(Iz knjige: Dr.

Enver Imamovi, Korijeni Bosne i bosanstva, Sarajevo 1995)

POR TR E TI VE LI KA NA B OSAN SKE

HISTORIJE

KULIN BAN
Nakon uklanjanja bana Boria 1163. godine, nemamo nikakvih
podrobnijih vijesti o Bosni niti o tome ko je bio na njenom elu do
pojave Kulina bana. Za tih 17-ak godina Bosna je s ostalim balkan
skim zemljania vjerojatno bila pod dominacijom Bizantije. Nakon
smrti cara Emanuela Kom nena (1180.g.), Bosna se oslobodila tuin
ske vlasti, i te iste godine na njenom elu se spominje Kulin ban.
Obino se uzima da je vladao od 1180-1204. godine, poto je tih
godina posvjedoen prvi i posljednji put. Meutim, to nikako ne
znai da nije vladao i ranije.
,
Za Kulina bana prvi put ujemo spomenute 1180. godine, i to iz
jednog pisma koje mu je uputio Teobald, poslanik pape Aleksandra
III. Ustvari, Teobald je krenuo u Bosnu iz Rima s papinim pismom,
ali to nije mogao obaviti. Na putu do Bosne desile su mu se ko
jekakve nezgode. U Zahumlju (dananja Hercegovina), orobio ga je
tamonji knez Miroslav i doivio je raz ne neugodnosti pa se vratio
u Split neobavljena posla. Odatle je Kulinu poslao poruku is
priavajui se to nije u stanju da osobno doe i urui m u papino
pismo, pa ga ovako alje po drugome.

"VE LIKI BAN" I "M ON I MU"

ta je papa pisao Kulinu ne znamo jer se pismo nije sauvalo,
za razliku od popratnog Teobaldovog. Ono je izvana bilo
adresirano: "Kulinu, velikom banu Bosne", a zapoinjalo je
rijeima: "Plemenitom i monom muu Kulinu banu Bosne".
Nakon slubenog izvjetaja na kraju pisma ga moli da mu poalje
97

na poklon dvojicu sluga i kuni nih koa.49

Izrazi "veliki ba n" i "moni mu", kako papin legat oslovljava
Kulina, pokazuje da je u to doba bosanski ban bio dobro poznat i
cijenjen u Rimu, ali i u drugim zemljama. Takva reputacija se ne
stjee u kratkom roku, pa to dokazuje da se Kulin i prije 1180.
godine, kad je registriran ovaj kontakt s papom, nalazio na elu
Bosne. Neki podaci u puuju da je Kulin ustvari vladao Bosnom u
dva navrata - prije i poslije bana Boria. Naime, u izvornoj grai
koja govori o uvenoj bici na Tari 1151. godine, u kojoj se sukobila
bizantska i zdruena madzarsko-srpska vojska, najvanija epizoda
se odnosi na dvoboj koji je rijeio sukob. Voen je izmeu bizantskog
cara i izvjesnog arhiupana Bankina (Bakhina). Grki pisac Niketa
Chomat i Ivan Cinnamus podrobno opisuju ta se tom prilikom
desilo. Naime, u kritinom trenutku u vrevu bitke je uao i sam
bizantski car i sukobi se s tim Bankinom, sebi ravnim protivnikom,
tako da se itava bitka svela na ishod njihovog dvoboja. Opisujui
carevog protivnika Cinam dalje kae da je ovaj natkriljivao sve
junatvom i veliinom tijela. Naime bio je pravi div. Nakon duge
borbe, Bankin udari cara mae m po licu, ali vizir nije popustio. Ipak,
udarac je bio tako jak da se zeljezo vizira kacige usjeklo u carevo
lice. Na to je c ar zasjeao Bankina po rui i izbio mu ma, ime je
Bankin bio svladan.50
Ve su davno neki povjesniari doli do zakljuka da se pod
imenom Bankin (Bakhin) ustvari krije ban Kulin. Grki pisci su po
pravilu uvijek strana imena prilagoavali svom izgovoru pa su ih
tako i zapisivali. Vjerojatno je tako i ban Kulin preinaen u Bakhina,
odnosno Bankina (umjesto Bankilin, to jest Bankulin). Da ovo
miljenje ima realnu osnovu svjedoi jedan drugi podatak koji se
upravo odnosi na transformaciju Kulinovog imena. U pismu zetskog
kralja Vukana upueno papi u kojem optuuje Kulina zbog hereze,
umjesto ba n Kulin stoji Bacili n us (=Banculinus). Dakako, rije
je o prilagoavanju latinskoj grafiji pa je na isti nain uinjeno
u grkoj transkri pciji gdje je od ban Kulin ispalo Bankin.

49)

50)

92

L. Kukuljevi, odex diplomaticus regni roaitiae, Dalmatiae et Slavoniae,

dio II, Zagreb 1875., p. 114-115; D. Farlati, Illyricum sacrum, IV,
Venetiis 1751., p. 44.
0 svemu s navodima izvora: F. Milobar, Ban Kulin i njegovo doba, Glasnik
Zemaljskog muzeja, XV, Sarajevo 1903., p. 357. i. d ; V. orovi, Ban
Kulin, Godinjica Nikola upia, knj.XXXIV, Beograd 1921,p. 13-41; S.
irkovi, Jedan prilog o banu Kulinu, Istorijski asopis, 9-10, Beograd
1959., p. 71-77.

KORIJENI BOSNE I BOSANSTVA

Grki pisci dotinog Ba nkina nazivaju arhiupanom (velikim

upanom). Poznato je meutim, da bosanski banovi nisu nikada
nosili tu titulu, nego "ban", odnosno "veliki ban". Grki ljetopisci su
postupili tako da su titule "ban" i "upan" poistovjetili pa zato
umjesto "veliki ban", kako se nazivao Kulin, stavili su "veliki upan"
(arhiupan). Osim tadanjeg srpskog arhiupana Uroa, ne zna se
za drugog na irem balkanskom podruju, izuzev Kulina, koji je
nosio titulu "veliki ban".
Dakle, po svemu se dade zakljuiti da je u bici na Tari na
madzarsko-srpskoj strani sudjelovala i bosanska vojska koju je
predvodio ban Kulin, to bi znailo da se ve tada nalazio na elu
Bosne. Nakon poraza, vjerojatno je kao zarobljenik odveden u Cari
grad, a u njegovoj odsutnosti na u pranjeno prijestolje doao je
njegov srodnik ban Bori. Medutim, kada je oko 1168. godine
Bosna, kao i sve susjedne zemlje, dola pod vlast Bizantije, ovi su na
prijestolje vratili Kulina, svog stienika, koji je bio u njihovom
zarobljenitvu od 1151.godine. Dok je trajala bizantska vlast vladao
je pod njihovim okriljem, a nakon smrti cara Emanuela (1180.
godine), kad je nastalo rasulo monog Carstva, Kulin se
osamostalio i Bosna je ponovo postala slobodna i samostalna
drava.
U izmijenjenoj politikoj situaciji Kulin je inio sve da od Bosne
stvori ekonomski i vojno jaku dravu. I zaista, malo iza toga, on
veoma aktivno sudjeluje u meunarodnoj politici. Godine 1183.
priao je antibizantskoj koaliciji pa je s Madzarima i Srbima u
ratnom pohodu prodro sve do Sofije. Po povratku kui donio j e veliki
ratni plijen, prikupljen u nekom "Kuevskom Zagorju" (po nekima
to se odnosi na Kuevo u sjeveroistonoj Srbiji),51 od kojegje izgradio
dvije crkve, koje SU posveene 1185. godine. Natpis s jedne od njih
je pronaen 1898. godine u selu Muhainovii kod Visokog.

UGOVOR S D U BR OV AN IMA
U povoljnim politikim okolnostima Bosna je pod Kulinom jako
uznapredovala. Obilje ruda i drugih bogatstava kojim obiluje zem
lja, predstavljalo je iroku osnovu za razvoj trgovine s drugim
zemljama. lz tog vremena potjee i znamenita povelja koju je Kulin
izdao Dubrovanima 29. augusta 1189. godine. Ovo je ujedno prvi

51)

S. irkovi, lstorija srednjovekovne bosanske drave, Beograd 1964., p. 47.

93

KORIJENI BOSNE I BOSANSTVA

poznati meunarodni ugovor Bosne i kao takav ima neprocjenjiv

znaaj za historiju bosanske dravnosti.
Ugovor veoma precizno regulira trgovake odnose izmeu Bosne
i Dubrovnika. Shvaajui ta to znai za zemlju, Kulin je Dub
rovanima pruio najvee mogue povlastice. Na samom poetku
kae da im jami punu slobodu kretanja i trgovanja irom Bosne.
Obvezuje se da im nee nametati nikakve dabine, primat e samo
poklone. Posebno naglaava da im se nee uiniti nikakva "sila"
(teta) od strane njegovih slubenika te da e im pruiti svakojaku
pomo i savjet. Povrh svega Kulin ih uvjerava da e im biti pravi
prijatelj "od sada i do vijeka".52 Ovaj ugovor je predstavljao
osnov za sve kasnije trgovake i poli tike odnose izmeu Bosne i
Dubrovnika. Meutim, mora se pretpostaviti da je Bosna bila
otvorena i za trgovce drugih zemalja jer je zemlja obilovala svim
vrstama sirovina za koje je postojao veliki interes stranaca.

Mirni razvoj zemlje, napredna trgovinska razmjena, cvjetanje

rudarstva i zanatstva, stanovnitvu je donijelo blagostanje u takvim
razmjerama da se stotinama godina kasnije u Bosni sjealo na
Kulinova sretna vremena. Dubrovaki historiar 16. stoljea
Mauro Orbini, zabiljeio je da se i u njegovo_ doba, dakle nakon 400
godina od Kulinove smrti, govorilo u Bosni kad bi bila rodna godina:
"priidem v'dni Kulinovi" (povratilo se Kulinovo doba), a on o tome
dodaje da je zaista "u njegovo (Kulinovo) doba bilo u izobilju svega
blaga boijeg".53
Bosna pod Kulinom nije bila jaka samo ekonomski nego i vojno.
Dok su u to doba madzarski kraljevi postavljali i skidali srpske
vladare s prijestolja po svojoj volji, Kulin je vodio samostalno van
jsku i unutarnju politiku, o emu govori dogaaj iz 1202. godine. U
proljee te godine izvrena je nasilna promjena na srpskom pri
jestolju, i to tako to je uz madzarsku pomo stariji Nemanjin sin
Vukan zbacio mlaeg brata Stefana. Kulin je osudio taj postu pak,
dajui sebi za pravo da se umijea u te dogaaje, valjda i zato to je

D. Kovaevi-Koji, Kulinova povelja i bosansko-dubrovaki odnosi, u

monografiji "Osamsto godina povelje bosanskog bana Kulina ", Akademija
nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, pos. izd. knj. XC, Odjeljenje
drutvenih nauka, knj. 23, Sarajevo 1989., p. 37-44.
53) M. Orbini, Kraljevstvo Slovena, Beograd 1968., p. 140; D. Kapetanovi
Ljubuak , Narodno blago, Sarajevo 1888., p. 174, 43; D. Mrevi-Ra
dovi, Od Kulina bana i dobrijeh dana, u monografiji "Osamsto godina
povelje bosanskog bana Kulina", p. 123-135.
52)

94

KORIJENI BOSNE I BOSANSTVA

Povelja Kulina bana (1189.

95

KORIJENI BOSNE I BOSANSTVA

bio rodbinski povezan sa srpskom dinastijom, poto je Kulinova

sestra bila udata za Miroslava, mlaeg sina Urosa II.
Bez obzira to je Vukana pomagala Madzarska, ondanja vele
sila, Kulin je s vojskom krenuo na Srbiju i teko je poharao. U jesen
1202. godine madzarski kralj Emerik se ali papi Inoentiju III da
ne moe poi u kriarski rat kako se zavjetovao, jer je ban Kulin
napao zemlju (Srbiju ) koja je njemu podloena.

KULIN NA E LU 10.000 BOG U M ILA

,.

U strahu od Kulina bili su i dru gi susjedni vladari. Jo je 1199.

godine zetski (dukljanski) kralj Vukan poslao papi pismo puno
tekih optubi protiv njega. Da bi ga naveo da svojom silom i
autoritetom sputa mo bosanskog bana, smislio je veoma efikasan
nain za koji je bio siguran da papu nee ostaviti ravnodunim.
Naime, Vukan je izvijestio papu da je u zemlji Bosni zavladala
tolika hereza (krivovjerje), da je ak i sam ban Kulin (Bacilinus) sa
enom, sestrom i m nogim srodnicima i s vie od 10.000 popadnika
prihvatio heretiku (bogumilsku) vjeru. Vukan moli papu da
naredi madzarskom kralju da navali na Bosnu i uniti ih.54
Sline tube su stizale i sa drugih strana. Splitski nadbiskup je
izvijestio papu da ban Kulin u svoju zemlju prima prognane heretike
iz Splita i Trogira. To je navelo papu da naredi madzarskom kralju
Emeriku da ispita stvar i, ako utvrdi da su navodi tani, neka
poduzme potrebne mjere.
Kulin je dobro shvatio ta mu se sprema i ta iza svega toga stoji
pa je upotrijebio svu svoju mudrost da spasi zemlju. Bio je svjestan
da bi se teko odupro udruenoj kriarskoj sili pa je pribjegao varci.
Iznesene optube je prenio na polje teorijskih rasprava, ime je
svojim protivnicima izbio adut za vojnu intervenciju. Izjavio je da
je bogumile drao za dobre katolike, pa ako je u zabludi, moli pa pu
da mu pomogne kako bi iziao na pravi put. Dodao je i to da je
spreman poslati u Rim nekolicinu ljudi tog vjerovanja da ih sam
papa ispita i obrati od krive vjere ako su u nju zapali. Dalje moli
papu, da mu poalje svoje ljude da izvide stanje na licu mjesta.
Papa je bio zadovoljan Kulinovim izvjetajem i poslao je svog
izaslanika Ivana Casamarisa, iskusnog strunjaka za dogmatska
pitanja, kome se pridruio dubrovaki arhiakon Marin, k a o

54)

96

T.Smiiklas, C odex diplomaticus, sv. I I (1904.), p. 333-334

KORIJ ENI BOSNE I BOSANSTVA

Pismo d uk ljanskog kralja Vukana papi Inoentiju III (1199-1200.)

u kojem optuuje Kulina zbog hereze (krivovjerja)
97

KORIJENI B 0SNE I BOSANSTVA

prevodilac i dobro upuen u obiaje tamonjeg naroda. Oni su tokom

zime 1202/1203. godine obavili istragu, nakon ega se 8. aprila
1203. godine sastao sabor na Bolinom (Bilinom) polju uz rijeku
Bosnu" (kod dananje Zenice), na kojem su se okupili bogumilski
prvaci na elu s Kulinom banom i njegovim velmoama. Tu SU dali
sveanu izjavu da e ubudue ivjeti po odredbama rimske crkve,
to e jamiti svojim posjedima i stvarima. Obvezali SU se da e u
svojim crkvama ubudue imati oltare i krieve, da e tokom obreda
itati Stari i Novi zavjet kao sto ini rimska c rkva, da e u samo
stanima razdvojiti monahe od monahinja - kako u spavaonicama
tako i u blagovaonicama, te da se ubudue nee vie zvati
krstjanima, nego braa itd.
Sve to je dogovoreno zapisano je i potpisano. Uz Kulina akt je
potpisalo sedam bogumilskih prvaka: Ljuben, Pribia, Dragia,
Dragota, Ljubin, Rado i Vlado.55 Papin poslanik je svakako mogao
biti zadovoljan, ali i Kulin, jer je na miran nain rijeio spor koji je
Bosni mogao nanijeti veliku nesreu.
Casamaris je iz Bosne poao u Madzarsku da o svemu izvijesti
kralja Emerika. S njim je krenuo i Kulinov sin te jo dvojica
potpisnika akta (Ljubin i Dragota). Oni su se 30. aprila sastali s
predstavnicima madzarske c rkve, kraljem i drugim velikodosto
jnicima, i pred njima poloili zakletvu na sve ono to je dogovoreno
na Bilinom polju u Bosni. U aktu te zakletve stoji da e Kulinov sin,
u sluaju ako bi se u Bosni ponovo titili heretici, platiti kaznu u
iznosu od 1000 maraka u srebru (217 kg), od kojih e pola pripasti
pa pi a pola kralju. Tako je okonan ovaj spor, iako e se za malo
ispostaviti da se u Bosni, ustvari, nije nita izmijenilo po pitanju
krivovjerja. ak to vie, ono se od ovog vremena sve vie irilo i
jaalo pa se na koncu Bosna pretvorila u najheretiniju evropsku
zemlju, ije bogumilstvo nije mogao iskorijeniti ni papa, ni
madzarski i drugi kraljevi, a ni evropske kri.arske vojne, dokle
god je postojala srednjovjekovna Bosna.
Casamaris je nakon obavljene misije i snimljenog stanja sugeri
rao papi da se u Bosni sprovede nova crkvena organizacija. Do tada
je na ovom prostoru djelovala samo jedna katolika biskupija, ali
ni ona nije bila popunjena nakon smrti posljednjeg biskupa. Zato je
predloio da se umjesto jedne uspostave tri-etiri, napominjui da je
Kulinova "kraljevina" tolika da je s jednog kraja na drugi iroka

55)

98

D. Farlati, o. c.; Theiner,Vetera Mon umnta Slavorum meridionalium

historiam ilustrantia, I, Zagreb 1875., p. 20.

KORIJENI BOSNE I BOSANSTVA

deset dana hoda, sto e rei, da je premalo jedna biskupija za

tolika prostranstva. Iako se poelo raditi na toj reorganizaciji, nije
se nita izmijenilo. Ubrzo je zbog nastalih prilika prestala djelovati
i ona jedna pa je biskup izbjegao iz Bosne i nastanio se u akovu.

KU LINOVO POR IJEKLO

0 porijeklu i porodici Kulina bana znamo tek poneto. Nije
sauvan nijedan dokument koji bi pruio podatke o tome ko je
on bio, kada i kako je doao na prijestolje i kako je zavrio. Ve
smo govorili o tome da j e vjerojatnost i prije bana Boria sjedio
na prijestolju, a onda, nakon Borieva nestanka sa politike scene
i uspostavljanja bizantske vlasti, opet je sjeo na bansku stolicu
kao bizantski tienik. Sasvim je sigurno da su on i Bori pripadali
istom rodu. To potvruje ustaljeno pravilo koje je vrijedilo za sve
vrijeme postojanja srednjovjekovne bosanske drave po kojem se
moglo naslijediti bosansko prijestolje. Naime, na njega je imao
pravo iskljuivo lan domae vladarske porodice Kotromania. Za
njih se u jednoj povelji kralja Tvrtka I kae, da su vladali Bosnom
od njenog postanka. Prema tome, sasvim je izvjesno da su Bori i
Kulin pripadali istoj dinastiji. Legitimno pravo dinastije
Kotromania nije nikada bilo uzurpirano kroz razdoblje od 400
godina, od kad je dokumentima pratimo, mada je esto bilo
veoma dramatinih okolnosti. Kotromanii su opstali na tronu dokle
god je postojala srednjovjekovna bosanska drava.

0 Kulinovoj iroj porodici prvi put saznajemo iz pisma zetskog

kralja upueno papi. U njemu se uz Kulina spominje njegova ena,
sestra i brojni srodnici. Tu se, medutim, ne navodi ime nijednog
lana. Za ime njegove ene saznali smo tek nedavno. Na spomenutoj
natpisnoj ploi koja je pronaena u Muhainoviima kod Visokog,
stoji: Ovu crkvu je zidao ban Kulin . . . neka bog da Kulinu i banici
Vojslavi zdravlje". ena mu se, dakle, zvala Vojslava.
99

Od njihove djece znamo za sina Stjepana, koji je takoer aktivno

sudjelovao u onim dogadajima u vezi papine istrage o bogumilima. Iz
jednog kasnijeg papinog pisma saznajemo da je Kulin imao i
unuka. Zvao se Sebislav, a bio je sin Stjepana. Imao je i sestria. Da Ii
je imao unuadi od druge djece, ne znamo.
U Vukanovom pismu papi spominje se i Kulinova sestra, ali
joj se ne navodi ime. Jedan drugi dokument nam saopava da je
bila udata za humskog kneza Miroslava, koji je bio brat Stefana
Nemanje. Obudovila je 1199. godine, nakon ega se sa sinom
vratila bratu u Bosnu.

"ZA KULINA BANA I DO BR IJEH DANA"

Kada i kako je zavrio Kulin ne znamo. Posljednji njegov
spomen potjee iz 1204. godine. Bit e da je umro prirodnom smru
jer nema nikakvih vijesti da je Bosna tih godina bila s nekim u ratu
ili da je bilo unutarnjih smutnji. Ako je tana teza da je bio na elu
Bosne i prije 1151.godine, ondaje doivio duboku starost. U svakom
sluaju mogao je mirno zaklopiti oi jer je iza sebe ostavio zemlju
koja je ivjela u miru i u blagostanju.
Spomen na ovog velikog vladara u naem narodu sauvao se
sve do danas. esto se i nehotice u svakodnevnom govoru
spomene njegovo ime. Kad neko, na primjer, razvee nadugo priu,
kae se "poeo od Kulina bana", ili kad neko s nostalgijom govori o
starim sretnim vremenima, kae se: "Za Kulina bana i dobrijeh dana".
ak postoji i djeja igra koja se zove "Vojska Kulina bana" i sl. To
sve govori ko je i kakav je bio Kulin ban i ta je znaio za Bosnu.
ivo su ga se sjeali i njegovi nasljednici, kako banovi tako
i kraljevi, pa i stranci. Dubrovani su 1235. godine prilikom skla
panja trgovakog ugovora s banom Ninoslavom traili da se ban
zakune "takvom kletvom kakvom se je ban Kulin klel". U graninim
sporovima sa susjednim zemljama, iz doba kraljeva, esto se pozi
valo na one granice kakve je Bosna imala u vrijeme Kulina bana.
On je uz kralja Tvrtka I nesumnjivo najvei vladar kojeg je Bosna
ikada imala u svojoj hiljadugodinjoj historiji.