ONORE DE BALZAK

ROAKA BETA

ROAKA BETA

Oko polovine mjeseca jula godine 1838, jedna od onih otvorenih lakih kola zvanih
miZord, koja su tada bila novost u Parizu, ila su lagano Univerzitetskom ulicom,
nosei jednog ugojenog ovjeka srednjeg rasta u uniformi kapetana narodne garde.
Meu Parianima, nabijeenim da su tako duhoviti, ima i takvih koji vjeruju da im
uniforma stoji nesrav-njeno bolje nego njihovo obino odijelo, i koji pretpostavljaju
kod ena toliko izopaen ukus da mogu zamiljati kako e na njih povoljno da utiu
kalpak od krzna i vojnika oprema.
Lice toga kapetana koji je pripadao Drugom odredu odisalo je samozadovoljstvom od
kojeg je blistalo njegovo crveno i prilino bucmasto lice. Po tome sjaju koji bogatstvo
steeno u trgovini stavlja na elo bivih du-andija, lako je bilo poznati jednoga od
parikih izabranika, u najmanju ruku kmetovskog pomonika u njegovom kvartu. I
onda ve znate da na njegovim grudima, smjelo ispupenim na pruski nain, nije
nedostajala traka Legije asti. Usturivi se ponosito u uglu kola, ovjek s odlijem
putao je svoj pogled da luta po prolaznicima koji esto, u Parizu, primaju tako prijatne osmijehe upuene odsutnim licima.
Kola se zaustavie u onom dijelu ulice koji se nalazi izmeu Ulice Belas i Ulice
Burgonj, pred vratima jedne velike kue, nedavno podignute na jednom dijelu
dvorita nekakvog starinskog gospodskog doma s vrtom. Taj stari dom ostao je
itav, i on se u svojem prvobitnom obliku nalazio u dnu dvorita smanjenog za
polovinu.
Samo po nainu na koji je kapetan primio koija-eve usluge pri silaenju s kola,
mogao se poznati pedesetogodinjak. Ima tako pokreta ija neprikrivena teina ima
svu bezobzirnost krtenice. Kapetan navue ponovo utu rukavicu na desnu ruku, i,
ne obraajui se vrataru, uputi se ulazu u prizemlje stare kue s izgledom koji je
govorio: Moja je! Pariki vratari imaju znalaki pogled, oni nikad ne zaustavljaju
ljude s odlijima, u plavom odijelu, tekoga hoda; jednom rijei, oni poznaju
bogatae.
Cijelo to prizemlje zauzimao je g. baron Ilot d' Ervi, kontrolor isplata za vrijeme
republike, nekadanji glavni komesar carske garde, a sada naelnik jednoga od
najvanijih odjeljenja u ministarstvu vojske, dravni savjetnik, veliki oficir Legije
asti, itd., itd.

Taj baron Ilot nazvao se sam d' Ervi, po svojem mjestu roenja, da bi se razlikovao
od svoga brata, slavnoga generala Ilota, grenadirskog pukovnika carske garde, koga
je car nainio grofom od Forzena poslije rata 1809. godine. Stariji brat, grof, na koga
je pala. briga o mlaemu, smjestio je ovoga, iz oinske obazrivosti, u vojnu
administraciju gdje je, zahvaljujui njihovoj dvostrukoj slubi, baron zadobio i zasluio Napoleonovu milost. Jo 1807. godine baron Ilot bio je glavni komesar vojske u
paniji.
Poto je zazvomo, kapetan narodne vojske s velikom mukom vrati na mjesto svoj
mundir koji se bio posuvratio koliko pozadi toliko i sprijeda pod pritiskom krukastog
trbuha. Livrejisani sluga, im ga je spazio, pusti ga unutra, a taj vaan i
dostojanstven ovjek poe za njim do vrata od salona koja momak otvori i prijavi:

G. Krevel!
uvi to ime koje je izvanredno pristajalo ovjeku koji ga je nosio, jedna visoka
plava ena, vrlo dobro ouvana, tre se kao od elektrinog dodira i ustade.

Hortenza, anele moj, izii u vrt s tetka Betom, ree zatim ivo svojoj keri
koja je vezla nekoliko koraka daleko od nje.
G-ca Hortenza Ilot ljupko pozdravi kapetana i izie na staklena vrata, vodei sa
sobom jednu mravu staru djevojku koja je izgledala starija od baronice, iako je
imala pet godina manje od nje.

Tie se tvoje udaje, ree roaka Beta na uvo svojoj sestriini Hortenzi, ne
pokazujui se nimalo uvrijeena nainom na koji ih je baronica obje ispratila, ne
raunajui nju gotovo ni u ta.
Odijelo te roake bi, u sluaju potrebe, moglo da objasni ovo neustruavanje.
Ta stara djevojka nosila je vunenu haljinu boje ko-rintskog groa, iji su kroj i
porubi bili iz vremena restauracije, vezenu jaicu koja je mogla vrijedjeti tri franka,
slanmi eir sa eputima od plavog satena, opi-venim slamom, kakvi se viaju na
piljaricama na pijaci. Po izgledu njenih cipela od kozje koe, ija je izrada odavala
obuara posljednjeg reda, neki stranac bi se ustezao da pozdravi roaku Betu kao
lana porodice, jer je ona po svemu liila na valju koja uz nadnicu radi u kui.
Meutim, ta stara djevojka nije izila prijs nego to je uputila ljubazan pozdrav g-nu
Krevelu, pozdrav na koji je ta linost odgovorila znakom razumijevanja.
Vi ete doi sutra, je li gospoice Fier? ree on.
Da neete imati drutva? upita roaka Beta.
Moju djecu i vas, to je sve, izjavi posjetilac.
Dobro, odgovori ona, raunajte onda i na mene.
Evo me, gospoo, vama na slubi, ree kapetan narodne vojske pozdravivi ponovo
baronicu Ilot.
I on baci na g-u Ilot pogled kakav Tartif baca na Elmiru kad kakav palanaki glumac
smatra za potrebno da naglasi namjere te uloge, u Poatjeu ili u Kutansu.

Ako hoete da preete sa mnom ovamo, gospodine, bie vam mnogo bolje
nego u ovom salonu da razgovaramo o poslovima, ree g-a Ilot pokazujui na
susjednu odaju koja je prema rasporedu stana, sluila kao salon za kartanje.
Ta soba je samo jednom tankom pregradom bila odvojena od budoara iji je prozor
gledao u vrt, i g-a Ilot ostavi g-na Krevela samo za trenutak, jer je smatrala za
potrebno da zatvori prozor i vrata od budoara, kako niko ne bi mogao tu doi da
slua. ak je predo-strono zatvorila i staklena vrata velikog salona, nasmi-jeivi se
na svoju ker i na svoju roaku, kad je vidjela da su se njih dvije smjestile u jednom
starom hladnjaku u dnu vrta. Vratila se ostavljajui otvorena vrata na salonu za
kartanje, da bi ula kad se otvore vrata velikog salona, ako neko ue tamo. Iduv
tako tamo i ovamo, baronica, koju niko nije posmatrao, doputala je svojem licu da
iskae cijelu njenu misao; i da ju je ko vidio, skoro bi se uplaio od njene
uznemirenosti. Ali dok se vraala od vrata na ulazu u veliki salon u sobu za kartanje,

njeno lice se zastre onim neprozirnim velom koji sve ene, ak i one najiskrenije, kao
da imaju uvijek na raspolaganju.
Za vrijeme tih priprema, u najmanju ruku neobinih, narodni gardist je zagledao
namjetaj salona u kojem se nalazio. Videi svilene zavjese, nekad crvene, koje su
od sunca postale ljubiaste, i po prevojima istanjene od duge upotrebe, prostirku na
kojoj se boje nisu raspoznavale, namjetaj s otrvenom pozlatom ija je svila,
proarana mrljama, na mnogo mjesta iskrzana, izrazi preziranja, zadovoljstva i nade
javie se neuzdr-ano na njegovom prostakom licu bogataa skorojevia. Zatim se
zagleda u ogledalo iznad starog ampir-sata, ispitujui sebe samoga, kad mu utanje
svilene haljine dade na znanje da dolazi baronica. I on odmah zauze stav.
Poto se spustila na jedno malo kanabe koje je moralo biti veoma lijepo oko 1809.
godine, baronica dade Krevelu znak da sjedne, ukazavi mu na jednu naslonjau ije
su se ruice zavravale bronziranim glavama sfinksa, s kojih je boja spadala u
Ijuspama, pokazujui drvo mjestimice.
Te mjere koje preduzimate, gospoo, bile bi divan znak za jednog...
Ljubavnika, dopuni ona prekinuvi narodnog gardistu.
Ta rije je slaba, ree on stavivi desnu ruku na srce i kolutajui oima na nain koji
gotovo uvijek izaziva smijeh kod ene kad ova hladno gleda u njima takav izraz;
ljubavnik! ljubavnik! recite omaijan...
Sluajte, gospodine Krevele, nastavi baronica, suvie ozbiljna da bi se mogla
nasmijati, vi imate pedeset godina, a to je deset godina manje nego g. Ilot, znam ja;
ali, u mojim godmama, ludost jedne ene mora da bude opravdana ljepotom,
mladou, slavom, zaslugama, jednom od onih drai koje nas zasjenjuju toliko da
zaboravimo na sve drugo, ak i na svoje godine. Ako vi i imate pedeset hiljada livara
prihoda, vae godine upravo dre ravnoteu vaem bogatstvu; i onda, od svega onog
to jedna ena trai, vi nemate nita.
A ljubav? odgovori narodni gardist ustajui i prilazei blie, ljubav koja ...
Ne, gospodine, to je upornost! ree baronica prekinuvi ga da bi uinila kraj toj
besmislici.
Da, upornost i ljubav, produi on, ali i neto vie, pravo ...
Pravo? uzviknu g-a Ilot s uzvienim preziranjem, izazivanjem i negodovanjem. Ali,
nastavila je zatim, na ovaj nain neemo se nikad sporazumjeti, a ja vas nisam
pozvala da doete da bismo razgovarali o onome zbog ega vam je i zabranjen
pristup u ovu kuu i pored veze naih dviju porodica.
- Ja sam pomislio ...
Opet! ree ona. Zar ne vidite, gospodine, po tome kako lako i nemarno govorim o
ljubavniku, o ljubavi, 0 svemu onom to je najneprilinije za jednu enu, da sam
potpuno sigurna u sebe? Ja se ne bojim niega, ak ni toga da u biti osumnjiena
zbog toga to se zatvaram s vama nasamo. Dri li se tako jedna slaba ena? Vi znate
zato sam vas molila da doete!...
Ne, gospoo, odgovori Krevel trudei se da izgleda hladan.
Zatim stite usne i ponovo zauze stav.

Dakle, neu troiti mnogo rijei, da bih skratila nae uzajamno muenje, ree
baronica Ilot gledajui Krevela.
U podsmjeljivom poklonu s kojim je on primio te rijei, iskusan ovjek bi poznao
uglaenost nekadanjeg trgovakog putnika.
Na sin se oenio vaom keri...
I kad bi trebalo ponovo to uiniti!... ree Krevel.
Toga braka ne bi bilo, zacijelo, odgovori ivo baronica. Meutim, vi nemate na ta da
se potuite. Moj sin je ne samo jedan od prvih advokata u Parizu, nego je, evo, i
poslanik ve godinu dana, i njegov poloaj u Skuptini je takav da se moe

pretpostaviti kako e za kratko vrijeme biti ministar. Viktorin je u dva maha

naimenovan za izvjestioca po veoma vanim zakonima, i ve bi mogao da bude, kad
bi htio, dravni pravobranilac pri kasacionom sudu. Ako, dakle, hoete da mi kaete
kako imate zeta siromaha...
Zeta koga ja moram da pomaem, prihvati Krevel, a to mi se ini gore, gospoo. Od
pet stotina hiljada franaka koje sam dao kao miraz svojoj keri, dvije stotine su ve
otile bogzna na to!... na plaanje dugova, g. vaega sina, na fini namjetaj
njegove kue, kue od pet stotina hiljada franaka koja donosi jedva petnaest hiljada,
poto on zauzima najljepi stan u njoj, i na koju je duan dvjesta ezdeset hiljada
franaka... Prihod jedva pokriva kamatu na dug. Ove godine ja sam dao svojoj keri
oko dvadeset hiljada franaka da bi mogla sastaviti kraj s krajem. A moj zet, koji je
zaraivao trideset hiljada franaka u Sudu, kako se govorilo, sad zanemaruje Sud radi
Skuptine...
I to je sporedno, gospodine Krevele, i udaljuje nas od glavne stvari. Ali, da bismo s
tim svrili, ako moj sin postane ministar, i ako uini da vi budete oficir Legije asti i
savjetnik parike prefekture, nekadanji prodava mirisa, kao to ste vi, nee moi
da se ^^&^^
A! tu smo, gospoo. Ja sam bakalin, duandija, bivi prodava bademovog mlijeka,
portugalske vodice, ulja za kosu, i za mene mora biti velika ast to sam udao svoju
jedinicu za sina g. barona Ilota d'Ervi, ki e mi biti baronica. To je regentstvo, to je
Luj XV, tajni kabinet! vrlo dobro ... Ja volim Celestinu kao to se voli jedina ki,
toliko je volim da sam samo radi nje, da joj ne bih dao ni brata ni sestru, primio sve
nezgode samakog ivota u Parizu (i to u najboljim godinama, gospoo!), ali znajte
da i pored te bezumne ljubavi prema mojoj keri, ja neu pristati da krnjim svoje
bogatstvo zbog vaeg sina iji izdaci nisu jasni ni meni, nekadanjem trgovcu ...
Gospodine, vi danas vidite u ministarstvu trgovine g. Popinoa, nekadanjeg
drogeristu iz Ulice Lom-bMd...
Moga prijatelja, gospoo!... ree bivi prodava mirisa; jer sam ja, Celestin Krevel,
nekadanji prvi pomonik ia-Cezara Birotoa, kupio radnju istog Bi-rotoa, kome je
Popino zet, a taj Popino bio je obian kalfa u istoj radnji, i on me sam na to
podsjea, jer nije ponosit (to se mora priznati) prema ljudima ozbiljnim i koji imaju
na ezdeset hiljada franaka rente.
Lijepo, gospodine, ideje koje vi obiljeavate rijeju regeKstvo ne odgovaraju, dakle,
dobu u kojem se ljudi primaju prema njihovoj linoj vrijednosti; i vi ste postupili tako
kad ste udali svoju ker za moga sina...
Vi ne znate kako se zakljuio taj brak!. .. uzviknu Krevel. Ah! proklet samaki ivot!
Da nije bilo moje razuzdanosti, Celestina bi se zvala danas vikontesa Popino!
Ali, jo jednom, ne vraajmo se na svrene stvari, nastavi odluno baronica. Da
govorimo o povodu za aljenje koje mi prua vae udno dranje. Moja ki Hortenza
mogla se udati, brak je zavisio potpuno od vas; ja sam vjerovala da vi imate
plemenita osjeanja, mislila sam da ete biti pravini prema jednoj eni koja u srcu
nije nikad imala drugu sliku do sliku svoga mua, da ete uvidjeti kako ona ne smije
da prima ovjeka koji je u stanju da je kompromituje, i da ete se potruditi, iz obzira
prema porodici s kojom ste se orodili, da pomognete Hortenzinu udaju za g.
savetnika Le-basa ... A vi ste, gospodine, tu udaju pokvarili...
Gospoo, odgovori nekadanji prodava mirisa, ja sam postupio kao poten ovjek.
Pitali su me hoe li biti isplaene dvije stotine hiljada iranaka koje g-ca Hortenza
treba da dobije kao miraz. Ja sam odgovorio od rijei do rijei ovo: ^ ne bih
mogao da potvrdim. Moj zet, kome je porodica Ilot branim ugovorom za-jemila istu
toliku sumu, imao je dugova, i ja mislim, kad bi g. Ilot d' Ervi sutra umro, da njegova
udovica ne bi imala ni hljeba. Eto, lijepa gospo.
Da li biste govorili tako, gospodine, upita g-a Ilot gledajui vrsto u Krevela, da sam
se ja zbog vas iznevjerila svojoj dunosti? ...

Ne bih imao pravo da tako govorim, draga Ade-lina, uzviknu ovaj neobini ljubavnik,
upadajui u rije baronioi, jer biste vi onda nali miraz u mojoj bilje-n^L^.
I, potkrepljujui rijei dokazom, debeli Krevel spusti jedno koljeno na zemlju i poljubi
ruku g-e Ilot iji je nijemi uas od ovih rijei on shvatio kao kole-ba^^

Da kupim sreu moje keri po tu cijenu ... O! ustanite, gospodine, ili u da

zvonim...
Bivi prodava mirisa s mukom se podie. To ga je toliko naljutilo da je ponovo
zauzeo stav. Gotovo svi ljudi vole izvjestan poloaj za koji misle da istie osobine
kojima ih je obdarila priroda. To dranje se kod Krevela sastojalo u tome da prekrsti
ruke kao Napo-leon, da okrene glavu za tri etvrti, i da gleda onako kako ga je
upuivao slikar koji je radio njegov portret, to jest u daljinu.
Biti vjerna, izgovori sa lijepo odigranom srdbom, biti vjera jednom raz ...
Muu, gospodine, koji je toga dostojan, prihvati g-a Ilot prekidajui Krevela da on
ne bi izgovorio rije koju nije htjela da uje.
Ali, gospoo, vi ste mi pisali da doem, hoete da znate razloge mojeg dranja,
tjerate me u krajnost vaim kraljevskim dranjem, vaim omalovaavanjem, vaim...
preziranjem! Pa ko sam ja, molim vas? Ponavljam vam, vjerujte mi! Ja imam pravo
da vas... da vam se udvaram... jer... Ali ne, volim vas toliko da mogu to da preutim
...
Govorite, gospodine, ja u kroz koji dan napuniti etrdeset i osam godina, nisam
glupo srameljiva, i mogu sve da ujem ...
Dobro, dajete li mi rije potene ene, jer ste vi, po nesrei za mene, jedna potena
ena, da me nikad neete odati, da neete rei od koga ste saznali za tu tajnu?
Ako je to uslov da mi je kaete, zaklinjem se da neu rei nikome, ak ni mome
muu, od koga sam ula gadosti koje ete vi da mi povjerite.
To vam vjerujem, poto se tie samo vas i nje^^.
G-a Ilot preblijedje.
Ah! ako jo volite Ilota, vi ete patiti! Hoete lidaun?
Govorite, gospodine, jer se prema vaim rijeima radi o tome da opravdate u mojim
oima udne izjave koje ste mi inili, i vau istrajnost u dosaivanju jednoj eni
mojih godina, koja bi htjela da udomi svoju ker a zatim... da umre na miru!
Vidite i sami, vi ste nesreni...
Ja, gospodine?
Da, lijepi i plemeniti stvore! uzviknu Krevel, ti si isuvie patila ...
Gospodine, utite i odlazite! ili razgovarajte sa nmom pristojno.
Znate li, gospoo, kako smo se upoznali ja i g. Ilot? ... Preko naih Ijubaznica,
gospoo.
O! gospodine. . .
Preko naih Ijubaznica, gospoo, ponovi Krevel melodramatinim tonom i poremeti
svoj stav da bi desnom rukom uinio.pokret.
A zatim, gospodine? ree mirno baronica na veliko zaprepaenje Krevelovo.
Zavodnici na sitno nikad ne razumiju velike due.

Ja, poto sam ostao udovac prije pet godina, nastavi Krevel, govorei kao
ovjek koji poinje da pria priu, nisam htio da se ponovo enim, u interesu moje
keri koju oboavam, nisam htio da stvaram veze ni u svojoj radnji, iako sam tada
imao jednu vrlo lijepu gospou na kasi, nego sam smjestio u stan, kako se to obino
kae, jednu malu radnicu od petnaest godina, izvanredno lijepu, i u koju sam se, to
priznajem, bio zaljubio do uiju. ak sam zamolio svoju roenu tetku, sestru moje
majke! gospoo, koju sam doveo iz mojega kraja, da ivi pored toga krasnog
stvorenja i da pazi na nju, kako bi ostala na svom mjestu u tom poloaju, kako da
kaem?... nezgodnom... ne, nedoputenom!... Mala, koja je imala vidljivog dara za
muziku, dobila je uitelje, vaspitanje (trebalo joj je dati neko zanimanje!). Uostalom,

ja sam htio da u isto vrijeme budem i njen otac, njen dobrotvor, i, zato ne bih
rekao? njen ljubavnik; jednim zamahom da postignem dvoje, da uinim dobro djelo,
i da steknem dobru prijateljicu. Bio sam srean pet godina. Mala ima glas kakav bi
donio sreu svakom pozoritu, i ja je ne mogu ocijeniti drukije nego ako kaem da
je to pravi Dipre' u suknji. Troio sam dvije hiljade franaka godinje, jedino da bih joj
stvorio talenat pjevaice. Zbog nje sam ludo zavolio muziku, uzeo sam za nju i za
moju ker i lou u Itali-janskom pozoritu. I iao sam tamo naizmjenice, jednoga
dana sa Celestinom, drugoga dana sa Zozefom .. .
ta, ona, slavna pjevaica?...
Da, gospoo, odgovori Krevel s ponosom, ta slavna ozefa duguje meni za sve...
Najzad, kad je maloj bilo dvadeset godina, 1834, vjerujui da sam je privezao za
sebe zauvijek, i postavi vrlo slab prema njoj, htio sam da joj pruim malo zabave, i
dopustio sam joj da se via s jednom lijepom mladom glumicom, 2eni Kadin, ija je
sudbina bila unekoliko slina njenoj. Ta glumica je isto dugovala za sve jednom
zatitniku koji ju je vaspitao s najveom briljivou. Taj zatitnik bio je b&mnllot.^
Ja to znam, gospodine, ree baronica mirnim glasom u kojem nije bilo nikakve
promjene.
E, da! uzviknu Krevel, udei se sve vie. Dobro! Ali znate li da je vae udovite od
mua zatittto 2eni Kadin kad je njoj bilo trinaest godina?
Lijepo, gospodine, a poslije? ree baronica.
Kako je 2eni Kadin imala dvadeset godina, kao i ozefa, kad su se upoznale, nastavi
bivi trgovac, baron je igrao ulogu Luj a XV prema g-ci de Romans jo od 1826, a vi
ste tada imali dvanaest godina manje...
Gospodine, ja sam imala razloga da g. Ilotu ostavim potpunu slobodu.
Ta la, gospoo, zacijelo e biti dovoljna da za-gladi sve grijehove koje ste poinili, i
otvorie vam rajska vrata, odgovori Krevel s lukavim izrazom od kojeg baronica
pocrvenje. Uzviena i oboavana eno, priajte to drugima; ali ne ia-Krevelu koji
se, znajte, isuvie esto provodio uetvoro s vaim ugursuzom muem, da ne bi znao
ta vi vrijedite! On je ponekad, izmeu dva vina, prekorijevao samog sebe, opisujui
mi vaa savrenstva. O! ja vas dobro poznajem: vi ste aneo. Neki razvratnik bi se
dvoumio izmeu djevojke od dvadeset godina i vas; ali ja se ne dvoumim.
Gospodine!...
16

Dobro, stajem... Ali znajte, sveta i dostojna eno, da muevi, kad se

ipodnapiju, pripovijedaju kod svojih Ijubaznica mnogo ta o svojim enama, tako da
se one kidaju od smijeha.
Suze stida, koje se akotrljae izmeu lijepih trepavica g-e Ilot, zaustavie odjednom
narodnog gardistu, i on vie i ne ponnsJi da zauzima stav.

Idem dalje, ree zatim. Baron i ja sprijateljili smo se, dakle, preko naih
Ijubaznica. Baron je, kao i .vi poroni Ijuidi, vrlo mio, i zaista dobroudan. O! kako ni
se dopadao taj lola! Ne, to je on umeo da izmisli... Ali manimo se tih uspomena...
Postali smo kao dva brata... Taj ugursuz, po svemu ovjek doba regentstva,
3okuavao je da me pokvari, propovijedao mi je sen--simonizam u pogledu ena,
nametao mi je nazore velike gospode, plavih mundira; ali, vidite, ja sam volio moju
malu toliko da bih se njome i oenio, samo da se nisam bojao da u imati djece. I
dva stara oca, prijatelji kao... kao to smo bili mi, kako da ne pomisle da zdrue
svoju djecu? Tri mjeseca poslije enidbe njegovog sina s mojom Cestelinom, Ilot (ne
znam kako mogu i ime da mu izgovorim, sram ga bilo! jer je on prevario oboje nas,
gospoo!...) dakle, taj nevaljalac mi je oteo moju malu Zozefu. Znao je, ugursuz, da
su ga jedan mladi dravni savjetnik i jedan umjetnik (da su samo oni!) zamijenili u

srcu eni Kadin, iji je uspjeh bivao sve vei i vei, i uzeo ml je moju draganu, jedno
blago od ene; ali vi ste je zacijelo vidjeli u Italijanskom pozoritu, u koje ju je uveo
on svojim uticajem. Va ovjek nije obazriv kao ja, ja sam vam izlenjiran kao notna
hartija (njega je ve prilino naela i 2em Kadin, na koju je davao blizu trideset
hiljada franaka godinje). I znajte da e sa 2o-zefom potpuno propasti. Zozefa je,
gospoo, Jevrejka, zove se Mira (to je anagram od Iram), izrailjsko znamenje da se
moe poznati, jer je ona nahoe iz Njemake
2 - Roaka Beta
17
(istraivanja koja sam ja preduzimao dokazuju da je vanbrana ki jednog bogatog
jevrejskog bankara). Po-zoiute, a naroito pouke 2eni Kadin, g-ce onc, Malage i
Karabine o tome kako se postupa sa starcima, razvile jsu kod te male, koju sam ja
odravao na pravom putu i s malo novaca, sklonost starih Jevreja prema novcu i
nakitu, prema zlatnom teletu! Slavna pjevaica, ostrv-Ijena, hoe da bude bogata,
vrlo bogata. I zato ne rasipa nita od onoga to se na nju raspe. Ogledala je ta
moe n.a g. Ilotu koga je oerupala, o! oerupala, to se kae, do gole koe! I taj
nesrenik, poto se borio protiv jednoga Kelera i markiza d'Egrinjona, jer su oni
obojica ludovali za Zozefom, ne raunajui nepoznate oboa-vaoce, doekae da mu
je ugrabi onaj vojvoda neizmjerno bogat, to titi umjetnost. Kako se zvae?... onaj
patuljak?... a! vojvoda d'Eiruvil. Taj veliki gospodin hoe da ima Zozefu za sebe
samoga, sav polusvijet govori o tome, a baron ne zna nita! jer u trinaestom kvartu
biva kao i u svima drugim: ljubavnik, kao i muevi, saznaje posljednji. Razumijete li
moje pravo, sad? Va mu me je, lijepa gospo, liio moje sree, jedine radosti koju
sam imao otkako sam ostao udovac. Jest, da nisam bio nesrean da sretnem toga
matorog lolu, ja bih jo imao ozefu; jer je ja, vidite, nikad ne bih uveo u pozor ite,
ona bi ostala nepoznata, na svom mjestu, i moja. O! da ste je vidjeli prije osam
godina: vitka i nervozna, koa pozlaena kao u Andaluskinje, kako se to kae, kosa
orna i sjajna kao svila, oko s dugim mrkim trepavicama koje baca munje, otmjena
kao vojvotkinja u pokretima, skromna kao sirotica, smjerno ljupka, umiljata kao
divlja kouta. Krivicom g. Ilota, te drai, ta istota, sve je to postalo zamka za
kurjake, rupa kroz koju se kotrljaju taliri. Mala je sad preva-zila sve nevaljalice,
kau. Provodi blud, danas, ona koja nije znala nita na svijetu, ak ni tu rije.
u tom trenutku nekadanji prodava mirisa ubrisa oi u kojima se javilo nekoliko
suza. Iskrenost ovoga bola uticala je na g-u Ilot, koja se tre iz sanjarija u koje je
bila upala.
Recite, gospoo, moe li se nai takvo blago u pedeset drugoj godini? U tome dobu
ljubav staje trideset hiljada franaka godinje; tu cifru sam saznao od vaega mua, a
ja suvie volim Celestinu da bih je upropastio. Kad sam vidio vas, prve veeri kad ste
nas pozvali, nisam mogao da razumijem zato ta hulja Ilot izdrava jednu eni
Kadin... Vi ste izgledali kao carica... Vi nemate ni trideset godina, gospoo, nastavio
je potom, vi ste za mene mladi, vi ste lijepi. Dajem vam asnu rije, toga dana bio
sam dirnut do dna due, govorio sam samome sebi: Kad ne bih imao moju ozefu,
poto ia Ilot zanemaruje svoju enu, ona bi meni pristajala kao rukavica. Ah!
oprostite! taj izraz mi je ostao od mojeg nekadanjeg zanimanja. Prodava mirisa se
vraa s vremena na vrijeme, i to mi ne doputa da mislim na kandidaoiju. Dakle,
poto me je baron tako podlo prevario, jer, meu starim lolama kao to smo mi,
trebald bi da nam Ijubaznice naih prijatelja budu svete, ^ sam se zarekao da u
njemu preoteti enu. To je pravo. Baron ne bi imao tu ta da kae, niko nas ne bi
mogao okriviti. Vi ste me izbacili iz kue kao ugavo pseto na prvu rije koju sam

vam pomenuo o stanju mojeg srca; time ste udvostruili moju ljubav, moju upornost
ako hoete, i vi morate biti moja.
Samo kako?
Ne znam, ali to mora biti. Vidite, gospoo, jedan glupavi prodava mirisa (bivi!) koji
ima samo jednu misao u glavi, jai je od duhovitog ovjeka koji ih ima na hiljade. Vi
ste me zanijeli, i vi ste moja osveta! to je kao da vas dvaput volim. Govorim vam
otvoreno, kao odluan ovjek. Kao to vi meni kaete: Neu biti vaa, tako ja razgovaram hladno s vama. Najzad, kako izreka glasi, igram otkrivenim
kartama. Da, vi ete biti moja, u jednom odreenom vremenu... O! makar imali i
pedeset godina, biete ipak moja Ijubaznica. To mora biti, jer ja oekujem sve od
vaeg mua...
G-a Ilot baci na ovoga malograanskog raun-diju pogled tako ukoen od uasa,
da on pomisli da je poludjela, i zastade.
' Sami ste htjeli tako, obasuli ste me prezrenjem, izazvali ste me, ja sam govorio!
ree zatim, osjeajui potrebu da opravda divljatvo svojih posljednjih rijei.
O, keri moja, keri moja! povika baronica samrtnikim glasom.
A! ne znfam ja vie nizata! nastavi Krevel. Onoga dana kad mi je ozetEa oteta, bio
sam kao tigrica kojoj su oduzeli njene mladune ... Jest, bio sam kao vi u ovom
trenutku. Vaa ki! to je, za mene, sredstvo da dobijem vas. Da, ja sam pokvario
udaju vae keri!.. . i vi je neete udati bez moje pomoi! Ma koliko da je lijepa g-ca
Hortenza, njoj je potreban miraz ...
Na alost! jeste, ree baronica utirui oi.
E lijepo, pokuajte da potraite deset hiljada franaka od barona, nastavi Krevel koji
ponovo zauze s^v.
Oeknuo je za trenutak, kao glumac koji naglaava potMZM.

Kad bi ih imao, on bi ih dao onoj koja e zamijeniti ozefu! ree produujui

da mui svoju rtvu. Zaustavlja li se ovjek na putu kojim ide on? Prije svega, on voli
ene suvie! (U svemu postoji zlatna sredina, kako kae na kralj). A zatim, tu je i
sujeta! On je lijep ovjek! I u stanju je da sve vas ostavi bez igdje iega radi svojeg
uivanja. Uostalom, vi ste ve na putu za bijedu. Eto, otkako ja nisam dolazio k
vama, niste mogli da obnovite namjetaj vaeg salona. Rije oskudica
zjapi kroz sve poderotine ovih tkanina. Koji se zet nee uplaiti od ravo prikrivenih
dokaza najstranije od svih bijeda, bijede otmjenih ljudi? Ja sam bio trgovac, razumijem se u to. Nita ne moe tako kao pogled parikog trgovca da otkrije i pravo
bogatstvo i prividno bogatstvo ... Vi nemate ni pare, ree tihim glasom. To se vidi po
svemu, ak i po livreji vaega sluge. Hoete li da vam otkrijem sitrane tajne koje se
kriju i od va^ ..
Gospodine, ree g-a Ilot, ija je maramica bila sva mokra od suza, dosta! dosta!
Eto, moj zet daje novac svome ocu, i to je ono to sam htio da vam kaem jo u
poetku, kada sam pomenuo nain ivota vaeg sina. Ali ja bdijem nad interesima
svoje keri ... budite spokojni.
O! da udam svoju ker, pa da umrem!... uzviknu nesrena ena izvan sebe.
Lijepo, evo kako ete to da uinite! ree nekadanji prodava mirisa.
G-a Ilot pogleda Krevela s izrazom nade koji tako brzo izmijeni njeno lice, da bi
samo taj pokret morao raznjeiti toga ovjeka i pobuditi ga da se odrekne svoje
besmislene namjere.
Vi ete biti lijepi jo deset godina, nastavi Krevel u stavu, budite dobri prema meni, i
g-ca Hortenza je udata. Ilot mi je dao pravo, kao to vam rekoh, da ne okoliim, i on
se nee ljutiti. Za ove tri godine ja sam poveao svoj kapital, jer sam malo i rijetko
troio na svoja zadovoljstva. Pored onoga to sam ve imao, zaradio sam jo tri
stotine hiljada franaka, oni su vai...

Izlazite, gospodine, ree gospoa Ilot, izlazite i ne pojavljujte se vie nikada preda
mnom. Bez potrebe u koju ste me vi doveli, da saznam tajnu vaeg podlog dranja u
stvari Hortenzine udaje ... Da, podlog . .., ponovila je na jedan Krevelov pokret.
Kako se moe tako
progoniti jedna isirota djevojka, jedno lijepo i nevino stvorenje? ... Da ta potreba nije
muila moje materinsko srce, vi ne biste nikad ponovo razgovarali sa nmoni, lie biste
vie stupili nogom u moju kuu. Trideset i dvije godine enske asti i potenja nee
propasti od udarca g. Krevela ...
Nekadanjeg prodavca mirisa, nasljednika Cezara Birotoa, kod Kratjice Rua, Ulica
Sent-Onore, ree podrugljivo Krevel, biveg kmetovskog pomonika, kapetana
narodne garde, viteza Legije asti, sasvim kao to je to bio i moj prethodnik.
Gospodine, ree baronica, g. Ilotu je, poslije dvadeset godina vjernosti, mogla
dosaditi njegova ena, to se tie samo mene; ali vi vidite, gospodine, da se on trudio
da sakrije svoja nevjerstva, jer ja nisam znala da vas je on zamijenio u srcu g-ce
Zozefe ...
O! uzviknu Krevel, po cijenu zlata, gospoo!... Ta crnoglavka stala ga je vie od sto
hiljada franaka za ove dvije godine. Ah, ah! jo ste vi daleko od kraja...
Dosta s tim, gospodine Krevele. Ja se zbog vas neu odrei sree koju osjea mati
kad moe da poljubi svoju djecu ne osjeajui kajanje u srcu, kad je u njenoj
porodici potuju i vole, i ja u predati bogu duu neokaljanu...
Am.t4.' ree Krevel s onom avolskom gorinom koja se razliva po licu uobraenih
ljudi kad po drugi put propadnu u slinim preduzeima. Vi ne poznajete bijedu u
njenom posljednjem stupnju, sram... bea-e... Ja sam pokuao da vas
obavijestim, htio sam da vas spasim, i vas i vau ker! ... e lijepo, vi ete prosricati
sa vremenu priu o 5! od prvoga do posljednjeg slova. Vae suze i va
ponos diraju me u srce, jer gledati kako plae ena koju volimo, to je strano!... ree
Krevel sjedajui. Sve to mogu da vam obeam, draga Adelina, to je da neu
preduzimati nita
ni protiv vas ni protiv vaeg mua; ali nemojte slati ljude da se obavjetavaju kod
mene. To je sve!

ta da radim? uzviknu g-a Ilot.

Sve dotle baronica je hrabro podnosila trostruko muenje koje je tb objanjavanje
zadavalo njenom -cu, jer je patila kao ena, kao majka i kao supruga. I zaista, sve
dok se tast njenoga sina pokazivao drzak i nasrtljiv, ona je nalazila snage u otporu
koji je pro-tivstavljala grubosti biveg duandije; ali dobrodunost koju je pokazao i
pored ogorenja odbijenog ljubavnika, ponienog lijepog narodnog gardiste, dovede
njene zategnute ivce do kidanja; ona je krila ruke, lila suze, i bila u takvom stanju
nesvjesne utuenosti, da je doputala da joj Krevel kleei ljubi ruke.
Boe moj! ta e biti s nama? nastavi ona briui oi. Moe li mati hladno da gleda
kako joj ki propada na njene oi? Kakva e biti sudbina jednoga tako divnog
stvarenja, koje je toliko jako svojim ednim ivotom pored svoje majke, koliko i
svojom obdarenom prirodom? Ima dana kad se eta po vrtu, tuna, ne znajui zato;
zatiem je uplakanu ...
Njoj je dvadeset i jedna godina, ree Krevel.
Treba li je dati u manastir? upita baronica, jer je, u takvim krizama, vjera esto
nemona protiv prirode, i djevojke vaspitane u najveoj pobonosti ponekad izgube
glavu!... Ali ustanite, gospodine, zar ne vidite da je sad sve svreno meu nama, i
da mi ulivate uas vi koji ste sruili posljednju nadu jedne majke!...

A ako bih je ja ponovo podigao? ... ree on. G-a Ilot pogleda Krevela s
izbezumljenim izrazom

koji ga se kosnu; ali on potisnu saaljenje u svoje srce zbog onih rijei: Vt mi uHvate
Mas.' Vrlina je uvijek malo suvie jednostrana, ona ne umije da se poslui
ublaavanjem i pomirijivou kojima se ljudi pomau u nezgodnoj prilici.

Danas se, bez miraza, ne udaje taho lijepa djevojka kao to je g-ca Hortenza,
primijeti Krevel uzimajui ponovo na sebe izgled 'uvrijeenog ovjeka. Vaa ki je
jedna od onih ljepotica koje plae mueve; to je kao skupocjen hat koji iziskuje
isuvie veliku njegu da bi ga mnogi mogli drati. Hoete li ii pjeice s takvom enom
o ruci? cio svijet e u vas da gleda, ii e za vama, elei vau enu. Takav uspjeh
uznemirava mnoge ljude koji ne ele da ubijaju ljubavnike; jer, naposljetku, moe
se- ubiti uvijek samo jedan. Vi biste mogu, u poloaju u kojem se nalazite, da udate
svoju ker samo na tri naina: mojom pomoi, a vi to neete! To je jedno; da joj
naete nekog starca od ezdeset godina, vrlo bogatog, bez djece, koji bi htio da ih
ima, to je teko, ali se nalazi; ima toliko staraca koji uzimaju razne ozeie, eni
Kadine; zato se ne bi naao jedan koji bi uinio istu glupost na zaikonit nain? ...
Kad ne bih imao moju Celestinu i naih dvoje unuadi, ja bih se oenio Hortenzom.
To je drugo! Posljednji nain je najlaki...
G-a Ilot podie glavu i pogleda nekadanjeg prodavca mirisa sa strepnjom.

Pariz je grad gdje se skupljaju svi energini ljudi, koji niu kao divljake na
francuskom zemljitu, i u njemu vri puno talenata, bez vatre i krova, puno junaka
sposobnih za sve, ak i za to da se obogate.. . Dakle, ti momci... (Va sluga je bio
jedan od njih, u svoje vrijeme, a znao ih je i dosta drugih!. . . ta je imao di Tile, ta
je imao Popino, prije dvadeset godina? ... tapkali su obojica u duanu tate Birotoa,
bez ikakvog drugog kapitala sem volje da se obogate, a ta volja, po mojem
miljenju, vrijedi koliko i najljepi kapital!... Kapitali se ipojedu, ali ovjek ne jede
svoju energiju!.. . ta sam imao ja? volju da neto postanem, hrabrost. Di Tile je
danas na ravnoj nozi s najkrupnijim hnostrnia. Mali Popino, najbogatiji drogerista iz Ulice Lombard, postao je
poslanik, i sad je, eto, ministar ...). Dakle, koji od tih takozvanih hajduka, u trgovini,
s perom ili s kiicom u ruci, jeste jedino bie, u Parizu, koje je kadro da se oeni
lijepom djevojkom bez para, jer su oni sposobni za svako junatvo. G. Popino se
oenio g-com Biro to ne nadajui se ni noviu miraza. Ti ljudi su ludi! oni vjeruju u
ljubav, kao to vjeruju u svoju sreu i u svoje sposobnosti!... Potraite takvog
energinog ovjeka koji e se zaljubiti u vau ker, i on e se njome oeniti ne
gledajui na sadanjost. Priznaete mi da i kao neprijatelj imam dovoljno
plemenitosti, jer taj savjet ne ide meni u raun.
Ah! gospodine Krevele, kad biste htjeli da budete moj prijatelj, da se okanete vaih
smijenih misli!...
Smijenih? gospoo, nemojte tako potcjenjivati sebe... Ja vas volim i vi ete doi k
meni! Hou da kaem jednoga dana Ilotu: Ti si meni uzeo ozefu, ja imam tvoju
enu! ... To je stari zakon odmazde. I ja u raditi na ostvarenju svog plana, sem ako
vi ne postanete pretjerano runi. I uspjeu, a evo zato, ree zauzimajui stav i
gledajui g-u Ilot. Vi neete nai ni starca ni zaljubljenog mladia, nastavi poslije
krae pauze, zato to isuvie volite svoju ker da biste ^ dali u ruke kakvom
matorom razvratniku, i to se vi, baronice Ilot, snaha staroga general-lajtnanta, koji
je ko-mandovao starim grenadirima stare garde, neete pomiriti s tim da uzmete
energinog ovjeka tamo gdje se on nalazi; jer se moe desiti da to bude prost radnik, kao to je poneki dananji milionar bio prost mehaniar prije deset godina, prost
rukovalac radova, prost nadzornik u fabrici. I tada, kad vidite da je vaa ki, pod
pritiskom svojih dvadeset godina, gotova da vas osramoti, vi ete rei sami sebi:
Bolje je da se osramotim ja; i ako g. Krevel ushtje da mi sauva tajnu.

10

zaradiu miraz mojoj keri, dvije stotine hiljada franaka za deset godina privrenosti
onome nekadanjem prodavcu rukavica ... ia-Krevelu ... Ja sam vam dosadan, i
ovo to kazujem strano je nemoralno, je li? Ali, kad bih vas pritisla neka teka
briga, vi biste razmislili onako kako razmiljaju ene koje vole, i sagla-sili biste se sa
mnom... E lijepo, tu kapitulaciju savjesti stavie vam u srce Hortenzin interes...
Hortenzi ostaje stric.
Koji? ia Fier?... On naputa posao, i to opet krivicom baronovom, ija se ruka
zavlai u svaku kesu koju moe da dohvati.
-^(^K^rbt^.
O! va mu je, gospoo, ve straio uteevinu staroga general-lajtnanta; njome je
kupio namjetaj svojoj pjevaici... Dakle, hoete li me pustiti da odem bez nade?
Zbogom, gospodine. Strast prema eni mojih godina lijei se lako, i vi ete se vratiti
hrianskim mislima. Bog titi nesrene...
Baronica ustade da bi primorala kapetana da ode, i izgura ga u veliki salon.. .

Zar usred ovakvih rita treba da ivi lijepa g-a Ilot? ree on.
I pokaza rukom stari svijenjak, potamnjeli polije-lej, izlizanu prostirku, najzad sve
ostatke izobilja, koji su od ovoga velikog bijelo-crvenog salona s pozlatom nainili
leinu carevinskih svetkovina.

Vrlina blista na svemu tome, gospodine. Ja ne elim da zbog sjajnog

namjetaja nainim od ljepote, koju mi vi pripisujete, zam-ktt za kurjake, kroz
se kotrtjaJM taliri...
Kapetan se ugrize za usne uvi rijei kojima je maloas sam igosao Zozefinu
gramzivost.

I za koga je sva ta postojanost? ree on.

u tom trenutku, baronica je dopratila nekadanjeg prodavca mirisa do vrata.
Za jednog pokvarenog ovjeka!... dodade on
prezrivim izrazom ovjeka punog morala i novaca.
Ako biste vi bili u pravu, gospodine, onda bi moja postojanost imala neke
vrijednosti, to je sve.
Ona <^stavi kapetana pozdravivi ga onako kako se pozdravlja ovjek koga hoemo
da se otresemo, i okrete se suvie brzo da bi ga vidjela posljednji put u stavu. Zatim
ode da pootvara vrata koja je bila zatvorila, i ne mogade da primijeti prijetei pokret
s kojim je Krevel otiao od nje. Ila je ponosito, odluno, kao muenica u rimskom
Koloseumu. Ali je ipak bila iscrpla svoju snagu, jer se sruila na divan u plavom
budoaru kao ena koja samo to se nije onesvijestila, i ostala je tako, oiju uprtih na
polusrueni hladnjak pod kojim je njena ki eretala s roakom Betom.
Od prvoga dana svojeg braka, pa sve do ovoga asa, baronica je voljela svoga mua
onako kako je Jozefina naposljetku zavoljela Napoleona, ljubavlju punom divljenja,
ljubavlju materinskom, ljubavlju kukavikom. Ako joj i nisu bile poznate pojedinosti o
kojima ju je Krevel sad obavijestio, ona je ipak vrlo dobro znala da joj je jo otprije
dvadeset godina, baron Ilot nevjeran; ali je stavila sebi na oi olovni veo, plakala je
u tiini, i nikada joj se nije otela ni jedna jedina preko rna rije. U naknadu za tu
aneosku blagost zadobila je potovanje svoga mua, a njena okolina gledala je u
nju kao u boanstvo. Ljubav koju ena gaji prema svome muu, i potovanje kojim
ga okruuje, prelazi na cijelu porodicu. Hortenza je smatrala svoga oca za savren
uzor brane ljubavi. to se tie Ilota sina, va&pi-tanog u divljenju prema baronu u
kome je cio svijet gledao jednoga od onih divova koji su podravah Napoleona, on je
znao da za svoj poloaj ima da zahvali
oevom imenu, zvanju i ugledu; uostalom, utisci iz de-tinjstva traju dugo, i on se jo
bojao svoga oca; te da je i imao kakvih sunmji u pogledu onoga to je Krevel

11

maloas otkrio, on je svoga oca isuvie poitovao da bi se na to potuio; nego bi,

gledajui na te stvari onako kako ih gledaju ljudi uopte, jo traio razloge da ga
opravda.
Sad je potrebno objasniti neobinu odanost ove lijepe i plemenite ene, i evo istorije
njenog ivota u malo rijei.
U jednom eelu koje lei na krajnjoj granici Lo-rene, u podnoju Vogeza, tri brata, po
imenu Fier, obini zemljoradnici, otili su, po naredbi republikanske vlade u
takozvanu rajnsku vojsku.
Godine 1799, srednji brat, Andre, udovac, otac g-e Ilot, predao je svoju ker na
uvanje svome starijem bratu, Pjeru Fieru, koga je rana zadobijena 1797. onesposobila za vojnu slubu, a sam je vrio neke manje vojne transporte koje mu je
omoguila zatita komesara Ilota d'Ervi. Sluajno, doavi u Strazbur, Ilot je vidio
porodicu Fier. Adelinin otac i njegov mlai brat bili su tada nabavljai stone hrane
u Alzasu.
Adelina, kad joj je bilo esnaest godina, mogla se uporeivati sa slavnom g-om di
Bari, isto tako rodom iz Lorene. To je bila jedna od onih savrenih ljepotica koje
zasjenjuju, jedna od onih ena slinih g-i Taljen, koje priroda stvara s naroitom
briljivou; ona njih obasipa svojim najdragocjenijim darovima: otmjenou,
dostojanstvom, Ijutpkou, lakoom, elegancijom, osobe-nom puti, koom
spravljenom u onoj nepoznatoj radionici u kojoj radi sluaj. Sve te lijepe ene lie
jedna na drugu. Bjanka Kapela iji je portret remek-djelo Bron-zinovo, Venera 2ana
Guona, iji je original slavna Dijana de Poatje, sinjora Olimpija ija se slika nalazi u
galeriji Dorija, najzad Ninon, g-a di Bari, g-a Taljen,
g-ca Zor, g-a Rekamje, sve te ene, Lijepe i poslije mnogo godina strasti ili
pretjeranih uivanja, imaju, u stasu, u tjelesnoj grai, u karakteru ljepote, uoljivih
slinosti, te bi ovjek povjerovao da u okeanu mnogih pokoljenja postoji neka
afrodizijska struja iz koje izlaze sve te Venere, keri istoga slanoga talasa.
Adelina Fier, jedna od najljepih iz toga boanstvenog plemena, imala je sve
uzviene odlike, gipkost i primamljivu put tih ena koje su roene kraljice. Plava
kosa koju je naa pramajka Eva dobila iz boje ruke, stas kao u carice, otmjeno
dranje, ist profil, seoska smjernost, inili su da pri njenom prolasku zastaju svi
ljudi, oarani kao ljubitelji slika pred kakvim Ra-faelovim platnom; i tako je, kad je
vidio, komesar nainio od g-ce Adeline Fier svoju zakonitu enu, na veliko uenje
svih Fiera koji su odrasli u divljenju prema svojim pretpostavljenima.
Najstariji, vojnik iz 1792. koji je teko ranjen pri napadu na visemburke rovove,
oboavao je cara Napoleona i sve to je bilo u vezi s velikom armijom. Andre i Johan
govorili su s potovanjem o komesaru Ilotu, tom carevom tieniku kome su,
uostalom, dugovali za ono to su bili, jer ih je Ilot d'Ervi, uverivi se u njihovu
bistrinu i asnost, izvukao iz vojne komore i stavio na elo uprave za hitne nabavke.
Braa Fier su vjerno posluila za vrijeme rata 1804. Kad je nastao mir, Ilot je uinio
da na njima ostane liferacija sijena u Alzasu, ne znajui da e sam biti poslat docnije
u Strazbur, da spremi to je trebalo za rat 1806.
Taj brak je bio, za mladu seljanku, pravo vaznese-nje. Lijepa Adelina pree
odjednom iz svojega kaljavog sela u raj carskoga dvora.
U to vrijeme je komesar, jedan od najcstitijih, naj-levnosnijih slubenika u svojem
odredu, dobio titulu barona, preveden u carevu blizinu, i pridodat carskoj
gardi. Ta lijepa seljanka imala je hrabrosti da se obrazuje iz ljubavi prema svome
muu za kojim je upravo ludovala. Uostalom, glavni komesar bio je kao ovjek ono
is-to to je Adelina bila kao ena. On je pripadao odabranoj vojsci lijepih ljudi. Visok,
stasit, plave kose, oka isto tako plavog, neodoljivo vatrenog i izrazitog, gospodskog
stasa, on je padao u oi meu raznim Orsejima, Forbenima, Uvrarima, jednom rijei

12

meu mnogim lijepim ljudima earsitva. Osvaja ena, proet idejama Direktorijuma
kad se njih ticalo, on je tada za dosta dugo vrijeme prekinuo svoju ljubavniku karijeru svojom branom vjernou.
Za Adelinu je dakle, jo od poetka, baron bio boanstvo koje ne moe da pogrijei;
ona je njemu dugovala sve: bogatstvo, dobila je kola, gospodsku kuu i svu rasko
toga doba; sreu, bila je voljena pred cijelim svijetom; titulu, bila je baronica; slavu,
zvali su je lijepom g-om Ilot, u Parizu; najzad, imala je ast da odbije udvaranje
cara Napoleona koji joj je poklonio ogrlicu od dijamanata, i koji ju je uvijek odlikovao
svojom panjom, jer je pitao s vremena na vrijeme: )>A lijepa g-a Ilot? Je li jo
uvijek mudrica? kao ovjek sposoban da se osveti onome koji je uspio tamo gde je
on sam propao.
Nije dakle potrebno mnogo pometi da se shvate, u jednoj prostoj, bezazlenoj i lijepoj
dui, razlozi oboavanja koje je g-a Ilot unosila u svoju ljubav. Poto je rekla sebi
jednom za svagda da njen mu ne moe ni u emu biti kriv pred njom, ona se, u
dui, nainila pokorna, odana i slijepa robinja svoga srca. Imajte u vidu, uostalom,
da je bila u velikoj mjeri obdarena zdravim razumom, onim narodnim zdravim
razumom koji je uvrstio njeno vaspitanje. Ona je u drutvu govorila malo, nikad ni
o kome runo, nije traila da blista; razmiljala je o svemu, sluala je, i upravljala se
prema najestitijim enama iz najboljih porodica.
Godine 1815, Ilot je postupio kao i knez od Visem-burga, njegov prisni prijatelj, i bio
je jedan od organizatora one na brzu ruku stvorene vojske iji je poraz zavrio
napoleonovsku epopeju na Vaterlou. Godine 1816, baron je postao jedna od
najomraenijih linosti u ministarstvu vojvode od Feltra, i ponovo je vraen u
intendanturu tek 1823, jer je bio potreban za rat u paniji. Godine 1830. uao je
opet u dravnu slubu, prilikom onog regrutovanja koje je Luj-Filip izvrio u starim
napoleonovskim etama. Otkako je stupila na pri-jesto mlaa grana, koju je on
revnosno pomagao, on je bio neophodan kao naelnik u ministarstvu vojske. Bio je
ve dobio i maralsku t)alicu, i kralj nije mogao da uini za njega vie nita, sem da
ga naini ministrom ili perom Francuske.
Izvan slube, u vremenu od 1818. do 1823, baron Ilot poeo je ponovo da tri za
enama. G-a Ilot je stavljala prva nevjerstva svoga Hektora u veliko iinale carstva.
Baronica je, dakle, punih dvanaest godina, u svojem braku, drala ulogu prvakinje
bez deobe, bila prima { assotttta. Ona je uivala i sad onu staru ukorijenjenu
ljubav koju muevi osjeaju prema svojim enama kad se ove pomire s tim da prime
ulogu blagih i ednih drugarica, i znala je da se nikakva suparnica ne bi odrala ni
dva sata pred njenim jednim prijekorom, ali je zatvarala oi, zatiskivala ui, nije
htjela da zna za ivot svoga mua izvan kue. Jednom rijei, postupala je sa svojim
Hektorom kao to majka postupa s razmaenim djetetom. Tri godine prije ovoga
razgovora s Krevelom, Hortenza je spazila svoga oca u pozoritu Varijete, u jednoj
od donjih loa, u drutvu 2eni Kadin, i uzviknula je:
E^^ta^!
Vara se, anele moj, on je kod marala, odgovorila je baronica.
I baronica je vidjela eni Kadin; ali umjesto da osjeti bol u srcu videi je onako
lijepu, ona jo pomislila u sebi: Taj vrag Hektor mora biti vrlo srean. Patila je,
ipak, i u potaji se predavala pravome bijesu; ali im bi vidjela Hektora, sjetila bi se
uvijek svojih dvanaest godina iste sree, i nije imala snage da se potui ni jednom
rijei. Ona bi voljela da ju je baron uzeo za svoju povjerenicu; ali, iz potovanja
prema njemu, nikad mu nije smjela dati na znanje da su joj njegovi postupci poznati.
Ta prevelika panja nalazi se samo kod onih lijepih ena iz naroda koje umiju da
primaju udarce ne vraajui ih; one imaju u ilama ostatak krvi prvih muenica.

13

Djevojke iz dobrih porodica, budui ravne svojim muevima, osjeaju potrebu da ih

kinje i da svoja poputanja biljee kao to se biljei svaki pogodak na bilijaru,
zajedljivim rijeima, u duhu avolske osvete, i da bi sebi osigurale bilo nadmonost,
bilo pravo na vraanje milog za drago.
Baronica je imala jednoga oduevljenog oboavaoca u svome djeveru, generalIajtnantu Ilotu, potovanja dostojnom komandantu grenadira pjeaka carske garde,
kome je trebalo dati maralsku palicu za njegove posljednje dane. Taj starac, poto
je od 1830. do 1834. ko-mandovao divizijom koju su sainjavali okrui u Bre-tanji,
poprite njegovih podviga iz 1799. i 1800, nastani se u Parizu, pored svoga brata,
koga je uvijek volio oinskom ijubavlju. To srce staroga vojnika odgovaralo je srcu
njegove snahe; on se njoj divio kao najplemenitijem, najsvetijem stvoru njenoga
pola. Nije se bio oenio, zato to je htio da nae drugu Adelinu, koju je uzalud traio
kroz dvadeset zemalja i dvadeset ratova. Da ne izgubi nita u oima toga starog
republikanca bez prijekora i bez mane, o kome je Napoleon govorio: Taj hrabri Ilot
je najtvrdoglaviji republikanac, ali me nikad nee iznevjeriti, Adelina bi podnijela i
tee muke od
tih koje 9U je snale. Ali ovaj starac od sedamdeset i dvije godine, koji je izdrao
trideset ratova, i na Vaterlou bio ranjen po dvadeset sedmi put, mogao ie da prui
Adelini divljenje, a ne zatitu. Siromah grof, pored drugih telesnih nedostataka,
mogao je da uje samo sluei se slualicom.
Sve dok je baron Ilot d'Ervi bio lijep ovijek, njegove ljubavi nisu imale nikakvog
uticaja na njegovu imovinu; ali se, u pedesetoj godini, s Gracijama moralo raunati.
U tome dobu, ljubav se, kod starih ljudi, pretvara u porok, a s njim se mijea i
bezumna sujeta. I zato je, u to vrijeme, Adelina vidjela kako njen mu nevjerovatno
mnogo troi na svoje odijelo, boji kosu i brkove, nosi pojaseve i utege. Htio je da
ostane lijep po svaku cijenu. To oboavanje svoje linosti, kojem se nekad
podsmijevao kod drugoga, on je tjerao do krajnosti. Naposljetku je Adelina opazila
da Zlatna rijeka koja tee kod baronovih Ijubaznica izvire u njenoj kui. Za
posljednjih osam godina potroeno je bilo znatno bogatstvo, i to tako potpuno, da je
prilikom enidbe mladoga Ilota, dvije godine ranije, baron morao priznati svojoj eni
da je njegova plata sve to imaju.
Kuda e nas to odvesti? bilo je sve to je Adelina ^
Budi spokojna, odgovorio je dravni savjetnik, ostaje vam moja penzija, a radi
Hortenzine udaje i nae budunosti ja u se latiti poslova.
Duboka vjera te ene u mo i u visoku vrijednost, u sposobnosti i u karakter njenoga
mua, utiala je taj trenutni nemir.
Sad se moraju potpuno shvatiti priroda baronii-nih razmiljanja, i njene suze,
poslije odlaska Kreve-lovog. Jadna ena je znala da se ve dvije godine nalazi na dnu
provalije, ali je vjerovala da se tu nalazi samo ona. Nije znala kako je bio zakljuen
brak njenoga sina,
3 - Roaka Beta
33
nije znala za vezu Hektorovu sa gramzivom ozefom; najzad, nadala se da niko na
svijetu ne zna za njen bol. Ali poto Krevel govori tako otvoreno o baronovom rasipanju, znai da je Hektor na putu da izgubi svoj ugled. Ona je kroz grubi govor
rasrenog biveg prodavca mirisa nazrela mrski sporazum iji je rezultat bio enidba
mladog advokata. Dvije propale djevojke bile su svjedoci stidnog pogaanja dvojice
pijanih staraca!

14

 Znai ida on zaboravljta Hortenzu! ree ona sama sebi, a gleda je svakog dana;
hoe li i njoj traiti mua kod tih nevaljalaca?
U tom. trenutku je govorila samo mati, jaa od ene, jer je vidjela Hortenzu kako se
smije s roakom Betom onim ludim smijehom bezbrine mladosti, a znala je da je taj
nervozni smijeh isto tako opasan znak kao i suzne sanjarije usamljenih etnji po
vrtu.
Hortenza je bila naUk na svoju majku, ali je imala zlatnu kosu, prirodno taltasastu i
neobino gustu. Ona je sva sijala sjajem sedefa. Bilo je jasno da je plod potenoga
braka, plemenite i iiste ljubavi u svoj njenoj snazi. Nestana pokretljivost crta,
veselost , polet mladosti, ivotna svjeina i bogatstvo zdravlja izbijali su iz nje i
treperili kao elektrini zraci. Hortenza je privlaila svaiji, pogled. Kad bi se njene oi,
plave kao more, prelivene fluidom nevinosti, zaustavile na kakvom prolazniku, on bi i
nehotice zadrhtao. Pored toga, ni jedna jedina od onih pjega kojima takve zlatokose
plavojke plaaju svoju mlijenu bjelinu nije ruila njenu kou. Visoka, oblika okruglih
bez debljine, vitka struka koji je po gospodstvenosti bio ravan struku njene matere,
ona je potpuno zasluivala titulu boginje, koju su stari pisci tako izdano davali. Ko
je god vidio Hortenzu na ulici, nije mogao uzdrati uzvik: Blagi boe! da lijepe djevojke! A ona je bila tako istinski edna, da bi po povratku kui rekla materi:
ta im je svima te viu: Lijepa djevojka! kad
si ti sa mnom, majko? Zar nisi ti ljepa od mene? ...
I zaista, ljudi koji vole zalazak sunca mogli su pret-posftaviti baronicu njenoj keri,
jer ona, i pored etrdeset i sedam godina, jo nije bila izgubila nita od svojih
drai, kako ene kau, to je veoma rijetko, naroito u Parizu gdje je, zbog toga,
Ninon izazvala nerede, toliko se inilo da je od svih runih ena XVII vijeka ona
pokrala njihov dio ljepo!te.
Od svoje keri, baronica pree u mislima na oca; gledala ga je kako postepeno tone
u drutveno blato, i kako e ga jednog dana moda ukloniti i iz ministarstva. Misao o
padu njenog idola, uz nejasnu sliku nesrea koje je proricao Krevel, bila je tako
strana za jadnu enu da se sasv;im onesvijestila.
Roaka Beta, s kojom je razgovarala Hortenza, pogledala je s vremena na vrijeme
da vidi kad se mogu viatiti u salon; ali ju je njena mlada sestriina bila tako okupila
pitanjima u trenutku kad je baronica ponovo otvorila staklena vrata, da to nije
primijetila.
Lizbet Fier, pet godina mlaa od g-e Ilot, ki najstarijeg Fiera, nije ni izdaleka bila
tako lijepa kao njena sestra od strica; i zbog toga je bila neizmjerno surevnjiva na
Adelinu. Zavist je bila osnova ovoga karaktera punog osobeTtjatt?a, rije koju su
Englezi izmislili za ludost ne malih, nego velikih ljudi. Seljanka iz Vogeza, u punom
smislu te rijei, mrava, cmomanjasta, sjajno crne kose gustih sastavljenih obrva,
dugih i jakih ruku, irokih stopala, s nekoliko bradavica na dugom i nmjmunskom
licu, to je ukratko slika ove djevojke.
Porodica, koja je ivjela u zadruzi, rtvovala je runu djevojku lijepoj, opori plod
sjajnome cvijetu. Lizbet je kopala dok su njenu sestru od strica mazili; i tako joj je
naspelo jednoga dana, kad je Adelinu zatekla samu, da je htjela da joj otkine nos,
pravi grki nos kojem su
se stare ene divile. Iako su je istukli zbog toga runog postupka, ona je i dalje
cijepala haljine i kvarila jadce rjubmna.
Kad joj se roaka onako sjajno udala, Lizbet se pot-inila toj sudbini kao to su se
Napoleonova braa i sestre potinili sjaju prestola i sili vlasti. Adelina, neobino
dobra i blaga, sjetila se u Parizu Lizbete, i dovela je k sebi nekako oko 1809. godine,
u namjeri da je spase bijede i da je udomi. Ali kako nije mogla odmah da uda tu
crnooku djevojku garavih obrva, koja nije znala ni da ita ni da pie, a htjela je da

15

joj stvori poloaj, baronica je odvela Lizbet kao uenicu u dvorsku veziljsku radionicu
poznate brae Pons.
Roaka, koju su kratko zvali Beta, nauivi da plete zlatne i srebrne irite, energina
kao to su svi planinci, imala je hrabrosti da naui i itati i pisati; jer joj je zet,
baron, objasnio koliko je potrebno to znanje da bi mogla otvoriti sopstvenu radionicu
veza. Ona je htjela da se obogati; za dvije godine, potpuno se promijenila. Godine
1811. seljanka je bila prilino umiljata, prilino okretna i umjena prava radnica.
U tom odjeljenju radionice, pored zlatnih i srebrnih irita, izraivale su se
naramenice, temnjaci, akselbandi, sva ona ogronma koliina sjajnih stvari koje su
blistale na bogatim uniformama francuske vojske i civilnog i-novnitva. Car, kao
Italijan koji mnogo polae na odijelo, izvezao je zlatom i srebrom sve avove svojih
slubenika, a njegova carevina imala je sto trideset i tri okruga. Izrada tih stvari,
koje su se prodavale obino krojaima, bogatim i sigurnim ljudima, Hi neposredno
visokim dostojanstvenicima, sainjavala je sigurnu trgovinu.
Upravo kad je roaka Beta, najvjetija radnica i nadzornica kue Pons, mogla da
otvori radnju za sebe, nastupio je slom carstva. Maslinova granica mira koju
su Burboni drali u ruci uplai Lizbet, ona se poboja zastoja u toj proizvodnji koja e
imati da snabdijeva sama osamdeset i est okruga umjesto sto trideset i tri, ne
raunajui znatno smanjenu vojsku. Strahujui pored toga i od raznih obrta u
trgovini, ona nije htjela da primi sumu koju joj je baron ponudio za poetak rada.
Ovaj pomisli da je Beta luda. Ona je to miljenje opravdala i time to se posvaala
sa g. Riveom, nasljednikom firme Pons, s kojim je baron htio da je uortai, i postala
ponovo prosta radnica.
Porodica Fier bila je tada ponovo zapala u nezgode iz kojih ju je baron Ilot izvukao.
Upropaeni katastrofom u Fontenblou, tri brata Fiera borila su se kao oajnici u
slobodnim odredima 1815. godine. Najstariji, Lizbetin otac, pogibe. Adelinin otac,
koga je ratni savjet osudio na smrt, pobjee u Njemaku, i umre u Trevu, 1820.
Najmlai, Johan, doe u Pariz da se obrati kraljici porodice, za koju se govorilo da
jede iz zlatnog i srebrnog posua, da se u drutvu pojavljuje nosei uvijek na glavi i
oko vrata dijamante krupne kao Ijenik, koje joj je car poklonio. Johan Fier, kome
je tada bilo etrdeset i tri godine, dobi od baroria Ilota sumu od deset hiljada franaka
da otpone u Ver-saju trgovinu sijenom, za koju je dobio odobrenje miru-starstva
vojske, tajnim uticajem prijatelja koje je bivi glavni komesar tamo jo imao.
Te porodine nedae, nemilost barona Ilota, izvjesnost da je sasvim beznaajna
linost u tome ogromnom pokretu ljudi, interesa i poslova, koji od Pariza stvara i
pakao i raj, ukrotie Betu. Ova djevojka izgubi tada svaku pomisao na borbu i
takmienje sa svojom roakom, poto je osjetila njenu mnogostruku nadmonost; ah
je zavist ostala skrivena u dnu srca, kao kuna klica koja moe da se razvije i da
<1 cio grad ako se otvori kobni vuneni omota u kojem se ona nalazi. S
vremena na vrijeme, ipak je govorila sama sebi:
Adelina i ja od iste smo krvi, oevi su nam bili braa: ona ivi u palati, a ja u sobi
pod krovom.
Ali, svake godine, o svojem imendanu i o novoj godini, Lizbet je primala poklone od
baronice i od barona; baron, veoma paljiv prema njoj, snabdijevao ju je ogre-vom
za zimu; stari general Ilot pozivao ju je jedanput nedeljno na ruak, za stolom njene
sestre od strica uvijek je bilo postavljeno i za nju. Podsmijevali su joj se, ali se zbog
nje nikad nisu postidjeli. Naposletku su joj stvorili nezavisnost u Parizu, gdje je
ivjela po svojoj volji.
Ta djevojka se zaista bojala jarma u kojem bilo obliku. Roaka joj je ponudila da
stanuju kod nje... Beta je u tome nazirala ular potinjenosti; nekoliko puta, baron je
rijeio teak problem njene udaje; i ona bi u prvi mah pristala, ali bi se potom uvijek

16

predomiislila, iz straha da joj se ne prebaci nedostatak vaspitanja, neznanje i

siromatvo; najzad, kad joj je baronica pomenula da ode njihovome stricu i da mu
vodi kuu umjesto domaice koju je morao skupo da plaa, odgovorila je da ise ne
misli udavati na taj nain.
Roaka Beta bila je u svojim mislima pomalo nastrana, to se primjeuje kod svih
divljakih priroda koje su se razvile suvie dookan, koje mnogo misle a malo govore.
Uostalom, njena seljaka pamet bila se prilino izotrila u parikoj radionici, u
drugovanju s radnicima i radnicama. Ta djevojka, ija je narav neobino liila na
narav Korzikanaca, koju su muili svi nagoni jedne jake prirode, voljela bi da titi
nekog slabog ovjeka; ali kako je ivjela u prijestonici, prijestonica ju je izmijenila.
Parika uglaenost bila je kao ra na toj snanoj prekaljenoj dui. Obdarena
bistrinom koja je postala duboka, kao kod svih lica koja ive pravim sa-makim
ivotom, sa zajedljivou kojom je propraala svoja miljenja, ona bi bila opasna u
svakom drugom poloaju. Onako opaka, bila bi u stanju da zavadi najalo-niju porodicu.
U prvo vrijeme, dok je jo imala nekih nada koje nikom nije povjeravala, bila se
odluila da nosi stenjak, da se odijeva po modi, i onda je neko vrijeme izgledala
tako lijepo da je baron pomislio da e se moi udati. Lizbet je bila tada dopadljiva
garavua iz starog francuskog romana. Njen otar pogled, maslinasta boja koe, stas
kao u trske, mogli su dovestti u iskuenje kakvog majora u penziji: ali se ona
zadovoljavala, kako je sama smijui se govorila, svojim sopstvenim divljenjem.
Naposljetku je ipak dola do zakljuka da je njen ivot srean zato to u njemu nije
bilo materijalnih briga, jer je svakoga dana veeravala van kue, poto bi prije toga
radila od rane zore. Imala je dakle da se stara samo za ruak i za stan; drugi su je
oblaili i davali joj mnogo onih namirnica koje se mogu primiti, kao to su eer,
kava, vino i drugo.
U doba kad poinje ova pripovijetka, bilo je ve punih dvadeset i sedam godina kako
su je tako upola izdravali porodica Ilot i njen stric Fier; i roaka Beta, pomirivi se
s Mm da bude niko i nita, doputala je da s njom postupaju bez ikakvih obzira;
sama nije htjela da dolazi na sveane veere, vie je voljela ui krug u kojem je
mogla da ima svoju vrijednost, i koji nije vrijeao njeno astoljubije. Svud, kod
generala Ilota, kod Krevela, kod mladog Ilota, kod Rivea, nasljednika Pon-sovog, s
kojim se bila pomirila i koji ju je lijepo doekivao, kod baronice, Oina je bila kao kod
svoje kue. I svud je umjela da se udobri sluinadi, dajui im ovda--onda male
napojnice, razgovarajui uvijek s njima po nekoliko trenutaka prije nego to bi ula u
salon. To prijateljsko ophoenje u kojem se iskreno izjednaavala s njima, pribavljalo
joj je naklonost posluge, vrlo potrebnu parazitima. To je dobra i estita djevojka!
govorili su
svi o njoj. Njena ljubaznost, bezgranina kad je nisu traili,kao i njena lana
dobrodunost, bile su uostaloni neophodna potreba njenog poloaja. Videi se
ostavljena na milost i nemilost cijelome svijetu, ona je najzad razumjela ivot; i
hotei da ugodi svakome, smijala se s mladima koji su je voljeli zato to im se na
izvjestan nain ulagivala, a to se mladei uvijek dopada; pogaala je i usvajala
njihove elje, zauzimala se za njih, inila im se doibra povjerenica zato to ni^e
imala pravo da ih kara. Povjerenje starijih zadobijala je time to je umjela utati, jer
je ona, kao Ninon, imala i mukih osobina. Uopte, povjeravanje ide radije nanie
nego navie. Za tajne poslove mnogo se vie upotrebljavaju potinjeni nego
pretpostavljeni; i oni tako <postaju sauesnici naih prikrivenih misli, savjetuju se s
nama; zato je i Rielje smatrao da je uspio kad je zadobio pravo da prisustvuje'
ministarskim sjednicama. Svi su vjerovali da je ta sirota djevojka u tolikoj zavisnosti
od svakoga da mora uvijek utati. Ona je sama nazivala sebe porodinom ispovje-

17

daonicom. Samo je baronica, sjeajui se kako je ta mlaa ali jaa roaka ravo
postupala s njom u djetinjstvu, zadrala izvjesno nepovjerenje prema njoj. Pored
toga, iz srameljivosti, ona je mogla samo bogu da povjerava svoje domae jade.
Ovdje je moda potrebno napomenuti da Je baroni-ina kua u oima roake Bete
bila zadrala sav svoj sjaj, jer njoj nije, kao bogatome trgovcu s mirisima, padala u
oi oskudica ispisana na poderanim naslonjaama, na potamnjelim zastorima i na
iskrzanoj svili. S namjetajem meu kojim ivimo biva kao i s nama samima.
Zagledajui se svakoga dana, ljudi kao baron, na primjer, najzad povje^uju da se
malo mijenjaju, da su mladi i onda kada drugi vide na njihovim glavama srebrnasto
runo, na elu crte i crtice, u trbuhu bundeve. Taj stan, za roaku Betu uvijek
osvijetljen vatrometom carskih pobjeda, bio je dakle uvijek sjajan za nju.
Vremenom je roaka Beta stekla dosta neobine udi stare djevojke. Tako je, na
primjer, umjesto da se pokorava modi, htjela da se moda prilagoava njenim
navikama i da se povinuje njenom uvijek zaostalom ukusu. Ako bi joj baronica
poklonila lijep nov eir, ili haljinu najnovijeg kroja, roaka Beta je kod svoje kue,
na svoj nain, prepravljala svaku stvar i kvarila je, ude-avajui je da lii pomalo na
odjeu iz doba carstva, pomalo na njenu staru lorensku nonju. eir od trideset
franaka postajao je dronjak, a haljina krpa. Beta je bila, u tom pogledu, tvrdoglava
kao mazga; htjela je da se dopadne samoj sebi i vjerovala je da tako najljepe izgleda; dok ju je u stvari to udeavanje, skladno utoliko to ju je inilo starom
djevojkom od glave do pete, inilo tako smijenom da je pored najbolje volje niko
nije mogao primiti u kuu kad gostiju.
Taj uporan, udljiv i nezavistan duh, i neobjanjiva divljanost ove djevojke kojoj je
baron etiri puta naao mua (jednog inovnika svojeg odsjeka, jednog majora,
jednog trgovca namirnicama, jednoga kapetaga u penziji), koja je odbila i jednog
trgovca koji se docnije obogatio, donijeli su joj nadimak Koze, koji joj je baron davao
smijui se. Ali je taj nadimak odgovarao samo neobinoj spoljanosti, onom izgledu
koji svi mi pruamo jedni drugima kad ivimo u zajednici. Ta djevojka, koja bi u
oima dobrog posmatraa predstavljala surovu stranu seljake prirode, bila je jo
uvijek ono dijete koje je htjelo da otkine nos svojoj sestri od strica, i ona bi je moda
i ubila u paroksizmu zavisti, da se nije urazumila. Ona je samo poznavanjem zakona
i svijeta ukroivala onu prirodnu brzinu kojom ljudi sa sela, kao i divljaci, prelaze s
osjeanja na djelo. U tome se moda i sastoji sva razilika koja dijeli prirodnog
ovjeka od ovjeka civi-lizovanog. Divljak ima samo osjeanja, civilizovan ovjek ima
i osjeanja i misli. I dok kod divljaka mozak
prima malo uti-saka, te on sav pripada osjeanju koje ga obuzme, kod civiHzovanog
ovjeka migli silaze u srce koje preobraavaju; ovaj ima mnotvo interesa i nekoliko
osjeanja, dok divljak prima uvijek samo po jednu misao. To je uzrok trenutne
nadmonosti djeteta nad roditeljima, i on prestaje sa zadovoljenom eljom; dok je
kod ovjeka bliskog prirodi taj uzrok stalan. Roaka Beta, sirova ki Lorene, prHino
podmukla, pripadala je onoj vrsti karaktera, u narodu eeg nego to se misli, koji
objanjava njegovo dranje u revolucijama.
Da je roaka Beta, u godini 1837, pristajala da se oblai po modi; da se, kao
Parianka, bila navikla da usvoji svaku novinu, ona se magla svud pokazati i svud
biti primljena; ali je ona bila kruta kao motka. A, bez ljupkosti, ena ne moe da
opstane u Parizu. I tako su crna kosa, lijepe otre oi, strogo lice i kalabrijski suva
koa, po kojima je ona podsjeala na neku Botovu sliku, i kojima bi se prava
Parianka um jela koristiti, njeno neobino oblaenje naroito, davali roaci Beti tako
udan izgled da je ponekad liila na majmuna obuenog u ensko odijelo, kakve
ma<li Savojci vode ulicama. Kako je bila dobro poznata u kuama koje su spajale
rodbinske veze i u kojima je ivjela, kako je svoje drutveno kretanje ograniila na

18

taj krug, kako je voljela svoju sobicu, njenim udima nije se udio vie niko, a
napolju su se one <gubile u ogromnom pariskorn ulinom pokretu u kojem se
zapaaju samo lijepe ene.
Hortenzin smijeh izazvala je u tom trenutku pobjeda koju je ona odnijela nad
upornou roake Bete time to joj je izmamila jedno priznanje koje je traila ve tri
godine. Ma koliko da je uzdrljiva neka stara djevojka, postoji jedno osjeanje koje
e je uvijek natjerati da progovori, a to je sujeta! Za posljednje tri godine Hor-tenza
je postala neobino radoznala u izvjesnom pravcu, i postavljala je svojoj roaci
mnoga pitanja u kojima se,
42
uostalom, ogledala potpuna nevinost; htjela je da sazna zato se njena tetka nije
udala. Hortenza, koja je znala priu o petorici odbijenih prosHaca, sastavila je svoj
mali loman, vjerovala je da roaka Beta ima neku veliku ljubav u srcu, i iz toga se
razvio pravi aljivi rat. Mi djevojke! kazivala je Hortenza govorei o sebi i svojoj
roaci. Roaka Beta je u nekoliko mahova, odgovorila alei se: - ti kae da ja
nemam dragana? Taj dragan roake Bete, izmiljen ili istinit, postao je tada
predmet njenog nestanog zadirkivanja. Najzad, poslije dvije godine toga arkanja,
kad je roaka Beta dola proli put, prvo to je Hortenza progovorila bilo je:
Kako je tvoj dragan?
Svakojako, odgovorila je ona; nije mu neto dobro u posljednje vrijeme.
A! njenoga je zdravlja? upitala je baronica smijui se.
Razumije se, plav je... Ovako garava djevojka kao to sam ja i moe da voli samo
plavog ovjeka, mjeseeve boje.
Ali ko je on? ta radi? ree Hortenza. Da nije neki knez?
Knez s alatkom, kao to sam i ja kraljica s kale-mom. Zar e jednu sirotu djevojku,
kao mene, voljeti neki gazda koji ima kuu s ulice i dravne papire, neki vojvoda ili
per, ili neki carevi iz tvojih vilinskih pria?
O! tako bih voljela da ga vidim!... uzviknula je Hortenza smijeei se.
Da bi znala kako izgleda onaj ko moe da voli jednu matoru kozu, je li? odgovorila je
roaka Beta.
To mora biti neko udovite, neki stari inovnik s jareom bradom! rekla je Hortenza
gledajui u svoju majku.
E, varate se, gospoice.
Ali zar je istina da ti ima dragana? pitala je Hortenza pobjedonosno.
Istina je tako kao to je istina da ga ti nema! odgovorila je roaka uvrijeeno.
E lijepo, ako ima dragana, Beta, zato se ne uda za njega? ... rekla je baronica
dajui svojoj keri znak da uti. Evo se ve tri godime vodi razgovor o njemu, imala
si vremena da ga upozna, d, ako ti je ostao vjeran, ne bi trebalo da produava
stanje koje je zamorno za njega. To je, uostalom, pitanje savjesti; pored toga, ako
je on mlad, vrijeme je da uzme sebi potporu za starost.
Roaka Beta se otro zagleda u baronicu, i, vidjevi da se ova smije, odgovori:
To bi znailo venavati glad i e; on ie radnik, ja sam radnica; ako bismo imali
djece, i ona bi bila radnici ... ne, ne; mi se volimo duhovno... to je jevtinije!
Zato ga krije? pitala je Hortenza.
Zato to nosi bluzu, odgovorila je stara djevojka smijui se.
Voli li ga? pitala je baronica.
Kako da ga ne volim! Ve je pune etiri godine kako ga nosim u srcu, anela mog!
Dobro, ako ga voli zbog njega samoga, rekla je ozbiljno baronica, i ako on zaista
postoji, onda se grijei 0 njega. Ti ne zna ta je to voljeti.
Znamo mi sve taj zanat jo od roenja! rekla je roaka.

19

Ne; ima ena koje vole a ostaju sebine, to je sluaj s tobom.

Roaka je oborila glavu, i njen pogled bi uinio da zadrhe onaj ko bi ga primio, ali je
ona gledala svoj kalem.
Kad bi nam dovela toga tvog dragana, Hektor bi mogao da mu stvori mjesto i prHiku
da neto stekne.
To se ne moe, rekla je roaka Beta.
A zato?
Zato to je o<n Poljak, bjegunac...
44
Zavjerenik? ... uzviknula jc Hortenza. Ala si sre-na!... A je li imao mnogo doivljaja?
...
Borio se za Poljsku. Bio je profesor u gimnaziji iji su uenici zapoeli pobunu, i, kako
ga je na to mjesto doveo veliki knez Konstantin, ne moe se nadati miilosti.
ta je predavao?
Umjetnost!
I doao je u Pariz poslije poraza?
Godine 1833, preao je Njemaku pjeice ...
Jadni mladi! Koliko mu je godina?
Bilo mu je samo dvadeset i etiri kad je izbila pobuna, sad ima dvadeset i devet...
Petnaest godina manje nego ti, rekla je tada baronica.
A od ega ivi? ... pitala je Hortenza.
Od svoje umjetnosti...
A! ui ake? ...
Ne, rekla je roaka Beta; drugi ue njega, i to tekim stvarima!...
Kako mu je ime? zvui li lijepo? ...
Vjenceslav!
Ali to ove stare djevojke imaju matu!'uzviknula je baronica. Po tome kako govori,
jo bi ovjek mogao da ti povjeruje, Lizbet.
Zar ne vidi, majko da je tom Poljaku silno omiljela knuta, i da ga Beta podsjea na
to uivanje u njegovoj domovini!
Tada su se sve tri zasmijale, a Hortenza je zapjevala: VjeKcex!aue.' idote dtte
moje.' umjesto: O -tiZda... I nastalo je primirje za nekoliko trenutaka.

Ove djevojice zamiljaju da samo njih moe ovjek da voli, rekla je roaka
Beta gledajui Hortenzu kad je ova ponovo sjela pored nje.
45
Sluaj, odgovorila je Hortenza kad je ostala sama sa svojom tetkom, dokai mi da
Vjenceslav nije crveni vrabac, pa u ti dati moj uti kamirski al.
On nije crveni vrabac; on je grof!...
Svi Poljaci su grofovi!
Ali on nije Poljak, on je iz Li... va ... Let...
Iz Letonije?
Nije ...
Iz Litve?
Jeste, iz Litve.
Ali kako se zove?
E, hou prvo da znam umije li ti da uva tajnu ^..
O! tetJ^a, biu nijema.
Kao riba?
Kao riba.
Tako ti vjenog ivota?
Tako mi vjenog ivota!

20

Ne, tako ti sree na ovome svijetu?

Da.
E lijepo, zove se Vjenceslav Stenbok.
Tako se zvao jedan general Karla XII.
To je bio brat njegovog dede! A njegov otac se nastanio u Litvi postlije smrti
vedskog kralja; ali je osiromaio u ratu 1812, i umro je, ostavivi jadno dijete, u
osmoj godini, bez igdje iega. Tada ga je veliki knez Konstantin, zbog imena
Stenbok, uzeo pod svoju zatitu i dao ga u kolu ...
Ja u odrati rije, odgovorila je Hortenza, dokai mi da on postoji, i dobie moj uti
al! A! ta boja osobito dolikuje crnomatnjastima.
Hoe li mi uvati tajnu?
Povjeriu ti sve svoje.
E Lijepo, kad idui put doem, imau i dokaz.
Dokaz je dragan, rekla je Hortenza.
Roaka Beta, koja se jo od svojeg dolaska u Pariz divila kamirskim alovima, bila
je oarana pomilju da e dobiti taj uti al koji je baron poklonio svojoj eni 1808.
godine, i koji je, prema obiaju u izvjesnim porodicama, mati predala keri 1830. Za
posljednjih deset godina al se bio prilino pohabao, ali to skupocjeno tkivo, uvijek
zatvoreno u krinju od sandalovog drveta, inio se staroj djevojci uvijek novo, kao i
baroniin namjetaj. I toga dana je u svojoj torbici za rad donijela poklon koji je bila
spremila baronici za njen roendan, i koji je, po njenom miljenju, dokazivao da taj
tajanstveni dragan zaista [postoji.
Taj poklon bio je jedan srebrni peat, na kojem su tri prilike, leima naslonjene
jedna na drugu i obavljene liem, podupirale Zemljinu kuglu. Te tri prilike
predstavljale su Vjeru, Nadu i Ljubav. Njihove noge oslanjale su se na udovita koja
su se klala meu sobom, i meu kojima se uvijala i simbolina zmija. Godine 1846,
poslije ogromnog napretka koji su u umjetnosti Benvenuta elinija ostvarili g-ca
Fovo, vajari kao "Vagner, zlatari kao Froman Meris, i rezbari kao Lienar, to remekdijelo ne bi iznenadilo nikoga; ali, u ono doba, jedna mlada djevojka koja se
razumijevala u zlatarskim izraevinama morala je ostati zadivljena kad je uzela u
ruke ovaj peat koji joj je roaka Beta pokazala rekavi:
Kako ti se dopada ovo?
Figure su, po crteu, po materiji kojom su bile obavljene, i po pokretu, pripadale
Rafaelovoj koli; nain izvoenja podsjeao je na kolu florentinskih umjetnika, koju
su stvorili Donatelo, Brunelski, Biberti, Benvenuto elini, 2an iz Bolonje, i drugi.
Renesansa, u Francuskoj, nije bila stvorila neobinija udovita od tih koja su
predstavljala zle strasti. A palme, paprat, evar i trska, koji su obavijali tri Vrline, po
svojem ukusu i rasporedu inili su utisak koji je morao dovoditi u oajanje ljude
istog zanimanja. Jedna traka spajala je njihove tri glave, i na njoj se, izmeu svake
dvije glave, vidjelo jedno V, jedna divokoza i rije j'ectt.
Ko je ovo radio? upita Hortenza.
Moj dragan, to se zna, odgovori roaka Beta. Ima tu deset mjeseci rada; te tako ja
zaraujem vie pletui temnjake... On mi je rekao da Stenbok na njemakom znai
divokoza, kouta. I namjerava da tako potpisuje svoje radove ... Dakle, al je moj...
Po emu to?
Zar bih ja mogla da kupim ovakvu dragocjenost? ili da je naruim? to je nemogue;
znai, neko mi je poklonio. Ko moe da poklanja ovakve stvari? jedan zaljubljen
ovjek!
Hortenza, iz pritvorstva koje bi uplailo Lizbet Fier da ga je primijetila, dobro je
pazila da ne izrazi potpuno svoje divljenje, iako je osjetila ono iznenadno i duboko

21

uzbuenje koje obuzima ljude ija je dua prijemljiva za ljepotu, kad vide takvo
remek-djelo bez i jedne mane, potpuno, neoekivano.
Zaista, ovo je vrlo lijepo, ree ona.
Da, lijepo je, odgovori stara djevojka; ali ja vie volim narandasti al. Vidi, mala,
moj dragan provodi vrijeme radei takve stvari. Otkako je doao u Pariz, izradio je tri
ili etiri sitnice kao to je ova, i to je sav plod etverogodinjeg uenja i rada. Uio je
zanat kod livaca, kod ormh to prave kalupe, kod zlatara... eh! otile su na to hiljade
i stotine. Gospodin me uvjerava da e sad, kroz nekoliko mjeseci, postati slavan i
bogat...
Zar ti njega via?
Eto sad! zar si ti mislila da ti priam priu? Ja sam ti u ali govorila istinu.
I on tebe voli? upita ivo Hortenza.
Oboava me! odgovori roaka uozbiljivi se. Vidi, mala, on je dosad poznavao samo
blijede i nezgrapne
4g
ene, kao to su sve one na Sjeveru; djevojka crnoma-njasta, vitka, mlada kao ja,
zagrijala mu je srce. pst! obeala si mi.
Bie s njim kao i s onom petoricom, ree zadirkujui je mlada djevojka i zagleda se u
peat.
Sa estomoom, gospoice, u Loreni sam ostavila jednoga koji bi radi mene skinuo
mjesec s neba i danas.
Ovaj ini bolje, odgovori Hortenza, donosi ti sunce.
Gdje bi se to moglo unoviti? upita roaka Beta. Potrebno je mnogo zemlje da se
moe uivati na suncu.
Taj veseli razgovor, praen nestalucima koje ja lako pogoditi, izazvao je onaj smijeh
koji je udvojio ba-roniino strahovanje nagnavi je da uporeuje budunost svoje
keri sa sadanjou u kojoj se ova tako predavala svoj veselosti svojih igodina.
Ali, kada ti poklanja dragocjenosti koje iziskuju est mjeseci rada, on mora imati
prema tebi velikih obaveza, je li? pitala je Hortenza koju je ista dragocjenost
podstakla na duboko razmiljanje.
E! ti bi htjela da sazna mnogo odjedanput! odgovori roaka Beta. Ali, sluaj... eto,
posvetiu te u jednu zavjeru.
Je li u njoj i tvoj dragan?
A! htjela bi da ga vidi! , razumjee, jedna stara djevojka kao vaa Beta, koja je
punih pet godina umjela da sauva svoga dragana, umjee da ga uva i dalje... I
zato, ostavi me na miru. Vidi, ja nemam ni make, ni ptice, ni psa, ni papagaja; a i
jednoj staroj kozi kao to sam ja potrebno je neto malo to e da voli, to e da
kinji; i ja sam sebi nabavila jednog Poljaka.
Ima li on brkove?
Evo ovolike, ree Beta pokazujui joj svoj unak pun zlatnih konaca.
Ona je uvijek nosila sa sobom i svoj rad, i radila je ekajui na veeru.
Ali ako me neprestano zapitkuje, nee saznati nita, nastavila je zatim. Tebi su tek
dvadeset i dvije godine, a brbljivija si nego to ja imam etrdeset i dvije, sko(ro
etrdeset i tri.
Evo, sluam, utau kao stijena, ree Hortenza.
Moj dragan je izradio jednu bronzanu grupu od deset palaca visine, nastavi roaka
Beta. Ona predstavlja Samsona kako ubija jednog lava, i on ju je zakopavao u
zemlju, putao da zara, tako da sad izgleda stara bar kao Samson. To remek-djelo
izloeno je kod jednog trgovca starinama iji se duan nalazi na Trgu Karuzel, blizu
moje kue. Kad bi tvoj otac, koji poznaje g. Popi-noa, ministra trgovine i

22

poljoprivrede, i grofa Rasti-njaka, htio da im progovori o toj grupi kao o jednom

remek-djelu koje je u prolazu spazio! izgleda da se velika gospoda zanimaju tim
stvarima umjesto da misle na nae tenmjake, i da bi budunost moga dragana bila
osigurana kad bi oni kupili, ili bar doli da vide taj nikakav komad bakra. Siromah
mladi zamilja da e ga oni smatrati za starinu, i da e ga platiti vrlo skupo. I onda,
ako kupac bude neki ministar, on e otii da mu se predstavi, dokazae da je to
njegovo djelo, i izii e odmah na glas! O! on misli da njemu niko nije ravan; ima taj
mladi ovjek ponosa vie nego dva nova grofa zajedno.
Tako je postupio i Mikelanelo; ali kao zaljubljen ovjek, ni ovaj nije izgubio glavu...,
ree Hortenza. A koliko trai za tu grupu?
Hiljadu i pet stotina franaka!... Trgovac ne smije da je proda jevtinije, jer treba i on
neto da zaradi.
Tata je sad kraljev komesar, ree Hortenza; on svaki dan via oba ministra u
Skuptini, i svrie ti taj posao, to ja uzimam na sebe. Vi ete biti bogati, gospoo
grofice Stenbok!

Neu, ovjek mi je suvie lenj, po itave nedjelje gnjei crveni vosak, a posao
ne odmie. Provodi ivot u Luvru, u Biblioteci, gledajui slike i crtajui ih. Besposliar
je.
I dvije roake produie da se ale. Hortenza se smijala kao kad se neko silom
smije, jer ju je odjednom obuzela ljubav koju su osjetile sve mlade djevojke, ljubav
prema nepoznatome, ljubav u nejasnom stanju, ije se misli usredsreuju na linosti
koja im je sluajno po-menuta, kao to se cvjetovi inja hvataju za slamku koju je
vjetar nanio na prozorsku dasku. Za ovih deset mjeseci ona je stvorila istinsko bie
od tajanstvenog dragana svoje tetke, zato to je vjerovala, kao i njena niati, da ova
jo uvijek ivi sama; a, od prije osam dana, ta sjenka je postala grof Vjenceslav
Stenbok, san je imao krtenicu, vodena para se zgunjavala u tridesetogodinjeg
mladia. Peat koji je drala u ruci, kao neka Bla-govijest u kojoj je zablistao genije,
dobi mo amajlije. Hortenza se osjeala tako srena da je poela vjerovati kako ta
pria moe biti i istinita; krv joj je vrila, i ona se smijala kao luda da bi obmanula
svoju roaku.
Nego ini mi se da je salon otvoren, ree roaka Beta; hajde da vidimo je li g. Krevel
otiao...
Mama je neto tuna ova dva dana, od udaje o kojoj se govorilo kao da nee Mti
nita ...
Eh! to se moe popraviti; u pitanju je (to ti mogu rei) jedan savjetnik kraljevskog
suda. Bi li voljela d^ bude gospoa predsjednikovica? Eto, ako to stoji do g.
Krevela, on e mi zacijelo neto rei, te u sutra znati ima nade!...
Tetka, ostavi mi ovaj peat, zamoli Hortenza, neu ga nikom pokazivati... Do
maminog roendana ima jo mjesec dana, a ja u ga vratiti ujutru
Ne, daj mi ga ... potrebna mu je kutija.
Hou da ga pokaem tati, da bi znao za kakvu se stvar zauzima, kad bude
razgovarao s ministrom, jer ovjek od poloaja ne amatje da govori napamet, ree
ona.
Dobro, ali ga nemoj pokazivati materi, to je sve to traim od tebe; jer, kad bi ona
saznala da imam dragana, smijala bi mi se...
To ti obeavam...
Dvije roake su stupUe na vrata od budoara upravo u trenutku kad se baronica
onesvijestila, Hortenzin vrisak bio je dovoljan da je povrati seM. Beta ode da donese
so. Kad se vratila, nala je majku i ker zagrljene, i mati je umirivala kerin strah
govorei joj:

23


Nije bilo nita, mala ivana kriza. Evo dolazi otac, dodala je zatim, jer je
ula zvono na ulazu i poznala baronov natim zvonjenja; nemoj mu govoriti nita o
ovome...
Adelina ustade da presretne mua, s namjerom da ga prije veere izvede u vrt, da
razgovara s njim o toj osujeenoj udaji, da uje kako e se on izjasniti o budunosti i
da mu sama rekne poneto od onoga to je ula.
Baron Hektor Ilot bio je i parlamentarac i ovjek iz napoleonovskog doba, jer se
carevoi (ljudi koji su sluili za vrijeme carstva) lako poznaju po svojem vojnikom
dranju, po plavim kaputima sa zlatnom pucadi, do grla zakopanim, po vratnim
maramama od crne svile, po koraku punom odlunosti koju su stekli navikom da
zapovijedaju otro, kako su iziskivale okolnosti u kojima su se nalazdi i koje su se
brzo mijenjale. Mora se priznati da baron ni po emu nije liio na starca: vid mu je
bio tako dobar da je itao bez naoara; njegovo lijepo duguljasto lice, uokvireno
bradom isuvie crnom na alost! imalo je svjeu boju i bilo proarano ilicama koje
su odavale sangvinian temperament; a trbuh mu se, utegnut pojasom, odravao na
dostojanstvenosti, kako kae
Brija Savaren. Gospodski izgled i velika snishodljivost sluili su kao oklop razvratniku
s kojim se Krevel toliko puta lijepo proveo. Baron je zaista bio jedan od onih ljudi ije
se oi zasijaju kad vide lijepu enu, i koji se smijee na sve ljepotice, ak i na one
koje prolaze i koje vie nikad nee sresti.
Jesi li drao kakav govor, dragi? upita Adelina videoi da mu je elo brino.
Nisam, odgovori Hektor; aM sam se zamorio sluajui puna dva sata govore koji ipak
nisu doveli do glasanja ... Vodi se borba rijeima, u kojoj besjede lie na konjike
napade koji ne rasteruju neprijatelja! Sad je rije zamijenila djelo, a to nije prijatno
ljudima koji su navikli da idu naprijed, kao to sam maloas na rastanku rekao
maralu. Ali, dosta mi je bilo dosade u ministarskim klupama, ovdje emo da se
zabavljamo ... Dobar dan. Kozo!... dobar dan, Kozice!
On obgrli ker oko vrata, poljubi je, zadirkivae je, posadi je sebi na krilo, i prisloni
joj glavu na svoje rame, da bi osjetio tu lijepu zlatnu kosu na svojem licu.
Bilo mu je dosadno, umoran je, ree u sebi g-a Ilot, neu i ja da mu dosaujem,
priekajmo. Hoe li ostati s nama veeras? ... upitala je glasno.
Neu, djeco. Poslije veere vas ostavljam, i da danas nisu na objedu Koza, moja
djeca i moj brat, ne biste me ni vidjeli...
Baronica uze novine, pogleda u rubriku pozorita, i ponovo spusti na sto list u kojem
je vidjela da se u Operi daje Robert-Bauo. Zozefa, koju je otprije est mjeseci
Italijansko pozorite ustupilo francuskoj Operi, pjevala je ulogu Alise. Ti njeni pokreti
ne izmakoe iz vida ba-ronu, i on pogleda svoju enu pravo u oA. Adelina obori
pogled i izie u vrt a on poe za njom.

ta je tebi, Adelina? upita je obuhvativi je oko struka, privlaei je sebi i

steui je. Zar ne zna da te volim vie nego ... ?
Vie nago 2eni Kadin i vie nego Zozefut odgovori ona smjelo, prekinuvi ga.
A ko ti je to rekao? upita baron, koji, pustivi svoju enu, uzmae za dva koraka.
Dobila sam jedno pismo bez potpisa, koje sam spalila, i u kojem mi se javlja,
prijatelju, da je Horten-zina udaja pokvarena zbog nae nematine. Tvoja ena,
dragi Hektore, ne bi nikada rekla ni rijei; ona je znala za tvoju vezu sa 2eni Kadin, a
je li se ikad potuila? Ali Hortenzina mati duguje ti istinu...
Ilot, poslije kratkog utanja koje je bilo tako strano za njegovu enu da se ulo kako
joj srce kuca, prui ruke, privue je sebi, pritite na svoje srce, poljubi u elo i ree
joj s onim zanosom koji dolazi od divljenja:
Adelina, ti si aneo, a ja sam bijednik...

24

Ne! ne! odgovori Adelina stavljajui mu ruku na usta da ne bi govorio zlo o sebi
samome.
Da, ja za ovaj mah nemam ni pare da dam -tenzi, i vrlo sam nesrean; ali, poto
mi ti tako otvara svoje srce, mogu u nj da izlijem jade koji me more... Tvoj stric
Fier zapao je u nezgode zbog mene, jer mi je potpisao za dvadeset i pet hiljada
franaka mjenica! I sve to za jednu enu koja me vara, koja mi se podsmijeva kad ja
nisam tu, koja kae da sam stari obojem ma-&k.'... O! strano je to to je skuplje
zadovoljiti jedan porok nego ishraniti jednu porodicu!... je neodoljivo... Ja bih ti
mogao sad obeati da vie nikada neu otii toj odvratnoj Jevrejki, ali, ako mi ona
napie samo dva retka, otrau kao to se tralo u vatru pod carem.
Nemoj se kidati, Hektore, ree jadna ena u oajanju, i zaboravi na svoju ker videi
kako se kupe suze u oima njenoga mua. Eto, uzmi moje dijamante; spasi, prije
svega, mog strica!
Tvoji dijamanti jedva da vrijede dvadeset hiljada franaka danas. To ne bi pomoglo
oioa-Fieru; uvaj ti njih za Hortenzu. Ja u sutra govoriti s maralom.
Jadni prijatelju! povika baronica hvatajui za ruke svoga Hektora i ljubei mu ih.
To je bio sav njen prijekor. Adelina je ponudila svoje dijamante, otac ih je davao
Hortenzi, njoj se ta rtva uinila uzviena, i ona je ostala obezoruana.
)>On je gospodar, on moe ovdje sve da uzme, a ostavlja mi moje dijamante, to je
bog!
Tako je mislila ova ena koja je izvjesno postigla vie svojom blagoou nego to bi
druga ljubomornim bijesom.
Moralista ne bi mogao porei da su, uopte, ljudi lijepo vaspitani a vrlo poroni
mnogo prijatniji u drutvu nego ljudi puni vrlina; znajui da e kad-tad ispatati
svoje grijehe, oni unaprijed osiguravaju sebi oprotaj pokazujui se popustljivi prema
slabostima svojih sudija, i vae obino kao krasni ljudi. Mada i meu neporonim
ljudima ima i veoma ljubaznih, vrlina smatra da je sama po sebi dovoljno lijepa te se
ne mora kititi; pored toga, ljudi koji su istinski puni vrlina, jer licemjere treba izuzeti,
gotovo su svi pomalo nepovjerljivi; njima se ini da ih na velikom trgu ivota svako
vara, te su u ophoenju prilino neljubazni kao svi oni koji zamiljaju da ih svijet
dovoljno ne cijeni. Tako je i baron, koji je sebi prebacivao propast svoje porodice
razvio svu svoju duhovitost i svu svoju zavodniku veselost zbog svoje ene, zbog
svoje djece i roake Bete.
Kad je stigao njegov sin sa Celestinom Krevel, koja je dojila jednoga malog lio ta, on
je bio pun obzira prema svojoj snahi, obasuo ju je komplimentima, hranom na koju
Celestinina sujeta nije bila navikla, jer jo nijedna bogata udavaa nije bUa tako
prosto ni tako savreno beznaajno stvorenje kao ona. Djeda je uzeo, odoje,
poljubio ga, izjavio da je zlatno i milo; tepao mu kao to ine dadilje, prorekao da e
to djetance postati ovjek vei od njega, uputio nekoliko laskavih rijei svome sinu
I
Ilotu, i predao dijete debeloj Nonnananki, koja ga je nosila. A Celestina je izmijenila
s baronicom pogled koji je znaio: i^Kakav divan ovjek! Razumije se, ona je uvijek
branila svekra od napada svoga roenog oca.
Poto se pokazao ljubazan svekar i njean djeda, baron je odveo svoga sina u vrt, da
mu saopti neke svoje vrlo umjesne primjedbe o dranju koje treba da zauzme u
Skuptini u nezgodnoj sdituaciji koja je to jutro stvorena. I zadivio je mladog ovjeka
dubinom svojih pogleda, raznjeio ga svojim prijateljskim tonom, a naroito svojim
uvaavanjem, jer je razgovarao s njim kao sa sebi ravnim drugom.
G. Ilot sin bio je u svemu onakav mlad ovjek kakve je stvorila revolucija od 1830:
duh zanesen politikom, pun potovanja prema svojim nadama, skrivajui ih lanom
ozbiljnou, zavidei onima koji su se istakli, kazujui fraze umjesto onih sonih rijei

25

koje su drago kamenje francuskog jezika, vrlo otmjenog dranja i pa-tei se da

bude dostojanstven. Ti ljudi su pokretni mrtvaki kovezi u kojima lei nekadanji
Francuz; Francuz se na mahove uzvrpolji i udara u svoj engleski oklop; ali ga
slavoljublje zadrava, i on pristaje da se u njemu gui. Taj mrtvaki koveg uvijek je
obavljen crnom ojom.
A! evo moga brata! ree baron Ilot polazei da doeka grofa na vratima salona.
Poto je poljubio vjerovatnog nasljednika pokojnog marala Monkornea, uveo ga je
drei ga ispod ruke i ukazujui mu najveu ljubav i potovanje.
Taj per Francuske,* koji je zbog svoje gluvoe bio osloboen dolaenja na sjednice,
imao je lijepu glavu
' Od 1815. do 1848, lanovi Gornjeg doma u Francuskoj, koje je postavljao kralj,
nosili su titulu per Francuske. Prim. prev.
ohladnjelu od godina, s prosijedom kosom jo toldko obilnom da je ostala kao
zalijepljena tamo gdje ju je eir pritiskivao. Omalen, kratkog struka, sad mrav, on
je lako nosio svoju krepku starost; i kako je bio jo pun energije osuene na
mirovanje, on je svoje vrijeme rasporedio na itanje i na etnju. Njegov tih nain
ivota ogledao se na njegovom bijelom licu, u njegovom dranju, u njegovim
odmjerenim rijei^a punim smiljeno-sti. On nije nikad govorio o ratu ni o
bojevima; svjestan svoje veliine, nije osjeao potrebu da se velia. Kad se nalazio u
kakvom salonu, ograniavao je svoju ulogu na to da stalno pazi na elje gospoa.
Svi ste veseli, ree on videi ivost koju je baron irio u ovom malom porodinom
krugu. Meutim, Hortenza se ne udaje, dodao je razaznavi na licu svoje snahe
tragove sjete.
Bie i to uvijek dovoljno rano, povika mu u uvo Beta gromkim glasom.
A, tu ste i vi, zlo sjeme koje nije htjelo da procvjeta! odgovori on smijui se.
Heroj sa ForzMia prilino je volio .roaku Betu, jer je nalazio da njih dvoje imaju
slinosti meu sobom. Kao djetetu iz naroda, koje nije dobilo nikakvo vaspita-nje,
njegova hrabrost bila je jedini tvorac njegove vojnike sree, a njegov zdravi razum
sluio mu je umjesto duha. Pun asti, istih ruku, on je spokojno zavravao svoj
lijepi ivot usred ove porodice u kojoj je bila usred-sreena sva njegova ljubav, ne
slutei nita o jo neraz-glaenim podvizima svoga brata. Niko nije tako kao on
uivao u lijepom prizoru ovoga skupa u kojem se nikad nije javljao ni najmanji povod
za razdor, gdje su se braa i sestre podjednako voljeli, jer su Celestinu od prvoga
asa svi primili kao lana porodice. I zato je estiti mali grof Ilot pitao s vremena na
vrijeme zato Krevel nije doao. Moj otac je na selu! viknula bi mu na uvo Celestina. Toga dana rekli su mu da je bivi trgovac mirisa na putu.
Ova tako istinita jednodunost njene porodice iza-zva kod g-ce Ilot ovakvu misao:
Ovo je najsigurnija srea na svijetu, i ko bi nam nju mogao uskratiti?
Videi da je njegova ljubimica Adelina predmet naj-njenijih obzira od baronove
strane, general je poeo ovoga tako zadirkivati da je baron, bojei se da ne bude
smijean, prenio svoju udvornost na svoju snahu koja je, prilikom tih porodinih
veera, bila uvijek predmet njegovog laskanja i njegove panje, jer se on nadao da
e preko nje vratiti sebi ia-Krevela i odljutiti ga. Ko bi vidio tu porodinu sliku,
teko bi mu bilo povjerovati da oca more najcrnje misli, da je mati oajna, da je
sin \'eoma zabrinut zbog budunosti svoga oca, i da ki smilja kako e da otme
dragana svojoj roaci.
U sedam sati, videi da su njegov brat, njegov sin, baronica i Hortenza zauzeti
vistom, baron poe da pljeska svojoj Ijubaznici u Operi, i povede sobom roaku Betu
koja je stanovala u Ulici Doajene, i koja je, izgovarajui se usamljenou toga

26

pustoga kraja, uvijek odlazila odmah poslije veere. Pariani e svi priznati da je ta
obazrivost stare djevojke bila umjesna.
Odravanje onog naselja koje se nalazi du staroga Luvra jeste jedan od onih
protesta koje Francuzi rado ine protiv zdravog razuma, da bi se Evropa uspokojUa u
pogledu koliine duha koji se njima pripisuje, i da ih se vie ne bi bojala. Moe biti da
mi tu imamo, i ne znajui, neku veliku politiku misao. I nee biti na od-met da
ovdje opiemo taj dio dananjeg Pariza, jer se on docnije ne bi mogao zamisliti; i
nai unuci, koji e izvjesno doekati da vide Luvr dovren, nee htjeti da vjeruju
kako je slino ruglo postojalo punih trideset i est godina, u srcu Pariza, preko puta
palate u kojoj su,
za posljednjih trideset i est godina, tri dinastije primale cvijet drutva Francuske i
Evrope.
Od gvozdenih vratnica koje vode na most Karuzel, pa sve do Muzejske ulice, svaki
ovjek koji doe u Pariz, ma to bilo i samo na nekoliko dana, primijetie desetinu
kua s polusruenim fasadama, na kojima obeshrabreni sopstvenici ne vre nikakve
popravke, i koje su ostatak jednoga starog kvarta koji se poeo ruiti onoga dana
kad je Napoleon odluio da dovri Luvr. Ulica i slijepo sokae Doajene jedini su
unutranji prolazi toga mranog i pustog kraja iji su stanovnici vjerovatno aveti, jer
se u njima nikad niko ne vidi. Kaldrma, mnogo nia od trotoara Muzejske ulice,
nalazi se u istoj visini s kaldrmom Ulice Froamanto. Kao zatrpane ve tim okolnim
nasipanjem, te kue su obavijene vjeitom sjenkom koju bacaju visoke galerije
Luvra, s te strane pocrnjele od vjetra sa sjevera. Mrak, tiina, ledeni dah, peinska
dubina zemljita ine od tih kua prave grobnice za ive ljude. Kad se prolazi kolima
du ove izumrle poluetvr-ti, i kad pogled zae u uliicu Doajene, dua osjea
hladnou, a ovjek se pita ko moe tu stanovati, ta se mora deavati tu s veeri, u
doba kad se ista uliica pretvara u razbojniko leglo, i kad se poroci Pariza, pod
zatitom noi osjete slobodni. To pitanje, strano samo po sebi, postaje uasno kad
se vidi da su te nazovi kue opasane barom prema Ulici Rielje, okeanom izrivene
kaldrme prema Tilerijama, malim vrtovima i mranim drvenim zgradama prema
galerijama, a stijenama tesanog kamena i ruevinama prema starome Luvru. Anri III
i njegovi ljubimci koji trae svoje akire, Margare-tini ljubavnici koji trae svoje
glave, zacijelo vode kolo na mjeseini u toj pustinji nad kojom se uzdie jedan jo
nerazruen svod nekakve crkvice, kao dokaz da katolika vjera, tako krepka u
Francuskoj, nadivljuje sve. Evo ima skoro etrdeset godina kako Luvr vapije na sve
eljusti ovih isprovaljivanih zidova, ovih razjapljenih prozora: Uklonite te ireve s
mojeg lica! Ali je neko bez sumnje uvidio korisnost toga razbojnikog gnijezda,
potrebu da se u srcu Pariza olii ona tijesna veza izmeu bijede i raskoi, kojom se
odlikuje ova kraljica svih prijestonica. I zato e te hladne razvaline u ijem je krilu
legitimistiki list zadobio bolest od koje umire, te bijedne barake Muzejske ulice, i
daani pojas izloga koji je krasi, imati dui i sreniji ivot nego to su ga imale tri
dinastije moda!
Jo 1823. godine, niska zakupna cijena u kuama koje treba da se porue privoljela
je roaku Betu da se tu nastani, iako je zbog ovakvog stanja toga kraja morala da se
vraa kui za vidjela. Ta potreba se, uostalom, slagala sa seljakom navikom kojoj je
ona ostala vjerna, da lijee i da ustaje sa suncem, to ljudima na selu donosi znatne
utede na osvjetljenju i gorivu. I ona je ostala da stanuje u jednoj od tih kua koje
su, poslije ruenja poznate Kambaseresove palate, dobile otvoren izgled na trg.
U asu kad je baron Ilot skinuo s kola roaku svoje ene pred vratima te kue,
rekavi joj: Zbogom, roako! jedna mlada ena, omalena, vitka, , veoma
elegantno odjevena, fino namirisana, prola je izmeu kola i zida da bi ula u kuu.
Ta gospoa, bez ikakvog predumiljaja, izmijeni s baronom jedan pogled, samo zato

27

da bi vidjela ukuankinog roaka; ali je razvratnik osjetio od toga onaj laki potres,
poznat svim Parianima kad sretnu kakvu lijepu enu koja ostvaruje, kako to
prirodnjaci kau, njihova desiderata, i on je sa sraunatom sporou navlaio
rukavicu prije nego to se vratio u kola, da bi to due mogao tu ostati i pratiti okom
tu mladu enu iju je haljinu prijatno pokretalo i neto drugo, a ne samo one strane
i obmanljive donje suknje s obruima.

Eto, rekao je on u sebi, ovu umiljatu enicu rado bih usreio, jer bi ona meni
zacijelo pruila sreu.
Kad je nepoznata stigla na odmorite s kojeg se ulazilo u stan prema ulici, ona ispod
oka pogleda na vrata od ulaza, ne okreui se sasvim, i vidje barona na istom
mjestu, kao prikovanog divljenjem, obuzetog silnom eljom i radoznalou. To je kao
neki cvijet koji sve Parianke miriu sa zadovoljstvom, kad ga nau na svojem putu.
Mnoge ene, predane svojim dunostima, pune vrlina i lijepe, vraaju se kui
neraspolo-ene ako nisu nainile kiticu od toga cvijea dok su etale.
Mlada ena pope se brzo uz stepenice. Uskoro poslije toga otvori se jedan prozor na
drugom spratu, i ona se pojavi na njemu, ali pored jednoga gospodina ija je elava
lobanja i prilino ravnoduno oko odavalo mua.

Ala su lukave i dosjetljive te ene!... ree baron u sebi, pokazuje mi gdje

stanuje. To je malo isuvie, naroito u ovom kraju. Budimo obazrivi.
Naelnik die glavu kad se popeo u kola, a tada se mu i ena povukoe naglo, kao
da je baronov lik uinio na njih basnoslovni utisak Meduzine glave.

isto bih rekao da me poznaju, pomisli baron. I onda bi sve bilo jasno.
I zaista, kad su kola izila na poploanu Muzejsku ulicu, on se nae da jo jednom
vidi nepoznatu i spazi je ponovo na prozoru. Postidjevi se to je uhvaena da gleda
za kolima u kojima se nalazio njen oboavalac, mlada ena se tre ivo unatrag.
Doznau od Koze ko je to, ree baron u sebi.
Pojava dravnog savjetnika, kao to e se dalje vidjeti, proizvela je duboko
uzbuenje kod mua i ene.

Pa to je baron Ilot, naelnik mojeg odjeljenja! uzviknuo je mu vraajui se s

prozora.
Znai, Marneie, da je ona usjedjelica s treeg sprata iz dvorita, to ivi s onim
mladiem, njegova roaka? Zar nije udo to to saznajemo danas i sluajno!
G-ca Fier da ivi s nekim mladiem!... ponovi inovnik. To su samo vratarkine prie;
ne govorimo tako olako o roaci jednog dravnog savjetnika koji u ministarstvu vedri
i oblai. Hajde da veeramo, ekam te ve etiri sata!
Vrlo lijepa g-a Marnef, vanbrana ki grofa Monkornea, jednoga od najslavnijih
Napoleonovih vojskovoa, bila se udala, s mirazom od dvadeset hiljada franaka, za
jednog nieg inovnika ministarstva vojske. Uticajem slavnoga general-lajtnanta, koji
je bio maral Francuske za posijednjiih est mjeseci svojeg ivota, taj piskaralo
dospio je do neoekivanog poloaja prvog sekretara u svojem odsjeku; ali, upravo
kad je trebalo da postane podef, maralova smrt posjekla je do korijena nade
Marnefa i njegove ene. Nedovoljnost sredstava za ivot u domainstvu g. Marnefa,
kod koga se ve bio istopio miraz g-ce Valerije Forten, bilo u plaanju njegovih
dugova, bilo u pripremama neophodnim za jednog samca koji kui kuu, a naroito
prohtjevi lijepe ene naviknute kod majke na uivanja kojih nije htjela da se
odrekne, primorale su taj brani par da tedi na zakupu za stan. Poloaj Ulice
Doajene, nedaleko od ministarstva vojske i parikog centra, dopao se g-nu i g-i
Mamef koji su, otprije etiri godine otprilike, stanovali u istoj kui sa g-com Fier.
G. 2an-Pol-Stanislav Marnef pripadao je onoj vrsti inovnika koji se od zaglupljivanja
brane snagom koju nalaze u pokvarenosti. Taj omalen i mrav ovjek, rijetke kose i

28

brade, lica uvelog, blijedog, vie umornog nego zboranog, zaorvenjelih onih kapaka,
s naoarima na nosu, bijednog izgleda i jo bijednijeg dranja, bio
je prava slika ovjeka kakvog svi zamiljamo na optuenikoj klupi zbog povrede
javnog morala.
Stan u kome je ivio taj brani par, predstavnik mnogih parikih branih parova,
pruao je varljivu sliku one lane raskoi koja vlada u tolikim domovima. U salonu
,namjtaj prevuen pamunom kadifom gipsane figurice koje su zamjenjivale
florentinsku bron-zu, polijelej, ravo izrezan, prosto obojen jednom bojom, s
koturinom od topljenog stakla oko s\djea; prostirka ija se jevtinoa dockan
objasnila koliinom pamuka koju je fabrikant u nju utkao i koja je postala vidljiva i
golom oku; sve, do zavjesa koje bi vam mogle potvrditi da vuneni damast ni tri
godine ne izgleda lijepo, sve je pjevalo o bijedi kao siromah u ritama pred crkvenim
vratima.
Trpezarija, koju je kako-tako pospremila jedna jedina sluavka, pruala je neprijatnu
sliku trpezarija u palanakim gostionicama: sve je u njoj bilo neisto, neuredno.
Gospodinova soba, nalik na sobu kakvog studenta, s njegovom momakom
posteljom i drugim momakim namjetajem, prljavim, pohabanim, kao to je bio i on
sam, istila se samo jedanput nedjeljno; ta odvratna soba, u kojoj je sve bilo
razbacano gdje su stare arape visile na pocijepanim stolicama iji su se cvjetovi
ocrtavali ispod praine, odavala je ovjeka koji je sasvim ravnoduan prema svojoj
kui, koji ivi napolju, za kartakim stolom, u kavani, i na drugim slinim mjestima.
Gospoina soba inila je izuzetak od opte aljkavosti, koja je ruila cijeli stan, gdje
su zavjese bile svud poutjele od dima i od praine; gdje je dijete, oevidno
naputeno, razbacivalo svoje igrake na sve strane. U kunom krilu koje je, samo s
jedne strane, spajalo zgradu na prednjoj strani ulice sa zgradom koja se u
dnu dvorita naslanjala na susjednu kuu, Valerijina soba i kabinet za toaletu, s
ukusnim arenim tapetima, s namjetajem od palisandrovog drveta, s debelom prostirkom, mirisali su na lijepu enu, i, zato ne bismo rekli, skoro na enu koju drugi
izdravaju. Na kadive-nom zastirau nad kaminom nalazio se veliki sat po tadanjoj
modi. Tu su bili i jedna polioica, dosta lijepo ispunjena, i sudovi za cvijee od
kineskog porculana raskone izrade. Postelja, sto za toaletu, ormar s ogledalom, mali
divan, neizbjene enske sitnice, pokazivali su tranje za modom i njenim udima.
Iako je sve pripadalo tek treem redu u pogledu bogatstva i elegancije, iako je
svemu bilo ve tri godine, kakav pomodar mogao bi ovdje zamjeriti jedino tome to
se na svemu ogledao malograanski ukus. Umjetnost, otmjenost to proizlazi iz
stvari koje je duh umio da prilagodi sebi, ovdje su potpuno nedostajale. Kakav
doktor drutvenih nauka poznao bi i ljubavnika po nekima od onih beznaajnih
zlatarskih izraevina koje dolaze samo od kakvog poluboga, uvijek odsutnog i uvijek
prisutnog kod udate ene.
Veera kojom su poslueni mu, ena i dijete, ta veera koja je bila zadocnila itava
etiri sata, razjas-nie novane prilike u kojima se nalazila ta porodica, jer je sto
siguran toplomjer blagostanja u parikim kuama. orba od zeleni i pasulja, komad
govedine s krompirima, zaliven nekom crvenkastom vodicom umjesto soka, bareni
pasulj i trenje ravog kvaliteta, sve poslueno u okrnjenim inijama i tanjirima, s
noevima i viljukama od metala, je li to jelovnik dostojan ove lijepe ene? Baron bi
se zaplakao da ga je mogao vidjeti. Potamnjele boce nisu prikrivale runu boju vina
koja se kupuje na litar kod vinara na uglu. Ubrusi su morali sluiti bar nedjelju dana.
Jednom rijei, sve je odavalo bijedu bez dostojanstva, nemar ene kao i ne-

29

mar mua prema porodici. I najobiniji posmatra rekao bi sebi, videi njih, da su ta
dva bia dola do onoga kobnog asa u kojem potreba za odravanjem ivota ini da
se prima kakav bilo izlaz iz nevolje.
Prva reenica koju je Valerija rekla svome muu objasnie uostalom zato je toliko
zadocnila ova veera koju je vjerovatno spremila proraunata odanost ku-variina.

Samanon pristaje da primi tvoje mjenice samo po pedeset odsto, i trai kao
obezbjedu zabranu na tvoju platu.
Bijeda, jo skrivena kod naelnika ministarstva vojske, koji je imao kao zaklon platu
od dvadeset i etiri hiljade franaka, ne raunajui sporedne prihode, bila je dakle
dostigla posljednji stupanj kod njegovog inovnika.
Ti si Mpecata moga naelnika, ree mu gledajui u enu.
Tako mi se ini, odgovori ona ne uplaivi se od te rijei koja se esto uje iza kulisa.
ta e biti s nama? nastavi Marnef. Gazda e nam sutra popisati stvari. I tvoj otac da
umre tako bez testamenta! Tako mi boga, ti carski ljudi misle svi da su besmrtni kao
i njihov car.
Jadni otac, ree ona, on nije imao druge djece sem mene, i jako me je voMo! Bie da
je grofica spalila zavjetanje. Kako bi me zaboravio, kad nam je s vremena na
vrijeme davao ipo tri i etiri hiljade odjedanput?
Duni amo etiri roka, hiljadu i pet stotina franaka! Vrijedi li na namjetaj toliko?
That is t^te gttes-tioR.' rekao je ekspir.
Dakle, zbogom, mae moje, ree Valerija koja je uzela jedva nekoliko zalogaja
govedine iz koje je sluavka iscijedila sav sok za jednog hrabrog vojnika
koji se nedavno vratio iz fAlira. Bolesti treba traiti lijeka.
Valerija, kuda e? luzvikrnu Marnef presjekavi svojoj eni put ka vratima.
Idem da se sporazumijam s gazdom, odgovori ona, udeavaJTioi kovrdice pod
svojim lijepim eirom. A ti gledaj da se upozna s tom usjedjelicom ako je ona
uistinu naelnikova roaka.
Potpuno uzajamno nepoznavanje drutvenog poloaja pojedinih stanara iste kue
jeste jedna od onih stalnih injenica koje najbolje slikaju vrtlog parikog ivota; ali je
lako trazumjeti to jedan inovnik koji je izjutra rano odlazio u svoju kancelariju,
vraao se kui na, ruak, i izlazio svake veeri, i jedna ena odana parikim
uivanjima, nisu znali nita o ivotu jedne stare djevojke iji se stan nalazio na
treem spratu u dnu dvorita iste kue, naroito kad je ta djevojka ivjela kao g-ca
Fier.
Lizbet je prva iz kue izlazila jutrom da kupi mlijeko, hljeb i ugalj, ne razgovarajui ni
s kim, a legala je o sunevom zalasku; nije dobij ala pisma ni primala posjete, nije
odravala veze sa susjedima. To je bio ivot bubice, bezimen, jedan od oniih ivota
kakvih ima po izvjesnim kuama u kojima se poslije etiri godine uje da postoji neki
stari gospodin na etvrtom spratu koji je poznavao Voltera, Pilatra de Rozjea,
Boona, Marsela, Molea, Sofiju Arnu, Franklina i Robespjera. I ono to su g. i g-a
Mamef rekli maloas o Lizbeti Fier, doznali su samo zato to je ovaj kraj bio tako
izdvojen, i iz odnosa koji je njihovo oskudno stanje stvorilo izmeu njih i vratara, ije
im je prijateljstvo bilo isuvie potrebno da ga ne bi briljivo odravali. A ponos,
utljivost i uzdrljivost stare djevojke izazivali su opet kod vratara ono usiljeno
potovanje one hladne odnose koji pokazuju nepriznato nezadovoljstvo niega.
Uostalom u novcu, kako se to u Sudu kae, vratari su ravni stanaru koji plaa dvije
stotine i pedeset franaka zakupa. I kako je ono to je roaka Beta povjerila svojoj
sestriini Hortenzi bilo istina, svak e razumjeti da je vratarka, u kakvom
povjerljivom razgovoru s Marnetfovima, mogla g-ou Fier i oklevetati mislei da je
prosto ogovara.

30

Kad je stara djevojka primila svoj svijenjak iz ruku potovanja dostojne g-e Olivje,
vratarke, ona poe da vidi jesu osvijetljeni prozori na sobi pod krovom iznad
njenoga stana. U to doba, u mjesecu julu, bilo je tako mrano u dnu dvorita da
stara djevojka nije mogla lei bez svijee.

O! budite spokojni, g. Stenbok je kod kue, nije nikako ni izlazio, ree

pakosno g-a Olivje g-ci Fier.
Usjedjelica ne odgovori nita. Ona je jo ostala seljanka u tome to joj je bilo sasvim
svejedno ta govore ljudi daleko od nje; i, kao to seljaci znaju samo za svoje selo,
tako je ona polagala samo na miljenje maloga kruga u kojem je ivjela. I popela se
odluno, ne u svoj stan, nego u tu sobu pod krovom. Evo zato. Kad su za stolom
sluene poslastice, ona je metnula u svoju torbu neto voa i kolaa za svoga
dragana, i ila je da mu ih odnese, kao to koja bilo stara djevojka nosi slatki
svome psu.
Kraj jedne malene svjetiljke ija je svjetlost bila pojaana time to je prolazila kroz
kuglu punu vode, junak Hortenzinih snova, jedan blijed plav mladi u radnikoj bluzi,
sjedei za nekakvom tezgom punom rezbarskog alata, crvenog voska, vajarskih
dleta, odjelja-nih atubova i bakaimih otisaka, drao je u ruci jednu malu grupu u
vosku i zagledao je s panjom umjetnika na poslu.

Vidite, Vjenceslave, ta sam vam donijela, ree ona stavljajui svoju

maramicu na jedan kraj tezge.
Zatim paljivo povadi iz svojeg zembilja kolae i voe.
Vi ste vrlo dobri, gospoice, odgovori jadni izgnanik tunim glasom.
To e vas osvjeiti, jadno moje dijete. Vi se sati-rete radei tako, jer niste roeni za
teak posao.
Vjenceslav Stenbok pogleda zaueno u staru djevojku.

Ta jedite, nastavi ona plaho, nemojte gledati u mene kao u neku vau figuru
kad vam je po volji.
Primivi ovu uku u rijeima, mladi prestade da se udi, jer je to opet bio njegov
stari enski mentor ija ga je njenost uvijek iznenaivala, toliko je bio navikao na
njeno grubo postupanje. Mada je imao dvadeset i devet godina, Stenbok je izgledao,
kao poneki plavi ljudi, bar pet ili est godina mlai; i, ko bi vidio tu mladost ija je
svjeina ustupila mjesto umoru i bijedi izgnanstva, pored ove suve i grube prilike,
pomislio bi da se priroda prevarila kad mu je odreivala pol. On ustade, spusti se u
jednu staru naslonjau u stilu Luja XV, pokrivenu utom utrehtskom kadivom, i kao
da je namjeravao da se tu odmori. Stara djevojka uze tada jednu krupnu ljivu i
blago je podnese svome prijatelju.
Hvala, ree on uzimajui voku.
Jeste li umorni? pitala je ona pruajui mu drugi plod.
Nisam umoran od rada, nego od ivota, odgovori on.
Kakve su to sad misli! ree ona prilino otro. Zar vi nemate dobrog anela koji bdije
nad vama? nastavila je sluei ga slatkiima i gledajui kako ih on sa zadovoljstvom
jede. Vidite, za veerom kod moje sestre od strica mislila sam na vas.
Znam, ree on i pogleda u Lizbet pogledom u isti mah i umiljatim i tunim, znam da,
bez vas, ve odavno ne bih ni ivio; ali, draga moja gospoice, umjetnicima je
potrebna razonoda ...
A! tu smo!... uzviknu ona prekinuvi ga, podboi se rukama i pogleda ga
usplamtjelim oima. Htjeli biste da gubite zdravlje po parikim budacima, kao toliki
radnici koji naposljetku umiru u bolnici! Ne, ne, steknite neto, najprije, pa kad
budete imali stalan prihod, zabavijaete se, moje dijete; tada ete imati ime da
plaate i lijeenje i uivanje vi nevaljale.

31

Vjenceslav Stenbok, na koga se izlio ovaj pljusak praen pogledima koji su ga

proimali magnetskim plamenom, obori glavu. Da je i najpakosniji ovjek mogao
vidjeti poetak ovoga prizora, on bi odmah uvidio koliko su neistinite klevete koje su
supruzi Olivje irili o g-oi Fier. Sve je, u naglasku, u pokretima i u pogledima ova
dva bia, potvrivalo istotu njihovog skrivenog ivota. Stara djevojka pokazivala je
njenost grubog ali istinskog materinstva. Mladi je sa sinovijim potovanjem
podnosio tiraniju jedne majke. Ova udna veza kao da je bila rezultat jedne silne
volje koja ne prestaje vriti svoj uticaj na jedan slab karakter, na onu Slovenima
svojstvenu nestalnost koja, ostavljajui im herojsku hrabrost na bojnom polju, stvara
kod njih onu nevjerovatnu nedosljednost u dranju, onu moralnu mlitavost za ije bi
uzroke trebalo da se zaintere-suju fiziolozi, jer su fiziolozi za politiku ono to su
prirodnjaci za poljoprivredu.
A ako ja umrem prije nego to se obogatim? upita sjetno Vjenceslav.
Ako umrete? ... uzviknu stara djevojka. O! ja vam neu dati da umrete. Ja imam
ivota za dvoje i dala bih vam i svoju krv, ako bi trebalo.
Na ovaj plah i prostoduan uzvik, Stenbokove trepavice ovlaie se suzama.
Nemojte se aloatiti, mali moj Vjenceslave, nastavi Lizbet tronuto. Vidite, mojoj
sestriini Hortenzi se va peat jako dopao, ini mi se. I ja u se postarati da se vaa
bronzana grupa proda, te ete moi i meni da se oduite, i da inite to budete htjeli,
postaete slobodni! Ded, nasmijte se!...
Ja se vama neu nikad oduiti, [gospoice, odgo-- jadni izgnanik.
A zato?... upita seljanka iz Vogeza stajui na stranu Litvanca protiv same sebe.
Zato to me vi niste samo hranili, dali mi stan, brinuli se o meni u nevolji; nego ste
mi dali jo i snage! Vi ste od mene stvorili ovo to sam, esto ste bili grubi, muili ste
me ...
Ja? ree usjedjelica. Hoete li opet da zaponete vae gluposti o poeziji ii umjetnosti,
da lomite prste, da isteete ruke govorei o lijepom idealu, o vaim ludostima sa
Sjevera? Ljepota ne vrijedi koliko vrstina, a vrstina, to sam ja! Glava vam je puna
misli? lijepa posla! i ja imam misli... emu nam je sve to imamo u dui, ako time ne
umijemo da se koristimo? Ljudi s mislima u glavi zaostaju tada iza ljudi bez misli,
ako ovi znaju da se miu... Umjesto da mislite na vae sanjarije, treba da radite. ta
ste uradili otkako sam ja otila? ...
ta je rekla vaa lijepa sestriina? ...
Ko vam je rekao da je ona lijepa? upita ivo Lizbet s naglaskom u kome je rikala
tigrovska ljubomora.
Vi sami.
Jedino zato da bih vidjela kakvo ete lice da nainite! Da ne elite da trite za
suknjama sluajno? Vi volite ene, dobro, izlivajte ih, stavljajte vae elje u bronzu;
jer ete jo neko vrijeme ostati bez ljubakanja, a naroito bez moje sestriine, dragi
prijate70
Iju. Nije ta divlja za va nos; toj djevojoi treba ovjek koji ima ezdeset hiljada
iranaka prihoda... i njega ve nali... Gle, postelja nije namjetena! ree zatim
pogledavi u drugu sobu; o! siroto mae moje! ja sam vas zaboravila.
Snana djevojka skide odmah rukavice s ruku, ogrta, eir; i, kao neka sluavka,
brzo namjesti malu aku postelju u kojoj je spavao umjetnik. Ta mjeavina
naglosti, skoro grubosti i dobrote, moe da objastni mo koju je stekla Lizbet nad
ovim ovjekom od koga je nainila jednu svoju stvar. Zar nas i ivot ne prive-zuje
upravo tim svojim izmjenjivanjem dobra i zla? Da je Litvanac naiao na g-u Marnef
umjesto na Lizbet Fier, on bi naao u svojoj zatitnici, popustljivost koja bi ga

32

odvela kakvom kaljavom i sramnom putu na kojem bi propao. Zacijelo ne bi radio,

umjetnik se ne bi razvio. I zato, mada mu je teko padala gramzivost usjedjeliina,
razum mu je govorio da je ta gvozdena ruka bolja od neradnog i opasnog ivota
kakav su vodili neki njegovi zemljaci.
Evo na kakav se nain ta enska energija zdruila s ovom mukom slabou, a ta
naopaka stvar via se esto, kau, u Poljskoj.
Godine 1833, g-ca Fier, koja je ponekad radila i nou, kad je imala mnogo posla,
osjetila je oko jedan sat po ponoi jak miris ugljenmonoksida, i ula jecanje nekog
samrtnika. Miris ugljena i ropac dolazili su iz sobe pod krovom, koja se nalazila iznad
one dvije sobe koje su sainjavale njen stan; ona se odmah sjeti da onaj mladi
ovjek koji je nedavno doao u kuu, i uselio se u tu sobu pod krovom, praznu ve tri
godine, hoe da se ubije. I pope se brzo, izvali vrata svojom seljakom snagom
izdignuvi ih jednom polugom, i nae mladog ukuanina kako se na jednoj uskoj
postelji gri u samrtnikoj borbi. Ona pogaai ugljen. Na
otvorena vrata pojuri vazduh, izgnanik je bio spaen; zatim, kad ga je Lizbet
namjestila u postelji kao bolesnika, i kad je on zaspao, mogla je da razazna uzroke
za samoubistvo u potpunoj praznim ove dvije sobice pod krovom, u kojima se
nalazio samo jedan rasklima-tan sto, uska postelja i dvije stolice.
Na jednom listu hartije na stolu ona proita:
sawt gro^ Vjencestav Stenbok, foen Litvi.
Ne okrivtJMJte Ttikoga za smrt, raztozi zet moje samoMbistvo wa!aze se
onim Ko^Mkot?im rijeima:
Fittis Potomiea.'
Unuk jedttog estitog generata Karta nije htio da prosi. Moj sZabi sastav smetao
mi je da uem vojsku, a JMe sam vidio kraj OTtih sto tatira s kojima sam doao
iz Draana Pariz. Ostavtjam dvadeset i pet j^raTtaka !adici ovoga stola da se
ptati zakup koji dugujem za ovaj staTt.
Poto rodbine, moja smrt ne tie se nikoga. MoHm moje zemljake da ne
optuuju francusku vtadu. Ja se nisam prijavljivao kao bjegunac, nisam nita traio,
nisam se natazio ni s jednim drugim izgnanikom niko u Parizu i ne zna da ja
postojim.
Umrijeu kao hrianin. Neka se bog smituje po-s!jednjem Stenboku.'
^ Vjenceslav <r
G-ca Fier, neobino dirnuta potenjem samrtnika koji je plaao svoj zakup, otvori
ladicu i vidje zaista pet srebrnih komada novca od po pet franaka.

Jadan mladi! uzviknu ona. I nema nikoga na svijetu ko bi mario za njega!

Ona sie u svoj stan, uze rad, i doe da radi u ovoj sobici pod krovom bdijui nad
litvanskim plemiem. Moe se zamisliti uenje izgnanikovo kad se probudio i vidio
jednu enu kraj svoje postelje; inilo mu se da i dalje sanja. Pletui zlatne
akselbande za jednu uniformu, usjedjelica se zarekla da e zatititi ovo jadno dijete
kome se divila dok je spavalo. Kad se mladi grof sasvim razbudio, Lizbet ga ohrabri i
poe ga ispitivati da sazna na koji bi mu nain mogla pomoi da zaradi to mu treba
za ivot. Vjenceslav, poto je ispriao svoj ivot, dodao je da je mjesto u gimnaziji
dobio zbog svojeg poznatog dara za umjetnost; on je oduvijek volio vajarstvo, ali mu
se inilo da izuavanje te umjetnosti traje isuvie dugo za ovjeka bez novaca, a
osjeao se isuvie slab u tom trenutku da se oda kakvom zanatu ili da radi kod onih
koji izlivaju velike kipove. Te su rijei bile koliko i grki za Lizbet Fier. Ona odgovori
tome nesreniku da u Parizu ima toliko naina za zaradu, da ovjek koji hoe da radi
treba tu da ivi. Srani ljudi u Parizu nikad ne propadaju ako imaju malo strpljenja.

Eto, ja sam jedna sirota djevojka, seljanka, pa sam umjela da stvorim sebi
nezavisnost, izjavila je naposljetku. Posluajte me. Ako hoete sasvim ozbiljno da

33

radite, ja imam neto uteevine, uzajmljivau vam mjeseno onoliko koliko vam je
potrebno za ivot, ali samo za ivot, a ne za besposlienje i tumaranje! U Parizu se
moe veerati za dvadeset pet sua dnevno, a ja u vam svako jutro spremati ruak
kad i sebi. Na-baviu vam neto namjetaja, i platiou da uite ono to mislite da vam
je potrebno. Vi ete mi davati uredne priznanice na novac koji budem troila za vas;
i, kada
ae obogatite, vratiete mi sve. Ali, ako ne budete radili, neu se smatrati vie niim
obavezna i napustiu vas.
Ah! uzviknu nesrenik koji je jo osjeao gorinu svojeg prvog zagrljaja sa smru,
izgnanici svih zemalja imaju pravo to svi ude za Francuskom kao due iz istilita
za rajem. Divan je narod u kojem se nalaze pomo i plemenita srca svuda, ak i u
jednoj sobi pod krovom kao to je ova! Vi ete biti za mene sve, draga moja
dobrotvorko, ja u biti va rob! Budite mi prijateljica, ree s onom dirljivom
umiljatou koja je tako obina kod Poljaka, i koja je uzrok to se njima, prilino
nepravino, pripisuje ropski duh.
O! ne, ja sam suvie ljubomorna, i unesreila bih vas; ali ja u vam rado biti neto
kao drug, odgovori Lizbet.
O! kad biste samo znali s kakvom sam udnjom prizivao kakvo bie, ma to bio i neki
tiranin, koje bi me pogledalo, kad sam se zlopatio u parikoj pustinji! nastavi
Vjenceslav. Zalio sam za Sibirom u koji bi me car zacijelo poslao, ako bih se vratio!...
Budite vi moje provienje... Ja u raditi, postau bolji nego to sam, iako ni sad
nisam rav djeko.
Hoete li initi sve to vam reknem da inite? upita ona.
Hou.
E lijepo, uzimam vas za svoj'e dijete, ree ona veselo. I sad imam eto sina koji je
ustao sa mrtvakog odra! Dakle, poinjemo. Ja u sad da siem po namirnice; a vi
se obucite i doite da zajedno ruamo kad budem udarila u tavanicu drkom od
metle.
Sutradan se g-ca Fier kod fabrikanata kojima je odnijela svoj rad obavijestila o
vajarskom zanatu. Raspitujui, uspjela je da pronae radionicu Florana i -nora, u
kojoj su se izlivali i rezali bronzani ukrasi i srebrno tono posue. Ona odvede tamo
Stenboka kao
vajarskog uemka, i taj njen predl'Og uinio se veoma udan svima u radionici. Tu se
radilo po modelima najpoznatijih umjetnika, nije se uilo vajarstvo. Ali navaljivanju i
upornosti stare djevojke poe za rukom da njenog tienika prime kao crtaa za
ukrase. Stenbok se brzo nauio da modelie ukrase, izmiljao je i nove, imao je dara.
Pet mjeseci poslije svojeg proiz-vodstva za rezbarskog kalfu, upoznao se sa slavnim
Stidmanom, glavnim vajarom firme Floran. Poslije dvadeset mjeseci, Vjenceslav je
znao vie nego njegov uitelj; ali, u toku trideset mjeseci utroena je do posljednje
pare uteevina koju je stara djevojka pribirala punih esnaest godina, paru po paru.
Dvije hiljade i pet stotina franaka u zlatu! suma koju je ona namjeravala da pretvori
u doivotnu rentu, a koja se pretvorila u ta? u mjenicu jednog Poljaka. A Lizbet je u
to vrijeme radila kao i u svojoj mladosti, da bi podmirila sve izdatke izgnanikove.
Kad je vidjela u rukama list hartije umjesto svojih zlatnika, ona se zbuni, i ode da
pripita za savjet g. Rivea, koji je ve punih petnaest godina bio savjetnik i prijatelj
svoje prve i najvjetije radnice. Kad su uli ta je uinila, g. i g-a Rive uko-rie
Lizbet, rekoe joj da je luda, proklee izbjeglice iji pokuaji da uspostave svoju
dravu dovode u pitanje napredak trgovine, mir po svaku cijenu, i nagovo-rie staru
djevojku da se obezbijedi, kako se to u trgovini kae.

Jedino obezbjeenje koje taj momak moe da vam prui, to je njegova

sloboda, rekao je tada g. Rive.

34

G. AMl Rive bio je sudija trgovakog suda.

A to nije ala za strance, nastavi on. Francuz ostaje pet godina u zatvoru, a
zatim izlazi iz njega ne plativi svoje dugove, to je istina, jer je poslije toga
odgovoran samo svojoj savjesti, koja ga uvijek ostavlja na miru; ali stranac ne izlazi
iz zatvora nikad. Dajte
nu vau mjenicu, vi ete je prenijeti na ime moga knjigovoe, on e je protestovati,
tuie vas oboje, dobie presudu koja e glasiti na tjelesnu prinudu, i, kad sve bude
u redu, potpisae vam poravnanje. Ako tako postupite, tei e vam kamata i imaete
u rukama uvijek pun pitolj protiv vaeg Poljaka!
Usjedjelica pristade da se stvar tako izvede, a svome tieniku ree da se zbog toga
ne uznemirava, jer je sve uraeno samo zato to je jedan zelena traio takvo
jemstvo da bi im dao neto novaca. I taj izgovor smislio je pronalazaki genije sudije
trgovakog suda. Bezazleni umjetnik, slijep u povjerenju prema svojoj dobrotvorci,
zapali lulu tim hartijama na kojima su bile izlijepljene marke, jer je on i puio, kao
svi ljudi koji uspavljuju svoje jade ili svoju volju. Jednoga lijepog dana, g. Rive
pokaza g-ci Fier sveanj akata i ree joj:
Sad imate u rukama Vjenceslava Stenboka, vezanih ruku i nogu, i to tako da ga za
dvadeset i etiri sata moete strpati u Klii za cio ivot.
Taj dostojanstveni i asni sudija trgovakog suda osjetio je toga dana zadovoljstvo
koje priinjava izvjesnost o uinjenom ravom dobrom djelu. Dobroinstvo postoji u
Parizu na toliko raznih naina, da ovaj neobini izraz potpuno odgovara jednom
njegovom obliku. Poto je Litvanae bio upetljan vezama trgovakog postupka,
trebalo je doi do naplate, jer je uvaeni trgovac smatrao Vjenceslava Stenboka za
varalicu. Srce, asnost, poezija, bili su u njegovim oima, u poslovnim stvarima,
kobnt. U interesu te jadne g-ce Fier koja se, po njegovim rijeima, zaorita u jednog
Poljaka, Rive ode do bogatih fabrikanata kod kojih je Stenbok izuio zanat. Stidman,
koji je, potpomognut ve pomenutim priznatim parikim zlatarima umjetnicima,
doveo francusku umjetnost do savrenstva na kojem se danas nalazi, i
76
koje joj doputa da se bori sa Florentincima i renesansom, nalazio se u kabinetu
Kanorovom kad je fabrikant veziva doao da se kod ovoga raspita o nekakvom Stenboku, poljskom izbjeglici.

Koga vi zovete nekakav Stenbok? upita podrugljivo Stidman. Da to nije

sluajno onaj mali Litvanac koji je bio moj uenik? Znajte, gospodine, da je to veliki
umjetnik. O meni govore kako zamiljam da sam avo; e lijepo, taj mladi ne zna da
moe postati bog...

A! uini Rive zadovoljno. Zatim nastavi:

Iako govorite suvie oholo ovjeku koji ima ast da bude sudija senskog suda ...
Oprostite, konzule!... prekide ga Stidman pozdravljajui po vojniki.
Vrlo sam srean zbog onoga to ste maloas rekli, nastavi sudija. Dakle, taj mladi
ovjek e moi da zaradi novaca?...
Izvjesno, ree stari Kanor, ali mora da radi; mogao je utedjeti ve dosta da je ostao
kod nas. Ali ta ete! umjetnici se uasavaju zavisnosti.
Svjesni su svoje vrijednosti i svojeg dostojanstva, odgovori Stidman. Ja ne zamjeram
Vjenceslavu to ide svojim putem, to se trudi da se istakne i da postane veliki
ovjek, to je njegovo pravo! A i ja sam mnogo izgubio kad me je on napustio!
To su vam bubice u glavi mladih ljudi kad se izlegu iz svojeg univerzitetskog jajeta,
uzviknu Rive... Ama steknite najprije novaca, pa onda traite slavu!
Ruka se kvari pribirajui talire! odgovori Stidman. Nama slava treba da donese
bogatstvo.
Sta ete! ree Kanor Riveu, ne daju se privezati ...

35

Pregrizli bi ular! odgovori Stidman.

77
Sva ta gospoda, ree Kanor gledajui u Stid-ma<na, imaju onoliko udi koliko i
talenta. Troe pretjerano, izdravaju djevojke, bacaju novac kroz prozor, nemaju
vie vremena za rad; zanemaruju narudbine; mi se obraamo radnicima koji nisu
ravni njima i koji se bogate; a oni se poslije ale na teka vremena, iako bi, da su se
potrudili, mogli imaiti itava brda zlata...
Vi me, stari ia Liminjone, ree Stidman, podsjeate na onoga knjiara prije
revolucije koji je govorio: Ah! kad bih mogao da zatvorim Monteskjea, Voltera i
Rusoa u sobicu na tavanu, i da drim njihove akire u svojem ormaru, kako bi mi
oni knjiice pisali, i kako bih se ja obogatio! Kad bi se lijepa dijela mogla
kovati kao klinci, njih bi izraivale i potr kue ... Dajte mi hiljadu franaka, i utite!
Dobriina Rive vrati se vrlo zadovoljan zbog g-ce Fier, koja je kod njega veer a
vala svakog ponedeljni-ka, i koju je trebalo da zatekne kod svoje kue.

Ako ga mognete natjerati da radi, ree on, imaete vie sree nego pameti.
Naplatiete i glavni dug i kamatu i trokove. Taj Poljak ima dara, i moe da zaradi
koliko mu treba za ivot; ali mu zakljuajte akire i cipele, ne doputajte mu da
odlazi u Somjer i u kvart Notr-Dam de Loret, drite ga na uzdi. Ako ne obratite
panju na to, va vajar e da se provodi, a vi ne znate ta umjetnici zovu
provodnjom/ To je prosto uas! Maloas sam uo da se u provodnji potroi hiljada
franaka za jedan dan.
Taj dogaaj imao je stranog uticaja na unutranji ivot Vjenceslava i Lizbete.
Dobrotvorka je kvasila hljeb izgnamkov gorinom prebacivanja kad god bi joj se
uinilo da je njen novac doao u pitanje, a ona ga je vrlo esto smatrala izgubljenim.
Dobra mati postade maeha, i kinjUa je to jadno dijete, muila ga, zamjerala mu to
ne radi dovoljno brzo, i to je izabrao teak
poziv. Nije vjerovala da modeli od crvenog voska, fi-gurine, crtei za ukrase, ogledi,
mogu imati kakve cijene. A potom, saaljevajui sopstvenu grubost, pokuavala je
da izgladi njene tragove njenim staranjem, blagou i panjom. Jadni niladi, poslije
oajavanja to se nalazi u zavisnosti od te zloe i pod vlau jedne seljanke iz
Vogeza, bivao je ushien milotom i tim materinskim staranjem koje se svodilo samo
na fiziku, na materijalnu stranu ivota. Bio je kao ena koja oprata itavu nedjelju
dana ravog postupanja radi milovanja jednog prolaznog pomirenja. G-ca Fier zadobila je tako nad ovom duom neogranienu vlast. Sklonost ka gospodarenju, koja je
u tome usjedjeHkom srcu Rvjela u klici, razvila se brzo. Sad je mogla da
zadovoljava i svoju oholost i svoju potrebu za radom: zar nije imala nekoga svog da
kara, da voli, da ga mazi, da ga usreava, ne bojei se nikakvog suparnitva? I dobra
i rava strana njene naravi ispoljavale su se, dakle, podjednako. Ako je ponekad
muila jednog umjetnika, ona je, u naknadu za to, imala obzire sline ljupkosti
[poljskog cvijea; uivala je kad on ni u em nije oskudijevao, dala bi i ivot svoj za
njega; Vjenceslav je bio u to ubijeen. Kao sve lijepe due, jadni mladi je
zaboravljao zlo i mane te djevojke koja mu je, uostalom, ispriala svoj ivot kao
opravdanje svoje grubosti i sjeao se samo uinjenog dobra. Jednoga dana, oajna
to je Vjenceslav otiao da eta umjesto da radi, usjedjelica se estoko posvaala s
njim.

Vi pripadate meni! rekla mu je. Ako imate iole potenja u sebi, trebalo bi da
se potara te da mi to prije vratite ono to mi dugujete ...
Plemi, u kome se uskomeala Stenbokova krv, preblijedje.

Boe moj! ree ona, jo malo pa neemo imati za ivot nita sem onih trideset
sua koje zaraujem ja, sirota djevojka...

36

To dvoje siromaha, razdraeno u ovoj borbi rijeima, razgnjevie se jedno protiv

drugoga; i tada je jadni umjetnik prvi put prebacio svojoj dobrotvorki to ga je otrgla
od smrti, da bi mu stvorila robijaki ivot gori od unitenja, gdje je ovjek bar na
miru, ree. I pomenu bjekstvo.

Bjekstvo!... uzviknula je stara djevojka. Ah! g. Rive je imao pravo!

I ona kratko i jasno izloi Poljaku kako za dvadeset i etiri sata moe dospjeti u
zatvor iz kojeg nee izii do smrti. To je bio pravi udarac maljem po glavi. Sten-boku
se smre pred oima i ne ree vie ni rijei. Sutradan, u toku noi, Lizbet je ula
pripreme za samoubistvo, popela se u sobu svog pitomca, i pruila mu sveanj akata
i njegovu priznanicu.

Evo, dijete moje, oprostite mi! rekla je suznih oiju. Budite sreni, ostavite
mene, ja vas suvie kinjim; ali mi recite da ete se ponekad sjetiti sirote djevojke
koja vam je dala hljeb u ruke. ta ete! vi ste sami uzrok mojoj zlosti: ja mogu
umrijeti, a ta e biti s vama bez mene? ... Samo zato jedva ekam da vas vidim
jedanput u stanju da izraujete stvari koje se mogu prodati. Ja vam ne traim svoj
novac zbog sebe, kojeta! ... Ja se bojim vae lijenosti koju vi zovete sanjarijama,
vaih zamisli zbog kojih propada toliko sati dok vi gledate u nebo, a ja bih htjela da
se naviknete na rad.
Sve je to bilo reeno takvim naglaskom, s takvim pogledom, s takvim dranjem i s
toliko suza, da se plemeniti umjetnik uzbudi; on zagrli svoju dobrotvorku, pritite je
na srce i poljubi u elo.

Zadrite te hartije, odgovorio je skoro veselo. Zato biste me zatvarali u Klii?

Zar ja nisam zarobljen ovdje zahvalnou?
Taj dogaaj njihovog zajednikog i skrivenog ivota, koji se desio est mjeseci ranije,
uinio je da Vjenceslav izradi tri stvari: peat koji je zadrala Hortenza, grupu koja se nalazila kod
trgovca starinama, i jedan vrlo lijep sobni asovnik koji je u to vrijeme dovravao
uvrujui posljednje dijelove modela.
Taj asovnik je predstavljao dvanaest asova, dvanaest enskih prilika u tako
razdraganom i tako brzom kolu da su tri Amora, s jedne gomile cvijea i voa, mogla
u prolazu da zadre samo pononi as, ija je poderana hlamida ostala u rukama
najsmjelijeg Amora. Svaki as u grupi bio je sreno zamiljen simbol njegovog
obinog zanimanja, a cijela grupa bila je postavljena na okrugao, izvanredno ukraen
stub, na kojem su se preplijetale fantastine ivotinje. Sati su bili oznaeni u jednim
ogromnim ustima, otvorenim za zijev.
Sad je lako razumjeti onu neobinu privrenost g-ce Fier prema njenom Litvancu:
ona je htjela da on bude srean, a gledala ga je kako biva sve slabiji i bljei u svojoj
sobi pod krovom. Nije teko shvatiti razlog takvog njegovog stanja. Lorenka je bdjela
nad tim djetetom sa sjevera s njenou jedne majke, s ljubomorom ene i s
obazrivou zmaja, i udeavala je stvari tako da mu onemogui svaku ludost, svaku
razonodu, ostavljajui ga uvijek bez novaca. Ona je htjela da zadri svoju rtvu i
svoga druga za sebe, mirnog kao to je ovako silom bio, a nije razumijevala varvarstvo te bezumne elje, jer je sama bila naviknuta da se odrie svega. Ona je
Stenboka voljela dovoljno da se ne ud& za njega, a voljela ga je suvie da bi ga
ustupila nekoj drugoj eni; nije se umjela pomiriti s tim da mu bude samo majka; a
smatrala je samu sebe za ludu kad je mislila na drugu ulogu. Te protivrjenosti, ta
svirepa ljubomora, ta srea to ima svoga ovjeka, sve je to neizmjerno uzbuivalo
srce ove djevojke. Stvarno zaljubljena ve etiri godine, ona je gajila ludu nadu da
e moi produiti taj besmislen i bezizlazan i-

37

vot u kojem je njena postojanost motrala donijeti propast onome koga je zvala
svojim djetetom. Ta borba njenih nagona i njenoga razuma inila ju je nepravinom i
ti-rankom. Ona se tome mladom ovjeku svetUa to nije bila ni mlada ni lijepa, ni
bogata; zatim se, poslije svake osvete, priznajui u sebi svoju krivicu, vraala na
beskrajnu poniznost i njenost. Ona je prinosila rtvu svome idolu tek poto bi u
njega sjekirom urezala znak svoje moi. Jednom rijei, to je bila preokrenuta
Sekspirova , Kaliban kao gospodar Erjela i Prospera. A u oima toga nesrenog
mladia uzvienih misli, sklonog sanjarijama i lijenosti, ogledala se, kao u oima onih
lavova u kavezima Botanike bate, pustinja koju je njegova zatitnica stvarala u
njegovoj dui. Prinudni rad koji je Lizbet zahtijevala od njega nije zadovoljavao
potrebe njegovog srca. Njegova dosada pretvarala se u tjelesnu slabost, i on je
umirao ne mogui da zatrai, ne znajui da pribavi sebi novac za kakvu ludost, esto
neophodnu. Izvjesnih dana energije, kad bi osjeanje sopstvene nesree poveavalo
njegovo oajanje, on je gledao u Lizbet onako kako edan putnik, prolazei
pustinjskim krajem, mora gledati bljutavu vodu. U tim gorkim plodovima nematine i
ovog zatoenja usred Pariza, Lizbet je nalazila svoje uivanje. I zato je s uasom
predviala kako e joj najmanja strast otrgnuti njenoga roba. Ponekad je sebi
prebacivala to je svojom tiranijom i svojim prebacivanjem primorala toga pjesnika
da postane veliki vajar sitnih stvari, i time mu dala u ruke sredstva da moe ivjeti
bez nje.
Ve idueg dana, ta tri ivota, tako razliito i tako istinski nesrena, ivot jedne
majke u oajanju, ivot branog para Mamef i ivot bijednog izgnanika, poremetila je
bezazlena Hortenzina strast i neobian kraj baronove nesrene veze sa Zozefom.
2
Na samom ulazu u Operu, dravni savjetnik je zastao pred polumranim izgledom
hrama u Ulici Le Pel-tje, gdje ne vidje ni prolaznike, ni osvjetljenje, ni poslugu, ni
ogradu koja zadrava gomilu. On pogleda u objavu, i vidje preko nje bijelu traku
usred koje su blistale ove rijei:
Odtoeno zbog sZabosti.
On odmah potra Zozeii koja je stanovala nedaleko odatle, kao svi umjetnici iz
Opere, u Ulici oa.
Gospodine, koga traite? ree mu vratar na njegovo veliko uenje.
Zar me vie ne poznajete? odgovori baron uznemireno.
Naprotiv, gospodine, upravo zato to imam ast poznavati gospodina, ja ga i pitam:
Kuda idete?
Smrtna hladnoa ukoi barona.
ta se desilo? upita.
Ako bi g. baron uao u stan g-ce Mira, on bi tamo naao g-cu Helojzu Briztu, g-na
Bigziua, g-na Leona de Lora, g-na Lustoa, g-na de Vemisa, g. Stid-mana, i ene koje
silno miriu na mous, kako proslavljaju useljenje novih stanara ...
Dobro, a gdje je ... ?
G-ca Mira? ... Ne znam hou li uiniti dobro ako vam kaem.
Baron spusti dva srebrna komada od po pet franaka u ruku vrataru.

Dakle, ona stanuje sad u Ulici vil l'Evek, u zasebnoj kui koju joj je poklonio,
kau, vojvoda d'EruvU, odgovori vratar tihim glasom.
Poto je zapitao za broj te zasebne kue, baron uze jedna kola i stie pred jednu od
onih lijepih novih kua sa dvostrukim vratima, na kojima se rasko primjeuje jo od
svjetiljke nad ulazom.
u kaputu od plave oje, sa bijelom vratnom maramom, bijelim prsnikom, u utim
akirama, sjajnoj obui i kruto uglaanoj koulji, baron je, u oima vratara ovoga

38

novog Raja, bio neki zadocnjeli gost. Njegovo dranje, njegov hod, sve na njemu
opravdavalo je to miljenje.
Na zvuk vratarevog zvona pojavi se jedan lakej u predvorju. Taj lakej, nov kao i
cijela kua, propusti barona, koji mu ree zapovjednikim glasom uz zapovjedniki
pokret:
Predaj ovu kartu g-ci Zozefi...
Zatim se, skoro nesvjesno, obazrije oko sebe, i vidje da se nalazi u ekaonici punoj
rijetkoga cvijea, iji je namjetaj morao stati najmanje etiri hiljade bijelih talira.
Lakej se vrati i zamoli gospodina da pree u salon i da tu prieka dokle gosti ustanu
od stola i dou da piju kavu.
Mada je baron poznavao rasko carstva, koja je zaista bila jedna od najuidesnijih i
ije su tvorevine, ako i nisu bile trajne, ipak stajale ludih novaca, on ipak ostade kao
zasjenjen, skoro bez daha, u ovom salonu ija su tri prozora gledala u pravi arobni
vrt, jedan od onih vrtova koji se stvore za mjesec dana s donesenom zemljom, s
presaenim cvijeem, i ija trava kao da se do-bija hemijskim putem. Zadivio se ne
samo rijetkostima, pozlati i rezbarijama istila zvanog Pompadur, i skupocjenim
tkaninama koje bi ma koji skorojevi mogao naruiti i dobiti za talase zlata, nego i
onome to su samo knezovi u stanju da izberu, da pronau, da plate i da poklcne:
dvije slike od Greza i dvije od Vatoa, dvije glave od Van Dajka, dva pejzaa od
Rjusdejla, dva od Gaspara, jednog Rembranta i jednog Holbajna, jednog Murila i
jednog Ticijana, dva Tenjera i dva Mecija, jednog Van Hjusuma i jednog Abrahama
Minjona, jednom
rijei za dvije stotine hiljada franaka slika u velianstvenim okvirima. Ovi su vrijedjeli
gotovo koliko i slike.

Ah! sad razumije, je li, dobriino? ree Zozefa.

Ona je dola na vrhovima prstiju kroz jedna skrivena vrata, po persijskom sagu, i
iznenadila je svoga oboavaoca u onom stanju preneraenosti kad ui tako zuje da
se uje samo posmrtno zvono koje oglaava slom.
Ta rije dobrtmo, reena linosti na tako visokom poloaju u dravnoj slubi, i koja
izvanredno slika smjelost kojom takva bia omalovaavaju najvie dostojanstvenike,
kao da prikova barona za pod. Zozefa, u bijelo--utoj haljini, bila se tako nakitila za
ovu sveanost, da je i usred ove bezumne raskoi mogla sijati kao najrjea
dragocjenost.
Je li da je lijepo? nastavi ona. Vojvoda je u ovo uloio svu do<bit iz jednog ortakog
preduzea ije su akcije skoile. Je li da nije glup moj mali vojvoda? Samo velika
gospoda iz starih vremena mogu tako da promijene drveni ugalj u zlato. Biljenik mi
je prije veere donio da potpiem ugovor o kupovini, kojem su priloeni i svi plaeni
rauni. Kako su oni tamo svi velika gospoda: d'Egrinjon, Rastinjak, Maksim,
Lenonkur, Lain-ski, Rofid, la Palferina, a od bankara Nisenan i di Tile, s
Antonijom, Malagom, Karabinom i oncovom, svi su se saalili na tvoju nesreu. Da,
stari moj, i ti moe ui, ali pod uslovom da odmah ispije do dna po dvije boce
ugarskog vina, ampanjca i kapskog, da bi se izjednaio s njima. Mi smo, dragi moj,
svi toliko raspoloeni ovdje, da je predstava u Operi morala biti odloena; moj direktor je pijan kao zemlja, sad tuca!
O ozefa!... uzviknu baron.
Objanjavanje! kako je to glupo! prekide ga ona smijeei se. Eto, vrijedi li ti est
stotina hiljada franaka koliko staju kua i namjetaj? Moe li mi donijeti pismeno na
trideset hiljada franaka rente, kakvo mi
je vojvoda predao u bijeloj papirnoj kesi sa bombo-? ... To se lijepo dosjetio, je
li?

39


Kakva pokvarenost! ree dravni savjetnik koji bi u ovom trenutku bijesa, dao
i dijamante svoje ene
' samo da zamijeni vojvodu d'Eruvila za dvadeset i etiri sata.

Moj je poziv da budem pokvarena! lOdgovori ona. A! ti dakle tako prima

stvari! Zato nisi ti izmislio ortako preduzee? Jadni moj obojeni maore, trebalo bi
da mi zahvali: ja te ostavljam u trenutku kad bi ti bio u stanju da pojede sa mnom
budunost tvoje ene, miraz tvoje keri, i... A! plae. Carstvo odlazi!... sad u da
pozdravim carstvo.
Ona zauze tragian stav i izgovori:
Zovu vas Jtot.' ja vas ne poznajem/.
I izie iz sobe.
Kroz poluotvorena vrata sijevnu kao munja, mlaz svjetlosti, praen hukom orgijanja i
prepun mirisa odabranih jela.
Pjevaica se vrati da proviri kroz odkrinuta vrata, i videi Ilota da stoji kao kip od
bronze, poe korak naprijed i pojavi se ponovo pred njim.
Gospodine, ree mu, ja sam one dronjke u Ulici oa ustupila maloj Bigziuovoj
HeLojzi Briztu; ugovorila sam da se vama vrate vaa pamuna kapa, ruica za skidanje cipela, va pojas i vaa boja za kosu, ako ih budete zatraili.
Taj uasan podsmijeh imao je za posljedicu da baron izie iz kue kao to je Lot
morao izii iz Gomore, ali ne okreui se kao njegova ena.
Idui ulicama kao izvan sebe, govorei naglas, Ilot se vrati kui, i nae lanove svoje
porodice kako igraju onu istu partiju vista po deset para, koju je vidio kad su
zapoeli. Kad ugleda mua, jadna Adelina pomisli da se desUa neka strana nesrea,
neka sramota; ona predade svoje karte Hortenzi i odvue Hektora u onaj isti mali
salon gdje joj je, pet sati ranije, Krevel predskazivao najsramnije muke bijede.
ta ti je? ree uplaeno.
O! oprosti mi; ali dopusti da ti ispriam tu gadost.
I on izlivae svoj bijes punih deset minuta.
Ali, prijatelju, odgovori hrabro ta jadna ena, takva stvorenja ne znaju za ljubav! za
onu istu i odanu ljubav koju ti zasluuje: kako si mogao ti, s tvojom uviavnou, i
zamiljati da e pobijediti jedan milion?
Draga Adelina! uzviknu baron zagrlivi svoju enu i steui je na svoje srce.
Baronica je svojim rijeima stavila melem na krvave rane astoljublja.
Razumije se, oduzmite bogatstvo vojvodi d'Eru-vilu, i ona se ne bi kolebala izmeu
nas dvoje! ree baron.
Prijatelju, nastavi Adelina uinivi i posljednji napor, ako su ti Ijubaznice bezuslovno
potrebne, zato ne uzima, kao Krevel, ene koje nisu skupe i iz takvog reda da e
se dugo osjeati srene s malo novaca? Time bismo svi bili u dobitku. Ja mogu da
shvatim potrebu, ali sujetu nikako ne razumijem ...
O! kako si ti dobra i divna ena! uzviknu on. A ja samr stara budala, i ne zasluujem
da imam za druga takvog anela kao to si ti.
Ja sam prosto Jozefina moga Napoleona, odgovori ona sjetno.

Jozefina nije vrijedjela koliko ti, ree on. Hodi, hou da poigram vista s mojim
bratom i mojom djecom; treba da se vratim svojem pozivu oca porodice; da udam
moju Hortenziu, a da sahranim bludnika...
Ova prostodunost toliko je dirnula bijednu Adelinu, da je rekla:

Ta ena ima vrlo rav ukus kad pretpostavlja koga bilo mome Hektoru. Ah! ja
te ne bih ustupila ni za sve zlato na zemlji. Kako moe neko tebe da ostavi, kad ima
sreu da ga ti voli...
Pogled kojim je baron nagradio fanatizam svoje ene uvrstio je u njoj uvjerenje da
su blagost i pokoravanje najmonije enino oruje. A u tome se varala. Plemenita

40

osjeanja, kad se s njima ide u krajnost, pokazuju rezultate sline rezultatima

najveih poroka. -naparta je postao car zato to je pucao u narod dva koraka dalje
od onoga mjesta gdje je Luj XVI izgubio kraljevinu i glavu zato to nije dopustio da
se prolije krv jednoga g. Sosa...
Hortenza, koja je Vjenceslavljev peat metnula pod svoje uzglavlje da se ne bi s njim
ni prekono rastajala, obukla se sutradan rano, i preko lakeja zamolila oca da sie u
vrt im bude ustao.
Oko devet i po sati, otac je, po elji svoje keri, iziao s njom ispod ruke, i tako su
zajedno ili du kejova, preko mosta Roajal, ka Trgu Karuzel!
Da proetamo, tata, ree Hortenza kad su kroz gvozdene vratnice izili na taj
ogromni trg.
Da etamo ovuda?... upita podsmjeljivo otac.
Idemo tobo u Muzej, a tamo, ree ona pokazujui na barake podignute uza zidove
kua koje se pod pravim uglom sputaju na Ulicu Doajene, vidi, ima jedan trgovac
sa starinama i sa slikama ...
Tvoja tetka stanuje tamo ...
Znam; aH ona ne treba da nas vidi...
A ta e ti tamo? upita baron naavi se na trideset koraka otprilike od prozora g-e
Marnef, koje se odjednom sjetio.
Hortenza dovede oca pred izlog jednog duana na uglu one gomile kua koje se diu
du galerija staroga Luvra i koje su okrenute prema Hotelu Nant. Ona ue u taj
duan; njen otac ostade napolju gledajui u prozore one lijepe omalene gospoe koja
je sino ostavila svoju sliku u njegovom srcu, kao da tamo ublai ranu koju e malo
zatim dobiti, i ne mogade se uzdrati da ne pone privoditi u djelo savjet svoje ene.

Okrenimo se malim graankama, ree on sam sebi sjetivi se divnih drai ge Marnef. Ta ena e uiniti da brzo zaboravim gramzivu Zozefu.
I evo ta se desilo istovremeno u duanu i izvan duana.
Gledajui u prozore svoje nove ljepotice, baron ugleda mua koji je, istei sam svoj
crni kaput, oevidno izgledao nekoga na trgu. Bojei se da ga on ne primijeti, i
docnije ne pozna, zaljubljeni baron okrete lea Ulici Doajene, ali samo za tri etvrti,
kako bi s vremena na vrijeme mogao da pogleda tamo. Tim pokretom nae se
odjednom licem u lice sa samom g'om Marnef, koja se pojavila iza ugla vraajui se
s kejova u svoj stan. Valerija osjeti neto nalik na potres kad je srela zauen
baronov pogled, i odgovori na nj pogledom nepristupane ene.
Lijepa eno, uzviknu baron, za koju bi ovjek mogao da poini silu gluposti!
E! gospodine, odgovori ona okrenuvi se kao ena koja je prisilila sebe na neku teku
odluku, jeste li vi g. baron Ilot?
Baron, udei se sve vie, potvrdi pokretom.

E lijepo, poto je sluaj dvaput zdruio nae oi, 1 poto sam imala sreu da
vas zainteresujem ili zado-bijem za sebe, rei u vam da bi, umjesto ludosti, trebalo
da uinite pravdu... Sudbina moga mua zavisi od vas.
Kako to mislite? upita usluno bajion.
On je inovnik u vaem odjeljenju u ministarstvu vojske, odsjek g. Lebrena, podef
je g. , odgovori ona smijeei se.
Ja sam sasvim raspoloen, gospoo ... gospoo ... ?
Gospoa Marnef.
Mala moja gospoe Marnef, da uinim i nepravdu zbog vaih lijepih oiju... Ja imam
u kui u kojoj vi starmjete jednu roaku, i otii u joj u posjetu ovih dana, to je
moguno prije, doite tamo da mi saoptite vae elje.
Oprostite mi moju smjelost, gospodine barone; ali vi ete razumjeti zato sam se
usudila da vam ovako govorim, ja nemam nikakve zatite.

41

A! a!
O! gospodine, vi se varate, odgovori ona oborivi
oi.
Baronu se uini da je sunce zalo.
Ja sam u oajanju, ali sam potena ena, nastavi ona. Prije est mjeseci izgubila sam
moga jedinog zatitnika, marala Monkornea.
A! vi ste njegova ki?
Da, gospodine, ali me onanije priznao.
Da bi vam mogao ostaviti dio svojeg bogatstva.
Nije mi ostavio nita, gospodine, jer nije naeno nikakvo zavjetanje.
O! jadna mala, marala je iznenada udarila kap ... Dakle, nadajte se, gospoo; neto
se mora uiniti za kerku jednoga carskog viteza.
G-i Marnef pokloni se unuljato, i osjeti se toliko ponosita svojim uspjehom koliko i
baron njegovim.

Otkuda li, vraga, dolazi ovako rano? pitao se on posmatrajui talasasto

pokretanje haljine, kojem je ona davala moda pretjeranu primamljivost. Zacijelo ne
iz
90
kupatila, lice - je suvie umorno, a mu je eka. To je neobjanjivo, i moe se
misliti svata.
Kad je g-a Mamef ula u kuu, baron htjede da vidi ta radi njegova ki u duanu.
Na ulazu, gledajui neprestano u prozore g-e Mamef umalo se ne sudari s jednim
mladim ovjekom blijeda ela, sjajnih sivih oiju, u vunenom crnom Ijetnjem
ogrtau, akirama od grubog lana i u cipelama s dokoljenicama od ute koe, koji je
izlazio kao smuen; a zatim ga vidje kako tri prema kui g-e Marnef, i ulazi unutra.
Kad je ula u duan, Hortenza je odmah spazRa znamenitu grupu, namjetenu tako
da se odmah vidi, na jednom stolu u sredini prema vratima.
I da nije bilo okolnosti u kojima je za nj saznala, to remek-djelo izvjesno bi zadivilo
mladu djevojku onim to bi trebalo nazvati brto' velikih stvari, tu djevojku koja bi, u
Italiji, mogla da poslui kao model za kip boginje Brio.
Sva djela velikih genija nemaju u istoj mjeri onaj sjaj, onu ljepotu koju vide sve oi,
ak i oi neznalica. Zato izvjesne slike Rafaelove, kao to su slavno Preobra-enje,
Afadona iz Folinja, freske Stance, u Vatikanu, ne izazivaju divljenje odjednom, kao
Svira iz galerije Sjara, portreti porodice Doni i Jezekijeva vizija u galeriji Pliti,
Noenje krsta u galeriji Borgeze,KrMnisanje Bogforodiino u muzeju Brera, u Milanu.
Sveti Jovan Krstitetj na tribini; Sveti Luka ptete vtasi Bogorodice, u rimskoj
Akademiji, nemaju dra portreta Lava X i Bogorodice u Drezdi. Pa ipak, sve one
imaju istu vrijednost. Ima i neto vie! Stance, Preobraenje, slike u jednoj boji, i
one tri male vatikanske slike su najvii stepen uzvienoga i savrenoga. Ali ta remekdjela trae
* Brio italijanska rije. Znai toplina, polet, ivost. Prim. prev.
91
i od najbolje upuenog gledaoca izvjestan napor, prouavanje da bi bila shvaena u
svim svojim dijelovima; dok Svtra, KrMnisanje Bogorodttno, Jezekijeua vizija ulaze
same u vae srce na dvostruka vrata vaih oiju, i zauzimaju mjesto tamo; vi volite
da ih primite tako bez ikakve muke; to nije vrhunac umjetnosti, to je njena srea. Ta
injenica dokazuje da se i u pokoljenjima umjetnikih djela deavaju isti sluajevi
roenja kao i u porodicama gdje ima djece sreno obdarene, koja se raaju lijepa ne
donosei zlo svojim materama, kojima se sve smijei, kojima sve polazi za rukom;
jednom rijei, postoji cvijee genija kao to postoji i cvijee ljubavi.

42

Taj brio, italijanska rije koja se ne moe prevesti i koja poinje da se upotrebljava i
kod nas, jeste obiljeje samo prvih djela. On je plod bujnosti i neustraivog zamaha
mladog talenta, bujnosti koja se nalazi docnije u izvjesnim srenim asovima; ali taj
brio tada ne polazi vie iz srca umjetnikovog; i, umjesto da ga izbacuje u svoja djela
kao to vulkan izbacuje vatru, on ga prima, on ga duguje prilikama, ljubavi,
suparnitvu, esto mrnji, a jo vie zahtjevima slave koju treba odravati.
Grupa koju je izradio Vjenceslav bila je za njegova budua djela ono to je
KrMnisanje Bogorodiino za cjelokupno djelo Rafaelovo, prvi korak talenta, ijoj se
ljupkosti ne moe podraavati, s poletom i razdragano-u djeteta, s njegovom
snagom skrivenom u rumenim i bijelim oblicima punim jamica koje su kao odjek
materinog smijeha. Princ Evgenije platio je, kau, etiri stotine hiljada franaka tu
sliku koja bi vrijedjela i milion u zemlji koja nema Rafaelovih slika, a taj se novac ne
bi dao ni za najljepu njegovu fresku ija je vrijednost meutim mnogo vea sa
gledita umjetnosti.
Hortenza uzdra svoje divljenje pomislivi na iznos svoje djevojake uteevine; ona
se naini ravnoduna i upita trgovca:
Poto je ovo?
Hiljadu i pet stotina franaka, odgovori trgovac pogledavi na jednog mladia koji je
sjedio na jednoj okrugloj stolici u uglu.
Taj mladi ovjek kao da izgubi pamet kad ugleda ivo remek-djelo barona Ilota. A i
Hortenza poznade tada umjetnika po rumenilu koje oboji njegovo lice po-blijedjelo
od patnje, vidje kako u dva siva oka zaplamti vamica koju je upalilo njeno pitanje;
ona pogleda to lice mravo i izdueno kao u monaha askete; i zaljubi se u ta rumena
i lijepo ocrtana usta, u finu bradu i u Polja-kovu kestenjastu svilenu kosu.
Kad bi bilo hiljadu i dvjesta franaka, odgovori ona, rekla bih vam da mi to poaljete.
To je starina, gospoice, primijeti trgovac koji je, kao i sva njegova sabraa, mislio
da je rekao sve tim -1- svih starinara.
Izvinite, gospodine, to je raeno ove godine, odgovori ona blago, a ja i dolazim
upravo zato da vas zamolim, ako ova cijena bude primljena, da nam poaljete
umjetnika, jer bi mogao da dobije neke narudbine.
Ako dam njemu hiljadu i dvjesta franaka, ta e ostati meni? Ja sam trgovac, ree
duandija prosto-duno.
A! dakle tako je kao to ja kaem, odgovori mlada djevojka ne mogui da prikrije
izraz preziranja.
Ah; gospoice, uzmite! ja u se sporazumjeti s trgovcem, uzviknu Litvanac izvan
sebe.
Oaran izvanrednom ljepotom Hortenzinom i ljubavlju prema umjetnosti koja se
osjeala kod nje, on dodade:

Ja sam tvorac te grupe; evo ve deset dana dolazim triput dnevno da vidim
hoe li ko primijetiti njenu vrijednost i zapitati za cijenu. Vi ste prvi kome se svidio
moj rad, uzmite!

Doite, gospodine, zajedno s trgovcem, kroz jedan stat... Evo posjetnica

moga oca, odgovori Hortenza.
Zatim, videi da trgovac prelazi u sobu do duana da uvije grupu u platno, ona
dodade sasvim tiho, na veliko zaprepaenje umjetnikovo, kome se uini da sanja:

U interesu vae budunosti, gospodine Vjenceslave, nemojte pokazivatti tu

kartu ni kazivati ime vaega kupca g-ci Fier, jer je to naa roaka.
Ta rije naa roaka prenerazi umjetnika; njemu se uini da gleda raj videi jednu
Evu iz njega. On je sanjao o lijepoj sestriini o kojoj mu je govorila Lizbet isto
onoliko koliko je Hortenza sanjala o draganu svoje tetke, i, kad je ova ula, pomislio
je:

43

Ah! kad bi ona mogla biti ovakva!

Lako je razumjeti pogled koji izmijenie dvoje mladih; to je bio plamen, jer edni
ljubavnici ne znaju za pritvorstvo.
Ta ta radi u tom duanu? upita otac svoju ker.
Potroila sam mojih hiljadu i dvjesta franaka uteevine, hajdemo.
Ona ponovo uze pod ruku oca koji ponovi:
Hiljadu i dvjesta franaka!
Upravo hiljadu i trista!... ali e mi ti pozajmiti razliku.
A na ta si mogla potroiti toliko u ovom duanu?
Eh! na ta! odgovori srena mlada djevojka; ako sam nala raua, to nee biti skupo.
;
Mua, keri, u ovom duanu?
Sluaj, tatice, da li bi mi ti zabranio da se udam za jednog velikog umjetnika?
Ne bih, dijete moje. Veliki umjetnik, to je danas knez koji nije dobio titulu; to su
slava i bogatstvo, dvije
najvee drutvene vrijednosti, poslije vrline, dodao je pnitvorno.
Razumije se, odgovori Hortenza. A ta misli o vajarstvu?
To je prilino nezgodna grana umjetnosti, ree Ilot vrtei glavom. Pored velikog dara
potrebni su i moni zatitnici, jer je drava jedini potroa. To je umjetnost koja
nema proe danas kad nema vie ni monih pojedinaca, ni velikih bogatstava, ni
obnavljanja palata, ni nasljednih dobara. Sad prolaze samo male slike, male figure; i
umjetnosti je zaprijetilo ma!o.
Ali veMki umjetnik koji bi naao prou? ... upita Hortenza.
To je rjeenje problema.
I koji bi mogao imati zatitnika? Jo bolje!
I plemi?
!
Grof?
A vajar je?
Nije bogat.
I rauna na bogatstvo g-ce Hortenze Ilot? ree podsmjeljivo baron i zagleda se
ispitivaki u oi svoje keri.
Taj veliki umjetnik, grof, koji se bavi vajar-stvom, maloas je vidio vau ker prvi
put u ivotu, i to samo za pet minuta, gospodine barone, odgovori Hortenza ocu
sasvim spokojno. Jue, vidi, moj dragi dobri tatice, dok si ti bio u Skuptini, mama
je pala u nesvijest. Ta nesvjestica, koju je ona stavila na raun svojih ivaca, dola
je od nekakvog uzbuenja zbog moje osujeene udaje, jer mi je rekla da biste vi, da
se mene otresete...

Ona te isuvie voli da bi upotrijebila izraz ...

Nisi parlamentaran, produi Hortenza smijui se; ne, nije se posluila tom rijei, ali
ja sama znam da je ki udavaa koja se ne udaje vrlo teak krst za estite roditelje.
Dakle, ona misli, ako bi se javio kakav energian ovjek koji ima talenta i konie bi
bio dovoljan miraz od trideset hiljada iranaka, da bismo svi bili sreni! Najzad,
smatrala je za potrebno da me pripremi na skroman budui ivot, i da mi ne dopusti
da se predajem suvie lijepim snovima... A to je znailo prekid pregovora oko moje
udaje, i nimalo miraza.
Tvoja mati je vrlo dobra, vrlo plemenita i divna ena, odgovori otac, duboko ponien,
iako skoro srean zbog ovoga to je uo.

44

Jue mi je rekla kako ste joj vi dopustili da proda svoje dijamante da bi me udala; a
ja bih htjela da ona sauva svoje dijamante, a htjela bih da naem i mua. I mislim
da sam nala ovjeka koji odgovara maminoj zamisli...
Tu!... na Trgu Karuzel!... za jedno jutro?
O! tata, nije to tek od jutros, odgovori ona vragolasto.
Dakle, da vidimo, djevojice, kai sve tvome ta-tici, zatrai on blago, skrivajui svoje
nespokojstvo.
Poslije njegovog obeanja da nikome nee rei ni rijei o ovome, Hortenza ispria
ukratko svoje razgovore s roakom Betom. Zatim, kod kue, pokaza ocu znameniti
peat kao dokaz da su njene pretpostavke opravdane. Otac se u dui divio
umjenosti mladih djevojaka koje pokree nagon, uvidjevi kako je jednostavan plan
koji je ta idealna ljubav, samo za jednu no, stvorila u glavi ove naivne djevojke.

Vidjee i remek-djelo koje sam maloas kupila, donijee ga ovamo, i dragi

Vjenceslav e doi zajedno s trgovcem... Tvorac takve grupe mora se obogatiti; a ti
mu izradi, preko prijatelja, da dobije vei posao, a poslije i stan u Institutu ...
Sve si lijepo smislila! uzviknu otac. Kad bi do vas stajalo, vi biste se i vjenali u
zakonskom roku, za jedanaest dana...
Jedanaest dana treba ekati? odgovori ona smijui se. Ali, za pet minuta, ja sam ga
zavoljela kao to si ti zavolio mamu im si je vidio! i on mene voH, kao da se
poznajemo ve dvije godine. Jest, ree ona na jedan pokret svoga oca, ja sam
proitala deset svezaka ljubavi u njegovim oima. I zar ga ti i mama neete primiti
kao mog mua, kad uvidite da je genijalan ovjek? Vajarstvo je prva meu svim
umjetnostima! uzviknu ona pljesnuvi rukama i poskoivi. Evo, rei u ti sve...
Zar ima jo neto? ... upita otac smijeei se.
Ova potpuna i brbljiva nevinost umirila je barona sasvim.
Ima jedno priznanje od najvee vanosti, odgovori ona. Ja sam ga voljela jo prije
nego to sam ga poznala, ali otkako sam ga vidjela, prije jednog sata, prosto sam
luda za njim.
Malo suvie luda, ree baron koga je veselio prizor ove bezazlene strasti.
Nemoj me kanjavati zbog mojeg povjerenja, odgovori ona. Tako je dobro rei srcu
svoga oca: Volim, i srena sam to volim! Vidjee ve moga Vjenceslava! Kako
mu je elo puno sjete!... sive oi u kojima blista sunce genija!... i kako je otmjen!
ta ti misli, je li Litva lijepa zemlja? ... Zar tetka Beta da se uda za tog mladia? Ta
mogla bi mu biti majka! To bi bilo ubistvo! Ja sam ljubomorna zbog svega to je ona
morala uiniti za njega! Zamiljam da ona nee biti zadovoljna mojom udajom.
Ali, anele moj, ne treba nita da krijemo od tvoje majke, ree baron.

Onda bi joj trebalo pokazati i peat, a ja sam obeala da neu odati tetka
Betu koja se, kae, boji maminog zadirkivanja, odgovori Hortenza.
' Hoe da odri ono to si joj obeala za peat, a krade joj dragana!

Za ipeat sam dala obeanje, a za njegovog tvorca nisam obeala nita.

Ovakav razvoj dogaaja neobino je odgovarao poloaju u kome se nalazila ova
porodica; te baron, pohvalivi svoju ker to je imala povjerenja u njega, ree joj da
se za ostalo osloni na uviavnost svojih roditelja.
Razumije i sama, djevojice moja, da se ne moe ti obavjetavati o tome je
dragan tvoje tetke zaista grof, jesu mu hartije u redu, i da njegov raniji ivot
prua kakvo jemstvo... to se tie tvoje tetke, ona je odbila petoricu prosUaca kad
joj je bilo dvadeset godina manje, i to nee biti nikakva smetnja; to uzimam ja na
sebe.
Posluajte me, oe; ako hoete da me vidite uda-tu, ne govorite tetki o naem
Vjenceslavu sve do potpisa mojeg branog ugovora... Ima punih est mjeseci kako ja
nju ispitujem o ovome!... I u njoj ima neeg neobjanjivog ...

45

ega? upita otac zainteresovano.

Jednom rijei, pogled joj nije dobar kad se suvie raspitujem, makar i u ali, o
njenom draganu. Obavjetavajte se o emu mislite da treba; ali pustite mene da
upravljam svojim brodom. Moje pouzdanje treba da vas uspokoji.
Poslije ruka pri ja vie trgovca, umjetnika i grupu. Naglo rumenilo koje oboji obraze
njene keri uznemiri baronicu, ona obrati panju, i Hortenzina zbunjenost i vatra
njenog pogleda ubrzo joj otkrie tajnu koju ovo mlado srce nije umjelo da sakrije.
Garoi Stenbok, u omom odijelu, uinio se baronu vrlo otmjen mladi.

Da li biste vi mogli da nainite jedan kip od bronze? upita ga on drei

bronzanu grupu u iruci.
Poto joj se neko vrijeme iskreno divio, on je predade svojoj eni koja se nije
razumijevala u vajarstvo.
Je li, mama, da je to vrlo lijepo? ree Hortenza na uvo svojoj majoi.
Kip! gospodine barone, to nije teko kao izrada jednog ovakvog sata, koji je
gospodin imao dobrotu da ponese, odgovori umjetnik na baronovo pitanje.
Trgovac je na bifeu u trpezariji namjetao model u vosku: dvanaest asova koje
Amotri pokuavaju da zadre.
Ostavite mi taj sat, ree baron iznenaen ljepotom toga rada, hou da ga pokaem
ministrima unutranjih djela i trgovine.
Ko je taj mladi koji te toliko interesuje? upita baronica svoju ker.
Umjetnik koji bi imao dovoljno novaca da iskoristi ovaj model mogao bi da zaradi na
njemu sto hiljada franaka, ree trgovac starinama, koji se poe praviti vaan i
posveen u tajnu kad spazi kako se mlada djevojka i umjetnik sporazumijevaju
oima. Dovoljno je prodati dvadeset primjeraka po osam hiljada franaka, jer bi
izrada jednog primjerka stala otprilike hiljadu talira; ali, kad bi svaki primjerak bio
obiljeen brojem, a model se unitio nalo bi se dvadeset ljubitelja koji bi bili
zadovoljni da samo oni imaju ovo djelo.
Sto hiljada franaka! uzviknu Stenbok gledajui naizmjence trgovca, Hortenzu, barona
i baronicu.
Da, sto hiljada franaka! ponovi trgovac, i, kad bih ja bio dovoljno bogat, ja bih vam
za jedan platio dvadeset hiljada; jar kad se uniti model, ovo postaje rijetkost... A
kakav knez trebalo bi da plati to remek-djelo i trideset i etrdeset hiljada franaka, i da njime ukrasi svoj salon. U umjetnosti
dosad nije bio stvoren sat koji bi zadovoljavao u isti mah i bogate ljude i poznavaoce
umjetnosti, a ovaj je, gospodine, rjeenje te tekoe ...
Ovo je za vas, gospodine, ree Hortenza pruajui est zlatnika trgovcu koji se
povue.
Nemojte govoriti nikom na svijetu o ovoj posjeti, ree umjetnik trgovcu na pragu od
vrata. Ako vas ko bude pitao gdje smo odnijeli grupu, recite ime vojvode d'Eruvila,
poznatog ljubitelja koji stanuje u Ulici Varen.
Trgovac klimnu glavom u znak pristajanja.
Vi se zovete? upita baron umjetnika kad se ovaj vratio.
Grof Stenbok.
Imate li hartije koje dokazuju ko ste? ...
Imam, gospodine barone, one su na ruskom i na njemakom jeziku, ali nisu
ovjerene...
Da li biste bili u stanju da nainite jedan kip od devet stopa visine?
Bih, gospodine.
E lijepo, ako linosti kojima u ja da se obratim budu zadovoljne vaim radovima,
moi u uiniti da se vama povjeri izrada spomenika maralu Monkorneu, koji treba

46

da se podigne na Per-Laezu, nad njegovim grobom. Ministar vojske i nekadanji

oficiri carske garde daju toliki prilog, da mi imamo pravo da biramo umjetnika.
O! gospodine, to bi bila srea za mene!... ree Stenbok, koji se isto zbuni od tolike
sree odjedanput.
Budite spokojni, odgovori snishodljivo baron, ako se vai radovi budu dopali dvojici
ministara kojima u da pokaem vau grupu i ovaj model, vaa srea je na dobrom
putu ...
Hortenza je tako stezala ruku svoga oca da ga je boljelo.
Donesite mi vae hartije, i ne govorite nita o vaim nadama nikome, ak ni naoj
staroj roaci Beti.
Lizbeti? uzviknu g-a Ilot koja je najzad razumjela cilj ne razumijevajui sredstva.
Mogao bih vam dati dokaz moje sposobnosti ako izradim gospoino poprsje ...,
dodade Vjenceslav.
Zadivljen ljepotom g-e Ilot, umjetnik je za posljednjih nekoliko trenutaka
uporeivao majku i ker.

Dakle, gospodine, ivot moe postati lijep za vas, ree baron, sasvim
pridobijen ljepotom i otmjenom spo-Ijanou grofa Stenboka. Vi ete se uskoro
uvjeriti da, u Parizu, darovit ovjek ne ostaje dugo nepoznat, i da svaki istrajan rad
nalazi u njemu svoju nagradu.
Hortenza pocrvenjevi prui mladiu jednu lijepu alirsku kesu u kojoj je bilo
ezdeset zlatnika. Umjetnik, uvijek pomalo plemi, odgovori na to Hortenzino crvenilo stidljivim rumenilom koje je bilo lako protumaiti.
Da nije to, sluajno, prvi novac koji dobijate za vae radove? upita baronica.
Jeste, gospoo, za moje umjetnike izraevine, ali ne za moj trud, jer sam ja radio i
kao prost radnik...
Nadajmo se, dakle, da e vam novac moje keri donijeti sreu! odgovori g-a Ilot.

I uzmite ga bez ustezanja, dodade baron videi da Vjenceslav dri neprestano

kesu u ruci ne stavljajui
je u dep. Tu e sumu nadoknaditi kakav veliki gospodin, knez moda, koji e nam je
izvjesno platiti s interesom da bi dobio ovaj lijepi rad.
O! tata, ja isuvie polaem na nj da bih ga ustupila kome bilo, ak i kakvom princu
kraljevske krvi.
Ja mogu izraditi gospoici drugu grupu, jo ljepu od ove...
Ali to ne bi bila ova, odgovori ona.
I, kao posramljena to je suvie rekla, ona izie u
vrt.
A ja u razbiti i kalup i model kad odem kui! ree Stenbok.
Dakle, donesite mi vae hartije, i uskoro ete dobiti vijesti o meni, ako odgovorite
onome to ja mislim o vama, gospodine.
uvi tu reenicu, umjetnik morade da izie. Poto je pozdravio g-u Dot i Hortenzu,
koja se vratila iz vrta naroito radi ovog pozdrava, on ode da eta po Tiljeri-jama ne
mogui, ne smijui da se vrati u svoju sobu pod krovom, gdje e ga njegov tiranin
saletjeti pitanjima i oteti mu njegovu tajnu.
Hortenzin oboavalac zamiljao je grupe i kipove na stotine; osjeao je u sebi snagu
da sam tee mermer, kao Kanova koji, slab kao i on, zamalo nije propao zbog toga.
Hortenza ga je bila preobrazila, postavi za njega vidljivo nadahnue.
Dakle! ree baronica svojoj keri, ta ovo znai?
Dakle, draga mamice, maloas si vidjela dragana nae roake Bete, koji je, nadam
se, sada moj... Ali zatvori oi pokazuj se kao da nita ne zna. Boe moj! htjela sam
sve da sakrijem od tebe, a eto sam ti rekla sve...

47

A sad, zbogom, djeco, uzviknu baron poljubivi svoju ker i svoju enu; moda u
otii da posjetim Kozu, i od nje u doznati tota o ovom mladiu.
Tata, budi obazriv, ponovi Hortenza.
O, djevojice! uzviknu baronica kad joj je Hortenza ispriala svoj roman, ije je
posljednje poglavlje bio jutronji doivljaj, draga djevojice, u lukavstvu, niko na
zemlji nije tako veliki kao Bezazlenost!
Istinske strasti imaju svoj nagon. Stavite nekog pro-biraa na jelu pred tanjir pun
voa, on se nee prevariti i uzee, i ne gledajui, ono to je najbolje. Isto tako.
102
ostavite lijepo vaspitanim mladim djevojkama da potpuno same biraju sebi mua,
ako mogu da dobiju one na koje ukazu, rijetko e se prevariti. Priroda je nepogrjeiva. Prirodno djelo, u toj vrsti, zove se ljubav na prvi pogled. U ljubavi prvi pogled je
upravo vidovitost.
Zadovoljstvo baroniino, iako skriveno ispod materinskog dostojanstva, bilo je ravno
zadovoljstvu njene keri; jer se inilo da e uspjeti po njenom miljenju najbolji od
ona tri naina za Hortenzinu udaju, o kojima je govorio Krevel. Ona je u tome vidjela
odgovor Provienja na njene arke molitve.
Zarobljenik g-ce Fier, primoran ipak da se vrati u stan, smisli da sakrije radost
zaljubljenog ovjeka ispod radosti umjetnika koji je srean zbog svojeg prvog uspjeha.

Pobjeda! moja grupa prodata je vojvodi d'Eru-vilu koji e mi dati jo

narudbina, ree on bacivi hiljadu i dvjesta franaka u zlatu na sto stare djevojke.
Prije toga je, to se zna, uzeo Hortenzinu kesu i drao ju je na svojem srcu.

Dobro, odgovori Lizbet, to je prava srea, jer sam ja ve utala radei.

Vidite, dijete moje, da novac dolazi vrlo sporo u poslu koji ste vi izabrali, jer je ovo
prvo to ste zaradili, a evo ima skoro pet godina kako petljate! Ta svota jedva stie
da nadoknadi ono to sam za vas potroila poslije one mjenice koja zamjenjuje moju
uteevinu. Ali budite bez brige, dodade poto je izbrojala novac, -sve e ove pare
biti i utroene na vas. Sad smo mirni za godinu dana. A za godinu dana vi ete moi
sad i da se oduite i da neto sklonite za sebe, ako budete neprestano ovako radili.
Videi uspjeh svojeg lukavstva, Vjenceslav poe da pripovijeda usjedjelici o vojvodi
d'Eruvilu.

Sad u da vam poruim crno odijelo, po modi, i da obnovim vae rublje, jer je
potrebno da se pred va103
im zatitnicima pokazujete pristojno odjeveni, odgovori Beta. A sad e vam trebati i
vei i pristojniji i bolje namjeten stan nago to je vaa strana soba pod krovom ...
Kako ste veseli! isto ne liite na sebe, dodade zatim zagledavi se u Vjenceslava.
Rekli su da je moja grupa jedno remek-djelo.
Lijepo, utoliko bolje! Nainite jo koju, odgovori ova suva djevojka, uvijek praktina i
nesposobna da razumije radost pobjede ili ljepotu u umjetnosti. Ne mislite vie na to
to je prodato, radite neto drugo opet za prodaju. Na toga vrakog Samsona
potroili ste dvije stotine franaka u novcu, ne raunajui rad i vrijeme. Sat e vas
stati vie od dvije hiljade franaka dok se izradi. Vidite, ako meni vjerujete, trebalo bi
da dovrite ona dva djeka to stavljaju vijenac od razlika na glavu jednoj
djevojici, to e se Parianima jako dopasti! A ja u da svratim do g. Grafa, krojaa
prije nego to odem g. Krevelu ... Idite gore u vau sobu, hou da se obuem.
Sutradan je baron, potpuno zanesen g-om Marnef, doao da posjeti roaku Betu
koja se, otvorivi vrata, prilino iznenadila to ga vidi pred sobom, jer joj on dotle
nikad nije bio u posjeti. I zato ree u sebi: Da Hortenza nije poeljela moga

48

dragana? ... jer je ula sino, kod g. Krevela, da od udaje za savjetnika kraljevskog
suda nema nita.
ta, roae, vi ovdje? Dolazite da me posjetite prvi put u ivotu, a to zacijelo nije
radi mojih lijepih oiju?
Lijepih! to je istina, odgovori baron, ti ima najljepe oi koje sam ja uopte vidio...
Zato ste doli? mene je stid da vas primim u ovakvom stanu.
Prva od dviju soba koje su sainjavale stan roake Bete bUa je njoj u isti mah i
salon, i trpezarija, i kuhinja, i radionica. Namjetaj je bio kao u domovima
J04
pristojnih radnika: stolice od orahovine opletene slamom, mali sto, isto tako od
orahovine, za ruavanje, jedan sto za rad, svijetle slike u okvirima od potamnje-log
drveta, na prozorima tanke zavjese, veliki ormar od orahovog drveta, pod, sjajan od
istoe, sve bez ijedne trunke praine ali puno hladnih tonova, u svemu prava
Terburgova slika, ak i njegova siva boja, jer su tapeti nekad bili plavkasti, a sad su
dobili boju lana. &to se tie sobe za spavanje, u nju jo niko nikad nije uao.
Baron obuhvati sve jednim pogledom, vidje peat skuenosti na svakoj stvari, od
livene pei do kuhinjskih sudova, i isto mu se smui kad ree.u sebi: Eto ta je
vrlina!
Zato sam doao? odgovori glasno. Ti si isuvie lukava djevojka da ne bi najzad
pogodila, i zato je bolje da ti sam kaem, uzviknu on i sjede, razmae ubrane
zavjese na prozoru i pogleda u dvorite. Ima ovdje u kui jedna vrlo lijepa ena ...
G-a Mamef! A! sad znam! ree ona razumjevi sve. A ozefa?
Na alost! roako, Zozefe vie nema... Izbacili su me iz kue kao nekog slugu.
I sad biste htjeR... ? zapita roaka gledajui barona s dostojanstvom pristojne ene
koja se suvie rano pokazuje uvrijeena.
Kako je g-a Marnef ena na svom mjestu, i kako ti moe drugovati s njom bez
ikakvog zazora, nastavi baron, volio bih da se upozna s njom. O! budi spokojna, ona
e biti puna obzira prema roaci g. naelnika,
U tome asu zau se utanje jedne haljine na stepenicama, i um enskih koraka u
finim cipelicama. Sum se zaustavi pred vratima. Poslije dva kucanja na vratima
ukaza se g-a Marnef.

Oprostite mi, gospoice, to ovako upadam u Vt.? stan; ali jue itad sam
dolazUa da vas posjetim, nisam vas nala kod kue; mi smo susjetke, i da sam znala
da ste vi roaka g. dravnog savjetnika, ja bih vas ve odavno zamolila da se kod
njega zauzmete za mene. Vidjela sam kad je g. naelnik uao, i dopustila sam sebi
slobodu da doem; jer mi je mu govorio, gospodine barone, da se sprema neko
unapreenje inovnika, koje e se sutra podnijeti ministru na potpis.
inilo se da je uzbuena, uzdrhtala; a ona se bila prosto umorila trei uza
stepenice.
Vi nemate potrebe uopte da molite, lijepa gospoo, odgovori baron; ja treba vas da
molim za doputenje da vas mogu posjetiti.
Ako gospoica nema nita protiv toga, izvolite! ree g-a Marnef.
Idite, roae, sad u i ja doi, ree obazrivo roaka Beta.
Parianka je toliko raunala na posjetu i na razumijevanje g-na naelnika, da se ne
samo ona obukla za jedno takvo vienje, nego je i svoj stan udesila za to. Jo jutros
je svud razmjestila cvijee koje je uzela na veresiju. Marnef je pomogao svojoj eni
da oisti namjetaj, da dade sjaj i najsitnijim stvarima, sluei se sapunom, etkom i
krpom. Valerija je htjela da sve oko nje bude svjee, kako bi se dopala g-nu
naelniku, i to dopala toliko da moe s pravom biti svirepa, mamiti ga, kao dijete,
drei bombonu visoko u ruci, i upotrebljavajui sva sredstva savremene ratne

49

vjetine. Ona je ve bila izrekla presudu Ilotu. Ostavite jednu Parianku da je

dvadeset i etiri sata more teke brige pa e ona oboriti i cijelu vladu.
Taj ovjek iz doba carstva, naviknut na obiaje koji su tada vladali, nije imao ni
pojma o savremenom shva-tanju ljubavi, o novom kolebanju, o razgovorima izmiljenim poslije 1810. god., u kojima jedna taba ena postaje najzad rtva udnje
svog oboavaoca, milosrdna sestra koja previja rane, aneo koji predaje sebe za
sreu drugoga. Ta nova vjetina -^^ tjubavi potroi mnogo jevanelskih rijei na
avolji posao. Strast je mue-nitvo. Tei se idealu, onome to je beskrajno, i jedna i
druga strana hoe da kroz ljubav postane bolja. Sve te lijepe fraze samo su izgovor
da se u pripreme unese vie revnosti, a u pad vie bijesa nego to je prije bilo. To
licemjerstvo, obiljeje naeg vremena, zarazilo je i aiko-vanje. Dva anela nalaze se
jedan prema drugome, a ponaaju se kao demoni, ako mogu. Ljubav nije imala vremena da tako sebe ralanjava izmeu dvije bitke, i u godini 1809. ila je, istom
brzinom kao i carstvo, ka uspjehu. Pod restauracijom, lijepi Ilot, postavi ponovo
enskaro, tjeio je najprije nekoliko starih prijateljica koje su tada pale s politikog
neba, kao ugaene zvijezde, a poslije toga je, kao starac, putao da ga zarobljavaju
razne 2eni Kadine i Zozefe.
G-a Marnef je udesila svoje ubojno oruje prema onome to je ula o ranijim
vezama naelnikovim, o kojima joj je mu opirno pripovijedao poslije raspitivanja
po kancelarijama. Poto je komedija savremenog osjeanja mogla imati za barona
dra novine, Valerija se ve bila odluila kako e da postupi, i maramo rei da je
ogled koji je izvrila to prije podne odgovorio svim njenim nadama. Zahvaljujui tom
osjeajnom, romantiarskom i romantinom dranju, Valerija je, ne obeavi nita,
dobila za svoga mua in podefa i krst Legije asti.
Taj mali rat nije proao bez veere kod Kankatske stijene, bez odlazaka u pozorite,
bez mnogo poklona u ogrtaima, alovima, haljinama, nakitu. Stan u Ulici Doajene
nije bio po volji; baron naumi da gospodski namjesti drugi u Ulici Vano, u jednoj
lijepoj novoj kui.
Radi ureivanja nekih novanih stvari u svojem rodnom mjestu g. Mamef dobi
petnaestodnevno odsustvo, s tim da ga upotrijebi poslije mjesec dana, i poviicu. On
je smiljao da ode u Svajcarsku, da tamo prouava lijepi pol.
Ako se baron Ilot starao za svoju tienicu, on nije zaboravljao ni svog tienika.
Ministar trgovine, grof Popino, volio je umjetnost: on dade dvije hiljade franaka za
jedan primjerak grupe -Samson, pod uslovom da se kalup razbije, tako da Sam5ona
imaju samo on i g-ca Ilot. Ta grupa je izazvala divljenje jednoga kneza kome
odnijee model sata, i on ga porui za sebe; ali je htio da ga ima samo on, i ponudio
je za nj trideset hiljada franaka. Kad je zatraeno miljenje umjetnika, meu kojima
je bio i Stidman, oni izjavie da tvorac ova dva djela moe da naini i jedan kip.
Maral knez od Visem-burga, ministar vojske i predsjednik odbora za podizanje
spomenika maralu Monkorneu, donese odluku kojom se izrada toga spomenika
povjerava Stenboku. Grof Rastinjak, tada dravni podsekretar, htio je i sam da ima
kakvo djelo tog umjetnika ija se slava dizala uz odobravanje njegovih suparnika. On
dobi od .Stenboka krasnu grupu dvojice malih mukaraca koji cvijeem kite glavu
jedne djevojice, i obea mu radionicu u vladinom sto-varitu mermera, koje se
nalazi, kao to znamo, u Gro-Kaju.
To je bio uspjeh, ali uspjeh kakav se postie samo u Parizu, a to znai ludi uspjeh,
uspjeh koji moe da smrvi ljude ija ramena i kima nisu dovoljno jaki da ga ponesu,
to se, uzgred budi reeno, esto deava. U novinama i u asopisima govorilo se o
grofu Vjenceslavu Stenboku, a ni on ni g-ca Fier nisu o tome ni slutili. Svakoga
dana, im bi g-ca Fier otila na veeru, Vjenceslav je odlazio baronici. Tu je

50

provodio po sat, po dva, sem dana kad je Beta dolazila svojoj sestri od strica. To
stanje potraj a nekoliko dana.
Baron, uvjeren u sposobnost i u titulu grofa Stenboka; baronica, zadovoljna
njegovom naravi i njegovim dranjem; Hortenza, ponosita svojom doputenom ljubavlju i slavom svoga vjerenika, nisu se vie ustezali da govore o braku; jednom
rijei, umjetnik je bio na vrhuncu sree, kad jedna nesmotrenost g-e Marnef dovede
sve u pitanje. Evo kako.
Lizbet, koju je baron Ilot htio da sprijatelji sa g-om Marnef, kako bi znao sve to se
u toj kui deava, veerala je ve, nekoliko puta kod Valerije, a ova, sa svoje strane,
elei da uje ta se radi u porodici Ilot, inila je sve to moe da se umili usjedjelici.
Ona je traila od g-ce Fier obeanje da e prisustvovati njenom sveanom
useljavanju u novi stan. Srena to e imati jednu kuu vie u kojoj e veeravati, i
oarana g-om Marnef, usjedjelica je zavoljela Valeriju. Od svih linosti s kojima je
odravala prijateljske veze, nijedna joj nije toliko ugaala. Jer se g-a Mamef, puna
sitnih obzira prema g-ci Fier, nalazila prema njoj, tako rei, u istom poloaju u
kojem je roaka Beta bila prema baronici, g. Riveu, Krevelu, najzad prema svima
koji su je primali na veeru. Marnef ovi su izazvali saaljenje roake Bete naroito
time to su joj doputali da vidi veliku bijedu u kojoj su ivjeli, bojei tu bijedu, kao
uvijek, najljepim bojama: prijatelji kojima su inili dobra i koji su se pokazali
nezahvalni, bolest; mati, g-a Forten, od koje se krilo da je siromana, i koja je do
smrti imala sve to bi poeljela, zahvaljujui natovjeanskim rtvama, itd.
Jadni ljudi! govorila je ona svome roaku Ilotu, imate potpuno pravo to se
zauzimate za njih, oni to zasluuju, jer su tako odvani, tako dobri! jedva ive s njihovom podefovskom platom od hiljadu talira, jer su se zaduUi otkako je umro
maral Monkorne! Vlada strano grijei kad zamilja da jedan inovnik koji ima enu
i djecu moe da ivi, u Parizu, sa dvije hiljade i etiri stotine franaka plate.
Jedna mlada ena koja se pretvarala da joj je prijatelj, koja joj je kazivala sve
obraajui joj se za savjet, laskajui joj i pokazujui se gotovo da je u svemu slua,
postala je tako za kratko vrijeme osobenjakoj roaci Beti milija od svih njenih
srodnika.
Sa svoje strane, baron se u g-i Mamef divio pristojnosti, lijepom vaspitanju i
dranju koje nije nalazio ni kod 2eni Kadin, ni kod Zozefe, ni kod njihovih prijateljica,
i za mjesec dana, zaljubio se n nju starakom strau, strau bezumnom, koja je
izgledala razumna. Zaista, ovdje nije bilo ni zajedanja, ni orgija, ni ludih izdataka, ni
razvratnosti, ni preziranja drutvenih pravila, ni one potpune nezavisnosti koja je, i
kod glumice i kod pjevaice, bila uzrok sve njegove nesree. Isto tako spasao se i
one bludnike gramzivosti koja se moe uporeivati sa eu pijeska.
G-a Marnef, postavi njegova prijateljic* i njegova povjerenica, teko je primala od
njega i najmanju stvar.
Hvala vam za unapreenje, za poviicu, za sve to moete da nam izradite u
ministarstvu; ali ne poi-njite da sramotite enu koju kaete da volite, govorila je
Valerija; inae vam neu vjerovati... A ja volim da vam vjerujem, dodala je uz
pogled kakav je morala imati sveta Tereza gledajui u nebo.
Pri svakom poklonu trebalo je osvojiti jednu tvravu, vriti nasUje nad jednom
savjeu. Siromah baron upotrebljavao je ratna lukavstva da bi ponudio kakvu
sitnicu, vrlo skupu uostalom, estitajui sebi to je najzad naiao na vrlinu, to je
postigao ostvarenje svojih snova. Kod ovoga starinskog para ljudi (kako je on govorio), baron je bio boanstvo kao u svojoj kui. G. Mamef se pokazivao kao ovjek
hiljadu milja daleko od pomisli da bi Jupiter njegovog ministarstva mogao ima-

51

ti namjeru da u obliku zlatne kie sie do njegove ene, i nainio se sluga svoga
uzvienog starjeine.
G-a Marnef, sa svoje dvadeset i tri godine, edna i plaljiva enica, cvijet skriven u
Ulici Doajene, nije mogla znati za pokvarenost i nevaljalstvo ena od zanata, koje su
sad bile strano odvratne baronu, jer on dotle nije poznavao drai vrline koja se
brani, a bojaljiva Valerija mu ih je pokazivala, kako pjesma kae, ctjcHm pMtem
dM rijeke.
Kad je stvar sa Hektorom i Valerijom tako stojala, niko se nee zauditi kad uje da
je Valerija doznala od Hektora tajnu bliske enidbe velikog umjetnika Stenboka sa
Hortenzom. Izmeu ljubavnika bez ikakvih prava i ene koja se ne rjeava lako da
postane Ijubaz-nica, vode se govorile i moralne borbe u kojima rije esto izdaje
misao, kao to, pri napadu u maevanju, rapir postaje ponekad hitar kao ma u
dvoboju. I naj-obazriviji ovjek ugleda se tada na g. de Tirena. I baron je tako htio
da uvjeri zaljubljenu Valeriju kako e poslije udaje svoje keri biti potpuno slobodan,
da bi odgovorio na njenu vie puta ponovljenu izjavu:

Ne razumijem kako ena moe da zgrijei zbog ovjeka koji nije sav njen!
A baron se ve hiljadu puta zakleo da ima punih dvadeset i pet godina kako ^
izmeu g-e Ilot i njega sve svreno.
Kau da je ona toliko lijepa! odgovorila je g-a Mamef, ja hou dokaze.
Imaete ih, ree baron, srean zbog toga hoM kojim se Valerija unekoliko
obeavala.
A kako? trebalo bi da me nikako ne ostavljate, odgovorila je Valerija.
Hektor je tada morao da otkrije izvoenje svojih planova u Ulici Vano, da bi pokazao
svojoj Valeriji kako namjerava njoj da da onu polovinu ivota koja pripada zakonitoj eni, pretpostavljajui da dan i no podjednako dijele vrijeme
civilizovanUi ljudi. Govorio joj je kako e na lijep nain napustiti svoju enu,
ostavljati je samu, im mu se ki bude vjenala. Baronica e tada provoditi sve svoje
vrijeme kod Hortenze i kod mladih Ilota, on je bio uvjeren u poslunost svoje ene.
I onda e, anele moje, moj pravi ivot, moja prava kua biti u Ulici Vano.
Boe moj, kako vi to raspolaete sa mnom!... rekla je tada g-a Mamef. A moj
mu? ...
Taj dronjak!
Cijela je istina da to i jeste, prema vama ..., odgovorila je ona smijui se.
G-a Marnef je silno eljela da pozna mladoga grofa Stenboka poto je saznala
njegovu istoriju; moda se nadala da e dobiti od njega kakav nakit dok jo ive pod
istim krovom. Ta radoznalost se toliko nije dopala baronu, da se Valerija zaklela kako
nikad nee ni pogledati Vjenceslava. Ali, poto je dopustila da za odbacivanje te udi
bude nagraena jednim malim servisom za aj od starinskog sevrskog porculana,
lukava enica zadra tu elju u dubini svojeg srca zapisanu kao u neki podsjetnik. I
jednoga dana, kad je pozvala svoju roaku Betu da doe na kavu u njenu sobu, ona
navede razgovor na Betinog dragana, da bi saznala moe li ga vidjeti bez opasnosti.
Mala moja, rekl^ joj je, jer su one uzajamno govorile jedna drugoj mota moja, zato
me jo niste upoznali sa vaim draganom? Znate li da je on za kratko vrijeme postao
slavan?
On, slavan?
Ta samo se o njemu govori!...
Kojeta! uzviknu Lizbet.
On e da radi spomenik mome ocu, a ja bih mu mogla biti od koristi za uspjeh u
tome radu, jer g-a

52

Monkorne ne moe da mu pokae jednu minijaturu od Sena, remek-<djelo iz godine

1809, prije boja na Va-gramu, koju je on dao mojoj majci. Tu je Monkorne mlad i
lijep ...
Sen i Ogisten bili su predstavnici slikarstva u minijaturi za vrijeme carstva.
Rekoste, mala, da e dobiti na izradu jedan spomenik? upita Lizbet.
Devet stopa visok, koji naruuje ministarstvo vojske. Ta gdje vi ivite? zar od mene
to da ujete! Vlada e dati grofu Stenboku radionicu i stan u Gro--Kaj-u, u stovaritu
mermera; va Poljak e postati moda i upravnik toga stovarita, a to je mjesto od
dvije hiljade franaka, prsten na ruci...
Kako ste vi to saznali, kad ja, eto, nita ne znam? ree najzad Lizbet jedva doavi
sebi od uda.
Sluajte, moja draga mala roako Beta, ree umiljato g-a Marnef, jeste li vi
sposobni za pravo prijateljstvo, na ivot i smrt? Hoete li da budemo kao dvije
sestre? Hoete li mi se zakleti da neete vie imati tajne za mene kao to je ni ja
neu imati za vas, da ete biti moj uhoda kao to u ja biti va? ... Hoete li naroito
da mi se zakunete da me neete izdati nikad, ni mome muu, ni g. Ilotu, i da nikad
neete priznati da sam vam ja rekla ...
G-a Marnef se prekide u tom pikadorskom poslu, jer je uplaio izgled roake Bete.
Lice Lorenkino postalo je strano. Njene crne i pronicljive oi bile su ukoene kao u
tigra. Drala se kao to mi zamiljamo da su se drale stare proroice: stiskala je
zube da joj ne bi cvokotali, a udovi su joj drhtali u stranom grenju. Zavukla je
svoju koatu ruku izmeu kape i kose, da obuhvati i pridri glavu koja joj je postala
suvie teka; gorjela je! Dim poara koji je bjesnio u njoj isto je
izbijao kroz njene bore kao kroz pukotine koje je stvorila vulkanska erupcija. To je
bio velianstven prizor.
to ste stali? ree upljim glasam; biu vama sve ono to sam bila njemu. Oh! i krv
bih mu svoju dala!...
Vi ga dakle volite?...
Kao da je moje dijete!...
Dobro onda, nastavi g-a Mamef odahnuvi, poto ga volite samo tako, biete
zadovoljni, jer vi hoete da on bude srean, zar ne?
Lizbet odgovori brzim pokretom glave, kao luda.
On se kroz mjesec dana eni vaom roakom.
Hortenzom? uzviknu stara djevojka, lupi se rukom po elu, i iskoi.
Ah! vi volite toga mladia! ree g-a Mamef.
Mala moja, izmeu nas dvije ovo je sad na ivot i smrt, ree g-ca Eier. Da, ako vi
imate kakvih veza, one e za mene biti svete. Jednom rijei, vai poroci po-stae za
mene vrline, jer e mi oni biti potrebni!
Vi ste dakle ivjeli s njim? uzviknu Valerija.
Nisam, htjela sam da mu budem majka...
E! ja tu nita ne razumijem ree Valerija; jer vas onda nije ni izigrao ni prevario, i
treba da ste srerd to vidite da se dobro eni, sad je uven. Inae, s vama je
svreno, to se zna. Na umjetnik odlazi svakoga dana g-i Ilot im vi odete na
veeru ...
Adelina!... ree Lizbet u sebi, o Adelina, skupo e mi platiti za ovo, uiniu da
postane runija od mene!...
Ta vi ste blijedi kao smrt! uzviknu Valerija. Znai da tu ima neto!... O! kako sam
glupa! mati i ki se zacijelo boje da vi ne smetate tome braku, poto se kriju od vas,
uzviknu g-a Marnef; ali ako vi niste ivjeli s tim mladiem, onda ja u tome ne mogu
da razaznam nita, kao ni u srcu moga mua...

53

O! vi ne znate, nastavi Lizbet, vi ne znate ta znai ta spletka! to je posljednji udar

koji ubija! A ja sam dobila dosta tih udara! Vi ne znate da su mene, otkad znam za
sebe, rtvovali Adelini! Mene su tukli, a nju su milovali! Ja sam ila u dronjcima, nju
su oblaili kao gospoicu. Ja sam kopala u vrtu, Ijutila krom-pire; a ona je sa svojih
deset prstiju samo udeavala krpie... Udala se za barona, dola je da blista na
carskom dvoru, a ja sam do 1809. ostala na selu, ekajui kakvu pristojnu priliku
pune etiri godine; oni su me izvukli odatle, ali samo zato da od mene stvore radnicu, i da mi za mladoenje nalaze kojekakve inovnike, kopetane koji su bili pravi
vratari!... Punih dvadeset i est godina primala sam ono to su oni odbacivali... I evo
sad, kad kao u Starom zavjetu siromah ima samo jedno jagnje koje je sva njegova
srea, bogata koji ima itava stada zavidi siromahu na njegovoj ovici, hoe da mu
je ukrade... bez ijedne rijei, bez pitanja. Adelina mi otima moju sreu!... Adelina!
Adelina! ja u vidjeti tebe u blatu, ponienu tee nego to sam ja!... Hortenza, koju
sam voljela, prevarila me je ... Baron ... Ne, to nije moguno. Hajd^ ponovite mi ono
to moe biti istina od svega toga.
Umirite se, mala moja.
Valerija, anele moj mili, umiriu se, odgovori ova udna djevojka sjedajui. Samo
jedna stvar moe da mi povrati razum: dajte mi kakav dokaz!...
Vaa roaka Hortenza sopstvenik je grupe Samson, ija je slika objavljena u ovom
asopisu; platila ju je svojom uteevinom; a baron, u interesu svoga budueg zeta,
zauzima se za njega i postie sve.
Vode!... vode! za vapi Lizbet poto je pogledala na sliku u asopisu, ispod koje je
proitala: Grupa koja pripada g-ci Jtot d'Erui. Vode! glava mi gori, poludjeu!
G-a Marnef donese vode; usjedjelica kapu, rasplete svoju ornu kosu, i
zagnjuri glavu u sud koji joj je pridravala njena nova prijateljica; pokvasi elo
nekoliko puta, i zaustavi navalu krvi u glavu. Poslije toga kvaenja ponovo je
potpuno zavladala sobom.
Ni jedne rijei, rekla je g-i Mamef briui se, ni jedne rijei o svemu ovome ...
Vidite!... mirna sam, i sve sam zaboravila, sad mislim na sasvim dmgu stvar!
Ova e sutra biti u arantonu, to je izvjesno, ree u sebi g-a Marnef gledajiui
Lorenku.
ta da se radi? nastavi Lizbet. Vidite, anele moje, treba utati, pognuti glavu, i ii
ka grobu, kao to voda ide pravo u rijeku. ta i da pokuam? Htjela bih da sve njih,
Adelinu, njenu ker, barona, smrvim u prah! Ali ta moe jedna sirota roaka protiv
cijele jedne bogate porodice!... Samo bi se ponovila pria o zemljanom i gvozdenom
loncu.
Da, imate pravo, odgovori Valerija; ovjek treba samo da se potrudi da to vie
sijena iz jasala izvue za sebe. To vam je ivot u Parizu.
I ja u ubrzo umrijeti, ujte, ree Lizbet, ako izgubim to dijete koje sam mislila da
uvijek sluim umjesto majke, s kojim sam mislila da proivim cio svoj ivot...
Suze joj navrijee u oi, i ona zauta. Ova osjetljivost kod te djevojke, koja je bila
sva od sumpora i od vatre, uini da g-a Marnef zadrhe.

Ali, nala sam vas, ree ona hvatajui Valeriju za ruku, i to je utjeha, i to je
utjeha u ovoj velikoj nesrei ... Mi emo se jako voljeti; a zato bismo se razdvajale?
ja se nikad neu s vama takmiiti. Mene nikad niko nee voljeti!... svi oni koji su me
traili oenili bi se mnome samo da dobiju zatitu moga zeta... Imati energije da se
dospije do raja, a troiti je na to da se zaradi komad hljeba, gutljaj vode, neto rita i
sobica
pod krovom! Ah! mala moja, to je muenitvo! Ono me je sasuilo.
Ona se naglo zatustavi i zaroni u plave oi g-e Marnef jedan crn pogled koji probi
duu ove lijepe ene kao da joj je otrica noa prola kroz srce.

54

ta vrijedi govoriti? uzviknu zatim prekorijeva-jui samu sebe. Ah! ja jo nikad nisam
ovoliko rekla, znajte!... Ko drugome jamu kopa sam e tt nju pasti.'... dodala je
poslije kratkog utanja, izraavajui se onako kako se govori djeci. Kao to vi
pametno kaete: naotri-mo zube i izvucimo iz jasala to se moe vie sijena.
Imate pravo, ree g-a Marnef, koju je ova kriza plaila i koja se vie nije sjeala da
je iskazala ovu misao. Mislim da ste na pravom putu, mala moja. Vidite, ivot nije te
nije dug, treba se njime koristiti koliko se moe, i uiniti da drugi slue naem
zadovoljstvu ... Ja, iako sam ovako mlada, dola sam do tog zakljuka! Mene su
vaspitavali i mazili kao jedino dijete, moj otac se oenio iz ambicije i skoro me je
zaboravio, poto je prije toga nainio od mene svojeg idola, i obrazovao me kao ker
neke kraljice! Moja jadna majka, koja me je uljuljkivala najljepim snovima, umrla je
od jada videi da sam se udala za neznatnog inovnika sa hiljadu i dvjesta franaka
plate, starog i hladnog razvratnika od trideset i devet godina, pokvarenog do
krajtiosti, koji je u meni vidio samo ono to su drugi ljudi gledali u vama, sredstvo da
se obogati!... Ali, vidite, ja sam najzad uvidjela da je taj ovjek ibez asti najbolji
mu. On vie voli prljave djevojure sa ulice, a mene ostavlja slobodnu. Ako i
zadrava svu svoju platu za sebe, nikad ne pita kako ja dolazim do novaca ...
Sad se i ona prekide u govoru, kao ena koja osjea da ju je ponijela bujica
povjerenja, i, iznenaena panjom s kojom ju je Lizbet sluala, smatrala je za potrebno da se uvjeri u njenu odanost prije nego to joj povjeri svoje posljednje tajne.

Vidite, mala moja, koliko povjerenja imam u vas!... nastavi g-a Marnef, a
Lizbet joj odgovori znakom koji ju je potpuno umirio.
Ljudi se esto zaklinju oima i pokretom glave sveanije nego na Jevanelju.
Ja sam na izgled sasvim potena ena, produi g-a Marnef poloivi svoju ruku na
Lizbetinu kao da prima njenu zakletvu; uda ta sam i svoj gospodar u tolikoj mjeri da
ako se Marnef u prohtje da mi kae zbogom izjutra, kad polazi u ministarstvo, a nae
vrata od moje sobe zakljuana, on odlazi sasvim spokojno. On voli svoje dijete
manje nego to ja volim koje od one mer-merne djece to igraju kraj nogu onili dviju
Rijeka u Ti-Ijerijama. Ako ne doem na veeru, on veera vrlo prijatno sa
sluavkom, jer je sluavka potpuno predana gospodinu, ,a, svako vee, poslije
veere, izlazi i vraa se tek u pono ili u jedan sat. Po nesrei, ve je godina dana
kako nemam sobarice, a to znai da sam ve godinu dana udovica... Imala sam
samo jednu strast, jednu sreu... to je bio jedan bogat Brazilac koji je otputovao
prije godinu dana. On je bio moj jedini grijeh! Otiao je da proda svoje imanje i da
pretvori sve u novac, kako bi se mogao stalno nastaniti u Francuskoj. ta e nai od
svoje Valerije kad se vrati? smetlite. ! on e biti kriv, a ne ja, zato se toliko
zadrava? Moda se i utopio, kao moja vrlina.
Zbogom, mala moja, ree naglo Lizbet; mi se neemo vie nikako rastajati. Ja vas
volim, cijenim vas, pripadam vama! Moj zet navaljuje na mene da se preselim u vau
buduu kuu u Ulici Vano, ja to nisam htjela, jer sam pogodila razlog te nove
dobrote...
Da, trebalo bi da pazite na mene, ja to znam, ree g-a Mamef.
To je, razumije se, razlog njegove plemenitosti, odgovori Lizbet. U Parizu, najvei
broj dobroinstava
je neki raun, kao to je najvei broj nezahvalnosti neka osveta!... S jednom
siromanom roakom postupa se kao s pacovom za koga se ostavlja komad slanine.
Sad u da primim baronovu ponudu, jer mi je ova kua postala mrska. Da! mi obje
imamo dovoljno duha, te emo umjeti da preutimo ono to bi bilo na nau tetu, a
rei ono to treba da se rekne; i tako, tvrda je vjera, prijateljstvo ...

55

U zlu kao i u dobru!... uzviknu radosno g-a Marnef, srena to e imati nekoga ko
e joj biti kao neko jemstvo pred svijetom za njeno potenje, povjerenica, neto kao
estita tetka. Je te, ta radi baron tamo u Ulici Vano?...
Dosad je izdao oko trideset hiljada franaka! ne znam samo gdje ih je naao, jer ga je
ozefa, pjevaica, prosto oerupala. O! vi ste dobro naili, dodala je. Baron bi bio
gotov i da ukrade za enu koja dri njegovo srce u tako bijelim i mekim ruicama
kao to su vae.
Onda, nastavi g-a Marnef s pouzdanjem lakih djevojaka, koje je u stvari
lakomislenost, sluajte, mala moja, uzmite iz ove kue sve to bi moglo da vam
poslui za va novi stan... ovaj ormar s fiokama, ovaj drugi s ogledalom, ovu
prostirku, tapete ...
Lizbetine oi rairie se pod utiskom bezumne radosti; isto nije smjela da vjeruje u
takav poklon.
Vi inite za mene u jednom trenutku vie nego moji roaci za trideset godina!...
uzviknu ona. Oni se nikad nisu zapitali imam li ja kakvog namjetaja! Prilikom svoje
prve posjete, prije nekoliko nedjelja, baron je prezrivo napuio usta, kao svaki
bogata kad vidi sirotinju... I hvala vam, mala moja, sve u vam to ja nadoknaditi,
docnije ete vidjeti kako!
Valerija isprati suoJM roaku Betu do odmorita na stepenicama, gdje se poljubie na
rastanku.
Sva zadie na mrava!... ree lijepa ena u sebi kad je ostala sama; neu ja esto
ljubiti ovu moju roaku! Ipak, budimo obazrivi, treba je tedjeti, ona e mi biti od
koristi, pomoi e mi da se obogatim.
Kao u pravoj parikoj kreoloi, g-i Marnef bio je odvratan svaki napor; ona je bila
lijena kao maka koja potri ili skoi samo po nudi. Za nju je ivot morao da bude
samo uivanje, a uivanje je moralo da bude bez tekoa. Voljela je cvijee, samo
ako joj ga neko drugi donese u stan. Nije mogla ni zamisliti da ode u pozorite
drukije nego u svoju lou, i to kolima. Te prohtjeve javnih ena Valerija je
naslijedila od svoje majke, koju je general Monkorne obasipao zlatom kad god se
bavio u Parizu, i koju su, punih dvadeset godina, svi oboavali; koja je, kao svaka
rasipnica, sve rasturila i sve pojela u onom raskonom ivotu iji je program
izgubljen poslije Napoleonovog pada. Velikai carstva izjednaili su se, u svojim
ludostima, s velikaima starog reima. Za vrijeme restauracije, plemstvo se stalno
sjealo da su ga tukli i krali; i zato je, ne govorei o dva-tri izuzetka, postalo
tedljivo, obazrivo, uviavno, jednom rijei, malograansko i bez uzvie-nosti. Poslije
toga, 1830. je dovrila djelo 1793. Francuska e ubudue imati velikih imena, ali
nee imati velikih kua, sem ako se ne dogodi kakva politika promjena koju je teko
predvidjeti. Sve je u njoj sad lino. Najpametniji imaju samo doivotnu rentu. Porodica u Francuskoj je unitena.
Snaan zagrljaj bijede koja je do krvi ujela Valeriju onoga dana kad je, prema
Marnefovoj rijei upecala Ilota, odluio je tu mladu enu da svoju ljepotu upotrijebi
kao sredstvo za bogaenje. I zato je ve nekoliko dana osjeala potrebu da ima
pored sebe, kao i njena mati, kakvu odanu prijateljicu kojoj se povjerava ono to se
mora kriti od sobarice, i koja moe da radi.
da ide tamo-ovamo, da misli na nas; jednom rijei, jednu prodanu duu koja bi
pristala na jednaki udio u dobiti. A ona je pogodila, isto tako kao i Lizbet, u kakvoj je
namjeri baron htio da se sprijatelji s roakom Betom. Po savjetu one opasne pameti
parike kreolke koja satima lei na divanu i fenjerom svojeg posmatra-nja
osvjetljava sve tamne kutove due, osjeanja i spletaka, ona je mislila da od uhode
naini sebi sauesnika. Vrlo je vjerovatno da je i ovo izdavanje tajne bilo unaprijed
smiljeno; ona je upoznala pravu narav ove strasne djevojke, strasne naprazno, i

56

htjela je da je privee za sebe. I zato je ovaj razgovor liio na kamen koji putnik
baca u bezdan da bi procijenio njegf^vu dubinu. I g-a Marnef se upl^^ila kad je
nala u isti mah i Jaga i Riarda III u ovoj djevojci, na izgled tako slaboj, tako
povuenoj i tako bezopasnoj.
U trenutku, roaka Beta je ponovo postala ono to je bila; u trenutku, ta korzikanska
i divljana priroda, pokidavi slabe veze koje su je drale pognutu, ponovo je zauzela
svoju prijeteu visinu, kao grana od drveta kad se otme iz ruku djeteta koje ju je
savilo do sebe da nabere zelenoga voa.
Za svakog ko posmatra sve oko sebe, punoa, savrenstvo i brzina shvatanja kod
djevianskih priroda bie uvijek predmet divljenja.
Djevianstvo, kao sve ono to je nakazno, ima neko naroito bogatstvo, neku svoju
veliinu koja sve upija u sebe. ivot ija je snaga ostala neutroena, dobio je kod
djevianske prirode neizmjerljiv otpor i trajnost. Mozak se obogatio u cjelini svojih
neupotrijebljenih sposobnosti. Kad ednim ljudima zatreba njihovo tijelo ili njihova
dua, bilo za djelo bilo za misao, oni onda nalaze u svojim miiima elik, a u svojoj
pameti bogomdano znanje, demonsku snagu ili crnu maiju volje.
u tom pogledu, djevica Marija, smatrajui je za trenutak samo kao simbol, ponitava
svojom veliinom sve primjere induske, egipatske i grke. Djevianstvo, mati velikih
stvari, magna parens rerttm, dri u svojim lijepim bijelim rukama klju viih
svjetova. Jednom rijei, taj velianstven i opasan izuzetak zasluuje sve poasti koje
mu ukazuje katolika crkva.
U jednom trenutku, dakle, roaka Beta postala je Mohikanac ije se zamke ne mogu
izbjei, ija je dvolinost neprozirna, ija je brza odlunost osnovana na neuvenom
savrenstvu organa. Postala je olienje nepomirljive mrnje i osvete, kakve se viaju
u Italiji, u paniji, i na Istoku. Ta dva osjeanja, pojaana prijateljstvom i ljubavlju
uzdignutom do apsolutnoga, poznata su samo u zemljama koje kupa sunce. Ali
Lizbet je bila naroito ki Lorene, a to znai rijeena da prevari.
Ona nije rado primila taj posljednji dio svoje uloge; i uinila je jedan udan pokuaj
koji je bio posljedica njenog dubokog neznanja. Ona je zamiljala tamnicu onako
kako je zamiljaju sva djeca, i za nju je tjelesna prinuda bila isto to i zatoenje.
Zatoenje je najtei oblik zatvora, i taj najtei oblik je povlastica krivinog postupka.
Iziavi od g-e Marnef, Lizbet je otrala g. Riveu i nala ga u njegovoj sobi za'^rad.
Dakle, dobri moj gospodine Rive, rekla mu je poto je navukla rezu na ulazna vrata,
vi ste imali pravo. Poljaci su nevaljalci... ljudi bez vjere i zakona.
Ljudi koji hoe da zapale Evropu, ree miroljubivi Rive, da upropaste trgovinu i
trgovce, zbog njihove domovine koja je, kau, sama bara, puna odvratnih Zidova, ne
raunajui kozake i seljake, prave divlje ivotinje koje ne treba ubrajati u ljudski rod.
Ti Poljaci ne razumiju dananje doba. Nismo mi vie varvari!
S ratom je svreno, draga moja gospoice, nestalo ga je zajedno s kraljevima. Nae
doba je prevlast trgovine, industrije i graanskih osobina koje su stvoriLe Holan-diju.
Da, produio je padajui u vatru, mi ivimo u vremenu kad narodi treba sve do
postignu zakonitim razvijanjem svojih sloboda, i Tn.trolJMbiviTn djelanjem pravnih
ustanova; eto ta Poljaci ne znaju, i ja se nadam ... Sta ono rekoste, ljepotice moja?
dodade prekinuvi se, jer je po izgledu svoje radnice vidio da je visoka politika
iznad* njenog shvatanja.
Evo akata, odgovori Beta; ako neu da izgubim mojih tri hiijade dvjesta deset
iranaka, onoga neva-Ijalca treba staviti u zatvor.
A! rekao sam ja to vama! uzviknu prorok iz predgraa Sen-Deni.
Eirma Rive, nasljednik brae Pons, nalazila se jo uvijek u Ulici Runih rijei, u
nekadanjoj palati Lane, koju je ta slavna porodica podigla u ono doba kad se velika
vlastela okupljala oko Luvra.

57

Zato sam vas i blagosiljala dolazei ovamo!... odgovori Lizbet.

Ako mogne biti da on nita ne posumnja, bie uhapen jo u etiri sata izjutra, ree
sudija pogledavi u svoj kalendar da provjeri u koje doba sunce izlazi; ali tek
prekosutra, jer se ne moe zatvoriti prije nego to mu se saopti da e biti uhapen
prema odluci o tjelesnoj prinudi. Dakle ...
Kakav je to glup zakon, ree Beta, dunik moe pobjei.
^ To je njegovo pravo, odgovori sudija smijeei se. Vidite, evo kako ...

to se toga tie, ja u uzeti ovo saoptenje, ree Beta prekidajui konzula, i

predau mu ga s objanjenjem da mi je novac neophodno potreban, i da je moj
zajmodavac zahtijevao tu formalnost. Poznajem ja moga Poljaka, on nee ni razviti
list, zapahe njime lulu!
A! to nije ravo! nije ravo, gospoice Fier! Dakle, budite spokojni, stvar e se
lijepo izvesti. Nego, stanite! nije sve u tome da se jedan ovjek strpa u aps, tu
sudsku rasko doputa sebi samo onaj ko moe odmah da doe do novaca. A ko e
vama platiti?
Oni koji njemu daju novaca.
Ah! da, ja sam zaboravio da je ministar vojske povjerio njemu izradu spomenika
jednom naem klijentu. Jest! naa firma liferovaia je mnogo puta uniformu generalu
Monkorneu, brzo ih je taj kvario u topovskom dimu! to je to bio junak! i taan
platia!
Neki francuski maral mogao je spasti i cara i svoju zemlju, taan ptatta bie uvijek
najljepa njegova pohvala u ustima jednog trgovca.
Dakle, u subotu, gospodine Rive, imaete vae naramenice. Da, kad smo ve u rijei,
ja se selim iz Ulice Doajene, odsad u stanovati u Ulici Vano.
I dobro inite, meni je biio uvijek teko da vas gledam u onoj rupi koja, i pored moje
odvratnosti prema svemu to lii na opoziciju, sramoti, to mogu da kaem, da!
sramoti Luvr i Trg Karuzel. Ja oboavam Luja Filipa, to je moj idol, on je uzvieno i
vjerno olienje onoga reda ljudi na kojem je osnovao svoju dinastiju, i ja nikad neu
zaboraviti ta je on uinio za na artikal kad je vaspostavio narodnu gardu...
Kad vas ujem da tako govorite, ree Lizbet, pitam se zato niste poslanik.
Neki se boje moje privrenosti dinastiji, odgovori Rive, moji politiki neprijatelji su i
kraljevi neprijatelji. Ah! to je plemenit karakter, divna porodica; jednom rijei,
produi on da nabraja svoje razloge, to je na ideal: skroman ivot, tednja, sve! Ali
dovrenje Luvra je jedan od uslova pod kojim smo mi dali krunu.
a civilna lista, kojoj nisu odredili rok za to, moram priznati, ostavlja nam srce Pariza
u alosnom stanju ... I zato to ja pripadam ztatnoj sredini, htio bih da vidim i
sredinu Pariza u drukijem stanju. Od onoga vaeg kraja ovjeku se koa jei. Tu bi
vas kad-tad ubili... Dakle, va g. Krevel postao je starjeina bataljona u svojem
odredu; nadam se da e kod nas poruiti naramenice.
Ja danas tamo veeram, poslau vam ga.
Lizbet povjerova da e zadrati za sebe Litvanca, zamiljajui da moe prekinuti
svaku vezu izmeu njega i ostalog svijeta. Kad ne bude vie radio, umjetnik e biti
zaboravljen kao ovjek sahranjen u grobnicu kuda e samo ona odlaziti da ga obie.
I tako je imala dva dana sree, jer se nadala da e zadati smrtan udarac baronici i
njenoj keri.
Da ode do g. Krevela, koji je stanovao u Ulici So-sej, ona je preko mosta Karuzel
prola Volterovim kejom, Orsejskim kejom. Ulicom Belas, Univerzitetskom ulicom, i
preko mosta Sloge izila na prilaz Marinji. Taj zaobilazni put obiljeila je logika
strasti, odvajkada najogoreniji neprijatelj nogu. Roaka Beta, dok je bila na
kejovima, gledala je desnu obalu Sene i koraala sasvim lagano. Njen raun bio je
taan. Ostavila je bila Vjenceslava da se oblai; mislila je da e zaljubljeni mladi,

58

im se oslobodi nje, poi baronici najkraim putem. I zaista, idui pored ograde
Volterovog keja, prodirui rijeku oima, i u mislima hodajui drugom obalom,
spazila je umjetnika im je iziao na gvozdene vratnice Tilerija i uputio se mostu
Roajal. Tu je stigla svoga nevjernika, i mogla je da ga prati a da je on ne vidi, jer se
zaljubljeni rijetko osvru; pratila ga je tako do kue g-e Ilot, u koju je on uao kao
ovjek naviknut da tu dolazi.
Taj posljednji dokaz, koji je potvrivao ono to joj je g-a Mamef povjerila, dovede
Lizbet izvan sebe.
Ona j stigla kui novoizabranog komandanta bataljona u onom stanju duevne
razdraenosti koja navodi na zloin, i zatekla je ia-Krevela da eka na svoju djecu,
mladoga g-na i g-u Ilot, u svojem salonu.
Ali je Celestin Krevel tako istinit i tako pravi predstavnik parikog skorojevia, da je
teko ui bez prethodnih formalnosti kod toga srenog nasljednika Cezara Birotoa.
Celestin Krevel je sam za sebe cio jedan svijet; i zato zasluuje, vie nego Rive, da
bude naslikan, zbog svoje vanosti u ovoj domaoj drami.
Jeste li primijetili kako mi esto, u djetinjstvu ili u poetku drutvenog ivota, i ne
znajui, stvaramo sebi izvjestan uzor? Tako inovnik neke banke, ulazei u salon
svoga direktora, sanja da e i sam imati nekada takav salon. I ako se obogati, on,
dvadeset godina doc-nice, nee uvoditi u svoju kuu rasko toga doba, nego onu
zastarjelu rasko koja ga je tada oaravala. Ne zna se kakvim sve budalatinama
daje povoda ta su-revnjivost iz prolosti, kao to se ne zna ni za sve ludosti na koje
navodi ljude to skriveno suparnitvo, te se ugledaju na obrazac koji su sami sebi
stvorili, i troe silnu snagu da bi postigli sumnjive rezultate. Krevel je postao
kmetovski pomonik zato to je i njegov gospodar bio kmetovski pomonik, bio je
starjeina bataljona zato to je elio naramenice Cezara Birotoa. Isto tako, zadivljen
ljepotom koju je ostvario arhitekta Grendo u doba kad je toak sree uzdigao na
vrhunac njegovog gospodara, Krevel, kako je sam govorio, nije gtedao ni tamo ni
ovamo, kad je trebalo ukrasiti njegov stan: on se obratio zatvorenih oiju i s
otvorenom kesom Grendou, tada ve sasvim zaboravljenom arhitekti. Jo se ne zna
koliko vremena traje ugaena slava koju podrava tako zastarjelo divljenje.
I Grendo je tu po hiljaditi put stvorio svoj bijelo-zlatan salon prevuen crvenim
damastom. Namjetaj od
palisandrovog drveta, s prilino grubim duborezom kakav se svuda via, izazivao je
kod palanana opravdano divljenje prema parikim izraevinama prilikoni izlobe
industrijskih proizvoda. Svijenjaci, pepeljara, polijelej, zidni sat, pripadali su
kitnjastom stiiu. Okrugli sto, nepomian usred salona, sa svojom ploom u koju je
bio utisnut sav italijanski i starinski mermer koji dolazi iz Rima, gdje se i izrauju te
mineraloke karte sline sastavljenim krojakim otpacima, izazivao je divljenje svih
ifta koje je Krevel primao u odreene dane. Portreti pokojne g-e Krevel, samog
Krevela, njegove keri i njegovog zeta, koje je radio Grasu, slikar veoma
cijenjen kod malograana, i kojem je Krevel dugovao za svoj pironski stav,,krasili su
zidove, sva etiri jedan prema drugome. Okviri, plaeni hiljadu iranaka po komadu,
odgovarali su svem tom kavanskom bogatstvu, na koje bi kakav pravi umjetnik
sigurno slegnuo ramenima.
Zlato nije nikad propustilo ni najmanju priliku da pokae svoju glupost. Danas bi se
moglo nabrojati deset Venecija u Parizu, da su trgovci koji su se povukli od poslova
imali ono osjeanje za velike stvari kojima se odlikuju Italijani. Jo i u nae dane,
jedan milanski trgovac zavjetava pet stotina hiljada iranaka za pozlatu
ogromnog Bogorodiinog kipa koji krasi njegov zvonik. Kanova svojim zavjetanjem
nareuje svome bratu da sagradi crkvu od etiri miliona, a brat dodaje toj sumi
neto i od svoje strane. Hoe se koji pariki ifta (a oni svi, kao Rive, nose u srcu

59

ljubav prema svom Parizu) ikad sjetiti da podigne zvonike koji nedostaju na kulama
Bogorodiine crkve? Ili, sra-unajte sume koje je drava primila kao zaostavtinu bez
nasljednika. Novcem koji je izdat na tvorevine od karton kamena, od pozlate, od
gipsa, kakve za ovih petnaest godina kupuju linosti Krevelovog reda, mogli bi se
dovriti svi radovi na uljepavanju Pariza.
Iza toga salona nalazio se sjajan kabinet pun stolova i ormana raenih po ugledu na
Andreju Bula.
Spavaa soba, s persijskim tapetima, nalazila se isto tako odmah do salona.
Trpezariju je ispunjavalo mahagonijevo drvo u svoj svojoj slavi. Tu su zidovi bili
ukraeni slikama vajcarskih predjela, bogato uokvirenim. ia Krevel, koji je sanjao
o jednom putu u vaj-carsku, elio je da tu zemlju ima u slici prije nego to ode da
je vidi u stvarnosti.
Kao to se vidi, Krevel, bivi kmetovski pomonik, nosilac odlija, narodni gardista,
potrudio se da i u namjetaju obnovi sav sjaj svoga nesrenog prethodnika. Tamo
gdje se jedan pod restauracijom sruio, ovaj sasvim zaboravljeni podigao se, ne po
nekom izvanrednom obrtu sree, nego po sili samih stvari. U revolucijama, kao i u
morskim burama, teka tijela padaju na dno, a laka iznosi talas na povrinu. Cezar
Biroto, rojalista i u milosti, kome su svi zavidjeli, postao je meta iftinske opozicije, a
samo pobjedonosno iftin-stvo oliavalo se u Krevelu.
Taj stan od hiljadu talira zakupnine, prepun onih obinih lijepih stvari koje se mogu
dobiti za novac, zauzimao je cijeli prvi sprat jedne stare palate izmeu dvorita i
vrta. U njemu je sve bilo sauvano, kao zbirka tvrdokrilaca kod kakvog prirodnjaka,
jer se Krevel tu bavio vrlo malo.
Te sjajne prostorije sainjavale su zakonito obita-valite slavoljubivog ifte. Tu je
imao od posluge ku-varicu i jednog lakeja, a naimao je jo dvoje mlaih i poruivao
sveanu veeru kod evea kad je prireivao gozbe za svoje politike prijatelje, ljude
koje je trebalo zadiviti, ili kad je doekivao svoju porodicu. Sjedite pravog ivota
Krevelovog, ranije u Ulici Notr--Dam de Loret, kod g-oe Helojze Briztu, premjeteno
je bilo, kao to smo vidjeli, u Ulicu oa. Svako jutro.
bivi trgovac, (sve ifte, kad se povuku od poslova, nazivaju se bivi trgovci)
provodio je po dva sata u Ulici Sosej, svravajui svoje poslove a ostatak vremena
posveivao je Zairi,* to je Zairi zadavalo nmogo muke. Orosman^ Krevel imao je
zaktJMenu pogodbu sa g-com Helojzom; ona mtu je dugovala za pet stotina
franaka sree svakog mjeseca, bez prenosa. Pored toga, Krevel joj je plaao veeru i
nadoknaivao sve vanred-ne izdatke. Taj ugovor s premijama, jer je on davao i
mnoge poklone, inio se ipak jevtin nekadanjem ljubavniku slavne pjevaice. On je
tim povodom govorio trgovcima udovcima, koji su suvie voljeli svoje keri, da je
bolje drati konje pod kiriju nego imati svoju talu. Meutim, ako se sjetimo onoga
to je vratar iz Ulice oa u povjerenju rekao baronu, Krevel nije izbjegao ni koijaa
ni gruma.
Krevel je, kao to se vidi, svoju veliku ljubav prema svojoj keri okrenuo na korist
svojih uivanja. Nemoralnost njegovog ivota bila je opravdana razlozima visoke
moralnosti. Zatim, nekadanji prodava mirisa dobijao je od tog ivota (ivota
nunog, ivota slobodnog, u stilu regenstva, Pompadur, maral de Rielje, itd.)
spoljanji sjaj nadmonosti. Krevel se izdavao za ovjeka irokih pogleda, za velikoga
gospodina u minijaturi, za ovjeka plemenitog, bez skuenih misli, i to sve za nekih
hiljadu i dvjesta do hiljadu i pet stotina iranaka na mjesec. To nije bila posljedica
nekog politikog licemjerstva, nego posljedica malograanske tatine,, koja je ipak
donosila isti rezultat. Na Berzi, Krevel je vaio kao ovjek iznad svojega doba,
naroito kao ovjek koji veselo ivi.

60

'i^ Zaira i Orosman, linosti iz Volterove tragedije Zaira. Zaira je bila robinja
muslimanskog poglavice Orosmana. Prim. prev.
Krevel je smatrao da je u tome prevaziao svoga ia-Birotoa za itavih sto lakata.
Dakle, uzviknuo je Krevel srdito kad je ugledao roaku Betu, to vi udajete g-cu Ilot
za nekakvog mladog grofa koga ste briljivo vaspitali za nju?...
To vama kao da nije po volji? odgovori Lizbet gledajui Krevela pronicljivim okom. Iz
kakvih razloga vi smetate mojoj sestriini da se uda? jer, kako su mi rekli, to ste vi
pokvarili njenu udaju za sina g-na Le-basa?...
Vi ste dobra djevojka, koja umije da uva tajnu, nastavi Krevel. Ali, zar mislite da u
ja ikad oprostiti gospodinu Ilotu zloin to mi je preoteo Zozefu... naroito to je od
jednoga potenog stvorenja s kojim bih se ja i vjenao pod moje stare dane, nainio
neva-Ijalicu, kom'edijaicu, opersku djevojku?... Ne, ne, nikad!
G. Ilot je, meutim, pravi dobriina, ree roaka Beta.
Prijatan, vrlo prijatan, suvie prijatan! odgovori Krevel, ja mu ne elim nikakvo zlo;
ali elim da mu se osvetim, i osvetiu mu se. To je moja vrsta namjera!
Da li zbog te vae namjere ne odlazite vie g-i Ilot?
Moe biti...
A! vi ste se, dakle, udvarali mojoj sestri od strica? ree Lizbet smijeei se. Slutila
sam ja to.
A ona je postupila sa nmom kao sa psom; gore nego to, kao sa slugom; rei u jo
bolje, kao s politikim osuenikom! Ali u ja ipak uspjeti, dodao je stisnuvi pesnicu i
lupivi se njome po elu.
Jadni ovjek, za njega bi bilo strano da ga i ena prevari, sad kad ga je Ijubaznica
napustila!...
ozefa! uzviknu Kirevel, ozefa njega napustila, ispratUa, otjerala?... Bravo, ozefa,
ozefa, ti si me
osvetila! poslau ti dva bisera da ih metne u ui, moja nekadanja kouto!... Ja ne
znam nita o svemu tome, jer, poto sam se vidio s vama sutradan po pozivu lijepe
Adeline da jo jedanput doem k njoj, otiao sam Lebasu u Korbej, i tek sam se
sino vratio. Helojza je bila zapela iz petnih ila da me poalje na selo, i sad znam
zato: htjela je, i to bez mene, da proslavi useljenje u Ulicu oa, s umjetnicima, s
komedijaima, s knjievnicima ... Izigran sam! Oprostiu, jer me Helojza zabavlja. To
vam je prava Deazetova,* jo nepoznata. to je aljiva ta djevojka; evo kakvo sam
pisamce zatekao sino:
Dobri moj iice, razapela sam ator u Ulici oa. Bila sam toliko obazriva da uselim
tamo najprije prijatelje. Sve je dobro. Doite kad htjednete, gospodine. Agara eka
svoga Avrama.
Helojza e mi rei dosta novosti, jer ona poznaje svoje drutvo u glavu.
Samo, moj zet je vrlo lako podnio tu neprijatnost, odgovori roaka.
Nije moguno! ree Krevel zaustavivi se u hodu koji je bio slian hodu etalice od
sata.
G. Ilot je ve zaao u godine, primijeti pakosno Lizbet.
Znam ja njega, nastavi Krevel; i mi liimo jedan na drugoga u izvjesnom pogledu:
Ilot nee moi da ostane bez Ijubaznice. On je u stanju da se vrati i svojoj eni, ree
u sebi. To bi bila novina za njega, ali onda zbogom, moja osveto. Vi se smjeite,
gospoice Fier ... ah! vi znate neto? ...
Deazetova uvena francuska glumica toga doba (17971875). Prim. prev.
Smijem se tome to mislite, odgovori Lizbet. Da, moja sestra od strica jo je
dovoljno lijepa da moe uliti strast; da sam ovjek, ja bih voljela nju.

61

to je dikla navikla! uzviknu Krevel; vi se meni podsmijevate! Baron je zacijelo

naao nku utjehu.
Lizbet klimnu glavom odobravajui.
Ah! blago njemu kad je za jedan dan mogao da zamijeni Zozefu! produi Krevel. Ali
se ja tome ne udim, jer mi je on sam kazivao, jedne veeri, za stolom, kako je u
mladosti, da ne bi ostao na cjedilu, imao uvijek po tri Ijubaznice, jednu koju je
namjeravao da ostavi, jednu koja je vladala i jednu kojoj se udvarao za budue.
Zacijelo je drao u rezervi kakvu djevojicu u svom ribnjaku! u svom Jelenskom
parku! On je od glave do pete Luj XV, objeenjak jedan! O! blago njemu kad je lijep
ovjek! Ali ipak, i on stari, obttjeen je... bie da je naao kakvu malu radnicu.
A! nije, odgovori Lizbet.
Ah! ree Krevel, ne znam ta bih uinio samo da mu pokvarim posao! Bilo mi je
nemogue da mu uzmem Zozefu, ene te vrste ne vraaju se nikad svojoj prvoj
ljubavi. Uostalom, to vie ne bi ni bila ljubav. Ali, roako Beta, rado bih dao, to jest
potroio bih rado pedeset hiljada franaka da tome visokom lijepom ovjeku otmem
njegovu draganu, i da mu dokaem kako jedan debeljko s trbuhom starjeine
bataljona i s glavom budueg kmeta parikog, ne ostaje duan nikome...
Moj poloaj me primorava da sve ujem i da nita ne znam, odgovori Beta. Sa mnom
moete razgovarati bez bojazni, ja nikad ne ponavljam ni rijei od onoga to mi se
povjeri. Kako bih iznevjerila to pravilo kojeg sam se uvijek drala? vie niko ne bi
imao povjerenja u mene.
Znam ja to, odgovori Krevel, vi ste biser meu starim djevojkama ... Sluajte! sto
mu muka, ima i izuzetaka. Eto, ti vai srodnici nisu vam dosad odredili nikakav
dohodak...
Ja imam svoj ponos, i neu da se niko troi zbog mene, ree Beta.
Ah, kad biste mi htjeli pomoi da se osvetim, nastavi nekadanji trgovac, ja bdh vam
osigurao doivotnu rentu od deset hiljada franaka. Recite mi, lijepa roako, recite mi
koja je to zamijenila Zozefu, pa ete imati ime da plaate va stan, va jutarnji
doruak, tu kavu koju toliko volite, moi ete da imate uvijek istu moka kavu... a?
O! kako je prijatna ista moka kava!
Ja ne polaem toliko na deset hiljada franaka kao doivotnu rentu, to bi donijelo
otprilike pet stotina franaka godinje, koliko na potpuno utanje, ree Lizbet; jer,
vidite, dobri gospodine Krevele, baron je vrlo dobar prema meni, on e mi plaati
stan...
Jeste, koliko vremena! samo se pouzdajte u to! uzviknu Krevel. Gdje e da nae
novac za to?
E! ja to ne znam. Meutim, potroio je dosad vie od trideset hiljada franaka na stan
koji je namijenio toj lijepoj gospoi...
Gospoi! Kako, zar je to ena iz otmjenog drutva? Bitanga jedna, kako je srean!
sve mu ide od ruke!
Jedna udata ena, vrlo otmjena, nastavi roaka.
Zaista? uzviknu Krevel razrogaivi oi koliko od elje toliko i zbog te arobne rijei:
otmjena ;:.
Da, odgovori Beta; darovita, muzikalna, dv ie-set i tri godine, lijepo edno Ue, koa
bljeti koliku je bijela, zubi kao u mladoga psa, oi kao zvijezde, divno elo... a
noice, ja takve jo nisam vidjela, ovolicne...
A ui? upita Krevel, silno zagolican tim linim opisom.
Da ih izlijete u kalup, odgovori ona.
Ruice..."
Kaem vam, jednom rijei, da je to pravi nakit od ene, a potena, stidljiva, fina!...
lijepa dua, aneo, sve najljepe odlike, jer joj je otac bio jedan francuski maral...

62

Francuski maral! uzviknu Krevel, i isto poskoi od muke. Au! sto mu gromova!...
Ah! lupeu jedan! Oprostite, roako, prosto u da poludim!... Dao bih sto hiljada
franaka, ini mi se ...
Istinu vam govorim, to je ena, potena, puna vrlina. I baron je lijepo izveo stvar.
On nema ni pare... kaem vam.
Postoji i mu koga je on unaprijedio ...
S koje strane? ree Krevel sa gromkim glasom.
Taj mu je ve postavljen za podefa, i bie zacijelo popustljiv... predloen je za
odlikovanje.
Trebalo bi da vlada bude obazriva, i da potuje one koje je ve odlikovala ne
poklanjajui krstove tako olako, ree Krevel tobo politiki uvrijeen. Ama kako on to
sve postie, pas matori? nastavi zatim. Nisam valjda ni ja gori od njega, dodao je
pogledavi se u ogledalu i zauzevi stav. Helojza mi je vie puta rekla, u trenutku
kad ene ne lau, da sam veliki vrag.
O! odgovori roaka, ene vole debele ljude, oni su gotovo uvijek dobri; i, kad bih ja
imala da biram izmeu vas i barona, izabrala bih vas. G. Dot je duhovit, lijep ovjek,
stasit; ali iste vi vrsti, i, eto... izgledate jo vei vrag od njega!
Prosto je nevjerovatno kako sve ene, ak i one pobone, vole ljude koji tako
izgledaju! uzviknu Krevel i prie Beti da je obuhvati oko struka, toliko je bio razdragan.

Tekoa nije u tome, nastavi Beta. Vi razumijete da ena, koja ima toliko
koristi od nekoga, nee biti nevjerna svome zatitniku budzato, i to bi stalo zacijelo
vie od sto i nekoliko hiljada iranaka, jer ta mala gospoa zna da e joj mu postati
ef odsjeka u roku od dvije godine dana ... Tog jadnog anelka je bijeda gurnula u
provaliju.
Krevel je hodao po svojem salonu, uzdu i poprijeko, kao bijesan.
On zacijelo mnogo polae na tu enu? upita poslije nekoliko trenutaka, za koje je
vrijeme njegova zavist, koju je Lizbet tako draila, postala pravi bijes.
Ocijenite sami! odgovori Lizbet. Ne vjerujem da je dosada dobio ni ovoliko! ree i
zakai nokat svojeg palca za jedan od svojih krupnih bijelih zuba, a ve joj je dao
poklona vie od deset hiljada franaka.
O! ala bi bilo slavno da ja stignem prije njega! uzviknu Krevel.
Boe moj, nije trebalo da vam govorim o svemu ovome, produi Lizbet tobo
pokajavi se.
Ne. Ja hou da vaa porodica crveni od stida. Sutra u poloiti na vae ime, kao
doivotnu rentu, jednu sumu od pet na sto, tako da ete imsfti est stotina franaka
godinje, ali ete mi zato rei sve: kako se zove i gdje stanuje Dulinea^. Vama
mogu to da priznam, jo nikad nisam imao otmjenu enu, a moja je najvea elja da
dobijem jednu od njih. Muhamedove hurije nisu nita u poreenju s onim to ja
zamiljam kod ena iz otmjenog svijeta. Jednom rijei, to je moj ideal, to je moja
ludost, u tolikoj mjeri, vidite, da baronica Ilot nee nikad imati pedeset godina za
mene, ree i ne znajui da se u toj misli slae s jednim od' najfinijih duhova
* Dulinea linost iz Servantesovog Don Ki-hota. Prim. prev.
prologa vijeka. Vidite, dobra moja Lizbet, odluio sam da rtvujem sto, dvjesta...
Pst! evo moje djece, vidim ih u dvoritu. Niko nee uti da sam doznao to bilo od
vas, dajem vam moju asnu rije, jer ja ne elim da vi izgubite baronovo povjerenje,
naprotiv... On mora jako voljeti tu enu!
O! lud je za njom! ree roaka. Nije umio da nae etrdeset hiljada franaka da
udomi svoju ker, ali ih je stvorio za tu novu strast.
Mislite li da i ona njega voli? upita Krevel.
U njegovim godinama!... odgovori usjedjelica.

63

O! ala sam glup! Ja i sam trpim jednog umjetnika kod Helojze, kao to je Anri IV
doputao Gabrijeli Belgarda. O! starosti! starosti! Dobar dan, Celestina, dobar
dan, duo moja; a tvoj malian? A! evo ga! Na asnu rije, poinje da lii na mene.
Dobar dan, Ilote, prijatelju, kako ste? ... Skoro emo imati jo jednu svadbu u
porodici, a?
Celestina i njen mu pokazae znakom na Lizbet, a ki odgovori ocu smjelo: ,

Ciju to?
Krevel naini lukavo lice kojim je htio da pokae kako e popraviti svoju
nesmotrenost.

Hortenzinu, odgovori on; ali to jo nije svrena stvar. Sino sam doao od
Lebasa, govorilo se o g-ci Popino za naeg mladog savjetnika u parikom kraljevskom sudu, koji bi rado postao prvi predsjednik u unutranjosti ... Hajde da
veeramo.
U sedam sati Lizbet se ve vraala kui omnibu-som, jer je jedva ekala da vidi
Vjenceslava koji ju je obmanjivao skoro dvadeset dana, i kome je nosila pun svoj
zembilj voa koje je odvojio sam Krevel ija se panja prema njegovoj roaci Beti
udvojila. Ona se pope u sobu pod krovom tako naglo da se zadihala, i zatee
umjetnika da dovrava ukrase na jednoj kutiji
koju je htio da pokloni svojoj dragoj Hortenzi. Ivicom njenog poklopca bile su
prepletene hortenzi je u kojima su se igrali Amori. Siromah ljubavnik, da bi doao do
novaca za tu kutiju koja je imala da bude od malahita, izradio je za Florana i Kanora
dva svijenjaka, dva remek-djela, ostavljajui njima pravo svojine.

Vi suvie radite ovo nekoliko dana, dobri moj prijatelju, ree Lizbet obrisavi
mu oznojeno elo i poljubivi ga. Tolika vrednoa ini mi se opasna u mjesecu
avgustu. To nije dobro za vae zdravlje ... Evo bre-saka i ljiva od g. Krevela...
Nemojte se zamarati toliko, ja sam pozajmila dvije hiljade franaka, i, sem u sluaju
kakve nesree, moi emo da ih vratimo ako prodate va sat!... Meutim, neto mi
se ini' sumnjiv moj zajmodavac, jer je poslao ovo rjeenje.
Ona stavi rjeenje o tjelesnoj prinudi pod nacrt za spomenik marala Monkornea.
Za koga radite te lijepe stvari? upita zatim, do-hvativi grane hortenzije od crvenog
voska, koje je Vjenceslav spustio na tezgu kad'je poeo jesti voe.
Za jednog zlatara.
Kojeg zlatara?
Ne znam. Stidman me je molio da izradim to za njega, jer je narudbina hitna.
Ovo su hortenzije, ree ona upljim glasom. Kako to da niste nikad uradUi neto za
mene? Zar je bilo tako teko izmisliti kakvu stvar, kovei, to bilo, neku uspomenu! ree prostrijelivi stranim pogledom mladog umjetnika ije su oi sreom bile
oborene. I vi kaete da me volite!
Sumnjate li u to ... gospoice?
O! to gospoice zvui tako srdano!... Vidite, vi ste bili moja jedina misao od onog
trenutka kad sam vas vidjela kako umirete, eto tu... Kad sam vas spasla, vi ste se
predali meni, ja vam nisam nikad govorila o toj
obavezi, ali sam se obavezala prema samoj sebi! Zarekla sam se: Poto se ovaj
momak predaje meni, hou da ga uinim srenim i bogatim! I uspjela sam da vam
stvorim bogatstvo!
Kako? upita jadni umjetnik, na vrhuncu sree i suvie bezazlen da bi naslutio zamku.
Evo kako, odgovori Lorenka.
Lizbet nije mogla uskratiti sebi divlje zadovoljstvo da posmatra Vjenceslava, koji je
gledao u nju pun sinovi je ljubavi u kojoj se prelivala njegova ljubav prema Hortenzi,
i to je prevarilo usjedjelicu. Videi prvi put u ivotu buktinje strasti u oima jednog
ovjeka, ona pomisli da ih je sama tu zapalila.

64


G. Krevel daje sto hiljada franaka da kao tajni ortak osnuje s nama dvoma
trgovinu, ako, kae on, pristanete da se oenite sa mnom; tome debelom dobriini
padaju na pamet udne stvari... ta vi mislite o tome? upita ona.
Umjetnik, problijedjevi kao smrt, pogleda svoju dobrotvorku ugaenim okom koje je
odavalo cijelu njegovu misao. Ostao je otvorenih usta i bez daha.
Nikad mi nije tako iskreno reeno da sam strano runa! ree ona s gorkim
osmijehom.
Gospoice, odgovori Stenbok, moja dobrotvorka nee biti nikad runa za mene; ja
osjeam prema vama najivlju naklonost, ali ja nemam jo trideset godina, a...
A ja ih imam etrdeset i tri! ree Beta. Moja sestra od strica, Ilotovica, kojoj je punih
etrdeset i osam, izaziva jo mahnite strasti; ali, ona je lijepa!
Izmeu nas ima petnaest godina razlike, gospoice! kakav bismo par bili nas dvoje?
Zbog nas sainih mislim da treba dobro da razmislimo. Moja zahvalnost bie izvjesno
ravna vaem dobroinstvu. Uostalom, novac e vam biti vraen kroz nekoliko
dana. .
Novac! uzviknu ona. O! vi mi govorite kao da
sam ja neki zelena bez srca i due.
Oprostite, nastavi Vjenceslav, ali vi mi to tako esto pominjete... Najzad, vi ste mene
stvorili, nemojte me unitavati.
Vi hoete da me ostavite, vidim ve, ree ona maui glavom. Ko vam je to dao
snagu nezahvalnosti, vama koji ste pravi mekuac? Zar nemate dovoljno povjerenja
prema meni, vaem dobrom geniju? ... meni, koja sam toliko puta po cijelu no
radila za vas! meni, koja sam vam predala uteevinu cijeloga mog ivota! meni,
koja sam pune etiri godine dijelila s vama svoj hljeb, hljeb sirote radnice, i koja sam
vam pozajmila sve, ak i svoju hrabrost!
Gospoice, dosta! dosta! ree on, klee pred nju i prui joj ruke. Nemojte dodati ni
jednu rije vie! Kroz tri dana u vam rei, rei u vam sve; pustite me, pustite me
da budem srean, ree ljubei joj ruke, ja volim i moja ljubav nalazi odziva.
Dobro, dijete moje, budi srean, ree ona podiui ga.
Zatim ga poljubi u elo i u kosu sa estinom koju mora pokazivati na smrt osueni
kad udie vazduh svojeg posljednjeg jutra.
Ah! vi ste najplemenitije i najbolje stvorenje, vi ste ravni onoj koju ja volim, ree
jadni umjetnik.
Ja vas jo dovoljno volim da strepim za vau budunost, nastavi ona sumornog
izgleda. Juda se objesio! ... svi nezahvalni ci zlo prolaze! Vi me ostavljate, ali neete
uraditi vie nita to bi vrijedjelo! I da se ne vjenavamo, jer sam ja stara djevojka,
znam to, i neu da guim cvijet vae mladosti, vau poeziju, kako vi to kaete,
svojim rukama koje su kao suva loza; ali, i da se ne vjenamo, zar ne moemo ostati
zajedno? Sluajte, ja imam trgovakog duha, i mogu vam stvoriti itavo bogatstvo za deset godina rada, jer ja se zovem tednja; a vi ete s mladom enom,
koja e samo troiti, rasturiti sve, radiete samo na tome da nju usreavate. A srea
ne stvara nita drugo sem uspomena. Kad ja mislim na vas, sjedim oputenih ruku
po itave sate... I zato, Vjenceslave, ostani sa mnom ... Vidi, ja sve razumijem:
imae i Ijubaznica, Ijepih kao to je ova mala Marne-fovica koja eli da te vidi, i
koja e ti pruiti sreu koju ne moe nai sa mnom. Zatim e se oeniti, kada ti
stvorim trideset hiljada franaka rente.
Vi ste aneo, gospoice, i ja nikad neu zaboraviti ovaj as, ree Vjenceslav utirui
suze.
Takvog te hou, dijete moje, ree ona gledajui ga sa zanosom.
Sujeta je u nama tako jaka, da je Lizbet povjerovala u svoju pobjedu. Ona je uinila
toliki ustupak kad je ponudila g-u Marnef! Osjetila je najivlje uzbuenje u svojem

65

ivotu, prvi put je saznala kako je to kad radost poplavi srce. Da nae i drugi takav
as, ona bi prodala duu svoju avolu.

Ja sam se vjerio, odgovori on, i volim jednu enu od koje me nijedna druga
ne moe odvojiti. Ali vi jeste i ostaete uvijek mati koju sam izgiibio.
Ta rije je pala kao snjena lavina na ovaj rasplam-tjeli vulkan. Lizbet sjede i gledae
smrknuto tu mladost, tu otmjenu ljepotu, to umjetniko elo, tu lijepu kosu, sve to
je budilo u njoj suzbijani enski nagon, i nekoliko suza, koje se odmah osuie,
okvasie za trenutak njene oi. Bila je nalik na one vitke kipove koje su liko-resci
srednjega vijeka postavljali na grobove.

Tebe ne proklinjem, ree zatim ustavi naglo, ti si dijete. Bog te uvao!

Ona sie i zatvori se u svoj stan.

Ona me voli, ree Vjenceslav sam sebi, jadno stvorenje. Ala je bila rjeita!
Ona je luda.
Taj posljednji napor jedne suve i pozitivne prirode, da zadri pored sebe ovo olienje
ljepote i poezije, imao je toliko estine u sebi, da se moe uporediti samo s divljom
energijom davljenika koji ini posljednji pokuaj da se dohvati obale.
Treega dana, u etiri i po sata izjutra, u trenutku kad je grof Stenbok spavao
najdubljim snom, uo je da neko kuca na vratima njegove sobice; on ustade da
otvori, i vidje pred sobom dva ovjeka, ravo odjevena, a trei, koji je bio s hjima,
nosio je iznoenu izvriteljsku uniformu.
Jeste li vi g. Vjenceslav, grof Stenbok? ree mu ovaj posljednji.
Jesam, gospodine.
Ja se zovem Grase, gospodine, nasljednik sam g-na Luara, trgovakog
povjerenika ...
^ I vi elite?
Vi ste uhapeni, gospodine, i treba da poete s nama u zatvor u Klii... Izvolite se
obui... Mi smo imali puno obzira, kao to vidite: nisam poveo optin-skog straara,
a dolje ekaju jedna kola.
Uhapeni ste na vrlo pristojan nain ..., ree jedan od one dvojice; i mi raunamo na
vau plemenitost.
Stenbok se obue, i, dok je silazio niz stepenice, s obje strane drao ga je ispod ruke
po jedan pratilac; kad su ga metnuli u kola, koija poe bez naroite zapovijesti,
kao ovjek koji zna kuda ide; i, za pola sata, jadni stranac bio je propisno zaveden u
spisak zatvorenika, a sam nije izgovorio ni jedne jedine rijei protesta toliko je bio
zaprepaen.
U deset sati pozvali su ga u pisarnicu zatvora i tu je zatekao Lizbet koja mu, sva
uplakana, dade novaca da moe lijepo ivjeti i uzeti za sebe sobu dovoljno prostranu
da bi mogao u njoj raditi.
Dijete moje, rekla mu je, ne govorite nikome o vaem hapenju, ne piite nikome, to
bi ubilo vau budunost, treba sakriti tu sramotu, ja u vas uskoro osloboditi,
skupiu potrebnu svotu... budite spokojni. Napiite mi ta treba da vam donesem za
rad. Ili u ja umrijeti ili ete vi uskoro biti slobodni.
O! dvaput u vam biti duan za ivot! uzviknu on, jer bih izgubio vie nego ivot, ako
bi se o meni pomislilo da sam nevaljalac.
Lizbet izie s radou u srcu; nadala se da e, drei svog umjetnika pod kljuem,
moi da pokvari njegovu enidbu sa Hortenzom, ako razglasi da je on oenjen,
pomilovan na zauzimanje svoje ene, i otputovao u Rusiju. I da bi izvela taj plan,
otila je oko tri sata baronici, iako to nije bio dan kad je tamo veeravala; ali je
htjela da uiva u mukama koje e rastrzati njenu sestri-inu u doba kad Vjenceslav
obino dolazi.
Hoe li da veera s nama, Beta? upita baronica prikrivajui svoje neraspoloenje.

66

Hou.
Dobro! odgovori Hortenza, idem da naredim da budu tani, jer ti ne voli da eka.
Hortenza oima dade znak materi da bi je umirila; jer je htjela rei lakeju da vrati g.
Stenboka kad bude doao; ali, kako je lakej bio iziao, Hortenza je morala da tu
svoju naredbu kae sobarici, a sobarica se popela u svoju sobu da uzme rad prije
nego to bi sila u predsoblje.
A moj dragan? ree roaka Beta Hortenzi kad se ova vratila, vi mi o njemu vie ne
govorite.
Zbilja, ta je s njim? ree Hortenza, on se proslavio. Mora biti da si zadovoljna,
dodala je ona na uvo svojoj roaci, sad se govori samo o g. Vjenceslavu Stenboku.
Suvie se govori o njemu, odgovori ona glasno. Gospodin mijenja svoj nain ivota.
Kad bi bilo u pitanju samo to da ga otrgnem od parikih uivanja, znala bih ta u; ali kau da ga je
car Nikola, da bi imao pored sebe jednoga takvog umjetnika, pomilovao ...
Kojeta! uini baronica.
Otkud ti to zna? upita Hortenza koja osjeti kao gr u srcu.
Pisala mu je jue jedna linost koju s njim spaja najtjenja veza, njegova ena,
nastavi svirepa Beta. I on hoe da ide. A! bio bi lud kad bi ostavio Francusku zbog
Rusije.
Hortenza pogleda u svoju majku i glava joj klonu nastranu; baronica je imala jedva
toliko vremena da prihvati svoju onesvijeenu ker, bjelju od ipaka na njenim
grudima.
Lizbet! ti si uj3ila moju ker!... uzviknu baronica. Ti si roena na nau nesreu.
ta sam ja tu kriva, Adelina? upita Lorenka ustavi i zauzevi prijetei stav na koji, u
svojoj zabuni, baronica ne obrati nikakvu panju.
Pogrijeila sam, odgovori Adelina pridravajui Hortenzu. Zvoni!
U tom trenutku vrata se otvorie, obje ene okreto-e se u jedan mah i vidjee
Vjenceslava Stenboka, kome je kuvarica, u odsustvu sobarice, otvorila vrata.

Hortenza! jeknu umjetnik i priskoi trima enama.

I on poljubi svoju vjerenicu u elo pred oima njene majke, ali s toliko potovanja da
se baronica ne naljuti.
Protiv nesvjestice, to je bila so bolja od svake engleske soli. Hortenza ot\'ori oi,
vidje Vjenceslava, i lice joj ponovo dobi boju. Jedan trenutak potom, bilo joj je
sasvim dobro.

To ste dakle krili od mene? ree roaka Beta smijeei se na Vjenceslava i

pokazujui se da je istinu pogodila po zabuni svojih dviju roaka. Kako si mi
143
to ugrabila moga dragana? rekla je Hortenzi izvoded je u vrt.
Hortenza bezazleno ispria tetki roman svoje ljubavi. Njena mati i njen otac, uvjereni
da se Beta nee nikako udavati, odobrili su posjete grofa Stenboka, ree. Samo je
Hortenza, kao savrena Agnes^, pripisala sluaju kupovinu grupe i dolazak njenoga
tvorca koji je, po njenom kazivanju, htio da sazna ime svoga prvoga kupca. Stenbok
ubrzo doe u vrt za dvjema roakama da usjedjelici toplo zahvali na svojem brzom
osloboenju. Lizbet licemjerno odgovori Vjenceslavu da joj je povjerilac davao samo
nejasna obeanja, te je ona mislila da e ga moi osloboditi tek sutra, ali mora biti
da ju je njihov zajmodavac, stidei se onoga runog postupka, preduhitrio.
Usjedjelica se uostalom pokazivala vesela, i estitala je Vjenceslavu njegovu sreu.

Nevaljalo dijete! rekla mu je pred Hortenzom i . njenom majkom, da ste mi

preksino priznali da volite moju sestriinu Hortenzu, i da ona voli vas, utedjeli biste
mi mnogo suza. Ja sam mislila da vi naputate vau staru prijateljicu, vau uiteljicu,

67

a vi ete, naprotiv, postati moj srodnik; odsad ete biti vezani za mene vezama
slabim, to je istina, ali ipak dovoljnim za moja osjeanja prema vama.
I ona poljubi Vjenceslava u elo. Hortenza poletje u naruje svoje tetke i brinu u
pla.
Ja tebi dugujem za "svoju sreu, ree joj, i to neu nikad zaboraviti...
Roako Beta, prihvati baronica ljubei Lizbet u radosti koja ju je obuzela kad je
vidjela da se stvar
* A g n e s tip naivke, po MoHjerovom komadu kola za ene. To je prava Agnes,
kae se za djevojku kad hoe da se predstavi mlada djevojka, neuka, prostoduna i
bezazlena, koja ne cr\'enei kazuje najsmjelije stvari. Prim. prev.
tako lijepo ureuje, baron i ja imamo jedan dug prema tebi, i mi emo se oduiti;
hodi da u vrtu razgovaramo o poslovima, ree ona izvodei je.
Lizbet je, dakle, igrala ulogu porodinog dobroga duha; nju su oboavali Krevel, Ilot,
Adelina i Hortenza.
Mi hoemo da ti vie ne radi, ree baronica. Pretpostavljajui da moe zaraditi
etrdeset sua dnevno, ne raunajui nedjelju, to ini est stotina franaka godinje. A
koliko si ti utedjela?
etiri hiljade i pet stotina franaka.
Jadna roako! ree baronica.
Ona podie oi nebu, toliko se raznjeila pomislivi na sav trud i na odricanje koje je
predstavljala ta suma, prikupljana punih trideset godina. Lizbet, koja je drukije
protumaila taj uzvik, vidje u njemu podrugljivo prezrenje bogataice, i njena mrnja
pojaa se strahovitom koliinom jeda u onom istom asu kad je njena roaka
potpuno odbacila od sebe svoje ranije nepovjerenje prema tiraninu svojeg
djetinjstva.

Mi emo tu sumu poveati sa deset hiljada i pet stotina franaka, nastavi

Adelina, ona e biti Hortenzina gola svojina, ali e ti uivati kamatu, i tako e imati
est stotina franaka rente ...
Lizbet se pokazivala presrena. Kad se vratila, s maramicom na oima, utirui suze
radosnice, Hortenza joj pobroja sve lijepe izglede koji se otvaraju za Vjenceslava,
ljubimca cijele porodice.
Kad je baron stigao kui, naao je na okupu cijelu svoju porodicu, jer je baronica
sveano nazvala grofa Stenboka svojim sinom, i odredila da svadba bude kroz
petnaest dana, razumije se ako to odobri i njen mu. I zato, im se pojavio u salonu,
dravnog savjetnika ob-grlie njegova ena i njegova ki koje su potrale pred njega,
jedna da mu rekne neto na uvo, a druga da ga poljubi.

otili ste isuvie daleko, obvezujui me tako, gospoo, ree strogo baron. To
jo nije gotova stvar, dodade zatim pogledavi na Stenboka i vidje kako ovaj
preblijedje.
Nesreni umjetnik ree u sebi: Zna za moje hapenje.

Hodite, djeco, dodade otac i povede svoju ker i budueg zeta u vrt.
I posadi se s njima na jednu mahovinom obraslu klupu u hladnjaku.
Gospodine groie, volite li vi moju ker onoliko koliko sam ja volio njenu majku? upita
baron Vjenceslava.
Vie, gospodine, ree umjetnik.
Mati je bila ki jednog seljaka i nije imala ni pare miraza.
Dajte mi g-cu Hortenzu takvu kakva je, ak i bez opreme.
Razumije se! ree baron smijeei se; Hortenza je ki barona Ilota d'Ervi, dravnog
savjetnika, naelnika ministarstva vojske, velikog oficira Legije asti, brata grofa
Ilota, ija je slava besmrtna i koji e kroz koji dan postati francuski maral. I... ona
ima miraz!...

68

To je istina, ree zaljubljeni umjetnik, moglo bi se pomisliti da sam slavoljubiv; ali da

je moja draga Hortenza i ki kakvog radnika, ja bih se njome oenio ...
Eto to sam htio da znam, produi baron. Idi, Hortenza, hou da razgovaram sa g.
grofom, vidjela si da te on iskreno voli.
O, oe, ja sam znala da se vi alite, odgovori srena djevojka.
Moj dragi grofe, ree baron s beskrajnom drai u naglasku i s velikom privlanou u
dranju, kad je ostao sam s umjetnikom, ja sam branim ugovorom osigurao i mome sinu imetak od dvije stotine hiljada franaka, od kojih jadni djeko nije
primio ni dvije pare; a nee nikad nita ni primiti. I miraz moje keri bie dvjesta
hUjada franaka, za koje ete vi priznati da ste ih primili...
Hou, gospodine barone ...
Ala ste vi brzi! ree dravni savjetnik. Izvolite me sasluati. Ne moe se od zeta
traiti ona odanost koja se s pravom oekuje od sina. Moj sin je znao ta ja mogu da
uinim i ta u uiniti za njegovu budunost: on e postati ministar i lako e nai
svojih dvjesta hiljada franaka. Sto se tie vas, mladiu, to je druga stvar! Vi ete
primiti ezdeset hiljada franaka u dravnim obveznicama po pet odsto na ime vae
ene. Ta e suma biti optereena malom rentom koja e se dati Mzbeti, ali ona nee
dugo ivjeti, grudobolna je, za to znam. Ne kazujte tu tajnu nikome; neka sirota
djevojka umre na miru. Moja ki e dobiti opremu od dvadeset hiljada franaka; njena
mati ulae u to est hiljada franaka od svojih dijamanata...
Gospodine, vi inite isuvie!... ree Stenbok zaprepaen.
Sto se tie ostalih sto dvadeset hiljada franaka ...
Prestanite, gospodine, ree umjetnik, ja hou samo moju dragu Hortenzu ...
Hoete li da me sasluate, vatreni mladiu? to se tie sto dvadeset hiljada franaka,
ja ih nemam; ali ete ih vi dobiti...
Gospodine!...
Dobiete ih od vlade, u narudbinama koje u vam ja izraditi, na to vam dajem
asnu rije. Vidite, odmah dobijate radionicu u Stovaritu mermera. Izloite nekoliko
lijepih kipova, pa u vas uvesti u Institut. Na najviem mjestu i brat i ja uivamo
veliku blagonaklonost, te se nadam da u uspjeti kad zatraim za vas vajarske radove u Versaju za
etvrtinu odreene sume. Naposljetku, dobiete nekoliko narudbina i od parike
optine, kao i od Gornjega doma; imaete ih toliko, dragi moj, da ete morati uzimati
i pomonike. To je nain na koji u se ja oduiti. Vi razmislite da li vam tako isplaeni
miraz odgovara, procijenite svoju snagu ...
Ja osjeam dovoljno snage da sam usreim svoju enu, i kad ne bi bilo nieg od
svega toga! ree plemeniti umjetnik.
E, to ja volim! uzviknu baron, lijepu mladost koja ni od ega ne preza! Ja bih
savladao itavu vojsku zbog jedne ene! Dakle, ree dohvativi ruku ndadog ovjeka
i rukujui se s njim, imata i moj pristanak. U iduu nedjelju ugovor, a u subotu
poslije toga, pred oltar, to je imendan moje ene!
Sve je dobro, ree baronica svojoj keri koja se bila pripila uz prozor, tvoj budui i
tvoj otac ljube se.
Kad se vratio kui, to vee, Vjenceslavu je bila razjanjena zagonetka njegovog
osloboenja; naao je kod vratara zapeaen debeli sveanj u kojem su se nalazila
sva akta o njegovom dugovanju, a presudi je bila priloena priznanica o isplati cijele
sume. Uz to je ilo i ovo propratno pismo:
))Dragi moj Vjcnccstaue,
, !
Dolazio sam jutros, devet sati, da te odvcdem jednom kraljevskom visoanstvu
koje eti da te upozna. Tu sam saznao da su te Engtezi odveli na ono svoje mato
ostrvo ija se prijestonica zove Zamak KHii.

69

Odmah sam otiao Leonu de Lora kome sam smijui se saoptio da ne moe
naputati scto u kojem se na-tazi zato to nema etiri hitjade ^, i da e
tvoja
budunost doi u pitanje ako ne pi-estane svome kra-tjevskom zatitniku. Sreom,
tu se naao i Brido, taj genijalni ovjek koji zna ta je nevolja, i kome je poznata
tvoja protost. Sine moj, njih dvojica su sastavili potrebnu sumu, i ja sam otiao da
za tebe isptatim aramiju koji je izvfio zioin uvfede genija kad je tebe strpao u
zatvor. Poto sam u podne morao biti u Titjerijama, nisam te mogao vidjeti kad
udahne stobodan vazduh. Znam da si ptemi, i rekao sam mojoj dvojici prijatelja da
ja odgovaram za tebe; ati otii do njih suti-a.
Leon i Brido nee htjeti da prime novac od tebe; traie ti svaki po jednu grupu, i
nee pogrijeiti. Tako misH onaj ko namjerava da se nazove tvoj suparnik, koji je
samo tvoj drug,
Stidman.<<
. S. Rekao sam knezu da se ti tek sutra vraa s puta, a on jc odgovorio;
Dobro, sutra.'f
Grof Vjenceslav lee te veeri na purpurnu postelju koju nam meko stere Naklonost,
ta hroma nebeska stanovnica koja, za genijalne ljude, koraa sporije i od Pravde i od
Sree, zato to je Jupiter htio da joj oi ne budu vezane. Zbog toga nju lako varaju
izlozi arlatana, privlae je njihove sjajne haljine i njihovi talam-basi, te gledajui
njih i plaajui njihove lakrdije, ona traci vrijeme koje bi trebalo da upotrijebi na
traenje zaslunih ljudi po kutovima gdje se oni kriju.
A sad je potrebno objasniti kako je g. baron Ilot d'Ervi uspio da sastavi cifru
Hortenzinog miraza, i da podmiri ogromne trokove za lijepi stan u kojem je trebalo
da se nastani g-a Mamef. Njegova iinansijska zamisao nosila je obiljeje onoga
talenta koji rasipnike i strasne ljude vodi u provaliju gdje na toliko naina propadaju.
Nita nee bolje prikazati ogromnu snagu koju
ulivaju poroci i kojom s vremena na vrijeme izvruju prave podvige ljudi slavoljubivi,
sladostrasni, jednom rijei svi oni koji su predali duu avolu.
Dan prije toga, rano izjutra, jedan starac, Johan Fier, poto nije mogao da plati
trideset hiljada franaka koje je primio njegov zet, znao je da e morati da preda
kljueve ako mu baron ne donese tu sumu.
Taj estiti starina sijede kose, kome je tada bilo sedamdeset godina, imao je tako
slijepo povjerenje u Ilota koji je, za ovoga bonapartistu, bio zraenje napoleonovskog sunca, da je sa inovnikom iz Banke mirno etao po predsoblju malog
prizemnog stana od osam stotina franaka zakupnine, iz kojeg je upravljao svojim
pre-duzeem za kupovinu ita i stone hrane.

Margerita je otila po novac tu blizu, govorio mu je.

ovjek u sivom odijelu sa srebrnim iritima poznavao je tako dobro asnog
Alzaanina, da mu je htio predati njegove mjenice na trideset hiljada franaka, ali ga
je starac primorao da ostane, obrativi mu panju na to da osam sati jo nije izbilo.
Pred vratima se zaustavie jedna kola, starac istra na ulicu, i sa plemenitim povjerenjem prui ruku baronu koji mu predade trideset baninih novanica.

Otiite za tri kue dalje, rei u vam zato, ree stari Fier. Evo, mladiu,
ree zatim predstavniku Banke kad se vratio, izbroja mu novanice, a potom ga
isprati do vrata.
Kad se banin inovnik izgubio iz vida, Fier vrati kola u kojima je ekao njegov
preuzvieni zet, desna ruka Napoleonova, i ree mu uvodei ga u svoj stan.

Zar biste htjeli da se u Francuskoj banci sazna da ste mi vi dali trideset

hiljada franaka za koje ste jemili?... Mnogo je ve i to to je ovjek kao vi dao svoj
potpis!...

70

Hajdemo u vau baticu, oLka-Fier, ree visoki dravni inovnik. Vas 2xiravlje dobro
slui, nastavi se-dajui pod hladnjak od vinove loze i mjerei starca onako kako se
mjeri momad koja se odabira za vojsku.
Ne moe biti bolje, odgovori veselo stari, sitan, mrav, lak i ivog oka.
Je li vam teko podnositi vruinu? ...
Naprotiv.
ta mislite o Africi?
Lijepa zemlja!... Francuzi su ili tamo s malim kaplarom.
Da biste spasli sve nas, potrebno je da idete u Alir, ree baron.
A moji poslovi? ...
Jedan inovnik ministarstva vojske, koji je stavljen u penziju, a nema od ega da
ivi, otkupljuje vau radnju.
ta treba da radim u Aliru?
Da nabavljate to je potrebno za rat, ito i stonu hranu; ovlaenje za vas ve je
potpisano. Tamo ete dobijati te namirnice za sedamdeset odsto ispod cijene koju
emo vam mi priznavati.
Kako u ih dobavljati?
Putem zapljene, kao desetak, preko kalifata. U Aliru (zemlji jo malo poznatoj, iako
smo u njoj ve osam godina) ima i ita i sijena u ogromnim koliinama. I kad oni
pripadaju Arapima, mi ih oduzimamo od njih pod svakojakim izgovorima; zatim,
poto preu u nae ruke, Arapi se trude da ih povrate. Oko ita vodi se velika borba;
ali se nikad ne zna tano koliko ukradu i jedni i drugi. Tamo, na poljani, nema se
vremena da se ito mjeri hektolitrom, kao ovdje na pijaci, ni sijeno kao u Ulici Anfer.
Arapske poglavice, kao i nae spahije, vie vole novac, i prodaju onda tu hranu po
sasvim niskoj cijeni. Ministarstvo vojske, meutim, ima tano
utvrena trebovanja; ono odobrava kupovine po vrlo visokim cijenama, vodei
rauna o tekoama nabavljanja hrane, i o opasnostima prenosa. To je Alir u
pogledu snabdijevanja namirnicama. Jedna zbrka, koju svaka novouvedena
administracija raiava mastilom. Mi administratori moi emo se u njoj snai tek
kroz desetak godina, ali pojedinci imaju dobre oi. I ja vas aljem tamo da se
obogatite; postavljam vas, kao to je Napoleon postavljao kakvog siromanog
marala za poglavara kakve kraljevine u kojoj se tajno moglo pomagati krijumarenje. Ja sam propao, dragi moj Fiere. Od danas za godinu dana treba mi sto
hiljada franaka.
^ Ne vidim nikakvog zla u tome da ih uzmem od Beduina, odgovori mirno
Alzaanin. Tako se to radilo pod carstvom ...

Kupac vae radnje doi e k vama danas prije podne i izbrojae vam deset
hiljada franaka, nastavi baron Ilot. Je li to sve to vam treba da poete u Afriku.
Starac klimnu glavom u znak potvrde.
Sto se tie novaca za tamo, budite bez brige, produi baron. A ostatak cijene za vau
ovdanju radnju primiu ja, potreban mi je.
Vama pripada sve, ak i moja krv, ree starac.
O! ne bojte se niega, nastavi baron, vjerujui da je stric njegove ene otroumniji
nego to je bio; to se tie naeg desetka, tu se vama nee moi da prebaci nita;
sve zavisi od vlasti; a tamonju vlast postavio sam ja, i siguran sam u nj<u. Ovo je,
tata-Fiere, tajna izmeu nas na ivot i na smrt; ja vas poznajem, i govorio sam vam
bez okolienja i bez uvijanja.
Ii emo, ree starac. A to e da traje...?
Dvije godine! Vi ete dobiti za sebe sto hiljada franaka da biste mogli spokojno ivjeti
u Vogezima.
Bie kako vi hoete, moja ast je i vaa, ree mimo stari.

71


Eto kakve ljude volim. Ipak, vi neete poi prije nego to vidite vau unuku
srenu i udatu, ona e biti grofica.
Desetak, zapljenjivanje i novac koji je onaj inovnik platio za firmu Fier nisu mogli
odmah da ostvare ezdeset hiljada franaka za Hortenzin miraz, podrazumijevajui tu
i spremu koja bi stala otprilike pet hiljada franaka, i etrdeset hiljada franaka
utroenih ili koje je trebalo utroiti za g-u Marnef. Najzad, kako je baron doao do
tih trideset hiljada franaka koje je maloas donio? Evo kako. Nekoliko dana prije
toga, Ilot je otiao da se osigura na sumu od sto pedeset hiljada iranaka i za tri
godine, kod dva drutva za osiguranje ivota. Poto je primio polisu osiguranja, za
koju je bila uplaena premija, on je ovako govorio g. baronu de Nisenan, peru
Francuske, u ijim se kolima nalazio po izlasku sa sjednice Gornjeg doma, i idui s
njim zajedno na veeru.

Barone, meni treba sedamdeset hiljada franaka, i ja ih traim od vas. Vi ete

pod nekim tuim imenom staviti trogodinju zabranu na slobodan dio moje plate, a
to je dvadeset i pet hiljada franaka godinje, odnosno sedamdeset i pet hiljada
franaka. Vi ete mi rei: Vi moete umrijeti^.
Baron potvrdi glavom.
Evo polise osiguranja na sto pedeset hiljada franaka, koja e biti prenijeta na vas za
sumu od osamdeset hiljada franaka, odgovori baron vadei hartiju ^ depa.
A ako vi budete zamijenjeni? ... ree baron mi-lionar smijui se.
Drugi baron, antimilionar, zamisli se.

Umirde ze, ja zam do pobenuo zamo da vam pogaem gago u ibag uddniti
nedo za vas gad vam bozajmim du zumu. Vi zde, znadi, u veligoj nezgodi, jer
Banga ve ima va bodbiz.
Udajem ker, ree baron Ilot, a nisam bogat ovjek, kao svi oni koji ostaju u
dravnoj slubi, u ovo nezhvalno vrijeme kad pet stotina ifta na poslanikim
klupama nikad nee umijeti da nagrade odane ljude, kao to je to inio car.
Gojeda, vi zde imali Dozevu, nastavi per Francuske, i do zve objanjava. Meu
nama budi redeno, vojvoda d'Eruvil udinio vam je veliku uzlugu gad je zginuo du
bijavidzu z vae geze.
I meni se dago nedo dogodUo, znam gago je, dodao je mislei da navodi neki
francuski stih. Bozluajde jedan brijadeljzgi zaved: Brezdanide z dim jedanbud, ili
ede izgubidi slubu ...
Ova podozriva stvar izvedena je posredovanjem jednog zelenaa na sitno, koji ze
zvao Vovine, jednog od onih smutljivaca koji se vrzu oko velikih banaka kao ona
ribica oko ajkuline glave, koju zbog toga zovu aj-kulinim slugom. Taj poetnik u
zelenatvu obeao je g-nu baronu Ilotu, toliko je elio da se dodvori toj visokoj
linosti, da e mu eskontovati trideset hiljada franaka po mjenicama na devedest
dana, obavezujui se da e iste zamijeniti etiri puta i da ih nee putati u opticaj.
Fierov nasljednik morao je da isplati etrdeset hiljada franaka da bi primio ..radnju,
ali mu je obeano da e dobiti liferaciju stone hrane u jednom okrugu blizu Pariza.
U takav straan lavirint uvukle su strasti jednoga dotle savreno asnog ovjeka,
jednoga od najvjetijih radnika napoleonovske administracije: u zloupotrebe, da bi
mogao plaati dugove; u dugove, da bi zadovoljio svoje strasti i udao svoju ker. Sve
to rasipanje, svi ti napori injeni su da bi izgledao veliki u oima g-e Marnef, da bi
bio Jupiter te malograanske Danaje. Ne razvija se vie vrednoe, umjenosti ni
smjelosti da
se potenim nainom doe do bogatstva, koliko ih je razvio baron da bi uletio glavom
u zoljino gnijezdo: on je svravao poslove svojeg odjeljenja, ubrzavao tapetare,
nadgledao radnike, do sitnica provjeravao najne-znatnije pojedinosti u stanu u Ulici

72

Vano. Sav predan g-i Marnef, on je jo odlazio na sjednice oba Doma, stizao je
svuda, te ni njegova porodica niti ko drugi nije opaao njegove brige.
Adelina, iznenaena tim to se njen stric spasao bankrotstva, i to je u branom
ugovoru navedena suma miraza, osjeala je izvjesnu uznemirg^nost usred sree
koju joj je priinjavala Hortenzina udaja pod tako povoljnim okolnostima; ali uoi
vjenanja njene keri, koje je baron utvrdio za onaj isti dan kad e g-a Marnef da
se useli u svoj novi stan u Ulici Vano, Hektor je presjekao uenje svoje ene ovim
ozbiljnim saop-tenjem:
Adelina, naa ki je sad udomljena, i sva naa briga u tom pogledu prestaje. Za nas
je doao trenutak da se povuemo od svijeta, jer u ja sad ostati u slubi najvie jo
za tri godine, hou da navrim vrijeme za penziju. Zato bismo i dalje inili izline
izdatke: mi za stan plaamo est hiljada franaka godinje. Ako hoe da ja ispunim
svoje obaveze, jer sam zaloio moju platu za tri godine da bih dobio novac potreban
za Hortenzinu udaju i za isplatu povjerilaca tvoga strica...
O! dobro si uinio, prijatelju, ree ona prekinuvi svoga mua i ljubei mu ruke.
To priznanje okonalo je strahovanje Adelinino.

Moram i od tebe da potraim neke male rtve, nastavio je on oslobodivi

svoje ruke i poljubivi enu u elo. Nali su mi, u Ulici Plime, na prvome spratu, vrlo
lijep stan, pristojan, ukraen izvanrednom drvenarijom, koji staje samo hiljadu i pet
stotina franaka, gdje e ti biti potrebna samo jedna sobarica za tebe, a ja u se
zadovoljiti i pokuarom.
Da, prijatelju.
Kad budemo tako uprostHi svoj ivot, odravajui ipak svoj ugled na visini, ti nee
troiti vie od est hiljada franaka godinje, ne raunajui moje line izdatke, o emu
u se starati ja sam...
Plemenita ena, sva srena, obisnu o vrat svome muu.
Kako sam srena to ponovo mogu da ti pokaem koliko te volim! uzviknu ona, i
kako se ti svemu dovija!...
lanove nae porodice primaemo jedanput ne-deljno, a ja, kao to zna, rijetko
veeravam kod kue... Ti moe, da to nikome ne padne u oi, dvaput nedjeljno
veerati kod Viktordna, a dvaput kod Hortenze, a kako mislim da u moi da izvedem
potpuno pomirenje izmeu Krevela i nas, veeravaemo jedanput u nedjelji i kod
njega; tih pet veera, zajedno s naom, ispu-nie sedmicu, pretpostavljajui da emo
biti pozivani i kod prijatelj
Ja u ti neto i utedjeti, ree Adelina.
Ah! uzviknu on, ti si biser meu enama.
Moj dobri i boanstveni Hektore! blagosiljau te do svojeg posljednjeg daha,
odgovori ona, jer si lijepo udomio nau dragu Hortenzu.
Tako je zapoeo skuen ivot u kui lijepe g-e Ilot, i, moramo i to rei, njeno
naputanje, tako sveano obeano g-i Marnef.
Debeli iica Krevel koji je, razumije se, bio pozvat na potpis branog ugovora,
ponaao se tom prilikom kao da onog razgovora, kojim poinje naa pripovijetka,
uopte nije ni bilo, kao da se nimalo ne ljuti na barona Ilota. Celestin Krevel bio je
ljubazan; ponaao se uvijek pomalo kao nekadanji prodava mirisa, ali je poinjao
da se uzdie do dostojanstvenosti, kao svaki starjeina bataljona. Govorio je da e
na svadbi i igrati.
Lijepa gospo, rekao je udvorno baronici Ilot, ljudi kao to smo mi znaju sve da
zaborave; nemojte me goniti iz vaega doma, i udostojite me toga da ponekad
uljepate i moju kuu dolazei u nju zajedno s vaom djecom. Budite spokojni, neu
vam rei nikad nita o onome to je na dnu mojeg srca. Ja sam se pokazao pravi
glupak, jer bih isuvie izgubio ako prestanem viati...

73

Gospodine, potena ena nema uiju za rijei na koje vi mislite; i, ako odrite svoje
obeanje, nemojte sumnjati da u biti vrlo zadovoljna kad jednom prestane
podvojenosti koja je uvijek za aljenje u porodicama ...
Dakle, debeli namore, rekao je baron Ilot izvodei silom Krevela u vrt, ti me
izbjegava na svakome mjestu, ak i u mojoj kui. Zar dva stara ljubitelja lijepog
pola treba da se zavade zbog jedne suknje? Kojeta, to je prostaki.
Gospodine, ja nisam tako lijep ovjek kao vi, i nedostatak mojih zavodnikih
sredstava ne doputa mi da svoje gubitke nadoknaujem tako lako kao vi...
Ironija! odgovori baron.

Ona se doputa pobijeenome prema pobjedioou. Zapoet takvim tonom,

razgovor se svrio potpunim
izmirenjem; ali je Krevel polagao na to da jo jednom potvrdi svoje pravo na osvetu.
G-a Marnef htjela je da bude pozvana na svadbu g-ce Ilot. Da bi svoju buduu
Ijubaznicu^vidio u svojem salonu, dravni savjetnik bio je primoran da pozove
inovnike svojeg odjeljenja, sa podefovima zakljuno. Zbog toga je morao biti
prireen veliki bal. Kao dobra domaica, baronica je izraunala da e to stati jevtinije
nego veera, a dopustie joj da primi vie svijeta. I tako je Hortenzina svadba
provedena sa mnogo huke.
Maral knez od Visemburga i baron de Nisenan od strane nevjeste, grofovi de
Rastinjak i Popino od strane Stenboka, bili su svjedoci. Pored toga, otkako je grof
Stenbok postao slavan, najvieniji lanovi poljske emigracije poeli su da trae
njegovo drutvo, i umjetnik je smatrao da treba i njih da pozove. Dravni savjet i
administracija, iji je lan bio baron, vojska, koja je htjela da ukae poast grofu od
Forzena, trebalo je da budu zastupljeni svojim najuglednijim predstavnicima.
Raunalo se na dvije stotine zvanica najmanje. Ko onda nee razumjeti staranje
male g-e Mamef da se u svoj svojoj slavi pokae usred jednoga takvog skupa?
Pun mjesec dana, baronica je troila novac od svojih dijamanata na kuu svoje keri,
ali je najljepe ipak zadrala da ih njoj pokloni. Ta prodaja donijela je petnaest
hiljada franaka, od kojih je pet utroeno na Hortenzinu opremu. ta je bilo deset
hiljada franaka da se namjesti stan za mladence, kad se imaju na umu zahtjevi
savremene raskoi? Ali su mladi g. i g-a Ilot, ia Krevel i grof od Forzena dali
zamane poklone, jer je stari stric imao ve spremljen novac za srebro. Zahvaljujui
tolikoj pomoi, i Pariskinja koja mnogo trai bila bi zadovoljna pokutsvom mladoga
para u stanu koji su oni sami izabrali, u Ulici sv. Dominika, nedaleko od Invalidskog
etalita. Sve je u njemu bilo u skladu s njihovom ljubavlju, tako istom, tako otvorenom, tako iskrenom, i s jedne i sa druge strane.
Najzad je doao i veliki dan, jer je to trebalo da bude veliki dan za oca kao i za
Hortenzu i Vjenceslava: g-a Marnef odluila je da proslavi useljenje u svoj novi stan
odmah sutradan po svojem grijehu i po svadbi dvoje zaljubljenih.
Ko nije, bar jedanput u ivotu, bio na svadbenom balu? Svak e moi da se sjeti, i
nasmijeie se, zacijelo, zamiljajui pred sobom sav onaj svijet sa sveanim izrazom na licu i u propisnom sveanom odijelu. Ako je ikoji drutveni in
dokazao uticaj sredine, nije li to upravo ovaj? Jer sveano raspoloenje jednih prelazi
toliko na druge, da i ljudi za koje su praznine haljine skoro svakodnevna navika
izgledaju ravni onima za koje je ta svadba dogaaj koji se pamti u ivotu. Najzad,
sjetite se onih ozbiljnih ljudi, onih staraca kojima je sve toliko svejedno, da su ostali
u svojim svakidanjim crnim kaputima; i starih supruga na ijem se licu ogleda
alosno iskustvo ivota koji mladi zapoinju; i zadovoljstava koja lie na ugljenu
kiselinu u ampanj-skom vinu; i mladih djevojaka koje zavide; i ena koje misle
samo na uspjeh svoje toalete, i siromanih roaka ije skromno odijelo odudara od
ljudi u gala, izjelica koje misle samo na zakusku, i onih koji misle ^amo na karte. Svi

74

su tu, i bogati i siromasi, i oni koji zavide i oni kojima se zavidi, i filozofi i ljudi koji
imaju iluzija, svi okupljeni kao zelenilo u buketu oko jednoga rijetkog cvijeta,
nevjeste. Svadbeni bal, to je itav svijet u malome.
Kad je veselje bilo u najveem jeku, Krevel uhvati barona za miicu i ree mu na uvo
najprirodnijim glasom na svijetu:
Sto mu muka! ala je lijepa ona enica u ruiastoj haljini, koja te strijelja oima!...
Koja to?
2ena onoga podefa koga ti titi, bogzna kako! g-a Marnef.
Otkud ti to zna?
Sluaj, Ilote, potrudiu se da ti oprostim ono to si mi zgrijeio ako htjedne da me
predstavi njoj, a ja u tebe odvesti kod Helojze. Svi pitaju ko je to krasno stvorenje!
Jesi li siguran da niko iz tvojeg odjeljenja nee objanjavati na koji je nain
potpisano unapreenje njenoga mua? ... O! sreni ovjee, ona vrijedi vHe nego cio odsjek u ministarstvu... I ja bih rado stupio u njen odsjek!.. Nego,
budimo prijateZji,... Sina.'...
Vie nego ikad, ree baron prodavcu mirisa, i obeavam ti da u se lijepo vladati.
Za mjesec dana udesiu da rua s tim malim anelom... Jer smo mi jo aneli,
drue. Savjetujem ti da uini kao ja, da se odrekne neastivoga...
Roaka Beta, koja se bila preselila u Ulicu Vano, u jedan lijep mali stan na treem
spratu, otila je s bala u deset sati, da kod kue razgleda isprave na hiljadu i dvjesta
iranaka rente po dva upisa; gola svojina jednoga pripadala je groiici Stenbok, a
drugoga g-i Ilot mlaoj. I onda je razumljivo to je g. Krevel mogao govoriti svome
prijatelju Ilotu o g-i Marnei, i zatim za tajnu koja je bila nepoznata svima; jer su, u
odsustvu g. Marneia, samo roaka Beta, baron i Valerija znali za nju.
Baron je uinio nesmotrenost da g-i Marnei pokloni haljinu isuvie raskonu za enu
jednog podeia; druge ene za vidjele su i toaleti i ljepoti Valerijinoj. Bilo je
aputanja iza lepeza, jer se u odjeljenju govorilo o oskudici Marneiovih; inovnik je
moljakao za pozajmice u vrijeme kad se baron zaljubio u gospou. Uostalom, Hektor
nije umio da sakrije svoju radost videi uspjeh Valerijin, koja je, pristojna, puna
otmjenosti, izazivajui optu zavist, bila podvrgnuta onom paljivom ispitu kojeg se
toliko boje ene kad prvi put ulaze u novo drutvo.
Poto je smjestio u kola svoju enu, svoju ker i svoga zeta, baron je naao naina
da se neprimjetno udalji, ostavljajui svome sinu i svojoj snasi da dovre ulogu
domaina. On se pope u kola g-e Mamei i otprati je kui; ali je ona bila utljiva i
zamiljena skoro nevesela.
Moja srea ini vas vrlo alosnom, Valerija, ree
on privlaei je sebi u kolima.

Ali, prijatelju, kako hoete da jedna sirota ena ne bude brina u asu svojega
prvog grijeha, ak i kad joj podlost njenoga mua ostavlja potpunu slobodu? ...
Mislite li vi da ja nemam due, ni srca, ni vjere? Vi veeras niste umjeli da prikrijete
svoju radost, i bezobzirno ste me izloili ogovoranju cijeloga svijeta. Zaista, ni neki
ai ne bi bio razmetljiv tako kao vi. Zato su me sve te gospoe prosto cijepale
svojim pogledima i zajedljivim rijeima! Koja ena ne polae na svoj dobar glas? Vi
ste mene upropastili. Ah! ja pripadam vama, potpuno! i za opravdanje grijeha ne
mogu da uinim nita drugo nego da vam budem vjerna 1.. udovite jedno! rekla je
smijui se i doputajui da je on poljubi, vi ste dobro znali ta inite. G-a ,
ena naega efa odsjeka, sjela je do mene da se divi mojim ipkama. To je iz
Engleske, rekla mi je. Jeste li ih skupo platili, gospoo? Ne znam, odgovorila sam.
Te ipke sam nalijedUa od moje majke, ja nisam dovoljno bogata da kupujem takve
stvari!

75

G-a Marnef je, kao to se vidi, najzad tako opinila staroga carskog gizdavca, da je
ovaj vjerovao kako ju je prvi naveo na grijeh, i ulio joj toliku strast da je zbog njega
zaboravila na sve svoje dunosti. Ona je tvrdila da ju je podli Marnef napustio ve
treeg dana po vjenanju, i to iz strahovitih razloga. Otada je ivjela kao
najpristojnija djevojka, i vrlo srena, jer je njoj brak strano odvratan. Otuda dolazi i
njeno veeranje nespokojstvo.

Ako u ljubavi bude kao i u braku!... rekla je plaui.

N^a te kitnjaste lai, koje kazuju gotovo sve ene u poloaju u kojem se nalazila
Valerija, baronu se inilo da vidi rue sedmoga neba. I tako se Valerija tobo
ustezala, dok su zaljubljeni utmjetmik i Hortenza ekali moda nestrpljivo da
baronica dade posljednji blagoslov i posljednji poljubac mladoj djevojci.
U sedam sati ujutru, baron, presrean, jer je u svojoj Valeriji naao najneviniju
mladu djevojku i najne-stanijeg vraga, doao je da smdjeni g-na i g-u Ilot mlae u
njihovoj dosadnoj dunosti. Oni igrai i one igraice, gotovo nepoznati ukuanima,
koji naposljetku preotmu mah na svakoj svadbi, predavali su se onim beskonanim
posljednjim igrama koje se zovu kotiljoni, za kartakim stolovima igralo se isto tako
revnosno, ia Krevel bio je dobio est hiljada franaka.
Novine, koje su to jutro raznoene, donijele su u dnevnim vijestima ovu biljeku:
Vjenanje g. grofa Stenboka i g-ce Hortenze Ilot, keii barona Ilota d'Ervi, dravnog
savjetnika i naelnika ministarstva vojske, bratanice slavnog grofa Forzena, izvreno
je jutros u crkvi Sv. Tome Akvinskog. Tome sveanom inu prisustvovalo je mnogo
svijeta. Meu prisutnim zapaeni su poznati umjetnici: Leon de Lora, Zozef Brido,
Stidman, Bigziu; predstavnici Ministarstva vojske. Dravnog savjeta i nekoliko
lanova oba Doma; najzad najvienije linosti poljske emigracije, grofovi Paz,
Lainski, i dr.
G. grof Vjenceslav Stenbok je unuk slavnog generala Karla XII, vedskog kralja.
Mladi grof, koji je uestvovao u poljskom ujstanku, potraio je sklonite u
Francuskoj, gdje mu je opravdana slava njegovog talenta donijela nae podanstvo.
I tako, i pored velikih neprilika barona Ilota d'Ervi, nije izostalo nita od onoga to
trai javno miljenje, ak ni odjek u novinama o svadbi njegove keri, svadbi u
svakom pogledu provedenoj onako kako je bila provedena svadba Ilota sina s g-com
Krevel. Ta sveanost je ublaila ono to se govorilo o novanim nezgodama
naelnikovim, a kerin miraz, objasnio je potrebu koja ga je nagnala da se zadui.
Ovim se, na izvjestan nain, zavrava uvod u nau pripovijetku. On je za dramu koja
ga dopunjava ono to su premise za zakljuak, ono to je svako izlaganje za svaku
klasinu tragediju.
Kad je, u Parizu, neka ena odluila da od svoje ljepote naini zanat i trgovinu, to jo
ne znai da e se ona i obogatiti. Ima u njemu stvorenja divnih, veoma duhovitih,
koja provode vijek u stranoj skuenosti, i vrlo ravo zavravaju ivot zapoet
zadovoljstvima. Evo zato: opredijeliti se za sramni zanat bludnice, s namjerom da
se iz njega izvlae koristi, zadravajui ipak haljinu estite udate graanke, nije
dovoljno. Porok ne dolazi lako do pobjede; on ima tu slinost s genijem, to je i
jednom i drugom potreban sticaj srenih okolnosti da izvre spajanje bogatstva i
talenta. Bez neobinih mijena revolucije, ne bd bilo cara: on bi bio samo drugo
izdanje Fabera. Ljepota na prodaju bez ljubitelja, bez slave, bez krsta beaa, koji
joj donose upropa-ena bogatstva, to je Korecio na tavanu, genije koji umire u
svojoj sobici pod krovom. Jedna Lais', u Parizu, mora dakle prije svega da nae
kakvog bogatog ovjeka koji e se njome zanijeti toliko da joj dade njenu cijenu.
Ona mora naroito odravati veliku eleganciju, koja je, za nju, znamenje; mora imati
lijepo dranje, da bi laskala astoljublju ljudi; mora imati duha kao Sofija Amu,^ da

76

bi podsticala tromost bogataa; najzad, mora izazvati udnju razvratnika pokazujui

se vjerna samo jednome, ijoj se srei tada zavidi.
* Lais kutizana iz Korinta, u Grkoj, iz IV v. pre nae ere. Prim. prev.
^Soiija Arnu, slavna operska pjevaica iz Pariza, uvena sa svoje duhovitosti.
Prim. prev.
TS uslovi, koje takve ene zovu sreom, ostvaruju se dosta teko u Parizu, iako je to
grad pun milionara, ljudi besposlenih, otupjelih i sa svakojakim prohtjevima. U tome
je Provienje bez sumnje jako zatitilo domove inovnika i malograana, jer su za
njih te tekoe najmanje udvostruene sredinom u kojoj se kreu. Pri svem tom, ima
jo dosta g-a Marnei u Parizu, te bi Valerija mogla da vai kao tip u ovoj pripovijeci
iz drutvenog ivota. Meu tim enama, jedne se pokoravaju istinskim strastima i
neodoljivoj potrebi, kao g-a Kolvil, koja je tako dugo bila odana jednome od najslavnijih govornika ljevice, bankaru Keleru; druge pod-stie sujeta, kao g-u de la
Bodrej, koja je ostala skoro potena i pored toga to je bjeala s Lustoom; ovu odvlae zahtjevi toalete, onu nemogunost da izdrava kuu s platom oevidno suvie
malom... Skomraenje drave ili Skuptine, ako hoete, daje povoda mnogim
nesreama, stvara mnogo kvarei. U nae vrijeme saa-Ijeva se jako sudbina
radnikih klasa, tvrdi se da one jedva diu pod pritiskom poslodavaca; ali je drava
sto puta surovija od najlakomijeg industrijalca, i ona, u pogledu plata, ide sa
tednjom do besmislice. Radite mnogo, i fabrika e vas platiti prema vaem radu; ali
ta daje drava tolikim neznanim i odanim poslenicima?
Skrenuti s puta asti jeste, za udatu enu, neoprostivi zloin; ali u tome stanju
postoje razliiti stupnjevi. Neke ene ne samo da nisu pokvarene, nego jo skrivaju
svoje pogreke i ostaju prividno potene, kao one dvije koje smo maloas pomenuli;
dok neke meu njima dodaju svojim pogrekama i sram pekuli-sanja. I g-a Marnef
je u neku ruku predstavnik tih slavoljubivih udatih bludnica koje, jo od poetka, primaju nevaljalstvo sa svim njegovim posljedicama, i koje su odluile da se obogate
zabavljajui se, ne birajui sredstva; ali njima skoro uvijek, kao i g-i Marnef, idu na ruku i pomau im
njihovi muevi. Ti Maki-javeli u suknjama su najopasnije ene; i od svih ra-vih vrsta
pariskinja, to je najgora. Jedna prava bludnica, kao to su razne ozefe, oncove,
Malage, 2eni Kadine, i dr., nosi u javnosti svojeg poloaja opomenu koja se vidi
koliko i crveni fenjer prostitucije ili svjetiljka ruleta. ovjek tada zna da se tu radi o
njegovoj propasti. Ali sladunjavo potenje, prividna vrlina, i licemjerno dranje udate
ene koja uvijek pokazuje samo sitne kuevne potrebe, i koja se tobo brani od
ludosti, odvlae neujno u propast, koja je utoliko udnija to nju svijet izvinjava ne
objanjavajui je. Tu prljava knjiga domaih izdataka, a ne vesela ud prodire
itava imanja. Jedan otac porodice upropaavao se bez slave, a u nevolji mu
nedostaje velika utjeha zadovoljene sujete.
Ovo razlaganje pogodie kao strijela pravo u srce mnogo porodica. G-e Marnef
viaju se na svim sprato-vima drutvenog poretka, ak i na dvorovima; jer je
Valerija jedna alosna stvarnost, uzeta iz ivota sa svima svojim i najsitnijim
pojedinostima. Po nesrei, ta slika nee izlijeiti nikoga od bolesti da se zaljubljuje u
te anele blagog osmijeha, sanjalakog izgleda, ednog lika, ije je srce okovan
koveg za novac.
Otprilike na tri godine poslije Hortenzine udaje, 1841, opte miljenje je bilo da se
baron Ilot d'Ervi smirio, digao ruke, kako bi rekao lini Ijekar Luja XV, a g-a
Marnef stajala ga je dvaput vie nego to ga je stajala ozefa. Ali je Valerija, iako
uvijek lijepo obuena, pokazivala skromnost ene udate za jednog podefa; svoju
rasko uvala je za svoje domae haljine, za ivot u kui. Ona je na taj nain
rtvovala sujetu

77

Parianke svome milom Hektoru. Ali ipak, kad je odlazila u pozorite, pojavljivala se
uvijek s lijepim eirom na glavi, u haljini najnovijeg kroja; baron ju je tamo odvodio
kolima, u jednu od najljepih loa.
Stan koji je, u Ulici Vano, zauzimao cio sprat jedne nove kue podignute izmeu
dvorita i vrta, bio je vrlo pristojan. Rasko se sastojala u persijskim tapetima, u
lijepom i ugodnom namjetaju. Spavaa soba, izuzetno, bila je pretrpana kao i kod
ostalih eni Radina i SoncovUi. Tu su se nalazile zavjese od ipaka, kamirski alovi,
zastori od brokata, na kaminu ukrasi ije je modele radio Stidman, jedna polica puna
izvanrednih sitnica. Ilot nije htio da vidi svoju Valeriju u gnijezdu koje bi po sjaju
zaostajalo iza zlatne i biserne kaljuge jedne ozefe. Dvije glavne prostorije, salon i
trpezarija, bile su, prva od crvenog damasta, druga od rezane hrastovine. Ali, elei
da sve bude u skladu jedno s drugim, poslije est mjeseci, baron je prolaznoj raskoi
dodao rasko stalnu, u veoma skupocjenim po-kretnostima, kao to je, na primjer,
srebrno posue iji je raun prelazio dvadeset i etiri hiljade franaka.
Kua g-e Mamef za dvije godine je stekla glas vrlo prijatne kue. U njoj se kartalo.
Sama Valerija bila je vrlo zapaena kao ljubazna i duhovita ena. Da bi se opravdala
promjena njenog poloaja, razglasilo se da joj je njen nezakoniti otac, maral
Monkorne, zavjetao ogromnu sumu kao nasljedno dobro. Mislei na budunost,
Valerija je svojem drutvenom licemjer-stvu dodala i vjersko licemjerstvo. Vrlo
revnosna u pohaanju crkve, ona je dobila sve poasti koje se ukazuju jednoj
ipobonoj eni. Skupljala je milostinju, postala lanica dobrotvornog savjeta, dijelila
naforu, i u svojem kraju uinila nekoliko dobrih djela, sve na -torov raun. Sve je
kod nje bilo dakle na svojem mjestu. I zato su mnogi tvrdili da su njeni odnosi s baro
nom potpuno isti, istiui godine dravnog savjetnika, kome su pripisivali platonsku
naklonost prema ljupkosti, prijatnosti i duhovitom razgovoru g-e Marnef, otprilike
kao to je bUa naklonost Luja XVIII prema lijepo sroenim pisamcima.
Baron je odlazio oko ponoi, zajedno sa svim ostalima, i vraao se etvrt sata
docnije. A tajna te duboke tajne bUa je u ovome:
Vratari te kue bili su g. i g-a Olivje, koji su zahvaljujui baronu Ilotu, prijatelju
vlasnika kue, koji je traio nastojnika, preli iz svoje tamne loe u Ulici Doajene
koja nije donosila nita, u velianstvenu lou u Ulici Vano, koja je donosila obilat
prihod. A g-a Olivje, koja je nekad bila nadzornica rublja u dvoru Sarla X, i pala s
tog potoaja zajedno sa zakonitom monarhijom, imala je troje djece. Najstariji sin,
ve pisar kod nekog biljenika, bio je predmet oboavanja suprunika Olivje. Tome
Venijaminu zaprijetila je opasnost da postane vojnik za punih est godina i njegovo
sjajno zapoeta karijera zamalo nije bila prekinuta, kad ga je g-a Marnef oslobodila
vojne obaveze zbog jednoga od onih tjelesnih nedostataka koje ragrutne komisije
znaju da pronau kad ih za to apatom zamoli kakva uticajna linost iz ministarstva.
Olivje, nekadanji lovac arla X, i njegova ena, pristali bi dakle da ponovo razapnu
Hrista zbog barona Ilota i g-e Mamef.
ta je mogao da kae svijet koji nije znao za raniji doivljaj sa Brazilcem,
gospodinom Montesom de Mon-teanos? Nita. Uostalom, svijet je gotov da mnogo
to oprosti domaici jednog salona u kojem se prijatno provodi vrijeme. Naposljetku,
g-a Marnef dodavala je svima svojim draima i veoma cijenjeno preimustvo jedne
tajne sile. Tako je Klod Vinjon, koji je postao sekretar marala kneza od Visemburga,
i koji je sanjao
!
o tome da ue u Dravni savjet kao izvjestilac, bio redovan gost ovoga salona u koji
je dolazilo i nekoliko prostodunih narodnih poslanika na kartanje. Drutvo g-e
Mamef obrazovalo se s razumnom sporou; tu su se primali samo ljudi slini po

78

naelima i po svojem nainu ivota, koji su imali razloga da podravaju jedni druge, i
da hvale nebrojene lijepe osobine domaice. Sporazum meu neispravnim ljudima,
zapamtite tu istinu, pravi je Sveti savez u Parizu. Interesi se na kraju krajeva uvijek
razmimoiu, poroni ljudi se slau uvijek.
Ve u treem mjesecu poslije svojeg smjetanja u Ulici Vano, g-a Marnef primila je
g. Krevela, koji je odmah poslije toga postao kmet u svojem kvartu i oficir Legije
asti. Krevel se dugo ustezao: trebalo je ostaviti onu slavnu uniformu narodnog
gardiste, u kojoj se kooperio u Tiljerijama, ubijeen da ima vojniki izgled onoliko
koliko i car, ali je slavoljublje, koje mu je savjetovala g-a Marnef, bilo jae od
sujete. G. kmet je ocijenio da se njegova veza s g-com Helojzom Briztu nimalo ne
slae s njegovim politikim dranjem. Mnogo prije njegovog stupanja na graanski
prijesto kmetstva, njegov ljubavniki ivot zavio se u duboku tajnu. Ali je Krevel, kao
to se moe pogoditi, platio pravo da se kad god moe sveti za otmicu Zozefe,
upisavi est hiljada franaka doivotne rente na ime Valerije Forten, udate za g-na
Marnefa po reimu odvojenih dobara. Valerija, koja je moda od matere naslijedila
taj naroiti dar ena koje drugi izdravaju, prvim pogledom je prozrela narav svoga
smijenog oboavaoca. Ona reenica: ^Nisam nikad imao otmjenu enu! koju je
Krevel rekao Lizbeti, a Lizbet saoptila svojoj dragoj Valeriji, bila je dobro naplaena
u pazaru koji joj je donio njenih est hiljada franaka rente po pet na sto. Od toga
doba, ona nije nikako doputala da se smanji
njen ugled u oima nekadanjeg trgovakog putnika Cezara Birotoa.
Krevel se oenio iz rauna kerkom jednog vodeni-ara iz Brija, uostalom jedinicom,
ije je nasljedstvo sainjavalo tri etvrtine njegovog bogatstva jer se pro-davci na
malo bogate, u najvie sluajeva, ne toliko svojim poslovima, koliko spajajui
trgovinu sa seoskim gazdinstvom. Veliki broj zakupaca, vodeniara, stoara i
zemljoradnika iz okoline Pariza sanja o slavi da svoju ker uda za trgovca, i mnogo
radije gleda zeta u kakvom bakalinu, sitniaru ili mjenjau, nego u biljeniku ili
advokatu, iji ih visok drutveni poloaj plai; oni se boje da e ih docnije prezirati ti
ugledni predstavnici graanstva. G-a Krevel, ena dosta runa, vrlo prosta i glupa,
umrla je na vrijeme; a svome muu nije dala nikakvih zadovoljstava sem oinstva. I,
u poetku svoje trgovake karijere, ovaj razvratnik, okovan dunostima svojeg
poloaja, a spreavan oskudicom, igrao je ulogu Tantala. U neprestanom dodiru,
kako se sam izraavao, s najotmjenijim enama u Parizu, on ih je ispraao do vrata
uz svoje ponizne pozdrave, divei se njihovoj ljupkosti, njihovom nainu da nose
modne stvari, i svim bezimenim utiscima onoga to se zove yasa. Uzdii se do jedne
od tih salonskih vila, bila je elja koja se u njemu zaela jo u mladosti, i koju je
uguivao u svojem srcu. Zadobiti mitost g-e Marnef bilo je, dakle, za njega ne samo
ostvarenje njegovog sna, nego i pitanje oholosti, tatine, astoljublja, kao to se
vidjelo. Njegovo astoljublje se jo i povealo uspjehom. On je osjetio preveliku
radost najprije glavom, a kad je glava zanesena, to se i na srcu poznaje, srea se
udesetostruava. G-a Marnef pokazivala je uostalom prema Krevelu obzire o
kakvima on nije ni slutio, jer ga ni ozefa ni Helojza nisu voljele; a ona je smatrala
za nuno da to bolje vara toga ovjeka u
kojem je vidjela nepresuni izvor novca. Obmane ljubavi koja se kupuje prijatnije su
od stvarnosti. U pravoj ljubavi dolazi se do sukoba u kojima se nanose istinske rane;
a sukob iz ale, naprotiv, upravo miluje astoljublje prevarenog. Pored toga,
razreenost njihovih sastanaka odraavala je kod Krevela elju u stanju strasti. On
se u tome uvijek spoticao o otpor Valerijine vrline, jer se ona pokazivala kao da se
kaje, i govorila o onome to njen otac mora misliti o njoj u raju junaka. On je imao
da se bori protiv izvjesne hladnoe koju je, po svojem -uvjerenju, uvijek pobjeivao,
jer se ta lukava ena pretvarala da poputa ludoj strasti ovoga ifte; ali se, kao

79

postiena, ponovo otrgla svojim ponosom pristojne ene i svojim izgledom vrline, ni
vie ni manje nego neka Engleskinja, i poraavala je uvijek svoga Krevela teinom
svoje estitosti, jer ju je Krevel prvi put progutao kao enu koja dotle nikad nije pogrijeila. Najzad, Valerija je imala onu naroitu vrstu njenosti zbog koje je bila
neophodno potrebna Krevelu kao i baronu. Pred drugima, ona je predstavljala
draesan skup stidljive i sanjalake smjernosti, besprijekorne pristojnosti i duha koji
uzdiu ljupkost, umilja-tost i kreolsko dranje; ali, u etiri oka, prevazilazila je ene
od zanata, bila je raskalana, zanimljiva, neiscrpna novim pronalascima. Ta
suprotnost godi ovjeku Krevelove vrste; on laska sebi da je jedini trgovac te
komedije, vjeruje da se ona igra samo zbog njega, i uiva u toj divnoj varci, divei se
glumici.
Valerija je potpuno prilagodila sebi barona Ilota, privoljela ga je i da ostari, jednim
od onih lukavih laskanja koje e najbolje predstaviti avolski duh takvih ena. I kod
povlaenih organizama nailazi trenutak kad se, kao u opsaenom mjestu koje se
dugo brani, ipak otkriva pravo stanje. Predviajui blisku propast carskoga gizdavca, Valerija je smatrala za potrebno da je uskori.
Zato se snebiva, stari moj gunalo? rekla mu je na est mjeseci poslije njihovog
tajnog i dvostruko preljubnikog vjenanja. Da nema kakvih planova? da ne misli
da me iznevjeri? Meni bi se mnogo vie sviao kad ne bi vie bojio bradu ni brkove.
Zrtvuj mi te lagarije. Misli li ti da ja u tebi volim to za deset para laka na tvojim
izmama, tvoj pojas od kauuka, tvoje utege i tvoju vlasulju? Uostalom, to god
bude stariji, ja u se sve manje bojati da e mi neka suparnica preoteti moga Ilota!
Vjerujui, dakle, u boanstveno prijateljstvo isto onoliko koliko i u ljubav g-e
Marnef, s kojom je mislio da zavri svoj ivot, dravni savjetnik je posluao ovaj
prijateljski savjet i prestao da boji bradu i kosu. Poslije te dirljive izjave Valerijine,
veliki i lijepi Hektor pojavi se sav bijel jednoga lijepoga jutra. G-a Marnef je lako
dokazala svome drargom Hektoru da je sto puta primijetila bijelu prugu tamo gdje
kosa po-drauje.
Bijela kosa izvanredno dolikuje vaem licu, rekla mu je kad ga je vidjela, ublaava
ga; ovako izgledate nesravnjeno bolje, divni ste.
Zatim je baron, kad je ve proao tim putem, skinuo svoj koni prsnik, svoj stenjak,
oslobodio se svih utega. Trbuh se opusti, gojaznost se ispolji. Hrast postade kula, a
tromost pokreta bila je utoliko strasnija to je baron naglo stario igrajui ulogu Luja
. Obrve su ostale jo crne i nejasno su podsjeale na lijepog Ilota, kao to na
ponekom ostatku feudalnih zidina kakav laki vajarski ukras ostaje da pokae ta je
bio cijeli zamak u svojim lijepim danima. Te crne obrve davale su pogledu, jo
ivahnom i mladom, utoliko neo-biniji izraz na tome crnpurastom licu to se, tamo
gdje
su tako dugo cvjetale svijetle Rubensove boje, jasno vidio napor strasti koja se bori s
prirodom. Ilot postade tada jedna od onih lijepih ljudskih ruevina na kojima muka
snaga izbija kao u bunovima na uima, po nosu, po prstima, podsjeajui na
mahovinu koja raste po skoro vjeitim spomenicima rimskoga carstva.
Kako je Valerija mogla da odri Krevela i Hektora jednog pored drugoga kraj sebe,
onda kad je osvetoljubivi starjeina bataljona htio huno da ponizi Ilota? Ne
odgovarajui odmah na ovo pitanje, koje e rijeiti sama drama, moe se
napomenuti da su Lizbet i Valerija zajedniki smislile jedno izvanredno lukavstvo koje
je mnogo doprinosilo tome stanju. Svijetu se inilo da se Marnef, videi kako mu se
ena proljepala u sredini u kojoj je vladala kao sunce kakvog zvjezdanog sistema,
ponovo zaljubio u nju, jer je postao ludo ljubomoran. Ta ljubomora nainila je od
Marnefa ovjeka koji kvari svako veselje, ali je davala neobinu cijenu Valerijinoj
milosti. Prema svome naelruku, meutim, Marnef je pokazivao veliko povjerenje

80

koje je prelazilo u skoro smijeno benavljenje. Jedina linost koja mu je smetala, bio
je upravo Krevel.
Marnef, upropaen onim razvratom koji se provodi naroito u velikim
prijestonicama, koji su opisivali rimski pjesnici, i za koji naa sa vremena stidljivost
nema imena, postao je odvratan kao anatomska figura od voska. Ali ta bolest, koja
se jo micala, odjevena u lijepu oju, mlatarala je svojim mravim nogama u elegantnim akirama. Isuene grudi mirisale su na isto rublje, a mous je uguivao
zadah ljudske trulei. Ta rugoba poroka koji izdie, u obui s crvenim potpeticama,
jer je Valerija dovela Marnefa u sklad sa svojim bogatstvom, s njegovim odlijem, s
njegovim poloajem, plaila je Krevela koji nije lako podnosio pogled bijelih
podefovih oiju. Mamef je bio kmetova
mora. Primijetivi neobinu mo itoju su mu pripisivale Lizbet i njegova ena, taj
propalica se njome uveseljavao, i svirao je na njoj kao na kakvom instrumentu, a
kako je kartanje u salonu bilo jedina razonoda ove due, istroene isto onoliko koliko
je i tijelo bilo, on je erupao Krevela, koji se smatrao obaveznim da poputa
potovanja dostojnom inovniku koga jc rarao.'
Videi Krevela tako nedoraslog prema toj odvratnoj i neistoj mumiji, iju
pokvarenost kmet nije razumijevao, videi naroito da Valerija tako duboko prezire
Krevela, i da mu se smije kao budali, baron se vjerovatno osjeao toliko obezbijeen
od svakog suparnitva, da ga je stalno pozivao na veere.
Valerija zatiena tim dvjema strastima na strai pored nje, i jednim ljubomornim
muem, privlaila je sve poglede, budila sve elje u krugu u kojem je blistala. I tako
je, zadravajui izgled potene ene, uspjela, za tri godine otprilike, da stvori najtee
uslove uspjeha koji bludnice trae, a tako rijetko postiu, mada im pomae i
sablazan, i njihova smjelost i njihov buan ivot poznat cijelome svijetu. Kao lijepo
uglaani dijamant koji bi Kanor umjetniki uokvirio, Valerijina ljepota, ranije skrivena
u rudi u Ulici Doajene, vrijedjela je vie nego to je bila njena prava vrijednost, inila
je ljude nesrenima!... Klod Vinjon volio je Valeriju u potaji.
Ovo naknadno objanjenje, prilino potrebno kad se s ljudima sreemo poslije
prekida od tri godine, jeste neka vrsta Valerijinog bilansa. Da vidimo sad bilans njene
ortakinje Lizbet.
Roaka Beta zauzimala je u kui Marnefovih poloaj roake koja spaja dunost
drubenice sa dunou kune nastojnice; ali ona nije znala za ovo dvostruko
ponienje koje, u veini sluajeva, osjeaju linosti dovoljno nesrene da se prime tih sumnjivih zvanja. Lizbet i Valerija pruale su dirljiv
prizor jednoga od onih prijateljstava, tako ivih i tako malo vjerovatnih meu
enama, da ih Pariani, uvijek suvie duhoviti, odmah klevetaju. Suprotnost muke i
suve prirode Lorenke i lijepe kreolske prirode Valerijine ila je u prilog klevetanja. Ga Marnef starala se o svojoj prijateljici imajui naroito u vidu njenu udaju, bez
koje, kao to e se dalje vidjeti, Lizbetina osveta ne bi bila potpuna, ali je time, ne
znajui, davala hrane, ogovaranju. Kod roake Bete izvrila se ogromna promjena;
Valerija, koja ju je oblaila, uinila je sve to se moglo uiniti. Ta udna djevojka,
koja se sad potinjavala stenjaku, imala je tanak struk, i troila bandoHn za svoju
glatku kosu, primala haljine onako kako ih je krojaica predavala, nosila lake cipele i
sive svUene arape koje su, uostalom, nabavljai uvijek unosili u Valerijine raune, a
plaao ih zna se ko. Tako promijenjenu, uvijek u utoj kamirskoj Haljini, Betu ne bi
poznao niko ko bi je vidio sad, poslije tri godine. Taj drugi crni dijamant, najrjei
meu dijamantima, uglaan vjetom rukom, i u okviru koji mu je odgovarao, cijenilo
je nekoliko slavoljubivih inovnika po njegovoj pravoj vrijednosti. Ko bi vidio Betu
prvi put, i nehotice bi zadrhtao kad ugleda onu divlju poeziju koju je vjeta Valerija
umjela da istakne dotjerujui odijevanjem ovu Krvavu kaluericu', uokvirujui s puno

81

vjetine gustim pletenicama ovo suvo maslinasto lice na kojem su bMstale oi crne
kao i kosa, istiui ovaj nesavitljivi stas. Beta, kao neka Kranahova i Van Ajkova Afati
boja, kao vizantijska Bogorodica, kad bi izale iz svojih okvira, zadr^a je
'Krvava kaluerica, opera u pet inova po jednom engleskom romanu. Muzika od
Gunoa. Prim. prev.
krutost i ozbiljnost tih tajanstvenih prilika, bliskih roaka boginje Izie i omh
boanstava koja su egipatski vajari obavljali tijesnom haljinom. To je bio granit,
bazalt, proiir koji hoda. Zatiena od bijede za ostatak svojih dana, Beta je postala
izvanredno raspoloena, i donosila je veselost svakom stolu za kojim je veerala.
Baron je plaao i zakup za njen mali stan, namjeten, kao to znamo stvarima iz
budoara i spavae sobe njene prijateljice Valerije.
Poela sam ivot kao prava gladna koza, a zavravam ga kao lavica, govorila je
ona.
Ona je i dalje izraivala najzapletenije veziljske radove za g. Rivea, samo da ne bi,
kako je sama govorila sjedjela besposlena. A meutim, kao to e se dalje vidjeti,
njen ivot je bio veoma ispunjen; ali u duhu ljudi koji su doli sa sela ostaje da se
nikad ne odriu zarade, oni u tome lie na Zidove.
Svako jutro, roaka Beta ila je sama na pijacu jo u rasvitak, s kuvaricom. Po
Betinom planu, knjiga izdataka, koja je upropaavala barona Ilota, trebalo je da
obogati njenu dragu Valeriju, i obogatila ju je zaista.
Koja domaica nije poslije 1838. osjetila kobne rezultate protivdrutvenih naela koja
u niim klasama ire buntovna lica? U svakoj kui, pitanje posluge je danas najtea
novana rana. Sem vrlo rijetkih izuzetaka, koji bi zasluivali Montijonovu nagradu',
kuvar i kuvarica su domai lopovi, plaeni, bestidni lopovi koje vlada milostivo
zatiuje, razvijajui tako sklonost krai koja se i inae skoro odobrava kuvaricama
starom alom o drci nm kotarici. Tamo gdje su te ene nekad uzimale po etrdeset
sua da kupe loz, danas uzimaju po pedeset
'Baron de Montijon (17331820), osniva triju nagrada koje Francuska akademija
dodjeljuje svake godine za revnosnu slubu, za uinjeno dobro djelo i za jedan
nauni rad. Prim. prev.
franaka za tedionicu. A hladni istunci, koji se zabavljaju time to u Francuskoj vre
ovjekoljubive oglede, misle da su podigli moral u narodu! Izmeu gospodarskog
stola i pijace, posluga je razrezala svoj tajni prirez, i kupi ga umjesnije nego to
pardska optina pribira svoju troarinu. Pored onih pedeset na sto, kojima su podvrgli sve namirnice za jelo, sluge trae krupne poklone i od prodavca. I najvee
trgovake radnje strepe pred tom nevidljivom silom; i plaaju joj bez rijei, svi: kolari, zlatari, krojai, i dr. Onome ko pokua da zagleda u njihove raune, sluge
odgovaraju drskostima ili pritvor-nom neumjenou koja ga skupo staje; oni danas
trae obavjetenja o gospodarima, kao to su ih ranije gospodari traili o njima. Zlo,
koje je zaista dostiglo vrhunac, i koje sudovi poinju strogo da kanjavaju, ali
uzalud, moi e da se uniti samo jednim zakonom koji bi primorao domau poslugu
da ima radnike knjiice. Zlo bi tada prestalo kao arolijom. Kad bi svaki sluga morao
da pokae svoju knjiicu, i kad bi gospodari morali u nju da ubiljee razlog
otputanja, to bi zacijelo zauzdalo ovu pokvarenost. Ljudi koji se bave dananjom
visokom politikom ne znaju dokle ide nevaljalstvo niih klasa u Parizu: ono je ravno
jedino zavisti koja njih prodire. Statistika ne govori nita o ogromnom broju
dvadesetogodinjih radnika koji se ene kuvaricama od etrdeset i pedeset godina,
koje.su se kraom obogatile. ovjek mora da zatrepti kad pomisli na posljedice
takvih veza sa trostruke take gledita kriminaliteta, opadanja rase i nesrenih
brakova. to se tie isto novane tete koju priinjavaju domae krae, ona je
ogromna i u politikom pogledu. ivot, koji tako postaje dvaput skuplji, ne doputa

82

nita izlino u mnogim domovima. Izlino!... to sainjava polovinu trgovine u

dravama, kao i eleganciju ivota. Knjige i cvijee su neophodni koliko i hljeb za
mnoge ljude.
Lizbet, kojoj je bila poznata ova strana rana parikih kua, naumila je da sama
upravlja Valerijinim domainstvom, poto joj je obeala svoju potporu u onome
stranom prizoru kad su se jedna drugoj zavjerile da e biti kao dvije sestre. I ona je
pronala, tamo u Vogezima, jednu roaku, po majci, nekadanju kuvariou kod vladike Nansiju, staru djevojku, pobonu i neobino potenu. Ipak, bojei se njenog
neiskustva u Parizu, a naroito ravih savjeta koji toliko puta pokvare takvo
nesigurno potenje, Lizbet je uvijek ila zajedno s Mati-rinom na pijacu, i pouavala
je kako e kupovati. Poznavati pravu cijenu robe, i time zadobiti potovanje
prodavaa; ne traiti prvinu, kao ribu, na primjer, kad je skupa; znati kako se kreu
cijene namirnica, i predviati skakanje cijena, da bi se kupovalo onda kad je
jevtinije, taj domaiki duh je, u Parizu, najpotrebniji kunom gazdinstvu. Kako je
Matirina imala dobru platu, kako su je obasipali poklonima, ona je voljela kuu toliko
da je bUa srena kad jevtino pazari. I zato se od nekog vremena takmiila s
Lizbetom, koja ju je sad smatrala dovoljno upuenom i dovoljno sigurnom, te je ila
na pijacu samo onih dana kad je Valerija imala goste na veeri, a to se, uzgred budi
reeno, deavalo dosta esto. Evo zato. Baron je u poetku veoma pazio na to ta
e sve rei; ali je njegova strast prema g-i Marnef za kratko vrijeme postala tako
iva, tako nezajaljiva, da je poelio da se to manje odvaja od nje. Poto je, u prvo
vrijeme, veeravao tamo etiri puta nedeljno, prohtjelo mu se da veerava svakoga
dana. est mjeseci poslije svadbe svoje keri, poeo je davati po dvije hiljade
franaka mjeseno za svoju hranu. G-a Marnef je pozivala linosti koje je njen dragi
baron elio da ugosti. Uostalom, veera se uvijek spremala za estoro, i baron je
mogao dovesti po troje njih i ne javljajui. Lizbet je svojom tednjom rijeila teak
problem da taj sto bude
uvijek sjajno opremljen za sumu od hiljadu franaka, a hiljadu franaka mjeseno
davala je g-i Marnef. Poto su Valerijine toalete izdano plaali Krevel i baron, dvije
prijateljice su uteivale jo po jednu novanicu od hiljadu franaka mjeseno na tim
izdacima. I tako je ta ena tako ista, tako edna, imala sad oko sto pedeset hiljada
franaka uteevine. Ona je gomilala rentu i svoje mjesene dobiti kapitaliui ih i
poveavajui ogromnim zaradama za koje je dugovala Krevelu, jer je on u svoje
srene finansijske operacije velikoduno unosio i kapital svoje ! vojvotkinje.
Krevel je posvetio Valeriju u berzanski govor i pekulacije; i, kao sve Parianke, ona
je uskoro postala vjetija od svog uitelja. Lizbet, koja nije troila ni pare od svojih
hiljadu i dvjesta franaka, kojoj su drugi plaali stan i odijelo, koja nije izdavala ni
petparac iz svojeg depa, imala je isto tako jedan mali kapital od pet do est hiljada
franaka, koji joj je Krevel oinski poveavao na berzi.
Baronova i Krevelova ljubav bile su ipak teak teret za Valeriju. Onoga dana kad
ponovo zapoinje naa pripovijetka, razdraena jednim od onih dogaaja koji u
ivotu vre posao zvona na ije se zvuke skupljaju rojevi, Valerija se popela u
Lizbetim stan da se tamo preda onom slatkom i opirnom jadanju kojim ene
uspavljuju sitne jade svojeg ivota.
Lizbet, ljubavi moja, odjutros dva sata s Krevelom, to je isuvie dosadno! O! kako
bih voljela da poa-Ijem tebe da me zamijeni!
Na alost, to se ne moe, ree Lizbet smijeei se. Ja u umrijeti kao djevojka.
Pripadati toj dvojici staraca! ima trenutaka kad se stidim same sebe! Ah! kad bi me
vidjela moja jadna majka!

Ti mene smatra za Krevela, odgovori Lizbet.

83

Reci mi, draga moja mala Beta, da me ne prezi-re...

Ah! da sam ja lijepa, imala bih i sama... tih
pustolovina! uzviknu Lizbet. To ti je dovoljno opravdanje.
ti bi sluala samo svoje srce, ree g-a Marnef uzdahnuvi.
! odgovori Lizbet, Marnei je mrtvac koga su zaboravili da sahrane, baron je kao
tvoj mu, Krevel je tvoj oboavalac; u mojim oima, ti si, kao i sve ene, sasvim
ispravna.
Ne, draga divna djevojko, ne boli mene to, ti nee da me razumije.
O! razumijem!... uzviknu Lorenka, jer to to ti misli spada u moju osvetu. ta
e!... ja radim na tome.
Voljeti Vjenceslava toliko da zbog toga mravim, a ne moi ni da ga vidim! ree
Valerija isteui ruke. Ilot mu predlae da doe ovamo na veeru, moj umjetnik
odbija! On ne zna da je idol za me<ne, udovite jedno! ta je njegova ena? jedno
lijepo tijelo! jest, ona je lijepa, ali sam ja neto vie!
Umiri se, djevojice moja, doi e on, ree Lizbet glasom kakvim govore dadilje
nestrpljivoj djeci, to hou ja...
Ali kad?
Moda jo ove sedmice.
Daj da te poljubim.
Kao to se vidi, ove dvije ene bile su jedno; svi postupci Valerijini, i oni
najvjetrenjastiji, njene zabave, njene udi, odluivani su tek poslije zrelog
raspravljanja meu njima.
Lizbet se neobino uzbuivala ovim bludnikim ivotom, savjetovala je Valeriju u
svemu, i sprovodila svoju osvetu s neumoljivom logikom. Uostalom, ona je obozavala Valeriju, naindla je od nje svoju ker, svoju prijateljicu, svoju ljubav; u njoj
je nalazila poslunost kreolke i mekotu sladostrasne ene; eretala je s njom svako
jutro sa mnogo vie zadovoljstva nego s Vjence-slavom, mogle su da se smiju svojim
zajednikim pakostima, gluposti mukaraca, i da zajedno prebrojavaju sve vee
kamate svog novca. Lizbetina radljivost, uostalom, nala je mnogo prijatniju i
obilniju hranu u njenoj namisli i u njenom novom prijateljstvu, nego u onoj bezumnoj
ljubavi prema Vjenceslavu. Radosti koje dolaze od zadovoljene mrnje najjae
zagrijavaju i najsilnije potresaju srce. Ljubav je u neku ruku zlato, a mrnja je
gvoe one osjeajne rude koja lei u nama. Najzad, Valerija je pruila Lizbeti, u svoj
njenoj slavi, onu ljepotu koju je ona oboavala, kao to se oboava sve ono to se
nema, ljepotu koja joj se odzivala mnogo srdanije od ljepote Vjenceslavljeve, koji
je, prema njoj, bio uvijek hladan i neosjetljiv.
Poslije skoro tri godine, Lizbet je poinjala da opaa uspjeh svojeg podzemnog
rovarenja na koje je troila svoju snagu i kojem je posveivala svoju pamet. Lizbet je
mislila, g-a Mamef je radUa. G-a Marnef bila je sjekira, Lizbet je bUa ruka koja
njome udara, a ruka je ubrzanim udarcima unitavala tu porodicu koja joj je iz dana
u dan bivala sve mrski ja, jer se mrzi sve vie i vie, kao to se i voli svakim danom
vie, kad se voli. Ljubav i mrnja su osjeanja koja se hrane sama sobom; ali, od
njih dviju, mrnja je dugovjenija. Ljubav je ograniena odmjerenim snagama, ona
dobij a svoju mo od ivota i od izobilja; mrnja je slina smrti, tvrdi-luku, ona je
kao neka mislena snaga iznad bia i stvari. Lizbet, uavi u ivot koji joj je
odgovarao, razvila je u njemu sve svoje sposobnosti; vladala je kao to vladaju
jezuiti, kao tajna sila. I preobraaj njene linosti bio je
potpun. Lice joj je sijalo. Lizbet je sanjala o tome da postane g-a maralka Ilot.
Taj razgovor, u kojem su dvije prijateljice otvoreno iskazivale svoje najsitnije misli
ne birajui izraze, vodio se upravo poslije povratka s pijace, kamo je Lizbet ila da
nabavi to treba za jednu veliku veeru. Marnef, koji je udio za mjestom g. ,

84

pozvao je bio njega i estitu g-u , i Valerija se nadala da e Ilot jo te veeri sa

efom odsjeka svriti pregovore o njegovom povlaenju. Lizbet se oblaila da ode na
veeru kod baronice.
Vratie se da spremi aj, je li, Beta moja? ree Valerija.
Nadam se ...
Kako, nada se? Nee valjda i noiti s Adeli-nom, da pije njene suze dok spava?
Samo kad bi se to moglo! odgovori Lizbet smijui se, ne bih rekla ne. Ona ispata
svoju sreu, a ja sam radosna, sjeam se svojeg djetinjstva. Na svakoga doe red.
Ona e biti u blatu, a ja u postati grofica de Forzen!...
Lizbet se uputi u Ulicu Plime, kuda je od nekog vremena ila kao" to se ide u
pozorite, da uiva u uzbuenjima.
Stan koji je Ilot izabrao za svoju enu sastojao se iz velikog i prostranog predsoblja,
salona i spavae sobe sa sobom za oblaenje. Trpezarija se nalazila pored salona.
Dvije sobe za poslugu i kuhinja, na treem spratu, dopunjavale su taj stan koji je jo
bio dostojan jednoga dravnog savjetnika, naelnika u ministarstvu vojske. Sama
kua, dvorite i stepenite bili su velianstveni. Baronica je namjestila salon, svoju
sobu i trpezariju dragim ostacima svojeg sjaja, uzevi ono to je bilo najbolje meu
starudijama iz stana u Univerzitetskoj ulici. Jadna ena voljela je uostalom te nijeme
svjedoke svoje sree.
koji su, za nju, imali skoro utjenu rjeitost. Ona je u svojim uspomenama gledala
cvijee, kao to je na -stirci vidjela are jedva primjetne za druge.
Na ulazu u prostrano predsoblje, gdje su dvanaest stolica, jedan barometar i velika
pe, duge bijele pamune zavjese vezene crvenim koncem, podsjeale na strana
predsoblja po ministarstvima, srce se stezalo; predosjeala se samoa u kojoj ivi ta
ena. Bol, kao i zadovoljstvo, stvara atmosferu oko sebe. Pri prvom pogledu na
unutranjost nekoga stana, saznaje se ko tu vlada, ljubav ili oajanje. Adelina je
ivjela u ogromnoj spavaoj sobi, ispunjenoj lijepim namjetajem koji je radio Jakov
Demalter, od mahagonija, s onim bronzanim ampir ukrasima koji su nali naina da
budu hladniji od bakrenih ara Luja XVI! I ovjek se stresao kad vidi tu enu
poblijedjelih obraza kako sjedi u jednoj rimskoj naslonjai, ispred sfinksova na stolu
za rad, pokazujui izvjetaenu veselost, zadravajui svoje dostojanstvo, kao to je
umjela da sauva i haljinu od plavog baruna koju je nosila kod kue. Ta ponosita
dua podravala je tijelo i odravala ljepotu. Baronica je, krajem prve godine svojeg
izgnanstva u taj stan, izmjerila nesreu u svem njenom prostranstvu.
Kad me je smjestio ovdje, moj Hektor mi je ipak uinio ivot ljepim nego to
treba za jednu prostu seljanku, rekla je sama sebi. On hoe tako; neka bude volja
njegova! Ja sam baronica Ilot, snaha jednog francuskog marala, nisam nikad nita
zgrijeila, i sin i ki su mi zbrinuti, mogu da ekam smrt ogrnuta neumrlja-nim
prevezom moje suprunike istote, velom moje iezle sree.
Portret barona Ilota, koji je radio Robert Lefevr 1810. godine, u uniformi glavnog
komesara carske garde, nalazio se iznad stola za rad, u koji bi Adelina, kad joj
prijave kakvu posjetu, skrivala jedno Ugledanje na
Hrista, svoju obinu lektiru. Ta besprijekorna Magdalena sluala je tako glas Svetoga
Duha u svojoj pustinji.
Marijeta, keri, kako je moja dobra Adelina? rekla je Lizbet kuvarici koja joj je
otvorila vrata.
O! dobro je, po izgledu, gospoice; ali, meu nama budi reeno, ako i dalje produi
ovako, ubie se, ree Marijeta na uvo Lizbeti. Doista, trebalo bi vi da je nagovorite
da ivi bolje. Od jue, gospoa mi je rekla da joj jutrom donosim za deset para
mlijeka i jednu zemiku od pet para; da joj za veeru spremam po jednu haringu, ili
malo hladne teletine, od koje treba da sku-vam pola kilograma za cijelu sedmicu,

85

razumije se samo za onda kad veera ovdje sama... Hoe da troi samo po deset
para dnevno za svoju hranu. To nije razumno. Kad bih o tome lijepom planu rekla
to g. maralu, on bi se mogao zavaditi sa g. baronom i liiti ga nasljedstva; ali vi, s
vaom dobrotom i s vaom obazrivou, umjeete da udesite stvar ...
Leps, zato se ne obratite mome zetu? ree Lizbet?
Ah! draga moja gospoice, ima otprilike dvadeset, moda i dvadeset i pet dana, kako
on nije dolazio, upravo otkad ni vi niste bili! Uostalom, gospoa je rekla da e me
otpustiti ako ikad zatraim novaca od gospodina. Ali to se tie jada... ah! jadna
gospoa ima ga suvie! Ovo je prvi put da je gospodin zaboravlja tako dugo ... im
ko zazvoni, ona potri na prozor ... ali, evo ve pet dana, ne ustaje sa stolice. ita!
Kad god poem g-i groiici, ona mi kae: Marijeta, veli, ako gospodin doe, recite
da sam u kui, i poaljite brzo po mene vratara; dobiete dobru napojnicu!
Jadna roaka! ree Beta, to mi srce cijepa. Govorim zetu 0 njoj svakoga dana. Sta
ete! On kae: Ima pravo, Beta, ja sam bijednik; moja ena je aneo, a ja sam
udovite! Ii u sutra... I ostaje pokraj g-e
JS3
Marnef; ta ena ga upropaava, a on je oboava; ivi samo kad je pored nje. Ja
inim to mogu! Da nisam tu ja, i da nemam pored sebe Matiinu, baron bi troio
dvaput vie; i, kako nema skoro nita, dosad bi se ve i ubio, moda. A vidite,
Marijeta, smrt njenoga mua bila bi smrt i za Adelinu, ja sam u to uvjerena. I trudim
se da bar tamo sastavim kraj s krajem, i da ne dopustim zetu da pojede suvie
novaca ...
Ah! to kae i sirota gospoa; ona zna ta vi inite za nju, odgovori Marijeta; kae da
vas je dugo pogreno cijenila...
A! uini Lizbet. Nije vam rekla nita drugo?
Nije, gospoice. Ako hoete da joj uinite zadovoljstvo, govorite joj 0 gospodinu; ona
smatra da ste vi sreni to ga viate svakog dana.
Je li ona sama?
Izvinite, tu je maral. O! on dolazi svaki dan, a ona mu stalno govori da je vidjela
gospodina to jutro, jer se nou vraa suvie dockan.
A je li dobra veera danas? upita Beta.
Marijeta se ustezala da odgovori, nije mogla da izdri Lorenkin pogled, kad se vrata
od salona otvorie, i maral Ilot izie tako naglo da je Betu pozdravio i ne pogledavi
je, i spustio jedan list hartije. Beta dohvati taj list i istra na stepenice, jer bi bilo
uzaludno vikati za gluvim ovjekom; ali je udesila tako da ne stigne marala, vratila
se i kriom proitala ovo to slijedi, ispisano pisaljkom:
Dragi brate, mu mi je dao novac za troak za ovo tromjeseje; a!i je mojoj keri
Hortenzi novac bio toliko potreban da sam joj da!a na zajam cijelu sumu koja je
jedva bila dovo!jna da se pomogne. Afoete vi da mi pozajmite stotinn
j^ranaka? jer nen ponovo da traim novac od Hektora; prijekor s njegove strane
pao bi mi SMVie teko.
Ah! pomisli Lizbet, do 5ega je moralo doi, kad
je u ovolikoj mjeri slomila svoj ponos?
Lizbet ue, zatee Adelinu da plae i obisnu joj se
0
vrat.
Adelina, drago moje dijete, ja sve znam! ree roaka Beta. Evo, maral je ispustio
ovaj list hartije, toliko je bio zbunjen jer je trao kao hrt... Taj strani Hektor nije ti
dakle dao novac od ... ?
On mi ga daje vrlo tano, odgovori baronica, ali je zatrebalo Hortenzi, i...

86

I ti nisi imala ime da nam spremi veeru danas, ree Beta prekinuvi svoju roaku.
Sad razumijem to se Marijeta zbunila kad sam pomenula orbu. Ti si pravo dijete,
Adelina! evo, ja u ti dati moju uteevinu.
Hvala, dobra moja Beta, odgovori Adelina i ub-risa suze. Ovo je samo prolazna mala
nezgoda, i ja sam se potar ala za budunost. Odsad u troiti dvije hiljade
1
etiri stotine franaka godinje, raunajui tu i zakup za stan, i imau ih.
Naroito, Beta, nijedne rijei Hektoru. Je li on zdrav?
O! kao Novi most! veseo je kao zeba, misli samo na onu svoju vjeticu Valeriju.
<i-a Ilot gledala je u jedan veliki srebrnast bor koji se vidio s njenog prozora, i
Lizbet nije mogla da proita nita od onoga to su izraavale oi njene sestre od
strica.
Jesi li mu rekla da je danas dan kad svi vee-ravamo ovdje?
Jesam; ali, ta vrijedi! G-a Marnef prireuje sveanu veeru, nada se da e
privoljeti g. da se povue! a to je pree od svega! Nego, Adelina posluaj me:
ti zna kakva sam ja kad se tie moje nezavisnosti. Tvoj mu e tebe izvjesno
upropastiti, draga moja. Ja sam mislila da u moi da budem od koristi svima kod
te ene, ali pokvarenost toga stvorenja prelazi svaku mjeru, ona e tvoga mua
dovesti do toga da vas sve osramoti.
Adelina uini pokret kao onaj ko je udaren noem u srce.

Da, draga moja Adelina, ja u to nimalo ne sumnjam. Moram ti rei istinu.

Dakle, postarajmo se za budunost! Maral je star, ali e jo dugo ivjeti, on ima
lijepu platu; njegova udovica, kad bi on umro, imala bi penziju od est hiljada
franaka. Sa tom sumom ja bih uzela na sebe da vas sve izdravam! Upotrijebi tvoj
uticaj na iu da se on oeni sa mnom. Nije to to ja elim da budem g-a maralka,
marim ja za te trice koliko i za savjest g-e Marnef; ali ete onda svi imati hljeba.
Vidim da ga ni Hortenza nema dovoljno, poto joj ti daje svoj.
Utom naie maral; stari vojnik se toliko urio, da je sad otirao elo maramom.

Predao sam dvije hiljade franaka Marijeti, ree na uvo svojoj snasi.
Adelina pocrvenje do kose na elu. Dvije suze uka-zae se na njenim jo dugim
trepavicama, i ona utei stite ruku starcu ije je lice izraavalo blaenstvo srenog
ljubavnika.

Htio sam, Adelina, da vam za tu sumu kupim neki dar, nastavi on; umjesto da
mi je vraate, izaberite sami ono to vam se najvie dopada.
On prihvati ruku koju mu je pruila Lizbet, i poljubi je, toliko je bio rasijan svojim
zadovoljstvom.

To obeava, ree Adelina Lizbeti smijeei se onoliko koliko je mogla da se

nasmijei.
U tom trenutku stigoe i mladi Ilot i njegova ena.

Hoe li moj brat veerati s nama? upita maral kratko.

6
Adelina uze pisaljku i na etvrtastom komadiu hartije ispisa ove rijei:
ga, jutros jc obeao da e ovdje vee-roti; , ako ne doe, znai da ga
je marat zadrao, jer je pretrpan poslom.^
I podnese mu hartiju. Ona je izmislila taj nain razgovora s maralom, i itava
gomilica takvih etvrtastih komadia hartije, s jednom pisaljkom, nalazila se na
njenome stolu za rad.
Znam da je pretrpan poslom zbog Alira, odgo-wri maral.
U tom trenutku dooe i Hortenza i Vjenceslav, i, videi svoju porodicu oko sebe,
baronica upravi na marala pogled ije je znaenje razumjela samo Lizbet.
Srea je znatno uljepala umjetnika koga je njegova ena oboavala, a cijeli svijet
mazio.

87

Lice mu se bilo popunilo, a elegantan stas je isticao osobine koje krv daje svima
pravim plemiima. Njegova rano steena slava, njegov poloaj, one varljive pohvale
koje svijet dobacuje umjetnicima kao to se kae dobar dan ili govori o vremenu,
davali su mu onu svijest o M-noj vrijednosti, koja hoe da se izvrgne u razmetljivost
kad talenat opada. Krst Legije asti dopunjavao je u njegovim sopstvenim oima
velikog ovjeka za kakvog je on sam sebe smatrao.
Poslije tri godine braka, Hortenza je bila sa svojim muem kao pseto sa svojim
gospodarom, odgovarala je na sve njegove pokrete pogledom koji je liio na pitanje,
drala je oi neprestano na njemu, kao tvrdica na svojem blagu, njeno
samoodricanje puno divljenja moralo je tronuti ovjeka. Na njoj su se poznavali duh i
savjeti njene matere. Njena ljepota, uvijek ista, bdla je kao osjenjena, uostalom
pjesniki, blagom sjenkom skrivene sjete.
i87
Kad je vidjela svoju sestriinu, Lizbet pomisli da e jadanje, dugo savlaivano, ipak
uskoro probiti slabi zavoj uzdrljivosti. Lizbet je, jo prvih dana medenog mjeseca,
ocijenila da mladi par ima suvie malo novaca za tako veliku strast.
Hortenza je, poljubivi svoju majku, izmijenila s njom iz usta u <uvo i od srca
nekoliko reenica, iju je tajnu izdalo Beti njihovo mahanje glavama.
Adelina e, kao i ja, morati da radi, da bi mogla ivjeti, pomislila je roaka Beta.
Hou da mi ona sama kae ta namjerava... I ti lijepi prsti saznae najzad, kao i
moji, ta je to rad pod moranje.
U est sati porodica pree u trpezariju. Bilo je postavljeno i za Hektora.
Neka stoji, ree baronica Marijeti; gospodin dolazi ponekad dockan.
O! otac e doi, ree Ilot sin svojoj majci; to mi jc obeao u Skuptini kad smo se
rastajali.
Lizbet je, kao pauk u sredini svoje mree posma-trala sva lica. Kako je Hortenzu i
Viktorina znala otkad su se rodili, njihova lica bila su za nju kao staklo kroz koje je
itala u tim mladim duama. I po izvjesnim pogledima koje je Viktorin kriom
upravljao na svoju majku, ona razumjede da neka nesrea samo to se nije sruila
na Adelinu, a da se Viktorin ustee da joj to kae. Mladi i slavni advokat bio je
alostan u dui. Njegovo duboko potovanje prema materi ogledalo se u bolu s kojim
ju je posmatrao. Hortenza je, sa svoje strane, oevidno bila zauzeta svojim
sopstvenim jadima; i, od prije petnaest dana, Lizbet je znala da nju mui prvi nemir
koji nedostatak novca izaziva kod potenih ljudi, kod mladih ena na koje se ivot
dotle uvijek smijeio, i koje skrivaju svoje strepnje. Isto tako, od prvog trenutka,
roaka Beta je pogodila da majka nije dala keri nita. estita Adelina bila se, dakle,
spustila do neistinitih rijei koje nuda doaptava onima to trae pozajmice. Zamiljenost
Hortenzina, zabrinutost njenoga brata, duboka sjeta baroniina, uinie da je veera
bUa alosna, naroito kad se ima na umu hladnoa koju je ve unosila gluvoa
staroga marala. Drutvo su oivljavale tri linosti, Lizbet, Celestina i Vjenceslav.
Hortenzina ljubav razvila je kod umjetnika poljaku ivahnost, onu ivost
gaskonjskog duha, onu prijatnu nestanost kojom se odlikuju ti sjeverni Francuzi.
Njegovo raspoloenje, njegovo lice, kazivali su dovoljno da on ima vjere u sebe, i da
je Hortenza, vjerna savjetima svoje majke, krije od njega sve domae brige.
Sad si zacijelo zadovoljna, ree Lizbet svojoj sestriini kad su ustali od stola, poto te
je mama izvukla iz nezgode kada ti je dala novaca.
Mama! odgovori Hortenza zaueno. O! sirota mama, ta ja bih zbog nje htjela da
imam vie novaca! Ti ne zna, Lizbet? mene mui strana sumnja da ona u potaji
radi tue.

88

U tom trenutku prolazili su svi kroz veliki mrani salon, bez svijea, idui za
Marijetom koja je prenosila lampu iz trpezarije u Adelininu spavau sobu. U polumraku, Viktorin dodirnu ruku Lizbetinu i Hortenzinu; one obje, razumjevi znaenje
toga pokreta, ostavie Vjenceslava, Celestinu, marala i baronicu da uu u spavau
sobu, i ostadoe s njim zajedno u udubljenju jednog prozora.
ta je, Viktorine? ree Liztbet. Kladim se da je tvoj otac opet nainio neku nesreu.
Na alost! jeste, odgovori Viktorin. Neki zelena, po imenu Vovine, ima za ezdeset
hiljada franaka mjenica moga oca, i hoe da ga tui! Mislio sam da o toj alosnoj
stvari govorim ocu u Skuptini, on nije htio da me razumije, skoro me je izbjegavao.
Treba li da obavijestim majku?
Ne, ne, ree Ldzbet, ona ima isuvie jada, to bi joj zadalo smrtni udarac, nju treba
tedjeti. Vi ne znate na ta je ona spala; da nije bilo vaeg strica, danas ne biste
imali veere ovdje.
Ah! Boe moj, Viktorine, mi smo udovita, ree Hortenza bratu; Lizbet nam kazuje
ono to je trebalo da sami pogodimo. Gui me ovo to sam pojela!
Hortenza ne dovri; ona pritite maramicu na usta da zadri jecanje, plakala je.
Ja sam rekao tome Vovineu da doe k meni sutra, nastavi Viktorin; ali, hoe U se on
zadovoljiti mojim hipotekarnim jemstvom? Ne vjerujem. Ti ljudi trae gotov novac da
bi iz njega cijedili zelenaku kamatu.
Da prodamo nau rentu! ree Lizbet Hortenzi.
ta bi to bilo? Petnaest ili esnaest hiljada franaka, odgovori Viktorin; a potrebno je
ezdeset hiljada!
Draga tetka! uzviknu Hortenza ljubei Lizbet s oduevljenjem jednoga istog srca.
Ne, Lizbet, zadrite vi vae malo bogatstvo, ree Viktorin poto je stisnuo ruku
Lorenkinu. Vidjeu sutra ta taj ovjek ima u torbi. Ako moja ena na to pristane,
umjeu da spreim, da zadrim tubu; jer napad na ugled moga oca!... to bi bilo
strano. ta bi rekao ministar vojske? Plata moga oca, zaloena jo prije tri godine,
bie slobodna tek u mjesecu decembru; ona se, dakle, ne moe ponuditi kao
jemstvo. Taj Vovine je jedanaest puta zamijenio mjenice, i onda izraunajte koliko je
otac platio na ime interesa! Treba zatrpati tu jamu.
Kad bi ga g-a Marnef ostavila..., ree Hortenza gorko.

A! ne dao bog! ree Viktorin. Otac bi otiao moda na drugu stranu; a ovdje
je ve podnesen glavni troak.
Kakva se promjena izvrila kod te djece koja su ranije toliko potovala svoga oca, i
koju je mati tako dugo odravala u slijepom oboavanju prema njemu! ona su ga ve
osudila.
Da nije mene, ree Lizbet, va bi otac bio upropaen jo gore nego to je.
Hajdemo u sobu, ree Hortenza, mama je osjetljiva, posumnjae neto, i, kao to
kae naa dobra Lizbet, sakrijmo od nje sve ... budimo veseli!
Viktorine, vi ne znate kuda e vas odvesti va otac tim svojim tranjem za enama,
ree Lizbet. Potar a j te se da osigurate izdravanje sebi time to ete mene udati
za marala; trebalo bi da mu o tome govorite jo veeras, ja u navlas otii ranije.
,
Viktorin ue u sobu.
A ti, jadna mala, ree Lizbet tiho svojoj sestriini, ta e ti da radi?
Doi sutra k nama na veeru, razgovaraemo, odgovori Hortenza. Ne znam gdje mi
je glava; ti se razumije u ivotne tekoe, dae mi savjeta.
Dok je cijela porodica na okupu ub jedi vala marala da treba da se oeni, a Lizbet se
vraala u Ulicu Vano, desio se jedan od onih dogaaja koji kod ena kao to je g-a
Marnef podstiu energiju poroka, primoravajui ih da razviju svu dovitljivost
nevaljalstva. Priznajmo, ipak, ovu nesumnjivu injenicu: u Parizu ivot je isuvie

89

zahuktan da bi poroni ljudi inili zlo po nagonu; oni se porokom brane od raznih
napada, to je sve.
G-a Marnef, iji je salon bio pun njenih vjernih uputila je partije vista njihovim
tokom, kada sobar, jedan penzionisani vojnik koga joj je naao baron, prijavi:

G. baron Montes de Monteanos.

Valerija osjeti estok potres u srcu, ali potra ivo vratima uz viknu vi:

Roae!...
I, kad- je sMgla do Brazilca, aimla mu je u uvo: Bui moj roak, iR je sve svreno
meu nama!
Dakle, nastavila je glasno, vodei Brazilca kaminu, Anri,' ti se nisi utopio, kao to su
meni kazali? Oplakivala sam te tri godine ...
Dobar dan, prijatelju, ree g. Marnef pruajui ruku Brazilcu, koji se drao kao svaki
pravi brazilski milionar.
G. baron Anri Montes de Monteanos, koga je juno podneblje obdarilo snagom i
bojom koju mi svi pridajemo Otelu u pozoritu, ulivao strah svojim mranim
izgledom, ali je to bio isto spoljanji utisak; jer je njega njegova narav, puna
blagosti i njenosti, bila opredijelila za ulogu roba, koju slabe ene nameu snanim
ljudima. Prezrivost koju je pokazivalo njegovo lice, miina snaga o kojoj je
svjedoio njegov lijepo razvijen stas, sve se to ispoljavalo samo prema ljudima, i on
je na taj nain laskao enama koje u tome uivaju s takvim zanosom kakav nikad ne
nalaze u obinom udvaranju ljudi. U plavome fraku s dugmetima od istoga zlata, izvanredno dobro skrojenom, u crnim akirama, u lakim besprijekorno sjajnim
izmama, u rukavicama po propisu, baron je od brazilskoga imao na sebi samo jedan
krupni dijamant od sto hiljada iranaka otprilike, koji je blistao kao zvijezda na
bogatoj plavoj svilenoj vratnoj marami, uokvirenoj poluotvorenim bijelim prsnikom
tako da se vidjela basnoslovno tanka platnena koulja. elo, ispupeno kao u satira,
znak upornosti u strasti, bilo je pokriveno kosom crnom kao ahat, gustom kao nedirnuta uma, pod kojom su blistala dva svijetla oka, tako uta da bi ovjek pomislio
kako se mati baronova, kad ga je nosila u svojoj utrobi, uplaila od nekog jaguara.
Taj izvanredni primjerak portugalske rase u Brazilu, nalaktivi se na kamin, u
poloaju koji je pokazivao
parike navike, sa eirom u ruci, nagnut prema g-i Marnef, razgovarao je s njom
tiho, ne obraajui nimalo panje na te ifte koji su se, po njegovom miljenju, u vrlo
nezgodan as okupili tu u salonu.
Taj izlazak na pozornicu, to dranje i izgled Rrazil-ev, izazvae kod Krevela i kod
barona dva potpuno jednaka pokreta radoznalosti pomijeane sa strepnjom. Kod
obojice se javi isti izraz na licu, isto predosjeanje u srcu. I nain na koji su se
izraavale te dvije istinske strasti bio je toliko komian po svojoj jednovremenosti,
da je izazvao osmijeh kod ljudi koji su imali dovoljno duha da u tome vide jedno
otkrie. Po nesrei, Krevel, uvijek ifta i duandija, iako kmet pariki, ostao je u
stavu due nego njegov sadrug, i baron je mogao uzgred da zapazi i nehotino
otkrie Krevelovo. To je bila jedna strijela vie za srce zaljubljenoga starca, i on
odlui da se s Valerijom objasni.
Veeras treba s tim svriti, rekao je isto tako i Krevel u sebi, ureujui svoje karte.
Imate adut!... doviknu mu Marnef, a niste ga bacili.
Ah! oprostite, odgovori Krevel i mai se da vrati svoju kartu. Taj baron mi se ini
suvian ovdje, produio je da govori samome sebi. Neka Valerija ivi s mojim
baronom, to je moja osveta, i ja znam kako u se njega otresti; ali taj roak!... to je
jedan baron vie, neu ja da me iko izigrava, hou da znam po emu joj je on roak!
Te veeri, po srei koja se deava samo lijepim enama, Valerija je bila obuena
ljepe nego obino. Njene bijele grudi blistale su pokrivene ipkom iji su smei

90

tonovi jo vie isticali svilenu bjelinu tih lijepih ramena Parianke koja umije (ne zna
se kakvom vjetinom!) i da ima lijepe oblike i da ostane vitka. Haljina od crnog baruna stajala joj je tako kao da e svakog trenutka spasti
s ramena, a u kosi je imala ukras od ipke i cvijea. Njene ruke, punake ali male,
virile su iz posuvraenih rukal^a bogato podivenih ipkama. BUa je nalik na one
lijepe plodove, primamljivo poredane na lijepom tanjiru, za kojima i samoj otrici od
noa polazi voda na usta.
Valerija, govorio je Brazilac na uvo mladoj eni, vraam ti se vjeran; stric mi je
umro, i ja sam dvaput bogatiji nego to sam bio kad sam otiao. Hou da ivim i da
umrem u Parizu, pored tebe i za tebe.
Tie, Anri, molim te!...
A, ba! makar morao izbaciti sve ove ljude kroz prozor, hou da razgovaram s tobom
veeras, jer sam izgubio puna dva dana traei te po Parizu. Ja u ostati posljednji,
je li?
Valerija se nasmijei na svc^ tobonjeg roaka i ree mu:
Imajte na umu da morate biti sin jedne sestre moje majke, koja se, za vrijeme
Zinoovog vojevanja u Portugaliji, udala za vaeg oca.
Ja, Montes de Monteanos, praunuk jednog od osvajaa Brazila, da laem!
Tie, se neemo vie nikad vidjeti.
A zato?
Marnefa je obuzela, kao sve samrtnike koji imaju samo jednu elju, luda strast
prema meni...
Tog lakeja? ... ree Brazilac, koji je poznavao svoga Marnefa, njemu u platiti...
Kakva estina!
Nego! otkuda tebi ova rasko? ... ree Brazilac, koji je najzad primijetio sav sjaj
salona.
Ona poe da se smije.

Kakav je to ton, Anri! ree

Toga asa primijetila je dva plamena ljubomorna pogleda koji su je dirnuli toliko da
se morala okrenuti onim dvjema duama na muci. Krevel, koji je igrao protiv barona i g. , imao je za druga u igri g. Marnefa. Partija je bila rttvna zbog
obostrane rasijanosti Krevelove i baronove, jer su oni inRi greku za grekom. Ta
dva zaljubljena starca priznadoe, u jednom trenutku, strast koju ih je Valerija
natjerala da kriju pune tri godine; ali ni ona nije umjela da ugasi u svojim oima
sreu to ponovo vidi ovjeka koji je prvi uinio da joj srce zakuca, predmet svoje
prve ljubavi. Prava tih arenih smrtnih ive koliko i ena nad kojom su ih zadobili.
Izmeu te tri neograniene strasti, od kojih se jedna oslanjala na bezobzirnost
novca, druga na pravo posjeda, posljednja na mladost, snagu, sreu i prvenstvo, ga Marnef ostade hladna i slobodna duhom kao to je bio general Bonaparta kad je
pri opsadi Mantove imao da odgovara dvjema vojskama produavajui opsadu tvrave. Ljubomora koja se ogledala na Ilotovom licu inila je ovoga isto onoliko
stranim koliko je bio pokojni maral Monkorne kad je polazio u konjiki juri protiv
jedne ruske kare. Kao ovjek, dravni savjetnik nije znao za ljubomoru, kao to
ni Mira nije znao za strah. On je uvijek bio uvjeren u svoju pobjedu. Svoj poraz kod
2ozefe, prvi u ivotu, pripisivao je ei za novcem; kazivao je da ga je pobijedio
jedan milion, a ne jedno nedonoe, govorei o vojvodi d'Eruvilu. A sad, u jednom
trenutku, u njegovom srcu potekoe bujicom otrov i vrtoglavica koje to ludo
osjeanje uliva. On se okrete od stola za kartanje prema kaminu pokretima kakve je
inio Mirabo, a, kad bi spustio karte da izazivakim pogledom obuhvati Brazilca i
Valeriju, redovni gosti u salonu osjeali su onu bojazan pomijeanu s radoznalou,
koju izaziva gnjev kad prijeti da se izlije svakog asa. Tobonji roak gledao je u

91

dravnog savjetnika kao to bi zagledao kakvu veliku kinesku vazu. To stanje nije
moglo da traje, a da se ne svri stranim praskom. Mari*
nef se bojao barona Ilota onoliko koliko se Krevel bojao Marnefa, jer on nije elio da
umre kao podef. Samrt-nicd vjeruju u ivot kao to robijai vjeruju u slobodu. Taj
ovjek htio je da bude ef odsjeka po svaku cijenu. I zato, uplaen izrazom na licima
Krevela i dravnog savjetnika, on ustade, ree nekoliko rijei na uvo svojoj eni; a
Valerija, na veliko uenje svih gostiju, pree u svoju spavau sobu sa Brazilcem i sa
svojim muem.
Je li vam g-a Marnef govorila kadgod o ovome roaku? upita Krevel barona Ilota.
Nikad! odgovori baron ustajui. Dosta je za veeras, dodade, izgubio sam dva
zlatnika, evo ih.
On baci na sto dva zlatnika novca i sjede na divan s izgledom koji su svi protumaili
kao opomenu da treba da se raziu. G. i g-a sporazumjee se apatom i
napustie salon, a Klod Vinjon, u oajanju ugleda se na njih. Njihov odlazak povue i
druge manje uviavne linosti, koje najzad razumjedoe da su tu suvine. Baron i
Krevel ostadoe sami, ne govorei ni rijei. Ilot, koji naposljetku nije vie vidio ni
Krevela, na vrhovima prstiju ode da poslua na vratima sobe za spavanje i silno odskoi unazad, jer je g. Marnef otvorio vrata, iziao vedra ela i kao da se iznenadio
to vidi samo njih dvojicu.
A aj! ree on.
Gdje je Valerija? odgovori baron, bijesan.
Moja ena, odgovori Mamef; otila je vaoj roaci odmah e se vratiti.
Zato da nas ovako ostavi zbog te glupe koze?
Ali, ree Marnef, g-ca Lizbet vratila se od g-e baronice, vae ene, s bolovima u
stomaku, i Matirina je traila aj od Valerije, koja je otila da vidi ta je vaoj roaci.
A roak? ...
Otiao je!
Vi to vjerujete? ree baron.

Ja sam ga ispratio do kola! odgovori Marnef s odvratnim osmijehom.

U Ulici Vano zau se zvrjanje jednih kola. Baron, smatrajui Marnefa za nulu, izie i
pope se u Lizbetin stan. Kroz mozak mu je prola jedna od onih misli koje tamo alje
srce kad ga zapali ljubomora. Marnefova podlost bUa mu je toliko poznata, da je
pretpostavio prljav sporazum izmeu mua i ene.
A ta je bUo sa gospodom i gospoama? zapita Marnef kad se naao sam s
Krevelom.
Kad sunce, zae ivad polee, odgovori Krevel: kad se g-a Marnef izgubila, njeni
oboavaoci su otili. Hoete li da poigramo piketa? dodao je, elei da ostane.
I on je mislio da je Brazilac u kui. G. Marnef pristade. Kmet je bio isto onoliko lukav
koliko i baron; znao je da moe ostati u stanu koliko hoe igrajui karata s muem
koji se, otkako je javno kockanje zabranjeno, zadovoljavao i ogranienom salonskom
kockom nasitno.
Baron Ilot pope se urno do svoje roake Bete; ali nae vrata zakljuana, i obin^
pitanja i odgovori kroz zatvorena vrata potrajae toliko dugo da okretnim i lukavim
enama poe za rukom da stvore prizor greva u stomaku, koji se umiruju ajem.
Lizbeti je bilo tako teko, da se Valerija strano uplaila; i zato je Valerija jedva
obratila panju na baronov jarosni ulazak. Bolest je jedan od onih zaklona koji ene
najee stavljaju izmeu sebe i okraja jedne svae. Ilot kriom pogleda svuda, i ne
primijeti u spavaoj sobi roake Bete nikakvo mjesto gdje bi se mogao sakriti kakav
Brazilac.

92

Tvoji grevi, Beta, ime ast veeri moje ene, ree on gledajui otro usjedjelicu
koja je bila ne moe biti zdravija, a pretvarala se da podriguje pijui aj.
Vidite li kako je dobro to naa draga Beta stanuje u istoj kui sa mnom! Da nije bilo
mene, sirota djevojka bi umrla ... ree g-a Marnef.

Zato? upita baron; vi dakle znate razlog mojeg dolaska?

I on ispod oka pogleda u vrata od sobe za oblaenje, u kojima nije bilo kljua.
Ne znam ta hoete da kaete!... ree g-a Marnef sa dirljivim izrazom nepriznate
njenosti i vjernosti.
Ovome ste uzrok vi, dragi zete; jest, ja se zbog vas nalazim u ovakvom stanju, ree
Lizbet otro.
Taj uzvik privue baronovu panju, i on pogleda usjedjelicu s dubokim uenjem.
Vi znate koliko ja vas volim, nastavi Lizbet; ovdje sam, i tim je reeno sve. Ja
iscrpljujem posljednju snagu svojeg ivota pazei na vae interese, uvajui interese
nae drage Valerije. U njenoj kui troi se deset puta manje nego ma u kojoj drugoj
gdje bi se htjelo da ivi kao u njenoj. Da nije mene, zete, umjesto dvije hiljade
franaka mjeseno, vi biste morali davati tri ili etiri hiijade.
Znam ja sve to, odgovori baron nestrpljivo; vi nam inite najraznovrsnije usluge,
dodao je priavi ponovo g-i Marnef i uhvativi je za guu, zar nije tako, mila mala
ljepotice? ...
Na asnu rije, uzviknu Valerija, ja mislim da ste vi ludi!...
Vi, dakle, ne sumnjate u moju privrenost, nastavljala je Lizbet; ali ja volim i moju
sestru od strica, Adelinu, a zatekla sam je svu uplakanu. Ona vas nije vidjela itav
mjesec dana! Ne, to nije doputeno. Vi ostavljate moju jadnu Adelinu bez novaca.
Vaa ki Hortenza umalo nije presvisla kad je ula da smo mogli veerati samo
zahvaljujui vaem bratu! Danas kod vae kue nije bilo ni hljeba! Adelina se junaki
odluila da se sama stara o sebi. Rekla mi je: Radiu kao i ti! Ta rije mi je tako
stagla srce, poslije veere, da mi se stuIM
ilo kad sam pomislila na ono to je moja roaka bila 1811. godine, a ta je sad,
1841, trideset godina docnije! ... Htjela sam da se savladam; ali, kad sam stigla
kui, pomislila sam da umirem...
Vidite, Valerija, ree baron, do ega me dovodi moje oboavanje prema vama!...
vrim zloine prema svojima...
O! imala sam pravo to se nisam udavala! uzviknu Lizbet s divljom radou. Vi ste
dobar i krasan ovjek, Adelina je aneo, i eto ta je nagrada za slijepu odanost.
Matori aneo! ree lagano g-a Marnef, bacivi upola njean, upola nasmijan pogled
na svoga Hektora, koji ju je posmatrao kao to istrani sudija posmatra optuenoga.
Jadna ena! ree baron. Evo ima vie od devet mjeseci kako joj nisam dao novaca, a
za vas ih nalazim, Valerija, i to po koju cijenu! Ovako vas niko nikad nee voljeti, a vi
mi zadajete toliko jada!
Jada? prihvati ona. ta vi onda zovete sreom?
Ja jo ne znam kakve su bile vae veze s onim tobonjim roakom, o kome mi nikad
niste govorili, nastavi baron ne obraajui panju na rijei koje mu je dobacila
Valerija. Ali, kad je on uao, mene kao da je no udario u srce. Ma koliko da sam
zaslijepljen, ja nisam slijep. itao sam u vaim oima i u njegovim. Jest, iz zjenica
toga majmuna izletjele su varnice prema vama, a va pogled ... O! mene niste nikad
tako gledali, nikad! Ta e tajna izii na vidjelo, Valerija, znajte... Vi ste jedina ena
koja je uinila da saznam ta je to ljubomora, i zato se nemojte uditi ovome to
vam govorim ... Ali je i jedna druga tajna probila svoj oblak, i ona je takva podlost...
1 Samo produite! samo produite! ree Valerija.

93

Krevel, onaj kubni metar mesine i glupoNti, vas voli, i vi primate njegovo udvaranje
tako da je taj prostak pokazao svoju strast svima ...
To je trei! Niste primijetili nikoga vie? upita g-a Marnef.
Moda ih i ima! ree baron.
Ako me g. Krevel voli, to je njegovo pravo kao ovjeka; ako sam ja izlazila u susret
njegovoj strasti, to bi znailo da sam kaiperka ili ena koju vi ostavljate da eli
mnogo tota... I onda, ili me volite ovakvu kakva sam, ili me ostavite. Ako mi
vratite moju slobodu, ni vi ni g.Krevel neete stupiti vie nogom ovamo; a ja u uzeti
svoga roaka, da ne bih izgubila lijepe navike koje mi vi pripisujete. Zbogom
gospodine barone Ilote.
I ona ustade, ali je dravni savjetnik zgrabi za miicu i primora da sjedne. Starac nije
vie mogao da zamijeni Valeriju, ona je za njega postala potreba prea od svih
ivotnih potreba, i on je vie volio i da ostane u neizvjesnosti, nego da dobije i
najmanji dokaz o Valeri-jinom nevjerstvu.
Draga moja Valerija, ree on, zar ne vidi da ja patim? Ja traim od tebe samo da se
opravda... Daj mi razloge u koje bih mogao da vjerujem ...
Dobro, idite dolje i priekajte me, jer zamiljam da ne elite prisustvovati razliitim
ceremonijama koje iziskuje stanje vae roake.
Ilot lagano poe vratima.
Stari razvratnie, povika za njim roaka Beta^ ne pitate me nita o vaoj djeci!...
ta ete da uinite za Adelinu? Ja joj odmah sutra nosim moju uteevinu.
ovjek duguje svojoj eni bar koru hljeba, ree smijeei se g-a Marnef.
Baron, ne nalazei uvrede za sebe u Lizbetinom tonu, koji je bio isto onoliko
nemilosrdan koliko i 2ozefin, ode kao ovjek oaran to je izbjegao jedno dosadno pitanje.
Kad je ponovo stavljena reza na vrata, Brazilac napusti sobu za oblaenje u kojoj je
ekao, i pojavi se s oima punim suza, u takvom stanju da ga je bilo alost pogledati.
Montes je oevidno bio uo sve.

Ti me vie ne voli. Anri! vidim to, ree g-a Marnef krijui elo u svoju
maramicu i briznuvi u pla.
To je bio krik istinske ljubavi. Vapaj eninog oajanja toliko je ubjedljiv, da e uvijek
iupati oprotaj koji se nalazi na dnu srca svih zaljub Ijenih stvorova, kad je ena
mlada, lijepa, i u haljini tako izrezanoj da kroz njen otvor moe izii u Evinoj odjei.

Ali zato ne napustite sve zbog mene, ako me volite? upita Brazilac.
Taj priroeni Anierikanac, logian kao to su svi ljudi odrasli u prirodi, nastavio je
razgovor tamo gdje ga je bio prekinuo, obuhvativi ponovo Valeriju oko struka.

Zato? ... ree ona podigavi glavu i gledajui Anrija pogledom punim ljubavi,
koji ga je potpuno savladao. Zato, mae moje, to sam ja udata; zato to sam u
Parizu a ne u savanama, u pampasima, u amerikoj samoi. Dobri moj Anri, moja
prva i jedina ljubavi, sasluaj me. Taj mu, obian podef u ministarstvu vojske,
hoe da postane ef odsjeka i oficir Legije asti, mogu li mu ja zabramti da ima
astoljublja? I, iz istog razloga iz kojeg je ostavljao potpunu slobodu nama dvoma
(ima skoro etiri godine, sjea li se, nevaljale? ...), danas mi Marnef namee g.
Ilota. Ja ne mogu da se otresem toga odvratnog inovnika koji duva kao foka, koji
ima peraja u nozdrvama, kome je ezdeset i tri godine, koji je za posljednje tri
godine ostario za deset zato to hoe da bude mlad; koji mi je tako mrzak da u odmah sutradan, kad Marnef postane ef odsjeka i oificir Legije asti...
Koliko e imati vie plate tvoj mu!
Hiljadu talira.
Ja u mu ih davati doivno, nastavi baron Montes; ostavimo Pariz i hajdemo.

94

Kuda? ree Valerija i umiljato napui usta, ime ene iskazuju svoje omalovaavanje
prema ljudima u koje su sigurne. Pariz je jedini grad gdje moemo ivjeti sreni. Ja
isuvie polaem na tvoju ljubav da bih je mogla gledati kako slabi kad se naemo
sami u nekoj pustinji; sluaj, Anri, ti si jedini ovjek u cijeloj vasioni koga ja volim,
zapisi to na tu tvoju tigrovsku lobanju.
2ene uvijek govore ljudima od kojih su nainile ovice da su lavovi i da imaju
gvozden karakter.

A sad, sasluaj me! G. Marnef nema jo ni pet godina da ivi, zaraen je do

sri u kostima; od dvanaest mjeseci -u godini, on punih sedam provodi pijui
lijekove, tejove, uvijajui se u flanel; jednom rijei, Ijekar kae da ga kosa moe
pokositi svakog trenutka; i najnevinija slabost za kakvoga zdravog ovjeka njemu bi
donijela smrt, krv mu je pokvarena, ivot potkopan u svojem korijenu. Ja za ovo pet
godina nisam dopustila da me poljubi ni jedan jedini put, jer je taj ovjek prava
kuga! Jednoga dana, a taj dan nije daleko, ja u biti udovica; i mene ve prosi jedan
ovjek koji ima ezdeset hiljada franaka rente, a ja, koja sam Ijubaznica toga
ovjeka koliko i ovog komadia eera, izjavljujem ti da i kad bi ti bio siromah kao
Ilot, zaraen kao Marnef, i kad bi me tukao, ja hou tebe za mua, tebe samo volim,
samo tvoje ime hou da nosim. I gotova sam da ti dam svaku zalogu ljubavi, koju
zatrai... '
- Onda, veeras...

Ali, ovjee iz Rija, lijepi moj jaguare koji si zbog mene iziao iz brazilskih
prauma, ree ona hvatajui ga za ruku, i ljubei mu je, i milujui je, potuj
malo stvorenje od koga hoe da naini svoju enu... Hou li ja biti tvoja ena,
Anri? ...

Hoe, ree Brazilac pobijeen ovim bezumnim eretanjem strasti.

I on pade na koljena.
Sluaj, Anri, ree Valerija drei ga za obje ruke i gledajui mu vrsto u oi, zakuni
mi se ovdje pred Lizr betom, mojom najboljom i mojom jedinom prijateljicom,
mojom sestrom, da e me uzeti za enu kad protekne godina dana mojeg udovstva?
Zaklinjem se.
To nije dosta! zakuni mi se pepelom i vjenim spasenjem tvoje majke, zakuni se
Bogorodicom Marijom i tvojom katolikom vjerom!
Valerija je znala da bi Brazilac odrao tu zakletvu ak i kad bi se ona nala na dnu
najneistijeg drutvenog kala. Brazilac se zakle tako sveano, skoro dodirujui
nosem bijele grudi Valerijine i zasjenjenih oiju; bio je pijan, kao to je pijan ovjek
koji ponovo vidi ljubljenu enu poslije puta koji je trajao sto dvadeset dana!

A sad, budi spokojan. Potuj, u g-i Marnef buduu baronicu de Monteanos.

Ne smije potroiti ni jedne pare za mene, to ti zabranjujem. Ostani ovdje, u prvoj
sobi, lezi na ovaj mali divan, ja u sama doi da ti kaem kad moe ostaviti to
mjesto... Sutra ujutru emo dorukovati zajedno, i ti e otii oko jednog sata, kao
da si mi doao u posjetu u podne. Ne boj se niega, vratari su mi odani kao da su
moj otac i majka... A ja idem dolje da ponudim goste ajem.
Ona dade znak Lizbeti, koja je isprati do stepenica. Tu, Valerija ree na uvo
usjedjelici:
Ovaj crnac doao je malo suvie rano! ja u umrijeti ako te ne osvetim na
Horterizi!...
Ne brini se, moj slatki mali umiljati demone, ree stara djevojka ljubei je u elo,
ljubav i osveta, kad
zajedno pou u lov, nee nikad promaiti. Hortenza me oekuje sutra, ona je u
nevolji. Da dobije hiljadu franaka, Vjenceslav e te poljubiti hiljadu puta.

95

Ostavivi Valeriju, Ilot je siao do vratarkine loe i iznenada se stvori pred g-om
Olivje.

Gospoo Olivje? ... ^

uvi to zapovjedniko pozivanje i videi pokret kojim ga je batron propratio, g-a
Olivje izie iz svoje loe i sie u dvorite, na mjesto kuda je baron vodio.
Vi znate, ako neko moe pomoi vaem sinu da doe do svoje biljenike kancelarije,
to sam ja; zahvaljujui meni, on je sada trei pisar kod notara, i dovrava pravne
studije.
Da, gospodine barone; i g. baron moe raunati na nau zahvalnost. Nema dana da
se ja ne pomolim bogu za sreu g. barona.
Malo manje rijei, dobra eno, ree Ilot, ja hou dokaze...
ta treba da inim? upita g-a Olivje.
Veeras je doao jedan ovjek u raskonim koijama, poznajete li ga?
G-a Olivje je, razumije se, odmah poznala Montesa; kako bi ga i zaboravila? Montes
joj je, u Ulici Doajene, sputao po pet franaka u ruku kad god je izlazio iz kue,
jutrom, malo suvie rano. Da se baron obratio g-nu Olivje, on bi moda saznao sve.
Ali, Olivje je spavao. U niim drutvenim redovima, ena je ne samo nadmonija od
ovjeka, nego ona gotovo uvijek njime i upravlja. G-a Olivje se ve odavno bila
odluila na koju e stranu prei u sluaju sukoba izmeu dva njena dobrotvora; u
njenim oima, od te dvije sile, g-a Marnef bila je jaa.

Da li ga poznajem? ... odgovori ona; ne, vjere mi, ne, nisam ga nikad vidjela.
Kako! zar roak g-e Marnef nije nikad dolazio
njoj u posjetu dok je stanovala u Ulici Doajene?
A! to je njen roak!... uzviknu g-a Olivje. On jc moda dolazio, ali ga ja nisam
poznala. Prvi idui put, gospodine, obratiu panju ...
On e sad da sie, ree Ilot ivo presjekavi g-u Olivje u rijei.
Ta otiao je, odgovori g-a Olivje koja razumjede sve. Kola vie nisu tu ...
Jeste li ga Vidjeli kad je otiao?
Kao to sad vidim vas. Rekao je sluzi: U ambasadu!
Taj ton i to pouzdanje izmamie baronu uzdah sree; on dohvati ruku g-e Olivje i
stite je.
Hvala, draga moja gospoo Olivje; ali to nije sve!... A g. Krevel?
G. Krevel? ta hoete time da kaete? Ja ne razumijem, ree g-a Olivje.
Sluajte me dobro! On voli g-u Marnef...
Nije moguno, gospodine barone! nije moguno! odgovori ona sklapajui ruke.
On voli g-u Marnef! ponovi zapovjedniki baron. Kako su to udesili? ja ne znam; ali
hou da saznam i vi ete saznati. Ako me mognete dovesti na trag te spletke, va sin
e biti notar.
Gospodine barone, nemojte se tako sekirati, ree g-a Olivje. Gospoa vas voli i to
voli samo vas; njena sobarica zna to vrlo dobro, i mi esto tako govorimo da ste vi
najsreniji ovjek na zemlji, jer znate i sami ta vrijedi gospoa ... Ah! ona je
divna ... Ustaje u deset sati svakoga dana; onda dorukuje dobro. Pa onda, treba joj
jedan sat otprilike da se obue, i tako doe i dva sata; onda ide u Tiljerije da se eta,
na oi cijelom svijetu; a u etiri se ve vraa, da bude tu kad vi doete... O! sve je to
tano kao sat. Ona nita ne krije od svoje
sobarice, a Rena nita ne krije od mene! I ne moe da krije poto je tu moj sin,
prema kome je ona vrlo dobra ... Vidite i sami, kad bi gospoa imala togod sa g.
Krevelom, mi bismo to znali.
Baron se pope u stan g-e Marnef ozarena lica, uvjeren da je jedini ovjek koga voli
ta odvratna bludnica, tako laljiva, ali i tako lijepa, tako primamljiva kao sirena.

96

Krevel i Marnef zapoinjali su drugu partiju piketa. Krevel je gubio, kao svi oni koji
ne misle na svoju igru. Mamef, kome je bio poznat razlog kmetove rasijanosti,
koristio se njome bez snebivanja; birao je karte koje e da uzme, krio one koje mu
se nisu sviale; zatim gledajui u karte svoga protivnika, igrao je nasigurno. Igrali su
po dvadeset sua partiju, i on je ve bio ukrao trideset franaka kmetu kad se baron
vratio.
Sta, ree dravni savjetnik, zauen to ne vidi nikoga od drutva, vi ste sami! gdje
su oni drugi?
Rastjeralo ih je vae lijepo raspoloenje, odgovori Krevel.
Ne, nego dolazak roaka moje ene, ree Marnef. Gospoe i gospoda su pomislili da
Valerija i Anri imaju mnogo ta da kau jedno drugome, poslije rastanka od tri
godine, i s puno obzira su se povukli... Da sam bio tu, ja bih ih zadrao; ali bih, u
ovoj prilici, pogrijeio, jer aj uvijek slui Lizbet u pola jedanaest, a ona se sad
razboljela, i sve se poremetilo ...
Zar je Lizbeti zaista ravo? upita Krevel, bijesan.
Tako su mi rekli, odgovori Marnef s onom nemoralnom bezbrinou ljudi za koje
ene vie ne postoje.
Kmet je pogledao u sat; i, po njegovom raunu izlazilo je da je baron proveo
etrdeset minuta kod Lizbet. Veseo izraz Ilotovog lica ozbiljno je optuivao Hektora,
Valeriju i Lizbet.
Sad sam je obiao, vrlo joj je teko, jadnici, ree baron.
Kad je drugome teko, vi se radujete, dakle, dragi moj prijatelju, nastavi jetko
Krevel, jer nam se vraate s licem na kojem sija razdraganost. Da nije Lizbet na
samrti? Vaa ki je njena nasljednica, kau. Vi prosto ne liite vie na sebe; kad ste
otili, lice vam je bilo kao u mletakog crnca, a sad ste pravi Sen-Pre'!... Volio bih da
vidim lice g-e Marnef...
ta hoete time da kaete? upita g. Marnef Krevela skupivi svoje karte i metnuvi ih
preda se.
Ugaene oi ovoga ovjeka, prestarjelog u etrdeset sedmoj godini, oivjee, i slabo
rumenilo oboji njegove oputene i hladne obraze, on upola otvori svoja krezuba usta
sa crnim usnama, na kojima se pojavi nekakva pjena bijela kao kreda i zgruana. Taj
bijes jednoga nemonog ovjeka iji je ivot visio o koncu, i koji, u kakvom dvoboju,
ne bi stavljao na kocku nita, dok bi Krevel mogao da izgubi sve, uplai kmeta.
Kaem, odgovori Krevel, da bih volio da vidim lice g-e Marnef, i imam za to utoliko
vie razloga to je vae u ovom trenutku vrlo neprijatno. Na asnu rije, vi ste
strahovito runi, dragi moj Marnefe ...
Znate li vi da nite utivi!
ovjek koji mi za etrdeset i pet minuta uzme na kartama trideset franaka, nikad
nije lijep.
Ah! da ste me vidjeli prije sedamnaest godina! ree podef.
Bili ste dopadljivi? upita Krevel.

To me je i upropastilo; da sam bio kao vi, danas bih bio per i kmet.
'Sen-Pre sreni ljubavnik Rusovljeve Nove Helojze. Prim. prev.

Jest, ree smijeei se Krevel, vi ste suvie vojevali, i od ona dva metala koje
bog trgovine dodjeljuje onima koji mu slue, uzeli ste gori, ivu!
I Krevel prte u smijeh. Ako se Marnef i ljutio kad bi njegovoj asti zaprijetila
opasnost, uvijek je lijepo primao te rune i grube ale; one su bile kao sitan novac u
razgovorima izmeu Krevela i njega.
Evo me skupo staje, to je istina; ali, vjere mi moje, kratko i dobro, to je moje
naelo.
Ja vie volim dugo i sreno, odgovori Krevel.

97

G-a Marnef ue, vidje svoga mua u igri s Krevelom, i barona, njih trojicu same u
salonu, i po samom izgledu lica optinskog asnika razumjede sve misli koje su ga
rastrzale, te se brzo odlui kako e da postupi.
Marnefe, mae moje! ree priavi svome muu, naslonivi se na njegovo rame i
provlaei svoje lijepe prste kroz kosu rune sive boje ne uspijevajui da njome
pokrije elavu lobanju, za tebe je dockan, treba da leg-ne. Zna da mora uzeti lijek
za ienje, tako je doktor kazao, i Rena e ti skuvati tej jo u sedam sati... Ako
hoe da ivi, ostavi karte ...
Hoemo li samo do pet? upita Marnef Krevela.
Dobro... ja ve idem dva, odgovori Krevel.
Kolibo e to da traje? upita Valerija.
Deset minuta, odgovori Marnef.
Ve je jedanaest sati, odgovori Valerija. Zaista, gospodine Krevele, rekao bi ovjek
da hoete da mi ubijete mua. Pourite se bar.
Na ovu dvosmislenu napomenu nasmijeie se i Krevel i Ilot i sam Marnef. Valerija
ode da razgovara sa svojim Hektarom.

Izii, mali moj, ree Valerija na uvo Hektaru, proetaj se Ulicom Vano,
vratie se kad bude vidio da je Krevel otiao.
Vie bi-h volio da iziem samo iz stana i da se
vratim u tvoju sobu na vrata iz oblaionice; mogla bi rei Reni da mi otvori.
Rena je gore pored Lizbete.

Da odem ja do Lizbete?
Sve je bilo opasnost za Valeriju koja, predviajui objanjavanje s Krevelom, nije
htjela da Ilot bude u njenoj sobi odakle bi mogao sve da uje... A kod Lizbete je
ekao Brazilac.
Eto kakvi ste vi ljudi, ree Valerija Ilotu, kad neto uvrtite sebi u glavu, u stanju ste i
da upalite kuu, samo da bi uli u nju. Lizbet je u takvom stanju da vas ne moe
primiti.. . Bojite se valjda da ete na ulici dobiti kijavicu? ... Idite ... ili laku no!...
Zbogom, gospoo, ree baron glasno.
Dirnut u svoje starako astoljublje, Ilot je htio da dokae kako moe kao mladi i na
ulici da saeka pastirski as, i izie.
Marnef poelje laku no eni koju je, u elji da se pokae tobo njean, uhvatio za
ruke. Valerija stee znaajno ruku svoga mua, a to je znaUo: Ta oslobodi me
Krevela.
Laku no, Krevele, ree tada Marnef; nadam se da neete ostati dugo s Valerijom! A!
ja sam ljubomoran ... to me je dockan uhvatilo, ali me dri... i doi u da vidim jeste
li otili.
Imamo da razgovaramo o poslovima, ali neu dugo ostati, ree Krevel.
Govorite tiho! ta hoete od mene? ree Valerija na dva razliita naina, gledajui
Krevela oholo i prezrivo.
Pod tim njenim pogledom, Krevel, koji je Valeriji inio ogromne usluge, i namjeravao
da se na to pozove, postade ponovo skroman i ponizan.

Taj Brazilac...
Uplaen vrstim i hladnim pogledom Valerijinim, on se prekide.
Dakle? ree ona.
Taj roak...
To nije moj roak, ree ona. To je moj roak pred svijetom i pred g. Marnefom. A
kad bi bio i moj ljubavnik, vi ne biste imali tu ni rijei da kaete. Duandija koji
kupuje jednu enu da bi se osvetio nekom ovjeku, u mojim oima je gori od onoga
koji je kupuje iz ljubavi. Vi niste bili zaljubljeni u mene, vi ste u meni gledali

98

Ijubaznicu g. Ilota, i kupili ste me kao to se kupuje pitolj da se njim ubije

protivnik. Ja sam bila gladna, i pristala sam.
Vi niste ispunili pogodbu, odgovori Krevel, koji ponovo postade trgovac.
A! vi hoete da baron Ilot sazna da mu vi oduzimate Ijubaznicu zato da biste mu se
osvetili to je on vama oteo Zozefu? ... Nita bolje ne pokazuje vau niskost. Vi
kazujete jednoj eni da je volite, postupate s njom kao s nekom vojvotkinjom, a
hoete da je obea-stite! I vi, dragi moj, imate pravo: ta ena ne vrijedi koliko
ozefa. Ta gospoica ima hrabrosti da bude nevaljala, a ja sam laljivica koju bi
trebalo javno izobliiti. Avaj! ozefa se zaklanja svojim talentom i svojim bogatstvom. A moj jedini bedem je moje potenje; ja sam jo asna i potena
graanka; ali ako vi izazovete skandal, ta e biti sa mnom? Kad bih bUa bogata, jo
i koje-kako! Ali ja sad imam najvie petnaest hiljada franaka rente, je li tako?
Mnogo vie; ree Krevel; ja sam za ovo dva mjeseca na berzi udvojio vau
uteevinu.
Dobro, do ugleda u Parizu dolazi se tek sa pedeset hiljada franaka rente, a vi nemate
da mi date toliko novaca da nadoknadim poloaj koji u izgubiti. ta sam ja htjela?
da Marnef postane ef odsjeka; imao bi tada
est hiljada franaka plate; on ima dvadeset i sedam godina slube: kroz tri godine, ja
bih imala prava na hiljadu i pet stotina franaka penzije, ako on umre. A vi, kome
sam ja sve inila po volji, i koga sam usreavala, ne umijete da ekate!... I on jo
kae da voli! uzviknu ona.
Ako sam i zapoeo s raunom, ree Krevel, ja sam poslije toga postao kao va pas.
Vi me sjeate, vi me satirete, vi me ivoga kidate, a ja vas volim kako nisam nikad
volio, Valerija, volim vas isto onoliko koliko volim i Celestinu! Za vas, ja sam kadar
sve da uinim... Eto! umjesto da dolazite dvaput nedeljno u Ulicu Dofen, doite
triput.
Samo to! Vi se podmlaujete, dragi moj ...
Dopustite mi da ispratim Ilota, da ga ponizim, da vas oslobodim njega, ree Krevel
ne odgovarajui na taj podsmijeh; ne primajte vie toga Brazilca, budite sasvim
moja, neete se pokajati. Prije svega, dau vam osam hiljada franaka rente,
doivotno; predau vam je u golu svojinu tek poslije pet godina stalnosti...
Uvijek pogaanje! ifte nee nikad nauiti da daju! Hoete li da s upisima rente
postavite ljubavne stanice u ivotu? ... Ah! ti duandijo, ti trgovce poma-dom!
hoe sve da obiljei! Hektor mi je priao kako je vojvoda d'Eruvil donio Zozefi
trideset hiljada livara rente u kesici bombona! a ja vrijedim est puta vie od ozefe!
Ah! biti voljena! ree popravljajui svoje uvojke i odlazei da se pogleda u ogledalu.
Anri me voli, i on bi vas ubio kao muvu na jedan znak mojih oiju! Ilot m' voli, svoju
enu ostavlja bez igdje iega! Idite, budite dobar otac porodice, dragi moj. O! vi
moete da potroite na svoja zadovoljstva trista hiljada franaka, a ipak da ne
{krnjite vae bogatstvo, imate toliki viak, a mislite samo kako da ga poveate ...
Za tebe, Valerija, uzmi ti polovinu! ree on i pade na koljena.
ta, jo ste tu! uzviknu mrski Marnef u sobnoj haljini. ta to radite?
Moli me da mu oprostim jedan uvredljiv pred-log koji mi je uinio. Kad nije mogao
nita da dobije od mene, smislio je da me kupi...
Krevel poelje da kroz kakav otvor propadne u podrum, kao to se to deava u
pozoritu.
Ustanite, dragi moj Krevele, ree smijeei se Marnef, vi ste smijeni. Po Valerijinom
licu vidim da nema opasnosti za mene.
Idi iezi i spavaj mirno, ree g-a Mamef.
Ala je duhovita! mislio je Krevel; divna je! spaava me!

99

Kad se Marnef vratio u svoju sobu kmet uhvati Valerija za ruke i poljubi ih ostavivi
na njima trag od nekoliko $uza.
Neka bude sve na tvoje ime! ree on.
To se zove voljeti, odgovori mu ona tiho na uvo. Dakle! ljubav za ljubav. Ilot je dolje,
na ulici. Taj jadni ia eka da metnem svijeu na prozor moje spavae sobe, da bi
doao ovamo; doputam vam da mu kaete kako ja volim samo vas; on nee htjeti
da vam vjeruje, odvedite ga u Ulicu Dofen, dajte mu dokaze, porazite ga; ja vam to
doputam, nareujem vam. Taj foka mi je dosadan, dozlogrdio mi je. Zadrite vaeg
ovjeka u Ulici Dofen cijele noi, muite ga, osvetite mu se to vam je oteo Zozefu.
Ilot e moda umrijeti od toga; ali emo spasti njegovu enu i njegovu djecu od
strane propasti. G-a Ilot radi tue!...
O! jadna gospoa! to je uasno! uzviknu Krevel kod koga se probudie prirodna
dobra osjeanja.
Ako me voli, Celestine, ree ona sasvim tiho Krevelu na uvo koje je dodirnula
svojim usnama, zadri ga, Ui u ja propasti. Marnef neto sumnja, Hektor ima klju
od velikih vrata i namjerava da se vrati!
Krevel stite g-u Marnei u naruje, izie presrean; Valerija ga isprati njeno do
stepenita; a zatim, kao omaijana, sie za njim do prvoga sprata i potom do dna
stepenica.
Valerija moja! vrati se, nemoj da te spaze vratari ... Idi, moj ivot i moje bogatstvo,
sve je tvoje... Vrati se, vojvotkinjo moja!
Gospoo Olivje! povika lagano Valerija kad su se vrata zatvorila.
ta! gospoo, vi ovdje? ree g-a Olivje zaprepa-ena.
Navucite i gornju i donju preagu na velikim vratima, i ne otvarajte vie.
Dobro, gospoo.
Poto je navukla obje preage, g-a OMvje ispria Valeriji kako je baron pokuavao
da od nje sazna izvjesne stvari.

Vi ste se pokazali pravi aneo, draga moja Olivje; ali o tome emo
razgovarati sutra.
Valerija stie na trei sprat brzo kao strijela, zakuca triput na Lizbetina vrata, i vrati
se u svoj stan da izda zapovijest g-ci Reni; jer ena nikad ne uputa Montesa koji
dolazi iz Brazila.

Ne! sto mu muka, saipo ene iz velikog svijeta umiju tako da vole! govorio je
Krevel u sebi. Kako je silazila niz stepenice osvjetljavajui ih svojim pogledom, ja
sam je privlaio! Nikad ozefa!... ozefa, to je fuksa.' uzviknu nekadanji trgovaki
putnik. ta sam rekao? fnksa... Boe moj moe mi se desiti da to kaem nekog dana
u Tiljerijama... Ne, ako me Valerija ne vaspita, nee biti nita od mene... A ja toliko
polaem na to da budem veliki gospodin... Ah! kakva je to ena! kad me poprijeko
pogleda, osjetim zavijanje u stomaku... Kakva ljupkost! kakav duh! Nikad mi ozefa
nije davala takvih uzbuenja. I kakve nepoznate drai!... Ah! evo moga ovjeka.
Spazio j, u tami Vavilonske ulice, visokog Ilota, malo pognutog, kako se krade du
skele neke graevine, i poe pravo njemu.

Dobar dan, barane, jer je ve prola pono, dragi moj! Koga vraga traite
tu? ... etate se po lijepoj sitnoj kisici. U naim godinama, to nije dobro. Hoete li da
vam kaem jedan dobar savjet? vratimo se svaki svojoj kui; jer, meu nama budi
reeno, neete vidjeti svijeu na prozoru...
uvi tu posljednju reenicu, baron osjeti da ima ezdeset i tiii godine i da mu je
ogrta mokar.
Ko vam je mogao rei? ... upita on.
Valerija, to se zna! Ttaot Valerija, koja hoe da bude jedino moja Valerija. Sad smo
pata-karte, barone; odigraemo remi- partiju kad god hoete. Vi nemate zato da se

100

ljutite, znate i sami da je moje pravo na osvetu Mio ugovoreno meu nama; vama je
trebalo tri mjeseca da mi preoitmete Zozefu; ja sam.vama uzeo Valeriju za... Ali da
ne govorimo vie o tome, nastavi. Sad hou da ona bude samo moja. A mi emo
ipak ostati dobri prijatelji.
Krevele, nemoj se aliti, odgovori baron glasom zaguenim od bijesa, tu je u pitanju
ivot ili smrt.
Gle, kako vi to shvat&te!... Barone, zar se vie ne sjeate onoga to ste mi reklii na
dan Hortenzine svadbe: Zar e dvije stare lole kao to smo mi da se zavade zbog
jedne suknje? To je bakalski, to je prostaki... Mi smo, to se zna, regenstvo, plave
akire, Pompadur, osamnaesti vijek, sve to je u najveoj mjeri maral Ri-elje, Luj
XV, i mogu da kaem. Opasne uezeM ...
* Opasne veze roman od arla de Lakloa (1782) opisuje razuzdan ivot
aristokratije u XVIII vijeku. Prim. Prev.
Krevel bi mogao dugo da nabraja te knjievne rijei, baron je sluao kao to sluaju
gluvi ljudi u poetku svoje gluvoe. Spazivi, prema svjetlosti gasnog plamena, da je
lice njegovog protivnika postalo bijelo, pobjedilac se prekide. To je bio udar groma za
barona, poslije izjave g-e Olivje, poslije posljednjeg pogleda Valerijinog.
Boe moj! bilo je toliko drugih ena u Parizu!... uzviknu najzad.
To sam i ja tebi rekao kad si mi uzeo Zoizefu, odgovori Krevel
Sluajte, Krevele, to je nemoguno... Dajte mi dokaze!... Imate li vi, kao ja, klju za
ulazak?
I baron, kako su bili doli pred kuu, uvue klju u bravu; ali vrata ostadoe
nepomina, i on je uzalud pokuavao da ih istavi.
Nemojte nou praviti nered, ree mirno Krevel. Ja, barone, imam mnogo bolje
kljueve od vaih.
Dokaze! dokaze! ponovi baron osjeajui bol koji ga je dovodio do ludila.
Hodite, dau vam ih, odgovori Krevel.
I, po Valerijinom uputstvu, on odvue barona prema keju. Ulicom Ileren-Berten.
Nesreoni dravni savjetnik iao je kao to idu i trgovci uoi dana kada treba da
predadu kljueve; gubio se u pretpostavkama o razlozima nevaljalstva skrivenog u
dnu Valerijinog srca, i mislio je da ga obmanjuje ale radi. Prelazei preko mosta
Roajal, vidio je svoj ivot tako prazan, tako istinski zavren, tako zamren novanim
nezgodama, da se zamalo nije poveo za ravom milju koja mu je sijevnula kroz
glavu, da baci Krevela u rijeku pa da i sam skoi tamo za njim.
Kad su stigli u Ulicu Dofen, u to vrijeme, jo nije bila proirena, Krevel se zaustavi
pred jednim malim vratima. Ona su se otvorila na nekakav dugaak hodnik poploan
bijelim i crnim kockama, nalik na trijem, na
ijem su se kraju nalazile jedne stepenice i jedna vra-tarska loa, okrenuAe jednom
unutranjem dvoritu kakvih ^ima toliko u Parizu. To dvorite, zajedniko, bilo je
neobino podijeljeno izmeu Krevelovog i susjednog imanja. Krevel je za svoju malu
kuu s ulice sazidao u njemu jednu sporednu zgradu sa staklenim krovom, s
obavezom da je nee podizati vie u visinu, koja je bila potpuno zaklonjena
vratarovom loom i onim stepenicama.
Ta zgrada je dugo sluila kao magacin, sobica i kuj-na jednome od dva duana s
ulice. Krevel je odvojio ta tri prizemna odjeljenja od d^tana, a Grendo ih je pretvorio u spretnu kuicu. U nju se ulazilo na dva naina, ili kroz duan jednoga
trgovca namjetajem, kome ga je Krevel izdavao po nisku cijenu, i na mjesec, da bi
mogao odmah da ga krene ako bi se pokazao suvie radoznao, ili kroz jedna vrata
skrivena u zidu hodnika tako vjeto da su bila skoro neprimjetna. Taj- stan, koji
se sastojao iz trpezarije, salona i sobe za spavanje, osvijetljen odozgo, dijelom na
susjednom imanju, dijelom kod Krevela) bilo je dakle skoro nemoguno nai. Osim

101

trgovca s polovnim namjetajem, zakupci nisu znali ni da postoji taj mali raj.
Vratarka, koju je Krevel plaao za to da mu bude sauesnica, bila je izvrsna
kuvarica. I g. kmet je mogao ui u svoju ugodnu kuicu i izii iz nje u svako doba
noi, ne bojei se nikakvog uhoenja. A preko dana, jedna ena, obuena kao to se
oblae Parianke kad polaze u kupovinu, ako je imala klju, nije se izlagala nikakvoj
neprijatnosti dolazei Krevelu; razgledala je namjetaj, pogaala se, ulazila u duan,
i izlazila iz jijega ne izazivajui ni najmanju sumnju ako bi je ko sreo.
Kad je Krevel zapalio svijenjake u budoaru, baron se zaudio otmjenoj i gizdavoj
raskoi koja se tu irila. Nekadanji prodava mirisa ostavio je Grendou odrijei 6
ene ruke, a stari arhitekta je stvorio jedan ugodan kutak u anru Pompadur, koji je,
uostalom, stajao ezdeset hiljada iranaka.

Hou da i jedna vojvotkinja, kada tu ue, bude iznenaena, rekao je Krevel

Grendou.
Htio je najljepi pariki Eden da u njemu ima svoju Evu, svoju otmjenu enu, svoju
Valeriju, svoju vojvotkinju.
Ima dvije postelje, ree Krevel Ilotu pokazujui na divan iz kojeg se izvlaila postelja
kao to se izvlai ladica iz ormara. Ovo je jedna, a druga je u sobi. I tako moemo
obojica provesti no ovdje.
Dokaze! ree baron.
Krevel uze svijenjake i povede svog prijatelja u sobu za spavanje; gdje na jednoj
naslonjai Ilot spazi izvanrednu domau haljinu koja je pripadala Valeriji, i koju je
ova nosila u Ulici Vano, da se njome podii prije nego sto je upotrijebi u Krevelovoj
kuici. Kmet pritisnu dugme na jednom lijepom stoiu za pisanje od drvenog
mozaika, proturi po njemu, dohvati jedno pismo i prui ga baronu:

Evo, itaj.
Dravni savjetnik proita taj listi ispisan pisaljkomCekata sam te MzatMd, stari pacove. ena kao ja eka Tttkad biveg prodavca
mirisa. Nije biZa Ttt veera, cigarete. Ptatie mi ti sve ovo.
Je li to njen rukopis?
Boe moj! ree Ilot sjedajui sav skruen. Poznajem sve njene stvari, eno njenih
kapa i njenih papua. Nego! reci mi, otkad ... ?
Krevel znakom ipokaza da je razumio, i dohvati jedan sveanj rauna iz arenog
stoia.
217

Evo, stari moj! Isplatio, sam preduzimae u decembru 1838. U oktobru, dva
mjeseca ranije, ova prijatna kuica bila je ponovljena.
Dravni savjetnik obori glavu.
Kako ste to, vraga, udesiti? jer ja znam kako ona provodi vrijeme, sat po sat.
A etnja po Tiljerijama..., ree Krevel trljajui ruke i uivajui.
Dakle? ... ponovi Ilot zabezeknut.
Tvoja takozvana dragana dolazi u Tiljerije; tu se tobo eta od jedan do etiri sata;
ali trak! dok udari dlanom od dlan, ona je ovdje. Ti zna Molijera? Dakle, barone,
nije to nita novo ...
Ilot, ne mogavi vie ni u ta da sumnja, ostade utei pogruen. Teki udari nagone
sve jake i umne ljude na razmiljanje. Baron je bio, u moralnom pogledu, kao ovjek
koji po mraku trai put u umi. To sumorno utanje, promjena koja se izvrila na
tome iznurenom licu, uznemirie Krevela koji nije elio smrt svome sadrugu.
Kao to ti rekoh, stari moj, sad smo pata-karte. Da odigramo jo jednu. Hoe li da
je odigramo? da se vidi ko je vjetiji!

102

Zato izmeu deset lijepih ena ima najmanje sedam poronih? ree Ilot govorei
samome sebi.
On je bio isuvie smuen da bi naao odgovor na ovo pitanje. Ljepota, to je najvea
ljudska mo. Svaka mo koja nema protivteu, ili zakonsku prepreku, vodi u zloupotrebu, u ludost. A, kod ene, odluuje ud.
Ti nema na to da se ali, dragi moj sabrate, ti ima najljepu enu na svijetu, i
ona je estita.
Tako mi i treba, ree Ilot, prenebregao sam svoju enu, ona pati zbog mene, a pravi
je aneo! O jadna moja Adelina, ti si osveena! Ona trpi, sama u tiini, dostojna je
oboavanja, zasluuje moju ljubav, trebalo
218
bi da ja... jer je ona jo ddvna, bijela i skoro kao djevojka ... A je li iko vidio podliju,
pokvareniju, nevalja-liju enu od te Valerije?
To je jedna nevaljalica, drolja koju bi trebalo iibati na Trgu Satle, ree Krevel; ali,
dragi moj Kani-lae, iako smo plave akire, maral Rielje, Pompadur, di Bari,
razvratnici i sve to je najjae u XVIII vijeku, nemamo vie policije za te ene.
Kako da ih natjeramo da nas vole? ... pitao se Ilot ne sluajui Krevela.
U tome mi i grijeimo, dragi moj, to traimo da nas vole, ree Krevel; nas mogu
samo da podnose, jer je g-a Marnef sto puta raskalanija od ozefe...
A grabljiva! mene staje sto devedeset i dvije hiljade franaka! uzviknu Dot.
I koliko santima? upita Krevel s bezobzirnou ovjeka koji radi s novcem, nalazei
da je ta suma suvie mala.
Vidi se da je ti ne voli, ree sjetno baron.
Dosta mi je bilo, odgovori Krevel, meni je odnijela vie od trista hiljada franaka.
Pa gdje je to? gde se dijeva taj novac? ree baron hvatajui se rukama za glavu.
Da smo se bili sporazumjeli, kao oni siromani mladii koji se udruuju da zajedniki
izdravaju jednu loretu od deset para, stala bi nas jevMnije ...
To je dobra misao! odgovori baron; ali bi nas ona ipak prevarila, jer, debeljko moj,
ta ti misli o onom Brazilcu? ...
Ah! stari zeko, ima pravo, izigrani smo kao... kao akcionari!... ree Krevel. Sve te
ene sklapaju tajne ortakluke!
To ti je ona govorila o svijei na prozoru? upita baron.
Dobriino moj, ree Krevel zauzimajui stav, mi smo izigrani! Valerija je jedna...
Rekla mi je da te zadrim ovdje ... Sad mi je jasno ... Ima svog Brazilca ... Ah!
odriem se nje, jer, i kad bih je drao za ruke, ona bi nala naina da te prevari
nogama! Jest, to je jedna nevaljalica! nikakva ena!
Gora je od svake javne bludnice, ree baron. ozefa, eni Kadin, bile su u pravu kad
su nas varale, njima je zanat da trguju svojim draima!
Ali ona, to se pravi svetica, mudrica, ree Krevel. Sluaj Ilote, vrati se ti svojoj eni,
poslovi ti i tako ne idu kako treba, poinje da se govori o nekakvim mjenicama koje
si dao nekom zelenau to daje pozajmice naroito loretama, nekom Vovineu. to se
mene tie, ovo me je izleilo od otmjenih ena. Uostalom, u naim godinama, ta e
nam te razvratnice koje, iskreno da govorim, moraju da nas varaju. Ti ima bijelu
kosu, lane zube, barone. A ja sam pravi Silen^. Sad u da se okrenem novcu. On
ne vara. Dravna kasa se otvara svakih est mjeseci za cio svijet, ona vam daje bar
kamatu, a ova ena je troi... S tobom, dragi moj sabrate, Gibeta, moj stari
sauesnie, mogao bih i da primim poloaj nezgodan... ne, filozofski; ali jednog
Brazilca koji, moda, donosi iz svoje zemlje sumnjivu kolonijalnu robu...
2ena je, ree Ilot, nerazumljivo bie!
Ja je razumijem, ree Krevel: mi smo stari, Brazilac je mlad i lijep ...

103

Da, to je istina, ree Ilot, priznajem, mi starimo. Ali, prijatelju, kako da vie ne
gleda te lijepe stvorove kad se svlae, kad pletu kosu, kada te s lukavim osmijehom
gledaju kroz prste dok namjetaju papilotne, kad
* S i 1 e n frigijsko boanstvo, hranitej i drug Bahu-sov. Prim. prev.
se uvijaju oko tebe, kad lau, kad se tue da ih malo voli ako te poslovi vuku na
drugu stranu, i koji te, i pored svega toga, zabavljaju?
Jest, vjere mi! to je jedina prijatna stvar u ivotu ..., uzviknu Krevel. Ah! kad se neka
ljupka nju-kica nasmijei na tebe, i kad ti kae: Dobri moj dragane, zna li koliko
si mio! Ja sam, bez sumnje, drugaija od ostalih ena koje vole mlade ljude sa
jareom bradom, grubijane koji pue, a neotesani su kao sluge! jer ih njihova
mladost ini tako drskima!... Jest, oni dou, kau ti dobar dan i odu. Ti mene bijedi
da sam kaiperka, a ja vie volim pedesetogodinjake nego te balavce, jer se oni
zadravaju; odani su, znaju da je teko nai enu, i cijene nas... I eto zato volim
tebe, nevaljale!... I uz to se umiljavaju, maze, ta sve ne .. . Ah! a laljive su kao
optinski programi...
La esto vrijedi vie od istine, ree Ilot sjeajui se nekoliko malih prizora na koje
ga je podsjetio Krevel podraavajui Valeriji. ovjek mora la da odrava, da zaiva
ljoke na njene pozorine haljine ...
I, naposljetku, ovjek ima te laljivice! ree grubo Krevel.
Valerija je prava arobnica, uzviknu baron, ona pretvara starca u mladia ...
A! jeste, prihvati Krevel, to je jegulja koja ti se za as izmigolji iz ruku; ali je jedna
ljepota od jegulje ... bijela i slatka kao eer!... smijena kao -nal*, a to izmilja!
ah!
O! da, "ona je vrlo duhovita! uzviknu baron ne mislei vie na enu.
I oni obojica legoe kao najbolji prijatelji na svijetu, sjeajui se jednog po jednog
Valerijinog preimustva.
* Arnal uveni komiar toga doba (17941872) Prim. prev.
njenoga glasa, njenog umiljavanja, njenih pokreta, njenih pronalazaka, njenih
dosjetaka, njenih izliva osjeanja; jer je ta umjetnica u ljubavi imala izvanrednih poleta, kao tenori koji neku ariju pjevaju jednog dana bolje nego drugog. I obojica
zaspae, uljukivani tim primamljivim i avolskim uspomenama koje je osvjetljavala
vatra iz pakla.
Sutradan, u devet sati, Ilot ree da mora u ministarstvo, a Krevel je imao posla izvan
grada. Izili su zajedno, i Krevel je pruio ruku baronu rekavi mu:
Nema ljutnje, je li? jer ni ja ni ti ne mislimo vie na g-u Marnef.
O! to je svreno! odgovori Ilot stresajui se od groze.
U deset i po asova, Krevel se, hvatajui sve po etiri stepenika, peo u stan g-e
Marnef. Naao je tu bestidnicu, tu divnu arobnicu, u najprimamljivijoj domaoj
haljini, za ukusnim dorukom, u drutvu barona An-rija Montesa de Monteanos i
Lizbete. I pored toga to se trgao kad je vidio BrazUca, Krevel zamoli g-u Marnef za
dva minuta razgovora. Valerija pree u salon s Krevelom.
Valerija, anele moj, ree zaljubljeni Krevel. g. Marnef nee jo dugo ivjeti; ako
hoe da mi bude vjerna, poslije njegove smrti, mi emo se vjenati. Misli na to. Ja
sam te oslobodio Ilota ... I onda, razmisli, moe li taj BrazUac da vrijedi koliko jedan
pariki kmet koji e, za tvoju ljubav, htjeti da dospije do najviih poloaja, i koji ve
ima osamdeset i nekoliko hiljada livara prihoda.
Misliu o tome, ree ona. Biu u Ulici Dofen u dva sata, pa emo razgovarati; ali
budite pametni! i ne zaboravite prenos koji ste mi jue obeali.
I ona se vrati u trpezariju, u pratnji Krevelovoj, koji je laskao sebi da je naao naina
da ima Valeriju

104

samo za sebe; ali vidje Ilota koji je za vrijeme toga kratkog dogovaranja doao da
ostvari istu namjeru. Dravni savjetnik je zatraio, kao i Krevel, kratak razgovor u
etiri oka. G-a Marnef ustade da ponovo pree u salon, smijeei se na Brazilca,
kao da mu kae: Oni su ludi! zar ne vide tebe?
Valerija, ree dravni savjetnik, moje dijete, taj roak je iz Amerike ...
O! dosta! uzviknu ona prekinuvi barona. Marnef nije nikad bio, nee vie biti, ne
moe vie biti moj mu. Prvi, jedini ovjek koga sam voljela vratio se, neoekivano ... To nije moja krivica! Ali pogledajte An-rija i pogledajte sebe. Pa se
onda zapitajte moe ena, naroito kada voli, da se koleba. Dragi moj, ja nisam
ena koja se prodaje. Od danas, neu vie da budem kao Suzana izmeu dva starca.
Ako vam je stalo do mene, vi ete biti, kao i Krevel, nai prijatelji; ali je ono svreno,
jer ja imam dvadeset i est godina, hou odsad da budem svetiteljka, primjerna i
dostojna ena ... kao vaa.
Tako? ree Ilot. Ah! eto kako me doekujete kad ja dolazim, kao papa, s rukama
punim oprotaja!... Dobro, dakle, va mu nee nikad postati ni ef odsjeka ni oficir
Legije asti ...
To emo da vidimo! ree g-a Marnef gledajui Hota na izvjestan nadn.
Da se ne svaamo, nastavi Ilot u oajanju, ja u doi veeras, pa emo se
sporazumjeti.
Kod Lizbete, da!...

Dobro, ree zaljubljeni starac, kod Lizbete!... Ilot i Krevel sioe zajedno ne
progovorivi ni rijei
sve do ulice; ali, na ploniku, oni se zagledae i poee da se smiju alostivo.

Mi smo dvije stare budale!... ree Krevel.

Ispratila sam ih, ree g-a Marnef Lizbeti sjedajui ponovo za sto. Voljela sam, volim
i uvijek u voljeti samo moga jaguara, dodala je smijeei se na Anrija Montesa.
Lizbet, djevojko moja, ti ne zna? ... Anri mi je oprostio sve gadosti na koje me je
nagnala nevolja.
Tome sam kriv ja, ree Brazilac, trebalo je da ti poaljem sto hiljada franaka...
Jadno dijete! uzviknu Valerija, trebalo je da ja radim i zaraujem koliko ml treba za
ivot, ali nemam prste za to ... pitaj Lizbet.
" Brazilac ode kao najsreniji ovjek u Parizu.
Oko podne, izmeu Valerije i Lizbete vodio se povjerljiv razgovor u raskonoj sobi za
spavanje, gdje je ta opasna Parianka zavravala svoju toaletu onim posljednjim
dotjerivanjem koje ena uvijek sama vri. Pri zakljuanim vratima i navuenim
zastorima, Valerija je pripovijedala, do najsitnijih pojedinosti, o svim dogaajima
sinonim i noanjim i jutronjim.
Jesi li zadovoljna, srce moje? rekla je Lizbeti kad je zavrila. ta treba da budem
jednoga dana, g-a Krevel ili g-a Montes? ta ti misli?
Ovako razvratan kao to je, Krevel e ivjeti najdue jo deset godina, odgovori
Lizbet, a Montes je mlad. Krevel e ti ostaviti trideset hiljada franaka rente, otprilike.
Neka Montes prieka, on e biti dovoljno srean i time to ostaje Venijamin. A ti,
drago moje dijete, odravajui svoju ljepotu, moe, i kada ti bude trideset i tri
godine, da se uda za tvog Brazilca i da igra veliku ulogu sa ezdeset hiljada
franaka tvoje line rente, naroito kao tienica jedne maralke ...
Da, ali Montes je Brazilac, i nee biti nikad nita, primijeti Valerija.
Mi ivimo u doba eljeznica, ree Lizbet, kada stranci u Francuskoj dospijevaju do
visokih poloaja.
Vidjeemo, prihvati Valerija, kad Marnef umre, on nema jo dugo da pati.
Ti njegovi nastupi su pravo kajanje tijela, ree Lizbet... A sad, ja idem Hortenzi.

105

Idi, anele moj, odgovori Valerija, i dovedi mi moga umjetruka! Za tri godine, ne
zadobiti ni palac zemljita! To je sramota za nas obje! Vjenceslav i Anri, to su moje
dvije jedine strasti. Jedan je ljubav; drugi je ud.
Kako si lijepa danas! ree Lizbet, prie Valeriji, obuhvati je oko struka i poljubi u
elo. I ja uivam u svim tvojim uivanjima, u tvojem bogatstvu, u tvojoj toaleti...
ivim tek od onoga dana kad smo se posestri-mile...
ekaj, tigrice moja! ree smijui se Valerija, al ti opet stoji nakrivo ... Jo ne umije
da ga nosi, i pored tolikih mojih pouka za ove tri godine, a hoe da bude g-a
maralka Ilot...
U lakim cipelama i sivim svilenim arapama, u svilenoj haljiru, s kosom zaglaenom
ispod vrlo lijepe kape od crnog baruna, postavljene utim atlasom, Lizbet je ila
preko Invalidskog bulevara ka Ulici sv. Domenika pitajui se hoe li brige natjerati
Hortenzinu jaku duu da joj najzad povjeri, i hoe li sarmatska nestalnost, u asu
kad je za sve sposobna, pokolebati Vjenceslavljevu ljubav.
Hortenza i Vjenceslav stanovali su u prizemlju jedne kue na onome mjestu gdje
Ulica sv. Dominika izlazi na Invalidsko etalite. Njihov stan, nekada u skladu s
medenim mjesecom, sad je predstavljao sliku negdje svjeu, negdje uvelu, koja bi
se prije mogla nazvati jesenjom. Mladenci nisu ouvarni, oni i ne znajui, nehotice,
nanose kvara stvarima oko sebe, kao to pretjeruju i u ljubavi. Zaneseni sami
sobom, oni malo mare za budunost koja je, doonije, glavna briga materina.
Kad je Lizbet stigla, njena sestriina Hortenza je tek bila dovrila oblaenje jednoga
malog Vjenceslava koga je ispratila u vrt.

Dobar dan, Beta, ree Hortenza, koja je sama otvorila vrata svojoj roaci.
Kuvarica je bila otila na pijacu; sobarica, u isto vrijeme i djevojka za dijete, prala je
pelene.
Dobar dan, drago moje dijete, odgovori Lizbet ljubei Hortenzu. Je li Vjenceslav u
radionici?
Nije, razgovara sa Stidmanom i Kanorom u salonu.
Da li bismo mogle da budemo same? upita Lizbet.
Hodi u moju sobu.
Tapeti te sobe, s rumenim cvjetovima i zelenim liem na bijeloj osnovi, stalno
izloeni suncu, kao i prostirka, bili su prilino izblijedjeli. Zavjese ve davno nisu bile
prane. U sobi se osjeao dim Vjenceslavljeve cigare, jer je on, postavi veliki
umjetnik, a roeni plemi, stresao pepeo od duvana na ruice od naslonjae, na
najljepe stvari, kao ljubljeni ovjek od koga se podnosi sve, kao bogat ovjek koji
ne brine sitne brige.
Dakle, da razgovaramo o tvojim stvarima, ree Lizbet videi da se njena lijepa
sestriina uutala u naslonjai u koju se bila zavalila. Nego ta je tebi? neto si mi
ublijedjela, duo moja.
Izila su jo dva lanka u kojima strano napadaju moga jadnog Vjenceslava; ja sam
ih proitala, i krijem ih od njega, jer bi mu to sasvim oduzelo hrabrost. Kip marala
Monkornea predstavljen je kao sasvim rava stvatT. Prema bareljefima, kritika je
blaa, tobo hvali Vjenceslavljev dar za ornamentiku, i da bi to miljenje potkrijepila,
kae kako umjetnost u strogom smislu nije za nas! Stidman, koga sam ja molila da
kae istinu, doveo me je u oajanje priznajem da se njegovo miljenje slae s
miljenjem svih umjetnika, kritiara i
publike. ))Ako Vjenceslav, rekao mi je, tu, u vrtu, prije doruka, ne izloi idue
godine kakvo reme-djelo, on e morati dalrfapusti vajanje velikih figura i da ostane
pri idilama, figurinama, stvarima za nakit i zlatarskim izraevinama! Ta ocjena me
je isuvie dirnula, jer Vjenceslav nee na to nikad pristati, on je svjestan svojeg talenta, ima toliko lijepih zamisli...

106

Od zamisli se ne moe ivjeti, primijeti Lizbet, ja sam se ubijala govorei mu to... Za

ivot treba para. A pare se dobijaju samo za stvari izraene, i koje if-tama treba da
se dopadaju, da bi ih kupovali. Kad se tie ivota, bolje je da vajar ima na svojoj
tezgi model kakvog svijenjaka, pepeljare, stoia, nego neku grupu ili neki kip; jer
ono prvo treba cijelome svijetu, a ljubitelja grupe i njegov novac treba ekati
mjesecima ...
Ima pravo, dobra moja Lizbet! reci mu to ti; ja ne mogu... Uostalom, kao to je on
sam rekao Stidma-nu, ako se vrati na ornamentiku, na sitno vajanje, mo-rae da se
odrekne Instituta, velikih umjetnikih tvorevina, i onda neemo dobiti za trista
hiljada franaka porudbina koje su za nas zadrali yersaj, parika op-tina i vlada.
Eto ta nam oduzimaju ti strani lanci koji potiu od naih suparnika; oni bi htjeli da
njima pripadnu nae narudbine.
A to nije ono o emu si ti sanjala, jadna moja makice! ree Beta poljubivi Hortenzu
u elo; ti si htjela plemia koji se uzdie nad umjetnou, i prevazilazi sve vajare...
Ali to je poezija, vidi... Taj san zahtijeva pedeset hiljada franaka rente, a vi imate
samo dvije hiljade i etiri stotine dok sam ja iva; tri hiljade poslije moje smrti.
Nekoliko suza navrijee u oi Hortenzi, a Beta ih po-loka pogledom kao to maka
loe mlijeko.
Evo ukratko prie o tome medenom mjesecu, u njoj e moda biti neke pouke za
umjetnike.
15'
Umni rad, lov u visokim oblastima duha, predstavlja jedan od najveih napora
ovjekovih. Ono to mora da zaslui slavu u umjetnosti, jer pod umnim radom treba
razumjeti sve to misao stvara, to je naroito hrabrost, jedna hrabrost o kojoj
prosjean ovjek i ne sanja, i koja se ovdje objanjava moda prvi put. Pod stranim
pritiskom bijede, dokle ga je Beta odravala u poloaju onih konja kojima se na oi
stavljaju naonjaci da ne bi gledali ni desno ni lijevo od puta, pod biem te grube
djevojke koja je bila olienje nunosti, kao neki izvri-lac Sudbine, Vjenceslav, roeni
pjesnik i sanjalica, preao je od zamisli na djelo, preskaui a ne mjerei provalije
koje razdvajaju te dvije polovine umjetnosti. Misliti, sanjati, zamiljati lijepa djela,
jeste vrlo prijatno zanimanje. To lii na puenje otrovnih cigara, na ivot bludnice
koja ini to je njoj volja. Djelo se tada nazire u ljupkosti djetinjstva, u ludoj radosti
stvaranja, s mirisnim bojama cvijeta i svjeim sokovima ploda koji se sladi unaprijed.
Takvo je zamiljanje i njegovo ushi-avanje. Onaj koji umije da predstavi svoj plan
rijeima ve vai kao neobian ovjek. I tu sposobnost imaju svi umjetnici i svi pisci.
Ali stvoriti! ali roditi! ali trudno podizati dijete, metati ga svako vee u postelju dobro
nahranjeno, ljubiti ga svako jutro s neiscrpnim srcem matere, lizati ga kad je prljavo,
obui ga sto puta u najljepu haljinu, koju ono uvijek pocijepa; savlaivati trzanje
toga ludog ivota i stvoriti od njega ivo remek--djelo koje govori svakome pogledu
u vajarstvu, svakome duhu u knjievnosti, svakome sjeanju u slikarstvu, svakome
srcu u muzici, to je izvrenje i njegov rad. Ruka mora da se prua u svakom
trenutku, svakog trenutka gotova da poslua glavu. A glava nema tvorake
sposobnosti na raspolaganju kad god hoe, kao to i ljubav ima svojih prekida.
Ta navika stvaranja, ta neumorna ljubav materinstva koja ini majku (to prirodno
remek-djelo koje je Rafael tako dobro razumio!), jednom rijei, to modano
materinstvo koje se tako teko zadobija, gubi se neobino lako. Nadahnue je srean
sluaj genija. Ono tri, ali ne po zemlji, ono je u vazduhu i odlijee s nepovjerenjem
gavranova, ono nema vela za koji bi ga pjesnik mogao uhvatiti, kosa mu je plamen,
ono bjei kao oni lijepi bijeli i rumeni plamene! koji lovce dovode do oajanja. Zato
rad jeste zamorna borba koje se boji ali koju voli lijepa i mona snaga koja esto u
njoj propada. Jedan veliki pjesnik naega doba rekao je govorei o tome stranom

107

radu: Pristupam mu s oajanjem a ostavljam ga teka srca. Neka oni koji nisu
znali zapamte to! Ako se umjetnik ne baca na svoje djelo, kao Kurcius u bezdan, kao
vojnik na bedem, ne razmiljajui; i ako, u tome grotlu, ne radi kao rudar koga je
zemlja zatrpala; jednom rijei, ako tekoe posmatra umjesto da ih jednu po jednu
savlauje, kao oni srani mladi ljudi iz vilinskih pria, koji se, da bi dobili carevu
ker, bore sa sve novim i novim udovitima, djelo ostaje nedovreno, ono propada
u radionici u kojoj stvaranje postaje nemoguno, i umjetnik prisustvuje.samoubistvu
svojeg talenta. Rosini, taj po geniju brat Rafaelov, prua lijep primjer za to svojom
oskudnom mladou koja je nadmaila njegove zrele godine pune izobilja. To je
razlog, one nagrade, onoga trijumfa, one lovorike koja se daje podjednako velikim
pjesnicima i velikim vojskovoama.
Vjenceslav, sanjalaka priroda, utroio je toliko energije u stvaranju, u uenju, u
radu pod despotskom rukom Lizbetinom, da su ljubav i srea izazvali reakciju. Pravi
karakter javio se ponovo. Lijenost i nemar, mekutvo toga Sarmata, vratie se
ponovo u za njih ugodne brazde njegove due odakle ih je otjerao uiteljev prut.
Umjetnik je, prvih mjeseci, volio svoju enu. Hortenza i Vjenceslav predavali su se
onim divnim djetinjarijama strasti ozakonjene, srene i bezumne. Hortenza je tada prva odvraala
Vjenceslava od svakoga rada, ponosita to time pobjeuje svoju suparnicu, vajarstvo. Milovanje enino, uostalom, oduzima svijest muzi, i slabi surovu, grubu
vrstinu radnika. est ili sedam mjeseci prooe, vajarovi prsti oduie se od dlijeta.
A kad se osjetila potreba za radom, kad je knez od Visem-burga, predsjednik odbora
za podizanje spomenika, zahtijevao da vidi kip, Vjenceslav je izgovorio onu poznatu
rije svih neradnika: Sad u da ponem! I uljuljkivao je svoju dragu Hortenzu
varljivim rijeima, sjajnim planovima umjetnika puaa. Hortenza udvoji ljubav
prema svome pjesniku, ona je u mislima ve gledala velianstveni kip marala
Monkornea. Trebalo je da Monkorne bude idealizovana neustraivost, tip vitetva,
hrabrost kakvu je imao Mira. Nego ta! ko samo pogleda u taj kip, odmah e shvatiti
sve careve pobjede. I kako e to biti izvedeno! Pisaljka je bila vrlo posluna, ona se
pokoravala rijei.
Umjesto kipa, doao je jedan divan mali Vjenceslav.
Kad god je trebalo poi u radionicu na Gro-Kaju da se mijesi ilovaa i radi model, ili
je kneev sat zahtijevao da Vjenceslav bude prisutan u radionici Florana i Kanora,
gdje su se izraivale figure; ili je dan bio siv i taman; danas poslovni sastanci, sutra
porodina veera, ne raunajui dane kad ovjek nije raspoloen za rad ni duhom ni
tjelom, i najzad dane kad se ereta s oboavanom enom. Maral knez od
Visemburga, da bi* dobio model, morao se naljutiti i rei da e opozvati svoju odluku. Tek poslije hiljadu prijekora i mnogo krupnih rijei, odbor za podizanje
spomenika mogao je da vidi model u gipsu. Kad god bi radio, Stenbok se vraao kuti
oevidno umoran, alei se na taj zidarski posao, na svoju fiziku slabost. U toku te
prve godine dana,- mladenci su ivjeli prilino ugodno. Grofica Stenbok, luda
za svojim muem, u radosti zadovoljene ljubavi, prokli-njala je ministra vojske;
otila je k njemu i rekla mu da se velika djela ne izrauju kao topovi, i da drava
treba da izlazi u susret geniju kao Luj XIV, Fransoa I i Lav X. Jadna Hortenza,
vjerujui da u zagrljaju dri jednog Fidiju imala je za svoga Vjenceslava materinski
kukaviluk ene koja u ljubavi ide do idolopoklonstva.
Nemoj se uriti, govorila je svome muu, cijela naa budunost zavisi od toga
kipa, daj sebi vremena, stvori remek--djelo.
Ona je dolazila u radionicu. Stenbok, zaljubljen, gubio je sa enom pet sati od
sedam, opisujui joj svoj kip, umjesto da ga radi. I tako mu je trebalo osamnaest
mjeseci da dovri ovo djelo, za njega najvanije.

108

Poto je gips bio izliven, i model gotov, jadna Hortenza, svjedok ogromnih napora
svoga mua, ije je zdravlje bilo popustilo od toga umora koji lomi tijelo, miice i
ruke svih vajara, Hortenza je nalazila da je djelo izvanredno. Njen otac, koji se nije
razumijevao u vajarstvo, baronica isto tako neupuena, proglasili su ga za remekdjelo; oni su tada doveli i ministra vojske koji je, povodei se za njima, bio
zadovoljan tom gipsanom figurom, lijepo osvijetljenom i zgodno postavljenom ispred
zelenog platna. Avaj! na izlobi 1841, uopte nedo-padanje, u ustima ljudi koje je
draio idol tako brzo uzdignut na visoko postolje, pretvorilo se u graju i ismijavanje.
Stidman je htio da otvori oi svome prijatelju Vjenceslavu; rekli su mu da je
pakostan. lanci u novinama bili su za Hortenzu izraz zavisti. Stidman, taj estiti
momak, postarao se za druge lanke koji su pobijali kritiku; u njima se naglaavalo
da vajari toliko mijenjaju svoje djelo izmeu gipsanog modela i izrade u mramoru,
da treba izloiti mramor. Izmeu modela od gipsa i kipa izraenog u mramoru,
jedno remek-djelo moe da se nagrdi, ili da se od rave stvari naini dobra.
pisao je Klod Vinjon. Gips je rukopis, mramor je knjiga.
Za dvije i po godine, Stenbok je nainio jedan kip i jedno dijete. Dijete je bilo
savreno lijepo, kip je bio sasvim rav.
ELneev sat i kip platili su dugove mladoga para. Stenbok je tada stekao naviku da
odlazi u drutvo, na predstave, u Italijansko pozorite; govorio je izvrsno o
umjetnosti, i u drutvu, i po svojim rijeima i po svojim kritikim objanjenjima,
vaio je kao veliki umjetnik. U Parizu ima genijalnih ljudi koji provode ivot govorei
0 sebi, i koji se zadovoljavaju izvjesnom salonskom slavom. Stenbok, ugledajui se
na te ljubazne evnuhe, s dana na dan osjeao je sve veu odvratnost prema radu.
Uviao je sve tekoe djela prije nego to bi ga zapoeo, a to mu je oduzimalo
hrabrost i slabilo volju. Nadahnue, to ludilo umnog stvaranja, odletjelo bi im spazi
toga bolesnog ljubavnika.
Vajarstvo je, kao i dramska umjetnost, u isti mah i najtea i najlaka od svih
umjetnosti. Kopirati neki uzor, znai zavriti djelo; ali uliti mu duu, stvoriti tip predstavivi ovjeka ili enu, to je Prometejev grijeh. Takav uspjeh se pominje u analima
vajarstva, kao to se po-minju pjesnici u ovjeanstvu. Mikelanelo, Miel -lomb,
an Guon, Fidija, Praksitel, Poliklet, Pie, Kanova, Albreht Direr su braa Miltonu,
Vergiliju, Danteu, ekspiru, Tasu, Omiru i Molijeru. Takvo djelo je tako
velianstveno, da je jedan kip dovoljan za besmrtnost jednog ovjeka, kao to su
Figaro, Lovlas i Manon Le-sko dovoljni da obesmrte Bomarea, Riardsona i opata
Prevoa. Povrni ljudi (a meu umjetnicima njih ima isuvie) kau da vajarstvo postoji
samo ukoliko predstavlja nago tijelo, da je ono umrlo zajedno sa Grkom i da ga
savremeno odijelo ini nemogunim. Prije svega, staro doba je dalo jedinstvene
kipove potpuno
obavljene, kao to su PoUmnija, , i drugi, a mi nismo nali ni deseti dio
njegovih djela. Zatim, pravi oboavaoci umjetnost odlaze da vide, u Florenciji, sNoca Mikelanelovog, a u katedrali u Majncu, Bogo-rodicM Albrehta Direra, koji je,
u abonosovini, nainio enu ivu pod trostrukim slojem haljina, i kosu s vie talasa i
vie mekote nego to je ikad sobarica oeljala; neka neznalice odu tamo, i svi e
priznati da genije moe milju da prome haljinu, oklop, ogrta, i da u njih stavi
tijelo, isto onako kao to ovjek utiskuje svoj karakter i svoje ivotne navike u svoju
spol jasnost. Vajarstvo je neprekidno ostvarivanje injenice koja se jedan jedini put
nazvala u slikarstvu: Rafael! Rjeenje toga tekog problema nalazi se samo u
istrajnosti, u stalnome radu, jer se materijalne tekoe moraju tako pobjeivati, ruka
se mora tako kanjavati, biti tako gotova na poslunost, da se vajar mogne duom
uhvatiti u kotac sa duom one nedostine moralne prirode koju treba preobraziti
dajui joj oblik. Da je Paganini, koji je iskazivao svoju duu na icama svoje violine,

109

proveo tri dana ne vjebajui, on bi zajedno sa svojim izrazom izgubio i registar

svojeg instrumenta: on je tako nazivao jedinstvo koje je postojalo izmeu drveta,
gudala, ica i njega; da se taj akord prekinuo, on bi odjednom postao obian
violinista. Postojani rad je zakon umjetnosti isto tako kao to je i zakon ivota; jer je
umjetnost idealizovano stvaranje. I zato veliki umjetnici i savreni pjesnici ne
oekuju ni porudbine ni kupce; oni stvaraju danas, sutra, uvijek. Iz toga se raa
ona navika na rad, ono neprekidno poznavanje tekoa koje njih odrava u ljubavi s
muzom, s njenim tvorakim snagama. Kanova je ivio u svom ateljeu, kao to je
Volter ivio u svojoj sobi za rad. Omir i Fidija morali su ivjeti tako.
Vjenceslav Stenbok iao je tegobnim putem kojim su proli ti veliki ljudi, i koji vodi
na visine slave, dokle ga je Lizbet drala zarobljenog u njegovoj sobici pod krovom.
Srea, u licu Hortenze, vratila je pjesnika lijenosti, normalnom stanju svih umjetnika,
jer je njihova lijenost ispunjena radom. To je uivanje pae u haremu: oni miluju
ideje, opijaju se na izvorima inteligencije. Mnogi veliki umjetnici, takvi kao Stenbok,
koje savlauju njihovi snovi, s pravom su nazvani sanja-. Svi ti puai
opijuma dopadaju bijede; a da ih je stalno podsticala neumoljivost ivota, bili bi
veliki ljudi. Ti poluumjetnici su uostalom vrlo prijatni, ljudi ih vole i obasipaju ih
hvalama; oni sami smatraju da su vei od pravih umjetnika kojima pripisuju samovolju, divljanost, nepokornost drutvenim propisima. Evo zato: veliki ljudi
pripadaju svojim djelima. Zbog njihove udaljenosti od svih stvari, zbog njihove
predanosti radu, neobavijeteni ljudi smatraju ih za se-binjake; jer svijet hoe da
oni nose isto odijelo koje i gizdavci kad ispunjavaju ono to se naziva drutvenim
dunostima. Hoe da lavovi s Atlasa budu oeljani i namirisani kao psetance kakve
markize. Ti ljudi, koji imaju malo sebi ravnih, i koji ih rijetko sreu, padaju u
iskljuivost samoe; oni postaju zagonetni za veinu koja se sastoji, kao to znamo,
iz glupaka, zavid-Ijivaca, neznalica i povrnih ljudi. Razumijete li sad ulogu pored tih
velianstvenih izuzetaka? 2ena mora da bude ono to je bila Lizbet punih pet godina,
a da prui uz to i ljubav, ljubav pokornu, punu obzira, uvijek spremnu da se
odazove, uvijek nasmijanu.
Hortenza, kojoj su patnje njene majke otvorile oi, pritisnuta oskudicom, uvidjela je
suvie dockan pogreke koje je u svojoj prevelikoj ljubavi nehotice poinila; ali, kao
dostojnoj keri svoje majke, srce joj se cijepalo pri pomisli da Vjenceslava kinji; ona
je suvie voljela da bi postala delat svoga dragog pjesnika, i jasno je
vidjela kako se pribliava as kad e nevolja pritisnuti i nju i njenog sina i njenoga
mua.
Eh! mala moja, rekla je Beta videi da su se zavrtjelo suze u lijepim oima njene
sestriine, ne treba oajavati. aa puna tvojih suza ne bi mogla da plati ni tanjir
orbe! Koliko vam treba?
Tako, pet do est hiljada franaka.
Ja imam najvie tri hiljade, ree Lizbet. A ta Vjenceslav sada radi?
Predlau mu da za est hiljada franaka izradi, zajedno sa Stidmanom, jedan stoni
pribor za vojvodu d'Eruvila. G. Kanor bi uzeo tada na sebe da plati etiri hiljade
franaka g. Leonu de Lora i Bridou, jedan dug asti.
Kako, primili ste novac za Mp i bareljefe na spomeniku marala Monkornea, a niste
to platili!
Ali, ree Hortenza, mi ve tri godine troimo po dvanaest hiljada franaka a ja imam
svega sto zlatnika dohotka. Spomenik maralov, kad su plaeni svi trokovi, nije dao
vie od esnaest hiljada franaka. Zaista, ako Vjenceslav ne bude radio, ja ne znam
ta e biti s nama. Ah! kad bih ja mogla nauiti da pravim kipove, kako bih mijesHa
ilovau! dodala je opruivi svoje lijepe ruke.

110

Vidjelo se da ena odrava ono to je obeavala mlada djevojka. Hortenzino oko je

blistalo; njenim ilama tekla je krv puna gvozda, bujna; ona je alila to svoju snagu
troi na to da dri dijete u naruju.

E! mila moja koutice, pametna djevojka se udaje za umjetnika onda kad se

on obogati, a ne kad tek treba da se obogati.
U tom trenutku zaue se um koraka i glasovi Stidmana i Vjenceslava, koji su
isipraali Kanora; odmah zatim ue u sobu Vjenceslav sa Stidmanom. Stidman,
umjetnik koji se druio s novinarima, poznatim
glumicama i uvenim loretama, bio je elegantan mladi koga je Valerija eljela da
vidi u svojoj kui, i koga joj je Klod Vinjon ve bio predstavio. Stidman je bio
konano raskrstio sa poznatom g-om onc, koja se prije nekoliko mjeseci udala i
otputovala u unutranjost. Valerija i Lizbet, koje su za ovaj raskid saznale od Kloda
Vinjona, smatrale su za potrebno da Vjence-slavljevog prijatelja privuku u Ulicu
Vano. Kako se Stidman uzdravao od estih posjeta Stenbokovima, i Lizbet nije bila
prisutna kad ga je Klod Vinjon nedavno predstavio Valeriji, ona ga je vidjela sad prvi
put. Posmatrajui toga slavnog umjetnika, zapazila je nekoliko pogleda koje je on
bacio na Hortenzu, i koji joj ukazae na mogunost da njega dade kao utjehu grofici
Stenbok, ako bi je Vjenceslav iznevjerio. Stidman je zaista pomiljao kako bi, da
Vjenceslav nije njegov drug, Hortenza, ta mlada i prelijepa grofica, bila divna
dragana; i zato ga je njegova ast, obuzdavajui tu elju, udaljavala od njihove kue.
Lizbet je primijetila onu znaajnu zabunu koja obuzima ljude u prisustvu ene kojoj
su odluili da se ne udvaraju.
Ovaj mladi je vrlo elegantan, rekla je na uvo Hortenzi.
Misli? odgovorila je ova, ja to nisam nikad primijetila ...
Stidmane, prijatelju, rekao je Vjenceslav na uvo svome drugu, nas dvoje se ne
snebivamo jedan prema drugome, mi imamo neto da razgovaramo s ovom
usjedjelicom.
Stidman pozdravi dvije roake i ode.
SvriU smo, ree Vjenceslav kad se vratio poto je ispratio Stidmana; ali, taj e rad
trajati est mjeseci, a za to vrijeme treba ivjeti.
Ja imam svoje dijamante, uzvilcnu mlada grofica Stenbok, s uzvienim poletom ene
koja voli.
u oima Vjenceslava ukaza se suza.
O! ja u raditi, odgovori on, doe da sjedne pored svoje ene, i uze je sebi na krilo.
Radiu sitne stvari, svadbene darove, bronzane grupe...
Ali, djeco moja draga, ree Lizbet, jer vi znate da ste moji nasljednici, i ja u vam
ostaviti, to mi moete vjerovati, lijepu umicu, naroito ako mi pomognete da se
udam za marala, ako bismo brzo uspjeli u tome, ja bih uzela u svoju kuu i vas i
Ade-linu. Ah! mogli bismo biti vrlo sreni svi zajedno. Za ovaj mah, posluajte moje
staro iskustvo. Nemojte zalagati svoje stvari, to je gore nego uzeti novac na zajam.
Uvijek sam vidjela da potrebiti ljudi, kada doe rok, nemaju novaca da plate kamatu,
i onda im stvar propada. Ja vam mogu nai zajam po pet na sto samo po mjenici.
Ah! to bi nas spasio! ree Hortenza.
Lijepo, mala moja, neka Vjenceslav ode jednoj linosti koja bi mu uinila tu uslugu
na moju molbu. To je g-a Marnef; ako joj se polaska, jer je ona sujetna kao svaka
nova bogataica, ona e vas spasti nezgode na najusluniji nain. Treba da ode
njoj, draga moja Hortenza.
Hortenza pogleda Vjenceslava s izrazom kakav moraju imati na smrt osueni kad se
penju na gubilite.

Klod Vinjon je predstavio tamo Stidmana, odgovori Vjenceslav. To je vrlo

prijatna kua.

111

Hortenza obori glavu. ta je ona osjeala moe da objasni samo jedna rije: to nije
bio bol, bila je bolest.

Ali, draga moja Hortenza, treba da razumije ta je ivot! uzviknu Lizbet

razumjevi rjeitost Hor-tenzinog pokreta. Inae e biti, kao i tvoja majka, zatvorena u pustu sobu gdje e plakati kao Kalipso poslije Ulisovog odlaska, i to u
vrijeme kad vie nema Tilemaha!... dodala je ponavljajui jednu dosjetku g-e
237
Marnef. Na ljude u dintvu treba gledati kao na posue kojim se sluimo, koje
uzimamo i koje ostavljamo prema potrebi. Posluite se g-om Marnef, djeco moja, a
docnije je moete ostaviti. Da te nije strah da e se Vjenceslav, koji te oboava,
zaljubiti u enu koja je etiri ili pet godina starija od tebe, uvela kao snop djeteline,
i...
Vie volim da zaloim svoje dijamante, ree Hortenza. Oh! ne idi nikad tamo,
Vjenceslave!... to je pakao!
Hortenza ima pravo! ree Vjenceslav ljubei svoju enu.
Hvala, prijatelju, odgovori mlada ena presre-na. Vidi, Lizbet, moj mu je pravi
aneo; on se ne karta, mi idemo svud zajedno, i, kad bi on mogao da pone raditi,
ne, bila bih suvie srena. Zato da idemo Ijubaznici naeg oca, eni koja ga
upropaava i koja je povod jadu od kojeg umire naa divna mama?
Dijete moje, propast tvoga oca ne dolazi otuda; njega je upropastila njegova
pjevaica, a zatim tvoja udaja! odgovori roaka Beta. Boe moj! g-a Marnef je
njemu od velike koristi, vjeruj!... ali ja ne treba nita da govorim ...
Ti brani svakoga, draga Beta ...
Hortenza zau pla svoga djeteta i izae u vrt a Lizbet ostade sama s Vjenceslavom.
Vi imate anela za enu, Vjenceslave! ree roaka Beta; volite je jako, nemojte je
nikad oalostiti.
Da, volim je toliko da skrivam od nje nae pravo stanje, odgovori Vjenceslav; ali
vama, Lizbet, mogu o tome da govorim... Dakle, i da zaloimo dijamante moje ene,
ne bismo se mtnogo pomogli.
Onda, uzmite na zajam od g-e Marnef..., ree Lizbet. Privolite Hortenzu da vas pusti
tamo, Vjenceslave, ili, najzad, otiite bez njenog znanja!
Na to sam i ja mislio, odgovori Vjenceslav, kad sam rekao da neu ii samo da ne bih
uinio na ao Hortenzi.
Sluajte, Vjenceslave, ja vas isuvie volim da vas ne bih upozorila na opasnost. Ako
odete tamo, drite svoje srce objema rukama, jer je ta ena demon; svi koji je vide
oboavaju je; ona je tako poro-na, tako primamljiva!... Ona oarava kao kakvo remek-djelo. Uzajmite od nje novac, ali nemojte ostaviti svoju duu u zalogu. Ja se ne
bih nikad utjeila ako bi moja sestriina morala da bude iznevjerena... Evo nje!
uzviknu Lizbet; ne govorimo vie nita, ja u urediti vau stvar.
Poljubi Lizbet, anele moj, ree Vjenceslav svojoj eni, ona e nas pomoi time to
e nam uzaj miti svoju uteevinu.
I on dade Lizbeti znak koji ova razumjede.
Nadam se da e onda poeti da radi, heruvi-me moj? ree Hortenza.
Ah! odgovori umjetnik, jo sutra.
To sutra nas i upropaava, ree Hortenza smijeei se na njega.
Ah! drago moje dijete, reci i sama da li svakoga dana nije iskrsavalo poneto to me
je spreavalo, nezgode, poslovi.
Jeste, ima pravo, ljubavi moja.
Imam ovdje, nastavi Stenbok lupivi se po elu, toliko ideja!... o! ali hou da se moji
neprijatelji zadive, hou da izradim jedan pribor za sto u njemakom stilu XVI vijeka,
u stilu sanjalakom! Ispreplijetau lie puno kukaca; staviu u to lie djecu,

112

izmijeanu s njima udovita, nova, istinska udovita, tijela naih snova!... imam ih
u glavi! To e biti u isti mah i duboko i lako i zbijeno. Kanor je otiao zadivljen... Bilo
mi
je potrebno da me neko ohrabri, jer me je posljednji lanaJ^ o Monkorneovom
spomeniku prosto smrvio.
U toku dana, kad su Lizbet i Vjenceslav ostali sami, umjetnik se sporazumio s
usjedjelicom da sutradan ode u posjetu g-i Marnef, jer, ili e mu ena to dopustiti,
ili e on otii kriom.
Valerija, doznavi iste veeri za tu pobjedu, zahtijevala je od barona Ilota da nae i
pozove na veeru Stidmana, Kloda Vinjona i Stenboka; jer je ona poinjala njega da
tiranie onako kako takve ene znaju da tiraniu starce koji po njihovom nalogu
trkaraju po gradu za onima koji su potrebni interesima ili sujeti tih nemilosrdnih
gospodarica.
Sutradan se Valerija naoruala jednom od onih toaleta koje Parianke izmiljaju kad
hoe da istaknu sve svoje drai. Ona je prouila sebe u tome, kao to ovjek pred
dvoboj ogleda svoje udarce. Ni jednu crtu, ni jednu boru, Valerija je uzela svoju
najljepu bjelinu, svoju mekotu, svoju finou. Najzad, njeni mladei su neosjetno
privlaili pogled. Obino se misli da je mlade-eva XVIII vijeka nestalo ili da su
odbaeni; ali to nije tano. Danas se ene, vjetije od ena iz prolih vremena,
upinju da privuku poglede raznim smjelim potezima. Ova otkriva, prva, onu ruu od
traka u iju se sredinu stavlja dijamant, i zadrava na sebi sve poglede cijele jedne
veeri; ona vaskrsava mreu, ili stavlja u kosu no da bi podsjetila na svoju
podvezicu; jedna navlai narukvice od crnog baruna; druga se pokazuje s trakama
na eiru. Ti uzvieni napori, ti Austerlici kaiperstva ili ljubavi postaju tada moda za
nie krugove onda kad njene srene tvoriteljke ve trae neto drugo. Valerija je za
to vee, kad je htjela da uspije, namjestila tri mladea. Kosu je obojila nekom
vodicom koja je, za nekoliko dana njenu plavu kosu pretvorila u pepeljastu. Poto je
g-a Stenbok imala kosu arko
plavu, nije htjela da lii na nju ni po emu. Ta nova boja davala je Valeriji neto
primamljivo i neobino, i njene vjerne je to toliko zanimalo da joj je Montes rekao:
Ta ta je vama veeras? ... Zatim je stavila oko vrata ogrlicu od crnog baruna,
dovoljno iroku da istakne bjelinu njenih grudi. Trei mlade mogao se sravniti s
nekadanjim prkosom naih staramajki. Valerija je zakitila najljepim rumenim
pupoljkom sredinu svoga struka, na potrebnoj visini, u najprimamljivijem udubljenju.
To je moralo privlaiti poglede svih ljudi ispod trideset godina.
Prosto da me ovjek pojede! rekla je sama sebi prouavajui svoje pokrete pred
ogledalom, upravo onako kako neka igraica prouava svoj korak.
Lizbet je ila na pijacu, i veera je imala da bude jedan od onih izvrsnih objeda kakve
je Matirina spremala za svoga vladiku kad je ovaj doekivao poglavara susjedne
eparhije.
Stidman, Klod Vinjon i grof Stenbok stigoe skoro u isti as, oko est sati. 2ena
obina, ili prirodna, ako hoete, potrala bi im uje bie koje je tako vatreno eljela;
ali Valerija, koja je, jo od pet sati, ekala u svojoj sobi, ostavila je svoja tri gosta
same, uvjerena da e ona biti predmet njihovog razgovora ili njihovih skrivenih misli.
Ona sama, nadgledajui spremanje salona, postavila je na vidno mjesto one
prekrasne igrake koje proizvodi Pariz, koje nikakav drugi grad nee moi da
proizvede, i koje enu prijavljuju i predstavljaju, tako rei; uspomene uokvirene u
emajl i vezene biserom, sjajno prstenje u kupama, remek-djelima se-vrskog ili
saksonskog porculana, koji su s izvanrednim ukusom opremili Floran i Kanor, zatim
male kipove i albume, sve one sitnice koje staju ludih novaca, i koje od proizvoaa

113

trai strast u svojem prvom zanosu ili za svoje posljednje pomirenje. Valerija je
uostalom i
sama bila kao opijena svojim uspjehom. Obeala je bila Krevelu da e se udati za
njega ako Marnef umre; i zaljubljeni Krevel je na ime Valerije Forten prenio deset
hiljada franaka rente, svoju dobit od graenja eljeznica za posljednje tri godine, sve
to mu je donio onaj kapital od sto hiljada talira, ponuen baronici Ilot. Tako je
Valerija imala trideset i dvije hiljade franaka rente. Krevel je sem toga dao i jedno
obeanje, mnogo zamanije i od poklona i dobiti. U ushienju u kojem ga je od dva
do etiri sata odravala njegova vojvotkinja (on je tako nazivao g-u de Marnef da bi
dopunio svoje iluzije), jer je Valerija bila prevazila sebe u Ulici Dofen, smatrao je da
treba da nagradi obeanu vjernost stavljajui joj u izgled jednu lijepu zasebnu kuu
koju je neki neuviavni preduzima podigao za sebe u Ulici Barbet, i koja je bila
izloena prodaji. Valerija je ve gledala sebe u toj lijepoj kui izmeu dvorita i vrta,
s kolima!

Koji poten ivot moe da donese sve to za tako kratko vrijeme i tako lako?
relda je Lizbet dovrujui svoje oblaenje.
Trebalo je da Lizbet toga dana veera kod Valerije, da bi mogla o njoj rei Stenboku
sve ono to niko ne moe sam o sebi da kae. G-a Marnef, sijajui od sree, ula je
u salon sa skromnom Ijupkou, zajedno s Betom koja joj je, u crno-utoj haljini,
sluila kao pozadina, slikarski govorei.

Dobar dan, Klode, rekla je pruajui ruku nekadanjem tako slavnom

kritiaru.
Klod Vinjon je postao, kao i toliki drugi, politiar, nova rije koja se upotrebljava da
oznai slavoljubivog ovjeka na prvoj stanici njegovog puta. Potitiar 1840. godine
je, na izvjestan nain opat XVIII vijeka. Nikakav salon ne bi bio potpun bez svoga
politiara.
Draga moja, evo moga zeta, grofa Stenboka, ree Lizbet predstavljajui Vjenceslava
koga Valerija tobo nije vidjela.
Poznala sam g. grofa, odgovori Valerija pozdravivi ljupko glavom umjetnika. Cesto
sam vas viala u Ulici Doajene; imala sam sreu da prisustvujem vaem vjenanju.
Draga moja, okrenula se Lizbeti, ovjek teko zaboravlja tvoje nekadanje dijete,
ako ga je i samo jedanput vidio. G. Stidman je vrlo dobar, nastavila je
pozdravljajui vajara, to je primio moj zadocnjeli poziv; ali nuda zakon mijenja!
Znala sam da ste vi prijatelj ove gospode. A nita nije hladnije ni neprijatnije nego
veera za kojom zvanice ne poznaju jedni druge, a ja sam vas danas pozvala zbog
njih; ali ete vi drugi put doi zbog mene, zar ne? ... recite da!...
I nekoliko trenutaka etala je sa Stidmanom, pokazujui se zauzeta jedino njime.
Jednog za drugim pri-javie Krevela, barotna Ilota i jednog poslanika koji se zvao
Bovisa. Taj ovjek, pravi palanaki Krevel, jedan od onih ljudi koji su doli na svijet
da stvaraju gomilu, glasao je pod zastavom Ziroa, dravnog savjetnika, i Viktorina
Ilota. Ta dva politiara htjeli su da stvore jezgro naprednjaka u velikoj nazadnjakoj
vojsci. 2iro je ponekad veerom odlazio g-i Marnef, koja se nadala da e joj doi i
Viktorin Hot; ali je advokat puritanac dotle uvijek nalazio razloga da se odupre
svome ocu i svome tastu. Posjeivati enu zbog koje plae njegova majka, inilo mu
se da je zloin. Viktorin Ilot bio je za politike istunce ono to je pobona ena za
licemjerne bogomoljce. Bovisa, nekadanji trgovac pletenim stvarima u Arsisu, htio
je da postane Partanin. Taj ovjek, jedan od stubova Skuptine, obrazovao se u
tome pravcu kod ljupke, primamljive g-e Marnef, a ova mu je dala za uzor i za
uitelja Krevela, kojim je on i inae bio oaran. On se Krevelu obraao za savjet
16*

114

243
u svemu, traio je adresu njegovoga krojaa, ugledao se na njega, pokuavao da
zauzme stav kao on; jednom rijei, Krevel je bio njegov veliki ovjek. Valerija,
okruena tim linostima i trojicom umjetnika, u Lizbe-tinoj pratnji, uinila se
Vjenceslavu utoliko vie iznad ostalih ena, to mu je Klod Vmjon hvalio g-u Marnef
kao zaljubljen ovjek.
To je prava g-a de Mentnon u suknji Ninone! rekao je nekadanji kritiar. Dopasti
se njoj, to se moe za jedno vee kad ovjek ima duha; ali zadobiti njenu ljubav, to
je trijumf koji moe da zadovolji oholost i najoholijeg ovjeka, i da ispuni njegov
ivot.
Valerija, po izgledu hladna i nemarna prema svome nekadanjem susjedu, uvrijedila
je njegovu sujetu, uostalom ne znajui, jer njoj nije bila poznata narav Poljaka. Kod
Slovena ima uvijek neeg djetinjastog, kao kod svih sirovih naroda koji su se probili
meu civili-zovane prije nego to su se sami istinski civUizovali. Ta rasa se razlila
kao poplava, i pokriva ogromnu povrinu Zemljine kugle. Ona je na njoj naselila
pustinje gdje ima toliko prostora da joj je u njima sasvim ugodno; tu se ljudi ne
guraju laktovima, kao u Evropi, a civilizacija je nemoguna bez neprekidnog trenja
duhova i interesa. Ukrajina, Rusija, dunavske ravnice, slovenski narod jednom rijei,
to je spona izmeu Evrope i Azije, izmeu civilizacije i varvarstva. I zato Poljak,
najbogatiji dio slovenskog naroda, ima u svojem karakteru djetinjariju i nestalnost
golobradih naroda. On ima hrabrosti, duha i snage; ali, pod uticajem nestalnosti, ta
hrabrost i ta snaga, taj duh, nemaju ni istrajnosti ni smiljenosti, jer je Poljak
prevrtljiv kao vjetar koji vlada nad tom ogromnom ravnicom ispresijecanom barama:
neobuzdan kao sjeverac koji rui i odnosi kue. on se kao i ta strana vazduna
lavina gubi u prvoj bari na koju naie, i pretvara se u vodu. ovjek uvijek prima poneto od sredine u kojoj ivi. U neposrednoj borbi s Turcima, Poljaci su
primili od njih sklonost ka istonjakoj raskoi; oni spoljanjem sjaju esto rtvuju
ono to je najpree, kite se kao ene, a, meutim, podneblje ih je stvorUo snane
kao Arabljane. I tako je Poljak, uzvien u bolu, zamorio ruke svojih ugnjetaa dajui
im povoda za sve nova i nova tlaenja, i, u devetnaestom vijeku, oivio prizor koji su
pruali prvi hriani. Da je u poljskom karakteru, tako iskrenom, tako otvorenom,
bilo za deset procenata engleske podmuklosti, plemeniti bijeli orao vladao bi danas
tamo gdje se vije orao dvoglavi. Malo makijavelizma sprijeilo bi Poljsku da spaava
Austriju, koja ju je podijelila; da trai zajam od Pruske, svoje nepotene povjeriteljke, koja ju je potkopala, i da se ne sloi u asu prve diobe. Na krtenju Poljske,
opaka vila Karabos, koju su zaboravile dobre vile poto su taj zanosni narod obdarUe
najsjajnijim osobinama, morala je doi da kae: Zadri sve darove koje su ti
dodijelile moje sestre, ali ti nikad nee znati ta hoe! Da je, u svojem herojskom
dvoboju s Rusijom, Poljska pobijedila. Poljaci bi se meusobno tukli i danas kao i
nekada na svojim saborima, samo da niko od njih ne bi postao kralj. Onoga dana
kad taj narod, sastavljen jedino od vatrenih junaka, bude imao zdrave pameti da u
svojoj utrobi potrai kakvoga Luja XI, da primi njegovu tiraniju i dinastiju, on e biti
spaen. To to je Poljska bila u politici, veina Poljaka biva u svojem privatnom
ivotu, naroito kad naiu teki dani. I Vjenceslav Stenbok, koji je za ove tri godine
oboavao svoju enu, i znao da je on bog za nju, bio je toliko uvrijeen time to ga
g-a Marnef skoro i ne primjeuje da je smatrao za pitanje asti da privue njenu
panju. Sravnjujui Valeriju sa svojom enom, on je davao prvenstvo prvoj.
Hortenza je bila lijepa ena, kako je govorila Valerija
Lizbeti; ali je u g-i Marnef bilo duha u obliku i drai poroka. Hortenzina odanost je
osjeanje koje, po miljenju mua, njemu po pravu pripada; svijest o bes-krajnjoj

115

vrijednosti jedne potpune ljubavi gubi se brzo, kao to dunik, kad protekne izvjesno
vrijeme, zamilja da je ono to je uzeo na zajam njegovo. Ta uzviena asnost
postaje na izvjestan nain nasuni hljeb due, a nevjerstvo mami kao poslastica.
2ena koja ne obraa panju na ovjeka, naroito opasna ena, drai radoznalost, kao
to zaini daju vie slasti dobrome ruku. Nemar koji je Valerija tako dobro odigrala,
bio je uostalom novina za Vjenceslava, poslije tri godine lakih uivanja. Hortenza je
bila ena, a Valerija je bila Iju-baznica.
Mnogi ljudi hoe da imaju ta dva izdanja istoga djela, a ovjek koji od svoje ene ne
umije da naini svoju Ijubaznicu daje najjai dokaz o svojoj nesposobnosti. Zelja za
promjenom u ovome znai nemo. Stalnost e uvijek biti genije ljubavi, znak velike
snage koja pjesnika ini pjesnikom! ovjek treba da ima sve ene u svojoj, kao to
su izgladnjeli pjesnici KVII vijeka od svojih Manona stvarali Irise i Kloe!
Dakle, rekla je Lizbet svome zetu kad je vidjela da je opinjen, kako vam se ini
Valerija?
Suvie draesna! odgovori Vjenceslav.
Niste htjeli da me sluate, nastavi roaka Beta! Ah! mali moj Vjenceslave, da smo
nas dvoje ostali zajedno, vi biste bili ljubavnik te sirene, vi biste se njome oenili im
ostane udovica, i imali biste njenih etrdeset hiljada livara rente!
Zaista? ...
Razumije se, odgovori Lizbet. Dakle, uvajte se, ja sam vas upozorila na opasnost,
pazite da se ne opr-Ijite na svijei! Dajte mi ruku, veera je na stolu.
Nikakva rije nije mogla biti opasnija od ove, jer ako Poljaku pokaete provaliju, on
e odmah da skoi u nju. Taj narod se odlikuje naroito junatvom, on vjeruje da
moe sruiti sve prepreke i ostati pobjedilac. To mamuzanje kojim je Lizbet
podsticala sujetu svoga zeta pojaao je prizor trpezarije gdje je blistalo prekrasno
srebrno posue, i gdje je Stenbok vidio svu pre-finjenost i svu dovitljivost parike
raskoi.

Bolje bih uinio da sam se oenio Selimenom, ree on sam sebi.

Za vrijeme veere, Ilot, zadovoljan to vidi tu svoga zeta, a jo zadovoljniji zbog
toga to je vjerovao da se potpuno izmirio s Valerijom, i privezao je za sebe
obeanjem Kokeovog mjesta, bio je izvanredno zanimljiv. Stidman je odgovarao na
baronovu ljubaznost pregrtima parikih dosjetaka i svojom umjetnikom i-vou.
Stenbok nije htio dopustiti da ga drug baci u zasjenak, razvio je svu svoju
duhovitost, alio se, istakao se, bio zadovoljan sobom; g-a Marnef nasmijeila se na
njega u nekoliko mahova pokazujui mu da ga razumije. Dobra veera, jaka vina
uinie da je najzad utonuo u ono to treba zvati kaljugom uivanja. Malo napit, on
se, poslije veere, opruio po divanu, predajui se istovremeno i fizikoj i duhovnoj
srei koju je g-a Marnef uzdigla do vrhunca kad je dola i sjela do njega, laka,
namirisana, lijepa tako da bi i anela navela na grijeh. Ona se nae Vjenceslavu i
skoro dodirnu njegovo uvo govorei mu sasvim tiho.
Veeras ne moemo razgovarati o poslovima, sem ako neete da ostanete posljednji.
Nas troje, vi, Lizbet i ja, udesiemo stvar kako je najbolje za vas...
Ah! vi ste aneo, gospoo! ree Vjenceslav odgovarajui joj na isti nain. Ja sam
uinio stranu glupost to nisam posluao Lizbet...
ta vam je ona govorila?

Ona je tvrdila, u Ulici Doajene, da vi mene volite!...

G-a Marnef pogleda Vjenceslava, uini ae kao da se zbunila i naglo ustade. 2ena,
mlada i lijepa, nikad nije uzalud probudila kod ovjeka misao o brzom uspjehu. Taj
pokret estite ene, koja suzbija strast skrivenu u dnu srca, bio je hiljadu puta
rjeitiji od najstrasnije izjave.

116

I elja kod Vjenceslava bila je tako silno podstak-nuta da je udvojio panju prema
Valeriji. ena koju gledamo, ena je koju elimo! Otuda dolazi ona strana mo
glumica. G-a Marnef, znajui da je on posmatra, drala se kao glumica kojoj
pljeskaju. Bila je draesna i postigla je potpun uspjeh.
Ne udim se vie ludostima moga tasta, ree Vjenceslav Lizbeti.
Ako tako govorite, Vjenceslave, odgovori roaka, ja u se cijeloga svoga vijeka kajati
to sam uinila da dobijete na zajam tih deset hiljada franaka. 21ar ete i vi, kao svi
oni, rekla je pokazujui na goste, da se ludo zaljubite u to stvorenje? Ta pomislite da
biste bili suparnik svoga tasta. Najzad, pomislite na sav jad koji biste zadali Hortenzi.
To je istina, ree Vjenceslav, Hortenza je aneo, a ja bih bio udovite!
Dosta je ve i jedno u porodici, odgovori Lizbet.
Umjetnici ne bi trebalo da se ene nikad, uzviknu Stenbok.
A! to sam vam i ja govorila u Ulici Doajene, Vaa djeca su vae grupe, vai kipovi,
vaa remek-djela.
O emu to govorite? doe da zapita Valerija priavi Lizbeti. Poslui aj, roako.
Stenbok je, sa pravom poljaokom razmetljivou, htio da se pokae blizak s ovom
salonskom vilom. Poto je izazivaki pogledao Stidmana, Kloda Vinjona,
Krevela, uhvatio je Valeriju za ruku i primorao je da sjedne pored njega na divan.

Vi ste suvie veliki gospodin, grofe Stenboe! ree ona odupirui se malo.
I zasmijala se kad je pala pored njega, ne pro-pustivi da mu pokae mali ruin
pupoljak koji joj je krasio struk.
Na alost, kad bih bio veliki gospodin, ree on, ne bih doao ovamo da tjraim
zajam.
Jadno dijete! sjeam se vaih radnih noi u Ulici Doajene. Bili ste prilino Ittckasti.
Oenili ste se, kao to se gladan ovjek baca na hljeb. Vi ne poznajete Pariz! Vidite
do ega ste doli! Ali vi ste se ogluili o Betinu odanost kao i o ljubav Parianke, koja
je znala svoj Pariz napamet.
Nemojte mi govoriti vie nita, uzviknu Stenbok, ja sam velika budala.
Vi ete imati vaih deset hiljada franaka, moj dragi Vjenceslave; ali pod jednim
uslovom, rekla je igrajui se svojim divnim uvojcima.
Kojim?
Dakle, ja neu kamatu...
Gospoo!...
O! nemojte se ljutiti; vi ete mi nju zamijeniti jednom bronzanom grupom. Vi ste
zapoeli priu o Samsonu, dovrite je... Izradite DalHu kako sijee kosu jevrejskom
Herkulu!... Vi, koji ete postati veliki umjetnik, ako htjednete da me sluate, nadam
se da ete razumjeti predmet. Treba da izrazite mo ene. Samson ne znai nita,
tu. To je leina snage. A Dalila je strast koja sve rui. Koliko je to drugo izdanje...
Zovete li vi to tako? .. . dodala je lukavo videi Kloda Vinjona i Stidmana koji im se
pribliie kad su uli da se govori o vajarstvu; koliko je to drugo izdanje prie 0
Herkulu pored Omfalinih nogu ljepe od grke
bajke! Je li se to Grka ugledala na Judeju? ili je Judeja uzela taj simbol od Grke?
A! vi potrete time jedno ozbiljno pitanje, gospoo, pitanje vremena u kojem su
postale pojedine biblijske knjige. Veliki i besmrtni Spinoza, koga tako neopravdano
ubrajaju u bezbonike, a koji je matematiki dokazao boga, tvrdio je, navodei
filoloke dokaze, da su Knjiga postanja i politiki dio Biblije, tako da kaem, iz
vremena Mojsijevog, a da su one druge knjige umetnute docnije. I zato je dobio tri
udarca noem na ulazu u sinagogu.
Nisam znala da sam tako uena, ree Valerija nezadovoljna to je prekinut njen
razgovor u etiri oka.
2ene po nagonu znaju sve, odgovori Klod Vinjon.

117

Dakle, obeavate li mi? ree Stenboku hvatajui ga za ruku bojaljivo kao zaljubljena
djevojica.
Blago vama, dragi moj, kad gospoa trai neto od vas!... uzviknu Stidman.
A ta to? ree Klod Vinjon.
Jednu malu bronzanu grupu, odgovori Stenbok, DaMct sijee kosM ScTnsontt.
To je teko, primijeti Klod Vinjon, zbog postelje ...
Naprotiv, to je vrlo lako, odgovori Valerija smijeei se.
Ah! dajte nam jedan vajarski rad!... ree Stidman.
Bilo bi vrijedno izraditi gospou! primijeti Klod Vinjon i lukavo pogleda Valeriju.
Dakle, evo kako ja zamiljam tu stvar, nastavi ona. Samson se probudio bez kose,
kao poneki dananji pomodar koji nosi vlasulju. Heroj lei tako, na ivici postelje, na
koju treba samo da podsjetite rubljem, zastorima. On je tu kao Marije na
razvalinama Kartagine, skrtenih ruku, obrijane glave, kao Napoleon na Sv. Jeleni, recimo! Dalila klei,
otprilike kao Kanovina MagdaZena. Kad neka ena upropasti svoga ovjeka, ona ga
oboava. Po mojem shvatanju, Jevrejka se plaila Samsona stranog, monog, ali je
morala voljeti Sam-sona kad je postao kao dijete. Dakle, Dalila oplakuje svoju
pogreku, htjela bi da vrati svome draganu njegovu kosu, ne smije da ga pogleda, a
ipak ga gleda smijeei se, jer u slabosti Samsonovoj nazire oprotaj za sebe. Ta
grupa, i grupa o svirepoj Juditi, potpuno bi objasnile enu. Vrlina sijee glavu. Porok
vam sijee samo kosu. uvajte svoju kosu, gospodo!
I ona ostavi zadivljene umjetnike koji, zajedno s kritiarom, otpoee da je
preuznose.
Nemoguno je biti divnija! uzviknu Stidman.
O! to je najumnija i najprimamljivija ena koju sam ja vidio, ree Klod Vinjon. Spojiti
duh i ljepotu, to je tako rijetko!
Kada tako sudite vi, koji ste imali ast da izbliza poznajete Kamilu Mopen, odgovori
Stidman, ta treba mi da mislimo?
Ako hoete Dalili da nainite Valerijin lik, dragi moj grofe, ree Krevel, koji je bio
prekinuo kartd-nje i koji je sve uo, ja u vam za jedan primjerak te grupe platiti
hiljadu talira. Jest, sto mu muka! hiljadu talira, makar i preplatio!
Trebalo bi da gospoa pristane da pozira ..., ree Stenbok pokazujui Valeriju
Krevelu. Pitajte je.
U tom trenutku Valerija je sama prinosila Stenboku solju sa ajem. To je bilo vie
nego odlikovanje, bilo je milost. Nain na koji ena ispunjava tu dunost, predstavlja
itav jedan govor; i ene to dobro znaju; zato je vrlo zanimljivo izuavati njihovo
dranje, njihove pokrete, njihove poglede, njihov glas, njihov naglasak kad izvruju
taj po izgledu tako prost in utivosti. Od hladno izgovorenog pitanja: Pijete li aj? Hoete li aja? Solju aja? i
zapovijedi da ga donese djevojka koja dri ajnik, do laskave pjesme oda-liske prilazi
od ajnog stoia, sa oljom u ruci, pai svog srca, i podnosi mu je pokorno, nudei
je umilnim glasom, s pogledom punim mUosnih obeanja, fiziolog moe da posmatra
sva enska osjeanja, od odvratnosti, od ravnodunosti, do Fedrine izjave Ipolitu.
2ene mogu u tome da budu nemarne toliko da vrijeaju ovjeka, ili pokorne do
istonjakog ropstva. Valerija je bila vie nego ena, bila je zmija koja se nainila
enom, i dovrila je svoje avolsko djelo idui ka Stenboku, sa oljom aja u ruci.
Uzeu onoliko olja aja koliko mi vi htjednete dati, samo da biste mi ih tako
prinosili!... ree umjetnik na uvo Valeriji ustavi i dodirnuvi svojim prstima
Valerijine.
ta ste to govorili o poziranju? upita ona ne pokazujui da ju je u samo srce dirnula
ta tako udno oekivana izjava.

118

ia Krevel mi kupuje jedan primjerak vae grupe za hiljadu talira.

Daje hiljadu talira za jednu grupu, on?
Da, ako vi hoete da pozirate za Dalilu, ree Stenbok.
Nadam se da on nee biti prisutan, prihvati ona; grupa bi onda vrijedjela vie nego
cijelo njegovo bogatstvo, jer Dalila mora da bude prilino razgoliena...
Kao to je Krevel imao svoj stav, sve ene imaju jedno pobjedonosno dranje,
prouen poloaj, u kojem izazivaju neodoljivo divljenje. Ima ena koje, u salonima,
provode uvijek gledajui ipku na svojem struku i vraajui na mjesto naramenice
svojih haljina, ili pokazuju sjaj svoje zjenice posmatrajui ukrase na tavanici. G-a
Marnef nije osvajala licem kao sve druge.
Ona se naglo okrete i ode za ajni sto Lizbeti. Taj pokret igraice koja leluja svojom
haljinom, i kojim je privukla Ilota, opini Stenboka.
Tvoja osveta je potpuna, ree Valerija na uvo Lizbeti, Hortenza e isplakati sve svoje
suze i prokli-njae dan kada ti je uzela Vjenceslava.
Sve dok ne postanem g-a mar.alka, neu uiniti nita, odgovori Lorenka; ali oni svi
poinju to da ele... Jutros sam bila kod Viktorina. Zaboravila sam to da ti priam.
Mladi Ilotovi otkupili su baronove mjenice od Vovinea, sutra potpisuju obavezu na
sedamdeset i dvije hiljade franaka sa pet na sto kamate, koje e isplatiti za tri
godine, sa hipotekom na svoju kuu. Sad e se mladi Ilotovi boriti s oskudicom pune
tri godine, bilo bi im nemoguno da sad nau novaca na to imanje. Viktorin je
strano neveseo, razumio je svoga oca. A i Krevel je u stanju da vie i ne pogleda
svoju djecu, toliko e ga naljutiti taj njihov postupak.
Baron sad zacijelo nema nigdje nita? ree Valerija na uvo Lizbeti smijeei se na
Ilota.
ini mi se da nema; ali e u septembru poeti opet da prima platu.
Ima i polisu osiguranja, obnovio je! Dakle, vrijeme je da nainitm Marnef a efom
odsjeka, veeras u da ga dotuem.
Zete, ode Lizbet da kae Vjenceslavu, idite, molim vas. Vi ste smijeni, gledate
Valeriju tako da to pada u oi, a njen mu je ludo ljubomoran. Nemojte se ugledati
na svoga tasta, vratite se kui, znam zacijelo da vas Hortenza eka ...
G-a Marnef mi je rekla da ostanem posljednji, da utro je svrimo tu moju stvar,
odgovori Vjenceslav.
Ne, ree Lizbet; ja u vam predati deset hiljada franaka, jer njen mu ne skida oiju
s vas bilo bi nerazumno od vas da ostanete. Sutra, u jedanaest sati.
donesite mjenicu; u to doba je ovaj Kinez Marnef u svojoj kancelariji, i Valerija je
mirna... Vi ste je, dakle, molili da vam pozira za jednu grupu? ... Idite sada pravo u
moj stan... Ah! znala sam ja da ste vi jedan razvratan ovjek, ree Lizbet uhvativi
pogled kojim je Stenbok pozdravio Valeriju. Valerija je vrlo lijepa, ali gledajte da ne
oalostite Hortenzu!
Nita ne drai oenjene ljude tako kao kad svaki as naiu na svoju enu izmeu
sebe i kakve elje, makar i prolazne.
Vjenceslav se vratio kui oko jedan sat po ponoi; Hortenza ga je oekivala od pola
deset otprilike. Od pola deset do deset oslukivala je um kola, govorei u sebi da se
Vjenceslav, kad je bez nje odlazio na veeru kod Kanora i Florana, jo nikad nije
vratio tako dockan. Ona je ila pored kolijevke svoga sina, jer je poinjala da tedi
vrei sama izvjesne popravke, da ne bi plaala valju. Od deset do pola jedanaest,
javila se sumnja, ona se pitala:
)>A ako nije kod Kanora i Florana, kao to mi je rekao? Kad se oblaio, traio je
svoju najljepu vratnu maramu i najljepu iglu za nju. Na oblaenju je utroio
onoliko vremena koliko troi ena kad hoe da izgleda jo ljepa nego to je... Ala
sam luda! on me voli. Uostalom, evo ga

119

Umjesto da stanu, kola koja je mlada ena ula, prooe. Od jedanaest sati do
ponoi, Hortenza je bila u uasnom strahu zbog usamljenosti njihovog kraja.
bi se vraao pjeice, moglo bi mu se dogoditi kakvo zlo! govorila je sama sebi.
ovjek moe da na-strada i ako se spotakne na ivicu od plonika, ili ako naie na
neku rupagu. Umjetnici su tako rasijani!... Ako su ga napali lopovi!... Ovo je prvi
put da me je ostavio samu punim est i po sati... Sto da se brinem? on voli samo
mene.
Trebalo bi da ljudi budu vjerni enama koje ih vole, ako ni zbog ega drugog samo
zbog tih udesa koja prava ljubav stvara u onome uzvienom svijetu koji se naziva
duhovni svijet. ena koja voli nalazi se, prema ljubljenom ovjeku, u poloaju
mjesearke kojoj je maioniar, zatvorivi joj oi za stvari oko nje, dao alosnu mo
da, kao ena, bude svjesna onoga to vidi kao mjesearka. Ljubav dovodi ivanu
snagu ene u ono stanje zanosa, u kojem je predosjeanje ravno viziji vidovitih ljudi.
ena zna da je iznevjerena, ali ne slua sebe, ona sumnja, toliko voli! i utjeruje u la
svoju proroku mo. Taj vrhunac ljubavi trebalo bi proglasiti za svetinju. Za
plemenite duhove, divljenje toj boanstvenoj pojavi bie uvijek pregrada koja e ih
odvojiti od nevjerstva. Kako da ovjek ne oboava jedno lijepo, jedno idealno
stvorenje ija se dua uzdie do takvih izraza? ... U jedan sat poslije ponoi,
Hortenza je bila obuzeta takvom strepnjom, da je skoro poletjela vratima kad je
poznala Vjenceslava po njegovom zvonjenju. Zagrlila ga je, i materinski stegla u
naruje.
Najzad, eto te!... rekla je kad je mogla da progovori. Mili moj, odsad u ii svuda s
tobom, jer neu da i po drugi put osjetim muke ovakvog iekivanja... Gledala sam
kako se spotie o plonik i razbija glavu! kako te ubijaju lopovi!... Ne, ako bi se
ovo ponovilo samo jo jedanput, osjeam da bih poludjela . .. Znai da si se lijepo
zabavljao ... bez mene? nevaljale!
ta e, anele moje milo! bio je tamo Bigziu, koji nam je pripovijedao puno novih
stvari; Leon de Lora, ija je duhovitost neiscrpna; Klod Vinjon, kome dugujem jedini
utjean lanak napisan o spomeniku marala Monkornea. Bio je ...
A ena nije bilo? ... upita ivo Hortenza.
Potovanja dostojna g-a Floran ...
Ti si mi rekao da je veera kod Kankatskc stijene ... zar je bila kod njihove kue?
Da, kod njihove kue, prevario sam se...
Nisi doao kolima?
Ne.
Dolazi pjeice iz Ulice de Turnel?
Stidman, Bigziu i ja doli smo u razgovoru sve do Madlene, preko bulevara.
Znai da je sasvim suvo na bulevarima, na Trgu Sloge i u Burgonjskoj ulici, nisi se
ukaljao, ree Hortenza zagledajui lakovanu obuu svoga mua.
Padala je kia; ali Vjenceslav nije mogao da ukalja izme od Ulice Vano do Ulice sv.
Dominika.

Evo pet hiljada franaka koje mi je Kanor plemenito pozajmio, ree Vjenceslav
da bi presjekao ovo ispitivanje.
On je nainio dva svenja od svojih deset hiljada franaka, jedan za Hortenzu, a jedan
za sebe, jer je imao za pet hiljada franaka dugova za koje Hortenza nije znala. Bio je
duan svome tehniaru i svojim radnicima.

Sad moe biti mirna, draga moja, rekao je ljubei svoju enu. Odmah sutra
dau se na posao! O! sutra bjeim jo u pola devet, idem pravo u radionicu. Zato
hou odmah da legnem, kako bih mogao da poranim; ti doputa, cico moja?
Sumnja koja se javila u Hortenzinom srcu ieze; ona je bila hiljadu milja daleko od
istine. G-a Marnef! na nju nije ni mislila. Ona se za svog Vjenceslava bojala

120

druenja s loretama. Imena Bigziua i Leona de Lora, dvojice umjetnika po njihovom

razuzdanom ivotu, bila su je uznemirila.
Sutradan je, potpuno umirena, ispratila Vjenceslava u devet sati.

Sad radi, govorila je u sebi oblaei svoje dijete O! kao da ga gledam, ide mu
od ruke! Najzad, ako se
i ne proslavimo kao Mikelanelo, prouemo se kao Benvenito Celini!
Uljuljkujui se svojim sopstvenim nadama, Hortenza je vjerovala u srenu
budunost; i kazivala je svome sinu, kome je bilo dvadeset mjeseci, one besmislene
rijei koje izazivaju smijeak kod djece, kad, oko jedanaest sati kuvarica, koja nije
vidjela da je Vjenceslav otiao, uvede Stidmana.
Oprostite, gospoo, ree umjetnik. ta, Vjenceslav je ve otiao?
On je u svojoj radionici.
A ja sam doao da se s njim sporazumijem o tome kako emo raditi.
Odmah u poslati po njega, ree Hortenza dajui Stidmanu znak da sjedne.
Mlada ena je, zahvaljujui nebu za tu sluajnost htjela da zadri Stidmana, i da od
njega sazna pojedinosti o sinonoj veeri. Stidman se pokloni da zahvali grofici na toj
ljubaznosti. G-a Stenbok zazvoni, kuvarica doe, ona joj naredi da ode po
gospodina u njegovu radionicu.
Vi ste se jue zacijelo lijepo zabavljali? ree Hortenza, jer je Vjenceslav doao tek
poslije jednog sata.
Zabavljao?... Pa i nisam odgovori umjetnik koji je sino mislio da g-u Marnef.
Nije bilo nita naroito. Ta mala g-a Marnef je izvanredno duhovita, ali je
kaiperka ...
A kako se dopala Vjenceslavu? ... upita jadna Hortenza pokuavajui da ostane
mirna. On mi o tome nije rekao nita.
Ja u vam rei samo jedno, odgovori Stidman, ona se meni ini veoma opasna ena.
Hortenza preblijedje kao porodilja.

Dakle, to ste vi veerali... kod g-e Marnef ... a ne ... kod Kanora ..., ree
ona, jue ... s Vjenceslavom, a on...?
Stidman, ne znajui u emu je pogrijeio, razumjede da je izazvao nesreu. Grofica
ne dovri svoju reenicu, ona se potpuno onesvijestila. Umjetnik zazvoni, sobarica
doe. Kad je Lujza pokuala da prenese groficu Stenbok u njenu sobu, ova dobi
estok nervni napad sa stranim grenjem. Stidman, kao svi oni ija je nehotina
nepanja sruila kuu od karata koju je mu-evljeva la podigla u njegovom domu,
nije mogao vjerovati da su njegove rijei dale povoda tome; on je pomislio da se
grofica nalazi u onom boleljivom stanju kad i najmanji potres postaje opasnost.
Kuvarica doe i javi, po nesrei glasno, da gospodin nije u svojoj radionici. Iako u
grevima, grofica je ula taj odgovor, i trzanje postade jo jae.
Idite odmah po gospoinu majku!... ree Lujza kuvarici; trite!
Kad bih znao gdje je Vjenceslav, iao bih da mu javim, ree Stidman u oajanju.
On je kod te ene!... uzviknu jadna Hortenza. Obukao se drugaije, ne kao kad ide
na rad.
Stidman otra g-i Marnef, uviajui tanost ove opaske do koje je dola vidovitost
strasti. U tome asu Valerija je pozirala kao Dalila. Suvie lukav da bi pitao za g-u
Marnef, Stidman proe odluno pored vratar-kine loe, pope se brzo na drugi sprat,
razmiljajui ovako: Ako pitam za g-u Marnef, ona nee biti kod kue. Ako upitam
glupo za Stenboka, nasmijae mi se u lice... Razbiemo prozor! Na zvuk zvonceta,
pojavi se Rena.

Recite g. grofu Stenboku da odmah doe, njegova ena umire!...

Rena, desjetljiva kao i Stidman, pogleda ga prilino glupo.

121

Ali, gospodine, ja ne znam ... ta vi...

Kaem vam da je moj prijatelj Stenbok ovdje, njegova ena umire, stvar je toliko
vana da moete uznemiriti vau gospou.
I Stidman ode.

O! on je tu, ree u sebi.

I zaista, Stidman, koji je malo zastao u Ulici Vano, vidje Vjenceslava kad je iziao, i
dade mu znak da brzo doe. Poto mu je ispriao tragediju koja se odigrala u Ulici
sv. Dominika, Stidman ukori Stenboka to ga nije obavijestio da treba kriti istinu o
sinonoj veeri.
Ja sam propao, odgovori mu Vjenceslav, ali ti opratam. Sasvim sam zaboravio da
smo ugovorili sastanak za danas, a pogrijeio sam to ti nisam rekao da kae kako
smo veerali kod Florana. ta e! ta Valerija me je zaludjela; ali, dragi moj, ona
vrijedi koliko i slava, zbog nje se moe podnijeti nesrea... Ah! to je... Boe moj! ala
sam se zapleo! Savjetuj me. ta da kaem? kako da se opravdam?
Da te savjetujem? ne znam, odgovori Stidman. Ali tebe tvoja ena voli, je li? E lijepo,
vjerovae ti sve. Reci joj naroito da si iao mojoj kui dok sam ja dolazio k tebi;
tako e sakriti bar tvoju jutronju 2. Zbogom.
Na uglu Ulice Ileren-Berten, Stenboka stie Lizbet, koju je Rena obavijestiia, i koja je
potrala za njim, jer se bojala njegove poljake prostodunosti. Ne elei da se sama
nae u nezgodnom poloaju ona ree nekoliko rijei Vjenceslavu, koji je, obradovan,
poljubi nasred ulice. Zacijelo je pruila umjetniku dasku da preko nje pree ovu
branu nepriliku.
Kad je ugledala svoju majku, koja je stigla u najveoj urbi, Hortenza proli potok
suza. I nervna kriza sreno promijenila svoj izgled.

Prevarena sam, draga majko! rekla joj je. Vjenceslav, poto mi je dao asnu
rije da nee ii g-i Marnef, veerao je tamo sino, i vratio se tek u jedan i etvrt
poslije ponoi!... Kad bi znala, uoi toga dana, nismo se svaali, nego smo se
objanjavali. Ja sam mu rekla tako dirljive stvari: Ljubomorna sam, nevjerstvo bi
me ubilo; nepovjerljiva sam, on treba da tedi moju slabost, poto ona dolazi od
moje velike ljubavi prema njemu; imam u ilama oeve krvi onoliko koliko i tvoje; u
prvom trenutku kakve izdaje, bila bih u stanju da uinim svata, da se osvetim, da
osramotim sve nas, njega, njegovog sina i sebe; najzad, mogla bih ubiti, prvo njega,
a zatim sebe! itd. A on je ipak otiao, i sad je tamo! Ta ena se zarekla da nas sve
unesrei! Jue su se moj brat i Celestina obvezali da otkupe za sedamdeset i dvije
hiljade franaka mjenica potpisanih za tu nevaljalicu ... Jest, majko, htjeli su da tue
moga oca, da ga uhapse. Zar toj stranoj eni nisu dosta moj otac i tvoje suze?
Zato da mi uzme Vjenceslava?... Hou da idem k njoj, da je ubijem!
G-a Ilot, pogoena u samo srce uasnom vijeu koju joj je Hortenza saoptila i ne
znajui, savlada svoj bol jednim od onih herojskih napora za koje su sposobne velike
majke, pritite glavu svoje keri sebi na grudi, i obasu je poljupcima.

Saekaj Vjenceslava, dijete moje, i sve e se objasniti. Zlo ne mora biti tako
veliko kako ti misli! I ja sam bila prevarena, draga moja Hortenza. Ti nalazi da sam
lijepa, estita sam, a ipak sam ve dvadeset i tri godine naputena zbog raznih 2eni
Kadina, Zozefa, Marnef ovi ca!... jesi li ti znala za to?

Ti, majko, ti!... ti to podnosi ve dvadeset...?

I ona se prekide u svojim sopstvenim mislima.

Ugledaj se na mene, dijete moje, nastavi mati. Budi mlaga i dobra, i savjest
e ti biti mirna. Na samrtnoj postelji, ovjek sebi kae: ena mi nije nikad nanijela
ni trunke jada!.... I bog, koji uje te posljednje uzdahe, upisuje nam to u zaslugu.
Da sam se ja predavala srdbi, kao ti, ta bi bilo? ... Tvoj otac bi se ozlijedio, moda
bi me ostavio, ne bi ga zadrao strah da e me oalostiti; naa propast, danas

122

potpuna, nastala bi deset godina ranije, mi bismo pruali sliku mua i ene koji ive
svako na svojoj strani, a to je sablazan strana, alosna, to je smrt porodice. Ni tvoj
brat ni ti ne biste bili danas u svojoj kui... Ja sam ae rtvovala, i to tako junaki, da
bi svijet, samo da nije te posljednje veze tvoga oca, jo vjerovao da sam srena.
Moja la pred svijetom dosad je titila Hektora, njega jo uvaavaju; samo, ova
staraka strast odvlai ga suvie daleko, to vidim. Bojim se da e njegova ludost
probiti zaklon koji sam ja postavila izmeu svijeta i nas... Ali sam pune dvadeset i tri
godine drala tu zavjesu iza koje sam plakala, bez matere, bez ikoga kome bih se
povjerila, bez ikakve pomoi osim one koju sam nalazila u vjeri, i tako sam ouvala
porodici dvadeset i tri godine asti.
Hortenza je sluala svoju majku, ukoenih oiju. Tihi glas i rezignacija toga tekoga
bola uutkae osjeaj prve rane kod mlade ene; suze joj ponovo navrijee na oi,
potekoe potokom. Ispunjena djetinjskim strahopotovanjem, kao smrvljena
uzvienou svoje majke, ona klee pred njom na koljena, dohvati rub njene haljine,
i cjeliva ga, kao to poboni hriani cjelivaju svete mosti muenika.

Ustani, Hortenza moja, ree baronica; takvo priznanje moje keri brie mnoge
rune uspomene! Hodi na moje srce, koje osjea samo tvoj bol. Oajanje moje
jadne djevojice, ija je radost bila moja jedina radost, prelomio je grobni peat koji
nita nije trebalo da skine s mojih usana. Da, ja sam htjela da ponesem svoje jade u
grob, kao jedan pokrov vie. Da bih ublaila tvoje oajanje, progovorila sam ... Bog
e mi oprostiti! Oh! kad bi moj ivot morao da bude tvoj ivot, ta sve ne bih
uinila!... Ljudi, svijet, sluaj, priroda, bog, ini mi se, prodaju nam ljubav po cijenu
najsvirepijih muka. Ja sa dvadeset i etiri godine oajanja, neprekidnih jada i gorina
plaam deset srenih godina ...
Ti si imala deset godina, draga majko, a ja samo tri!... ree sebina zaljubljena ena.
Nita nije izgubljeno, mala moja, saekaj Vjenceslava.
Majko, ree ona, on je lagao! prevario me je... Rekao mi je: Neu ii, a otiao je. I
to pred kolijevkom svoga djeteta.
Radi svojeg zadovoljstva, anele moj, ljudi e uiniti najgori kukaviluk, podlost,
zloin; to je, kako izgleda, u njihovoj prirodi. Mi ene smo osuene da se rtvujemo.
Ja sam mislila da su moje nesree prestale, a one tek zapoinju, jer nisam oekivala
da u patiti dvostruko patei u mojoj keri. Budi hrabra i uti!... Hortenza moja,
zakuni mi se da nikome sem meni nee govoriti o svojim jadima, da nita nee
pokazati pred drugima ... O! budi ponosita kao tvoja majka!
U tom trenutku, Hortenza zadrhta, jer je ula korak svoga mua.
Izgleda, ree Vjenceslav ulazei, da je Stidman dolazio ovamo dok sam ja iao k
njemu.
Tako? ... uzviknu jadna Hortenza sa divljom ironijom uvrijeene ene koja se rijeju
slui kao noem.
!
Jest, sad smo se sreli, odgovori Vjenceslav, pokazujui se iznenaen.
A jue? ... nastavi Hortenza.
Jest, prevario sam te, ljubavi moja, i neka nam tvoja mati presudi...
Ta iskrenost omeka Hortenzino srce. Sve istinski plemenite ene vole vie istinu
nego la. One nee da vide svog idola ponienog, hoe da se mogu ponositi
ropstvom koje primaju.
Toga osjeanja ima kod Rusa prema njihovom caru.
Sluajte, draga majko ..., ree Vjenceslav, ja toliko volim moju milu i dobru
Hortenzu, da sam krio od nje nae pravo stanje. ta ete! ona je jo dojila dijete, i
brige bi na nju ravo uticale. Vi znate ta sve moe da se desi eni u takvom stanju.
Njena ljepota, njena svjeina, njeno zdravlje, dolaze u opasnost. Je li to neka

123

krivica? ... Ona misli da smo duni samo pet hiljada franaka, ali ja imam jo pet
hiljada franaka duga... Prekjue smo bili u oajanju!... Niko na svijetu ne daje
umjetnicima novac na zajam. Naem talentu se ne vjeruje, kao ni naoj mati.
Uzalud sam kucao na tolikim vratima. Lizbet nam je ponudila svoju uteevinu.
Jadna djevojka! ree Hortenza.
Jadna djevojka! ree baronica.
Ali ta su te dvije hiljade Lizbetinih franaka?... za nju sve, za nas nita. Onda nam je
roaka pomenula, to zna, Hortenza, g-u Marnef, koja, iz astoljublja, poto za sve
duguje baronu, ne bi traila nikakvu kamatu ... Hortenza je htjela da zaloi svoje
dijamante. Dobili bismo koju hiljadu franaka, a nama je trebalo deset hiljada. Tih
deset hiljada franaka bili su pred nama, bez kamate, za godinu dana!... Ja sam rekao
u sebi: Hortenza nee znati nita o tome, idem da ih uzmem. Ta ena me je preko
moga tasta pozvala na veeru jue, dajui mi na znanje da je razgovarala s
Lizbetom, i da u ja dobiti novac. Izmeu Hortenzinog oajanja i te veere, ja se
nisam ustezao. To je sve. Kako Hortenza, u dvadeset etvrtoj godini, svjea, ista i
puna vrlina, ona koja je sva moja srea i moja slava, koju nisam nikako ostavljao od
naeg vjenanja, moe i da zamisli da u joj pretpostaviti, koga?... jednu enu uvelu,
posuknulu, izbljedjelu, rekao je sluei se slikarskim izrazima omalovaavanja, da bi
je tim pretjerivanjem, koje godi enama, ubijedio u svoje preziranje.

Ah! da je tvoj otac govorio meni tako! uzviknu baronica.

Hortenza ljupko obisnu o vrat svome muu.

Da, eto ta bih ja uinila, ree Adelina. Vjenceslave, prijatelju moj, vaa
ena zamalo nije umrla, nastavila je ozbiljno. Vi vidite koliko vas voli. Ona vam
je potpuno odana, na alost!
I ona duboko uzdahnu.
On moe od nje da naini muenicu ili srenu enu, rekla je u sebi mislei ono to
misle sve ene kad udaju svoje keri.
Meni se ini, dodala je glasno, da sam ja svojom patnjom iskupila sreu moje djece.
Budite spokojni, draga majko, ree Vjenceslav, presrean to se ta kriza sreno
zavrila. Kroz dva mjeseca, ja u vratiti novac toj odvratnoj eni. ta ete! nastavio
je ponavljajui tu isto poljaku rije s po-Ijakom umiljatou, ima trenutaka kad bi
ovjek i od samog avola traio novac na zajam. To je, najzad, novac koji pripada
porodici. I, kad sam ve bio pozvan, da bih dobio taj novac, koji nas tako skupo
staje, da sam na utivost odgovorio neutivou?
O! majko, koliko nam zla nanosi tata! uzviknu Hortenza.
264
Baronica stavi prst na usta i Hortenza se pokaja to se poalila, to je prvi put
pokudila oca koga je tako herojski titilo jedno uzvieno utanje.

Zbogom, djeco moja, ree g-a Ilot, sad se razvedrilo. Samo se nemojte vie
prepirati.
Kad su se Vjenceslav i njegova ena vratili u svoju sobu, poto su ispratih baronicu,
Hortenza ree muu:

Ispriaj mi kako je bilo sino!

I paljivo je posmatrala Vjenceslavljevo lice za vrijeme tog pripovijedanja,
prekidanog pitanjima koja postavljaju sve ene u slinom sluaju. Poslije toga Hortenza se zamisli; ona je uviala koliko primamljivih zadovoljstava ima za umjetnike u
tome poronom drutvu.
Budi iskren, Vjenceslave moj!... tu je bio Stidman, Klod Vinjon, Vernice, i ko jo? ...
Najzad, tebi je bilo prijatno!...
Meni? ... ja sam samo mislio na naih deset hiljada franaka, i govorio samome sebi:
Hortenza bie bez brige!

124

Ovo ispitivanje silno je zamaralo Litvanca, i on je iskoristio jedan trenutak veselosti

da kae Hortenzi:
A ti, anele moj, ta bi uinila da je tvoj umjetnik zgrijeio? .. .
Ja, ree ona odluno, ja bih uzela Stidmana, ali bez ljubavi, razumije se!
Hortenza! uzviknu Stenbok ustavi naglo i s jednim estokim pokretom, ne bi imala
vremena za to, ja bih te ubio.
Hortenza poletje svome muu, stee ga u zagrljaj kao da hoe da ga ugui, obasu ga
poljupcima i ree mu:
Ah! ti me voli, Vjenceslave! eto, ne bojim se vie niega! Ali dosta s Marnefovicom.
Ne idi vie u takve kaljuge ...
Zaklinjem ti se, draga moja Hortenza, da u otii tamo samo jo jedanput, da
uzmem svoju mjenicu...
265
Ona se naljuti, ali kao to se ljute ene koje vole i koje se nadaju da e se iz te
ljutnje izvui koristi. Vjenceslav, koga je to jutro prilino zamorilo, ostavi svoju enu
da se ljuti i ode u radionicu da tamo pone grupu ^!amson i DaH!a, iji mu je nacrt
bio u depu. Hortenza, pokajavi se zbog svoje ljutnje, mislei da se Vjenceslav
naao uvrijeen, doe u radionicu i zatee svoga mua da radi s onim arom koji
podrava umjetnika kad pot-vuno vlada svojom matom. Spazivi svoju enu, on
brzo prebaci mokro platno preko zapoete grupe, i zagrli Hortenzu objema rukama
govorei joj:

Ah! vie se ne ljutimo, je li, cico moja? Hortenza je vidjela grupu, prebaeno
platno, i nije
rekla nita; prije nego to je izila iz radionice okrete se, tre zastor, pogleda
skicu i zapita:
ta je ovo?
Jedna grupa koja mi je pala na pamet.
A zato si je sakrio od mene?
Htio sam da ti je pokaem tek kada bude gotova.
2ena je vrlo lijepa! ree Hortenza.
I u njenoj dui ponikoe sumnje, kao to u Indiji za jednu no ponikne bujno i gusto
iblje.
Poslije tri nedjelje otprilike, g-a Marnef bila je strano ljuta na Hortenzu. 2ene te
vrste imaju svoje a-stoljublje, one hoe da se itav svijet pokori avolu, one nikad
ne oprataju vrlini koja se ne boji njihove moi ili stupa u borbu s njima. A
Vjenceslav nije uinio ni jednu jedinu posjetu u Ulici Vano, ak ni onu koju je
zahtijevala utivost prema eni koja je jedanput pozirala kao Dalila. Kad god je
Lizbet otila kod Stenbokovih, nije nala nikoga u stanu. Gospodin i gospoa ivjeli
su u radionici. Lizbet, koja je ila za dvjema grlicama ak u njihovo gnijezdo u Gro
Kaju, vidjela je da Vjenceslav revnosno radi, i ula od kuvarice da gospoa nikako ne
ostavlja gospodina. Vjenceslav je podnosio despotizam
ljubavi. Valerija je, dakle, i iz svojih linih razloga usvojila Lizbetinu mrnju prema
Hortenzi. 2ene polau na ljubavnike koje im druge otimaju isto onoliko koliko i ljudi
polau na enu za kojom udi vie hvalisa-vaca. I zbog toga se ono to bi se reklo o
g-i Marnei moe potpuno da primijeni i na ljude enskaroe, koji su neka vrsta ljudi
bludnica. Valerijina ud postala je bijes, ona je htjela naroito svoju grupu; i
namjeravala je da jedno jutro ode sama Vjenceslavu u njegovu radionicu, kad se
desio jedan od onih ozbiljnijih dogaaja koji se kod ovakvih ena mogu nazvati
fructus beli.' Evo kako je Valerija objavila tu isto linu stvar. Bila je za dorukom, sa
Lizbetom i g. Marnefom.

Je li, Marnefe, pada li ti na pamet da po drugi put postane otac?

125


ta, zatrudnjela si? ... O! daj da te poljubim .. On se die, obie oko stola, a
njegova ena prui
mu elo tako da je poljubac pao na kosu.
Sad sam zacijelo ef odsjeka i oficir Legije asti! Nego, zna! mala moja, ja neu da
Stanislav ima tete od toga! Jadni malian! ...
Jadni malian? ... uzviknu Lizbet. Ima sedam mjeseci kako ga niste ni vidjeli; u koli
svi misle da sam ja njegova majka, jer se samo ja u kui brinem o njemu!...
Dijete koje nas staje sto talira svaka tri mjeseca!... ree Valerija. Uostalom, on je
tvoje dijete, Marnefe! trebalo bi da plaa kolarinu za njega od tvoje plate... Zbog
ovoga drugog, ne samo da neemo imati nikakvih trokova, nego e nas ono spasti
bijede.
Valerija, odgovori Marnef predstavljajui Krevela u stavu, nadam se da e se g.
baron Ilot starati o
Plodovi rata. Prim. prev.
svome sinu, i da nee brigu o njemu nametnuti jednom siromanom inovniku; a ja
znam ta u da traim od njega. I zato se osigurajte, gospoo! postarajte se da od
njega dobijete pisma u kojima vam govori o svojoj srei, jer on neto mnogo
odugovlai s mojim postavljenjem ...
I Atarnef ode u ministarstvo, gdje mu je dragocjeno prijateljstvo njegovog naelnika
doputalo da dolazi u kancelariju u jedanaest sati; uostalom, on je tamo malo i radio,
s obzirom na svoju poznatu nesposobnost i svoju odvratnost prema radu.
Kad su ostale same, Lizbet i Valerija gledale su se za trenutak kao auguri, a zatim
zajedno prsnue u silan smijeh.
Je li, Valerija, je li to istina? ree Lizbet, ili je izmiljotina?
To je fizika istina! odgovori Valerija. Hortenza me strano jedi! I ja sam noas
smislila da ovo dijete bacim kao bombu u Vjenceslavljevu kuu.
Valerija pree u svoju sobu, zajedno s Lizbetom, i pokaza joj ve napisano ovo
pismo:
VjencesIavc, prijcttetJM, ja jo vjerMJem tvoju ljubav, iako te nisam vidjeta skoro
punih dvadeset dana. Je to preziranje? Da!i!a tako neto ne moe ni da zamisli. Da
ne bude prije tiranija jedne ene za koju si mi rekao da je vie ne moe votjeti?
Vjencestave, ti si suvie veZiki umjetnik da bi se toHko predavao tuem uticaju.
Brak je grob stave... Vidi da ii Hi na Vjenceslava iz UHce Doajene? <Sa
spomenikom moga oca nisi uspio; je u tebi Zjubavnik mnogo vei od umjetnika, i
sa kerkom si sreniji; ti si otac, oboavani moj Vjenceslave. Ako ne doe da me
vidi u stanju u kome se natazim, tvoji prijatelji smatrae te za vrto
favog ovjeka; , to osjeam, ja te voHm tako tudo, da nikad neu imati snage da
te prokHnjem. Mogtt se jo Mvijek nazvati
Tvoja VaZerija?
Sta misli o mojem planu da ovo pismo poaljem u radionicu onda kad naa draga
Hortenza bude tamo sama? zapita Valerija Lizbetu. Sino sam saznala od Stidmana
da Vjenceslav mora doi po njega u jedanaest sati radi nekog posla kod Kanora; i
onda e ona dronjava Hortenza biti sama.
Poslije toga ja neu moi otvoreno da ostanem tvoja prijateljica, odgovori Lizbet;
trebae da se s tobom rastanem, da te tobo nikako ne viam niti da govorim s
tobom.
Razumije se, ree Valerija; ali...
O! budi spokojna, prekide je Lizbet. Viaemo se ponovo kad ja postanem g-a
maralka; sad oni svi hoe to; samo baron ne zna nita o tome planu, ali njega e ti
prelomiti.
Ali, primijeti Valerija, moe se desiti da ja uskoro prekinem prijateljstvo s baronom.

126

G-a Olivje je jedina koja e umjeti da se zbuni pred Hortenzom kad odnese pismo,
ree Lizbet; treba je poslati pravo u Ulicu sv. Dominika, pa tek onda u radionicu.
O! naa mala ljepotica bie kod kue, odgovori g-a Marnef zvonei za Renu da joj
pozove g-u Olivje.
Deset minuta poslije ispraaja toga kobnog pisma, doao je baron Ilot. G-a Marnef,
majim pokretom, obisnu o vrat starcu.

Hektore, ti si otac! rekla mu je na uvo. Eto ta znai svaati se i miriti se ...

Videi izvjesno uenje koje baron nije prikrio dovoljno brzo, Valerija postade tako
hladna da je dravnog savjetnika dovela u oajanje. Morao je da joj izvlai rijei i
dokaze, jedan po jedan. Kad je najzad vjerovanje, koje je sujeta blago vodila za
ruku, ulo u starev duh, ona mu je pomenula srdbu g. Marnef a.
Stari moj gunalo, rekla mu je, morae tvoga odgovornog urednika naeg jemca,
ako hoe, da naini efom odsjeka i oficirom Legije asti, jer si ti upropastio toga
ovjeka; on oboava svoga Stanislava, ono malo udovite koje lii na njega, i koje
ja ne mogu da podnosim. Osim ako ne bi vie volio da Stanislavu osigura rentu od
hiljadu i dvjesta franaka kao njegovu golu svojinu, razumije se s tim da je primam
ja.
Ali, ako ve osiguravam rentu, ja vie volim da to uinim na ime svoga sina, a ne na
ime toga malog udovita, ree baron.
Ta neobazriva reenica, u kojoj je rije stn prola buno kao nabujala rijeka,
promijenila se, poslije pregovaranja od jednoga sata, u formalno obeanje da e on
osigurati hiljadu i dvjesta franaka rente djetetu koje treba da se rodi. Zatim je, na
jeziku i na licu Valerijinom, to obeanje postalo ono to postaje dobo u rukama
kakvog vre: dobovala je na njemu punih dvadeset dana.
U trenutku kad je baron Ilot, srean kao ovjek koji se oenio prije godinu dana, i
koji eli nasljednika, izlazio iz Ulice Vano, g-a Olivje je dopustila da joj Hortenza
otme pismo koje je trebalo da preda samo g. grofu u ruke. Mlada ena platila je to
pismo zlatnikom od dvadeset franaka. Samoubistvo plaa svoj otrov, svoj pitolj,
svoj ugalj. Hortenza proita pismo jedanput, dvaput; vidjela je samo tu bijelu hartiju
sa crnim redovima, u prirodi je postojala samo ta hartija, sve je bilo crno oko nje.
Svjetlost od poara koji je
prodirao zgradu njene sree obasjavala je hartiju, jer je oko nje vladala najcrnja
no. Glas njenog malog Vjenceslava, koji se igrao, dospijevao je do njenoga uva kao
iz dna neke doline, dok se ona nalazila kao na vrhu nekakvog brijega. Za nju,
uvrijeenu u dvadeset i etvrtoj godini, u svem sjaju ljepote, ukraenu ljubavlju
istom i odanom, to nije bio udarac noem, bila je smrt. Prvi napad je bio isto
ivani, tijelo se uvilo pod pritiskom ljubomore; ali je izvjesnost napala duu, i tijelo
je bilo umrtvljeno. Hortenza je ostala deset minuta otprilike, pod tim pritiskom. Slika
njene majke izie joj pred oi i izazva u njoj preokret; ona postade mirna i hladna,
zavlada ponovo svojim razumom. Zazvoni.
Neka vam Lujza pomogne, draga moja, rekla je kuvarici. A vi ete, to bre
moete, spremiti sve to pripada meni ovdje i sve to treba mome sinu. Dajem vam
jedan sat vremena. Kad sve bude gotovo, dovedite mi jedna kola, i javite mi.
Nikakve primjedbe! Ja naputam kuu i vodim Lujzu. Vi ete ostati sa gospodinom;
uvajte ga . ..
Ona pree u svoju sobu, sjede za sto i napisa ovo pismo:
Gospodine gro;fe,
Priloeno pismo objasnie vam 2:! mojeg postupka.
Kad vi budete itati ove redove, ja neu biti u ovoj kui, odtazim svojoj majci s
naim djetetom.

127

Nemojte zamiljati da u promijeniti svoju odtuku. Ne misHte da je to mtadotaka

bujnost, nerazmitjenost, ptahovitost uvrijeene mtade ijubavi, jako biste se prevariii.
Ja sam isMvie misHta, za ovo petnaest dana, o ivotu, 0 ljubavi, 0 naoj vezi, o
naim uzajamnim du-nosttTnc. U cijetostt sam poznala odanost moje majke, ona mi
je ispriala svoje jade/ Ona je junak svakoga dana, pune dvedeset i tri godine; ja
ne osjeam u sebi snage da se ugledam na nju, ne zato to bih vas votjeta manje
nego to ona voH moga oca, nego iz raz-toga koji potiu iz moje naravi. Naa kua
posta!a bi pakao, i ja bih mogta izgubiti gtavu toliko da osramotim vas, da
osramotim sebe, da osramotim nae dijete. Ja neu da budem druga g-a Marnef; a,
na tome putu, ena mojega kova moda se ne bi nikad zaustavita. Ja sam po nesrei
za mene, Jtotova, a ne Fierova.
^ i dateko od vaih ispada, ja odgovaram za sebe, starau se naroito o naem
djetetu, pored moje vcHke i uzviene majke, iji e ivot umirivati buru mojeg srca.
Tamo, ja u moi da budem dobra majka, da vaspitavam naega sina, i da
ivim. Pored vas, ena bi ubita majku, a neprekidne svae bi uinite da postanem
zta.
Pristata bih da umrem od jednog udarca; neu da botujem dvadeset i pet godina,
kao moja majka. Kad ste me iznevjeriti postije trt godine potpune, neprekidne
tjubavi, zbog natonice moga oca, kakve mi sve suparnice ne biste davati docnije?
Ah.' gospodine, vi poinjete mnogo ranije nego moj otac taj ivot raz-vrata i btudi,
koji ubija ugted jednome ocu porodice, umanjuje potovanje njegove djece, i na
ijem se kraju nataze sram i oajanje.
Ja nisam neumotjiva. Nepokotebtjiva osjeanja ne dotikuju stabim biima koja ive
pred bojim okom. Ako dospijete do stave i bogatstva istrajnim radom, ako se
odreknete btudnica, i sramnih i neistih staza, vi ete ponovo nai enu dostojnu
vas.
VjcrMJem da imate isMvie ptemikog osjeanja da biste pribjegti zakonu. Vi ete
potovati moju votju, gospodine groj^e, ostavljajui me kod moje majke; i, naroito,
ne dolazei tamo nikako. OstaviZa sam vam sav novac koji vam je data na zajam ta
mrska ena. Zbogom.'
Hortenza Itot*
Ovo pismo je bilo teko napisano. Hortenza se predala plau i kricima priguene
strasti. Ostavljala je i ponovo uzimala pero da prosto izrazi ono to ljubav obino
iskazuje krupnim rijeima u takvim oprotajnim pismima. Srce se izlivalo u uzvicima,
u jadikovanju, u suzama; ali je razum diktirao.
Mlada ena, kad joj je Lujza javila da je sve gotovo, lagano je prola kroz mali vrt,
kroz sobu, kroz salon, i pogledala sve posljednji put. Zatim je kuvarici najivlje
preporuila da pazi na gospodinovu ugodnost i zdravlje, obeavi joj da e je
nagraditi ako htjedne da bude potena. Najzad se popela u kola da ode svojoj majci,
slomljenog srca, plaui tako da je raalila sobaricu i obasipajui maloga Vjenceslava
poljupcima sa bezumnom radou koja je odavala jo mnogo ljubavi prema ocu.
Baronica je ve saznala od Lizbet da je tast u velikoj mjeri odgovoran za krivicu
svoga zeta, i nije se iznenadila kad joj je dola ki; odobrila je njen postupak i
pristala da je zadri kod sebe. Adelina, uvidjevi da blagost i odanost nisu nikad
zadrale njenog Hektora, prema kome je njeno potovanje poinjalo da slabi,
nalazila je da njena ki ima pravo to polazi drugim putem. Za dvadeset dana, jadna
mati zadobila je dvije rane iji su bolovi preva?ilazili sve muke koje
je dotle podnijela. Baron je doveo u oskudicu Viktorina i njegovu enu; zatim je, po
Lizbetinom kazivanju, bio uzrok Vjenceslavljevoj zabludjelosti, pokvario je i svoga

128

zeta. Dostojanstvo toga oca porodice, odravano tako dugo bezumnim rtvama, bilo
je ponieno. Ne alei svoj novac, mladi Ilotovi su istovremeno osjetili i nepovjerenje
prema baronu, i nemir zbog njega. To dovoljno vidljivo osjeanje duboko je oalostilo
Adelinu, ona je predosjeala raspad porodice. Baronica je smjestila svoju ker u
trpezariju, koja je brzo pretvorena u sobu za spavanje, zahvaljujui maralovom
novcu; a predsoblje je, kao i u nmogim drugim kuama, postalo trpezarija.
Kad se Vjenceslav vratio kui, kad je proitao oba pisma, osjetio je radost
pomijeanu sa aljenjem. Kako ga je ena drala neprestano pred oima, on se u
dui bunio protiv toga novog zatoenja na Lizbetin nain. Zasien ljubavlju za ove tri
godine, i on je razmiljao u toku posljednjih petnaest dana; i nalazio je da je porodicu teko snositi. Malo prije toga Stidman mu je estitao na strasti koju je ulio
Valeriji; jer je Stidman, po dovoljno shvatljivoj zadnjoj misli, smatrao za umjesno da
polaska tatini Hortenzinog mua, u nadi da e tjeiti rtvu. Vjenceslav je, dakle, bio
srean to se moe vratiti g-i Marnef. Ali se sjetio i potpune i iste sree koju je
uivao, Hortenzine ljepote, njene pameti, njene nevine bezazlene ljubavi, i silno je
zaalio za njom. Htio je da otri do svoje tate i da izmoli oprotaj za sebe, ali je
uinio kao Ilot i Krevel, otiao je da vidi g-u Marnef, kojoj je odnio pismo svoje ene
da joj pokae kakvu je nesreu prouzrokovala, i, tako rei, da se za nju naplati
traei u naknadu uivanje od svoje Ijubaznice. Kod Valerije je zatekao Krevela.
Kmet, pun oholosti, hodao je gore-dolje po salonu, kao ovjek koga razapinju burna
osjeanja. Zauzimao je stav kao da e da progovori, a
nije se usuivao. Lice mu je sijalo, i on je najzad otiao prozoru i poeo da dobuje
prstima po oknu. Gledao je Valeriju tronuto, raznjeeno. Sreom po Krevela, ue
Lizbet.
Roako, ree joj on na uvo, znate li za novost? ja sam otac! Cini mi se da manje
volim svoju jadnu Celestinu. O! eto ta znai imati dijete od ene koja se oboava!
Sjediniti oinstvo srca i oinstvo krvi! O! sluajte, kaite to Valeriji! ja u raditi za to
dijete, hou da ono bude bogato! Ona mi je rekla kako misli, po izvjesnim znacima,
da e biti muko! Ako bude muko, hou da se zove Krevel: razgovarau o tome sa
svojim notarom.
Ja znam koliko vas ona voli, ree Lizbet; ali zbog vae i njene budunosti, uzdrite
se, nemojte neprestano trljati ruke.
Dok je Lizbet ovako aputala s Krevelom, Valerija je uzela od Vjenceslava njegovo
pismo, i govorila mu na uvo rijei koje su odagnale njegovu alost.
Sad si slobodan, prijatelju, rekla mu je. Zar veliki umjetnici treba da se ene? Vi
postojite samo onoliko koliko imate mate i slobode! Vidi, ja u te tako voljeti, dragi
moj pjesnie, da nikad nee zaaliti za svojom enom. Meutim, ako hoe, kao
mnogi ljudi, da odri ugled pred svijetom, ja uzimam na sebe da ti vratim Hortenzu,
kroz vrlo kratko vrijeme ...
O! kad bi se to moglo!
Moe se, ree Valerija acnuta. Tvoj bijedni tast je propao ovjek u svakom pogledu,
ali jo dri do sebe i hoe da vai kao ovjek koga vole, hoe da se vjeruje kako ima
Ijubaznicu, i u tome je toliko sujetan da ja njime vladam potpuno. Baronica jo toliko
voli svoga Hektora (sve mi se ini da govorim o IHjadi), da e to dvoje starih
nagovoriti Hortenzu da se pomiri s tobom. Samo, ako ne eli da u tvojoj kui bude
bure, nemoj ostajati po dvadeset dana da ne doe tvojoj dragani ... Prosto sam umirala.
Mali moj, kad je neko plemi, on mora imati obzira prema eni koju je doveo u
ovakav poloaj u kakvom se ja sad nalazim, naroito kada ta ena mora na sve da
pazi zbog svojega dobrog glasa... Ostani na veeri, anele moj... i imaj na umu da ja
moram biti utoliko hladnija prema tebi to si ti tvorac ove suvie vidljive pogreke.

129

Prijavie barona Montesa; Valerija ustade, potra mu u susret, govorae mu nekoliko

trenutaka na uvo, i dade mu one iste razloge za svoje dranje prema njemu, koje je
dala i Vjenceslavu; te se Brazilac uzdrao da pokae svoju veliku radost zbog ove
novosti: je bio uvjeren u svoje oinstvo!
Zahvaljujui toj taktici osnovanoj na astoljublju ovjeka ljubavnika, Valerija je imala
za svojim stolom, radosne, vesele, oarane, etvoricu ljudi koji su vjerovali da ih ona
oboava, i koje je Marnef alei se s Lizbetom, nazvao petoricom otaca Crkve,
ubrajajui i sebe u njih.
Jedino je baron Ilot u poetku pokazivao brino lice. Evo zato: kad je iziao iz
svojeg kabineta, otiao je efu personalnog odsjeka, jednom generalu, svome prijatelju otprije trideset godina, da mu govori o Marnefo-vom postavljenju na mjesto
, koji je pristajao da se povue.
Dragi prijatelju, rekao mu je, ne bih htio da traim to od marala dok se ne
sporazumijem s vama i ne dobijem va pristanak.
Dragi prijatelju, odgovorio je ef personalnog odsjeka, dopustite mi da vam
primijetim kako, u vaem sopstvenom interesu, ne bi trebalo da zahtijevate to postavljenje. Ja sam vam ve rekao svoje miljenje. To bi izazvalo negodovanje u
kancelarijama, gdje se ve i onako suvie govori o vama i o g-i Marnef. Neka ovo
ostane meu nama. Ja neu da vas vrijeam, niti da vam smetam u emu bUo, i dau
vam dokaza o tome. Ako toliko polaete na to, ako ostajete pri tome da traite
mjesto g. , iji e odlazak biti zaista teta za ministarstvo vojske (on je u
njemu od 1809), ja u otii na petnaest dana u selo, da bih vam ostavio slobodno
polje kod marala, koji vas voli kao svog sina. Tako neu biti ni za ni protiv, 1 neu
uiniti nita protiv svoje inovnike savjesti.
Hvala vam, odgovori baron, ja u razmisliti o tome to ste mi rekli.
Ako sam i dopustio sebi tu primjedbu, dragi moj prijatelju, uinio sam to vie u
va^m linom interesu nego zbog sebe Ui svojeg samoljublja. Maral je gospodar, to
je prvo. Zatim, dragi moj, nama se prebacuje toliko stvari, da jedna vie Hi jedna
manje ne znai nita, navikli smo mi da nas grde. Pod restauracijom, ljude su
postavljali zbog toga da im se daje plata, a ne zbog slube ... Mi smo stari drugovi ...
Jest, odgovori baron, i zato, da ne bih vrijeao nae staro i drago prijateljstvo, ja ...
Dakle, nastavi naelnik personalnog odsjeka videi zabunu koja se ogledala na
Dotovom licu, ja u otputovati, stari moj... Ali pazite! vi imate neprijatelja, to jest
ljudi koji ude za vaom velikom platom, a drite se samo na jednoj kotvi. A! da ste
narodni poslanik kao ja, ne biste se bojali niega; ali, drite se dobro ...
Te rijei, pune prijateljstva, uinie jak utisak na dravnog savjetnika.

Ali, najzad. Roe, o emu se to radi? Nemojte skrivati nita od mene!

Linost koju je Ilot nazvao Roeom pogleda Hota, uhvati ga za ruku, stee mu je.
Mi smo isuvie stari prijatelji da vam ne bih dao jedan savjet. Ako mislite da se
odrite, treba da osdgurate sebe. I zato, na vaem mjestu, umjesto da traim od
marala mjesto g. za g. Marnefa, ja bih ga molio da upotrijebi svoj uticaj na to
da mi osigura zvanje dravnog savjetnika kao redovno, da tamo umrem na miru; a,
kao dobar, ostavio bih moje naelniko mjesto lovcima.
Kako! zar bi maral zaboravio ... ?
Stari moj, maral vas je tako dobro branio u ministarskom savjetu, da se vie i ne
pomilja na vae smjenjivanje; ali je bilo govora o tome... I zato, nemojte davati
povoda... Neu nita vie da vam kaem. U ovom trenutl^u, vi jo moete da
postavljate uslove, da postanete pravi dravni savjetnik i per Francuske. Ako suvie
odugovlaite, ako dopustite da vam se to zamjeri, ja ne odgovaram ni za ta...
Treba li da putujem?

130

ekajte, govoriu s maralom, odgovori Ilot, i poslau brata da ispita zemljite kod
gazde.
Moe se, dakle, razumjeti u kakvom se raspoloenju baron vratio g-i Marnef;
gotovo je zaboravio da je otac, jer mu je Roe uinio zaista pravu drugarsku uslugu
kad ga je obavijestio o njegovom poloaju. Pri svem tom, uticaj Valerijin bio je
takav, da se oko polovine veere baron izjednaio sa drugima i postao utoliko vesehji
to je imao vie briga da savlada; ali nesrenik nije ni slutio da e se ve te veeri
nai izmeu svoje sree i opasnosti na koju mu je skrenuo panju naelnik personalnog odsjeka, to jest da e imati da bira izmeu g-e Marnef i svojeg poloaja.
Oko jedanaest sati, u asu kad j drutvo bilo najveselije, jer je salon bio prepun
gostiju, Valerija pozva sebi Hektora u jedan ugao di-vana.
Dobri moj iice, rekla mu je na uvo, tvoja se ki toliko naljutila to Vjenceslav dolazi
ovamo, da ga je napustila. Tvrdu glavu ima ta Hortenza. Potrai od Vjenceslava
pismo koje mu je ta ludica napisala. To razdvajanje dvoje zaljubljenih, koje pripisuju
meni, moe jako da teti mome dobrom glasu, jer vidi kako se estite ene
meusobno napadaju. To je sramota, izigravati rtvu i klevetati enu ija je jedina
krivica u tome to ima prijatnu kuu. Ako me voli, ti e me opravdati time to e
izmiriti te dvije grlice. Uostalom, ja nimalo ne polaem na to da mi tvoj zet bude
gost, ti si mi ga doveo, vodi ga! Ako ima neke vlasti u svojoj kui, ini mi se da bi
mogao zahtijevati od svoje ene da ona izvri to pomirenje. Reci od moje strane toj
dobroj star-ki, ako mene nepravedno okrive da sam zavadila to dvoje mladih, da
sam poremetila mir u jednoj kui, da sam uzela i tasta i zeta, ja u opravdati taj rav
glas time to u im se odmazditi kako ja znam! Eto, i Lizbet govori da e me
ostaviti!... Ona voli vie svoju porodicu nego mene, ja joj to ne zamjeram. Rekla mi
je da e ostati samo ako se njih dvoje pomire. Lijepo e nam ii, ovdje e se trokovi
utrostruiti!...
O! to se toga tie, ree baron kad je saznao za postupak svoje keri, ja u to
urediti.
A sad, ree Valerija, da preemo na drugu stvar. ta je s Kokeovim mjestom?
To je, odgovori Hektor oborivi oi, ve tee, da ne kaem nemoguno!...
Nemoguno, dragi moj Hektore, ree g-a Mar-nei na uvo baronu; ali ti ne zna ta
je u stanju da uini Marnef. Ja zavisim od njega; on jeste pokvaren, kad je to u
njegovom interesu, kao i veina ljudi, ali je i neobino osjetljiv kao sve sitne due,
kao svi nemoni ljudi. U poloaju u koji si me ti doveo, ja sam ostavljena njemu na
milost i nemilost. Ako se moradnem pomiriti
g njim na nekoliko dana, on e biti kadar da vie ne izie iz moje sobe.
Hektor se silno tre.
On me je ostavljao na miru samo pod uslovom da postane ef odsjeka. To je podlo,
ali je logino.
Valerija, voli li ti mene?
Takvo pitanje, u mojem sadanjem stanju, dragi moj, jeste lakejska nepravda...
Dakle, ako pokuam, samo ako pokuam da zatraim od marala mjesto za Marnefa,
ja postajem niko i nita, a Marnef je otputen.
Ja sam mislila da ste knez i ti prisni prijatelji!
Zacijelo, i on mi je to dokazao; ali, dijete moje, postoji neko i iznad marala ...
postoji ministarski savjet, na primjer ... Kroz neko vrijeme, zaobilaznim putem,
uspjeemo. Ali za to treba ekati trenutak kad se od mene zatrai kakva usluga. Ja
u tada moi da kaem: Ja vama, vi meni...
Ako to kaem Marnefu, jadru moj Hektore, on e nam nainiti neku pakost. Eto, reci
mu ti da treba ekati, ja ne smijem. O! znam dobro ta me eka, on zna im e me

131

kazniti, nee htjeti vie da se makne iz moje sobe... Ne zaboravi hiljadu i dvjesta
franaka rente za maloga.
Osjetivi da je njegovom uivanju zagrozila opasnost, Ilot odvede Marnefa na stranu;
i, prvi put, napusti ono prezrivo dranje koje je dotle imao prema njemu, jer ga je
plaila i sama pomisao na prisustvo toga samrt-nika u sobi ove lijepe ene.
Marnefe, dragi prijatelju, ree mu, danas je bilo govora o vama. Ali vi neete skoro
postati ef odsjeka ... Moramo ekati.
Postau, gospodine barone, odgovori kratko i jasno Marnef.
Ali, dragi moj...

Postau, gospodine barone, ponovi hladno Marnef gledajui naizmjence

barona i Valeriju. Vi ste doveli moju enu u takav poloaj da se ona mora izmiriti sa
mnom, i ja je zadravam za sebe; jer, dragi moj prija-tetJM, ona je divna, dodao je
sa stranom ironijom. Vea sam vlast ja ovdje nego vi u ministarstvu.
Baron osjeti kako ga neto trecnu u samo srce, i zamalo mu ne potekoe suze iz
oiju. Za vrijeme toga kratkog razgovora, Valerija je saoptavala Anriju Mon-tesu
tobonju Marnefovu volju, i tako se oslobodila i njega za neko vrijeme.
Od etvorice vjernih, samo je Krevel, sopstvenik ugodne male kue, bio izuzet od
ove mjere; i zato je pokazivao na svojem licu skoro izazivaki izraz blaenstva, i
pored svih ukora koje mu je Valerija upuivala mrtenjem obrva i znaajnim
pogledima; njegovo razdragano oinstvo ogledalo se u svim njegovim crtama. Na
jednu prijekornu rije koju mu je Valerija apnula na uvo, on je zgrabi za ruku i
odgovori joj:
Sutra e, vojvotkinjo moja, imati svoju kuu!... sutra je posljednja licitacija.
A namjetaj? odgovori ona smijeei se.
Imam hiljadu versajskih akcija koje sam kupio po sto dvadeset i pet franaka, a ona
e se popeti na tri stotine zbog spajanja dva puta, to se jo dri u tajnosti, ali sam
ja saznao. Imae namjetaj kao kraljica!... Ali e onda biti samo moja, je li? ...
Da, debeli kmete, ree smijeei se ova graanska g-a de Martej'; ali samo
otmjeno! potuj buduu g-u Krevel.
)
' G-a de Mertej sne veze. Prim. Prev.
junakinja romana OpaDragi zete, govorila je Lizbet baronu, ja u sutra rano biti kod Adeline, jer,
razumijete i sami, ovdje vie ne mogu da ostanem. Vodiu kuu vaem bratu
maralu.
Ja veeras idem kui, ree baron.
Dobro, ja u doi sutra na ruak, odgovori Lizbet smijeei se.
Ona je razumjela koliko e njeno prisustvo biti potrebno u porodinom prizoru koji e
se odigrati sutradan. I zato je, jo rano izjutra, otila Viktorinu, kome je saoptUa da
je Hortenza ostavila Vjenceslava.
Kad je baron doao svojoj kui, oko pola jedanaest uvee, Marijeta i Lujza, koje su
imale mnogo posla toga dana, upravo su zakljuavale vrata na stanu, i Hot nije imao
potrebe da zvoni. Mu, ljutit to mora da doe kui, ode pravo u sobu svoje ene; i,
kroz poluotvorena vrata, vidje ovu kako klei pred raspeem zadubljena u molitvu, u
jednom od onih izrazitih poloaja kojima su se proslavili slikari i vajari koji su imali
sree da ih tano predstave, poto su ih jednom vidjeli. Adelina, u zanosu molitve,
govorila je glasno:

Boe moj, smiluj nam se, osvijesti ga!...

Tako se baronica molila za svoga Hektora. Na taj prizor, koji se toliko razlikovao od
onoga koji je maloas ostavio, ujui tu reenicu, izazvanu dananjim dogaajem,

132

baron, raznjeen, uzdahnu. Adelina se okrete, lice joj je bilo obliveno suzama. Ona je
toliko povjerovala da je njena molitva usliena, da je skoila i obgrlila svoga Hektora
sa snagom koju daje srena strast. Adelina je prestala da bude ena, bol je uguio i
sjeanje na to. U njoj je postojalo samo jo materinstvo, porodina ast, i najistija
odanost supruge hrianke prema zabludjelom muu, ona sveta njenost koja
preivljuje sve u eninom srcu. Sve se to moglo pogoditi.

Hektore! rekla je naposljetku, hoe li se vratiti nama? Je li se bog smilovao

na nau porodicu?
Draga Adelina, odgovori baron ulazei u sobu i posaujui svoju enu na jednu
naslonjau pored sebe, ti si najsvetije stvorenje koje ja poznajem, i ja odavno
uviam da nisam dostojan tebe.
Vrlo bi ti lako bilo da povrati red, prijatelju, ree ona drei Ilota za ruku i drhtei
kao u groznici.
Nije smjela da nastavi, osjetila je da bi svaka rije bila prijekor, nije htjela da muti
sreu koju joj je to vienje bujicom ulivalo u duu.
Hortenza me je dovela ovamo, nastavi Ilot. Ta djevojica moe svojim prenagljenim
postupkom da nam uini vie zla nego to ga je uinUa moja luda strast prema
Valeriji. Ali, o svemu tome razgovaraemo sutra uju-tru. Hortenza spava, ree mi
Marijeta, ostavimo je na miru.
Dobro, ree g-a Ilot, i odjednom se duboko snudi.
Ona je pogodila da se baron vratio kui ne zato to je elio da vidi svoju porodicu,
nego s nekim naroitim planom.

Ostavimo je na miru jo i sutra, jer je jadno dijete u alosnom stanju, plakala

je cijelog dana, ree baronica.
Sutradan, u devet sati ujutru, baron je, oekujui svoju ker kojoj je poruio da
doe, hodao po ogromnom praznom salonu, traei razloge kojima e da pobijedi
upornost koja se najtee savlauje, upornost mlade ene uvrijeene i neumoljive
onako kako je neumoljiva besprijekorna mladost koja ne zna za niske drutvene
obzire zato to su joj nepoznate strasti i rauni toga drutva.

Evo me, tata! ree drhtavim glasom Hortenza, blijeda od pretrpljenih muka.
Ilot sjede na jednu stolicii, obuhvati svoju ker oko struka i primora je da mu sjedne
na krilo.

Sta je, dijete moje, ree joj poljubivi je u elo, malo smo se posvaali, i
odmah otila u stranu? ... To ne dolikuje lijepo vaspitanoj djevojci. Moja Hortenza ne
bi smjela da donosi odluku takvu kao to je naputanje svoje kue i odvajanje od
mua, dok ne upita za savjet svoje roditelje. Da je moja draga Hortenza dola da porazgovara sa svojom dobrom i divnom majkom, ona mi ne bi priinila veliki jad koji
sad osjeam!... Ti ne poznaje svijet, on je pun pakosti. Rei e se moda da te je
mu vratio roditeljima. Djeca koja su vaspitana kao vi, u materinskom krilu, ostaju
djeca due nego obino, i ne poznaju ivot. Bezazlena i svjea strast, kao to je tvoja
prema Vjenceslavu, po nesrei ne rauna nimalo, ona se sva predaje svojim prvim
utiscima. Nae malo srce poe, i glava ide za njim. Ona bi bila u stanju da zapali
Pariz ne pomiljajui da postoji sud! Kada ti tvoj stari otac kae da nisi vodila rauna
o najobinijim obzirima, moe mu vjerovati ;a da ti i ne govorim o dubokom bolu
koji si meni nanijela, i koji je veoma gorak, jer ti baca krivicu na jednu enu ije
srce ne poznaje, ije neprijateljstvo moe da postane strano... Avaj! tako edna,
bezazlena i ista kao to si, ti i ne sluti da moe biti ukaljana, oklevetana.
Uostalom, dragi moj mali anele, ti si suvie ozbiljno shvatila jednu alu, i ja ti mogu
zajamiti da je tvoj mu nevin. G-a Marnef . . .

133

Dotle je baren, kao umjetnik u diplomatiji, izvanredno vjeto kazivao svoje

zamjerke. Kao to se vidi, naroito se uzdravao da ne pomene to ime; ali, kad ga je
ula, Hortenza je uinila pokret kao da je ranjena u samo srce.

Posluaj me, ja imam iskustva i znam sve, nastavi otac ne doputajui svojoj
keri da progovori. Ta gospoa dri se prema tvome muu vrlo hladno. Da,
(
tebe je neko prevario, ja u ti to dokazati. Eto, jue, Vjenceslav je bio na veeri...

Tamo je veerao? ... jeknu mlada ena, skoi na noge i pogleda svoga oca s
uasom na licu. Jue! poto je proitao moje pismo?... O! boe moj!... Zato nisam
otila u manastir, nego sam se udala? Moj ivot ne pripada vie meni, ja imam
dijete! dodala je jecajui.
Taj pla dimu u srce g-u Ilot, ona izie iz svoje sobe, pritra svojoj keri, uze je u
naruje i stade joj govoriti rijei bez smisla, prve koje su joj dole na usta, da bi je
umirila.
Sad i suze!... govorio je baron u sebi, a sve je ilo tako dobro! ta da se radi sa
enama koje plau?
Dijete moje, ree baronica Hortenzi, posluaj svoga oca! on nas voli, sluaj . ..
Sluaj, Hortenza, draga moja djevojice, ne plai, postae suvie runa, ree baron.
Ded, pokai se koliko--toliko razumna. Vrati se lijepo svojoj kui, a ja ti obeavam da
Vjenceslav nee vie stupiti nogom onamo. Ja traim od tebe tu rtvu, ako je to
uopte rtva, oprostiti jednu malu pogreku voljenom muu! Uini to zbog moje
sijede kose, zbog ljubavi koju gaji prema svojoj majci... Ti nee htjeti da zagora i
oalosti moje stare dane? ...
Hortenza se, kao izvan sebe, baci pred noge svome ocu tako oajnim pokretom da se
njena slabo privrena kosa rasu, i prui ruke prema njemu.

Oe moj, vi traite ivot od mene! ree; uzmite ga ako hoete, ali neka on
ostane ist i neukaljan, ja u vam ga zaista rado dati. Ne traite od mene da umrem
obeaena, grena! Ja nisam kao moja majka! ja neu da podnosim uvrede! Ako
se vratim pod svoj krov, ja mogu, u nastupu ljubomore, da udavim Vjenceslava, da
uinim! to gore. Ne zahtijevaj od mene ono to je iznad moje moi. Nemojte da me
ivu oplakujete! najmanje
to mi se moe desiti, to je da poludim... Osjeam da sam blizu ludila! Jue! jue! on
je veerao kod te ene poto je proitao moje pismo!... Jesu li i drugi ljudi takvi? ...
Uzmite mi ivot, ali neka smrt ne bude sramna!... Njegova pogreka? ... mala!...
Imati dijete od te ene!

Dijete? ree Ilot ustuknuvi za dva koraka. Kojeta! to je zacijelo ala.

U tom trenutku uoe Viktorin i roaka Beta, i za-stadoe zabezeknuti pred tim
prizorom. Ki je kleala pred nogama svoga oca. Baronica, zanijemjela, borei se
izmeu materinskog i supruanskog osjeanja, bila je zbunjena, uplakana.
Lizbet, ree baron dohvativi usjedjelicu za ruku i pokazujui joj Hortenzu, ti mi
moe pomoi. Moja sirota Hortenza uvrtjela je sebi u glavu da g-a Marnef voli
njenog Vjenceslava, dok je Valerija eljela samo da ima jednu grupu od njega.
Datttti.' uzviknu mlada ena, jedinu stvar koju je izradio brzo otkako smo se uzeli.
Taj gospodin nije mogao da radi za mene, za svoga sina, a za tu nevaljalicu radio je
bez predaha... Oh! dotucite me, oe, jer me svaka vaa rije pogaa pravo u srce.
Okrenuvi se baronici i Viktorinu, Lizbet slee ramenima pokretom punim saaljenja,
pokazujui im barona koji nije mogao da je vidi.

Sluajte, zete, ree Lizbet, ja nisam znala ko je g-a Marnef kad ste me vi
zamolili da se nastanim pored nje i da joj vodim kuu; ali, za tri godine, naui se
mnogo tota. To stvorenje je btMdmca.' i to bludnica ije se nevaljalstvo moe da
sravni samo s nevaljalstvom njenog podlog i odvratnog mua. Vi ste rtva, krava

134

muzara za te ljude, oni e vas odvesti dalje nego to vi mislite! Krajnje je vrijeme da
se s vama govori otvoreno, jer ste ve na dnu ponora ...
Cujui Lizbet da govori tako, baronica i njena ki gledaie su je oima kakvim pobone
ene gledaju bogo-majku kad joj zahvaljuju to im je spasla ivot.

Ta strana ena je htjela da razori dom vaeg zeta; u kakvom cilju? to ne

znam, jer je moja pamet suvie slaba da bih se mogla razabrati u tim mranim
spletkama, tako prljavim, podlim, gnusnim. Vaa g-a Marnef ne voli vaeg zeta, ali
iz osvete hoe da ga vidi pred svojim nogama. Ja sam s tom bijednicom postupila
onako kako ona zasluuje. To je jedna bestidna nevaljalica, i ja sam joj rekla da
naputam njenu kuu, jer hou da oistim svoju ast od toga blata... Ja pripadam
svojoj porodici prije svega. Saznala sam da je moja sestriina ostavila Vjenceslava, i
dola sam! Vaa Valerija, koju vi smatrate za sveticu, dala je povoda tome uasnom
razdoru; mogu li ja da ostanem pored jedne takve ene? Naa draga mala Hortenza,
rekla je i dodirnula znaajno baronovu miicu, moda je rtva samo jedne puste elje
takvih ena koje su u stanju, radi kakvog nakita, da upropaste cijelu jednu porodicu.
Ja ne vjerujem da je Vjenceslav kriv, ali mislim da je slab i ne tvrdim da nee podlei
toj prepredenoj kaiperci. Ja sam se odluila. Ta ena je za vas kobna, ona e vas
sve dovesti do prosjakog tapa. Ja neu da budem kriva za propast svoje porodice,
ja sam i bila tamo tri godine samo zato da to sprijeim. Vas varaju, zete. Recite
odluno da vam je svejedno hoe li onaj nevaljali Marnef postati ef odsjeka ili nee,
pa ete vidjeti ta e biti! Spremaju vam stranu ibu za takav sluaj.
Lizbet podie svoju sestriinu i toplo je poljubi.

Draga moja Hortenza, dri se dobro, ree joj na

uvo.
Baronica poljubi svoju roaku Betu s oduevljenjem ene koja vidi da je osveena.
Cijela porodica je utala oko svoga oca, a on je bio dovoljno pametan da
razumije ta znai to utanje. Preko njegovog ela i njegovog lica preoe jasni znaci
stranoga gnjeva; sve vene mu odskoie, oi zakrvavie, ^^oa na licu proara se
crvenim ilicama. Adelina klee pred njega, uhvati ga za ruke:
Prijatelju, prijatelju, smiluj se!
Vi me svi mrzite! ree baron ne mogui da uzdri krik svoje savjesti.
Svi mi dobro znamo svoje krivice. I gotovo uvijek zamiljamo da elja za osvetom
uliva mrnju u srca naih rtava; i, ma koliko da se licemjerstvo napree, kad se
savjest iznenada javi, na jezik i nae lice priznaju, kao to je nekada priznavao
krivac u delatovim rukama.
I naa djeca naposljetku postaju nai neprijatelji, ree zatim vraajui se na svoje
priznanje.
Oe ..., ree Viktorin.
Vi prekidate oca u rijei!... grmnu baron gledajui svoga sina.
Oe, posluajte, ree Viktorin vrstim i jasnim glasom, glasom poslanika puritanca.
Ja isuvie znam koliko vam potovanje dugujem, da bih se ikad ogrijeio o to, i vi
ete izvjesno imati uvijek u meni najpokor-nijeg i najposlunijeg sina.
Svi koji prisustvuju skuptinskim sjednicama pozna-e naviku na parlamentarne
borbe u tim kitnjastim reenicama kojima se umiruje razdraenost i dobija u
vremenu.

Daleko smo mi od toga da budemc vai neprijatelji, ree Viktorin; ja sam se

zavadio s mojim tastom, g. Krevelom, zbog toga to sam otkupio od Vovinea mjenice
na ezdeset hiljada franaka, a taj novac nalazi se izvjesno u rukama g-e Marnef. O!
ja vas ne prekorije-vam, oe, dodao je na jedan baronov pokret; hou samo da
pridruim svoj glas glasu tetke Lizbet, i da vam skre-

135

nem panju na to, oe da iako je moja odanost prema vama slijepa i neograniena,
dobri moj oe, naa novana sredstva su po nesrei ograniena.

Novac! ree strasni starac i srui se na stolicu kao smrvljen ovim

razlaganjem. I to je moj sin!... Va novac e vam biti vraen, gospodine, ree
ustavi.
I uputi se vratima.

Hektore!
Baron se na taj krik okrete i odjednom pokaza uplakano lice svojoj eni koja ga
obgrli objema rukama sa snagom oajanja.

Ne idi tako... nemoj odlaziti od nas u gnjevu. Ja ti nisam nita rekla, nita!...
Na taj uzvieni pokli, djeca klekoe pred oca.

Mi vas svi volimo, ree Hortenza.

Lizbet, nepomina kao kip, posmatrala je tu grupu s oholim osmijehom na usnama.
U tom trenutku u predsoblje je uao maral Ilot, i uo se njegov glas. Porodica
razumjede koliko je potrebno sauvati tajnu, i prizor odjednom promijeni izgled. I sin
i ki ustadoe, i svi se potrudie da prikriju svoje uzbuenje.
Pred vratima, Marijeta se svaala s nekakvim vojnikom koji je toliko navaljivao da
ue, da ona doe u salon.
Gospodine, nekakav podoficir iz Alira hoe po-to-poto da govori s vama.
Neka eka.
Gospodine, ree Marijeta na uvo svome gospodaru, rekao mi je da vam nasamo
kaem da se tie g. vaeg strica.
Baron zadrhta, pomisli da mu stric alje novac koji je jo prije dva mjeseca traio za
isplatu svojih mjenica, ostavi svoju porodicu, i istra u predsoblje. Tu spazi jedno
alzako lice.
Imam li ast da govorim sa g. baronom Ilo-tom... ?
Da ...
S njime lino?
S njime lino.
Podoficir, kojii je za vrijeme toga kratkog razgovora traio neto u postavi svoje
vojnike kape, izvue odatle jedno pismo koje baron urno otpeati, i proita ovo to
ide:
Zete, Ttc samo da vam ne postati sto hiljada franaka koje traite, nego vie
ne mogtt ni da izdrim na ovom mjestu ako vi ne preduzmete odtune mjere da me
spasete. Popeo nam se na vrat nekakav kraljevski punomonik koji govori o moratu i
trabunja kojeta o administraciji. Nemoguno je uutkati toga civitaa. Ako ministarstvo vojske dopusti da se kaputai ponu mijeati u njegove stvari, ja sam
mrtav ovjek. U donosioca ovog pisma imam povjerenja, gledajte da ga unaprijedite,
jer nam je inio ustuge. Nemojte me ostaviti gavranovima.'^
To pismo bilo je udar groma. Ono je objavljivalo poetak onoga trvenja koje i danas
postoji u Aliru izmeu graanske i vojne vlasti; trebalo je odmah traiti lijeka rani
koja se pojavila. Baron ree vojniku da ponovo doe sutradan; i, poto ga je
otpratio, ne propu-etivi da mu obea unapreenje, vrati se u salon.
Dobar dan i zbogom, brate! ree maralu. Zbogom, djeco; zbogom, dobra moja
Adelina. A ta e biti s tobom, Lizbet? ree.
Ja u da vodim kuu maralu, jer treba da zavrim svoj ivot inei vam usluge
uvijek i svima.
Ne ostavljaj Valeriju dok ne razgovara sa mnom, ree Ilot na uvo svojoj roaci.
Zbogom, Hortenza, moja mala neposlunice, gledaj da se urazumi;
ja imam jedan hitan i vaan posao, ati emo se mi vratiti na pitanje tvojeg izmirenja.
Misli na to, dobra moja makice, rekao je poljubivi je.

136

Ostavio je svoju enu i djecu tako oevidno zbunjen, da oni ostadoe iza njega u
najveem strahu.
Lizbet, ree baronica, treba saznati ta se to desilo Hektoru, jer ga jo nikad nisam
vidjela u ovakvom stanju; ostani jo dva-tri dana kod te ene; on njoj kazuje sve, te
emo onda i mi doznati ta ga je to tako odjednom izmijenilo. Budi spokojna, mi
emo udesiti tvoju udaju za marala, jer je taj brak vrlo potreban.
Ja neu nikad zaboraviti kako si ti bila hrabra danas, ree Hortenza ljubei Lizbet.
Ti si osvetila nau jadnu majku, ree Viktorin.
Maral je radoznalo posmatrao te znake ljubavi kojima su svi obasipali Lizbet, a ona
ode da sve ovo ispria Valeriji.
Ova slika dopustie bezazlenim duama da naslute pusto koju razne g-e Marnetf
stvaraju u porodicama, i sredstva kojima se slue da unesreavaju jadne estite ene
za koje bi se reklo da su tako daleko od njih. A ko htjedne, u miislima, da prenese te
smutnje na najvii sprat drutva, do prijestola, kad vidi koliko su morale stajati
milosnice raznih kraljeva, lako e shvatiti koliko narod duguje svome vladaru kad mu
ovaj daje primjer mirnog porodinog ivota.
Parizu je svako ministarstvo jedan mali grad u kojem enama nema mjesta; ali u
njima ima toliko ogovaranja i spletaka kao da su i one tu. Poslije tri godine, poloaj
g. Marnefa bio je tako rei osvijetljen, poznat svima, i u kancelarijama se
raspravljalo: Hoe li ili nee g. Marnef biti nasljednik g. ?, isto onako kao to
se nekad u Skuptini pitalo: Hoe se izdravanje izglasati ili nee? Praen je
svaki pokret u personalnom odsjeku, posmatrano sve u odjeljenju barona Ilota.
19'
291
Lukavi dravni savjetnik zadobio je za svoj plan rtvu Marnefovog unapreenja,
jednog sposobnog radnika, uvjerivi ga da Marnef samo to nije umro, i obeavi mu
da e neizostavno biti njegov nasljednik, ako pristane da radi i Marnefov posao. Taj
inovnik je spletka-rio za Marnefa.
Kad je Ilot proao kroz svoju ekaonicu, punu svijeta, vidio je u jednom kutu blijedo
Marnefovo lice, i Marnef je bio prvi pozvan.
Sta elite od mene, dragi moj? ree baron skrivajui svoj nemir.
Gospodine naelnice, meni se podsmijevaju u kancelarijama, jer se ulo da je g.
naelnik personalnog odsjeka otiao jutros na odsustvo iz zdravstvenih razloga, i da
e njegov put trajati otprilike mjesec dana. Zna se ta to znai, ekati mjesec dana.
Vi me izlaete podsmijehu mojih neprijatelja, a ve mi je dosta to dobuju po meni s
druge strane; dobo moe da prsne, gospodine naelnice.
Dragi moj Marnefe, potrebno je nmogo strpljenja da se doe do cilja. Vi ne moete
postati ef odsjeka, ako to uopte postanete, prije nego to prou dva mjeseca od
danas. Sad kad moram da uvrujem svoj sopstveni poloaj, ja ne mogu da traim
jedno neredovno unapreenje.
Ako vi odete, ja neu nikad postati ef odsjeka, ree hladno g. Marnef; uinite da
budem postavljen, vama nee biti ni bolje ni gore od toga.
To znai da treba sebe da rtvujem vama? upita baron.
Ako bi se desilo drugaije, ja bih izgubio svoje lijepo miljenje o vama.
Ako je i od vas, mnogo je, gospodine Marnefe!... ree baron ustavi i pokazavi vrata
podefu.
292
ast mi je pozdraviti vas, gospodine barone, odgovori ponizno Marnef.

137

Kakva drskost! ree baron sam sebi. To prilino Ui na poziv da se isplati u roku od
dvadeset i etiri sata, inae e stvar biti ostavljena priteaoou.
Dva sata docnije, u trenutku kad je baron davao uputstva Klodu Vinjonu koga je htio
da poalje u ministarstvo pravde radi obavjetenja o sudskim vlastima u ijoj se
nadlenosti nalazi Johan Fier, Rena otvori vrata na kabinetu g. naelnika i predade
mu jedno pismo, traei odgovor.
Poslati Renu! ree baron u sebi. Valerija je luda, dovodi nas sve u nepriliku, dovodi
u pitanje postavljenje onoga odvratnog Marnefa!
On otpusti ministrovog linog sekretara i proita sljedee.
Ah.' prijatetju, kakav sam prizor podnijeta; ako si me za ovo tri godine Msreavao,
to sam skupo ptatita.' On se vratio iz kancetarije tako bijesan da je bio straan.
Znata sam da je rugoba, a sad znam da je udovite. Njegova etiri prava zuba su
ktjocata, i on mi je zaprijetio svojim mrskim drutvom, ako budem i datje primata
tebe. Jadno mae moje, na atost.' naa vrata bie odsad zatvorena za tebe. Ti vidi
moje suze, one kaptju na ovu hartiju, kvase je.' hoe ti moi da ita ovo, dragi moj
Hektore? Ah.' ne vidjeti te vie, odrei se tebe, kad imam u sebi mato tvojeg ivota
kao to mistim da imam i tvoje srce, to je da se presvisne od bota. Misti na naeg
matog Hektora.' nemoj me ostavtjati; ati nemoj sramotiti sebe zbog Marnefa, nemoj
poputati njegovim prijetnjama.' Ah.' ja te votim kako nikad nisam votjeta.' ,-tita
sam se svih rtava koje si podnio za svoju Vateriju, ona nije i nee biti nikad
nezahvatna; ti jesi, i ti e biti moj jedini mu. Ne misti vie na hitjadu i dvjesta fraTtakot rente ti traim za toga dragog matog Hektora, koji e doi kroz nekoHko
mjeseci... ja neu i datje da ti budem na teretn. Uostatom, ono to imam bie uvijek
i tvoje.
Ah.' kad bi me ti votio onoHko kotiko ja tebe votim, Hektore moj, ti bi traio penziju,
ostaviti bismo svako svoju porodicu, svoje nepritike, svoju sredinu u kojoj ima totiko
mrnje, a otiti bismo da ivimo, zajedno s Lizbetom, u nekom tijepom kraju u
Bretanji, gdje ti hoe. Tamo se ne bismo ni s kim viati, i biti bismo sreni, dateko
od svih ovih tjudi. Tvoja penzija, i ovo to ja im.am na svoje ime, bie nam dovotjno.
Ti postaje tjubomoran, e tijepo, vidjee tvoju Vateriju kako se bavi samo svojim
Hektorom, i nikad nee imati povoda da zagrmi gtctsom, kao onomad. Jmau
uvijek samo jedno dijete, i to e biti nae, budi u to uvjeren, moj tjubtjeni stari
gunato. Ne, ti ne moe ni da zamisti moj bijes, jer treba znati kako je on
postupao sa mnom, i sve grubosti koje je iz svojih smrdtjivih usta iztio na tvoju
Vateriju.' te rijei bi ukatjate ovu hartiju; ati ena kao to sam ja, ki Monkorneova,
ne bi trebato nikad u ivotu da uje ni jednu od njih. Oh.' votjeta bih da si bio tu, da
ga kazni prizorom bezumne strasti koja me je obuzeta prema tebi. Moj otac bi
sabtjom posjekao toga bijednika; a ja mogu samo ono to moe jedna ena; da te
tudo votim.' 1 tako, tjubavi moja, u oajnom stanju u kome se natazim, nemoguno
mi je odrei se toga da se s tobom viam. Da.' hou da te viam tajno, svakog
dana.' Takve smo mi ene; ja stajem na tvoju stranu, ^^mituj se, ako me voti,
nemoj ga postavtjati za efa odsjeka, neka crkne kao podef.'... U ovom trenutku, ne
znam gdje mi je gtava, jo ujem njegove psovke. Beta, koja je htjeta da me ostavi,
saatita se na mene, i ostaje jo nekotiko dana.
MtH moj dragane, jo ne znam ta da radim. Vidim samo bjekstvo. Ja sam uvijek
oboavala seto, Bretanju, Langedok, to god ti hoe, samo da te mogu stobodno
voljeti. Jadno mae, kako te aHm.' sad se mora vratiti tvojoj staroj Adelini, toj
urmi za snze, jer ti je on za-cijeto rekao, udovite jedno, da e i danju i nou paziti
na mene; govorio je i o poHcijskom komesaru.' Nemoj dotaziti.' sad razumijem da je
on sposoban za sve, kad je bio u stanju da se mnome s!ui za svoje podle raune. J
zato bih voZjeta da ti mogu vratiti sve to mi je data tvoja ptemenitost. Ah.' dobri

138

moj Hektore, ja sam se mogla zabavtjati, izgtedati takoumna u tvojim oima, ti

nisi poznavao svoju Vateriju; ona je votjeta da te mui, ati tebe voti vie nego cijeti
svijet. Niko tebe ne moe sprijeiti da doe u posjetu tvojoj roaci, ja u se
dogovoriti s njom o tome kako emo moi razgovarati. Dobro mae moje, napii mi
motim te nekotiko rijei da me umiri, kad ve ne moe biti pored mene... (oh.'
data bih jednu ruku da te mogu zagrtiti na naem divanu). Tvoje pismo bie za mene
amajtija; napii mi neto u emu e biti cijeta tvoja tijepa dua; ja u ti tvoje pismo
vratiti, jer treba biti obazriv, a ne bih znata ni gdje da ga sakrijem, on svuda pretura.
Najzad, umiri tvoju Vateriju, tvoju enu, majku tvoga djeteta. J tako sam primorana
da ti piem, ja koja sam te svakog dana viata.' Zato i kaem Lizbeti; Nisam znata
kotiko sam bita srena. Hitjadu potjubaca, mae moje. Voti jako
Tvoju Vateriju.
I suze!... ree u sebi Hektor kad je dovrio pismo. Suze od kojih se njeno ime ne
moe da proita. Kako je ona? upita Renu.
Gospoa je u postelji, ima greve, odgovori Rena. ivani napad ju je silno izmuio,
snaao ju je poslije
pisanja. Zacijelo zato to je plakala... uo se gospodinov glas na stepenicama.
Baron, u zabuni napisa ovo pismo na svojoj kancelarijskoj hartiji, sa zaglavljem:
Budi spokojne, anete moj, o n e crt kao podef.' Tvoja misao je odlina, otii
emo da ivimo dateko od Pariza, biemo sreni s naim matim Hektorom; ja
traiti penziju, nmjeu da naem kakvo dobro mjesto na eljeznici. Ah.' mita moja
prijatetjice, osjeam da me je tvoje pismo podmtadito.' O.' poeu ivot iznova, i
stvo-riM, vidjee, itavo bogatstvo za naega dragog mati-ana. itajui tvoje
pismo, hitjadu puta vatrenije od pisma nove Hetojze, osjetio sam udo.' nisam
vjerovao da se moja tjubav prema tebi moe poveati. Vidjee veeras kod Lizbete
Tvoga Hektora do smrti.'
Rena odnese taj odgovor, prvo pismo koje je baron napisao svojoj mitoj prijatetjici.'
Ta uzbuenja inila su protivteu buri koja je grmjela na vidiku; ali, u ovom
trenutku, baron, uvjeren da e otkloniti udarce od svoga strica Johana Fiera, brinuo
se samo zbog deficita.
Naroito obiljeje bonapartistikog vremena jeste vjera u mo sablje, izvjesnost da
vojnik stoji iznad graanina. Ilot se podsmijevao kraljevskom punomoniku u Aliru,
gdje vlada ministar vojske. ovjek ostaje ono to je bio. Kako oficiri carske garde
mogu zaboraviti da su kmetovi veselih carskih gradova, carevi naelnici, ti carevi u
malome, doekivali carsku gardu, pozdravljali je na granicama okruga kroz koje je
prolazila, i odavali joj vladarske poasti?
U pola pet baron ode pravo g-i Marnef; kad se peo uza stepenice, srce mu je
udaralo kao mladiu, jer je sam sebi upuivao ovo pitanje: Hou li je vidjeti? ili
neu? Kako se mogao sjeati jutronjeg prizora, kad je njegova porodica u suzama
leala pred njegovim nogama? Zar mu Valerijino pismo, stavljeno zauvijek u malu
lisnicu na njegovom srcu, nije dokazivalo da je voljen vie nego ma koji mio mlad
ovjek? Poto je zazvonio, baron zau vuenje papua i odvratno iskaljavanje nemonog Marnefa. Marnef otvori vrata, ali samo zato da bi zauzeo stav i pokazao Ilotu
stepenice istim onakvim pokretom kakvim je njemu Ilot pokazao vrata svojeg
kabineta.

Ako je i od vas, mnogo je, gospodine Ilote!... Baron htjede da proe, Marnef
izvue pitolj iz depa i naniani.

Gospodine dravni savjetnie, kad je ovjek tako nevaljao kao to sam ja, jer
vi mislite da sam ja veoma nevaljao, zar ne? on bi bio gori od robijaa kad ne bi
izvukao koristi iz svoje prodate asti. Vi hoete rat, i on e biti ogoren i nepotedan.

139

Nemojte vie dolaziti, ne pokuavajte da uete; ja sam obavijestio policijskog

komesara o mojem poloaju prema vama.
I, koristei se Ilotovim zaprepaenjem, on ga izgura napolje i zatvori vrata.

Kakav nitkov! ree u sebi Ilot penjui se Lizbeti. O! sad razumijem pismo.
Valerija i ja ostaviemo Pariz. Valerija je moja dokle god sam iv; ona e mi sklopiti
oi.
Lizbet nije bila kod kue. G-a Olivje ree Ilotu da je otila g-i baronici, mislei da
e tamo nai g-na barona.

Jadna djevojka! nikad ne bih pomislio da je tako lukava kakva je bila jutros,
ree u sebi baron, kad se sjetio Lizbetinog dranja idui iz Ulice Vano u Ulicu Plime.
Na uglu Ulice Vano i Vavilonske ulice, on pogleda Raj iz kojeg ga je izgonio bimen s
maem zakona
u ruci. Valerija, na svojem prozoru, pratila je Ilota oima: kad on podie glavu, ona
mahnu svojom maramicom; ali podli Marnef ui kapu svoje ene, i otre je naglo od
prozora. Dravnom savjetniku poe jedna suza na oi.
Biti tako voljen! gledati kako se zlostavlja jedna ena, a imati skoro sedamdeset
godina! ree u sebi.
Lizbet je dola da saopti porodici lijepu vijest. Adelina i Hortenza su ve znale da e
mu, koji je postao Ilitomrzac, istjerati iz kue barona koji nije htio da se osramoti u
oima cijelog ministarstva time to bi postavio Marnefa za efa odsjeka. I srena
Adelina je naredila da se spremi veera koja e se njenom Hektoru uiniti bolja od
Valerijine, a odana Lizbet je pomogla -rijeti da postigne taj teki rezultat. Roaka
Beta postala je idol: mati i ki ljubile su joj ruke i s dirljivom radou su joj saoptile
kako maral pristaje da od nje naini svoju domaicu.
A od toga, draga moja, do udaje za njega, ima svega jedan korak, rekla je Adelina.
Najzad, nije rekao ne kad mu je Viktorin o tome govorio, dodala je grofica Stenbok.
Baron je u svojoj porodici doekan s tako dirljivom srdanou, i s toliko ljubavi, da
je morao skrivati svoj jad. Maral doe na veeru. Poslije objeda, Ilot nije otiao.
Dooe Viktorin i njegova ena. Igrali su vista.

Odavno nama nisi priredio jedno ovakvo vee, Hektore!... ree ozbiljno
maral.
Ta rije, kod starog vojnika, koji je mazio svoga brata ali ga i osuivao preutno,
uinila je dubok utisak. Ona je otkrila duboke i teke povrede jednoga srca u kojem
su svi naslueni jadi nalazili svoj odjek. U osam sati, baron je htio da sam otprati
Lizbet, obeavi da e se vratiti.
Sluaj, Lizbet on nju zlostavlja! ree joj na ulici. Ah! nisam je nikad ovoliko volio!
A! ni ja ne bih vjerovala da Valerija toliko voli vas! odgovori Lizbet. Ona je
vjetrenjasta, ona je kaiperka, ona voli da joj se ljudi udvaraju, da igraju za nju
komediju ljubavi, kako sama kae; ali ste vi njena jedina odanost.
ta ti je rekla za mene?
Evo, odgovori Lizbet. Ona je, znate ve, bila dobra prema Krevelu; ne treba da se
zbog toga ljutite na nju, jer ju je to osiguralo od bijede za cijeli ivot; ali ona njega
ne moe da trpi, i meu njima je skoro sve svreno. Dakle, ona je zadrala klju od
jednog stana.
U Ulici Dofen! uzviknu blaeni Ilot. Ta samo zbog toga oprostio bih joj Krevela... Iao
sam tamo, znam ...
Ovo je taj klju, ree Lizbet, naruite sutra jo jedan isti takav, dva ako moete.
A zatim? ... ree eljno Ilot.
Zatim, ja u i sutra doi na veeru kod vas, vi ete mi vratiti Valerijin klju (jer joj
ia-Krevel moe zatraiti natrag onaj koji joj je dao), i ii ete da se vidite s njom
prekosutra; tamo ete se dogovoriti ta ete da radite. Biete potpuno sigurni, jer

140

postoje dva izlaza. Ako, sluajno, Krevel koji zaista ima navike iz doba regentstva,
kako sam kae, naie kroz hodnik vi ete izii kroz duan, i obratno. Vidite, stari
nevaljale, to sam vam ja smislila. A ta ete vi da uinite za mene?
Sve to hoe.
E lijepo, nemojte se protiviti mojoj udaji za vaega brata!
Ti, maralka Ilot! ti, grofica de Forzen! uzviknu Hektor iznenaen.
Kako je Adelina baronica!... odgovori oporim i stranim glasom Beta. Sluajte, stari
razvratnie, vi znate kako stoje vae stvari! vaa porodica moe jednoga dana ostati
bez hljeba i u blatu...
To je ono to me stalno plai! ree Ilot pretr-nuvi.
Ako va brat umre, ko e prihvatiti vau enu, vau ker? Udovica jednog francuskog
marala moe dobiti najmanje est hiljada franaka penzije, je li tako? I ja se udajem
samo zato da osiguram hljeb vaoj keri i vaoj eni, stari bezumnie!
To mi nije palo na pamet! ree baron. Govoriu bratu, jer se na tebe moemo
osloniti... Reci mome anelu da moj ivot pripada njoj.'...
I baron, poto je Lizbet ula u Ulicu Vano, vrati se da igra vista i ostade kod kue.
Baronica je bila presre-na, inilo se da se njen mu vraa porodinom ivotu; jer je,
za petnaest dana otprilike, odlazio jutrom u ministarstvo u devet sati, vraao se u
est na veeru, i poslije toga ostajao meu svojima. Dvaput je vodio Adelinu i
Hortenzu u pozorite. Mati i ki platie da se odslue tri blagodarenja, i moljahu se
bogu da im sauva mua i oca koga im je vratio. Jedne veeri, Viktorin Hot, videi da
njegov otac polazi na spavanje, ree svojoj majci:
Dakle, sreni smo, otac nam se vratio; ni ja ni moja ena neemo zaaliti za naim
novcem, ako tako ostane...
Tvoj otac ima blizu sedamdeset godina, odgovori baronica, on jo misli na gospou
Marnef, to sam primijetila; ali jo malo, pa nee vie misliti: strast za enama nije
kao kocka, kao pekulisanje na berzi, ili kao tvr-diluk, ona ima kraja.
Lijepa Adelina, jer je ta ena bila neprestano lijepa i pored svojih pedeset godina i
svojih jada, varala se u
tome. Za razvratnike, ljude koje je priroda obdarila dragocjenom sposobnou da
ljube i preko granica koje je ona postavila ljubavi, godine ne postoje. Dok je trajalo
ovo vrijeme vrline, baron je triput iao u Ulicu Dofen, i tamo nije nikad imao
sedamdeset godina. Ponovo podstaknuta strast podmlaivala ga je, i on bi svojoj
Valeriji predao svoju ast, svoju porodicu, sve, bez trunke aljenja. Ali Valerija,
potpuno promijenjena, nije mu govorila nikad ni o novcu, ni o hiljadu dvjesta franaka
rente za njihovog sina; naprotiv, nudila mu je zlata, voljela je Ilota kao to ena od
trideset i est godina voli kakvog lijepog studenta prava, vrlo siromanog, pjesniki
raspoloenog, veoma zaljubljenog. A sirota Adelina je vjerovala da je ponovo
zadobila svoga dragog Hektora! etvrti sastanak dvoje ljubavnika ugovoren je pred
kraj treega, kao to se nekad u Italijanskom po-zoritu po svretku predstave
objavljivalo ta e se sutradan igrati. Utvreno je vrijeme: devet sati ujutru. A na
dan te sree, zbog koje je strasni starac primao porodini ivot, oko osam sati, Rena
je potraila barona Ilota. Ilot, bojei se neke nesree, izie da razgovara s Renom,
koja nije htjela da ue u stan. Vjerna sobarica predala je baronu ovo pismo:
Start moj gttTtalo, tdt UHctt Dofen, naa mora je botesna, i ja moram da je
njept^jem; budi tamo veeras, devet sati. Krevet je KorbeJM, kod g. Lebasa,
signrna sam da nee dovesti nikakvu kneginjn svoj momaki stan. Ja sam ovdje
sve udesita da bndem stobo-dna ctjete noi, da se vratim prije nego to se
Marnef probudi. Odgovori mi na sve ovo; jer te moda tvoja ena, ta dt^gaka
atopojka, ne cstavtja potpuno sto-bodnog kao prije. Za nju kau da je jo totiko

141

tijepa da moe mene i iznevjeriti, ti si takav nevatjatko.' ^^pati moje pismo, ja se

svega bojim.
Ilot napisa ovaj kratki odgovor:
Ljubavi moja, za dvadeset i pet godina, kao to sam ti rekao, moja ena nije nikad
smetata mojem uivanju. Ja bih tebi rtvovao stotinu Adetina.' Biu veeras, u devet
sati, u Krevetovom hramu, i ekau moje boanstvo. Kad bi taj podef jednom
crkao.' vie se ne bismo razdvajah; to je najvea etja
Tvoga Hektora.^
Uvee, baron ree eni da e te noi raditi s ministrom u Sen-Kluu, da e se vratiti
oko etiri ili pet sati ujutru, i ode u Ulicu Dofen. Bilo je to krajem juna.
Ima malo ljudi koji su u ivotu stvarno upoznali strano osjeanje polaska u smrt, oni
koji su se vratili s gubilita mogu se izbrojati na prste; ali je poneki sanjalica silno
osjetio tu samrtnu borbu u snu, osjetio je sve do noa koji mu se sputa na vrat u
asu kad buenje i dan dolaze da ga oslobode... E lijepo, osjeanje koje je obuzelo
dravnog savjetnika u pet sati ujutru, u raskonoj i kitnjastoj postelji Krevelovoj,
prevazilazilo je osjeanje ovjeka koji je privezan za kobnu dasku, ispred deset
hiljada gledalaca koji ga strijeljaju sa dvadeset hiljada plamenih zrakova. Valerija je
spavala ljupko sklupana. Bila je lijepa kao to su lijepe ene dovoljno lijepe da budu
lijepe i u snu. To je umjetnost koja je prodrla u prirodu, jednom rijei, to je
ostvarena slika. U vodoravnom poloaju baronovom, njegove oi nalazile su se na tri
stope iznad poda; te oi, lutajui nasumce, kao oi svakog ovjeka koji se budi i
pribira svoje misli, za-drae se na vratima pokrivenim cvijeem koje je naslikao
an, umjetnik koji ne mari za slavu. Baron nije, kao na smrt osueni, vidio dvadeset
hiljada onih zrakova, vidio je samo jedan, ali je taj jedan bio strasniji nego deset
hiljada na otvorenom trgu. To osjeanje, usred uivanja, zacijelo rjee nego osjeanje na smrt osuenoga, mnogi mrzovoljni
Englezi platili bi vrlo skupo. Baron, leei neprestano vodoravno, osjeti kako ga probija hladan znoj. Htio je da sumnja; ali je to ubistveno oko i govorilo. Iza vrata uo
se ljudski apat.

Kad bi to bio samo Krevel, koji hoe da se naali sa mnom! ree baron u sebi,
jer vie nije mogao sumnjati da se neko nalazi u hramu.
Vrata se otvorie. Dostojanstveni francuski zakon, koji na zvaninim objavama dolazi
odmah iza kraljevstva, pokaza se u obliku jednoga dobroudnog omalenog
policijskog komesara i jednoga dugakog kvartovskog sudije, koje je predvodio
Mamef. Policijski komesar, u cipelama uvezanim kaljavim trakama, zavravao se utom lobanjom, s malo kose, koja je odavala veselog obje-enjaka za koga pariki
ivot nema vie tajni. Njegove oi, udvojene naoarima, probijale su staklo lukavim i
podrugljivim pogledima. Kvartovski sudija, nekadanji advokat, stari oboavalac
lijepoga pola, zavidio je prestupniku.

Oprostite nau slubenu strogost, gospodine barone! ree komesar, mi

dolazimo po pozivu. G. kvartovski sudija prisustvuje otvaranju stana. Ja znam ko ste
vi, i ko je vaa sauesnica.
. Valerija otvori zauene oi, ciknu cikom koji su izmislile glumice da u pozoritu
predstave ludUo, poe da se gri na postelji, kao u srednjem vijeku vjetica na
lomai, u svojoj sumpornoj koulji.

Smrt!... dragi moj Hektore, ali policija? o! nikad!

Ona skoi, proe kao bijeli oblak izmeu tri gledaoca, i uuri se ispod pisaeg stola,
krijui glavu rukama.

Prepala! mrtva!... vikala je.

142


Gospodine, ree Marnef Ilotu, ako bi g-a Marnef poludjela, vi biste bili vie
nego razvratnik, bili biste ubica...
ta moe da uini, ta moe da kae ovjek iznenaen u postelji koja nije njegova
ak ni po pravu zakupa, sa enom koja isto tako nije njegova. Evo:

Gospodine sudijo, gospodine policijski komesare, ree baron dostojanstveno,

izvolite se postarati o nesre-noj eni iji je razum u opasnosti, ini mi se... zapisnik
ete sastaviti poslije. Vrata su bez sumnje, zatvorena, nemate se bojati bjekstva ni
od njene ni od moje strane, s obzirom na stanje u kojem se nalazimo ...
Oba inovnika odazvae se traenju dravnog savjetnika.
Hodi da razgovaramo, podli slugo!... ree Ilot tiho Mamefu hvatajui ga za ruku i
privlaei ga sebi. Ne bih ubica bio ja, nego ti! Ti hoe da bude ef odsjeka i oficir
Legije asti?
To naroito, gospodine naelnice, odgovori Marnef i klimnu glavom.
Bie sve to, umiri svoju enu, isprati ovu gospodu.
Aja, odgovori duhovito Marnef. Potrebno je da gospoda sastave zapisnik o krivici
dokazanoj djelom, jer, bez toga zapisnika, koji je osnov moje tube, ta bi bilo sa
mnom? U dravnoj administraciji ima isuvie lopovluka. Vi ste meni ukrali enu, a
niste me nainili efom odsjeka, gospodine barone, dajem vam svega dva dana da to
uinite. Pisma su tu ...
Pisma!... uzviknu baron prekinuvi Marnefa.
Da, pisma koja potvruju da je dijete, koje moja ena nosi u svojoj utrobi, vae... Vi
znate? moraete da osigurate i mome sinu rentu ravnu onome to mu to kopile
oduzima. Ali u ja biti skroman, to se mene ne tie, ja se ne zanosim oinstvom! Sto
zlatnika rente bie dosta. A ja u sutra ujutru biti nasljednik g. , i uveden u spisak onih koji se
proizvode za oficire o julskim praznicima, ili... e ovaj zapisnik zajedno s mojom tubom biti predat sudu. Ne moete rei da nisam dobar ovjek...
Boe moj! da lijepe ene! govorio je kvartovski sudija policijskom komesaru. teta e
biti za cijeli svijet ako ona poludi!
Nije ona luda, odgovori ozbiljno policijski komesar.
Policija je uvijek ovaploena sumnja.

G. baron Ilot upao je u zamku, dodao je policijski komesar dovoljno glasno da

ga i Valerija uje.
Valerija upravi na komesara pogled koji bi ga ubio, kad bi pogledi mogli da prenesu
bijes koji izraavaju. Komesar se nasmijei, i on je bio razapeo zamku, i ena je pala
u nju. Marnef pozva svoju enu da se vrati u sobu i da se pristojno obue, jer se bio
sporazumio s baronom u svim takama, a ovaj uze jednu sobnu haljinu i doe u prvu
sobu.

Gospodo, ree dvojici inovnika, nije potrebno da od vas traim uvanje

tajne.
Oba organa vlasti pokionie se. Policijski komesar zakuca dvaput na vrata, njegov
pisar ue, sjede za pisai sto, i poe da pie po kazivanju policijskog komesara koji
mu je govorio tihim glasovi. Valerija je i dalje silno plakala. Kad je bila gotova s
oblaenjem, Ilot pree u sobu i obue se i sam. Za to vrijeme bio je gotov i zapisnik.
Mamef htjede tada dn odvede svoju enu; ali Ilot, mislei da je vidi posije inji put,
pokretom zamoli za milost da progovori nekoliko rijei s njom.

Gospodine, gospo:. ^.le staje toliko skupo da ete mi dopustiti da se s njom

oprostim ... razumije se, pred svima.
Valerija doe, a Ilot joj ree na uvo:
Ostaje nam samo jo da bjeimo; ali kako da piemo jedno drugome? nas je neko
izdao ...

143

Rena! odgovori ona. Ali, dobri moj prijatelju, poslije ove sramote, mi se vie ne
smijemo viati. Ja sam osramoena. Uostalom, o meni e ti govoriti svakojake
gadosti, i ti e vjerovati u njih ...
Baron pokretom pokaza da nee.
Vjerovae im, i ja zahvaljujem bogu za to, jer moda nee aliti za mnom.
Nee on crt kao podef.' ree Marnef na uvo dravnom savjetniku prilazei da
povede svoju enu kojoj ree grubo: Dosta, gospoo; ako sam slab prema vama,
neu da budem lud pred drugima.
Valerija ostavi Krevelovu kuicu dobacivi baronu posljednji pogled tako izrazit, da
on povjerova u njeno oboavanje. Kvartovski sudija ponudi udvorno ruku g-i Marnef
i otprati je do kola. Baron, koji je morao da potpie zapisnik, ostao je preneraen,
sam sa policijskim komesarom. Kad je dravni savjetnik potpisao, policijski komesar
pogleda ga lukavo, preko naoara:

Vi jako volite tu malu gospou, gospodine barone r

Na moju nesreu, vidite i sami...
A ako ona vas ne voh? nastavi komesar, ako vas
varar
To sam ve saznao, gospodine, tu, na tome mjestu... Ja i g. Krevel sve smo rekli
jedan drugome...
A! vi znate da se ovdje nalazite u kui g. kmeta?
Znam.
Komesar die malo svoj eir da pozdravi starca.

Vi ste vrlo zaljubljeni, i ja utim, ree on. Ja potujem neizljeive strasti, kao
to Ijekari potuju neizljeive bolesti... Vidio sam da i g. Nisenan, bankar, boluje od
jedne takve bolesti.
To je moj prijatelj, prihvati baron. Ja sam vrlo esto veeravao s lijepom Esterom,
ona je vrijedjela dva miliona, koliko je on potroio na nju.
Vie, ree komesar. Ta ud staroga bankara stala je ivota etiri linosti. O! te strasti
su kao kolera.
ta ste htjeli da mi kaete? upita dravni savjetnik kome nije bila po volji ova
posljednja primjedba.
Zato bih vam oduzimao iluzije? odgovori policijski komesar; njih malo ko zadrava u
vaim godinama.
Oslobodite me od njih! uzviknu dravni savjetnik.
Docnije se Ijekar proklinje, odgovori komesar smijeei se.
Molim vas, gospodine komesare ... ?
E lijepo, ta ena je bila u dosluhu sa svojim muem.
O!...
To se, gospodine, deava dvaput u deset sluajeva. O! mi se razumijemo u tome.
Kakav dokaz imate o tom sauesnitvu?
O! na prvom mjestu mua!... ree lukavi policijski komesar hladno kao hirurg koji je
navikao da rasijeca rane. Na tome bezizraznom i odvratnom licu ispisan je raun. Vi
ste zacijelo mnogo polagali na izvjesno pismo koje je napisala ta ena i u kojem se
govori o djetetu?
Ja toliko polaem na to pismo da ga uvijek nosim na srcu, odgovori baron Ilot
policijskom komesaru, i mai se u dep sa strane da uzme malu lisnicu od koje se
nije nikad odvajao.
Ostavite lisnicu tamo gdje je, ree komesar, neumoljiv kao optuba, evo toga pisma.
Sad znam sve to sam htio da znam. G-a Marnef je morala znati ta se nalazi u toj
lisnici.
* Jedino je ona i znala.

144

20'
307
To sam i mislio ... Sad, evo dokaza koji ste mi traili o sauesnitvu te enice.
Da vidimo! ree baron jo s nevjericom.
Kad smo mi doli, gospodine barone, nastavi komesar, taj podli Marnef je uao prvi, i
uzeo to pismo koje je zacijelo njegova ena ostavila na ovaj sto, ree komesar
pokazujui na areni pisai sto. Oevidno, to mjesto je bilo ugovoreno izmeu mua i
ene, ako ona uspije da vam ukrade pismo dok vi spavate; jer je pismo koje vam je
ta gospa pisala, zajedno sa onima koja ste vi njoj upuivali, od presudne vanosti za
krivini postupak.
Komesar pokaza Ilotu pismo koje je baron primio preko Rene u svojem kabinetu u
ministarstvu.
Ono pripada aktima, ree komesar, dajte mi ga, gospodine.
Znai, gospodine, da je ta ena prava bludnica, ree Ilot, ije se lice iskrivi, sad sam
uvjeren da ima tri ljubavnika.
To se vidi, ree policijski komesar. Ah! nisu sve one na ulici. Kad se taj zanat,
gospodine barone, vri u kolima, u salonu, u muevljevoj kui, tu se vie ne rauna
na franke ni na santime. G-ca Estera, o kojoj govorite, i koja se otrovala, potroila je
mUione... Ako meni vjerujete, gospodine barone, vi ete dii ruke. Ova posljednja
igra skupo e vas stati. Zakon je na strani toga nevaljalog mua... Najzad, da nije
bilo mene, ta enica bi vas ponovo upecala!
Hvala, gospodine, ree dravni savjetnik koji se potrudi da zadri dostojanstveno
dranje.
Gospodine, sad emo da zatvorimo stan, komedija je odigrana, i vi ete predati klju
g. kmetu.
Ilot se vrati kui tako utuen da se jedva micao, i obuzet najcrnjim mislima. Probudio
je svoju plemenitu, svoju svetu i istu enu, i u njeno srce izlio istoriju ove tri godine, jecajui ^^ao dijete kad mu oduzmu igraku. Ta ispovijest
jednoga starca jo mladog po srcu, ta strana i dirljiva pjesma, rastuila je Adelinu,
ali joj je priinila i najveu unutranju radost, ona je zahvaljivala nebu za ovaj
posljednji udar, jer je smatrala da je on jednom za svagda vratio njenoga mua
porodici.
Lizbet je imala pravo! ree g-a Ilot blagim glasom i bez uzaludnog prebacivanja,
ona nam je to jo ranije rekla.
Da! Ah! da sam nju posluao, umjesto to sam se naljutio onoga dana kad sam htio
da se jadna Hortenza vrati svojoj kui da ne bi naudila dobrom glasu te... O! draga
Adelina, treba spaavati Vjenceslava! on je do gue utonuo u to blato!
Jadni moj drue, ni s malom graankom nisi bio sreniji nego s glumicama, ree
Adelina smijeei se.
Baronica se uplaila od promjene koja se izvrila na njenom Hektoru; kad je vidjela
da je on nesrean, ras-tuen, povijen pod teretom jada, postajala je sva srce, sva
saaljenje, sva ljubav, dala bi i svoju krv da Ilota usrei.

Ostani s nama, dragi moj Hektore. Reci mi ta ine te ene, kada te tako
privezuju za sebe; pokuau i ja. .. Zato mi nisi pokazao kako da ti ugodim? zar ne
bih mogla i ja da nauim? ljudi nalaze da sam jo toliko lijepa da je vrijedno udvarati
mi se.
Mnoge udate ene, odane svojim dunostima i svojim muevima, moi e ovdje da
se zapitaju zato ti ljudi, tako jaki i tako dobri tako saaljivi prema raznim g-ama
Marnef, ne uzimaju svoje ene, naroito kad one lie na baronicu Adelinu Ilot, za
predmet svoje mate i svojih strasti. To je vezano za najdublje tajne ljudske prirode.

145

Ljubav, taj raskoni pir razuma, to muko i ozbiljno dostojanstvo velikih dua, i
uivanje, ta svakidanja namirnica koja se prodaje na trgu, jesu dva razliita izgleda jedne iste stvari. 2ena koja zadovoljava oba ta snana apetita dviju
priroda toliko je rijetka u enskom polu, kao to su veliki vojskovoa, veliki pisac,
veliki umjetnik, veliki pronalaza rijetki u jednom narodu. Vii ovjek kao i glupak,
jedan Ilot kao i jedan Krevel, osjeaju podjednako potrebu za idealom i potrebu za
uivanjem; i svi trae to skriveno blago, tu rijetkost koja je, u najvie sluajeva,
djelo u dvije knjige. To traenje je jedna izopaenost za koju je krivo drutvo.
Zacijelo, brak se mora primiti kao dunost, to je ivot sa svojim radom i sa svojim
tekim obostranim rtvama. Razvratnici, ti kopai zlata krivi su onoliko koliko i drugi
zloinci koji se kanjavaju stroije od njih. Ovo razmiljanje nije nikakvo moralisanje,
ono samo objanjava neke nerazumljive nesree. Uostalom, ova pripovijetka nosi
svoje pouke u sebi, i njih ima nekoliko vrsta.
Baron ode odmah maralu knezu od Visemburga, ija je visoka zatita bila njegov
posljednji oslonac. Kod staroga ratnika koji ga je titio punih trideset i pet godina, on
je mogao ui u svako doba, i to jutro otiao j: u njegov stan u vrijeme kad ovaj
ustaje.
E! dobar dan, dragi Hektore, ree taj veliki i dobri vojskovoa. ta vam je? izgledate
brini. Skuptinske sjednice su, meutim, zakljuene. Proe i to! ja sad govorim o
njima kao to sam nekada govorio o bitkama. Nego, ini mi se, i novine nazivaju
skuptinske sjednice parlamentarnim borbama.
Bilo je teko, zaista, marale; ali, to je bijeda naeg vremena! ree Ilot. ta ete!
takav je svijet. Svako doba ima svoje nezgode. Najvea nesrea godine 1841. jeste
u tome to ni kralj ni ministri nisu slobodni u svojem radu, kao to je bio car.
Maral baci na Ilota jedan od onih orlovskih pogleda iji su ponos i otrina pokazivali
da je, i pored starosti, ova dua jo uvijek vrsta i snana.
Ti hoe neto od mene? ree on i pogleda ga veselo.
Primoran sam da zatraim od vas, kao linu milost, unapreenje jednoga mog
podefa na mjesto efa odsjeka, i njegovo naimenovanje za oficira Legije...
Kako se zove taj? ree maral bacivi na barona pogled koji je sijevnuo kao munja.
Marnef!
Ima lijepu enu, vidio sam je na svadbi tvoje keri... Ako Roe ... nego Roe nije
tu ... Hektore sine, to je tvoj lini interes. ta! ti jo uvijek tjera svoje? E! carska
garda moe da se podii tobom! eto ta znai pripadati intendanturi, ima rezerve!...
Okani se toga posla, mome, suvie je neozbiljan da bi postao sluben.
Nije, marale, stvar je vrlo ozbiljna, inae bih morao da odgovaram za brakolomstvo;
hoete li vi to dopustiti?
Do vraga! uzviknu maral namrgodivi se. Produi.
Ja se nalazim u poloaju lisice koja se uhvatila u gvoa ... Vi ste uvijek bili tako
dobri prema meni, da ete htjeti da me izvuete iz stidnog poloaja u koji sam
zapao.
Ilot ispria to je mogao duhovitije i veselije svoj neprijatni doivljaj.
Hoete li, knee, rekao je na zavretku, dopustiti da umre od tuge moj brat, koga vi
toliko volite, i da se osramoti jedan va naelnik, jedan dravni savjetnik? Moj
Marnef je jedan bijednik, otjeraemo ga u penziju kroz dvije-tri godine.
Kako ti to govori o dvije-tri godine, dragi prijatelju! ... ree maral.
Ali, knee, carska garda je besmrtna.
Ja sam sad jedini maral iz prvoga proizvodstva, ree ministar. Sluaj, Hektore. Ti ne
zna koliko se ja

146

za tebe zalaem; a vidjee! Onoga dana kad ja iziem iz ministarstva, izii e i ti.
Da! ti nisi poslanik, prijatelju. Mnogi hoe tvoje mjesto; i, da nije mene, ti ve davno
ne bi tu sjedio. Jest, polomio sam mnoga koplja da bih te zadrao... Dakle, uiniu to
to trai, jer bi bilo isuvie nezgodno da odgovara za takve stvari u tvojim
godinama i na tvojem poloaju. Ali, ti pretjeruje. Ako to postavljenje da povoda
negodovanju, zamjerie nam se. Meni je svejedno, ali je to jedan trn vie pod tvojim
nogama. Idueg skuptinskog saziva nee moi da se odri. Tvoje mjesto
pokazano je kao mamac petorici ili estorici uticajnih ljudi, i tebe je zadrala samo
jedna moja dosjetka. Rekao sam da emo onoga dana, kad ti ode u'penziju, i kada
tvoje mjesto bude dato, imati petoricu nezadovoljnika i jednoga, srenog; a ako tebe
ostavimo da se ktatt jo dvije ili tri godine, ima-emo svih est glasova. U savjetu
su poeli da se smiju na to, i sloili su se u tome da ia iz stare garde, kako kau,
postaje prilino jak u parlamentarnoj taktici. Ja ti to otvoreno govorim. Ama, ti si sav
sijed... Blago tebi kad jo moe da se nae u takvom kripcu! Gdje je ono vrijeme
kad je potporunik Koten imao Ijubaznicu! Maral zazvoni.
Treba pocijepati i onaj zapisnik, dodao je.
Vi postupate kao otac, monsenjeru! ja nisam smio ni da vam pomenem tu svoju
brigu.
Sve mislim da je Roe tu, povika maral videi da ulazi Mitufle, njegov momak, i htio
sam da ga pozovem. Idite, Mitufle. Idi i ti, stari drue, idi spremi akt 0 tom
postavljenju, potpisau ga. Ali taj podli splet-ka nee dugo uivati plodove svojih
zloina, na njega e se paziti i on e dobiti svoje pred svima, pri najmanjoj pogreci.
Sad si spaen, dragi moj Hektore, pazi na sebe. Nemoj zamarati svoje prijatelje. Jo
danas prije
podne poslae ti se to postavljenje, i tvoj ova e biti oficir!... Koliko je tebi godina
sad?
Sedamdeset kroz tri mjeseca.
Kakav si ti junak! ree maral smijeei se. Trebalo bi tebi dati odlikovanje; ali, sto
mu granata! nismo vie pod Luj em XV!
Takvo je drugarstvo koje vezuje slavne ostatke na-poleonovske falange, oni
zamiljaju da su jo uvijek u logoru, i da moraju tititi jedni druge prema svima i
protiv sviju.

Jo jedna milost kao ova, ree u sebi Ilot prelazei preko dvorita, i ja sam
propao.
Nesreni naelnik ode baronu Nisenanu, kome je dugovao samo jo neznatnu
sumu; uspio je da od njega dobije na zajam etrdeset hiljada franaka zaloivi svoju
platu za dvije godine vie; ali s tim, da se u sluaju Ilotovog penzionisanja zabrana
prenosi i na penziju do naplate cijele sume zajedno s kamatom. Ta nova pogodba
izvrena je, kao i prva, pod imenom Vovinea, kome je baron potpisao mjenicu na
dvanaest hiljada franaka. Sutradan, kobni zapisnik, muevljeva tuba, pisma, sve je
bilo uniteno. Sablanjivo unapreenje i odlikovanje Marnefovo proli su skoro
neprimijeeni u huci julskih praznika, i nisu dali povoda nikakvom lanku u novinama.
Lizbet, tobo u zavadi sa g-om Marnef, smjestila se kod marala Ilota. Deset dana
poslije ovih dogaaja, izvren je prvi oglas o udaji usjedjeliinoj za slavnoga starca
kome je, da bi ga privoljela na to, Adelina ispriala novane neprilike u koje je zapao
njen Hektor, molei ga da o tome nikako ne govori baronu koji je, ree,
neraspoloen, vrlo sumoran, utuen ...

Avaj! vidi se da mu je sedamdeset godina! dodala je.

Lizbet je, dakle, trijumfovala! Dostii e cilj svojeg astoljublja, videi svoju namjeru
ostvarenu, svoju mrnju zadovoljenu. Unaprijed je uivala u srei to vlada

147

porodicom koja ju je tako dugo prezirala. Obeavala je sebi da e biti zatitnica

svojih zatitnika, aneo spasilac koji e izdravati upropaenu porodicu; govorila je
sebi gospoo grofice ili gospoo maralka.' klanjajui se sama sebi u ogledalu.
Adelina i Hortenza zavrie svoj ivot u oajanju, borei se s bijedom, dok e roaka
Beta, primljena u Tiljerijama, biti u drutvu kao na prijestolu.
Jedan straan dogaaj oborio je staru djevojku sa drutvene visine na koju je sebe
tako ponosito postavljala.
Onoga dana kad je objavljen prvi oglas, baron je primio drugu poruku iz Afrike.
Doao je jedan drugi Al-zaanin, predao jedno pismo poto se uvjerio da ga predaje
lino baronu Ilotu, i, rekavi gdje se nalazi sa stanom, ostavio je visokog dravnog
inovnika koga su ve prvi redovi toga pisma pogodili kao grom:
Zete, primiete ovo pismo, po mojem , 7. av-gMsta. PretpostavtjaJMi da e
vam trebati tri dana da nam poaljete pomo traimo, i da e njoj trebati
petnaest dana da stigne do nas, doekaemo 1. septembar.
Ako sve bnde izvreno tom , vi ete spasti ast t ivot vaega odanog Johana
Fiera.
Evo ta trai inovnik koga ste mi vi odredili za sa-Mesnika; jer ja, sttdei po
svemu, biti optuen, a moda i izveden pred vojni sud. Vi ve znate da nikad niko
nee izvesti Johana Fiera ni pred kakav sud, on e sam otii najviem sudiji.
Va inovnik je rav ovjek, ini mi se, kadar da vas dovede u nepriliku; ali je prava
vidra. On misH da vi treba da se tjutite vie nego svi drugi, i da nam poatjete
inspektora, naroito komesara sa zadatkom da pronae krivce, da izvidi ziottpotrebe,
i da kazni najzad; aii ko e prije svega da se stavi izmeu nas i sndova, i da stvori
zaptet?
Ako va komesar stigne ovamo L septembra i do-?tese vaM naredbu, ako nam
poaljete dvije stotine hiija-da franaka da unesemo u magacin onu koliinu hrane za
koju kaemo da nam jo nije stigta, nas e smatrati za ispravne i estite
raunopotagae.
Vojytiku koji e vam predati ovo pismo moete povjeriti na!og za koju bilo atirsku
banku da mi isptati gornju sumu. je pouzdan ovjek, jedan srodnik, nesposoban
da zagleda u ono to nosi. Ja sam preduzeo mjere da osiguram povratak toga
momka. Ako ne mog-nete nita, ja u umrijeti rado za onoga kome svi dugujemo
sreu nae AdeZine.
Trzavice i zanos strasti, katastrofa koja je zavrila njegovu ljubavniku karijeru,
sprijeili su barona Ilota da misli na jadnog Johana Fiera, ije je prvo pismo,
meutim, dovoljno jasno nagovjetavalo opasnost koja je sad postala tako bliska.
Baron je iziao iz trpezarije u takvom uzbuenju da se u salonu sruio na kanabe.
Bio je unezvjeren, kao obamro poslije nekoga tekog pada. Gledao je ukoeno u
jednu aru na prostire! ne opaajui da dri u ruci kobno Johanovo pismo. Adelina je
iz svoje sobe ula kad je njen mu pao na kanabe kao neka teka masa. Taj um je
bio tako neobian, da je ona pomislila da je barona udarila kaplja. Pogledala je kroz
vrata u ogledalo, obuzeta onim strahom koji prekida disanje, i koi svaki pokret, i
vidjela svoga Hektora u poloaju potpuno utuenoga ovjeka. Baronica prie na
vrhovima prstiju, Hektor nije uo nita, ona je mogla da se priblii, spazila je pismo,
uzela ga, proitala ga, i poela da drhe svim svojim udovima. Osjetila je jedan od
onih estokih ivanih potresa iji trag ostaje na tijelu zauvijek. Kad je proao taj prvi trenutak, potreba da radi dala joj je snagu koja
se crpe iz samih izvora ivotne moi, ali se poslije nekoliko dana drhtavica vratila, i
vie je nikako nije ostavljala.
Hektore! hodi u moju sobu, ree ona glasom koji je liio na dah. Da te ki ne vidi
takvog! Hodi, prijatelju, hodi.

148

Gdje da naem dvjesta hiljada franaka? Mogu uspjeti da poaljem Kloda Vinjona kao
komesara. On je duhovit, inteligentan mladi... To je stvar od dva dana... Ali dvjesta
hiljada franaka! moj sin ih nema, kua mi je zaduena za trista hiljada franaka. Moj
brat ima najvie trideset hiljada franaka uteevine. Nisenan bi mi se
podsmijehnuo!... Vovine? ... jedva mi je dao deset hiljada franaka da dopunim sumu
koju sam poloio za sina podloga Marnefa. Ne, sve je svreno, treba da se bacim
pred noge marala, da mu priznam pravo stanje stvari, da od njega ujem da sam
hulja, da primim njegovu srdbu, i da se pristojno izgubim.
Ali Hektore, ovo nije samo propast, ovo je sramota! ree Adelina. Moj jadni stric e
se ubiti. Ubij samo nas, ti ima pravo na to, ali ne budi ubica! Ohrabri se, ima
pomoi.
Nema! ree baron. Niko u vladi ne moe da nae dvjesta hiljada franaka ak i kad bi
bio u pitanju spas cijelog ministarstva! ... O Napoleone, gdje si?
Moj stric! jadni ovjek! Hektore, ne smije se dopustiti da se ubije obeaen!
Moglo bi se pokuati neto, ree on; ali... to je sasvim neizvjesno.. . Da, Krevel je
krv i no sa svojom keri... Ah! on ima novaca, on bi jedini mogao ...
Sluaj, Hektore, bolje je da propadne tvoja ena nego da se pusti da propadnu na
stric, tvoj brat, i porodina ast! ree baronica koja se odjednom sjetila neega. Da,
ja mogu da vas spasem sve... O boe moj!
kakva runa pomisao! kako mi je mogla pasti na um?
Ona sklopi ruke, spusti se na koljena, i pomoli se bogu. Kad je ustala, vidjela je tako
bezuman izraz radosti na licu svoga mua, da se avolska misao vratila, i Adelina se
skoro ukoila od bola.

Idi, prijatelju, tri u ministarstvo, uzviknula je povrativi se iz te obamrlosti,

gledaj da poalje komesara, to je potrebno. Kai mctraiM to btio.' A kad se vrati,
u pet sati, nai e moda ... da! nai e dvjesta hiljada franaka. Tvoja porodica,
tvoj ugled kao ovjeka, kao dravnog savjetnika, kao inovnika, tvoja ast, tvoj sin,
sve e biti spaeno; ali e tvoja Adelina propasti, i ti je vie nikad nee vidjeti.
Hektore, prijatelju, ree kleknuvi, steui mu ruku i ljubei je, blagoslovi me, reci mi
zbogom!
To je bilo tako dirljivo, da je Ilot, prihvativi svoju enu, podigavi je i poljubivi je,
rekao:
Ja te ne razumijem!
Kako bi razumio, ree ona, ja bih umrla od stida, ili vie ne bih imala snage da
podnesem tu posljednju rtvu.
Ruak je na stolu, javi Marijeta.
Hortenza doe da kae ocu i majci dobro jutro. Trebalo je ruati i pokazivati veselo
lice.

Ruajte bez mene, ja u doi poslije! ree baronica.

Ona sjede za svoj sto i napisa ovo pismo:
Dragi gospodine Krevele, imam da traim od vas jednu Mstugu, oekujem vas
danas, i raunam da vaa gotovost, koja mi je dobro poznata, nee dopustiti da vas
suvie dugo eka.
Vaa odana slubenica.
Adelina Hot.

Lujza, ree sobarici svoje keri koja je posluivala oko stola, dajte ovo pismo
vrataru, recite mu da ga odmah nosi kome je upueno i da trai odgovor.
Baron, koji je itao novine, prui svojoj eni jedan republikanski list ukazavi joj na
jedan lanak, i ree joj:

Hoe li biti vremena?

149

Evo toga lanka, jednog od onih stranih umetaka kojima novine araju svoje
politike kolae:
Javljaju nam iz Alira da su tamo otkrivene takve nepravilnosti u odjeljenju za
nabavku hrane u Oranskoj oblasti, da je povedena istraga. Zloupotrebe su oigledne,
krifvci su poznati. Ako se ne preduzmu stroge mjere, mi emo i dalje gubiti vie ljudi
zbog rave ishrane, nego od arapskoga noa i arkoga podneblja. Saekaemo nove
vijesti prije nego to se vratimo na ovu alosnu stvar. Vie se ne udimo to se
izvjesni krugovi plae uvoenja tampe u Aliru, kako to predvia Ustav od 1830.

Idem prvo da se obuem, pa onda u ministarstvo, ree baron ustajui od

stola; vrijeme je isuvie skupo, svaki minut predstavlja ivot jednog ovjeka.

O majko, ja vie nemam nade! ree Hortenza. I, ne mogui da zadri suze,

ona prui svojoj majci
jedan broj Umjetmkog pregteda. G-a Ilot opazi sliku grupe DaHta, od grofa
Stenboka, ispod koje je bilo natampano: -Svojina gospoe Marnef. Od prvih redova,
lanak potpisan jednim V, odavao je talenat i ljubaznost Kloda Vinjona.

Jadna mala!... ree baronica.

Uplaena skoro ravnodunim glasom svoje majke, Hortenza je pogleda, vidje na njoj
izraz jednoga bola pred kojim se njen gubio, i prie da poljubi svoju majku, kojoj
ree:
ta ti je majko? ta se desilo? zar moemo biti jo nesreniji nego to smo?
Dijete moje, prema ovome to patim danas, ini mi se da moje strane prole patnje
nisu nita. Kad u prestati da patim?
Na nebu, majko! ree ozbUjno Hortenza.
Hodi, anele moj, ti e mi pomoi da se obuem ... Ali ne,... neu da se ti bavi tim
oblaenjem. Poalji mi Lujzu.
Adelina, vrativi se u svoju sobu, zastade da se pogleda u ogledalu. Posmatrala je
sebe alosno i radoznalo, pitajui se:

Jesam li jo lijepa? ... Moe li me ovjek jo eljeti? ... Imam li bora? ...
Podie svoju lijepu plavu kosu i otkri sljepoonice... tu je sve bilo svjee kao kod
neke mlade djevojke. Adelina ode dalje, otkri ramena i osjeti zadovoljstvo, skoro
ponos. Ljepota lijepih ramena je ljepota koja najdue traje kod ene, naroito kad je
ona ivjela istim ivotom. Adelina briljivo izabra dijelove svoje toalete; ali pobona
i edna ena osta edno obuena, i pored sveg udeavanja. Nato e joj sasvim nove
sive svilene arape, i svilene cipele s visokim potpeticama, kad nije umjela da u
odlunom trenutku prui lijepu nogu da se za nekoliko linija pojavi ispod podignute
haljine i da otvori vidike elji! Obukla je svoju najljepu muslinsku haljinu sa arenim
cvjetiima, izrezanu oko vrata i s kratkim rukavima; ali, uplaena svojom nagotom,
pokrila je svoje lijepe miice tankim narukvicama svijetle boje, a preko grudi i
ramena prebacila je vezenu maramu. Kosa s uvojcima na engleski nain uinila joj se
suvie razbaruena, i ona je pritite jednom lijepom kapom; , s kapom Ui bez
kape, zar se ona umjela igrati pozlaenim uvojcima da pokae svoje lijepe ruke s vitkim prstima, i da mami njima?... Eto kakvo je bilo
njeno dotjerivanje. Svijest da ini ono to ne valja, spremanje za unaprijed smiljeni
grijeh, izazvae kod te svete ene estoku groznicu koja joj za asak vrati sjaj
mladosti. Oi joj zablistae, koa se zarumeni. Umjesto da bude dopadljiva, uinila
se sama sebi raskalana i zgrozila se. Lizbet joj je, na njenu molbu, ispriala kako je
Vjenceslav postao nevjeran, i baronica je tada saznala, na svoje veliko uenje, da
je za jedno vee, u jednom trenutku, g-a Marnei postala Ijubaznica omaijanog
umjetnika.

Kako rade te ene? pitala je baronica Lizbetu. Nita se ne moe sravniti s

radoznalou estitih

150

ena, u tom pogledu, one bi htjele da imaju zavodniku ar poroka i da ostanu iste.
Prosto zavode, to im je posao, odgovorila je roaka Beta. Valerija je te veeri bila u
stanju, vjeruj, draga moja, da i anela navede na grijeh.
Priaj mi ta je radila.
U tom zanatu nema teorije, postoji samo praksa, rekla je podsmjeljivo Lizbet.
Baronica, sjetivi se toga razgovora, htjela je da upita za savjet roaku Betu; aM nije
bilo vremena. Jadna Adelina, nesposobna da izmisli mlade, da namjesti ruin
pupoljak na sredini struka, da pronae one sitnice na toaleti koje kod ljudi bude
umrtvljene elje, bila je samo briljivo obuena. Ne moe svaka da bude bludnica!
2ena je orba za ovjeka, rekao je u ali Molijer na usta razboritog debelog Renea.
To poreenje pretpostavlja izvjesno kuhinjsko znanje u ljubavi. estita i dostojna
ena bila bi onda omirski pir, meso peeno na aru. Bludnica, naprotiv, bila bi
pokladno jelo sa svojim zainima, dodacima i ukrasima. Baronica nije mogla, nije
umjela da poslui svoje bijele grudi na skupocjenom ta-njiru od ipaka, kao g-a
Marnef. Ona nije poznavala tajnu izvjesnih poloaja, utisak izvjesnih pogleda. Jednom rijei, ona nije imala svoj znalaki udarac. Ova plemenita ena mogla se
okrenuti i stotinu puta, pa ipak ne bi umjela da ponudi nita iskusnom oku
razvratniko-vom.
Biti potena i ozbiljna ena za cijeli svijet, a nainiti se bludnicom za svoga mua,
znai biti genijalna ena, a takvih ima malo. U tome lei tajna one duge privrenosti
koju nikako ne mogu sebi da objasne ene liene tih dvostrukih sposobnosti.
Zamislite g-u Marnef' potenu! ... i imate markizu de Peker! Te velike i slavne ene,
te lijepe i estite Dijane de Poatje, mogu se izbrojati na prste.
Trebalo je, dakle, da se ponovi prizor kojim je zapoela ova ozbiljna i strana studija
iz parikog ivota, s tom neobinom razlikom to je nesrea, koju je proricao kapetan
narodne vojske, promijenila uloge u njemu. G-a Ilot oekivala je Krevela s onakvim
namjerama s kakvima je on dolazio smijeei se iz svojih kola na Pariane, tri godine
ranije. Meutim, udna stvar! baronica je ostajala vjerna sebi samoj i svojoj ljubavi,
smiljajui najgore nevjerstvo, ono koje se u oima nekih sudija ne moe opravdati
zanosom strasti.
))ta da radim da bih bila jedna g-a Mamef? ree ona sama sebi kad je ula
zvono.
Uzdrala je suze, groznica je oivjela njene crte, i ona se zarekla da e zaista biti
bludnica, jadno i plemenito stvorenje!
ta li vraga hoe od mene ta estita baronica Ilot? govorio je Krevel u sebi penjui
se vehkim stepenicama. Zacijelo e da mi govori o mojoj zavadi sa Cele-stinom i
Viktorinom; ali ja neu popustiti!...
Kad je uao u salon, za Lujzom, rekao je u sebi, gledajui golotinju iokata (njegov
izraz):
Jadna ena!... ona ti je sad kao one lijepe slike koje je podigao pa tavan ovjek koji
se ne razumije u slikarstvo.
Krevel, koji se viao sa grofom Popino, ministrom trgovine, i kupovao slike i kipove,
htio je da se proslavi meu parikim mecenama ija se ljubav prema umjetnosti
sastoji u tome to zlatnik od dvadeset franaka hoe da kupe za dvadeset sua.
Adelina se ljubazno nasmijei na Krevela pokazavi mu na stolicu ispred sebe.

Evo me, lijepa gospo, vama na slubi, ree Krevel.

G. kmet, kad je postao politiar, poeo se oblaiti u crnu oju. Njegovo lice nad tim
odijelom liilo je na pun mjesec iznad mrkih oblaka. Njegova koulja, s tri krupna
bisera od kojih je svaki vrijedio pet stotina franaka, ulivala je visoku misao o
razmjerama njegovoga... grudnog koa, i on je govorio: U meni je olien budui
atleta skuptinske tribine! Njegove iroke prostake ake navlaile su utu rukavicu

151

jo ujutru. Njegove sjajne izme pokazivale su da ga je dovezao mrki kupe s jednim

konjem. Za ove tri godine, astoljublje je izmijenilo Krevelov stav. Kao veliki slikar, i
on je preao na svoj drugi nain. U otmjenom svijetu, kad je iao knezu od
Visemburga, u prefekturu, grofu Popinou, i drugima, drao je nemarno eir u jednoj
ruci, kako ga je Valerija nauila, a palac od druge zavlaio je u izrez ispod pazuha na
prsniku, upisujui usnama i mirkajui oima. Za ovaj drugi stav dugovao je
podsmjeljivoj Valeriji, koja je, pod izgovorom da ga podmlauje, nainila svoga
kmeta smijenim na jedan nain vie.

MolRa sam vas da doete, dragi i dobri gospodine Krevele, ree baronica
uzbuenim glasom, zbog jedne izvanredno vane stvari...
Pogaam ta je to, gospoo, ree Krevel lukavo, ali vi traite ono to je
nemoguno... O! ja zacijelo nisam otac, ovjek koji je, prema Napoleonovoj rijei,
ogrezao u tvriluk. Sasluajte me, lijepa gospo. Da su se moja djeca upropastila
zbog sebe, ja bih im pritekao u pomo; ali zalagati se za vaega mua, gospoo? ...
to znai puniti bure Danaida! Zaduiti kuu sa tri stotine hiljada franaka za jednoga
nepopravljivog oca! Oni nemaju vie nita, jadnici! a da su se bar proveli! Sad e
imati za ivot samo ono to zaradi Viktorin u Sudu. Nek potri sad, g. va sin!... Ah!
trebalo je da postane ministar, taj mali doktor! nada svih nas. Lijep remorker, ali se
glupo nasukao, jer, da je traio novac na zajam zbog toga da uspije, da se zadui
astei poslanike, da bi zadobio glasove i poveavao svoj uticaj, ja bih mu rekao:
Evo moje kese, vadi, prijatelju! Ali plaati tatine ludosti, ludosti koje sam vam ja
prorekao! A! otac ga je bacio daleko od ministarske stolice... Ministar u biti ja...
Na alost! dragi Krevete, stvar se ne tie nae djece, jadne odane djece!.. . Ako se
vae srce zatvori za Viktorina i Celestinu, ja u ih voljeti toliko da u moda moi da
ublaim gorinu koju vaa srdba nanosi njihovim lijepim duama. Vi kanjavate
vau djecu zato to su uinila dobro djelo!
Da, ravo su uinila dobro djelo! To je poluzlo-in! ree Krevel, vrlo zadovoljan ovom
rijei.
initi dobro, dragi moj Krevele, prihvati baronica, to ne znai dati novac iz prepune
kese! to znai trpjeti oskudicu zbog svoje plemenitosti, patiti zbog svojeg
dobroinstva! to znai oekivati nezahvalnost! Za dobro djelo koje nas nita ne staje,
nebo nee da zna...
Svetitelji mogu ii u bolnicu, gospoo, oni znaju da bolnica, za njih, predstavlja
nebeska vrata. A ja sam svjetovan ovjek, bojim se boga, ali se jo vie bojim pazi*
323
kla bijede. Biti bez pare, to je posljednji stupanj nesree u naem dananjem
drutvenom poretku. Ja sam ovjek svojega doba, potujem novac!...

I imate pravo sa svjetovnog gledita, ree Adelina.

Bila je sto milja daleko od onoga to je htjela, i osjeala se, kao sveti Lavrentije, na
eravici, mislei na svoga strica; jer ga je gledala kako naslanja pitolj na elo!
Oborila je oi, zatim ih ponovo podigla na Krevela s puno aneoske blagosti, a ne s
onom izazivakom po-hotljivou tako duhovitom kod Valerije. Tri godine ranije, ona
bi tim divnim pogledom opinila Krevela.

Ja sam vas znala kad ste bili plemenitiji, ree ona... Govorili ste o trista
hiljada franaka onako kako govore velika gospoda ...
Krevel pogleda g-u Ilot, ona mu se uini kao krin pred kraj cvjetanja, i on kao da
posumnja neto; ali je toliko potovao to sveto stvorenje, da je tu sumnju odgurnuo
u razvratni kut svojeg srca.

152


Gospoo, ja sam uvijek isti ovjek, ali nekadanji trgovac jeste i mora da
bude veliki gospodin s planom i tedljivo; on u sve unosi svoju ljubav prema redu.
ovjek moe da otvori raun ludostima, da ih kreditira, da tome zaglavlju posveti
izvjesne dobiti; ali da nane svoj kapital!... to bi bio zloin. Moja djeca e dobiti sve
to je njihovo: od materine strane i od moje; ali ni oni zacijelo ne ele da njihovome
ocu bude dosadno, da se on zakalueri i da se umrtvi!... Ja ivim veselo! Putam se
niz vodu radosno. Ispunjavam sve dunosti koje mi nalau zakon, srce i porodica,
kao to sam nekada savjesno isplaivao mjenice o rokovima. Neka moja djeca budu
u svojoj kui kao to sam bio ja, i ja u biti zadovoljan; a to se tie sadanjosti, sve
dok moje ludosti, jer ih ja i danas inim, nanose tete samo naivincuna... (oprostite!
vi ne znate za taj berzanski izraz), oni nee imati
324
Tiita da mi prebace, i nai e jo lijep imetak poslije moje smrti. Vaa djeca nee
moi to da kau svome ocu, koji upropauje ne samo svoga sina, nego i moju
ker...
to je dalje ila, baronica se sve vie udaljavala od svojega cilja.

Vi se mnogo ljutite na moga mua, dragi Krevele, a bili biste, meutnm,

njegov najbolji prijatelj da se njegova ena pokazala slaba prema vama...
Ona baci na Krevela arki pogled. Ali je tada uinila jednu pogreku, postala je
isuvie druga, te se ras-kalane misli vratie nekadanjem prodavcu mirisa tako da
je pomislio u sebi:
Da ne eli da se osveti Ilotu? ... Moda joj se dopadam vie kao kmet nego kao
narodni gardista?... 2ene su tako udne!
I on zauzme stav na drugi nain, gledajui baronicu pogledom regentstva.
Rekao bi ovjek, produavala je ona, da se njemu svetite zbog vrline koja vam se
oduprla, zbog ene koju ste voljeli toliko... da... ste je htjeli kupiti, dodala ja sasvim
tiho.
Zbog jedne boanstvene ene, prihvati Krevel smijeei se znaajno na baronicu koja
je oborila oi i ije su se trepavice ovlaile; jer ste se i vi za ove etiri godine
nagutali... aba!... a, ljepotice moja?
Da ne govorimo o mojim patnjama, dragi Kre-ueie; one prevazilaze snagu ljudskog
stvora. Ah! kad biste me vi jo voljeli, mogli biste me spasti iz provalije u kojoj se
nalazim! Da, ja sam u paklu! Kraljoubice koje su nekada upali klijetima, rastrzali
konjima, leali su na postelji od rua, u poreenju sa mnom, jer su njima kidali samo
tijelo, a meni se srce rastre na etiri strane!...
Krevelova ruka ostavi izrez na prsniku, on spusti eir na sto za rad, napusti svoj
stav, smjeio se! Taj osmijeh je bio tako blaen, da ga je baronica pogreno
protumaila, ona je pomislila da je to izraz dobrote.

Vi vidite enu, ne u oajanju, nego u samrtnoj borbi asti, i rijeenu na sve,

prijatelju, da bi sprijeila zloine...
Bojei se da ne naie Hortenza, ona navue rezu na vrata; zatim, tim istim
zamahom, klee pred Krevela, uhvati ga za ruku i poljubi je.

Budite moj spasilac! ree mu.

Ona je zamiljala da ima i plemenitih ica u tome trgovakom srcu, i ponadala se,
odjednom, da e dobiti dvjesta hiljada franaka a da se ne osramoti.

Kupite jednu duu umjesto vrline koju ste nekad htjeli da kupite, nastavila je
gledajui ga ludim pogledom. Vjerujte u moju ensku ispravnost, u moju ast, ija
vam je vrstina poznata! Budite mi prijatelj! Spasite cijelu jednu porodicu od
propasti, od sramote, od oajanja, ne dajte joj da se sroza u kaljugu gdje e se blato
zamijesiti krvlju! O! ne traite nikakvih objanjenja! ... rekla je na jedan pokret
Krevela koji je htio da progovori. Naroito, nemojte mi rei: Ja sam vam to

153

predskazao! kao to govore sreni prijatelji svake nesree. Eto!... posluajte onu
koju ste voljeli, enu ije je poniavan je pred vaim nogama moda vrhunac samopregorijevanja, ne traite od nje nita, nadajte se svemu od njene zahvalnosti!...
Ne, nemojte nita dati; nego mi pozajmite, onoj koju ste zvali Adelinom!...
Ovdje je tako zajecala da su je suze zaguile i okva-sile Krevelove rukavice. Rijei:
Treba mi dvjesta hiljada franaka!... jedva su se ule u bujici suza, kao to se
kamenje, ma koliko da je krupno, ne primjeuje u alpskim vodopadima kad se tope
snjegovi.
Takvo je neiskustvo vrline! Porok nita ne trai, kao to se vidjelo po g-i Marnef,
njemu se sve nudi. Takve ene zahtijevaju samo u trenucima kad su ljudima postale
neophodne, ali kad nekoga treba iscijediti kao to se cijede posljednje kapi iz nekada
sonog ploda. uvi te rijei: Dvjesta hiljada franaka! Krevel razumjede sve. On
usluno podie baronicu rekavi joj nemilosrdne rijei: Umirite se majice, ali
Adelina, u svojoj izbe-zumljenosti, nije to ula. Prizor je sad mijenjao izgled, Krevel
je postajao, prema svojoj rijei, gospodar poloaja. Veliina sume uticala je tako jako
na Krevela, da se njegovo ivo uzbuenje zbog toga to vidi pred svojim nogama
uplakanu tu lijepu enu, rasturi. Zatim, ma koliko da je ena nalik na anela, i sveta,
kad plae istinskim suzama, njena ljepota iezava. Razne g-e Marnef, kao to smo
vidjeli, ponekad se zaplau, puste suzu da im sklizi niz obraze; ali briznuti u pla,
dopustiti da im pocrvene oi i nos!... tu pogreku one nikad ne ine.
Da vidimo, dijete moje, umirite se, sto mu muka! nastavi Krevel hvatajui ruke lijepe
g-e Ilot svojima, i milujui ih. Zato traite od mene dvjesta hiljada franaka? ta
hoete s njima da uinite? za koga je to?
Ne traite od mene nikakvog objanjenja, dajte mi ih!... odgovori ona. Spaete time
tri ivota i ast nae djece.
I vi zamiljate, majice, ree Krevel, da ete u Parizu nai ovjeka koji e, na rije
jedne skoro lude ene poi da uzme, hic et nunc', iz neke ladice, odakle bilo, dvije
stotine hiljada franaka koji tamo vru, lagano oekujui da ih ona opjeni? Eto koliko vi
poznajete ivot i poslove, ljepotice moja!... Poaljite vi tome vaem teOvdje i sad, odmah. Prim. prev.
kom bolesniku posljednje priee; jer niko u Parizu, sem Njenog boanstvenog,
visoanstva g-e Banke, slavnog Nisenana ili oajnih tvrdica koji su zaljubljeni u
zlato kao to se mi ostali zaljubljujemo u kakvu enu, ne moe da izvri takvo udo!
Civilna lista, ma koliko da je usluna, i sama civilna lista bi vas zamolila da navratite
sutra. Cijeli svijet obre svoj novac i trudi se da iz njega izvue to vie koristi. Vi se
varate, dragi anele, ako zamiljate da vlada kralj Luj Filip; on sam ne vara se u
tome. On zna, kao i mi svi, da iznad Ustava postoji sveti, potovani, vrsti, ljubazni,
lijepi, plemeniti, mladi, svemoni petofranak! Jer, lijepi moj anele, novac trai
kamatu i stara se samo o tome da je pribavi! Boe Izrailjev, ti si pobijedio! rekao
je veliki Rasin. Jednom rijei, vjeita pria o zlatnom teletu!... I u -sijevo vrijeme,
u pustinji, znalo se za aiotau! Mi smo se vratili u biblijsko vrijeme! Zlatno tele je
prvo poznato raunovodstvo, nastavljao je on. Vi isuvie ivite u Ulici Plime, Adelina
moja! Egipani su bili dali na zajam Jevrejima ogromne sume, i nisu trali za
izabranim narodom, nego za kapitalima.
I on pogleda baronicu s izrazom koji je govorio: Ala sam duhovit!
Vi ne znate kako ljudi uvaju ono to imaju! nastavi on poslije te pauze. Oprostite.
Sluajte me dobro! Potrudite se da shvatite ono to vam objanjavam. Hoete
dvjesta hiljada franaka? ... To niko ne moe dati dok ne promijeni ono u to ih je
uloio. Izraunajte!... Da se doe do dvjesta hiljada franaka ivoga novca, treba
prodati otprilike sedam hiljada franaka rente po tri na sto. Pa i onda moete dobiti
novac tek poslije dva dana. To je najbri put. Da bi se neko odvojio od itavoga

154

jednog imanja, jer je to itavo imanje za mnoge ljude, dvjesta hiljada franaka! treba
mu rei bar kuda ide taj novac, zbog ega ...
Tie se, moj dobri i dragi Krevele, ivota dvojice ljudi, od kojih e jedan presvisnuti
od bola, a drugi e se ubiti! Najzad, tie se mene, jer u ja da poludim! Zar nisam
ve luda?
Ne tako luda, ree on uhvativi g-u Ilot za koljena; ia-Krevel ipak neto vrijedi,
poto si pomislila na njega, anele moj.
Zacijelo treba dopustiti da se hvataju koljena! pomislila je sveta i plemenita ena
krijui lice rukama. Vi ste mi nekada ponudili cijelo jedno imanje! ree ona
crvenei.
E! majice moja, to je bilo prije tri godine!... nastavi Krevel. O! vi ste ljepi nego to
sam vas ikada vidio, uzviknuo je dohvativi baroniinu ruku i steui je na svoje srce.
Vi imate dobro pamenje, drago dijete, sto mu muka!... E lijepo, vidite li kako ste
pogrijeili to ste se prenemagali! jer su te tri stotine hiljada franaka, koje ste vi
plemenito odbili, sad u emeru druge ene. Ja sam vas volio, i jo vas volim; ali da
se vratimo za tri godine unazad. Kad sam vam rekao: Vi ete biti moja! kakva je
bila moja namjera? Htio sam da se osvetim onom ugursuzu Ilotu. A va mu,
ljepotice moja, uzeo je bio tada za draganu jedno blago od ene, jedan biser, jednu
malu vragolanku koja je tada imala dvadeset i tri godine, poto joj je danas dvadeset
i est. I ja sam naao da e biti smjenije, potpunije, vie Luj XV, vie maral Rielje,
gromkije, ako mu ugrabim to divno stvorenje koje, uostalom, nije rukad ni voljelo
Ilota, i koje je, ima ve tri godine, prosto ludo za vaim pokornim slugom ...
Govorei to, Krevel, iz ijih je ruku baronica bila izvukla svoje ruke, ponovo je
zauzeo stav. Drao se palcima za izreze pod pazuhom, a ostalim prstima lupao po
grudima kao krilima, mislei da mu to lijepo stoji i ini
ga neodoljivim. Njegovo dranje kao da je govorilo: Eto kakvog ste ovjeka izbacili
iz kue!

Eto, drago moje dijete; ja sam se osvetio, va mu je to saznao! Ja sam mu

jasno pokazao da je nasa-mctren, ono to mi kaemo namagaren... G-a Marnei je
m.oja Ijubaznica, i, ako Marnef crkne, bie moja ena...
G-a Ilot gledala je u Krevela ukoeno i skoro izbezumljeno.
I Hektor je to znao! ree ona.
I opet se tamo vratio! odgovori Krevel, i ja sam to trpio, jer je Valerija htjela da bude
ena jednoga efa odsjeka; ali mi se zaklela da e udesiti stvari i Mpettjatti barona
tako da se vie ni iv nee uti. I moja mala vojvotkinja (jer je ta ena roena
vojvotkinja, na asnu rije!) odrala je rije. Ona vam je, gospoo, vratila, kako
sama vrlo duhovito kae, vaega Hektora doivotno vjernog!... Lekcija je bila dobra,
vjerujte! baron e je dobro zapamtiti; nee taj vie izdravati ni igraice ni otmjene
ene; izlijeen je potpuno, izapran kao pivska aa. A da ste vi Krevela posluali,
umjesto to ste ga ponizili i izbacili iz kue, danas biste imali etiri stotine hiljada
franaka, jer me moja osveta staje upravo toliko. Ali u ja ipak doi do svojeg novca,
nadam se, kad Marnef umre... Uloio sam ga na svoju buduu. U tome je tajna moje
izdanosti. Rijeio sam problem da budem veliki gospodin za male pare.
I vi ete dati takvu maehu vaoj keri? uzviknu g-a Ilot.
Vi ne poznajete Valeriju, gospoo, odgovori ozbiljno Krevel i zauze stav na svoj prvi
nain. To je ena visokog porijekla, ena otmjena i ena koja uiva najvei ugled.
Eto, jue je parohijski namjesnik bio na veeri kod nje. Nas dvoje smo poklonili crkvi
jednu izvanrednu kadionicu, jer je ona vrlo pobona. O! ona je
umjena, ona je duhovita, ona je prijatna, obrazovana, sve to moe biti. to se tie
mene, draga Adelina, ja za sve dugujem toj divnoj eni; ona je razvila moj duh,

155

nauila me govoriti, kao to vidite; ona me ispravlja, uliva mi misli. Ja ne kazujem

vie nita neprilino. Na meni se opaa velika promjena, to ste zacijelo primijetili.
Najzad, ona je probudila astoljublje u meni. Ja u biti poslanik, ali se neu ptatkati,
jer u pitati svoju Ege-riju' i za najsitnije stvari. Ti veliki politiari, Numa, na slavni
dananji ministar, svi su imali svoju sibilu od p;;e)te. Kod Valerije dolazi bar trideset
poslanika, ona je ve zadobila veliki uticaj, i sad, kad se smjesti u svojoj lijepoj kui,
i kad imadne kola, bie i ona jedna od tajnih vladarki Pariza. Takva ena je estoka
lokomotiva! A! ja sam vam esto zahvaljivao to ste me odbili!...
Ovo je da ovjek posumnja i u vrlinu blagoga boga, ree Adelina kojoj je
negodovanje osuilo suze. Ali ne, boanska pravda zacijelo lebdi i nad tom glavom! ...
Vi ne poznajete svijet, lijepa gospo, nastavi veliki politiar Krevel, duboko uvrijeen.
Svijet, Adelina moja, voli uspjeh! Eto, trai li on vau vrlinu ija je cijena dvjesta
hiljada franaka?
Ova rije uini da g-u Ilot opet obuze njena drhtavica. Ona razumjede da joj se
nekadanji prodava mirisa sveti podlo, kao to se svetio i Ilotu; zgrozi se, i grlo joj
se stee tako da nije mogla da progovori.
Novac!... uvijek novac! ree najzad.
Vi ste me zaista uzbudili kad sam vas vidio kako plaete tu, kod mojih nogu!...
nastavi Krevel koga je ta rije ponovo vratila na ponienje ove ene. Eto, moda
' Nimfa proroica koja je, po rimskoj legendi, savjetovala kralja Numu. Prim.
prev.
mi neete vjerovati, ali, da sam imao kod sebe lisnicu, ona bi bila vaa. Dakle, treba
vam toliko? ...
uvi tu reenicu koja kao da je sadravala dvjesta hiljada franaka, Adelina zaboravi
uasne uvrede toga velikog gospodina za male pare, pred tim primamljivim izgledom
uspjeha koji joj je Krevel tako makijavelski predoio samo zato da bi saznao
Adelinine tajne, i poslije im se s Valerijom smijao.
Ah! ja u uiniti sve! uzviknu nesrena ena. Gospodine, prodau se... postau, ako
treba, jedna Valerija.
To bi vam bilo teko, odgovori Krevel. Valerija je nedostina. Majice moja, dvadeset
i pet godina vrline, to uvijek odbija, kao zaputena bolest. A vaa vrlina se i ubuala
ovdje, drago moje dijete. Ali ete vi ipak vidjeti koliko vas volim. Ja u vam nai tih
dvjesta hiljada franaka.
Adelina dohvati Krevelovu ruku, privue je, stavi je sebi na srce, ne mogui da
progovori ni rijei, a jedna suza radosnica okvasi njene trepavice.

O! ekajte! to e ii poteko! Ja veselo ivim, dobar sam ovjek, bez

predrasuda, i rei u vam sasvim iskreno u emu je stvar. Vi hoete da radite kao
Valerija, dobro. Ali to nije dovoljno, potreban vam je kakav naivina, kakav akcionar,
kakav Ilot. Ja poznajem jednog debelog nekadanjeg bakalina, tanije rei pravio je
kape. On je glomazan, teak, nema nita u glavi, ja ga obrazujem, i ne znam kad u
moi da se pohvalim njime. On je poslanik, glup i sujetan. U pogledu raskoi i
uivanja parikog ivota prava je djevojka, jer ga je dobro uvala nekakva ena s
turbanom, tamo u unutranjosti; ali Boviza (ime mu je Boviza) je mi-lionar, i dao
bi, kao i ja prije tri godine, draga moja mala, sto hiljada talira da ga voli jedna
otmjena ena... Jest, ree zamiljajui da je tano protumaio pokret
koji je uinila Adelina, on meni zavidi, vidite!... zavidi mi na mojoj srei s g-om
Marnef, i u stanju je da proda jedno imanje da bi kupio jednu...
Dosta, gospodine Krevele! ree g-a Ilot ne krijui vie svoje gnuanje i
pokazujui na svojem licu sav svoj sram. Sad sam kanjena vie nego to sam
zgrijeila. Moja savjest koju je tako nemilosrdno stegla gvozdena ruka nude,

156

dovikuje mi na ovu posljednju uvredu da su takve rtve nemogune. Ja vie nemam

ponosa, ja se ne srdim kao nekad, ja vam neu rei: Odlazite! poto sam dobila
taj smrtni udarac. Ja sam izgubila pravo na to: ponudila sam vam se kao bludnica ...
Da, nastavila je odgovarajui na jedan odrean pokret, ja sam ukaljala svoj ivot,
sve dosad ist, jednom neistom namjerom, i... meni nema opravdanja, ja sam to
znala!... Ja zasluujem sve uvrede kojima me obasipate. Neka se izvri volja boja!
Ako on hoe da umru dva bia, dostojna da iziu pred njega, neka umru, ja u ih
oplakivati, moliu se bogu za njih! Ako on hoe sramotu nae porodice, pognimo
glave pred osvetnikim maem i poljubimo ga, kao pravi hriani! Ja znam kako u
ispatati ovu trenutnu sramotu koja e biti muenje svih mojih dana do posljetka.
Ovo vam! vie ne govori g-a Ilot, gospodine, nego sd.rota, bijedna grenica,
hrianka ije e srce odsad imati samo jedno osjeanje, kajanje, i koja e se sva
predati molitvi i milosru. Po veliini mojega grijeha, ja mogu da budem samo
posljednja ena i prva pokajnica. Vi ste bili orue mojeg povratka razumu, glasu
bojem koji sada govori u meni, i ja vam zahvaljujem!...
Ona je drhtala drhtavicom koja je, od toga trenutka, nije vie ostavila. Njen glas pun
blagosti bio je prava suprotnost grozniavim rijeima ene koja se rijeila na
beae da bi spasla jednu porodicu. Krv se povue iz njenih obraza, ona postade
bijela a oi joj se osuie.

Uostalom ravo sam odigrala svoju ulogu, zar ne? nastavila je gledajui
Krevela s blagou kakve je moralo biti u oima muenika kad su gledali na prokonzula. Ljubav prava, sveta i odana ljubav enina ima radosti drukije od onih koje
se kupuju na trgu blud-nienja!... Nato govoriti? rekla je okrenuvi se sebi samoj i
otiavi korak dalje na putu savrenstva, to lii na ironiju, a ja je nemam! oprostite
mi. Uostalom, gospodine, moda sam samo sebe i htjela da uvrijedim ...
Velianstvo vrline i njen nebeski sjaj poistili su prolaznu neistotu te ene koja se
sad, bUstajui ljepotom koja joj je bila svojstvena, uinila Krevelu isto vea. Adelina
je u tom trenutku bila uzviena kao Vera oslonjena na krst, na venecijanskim
slikama; ali je izraavala i svu veliinu nesree svoje i nesree katolike crkve kojoj
je pribjegavala kao ranjena golubica. Krevel je bio zanesen, zaprepaen.
Gospoo, ja sam va bez ikakvih uslova! rekao je u nastupu plemenitosti. Ispitaemo
stvar, i... ta vi hoete? ... neto nemoguno? ... uiniu i to. Poloiu akcije u Banku
i, kroz dva sata, vi ete imati novac...
Boe moj, kakvo udo! ree jadna Adelina bacivi se na koljena.
Oitala je molitvu s takvom skruenou da se Krevel osjetio duboko uzbuen, i g-a
Ilot mu je vidjela suze u oima kad je ustala, poslije svrene molitve.
Budite mi prijatelj, gospodine!... rekla mu je Vi imate duu bolju od vaeg ivota i
vaih rijei. Duu vam je dao bog, a misli vam dolaze od svijeta i od vaih strasti! O!
kako u vas voljeti! uzviknula je s aneoskim oduevljenjem iji je izraz neobino
odudarao od njenoga runog malopreanjeg kaiperstva.
Ne drhite vie tako, ree Krevel.
Zar drhem? upita baronica, jer ona nije primjeivala tu slabost koja ju je tako
iznenada obuzela.
Da, eto, vidite, ree Krevel uhvativi Adelinu za
ruku i pokazujui joj kako ta ruka neprestano drhe. Dakle, gospoo, nastavio je s
potovanjem, umirite se, ja idem u banku ...
Vratite se brzo! Pomislite, prijatelju, ree iz-dajui svoje tajne, da treba sprijeiti
samoubistvo moga jadnog strica Fiera, koga je moj mu doveo u bezizlazan poloaj,
jer ja sad imam povjerenja u vas, i kazujem vam sve! Ah! ako ne stignemo na
vrijeme, ja poznajem marala, on ima tako meku duu, da bi umro za nekoliko dana.
Idem onda, ree Krevel poljubivi ruku baronici. Ali ta je to uinio taj jadni Ilot?

157

Pokrao je dravu!
Ah! Boe moj!... Trim, gospoo, sad vas razumijem, divim vam se.
Krevel savi koljeno, poljubi haljinu g-e Ilot, i ode rekavi:

Do skorog vienja!
Po nesrei, iz Ulice Plime, da bi otiao kui po akcije, Krevel je proao Ulicom Vano, i
nije mogao odoljeti elji da vidi svoju malu vojvotkinju. Kad je stigao, lice mu je bilo
smueno. Uao je u sobu Valeriji koju je sobarica eljala. Ona pogleda Krevela u
ogledalu, i, kao sve takve ene, ne znajui jo nita, uznemiri se to na njemu vidi
veliko uzbuenje koje nije ona izazvala.

ta ti je, lane moje! rekla je Krevelu. Zar se tako ulazi kod svoje male
vojvotkinje? Ja i nisam vie vojvotkinja za vas, gospodine, nego sam uvijek tvoja
, ti staro udovite!
Krevel odgovori alosnim osmijehom, i pokaza na Renu.

Rena, djevojko moja, za danas je dosta, dovr-iu iljanje sama. Daj mi

moju kinesku sobnu haljinu, jer mi se ovaj gospodin sasvim pokinezio ...
Rena, djevojka ije je lice bilo izbueno kao reeto i za koju bi se moglo rei da je
stvorena naroito za Valeriju, izmijeni sa svojom gospodaricom jedan osmje-jak, i
donese sobnu halj<inu. Valerija skide ogrta za eljanje, bila je u koulji, i zaas se
uvue u svoju sobnu haljinu kao zmija u zelenu travu.
Gospoa nee primiti vie nikoga?
Kakvo je to pitanje! ree Valerija Dakle, ta je, mae moje debelo, da nisu pale
akcije?
Nisu.
Neko je na licitaciji ponudio veu cijenu za kuu?
Nije.
Ne vjeruje da si ti otac tvoga malog Krevela?
Kojeta! odgovori ovjek uvjeren da je voljen.
Ne mogu da pogodim onda! ree g-a Marnei. I kad nekome moram da izvlaim rijei
kao to se izvlae zapuai iz boca sa bordovskim vinom, ja diem ruke ... Idi, ti si
mi dos ...
Nije nita, ree Krevel. Treba mi dvjesta hiljada franaka u roku od dva sata ...
O! nai e ih! Evo, ja jo nisam upotrijebila pedeset hiljada franaka od Ilotovog
zapisnika, a mogu da potraim pedeset hiljada i od Anrija!
Anri! uvijek Anri!... uzviknu Krevel.
Misli li ti, debeli Makijaveli u povoju, da u ja Anrija da otjeram? Zar e Francuska
da uniti svoju flotu? ... Anri, pa to je no u kaniji to visi o klinu. Po tome djeku ja
poznajem da li me ti voli, ree ona. A ti me od jutros ne voli.
Ne volim te, Valerija! ree Krevel, volim te kao jedan !
To nije dosta!... nastavi ona, skoi na krilo Krevelu i obavi mu obje ruke oko vrata,
kao da se ne misli odvajati od njega. Ja hou da me voli kao deset
, kao sve zlato na zemlji, i jo vie od toga. Anri ne bi ostao ni pet minuta da
mi ne kae ta mu je! Reci ta ti je, mUi debeljko? Olakaj sebi... Reci sve i brzo
tvojoj maloj kuci!
I ona dodirnu Krevelovo lice svojom kosom, tarui mu nos.

Moe li ovjek da ima takav nos, ree ona, i da krije neto od svoje Vava-lelerije!
Vavct, nos je iao desno; tete, bio je na lijevoj strani; rije, vratila ga je na mjesto.

Dakle, vidio sam...

Krevel se prekide, pogleda g-u Marnef.
Valerija, blago moje, obeaj mi na svoju asnu rije... zna, na nau? da nee
nikome rei ovo to u da ti kaem ...

158

Neu, kmete! Diem ruku, evo!... i nogu!

I ona se namjesti tako da Krevelu zavrtje mozak sasvim, toliko je bila neobina i
zavodljiva u nagoti koja se vidjela kroz maglu batista.
Vidio sam oajanje vrline!...
Gle, zar oajanje ima vrline? ree ona nijajui glavom i prekrstivi ruke kao
Napoleon.
To je jadna g-a Ilot; treba joj dvjesta hiljada franaka! inae e se maral i ia Fier
ubiti; i, kako si unekoliko ti uzrok svemu tome, mala moja vojvotkinjo, ja hou da
popravim zlo. O! to je jedna sveta ena, ja je poznajem, ona e mi vratiti sve.
Na ime Ilot i na dvjesta hiljada franaka, Valerijin pogled svenu izmeu njenih dugih
trepavica kao topovska svjetlost u svojem dimu.
ta li je to uinila da te tako raali, ta matora? Pokazala ti je, ta? svoju... svoju
religiju!...
Nemoj joj se rugati, srce moje, to je jedna istinski sveta, istinski plemenita i pobona
ena, dostojna potovanja!...
A ja nisam dostojna potovanja, je li? ree Valerija gledajui mrko Krevela.
Ja to ne kaem, odgovori Krevel shvativi koliko g-u Mamef mora vrijeati pohvala
svake vrline.
I ja sam pobona, ree Valerija, ode i sjede na jednu naslonjau; ali ja ne pravim
zanat od svoje po-bonosti, krijem se kad idem u crkvu.
Uutala se i nije vie obraala panju na Krevela. Krevel, uznemiren do krajnosti,
stade pred naslonjau u koju se zavalila Valerija i vidje da se ona zadubila u misli
koje je on tako nepromiljeno probudio.

Valerijo, anele moje!...

Duboko utanje. Jedna prilino zagonetna suza bi kriom ubrisana.
Jednu rije, kuco moja...
Gospodine!
Na ta misli, ljubavi moja?
Ah! gospodine Krevele, mislim na dan mojega prvog priea! Kako sam bila lijepa!
kako sam bila ista! kako sam bila sveta!... neukaljana! Da je neko tada rekao mojoj
majci: Ki e ti se vui po blatu, varae svoga mua. Jednoga dana e ti je policijski
komesar zatei u jednoj sklonitej kuici, prodae se jednom Krevelu da bi izdala
jednoga Ilota, dva odvratna starca ... Uh!... uh! ona bi umrla prije svretka reenice, toliko me je voljela, jadna ena ...
Umiri se!
.
Ti ne zna koliko treba voljeti jednog ovjeka da bi se uutkalo to kajanje koje
nagriza srce eni preljubnici. ao mi je to je Rena otila; ona bi ti rekla da me je
jutros zatekla uplakanu i u molitvi. Vidite, gospodine Krevele, ja se nikad ne
podsmijevam religiji. Jeste li me kada uli da sam kazala ravu rije o tome predmetu? ...
Krevel uini odrean pokret.
Ja zabranjujem da se preda mnom govori o tome ... alim se s im god hoete: s kraljevima, s politikom, s finansijama, sa svim onim to je za svijet svetinja, sa sudijama, s brakom, s ljubavlju, s mladim djevojkama, sa starcima!... Ali sa Crkvom... ali s bogom! ... O! tu se zaustavljam! Ja dobro znam da ravo
radim, da vam rtvujem svoju budunost... I vi i ne
sanjate o veliini moje ljubavi!
Krevel sklopi ruke.

159


Ah! trebalo bi da prodrete u moje srce, da u njemu izmjerite dubinu moje
vjere, i onda biste znali ta vam rtvujem!... Ja osjeam u sebi jednu Magdalenu. I vi
vidite kakvo potovanje ukazujem svetenicima! Izbrojite poklone koje sam uinila
crkvama. Mati me je odnjegovala u katolikoj vjeri, i ja razumijem boga! Nama,
pokvarenim stvorovima, on govori najstranijim glasom.
Valerija ubrisa dvije suze koje se skotrljae niz njene obraze. Krevel se uplai; g-a
Marnef ustade, kao zanesena.

Umiri se, kuco moja!... ti. me plai! G-a Mamef pade na koljena.

Boe moj, ja nisam rava! ree sklapajui ruke. Prihvati tvoju zalutalu ovicu,
kazni je, ubi je, otmi je iz mku onih koji su je nainili nevaljalicom i preljubnicom,
ona e se radosno saviti na tvojem ramenu! vratie se srena stadu!
Ona ustade, pogleda Krevela, i Krevel se uplai od dva oka Valerijina, koja su gledala
u daljinu.

A zatim, Krevele, zna li? mene je strah, ponekad ... Boja pravda vri se na
ovome grenom svijetu isto tako kao i na onome. Cemu se ja mogu nadati od
dobroga boga? Njegova osveta sustie grenike na zemlji na hiljadu naina; uzima
na sebe sve oblike nesree. Svaka nesrea koju glupai ne mogu sebi da razjasne jeste jedno ispatanje. To je meni govorila moja mati na samrtnoj postelji,
govorei mi o svojoj starosti. I kad bih ja tebe izgubRa... dodala je stegnu vi Krevela u zagrljaj sa divljom energijom ... ah! ja bih umrla!
G-a Marnei pusti Krevela, klee ponovo pred svoju naslonjau, sklopi ruke (u
kakvom divnom poloaju!) i s nevjerovatnom predanou izgovori ovu molitvu:
A ti, sveta Valerija, dobra moja zatitnice, zato ee ne obie uzglavlje one koju
su ti zavjetovali? Oh! doi veeras, kao to si dola jutros, da mi ulije dobre misli, i
ja u skrenuti s ravog puta; odrei u se, kao Magdalena, varljivih radosti, lanoga
svjetskoga sjaja, ak i onoga koga toliko volim!
Kuco moja! ree Krevel.
Nema vie kuce, gospodine!
Ona se okrete kao ena puna vrlina; i, s oima vlanim od suza, stojala je
dostojanstveno, hladna, ravnoduna.

Ostavite me, rekla je gurajui od sebe Krevela. ta je moja dunost? ... da

budem ena svoga mua. Taj ovjek umire, a ta ja radim? varam ga na ivici groba!
On vjeruje da je va sin njegov... Rei u mu istinu, poeu time to u da kupim
njegov oprotaj prije nego to zatraim oprotaj od boga. Rastanimo se!... Zbogom,
gospodine Krevele!... nastavila je stojei jo uvijek kruto i pruajui Krevelu sleenu
ruku. Zbogom, prijatelju, vidjeemo se samo na drugome boljem svijetu... Pruala
sam vam izvjesno uivanje, vrlo greno; a sada, hou ... da, i imau vae potovanje
...
Krevel je istinski plakao.

Debeli zvekane! uzviknula je i zasmijala se paklenim grohotom, eto kako se

pobone ene ponaaju kad hoe da vam izvuku sitnicu od dvjesta hiljada iranaka! A
ti koji govori o maralu Rieljeu, na koga bi
Lovlas mogao da se ugleda, ti se daje uhvatiti na taj lijepak! kako Stenbok kae. I
ja bih mogla, kad bih htjela, da ti izvuem tih dvjesta hiljada franaka, debeM
luae!... uvaj ti tvoje pare! Ako ih ima suvie, taj suviak pripada meni! Ako da i
dva petparca toj potovanja dostojnoj eni koja je pobona zato to ima pedeset i
sedam godina, nas dvoje se vie nikad neemo vidjeti, i onda moe uzeti nju za
Ijubaznicu; vratie mi se odmah sutradan, sav izubijan od njenog milovanja, i sit
njenih suza, njenog uzdisanja i njenog jadikovanja koji od njene milote moraju
stvarati pravi pljusak!...
Cijela je istina da su dvjesta hUjada franaka lijepe pare ..., ree Krevel.

160

Te pobone ene imaju dobar apetit!... ah! one prodaju svoje moralne propovijedi
skuplje nego to mi prodajemo ono to je najrjee i najstvarnije na zemlji,
uivanje... I izmiljaju romane! Ne ... ah! poznajem ih ja, viala sam ih kod moje
majke! One smatraju da im je sve doputeno zbog Crkve, zbog... Jest, trebalo bi da
te je sramota, lane moje! to si tako stegnute ruke... eto, meni nisi dao u svemu
dvjesta hiljada franaka!
A! jesam, odgovori Krevel; samo e ona kua stati toliko ...
Znai da ima etiri stotine hiljada franaka? ree ona sa sanjalakim pogledom.
Nemam.
Onda, gospodine, htjeli ste da pozajmite toj odvratnoj babi dvjesta hiljada franaka
od moje kue? To je zloin uvrede kuce!...
Ta sluaj me!
Kad bi davao taj novac za kakav glupavi dobrotvorni cilj, vaio bi kao ovjek od
budunosti, ree ona zagrijevajui se sve vie, i ja bih ti prva to savjetovala jer si
suvie naivan da pie debele politike knjige koje vas proslavljaju; nema dovoljno
stila da zasladi broi
341
sure: mogao bi da se istakne kao i svi tebi ravni, koji pozlauju slavu svojeg imena
stavljajui se na elo kakve drutvene, moralne, narodne ili opte ustanove. Dobroinstvo su ti ukrali, ono je sad isuvie ravo predstavljeno ... Maloljetni osuenici,
kojima se obezbjeuje ivot ljepi nego ubogim estitim avolima, to je zastarjelo. Ja
bih htjela da ti izmisli, za dvjesta hiljada franaka, neku stvar teu, istinski korisnu.
O tebi bi se onda govorilo kao o kakvome malom tajanstvenom dobrotvoru, o
kakvome Montijonu, i ja bih se tobom ponosila! Ali baciti dvjesta hUjada franaka u
sud za osveenu vodicu, pozajmiti ih jednoj bogomoljci koju je mu napustio ko zna
zbog ega, idi! tu uvijek mora biti razloga (je li ko mene ostavio?), to je glupost koja,
u nae vrijeme, moe da se javi samo u glavi nekadanjeg pro-davca mirisa! To
mirie na tezgu. Poslije toga, dva dana ne bi smio da se pogleda u ogledalu! Idi
poloi tu sumu u blagajnu za isplatu dravnih dugova, tri, jer te vie ne primam bez
priznanice na tu sumu. Idi! brzo, odmah!
Ona dohvati Krevela za ramena i izgura ga iz svoje sobe, videi da je lice tvrdiluka
ponovo sinulo. Kad su se vrata na stanu zatvorila, ona ree:
Sad je Lizbet i preosveena!... teta to je tamo kod njenog starog marala, ala
bismo se smijale! Ah! ona matora hoe da mi otme hljeb iz usta!... dau ja njoj!
Maral Ilot morao je da uzme stan koji prilii najviem vojnikom dostojanstvu, i
nastanio se u jednoj velianstvenoj palati u Ulici Mon-Parnas, gdje se nalaze dvije ili
tri kneevske kue. Iako je bio zakupio cijelu kuu, on je ivio samo u prizemlju. Kad
je Lizbet dola da upravlja njegovim domainstvom, htjela je da izda u zakup prvi
sprat, koji bi, kazivala je ona, platio cijelu zakupninu, te bi grof onda imao skoro
besplatan stan; ali je stari vojnik to odbio. Ve nekoliko mjeseci, mar342
ala su morile teke misli. On je primijetio oskudicu svoje snahe, slutio je da je ona
nesrena, ne pogaajui uzrok tome. Taj starac, ija je gluvoa ranije bila tako
vesela, postajao je udljiv, pomiljao je da e njegova kua morati da bude jednoga
dana sklonite baronice Ilot i njene keri, i zadravao je prvi sprat za njih. Skromno
imovno stanje grofa od Forzena bilo je tako poznato, da je ministar vojske, knez od
Visemburga, zahtijevao od svoga starog druga da primi izvjesnu sumu za smjetanje
u novom stanu. Ilot je upotrijebio tu sumu da namjesti samo prizemlje, gdje je sve
bilo onako kako dolikuje njegovom inu, jer, kao to je sam govorio, on nije htio

161

maralsku palicu zato da je nosi pjeice. Palata je za vrijeme carstva pripadala

jednom senatoru, i velianstveni saloni u prizemlju, u bijeloj boji i pozlati, sa
drvorezom, bili su dobro ouvani. Maral je u njima razmjestio odgovarajui lijep
starinski namjetaj. U upi je imao kola na ijim su se vratima, umjesto grba,
nalazile ukrtene dvije maralske palice, i kad je trebalo da ide nekud zvanino, bilo
u ministarstvo, bilo u dvor, na kakvu sveanost o praznicima, uzimao je konje pod
najam. Kako ga je ve trideset godina sluio jedan bivi vojnik, kome je sad bilo
ezdeset godina, i ija je sestra bila njegova kuvarica, mogao je da utedi godinje
dvanaest hiljada franaka otprilike, koju je dodavao jednoj maloj sumi, namijenjenoj
Hortenzi. Svakoga dana, starac je iao pjeice iz Ulice Mon-Parnas u Ulicu Plime
preko bulevara; svaki invalid, koji bi ga u prolazu vidio, stao bi mirno, i pozdravio ga,
a maral bi nagradio starog vojnika osmijehom.

Ko je taj za koga uvijek stajete mirno? zapitao je jednoga dana neki mladi
radnik jednoga starog kapetana invalida.

Sad u da ti kaem, mome, odgovori oficir.

343
Mladi se namjesti kao ovjek koji se miri s tim da slua starake preklapanje.
Godine 1809, ree invalid, mi smo titili bok velike armije kojom je komandovao car,
i koja je ila na Be. Stigli smo tako do jednog mosta koji su branile tri topovske
baterije, rasporeene jedna nad drugom na jednoj stijeni, i koje su brisale most. Mi
smo bili pod komandom marala Mansenea. Ovaj to si ga vidio bio je tada pukovnik
grenadira carske garde, i ja sam iao s njim... Nae kolone zauzimale su jednu
stranu rijeke, reduti su se najazili na drugoj. Triput smo napadali na most, i triput
smo biii odbijeni. Idite <po Dota! rekao je maral, samo on i njegovi ljudi mogu
progutati ovaj komad. Mi doemo. Posljednji general koji se povlaio ispred toga
mosta zaustavi Ilota pod vatrom da mu kae kako da postupi, i zakri mu put. Meni
nisu potrebni savjeti, nego mjesto da proem, rekao je mirno general prelazei
most na elu svoje kolone. A zatim, rrrran! paljba od trideset topova na nas ...
Oh! uzviknu radnik, zbog toga se moralo nainiti dosta takvih taka!
Da si ti, mali, uo, kao ja, kako je izgovorena ta rije i ti bi pozdravio ovog ovjeka
do zemlje! To nije tako poznato kao arkolski most, ali je moda ljepe. I mi smo s
Ilotom stigli u trku do baterija. Slava onima koji su tamo ostali! ree oficir skidajui
eir. Od kajzerovih ljudi malo je ko ostao. A car je dao titulu grofa tome to si ga
vidio, u licu naeg starjeine odlikovao je sve nas, i ovi danas imali su potpuno pravo
to su ga nainili maralom.
ivio maral! ree radnik.
O! moe vikati koliko ti drago! maral je oglu-vio sluajui topove.
Iz ove priice moe se vidjeti koliko su potovanje invalidi ukazivali maralu Ilotu,
koga su zbog njegovih
nepromijenjenih republikanskih ubjeenja potovali svi u tome kraju.
Teko je bilo gledati tugu koja je obuzela tu tako spokojnu, tako istu, tako
plemenitu duu. Baronica je mogla samo da lae i da, sa pravom enskom umjenou, krije od svoga djevera svu stranu istinu. Toga ne-srenog jutra, maral, koji je
malo spavao, kao svi starci, privolio je Lizbetu da mu kae sve o stanju njegova
brata, obeavi joj da e je za tu iskrenost nagraditi time to e se njom oeniti.
Lako je razumjeti s kakvim je zadovoljstvom usjedjelica dopustila da joj se rije po
rije izmami ono to je, od svojeg ulaska u kuu, eljela da saopti svome buduem;
jer je ona time osiguravala svoju udaju.

Va brat je neizljeiv! viknula je Lizbet u dobro uvo maralovo.

162

Jak i jasan glas Lorenkin davao joj je mogunosti da razgovara sa starcem. Ona je
zamarala svoja plua, ali je polagala na to da svome buduem pokae kako s njom
nee nikad biti gluv.
Imao je tri Ijubaznice, govorio je starac, a bio je mu jedne Adeline!... Jadna
Adelina!
Ako hoete mene da posluate, povika Lizbet, vi ete se koristiti svojim uticajem kod
kneza od Visemburga da mojoj roaci izradite kakvo pristojno mjesto; to e joj biti
potrebno, jer je baronova plata zaloena za tri godine.
Idem u ministarstvo, odgovori on, razgovarau s maralom, vidjeu ta on misli o
mome bratu, i traiu njegovu zatitu za moju snahu. Kakvo bi mjesto moglo biti
dostojno nje!...
Parike gospoe su, sporazumno s arhiepiskopom, obrazovale nekoliko dobrotvornih
drutava; njima su potrebne povjerenice koje e, za dobru platu, pronalaziti
sluajeve kojima je pomo istinski potrebna. Takva dunost bi odgovarala mojoj dragoj Adelini, ona bi je rado vrila.
Poaljite po konje, ree maral; ja idem da se obuem. Ii u, ako zatreba, i u Neji!
Kako je voli! Moram na nju da se spotaknem uvijek, i svugdje! ree Lorenka.
Lizbet je ve bila vladarka u kui, ali daleko od maralovih oiju. Zaplaila je sve
troje mlaih. Uzela je sobaricu za sebe i razvila svu svoju usjedjeliku rad-Ijivost
zahtijevajui da se posluga obraa njoj za sve, pregledajui sve, i trudei se, u
svemu, da zadovolji svoga dragog marala. Republikanka kao i njen budui, Lizbet se
njemu mnogo sviala svojim narodskim odlikama; uostalom, ona mu je ugaala
neobino vjeto; i za ove dvije posljednje nedjelje maral je, ivei bolje, njegovan
kao dijete pored svoje majke, najzad u Lizbeti vidio ostvaren jedan dio svojeg sna.

Dragi moj marale, vikala je ona pratei ga do stepenica podignite stakla na

vratima, nemojte biti na promaji, uinite to za mene!...
Maral, stari momak o kome se nikad niko nije starao, ode smijeei se na Lizbet,
iako je u srcu osjeao veliki bol.
U tome istom trenutku baron Ilot je izlazio iz svojeg odjeljenja u ministarstvu vojske
i iao u kabinet marala od Visemburga, koji ga je bio pozvao. Iako nije bilo nieg
neobinog u tome to ministar poziva jednog svog naelnika, Ilotova savjest je bila
tako bolesna, da je on na licu Mituflea vidio neto kobno i hladno.
Mitufle, kako je knez? upitao je zatvorivi svoj kabinet i pridruivi se momku koji je
iao naprijed.
Mora da se neto naljutio na vas, gospodine barone, odgovori momak, jer njegov
glas, njegov pogled i njegovo lice predskazuju buru ...
346
Ilot preblijedje i zauta, pree preko predsoblja, kroz salon, i stie, ustreptala srca,
pred vrata kabineta. Maral, kome je tada bilo sedamdeset godina, potpuno sijed,
imao je lice smagnuto, kao svi starci njegovog doba, i tako iroko elo da je mata
vidjela na njemu itavo bojno polje. Ispod toga surog svoda, pokrivenog snijegom,
sijale su, osjenene vrlo istaknutim dvjema obrvama, oi napoleonovski plave,
obino tune, pune gorkih misli i aljenja. Taj Bemadotov* suparnik nadao se nekada
da e se odmoriti na jednom prijestolu. Ali su njegove oi ipak postajale dvije strane
munje kad se u njima ogledalo kakvo veliko osjeanje. Glas, gotovo uvijek potmuo,
postajao je tada piskav. U Ijutini, knez je ponovo postajao vojnik, i govorio jezikom
potporunika Kotena, ne tedei nikoga i nita. Ilot d'Ervi ugledao je toga starog
lava, s kosom razbaruenom kao griva, kako stoji kod kamina naslonjen na nj
leima, i prividno rasijanih oiju.

Evo me na slubi, knee! ree Ilot ljubazno i slobodno.

163

Maral pogleda naelnika ukoeno, ne govorei ni rijei za vrijeme koje je ovome bilo
potrebno da od vrata stigne na nekoliko koraka ispred njega. Taj olovni pogled bio je
kao boje oko, Ilot ga ne mogade izdrati, i zbunjeno obori oi.
On zna sve, pomislio je.
Zar vam vaa savjest nita ne kazuje? upita maral svojim potmulim i ozbiljnim
glasom.
Kazuje mi, knee, da sam zacijelo pogrijeio to sam, ne govorei vama o tome,
nareivao zapljene u Aliru. U mojim godinama i s mojim potrebama, poslije
*Bernadot francuski maral koji je docnije postao vedski kralj. Prim. prev.
347
etrdeset i pet godina slube, ja nemam nigdje niega. Vama su poznata naela one
etiri stotine izabranika francuskog naroda. Ta gospoda zavide svakom poloaju,
skresali su plate i ministrima, i tim je reeno sve!... traite sad od njih novac za
jednoga starog slubenika!... ta se moe oekivati od ljudi koji tako slabo plaaju
sudove? koji daju trideset sua dnevno radnicima u tulonskom pristanitu, kad je
materijalno nemoguno da jedna porodica ivi tamo s manje od etrdeset sua? koji
ne razmiljaju o alosnom poloaju inovnika sa est stotina, sa hiljadu, sa hiljadu i
dvjesta franaka u Parizu, a koji trae za sebe naa mjesta kad je plata etrdeset
hiljada franaka? ... najzad, koji kruni osporavaju krunska dobra konfiskovana kruni
1830, ak i fond Luja XVI, kad im je zatraen za jednoga siromanog kneza!... Kad vi
ne biste imali imanja, oni bi vas ostavili knee, kao i moga brata, samo s vaom
platom, zaboravljajui da ste vi zajedno sa mnom spasli veliku armiju u barovitim
ravnicama Poljske.
Va ste pokrali dravu! vi ste sebe doveli u poloaj da morate izii pred sud, kao onaj
glavni blagajnik! ree maral, i to shvatate tako olako, gospodine? ...
Tu ima razlike, monsenjeru! uzviknu baron Dot. Jesam li ja uzeo to iz kase koja mi
je bila povjerena?
Kad ovjek poini takve gadosti, ree maral, dvaput je krivlji, u vaem poloaju, ako
ih je inio nevjesto. Vi ste nedostojno osramotili nau administraciju koja je dosad
bila najistija u Evropi!... I to, gospodine, za dvjesta hUjada franaka i zbog jedne
drolje!... ree maral stranim glasom. Vi ste dravni savjetnik, a prost vojnik, koji
proda dravnu stvar, kanjava se smru. Evo ta je meni ispriao jednoga dana
pukovnik Puren, iz drugoga kopljanikog. U Severnu je jedan od njegovih vojnika
zavolio neku malu ALzaanku, koja je eljela da ima al: umjela je oko njega tako da
je taj
mali kopljanik, koga je trebalo proizvesti za narednika poslije dvadeset godina
slube, ponos puka, da bi njoj kupio al, prodao neke stvari svoje ete. Znate li ta
je uradio taj kopljanik, barone d'Ervi? stucao je prozorsko staklo, pojeo ga, i, za
jedanaest sati, umro od bolesti, u bolnici... Postarajte se i vi da umrete od kaplje, da
bismo vam mogli spasti ast...
Baron je gledao staroga ratnika ukoenim okom; a maralu, kad vidje taj izraz koji je
odavao kukavicu, naie neto krvi u lice, oi mu zaplamtjee.

Zar ete me i vi napustiti? ... ree Ilot mucajui.

U tom trenutku, maral Ilot, kad je uo da su njegov brat i ministar sami, ue u
kabinet; i, kao svi gluvi ljudi, poe pravo knezu.
O! uzviknu junak iz poljskog rata, znam zato dolazi, stari moj drue!... Ali je sve
uzalud ...
Uzalud? ... ponovi maral Ilot, koji je uo samo tu rije.
Da, ti hoe da mi govori o tvome bratu; ali, zna li ti ta je tvoj brat?
Moj brat? ... upita gluvi maral.
Jest, on, povika maral, on je lopov, nedostojan tebe!

164

I srdba maralova uini da iz njegovih oiju pou oni munjeviti pogledi koji su, kao i
Napoleonovi, lomili volje i mozgove.

Slagao si, Kotene! odgovori maral Ilot, preblije-djevi. Baci svoju palicu kao
to ja odbacujem moju!... stojim ti na raspolaganju.
Knez poe pravo svome starom drugu, pogleda ga pravo u oi i ree mu na uvo,
steui mu ruku:
Jesi li ti ovjek?
Vidjee ...
Lijepo, dri se onda! treba da podnese najveu nesreu koja te je mogla snai.
Knez se okrete, uze sa svojeg stola sveanj akata, stavi ga u ruke marala Ilota, i
doviknu mu: itaj!
Grof od Forzena proita ovo pismo koje je bilo nad aktima:
NJEGOVOM PREVAS'HODS'TVU PRED6^JEDNIKt7 MINISTARSKOG SAVJETA
Poujertjtvo
Atir...
Dragi knee, pata je na vrat jedna vrto teka stvar, kao to ete vidjeti iz
akata koja vam. atjem.
C/kratko, baron Hot d'Ervi postao je oransku ob-tast jednoga svoga strica da vri
prevare sa tjndskom i stonom hranom, i dao mn za saMesnika jednog nvara
magacina. Taj nvar je otkrio sve, da bi se prepornio pretpostavtjenima, a zatim se
izgubio. Vidjevi da su pitanju samo dva podoficira, kratjevski punomonik je
poveo strogu istragu; ati Johan Fier, stric vaeg naet-nika opteg odjetjenja, kad
je vidio da e ga izvesti pred sud, ubio se u zatvoru jedni?n ekserom.
I sve bi se svrito na tome, da tome estitom i potenom ovjeku, koga su
vjerovatno prevariti i njegov sau-esnik i njegov zet, nije pato na pamet da pie
baronu Itotu. To pismo, koje je sud dobavio, totiko je zaprepastite kratjevskog
punomonika, da je doao k meni. Hapenje i optuba jednog dravnog savjetnika,
jednog na-etnika opteg odjetjenja, koji je uinio totiko tijepih i asnih ustuga, jer
nas je on sve spasao postije Berezine, postavivi administraciju na sasvim drugu
osnovu, hiti bi tako strana stvar, da sam ja zatraio da se akta predadu meni.
Treba da stvar ide svojim tokom? Treba , poto je gtavni poznati krivac nmro,
zatakati tu stvar osu-divi samo uvara magacina in contumacia m?^
Dravni tuitac pristaje da se akta poatju vama; i, poto baron d'Ervi ivi u Parizu, o
toj stvari treba da rjeava na tamonji kratjevski sud. Mi smo pronati taj nain,
pritino neispravan, da se trenutno ostobodimo ove tekoe.
Samo, dragi moj marate, odluite se brzo. Ve se isuvie mnogo govori o toj
atosnoj stvari, koja bi nam donijeta isuvie zta ako bi se saznato za sauesnitvo
gtavnoga krivca koga zasad poznajemo samo kratjevski punomonik, istrani sudija,
dravni tuitac i ja.
Tu je hartija ispala iz ruku marala Ilota, on pogleda svoga brata, vidje da nije
potrebno razgledati akta; ali potrai pismo Johana Fiera, i prui mu ga poto ga je
preletio oima.
Iz oranskog zatvora, Zete, kad budete itati ovo pismo, mene vie nee
biti.
Budite spokojni, nee se nai nikakav dokaz protiv vas. Kad ja budem mrtav, a onaj
varatica .Sarden u bjek-stvu, istraga e se prekinuti. Stika nae Adetine, koju ste vi
usreiti, uinita je da mi smrt bude vrto taka. Nema vie potrebe da atjete dvjesta
Mtjada franaka. Zbogom.
Ovo pismo predae vam jedan zatvorenik na koga mistim da se mogu ostoniti.
Johan Fier.
Molim vas za oprotaj, ree s dirljivim ponosom maral Ilot knezu od Visemburga.

165

 u njegovom odsustvu.
' In contumaciam Prim. prev.

Kojeta, reci mi uvijek ti, Ilote! odgovori maral steui ruku svoga starog prijatelja.
Siromah kopljanik ubio je samo sebe, ree oinuvi pogledom Ilota d'Ervi.
Koliko ste uzeli? ree otro grof od Forzena svome bratu.
Dvjesta hiljada franaka.
Dragi prijatelju, ree grof okrenuvi se ministru, imaete dvjesta hiljada franaka za
etrdeset i osam sati. Niko nikad nee moi da kae da je jedan Ilot i za jednu paru
otetio dravu ...
To je djetinjarija! ree maral. Ja znam gdje su tih dvjesta hiljada franaka i ja u ih
nadoknaditi. Dajte ostavku i traite penziju! nastavio je bacivi dvostruki list
ministarske hartije ka mjestu gdje je dravni savjetnik, kome su noge klecale, sjeo
za sto. Vaa parnica bila bi sramna za sve nas; i ja sam od ministarskog savjeta
dobio ovlaenje da postupim ovako kako inim. Poto vi pristajete da ivite bez
asti, bez mojeg potovanja, osramoeni, dobiete penziju na koju imate pravo.
Samo, postarajte se da vas svi zaborave.
Maral zazvoni.
Je li tu inovnik Marnef?
Jeste, monsenjeru, ree momak.
Neka ue.
Vi, povika ministar videi Marnefa, i vaa ena, vi ste namjerno upropastili barona
d'Ervi, ovoga ovdje.
Gospodine ministre, oprostite, mi smo vrlo siromani, ja ivim samo od svoje plate, a
imam dvoje djece, od kojih je jedno uveo u moju porodicu g. baron.
Kakvo lupeko lice! ree knez pokazujui Marnefa maralu Ilotu. Dosta je
razgovora na Zganare-lov nain, nastavi zatim; vi ete ili vratiti dvjesta hiljada
franaka, ili ete ii u Alir.
Ali, gospodine ministre, vi ne poznajete moju enu, ona je sve pojela. G. baron je
svakoga dana pozivao po njih estoro na ruak ... Kod mene se troilo pedest hiljada
franaka godinje.
Odlazite, grmnu ministar onim stranim glasom kojim je komandovao paljbu usred
bojnog okraja; kroz dva sata dobiete rjeenje o vaem smjenjivanju. Idite.
Vie volim dati otkaz, ree bezobrazno Marnef; i tako mi je svega dosta; neka se
slomi ju kola na meni!
I on izie.

166


Bitanga jedna! ree knez.
Maral Ilot, koji je za vrijeme toga prizora stajao nepomian, blijed kao le, gledajui
kriom u svoga brata, prie da se rukuje sa knezom i ponovi mu:
Za etrdeset i osam sati, materijalna teta bie nadoknaena; ali ast!... Zbogom,
marale! ovo je posljednji udarac koji ubija... Jest, mene e ovo umoriti, ree mu na
uvo.
to si, vraga, dolazio jutros? odgovori knez potresen.
Doao sam zbog njegove ene, odgovori grof pokazujui na Hektora; ona je ostala
bez hljeba... naroito sad.
On ima svoju penziju!
Zaloena je!
To je sam avo uao u njega! ree knez slijeui ramenima. Kakav vam to napitak
daju te ene kad vam tako oduzimaju pamet? okrete se Ilotu d'Ervi. Kako ste mogli
vi koji poznajete tanost s kojom francuska administracija sve zapisuje, sve zavodi,
koja troi risove hartije da potvrdi prijem i izdatak nekoliko para, vi koji ste alili to
je potrebno na stotinu potpisa za jednu sitnicu, da se neko oslobodi vojske, ili da se
kupi jedna eagija, kako ste se mogli nadati da ete dugo skrivati krau? A novine!
a zavidljivci! a ljudi koji bi i sami
23 - Roaka Beta
353
htjeli da ukradu! Kako vas to zaluuju te ene? meu li vam orahove ljuske na oi? ili
ste vi sazdani drugaije od nas? Trebalo je da napustite slubu im ste prestali da
budete ovjek, i postali temperament! Kad ste mogli da dodate tolike gluposti vaem
zloinu, vi ete svriti ... neu da kaem gdje ...
Obeaj mi da e se starati o njoj, Kotene!... zamoli grof od Forzena, koji nije uo
nita i koji je mislio samo na svoju snahu.
Ne brini! ree ministar.
Onda, hvala, i zbogom! Hajdete, gospodine, ree svome bratu. .
Knez je prividno hladnim okom gledao ova dva brata, tako razliita po dranju, po
naravi i po karakteru, junaka i kukavicu, sladostrasnog i ednoga, potenog i
nepotenoga, i ree u seM:
Ta kukavica nee umjeti da umre! a moj jadni Ilot, tako estit, ve nosi smrt u
sebi!
On sjede u svoju naslonjau i nastavi itanje telegrama iz Afrike uz pokret koji je
odavao istovremeno i hladnokrvnog vojskovou i ovjeka koji duboko saalje-va
prizor bojnog polja! jer, u istini, niko nije osjetljiviji od vojnika, prividno tako grubih,
kojima navika na rat daje njihov ledeni izgled, tako potreban na bojitu.
Sutradan je nekoliko listova, u razliitim stupcima, donijelo ove razliite vijesti:
G. baron Ilot d'Ervi traio je penziju. Na ovu odluku visokog dravnog inovnika
imale su uticaj a nepravilnosti u raunovodstvu alirske administracije, otkrivene
smru i bjekstvom dvojice inovnika. Kad je saznao za zloupotrebe poinjene od
strane slubenika kojima je on po nesrei bio poklonio svoje povjerenje, g-na barona
Ilota je u samom ministrovom kabinetu udarila kaplja.
G. Ilot d'Ervi, brat maralov, ima etrdeset i pet godina slube. Njegovu odluku
protiv koje je bilo uzaludno boriti se, primili su sa aljenjem svi koji poznaju g. Ilota
ije su line osobine ravne njegovim administrativnim sposobnostima. Niko nije
zaboravio samoprego-rijevanje glavnoga komesara carske garde u Varavi, ni
udesnu vrednou s kojom je on umio da organizuje snabdijevanje one vojske koju
je na brzu ruku skupio Napoleon 1815. godine.

167

Jo jedno slavno ime iz vremena carstva silazi s pozornice. Od 1830. godine, g.

baron Ilot bio je bez prekida lan Dravnog savjeta i naelnik u ministarstvu vojske.
AL2IR. Afera sa sijenom, kojoj su neki listovi dali nevjerovatne razmjere,
zavrena je smru glavnog krivca. Johan Vi se ubio u zatvoru, a njegov sauesnik je
pobjegao; ali e mu biti sueno u odsustvu.
Vi, nekadanji vojni liferant, bio je poten ovjek, veoma cijenjen, koji nije mogao
podnijeti misao da ga je prevario arden, uvar magacina u bjekstvu.
A u dnevnim vijestima italo se ovo:
Da bi se sprijeile zloupotrebe u budue, g. maral ministar vojske odluio je da u
Africi osnuje odjeljenje za ishranu. Kao linost kojoj e se povjeriti organizova-nje
toga posla pominje se g. Marnef, ef odsjeka.
Za mjesto barona Ilota ima vie kandidata. Ono je obeano, kau, g. grofu Marsialu
de la Ro-Igon, poslaniku, zetu g. grofa de Rastinjak. G. Masol, izvjestilac, bie
naimenovan za dravnog savjetnika, a g. Klod Vinjon za izvjestioca.
Od svakovrsnih novinarskih pataka, najopasnija za opozicione listove jeste zvanina
patka. Ma kako da su
23'
355
novinari lukavi, njih ponekad, htjeli oni to Ui ne htjeli, prevari vjetina onih meu
njima koji su, kao Klod Vinjon, preli u visoke krugove vlasti. Novine moe da
pobijedi samo novinar. I zato bi se moglo rei, izmije-nivi Volterov stih:
Dnevne vijesti nisu ono to bezazten narod ntisti.
Maral Dot odvezao se sa svojim bratom, koji je sjeo na donje sjedite, ostavljajui s
puno potovanja svoga starijeg brata samog na gornjem. Braa nisu progovorila ni
rijei. Hektor je bio poraen, maral udubljen u misli kao ovjek koji prikuplja svoju
snagu i uvruje je da bi odrao neki preteak teret. Kad je uao u svoju kuu, on,
ne izgovarajui ni rijei, nego samo jednim zapovjednikim pokretom, povede brata
u svoj kabinet. Grof je nekad dobio od cara Napoleona par skupocjenih pitolja
versajske izrade; iz pisaeg stola, gdje ih je uvijek drao, on izvue kutiju s urezanim
natpisom: Dar cara A'apoZeona 7! 7!otM, i pokazujui je svojem bratu ree
mu:

Tu ti je Ijekar.
Lizbet, koja je gledala kroz poluotvorena vrata, potra kolima i zapovijedi da se to
bre vozi u Ulicu Plime. I za dvadeset minuta otprilike, dovela je baronicu kojoj je uz
put ispriala ime je maral zaprijetio bratu.
Grof, ne gledajui svoga brata, pozva zvonom svoju desnu ruku, staroga vojnika koji
ga je sluio ve trideset godina.

-, ree mu, dovedi mi moga notara, grofa Stenboka, moju bratanicu

Hortenzu i mjenjaa dravne blagajne. Sada je pola jedanaest, oni svi treba da budu
ovdje u podne. Uzmi kola ... i naprijed trkom.'... ree posluivi se izrazom koji mu
je nekada esto bio u ustima.
I lice mu se stuti kao onda, u Bretanji, 1799, kad je pogledom ispitivao polje
obraslo utilovkom, i kad su njegovi vojnici, videi ga takvog, postajali obazriviji.
(Vidjeti .Suane).

Razumijem, marale, ree - pozdravljajui po vojniki.

Ne osvrui se na svoga brata, starac se vrati u kabinet, uze jedan klju iz pisaeg
stola, i otvori kovei od malahita, okovan elikom, dar cara Aleksandra. Po
zapovijesti cara Napoleona, on je iao da preda ruskom caru neke stvari zaplijenjene

168

u boju kod Drezde, za koje se Napoleon nadao da e dobiti Vandam. Car je bogato
nagradio generala Ilota poklonivi mu kovei, i rekao mu da se nada kako e
jednoga dana i sam moi da ukae istu panju francuskome caru; ali je zadrao Vandam. Ruski carski grb u zlatu nalazio se na poklopcu toga kovezia koji je iznutra
bio sav od zlata. Maral prebroja novanice i zlato koje se tu nalazilo; imao je sto
pedeset i dve hiljade franaka! On odahnu. U tome trenutku ue g-a Ilot u takvom
stanju da je morala uzbuditi svakog sudiju. Ona poletje Hektoru, gledajui kutiju s
pitoljima i marala, naizmjence, izbezumljena.
Sto ste se naljutUi na vaega brata? Sta vam je uinio moj mu? rekla je tako
dirljivim glasom da ju je i maral uo.
Sve nas je osramotio! odgovori stari vojnik republike, kome se od toga napora otvori
jedna stara rana. Pokrao je dravu! Uinio je da omrznem svoje ime; da poelim
smrt, ubio me je... Imam samo jo toliko snage da dravi nadoknadim tetu!...
Osramotio sam se pred republikanskim Kondeom, pred ovjekom koga najvie
potujem, a koga sam neopravdano utjerivao u la, pred knezom od Visemburga!...
Zar je to mala stvar? Eto, to je uinio domovini!
On ubrisa suzu.

A porodici! nastavi on. Oduzima vam hljeb koji sam uvao za vas, plod
tridesetogodinje tednje, ono to je stari vojnik od svojih usta odvajao! Evo ta sam
vam bio namijenio! rekao je pokazujui na novanice. On je ubio svoga strica Fiera,
plemenitog i dostojnog sina Alzasa koji nije, kao on, mogao da podnese ljagu na
svojem seljakom imenu. Najzad, bog mu je po svojoj velikoj milosti dopustio da
nae anela meu enama! imao je neuvenu sreu da se oeni jednom Adelinom! a
on ju je iznevjerio, ucvilio je, ostavljao je zbog ulinih ena, zbog nevaljalica, zbog
igraica, glumica, raznih Kadina, Zozefa, Marnefovica!... Takvoga sam ovjeka, eto,
volio kao svoje dijete, ponosio sam se njime!... Idi, nesrenie, ako prima ivot koji
si sam sebi stvorio, odlazi! Ja nemam snage da prokunem brata koga sam toliko
volio; ja sam prema njemu slab koliko i vi, Adelina; ali neka mi vie ne izlazi na oi.
Zabranjujem mu da prisustvuje mome pogrebu, da ide za mojim kovegom. Ako ne
osjea kajanje zbog zloina, neka osjeti bar stid!...
Maral, blijed kao krpa, pade na divan u svojem kabinetu, iznuren ovim sveanim
rijeima. I, prvi put u njegovom ivotu moda, dvije suze skotrljae se iz njegovih
oiju i ostavie traga na njegovim obrazima.
Jadni moj stric Fier! uzviknu Lizbet i pritite maramicu na oi.
Brate! ree Adelina i klee pred marala, ivite za mene! pomozite mi u djelu koje u
da preduzmem, da pomirim Hektora sa ivotom, kako bi iskupio svoje pogreke! . ..
On! ree maral, ako pozivi, on se nee zaustaviti na tome putu! ovjek koji je
zapostavio jednu Adelinu, koji je uguio u sebi osjeanje pravog republikanca, onu
ljubav prema domovini, prema porodici i prema nevoljnima, koju sam se ja trudio da
mu ulijem, taj ovjek je
udovite, neovjek... Vodite ga, ako ga jo volite, jer meni dolazi da napunim te
pitolje i da mu raznesem mozak! Kad bih ga ubio, spasao bih sve nas, spasao bih i
njega od njega samoga.
Stari maral se die s tako prijeteim pokretom da jadna Adelina uzviknu:

Hodi, Hektore!
Ona dohvati mua za ruku, povede ga i izie iz kue vukui ga tako malaksalog da
ga je morala kolima prenijeti u Ulicu Plime, gdje on odmah lee u postelju. Taj
ovjek, isto izgubljen, ostao je leei nekoliko dana, ne primajui nikakvu hranu, ne
izgovarajui ni rijei. Adelina ga je jedva, plaui, umolila da s vremena na vrijeme
proguta malo orbe, ona ga je uvala, sjedei kraj njegove postelje, i od svih
osjeanja koja su joj ranije ispunjavala srce, znala je samo jo za duboko saaljenje.

169

U pola jedan, Lizbet je uvela notara i grofa Stenboka u kabinet svoga dragog marala
od koga se nikako nije odmicala, jer ju je jako plaila promjena koja se izvrila na
njemu.
Gospodine grofe, ree maral, molim vas da potpiete potrebno ovlaenje mojoj
bratanici, vaoj eni, da proda rentu od koje zasad ima samo golu svojinu.
Gospoice Fier, vi ete pristati na tu prodaju odriui se vaeg dohotka.
Hou, dragi grofe, ree Lizbet ne usteui se.
Dobro, draga moja, odgovori stari vojnik. Nadam se da u poivjeti toliko da vas
nagradim. Ja nisam ni sumnjao u vas: vi ste prava republikanka, djevojka iz naroda.
On dohvati usjedjeliinu ruku i poljubi je.

Gospodine Ankene, ree notaru, napiite uredno punomoje tako da ga ja

dobijem kroz dva sata, kako bih mogao prodati rentu na Berzi jo danas. Gola svojina pripada mojoj bratanici, grofici; ona e sada doi, i
potpisati akt kad ga budete donijeli, kao i gospoica. G. grof e poi s vama da vam
da svoj potpis.
Umjetnik, na jedan Lizbetin znak, pozdravi marala s potovanjem i izie.
Sutradan, u deset sati prije podne, grof od Forzena prijavi se knezu od Visemburga,
koji ga odmah primi.

Dakle, dragi moj Ilote, ree maral Koten pruajui novine svome starom
prijatelju, kao to vidite, spasli smo ugled ... itajte.
Maral Ilot poloi novine na pisai sto svoga staroga druga i prui mu dvjesta hiljada
franaka.
Evo sume koju je moj brat uzeo od drave, ree.
Kakva ludost! uzviknu ministar. To se ne moe nadoknaivati, dodao je prihvativi
slualicu koju mu je maral pruio i govorei mu u uvo. Morali bismo da priznamo i
zloupotrebe vaega brata, a mi smo uinili sve da ih prikrijemo ...
inite s tim to hoete; ali ja ne doputam da u imovini porodice Ilot bude i jedne
pare koja je ukradena od drave ree grof.
Ja u u toj stvari postupiti onako kako naredi kralj. Ne govorimo vie o tome,
odgovori ministar uviajui nemogunost da pobijedi uzvienu upornost starevu.
Zbogom, Kotene, ree starac hvatajui za ruku kneza od Visemburga, osjeam da mi
se dua ledi ...
Zatim, poto je jedanput koraknuo, okrete se, pogleda kneza, vidje ga sUno
uzbuenog, rairi ruke da ga primi u zagrljaj, i knez poljubi marala.
ini mi se da se opratam s cijelom velikom armijom u tvojoj linosti, ree:
Zbogom, dobri moj stari drue! ree ministar.
Da, zbogom, ja idem tamo gdje su svi nai vojnici koje smo oplakivali...
u tom trenutku, ue Klod Vinjon. Dva stara ostatka napoleonovskih falangi
pozdravie se ozbiljno, ne doputajui da se vidi na njima nikakvo uzbuenje.
Nadam se da ste zadovoljni vijestima u tampi? ree budui izvjestilac. Postupio sam
tako da opozicioni listovi vjeruju da su objavili nae tajne...
Po nesrei, sve je uzalud, odgovori ministar gledajui za maralom koji je odlazio
kroz salon. Sad sam rekao jedno posljednje zbogom koje mi je vrlo teko palo.
Maral Ilot nee ivjeti ni tri dana. To sam ja, uostalom, vidio jo jue. Taj ovjek,
boanstveno astan, vojnik koga je i tanad potovala i pored njegove neustraivosti... vidite... tu, na toj naslonjai!... dobio je smrtni udarac, i to iz moje
ruke, preko jednog lista hartije! ... Zvonite i naredite da dou kola. Idem u Neji, ree
stavljajui dvjesta hiljada franaka u svoju ministarsku lisnicu.
I pored sve njege Lizbetine, tri dana poslije toga, maral Ilot je umro. Takvi ljudi
slue na ast zemlji u kojoj su ponikli. Za republikance, maral je bio uzor
rodoljublja; i zato su oni svi prisustvovali pogrebnoj povorci koja je bila ogromna.

170

Vojska, vlada, dvor, narod, svi su doli da odadu poast toj uzvienoj vrlini, toj neokaljanoj asti, toj slavi tako istoj. Takva poast ukazuje se malo kome. Njegov
pogreb bio je obiljeen jo jednim znakom panje pune otmjenosti, dobrog ukusa i
srca, koja, ovda-onda, podsjea na lijepe osobine i na slavu francuskog plemstva. Za
kovegom maralovim iao je i stari markiz de Montoran, brat onoga koji je prilikom
pobune uana, 1799, bio protivnik, i to nesrean protivnik Hotov. Markiz, umirui od
kuruma plavih, povjerio je staranje o svome mlaem bratu republikanskom vojniku
{Vidjeti uane). Ilot je tako svesrdno izvrio usmeno zavjetanje plemievo, da je
uspio da spase imanje toga mladog ovjeka, tada u emigraciji. I
tako ni priznanje staroga francuskog plemstva nije izostalo onome koji je, devet
godina prije toga, pobijedio gospou.
Ta smrt, koja se desila na etiri dana prije posljednjeg oglasa njenoga braka, bila je
za Lizbet udar groma koji unitava i prikupljenu etvu i ambar. Lorenka je, kako to
esto biva, uspijevala suvie. Maral je umro od udaraca koje su toj porodici nanosile
ona i g-a Marnef. Mrnja te stare djevojke, koju je uspjeh bio uspavao za neko
vrijeme, pojaa se sada svima njenim prevarenim nadama. Lizbet, puna bijesa, ode
da se isplae kod g-e Marnef; jer ona sad nije imala stana, poto je maral bio
zakupio kuu doivotno. Krevel, da bi utjeio prijateljicu svoje Valerije, uze njenu
uteevinu, udvoji je izdano, i uloi taj kapital po pet na sto, s tim da dohodak uiva
ona, a gola svojina da bude Celestinina. Zahvaljujui tome njegovom postupku.
Lizbet je imala dvije hiljade franaka doivotne rente. Prilikom potpisa zaostavtine,
nalo se maralovo pismo njegovoj snasi, njegovoj bratanici Hortenzi i njegovom
bratancu Viktorinu, kojim ih je molio da njih troje zajedniki daju hiljadu i dvjesta
franaka doivotne rente onoj koja je trebalo da bude njegova ena, g-ci Lizbet Fier.
Adelina, videi da baron lebdi izmeu ivota i smrti, uspjela je da za nekoliko dana
sakrije od njega mar-alovu smrt; ali Lizbet doe u crnini, i on saznade za kobnu
istinu jedanaest dana poslije pogreba. Taj strani udar povrati snagu bolesnika, on
ustade, nae svu svoju porodicu na okupu, u salonu, u crnini, a oni svi zanijemie
kad je uao. Poslije petnaest dana. Ilot je, postavi mrav kao avet, pokazao svojima
samo sjenku sebe samoga.
Treba se odluiti na neto, rekao je muklim glasom spustivi se na jednu naslonjau i
gledajui ovaj skup kojem su nedostajali Krevel i Stenbok.
Mi ovdje vie ne moemo ostati, govorila je Hortenza u asu kad je njen otac uao,
zakupna cijena je suvie velika...
to se tie stana, ree Viktorin, prekinuvi ovo teko utanje, ja nudim majci...
Na te rijei, koje su njega, tako rei, iskljuivale, baron die glavu nagnutu nad
prostirkom ije je cvjetove gledao ne videi ih, i baci na advokata tuan pogled.
Prava oinstva su uvijek tako sveta, ak i kad je otac nitkov i bez asti, da se
Viktorin prekide u govoru.
Majci... ponovi baron. Imate pravo, sine moj!
Stan iznad naega, u naoj kui, ree Celestina dovravajui reenicu svoga mua.
Ja sam vama na smetnji, djeco moja!... ree baron s blagou ljudi koji su sami sebi
sudili. O! budite bez brige za budunost, vie neete imati da se potuite na vaeg
oca, i vidjeete ga tek onda kad ne budete morali da crvenite zbog njega.
On zagrli Hortenzu i poljubi je u elo. Rairi ruke prema svome sinu, koji mu poletje
u zagrljaj, oajno, pogaajui namjere svoga oca. Baron dade znak Lizbeti koja mu
prie, i on je poljubi u elo. Zatim se povue u svoju sobu kad Adelina, bolno
uznemirena, poe za njim.

Moj brat je imao pravo, Adelina, ree joj on hvatajui je za ruku. Ja sam
nedostojan porodinog ivota. I sad sam mogao samo srcem da blagoslovim moju
jadnu djecu ije je dranje bilo uzvieno; reoi im da sam mogao samo da ih

171

poljubim; jer bi blagoslov neasnoga oca, oca koji postaje ubica i nesrea svoje
porodice umjesto da joj bude zatitnik i slava, mogao da bude koban; ja u ih
blagosiljati izdaleka, svakoga dana. A tebe e samo bog, jer je on svemogu, moi
da nagradi prema tvojim zaslugama!... Ja te molim za oprotaj, ree kleknuvi pred
svoju enu, uhvativi je za ruke i pokva-sivi ih svojim suzama.
Hektore! Hektore! tvoje pogreke su velike; ali je boja milost beskrajna, i ti moe
sve da popravi ako ostane sa mnom... Uzdigni se u hrianskim osjeanjima,
prijatelju... Ja sam tvoja ena a ne tvoj sudija. Ja sam tvoja stvar, ini sa mnom to
hoe, vodi me sobom kuda poe, ja osjeam u sebi snagu da te utjeim, da ti ivot
uinim snoljivim, volei te, brinui se o tebi i potujui te!... Djeca su nam svako u
svojoj kui, ja im vie nisam potrebna. Ja u se potruditi da te zabavim, da te
razgalim. Dopusti mi da podijelim s tobom tegobe tvojeg izgnanstva, tvoje nevolje,
da bi ih ublaila. Biu ti uvijek od koristi, ako ni u em drugom a ono u tome da ne
plaa sluavku ...
Prata li mi, moja draga i ljubljena Adelina?
Da; ali, prijatelju, ustani!
S tim oprotajem moi u da ivim! nastavi on ustajui. Uao sam u nau sobu da
naa djeca ne bi vidjela unienje svoga oca. Ah! gledati svakoga dana pred sobom
oca, grenog kao to sam ja, to je strano, to smanjuje oinsku vlast i unitava
porodicu. I ja ne mogu da ostanem meu vama, ostavljam vas da ne biste imali pred
oima mrsku sliku oca bez dostojanstva. Nemoj se protiviti mojem odlasku, Adelina.
Time bi mi sama napunila pitolj kojim bih raznio svoj mozak... I jo, nemoj ii sa
mnom, liila bi me jedine snage koju jo imam, snage da se kajem.
Hektorova vrstina uutka obamrlu Adelinu. Ta ena, tako velika usred tolike
propasti, crpla je svoju hrabrost iz svoje prisne veze sa svojim muem; ona je
povjerovala da joj se on vratio, i smatrala je za svoj uzvieni poziv da ga utjei, da
ga pomiri s porodinim ivotom i sa samim sobom.

Hektore, zar e me ostaviti da umirem od oajanja, od strahovanja, od

brige!... rekla je videi da joj se izmie taj oslonac njene snage.
Vratiu ti se, anele koji si, ini mi se, samo zbog mene aiao s neba; vratiu vam
se, bar imuan, ako ne bogat. Sluaj, dobra moja Adelina, ja ne mogu ostati ovdje iz
mnogih razloga. Prije svega, moja penzija, koja e biti est hiljada franaka, zaloena
je za etiri godine; ja nemam, dakle, nita. I to jo nije sve! za koji dan biu osuen
na zatvor zbog dugova, po mjenicama koje sam potpisao Vovineu... I zato moram da
se uklonim dokle moj sin, kome u ostaviti tana uputstva, ne otkupi te mjenice. Moj
nestanak e umnogome olakati tu stvar. A kad moja penzija bude slobodna, kad
Vovine bude isplaen, ja u se vratiti... Ti bi izdala tajnu mojeg sklonita. Umiri se,
ne plai, Adelina... To e da traje svega mjesec dana ...
Kuda e da ide? ta e da radi? ta e biti s tobom? ti vie rusi mlad, ko e te
dvoriti? Dopusti mi da se izgubim s tobom zajedno, otii emo u inostran-stvo, ree
ona.
Dobro, vidjeemo, odgovori on.
Baron zazvoni, naredi Marijeti da pokupi sve njegove stvari, da ih kriom i brzo
poslae u koveg. Zatim zamoli svoju enu, poto ju je poljubio s njenou na
kakvu ona nije bila navikla, da ga za trenutak ostavi samog da napie potrebna
uputstva Viktorinu, obeavi joj da e izii iz kue tek pred no i to s njom. im je
baronica otila u salon, lukavi starac pree u sobu za oblaenje, izie u predsoblje i
ode, poto je predao Marijeti listi hartije na kojem je bilo napisano: Uputite moje
stvari eljeznicom u Korbej, za g. Hektora, p o-ste restante. Korbej. Baron se
kolima ve vozio kroz Pariz kad je Marijeta dola da pokae taj list hartije baronici, i
da joj javi da je gospodin iziao. Adelina potra u svoju sobu, drhtei jae nego ikad;

172

njena djeca, uplaena, pohitae za njom na njen straan vrisak. Baronicu naoe
onesvijeenu, podigoe je i metnue na
postelju, jer je nju uhvatila nervna groznica koja ju je drala izmeu ivota i smrti
pun mjesec dana.

Gdje je on? bilo je sve to se moglo uti od nje.

Viktorinovo traganje ostalo je bezuspjeno. Evo zato. Baron se odvezao pravo na
Trg Pale-Roajal. Taj ovjek, koji je povratio svu svoju umnu mo da izvede plan koji
je smiljao danima dok je leao u postelji, utuen od bola i tuge, preao je PaleRoajal i u Ulici okle uzeo pod najam jedne sjajne koije. Prema dobivenoj
zapovijesti, koija ode u Ulicu Vill'Evek, pravo u 2oze-fino dvorite ija su se vrata,
na njegov poziv, irom otvorila pred tom velianstvenom zapregom. ozefa doe,
radoznala; sobar joj je rekao da jedan bolestan stari gospodin, koji ne moe da izie
iz kola, moli gospoicu da za trenutak sie do njega.

ozefa! to sam ja!...

Slavna pjevaica poznala je svoga Ilota samo po glasu.
ta, ti, jadni moj iice!... Da asnu rije, lii na zlatnik koji su njemaki Jevreji
izaprali i koji mjenjai vie ne primaju.
Na alost! tako je, odgovori Ilot, oteo sam se od smrti. Ali ti si uvijek lijepa! hoe li
da bude i dobra?
To zavisi!... ree ona, sve je relativno!
Sluaj me, nastavi Ilot. Moe li da me smjesti u kakvu sobu za poslugu, ispod
krova, za nekoliko dana? Ja sam bez pare, bez nade, bez hljeba, bez penzije, bez
ene, bez djece, bez sklonita, bez asti, bez hrabrosti, bez prijatelja, i, to je
najgore od svega, hoe da me uhapse zbog dugova...
Jadni starce! to je mnogo raznih bez.' Jesi li i bez akira?
Ti se smije, ja sam propao! uzviknu baron. A raunao sam na tebe, kao Gurvil na
Ninonu.
To te je jedna otmjena gospa tako udesila, priali su mi, ree ozefa. One umiju
bolje od nas da ou-paju urana!... O! sad si kao kostur koji su oistili gavranovi ...
providi se skroz!
Vrijeme prolazi, ozefa!
Ui, stari moj! ja sam sama, a posluga te ne poznaje. Vrati kola. Jesu li plaena?
Jesu, ree baron siavi i oslanjajui se na o-zefinu ruku.
Moe da vai kao moj otac, ako hoe, ree pjevaica saalivi se.
Ona uvede Hektora u velianstveni salon u kojem ju je on vidio posljednji put.

Je li istina, stari, nastavi ona, da si ubio brata i strica, upropastio porodicu,

zaduio kuu svoje djece i progutao abu u Africi s tom kneginjom?
Baron alosno obori glavu.

E, to volim! uzviknu ozefa koja ustade puna oduevljenja. To se zove

popaliti sve lae! To je sarda-napalski! to je veliko! to je potpuno! Moe se biti i hulja
i imati srca. I ja vie volim izjelicu koji je kao ti lud za enama, nego one bezdune
hladne bankare koje svi zovu potenim ljudima, a koji upropaavaju na hiljade
porodica svojim inama koje su za njih zlatne a za naivine gvozdene.' A ti si
upropastio samo svoju porodicu, raspolagao si samo sobom a zatim ima i
opravdanje, i fiziko i moralno ...
Ona zauze tragian stav i izgovori:
Venera se okomiia na svoj piijen.

I eto! dodala je okrenuvi se oko sebe.

Porok je pratao grijehe Ilotu, porok se smijeio na njega usred svoje bezumne
raskoi. Veliina zloina bila je tu, kao i pred porotnioima, olakavna okolnost.

173

367
Je li bar lijepa ta tvoja gospa? upita pjevaica pokuavajui, za prvi mah, da razgali
Ilota, ija ju je tuga dirala u srce.
Gotovo koliko i ti! odgovori lukavo baron.
I... vrlo vesela? rekli su mi. ta je sve radila? Je li zanimljivija od mene?
Ne govorimo vie o tome, ree Ilot.
Kau da je obrlatila i moga Krevela, i maloga Stenboka i nekakvog velianstvenog
Brazilca?
To je sasvim moguno ...
Stanuje u kui tako lijepoj kao to je ova, poklonio joj je Krevel. Ta ena je moja
pomonica, ona do-vruje ljude koje sam ja naela! Eto, stari, zato sam htjela da
znam kakva je; vidjela sam je u kolima, u umi, ali izdaleka ... Umjena je kako
samo moe biti, kae mi Karabina. Pokuava da pojede Krevela! ali e moi samo da
ga gricka. Krevel je pacov, dobriina pa-cov koji uvijek kae da, ali radi po svojoj
glavi. Sujetan je, strastan je, ali njegov novac je hladan. Od tih skorojevia izvlai se
po hiljadu do tri hiljade franaka mjeseno, a pred velikim izdatkom oni se
zaustavljaju kao magarac pred rijekom. Nije on kao ti, stari moj, ti s) sav od strasti,
ti bi bio u stanju da proda i svoju domovinu! I zato, vidi, ja sam gotova da uinim
sve za tebe! Ti si moj otac, ti si me uveo u svijet! to se ne zaboravlja. Koliko ti
treba? Hoe li sto hiljada franaka? prevazii u samu sebe da ti ih dobavim. A krov i
komad hljeba, to nije nita. Imae svoje mjesto za stolom svakoga dana, moe
uzeti koju hoe lijepu sobu na drugome spratu, i imae sto talira mjeseno za
deparac.
Baron, dirnut ovim prijemom, pokaza se otmjeno posljednji put.
Ne, mala moja, ne, ja nisam doao da me ti izdrava.
Za tvoje godine, ti si junak! ree ona.
Evo ta ja elim, dijete moje. Tvoj vojvoda d'Eruvil ima ogromno imanje u
Normandiji, i ja Mh htio da budem tamo njegov upravnik pod imenom Tul. Ja imam
sposobnosti, i potenja, jer ovjek moe da uzme od drave, ali da ukrade iz tue
kese...
Eh! eh! ree ozefa, to je dikla navikla!
Najzad, elim samo da kao nepoznat preivim tri godine.
To je zaas gotovo; veeras, poslije veere, treba samo da kaem. Vojvoda bi se
oenio sa mnom, kad bih ja htjela; ali ja imam njegovo bogatstvo, i hou vie!...
njegovo potovanje. To je vojvoda, pravi vojvoda. Plemenit, otmjen, veliki kao Luj
XIV i Napoleon kad bi se stavili jedan na drugog, iako je patuljak. A zatim, ja sam
uinila kao oncova sa Rofidom: po mojem savjetu, on je zaradio prije neki dan dva
miliona. Ali, sluaj, stari moj pitolju... Ja tebe znam, ti voli ene, i tamo e trati
za malim Normanankama koje su divne djevojke, zasluie da te momci i oevi
isprebijaju, i vojvoda e morati da te ukloni. Zar ja ne vidim, po tome kako mene
gleda, da mladi jo nije umro u tebi, kako je rekao Fenelon. Taj posao nije za tebe.
Vidi, stari, ne moe ovjek da prekine kad hoe s Parizom, sa nama! Ti bi svisnuo
od dosade u Eruvilu!
ta da radim? upita baron, jer u ja kod tebe ostati samo dotle dok se na neto ne
odluim.
Je li, hoe li da te ja smjestim kako mislim da je najbolje? Sluaj, lolo matora!...
Tebi su potrebne ene. To je utjeha za sve. Sluaj me dobro. Ispod Kurvila, u Ulici
Sen- Mor-di-Tanpl, ja poznajem jednu siromanu porodicu koja ima pravo blago:
djevojicu, ljepu nego to sam bila ja u esnaestoj godini!... A! ve ti oko plamti! To

174

ti radi po esnaest sati dnevno: veze skupocjene materije za trgovce sa svilom, i

zarauje esnaest sua na dan, su na sat, bijeda jedna!... A jede ti, kao
24 - Roaka Beta
Irci, krompire, prene na pacovskoj masti, hljeba ima pet puta nedjeljno, pije vodu iz
bunara, jer je vodovod-ska suvie skupa; i ne moe da otvori radnju za svoj raun
zato to nema est ili sedam hiljada franaka. To bi pristalo da uini stotinu strahota
samo da doe do se-dam-osam hiljada franaka. Ti sa porodicom i sa enom ne
moe da ostane, je li? ... Uostalom, ovjek ne moe da bude niko i nita tamo gdje
je bog. Otac bez novaca i bez asti, to se uvija u platno i mee u staklena kola...
Baron ne mogade da se ne nasmijei na tu svirepu alu.
Dakle, mala Biu doi e sutra da mi donese jednu vezenu sobnu haljinu, ali haljinu!
vidjee! radili su na njoj est mjeseci, niko nee imati takvu materiju! Biu me voli,
jer joj ja dajem bombone i moje stare haljine. A aljem im i bonova za hljeb, za drvo
i za meso, te su gotovi da na moj mig prebiju cjevanice kome bilo. Pokuavam da
uinim i dobro nekome! Ah! znam ja ta sam patila kad sam bila gladna! Biu mi je
povjerila svoje sitne jade, u toj djevojici ima materijala za statistkinju u AmbigiKomik. Biu sanja o tome da ponese lijepe haljine kao to su moje, a naroito da se
vozi kolima. Ja u joj rei: Mala, hoe li jednog gospodina od...?
ti je? . . . upita ga prekinuvi se, sedamdeset i dvije? ...
Ja vie ne brojim godine!
Hoe li, rei u joj, jednog gospodina od sedamdeset i dvije godine, vrlo istog, koji
ne pui, koji je zdrav kao moje oko, a vrijedi koliko ma koji mladi? vjenae se s
njim u trinaestom kvartu*, on e lijepo
' U to doba, u Parizu nije postojao trinaesti kvart. Dakle ivjce s njim nevjenano.
Prim. prev.
ivjeti s vama, dae vam sedam hiljada iranaka da bude ortak u radnji, lijepo e ti
namjestiti stan; a poslije, ako se bude lijepo vladala, vodice te i u pozorite
ponekad. Davae ti sto franaka mjeseno za tebe, i pedesetak iranaka za troak u
kui! Znam ja Biu, to sam ja kad mi je bilo etrnaest godina! Skakala sam od
radosti kad mi je onaj odvratni Krevel uinio te uasne prijedloge! Dakle, stari, tu bi
bio upakovan za tri godine. Ona je pametna, potena, i moe imati iluzija za tri do
etiri godine, ne vie.
Ilot se nije predomiljao, on je bio rijeen da odbije, ali, iz zahvalnosti prema dobroj i
prostodunoj pjevaici koja je inila dobro na svoj nain, pokazivao je kao da se
koleba izmeu poroka i vrline.

Gle sad! hladan si kao kaldrma u decembru! nastavila je ona, zauena. Pazi!
usreava jednu porodicu koja se sastoji od djeda koji tri po cijeli dan, od majke
koja se satire radei, i od dviju sestara, od kojih je jedna vrlo runa, a koje
zajedniki zarauju trideset i dva sua upropaavajui svoje oi. To e zagladiti nesreu koju si uinio kod svoje kue, a ti iskupljuje svoje grijehe zabavljajui se kao
loreta u Mabiju.
Ilot, da bi odstranio te zavodljive izglede, uini rukom pokret kao da broji novac.

Za nain i sredstva nemoj se brinuti, nastavi ozefa. Moj vojvoda e ti

pozajmiti deset hiljada franaka: sedam hiljada za otvaranje veziljske radionice pod
imenom Biu, tri hiljade da namjesti stan, a, svakog mjeseca, dobie ovdje po
priznanici est stotina pedeset franaka. Kad bude oslobodio svoju penziju, vratie
vojvodi tih sedamnaest hiljada franaka. A, za to vrijeme ivjee kao bubreg u loju, i
u takvoj rupi da policija nee moi da te pronae! Obuci kakav debeli vuneni kaput,

175

bie nalik na nekog kuevlasnika iz toga kraja. Zovi se Tul, ako si tako mislio. Ja u
te maloj predsta24'
371
viti kao moga ujaka, koji je doao iz propale Njemake, i oni e ti ugaati kao bogu.
Eto, tatice!... Ko zna? moda nee ni za im zaaliti? A ako ti sluajno bude dosadno, sauvaj bar jedno tvoje lijepo odijelo, i doi k meni na veeru i na cijelo vee.
Ali ja sam htio da promijenim nain ivota, da se popravim!... Sluaj, nai mi
pozajmicu od dvadeset hiljada franaka, i ja idem da se bogatim u Americi, kao moj
prijatelj d'Eglmon kad ga je Nisenan upropastio ...
Ti! uzviknu ozefa; ostavi ti popravku bakalima, prostim vojnicima, francuskim
graanima, koji mogu da se pohvale samo svojom vrlinom! A ti! ti si roen da bude
neto drugo, a ne budala, ti si kao ovjek ono to sam ja kao ena: ti si taf.'
Starije je jutro od veeri, razgovaraemo o svemu tome sutra.

Veerae sa vojvodom. Moj d'Eruvil e te primiti utivo, kao da si spasao

dravu, a sutra e se odluiti. A sad, veselo, stari! ivot je kao haljina: kad se
uprlja, oetka se; kad se pocijepa, zakrpi se; ali se nosi dokle god se moe!
Ta filozofija poroka i njena iskrena i iva veselost rasturie jade Ilotove.
Sutradan, u podne, poslije dobroga ruka, Ilot vidje da ulazi jedno od onih ivih
remek-djela koja na svijetu samo Pariz moe da proizvede, zahvaljujui neprekidnoj
prisnoj vezi raskoi i bijede, poroka i potenja, potiskivane elje i ponavljanog
iskuenja, koja je od toga grada nainila nasljednica Ninevije, Vavilona i carskog
Rima. G-ca Olimpa Biu, djevojica od esnaest godina, imala je onakvo lice kakvo je
Rafael davao svojim Bogorodi-cama, oi pune nevinosti klonule od pretjeranog rada,
crne sanjalake oi, oruane dugim trepavicama, ija se vlaga suila na vatri trudnih
noi, oi potamnjele od
82
umora; ali kou kao porculan, skoro boleljivu, usta kao napukli nar, bujne grudi,
pune oblika, lijepe ruke, sjajne zube, obilnu crnu kosu, sve to zavijeno u cic od
sedamdeset i pet para metar, ukraeno vezenom jaicom, u konim nepotkovanim
cipelama i s rukavicama od dvadeset i devet sua. Dijete, koje nije znalo za svoju
vred-nost, obuklo je svoju najljepu haljinu da doe velikoj gospoi. Baron, koga je
ponovo zgrabila kanda slado-straa, osjeti kako mu cijeli ivot navire na oi. Zaboravi na sve pred tim prekrasnim stvorom. Bio je kao lovac kad opazi divlja: neka je i
car tu, on e da naniani!
I to je garantovano novo, to je poteno! a nema hljeba, rekla mu je ozefa na uvo.
To ti je Pariz! I ja sam bila to!
Savrena stvar, odgovori starac ustajui i tarui ruke.
Kad je Olimpa Biu otila, ozefa pogleda barona objeenjaki.
Ako ne eli da ima neprijatnosti, tatice, ree ona, budi strog, kao dravni tuilac za
svojim stolom. Dri malu na uzdi, budi Bartolo! uvaj se raznih Avgu-sta, Ipolita,
Nestora, Viktora, svih na or.'... Jer kad se to odjene i nahrani, ako podigne glavu,
provee se kao Rus... Ja u se postarati da te smjestim. Vojvoda je lijepo udesio
stvar; on ti pozajmljuje, to jest daje ti deset hiljada franaka, a osam hiljada predaje
svome notaru koji e ti izdavati po est stotina franaka svaka tri mjeseca, jer se ja
bojim tebe ... Jesam li dobra?
Divna!
Deset dana poslije rastanka sa svojom porodicom, u asu kad je ona, sva u suzama,
bila okupljena oko Adeline, koja je umirala, i koja je slabim glasom pitala: ta je s
njim? Hektor, pod imenom Tul, u Ulici Sen-

176

-Mor, nalazio se s Olimpom na elu jedne veziljske radionice pod firmom Tul i Biu.
Nesrea koja se okomila na njegovu porodicu dala je Viktorinu Ilotu onu posljednju
pouku koja ljude ili usavri ili ih sasvim pokvari. On je postao savren. U velikim
ivotnim nedaama, ljudi se ugledaju na brodare koji, u buri, bacaju s lae teku
robu. Advokat je izgubio svoj unutranji ponos, svoju spoljanju samouvjerenost,
svoju govorniku oholost i svoje politiko slavoljublje. Jednom rijei, postao je kao
ovjek ono to je njegova mati bila kao ena. Pomirio se s tim da Celestinu, koja,
zacijelo, nije ostvarila njegov san, primi onakvu kakva je, i poeo je da sudi zdravo o
ivotu videi kako opti zakon primorava ljude da se u svim stvarima zadovolje onim
otpriHke. Zakleo se, dakle, sebi samome da e uvijek ispunjavati svoje dunosti, jer
se uasavao od onoga to je uinio njegov otac. Ta osjeanja se konano uvrstie u
njemu kraj postelje njegove majke, onoga dana kad je Ijekar rekao da je njen ivot
izvan opasnosti. Ta prva srea nije dola sama. Klod Vinjon, koji je, svakoga dana,
od strane kneza od Visemburga, dolazio da pita kako je g-i Ilot, zamolio je ponovo
izabranog poslanika da poe s njime ministru.

Njegovo Prevashodstvo eli da razgovara s vama o vaim porodinim

stvarima, reskao mu je on.
Viktorin Ilot i maral poznavali su se odavno; i maral je primio ovoga s naroitom
Ijubaznou koja je bila dobar znak.

Prijatelju, ree stari ratnik, ja sam se zakleo, u ovom kabinetu, vaem stricu
maralu, da u se starati o vaoj majci. Ta sveta ena se sad oporavlja, kako mi
kau, te je doao as da se vae rane previju. Ja imam ovdje dvjesta hiljada franaka
za vas, i hou da vam ih predam.
Advokat uini pokret dostojan njegovog strica marala.
Umirite se, ree knez smijeei se. To je jedno zavjetanje. Moji dani su izbrojani, ja
neu biti uvijek ovdje, uzmite, dakle, tu sumu, i zamijenite mene meu vaima.
Moete se posluiti tim novcem da isplatite hipoteku kojom je optereena vaa kua.
Te dvije stotine hiljada iranaka pripadaju vaoj majci i vaoj sestri.. Kad bih tu sumu
dao g-i Ilot, bojao bih se da e je ona, iz odanosti prema svome muu, brzo
utroiti; a namjera onih koji je daju jeste da to bude hljeb g-e Ilot i njene keri,
grofice Stenbok. Vi ste pametan ovjek, dostojan sin vae plemenite majke, pravi
sinovac moga prijatelja marala, vas veoma cijene, dragi prijatelju, i ovdje i svugdje.
Budite, dakle, aneo uvar vae porodice, primite zavjet vaega strica i moj.
Monsenjeru, ree Ilot dohvativi maralovu ruku i stisnuvi mu je, ljudi kao vi znaju
da zahvaljivanje rijeima ne znai nita, zahvalnost se dokazuje.
Dokaite mi vau! ree stari vojnik.
ta treba da radim?
Da primite moje prijedloge, ree ministar. Vas hoe da postave za dravnog
pravobranioca u ratnim sporovima kojih, u inenjerskom odjeljenju, ima isuvie zbog
parikih utvrenja; zatim za pravnog savjetnika u policijskoj prefekturi, i za
savjetnika civilne liste. Te tri dunosti onoaie vam osamnaest hiljada franaka plate,
a nee vam oduzimati vau nezavisnost. Vi ete u Skuptini glasati prema vaem
ubjeenju i vaoj savjesti... Postupajte potpuno slobodno; razumije se! mi bismo se
nali u velikoj nezgodi kad ne bismo imali svoju opoziciju! Najzad, nekoliko rijei koje
je napisao va stric, na nekoliko minuta prije nego to e izdahnuti, obiljeile su
moje dranje prema vaoj materi koju je maral jako volio!... G-e Popino, de
Rastinjak, de Navaren, d'Epar, de Granile, de Kariljano, de Lenonkur i de la Bati stvorile su za vau
dragu majku mjesto povjerenice dobrotvornih drutava. Te predsjednice pojedinih

177

ustanova ne mogu sve same da urade, potrebna im je jedna asna gospoa koja bi
ih vrijedno zamjenjivala, obilazila nevoljne, provjeravala istinitost prijavljenih
sluajeva, uvjeravala se je li pomo predata onima koji su je traili, odlazila kod
sirotinje koja se snebiva, i tako dalje. Vaa mati e vriti ulogu jednog anela, imae
posla samo sa gospodom parohijskim svetenicima i milosrdnim gospoama;
primae za to est hiljada franaka godinje, a plaae joj se i kola. Vidite, mladi
ovjee, da onaj isti i plemeniti uzvieni ovjek i iz groba titi svoju porodicu. Takvo
ime, kao to je ime vaega strica, jeste i mora da bude zaklon od bijede u dobro
organi-zovanom drutvu. Idite, dakle, tragom vaeg strica, is-trajte na tome putu,
jer vi njime ve idete! ja to znam.
Tolika panja od strane prijatelja moga strica ne iznenauje me, knee, ree
Viktorin. Ja u se truditi da odgovorim svima vaim nadama.
Idite brzo da utjeite vau porodicu!... Nego! recite mi, dodao je knez rukujui se s
Viktorinom, va otac se izgubio?
Na alost! jeste.
Utoliko bolje. Pokazao je da ima duha, nesrenik; uostalom, on ga je uvijek imao.
Trae ga zbog nekih mjenica.
Da! ree maral, vi ete primiti unaprijed estomjesenu platu za vaa tri mjesta. To
e vam, bez sumnje, pomoi da te mjenice izvuete iz zelenakih ruku. Uostalom, ja
u razgovarati s Nisenanom, i moda u moi da oslobodim penziju vaeg oca, a da
za to ne izdate ni pare ni vi ni moje ministarstvo. Per Francuske nije ubio bankara,
Nisenan je nezajaljiv i trai nekakvu koncesiju, ne znam za ta ...
Po svojem povratku u Ulicu Plime, Viktorin je, dakle, mogao da ostvari svoj plan i da
uzme u svoju kuu majku i sestru.
Sve bogatstvo mladog i slavnog advokata sastojalo se iz jednog od najljepih
nepokretnih imanja u Parizu, iz jedne kue koju je on kupio jo 1834, kad se
spremao za enidbu, i koja se nalazila izmeu Ulice Mira i Ulice Luj-le-Gran. Raniji
sopstvenik podigao je prema ulici i prema bulevaru dvije kue, a izmeu njih, i
njihovih malih vrtova i dvorita, nalazio se jedan ugodan paviljon, ostatak
nekadanje sjajne palate Vemej. Ilot sin, siguran u miraz g-ce Krevel, kupio je na
javnoj licitaciji to krasno imanje za jedan milion, i poloio odmah pet stotina hiljada
franaka. Sam se nastanio u prizemlju paviljona, raunajui da e dug isplatiti
zakupninom od dviju kua; ali dobit od kua u Parizu, iako je sigurna, dolazi sporo i
esto se mijenja, jer zavisi od okolnosti koje se ne mogu predvidjeti. Kao to su
mogli zapaziti oni koji etaju po Parizu, ureivanje bulevara izmeu Ulice Luj-le-Gran
i Ulice Mira trajalo je dugo; on je oien i uljepan s toliko muke, da je trgovina tek
1840. godine smjestila tamo svoje sjajne izloge, mjenjako zlato, modne ljepote i
neobuzdanu rasko svojih prodav-nica. I pored dvjesta hiljada franaka koje je Krevel
dao svojoj keri u vrijeme kad je taj brak laskao njegovom astoljublju i kad mu
baron jo nije bio oteo Zozefu; i pored dvjesta hiljada franaka koje je Viktorin isplatio
u toku sedam godina, dug na imanju iznosio je jo pet stotina hiljada franaka, zbog
odanosti sina prema ocu. Sreom, stalno poviavanje zakupa i lijepi poloaj tih dviju
kua, davali su im u ovo vrijeme svu njihovu vrijednost. Dobit se poela ostvarivati
tek poslije osam godina, a za to vrijeme advokat se iscrpljivao plaajui kamate i tek
poneto od dune glavnice. Trgovci su sami nudili veu zakupninu za duane, pod
uslovom da naine
377
ugovore za osamnaest godina. A i cijena stanovima poveala se zato to se
promijenilo sredite poslovnotg ivota: ono se tada utvrdilo na prostoru izmeu
Berze i Mad-lene, i otada je ostalo centar politike i finansijske moi u Parizu. Novac

178

koji mu je predao ministar, zajedno sa unaprijed primljenom platom i s poveanjem

na koje su pristali zakupci, sveli su Viktorinov dug na dvjesta hiljada franaka. Obje
kue, izdate, donosile su sto hiljada franaka godinje. Kroz dvije godine, za koje je
vrijeme Ilot sin morao da ivi od svoje zarade udvojen platom na mjestima koja mu
je dao maral, on e se nai u sasvim povoljnom poloaju. To je bila prava mana
nebeska. Viktorin je mogao dati majci prvi sprt svojeg paviljona, a sestri drugi, na
kojem je i Lizbet imala dvije sobe. To trostruko domainstvo, kojim je trebalo da
upravlja roaka Beta, podnijee dakle sve terete i predstavljati uglednu spoljanjost,
kako i dolikuje slavnom advokatu. Zvijezde pravosua gasile su se brzo jedna za
drugom; a Hota sina, obdarenog pametnom rijei i strogom asnou, sluali su i
sudije i savjetnici; on je savjesno prouavao povjerene mu sporove, nije kazivao
nita to ne bi mogao i dokazati, zalagao se za svoje klijente, jednom rijei, inio je
ast advokatskom redu.
Baronioi je toliko postao mrzak njen stan u Ulici Plime, da je odmah pristala da je
prenesu u Ulicu Luj--le-Gran. Sin se postarao da prui majci svaku udobnost, a ona
je sad bila osloboena i svih kuevnih briga, poto se Lizbet i ovdje primila posla koji
je ranije vrila kod g-e Marnef, videi u tome sredstvo da se i dalje podmuklo sveti
Adelini, Hortenzi i Viktorinu, jer se njena mrnja prema njima jo pojaala propau
svih njenih nada. Jedanput mjeseno odlazila je da posjeti Valeriju kojoj ju je slala
Hortenza, elei da uje to o Vjencesla-vu, a i Celestina, koju je veoma
uznemiravala poznata i priznata veza njenog oca sa enom koja je dovela do
378
propasti i unesreila njenu svekrvu i njenu zaovu. Razumije se, Lizbet se koristila
tom radoznalou da posjeti Valeriju kad god je htjela.
Prolo je otprilike dvadeset mjeseci, za koje se vrijeme baroniino zdravlje znatno
popravilo, mada ona drhtavica nije nikako prestajala. Ona je preduzela vrenje svoje
dunosti koja je blaila njen bol i zadovoljavala boanstvene osobine njene due.
Uostalom, Adeltna je u toj dunosti vidjela i sredstvo da ponovo nae svog mua, jer
ju je ona vodila u sve krajeve Pariza. Za to vrijeme isplaene su mjenice kod
Vovinea, i penzija od est hiljada franaka bila je skoro osloboena duga. Viktorin je
podmirivao sve izdatke materine i sestrine sa deset hiljada franaka kamate na
kapital koji mu je predao maral kao zavjetanje. Kako je Adelinina plata iznosila
est hiljada franaka, ta suma, zajedno sa est hiljada baronove penzije, trebalo je da
uskoro ostvari prihod od dvanaest hiljada franaka godinje, bez ikakvih tereta, za
majku i za ker. Jadna ena bila bi gotovo sre-na da je nije stalno morila briga o
baronu, jer je ona eljela da se i on raduje blagostanju koje je poinjalo da se osjea
u porodici; da nije gledala svoju ker naputenu; i da nije bilo udara koje joj je Ke?
totice nanosila Lizbet ija paklena ud nije ni od ega zazirala.
Ono to se desilo poetkom mjeseca marta godine 1843. pokazae uostalom ta je
sve uinila stalna i skrivena Lizbetina mrnja, koju je uvijek pomagala g-a Mamef.
Kod g-e Marnef zbila su se dva velika dogaaja. Prvo, donijela je na svijet jedno
dijete koje nije moglo ivjeti, i iji joj je kovei pribavio dvije hiljade franaka rente.
A to se tie Marnefa, jedanaest mjeseci ranije, evo ta je Lizbet ispriala porodici
poslije jednog povratka iz doma Marnef.
Jutros je ona grozna Valerija, rekla je ona, pozvala doktora Bjanona da se uvjeri
je li tano ono to
379

179

su Ijekari sino izjavili, da smrt njenoga mua moe nastupiti svakog asa. I Bjanon
je potvrdio da e taj pokvareni ovjek jo iste noi otii u pakao koji ga eka. iaKrevel i g-a Marnef ispratili su Ijekara kome je va otac, draga Celestina, dao pet
zlatnika za tu lijepu vijest. Kad se vratio u salon, Krevel je poeo da igra kao pravi
igra, zagrlio je tu enu, i povikao: Najzad e biti g-a Krevel!... A meni, kad nas
je ona ostavila same i otila da ponovo zauzme svoje mjesto kod postelje svoga
mua, koji je krkljao, va potovani otac je rekao: Kad Valerija bude moja ena,
postau per Francuske! Kupicu jedno imanje na koje sam bacio olco, za-mak Prel,
koje hoe da proda g-a Serizi. Nazvau se Krevel de Prel, postau lan vijea u
okrugu Sen-e-Oaz, i narodni poslanik. Imau sina! Biu sve to budem htio.
Lijepo, rekla sam mu ja, a vaa ki? Eh! to je er-ka, odgovorio je on, ona je i
inae postala isuvie Ilotova, a Valerija se uasava te porodice ... Moj zet nije nikada
htio da doe ovamo; to se pravi mentor, partanac, istunac, ovjekoljubac?
Uostalom, ja sam sa erkom preistio raune, ona je primila cijelo svoje materinstvo
i jo dvjesta hiljada franaka vie! I sad sam svoj gospodar. Opredijeliu se prema
mome zetu i mojoj keri prilikom moje enidbe; kako budu postupili oni, tako u
postupiti i ja. Ako budu dobri prema svojoj maehi, vi-djeu! ja sam uvijek bio
ovjek! Jednom rijei, sve tako kojeta! a zauzimao je stav kao Napoleon na stubu!
Deset mjeseci udovstva, propisanih Napoleonovim Zakonik6m, isteklo je prije
nekoliko dana. Zamak Prel bio je kupljen. Viktorin i Celestina poslali su toga jutra
Lizbet da kod g-e Marnef sazna novosti o udaji te draesne udovice za parikog
kmeta koji je postao i lan vijea za okrug Sen-e-Oaz.
Celestina i Hortenza, koje je jo vie zbliilo stanovanje pod istim krovom, bile su
skoro neprestano zajedno. Baronica, koja je u svojoj savjesnosti preuveliavala dunosti svojeg poziva,
predavala se potpuno djelima milosra u kojima je bila posrednik, i bavila se izvan
kue skoro svakog dana izmeu jedanaest i pet sati. Snaha i zaova, starajui se
zajedniki o svojoj djeci, ostajale su i radile zajedno kod kue. Dole su do toga da
su naglas mislile, pruajui dirljiv prizor dviju slonih sestara, jedne srene, druge
sjetne. Lijepa, puna bujnog, veselog, nasmijanog i duhovitog ivota, nesrena sestra
kao da je svojom spoljanjou poricala svoj pravi poloaj; a za drugu, sjetnu, tihu i
blagu, staloenu kao razum, i obino zamiljenu, moglo bi se pomisliti da ima
potajnih briga. Moda je ta suprotnost uinila da njihovo prijateljstvo postane jo
prisnije. Te dvije ene su dopunjavale jedna drugu. Sjedei u hladnjaku usred
maloga vrta koji je mistrija potedjela zato to se raniji sopstvenik nadao da e tih
stotinak stopa u kvadratu zadrati za sebe samoga, one su uivale u prvom zelenilu
jorgovana, u onome proljenom sjaju koji se potpuno osjea samo u Parizu, gdje su
za est mjeseci, Pariani zaboravljali da postoji i bilje, ivei izmeu kamenih obala u
kojima se talasa njihov ljudski okean.

180

Celestina, rekla je Hortenza odgovarajui na jednu primjedbu svoje snahe, koja se

alila to joj mu na ovako lijepom vremenu mora da sjedi u Skuptini, meni se ini
da ti ne cijeni dovoljno tvoju sreu. Viktorin je pravi aneo, a ti ga ponekad kinji.
Draga moja, ljudi vole kad ih ena kinji! Izvjesne zaevice su znak ljubavi. Da je
tvoja mati ne mnogo iziskivala, nego samo bila spremna da iziskuje, vi bez sumnje
ne biste imah da oplakujete tolike nesree.
Nema Lizbete da se vrati! Sad u da otpjevam .' ree Hortenza. Jedva
ekam da ujem ta je s Vjenceslavom!... Od ega li on ivi? za ove dvije godine nije
uradio nita.
381

Ree mi Viktorin da ga je prije neki dan vidio s tom mrskom enom, i njemu
se ini da ga ona namjerno odrava u lijenosti... Ah! kad bi htjela, draga sestro, ti bi
jo mogla da povrati svoga mua.
Hortenza zavrtje glavom odriui.
Vjeruj mi, tvoj poloaj e kroz kratko vrijeme postati nepodnoljiv produi
Celestina. U tom trenutku, dali su ti snagu gnjev i oajanje, ogorenje. Neuvene
nesree koje su poslije toga snalazile nau porodicu, dva smrtna sluaja, propast,
nesrea barona Ilota, ispunjavale su ti duh i srce; ali sad, kad ivi u miru i u tiini, ti
nee lako podnijeti prazninu u svojem ivotu; a kako ne moe i nee da skrene s
puta asti, mora-e se pomiriti s Vjenceslavom. Viktorin, koji te toliko voli, misli
tako. Postoji neto jae od naih osjeanja, to je priroda!
Kukavica! uzviknu ponosito Hortenza. On tu enu voli zato to ga ona hrani... Znai
da je ona platila i njegove dugove?... Boe moj! i danju i nou mislim na poloaj toga
ovjeka! On je otac moga djeteta, a tako se sramoti...
Pogledaj na svoju majku, mala ..., primijeti Celestina.
Celestina je pripadala onoj vrsti ena, koje, i kad im se dadu razlozi tako jasni da bi
ubijedili i bretonske seljake, po stoti put zapoinju svoje prvobitno razlaganje. Njeno
lice, prilino bezizrazno, hladno, i obino, svijetlo kestenjava kosa spletena u glatke
vitice, boja njene koe, sve na njoj odavalo je enu razumnu, bez drai, ali i bez
slabosti.

Baronica bi pristala da ivi i pored svoga obe-aenog mua, da ga tjei, da

ga u svojem srcu krije od svaijeg pogleda, nastavljala je Celestina. Ona je gore
spremala sobu za g. Ilota kao da e ga danas-sutra ponovo nai i tu smjestiti.
O! moja majka je jedinstvena! odgovori Hortenza, ona je uzviena, svakoga asa,
svakoga dana, punih dvadeset i est godina; ali ja nemam njenu narav. .. ta e!
ponekad se ljutim na samu sebe! Ah! ne zna ti Celestina, ta to znai miriti se sa
podlou!
A moj otac!... prihvati mirno Celestina. On zacijelo ide onim putem na kojem je tvoj
otac propao! Moj otac je deset godina mlai od barona, i bio je trgovac, to je istina;
ali kako e se ovo svriti? Ta g-a Marnef je nainila od moga oca svoje pseto, ona
raspolae njegovim bogatstvom, njegovim mislima, i njega ne moe nita da
osvijesti. Najzad, strepim da u danas-sutra uti da je njegova vjeridba i zvanino
oglaena! Moj mu pokuava neto, on smatra za svoju dunost da osveti drutvo,
porodicu, i da od te ene potrai raun za sve njene zloine! Ah! draga Hortenza,
plemenite due kao to je Viktorinova, srca kao to su naa, suvie dockan upoznaju
svijet i sredstva kojima se on slui! Ovo je, draga sestro, jedna tajna, ja ti je
povjeravam zato to se i tebe tie; ali neka je nijedna rije, nijedan pokret, ne odadu
ni Lizbeti, ni tvojoj majci, nikome, jer...
Evo Lizbete! ree Hortenza. Dakle, roako, kako je u paklu u Ulici Barbe?

181

Zlo po vas, djeco moja. Tvoj mu, dobra moja Hortenza, zanesen je vie nego
ikad tom enom koja, moram priznati, osjea prema njemu ludu strast. Va otac,
draga Celestina, kraljevski je zaslijepljen. Ali to nije nita, to je ono to idem da
gledam svakih petnaest dana, i zaista sam srena to nikad nisam saznala ta je to
ovjek... To su prave ivotinje! Za pet dana od danas, Viktorin i vi, draga mala,
izgubiete bogatstvo vaeg oca!
Je li vjeridba zvanino oglaena? ... upita Celestina.

Jeste, odgovori Lizbet. Ja sam se maloas zauzela za vas. Rekla sam tome
udovitu, koje ide tragom onoga drugog, da biste mu vi bili zahvalni kad bi vam pomogao i oslobodio vau kuu duga, i da biste primili vau maehu ...
Hortenza se uplaeno tre.
Viktorin e odluiti..., odgovori Celestina hladno.
Znate li ta mi je g. kmet odgovorio? nastavi Lizbet: Neka ih, neka se mue; konji
koji se ukrouju samo glau, nespavanjem i eerom! Baron Ilot bio je bolji od g.
Krevela... Zato, jadna moja djeco, prealite nasljedstvo. A koliko je to bogatstvo!
Va otac je platio tri miliona za zamak Prel, i ostalo mu je trideset hiljada franaka
rente! O! on od mene nita ne krije! Kae da e kupiti palatu Navaren, u Ulici Bag. Ga Marnef ima svojih etrdeset hiljada franaka rente. Ah, evo vaeg anela
uvara, evo tvoje majke!... uzviknula je uvi zvrjanje jednih kola.
Baronica je zaista uskoro sila niz stepenice i pridruila se toj porodinoj grupi. U
pedeset petoj godini, poslije tolikih jada, drhtei bez prestanka kao da je u groznici,
Adelina, sad blijeda i zborana, sauvala je svoj lijepi stas, svoje dostojanstveno
dranje i svoju prirodnu otmjenost. Pri njenom prolazu, ljudi su govorili: Morala je
nekad biti lijepa! Njena ljepota imala je slinosti s tunom ljepotom razvalina; nju
je stalno podgri-zao jad to ne zna ta je s njenim muem, to ne moe s njim da
podijeli, u ovoj parikoj oazi, daleko od svijeta i u tiini, izobilje koje se pribliavalo
porodici. Kad god bi iezao kakav trenutni zrak nade, poslije svakog uzaludnog
traganja, Adelinu je obuzimala teka sjeta koja je njenu djecu dovodila do oajanja.
Baronica je jutros otila od kue s jednom nadom, i oni su je nestrpljivo oekivali.
Jedan generalni intendant, koga je Ilot nekad obvezao, i koji je njemu dugovao za svoje napredovanje u slubi, govorio je
nekima da je spazio barona u jednoj loi, u pozoritu Ambigi-Komik, s nekom izvanredno lijepom enom. Adelina je to jutro otila baronu Vernije. Taj visoki dravni
inovnik, potvrdivi da je vidio svoga nekadanjeg zatitnika, i da se po njegovom
dranju prema toj eni za vrijeme predstave moglo zakljuiti da s njom stalno ivi,
rekao je g-i Ilot kako je njen mu, da bi izbjegao susret sa njim, izdao ifmogo prije
svretka predstave.
Izgledao je kao ovjek koji ivi porodinim ivotom, i po njegovom odijelu moglo se
zakljuiti da je u oskudici, ali da to prikriva, dodao je naposljetku.
Dakle? upitae tri ene baronicu.
Dakle, g. Ilot je u Parizu; za mene je znak sree ve i to to znam da je blizu nas,
odgovori Adelina.
Ne izgleda da se pokajao! ree Lizbet poto je Adelina ispriala svoj razgovor sa
baronom Vernije, bie da se saivio s nekom malom radnicom. Samo, otkud mu
novac? Opkladila bih se da ga trai od svojih nekadanjih Ijubaznica, od g-ce eni
Kadin ili od Zozefe.
Baroniina drhtavica postade jaa; ona obrisa suze koje joj navrijee na oi, i bolno
pogleda u nebo.
Ne vjerujem da je j^an veliki oficir Legije asti pao tako nisko, ree ona.

182

Kad je u pitanju njegovo zadovoljstvo, ta on ne bi bio u stanju da uini? nastavi

Lizbet. Pokrao je dravu, ukrae i od pojedinaca, moda e i ubiti...
O! Lizbet! uzviknu baronica, zadri takve misli za sebe.
U tom trenutku Lujza prie enama kojima su se sad pridruili i dva mala Ilota i mali
Vjenceslav, da vide ima li bombona u depovima njihove staramajke.
ta je, Lujza? ... upitae je.
Jedan ovjek trai g-cu Fier.
5 - Roaka Beta
Kakav ovjek? ree Lizbet.
Gospoice, u ritama je, pun je paperja kao neki joTgandija, nos mu je crven, i sav
zaudara na vino i na rakiju... Nekakav radnik koji ne radi ni tri dana u nedjelji.
Taj nimalo primamljiv opis uini da Lizbet brzo ode u dvorite kue prema Ulici Lujle-Gran, gdje nae ovjeka koji je puio na neku pocrnjelu lulu.
Zato ste doli ovamo, ia-ardene? ree mu ona. Vi znate da treba svake prve
subote u mjesecu da doete pred vrata doma Marnei u Ulici Bairbe-de-2uj; ja sam
maloas otud, ostala sam punih pet sati, a vi niste doli...
Iao sam, potovana i milostiva gospoice! odgovori jorgandija; ali je u kavani
Naunika, u Ulici Ker--Volan, bila jedna slavna kokica, a svaki ovjek ima svoju
strast. Moja strast je bilijar. Da nije bilijara, ja bih danas jeo iz srebrnih tanjira; jer,
zapamtite ovo! ree traei neto po depovima svojih poderanih ak-ira, bilijar
trai aicu i ljivu u rakiji... On upropa-ava, kao i sve lijepe stvari, onim to je
uzgredno. Ja znam ta se ne smije, ali je stari u takvoj prpi, da sam doao i na
zabranjeno zemljite... Da nam je vuna ista, moglo hi se na njoj spavati; ali je
mijeana! Bog nije jednak prema svima, kako neki kau, on jednoga voli vie,
drugoga manje; to je njegovo pravo. Evo pismena od vaeg potovanog roaka koji
tako voli dueke... To je njegovo politiko ubjeenje.
ia-arden pokua da kaiprstom svoje desne ruke obiljei u vazduhu krivudavu
liniju.
Lizbet, ne sluajui ga, proita ova dva reda:
Dmga , budite moje provisTtje.' Dajte mi Msta franaka danas.
Hektor*^
to e mu toliki novac?
Gazda! ree ia-arden, koji je neprestano crtao are po vazduhu. A i moj sin se
vratio iz Alira preko panije, Bajone, i... nije nita donio, preko svojeg obiaja; jer
je to prava bitanga, s oprotenjem, taj moj sin. ta ete! gladan je; ali e nam on
vratiti sve to mu budemo dali na zajam, hoe da osniva neko komandi tno drutvo;
a, taj e otii daleko ...
Na robiju! ree Lizbet. To je ubica moga strica! ja to neu zaboraviti.
On! ta taj ni pile ne bi mogao da zakolje, potovana gospoice!
Evo vam trista franaka, ree Lizbet, i izvadi petnaest zlatnika iz svoje kese. Mite, i
vie nikad nemojte doi ovamo ...
Ona poe s ocem uvara oranskog magacina do vrata, i tu pokaza pijanog starca
vrataru.
Kad god ovaj ovjek doe, ako bi sluajno doao, vi ga neete pustiti da ue, i rei
ete mu da nisam kod kue. Ako se bude raspitivao stanuje li ovdje g. Ilot sin ili g-a
baronica Ilot, vi ete mu odgovoriti da ne poznajete te linosti...
Dobro, gospoice.
Otvorite oi, ako uinite kakvu glupost, makar i nehotice, izgubiete mjesto, ree
usjedjelica na uvo vra-tarki. Roae, rekla je advokatu koji se u taj mah vraao
kui, vama prijeti velika nesrea.

183

Kakva?
Vaoj eni e, kroz nekoliko dana g-a Marnef postati maeha.
r To emo da vidimo! odgovori Viktorin.
Ve est mjeseci, Lizbet je redovno isplaivala jednu malu sumu svome zatitniku,
baronu Ilotu, kome je sad ona bila zatitnica; ona je znala gdje se on skriva, ali je
uivala u Adelininim suzama, i govorila joj je, im
25'
bi je vidjela veselu i punu nade, kao to smo maloas vidjeli: Nadajte se da ete
jednoga dana vidjeti ime moga jadnog zeta u vijestima Iz suda? Ali je, kao i ranije,
otila suvie daleko u svojoj osveti. Uinila je da Viktorin postane obazriviji. Viktorin
je odluio da svri s tim Damoklovim maem koji je Lizbet bez prestanka pokazivala,
i s onim enskim demonom koji je njegovoj materi i cijeloj porodici nanio toliko
nesree. Knez od Visemburga, kome je bilo poznato vladanje g-e Marnef,
odobravao advokatovu tajnu namjeru; on mu je obeao, onako kako obeava jedan
predsjednik ministarskog savjeta, da e mu se i policija nai na ruci da urazumi
Krevela, i da jedno itavo bogatstvo otme iz kandi te opake bludnice, kojoj on nije
pratao ni sn^rt marala Ilota ni propast dravnog savjetnika.
Baronica je cijele noi mislila o onim Lizbetinim rijeima: Trai ga od svojih
nekadanjih Ijubaznica! Kao oni neizljeivi bolesnici koji se predaju nadriljeka-rinm,
kao ljudi koji su stigli u posljednju danteovsku sferu oajanja, kao davljenici koji se i
za slamku hvataju, ona je najzad povjerovala u podlost na iji se i sam pomen
zgrozila, i smislila je da pozove u pomo jednu od tih mrskih ena. Sutradan ujutru,
^ sporazumijevajui se sa svojom djecom, ne govorei nikom ni rijei, otila je g-ci
Zozefi Mira, prvakinji kraljevske muzike Akademije, da kod nje potrai ili da izgubi
nadu koja je odjednom zasijala kao bludeoi plamen. U podne, sobarica slavne
pjevaice predade ovoj kartu baronice Ilot, i ree joj da ta gospoa eka pred
vratima poto je zapitala da li bi je gospoica mogla primiti.
Jesu li sobe u redu?
Jesu, gospoice.
Je li cvijee promijenjeno?
Jeste, gospoice.

Reci anu neka jo jedanput pregleda je li sve na svojem mjestu, prije nego
to uvedu tu gospou, i neka joj ukae najvee potovanje. Idi, i vrati se brzo da me
obue, hou da budem bezobrazno lijepa!
Ona ode da se pogleda u ogledalu.

Da se utegnemo! ree sama sebi. Porok treba da se naorua pred vrlinom!

Jadna ena! ta li hoe od mene? ... Prilino me zbunjuje to u da vidim
Nesree rtvu svetM.
Ona je zavravala tu poznatu ariju kad se sobarica vratila.
Gospoo, ree joj ova, tu gospou je uhvatila drhtavica kao da ima groznicu ...
Ponudite joj sok od pomorande, ruma, to toplo! ...
Uinili smo, gospoice; ali je ona sve odbila, kae da joj nije nita, da ima slabe ivce
...
Gdje ste je uveli?
U veliki salon.
Pohitaj, djevojko moja! Daj mi moje najljepe papue, sobnu haljinu to je vezla
Biu, ukras od ipaka. Oeljaj me tako da se i jedna ena zadivi... Ta ena dri
ulogu suprotnu mojoj! I neka se kae toj gospoi... (to je jedna velika gospoa,
djevojko moja! jo vie, to je ono to ti nikad nee biti: ena ije molitve oslobaaju

184

due od vaeg istilita!), neka se kae toj gospoi da sam ja u postelji, da sam jue
igrala, da sad ustajem...
Baronica, uvedena u veliki salon Zozefinog stana, nije znala koliko je vremena
provela u njemu, iako je ekala itavo pola sata. U tome salonu, jedanput ve
obnovljenom otkako se Zozefa uselila u malu palatu, namjetaj je bio prevuen
zlatotkanom svilom. Rasko velike gospoe prije revolucije, usavrena savremenint
pronalascima, blistala je u ove etiri otvorene odaje iju su blagu toplotu odravale
nevidljive pei. Baronica, zadivljena, zagledala je svaki umjetniki predmet s dubokim uenjem. Postade joj odjednom jasno kako se to itava bogatstva tope u pei
iju jaru odravaju uivanje i tatina. Ta ena. koja je ve dvadeset i est godina
ivjela usred hladnih ostataka carske raskoi, ije su oi gledale u prostirke s
izblijedjelim cvjetovima, u bronzu s koje je spadala pozlata, u svilu bez svjeine, kao
to je bilo i njeno srce, osjetila je zavodniku mo poroka vidjevi njene rezultate.
ovjek nije mogao da ne poeli te lijepe stvari, te izvanredne tvorevine svih velikih
nepoznatih umjetnika koji su irom svijeta proslavili parike izraevine. Ovdje je sve
iznenaivalo svojim savrenstvom i svojom jedinstvenou. Kalupi su porazbijani, te
su ukrasi, mali kipovi i vajani radovi bili svi originalni. To je posljednja rije
savremene raskoi. Imati stvari kakve se ne viaju kod one dvije hiljade bogatih cif
ta koji smatraju da su raskoni zato to su se okruili sjajem iz prepunih duana, to
je obiljeje prave raskoi, rasko dananje velike gospode, prolaznih zvijezda na
parikom nebu. Zagledajui sudove pune najrjeeg egzotinog cvijea, ukraene
bronzom izrezanom u Bulovom anru, baronica se skoro uplaila od ovdje
nagomilanog bogatstva. To se osjeanje moralo javiti kod svakoga ko se nae usred
ovoga udesnog sjaja. Adelina pomisli da je Zozefa Mira, iji je portret, raen rukom
Zozefa Bridoa, blistao u susjednom budoaru, genijalna pjevaica, jedna Malibran, i
oekivala je da e vidjeti pravu lavicu. Zaalila je to je dola. Ali je nju podravalo
osjeanje tako silno, tako prirodno, odanost tako malo sraunata, da je prikupila svu
svoju hrabrost da izdri to vienje. Zatim, zadovoljie i onu radoznalost koja ju je
muila, vidjee dra koju takve ene moraju imati kad izvlae toliko zlata iz tvrdih
slojeva parikog
390
tla. Baronica pomisli da njena pojava ne odgovara sredini u kojoj se nala, i pogleda
se u ogledalu; ali, njena barunska haljina s jaicom od skupocjene ipke bila je vrlo
lijepa; eir od baruna u istoj boji dobro joj je stajao. Vidjevi da je jo
dostojanstvena kao neka kraljica, kraljica i onda kad je svrgnuta, ona pomisli da
plemstvo nesree vrijedi koliko i plemstvo talenta. Poto je ula kako se otvaraju i
zatvaraju mnoga vrata, najzad je ugledala ozefu. Pjevaica je liila na Alorisovu
Jt<dttM, koju pamte svi koji su je vidjeli u palati Piti, pored vrata jedne velike
dvorane: isto ponosito dranje, isto uzvieno lice, crna kosa prosto zaeljana, i uta
sobna haljina sa hiljadu izvezenih cvjetova, potpuno slina onoj u koju je Bronzinov
neak obukao besmrtnu osvetnicu.

Gospoo baronice, ja visoko cijenim ast koju ste mi ukazali time to ste se
potrudili do mene, ree pjevaica koja je sebi obeala da e lijepo odigrati svoju
ulogu velike gospoe.
Ona primae baronici jednu meku naslonjau, a sama sjede na malu stolicu prema
njoj. Ona je odmah vidjela nekadanju ljepotu te ene, i osjetila duboko saaljenje
videi je kako drhti onom drhtavicom koju je i najmanje uzbuenje pretvaralo u
grenje. Jednim ^ gledom je proitala taj isti ivot o kojem su joj nekada govorili
Ilot i Krevel, i ne samo da je napustila svaku misao o borbi s tom enom, nego se u

185

dui duboko poklonila pred tom veliinom koju je razumjela. Velika umjetnica se
divila onome emu se bludnica rugala.

Gospoice, mene je dovelo oajanje koje ne bira sredstva.

Jedan Zozefin pokret pokaza baronici da je uvrijedila onu od koje je toliko oekivala,
i ona pogleda umjetnicu. Taj pogled pun preklinjanja ugasi plamen u 2oze-finim
oima, i ona se najzad nasmijei. To je bila, iz391
meu ovih dviju ena, jedna nijema borba strahovito rjeita.

Evo ima ve dvije i po godine kako je g. Hot ostavio svoju porodicu, i ja ne

znam gdje je on, iako mi je poznato da ivi u Parizu, nastavi baronica uzbuenim
glasom. U snu mi je dola misao, moda neosnovana, da ste se vi morali interesovati
za g. Ilota. Kad biste meni omoguili da ponovo vidim g. Ilota, o! gospoice, ja bih
se molila bogu za vas svakoga dana dokle god jo budem ostala na zemlji...
Dvije krupne suze koje se zavrtjee u oima pjevaice objavie njen odgovor.

Gospoo, ree ona s naglaskom duboke skrue-nosti, ja sam vam nanijela zla
kad vas nisam poznavala; ali sad, kad imam sreu da, gledajui vas, gledam najuzvieniju sliku vrline na zemlji, vjerujte da osjeam koliko sam pogrijeila, i da se
zbog toga iskreno kajem; budite uvjereni da sam gotova sve da uinim, samo da to
popravim!...
Ona dohvati baroniinu ruku, prije nego to je ova mogla da se usprotivi tome, i
poljubi je s najveim potovanjem, spustivi se na jedno koljeno. Zatim se die
ponosito kao kad izlazi na pozornicu u ulozi Matilde, i zazvoni.

Uzjaite konja, ree svome sobaru, i satrite ga, ako mora biti, naite mi malu
Biu, u Ulici Sen-Mordi--Tanpl, dovedite mi je, metnite je u kola, i platite ko-ijau da
tjera trkom. Nemojte da izgubite ni jedan minut ... ili u vas otpustiti. Gospoo,
rekla je vrativi se baronici i govorei joj glasom punim potovanja, vi mi morate
oprostiti. im sam dobila vojvodu d'Eruvila za zatitnika, ja sam vam vratila barona,
jer sam bila ula da on zbog mene upropaava svoju porodicu. ta sam mogla vie
da uinim? U pozorinom ivotu, nama je svima potrebna zatita kad zapoinjemo.
Naa plata
ne podmiruje ni polovinu naih izdataka, i mi uzimamo privremene mueve... Ja
nisam mnogo polagala na g. Ilota, koji je uinio da ostavim jednoga bogatog
ovjeka, jednu ivotinju. Cia-Krevel bi se mnome zacijelo oenio.
To je i meni rekao, prekide baronica pjevaicu.
Eto, vidite, gospoo! ja bih danas bila potena ena, jer bih imala samo jednog
zakonitog mua!
Vi imate mnogo opravdanja, gospoice, ree baronica, bog e to imati u vidu. A ja
sam daleko od toga da vam to prebacujem, naprotiv, dola sam da se obve-em
prema vama dugom zahvalnosti.
Gospoo, ja sam za ove skoro tri godine pomagala g. barona ...
Vi! uzviknu baronica kojoj grunue suze na oi. Ah! ta bih mogla za vas da uinim?
samo da se molim bogu...
Ja i g. vojvoda d'Eruvil, nastavi pjevaica, jedno plemenito srce, pravi veliki gospodin
...
I Zozefa ispria kako se okuio i oenio ia-Tul.
I tako, gospoice, zahvaljujui vama, moj mu nije oskudijevao ni u emu? ree
baronica.
Mi smo sa svoje strane uinili sve, gospoo.
A gdje se on sad nalazi?
G. vojvoda mi je rekao, prije est mjeseci otprilike, da je baron, koga njegov notar
poznaje pod imenom Tul, iscrpeo osam hiljada franaka koje mu je trebalo izdavati

186

samo u podjednakim ratama svaka tri mjeseca, odgovori Zozefa. Ni ja ni g. d'Eruvil

nismo uli nita vie o baronu. Mi smo tako zauzeti, na ivot je tako ispunjen, da ja
nisam mogla trati za ia-Tulom. Ali, vidite, za ovih est mjeseci, Biu, moja vezilja,
njegova ... kako bih kazala?
Njegova Ijubaznica, ree g-a Ilot.

Njegova Ijubaznica, ponovi ozefa, nije dolazila ovamo. Vrlo lako moe biti da
se g-ca Olimpa Biu razvela. Kod nas se ljudi i ene esto razvode.
Zozefa ustade, probra rijetko cvijee iz svojih vaza, i naini lijepu kitu za baronicu
ije je oekivanje, to moramo rei, bilo potpuno prevareno. Kao oni dobroudni
malograani koji genijalne ljude smatraju za udovita koja jedu, piju, idu i govore
sasvim drukije od ostaloga svijeta, baronica se nadala da e vidjeti ozefu arobnicu, ozefu pjevaicu, duhovitu i sladostrasnu bludnicu; a vidjela je enu tihu i
odmjerenu, koja ima plemstvo svojeg talenta, jednostavno dranje glumice koja zna
da je uvee kraljica, i najzad, bolje od svega toga, djevojku koja je svojim
pogledima, svojim dranjem i svojim ponaanjem odavala duboko i potpuno
priznanje estitoj eni, onoj Mater doZorosa iz svete pjesme, i kitila njene rane
cvijeem, kao to se u Italiji kiti madona.
Gospoo, doe da javi lakej koji se vratio poslije pola sata otprilike, stara Biu dolazi
ovamo; ali na malu Olimpu ne treba raunati. Gospoina vezilja postala je
malograanka, udala se ...
Oko vrbe? ... upita ozefa.
Ne, gospoo, zaista se udala. Ona sad upravlja jednom ogromnom radnjom, udala se
za sopstvenika jedne velike modne kue u koju su uloeni milioni, na Italijanskom
bulevaru, a svoju veziljsku radionicu ostavila je sestri i materi. Ona se sad zove g-a
Grenuvil. Onaj debeli trgovac ...
Nekakav Krevel!
Jeste, gospoo, ree lakej. On je branim ugovorom priznao trideset hiljada franaka
rente g-ci Biu. A njena starija sestra, kau, hoe da se uda za jednog bogatog
kasapina.

Vaa stvar kao da ne stoji dobro, ree pjevaica baronici. G. baron nije vie
tamo gdje sam ga ja smjestila.
Deset minuta poslije toga pri javie g-u Biu. ozefa, iz obazrivosti, prevede
baronicu u svoj budoar i navue zavjesu na vrata.
Ona bi se pred vama snebivala, rekla je baronici; im bi osjetila da se vi interesujete
za njeno kazivanje, ne bi htjela da kae nita; ostavite meni da je ispitam! Sakrijte
se tu, uete sve. Taj prizor se odigrava u ivotu isto tako esto kao i na pozornici.
Dakle, gospoo Biu, ree pjevaica jednoj staroj eni u haljini od arene vunene
materije, za koju bi svak pomislio da je neka vratarka u prazninom odijelu, jeste li
sad svi zadovoljni? vaa ki je imala sree!
O! zadovoljni!... moja erka daje nama sto franaka mjeseno, a ona se vozi u
kolima, jede iz srebrnih tanjira, mitjoTtarka je.'... Olimpa je mogla i mene da
obezbijedi. U mojim godinama se ne radi!... Zar je to lijepo?
Nije lijepo to je nezahvalna, jer vama duguje za svoju ljepotu, nastavi ozefa; ali
zato nije nikako dolazila k meni? Jer sam je ja spasla nevolje kad sam je udala za
mog ujaka ...
Jest, gospoo, za ia-Tula!... Ali on je star, slab...
ta ste to s njim uinili? Je li on kod vas?... Pogrijeila je to se odvojila od njega, on
je sad bogat na milione...

187

Ah! boe boe..., ree majka Biu. To smo joj i mi govorili kad je s njim ravo
postupala, jer je on bio suta dobrota, siromah stari! Ah! to ga je sjecata.' Olimpa
se bila pokvarila, gospoo!
Kako to?
Poznala se, s oprotenjem, gospoo, s jednim k:a-kerom, sinovcem nekakvog starog
jorgandije iz predgraa Sen-Marso. Taj besposliar, kao i svi lijepi momci, pljeska u
pozoritu, i to mi je neki posao! epuri se po Bulevaru Tanpl, kae da sarauje na
novim komadima, pazi kad izlaze glumice na pozornicu. Prije podne doru-kuje; pred
predstavu dobro veera, da se zagrije; a ve mu je u krvi da voli pie i bilijar. Nije
to nikakav zanat! govorila sam ja Olimpi.
Po nesrei, jeste, ree ozefa.
Kao to vam rekoh, Olimpa se zanijela za tim momkom koji se druio samo s ravim
ljudima, jedanput ga malte nisu uhapsili u nekakvoj krmi gdje se sastaju lopovi; ali
ga je tada oslobodio g. Brolar, ef klake. Taj vam nosi zlatne oboce, a ne radi nita,
ivi na raun ena koje luduju za takvim lijepim ljudima! On je troio sav novac koji
je g. Tul davao maloj. Radnja je ila sasvim ravo. to god se iglom zaradi, ode na
bilijar. Pa onda, imao je i sestru, nesrenik; ona se bavila istim zanatom kojim i njen
brat; nije bila nikakva, tamo u akom kraju.
Loreta iz omjera, ree ozefa.
Jeste, gospoo, ree majka Biu. I tako, Idamor, on se sam zvao Idamor, a pravo
ime mu je arden, Ida-mor je sve govorio kako va ujak ima mnogo vie para nego
to kae, i nekako je udesio da njegova sestra Elo-dija (i njoj je dao ime kao u
pozoritu), stupi kod nas kao radnica. Moja ki nije znala da je ona njegova sestra.
Boe, boe! to je ta nainila rusvaj, pokvarila je sve one sirote djevojke, nijedna
nije ostala kako treba, s oprotenjem... A ona ti sve lijepo oko ia-Tula, i tako ga
odvede, i sad ne znamo gdje je on, to je i za nas nezgodno, zbog svih tih mjenica.
Mi ni danas ne moemo da ih isplatimo, ali moja ki, koja je dala svoj potpis, vodi
rauna o rokovima... Kad je Idamor preko
396
sestre odmamio starca, on je ostavio moju sirotu kerku, i svezao se s nekom
mladom glumicom iz Finambila... A poslije se moja kerka udala, kao to ete
vidjeti...
Ali vi znate gdje stanuje jorgandija? ... upita ozefa.
Stari ia-Sarden? Zar taj negdje stanuje!... Pijan je jo u est sati izjutra, napravi
jedan duek mjeseno, a po cijeli dan je po kojekakvim umezima, hvata koke...
ta, hvata koke? ... pa to je pravi pijetao!
Yi ne razumijete, gospoo; to je koka kod bilijara, on dobije svakoga dana po tri, po
etiri partije, i onda pije ...
Mlijeko od ! ree ozefa. Idamor radi na bulevaru, i, preko moga
prijatelja Brolara, nai emo ga.
Ne znam, gospoo, poto je sve ovo bilo jo prije est mjeseci. Idamor je ovjek koji
e naposljetku otii u aps, a odatle ...
Na robiju! ree ozefa.
Ah! gospoa sve zna, ree smijeei se majka Biu. Da moja ki nije poznala toga
nesrenika, ona bi bila... ali je opet imala sree, rei ete mi; jer se g. Grenuvil toliko
zaljubio u nju, da se njome oenio...
A kako je to bilo?
Olimpa je prosto oajavala, gospoo. Kad je vidjela da ju je onaj ostavio zbog te
glumice, ona se s njom razraunala! ah! to ju je iukala!... i kad je izgubila iaTula koji ju je oboavao, htjela je da se odrekne ljudi. Onda je g. Grenuvil, koji je
kod nas mnogo pazarivao, po dvije stotine kineskih vezenih marama svaka tri

188

mjeseca, htio da je utjei; ali ona nije htjela nita ni da uje bez kmeta i bez popa.
Ili u biti potena! ... govorila je neprestano, ili u propasti! I dobro
se odrala. G. Grenuvil je pristao da se s njom vjena, pod uslovom da se
odrekne nas, i mi smo pristali...

Za novac, razumije se? ... ree otroumna ozefa.

Jeste, gospoo, deset hiljada franaka i izdravanje mome ocu koji vie nije za
rad ...
Ja sam molila vau ker da ia-Tula usrei, a ona mi ga je bacila u blato! To nije
lijepo. Neu vie da se zauzimam ni za koga! Eto ta vrijedi initi dobro!...
Dobroinstvo je uistinu dobro samo kao trgovina. Olimpa je bila duna bar da me
obavijesti o toj spletki. Ako pronaete ia-Tula za petnaest dana od danas, dau
vam hiljadu franaka ...
To je vrlo teko, lijepa gospoo, ali u hiljadu franaka ima dosta talira, i ja u se
potruditi da zaradim taj novac ...
Zbogom, gospoo Biu.
Kad je ula u svoj budoar, pjevaica je nala tamo g-u Ilot u dubokoj nesvjestici;
ali, iako nije znala nita za sebe, ona je neprestano drhtala, kao to drhti zmija i
poto je presijeku nadvoje. Jake soli, svjea voda, sva oprobana sredstva, obilno
upotrijebljena, povratie baronicu u ivot, ili bolje rei, u osjeanje njenih jada.
Ah! gospoice, kako je nisko pao!... ree ona poto se osvijestila i vidjela da je sama
s pjevaicom.
Budite hrabri, gospoo, odgovori ozefa, koja je sjela na jedan jastuk kod
baroniinih nogu i ljubila joj ruke, mi emo ga ponovo nai; pa, ako je i u blatu,
nita, oprae se. Vjerujte mi, za ljude koji imaju vaspitanja, sve se svodi na pitanje
odijela... Dopustite mi da popravim svoju krivicu prema vama, jer vidim koliko ste
odani svome muu i pored svega to je uinio, poto ste doli ak ovamo!... Jest,
jadni ovjek! on voli ene ... Vidite, da ste i vi imali samo malo naega tka, vi biste
ga zadrali kod kue; jer biste mu bili ono to umijemo da budemo mi: sve ene za
jednog ovjeka. Trebalo bi
398
da vlada otvori gimnastiku kolu za potene ene! Ali je vlada tako srameljiva!...
nju vode ljudi koje mi vodimo! Meni je ao naroda!... Ali sada treba raditi za vas, a
ne aliti se... Dakle, umirite se, gospoo, idite vaoj kui, nemojte se vie brinuti. Ja
u vam vratiti vaeg Hektora onakvog kakav je bio prije trideset godina.
O! gospoice, hajdemo do te g-e Grenuvil! ree baronica; ona mora znati neto;
moda u nai g. Ilota jo danas, i moi da ga odmah spasem bijede, sramote ...
Gospoo, ja u vam unaprijed posvjedoiti duboku zahvalnost na asti koju ste mi
ukazali tim to neu pokazati pjevaicu ozefu, Ijubaznicu vojvode d'Eruvila, pored
najljepe i najsvetije slike vrline. Ja vas isuvie potujem da bih se pojavila pored
vas. To nije pritvorna skromnost, to je priznanje koje vam odajem. Vi ste uinili,
gospodo, da zaalim to nisam pola vaim putem, i pored trnja Itoje vama krvavi
noge i ruke! Ali, ta ete! ja pripadam umjetnosti kao to vi pripadate vrlini...
Jadna djevojko! ree baronica koju je i usred njenoga jada uzbudilo neobino
osjeanje simpatije i sauea, ja u se moliti bogu za vas, jer ste vi rtva drutva
kojem je pozorite potrebno. Kada doe starost, pokajte se... Bog e vas usliiti, ako
ushtje da uje molitvu jedne...
Jedne muenice, gospoo, ree ozefa, koja s potovanjem poljubi baroniinu
haljinu.
Ali Adelina uze pjevaicu za ruku, privue je sebi i poljubi u elo. Zaarena od
zadovoljstva, pjevaica isprati Adelinu do njenih kola s najveom poniznou.

189

To mora biti neka gospa iz dobrotvornog drutva, ree lakej sobarici, jer ona ne
ispraa tako nikoga, ak ni svoju dobru prijateljicu, g-u eni Kadin!
Priekajte nekoliko dana, gospoo, ree ona, i vi ete ga vidjeti, ili u se ja odrei
boga mojih otaca;
a kad jedna Jevrejka tako neto kae, ona time obeava uspjeh.
U trenutku kad je baronica ulazila kod Zozefe, Viktorin je primio u svojem kabinetu
jednu staricu od sedamdeset i pet godina otprilike, koja je, da bi dola do slavnog
advokata, poslala pred sobom strano ime efa javne bezbjednosti. Lakej prijavi:
G-a de Sent-Estev!
Uzela sam jedno svoje ratno ime, ree ona sjedajui.
Viktorin isto zastrepi kad je spazio ovu stranu babu. Iako bogato odjevena, ona je
ulivala strah znacima hladne zlobe koju je izraavalo njeno pljosnato lice puno bora,
bijelo i mukobanjasto. Mara, da je bio ena i doivio te godine, bio bi, kao SentEstevovica, iva slika Terora. U oima te opake starice ogledala se krvoedna
lakomnost tigrova. Zatubast nos, na ije je iroke noz-drve izbijala paklena vatra,
podsjeao je na kljun najopasnijih ptica grabljivica. Genije spletke sjedio je kao na
prijestolu na njenom niskom i svirepom elu. Dugake dlake, koje su ovdje-ondje
izbijale iz udubljenja na njenom licu, svjedoile su o mukoj snazi njenih planova. Ko
god bi vidio tu enu, pomislio bi da nijedan slikar nije jo naslikao pravo
Mefistofelovo lice...

Dragi gospodine, ree ona zatitnikim glasom, ja se ve odavno ni u ta ne

mijeam. Ovo to u da uinim za vas, inim za ljubav moga dragog bratanca koga
volim vie nego to bih voljela roenog sina, kad bih ga imala ... Dakle, upravnik
policije, kome je predsjednik ministarskog savjeta rekao na uvo dvije-tri rijei
odnosno vas, poslije razgovora sa g-nom apizo, uvidio je da policija ne bi smjela da
se mijea u jednu takvu stvar. I ostavili su mome bratancu odrijeene ruke; ali e
moj bratanac u ovome biti samo savjetodavac, on se ne smije izlagati
neprijatnostima ...
Vi ste tetka g-na... ?
Pogodili ste, i ja se time ponosim, ree ona presjeka vi advokata u rijei, jer je on
moj uenik, i to uenik koji je brzo prevaziao svog uitelja... Mi smo ispitali vau
stvar, i procijenili je! Hoete li dati trideset hiljada franaka ako vas oslobodimo svega
toga? ja u vam sve svriti! a vi ete platiti tek kada bude gotovo ...
Vi poznajete linost?
Ne, dragi gospodine, ekam vaa uputstva. Nama su rekli: Ima jedan starac budala
koji je pao aka jednoj udovici. Ta udovica od dvadeset i devet godina tako vjeto
radi svoj zanat, da sad ima etrdeset hiljada franaka rente, koje je uzela od dvojice
oenjenih ljudi. Sad hoe da proguta jo osamdeset hiljada franaka rente udajom za
jednog dobriinu u ezdeset i drugoj godini; upropastie cijelu jednu estitu
porodicu, i ostavie to ogromno bogatstvo djetetu kakvog Ijubaznika, poto se bude
brzo otresla svoga staroga mua ... To je zadatak.
Sve je tako! ree Viktorin. Moj tast, g. Krevel...
Nekadanji trgovac mirisima, sada kmet; ja ivim u njegovom kvartu pod imenom ge Nurison, odgovori ona.
Druga linost je g-a Mamef...
Nju ne poznajem, ree g-a de Sent-Estev; ali, za tri dana, moi u da vam kaem i
koliko ima koulja.
Hoete li moi da sprijeite brak? ... upita advokat.
Kako stoji s tim?
Izvren je drugi oglas.

190

Trebalo bi ukloniti enu. Danas je nedjelja, ima samo tri dana, jer e se oni zacijelo
vjenati u srijedu, nemoguno je! Ali vam je mogu ubiti...
Viktorin Ilot poskoi kao poten ovjek kad je uo ovih pet rijei iskazanih potpuno
hladnokrvno.
Ubiti!... ree om. A kako ete to da uinite?
Ima ve etrdeset godina, gospodine, kako mi zamjenjujemo sudbinu, odgovori ona
sa strahovitim ponosom, i kako inimo sve to hoemo u Parizu. Nije meni samo
jedna porodica, i iz predgraa Sen-2ermen, povjerila svoje tajne! Ja sam zakljuila i
pokvarila mnogo puta enidbu i udaju, pocijepala sam mnoga zavjetanja, spasla
mnoge asti! U ovome toru, ree pokazujui na svoju glavu, imam ja itavo stado
tajni, koje mi donosi trideset i est hiljada franaka rente; a i vi ete postati jedno
moje jagnjece, nego ta! Zar bi ena kao ja bila ovo to sam sad, kad bi govorila
kako ta radi! Ja radim! Sve to se desi, dragi moj gospodine, bie puki sluaj, i vi
neete imati nita sebi da prebacujete. Biete kao ljudi koje su izlijeili hipnotizeri,
oni poslije mjesec dana misle da je sve uinila priroda.
Viktorina obli hladan znoj. I delat bi ga uzbudio manje nego ova staloena i
samopouzdana sestra tamnice; gledajui njenu haljinu boje vinskog taloga, ona mu
se uinila oblivena krvlju.
Gospoo, ja ne primam pomo vaeg iskustva i vae vrednoe, ako uspjeh mora da
se plati neijim ivotom, i ako on povlai ma i najmanje krivino djelo.
Vi ste veliko dijete, gospodine! odgovori g-a de Sent-Estev. Hoete da ostanete
asni u svojim sopstve-nim oima, a elite da va prijatelj podlegne.
Viktorin zavrtje glavom ne odobravajui.

Da, nastavi ona, vi hoete da ta g-a Marnef napusti plijen koji ve dri u
zubima! A kako biste oteli od tigra komad govedine! Da li milujui ga po leima i
govorei mu: Afic'... Afic/... Vi niste logini. Nareujete da se otpone borba, a
neete da u njoj bude rana! Dobro, neka vam je na ast ta bezazlenost koja vam toliko lei na srcu. Ja sam u potenju oduvijek gledala grau za licemjerstvo! Jednoga
dana, kroz tri mjeseca.
jedan ubogi svetenik doi e da vam zatrai etrdeset hiljada franaka za jedno
pobono djelo, za jedan srueni manastir na Istoku, u pustinji! Ako budete zadovoljni
vaom sudbinom, dajte etrdeset hiljada franaka starcu! daete dosta i na takse! To
e biti malo, vjerujte! prema onome to ete dobiti.
Ona ustade na svoje glomazne noge koje su jedva obuhvatale svilene cipele iz kojih
se prelivalo meso, nasmijei se u znak pozdrava i poe.

I avo ima sestru, ree Viktorin u sebi ustajui. On isprati stranu nepoznatu
enu koja je iskrsnula
iz mranih nepoznatih peina uhoda, kao to se iz treeg podzemlja Opere javlja
udovite kad kakva vila u baletu mahne svojim prutom. Kad je svrio svoj posao u
Sudu, Viktorin ode g-nu apizou, starjeini jednoga od najglavnijih odjeljenja u
policiji, da se tamo obavijesti o toj nepoznatoj eni. Videi da je g. apizo u svojem
kabinetu, Viktorin Ilot mu se zahvali na njegovom zauzimanju.

Vi ste mi poslali, ree, jednu staricu koja bi mogla da predstavlja Pariz u

krivinom pogledu.
G. apizo poloi svoje naoari na hartije pred sobom, i pogleda zaueno u
advokata.
Ja ne bih sebi dopustio da vam uputim koga bilo prije nego to vas o tome ne
obavijestim, iR mu ne predam nekoliko rijei za vas, odgovori on.
Bie da je g. upravnik...
Ne vjerujem, ree apizo. Kad je knez od Visemburga posljednji put bio na ruku kod
ministra unutranjih djela, on se vidio sa g. upravnikom i govorio mu je

191

poloaju u kojem se vi nalazite, o alosnom poloaju,

pitao ga je moe li se vama nekako pritei u pomo. G. upravnik, veoma
zainteresovan ueem koje Njegovo Prevashodstvo uzima u toj porodinoj stvari,
izvolio je savjetovati se sa mnom o tome predmetu. Otkako je g.
upravnik uzeo u svoje ruke upravu ovog odjeljenja, tako k!evetanog, a tako
korisnog, on je, prije svega, zabranio svako mijeanje u porodine stvari. Imao je
pravo i u naelu i s moralne take gledita; ali je u stvari pogrijeio. Policija je, za
ovih etrdeset i pet godina otkako ja u njoj sluim, uinila ogromnih usluga
porodicama u viemenu od 1799. do 1815. A od 1820. godine tampa i ustavna
vladavina potpuno su izmijenile uslove naeg postojanja. I zato je moje miljenje
bilo da ne ulazimo u tu stvar, i g. upravnik je imao dobrotu da usvoji moje
primjedbe. ef javne bezbjednosti dobio je preda mnom naredbu da se ne istie, i,
ako ste vi, sluajno, primili nekog od njegove strane, ja u ga ukoriti. To bi ve bio
razlog za njegovo smjenjivanje. Nedavno se govorilo: )> e uiniti policija!
Policija! policija! Ali, dragi moj gospodine, maral i ministarski savjet ne znaju ta je
to policija. Samo policija poznaje samu sebe. Kraljevi, Napoleon, Luj XVIII, znali stu
ta radi njihova policija; a naa je imala samo Fuea, samo g. Lenoara, g-na de Sartin i nekoliko naelnika, duhovitih ljudi, koji su poneto nasluivali... Danas je sve
drukije. Mi smo oslabljeni, obezoruani! Ja sam gledao kako klijaju mnoge privatne
nesree koje bih mogao zaas da sprijeim!... Nas e aliti upravo oni koji su nas
upropastili kad se budu, kao vi, nali pred izvjesnim moralnim nakaznostima koje bi
trebalo poistiti onako kao to istimo blato! U politici, policija je duna da sve
preduprijedi, kad se tie opte bezbjednosti; ali porodica, to je svetinja. Ja bih pred
uzeo sve da otkrijem i sprijeim zavjeru protiv kraljevog ivota! uinio bih da
tamniki zidovi postanu providni; ali da pruim prste u porodicu, u line stvari!...
nikada, dok budem sjedio u ovom kabinetu, jer se ja bojim ... ega?
tampe, gospodine narodni poslanice, lijevoga

192

centra!
Sta treba ja da radim? ree Ilot poslije kratkog utanja.
Eh! pa vi ste porodica! nastavi ef odjeljenja, i time je reeno sve; radite po svojem
nahoenju, ali da vam mi dolazimo u pomo, da od policije nainimo orue strasti i
linih spletaka, je li to moguno? ... U tome je, vidite, tajna one borbe protiv

193

prethodnika naega sadanjeg efa bezbjednosti, koju su sudovi oglasili kao

nezakonitu. Bibi Lipen bio je policajac za raun pojedinaca. To je predstavljalo jednu
veliku drutvenu opasnost! Sa sredstvima kojima je on raspolagao, taj ovjek bi bio
straan, bio bi jedna utcesudbina ...
Ali na mojem mjestu ... ? ree Ilot.
O! vi koji prodajete savjete, traite savjeta od mene! odgovooni g. apizo. Kojeta,
dragi gospodine, vi mi se rugate.
Ilot pozdravi efa odjeljenja, i izie ne vidjevi kako je inovnik neprimjetno i
nehotice slegnuo ramenima kad je ustao da ga isprati.
1 to hoe da bude dravnik! ree u sebi g. apizo vraajui se svojim izvjetajima.
Viktorin se vrati kui, veoma zbunjen, ali ne sa-optavajui tu zabunu nikome. Za
rukom, baronica je radosno objavila svojoj djeci da e im se, kroz mjesec dana,
pridruiti i njihov otac, da mirno provede ostatak svojeg ivota u porodici.
Ah! ja bih dala svih mojih tri hiljade i est stotina franaka rente da vidim barona
ovdje! uzviknu Lizbet. Ali, dobra moja Adelina, nemoj se niem unaprijed radovati,
molim te!
Lizbet ima pravo, ree Celestina. Draga majko, treba saekati dogaaj.
Baronica, sva srce, sva nada, ispria o svojoj posjeti kod Zozefe, ree da su te sirote
djevojke nesrene u svojoj srei, i pomenu ardena, jorgandiju, iji je sin bio uvar
magacina u Oranu, pokazujui time da njena nada nije bez osnova.
Lizbet se, sutradan ujutru, jo u sedam sati, kolima odvezla na Kej Turnel, i naredila
koijau da stane na uglu Ulice Posai.

Idite, rekla je koijau, u Ulicu Bernardinaca, u broj 7, to je jedna kua s

dugakim hodnikom i bez vrata. Popeete se na etvrti sprat, zazvoniete na lijevim
vratima na kojima ete proitati: Gospoica arden, opravka ipaka i alova.
Otvorie vam se. Vi ete pitati za pZemia. Odgovorie vam: On nije kod kue*. Vi
ete rei: Znam, ali naite ga, njegova stuavka je tu na keju, u jednim kolima, i
hoe da ga vidi...
Dvadeset minuta poslije toga, jedan starac, koji je po izgledu imao najmanje
osamdeset godina, potpuno sijede kose, nosa pocrvenjelog od hladnoe na licu blijedom i zboranom kao u kakve starice, vukui noge u mekim papuama, povijenih
lea, u olinjalom vunenom kaputu, bez ikakvih odlija, iz ijih su rukava virili zaponci pletenog vunenog prsnika, i u poutjeloj neopranoj koulji prie nesmjelo,
pogleda u kola, poznade Lizbet, i stade pred kolska vrata.
Ah! dragi roae, kako vi izgledate! ree ona.
Elodija uzima sve za sebe! ree baron Ilot. Ovi ardenovi su smrdljive hulje...
Hoete li da se vratite nama?
O! ne, ne, ree starac; htio bih da preem u Ameriku...
AdeUna vam je ula u trag...
Ah! da li bi mogli da se plate moji dugovi? upita baron nepovjerljivo, jer me
Samanon goni.
Jo nismo platili ni va stari dug, va sin je duan jo sto Mljada franaka...
Jadni djeko!
A vaa penzija bie slobodna tek kroz sedam--osam mjeseci... Ako hs^ete da
poekate, ja miarn ovdje dvije hiljade franaka ...
Baron prui r\iku pokretom lakomim, stranim.
Daj, Lizbet! Bog ti platio! Daj! ja znam kuda u!
Ali ete meni kazati, staro udovite?
*
Hou. Mogu da ekam tih osam mjeseci, jer sam naao jednoga malog anela, jedno
dobro stvorenje, jedno nevinace, koje nije jo toliko poraslo da bude ne-valjalo.

194

Nemojte zaboraviti da postoji sud, ree 'Lizbet, koja se nadala da e jednoga dana
vidjeti Dota na optuenikoj klupi.
Eh! to je u Ulici Saron! ree baron Ilot, u tome kvartu sve ide bez huke. Tamo me
nikad nee nai. Ja sam se prometnuo u ia-Toreka, Lizbet, smatraju me za
nekadanjeg stolarskog radnika, mala me voli, a ja vie neu dati da me striu.
To se i ne moe, ve ste ostmemi! ree Lizbet gledajui njegov kaput. Kako bi bilo
da vas ja tamo odvezem, roae? ...
Baron Dot pope se u kola, ostavljajui g-ou Elodiju bez zbogom, kao to se baca
proitani roman.
Za pola sata, za koje je vrijeme baron Ilot govorio Lizbeti samo o maloj Atali idisi,
jer je on malo-pomalo doao do onih stranih strasti koje upropaavaju starce,
njegova roaka dovede ga, sa dvije hiljade franaka u depu, u Ulicu Saron, u
predgrau Sent-Antoan, pced vrata jedne kue podozrivog i mranog izgleda.

Zbogom, roae; odsad e biti io Torek, je li? alji mi samo uline

glasnike, a uzimaj ih svaki put na drugom mjestu.
Razumijem. Oh! kako sam srean! aree baron, ije je lice obasjavala radost budue
i sasvim nove sree.
Ovdje ga zacijelo nee nai, ree u sebi Lizbet, koja je sila s kola na Bulevaru
Bomare, i otuda se omnibusom vratila u Ulicu Luj-le-Gran.
Sutradan je Krevel doao svojoj djeci u trenutku kad se cijela porodica nalazila u
salonu, poslije ruka. Celestina potra da zagrli oca, drei se prema njemu tako kao
da su se tek sino rastali, iako je, za ove dvije godine, to bila njegova prva posjeta.
Dobar dan, oe! ree Viktorin pruajui mu ruku.
Dobar dan, djeco! ree naduveni Krevel. Gospoo baronice, ast mi je pozdraviti
vas. Boe! kako ta djeca rastu! prosto nas tjeraju! kao da nam kazuju: ^Djedice, i ja
hou svoje mjesto na suncu! Gospoo grofice, vi ste uvijek prava ljepotica!
dodao je gledajui u Hortenzu. A! tu je i naa uvarkua! moja roaka Beta,
pametna djevojka. Ali, vama je ovdje vrlo lijepo ..., rekao je poto je svakom
posebice podijelio te ljubazne rijei, pratei ih gromkim smijehom koji je teko
razvlaio crvene naslage irokog lica.
I on pogleda salon svoje keri s izvjesnim preziranjem.
Draga moja Celestina, poklanjam ti sav svoj namjetaj iz Ulice Sosej, on e lijepo
pristajati ovdje. Tvoj salon treba da se obnovi... A! tu je i mali Vjenceslav! Pa kako
sluaju jedina djeica? treba lijepo da se vladate.
I za one koji drugaije rade, ree Lizbet.
To peckanje, draga Lizbet, ne odnosi se vie na mene. Ja u, djeco moja, da
okonam ovo svoje dugo neredovno stanje; i, kao dobar otac porodice, doao sam
da vam to sam saoptim: ja se enim.
40#
Vi imate pravo da se oenite, ree Viktorin, i, to se mene tie, ja vam vraam rije
koju ste mi zadali kad ste mi dali ruku moje drage Celestine ...
Kakvu rije? upita Krevel.
Da se neete eniti, odgovori advokat. Vi ete mi zacijelo priznati da vam ja tu
obavezu nisam traio, da ste je vi dragovoljno uzeli na sebe, iako sam ja bio protiv
toga; jer sam vam jo onda rekao da ne treba tako da se vezujete.
Da, sjeam se toga, dragi prijatelju, ree Krevel posramljen. I, eto!... djeco moja
draga, ako htjednete da ivite u ljubavi sa g-om Krevel, neete se poka-jati... Vaa
delikatnost, Viktorine, duboko me dira ... Niko se nije pokazao plemenit prema
meni... Dakle, primite lijepo vau maehu, doite mi u svatove!
Vi nam ne kaete, oe, ko je vaa zarunica? ree Celestina.

195

Pa to zna cijeli svijet, odgovori Krevel. Ne igrajmo se murke! Lizbet vam je morala
rei...
Dragi gospodine Krevel, odgovori Lorenka, ima imena koja se ovdje ne pominju...
Dakle, to je g-a Marnef!
Gospodine Krevele, odgovori ozbiljno advokat, ni ja ni moja ena neemo
prisustvovati tome vjenanju, ne iz nekih novanih pobuda, jer sam vam ja maloas
govorio sasvim iskreno. Da, ja bih bio vrlo srean kad bih znao da ete vi nai sreu
u toj vezi; ali postoje obziri asti koje vi morate razumjeti, a koje ja ne mogu da
pominjem, jer bi to samo pozlijedilo rane koje jo krvave ovdje...
Baronica dade znak grofici, koja uze dijete u naruje i ree mu:

Hajde da se kupa, Vjenceslave! Zbogom, gospodine Krevele.

409
Baronica pozdravi Krevela utei, a Krevel ne mo-gade da se ne nasmijei kad je
vidio kako se dijete zaudilo to mu prijeti to kupanje u nedoba.
Gospodine, uzviknu advokat, kad je ostao sam s Lizbetom, sa svojom enom i sa
svojim tastom, vi se enite enom koja je opljakala moga oca, i koja ga je hladno
dovela do ovoga to je sad; enom koja ivi sa zetom, poto je upropastila tasta;
koja je uzrok smrtnome jadu moje sestre ... I zar ste vi mogli i pomisliti da u ja
svojim prisustvom odobriti vau ludost? Iskreno vas a-Hm, dragi gospodine Krevele!
vi ne znate ta je to porodica, vi ne razumijete jednodunost asti koja spaja njene
lanove. Po nesrei, ja isuvie znam da se o strastima ne moe raspravljati. Strasni
ljudi su gluvi kao to su i slijepi. Vaa ki Celestina isuvie je svjesna svojih dunosti
da bi vam rekla i jednu prekornu rije.
To bi bilo lijepo! ree Krevel, koji pokua da prekine advokata u govoru.
Celestina ne bi bila moja ena, kad bi vam uinila i jednu jedinu primjedbu, nastavi
advokat; ali ja mogu pokuati da vas zaustavim prije nego to zakoraite u jamu,
naroito poto sam vam dao dokaza o svojoj nesebinosti. Ne mislim ja na vae
bogatstvo, nego na vas... I, da bi vam moja osjeanja bila jasna, mogu dodati,
makar samo zato da vas umirim u pogledu vaega budueg branog ugovora, da je
moje stanje sada takvo, da mi ne elimo vie nita...
Zahvaljujui meni! uzviknu Krevel, ije je lice postalo modro.
Zahvaljujui Celestininom imanju; odgovori advokat; a, ako vi alite to ste sa svoje
strane dali vaoj keri miraz koji ne predstavlja ni polovinu onoga to joj je ostavila
njena mati, mi smo gotovi da vam to vratimo ...
Znate li vi, gospodine zete, ree Krevel, koji za-uze stav, da g-a Marnef, kad joj ja
budem dao moje ime, moe odgovarati za svoje dranje samo kao g-a Krevel?
To moe biti vrlo otmjeno s vae strane, ree advokat, to je plemenito ukoliko su u
pitanju srce i strast; ali ja ne znam za ime, ni za zakon, ni za titulu, koji su u stanju
da pokriju krau tri stotine hiljada franaka koji su podlo oteti mome ocu!... Ja vam
kaem otvoreno, dragi moj taste, da je vaa budua ena nedostojna vas, da vas
vara, i da je ludo zaljubljena u moga zeta Stenboka* ije je i dugove platila ...
Platio sam ih ja!
Dobro, nastavi advokat, to mi je milo zbog grofa Stenboka, koji e moi da se odui
jednoga dana; ali je on i voljen, jako voljen, esto voljen...
Voljen je!... ree Krevel, ije je lice pokazivalo da je sav uskipio. To je kukaviki, to
je prljavo, i sitni-arski, i nisko, klevetati jednu enu!... Kad se tako neto kae,"
gospodine, to se i dokazuje...
Ja u vam dati dokaze.
Ja ih ekam!
Prekosutra, dragi moj gospodine Krevele, rei u vam dan i sat i trenutak kad u
moi da vam otkrijem strahovito nevaljalstvo vae budue supruge...

196

Vrlo dobro, bie mi milo, ree Krevel, kome se povratila njegova hladnokrvnost.
Zbogom, djeco moja, do vienja. Zbogom Lizbet...
Poi za njim, Lizbet, ree Celestina na uvo roaci Beti.
Zar tako odlazite od nas?... povika Lizbet Krevelu.
Ah! ree joj Krevel, moj zet je postao isuvie rjeit. Sud, Skuptina, pravnike i
politike doskoice nainile su od njega pravog advokata. Ah! ah! on zna da
se ja enim idue srijede, a danas, u nedjelju, gospodin mi predlae da mi, kroz tri
dana, oznai vrijeme kad e mi dokazati da je moja ena nedostojna mene... Umjean ovjek, zaista... Idem odmah da potpiem ugovor. Hajde Lizbet, poi sa
mnom!... Oni nee saznati nita o tome! Mislio sam da ostavim etrdeset hiljada
franaka rente Celestini; ali se Ilot ponaao tako da me je zauvijek odbio od sebe.
Dajte mi deset minuta vremena, ia-Krevele, poekajte me u vaim kolima, pred
vratima, ja u nai izgovor da iziem.
Dobro, ekau...
Prijatelji, ree Lizbet kad se vratila svojima u salon, ja idem s Krevelom; ugovor se
potpisuje veeras, te u moi da vam kaem kako e da glasi. To e biti vjerovatno
moja posljednja posjeta toj eni. Va otac je prosto bijesan. Nee vam ostaviti nita.
Nee mu to dopustiti njegova sujeta, odgovori advokat. On je htio da ima zamak
Prel, i zadrae ga za sebe, znam ja njega. Ako imadne i djece, Celestina e uvijek
dobiti polovinu od onoga to ostane iza njega, zakon ne doputa nikome da pokloni
djelo svoje imanje ... Ali ta pitanja ne znae nita za mene, ja mislim samo na nau
ast... Idite, roako, rekao je stisnuvi Lizbetinu ruku, sluajte dobro ugovor.
Dvadeset minuta poslije toga, Lizbet i Krevel ulazili su u kuu u Ulici Barbe, gdje je
g-a Marnef u prijatnom nestrpljenju oekivala rezultat koraka koji je uinjen po
njenoj zapovijesti. Valeriju je, naposljetku, obuzela prema Vjenceslavu ona luda
ljubav koja, samo jedanput u ivotu, obuzme enino srce. Taj promaeni umjetnik
postao je, u rukama g-e Mamef, tako savren ljubavnik, da je sada bio za nju isto
to je ona bila za barona Ilota. Valerija je u jednoj ruci drala papue, a drugu je bila
pruila Stenboku na ije je rame naslonila
svoju glavu. Isprekidani razgovor, koji su njih dvoje vodili poslije Krevelovog
odlaska, liio je na dugaka knjievna djela naega doba, u ijem se zaglavlju ita:
Pre-tampavanje je zabranjeno. To remek^djelo intimne poezije sasvim prirodno je
dovelo na umjetnikove usne jedno aljenje koje je on i izrazio, ne bez gorine:
Ah! kakva nesrea to sam oenjen, rekao je Vjenceslav, jer, da sam ekao, kao to
je govorila Lizbet, danas bih se mogao oeniti tobom.
Treba biti Poljak pa eljeti da se od odane dragane naini ena! uzviknu Valerija.
Zamijeniti ljubav dunou, uivanje dosadom!
Znam da si tako udljiva! odgovori Stenbok. Zar te nisam uo kad si sa Lizbetom
govorila o baronu Mon-tesu, onom Brazilcu? ...
Hoe li da me oslobodi njega? ree Valerija.
Samo bih te na taj nain i mogao sprijeiti da se ne via s njim, odgovori
nekadanji vajar.
Znaj, min moj, odgovori Valerija, da sam ga ja zadravala zato da od njega nainim
sebi mua, jer ja tebi kazujem sve, vidi!... Obeanje koje sam dala tome Brazilcu...
(O! mnogo prije nego to sam tebe poznala, rekla je odgovarajui na jedan
Vjenceslavljev pokret). Dakle, to obeanje, kojim on mene sada mui, primorava me
da se vjenam skoro tajno; jer, ako on uje da se udajem za Krevela, to je ovjek
koji... bi me ubio!...
O! to se toga tie!... ree Stenbok s prezrivim pokretom koji je znaio da je ta
opasnost sasvim beznaajna za enu koju voli jedan Poljak.

197

Zapamtite da u pogledu na hrabrost kod Poljaka ne postoji ni najmanja

razmetljivost, toliko su oni istinski i ozbiljno hrabri.
A ovaj budala Krevel hoe da priredi itavu sveanost, veoma sjajnu, ali da ne bude
skupa, da njome
413
proslavi moje vjenanje; i time me dovodi u nezgodu iz koje ne znam kako da se
izvuem!
Je li Valerija mogla priznati onome koga je oboavala da je baron Anri Montes,
poslije otputanja barona Ilota, naslijedio pravo da kod nje doe u svako doba noi, i
da ona, i pored sve svoje umjenosti, jo nije mogla da nae povoda za svau u
kojoj bi Brazilac povjerovao da je krivica na njegovoj strani. Ona je suvie dobro
poznavala tako rei divlju baronovu narav, koja je umnogome bila slina Lizbetinoj,
te je strahovala pomiljajui na toga crnca iz Rio de aneira. Kad se zaulo zvrjanje
kola, Stenbok se odvojio od Valerije, koju je dotle drao rukom oko struka, dohvatio
je jedne novine i zadubio se u itanje. Valerija je, s najveom panjom, vezla papue
za svoga budueg.
Kako je klevetaju! ree Lizbet na uvo Krevelu, na pragu od vrata, pokazujui mu ovo
dvoje... Pogledajte joj kosu! je li poremeena? Po Viktorinovim rijeima, trebalo je da
iznenadite dve grlice u gnijezdu.
Draga moja Lizbet, odgovori Krevel u stavu, vidi, da se od Aspazije naini Lukrecija,
dovoljno je uliti joj pravu strast!...
Zar vam ja nisam uvijek govorila da ene vole tako debele razvratnike kao to ste vi?
Uostalom, to bi bila i nezahvalnost s njene strane, nastavi Krevel, jer, koliko sam
para uloio ja u ovo! To znamo samo Grendo i ja!
I on pokaza na stepenice. Namjetajui ovu malu kuu, koju je Krevel smatrao za
svoju, Grendo je pokuao da se nadmee sa Kleretijem, arhitektom u modi, kome je
vojvoda d'Eruvil povjerio ureenje Zozefine kue. Ali Krevel, nesposoban da razumije
umjetnost, htio je, kao i sve iite, da potroi jednu utvrenu sumu, odreenu
unaprijed. Drei se predrauna, Grendo nije mogao da ostvari svoj arhitektonski
san. Razlika izmeu
ozefine kue i kue u Ulici Barbe odgovarala je razlici izmeu osobenosti i
svakidanjosti stvari. Ono to se nalazilo kod Zozefe, nije se vidjelo nigdje vie; ono
to se sijalo kod Krevela, moglo se kupiti svugdje. Te dvije raskoi razdvojene su
jedna od druge rijekom miliona. Ogledalo koje izradi vjet zanatlija vrijedi est
hiljada franaka, ogledalo koje proizvodi fabrikant staje pet stotina franaka. Polijelej
koji je izrezao Bul na javnoj prodaji dostie cijenu od tri hiljade franaka; isti polijelej
moe da se izlije po kalupu, u fabrici, za hiljadu do hiljadu i dvjesta franaka; prvi je u
arheologiji ono to je jedna Rafaelova slika u slikarstvu, drugi je njena kopija. Koliko
cijenite kopiju Rafaelove slike? Krevelova kua bila je dakle izvanredan primjer
iftinske raskoi, kao to je Zozefina kua bila najljepi uzor jednog umjetnikog
stana.
Imamo rat, ree Krevel prilazei svojoj buduoj.
G-a Marnef zazvoni.
Idite po g-na Bertjea, i nemojte se vratiti bez njega, ree ona lakeju. Da si uspio,
tatice, ree zatim obgrlivi Krevela, mi bismo odloili as moje sree, i priredili bismo
sveanost kakva se ne via esto; ali, kad se cijela jedna porodica protivi jednome
braku, prijatelju, najobinija pristojnost zahtijeva da se vjenanje izvri bez huke,
naroito kad je nevjesta udovica.
Ali ja hou da pokaem rasko Luj a XIV, ree Krevel, koji je od nekog vremena
nalazio da XVIII vijek nije dovoljno sjajan. Poruio sam nova kola: jedna za

198

gospodina, jedna za gospou, dva lijepa kupea, jedne koije, i jedna paradna kola sa
divnim sjeditem koje treperi kao g-a Ilot.

ja hoM? ... Zar vie nee da bude moje jagnjece? Ne, ne. Lane moje,
uinie kako ja hou. Ugovor emo potpisati izmeu nas, jo veeras. A zatim, u
srijedu, vjenaemo se zvanino, istinski, ali u taj415
nosti, kako je govorila moja jadna majka. Otii emo pjeice i u obinom odijelu u
crkvu, gdje e se odsluiti jedna tiha misa. Svjedoci su nam Stidman, Stenbok,
Vinjon i Masol, sve duhoviti ljudi koji e se u optini nai kao sluajno, i koji e zbog
nas podnijeti rtvu da sasluaju jedno bogosluenje. Tvoj kolega e nas vjenati po
izuzetku, u devet sati izjutra. Sluba poinje u deset, mi emo biti ovdje ruak u
pola dvanaest. Obeala sam naim gostima da e se ustati od stola tek uvee... Doi
e Bigziu, tvoj nekadanji drug iz biro-terije di Tile, Lusto, Vernise, Leon de Lora,
Vernu, sve probrani veseljaci koji nee znati da smo se mi vjenali; neemo im
govoriti nita, maloice emo ih opiti, i Lizbet e biti tu; ja hou da ona objavi nae
vjenanje, Bigziu e morati nju da zaprosi i... i... da je razdrma.
Puna dva sata g-a Mamef je govorila takve ludosti koje navedoe Krevela da
otroumno primijeti:
bi ovako vesela ena mogla biti nevaljala? Luckasta, jeste! ali pokvarena ...
kojeta!
ta su ti tvoja djeca rekla o meni? upita Valerija Krevela u trenutku kad ga je
zadrala pored sebe na svojoj naslonjai; same strahote, zacijelo!
Oni tvrde, odgovori Krevel, da ti voli Vjence-slava grenom ljubavlju! ti, oliena
vrlina ...
Zacijelo volim svoga malog Vjenceslava! uzviknu Valerija, pozva sebi umjetnika,
uhvati ga za glavu i poljubi u elo. Siromah djeko bez potpore, bez igdje iega!
koga je prezrela ona irafa uta kao argarepa! ta e, Krevele! Vjenceslav je moj
pjesnik, i ja ga volim pred svima kao da je moje dijete! Te estite ene vide zlo
svuda i u svemu. Dabome! znai da one ne bi mogle ostati pored ovjeka a da ne
uine zlo? Ja sam kao ono razmaeno dijete kome je uvijek svaka elja bila ispunjena: slatkii me vie ne uzbuuju. Jadne ene, ja ih alim!... A ko me je to tako
Lijepo naslikao?
Viktorin, ree Krevel.
Dobro, zato nisi zapuio kljun tome sudskom papagaju sa Tnamtfti?t dvjesta hiljada
franaka?
A! baronica je bila pobjegla, ree Ldzbet.
Neka se oni priuvaju, Lizbet! ree g-a Marnef i namrti obrve; ili e me primiti, i to
lijepo primiti, i doi svojoj maehi, svi! ili u ih ja (reci im to pd moje strane) otjerati
dalje nego to je otiao baron... Hou da postanem zla, naposljetku! Na asnu rije,
ini mi se da je zlo onaj no kojim se dobro sijee na komade.
U tri sata je g. Bertje, nasljednik Kardoa, proitao brani ugovor, poslije kratkog
savjetovanja sa g. Krevelom, jer su izvjesni lanovi ugovora zavisili od dranja koje
e zauzeti mladi g. i g-a Ilot. Krevel je priznavao svojoj buduoj supruzi svojinu
koja se sastojala: 1. iz etrdeset hiljada franaka rente koja je bila poimence
pobrojana; 2. iz kue i sveg namjetaja u njoj; i 3. iz tri miliona u novcu. Pored toga,
on je svojoj buduoj supruzi poklanjao ono to joj je po zakonu mogao pokloniti, nije
traio nikakav popis; a u sluaju smrti jednoga od njih dvoje, ako bi ostali bez djece,
supruzi su uzajamno nasljeivali jedan drugoga u cjelokupnoj njihovoj imovini,
pokretnoj i nepokretnoj. Taj ugovor sveo je Krevelovo bogatstvo na dva miliona

199

kapitala. Ako bude imao djece sa svojom novom enom, poto bi Valerija imala
prava da uiva prihod s imanja svoje maloljetne djece, Celestinin dio bio je sveden
na pet stotina hiljada franaka. To je bio otprilike deveti dio njegovog sadanjeg
bogatstva.
Lizbet se vrati na ruak u Ulicu Luj-le-Gran, s oajanjem na licu. Objanjavala je i
propraala svojim primjedbama brani ugovor, ali je Celestina, kao i Viktorin, ostala
potpuno neosjetljiva prema toj poraavaju-oj vijesti.
:i - Redaka Beta
Naljutili ste oca, djeco moja! g-a Marnef se za-klela da ete vi primiti enu g.
Krevela, i da ete i vi doi k njoj, ree ona.
Nikad! ree Ilot.
Nikad! ree Celestina.
Nikad! uzviknu Hortenza.
Lizbetu obuze silna elja da pobijedi ponosito dranje svih Ilotovih.

Izgleda da ona ima u rukama oruje protiv vas!... odgovorila je. Ja jo ne

znam u emu je stvar, ali u saznati... Pominjala je nejasno nekakvu priu o dvjesta
hiljada franaka u vezi s Adelinom.
Baronica Ilot lagano se zavali na divanu na kojem je sjedila, i poe strahovito da se
gri.

Idite, djeco!... vikala je baronica. Primite tu enu! G. Krevel je jedan podlac!

on zasluuje najgore muke... Pokorite se toj eni... Ah! to je udovite! Ona zna sve.'
Poslije tih rijei izmijeanih sa suzama, s jecanjem, g-a Ilot nae snage da se
popne u svoju sobu, oslanjajui se na svoju ker i na Celestinu.

ta sve ovo znai? uzviknu Lizbet kad je ostala sama s Viktor inom.
Advokat, stojei kao kip, u vrlo pojmljivom zapre-paenju, nije uo Lizbet.
ta ti je, Viktorine moj?
Bojim se samoga sebe! ree advokat ije je lice izraavalo strahovitu prijetnju. Teko
onome ko dime moju majku, ja se onda ne obazirem ni na ta! Kad bih mogao,
zgazio bih nogom tu enu kao to se gazi zmija... Ah! ona napada na ivot i na ast
moje majke!...
Rekla je, ali nemoj to nikom kazati, dragi moj Viktorine, rekla je da e vas sve
otpratiti dalje nego to je otiao va otac... Otvoreno je prebacivala Krevelu to vam nije zapuio usta s tom tajnom koja izgleda da toliko plai Adelinu.
Morali su poslati po Ijekara, jer je baronici bilo sve gore. Ljekar propisa opijum, i
Adelina, poto ga je uzela, zaspa dubokim snom; ali je cijela porodica bila u uasnom
strahu. Sutradan, advokat ode rano u Sud, proe pored policijske prefekture, i
zamoli Votrena, efa javne bezbjednosti, da mu poalju g-u de Sent-Estev.

Nama su zabranili, gospodine, da se bavimo vaim stvarima, ali g-a de SentEstev je trgovac, i ona vam stoji na raspoloenju, odgovori slavni ef.
Kad se vratio kui, jadni advokat saznade da je razum njegove majke u opasnosti.
Doktor Bjanon, doktor Larabit, profesor Angar, savjetujui se zajedniki, odluili su
da upotrijebe krajnja sredstva da bi sprijeili navalu krvi u glavu. Upravo u asu kad
je Viktorin sluao doktora Bjanona, koji mu je nabrojao razloge na osnovu kojih je
on zakljuivao da e ovaj napad proi, iako su njegovi drugovi bili izgubili svaku
nadu, lakej javi advokatu da je dola njegova klijentkinja, g-a de Sent-Estev.
Viktorin ostavi Bjanona usred njegovog izlaganja i sie niz stepenice brzinom ludog
ovjeka.

U ovoj kui kao da vlada neko zarazno ludilo, ree Bjanon okrenuvi se
Larabitu.
Ljekari odoe, ostavivi bolniara koga su oni doveli da bdije nad g-om Ilot.

200


itav jedan astan ivot!... bilo je sve to je bolesnica izgovorila otkako se
razboljela.
Lizbet se nije odmicala od Adelinine postelje, ona je cijele noi ostala pored nje, dvije
mlade ene su joj se divile.

Dakle, draga moja gospoo de Sent-Estev! ree advokat uvodei stranu

stacicu u svoj kabinet i zatvarajui briljivo sva vrata, kako stoji stvar?
419
Dakle, dragi moj prijatelju, ree ona gledajui Viktorina hladno podsmjeljivim okom,
jeste li vi razmislili?
Jeste li vi radili?
Dajete li pedeset hiljada franaka?
Dajem, odgovori Ilot sin, jer se raditi mora. Znate li da je, samo jednom rijei, ta
ena dovela u opasnost ivot i razum moje majke? Dakle, radite!
Radilo se! odgovori starica.
Pa? ... ree Viktorin sav u gru.
Pa, vi se neete protiviti trokovima?
Naprotiv.
Zato to ve ima dvadeset i tri hiljade franaka trokova.
Ilot sin pogleda u Sent-Estevovicu zablenuto.
Gle sad! zar se i vama, koji ste sama jasnost, mora objanjavati? ree stara. Za tu
sumu kupili smo savjest jedne sobarice i jednu Rafaelovu sliku, to nije skupo...
Ilot je i dalje gledao zablenuto, i^azrogaenih oiju.
Jest, nastavljala je Sent-Estevovica, kupili smo g-cu Renu Tuzar, od koje g-a
Marnef nita ne krije...
Razumijem ...
Ali, ako vam je skupo, recite!
Platiu koliko kaete, odgovori on, radite! Moja mati mi je rekla da ti ljudi zasluuju
najtee muke ...
To nije vie u obiaju, ree stara.
Ali vi odgovarate za uspjeh?
Pustite vi samo mene, ree Sent-Estevovica. Vaa osveta se kuva.
Ona pogleda u asovnik na zidu, on je oznaavao est sati.

Vaa osveta se oblai, pe kod Kankatske stijene je zaloena, upregnuti konji

biju kopitom o zemlju, moja
gvoa su u vatri. Ah! znam ja vau g-u Marnef napamet. Sve je pripremljeno!
Otrov je u miolovci, sutra u vam rei hoe li se mi otrovati. Ja mislim da hoe!
Zbogom, sine.
Zbogom, gospoo.
Znate li vi engleski?
Znam.
Jeste li gledali Afagbeta, na engleskom?
Jesam.
E lijepo, sine, ti e biti kralj! to jest naslijedie! ree ta strana vjetica koju je
ekspir naslutio i koja kao da je poznavala Sekspira.
Ona ostavi zabezeknutog Ilota na pragu njegovog kabineta.

Nemojte zaboraviti da e rjeenje biti doneseno sutra! ree ona ljubazno kao
neka iskusna parniarka.
Vidjela je da prilaze dvije osobe, i htjela je da u njihovim oima vai kao linost koja
se parnii.

Ala je vjeta! ree Ilot u sebi pozdravljajui svoju tobonju klijentkinju.

201

Baron Montes de Monteanos bio je laf, ali jedan zagonetan laf. Elegantni Pariz, Pariz
trka i loreta, divio se bogatim prsnicima tog velikog gospodina iz inostran-stva,
njegovim besprijekorno sjajnim izmama, njegovim nesravnjenim tapovima,
njegovim divnim konjima koje su tjerali crnci, savreni robovi koji su podnosili
batine. Znalo se koliko je bogat, kod slavnog bankara di Tilea imao je kredit od
sedam stotina hiljada franaka; ali je uvijek bio sam. Ako bi otiao na kakvu prvu
predstavu u pozoritu, uzimao je sjedite u orkestru. Nije posjeivao nijedan salon.
Nikad ga niko nije vidio s kakvom loretom! Njegovo ime nije se moglo dovesti u vezu
s imenom nikakve lijepe ene iz otmjenog svijeta. Da se razonodi, igrao je vista u
Dokej-klubu. I svijet je najzad poeo da govori runo o njegovim navikama, ili, to
se milo beskrajno smjenije, o njegovoj linosti; zvali sn ga Kombabus!... Bigziu,
Leon de Lora, Lusto, Flo-rina, g-ca Helojza Briztu i Natan, kad su jednom bili na
veeri kod slavne Karabine sa jo mnogim drugim lafovima i laficama, izmislili su to
objanjenje, smijeno, ne moe biti smjenije. Masol, u svojstvu dravnog
savjetnika, Klod Vinjon, u svojstvu nekadanjeg profesora grkog jezika, ispriali su
nekolovanim loretama slavnu anegdotu iz Rolenove Istortje staroga vijeka, koja
govori o Kombabusu, tome svojevoljnom Abelaru kome je bilo povjereno da uva
enu jednoga kralja Asirije, Persije, Baktrijane, Mesopotamije i drugih geografskih
oblasti staroga profesora Bokaa, koji je nastavio studije Anvila, tvorca drevnoga
Istoka. Taj nadimak, kojem su se punih etvrt sata smijali Karabinini gosti, dao je
povoda mnogim alama o dijelu kojem Akademija moda ne bi dodijelila Montijonovu
nagradu, i otada je ostao na grivi lijepoga barona koga je ozefa nazivala velianstvenim Brazitcem kao to se kae velianstveni tropski teptir.' Karabina,
najuvenija meu loretama, ona ija je ljepota i dosjetljivost izbila skiptar
trinaestoga kvarta iz ruku g-ce Tirke, poznatije pod imenom Afataga, g-ca Serafina
Sine (to je bilo njeno pravo ime) bila je bankaru di Tileu ono to je ozefa Mira bila
vojvodi d'Eruvilu.
I onoga istog jutra kad je Sent-Estevovica proricala uspjeh Viktorinu, Karabina je
rekla di Tileu, oko sedam sati izjutra:
Ako hoe da bude dobar, priredie ruak u moju ast kod Kankatske stijene, i
dovee mi Komba-busa; hoemo najzad da doznamo ima li on Ijubaznicu... Ja sam
se kladila da ima... hou da dobijem...
On je uvijek u Knjaevskom hotelu, svratiu tamo, odgovori di Tile; bie zanimljivo.
Pozovi sve nae
422
drttgoue.' druga Bigziua, druga Loru, jednom rijei, cijelu mafiju!
U pola osam, u najljepem salonu gostionice u kojoj je ruavala cijela Evropa, blistao
je na stolu prekrasan srebrni pribor, izraen naroito za veere koje sujeta plaa
novim novanicama. Bujica svjetlosti stvarala je prave vodopade na ivicama kristala.
Posluitelji, za koje bi kakav palananin pomislio da su diplomate, samo da nisu bili
tako mladi, drali su se ozbiljno kao ljudi koji znaju da su preplaeni.
Petoro pozvanih oekivali su jo njih devetoro. Tu je bio najprije Bigziu, so svake
intelektualne kujne, koji se 1843. jo drao, sa itavim tovarom sve novih ala, to
je u Parizu tako rijetka pojava kao i vrlina. Zatim Leon de Lora, najvei ivi slikar
pejzaa i mora, koji je nad svima svojim suparnicima imao tu nadmonost to mu
nijedna slika nije zaostajala iza onih koje je radio u poetku. Lorete nisu mogle ni da
zamisle veselo drutvo bez ta dva kralja duhovitosti. Bez njih nije bilo ni veere, ni
zakuske, ni veselja. Serafina Sine, zvana Karabina, u svojstvu zvanine Ijubaznice
domainove, dola je meu prvima, i pod itavom poplavom svjetlosti pokazivala je
svoja ramena kojima nije bilo ravnih u Parizu, svoj vrat okrugao kao da ga je nainio
vajar, bez ijedne bore! svoje objeenjako lice i svoju haljinu od teke svile s plavim

202

cvjetovima na plavoj osnovi, ukraenu engleskim ipkama u tolikoj koliini da bi se

njihovom cijenom moglo da ishrani cijelo jedno selo itav mjesec dana. Lijepa 2eni
Kadin, koja to vee nije igrala u svojem pozoritu, i ija je slika poznata toliko da nije
potrebno opisivati je, dola je u haljini basnoslovno skupoj. Svaki svean skup je za
te gospe utrkivanje u toaletama, gdje svaka od njih hoe da dobije nagradu za svoga
milionara, kazujui na taj nain ostalim takmi-arkama:
423

Eto koliko ja vrijedim!

Trea ena, bez sumnje na poetku svoje karijere, gledala je skoro postiena, rasko
dviju drugarica, bogatih i sigurnih u sebe. U prostoj haljini od bijelog kamira sa
plavim vezom, ona je u kosi imala cvijee kojim ju je morao nakititi kakav bivi
vlasuljar, ija je nevjesta ruka, i ne znajui, dala ljupkost blaenog neznanja njenoj
divnoj plavoj kosi. Haljina joj je jo smetala, i na njoj se ogledala zbunjenost,
neizbjena kod poetnice, kako se to obino kae. Ona je dola iz Va-lonja da u
Parizu smjesti svjeinu koja je zaluivala, nevinost koja bi probudila elju i kod
samrtnika, i ljepotu dostojnu svih onih koje je Normandija ve isporuila razliitim
pozoritima u prijestonici. Crte toga nedirnutog lica predstavljale su ideal aneoske
istote. Njena mljena bjelina odbijala je svjetlost skoro kao ogledalo. Njeno
rumenilo kao da je kiicom bilo prevueno preko njenih obraza. Zvala se Sidaliz. Ona
je bila, kao to e se dalje vidjeti, ahovska figura u partiji koju je g-a Nurison
igrala protiv g-e Marnef.

Tvoje ruke ne odgovaraju tvojem imenu, mala, rekla je eni Kadin kad joj je
Karabina predstavila ovo esnaestogodinje remek-djelo koje je ona dovela.
Sidaliz je, zaista, pokazivala zadivljenim pogledom lijepe miice, vrste i jedre, kroz
koje je strujala snana krv.
Koliko vrijedi ova? upita eni Kadin sasvim tiho Karabinu.
itavo imanje.
ta si s njom naumila?
Da nainim g-u Kombabus!
I za to e dobiti?
Pogodi!
Lijep srebrn pribor?
Imam ih tri.
Dijamante?
Ja ih prodajem...
Zelenog majmuna?
Ne, nego jednu Rafaelovu sliku.
ta ti sad pada na pamet?
ozefa mi je ve dosadila sa svojim slikama, odgovori Karabina; hou i ja da ih
imam, i to ljepe nego ona.
Di Tile dovede junaka te veeri, Brazilca; za njima je doao vojvoda d'Eruvil sa
ozefom. Pjevaica je bila obukla jednostavnu haljinu od baruna; ali joj je oko vrata
blistala ogrlica od sto dvadeset hiljada franaka, biser koji se jedva razlikovao od
njene koe kao bijela kamelija. U svoje crne vitice bila je uplela samo jednu crvenu
kameliju (mlade!) koja je privlaila sve poglede, a na svakoj svojoj ruci bila je
razredila po jedanaest grivni. Prila je da se rukuje sa eni Kadin, koja joj ree:

Hoe li mi pozajmiti tvoje rukavice?

ozefa otkopa svoje grivne i prui ih, na jednom tanjiru, svojoj prijateljici.

Ala umije! ree Karabina; treba biti vojvotkinja! Toliki biser! Vi ste opljakali
more da nakitite djevojku, gospodine vojvodo! dodala je okrenuvi se malom vojvodi
d'Eruvilu.

203

Glumica uze samo dvije grivne, a ostale prikopa ponovo pjevaici oko njenih lijepih
ruku, poljubivi ih.
Lusto, knjievni ankoliz, la Palferin i Malaga, Masol i Vovine, Teodor Gajar, jedan od
sopstvenika jednoga od najvanijih politikih listova, dopunjavali su drutvo. Vojvoda
d'Eruvil, utiv prema svima, kao pravi veliki gospodin, sa grofom de la Palferin
izmijenio je on^j naroiti pozdrav koji, ne pokazujui ni potovanje ni prisno
prijateljstvo, govori cijelom svijetu: Mi smo iz iste porodice, od istog plemena, mi
smo ravni jedan drugome! Taj pozdrav, odlika aristokratije, baca u oajanje duhovite ljude visoke
buroazije.
Karabina posadi Kombabusa sebi s lijeve strane, a vojvodu d'Eruvila s desne. Sidaliz
dobi mjesto do Brazilca, a Bigziu sjede do nje slijeva. Malaga zauze mjesto pored
vojvode.
U sedam sati otpoe napad na ostrige. U osam sati, izmeu dva jela, sladio se ledeni
pun. Svi znamo jelovnik ovakvih pirova. U devet sati, eretalo se kao to se ereta
poslije etrdeset i dvije boce razliitih vina, kad ih popije njih etrnaestoro. Dooe
na red poslastice. Ova zanoljiva atmosfera zanijela je samo Normaanku koja je
pjevuila jednu boinu pjesmicu. Izuzimajui tu jadnu djevojku, niko nije bio izgubio
prisebnost; i ljudi i ene bili su cvijet veselog Pariza. Duhovi su se smijali, oi, iako
sjajne, bile su pune svijesti, a usne su se zanimale satirom, anegdotama,
ogovaranjem. Razgovor, koji se dotle vodio u vjeitom krugu trka i konja, berzanskih operacija, raznih odlika raznih lafova, i poznatih sablanjivih dogaaja, prijetio
je da e se pretvoriti u aputanje, i podijeliti na partije od po dva srca.
U tom trenutku, na znaajne poglede koje je Karabina uputila Leonu de Lora,
Bigziuu, la Palferinu i di Tileu, zapoe se razgovor o ljubavi.
Valjani ljekari ne govore nikad o medicini, pravi plemii ne govore nikad o precima,
ljudi od talenta ne govore o svojim djelima, ree ozefa; zato bismo mi govorili o
naem poslu? ... Ja sam odloila predstavu u Operi da bih dola ovamo, zacijelo ne
zato da i ovdje radim. Dakle, da se ne hvalimo, drage moje prijateljice.
Govori ti se o pravoj ljubavi, mala moja! ree Malaga, o onoj ljubavi zbog koje ovjek
propada, upropaava i oca i majku, prodaje enu i djecu, i ide u Khi...

Govorite, onda! ree pjevaica. Za to ja ne znam! Za to ja ne znam.'... Ta

uzreica, koja je iz govora
parikih ulinih derana prela u rjenik loreta, jeste, uz pomo oiju i lica tih ena,
itava pjesma na njihovim usnama.
Zar ja vas ne volim, ozefa? ree sasvim tiho vojvoda.
Vi mene moda volite istinski, ree pjevaica vojvodi na uvo smijeei se; ali ja vas
ne volim tom ljubavlju o kojoj se govori, ljubavlju koja ini da je bez voljenog
ovjeka cijeli svijet crn. Vi ste meni prijatni, korisni, ali mi niste neophodni; i, ako
biste me sutra ostavili, ja bih imala tri vojvode umjesto jednoga ...
Postoji li ljubav u Parizu? ree Leon de Lora. Tu niko nema vremena da se obogati,
kako bi se onda predavao pravoj ljubavi koja ovjeka rastvara kao to voda rastvara
eer? Treba biti prebogat, pa onda voljeti, jer ljubav unitava ovjeka, otprilike kao
ovoga naeg dragog brazilskog barona. Ja sam ve odavno rekao da se krajnosti
isktjttMJM.' Pravi zaljubljen ovjek lii na evnuha, jer za njega nema vie ena na
zemlji! On je tajanstven, on je kao pravi hrianin, usamljen u svojoj pustinji!
Pogledajte samo ovoga estitog Brazilca!.. .
Svi za stolom pogledae u Anrija Montesa de Mon-teanosa, koji se stidio to je
postao sredite svih pogleda.
On kusa ovdje itav sat, a ne opaa ni koliko neki vo da ima za susjetku enu... neu
da kaem ovdje najljepu, ali zacijelo najsvjeiju u Parizu.

204

Sve je svjee ovdje, ak i riba, time se ova kua i proula, ree Karabina.
Baron Montes de Monteanos pogleda slikara ljubazno i ree:

Vrlo dobro! pijem u vae zdravlje!

I on pozdravi Leona de Loru glavom, nae svoju au punu portoa i iskapi je do dna.
Znai da ste zaljubljeni? ree Karabina svome susjedu, tumaei tako zdravicu.
Brazilski baron prui au da mu je ponovo napune, pozdravi Karabinu i ispi opet do
dna.

U gospoino zdravlje! ree tada loreta tako aljivim tonom da slikar, di Tile i
Bigziu prsnue u smijeh.
Brazilac ostade ozbiljan kao ovjek od bronze. Ta hladnokrvnost razdrai Karabinu.
Ona je vrlo dobro znala da Montes voli g-u Marnef; ali nije oekivala ovoliku
uzdrljivost, ovo uporno utanje ovjeka koji zna da je voljen. 2ena se cijeni po
dranju njenog ljubavnika isto tako esto kao to se i ljubavnik cijeni po dranju
svoje dragane. Ponosit zbog toga to voli Valeriju, i to ona njega voli, smijeei se s
izvjesnom ironijom na ove priznate poznavaoce ljubavi, baron je, uostalom, bio lijep
kao slika: vino mu nije promijenilo boju lica, a njegove oi sijajui onim naroitim
sjajem po-tamnjelog zlata, uvale su duinu tajnu. I zato je Karabina rekla sama
sebi:
Kakva je to ena! kako je samo zapeatila ovo srce!

To je stijena! ree poluglasno Bigziu, koji je u ovome gledao samo jedno

arkanje, i koji nije ni slutio koliku vanost Karabina pridaje ruenju ove tvrave.
Dok se ovaj razgovor, na izgled tako beznaajan, vodio lijevo od Karabine, prepirka o
ljubavi produavala se s njene desne strane izmeu vojvode d'Eruvila, Lus-tona,
ozefe, 2eni Kadine i Masola. Oni su raspravljali je li ta rijetka pojava proizvod
strasti, tvrdoglavosti ili ljubavi. ozefa, kojoj su ove teorije bile veoma dosadne,
htjela je da promijeni razgovor.

Vi govorite o onome to nimalo ne poznajete! Ima li meu vama nekoga ko bi

toliko volio jednu enu.
i io enu dostojnu sebe, da bi upropastio svoje imanje, i imanje svoje djece, da bi
prodao svoju budunost, da bi se bacio blatom na svoju prolost, da bi zasluio
robiju time to bi pokrao dravu, da bi ubio jednoga strica i jednoga brata, da bi
dopustio da mu veu oi, da i ne pomisli da mu ih vezuju samo zato da ne vidi
provaliju u koju su ga, na kraju krajeva, bacili? Di Tila ima pod lijevom sisom kasu,
Leon de Lora svoj duh, Bigziu bi se nasmijao sam sebi kad bi volio jo koga sem
sebe, Masol iifia ministarski portfelj umjesto srca; Lusto ima samo komad mesa,
poto je mogao dopustiti da ga ostavi g-a dela Bodrej; g. vojvoda je suvie bogat
da bi svojom propau mogao da dokae svoju ljubav; Vovine se ne rauna, ovjek
koji daje ljudima novac na mjenice ne dolazi u obzir. I tako niko od vas nije nikada
volio, a ni ja, ni 2eni, ni Karabina ... to se mene tie, ja sam samo jedanput vidjela
to udo koje sam sad opisala. To je na jadni baron Ilot, ree okrenuvi se eni
Kadin, koga se sama spremam da potraim oglasom preko novina, kao izgubljeno
pseto, jer hou da ga ponovo naem.
Gle sad! ree u sebi Karabina gledajui paljivo ozefu, znai da g-a Nurison ima
dvije Rafaelove slike, kad i ozefa igra moju igru.
Jadni ovjek, ree Vovine, on je bio zaista veliki i vrlo otmjen. Kako se taj drao!
Liio je na Fransoa 1. Pravi vulkan! i kakvu je umjenost, kakvu genijalnost razvijao
da doe do novca! I tamo gdje je sad, zacijelo ih trai, i zacijelo ih i izvlai iz onih
zidina od kostiju kakve se viaju u parikim predgraima, negdje na kraju varoi,
gdje se bez sunrnje sakrio ...
I sve to za onu malu g-u Marnef! ree Bigziu. to je ta prepredena!
Ona se udaje za moga prijatelja Krevela! primijeti di .

205


A luduje za mojim prijateljem Stenbokom! ree Leon de Lora.
Te tri reenice bile su tri zrna iz pitolja koja po-godie Montesa usred grudi. On
preblijedje i osjeti takav bol da s mukom ustade.

Vi ste hulje! ree on. Ne bi trebalo da mijeate ime jedne potene ene sa
imenima svih vaih propalih ena! jo manje da od nje pravite metu za svoje viceve.
Jednoduno odobravanje i pljeskanje prekinue Montesa. Bigziu, Leon de Lora,
Vovine, di Tile, Masol, dali su znak. Njima se pridruie svi.
ivio car! ree Bigziu.
Da ga kruniemo! uzviknu Vovine.
Jedno za Medora!^ za Brazil! povika I.,usto.
ta! bakarni barone, ti voli nau Valeriju? ree Leon de Lora, nisi probira?
To to je on rekao nije parlamentarno; ali je divno! ... primijeti Masol.
Ali, klijente moj dragi, tebe su preporuili meni, ja sam tvoj bankar, tvoja
prostodunost nanijee mi tete.
Ah! recite mi vi, ozbiljan ovjek..., obrati se Brazilac di Tileu.
Hvala u ime svih nas, ree Bigziu i pokloni se.
Recite mi neto izvjesno!... dodao je Montes ne obraajui panju na Bigziuove rijei.
Mogu! odgovori di Tile, ast mi je saoptiti vam da sam pozvan na Krevelovu svadbu.
A! Kombabus uzima u zatitu g-u Marnef! ree ozefa i sveano ustade.
' e d o r, mu Anelike u Ariostovom Bijesnom Rolandu. Prim. prev.
Zatim lagano i ozbiljno prie Montesu, potapka ga prijateljski po glavi, zagleda se u
njega za trenutak pokazujui na svojem licu komino divljenje, i zavrtje glavom.

Ilot je prvi primjer ljubavi uprkos svemu, a ovo je drugi, ree ona; ali njega
ne bi trebalo uzimati u raun, poto dolazi iz tropskih krajeva!
U asu kad je ozefa blago potapkala Brazilca po elu, Montes pade ponovo na svoju
stolicu, i obrati se, pogledom, di Tileu:

Ako sam ja rtva vaih parikih ala, ree mu, ako ste htjeli da mi izmamite
moju tajnu...
I on obujmi cijeli sto jednim plamenim pojasom, i obuhvati sve zvanice pogledom u
kome je zaplamtjelo brazilsko sunce.
Tako vam svega na svijetu, priznajte mi to, nastavio je preklinjui, skoro djetinjskim
glasom; ali ne klevetajte enu koju ja volim...
Kojeta, odgovori mu Karabina na uvo, a ako vas Valerija podlo vara, izdaje,
izigrava, i ako bih vam ja to dokazala, kroz jedan sat, kod moje kue, ta biste vi
radili?
To vam ne mogu rei ovdje, pred svim ovim ljudima od kojih je svaki jedan Jago...,
ree brazilski baron.
Karabina je ula rije mago.*

Dobro utite! odgovori mu ona smijeei se, nemojte davati povoda za smijeh
najduhovitijim ljudima u Parizu, hajdemo mojoj kui, razgovaraemo ...
Montes je bio kao izvan sebe.

Dokaze!... mucao je on; pomislite...

Mago(t) kusi majmun. Prim. prev.
Imae ih isuvie, odgovori Karabina, ali, poto ti sumnja toliko udara u glavu, ja se
bojim za tvoj razum ...
Ala je tvrdoglavo ovo stvorenje, gori je nego pokojni holandski kralj! Recite,
Lusto, Bigziu, Masole, hej! i vi ostali! zar niste svi pozvani za prekosutra na ruak
kod g-e Marnei? upita Leon de Lora.
Ja! odgovori di Tile. ast mi je ponoviti vam, barone: ako ste sluajno imali namjeru
da se oenite g-om Marnef, jedno topovsko zrno, koje se zove Krevel, odbacilo vas

206

je kao kakav zakonski projekt. Prijatelju, moj nekadanji drug Krevel ima osamdeset
hiljada li-vara rente a vi zacijelo nemate toliko jer u tom sluaju, mislim, vi biste
imali prvenstvo.
Montes je sluao, upola sanjalaki, upola smijeei se, s izgledom koji se uini
straan svima prisutnim. Prvi posluitelj prie u tom trenutku Karabini, i ree joj na
uvo da se jedna njena roaka nalazi u susjednom salonu i eli da govori s njom.
Loreta se die, izie, i nae g-u Nurison pod velom od crne ipke.
Dakle, treba li da idem tvojoj kui, keri? Je li zagrizao?
Jeste, majice, pitolj je tako dobro napunjen, da se bojim da ne prsne, odgovori
Karabina.
Jedan sat poslije toga, Montes, Sidaliz i Karabina, po povratku od Kankaiske stijene,
ulazili su u mali salon kod Karabine, u Ulici Sen-2or. Loreta zatee tu g-u Nurison u
jednoj udobnoj naslonjai, kraj kamina.
Gle, moja potovana tetka! ree ona.
Jeste, keri, dola sam lino po moju malu rentu. Ti bi me zaboravila, iako ima
dobro srce, a ja sutra moram da platim neke mjenice. Trgovkinja sa enskim
odijelom uvijek natee. Ko je to s tobom?... Tome gospodinu kao da se desilo neto
veoma nepovoljno...
strana g-a Nurison, koja se bUa potpuno preru-ila, liila je u ovom trenutku na
kakvu dobrodunu staricu. Ona ustade sa stolice da poljubi Karabinu, jednu od sto i
nekoliko loreta koje je ona izvela na uasni put poroka.

To je jedan Otelo koji pije u zabludi, i koga imam ast da ti predstavim: g.

baron Montes de Monteanos ...

O! poznajem gospodina po imenu, mnogo sam

0
njemu sluala; vas zovu Kombabus zato to volite samo jednu enu; a to je,
u Parizu, kao i da nemate ene. Da nije sluajno u pitanju vaa miljenica? g-a
Mamef, ona Krevelova? ... Ali, dragi moj gospodine, blagoslovite svoju sudbinu,
umjesto to je proklinjete ... Nije to nikakva ena. Znam kako ona ivi!...

Eh! ne poznaje ti Brazilca, ree Karabina, kojoj je g-a Nurison kriom

tutnula u ruku jednu hartijicu dok se s njom ljubila. To su tvrde glave, ali meka
srca!... Gospodin govori da e sve pobiti, ali nee nikog ni dirnuti, zato to voli.
Najzad, ja sam dovela ovamo g. barona da mu dam dokaz o njegovoj nesrei, koji
sam dobila od onoga malog Stenboka.
Montes je bio u zanosu, sluao je kao da se te rijei ne tiu njega. Karabina ode da
ostavi svoj barunski ogrta, i proita otisak ovog pisamceta:
Mae moje, on danas ide na veeru kod Popinoa,
1
doi e po mene u Operu oko jedanaest sati. Ja u poi oko po!a ^est, i
raunam da u te nai u na^em raju, gdje e poruiti veeru od Ziatne kue. Obuci
se iako da me mogne posHje odvesti u Operu. Jmaemo na raspoZaganju puna
etiri sata. Vratie mi ovo pisamce, ne zato to ti tvoja Va:erija ne bi vjerova^a, ja
bih tebi data i svoj ivot, i svoje bogatstvo, i svoju ast, sc bojim sluajnosti.

Evo, barone, ovu ceduljicu primio je jutros grof Stenbok; proitaj adresu!
Original je spaljen.
Montes uze hartiju u ruku, okrete je, poznade rukopis, i na pamet mu doe jedna
tana misao, to dokazuje koliko mu je glava bila poremeena.
Ali kakvog razloga imate vi da mi ovako cijepate srce, jer ste morali skupo platiti da
ovo pismo zadrite kod sebe onoliko vremena koliko je bilo potrebno da se
litografie? ree on gledajui Karabinu.
Budalo jedna! ree Karabina na jedan znak g-e Nurison, zar ne vidi ovu jadnu
Sidaliz ... ovo dijete od esnaest godina, koja te ve tri mjeseca voli toliko da ne

207

moe ni da jede ni da pije, i koja je sva nesrena to nije dobila od tebe jo ni jedan
rasijan pogled?
Sidaliz pritite maramicu na oi, i uini se da plae.
Iako izgleda ovako smirena, ona je bijesna to vidi da ovjek, koga ona ludo voli,
doputa da ga vara jedna nevaljalica, nastavljala je Karabina, i ona bi Valeriju
ubila...
A! to je moja stvar! ree Brazilac.
Da ubije! ti, mali moj? ree Nurisonovica. To se ovdje vie ne radi.
O! odgovori Montes, ja nisam odavde! Ja ivim u vojvodini gdje vai zakoni ne vae;
i, ako mi pruite dokaze...
Kako! zar ovo pisamce nije nita? ...
Nije, ree Brazilac. Ja ne vjerujem pismenu, hou da vidim...
O! da vidi! ree Karabina, koja je tano razumjela jedan pokret svoje tobonje
tetke; vidjee sve, dragi moj tigre, ali pod jednim uslovom...
Kojim?
Pogledaj Sidaliz.
Na jedan znak g-e Nurison, Sidaliz pogleda njeno Brazilca.
Hoe li je voljeti? hoe li je osigurati? upita Karabina. Ovako lijepa ena vrijedi
jedne kue i jednih kola! Bilo bi strano ostaviti je da ide pjeice. A ona ima i...
dugova... Koliko si duna? ree Karabina utinuvi Sidaliz za miicu.
Ona vrijedi to vrijedi, ree Nurisonovica. Dovoljno je da se nae trgovac!
Sluajte! uzviknu Montes primijetivi najzad ovo prelijepo ensko remek-djelo,
hoete li mi pokazati Valeriju?
I grofa Stenboka, dabome! ree g-a Nurison.
Ve deset minuta stara je posmatrala Brazilca, vidjela je u njemu zapetu puku koja
joj je bila potrebna, vidjela je naroito da je on toliko zaslijepljen da vie i ne obraa
panju na one koji ga vode, i umijeala se u razgovor.
Sidaliz je, dragi moj Brazilu, moja sestriina i cijeli posao se donekle tie i mene. Ono
sve moe da vidi za deset minuta; jer jedna moja prijateljica izdaje grofu Stenboku
namjetenu sobu u kojoj tvoja Valerija u ovom asu pije kafu, zna se kakvu kafu, ali
ona zove to kafom. Dakle, da se razumijemo, Brazilu! Ja volim Brazil, to je topla
zemlja. Kakva e biti sudbina moje sestriine?
Stara buljino! ree Montes, kome tek sad padoe u oi pera koja je Nurisonovica
nosila na eiru, ti si me prekinula. Ako mi pokae... pokae Valeriju i tog
umjetnika zajedno ...
Kao to bi ti htio da bude s njom, ree Karabina, to se zna.
Dakle, uzimam ovu Normananku i vodim je...
Kuda? ... upita Karabina.
U Brazil! odgovori baron! naoiniu od nje svoju enu. Stric mi je ostavio deset
kvadratnih milja zemlje koja se ne moe prodati, i ja samo zbog toga imam jo
28*
435
t
tu naseobinu; imam u njoj stotinu crnaca, samo crnce, cm^^lje i njihovu crnu
djecu, koje je kupio moj stric...
Sinovac jednoga crnakog poglavice!... ree Karabina napuivi usta, to nije za
odbacivahje. Sidaliz, moje dijete, voli li ti crnce?
Nemoj govoriti kojeta. Karabina, ree Nurisonovica. Gospodin i ja razgovaramo o
poslovima.

208

Ako ponovo uzmem kakvu Francuskinju, hou da ona bude samo moja, nastavi
Brazilac. Kaem vam unaprijed, gospoice ja sam kralj, ali ne ustavni kralj; ja sam
car, ja sam kupio sve moje podanike, i niko ne moe izii iz moje kraljevine koja je
sto milja udaljena od svakog naselja, i koja se prema kopnu granii umom punom
zvjerova, a od obale je razdvaja pustinja velika koliko i vaa Francuska ...
Vie ja volim sobu pod krovom ovdje! ree Karabina.
I ja sam tako mislio, odgovori Brazilac, jer sam prodao sve svoje imanje i sve to
sam imao u Rio-de-2a-neiru, da bih doao ovamo zbog g-e Marnef.
Toliki put se ne prevaljuje uzalud, ree g-a Nurison. Vi imate pravo da budete
voljeni zbog samoga sebe, naroito kad ste tako lijepi... O! on je lijep, okrete se ona
Karabini.
Vrlo lijep! ljepi od postiljona iz Lonimoa, odgovori loreta.
Sidaliz uhvati Brazilca za ruku, a ovaj se oslobodi toga dodira to je mogao paljivije.
Ja sam se vratio samo zbog g-e Marnef! nastavi Brazilac svoje kazivanje, a znate li
zato sam se zadrao pune tri godine.
Ne znamo, divljae, ree Karabina.
Dakle, ona mi je toliko puta rekla kako hoe da ivi sa mnom, sama, u kakvoj
pustinji!...
A, nije on divljak, ree Karabina prsnuvi u smijeh, i on pripada stadu dvilizovanih
naivina.
Rekla mi je to toliko puta, nastavi baron, neosjetljiv za loretine podsmijevke, da sam
podigao divnu kuu u sredini te ogromne naseobine. Doao sam u Francusku po
Valeriju, i, one noi kad sam je ponovo vidio...
Ponovo vidio, to je pristojno reeno, ree Karabina, zapamtiu tu rije!
Ona mi je rekla da saekam smrt onoga bijednog Mamefa, i ja sam pristao na to, i
oprostio sam joj to je primala udvaranje Ilotovo. Ja ne znam je li se to avo obukao
u suknje, ali je ta ena, od toga trenutka, zadovoljila svaku moju ud, svaki moj
zahtjev; najzad, ni za jedan minut nije mi dala povoda da posumnjam u nju!...

E, to je mnogo! ree Karabina g-i Nurison. G-a Nurison klimnu glavom u

znak da se slae
s njom.
Moja vjera u tu enu tolika je kolika je i moja ljubav prema njoj, ree Montes
putajui da mu teku suze. Zamalo se nisam potukao sa svim onim ljudima za
stolom, maloas ...
Vidjela sam ja to! ree Karabina.
Ako me je prevarila, ako se udaje ,ako je u ovom trenutku u Stenbokovom naruju,
ta ena je zasluila hiljadu smrti, a ja u je ubiti kao muvu...
A andarmi, mali moj? ... ree g-a Nurison, s osmijehom od kojeg se ovjeku koa
jeila.
A policijski komesar, a sudije, a sud, i sve ostalo? ... ree Karabina.
Vi ste hvalisavac! dragi moj, nastavi g-a Nurison, koja je htjela da sazna na koji
nain Brazilac misli da se osveti.
Ubiu je! ponovi hladno Brazilac. Eto! vi ste me nazvali divljakom... I zar zamiljate
da u se ja ugledati na ludosti vaih sugraana koji kupuju otrov kod apotekara? ... Dok smo ovamo
dolazili, ja sam smislio kako u se osvetiti Valeriji ako se pokae da ste vi u pravu.
Jedan od mojih crnaca nosi u sebi najsigurniji ivotinjski otrov, jednu stranu bolest
koja ubija sigurnije nego ma kakav biljni otrov, i koja se lijei samo u Brazilu: nju e
dobiti Sidaliz, i predae je meni; a zatim, kad smrt bude u ilama Krevelovim i
njegove ene, ja u ve biti iza Azorskih ostrva zajedno s vaom se-striinom koju u

209

izlijeiti i uzeti je za enu. Mi divljaci postupamo na svoj nain!... Sidaliz je ivince

koje mi treba, dodao je pogledavi u Normananku. Koliki je njen dug?
Sto hiljada franaka! ree Sidaliz.
Ona govori malo, dobro, ree tihim glasom Karabina g-i Nurison.
Ja u da poludim! uzviknu upljim glasom Brazilac i srui se na jednu stolicu. Ovo e
me umoriti! Ali hou da vidim, jer je to nemoguno! Litografisano pisamce! ... ko mi
jemi da to nije djelo kakvog varalice? ... Baron Ilot je volio Valeriju, kau!... ree
se-tivi se Zozefininih rijei; ali da je nije volio dokaz je to to ona jo ivi!... Ja je
neu ostaviti ivu nikome, ako nije samo moja!...
Montesa je bilo strano pogledati, a jo strasnije uti! On je rikao, grio se; lomio je
sve to bi mu dolo do ruku, palisandrovo drvo prtalo je kao staklo.
Ala lomi! rekla je Karabina gledajui Nuriso-novicu. Mali moj, rekla je potapkavi
Brazilca po ramenu, bijesni Rolando pristaje vrlo lijepo pjesmi; ali, u jednom stanu,
to je prozaino i skupo.
Sine moj, ree Nurisonovica, die se sa stolice i stade pred utuenog Brazilca, ja
mislim kao ti! Kad se dvoje vole na jedan izvjestan nain, kad su se zavjerili jedno
drugome, za ljubav se jemi ivotom. Onaj ko
poe u stranu upa sve, iz korijena. Ja te potujem, ja ti se divim, ja se slaem s
tobom, naroito u tome kako si namislio da postupi; zbog toga u prosto da zavolim
crnce. Ali ti voli! da se ne predomisli? ...
Ja!... ako je ona nevaljalica, ja ...
Sluaj, ti suvie govori, na kraju krajeva! nastavi Nurisonovica i ponovo postade
ono to je. ovjek koji hoe da se osveti, i koji misli da postupi divljaki kao ti, mora
se ponaati drukije. Da bi vidio tu tvoju u njenome raju, treba da uzme Sidaliz i
kao sluajno, pogrekom kakve sluavke, da ue sa svojom drugaricom; ali bez
huke! Ako hoe da se osv&ti, treba da se uzdrava, da se pokazuje kao da si u
oajanju, i da dopusti da te tvoja Ijubaznica izigra... Je tako? ree g-a Nurison
videi da Brazilca iznenauje to to mu ona kazuje.
Hajdemo, buljino, odgovori on, hajdemo!... razumijem.

Zbogom, kuco moja, ree g-a Nurison Karabini. Ona dade znak Sidalizi da
sie s Montesom, i ostade sama s Karabinom.
Sad se, duo moja, bojim samo jednoga, da je on ne udavi! To bi bilo ravo za
mene, sve se mora izvesti .' O! mislim da si zasluila tvoju Rafaelovu sliku,
samo kau da je to od Minjara. Ne beri brigu, to je mnogo ljepe; rekli su mi da su
Rafaelove slike sasvim crne, a ovo je svijetlo, kao da je od irodea.
Ja hou samo da prevaziem ozefu, uzviknu Karabina, a sasvim je svejedno hou li
to uiniti jednim Mtnjarom ili jednim Rafaelom... Eh, to je ta kradljivica imala biser
veeras... da ovjek sie u pakao zbog njega!
Sidaliz, Montes i g-a Nurison popee se u jedna kola koja su stajala pred
Karabininim vratima. G-a Nurison naznai tiho koijau jednu kuu u Italijanskom naselju, do koje se moglo stii za nekoliko trenutaka, jer, od Ulice Sen-or,
rastojanje do nje nije iznosilo vie od sedam do osam minuta; ali je g-a Nurison
naredila koijau da ide Ulicom le Peltje, i da vozi polagano, kako bi mogli da
pregledaju sva kola u toj ulici.
Brazilce! ree Nurisonovica, pogledaj hoe li poznati kola tvog anela.
Baron ukaza prstom na Valerijine koije kad su njihova kola prola pored njih.
Ona je rekla svojoj posluzi da doe u deset sati, a odvezla se najmljenim kolima u
kuu gdje se sad nalazi sa grofom Stenbokom, tamo je veerala, i kroz pola sata doi
e u Operu. Sve je lijepo udeeno! ree g-a Nurison. To ti objanjava kako je mogla
da te bbmanjuje tako dugo.

210

Brazilac ne odgovori nita. Kao pravi tigar, on je ponovo uzeo na sebe onu
nepokolebljivu hladnokrvnost kojoj su se svi onoliko divili za vrijeme veere. Jednom
rijei, bio je miran kao bankrot sutradan po predaji kljueva.
Pred vratima kobne kue stajala su jedna najmljena kola sa dva konja.

Ostani tu gdje si, ree g-a Nurison Montesu. Ovamo se ne ulazi kao u krmu,
doi e momak po vas.
Raj g-e Marnef i Vjenceslava Stenboka nije mnogo liio na udobnu Krevelovu
kuicu. Krevel je nju bio prodao grofu Maksimu di Traj; jer je, po njegovom nahoenju, postala nepotrebna. Ovaj raj mnogih ljudi i ena, sastojao se iz jedne sobe
na etvrtom spratu, u koju se ulazilo pravo sa stepenica, u jednoj kui u Italijanskom
naselju. U toj kui se nalazila, na svakom spratu, po jedna soba namijenjena za
kuhinju svakog pojedinog stana. Ali kad je kua postala neka vrsta skupnoga
sklonita za zabranjene ljubavi, glavna zakupnica.
440
prava g-a Nurison, trgovkinja enskim odijelom iz Ulice Nev-Sen-Mark, pravilno je
ocijenila ogronmu vrijednost tih kuhinja, i nainila je od njih male trpezarije. Svaka
ta soba, izmeu dva debela unutranja zida, s prozorom prema ulici, bila je potpuno
izdvojena zahvaljujui tekim dvostrukim vratima prema stepenitu. U njoj se, dakle,
moglo razgovarati o vanim tajnama, uz veeru, ne izlaui se opasnosti da e to
neko uti. Radi vee sigurnosti, na prozorima su se nalazile spolja aluzine, i iznutra
kapci. Cijena tim sobama, zato to su bile tako udeene, bHa je tri stotine franaka na
mjesec. Ta kua, puna rajeva i tajni, izdata je bila pod zakup g-i Nurison. I za dvije
hiljade i etiri stotine franaka, a donosila joj je, bila godina dobra rava, dvadeset
hiljada franaka, i poto isplati svoju zamjenicu (g-a Nurison II), jer ona nije sama
upravljala tom kuom.
Raj izdat pod zakup grofu Stenboku bio je tapeto-van persijskom tkaninom.
Hladnoa i tvrdoa runoga poda od crveno obojene cigle nije se osjeala ispod debele prostirke. Namjetaj su sainjavale dvije lijepe stolice i jedna postelja sa
zavjesom, u ovaj mah upola zaklonjena stolom na kojem su, meu ostacima dobre
veere, dvije boce s dugakim zapuaima i jedna boca ampanjca u ledu inile
meu Bahusovoj njivi koju obrauje Venera. Tu se jo nalazila i jedna ugodna meka
naslonjaa, jedna isto tako meka niska stolica kraj vatre, lijep ormar od ruinog
drveta s ogledalom u skupocjenom okviru, u stUu Pompadur. Sve je to morala
poslati Valerija. Svjetiljka s tavanice rasprostirala je slabu svjetlost koju su
pojaavale svijee sa stola i na kaminu.
Ta slika e predstaviti, ttrbt et orbi^, tajnu ljubav u skuenim srazmjerama koje joj
je davao Pariz u godini 1840. Koliko smo se udaljili, na alost! od grene ljubavi
' Svima i svuda. Prim. prev.
441
koja je simbolizovana V^tkanovoTn mreom prije tri hiljade godina.
U asu kad su se Sidaliz i baron uz stepenice, Valerija je, stojei pred kaminom
u kojem je sagorijevao jedan debeli sveanj prua, doputala Vjenceslavu da je
utee. To je trenutak kada ena koja nije ni suvie debela ni suvie mrava, kao to
je bila vitka, elegantna Valerija, pokazuje natprirodnu ljepotu. Rumena put, vrela,
mami pogled i najuspavanijih oiju. Linije tijela, malo pokrivenog, tako se jasno
ocrtavaju sjajnim borama suknje i okruglinom stenjaka, da ena postaje neodoljiva,
kao sve ono to mora da se ostavi. Sreno i nasmijano lice u ogledalu, noga koja
nestrpljivo lupka po podu, ruka koja popravlja nered poremeene kose, oi iz kojih
se preliva zahvalnost; i zadovoljstvo koje, kao sunce na zalasku, obasjava i najsitnije
pojedinosti na licu, sve ini da se taj as ne zaboravlja!... Zacijelo, svako ko se vrati
na svoje prve korake u ivotu, sjetie se koje od ovih milih pojedinosti, i moda e

211

razumjeti, ako ne izviniti, ludosti raznih Ilota i Krevela. 2ene tako dobro poznaju
svoju mo u tom trenutku, da u njemu uvijek nalaze ono to bi se moglo nazvati
otavom ljubavnih sastanaka.

Za ime svijeta! za pune dvije godine nisi nauio da utegne jednu enu! Pravi
si Poljak. Deset je sati, moj Vjences... lave! govorila je Valerija smijeei se.
U tom trenutku, neka zlobna sluavka noem vjeto podigla kupicu na vratima,
koja je bila jedino osiguranje Adama i Eve. Ona je otvorila vrata naglo, jer stanovnici
tih rajeva imaju svi malo vremena na raspolaganju, i otkrila je jednu od onih
prijatnih anr-slika koje se tako esto izlau u Salonu, po ugledu na Gavar-nija.

Ovdje, gospoo! rekla je sluavka.

I Sidaliz ue, a za njom baron Montes.
Ali ovdje ima nekoga!... Oprostite, gospoo, ree uplaena Normananka.
ta! ovo je Valerija! uzviknu Montes koji estoko zalupi vrata.
G-a Mamef, obuzeta uzbuenjem isuvie jakim da bi ga mogla sakriti, pade na
nisku stolicu pored kamina. Dvije suze se zavrtjee u njenim oima i odmah se osuie. Oma pogleda Montesa, spazi Normananku i poe usiljeno da se smije.
Dostojanstvo uvrijeene ene zakloni nedovoljnost njene nedovrene toalete: ona
prie Brazilcu i pogleda ga tako ponosito da joj oi zablistae kao sjeivo od maa.

Tako, ree kad je stala pred Brazilca, pruajui prst na Sidalizu, time je,
dakle, postavljena vaa vjernost? Vi ste mi dali obeanja koja bi mogla da ubijede i
ateistu u ljubavi! vi za koga sam ja inila sve, ak i zloin!... Imate pravo, gospodine,
ja nisam nita pored djevojke tih godina i takve ljepote!... Znam ta ete mi rei,
nastavila je pokazujui Vjenceslava ije je odijelo u neredu bilo dokaz i suvie
oigledan da bi se mogao poricati. To je moja stvar. Kad bih mogla da vas volim, i
poslije ove podle izdaje, jer ste vi mene uhodili, kupili ste svaki basamak ovih
stepenica, i gazdaricu, i sluavku, i Renu moda... O! kako je sve to lijepo! Kad
bi u meni ostalo jo i trunke ljubavi prema tako podlom ovjeku, ja bih mu dala
razloge takve da se njegova ljubav udvoji!... Ali ja ostavljam, gospodine, i vas i vau
sumnju koja e se pretvoriti u kajanje... Vjenceslave, moju haljinu!
Ona uze svoju haljinu, obue je, pogleda se u ogledalu, i produi mirno da se oblai
ne gledajui Brazilca, kao da je sasvim sama u sobi.

Vjenceslave, jeste li gotovi? Idite naprijed. Ona je ispod oka i u ogledalu

posmatrala MonteBovo lice, i inilo joj se da u njegovom bljedilu vidi
znake one slabosti koja te tako jake ljude predaje a-robnikoj moi ene. Uhvatila
ga je za ruku pribliivi mu se toliko da je mogao da udahne onaj strani voljeni
miris koji opija zaljubljene ljude; i, osjetivi da on drhe, pogledala ga je prijekorno:
Doputam vam da ovo to ste vidjeli ispriate g. Krevelu, on vam nikad nee
povjerovati, i zato ja imam prava da se udam za njega; on e prekosutra biti moj
mu... i ja u ga uiniti vrlo srenim!... Zbogom! potrudite se da me zaboravite ...
Ah! Valerija, uzviknu Montes steui je u zagrljaj, to je nemoguno!... Hajde sa
mnom u Brazil!
Valerija pogleda u barona i ponovo nae svoga roba.
Ah! kad bi me ti jo volio, Anri! kroz dvije godine, ja bih bila tvoja ena; ali tvoje lice
u ovom trenutku ne ini mi se nimalo iskreno ...
Kunem ti se da su me opili, da su mi lani prijatelji bacUi na vrat ovu enu, i da je
sve ovo puki sluaj! ree Montes.
Znai da bih ti jo mogla oprostiti? ree ona smijeei se.
A da li bi se i onda udala? upita baron obuzet bolnom strepnjom.
Osamdeset hiljada franaka rente! ree ona s upola aljivim oduevljenjem. A Krevel
me voli toliko da e od toga umrijeti!

212

Ah! razumijem te, ree Brazilac.

Dakle, kroz nekoliko dana, mi emo se sporazumjeti, ree ona.
I pobjedonosno sie niz stepenice.

Vie me nita ne moe uzdrati! pomisli baron koji je za trenutak ostao kao
prikovan za pod. Kako! ta ena namjerava da se poslui svojom ljubavlju kao sredstvom da se otrese one budale, isto onako kao to je
4^
raunala na Marnefovu smrt!... Hou da bude orue boanskoga gnjeva!
Dva dana poslije toga, oni di Tileovi gosti, koji su onako bezobzirno ogovarali g-u
Marnef, sjedili su za njenim stolom, u njenoj kui, jedan sat poslije ina u kojem je
ona promijenila kou zamijenivi svoje ime slavnim imenom jednoga parikog kmeta.
Ta nedosljednost je jedna od najobinijih stvari u Parizu. Valerija je imala
zadovoljstvo da u crkvi vidi brazilskog barona koga je Krevel, postavi mu u
potpunom smislu rijei, pozvao iz razmetljivosti. Montesovo prisustvo za rukom nije
zaudilo nikoga. Svi ti duhoviti ljudi bili su se ve odavno sprijateljili sa svakim
kukavilukom strasti, i sa svakim ustupkom, kad je u pitanju uivanje. Duboka sjeta
grofa Stenboka, koji je poinjao da prezire onu u kojoj je dotle gledao anela,
pokazivala je izvrstan ukus. Poljak njome kao da je govorio kako je izmeu Valerije i
njega sve svreno. Lizbet doe da estita svojoj dragoj g-i Krevel, izvinj avaj ui se
to ne moe ostati na ruku zbog Adelinine bolesti.
Budi spokojna, rekla je Valerija rastajui se s njom, primie te oni u svoju kuu, i
ti e ih sve vidjeti u tvojoj. Samo to je ula one tri rijei: dvjesta hitjada franaka,
baronica je dola do umiranja! O! s tom priom ima ih sve u rukama; ali e mi rei
ta je to bilo? ...
Mjesec dana poslije svojeg vjenanja, Valerija se ve po deseti put svaala sa
Stenbokom, koji je od nje traio objanjenje o Anriju Montesu, koji ju je podsjeao
na njene rijei za vrijeme prizora u raju, i kome nije bilo dosta to naziva Valeriju
pogrdnim imenom, nego je i tako pazio na nju da nije imala ni aska slobodnog
vremena izmeu njegove ljubomore i Krevelovog ugaanja. Kako vie nije imala
pored sebe Lizbet, koja joj je davala izvrsne savjete, ona je planula i grubo prebacila
Vjenceslavu novac koji mu je davala na zajam.
445
Stenbokov ponos probudi se tako da vie nije doao u Krevelovu kuu. Valerija je
postigla svoj cilj, ona je htjela da udalji Vjenceslava za neko vrijeme, kako bi dobila
malo slobode. ekala je da Krevel ode na selo grofu Popinou, radi pregovora o
prijemu g-e Krevel, i onda je zakazala sastanak baronu koga je eljela da zadri
pored sebe cijeli jedan dan, kako bi mu dala razloge koji e morati da udvoje
BrazUevu ljubav. Toga dana ujutru, Rena, cijenei znaaj svojeg izdajstva po
veliini sume koju je primila, pokua da opomene svoju gospou koju je, razumije
se, voljela vie nego nepoznate ljude; ali, kako su joj bili zaprijetili da e je oglasiti
za ludu i zatvoriti u Salpetrijer, ako ikome kae ta bilo, pokazala se prilino
zbunjena.
Gospoa je sada tako srena! rekla je; ta e joj jo i taj Brazilac?... Ja nemam vjere
u njega!
To je istina, Rena, odgovorila je Valerija; zato i hou da ga ispratim.
Ah! gospoo, tome se radujem, taj crnac me plai! ini mi se da je sposoban na
sve...
Ala si luda! Treba se plaiti za njega, kad je sa mnom.
U tom trenutku ue Lizbet.
Mila moja kozice, odavno se nismo vidjle! ree Valerija. Vrlo sam ti nesrena...
Krevel mi je dosadan, a Vjenceslava nemam vie, posvaali smo se.

213

Znam, odgovori Lizbet, zbog njega sam i dola: Viktorin se sreo s njim, oko pet sati
poslije podne, kad je ulazio u nekakav restoran gdje se moe jesti za dvadeset i pet
sua, u Ulici Valoa; onako nate srca uhvatio ga je za osjeanja, i doveo u Ulicu Lujle-Gran ... Hortenza, kad je vidjela Vjenceslava smralog, nesrenog, neodjevenog,
pruila mu je ruku ... Eto kako me izdaje!
G. Anri, gospoo! doe da kae lakej na uvo Valeriji.
Ostavi me, Lizbet; sve u ti to objasniti sutra!
Ali, kao to e se dalje vidjeti, Valerija uskoro nee moi da objasni nikome nita.
Krajem mjeseca maja, penzija barona Ilota bila je potpuno osloboena isplatama
koje je Viktorin svakoga mjeseca polagao baronu Nisenanu. Poznato je da se
penzija isplauje samo po uvjerenju da je korisnik u ivotu, i kako je mjesto
stanovanja barona Ilota bilo nepoznato, njegova penzija na koju je stavljena zabrana
u korist Vovinea, ostala je neizdata u dravnoj kasi. Poto je Vovine skinuo zabranu s
penzije, bilo je potrebno nai korisnika da bi se taj novac mogao primiti. Zahvaljujui
zauzimanju doktora Bjanona, baronica se oporavila. Njenom potpunom ozdravljenju
mnogo je doprinijela i dobra ozefa jednim pismom iji je pravopis odavao saradnju
vojvode d'Eruvila. Evo ta je pjevaica javila baronici poslije etrnaest dana ivoga
traganja:
^Gospoo baronice,
G. Itot je ivio, do prije dva mjeseca, UHci Ber-nardinac, E!odijom 5arden, koja
se bavi krpijenjem ipaka, i koja ga je preote!a od g-ce Bin; ati je otiao odatte,
ostavivi kod nje sve to je imao, bez ijedne rijei, i nije se moglo saznati gdje se
sad natazi. Ja nisam izgubila hrabrost, i postala sam za njim jednog ovjeka kome se
ini da ga je jednom ve sreo na BM!evaru Bnrdon.
Jevrejka e odrati obeanje koje je zadata hri-anki. Neka se aneo moti za
demona.' to se zacijeto deava ponekad na nebn.
Sa dubokim potovanjem i zauvijek ostajem, gospoo, vaa pokoma stubenica
ozefa Mira.
Poto je vratio svoga zeta njegovoj eni i djetetu, gledajui kako mu se mati
oporavlja s dana na dan, ne ujui vie nita o stranoj g-i Nurison, a vidjevi da
mu se tast oenio, Ilot d'Ervi nije vie osjeao nikakvu naroitu srdbu prema svojoj
novoj tati, i predavao se svojim politikim i pravnikim poslovima, noen brzom
maticom parikog ivota, gdje se sati raunaju kao dani. Kako je trebalo da podnese
Skuptini neki izvjetaj, on je, pred kraj saziva, morao da provede cijelu jednu no u
radu. Uao je u svoj kabinet oko devet sati, i ekajui da lakej unese svijee sa
zaklonima za oi, mislio je na svog oca. Prebacivao je sebi to doputa da pjevaica
traga za njim, i namjeravao da sutradan ode zbog toga g. apizou, kad primijeti na
svojem prozoru, u slaboj svjetlosti sumraka, jednu lijepu staraku glavu sa utom lobanjom, okruenom sijedom kosom.

Naredite, dragi gospodine, da puste pred vas jednog bijednog isposnika iz

pustinje, koji skuplja milodare za opravku jednog starog manastira.
Ova utvara, koja je govorila, podsjeti odjednom advokata na ono to mu je rekla
strana Nurisonovica, i on uzdrhta.
Uvedite toga starca, ree svom lakeju.
Napunie gospodinov kabinet svojim zadahom, odgovori sluga, nosi nekakvu mrku
mantiju koju nije promijenio otkako je poao iz Sirije, a nema ni koulje ...
Uvedite toga starca, ponovi advokat.
Starac ue. Viktorin se nepovjerljivo zagleda u toga tobonjeg pustinjaka skitnicu, i
vidje jedan izvanredan primjerak onih neapoljskih kaluera ije su haljine sestre

214

lazarevskim ritama, ije su sandale kone rite, kao to je i sam kaluer jedna ljudska
rita. Bilo je tako oevidno da dolazi iz daleka, da je advokat, neprestano
nepovjerljiv, ipak prekorio sebe to je povjerovao u ini g-e Nurison.

ta traite od mene?

Ono to vi mislite da treba da mi date. Viktorin uze pet franaka s jedne

gomile talira i prui ih starcu.

Na raun pedeset hiljada franaka to je malo, ree prosjak iz pustinje.

Ta reenica odagna Viktorinovu neizvjesnost.
A je li nebo odralo svoje obeanje? ree advokat mrtei obrve.
Sumnja je grijeh, sine moj! odgovori isposnik. Ako hoete da platite tek poslije
svrenog pogreba, to je vae pravo; ja u doi kroz osam dana.
Poslije pogreba! uzviknu advokat ustavi.
Radilo se, ree starac izlazei, a smrt ide brzo u Parizu!
Kad je Ilot. koji je bio oborio glavu, htio da progovori, okretnog starca je bilo
nestalo.

Ne razumijem ni jedne rijei od ovoga, ree Ilot-sin sam sebi. Ali, kroz osam
dana, traiu od njega mog oca, ako ga dotle ne budemo nali. Gdje li g-a Nurison
(jest, tako joj je ime) nalazi ovakve pomagae?
Sutradan je doktor Bjanon dopustio baronici da sie u vrt, poto je najprije
pregledao Lizbet, koja otprije mjesec dana, zbog lakog nazeba, nije smjela da izlazi
iz sobe. Ueni doktor, koji nije smio da kae ta misli o Lizbeti prije nego to provjeri
izvjesne simptome, siao je zajedno s baronicom u vrt, da bi, poslije njenog
dvomjesenog boravka u sobi, posmatrao uticaj istog vazduha na onu drhtavicu
koja ga je naroito zanimala. Bjanonov genije postavio je sebi zadatak da izlijei tu
ivanu slabost. Videi da taj veliki i slavni ljekar hoe da posjedi s njima, baronica i
njena djeca zapoee iz utivosti razgovor s njim.
Va ivot je ispunjen alosnim stvarima! ree baronica. Ja znam ta to znai, gledati
po cijeli dan bijedu i bolove.
Gospoo, odgovori ljekar, ja mogu da zamislim na kakve ste sve prizore vi nailazili u
vaem milosrdnom poslu; ali ete se na to najzad navii, kao to se navikavamo i mi
svi. Kada dtth poziva ne bi savlaivao tJMdsko srce, ne bi moglo biti ni ispovjednika,
ni sudije ni advokata. Bez navikavanja se ne moe ivjeti. Zar vojnik, u vrijeme rata,
ne gleda jo svirepi je prizore od naih? a svi vojnici koji su ratovali imaju dobro
srce. Mi ljekari uivamo u zadovoljstvu kad nekog izlijeimo, kao to vi uivate kad
spasete kakvu porodicu od uasne gladi, poroka ili bijede, kad je povratite radu i
drutvenom redu; ali kako se tjee sudija, policijski komesar i advokat, koji provode
vijek raspravljajui najpodlije spletke interesa, toga drutvenog udovita, koje moe
da osjeti aljenje zbog neuspjeha, ali kajanje nikad? Polovina drutva provodi svoj
ivot posmatrajui drugu polovinu. Ja imam jednoga starog prijatelja advokata, koji
se povukao od poslova, i koji mi je govorio da za ovih posljednjih petnaest godina
notari i advokati osjeaju prenia svojim klijentima isto nepovjerenje koje i prema
protivnicima svojih klijenata. G. va sin je advokat, zar ga nikad nije doveo u
nepriliku onaj koga je branio?
O! esto! ree smijeei se Viktorin.
Od ega dolazi to veliko zlo? upita baronica.
Od nedostatka vjere, odgovori ljekar, i od prevlasti novca koji nije nita drugo nego
stvrdnuta sebinost. Novac, nekada, nije bio sve; priznavale su se vrijednosti i iznad
njega. Postojalo je plemstvo, talenat, usluge uinjene dravi; ali, danas, zakon je od
novca nainio osnovicu za sve, uzeo ga je ak i za mjerilo politike sposobnosti! Neke
sudije ne mogu biti birani u Skuptinu.

215

2an-2ak-Ruso ne bi mogao da bude izabran! Imanja se vie ne nasljeuju u svojoj

cjelokupnosti, i svak je primoran da misli na sebe jo od svoje dvadesete godine. A
izmeu potrebe da se neto stekne, i nevaljastva, nema pregrade, jer u Francuskoj
nedostaje vjersko osjeanje i pored pohvalnih napora svih onih koji se trude da ojaaju katolianstvo. Eto ta kazuju svi koji, kao ja, po-smatraju utrobu dananjeg
drutva.
To ne prua mnogo zadovoljstva! ree Hortenza.
Pravi ljekar je strasno odan nauci, odgovori Bjanon. I njega podrava to osjeanje i
svijest da je od koristi drutvu. Eto, upravo ovih dana, ja osjeam izvjesnu naunu
radost zbog koje bi mnogi povrni ljudi pomislili da sam bez srca. Sutra u da
prikazem medicinskoj Akademiji jedan rijedak sluaj. Sada posmatram jednu bolest
koje je davno nestalo; uostalom smrtnu bolest, protiv koje mi u umjerenom pojasu
ne moemo da uinimo nita, a koja se lijei u Indiji, na primjer ... jednu bolest koja
je vladala u srednjem vijeku. Boriti se protiv takve bolesti, to predstavlja za Ijekara
jednu lijepu borbu. Ve deset dana ja mislim neprestano na te moje bolesnike, jer ih
ima dvoje, ena i mu! Da nisu oni u kakvom srodstvu s vama? jer ste vi, gospoo,
po rodu Krevelova? res on okrenuvi se Celestini.
ta! da taj va bolesnik nije moj otac? ... ree Celestina. Stanuje u Ulici Barbe-deuj?
Upravo je tako, odgovori Bjanon.
A bolest je smrtna, kaete? ponovi Viktorin prestraen.
Ja idem ocu! uzviknu Celestina ustavi.
Ja vam to najodlunije zabranjujem, gospoo, primijeti mirno Bjanon. Bolest je
zarazna.
Kako idete vi, gospodine? odgovori mlada ena. Zar mislite da kerinska dunost nije
prea od Ijekarske?
29*

Gospoo, ljekar zna kako e se sauvati od zaraze, a nerazmiljenost vae

odanosti dokazuje mi da vi neete moi da budete obazrivi kao ja.
Celestina ustade, ode u svoju sobu, i spremi se za izlazak.
Gospodine, ree Viktorin Bjanonu, nadate li se da ete spasti g-na i g-u Krevel?
Nadam se, ali ne vjerujem, odgovori Bjanon. Stvar je potpuno neobjanjiva za
mene... Od te bolesti boluju crnci i ameriki narodi, ije je kono tkivo drukije nego
kod ljudi bijele rase. A ja ne mogu da uspostavim nikakvu vezu izmeu crnaca,
crvenokoaca, meleza i g-na ili g-e Krevel. Uostalom, mada je to vrlo lijepa bolest
za Ijekare, ona je za svakoga drugog uasna. Jadna ena, koja je bila lijepa, kau,
kanjena je u onome u emu je najvie grijeila, jer je sad strahovito runa, ako se
uopte moe rei da je jo ivi stvor!... Zubi i kosa joj spadaju, ona lii na gubavca, i
sama sebi uliva uas; njene ruke, koje je strano pogledati, nadu-vene su i
pokrivene zelenkastim gnojnicama; rasklima-tani nokti ostaju joj u ranama kad ih
poee; prsti na nogama otpadaju joj u trulei koja ih nagriza.
Ali ta je uzrok toj bolesti? upita advokat.
O! ree Bjanon, bolest je u krvi koja se kvari strahovitom brzinom. Ja sad
namjeravam da lijeim krv, jue sam je dao na analizu: idem odavde kui da uzmem
rezultat rada moga prijatelja profesora Divala, poznatog hemiara, i da uinim jedan
od onih oajnih pokuaja kakve mi ponekad pred^:imamo protiv smrti.
To je prst boji! ree baronica duboko uzbuenim glasom. Iako mi je ta ena nanijela
toliko zla, da sam u trenucima ludosti prizivala boansku pravdu na njenu glavu, ja
elim, o boe moj! da vi uspijete, gospodine doktore.
Ilot sin je osjeao vrtoglavicu, gledao je naizmjence svoju majku, svoju sestru i
doktora, strahujui da oni ne pogode njegove misli. Smatrao je sebe za ubicu. Hor-

216

tenza je nalazila da je bog pravedan. Celestina se vrati i zamoli svoga mua da poe
s njom.

Ako odete tamo, gospoo, i vi, gospodine, drite se na izvjesnom odstojanju

od bolesnikih postelja, to je sva predostronost. Ni vi ni vaa ena nemojte se aliti
da poljubite samrtnika. I vi treba da poete s vaom enom, gospodine Ilote, da ona
ne bi postupila protivno ovoj Ijekarskoj naredbi.
Adelina i Hortenza, kad su ostale same, odoe da prave drutvo Lizbeti. Hortenzina
mrnja protiv Valerije bila je tako silna, da nije mogla uzdrati njen izliv.
Tetka! osveene smo i moja majka i ja!... uzviknula je ona. Ona guja otrovnica bie
da je ujela samu sebe, jer se sad iva raspada!
Hortenza, ree baronica, u ovom asu nisi hri-anka. Trebalo bi da moli boga da se
smiluje i da ulije pokajanje toj nesrenici.
Sta kaete! uzviknu Beta i podie se sa svoje stolice, govorite li vi to o Valei-iji?
Da, odgovori Adelina, ona je osuena na smrt, umire od jedne strane bolesti iji je i
sam opis dovoljan da se ovjek zgrozi.
Zubi roake Bete zacvokotae, nju obli hladan znoj, ona osjeti straan potres koji je
pokazivao dubinu njenog strasnog prijateljstva prema Valeriji.
Idem tamo! ree ona.
Ali doktor ti je zabranio da izlazi!
Svejedno! idem!... Kako li mora biti onome jadnom Krevelu; jer on voli svoju enu!
I on umire, odgovori grofica Stenbok. Ah! svi su nai neprijatelji pali u ruke avolu...
Bogu! keri moja...
Lizbet se obue, ogrnu svoj dragi uti al, metnu eir od crnog baruna, uze svilene
cipele; i, ne osvrui se na Adelinine i Hortenzine opomene, ode kao da je goni neka
neodoljiva sila. Kad je stigla u Ulicu Barbe, nekoliko minuta poslije g-na i g-e Ilot,
zatekla je tamo sedmoricu Ijekara koje je Bjanon pozvao da posmatraju ovaj
jedinstven sluaj, i kojima se i sam bio pridruio malo prije toga. Ti ljekari, stojei u
salonu, raspravljali su 0 bolesti; as jedan, as drugi odlazio je bilo u Vale-rijinu, bilo
u Krevelovu sobu, da posmatra, i vraao se sa kakvim novim podatkom, osnovanim
na tome kratkom posmatranju.
Ovi kraljevi nauke bili su se podijelili na dvije grupe. Jedan meu njima, usamljen u
svojem miljenju, tvrdio je da postoji namjerno trovanje, i govorio o mogunoj
osveti, poriui da se mogla tako bez uzroka javiti bolest opisivana jo u srednjem
vijeku. Trojica drugih gledali su u njoj razluivanje limfe i drugih organskih sokova.
Druga strana, u kojoj je bio i Bjanon, ostajala je pri tome da bolest dolazi od
kvarenja krvi, kojem je uzrok neki nepoznat zarazni bacil. Bjanon je donio rezultat
analize koju je izvrio profesor Dival. Nain lijeenja, iako oajan i sasvim nesiguran,
zavisio je od rjeenja ovoga lijenikog problema.
Lizbet je stala kao skamenjena na tri koraka daleko od postelje na kojoj je umirala
Valerija, videi sve-tenika iz sv. Tome Akvinskog kraj uzglavlja svoje prijateljice, i
jednu milosrdnu sestru koja ju je njegovala. U ovoj gomili trulei, koja je od pet
ljudskih ula zadrala samo jo vid, vjera je gledala jednu duu koju treba spasti.
Milosrdna sestra, koja se jedina primila toga da uva Valeriju, stajala je malo dalje. I
tako je katolika crkva, to boanstveno tijelo koje se rukovodi portvovanjem u
svakoj stvari, pomagala u svojem dvo-' strukom obliku, duhovno i tjelesno, ovu
neasnu i zaraenu samrtnicu, obasipajui je svojom beskrajnom bla-gou i neiscrpnim blagom
svojeg milosra.
Sluge, uplaene, odbijale su da uu u sobu gospoi ili gospodinu; oni su mislili samo
na sebe i nalazili da njihovim gospodarima biva po zasluzi. Zaraza je uzela takav
mah da, i pored otvorenih prozora i najjaih mirisa, niko nije mogao dugo da izdri u

217

Valerijinoj sobi. Samo je vjera bdjela u njoj. 2ena tako nadmonog duha, kao to je
bila Valerija, morala se pitati kakav razlog zadrava ta dva predstavnika crkve pored
njene postelje. I zato je samrtnica sasluala svetenikov glas. Kajanje je obuzimalo
tu grenu duu uporedo sa stranom boleu koja je ruila njenu ljepotu. Njena
Valerija pokazivala je mnogo manju otpornost prema bolesti nego Krevel, i morala je
umrijeti prije njega; uostalom, ona se prva i razboljela.
Da ja nisam bila bolesna, dola bih da te njegujem, ree najzad Lizbet poto je
izmijenila jedan pogled s tunim oima svoje prijateljice. Evo ima ve petnaest ili
dvadeset dana kako ne izlazim iz sobe; ali, kad sam preko doktora saznala kako je
tebi, dotrala sam.
Jadna Lizbet, ti me jo voli! vidim to, ree Valerija. Sluaj! ja imam samo jo dandva da mislim, jer ne mogu rei da ivim. Vidi, ja vie nemam tijela, ja sam gomila
blata... Ne doputaju mi da se pogledam u ogledalu ... Dobila sam ono to
zasluujem. Ah! htjela bih da popravim sve zlo koje sam uinila, samo da zasluim
milost.
O! ree Lizbet, ako tako govori, ond^ si zacijelo rrtrtva!
Ne spreavajte ovu enu da se pokaje, ostavite jc njenim hrianskim mislima, ree
svetenik.
Nita vie! ree uplaena Lizbet sama sebi. Ne poznajem vie ni njene oi ni usta!
Nije ostalo ni jedne jedine njene crte! I duh je otiao. Oh! to je strano!...
Ti ne zna, nastavi Valerija, ta je to smrt, ta je to misliti na sutranjicu svojeg
posljednjeg dana, na ono to se mora nalaziti u kovegu: crvi za tijelo, ali ta za
duu? ... Ah! Lizbet, ja osjeam da postoji drugi ivot! ... i cijelu me je obuzeo takav
uas da ne osjeam bolove svojeg tijela koje se raspada!... A ja sam jo u smijehu
govorila Krevelu, rugajui se jednoj svetiteljici, da boja osveta uzima na sebe sve
oblike nesree... Bila sam prorok tada!... Ne igraj se svetim stvarima, Lizbet! Ako me
voli, ugledaj se na mene, pokaj se!
Ja! ree Lorenka; ja sam u prirodi u svemu vidjela osvetu; i pela gine zadovoljvajui
svoju potrebu za osvetom, kad je neko napadne! A zar nam i ta gospoda, ree
pokazujui na svetenika, ne ukazuju da se i sam bog sveti, i da njegova osveta traje
cijelu vjenost! ...
Svetenik baci na Lizbet pogled pun blagosti i ree
joj:
Vi ste bezbonica, gospoo.
Pogledaj do ega sam ja dola! ree joj Valerija.
Ali otkud na tebi ta bolest? upita usjedjelica koja je ostala uporna u svojem
seljakom nevjerovanju.
O! dobila sam od Anrija pisamce koje mi je sve objasnilo, i znam ta me eka ... On
me je ubio. Umrijeti u asu kada sam htjela da ivim poteno, i umrijeti tako da se
svi groze od mene ... Lizbet, nemoj vie misliti o osveti! Budi dobra prema toj
porodici kojoj sam ja, zavjetanjem, ve ostavila sve ime mi zakon doputa da
raspolaem! Idi, djevojko moja, ako si ti danas jedino bie koje se s uasom ne
okree od mene, preklinjem te, idi, ostavi me... ja imam samo jo toliko vremena da
se predam bogu!...

Ona bunca! ree Lizbet u sebi na sobnjem pragu. Najsilnije poznato osjeanje,
prijateljstvo ene prema eni, nije imalo herojsku stalnost crkve. Lizbet, guei se od kunih isparenja, izie iz sobe, i vidje da se ljekari jo savjetuju.
Bjanonovo miljenje je pobijedilo, i oni su se sad sporazumijevali samo jo o nainu
na koji e se izvriti ogled.

218


To e ipak biti vrlo zanimljiva obdukcija, govorio je jedan od pristalica
suprotnog miljenja, i kako emo imati dva lea, moi emo da uporeujemo.
Lizbet poe za Bjanonom, koji je priao bolesnikoj postelji kao da ne primjeuje
smrad trulei koji se iz nje dizao.
Gospoo, ree on, hoemo da pokuamo na vama jedan lijek koji moe da vas spase
...
Ako me spasete, ree ona, hou li biti lijepa kao prije? ...
Moda! ree ueni ljekar.
Zna se ta znai vae modct.' ree Valerija. Bila bih kao ena koja je pala u vatru!
Ostavite me crkvi! ja. se sad mogu dopasti samo jo bogu! hou da se potrudim da
se izmirim s njim, to e biti moja posljednja kokete-rija! Da, treba da
dobroga bogtt.'
To je posljednja rije moje jadne Valerije, po tome je poznajem! ree Lizbet plaui.
Lorenka je pomislila da treba da ue i u Krevelovu sobu, gdje je zatekla Viktorina i
njegovu enu kako sjede na tri stope rastojanja od postelje okuenoga.
Lizbet, ree on, od mene kriju u kakvom se stanju nalazi moja ena; ti si je sad
vidjela, kako je njoj?
Bolje, ona kae da je spaena! odgovori Lizbet, doputajui sebi ove dvosmislene
rijei da bi umirila Krevela.
E! dobro, nastavi kmet, a sve sam se bojao da sam ja uzrok njenoj bolesti... Nije
ovjek tek onako trgovaki putnik za mirise. Prebacujem sebi mnogo tota. Kad bih nju izgubio, ta bi bilo sa mnom? Na asnu rije, djeco moja, ja
oboavam tu enu.
Krevel pokua da zauzme stav, uspravivi se na svojoj postelji.

O! tata, ree Celestina ako ozdravite, ja u se izmiriti s mojom maehom, na

to se zavjetujem.
. Sirota mala Celestina! ree Krevel, hodi da me poljubi!
Viktorin zadra svoju enu koja je bila ustala.
Vi ne znate, gospodine, ree blago advokat, da je vaa bolest zarazna ...
To je istina, odgovori Krevet; ljekari estitaju sebi to su na meni nali ne znam
kakvu srednjovjekovnu kugu, o kojoj su samo priali na svojim fakultetima ... To je
vrlo smijeno!
Tata, ree Celestina, budite hrabri, i vi ete pobijediti tu bolest.
Ne brinite, djeco moja, smrt e da se promisli prije nego to udari na jednoga
parikog kmeta! ree on s kominom hladnokrvnou. A zatim, ako moj okrug bude
toliko nesrean da izgubi ovjeka ^^oga je i po drugi put poastvovao svojim
povjerenjem... (A! vidite kako se lako izraavam!), e lijepo, ja u umjeti da se
spremim za odlazak. Ja sam nekadanji trgovaki putnik i navikao sam da putujem.
A, djeco moja, duh je jak u meni.
Tata, obeaj mi da e pozvati svetenika.
Nikad! odgovori Krevel. ta ete! ja sam se za-dojio mlijekom revolucije; ako i
nemam duha kao Hol-bah, imam bar njegovu duevnu snagu. Ja sam vie nego ikad
regentstvo, sivi musketar, opat Diboa i maral de Rielje! Sto mu muka! moja jadna
sna, koja se zanosi, poslala je maloas jednog mantijaa i meni, oboavaocu
Beranea, prijatelju Lizbete^, djetetu Voltera i Rusoa . ..
^ Lizbeta tip parike grizete koji je stvorio Berane.
Ljekar, da bi me iskuao, da bi saznao jesam li klonuo duhom od bolesti, rekao mi
je: Jeste li vidjeli g-na opata? ... A ja sam se ugledao na velikog Monteskjea. Jest,
pogledho sam Ijekara, evo, ovako, ree okrenuvi se za tri etvrtine kao na svojem
portretu i pruivi ruku zapovjedniki, i kazao sam:

219

... Rob doe.

Pokaza se ko je, i ode ne primiv nita.
Pokaza se ko je, to je lijepo reeno i dokazuje da je g. predsednik Monteskje i u
samrtnoj borbi sauvao svu snagu svoga genija, jer su mu bili poslali jednog jezuita!... Ja volim tu priu... ne moe se rei iz njegovog ivota, nego o njegovoj smrti.
Ilot sin posmatrao je alostivo svoga tasta, i pitao se da li snaga gluposti i tatine
nije ravna snazi prave duevne veliine. Moglo bi se rei da uzroci koji pokreu
opruge due nemaju veze sa svojim vidljivim rezultatima. Je li snaga koju pokazuje
kakav okorjeli zlikovac ona ista kojom se ponosio jedan ansene idui na gu-bilite?
Krajem te sedmice, g-a Krevel bila je sahranjena poslije neuvenih muka, a Krevel
ode za svojom enom dva dana docnije. Time su odredbe branog ugovora bile
ponitene, i Krevel je naslijedio Valeriju.
Odmah sutradan po pogrebu, advokat je ponovo vidio staroga kaluera, i primio ga
je ne rekavi mu ni rijei. Kaluer utei prui ruku, a Viktorin Ilot, isto tako utei,
predade mu osamdeset novanica od po hiljadu franaka od one sume koja je naena
u Krevelovom pisaem stolu. G-a Ilot mlaa naslijedila je zamak Prel i trideset
hiljada franaka rente. G-a Krevel bila je zavjetala trista hiljada franaka baronu
Ilotu. krofu-lozni Stanislav trebalo je da dobije, kad postane punoIjetan, Krevelovu kuu i dvadeset i etiri hiljade franaka rente.
Meu mnogobrojnim dobrotvornim udruenjima koje je katoliko milosre
ustanovilo u Parizu, postoji jedno koje je osnovala g-a de la anteri, sa zadatkom
da graanski i u crkvi vjenava proste ljude koji ive nevjenano. Zakonodavci, koji
mnogo polau na prinos od taksa, vladajui krugovi, kojima je stalo do notarskih
nagrada, tobo ne znaju da tri etvrtine ljudi iz naroda ne mogu da plate petnaest
franaka za svoj brani ugovor. Biljenika komora je, u ovome, zaostala iza advokatske komore u Parizu. Pariki advokati, na koje se prilino vie, preduzimaju
besplatno voenje sporova za siromane ljude, a notari se jo nisu odluili da besplatno sastavljaju brane ugovore siromasima. to se tie taksa, trebalo bi pokrenuti
itav mehanizam vlasti da se one smanje u ovakvim sluajevima. Protokol je gluv i
nijem. Crkva, isto tako, naplauje vjenanje. Crkva, u Francuskoj, naroito polae
na takse; ona se u domu Gospodnjem pogaa za klupe i za stolove, to izaziva toliko
negodovanje kod stranaca, iako nije mogla zaboraviti Spasiteljev gnjev prema
trgovcima u hramu. Poto je Crkvi tako teko da se odrekne toga svojeg prava, mora
se vjerovati da ono sainjava danas jedno njeno sredstvo za odravanje, i pogreka
Crkve bila bi onda pogreka drave. Zbog svih tih okolnosti, danas, kada se svijet
toliko brine o crncima i o maloljetnim osuenicima da nema vremena da misli o
potenom svijetu koji pati, veliki broj estitih parova ivi nevjenano zato to nema
trideset franaka, jer je to posljednja cijena po koju notar, protokol, optina i Crkva
mogu da sjedine dva parika stanovnika. Ustanova g-e de la anteri, osnovana sa
ciljem da izvodi na vjerski i zakonski put siromane parove, istrauje takve sluajeve
i pronalazi ih utoliko lake to ih obino potpomae kao
siromahe prije nego to se uvjeri o njihovom nezakonitom poloaju.
Kad se g-a baronica Ilot sasvim oporavila, ona se vratila svojem zanimanju. Tada je
potovana g-a de la anteri zamolila Adelinu da dobrim djelima u kojima je dotle
posredovala pridrui i ozakonjavanje divljih brakova.
Jedan od prvih baroniinih pokuaja u tome pravcu izveden je u onoj zabaenoj
gradskoj etvrti koja se nekad zvala Mctta Potjska, i koju opasuju Ulica di Roe, Ulica
de la Pepinjer i Ulica Miromenil. To je kao neki odjeljak predgraa Sen-Marso. Da
bismo dali jasnu sliku te etvrti, dovoljno je to emo rei da se tu sopstvenici
izvjesnih kua u kojima stanuju radnici koji nita ne rade, sumnjive ubojice i prosjaci

220

koji se odaju opasnim zanatima, ne usuuju da trae svoju zakupninu, niti nalaze
izvritelja koji bi pristao da istjera iz stana za-kupca koji ne plaa zakup. U nae
doba, regulacioni plan, koji hoe da izmijeni izgled kraja Pariza, i da naseli
zaparloeni prostor izmeu Amsterdamske ulice i Ulice Fobur-di-Rul, promijenie
zacijelo i njegove stanovnike, jer mistrija civilizuje Pariz mnogo uspjenije nego to
se misli! Gradei lijepe i ugodne kue koje imaju vratare, podiui plonike i
otvarajui duane, regulacioni plan zakupnom cijenom progoni ljude nepriznatog
zanimanja, brane parove bez pokuanstva i rave stanare. I gradske etvrti se
postepeno oslobaaju tih sumnjivih naselja i tih umeza u koje i policija ulazi samo
po nareenju suda.
U junu 1844, izgled Trga Labord i njegove okoline jo je ulijevao malo povjerenja.
Elegantni eta koji bi iz Ulice de la Pepinjer sluajno zaao u ove strane sokake,
zaudio bi se bliskom susretu aristokratije i posljednjih beskunika. U tim etvrtima,
gdje ivotare neprosvijeena sirotinja i krajnja bijeda, jo uspijevaju posljednji
461
javni pisari koji se viaju u Parizu. Kad vidite negdje te dvije rijei: Javm ptsar,
ispisane krupnim kosim slovima na bijeloj hartiji, i prilijepljene na prozor kakvog meusprata ili blatom uprskanog prizemlja, moete sa sigurnou zakljuiti da u tome
kraju ima mnogo nepismenih ljudi i, prema tome, mnogo i nesree, poroka i
prestupa. Neznanje jc mati svih zloina. Zloin je, prije svega, nedostatak
rasuivanja.
Dok je baronica bolovala, taj kraj, za koji je ona bila drugo provienje, stekao je
jednoga takvog pisara koji se nastanio u prolazu Sttnce, ije je ime jedna od onih
Parianima omiljenih besmislica, jer je ovaj prolaz dvostruko mraan. Taj pisar, za
koga se sumnjalo da je Nijemac, zvao se Vider, i ivio je s jednom mladom djevojkom na koju je bio tako ljubomoran da ju je putao da odlazi samo u kuu estitih
dimniara u Ulici Sen--Lazar, koji su bili Italijani, kao svi dimniari, a nastanjeni u
Parizu ve godinama. Radei za raun g-e de la anteri, baronica Ilot je spasla te
dimniare od neizbjenog bankrotstva koje bi ih odvelo do prosjakog tapa. Za
nekoliko mjeseci, blagostanje je zamijenilo bijedu, a vjera je ula u srca koja su prije
toga proklinjala Provienje s opom energijom koja je svojstvena Italijanima
dimniarima. I zato je baronica obila tu porodicu meu prvima. Bila je zadovoljna
prizorom koji joj se ukazao u dnu dvorita gdje su stanovali ti estiti ljudi, u Ulici
Sen-Lazar, u blizini Ulice di Roe. Iznad radionice i sto-varita, sada punih robe, u
kojima je vrelo kao u konici od uenika i radnika, sve Italijana iz Domo d'Osole,
porodica je imala mali stan u koji je rad bio skoro povratio izobilje. Baronica je bila
doekana kao da je sama mati boja. Poslije etvrt sata razgovora, poto je htjela da
saeka mua i da od njega uje kako ide posao, Adelina je poela da se raspituje za
nevoljnike koje moda poznaje dimniarova porodica.
462
Ah! dobra gospoo, vi biste spasli i prokletu duu iz pakla, ree Italijanka, i zacijelo
biste mogli da izve-dete na pravi put jednu mladu djevojku iz naeg susjedstva.
Poznajete li vi nju dobro? upita baronica.
To je unuka nekadanjeg majstora moga mua, koji je doao u Francusku odmah
poslije revolucije, 1798, zvao se Zidisi. ia 2idisi bio je, za vrijeme cara Napo-leona,
jedan od prvih dimniara u Parizu; umro je 1819, i ostavio svome sinu lijepo imanje.
Ali je idisi sin sve to pojeo s kojekakvim enama, i najzad se oenio najprepredenijom od njih, tom koja mu je rodila ovu jadnu djevojicu koja je sada tek
navrila petnaest godina.
A ta je to s njom bilo? ree baronica koju je jako dirnula slinost karaktera toga
Zidisija s karakterom njenoga mua.

221

Dakle, gospoo, ta mala, po imenu Atala, ostavila je oca i majku i dola ovamo da
ivi s jednim starim Nijemcem od osamdeset godina najmanje, koji se zove Vider, i
izdravao se time to svrava sve poslove ljudima koji ne znaju itati ni pisati. Kad bi
se bar taj stari razvratnik koji je, kau, kupio malu od njene majke za hiljadu i pet
stotina franaka, njome oenio, kako zacijelo nee jo dugo. ivjeti, a ima, kau,
nekoliko hiljada franaka rente, to bi se dijete spasio zla, a naroito bijede koja e je,
zacijelo, odvesti u nevaljalstvo.

Hvala vam to ste mi oznaili gdje se moe uiniti jedno dobro djelo, ree
Adelina; ali treba biti obazriv.
Kakav je to starac.
O, gospoo, dobar ovjek, on usreava malu, a i uviavan je; jer, vidite, uzeo je stan
daleko od idisije-vih, mislim samo zato da to dijete otme iz aka njene majke. Mati
je bila surevnjiva na djevojicu, a moda
463
je smiljala i da se koristi njenom ljepotom, da od tog djeteta naini pospotcM...
Atela se sjetila nas, predloila je svome gospodinu da dou blie naoj kui; i kad je
stari vidio ko smo mi, dopustio joj je da dolazi ovamo; ali, privjenajte ih, gospoo,
uiniete jedno djelo dostojno vas. Ako se uda, djevojica e biti slobodna, nee vie
zavisiti od majke koja je vreba i koja bi htjela, radi svoje koristi, da je uvede u
pozorite ili da je proslavi na tome stranom putu na koji ju je sama izvela.
A zato se stari nije njome oenio?
Niko nije to traio od njega, ree Italijanka, a i on sam, mada nije neki rav ovjek,
vie voli, ini mi se, da bude gospodar maloj, jer ako se oeni, razumije se! boji se
onoga to visi o nosu.svim starcima ...
Moete li da poaljete po tu mladu djevojku? ree baronica; da je vidim, da saznam
ima li naina...
Dimniareva ena dade znak svojoj starijoj keri koja odmah izie. Deset minuta
potom, djevojka se vrati, drei za ruku djevojicu od svojih petnaest i po godina,
lijepu kako samo Italijanke mogu da budu.
G-ca Zidisi naslijedila je od oca onu kou koja je na danu ukasta, ali uvee, na
svjetlosti, dobij a bjelinu krina; oi, po veliini, po obliku i po sjaju dostojne Istoka;
trepavice guste i povijene tako da su liile na crna pera; kosu crnu kao abonos, i ono
uroeno dostojanstvo Lombardije koje ini da stranac, etajui se nedjeljom po
Milanu, pomilja za svaku vratarevu ker da je kraljica. Atala, kojoj je dimniarova
ki kazala za posjetu ove velike gospoe o kojoj je ona i ranije sluala, navukla je
urno lijepu svilenu haljinu, svilene cipele i elegantni mali ogrta. Kapa s trakama
trenjeve boje udesetostruila je utisak glave. Ta mala je pokazivala bezazlenu
radoznalost pogledajui kriom u baronicu ijoj se drhtavici mnogo zaudila. Baronica
duboko uzdahnu kad vidje ovo ensko remek-djelo u blatu prostitucije, i zakle se da e je
izvesti na put vrline.
Kako se zove, dijete moje?
Atala, gospoo.
Zna li da ita, da pie?
Ne znam, gospoo; ali to nita ne mari, jer gospodin zna...
Jesu li te roditelji vodili kadgod u crkvu? Jesi li se priestila? Jesi uila vjeronauku?
Gospoo, tata je htio da ja uim to vi kaete, ali mama nije dala...
Tvoja majka!... uzviknu baronica. Zar je ona tako zla?
Uvijek me je tukla! Ne znam zato ona se neprestano svaala s ocem zbog
mene ...

222

Zar ti nikad nisu pominjali boga? uzviknu baronica.

Dijete razrogai oi.
Jesu! mama i tata su esto boga psovali! odgovori ona s divnom bezazlenou.
Jesi li kadgod vidjela crkvu? je li ti palo na pamet da ue unutra?
Crkvu? ... A! vidjela sam. Bogorodiinu crkvu. Panteon, viala sam izdaleka kad me
je tata vodio u Pariz; ali to nije bilo esto. Takvih crkava nema u naem predgrau.
U kojem ste predgrau vi ivjeli?
U predgrau...
Ali kojem?
U Ulici aron, gospoo.
Ljudi iz predgraa Sent-Antoan ne zovu taj slavni kraj drugaije nego predgrae. To
je za njih najljepe predgrae, predgrae nad predgraima; i sami industrijalci pod
tim imenom podrazumijevaju samo predgrae Sent-Antoan.

Jesu li ti kadgod govorili ta je dobro, a ta je

zlo?
Mama me je tukla kad nisam radila kako ona kae...
Ali zar ti nisi znala da ini zlo kad si ostavila oca i majku i pola da ivi s jednim
starcem?
Atala idisi pogleda baronicu poprijeko i ne odgovori joj nita.
Ova djevojica je sasvim divlja! ree Adelina u sebi.
O! gospoo, ima u predgrau mnogo takvih kao to je ona! ree dimniareva ena.
Ali ona ne zna nita, ak ni to ta je zlo, boe moj! Zato mi ne odgovori? upita
baronica pokuavajui da uhvati Atalu za ruku.
Atala, ljuti ta, uzmae za jedan korak.
Vi ste jedna stara luda! ree ona. Moj otac i moja mati nisu imali ta da jedu itavu
nedjelju dana! Mati je htjela da radi sa mnom neto vrlo ravo, jer ju je otac tukao i
nazvao je kradljivicom! A onda je g. Vider platio sve dugove oeve i materine, i dao
im je novac... O! jednu punu kesu!... I onda je mene odveo, a moj jadni tata je
plakao... Ali, morali smo da se rastanemo!... Zar je to zlo? upita ona.
A voli li ti mnogo toga g. Videra?
Da li ga volim? ... ree ona. Zacijelo, gospoo! On mi pria lijepe prie svako vee!...
a dao mi je lijepe haljine, i rublje, i jedan al. Sad sam evo obuena kao princeza, i
ne nosim vie drvene cipele! Najzad, evo ve dva mjeseca kako ne znam za glad. Ne
jedem vie krompir! On mi donosi bombone, okolade! Eh! to je to lijepo, bombone
i okolade!... Ja inim sve to on hoe kad mi daje okolade! I moj debeli ia Vider
je tako dobar, on me miluje, i mazi, i sad znam kakva bi trebalo da je moja majka ...
Hoe da uzme neku staru enu
da mi pomae, i ne daje mi da prljam ruke u kuhinji. Za ovaj mjesec dana zaradio je
puno para; donosi mi svako vee po tri franka, a ja ih meem u kaicu! Samo mi ne
da da idem nikud, sem ovamo... On je sladak ovjek! i zato ini sa mnom to hoe...
Kae mi da sam ja njegova makica! a moja majka me je samo grdila! kako me nije
nazivala! Ve ni ja ne znam!
Dobro, dijete moje, ali zato ti ne bi nainila od ia-Videra tvoga mua?
Pa on to jeste, gospoo! ree mlada djevojka gledajui baronicu s izgledom punim
ponosa, ne crvenei, istoga ela, spokojnih oiju. On mi je rekao da sam ja njegova
enica; ali je meni to dosadno!... Eh, da nije bombona s okoladom!...
Boe moj! ree tihim glasom baronica samoj sebi, kakvo je to udovite koje je
moglo zloupotrijebiti ovako potpunu i ovako svetu nevinost? Izvesti ovo dijete na
pravi put, to bi bilo iskupljenje mnogih grehova! Ja sam znala ta radim! ree u sebi
mislei na prizor s Krevelom. A ova nita ne zna!
Poznajete li vi g. Samanona? ... upita Atala umiljato.

223

Ne, mala moja; zato me to pita?

Zacijelo ga ne poznajete? ree bezazleno stvorenje.
Ne boj se gospoe, Atala ..., ree dimniarova ena, to je aneo!
Moj debeli maak se boji da ga ne nae taj Samanon, i zato se krije... a ja bih voljela
da on bude slobodan ...
A zato?
Zato to bi me vodio u Bobino moda i u Am-bigi!
Kakvo divno stvorenje! ree baronica poljubivi djevojicu.
Jeste li vi bogati? ... upita Atala igrajui se ba-roniinim narukvicama.
I jesam i nisam, odgovori baronica. Bogata sam za dobre djevojice kao to si ti, kad
one pristaju da ih svetenik pouava o njihovim hrianskim dunostima, i kad idu
pravim putem.
Kako, pravim putem? ree Atala. Ja idem pravo.
Putem vrline!
Atala pogleda baronicu vragolasto i nasmijano.
Pogledaj gospou, ona je srena otkako se vratila u krilo Crkve, ree baronica
pokazujui joj dimni-arovu enu. Ti si se udala onako kako se ivotinje spa-ruju!
Ja? odgovori Atala; ali ako vi hoete da mi date to to mi daje ika-Vider, ja u rado
ostati neudata. To je kao testera! znate li vi kako je to? ...
Kad se ena jednom zdrui sa ovjekom, kao ti, primijeti baronica, vrlina zahtijeva
da mu ona bude vjerna.
Je dok on ne umre? ... ree Atala lukavo. Onda mu neu dugo biti vjerna. Kad biste
samo znali kako ika-Vider kalje i duva!... Phe! phe! uini ona podraavajui starca.
Vrlina i moral zahtijevaju da Crkva, koja predstavlja boga, i optina, koja predstavlja
zakon, osvete va brak, nastavi baronica. Pogledaj gospou, ona se udala po
zakonu ...
Hoe li onda biti ljepe? upita dijete.
Bie ti srenija, ree baronica, jer ti onda niko ne bi mogao prebaciti to si se udala.
Ugodila bi bogu! Pitaj gospou je se udala prije nego to je dobila blagoslov za
brak.
Atala pogleda dimniarku.
ta ima ona vie od mene? ree. Ja sam ljepa od nje.
Da, ali sam ja potena ena, primijeti Italijanka, a tebi se moe dati jedno vrlo runo
ime ...
Kako hoe da te bog uva, kada gazi i boanske i ljudske zakone? ree baronica.
Zna li ti da bog uva mjesto u raju za one koji se vladaju po zapovijestima njegove
Crkve?
ta ima u raju? Ima li pozorita? upita Atala.
O! u raju se nalazi svako zadovoljstvo koje se moe zamisliti, ree baronica. On je
pun anela koji imaju bijela krila. U njemu se vidi bog u svoj svojoj slavi, blaeni
dijele, s njim njegovu mo i sreni su svakoga asa i cijele vjenosti!...
Atala idisi sluala je baronicu kao to bi sluala muziku; a Adelina, videi da ona
nije u stanju da je razumije, pomisli da bi trebalo poi drugim putem, i obratiti se
starcu.
Idi sad kui, mala, ja u razgovarati s tim g. Vi-derom. Je li on Francuz?
Alzaanin je, gospoo; i bie bogat, to da znate! Ako biste vi htjeli da platite to to je
duan onome gadnom Samanonu, on bi vam vratio vae pare! jer e kroz nekoliko
mjeseci imati est hiljada franaka prihoda, kae on, i onda emo otii da ivimo
negdje na selu, daleko, u Vogezima ...

224

Ta rije Vogez: uini da se baronica duboko zamisli. Ona vidje ponovo svoje selo! Iz
toga bolnog razmiljanja istre je dolazak dimniara koji ju je ponizno pozdravio i
htio da joj prui dokaze o svojem napretku u radu.

Kroz godinu dana, gospoo, moi u da vam vratim novac koji ste nam
pozajmili, jer je to boji novac, on pripada bijednima i nesrenima! Ako ja steknem
togod, vi ete jednoga dana uzeti i iz nae kese, ja u preko vaih ruku da vratim
drugima pomo koju ste vi nama donijeli.
Za ovaj mah, ree baronica, ne traim vam novac, traim vau saradnju u jednom
dobrom djelu. Maloas sam vidjela malu idisi koja ivi s nekakvim starcem, i hou
da ih vjenam u crkvi i u optini.
A! ia-Vider je valjan i estit ovjek, i lijepo upuuje ljude. Ve je stekao prijatelje u
ovom kraju, iako je tek prije dva mjeseca doao, siromah. On meni prepisuje raune.
To je neki bivi pukovnik, mislim, koji je lijepo sluio cara... Ah! kako on voli
Napoleona! Ima i orden, ali ga nikad ne nosi. eka da popravi svoje stanje, jer ima
dugova, jadni starac!... Meni se sve ini da se on krije od izvritelja ...
Recite mu da u platiti njegove dugove, ako bijedne da se oeni malom ...
E, onda e to biti brzo gotovo! Eto, gospoo, mogli bismo odmah otii tamo; to je na
dva koraka odavde, u prolazu Sunce.
Baronica i dimniar izioe i uputie se prolazu Sunce.

Ovuda, gospoo, ree dimniar pokazujui Ulicu de la Pepinjer.

Prolaz Sunce nalazi se zaista u poetku Ulice de la Pepinjer i izlazi na Ulicu di Roe. U
sredini toga skoro podignutog prolaza, iji se duani izdaju po vrlo niskoj
cijeni,.baronica spazi na staklenom izlogu, koji je bio za-strven zelenom svilom, da
prolaznici ne bi mogli gledati unutra, ovaj natpis: Javni pisar, a na vratima:
Postovni biro Ovdje se piM molbe, prepisuju rauni, i dr. Brzina, povjertjivost.
Unutranjost je liila na one parike omnibuske stanice gdje putnici saekuju as
polaska. Jedne unutranje stepenice vodile su bez sumnje, u stan na meuspratu,
koji je dobijao svjetlost preko galerije i bio u vezi s duanom. Baronica vidje sto za
pisanje od potamnjelog a-movog drveta, kutije od kartona, i jednu pohabanu naslonjau, kupljenu, bez sumnje, na nekoj rasprodaji. Jedna kapa sa titom za oi i
zaklon za svijeu od zelene svile na metalnoj ici, sav umrljan, pokazivali su ili staranje da se sakrije lice pisara, ili slabost oiju, sasvim pojmljivu kod jednoga starca-.

On je gore, ree dimniar, idem da ga pozovem i dovedem.

Baronica spusti svoj veo i sjede. Male drvene stepenice zaklatie se pod tekim
korakom, i Adelina nije mogla da uzdri vrisak kad je ugledala svoga mua, barona
Ilota, u pletenom sivom grudnjaku, u starim vunenim sivim akirama i u papuama.

ta elite, gospoo? ree Ilot usluno. Adelina se die, zgrabi Ilota, i ree
mu glasom
zaguenim od uzbuenja:

Najzad sam te nala!...

Adelina!... uzviknu preneraeni baron i zatvori duanska vrata. Zozefe! doviknu
dimniaru, iziite kroz hodnik.
Prijatelju, ree ona zaboravljajui na sve u svojoj velikoj radosti, ti se moe vratiti
svojima, sad smo bogati! tvoj sin ima ezdeset hiljada franaka rente! tvoja penzija je
slobodna, ima da primi petnaest hiljada franaka im se prijavi! Valerija je umrla i
zavjetala ti tri stotine hiljada franaka. Sve se zaboravilo, znaj! moe ponovo ii u
svijet, a kod tvoga sina nai e odmah itavo bogatstvo. Hajde, naa e srea biti
potpuna. Evo ima skoro tri godine kako te traim, i tako sam bila uvjerena da u te
nai, da je tvoja soba potpuno spremna za tvoj dolazak. Oh! izii odavde, izii iz
strane sredine u kojoj si sad!

225

Hou, ree baron ne razmiljajui; mogu povesti i mcttM?

Hektore, odreci se nje! uini to za tvoju Adelinu koja nikad nije traila od tebe ni
najmanju rtvu! Ja ti obeavam da u dati miraz tome djetetu, postarau se da se
ona obrazuje. Neka bar jedna od onih koje su tebe usreivale bude srena, i neka ne
padne ni u porok ni u blato.
Ti si, dakle, to htjela da me oeni? ... nastavi baron s osmijehom. Ostani za asak
tu, dodao je, ja idem gore da se obuem; imam u jednom kovegu pristojno
odijelo...
Kad je Adelina .ostala sama, kad se ponovo osvrnula po ovom prljavom duanu, ona
brinu u pla.

I on je ivio tu, ree ona, a mi smo u svakom izobilju!... Jadni ovjek! kako je
strano kanjen, on koji je olieno gospodstvo!
Dimniar doe da se oprosti sa svojom dobrotvorkom, a ona mu ree da dovede
jedna kola. Kad se dimniar vratio, baronica ga zamoli da primi u svoju kuu malu
Atalu idisi, i da je odmah vodi.
Rei ete joj, dodala je ona, ako pristane da je pouava paroh Madlenine crkve, da
u joj onoga dana, kad primi prvo priee, dati trideset hiljada franaka miraza i
kakvoga dobrog mladoenju!
Moga starijeg sina, gospoo! Njemu je sada dvadeset i dvije godine, i on oboava to
dijete!
U tom trenutku sie i baron, oi su mu bile vlane.
Ostavljam jedino stvorenje koje se pribliilo onoj ljubavi koju ti gaji prema meni!
ree on. Mala plae, i ja je ne mogu ostaviti tako ...
Budi spokojan, Hektore! Ona e biti u jednoj estitoj porodici, i ja odgovaram za
njeno vladanje.
Onda mogu poi s tobom! ree baron i povede svoju enu kolima.
Hektor, postavi ponovo baron d'Ervi, obukao je akire i kaput od plave oje, uzeo
bijeli prsnik, crnu vratnu maramu i rukavice. Kad je baronica sjela na gornje sjedite
u kolima, Atala se uvue u njih kao zmija.
Ah! gospoo, ree ona, dopustite mi da poem s vama. Eto, obeavam vam da u
biti vrlo dobra i vrlo posluna, iniu sve to vi hoete; ali, ne odvajajte me od ikaVidera, od moga dobrotvora koji mi daje tako lijepe stvari. Mene e sada tui!...
Dosta, Atala, ree baron, ova gospoa je moja ena, i mi se moramo rastati...
Zar ona! tako stara! odgovori nerazumna djevojka, i to neprestano treperi kao list!
O! kakva joj je glava.
I ona s podsmijehom poe da podraava baroniinoj drhtavici. Dimniar, koji je trao
za malom idisi, stade pred kolska vrata.
Nosite je! ree baronica.
Dimniar uze Atalu u naruje i odnese je silom svojoj kui.

Hvala ti za tu rtvu, prijatelju! ree Adelina uhvativi barona za ruku i steui

mu je s bezumnom radou. Kako si se promijenio! Sta si sve morao prepa-titi! Kako
e se iznenaditi tvoja ki, tvoj sin!
Adelina je govorila kao to govore ljubavnici kad se sastanu poslije dugog rastanka,
o hiljadu stvari u jedan mah. Za deset minuta, baron i njegova ena stigoe u Ulicu
Luj-le-Gran, gdje je Adelinu ekalo ovo pismo:
^Gospodo baronice,
G. baron d'Ervi ivio je mjesec dana n UHci ^, pod imenom Torek. S'ad se natazi
prolazu Sunce, i naziva se Vider. Izdaje se za Atzaanina, pie tjudima mo!be i atbe, i ivi s jednom miadom djevojkom koja se zove Ata!a 2idisi. Budite
veoma obazrivi, gospoo, jer barona trae i drugi, ne znam u kakvoj namjeri.

226

Gtumica je odrata svoju rije, i ostaje, kao uvijek,

gospoo baronice,
Vaa pokorna stubenica.
2. .
Baronov povratak izazvao je takvu radost da ga je to sasvim pridobilo za porodini
ivot. Zaboravio je lako malu Atalu idisi, jer ga je pretjerivanje u strastima dovelo
do one promjenljive osjeajnosti kojom se odlikuje djetinjstvo. Sreu njegove
porodice mutila je promjena koja se izvrila na baronu. Kad je ostavio svoju djecu,
on je bio jo snaan, a vratio im se skoro kao stogodi-njak, slomljen, pognut,
porunjao. Sjajna veera, koju je priredila Celestina na brzu ruku, podsjetila je
starca na veere kod pjevaice i on je bio skoro zaslijepljen sjajem u koj'em je
ivjela njegova porodica.
To vi proslavljate povratak bludnog oca! ree on na uvo Adelini.
Pst!... sve je zaboravljeno, odgovori ona.
A Lizbet? upita baron videi da nema usjedjelice.
Na alost! odgovori Hortenza, ona je u postelji, ne ustaje vie, i zacijelo emo je
uskoro izgubiti. Ona se nada da e te vidjeti poslije veere.
Sutradan ujutru, im se sunce rodilo, Ilotu sinu javi njegov vratar da su vojnici
optinske garde opkolili cijelo njegovo imanje. Ljudi iz suda traili su barona Ilota.
Izvritelj, koji je uao za vratarom, predade advokatu uredne presude pitajui ga
hoe li da plati za svoga oca. U pitanju su bile mjenice na deset hiljada franaka, potpisane nekakvom zelenau Samanonu, koji je vjerovatno
dao nekad baronu d'Ervi dvije do tri hiljade franaka. Ilot sin zamoli izvritelja da
otpusti svoje ljude, i plati.

Hoe li to biti sve? upita sam sebe uznemireno. Lizbet, ve i inae jetka zbog
sree koja se najzad
okrenula porodici, nije mogla da podnese ovaj sreni dogaaj. Njena se bolest
pogorala tako da je Bjanon izjavio kako moe ivjeti najvie jo nedjelju dana,
pobijeena na kraju ove duge borbe koja joj je bila donijela toliko pobjeda. Ona je
sauvala tajnu svoje mrnje i usred tekih samrtnih muka plune tuberkuloze. Uostalom, imala je to posljednje zadovoljstvo da vidi oko svoje postelje uplakane Adelinu,
Hortenzu, Ilota, Viktorina, Stenboka, Celestinu i njihovu djecu, koji su je svi alili kao
dobrog duha porodice. Baron Ilot, ivei ivotom za koji nije znao pune tri godine,
osnaio se i postao skoro nalik na sebe samoga. Njegovo oporavljanje je usreivalo
Adelinu u tolikoj mjeri da se njena drhtavica znatno smanjila.

Naposljetku e biti srena! ree Lizbet sama sebi uoi svoje smrti, videi
kakvo potovanje ukazuje baron svojoj eni o ijim su mu patnjama pripovijedali
Hortenza i Viktorin.
To osjeanje uskori kraj roake Bete, za ijim je mrtvakim kovegom ila cijela
jedna porodica u suzama.
Baron i baronica Ilot, doavi u godine kad se eli to potpuniji mir, ustupili su grofu i
grofici Stenbok svoje lijepe sobe na prvome spratu, a sami se nastanili na drugome.
Baron je, zauzimanjem svoga sina, dobio mjesto na eljeznici, u poetku godine
1845, sa est hiljada franaka plate, koju su mu, sa est hiljada franaka njegove
penzije i sumom zavjetanom od g-e Krevel, sainjavali dvadeset i etiri hiljade
franaka prihoda. Hortenza je, za one tri godine dok je bila u zavadi s muem,
odvojila svoje lino imanje od njegovoga, te se Viktorin nije vie ustezao da prenese na ime svoje sestre one dvije stotine hiljada
franaka po zavjetanju, a i sam je odredio Hortenzino izdravanje od dvanaest
hiljada franaka. Vjenceslav, mu bogate ene, nije joj vie bio nevjeran; ali je

227

besposMio, ne mogui da se odlui ni na kakav rad. Postavi umjetnik tn partibus',

on je imao mnogo uspjeha u salonima; ljubitelji umjetnosti obraali su mu se za
savjet; i on je naposljetku postao kritiar, kao i svi oni koji ne odgovore nadama koje
su se u njih polagale. Svi su oni dakle imali svoje zasebne odreene prihode, iako su
ivjeli u zajednici. Poslije svega to je propatila, baronica je predala svome sinu da
upravlja i njihovim novanim stvarima, a baronu je ostavila samo njegovu platu,
nadajui se da mu ta ograniena novana sredstva nee dopustiti da ponovo padne u
svoje stare zablude. Ali, po nekoj udnoj srei kojoj se nisu nadali ni mati ni sin,
baron kao da se bio odrekao lijepoga pola. Njegova mirnoa, koju su oni pripisivali
prirodi, najzad je toliko uspokojila sve njegove, da su osjeali samo radost zbog
povraene veselosti i prijatnih osobina barona d'Ervi. Pun obzira prema svojoj eni i
prema svojoj djeci, on ih je pratio u pozorite, u drutvo u koje je ponovo uao, i s
otmjenom Ijubaznou doekivao je goste u salonu svoga sina. Jednom rijei, tim
nekadanjim bludnim ocem bila je zadovoljna cijela njegova porodica. To je sad bio
jedan prijatan starac, potpuno oronuo, ali duhovit, koji je od svojeg poroka zadrao
samo ono to je moglo da bude prijatnost u drutvu. I tako su se postepeno svi
potpuno umirili. Djeca i baronica uznosili su u oblake oca zaboravljajui smrt dvojice
strieva! Ne moe se ivjeti bez velikih zaborava!
Mn partibus
samo po imenu.
Prim. prev.
G-a Viktorina, koja je bila izvrsna domaica, zahvaljujui Lizbetinim poukama
uostalom, upravljajui tim sloenim domainstvom, morala je da uzme u slubu
jednog kuvara. Pomagaice kuvaru su danas lukave djevojke, koje se trude da naue
sve to njihovi efovi rade, i postaju kuvarice i same im naue da prave sosove. I
zbog toga se parakuvarice esto mijenjaju. U poetku decembra 1845, Celestina je
uzela za parakuvaricu jednu debelu Normananku iz Izinjija, kratkog struka, crvenih
ruku, bezizraznog lica, glupu kako samo moe biti, koja se jedva pomirila s tim da
napusti klasinu pamunu kapu koju nose djevojke u donjoj Normandiji. Na toj
djevojci, gojaznoj kao da je dojkinja, pamuni jeleci su bili zategnuti da prsnu. Za
njeno crveno lice moglo bi se rei da je izrezano u nekom krupnom ljunku, toliko su
mu ute spoljanje linije bile vrste. Razumije se, niko u kui nije obratio nikakvu
panju na dolazak te djevojke koja se zvala Agata, i koja nije bila ni bolja ni gora od
onih mnogih seljakih djevojaka koje unutranjost alje u Pariz svakoga dana. Agata
se nije mnogo svidjela kuvaru, jer je bila isuvie gruba u govoru, poto je ranije
sluila kod nekih koijaa, a k njima dola iz jedne krme u predgrau, i, umjesto da
se sprijatelji sa efom i da je on uputi u velikoj kuhinjskoj umjetnosti, ona je bila
predmet njegovog preziranja. Kuvar se udvarao Lujzi, sobarici grofice Stenbok. Ni
Normananka, tako zapostavljena nije bila zadovoljna svojim mjestom; nju su uvijek
slali napolje, pod kakvim bilo izgovorom, kad je ef dovravao neko jelo ili mijeao
kakav sos.
Zaista, nemam sree, govorila je ona, idem u drugu kuu.
Ali je ipak ostajala, iako je u dva maha traila da izie.
Jedne noi, Adelina, koju je probudio nekakav neobian um, ne vidje Hektora u
postelji do svoje, jer su
oni spavali jedno pored drugoga, u dvije postelje, kao to prilii starim ljudima.
ekala je itav sat da se baron vrati. Zatim se uplaila, pomjslivi da mu se desilo
nekakvo zlo, da ga je moda udarila kaplja, i popela se prvo na gornji sprat, gdje je
u sobama pod krovom spavala posluga. Tu poe Agatinoj sobi, kroz ija je odkrinuta vrata prodirala svjetlost, i odakle su se uli glasovi. Ali je zastala

228

preneraena kad je ula glas barona Ilota, koji je, opinjen Agatinim draima,
naiavi na sraunat otpor te uasne prostakue, govorio ove grozne rijei:

Moja ena nee jo dugo, i, ako hoe, moi e da bude baronica.

Adelina vrisnu, ispusti svijenjak i pobjee.
Tri dana poslije toga, baronica, primivi posljednje priee, borila se s duom i
gledala oko sebe cijelu svoju porodicu u suzama. Na trenutak prije nego to e
izdahnuti, uzela je ruku svoga mua, stisnula je i rekla mu na uvo:

Prijatelju, samo sam jo ivot mogla da ti dam; kroz koji as, bie slobodan,
i moi e drugu da naini baronicom Ilot.
I, to se vrlo rijetko via, iz oiju jedne pokojnice tekle su suze. Svirepost poroka
pobijedila je strpljenje anela kome se, na pragu vjenosti, otela jedina rije
prijekora koju je izrekao cijeloga svojeg ivota.
Tri dana poslije pogreba svoje ene, baron Ilot je otiao iz Pariza. A jedanaest
mjeseci docnije, Viktorin je preko drugih saznao da se njegov otac oenio g-com
Agatom Piktar, jo 1. februara 1846, u Izinjiju.

Roditelji mogu da se usprotive braku svoje djece, ali djeca ne mogu da

sprijee ludosti svojih roditelja kad ovi podjetinje, rekao je Ilot sin g. Popinou,
mlaem sinu nekadanjeg ministra trgovine, koji mu je spomenuo tu enidbu.

Izdava:
SOUR SVJETLOST, izdavaka radna organizacija, OOUR Izdavaka djelatnost,
Sarajevo
Za izdavaa;
GAVRILO GRAHOVAC
Tehniki urednik:
LJUBOMIR PILJA
Korektor:
EFKO HRUSTANOVI
tampa:
SOUR SVJETLOST OOUR tamparija Trebinje u Trebinju
Za tampariju:
MIRALEM KOO
tampano u 10.000 primjeraka 1987.
ISBN 86-01-01034-2

229