PRVI PRIRUCNIK BIBLIJSKE POVIJESTI NA HRVATSKOM JEZIKU U PRIJEVODU EMERIKA PAVICA Franjo Emanuel HOSKO Emerik Pavié, ,,itioe poglaviti Svete Bogoslovice” tj. generalni lektor ili profe- sor dogmatske teologije na visokoj skoli generalnog uéilista teologije franjevacke provincije sv. Ivana Kapistranskog (studium generale primae classis), objavio je 1759. u ,gradu Budimu” opseZno djelo (str. 695 + /9/) pod naslovom Ogledalo temelja vire i zakona katolicanskoga.' U dugom naslovu sroéio je Pavié baroknim izriéajem povijest tog djela: autor Ogledala jest Francuz ,,gospodin Rayaumont, prior od Sobmbrevala”; neimenovani je prevodilac knjigu preveo na njemacki je- zik, a Pavic ju je s njemackog preveo .,u na8 slavni, uljudni i krasni Diritki jezik”. Letimitan uvid i pregled sadrzaja Ogledala potvrduju opravdanost drugog dijela naslova: naime, Ogledalo je zapravo ,,Sveto Pismo ili Jezgra sviju dogadaja Staro- ga i Novoga Zakona s tumaéenjem svetih otaca pomisana”. Ogledalo je dakle bi- bilijska povijest Staroga i Novoga zavjeta, razdijeljena u 265 naslova od Sega 182 naslova rasvjetijuju dogadaje i osobe svetopisamskih knjiga Staroga zavjeta. a 83 zbivanja i osobe novozavjetnih biblijskih knjiga. Uz naslove je Pavi¢ zabiljezio i oznake za biblijsku knjigu navodeéi na latinskom jeziku poglavlje bez oznake re- daka na koje se odnosi sadrzaj pojedinog naslova. Ogledalo je k tome ukra’eno sa 95 slika. Iz biljeSke ispod slike na 68. str. moze se zakljuditi da su ta i ostale slike izradene po crtezima slikara Johanna Philipa Bindera 1759. u Budimu. Da je Ogledalo izvorno djelo, a ne prijevod, bilo bi zbog svoje izvornosti zna- Eajno djelo u hrvatskoj crkvenoj i teolo’koj literaturi. [pak je ono i kao prijevod viijedno osobite paznje, puno veée nego Sto mu je dosad posvetivala povijest hrvatske crkvene knjizevnosti, i to i zbog vremena i zbog okolnosti u kojima se 1 Potpun nuslov Ogledala u Pavigevu pravopisu glasi: Ogledalo / temelja, virae, | i zakone / katolicsanskoga / to jest / Sveto pismo ( iti | Jezgra / sviu / dogagiajah Staroga i Novoge / Zakona / s tolmacsenjem j svetih Otaca pomissana } za / rassirenje Boxjeg poznanstva, | i razglasenje moguchstva, i / dobrotae privicsniega pripovigiena, | i istolmacsena / najpri / u francuski jezik po gospodinu / Rayaumontu / Prioru od Sombrevala sloxena, zatim / ni- ‘macski primistita, a sada u nass slavni / uljudnii i krasnii Myricski jezik / prinessena po / ocu fra Emeriku Pavichu, / sstiocu poglavitomu Svete Bogoslovice? / U gradu Budimu... 1759. 159pojavilo. Ogledalo je tiskano prije dva stoljeca i dva i pol desetljeca, u znacajnom razdoblju crkvenog Zivota, naime na razmedu katoli¢kog baroka i jozefinizma. Po svojem sadrZaju ta je knjiga prvi cjeloviti prirucnik biblijske povijesti na hrvat- skom jeziku, a trebala je posluziti kao priruéna literatura u katehizaciji. Paznju pobuduju takoder sam pisac djela, narudilac njegova prijevoda, a i prevodilac. Sve su to pojedinosti koje u svojem zbiru opravdavaju nastojanje da se Ogledalo ne prepusti zaboravu. U samom naslovu Ogledzla Pavic je naznaCio da je ono ,,Jezgra sviju dogadaja Staroga i Novoga Zakona... istolmagena najprije u francuski jezik po gospodinu Rayaumontu, prioru od Sombrevala”. Hofinger,? Zolnai,? Braido* i Hersche* umjesto ,,.Rayaumont” pigu ,,Royaumont” pa je najyjerojatnije u Ogledalu doilo do tiskarske pogreske. Hofinger i Braido smatraju da je ,,Royaumont” pseudonim Kojim se sluzio Isaac le Maitre (le Maistre) de Sacy (Saci).° Zolnai Royaumonta poistovjecuje s Nicolasom de Fontaine.” Hersche takoder smatra da su Fontaine i Royaumont ista osoba, a poznato mu je da se poistovjeéuju Royaumont i Isaac le Maistre pa ipak ne rjeSava pitanje daljnje identifikacije.® Stoga nema dostatne jasnoée 0 autoru izvornika Ogledala, Sto ipak ne mijenja karakter samog djela jer se pripisuje dvojici pisaca iz redova francuskog jansenizma; nedvojbeno je naime da se radi o djelu jansenistickog nadalunuéa i usmjerenosti.° Premda je izvornik Ogledala pod naslovom L histoire de 1’ Ancien et du No- uveau Testament avec des explications edifiantes tirees des Saints Peres pour reg- ler les moeurs dans toutes sortes de conditions (Pariz, 1669.) djelo jansonistiéke literature, temeljna mu je oznaka pripadnost francuskoj crkvenoj knjiZevnosti osobitog obnoviteljskog pokreta u 17. i 18. st. koji, medu ostalim, Zeli preporod katehizacije uvodenjem biblijskih sadrzaja. Spomenuti crkveni obnoviteljski po- kret uvjetovale su okolnosti koje su pogetkom 17. st. vladale u yjerskom Zivotu u Francuskoj: nakon vise desetljeéa vjersko-politiékih ratova uspostavijen je 1598. 2 Johannes HOFINGER: Geschichte des Katechismus in Oesterreich’ tnnsbruck, 1937, 84. 3 Bela ZOLNAL: Ungarn und die Erforschung des Jansenismus, u: Deutsch-slavische Wech- selseitigkeit in sieben Jahrhunderten. Festschrift fur E. Winter. Veréfjentlichungen des Institutes fur Slawistik, 9(1956), 119. 4 Pietro BRALDO: Momenti di storia della catechesi ¢ del catechismo dal concilio di Trento al concilio Vaticano I. Roma, 1982, 194. 5 Peter HERSCHE: Der Spéitjansenismus in Osterreich. Wien, 1977, 417. 6 J. HOFINGER: Nav. djelo, 84; P. BRAIDO: Nav. djelo, 194. 7 B. ZOLNAI: Nav. djelo, 119: Nicolas Fontaine (+ 1709.) bio je élan cistercitskog samosta- na Port-Royala. 8 P. HERSCHE: Nav. djelo, 411, 417, 418. 9 Nav. mjesto, 411, 417, 418; P. BRALDO: Nay. djelo, 194 160Nantskim ediktom mir izmedu katolika i Kalvinovih sljedbenika, a ta je vjerska koegzistencija pogodovala duhovnoj obnovi koja se teoloski oslanjala na biblijsku i otacku bastinu, osobito na ugled i djela sv. Augustina; k tome valja pribrojiti i pojavu jansenizma, koji je Zclio utvrditi kr8éansku poboznost i moralni Zivot vjer- nika po uzoru na prvu Crkvu, evandelje i Bibliju.'® U takvu duhovnom ozraéju omoguéena je primjena literarne i povijesne kritike u pristupu Bibliji,"' zatim prevodenje Biblije na narodni jezik sa Zeljom da bude pristupaéna Sto vecem broju ljudi unatoc suzdrzijivosti koju je u to vrijeme Katoli¢ka Crkva pokazivala prema prevodenju Svetog pisma na narodne jezike.'? Sredinom 17. st. Isaac le Maistre preveo je Bibliju na francuski,!? a priruénik biblijske povijesti L’ histoire takoder je posluzio ostvarenju istog cilja: poznavanjem povijesti spasenja utvrditi vjerski 2ivot kr&ana unutar odrednica koje postavlja biblijska i ota¢ka baStina. Prijevod Biblije i biblijska tumatenja ubrzo su utjecali na stjecanje druk¢ijeg shvacanja u pastoralnom djelovanju francuske Crkve, a u katchizaciji po povijesnom katekiz- mu Jacques-Benigna Bossueta (1627—1704.)'* i napose po biblijskom katekizmu Catechisme historique (1683.) Claudea Fleurya (1640—1723.). Fleuryjev kateki- zam dodivio je u 18. i 19. st. Gak 478 izdanja, a predstavija novu etapu u povijesti katehizacije. On se ne zadovoljava mjerom prisutnosti Biblije u katehizaciji kakva pokazuju katekizmi katoliéke obnove u duhu Tridentskog sabora: naime, u Bellar- minovim katekizmima Biblija je u sluzbi apologetike i polemike, a u Kanizijevim katekizmima i u Rimskom katekizmu ona je temelj kateheti¢ke sinteze. Svi ti ka- tekizmi ipak su prvotno odredeni dvama drugim ciljevima: cjelovito iznosenje ka- toliékog nauéavanja i teoloska jasnoéa samog sadrZaja. Katekizmi Fleuryja i njego- vih sljedbenika uvode u katehizaciju biblijske sadrzaje smatrajuéi ih bitnom kom- ponentom same katehizacije, a biblijsku povijest sastavnicom sve katehizacije.'* 10 P. BRAIDO: Nav; djelo, 185, 186. 11 Adolfo ETCHEGARAY CRUZ: Storia della catechesi. Roma, 1983, 238, 239. 12 U osudi tvrdnji Paquiera Quesnela, posljednjeg izmedu predvodnika francuskog janseniz- ma, bula ,,Unigenitus” (1713.) odbacuje i postavku da je ,,korisno i nuZno u svako vrijeme ima svakom mjestu svim élanovima Crkve prouéavati i poznavati duh, poruku i otajstva Svetog pisma, jer je Gitanje Svetog pisma prikladno za svakoga” (DENZINGER, Enchiri- dion Symbolorum, 1429-1433). 13 Imac le Maistre (le Mafire) de Sacy Gaci) roden je 1613. u Parizu, a umro je 1684. u Pom- ponneu. Skolovao se u Collégeu de Beauvais, zajedno s ujakom Antoinom Arnauldom (+ 1694.). U&o je medu cistercite u Port-Royal. Zbog svoje vjernosti Saint-Cyranu (Jean-Am- broisc Duvergicr de Hauranne), vodi francuskih jansenista, u dva se navrata na&ao u zat ru. Napisao je niz teoloskih djela i priloga za literatura svjetovnog sadrZaja, a najznaéajniji njegov rad jest prijevod Svetoga pisma; tav. Testament de Mons predstavija prijevod Biblije Novoga zavjeta, koji je 1668. osudio papa Klement 1X. jer su neki biskupi isticali njegovu jansenistiéku orjjentaciju. 14 I na hrvatski je preveden Bossuetov katekizam pod nazivom: Katekizam koj uzdrdi nauk kerstjanski surhu vire, dudorednosti i poklona bo¥ansivenog, oliti bogottovja. Prinesen u Hrvatski jezik iz Katekizma prisvitloga i pripoitovanoga biskupa Jakova Boiveta (bez naz- nake mjesta i godine tiskanja). 15 P. BRAIDO: Nay. djelo, 189-193. lolIsaac le Maistre, Claude Fleury i mnogi drugi prvaci ovog pokreta vjerske obno- ve i novih shvaéanja u katehizaciji pripadali su krugu francuskih jansenista ili su mu bili vrlo bliski.'° Premda je Francuska druga domovina jansenizma i u njoj je on naigao na vei odjek nego u Belgiji, zemlji svojeg nastanka, ipak je francuski janzeninizam ubrzo prerastao dimenzije teoloskog nauéavanja i zadobio oznake religioznog pokreta koji se na podruéju morala i askeze suprotstavija probabilizmu, zastupa rigorizam i uskoro prihva¢a takoder dio galikanskog idejnog poklada: antikurijalizam, protivljenje centralistitkoj upravi crkvenih redova i njihovu izuze- ¢u od viasti mjesnih i nacionalnih crkava, a trazi i veéu slobodu tih crkava.’” Jansenizam se pojavijuje u Austriji,'* a i u ostalim zemljama pod vlaicu Habs- burgovaca’® sredinom 18. stoljeca kad ga prihva¢aju poncki biskupi, becki nadbi- skup kardinal Christoph Migazzi, éak i sama carica Marija Terezija.° Uz njih vode- 64 crkveni i drugtveni krugovi trae putove i sredstva za obnovu Crkve i njezino oslobadanje od baroknog krscanstva.?! Nadaju se obnovi Crkve reformom odgoja i obrazovanja Klera, stroZim i dosljednijim stavovima u moralu i napustanjem ba- roknih poboznosti,”? a od takve cbnove oéekuju da Crkva bude sposobna da se suprotstavi i konaéno suzbije potajni protestantizam u austrijskim zemljama.’> 1- deje takva reformnog katolicizma zapravo su istovjetne s programom ublazenog jansenizma, koji je opéenito u zemljama njemackog govornog podrudja sinonim za pokret koji okuplja kr8cane Zeline obnove crkvenog zivota.™” Pristase tog po- kreta nadahnjuju se i programom crkvene obnove Lodovica Muratorija 1672~ 1750.),5 a njihovi jansenisticki pogledi svode se na suprotstavijanje molinizmu u prosudbi odnosa slobodne volje i milosti, na odbijanje probabiliorizma, probabiliz- ma i kazuistike u korist rigoristi¢ke ispovjedne prakse i takva procjenjivanja moral- 16 A. ETCHEGARAY CRUZ: Nav. djelo, 249. 17 Stanislao da CAMPAGNOLA: Problemi storici del movintmento giansenista europeo, u Laurentianum, 3(1962), 242-281. — Peter F. BARTON: Jesuiten, Jansenisten, Josephi- ner. Wien, 1977, 137-175. 18 P. HERSCHE: Nav. djelo, 360-378 19 Gy8rey HOELVENYI: Katholische Aufklérung und Jansenismus in Ungarn, u: Elisabeth KOVACS (izd.): Katholische Aufklarung und Josephinismus, Wien, 1979, 93~100. 20 Peter HERSCHE: War Maria Theresia eine Jansenistin? uw: Osterreich in Geschichte und Literatur, 15(1971), 14~25. ~ ISTI: Er2bischof Migazzi und die Angftnge der jansenisti schen Bewegung in Wien, u: Mitteilungen des Osterreichischen Siaatsarchivs, 24(1971), 280-309. 21 ISTI: Gerard van Swietens Stellung zum Janseinsmus, u: Internationale Kirchlische Zeit- schrift, 61(1971), 33-56. 22 ISTL: Der Spitjansenismus in Osterreich, 357-358 23 Adam WANDRUSZKA: Geheimprotestantismus, Josephinismus und Volksliturgie in Oste- reich, u: Zaitschrift filr Kirchengeschichte, 78(1967), 94—101. 24 Eduard WINTER: Der Jansenismus in BGhmen und Méhren und seine Bedeutung fur die geistige Entwicklung Osterreich-Ungarn, u: Siidforschungen, 7(1942), 440-455. 25 Na Zalost, u nas se jo3 nitko nije podrobnije zabavio molitvenikom koji u samom svojem naslovu spominje L. Muratorija: Kratek navuk od sv. mede, kakoti i molitve pod njum; iz vudenoga Muratoria, sy. Ferenca Saleziusi pismih i knfig izvadjen (Zagreb, 1762/3.). 162ne odgovornosti te dijelenja prigesti, a kao uzor vjerskog Zivota istiée se Pracrkva; njezino nauéavanje, organizacija i praksa poistovjecuju se sa ,,zdravim naukom”.?¢ Austrijski su jansenisti tako izmijeSali jansenisti¢ko reformno nastojanje s nastoja- njima katoli¢kog prosvjetiteljstva, a kad su prihvatili febronijanske ideje s basti- nom koneilijarizma, regalizma i galikanizma te shvaéanje da jedino apsolutisti¢ka drZava moze biti vrijedan jamac ostvarenja takva reformnog programa, izgradili su idejni sustav jozefinizma. Tako je jansenizam_pravi .,teolo8ki temelj austrijskog re- formnog katolicizma, Stovise on je dao teolosku osnovicu jozefinizmu”.*” Jozefi- nizam i njegov idejni polog imaju dvije bitne sastavnice: prva je reformni katolici- zam, a druga je prosyjetiteljsko shva¢anje o dréavnoj Crkvi.?* Zato predvodnici austrijskog kasnog jansenizma, odnosno njegovi pristae u cijeloj Habsburskoj Mo- narhiji, takoder nastoje oko opéeg Gitanja Biblije, prevodenja biblijskih tekstova, Citanja biblijskih od'omaka kod mise na narodnom jeziku, njegovanja crkvene pjesme na narodnom jeziku umjesto barokne instrumentalne glazbe, a osobito na- gla’avaju potrebu odgajanja novog lika sveéenika koji Ge pastoralno i katehetsko djelovanje smatrati svojom prvenstvenam sveéeniékom duznoxu.”? Naravno, takva nastojanja promicala su crkvenu literaturu u istom duhu. Naj- piije se i na njema¢kom govornom podrugju Sirila francuska jansenisticka literatu- ra, a uskoro i prijevodi pojedinih djela iz te literature. Kad je rijeé o predlosku Pa- viéeva Ogledala, naime o L’ histoire, Zolnai spominje tri francuska izdanja na nje- maékom govornom podrugju;® Hersche poznaje pet takvih izdanja*' a Hofinger samo jedno.*? Petnaest godina nakon pojave prvog francuskog izdanja L’ histoire (Pariz, 1669.) tiskan je najstariji njemaCcki prijevod te biblijske povijesti, a zatim je uslijedilo jos osamnacst izdanja na njema¢kom jeziku.*? Poznata su imena dvo- jice prevodilaca tog djela na njematki jezik: isusovac Fiis i Johann Daniel Hey- de.* Spomenutim izdanjima njemackih prijevoda L’ histoire pod razlizitim na- slovima treba pribrojiti i izdanje koje je na tom jeziku priskrbio peCujski biskup Juraj Klimo. Isti je biskup izdavat tog djela na madzarskom jeziku, a on je takoder naruéilac Paviéeva prijevoda na hrvatski jezik. O svemu tome svjedoéi sam Pavié u posveti Ogledala ,,Georgiu Klimi, biskupu petujskom” istiéuéi da je njegovim troskom to djelo tiskano ,,ne samo u Naski, ve¢ i u Madzarski i Nimadki jezik”.°* 26 P. HERSCHE: Der Spatjansenismus in Osterreich, 362-368. 27 Isto mjesto, 43, 381-385. 28 Elisabeth KOVACS: Giuseppinismo, u: Dizionario degli istituti di perfezione, sv. 4, 1357-1361. 29 Peter HERSCHE: Der dsterreichische Spitjansenismus. Neue Thesen und Fragestellungen, u: E, KOVACS: Nav. djelo, 180-193. — Franjo Emanuel HOSKO: Pastoralna formacija hrvatskih franjeveca u 19. stoljedu, w: 14(1982), 61-77. 30 B. ZOLNAI: Nav, djelo, 119. 31 P. HERSCHE: Der Spatjansenisumus in Osterreich, 411. 32 J. HOFINGER: Nav. djelo, 84~85. 33 Isto mjesto, 95-96. - P. HERSCHE: Der Spatjansenismus..., 411 34 J. HOFINGER: Nav. djelo, 84--86. 35 Emerik PAVIC: Ogledalo, 4 r. 163I. Poznavaoci crkvenih prilika u Madzarskoj u drugoj polovici 18. st. upozoravaju da se oko pecujskog biskupa Jurja Klime (Gyorgy Klimo) okupio krug simpatizera jansenizma, filojanSenista.** Cini se da je Klimo upoznao jansenizam u Italiji jo3 u vrijeme svojeg teoloskog Skolovanja‘*’ a krugu njegovih znalaca pripadali su Lodo- vico Muratori, kardinal Garampi i Gazzaniga. Ovaj mu je posljednji posvetio u dva navrata (1763. i 1766.) prvi svezak svojih Praelectiones theologicae, napisanih u duhu reformnog katolicizma i kasnog jansenizma.** Biskup Klimo sabrao je veci broj knjiga iu biskupskom dvoru ustanovio javnu knjiznicu. Medu njima je bilo i djela francuske jansenistiéke literature. Na neobjainjiv je nadin upravo taj dio bi- blioteke izgorio poslije njegove smrti.*? U spomenutom krugu oko biskupa Klime bilo je i Hrvata. Sigurno je tom krugu pripadao profesor biskupijske bogoslovne Skole u Pecuhu i kasniji dakovacki bis- kup Matej Franjo Krtica (1726~1805.), izdavaé Muratorijeva djela De recta homi- nis christiani devotione (Beé, 1761,).*° Nije poanato kada je i kako s biskupom Klimom dogao u vezu Emerik Pavié. Svakako, Pavié nije boravio u Peéuhu, ali nije iskljuéeno da se s Klimom susretao u Budimu. MoZda su Klimé i Pavié bili u vezi samo putem pisama, kao sto je to kasnije bio sluéaj izmedu Paviéa i biskupa Krti- ce.** Pavié jedino spominje da je Klim6 trazio Covjeka koji ¢e za potrebe hrvatskih vjernika pecujske biskupije prirediti Ogledalo ili Nauk krstjanski s Pismima”, tj. prevesti ga u ,,Slovinski iliti Iliricki jezik”? U posveti Ogledala Pavié hvali pa- storalnu zauzetost biskupa Klime naglaiavajuéi da je osobito zauzeto radio ,.za rasirenje bogoljubstva Prisvetom Tilu Isusovu” i u tu svrhu osnivao po biskupiji bratovstine Presvetog Oltarskog sakramenta.* Takoder hvali biskupa Sto se zalo- zio da i hrvatski vjernici njegove biskupije dobiju Ogledalo na svojem jeziku jer je to knjiga , moguéa stanovitost bogoljubstvu dati, a korisna nastojanja u puku pro- buditi, kakonoti (kao) i opaéinstva iskoriniti i najposli k nebeskom udivanju sva- kog nju Stijuéeg i obsluzujuceg privesti”.“* Sve te pohvale koje Pavi¢ izriée bisku- 36 G. HOELVENYI: Nay. djeio, 99. 37 Gydrgy Klim6 (Lopasson, 9, travnja 1710 — Pecuh, 2. svibnja 1777.) upravijao je od 1751. diskupijom. Dio je skolovanja proveo u Rimu, 38 P. HERSCHE: Der Spiitjansenismus in Osterreich, 107. 39 G. HOELVENYI, Nay. dielo, 100. 40 Matej Franjo Krtica zajedno je s Durom Nunkovicem, takoder profesorom biskupijske bo- goslovne skole u Peéuhu, izdao spomenuto Muratorijevo djelo, i to kao adligat raspravi nji- hovih teza iz teologije i ctkvenog prava: Dum conclusiones ex tractatu theologico de Divini Verbi Incarnatione ac de legibus et censuris in... cathedrali Quinque-Ecclesiensi... Anno 1761. ... propugnarent Joannes Nunkovits et Mathias Gyurits. 41 Franjo Emanuel HOSKO: Saganski katekizmi i djakovaéki biskup F. M, Krtica, u: Katehe- za, 1(1979), br. 3, 40. 42 E. PAVIC: Ogledalo, 3v. 43 Isto mjesto, 4 v. 44 Isto mjesto, 4r. 164pu Klimi ne zna¢e da je i on pripadao krugu simpatizera jansenizma koji se okup- ljao oko biskupa. Ipak se tedko oteti dojmu da je Pavié odobravao i prihvacao sa- driaj i usmjerenost Ogledala, a time i program reformnog katolicizma kakav su promicali simpatizeri kasnog jansenizma u Austriji. U uwvodnom dijelu Ogledala (str. 7r — 8v) upravio je Pavi¢ svoju rije¢ citaocima u ,,Prikazanju davnom narodu Hirickom’’. Ondje je ponovno naglasio da je ovo djelo prikladno stivo ne samo za sveéenike i redovnitke osobe nego i za ,,divice i udovice i za sve ostale oZenite i neozenite koji na svitu Zele krstjanski Ziviti”. Tu uvodnu rijec zakljucio je Pavic pozivom: ,,Zato primite, bogoljubni Lliri, ovo Ogle- dalo temalja vire i zakona katolicanskoga i u njemu se Cesto ogledajte, da ogleda- juci nadete staze i puteve koji vode k Ogledalu sviju stvorenja, to jest k BoZanstvu, gdi se uvik i brezpristance ogledaju svi pravedni i sveti Bozji.” Isto misljenje o Og- Jedalu imaju i cenzori Luka Matoéevié, profesor visoke bogoslovne skole u Budi- mu, i Ivan Lukié, dekan te iste skole, pa bez suzdrZaja odobravaju ovo ,,kratko i temeljito sabranje Svetog Pisma u nimacki jezik ucinjeno..., a sada u nag liri¢ki jezik... virno prineseno” (str. 5v — Gr). Takoder je i Pavicev franjevatki poglavar, provincijal Filip Penié, veé 2. prosinca 1758. odobrio tiskanje Ogledala (str. 5v). Na dopustenja cenzora i provincijala siguno je utjecala i Cinjenica da je biskup Klimo narugilac prijevoda, a mogli su biti i pod dojmom pozitivnog suda o knjizi koji je 24. veljace 1684. dao cenzor salcburske nadbiskupije Gregorius Wibmber- ger koji je tada odobrio prvi prijevod tog djela na njemacki s francuskog izvorni- ka (6v). Tako Pavié i cenzori Ogledala imaju najbolje midljenje o tom djelu i ne pokazu- ju prema njemu nikakve suzdrZanosti premda su po svojoj izobrazbi i teoloskoj obavijestenosti morali biti spremni prepoznati jansenisti¢ku usmjerenost tog dje- la.“* Odito su odobravali i njegov sadrZaj i njegovu usmjerenost. SadrZaj Ogledula naime otkriva jansenisti¢ku narav djela, i to u pristupu biblijskim knjigama, zatim u izboru obradenih biblijskih izvoda te u strukturi pojedinih poglavija. Drugi dio Ogledala ima naslov ,Jezgra Svetoga Pisma Novoga zakona iliti zakona Isukrsto- voga”’ (461-693). Prva Getiri poglavija tog dijela posveéena su Zetvorici evandeli- sta. Autor Ogledala smatra da je Matej .pisao svoje Evandelje u Jerusolimu na molbu Zudijah... Nije pisao u groki jezik... Pisao je u Zudinski, i mlogo pravije u sirijanski jezik... Ovo je pak Evandelje Zudinsko zatim izgubljeno, a u gréki jezik 45 Sam Emerik Pavié (Budim, 5. sijenja 1716 — Budim, 15. travnje 1780.) stekao je izobraz- bu na franjevatkim visokim skolama u Budimu i Osijeku i kvalifikacije profesora filozofije Filozofiju je predavao u Baji (1743-1746.), a teologiju u Budimu (1750-1761.). Gotovo je dva desetijeéa bio dekan generalnog uéiliSta u Budimu (1761—1780.). Pisao je na latinskom i hrvatskom jeziku, a prevodio s latinskog i njemackog. Po sadrZaju i namjeni mogu se njegova tiskana i rukopisna djela razvrstati na: prigodne govore, homiletska djela, spise biblijskog sadrZaja, asketi¢ku literaturu, povijesna djela, katehetska djela, teoloske sastavke, medicinski spis i ostvarenja u stihu. Njegova bibliografija sadr2i trideset i -pet djela, od kojih je dio ostao u rukopisu pa je djelomice izgubljen. Takvo i toliko stvaralastvo otkriva Paviéa kao enciklopedista po znanju i kulturnom zanimanju (usp. Franjo Emanuel HOSKO: Fra Emerik Pavié (1716-1 780.) u: Flos medicinae ~ Coit likarije. Split, 1980, 17-22). 165prinegeno, zaostalo je, koga prineSenja pisalac jos se ne znade, premda neki od Otaca govore da je bio Sv. Jakov apostol ili Sv. Ivan... Ne more se pravo znati ko- jeg vrimena S. Evandelista svoje Evandelje upisa, sasvim tim po prilici,.. oko 39. godine...” (462-464). Marko je ,,svoje Evandelje pisao u Rimu na molenje krstja- na ondi pribivajucih, onako kako ga je od S. Petra Guo i naudio... Marko je pisao svoje Evandelje treée godine viadanja Klaudijinog, toj jest: po porodenju Isukrsto- vu 43... godine.” (465-466). Za Lukino evandelje pisac drai da je nastalo oko 56. godine (468), a Ivanovo oko 96, godine (470). Ovi izvodi jasno isticu povijesnost novozavjetnih spisa, upozoravaju na njihovu kerigmatiénu uvjetovanost i isto tak- vu prvotnu usmjerenost. Zolnai spominje da je autor L’ histoire ponegdje ,,pokvario biblijski tekst”. To se ne moze utvrditi u Pavicevu Ogledalu jer je doslovnih biblijskih navoda vrlo malo; tekst je najvecim dijelom preprican, a istaknuti su biblijski navodi ispravni. No moze se podvréi kritici izbor biblijskih sadrZaja koji su obradeni u pojedinim poglavijima.” Tako u Ogledalu nema posebnog osvrta na Petrovu ispovijed Isuso- va boganstva (Mt 16,16—19) ni na povjeravanje vodstva nad Crkvom (Iv 21,15— 18). Ipak u poglaviju ,,Sveti Petar po vodi hodi” autor tumaci taj dogadaj ovim tijetima: ,,Hoti Bog joS pokazati, da ce on svoju Crkvu po svemu svitu rasiriti i da ée sva pod nogama Petrovima i naslidnikah njegovih biti” (547-550). Jansenistiéka usmjerenost Ogledala najlakée se razotkriva u strukturi pojedinih poglavija. Ona sadrie opseZno prepriéavanje biblijskih sadrZaja, koji su istaknuti v naslovu poglavija, i zatim kra¢a tumatenja. U tim tumacenjima spominje se isklju- Civo patristi¢ka literatura i poziva na ugled crkvenih otaca, najceS¢e sv. Augustina, sv. Ambrozija i sv. Grgura Velikog. Autor nigdje ne spominje skolasti¢ke mislioce i kasnosrednjovjekovne teoloske pisce. Pozorno éitanje tumaéenja pojedinih biblij- ski zgoda razotkrit 6e i temeljni stav pisca, tj. da je milost osnovica svega djelova- nja. Narayno, tako je protumaéen i Govor na gori: ,,Korin (korijen) i jezgra Novo- ga Zakona jeste dati Coviku novo srce, budu¢i se izvanjska njegova po nutamjima viadati imadu; jer ne moze potok iste vode imati, ako ona ne istiée iz Cista vrila (vrela).” (526) Pavié je morao vidjeti sve te oznake Ogledala i iz njih razabrati njegovu janseni- sti¢ku uvjetovanost. Ocito da mu ona nije smetala, nego ga je naprotiv zanimala, Cak oduSevijavala. Vidljivo je to takoder iz slijeda dogadanja. Deset godina poslije pojave Ogledala Pavié je objavio tiskom katekizam Jezgra rimskoga pravovirnoga nauka krstjanskoga za mladez jasnoga i glasovitoga grada Beckoga godine 1767. u nimacki jezik na svitlost dana; sada pak... u slovinski iliti Niricki jali Dalmatinski jezik prinesena (Budim, 1769.). Pavié u uvodu tvrdi da je taj katekizam ,,bogat u napridku dusevnomu” (str. 7—8.). Premda ne zatajuje da je to na njematkom jezi- ku objavljen katekizam za beéku mladez, ipak ne spominje da je pisac katekizma Johann Friedrich Goll (+1769.), suradnik beékog nadbiskupa kardinala Migazzija, i to u razdoblju Migazzijevih o&itih simpatija prema jansenizmu. Sam je Goll bio 46 B. ZOLNAL: Nav. djelo, 119. 47 Isto mjesto, 119, 129. 166takoder sklon jansenizmu, a ovaj njegov katekizam u izvorniku nosi naslov Auszug des Rémischen Katechismus i predstavlja znak preusmjerenja austrijskih filojan- senista od Kanizijevih katekizama prema Rimskom katekizmu.** Poslije Gollova katekizma preveo je Pavié joi dva njematka katekizma, iznikla iz ozraéja austrij- skog reformnog katolicizma, tzv. Protumaceni katekizam i zatim Mali Katekizam, najvjerojatnije tzv. saganski. Ti Pavicevi prijevodi nisu tiskani jer je to sprijecilo skoro objavijivanje brojnih redakcija Austrijskog katekizma koji nosi iste karakte- ristike i postaje katckizam jozefinistiéke epohe.*? Paviéeva zauzetost oko prevodenja svih navedenih katekizama znak je njegova Zivog zanimanja za napredak katehizacije medu hrvatskim pukom koji je govorio ikavskim govorom i Stokavskim narjecjem. Ujedno ta zauzetost otkriva Pavidevo osobno gledanje na putove takva napredovanja. On svjesno potpomaze nastojanji- ma koja se razilaze s dotadainjom katekizamskom tradicijom, naslonjenom na Ka- nizijeve katekizme makar su ta nastojanja proizlazila iz francuske jansenisti¢ke bastine i ozraéja austrijskog reformnog katolicizma. Iz svega toga valja zakljuditi da se Pavi¢ i sam slaze s takvim nastojanjima; stovise, on im svojom prevodila¢kom aktivnos¢u daje osobit prilog. Danas nije moguée utvrditi s dovoljno sigurnosti koliko je Pavié osobno bio svjestan potrebe biblijske katcheze, a koliko je slijedio pastoralna shvaéanja bisku- pa Klime. U svakom je sluéaju njegovo Ogledalo, mozda i mimo njegovih prvotnih ocekivanja, u posljednja tri desetlje¢a 18. st. i u prvoj polovici 19. st. koristilo u katehizaciji djece jer je reforma katehizacije Johanna Ignaza Felbigera uvela op¢u obvezu poucavanja djece u biblijskoj povijesti.®° Ako Ogledalo u trenutku svoje pojave i nije sluzilo tom cilju, nego svojevrsnoj katehizaciji odraslih, ono je u raz- doblju jozefinizma postalo neophodno sredstvo skolske katehizacije, i to kao prvi ejeloviti prirudnik biblijske povijesti na hrvatskonrjeziku.** 48 Franjo Emanuel HOSKO: Katehetsko stivo iz pera Emerika Pavia, w: Croatica christiana periodica, 4(9180), br. 6, 38-43. 49 ISTI: Austrijski katekicam i njegova tumatenja o ,redu meSniékom”, u: Kateheza, 5 (1983), br. 2, 35-40. 50 I. HOFINGER: Nay. djelo, 87-89. 51 Istim programom reformnog katolicizma, a indizektno onda i austrijskog kasnog janseniz- ma, zanosili su se Paviéu bliski franjevci Ivan Velikanovié (1723—1803.), prevodilac janse nisti¢kog katekizma Franscois Aimé Pougeta pod naslovom Upucenja katolicanska (Osijek, 1787. 1 1788.), i Marijan Lanosovié (1742-1812.) u svojem molitveniku Bogomoina knji- ¥iea (Budim, 1782.). 167RIASSUNTO Emerik Pavié (Buda, 5. 1. 1716. — Buda, 15. IV. 1780.), francescano croato, professore distinto di filosofia e reologia alle scuole superiori della Provincia di S. Giovanni da Capestrano a Baja (1743-1746) e Buda (1750-1761) coila sua opera letteraria é ben noto nella storia della letteratura croata. Scriveva in lingua latina e croata e traduceva dalle lingue latina e tedesca. Colla larghezza dei suoi interessi culturali nonché colla varieta del suo apporto letteraio ha oltrepassaio i rami del genere pratico della letteratura cattolica nello spirito della rinovazione ecclesiasti- ca posttridentina ed ha raggiunto la portata dell attivita letteraria illuministica. Se valutata colle misure culturali solite, la sua opera letteraria appartiene a quelle due epoche. Eppure sarebbe piit esatto vedere nelle premure letterarie del Pavié le ispi- razioni del cattolicesimo reformistico, il quale nelle terre absburgiche di quel tem- po appare associato al cosidetto giansenismo tardo. Tale indirizzamento di Pavi¢ viene rivelata anche dalla sua traduzione dell’ opera giansenistica L’histoire de V’Ancien et du Nouveau Testament (Paris 1669) pubblicata in lingua croata sotto ili titolo Ogledalo temelja vire i zakona katoli¢anskoga (Lo specchio dei fonda- menti della fede e della legge cattolica) @ Buda 1759, e cid dietro la richiesta del filogiansenista Giorgio Klimé, vescovo delle Cinquechiese. Cos? Pavié ha curato il primo manuale integro della storia biblica in lingua croata, diventato nel periodo giansenistico il mezzo necessario per la catechesi scolastica. 168