Nenad Cambi, Skupine carskih ...

(45-61)

Histria Antiqua,

4/1998.
SI. I Muska glava s velom. Cres otok Cres; Zbirka u Cresu.

Nenad Cambi

SKUPINE CARSKIH KIPOVA U RIMSKOJ

PROVlNCIfI DALMAC/fl
UDK 904:730](497.5-3 Dalmacija) "652"
Izvorni znanstveni clanak
Rukopis primljen. 08.01.1999.
Rukopis odobren: 15.02.1999.

Nenad Cambi
sveuciliste u Spiitu
Filozofski fakultet
23000 Zadar - Hrvatska

uz

rimOrSkOm diieh: rimske ptovincijc Dalmacije otuvao se razmjemo veliki broj catskit: potueta, a/j postojj j
nekoliko skupina na/aza catskih statua koje cine cjclinu. Ptvi takav skupni nalaz poljece jos iz 18. st.
(Aenona), a pos/jednjj jz godine 1996. (Narona). Skupjne kipova otkrivene su u s/jede6m antkkim gradovima j naseliima. Osor (Apsotus), Nin (Aenona), Solin (Sa/ona), Omg (Oneum), Vjd (Naron a), te na otoku Lopudu.

Uvod

Popis carskih skupina

U primorskom dijelu rimske prOVmCIJe

Skupine kipova i indicije a njihovom postoDalmacije ocuvao se dosta veliki broj carskih janju utvrdene su u slijedecim antickim gradoviportreta. Neki medu njima pripadaju skupnim
ma i naseljima ad sjeverozapada prema jugozanalazima carskih statua. Prva takva cjelina je padu:
otkrivena jos u 18. stoliecu (Nin), a posljednja je
izasla na vidjelo godine 1996. (Naron a) . Medutim,
takvih ce se kipova sigurno jos pronaci, jer, kako
to pokazuju dalmatinski, a i primjeri iz drugih
dijelova rimskog svijeta, carske skupine nisu
rijetka pojava.
Cilj ovoga rada nije proucavanje portretne
ili statutarne plastike, iako se osvrt na stilske i
ikonografske probleme ne maze u cijelosti
izbjeci, nego pokusati odgovoriti na pitanja kada,
zasto, kako i gdje se takve skupine postavljaju, a
zatim pratiti njihov daljnji zivot. razvitak i
konacno nestanak. To su pitanja carske politike
u provinciji koja se provodi preko rimskoga namjesnika, odnosa municipalne administracije i
lokalnih mocnika prema sredisnjoj vlasti u Rimu
i dr. Cilj radnje je, dakle, vise povijesno-politickosocioloski nego povijesno umjetnicki. Na temelju
pregleda svih nalaza u Dalmaciji, svojstava pojedinacnih kip ova i njihovoga odnosa unutar
skupina, moguce je utvrditi neke zakonitosti.

45

Histria Antiqua, 4/1998.

SI. 2 Glava Trajana iz mora. Uvala
Banje kod Staganjca na otoku
Cresu: Privatno vlasnistvo.
SI. 3 Glava Augusta iz Osora. Otok
cres, Muzej u Osoru.

1 Glavu mi je pokazala i dala

Jotograjiju kolcgica j. (us Rukonic,
voditeljica zbirki u Cresu i Osoru na
cemu joj srdacno zahvaljujem.

1. Cres (Crepsa ili Crexa, otok Cres). U zbirci

se nalazi jako ostecena glava jedne statue s velatio capitis (sl. 1)I. Lice je u cijelosti otuceno. Neste
bolje je ocuvan sarno veo na temelju kojega se i
moze reci da je to bio carski portret. Glava je
velikih dimenzija i ima nasad za uvlacen]e u rupu
torza. Ne moze se tocno kazati cija je to statua,
ali je nedvojbeno pripadala razdoblju julijevskoklaudijevske dinastije, sto pokazuju stilske
pojedinosti koje se javljaju na cijelom nizu raznih
kipova toga doba. Na temelju karakteristika cini
se da je portret bio skroman rad, na sto upucuju
dosta tvrdi nabori vela.
U blizini Cresa u moru nedavno je nadena i
jedna glava cara Trajana (IV. Tip ili
Opferbildnistyp) (sl. 2)2. Sigurno nije pripadala
skupini iz Cresa. Buduci da je glava otkrivena na

Nenad Cambi, Skupine carskih ... (45-61)

2. Osor (Apsorus, otok Cres). Jos godine

1939. Otkrivene su u moru tri glave i nekoliko
fragmenata-. Prva prikazuje Oktavijana (tzv.
Akcijski ili drugi tip)5 (sl. 3), a drug a Druza

2 N. CAMBI, Novi portret cara

Trajana 5 otoka Cresa. Arheoloski
radovi i rasprave 12, 1996. sir. 71 i
d., 51. 1-4.
3 Portret je otkrio ronilac Aleksandar
Siosar iz Voloskog kod Rijeke toned
u plitkom moru uvale Staganjac
nedaleko Banja na otoku Cresu.
Glavu ie stucaino zapazio i nije bio
siguran 0 cemu se radio

4 N. CAMBI, Tri carska portreta iz

Osora, u ''Arheoloska istrazivanjo na
otocima Cresu i Losinju", Izdanja
HAD-a 7, Zagreb 1982., str. 85 i d.
50 toj glavi usp. N. CAMBI, tn carska ponreta, str. 85 i d., 51.3-6, kao i
D. BOSCHUNG, Die Bildnisse des
Augustus, Das romisch
Herrscherbild 1, Berlin 1993., str. 117
i d., kat. br. 21, lab. 12
6 N. CAMBI, Tri carska ponreta, str.
90,51.7-10.
7 N. CAMBI, Tri carska
90,51. I/.

ponreta,

sir.

8 Takvu ftizutu usp. D. BOSCHUNG,

Die Bildnistypen der iulisch-claudischen Kaiserfamiiie: ein kritischer
Forschungsbericht, journal oj
Roman Arcaeology 6, 1993., str. 61,
51.40 Oa. 0Jrizurama takvoga oblika usp. K. POLASCHEK, Siudien zu
einem FrauenkopJim
Landesmuseum Trier und zur weiblichen Haartracht der iuliusch-claudischen Zeit, Trierer Zeitschrift 35,
1972.,str. 141 i d., 51. 11 i 12.
9 D. BOSCHUNG, Die Bildnistypen,
str. 68, 51.53-54 Ua.
10 D. BOSCHUNG, Die Bildnistypen,

str. 71, 51.59-60 Wa.

11 D. BOSCHUNG, Die Bildnistypen,
62 Xb, Xc. Sigurno
ipak ne pripada tipu Stuttgart;
D. BOSCHUNG, Die Bildnistypen, str.
74Xd.

str. 73,51.61 xa,

12 S Druzom Mladim je po svo] prilici bio i Germanik, jer je istodobno

pretendent na Tiberijevo prijestolje.
Logicna bi stoga bila i pojava njihovih iena.

mjestu gdje nema vecih naselja, dvojbeno je je li

uopce pripadala vecoj skupini. Medutim, kako
nalaz kipova pronadenih u moru nije neobicna
pojava, lako je moguce da je ipak bila dio neke
cjeline u kojoj Trajan nije bio sam. Trebalo bi
malo bolje pretraziti uvalu u kojoj je otkrivena ,
jer je moguce da je djelovanje mora izmijenilo
izgled skulptura-. Medutim, rijec je 0 izuzetnoj
umjetnickoj kreaciji kojoj vrsnocu nije oduzelo ni
valjanje u moru.

13 Fragmenti nisu objavljeni, a teSko

ih je dovesti u suvislu cjelinu.

46

Mladegs. Glave su dobro obradene, a spadaju

medu najkvalitetnije portrete pronadene u citavo]
rimskoj Dalmaciji. Oktavijanova je glava
izuzetno dobro oblikovana u kasno republikanskoj tradiciji, a Druzova u vrhunskom tiberijanskom akademizmu. trecu glavu nisam mogao
atribuirati kad sam pred nesto manje od dvadesetak godina pisao 0 toj skupini carskih portreta'.
Danas ipak, poslije malo temeljitijega proucavanja,
jasno je da je rijec 0 jednoj julijevsko-klaudijevskoj carici ili princezi. Na zalost, dosta okrug10 lice je tesko osteceno od morskih organizama,
ali frizura koja ima razdjeljak na sredini tjemena
i mase koje preko usiju postrano dolaze do zatiljka. Naprijed se zapazaiu puznice sitnih kovrci sto
je karakteristicno za princeze julijevsko-klaudijevske dinastije (Agrippina Maior8, LivilJa9,
Messallina1o, Agrippina Minorll i neke druge).
Teske je ipak red kojoj od njih pripada. Ipak s
obzirom na sastav grupe najlogicni] bi bilo da je
pripadala kipu Agrippine Maior ili Livillel2. U
Osoru ima jos nekoliko fragmenata
koji
nedvojbeno pripadaju toj carskoj skupini. Rijec je
uglavnom 0 fragmentima odjecel3. Medutim, tu

Nenad Cambi, Skupine carskih ... (45-61)

se nalazila i jedna naga sjedeca statua od koje se

sacuvao dio torza i nogu (sl. 4) 14. Po svoj prilici to
je bila posthumna statua nekog cara ili princa iste
dinastije. Koliko se puta skupina prosirila, tesko
je reci.

Histria Antiqua,

4/1998.

cara Klaudija)26 te Kaligule27. Opravdano se

postavlja pitanje nisu Ii i one pripadale toj skupini, iako to nije moguce dokazati.
Medu kipovima pronadenim u XVIII. stoljecu jedan je prikazivao Augusta (tip Prima Porta)

51. 4 Fragment nagog i sjedeceg

torza iz Osora. Otok Cres; Muzej u
Osoru
51. 5 Augustov kip iz Nina.
Arheoloski muzej Zadar.
51. 6 Tiberijev kip iz Nina.
Arheoloski muzej Zadar.

14 Fragment nije objavljen.

IS C1L 11/31 18; B. NEDVED, Felix
Arba. Pregled povijesti spomenika
atoka Raba, Rab 1990, sir. 20, br. 4.
16 C1L 11/3119; B. NEDVED, o.c. str.
21, br.5.
17 C1L 11/3120; B NEDVED, o.c. str.
22, br. 8.
18 C1L 1113121=10118; B NEDVED,
o.c. str. 21, br. 6.
19 C1L 11/3122=10119; B. NEDVED,

o. c. sir. 22, br. 7.

20 A. FORTIS, Viaggio in Dalmazia,
Venezia 1772.

3. Rab (AIba).

Iz Raba potjece pet baza s vrlo

ostecenim natpisima na kojima su stajale statue.
Baze su nosile kipove Marka Aurelija IS, Iulije
Domnel6, Karakale!', Aleksandra Severa's i
Trebonijana Galal9. Iako su baze gotovo identicne, slova ipak pokazuju da sve nisu nastale u
isto doba. One su tvorile skupinu koja se prosirivala sudeci barem prema karakteristikama slova.
Na zalost, od kip ova se nije ocuvao ni najmanji
fragment. U kakvom su kontekstu stajale baze,
nije moguce utvrditi.

(sl. 5)2S. Druga statua je nedvojbeno Tiberijeva

(neobicna varijanta tipa Kopenhagen 624) (sl.
6)29. Dvije su rnuske statue bez glava. Prva je

21 0 sadriaiu, Jormiranju i povijesti

zbirke usp.). BANKO-P. STlC07TI,
Antikensammlung im erzbischojliche
Seminare zu Udine, Arcaologischepigrapische Mitteilungen XVIII,
1895., str. 52 i d.; N. CAMBI,
Collezione Danieli-Pellegrini (ZaraPadova) e i monumenti antichi delia
Dalmazia a Venezia, u 'Venezia e
t'archeoiogia". Un importante capitola nella storia del gusto dell' antico
nella cultura artistica veneziana".
Rivista di archeologia, Supplementi
7, Venezia 1990., str. 100. i d.,
M. KOLEGA, Rimska portretna plastika iz zbirke Danieli, Zadat 1989.,
sir. 3 i d.
22}. BANKO-P. STIC07TI, o.c. str.
56 i d., kat. br.6, 7,8,9, 10 ill.
23}. BANKO-P. STlC07TI, o.c. sir.
56 i d., br.6, sl. 2; K A. GIUNIO,
junona ad Nina do Kopenhagena,
Diadora 14, 1992., sir. 53 i d.
24}. BANKO-P. STIC07TI, o.c. str.
56, br.6.
25}. BANKO-P. STIC07TI, o.c. str.
56, sl. 7; N. CAMBI, tedan anticki
portret iz Arheoloskog muzeja u
Zadru i recepcija rimskog republikanskog pottreta na istocno! obali
jadrana, Diadora 13, 1991., sir. 123 i
d., tab. V.; F. JOHANSEN. Roman
Portraits, Copenhagen 1994., str. 40,
br.8.

4. Nin (Aenona). U Ninu je jos davno nadeno

mnogo carskih kipova, ali se oni jos uvijek
povremeno
pojavljuju.
Cctiri su sigurno
pronadena prigodom iskapanja A. Danielija u
XVIII. stoljecu sto ih spominje A. Fortis20.
Medutim, u zbirci Danieli nalazilo se mnogo
kipova koji bi im se takoder mogli prikljudti.
Kako se zbirka najvecim dijelom formirala u
Ninu". nije nemoguce da su jos neki kipovi pripadali toj carskoj skupini. Rijec je 0 sest zenskih
statua, od kojih je jedna osobito lijepa23, te jednom fragmentu muskeg togata>. Zatim, u toj su
se kolekciji nalazile glave Agrippe25, jednog
klaudijevskoga princa (po svoj prilici najraniji tip

26}. BANKO-P. STIC07TI, o.c. sir.

69, br. 19, sl. 9. Pottret se iuva u
Akvileji, usp. V. SANTA MARlA
SCRINARI, Sculture romane di
Aquileia, Roma 1972., br. 184.
27}. BANKO-P. ST/C07T/, o.c. sir.
67, br. /8; D. Boschung, Die
Bildnisse des Caligula, Das romisctie
Herrscherbild /, 4, Berlin 1989., sir.
29,35,37, 109, kat. Br.9, tab. 9, /4. 46, 1. /ako portre: danas izgleda
kao bista, to je, Cini se, ipak izvomo
bio kip koji je prepravljen u novije
doba.
28}. BANKO-P. ST/C07T/, o.c. sir.
53, br.I, sl. I; M. KOLEGA, o.c. sir.
9, br.2, tab. II-V; D. BOSCHUNG,
Augustus, sir. 193, br. 207, tab. 140.
29}. BANKO-P. ST/C07TI, o.c. sir.
55, br. 2; M. KOLEGA, o.c. str. 17,
br. 3, tab. VI-VII.

47

Histria Antiqua, 4/1998.

51. 7 Fragment kipa togata iz Nina.
Zbirka u Ninu.
51. 8 Glava cara Nerve iz Nina.
Arheoloski muzej Zadar.
51. 9 Kip "lzide" iz Nina. Arheoloski
muzej Zagreb.

Nenad Cambi, Skupine carskih ... (45-61)

prikazana u bozanskoj nagosti, sto znaci da je

najvjerojatnije lik posthumne osobew. a druga je
u togi". Prva statua je imala vrat koji je odlomljen, glava je izgubljena, dok je druga imala rupu
za nasad glave s vratom, ali je ona takoder
propala. Od kipova iz zbirke Danieli-Pellegrini
nekima je znano mjesto cuvanja, a nekima se
zametnuo trag poslije aukcije u Udinama godine
1900.
]edan veliki fragment togata bez glave
otkriven je pred nesto vise od dvadesetak godina
(s1. 7)32. Pred nekoliko godina iskopana je i
palimpsest glava Nerve (izradena od Domicijanova
portretaj (s1. 8). Dok je prvi kip naden

Valja progovoriti i 0 kipovima za koje se ne moze

sa sigurnoscu red jesu li pripadali skupini. Bista
Kaligule, sada u Trstu, je znatno losfje kvalitete
od ostalih i stilski s njima nema mnogo veze, ali
ipak nije sasvim iskljucena mogucnost da joj pripada, pogotovo imajuci u vidu preradbu, jer je
bista nacinjena od citave statue. U tom slucaju
gubi na vrijednosti misljenje D. Boschunga da je
ninski August palimpsest Kaliguline statue iz
doba Klaudija36. Pomno ispitavsi Augustov

30 M KOLEGA, o.c. str. 20, br. 4,

tab. VIII.
31 M KOLEGA, o.c. str. 21, br. 5,
tab. IX.
32 Kip se nalazi u dvoristu zgrade
muzeja u Ninu. Nije objavljen.
33 M KOLEGA, Damnatio memoriae
u rimskoj portretnoj umjetnosti:
DomicijanlNerva u Ninu, Diadora
14, 1992., str. 59 id., tab. I-IV.
34 Nin. Problemi arheoloskih istraiivarna, Zadat 1969. (ed. M SU/c,
S. BATOVIC,1 BELOSEVIC), tab. xx.
35 Nin, tab.

xx,

36 D. BOSCHUNG, Augustus, sir.

193..

na drugom mjestu, podalje od foruma i moguce

je da nije carskoga karaktera, drugi je pouzdano
pripadao poznatoj skupini. Ukupno je otkriveno
barem 11 ili 12 kipova, ali tocan je broj ipak
nepoznat. Medutim, ocito je da ih je bilo jos znatno vise. ]edan natpis u pocast Tiberiju iz posljednjih godina njegova vladanja (doba namjesnika
provincije Lucija Volusija Saturnina) govori po
svoj prilici 0 vremenu nastanka tiberijanskoga
dijela grupe>. Lako je moguce da je s ovom
grupom povezan i natpis u cast Druza Cezara,
Germanikova sina. Zanimljivo je da se ta dva
natpisa kronoloski priblizno podudaraju, jer je
vec godine 33. stradao Druz Cezar i, dakako,
prestao biti pretendentom na tron. Nije utvrdeno
je li portret Nerve/Domicijana mogao pristajati
nekom ve: poznatom tijelu bez glave. U vezi s
ovom skupinom javlja se nekoliko problema.

48

Nenad Cambi, Skupine carskih ... (45-61)

portret i kip nisam mogao utvrditi tragove ranijega rada, sto je jedini pouzdani pokazatelj da je po
srijedi palimpsest. Aka je u skupini postojao kip
Kaligule, tada se ne smije ni pomisljati na jos neki
lik te osobe u istoj skupini. Aka je ovdje pripadala
i glava Agrippe, to bi bio znak da je ana najraniji ocuvani dionik qelinev. U tom slucaju skupina
svoj zacetak ima u predtiberijevsko doba. Sto se
stilskih odrednica, kao i vrsnoce statue tice, valja
kazati da je ana bliska osorskoj glavi Oktavijana.
Agrippa je stilski posve razlicit ad ostalih iz
ninske skupine.
I konacno jos je jedan problem u svezi ove
skupine. Nairne, postoji mogucnost da je i kip
"Izide" iz Nina mogao pripadati ninskoj skupini
(sl. 9)38. Rijec je a nesto manjem kipu bez glave s
uobicajenim Izidinim cvorom na prsima. Vec je
ad ranije poznato da su se, osobito u kasnije
doba, neke carice i princeze prikazivale kao
lzidine svecenice. Iz izvora na koje je na ovom
skupu upozorila B. Kuntic-Makvic proizlazi da se
uz Cezara gotovo redovno javljala i Kleopatra.
Kako se Kleopatra cesto prikazivala kao Izida,
kao bozicina zemaljska emanacija, to je moguce
da je kip mogao pripadati toj neodoljivoj zeni. Na
takvu mogucnost ukazuje i stil draperije sto podsjeca na kipove spomenute statuarne skupine.
Vec sam u nekoliko navrata isticao da je moguce
da je nagi kip bez glave izuzetno velikih dimenzija prikazivao Cezara (sl. 10)40. Po logici stvari, u
jednom takvom ansamblu mogao je sarno Cezar

Histria Antiqua, 4/1998.

biti vis! ad Augusta ili Tiberija. Kako je Cezar

utemeljitelj julijevsko-klaudijevske
dinastije,
mogao je i on biti uvrsten u Tiberijevu grupu
kipova, bez obzira sto je tada proslo mnogo godina ad njegove smrti. Nairne, stilske odrednice
upozoravaju na tiberijevski kronoloski okvir. I u
ovom slucaju tesko je reci koliko je bilo prosirivanja skupine, ali bilo ih je najmanje tri.

51. 10 Monumentalni kip iz Nina.

Arheoloski muzej Zadar.
51. II Portret Nerona Cezara iz
Salone. Arheoloski muzej Split.

5. Skradin (Scardona). Natpis na kojem se

spominje sacerdos ad aram Augusti Liblumorum
(ili Liblumiae) upozorava na mogucnost jednoga
svetista u cast vladara u tome gradu". Ona podsjeca na straznju stranu natpisa iz Onea (vidi
poslije br. 8)42, iako sadrzaj nije identican. S tim
u svezi je i jedna baza kipa Nerona Cezara,
Germanikova sina. I u slucaju Skardone valja
ocekivati kipove careva koji nisu jos otkriveni.
6. Solin (Salona). U Saloni se sacuvalo
neocekivano malo kipova u odnosu na velicinu i
znacenje grada, ali una toe tome maze se pretpostaviti da su postojale barem tri carske
skupine. Iedna je iz Tiberijeva doba. Od nje su se
ocuvale sarno glave djecaka Nerona i Druza
Cezara (Germanikovi sinovi) koje su pripadale
citavim kipovima (sl. 11)43, te jedan nagi torzo
siedeceg kipa velikih dimenzija koji pokazuje
posthumnu, diviniziranu carsku osobu (sl. 12)44.
Toj je skupini mogao pripadati i danas zagubljeni
torzo u oklopu koji se nalazio u Grazu. Nije

37 To bi znaCilo da je postojala
jedna skupina iz doba Augusta s njegovim unucima-posineima i,
dakako, njihovim prirodnim oeem
Agrippom. Grupa bi biJa ptositena u
kasnije Tiberijevo doba. Ipak, postojanje starije grupe nije pouzdano.
38 0 tome kipu, usp. P. SELEM,
Izidin trag, Split 1997., str. 54, br.
/.Il., tab. IV
39 Usp. Na primjer kip Faustine
Starije, usp. Th. KRAUS, Das rotnisehe Weltreieh, Berlin 1967, tab. 303.
40 Prvi put u netiskanom skupu
povodom proslave 150. obljetniee
osnutka Arheoloskoga muzeja u
Zadru.
41 C/L III 2802. 0 tome usp.

f. f. WILKES, Dalmatia, London,

1969., str. 200 i218.
42 C/L III 2802. Usp. f. f. WILKES,
o.c. str. 200 i218.
43 N. CAMBI, Dva ranoearska
djecacka portreta iz Salone,
Arheoloski radovi i rasprave II,
1998., str. liS i d. sl. 1-8. Da je rijee
a atavim kipovima govori nasad na
glavi Druza Cezara.
44 ip nije objavljen.

49

Histria Antiqua, 4/1998.

51. 12 Fragment sjedecega i nagog
kipa iz Salone. Arheoloski muzej
Split.

Nenad Cambi, Skupine carskih ... (45-61)

Glava PlautiIIe mogla je pripadati jednoj

drugoj skupini, dakako, iz severskoga razdoblja
(sl. 14)49. Glava carice nije sigurno stajala
samostalno. Treca skupina partreta po svoj prilici prikazuje tetarhijske vladare. U njoj se mogao
nalaziti jedan muski (sl. 15)50 i dva jako, ali namjerno ostecena zenska portretan. ]edan ad zenskih portreta je izuzetno veIikih dimenzija i zato
je nedvojbeno carski. Unatoc ostecenjirna jasno

51. 13 Kip togata iz Salone.

Arheoloski muzej Split.
51. 14 Glava Plautille iz Salone.
Arheoloski muzej Zagreb.
51. 15 Portret uzidan u privatnoj
kuci u Vranjicu.

poznato gdje se danas nalazi, ali vise nije u tome

gradu". Kip je po svoj prilici pripadao caru
Tiberiju46. Iedan monumentalni togat bez glave
ad mramora, visake zanatske vrijednosti, iako sa
stanovitim pojednostavljenjima,
takoder je
mogao pripadati skupini jer je odto iz julijevskoklaudijevskoga doba (sl. 13)47. Iz Salone po svoj
priJici potjece Domicijanova glava iz Kotara, za
sto postoje uvjerljive indicije-s. Ovi bi kipovi
mogii tvariti jednu skupinu koja, iako nije nastala u isto doba, ipak ima mnogo zajednickoga. Za
sada bi se smjelo govoriti samo a jednom prosirivanju (flavijevsko doba).
45 W. SCHMID, Torso einer
Kaiserstatue, Strena Buiiciana,
Zagreb - Split 1924., sir. 45 i d.,
tab. 5.
46 K. STEMMER, Untersuchungen
zur Typologie, Chronologie und
Ikonographie der Panzerstatuen,
Berlin 1978., sir. 56, br. If, I, tab.
34,1.
47 Kip nije objavljen.
480 toj glavi usp. G. DALTROP, U.
HAUSMANN, M. WEGNER, Die
Flavier. Das r6mische Herrscherbild
II, I, Berlin 1966., sir. 38 i d. 101,
tab. 33 d; N. CAMBI, AntiCki pottret
u Hrvatskoj, Zagreb 1991., str. 75,
bilj. 254, kat. br. 51, sl. 53.
49 N. CAMBI, Pottret, sir. I 10, sir.
I la, str. 188, kat. br. 96; sl. 96,
N. CAMBI, Un contributo alia tittratistica del/' imperotrice Plautilla, u
"Ritratio uJJiciale e ritratto ptivato",
Alii delia II. ConJerenza
Internazionale sui Ritratto Romano,
Roma 1988., sir. 24 i d., sl. 5, 6.
50 N. CAMBI, Portret, str.1 16 i d.,
usp. i bilj. 443, kat. br. lOa, sl. 96
51 N. CAMBI, tonret, sir. I 18 i d.,
bilj. 452, sir. 188, kat. br. 99, sl. 95

50

je zamjetijiva visaka umjetnicka kvaliteta. Steta

je sto je Scheitelzopf frizura ostecena. Druga
glava je jasnijih tetrarhijskih obiljezja takoder s

Nenad Cambi, Skupine carskih ... (45-61)

Histria Antiqua., 4/1998.

SI. 16 Herma iz Salone 5 tetrarhijskim portretom. Arheoloski muzej
Split.
SI. 17 Herma iz Salone 5 prikazom
Felicitas Saeeuli. Arheolosk: muzej
Split.
SI. 18 Baze za kipove tetrarha
iznad Sjevernih vrata
Dioklecijanove palace (prema H.
Kahleru).
SI. 19 Clava tetrarha uzidana u
blizini Zapadnih vrata
Dioklecijanove palace.

karakteristicnom Scheitelzopf frizurome Te tri

glave su stilski suvremene, a vezuje ih i izradba
od istoga mramora.
Dvije salonitanske herme dje su glave
pokrivene vojnickom kapom (pileus pannonicus),
toliko karakteristicnom za tetrarhijsko doba (sl.
16), dok otraga priljubljene glave prikazuju personifikacije sretnih vremena, Feiicitas SaecuIi (sl.
17)53. v je ranije L'Orange te herme interpretirao kao skupinu tetrarhav, prikazanih na specifican nacin, koncepcijski slicno onima iz
Venecije55 i Vatikana=. Ova je skupina po svoj
prilici stajala na nekom mostu ili raskrizju cesta.
Iako je javnoga karaktera, ona je ipak razlicita od
ranijih, jer ne sarno sto ne prikazuje cijele kipove
nego ima s tetrarsima
z druzene likove

personifikacija. To je zapravo namjerno povezivanje sluzbenih osoba mitoloskim pojmovima,

cime te osobe dobivaju posebno znacenje i
vaznost, sto je izgleda bilo vrlo omiljeno u
predtetrarhijsko
i tetrarhijsko
razdobljes
Medutim, u svakom slucaju rijec je 0 vaznim
carskim skupinama koje su svoju propagandu
ispunjavale na nestandardnim
mjestima, ili
barem mjestima koja do tada nisu bila uobicaiena
Tetrarhijska skupina carskih kipova morala
je postojati i u Dioklecijanovoj palaci. To svjedoce baze za kipove iznad glavnih, Sjevernih
vrata (sl. 18)58. Na najvecoj bazi stajao je Jupiter,

52 N. CAMBI, Portret, str. 118 i d.,

bilj. 454, str. 189, kat. br. 103, sl. 99
53 N. CAMBI, Portret, str.129 i d.,
bilj. 493, kat. br. 190, sl. 113
54 H. P. L' ORANGE, Die Bildnisse
der Tetrarchen, Acta Arehaelogiea II,
I, 1939, sir. 30 i d., sl. 12, 13, tab.
I-III
55 H. P. L' ORANGE, Das spatantike
Herrseherbild von Diocletian bis zu
den Konstantin-S6hnen 284-361 n.
Chr., Das r6misehe Herrseherbild III,
Berlin 1984., str. 6 i d., str. 103, tab.
4,6.
56 H. P. L' ORANGE, Diocletian, sir.
6 i d., sir. 99, tab. 5, 7.
57 R. CALZA, IconograJia ramana
imperiale da Carusio a Giuliano
(287-363 D.C.), Roma 1972., SIr.93,
br. 3, tab. 6, 16, 17.;
M. BERGMANN, Studien zum
r6misehen Pottrats des 3.
jahrhunderts n. Chr., Bonn 1977.,
sir. 119 i d. Zbog glave Saturna na
stiairuo] strani autoriea drzi da je
rijec 0 catu, i to Karu, vjerajatno
zbog cclave glave (jedini car koji je
cclav)
58 H. KAHLER, Split i Piazza
Armerina. Rezidencija dvaju careva
tetrarha, Urbs 4, 1961.-62., Split
1965., str. 106, sl. 4, 5.

51

Histria Antiqua, 4/1998.

SI. 20 Glava Dioskura uzidana u
blizini Zapadnih vrata
Dioklecijanove palace.
SI. 21 Donji dio kipa cara u oklopu
iz Aequuma. Arheoloska zbirka
Franjevackoga samostana u Sinju.
SI. 22 Kip Rome iz Aequuma. Muzej
Cetinske krajine Sinj.

zastitnik tetrarhije, dok je na nizima bilo mjesto

za auguste, a na najnizima su morali biti
postavljeni cezari59. ]ednoj takvoj skupini, mozda
iznad Zapadnih vrata, pripada monumentalna
muska (sl. 19), na zalost ikonografski tesko
determinabilna glava6o. S njom je na istom mjestu sekundarno uzidana i glava Dioskura (sl. 20)61.
I ova je posljednja po svoj prilici bila povezana u
istoj cjelini, dokazuiuci tako carsko-mitolosku
spregu u propagandnom programu.
o obiteljskom carskom kultu poslije smrti
sviedoce medaljoni u frizu Dioklecijanova mauzoleja gdje su prikazani car62 i njegova zena
(Prisca) 63.On na glavi nosi vijenac (corona civica),
dok je ona predstavljena kao bozanstvo ili personifikacija s raspletenom kosom koja nema vremenskih obiljezja. Oktogon je zapravo vise
Templum Divi DiocJetiani, nego pravi mauzolej.
Ocito je da je vise tetrarhijskih skupina bilo
kako u Saloni tako i u Dioklecijanovoj palaci.
Vjerojatno je postojala i koja porfirna grupa
kakvih je bilo i drugdje, a kako ih onda ne bi bilo
i u carskoj palaci u Splitu64. Nazalost, one su, kao
i brojne druge skulpture, temeljito odstranjivane
tijekom kristijanizacije koja je trajala kroz nekoliko stoljeca kasne antike i ranoga srednjeg vij.eka. Nema dvojbe da je tetrarhijsko doba ostavilo
dubokoga traga u Dalmaciji. Medutim, to je
posljednje razdoblje iz kojega je preostalo tragova carske propagande.

59 Takav raspored postolja za kipove

tetrarha i boianstva bio je i na forumu u Rimu, usp. H. KAHLER, Das
fonJsiiulendenkmal for den
Tetrarchen, Kon 1964., 51. 1
60 N. CAMBl, Two Heads oj
Tetrarchic Period from Dioc/etian '5
Palace at Split, Archaeologia
jugoslavica XVII, 1976., str. 25 i d.,
51. 1,2. N. CAMB1, Portret, str. 127,
190, kat. br. 112, 51. /08.
61 N. CAMBl, Two Heads, str. 24,
51.1,2.
62 H. P. L' ORANGE, Dioc/etian, str.
21, tab. 13; N. CAMBI, Pottrei, str.
125 i d., bilj. 480, str. 189, kat. br.
1 10, 51. /06.
63 H. P. L' ORANGE, str. 141, tab.
13c; N. CAMBI, Portret, str. 126, 190,
kat. br. 111.
64 Porfime glave skupnih kipova
tetrarha nadene su u Gamzigradu,
NiSu i Tekiji. Usp. M. BERGMANN,
Studien, str. ISO, 166, 176, tab. 48, 6
(Tekija),str. 165, 176, tab. 51, 1,2.;
D. SREjOVIC, The Representations oj
Tetrarchs in Romuliana, Antiquite
Tardive 2, 1994., str. 143 id.
(Gamzigrad).
65 Fotograflja kipa je objavljena, ali
nije strucno obradena.
66 Trebalo bi ocekivati pojavu barem
onih vladara koji su ulazili u
K/audijevsku obiteljsku propagandu.
67 N. CAMBI, Dvije skulpture iz
anticKog Aequuma, VAHD LXXIV,
1980., str.27 i d., tab. IX-XII.

52

Nenad Cambi, Skupine carskih ... (45-61)

7. Citluk (Aequum). U tome je gradu naden

sarno donji dio monumentalne statue cara u
oklopu (sl. 21), kakvih ima veci broj u Dalmaciji65.
Nemoguce je kazati kojem caru pripada. Buduci
da je Klaudije parens coloniae skupina je
sadrzavala barem osobe njegove carske propagande, ali je najvjerojatnije bilo i drugih iz 1.stoljeca66. S carskim kultom mogle su biti u svezi i
dvije statue: jedna Fortunev. a druga Rome s
natpisom na bazi (sl. 22) koji glasi ili: Romae (et)

Nenad Cambi, Skupine carskih ... (45-61)

Histria Antiqua, 4/1998.

Aug(usto) ili Romae Aug(ustae) Cornelia Nobilis

v(otum) s(olvit)68. Problem natpisa je vrlo slozen

51. 23 Torzo carskoga kipa u

oklopu iz Visa. Arheoloski muzej
Zagreb.

jer trazi. za uobicajenu varijantu (prvo navedena), dodatak veznika et. Medutim, kako veznika
ipak nema, a iza rijeci Romae je tocka, to znaci da
je klesar znao sto zeli i sto pise. U drugom slucaju
Roma bi bila oznacena kao Augusta, slicno kao i
neka druga bozanstvae. Zanimljivo je da ima
primjera, iako rijetkih da se cak i Jupiter naziva
Augustus. te Juno Augusta". Zar bi onda bilo
cudno da i Roma moze dobiti epitet Augusta?
Ipak, problem natpisa ostaje i dalje otvoren. I
ikonografija Rome je vrlo neobicna, ali 0 tome
ovdje nije moguce raspravljati, a i 0 tome je bilo
detaljno rijeci u radu u kojem je kip objavljen
(usp. bilj. 67). Ti kipovi i natpis nedvojbeno
pokazuju da je kasan (III.stoljece), sto pokazuje
da se u Aequumu carski kult dugo odrzavao. U
tom kontekstu mozda bi valjalo promatrati ovu
neobicnu carsko-drzavnu kontaminaciju. mace,
u Aequumu su reljefi gradskih vrata takoder
snazno obiliezeni drzavnom propagandom.

51. 24 Kip nagoga rnuskarca iz

Visa. Arheoloska zbirka Vis.

8. Vis (Issa). U Issi su otkrivene tri carske

statue iz ranijega doba. Iedna je u oklopu (sl.
23)73,jedna bozanski polunaga (sl. 24)74, dok je
jedna togat. Obje su bez glave. Osim toga ima i
nekoliko fragmenata. Unatoc tomu sto se glave
nisu ocuvale ta skupina odaje stilske pojedinosti
julijevsko-klaudijevskoga razdoblja. Skupini je
pripadao jedan osteceni portret Vespazijana
(Kunsthistorisches Museum, Bec)76.Statu a u togi

51. 25 Portret Trajana iz Visa.

Arheoloski muzej 5plit.

na koju je u muzejskoj postavi nasa den

Vespazijanov portret ne odgovara glavi. To
pokazuje vrat koji je pri restauraciji moran biti
znatno siri da bi glava odgovarala rupi medu
ramenima. Tijelu bi, naime, bila prikladnija znatno veca glava. To bi upucivalo da je u skupini
postojala jos jedna neidentificirana statua. Sto se pak

68 N CAMBI, Dvije skulpture, str.

36, tab. XII/-XVI.
69 Pridjevak Augustus ili Augusta
imaju Si/van, Diana, Venera, NimJe i
dr.
70 CIL 11/6566 ; 9994
71 C/L 11/2904 ; 9982
72 N CAMBI, Dvije skulptute, Str.
41, tab. XVII. (Viktorija i barbar), str.
41 i a., tab. XVlll (Roma)
73 B. GABRICEVIC, Anticki spomenici otoka Visa, viSki spomenici, Split
1968., str. 55 i d.si. na str. 56, tab.
10.; K. STEMMER, o.c. str. 78, VII,5,
tab. 51-3-4.
74 Kip nije objavljen. Vidi ovdje i
Clanak S. IVCEVIC,
75 B. GABRICEVIC, o.c. str. 55,s/. na
str.56.
76 N CAMBI, Zwei Vespasiansaus Dalmatien,
Boreas,Miinsterische Beitrage zur
Archiiologie 7, 1984., str. 86, tab. 3;
N. CAMB1, Portret, str. 73, 185, kat.
br. 99,51. 51.

tonrats

53

Histria Antiqua, 4/1998.

Si. 26 Portret Tiberija iz Omisa.
Gradski muzej Omis.
Si. 27 Portret Vespazijana iz
Narone. Arholoska zbirka Vid kod
Metkovica.

77 N. CAMBI, Portret, str. 81, 185,

kat. br. 57, st. 59; D. KREIKENBOM,
Griechische und r6mische
Kolossalporlriits bis zum spiiten
ersten iatutiundens n. Chr., BerlinNew York 1992., sir. 107, tab. 34;
N. CAMBI, Trajan, str. 77, sl. 6.
78 N. CAMBI, SVetiste (augusteum) u
Oneu (Oneum), RFjZ 35 (22)
1995/6., sir. 71 i d., tab. I, 1-4,
tab. II, I.
79 V GOTOVAC, Anticki zrtvenik s
dva natpisa, RFjZ 31 (18), 1991-92.,
sir. 53 i d., tab. I-Ill; N. CAMBI,
SVetiste, sir. 76, tab. II, 2.
80 0 tome nalazu E. Marin je
napisao nekoliko aanaka, usp.
E. MARIN, Decouverte d' une
Augusteum a Narona, Academie des
inscriptions et belles leures. comptes
rendus des seances de l'anee 1996
juillel-octobre, Paris 1996.,
sir. 129 id.

portreta tiee valja upozoriti da on svojim izrazitim

realizmom spada medu vrhunska ostvarenja
portretne umjetnosti ovoga doba. Isejskoj je
skupini pripadala i jedna golema Domicijanova
glava poslije damnatio memoriae prepravljena u
Trajanov portret (kombinirana forma, prevladavaju crte 1. tipa) (sl. 25) 77. I ovaj je portret sjajno kiparsko ostvarenje. Zanimljivo je da je Domicijanova glava bila znatno veca ad Vespazijanove. Cini se da je to bilo uobicajeno kad su u
pitanju Domicijanovi kipovi, a cemu svjedoce
prije spomenute glave toga vladara iz Nina i
Salone. Cinjenica sto je glava bila prepravljena u
Trajanovu upozorava da je, barem novo ostvarenje, bilo isklesano u samoj Issi. Ono je znatno kvalitetnije ad Nervine glave iz Nina. ocevidno je da je bilo/barem tri kronoloske skupine
kipova. Istrazivanjc na mjestu nalaza na forumu
sigurno bi dala nove nalaze carskih kipova.
9. omis (Oneum). U staromu Oneu otkrivena je vrlo lijepa glava Tiberija (sl. 26)78. Glava je
morala biti izvanredne kvalitete, a to se vidi
una toe velikoga, ocito namjernog ostecivanja na
prednjem dijelu glave. Ios je ranije u neposrednoj
blizini naden natpis: DivlO AVG(usto) ET
IRomaeIISAC(rum) koji svjedod da je tu morao
postojati sluzbeni drzavni kult i posthumni kip
Augusta". Na drugoj strani je posveta Geniju
(Loci ?). Taj dio natpisa glasi: AralM GENIlo
UlociIAVGVSTAMI/'.LLICA VOL. Zadnji redak je
sadrzavao ime dedikantice bez oznake dedicavit,
consacravit ili slicno. To je po svoj prilici bila pri-

81 Prigodom lstraiivanja naJorumu

1976 otkrivena je baza carskoga
kipa sa stopalima u sandalama,
bedro jedne muske noge iJragment
toraksa kipa u okiopu. Usp.
N. CAMBI, A New-Portrait oj
Vespasian, Archaeologia Jugoslavica
XVIII, 1977., sir. 37 id., sl. 6, 7.
82 N. CAMBI, Portret, sir. 56 id., sir.
183, kat. br. 24, sl. 24.
83 Usp. bilj. 81.
84 E. MARIN, Ave Narona, Zagreb
1997., sir. 122, sl. na sir. 121.
85 I. MAROVIC, Novi i neobjavljeni
nalazi iz Nerone, VAHD LlV, 1952.,
sir. 153 id.; E. MARIN, Narona, str.
38.
86 LlIll 1835; N. CAMBI, Anticka
Narona - urbanisticka topograjija i
kulturni projil gtada, u ''Dolin a rijeke
Neretve od prethistorije do ranoga
srednjeg vijeka, Izdanja HAD-a 5,
Split 1980, sir. 136, sl. 14 a i b.
87 N. CAMBI, Anticka Narona, sir.
141, sl. 22 a i b; N. CAMBI, Ponret,
sir. 118, bilj. 452, str. 189, kat. br.
102, st. 99.

54

Nenad Cambi, Skupine carskih ... (45-61)

vatna munificijencija. Vjerojatno je skupina

sadrzavala i druge likove Tiberijeve carske propagande. vise nego vrijedno bi bilo arheolosko
istrazivanje na mjestu nalaza ta dva spomenika.
10. Vid (Narona). Najcjelovitija skupina
pronadena je u Naroni. Skupina je brojila najmanje 16 kipovae'. Nadeni su mnogi fragmenti
ad kojih su neki otkriveni jos vrlo davnos'.
Novopronadeni kipovi su bez glava. Medutim,
otprije su poznate glave Livije82, Vespazijana (sl.
27)83, zenske drapirane statue bez glave (sl. 28) i
jedan fragment kipa u oklopu (sl. 29) koji su
morali pripadati spomenutoj skupini. Na temelju
natpisa skupina je nastala zaslugom namjesnika
provincije P. Kornelija Dolabele. ali je sigurno
bilo i statua vladara iz prethodnoga doba. Na to
bi upozoravao jedan ve: znatno ranije otkriveni
natpis cara Augusta85. Osim Vespazijanova
portreta, jos je jedan natpis svjedocanstvo iznimno razgranatoga kulta flavijevskih vladarae
Rijee je a nadgrobnoj ari s natpisom na kojem
stoji da je pokojnik bio ne sarno augustalis nego i
titialis, sto znaci da je sluzio izdvojenom kultu
rano umrloga cara Tita. Dakako da to znaci da je
tu postojao i Titov kip. Na zalost nije se ocuvao.
Ova je skupina bila tri do cetiri puta prosirena.
Ocito je da je u Naroni bilo i kasnijih vladara,
a cemu sviedoci vrlo velika glava jednoga cara ad
mramora iz vojnickoga razdobliav. Iako se radi a
malom fragmentu licajedne namjerno ostecene
glave, lako je moguce, s obzirom na neke
fizionomijske karakteristike i znatno poodmaklo

Nenad Cambi, Skupine carskih ... (45-61)

Histria Antiqua, 4/1998.

SI. 28 Kip zene iz Narone.
Opcinska zgrada Opuzen.

29

SI.
Fragment torza u oklopu iz
Narone. Arheoloska zbirka Vid iz
MetkoviCa.

doba, da je pripadala kipu Maksimina

Tracanina88. To pokazuje duboka bora oko nosa
i usta te bora ispod unutarnjega kuta ociju prema
vani. Maksimin je imao preko 60 godina kad je
zasjeo na tron. Drugi vladari tesko da dolaze u
obzir. S tom glavom je mogao biti povezan i
jedan natpis kojim toga cara casti Colonia
Naronitanorum89. Nije iskliuceno da je jedna golema takoder namjerno ostecena glava od
domacega vapnenca pripadala caru Karu90. Osim
znatnih dimenzija i ostecenja u tome pravcu bi
ukazivala celavost i moguce carevo naronitansko podrijetlos! Ovo su zasebne statue koje po
svoj prilici medusobno nemaju veze, a jos manje
s julijevsko-klaudijevskom skupinom. Gdje je bilo
njihovo mjesto i je Ii bilo u ikakvom odnosu,
unatoc dosta opseznim istrazivaniima na naronitanskom forumu, ipak nije jasno.
Osim gore navedenih,
nedvojbeno
utvrdenih, skupina carskih statua moralo je biti
jos mnogo drugih, u drugim gradovima ili pak
naseljima koji cak ne moraju imati gradski karakter: (sl. 30). Vjerojatno je da se takve skupine
nece naci samo u priobalnom pojasu nego i
dublje u unutrasnjosti. Osobito se to ocekuje u
istaknutim kolonijama tada i Epidaur, municipijima uz obalu kao sto su Senia i Argyruntum, a
isto tako i u municipijima u unutrasnjosti kao sto
su vaivaiia ili Asseria. Nije iskljucena pojava
takvih skupina i u vojnickim logorima (Burnum i
Tilurium).

Zakljucak
Na temelju gore iznesenoga pregleda
nalaza statua careva i danova obitelji u Dalmaciji
moze se izvuci nekoliko zakliucaka i zakonitosti.
1. Skupine carskih statua nisu. nastajale
odjednom nego su se formirale i postupno
prosirivale. Prve se carske skupine oformljuju ve:
u doba Augusta. sviedocanstvo je spomenuta
glava Oktavijana iz Osora (sl. 3), a mozda i neki
natpisi koji potvrduju Augustovu djelatnost u dalmatinskim priobalnim gradovima. Naravno, sve
skupine nisu nastajale u to doba92. U vrijeme
prosirivanja skupine dni se da se jos jedanput
moze pojaviti Augustov kip, ali sada kao
posthumni. Usp. i br. 3.
2. Najveci broj skupina nastaje u doba
Tiberija, a formiranje potice namjesnik P.
Kornelije Dolabela, sto potvrduje natpis iz
Narone93. On je, prema Analima, bio ideator
takvih carskih skupina?'. Tom su praksom nastavili i njegovi nasljednici, sto bi mogao
potvrdivati i ninski natpis.
3. Medu kipovima tiberijevskih skupina se
obicno nalazi i posthumni kip Augusta (sl. 5), sto
potvrduju ninska i naronitanska
skupina.
]ulijevsko-klaudijevska skupina je nezamisliva
bez Augusta. Na to upozorava natpis iz Onea95.
Ninska, a mozda i osorska skupina mogle su
imati i posthumnoga
Cezara. Medutim,
nazocnost Cezara odto nije bilo pravilo.
4. Medu muskim kipovima prevladavaju
55

88 Usp. H. B. WIGGERSM. WEGNER, Caracalla, Geta,

Plautilla, macrinus bis Balbinus,

Berlin 197/., sir. 223 id., tab. 64 b.
68 i 69
89 CIL III 8783; l. BOJANOVSKI,
neka pitanja anticke topograjije
donje Neretve, u 'Dolina rijeke
ueretve od prethistarije do ranoga
srednjeg vijeka", Izdanja HAD-a 5,
Split 1980., str. 181 id., bill 1,51. /.
90 Glava nije objavljena.
91 M. WEGNER,}. BRACKER,
W. REAL, Gordianus III bis Carin us,
Das tomiscbe Herrscherbild nt, 3,
Berlin 1979., str. 155, tab. 58.
92 Sa sigutnoscu se moze reCi da su
u doba Augusta nastale samo
skupine u Osoru i Naroni.
93 Usp. bill 84.
94 TACIT, Anali 3, 2. Dolabella je
oato Tiberijev covje):
95 usp. bill 78 i 79.

Histria Antiqua, 4/1998.

Nenad Cambi, Skupine carskih ... (45-61)

SI. 30 Karta nalaza grupa carskih

kipova u rimskoj provinciji
Dalmaciji.

tagati (sl. 1,3,6,7,

96 Usp. H. G. NIEMEYER, Studien

zur statuarischen DarsteJlung der
tomiscben Kaiser, Berlin 1969., str.
54id. i str. 101 i d.
97 H. G. NIEMEYER, o.c. str. 56 i d.,
sir. 108 i d.
98 G. DALTROP, U. HAUSMANN, M.
WEGNER, o.c. tab. 23-33.
99 Trajan se okruiuje kipovima zene
Plotine, sestre Marcijane, neeakinje
Maridije i njene kcerke sabine, usp.
M. WEGNER, Hadrian, Plotina,
Marciana, Matidia, Sabina, Das
tomische Herrscherbild II, 3, Berlin
1956., sir. 84.
100 Usp. M. WEGNER, Hadrian, Das
romiscne Herrscherbild 11,3, Berlin
1956., sir. 115 navodi nalaz
Hadrijana i Sabine u tealru.
101 Zanimljiv je nalaz Hadriana i
Trajana zajedno u termama u Ostiji,
sto pokazuje Hadrijanovo
prikapcanje na prethodnika, usp.
M. WEGNER, o.c. str. 103 i d.
102 U Tarragoni nadeni su zajedno
Hadrijan, Marko Aurelije i Lucije Ver,
usp. M. WEGNER, o.c. sir, 114.

13, a takoder i mnogi drugi).

Neki su ad njih bili capite velata (sl. I, 3, 6). Dosta
je manje kipova u oklopu (sl. 21,23, 29). Ova tipa
nagih kipova (stojeci i sjedeci, ogrnuti samo
dielomicno plastem) (sl. 4, 5, 10, 12,24), po svoj
prilici prikazuju posthumno prikazane osobe.
Indicija u tome pravcu je herojska nagost i haljine
koje slice bozanskimw U ran am principatu nije
bila uobicajena divinizacija za vrijeme zivota Car
je, ali ne i drugi clanovi obitelji, bio diviniziran tek
poslije smrti. Medutim, i umrli pripadnici obitelji
su bili prikazivani u bozanskoj nagostiw. To ipak
nije pripadalo samo carevima.
5. Za sada nema zajamcenih potvrda da su
se skupine prosirivale u doba Kaligule i Klaudija.
No, nema nikakve dvojbe da ipak valja racunati s
prosirenjima u doba i jednoga i drugoga vladara,
osobito Klaudija. Novi kipovi su se organski
uklapali u prethodnu cjelinu.
6. Skupine se prosiruju gotovo u pravilu u
dab a Flavijevaca, a potom i Trajana. To dokazuju skupine iz Nina, Isse i Narone. Iesu li i druge
imale flavijevske i trajanske kipove nije pouzdana, ali je ipak vjerojatno. Unatoc prosirenjima
one tvore jedinstvenu cjelinu. Poslije Trajana
carske skupine nestaju. Razlog tomu nije poznat,
ali se po svoj prilici krije u drukcijoj carskoj propagandi i drukcijem nacinu nasljedivanja trona, a
to znaci i u osobnoj nezainteresiranosti vladara.
7. Neke su licnosti naglasene velidnom kipa
(lik u bozanskoj odjeci iz Nina (sl. 10), statua u
56

oklopu iz Narone). Glave Domicijana su u sva tri

poznata primjera bile golemih dimenzija, sto je
po svoj prilici posljedica careva megalomanskoga velkanja vlastite licnosti.
8. Damnatia memariae se ocito reyno
provodila, jer u Dalmaciji za sada nisu otkriveni
Neronovi kipovi ili glave. Ova Domicijanova
portreta su preklesana u likove neposrednih
nasljednika (Nerva, Trajan) (sl. 8, 25). lzuzetak je
treci Domicijanov portret, danas u Kotoru, jer on
nije preklesan u neku drugu osobu, a nije ni namjerno ostecen. Medutim, i drugdje ima
Domicijanovih kipova koji su se ocuvali cak i bez
ostecenja98.
9. U Dalmaciji nije nadeno carskih portreta
iz hadrijanskoga ili antoninskoga doba. Portreta
je ipak vjerojatno bilo, ali ne i skupina. Natpis iz
Raba na kojem se spominje Marko Aurelije je
povezan sa severskom dinastijom. Po svoj prilici
u toj skupini nije bili drugih kipova antoninske
dinastije. Novi tip upravljanja carstvom nije tezio
razgrananoj obiteljskoj propagandi. slicno je bilo
i drugdje u rimskom svijetu. Oak Trajan jos ima
skupinu osoba svoje obitelji99, Hadrijan, dm se to
napusta i pojavljuje se samo u drustvu zene
Sabine1oo. Ipak, Hadrijan se u jednom sluca]u
vezuje s TrajanomlOI. U drugom se pak slucaju
Marko Aurelije i Lucije Ver povezuju s
Hadrijanom'w. Rijec je, dakle, vise a osobnoj,
nego obiteljskoj carskoj propagandi.
10. Carske se skupine ponovno javljaju u

Nenad Cambi, Skupine carskih ... (45-61)

doba Severa. Potvrda je glava Plautille (sl. 14) i

natpisi na bazama nesacuvanih kipova iz Raba.
Severske skupine su se formirale zasebno. Nisu
se, nairne, vezivale s ranijim. To potvrduje
izostanak u severskim skupinama, ali i izostanak
antoninskih kipova medu ranijim skupinama.
11. Kipovi i portreti vojnickih vladara su
malobrojni. Bilo je pojedinacnih portreta, ali
skupina sigurno nema. Cascenje vojnickih
vladara imalo je drukd]i aspekt nego u ranijem
razdoblju. U Rabu je car Trebonijan Gal bio
prikljucen severskoj skupini. To je vrlo cudno, jer
nema razloga za ikakvo povezivanje. Vjerojatno
je to bila odluka samoga grada. Drukcija je stvar
s kipom Marka Aurelija, jer se Septimije Sever
smatrao legitimnim nasljednikom toga caral03.
Maksimin tracanin je u Naroni ocevidno bio sam,
a kip je nastao na inicijativu lokalne vlasti.
12. Ima dokaza da su postojale skupine
tetrarhijskih vladara. 0 tome je ipak tesko govoriti buduci da je ikonografija toga razdoblja
nesigurna I04. U Saloni je po svoj prilici postojala
skupina mramornih kip ova (sl. 15), a u istom
gradu i u Dioklecijanovoj palaci od lokalnoga
vapnenca (sl. 16, 17, 18, 19). I tetrarhijske su
skupine nastajale zasebno. Tetrarhijsko doba
istodobno zadrzava raniji nacin, 0 cemu svjedoce
mramorni primjerci iz Salone, ali takoder i kidanje
s tradicijom, jer se likovi zajednicki prikazuju,
kao kipovi na istoj bazi poput skupina u Veneciji
i Vatikanu ili se rade herme dosta velikih dim enzija (Salona) koje zajednicki tvore cjelinu. Iako
nema porfirnih grupa ili zasebnih porfirnih kipova, nedvojbeno je da ih je moralo biti, ako ne
drugdje, a ono barem u Dioklecijanovoj palad
13. Skupine su postojale u svim vaznijim, ali
i u nekim manjim gradovima i naseljima (Oneum,
na primjer), pa cak i na otocima. Cinjenica je da
skupine dosada nisu pronadene u nekim
gradovima (Jader i Epidaurum na primier), ali to
ne znaci ih nije bilo. ocito je da ce se jos pronaci.
To posvjedocuje i gornji dio kalote glave jednog
kipa iz Fuljina na otoku Krku koji je tijekom
ovoga simpozija pokazala S. Faberl05. Nije
iskljuceno da ce se i stare skupine jos obogatiti
novim nalazima, jer sigurno lokaliteti kriju
dragocjene ostatke.
14. Skupine su stajale u omanjim svetistima
(Narona), na forumu (Aenonal06, i mozda
ApsorusI07). Drugdje izvorna situacija nije poznata. Na temelju toga moglo bi se zakljuciti da su
neki kipovi pripadali carskom kultu, a drugi
carskoj propagandi. Cini se da osobito dobre
rezultate glede mjesta i polozaja carskih skupina
nudi Issa. 1 danas se vidi zid terase s nisolikim

Histria Antiqua, 4/1998.

udubljenjima u zidu na forumu. ve: je davno

izneseno misljenje da su tu mogle stajati carske
statuc'w. Medutim, kipovi po svoj prilici nisu stajali u samim nisama, jer su uglavnom svi viski
kipovi otkriveni oko ili ispod srusene zgrade
"Kanarije" i jer su one neodgovarajuCih dimenzija, osobito za nadnaravno velike kipove poput
onoga Domicija/Trajana. Kako je fragment glave
naden na forumu u Fuljinu, i tu je po svoj prilici
stajala jedna skupma'w.
15. Carski je kult obicno povezan s kultom
Rome. To bjelodano pokazuje cara iz Onea, a
takoder i kip Rome s natpisom i atributom
Augusta iZAequuma (sl. 22), dakako, u slucaju da
je doista takva interpretacija tocna. Za kult careva brinuo se kolegij augustala , a ponekad je bio
organiziran i zasebni kolegij, kao sto je bio sluca]
u Naroni, gdje su se titiales brinuli za kult Tita.!' 0
Bilo bi neophodno u skladu s istrazivanjima
carskih skupina kip ova ispitati i ostale natpise
augustala i svega onoga sto iz toga moze
proizici. Vjerojatno je da bi tako funkcioniranje
carskoga kulta bilo moguce nesto bolje sagledati.
16. vazno je pitanje jesu Ii kipovi bili imp ortirani ili lokalne produkcije. Krpljenje kip ova bi
upucivalo na lokalnu izvedbu, ali to jos uvijek
nista ne dokazuje. Taj problem valja jos mnogo
proucavati. ledino sto je sigurno jest da su kipovi
od vapnenca bili izradivani u lokalnim radionicama.
17. Skupine su postavljali sluzbeni predstavnici rimske drzave, namjesnici, 0 cemu svjedoce naronitanski i ninski natpisi. Takvih inicijativa bilo je sa strane gradskih uprava. Za raniji
carski period 0 tome nema podataka, ali pojedinacne kipove iz kasnijih razdoblja, kao sto je
slucaj s rapskim natpisima i Maksiminom
tracaninom u Naroni, postavljaju lokalne vlasti.
Natpis iz Onea pokazuje da su skupine
postavljale i privatne osobe. To je poznato i u
drugim dijelovima rimskoga svijeta.
18. Sve statue careva i clanova obitelji, sto
su tvorile skupine, osim ninske, pokazuju namjerna ostecivania. U ninskom slucaju kao da je
doslo do njihova uklanjanja bez grubih
ostccivanja, a zatim i do odlaganja u nekoj rupi
ili slicno. Ipak doslo je do odsijecanja glave kao
na kipu u bozanskoi odjcci velikih dimenzija
(sl.l 0), ali to se moglo dogoditi i kod skidanja s
izvornoga mjesta. Namjerna ostecivanja i
sakacenia su nastala po svoj prilici u doba prevlasti krscanstva. Takva ostecivanja s obzirom
na pravilnosti udaranja i zakonitosti pucanja
materijala mogu cak biti i pokazatelj pripadnosti
statue vladaru. Cini se da se to moralo dogadati

57

1030 tome usp. M. BERGMANN,

Zum tomiscbcn Ponriu des 3.
tahrbundetts n. Chr. spatamu und
Jruhes Christentum, Ausstellung im
Liebighaus Museum alter Plastik
FrankJUrt am Main, FrankJUrt 1983.,
str. 44; G. DALTROP, Lucio Settimio
Severo e i cinque tipi del suo ritrauo,
u "Ritratto ufficiale e ritratto ptivato",
Atti delia /I Conferenza
Intemazionale sui Ritratto Romano,
Roma 1988., str.67.
1040 portretu toga doba, osim
spomenutih radova H. P. L'
ORANGEA, usp. W. von SYDOW, Zur
Kunstgeschichte des spatarunen
Portrats im 4. th. n. Chr., Bonn
1969; M. BERGMANN, Studien, str.
138; Idem, Zum romischcn Portrat.
str. 49 id.; F. BARATTE,
Observations sur Ie portrait romain a
I' epoque tetrotcbique, Antiquite tardive 3, 1995., str.65 i d. Svi autori
iskazuju miSljenje da medu carskim
portretima toga doba vlada kaos i
konJUzija. Postoje velike teSkoce
metodoloskoga karaktera glede
atribucije.
105 Rijec je 0 nekoj osobi julijevskokJaudijevske dinastije, ali se ne smije
ni pomisijati na tocniju atribuciju.
106 Durovicev vrt je pratiicno na
sam om forumu.
107 Nije poznato tocno gdje su
skulpture stajale, ali po svoj prilici to
je bilo negdje na Jorumu, a potom su
bacane u more.
108 B. GABRICEVIC, o.c. str. 23 id.,
bilj. 30. Statue su nadene malo
istocnije od Joruma na potoiaju
Kanarija.
109 Usp. biij. 87.
II 0 Usp. biij. 105. Fulfinski Jorum je
malih dimenzija okruien manjim
prostorijama. Gdje su stajale statue
nije moguce kazati.

Histria Antiqua., 4/1998.

ve: tijekom 4. stoljeca. Ima i primjera bacanja u

more osakacenih carskih kipova, a cernu svjedace nalazi iz Cresa i Osora (s!. 2, 3, 4). I to je
nacin obracuna s nepocudnim kipovima kakav je
zabiljezen u kasnijim razdobljima. Bilo je taka
primjera bacanja u more kipova Franje ]osipa i
mletackih lavova.
19. Za sada nema indicija da je poslije
tetrarhije postojala i neka konstantinska skupina
kipova. Medutim, monumentalni i drugi brojni
kipovi toga cara i clanova njegove obitelji u Rimu
i drugdje pokazuju da ih je ipak moglo biti, ali
ocito je da je zlatno doba carskih skupina i kipo-

111 Portret je palimpsest i nije

objavljen.

58

N enad Cambi, Skupine carskih ... (45-t)1)

va u Dalmaciji ve: proslo. U konstantinsko doba

ima vrlo malo portreta u Dalmaciji. Da nije bilo
jednog novoga izuzetno lijepoga primjera zenske
glave, prakticno ne bi bilo ni jednoga kvalitetnijeg i veceg portreta III.
Dalmatinski primjeri imaju sto kazati glede
vrlo rasirenoga obica]a postavljanja carskih
skupina i svega onaga sto iz toga proizlazi.
Zakljucci koji su doneseni
na temelju
dosadasnjega arheoloskoga materijala su dosta
cvrsto utemeljeni, ali ipak je moguce da ih novi
nalazi poljuljaju.

Nenad Cambi, Skupine carskih ... (45-61)

Histria Antiqua, 4/1998.

Summary
GROUPS OF IMPERIAL STATUES IN THE ROMAN PROVINCE OF DALMATIA
Nenad CAMBI

Not only a big number of Roman imperial

portraits, but also several groups of imperial statues
have been discovered on the coast of the Roman
province of Dalmatia. Thefirst group was found in
the 18th century (Nin) and the last in 1996
(Narona).
The imperial statuary groups were discovered
in thefollowing towns and settlements:
1. Cres (Crepsa or Crexa). There is a badly
damaged portrait with veiled head (velatio capitis)
in the museum collection (fig. 1). It is impossible to
discover to whom the head belonged.
In the shallow sea northern of Cres a portrait
of Trajan (4th or Opferbildnistyp) was salvaged
recently (fig. 2). These two heads were not part of
the same group.
2. Osor (Apsorus). Three heads were salvaged
from the sea in the bay of las, already in 1939. In
1979 I attributed two of them: the first to Octavian
(theActium or so-called second type) (fig. 3) and the
second to Drusus Minor (second type). At that time
I was not able to interpret the third, but it is obvious now that it belonged to a Claudian empress or
princess. There are several more fragments in the
local Museum which must be parts of imperial statues (fig. 4). This group began in the period of
Octavian, but it was enlarged during the reign of
Tiberius. There are no traces of later additions to
the group.
3. Rab (Arba). There arefour damaged bases
of rulers' statues. According to inscriptions three of
them belonged to Severan period and one to the
period of military emperors. The letters are different. The bases belong to Severan group which was
enlarged several decades later.
4. Nin (Aenona). Many imperial statues were
discovered in Nin in the 18th century. Five were
preserved in Danieli-Pellegrini collection. Five
draped statues disappeared after discovery. A statue of togatus, unfortunately without head, was
found twenty years ago (fig. 7). Two of existing statues in Archaeological Museum in Zadar have their
heads. One belonged to August (Prima Porta type),
but it was obviously made after his death (fig. 5).
The second statue represents Tiberius (a variant of
the Kopenhagen 624 type) (fig. 6). A palimpsest portrait of Nerva, made from a previous Domitian's
head, was discovered recently (fig. 8). So the group
numbered about 11 or 12 statues (fig. 9, 10), butit

must have been larger. It is not sure whether the

Nerva portrait stood on one of the existing statues.
An inscription dedicated to Drusus Caesar the son
of Germanicus could refer to a statue of the group.
The nucleus of the group appeared in Tiberius'
time, but it was enlarged during the Flavians and
then again in the time ofTrajan.
A big Aggripa's portrait (now in Kopenhagen)
and a Caligula's head (Triest) were also in DanieliPellegrini collection. Since there their real provenience is uncertain it is hard to speak about their
possible belonging to the Nin group of statues.
5. Solin (Salona). A group from Tiberius' period existed in Salona. The portraits of boys Nero and
Drusus Caesar (sons of Germanicus) (fig. 11) could
have been a part of such a Tiberian group. A torso
fragment once in Graz (Austria) could also have
been a member of the same group. Also afragment
of a big male naked and seated statue (fig. 12) and
a togatus without its head (fig. 13) might belong to
the Julio-Claudian group. If Domitian head from
Kotor was of Salonitan origin the Tiberian group
might have been enlarged in the Flavian period.
The head of the princess Plautilla could
belong to a different Severan imperial group (fig.
14).

The third group comprises the portraits of

Tetrarchic rulers. A male and two intentionally
damaged female portraits could have made part of
this Tetrarchic period (fig. 15).
Two herms (four heads) show two persons
carrying pileus pannonicus, so characteristic of
Tetrarchic period (fig. 16). The attached heads represent the personification of Felicitas Saeculi (fig.
17).

Statues of Tetrarchic rulers were erected on

the preserved bases above the northern gate of
Diocletian's Palace (fig. 18). Unfortunately statues
are not preserved now. The bases are of different
heights. Jupiter's statue was on the highest now
missing base. The statues of augusti were on lower
while those of Caesars stood on the lowest bases.
Only one badly damaged male portrait from
another Tetrarchic group in Diocletian's Palace is
preserved (fig. 19). It is hard to say to which of
Tetrarchic rulers it belonged, due to known iconographic problems of this period. In the same
medieval wall a head of one ofDioscuri was walled
up (fig. 20).
59

Histria Antiqua, 4/1998.

The cult oj dead Diocletian and his wife Prisca

is testified by their busts in wreaths in the
Mausoleum freeze. This octogon is rather Templum
Divi Diocletiani with a porphyry sarcophagus than
an ordinary mausoleum.
6. Citluk (Aequum). A lower part oj a
cuirassed emperor's statue was Jound in this town
long ago (fig. 21). It is impossible to say to whom it
belonged. Obviously this statue was not alone.
Since Claudius was parens coloniae the group contained the persons which at least constituted his
imperial propaganda.
Two statues oj goddesses were also linked
with imperial cult in this town. One oj them represented Fortuna, the second belonged to Roma (fig.
22) which is testified by the base inscription: Romae
(et)Aug(usto) (or RomaeAugustae) Cornelia Nobilis
v(otum) s(olvit). The statues are later than the
emperor's fragment. The group must have been
later enlarged.
7. Vis (Issa). In this town Jour headless statue
and two portraits were discovered. Very probably
severalfragments also belonged to this group. The
cuirassed torso (fig. 23), togatus and a halfnaked
man in Jupiter'S mantle (fig. 24) are undoubtedly a
part oj Tiberian Jamily group. The group was
enlarged in Flavian time. A togatus with
Vespasian's head, now in the Kunshistorisches
Museum Vienna belonged to this enlargement. This
head was fixed on a togatus which is bigger in
scale, but is nevertheless could belong to a statue oj
another member oj Flavian Jamily. A Domitian's
portrait was remade and transJormed in Trajan's
head (mixedJorm, but prevailing characteristics are
oj the 1st type) (fig. 25). Obviously, the group from
Issa was enlarged in FJavian and after that in
Trajanic period.
8. Omis (Oneum). In the village oj Borak
above Omis a very fine, but mutilated Tiberius's
portrait was Jound (fig. 26). A fragmentary inscription: DivlO AVG(usto) IT IRomael1 SAC(rum) is an
evidence oj the existence oj state cult: posthumous
August statue and, probably, oj a larger imperial
statuary group. On the other side oj the inscription
an ara Augusta oj Genius (Loci ?) was mentioned.
Very likely Tiberius and August were erected there
among other Tiberian assembly.
9. Vid (Narona). The most complete group
was discovered in Narona. It consisted oj at least 16
statues, since also several fragments were Jound.
The newly unearthed statues are headless. Livia's
portrait was discovered in the 19th century. I, personally, unearthed Vespasian's head in the vicinity
oj the site twenty one years ago (fig. 27). A woman
dressed statue (fig. 28) and afragment oj cuirassed
60

Nenad Cambi, Skupine carskih ... (45-61)

statue (fig.29) were discovered even earlier. On the

basis oj an inscription the nucleus oJthe group was
erected in the Tiberian period. Vespasian's head is
the evidence oj the second enlargement, while a
new fragment oj a TrajanicJemale head testifies to
the third enlargement.
Obviously also later imperial statues existed in
Narona. The evidenceJor this conclusion is given by
a fragment oj a big marble head from the middle
3rd century. The head was intentionally damaged.
A big head oj local limestone, also intentionally
damaged, might have belonged to the emperor
CarusoIntentional mutilation and exceptional large
dimensions speaks inJavour oj this hypothesis. It is
significant that Carus was bald like this head and
probably oj Naronitan origin.
CONCLUSIONS:

1. The statues were erected from the early

imperial period, as is evidenced by Octavian's head
from Osor (fig. 3).
2. Largest number oj groups are dated to
Tiberius period. These groups were encouraged by
the Roman governor oJ the province oJDalmatia P.
Cornelius Dolabella. According to Anales the imperial groups in provinces were his idea.
3. Tiberius' groups almost regularly had the
statues oj August. The groups from Apsorus and
Aenona (fig. 5) might also have the statue oJCaesar,
but it was not the rule.
4. The naked statues were probably used Jor
dead persons (fig. 4, 5, 10, 12, 24). There were two
types oj such statues - one seated and one in
upright position. All were dressed in Jupiter's costumes (only mantle).
5. Very often the groups were enlarged in
Flavian and Trajanic periods, so they made part oj
the same assembly. After Trajan such groups disappeared.
6. Some imperial persons had extremely large
statues (a statue in Jupiter's costume in Aenona (fig.
10) and cuirassed statues from Narona). These
must have had special importance. All three
Domitian's portraits were huge.
7. Damnatio memoriae was thoroughly carries out in Dalmatia. There are no Nero's statue or
portrait. Two Domitian's portraits were transJormed in later imperial succesors (fig. 8, 25).
Curiously the head from Salona, now in Kotor, was
neither recut nor mutilated.
8. There are no groups 0JHadrian, Antonines
and oj their Jamily members, but their individual
portraits might have existed. It is logical, because oj
their nonjamjJiar way oj inheriting the throne.

Nenad Cambi, Skupine carskih ... (45-61)

9. The groups reappeared in Severan time.

The evidence is Plautilla's head from Salona (fig.
14) and inscription on statuary bases from the
island of Rab. Severan groups of statues had not
any connection with earlier.
10. Only small numbers of soldier-emperor
portraits have been preserved. There are no groups
of these emperors' statacs. A basefrom Rab testifies
that a statue ofTrebonianus Gallus was later added
to this Severan group. Marcus Aurelius also made
part of the Rab group, but he belonged to the
Septimus Severus' propaganda. Some soldieremperors were honoured separately.
11. There is also some evidence about
Tetrarchicgroups. The problem of their identification is dijJicult,since the iconography ofTetrarchic
rulers is rather uncertain. A group of marmot statues probably existed in Salona (fig. 15). A group of
herms from local limestone also evidenced very
developed Tetrarchicpropaganda in Salona (fig. 16,
17). There were statues of local limestone in
DiocJetian'sPalace (fig. 18, 19, 20). The porphyry
groups were not found until now, but their existence is very probable in Salona and DiocJetian's
Palace.

Histria Antiqua, 4/1998.

12. The groups were erected in all-important

towns of Roman Dalmatia, in some smaller settlements (Oneum) and even on some islands (fig. 30).
The fact that the groups were not found in some
very significant towns, lada for example, does not
mean that they did not exist there.
13. The groups were erected in small forum
aediculae like Narona, on Roman fora like Aenona
and Apsorus, but very likely without own architecture. This fact j]]ustrates that some of them
belonged to the imperial cult, while the other only
to imperial propaganda. This question must be
studied much better.
14. All statues of emperors and their family
members, except those from Aenona, show bad
damages, which is the evidence that they were
pulled down and intentionally mutilated in the Early
Christian centuries. Intentional damages could be
the indication of their belonging to imperial persons.
15. A Constantinian group possibly existed in
Salona. There were no imperial statues in Dalmatia
after Constantine.
(Translation: N.C)

61