7.

Nasipi i brane

7.1. Uvod
Izgradnja bilo koje graevine gotovo redovito ukljuuje iskop, premjetanje i
ugradnju zemljanog materijala u odgovarajui nasip. Nasip je, dakle, umjetna
tvorevina izgraena iz prirodnog materijala nasipanjem. Gotovo redovito
uvjeti uporabivosti i stabilnosti graevine koja e se graditi na nasipu ili koju
tvori sam nasip, trae odgovarajuu krutost i vrstoe nasipanog materijala.
Zbijanje nasipanog tla poveava njegovu krutost i vrstou pa e se nasipi
vrlo esto tijekom gradnje zbijati.
Posebnu vrstu nasipa ine brane. Brane su nasipi koji slue za
zadravanje vode ili neke druge tekuine. Zbog se, osim traenih svojstava za
nasipe, za brane trai mala vodopropusnost ili vododrivost, kao i neka
druga pogodna svojstva. Ti se uvjeti mogu postii izborom vrste tla,
pripremom tla prije ugradnje, ugradnjom i zbijanjem tijekom ugradnje te
pogodnim oblikovanjem nasipa.
Izgradnja nasipa i brana obino trai velike zemljane radove iskopa,
premjetanja, nasipavanja i zbijanja. Potreba za racionalnom izgradnjom uz
odravanje kvalitete i to manjih trokova dovela je do razvoja
odgovarajuih postupaka ispitivanja i preporuka za projektiranje koji
omoguuju optimalni izbor materijala, oblikovanje te nain ugradnje i
zbijanja da bi se postigli traeni uvjeti.
Krutost, vrstoa, a u manjoj mjeri i vododrivost, rastu s porastom
zbijenosti tla. Zbijenost, pojam usko povezan s gustoom, opisno oznaava

7 NASIPI I BRANE

relativni odnos volumena vrstih estica u volumenu tla. Zbijenije tlo je ono
koje ima vei postotak volumena vrstih estica u volumenu tla. Obino je
praktino i jasnije zbijenost nekog tla opisati u relativnom odnosu prema
nekoj referentnoj gustoi razmatranog tla. Kao referentnu gustou je pak
povoljno izabrati onu koja se jednostavno moe postii nekim uobiajenim
strojevima i postupcima na terenu.
Naelno se poveanje gustoe tla moe postii na razne naine:
optereenjem, gnjeenjem, nabijanjem i vibriranjem. Od ovih naina
najuinkovitijim su se pokazale metode nabijanja, gnjeenja i vibriranja.
Takoer se pokazalo da uinak postupka za poveanje gustoe tla jako ovisi
o njegovoj vlanosti, ali i o nainu zbijanja. Tako je krupnozrna tla najlake
zbijati vibriranjem, a sitnozrna gnjeenjem i nabijanjem.
Zbog slabe vodopropusnosti zbijanje sitnozrnih tla predstavljati e
znatno vei problem od zbijanja krupnozrnog tla. Slaba vodopropusnost
znatno oteava istiskivanje vode iz pora tla bez obzira na uloenu energiju u
zbijanje. Zbog toga e vlanost takvih tla imati presudnu ulogu na mogunost
njihovog zbijanja. Iz takvog promiljanja bi proizlazilo da smanjenje vlage u
tlu moe samo pogodovati mogunosti njegovog zbijanja. Meutim, pokazalo
se da smanjivanje vlanosti ispod neke granice, uz stalnu uloenu energiju na
zbijanje, poinje to zbijanje oteavati. To znai da za danu energiju koja se
utroi na zbijanje, postoji neka optimalna vlanost pri kojoj se postie
najvei mogui uinak zbijanja. Postojanje optimalne vlanosti prvi je
eksperimentalno utvrdio Proctor (1933).
Prije 1920 ugradnja sitnozrnog tla materijala slijedila je potpuna
empirijska pravila. Proctor (1933) je prepoznao potrebu za laboratorijskim
ispitivanjem mogunosti zbijanja tla kao podlogu za racionalno projektiranje
zemljanih nasipa. Pri tome je uoio da energija zbijanja i vlanost tla imaju
najvei uinak na postignutu zbijenost pa je predloio ureaj kojim se
ispituje utjecaj tih dvaju parametara. Kao standardnu energiju zbijanja u
laboratoriju izabrao je onu koja je bila usporediva energiji koju su
graevinski valjci poetka dvadesetog stoljea mogli unijeti u tlo. Tako je
nastao standardni Proctorov pokus. Kasnijim poveanjem strojeva za
ugradnju i zbijanje tla na terenu, ameriko udruenje cestovnih slubenika
(AASHTO) oko 1950, tijekom velike kampanje izgradnje amerikog sustava
autocesta, uvelo je modificirani Proctorov pokus kao pogodniji za tada
modernu tehnologiju ugradnje tla. U tom pokusu energija zbijanja poveana
je oko 4.5 puta u odnosu na onu iz standardnog pokusa. Tlo zbijeno na
gustou koja priblino odgovara onoj prema standardnom Proctorovom
pokusu obino je nedovoljno kruto i vrsto bilo kao podloga suvremenim
prometnicama bilo kao podloga uobiajenim plitkim temeljima graevina.

7.1 UVOD

Nasuprot tome, tlo zbijeno na gustou koja priblino odgovara onoj prema
modificiranom Proctorovom pokusu obino zadovoljava kriterije krutost i
vrstoe koje trae takve graevine.
Nasipi esto slue kao brane akumulacijskih jezera, kao obrambeni
nasipi od poplava ili kao graevine koje ograniavaju odlagalita rudarske ili
industrijske tekue jalovine. Takvi nasipi nazivaju se branama ili
hidrotehnikim nasipima. Kako nasipi obino nisu potpuno nepropusni bez
obzira iz kojeg su tla izgraeni, u brana e nastati procjeivanje vode iz
podruja veeg hidraulikog potencijala u zone s niim potencijalom. Kako bi
se to procjeivanje svelo na najmanju moguu mjeru, nasipi trebaju
zadovoljiti neki kriterij vododrivosti. To se moe postii ugradnjom slabo
propusnih vrsta tla, ako takova stoje na raspolaganju. Slabo propusna tla, s
druge strane, imaju redovito i manju vrstou od dobro propusnih tla. Kada
je raspoloivost pogodnih vrsta tla za brane ograniena, pribjegava se
oblikovanju brana na nain da se razdvoje funkcije vrstoe od funkcija
vododrivosti. Tako nastaju zonirane brane u kojima je dio, obino sredinji,
slui za smanjenje procjeivanja, a drugi, obino na uzvodnoj i nizvodnoj
strani, za osiguranje stabilnosti graevine.
Kod zoniranih brana, voda koja se procjeuje prolazi iz zone slabo
propusnog u zonu dobro propusnog tla. Kako su estice slabo propusnog tla
mnogo manje od veliina pora dobro propusnog tla, javlja se opasnost od
odvajanja tih estica pod silama strujnog tlaka od osnovne mase materijala
te od njihovog postupnog iznoenja kroz dobro propusne zone brane. Ako
takav proces potraje, mogu se kroz zone slabo propusnog tla stvoriti kanali
koji omoguuju prodiranje vode pod veim brzinama, to pospjeuje daljnju
eroziju sitnozrnog tla, daljnje poveanje kanala i konano uruavanje i
potpuno ruenje brane. Takav proces, koji se naziva cijevljenje, u svakom
sluaju treba sprijeiti. To se postie ugradnjom filtara na suelju tla bino
razliitih veliina zrna. Filtri slue za sprjeavanje iznoenja sitnih estica.
Izrauju se iz tla odgovarajueg granulometrikog sastava po posebnim
pravilima i ine kljuan element osiguranja stabilnosti zoniranih brana.
Istraivanja su dovela do izrade pravila za dimenzioniranje odgovarajuih
filtara.
U naelu slina pojava pojavi cijevljenja u nasutim branama je i pojava
povrinske erozije pri procjeivanju. U tom sluaju iznoenje estica
sitnozrnog tla nastaje na mjestima na kojima procjedna voda izlazi na
nizvodnu povrinu brane ili povrinu tla nizvodno od brane. I tu pojavu
treba sprijeiti, prvenstveno oblikujui branu tako da se izbjegne izlazak
procjedne vode na povrine koje su zbog sitnih zrna osjetljive na eroziju.
Zato se u branu ugrauju drenovi koji skupljaju procjednu vodu i uredno je

7 NASIPI I BRANE

odvode iz brane bez opasnosti od iznoenja sitnih estica. Ti se drenovi

obino izrauju iz dobro propusnog, dakle krupnozrnog, tla pa je i na
njihovom suelju sa sitnozrnim tlom potrebna filtarska zatita.
Opisane pojave, svojstva i primjereni postupci ispitivanja i kontrole
opisat e se u ovom poglavlju.

7.2. Iskop, prijevoz, nasipanje i zbijanje tla

Poetak gradnje gotovo svakog graevinskog zahvata poinje zemljanim
radovima. Ovisno o potrebi oni obuhvaaju ienje terena od raslinja i
smea, iskop, prijevoz, nasipanje i zbijanje tla. Kod iole znaajnijih
graevinskih zahvata ti se radovi izvode koritenjem odgovarajuih strojeva
(slika 7-1). Kljuni element u razvoju modernog premjetanja tla je bio
uvoenje traktora, prvo za poljoprivredne i vojne svrhe, poetkom
dvadesetog stoljea. Traktori mogu biti gusjeniari, koji su spori, ali mogu
ostvariti veu silu otpora tla (slika 7-1d) i na kotaima, koji su bri, ali
ostvaruju manji otpor tla (slika 7-1b). Na traktor se mogu prikljuiti razni
pogodni ureaji, ovisno o namjeni: buldozeri za razastiranje tla, plugovi za
trganje i rahljenje tvrdog tla i pripremu iskopa, bageri za utovar i iskop, valjci
za valjanje i td. Najpogodniji izbor tih strojeva ovisi o vrsti tla, opsegu radova
i namjeni budue graevine.
Prilikom iskopa tlo se razrahljuje i poveava volumen. Ako se ponovno
ugrauje, treba ga zbiti, a u pojedinim sluajevima mu treba prije zbijanja
promijeniti vlanost, bilo smanjiti suenjem ili poveati prskanjem.
Zbijanjem tlo obino zauzima manji volumen od onog kojeg je zauzimalo u
prirodnom stanju. Sve te promjene volumena utjeu na odreivanje
potrebnih koliina materijala i radova pri njihovom projektiranju i
novanom vrednovanju (Slika 7-2).
Od posebne vanosti za izgradnju nasipa su strojevi za zbijanje obzirom
na razliite mogunosti zbijanja pojedinih vrsta tla. Obzirom da se zbijanje
tla izvodi s njegove povrine, a uinak rada stroja naglo opada sa dubinom
ispod povrine, nasipi se izvode nasipanjem i razastiranjem tla u tanjim
slojevima. Najpogodnija debljina razastrtog sloja tla prireenog za zbijanje
ovisi o vrsti tla te uinku i kapacitetu stroja za zbijanje. Ponekad je vlanost
iskopanog tla pre velika za uinkovito zbijanje pa ga treba suiti, ili je pre
mala pa ga treba dodatno vlaiti. U prvom sluaju to se radi razastiranjem i

7.2 ISKOP, PRIJEVOZ, NASIPANJE I ZBIJANJE TLA

(a)

(b)

(c)

(d)

(e)

(f)

(g)

Slika 7-1 Tipini strojevi za zemljane radove: (a) bageri za iskop i utovar, (b)
utovariva za utovar iskopanog tla, (c) dumper za prijevoz tla, (d) dozer
za razastiranje s plugom za pluenje, (e) skrejper za grubo ravnanje i
razastiranje, (f) grejder za fino ravnanje, (g) valjak sa stopama za
gnjeenje i zbijanje sitnozrnog tla

prirodnim suenjem za lijepog vremena, to znatno ograniava takvu

aktivnost, a u drugom se razastrtom tlu dodaje voda prskanjem.

7 NASIPI I BRANE

Slika 7-2 Od iskopa do ugradnje: tipine promjene volumena pojedinih

komponenti tla pri iskopu i prijevozu (poveanje volumena) te ugradnji
i zbijanju (smanjenje volumena)

Da bi se ispravno odredile mjere pripreme tla za zbijanje, potrebno je u

laboratoriju utvrditi karakteristike tla koje utjeu na izbor optimalnog
naina zbijanja.

7.3. Zbijanje tla u laboratoriju

Utjecaj vlanosti na mogudnost zbijanja
Uinak zbijanja tla ovisi o koliini energije koja je uloena u to zbijanje.
Energija se moe uloiti nabijanjem, gnjeenjem, pritiskom ili vibriranjem.
Dok je nabijanje, gnjeenje i pritisak uinkovit postupak za sitnozrna tla,
gnjeenje i pritisak gotovo nema uinka za krupnozrna tla. Za krupnozrna tla
najuinkovitiji postupak zbijanja je vibriranje, a manje nabijanje.
U sluaju da se zbijanje postie slobodnim padom nekog malja-utega,
uloena energija zbijanja jednaka je umnoku visine pada i teine malja. Za
ostale vidove zbijanja, energiju koja je utroena na zbijanje nije jednostavno
odrediti.
Jedna od mjera zbijenosti je suha gustoa1, , definirana kao masa
vrstih estica u jedininom volumenu tla2. Zbijenost je to vea to je suha

Pojam suhe gustoe treba razlikovati od pojma gustoe osuenog tla. Suha gustoa je izraz
argona koji opisuje odreeno stanje tla, dok je gustoa osuenog tla stanje tla nastalo nakon
odreenog procesa, suenja.
2 Suha gustoa pokazala se kao vrlo pogodna mjera zbijenosti u praksi. S druge strane, gustoa
tla ne moe posluiti kao mjera zbijenosti jer ovisi o stupnju zasienosti pora vodom.
1

7.3 ZBIJANJE TLA U LABORATORIJU

gustoa vea. Suha gustoa tla moe se izraziti pomou parametara faznih
odnosa na razne naine, na primjer kao
(7.1)
ili
(7.2)
ili
(7.3)
gdje su

masa vrstih estica odnosno volumen uzorka tla,

i
su gustoa odnosno vlanost uzorka tla (kao omjer, a ne
postotak),
,
i
su masa uzorka odnosno masa vode u
uzorku,
je relativna gustoa vrstih estica,
i
su gustoa
vrstih estica odnosno gustoa vode,
je stupanj zasienosti (kao
omjer, a ne postotak),
i
su volumen vode odnosno volumen pora u
uzorku,
je udio zraka u uzorku, a je volumen zraka u uzorku.
Izraz (7.1) je pogodan za brzo odreivanje suhe gustoe iz jednostavno
mjerljive gustoe i vlanosti tla, dok su izrazi (7.2) i (7.3) pogodni za grafike
prikaze utjecaja zasienosti pora za odreene kombinacije suhe gustoe i
vlanosti.
Utjecaj poetne vlanosti na postignutu suhu gustou pri zbijanju
obino se prikazuje krivuljama zbijanja koje prikazuju odnos suhe gustoe i
vlanosti tla pri istoj energiji zbijanja (Slika 7-3). Krivulje zbijanja razlikuje
se izmeu krupnozrnih i sitnozrnih. Krupnozrna tla, za razliku od sitnozrnih,
vrlo se slabo zbijaju nametanjem statikog optereenja. Zbijanje se jedino
moe ostvariti pomicanjem kontakata meu zrnima. To pomicanje ometaju
meniskusi na suelju vode i zraka u porama koji meusobno napinju
susjedne estice tla. Zbog toga e najvei uinak zbijanja pokazivati ili gotovo
suha struktura zrna ili struktura zrna koja je gotovo zasiena vodom. To se
moe uoiti na slici 7-3a.
Za razliku od krupnozrnog tla, sitnozrno tlo ima gotovo uvijek jasno
izraenu najveu zbijenost pri jednoj vlanosti (slika 7-3b). Ta se vlanost
naziva optimalnom. Zbog vrlo malih dimenzija estica, sile napinjanja u

7 NASIPI I BRANE

(a)

(b)

Slika 7-3 Krivulje zbijanja: utjecaj vlanosti tla na postignutu zbijenost,

izraenu kroz suhu gustou tla, pri nekoj energiji zbijanja (E); razlika
izmeu tipinih krivulja za krupnozrna (a) i sitnozrna tla (b).

meniskusima kapilarne vode pri malim zasienostima pora su vrlo velike pa

su uobiajene energije zbijanja nedovoljne da pomaknu estice u zbijeniji
razmjetaj. To je razlog to vrlo malo vlana sitnozrna tla nije mogue dobro
zbijati uobiajenim sredstvima.
Oito je iz ovog prikaza da zbijenost ovisi o uloenoj energiji zbijanja, da
sitnozrno tla ima jasno izraenu najveu zbijenost za neku optimalnu
vlanost pri danoj energiji zbijanja, a da ta najvea zbijenost kao i optimalna
vlanost ovisi o energiji zbijanja i nisu konstante tla. to je vea energija
zbijanja maksimalna suha gustoe bit e vea, a optimalna vlanost manja.
Parovi vrijednosti
slijede priblino paralelno krivulji potpne
zasienosti (
) koja slijedi iz izraza (7.2)
(7.4)
Utjecaj vlanosti na mogunost zbijanja te odreivanje najvee
zbijenosti i optimalne vlanosti za neku danu energiju zbijanja ispituje se
standardnim i modificiranim Proctorovim pokusom.

Proctorovi pokusi i najveda zbijenost sitnozrnih tla

U standardnom kao i u modificiranom Proctorovom pokusu tlo neke
izabrane vlanosti ugrauje se u slojevima u cilindrini kalup unutranjeg
promjera 10.2 cm, visine 11.75 cm i volumena 944 cm3, te se izloi zbijanju

7.3 ZBIJANJE TLA U LABORATORIJU

Tablica 7-1 Osnovne karakteristike standardnog i modificiranog Proctorovog

pokusa prema standardima SAD (ASTM)
Pokus

broj
slojeva
tla

masa
visina
bata, kg pada
bata, m

Broj
padova
po sloju

Ukupna
energija,
kNm/m3

standard

Standardni
Proctorov pokus

2.49

0.305

25

592.7

ASTM D698
(1980)

Modificirani
Proctrorov pokus

4.54

0.457

25

2693

ASTM D1557
(1980)

pomou odreenog broja udara slobodno padajueg bata promjera 5.1 cm

zadane mase sa zadane visine za svaki sloj ponovno. Nakon nabijanja, uzorku
tla se odredi suha gustoa. Pokus se ponavlja nekoliko puta pri razliitim
vlanostima tla da bi se dobio utjecaj na veliinu suhe gustoe tla kao mjere
zbijenosti. Tipini izgled krivulja zbijanja za standardni i za modificirani
Proctorov pokus prikazuje slika 7-4. Osnovne razlike standardnog i
modificiranog Proctorovog pokusa prikazuje tablica 7-1. Vidi se da je
energija zbijanja u modificiranom pokusu oko 4.5 puta vea nego u

Slika 7-4 Utjecaj vlanosti na postignute suhe gustoe pri zbijanju u

standardnom Proctorovom pokusu (bat 2.5 kg) i u modificiranom
Proctorovom pokusu (bat 4.5 kg) za isto sitnozrno tlo; slika nacrtana za
Gs = 2.65 Mg/m3; priblino vrijedi:
.

10

7 NASIPI I BRANE

Slika 7-5 Tipine krivulje zbijenosti prema standardnom Proctorovom pokusu

za razliite vrste sitnozrnih tla; slika nacrtana za Gs = 2.65 Mg/m3

standardnom. Korisno je napomenuti da par vrijednosti (

i
) lei na
krivulji koja priblino odgovara stupnju zasienosti od oko
,as
poveanjem vlanosti preko optimalne krivulja zbijenosti se asimptotski
pribliava krivulji
, ali je nikada ne dotie (zbijanjem nije mogue
istisnuti sav zrak iz uzorka).
Oito je da poveanje energije zbijanja poveava najveu zbijenost
(suhu gustou
, dok optimalna vlanost, pri kojoj se postie najvea
zbijenost, pada s poveanjem energije zbijanja. Treba upozoriti da krivulje
zbijenosti (
) lee ispod krivulje potpune zasienosti tla vodom (
ili
). Relativni poloaja krivulja zbijenosti i krivulja koje
oznaavaju stupanj zasienosti ( ) ili volumenski udio zraka u uzorku ( )
potvruje da ovako zbijena tla nisu potpuno zasiena. U porama je prisutan
zrak to znai na se na suelju zraka i vode javljaju kapilarni meniskusi te da
je voda u porama u reimu negativnog kapilarnog tlaka. Ovaj negativni
kapilarni tlak doprinosi vrstoi tla, posebno kod manjih stupnjeva
zasienosti. Kad se ovakvo tlo potopi pod vodu, kapilarni tlak e se izgubiti i
taj doprinos vrstoi e se izgubiti.
Krivulje zbijanja ("Proctorove" krivulje) za razliite vrste tla
meusobno e se razlikovati (Slika 7-5). Njihov oblik, osim to ukazuje na
optimalnu vlanost, moe upuivati i na pogodnost pojedine vrste tla za

7.3 ZBIJANJE TLA U LABORATORIJU

11

Slika 7-6 Pribline razlike izmeu granice plastinosti i optimalne vlanosti

za standardni Proctorov pokus za sitnozrna tla (preraeno prema
McDonald, 1972, i Schroeder i dr., 2004)

ugradnju u nasipe. One manje osjetljive na promjenu vlanosti bit e

pogodnije za ugradnju jer e postojati vea tolerancija za vlanost potrebnu
za optimalno zbijanje.
Pri provedbi Proctorovog pokusa, standardnog ili modificiranog, obino
se izvodi pet pokusa zbijanja pri razliitim vlanostima, priblino pri
vlanostima
,
,
,
i
. Pri tome,
za standardni pokus, za priblino odreivanje optimalne vlanosti mogu
posluiti korelacije sa slika 7-6 i 7-7 dobivene iz niza ispitivanja razliitih
vrsta sitnozrnog tla. Za modificirani Proctorov pokus sline korelacije nisu
poznate, ali moe posluiti podatak da je maksimalna suha gustoa po
modificiranom Proctorovom pokusu vea od one po standardnom pokusu za
oko 0.11 Mg/m3 (Schroeder i dr., 2004), to prema slici 7-4 ukazuje da je
optimalna vlanost prema modificiranom pokusu manja za oko 2 % do 3 %
od one po standardnom.
Laboratorijski Proctorovi pokusi prema relevantnim ASTM
standardima izvode se na tlima koja ne sadravaju ljunak ili vea zrna3 zbog
ASTM D698 i D1557 (za standardni odnosno modificirani Proctorov pokus) odreuju
postupak za tlo koje itavo prolazi kroz njihovo standardno sito br. 4 (4 otvora po dunom
inu) ija je veliina otvora 4.74 mm, znai neto vei od 2 mm koji uobiajeno oznaava
granicu ljunka i pijeska u nas.
3

12

7 NASIPI I BRANE

Slika 7-7 Odnos gustoe tla pri optimalnoj vlanosti prema standardnom
Proctorovom pokusu i optimalne vlanosti za niz razliitih sitnozrnih tla
(preraeno prema Hilf, 1957, i Schroeder i dr. 2004)

ograniene veliine kalupa za uzorke. Ukoliko u tlu, koje se ugrauje u nasip,

ima zrna veih od pijeska u manjim koliinama (tonije: da manje od 30 %
teine tla ine zrna promjera veeg od 3/4 ina ili 19 mm), trai se korekcija
ispitane vlanosti i suhe gustoe ugraenog tla u nasip da bi ti rezultati bili
usporedivi sa rezultatima laboratorijskih ispitivanja iz Proctorovih pokusa.
Za vee koliine zrna veih od pijeska standardi nisu primjenjivi zbog pre
malog promjera kalupa za izradu uzorka. Korekcija rezultata za sluaj manje
koliine pre velikih zrna je potrebna jer se pretpostavlja da ona plivaju u
masi osnovnog materijala od sitnih estica, koje veu pore i vodu uza se, pa
krupne frakcije ne doprinose zbijenosti osnovnog materijala u tlu.
Korekcija rezultata ispitane vlanosti i suhe gustoe ugraenog tla u
nasip provodi se na slijedei nain. Pretpostavimo da je izmjerena vlanost
i suha gustoa
uzorka izvaenog iz ugraenog tla u nasip. Pretpostavimo
da % mase osuenog uzorka iz ugraenog nasipa za ispitivanje vlanosti i

7.3 ZBIJANJE TLA U LABORATORIJU

13

suhe gustoe ima promjer estica veih od pijeska4. U tom je sluaju vlanost
uzorka iz nasipa odreena iz izraza
(7.5)
gdje je
masa vode, a
tog uzorka iz izraza

je masa vrstih estica u uzorku, a suha gustoa

(7.6)
gdje je volumen ispitanog uzorka iz nasipa. Masa krupne frakcije
u
uzorku, koja nije obuhvaena laboratorijskim Proctorovim pokusom, tada
iznosi
, a volumen te krupne frakcije,
, se moe dobiti kao
, gdje su

gustoa vrstih estica,

relativna gustoa

vrstih estica, a
gustoa vode. Korigirana vlanost (ili vlanost frakcija
manjih od ljunka) ugraenog tla u nasip tada iznosi
(7.7)
Na slian se nain moe dobiti i korigirana suha gustoa (ili suha
gustoa frakcija manjih od ljunka) ugraenog tla u nasip

(7.8)

Korigirana vlanost iz izraza (7.7) i korigirana suha gustoa iz izraza

(7.8) su reprezentativni parametri uzorka iz nasipa koje treba usporediti s
zahtijevanom vlanou i suhom gustoom iz projekta nasipa, parametrima
koji su odreeni iz Proctorovih pokusa u kojima krupna frakcija nije bila
zastupljena. Iz prikazane analize je oito da e openito biti
i

ili promjer vei od sita br. 4 prema ASTM D698 standardu ako je taj primjenjen pri provedbi
Proctorovog pokusa, ili promjera sita koje je posluilo za odvajanje krupnih frakcija od uzorka
za provedbu Proctorovog pokusa po nekom drugom standardu.
4

14

7 NASIPI I BRANE

. To znai da e bez provedene korekcije tlo nasip djelovati

manje vlano i vie zbijeno nogo to je objektivno sluaj.

Utjecaj zbijanja na strukturu, vrstodu, krutost i

vodopropusnost sitnozrnog tla
Istraivanja su pokazala da se zbijanjem sitnozrnog tla stvara razliita
struktura vrstih estica, ovisno da li je vlanost manja ili vea od optimalne.
U sluaju manje vlanosti od optimalne stvara se flokulirana struktura
(raspreni razmjetaj estica), dok se pri vlanosti veoj od optimalne stvara
dispergirana struktura (ujednaeni razmjetaj estica), kao to prikazuje
slika 7-8. Flokulirana struktura ima veu vrstou, krutost i vodopropusnost
od dispergirane, ali je ponaanje krto za razliku od dispergirane strukture
kod koje je mehaniko ponaanje duktilno. Zbijanje tla pri vlanosti manjoj
od optimalne moe biti problematino usprkos veoj vrstoi jer se pri
zasienju tla vodom, koje se dogaa pri potapanju, gubi visoki kapilarni tlak,
struktura tla se djelomino uruava to uzrokuje dodatna slijeganja nasipa, a
i vrstoa pada. Kako je duktilno ponaanje materijala u gotovo svakoj
konstrukciji daleko poeljnije od krtog, a manja vodopropusnost od vee,
esto se pri izradi brana i drugih vrsta nasipa trai ugradnja sitnozrnog tla
neto vlanija od optimalne.

Slika 7-8 Utjecaj relativnog odnosa vlanosti i optimalne vlanosti na

strukturu, posminu vrstou, krutost i duktilnost tla

7.3 ZBIJANJE TLA U LABORATORIJU

15

Indeks gustode krupnozrnih tla

Mehanika svojstva krupnozrnih tla, pijesaka i ljunaka, dobrim dijelom
ovise o indeksu gustoe, dok vlanost takvih tla, tako dugo dok je koliina
sitnih estica mala, recimo ispod 15 %, ne igra bitnu ulogu. Indeks gustoe se
definira kao

(7.9)
gdje su
i
te
i
koeficijenti pora i suhe gustoe koji
odgovaraju nekoj standardiziranoj5 minimalnoj odnosno maksimalnoj
zbijenosti krupnozrnog tla. Ove se standardizirane zbijenosti dobiju
posebnim standardiziranim pokusima ije osnovne znaajke prikazane na
tablici 7-2. Indeks gustoe od 0 % odnosno od 100 % oznaava najrahlije
odnosno najzbijenije krupnozrno tlo u odnosu na standardizirano najrahlije
odnosno najzbijenije stanje6.
Zanimljivo je napomenuti da su najvee suhe gustoe iz modificiranog
Proctora i iz pokusa najvee zbijenosti za krupnozrna tla priblino iste, a da
obje premauju najveu suhu gustou po standardnom Proctorovom pokusu
Tablica 7-2 Osnovne znaajke pokusa za odreivanje najmanje i najvee
zbijenosti krupnozrnog tla (vidi i: Schroeder i dr., 2004)
pokus
najmanja
zbijenost
najvea
zbijenost

oznaka postupak formiranja uzorka

ili sipanje osuenog pijeska u posudu poznatog volumena
kroz lijevak donjeg otvora promjera oko 1.3 cm s visinom
pada pijeska od oko 1.3 cm; 3 puta ponoviti pokus
vibriranje osuenog pijeska u upljem cilindru, pod
ili optereenjem utega od oko 12.5 N koje se prenosi preko
krute ploe na povrinu pijeska, na vibro-stolu 10 min pri
frekvenciji od 50 do 60 Hz; ponavljati pokus dok gustoe
ne variraju unutar 2 %

standard
ASTM
D4253
ASTM
D4254

Teoretski, minimalna zbijenost odgovarala bi beskonano rahloj strukturi koja bi imala

beskonano veliki koeficijent pora, a teoretski maksimalna zbijenost odgovarala bi materijalu
s koeficijentom pora jednakim nuli. No, u prvom sluaju takva struktura bi u naem
gravitacijskom polju bila nestabilna, dok bi strukturu u drugom sluaju traila da zrnaca
idealno dodiruju bez meusobnih praznina, to praktiki nije mogue. Zato se pribjegava
nekim praktinim i standardiziranim pokusima koji u normalnim okolnostima daju
minimalnu odnosno maksimalnu zbijenost.
6 U amerikoj se literaturi indeks gustoe naziva relativnom gustoom i oznaava s
.
5

16

7 NASIPI I BRANE

za oko 0.11 Mg/m3.

Indeks gustoe se u praksi rjee koristi u kontroli zbijenosti nasipa.

Relativna zbijenost
Stupanj zbijenosti tla u nasipu esto se u praksi izraava preko relativne
zbijenosti koja se definira kao
(7.10)
gdje je
gustoa zbijenog tla, a
najvea suha gustoa odreena
standardnim ili modificiranim Proctorovim pokusom. U primjeni treba
naglasiti na koji se od ta dva pokusa relativna zbijenost odnosi. Pojam
relativne zbijenosti posebno se koristi pri odreivanju kriterija ugradnje
zemljanih materijala u nasipe. Tako se moe, na primjer, traiti da tlo u
izvedenom nasipu mora imati relativnu zbijenost u odnosu na modificirani
Proctorov pokus od najmanje 92 %. To znai da suha gustoa tla ugraenog
u nasip7 mora biti barem 0.92
.
Do sada opisane razliite mjere zbijenosti imaju sline nazive i mogu
izazvati zabunu u primjeni pa ih je korisno u svakom projektu jasno
definirati. Slika 7-9 prikazuje meusobne odnose razliitih mjera zbijenosti
nasutog i zbijenog tla. Iz slike, kao i iz definicija odgovarajuih pojmova,
vidljivo je da indeks zbijenosti teoretski moe biti i manji od nule i vei od

Slika 7-9 Meusobni odnosi razliitih mjera zbijenosti nasutog i zbijenog tla

odnosno njena korigirana vrijednost, ako tlo u nasipu sadri krupne frakcije koje nisu
koritene u modificiranom Proctorovom pokusu; vidi prethodno poglavlje o Procotorovim
pokusima
7

7.4 ZBIJANJE TLA NA TERENU

17

100 %. Isto tako, i relativna zbijenost moe teoretski biti vea od 100 %.

7.4. Zbijanje tla na terenu

Strojevi za zbijanje
Strojevi na terenu zbijaju tlo pritiskom, udarcima, vibriranjem i gnjeenjem u
omjeru i veliini ovisnoj o izvedbi i teini stroja. Slika 7-11 prikazuje razliite
tipine manje i vee strojeve za zbijanje krupnozrnog i sitnozrnog tla. Za
velike zemljane radove u cestogradnji i na izgradnji nasutih brana
primjenjuju se i mnogo vei strojevi. Slika 7-10 prikazuje priblinu
primjenjivost pojedinih strojeva za zbijanje u ovisnosti o granulometrikom
sastavu materijala koji treba zbiti. Primjenjivost pojedinih strojeva dobrim
dijelom proizlazi iz empirijskih opaanja, ali se openito moe primijetiti da
e se krupnozrna tla bolje zbijati glatkim vibrirajuim valjcima koji u tlu
izazivaju vibracije uz manje posmine deformacije, dok e se sitnozrna tla
bolje zbijati valjcima sa stopama i jeevima koji u tlu izazivaju velike
posmine deformacije (gnjeenje). Dok utjecaj uinka glatkih valjaka opada s
dubinom od povrine tla, uinak valjaka sa stopama vei je na dnu stope koja
je utonula u tlo, nego pri samoj povrini tla. Tako e je i valjak sa stopama
zbijati od dubljih zona prema povrini dok u konanosti tlo ne bude toliko
zbijeno da stope vie ne prodiru u tlo.

Slika 7-10 Primjenjivost pojedinih vrsta strojeva za zbijanje u odnosu na

granulometriki sastav tla (preraeno prema Coduto, 1999)

18

7 NASIPI I BRANE

veliki valjak sa stopama

gumeni valjak s vie kotaa

je

Slika 7-11 Strojevi za zbijanje krupnozrnog (lijevo) i sitnozrnog tla (desno)

7.4 ZBIJANJE TLA NA TERENU

19

Kontrola zbijenosti
Zbijenost tla i vlanost ugraenog i zbijenog tla na terenu treba kontrolirati
kako bi se postigle traene zbijenosti i ujednaena kvaliteta nasipa. Mjerenja
se provode na svakih 1 000 m2 do 2 000 m2 povrine netom zbijenog sloja.
Ukoliko nije postignuta traena zbijenost i mogue vlanost, nastavlja se sa
zbijanjem sloja dodatnim prijelazima strojeva. Optimalna debljina nasutog
sloja i broj prijelaza stroja za zbijanje prije velikih zemljanih radova
provjerava se na probnom polju.
Za kontrolu zbijenosti ugraenog tla razvijeni su razliiti terenski
ureaji od kojih su najpoznatiji ureaj s pjeanim konusom, slika 7-12, i
ureaj s balonom za mjerenje gustoe ugraenog tla, tankostijeni cilindar za
vaenje uzoraka, nuklearni densimetar, slika 7-13, za posredno mjerenje
gustoe i vlanosti, probna ploa za neposredno mjerenje postignute krutosti
tla i neki drugi.
Za primjenu ureaja s pjeanim konusom treba iskopati u zbijenom tlu
manju rupu iji se volumen ispuni suhim pijeskom poznate gustoe. Iz
koliine pijeska koji je uao u rupu i konus ureaja na vrhu rupe odredi se
volumen rupe. Pomou tako izmjerenog volumena i teine iskopanog tla
odredi se njegova gustoa, a pomou izmjerene vlanosti iskopanog tla i
traena suha gustoa iz izraza (7.1). Na slian se nain koristi i ureaj s
gumenim balonom. Volumen iskopane rupe mjeri se iz volumena vode ili
ulja kojim je gumeni balon pritisnut na stijenke rupe.
U postupku s tankostijenim cilindrom, posebni se elini cilindar zabije
u zbijeno tlo. Cilindar zarobi uzorak tla koji se daje na ispitivanje suhe
gustoe i vlanosti u laboratoriju.
U postupku s probnom ploom, kruna se elina ploa vertikalno
pritie na povrinu zbijenog tla. Pri tome se mjeri sila kojom se ploa
optereuje kao i slijeganje ploe izazvano tim optereenjem. Primjenom
odgovarajueg izraza za slijeganje krune ploe na elastinom poluprostoru,
odreuje se ekvivalentna8 krutost tla. U tom sluaju ne kontrolira se
zbijenost tla neposredno, ve parametar, u ovom sluaju krutost, o kojem
neposredno ovisi slijeganje budueg nasipa koje mora ostati u prihvatljivim
granicama odreenim graninim stanjem uporabivosti.

misli se ekvivalentna elastina krutost jer je stvarni odnos naprezanja i deformacija u tlu
nelinearan.
8

20

7 NASIPI I BRANE

Slika 7-12 Pokus pjeanog stoca za odreivanje volumena iskopane rupe, a

time i gustoe zbijenog tla (ASTM D 1556)

Slika 7-13 Nuklearni densimetar za posredno mjerenje gustoe i vlanosti

ugraenog tla (ASTM D2922)

Nuklearni densimetar ima dva osnovna elementa: radioaktivni izvor

(obino radioaktivni cezij) i detektor radioaktivnog zraenja. Izvor se postavi
na povrinu zbijenog tla ili se utisne preko posebne sonde u tlo. Gustoa se
odreuje temeljem intenziteta prolaska gama zraka kroz tlo. Emisija zraenja
koju prima detektor obratno je proporcionalna gustoi tla. Ureaj prethodno
mora biti badaren prema poznatoj gustoi na istoj vrsti tla. Za odreivanje
vlanosti koristi se jaki neutronski izvor. Emisija neutrona odbija se od
estica vode to biljei detektor zraenja. Odbijanje je to jae to je vea
vlanost tla. I to odbijanje treba kalibrirati na istom tlu poznate vlanosti.
Pokus moe biti nepouzdan ako su prisutna organska tla i tla s velikim
zrnima kamena.

7.4 ZBIJANJE TLA NA TERENU

21

Kriteriji zbijenosti
Projektom treba predvidjeti uvjete koje mora zadovoljiti predvieni nasip
kao i nain kako e se ti uvjeti provjeravati. Izbor tih uvjeta obino je
kompromis izmeu cijene i kvalitete. to je vea traena zbijenost tla, skuplji
e biti terenski radovi na zbijanju.
Kriteriji traene zbijenosti obino se izraavaju preko relativne
zbijenosti, na primjer
, i prihvatljivog raspona vlanosti, na
primjer
. Pri tome treba naznaiti vrstu i standard pokusa za
najveu suhu gustou na koju se odnosi parametar relativne zbijenosti. Za
spravljene uzorke u laboratoriju prema tom kriteriju odreuju se mehanika
svojstva tla, prvenstveno vrstoa, krutost i vodopropusnost. Pomou tih
svojstava dokazuje se pouzdanost projektom predviene konstrukcije nasipa
ili brane obzirom na mogua granina stanja nosivosti i uporabivosti.
Tablica 7-3 Uobiajeni kriteriji zbijanja nasipa

relativna
zbijenost
prema
modificiranom
Proctorovom
pokusu

karakteristika
granino mogue zbijanje
granica mogueg zbijanja bez
posebnih problema
nasipanje suho bez zbijanja
nasipanje vlano bez zbijanja
potrebno za veinu nasipa (za
brane se esto trae neto vee
vrijednosti)
potrebno za prevenciju
likvefakcije

krupnozrna tla
98 % (
)

sitnozrna tla
96 % - 97 %

95 %

95 %

88 % - 91 %
80 % - 85 %

90 % - 92 %

93 %

95 %
(

obino dopustivi raspon vlanosti oko optimalne

kontrola zbijenosti

suha gustoa

utjecaj vlanosti na mogunost zbijanja

utjecaj strukture tla nakon zbijanja na vrstou,
krutost i vodo-propusnost

mali

2 % (<1.5 %
teko postii)
suha gustoa i
vlanost
veliki

mali

veliki

strojno zbijanje
runo zbijanje
tipine visine
nasipanja slojeva
(okvirni rasponi, ovisi
o vrsti i teini stroja,
broju prelaza,
amplitudi i frekvenciji
vibracija)

dobro zbijanje,
uobiajeno
dobro zbijanje, vrlo
teki strojevi
srednje zbijanje
runo zbijanje
dozvoljena veliina
najveeg zrna

valjci sa stopama
glatki vibro-valjci ili jeevi (bolje, ali
skuplje)
vibro-ploe,
nabijai
reverzibilne ploe
15 30 cm
do 60 cm (do 150
cm za kameni
nasip)
15 cm

15-20 cm
do 30 cm
do 45 cm
15 cm

1/3 visine sloja

22

7 NASIPI I BRANE

Tablica 7-4 Kriteriji zbijanja nasipa prema OTU (2001)

Karakterisitka

visina sloja za
zbijanje (cm)
strojevi za
zbijanje
granulacija, U =
d60/d10
najvee zrno
sadraj
organskih tvari
najvea
optimalna
vlanost (po
standardnom
Proctorovom
pokusu)
najmanja suha
gustoa
najvia granica
teenja
najvii indeks
plastinosti
najvee bubrenje
pod vodom
nakon 4 dana
raspon vlanosti
oko optimalne
(po standardnom
Proctorovom
pokusu)
najmanja
relativna
zbijenost (CR) u
odnosu na
standardni
Proctorov pokus
ili slijedee
ili najmanji
edometarski
modul odreen
probnom ploom
promjera 30 cm
kontrolna
ispitivanja

zemljani materijali
(gline, praine,
glinoviti pijesci i slini
materijali osjetljivi na
prisutnost vode)

mijeani materijali
(glinoviti ljunci,
zaglinjene kamene
drobine, trone
stijene-kriljci, lapor,
flini materijali i slino
manje osjetljivi na
djelovanje vode)

kameni materijali
(materijal dobiven
miniranjem stijene,
kamena drobina i
ljunci)

30-50

30-60

50-100

jeevi, glatki valjci na

kotaima s gumama,
vibro ploe

valjci

vibro valjci, vibro

nabijai,
kompaktori

vei od 9

vei od 9

vei od 4

debljine sloja,
ne vee od 40 cm

do 6 %

manja od 25 %

naspi do 3 m: vea od
1.5 Mg/m3
nasipi vii od 3 m:
vea od 1.55 Mg/m3

65 %

30 %

4%

2 %

donji dio nasipa:

95 %
gornjih 2 m nasipa:
100 %

donji dio nasipa:

95 %
gornjih 2 m nasipa:
100 %

donji dio nasipa:

95 %
gornjih 2 m nasipa:
100 %

donji dio nasipa:

20 MPa
gornjih 2 m nasipa:
25 MPa

donji dio nasipa:

35 MPa
gornjih 2 m nasipa:
40 MPa

donji dio nasipa:

40 MPa
gornjih 2 m nasipa:
40 MPa

na svakih 2 000 m2 povrine ugraenog sloja

7.4 ZBIJANJE TLA NA TERENU

23

U primjeni tijekom izgradnje nasipa nije praktino izvoditi masovna

kontrolna ispitivanja traenih mehanikih svojstava tla, ve se pretpostavlja
da e ugraeno tlo imati ta svojstva ako se ugradi pri zbijenosti i vlanosti
pri kojoj su tijekom prethodnih istranih radova ona utvrena. Iz tog je
razloga nuno da se nasip izvodi tako da zbijenost i vlanost strogo
odgovaraju traenim veliinama. Neke uobiajene traene veliine relativne
zbijenosti, raspone vlanosti, odgovarajue pogodne vrste strojeva za
zbijanje, te pogodne visine slojeva koji se zbijaju prikazuje tablica 7-3.
Kao primjer navode se u tablici 7-4 i kriteriji zbijanja nasipa Hrvatskih
cesta i Hrvatskih autocesta (OTU 2001). Ovi kriteriji omoguuju kontrolu
zbijanja ili preko relativne zbijenosti obzirom na najveu zbijenost po
standardnom Proctorovom pokusu (!) ili prema postignutoj krutosti
(edometarski modul) iz ispitivanja probnom ploom.

Pogodnost tla za ugradnju u nasipe

Mada se svako tlo moe ugraditi u nasip, potekoe u zadovoljenju potrebnih
kriterija kao to su krutost. vrstoa i vodopropusnost, osjetljivost na
promjenu vlage izazvane vremenskim prilikama, mogunost prilagoavanja
vlanosti suenjem ili vlaenjem radi postizavanja optimalnih uvjeta za
ugradnju kao i relativna cijena tih radova ine neka tla pogodnija za
ugradnju u odreenim okolnostima od drugih. Izbor materijala za ugradnju
ovisit e relativnom vrednovanju raspoloivosti, udaljenosti od mjesta
iskopa, raspoloivoj koliini, kao i drugim ekonomskim i tehnolokim
okolnostima nasuprot pogodnosti za ugradnju i pogodnosti mehanikih
svojstava relevantnih za odreenu graevinu te kvaliteti izgraenog nasipa
koja se eli postii. U svakom sluaju i bez obzira na pogodnosti trebat e
ispitivanjem i odgovarajuim analizama u projektu dokazati da predvieno
tlo za ugradnju zadovoljava predviena svojstva koritena u analizama
dokazivanja pouzdanosti budue graevine obzirom na mogua granina
stanja nosivosti i uporabivosti.
Pri izboru raspoloivih vrsta tla pri izgradnji neke graevine moe
posluiti karta relativnih pogodnosti pojedinih vrsta tla razvrstanih prema
uobiajenim klasifikacijskim grupama, prikazana na tablici 7-5. Podatke iz
ove tablice treba koristiti samo kao okvirne pokazatelje koje treba potvrditi
odgovarajuim ispitivanjima u svakom pojedinom sluaju.

24

7 NASIPI I BRANE

Tablica 7-5 Karta relativne inenjerske uporabivosti pojedinih vrsta tla za

nasipanje i zbijanje (NAVFAC, 1982)

7.5 NASUTE BRANE

25

7.5. Nasute brane

Primjeri, dijelovi i oblikovanje brana
Nasute brane su nasipi koji zadravaju vodu. Spadaju meu najvee i
najskuplje graevinske pothvate. Slue za osiguranje od poplava, spremanje
vode za navodnjavanje i hidrocentrale, ograniavanje odlagalita tekue
rudarske jalovine kao i za niz drugih namjena. Jezero koje se stvori iza brane
naziva se akumulacijom. Brane su skupe i sloene graevine, grade se
nekoliko godina i svaka, obzirom na lokalne geoloke prilike, predstavlja
sluaj za sebe. Nekoliko slijedeih slika prikazuju neke od poznatijih brana
koje su projektirali i izgradili hrvatski inenjeri i graevinska poduzea.

Legenda: 1 potporne zone od lomljenog nasutog kamena,

2 glinena jezgra, 3 kruna brane, 4 vieslojni filtri
Slika 7-14 Situacija i presjek nasute brane Perua na Cetini kod Hrvaca prije
rekonstrukcije zbog ruenja u domovinskom ratu

26

7 NASIPI I BRANE

BRANA PERUA
Prva od prikazanih brana je nasuta brana Perua na Cetini (Slika 7-14),
smjetena na ulazu u Hrvatako polje, sedamdesetak kilometara iznad ua
Cetine u more. Graena je od 1956. do 1959. godine.
Brana Perua s akumulacijom i hidrocentralom instalirane snage 41.6
MW dio je hidroenergetskog sustava sliva rijeke Cetine kojemu jo pripadaju
hidroelektrane Orlovac (237 MW), ale (40.8 MW), Kraljevac (67 MW) i
Zakuac (486 MW). itav je sustav izgraen radi optimalnog koritenja voda
tog podruja (Rupi, 1993).
Brana Perua izgraena je kao nasuta brana na podlozi okrenih
krednih vapnenaca, uske uspravne jezgre od visokoplastie gline smjetene
u sredini presjeka, opasane troslojnim filtarskim slojevima prema potpornim
zonama od lomljenog kamena. Uska je glinena jezgra predviena zbog
nedostatka kvalitetne gline u okolici. Kruna brane je na koti 363 m n.m., 58
m iznad dna toka rijeke Cetine, a duine je 448 m. Strmi pokosi (v/h = 1/1.5
uzvodni i v/h = 1/1.45 nizvodni) predstavljaju smjelo inenjersko rjeenje za
branu u seizmiki vrlo aktivnom podruju. U temelju jezgre izgraena je
nearmirana betonska galerija za kontrolu procjeivanja vode kroz branu kao
i za dodatno injiciranje temeljne stijene ako bi se za tim ukazala potreba.
Pregradni profil (presjek kroz temeljnu stijenu u osi brane) otjenjen je
trorednom, 200 m dubokom, injekcijskom zavjesom radi spreavanja
procjeivanja vode ispod brane, a time i gubitka vode u akumulaciji. U banu
je ugraeno 105 000 m3 gline, 47 000 m3 filtarskog materijala (pijeska i
ljunka), i 722 000 m3 lomljena kamena. Za potrebe injekcijske zavjese,
ukupne povrine 260 000 m2, izbueno je 160 000 m injekcijskih buotina.
Injekcijska zavjesa ispod brane izvedena je iz temeljne galerije.
Strojarnica brane izgraena je nizvodno od brane. Dotok na turbine
osiguran je tlanim armiranobetonskim tunelom promjera 6.7 m koji prolazi
desnim bokom9 kanjona Cetine. Ugraene su dvije Francisove turbine, svaka
kapaciteta 60 m3/s, koje uz projektirani pad potencijala od 41 m daju izlaznu
snagu od ukupno 41.6 MW. Godinja prosjena izlazna energija elektrane je
120 000 MWh.
Od zavretka izgradnje brana je besprijekorno radila to dokazuju
mnoga opaanja. Slijeganje krune (vrha) brane u tridesetak godina iznosilo
je do 90 cm, to je neto manje od projektom predvienog10. Procjeivanje
orjenatcijski pojmovi desno i lijevo kod brana se uvijek odnose na strane kad se brana
promatra u nizvodnom smjeru
10 Opaanja mnogih brana pokazuju da im se kruna tijekom godina slegne za oko 2 % visine
brane.
9

7.5 NASUTE BRANE

27

kroz branu i temeljnu stijenu (tzv. gubici) nije bilo vee od 0.7 m3/s ili 1.7 %
prosjene protoke Cetine na mjestu pregradnog profila.
Brana je vandalski minirana 28. sijenja 1993. godine od strane
Jugoslavenske narodne armije, koja ju je drala u okupaciji. Miniranje je
izvreno eksplozivom snage 20 t do 40 t TNT-a postavljenog na nekoliko
mjesta u temeljnoj galeriji i na preljevnoj graevini. Sreom, krateri u kruni
uz bokove brane, nastali eksplozijom, dosegli su dubinu samo nekoliko
desetak centimetara iznad razine vode u akumulaciji, koja je tada bila na koti
od 356.28 m n.m. pa do prelijevanja brane i katastrofe, koju bi to prelijevanje
izazvalo zbog progresivne erozije nasutog tla, nije dolo.
Brzom intervencijom Hrvatske vojske brana je zauzeta pa je odmah
zapoela interventna sanacija. Nakon interventne sanacije, kojom je
sprijeena progresivna erozija jezgre koja je zapoela, pristupilo se opoj
sanaciji brane. Mjere ope sanacije ukljuivale su popravak djelomino
zaruene galerije, rekonstrukciju krune te desnog i lijevog boka brane te
izvedbu glino-betonske dijafragme u jezgri. Kruna brane je neto poviena uz
dosipavanje nizvodnog pokosa brane. To je omoguilo neto viu normalnu
razinu vode u akumulaciji kao i ugradnju neto jaih turbina i generatora.
Brana danas uredno radi unutar hrvatskog energetskog sustava.

BRANA MAHABAD
Nasuta brana Mahabad pregrauje dolinu rijeke Mahabad uzvodno od grada
Mahabada u kurdistanskom dijelu sjeverozapadnog Irana (Slika 7-15).
Brana, najvee visine 47.5 m i duine 700 m u kruni, zavrena je 1971.
godine i predstavlja dio vienamjenskog sustava navodnjavanja za vie od
20 000 ha poljoprivredne zemlje, a i proizvodi elektrinu energiju u manjoj
pribranskoj hidroelektrani.
Geoloke prilike na lokaciji brane dosta su sloene to ukljuuje
nekoliko desetaka metara debele relativno mekane holocenske i
pleistocenske aluvijalne naslage gline, praha pijeska i ljunka koje su
uvjetovale oblikovanje brane. Brana ima centralnu uspravnu glinenu jezgru
opasanu vieslojnim pjeanim filtrima te uzvodnu i nizvodnu potpornu
zonu izgraenu iz mjeovitog ljunkovitog i zaglinjenog nasutog i zbijenog
tla. Povrinski dio uzvodne potporne zone zatien je debljim slojem
lomljenog kamena koji je ugraivan uz polijevanje kako bi se potaklo
njegovo brzo slijeganje i bolje zbijanje.
Nagibi donjeg dijela uzvodnog i nizvodnog pokosa brane iznose v/h =
, a gornjeg dijela v/h = 1/1.5. Ovi su pokosi blai od pokosa brane Perua
dijelom zbog znatno loije podloge, a dijelom zbog slabijeg materijala u

28

7 NASIPI I BRANE

Slika 7-15 Situacija, uzduni geoloki presjek i popreni presjek nasute nrane
Mahabad u sjeverozapadnom Iranu

potpornim zonama. Ispod jezgre brane, prije poetka njene gradnje,

izvedena je glino-betonska dijafragma radi smanjenja gubitaka vode od
procjeivanja ispod tijela brane.

7.5 NASUTE BRANE

29

Brana je ve tijekom izgradnje doivljavala velika slijeganja pa su njeni

pokosi u gornjem dijelu ustrmljeni kako bi se uhvatila zadana visina krune.
Akumulacija je nakon zavretka brane napunjena i od onda uredno slui
svojoj namjeni. Tijekom prvih dvadeset godina kruna brane se slegla vie od
1.8 m uz najvei vodoravni nizvodni pomak od 1.6 m. Uzvodni rub krune
slegnuo je znatno vie od nizvodnog pa je kruna znatno nagnuta prema
akumulaciji. Zbog veeg slijeganja brane iznad aluvijalnih naslaga u
temeljnom tlu od slijeganja bokova brane temeljenih na kruoj stijeni, u
kruni brane, na mjestu prijelaza temelja iz aluvijalnog na stjenovito podruje,
pojavile su se vlane poprene pukotine. Sve to je znatno zabrinulo vlasnika
brane, pogotovo uzevi u obzir sigurnost nizvodnog gradia Mahabada.
Nakon provedenih detaljnih analiza (Karbasi i dr., 1993) vrlo opsenih
opaanja deformacije brane i procjednih voda kroz branu, koja su obavljana
kroz razdoblje od dvadeset godina, utvreno je da je uzrok velikih slijeganja,
koja su se ostvarivala kroz due vremensko razdoblje, prvenstveno
uzrokovano kako mekim tlom u podlozi brane tako i relativno slabo
zbijenom zaglinjenom opem nasipu u nizvodnoj potpornoj zoni brane.
Usprkos opaenim velikim deformacijama, zakljueno je da su se one smirile
u vremenu, a da je njihov vremenski tok posljedica dugotrajnog
konsolidacijskog procesa, prvenstveno u nizvodnoj potpornoj zoni i u
temeljnom tlu. Kako je taj proces pri svom zavretku, zakljueno je, nadalje,
da je brana sigurna, ak da je danas sigurnija nego tijekom itavog
prethodnog razdoblja poevi od njene izgradnje. Zanimljivo je da usprkos
velikih deformacija i tijela brane i temeljnog tla, nije dolo do poveanog
gubitka vode kroz branu ili kroz temeljno tlo to znai da je glino-betonska
dijafragma ispod jezgre brane, koja je neminovno morala doivjeti velike
deformacije, izdrala i da potpuno obavlja svoju funkciju.
Ove analize nisu, po svemu sudei, umirile vlasnika brane, koji je nakon
toga pokrenuo njenu dogradnju, uglavnom ublaavanjem pokosa nizvodne
potporne zone. To upuuje na pouku da racionalni dokazi pouzdanosti
konstrukcije mogu biti nedostatni naspram laikom osjeaju nesigurnosti pa
bi i taj osjeaj pri projektiranju trebalo uzeti u obzir.

BRANA SIDI YACOUB

Nasuta brana Sidi Yacoub izgraena je osamdesetih godina prolog stoljea u
Aliru. Brana je smjetena u kanjonu rijeke, duina krune je oko 400 m, a
najvee visina u pregradnom profilu joj iznosi oko 85 m. Sastoji se iz
sredinje troslojne glinene jezgre, izgraene iz sredinje visoko plastine i
obodne nisko plastine gline, opasane vieslojnim filtrima, koju podupiru
uzvodna i nizvodna potporna zona od kamena, ljunka, i pijeska irokog

30

7 NASIPI I BRANE

Slika 7-16 Popreni presjek nasute brane Sidi Yacoub u Aliru

granulometrikog sastava. Temeljno tlo u sredinjem dijelu brane je zbijeni

aluvijalni ljunak debljine oko 10 m, a ispod njega je osnovna stijena. Ukupno
je u branu ugraeno 3.5 milijuna m3 zemljanog materijala.
Troslojna jezgra izabrana je kao rjeenje zbog nedostatka visoko
plastine gline za jezgru i nepovoljnosti nisko plastine gline to se tie njene
erozijske stabilnosti pri stalnom procjeivanju vode kroz branu. Centralnim,
visoko plastinim i slabo propusnim, dijelom jezgre smanjeni su hidrauliki
gradijenti u vanjskim, nisko plastinim zonama to smanjuje opasnost od
iznoenja sitnih estica kroz filtre u dobro propusnu nizvodnu potpornu
zonu. Dodatnu sigurnost od iznoenja sitnih estica nisko plastine gline
jezgre pod dugotrajnim silama procjeivanja, a time i dodatnu sigurnost od
mogueg katastrofalnog proboja jezgre, daje vieslojni nizvodni filtri.
Uzvodni filtri su ugraeni zbog njihovog povoljnog djelovanja poslije
mogueg katastrofalnog potresa. U takvim uvjetima, naime, moe zbog
velikih deformacija, doi do stvaranja i otvaranja pukotina u jezgri, to pak
moe dovesti do njenog hidraulikog prodora. Uzvodni pjeani filtar ima
tada funkciju da popuni nastale pukotine i smanji visoke i opasne vee brzine
toka procjedne vode. Time filtar ima ulogu zacjeljenja napukle jezgre.
Posebnost brane je njen smjetaj u seizmiki vrlo aktivnu zonu s
moguom magnitudom potresa od procijenjenih 7.3 stupnja po Richterovoj
ljestvici i najveom vodoravnom akceleracijom na osnovnoj stijeni veliine
50 % akceleracije sile tee. Osim toga, u neposrednoj blizini brane nalazi se
rasjed ija aktivnost nije utvrena, ali je mogua. Provedene su opsene i
sloene seizmike analize stabilnosti brane (Szavits-Nossan i Ivi, 1986) te
je utvreno da se pri najjaem potresu njena kruna moe slegnuti do 2.8 m.
Iz tih je razloga projektirana visinska razlika izmeu kote krune brane i
normalne radne razine vode u rezervoaru u iznosu od 8 m. To se smatra
dovoljnom sigurnou da i pri katastrofalnom potresu ne doe do
neeljenog, i potencijalno katastrofalnog, prelijevanja vode preko krune.

7.5 NASUTE BRANE

31

POUKE IZ RUENJA NASUTIH BRANA

Kao to je ve reeno, nasute brane su sloene i skupe graevine pa im se
posveuje velika panja pri projektiranju i izgradnji. Usprkos tome poznato
je vie ruenja visokih nasutih brana. Neke statistike pokazuju da je oko 1 do
2 % doivjelo manja ili vea pa i katastrofalna oteenja. Pouke iz tih
dogaaja vrijedan su doprinos napretku struke. Jedan od najgorih scenarija
koji mogu pogoditi nasutu branu je njeno prelijevanje. Pri veim koliinama
vode koja prelijeva krunu dolazi do erozije nasutog tla pod djelovanjem
tekue vode, a time do jo veeg protjecanja i vee erozije pa je proces
progresivan i obino katastrofalan. Iz tog razloga je potrebno dimenzionirati
sigurnosne preljevne graevine dovoljnih dimenzija da mogu preuzeti i
najveu protoku vode i u najnepovoljnijim hidrolokim prilikama. Jedno od
najveih ruenja brane prelijevanjem dogodilo se 1889. godine s branom
South Fork u Pennsylvaniji, SAD, kad je zbog ruenja brane uslijed
prelijevanja poginulo 2 209 ljudi.
Veliko oteenje koje je umalo dovelo do prelijevanja brane i katastrofe
koja bi nastala probojem akumulacije u nizvodno gusto naseljeno podruje
doivjela je brana Lower San Fernando 1972 u Junoj Kaliforniji, SAD.
godine. Brana je izgraena 1918. godine postupkom refuliranja od slabo
zbijenog i vodom zasienog pijeska (taloenjem vodom transportiranog
pijeska kroz cijevi). Oteenje brane u obliku klizanja velikog dijela tijela
brane, nastalo je gubitkom vrstoe pijeska (koji se naziva likvefakcijom) u
tijelu brane uslijed jakog potresa. Zbog takvog svojstva slabo zbijenog, a
vodom zasienog, pijeska odustalo se od inae vrlo ekonominog naina
izgradnje brana refuliranjem.
Poseban primjer ruenja je ruenje brane Teton u junom Idahu, SAD,
1972. godine. Devedeset tri metra visoka brana sruila se u manje od sat
vremena osam mjeseci nakon to je zapoelo prvo punjenje akumulacije
(Slika 7-17). Ruenje je zapoelo probojem vode uz desni bok brane. Proboj
se naglo irio dok nastala bujica nije proirila otvor i konano odnijela cijelu
branu na desnom boku. Cijeli je dogaaj snimio na filmsku vrpcu jedan
sluajni promatra. Ruenje jedne moderne brane, nakon mnogih iskustva iz
nebrojenih ve izgraenih brana, projektirane od strane jedne vrlo iskusne i
poznate ekipe, izazvala je ok u strunoj javnosti. Istraivanja koja su
slijedila utvrdila su da je do ruenja dolo zbog neprimjerenog injektiranja
raspucale temeljne stijene i neprilagoenog suelja stijene s jezgrom iz nisko
plastine gine i praha. Jezgra iz tako nepovoljnog materijala i neadekvatni
filtri za spreavanje progresivne erozije pridonijeli su nastanku katastrofe.

32

7 NASIPI I BRANE

Slika 7-17 Prodor vode iz akumulacije u desnom boku brane Teton, Idaho, SAD
1972. godine: prva pojava vodenog toka (lijevo) i prodor vode u punoj
snazi nekoliko trenutaka kasnije (desno)

Filtri i filtarska pravila

Kao to su primjeri ruenja nasutih brana u prethodnom poglavlju pokazali,
svakako treba sprijeiti pojavu progresivne erozije sitnih estica pod stalnim
djelovanjem sila izazvanih procjeivanjem vode kroz tijelo brane ili njene
temelje. Posebno osjetljiva mjesta u brani su na suelju sitnozrnog i
krupnozrnog tla ili raspucale stijene i to kada voda brzo tee paralelno s tim
sueljem kroz bolje propusnu sredinu ili kada tee iz slabije propusnu u bolje
propusnu sredinu. Bolje propusna sredina ima i vei promjer pora i kanala
kroz koje voda tee i kroz koje moe odnositi sitnije estice slabo propusnog
tla. Da bi se to sprijeilo ugrauju se filtri kao prijelazni materijal izmeu
sitnozrnog i slabije propusnog te krupnozrnog, a time i veih pora, i bolje
propusnog.
Svrha filtra je da sprijei pronos sitnih estica kroz pore krupnozrnog
tla. To znai da filtar mora imati dovoljno male pore da sprijei pronos
estica ija erozija se eli onemoguiti, a ujedno da ima dovoljno velike
estice koje ne mogu proi kroz pore krupnozrnog tla. Koji puta taj uvjet nije
mogue ostvariti ako je odnos veliina pora krupnozrnog i veliina estica
sitnozrnog tla pre veliki. U tom sluaju treba ugraditi vieslojne filtre tako da
se ostvari postupni prijelaz iz sitnozrnog u krupnozrno tlo.

7.6 GRANINA STANJA NASIPA I BRANA

33

Tablica 7-6 Projektni kriteriji za filtere (Sherard i dr. 1984a, 1984b, 1985,
1989; SCS, 1986; vidi i Coduto, 1999)
Grupa
tla
1
2
3

Opis tla

Projektni kriterij

Fine praine i gline s vie od

85% estica manjih od 0.075
mm
Prainasti i glinoviti pijesci i
pjeskovite praine i gline s 4085% manjih od 0.075 mm
Prainasti glinoviti pijesci i
ljunci s 15-39 % estica
manjih od 0.075 mm

Prainasti i glinoviti pijesci

i ljunci s manje od 15%

estica manjih od 0.075 mm

Legenda: D = promjer zrna filtra, d = promjer zrna tla koje se titi od erozije, A =
teinski postotak frakcije zrna promjera manjeg od 0.075 mm koju treba tititi

Brojnim istraivanjima su Sherard i suradnici utvrdili kriterije za izbor

odgovarajuih filtara, a koje prikazuje tablica 7-6.
Filtre treba predvidjeti i pri projektiranju drenova za snienje tlakova
podzemne vode, koji se koriste kod sanacija klizita i nestabilnih padina. U
takvim se drenovima koriste pijesci i ljunci za dreniranje okolnog
sitnozrnog tla. Filtri slue za spreavanje zaepljenja krupnozrnog tla u
drenovima koje ugroava funkciju drena.

7.6. Granina stanja nasipa i brana

Granina stanja nasipa i brana odnose se a stabilnost i uporabivost tijela
nasipa i temeljnog tla ispod nasipa. Za nasipe prometnica obino su
mjerodavna granina stanja nosivosti za dugotrajnog optereenja s
dreniranim uvjetima u tlu te za kratkotrajna optereenja neposredno nakon
dovretka brzo izgraenog nasipa u sluaju slabo propusnog tla kad su
mjerodavni nedrenirani uvjeti. Od graninih stanja uporabivosti za nasipe
prometnica mjerodavno je konano slijeganje od dugotrajnog optereenja te
slijeganje nakon izgradnje kolnike konstrukcije, ako se ova ugrauje prije
zavretka dugotrajnog slijeganja. U tom sluaju kolnika e konstrukcija

34

7 NASIPI I BRANE

doivljavati diferencijalna slijeganja zbog kojih moe doivjeti oteenja. U

takvim se sluajevima obino propisuje kada se moe pristupiti izgradnji
kolnike konstrukcije u odnosu na ostvareno slijeganje nasipa.
Za brane se ovim graninim stanjima dodaju jo granina stanja
nosivosti od mogueg naglog snienja vode u akumulaciji. U tom sluaju
potekou pri provjeri pouzdanosti nasipa moe initi izbor odgovarajue
nedrenirane vrstoe mjerodavne za slabo propusna tla, a koja ovisi o
efektivnim naprezanjima koja se ostvare nakon dugotrajnog optereenja. Za
taj su sluaj razvijeni posebni postupci prorauna (Duncan i Wright, 2005).
Za brane je jo bitno granino stanje nosivosti tipa HYD koje se odnosi na
hidrauliku i erozijsku stabilnost sitnozrnih tla na suelju s krupnozrnima
kad postoji opasnost od iznoenja sitnih estica kroz pore krupnozrnog tla, a
time i opasnost od progresivne erozije i sloma.
Na ova se granina stanja nosivosti nadovezuju jo posebna granina
stanja nosivosti od mogueg optereenja uslijed potresa.

Reference
Coduto, D. P. (1999). Geotechnical Engineering-Principles and Practices. Prentice Hall,
NJ.
Duncan, J. M., Wright, S. G. (2005). Soil Strength and Slope Stability. John Wiley &
Sons, NJ
Hilf, J. W. (1957). A Rapid Method for Construction Control for Embankments of
Cohesive Soil. ASTM Special Technical Publication, No. 232.
Karbasi M., Szavits-Nossan A., arkovi V. (1993), An Evaluation of a 20 Years Old
Earth-Rock Fill Dam Behavior. Dam Safety Evaluation, Vol.1 (ur. Kreuzer H.,
Dungar R., Taylor R.), International Workshop on Dam Safety Evaluation,
Grindelwald, , 26.04.1993-28.04.1993., Sutton, Surrey, 1993, 139-150
McDonald, J. K. (1972). Soil Classification for Compaction. Proceedings, 10th Annual
Engineering Geology and Soils Engineering Symposium, Moscow, Idaho
(citirano u Schroeder i dr. 2004)
NAVFAC (1982). Soil Mechanics. NAVFAC Design Manual 7.2, US Navy, Naval
Facilities Engineering Command, Arlington, VA.
OTU (2001). Opi tehniki uvjeti za radove na cestama, Knjiga II Zemljani radovi,
odvodnja, potporni i obloni zidovi. Hrvatske ceste Hrvatske autoceste,
Zagreb
Proctor, R. R. (1933).Fundamental Principles of Soil Compaction. Engineering NewsRecord, August 31, September 9, September 21, September 28.
Rupi, J. (1993). An overview of the Perua reservoir and its structures. Dam Safety
Evaluation, Vol.1 (ur. Kreuzer H., Dungar R., Taylor R.), International

7.6 GRANINA STANJA NASIPA I BRANA

35

Workshop on Dam Safety Evaluation, Grindelwald, , 26.04.1993-28.04.1993.,

Sutton, Surrey, 1993, 5-12.
SCS (1986). Guide for Determining the Gradation of Sand and Gravel Filters. Soil
Mechanics Note No. 1, 210-VI, US Department of Agriculture, Soils
Conservation Service, Lincoln, NE.
Schroeder, W. L., Dickenson, S. E., Warrington, Don C. (2004). Soils in Construction.
5th Edition. Pearson Prentice Hall, NJ.
Sherard, J. L., Dunnigan, L. P., Talbot, J. R. (1984a). Basic Properties of Sand and
Gravel Filters. Journal of Geotechnical Engineering, ASCE, Vol. 110, No. 6, 684700.
Sherard, J. L., Dunnigan, L. P., Talbot, J. R. (1984b). Filters for Silts and Clays. Journal
of Geotechnical Engineering, ASCE, Vol. 110, No. 6, 701-718.
Sherard, J. L., Dunnigan, L. P. (1985). Filters and Leakage Control in Embankment
Dams. Seepage and leakage Control in Embankment Dams. ASCE, 1-29.
Sherard, J. L., Dunnigan, L. P. (1989). Critical Filters for Impervious Soils. Journal of
Geotechnical Engineering, ASCE, Vol. 115, No. 7, 927-947.
Szavits-Nossan, A., Ivi, T. (1986), Analiza statike i seizmike stabilnosti jedne
visoke nasute brane, Saoptenja sa XIII Kongresa Jugoslavenskog drutva za
visoke brane, Mostar, 20-25 septembra, Jugoslavensko drutvo za visoke
brane, Knjiga 1, 513-520.