrvatski vojnik,
podrijetlom Slovenac.
Ante je imao prijatelja inspektora na rijekoj eljeznici koji ih je
jednu veer ukrcao u zatvoreni teretni vagon s kuhinjskim namjetajem
koji je iao za Trst. Rekao im je da e ve ujutro biti u Trstu. Meutim,
nije krenulo po dobru. Iz nekog razloga su negdje u Sloveniji otkaili taj
608
vagon i stavili ga na pomoni kolosijek. Tu su u vagonu, Mato, Ante i

Slavko, proveli tri dana i etiri noi bez hrane i vode, iekujui polazak
za Trst. Bili su skoro na izmaku snage kad je, napokon, etvrtu no vagon
prikaen na kompoziciju i upuen prema Trstu. im su preli slovensku
granicu i stigli u mjesto Opine blizu Trsta poeli su zvati zapomagati
za pomo. Kad su ih otvorili Mato i Slavko su bili toliko iznemogli da
nisu mogli hodati nego su ih odnijeli u bolnicu. Tamo su ih ispitivali
talijanski policajci i ameriki obavjetajci, od kojih je jedan govorio
tenim hrvatskim jezikom.
U Trstu su ostali tri mjeseca, a onda su upueni u Italiju, (Trst je
tada bio slobodna zona i jo nije bio u sastavu Italije), u Rim. Tamo su
smjeteni u prihvatni logor u mjestu Cinecitta, filmski grad u predgrau
Rima, u njihove prostrane dvorane. Tu su se sretali s ostalih Hrvatima
koji su ivjeli u Rimu, najvie s fra Dominikom Mandiem i prof.
Krunoslavom Draganoviem, kao i s ostalima koji su bili smjeteni
u Zavodu svetog Jeronima. Mato je ve za vrijeme druenja s prof.
Draganoviem izbavio vizu za Argentinu, ali je asniku Hrvatske vojske
Smaji uzelu prijetila smrtna opasnost pa mu je Mato dao svoju vizu da
to prije bjei za Argentinu. Tako je Smajo u Argentinu otiao kao Mato
Mari. Kasnije je Smajo zavrio u Boliviji, ali se Mato s njim vie nikad
nije uo ni vidio.
Iz Rima su nakon dva mjeseca krenuli za tranzitno prihvatilite
Pagnoli kod Napulja. Mato je bio uputio molbu za odlazak u Australiju
i nedugo nakon toga se iz Napulja i uputio za Melbourne u Australiji.
Do Melbourna je putovao brodom 28 dana. Na brodu je upoznao dosta
Hercegovaca, primjerice neke Milanovie i Rague s Krueva koji su
45. uspjeli pobjei u Austriju.
Nakon dolaska u Australiju, 14. sijenja 1950. godine, Mato je
smjeten u sabirni logor Bonegilla, 300 km od Melbourna. Tu je upoznao
dosta Hrvata, a najbolje Ivicu Kokia, biveg asnika Hrvatske vojske
koji je u logoru radio kao prevoditelj. Mato je, kao i svi ostali useljenici,
morao potpisati da e sljedee dvije godine raditi na poslovima gdje god
ga se rasporedi. Tako je dospio na eljeznicu u Adelaide u Junoj Australiji
gdje je mijenjao eljeznike pragove te radio ostale teke fizike poslove.
Meutim, Mato se ubrzo snaao i preko prijatelja naao novi, laki i bolje
plaen posao, a na starome se jo jedno vrijeme vodio kao zaposlen zbog
ugovornih obveza koje je bio potpisao.
Mato se 1951. godine oenio Hrvaticom Dragicom Biani te s
njom dobio dva sina, Ivicu 1951. i Antu 1953. godine. Iz Adelaidea je
1953. godine preselio u Sydney, a kasnije na Zlatnu Obalu (Gold Coast)
u dravu Queensland na sjeveroistoku Australije. Tamo i danas ivi, u 88.
godini, sa svojom drugom suprugom Dragicom Britvec.
609
Slika 4. Mato i Dragica Mari s njihovim kunim ljubimcem

(foto iz albuma Mate Maria)
610
Ivica Papac, dipl. ing.,

Tomislavgrad
dr. sc. Vjekoslav Butigan,
Pirot
ANDARI I NJIHOVA ULOGA NA PODRUJU UPE

STJEPAN KRST: IVOTNI PUT ANDARA LAZARA
BUTIGANA S LJUBLJENICE
U radu se opisuje uloga i prisutnost andara na podruju upe Stjepan
Krst te njihove postaje na Donjem Brtaniku, a kasnije u Dabrici. U
drugom dijelu rada donosi se ivotni put jednog od nekoliko andara s
podruja upe, Lazara Butigana s Ljubljenice, kojega je sudbina nosila od
Makedonije, Srbije do Bosne, gdje je nestao kao redarstvenik Nezavisne
Drave Hrvatske 1944. godine.
Kljune rijei: andari, andarske postaje, Donji Brtanik, Dabrica,

Lazar Butigan
1. Uvod
andari su bili oruana formacija za odravanje poretka, javnog
reda i mira te borbu protiv kriminala. U revolucionarnim zbivanjima i
pobunama polovicom 19. stoljea raste broj andarmerijskih jedinica i
razvija se njihova teritorijalna organizacija. Letee andarmerijske odrede
Austro - Ugarska je u Bosni i Hercegovini formirala tijekom I. svjetskog
rata (Gendarmerie-Streifkorps).
Zbog opisa posla i odreene represije prema stanovnitvu koje je
ivjelo na podruju upe Stjepan Krst andari nisu bili omiljeni meu
tamonjim narodom. S obzirom na to da su, uglavnom, bili iz drugih
sredina ni oni nisu ba najbolje razumjeli lokalno stanovnitvo. Meutim,
uz sve ostalo, andari su imali i pozitivnu ulogu, odnosno ulogu u
opismenjavanju stanovnitva upe Stjepan Krst.
Na podruju upe Stjepan Krst bile su dvije andarske postaje. Prva
je bila na Donjem Brtaniku, na mjestu turske kule u sreditu sela. Postaja je
Ivica Papac je roen u Stocu, a odrastao i dva razreda osnovne kole
zavrio u Dabrici. Diplomirao je Strojarstvo na Vojnoj akademiji u
Zagrebu. Zaposlen je kao profesor u Srednjoj koli u Tomislavgradu.
Vjekoslav Butigan je roen u Cerev Delu kod Pirota, u istonoj Srbiji,
od oca Lazara roenog na Ljubljenici. Doktorirao je socioloke
znanosti na Univerzitetu u Niu. Umirovljen je i ivi u Pirotu.
osnovana krajem 19. ili poetkom 20. stoljea, svakako za vrijeme AustroUgarske Monarhije. Osim to su odravali red i brinuli se za sigurnost
tamonjeg stanovnitva od lokalnih komita1 i onih iz Crne Gore, andari
su imali i ulogu u opismenjavanju tamonjeg stanovnitva. Naime, dio
andara je bio pismen to je u to vrijeme bila prava rijetkost. Razlog tome
je bio taj to je u sastavu andara najvie bilo eha i Slovenaca gdje je
pismenost bila dobro rairena. Nakon dnevnih radova, u veernjim satima,
andari su uili djecu i odrasle pisati i itati slova. andari su na Donjem
Brtaniku bili 10 12 godina i, po kazivanju Pere Ragua, opismenili su
dvije tri generacije tadanje djece. S obzirom na to da su andari nasrtali
na seoske djevojke, u emu se posebno isticao izvjesni Slovenac Kanjc,
mjetani su traili njihov izgon pa se tadanji knez sela Mato Pain poalio
njihovim nadreenima nakon ega je andarska postaja izmjetena u
Dabricu.2 U meuvremenu su se neki andari i oenili djevojkama iz sela.
andari su u Dabrici, po sjeanju Mirka Paina Lovria i Anelka
Peria, bili smjeteni na Okolitu u kuama Omanovia, blizu damije.3
Sjea se Anelko da ih je bilo sedam ili osam. Zapovjednika su zvali
Vak-majstor i po porijeklu je bio eh. Zvao se Pavao Bjelicki. Seljaci su
rentu plaali Jelai Kopiljanu (nadimak), a po selu je red zavodio Marko
Potrebica. Blako pamti djeda Nikolu koji je znao itati, a je li znao pisati,
ne sjea se. Nikola je bio ukor ugledni predstavnik sela ili ovjek
od utjecaja. Je li bio za cijelo selo ili samo za zaselak, jer Dabrica je
povrinom velika, ne zna se. Kao ovjek od povjerenja Nikola je esto
odlazio andarima, a oni su ga uili itati i pisati. Jesu li pored njega uili
jo nekoga Blako se ne sjea, ali smatra da, ako je bilo jo ukora, da
su vjerojatno i njih uili.
U Dabrici su andari ostali oko 15 godina da bi se, po kazivanju
Mirka Paina Lovria, preselili pod Crnugovac 1936. godine, gdje su im
kue iznajmili Krnjii i Gadii iz Ljutaca. Tu su ostali do 25. rujna 1942.
godine. Mirko nema saznanja o sudjelovanju andara u opismenjavanju
stanovnitva, ali ima o tome koliko su bili zli. Primjer toga je bio sljedei
sluaj. U Hodovu je bila gostionica na mjestu Paina voda u vlasnitvu
Mika Peria Kudria s Donjega Brtanika. Neki je Idriz doveo andare
jedno popodne u gostionicu te su zapovjedili Miku da im osigura veeru.
Miko je otiao po janje u Potkotanicu, kod Peria i Ragua koji su ga
savjetovali da se ne vraa jer e ga ubiti. Miko se ipak vratio, a poslije
obilne veere, andari su ga ubili, a gostionicu zapalili.
Komiti su bili razbojnici i odmetnici koji su upadali u sela, pljakali i otimali,
najvie stoku.
2
Podatke dao Pero Ragu (Matin) s Donjeg Brtanika na emu mu se zahvaljujem.
3
Podatke dali Blako Marijanovi i Anelko Peri iz Dabrice te Mirko Pain-Lovri
iz Rotimlje na emu im se zahvaljujem.
1
612
I. Papac, V. Butigan: andari i njihova uloga na podruju...
2. andari s podruja upe Stjepan Krst: ivotni put Lazara

Butigana
S podruja upe Stjepan Krst dosta mladia je bilo u andarskoj
slubi. S Donjeg Brtanika su bili Janko Anti (1903.-1965.), bio na slubi
u Pei na Kosovu, Vidan Obradovi (1910.-1944.), Pero Pain (1895.1943.), Mato Ragu (1902.-1974.) i Pero Vuki (1902.-?), bili na slubi u
Srijemskoj Mitrovici. S Gornjeg Brtanika je u andarima bio Pero Pulji
Handi (1917.-?), takoer na slubi u Pei. Jo je nekoliko upljana bilo
u andarskoj slubi koju je radi svoje zatite i sigurnosti bio osnovao don
Lovro Konjevod, upnik na Rotimlji. Bili su smjeteni u koli na Trijebnju.
Zapovjednik je bio Vicko Ribii iz Sinja, a, uz ostale andare, s podruja
upe Stjepan Krst bio je Pero Peri (Kudri) s Donjeg Brtanika. U Stocu
je takoer bila andarska postaja, smjetena u staroj Vukasovia kui tadanjoj ilimari pod Gradom. Tu su na slubi bili Marko Kevo (1912.-?),
Boko Kevo (1914.-1983.) i Stojan Kevo (1915.) sa Stjepan Krsta.
Slika 1. andar Janko Anti s Donjeg Brtanika sa suprugom (foto: Natalija Anti-Bjelac)
613
Jedan od andara s podruja upe je bio i Lazar Butigan s Ljubljenice.

On je roen, prema jednom izvoru 27. svibnja 1894., a prema drugom 27.
lipnja 1896. godine.4
Slika 2. Upis Lazara Butigana u Stanje dua upe Stolac iz 1900. godine
Bio je peto od devetoro djece Boka i Mande Butigan, roene

Lonar. O njegovom ivotu do 23. rujna 1923. godine, kada je stupio u
andarmerijsku slubu, nema saznanja. ivio je vjerojatno na Ljubljenici,
uvao stoku, sadio, brao, suio i demetio duhan kao i ostali mjetani.
Nakon odsluenja vojnog roka, kao mlad, bistar, primjernog vladanja i s
vjetinama nauenim u vojsci, ispunjavao je uvjete za andarsku slubu.
Tako je Lazar te, 1923. godine, krenuo ivotnim putem koji e ga izbaviti
od siromatva, odvesti daleko od rodnog kraja, ali i u preranu smrt.
Slika 3. andar Lazar Butigan s Ljubljenice (foto iz albuma V. Butigana)
Budui da se Lazar pokazao kao dobar pitomac upuen je u

andarmerijsku podoficirsku kolu u Srijemsku Kamenicu gdje je bio
pripadnik II. ete XVIII. teaja, od 1. rujna 1931. do 12. oujka 1932.
godine. S inom andarskog kaplara rasporeen je na slubu u Makedoniju,
gdje je najvie slubovao u Prilepu, do 1935. godine. Tamo je upoznao
djevojku s kojom se zaruio, ali budui da je ona bila iz komunistike
obitelji, nije dobio suglasnost andarmerijske komande da se njom oeni.
Zbog toga je prekomandiran u kanjeniku etu andarmerijskog puka
Podatak iz Izvoda matine knjige umrlih Gradskog optinskog odbora Travnik, 7.
srpnja 1952. godine.
4
614
u Niu, sa sjeditem u Pirotu. Pripadnici te postrojbe su rasporeivani

u postaje u najudaljenijim selima oko Pirota. Lazar je bio rasporeen
u onu u selu Cerev Delu, 19 kilometara od Pirota, do koga se moglo
doi samo na konjima. Selo se nalazilo jugoistono od Pirota, prema
granici s Bugarskom, na Vlakoj planini, u dolini izmeu brda Kukla i
Krndak, na nadmorskoj visini od 1.016 metara. Ubrzo je unaprijeen za
podnarednika, a malo iza toga i za narednika. Tu je slubovao do 1939.
godine. U meuvremenu se Lazar zagledao u lijepu mjetanku Lozanku
Petrovi (roenu 1915. godine) iz oblinjega sela Prisjana, a 1936. godine
se s njome i zaruio. Nakon to je Lozanka prihvatila katoliku vjeru,
vjenali su se u katolikoj crkvi u Niu 10. sijenja 1937. godine. U miraz
je Lazar dobio samo nekoliko dukata. Kum mu je bio Ante Mami, uitelj
u susjednom selu Kamiku, porijeklom iz Trebinja, koji je takoer bio
premjeten po kazni. Lazaru i Lozanki se ubrzo rodio sin Vjekoslav (17.
prosinca 1937. godine) koji je krten u katolikoj crkvi u Niu.
Slika 4. Lazar i Lozanka Butigan (foto iz albuma V. Butigana)
615
Godine 1939. Lazar je premjeten u mjesto Babunica, udaljeno 25

kilometara od Pirota, ali s dobrim komunikacijama prema Pirotu, Beloj
Palanci i Niu. Tu mu se 27. travnja 1940. godine rodio drugi sin Zvonimir,
takoer krten i upisan u matinu knjigu roenih u katolikoj crkvi u Niu.
U Babunici je slubovao do 8. travnja 1941. godine. Naime, toga dana su
Nijemci zauzeli Babunicu, a Lazar je sa svojom postrojbom, po nareenju
komande, krenuo prema Niu. Na putu ih je sustigla njemaka vojska,
zarobila i odvela u logor na Crvenom Krstu u Niu. Supruga Lozanka o
Lazaru nita nije znala dvadeset dana.
Slika 5. Lazar sa suprugom i sinovima Vjekoslavom i Zvonimirom (foto iz albuma V.

Butigana)
Nakon proglaenja Nezavisne Drave Hrvatske stigla je naredba da

se svi koji su bili u logoru, a podrijetlom su s podruja NDH, mobiliziraju
i upute u domobranske postrojbe NDH. U protivnom e biti deportirani
u radni logor u Njemaku. Lazar se odazvao mobilizaciji i tijekom ljeta
1941. godine upuen je u redarstvenu postaju u Viegrad, zatim u Rogaticu,
a na kraju u Donji Vakuf. Lazar je sa sobom vodio enu i djecu. Supruga
je nerado krenula s malom djecom u nepoznato, ali je majka ohrabrivala u
tome, pamtei zlodjela Bugara u pirotskom kraju u prethodnim ratovima
616
i strahujui da e se to ponoviti. Po dolasku u Bosnu, a po kazivanju

Lazareve supruge Lozanke, za nju je govorio da je s bugarske granice, ne
otkrivajui njeno pravo podrijetlo. U Donjem Vakufu je obitelj Butigan
bila od jeseni 1941. do jeseni 1945. godine. Kao znaajno strateko mjesto
Donji Vakuf su u vie borbenih akcija osvajali i gubili Nijemci, Talijani,
domobrani, ustae, muslimanske formacije i etnici pa je Lazar sa svojom
postrojbom bio vie izvan Donjeg Vakufa, u Bugojnu, Travniku i drugim
domobranskim uporitima.
Posljednji put je, po kazivanju njegovih kolega, Klementa Peria
iz Travnika i Beira Bjedia iz Sarajeva, Lazar vien u Travniku, izmeu
19. i 20. listopada 1944. godine kao pripadnik redarstvene slube NDH.
Partizani su dugo drali Travnik u opsadi, a nakon presudnih i tekih
borbi od 20. do 22. listopada 1944. godine su ga i zauzeli. Jedan broj
Lazarovih suboraca je prije i tijekom same borbe svukao domobransku
odoru, preobukao se u civilna odjela i tako napustio Travnik, ali Lazar to
nije htio uiniti. Jednom od kolega je dao depni sat sa zlatnim lancem
i medaljonom, poklonom od rano preminulog brata Ivana na Aljasci u
Americi za koga je bio posebno vezan, te mu rekao da ga preda njegovoj
supruzi, ako se on ne vrati iv. Sat se i danas uva u obitelji Butigan kao
jedino materijalno nasljee i uspomena na pokojnoga Lazara. Od tada se
o Lazaru, pored upornog traganja supruge i Crvenog kria, vie nita nije
moglo saznati.
Uvidjevi svakodnevne opasnostima, a s brigom za obitelj tijekom
bombardiranja i borbi u Donjem Vakufu izmeu razliitih vojski, zbog
oskudice u svemu, izmoren ratnim stradanjima u Bosni, govorio je da mu
je najvea elja vratiti se u Pirot meu ljude koje je potovao i volio, kao
i oni njega. Shvatio je kasno da je najveu greku u ivotu uinio to je iz
pirotskog kraja otiao u nemirnu Bosnu, zemlju stalnih sukoba i vjerske i
nacionalne netrpeljivosti, to nije skinuo odoru kao njegovi prijatelji im
se zaratilo i prikrio se dok ne proe prvi val ratnih strahota. Pirot je u
velikoj mjeri bio poteen borbi, ubijanja i razaranja.
Supruga Lozanka je u Donjem Vakufu ekala ne bi li se Lazar
odnekud javio sve do rujna 1945. godine. Jedan musliman joj je rekao da,
kao supruga redarstvenika NDH, ne moe ostati u tom mjestu na miru od
novih vlasti pa se ona s djecom, poetkom listopada, kao izbjeglica, bez
igdje iega, vratila u Pirot. Lozanka je ekala jo est godina da se Lazar
javi ili da uje neto o njemu, a nakon tog je Sreski sud u Pirotu proglasio
Lazara umrlim 10. svibnja 1952. godine.
Lazareva su djeca sauvala vrlo malo uspomena na svoga oca iz
vremena dok su bili u Bosni, jer je on stalno bio na terenu. Ostale su
samo uspomene njegove supruge Lozanke, njenih roditelja, brae i sestara
te brojne rodbine i mjetana sela koja je slubeno obilazio. Posebice su
ostale uspomene njegovog kolege andara, Slovenca Franje Gerdine
617
i njegove supruge Marije, koji su bili u Cerev Delu i Babunici kada i

Lazar, a poslije rata ivjeli u selu blizu Bele Palanke, 25 kilometara od
Pirota. Iz njihovog kazivanja vidi se da je Lazar bio savjestan i primjeran
u slubi, a izvan slube pravi majstor u izradi predmeta od drveta: stolica,
stolova, sanduka, preslica, vretena, razboja za tkanje, okvira za slike i sl.
Posebno je ostala zapamena mala kolska klupa koju je napravio svojim
sinovima. Napravio je lijepe gusle s konjskom glavom na vrhu, uz koje je
esto i pjevao jer je volio druenje s ljudima, a bio je spreman zapjevati
u svakoj prilici. Svojim ijekavskim narjejem, neobinim za pirotski
kraj u kome se koristio timoko-prizrenski govor, uvijek se isticao te bio
poeljan sugovornik.
Slika 6. Vjekoslav i Zvonimir u kolskoj klupi koju im je napravio otac Lazar (foto iz
albuma V. Butigana)
Oni koji su ga poznavali potovali su ga i voljeli zbog njegovih

moralnih vrlina, vrstog karaktera, istinoljubivosti, dobronamjernosti,
vedrine, duhovitosti, umjerenosti i odmjerenosti, a i dareljivosti. Svima je
poklanjao predmete koje je pravio ili kupovao. Imao je elju dovesti neaka
Niku, od brata Mika s Ljubljenice, da ga koluje u Pirotu. Iz nostalgije
prema rodnom kraju, Lazar je nabavljao uveni hercegovaki duhan i poput
stroja ga sitno sjekao i njime astio prijatelje i poznanike. U depovima je
uvijek imao okolade ili bombone koje je, kada se vraao iz slube, davao
618
djeci pa su ona zbog toga uvijek trala prema njemu im bi ga vidjeli. Iz

posveta koje je pisao na poklonjenim fotografijama vidi se lijep, kaligrafski,
filigranski sitan rukopis koji otkriva darovitog, umnog i pedantnog ovjeka
s vjetom rukom i preciznim pokretima pera. Bio je i dobar crta, o emu
svjedoe teke s njegovim crteima koje su ostale iza njega.
Prilikom podizanja nadgrobnog spomenika Lazarovoj supruzi
Lozanki, nakon njene smrti 2009. godine, pored njenog imena i slike,
stavljeno je Lazarevo ime i slika, iako se za njegove zemne ostatke nikad
nije saznalo.
Lazarovi nasljednici su postali ugledni intelektualci i graani
u svojim sredinama. Lazareva elja je bila da mu prvoroeni sin bude
uitelj pa je Vjekoslav ispunio oev zavjet. Zavrio je Uiteljsku kolu u
Pirotu, radio kao uitelj i uz rad izvanredno zavrio Filozofski fakultet u
Skopju, magistrirao na Fakultetu politikih nauka u Beogradu, a zvanje
doktora sociolokih znanosti stekao na Univerzitetu u Niu. Radio je
kao profesor i direktor Uiteljske kole u Pirotu, zatim kao profesor
i direktor Pedagoke akademije u Pirotu i posljednje 22 godine kao
profesor sociologije kulture i politike na Filozofskom fakultetu u Niu.
Tu je i umirovljen u zvanju redovitog profesora 2003. godine. S obitelji
je ivio u Pirotu gdje je sa suprugom Gordanom (r. Lazarevi) dobio sina
Vladislava i ker Tamaru. Vladislav je zavrio Elektrotehniki fakultet u
Beogradu, poslijediplomski studij na istom fakultetu te Fiziki fakultet
u Beogradu. Radi kao diplomirani inenjer informatike u Komercijalnoj
banci u Beogradu. Ker Tamara Butigan-Vuaj je zavrila Elektrotehniki
fakultet u Beogradu i radi u Narodnoj biblioteci Srbije. Sa suprugom
Milenkom Vuajem, diplomiranim inenjerom elektrotehnike, ima sina
Mateju i ker Dinu.
Lazarev drugi sin, Zvonimir, zavrio je Elektrotehniki fakultet u
Beogradu i na njemu stekao zvanje magistra elektrotehnikih znanosti.
Bio je asistent na tom fakultetu, a kao inenjer radio je u nekoliko
institucija u Beogradu. Umirovljen je u Telekomu Srbije 2001. godine.
Sa suprugom Milicom (r. Latas) ima dvije keri, Darju i Hanu. Darja
Butigan je zavrila Matematiki fakultet u Beogradu i radi u Turistikoj
organizaciji Srbije. S Petrom Nikoliem ima sina Davida. Druga ker, Hana
Butigan-Despotovi zavrila je Elektrotehniki fakultet u Beogradu i radi u
privatnom softverskom poduzeu. Sa suprugom Predragom Despotoviem,
diplomiranim inenjerom elektrotehnike, ima sinove Lava i Miloa.
Tako je izgledao ivotni put Lazara Butigana. Poput prie iz nekog
romana ili filma, naalost s nesretnim zavretkom. Njegova se obitelj jo
uvijek nada da e saznati za njegovu sudbinu i pronai njegove zemne
ostatke. Do tada njegovi sinovi, unuci i praunuci, koji nose njegove
hercegovake gene, ive s uspomenama i ponosom na njega.
619
Ivica Papac
Vjekoslav Butigan
GENDARMES AND THEIR ROLE ON THE TERRITORY OF
THE PARISH OF STJEPAN KRST: THE LIFE OF GENDARME
LAZAR BUTIGAN FROM LJUBLJENICA
Summary
This work details the role and presence of gendarmes on the territory
of the Parish of Stjepan Krst and their stations in Donji Brtanik and later,
Dabrica. The second part of this work gives the life of one of those few
gendarmes from the parish, Lazar Butigan from Ljubljenica who was
carried by fate from Macedonia, Serbia and to Bosnia, where he went
missing as a policeman of the Independent State of Croatia in 1944.
620
Mladen Kevo,
Zagreb
BIO JE IVANDAN1
Na kraju neemo pamtiti rijei naih neprijatelja,
ve utnju naih prijatelja...2
Jutro je ve bilo odavno svanulo i jutarnje rose nestalo je. U tom
beskonanom ciklusu umiranja dana i ponovnih svitanja, iza istonih
planina, Sunce se, ima tome ve nekoliko sati, bilo pojavilo kao blistava
crveno zlatna kugla, jarkom, jutarnjom svjetlou obasjavi novi dan.
Veliki, gordi, suri planinski orao, sa svojim staklasto prozirnim,
krupnim, kristalno bistrim smeim oima i s vidom desetak puta jaim
od ovjekovog, s visine od tri stotine metara pretraivao je budno, gotovo
senzorski duboko dolje, po kamenjaru, u visokoj travi i po umskom
gustiu; ne bi li tamo negdje, uoio ma i najmanji pokret: divljeg zeca ili
zmije, neke prepelice ili fazana, laneta ili jazavca, od opora zalutalog
malog divljeg praseta, ili po pliacima rijene obale i na rijenim
sprudovima neke zaostale vee ribe.
Iskustvom iskusnog nebeskog letaa, savreno rairenih krila,
uhvativi struju zraka tako dobro, te je izgledalo kao da potpuno prkosi
svim zakonima gravitacije, da uope ne leti nego upravo kao da plovi nekim
mirnim, dubokim nadzemaljskim morem; nekim svemirskim oceanom
tiine, taj velianstveni, savreni, letei stroj prirode, klizio je beskrajnim
plavim nebeskim prostranstvom, s onom poznatom nadmonom lakoom
kraljevske ptice, nenadmane zrane krstarice; u kruenju i poniranju
pretjeui bijele oblake ljetne izmaglice, koji su se kao neko ratrkano stado
ovaca na planinskom proplanku, za njim lijeno vukli. Ispod sebe vidio je
prostranu Dolinu, na ijem je stjenovitom sjevernom rubu, pri samom vrhu
jedne klisure, od grana, lia i trijea bio svio svoje orlovsko gnijezdo.
Krstario je taj orao, jednog kasnog ljetnog jutra, tog vrelog lipnja
dvije tisue i jedanaeste godine, planinskim krajem etrdesetak kilometara
sjeverno od Dubrovnika, i petnaestak istono od grada Mostara. U ovom
1
Bio je Ivandan je poglavlje iz jo neobjavljenog romana Tesarov sin koje je autor
za ovu prigodu vrlo rado ustupio na emu mu Urednitvo iskreno zahvaljuje.
2
Martin Luther King Jr.
Mladen Kevo je roen na Stjepan Krstu 1959. godine. Diplomirao je

Politologiju na Fakultetu politikih znanosti u Zagrebu. Bio je ratni
izvjestitelj za vinkovako-vukovarsko podruje u Domovinskom ratu.
Kao novinar i publicist objavio je pet knjiga. ivi i radi u Zagrebu.
vremenu globalno zagaenog okolia opstanak njegove populacije vie

nije bio zajamen. Svojim nagonom ptice grabljivice on je to snano
osjeao; njih, nebeskih letaa sa svakim novim svitanjem bilo ih je sve
manje. Iako zakonom formalno zatiena, njegova je vrsta bila istinski
ugroena i zato je njegov neponovljivi let bio toliko suvereno nadmoan,
spram sveg ostalog to se ispod njega zbivalo.
A dolje, ispod njegovih rairenih krila, rijekom Neretvom, podijeljena
na dva nejednaka dijela, ispresijecana visokim umovitim ili krevitim
planinama, prostirala se Hercegovina! Dolje se pruala zelena Stjepanova
Dolina.
Ratrkana u par zaselaka i s ove visine su se nazirala zgarita pedesetak
odavno sruenih i spaljenih kua. Kua pokojnog djeda Ivana bila je jo
prije osamnaest godina eksplozivom znalaki sruena do temelja. Druge
su bile zapaljene, ova je bila i minirana. Kroz njezine detonacijom uruene
zidove, po kojima je maloprije sjetno hodao, izbijala je ikara. Onog
trijema s kojega su djed i njegov unuk nekad davno gledali u zalaske
Sunca i u zlatna polja rai, kako se na planinskom vjetru povijaju, vie
nije bilo. Trijema njegovog djetinjstva vie nema
U Dolinu, od izbjeglih mjetana, nitko se jo nije bio vratio i pitanje
je bilo veliko hoe li se itko ikad od njih opet odluiti tu trajno nastaniti.
Ili e samo jednom ili dvaput godinje putovima svih svojih uspomena
hodoastiti na zgarita svih svojih sjeanja? Mjesto je bilo poharano
tri puta u tri rata; u jednom ljudskom ivotu, to je ini se ipak previe
za prkosne bive itelje Doline. Ili, moda i nije Pa ipak se neto tu
vano i posebno dogaalo tog dana, dvadeset i etvrtog lipnja, sunanog
Ivandana, sveca zatitnika mjesta. Na uzvisini uzdizala se novopodignuta
crkva. Zadnje su radove na njezinim zidovima majstori uradili jo sino.
Biskupov osobni izaslanik, onog istog biskupa Ratka kojemu je
Tesarov sin kao izaslanik gradonaelnika Glavnog Grada, jednom davno
iao na promociju monografije o stradanju katolika u istonoj Hercegovini,
generalni vikar, s jo jedanaestoricom sveenika Mostarske i Trebinjsko
mrkanske biskupije, upravo je predvodio obred posveenja crkve.
Njih dvanaestorica, u tim bijelim crkvenim haljama, sa zlatnim koncem
izvezenim krievima i hrvatskim pleterom po njihovim rubovima, ovom su
se napaenom prkosnom puku sad priinjavali gotovo kao nekih njihovih
dvanaest apostola. Prije svih politiara i izabranih narodnih predstavnika
ovi su Boji pastiri hrabro stali na elo svog stada, privevi ga na ono
mjesto, gdje e se svi jednom morati suoiti s onim to se dogodilo
propitujui kolektivnu i osobnu ulogu u tome.
Tamjan se kadio iz kadionice na oltarnom stolu od bijelog bruenog
mramora, donacije nakon Daytona ovdje novouspostavljene srpske
opine. Vrhovi prstiju umakali su se u svetu vodu na ulazu kod crkvenih
622
M. Kevo: Bio je Ivandan
vrata. Dlanovi su se sklapali i pritom su nekima prsti blago i podrhtavali.

Obrazi su se rumenjeli, prema Oltaru uperene oi su, valjda od tamjana,
suzile. Kupila se lemuzina. Kip Ivana Krstitelja izraen u plemenitom
javorovom drvetu, jarkih boja i dojmljive vizure sveevog lica, donacija
frau Eve iz Bavarske, uzdizao se na samoj sredini crkve. Kroz stakla na
prozorima te omanje bogomolje, podjednako tajanstveno kao da se radi o
nekoj monumentalnoj katedrali, zrake Sunca probijale su se u tu uzvienu,
uznemirenu, a pobonu unutranjost. U crkvi i ispred njezinih ulaznih
vrata moglo je biti oko dvije stotine vjernika.
Dosad ste govorili kako se nemate gdje vratiti, nema crkve, evo
vam crkve, evo vam vaeg doma, sad se imate gdje vratiti i sad ti vai
prigovori i izgovori otpadaju; od stoljea sedmog mi smo se uvijek vraali
jer nas je tome nauila vjera naih otaca, grmio je glas generalnog vikara
s oltara crkve, nakon to je crkveni zbor s kora otpjevao Kriste u tvoje ime
sad smo ovdje svi, o da mi vjerujemo da si s nama Ti, a potom Hosana,
hosana, hosana u visini!
Kao da to to je jo jednom opustoilo njihovo mjesto nije sastavni
dio onog gotovo redovitog ciklusa izlijevanja nedaa povijesti na ove
krajeve, nego kao da su upravo oni osobno odgovorni za sve to je u
posljednjem ratu zadesilo Stjepanovu Dolinu, njezini mjetani ponizno i
pokorno sasvim su spustili poglede i svi su poput kakvih krivaca gledali u
pod crkve ispred svojih nogu. Drugi su krivi, ispatanje e njima ostati. S
lijeve strane, jedni pored drugih, stajali su: Ivanov brati Vinko, Marko
njegov najbolji prijatelj iz djetinjstva, majka Marija i Ivan
Pamtio je kremenice, koje mu je prabaka Ana umjesto bombona
vadila iz unutranjeg depa svoje kotule, u komu ih je uvala samo za njega.
Pamtio je iekivanje djeda Ivana na povratku sa sajma u Stocu ili Blagaju,
s kojega bi mu uvijek donio trucu, mali bijeli kruh koji je za malog Ivana
u svakodnevici tvrdog crnog raenog ispod saa bio prava blagodat. Pamtio
je veliku okruglu drvenu siniju, oko koje bi se svi okupili kako bi iz tepsije
postavljene na sredini, drvenim licama jeli peeni krumpir. Pamtio je
oenae prije ruka i veere, koje je uvijek s krunicom u ruci baka Bojana
prva zapoinjala. Pamtio je odlaske s djedom na popodnevni odmor, na
debelom vunenom gunju, u hladovini starog hrasta u Potavanu. Pamtio
je pravi ritual djedovih ispijanja jutarnjih kava iz starog ibrika s dvojicom
staraca, njegove roene starije subrae. Pamtio je kako bi ga on uvijek
upitao: Je li ti slatka kava, djede, hoe da ti jo jednu kremenicu ubacim u
fildan? Pamtio je nedjeljne odlaske na misu i gromki upnikov glas koji
se za propovijedi orio malom crkvom. Pamtio je onaj snani kiselkasti miris
velikih ovjih mjehova, napunjenih sirom i poslaganih u izbi pod ardakom.
Pamtio je briljivo posloeno i pripremljeno djevojako ruho u sobi iznad.
Pamtio je lastaviino gnijezdo svijeno ispod strehe djedovog kunog trijema.
623
Pamtio je ognjite u kui i mae s kojim se igrao hvatajui ar s njega, ali to

je smio initi jedino kad je baka bila unutra, jer mu je samo ona to doputala
uvijek stojei blizu i brino pazei da se ne bi oprio ili izazvao poar.
Pamtio je stoku kako na izvoru Spijeniku pije vodu i onaj posebni zvuk zvona
na kravama, koje bi se sasvim site u predveerje vraale s ispae iz Krevnica.
Pamtio je da bi svaki njegov djeji pla trenutno prestao, im bi
njegova majka stavila u kolijevku malu sestru i njega primila u krilo.
Pamtio je Putalja, velikog smeeg konja na kojega bi djed podigao svog
unuka u sedlo, paljivo ga pridravajui u polaganom hodu. Bojao se
toga i uivao je u tome, istovremeno. Pamtio je dolaske dume i filanca
u kuu, jer su to bili oni posebno sveani trenutci, kad se ni muha nije
ula. Pamtio je nizanje duhana za suenje i tkanje ilima i serdada na
tkalakim stanovima.
Pamtio je prave muke na kojima bi se naao svaki put, kad bi ga djed
upitao koga najvie voli, prije nego ga je mama nauila da kae: djeda
i tatu. Pamtio je branu napravljenu od granja uvezane otre drenovine,
s kojom je djed uz pomo para volova usitnjavao krtu hercegovaku
uzoranu zemlju, a njega bi posjeo na veliki bijeli kamen na tim granama,
i tako bi ga vozio, dok je zemlju branao. Zauvijek je zapamtio velikog
smeeg divljeg zeca, koji je u urdovini jednog dana u rano proljee
iskoio iz umskog gustia pred njega, toliko iznenada te se bio dobro
prepao. Pamtio je trijem ispred kue, s kojega su svakog predveerja
gledali kako Sunce zalazi za planinu.
Pamtio je vrijedne mlade ene, kako u drvenim burilima, uetom
uvezanim na leima, nose vodu s atrnje. Pamtio je djedovu kutiju za duhan,
upalja na kremen faercak i djedovu akiju kojom se jednom, neoprezno
se igrajui, dobro posjekao. Pamtio je djedov drveni, katancem zakljuani
koveg, kojega je ovaj drao ispod seije, ponekad mu doputajui da
zaviri u sve tajne njegove unutranjosti. U sve: Tajne djedovog kovega.
Uvijek brojei samo do sedam, djedu bi Ivanu unuk Ivan pomogao brojiti
dinare, spremljene u njemu. Pamtio je svog prvog prijatelja Marka, s
kojim se sad ovdje, u obnovljenoj crkvi, opet susreo.
Pamtio je uurbane pripreme posljednjih dana pred njihovu seobu za
Slavoniju, prije etrdeset i osam godina, i taj zadnji dan kad su svi ukuani
plakali, a on nije znao, iako je nasluivao, zato! I tada kao i danas osjeao
je da se zbiva neto posebno. Pamtio je da je baki obeao da e uvijek biti
dobar ne znajui da dobrota sa sobom nosi vrlo visoku cijenu. Zauvijek je
zapamtio djedovo naborano lice, koje se tog dana bolno grilo i njegove,
prvi put ih je takve vidio, zastakljene oi i njegove ruke kojima ga je
blago pomilovao i prvi put je to toliko voljeno i toliko puta iekivano i
doivljeno djedovo milovanje bilo s prstima koji su podrhtavali. Pravo je
udo koliko se toga Tesarov sin nakon toliko vremena jo ivo prisjeao.
Te slike, ta sjeanja, te uspomene; ti prizori i krajobrazi, glasni
624
iskreni neusiljeni smijeh tih iskrenih, glasnih, neusiljenih ljudi iz Istone

Hercegovine; tajanstveni huk tog planinskog vjetra u visokim, gustim,
zelenim umskim kronjama, te visoke, zelene trave i to njihovo zlatno
polje jema i rai u Dolini kako se blago ljuljuka na toplom ljetnom
povjetarcu, zvonka pjesma mladih razigranih djevojaka, koje su njemu
izgledale kao prave gorske vile iz bajki, u kolu ispred crkve poslije velike
mise, kad bi se za ruke uhvatile i zapjevale:
Preletjele bijele vile iznad grada Dubrovnika, to ne bile bijele vile ve
djevojke Hercegovke... Ti nemirni krni momci, koji bi u mirno nedjeljno
popodne za zabavu, ali i za osobni presti bacali kamena s ramena. Ona,
toliko posebna, nedjeljna jutra kad bi sa tokrle uzeo posudicu sa sapunom
i rekao: Djede, ja u ti pridrati da se bolje obrije, dok je ovaj etkicom
nanosio pjenu na lice, brijui se britvom i otrei je od koni iroki vojniki
kai. Onaj ve uurbani trenutak, kad bi baka djedu pridravala bijelu lanenu
koulju da ju obue, dok je on umjesto kolonjske vode s dlana nanosio
nekoliko kapi rakije na podbradak na mjesto gdje se malo posjekao, prije
nego e ga mali Ivan za ruku primiti i s djedom sav vaan krenuti na misu,
jer se s crkve ulo ve drugo zvono. Onaj prizor kad je vesela svatovska
povorka na okienim konjima po sretnu mladenku kod razdraganog susjeda
dola i kad je iz stare kubure zagrmio pucanj koji je sve okolo protresao.
Ono razrijeeno kiselo mlijeko iz stapa, koje bi mu baka iz drvene
kutlae davala pri velikim ljetnim vruinama. One narodnim arama
protkane i vunenim lopticama ukraene torbe o ramenu mladih obanica u
kojima su imale spremljen kruh i branzar sa sirom za uinu. Ona pjesma
Tekla vode na valove, oj javore zelen bore koja se za Boi, uz crno
vino iz Dubrava, ili uz mostarsku ilavku, toliko jaku da su je svi morali
razrjeivati, gromko orila i razlijegala cijelom njihovom kuom. Sve je
to ostalo zauvijek pohranjeno u njemu i pratit e ga kroz cijeli njegov
ivot. Puno toga to se u meuvremenu dogodi iz pamenja iezne, samo
ovjekovi poetci nikad ne izblijede.
To je bilo puno vie od obinog sjeanja. Bio je to zapravo zauvijek
pohranjeni bolni stik njegove memorije, melankolino prisjeanje na
iznenada prekinute prve godine djejeg odrastanja! Bilo je to sjeanje na
njega samoga, u onim godinama savrene djeje bezbrinosti, koje se vie
nikada poslije ne ponove, uspomena na ono prvo udesno upoznavanje
zvukova, boja, mirisa i okusa vanjskog svijeta, kad je sve toliko novo, sve
toliko uzbudljivo, svaka stvar toliko drukija od bilo koje druge, svaka
ivotinja ili biljka toliko razliita od svih ostalih, kad je svaki ovjek
toliko poseban u odnosu na sve druge ljude.
To je ono doba djejeg svemira kad su ona ve sila iz kolijevke,
prohodala i progovorila, ali jo imaju privilegiju savrene slobode i
nesputanosti. Jo se od njih nita ne trai i ne oekuje, nego im je jedina
dnevna obveza nikamo se ne udaljavati i ne izgubiti negdje gdje bi ih svi
625
drugi ili panino traiti. Bilo je to jednom davno: bio je jednom dijete,
bio je jednom sretan...
Ljeto je upravo bilo nastupilo, i kroz crkvene prozore sunce je svijetlilo.
Vani su ptice cvrkutale, vani su oskorue cvjetale, vani su pele neumorno
letjele, vani je ve bilo sasvim ozelenilo. Izgledalo da je sve u redu. Puno je
godina prolo. Od poetka leta surog orla prohujalo je pola stoljea...
Na svim stranama svijeta vrijeme je uinilo svoje. ak je i ostarjeli
bolesni Castro, koji je u godini Ivanovog roenja sa svojim revolucionarima
pobjedonosno umarirao u Havanu, od socijalizma na bonove i na tokice,
na Kubi polako dizao svoje starake smeurane ruke. Ubili su Kennedyja,
ljudi su se spustili na Mjesec, ni Maarsko ni Prako ni Hrvatsko
proljee nije uspjelo. Poljak je postao Papom, umro je Tito, odnekud
se na zidinama crvenog Kremlja u Moskvi pojavio Gorbaov, Berlinski
zid je pao, komunizam je propao, Njemaka se ujedinila, Jugoslavija se
raspala. Utihnule su one modre kie mostarske. Bio je strani rat, bio je
Vukovar, njegov je Bosut gorio i sedam godina bio je granica, njegov
je Dom slavonski bio vojna kota obrane domovine, njegova je Slavonija
iskrvarila, njegova je Hrvatska postala samostalna i suverena drava.
Pjesma Past e bomba na Beograd obistinila se. Novi velikosrpski
vod umro je u eliji Meunarodnog suda za ratne zloine. Posljednji tih
dana isporueni Haagu bio je voa pobune Srba u Istonoj Slavoniji. Tamo
gdje je sve najprije zapoelo, u Slavoniji Tesarova sina, tamo je najkasnije
i zavreno. Nakon dvadeset godina izgledalo je kao da bi pravda moda
mogla biti zadovoljena, ali pravda nikad na ovim prostorima nije bila
ispunjena. Upravo kao kakva nesavjesna uenica na sat povijesti ovdje bi
pravda uvijek redovito kasnila, a da joj upie neopravdani izostanak nikog
nije bilo, uitelj povijesti sjedio je obino u oblinjoj gostioni
Klonirali su ovcu Dolly, na Marsu su otkriveni tragovi vode, odobrili
su istospolne brakove, stiglo je novo tisuljee, srueni su Blizanci,
Amerikanci su objavili rat svjetskom terorizmu, u Pakistanu specijalci
su ubili vou Al-Qaide. Zapadna civilizacija polako gubi dah, ali se ne
predaje, stara dama Europa je uobiajeno razjedinjena, ovog puta oko
puta vlastitog ujedinjenja. Crkvu tresu skandali s pedofilijom sveenika,
Njemaka se opet die, guei pobune u predgraima, London se priprema
za Ljetnu olimpijadu, G7 se pretvorio u G20 i polako postaje neformalna
svjetska vlada. Grka je pred bankrotom, panjolska, Portugal i Italija se
ljuljaju, jedan je djeak roen na Havajima, korijena kenijskih, postao
prvi ameriki crni predsjednik
Kina je izgradila prvi nosa aviona i globalno se uzdie, Rusi su
zabili rusku zastavu na dno Arktika na Sjevernom polu te polau prava
na njegova rudna bogatstva, Amerikanci i Kanaani otvoreno se tome
protive. Indijaca e uskoro biti vie nego Kineza, praume Amazone
polako nestaju kao plua planeta, led se topi na polarnim kapama, barel
626
nafte opet je preao psiholoku granicu od stotinu dvadeset i sedam dolara.

Iran skuplja i obogauje uran, multi kulti je mrtav, radikalni islamisti
prijete Zapadu, u Afganistanu i Jemenu bespilotnim ih letjelicama ubijaju,
indeks Dow Jones na newyorkoj burzi opet strmoglavo pada, jedan je
skandinavski ekstremist pobio sedamdeset i est sunarodnjaka, svoj
referendum o osamostaljenju koti e organizirati tek nakon to britanska
Kraljica proslavi ezdeset godina od krunidbe.
Intima je postala svakodnevni medijski peceraj u izlogu Interneta,
ljudi su prestali pisati pisma jedni drugima, ljudi su se prestali druiti,
smijati se glasno je nepristojno, iskazivati osjeaje je staromodno,
obznanjivati namjere je opasno, umjesto da se vole mladi se lajkaju, biti
vien znai razotkrivati najintimniju osobnost na drutvenim mreama,
biti sretan znai imati zlatnu kreditnu karticu, druenje je izjednaeno s
alkoholnim i opijatskim orgijanjem, provod nosi ime: njegovo velianstvo
shopping...
Ona klanja izmeu plemena3 Srba i Hrvata u Jugoslaviji, klanja
izmeu plemena Hutua i Tutsija u Ruandi, izmeu Korejanaca na trideset
i osmoj paraleli, pogroni nad Poljacima, Ircima, Armenima, Kurdima,
Palestincima, Tibetancima, Sunita nad ijitima, ijita nad Sunitima,
Alavita nad Kranima, Ku Klux Klana nad crncima, pokolji u Kongu, u
Vijetnamu, u Kambodi, U ri Lanki, u Somaliji, u Darfuru u Sudanu, u
Bosni koga to uope zanima.
Bio je novinar i ratni izvjestitelj, imao je sjeanje na svoju Hercegovinu,
imao je jednom i svoj dom slavonski, imao je sve snove zelene ravnice, imao
je viziju sretnog ivota u idili drevne Panonije. Imao je Plavu pticu kojom je
krstario drumovima domaim i cestama europskim, ivio je u etiri grada,
radio je u osam tvrtki, vodio je kabinete i odnose s javnou, napisao je pet
knjiga, rukovodio s dvije televizije, doivio je osamostaljenje svoje drave,
sudjelovao je u njemu i preivio je rat, preletio je ocean i vidio je Novi
Svijet. Onda se naao na putu Pokretu. I zavrio u zatvoru.
Ali ono zlatno pero novinarsko nikad u njemu nije polomljeno.
Otri ga i brusi i svoje legije sad sprema za neke nove bitke. Ivan dobro
zna da nita jo nije gotovo. Njega je njegov otac nauio najvanijoj stvari
u ivotu: nema predaje. Bronanom spomeniku, na Trgu kralja Tomislava,
prije dvije godine u prolazu poruio je da se to tako samo ini, ali tu nije
kraj. Svi su krajevi uvijek samo neki novi poetci. On zna kako je to
padati i posrtati, kako se iz blata, u koje ovjeka drugi povuku, nakon
svega podizati. Mirisi borova jedne kaznionice dali su mu novu snagu
Jednom je sanjao slobodu za svoju Zemlju i jednom je sanjao
slobodu za sebe. Jo od one davne i daleke tisuu sto i druge godine,
Nakon stvaranja Kraljevine SHS 1918. godine Beograd je uporno nametao teoriju
o troplemenom narodu Srba, Hrvata i Slovenaca
3
627
njegov je Narod neovisnost snivao osam stotina osamdeset i osam godina.

Strpljiv narod. Dug san. On ju je sanjao godinu i pol. Oboma je bilo
to predugo za doekati. Oboje su bili strpljivi i uspjeli su ju doivjeti.
Strpljenje je najvei saveznik, ekanje svoje prilike najjai je odgovor. Ali
i njegova Zemlja i on jako dobro znaju da to nije to! Oboje ive vrijeme
uvjetne slobode i doziranog suvereniteta. Oboje ive ivotom ukradenih
godina i proputenih prilika. I Lijepoj Naoj i njemu neki su ostali duni.
I Domovinu i njega neki su posramili. Hrvatskim generalima sudili su
u Hagu. Hrvatskom ratnom izvjestitelju sudili su u Vukovaru. Njih su
prvo osudili pa na kraju ipak oslobodili krivnje. Njega su samo osudili!
Nekoga ivot mazi, a nekoga gazi. Puno se ee na ivot poale prvi
nego drugi. Pa ipak, Sloboda ima drukije lice. Sloboda mora imati neko
ljepe i toplije lice. ak i u epohi burzovnih indeksa i globalizacije:
Sva srebra, sva zlata, svi ljudski ivoti,
ne mogu bit plata Tvoj istoj ljepoti! 4
Njegova Zemlja danas je samo sjenka zajednice kakva bi trebala
i mogla biti i kakvu ju on ima kao viziju. To nije zato to su njegove
vizije nerealne, ve stoga to je njegova Zemlja postala plijenom ljudi bez
vizija... Pravo je znanje znati irinu neijeg neznanja!5 irinu neznanja tih
ljudi bez vizija, Tesarov je sin jasno spoznao. Ali kako u ivotu sve proe,
proi e onda jednom i njihovo doba. Doi e vrijeme nekih drugih ljudi.
I sad se on tu vraa. Poto je cio jedan ljudski vijek izbivao, vraa se kao
utljiv svjedok na ono mjestance gdje se rodio, gdje je oduvijek boravio,
kao odrastao ovjek i kao djeak. I tamo gdje mu svrava ivotni put, na
roenoj grudi, sadi svoj dud!6
Postoje samo dva mjesta i razdoblja u ivotu u kojima se ovjek
sigurno, sretno i bezbrino osjea: majina utroba i najranije djetinjstvo.
Sve dalje, bude kako bude Malo ga je uhvatila sjeta. Nad razruenom
Dolinom njegovih uspomena Sunce je raskono prosipalo svoju zlatnu
svjetlost. Koliko ga nije bilo ovdje? Dugo ga ovdje nije bilo! to li se
sve dogodilo prije toga, prije nego je Tesarov sin u taj dragi kameni kr
iz kojega je ponikao, opet stao svojom nogom? Eh, ti zagonetni, geni
kameni Otkine se ovjek s njima u svijet bijeli, pa ga onda neto vue
da se vraa tamo, na ono mjesto gdje su mu karama za strienje ovaca
presjekli pupanu vrpcu, tamo gdje je jo krvav, i sav u suzama ugledao
prvi majin topli i umirujui osmijeh. A kad napokon doe, onda je tuan
to je doao. Sjeta ga preplavi, kao plima nekog velikog oceana samoe.
Stih iz Gundulieve Himne slobodi.
Konfucije.
6
James Joyce u Uliksu o sudbini glavnog junaka.
4
5
628
iv je i zdrav, pa ipak se pomalo malaksalo osjea. Rano nezacijeljena,

ime ti je Hercegovina!
Sve je prolo, jer sve proe. U ivotu ak i tuga proe. Ona s juga
doe i na jugu u jednoj misi, jednog Ivandana, s kraja jednog lipnja,
jednom opet i ona proe. Ima vie od tri desetljea otkako je on tu svoju
knjigu Hercegovine bio zaklopio. Zadnji je put ovdje bio onog vrelog
kolovoza, dok je jo bio student, u povratku s mora. Vidanova trgovina
vie nije radila, gostionica Mala luka bila je zatvorena, iz izgorjelog anka
rastao je korov, vitka uvijek nasmijana konobarica Mladenka nekud je
zauvijek otputovala. Njihovog sela opet nije bilo. Njihove kue vie nije
bilo. Bake i djeda vie nije bilo. Ni starog Tesara nije bilo, ali je njega bilo.
Nakon trideset godina noga Tesarova sina kroila je u mjesto njegovog
roenja, u odredite prizivanja najranijih sjeanja, u dolinu grobova njegovih
predaka. Na nezamuene postojbinske izvore doao se napiti izvorske vode
svih svojih enji. Pola stoljea jednog ivog ivota nosio je na svojim
pleima. Imao je pedeset i jednu godinu, imao je ve i poneku sijedu u
kosi, imao je mir u dui, imao je toplinu u srcu, imao je sjaj u oima i imao
je jedan mali osmijeh na licu. Imao je opet onaj poznati osjeaj da ovjek
snuje, a ivot odreuje i da na kraju uvijek sve ispadne drukije.
Imao je dojam kao da je proivio ve tisuu godina, ali da njegov
pravi ivot tek danas, s ovim danom povratka, zapoinje. inilo mu se kao
da je sve ono prije, sve njegovo do ovog trenutka dok etvorica sveenika
priesnicima dijele hostiju u toj obnovljenoj crkvi u Dolini, sve to je
proao u tih svojih prvih pola stoljea ivota ispod zvijezda hrvatskih
zapravo bio tek jedan san koji se sastojao od desetina i stotina snova, to
su se kroz njega prelijevali i u njemu sanjali, spajali i razdvajali, stapali i
sudarali. I lijep i buran je bio, a ponekad je kao prava nona mora izgledao
taj njegov nedosanjani san.
Imao je osjeaj kao da se iz tog sna dugog osamnaest tisua i pet
stotina dana upravo bio probudio. I da je tek sad spreman za pravi ivot.
Nakon dananje svetkovine, nakon slanog sira i hladne lozovae, nakon
tople janjetine i bijele pogae, iza ruka na travi u hladu jedne stare trenje,
nedaleko djedove sruene kue, koji je za njega upriliio njegov prijatelj
Marko, opet e se kao nekada davno, iz ove krevite krne Hercegovine
zaputiti u pravcu plemenite Slavonije ravne. Da bi ga ona opet odvela do
Zagreba. Opet je vrijeme za Zagreb. to god se vie uspinjao stvari su
mu se oko njega sve manje dopadale. Ni kad se uspinjao ni kad je padao:
jedino taj grad nikada ga nije uspio razoarati. Sad je nastupilo vrijeme
buenja iz svega toga.
Dvije zaklopljene knjige vlastitog ivota, knjigu Slavonije i knjigu
Hercegovine, dva spomenara svog djetinjstva, dva eliksira svoje mladosti
Tesarov sin nakratko je tih mjeseci novo uspostavljene osobne slobode
paljivo odkrinuo, iz dvaju vreva svojih uspomena i sjeanja na njihovim
629
se vrelima opet edan napio. Emotivci su takvi: ne znaju drukije! Bilo

je potrebno. Bilo je opojno. Kao i sve drugo vano u njegovom ivotu, i
to bilo je bolno. Sad je stajao tu na posveenju nove crkve, u razorenoj i
naputenoj Dolini njegovih gena kamenih.
Iako je dosta toga ispalo kako nije valjalo, sve je to za ljude. To
to im zaveljaj ivota ponekad postaje preteak nije razlog da pod njim
klonu. Na kraju esto bude onako kako nije trebalo biti. Bude kako mora.
Otilo je sve ono to se vie nikad povratiti ne da. Sve neumitno prolo,
neumitno je prolo. Sad dolazi ono emu treba ii u susret. Iako e i to
jednom proi. Ba kao onog prijepodneva, dok se opratao s djedom na
umoru, suoivi se s prolaznou, opet se i u Slavoniji i u Hercegovini, i
u svom selu na obali Bosuta i u ovoj Dolini, i u ulici svog djetinjstva i u
ovoj obnovljenoj crkvi suoio s prolaznou.
Ali se sad tu susreo i s jo neim to otvoreno prkosi i samoj
prolaznosti. Susreo se s: trajanjem. Nema kua u Dolini, ali tu su njihovi
ivi mjetani. Nema stare crkve, ali je na njezinim temeljima podignuta
ova nova. Moda e i nju jednom opet netko sruiti. Dogodi li se i to:
na temeljima sruene netko e opet jednom novu podizati. Nema vie ni
starog djeda Ivana, ali tu je njegov nasljednik. Nema starog Tesara, ali je
ouvano potomstvo. Unuk Tomislav meunarodni je stipendist na jednom
od prestinih europskih sveuilita. Dvoje je Marijinih unuka diplomiralo,
etvero je na studijima, a jo ih se dvoje priprema.
Kao i sve velike ivotne prie i pria o Obitelji se nastavlja. Tu su sad,
nakon svega, u obnovljenoj crkvi u Dolini njegova Marija i Tesarov sin.
Krug je zatvoren. Jedni umiru dok se drugi raaju. Djedovi i oevi odlaze,
sinovi i unuci njihova mjesta zauzimaju, praznine iza njih popunjavaju. I
kronike neke nove zbilje ispisuju. Sve prolazi, ali i sve se nastavlja. Sve
nestaje, ali svijet traje. Mrtvi ive u sjeanjima ivih. ivi, svojom patnjom,
svojim primjerom i svojim djelima samo produuju ivote umrlih. Jedno
je povezano s drugim, jedni su utkani u druge. Panta rhei!7
Dok je u novoj crkvi uzdignutih ruku, otvorenih dlanova i skupljenih
prstiju generalni vikar s oltara okupljenim katolicima govorio: Idite u
miru, dok su Vinko, Marko, Ivan i Marija izlazili na svjetlo dana, jedan
lovac visina uzletio je visoko, visoko iznad Stjepanove Doline i sasvim je
sad bio rairio svoja mona krila. Njegova je vrsta ve vie od dvadeset
godina ugroena ali nee izumrijeti i nee nestati bez borbe. O slobodnom
letu ove ptice priat e se jo i onda kad u praskozorjima novih jutara vie
ne bude ponosnih letaa. Postoje vrste koje se u nekim fazama evolucije
agresivno nametnu, ali svojim postojanjem tek svjedoe o prolaznosti,
vrlo brzo izumiru i padaju u zaborav. Postoje, meutim, i one posebne
vrste, koje i onda kad tiho iezavaju iz pamenja svijeta nikad ne blijede.
I prvo desetljee dvadeset i prvog stoljea polako je, ali neumitno
7
630
Sve tee, sve se mijenja, izjava starogrkog mudraca Heraklita.
otputovalo u tjesnace vremenskog beskraja prolaznosti. Bio je petak. Bila

je sredina godine dvije tisue i jedanaeste. Bio je Ivandan. U zraku se
osjeala sva uzvienost tog dana. Nakon devet stotina tjedana nedjeljnog
muka zvona su Dolinom opet zvonila. Kroz prozore sunce je svijetlilo.
Vani su ptice cvrkutale, vani su smokve i oskorue cvjetale, vani su pele
letjele, vani je ve bilo sasvim ozelenilo. Izgledalo je da je sve u redu.
Pola je stoljea bilo prolo, a onaj suri orao, kraljevska ptica, on ili neki
njegov ptiji potomak, jo je uvijek bio tu. I dalje je nebom suvereno
krstario. Kao i prije pedeset i jednu godinu u jutru Ivanovog roenja i sad
je sve nadmono promatrao s visokih visina. Promatrao je ljude razorene
i spaljene zelene Doline kako upravo izlaze iz novopodignute crkve
*****
Nakon etnje Mostarom koji je mirisao na behare u predveerje,
Marko i Vinko su ga na vlak ispratili. Kraj u kom se rodio sad je
naputao potpuno pomijeanih i uzburkanih osjeaja. Bio je rastereen
jer je poslije toliko vremena tu opet bio. Bio je uznemiren jer je po starim
srednjevjekovnim kamenim stecima na Radimlji neko drugo vrijeme s
nekim drugim ljudima ispisalo kronike neke druge zbilje. Ostavljao je
za sobom najvee postignue nacionalnih ideologa: razlomljene entitete
daytonski raspoluene Bosne i Hercegovine. Ono to ne zapone dobro,
nikad dobro ne zavri. Zagluujua predizborna galama, iz vremena
peenih volova, o Hrvatskoj do Drine, zavrila je s Republikom Srpskom
preko Drine. Vezivanje zastava zavrilo je s meusobnim ratom.
Jedni su dobili sve to su oduvijek sanjali, dobili su polovicu
teritorija i prigodno uprizorenu Odu radosti koju im u sklopu europskog
projekta regionalne suradnje na klaviru u Banja Luci izvode njihovi
uljueni, glazbeno obrazovani, sjeverozapadni susjedi.
Drugima je ostalo poneto; ostala im je Baarija, ostale su im
traumatine uspomene jednog ratnog uasa, ostalo im je osam tisua
bijelih niana na groblju u Potoarima. Ostao im je sarajevski Film
festival, u kojemu im prepredeni Zapadnjaci jednom godinje na crveni
tepih na obalama okrvavljene Miljacke poalju hollywoodske silikonske
filmske dive kao licemjernu medijsku kompenzaciju za to to su ih ostavili
na cjedilu, i to su stigli prekasno.
A Trei? Trei su dobili to su oduvijek imali, ono to im je Alija
sam od sebe nudio jo prije poetka svega i za to i nije bilo potrebe ii u
rat. Ostala im je zapadna Hercegovina. Ostali su majorizirani, prokazani i
sami sebi preputeni. Ostalo ih je upola manje. Ostao je mir sklopljen pod
nepravednim uvjetima. Ostala je klica mogunosti da se sve to jednom
opet, ne daj Boe, ponovi O starim neostvarenim snovima nova se
utnja odbijala oitovati.
631
To je bio svijet Tesarova sina, to je bio polustoljetni saldo jednog

vremena na razmeu epoha. Slom komunizma zapoeo je euforino, a
zavrio tragikomino. Narodima jugoistone Europe povijest se jo
jednom otvoreno nasmijala u lice. I njegova je Dolina bila samo dio
beskonano duge kolone kolateralnih rtava, velikog dogovora i velikih
igara velikih, uvijek na tetu malih; kolone koju predvode Srebrenica i
Vukovar, Sarajevo i Dubrovnik. to je amerikom diplomatu u Daytonu
znaila Dolina? Nita! to je Vodu, Vrhovniku i Voi Bonjaka znaila
Dolina? Isto. Od Ohrida do Sedmodnevnog rata, od Karaoreva do
Tikvea, od Sarajevskog primirja do Splitskog sporazuma, od Graca
do Pariza, od Plana Z4 do mandata UNPROFOR-a, od trnice Markale
do milijun Albanaca u zbjegu preko Prokletija, od deblokade Bihaa
do potpunog vojnog sloma Krajine, od srpskih Orkana po Zagrebu do
nevidljivih amerikih bombardera B1 nad Beogradom, od navoenih
zvonia ispred HNK do navoenih tomahavka na Generaltab Vojske
Jugoslavije: trailo se samo ukupno rjeenje.
Stare neizmirene raune opet emo iznova svoditi, da smo ljudi
na to emo zaboraviti, elije i Ravno emo sravniti, Iloane deportirati,
Crkvu Gospe Aljmake minirati, Ahmie i Krianevo selo desetkovati,
Mjetane Lovasa u minska polja natjerati, Hrtkovce emo etniki oistiti,
kabrnjane emo poklati, zarobljenike u Kerestincu i Lori elektro okovima
muiti, a malu Aleksandru iz Zagreba i starce u Varivodama likvidirati.
Mi Vama Posavinu, Vi nama Mrkonji Grad, Glamo i Drvar, od Vae
napravit emo Nau Srebrenicu, ali emo Vam u znak razumijevanja
vratiti Vae Gorade, Mostar pola-pola, ali tek nakon to ga zajednikim
snagama s obje strane Bulevara razorimo i Stari most sruimo. Hrvati e
potom smjerno sufinancirati projektnu dokumentaciju. Turci su ga gradili,
neka ga oni onda i obnavljaju
Vrijeme poezije je uostalom mrtvo. Izgubljeni pjesnik neka si onda
lijepo potrai neko novo mjesto na kom e, ako ba mora, za nekom
Svjetlanom opet uzdisati. A ta Dolina od pedeset kua i dvije stotine
devedeset i osam stanovnika par kilometara ulijevo ili udesno, ovamo
ili prijeko, u ovom ili u onom entitetu? Nebitno! Svejedno je srueno i
spaljeno. I onako ga nema. rtvovali smo mi i vee stvari. Onda, tako,
bilo je strano, ali moglo je i gore ispasti - sve skupa nije bilo ni tako loe:
Dovienja u slijedeem ratu. Kako bi veliki imali iluziju veliine, malima
se onda mora oduzeti i ono malo na to polau pravo. Sva se svjetla u
Balkanskoj krmi gase. Nema vie Drue Tito mi ti se kunemo, umjesto
tafete mladosti: Kuo cvijea samo primi k znanju, svijet je svjedoio
naem novom klanju
Poslije toga nenajavljeno doe Haaki sud, i prigodno-prijetvorno se
izgovara ono: ma ko nas, bre, zavadi. Poslije toga samo se zakljui: Tko je
jamio, jamio Poslije toga susjedi i komije vire jedni drugima u dvorite,
632
na gala koncertima u beogradskoj i zagrebakoj Areni razmjenjuju pjevaice

i pevaljke, osnivaju regionalne sportske lige, sele studio zajednikog Big
Brother Showa iz jednog u drugi glavni grad, epizode Survivora odravaju
skupno na Karibima, a na naslovnicama nacionalnih tabloida koopere se
naslovi: Na Nemanja, u programu uivo i pred kamerama, kresno vau
Katarinu! A nakon svega svi sa svima trguju.
Nakon surovih ratnih obrauna, nakon sravnjenih gradova i spaljenih
sela, nakon potoka ljudske patnje, stotina tisua izbjeglica, nakon etnikog
ienja i raseljavanja, nakon krvi i smrti, nakon korota i parastosa, nakon
masovnih strijeljanja i silovanja, nakon starih jama natrpanih novim
kostima, nakon genocida uvijek se kao spasonosno rjeenje na kraju tih
ciklikih krvavih balkanskih balada ponudi trgovina. Na koridoru, pod
budnim okom meunarodnih dobro plaenih moderatora iluzije normalnog
suivota, osnuje se trnica izvorno bosanskog naziva Arizona, mjesto gdje
se nakon svega svi sa svima srdano i poslovno susreu, piju mlako pivo
i jedu tople evape s dosta luka, sluaju hrvatsku Koulju plavu, bosanske
sevdalinke i srpske cajke i trguju. Tuguju, vesele se i trguju! Sve troje
istovremeno
Tako to ide u ovim krajevima. To je ovdje obiaj. U Republike od
Vardara pa do Triglava poslije svega, stigne vrijeme nove realne politike
i novih lokalnih lidera Nastupe onda neka regionalna ljeta kiselih
krastavaca u kojima oni, sa svim nasljednim dunosnikim pravima
i rezidencijalnim beneficijama, zaposjednu bive Maralove Vile na
Brijunima. Tamo, uz plodove mora, dobra vina i kazaline premijere
Kralja Lira, u blagim lahorima mediteranskih noiju, uz osiguranje
odano i nebo zvjezdano, nazdravljajui nad razvalinama svih propalih
velikonacionalnih politika, jedni druge uvjeravaju kako su oni, eto, neki
velevani regionalni imbenici. U dobro ohlaenim ampanjcima njihove
skuene provincijalne nemoi da bilo to promijene zaplivaju mjehurii
jednog velikog nita. Kad se to dogodi, tad umiru ideali
A kad svi narodni ideali odumru, kad je rastureno sve to se moglo
rasturiti, kad na mjestima upropatenih domaih tvornica jedno jutro osvanu
strani trgovaki lanci, kad se svi ideali slobode, demokracije, napretka i
boljeg ivota istope u nedoputenim prekoraenjima potroakih iluzija,
kad se iitavaju bar kodovima elektronskih kasa zapadnih hipermarketa,
kad se ljudima ne znaju osigurati posao i pristojan ivot, kad je zemlja
nerazminirana i korumpirana, pokradena, opljakana i prezaduena, kad
su dvadeset godina nakon rata krvlju natopljene granice neureene i
meudravnim ugovorima sa susjedima jo nedefinirane
Kad se platem nacije, oreolom dravotvorstva, zavjesom
domoljublja i zidnjakom zanosnog patosa zaogre, zastire, zatamnjuje
i prekriva sva la, sav lopovluk, sve licemjerje i sav dekadentni moral
jednog trulog iskvarenog drutva onda se, jer privid da se neto vano
633
radi mora se odravati, onda se graanima kae Idemo dalje , onda im

se porui: Idemo jo dalje, onda im se jednog mamurnog bankrotiranog
jutra sveano priopi: Ljudi, idemo u Europu!!! Da bismo ispunili
posljednje pristupno poglavlje, prije toga samo trebamo napraviti jo
ovrhu nad Vaim stanom Onda oni koji su itavo jedno desetljee s
Europom pravili viceve i javno se mokrili po svim njezinim civilizacijskim
i integracijskim vrijednostima, skandirajui: Mi nikud ne idemo jer mi
smo Evropa, tko nas treba, neka k nama doe, Oni, u sklopu nove politike
regionalnog konsenzusa, one istinske domae europejce prime za rukice
i sa slavodobitnim osmjehom preko cijelog TV ekrana vode ih u Europu.
Pozlaeno nalivpero s kojim su upravo potpisali pristupni
ugovor pritom, dakako, spremaju u, za ovu povijesnu prigodu, posebno
dizajniranu torbicu Sestara Olsen, marke The Raw, od najfinije obraene
krokodilske koe Drutvo mora biti podijeljeno na ogromno primitivno
mnotvo uglavnom neupuene javnosti kojom onda upravlja elita ili
poseban sloj, koji e odreivati uvjete onoga to e se zvati nacionalnim
interesima8 Tako to ide ovdje. To je obiaj! Kad je astronaut Armstrong
skakutao po Moru tiine, onim Malim koracima za ovjeka, tada se jo
vjerovalo da ima nade, i dionice junoeuropskog Homo sapiensa jednom
ipak budu vrijedile neki gro. Ali, negdje je neto polo krivim smjerom.
Narod se pretvorio u masu, masa u gomilu, gomile su se odrekle starog i
jurnule za novim voama. Nove nacionalne elite konzervirale su stvarnost.
Ljudska krv, svih krvnih grupa, posluila im je kao konzervans, nove i
stare ideologije bile su crne i crvene tegle u koje su strpali itave narode.
Svakom ovjeku njegov nacionalni identitet treba biti jednim od ideala, ali
slobodnim ljudima nacija nikada ne smije postati jedinim idolom. Tu lekciju
mnogi jo nerado slovkaju i zato nitko nije ni slutio da e sve to ii toliko
sporo, zapravo da uope nee ii. Prije pedeset godina, dok je Tesarov sin
na ulici ekao oca, koji se umoran s posla vraao kui, usred bijela dana, u
unakrsnoj snajperskoj paljbi, jednog su Predsjednika ubili kao psa.
Novcem poreznih obveznika onda je financiran Rat zvijezda. Wojtyla
je poruio: Ne bojte se. Iz brodogradilita Lech je izveo radnike na ulice.
Nikolaj i Elena helikopterom su pokuali pobjei. Mihail je bio popustljiv.
Deutsche Bundesbank otvorila je svoje sefove. Zid je pao! Svi su slobodni
Walter Lippmann: Drutvo mora biti podijeljeno na ogromno primitivno mnotvo
uglavnom neupuene javnosti kojom onda upravlja elita ili poseban sloj, koji e
odreivati uvjete onoga to e se zvati nacionalnim interesima. Ta bi elita postala
predanom birokracijom koja bi sluila interesima privatne moi i privatnog bogatstva, ali
istina o njihovoj povezanosti s moi privatnog bogatstva ne smije nikada biti otkrivena
iroj neupuenoj javnosti. Oni ne bi razumjeli. iroke mase moraju imati iluziju da one
ustvari imaju demokratsku vlast. Tu iluziju oblikuje elitno tijelo odgovornih ljudi u
ono to se zove proizvoenjem suglasnosti.
8
634
Narodi Europe rekli: Mi smo Berlinani. Dok su neki mijenjali imena

ulica i trgova i galamili kako rata nikad nee ni biti, dok su neki govorili
ovo nije na rat, dok su neki ispisivali grafite Srbija do Tokija, dok su
neki zbog profita koji im se u njemu smijeio ve trljali ruke, pred oima
cijelog svijeta, ni od koga ometan, od nekih vanih meunarodnih faktora
i po ramenu tapan, krvavi je svoj pir tada zapoeo balkanski krvnik. A
jedan umirovljeni partizanski general pokuao mu je parirati. udo je
ostvareno: svi naroda s prostora Bive sad imaju svoje Drave, jedino su
negdje usput izgubili Sebe. Ostalo je navodno povijest.
Slaba je utjeha to to je od Baltika do Jadrana, od Crnog mora do
Kavkaza i brojne druge Narode slina sudbina zadesila. Nakon sloma
komunizma i raspada Federacije ljudi su oekivali neto sasvim drugo, za
ovo definitivno nisu bili spremni. Pitanje: U to se to izrodio na vjekovni san,
kako smo mogli pristati na ovako malo bubnjalo je u uima cijelog jednog
Naroda. Nema plana bez vizije, nema poretka bez reda, nema drave bez rada,
nema drutva bez morala, nema zajednice bez iskrenosti, nema ivota bez
pravde. Nema sree bez budunosti, nema budunosti bez snova
635
Ivandan 2010. na Stjepan Krstu
636
KAZALO IMENA OSOBA I NARODA

Abramovi 103,
Alajbegovi 102,
Albanci 85,
Aleksandar II. 91,
Aleksi 216,
Aleri Danijel 158,
Alii A .S. 49, 51, 84, 100, 101,
134, 137, 138, 139, 158, 162, 163,
164, 178, 179, 180, 181, 182,
Alipaa Rizvanbegovi 105,
Amir, car 95,
Anagast 81,
Ani 52, 53, 140, 165, 186, 203,
204,
Andrievi 135,
Andrija herceg 92,
Andrija knez 92, 93,
Andrijaevci 216,
Andrijaevi 104, 110, 111,
135,164, 165, 170, 171, 173,184,
185,186, 216,
Aneli Pavao 83, 86, , 94, 127,
158
Anti 52, 53, 165, 198, 203, 204,
400, 426, 427, 507, 613,
Antunovi 135, 216, 427, 430,
Arapi 87,
Arbanasi 84,
Arciakon Toma 87,
Ardijejci, Ardiaioi, Ardijeji 75, 76,
Arneri 583,
Asmhole 36,
Atanasovski V. 97, 99, 100,

Atena 327,
Augustinovi 215,
August, car 176,
Aurelije Marko, car 46, 79,
Avari 82,
Babi 329,427,
Bajgori 139,
Bakula 346,
Balaban 49,
Bali 150, 158,
Banovi 32, 46, 358,
Barada M. 88,
Barii 331,598,
Bartolui Ivan 166, 167, 168, 184,
Basari 53, 102, 151, 203,
Basile Vinko 191,
Basler uro 45, 69, 71, 79, 80,
125, 126, 130, 175, 176,
Batinovi Stjepan 116, 118, 210,
Batista van 93,
Beaver Falls 587,
Begovi 138,
Benac A. 75, 76,
Benedikt VIII. 88,
Bender 136,
Beni Josip 23, 32,
Belagi . 46, 98, 99,
Biffel 540,
Bitunjac 135, 152,
Bobetko 460,
Bogdanovi 170,
Bogeti 134,
Bogievi Vojislav 329,
Bokini 134,
Bojanovski I. 71, 73, 76, 78, 176,
Boljunovi 134,
Bona (Buni) Frano Jeronim 105,
Borii 43, 105,
Boro 43, 105, 204,
Borovi 134,
Bokailo 102,
Bokovi 201,347, 427, 431, 583,
Boi 99, 166, 498, 499,
Brajkovi Hrvatin 84,
Branivojevi 94,
Brativojevi 134,
Britvec 609,
Brki Mirjana 2, 207,
Brozovi 151,
Buconji 112, 113,
Budak N. 82,
Budislavi 345,
Bugari 87,
Bukvi 139, 451,
Buli F. 80,
Buljubai Ante 204,
Buni 104,
Bunti 353,
Bunjevci 102,
Buonaldi Josip 165,
Buri 152,
638
Burina 152,
Burmaz Abdulah 182,
Burmaz Vukain 182,
Butigan 59, 61, 140, 191, 198, 203,
205, 386, 435, 436, 564, 567, 611,
613, 614, 616, 619, 620,
Butigan Lazar 7, 205, 210,
Butigan-Vuaj Tamara 205,
Cambi N. 76,
Carevi 135,
Crijepovi Crpovi Vukosav 99,
128,
Crnkovi Branko 39,
Crnogorac 358,
Crnogorci 90, 107, 108,
Crnugovi 152,
Croatia 39,
Curi 95,
Curinaldi 347,
Civi 202
Cviji Jovan 202,
ampara 62,
elebi Evlije 101, 345,
ovi 71, 130, 590,
remonik I. 79,
ubrani Vinko 191,
ui N.M. 82,
ule 11, 116, 118, 442, 443, 489,
497, 581, 582, 607,
ati 471,
ibo 62,
irkovi S. 95, 97, 118,
iija 216,
orak Cvjetko 218,
orovi V. 81,
ubela 582, 583,
upina 339,
Dabrovi 121, 147,
Daida 62,
Dalipagi 469,
Damjanovi 448,
Daorsi 76, 77, 80, 119, 120, 124,
176,
Darije 82,
David episkop 97,
Davidovi 463,
Dayton 43, 51, 52, 66, 109, 464,
465, 622,
Dedijer 148, 151, 153, 202,
Dedijer Jevto 158,202, 203,
Delmati 76,
Dini M. 92, 95,
Dea knez 90,
Dizdar 448,
Dizdar Z. 109,
Dobri 152,
Dobroslavi 207,
Dobrovi 29, 30, 35, 42, 61, 62,
67, 74, 362, 373, 491, 494, 551,
Dolistovi 152,
Domagoj 87,
Donat 90,
Draganovi 110,
Draganovi Krunoslav 91, 98, 103,
104, 115, 164, 184,
Dragievi Ivan 38, 209,
Dragobratovi Petar 169,
Draivojevi 94,
Dukljanin 83, 89,
Duan, car 92,
Dvizac 338,
Damarija Ivana 216,
akon Ivan 87,
akovi Luka 210,
evenica 59, 141, 453,
urev B. 102, 184,
urica 68, 117, 139,
uzel 609,
Ekmei M. 106,
Elizabeta 12,
Eugen IV. 96,
Fabianich D. 103,
Farlati D. 93,
Feri Nikola 192,
Fermendin E. 94, 96,
Fijala F. 78,
Filipovi 100, 184, 202, 203,
Filipovi-Radulovi 349,
Flak Servije Fluvije 76,
Fojarewitz 347,
639
Franci 87,
Frani 145, 158,
Franievi Grgo 112,
Gadi 215, 492,
Gado 101,
Gali Ivo 38,
Gai 599,
Gatanovi (vidi: Pulji)
Gelcich D. 97,
Genadij II. 97, 103,
Glamoi 537,
Gluhak 148,
Gluni 134,
Gnjati 135,
Gnjirac 179,
Gojakovi 134,
Gojanovi 470,
Golui Antun 158, 205,
Golua 59, 99, 104,141, 152, 186,
199,203, 205, 423, 424, 512, 593,
Golui 205,
Gordi 139,
Gorka O. 91,
Gosto 152, 203,
Goti 45, 79, 81,
Gozdar 152,
Gradaevi Husein 105,
Grafenauer B. 90,
Graho 153,
Grahovac 153,
Gregurevi 95,
Grgur V. 88,
640
Grgurii 205,
Grgur VII. 89,
Grgur Veliki 85,
Grkovi Milica 135, 158,
Gruba 450,
Gustin 215,
Gui 470,
Gui Ivan 23, 32,
Hadibegi Hamid 184,
Hadiselimovi O. 107,
Handi (Vidi: Pulji)
Harbak B. 220,
Hasandedi Hivzija 183,
Hateljevi 134,
Hauptmann Lj. 90,
Heraklije, car 82,
Herakovi 134,
Herbez 139,
Herod 12, 501,
Hizir 49,
Horouathos 82, 83,
Hozi 202,
Hrabren 164,
Hrani 134,
Hrani Sandalj 94,
Hrbak Bogumil 170, 173, 217,
Hrgud 12, 26, 33, 45, 48, 49, 68,
74, 81, 85, 101, 112, 113, 117, 118,
119, 133, 143, 189, 190, 451,
Hrvati 80, 81, 82, 83, 84, 85, 86,
87, 88, 101, 107,108, 109, 120,
135, 136, 137, 138, 140, 200, 202,
331,
Humljani 87, 89,

Hutovii 62,
Ili (vidi: Pulji)
Ilija Prorok 191,
Iliri 76, 121,
Iljas 49,
Imotski 442, 598,
Isus Krist, 12, 70, 71, 72, 73, 74,
75, 76, 82, 85, 122, 176, 194,
Ivan X. 87, 88,
Ivan Krstitelj 11, 12, 13, 93, 118,
119, 121, 159, 466, 499, 528,
Ivankovi 68, 117, 136, 138,
158,204, 205, 206, 357, 360, 363,
420, 421, 422, 439, 453, 523, 564,
583,
Ivelja 139,
Ivkovi 68, 117, 399, 423, 491,
Jaov Marko 166, 184, 185,
Jakovljevi Ilija 207, 210,
Jarak 517, 540,
Jelai 139,
Jenkins J.H. 79,
Jerkovi Radovan 110, 166, 169,
Jevti 461,
Jiriek K. 81, 84, 91, 118,
Joli Robert 207,
Joski 55,
Jovii Dragomir 39,
Jungwirth Enio 35,
Juri A. 135, 142, 159,
Jurii K. 102,
Jurkovi S. 100,
Justinjanin 45, 79,
Juzbai Devad 329,
Kai 82,
Kalikst III. 96,
Kamberovi Husnija 202,
Kamni 152,
Kaplan 139,
Kapor Momo 202, 203,
Kapular Marin 328,
Kara Mahmud-paa 105,
Karada 49,
Karlovi 68, 198, 204, 206, 451,
456, 566,
Katarina kraljica 98,
Katii R. 82,
Kati 102,
Kati Anzelmo 214,
Kelava Marjan 114,
Kelti 75,
Kevi 206, 215,
Kevo 7,29, 68, 116,138, 198, 204,
206, 215, 353, 378, 386, 420, 421,
422, 440, 441, 458, 468, 515, 562,
563, 587, 589, 597, 613, 621,
Kisi 152,
Klai 82, 87, 88, 94,
Klari 138,
Kleak 114,
Kliani 441,
Kljusuri 135,
Kneevi 216, 430,
641
Koki 609,
Koji Ljubinka 164,
Komadina 102,
Komnen Emanuel, car 90,
Konijata N. 90,
Konstancije Flavije Valerije 75,
358,
Konjevod 599,
Kora D. 95,
Korda 152,
Kordi 53, 105, 116, 152, 203,
Kosaa Vladislav 94, 95, 152,
Kostreni M. 88,
Koto 423, 424,
Kova 152,
Kovaevac 432,
Kovaevi J. 90,
Kovaevi Koi D. 96,
Kreevljakovi H. 99,
Krei 65, 110, 111, 134, 136, 346,
562,
Krei Milenko 111, 114, 164, 171,
174, 184, 185, 186, 331,
Kreo Antonija 99, 104,
Krili 134,
Krnji 216, 612,
Kueti 134,
Kumani 134,
Kudri 52, 217,553,
Kujundi Z. 46, 72, 79,
Kukrika 67, 68, 102, 117, 118,
138, 183,198, 204, 207, 386, 421,
422, 425, 439, 440, 441, 458, 491,
492, 515, 539, 563, 566, 567, 571,
642
578,
Kula 152,
Kulin, ban 92,
Kulii . 86, 90,
Kurtovi Esad 158,
Kuzman 112, 429,
Latini 91,
Lazarevi Lazar 103, 114, 331,
Leon VIII. 192,
Lili 599,
Lim 90, 91,
Linji 165, 166, 168,
Linji Marijan 185,
Lonar 68, 108, 138, 152, 198,
204, 206, 207, 208, 374, 397, 399,
405, 406, 441, 442, 452, 456, 458,
459, 469, 538, 566, 598,
Lovri 33, 48, 137, 216,
Luburi 498, 499, 417, 518, 523,
Luburi Ante 119,
Lui 521, 535,
Lupis V. 80,
Lutovid, knez 88, 92,
Kraljevi G. 46,79, 107, 149, 424,
Ljubibrati Mio 106,
Ljudevit 87,
Macan 169,
Mahomet sultan 94,
Mehmed sultan 95, 103,
Maji 108,530,
Makedonci 137, 141,
Makitan 59, 141,

Mami 615,
Mandi 80, 82, 88, 89, 90, 9194,
103,
Maravcsik G. 79,
Marinko M. 82,
Mari 29, 52, 59, 61,63, 68, 72,
102, 107, 109, 116, 117, 136, 138,
140, 151, 153, 176, 183, 186, 188,
189, 191, 198, 203, 204, 207, 208,
209,210, 211, 215, 217,
331, 362, 365, 374, 380, 385, 386,
419, 420, 421, 422, 425, 426, 427,
429, 437, 438, 442, 443, 452, 456,
457, 492, 507, 538, 563, 567, 572,
582, 583, 587, 590, 591, 604,
Mari Marinko 34, 35, 37, 47, 52,
53, 54, 59, 123, 126, 129, 130,
134, 137, 159, 172, 175, 191, 205,
210, 212, 215, 217, 218, 219, 220,
222, 223, 407,
Marijan Boko 69, 71, 175,
Marijanovi 49, 77, 79, 137, 139,
198, 203, 211, 216, 386, 422, 423,
424, 450, 451, 452, 453, 454, 456,
457, 464, 466, 468, 471, 472, 513,
553, 554, 557, 567, 568, 576,
Marijanovi B. 72, 76, 85, 122,
Marijanovi Pero 35, 217,
Mariji Petar 210,
Markota, Ljilja 2, 414,
Markovi 559, 570,
Martich D. 92,
Marti 345,
Martinis de 166, 167, 168, 184,
185,
Martinovi 102, 176, 204, 449,

Marulla 345,
Marui 53, 103, 152, 203, 353,
Masarechi 102,
Masla 45, 49, 50, 59, 60, 61,
101, 110, 107, 139, 140, 141,187,
191, 198, 203, 205, 212, 213, 362,
331,378, 386, 421, 422, 424, 427,
436, 437, 457, 461, 466, 467, 468,
470, 489, 492, 493, 497, 498, 513,
564, 568, 572, 581, 585, 587, 591,
607,
Masla Slavko 11, 116, 118,
Masla-Piplinovi 212,
Mati 102, 95, 201,429,
Matija kralj 99,
Matuko(vi) 52, 111, 171, 183,
186, 187, 205, 211, 222,
Medan 139,
Medar 138, 139, 152, 378,
Medvjedovi Benedikt 104, 183,
Mievi 202,203,
Migne J.P. 79,
Mihael knez 87, 88, 89,
Mihaljevi 145,158,
Mihi 139,
Mikloi F. 95,
Mileti N. 46, 98, 99,
Milii 95,
Milanivi 609,
Milardi 103,
Milievi 152, 159,
Milihi 134,
Milorad 103,
643
Miloradovi 103, 134,

Miloa 135,
Miloevi 461,
Milovi 134,
Milwauki 587,
Miljanovi 152,
Miljenovi 135, 152,
Miovi 167,
Miroslav knez 91, 92, 93,
Mii 114,115, 216,
Mikovi 134,
Miljenovi 135,
Moin V. 83, 88, 89,
Mravi 139, 452, 454, 455,
Mucavac Mihael 87,
Muji Muhamed 184,
Mukti 153,
Muli Jusuf 181, 182,
Musi 107,
Musta I. 100,
Muanovi 154,
Mui 154,
Nelipi 93,
Nemanja Stefan 90,
Nemanjii 502,
Nikola V. 96,
Nikola knez 83, 94,
Nikoli 93, 94, 95, 619,
Nilevi B. 91,
Nodilo N. 86, 90, 92,
Nogolica 492, 493,
Nonkovi Nikola 169,
644
Nosi Milan 159,

Novakovi 91,203, 212,
Novak Grga 168,
Obad 95, 105,
Obradovi 52, 53, 198, 203, 213,
214, 215, 241, 336, 374, 386, 419,
422, 427, 429, 455, 457, 458, 468,
493, 507, 539, 564, 567, 569, 592,
613,
Ognjena 85,
Omanovi 138,
Omer-paa Latas 106,
Orbini M. 92,
Ostoja kralj 94,
Ostoji I. 88, 90,
Palameta Ana 51, 71,
Palameta Miroslav 121, 131, 175,
Panda 345, 346, 421,
Pandi Bazilije 169, . 104, 110,
111, 183, 186, 214,
Papac 7, 45 ,49, 122, 139, 192,
198, 203, 204, 215, 338, 424, 426,
456, 513, 588, 610, 620,
Papevi 215,
Pape 24,
Papi M. 328, 329,
Parry Milhman 61, 63, 64,
Pasini U. 76,
Paali E. 78,
Pavao II. 96,
Pavii Vlado 127, 178, 207,
Pavko knez 180,
Pavlovi 107, 346, 424, 425, 429,

460, 492, 561, 562,
Pavlovi. 95, 97, 328,
Pain 49, 52, 53, 137, 139, 140,
192, 198, 203, 211, 212, 216, 220,
419, 420, 422, 424, 425, 427, 428,
430, 452, 453, 454, 457, 466, 507,
513, 538, 539, 543, 564, 567, 568,
593, 603, 604, 606, 612,
Pain 7, 53, 159, 216,
Pain-Andrijaevi 216,
Pain-Lovri Mirko 49,
Pain-Vuki 220,
Peco E. 330,
Pehilj 138,
Pejdah Nikola 203,
Peledija Enes 170,
Perii 448, 449,
Perojevi 95,
Peorda Zrinka 209,
Petrovi 96,134,
Pievi 134,
Pievi Hrvatin 84,
Pio II. 96, 99,
Pivevi Hrvatin 84,
Pop Dragana 45-50,
Popari B. 96,
Popovac 52, 53, 140, 183, 186,
203,
Popovi Marko 65,
Popp 522, 528, 530, 532,
Poprgovina 149,
Porfirogenet K. 79, 81, 82, 84, 87,
90, 126, 138,
Previi 49, 59, 139, 192, 198,

203, 218, 425, 456, 457, 513, 539,
567,
Pribanovi 134,
Pripkovi 134,
Prisoje 584,
Prkain 95, 140, 153, 203, 430,
Primi Antonio 168, 169,
Proleta 216, 523, 553,
Pudar 32, 47, 139, 358,
Puhalo 203,
Pulji (Gatanovi, Handi, Ili.
Vidi, Vlahi) 43, 52, 53, 55, 56,
57, 64, 65, 68, 71, 72, 102, 103,
111, 116, 117, 122, 136, 138, 140,
153, 159, 183, 185, 186, 198, 203,
204, 211, 220, 221, 222, 327, 362,
374, 385, 386, 400, 419, 420, 422,
426, 427, 430, 431, 432, 433, 434,
435, 441, 443, 449, 451, 452, 453,
456, 157, 466, 492, 497, 499, 521,
530, 531, 538, 563, 564, 566, 567,
571, 572, 578, 581, 582, 583, 584,
588, 604, 606,
Pulji Ivica 69, 80, 85, 86, 88, 95,
107, 112, 120, 122, 137, 159, 169,
203, 205, 207, 213, 220, 221, 331,
Pulji Mato 59, 183, 396,
Pulji elimir 221,
Pulji-Vidi Pulji-Vidi Frano 79,
Pulji-Vidi Marko 108, 116,
Putica 107, 108, 187, 189, 190,
191, 418,
Raki F. 88,
Radanovi 135,
645
Radievi 134,
Radi 59, 191, 203,
Radilovi 135,
Radii 139,
Radivojevi 344,
Radojevi 135,
Radoni 81, 84, 91, 118,
Radosali 134,
Rado 346,
Radovani 134,
Radovi 134,
Radulinovi 101, 135,
Ragu 43, 49, 51, 52, 53, 59, 63,
64, 109, 139, 140, 141, 191, 192,
198, 200, 203, 215, 217, 218, 219,
220, 332, 341, 354, 381, 385, 386,
395, 419, 424, 425, 426, 428, 429,
430, 431, 439, 447, 453, 458, 473,
475, 486, 492, 505, 507, 519, 528,
538, 543, 559, 561, 562, 564, 567,
570, 584, 587, 590, 592, 593, 612,
Rai 205,
Raji 424,
Rajii 432,
Rankovi 109,
Resti Mihajlo (Rasti) 90, 92,
95,164, 165,
Reetar 592,
Righi Antun 170, 185,
Rimljani 76, 176,
Rizov Dmitar 35,
Rizvan 62,
Rizvanovi 59, 61, 140, 153,
Rizzo 347,
646
Rodi 107,
Rosi 153,
Roso, 105,
Rupar 68, 117369, 399,
Rus 144,
Rui 214,
Sadikovi 353,
Sako 139,
Salmani 216,
Samuilo, car 88,
Schwelm 583,
Senti 169,
Senj 593,
Sivri Marijan 83, 84, 86, 96, 97,
101, 134, 138, 152, 159, 214,
Skejo 139,
Skok Petar 48, 152, 156, 159,
Skrai 142, 159,
Slaveni 82, 86, 87, 88, 141,
Slavkovi 134,
Slavogosti Hrvatin 84,
Slijepevi . 118,
Smailhodi 138,
Smailovi Ismet 159,
Smiiklas T. 83, 92, 93, 213,
Smiljani 139,
Sopta 346,
Srbi 81, 82, 86, 87, 108, 109, 118,
136, 137, 138, 140,
Stankovi 94, 426,
Stanojevi Gligor 166, 169,
Stefan Deanski 91,
Stefan Duan 91,

Stefan Prvovjenani 91,
Stepinac 588,
Stipevi A. 75, 76,
Stipii J. 88,
Stipurinovi Bla 102,
Stjepan ban 92, 94,
Stjepan herceg 84, 95, 96, 98, 99,
120, 157,
Stojanovi 76,97,
Strabon 94,
Studenovi 59, 140,
Stupi 153,
Sueska Avdo 172, 173,
Sv. Damjan 90, 351,
Sv. Epifanije 79,
Sv. Franjo 115,
Sv. Ilija 85, 351,
Sv. Ivan 497, 499,
Sv. Ivo 498,
Sv. Juraj 112,
Sv. Jure 85, 189, 190,
Sv. Kuzma 90, 351,
Sv. Luka Evanelist 79,
Sv. Marija (Gospa) 12, 86, 96,
Sv. Marko 327,
Sv. Mihajlo 89, 128,
Sv. Nikola 117,
Sv. Pavao 79, 91, 499,
Sv. Petar 91,
Sv. Sava 95, 97, 185,
Sv. Stjepan 96,
Sv. Tit 79,
Sv. Venancije 80,

Sv. Vid 85, 86,
Sv. Vlaho 95,
abanovi Hazim 100, 101, 102,
177, 182, 184,
amaloviM. 88,
anjek F. 92, 96, 97,
estanovi Slobodan 29,
etka 139, 347,
imovi 460,
imrakovi 134,
imun 85,
imunovi 146, 150, 151, 159,
521,
ii 82, 87, 88, 89,
kalji 159,
kegro 80, 93,
kobalj 73,
koro 338,
otro 59, 141,
tedimlija S.M. 89,
tironja 427,
ubi Mladen 93,
uta 153,
utalo 559, 570,
Tarahovi 134,
Teuta 75,
Thalloczy 94, 97,
Timurhisar 49,
Tiljar 23, 32,
Toma Stjepan kralj 98,
647
Tomai Nikola 79,

Tomislav kralj 87, 88, 120,
Trammer 347,
Trkuli Hrvatin 84,
Troji 103, 431
Trubelja Fabijan 23, 32,
Truhelka . 79, 95, 176,
Tudii Sigismund 102,111,186,
Turbi Hrvatin 83,
Turci 94, 99, 100, 102, 103, 107,
108, 110, 112, 120, 161, 162, 163,
167, 170, 172, 186, 345,
Tuzlani 572,
Tvrdojevi 135,
Tvrtkovi Hrvatin 84,
Vildan Mevlan 179,

Vievi Mihael, knez 87, 120,
Vinjevac 48, 153,
Vitleevi 135,
Vladisali 134,
Vlahi 55, 214, 216, 498,
Vlahi, Mario 519
Vlahovi 134,
Vlasi 84, 100, 102, 103, 179, 180,
181,
Vlatkovi 134,
Vodopi 112,
Vranje-oljan B. 195,
Vranjkovi Alan 38,
Vruina 140,
Vuina 424, 428,
Uro kralj 91, 92, 93,
Vuji 149, 154,
Urso dud 87,
Vuji Dragomir 160,
Valeri Flavio 78,
Vujinovi 59, 141,
Vardeji (vidi: Ardijeji)
Vujnovi M. 112,
Valja stopa 149,
Vukan kralj 93,
Vego Marko 71, 78, 94, 97, 159,
Vukanovi 216,
180, 344,
Vukdragovi 170,
Velagi 153,
Vukievi 135,
Vekari Nenad 172,
Vuki 134,
Veselii Petar 217, 218,
Vuki Kosaa Stjepan 95, 96, 97,
Veselinovi 91,
152, 345,
Vidi (vidi: Pulji)
Vuki 51, 52, 53, 140, 198, 203,
214, 216, 220, 385, 420, 428, 429,
Vidi Dragan 17- 42,
430, 453, 458, 469, 507, 567, 593,
Vidojevi 134,
Vuki Savo 170, 172,
Vidovi 145,
Vidovi Domagoj 59, 83, 133, 160, Vukorep Stanislav 43, 105, 109,
136, 153, 159, 160, 203, 205, 207,
Vidovi M. 82, 110,
213, 221, 418, 445,
648
Vukosav 139,
Vukoslavi 95,
Vukoti 134,
Vukovi 134, 139, 344,
Vuki T. 108,
Vuleti 346,
Vuli 338,
Zaharija 12,
Zaplata Rudolf 107,
Zekanovi 221,
Zeko 153,
Zele 153,
Zelen 153,
Zelenovi 399,
Zeliou Zefiros 124,
Zovko 346,
Zukanovi 139,
Zuli 347,
Zvoni 95,
agrovi 153,
ale 139,
ani Pavao 11, 116, 118, 493,
581, 584,
649
650
KAZALO MJESTA
Ahmii 632,
Badanj 69, 70, 71, 175,
Aladinii 65, 86, 109, 119, 152,

159, 160, 171, 186, 201, 217, 497,
517, 561, 584,
Baden 55,
Albanija 75, 417,

Aljaska 617,
Amazona 626,
Ambridge 587,
Amerika 60, 200, 209, 512, 581,
587, 617,
Bad Honnef 51,

Badele 454,
Badula 150,
Bagalovii 135,
Bagistan 82,
Balkan 202,
Banat 372,
Andrijaevia rupa 105,
Banja 152,
Apolonija 124,
Banja Luka 221, 330, 417, 438,

631,
Apulia 220,
Argentina 609,
Armenija 417,
Australija 7, 200, 209, 216, 543,
576, 603, 604, 607,
Barev dol (vidi: Borov do)

Bar 82, 83, 87,
Barani 212, 464,
Bari 87,
Austrija 209, 438, 587, 588,
Baa 149,
Austro-Ugarska 51, 65, 107, 108,

328, 329, 330, 346, 347, 354, 417,
611,
Bavarska 623,
Azov 82, 83,

Babina gomila 23, 26, 72, 73, 75,
Babino polje 583,
Babunica 616,
Baka 372,
Banik 168, 219, 220, 600,
Be 107, 108, 155, 161, 591,

Beka gradina 60,
Beak 153,
Behistun 82,
Belenii 153,
Belgija 195,
Beograd 32, 81, 83, 84, 85, 87, 91,
92, 94, 95, 97, 99, 118, 159, 166,
202, 204, 462, 477, 598, 619, 632,
651
Berkovii 17, 43, 52, 66, 339, 464,

481, 517, 518, 521, 532, 535, 537,
538,
Bobanovo Selo 43, 58, 472, 538,

539, 559, 560, 561, 562, 569,
Berlin 107,
Boka 582,
Betlehem 194,
Bol 582, 584,
Biha 330, 425, 431, 432, 438,

632,
Bolivija 609,
Bijela 82,
Bijeli Vir 110,
Bijelo Polje 165, 185, 398,457,
Bijeljina 330,
Bojika gradina 74,
Boljuni 121,
Bona 78, 79, 82,
Bonn 51,
Boraja 583,
Biograd 84,
Borievina 11, 17, 23, 43, 44, 66,

74, 105, 116, 121, 140, 175, 192,
198, 219, 357, 385, 386, 447, 448,
489, 497, 532, 534, 537, 546, 581,
Bisage 55,
Borov do 55, 74, 105, 357,
Bisutun 82,
Bosanski Brod 600,
Bie 84,
Bosna 49, 51, 77, 88, 90, 92, 93,

94, 95, 97, 99, 100, 105, 106, 437,
Bilea 135, 153, 417, 418, 426,

450, 453, 456, 458, 470, 472,
Biina 113, 389, 434, 435, 581,

582, 583,
Bivo 30, 61,
Bizant 82, 87, 88,
Bjelimii 137, 218,
Bjelojevii 218,
Bjelovar 429, 440, 600,
Blagaj 25, 40, 49, 74, 78, 79, 82,
84, 85, 98, 99, 100, 109, 113, 114,
119, 125, 133, 153, 162, 163, 164,
165, 168, 172, 176, 178, 181, 182,
184, 201, 357, 371, 384, 402, 432,
461, 585, 597, 607, 623,
Bleiburg 434, 437,
652
Borov do 17, 21, 26, 28, 29,

Bosna 55, 111, 120, 162, 178, 221,
344, 345, 385, 560,
Bosna i Hercegovina 45, 55, 71,
72, 76, 77, 78, 79, 87, 90, 91, 92,
94, 99, 107, 109, 119, 120, 130,
157, 159, 170, 172, 175, 176, 180,
194, 195, 196,202, 209, 210, 327,
328, 329, 330, 345, 379, 417, 418,
469, 472, 476, 477, 478, 479, 480,
482, 484, 485, 534, 538, 560, 565,
576, 611,
Bovan 85,
Bra 151, 456, 584,
Brai 49, 98, 134, 135, 139, 181,

451,
Burinove njive 105,
Bradina 443,
Busak 74,
Brko 65, 476, 483,
Butiganove kue 26, 61,
Brda 171, 178, 179, 180, 215, 216,

220,
Bregava 27, 28, 40, 69, 70, 77, 86,
168, 175,
Burmazi 134, 215,
Caravo vrelo 30,

Carigrad 82, 103,
Breine 23, 26, 34, 35, 42, 491,
Castrum 78, 79,
Brijeg 46, 98, 139, 212, 450, 454,

465, 513,
Celje 431, 437,
Britvice 68, 207,
Cerovo 146, 206,
Broanac 146, 170,
Cetinska krajina 135,
Brotnjo 146, 207,
Chelmania 83, 87,
Brtanik 7, 25, 28, 34, 35, 45, 51,

52, 53, 54, 56, 69, 77, 78, 100,
101, 107, 111, 121, 134, 135, 136,
139, 140, 162, 163, 171, 175, 178,
179, 180, 181, 182, 185, 186, 190,
192, 195, 199, 201, 203, 204, 214,
216, 217, 219, 220, 221, 440, 461,
481, 530, 581, 582, 583, 591, 593,
607,
Chicago 89, 90, 530, 587, 588,
Brtanska gradina 26, 28, 38, 74,
Crni vrh 26, 30, 86,
Brtansko polje 26,
Crnii 110, 133, 136, 170, 171,

173, 179, 186,201, 209, 217, 221,
347, 427, 581,
Budimpeta 97,
Budislavlje 345,
Bugojno 437, 560,
Cerovac 48, 146,
Cim 327, 584,

Crkvine 98, 148,
Crljenik 29, 48,
Crman 101,
Crna Gora 39, 90, 106, 202, 450,
478,
Crnoglav 214,
Buna 28, 40, 55, 60, 82, 85, 102,

165, 168, 185, 221, 371, 448, 585,
Crnugovac 33, 47, 74, 86, 121,

347, 348, 357, 359, 361, 373, 471,
492, 551, 581, 612,
Bunarua 26, 29,
Crvalj 101,
Bunica 28, 40, 123, 165, 168, 185,
Crvanj 180, 385, 388,

653
Crvena Hrvatska 82, 83, 89,

apljina 18, 32, 33, 39, 40, 47, 48,
52, 58, 60, 90, 100, 186, 205, 206,
218, 358, 373, 454, 456, 472, 494,
505, 517, 522, 560, 568, 569, 601,
elo 153,
eljevo 221,
evo 74,
iovo 73,
196, 198, 199,201, 203, 206, 211,

212, 216, 218, 220, 327, 331, 333,
337, 339, 340, 347, 354, 359, 361,
362, 363, 366, 371, 385, 397, 419,
422, 423, 424, 426, 431, 442, 443,
444, 447, 450, 451, 455, 456, 457,
458, 461, 462, 464, 466, 470, 471,
481, 489, 493, 497, 513, 532, 534,
538, 539, 546, 551, 567, 581, 588,
589, 591, 607, 611,
Dabriki 79, 82,
obanovo polje 28, 448, 470,
Dalmacija 78, 79, 80, 82, 87, 88,

107, 120, 143, 166, 168, 173, 176,
366, 434, 435, 442, 443,
umeljaci 114,
Daorson 122, 123,
itluk 168, 599,
Daruvar 608,
etkova voda 27, 29, 30, 66, 74,
77, 117, 176, 330, 357, 402,
Danica 210,
orda 532, 534, 537,
Derventa 330,
urilo 25, 26, 34, 35, 52, 55, 56,

72, 85, 122, 140, 204, 507,
Dijela 149,
Debelo brdo 26,
Dio 149,
Do 146,
Dabar 83, 84, 114, 133, 134, 138,

151, 153, 159, 181, 441,
Dabarsko polje 125, 133,
Dabrica 11, 17, 24, 25, 26, 27, 29,
30, 32, 33, 34, 35, 45, 46, 47, 48,
49, 56, 59, 60, 62, 65, 66, 67, 69,
71, 72, 74, 78, 79, 81, 98, 100,
101, 103, 107, 111, 113, 114, 116,
121, 122, 125, 126, 130, 133, 134,
135, 137, 138, 139, 141, 153, 157,
162, 163, 175, 176, 178, 179, 181,
182, 186, 189, 191, 192, 193, 195,
654
Dobranje 104, 109, 110, 205, 206,

Dobro Do 213,
Dobrijenje 26, 29, 74,
Dobriskik 79, 82, 138,
Dobrovo 205,
Doi 146,
Dolac 146,
Doliak 146,
Dolina 146,
Dolistovina 60,
Drava 82, 600,
Dolovi 55,
Drenova 592,
Doljani 109,
Drenovac 347,
Domanovii 109, 450, 522, 561,

562, 584,
Drenice 207, 210,
Donja Ljub(lje)nica 59, 101,
Drijen 102, 142,
Donja Perala 78, 80, 98,
Drim 75,
Donja Stubica 179, 182,
Drina 182, 631,
Donje Selo 59, 140,
Drvar 560,
Donji Brtanik 11, 17, 23, 26, 34,

35, 42, 43, 45, 51, 52, 53, 54, 55,
56, 59, 60, 66, 67, 71, 74, 75, 77,
111, 116, 123, 124, 133, 136, 139,
140, 141, 175, 176, 180, 183, 188,
189, 190, 193, 195, 196, 198, 199,
203, 204, 208, 209, 214, 216, 217,
219, 220, 221, 222, 327, 331, 333,
336, 337, 347, 354, 357, 358, 360,
362, 363, 373, 374, 375, 378, 385,
386, 398, 400, 419, 422, 423, 426,
427, 428, 429, 444, 447, 448, 449,
454, 455, 457, 459, 462, 465, 469,
470, 481, 489, 497, 498, 506, 507,
510, 532, 534, 539, 543, 544, 546,
551, 553, 556, 567, 572, 581, 582,
584, 585, 592, 593, 604, 606, 611
(vidi i: Brtanik),
Dubljani 95,
Donji Vakuf 436, 616, 617,
Duboka 168,
Dra 82, 83,
Dubravkua 105,
Draevo 582,
Dubrovnik 32, 39, 59, 68, 82, 86,

88, 90, 92, 93, 96, 97, 99, 107,
152, 153, 158, 159, 167, 172, 175,
184, 187, 188, 189, 190, 191, 192,
204, 209, 213, 214, 220, 221, 221,
Dragali 434,
Dragolaz 73,
Dramievo 209,
Dreevice 55,
Duboka 29, 30, 215,

Dubotica 84,
Dubravi 331,
Dubrave 52, 59, 65, 69, 83, 86,
101, 103, 104, 105, 107, 109, 110,
111, 112, 114, 115, 119, 124, 133,
134, 135, 136, 138, 139, 140, 151,
153, 154, 158, 160, 161, 162, 163,
164, 168, 170, 171, 172, 173, 174,
179, 183, 184, 185, 186, 187, 190,
191, 193, 194, 195, 199, 200, 201,
203, 204, 206, 207, 212, 216, 217,
221, 331, 358, 423, 435, 448, 449,
451, 472, 497, 517, 544, 625,
Dubravica 217,
655
337, 340, 341, 343, 344, 450, 451,

472, 499, 581, 582, 585, 589, 590,
591, 599, 621, 625, 632,
Dubrovako primorje 39, 450,
Dubrovaka Republika 104, 134,
161, 167, 168, 172, 173, 185, 343,
381,
Fermo 110,
Foa 112,
Fojnica 55,
Francuska 417, 479,
Fruka Gora 439,
Fulda 524,
Duanine 78, 118, 157,

Dugo Selo 397,
Gabela 164, 165, 168, 582,
Duklja 84, 89, 91, 92,
Gabela Polje 592,
Dunav 81, 82, 83, 87, 165,
Gacko 81, 153, 203, 458, 470, 471,
Dupci 26, 72, 73, 76, 77, 79, 123,

124, 147, 176, 358, 449,
Gajica 220, 221,
Duvno 440,
Duica 153,
Dvrsnica 153,
akovo 216, 428, 430, 431, 432,
433, 434, 435, 437, 439, 440, 441,
592, 608,
Gaj 153,
Galoumainik 82,
Glamo 418, 632,
Glamoevice 52, 55, 111, 136,
140, 183, 186, 193, 195, 209, 221,
222, 498,
Glavatievo 68, 109, 112, 206,
461,
Glinica 33, 48,
Egipat 327, 397,
Gliubioniza (vidi i Ljubljenica) 59,
Ekvador 590,
Glotino brdo 145,
Elizejska polja 124,
Glumina 110, 151, 170, 213, 216,
Erdevik 436, 437, 439,
Gnojnice 43,
Europa 28, 58, 343, 560, 626,
Gojlovii 215,
Gola Brda 209,
Faiym 397,
Golubinac 213,
Federacija BiH 51, 52, 475, 476,

480, 481, 482, 484, 485,
Golua 205,
656
Goranci 68, 207, 209, 210,
Gorica 205, 565,
Gradina 17, 38, 55, 57, 61, 76,

439, 585,
Gorimita 83,
Gradnii 328, 329,
Gornja Bitunja 192, 199, 215,
Gradika 438,
Gornja Ljub(lje)nica 59, 101,
Granica 153,
Gornja Perala 55, 116,
Greda 136,
Gornja Vrba 84,
Grebak 74,
Gornje selo 26, 59, 61, 140,
Grljevii 582, 583,
Gornji Brtanik 11, 17, 23, 26, 34,

35, 37, 38, 42, 51, 53, 55, 56, 57,
58, 66, 68, 69, 70, 71, 72, 74, 75,
77, 78, 80, 85, 98, 105, 111, 116,
118, 133, 136, 140, 141, 152, 153,
175, 188, 189, 190, 193, 195, 196,
198, 199, 203, 215, 221, 222, 327,
333, 340, 354, 359, 361, 362, 374,
378, 385, 398, 400, 419, 422, 423,
429, 430, 431, 432, 433, 434, 435,
444, 447, 451, 452, 454, 456, 457,
459, 460, 468, 481, 489, 497, 505,
510, 515, 531, 532, 534, 538, 546,
551, 567, 581, 582, 583, 589 (vidi
i: Brtanik)
Grovite 149,
Gorade 84,
Gornji Vakuf 436,

Gostua 26, 55, 97, 98, 105, 203,
Goveari 583,
Grabov Do 209,
Grabova Draga 207,
Grabovine 60,
Gradac 52, 102, 104, 109, 110,
142, 159, 164, 165, 168, 171, 172,
173, 174, 184, 185, 201, 204, 205,
210, 216, 217, 220, 221,
Grude 521,
Gubavac 153, 344,
Gubavica 344,
Gunja 424,
Gozdaravina 105,
Habsburka Monarhija 165, 195,
Hagen 51,
Hajer 29,
Havana 626,
Herceg Novi 100, 168,
Hercegovina 17, 23, 25, 32, 33, 39,
40, 48, 49, 69, 72, 74, 80, 81, 83,
84, 85, 94, 95, 97, 99, 100, 101,
104, 105, 106, 107, 109, 111, 121,
133, 134, 141, 142, 143, 148, 149,
151, 154, 157, 158, 161, 162, 163,
164, 165, 167, 168, 169, 172, 173,
176, 179, 180, 181, 182, 184, 185,
195, 201, 202, 203, 204, 207, 208,
212, 217, 218, 328, 329, 331, 341,
342, 343, 344, 345, 353, 359, 366,
376, 381, 385, 434, 442, 443, 448,
657
450, 464, 465, 471, 481, 524, 576,

581, 582, 591, 622, 625, 627, 629,
630,
Hodbina 221, 449,
Hodovo 26, 51, 56, 59, 60, 68,
114,115, 124, 133, 136, 171, 176,
178, 179, 180, 183, 195, 196, 204,
214, 216, 217, 220, 221, 337, 347,
358, 361, 362, 434, 450, 451, 471,
522, 523, 534, 557, 582, 584,
218, 582,
Hvalievo 179,
Ilirik 82,
Illinois 587,
Ilok 436, 438, 440,
Indija 327,
Inija 443,
Hodovska zaravan 26, 66,
Iran 627,
Hotanj 210, 332,
Irig 443,
Hrasno 52, 103, 105, 109, 111,

153, 169, 170, 171, 172, 173, 174,
179, 183, 186, 191, 199, 201, 205,
206, 207, 210, 212, 214, 216, 221,
461, 493, 494, 583,
Irska 585,
Hrvatska 39, 43, 55, 58, 60, 67,

82, 83, 87, 90, 100, 137, 168, 201,
204, 208, 209, 424, 448, 465, 478,
484, 485, 497, 569, 576, 581, 587,
588, 590, 600,
Istra 88,
Istup 27, 29, 30,
Italija 121, 214, 220, 587, 609,
626,
Ivani Grad 365,
Ivanca 163,
Hrvatska Dubica 442, 443,
Jaita 74,
Hrvatski Leskovac 592,
Jadran 88, 384,
Hum 12, 33, 48, 49, 68, 69, 72, 80,

82, 83, 84, 85, 87, 88, 89, 90, 91,
92, 93, 94, 95, 102, 103, 109, 112,
117, 118, 119, 120, 158, 159, 189,
190,
Jadransko more 81, 156,
Humani 105,
Japan 62,
Humliani 152,
Jarakova kljetina 74,
Humnina 87,
Jasenica 165, 185, 428, 429,
Humski put 74,
Jasenski potok 77,
Hutovo 68, 78, 85, 110, 205, 213,

658
Jadrtovac 583,
Jajce 221, 506, 600,
Janjina 584,
Jaso 136, 179, 204, 215, 217, 428, Klopotia 145,

Jemen 627,
Kljetita 26, 78,
Jordan 501,
Knin 141,
Jugoslavija 82, 108, 109, 115, 484,

485, 626,
Kolakovina 105,
Kolumbija 590,
Komanje Brdo 137, 215,
Kakanj 560,
Komolj 133,
Kakua 74, 357,
Konavle 460, 481,
Kaluer 121,
Konstantinopol 82,
Kalua 74, 357,
Konjic 206, 418, 424, 439, 442,

560,
Kamen 591,
Kamena 43, 55, 57, 66, 73, 107,
111, 112, 114, 188, 191, 203, 209,
221, 360, 424, 489, 521, 537, 601,
Kamenice 30, 61,
Korula 448,
Kordua 105,
Koritnik 46, 99, 339,
Kanada 479, 603,
Korotua 65, 101, 134, 137, 145,

179, 182,
Kandilo 74,
Koritnik 113, 139,
Kapela 216,
Kosinje 592,
Karlovac 437, 438,
Kosovo 135,
Karlsfeld 591,
Kotun 45, 46, 65, 66, 74, 78, 79,

81, 85, 125, 176, 513,
Kastron 79,
Katel Suurac 591,
Keni 185,
Kotur 45, 81, 125, 126, 133, 138,

148, 156,
Kiin 123,
Kotanica 17, 181, 460,
Kijev Do 220,
Kotezi 68, 207,
Kina 41, 327, 626,
Kotor 90, 589,
Klek 169, 203,
Kosovo 613,
Klepci 152, 451,
Ko 100,
Klianj 152,
Kozice 114, 133, 136, 171, 205,

339, 436, 441, 470,
659
Kradali 101, 134, 138, 181,
Kvanj 78,
Krakov 82, 91,

Kraljeva Sutjeska 560,
Laevca 26, 34, 55, 359,
Kraljevina Jugoslavija 60,
Lafayette 587,
Kraljevina Srbija 202,
Lakat 55, 385, 389, 433,
Krapina 592,
Lastovo 205,
Krevina 149,
Lazarua 122,
Krek 26, 147,
Leipzig 76,
Kremnice 25, 26, 37, 43, 65, 73,

74, 77, 78, 117, 357, 442, 624,
Ledinac 584,
Krivodo 74, 357,
Linz 588,
Krievci 439, 600,
Lipete 165, 185,
Krivae 454,
Lipik 438,
Krk 593,
Lisac 608,
Kruevljani 105, 111, 112, 151,

191,
Livno 330, 418,
Kruevo 220, 431, 435, 439,

Kuba 626,
Kuk 29,
Kuko 71,
Kukujevci 442,
Kula 133,
Kupinova njiva 34,
Kupres 436, 437,
Kupunjak 149,
Kurijea 46, 72, 79,
Lika 102, 150,
Lokva 162, 178, 592,

London 626,
Lopata 26,
Loreto 96,
Loa 145,
Lovran 593,
Lunjak 149,
Luka 83,
Lukavac 165, 185, 468,
Kuti 151,
Ljubinje 163, 164, 168, 183, 418,

517,
Kutina 438,
Ljubitovica 583,
Kuzmica 220,
660
Ljubljana 80, 160,
Maranovii 583,
Ljubienj 59, 61,
Maribor 431, 433, 436, 438, 442,
Ljubljenica 7, 11, 17, 23, 26, 34,

51, 55, 56, 59, 60, 61, 62, 63, 64,
66, 68, 69, 74, 78, 98, 103, 107,
111, 113, 114, 116, 121, 126, 127,
129, 133, 135, 136, 140, 141, 152,
153, 157, 163, 171, 175, 178, 179,
181, 182, 186, 188, 189, 190, 191,
193, 195, 196, 198, 199, 201, 203,
205, 209, 210, 211, 212, 213, 217,
218, 220, 333, 340, 341, 354, 359,
362, 371, 378, 397, 419, 422, 423,
435, 436, 437, 438, 439, 444, 447,
448, 454, 457, 470, 471, 481,489,
492, 497, 511, 512, 532, 534, 538,
544, 551, 567, 572, 575, 581, 587,
591, 614, 618,
Mariin Gaj 139, 454,
Ljubljenska gradina 25, 26, 34,
Mendeevac 55, 105, 152, 204,
Ljubuki 201, 418,
Metkovi 19, 25, 76, 81, 133, 135,

152, 166, 376, 492, 493, 601,
Ljut 26,
Ljutac 170, 171, 185, 192, 199,
204, 211, 213, 216,
Maria bunarua 23,

Markova gradina 72, 79,
Markovo vrelo 30,
Maronija 87,
Martinovia gomila 26, 72, 73, 77,
123, 176, 358,
Maslaeva glavica 63,
Masline 431, 434, 435,
Meugorje 522, 523,
Mejdan 151, 157, 346,
Melbourne 609,
Mikena 76,
Miljanovac 513,
Mahala 52, 157,
Miljanovica 139,
Majdan 150,
Miljanovi dolina 152, 153,
Makarska 431, 433, 434, 435, 442,

443,
Mitrovica 77,
Makarska rivijera 39,

Makedonija 39, 139,
Mletaka Republika 161, 166, 168,

169,
Mala Luka 26,
Mlije njiva 26,
Male Vodice 30,
Mlinite 146,
Mandalina 583,
Mljet 220, 583,
Mandetrii (Mostar) 114,
Modri 109,
Mleanj 99, 103,
661
Morani 86,
Neretva 28, 40, 76, 85, 99, 100,

103, 108, 125, 152, 163, 164, 166,
168, 169, 172, 173, 182, 185, 207,
451, 460, 470, 517, 582, 622,
Moreja 49,
Neretvanska krajina 135,
Morine 86, 385, 388, 389,
Neum 39, 52, 69, 72, ,78, 94, 107,

161, 163, 186, 460, 582, 584,
Mokriskik 88,
Mokro 82,
Moskva 347, 626,

Mostar 11, 13, 18, 33, 39, 40, 43,
45, 47, 48, 49, 51, 59, 60, 66, 67,
68, 74, 80, 81, 83, 84, 85, 95, 96,
97, 100, 103, 111, 112, 114, 121,
151, 153, 158, 162, 163, 164, 169,
170, 178, 179, 184, 189, 190, 191,
207, 209, 212, 213, 214, 221, 327,
329, 330, 331, 337, 339, 340, 341,
346, 347, 353, 354, 357, 359, 361,
373, 398, 417, 423, 424, 425, 426,
427, 428, 429, 430, 431, 432, 433,
434, 435, 436, 437, 438, 439, 440,
441, 442, 443, 448, 460, 461, 468,
469, 472, 497, 517, 519, 524, 537,
543, 581, 582, 584, 585, 599, 600,
607, 621, 631,
New Jersey 587,
Mostarsko polje 26,
Ni 616, 619,
Mostina 48, 148,

Mramor 213, 213,
Nova Gradika 427, 432, 434, 435,

437, 440, 442, 588,
Mukinja 74,
Nova Kapela 591,
Muktia hodak 139,
Nova voda 29,
Murter 583,
Novi Marof 531,
New York 587,

Nevesinje 18, 28, 40, 43, 55, 66,
84, 99, 107, 109, 111, 112, 114,
1156, 151, 152, 165, 168, 176,
181, 184, 191, 201, 209, 358, 360,
385, 389, 417, 426, 428, 433, 434,
435, 447, 448, 449, 450, 453, 455,
458, 463, 467, 470, 471, 517, 518,
582, 583, 607,
Nevesinjsko polje 74, 77,
Nikaragva 590,
Niki 81, 107, 345, 598,
Nijemci 440,
Novi Sad 158, 216, 443,

Narona 71, 75, 76, 77, 80, 81,
120, 176, 358,
Naice 435,
Nazaret 194,
662
Njemaka 51, 67, 209, 216, 417,

435, 472, 522, 575, 576, 583, 591,
616, 626,
Njiva 149,
Panevo 437,
Njivetina 116,
Panonija 77, 82, 120,

Papuk 429,
Obalj 112, 114,.
Pariz 79, 95, 347,
Obri 82,
Patrokovina 179,
Obrnja 114,
Pazarii 442, 443,
Oelje 48,
Pe 32, 47, 358,
Odak 206,
Peljeac 94, 59, 102, 114, 115, 116,

118, 119, 140, 141, 152, 139, 191,
198, 203, 217, 218, 340, 374, 376,
386, 425, 427, 428, 438, 439, 458,
459, 461, 462, 463, 465, 498, 499,
507, 518, 553, 568, 584, 585, 592,
612, 613, Peri 49, 52, 210, 217,
218, 327,
Okolita 454, 612,

Okuani 431, 432, 435, 436, 588,
Onogot 81,
Opatija 592,
Opkojevi 135,
Opliii 153,
Opuzen 55, 169,
Orahov Do 166, 169, 217,
Orlovi 30, 61,
Ortije 43,
Osmansko Carstvo 103, 165, 166,
168, 178, 183, 417,
Peri Ratko 13, 52, 111, 112, 164,

184, 186, 189, 190, 200, 205, 206,
207, 212, 214, 216, 217, 221,
Perala 150,
Periani 62,
Perino vrelo 29,
Peruac, Peruica 150,
Osoje 114, 451,
Perui 134,
Oanii 72, 76, 77, 123, 176, 451,

464,
Petrinja 204, 437,
Olje 82, 152, 583,
Pirot 436, 615, 617,
Petrovo Selo 213,

Piskae 443,
Padalita 74,
Pitalina 145,
Padova 345,
Pitet 29, 145,
Palikua 153,
Pjeani brijeg 145,
Palikuina gomila 61, 121,
Pjeanice 145,
663
Pjeivac 179, 205, 432,
Poplat 431, 434, 435, 442, 443,
Pljevlja 152,
Poprati 217, 456,
Plana 84,
Portugal 626,
Pleternica 43,
Potavan 623,
Poitelj 59, 90, 99, 101, 152, 162,

165, 168, 172, 179, 185, 450, 517,
Posuje 328, 329, 584,
Poivala 149,
Poega 204, 218, 425, 429, 431,

432, 437, 439, 588, 600,
Podbusak 384,
Prapratnica 205, 213,
Podcrnugovac 384,
Prae 520,
Podaica 29,
Prebilovci 152, 451,
Pode 149,
Predrti 142,
Podgorje 134,
Predrtine 142,
Podine 149,
Prenj 60, 101, 105, 111, 114, 136,

162, 182, 201, 214, 331, 353, 517,
561, 582, 597,
Podkrevetnica 189, 190,

Podkremnice 65, 101, 111, 112,
117, 137,193, 207,
Previ 213, 218,
Podmilaje 506,
Priboj 152,
Podrinje 143,
Prigraina 148,
Podveleje 28, 74, 133, 151, 152,

153, 163, 164, 165, 168, 184, 185,
441,
Prigraine 148,
Podvornica 149,
Prisoje 144,
Pogai 134,
Prvanj 101, 163,
Polog 424, 583,
Prine 145,
Poljak 153,
Pujanke 591,
Pulja 220,
Popovo 83, 84, 95, 102, 105, 107,

109, 142, 145, 150, 151, 152, 153,
157, 163, 164, 165, 166, 168, 169,
170, 172, 173, 174, 184, 185, 207,
208, 213, 215, 216, 217, 220, 223,
450,
664
Primorje 172, 342,

Primorje 94,
Rabina 114, 119,

Radimlja 17, 27, 28, 29, 30, 45, 62,
70, 76, 122, 125, 128, 133, 429,
436, 437, 448, 455, 456, 458, 471,

631,
Radoboljica 182,
357, 429, 434, 450, 451, 489, 491,

495, 497, 498, 505, 517, 561, 581,
582, 583, 584, 598,
Radovan Krst 66,
Rotimska Mahala 105,
Rakitno 530,
Rudine 37, 38,
Rama 103, 105, 152, 153, 346,
Rudinica 105, 145,
Raka 90, 92,
Rudnik 140, 150,
Ravni Kotar 102,
Rujana 86,
Ravno 43, 106, 145, 167, 171, 209,

220, 461, 480, 521, 583,
Rupni Do 152, 215, 216,
Razbojite 77,
SAD 477, 479, 576,
Razulje 25, 26, 55,
Sajmite 185,
Raina 583,
Samobor 84, 431, 432,
Republika Srpska 17, 43, 51, 52,

66, 450, 458, 465, 475, 476, 482,
484, 485,
Sandak 152,
Rim 76, 80, 82, 98, 110, 164, 165,

167, 168, 176, 214, 327, 331, 345,
585, 609,
Sarajevo 45, 46, 68, 69, 71, 72, 75,

76, 78, 79, 84, 86, 87, 91, 94, 95,
96, 97, 98, 99, 100, 102, 106, 107,
109, 112, 115, 122, 130, 158, 160,
162, 164, 175, 176, 179,184, 195,
196, 201, 202, 216, 221, 327, 328,
330, 377, 417, 428, 436, 441, 442,
443, 479, 482, 582, 583, 584, 585,
617, 632,
Rimsko Carstvo 77, 81, 82,
Sarajlia vrelo 29,
Rosna gomila 72, 105,
Sarsenterum 77, 81, 85,
Rosni Dol 105,
Sava 82,
Rosulja 52, 182,
Savina gradina 26,
Rotim 469,
Selita 149,
Rotimlja 11, 12, 26, 60, 66, 101,

103, 106, 109, 112, 114, 116, 119,
124, 133, 159, 162, 189, 190, 192,
201, 203, 216, 221, 331, 337, 353,
Sinj 346,
Riani 203,
Rijeka 159, 587, 588, 591, 593,
608,
Sipont 88,
Sirmium 77,
665
Sisak 204,
Skopje 158, 619,
Slankamen 216,
Slano 152, 205,
Slavonija 60, 87, 88, 199, 216,
217, 220, 353, 425, 430, 432, 433,
434, 437, 440, 442, 559, 574, 591,
592, 607, 608, 624, 626, 630,
Slavonski Brod 216, 424, 425,
427, 430, 431, 439, 592, 600,
Slivno 109, 169,
Slovenija 209, 426, 428, 434, 435,
442, 576, 608,
Snjenica 26, 45, 70, 86, 122, 133,
147, 206, 385, 387,
Sofija 49,
South Africa 36,
Sparta 327,
Split 76, 82, 86, 87, 88, 89, 90,
110, 121, 200, 221, 466, 469, 582,
585, 587, 589, 590, 591, 592,
Srbija 90, 417, 436, 450, 478,
Srijem 77, 216, 437, 439, 604,
Srijemska Mitrovica 424, 439,
Srijete 206,
St Louis 587,
Staljingrad 431,
Stanojevii 114, 453,
Stara Gradika 439,
Stari Bukovci 439,
666
Stjepan Krst 11,12, 13, 17, 18, 19,

20, 23, 25, 26, 277, 29, 31, 34, 36,
37, 38, 40, 41, 51, 55, 56, 57, 59,
60, 62, 65, 66, 67, 69, 72, 73, 74,
77, 78, 99, 101, 108, 109, 111, 114,
116, 117, 118, 119, 121, 122, 126,
127, 129, 130, 133, 134, 136, 137,
138, 139, 141, 142, 148, 151, 152,
157, 159, 163, 145, 171, 175, 176,
177, 178, 179,
181, 182, 185, 187, 189, 191, 192,
193, 195, 196, 197, 198, 199, 200,
201, 203, 204, 206, 207, 208, 209,
210, 211, 215, 221, 222, 223, 327,
330, 331, 337, 340, 341, 342, 347,
354, 357, 358, 359, 360, 361, 362,
363, 365, 374, 376, 378, 379, 381,
382, 386, 387, 397, 398, 399, 401,
405, 413, 418, 419, 422, 423, 433,
139, 440, 441, 442, 443, 444, 447,
448, 449, 450, 451, 452, 456, 457,
458, 459, 460, 461, 462, 463, 464,
465, 466, 467, 470, 471, 472, 473,
481, 489, 491, 492, 493, 494, 495,
497, 499, 500, 505, 511, 515, 517,
518, 519, 520, 521, 523, 524, 526,
528, 529, 530, 531, 532, 534, 535,
536, 537, 538, 539, 540, 543, 544,
546, 551, 553, 559, 560, 561, 562,
565, 566, 568, 569, 571, 572, 574,
576, 577, 578, 581, 582, 583, 584,
585, 587, 589, 590, 597, 598, 599,
600, 601, 611, 613, 620,
Stolac 17, 25, 33, 39, 40, 43, 45,
46, 51, 52, 58, 59, 60, 65, 66, 67,
68, 69, 71, 72, 77, 79, 80, 81, 85,
86, 101, 102, 103, 104, 105, 107,
109, 111, 112, 113, 125, 130, 133,
136, 151, 153, 159, 164, 165, 168,

172, 175, 184, 186, 189, 191, 192,
193, 201, 204, 205, 210, 211, 212,
213, 215, 217, 218, 220, 222, 328,
329, 331, 337, 341, 347, 353, 354,
360, 361, 362, 371, 376, 381, 402,
405, 417, 423, 434, 435, 436, 437,
441, 442, 443, 447, 449, 451, 456,
458, 459, 460, 461, 463, 464, 466,
467, 470, 472, 481, 492, 493, 497,
517, 543, 544, 557, 559, 560, 565,
568, 571, 575, 583, 584, 585, 591,
599, 613, 623,
ipovaa 584,
Stjepanova Dolina 622, 623, 630,
Tannais 83,
Stjepanovi 103,
Tara 182,
Ston 80, 82, 83, 85, 88, 89, 90, 91,

92, 94, 160,
Tasovii 152, 165, 168, 185, 451,

544,
Stranica 74, 77, 148,
Teine 74,
Strmica 218,
Titograd 90,
Struja 153,
Tomislavgrad 207, 611,
Stublina 29,
Topolo 583,
Studenci 207, 328, 584,
Torino 191,
Sunja 440,
Svilica 30, 48, 61, 147,
Tovarija 25, 26, 34, 72, 73, 74,

121, 357,
Svitava 68, 206,
Tovarnik 436, 439,
Sydney 609,
Travnik 330, 428, 436, 560, 617,
iroki Brijeg 82, 158, 207, 329,

430, 431, 433, 434, 435, 439,
iroki Do 55, 74, 357,
kabrnja 632,
pijenik 29, 74, 147, 357,
vedska 195, 204, 209,
vicarska 55, 67, 472, 576,
Tabako guvno 62,
Trebinja 83,114,
arengrad 436,
Trebinje 84, 91, 92, 95, 112, 114,

124, 159, 161, 168, 170, 217, 331,
418, 426, 438, 441, 461, 462, 469,
470, 481, 498, 532, 582, 599, 615,
ibenik 583,
Triglav 634,
id 432, 436, 441, 442,
Trijebanj 114, 136, 171, 179, 214,
abac 437,
abanua 29,
667
217, 218, 337, 428, 431, 453,
Vatikan 492,
Trnina 152,
Veenike 83,
Trsat 588,
Vela 82,
Trst 438, 608, 609,
Velagina 460,
Trtkovine 105,
Vele, 25, 26, 28, 40, 86, 105, 110,

133, 165, 168, 184, 185, 385, 387,
398, 428, 434, 435, 441, 470,
Trujin brijeg 466,

Trusina 134,
Tuhinje 213,
Turkovii 158,
Turska 37, 179, 221,
Velika 83,
Velika Britanija 417, 479,
Velika Kopanica 216,
Tursko Carstvo 161,
Velja Mea 151, 169, 208, 209,

215,
Tuzla 330, 417,
Velja Sela 150,
Tvrdi kraj 145,
Velja Vas 150,

Venecija 82,110, 166, 168, 169,
Ubo 30,
Vid 75, 81,
Udbina 440,
Vidonje 104, 109, 110, 135,
Udrenje 28, 35, 452,
Vidoki 86, 99, 101,
Ulog 112, 114,
Vidotica 86,
Uzdol 560,
Vidovo polje, 28, 69, 74, 76, 86,

133, 357, 472, 565,
Westmont 587,
Vilenjak 74,
Washington 587,
Vinkovci 425, 439, 591,
Wollongong 606,
Vinodol 83,
Virovitica 216, 220, 426, 427,
Vagan 26, 52, 140,
Viii 151,
Valpovo 437,
Vitomir 153,
Varadin 600,
Vjetrenik 213,
Vardar 633,
Vlaice 146,
668
Vlaine 77, 146,
600, 607, 621, 629,
Vlaka 146,149,
Zahum 164,
Vodice 30, 61, 402,
Zahumlje 82, 87, 88, 90, 344,
Vojvodina 102, 216,
Zaton 114,
Vrai 90,
Zaablje 83, 102, 105, 109, 142,

149, 150, 151, 157, 165, 166, 168,
169, 170, 184, 217, 223,
Vranjevii 74, 114, 191,

Vranjevo Selo 94,
Vrba 30, 61, 179,
Vrbica 178,
Vrbnica 178, 179,
Vreli 29,
Vrelo 61,29, 30,
Vrgorac 442,
Vrpolje 424,
Vrtjeljka 30, 68, 117, 136, 138,
206,
Zelenikovac 170, 213,

Zenica 560,
Zidani Most 439,
Zoglav 29, 48,
Zvirovii 135,
Zvornik 36, 437,
aba 110, 398,
apsko 83,
Vuji klanac 78,
egulja 451,
Vukovar 436, 588, 592, 626, 628,

632,
eneva 476,
itomislii 164,
itva 165,
Zablae 583,
ovnica 436,
Zabre 30,
rnovnica 590,
Zadar 111, 185, 583,
uberin 57, 66, 111, 114, 119, 471,
Zagorac 217,
ugor 139,
Zagreb 17, 29, 45, 68, 69, 72, 75,

76, 79, 80, 82, 83, 87, 88, 89, 90,
92, 94, 95, 97, 102, 104, 111, 133,
158, 160, 161, 169, 184, 204, 209,
337, 340, 433, 436, 437, 438, 447,
472, 582, 588, 589, 591, 592, 593,
ulja 73, 152, 471,

upanjac 418,
upa dubrovaka 597,
urovii 165,
669
670
TISKANJE ZBORNIKA SU POTPOMOGLI:
Grad Dubrovnik
Dubrovako-neretvanska upanija
Dubrovaka biskupija
Biskupije Mostarska i Trebinjska
Opina Stolac
Opina Neum
Opina Ravno
Opina apljina
Dom zdravlja Stolac
HT d.d. - Mostar
Dominikanski samostan u Dubrovniku (prior fra Nikola Mio)
Franjevaki samostan Mala braa u Dubrovniku (gvardijan fra

Veselko Grubii)
Vodovod Dubrovnik d.o.o.
Studentski centar Dubrovnik
Dokument IT d.o.o. ZAGREB (gosp. Marinko Mari)
Autoservis dubrovaki automobili d.o.o. DUBROVNIK

(gosp. Stjepko Kevo)
Laus CC d.o.o. DUBROVNIK (gosp. Blaenko Carevi)
Kremnice d.o.o. Brtanik (gosp. Dragan Vidi i Marinko Pulji)
ANIMA d.o.o. - Dubrovnik (gosp. Anelko orak)
Restoran Orhan - Dubrovnik (gosp. Dominik Kuzman)
Alfaplan D.O.O. Dubrovnik (gosp. Stjepo Butijer)
Branka Ragu Bad Honnef
Udruga povratnika Donji Brtanik

HVALA SVIMA!
671
672

HumskiZBORNIK PDF

Hochgeladen von

Dokumentinformationen

Originaltitel

Copyright

Verfügbare Formate

Dieses Dokument teilen

Dokument teilen oder einbetten

Freigabeoptionen

Stufen Sie dieses Dokument als nützlich ein?

Sind diese Inhalte unangemessen?

Copyright:

Verfügbare Formate

HumskiZBORNIK PDF

Hochgeladen von

Copyright:

Verfügbare Formate

HUMSKI ZBORNIK XV.

Zbornik posveujemo rtvama ratova s podruja upe tijekom 20. stoljea.

Humski zbornik XV: upa Stjepan Krst (1974.-2014.) prigodom

Muzej i galerija Neum

Mladen Bokovi, Miho Ivankovi, Vinko Kukrika, Matea

Mirjana Brki r. Kukrika, prof.

Tanja Mari, mag. oec.

Ljilja Markota r. Peri, akad. slikarica

Diana Njiri, mag. medior. publ.

Suton d.o.o., iroki Brijeg

CIP zapis dostupan u raunalnom Skupnom katalogu hrvatskih knjinica

HUMSKI ZBORNIK, XV.

UPA STJEPAN KRST

Prireiva: Predgovor ..............................................................................9

Dr. sc. Dragan Vidi: Zemljopisni poloaj i geoloke

O mjestima sastavnicama upe Stjepan Krst:

Dr. sc. Ivica Pulji: Kroz prolost upe Stjepan Krst........................69

Dr. sc. Miroslav Palameta: Kratko izlaganje o

Dr. sc. DomagojVidovi:Toponimija upe Stjepan Krst...................133

Dr. sc. Milenko Krei: Raseljavanje i doseljavanje

Dr. sc. Marinko Mari: Stanovnitvo i rodovi naselja

Mr. sc. Ivan Peri: kolstvo na podruju upe Stjepan Krst..........327

Kazimir Ragu, dr. med.: Zdravstvo na podruju upe

10. Miho Ivankovi, dipl. ing.: Infrastrukturni razvoj

podruju upe Stjepan Krst.............................................................543

njivi, ogradi, vrelu i potoku... i svemu onome to je nekada inilo ivot

Kad se puno ruku sloi

VIE OD BIOGRAFIJE JEDNE UPE

upnu crkvu iako je gotovo zanemariv broj pravih, trajnih i ivodajnih

Mostar, poetkom lipnja 2014.

Ratko Peri, biskup

Don Slavko Masla - upnik upe Stjepan Krst

Dr. sc. Dragan Vidi,

ZEMLJOPISNI POLOAJ I GEOLOKE ZNAAJKE

Kljune rijei: zemljopisni poloaj, geoloka graa, morfoloke

upa Stjepan Krst (1974.-2014.)

Slika 1. Prostor upe odreen prirodnim

Zemljopisni poloaj upe Stjepan Krst zorno prikazuje topografska

Slika 2. Topografska karta ireg podruja upe

upa se nalazi priblino 10 km zrane udaljenosti od Stoca, 18,5

D. Vidi: Zemljopisni poloaj i geoloke znaajke...

Slika 3. Udaljenost upe od vanijih sredita (izvor Google Earth)

2. Geoloke znaajke podruja upe Stjepan Krst

upa Stjepan Krst (1974.-2014.)

Slika 4. Geoloka karta ireg podruja upe Stjepan Krst

2.2. Postanak (starost) stijena od kojih je izgraena upa

D. Vidi: Zemljopisni poloaj i geoloke znaajke...

2.2.1. Vapnenci s hondrodontama (kreda, K21,2)

upa Stjepan Krst (1974.-2014.)

gornjem najmlaem dijelu prevladavaju numuliti. No, zapaeno je preklapanje

D. Vidi: Zemljopisni poloaj i geoloke znaajke...

Slika 5. Detaljna geoloka karta s legendom Gornjeg Brtanika, Donjeg Brtanika

Detaljna geoloka karta Donjeg i Gornjeg Brtanika, Ljubljenice i

upa Stjepan Krst (1974.-2014.)

Slika 6. Detaljna geoloka karta Dabrice s legendom (Pape, 1991.)

D. Vidi: Zemljopisni poloaj i geoloke znaajke...

Detaljna geoloka karta Dabrice (Slika 6) preuzeta je takoer iz

upa Stjepan Krst (1974.-2014.)

kada su na ovom podrujima nastale obradive povrine.

D. Vidi: Zemljopisni poloaj i geoloke znaajke...

Izrazita morfoloka pojava je kanjon rijeke Radimlje koja je izmeu

Slika 7. Korito vodotoka Istup

3.2. Voda - hidrogeoloke prilike