ISPOD PLOCNIKA

BESPLATNO!

slobodarski povremenik, godina VIII, broj 13, travanj 2014.

Svaki zakon i ugovor su protiv slobode

Protiv svakog braka!

Drugi dio istraivanja o atentatorima u regiji: Luka Juki

Pucnji atentatora
Kratka biografija knjievnika i anarhista B. Travena

B. Traven - antibiografija

Ispod ploCnika
v

O Ispod plonika
Ispod plonika je slobodarsko (ili
anarhistiko) glasilo, od svog 12 broja
povremenik, jer nam je hvatanje i praenje
zadanog ritma prestalo polaziti za rukom.
Svjesni smo nepredvidivosti vremena i
njegovog neprestanog izmicanja, ali i bez
definiranja u okvirima vremena ipak imamo
eljeni kontinuitet.
Osnovna ideja jest biti glasilo slobodarskog
pokreta, te se moe rei da na odreeni nain
(iako ne u potpunosti) nastavljamo rad koji
su zapoeli drugi objavljujui Comunitas,
Neemo i nedamo, Zaginflatch i cijeli niz
drugih publikacija koje su obiljeile godine
rada slobodarskog pokreta kod nas. Unato
tome to je propagandna bomba informacija
odavno aktivirana, injenica je da je njezin
upravlja najee u rukama masovnih
medija koji su oduvijek bili naklonjeni svim
vlastima. Upravo stoga postoje dogaaji
i ideje koje se zaobilaze, kojima je neka
nevidljiva ruka odredila mjesto ispod
svakodnevnih senzacija i dnevnih kronika
gradskih ulica. Jedna od ideja Ispod plonika
jest stoga da izmeu ostalog bude prostor
za takve, najee zaobilaene ideje, vijesti,
stavove, razgovore i aktualne situacije slobodarskog pokreta. Uz razliite prijevode,
autorske lanke, predstavljanja novih knjiga i
drugih izdanja Ispod plonika takoer nastoji
pruiti otvorenu diskusiju teorije i prakse,
odnosno papirnatih stavova i svakodnevnih
postupaka, a ne samo periodino izdanje
ideja na papiru. Sve je ovo ionako tek mali
doprinos onome to pokret radi, ono ostalo i
bitno dogaa se u svakodnevnom ivotu, na
ulici, na radnom mjestu, u koli, na fakultetu,
u naim meusobnim odnosima
Raznolikou stavova i ideja koje donosimo
ili emo donositi elimo naglasiti vanost
i nunost propitivanja tuih, ali i vlastitih
stavova; nunost diskusije i konstruktivne
kritinosti kojom istovremeno ruimo mit o
objektivnosti i konstanti naih stavova jer oni
niti to jesu niti bi takvima trebali biti. elimo
naglasiti nunost promjene proizale iz
osobnog promiljanja iznesenih stavova, a ne
puko usvajanje predstavljenih ideja. Uz sve
to treba rei da stavovi izneseni u tekstovima
nisu nuno stavovi iza kojih stoji urednitvo,
ve tekstove objavljujemo zato jer ih nalazimo zanimljivima i dobrom podlogom za
diskusiju i razvoj rasprave.
I na kraju u elji da dopremo do ireg
itateljstva, odluili smo Ispod plonika
ostavljati i na frekventnijim kulturnim mjestima i knjiarama iji popis moete nai na
zadnjoj stranici
Financiramo se donacijama, pa kada naletite
na kutiju na kojoj pie donacije, ubacite
neto, to e nam puno pomoi.
Trenutno nemamo fiziku adresu, a kontaktirati nas moete putem elektronike pote.
Ukoliko elite pomoi na bilo koji nain, poslati vijest/prilog, ili primati Ispod plonika
na svoju adresu, piite nam putem nae web
stranice.

Uvodni tekst u trinaesti broj Ispod plonika

Protiv nacionalizma!

Pobune stalno uznemiruju redovno

poslovanje, a odgovor efova i njihovih
slugu je uvijek isti: nacionalizam. Ba
kad se uini da to zamiljeno vjerovanje
u narod i dravu gubi svoj mitoloki
sjaj, opet nas iznenadi masa upregnuta
u zadovoljavanje ciljeva monika, a
pod zastavom nacionalizma (bilo koje
nacije).
Pobunu u Bosni i Hercegovini su lokalni
monici i njihovi zatitnici iz susjedstva
pokuali jo jednom na brzinu uguiti
obranom nacionalnih interesa, ba kao
to to ine ve vie od dvadeset godina,
od kad su pokrenuli meusobno klanje i
masakriranje na ijim posljedicama i danas
dobro zarauju. Posebno je zanimljivo
vidjeti kako su jedinstveni u svom
djelovanju kad se svi nau ugroeni jer
su im ljudi prestali vjerovati, a mitovi su
se istopili. Naravno, oni gore su uvijek
dobro zajedniki funkcionirali, ak i kad su
ratovi bili na vrhuncu, a njihova retorika u
javnosti najotrija.
Pa ipak, unato snanom otporu
nacionalizmu, oito je da strah jo uvijek
nije nestao, a povjerenje koje je narueno
tokom dvadeset godina irenja mrnje i
straha, jo uvijek treba u pravom smislu
te rijei uspostaviti. Ne odozgo, pod
pritiskom, ve izmeu samih ljudi, stalnim
zajednikim djelovanjem i organiziranjem
ivota bez drave i kapitalizma. Prvi

koraci su napravljeni, ono to e uslijediti jo

uvijek je nepoznanica, ali strah koji monici
u BiH pokazuju svojim nasiljem prema
pobunjenicima govori samo jedno: neto se
dogaa i oni osjeaju da gube kontrolu. Ako
to dovede do trenutka kad nitko nee imati
kontrolu, budunost bi mogla biti bolja i bez
poznatih puteva koji su se uvijek pokazali
kao stranputice.
S druge strane, Ukrajina, gdje je nacionalizam
viestruko iskoriten, jedna i druga banda
monika pokuala je upregnuti iroke mase
u svoje interese. I kad je bijeda natjerala
drutvo na otvoren sukob, pojavila se i
marginalna, ali agresivna, skupina ekstremnih
nacionalista koji su u tome vidjeli svoju ansu
pa su pobunu sirotinje pokuali iskoristiti
za stjecanje moi. Situacija podijeljenosti
je time dodatno pojaana, a biznis se moe
i dalje neometano odvijati. Nacionalizam,
kao odavno isprobani alat kapitalizma je
jo jednom pokazao svu svoju uinkovitost.
Pa ipak, pobunu u Ukrajini ne treba gledati
iskljuivo kroz tu prizmu, jer ona je
vieslojna i moemo se samo nadati, ovako iz
daljine, da nee svi nasjesti na priu o naciji,
nacionalizmu i obrani interesa drave.
I zato, nacionalizam, dravu (koja je korijen
nacionalizma), zakone i bilo koju vlast, nuno
treba odbaciti, inae emo se zauvijek valjati
u kaljui bijede, mrnje, straha i po nama e
gaziti svi monici svijeta (lokalni i globalni)
cerekajui se naoj gluposti i pokornosti.

Distribucija i financiranje
Ispod plonika elimo distribuirati na to razliitijim mjestima. Ne postoji ciljana publika. Popis
mjesta gdje ga je mogue pronai nalazi se na zadnjoj stranici, a ukoliko elite pomoi u distribuciji, slobodno se javite putem e-maila i poslati emo vam eljeni broj primjeraka.
Sav rad na Ispod plonika je volonterski, a financira se iskljuivo donacijama i benefit
dogaanjima. Zato e svaka donacija biti od velike pomoi. Trokovi koje imamo su tisak,
potarina i jo poneki sitni troak. Unato niskim trokovima, oni ipak postoje i moramo ih iz
broja u broj pokriti, o emu ovisi i naklada, a koju elimo poveati kako bi proirili distribuciju.

Novi i sve stare brojeve Ispod plonika moete itati na internetu:

http://www.ispodplocnika.net

Ispod ploCnika
v

Nema dobre vlasti

Drava i vojska - garancija opstanka kapitalistikog sistema

Mea Selimovi: Prigovara savjesti osuen na

zatvorsku kaznu

O vlasti

Postoje tri velike strasti, alkohol,

kocka i vlast. Od prve dvije se nekako
moe izlijeiti, od tree nikako. Vlast
je i najtei porok. Zbog nje se ubija,
zbog nje se gine, zbog nje se gubi
ljudski lik. Neodoljiva je kao arobni
kamen, jer pribavlja mo. Ona je duh
iz Aladinove lampe, koji slui svakoj
budali koja ga dri. Odvojeni, ne
predstavljaju nita; zajedno, kob su
ovog svijeta. Potene i mudre vlasti
nema, jer je elja za moi bezgranina.
ovjeka na vlasti podstiu kukavice,
bodre laskavci, podravaju lupei, i
njegova predstava o sebi uvijek je ljepa
nego istina. Sve ljude smatra glupim, jer
kriju pred njim svoje pravo miljenje, a
sebi prisvaja pravo da sve zna, i ljudi to
prihvataju. Niko na vlasti nije pametan,
jer i pametni ubrzo izgube razbor, i niko
trpeljiv, jer mrze promjenu. Odmah
stvaraju vjene zakone, vjena naela,
vjeno ustrojstvo, i veui vlast uz boga,
uvruju svoju mo. I niko ih ne bi
oborio, da ne postaju smetnja i prijetnja
drugim monicima. Rue ih uvijek na isti
nain, objanjavajui to nasiljem prema
narodu, a svi su nasilnici, i izdajom
prema vladaru, a nikome to ni na um
ne pada. I nikoga to nije urazumilo,
svi srljaju na vlast, kao noni leptiri na
plamen svijee.
Jesu li sve bosanske valije zatvorene,
protjerane ili pobijene? I itava njihova
svita. A uvijek dolaze novi, i dovode
svoju svitu, i ponavljaju gluposti svojih
prethodnika, jer drukije ne mogu. I
tako, ukrug, neprestano. Bez hljeba
narod moe ostati, bez vlasti nee. Oni su
bolest na narodnom tijelu, kao guke. Kad
jedna guka otpadne, izraste druga, moda
gra. Ne moete bez nas, kau nam,
razbojnici bi se namnoili, neprijatelj bi
nas napao, nered bi u zemlji nastao. A ko
dri ovu zemlju, ko je hrani, ko brani?
Narod. A oni nas globe, kanjavaju,
zatvaraju, ubijaju. I jo natjeraju nae
sinove da to ine. Oni bez vas ne mogu,
vi bez njih morate. Njih je malo, nas
je mnogo. Samo da prstom maknemo,
koliko nas ima, te gadije ne bi bilo. I
uinit emo to, brao moja satrvena, im
odrastu pravi ljudi koji nee dopustiti da
im vampiri sjede za vratom.
(iz romana Tvrava)

U petak, 14. oujka 2014. godine, na vojnom

sudu u Ateni odrano je suenje potpunom prigovarau savjesti Mihalisu Tolisu.
Osuen je na 8 mjeseci zatvora, odnosno
godinu dana uvjetno. Kazna je jo jedan
pokuaj drave da zastrai sve budue
totalne prigovarae savjesti.
Mihalis je lan kolektiva Bosonogi bataljon
(Ksipolito Tagma), i nepokoran (odbija sluiti
vojni rok, op. prev.) je od 4. svibnja 2011.
godine, kada je zajedno s jo dvoje anarhista
iz Janine i Soluna javno objavio svoje potpuno
odbijanje sluenja vojske. Razloge je pojasnio
u javno objavljenom tekstu, koji su potpisala i
druga dvojica, a sam tekst je predan uredu za
regrutaciju u Janini.
Nakon toga je uhapen 3. lipnja 2013. godine
i odreena mu je kazna od 6.000 eura. U pritvoru je proveo dva dana, nakon ega je puten

do suenja.
Tijekom suenja je imao priliku iznijeti svoju
opsenu obranu, zapravo, svoj politiki stav,
gdje je pred sudom stajao kao neprijatelj
drave i vojske, te je odluno odbio sudjelovati
u ubojstvima koje ove dvije institucije organiziraju. Nakon sat i pol izlaganja, sud mu je
odredio kaznu od 8 mjeseci zatvora, odnosno
jednu godinu uvjetno.
Tijekom suenja su proitane razne izjave
podrke, kako iz Grke, tako i iz drugih
zemalja, izmeu ostalih i jedna upuena od
strane anarhista i anarhistkinja iz Beograda,
Mostara i Zagreba, koju objavljujemo ispod
ove vijesti.
Ovaj sluaj nije izoliran, ve je dio ire
dravne kampanje da zastrai i zaustavi
budue bjegunce u odbijanju sluenja vojnog
roka. Zatvorske kazne i stotine otetih od strane
drave stalna su praksa u Grkoj.

Solidarnost ne poznaje granice

Beograd/Zagreb/Mostar: Izjava
solidarnosti sa Mihalisom Tolisom

Ni sata u vojsci nikada neemo

postati meso za vae granate

Kao to su dogaaji iz devedesetih godina

na prostoru bive Jugoslavije pokazali,
ratovi su odlina metoda za irenje neometane vladavine kapitala. Bilo da je izgovor
nacionalistika (u sluaju lokalnih vladajuih
klasa), ili ideologija ljudskih prava (u
sluaju NATO intervencije), vojno-industrijski kompleks je bio najefikasniji inilac u
pripremanju terena za neoliberalni napad na
radnitvo.
Antimilitaristi su uvek bili ti koji su bili sposobni da uvide pravu svrhu patriotske retorike
i da se i u trenucima najvee nacionalistike
histerije odupru i odbrane ideju slobode i
autonomije. Danas kada se nacionalistika
histerija primirila, mnogima je postalo jasno da
su upravo izdajnici i dezerteri bili ti koji su
pokazali najvei stepen hrabrosti i odgovornosti
onda kada je to bilo najpotrebnije, a kada su
mnogi sledili infantilizujui trend prebacivanja
line odgovornosti na dravu.
Ratove na prostoru Jugoslavije, kako se to esto
kae meu lokalnim stanovnitvom, niko nije
oekivao. Ipak, vladajua klasa, ne samo da ih

je oekivala, ve ih je i pripremala. U izbijanju

ratova nije bilo nieg spontanog, ljudi su u njih
morali biti ugurani, nasiljem i propagandom.
Iskustvo je, dakle, pokazalo da krvavi ratovi
mogu izbiti i kada ih lokalno stanovnitvo
ne oekuje i ne veruje u njihovo izbijanje do poslednjeg trenutka. Slian mehanizam moemo
uoiti u dogaajima koji se trenutno odvijaju u
Ukrajini.
Upravo zato je antimilitaristika borba vana
i u trenucima kada veina jo uvek ne veruje
u mogunost rata i dok je vladavina prava
jo uvek stabilna. Upravo ta vladavina, drava,
patriotska ideologija i vojno-industrijski
kompleks reprodukuju sve uslove za izbijanje
neoekivanih ratova, koji za cilj uvek imaju
nove napade na eksploatisane klase i guenje
socijalnih borbi.
Zbog toga je borba Michalisa Tolisa i drugova
iz Bosonogog bataljona od sutinske vanosti.
Solidarni pozdravi!
Anarhisti i anarhistkinje iz Beograda, Zagreba
i Mostara

Ispod ploCnika
v

Svaki zakon i ugovor su protiv slobode

Protiv svakog braka!

Moda nema razloga vratiti se staroj

i posve prevakanoj temi braka, no
konzervativna (kontra)revolucija koja
nema svoju opoziciju je brak vratila
kao temu na velika vrata. Posebno
je zanimljivo da se konzervativna
(kontra)revolucija uvukla u drutvo
dublje nego bi to mnogi eljeli vidjeti
- po prvi put su kler, desnica, ljevica i
svi ostali unutar tog spektra upregnuti
u istu borbu: instituciju braka ele
svima uiniti poeljnom i maksimalno je
proiriti.
Tako se dogodilo da iz razliitih ideolokih
pozicija, no sutinski istih vrijednosti, brak
ima svoje zagovaratelje i postaje vana
drutvena tema. Ali ovdje se neemo
baviti aktualnom politikom, ovom ili
onom politikom opcijom u tom spektaklu
zvanom kampanja, niti emo ulaziti u
pitanje kre li se prava. Svaki zakon
kri slobodu. Pitanje prava je tu samo
kako bi se sloboda pojedinca/ke stavila u
vrst kavez u kojem e biti na sigurnom.
Da ne bi sluajno traili previe ili bili
slobodniji nego to propisuje zakon.
Brak je upravo takva vrsta institucije.
Ispunjava funkciju drutvene kontrole,
regulira imovinske odnose, definira
vlasnitvo (ah da, to se zove i
skrbnitvo) nad djecom i legitimira nas
pred drugima kao dostojne pronositelje

vrijednosti sistema, nakon to pristanemo

sklopiti ugovor o osnivanju temeljne
jedinice koju propisuje sam sistem.
Anarhisti su oduvijek tvrdili da je brak
samo ekonomski ugovor, sporazum
izmeu dvije osobe o imovinsko-pravnim
odnosima. Meutim, simbolika vrijednost
koju mu drutvo daje, brak ini jo
represivnijim od tog hladno-birokratskog
odnosa. Tu je rije o simbolikom pa ak
i stvarnom, ostvarivanju prava vlasnitva
nad drugom osobom. To vlasnitvo danas
moda nije stvarno u punom smislu te
rijei, kao to je to bio sluaj u prolosti,
kada su mladu zapravo kupovali, a danas
se na vjenanjima tek igraju igrokazi
kupovine mlade, no svakako je rije o
institucionalizaciji odnosa izmeu dvije
osobe, odnosa koji bi u svakom pogledu
trebao biti slobodan, a ne na bilo koji nain
formaliziran. I dok s ekonomske strane taj
odnos postaje vlasniki kroz meusobnu
ekonomsku ovisnost, s druge strane ljubav
postaje sputana nametnutom obavezom,
teinom koju brak daje nekom odnosu.
Moemo li ljubav uiniti formalnom,
dati joj teinu i garanciju potpisivanjem
ugovora? Imaju li brak i ljubav ikakve
veze? Odgovor na oba pitanja je
jednostavan - ne, nemaju nikakve veze.
Uostalom, kakve odnose elimo imati s
drugima? Formalne, institucionalizirane,
propisane zakonom ili pak slobodne,

otvorene, odgovorne i iznad svega

prilagoene individualnim potrebama
i eljama, a ne ukalupljene u neku
poopenu viziju toga kako bi nai odnosi
trebali izgledati? Ovo bi lako mogli
proiriti na sve odnose, a ne samo brak,
no ini se da ponekad lako razdvajamo
javno i privatno pa i meu onima
koji zagovaraju drugaije ekonomske
i drutvene odnose ipak ideja osobnih
odnosa ne odlazi dalje od konzervativnog
shvaanja kako bi ti odnosi trebali
izgledati. Brak je tu svakako visoko
na ljestvici, kao temeljna institucija.
Atomizacija odnosa, licemjerna vjernost
(koje zapravo nema, ali se tako prikazuje
i inzistira na njoj, no to je tema za sebe),
definiranje meusobnih odnosa potpisom
ugovora, prenoenje odluka o budunosti
odnosa na nadlean sud... Kad malo
bolje pogledamo, rije je o poslovnom
odnosu koji je odraz svega onoga to ne
valja u dananjem drutvu.
Pa ipak, brak i dalje ostaje legitimna
(da ne kaemo poeljna ili ak obavezna)
opcija. Dapae, sad kad se razgovara
o zakonskoj regulativi odnosa unutar
istospolnih zajednica (zapravo parova),
brak iznenada postaje poeljan!? ak
i kad bi zanemarili samu komponentu
simbolike vrijednosti braka (to ne
moemo napraviti, ali pokuajmo bez
obzira), ostaje injenica da se od vlasti

Ispod ploCnika
v

trai proirivanje podruja u kojem e

zadirati u meuljudske odnose i gdje e
zakon (zamisli samo!) biti ono to definira
na koji nain emo se odnositi jedni
prema drugima. Cijela stvar je, naravno,
predstavljena kao progresivna, iako
bi jedino progresivno bilo ukinuti samu
instituciju braka, ba kao i sve ostale
zakone koji su nam nametnuti.
Naravno, odgovor na ovako neto je
najee lako je to rei ako je osoba
heteroseksualna pa ima mogunost
sklapanja braka. Stvarno? To je prednost?
Imati mogunost uiniti neto za im
nema potrebe? Neto to je represivno i
konzervativno? Neto to e te dovesti u
jo podreeniju situaciju nego to je ona u
kojoj ve ivimo samom injenicom da su
povukli crte po komadu papira i odluili da
se taj komad zemlje zove drava? Korak
naprijed koji je zapravo dva koraka
nazad. Moda i vie.
Jednom kad da legitimnost nekom
propisu, zapravo osnauje poziciju
vlasti, raznih monika i drugih gadova,
samoproglaenih vladara svijeta
(drave, grada, posve svejedno, rije
je o jednoj, gotovo posve ujednaenoj,
strukturi). Zapravo, upravo su oni izabrali
demokraciju kao najbolji sistem za
uspostavu apsolutne kontrole. Daju okvir
unutar kojeg je mogue samo potvrditi
njihovu mo i zakone koji ne mogu
dovesti u pitanje sam sustav. Zato nisu
zabrinuti, jer to god se na kraju odlui,
sve ostaje isto, temelji sustava su ojaani,
ali nepromjenjeni.
Zato je nuno napustiti instituciju braka,
ba kao svaki drugi odnos baziran na
zakonima, ugovorima i ostalim papirima
koje nam guraju pod nos kad pokuavaju
dokazati da su u pravu: sve je po zakonu!
Osim osnaivanja pozicije onih gore,
dodatno osnaujemo njihovu poziciju u
svojoj glavi. Na kraju, ta pozicija, ba
kao i ideja braka, realno postoje samo u
naim glavama. Dokle god ima dovoljno
onih koji vjeruju da je to tako, tako e i
biti.
Znai li ovo dovoenje u pitanje toga
kakve e odnose netko imati? Ili moda
ograniavanje prava? Ne, ali kao to
nam drava i zakoni nisu prihvatljivi, tako
nam nije prihvatljiv ni brak. Bez obzira tko
ga eli zasnovati. Tvrdnje poput one prvo
neka svi imaju sva prava pa emo ih onda
dovesti u pitanje je apsurdna jer uvoenje
jo jednog kotaia u sistem osnauje
nejednakosti i neslobode na kojima sistem
poiva. Borba protiv mrnje i straha se ne
vodi uvoenjem vie zakona. Zakone je
mogue donijeti i ponititi, jednostavnim
dizanjem dovoljno ruku u parlamentu,
dok bi samo promjena vrijednosti znaila
stvarnu promjenu koju nije mogue
ostvariti ili ukinuti dekretom.

Protiv svake ideologije

Nomadi uma

Vrijeme je da ukinemo feti dosljednosti,

to glupo insistiranje zbog kojeg sve to
je reeno i uinjeno u prolosti mora biti
uzor svemu to e biti reeno i uinjeno
u budunosti. Vjera u vlastite ideje ne
predstavlja nikakvu vrlinu, kao to nam
to ele nametnuti nematoviti pojedinci.
To je, u stvari, jedna velika mana. Nije
to nikakvo znaajno obiljeje karaktera
neke osobe, ono otkriva samo njenu
dosadnu glupost.
Nemamo to cijeniti u osobi koja posjeduje
vlastite ideje i koja ih nikada ne mijenja.
Zato to su ideje kao (mentalna) odijela,
ako ih dugo nosimo pretvaraju se u odoru,
usmrde se. Osim to su banalne i predvidljive, nedostaje im privlanost noviteta,
zaudaraju na ideologiju, na ogranienost,
nedostaje im elastinost, ne znaju se konfrontirati s drugima. Eto, nadasve ovo posljednje: takva se osoba plai konfrontacije,
zato to ne posjeduje snane argumente.
Nije sposobna pokrenuti vlastite misli,
zauzdane su, nepokretne.
Kao to vidimo, drati se uvijek istog
miljenja sinonim je za glupost. Zato to
pod inteligencijom podrazumijevamo
snalaenje u okolini, koja se neprekidno
mijenja, podrazumijevamo zamjeivanje
njezinih specifinosti i prilagoavanje istoj
kako bi postali dio nje i izmijenili je. Inteligentna osoba stalno mijenja ideje i navade,
jer prouava i procjenjuje okolni svijet, ne
nosi u depu vjeitu istinu. Spremna je, ako
okolnosti zahtijevaju, promijeniti svoj put.
Nije to kip koji postavljen na jedno mjesto
tamo i ostaje, postojan i nepomian, zauvijek! Ukratko, istinu ne smijemo zacementirati u vrsta uvjerenja, ona je povijesna:
posjeduje vlastitu povijest, koja ima svoj
poetak i kraj.
I dosta ve jednom sa zamjerkama takozvanim kameleonima! Kao da je vjernost
jednoj ideji neka vrijednost koju treba ljubomorno uvati i pokorno potivati. Zaista

su rijetke osobe koje mijenjaju miljenje

zbog vlastite koristi, zbog novanih
interesa, drutvenog isticanja ili pak radi
osvajanja malo moi. Velika veina to ini
upravo iz inteligencije. I zato joj budale

Ja, pri izbijanju pobuna,

drao sam, kao sidro sa
svakom neverom,
od deset do dvanaest
oznaka pod reverom.
Giuseppe Giusti
zavide i vrijeaju je. Onome tko misli da su
ideje kao zvijezde na nebu, ija ih svijetlost
vodi na vlastitom putu, treba primjereno
odgovoriti. Trebate nekoliko primjera?
Ako vas netko optuuje da ste oportunist,
odgovorite: za razliku od tebe ja se stalno
dovodim u pitanje.
Ako vas netko optuuje da ste kameleon,
odgovorite: ja sam nomad uma, ja nemam
granica.
Ako vas netko optuuje da ste kao vjetrokaz, odgovorite: plai se promjene?
Ako vas netko optuuje da mijenjate ideje
ovisno o dobiti, odgovorite: ja ne posjedujem ideologije na koje u se zaklinjati.
Na taj je nain jednostavnije uutkati tu
groznu predrasudu i ucjenu dosljednosti.
Potrebno je, zatim, otkloniti svaki oblik
potovanja prema tim nakazama koje su
uvijek ostale vjerne svojem ivotnom
izboru, kao pas svome gospodaru. ivimo
u tekim vremenima i zato nam jedna stvar
treba biti veoma jasna: bolje biti lagan kao
pluto i znati plivati u svim vodama, nego
se utopiti s principima u koje se vjeruje
svezanima oko vrata!
Izvor: Un brindisi a Girella, Machete, br. 5,
11/2009, s talijanskog prevela: Erika Preden,
preuzeto sa http://anarhisticka-biblioteka.net

Ispod ploCnika
v

Drugi dio kratkog istraivanja o atentatorima u regiji

Pucnji atentatora (2):

Luka Juki
U sri ina atentata na
predstavnika vlasti lei duboko
nezadovoljstvo i gnjev potlaenih
masa. Uzimajui u svoje
ruke, manje ili vie svjesno,
in izvrenja pravde u vidu
smaknua, atentator postaje
vidljiva iskra nagomilane
mrnje. Oni esto opravdavaju
svoj in rijeima altruista,
inei moralan zloin u ime
potlaene veine. Postajui tako
svojevrstan humanist-zloinac,
suoavajui se sa svojim inom
ostaje suoen s pitanjem koje je
muilo svu avangardu radikalnih
politikih pokreta koliko su
opravdana djela pojedinca koja
ne slijede mase?
Mnogi su od njih u sudskim
procesima od strane obrane ili
medija prikazani kao luaci,
ivano rastrojeni pojedinci,
histerine i emocijama slomljene
ene, bolesnici i oajnici. Prava
istina o stvarnim motivima i
namjerama tih ljudi najee
ostaje zakopana, a njihov glas
uutkan pod slojevima povijesti
pobjednika/vladara. U drugom
dijelu teksta o atentatorima/cama
iz regije rije je o pokuaju atentata
Luke Jukia u Zagrebu poetkom
20. st.1
Povijesni kontekst i radikalna
nacionalna omladina
Hrvatska je u to vrijeme u sklopu Austro
- Ugarske Monarhije, a nakon Hrvatsko
- ugarske nagodbe Maari pokuavaju
progurati svoje interese. U tom svjetlu
poetkom 1912. g. na vlast dolazi Slavko
Cuvaj, komesar i namjesnik, koji je,
prevalivi 60. godinu ivota, imenovan
banom od strane Khuena Heddervaryja.
Roen je u okolici Bjelovara, odgojen
vojniki, razumljivo, s obzirom da je iz
obitelji krajinika. U politikom ivotu bio
je poznat iz doba Khuen-Hedervaryja, a
kao podban u posljednjem odsjeku reima
1 Veina teksta temelji se na knjizi Josipa Horvata:
Pobuna omladine 1911. 1914., u izdanju
biblioteke Gordogan, 2006., te znanstvenoistraivakog rada o Augustu Cesarcu.

Pavla Raucha stekao je i barunat. Njegova

vladavina bila je kruta, zadatak da provodi
odluke ugarske vlade, stoga ne udi da ga
je Krlea okarakterizirao kao krvoloka
i tiranina svog vlastitog naroda koji je
kao odlikovanje za dosljedno provoenje
antislavenske politike te za promicanje
interesa tuinske vlasti dobio barunsku
titulu. Jedna od prvih stvari koje je
napravio kada je doao na vlast (naravno,
na temelju ugarske vlade i kraljeva
odobrenja), bila je da je raspustio sabor
izabran u prosincu 1911. na nain da su
sabornici saznali za to iz slubenih novina.
Isti dan uhapen je Stjepan Radi, a
stranke su pozvane da revidiraju programe
ili e biti ukinute. Novine su stavljene pod
pritisak, izlagane cenzuri i zapljenama.
Svime time postalo je jasno da se
nastavlja tradicija apsolutistikog reima u
Hrvatskoj, a na to su prvo reagirali mladi,
tonije, aci i studenti. Dolo je do nemira
poznatih pod nazivom aki trajk, a

prve demonstracije odigrale su

se u veljai u Sarajevu, a zatim
su u oujku zagrebaki studenti
zauzeli Sveuilite, raunajui
na nepovredivost sveuilinog
teritorija nakon to je redarstvo
zabranilo najavljeni protestni
skup. Na rijei prvoga govornika
redarstvo je s isukanim sabljama
provalilo u sveuilini vrt, ranjeno
je 15 studenata, a ratrkana je
omladina cijelu veer demonstrirala
po gradu. Okraji su trajali cijelu
no, a sutradan je proglaen trajk.
Studenti su provalili u sveuilinu
zgradu, zabarikadirali se i izvjesili
crnu zastavu poruivi da e na
silu reagirati silom. Takav vrst
stav iznenadio je vlast. U zgradi
se nalo preko 300 studenata, a
opsada je trajala 36 sati. Takva
situacija je za vlast bila potpuna
novost. Situacija je razrijeena
tako da su profesori zamoljeni da
posreduju kod studenata, te im je
dana zadovoljtina povukla se
policija sa sveuilinog teritorija.
Studenti su se razili i nije bilo
konkretnih posljedica, iako su se
demonstracije protiv Cuvajeva
sistema ponavljale gotovo svaku
veer.
Zato ba mladi? U tadanjoj
situaciji dolo je do svojevrsnoga
generacijskog jaza izmeu mladih i
raznoraznih stranaka podijeljenih u
frakcije, a koje su bile samo mrtvo slovo
na papiru. Za mlade su politiki stranaki
ljudi bili zastarjeli beskimenjaci i eprtlje.
Frustracije zbog pasivnosti stranaka
i trenutnog stanja u zemlji izrazili su
studenti i aci u to vrijeme zaneseni
Supilom i prvom ruskom revolucijom.
aki trajk je bio prvi takav sluaj
masovnog pokretanja omladine, a istaknuti
pojedinci tog pokreta pripadali su tzv.
radikalnoj nacionalnoj omladini. (Meu
njima poznatiji su Vladimir erina i
Oscar Tartaglia2, koji su se okupili oko
2 Za vrijeme posjeta Beogradu (u vrijeme kada
su se zavravali pregovori o sklapanju Balkanskog
saveza i pripreme za rat protiv Turaka, o emu nije
znala ni njemaka ni austro-ugarska diplomacija)
postao je jedini Hrvat koji je bio lan organizacije
Ujedinjenje ili smrt te je preko njega nabavljeno
oruje za atentat.

Ispod ploCnika
v

knjievno-politikog lista Val, pa su i

prozvani valaima.)
Znaenje rijei nacionalna u toj sintagmi
dosta se promijenilo od poetka 20. st. U
kontekstu tadanjeg vremena, to je znailo
da su podjednako i Hrvati i Jugoslaveni u
kontekstu Monarhije i vazalnom poloaju
Hrvatske unutar nje, da su nastrojeni
antiaustrougarski, te da svoju ansu za
samostalnou vide u oslobaanju svih
junih Slavena, pa tako i Hrvata unutar
njih. Tako Vladimir erina objavljuje
1912. u Rijekom novom listu tekst u
kojem opisuje politiku orijentaciju te
time ujedno definira i usmjerenje valaa:
Nacionalisti smo bili utoliko, ukoliko
su nae ideje imale da budu aplicirane
na nau zemlju, inae smo obojica
simpatizirali sa socijalizmom, samo nikako
nijesmo trpili postepeno poburoazivanje
socijalne demokracije. Bili smo valai.
U takvoj situaciji okrenuli su se Srbiji,
koja je u to vrijeme imala znaajan status
u borbi protiv Turaka, to je neto kasnije
opravdala prvim Balkanskim ratom, te su
Turci zauvijek protjerani s Balkana. U to
vrijeme bio je to dugo iekivan preokret,
naizgled rjeenje situacije na Balkanu, to
je izazvalo veliko oduevljenje. Srbija je
kao jedina politiki i vojno samostalna sila
u regiji bila zemlja-uzor, dok je Hrvatska
u usporedbi s njom izgledala poput djeteta
ovisnog o austrougarskoj maehi. Njihovi
stavovi bili su anacionalni, zapravo,
nadnacionalni, ali u drugaijem kontekstu
nego danas, jer je anacionalan znailo biti
- Jugoslaven. Takoer, ivei u caristikom
sustavu, a teei jednom drugom obliku
ureenja drutva, mogli bismo njihove
tenje nazvati revolucionarnim.
U ideologiji radikalne jezgre omladinskog
otpora ispreplitali su se utjecaji anarhokomunizma, socijalizma i valakog
nacionalizma. Tadanji komentatori
studentskih nemira zakljuili su da su
uzroci pokreta duboki i da se mogu
ukloniti samo korjenitom promjenom
prilika u Hrvatskoj, ime se stvaraju
politiko psiholoki preduvjeti za
terorizam u vidu atentata, kao posljedica
kompleksnih politikih uzroka.
Atentat
U takvoj situaciji, godine 1912. u
Zagreb dolazi Luka Juki, prvak akih
demonstracija u Sarajevu, roen u Donjem
Svilaju. Pojavljuje se kao glas itave
jedne generacije u okolnostima izrazitog
nezadovoljstva naroda. Pomisao na atentat
nikla je u glavi Jukia jo u veljai 1912.,
u dane akih demonstracija u Sarajevu,
kada se povjerio Oscaru Tartagliji da je
vrsto odluio da ubije komesara Cuvaja
i rijei hrvatski narod tiranina i krvnika
(sline rijei izgovaraju i mnogi prije
njega, poput Brescija i Czolgosza.).

Doavi u travnju u Zagreb, povezuje se

prisnije s Tartaglijom i ostalima. Boravei
u Zagrebu, stekao je glas pjesnika,
recitirajui svoje pjesme u gostionicama
u kojima su se okupljali studenti.
Najznaajnija od njih, Zlotvor, sauvana
je i danas i, iako s dozom naivnosti i
izmeu redaka, prikazuje nezadovoljstvo
zlotvorom, tj. Cuvajem. Reimski pijuni
bili su na svakom koraku, te se i za manje
uvrede na raun bana i vlasti moglo
zavriti u zatvoru.
Samom pokuaju atentata 8. lipnja
prethodile su svojevrsne pripreme. Pitolj
iz kojeg je Luka pucao na bana Cuvaja
nabavljen je povjerljivim kanalima iz
Beograda. Tom prilikom nabavljene su i
rune bombe, ali se od toga odustalo, jer
se zakljuilo da je bomba nespretna i da
nosi sa sobom mnoge kolateralne rtve, a i
nitko nije bio posebno upuen u rukovanje

istom.3
Bitno je spomenuti jo jedan uzbudljiv
dogaaj, naime, dan ranije, 7. lipnja 1912.,
dolo je u Peti do pokuaja atentata
narodnog zastupnika Julija Kovcsa na
predsjednika parlamenta grofa Stjepana
Tiszu, koji je promaio cilj nakon ak
3 pucnja, a zatim je presudio sebi. O
hladnokrvnoj reakciji Tisze, koji je
naredio da iznesu truplo, a zatim nastavio
sjednicu, raspisale su se sve novine.
Naravno, atentati na predstavnike vlasti
nisu bili neuobiajeni u svijetu, bilo da su
dolazili od strane predstavnika radikalnih
revolucionarnih pokreta ili od poludjelih
pojedinaca.
Sam dan atentata paljivo je izabran.
3 Prvo je odlueno da Juki baci bombu koja
je po dopremanju sakrivena u grmlju na pustom
breuljku alate. To je bila jednostavna pjeadijska
bomba koja je tada bila novost i u vojskama
zapadnih drava.

Ispod ploCnika
v

Naime, toga dana ban Slavko Cuvaj imao

je posjetiti sveano obiljeavanje 25.
godinjice djelatnosti Zemaljskog kolskog
nadzornika Antuna Cuvaja, banova brata,
a tom se prilikom u Zagrebu okupilo oko
800 uitelja i uiteljica iz cijele zemlje.
Sveanost se odravala u velikoj dvorani
Uiteljske kole u Medulievoj ulici.
Na sveanost se ban uputio slubenim
zemaljskim (dravnim) automobilom.4
Lokacija na kojoj je Luka od jutra ekao
na povratak bana u njegovu automobilu
takoer je pomno odabrana. Naime, Luka
je ekao u Mesnikoj ulici, raunajui
na to da e auto na povratku usporiti
na strmini prije zavoja pri vrhu ulice.
Buka automobila oko 1 sat najavila je
pribliavanje vozila, a Luka je spremno
doao na poziciju. Odatle je u vozilo u
prolazu ispalio 3 metka ne pogodivi
bana! Ali pogodio je Ivu Hervojia,
banova savjetnika, koji je, ne dolazei
svijesti, umro dvadesetak dana kasnije
od posljedica ranjavanja. U vozilu su bili
uz Cuvaja njegova supruga Anka Cuvaj,
tajnik, savjetnik, a na prednjem sjedalu
voza i lakaj.
Juki je dugo i pomno promiljao o svome
inu - kako, kada i gdje ga izvriti. Jedino
nije razmiljao o tome to poslije. Nakon
ispaljenih hitaca kree njegov sumanuti
bijeg s pitoljem u ruci niz ulicu. U
pokuaju bijega usput je vikao: ivjela
Hrvatska! Dolje Cuvaj!. Ubrzo se
oformila potjera ljudi koji su, uvi pucanj,
izali iz oblinje gostionice, a njima su se,
kako se potjera nastavljala, pridruivali
graani. U jednom trenutku pred Luku se
isprijeio gradski straar Petar Borak5,
4 Ta okolnost nije nimalo beznaajna, budui da
je to bio jedini automobil u dravnim strukturama,
imao je ak 45 konja, a kada bi projurio gradom,
ostavljao je iza sebe zaprepatene graane. Koliko
je to bila rijetka pojava, govori i podatak da su
dugo traili slubenog vozaa te nemani, a na kraju
su ga nali i dopremilli iz inozemstva. Naravno,
odmah nakon nemilog dogaaja dao je otkaz.
5 Za razliku od preminulog Hervoia, na iji
je pogreb doao i sam Cuvaj, o Petru Boraku
nisu sastavljani nekrolozi, nije sauvana njegova

koji pada mrtav od

direktnog hitca.
Kako se masa iza
njega poveavala,
u jednom trenu se
okrenuo i pucao
naslijepo te ranio u
rame redarstvenika
Antuna Fukara.
Potjera se zavrava
kod zgrade
Sveuilita gdje su ga
uhvatili neki uitelj
i trgovaki putnik.
Poslije je izjavio da
je namjerno trao
tamo, jer je elio
zavriti ondje gdje je
sve i poelo. Okruen
masom ljudi, odvuen je na policiju u
Petrinjsku. Iz policijskog izvjea vidljivo
je da nije bio pri sebi od oka tijekom
nekoliko narednih sati.
Suenje
Tijekom suenja osim njega bilo je
optueno dosta ljudi, sve redom mladi
izmeu 15 i 25 godina, a optueni su da
su znali za atentat, te su time suuesnici.
Naravno da ni jedan urotnik nije ni
pomislio na to da se skloni na sigurno.
To takoer govori u prilog tome da nisu
znali toan dan i mjesto kada e Juki
izvriti svoj in o kome se ukalo i
nagaalo, meutim, povijest nije sauvala
podatke o tome to je i koliko tono od
optuenih pojedinaca znao. Meu njima
je bio i August Cesarec koji je, izmeu
ostalog, bio optuen da je pod utjecajem
anarhistikih strujanja poticao Jukia na
atentat, na to se branio da nije. Takve
optube bile su vrlo ozbiljne, a vlast je jo
1883. pokazala kako postupa s anarhistima
bacivi ih u tamnicu na dugogodinji
zatvor nakon ega su prognani iz zemlje.
Meutim, u pismu Vladimiru erini,
koje je Cesarec napisao neposredno
pred uhienje i sakrio ga u svome stanu,
te je pronaeno tek kad je Cesarec ve
leao u Mitrovici, stoji svjedoanstvo
duha radikalne omladine: Stvorimo
hiljade Jukia i erajia, kultivirajmo ih,
odgojimo ih da si podaju lijeve ruke u znak
pomirbe, a desnom rukom neka pucaju
masa njih pa e nae rijei biti in, naa
stvar svrena. Jukiev je in preuranjen,
ali je dobar poticaj svima nama. ... ivite,
radite i osveujte se! Pitanje je to bi
se dogodilo s Cesarevom obranom u
sudskom procesu da je pismo pronaeno
za vrijeme trajanja procesa. Kako bilo,
fotografija, a Cuvaj mu nije doao na pogreb. Bio je
rodom iz Zagorja, star 27 godina, jo mu je trajala
pokusna sluba te je uzdravao majku udovicu.
Meutim, njegova smrt je imala druge posljedice
od tog dogaaja zagrebaki su policajci dobili
pitolje marke Browning.

pozivanje na anarhizam u tadanjoj

situaciji sudskog procesa nikako im nije
moglo donijeti nita dobroga.6
12. kolovoza 1912. dolazi do presude u
kojoj je Juki osuen na smrt vjeanjem,
a ostalim optuenicima7 dodijeljena je
zatvorska kazna u trajanju od 5 i 6 godina,
dok su etvorica osloboena optube. Pod
strogim reimom u Zagrebu nije moglo
doi do javne reakcije na osudu, meutim,
u Splitu, gdje su zaplijenjene novine u
kojima je objavljena osuda, Sloboda ,
dolo je do odgovora tisue omladinaca,
graana, radnika i seljaka promariralo
je utke ulicama Splita nosei na elu
povorke vjeala. Tek je na rivi dolo do
krvavih sukoba s policijom. Zbog reakcije
javnosti na tako strogu kaznu, te pod
novim svjetlom Balkanskog rata, 26.
listopada odlukom Stola sedmorice smrtna
kazna Jukiu promijenjena je u doivotni
zatvor, a ostalima su zatvorske kazne
smanjene. Luka je upuen u Lepoglavu
na izdravanje kazne, a ostali odlaze u
Mitrovicu. Iz zatvora mnogo pie, a sam
Stjepan Radi krijumari njegove rukopise
o tamnikim dojmovima.
Ranije u listopadu iste godine poinje
Balkanski rat, politika scena se mijenja
te sluaj Jukia i kompanije pada u
zaborav. to se tie Cuvaja, on je poslan
na dopust s kojega se vie nije vraao na
poloaj komesara nakon to je pokuaj
atentata ponovljen krajem listopada.
Struje koje su odnijele pobjedu nakon rata
dovele su do nastanka drave u kojoj su
juni Slaveni ujedinjeni, ali opet u vidu
kraljevine to nije bio cilj radikalnijem
dijelu revolucionarne nacionalistike
omladine koja je pokrenula dogaaje 1912.
godine.
Za razliku od Jelene Ilke Markovi (vidi 1.
dio teksta o atentatorima iz regije, 12. broj
Ispod plonika), koja svoj ivot okonava
u zatvoru pod sumnjivim okolnostima,
nakon pada Austro Ugarske ondanja
vlada Jukia oslobaa daljnjeg zatvorskog
sluenja te mu ak dodjeljuje 20 jutara
ume i 5 jutara oranice. Oenio se, imao
troje djece te umro od upale plua u
Slavonskom Brodu 1929. godine. Njegov
sluaj ostaje uglavnom zaboravljen u
povijesnim udbenicima, a nama ostaje
pitanje koliko bi se povijest promijenila da
je hitac pogodio metu.
6 to se tie Cesarca, utjecaj Kropotkinova
anarhizma osjea se u razdoblju izlaenja Plamena
(iz 1. broja Plamena: najsmelija, najharmoninija,
najestitija forma drutvena... anarhistika komuna.
To je tano zapazio Kropotkin.).
7 uro Cviji, August Cesarec, Dragutin Bubli,
Franjo Neidhardt, Kamilo Horvatin, Roman Horvat,
Josip arini, Vladimir Badali, Duan Narani,
Vatroslav Dolenac i Stjepan Galogaa. U romanu
Careva kraljevina A. Cesarec govori o boravku u
zatvoru Sudbenog stola sedmorice kod zagrebakog
Zrinjevca, u kojem su boravili prije prepraanja na
izdravanje u Mitrovicu i Lepoglavu.

Ispod ploCnika
v

Emma Goldman:

ensko pravo glasa

Hvalimo se da smo doba znanosti i

napretka. Nije li onda udno da i dalje
vjerujemo u tovanje fetia? Dobro, nai
su fetii razliitog oblika i supstancije,
ali u svojoj su moi koju imaju nad
ljudskim umom jo uvijek pogubni kao
to su bili oni stari.
Na je suvremeni feti ope pravo glasa.
Oni koji jo nisu ostvarili taj cilj, podiu
krvave revolucije da ga ostvare, a oni koji
uivaju u njegovoj vlasti, prinose teke
rtve na oltar svemonoga boanstva. Jao
heretiku koji se usudi dovesti u pitanje to
boanstvo!
ena je, ak i vie od mukarca,
oboavatelj tog fetia, i premda se njezini
idoli mogu mijenjati, ona je uvijek na
koljenima, uvijek uzdignutih ruku, uvijek
slijepa na injenicu da njezin bog ima noge
od gline. Tako je oduvijek ena najvei
podupiratelj svih boanstava. Isto je tako
morala platiti cijenu koju samo bogovi
mogu traiti platila je svojom slobodom,
krvlju svojega srca, samim svojim
ivotom.

Nietzscheova se znamenita maksima,

Kad poe eni, ponesi bi, smatra vrlo
okrutnom, a ipak Nietzsche je jednom
reenicom izrazio ensko stajalite prema
njezinim bogovima.
Religija je, posebice kranska religija,
osudila enu na podreen poloaj, poloaj
ropkinje. Iskrivila joj je narav i sputala
joj duu, a ipak, kranska vjera nema
veeg pristae, nitko joj nije odaniji od
ene. Doista, sa sigurnou moemo rei
da bi vjera odavno prestala biti imbenik
u ivotu ljudi, da nije bilo potpore
ene. Najzagrieniji su crkvenjaci ene,
najneumorniji su misionari diljem svijeta
ene, uvijek prinose rtvu na oltar bogova
koji su im okovali duh i podjarmili tijelo.
Nezasitno udovite, rat, uzima eni sve
to joj je drago i vrijedno. On trai njezinu
brau, ljubavnike, sinove, a zauzvrat joj
udjeljuje usamljen i oajniki ivot. A
ipak, najvei je branitelj i tovatelj rata
ena. Ona je ta koja ulijeva ljubav prema
osvajanju i moi u svoju djecu; ona je
ta koja ape o ratnoj slavi u ui svojih
malenih i koja uspavljuje svoje dijete uz

zvuk trube i buku puaka. ena je takoer

ta koja koja okrunjuje pobjednika kad se
vrati s bojita. Ali, ena je i ta koja plaa
najviu cijenu tom nezasitnom udovitu,
ratu.
A tu je onda i dom. Kakav je to straan
feti! Kako on isisava eninu ivotnu
snagu taj moderni zatvor sa zlatnim
reetkama! Njegov sjaj zasljepljuje enu
do cijene koju mora platiti kao ena, majka
i domaica. Ali ipak, ena se vrsto dri
doma, moi koja je dri u svojim uzama.
Moe se rei da ena, zato to shvaa
kakav straan danak mora platiti Crkvi,
dravi i domu, eli pravo glasa da bi se
oslobodila. To moda i vrijedi za njih
nekoliko; veina sufraetkinja izriito
odbacuje takvu blasfemiju. Naprotiv, one
uvijek inzistiraju na tome da e pravo
glasa enu uiniti boljom krankom
i domaicom, pouzdanom graankom
drave. Tako je pravo glasa samo sredstvo
kojim se ojaava svemonost samih
bogova kojima je ena od pamtivijeka
sluila.
Zato bi onda udilo da je ona jednako

10

Ispod ploCnika
v

tako odana, gorljiva, na koljenima pred

novim idolom, enskim pravom glasa.
Od starine je trpjela progon, zatvaranje,
muenje i sve oblike osude s osmijehom
na licu. Od starine se nadala prosvjetljenju,
ak udu od boanstva dvadesetoga
stoljea prava glasa. ivot, srea, veselje,
sloboda, nevinost sve to i jo vie od
toga treba izvirati iz prava glasa. U svojoj
slijepoj odanosti ena ne vidi ono to
su umni ljudi spoznali jo prije pedeset
godina: da je pravo glasa zlo, da je samo
pomoglo porobljavanju ljudi, da im je
zatvorilo oi da ne bi mogli vidjeti kako su
vjeto natjerani pokoravati se.
enin zahtjev za jednakim pravom glasa
temelji se uglavnom na tvrdnji da ene
moraju imati jednako pravo u svim
drutvenim sferama. Nitko to ne bi mogao
opovrgnuti kad bi pravo glasa bilo pravo.
aliboe neukosti ljudskoga uma koji
moe u podvali vidjeti pravdu. Jer nije
li to najokrutnija podvala da jedan dio
ljudi stvara zakone za druge ljude koji su
prisiljeni silom pokoravati se? A ipak ene
buno zahtijevaju tu zlatnu priliku koja
je nainila toliko jada na svijetu i oduzela
ovjeku njegov integritet i samopouzdanje;
to je podvala koja je posve pokvarila
ljude i uinila ih plijenom u rukama
beskrupuloznih politiara.
Siroti, glupi, slobodni ameriki graanin!
Slobodan da gladuje, slobodan da se
potuca cestama te velike zemlje, on uiva
ope pravo glasa i to ga je pravo okovalo
lancima. Nagrada koju zauzvrat prima
strogi su zakoni o radu koji zabranjuju
pravo na bojkot, na demonstracije, zapravo
na sve, osim prava da bude okraden za
plodove svojega rada. Ali svi ti strani
rezultati fetia dvadesetoga stoljea nisu
enu niemu nauili. No, ena e proistiti
politiku, uvjeravaju nas.
Izlino je rei, ja se ne protivim enskom
pravu glasa to se tie konvencionalnoga
razloga da ona nema jednaka prava.
Ne vidim fizikoga, psiholokoga, ni
mentalnoga razloga zato ena ne bi
imala jednako pravo kao i mukarac da
glasa. Ali me nipoto ne moe zavarati
besmisleno poimanje da e ena provesti
ono to mukarcu nije uspjelo. Ako stvari
i ne pogora, sigurno ih nee poboljati.
Zbog toga, pretpostaviti da e ona
uspjeti proistiti neto to nije podlono
proienju, znai pridati joj nadnaravne
moi. Budui da je enska najvea nesrea
bila ta da su na nju gledali ili kao na anela
ili kao na vraga, njezin je pravi spas na
zemlji; naime, njezin je spas u tome da
je se smatra ljudskim biem i, zbog toga,
podlonim svim ljudskim glupostima i
pogrekama. Trebamo li onda povjerovati
da e dvije pogreke stvar ispraviti?
Trebamo li pretpostaviti da e se otrov,
koji je ve uroen politici, smanjiti, ako
ene uu u politiku arenu? Najvatrenije

sufraetkinje teko e podrati takvu

ludost?
Zapravo, najnapredniji su prouavatelji
opega prava glasa shvatili da su svi
postojei sustavi politike moi apsurdni,
i da su posve neprikladni da odgovore na
urgentna ivotna pitanja. To je gledite
potvrdila izjava jedne od najgorljivijih
vjernica enskoga prava glasa, dr. Helen
L. Sumner. U njezinu snanom djelu
s naslovom Jednako pravo glasa ona
kae: U Coloradu, jednako pravo glasa
slui tome da pokae na najoitiji nain
esencijalnu trulost i poniavajui karakter
postojeega sustava. Naravno, dr. Sumner
ima na umu odreeni sustav glasanja, ali
isto se jednakom snagom moe primijeniti
i na cijelu maineriju zastupnikoga
sustava. S takvom osnovicom, teko je
razumjeti kako e ena, kao politiki
imbenik, izvui iz toga sama korist ili
kako e ga izvui ostatak ovjeanstva.
Ali, kau nae odane sufraetkinje,
pogledajte na krajeve i drave u kojima
ensko pravo glasa postoji. Pogledajte
to su ene ostvarile u Australiji,
na Novome Zelandu, u Finskoj, u
skandinavskim zemljama i u etiri nae
drave, u Idahu, Coloradu, Wyomingu i
u Utahu. Udaljenost podaje aroliju ili,
da navedemo poljsku formulu dobro
je kad nama nije dobro. Tako bi ovjek
pretpostavio da se te zemlje i amerike
drave razlikuju od drugih zemalja ili
drugih amerikih drava, da imaju veu
slobodu, veu drutvenu i ekonomsku
jednakost, da vie cijene ljudski ivot,
dublje razumiju veliku drutvenu borbu, sa
svim vitalnim pitanjima koja ona ukljuuje
u vezi s ljudskim rodom.
ene u Australiji i na Novome Zelandu
mogu glasati i pomoi u stvaranju zakona.
Jesu li radni uvjeti ondje bolji nego u
Engleskoj, gdje se sufraetkinje tako
junaki bore? Jesu li majke ondje sretnije
i jesu li djeca ondje slobodnija nego u
Engleskoj? Da li se enu ondje vie ne
smatra pukom seksualnom robom? Je li
se ona oslobodila puritanskih dvostrukih
mjerila moralnosti za mukarce i ene?
Sasvim sigurno se nitko nee, osim
demagoke politiarke usuditi na ta pitanja
potvrdno odgovoriti. Jer kad bi bilo tako,
onda bi bilo smijeno isticati Australiju i
Novi Zeland kao Meku jednakoga prava
glasa.
S druge strane, oni koji poznaju pravo
politiko stanje u Australiji, znaju da su
politiari uutkali radnike najstroim
zakonima o radu, prema kojima je trajk
bez odobrenja arbitranog odbora zloin
jednak izdaji.
Ni na trenutak ne elim implicirati da je
ensko pravo glasa odgovorno za takvo
stanje stvari. Mislim, ipak, da nema
razloga pokazivati na Australiju kao udo
od zemlje za ostvarenje enskih prava,

budui da njezin utjecaj nije bio kadar

osloboditi radnike od ropstva politikom
efovanju.
Finska je enama dala pravo glasa; ak
tovie, dala im je i pravo da sjede u
parlamentu. Je li to pomoglo da se razvije
vee junatvo, ea gorljivost od one
ruskih ena? Finska trpi, poput Rusije,
straan bi krvavoga cara. Gdje su finske
Perovske, Spiridonove, Fignerove,
Brekovske? Gdje su bezbrojne finske
djevojke koje veselo odlaze u Sibir borei
se za svoj cilj? Finskoj silno trebaju
junake osloboditeljice. Zato ih glasaki
listii nisu stvorili? Jedini je finski
osvetnik svojega naroda mukarac, a ne
ena, i on je rabio uinkovitije oruje od
glasakih listia.
A u naim amerikim dravama u kojima
ene glasaju i koje se stalno istie kao
primjer uda, to su u njima ostvarile ene
glasakim pravom a to u velikoj mjeri ne
uivaju i ene u drugim dravama; ili to
ne mogu ostvariti snanim naporom a bez
glasakoga prava?
Uistinu, u dravama s pravom glasa za
ene zajamena su jednaka prava na
vlasnitvo; ali od kakve je koristi to pravo
za mnotvo ena bez vlasnitva, za tisue
najamnih radnica koje ive od danas do
sutra? Da to pravo glasa nije utjecalo i ne
moe utjecati na njihovo stanje priznala
je ak i dr. Sumner, koja to sigurno dobro
zna. Kao vatrena sufraetkinja koju je
u Colorado poslala Sveuilina liga za
jednako pravo glasa iz drave New York
da prikupi grau u korist borbe za pravo
glasa, ona bi bila posljednja koja bi rekla
ita tetno o tome; ipak nas obavjetava
da je jednako pravo glasa vrlo malo
utjecalo na ekonomski poloaj ena. Da
ene nisu jednako plaene za isti posao i
da su, unato tome to u Coloradu imaju
pravo raditi u kolama od 1876., uiteljice
plaene manje nego u Californiji. S
druge strane, Sumnerova ne obrazlae
injenicu da je, premda ene imaju pravo
raditi u kolama ve trideset i etiri godine
i premda imaju jednako pravo glasa
od 1894., popis stanovnitva proveden
prije pet mjeseci pokazao da samo u
Denveru ima petnaest tisua kolske djece
zaostale u razvoju. I to sve uz veinu ena
zaposlenih u obrazovnim ustanovama i
takoer unato tome da su ene u Coloradu
donijele najstroe zakone o zatiti djece
i ivotinja. ene Colorada iznimno se
zanimaju za dravne ustanove za skrb o
ovisnoj, defektnoj i delinkventnoj djeci.
Kakva je to strana optunica protiv
enske skrbi, ako jedan grad ima petnaest
tisua djece zaostale u razvoju. to je sa
slavom enskoga prava glasa budui da
uope nije poluilo uspjeh kad je rije o
najvanijem drutvenom pitanju, o djeci? I
gdje je nadmoan osjeaj za pravdu koji je
ena trebala unijeti u politiki ivot? Gdje

Ispod ploCnika
v

je bio godine 1903. kad su vlasnici rudnika

poveli gerilski rat sa sindikatom rudara sa
zapada; kad je general Bell zaveo carstvo
terora, izvlaei mukarce iz kreveta nou,
otimao ih du granine linije, bacao ih u
obore za bikove, proglasivi, do vraga s
Ustavom, palica je ustav? Gdje su bile
politiarke onda i zato nisu pokazale mo
svojega glasa? Ali jesu. Pomogle su da se
porazi najpoteniji i najliberalniji ovjek,
guverner Waite. Morao je osloboditi
mjesto za orue rudarskih kraljeva,
guvernera Peabodyja, neprijatelja radnika,
cara Colorada. Muko pravo glasa doista
nije moglo uiniti nita gore. Priznajemo
to. U emu su onda prednosti za enu i
drutvo od enskoga prava glasa? esto
ponavljana postavka da e ene proistiti
politiku isto tako je samo mit. Tu postavku
ne brane oni koji znaju politike uvjete u
Idahu, Coloradu, Wyomingu i Utahu.
ena, u svojoj biti istunka, prirodno je
zadrta i nemilostiva u naporu da uini
druge tako dobrima kako ona zamilja
da dobri moraju biti. Tako je, u Idahu,
uzela pravo glasa svojim sestrama s ulice
i proglasila sve ene neudorednoga
znaaja nepodobnima da glasaju.
Neudorednom se dakako ne tumai
prostitucija u braku. Podrazumijeva se
da su ilegalna prostitucija i kockanje
zabranjeni. U tom smislu zakon mora biti
enskoga roda: uvijek zabranjuje. U tom
su pogledu svi zakoni izvrsni. Oni ne idu
dalje, ali njihove tendencije otvaraju sve
brane pakla. Prostitucija i kockanje nikad
nisu vie cvjetali nego kad je zakon bio
protiv njih.
U Coloradu, puritanstvo ena izrazilo se
u najdrastinijem obliku. Mukarci koji
ope poznato vode neist ivot i mukarci
povezani s krmama, ispali su iz politike
otkad ene imaju pravo glasa.1 Je li brat
Comstock mogao uiniti vie? Jesu li
svi puritanski oci uinili vie? Pitam se
koliko ena shvaa teinu tog navodnoga
junatva. Pitam se razumiju li da je upravo
to ono to enu, umjesto da je podigne,
pretvara u politikoga pijuna, prezira
vrijednu uhodu koja zabada nos u osobne
stvari ljudi, ne toliko zbog dobrobiti cilja
za koji se bori, nego zato to, kako su
ene Colorada rekle, voli ulaziti u kue
u kojima nikad nije bila i otkriti sve to
moe, politiki i drugaije.2 Da, ulaziti i u
ljudsku duu i u njezine najsiunije kutke
i zakutke. Jer nita ne zadovoljava udnju
veine ena tako kao skandal. I je li ikad
dosad uivala u takvim prilikama kao sada
kad je politiarka?
Oni koji ope poznato vode neist ivot i
mukarci povezani s krmama. Zasigurno
se, skupljaice enskih glasova ne moe
optuiti da imaju mjere. Uzmemo li u
obzir da ta zabadala mogu ak i odluiti
1 Jednako pravo glasa, Helen Sumner.
2 Isto.

iji su ivoti dovoljno isti za to oito

isto ozraje, politiku, mora li slijediti da
vlasnici krmi spadaju u istu kategoriju?
Osim ako ameriko licemjerje i bigotstvo,
tako oito u naelu prohibicije, koje
sankcionira irenje pijanstva meu
mukarcima i enama bogataima,
budno pazi na jedino mjesto preostalo
siromanome ovjeku. Ako nita drugo,
onda enu upravo njezino uskogrudno i
istunsko stajalite o ivotu ini velikom
opasnou po slobodu gdje god da ima
politiku mo. Mukarac je odavno
nadiao praznovjerice koje jo prodiru
enu. Na ekonomskom je natjecateljskom
podruju mukarac prisiljen pokazati
djelotvornost, prosudbu, sposobnost,
kompetentnost. On zato nema ni vremena
niti je sklon mjeriti neiju moralnost
puritanskim mjerilima. I u svojim
politikim aktivnostima nije zavezanih
oiju. On zna da je koliina, a ne kvaliteta
materijal za politiki mlin, i, osim ako nije
sentimentalni reformator ili stari fosil, zna
da politika ne moe biti nita drugo do
barutina.
ene koje su imalo upuene u politiki
proces, znaju narav te betije, ali u svojoj
samozadovoljnosti i samoljublju tjeraju
sebe da vjeruju kako samo trebaju pomaziti
zvijer i ona e postati blaga poput janjeta,
slatka i ista. Kao da ene nisu prodale
svoje glasove, kao da se politiarke ne
mogu kupiti! Ako se njezino tijelo moe
kupiti u zamjenu za materijalnu naknadu,
zato se ne bi mogao kupiti i njezin glas?
A da se to dogodilo u Coloradu i u drugim
amerikim dravama, ne nijeu ak ni
pobornici enskoga prava glasa.
Kao to rekoh, ensko ogranieno gledite
nije jedini argument protiv tvrdnje da je
kao politiarka bolja od mukarca. Ima
i drugih. Njezin doivotni ekonomski
parazitizam iznimno je zamaglio njezino
poimanje o znaenju jednakosti. Buno
zahtijeva jednaka prava kao i mukarac, a
ipak doznajemo da vrlo malo njih pristaje
agitirati u neugodnim okruzima.3 Koliko
im malo znai jednakost u usporedbi s
Ruskinjama, koje idu u pakao za svoje
ideale!
ena trai ista prava kao i mukarac, a
ipak je ozlojeena da ga njezina prisutnost
nimalo ne sputava: on pui, ne skida eir,
i ne ustaje sa svojega stolca poput sluge.
To su moda trivijalnosti, ali one su ipak
klju za narav amerikih sufraetkinja.
Dakako, njihove su engleske sestre
nadrasle ta glupa poimanja. One su se
pokazale doraslima i najveim zahtjevima
postavljenima pred njihov znaaj i mo
izdrljivosti. Svaka ast junatvu i vrstoi
engleskih sufraetkinja. Zahvaljujui
svojim snanim, agresivnim metodama,
dokazale su da su nadahnue ak i nekim
od naih beivotnih i beskimenjakih
3 Dr. Helen A. Sumner.

11

dama. Ali nakon svega, sufraetkinjama

i dalje manjka potovanje prema stvarnoj
jednakosti. Jer kako drugaije obrazloiti
straan, divovski napor tih hrabrih
boraca za kukavni mali zakon koji e
dobro donijeti samo aici bogataica, a
apsolutno nita golemoj masi radnica?
Doista, kao politiarke one moraju
biti oportunisti, moraju se zadovoljiti
polovinim rjeenjima ako ne mogu
ostvariti cjelovita. Ali kao razborite i
liberalne ene trebale bi shvatiti da ga, ako
je pravo glasa oruje, razvlateni trebaju
vie od ekonomski nadmonije klase, i da
ovi posljednji imaju ve i previe moi
zbog svoje ekonomske nadmonosti.
Sjajna voditeljica engleskih sufraetkinja,
Emmeline Pankhurst, sama je priznala,
kad je bila na svojoj predavakoj turneji
po Americi, da ne moe biti jednakosti
izmeu nadmonih i potinjenih. Ako
je tako, kako e engleske radnice, ve
ekonomski slabije od dama koje su
povlatene Shackletonovim zakonom,4 biti
kadre raditi sa sebi politiki nadreenima
ako zakon proe? Nije li vjerojatno da
klasa Annie Keeney, tako prepuna ara,
odanosti i muenitva, bude prisiljena na
svojim leima nositi politike efice, ba
kao to nosi svoje ekonomske gospodare.
To e morati initi i onda kad se u
Engleskoj uspostavi ope pravo glasa
za mukarce i ene. Bez obzira na to to
radnici rade, oni uvijek moraju platiti.
Ipak, oni koji vjeruju u mo glasanja
pokazuju vrlo malo osjeaja za pravdu kad
se ni malo ne brinu za one kojima bi, kako
tvrde, ono moglo donijeti najvie koristi.
Ameriki pokret za pravo glasa bio
je, sve donedavno, posve salonski
posao, posve odvojen od ekonomskih
potreba ljudi. Tako Susan B. Anthony,
nedvojbeno iznimna ena, nije bila samo
ravnoduna nego i antagonistina prema
radnicima; nije ak oklijevala ni da iskae
svoj antagonizam kad je godine 1869.
savjetovala enama da zamijene tiskare
u trajku u New Yorku.5 Ne znam je li
promijenila miljenje prije smrti.
Naravno, ima nekih sufraetkinja koje su
povezane s radnicama enska sindikalna
liga, primjerice; ali one ine manjinu i
njihove su aktivnosti samo ekonomske
naravi. Ostale gledaju na rad naprosto kao
na stvar sudbine. to bi bilo s bogatima,
kad ne bi bilo siromanih? to bi bilo s
tim dokonim, gotovanskim damama, koje
spiskaju vie na tjedan nego to njihove
rtve zarade u godinu dana, kad ne bi bilo
osamdeset milijuna najamnih radnika?
Jednakost, ma tko je uope uo za takvo
to?
Malo je zemalja stvorilo takvu aroganciju i
4 Gospodin Shackleton je bio radniki voa. Zbog
toga je oito da je on upravo taj koji je donio zakon
koji je iskljuio njegove vlastite birae. Engleski je
parlament prepun takvih Juda.
5 Jednako pravo glasa, dr. Helen A. Sumner

12

Ispod ploCnika
v

snobizam kao Amerika. Posebice to vrijedi

za ameriku pripadnicu srednje klase. Ona
ne samo da se smatra jednakom mukarcu,
nego i nadmonom mu, posebice u svojoj
istoi, dobroti i u svojem moralu. Malo
udi da amerika sufraetkinja smatra da
njezin glas ima udesnu mo. U svojoj
uzvienoj umiljenosti ona ne vidi koliko
je ona zapravo rob, ne toliko mukarcu,
koliko vlastitim glupim poimanjima i
tradiciji. Jednako pravo glasa ne moe
popraviti tu tunu injenicu; moe je samo
istaknuti, kao to i ini.
Jedna od velikih voa amerikih ena
tvrdi da ena nema samo pravo na jednaku
plau, nego da zakonski treba imati pravo
ak i na plau svojega supruga. Ako je ne
uspije uzdravati, trebao bi biti osuen
na zatvor a njegovu bi zaradu zaraenu
u zatvoru podizala njegova ravnopravna
supruga. Nije li jedna druga sjajna
pobornica enskoga prava glasa tvrdila
da e njezino pravo glasanja dokinuti
drutvenu nepravdu, protiv koje se uzalud
bore zajednikim snagama najodliniji
umovi diljem svijeta? Uistinu treba aliti
to nas je navodni stvoritelj univerzuma
ve upoznao sa svojom udesnom
shemom, jer bi ensko pravo glasa zacijelo
omoguilo enama da ga posve nadmae.
Nita nije tako opasno kao seciranje fetia.
Ako smo preivjeli vrijeme kad je takva
hereza bila kanjiva lomaom, nismo
preivjeli uskogrudni duh osude onih
koji se usude razlikovati od prihvaenih
poimanja. Zbog toga e me vjerojatno
proglasiti protivnicom ena. Ali to me
ne moe odvratiti od toga da tom pitanju
gledam bez straha u lice. Ponavljam ono
to sam rekla na poetku: ne mislim da e
ene politiku pogorati; ali ne vjerujem niti
da e je poboljati. Ako ena ne moe uiti
iz mukih pogreaka, zato ih initi?

Povijest je moda kompilacija lai; ipak,

u njoj ima i nekoliko istina, i one su
jedini voa kojega imamo za budunost.
Povijest politikih aktivnosti mukaraca
dokazuje da mu one nisu apsolutno nita
dale to nije mogao postii izravnije, po
nioj cijeni i na postojaniji nain. Zapravo,
svaki pedalj zemlje koji je dobio, dobio
je stalnom borbom, neprekidnom bitkom
za svoja prava, a ne pravom glasa. Nema
razloga da pretpostavimo da je eni, u
njezinu usponu prema emancipaciji,
pomoglo i da e joj pomoi glasako
pravo.
U najmranijoj od svih zemalja, Rusiji,
zemlji apsolutnoga despotizma, ena je
postala jednaka mukarcu, ne glasakim
pravom, nego svojom voljom da postoji
i da radi. Ne samo da je izborila za sebe
svaku kolu i svaki poziv, nego je izborila i
muko potovanje, njegov respekt, njegovo
drugarstvo; pa ak i potovanje cijeloga
svijeta. I to ne putem jednakoga prava
glasa, nego svojim udesnim junatvom,
svojom hrabrou, sposobnou, snagom
volje i izdrljivou u borbi za slobodu.
Gdje su ene u bilo kojoj zemlji s jednakim
pravom glasa ili u nekoj od takvih naih
drava, koje se mogu pohvaliti takvom
pobjedom? Kad razmotrimo postignua
ene u Americi, takoer otkrivamo da je
neto dublje i snanije od prava glasa u
njezinu maru prema osloboenju.
Upravo je prije ezdeset i dvije godine
aica ena na konvenciji u Seneca Fallsu
iznijela nekoliko zahtjeva za pravom na
jednaku naobrazbu i jednak pristup raznim
strukama, zanimanjima itd. Kakva sjajna
postignua, kakve sjajne pobjede! Tko
se osim najneukijega usudi govoriti o
eni kao o pukoj kuanici? Tko se usudi
natuknuti da ovaj ili onaj posao nije za
enu? Vie od ezdeset godina ona je

oblikovala novo ozraje i novi ivot za

sebe. Postala je svjetska sila u svakoj
domeni ljudske misli i aktivnosti. I sve
to bez prava glasa, bez prava da donosi
zakone, bez povlastice da postane sudac,
tamniar ili krvnik.
Da, moda e me smatrati eninim
neprijateljem; ali kad bih joj mogla pomoi
da ugleda svjetlo, ne bih se alila.
enina nesrea nije u tome da je
nesposobna raditi muki posao, nego u
tome da troi svoju ivotnu silu da ga
natkrili, s tradicijom stoljea koja su je
ostavila tjelesno nesposobnom da odri
korak s njim. O, znam da su neke uspjele,
ali pod koju cijenu, pod koju stranu
cijenu! Nije vano koji posao ena radi,
nego je vana kvaliteta posla koji obavlja.
Ona jednakom pravu glasa ili glasakom
listiu ne moe podariti novu kvalitetu,
niti moe od toga dobiti ita to e podii
njezinu vrsnost. Njezin razvoj, njezina
sloboda, moraju potei iz nje i putem nje.
Prvo, tako da se potvrdi kao linost, a ne
kao spolna roba. Drugo, tako da odbije
da itko ima pravo na njezino tijelo; tako
da odbije raati djecu, osim ako ih ona ne
eli; tako da odbije sluiti Bogu, dravi,
drutvu, muu, obitelji itd., uinivi
svoj ivot jednostavnijim, ali dubljim i
bogatijim. To jest, tako da pokua nauiti
to je smisao i bit ivota u svim njegovim
sloenostima, oslobodivi se straha od
javnog mnijenja i javne osude. Samo e je
to, a ne glasaki listi, osloboditi, podariti
joj snagu kakvu svijet jo nije vidio, snagu
da voli, ostvari mir, sklad; snagu boanske
vatre, ivotodajnu snagu; snagu koja stvara
slobodne mukarce i ene.
[preuzeto iz knjige Emma Goldman: Anarhizam i
drugi ogledi, DAF, Zagreb 2001. Prijevod Biljana
Romi]

Ispod ploCnika
v

13

Kratka biografija knjievnika i anarhista B. Travena, takoer poznatog kao Feige, Ret Marut, Torsvan, Croves...

B. Traven - antibiografija
Ukoliko netko ima interes za B.
Travena, razlog tomu bi kao to je on
i elio - trebao biti njegov opus. Tokom
ivota Traven je ulagao velike napore
kako bi izbjegao kult linosti ili ulogu
slavne osobe. Traven je bilo samo ime,
jedno od mnogih koje je koristio za
ivota. ovjek u pozadini imena bio
je kompleksna karaktera, poznat po
romanima kao B. Traven i, ironino
na kraju poznat kao osoba koja je
pokuavala izbjei slavu.
Pokuati emo ocrtati njegovu povijest,
odvajajui injenice od pekulacija gdje
god je mogue. Kao to je samome
Travenu bila namjera, to je injenica, a
to pekulacija jo je tema rasprava.
Travenovi su se romani na njemakom
jeziku poeli pojavljivati 1926. godine.
Poslani su iz Meksika Buchergilde
Gutenbergu, njemakom ljeviarskom
knjievnom klubu; jedini autorov kontakt
bio je potanski pretinac u ruralnom
podruju. Ubrzo nakon prve objave
krenule su pekulacije, zapaene su stilske
slinosti s anarhistikim drugom Retom
Marutom.
Marut je bio putujui glumac i autor
kratkih tekstova s bazom u Mnchenu,
sudjelovao je u radu Bavarske sovjetske
republike osnovane 1919. godine tijekom
Njemake revolucije, kad su se diljem
zemlje pojavljivala radnika vijea. U
godinama koje su dolazile, nadahnut

Izuzev vlastitih knjiga

autobiografija je piscu
nepotrebna.
Biografija kreativnog
ovjeka je potpuno
nevana.
B. Traven
Stirnerom, objavljivao je individualistike
anarhistike novine Der Ziegelbrenner1.
Oito je da nije bio purist, budui da je
zduno sudjelovao u Bavarskom pokretu.
Kad su pokret u konanici pregazile
jedinice pod vodstvom socijaldemokrata,
Marut je ini se uhien, oekivala ga je
smrtna kazna zbog veleizdaje, zbog ega
se kasnije osvrtao na injenicu kako je
1 Der Ziegelbrenner proizvoa cigli, opekar

pobjegao u zadnji
tren. Sljedee je
tri godine, kao
traen ovjek,
putovao Europom,
te se u konanici,
najvjerojatnije
uz pomo Sylvie
Pankhurst, bive
sufraetkinje, tada
antiparlamentarne
komunistice,
smjestio u
Londonu. Meutim,
uhien jer se
nije prijavio kao
stranac, zavrio je
u zatvoru Brixton
gdje je nekoliko
puta sasluavan.
Vjerojatno je,
barem jednim
dijelom, da je strah
od deportacije u
Njemaku gdje
bi se suoio s
optubama za
veleizdaju, utjecao
na Travenovu
odluku da do kraja
ivota skriva svoj
pravi identitet.
Ipak, ini se da
je ve u ranijem
periodu ivota prisvojio novi identitet kao
Ret Marut, pa je mogue kako su drugi
identiteti bili dio njegovog ivota.
Tijekom sasluavanja Marut je, oito
uzimajui u obzir posljedice deportacije,
dao nekoliko netonih pria o svom
porijeklu, kao i nekoliko razliitih imena.
(Nekoliko desetljea kasnije ove e
informacije biografu ponuditi nekoliko
tragova o stvarnom porijeklu Travena.)
Tvrdei da su podaci o njegovom roenju
uniteni u potresu koji je zahvatio
San Francisco 1906. godine, Marut je
pokuavao uvjeriti ambasadu SAD-a da
je on zapravo ameriki dravljanin, roen
u SAD-u. Nije uvjerio ni britansku ni
ameriku vlast u konanici je puten, te
je ulovio brod koji je isplovio iz londonske
luke. Putovanje je zavrio u Meksiku, gdje
je proveo ostatak ivota.
U novoj je domovini Traven imao vie
zaposlenja, ali je uglavnom bio fiziki
radnik. Takoer je u nekoliko navrata
putovao u udaljenije dijelove Meksika
posebno Chiapas. Budui da je razvio

veliko razumijevanje o meksikoj

kulturi, napisao je niz romana na temelju
nedavne revolucionarne povijesti zemlje.
Ipak, njegovi prvi romani temeljili su
se na njegovoj povijesti, ili povijesti
Reta Maruta. (Sada se predstavljao pod
imenom Torsvan ili tomu slino.)
Berai pamuka (Der Wobbly), knjiga je
koja se bavila meksikom avanturom
amerikog Wobblyja odnosno lana
Industrial Workers of the World (IWW)
revolucionarnog industrijskog sindikata
s bazom u SAD-u koji je imao iroko
lanstvo, ukljuujui pristae u Meksiku.
Roman je temeljen na Travenovom
radnom iskustvu po dolasku u Meksiko, na
razliitim fizikim poslovima.
Mrtvaki brod je svakako, barem
djelomino, pod utjecajem iskustava
na putu u Meksiko i vremena dok je
bio bjegunac u Europi radi se o prii
mornara, koji je nakon Prvog svjetskog
rata izgubio dokumente. Nijedna ga zemlja
ne prihvaa, niti mu eli izdati dokumente
on je sad slubeno ne-osoba. U oaju
zapisuje se za death ship (brod smrti),

14

Ispod ploCnika
v

jedino prijevozno sredstvo koje prihvaa

one bez dokumenata. Sudbina tih brodova
je potonue kako bi vlasnici mogli
potraivati novac od osiguranja. Posada
je toga svjesna i mogu jedino pokuati
biti oprezni i dovoljno spremni kako bi
si maksimizirali anse za preivljavanje
jednom kad brod konano potone.
Traven je napisao i Blago Sierra Madre,
roman koji je kasnije ekranizirao John
Huston s Humphrey Bogartom u glavnoj
ulozi. Tema su tri mukarca koji se udrue
kako bi kopali zlato, te pohlepa i tragedija
koju taj pothvat donosi. Travena je filmska
kompanija kontaktirala preko njegovog
meksikog potanskog pretinca, te mu je
ponueno da bude savjetnik na snimanju.
Traven je odbio, ali je umjesto toga poslao
svog agenta Hala Crovesa da ga zamijeni.
U to su vrijeme neki sumnjali, a mnogo
kasnije je potvreno fotografijama i
drugim dokazima, da je Croves zaista bio
Traven. Film je poluio velik uspjeh, a
danas se smatra klasikom. Ipak, film nije
ponukao englesku adaptaciju njegovih
drugih uradaka. (Meutim, nekoliko je
romana prevedeno na panjolski jezik i
ekranizirano u panjolskoj, a Mrtvaki
brod je snimljen u Njemakoj.)
Drugo Travenovo veliko djelo je serija od
6 romana koji su kolektivno poznati pod
imenom The Jungle Novels. Ova kolekcija
briljantno ilustrira razvoj drutvenih snaga
koje su u konanici dovele do Meksike
revolucije. Kad je Traven zapoeo
ovo svoje djelo u tridesetim godinama
dvadesetog stoljea, Meksiko je bio jo
mlada postrevolucionarna drava. Prolo
je oko 25 godina od revolucije. Oito je da
je komentirao Meksiko tog razdoblja, kao
i neuspjeh revolucije da promjeni situaciju
seljaka i radnika.

The Jungle Novels su romani od kojih je

svaki pria za sebe. Kroz te prie Traven
opisuje predrevolucionarne drutvene
strukture i strane uvjete eksploatacije u
zemlji. Knjige opisuju stravine robovske
uvjete radnika na plantaama, kao i uvjete
drvosjea. Traven vodi itaoca kroz proces
eksploatacije koji se transformira u pobunu
i na kraju eksplodira revolucijom.
Ovaj niz knjiga, kao i misterij oko
autorovog identiteta privukli su panju
medija. Nakon Drugog svjetskog rata,
kada je ivio u Meksiko Cityu (oenio se
1957. godine), prodaja njegovih knjiga
se naveliko proirila, te su prevedene na
nekoliko jezika. Zanimanje se povealo pa
je Travenu u trag ulo nekoliko novinara.
Sve je zanijekao i pobjegao od njihovih
kamera i pitanja. Nisu otkrili nita vie od
toga da postoji ovjek koji je ini se autor i
ivi u Meksiko Cityu.
Tek se nakon smrti B. Travena 1969.
godine ostatak svijeta poeo pribliavati
pravom identitetu ovjeka iza tog imena.
Traven je svojoj supruzi naloio da po
njegovoj smrti prizna svijetu da je on
zaista anarhist Ret Marut koji je pobjegao
progoniteljima nakon pada Bavarske
sovjetske republike 1919. godine. Kasnih
je sedamdesetih Will Wyatt, producent na
BBC-u, snimio televizijski dokumentarac
o Travenu i napisao knjigu temeljenu
na svojim istraivanjima. Predstavio je,
kako se inilo, poprilian korpus dokaza
da je Traven/Marut zapravo Otto Feige,
roen u malom gradiu Schweibusu u
radnikoj obitelji. Grad je originalno bio u
Njemakoj, ali je nakon Drugog svjetskog
rata postao dio Poljske i preimenovan je u
Swiebodzin.
Otto Feige je jedno od imena koje je
Traven rekao policiji dok je 1923. godine
bio sasluavan u Londonu, prije odlaska
u Meksiko. Wyatt je pretraivao spise
i dokumentaciju kako bi uao u trag
imenu, da bi ga u konanici pronaao
u spomenutom gradu. Pronaao je
Ottovog starijeg brata i sestru, koji su
obiteljskom povijeu i fotografijama
potvrdili da je Marut/Traven njihov brat
koji je nestao kao mladi nakon to je
zaprepastio grad svojim uplitanjem u
radikalnu politiku. Posljednju su vijest
o njemu uli putem pisma koje je dolo
nakon Prvog svjetskog rata, u kojem ih je
informirao da je prognan iz Engleske. To
je najvjerojatnije bilo oko 1923. godine
kad je Ret Marut napustio London kako
bi krenuo na putovanje koje je zavrilo
njegovim dolaskom u Meksiko naredne
godine. Dokazi o identitetu koje je Traven
ponudio vlastima SAD-a i Velike Britanije
imena, zanimanje i sl. - poklapali su se
sa injenicama o obiteljskoj pozadini Otta
Feiga. Takoer je potvreno da je otac Otta
Feiga radio u tvornici koja je proizvodila
ugljene brikete za gorivo vjerojatni izvor

za ime Marutovih anarhistikih novina

Der Ziegelbrenner. Obitelj Feige je
takoer ukazala na to da je ubrzo nakon
to se Otto javio iz Londona govorei im
o problemima s vlastima, njegovu majku
posjetila policija koja se raspitivala ima
li sina po imenu Otto. Najvjerojatnije
su provjeravali Marut/Feige priu za
londonske i amerike vlasti. U strahu da
je to povezano s Ottovom radikalnom
politikom i njegovim zatvaranjem u
Londonu, zanijekala je njegovo postojanje
kako ne bi donijela probleme obitelji.
Obitelj ju je kasnije pronala kako jeca
u strahu i sramu. To je posljednje to su
uli o Ottu, dok se Wyatt i njegova BBCeva filmska ekipa nisu pojavili 50 godina
kasnije.
Kasniji biograf, K.S. Guthke, osporavao
je tezu da je Traven zapravo Otto Feige,
kao i neki drugi travenolozi. Tvrdili su
kako Wyatt nije u potpunosti dokazao
svoje tvrdnje, te da je mogue da je
Marut/Traven iako je morao biti upoznat
s gradom Schweibusom, kao i Feigom i
njegovom obitelji jednostavno preuzeo
Feigov identitet.
Autoru ovih redaka se Wyattova istraga
i fotografski dokazi ine uvjerljivim. Ali
koja god bila istina, knjige su one koje nas
inspiriraju i u kojima uivamo rijedak
sluaj literarne ekspresije koja je iste
kvalitete kao i njen radikalni politiki
sadraj. Suditi mu samo u literarnim
okvirima je promaaj. Ipak, za razliku od
literature koja pokuava prikriti politiku
poruku Travena je zadovoljstvo itati. B.
Traven je bio veliki pripovjeda, i jednako
tako to je velika rijetkost veliki
politiki romanopisac. Meutim, znao
je da su njegove knjige uinkovite samo
ukoliko nadahnjuju refleksiju i djelovanje.
Kao to je Traven rekao (pod krinkom Hal
Crovesa) ivot je vrijedniji od bilo koje
knjige koju moete napisati. (RM)

Ispod ploCnika
v

CrimethInc Ex-Workers Collective: Contradictionary, SAD, 2013

O pravom
znaenju rijei

Rjenici su uglavnom koncipirani tako

da nam pomognu razumjeti jedni druge,
barem to se tie uobiajene komunikacije,
no koliko zapravo razmiljamo o tome to
stvarno znae pojedine rijei i pojmovi?
Odnosno, to je njihovo pravo znaenje,
unato onom deklarativnom?
Upravo je to osnova ideja iza Contradictionaryja, novog izdanja autorskog kolektiva
CrimethInc, ija prijanja izdanja smo ve
predstavljali u prolim brojevima Ispod
plonika.
Ovdje je ipak rije o neto drugaijem
izdanju, ako ne ve u dizajnerskom smislu,
onda svakako u koncepciji. Naime, knjiga je
stvarno koncipirana poput rjenika i abecednim redom pojanjava razliite pojmove, ali
na nain da odskae od njihovog uobiajenog
znaenja pa se zapravo kritiki odnosi prema
nizu koncepcija koje ti pojmovi predstavljaju.
Cijela stvar je prilino duhovita, mogli bi je
nazvati anarhistikom satirom, ako takvo to
uope postoji (naravno, postojalo je, Haek je
bio majstor satire, a uz to i anarhist).
Primjerice za pojam nacionalno osloboenje
stoji: odluite se, elite li jedno ili drugo?,
dok je slobodno trite jednostavno
pojanjeno kao kontradikcija.
Osim kratkih objanjenja i komentara, sve je
obogaeno anegdotama iz ivota, mitovima
i priama koje daju dodatnu argumentaciju
otporu sustavu i svemu onome to on predstavlja.
Ve smo spomenuli dizajn pa samo treba dodati da je knjiga puna ilustracija, kao to smo
to ve navikli vidjeti u CrimethInc izdanjima, a korice su odraene poput Biblije, no
vjerujem na umjetnoj koi i sa zlatotiskom pa
knjiga izgleda jako ozbiljno.
Svakako je rije o izdanju koje e vas
zabaviti i dati vam jo poneto za promisliti
jer znaenja na koja smo naueni su kriva.

15

Stanisaw ubieski: Stepski pirat, DAF, Zagreb, 2014

Stepski pirat
Ova romansirana biografija predstavlja
impresivan kola svih dostupnih informacija
o Nestoru Ivanoviu Mahnu, ukrajinskom
anarhistu koji je posvetio svoj ivot revoluciji
do te mjere da je nemogue razluiti mit
od stvarne osobe. Biografiju prati autorov
putopis, posjet Mahnovom rodnom mjestu
i okolici, kojim uz razgovore s najstarijim
iteljima i rodbinom pokuava utvrditi stanje
i vanost uspomena na Mahna. Putopis
dobro doe kao predah za procesuiranje svih
burnih podataka o neumornim anarhistikim
aktivnostima tog vremena koje iz dananje
perspektive djeluju nadrealno:
Jednom je cijeli odred preodjeven u svadbenu
povorku bez problema uao u neko selo.
U ulozi mlade nastupa Mahno koji je
- kao to potvruju brojna svjedoanstva
- volio glumaki poziv. Na stoer odreda
stacioniranog u selu svatovi iznenada
otvaraju vatru iz strojnica skrivenih u kolima.
Bitka ne traje predugo, nekoliko granata
ubaenih kroz prozor dovravaju posao. (str.
59)
Koliko god mislili sa smo upoznati s
Mahnovom priom, ova knjiga to demantira
s pregrt informacija iz prijateljski i
neprijateljski nastrojenih izvora. Inovativnost
i uspjeh Mahnovih odreda koji su svi zajedno
u jednom trenutku dosegli 60.000 lanova
(sve do boljevikog sistematinog zatiranja),
zapanjuje. Vano je spomenuti da su i ene
sudjelovale, meu njima i estravagantne
anarhistkinje intelektualke na konjima s
crnim koprenama.
Knjiga je sigurno neto to bi i generacije
koje nemaju koncentraciju za itanje mogle
progutati u tren oka. Nijedan akcijski film nije

ravan ovome.
Unato dobro obavljenom istraivakom
radu, komentari autora su druga pria.
U biografskom dijelu bi bilo bolje da ih
je potpuno izostavio, osim onih koji se
tiu sumnje u vjerodostojnost podataka.
Komentari o Mahnovom izgledu su totalno
malograanski, a komentare o seljacima
kao sklonijima neprikladnijem i nasilnijem
ponaanju zbog neobrazovanosti da ne
spominjem. No to ipak ne smije biti razlog
da se ova povijest predane anarhistike borbe
ne proita. Preporuujem, preporuujem,
preporuujem!

Emile Armand: Individualist anarchism/Revolutionary sexualism, Pallaksch Press, SAD, 2013

Individualistiki anarhizam i
revolucionarna seksualnost
Ovaj izbor Armandovih tekstova je prava mala petarda. Rije je o manifestu individualnosti
koji inspirira, provocira, tjera na razmiljnje, nervira... Svi tekstovi nisu jednako dobri, ali
svaki ima alac za propitkivanje. Kao to naslov sugerira, knjiica je podijeljena u dva dijela
sa dvije na anarhistikoj sceni vrlo aktualne teme. Anarhoindividualistiki dio sadri srane
proglase, manifeste, ali i zadiranje u dublju problematiku
osebujnosti individualistike scene. Revolucionarna
seksualnost donosi zanimljivo i kontradiktorno u paketu.
Ba kad mislimo da smo proitali sve kontrarevolucionarne
notornosti, uvijek naiemo na nove i to pogotovo na temu
revolucionarne seksualnosti. Rije je o tome da pisac eli
da svako njegovo prijateljstvo sa enama ima seksualnu
komponentu, dvostrukim standardima, jer prijateljstvo s
mukarcima to ne ukljuuje, ali vie o tome proitajte sami
da se ja sad ne estim na dugo i iroko. Sve u svemu prvi dio
plusi, drugi dio minusi koji osvjetava problem nedostatka
dobrih tekstova na temu revolucionarne seksualnosti. Ipak,
vano je rei, nije sve to Armand pie o seksualnosti
kontrarevolucionarno. Uglavnom, ukoliko vas zanima ova
tematika Armandova perspektiva e sigurno baciti novo
svjetlo i poneki mrak na cijelu stvar.

16

Ispod ploCnika
v

Akcija solidarnosti sa zatvorenim anarhistima i anarhistkinjama

Tjedan za zatvorene anarhiste/kinje

U leto 2013. lanovi nekoliko grupa

Anarhistikog crnog krsta diskutovalo
je o potrebi uspostavljanja meunarodnog
dana podrke zatvorenim anarhistima i
anarhistkinjama. S obzirom da ve postoje Dan prava politikih zatvorenika i Dan
borbe za pravdu u zatvorima, smatrali
smo da je takoe vano istai prie naih
drugova i drugarica.
Mnogi od zatvorenih anarhista i anarhistkinja nikada nee biti priznati/e kao politiki/e
zatvorenici/e od strane formalnih organizacija za ljudska prava jer je njihov
oseaj za socijalnu pravdu strogo ogranien
kapitalistikim zakonima koji su osmiljeni
da tite dravu i spreavaju i odvraaju
od bilo kakve stvarne drutvene promene.
Istovremeno, ak i u naim zajednicama
znamo veoma malo o represiji u drugim
zemljama, a da ne govorimo o imenima
i sluajevima mnogih naih zatvorenih
drugova i drugarica.
Zbog toga smo odluili da najavimo
godinju Nedelju za zatvorene anarhiste i
anarhistkinje, od 23. do 30. avgusta. Datum
23. avgust smo izabrali zato jer su na taj
dan 1927. godine italijansko-ameriki
anarhisti Nikola Sako i Bartolomeo Vanceti

pogubljeni u zatvoru. Oni su bili uhapeni

zbog sumnje da su ubili dvojicu ljudi tokom
oruane pljake u fabrici obue u junom
Brejntriju, u Masausetsu (SAD). Njihovo
hapenje je predstavljalo deo ire kampanje
koju je amerika vlada vodila protiv radikalnog pokreta. Drava protiv njih dvojice nije
imala praktino nikakve dokaze, a mnogi
ljudi i danas veruju da su osueni samo zbog
svojih snanih anarhistikih uverenja.
Imajui u vidu prirodu i raznolikost
anarhistikih grupa irom sveta, predlaemo
nedelju zajednikih akcija umesto jednodnevne kampanje. Ovo bi trebalo da
olaka grupama pripremu razliitih dogaaja
u bilo koje vreme tokom te nedelje.
Stoga, pozivamo sve da proire informacije
o Nedelji za zatvorene anarhiste i anarhistkinje meu drugim grupama i zajednicama,
kao i da razmisle o organizovanju tematskih
dogaaja u svom gradu. Dogaaji mogu
varirati od informativnih veeri, projekcija
ili dobrotvornih koncerata do solidarnih
direktnih akcija. Pustite mati na volju.
Dok svi nisu slobodni.
[Izvor: 325, prijevod: http://sh-contrainfo.espiv.
net/2014/03/26/nedelja-za-zatvorene-anarhiste-ianarhistkinje-23-30-avgust-2014]

Ispod plonika moete

pronai u:
ZAGREB :: knjiara to ita?,
Gundulieva 11 // knjievni klub Booksa,
Martieva 14d // knjiara Jesenski i Turk,
Preradovieva 5 // infoshop reciKlaonica,
Heinzelova 66 // knjiara Planetopija, Ilica 72 // Superknjiara, Rooseveltov trg 4
// net kulturni klub Mama, Preradovieva
18, // infoshop Pippilotta, Pierottijeva 11
// AKOVEC :: knjinica Tabula Rasa,
Dr. Ivana Novaka 38 // knjiara VBZ,
Kralja Tomislava 3 // KARLOVAC ::
Domai, Struga 1 // PULA :: MP Hacklab, Gajeva 3 // RIJEKA :: antikvarijat
Mali neboder, Ciottina 20b // infoshop
katula, Delta 5 // ZADAR :: Smart
shop, Stomorica 2 // Z.V.U.K./Infoshop
Iskra, Rikarda Jeretova Katalinia 5 // ...i
raznim javnim dogaanjima... Ukoliko
ste u mogunosti distribuirati Ispod
plonika, javite se i poslat emo vam
eljeni broj primjeraka...

Vijesti i arhive
tekstova
U svakom broju objavljujemo listu
anarhistikih glasila, grupa i projekata koji su
aktivni, informativni, potiu samoobrazovanje... Vijesti i mnoge druge tekstove moete
potraiti na nekim od ovih stranica, kao i
daljnje linkove.

Anarhistika biblioteka
http://www.anarhisticka-biblioteka.net
Anarchist Library
http://theanarchistlibrary.org
Centar za anarhistike studije
http://www.anarhizam.hr
Contra Info
http://sh-contrainfo.espiv.net/
Fenjer
http://fenjer.anarhija.org/

arijat...
knjiara, antikv
...i puno vie od toga!
Imamo irok izbor novih i starih/antikvarnih knjiga, domaa i strana izdanja: klasina i suvremena
knjievnost, stripovi, antropologija, filozofija,
feminizam, anarhizam, subkulture, suvremena
umjetnost, uradi sam/a prirunici, permakultura,
ljekovito bilje...

Gundulieva 11, Zagreb

pon - pet 10:00 - 20:00
subota 10:00 - 14:00

www.stocitas.org

Radioazione - Direktna anarhistika

kontrainformacija
http://yu.radioazione.org/
From the Greek Streets
http://www.occupiedlondon.org/blog/
Kontrapunkt
http://www.kontra-punkt.info/
Stimulator.tv
http://www.stimulator.tv/
Izdavaka kua to ita?
http://www.stocitas.org
Zine Library
http://zinelibrary.info