Sie sind auf Seite 1von 45

R.

WITTKOWER:
ART AND ARCHITECTURE IN ITALY
1600. 1750.
PRIJELAZNI PERIOD I RANI BAROK...............................................2
1.RIM: OD SIKSTA V DO PAVLA V.....................................................2
2. CARAVAGGIO....................................................................................4
3. CARRACCI.........................................................................................5
4. CARAVAGGIOVI SLJEDBENICI I CARRACCIJEVA KOLA U RIMU

5. SLIKARSTVO IZVAN RIMA.............................................................8


6. ARHITEKTURA I SKULPTURA.......................................................9
VISOKI BAROK (OKO 1625 OKO 1675).........................................11
7. UVOD.................................................................................................11
8. GIANLORENZO BERNINI (1598-1680).........................................12
9. FRANCESCO BORROMINI (1599-1667).......................................15
10. PIETRO DA CORTONA (1596-1669).............................................17
11. VISOKOBAROKNI KLASICIZAM - od 1630.god......................19
12. VISOKOBAROKNA ARHITEKTURA..........................................20
13. VISOKOBAROKNA SKULPTURA...............................................21
14. SLIKARSTVO VISOKOG BAROKA............................................22
KASNI BAROK I ROKOKO (OKO 1675 OKO 1750).....................23
15. UVOD..............................................................................................23
16. ARHITEKTURA..............................................................................24
17. ARHITEKTURA U PIJEMONTU...................................................25
18. SKULPTURA..................................................................................27
19. SLIKARSTVO.................................................................................28

PRIJELAZNI PERIOD I RANI BAROK


1.RIM: OD SIKSTA V DO PAVLA V (1585-1621) ---------------------------------------------------1527. pljaka Rima Franjo I Valois (FRA) vs Karlo V Hadburski (SV.RIM CAR). Protiv
Karla V se stvara koalicija kojoj se prikljucio i Papa jer su Hadburski posjedi na poluotoku bili
preveliki. Karlo V je zatim poslao svoju placenicku vojsku na Rim (lanzichenecchi). Tu su ostali
manje od 6 mjeseci: pljackali, ubijali, rusili. Kraj intelektualnog uzleta i optimizma
Tridentski koncil (1543-1563) opi crkveni sabor u dananjem Trentu ( nekad Tridento)
koji je imao kao cilj odrediti smjernice katolike obnove (protureformacija). Crkveni nauk i
pobonost oieni su od srednjovjekovnih legenda i praznovjerja. Utjee na umjetnost jer se
izbacuju brojne teme koje su se temeljile na legendama i apokrifima. Peti Lateranski koncil (15121517) prije Tridenskog imao je isti cilj, ali imao je znatno manje odjeka (nakon samo 6 mj
zavrsetka koncila Martin Luther je zaljepio svoje 95 teze na vratnice crkve u Wittenbergu).
Reforma, stroga disciplina i tonost u prikazu svetaca i pria iz njihovih ivota, crkvenjaci piu
novu literaturu, kontrola nad umjetnickom proizvodnjom-stagnacija umjetnicke proizvodnje.
Trai se: jasnost i jednostavnost, realizam (Krist je krvav na kriu, odjea odgovara vremenu
radnje), prikaz mora izazivati emocije i suosjeanje kod promatraa.
Najznaajniji pisci i reformatori bili su sveci i crkvenjaci koji su se u to vrijeme proslavili
svojim cednim ponasanjem i postali uzor kojim se hvalila Crkva.
Sv. Filip Neri Fiorentino d'origine, si trasfer ancora molto giovane a Roma dove decise di
dedicarsi alla propria missione evangelica in una citt corrotta e pericolosa, tanto da ricevere
l'appellativo di "secondo apostolo di Roma e santo della gioia.. Radunava attorno a s un nutrito
gruppo di ragazzi di strada, avvicinandoli alle celebrazioni liturgiche e facendoli divertire, cantando
e giocando. Osnovat ce buduci Oratorio. Njegovi sljedbenici zvani su oratorijanci.
Sv. Karlo Boromejski (Milanski nadbiskup) E diventato arcivescovo di Milano poco dopo la fine
del concilio di Trento con l'aiuto dello zio papa Pio IV. Non si e pero dedicato alla lotta contro le
streghe e le eresie. Attuando nella diocesi ambrosiana la riforma tridentina, vivendo costantemente
in ascetica povert, Carlo Borromeo dedic la sua azione pastorale alla cura amorevole dei piu
poveri (non solo) e organizzando riti liturgici, preghiere collettive, processioni - ravvivando in tal
modo la fede, l'identit e la coesione sociale. Quando tuttavia dopo la morte dello zio Pio IV, nel
1566 Carlo Borromeo, a ventotto anni, si trasfer da Roma a Milano per attuare in patria la riforma
tridentina, si trov a dover riformare una diocesi nella quale la disciplina ecclesiastica era del tutto
persa. Il Borromeo si espose infatti alla reazione di coloro che vedevano lesi i propri privilegi: fu
contrastato dai governatori spagnoli e dal Senato milanese, minacciato con i bastoni dai frati minori
osservanti, aggredito con le spade dai canonici di Santa Maria della Scala, minacciato dalle
2

monache di Sant'Agostino, vilipeso da quelle di Lecco e colpito con una archibugiata alla schiena
da un sica-rio dell'ordine degli umiliati.
Sv. Ignacije Loyola (''Duhovne vjebe'') - Isusovci, svetci i mistici - fu il fondatore della
Compagnia di Ges (Gesuiti): nel 1622 stato proclamato santo. Roditelji su mu ve od ranog
djetinjstva namijenili sveeniko zvanje i u tom su ga pravcu odgojno i usmjeravali, ali Inigo, sklon
vitekim priama i avanturama, odluuje krenuti putem vojnikog poziva. Njegova vojnika
karijera strjelovito se kretala ka vrhuncu, ali ne zadugo. Nakon sto je tesko ranjen u jednoj bici,
biva prikovan za krevet na 3 mjeseca,eznuo je za zabavnim knjigama, ali na dvoru su bile samo
dvije: ivot Isusa Krista od Ludolfa kartuzijanca i Zlatne legende (o ivotima svetaca) Jakova
de Voragine. Ispoetka mu se nisu sviale, ali ih je pritisnut dosadom poeo itati. Knjige su ga
svakim danom sve vie osvajale i u njemu zapoinje proces obraenja i upoznavanja s Bojom
providnou. Nakon ozdravljenja odluuje se na dugo hodoae preko panjolske i Italije do Svete
Zemlje, gdje se namjeravao povui u jedan od pustinjakih samostana. Odlazi u grad Manresu i
ondje se u jednoj pilji blizu grada neplanirano zadrava gotovo godinu dana. U tom razdoblju
molitve i razmiljanja dolo je konano do prave preobrazbe. Ovdje nastaje i Ignacijeva glasovita
knjiica Duhovne vjebe koja e kasnije dovesti do obraenja nebrojenih ljudi, a redovnicima i
svjetovnjacima postati sredstvo proienja due.
Sv. Franjo Ksaverski (Isusovaki misionar)
Sv. Tereza i Sv. Ivan od Kria (reformirali Karmelianski red)
Do kraja 16. st svi su ovi ve umrli, a proces njihove beatifikacije/kanonizacije brzo se odvijao tako
da su ve do 1622. svi bili sveci/blaeni
Reforme u Crkvi poele su se pokazati na umjetnosti tek oko 1580- e. 1622. zavrava
''prijelazni period'' manirizam barok
Siksto V (1585-90) Felice Peretti
Sprpveo je radikalnu transformaciju Rima u moralnom i estetskom smislu. Pokuao je Rim i
Crkvu osloboditi korupcije, zabranio je prostituciju, donio velik broj lopova i kriminalaca na sud,
bio je strog ali i efikasan. Njegovo je papinstvo skroz promjenio Rim, koji je posto sigurniji grad a
to je popratio i arhitektonskim promjenama. Dao je itgraditi duge avenije (str Strada Felice),
zvjezdaste trgove (npr Piazza St.Maria Magg), fontane i obeliske. Obnovio je akvedukt i dao
prosuiti movarna podruja oko grada. Umjetnika produkcija bila je plodna ali

prosjene

kvalitete. Nije bilo vie rimske kole manirizam bio je nedostajan reformirane Crkve stoga je
veina umjetnika dolazila izvana.
Domenico Fontana (1543-1607) vicarac, papin slubeni arhitekt.
-Lateranska palaa (kraj 16.st) mjesto gdje su slu odsjedali pape. D.Fontana je projektirao palau
po uzoru na Palazzo Farnese (Sangallo pa Michelangelo nastavlja gradnju)
-freske u Vatikanskoj knjinici
3

- sikstinska kapela u St Maria Maggiore (kraj 16 st) posveena Presvetom sakramentu a


namjenjena za papin grob. U sredini je oltar okruzen deambulatorijem.Ispod oltara je kripta.
Mramori su poskidani sa antikih spomenika (konkretno sa Septizodiuma). Siksto V je esto
unitavao stare spomenike kako bi uvrstio kranstvku vjeru na stetu poganske vjere.
-freske u S. Giovanni Laterano dodao je lou sjevernom proelju, promjenivi skoz izged tog
procelja
- fontana dell'acqua Felice o del Mose. Izgradena je nakon obnove akvedukta. Posao je obavio
Giovanni Fontana (Domenicov brat). Mramori su sa Dioklecijanovih termi, Pantheona i dr.
Slikarstvo tendencija da se starijem slikarstvu po uzoru na Federica Zuccarija (mix kasnog
Rafaella, toskanskog manirizma , Veronesea i venecijanskih slikara--kasne firentinske maniriste
doda svjetlija i toplija paleta boja i njenija karakterizacija likova), toskanskog manierizma, koji
naglaavaju crte (npr. Berbnardo Poccetti), venecijanaca koji naglaavaju boju (npr. Girolamo
Muziano) i Federica Baroccia.
Pavao V (1605-1621) Camillo Borghese
Kao i Siksto V uvodi promjene i daje graditi, no znatno u mnoj mjeri. esto je teio veliati ime
obitelji Borghese.
- Santa Susanna alle Terme je prvi samostalna projek C. Maderna, koji je nastavio posao D.
Fontane nakon to se preselio u Napulj. Smatra se prva u potpunosti barokna fasada, jer je oit
prelaz iz manirizma u barok: tenja fasade da se odozgora na dole sve vie iri (Borromini kasnije)
-Najvei problem bio je zavriti katedralu Sv. Petra. Posao je prepustio Carlu Madernu , neak
D.Fontane i slubeni papisnki arhitekt. On naputa Michelangelov centralni tlocrt dodajuci crkvi
tri broda savki od 3 traveja. Fasadi je zatim dodao iroko proelje s portikom. Crkva je sad
poprimila oblik latinskog kria, u skladu sa novim kanonima protureformacije. Proelje je ipak
zbog svoje veliine omoguio da se sa vidi kupola i esto se rad toga ovaj projekt kritizirao:
proelje je preiroko, neproporcijonalno spram ostatka graevine i unato baroknom pokuaju da se
uvede dinamika, fasada je ostala plona i statina . Bonim brodovi su produeni velikim bonim
kapelama.
Glavnu kupolu u Sv Petru je projektirao Giacomo della Porta, donekle izmjenjujuci Michelangelov
nacrt. Dekoraciju je naruio papa Klement VIII a je izveo Cesare dArpino (zvan Cavalier
dArpino) a prikazane su scene s Kristom , apostolima, svecima i papama.
- Cappella Paolina (1605.-1611.) u Sta Maria Maggiore, tlocrt-grki kri, dizajnirao Flaminio
Ponzio (oper nella corrente culturale architettonica della Controriforma in uno stile severo e
pedante, quasi libresco, derivato da D.Fontana, non pi integralmente rinascimentale ma gi aperto
al barocco, in forme solenni, fredde e paludate). Kapelu je izgradio kao protuteu kapeli Siksta V
4

na drugoj strani crkve. Mramor u boji skinut sa antikih graevina u inkorporiran u oplatu kapele,
unutra se nalaze 2 velike grobnice papa Kementa VIII i Pavla V kip pape u trijumfalnom luku
puno osrednjih umjetnika ih je radilo + Stefano Maderno i Francesco Mochi (od mlae generacije)
+ Guido Reni oslikao nekoliko malih freski
- Kvirinalska palaa 1605. Flaminio Ponzio izabran za poveanje postojee gravine, njegovom
smru 1613. na tu poziciju dolazi Carlo Maderno, 2 najpoznatije prostorije su Sala Regia i papina
privatna kapela-kasnomaniristike freske, iluzionizam (quadratura)
Kardinal Scipion Borghese bio je neak papa Pavla V. Vaan je jer je gradio i opremao
kapele, crkve, sakupljao umjetnine. Finanzirao I zaposlio je tako Giovanni Battista Soria za crkvu
S. Gregorio Magno, Flaminio Ponzio i Vasanzio za crkvu S. Sebastiano , Vasanzio za Villa
Borghese i Villa Mondragone.
Uz sve navedene graevine u Rimu, dao graditi i mnoge fontane pa rimskim trgovima: F.
Ponzio je napravio fontanu Acqua Paola (1610.)- fontana kao trijumfalni luk s velikom ploom s
natpisom
Drugi vaan mecena bio je Vincenzo Giustiniani. Podupirao je Caravaggia, Bolognesea, Cristofora
Roncallija (zvan Pomarancio). Annibalea Carracci bio je nesto manje popularna bila u Rimu,
proslavila se tek po 17 st.
Novi crkveni redovi trebali su nove crkve.
-IL GESU (1568.) je prva isusovaka crkva uope. Jednobrodna je kako bi se paznja usmjerila na
oltar, s kratkim transeptom, velika kupola idealan prostor za propovijedanje. Vana kao prva
crkav izgraena prema kanonim Tridenskog koncila. Ignacije Loyola je zatraio izgradnju crkve,
ali ona je zapoela nakon n jegov smrti, krajem 60-ih. Prvi projekt iznio je Nanni di Baccio Bigio,
zatim Michelangelo pa Jacopo Barozzi Vignola (mjesto roenja). On je vodio gradnju sve do smrti
kad je preuzeo Giacomo della Porta ( koji je projektirao kupolu sv.Petra)-on je malo izmjenio
fasadu i projektirao kupolu. Ova je crkva sluila kao primjeri ostalim isusovakim crkvama.
- Chiesa Nouva (Santa Maria in Valicella) za Oratorijance(1575.)
-1591. S.Andrea della Valle (Giacomo della Porta, Carlo Maderno),
-1626. S.Ignazio, 2.velika isusovaka crkva, 1610. kanonizacija Sv. Karla Boromejskog
3 crkve S. Carlo al Corso, S. Carlo ai Catinari i S. Carlo alle Quattro Fontane - veliki
freskockilusi
Nastanak nove ikonografije (za nove svece), slike su morale uvrstiti vjeru, pobuditi emocije i biti
uvjerljive protureformacija, sveci prikazani u molitvi, ekstazi ili sa svojim vizijama, ali rijetko se
prikazuju kao da su ve na nebu sa anelima, u oblacima.., to se javlja u visok
5

om baroku
- poetak razvoja razliitih slikarskih anrova mrtva priroda, pejzai, anr-scene
2. CARAVAGGIO----------------------------------------------------------------------------------------- Michelangelo Merisi da Caravaggio (1573.-1610.)
-u rodnom mjestu (Milano) se obrazovao za 'maniristikog slikara'. Bio je protivnik autoriteta.
- 1. period Milano, tu se obrazuje za miniristikog slikara. Slike nepoznate.
- 2. period - 1590. dolazi u Rim, u poetku neuspjean. Bio je gost mnogih plemia. Nakon 3
godine je uao u radionicu slikara Cavalier dArpino. Iz ovog perioda su radovi Bacco, Fruttaiolo,
Riposo durante la fuga in Egitto, Ragazzo morso da un ramarro, Bacchino malato,La buona
ventura, I bari, Incredulita di san Tommaso, prikazi raznih sveca i svetica, mrtva priroda itd.
Godine 1599. dobiva od kardinala Francesco Maria Del Monte (koji mu je zatitnik od 1595) prvu
narudbu za monumentalno djelo- slike za kapelu Contarelli u crkvi San Luigi de' Francesi ( djela :
Pozivanje sv.Mateja, Muenitvo Sv. Mateja, Sv. Matej i aneo).
Ova narudba mu je otvorila put slavi. Dokazao se kao izvrstan slikar i dobio je mogunost
upoznati mnoge vane linosti, meu kojima monsignora Tiberia Cerasija za koga e izvesti 2
platna za crkvu Santa Maria del Popolo ( Martiriji sv.Petra i Preobraenje sv.Paola (Saula), 16001601).
Puno je referanca na Michelangelov rad, od slicnih detalja ( Isusove ruke u Pozivanju sv.Mateja) do
rijeenja postavljanja i polozaja tijela. Ubacivao je cesto likove s modernom odjecom kako bi u
biblijskim temama naglasio njihovu suvremenost. Nije radio pripremne bozzette i skice. Modeli su
mu bili pravi ljudi, a ne lutke. Ta su tijela izranjala iz mraka . Svjetla je onoliko koliko treba da bi
se raspoznali likovi, i radnja. Njegove su slike skupljali kolekcionisti i po visokim cjenama. Ali
naruitelji (npr papa Paolo V) su ih esto odbijali zbog klime koja je vladala u Crkvi. Odbijalo se
sve to se smatralo nedolinim i dvosmislenim.
- 3. period dobiva velike narudbe za rimske crkve. Krajem 15 st. optuen za posjedovanje maa,
tunjave, klevete, nepristojnog i agresivnog ponaanja itd.. Stavljen je u kuni pritvor. 1606 poinio
je i ubojstvo. Tada je u Rimu vladala tenzija izmeu filopanjolaca i filofrancuza (oba dvije strane
su se borile da se izabere njihov papa) i u tom se kontekstu nalazi sukob izmeu Caravaggia i tog
koga je ubio. Bjei i sakriva se.
Veera u Emausu (1606)
- 4. period zadnje godine ivota, esto seli iz jednog mjesta u drugo- boravi u Napulju, Messini,
na Malti i Sirakuzi.
U Napulju je dobio jako puno narudbi, meu kojima i od hrvatskog trgovca Nikole Radulovia
(Dubrovnik)-slika je danas izgubljena. Tema je valjda bila Madonna od Rosaria. Bogorodica od
6

ruaria se slavila od 1571 nakon Lepantske bitke, kao spomen na tu bitku u kojoj je Sveta liga (pa,
Venezia, Papinska drava) pobjedila Otomansko carstvo, pomou Bogorodice koja je navodno
molila krunicu. Ta je tema u 17.st bila vrlo popularana.
Madonnu del Rosario, danas u Beu, je napravio za Vojvodu iz Modene (Luigi Colonna). Prikazan
je Sv Dominik i njegovi dominikanci kako ire pobonost krunice. Obini se ljudi klanjaju
Sv.Dominiku koji odaje poast Bogorodici i Isusu. U slici se nalazi i filozof Tommaso dAquino te
naruioc koji se klanja sv.Dominiku (navodno). Caravaggio je dramatinost scene poveao
stvarajui kazalinu scenografiju, sa stupom koji dri crveni zastor.
Iz Napulja je pobjegao u Maltu.Navodno je htjeo postat vitez ivanovac kako bi dobio imunitet i bio
osloboen od smrtne kazne. Postao je nekakav vitez ali je ubrzo, zbog svae, opet izbaen i
zatvoren. Uspio je pobjei iz zatvora i otii u Siciliju.
- Njegovo je slikarstvo realistino. Prikazivao je mitoloke i alegorijske teme, mrtva priroda
(utjecaj Nizozemaca), tijela u prostoru ,geste, vrste forme, psihologizacija lika, promatra je
sudionik naslikane scene, tamna pozadina ali snano svijetlo koje obasjava likove simboliko
znaenje, kao i tama, likovi logino rasporeeni kako bi slika dobila eljeni efekt, esto radio bez
modela, po sjeanju, alla prima bez pripremnog crtea direktno nanosi boju na platno, iako je
estok

protivnik

tradicije,

ujedno

je

koristi

na

mnogo

naina

-protivnici mu prigovaraju zbog prerealistinih detalja, nedolinog odnosa prema svecimaprikazuje ih kao obine ljude, nedostatak dekora
-blizak protureformacijskim idejama Sv. Ignacija, Sv. Karla i Sv. Filipa Nerija
3. CARRACCI----------------------------------------------------------------------------------------- --- krajem 16.st Bologna preuzima vodstvo u umjetnikim krugovima Italije zahvaljujui 3
Carraccija- brai Agostinu (1557.-1602.) i Annibaleu (1560.-1609.) i njihovom roaku Lodovicu
(1555.-1619.)
- Lodovico je 1. poeo koristiti kompleksnost i sofisticiranost kasnog manirizma.
- eklekticizam Carraccijevih- uzimaju elemente od vie razliitih majstora i stvaraju novu cjelinu
Coreggiov sfumato + venecijanski tonovi + kompozicija i nain prikazivanja likova rimske visoke
renesanse + osjeaj za teinu tijela i teksturu 17.st
-bili su ti koji su svojom umjetniou propagirali novu katoliku reformu (Bologna je sama po sebi
bila grad u kojem su umjetnici teili religioznoj katolikoj tematici)
- u poetku su imali zajedniki studio, tek 1582. otvaraju privatnu akademiju ( Accademia dei
Desiderosi, poslje nazvana Accademia degli Incamminati), jedva od prvih takvih u Italiji.
ANNIBALE:
- jasne, vrste forme (nema otrih konturnih linija, tijelo je uronjenou sliku i njen sastavni dio),
kontrapost, likovi u ravnotei, smireni izrazi i geste, tople, svijetle boje (umjesto maniristikih
7

blijedih i tamnih) preuzima od Coreggia i venecijanskog slikartsva. Smatrao je jako vanim


slikanjem ivih predmeta.
- 1595. odlazi u Rim i postaje slikar grande maniere. U Bologni se sa braom proslavio freskama u
Palazzo Magnani da ga je u Rimu obitelj Farnese zaposlila na oslikavanje Palazza Farnese 1595.
Annibale je s ostalim Carraccima otiao i oslikao scene Herkulovog ivota. Svojim je uenicima
dao da oslikaju strop. Ove su freske bile inspiracija buduim slikarima. Bezbroj skica je
napravljeno za pripremu.
Trijumf Bakha i Arijadne(o.1600)-centralni prikaz na stropu- kompozicija- u ravnotei izmeu
klasine renesansne i slobodne imaginacije, puno simetrino postavljenih likova koji su oblikovani
kao skulpture, svaka figura pomno prostudirana iz stvarnog ivota i unesena u kompoziciju,
- freske je radio Annibale uz pomo Agostina (njegove su 2 freske- Cefalus i Aurora, te Galatea),
nakon 3. god odlazi u Parmu
- 1601. Uznesenje BDM, Sta Maria del Poppolo, Kapela Cerasi likovi su masivni i skulpturalno
oblikovani, spaja venecijansku boju i rimski crte, klasinu ozbiljnost forme
- krajolik ima vanu ulogu u njegovim slikama (po uzoru na Veneciju)
- 1604. Bijeg u Egipat pejza u polukrunoj luneti, samo 3 mala lika u 1 planu, iza dvorac,
tornjevi nema stroge kompozicije, slobodniji prikaz i oblikovanje bio u doticaju s
Nizozemcima, mnotvo tema se javlja u njihovim crteima koje nisu bile uobiajene svakodnevni
ivot, neobini ljudi (ovjek s majmunom, 1595.)- rade simultano na 2 nivoa- grande maniere sofisticirani mitoloki i alegorijski te religiozni prikazi, te svakodnevni ivot
- Annibale je zaetnik moderne karikature kao kritike koja se izruguje ljudskim manama
LODOVICO:
- misterioznost u gestama i pogledima likova, vrlo est pogled di sotto in su, intenzivna
emocionalnost u prikazu odnosa likova, jai kontrast svjetla i sjene, drama, nakon Agostinovog i
Anibaleovg odlaska u Rim, Lodovico ostaje u Bologni
- 1.Anibaleov rad su freske u Camerino Farnese- scene o Herkulesu, mitoloke + alegorijsko
znaenje-pobjeda vrline nad opasnosti i iskuenjima (uzor-Parma), veliki strop mitoloke
ljubavne scene iz Ovidijevih Metamorfoza- tema: mo ljubavi koja sve pobjeuje,
ILUZIONISTIKO ARHITEKTONSKO SLIKARSTVO- quadratura, ali u Camerino Farnese
dekoracija je ''mjeovita''-mitoloke scene slikane su kao quadri riportati, kao uokvirene slike na
stropu uklopljene u quadrature simulirani kipovi, stucco, bronca
AGOSTINO:
-Kao i ostali bio je graficar
-Pomagao je Annibalo u radu za Galleriu Farnese
-Njegove anatomske skice i studije postale su u sljedecim godina vazna sredstva za poducavanje

4. CARAVAGGIOVI SLJEDBENICI I CARRACCIJEVA KOLA U RIMU ----------------------Annibale Carracci imao je kolu u Rimu: iz Bologne su za njim doli njegovi uenici i sljedbenici.
Caravaggio pak nikad nije imao uenika, u radu je improvizirao, radio ad hoc tehnikom, a i sama
njegova linost bila je presudna za slikanje, a to se teko moglo pretoiti u formulu za pouavanje
drugih.
CARAVAGGISTI
- Orazio Gentileschi (1563-1639) bio je blizak Caravaggiu. Njegovo je slikarstvo mix izmeu
Caravaggiovih boja i oblika te onih toscanskih/michelangeloskih, nije posve originalan i u zrelim
radovim se jo previe osjeaju tui utjecaji. Lirian je, svijetlo je morbidno a prikazi su
idealistiki. Bio je i zlatar. Radio je na papinskom dvoru. Kasnije je radio i u Genovi, imao je puno
bogatih mecena, Parizu i Londonu kao dvorski slikar (do smrti).
Navjetenje (1623,Torino)
- Carlo Saraceni (1579-1620)- uz Caravaggia, na njega velik utjecaj ima i Elsheimer (koristio
minijaturne formate i radio pejsae), venecijanska boja.
- Giovanni Serodine (1600-1630) radio je brzim potezima i dobivao je dramatian prikaz jo
brutalniji od Caravaggia samog. Na njega su utjecali nizozemski caravaggisti (posebno
Terbrugghen).Umro mlad.
- Artemisia Gentileshi (1593-1652) Orazieva ker. Talentirana ali kako enama nije bilo
doputeno dobro kolovanje, nije dola di izraaja.Iz Rima odlazi u Firenzu na Accademiu (prva
ena).Prijateljica Galilea Galilei i mnogih bitnih ljudi.Ide u Napulj i dobiva narudbe ak i za
crkve. Ide s ocem u London.
- Valentin de Boulogne(1594-1632) Francuz. najdue zadrao Caravaggiov utjecaj u Rimu.
- Do 1620. svi Caravaggisti su ili umrli ili otili iz Rima i prilagodili se nainima slikanja mjesta u
koje su otili
- Caravaggiova umjetnost direktno je ili indirektno imala velik utjecaj u gradovima: Napulj,
Bologna, Siena, Genova, Venecija te na umjetnike: Terbrugghen, Vouet, Rubens, Rembrant,
Velasquez, Vermeer
BOLONJCI U RIMU- RANI BAROKNI KLASICIZAM
- vrsni umjetnici, u Bologni su stekli puno znanja na Carracci akademiji, podupirao ih je Annibale
Carracci, veliki autoritet u Rimu te papa Grgur XV. Bili su majstori su fresko-tehnike, kroz period
od 1606-18 naslikali su ogroman broj freski: najpoznatije: crkva S.Gregorio Magno, Palazzo
Odeschalchi, papina privatna kapela Navjetenja, Kvirinalska palaa, Cappella Paolina u Sta Maria
Maggiore (1610) Reni, Casino dell'Aurora, Palazzo Rospigliosi za Scipiona Borghesea: Guido
Reni oslikao strop: AURORA, S.Luigi dei Francesi
9

- sve freske nose odlike istog stila, veina ih je naslikana kao quadri riportati, klasina ozbiljnost u
prikazu tema i likova. Anibaleove freske u Farnese vie ne podsjeaju na maniristike dekoracije,
izbaeni su kieni kompleksni ukrasi okvira, a bitna je sama slika.
- Guido Reni (1575-1642)- obrazuje se u Bologni gdje i veinu ivota djeluje. kolovao se s
Domenichinom i Albanijem.U Carraccijevoj Accademiji susreo se s radovima Raffaella i Durera,
itd. Nije bio jako ovisan o Annibaleu ni o Caravaggiu, iako je od njih uio, u poetku pogotovo od
caravaggia (slika Raspee Sv.Petra ) ali njegovo kasnije obrazovanje je carraccijevsko i klasinovraa se tome. Njegov klasicizam je slobodniji i matovitiji od Domenichinovog, zna prilagoditi stil
temi koju slika, rafaelovska tradicija, psiholoke karakterizacije likova. Za kardinala Scipione
Borghese napravio je Auroru u Palazzo Pallavivini u Rimu. Ona je ideal savrenstva tijela i ljepote
renesansnih figura posloenih u asimetrinu kompoziciju, graciozne i leprave poze likova
svjetlucave boje, prozirno svijetlo koje obavija likove.
Bologni- Samsonov trijumf, Madonna della Pieta, Uznesenje Djevice..hladnije boje koristi
- Francesco Albani-koluje se u radionici flamanskog slikara Denijis Calvaert isko kao i Reni i
Domenichino. 1601 je u Rimu na Carracijevoj Akademiji. Uglavnom slika mitove i alegorije u
krajoliku, te je poznat po tom svomklasicizmu.
- Giovanni Lanfranco- uzor: Coreggio. Kao Annibaleov pomonik slika velike freskocikluse u
Rimu, radi u Palazzo Farnese, poetak stila visokog baroka, slikarska sloboda (za razliku od
Domenichinove krute pravilnosti), u villi Borghese slika ogromnu fresku- iluzionizam, naslikane
karijatide, grandioznost, dekorativnost, quadratura, -- Novi korak u slikarstvu baroka--- Kupola
S.Andrea delle Valle (1625) Bogorodica u slavi
- Domenichino (1581-1641)- najklasiniji prikaz likova, idealizacija i jednostavnost. Freska
Sv.Cecilija (S.Luigi dei Francesi, Rim)-plitak prikaz prostora, likovi proizvoljne veliine, neki su
premali, pokreti i geste pokazuju raspoloenje likova, likovi preuzeti iz klasinih skulptura. Uzor
mu je bio Rafael. Oslikao i dio S.Andrea delle Valle (1624) dok je Lanfranco radio na kupoli on je
radio freske u apsidi i pandativ. U to doba najcjenjeniji umjetnik u Rimu-pomak prema visokom
baroku.slikao uljem na platnu- pastoralne teme -grandioznost
- Guercino-freske, oltarne slike, iluzionizam, pokret, ekspresivnost likova, takoer korak prema
novom stilu visokog baroka, freska Aurora (za papu Grgura XV, Casino Ludovisi, Rim) savreno
perspektivno skraenje, slikano brzim potezima, kao skica.

5.

SLIKARSTVO

IZVAN

RIMA --------------------------------------------------------------------------

10

Rimska slikarska kola je dominirala nad svim ostalim kolama, jer jedino su u Rimu slikari mogli
dosei najvii nivo slikanja.
Oko 1600. god postojala su 3 izvora inspiracije i uzora za slikare :
1.kolorizam Venecije i Sjeverne Italije topla, svjetlucava paleta Veronesea, gusti namazi kasnog
Tiziana, Tintorettov dramatini chiaroscuro, Coreggiov sfumato, ''impresionistika'' tehnika
venecijskih slikara..
2. kasno-maniristiko slikarstvo Firenze, okrenuto i dalje crteu, a protiv pikturalnosti
3.Federico Barocci ije ime mora biti spomenuto u povijesti slikarstva 16.st. Koristi boju
sjeverne Italije i emotivnost Coreggia te to spaja s maniristikim figurama i kompozicijama na
njega se ugledaju svi novi umjetnici koji se okreu prema baroku.
Poetkom 17. st proimaju se utjecaji flamanskog realizma i venecijanskog kolorizma i to vri jak
utjecaj na klasicizam Annibale Carraccija i njegove kole, Caravaggizam i Rubensov sjevernjaki
barok. Naravno slikarstvo u provincijama ne prihvaa odmah ove novosti, tamo se javljaju znaajke
prijelaznog stila, sporije se odvijaju promjene
- Bologna oni koji ne odlaze u Rim za Carraccijevima, prihvaaju njihovo uenje te mu dodaju
neke Caravaggiove karakteristike
- Firenza i Siena utjecaj Firenze na slikarstvo Seicenta je slab i ogranien, nema ni jednog
znaajnog imena, ostaju vezani za tradiciju. Firentici koji su nekad predvodili trendove u slikarstvu
sada stagniraju, nema slikarske slobode
- Milano slikarstvo se razvija pod nadzorom velikog protureformatora Sv. Karla Boromejskog,
ciklus slika o njegovom ivotu, povjesno slikarstvo, utjecaj Venecije, Firenze i manirizma
- Genova bogata u to vrijeme (pomorstvo, trgovina). Tamo se i okupljaju slikari iz raznih dijelova
Italije, flamanci - anr slikarstvo, slike ivotinja, mrtve prirode najznaajniji predstavnik je slikar
Bernardo Strozzi redovnik koji nakon uhienja i izlaska iz reda odlazi slikati u Veneciju gdje i
umire 1644.
- Venecija jak utjecaj na sjevernu Italiju 3 velika umjetnika Jacopo Negretti ili = Palma
Giovane (1544-1628), Domenico Tintoretto (1560-1635) i Alessandro Varotari ili =
Padovanino (1588-1648)
-Tintoretto nastavlja oevim stopama uz utjecaj Bassana
-u Padovaninovim slikama nazire se duh ranog Tiziana
- Palma Giovane je nakon Tintorettove smrti 1595. postao najpoznatiji i najtraeniji venecijanski
slikar, koji je dobrim dijelom usvojio njegov stil. Uspjeno spaja kasnog Tiziana (gusti namazi i
svjetle boje) i Tintoretta (kompozicija). Ima ogroman opus (puno toga u Hrvatskoj), ali se u
njegovim radovima javlja monotonost. Prvu dobio je nakon poara koji je zahvatio Dudevu palau
1577. godine. To je bila stropna freska za dvoranu Velikog vijea - Pobjeda kruni Veneciju . To je
bio njegov prvi poznati vaniji rad, u njemu se vide njegova srednjotalijanska iskustva, umjenost
11

rjeavanje kompozicije i sposobnost da oslika iluzije. Za Dudevu palau je napravio i; Posljednji


sud, Krist s dudevima Priuli i Zauzee Carigrada.
- jo 2 umjetnika u to vrijeme: Giovanni Lys i Domenico Fetti iako nisu roeni Venecijanci oni
su istinski nasljednici venecijanskog kolorizma sa svojim bogatsvom toplih i svijetlih tonova u
paleti i irokim potezima kista. Lys se u nekim slikama pribliava Rubensu jer koristi pastozne
namaze, skicozne poteze kistom, mrlje, barunastu teksturu slike i intenzitet boje, slobodu slikanja i
poteza, rasplinutost oblika
-1590 1630- vrijeme zahvaeno duhom velikih reformi i reformatora =
= kasni manirizam radzoblje prijelaznog stila rani barok svi nazivi su opravdani
6.

ARHITEKTURA

SKULPTURA ---------------------------------------------------------------------ARHITEKTURA u RIMU : CARLO MADERNO (1556-1629)


- revolucionarni karakter Madernovih graevina- on je zamjenio profinjeni klasicizam snanim,
poletnim stilom skulpturalne i chiaroscuralne kvalitete.
vicarsko-talijanski arhitekt koji je nakon dolaska u Rim poinje raditi za ujaka Domenica Fontanu.
U poetku je bio tukatur te se pod ujakom kolovao za arhitekta.
Godine 1603. je prekretnica u njegovoj karijeri jer tada postaje ''Arhitekt Sv. Petra'' i zavrava
fasadu Sv. Suzane u Rimu revolucija u izgradnji i dekoraciji fasade temelji se na matematiko
loginom proraunu u rasporedu brodova, lukova, polustupova, redova i dekoraciji koja se prema
sreditu poveava, sastavljena od meusobno neovisnih jedinica koje se savreno uklapaju u
jedinstvenu fasadu- najuspjenije djelo.
Kupola S.Andrea delle Valle je 2.najvea u Rimu (danas trea, nakon crkve Sv.Petra i Pavla iz
20.st.) pokazuje Madernovu graditeljsku genijalnost u usporedbi sa Sv.Petrom on podie visinu
tambura, a smanjuje prostor za prozore uvodi promjene
Crkva Sv.Petra nastavlja poslije Michelangela, radi nacrt fasade, papa odluuje jo i dodati
tornjeve, izgraeni samo temelji-nije ih uspio izgraditi. Fasada je jako kritizirana, jer je preiroka i
onemoguava da se vidi kupola, koja je glavni element cijele graevine.
- problem u Madernovoj karijeri nacrt za Palazzo Barberini nedostaju podaci, papa Urban VIII
uzima Maderna da redizajnira postojeu palau i da je povea, on prima prvu plau i umire godinu
nakon toga kada ga nasljeuje Bernini (uz pomo Borrominija)- ne zna se tko je napravio novi
nacrt iz tradicionalnog etverouglastog tlocrta na novi

H- tlocrt s istaknutim bonim rizalitima

(revolucija u tlocrtu palaa, uzor drugima)

12

U svojim graevinama odbacio tada vladajui akademski manirizam i, ugledajui se na


Michelangela, uveo monumentalnost i vrstinu gradnje, ozbiljnost te tako utjecao na nadolazee
arhitekte- Berninija i Borrominija.
ARHITEKTURA izvan RIMA
Poetkom 17.st nema velikih arhitekata izvan Rima osim- Francesco Maria Richini (1584-1658)
-ono to vrijedi za Rim, vrijedi i za ostatak Italije-reakcija protiv ekstravagantnosti manirizma
oituje se u 'ovrsnjivanju' stila, ozbiljnosti, pomak prema klasicizmu, to se uklapa u nove nazore
protureformatorske crkve. Richini djeluje u Milanu.ili u drugim dijelovima Lombardie.
Crkva San Giuseppe, u Milano je remek djelo- odbacuje klasicizam, matovit je i koristi bogatu
dekoraciju, tlocrt- grki kri, spaja 2 centralna prostora, gradnja zapoeta 1607. fasada gotova oko
1630., iako je fasada integrirana s ostatkom crkve, jo ne uspjeva postii pravu dinaminu
ravnoteu u odnosu vanjskog unutranjeg prostora koja je rijeena tek u visokom baroku, fasadu
dijeli na edikule najpopularniji tip rjeenja fasade u baroku
Gradi i Collegio Elvetico palaa s 1.primjerom konkavne fasade, 1627., Milano
- u Veneciji i Vicenzi vodei majstor ostaje Vincenzo Scamozzi proraunati hladni
intelektualizam njegovih graevina prethodnik je neoklasicizmu 18. stoljea. Zasluan je za prvi
javni muzej u Europi. Bio je kolekcionist knjiga, jedan od vodeih arhitekata koji je I danas vrlo
moderan.
- Milano 1611. izgradnja Ambrosiane, crkva S.Alessandro vana crkva, 6 kupola, gradi je
arhitekt Gian Andrea Biffi tlaocrt po uzoru na Bramanteovog i Michelangelovog Sv.Petra
- Firenza- klasicizirajui manirizam, bez velikih imena

13

SKULPTURA u RIMU
- Stefano Maderno (1576-1636) mramorna skulptura Sv.Cecilije, 1600 u polozaju u kojem je
navodno naena jednostavnost, monumentalnost, realizam, klasicizam
- otac Gianlorenza, Pietro Bernini likovima nedostaje strukture, mlohavi su, tipian kasni
manirizam, Sv. Ivan u S.Andrea delle Valle u polozaju izmeu ustajanja, sjedenja, i uurbanog
odlaska
- Camilo Mariani psiholoka karakterizacija, utjecaj Venecije
- Francesco MOCHI (1580-1654) realizam , vitalnost likova, ivotnost, svjeina i energija u
prikazu likova, dinaminost u konjanikim skulpturama (Alessandro Farnese, Piacenza),
Sv.Veronika u Sv.Petru - kao da e istrati iz nie u agoniji, nervoza u prikazu kasnija faza, vraa
se manirizmu kada ga Bernini zasjenjuje

SKULPTURA IZVAN RIMA


-Firentinci njeguju nasljee Giovannia Bologne
-Milano- skulptura 17. i 18. st nema ni dobrih umjetnika ni radova, jedan od razloga je i utjecaj
akademije Ambrozijane i njenog akademizma, rad na katedrali

VISOKI BAROK (OKO 1625 OKO 1675)


7. UVOD----------------------------------------------------------------------------------------------------- Nova era zapoinje pontifikatom pape Urbana VIII (1623-1644) koji uz nove redove
Karmelianki i Teatinaca uvodi novosti u pristupu religiji- senzibilnost, svjetovnost, sentimentalna
posveenost vjeri, pijetet, mistinost. Misticizam se iri Francuskom, Italijom, a posebno je izraen
u panjolskoj.
- Mistine aktivnosti su na vrhuncu (vizije, ekstaze, zanosi). Razlika visokog i ranog baroka: u
visokom baroku promatra umjetnikog djela sada postaje sudionik prikazane scene, aktivno
sudjeluje u nadnaravnim dogaajima u smislu da su djela nakon 1640. raena tako da cijeli prikaz
sveca ustvari postaje vizija obinog promatraa tog djela, gledateljevo mistino iskustvo npr.Berninijeva Sv.Tereza postavljena je unutar kapele tako da u bi u stvarnom svijetu izgledala kao
vizija osobe koja se nalazi u crkvi S.Maria della Vittoria, ili prikazi uznesenja svetaca na stropu koji
takoer izgledaju kao vizija gledani odozdo u visokom baroku prikazima su jo dodani i
14

dramatinost, naglaeniji prodori svijetla, ekspresivnost i geste promatraa se ''uvlai u''


umjetniko djelo Emocije se koriste jer su one najlaki put preko kojeg se ovjeka moe uvjeriti u
neto (razumom je to puno tee) glavni cilj baroknih religioznih prikaza bio je doprijeti do
ovjekovih osjeaja i u njemu izazvati emotivno iskustvo zato umjetnici ovog perioda koriste
narativnost, retoriku i geste koje se modernom promatrau mogu initi prenaglaene, ako ne i
neprirodne i izvjetaene, neiskrene to je tada bio samo nain koji su umjetnici razvili da bi
osigurali laku komunikaciju s vjernicima
- Promjene unutar Jezuitskog reda (sekularizacija Isusovaca i papinskog dvora)-svjetovni interes za
bogatstvo, luksuz i politiku mo zamjenjuje snaan vjerski osjeaj poniznosti i strogo potivanje
zavjeta koji se sada shvaaju slobodnije, nema vie one prvotne isusovake strogoe i skromnosti
- Crkveni vrh poinje vie cijeniti estetsku kvalitetu umjetnosti i kvalitetu umjetnika to se poklapa
s razdobljem velikih individualista baroka- Bernini, Cortona, Borromini, Sacchi, Algardi koji su u
to vrijeme u potpunosti priznati dolazak nove ere oituje se u toj razlici u pristupu umjetnosti
njena jedina funkcija vise nije samo pouavati vjernike i uvrstiti im vjeru nego sada dobiva i
estetsku dimenziju oarati gledaoca svojim ljepotom.
- U ovom periodu javlja se i rastua svijest za osobni stil umjetnika, vea vanost pridaje se
pripremnom crteu, bozzettu, onoj prvoj kreativnoj ideji skiciranoj ugrubo.
POKROVITELJI - NARUITELJI:
- konstatacija da je itava umjetnost baroka umjetnost protureformacije je netona
- pape Urban VIII Barberini (1623-44), Innocent X Pamphili (1644-55) i Alexandar VII Chigi
(1655-67) i njihove obitelji najzasluniji su za novo lice Rima, njegov novi rasko i sjaj koji su
zauvijek promijenili izgled grada, narudbe su davane samo najboljim i najpriznatijim umjetnicima
(za razliku od prethodnog perioda kada su na velikim narudbama radila mnoga osrednja imena),
veliki umjetnici svaku novu narudbu shvaaju kao novi problem koji rjeavaju na posve nov
nain, nekoriten do tada razliitost izraza javlja se ne samo meu razliitim umjetnicima nego i
unutar opusa jednog umjetnika, kroz vie faza njegovog rada
- u ovom periodu u Rimu se grade male crkve, potreba za velikima je zadovoljena u prethodnome
periodu monumentalne su samo izgledom, ne i veliinom, takoer nema toliko freskociklusa kao
u prethodnom razdoblju
- pape visokog baroka troile su puno na svoje privatne narudbe- Urban VIII Palazzo Barberini,
Innocent X Pamphili Centar, Piazza Navona s obiteljskom palaom i S. Agnezom, ali primarni
cilj i dalje ostaje Sv.Petar zbog poveanja sjaja i prestia papinskog dvora (Sv.Petar je kao ogromni
troak bio narudba koja je iscrpljivala novana sredstva)
- Sv. Petar- pod Urbanom VIII Bernini poinje svoj rad BALDAHIN i reorganizaciju cijelog
prostora ispod kupole te papinu grobnicu; tada rade i Sacchi, Cavaliere d'Arpino, Vouet,
15

Domenichino, Poussin, a najvei dio posla odrauju Lanfranco i Cortona, --pod Alexandrom VII
izraeni su Chatedra Petrii i Piazza, takoer se radi na dvije papinske palae Vatikanska i
Kvirinalska na njima rade osrednji umjetnici
- Westfalski mir 1648. kraj Tridesetogodinjeg rata- mo Svete Stolice slabi unato svim
monumentalnim gradnjama i zahvatima, nema toliko jak utjecaj na ostatak Europe kao dotad, a ni
Rim vie nemoe zadrati apsolutnu prevlast kao centar umjetnosti javljaju se nova vana sredita
umjetnosti u 2.pol 17. st.- Venecija, Genova, Napulj
8.

GIANLORENZO

BERNINI

(1598-

1680)------------------------------------------------------------- roen u Napulju, arhitekt, slikar, pjesnik, najbolje radi u mramoru (koristi iskljuivo bijeli). Prvi
uitelj mu je otac Pietro Bernini, takoer kipar. Oko 1605. odlaze u Rim. Tada Bernini zapoinje
karijeru- reljef Uznesenja Marijinog u kapeli Sta.Maria Maggiore primjetili ga papa Pavao V i
kardinal Scipion Borghese (u iju slubu dolazi). Kasnije, od 1624, je pod papom Urbanom VIII
kada dobiva iskljuivo crkvene narudbe. 1629 umire Maderno i Bernini postaje ''Arhitekt Sv.
Petra''.
Ve je oko 1620 bio je najtraeniji kipar-portretist, u to vrijeme i slika (poslije prestaje).
SKULPTURA
- najraniji radovi (1615) Koza Amalthea, Mali Jupiter i satir, Sv.Lovro, Sv.Sebastijan uz veze s
manirizmom djela pokazuju veliku slobodu i energiju, perfekcionizam u obradi povrine, zatim
slijede 1619. Eneja i Anchisej (za Borghesea) 2 tijela jedno na drugom, kompozicija zavijena
maniristika figura serpentinata, velike dimenzije, snaga tijela
- Neptun i Triton (za fontanu, 1620, sad u V&A), Otmica Prozerpine, David (lice u gru, prikazan u
trenutku najvee napetosti tijela, prije nego odapne praku), Apolon i Dafne (1625)-ova djela su
poetak novog tipa skulpture- Helenistika antika i freske Annibale Carraccija glavne su vodilje
Berninijevog revolucionarnog koncepta nova naela:
SVE FIGURE PRIKAZANE SU U PRIJELAZNOM MOMENTU, U VRHUNCU AKCIJE,
PROMATRA JE UVUEN U PRIKAZANI DOGAAJ, IZUZETAN REALIZAM LIKOVA,
DETALJA I POVRINA..
- Sv. Bibiana (1624)- poetak religioznih skulptura (1. Berninijeva religiozna skulptura!!)
promjena u prikazu vjerska senzibilnost je prikazana u pokretu i izrazu lica, draperija sudjeluje u
psiholokoj karakterizaciji lika
- Sv. Longin (1629-38, Sv.Petar)- dramatinost lika i draperije, monumentalnost, prijelomi draperije
vode oko do relikvije koja je u kripti pod kipom, Longinovo tijelo kao da je zagueno pod silnom
draperijom koja ivi neovisno o poloaju tijela
BISTE(poprsja)
16

u poetku, 1620-ih su jednostavnije, mirni izrazi lica, psiholoki okarakterizirani likovi (papa
Pavao V.), dok su kasnija kao npr Scipion Borghese (1632) dinamine, glava je u pokretu, oi su
ivotnije, usta poluotvorena kao da e progovoriti, dinamini su i nabori draperije, jaki efekti
svjetlo-sjena 1. VISOKO BAROKNA PORTRETNA BISTA
- 1635 bista Costanze Buonarelli (Berninijeve ljubavnice) njome poinje povijest modernog
portreta u skulpturi bez uljepavanja, radi je za svoju privatnu kolekciju, psihologija lica,
prodoran pogled, bez stilizacije
- veliki reljef Pasce Oves Meas na portiku iznad centralnog ulaza u baziliku (1633)
- glava Meduze, grobnica grofice Matilde (sv.Petar),
- Berninijev ''srednji period'' razvoja poinje oko 1640.-najvaniji period karijere- zavrni nacrt za
grobnicu pape Urbana VIII (Sv.Petar, 1628-47), javlja se IDEJA SPAJANJA SVIH UMJETNOSTI
U JEDNOM DJELU postie snaan efekt i otkriva nove mogunosti, u isto vrijeme po 1.PUT
postavlja monumentalnu FONTANU NA SREDINU TRGA Fontana 4 rijeka, Piazza Navona.
Preispituje tradicionalni koncept ljepote djelom Otkrivena Istina (1650); novi tip konjanikog
spomenika (Konstantin, 1654.,Sv.Petar sa velikim stucco zastorom koji kao da vijori na vjetru)
- svi likovi imaju preizduene i tanke udove, oblikovanje draperija- strast, prenaglaenost koja
odraava patnju i bol koju lik proivljava
- Habakuk prorok a anelom(1655, kapela Chigi, Sta.Maria del Poppolo), Daniel (1655,Kapela
Chigi, Sta.M. del P.), Marija Magdalena (1661,Siena), aneli sa strana Chatedre Petrii, aneli sa
Ponte Sant'Angelo 1668-71 (Sta.Andrea delle Fratte), konjanika statua Luja XIV (1669, Versailles)
- Wittkover se ne slae s Woelfflinovom konstatacijom da barokna skulptura ima vie toki
gledita, da se oko nje mora obilaziti, ona je tako postavljena u prostoru dananjih muzeja, ali njena
prvotna pozicija bila je uza zid, ili unutar nie- tako i Bernini postavlja svoje kompozicije i on daje
samo 1 pravu toku gledita iz koje kompozicija dobiva svoj smisao i svi elementi su vidljivi onako
kako ih je on zamislio (primjer: prorok Habakuk) njegovi likovi su realistini i nalaze se u istom
prostoru kao i promatra- oni su konceptualno postavljeni da bi doarali odreenu priu emocije ili
vrhunac radnje
- iako prihvaa renesansnu koncepciju 1 oita i die ga na novu razinu, i dalje koristi maniristika
pravila kompleksne veze meu likovima, izlomljene oblike, izduene ekstremitete on ustvari
koristi maniristiku slobodu u oblikovanju koja se protivi pravilima koje namee kamen kao
materijal zato se mnoge njegove skulpture sastoje od vie razliitih kamenih blokova (Longinus
npr. od 5 komada) temelji koncepcije NOVE barokne skulpture
- Zanos Sv.Tereze (1645-52), Sta M della Vittoria, Kapela Cornaro 1 toka gledita, iz broda
crkve, u najnioj zoni (zoni promatraa) je crveni, zeleni, uti mramor, u sredini fokusu
kompozicije- Tereza od bijelog mramora meu crnim mramornim stupovima s obje strane, serafin
je probada strijelom- simbolom njene mistine veze s Kristom, likovi su na velikom oblaku, pred
17

tamnom pozadinom, svjetlost dolazi odozgo, kroz uti prozor iznad kipova, a zrake su
materijalizirane zlatnim ipkama- Bernini postavlja skulpturu kao kazalini scenograf, teatralno,
svjetlo naglaava radnju i predstavlja je kao nadnaravnu na stropu kapele- iluzionistiki prikaz
otvorenog neba s anelima koji odguruju oblake , boni zidovi kapele balkon sa naslikanim
lanovima obitelji Cornaro
- Blaena Lodovica Albertoni (1671), Kapela Altieri, S.Franceso in Ripa, Rim, postavljena u usku
niu, 1 gledite, postavljena kao na pozornici, za promatraa djeluje kao vizija
- grobnica Urbana VIII (1628-47), Sv.Petar od vie razliitih materijala- skulpture Milosra i
Pravde- mramor, naslonjene na bronani sarkofag, kip pape i Smrti bronca, ovim djelom Bernini
ustanovio novi tip papinske grobnice uspostavio ravnoteu izmeu spomenika koji istovremeno
slavi papu i uva uspomenu na njega
- scenografski efekti i u S.Andrea al Quirinale; oltar u kapeli Blaenog Sakramenta (Sv.P)
- revolucionaran pristup boji i svijetlu, nove forme koje nisu ni skulptura ni reljef (S.Tereza)
-'ujedinio skulpturu, arhitekturu i slikarstvo na nain da zajedno ine jednu predivnu cjelinu'zapisao njegov biograf Filippo Baldinucci
- Cathedra Petrii- (1666.) -u apsidi bazilike, Berninijevo najkompleksnije i najznaajnije djelo,
zamiljeno kao vizija koja se pri ulasku ukazuje kroz stupove Baldahina (1624-33), polikromni
mramor, bronca, stucco, stakleni vitrail, pozlaene ipke (zrake svijetlosti), 4 crkvena oca (Latinski
i Grki oci) izmeu kojih se uzdie prijestolje, oni ga ''nose'', na naslonu stolice je reljef Krista koji
predaje kljueve Sv.Petru, iznad stolice putti nose simbole papinske vlasti tijaru i kljueve, Duh
sveti u obliku golubice na vrhu koncept: Krist je predao vlast na zemlji Sv.Petru i njegovim
nasljednicima - papama
- grobnica Alexandra VII (1671-78) Sv.Petar kontrast- Smrt sa satom koja je neizbjena i papa koji
moli pun vjere, okruen s 4 alegorije
- bista Luja XIV (1665), Versailles- plemenitost kralja, ponos, velianstvenost, hrabrost Bernini
ovom bistom stvara slubeni barokni tip apsolutistikog vladara, prenaglaena vijugava draperija,
minuciozno izraena perika s kovrama
FONTANE
- Tritonova fontana, Piazza Barberini (1642)-novost- potpuno odstupanje od dekorativne elegancije
firentinskih fontana, masivne je strukture, svi dijelovi su integrirani u jednu cjelinu koja prirodno
izrasta iz podnoja
- simetrija i arhitektonska struktura nestaju u Fontani del Moro, Piazza Navona- slini morski
elementi; koljke, delfin, morska boanstva, ali sada su u dramatinoj akciji
- Fontana etiriju rijeka, Piazza Navona, (1648-51) morala je biti dovoljno velika da bi djelovala
efektno u sreditu izduenog trga, a da ne poremeti ravnoteu, te se istovremeno uklopiti uz fasadu
Sv.Agneze bez da se s njome natjee; fontana se sastoji od '' prirodne'' stijene (izraena s velikom
18

preciznou da bi izgledala prirodno) kroz koju izvire voda, na vrhu je veliki egipatski obelisk,
bogovi 4 rijeke = 4 strane svijeta ovom fontanom Bernini je uspio stvoriti kontinuirani POKRET
(DOSLOVNO!)- voda koja tee, na vrhu obeliska je golubica- znak Innocenta X, tradicionalni
simbol boanske vjenosti koja predstavlja mo Crkve pod vodstvom pape iz obitelji Pamphilitrijumf katolicizma i Crkve koja je prisutna na sve 4 strane svijeta i ideja spasenja ovjeanstva u
znaku kria.
''IL CONCETTO''
- Berninijev koncept je za svako novo djelo jedinstven, ali se uvijek radi o prikazivanju u trenutku
dramatinoga vrhunca radnje (David prije nego to e ispaliti praku, Dafne u trenutku
transformacije, Bibiana trenutku kada ponizno prihvaa muenitvo ili Longin u preobraenju,
tj.kad je shvatio da je Isus stvarno bio Sin Boji, Konstantin u trenutku kada je ugledao znak
kria)
- kod Berninija postoje i alegorijski koncepti- nisu vezani za 'povijesnu istinu', to je djelo
umjetnike slobode interpretacije Chatedra Petrii, konjanika statua Luja XIV, fontane
- spomenik na Piazzi S.Maria sopra Minerva Slon koji nosi obelisk (1666)- glorifikacija vladavine
pape Alexandra VII- koncept- slon nosi papi dar- simbol vlasti
- nakon 1620. zbog velikog broja narudbi Bernini zapoljava dosta pomonika pa je u nekim
sluajevima teko odrediti autorstvo
- studije za izradu kipova su mu vrlo precizne i opsene, radi pripremne skice, prouava povijesne
tekstove i opise likova, razmilja o odjei likova, izrauje glinene modele
SLIKARSTVO
slike nikad nije potpisivao, nikad nije prihvatio neke velike narudbe, radio autoportrete, brzi,
skicozni potezi kistom, bez detalja, slike iz 1620-30tih
ARHITEKTURA
- 1624. fasada Sv.Bibiane- fasada sastavljena od dubokih nia, gornji kat edikule
- Baldahin (1624-33, Sv.P) kombinacija arhitekture i skulpture- kasnoantiki zavijeni stupovi od
bronce ali ogromnih razmjera predstavlja sjaj i grandioznost protureformacijske Crkve naprema
jednostavnosti ranokranske zajednice- pobjeda nad poganskim svijetom; vizualno je u ravnotei s
ostatkom crkve (i bojom i veliinom), na vrhu su aneli sa svitcima iznad kojih se uzdie kri na
zlatnoj kugli, oko stupova se obavija lovor, putti, Barberinijeve pele, baldahin je iznad groba
Sv.Petra
- izgradio 3 crkve u istom periodu (oko 1660-tih); male crkve, imale velik utjecaj
1.CASTELGANDOLFO (S.Tomaso)-tlocrt-Grki kri, unutranji prostor protee se u visinu,
kupola dominira prostorom, bogato ukraena, putti nose medaljone, tambur rastvoren prozorima,
girlande, reljefi s prikazima ivota Sv.Tomasa

19

2.ARICCIA (S.Maria)-kruni tlocrt, rotonda + na ulazu pravokutni portik ravnotea izboena


apsida (trapezoidna?), 2 zvonika, bone kapele s oltarima, iznad arkada tee neprekinuta
entablatura, uzor: Pantheon, kasetirana kupola, putti, girlande- cijela kupola je pozornica za
Marijino uznesenje na nebo
3.S.ANDREA AL QUIRINALE (najvanija, Rim, Jezuiti)- ovalni tlocrt, bone kapele se niu ,
apsida malo izboena, neprekinuta entablatura vodi oko prema sredinjoj apsidi iznad koje se u
prekinutom polukrunom zabatu nalazi skulpture S.Andrije koji se uzdie na nebo, svijetlost i boja
opet igraju vanu ulogu u scenografiji ove drame, u podnoju je tamni mramor, kupola je bijela i
zlatna s kerubinima i golubicom Duha Sv. Koji iekuju sveca, bone kapele su uvuene u zidnu
masu i u sjeni, dok je kupola obasjana svijetlom, kupola nema tambur pa je boni potisak izvana
rijeen velikim ''svitcima'' koji djeluju kao gotiki kontrafori, svitci su naslonjeni na veliki ovalni
prsten koji nose divovski korintski pilastri, portik je sastavljen od polukrunog balkona koji nosi
Pamphili kartuu s grbom i jedini je ukras na fasadi, motiv edikule koji oblikuje portik javlja se i
unutar crkve kao edikula koja uokviruje oltarni prostor, ali je vanjska edikula izboena, a unutarnja
udubljena, tome i odgovara odnos portik-apsida, vanjski i unutarnji prostor su usklaeni
- radio na dekoraciji Porta del Poppolo za dolazak kraljice Kristine vedske u Rim, na obnovi
papine palae u Castelgandolfu.te Palazzo Ludovisi (Piazza Montecitorio), Palazzo Chigi (piazza
S.Apostoli) i 4 projekta za LOUVRE odlazi u Pariz, ali Francuzi odbijaju njegov nacrt- 1.otvoreni pravokutnik, 4 krila, unutar kojih je kolonada cijelom duinom, na ulazu je ovalni vestibul
iznad kojeg je veliki salon visok 2 kata, ulazna fasada je konveksna.. iako je svaki projekt bio
razliit, nijedan nije prihvaen, Bernini

nije htio modificirati nacrte prema elji naruitelja koji

nisu navikli na grandiozne fasade kojima je podreen ostatak graevine


TRG SV.PETRA
- dobiva projekt izgradnje trga za vrijeme pape Alexandra VII
- za trg je vano da stane to vie ljudi jer papa daje blagoslov iz Benediktinske loe nad glavnim
ulazom u crkvu, loa mora biti vidljiva, vana je i ceremonija blagoslivljanja hodoasnika sa
prozora papine palae (izgradio:D.Fontana), ulaz u palau je takoer morao biti integriran u cjelinu
trga, bazilika je trebala imati reprezentativan trg, natkriveni prolazi bili su potrebni za procesije
Tijela Kristova, za zatitu od kie, sunca i za koije
- Bernini poinje 1656. trapezoidnim trgom pred crkvom piazza retta, kolonada stupova je trebala
biti nia zbog bolje vidljivosti fasade i loe, Madernovi tornjevi izgledaju kao dio fasade i izduuju
je, Urban VIII prihvaa Berninijev projekt novih trokatnih tornjeva, izgraen je samo jedan ali je i
on sruen, za Innocenta X Bernini ponovo radi projekt tornjeva ali ih sada napokon odvaja od
fasade i time postie njihovu stabilnost i postie uravnoteenost proporcija fasade, gradi dugu i
relativno nisku kolonadu dorskih stupova s jonskom entablaturom kao suprotnost korintskom
visokom redu fasade crkve
20

- Scala Regia, 1666., Vatikanska palaa, na sjevernoj strani, dvostruki red stupova protee se
stepenitem, na ulaznom luku aneli nose papinski grb
- oval je bio jedino logino rjeenje nakon piazze rette, kolonade kao ruke koje grle; konceptmajinske ruke Crkve koje e prigrliti Katolike i pomoi im da pojaaju svoju vjeru, ali i heretike
koji se ele vratiti Crkvi
- prvotni plan bio je zatvoriti oval, tako bi se stvorilo preddvorite crkvi, ali bi se tako naruila
vidljivost crkve i kupole, dvorite je ostalo otvoreno i stvorila se protutea piazzi retti i izgled se
pribliio simetriji
- samostojea kolonada s ravnom entablaturom i arhitravom na poetku postaje skulpturalni
element u cjelokupnom dojmu trga Sv.Petra
9.

FRANCESCO

BORROMINI

(1599-

1667)------------------------------------------------------------ koliko god su Bernini, Cortona, Rainaldi i Longhi bili inovativni, oni ipak nikad nisu napustili
renesansnu tradiciju, dok je Borromini naputa (iako su njegova djela vezana uz tradiciju
arhitekture manirizma i predrenesansnih graditelja, ima afinitet prema gotici, uzori:
Michelangelova arhitektura i klasini elementi Palladia)
- Bernini je za njega rekao da mu je arhitektura ekstravagantna, suprotna uobiajenoj proceduri
gradnje, njegovi nacrti ne ovise o ljudskim proporcijama, bizarni oblici
- roen 1599.,u sj. Italiji, kao sin arhitekta. Zapoinje naukovanje u Milanu u Fabbrica del Duomo
kod Francesca Maria Richinija. Oko 1620. dolazi u Rim. 10 godina e raditi kao klesar najvie u
Sv.Petru grbovi, putti, balustrade, festoni. U ovo vrijeme mjenja prezime Castelli kako bi se
razlikovao od mnogih s takvim prezimenom, u Borromini.
- Maderno umire 1629, i Bernini postaje arhitekt Sv.Petra. Borromini radi za njega- u arhitekturu
ulazi kao vrhunski tehniar i specijalizirani graditelj, dok Bernini shvaa slikarstvo i skulpturu kao
pripremu za arhitektonske projekte
- uz Berninija je radio na palai Barberini (nakon toga Borromini radi samostalno)
S.CARLO ALLE QUATRO FONTANE (1638-41)
Crkva je posveena Karlu Boromejskom. Prvo gradi samostan i klaustar. Bio je majstor u
racionalnom koritenju malog i nepravilnog gradskog prostora, crkva je manjih dimenzija, tlocrt je
izdueni oktogon, NEMA pravih kuteva sve su konveksni zavoji kojima postie kontinuitet
pokreta. Odrie se klasinog naina gradnje modulima, tj. umnoavanjem i uveavanjem osnovne
jedinice (modula) i tako prestaje s antropomorfnom arhitekturom.

21

Velika vanost pridana skulpturalnosti stupova- grupirani po 4, nose neprekinutu zavojitu


entablaturu, iznad nje dodaje prijelazni dio s izduenim pandantivima koji vode do ovalne kupole
ukraene labirintom dubokih kaseta u obliku oktogona, hexagona i kria, kasete unutar nia daju
iluziju dubine, svjetlost dolazi kroz lanternu i prozore u kupoli.
3 nivoa crkve- 3 potpuno razliita tipa gradnje- cjelina ostaje ipak skladna- dotad neviena
sloboda gradnje otvorio nove vidike i postao uzorom graditeljima( sj.Italija i Zap.Eur).
Fasadu je poeo raditi pred kraj ivota 1665., kombinira visoki red s malim stupovima
(uzor: Michelangelov Kapitolij), gornji kat je suprotnost donjem u koveksno-konkavnom smislu i
otvaranju-zatvaranju zidnih povrina, katove dijeli visoka vijugava entablatura, fasada nema veze s
unutranjim prostorom, na vrhu je veliki ovalni medaljon sa slikom kojeg nose aneli okrunjen
zavojitom balustradom, nad vratima je kip S.Karla Boromejskog u nii koju uokviruju kerubinske
glave s krilima, na bonom zidu gdje se nalazi fontana. Neobian prozor s ukrasom i grbom, na
vrhu je toranj, na fasadi se nigdje ne vidi sam zid, sve su stupovi, kipovi, ukrasi po kojima pogled
neprestano luta znaajka visokog baroka--mjeavina skulpture i arhitekture, ne mogu se odjeliti.
S.IVO DELLA SAPIENZA (1642-50)
Crkva rimskog sveuilita, smjetena unutar palae. Prilazi se kroz dugo dvorite s
arkadama (gradio Giacomo della Porta). Tlocrt- osnova je jednakostranini trokut- 2 u presjeku
ine zvjezdasti hexagon (vrhovi ''odsjeeni'', konveksno-konkavni oblik), ovaj tlocrt nema
prethodnika kompleksnost planiranja i izgradnje, ali Borromini to vjeto izbjegava
revolucionarnim rjeenjem postavlja ogromne pilastre na sva sjecita bridova i tako postie
homogenost prostora, na pilastrima je neprekinuta izlomljena entablatura na koju se kupola
nastavlja bez ikakvih prijelaznih elemenata, jednostavno ponavlja tlocrt suavajui se prema vrhu
(okrugloj lanterni) dok se na dnu otvara prozorima, ukraena je zvijezdama, papinskim grbovima i
glavama kerubna s krilima
Eksterijer-konkavni zid podijeljen na 2 kata na isti nain kao i dvorite-neprekinuta
entablatura koja nosi arkade, zid je ustvari fasada crkve iznad kojeg se vidi samo kupola i 2 bona
tornjia s udnim kupolama, Borromini (po uzoru na gradnju sj.Italije) nikad ne otkriva izvana
strukturu kupole, ona je uvijek sakrivena vanjskom ljuskom- u ovom sluaju visoki konveksni
tambur koji nosi stepenastu piramidu izvana poduprtu 'rebrima-kontraforima' koji prenose potisak
na lezenama pojaani dio tambura, na piramidi je lanterna s dvostrukim stupovima meu kojima je
konkavni zid, na vrhu je jo i bogato ukraen spiralni toranj (uzor: nepoznat...hram u Baalbeku,
Babilon, damija u Samarri)
Dok se gradio S.Ivo, Borromini radi na jo 3 graevine:
1.rekonstrukcija S.Ivana Lateranskog (1646-49)
22

- stara crkva, opasnost od uruavanja- Innocent X zahtjeva da se sauva stara bazilika, Borromini to
rjeava tako da spaja svaku drugu arkadu u jedan iroki pravokutni stub, uokviruje ga visokim
redom (do stropa) kaneliranih pilastara, unutar stuba postavlja tabenakul sa niom u kojoj je kip
okrenut sredinjem brodu, iznad tabernakula je jo i ploa s reljefom, iznad nje su veliki medaljoni,
nad otvorenim arkadama su prozori, planirao je i presvoditi crkvu, ali je zbog nedostatka novca
ostavljen ravni strop
2.nastavak gradnje Rainaldijeve S.Agnese na Piazzi Navonna (1653)
- papa Innocent X eli uljepati trg na kojem se nalazi palaa njegove obitelji, na mjestu stare crkve
Rainaldi poinje graditi novu (grki tlocrt, velike nie uokvirene stubovima),ali se ubrzo javljaju
kritike (posebno na ogromno stubite koje se rairilo preko trga), Rainaldiji otputeni, a 1653.
dolazi Borromini- kako je crkva ve zapoeta, on unosi samo neke promjene. Radi stupove koji
izgledaju kao da izlaze iz zidova tako nie i krakovi grkog kria izgledaju iste irine i dobiva se
dojam da je prostor oktogonalan!, to podrava i bojom crkve koja je od bijelog mramora, dok su
stupovi crveni, neprekinuta visoka i kompleksna entablatura, pojaao vertikalnost dodajui
neobino visoki tambur kupole, Rainaldijeva fasada se rui, Borromini je povlai prema crkvi
konkavnim uvlaenjem, a visoki tornjevi sa strane su u ravnini s palaama na trgu, smrt pape 1655prestanak radova za Borrominija, vraa se Rainaldi i gradi jo lanternu, zavrava tornjeve, fasadu
nad entablaturom trokutni zabat, visoki zid iza njega, pojednostavnio nacrte tornjeva, unutranju
dekoraciju- ali izvana crkva ipak izgleda Borromineskno, kupola izmeu 2 tornja, u savrenoj
ravnotei- izgled koji je trebao imati Sv.Petar
3.fasada S.Andera delle Fratte (1653-65)
- zavrava transept, kupolu i kor, ali najvanije doprinos daje eksterijeru kupola i toranj
- kupola je velika, na tamburu,4 dijagonalna podupiraa, lanterna nije izvedena, toranj je raen kao
suprotnost kupoli, trokatni, a svaki kat je neovisan od drugog oblikom i dekoracijom, donje je
etverokut s istaknutim uglovima, nad njim je okrugli 'hram' okruen stupovima, pa ide balustrada
koja nosi karijatide-kerubine meu kojima su udubljenja zida s otvorima, na glavama nose
razlomljenu entablaturu, na njoj je zavijeni krov, a na vrhu su zavijeni svitci koji nose iljatu krunu
i kri- BIZARAN CONCETTO sa minuciozno izraenim detaljima
- radio je i na crkvama S.Maria dei Sette Dolori (ostala nedovrena, bavasti svod poduprt
pojasnicama koje se oslanjaju na visoke stupove, neprekinuta zavijena entablatura) i crkvi
kolegija 'Collegio di Propaganda Fide' (1662,visoki red pilastara i mali red unutar nia, pilastri se
'nastavljaju' pojasnicama preko bavastog svoda ali na neuobiajen nain- idu dijagonalno preko
stropa i u parovima zavravaju u kutevima- bliska gotikom nainu gradnje, potpuno novo rjeenje
- Oratorij Sv.Filipa Nerija (uz crkvu S.Maria in Vallicella), 1637-40., plan za refektorij, sakristija,
stambeni prostor, knjinica-oratorij je lijevo od fasade crkve, u istom nizu, Borromini gradi
23

fasadu koja nema veze s unutranjim rasporedom samostana, centralni ulaz vodi u hodnik koji
prolazi pored oratorija i vodi u dvorite, fasada podsjea na crkvenu ali nije kamena (nego od cigle)
da se nebi natjecala s fasadom crkve, viekatna vertikalno podijeljena na 5 dijelova meusobno
odvojenih pilastrima visokog reda, blago konkavna, na prvom katu duboke nie- snaan efekt
svjetla i sjene, unutranjost oratorija: bez kuteva, zaobljenost, ostale fasade- jednostavniji motivi,
manje ukrasa
- Palae: nijednu nije sam u potpunosti izgradio ali je radio na mnogima :Palazzo Spada
(dekoracija, iluzionistika kolonada koja izgleda jako dugaka ali je kratka), Palazzo Falconieri
(1649) : U-tlocrt, okrenuta prema rijeci, loa dominira fasadom, katovi se poveavaju odozdo
prema gore (loa je najvia), dekoracija najbogatija na 3.katu
- Colegio di Propaganda Fide- palaa za Jezuite, u uskoj ulici, monumentalna zgrada, visoki red
pilastara, svi elementi su neuobiajeni kapiteli su samo okomiti urezi (kao triglifi), entablatura
zakrivljeno izboena , dijeli samo najvii kat od donjih, ukrasi na prozorima se izmjenjuju u
pravilnom ritmu, iako je skladna i proporcionalna, fasada daje dojam teine i masivnosti, prozori
kao da se uvlae u masu zida- Borrom. kasna faza
10. PIETRO DA CORTONA (1596-1669) --------------------------------------------------------------Pietro Berrettini iz Cortone bio je arhitekt, slikar, dekorater, dizajnirao grobnice i skulpture.
Uio na Rafaelu i antici. U poetku je radio uglavnom kao slikar. U vrijeme pape Urbana VIII
okree se arhitekturi.
Radi freske u Sv.Bibiani, izraena individualnost u slikanju kojom odbacuje klasine
postulate slikarstva. Radi dekoracije u Castel Fusano i freske u Palazzo Barberini.
1620.tih god pa do smrti radi na velikim graevinama i freskama, 30tih je na vrhuncu i
izabran je za principe-a Akademije Sv.Luke, kasniji stil mu je klasiniji, ozbiljniji.
ARHITEKTURA - rani projekti: Villa del Pigneto kraj Rima, nije sauvana (samo nacrt), uzor:
Palladio, ravan centralni rizalit s velikom niom preko 2 kata, boni zidovi su konkavni, simetrija u
rasporedu prostorija, terase, fontane, grotte, vrtovi..
Maderno umire 1629 i Cortona preuzima gradnju Palazzo Barberini (uz Berninija)-novost:
ideja spajanja ulaznog vestibula sa stubitem, po uzoru na francusku gradnju
- SS.MARTINA E LUCA (1635-50)-dobiva doputenje da obnovi kriptu Sv.Luke i doda grobnicu
za sebe, ali tijekom iskapanja pronalazi tijelo Sv.Martine ponovna izgradnja cijele crkve. Cortona
izabire tlocrt- grki kri s apsidama na krakovima, prekida jedinstvenost zidne povrine, plasticitet
mase zida, jonski stupovi pravilno se izmjenjuju s pilastrima, ne koristi boju. Crkva je u potpunosti
od bijelog mramora, presvoena, dekoracija pokazuje znaajke firentinskog manirizma, ali uz to
ima naglaenu plastinost i odlike stila rimskog baroka kao i osobnost Cortoninog stila.
24

Fasada crkve: naputa tradiciju, 2 kata jednake visine, blago konveksna u sredini, ravni boni
zidovi, dvostruki pilastri je uokviruju, fasada je kao stijenjena meu njima jer oni izlaze iz ravnine
fasade prema naprijed, stupovi ne dijele fasadu na dijelove koji odgovaraju unutranjoj podjeli, ovo
je screen-fasada, reljefne dekoracije izmeu pilastara/polustupova, kartua s grbom na vrhu,
unutranjost i fasada crkve su u 'dinamikoj ravnotei', isto tretiranje povrina, raspored elemenata
1. velika potpuno homogena visokobarokna crkva osobnog stila
- Salon u Palazzo Barberini- velika slinost naslikanih dijelova i kipova-teko odrediti to je slika,
a to plastika, kod rebrastog svoda kupole S.Martine i Luke eliminira figurativnu skulpturu iz svoje
dekoracije, samo dekorativni oblici i pozlata, kupola izvana ukraena zavijenim ukrasima iznad
prozora
Okree se rimskoj jednostavnosti, grandioznosti, masivnosti, klasici modernizacija
Sta.Maria della Pace, Rim-nova fasada na crkvi iz 15.st, ureenje malog trga ispred nje (spaja
teatar i urbanizam- crkva je pozornica, a trg je gledalite), promjene u interijeru, fasada: konveksni
portik (Cortonin najkopiraniji izum), sa strane su konkavna krila, veliki zabat nad proeljem- u
veliki trokutasti je umetnut polukruni koji se s donje strane produuje ispod ravnine entablature i s
prozorom formira oblik 'vijka' unutar kojeg je smjetena kartua s grbom pape Chigija, fasadaedikula (tipina za sj.talijansku gradnju)
- Sta.Maria in Via Lata- pojednostavljenje dekoracije, poveanje monumentalnosti, 2 visoka kata,
sredinji dio otvoren, flankiraju ga stupovi-nosai, portik na donjem, loa na gornjem katu, ponovi
trokutni zabat sa umetnutim polukrunim otvorom tvori paladijev motiv, unutranjost portikabavasti svod i 2 nasuprotne nie obje strane pred ulazom
- kupola San Carlo al Corso-tambur kupole-jedinstveno sastavljen od visokih prozora i
podupiraa kupole-kombinacija korintskih pilastara i stupova, klasinost, ovalni prozori, istaknuta
rebra, lanterna sa svicima
- neizvedeni nacrti: Chiesa Nouva u Firenzi, renovacija palae Pitti u Firenzi, nacrt za palau Chigi
u Rimu i nacrti za Louvre
- kazalite u vrtu- crtei sauvani, uklopljene slobodno stojee kolonade i belveder- vjerojatno
utjecale na Berninija za trg Sv.Petra
SLIKARSTVO I DEKORACIJA freskama u Sv.Bibiani stvara novi povijesni stil slikanja
- freska 'Sv.Bibiana odbija prinjeti rtvu idolima'- volumenom vei i snaniji likovi, dijagonalni
prodor likova u dubinu, utjecaj antike jo ima vanu ulogu, ..
- 'Otmica Sabinjanki', 'Poklonstvo pastira', - puno likova, kompleksnost kompozicije, narativnost,,
slike pokazuju Cortonin jaki temperament,.
- GRAN SALONE, PALAZZO BARBERINI (1633-39) GLORIFIKACIJA VLADAVINE
URBANA VIII- jedno od najvanijih djela u povijesti baroknog slikarstva oslik stropa salona25

ogromne dimenzije, u tradiciji slikarstva quadrature Cortona stvara iluzionistiki arhitektonski


okvir na koji jo dodaje girlande s nosaima, koljke, maske, dupine- sve naslikano kao da je
stucco, za razliku od uobiajene quadrature ova nije sluila kao iluzionistiko poveanje svoda,
nego je koritena jer je stucco ponovo postao moderan i bio je poeljan u dekoraciji, strop je
podijeljen u 5 dijelova, svaki sa svojom scenom, isto iluzionistiko nebo ujedinjuje sve scene,
koristi sj.tal. tradiciju i nasljee Mantegne i Veronesea (boja), dodaje lokalnu stucco tradiciju,
perspektivna skraenja quadrature, maniristiko slikanje figure pred arhitekturom, pogled je
venecijski model da sotto in su, dinamina kompozicija, kompleksnost teme, chiaroscuro, svijetlei
krug oko figure BOANSKE PROVIDNOSTI koja je centralni lik, program je napisao papin
dvorski pjesnik uveo alegoriju, mitologiju Boansku Providnost na oblaku uznose Vrijeme i
Sudbina, BP od Besmrtnosti trai da zvjezdanom krunom okruni Barbrinijeve pele koje lete u
formaciji grba, okruene lovorovim vijencem koji nose 3 Vrline, putto nosi pjesniku krunualudira na papin pjesniki talent, 4 ostale scene ukazuju na papin onovremeni rad- hrabrost u borbi
protiv hereze, poniznost koja je jaa od poude i astohleplja, pravednost te razboritost koja jami
mir cilj cijelog prikaza: dokazuje da je papa kao glasnik boje providnosti vrijedan besmrtnosti
- FRESKE U PALAI Pitti, Firenza- oslikava velike stropove soba nazvanih po planetima- Mars,
Jupiter, Venera, Apolon i Saturn, program je napisan kao astro-mitoloki kalendar o ivotu i
postignuima Cosima I., radnja se dogaa na nebu, povratak pravog stucca- figure, karijatide,
pozlaeni stucco, koljke, redovi dekorativnih elemenata, kartue, lavlje glave, palmete, naopake
koljke, dekoracija ima najvaniju ulogu, sofisticiranost, elegancija, klasicizam (stil 'Luj XIV'
najvie duguje freskama u palai Pitti)
- freske u S.Maria in Vallicella- (1647-51) Sveto Trojstvo u Slavi (kupola), Uznesenje Djevice
(apsida)- paleta svijetla i prozrana, plaviaste, blijede ruiaste i ukaste prevladavaju u palai
Pitti, dok su ove freske namijenjene puku i uzor su im Lanfranco i Coreggio- bogato ukraeni
okviri, figure od bijelog stucca, ostaje pri jasnoj podjeli izmeu naslikanog i dekorativnog dijela
11.

VISOKOBAROKNI

KLASICIZAM

OD

1630.GOD----------------------------------------------

- umjerenost, racionalizam, moralizam- Poussin, Sacchi, Algardi, flamanac Duquesnoy nisu


direktan nastavak bolonjskog klasicizma; oni dodaju venecijanski kolorizam, proienje
umjetnosti od 'baroknosti', bili su protiv 'baroknih' majstora i Bamboccianti-ja 1 (slikara 'niih'
anrova). Klasicizam postaje pedantno razraena doktrina od 1630.-tih, Cortona je u tom sluaju
1

SCUOLA DEI BAMBOCCIANTI: scuola pittorica del XVII secolo che aveva come riferimento e maestro olandese
Pieter van Laer noto anche con lo pseudonimo Il bamboccio per il suo aspetto fanciullesco.Egli fu attivo a Roma.
Dipingeva quadri di piccole dimensioni, di tipo aneddotico, scene di vita quotidiana, sopratutto di quella gente ai
margini della societa.
26

predvodnik hedonistikog trenda koji je vodio do Luce Giordana i majstora francuskog i


talijanskog rokokoa.
ANDREA SACCHI (1599-1661)
- 'voa' novog pokreta, sporo radi, samokritian, tople boje, uzor: Rafael + venec. boje
- 'Sv.Grgur i udo pretvorbe'- svetac probada bodeom krpu kojom je obrisao kale poslije misekrv izlazi iz krpe, svjedok u oku pada na koljena i vjeruje, mirnoa sudionika koji su sigurni u
svoju vjeru, mali broj likova, tiha drama se odvija, nema centralne osi nego su posloeni po
prostornoj dijagonali, masivne figure
- 'Vizija Sv.Romualda'-likovi sjede u sjeni drveta, Romuald prepriava san u kojem je vidio oce
svoga reda kako odlaze u raj, opet mirnoa pokreta, tople svjetlucave boje
- freska u Palazzo Barberini- 1 soba- Boanska Mudrost (prikaz:Mudrost Solomonova)- naslikao
minimalan broj likova u smirenim poloajima (ista suprotnost Cortoni u istoj palai), odbacuje
iluzionizam i slika kao quadro riportato (kao na platnu), bio je za prirodno prikazivanje pokreta, tj.
protiv dramatskog pretjerivanja u pokretu i draperiji
ALESSANDRO ALGARDI (1598-1654)
- kolovao se na Caraccijevoj Akademiji.
- radi u Mantovi kao kipar i zlatar za obitelj Gonzaga
- godine 1625 se seli u Rim gdje radi za kardinala (restaurira i mjeri antike kipove), radi skulpture
od stucca (Sv.M.Magdalena, Sv.Ivan Evanelist). Zatim osnuje jedan od dva nezavisna kiparska
studija u Rimu (osim Berinijevog). Na poetku mu je uzor Bernini, on je izmeu Berninija i
Duquesnoya (svog velikog rivala)
- dobivao je jako puno narudbi, bio je najvei kipar nakon Berninija (od 1630tih do 1650 god )
BISTE: mirnoa u prikazu, osoba je statina, bez izraza lica, izrazitu panju posveuje detaljima,
sposobnost u obradi povrina koe, kose i krzna (bista kardinala Zacchije, bista Camilla
Pamphilija)
- grobnica Lava XI, Rim, Sv.Petar- piramidalna kompozicija, papa sjedi na sarkofagu i blagoslivlja,
oko njega alegorijske figure, narativni reljef na prednjoj strani sarkofaga, mirnoa likova,
klasicistike tendencije, bijeli mramor, hladnoa, neutralnost
- kip Sv.Filipa Nerija u Sta.Maria in Vallicella (ogromnih dimenzija), bronani kip pape Innocenta
X
- reljef Susret pape Lava I i Atile, Sv.Petar, (1646-53) novi barokni oblik visoki reljef ogromnih
dimenzija, povijesni dogaaj prikazan kao simbol udesnog spasenja Crkve od velike opasnosti,
papa i Atila gledaju u udesno pojavljivanje apostola s maevima, ostali likovi to ne vide, podjela
na 3 zone ljieva, desna i gornja logina kompozicija i psiholoki jasna podjela, koristi gradaciju
27

veliine likova da bi dobio iluziju dubine i prostora, likovi u prvom planu su gotovo potpuno
trodimenzionalni- ovaj oblik 'slikarskog reljefa' bio je pogodan za barok koji voli kada je teko
napraviti granicu meu gledateljem i figurom, stvarnim i naslikanim
- grupa Dekapitacija Sv.Pavla, Bologna- 2 figure potpuno odvojene jedna od druge, klasinost,
ozbiljnost, psiholoki prikaz likova
FRANCESCO DUQUESNOY (1597-1643)
- sin kipara (otac mu je autor poznatog Mannekena Pis u Briselu) , roen u Bruxellesu, dolazi u
Rim (poznat je po imenu Francesco Fiammingo), ivi s Poussinom. Poinje se gubi se njegova
sjevernjaka crta, on je klasicist! Bio je vei umjetnik od Algardija, ali nije bio spreman na
kompromise.
- kip Sv.Suzane, S.Maria di Loreto, Rim, 1630tih- prirodan pad draperije, jednostavnost, pogled u
stranu, tijelo okrenuto u lijevo kontrapost, ravnotea, racionalizam, smirenost
- Sv. ANDRIJA, kor Sv.Petra (1630-40)- pad draperije akademski klasino izveden, naslonjen na
(Andrijin) kri, pogled prema nebu, rairene ruke, teina na jednoj nozi-kontrapost, statino tijelo,
ekspresivno lice
- Duquesnoyev interes posebno fokusiran na izradu putta- savrena ljepota i djeja razigranost,
okrugla debeljukasta tijela
-radio na Baldahinu za Berninija.
12. VISOKOBAROKNA ARHITEKTURA ------------------------------------------------------------CARLO RAINALDI (1611-1691)
- velika trojica graditelja visokog baroka Bernini, Borromini i Cortona rade veinu graevina
nakon 1650. pa su one utjecale tek na graditelje 18.st
- Rainaldi slijedi nakon trojice jer je radio na najvanijim gradnjama svoga vremena i jer je na
jedinstven nain spojio maniristiki i visokobarokni stil
- radi s ocem Girolamom(papa ga imenuje glavnim arh. Rima) na palai Pamphili te nacrt
S.Agneze
- S.Maria in Campitelli, Rim, 1660tih- uzor: SS.Martina i Luka, longitudinalan tlocrt na koji je
dodano svetite s kupolom, u sredini se otvara dvjema velikim polukrunim (izvana pravokutnim)
kapelama, oko njih po 2 manje pravokutne kapele koji ih okruuju, kanelirani korintski stupovi
visokog reda na svakom pregibu zida u unutranjosti.
Fasada: 2 edikule smjetene jedna unutar druge, proteu se preko 2 kata, polukruni zabat
postavljen u trokutni, jako istaknuti stupovi prema van u odnosu na povrinu zida, bez reljefne
dekoracije, stupovi na visokim postamentima, sve je izdueno- uzor: sj.ITA
28

- fasada S.Andrea delle Valle (zapoeo ju 2o.-tih god. Carlo Maderno, Carlo Rainaldi preuzima
nakon njegove smrti, a Carlo Fontana radi kao njegov pomonik!)
- PIAZZA DEL POPOLO- S.Maria di Monte Santo i S.Maria de'Miracoli Rainaldi pokazuje
vjetinu urbanista, cilj: stvoriti impresivan trg koji e pozdraviti one koji dolaze u Rim kroz Porta
del Poppolo (s trga u grad vode 3 velike ulice), zamislio je 2 identine crkve ali je teren bio
nejednak- bira ovalnu kupolu za uu crkvu S.M di Monte Santo i krunu za drugu, veu- tako
postie izgled jednakosti
- prvo se gradi S.M di MS, kasnije po Berninijevom projektu zavrava je C.Fontana 1675
- Rainaldi ostaje na gradnji S.M de'M, zavrena do 1679. fasade imaju klasine portike s 4 stupa
(2 i 2, vei razmak u sredini), trokutni zabat, rebraste kupole s lanternom
OSTALI ARHITEKTI
-Martino Longhi Mlai- fasada SS. Vicenzo ed Anastasio, Rim, izgraena oko 1650. za kardinala
Mazarina- gusto postavljeni stupovi, masivnost visokog baroka, malo utjecaja u gradnji ove
jedinstvene fasade, 3 slobodno stojea stupa flankiraju ulaz, ponovljena i na gornjem katu, jedan od
tih stupova u trijadi s vanjskim stupom fasade uokviruje prazan zid, a povezani su ravnom
entablaturom, maniristiki graen zabat (2 trokutna i prekinuti polukruni unutar njih s grbom
kojeg nose 4 anela trubaa, nad 1.katom prekinuti polukruni zabat s umetnutom girlandom i
unutar njega jo jedan polukruni sa koljkom
- ostali arhitekti- Vicenzo della Greca, Antonio del Grande, Giovan Antonio de' Rossi
ARHITEKTURA IZVAN RIMA (cca 1630-1680)
- Lombardija, Genova, Torino nema velikih izgradnji, dok su u Veneciji Longhena, u Firenzi
Silvani i u Napulju Cosimo Fanzagi graditelji vrijedni spomena
BALDASSARE LONGHENA (1598-1682)
- jedini venecijanski arhitekt koji moe stajati rame uz rame rimskima
- crkva SANTA MARIA DELLA SALUTE : Republika odluuje izgraditi kao ex voto 1630.god
(vladala je kuga), gradnja zapoinje 1631., a posveena je tek 1687. (5god nakon Longhenine
smrti)
- tlocrt : pravilni oktogon (s ambulatorijem), prethodnik mu je kasnoantika S.Costanza, to je
tipina srednjovjekovna bizantska gradnja- S.Vitale, Ravenna (ali ranim izvorima se okree samo
zbog tlocrta, elevacija je potpuno drugaija- adaptacija sj.talijanskog tipa koji potjee od
Bramantea- sve spaja s Paladijevom tradicijom (S.Giorgio Maggiore, Il Redentore), od renesanse
se u unutranjosti razlikuje najvie zbog strukture stupova oktogona- stubovi s prilijepljenim
polustupovima na visokim postamentima koji nose neprekinutu entablaturu iznad koje je
29

balustrada, svaki stup se iznad nje dalje izduuje, a na vrhu je veliki kip iznad svakog stupaikonografski vane figure proroka (ideja moda iz Colonnine Hypnerotromachie Poliphylli), od
Palladija potjee koloristiko tretiranje povrina, boju koristi za naglaavanje arh. elemenata ili
njome usmjerava pogled promatraa, pod je takoer viebojan i geometrijskim shemama izveden u
kompleksni uzorak, jedan od glavnih problema bio je kako i izvana zadrati vidljivom jasnu
oktogonalnu strukturu stupove oktogona iji raspored formira kapele povezuje u pravokutne istake
kapele su vidljive izvana, zidovi koji ih povezuju su uvueni, svetite je od oktogona skoro
potpuno odvojeno, vee ih samo prolaz pod trijumfalnim lukom, svetite ima svoje 2 bone
pravilno polukrune apside Longhena uspio optikim sredstvima ujediniti sve naizgled odvojene
cjeline i stvoriti jedinstven prostor, kupolu izvana podupiru zavijeni podupirai koje nose lukovi
ambulatorija, kupola ima unutranju i vanjsku ljusku, vanjska je od drva i olova (venecijanski
obiaj), druga kupola je nad svetitem, manja je, takoer cijelom duinom tambura rastvorena
prozorima, luk flankiran s 2 stupa je glavni motiv koji se pojavljuje ve na samom ulazu, na fasadi
ulaskom u crkvu vidi se da je motiv ponavljan kroz cijelu unutranjost jedinstvo unutranjosti i
vanjtine ponovo se dokazuje.
Po njoj je raena rijeka katedrala sv. Vida.
- uitelj mu je bio Vincenzo Scamozzi, ostale Longhenine graevine: crkva S.Maria degli Scalzi
(Venecija), katedrala u Chioggi, te palae: Ca Rezzonico, i Ca Pesaro - 1660. (uzor Sansovino i
njegova palaa Corner), stubite samostana S.Giorgio Maggiore (2 paralelna stepenita , s obje
strane ulazne dvorane, scenska arhitektura, velik utjecaj na sj.talijansku gradnju)
FIRENZA- arhitekt Gherardo Silvani- crkva S.Gaetano, 1645.
NAPULJ-arhitekt Cosimo Fanzago crkva S.Maria Egiziaca(1650-1717), tlocrt- grki kri
- u 1.etvrtini 17. st. Prevladavao je klasicizam unutar Italije koji je bio poprilino apersonalan, svi
graditelji su gradili slino, nakon toga, u sljedeih 50 god. ima onoliko razliitih stilova koliko ima
graditelja- sve ih vremenski povezuje termin VISOKI BAROK
13. VISOKOBAROKNA SKULPTURA --------------------------------------------------------------RIM Prva generacija
- visokobarokna skulptura dola je na svoje kad je Berninijev studio bio na vrhuncu (1640 tih kada
su poele narudbe za Sv.Petra), u studiju su tada radili: Duquesnoy, Giuliano Finelli, Giacomo
Fancelli i
Andrea Bolgi (1605-1656)- Oni su prihvatili Breninijev grandiozni stil, npr. SV.HELENA (1630tih,
u

Sv.Petru)-klasicizam, hladnoa, naslonjena na kri, bezlian pogled, teki nabori

30

- Francesco BARATTA (1590-1666)- reljef u S.Pietro in Montorio, jedan od divovskih kipova na


Fontani 4 rijeke na Piazzi Navonna (figura Rio della Plata)
Druga generacija
- Ercole FERRATAuenik A. Algardija. Sv.Agneza na lomai (1660)-S.Agneza in P.Navona:
dramatini vrhunac radnje, njena molitva ini je neosjetljivom na vatru, rairenih ruku, pogled
prema nebu, dinamika vatre i draperije, Reljef Kamenovanje S.Emerzane (1660, S.Agneza)-akcija,
gesta, ekspresivnost,svetica izolirana u sredini kompozicije, pravilnost
- Antonio RAGGI radio na dekoraciji pilastara Sv.Petra, Reljef. Smrt Sv.Cecilije (1660,
S.Agneza)-dinaminost,draperija, stucco dekoracije na prozorima u Il Gesu,
- Melchiore CAFFA (1635-1667) s Malte, najdarovitiji od mladih kipara, djela: Ekstaza
Sv.Katarine (1667. Rim), S.Tomasso da Villanova daje pomast (1661), Sv.Eustahije u lavljoj spilji
(S.Agnese in Piazza Navona), S.Rosa (Lima, Peru) sva su djela velikih dimenzija, Sv.Katarinu je
sam dovrio prije smrti, svetica je u mistinom zanosu, prenaglaena draperija, aneli je na oblaku
uzdiu na nebo koje se otvara (lanterna), putti se igraju na svjetlosti koja dolazi odozgo, kontrastbijeli mramor za sveticu i anele tamni, obojeni za pozadinu (uzor- cjelokupni scenski dojam
Berninijeve kapele Cornaro)
- Domenico GUIDI- prekida s visokobaroknim smislom za jedinstvo i dramatinost, Oplakivanje
tijela Kristovog, (1667, Rim)
- NOVOST visokog baroka- za grobnice se najee koristi prikaz portreta pokojnika koji glavu
okree prema oltaru- najpoznatiji primjer je Berninijeva grobnica Gabriele Fonseca, (1668),
snana emotivnosti i duhovnost, pogled prema oltaru, enja, izlazi iz okvira grobnice,.. krajem
17.st ovakve grobnice postaju sve rjee- opadanje religijskog zanosa
14.

SLIKARSTVO

VISOKOG

BAROKA

--------------------------------------------------------------RIM - Barokni klasicizam, Arhaini klasicizam, Kripto-Romanticizam(?)


- 2 freske velike vanosti i snanog utjecaja: 1) Lanfranco- Kupola S.Andrea delle Valle 2) Pietro da
Cortona- Gran Salon u Palazzo Barberini, nakon tih radova obojica na neko vrijeme odlaze iz
Rima, a Andrea Sacchi preuzima mjesto vodeeg slikara u Rimu.
- povratak klasinom i arhainom nainu slikanja Bolonjske kole, naputanje venecijanskog
kolorizma, naglasak na crteu
- slikar Sassoferrato (Navjetenje Marija, 1650.)
- Mattia Preti (1613-99)- freske u apsidi S.Andrea delle Valle
- jaa i broj bamboccianti - slikara anra- prikaz rimskih ulica, svakodnevnog ivota, vedute,
pejzai, ..manji formati, potpuna suprotnost slubenom slikarstvu
31

- Salvator Rosa (1615-73)-roen u Napulju, pie satiru protiv Berninija, kritiar drutva,
flamanska tradicija slikanja krajolika, melankolija, tamne boje, romantini prikazi pejzaa, paljivo
promiljeni u ateljeu tzv. misaoni pejzai-djela : Krajolik s nalaskom Mojsija, Iskuenja SV.
Antuna (1650tih god)
- Pietro Testa- slika fantastine mitoloke i simbolike kompozicije; crtei, gravure
Veliki freskociklusi
- crkve koje su gradili Bernini, Cortona, Borromini, Rainaldi nisu imale mjesta za velike barokne
fresko dekoracije stropa (osim S.Agneze)-nije bilo potrebe za freskama
- freske su raene samo na svodovima starijih crkvi, veina od 1670-1700.(30god)
- Giovan Battista Gaulli Adoracija imena Isusovog, (1677). Il Gesu,
- Francesco Cozza (i drugi)- Apoteoza Kue Pamphili (1667-73), Palazzo Pamphili, Rim
- razlika visokobaroknih i kasnobaroknih fresaka- u visokom bar. svaka figura ima svoje plastine
kvalitete, ini se blizu promatrau, ima vanu ulogu u cjelokupnoj kompoz. dok je u kasnom B.
suprotno- sve figure su jedna masa, kolektivno postojanje, ovise o dijelu u kojem se nalaze, i
postaju jako malene prema dubini dok se ne izgube u iluzionistikoj visini prikaza, one nastanjuju
nebo, a ne kao prije kada je nebo bilo samo pozadina za njihovu predstavu, javlja se zrana
perspektiva, obasjane su svijetlom i prozrane
- Andrea Pozzo sveenik, slika quadrature, arhitektura se nastavlja u sliku, iluzija prostorastropna freska Alegorija misionarskog rada Isusovaca, (1691), S.Ignazio, Rim
- Bologna- sada je tamo Guido Reni- bez rivala, velik utjecaj na svo slikarstvo okolice, uz njega je
jo i Andrea Sacchi koji je vodei u Rimu- njih 2 su glavna struja klasicizma , koji je u Veneciji i
Firenzi smatran zastarjelim
- Firenza Carlo Dolci tehniki savrene cabinet-slike kasnobaroknog mentaliteta
- Venecija- Padovanino- najee slika portreta
- Luca Giordano izvrio snaan utjecaj na lokalne umjetnike, donio napuljski karavaizam,
naturalizam i tenebroso, dramatinost izraza
- Francesco Maffei, Sebastiano Mazzoni
- Genova Benedetto Castiglione-flamanski utjecaj, slika pejzae, ivotinje, povijesne, mitoloke
teme, religiozne prikaze, radi gravure-
- Napulj- Giusepe de Ribera panjolac, karavaizam, majstor u prikazu unutranje drame u
likovima, vulgarni realizam, snaan chiaroscuro, svjetlucavi prijelazi
- Artemisia Gentileschi (ki Orazia Gentileschija, roena u Rimu), snaan temperament, ostaje u
Napulju, nasilne scene realistino prikazane do detalja, vidi se utjecaj Caravaggia; slika- Judita
ubija Holoferna, (1620tih)

32

- Napuljska kola razvila se najvie zahvaljujui Caravaggiovom boravku tamo, njegov stil se jo
dugo zadrao i imao snaan utjecaj na sve slikare toga podruja

KASNI BAROK I ROKOKO (OKO 1675 OKO 1750)


15. UVOD --------------------------------------------------------------------------------------------------- nakon smrti Alexandra VII (1667) papinsko pokroviteljstvo ubrzano opada, pa ak ni Bernini
nema slubenih narudbi, ali u to vrijeme jaaju crkveni redovi (posebno Jezuiti) pa sada oni trae
umjetnike za rad na svojem projektima
- Rim je i nakon opadanja svoje moi i borbe za primat s Parizom i dalje odredite hodoasnika i
umjetnika, ali umjetnici vie ne dolaze da bi radili na mnogobrojnim narudbama, nego da bi
prouavali antike ostatke
- u Rimu je 1666. osnovana Francuska Akademija koja je irila francuski utjecaj u sve sfere ivota,
a klasicizirajua struja akademista irila je svoj utjecaj na umjetnike
- papinska zadaa sad se vrti oko ouvanja i restauracije antikih ostataka: u Rimu se osnivaju
akademije, lapidariji, muzeji, zabranjuje se izvoz antikih kipova
- javlja se i romantini pogled 18.st na antiki svijet i ruevine
- Baldasare Longhena je utemeljitelj scenografske arh., arhitekture pozornice u 18.st
- scenografi, dizajneri scene, bili su cjenjeniji od slikara, a slikari od kipara- slikari su esto bili
pozivani da dizajniraju skulpturu koju e kipar izraditi to je u Berninijevo doba bilo nezamislivo,
sada se valoriziraju prve skice umjetnika, crtei, zapisi, bozzeti kao koncepti koji imaju prvotnu
snagu umjetnike ideje
- javlja se umjetnik virtuoz 18. stoljea- novi koncept jedinstvenosti umjetnikog genija
(kasnobarokni genij bio je racionalan, svestrani svjetski ovjek, koji radi bez napora, svoja djela
temelji na tradiciji)
- umjetnika kritika i novo poimanje umjetnosti dolazi u Italiju iz drugih zemalja- Francuska,
Engleska, Njemaka..- talijanska nadmo je zavrila
16. ARHITEKTURA --------------------------------------------------------------------------------------KASNI BAROKNI KLASICIZAM I ROKOKO

33

- graditelji imaju vie uzora u gradnji: rimske graevine 17. stoljea, stariju tradiciju Cinquecenta i
klasinu antiku na koju se on naslanja repertoar iz kojeg umjetnik moe birati je gotovo
neogranien, a znak novog vremena je to umjetnici poinju koristiti tu slobodu u odabiru
najraznovrsnijih oblika (npr. Juvarra)
- strogi klasicizam bio je vodei stil u Italiji od 1580 do 1625, nakon toga klasicizam su nastavili
manji majstori, dok su velika, majstorska imena bila na sceni, ali krajem 17. st. klasicizam ponovo
postaje vladajui stil- kasni barokni klasicizam koji prelazi u neo-klasicizam..- ono to razlikuje
kasni barokni klasicizam od prethodnih razdoblja je upravo to mnotvo oblika, borromineskna
dekoracija, kasnomaniristiki elementi, scenski elementi prikaza, shema boja- svijetli tonovi, uta,
plava, ruiasta i puno bijele boje
- Venecija se okree u drugom smjeru- jo dosta rano se vraa direktno na Palladija i Scamozzija i
klasinu antiku, to je poprilino udno jer je Venecija bila takav grad s takvim obiajima za koji bi
se oekivalo da e ga preplaviti rokoko, no dogodilo se suprotno- Venecija uope nema rokoko
arhitekture (iako postoji neto rokoko dekoracije)
- Talijanski ROKOKO- slobodna i matovita dekoracija, bogata igra elegantnih, zavijenih oblika i
prostornih kompleksnosti, rocaille dekoracija, uz Rim glavni centri su: Napulj, Sicilija i Pijemont
stil dolazi iz Francuske, ali sve najvanije graevine tog razdoblja u Italiji ipak su duboko
ukorijenjene u talijansku tradiciju uz dodatak franc. elemenata, racionalizam tog perioda jasan je u
akademski strogom matematikom raunu koji se izvodi za proporcije u arhitekturi, pravila koja se
strogo potuju u gradnji
RIM
Carlo Fontana (1638-1714)
- radio je kod G.M.Bolina, Pietre Cortona, Carla Rainaldija i naposljetku kod Berninija, koji je na
njega ostavio najvie utjecaja
- fasada S.Marcello al Corso, 1683, Rim- njegovo najuspjenije djelo, konkavna je, ima
iluzionistike nie, lako je itljiva, stupovi s naglaenim kapitelima flankiraju vrata i nad
entablaturom se nastavljaju i na drugi kat, proporcije su skladne i proraunate, istaknuta edikula s
ulazom, prekinuti polukruni zabat nad vratima- scenski nain prikazivanja
- Fontanin najvei projekt- veliki crkveni sklop- Isusovaka crkva i kolegij u Loyoli, panjolska- tu
se otkrivaju njegova umjetnika ogranienja, uzor: rimske crkve i Longhenina Sta. Maria della
Salute
- nacrtao i projekt za zavravanje trga Sv.Petra na oval se nadovezuju jo 2 ravne kolonade prema
gradu , meu njima, na poetku trga, trijumfalni luk za ulaz
- imao je puno uenika i suradnika

34

- novi procvat arhitekture u Rimu dolazi s arhitektima: Raguzzini, Valvassori, Galilei, De Sanctis,
Salvi, Fuga
- 2 velika djela rimskog rokokoa PANJOLSKE STUBE i PIAZZA S. IGNAZIO- grandioznost,
impozantna veliina, aristokratskog karaktera su panjolske stube nasuprot malom, skromnom trgu
S. Ignazia okruenom kuama graenom za srednju klasu, uzdiuu klasu buroazije, zaobljenost
linija
- panjolske stube izgradio Francesco de Sanctis, 1723-26.- monumentalna gradnja, elegantan
zaobljeni dizajn, povezuje prostor izmeu Tibera i Trinita de'Monti
- Gabriele Valvassori Palaa Doria-Pamphili, Rim, 1730.
- Nicola Salvi: Fontana TREVI, Rim, 1732.-borromineskni motivi, dominira centralna nia, rocaille
koljka koja nosi Neptuna, ideju uzima od Cortone koji se prvi sjetio spojiti fontanu s proeljem
palae, kasnobarokni klasicizam
- Fernando Fuga: Palazzo della Consulta, 1732.
- 1730-te su najplodnije godine za Rim 18. stoljea
- Alessandro Galilei pobjeuje na natjeaju za fasadu S.Giovanni Laterano i radi je na klasian
nain, po uzoru na Madernovog Sv.Petra, ali unosi razliku u odnosu otvorenih i zatvorenih dijelova,
cijelo proelje se otvara tako da dolazi do chiaroscuralnih efekata, palladijevski motiv, visoki red,
veliki stupovi na visokim zajednikim postamentima s reljefima
VENECIJA
- Longhena ostaje uzor novim arhitektima, Domenico Rossi gradi Chiesu del Gesuiti 1715.
- Andrea Tirali naputa baroknu tradiciju u fasadama S.Nicolo da Tolentino i S.Vitale- fasade su
palladijevske
- GIORGIO MASSARI (1687-1766)- najvei venecijanski arhitekt prve polovice 18 st.: remek
djelo:
Chiesa dei GESUATI (1730tih)- fasada hrama, uzor : Palladijev S.Giorgio Maggiore i njegov
centralni portik, dok je u unutranjosti uzor Il Redentore; od svjetovnih graevina najpoznatija je
palazzo Grassi fasada vjerno prati venecijanski tip palae
- Giovanni Antionio SCALFAROTTO arhitekt SS.Simeone e Giuda, 1718 (tj S.Simeone
Piccolo) kojoj je oiti uzor Pantheon, ali se nad klasinim portikom uzdie venecijansko-bizantska
kupola + Palladijevski uzori spajanje utjecaja loginih za Veneciju
BOLOGNA
- arhitekt Giovanni Giacomo Dotti- Madonna di San Luca, crkva s zavojitim stepenitem
NAPULJ I SICILJA
35

- 200 god. junom Italijom vladaju panjolski podkraljevi, mirom u Utrechtu 1713. Filip V
zauvijek gubi Siciliju, preuzimaju Bourbonci (FRA) procvat umjetnosti- gradnja velikih palaa:
Capodimonte i Caserta, Palazzo Sanfelice
- Luigi VANVITELLI iz Napulja odlazi u Rim, arhitekt, gradi preogromnu kraljevsku palau
Caserta, sa 1200 soba i nepreglednim pejzaem koji ju okruuje, Versailles na tlu Italije, stroga
organizacija 5erokatne fasade, proporcije, motivi iz prolosti, visoki red, duboka nia na proelju,
motiv zabata (hram) nad ulaznim prolazom koji vodi u unutranje dvorite palae, scenografski
principi talijanskog kasnog baroka, oktogonalni vestibul u sreditu do kojeg se dolazi hodnicima
kroz palau, iz vestibula se dijagonalno ulazi u 4 unutranja dvorita, nad njim je ceremonijalno
stubite s dva paralelna stubita
- barok na Siciliji ima puno scenografskih stubitaotpor prema neoklasicizmu koji postaje sve
snaniji u ostatku Italije, prihvaanje rokokoa
17. ARHITEKTURA U PIJEMONTU --------------------------------------------------------------------Pijemont je imao vanu ulogu u arhitekturi 17.st i 18.st (Torino postaje glavni grad pod vladarem
Emanuele Filbertom, on ga obnavlja i iri), snaan francuski utjecaj i prekidanje s talijanskom
tradicijom u 17.st. Torino postaje veliki barokni grad, kroz sljedeih 100 god njime vladaju 3
genijalna arhitekta: Guarini, Juvarra i Vittone
GUARINO GUARINI (1624-1683)
- bio je sveenik Teatinskog reda, u Rimu je doao (1639) uio teologiju, filoz, mat, arh.
- arhitektura bliska visokom baroku u Rimu, Borrominiju i Cortoni
- odlazi u Messinu, gradi 2 crkve (obje sruene u potresu), ostali nacrti heksagonalna crkva do
visine tambura, kupola sastavljena od rebara koja se kriaju, umjesto normalnog tambura i kupole
on gradi hibridnu esterostranu strukturu s 6 prozora meu kojima prolaze rebra kupole, pandantiviprijelaz iz heks. u kruni oblik, lanterna s kupolicom
- odlazi u Pariz, gradi teatinsku crkvu Sainte-Anne-la Royale, 1662., i ona unitena, tlocrt je bio
grki kri, ova ima tambur, opet kupola od rebara, spljotena, na njoj jo jedna kupola i lanterna sa
kriem na vrhu, izvana izgleda kao pagoda u 5 slojeva
- S.Maria della Divina Providenza, Lisabon, unitena u potresu- longitudinalni plan sastavljen od
ovalnih traveja i ovalnih kapela i ovalnih bonih apsida, svaka s kupolom
- odlazi u Torino gdje je imenovan arhitektom Capelle della SS.Sidone 1667-90 (gradi se za
relikviju Kristovog pokrivaa u kojem je pokopan, kapela je velikih dimenzija, stoji uz katedralu),
kruni prostor, visoki red pilastara, manji red s palladijevim motivom, Guarini ubacuje 3 kruna
vestibula koja zasijecaju u prostor kapele, pandantivi nose tambur koji se sastoji od arkada od kojih
se svaka druga otvara prozorom, utjecaj Borrominijeve triangularne geometrije, ali razlika meu
36

njima je to je Borromini teio homogenoj strukturi, jasnom itanju oblika, dok je Guarini radio
namjerne diskontinuitete i neoekivane neskladnosti. U dekoraciji je vidljiva maniristika tradicija
kao uzor, nad arkadama su raspeti segmentni lukovi koji idu od vrha jedne do vrha druge arkade i
tako se nastavljaju redati luk na luk do vrha; smanjenje lukova uzrokuje perspektivno skraenje pa
se tako 'kupola' ini jako visoka iako je ustvari plitka. Naglaava iluziju koristei i boju, na samom
vrhu otvara se 12ero kraka zvijezda kroz koju ulazi svijetlo lanterne, izvana kupola ima cik-cak
stepenice, a na vrhu je element slian pagodi kojem ne odgovara nita u unutranjosti. Broj 3 se
javlja u svim elementima kapele- Sv.Trojstvo. Kapelu je unitio poar, danas se obnavlja.
- San Lorenzo, Torino, 1668-87-tlocrt: oktogon koji se sa svih osam strana uvlai u unutranji
prostor, svaka strana sastoji se od palladijevog motiva, sa iroko otvorenim lukom, iza crvenih
stupova su nie s bijelim kipovima pred crnom pozadinom, neprekinuta entablatura dijeli donji dio
od kupole, pandantivi transformiraju oktogon u grki kri, iznad zone pandantiva je galerija s
ovalnim prozorima, a meu prozorima su po 2 rebra koja ine kupolu, rebra se kriaju tako da u
centru tvore pravilni otvor u obliku osmerostrane zvijezde, nad njom se otvara lanterna koja se
sastoji od tambura i kupolice
S.Lorenzo je jo kompleksniji od SS.Sidone, crkvi je dodana Cappella Maggiore- sa
heksagonalnom zvijezdom rebara koja tvore kupolu bez lanterne, spaja ih trijumf. luk
- u svojem djelu Arhitectura civile analizira razlike meu romanikom i gotikom arhitekturom
(kae da su gotiki graditelji eljeli da njegove crkve izgledaju kao da imaju slabu strukturu, tako
da ve bude udo kako one uope stoje, Guarini je ivio i radio u balansu izmeu racionalizma i
religioznosti- uzor je kasnom baroku Austrije i Njemake
FILIPPO JUVARRA (1678-1736)
- njegovo shvaanje arhitekture suprotno Guarinijevom
- u Rimu je poeo raditi kod Fontane i prihvaa njegov akademski kasni barok, prouava antiku,
kasnije doivljava internacionalni uspjeh. Bio je izvrstan crta: sauvano je jako puno njegovih
skica raznih graevina Rima. Nije ba u Rimu imao sree.
- radi na Siciliji, u Beu, u Portugalu, Parizu i na kraju umire u Madridu 1736.
- Palazzo Madama, Torino, 1720, fasada- po uzoru na Versailles, piano nobile dominira fasadom,
najvii je i rastvoren ogromnim arkadama s prozorima, u unutranjosti takoer franc. utjecaj- jedno
od najgrandioznijih stubita u Italiji, na vrhu balustrada s kipovima
- Stupingi, dvorac 1729-33, francuski tip dvorca sa stubitem u ovalnom vestibulu kombiniran s
talijanskim zvjezdastim tlocrtom, zgrade se niu oko prostranog heksagonalnog dvorita- potpuni
prekid tradicije kao i u crkvi Chiesa del Carmine
- Chiesa del Carmine: iroki glavni brod, manje bone kapele, nad njima se otvaraju galerije prema
crkvi- 2 niza lunih otvora jedan nad drugim, prozori kroz galerije osvjetljavaju crkvu, cijela masa
37

zida zamijenjena je probuenim arkadama- izokretanje klasine renesansne tradicije, utjecaj


njemake gotike, bone kapele pri vrhu imaju skrivene ovalne prozore kroz koje ulazi svijetlo iz
galerije (uzor:Bernini), to je postalo uobiajeno u Austriji posredstvom Andree Pozzo i Fischera
von Erlacha
- La Superga, blizu Torina, 1717-31, Juvarrino remek djelo, na breuljku, najvee barokno svetite
(od spomenutih), crkva je s jedne strane zatvorena samostanom, a ostale 3 isturene su prema van,
kruni tlocrt s kvadratnim portikom i monumentalnim prilazom stepenica, visina crkve, tambur i
kupola su jednake visine, u unutranjosti veliki otvori za bone kapele koje se kruno niu, nema
pandantiva Pantheonski tip- kupola izlazi iz cilindrinog tambura, kupola izvana ima dvostruka
rebra i 3 niza prozora, u unutranjosti boje tipine za 18.st- ute i plavkaste, na centralni
(oktogonalni) tlocrt dodana apsida s oltarom, izolirana od ostatka crkve, izvana se vraa problemu
gradnje kupole izmeu 2 tornja, kupola je vea od tornjeva, postie sklad
BERNARDO VITTONE (1702-1770)
- arhitekt koji je ujedinio stilove Guarinija i Juvarre, nije toliko poznat jer su njegove graevine
ratrkane po malim mjestima u Pijemontu pa su slabije posjeene
- studirao u Rimu, vraa se u Torino, u njegovo vrijeme gradile su se Juvarrine crkve, a dobio je
Guarinijevu Architetturu civile na ureivanje prije izdanja 2 uzora
- sve njegove crkve imaju centralan tlocrt, svetite u Vallinottu (Cappella Navjetenja) kraj
Carignana pod utjecajem je Guarinija u unutranjosti, dok je izvana jednostavnije i klasinijeJuvarra.
Tlocrt svetita je heksagon, 6 kapela, kupola od ispresijecanih rebara, u sreditu formiraju heksagon
nad kojim je lanterna kroz koju ulazi svijetlo, Rokoko crkva- to potvruju i boje
- crkva Sta. Chiara , Bra, 1742., Vittoneovo najuspjenije djelo, 4jednake polukrune kapele
spojene krunim sreditem (kao djetelina), graena od cigle, presvoena, kao kod Juvarre- galerija
s lukovima nad lukovima donjeg kata, oslikani svod otvoren prozorima
- kad Vittone umire, neoklasicizam vlada Europom, njegovi kasnobarokni motivi mogu se smatrati
periferijskim kanjenjem stila, no ipak njegova originalna rjeenja ga svrstavaju u red najboljih
talijanskih arhitekata 2. pol 18.st.
18. SKULPTURA ----------------------------------------------------------------------------------------RIM
- Francuski utjecaj , pogotovo u skulpturi, ubrzano raste prema kraju 17st., franc. kipari dolaze u
Rim, na Franc. Akademiju, studirati antiku, Rim je u prolosti imao jak utjecaj na kipare iji se
radovi mogu opisati pojmom gravit grandioznost i ozbiljnost koja je pratila sve tipino rimske
38

kipare koliko god se njihovi stilovi meusobno razlikovali, u 18. st se mijenja to zajedniko
svojstvo koje sada potpada pod franc. utjecaj linearne gracioznosti
- Domenico Guidi jedini vaan kipar po.18.st.
- Capella Corsini u S.Giovanni Laterano- bogata skulpturama : G.B.Maini- nadgrobni spomenik
kardinalu Corsiniju, Filippo della Valle: Umjerenost, 1735. majstori koji donose kratki period
rokokoa u Rim
Tipoloke promjene - Grobnice i alegorije
- papinska grobnica i dalje ostaje najvaniji kiparski pothvat i u 18.st
- Camillo Rusconi: Grobnica Grgura XIII, 1725, Sv.Petar, Rim
- Pierre Etinee Monnot: Grobnica Innocenta XI, 1704, Sv.Petar
- Filippo della Valle: Grobnica Innocenta XII, 1746, Sv.Petar
- figura preminulog je vodei motiv na grobnicama i ona se od 1630.predstavlja u stanju adoracije,
okrenuta prema oltaru, ali 80thi god. figure gube religiozni zanos, u ovo doba racionalizma novi
pristup smrti- portret pokojnika ukomponiran u grobnicu
- alegorija je doivjela promjene, u visokom baroku njezin realizam pokazivao je moralne znaajke
preminulog, sada su alegorije u prirodnijim pozama, bave se neim to nema veze s njihovim
znaenjem (Hrabrost na grobnici Grgura XIII podie prekriva sarkofaga)
- alegorija postaje anr scena
- Michelangelo Soltz: Sv.Bruno (u Sv.Petru)- svetac odbija biskupsku mitru i tap, interes za neku
epizodu, dogaaj iz ivota prikazanog lika
SKULPTURA IZVAN RIMA
- izvan Rima nije postojala dosljedna visokobarokna kiparska kola, Bernini je bio osniva najvee
skulptorske kole koje ja ikad do tad postojala
- kasnomaniristike tendencije ostaju u kiparskoj tradiciji Lombardije sve do 2.pol 18.st
- skulptura Genove: Filippo Parodi (kombinacija Berninija i odlika rokokoa)
- skulptura Bologne- Giuseppe Mazza, puno radova u Veneciji, klasicizam+visoki barok
- Napulj- spomenici obiluju detaljnim i oblikovanjem i tehniki savrenom izvedbom ali se izgubila
kranska duhovnost u likovima Francesco Queirolo : Alegorija Otkrivanja Prijevare, Napulj,
1750.-aneo prestavlja ljudski um koji oslobaa akt koji predstavlja ovjeanstvo od mree u koju
se zaplelo (mrea obmane, prijevara.)
- u Caserti, koja slijedi primjer Versaillesa, niu se skulpturalni ciklusi po vrtovima i fontanamaLuigi Vanvitelli, 1752.- grandiozna grupa Diana i Acteon koja je postavljena kraj velikog slapa u
vrtu, mnotvo figura rasporeeno po stijenama, elegancija, pseudoklasinost mramornih figura koje
su postavljene kao na sceni, igraju predstavu (razlika izmeu ove grupe i Girardonove grupe
39

Apolona u Versaillesu je to figure iz Caserte stoje na pravoj stijeni i dio su pejzaa, ini se kao da
se slobodno kreu preko stijenja i vodopada berninijevski princip postavljanja skulptura)
BAROKNA SKULPTURA VENECIJE
- barokna skulptura u Veneciji zapoinje tek oko 1675; skulpturi 16. stoljea pripadaju Alessandro
Vittoria, Aspetti i Campagna, s njima zavrava taj period kiparstva Venecije, kao i u slikarstvu,
prekinut je kontinuitet i nema poveznice sa skulpturom 17.st osim poetkom 17 st. kipar Nicolo
Rocatagliata (koji dolazi iz Genove)
- u Veneciju utjecaji dolaze sa sjevera preko Alpa i preko Talijana koji borave u Veneciji
- najvaniji kipar sa sjevera koji je ostao u Veneciji- Josse de Corte ili Giusto le Court!!, njegova
djela su veinom za Longhenine crkve u Sta.Maria della Salute njegova bogata mramorna
dekoracija- Kraljica Neba istjeruje Kugu (iz Venecije) 1670, na glavnom oltaru tema za koju je i
crkva izgraena, personifikacija Venecije klei pred Bogorodicom s Djetetom dok putto istjeruje
persoifikaciju Kuge karakteristina skulptura kasnog baroka, scenski izvedena, realizam,
draperija, pozornost pridana detaljima odlike flamanskog kiparstva
- Francesco Cabianca jedan od Le Courtovih uenika, radio na vanjskoj dekoraciji iste crkve
- 20 god. kasnije situacija se mijenja, kipari roeni 80 tih i 90tih god 17.st. unose rafiniranu
smirenost u stilu, prijelaz u novi nain oblikovanja vidi se kod kipara imenom Antonio Corradinistil: internacionalni kasni barok, alegorija Djevianstva (Ven., 1721.)
- Giovanni Marchiori (David s glavom Golijata, Venecija, S.Rocco,1743.) i
Gian Maria Morlaiter takoer su predstavnici istog stila- osjeajnost, utjecaj rokokoa, elegantni
klasicizam, formalni elementi neoklasicizma
19. SLIKARSTVO ------------------------------------------------------------------------------------------ povijest talijanskog slikarstva 19(8).stoljea je u prvom redu povijest VENECIJANSKOG
slikarstva koje je najpoznatije od svih kola u drugim gradovima zbog imena kao to su Ricci,
Piazetta, Canaletto i Guardi te najvei meu njima Tiepolo
- izmeu 1660 i 1680 dolazi do promjena u stilu- posvjetljuje se paleta boja, a vrhunac su Tiepolo i
rokoko majstori venecijanske kole
- dok je Venecija oko 1720tih-30tih bila u prijelazu na rokoko novim prozranim slikanjem punim
svijetla, novim uzorcima cik cak kompozicija, s izduenim elegantnim figurama, s galantnim
arkadijskim prizorima, tada su vodei Rimski i Bolonjski majstori i dalje nastavljali slikajui u
kasnobaroknom stilu sve do sredine 18.st

40

- kole Rima i Venecije i dalje ostaju na sukobljenim stranama- Rim i dalje dri do grandioznosti,
klasicizma, vanosti crtea dok se u Veneciji, kao i u 17.st slika kratkim, brzim potezima kistom,
bez jasnih obrubnih linija (majstori di tocco)
NAPULJ I RIM
- u 17.st. Napulj se nametnuo kao vaan umjetniki centar, tamo je dan veliki doprinos
grandioznom dekorativnom slikarstvu sinteza venec. kolorizma, ivotnosti i rimske grandiozne
manire Pietra Cortone je slikarstvo Luce Giordana (1634-1705)- zaetnik nove epohe, putovao i
radio po cijeloj Italiji i u Madridu, poznat je bio po brzini kojom je slikao (Luca Fa Presto),
virtuoso koji je sve uzore iz prolosti kombinirao kako mu je odgovaralo, znao je slikati u svim
manirama, ali nikad nije doslovno kopirao, nego kombinirajui stvarao novi, vlastiti izraz, jak
utjecaj imao je na Veneciju i Rim
- drugi umjetnik Napulja bio je njegov nasljednik Francesco Solimena
- njegov uenik Sebastiano Conca- stropna freska- Krunidba sv.Cecilije,Sv.Cecilija,Rim
- Rimski slikari 1.pol 18 st. M.Benefial, P.Subleyras, P.Batoni, Anton Raphael Mengs (koji je
bio osrednji slikar, li je imao jaku podrki Winckelmanna, oca neoklasicizma,ugl portrete)
- barokne suprotnosti- u 3 generacije to su parovi suprotstavljenih stilova: Carraci-Caravaggio,
Sacchi Cortona, Maratti Gaulli
FIRENCA I BOLOGNA
- u Firenzi rade Cortona i Giordano, a domai umjetnici su osrednji, klasini stil, kasnije djeluju
Cortoneschi- protivnici istroenog akad. klasicizma (predstavnik A. Gherardini)
- u Bologni tradicija Akademije Carracijevih i dalje uspijeva preivjeti, klasicizam i vrsta forma,
jedino tamo se jo mogu nauiti principi crtanja klasinog crtea Carlo Cignani je predstavnik, u
sljedeoj generaciji javlja se jedini genij Giuseppe Maria Crespi (Lo Spagnuolo 1665-1747),
klasian crte ali se mjenja izbor teme: svakodnevni ivot, anr scene, portreti, njenost i
osjeajnost u prikazu, chiaroscuro
- Bolonjci se i dalje bave slikarstvom quadrature, kao vodei u tome od kraja 16.st
SJEVERNA ITALIJA
- Verona, Pijemont, Genova, Milano (slikar Paolo Pagani),
VENECIJA
- politiki i ekonomski Venecija je na zalazu, no istovremeno postoje kulturna prijestolnica u koju
se slijevaju bogatstva stranaca koji vladaju Venecijom (Englezi, Francuzi, panjolci, Nijemci,
Rusi..), a dolaze i zbog ljepote grada, luksuza, kulture..- iako je do naglog razvoja slikarstva
41

domae tradicije dolo ve u 2.pol 17 st., tek oko 1720. dolazi do trijumfa Venecije u Europi, kada
ona nadjaava tradicije Rima, Napulja, Bologne
Sebastiano Ricci (1659-1734)
- u Bologni nauio tehniku crtanja, studirao i u Rimu, stil mu je mjeavina uzora: Veronese i Luca
Giordano, brzi potezi kistom, virtuoz 18.st., rokoko Venecije, dekorativnost
- Bogorodica na prijestolju okruena s 9 svetaca, 1708. (S.G.Maggiore, Venecija)
- Herkules i kentaur, freska, 1707., Firenza (borba, dijagonalna kompozicija)
- imao sljedbnike: Gaspare Diziani, Francesco Migliori, Gaetano Zompini, Francesco Fontenbasso
Giovanni Barista Piazzetta (1683-1754)
- suprotnost Ricciju- sporo crta, paljivo i dugo iscrtava detalje, dubina i intenzitet ekspresije bez
dekorativnosti, tamnije boje, chiaroscuro, plasticitet likova, tenebroso
- Bogorodica se ukazuje Sv.Filipu Neriju , 1727., Venecija cik cak kompozicija, snana tijela,
dramatini, mistini prikaz, smei tonovi,
- Sv. Dominik u slavi, stropna freska u SS.Giovanni e Paolo jedina dekorativna slika
- slika Fortune Teller (gatara) u Accademiji, Venecija bliska rokokou
- u njegovom ateljeu okuplja se velik broj uenika, pa mu kua postaje kao privatna akademija, zato
je onda on bio oiti izbor za prvog ravnatelja kada je 1750. osnovana Venecijanska Akademija
- njegovi mnogobrojni crtei preplavljuju trite
- samo nekoliko slikara uspjeno nastavlja slikanje u njegovoj maniri, neki od njih su Giulia Lama i
Federico Benkovi
Federico Benkovi (1677-1756)
- velik utjecaj na njega imao je njegov bolonjski uitelj Carlo Cignani, a kasnije naputa taj nain
slikanja i preuzima maniru G.M Crespija Benkoviev chiaroscuro blizak je Piazettinom koji mu
je bio uzor u venecijanskom periodu, ali Benkovi stvara vlastiti nain slikanja dramatian, udan,
snaan, pun agonije impresionirao mladog Tiepola
- slika Madonna del Carmine, 1710, Bergantino
- Pellegrini, Amigoni, Pittoni rokoko slikari, svijetle boje, vani za internac. uspjeh
venecijanskog rokokoa, suprotnost krugu Piazzetta Benkovi, brzi potezi kista, elegancija,
sofisticirani kolorizam, prenaglaena sentimentalnost
GIANBATTISTA TIEPOLO (1696 - 1770)

42

- ve kao maldog slikara privlai ga Piazzettin tenebroso i dramatina i bizarna Benkovieva


umjetnost ovi utjecaji se vide u Tiepolovom prvom monumentalnom djelu: Madonna del
Carmelo(1721.), prve freske: Sv.Tereza u slavi, Chiesa dei Scalzi, Venecija
- freskociklus u Udinama 1726; stropovi palaa u Milanu, 1739. stropna freska: Sv.Dominik
ustanovljuje Krunicu, Gesuati, Venecija; platna u Scuola dei Cermini; izvrsna freska Madonna di
Loereto; strop Chiesa degli Scalzi, unitena WW1, sredinji salon; palazzo Labia, pria o Kleopatri
djela ranog perioda
- 1750. poinje drugi period- pozvan je u Wurzburg da oslika carsku salu i veliko stubite dvorca
ogroman projekt, velike povrine za oslikavanje; u tom periodu oslikao je i strop Chiese della Pieta
Trijumf Vjere, radio dekoracije po mnogim vilama u Venetu meu njima i seriju fresaka u Villi
Valmarana kraj Vicenze, freske u Ca Rezzonico, freska Apoteoza obitelji Pisani u vili Pisani
- 1762. odlazi u Madrid na poziv kralja Charlesa III. gdje provodi zadnjih 8 god. ivota slikajui
ogromnu fresku Apoteoza panjolske u prijestolnoj sobi dvorca
- slikar grande maniere- povijesne scene, velike religiozne teme, takoer iz prethodnih stilova
proizvoljno uzima elemente i virtuozno spaja ih u svojim djelima
- snaga i herojske odlike njegovih djela najblie su francuskom rokokou
- freske u vili Valmarama: scene iz Homera, Vergilija, Ariosta i Tassa, u jednoj sobi sva 4 zida
oslikana temom rtvovanje Ifigenije- sveenik dri Ifigeniju na rtveniku, pribliava no, a u tom
trenutku boica Dijana alje oblak na kojem je srna koju mogu rtvovati umjesto djevojke, njen
otac Agamemnon prekriva oi rukama, stoji u sjeni scena se dogaa pod portikom, a naslikani
stupovi 'nose' pravi vijenac na zidu, oblak je 'ispred' stupova, u prostoru promatraa, iluzija prostora
iri se preko sva 4 zida i promatra se nalazi unutar scene, sudionik je dogaaja, izvanredno logino
konstruiran prostor, naslikano svijetlo se sputa s nebom oslikanog stropa, likovi proviruju iza
stupova-primjenjuje klasine kompozicijske sheme monumentalnog slikarstva
- sline iluzionistiki efekte koristi i u freskama u palai Labia, gdje se ini da Antonije i Kleopatra
silaze naslikanim stepenicama te da e se pridruiti promatrau u sobi
- Tiepolo oivljava iluzionizam Veroneseove kole, a esto je zapoljavao i pomonika- bolonjskog
quadraturistu Mengozzija nalazi nove koncepte za ruenje granica stvarnog i naslikanog prostora,
za njegov veliki uspjeh zasluna je i njegova revolucionarna paleta boja- iako su mu rana djela
tamnija, s chiaroscuralnim efektima (utjecaj Rembrandta), kasnija djela puna su svijetlosti koje
izlazi iz svakog kuta, za razliku od Caravaggia i Rembranta ije svijetlo ima simboliko znaenje,
Tiepolovo svijetlo je svijetlo dana, koje uzrokuje bogato toniranje sjena, srebrnkaste odsjaje i to
svijetlo je najvaniji element njegova slikarstva, kao i slikarstva Venecije, ali njegove boje su
hladne, a najbolje su vidljive ne na platnima (koja su po galerijama), nego na njegovim freskama

43

- freskotehnika je idealna za grandiozne teme koje moraju biti monumentalne, Tiepolo bira freske
kao glavni nain slikanja, ali od tradicije se odmakao u tome to freske nije zavravao standardnom
procedurom- slikao je brzim i snanim potezima, tako da fresake izgledaju skicozno, bez obruba i
to je ono to im daje svjeinu, intenzitet
- Tiepolo je posljednji slikar grandioznog povijesnog slikarstva klasine tradicije
- u sporednim sobama vile Valmarane Gian Domenico Tiepolo, sin G.B-a naslikao je freske sa
scenama iz ivota seljaka, likove iz puka
anrovi:
- 'sekularizacija' slikarstva u 17.st podjela na vie specijaliziranih tema slikari se specijaliziraju
za pejza, scene bitke, ivotinje, anr-scene, mrtve prirode, cvijee, portret
- odgovaraju na potrebe trita rastua srednja klasa
- Italija je bila drugaija od protestantskih drava na sjeveru- u njoj je ovaj proces zapoeo 100
godina prije nego u ostatku Europe poloaj monumentalnog slikarstva nikad nije bio poljuljan,
umjetnici vieg ranga nikad se nisu bavili 'niim anrovima' tj. petite maniere (osim portreta)
Portreti:
- gotovo svi umjetnici kasnog baroka bili su izvrsni portretisti, a portrete su slikali bez teorijskih
ogranienja, bili su slobodniji u izrazu
- najvei majstori portreta: G.Ghislandi i Alessandro Longhi (portreti venec. gospode)
- Rosalba Carriera rokoko pastelni portreti, slavna portretistica, putuje Europom i slika plemstvoelegancija, njene boje i linije
Popularni i buroazijski anr:
- kune scene, groteskni prikazi, istanan realizam, bijeda, starost, narativnost u prikazu, prikaz
portreta ljudi iz nie klase, koncerti, pijanci, posjeti doktora
- Pietro Longhi novo slikarstvo 18.st, ugodne graanske scene, mali format slika
Pejzai, Vedute, Ruevine:
- vedute postaju bitne tek 2.pol 17.st.,kombinacija su pejzaa, elemenata arhitektonskog nacrta i
quadrature, postojala je razlika izmeu vedute esatte i vedute ideate
- G.P. Pannini freske veduta, najee slika stvarne i imaginarne (s ruevinama) rimske lokacije
preciznost crtea, mnotvo boja i detalja, elegantni ljudski likovi
- Piranesi vedute antikog Rima
- Marco Ricci vedute Venecije, zaetnik novog stila venec. pejzaa, vedute ideate.., esto radi sa
stricem Sebastianom Riccijem
Antonio Canale CANALETTO (1663-1730)
- scenske kvalitete u prikazu vedute esatte- Piazza San Marco, Canal Grande-promiljena
perspektiva, prikaz gomila ljudi, gondole, zastave..naracija, prikazi sveanosti umjetnost suprotna
44

vedutistima Rima jer on prikazuje stvarni izgled vedute, ne zanima ga poetinost scene u prikazu
graevina, nego poetinost dobiva koritenjem svijetla i atmosfere (odgovarao ukusu Engleza koji
ga masovno kupuju i nose u UK)
- Bernardo Belotto (Canalettov neak)-putovao Italijom, Njemakom, zavrio u Varavi takoer
slika vedute gradova, matematika preciznost perspektive
Francesco Guardi (1712-1793)
- bio nepoznat, skromno ivi, tek sa 72 god. ga primaju u Akademiju, sestra mu oenjena za
Tiepola, radi u studiu koji vodi brat Gianantonio, koristi kompozicije Riccija, Canaletta, Piazette,
djela radi u suradnji s drugim slikarima iz ateljea
- teme: religiozne, povijesne, scene borbe, freske (Ca Rezzonico), kasnije radi vie veduta, ustvari
se ne zna koji je od njih dvojice bolji slikar jer su djela pripisana obojici
- Pria o Tobitu, parapet orgulja, crkva S.Raffaele, Venecija,1753. pripisana Gianantoniu (?)majstorski potez, sloboda u prikazu, slika di tocco, mrljama
- dok Canaletto prvenstveno brine o vjetoj manipulaciji perspektivom i tonou prikaza, Guardi je
vie zainteresiran za slobodniji prikaz, osobnu interpretaciju pejzaa, vrsta forma se rastvara i
dematerjalizira i ostaju samo obrisi i mrlje takvo slikarstvo je bez prethodnika i Guardi(ji) su time
otvorili put slikarstvu sljedeeg stoljea impresionizmu

45

Das könnte Ihnen auch gefallen