Sie sind auf Seite 1von 20

Vodi za studij znanosti o odgoju: to moe, to eli

Dieter Lenzen
Vodi izmeu kole i studija
PREDGOVOR
Knjiga je nastala kao uvod u pedagogiju, nakon to je autor uvidio da nema odgovarajue literature na
tritu namijenjene poetnicima, tj. onima koji bi htjeli studirati pedagogiju. Smatra da neutralni uvod
u znanost ne postoji te pie kako je knjigu napisao sa refleksivnog stajalita koje on zastupa.
STRUKTURA KNJIGE od jednostavnijeg ka sloenijem tekstu zbog zakonitosti psihologije
uenja.
1.
2.
3.
4.
5.
6.

poglavlje nadovezuje se na predznanje itatelja pa moda i na predrasude koje ima


poglavlje posveeno je mladima koji ele upisati studij pedagogije
poglavlje: pedagogijske discipline i pedagogijska zanimanja
poglavlje: osnove znanstvene koncepcije
poglavlje: osnovni pedagoki procesi
poglavlje: kratki pregled oekivanog razvitka predmeta u budunosti
1. UVOD

Studij pedagogije iziskuje znatnu italaku i kognitivnu kompetenciju. Tko se bavi djecom treba imati
pedagoki pogled drutvenu mo opaanja (primjer 2 oca). Neki ljudi ve posjeduju taj
pogled/senzibilnost za situacije i druge ljude, a neki ga naue kao dio profesionalizacije.
Immanuel Kant: 3 velike dimenzije sposobnosti koje treba stei i posjedovati svatko tko se eli baviti
pedagokom profesijom su:
Razumski sud (sposobnost za racionalno djelovanje, racionalni izbor sredstava za postizanje cilja)
Moralni sud (sposobnost za prosudbu zadanih normi, vrijednosti, standarda, oekivanja)
Estetski sud (sposobnost opaanja drugoga u njegovim ivotnim situacijama)
Znanost o odgoju je disciplina koja proizvodi pedagoko znanje, preko sveuilita ga prenosi na
nositelje pedagokih uloga i provjerava uspjenost pedagokog djelovanja.
Pravo je npr. kodificirano zakonima i odredbama, a pedagogija? Nije dovoljno razlikovati izmeu
odgojenog i neodgojenog, obrazovanog i neobrazovanog.
Studij znanosti o odgoju studente osposobljava za racionalno, moralno i estetsko rasuivanje o
stjecanju znanja, o procesima humanoontogeneze i svladavanju obrazovnog kurikuluma.
Pedagogija, od grke rijei pais agein voenje djeaka od kue do vjebalita. Pedagozi su bili
robovi u antici. Na njemakim sveuilitima koriste se 2 termina: pedagogija i znanost o odgoju.

Vodi za studij znanosti o odgoju: to moe, to eli


Dieter Lenzen
Pojam znanost o odgoju javlja se poetkom 20. st, a prihvaen je tek 60-ih godina 20. st. Starija
pedagogija se od 18. st. koristila hermeneutinim metodama to je bilo nedovoljno. Pojednostavljeno,
odgojna stvarnost se duhovnoznanstveno tumaila i nije se kontrolirano promatrala.
Normativna pedagogija nije mogua jer izvoenje uputa za djelovanje iz vrhovnih normi ne
funkcionira, jer empirijski sporedni uvjeti dovode do toga da se ostvare posve druge, a ne namjeravane
norme. Npr. nastavni cilj stjecanja mjerila domovine, nacije, tradicije, kulturnog identiteta moe
izazvati posve suprotan uinak uenici mogu pokazati nacionalistike tendencije.
Ako smatramo da je dovoljno eljeti neto odreeno (ugl. dobro) za ovjeanstvo, te da emo na
studiju pedagogije uiti putove za postizanje tih ciljeva, onda bolje ne upisivati studij pedagogije, jer
ne postoje uopene norme u pedagogiji.
Aristotel je vidio 3 dimenzije: teoriju, praksu i poesis. Teorija nain ivota za ije ozbiljenje ovjek
mora imati razum. Praksa odrava se u drutvenim radnjama (udoredno djelovanje). Poiesis
stvarno injenje, proizvodnja, stvaranje nekog djela (umijee).
Profesionalna pedagoka praksa obuhvaa 3 oblika rasuivanja (razumni, moralni i estetski
sud/umijee) i sposobnost za teoriju, praksu i poesis.
2. STUDIJ ZNANOSTI O ODGOJU
Ope dispozicije za uspjeh u studiju su: poznavanje tehnika intelektualnog rada, sposobnost
izraavanja i pismenog prikazivanja, radne kvalitete, motivacija, ustrajnost i spremnost na naporan
rad, kritinost prema vlastitoj osobi i iznesenim injenicama, hrabrost za vlastite pokuaje, spremnost
za ii vlastitim putem, kontrola uvstava, sposobnost za timski rad, toleriranje frustracija, otvorenost
prema novom. Osim opih dispozicija potrebni su i nadarenost, elja za uspjehom, zanimanje i
predznanje (dovoljno iroko ope obrazovanje).
Ope obrazovanje datiranje najvanijih dogaaja europske povijesti, sposobnost izraavanja na 2
strana jezika (jedan od njih je eng.), vladanje materinjim jezikom, poznavanje europske knjievnosti,
povijesti umjetnosti, glazbe, drutvenih teorija, matematikih radnji, temeljnih znanja iz biologije,
kemije (najmanje 20 kemijskih elemenata), religije
Tko ne moe izdrati da svakoga dana vie sati provede u itanju ili mu je pak za itanje teksta od 20
str. Potrebno vie od 1h neprikladan je za studij humanistikih drutvenih znanosti.
Budui pedagozi bi trebali imati spremnost i sposobnost za sljedee postupke:
pristupiti drugim ljudima,
ne dopustiti da preveliki jaz u kvalifikacijama izmeu njih i drugih postane optereenje za druge,

Vodi za studij znanosti o odgoju: to moe, to eli


Dieter Lenzen

da pomaganje ne smatraju altruistikim inom ve profesionaliziranom djelatnou,


poseban jezini talent za prenoenje sadraja drugima,
odrei se zahvalnosti i ne oekivati je od drugih,
da usluge ne ograniavaju samo na vremenski okvir iz ugovora o radu
kontroliranje afekata u sloenim meuljudskim situacijama.

Ukratko: voljeti ljude sa svim njihovim manama i vrlinama.


Studij traje u prosjeku 6-8 godina. Dodiplomski studij, usmjerenja: strukovna pedagogija,
gospodarska pedagogija,

interkulturalna,

predkolska

(temeljni

studij),

kulturna,

muzika,

rehabilitacijska, specijalna, medicinska, tehnika (usmjerenja na 3. i 4. god).


3 mjesta za uenje: predavaonica, knjinica (1x mjeseno, cijeli dan) i kuni kutak za rad (5 sati
dnevno).
Struktura predmeta 6 dimenzija

Sljedea poglavlja knjige se ograniavaju na prikaz onih 3 dimenzija strukture predmeta koje imaju
neposredno znaenje za odluke koje oekuju svakog studenta:
1. pedagogijske discipline
4. znanstvene koncepcije (pregled svih koncepcija je bitan jer svaki profesor dri predavanje na
temelju svojih uvjerenja tj. kao zastupnik odr. koncepcije.
6. osnovni pedagoki procesi
3. DISCIPLINE ZNANOSTI O ODGOJU I PEDAGOKA ZANIMANJA

Vodi za studij znanosti o odgoju: to moe, to eli


Dieter Lenzen
Postoje 2 skupine disciplina znanosti o odgoju:

1. Opa ili sistematska pedagogija


Postoji u 2 varijante:
Opa pedagogija je okvirna disciplina za sve ostale grane i specijalnosti odgojne znanosti. Opa
pedagogija formulira kriterije za sve odgojne radnje. U pedagogiji su se oblikovali razl. pristupi
meu kojima su najvaniji:
Normativna pedagogija nastoji upute za normativno djelovanje izvesti iz vrhovnih
izvanpedagokih normi ili ciljeva
Pedagoka etika ima cilj pronai prikladna sredstva kako bi se odgojem usadile odreene
moralne vrijednosti. Problem: kako se moe djelovati na razvitak morala u osobe kada je to
rezultat brojnih utjecaja (obitelji, medija, strukture mozga)
Teorija obrazovanja zastupa misao da ovjek nije puki objekt pedagokog djelovanja, ve se
i sam obrazuje (obrazovanje je djelatnost ii samog djelatnika). Pojam obrazovanja je po svojoj
prirodi paradoksalan, on je odreeno neodreen.
Opa ili sistematska pedagogija (odnosno znanost o odgoju) kao sredinja disciplina utvruje i
priopava smjernice i naela pedagokog djelovanja.
Opa pedagogija je zasebna disciplina pored ostalih grana i specijalnosti. Ovo je novija varijanta.
Prema tome, zadae pedagogije su:
Osnove odgojnih procesa esto lee izvan struke. U to se ubrajaju znanja iz drutvenih
znanosti (filozofija, sociologija, psihologija).

Vodi za studij znanosti o odgoju: to moe, to eli


Dieter Lenzen
Metode pedagogijskih istraivanja svi koraci postupka kojim se proizvodi pedagoko znanje.
Problem: doseg, istinitost ili etika prihvatljivost odreenih istraivanja.
Koncepcije znanosti o odgoju misaoni pravci koji su se oblikovali tijekom povijesti struke.
Ne postoji samo 1 smjer pedagokog miljenja, danas se doputa mnotvo teorija (s obzirom
na pluralizaciju ivotnih odnosa). Zadaa studenta je ne tragati za stvarnom istinom, ve
potraiti koncepciju primjerenu svome miljenju, kao i studij i profesiju i promatrati ih na
osnovi takve koncepcije.
Povijest odgoja i obrazovanja kao i povijest znanosti o odgoju U irem smislu se promatra kao
povijest pedagokog miljenja od antike do danas. Pedagoko miljenje u filozofiji = paideia. U uem
smislu to je povijesna razrada institucionalizirane pedagogije, odnosno znanosti o odgoju (naziv od 2.
pol. 20. st.). 1779. Ernst Christian Trapp osnovao je 1. katedru za pedagogiju na Halle sveuilitu.
Istrauje se povijest pedagokih ideja i koncepcija, povijest drutvene zbilje u kojoj su se odvijali
odgoj i obrazovanje, kao i povijest stavova i dispozicija koje su vladale spram nekog odgojno
relevantnog elementa (npr. djetinjstva).
2. Komparativna znanost o odgoju
Ona u zadnje vrijeme ima posebno znaenje s obzirom na ubrzane tendencije kulturalne globalizacije.
Pritom je rije o usporedbi osnovnih pedagokih procesa i odgojno-obrazovnih situacija. Npr.
komparativne studije o stupnju znanja koje uenici pojedinih razreda posjeduju u odreenim
predmetima u razliitim dravama. Zadaa komparativne znanosti je da razvije mjerne postupke koji
omoguavaju usporedbu. Npr. razlika u znanju izmeu uenika razliitih kultura ne znai da se to
znanje u podjednakoj mjeri moe instrumentalizirati u ivotnoj praksi ili u zanimanju. Bitna uloga
komparativne znanosti je upoznati ono to je u svakoj kulturi jedinstveno i vrijedno i zatititi je od
pritajenog niveliranja, npr. mcdonaldizacije razliitih kultura.
3. Socijalna pedagogija
Ona se ubraja se u djelatnosti pomaganja. Soc. pomo je nuna ondje gdje su gospodarski, soc. i
politiki razvoj doveli do nastanka problematinih skupina koje same sebi ne mogu pomoi (npr. SR
Njemaka ima pola milijuna soc. djelatnika).
Soc. pedagog pedagoki naglaena djelatnost.
Soc. radnik usmjeren na potrebu primarne pomoi svim rubnim i problematinim drutvenim
skupinama.
Od soc. pedagoga se oekuje:

Vodi za studij znanosti o odgoju: to moe, to eli


Dieter Lenzen
Politika kompetencija procijeniti pojedine ustanove u njihovoj praksi obnaanja vlasti te ih u
tome zaobii.
Pravna kompetencija poznavanje svih relevantnih pravnih odredbi i zakona.
Administrativna kompetencija primjenjivanje administrativnih pravnih odredbi na pojedinani
sluaj.
Medicinska kompetencija osnove medicinskog znanja jer mnogi tienici naputaju vlastito
zdravlje i higijenu.
Ekonomska kompetencija sposobnost da i u neuobiajenim okolnostima pribave posebna
sredstva.
Pedagoka kompetencija spremnost i osposobljenost za odgajanje, pouavanje, poticanje,
savjetovanje, praenje, planiranje, koordinaciju, mirenje, rukovoenje, upravljanje, evaluaciju i
inovacije.
Soc. pedagog radi kao voditelj odgovarajuih odjela, u pravilu na funkcijama koje ne predviaju
izravan dodir sa strankama. Socijalnopedagoka djelatnost se provodi u:
Ustanovama pedagokog odgoja (djeca do 6. god.) podupiru i nadopunjavaju obiteljski odgoj
(jaslice, vrtii, utoita, specijalni vrtii, male kole). Osiguravaju uvjete za rani djeji razvoj te
savjetuju roditelje u njihovoj ulozi odgajatelja.
Obiteljskim savjetovalitima potrebna zbog poveanja broja rastava, zaposlenosti oba roditelja
Radu s mladima (14-25 god) zatita mladei, savjetovanja za mlade, udruge za suzbijanje
ovisnosti o drogama
kolskoj soc. pedagogiji dopuna kolskog odgoja, veza izmeu kole i izvankolskog soc. rada,
rjeavanje problema u kolama s vie uenika.
Domskom odgoju znaenje domova opada nakon to se probila spoznaja da dom predstavlja
najgori oblik smjetaja. Umjesto njih terapeutske i pedagoke stambene zajednice.
Skrbi o invalidima u posljednje vrijeme se skrb o invalidnoj djeci provodi unutar kola.
Studij socijalne pedagogije obuhvaa 3 polja/metode:
Pomo u pojedinanom sluaju pomo za samopomo

Vodi za studij znanosti o odgoju: to moe, to eli


Dieter Lenzen
Grupni soc. rad spoznaje o dinaminim procesima unutar skupina
Soc. rad u zajednici usmjeren prema institucijama
4. Adultna pedagogija/obrazovanje odraslih
Ona je nastala je zbog dalekosenih promjena ivotnih prilika u zadnjih 100 god. Poveao se i udio
starijih ljudi (18.st. prosjena dob 23 god, 2020. 47 god.). U suvremenom drutvu tijekom svog
ivota ovjek promjeni vie zanimanja (potreba dokolovavanja), a dogaa se i razvoj tehnologije te je
potrebna informatika pismenost. Novi testovi inteligencije dokazali su kako opadanje sposobnosti
uenja poinje oko 60-70 god. Osnivai ustanova za obrazovanje mogu biti opine, sveuilita, crkve,
sindikati, javna poduzeapotrebne kompetencije su:
Teorijska pripremljenost na najvioj razini
Pedagoke i znanstvene kvalifikacije (analizirati potrebe ukenja kod odraslih, uvjete za uenje,
didaktike sposobnosti)
Strune kvalifikacije sposobnosti vezane sa strukom uenika
Praktine profesionalne kvalifikacije koje se ne stjeu tijekom studija, ve u samoj djelatnosti.
5. kolska pedagogija
Krajem 18. st. kada je zapoela profesionalizacija nastavnikog poziva, nastao je nauk o nastavi
(pretea kolske pedagogije).
Cjelokupno profesionalno znanje kolske pedagogije ukljuuje:
Teoriju kole
Povijest kole
Opu didaktiku
Teoriju kurikulume
kolsko pravo
Organizaciju kole
Dijagnostiku.

Vodi za studij znanosti o odgoju: to moe, to eli


Dieter Lenzen
Zadaa kole je prenoenje znanja, razvoj sposobnosti i stjecanje umijea, procjena sposobnosti
uenika za uenje i na temelju toga usmjeravanje za odreene putove obrazovanja, zatim, integracija
nove generacije u drutvu i ouvanje kulturnih dostignua.
Frustracije u vlastitom iskustvu nisu rijedak, iako su lo motiv za izbor nastavnikog poziva, jer nisu
samo profesori krivi poto nema slobode pouavanja u kolama. Nastavni mora posjedovati pedagoki
takt, odnosno samorazumljivost kojom se uenici prihvaaju kao ljudi i kojom im se prua mogunost
da pokau prijateljske osjeaje. To je specifina pretpostavka za nastavniko zvanje, a kvalifikacije su:
sposobnost pouavanja, odgajanja, vrednovanja, savjetovanja i inoviranja.
Polja kolske pedagogije su nastava i opa didaktika. Opa didaktika je dakle 2. polje kolske
pedagogije. Bavi se izborom i strukturiranjem ciljeva, sadraja, metoda i medija pouavanja, ukoliko
se oni ne odnose na odreene nastavne predmete. Metodika predmeta je specijalna didaktika samo za 1
nastavniki predmet. Od ope did. odvojile su se: teorija kurikuluma, izrada (razvitak) i istraivanje
kurikuluma.
Nastavnik bi trebao poznavati i kolsko pravo i organizacijske kvalifikacije. Nastavniko zvanje
posjeduje ljudski vrlo privlanu stranu sudjelovanje u oblikovanju drutvene i osobne budunosti
pedagokim praenjem mladih ljudi tijekom jednog od najznaajnijih razdoblja njihova ivota.
Specijalna pedagogija posebno usmjerenje unutar znanosti o odgoju. Obuhvaa rad u specijalnim
kolama za slijepe, osobe oteenog vida, za gluhe, osobe oteenog sluha, tjelesne invalide, djecu sa
smetnjama u uenju, djecu sa smetnjama u govoru, kronine bolesnike te djecu i mlade s
poremeajima u ponaanju. U zadnje vrijeme djeca s potekoama u razvoju idu u redovite kole, to
zbog ekonomskih razloga, to zbog pedagokih razloga (nema soc. izolacije te djece).
6. Strukovna i gospodarska pedagogija
Odnosi se na strukovne kole i na daljnju profesionalnu izobrazbu unutar i izvan poduzea. Od 1920.
dualni sustav: obvezna strukovna kola surauje s privatnim poduzeima.
Gospodarska pedagogija usmjerena je na obrazovanje za struna podruja i gospodarstva i uprave.
Strukovna pedagogija usmjerena je na obrazovanje nastavnika za struke s podruja metalurgije,
elektrotehnike, graevine, drvne i tekstilne tehnike, kemije, fizike, biologijeStrukovni profesori
suoavaju se sa uenicima koji nastavu doivljavaju kao prisilu i koji su nezainteresirani.
Orijentacija na poetku studija
4. KONCEPCIJE ZNANOSTI O ODGOJU

Vodi za studij znanosti o odgoju: to moe, to eli


Dieter Lenzen
Potrebno je znati temeljne koncepcije na osnovi kojih nastaje znanje o odgojnoj stvarnosti jer npr. nije
svejedno pridravamo li se u pedagokom odgoju naela Darovitost je priroena ili Darovitost se
stjee.
Krajem 18. st. dolo je do spoznaje da su odgoj i pouavanje djelatnosti o ijim bi se osnovama trebalo
posjedovati mnogo tonije spoznaje ako elimo da njihov uspjeh bude toliko trajan da se pomou
odgoja i obrazovanja ljudi poboljavaju, narodima prue vee mogunosti uspjeha, a ovjeanstvo kao
cjelina napreduje. Problem je bio kako stei sigurne spoznaje. Moda razliitom upotrebom
eksperimenta u prirodnim i drutvenim znanostima? Tek se u 19. st. javlja znanstveni pristup odgojnoj
zbilji u okviru koncepta duhovnih znanosti (prije samo prirodne znanosti). Nastaju razne
odgojnoznanstvene koncepcije (pravci, kole) jer su potrebne razliite perspektive i naini istraivanja.
Koncepcije znanosti o odgoju su:
1. Duhovnoznanstvena pedagogija razumijevanje odgojne stvarnosti
Lenzen se ovdje poziva na Diltheya koji je razdvojio prirodne i duhovne znanosti u svom djelu Uvod u
duhovne znanosti. U duhovne znanosti ubraja: umjetnost, religiju, dravu, gospodarstvo, pravo,
politikuodnosno, tvorevine ljudskog duha. Tu spadaju i odgoj i obrazovanje. Kae da se i tu
kulturnom djelatnou uspostavlja smisao koji je sadran u pojedinanoj odgojnoj zbilji. Odnosno, cilj
je da metodom razumijevanja smisla spoznamo odgojnu stvarnost. To razumijevanje se moe prikazati
hermeneutikim krugom:

ovjek stjee iskustva na temelju njih pristupa stvarnosti koju tumai. Ta tumaenja dovode do
odreenih modifikacija predrazumijevanja s kojima opet tumai elemente stvarnosti s kojima se
susree. Ovaj se pristup podjednako oslanjao na povijesne izvore kao i na tumaenje same odgojne
stvarnosti. Iz prethodne reenice zakljuujemo da je ta odgojna stvarnost ve negdje zapisana ako se
sad tumai. To znai i da loa pedagoka praksa ve postoji i da ju je prekasno spreavati pomou

Vodi za studij znanosti o odgoju: to moe, to eli


Dieter Lenzen
znanosti. Zbog toga je kritika znanost o odgoju 60ih pokuala zamijeniti duhovnoznanstvenu
pedagogiju. Prigovor je bio i da se ona ne moe empirijski potvrditi.
Zasluga duhovnoznanstvene pedagogije je to je tvrdila da se iz vrijednosnih sudova i normi ne mogu
izvoditi nikakve smjernice djelovanja.
2. Empirijska znanost o odgoju objanjavanje odgojne stvarnosti
KRITIKI RACIONALIZAM razdvaja vrijednosne sudove od injenica. Osniva mu je Karl R.
Popper. Zahtijeva poznavanje zakonitosti kojima podlijeu odgojni i obrazovni procesi, kao i
posjedovanje odgovarajuih instrumenata koji su nuni za empirijska istraivanja. Time se prikuplja
tehniko znanje o postizanju eljenih ciljeva, a rezultatima istraene hipoteze nikada se ne smatraju
konano dokazanima.
Kritiki racionalizam, znai, na temelju eksperimentalnih iskustava ima za cilj objasniti zbilju, za
razliku od duhovnoznanstvene pedagogije koja tumaenjem razumijeva odgojnu zbilju.
Empirijska znanost o odgoju je nastala iz drutvenopolitike kritike duhovnoznanstvene pedagogije,
ali sve to se zamjeralo prvoj, zamjera se i drugoj. Ova znanost pokuava biti politiki neutralna, ali
uvijek postoji opasnost da se vrijednosti kriomice uvuku u znanstveni postupak i pedagoko
djelovanje. Alternativa ovoj znanosti je refleksivna znanost o odgoju.
3. Pedagogija kao znanost o naelima
I duhovnoznanstvena i empirijska znanost o odgoju se odriu temeljnih normativnih postavki iz kojih
bi trebalo izvoditi konkretne upute za pedagoko djelovanje.
Ova pedagogija pokuava da se od naela stvori polazna toka pedagogije. Ta naela mogu biti norme,
uvidi, ciljevi koji stoje na poetku teorijskog zdanja. Neki su se pristupi teko oslobaali teolokog
konteksta. Zbog toga pedagogija kao znanost o naelima teko uspostavlja odnos sa stvarnou. Neke
koncepcije su se odrekle dogmatizma ali se nisu odluile metodiki kontrolirano istraivati stvarnost
(skeptiki koncepti). Oni dovode u pitanje teorijske pretpostavke pedagokih nauavanja i
odgojnoznanstvenih pristupa. Znai, ne tei utvrivanju smjernica djelovanja, ve eli preispitati
premise istih.
Prakseoloka znanost o odgoju je bila usmjerena na djelovanje, ali bez elje za normativnou. Za
razliku od normativne pedagogije, on smjernice ne izvodi iz izvanpedagokih normi, ve zadaom
pedagogije smatra dogovaranje o pedagokoj praksi. Ni ona ne prua nikakav metodoloki koncept za
istraivanje odgojne stvarnosti.

10

Vodi za studij znanosti o odgoju: to moe, to eli


Dieter Lenzen
Koncepcije pedagogije kao znanosti o naelima po svojoj prirodi pripadaju filozofiji, a ne znanosti o
odgoju. One nemaju za cilj istraiti odgojnu i obrazovnu zbilju, ve sistematizirati razmiljanja o
tome koje bi norme ljudi trebali slijediti u svome djelovanju.
4. Kritika znanost o odgoju kritika odgojne stvarnosti
Tu je rije o razlikovanju izmeu ispravne i iskrivljene svijesti koje je uveo Karl Marx. Nadovezujui
se na te postavke Horkheimer i Adorno su utemeljili kritiku teoriju drutva. Prema njima se zadaa
kritike znanosti sastoji u razotkrivanju ideolokog sadraja nekog drutva u njegovim iskazima.
Naziva se jo i Frankfurtskom kolom. Javlja se nakon gubitka znaenja duhovnoznanstvene teorije.
Okree se i protiv empirijskog istraivanja kojem zamjera dvolinost zbog tzv. vrijednosne
neutralnosti.
Pojam zrelosti preuzet iz filozofije obrazovanja 19.st. zamijenjen je pojmom emancipacije, odnosno
proiren je. Da bi pedagozi proveli emancipaciju, potrebno je da saznaju gdje vlada suvina mo, stoga
je potrebno da ovladaju postupkom ideoloke kritike.
U 2. Fazi Habermas spoznaje da puko naelo kritike nije dovoljno da se izmjene drutveni odnosi.
Iznio je prijedlog da zainteresirane osobe dogovore norme zajednikog djelovanja. Za podruje
odgoja i obrazovanja to bi znailo da bi svi zainteresirani trebali zajedniki odluivati o ciljevima,
sadrajima i metodama nastave, o strukturi kolovanja itd.
Kritika znanost o odgoju je znai sa svojom integracijom duhovnoznanstvenih, empirijsko-analitikih
i normativnih elemenata predstavljala do tada najiri pristup.
5. Strukturalistika i poststrukturalistika znanost o odgoju
Zadaa strukturalista je tragati za strukturama ispod struktura. Odreena dubinska struktura se na
temelju pravila transformacije treba oblikovati u vidljivu povrinsku strukturu. Lenzen je prenio to
stajalite na znanost o odgoju. Npr. uitelj i odgajatelj svojom strukturalnom djelatnou proizvode
povrinske strukture poput situacija pedagoke interakcije, nastave i sl., a organizam koji ui ostvaruje
reciproan postupak transformacije.
Prema tome, predmet odgojne znanosti bi bio istraivanje dubinskih struktura i pravila transformacije
izmeu dubinskih i povrinskih struktura. Uenje se opisuje kao proces strukturalne diferencijacije
svijesti.
6. Teorija sustava i konstruktivistika znanost o odgoju konstruiranje odgojne stvarnosti

11

Vodi za studij znanosti o odgoju: to moe, to eli


Dieter Lenzen
Talcot Parsons smatra se utemeljiteljem teorije sustava. U Europi je to Niklas Luhmann. On tvrdi da je
drutvo sustav komunikacija. Rastue potrebe za novim drutvenim funkcijama (pravosue,
zdravstvena skrb) stvaraju nove podsustave.
Nain funkcioniranja drutvenog sustava sastoji se u tome da se on neprestano uvruje time to se
izlae pokuajima destabilizacije u dodiru sa okolinom. Sloenost okoline potie drutveni sustav da
povea vlastitu raznolikost kako bi izbjegao kolaps itavog sustava.
Ova teorija je pokuaj da se objasni postojanje odgojnog sustava unutar drutva. Taj koncept je blizak
sociologiji koja prouava funkcioniranje drutva i njegove podsustave.
Predmet istraivanja je npr. kako komunikacijski element po imenu obrazovanje funkcionira unutar
odgojnog sustava da ovaj zadrava svoju stabilnost i moe se dalje diferencirati. Znai, predmet
istraivanja vie nije subjektivno djelovanje, ve strukture i mehanizmi.
Drutveni sustavi su autopoietiki, tj. u sebi zatvoreni sustavi. To vrijedi i za sustave svijesti. Prema
tome, odgajatelj i odgajanik nisu djelatni subjekti ve sustavi svijesti koji u naelu funkcioniraju
prema istovjetnim mehanizmima stabiliziranja i diferencijacije kao i drutveni podsustavi.
Stvarnost je konstrukcija naeg mozga. Svaki mozak konstruira svoju individualnu zbilju. Ako je tako,
onda uvjerenje da se djeca mogu pouavati jednom te istom metodom predstavlja zabludu.
Konstruktivizam uz pomo nastave nije mogue ostvariti odreene ciljeve uenja kod uenika. Npr.
moralni odgoj moe samo prenijeti znanje o moralnosti, ali ne i moralno odgojiti nekoga. U
drutvenim sustavima nema uzronosti. Vlastita dinamika socijalnih i politikih sustava toliko je
velika da pokuaji utjecanja na odreenim mjestima ne daju eljene, ve posve druge uinke.
Nedostatak: ovjek je slobodan subjekt.
7. Refleksivna znanost o odgoju
Bavi se prosudbom pedagokih i odgojnih posljedica. Odgoj nije nita manje opasan od elektrane i u
njemu su mogue nezgode. Npr. masovna pojava nasilja meu mladima je posljedica koju treba
istraiti.
Refleksivna znanost o odgoju objanjava povijesne uvjete u kojima su nastale neke netone
predodbe, npr. to Ivica ne naui, Ivan nee nikada!, a trebalo bi biti Ako Ivica ui, uit e i Ivan!
Ova teorija nastoji da se osnai sudjelovanje u stvarnom ivotu naspram umjetne situacije egzila koja
vlada u koli, domu i drugim pedagokim ustanovama, npr. uenje stranog jezika u koli ili u
inozemstvu.

12

Vodi za studij znanosti o odgoju: to moe, to eli


Dieter Lenzen
Ustanove bi se trebale otvoriti prema stvarnom ivotu i svojim tienicima omoguiti barem
djelomino sudjelovanje u njemu. Treba istraiti prirodne uvjete uenja kako bi njihove pozitivne
strane prodrle u institucije.

5. OSNOVNI PEDAGOKI PROCESI


1. Odgoj
Ovaj pojam ovisi o tome koju odgojnoznanstvenu koncepciju zastupa onaj koji definira odgoj.
1) Duhovnoznanstvena pedagogija
Pod odgojem podrazumijevamo plansku djelatnost kojom odrasli oblikuju drutveni ivot mladih.
Dilthey
Pojam odgoja ogranien je na odgoj odraslih i mladei. Mladi se trebaju razviti do one toke u kojoj
mogu nadomjestiti osobe sadanje generacije i tako se usprkos zamjeni osoba u drutvu odrava i
prenosi uinak rada.
2) Empirijska znanost o odgoju
Pod odgojem se podrazumijevaju socijalne radnje kojima ljudi uz pomo psihikih i sociokulturnih
sredstava pokuavaju trajno poboljati sklop psihikih dispozicija drugih ljudi ili ouvati one njihove
komponente koje smatraju vrijednima ili pak sprijeiti nastanak dispozicija koje smatraju loima.
Brezinka
Psihike dispozicije su sposobnosti, umijea, znanja, stavovi, dranja, miljenja ili uvjerenja. One se
mogu mijenjati i pod utjecajem upnika, TV voditelja ili diktatorskih ispiraa mozgova, no moe li se
to onda nazvati odgojem?
3) Pedagogija kao znanost o naelima
Odgoj je cjelokupnost moguih mjera kojima se mladei pomae u postajanju ovjekom. Poinje
roenjem i traje sve dok se odgajanik ne proglasi zrelim. Groothoff
Ovo je preopirna definicija. Odgoj nije samo pouavanje, ve svaki oblik pomoi.
4) Kritika znanost o odgoju

13

Vodi za studij znanosti o odgoju: to moe, to eli


Dieter Lenzen
Nema definicije ali bi se mogla saeti kao: Odgoj je represija (ograniavanje slobode odluivanja) i
mora se kritizirati u onoj mjeri u kojoj predstavlja nepotrebnu represiju. Potrebno je razlikovanje
izmeu neophodne i nepotrebne represije. Sa stajalita kritike znanosti o odgoju ne definira se to je
odgoj ve to on ne bi trebao biti. U tom smislu se on moe oznaiti kao negativna verzija
normativnog pojma.
5) Strukturalistika znanost o odgoju
Odgoj je strukturalna djelatnost kojom ljudi strukture svijeta transformiraju tako da ljudi koji ue
mogu na optimalan nain pristupiti izgradnji svojih kognitivnih struktura.
Strukture ivotne okoline transformiraju se u kognitivne strukture uenika jer uenik sam odluuje
kako e uiti (to je uvjetovano strukturama svijesti).
6) Pedagogija zasnovana na teoriji sustava
Odgoj je, i po tome se razlikuje od socijalizacije, intencionalizirana i iz intencija izvedena djelatnost.
On svoj cilj moe (zanemarimo li mogunost neizravne i neprimjetne manipulacije) dostii samo preko
komunikacije. Kao oblik komunikacije socijalizaciju tada obavlja i odgoj. Ali ne bezuvjetno, onako
kako je namjeravano. Naprotiv, onaj koga treba odgajati priopavanjem te namjere, stjee slobodu
distancirati se ili ak potraiti i nai drugu mogunost. Uzmemo li sve to u obzir, gotovo da vie
nije mogue odgoj shvatiti kao uinkovitu djelatnost. Luhmann
Odgoj nije djelotvoran, ima samo funkciju priopiti neku namjeru.
7) Refleksivna znanost o odgoju
Prikazom patnji drugih eli se prenijeti sposobnost uvianja na kojem se mjestu vlastitim djelovanjem
drugima neopravdano nanosi patnja. To je ideja estetskog odgoja. Postavlja se pitanje moe li se
procesima samoorganizacije pojedinaca prepustiti u kojem e se pravcu razvijati.
2. Obrazovanje
Obrazovanje (Bildung) svoje znaenje crpi iz 2 europske tradicije:
Grko-helenistike tako kod Platona nalazimo pojam slike u sklopu rijei plattein (oblikovati)
to se odnosi na izraz mogunosti da se dua oblikuje na isti nain kao i tijelo.
Kranske Bog je stvorio ovjeka na svoju sliku. U 18. i 19. st. obrazovanje je dobilo karakter
posveenja. Nastaje obrazovano graanstvo. Biti obrazovan je dostignue obrazovanoga, a ne
ustanova koje ga obrazuju. Graani se suprotstavili plemstvu.

14

Vodi za studij znanosti o odgoju: to moe, to eli


Dieter Lenzen
Postoji vie znaenja pojma obrazovanje.
1) Obrazovanje kao individualno stanje
Obrazovanim se smatra netko tko zna ili moe odreene stvari, tko ima Homera, Platona, Schillera,
GoetheaOva imena simboliziraju pojam obrazovanja koji je usko vezan s povijeu klasine,
neohumanistike gimnazije. Enkyklios paideia je oznaavao krug sadraja kojemu su pripadale logika,
fizika, glazba, geometrija, astronomija. Njihovo poznavanje je u Grkoj u 4. st. predstavljalo pojam
ope obrazovanje. Kod Rimljana je to bilo 7 slobodnih vjetina septem artes liberales. To su:
gramatika, retorika, dijalektika, aritmetika, geometrija, glazba i astronomija. Obrazovali su se samo
slobodni mukarci, ne i robovi.
U 15. st. se izumom tiska stvara italaka kultura. Obrazovanje se izjednaava sa jezino-kritikim
obrazovanjem. Kanon predmeta neohumanistike gimnazije je koncipirao Wilhelm von Humboldt. To
su grki, latinski, njemaki i matematika. Tko je posjedovao ta 4 predmeta smatrao se obrazovanim.
To je materijalni pojam obrazovanje, odnosno, postoje sadraji koji se moraju usvojiti.
U 19. st. industrijalizacijom ulaze i prirodoznanstveni predmeti, kasnije i drutveni.
Problem: Zbog eksponencijalnog rasta znanja ni u kom sluaju se sve ne moe znati. Enciklopedijsko
ili scijentistiko obrazovanje vie nije zamislivo.
2) Obrazovanje kao individualna mo
Ono to preostane kada sve naueno zaboravimo formalni tip obrazovanja (odreene sposobnosti
koje se trebaju usvojiti). Tu se spominje i metodiko obrazovanje, npr. tko je nauio uiti, moe nauiti
neto novo bilo kada.
3) Obrazovanje kao aktivnost obrazovnih institucija
U obrazovnim se ustanovama ovjek u pravilu ne obrazuje nego izobraava (za lijenika, nastavnika,
mesara, plesaa). Zanemaruje se injenica da ovjeka ne obrazuje ustanova ve da on obrazuje sam
sebe.
4) Obrazovanje kao usavravanje ovjeanstva
Obrazovanjem pojedinca omoguuje se usavravanje ne samo drutva ve i ovjeanstva kao vrste.
Gubitkom vjere u pravednije drutvo poljuljana je nada u takvo usavravanje ovjeka, nema vie
zajednikog cilja prema kojemu bi se takvo obrazovanje usmjerilo. Ono to je simboliziralo taj cilj

15

Vodi za studij znanosti o odgoju: to moe, to eli


Dieter Lenzen
(znanost, tehnika i znanstveno-tehnika civilizacija) danas se smatraju utjelovljenjem neuspjenog
odgoja.
Zakljuak: Nema jednoznano odreene definicije obrazovanja. Kako emo znati jeli netko postigao
obrazovni cilj? Ne postoje obrazovni ciljevi koje bismo mogli zadati i dostii. ovjek se obrazuje u
mjeri koja je ve oduvijek bila u njemu. Postani ono to jesi! Goethe
3. Socijalizacija
Pojam potjee iz sociologije s poetka 20. st. Emile Durkheim ju je definirao kao proces u kojem se
odrasli pripadnici nove generacije pripremaju za drutvo. Lenzen kae da je socijalizacija danas
cjelokupnost drutvenih utjecaja na razvitak linosti nekog pojedinca.
Geulen i Hurrelmann: Socijalizacija je proces nastanka i razvitka linosti u uzajamnoj ovisnosti o
drutveno posredovanoj socijalnoj i materijalnoj okolini.
Usporedba s pojmovima odgoj i obrazovanje:
Odgoj polazi od postavke da je oblikovanje ljudske linosti ugl. produkt odgojnih mjera.
Obrazovanje promatra samog ovjeka u razvoju kao odluujueg pokretaa humanoontogeneze, tj.
samoobrazovanja.
Socijalizacija je razvitak ovjeka pod utjecajem drutva. Npr. socijalno zapostavljeni slojevi su manje
obrazovani.
Humanoontogeneza je proces samoorganizacije ljudskog organizma u sueljavanju s okolinom koja
se sastoji od prirodnih i drutvenih imbenika. Ona je zamijenila pojam socijalizacije. Istraivanja
socijalizacije su pokazala da postoji uzrona povezanost prama kojoj uvjeti odrastanja izazivaju
odreeni uinak socijalizacije. No to je pogreno. Lenzen smatra da se procesi socijalizacije mogu
razmatrati samo u sklopu humanoontogeneze.
Instance socijalizacije su obitelj, vrnjaci, obrazovne ustanove i zanimanje.
1) Socijalizacija u obitelji
Obitelj je 1. okolina organizma koji se organizira. Istraivanja socijalizacije se bave odnosom majke i
djeteta, pretjeranog zatitnikog ponaanja, posljedicama rastave
2) Socijalizacija u skupini vrnjaka (peers)

16

Vodi za studij znanosti o odgoju: to moe, to eli


Dieter Lenzen
Tijekom djetetova razvitka raste udio vremena koje on provodi s vrnjacima. Istraivanja se bave
stjecanjem i stabilizacijom prihvaanja u skupini, voa u skupini, fenomenom prijateljstva
3) Socijalizacija u obrazovnim ustanovama
Brojni elementi kole su vani za razvitak osobnosti, npr. uloga nastavnice, klima u koli
4) Profesionalna i radna socijalizacija
Vani elementi su osobnost obrazovatelja, klima u poduzeu, odnos poduzea prema izobrazbi u
obvezatnoj strukovnoj koli (za naunike u poduzeima). Poduzea oekuju od zaposlenika iskustva
socijalizacije koja kola ne prenosi, npr. sposobnost da se unutar tima na vlastitu odgovornost odluuje
i djeluje na zajednikom uspjehu. Proces socijalizacije se ne ograniava samo na vrijeme odrastanja i
izobrazbe. On traje cijeli ivot, npr. promjena radnog mjesta.
4. Nastava
Nastava (Unterricht) je ciljno planiranje, izvoenje i provjera procesa pouavanja i uenja. Nastavno
djelovanje ima razliite dimenzije: optimiranje, legitimiranje i evaluaciju.
1) Optimiranje
Odnosi se na sva 3 elementa nastavnog djelovanja (planiranje, izvoenje i provjeru). Oskudna
sredstva, utroak sredstava za izvedbu nastave gotovo iskljuivo ide na teret nastavnika, barem
tijekom pripreme. Npr. sat biologije: gledanje na mikroskop, film o mikrobima ili slika iz udbenika.
Nastavnik bi trebao znati koji je nastavni postupak optimalan za odreenu dob uenika te koji se
ciljevi ele postii. Nastavni postupci: odabir medija (mikroskop), socijalni oblik (frontalna nastava,
rad u skupinama), metodika koncepcija (upute za djecu).
Didaktika razrauje optimalne modele planiranja. Poznatije didaktike su Heimannova, Ottova i
Schulzova.
2) Legitimiranje
Pri planiranju i izvedbi nastave se ne trebaju optimirati samo uloena sredstva ve se moraju
legitimirati i postavljeni ciljevi. Nije svejedno tko formulira te ciljeve (znanstvenici, roditelji, djeca,
sindikati, crkve). Svi ti razliiti interesi utjeu na kurikuklum, tj. na nastavne planove i programe i
uvjete potrebne za njihovo ostvarivanje.
Bitnu ulogu igra naelo jednakosti: drava je duna meusobno uskladiti interese drutvenih snaga,
zatititi manjine te osigurati da ne prevladaju pojedinani interesi.

17

Vodi za studij znanosti o odgoju: to moe, to eli


Dieter Lenzen
Legitimiranje u sklopu nastave je proces stvaranja legalnosti i legitimnosti preko opravdanja i
obrazloenja didaktikih odluka. Odluka je legalna ako je donesena primjenom pozitivnog prava (npr.
izrada nastavnog plana i programa. Legalnost se stjee u postupku legitimiranja, npr. odabir uenika
prema zakonu
Problem su pojedinani interesi. Npr. krajem 19. st. sport je uveden u kole zbog zdravlja uenika,
kasnije je sadran zbog interesa drave za tjelesnu spremnost buduih vojnika, a danas kao sredstvo
kvalifikacije za vrhunski sport.
Legitimirati treba ne samo ciljeve ve i sadraje (to prouavati). Postoje razne teorije:
Teorija materijalnog opeg obrazovanja treba usvojiti sve objektivne sadraje kulture. Problem:
preopirno.
Teorija scijentizma treba usvojiti sve sadraje pojedinih znanosti. Problem: preopirno.
Teorija klasinog obrazovanja treba usvojiti sve sadraje u kojima se ogleda idealno
samorazumijevanje neke kulture. Problem: koji pjesnici i koji filozofi.
Teorija funkcionalnog obrazovanja treba usvojiti sadraje preko kojih se prenose sposobnosti s
mogunou transfera. Problem: treba odluiti koje sposobnosti djeca uope trebaju postii.
Teorija metodikog odgoja treba usvojiti sadraje koji pospjeuju stjecanje spoznajnih metoda.
Teorija kategorijalnog obrazovanja treba usvojiti sve sadraje koji jame mogunost spoznaje
stvarnosti za ovjeka i ovjeka za stvarnost. Problem: nedovoljno otar kriterij.
Poetkom 70-ih Institut za istraivanje obrazovanja Max Planck u Berlinu odluio je izraditi
strategiju za razvoj kurikuluma. To je potaklo razmiljanje u kojim e se ivotnim situacijama nalaziti
ljudi u narednim desetljeima. Iza te prividno znanstveno-racionalne strategije razvoja kurikuluma
skrivao se model normativne pedagogije.
Zakljuak: selekcija sadraja poiva na ramenima nastavnika.
3) Evaluacija
Posebno se u 2. polovici 20. st. velika sredstva ulau na metode za provjeru postignua. Mjeri se
uspjenost uenika, te na temelju toga i kvaliteta kola i nastavnika. Nastavna djelatnost vie se ne
poima kao iskaz milosti obnaatelja vlasti prema narodnim masama eljnima znanja, ve kao usluna
djelatnost koja je ili vrijedna novca koji se za nju troi ili je pak treba poboljati ili likvidirati.
5. Pomo, savjetovanje i vie od toga

18

Vodi za studij znanosti o odgoju: to moe, to eli


Dieter Lenzen
Prije je podvrgnuti dijete mjerama soc. pedagogije znailo da ga kao nadomjestak za roditelje odgajaju
tree osobe soc. pedagozi. U 2. pol. 20. st. socijalna pomo se proirila i na odrasle. Vie nije tvorila
dio odgojnog sustava ve je predstavljala svoj vlastiti sustav.
Bez obzira na to koji sluaj pomoi odaberemo, ona je djelatnost jednog ili vie ljudi koji nastoje
nadoknaditi odreene deficite drugih ljudi. Tonije, to je doprinos poravnavanju sredstava.
(Nedostatak sredstava nezaposlenost nia ili pogrena kvalifikacija nedovoljna nadarenost)
Pomo za samopomo nadoknaditi temeljni pedagoki nedostatak kako bi osoba bila samostalna,
kako ne bi ovisio o pomagaima (sindrom pomagaa).
6. ZNANOST O ODGOJU: JUER DANAS SUTRA
Povijest pedagogije moramo razlikovati od povijesti odgoja i obrazovanja. Prva je povijesno
samopreispitivanje struke a druga i analiza povijesti njenog predmeta.
Nastanak novih razvojnih stupnjeva odgojnog sustava se moe tumaiti kao posljedica drutvenih
kriza (teorija sustava). Odgojni sustav (pa i znanost o odgoju) predstavlja odgovor na pritisak okoline
(npr. soc. pedagogija je nastala zbog zapostavljene mladei u 19. st. u vrijeme industrijalizacije).
Kraj 20. st. obiljeavaju dvije meusobno suprotstavljene tendencije:
Tendencija amplifikacije amplifikacija (proirenje) je vidljivo u drutvenom ivotu
(globalizacija, utjecaj medija). Karakterizira je gubitak intimnosti, produeni ljudski vijek (vie
generacija ivi skupa). Bioloki srodnici ovjeka imaju sve manju ulogu u njegovu razvitku za
razliku od drutva i drave.
Tendencija minimalizacije minimalizacija (smanjivanje) vane elemente svijeta premjeta na
razinu pojedinca. U to ubrajamo individualizaciju: svaki pojedinac oblikuje svoj ivot kako eli,
donosi sve odluke na razini vlastite osobe.
Odnos ove dvije tendencije moe dovesti do gubitka orijentacije. U tradicijskom drutvu gubitak
orijentacije se mogao sprijeiti pomou raznih instrumenata i mehanizama (zajedniki sustav
vrijednosti, zajednika vjera). U modernom drutvu na mjesto tih mehanizama stupili su drugi
drutveni sustavi (npr. zdravstveni sustav sve vea uloga lijenika). Sustav svijesti se tijekom cijelog
ivota sve vie diferencira (life-long learning) i sa strane drutva postavljaju se zahtjevi zbog
eksplozije informacija i globalizacije. To rezultira nastajanjem podfunkcionalnog sustava koji je
nadlean za praenje tih procesa. Odgojni sustav je zamijenio religiozni sustav. On prua
profesionalnu potporu u procesima odgoja, obrazovanja, nastave, pomaganja, savjetovanja i

19

Vodi za studij znanosti o odgoju: to moe, to eli


Dieter Lenzen
socijalizacije. Znanost o odgoju se mora prilagoditi tom razvitku kako bi na primjeren nain
osposobila osoblje za te funkcije. Usredotouje se na:
1) Analitiko podruje (osnove evolucije, biografije, humanoontogeneze)
2) Konstruktivno podruje (osnove humane ekologije)
3) Refleksivno podruje (procjena posljedica mjera unutar odgojnog sustava, prejudicirajua
analiza, ekspanzivna analiza)
Odgoj i znanost o odgoju ne mogu vie raunati s potedom zbog dobrih namjera kao to je to bilo u
prolosti kada se odgojni sustav jo nalazio u neposrednoj blizini religioznog sustava.

20