DANKOZELI

Otok Krk
u antikim

izvorima

U najranijem razdoblju za koje postoje pisani

izvori predodba podruju kojem pripada otok Krk protkana je duhom karakteri
stinim za mitsko poimanje svijeta. S vremenom, meutim, prikazi u izvorima, pod
utjecajem spoznaja steenih izravnim ilineizravnim dodirima, postaju donekle toni
ji. Unato procesu raspadanja integralne mitskoiskustvene slike svijeta, koji svoje
zametke ima u naglom procvatu znanosti tokom klasinog razdoblja, vizija sjeverno
jadranskog prostora u antikim izvorima temeljito e se promijeniti tek s njegovim
ulaskom uvidokrugrimske ekspanzije.
Pojedine stadijeprocesa pribliavanja sjevernojadranskog priobalja sotocima obzo
rima grke, odnosno rimske civilizacije, mogue je rekonstruirati ina temelju ograni
enog broja podataka u sauvanim antikim izvorima, zahvaljujui u prvom redu
rezultatima istraivanja lingvista, arheologa i povjesniara.
I.
Poimanje prirode i drutvenih fenomena u arhajskom razdoblju grke civilizacije
obiljeeno je postojanjem izvjesnog sinkretizma. Odnos prema prostoru, kako fizi
kom,takoizemljopisnom, gotovoparadigmaticki pokazuje isprepletenost racionalnog
i mitskog naina miljenja. Najranije grko iskustvo djelatnih dodira s udaljenijim,
nepoznatim prostorima postaje podloga spoznajama ije e sadraje interpretrati
mitske prie. Svijest postojanju dalekih prostora odrazit e se najprije u njihovu
imenovanju; dakako, najstarija imena redom su mitskog podrijetla. Tu su ujedno i
najee prvi tragoviposvajanjaprostora , kojem naJadranu svjedoe grki izvori.
Imena kao Apsirtide, Hiliki poluotok, Diomedov rt ili Diomedovo otoje, Alkinojev
otok, itd., zadrat e se ovdje u predajama i nakon vremena u kojem je Grcima bilo
dano da iskustveno spoznaju jadranski prostor u njegovu totalitetu. Bit tog procesa
najbolje je saeo R. Katii: Nije mit nastao na temelju vijesti (...) trgovaca i
pomoraca, nego sena temelju njihpoeo smjetati urealnom zemljopisnom prostoru
imijenjati svoju narav postajui legendom. . Treba, meutim, napomenuti dasu se
mitskepredaje isame tijekom vremena mijenjale, prilagoavajui senovijim spoznaja
ma prirodi sklopova koje su tumaile.Jedan od pokazatelja togprocesa jest sinkro
nijsko ili dijakronijsko vezivanje istih mitskih dogaaja za razliite, meusobno
udaljene, konkretne zemljopisne prostore, kojima je zajedniko obiljeje tek poloaj
na rubovima poznatog svijeta ili neko drugo ope svojstvo (npr. strana svijeta).
Herodot, koji jemeu prvima od Grka (u svom djelu .) pokuao zabiljeiti taj
segmentkolektivnog pamenja, izriitokae(1,1)daelisauvatisjeanje na prolost,
tj. djela Grkaistranaca (barbara), kako seono pod utjecajem vremena ne bi izbrisalo.
Obrazovanje antikihautorautemeljenojenapoznavanju vlastiteknjievne iznanstve
netradicije, aono sekadaje rije nepoznatim prostorima iskazuje kao trajnost
starijih slojeva podataka predanih, dakako, u literarnim izvorima. Velikaveina danas
dostupnih izvora, meutim, ne prua za sve prostore koji se opisuju ujednaeno
strukturirane ikvalitativnousporedive podatke. Iakojeusporedno prouavanje izvora
1

1 Sintagmu je u nas prvi upotrijebio M.PRELOG, Posvajanje prostora, Pogledi 2 (1979) 145149.
2 R.KATIIC,Antenor naJadranu, Godinjak Centra za balkanoloka ispitivanja, 24 (1988) 22.

a & (iraicii

3 8

oteano razliitostima u njihovom ustrojstvu, kakvoa ikonkretnost podataka, s obzi

rom na vrijeme nastanka, ipak pokazuju stupanj (pribline) tonosti vizije pojedinih
zemljopisnih podruja u svijesti Grka. Postojanje praznina u cjelovitim prikazima
prostora (kojima gotovo svi tee) najee je razrijeeno ponavljanjem navoda iz
starijih djela. Unedostatku provjerljivih recentnijih informacija oni postaju loci com
munes. Kritikesudove najstarijim izvorimanalazimotekkodznatnokasnijih pisaca;
kritizirani navodi esto su samo tome zahvaljujui isauvani.
Mitska slika svijeta ipak se postupno suzila razvojem znanosti koje su sve uspjenije
racionalno tumaile prirodne idrutvene fenomene. Mitske predaje, meutim, traju i
dalje, u prvom redu kao teme u odgovarajuim knjievnim rodovima i likovnim
umjetnostima. U stariju sliku svijeta naprosto vie nije bilo mogue uklopiti veliki
fundus egzaktnih podataka dobivenih na temelju prouavanja stvarnosti.
Urazmatranje grkogvienja sjevernog dijela jadranske obale spripadajuim otocima
nuno je ukljuiti ipovijesne okolnosti. Dotokinformacija biojeusporen (i uvjetovan)
dinamikom povijesnih dogaaja. Vjerodostojnost izvjesnog broja mitskihzbivanja bila
je u ranijem razdoblju osnaena lociranjem upravo u ove prostore, tj. najzapadnija
podruja poznatog (nastanjenog) svijeta ekumene. Kako se pojam ekumene proi
rivao, scene mitskih zbivanja premjetale su se sve dalje. Zaneke prostore, meutim,
starijitoponimimitskogpodrijetla dugoevremenaostatijedinipouzdaniji oznaitelji.

II.
Najstarija vijest prisutnosti grkih moreplovaca na Jadranu je Herodotov (I, 163)
podatak dugim plovidbama Fokejaca. Onesunesumnjivo bilepotaknute trgovakim
interesom, aliihsvakakovaljapromatrati iukontekstu arhajske fazegrke kolonizacije
Mediterana koja zapoinje ve u 8. st. pr.Kr. Grke kolonije na istonojadranskom
podruju, meutim, ukoliko tu ne ubrojimo koloniju Kniana na Koruli, odnosno
stariju oddvijeparskekolonije naHvaru (poznate samoizliterarnihizvora), osnovane
su tek poetkom 4. st. pr.Kr. karakteru najranije grke navigacije govori (dodue
znatno kasniji) Teopompov navod duljini istone jadranske obale .Ona je opisana
podatkom est dana plovidbe, to govori da se plovilo neprekidno (danonono),
rutom koja jevodila uzvanjski otoni rub .Krajnje toke plovidbe bile su grka luka
(Krf) te Spina, odnosno Adria, trgovita na uu rijeke Pad u kojima e s
vremenom grkiutjecaj bivati svejai .
Sjevernojadransko otoje nije bilo poznato starijim antikim piscima. Razlog tome
treba traiti u prirodi grke prisutnosti na Jadranu. Smjerove navigacije odredili su
prvenstvenotrgovakiinteresi,aliinastojanje dasetijekomplovidbedolukana sjeveru
pokuaju izbjei kontakti s brodovljem Liburna. Pomorska dominacija Liburna na
Jadranu obuhvaavremenskiraspon odprvihpetstoljeaposljednjeg tisuljea pr.Kr.,
a njihova mo postaje poslovina ve u najranijim grkim izvorima . Obala izmeu
rijeka Rae i Krke s pripadajuim otojem je matino podruje Liburna, pa je glavni
plovidbeni pravacJadranom sasvim sigurno od sjeverne Dalmacije prema Istri vodio
3

3
4
5
6

M.KOZLII,Historijska geografija istonogJadrana u starom vijeku, Split, 1990, 65.Podatak prenosi

Strabon.
M.KOZLII,o . c , 65.
G.A.MANSUELLI, Rotte maritime e penetrazione. Appunti sulla circolazione culturale nell' alto e
medio Adriatico durante l'eta classica, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku LXVHI (1966)
172.
tome: M.SUI, Granice Liburnije kroz stoljea, Radovi Instituta JAZU uZadru 2 (1955) 274277.;
M.ZANINOVI,Liburnia militaris, Opuscula archaeologica 13(1988) 4367.

U 4. st. pr.Kr., kao odraz potrebe za sistematizacijom spoznaja iz vremena grke

kolonizacije Mediterana, nastaje nizprirunikazemljopisnog karaktera . PseudoSki
lakov ime je kojim se konvencionalno naziva jedan od najpoznatijih. U
djelu, iji naslov znai doslovno Oplov, opisane su obale i narodi nastanjene (tj.
poznate) Europe,Azije iAfrike, anavedene su iduine obala koje nastavaju pojedini
narodi. Prouavatelji tog spisa slau se u zakljuku da je prvi autor (kasnije nadopu
njavanog) odlomka u kojem se opisuje liburnski dio jadranskog prostora bio vrlo
povrno upuen u zemljopisnu stvarnost tog podruja .Otok Krk u ovom se tekstu
najvjerojatnije krije pod (skupnim) imenom , za koje je M. Sui kao
prijelazni oblik predloio koruptelu , vjerojatno nastalu kvarenjem
prvogupotrijebljenog termina mnogobrojnim prijepisima .Geneza imena
, tj. Kositreni otoci, bila bi, slino kao i u sluaju Jantarnih otoka,
utemeljena na starijim pomorskotrgovackim spoznajama. Drugimrijeima, radilo bi se
reminiscenciji na putovanja grkih moreplovaca u potrazi za metalom koji je nuna
sirovinazadobivanje bronce. Kositreniotocikasnije eseuobiajiti kaonazivpovezan
s iberskim poluotokom, odnosno britanskim otojem .
Utzv.PseudoSkimnovojPeriegezi iz2.st.pr.Kr.,zemljopisnom djelu ustihovima koje
se ranije pripisivalo Skimnu iz Hija, nalazimo takoer tragove predaje trgovini
kositrom. Nakon odlomka u kojem se, uz navoenje Teopompa kod izvora, spominju
Apsirtide, Elektride iLiburnide (Ps.Skimno, 372374), u daljnjem tekstu (392393)
spominju se na Jadranu dva otoka, kako se misli, bogata prekrasnim
kositrom.
Periegeza, djelo praktikodidaktikog karaktera, ustvarijekompilacija autoru dostu
pnih ranijih djela, apodaci koje donosi datiraju senajveim dijelom u 3i2.st. pr.Kr.
No,uzTeopompova imenaotoka,vijest kositrumodapotjee akod Herodota (III,
1 1 5 ) . Podaci sjevernojadranskim, notrebareii ostalimspomenutim jadranskim
otocima ,dakle,primjetno su stariji. Sneto vievjerojatnosti moe se pretpostaviti
dajeza autoraPeriegeze od sjevernojadranskih otoka koje spominje samo
bilo imespoznatim istvarnim zemljopisnim sadrajem .
16

17

18

19

20

21

22

III.
Drugikompleks antikih pisanih izvoraobuhvaa djela kojanastaju uvrijeme rimskog
prodiranja idominacije. Stranesuzamlje urimskojhistoriografiji (patakoiu geografiji
rimskog doba) prisutne prvenstveno kao kontekst za opise ratova. Kvaliteta opisa i
koliinapodatakauvijeksurazmjerne znaaju odreenogprostora, odnosno zbivanja,
za povijest rimske drave. Vrlo rijetko, gotovo iznimno, spominjanje Liburnije u
rimskimpovijesnimizvorimatumaiseinjenicom daLiburninisunikadvodili ozbiljniji
rat protiv Rimljana .
StrabonizAmaseje naPontu (64. pr.Kr. 19.)prvijeantikipisackoji otokKrknaziva
imenom. Osjeaju pripadnosti grkojznanstvenoj tradiciji ovogautoramoemo zahva
23

16 M.KOZLII,o.c.,73
17 M.SUI, Istona jadranska obala u Pseudo Skilakovu Periplu, Rad JAZU 306, Zagreb, 1955., 165.,
takoer iM.KOZLII,o.c, 85.
18 M.SUI,o.c, 161162.
19 Pauly Wissowa RealEncyclopadie der Classischen Altertumwissenschaft (PWRE), Bd. X.,
23282332.
20 M.KOZ1II,o.c, 151.
21 tj.Hvaru iKoruli, koje je na temelju vijesti koloniji Knidana istarijoj koloniji Parana (Ps.Skimno,
425427), mogue sasvim pouzdano identificirati.
22 v.bilj. 10.
23 tome: S.AE, Liburnija u razdoblju od 4. do 1. stoljea prije nove ere, disertacija
<neobjavljeno>, Zadar, 1985.,7 1 1 .

a & (irai'ca 5S

uz vanjski rub skupine sjevernojadranskih otoka. Prve vijesti upravo odslikavaju

nepostojanje jasne predodbe kvarnerskim otocima. Naprotiv, vrlo rano u antikim
izvorima javljaju se vijesti Liburnskoj vlasti na pojedinim otocima srednjeg i junog
Jadrana. Ime kao oznakaza otokenaJadranu prisutno je unizu grkih, ali
iu kasnijim rimskim izvorima. Naneki nain toje logian izvod izstarijih konteksta u
kojima nailazimo na vijesti liburnskoj vlasti na strateki vanim tokama srednjeg i
junogJadrana .Stvaransadrajimena ,tj.Liburnicae insulae, kako
je pokazao R.Katii , svremenom se smanjuje, obuhvaajui naposlijetku tek otoke
zadarskog arhipelaga.
Povjesniar Teopomp izHija, u djelu loropicaopisuje vrijeme i dogaaje
u doba vladanja svog suvremenika Filipa II. Makedonskog. Niz dragocjenih zemljopi
snih ietnografskih podataka sauvan je tek u fragmentima, u djelima znatno kasnijih
autora (PseudoSkimno,Stjepan Bizantinac,itd.).Zarazlikuodotokasrednjeg ijunog
Jadranakoji suTeopompu poznati po njihovim antikimimenima ( Icrc/ot, ) za
sjevernojadranske otokebiljei imena koja dolaze izmitskogzemljopisa Apsirtide,
Elektride, Liburnide. Trolana podjela otoja Liburnije uvrijeit e se u kasnijim
izvorima i postati, kako je to primijetio S. ae , geografska konvencija. Unato
mnogim pokuajima, na temlju ovogimnogih kasnijih slinih prikaza navedene neso
nime, ija razliita motiviranost daje malo povoda zapretpostavku da potjeu iz istog
vremena, nije bilomoguepouzdano identificirati, odnosnoutvrditinjihove meusob
ne odnose. Apsirtovi otoci, kako se dralo, mjesto su na kojem je Jazon, jedan od
Argonauta, uzMedejinu pomo ubionjezina brataApsirta.Izgleda,meutim, datoime
dobiva stvaran (i poznat) zemljopisni sadraj, oznaavajui otoke CresLoinj, tek u
znatno kasnijem vremenu . Ime , tj.Jantarni otoci,najee se povezuje
s otokom Krkomioblinjim manjim otocima. Pretpovijesni prekoeuropski, tzv.Jantar
ni, put povezivao je obale Baltika i Sjevernog mora sjadranskim obalama. Jadransko
ishodite tog puta bila su trgovita u Kvarnerskom i Transkom zaljevu, mjestima
najdubljeg prodoraMediteranaueuropsko kopno.Ime , , kojemjevebilo
rijei, potvreno jeprvi put upravo kod Teopompa.
Nadrugom mjestu (to takoer doznajemo izStrabonova n a v o d a ) Teopomp govori
otoku opsega 500 stadija. Prema rezultatima novijih istraivanja taj podatak odnosi
se na otok Krk .Duljina stadija variralaje u pojedinim krajevima Grke u zavisnosti
od razliito odreenih duina stope. 1stadij definira se kao ekvivalent zbroja duljina
600 stopa. Uzmemo li 30 cm kao prosjenu duljinu stope, 500 stadija bit e 90 km, a
tojeveliinakojauistinupriblinoodgovaraduljiniplovidbeokootokaKrka,tj. zbroju
zranih udaljenosti izmeu njegovih najistaknutijih toaka (95,7 km).Treba meutim
primijetiti da lingvisti upuuju na injenicu da je Strabonov tekst na ovom mjestu
brojnim prepisivanjima pokvaren . Ukoliko su pak tone rekonstrukcije teksta po
kojima se spominje otok sopsegom od 500 stadija, bio bi to u antikim izvorima prvi
egzaktan podataka koji sveom izvjesnou moemo povezati sotokom Krkom.
7

10

11

12

13

14

15

7
8
9
10
11
12

M.ZANINOVI,o.c, 45.
R.KATICIC,Liburnski otoci kod antikih pisaca,Zbornik Zadarsko otoje, Zadar, 1974., 3545.
R.KATICIC,o . c , 36.Teopompov podatak predan je kod PseudoSkilaka.
S.AE, Colentum insula (Plin.Nat.hist. 3,140),Diadora 10 (1988) 67.
R.KATICIC,o . c , 37.;u tekstu PseudoSkimna.
L.BRACCESI, Grecita Adriatica, Bologna, 1971., 223233, zakljuuje da su Elektride antikih
tekstova u stvari aluvijalni otoii na uu rijeke Pad.M.KOZLICIC,o . c , 141,zastupa stanovite da su
to vaniji sjevernodaltnatinski otoci, najvjerojatnije Cres s Loinjom..
13 Strabon, 7,5,9.
14 M.KOZLII,o.c, 6667.
15 R.KATICIC,o . c , 38.,upozorava dase ta reenica ne da sintaktiki rekonstruirati.

litiibrojne navodeizdjela starijih pisaca (npr.Teopompa),koje donosi dajui ujedno

ivlastite kritike opaske. Tek u Strabonovom djelu dolazi do definitiv
nog, to znai u velikoj mjeri iznanstvenog, raskida smitolokom fazom istonoja
dranske geografije . Strabon (5,1.9) navodidajantarni otocinaJadranu ne postoje,
a nabrajajui sjevernojadranske otoke biljei (7,5,5): (...) , (...)
, ' . Pitanje izvorakojima se posluio za
navedeni prikaz kvarnerskog prostora do danas nije rijeeno. M. Kozlii razlikuje
ovdje dva sloja podataka i mlai sloj (u koji ubraja spomenuti navod Krku) datira
najvjerojatnije u 2. st.pr. n. e.,pripisujui ga nekom vojnopovijesnom izvoru.
Japodi suuranije vrijeme obitavali naprostorima Likeisjevernojadranskog zalea, pa
ih izvori u kojima se uglavnom opisuju obale, ne spominju. Kasnije irenje Japoda,
najozbiljnijih rimskih suparnika u ovom dijelu Ilirika, vjerojatno je obuhvatilo i dobar
dio obale Kvarnerskog zaljeva. Znaaj otokaKrkanarastao jeupravo u svezis rimskim
vojnim pohodima protivJapoda koji zapoinju jo u 3st. pr.Kr.Japode e konano,
u namjeri da se osigura duobalni kopneni put, odnosno osvoji posljednje vee
podruje zaleaizmeu ranije steenih rimskih posjeda naApeninskom i Balkanskom
poluotoku, pokoriti tek Oktavijanove vojske.
Gaj Plinije Sekund, kasnije nazvan Plinije Stariji, u 37 knjiga djela Naturalis historia
saeojecjelokupno znanje iznjemu dostupnih starijih isuvremenih izvora. Uprikazu
zemljopisnih ietnikih prilikaLiburnije struktura tekstazorno odaje autorovu metodu
rada. On, naime, niti ne pokuava kritiki usporediti podatke izraznih izvora, to jei
loginoimamolinaumu dajePrirodoslovlje najopsenija knjiga napisana u starom
vijeku. Podatke Liburniji Plinije donosi na nekoliko mjesta, sukcesivno, ne uspijeva
jui izbjei ponavljanja. Za razliku od ranijih istraivaa ovom piscu na raspolaganju
su bili ipodaci iz rimskih slubenih izvora, koji se nazivaju iprovincijalna statistika.
Svrhanjihova nastanka bilo je ujednaavanje podataka izsvih krajeva drave, kako bi
se na taj nain omoguilo efikasnije administriranje. U treoj knjizi Prirodoslovlja
Plinije nabraja liburnske civitates koje su unutar Carstva uivale odreene pravne
privilegije (III, 139):(...) conventum ScardonitanumpetuntIapudes
et Libumorum
civitates (...) ius Italicum habent ex eo conventu Alutae, Flanates, a quibus
sinus nominatur, Lopsi, Varvarini, immunesque Asseriates, et ex insulis Fertinates,
Curictae. (...). Dok su ostali otoci Flanatikog (tj. Kvarnerskog) zaljeva u nastavku
istog teksta, oito na temelju vijesti iz nekog drugog izvora, nabrojani tek imenima
(Absortium Osor, Arva Rab, Crexi Cres i Cissa Pag) otok Krk Plinije biljei
navoenjem dvaju etnika. Fertinates iCurictae pripadnici su dviju teritorijalnih zajed
nica gradskih opina. Njihova imena izvedena su upravo od imena gradova
sredita. Upravnom smislu izmeu stanovnitva ugradu ina izvangradskom teritoriju
nije bilo nikakve razlike;pravne povlastice dodijeljivane su zajednicama, a ne grado
vima.Navoenje etnikauzemljopisnom prikazu,dakle,potvruje daje Plinijekaoizvor
upotrijebio slubeni popis. Ime otoka (Curicum, Curictica <insula>, Ins. Curica)
dolazi,kakojetonaMediteranu uglavnom pravilo,od (predrimskog) imena najznaaj
nijegnaselja. Udaljnjem tekstu (III, 152)Plinije spominje iElektride,opisujui to ime,
a time i predaju trgovini jantarom kao vanitatis Graecae certissimum
documen
tum, tj.siguran dokaz grke ispraznosti.
aleksandrijskog matematiara, astronoma i geografa Klaudija Ptolemeja
najstarije je (sauvano) djelo u kojem su zemljopisne spoznaje ranijih razdoblja
prikazane i kartografski. Gotovo svi zemljopisni podaci istonojadranskoj obali u
ovomdjelu iz2.st.,premadosadanjim istraivanjima, temeljesenaIII.knjizi Plinijevog
24

25

24 M.KOZLII,o . c , 233
25 o . c , 233.

Latina &. t i r a e c a 3<S

26

27

Prirodoslovlja .Kadje rije otocima, Ptolemejev izvor bio je Strabon .Na otoku
Krku on, (ipak) slino Pliniju, biljei ikartografira (dajui koordinate) dva naselja:
(...) ,
's" ' "
' " ' "
RazlikaizmeuPlinijevogiPtolomejevogopisajeutometosekodprvognavode imena
zajednica, a kod drugog imena njihovih sredinjih naselja. Treba napomenuti ito da
nije posvejasno ukakvom odnosu su senalaziliautohtona zajednica Fertinates, koju
spominje Plinije, i Ptolomejev grad , ija je povijesnost u novije vrijeme
potvrena i epigrafikim spomenikom ,izkojeg doznajemo ilatinsku inaicu imena
FVLFINVM.
Bitkakoja se,pod ne posve razjanjenim okolnostima, odigrala uvrijeme Graanskog
ratajedinijepovijesni dogaaj zabiljeen naotokuKrkuustaromvijeku. Usukobu 49.
g. pr.Kr. sudjelovale su kopnene i pomorske trupe pod vodstvom Marka Oktavija i
Lucija Skribonija Libonana strani Pompeja, odnosno GajaAntonija iPublija Kornelija
Dolabele na strani Cezara. Svi antiki izvori koji donose podatke tom dogaaju
potjeu iz znatno kasnijeg vremena. Glavni izvori okolnostima i toku bitke nisu se
sauvali. Sadraj 110. knjige Livijeve povijesti Ab urbe condita sauvan je samo u
saetku, a poglavlje dijelu rata koje obuhvaa zbivanja kod Krka u Cezarovom De
bello civili nedostaje. znaaju samebitkesvjedoiiinjenica daju Cezaru slijedeim
poglavljima navedenog djela vie puta ponovno spominje. Graanski rat voen u
vrijeme drugogtrijumvirata postaje ucarsko doba temapodjednako inspirativna, kako
zapovjesniare, takoizapjesnike. Tokom 1.i2.stoljea usvojimdjelima bitkuna Krku
spominju Lukan, Svetonije, Flor iApijan, poetkom 3st. Kasije Dion, a u 5. stoljeu i
kranskipisacPavaoOrozije. Nitijedanodnjih,naalost,nedajedovoljno podataka
zapotpuniju rekonstrukciju tijeka dogaaja, kaoniudjela kojijeunjima imalo lokalno
(autohtono) stanovnitvo. Naprotiv, postojee informacije sukobu, uz potekoe
koje uzrokuju razliiti pristupi autora (didaktiki, povjesniarski, pjesniki), teko je
interpretirati i zbog nezanemarljivih proturjenosti koje postaju oite usporednim
prouavanjem izvora .
49. g. pr.Kr., u namjeri da sprijei iskrcavanje Cezarovih trupa, Pompej je naredio
pomorsku blokadu obale Ilirika. Sam Cezar to potvruje govorei pripremama pod
vodstvom Pompejevog zapovjednika mornarice M. Bibula (III, 8, 4): a Salonis ad
Corici portuni stationes litoraque omnia longe lateaue classibus occupavit. Cezar
je na to poslao svoje kopnene i pomorske snage da osiguraju dio kopna. tome
izvjetava Flor: Quippe cum fauces Hadriani mari iussi occupare Dolabella et
Antonius, (...). Kasije Dion, meutim, tvrdi da je G.Antonije poslan iz Italije da bi
pomogao Dolabeli kojeg su iz Dalmacije istjerali Pompejevi legati. dogaajima koji
su uslijedili nakon pojave Cezarova brodovlja izvori ne govore nita. Moe se pretpo
staviti daje Pompejeva mornarica, ijoj nadmoi naJadranu nitko ne spori, uspjela
lako poraziti i zarobiti Cezarovu flotu, prisiliviAntonijevo ljudstvo da se utabori na
Krku. Flor navodi:...Dolabella etAntonius, Me Illyirico, hic Curictico Utore castra
28

29

30

26 M.KOZLII,o . c , 300301.
27 M.KOZLII,o.c., 300301.
28 D.RENDIMIOCEVIC, Novootkriveni Domicijanov natpis fulfinskom vodovodu, Vjesnik Arh.
muzeja uZagrebu, m.s.VIII(1974) 4755.
29 Lukan, De bello civili (Pharsalia), IV, 406. ff.; Svetonije, De vita Caesarum, 36.; Flor, Bellorum
omnium, , 13; Apijan, Bellorum civiliutn, , 46.; Kasije Dion, ' , XLI, 40., .
Orozije,Historiae adversuspaganos, VI, 15, 89.
30 Najbolji do danas prikaz zbivanja utemeljen je na kritikoj interpretaciji izvora (ponajvie Flora i
Lukana):G.VEITH, Zu den Kampfen der Caesarianer in Illvrien,Sirena Buliciana, 267271.

posuissent.. Lukan kae da seAntonije pouzdao u ratniko pleme Kurikta (bellaci

confisus gente Curictum). Unastaloj situaciji vrijeme je radilo za Pompejeve vojsko
voe.Antonijeve trupe glad je prisilila na predaju. Flor to biljei lapidarno: Deditio
netn fames extorsit Antonio.. Kasije Dion uz to navodi da su Antonija na cjedilu
ostavili i domai itelji (irpos , , ). Uposljednjoj fazi
opsade zbio se i dogaaj koji je, kao potvrda junatva Cezarove vojske, izazvao
razmjerno veliku panju pisaca Graanskom ratu. Uz zajedniku moralnu pouku
prikazi su, meutim, ipak donekle proturjeni. Iscrpljenu Antonijevu vojsku ohrabrio
je dolazak trupa Cezarovog vojskovoe Bazila. Primijetivi ih na susjednom kopnu
odluili su tjesnac prijei na splavima. Kad je nadola plima splavi su zaplovile, no
Pompejevi su ihvojnici uspjeli zakvaiti iprevrnuti posebno pripremljenim klinovima
koji su plutali ispod povrine mora. Lukan, iji je prikaz dogaaja najopirniji (i
najpoetiniji), naroitu panju posveuje junatvu odreda Opitergijaca . Nakon
neravnopravne borbe koja je uslijedila poslije prevrtanja njihove splavi, oni su se, da
nebipaliuzarobljenitvo, meusobno poubijali. Lukanovidojmljivi stihovi utemeljeni
su na Livijevim povijesnim podacima. Isti dogaaj Kasije Dion je prikazao uglavnom
podudarno, no znatno krae ibez dramatike. Flor, meutim, tvrdi (II, 13) daje splavi
poslao sobale Bazilin auxilium eius. Svipokuaji Cezara daslanjem novih jedinica
pod zapovjednitvom Lucija Minucija Bazila i Gaja Salustija Krispa, odnosno dijela
tirenske flote kojom jezapovijedao Hortenzije, sprijei neminovnupredaju Antonijeve
vojske bili su uzaludni. 15Antonijevih kohorti pridrueno je Pompejevim snagama u
Grkoj.
31

IV.
Glavnikomunikacijski pravcigrkogsvijetavodilisu Sredozemnim morem. Uvremenu
helenizma,ponajprije zahvaljujui osvajakim pohodimaAleksandraVelikog, dolazi do
srastanja europskih iafrikih mediteranskih civilizacija scivilizacijama bliskog i sred
njeg Istoka. No kada se govori svjetskom carstvuAleksandraVelikog, umjesno je
postavitipitanje jelionoikad,sobzirom naprostranstvo osvojenih podruja, defacto
postojalo kao jedinstvena drava. Djelotvorna povezanost prostorno i kulturno uda
ljenih zemljopisnih cjelina dijelova iste drave bit e ostvarena tek u razdoblju
Rimskog carstva. Uz ranije uspostavljene morske puteve, osnovni integrativni faktor
rimskogsvijetabilajemreakopnenih komunikacija. Izgradnja cestovnemree Carstva
jedan je od najopsenijih projekata starog vijeka, no bio je to nuan preduvjet za
efikasno funkcioniranje dravne uprave iobmane.
Rimskiitinerarii uzpodatke duljini glavnih morskih puteva, glavne cestovne pravce
opisuju navoenjem imena postaja injihovih meusobnih udaljenosti. Oni su, stoga,
svojevrstan pendant grkim, odnosno helenistikim periplitna iliperiegezama. No,
itinerarii ne pruaju, za spomenute starije izvore toliko karakteristine, podatke koji
seodnose na etnografiju ilitzv.humanu geografiju pojedinih krajeva.
Tri najznaajnija sauvana rimska itinerarska izvora imaju zajedniko ishodite u
zemljopisnoj karti rimske drave (Orbis pictus) koju je dao izraditi Marko Vipsanije
Agripa. Ovakarta bilaje predloak zaitinerar izantoninskog doba, ija e redakcija s
poetka4.stoljeabitiuzorzadjelo Ravennatis Anonymi Cosmographia koje
sedatirau6.st.,teItinerariumpictum,
poznatiji kaoTabulaPeuntigeriana, sauvan
u prijepisu izkarolinkog vremena .
Itinerarium Antonini Augusti et Hierosolymitanum
donosi podatke postajama i
duinamapojedinih dijelovaputaizmeunjih,kakozaceste,takoizaglavne pomorske
32

31 izgrada Opitergium (danas Oderzo) u sjevernoj Italiji.

32 M.KOZLII,o.c, 3 3 2 3 .

Latina ik ( i r a t c a $H

puteve. Iz ovog izvora doznajemo zapravac kopnenog putaAbAquileiam per Libur

niam Sisciam, koji je na svom dijelu nasuprot otoku Krku vodio uz samu obalu (s
postajama Tharsatica, Ad Turres i Senia). Cesta je od Senije skretala preko Vratnika
u unutranjost. Razlognespominjanju otoka Krkanajvjerojatnije jeinjenica daga, za
razliku od Cresa, nije doticao magistralni morski pravac Pola Iader; lokalni morski
putevi, tojeilogino sobzirom na mjerilo djela, nisu prikazani.
UKozmografiji anonimnog ravenatskog autora (V,24) imenom su nabrojana trideset
trijadranska otoka. Krkse ovdje biljei kao Curricus.
Napokon, otok Krk, s oznakom Ins. Curica, prikazuje i Tabula Peuntingeriana (V,
490). Osebujna kartografska projekcija Tabule odraz je tenje da se u formatom
zadanim okvirima to preglednije predoi mrea kopnenih komunikacija, te njihov
odnos prema veim planinama, rijekama imorskim obalama. Stvarni prostorni odnosi
nalistovima karte,koji suizvorno bilidijelovi jednogsvitka,izoblieni suupravo zbog
podvrgavanja zakonu (zadanog) kadra. Niz shematski prikazanih otoka je, kao po
nekom orijentalnom naelu, ravnomjerno rasporeen u uskom pojasu mora izmeu
dvije jadranske obale. Krkje, uz Rab (Arva),jedini od znaajnijih sjevernojadranskih
otoka koji je na temelju imena mogue pouzdano identificirati. Na karti je smjeten
izmeu Tarsatike i Ravene, to priblino odgovara zemljopisnoj stvarnosti. Uz ve
spomenutu (glavnu) obalnu komunikaciju Tharsatica Ad Turres Senia, Tabula
pokazuje dajeu upotrebi bilaistarija (pretpovijesna) cestakojajevodilakroz plodno
vinodolsko podruje.
V.
Posljednja vijest starijoj povijesti otoka Krka pripada poodmaklom kasnoantikom
razdoblju ivezanaje uzrazdoblje ukojem je otok pripadao Teodorikovoj istonogot
skoj dravi. Spis Formula de Comite insulae Curritanae et Celsinae sauvan je u
djelima Kasiodora (Variae VII, 16). Taj politiar, historiar i filozof obnaao je u
razdoblju od 507.do 537.godine najvie funkcije udravi (consul,
praefectuspraeto
rio, magister officiorum). Spomenuti spis je tekst govora koji je Teodorik ili njegov
nasljednik Atalarik izgovorio prilikom imenovanja najvieg uglednika otoka Krka i,
najvjerojatnije, Cresa. Naslov Comes jo je u vrijeme Augusta bio podijeljivan raznim
niimuglednicima iinovnicima. Ukasnoj anticiRimljani sutakonazivalivode barbar
skih naroda. Znaenje titule u imenu spomenutog spisa nije potpuno jasno, tim vie
to se u samom tekstu ast koja se podijeljuje naziva iudex. Kako su u istonogotskoj
dravi za Rimljane iGote bili uspostavljeni paralelni crkveni iupravni sustavi, tako se
titula Comes javlja kao Comes Gothorum, ali iComes Romanorum. Krki se Comes,
sudeipointonacijiFormule, ubrajao uovepotonje, anjegovesuovlastibile povezane
s civilnom jurisdikcijom .
Spis kojemu je rije Kasiodor je napisao obavljajui, vjerojatno, posljednju od
nabrojanih funkcija. Kako se, meutim, u tekstu govori openitim prednostima
podravanja vlasti, tj. njenih predstavnika, radi zajednike koristi, vei dio teksta
Formule mogao je posluiti i u drugim slinim prigodama. Panju, meutim, privlai
diotekstakojisemoeshvatitiupravokaoopisspecifinih okolnostinaotoku: Iustum
est enim ut qui a reliauorum hominum sunt conversatione divisi, ad habitationes
eorum vadat qui eos probabili ratione componat (...), odnosno, u prijevodu :
Pravoje,naime, dakdomovimaonih kojisuodijeljeni odvezasostalimljudima poe
netko tko e njima valjano upravljati.. Istonogotska vlast na Jadranu ispunjava
33

34

33 PWRE,Bd.IV.,s.v. Comites.
34 M.KRIMAN,Antika svjedoanstva Istri,PulaRijeka, 1979,305.

vrijeme izmeu propasti rimske drave ibizantinskog osvajanja. Kasiodorovi tekstovi

modanajbolje pokazuju ukojoj sumjeri germanskivladaripoput Teodorika potivali
tradicionalna dostignua rimske civilizacije, naroito u oblastima uprave i sudstva.
Koliko je danas poznato, meutim, otok Krk nije nikad prije niti poslije s otokom
Cresom iniozasebnu administrativnu cjelinu , ijem postojanju zavrijeme vladavi
ne Istonih Gota svjedoi tekst Formule.
35

35 J. MEDINI, Provincia Liburnia, Diadora 9(1980)4 14, smatra da je Comes Curritanae et Celsinae bio
vojni zapovjednik i da je do organiziranja upravne cjeline koja je obuhvatila dva otoka dolo iz
strategijskih razloga (tijekom bizantskogotskih ratova).

SUMMARIUM
Danko Zeli
CURICTAINSULAAPUDANTIQUOSAUCTORES
Insulas quae in septentrionali parte maris Hadriatici sitae sunt ne prisca quidem
Graecorum vetustas ignorabat, prout e fabulis quae deArgonautis narrantur intellegi
potest,inquibus et ,memorantur. Exiisquae Theopompus
refert conici licet sub nomine nostram insulam latere, quamquam
Curictae,idest nomen ante Strabonemnemo usurpavisse videtur. De Curicta
insula apud PliniumMaiorem etPtolemaeum legimus, quorum alter Fulfinium quoque
locum in insula commemorat. Multa insulae eiusque incolarum saecula varii auctores
silentio praetereunt, nisi cum fortasse res gestas narrando in civilis belli mentionem
incidunt. Quae post intestina bella in insula gesta sint sola itineraria nos certiores
faciunt; novissimus autem Curictae in Variis mentionem facit Cassiodorus, cum eam
sub sub Theodorici dicione esse affirmat.