Doc.

dr sc ZVONIMIR GJURIC

OZLJEDE U SPORTU

~
~~

TRIBINA
SPORTSKA
ZAGREB 1989.

Napisao:
doc. dr. sc. ZVONIMIR

GJURIC,

odjela Klinike za traumatologiju

sef sportskog
u Zagrebu

Suradnici:
prim. dr. MARIJAN BARAC, Zagreb
mr. dr. GOJKO BUUAT, Zagreb
prim. dr. sc. UUDEVIT FILIPOVIC, Zagreb
dr. sc. MISLA V GJURIC, Zagreb
prim. dr. sc. MARIJAN HLA VKA, Zagreb
dr. ZVONIMIR KEJLA, Zagreb
dr. BOZIDAR SUDEC, Zagreb
dr. ZELIMIR SURJAK, Zagreb
prim. dr. SIGMUND THUNE, Zagreb

lzdavac:

Novinsko nakladnicka radna organizacija

SPORTSKA TRIBINA - Zagreb, Radieeva 27

Za izdavaca:

Josip Condie

Urednik:

Branimir Mitrovie

Strucna -recenzija: Prof. dr. Zvonimir Mihelie

ektura:

Kata Zalovie-Fister

Likovno i
graficko uredenje: Marijan Osman
Tisak:

RO Zrinski

TIZ, Cakovec

L...._------------

PREDGOVOR

Sportska traumatologija sarno je jedan vazan dio sportske medicine u kojoj djeluju kirurzi traumatolozi i drugi lijecnici specijalisti. Sportska ambulanta u Zagrebu i sportski odjel u Klinici za traumatologiju, osnovan jos 1965.
godine, imaju dugu tradiciju u radu sa sportasima. U tim ustanovama imali
smo mogucnost pregledavati, lijeCiti i pratiti rehabilitaciju ozlijedenih sportasa. To smo nastojali provoditi najsuvremenijim metodama koje se danas koriste u svijetu. Spominjem da smo jos 1972. godine medu prvima u Europi
uveli artroskopiju kao metodu pretrage i lijecenja ozlijedenih sportasa, metodu bez koje se danas ne moze ni zamisliti uspjesno lijecenje ozljeda zglobova.
Iskustva stecena tokom rada iznosili smo na sastancima, seminarima i kongresima u zemlji i inozemstvu.
U ovoj knjizi pokusali smo iznijeti nasa iskustva. U prva tri dijela prikazaIi smo osnovne elemente sportske traumatologije najcesce ozljedivanih organa
i sustava s osnovnim smjernicama 0 etiologiji, dijagnostici, lijecenju, rehabilitaciji, prevenciji i zastiti. U cetvrtom dijelu obradili smo trideset devet sportova i na isti naCin opisali najcesce ozljede u tim sportovima.
Svijesni smo da je tesko napisati sve 0 ozljedama u sportu. Namjera je bila da rukopis bude sto koncizniji i lako prihvatljiv. Zeljeli smo da bude koristan lijecnicima specijalistima sportske medicine, specijalistima medicine rada
i skolske medicine, fizijatrima, specijalizantima, pedagozima fizicke kulture,
studentima medicine i fizicke kulture, fakultetski skolovanim sportskim trenerima i sportasima.
OgraniCili smo se sarno na najvaznije smjernice u lijecenju ozljeda u sportu sa zeljom da operativne zahvate i naCin kirurskog tretmana detaljno opiSemo drugom prilikom.
Zahvalan sam kolegama koji su se odazvali suradnji pri pisanju ove knjige i pridonijeli kvaliteti rukopisa. Udio svakog suradnika je posebno oznacen
u sadriaju. Zahvaljujuci radu u Klinici za traumatologiju svi smo skupa sticali
potrebna znanja i iskustva. Za ovaj rukopis koristili smo znanstvene i strucne
publikacije stranih i domaCih autora koji su navedeni u popisu literature.
Za tisak rukopisa posebno je zasluzna R. O. Sportska tribina.

Zvonimir Gjuric

I. Opci dio
(Z Gjuric, M Hlavka i suradnici)

1. UVOD
Sportske ozljede karakteriziraju brojni funkcionalni ispadi lokomotornog sustava u odnosu na sportsku aktivnost ozlijedenog sportasa, ispadi koji osim svog vrlo cesto minimalnog anatomskog supstrata, potpuno
onemogucuju sportsku aktivnost. Ozljeda moze nastati u pripremnom periodu, na treningu, natjecanju, rekreativnoj aktivnosti, na nastavi tjelesnog odgoja u skoli ili na fakultetu. Ona moze biti posljedica neke traume
ili nekoliko uzastopnih mikrotrauma. Neki autori govore 0 ostecenju kada
je ozljeda posljedica kronicnih mikrotrauma i kronicnog preopterecenja u
sportu.
U tablici 1 prikazane su ozljede po sportovima, vrste i uzroci ozljeda
pregledanih i lijecenih sportasa tokom 1985. godine u Klinici za traumatologiju u Zagrebu. Ukupno je lijeceno 4188 sportskih ozljeda sto iznosi
8,15 % od ukupnog broja ozljeda lijecenih na ovoj Klinici. Najbrojnije su
ozljede u nogometu (59,5 %). Po ucestalosti slijede ozljede u kosarci, nastavi tjelesnog odgoja, rukometu, skijanju, karateu, odbojci, klizanju, judu,
rvanju, tenisu, hojeku, atletici itd.
Broj ozljedenih zena u sportu prema tablici 1 iznosi 8%. Medutim,
ako izostavimo ozljede u nogometu onda je ozlijedenih zena u sportu vise
(21 %).
su:

Sportske ozljede mogu biti tipicne za neku sport sku granu kao sto
. prijelomi -

potkoljenice u skijanju
kljucne kosti u biciklizmu, konjickom sportu
vratnih kraljesaka u skokovima u vodu
nosnih kostiju u boksaca
nadlaktice na tjelesnom odgoju u skoli, navikularke
u rukometasa i golmana u nogometu;
udarci mekog oglavka glave u boksu;
rane u boksu, hokeju na ledu;
ozljede - ligamenata zglobova prstiju u rukometu, odbojci, kosarci, u golmana
ligamenata i meniska koljena u nogometu, skijanju
- Ahilove tetive u nogometu i skijanju
misica natkoljenice u nogometu, atletici, sprintu i skoku.
7

Sportske ozljede nastale kao posljedica ponavljane mikrotraume,

pogresnog opterecenja i preopterecenja danas su cesta pojava u sportu.
Sumacija takvih opterecenja uzrokuje najcesce promjene na hvatistima
misica, tetiva, ligamenata i promjene na nekim zglobovima:
epjcondyJjtjs humerj radjaJjs et ulnarjs kod tenisaca, gimnasticara, atleticara bacaca, stolnih tenisaca
tendo j mjopa6je na pripojima zdjelice u nogometu
artroza karpometakarpalnih zglobova u boksaca
hondropa6je koljena u dizaca tereta i pretjeranih vjezbi s utezima
(nogomet, skijanje, itd.)
encefalopatjje u boksaca
paratenonWsekstenzora
prstiju i stopala u trkaca i hodaca
osteohondropa6je kraljdnjce u gimnasticara, veslaca i skakaca u
vodu.
Prema obradenom materijalu iz 1985. godine (tablica 1) najvise je
kontuzija (38%) raznih dijelova tijela, ovisno 0 vrsti sporta. Ozljeda ligamenata je 36% i to pretezno koljena i noznog zgloba. Prijeloma kosti je
10,3%, a najcesce kostiju sake, podlaktice, potkoljenice i stopala. Ozljeda
meniska bilo je 5,5%, dok ozljeda tetiva ima sarno 1,6% a misica 0,4%. Rana je bilo 3,6%.
Analiza uzroka ozljeda u sportu pokazuje da je u 51 % slucajeva za
nastanak ozljede kriv sportas. Prvenstveno su to nepaznja, umor, losa treniranost i slaba tehnika. Druga osoba u momcadskim sportovima namjerno ili nenamjerno uzrokuje ozljede u 28 % slucajeva. Nerijetko su to teske
ozljede koljena, prijelomi kostiju ili ozljede glave. Svi ostali uzroci, sprave,
igralista, obuca, klima, odjeca i drugi u 21 % slucajeva krivci su za nastanak ozljede.
Prevencija ozljeda u sportu danas je primaran zadatak trenera i lijecnika, ali i samog sportasa. ViSe od polovice ozljeda moze se izbjeCi pravilnim doziranjem opterecenja kako bi se sprijeCio umor u sportasa. Kod
svih vjezbi na treningu i natjecanju koncentracija mora biti savrsena, osobito u fazi ucenja i ponavljanja vjezbe. Dobro treniran sportas manje je
podlozan ozljedivanju. Tehnika je u svakom sportu jedan od najsnaznijih
elemenata pri ucenju, ponavljanju i izvrsavanju bilo koje sportske vjezbe.
Dobro svladana ona je ujedno i garancija smanjene mogucnosti ozljedivanja. U svim tim elementima veliku preventivnu ulogu ima trener, odnosno
uCitelj. Njegovo znanje i pravilno vodenje pojedinca i ekipe sigurno ce
smanjiti broj ozljeda u sportu. Ozljede zadobivene od druge osobe (u nogometu 30%, kosarci 30%, rukometu 27%) ovise 0 naravi pojedinca, njegovom odnosu prema protivniku i sportu te 0 odgojnom djelovanju trenera,
ali i okolice. Svi os tali uzroci ozljeda u sportu cine 1/5 i mogu se lakse eliminirati. Dobro odabrana obuca i odjeca, dobra asistencija ucitelja, trenera pa i suigraca sprecavaju i taj mali postotak uzroka ozljeda u sportu. Dobre zastitne mjere, pravilna ocjena klimatskih uvjeta, odabiranje terena i
dobro uredenih dvorana doprinose smanjenju ozljeda.
Suradnja igraca, trenera i lijecnika danas je u sportu neizbjezna ne
sarno u sprecavanju nastanka ozljeda nego i za postizanje dobrihrezultata. Medicinska kontrola prije, za vrijeme i poslije natjecanja tako je napredovala da se vise bez nje ne mogu postizati ne sarno vrhunski nego ni dobri rezultati u sportu.
8

2.0zljede
kaze

Ozljede koie u sportu nastaju kao posljedica djelovanja

mehanicke sile, toplinskih i kemlj"skih agensa i zracenja. Mehanicke ozljede su ujedno i najcef{e u sportu.

RazliCite kontuzije i ogrebotine najbrojnije su u nastavi fizickog odgoja u

skolama i na fakultetima. Ogrebotine mogu biti opsezne u biciklizmu, motosportu i skijanju na vodi (od uza za vucu), planinarstvu i u drugim sportovima pri padu na zemlju, sljaku, asfalt i umjetnu podlogu. Po ucestalosti
slijede razlicite vrste razderotina nastalih od udaraca u boksu, nogometu,
ragbiju, hokeju na ledu i travi. Rijetke su ubodne rane u macevanju. Od
svih najopasnije su ubodne, rezne i strijelne rane. Mala ubodna rana, glatkih rub ova opasnija je od veCih razderotina na bilo kojem dijelu tijela.
Zuljevi su ozljede povrsnih slojeva koze, osobito neugodne za sve
gimnasticare, dizace utega i tenisace. Oni nastaju kao posljedica trenja povrsnih slojeva koze 0 tvrdu podlogu, njihova odvajanja i stvaranja mjehurica te zadebljanja koze na najizlozenijim mjestima, kao sto su prsti, dlan,
peta ili taban. Uslijed zadebljanja povrsinski slojevi mogu orozniti pa nastaje tvrdo i jako bolno oroznjenje na mjestu podrazaja.
Prva pomoc i lijecenje ogrebotina je ciScenje i izlaganje ogrebenog
dijela tijela zraku i stvaranju suhe kruste. To je tzv. otvoreno lijecenje.
Svaku ogrebotinu treba isprati sterilnom tekuCinom Hi prokuhanom voodm, a zatim ako se odlucimo za zatvoreno lijecenje pokriti vazelinskom
gazom, slojevima sterilne gaze i staviti kompresivni zavoj.
Kod svake rane obavezna je primarna kirurska obrada po Fridrichu. Izrezivanje ozlijedenih rub ova rane, tj. zone nekroze tkiva i masivnog
potresa, jer su u tim zonama promjene ireverzibilne, hemostaza i sivanje
rane po slojevima su obavezni. Bilo kakav drugi postupak, stavljanje raznih prasaka, masti u i na ranu, zatim zatvaranje rane kopcama, Mischellovim kvacicama i flasterima je neispravan. KirurSka obrada rane je i najsigurnija obrana od moguCih komplikacija, krvarenja, infekcija te prvenstveno tetanusa.
9

Kod zuljeva najprije moramo odstraniti uzrok. Potrebno je odbaciti usku, kratku i
pretvrdu sportsku cipelu. Mjehur sterilno odstraniti i omoguCiti susenje nazuljanog mjesta.
Nakon toga primijeniti otvoreni ili zatvoreni postupak kao i
kod rana. Da bi izbjegli zuljeve
na dlanovima i prstima, gimnastieari zasticuju dlanove i
prste stitnicima. U nedostatku
drugih mogucnosti moze se izrezati dio obuce koji pritisce
kozu i na taj naCin izbjeCi pritisak i podraZaj koze.

Komplikacije kod ozljeda koze mogu biti:

1. Krvarenje. Susrecemo ga kod svake ogrebotine, udarca i rane.
Kod ogrebotina je to kapilarno krvarenje gdje krv navire iz Citave ogrebene povrsine, a intenzitet ovisi 0 dubini ogrebotine. Kod kontuzija je krvarenje najobimnije u potkoznom sloju, a kod rana obim krvarenja ovisi 0
veliCini i vrsti presjeeene krvne zile.
Prva pomoc kod krvarenja u bilo kojim uvjetima sastoji se u digitalnoj kompresiji uz rub rane dok ne nademo gazu i zavoj, kompresivnom
zavoju. Sterilnom gazom pokrivamo a kompresivnim zavojem stezemo ranu (bez posipanja prascima i mazanja mastima) i u vise od 90% slueajeva
rjesavamo problem prve pomoCi kod krvarenja;
Tamponada nosnih supljina i genitalnih organa, a nikada supljina
uske, uspjeSno a koji puta i definitivno zaustavlja krvarenje. Tamponiramo uskim trakom gaze, nikada ne vatom;
Stavljanje stezaljke za krvne file (Pean), a zatim pokrivanje rane
gazom i sterilnim zavojem uspjesan je postupak u tvorniekim, stadionskim ili sportskim ambulantama.
Esmarhova traka - elastiena gumena traka za ruku i gumena cijev za nogu danas se rjede upotrebljavaju. Nestruena primjena trake moze
ozlijediti zivce, misice i druga tkiva. Traka se upotrebljava za zaustavljanje
krvarenja na ekstremitetima pri ozljedama veCih krvnih zila, a stavlja se
na
gornju treCinu
natkoljenice
ozljedamaEsmarhove
na nozi i na
gornju
treCinu
nadlaktice
pri ozljedama
ruke. pri
Pri primjeni
trake
obavezan
je
strueni pratilac. Traka moze biti stegnuta do dva sata s tim da se svakih
pola sata popusti radi prehrane ozlijedenog dijela i ponovo stegne dok ne
stignemo do kirurskog odjela. Svaki hem atom je ideal no hraniliste za razvoj infekcije sto valja posebno naglasiti.
2. Infekcija. Neeista koza, odjeca, obuCa, sprave, ruenici, rukavica,
podovi u kupaonicama, neredovito pranje i njega koze mogu biti i u sportasa uzroenici piogene, putridne, anaerobne i toksiene infekcije. Ovisno 0
otpornosti organizma na infekt, virulenciju uzroenika i uvjete razvoja in10

fekta razvija se lokalizirani ili opCi oblik infekeije i bolesti. Obican furunkul i koji puta smrtonosni tetanus mogu i kod sportasa privremeno, prolazno ili trajno prekinuti sportsku aktivnost. Furunkul, upala folikula dlake, karbumkul, upala vise folikula dlake, panarieij, paronihija, flegmona,
limfangitis i lifadenitis najcesce su infekeije u sportasa. Kod furunkula potrebno je odstraniti, najbolje iscupati, dlaku s korijenom oko kojeg se
stvara infekt. Kod karbunkula i flegmone treba otvoriti sve dzepove i odstraniti gnojne cepove, drenirati, imobilizirati inficirani dio i dati antibiotike. Kod limfangitisa i limfadenitisa potrebno je naCi uzrok i tek tada
provesti odgovarajuce lijecenje. Posebno poglavlje su anaerobna i toksicna infekeija, plinska gangrena i tetanus .
. plinska gangrena, odnosno progresivna nekroza misica uzrokovana je klostridijama. Kod opseznog gnjecenja i ozljeda misica (bieiklizam,
motosport i drugi) gdje je prokrvljenost poremecena razvija se klinicka
slika eelulitisa, miositisa, apseesa ili gangrene. Spore clostridium perfringensa 80%, Novyi 40%, septieum 20%, histolitieum i edematiensa i drugih
u ishemicnoj sredini imaju idealne uvjete za razvoj bolesti. Napeta koza,
skripanje na pritisak, mjehuriCi plina vidljivi na rendgenskoj snimci znak
su vec razvijenog i koji puta smrtonosnog oboljenja. I tu je najuspjdniji
po stupak lijecenja opsezna ineizija, faseiotomija, ekseizija nekroticnog tkiva i 5to ranija primjena oksigenacije u hiperbaricnoj komori. Antibiotiei i
drugi postupei sarno su dodatni elementi lijecenja .
. Tetanus uzrokuje grampozitivni clostridium tetani Cije spore u
anaerobnim uvjetima proizvode toksine koji napadaju zivcano tkivo i dovode do razdrazljivosti zivaea i grcevitih kontrakcija misica oko rane, na
lieu, misiCima viliee, vrata, gutanja, lecla, prsnog kosa, dijafragme i mjehura. Razvija se u tri klinicka oblika:
1. Lokalizirani tetanus - spazmi misica oko rane, kroz nekoliko tjedana, a smrtnost je mala.
2. Cefalicni oblik - rijedak ali dominira disfunkeija motornih zivaea glave i cesto je smrtonosan.
3. Generalizirani tetanus - zli grc, najcesCi oblik a tezina bolesti
ovisna je 0 inkubaeiji koja moze biti od 1 do 54 dana. $to je inkubacija
kraea to je oboljenje teze. Na srecu.profilaksa ove bolesti je usavrsena,
kao ni kod jedne druge bolesti. Danas je obavezno eijepljenje svih narastaja. Za punu zastitu potrebno je eijepljenje u tri navrata. Aktivna imunizacija najbolja je zastita protiv tetanusa. Lijecenje i najbolja prevencija moguceg nastanka tetanusa je da ranu odnosno ozljedu pravilno obradimo uz
obaveznu eksciziju njezinih rubova. Poslije kirurSke obrade dovoljno je
doejepljenje jednom dozom anatoksina koji imaju sve ambulante.

11

3. Kontuzije

Kontuztju moiemo definirati kao ozljedu koja nastaje

direktnim udarcem na koiu te uzrokuje modricu na
koii i oftecenja tkiva ispod koie.

Rezultat djelovanja takve sile su rupture kapilara te infiltracija krvi u

okolna tkiva. Nastaje bolni otok koji moze biti povrsinski ili dublji, a sto
ovisi 0 jaCini sile koja uzrokuje kontuziju kao i 0 lokalizaciji ozljede. Ako
sila djeluje na podrucjima gdje se kost nalazi gotovo pod kozom (podrucje
patele ili olekranona), koza je stisnuta izmedu kosti i objekta koji udara u
tijelo te su cesta njeria ostecenja. Na mjestima gdje izmedu koze i kosti nalazimo tanji ili deblji sloj mekih tkiva kod kontuzija prevladavaju ostecenja tih tkiva.

- Kontuztja bedra

Terapija:

Prva pomoc sastoji se u

Cim ranijem stavljanju hladnih
obloga na ozlijedeno mjesto, uz
ogranicenje gibanja tog dijela
tijela. Stavljanje leda na ozlijedeno mjesto treba biti vremenski ograniceno zbog moguCih
termickih ostecenja koze i dubIjih tkiva.
12

HEMATOMI

Hematom je nakupina slobodne krvi na relativno malom prostoru tkiva.

Sportasi su skloni hematomima jer su u sportskoj aktivnosti cesto izlozeni ozljedama, kojih su posljedice hematomi (kontuzije). Krv kod hematoma ne infiltrira se u tkivo nego se skuplja u jednom prostoru i zadrZava
sve karakteristike krvi. Krv se tako nakuplja u razliCitim oblicima, ovisno
o vrsti ozljede i njenoj lokalizaciji. Hematomom se ne smatraju krvarenja
u jednu od tjelesnih supljina (grudni kos, trbuh, zglobovi). Oni su sarno
krvarenja u tkiva, koja svojim pritiskom stvaraju slobodni prostor. Hematomi mogu biti i opsezni kao na primjer u podrucju ledne muskulature ili
natkoljenice gdje mogu primiti i preko 1 litre slobodne krvi. Isto tako mogu biti minimalni i ostro ograniceni kao sto su hematomi ispod pokosnice.
Dijagnoza povrsnog hematoma je laka. Karakteristicni znaci su:
otok, podljev krvi i fluktuacija. Kod dubljih hematoma dijagnoza je teza
pa nam cesto pri postavljanju tocne dijagnoze pomazu punkcija. Neobicno
je vazno utvrditi da li je ili nije uzrok hematomu ruptura misiea. Nerijetko
se na taj naCin previdi ruptura misiCa ili tetive. Tek kada se hematom povuce ostaju simptomi rupture, a tada ju je vrlo cesto kasno odgovarajuee
lijeCiti.
Katkada, osobito kod hematoma koji sporo regrediraju ili u slucajevima ponovljenih ozljeda nastaje kalcifikacija u podrucju hematoma.
Takvi kalcifikati, s obzirom na svoju lokalizaciju, mogu biti uzrokom razliCitih smetnji kao sto su bolne muskularne kontrakcije, ogranicenje funkcije te vaskularne i neuroloske smetnje.
Terapija:
Prva pomoe kod hematoma
sastoji se u stavljanju hladnih obloga
na ozlijedeno mjesto, uz ogranicenje
gibanja ozlijedenog ekstremiteta. Veee hematome treba svakako odstraniti punkcijom. Osobito su opsezni
hematomi koji se razvijaju izmedu
fascije late i miSiCanatkoljenice, koji
mogu sadrZavati i do 2 litre krvi. Nakon punktirapja stavlja se kompresivni
zavoj uz vrijeme.
obavezno mirovanje
kroz odredeno

Crtei

3 - Hematom bedra

13

4. Distorzije

Opseg kao i vrsta kretnji pojedinog zgloba ovisi 0 obliku kostanih zglobnih tijela ali i stabilizatora. Zglobnim stabilizatorima smatramo ligamentarni aparat pojedinog zgloba (staticki stabilizatori) te misice sa svojim tetivama, koji se hvataju u blizini zgloba (dinamicni stabilizatori).
Zglobni stabilizatori se u svojim funkcijama medusobno nadopunjuju. Tako na primjer izolirani medijalni kolateralni ligament koljena
moze izddati silu od 35 - 40 kg. Sile koje djeluju kod odredenih patoloskih pokreta na koljeno (pod skijasa, los doskok skakaca s motkom), u nizu
sportova mogu biti 3 - 4 puta jace. Unatoc tome dobra trenirani sportasi
zahvaljujuCi snaznim dinamicnim stabilizatorima, nisu podlozni ozljedama. Distorzijom se moze smatrati ligamentarna ozljeda uzrokovana snaznim pokretom u patoloskom smjeru nasuprot otpornosti ligamenta. Djelovanje direktne sile u podrucju ligamenta uzrokuje kontuziju. Uslijed
djelovanja snazne sile u patoloskom smjeru, ligament se prenapreze i odvaja na jednom ili drugom hvatistu ili se opterecuju njegove niti. Ako je
pri tom otkrhnuto i kostano hvatiste govorimo 0 avulzionim frakturama.
Ekstenzitet ozljede ovisi 0 jacini sile i 0 duljini njenog trajanja.
Ako sila djeluje vrlo kratko i slabijeg je intenziteta, ozlijedene su
sarno pojedinacne niti ligamenta. Stvara se lokalizirani intraligamentarni
hematom koji se dosta dobra organizira, a konaean rezultat je, uz odgovarajucu terapiju, potpuno izljecenje bez posljedica. Jaca i dugotrajnija sila
uzrok je veCih ostecenja, koje cijele 0 oZiljkom, koji moze umanjiti funkcionalnost ligamenta.
Distorzione ozljede mozemo podijeliti u tri stupnja:
I stupanj - Distenzija. To je ligamentarna ozljeda gdje su ozlijedene sarno pojedine fibrile prenapregnutog ligamenta. Posljedica takve ozljed~ je stvaranje intraligamentarnog hematoma, bez prekida kontinuiteta
ligamenta. Nema ogranicenja funkcije zgloba, a uz odgovarajuce lijecenje
ligament cijeli bez oZiljka i funkcionalnog deficita.
II stupanj - Parcijalna ruptura. Sila koja djeluje na ligament uzrokuje potpun prekid dijela ligamenta. Ozljeda varira od prekida sarno manjeg dijela ligamenta pa do ostecenja veceg opsega. Ni ovdje nema prekida
14

Crtei 4 - Stupnjevi ozljede ligamenta

- makroskopskog-ligamenta. Na klinickoj slici dominira otok u podrucju

ozljede, lokalizirana j<3:kqbol ozlijedenog mjesta trigger point, ogranicena pokretljivost zgloba te tek naznacen iQs~q.bilitet. Uz odgovarajuce lijecenje rupturirani dio cijeli s oziljkom, no preostali dio ligamenta omogucuje normalnu funkcionalnost zgloba.
III stupanj - Kompletna ruptura. Sila je u tom slucaju toliko jaka
da uzrokuje potpun prekid prenapregnutog ili prenapregnutih ligamenata, ili pak istrgnuce njegova hvatista (sa ili bez kostanog fragmenta).
Na klinickoj slici kod takve ozljede dominira jak otok ozlijedenog
zgloba, nerijetko izljev u zglob, krvni podljev, bolnost na pritisak ozlijedenog mjesta, jako ogranicena pokretljivost i sto je najvaznije instabilitet u
jednoj ili viSe ravnina. Konzervativnim lijecenjem takve ozljede, oziljak
kojim
takva ozljeda
je afunkcionalan
a konacan
rezultat indikacija
je kronicnaza
nestabilnost
zgloba. cijeli
Potpuna
ruptura ligamenta
je apsolutna
operativno lijecenje (sav ili pia stika ligamenta).
Kod svake ligamentarne ozljede vrlo je vazno postavljanje tocne dijagnoze. Dijagnoza distorzija kao konacna ne moze nas zadovoljiti. Treba
razluCiti 0 kojem je stupnju ozljede rijec i koji su sve ligamenti ozljedeni.
Lose postavljena dijagnoza te lose lijecenje rezultiraju kronicnim instabilitetom zgloba koji znatno umanjuje ili u potpunosti onemogucuje sportsku aktivnost.
Terapija

Prva pomoc kod distorzija je stavljanje hladnih obloga na ozlijedeni zglob. Vazno je, Cim ranije postaviti tocne dijagnoze, 0 cemu ovisi daljnja terapija. Kod distorzija prvog stupnja lijecenje se sastoji u stavljanju
elasticnog zavoja te primjeni fizikalno-terapeutskih procedura. Kod sigurno ustanovljene distorzije I stupnja u obzir dolazi i primjena lokalnih blokada.
Distorzije II stupnja lijece se imobilizacijom kroz 3 - 6 tjedana, dok
su distorzije III stupnja predmet operativnog lijecenja.
15

5. Burzi tis

Burzitis se moze definirati kao inflamatorna reakdja unutar burze, kao

reakcija na najcesce jednokratnu snaznu ozljedu ili jos ceSce na niz ponavIjajuCih ozljeda. Burzitis se moze javiti u vidu laganog sinovijalnog nadrazaja pa sve do gnojnog burzitisa. Najcesca lokalizacija burzitisa je u podrucju lakta (bursitis bursae olecrani) te u podrucju prednje strane koljena
(bursitis praepatellaris).
Klinicka slika je karakteristicna: lokalizirano zadebljanje elasticne
konzistencije u podrucju lakta Hi prepatelarno. Kod gnojnih burzitisa
oteklina je crvena, topla i bolna a pokretljivost zgloba ogranicena.

Crtei 5 - Bursitis koljena

16

Terapija:

U pocetnim stadijima
mirovanje, uz aplikaciju hladnoce, sprecava sirenje inflamatornog procesa. Kod opseznijih
procesa burzu treba punktirati
uz eventualnu instalaciju kortikosteroida.
Nakon punkcije
stavlja se kompresivni zavoj koji onemogucuje ponovno traumatiziranje zgloba. Kod recidivirajuCih burzitisa u obzir dolazi kirursko odstranjenje patoloski promijenjene burze. Gnojni
burzitis iziskuje aktivno kirursko lijecenje - inciziju i drenazu supljine burze.

Crtez

OZUEDE

U SPORTU

6 - Bursitis elecrani

17

6. Ozljede misica

Ozljede mifica najeefcenastaju na natjecanjima u treanju, treanju preko prepona, skokovima, nogometu, rukometu, zatim dizanju utega, jahanju, bacanju koplja,
gimnasticr; rvanju, veslanju, skokovima u vodu, skrjanju na vodr;tenisu i maeevanju.

NajceSca su dostignuca i razdori u velikim misiCima nogu i ruku, a zatim

ramena, trbuha i lecla. Lakse se ozljecluje miSicje s jakim trbuhom odnos no misicnom masom. Na srecu, rijetko puca Citav miSic; obicno je zahvacen sarno dio misica, odnosno jedan ili vise njegovih snopova.
Udarac u podrucje misica najcesca je ozljeda u nogometasa i moze
izazvati krvarenje u misicnu masu, tako da se unutar miSicnih vlakana formira supljina ispunjena krvlju. Kasnije se takva supljina ograniCi od okolnih misiCnih niti vezivnom opnom, te tako nastaje lazna cista, pseudocista, ispunjena hemoliziranom krvlju ili seroznom tekuCinom. TekuCina se
punkcijom moze odstraniti. Medutim, kako se ponovno stvara, jedino uspjeSno lijecenje je odstranjenje pseudociste kirurskim putem.
Ozljeda misica u mnogome ovisi 0 elasticnosti, kontraktibilnosti i
neuromuskularnoj koordinaciji misica. Svaki misic posjeduje odreden
stupanj elasticnosti svojih vlakana. Dok god djelovanje sile misiCnih niti
ne prelazi prag elasticnosti, misic savladava tu silu bez posljedica. Pri natjecanju ili radu elasticnost misica se mijenja. To znaCi da se kontrahiranom misicu mijenja elasticnost. Kad se misic vrati na prirodu duljinu vraca mu se i normalna elasticnost. Dok god je ritam opravka misica uravnotezen, on radi normalno. Aktivnost misica je povezana s djelovanjem zivcanog sustava. Na rad misica djeluju temperatura, umor, neki lijekovi itd.

Crtei 7 - Krvarenje u, i izmedu miSica

18

Uzrok ozljeda moze biti nagla i nekoordinirana kontrakcija misiea,

nedovoljno pripremljen misie za odredenu vrstu optereeenja, iznenadna
sila razvlacenja uz snazno kontrahiran miSie, udarci u miSie koji je aktivno kontrahiran, nenadane snazne i brze kontrakcije antagonista pri kontrakciji agonista. RazliCite bolesti takoder mogu biti uzrok razdoru misica. Kod sportasa cesto razliCiti fokusi (granulom, tonzilitis) mogu izazvati
ozljeciu misiea pri optereeenju koje misie inace normalno podnosi.
Najjednostavnija podjela ozljeda misiea je ona u 3 stupnja.
Istegnuee ili distenzija najblaza je ozljeda misiea, jer sila ne prelazi granice elasticnosti misienih niti. Ozljeda uzrokuje sarno pucanje nekoliko malih krvnih zilica i prolaznu oslabljenu funkciju misiea.
Crtez

8-

Vrste i tok
ozljede miJica

/
Laceracija ili djelomicno prsnuee miSienih niti je drugi stupanj
ozljede. Iznenadna bol pri natjecanju je prvi oznak ozljede. Pazljivim pregledom mozemo i sami tocno napipati mjesto ozljede, a ono je izboceno i
najbolnije. Ako je ozlijedena povrsinska grupa miSiCa lako ga napipamo.
Katkad se moze vidjeti plavo obojena koza, ali tek par sati nakon ozljedivanja.
Ruptura ili razdor misiea je treCi i najtezi stupanj ozljede. Na sreeu, te su ozljede rijetke. Prekid misiea je jasno uoCljiv kao uleknuee na
mjestu raskida. Hematom je velik, ranD se javlja, a ozlijedeni se ne moze
dignuti bez tude pomoCi. Pri ozljedivanju natjecatelj pad a kao pokosen.
19

Lijecenje ozljeda misica pocinje na samom mjestu ozljede. Idealno

je ako nosilima mozemo stiCi do sportasa. Prvo odmah treba hladiti ozlijedeno mjesto i imobilizirati tj. uciniti nepokretnim oba susjedna zgloba
njihove obje poluge. Na primjer, ako je ozlijeden misic potkoljenice - udlagom treba imobilizirati koljeno i nozni zglob ali i natkoljenicu i stopalo.
Najveca je greska ako na mjestu udesa pregledavamo ozlijedenog i pomicemo mu zglobove. Tim pomicanjem sarno jos vise razdvajamo puknute
krajeve miSica i stvaramo veCi razmak izmedu njih, a to maci veCi buduCi
oZiljak. 5to je razmak veCi i funkcija misica biti ce vise poremecena. Nakon stavljanja hladnog obloga, vreCice s ledom, Citav miSic, a ne sarno
mjesto ozljede, treba omotati elasticnim zavojem.
Ako je to natkoljenica, zamotati cemo Citavo bedro elasticnim zavojem i nogu imobilizirati. U ranom stadiju ozljeda miSica ne smijemo primijeniti toplinu niti masazu jer njima mozemo sarno povecati krvarenje i
stupanj razdora misicnih niti. Jedino pravilno lijecenje razdora misica je
operacija. Njome priblizavamo prekinute krajeve i nastojimo stvoriti Cim
manji oziljak. Svaka ruptura misica, lijecena konzervativno ili operativno,
zavrsava stvaranjem vezivnog neelasticnog oziljka.
5to je taj oZiljak manji, lakse ce moCi slijediti kontrakcije zdravog
dijela misica. Pri lijecenju ozljeda misica prvog stupnja u prvoj fazi nastojimo zaustaviti krvarenje, smanjiti bol i onemoguCiti povecanje stupnja ozljede preranim kretanjem. Nakon 48 sati primjene hladnoce i prestanka
krvarenja nastojimo pospjeSiti resorpciju hematoma. U toj je fazi lijecenja

primjena
djelotvorna.
Sada indiciramo
i primjenu
kratkovalnetopline
dijatermije,
te izmjenicnih
toplo-hladnih
kupki. ultrazvuka
S vjezbama i
treba poceti postupno stirn da sportas moze sam u pocetku ocijeniti svoje
mogucnosti. Potrebno je sarno stalno pratiti promjenu na ozlijedenom misicu. Iskusan fizioterapeut, uz kontrolu lijecnika, moze postupnim opterecenjem skratiti razdoblje nesposobnosti ozlijedenog sportasa. Kod konzervativno lijecenih ozljeda miSica mogu se poslije 48 sati primijeniti heparinske i slicne masti. Rehabilitacija ozlijedenih sportasa zavrsava na
sportskom terenu uz strogo dozirane vjezbe i opterecenje ozlijedenog misiCa.
Crtez

9 - Zavoj bedra
kod ozljede mifica

Crtd 10 - Razvoj i posftjedice Kontuztje miftta

20

7. Iscasenje

zglobova

IfcaJenje je najteia

ozljeda zg/obova. Ono nastaje kada

npr.
ruka
u ramenu
iskoci iz pa
svogglavicu
norma/nog
/eziJta.na-U
tom se
s/ucaju
kosti odl/ajaju
nadlaktice
/azimo najceJee ispod i/i ispred zg/obne plohe lopatice.

Glavica nadlaktice probila je zglobnu ovojnicu, strgala rub kosti lopatice i

iskoCila izvan zgloba. Obicno iScasimo jedan zglob ili vise malih zglobova
sake i stopala. VeCina iscasenja nastaje na rukama, jer je nozne zglobove
teze iScasiti posto su mnogo bolje zastiCeni. U djece je iscasenje rijetko, a
u starijih puca kost. Najcesca su iscasenja u mladih muskuloznih ljudi i to
zgloba ramena, rjede lakta a zatim Clanaka prstiju ruku.
IScasenje nastaje kao posljedica neposrednog ili posrednog djelovanja sile; pri padu na ruku s ispruzenim laktom glava nadlaktice upre se 0
kostani rub konkavnog zglobnog tijela na lopatici. probija ga i ostaje izvan zgloba.
IScasenja su cesca u gimnastici, nogometu, u bacackim disciplinama atletike, rvanju, judu, skokovima u vodu, skijaskim skokovima, vaterpolu i plivanju.

Crtez 11 -

IJcaJenje ramena
21

IScasenje je uvijek vrlo

teSka ozljeda, jer osim zglobne
cahure lama ruba kosti maze
ozlijediti i krvne zile i zivce.
Svako iscasenje zahtijeva bolnicko lijecenje i specijalisticku
pomoc. To je osobito vazno kod
prvog iscasenja; aka ana nije
pravilno lijeceno recidivi su neminovni.
IScasenje nije tesko prepoznati. Vec na prvi pogled vidimo da je npr, ruka u nenormalnom polozaju, odmaknuta
ad tijela, pruza elasticni otpor,
odnosno vraca se u isti polozaj,
kao da je na opruzi, Zglob je deformiran i otecen. Neobicno je
vazno rano uoCiti smetnje cirkulacije i neurolosko stanje ozlijedenog dijela. Ozljeda zivaca
maze biti kobna pa i najmanji
nestrucni potezi i naravnavanja
mogu imati teske posljedice za

CrteZ 12 - Ifcafenja kljucne kosti

-----.."

'"

\
\

I
/

/
"

"""

1 -'1
/
/ /

""---:

"

ruku
nogu,iscasen.
vec prema tome
koji jeilizglob
Prva pomoc sastoji se u hitnom prijevozu u bolnicu. Najbolje je zadriati i imobilizirati ruku ili nogu u postojecem polozaju, podupiruCi je
podlozkom i zavojem. IScaseni zglob treba Cim prije namjestiti, pazljivo
pregledavsi prethodno ekstremitete. Treba utvrditi i opisati stanje cirkulacije i neuroloski status, a zatim namjestiti zglob u opcoj anesteziji, osobito aka je prvi put iScasen. 0 stanju cirkulacije i neuroloskom ispadu ovisi i
zadriavanje ozlijedenog u bolnici. Svaki se zglob mora imobilizirati nakon
repozicije i omoguCiti da razdor zglobne cahure i sveza zaraste. Zarastanje
ozlijedenih mekih dijelova zgloba traje aka 3 tjedna pa kraz to vrijeme
zglob treba imobilizirati. Svako odstupanje ad tog postupka steti. Najcesca posljedica nedovoljno duge imobilizacije je ponovna luksacija koja sada nastaje vec pri najobicnijoj kretnji u zglobu, osobito pri rotaciji jedne
poluge zgloba.
Luksacija ramena najceSca je luksacija zgloba. Nastaje kod sportasa i radnika s dobra razvijenom muskulaturom: gimnasticara, rvaca, skakaca u vodu, judasa, vaterpolista i plivaca. U 95 % slucajeva glava nadlakticne kosti probija zglobnu cahuru i dolazi ispred kljucne kosti. To je tzv.
prednja luksacija ramena. Glavica rjede iskace straga ili u pazuh. U ovom
zadnjem slucaju ozlijedeni drii ruku podignutu u vis i u takvom polozaju
dolazi u bolnicu. Ruku nakon repozicije i naravnavanja zgloba treba imobilizirati najmanje kroz 3 tjedna. U tezem ostecenju cahure i sveza imobilizacija maze trajati i 6 tjedana.
Luksacija lakta je tipicna za rvanje, judo, gimnastiku i igre s loptom. Kod rvanja i juda nastaje u toku barbe, a kod igara loptom pri padu
na ruku ispruzenu u laktu. Obicno u laktu nastaje straznja luksacija i kos- .
22

ti podlaktice iskacu straga iza nadlakticne kosti. Tu luksaciju cesto prate

ozljede krvnih zila, krvarenje i stvaranje veceg hematoma koji kasnije moze praviti ozbiljne poteskoce funkciji lakta. Prva pomoc se sastoji u imobilizaciji, repoziciju treba Cim ranije izvrsiti a lakat imobilizirati kroz 3 tjedna. Postojed hematom treba Cim ranije isprazniti, punktirati i potpomod
njegovu resorpciju. Osim punkcije i ispraznjenja hematoma, lakat treba
hladiti kroz 48 sati, a zatim primjenom fizikalne terapije i masti pospjesiti
resorpciju hematoma.
Luksacija kljucne kosti

Danas nema igraca u nogometnoj ili rukometnoj momcadi koji nije

iscasio kljucnu kost u ramenu. Pri postranicnom padu ili udaru u rame
(rvaCi, judo, nogomet, rukomet) moguca je luksacija kljucne kosti na jednom od njenih krajeva. tesce kljucnu kost iscasimo na strani prema ramenu, u zglobu izmedu kljucne kosti i akromia. Vrh kljucne kosti strsi ispod
koze i mozemo ga kao tipku kod klavira vratiti natrag da bi se odmah vratila u isti iscaseni polozaj. IScasenje se lako prepoznaje. Teze ali rjede je iscasenje na sternalnom kraju u sternoklavikularnom zglobu. Ako se kljucna kost pomakne iza prsne kosti moze pritisnuti nervus vagus, krvne zile,
ezofagus ili traheju. Pomak kljucne kosti ispred ili iznad prsne kosti je cesd. Deformacija je lako uocljiva i izaziva bol uz ogranicenje funkcije ozlije. denog ramena.
Luksacija zglobova prstiju sake tipicna je za golmane u sportskim
igrama. Rijetko koji golman zavrsi karijeru a da nije iscasio niti jedan
zglob na prstima sake. Najcesce su to zglobovi kaziprsta i palca. Osim u
nogometu, ta su iscasenja moguCa u kosarci, rukometu i odbojci. Zavoj na
prstima ruku igraca tih sportova mozemo lako primijetiti. Deformacija
zgloba je lako uocljiva. Neobicno je vazno poslije prve luksacije i repozicije prst imobilizirati kroz 3 tjedna. Prekid ovojnice i sveza nemoze ni kod
prsta prije zarasti. Skidanje imobilizacije prije tog roka onemogucuje potpuni oporavak zgloba, a recidivi iscasenja su redoviti.
IScasenja zglobova nogu na srecu su rijetka. Obicno su posljedica
prometnog udesa, a manje posljedica aktivnosti u sportu.

23

8. Prijelomi

Neposredno ili posredno djelovanje sile na kost, koja je

pri tom preopterecena u uzduznom ili poprecnom smjeru, izaziva prtjelom kosti.

Ako sila djeluje izravno na kost, prijelom nastaje na

mjestu njenog djelovanja. Takve prijelome nazivamo
neposrednim prijelomima. Kad sila djeluje na mjestu udaljenom od samog prijeloma nastaju posredni
prijelomi (pad na dlanove moze uzrokovati prijelome u laktu). Osim takve podjele, prijelome dijelimo i
na
1. jednostavne, kada uz prijelom postoji tek
manja ostecenja okolnih tkiva sa okolnim podljevom
krvi a koza iznad prijeloma nije ostecena.
2. prijelomi kostiju mogu biti otvoreni kada je
ostecena koza, ili komplicirani kada su posrijedi i ozIjede drugih anatomskih struktura, kao sto su to neurovaskularni elementi, zglobne cahure i tetive. Kod
tih prijeloma uvijek postoji opasnost primarne kontaminacije i infekcije, pa je prva pomoc u takvim slucajevima zastita sterilnom gazom i imobilizacija uz
hitno upuCivanje u odgovarajucu kirursku ili slicnu
ustanovu. Kao i svaka rana i ova se primarno obraduje i to u optimalnom vremenu od 6 do 8 sati nakon
ozljedivanja. U slucaju udruzenih ozljeda tretman ce
ovisiti 0 tipu prijeloma i ostalim ozljedama drugih
anatomskih struktura. Stoga ce eventualno uz tendorafiju i neurorafiju, koje se danas rade primarno, trebati uCiniti i osteosintezu u odnosu na tip prijeloma,
kao sto je to slucaj kod zatvorenih prijeloma. Kod
veCih razaranja mekih tkiva i slicnih struktura danas
se sve vise primjenjuje i vanjski fiksater uz obradu
rane, dok se ponekad kod veCih ostecenja mekih tkiCrtez 13 - Prijelomi va rana ostavlja otvorena i kasnije lijeCi po principipotkoljenice ma plasticne i rekonstruktivne kirurgije.
24

Podaci u pomaku ivera su neobicno vazni jer odreduju i vrstu Iijecenja. Kada su kostani iveri na svojim krajevima zdrobljeni u nekoliko ili puno komadica rijec je 0 mnogoivernim prijelomima.
Na sve ono sto se dogodi od trenutka prijeloma organizam reagira
neobicno brzo. Najuocljiviji znak je intenzivna bol, uzrokovana prekidom
pokosnice ili njenim ukIjestenjem medu iverje. Upotreba ozlijedenog dijeIa tijela je nemoguca ili znatno ogranicena. Za kratko vrijeme, u podrucju
prijeloma nastaje oteklina, boja koze se mijenja, a ozljedeni udovi gube
svoj prirodni oblik i ponekad poprimaju teska iskrivIjenja. Pri pomicanju
slomIjene kosti osjeca se vrlo bolno pucketanjejkrepitacija.
Prva pornm: kod prijelorna:
1. sprijeCiti bilo kakve samovoljne kretnje;
2. onemoguCiti bilo kakvo gibanje ozlijedenog dijela (ozlijedeni ud treba
imobilizirati);
3. kod otvorenih prijeloma zastititi postojecu ranu sterilnim zavojem.
Treba zaustaviti eventualno jace krvarenje. Kost koja strsi kroz ozlijedenu kozu niposto se ne smije uvuCi u meko tkivo;
4. treba osigurati najprikIadniji naCin prijevoza ozlijedenog.
Imobilizacija se postavlja u najoptimalnijem slucaju vec na mjestu
ozljedivanja, jer svaki prijenos ozlijedenog bez imobilizacije moze pogorsati stanje. Uz prelomljenu kost uvijek treba imobilizirati i njena dva susjedna zgloba (kod prijeloma potkoljenice imobiliziraju se koljeno i nozni
zglob). Imobilizacija je moguca pomocu prirucnih ili za tu svrhu standardiziranih sredstava (razne sinje). ad prirucnih sredstava za tu ce svrhu
najbolje posluziti dasCice, Ietve, fiksacija ozlijedene ruke za grudni kos pomocu zavoja ... ad standardnih sredstava najceSce su u upotrebi tzv. Krame rove sinje. Prije imobilizacije ozlijedenog uda, imobilizacijsko sredstvo
treba obloziti nekim meksim materijalom (vata, gaza) kako bi se pritisak
na ozlijedeni dio tijela smanjio.
Prijelorni zdjelice. Takvi su prijelomi posljedica djelovanja jakih neposrednih sila na zdjelicni prsten. Pomaci kostanog iverja ugIavnom nisu
jaki. Nakon prijeloma gotovo u pravilu nastaje podljev krvi u potrbusnici
sto uzrokuje jake bolove u donjem dijelu trbuha. S obzirom na veliCinu i
tdinu prijeloma mogu nastati i popratne ozljede trbusnih organa i drugih
anatomskih tvorevina (mokracni mjehur, mokracovod, krvne zile i zivci).
asim jakih bolova u trbuhu, ozlijedeni ne moze micati nogom na onoj
strani na kojoj je zdjelica slomljena. Prva pomoc kod takvih ozljeda je
stavIjanje ozlijedenog u vodoravan polohj. ako zdjelice se omota plahta
ili siroki rucnik koji ne smije biti prejako stisnut, kako kostano iverje ne
bi ozlijedilo koju vaznu anatomsku tvorevinu (krvnu zilu, mokracovod,
crijevo itd.). Na taj naCin ozlijedenog treba prevesti u zdravstvenu ustanovu gdje se postavlja konacna dijagnoza i provodi odgovarajuce lijecenje.
Prijelomi kostiju grudnog kosa:
. Prijelorni prsne kosti nisu cesti, a nastaju djelovanjem jake direktne sile na nju. Jaka bol u podrucju prsne kosti ukazuje na njen prijelom.
Kako se neposredno pod prsnom kosti nalazi srce, prijelomi s veCim po25

macima mogu izazvati ozljede na njemu. Ako se sumnja na prijelom prsne

kosti, ozlijedenog treba transportirati u leZecem polozaju.
Prijelomi rebara nastaju posrednim Hi neposrednim djelovanjem
sile na grudni koso Unesreceni osjeca jake bolove u ozlijedenom podrucju,
a pri disanju, koje je jako bolno, moze na mjestu prijeloma osjecati i pucketanje. On dise oteZano i vrlo povrsno. Pri pruzanju prve pomoCi, ruku na
ozlijedenoj strani treba staviti u trokutastu maramu. Zavoji i flasteri koji
su se nekad stavljali na grudni kos danas se ne koriste jer jos vise otezavaju vec ionako tesko disanje. Ako je slomljeno viSe rebara, disanje je potpuno oteZano. Ozlijedeni je blijed, puIs mu je ubrzan i nepravilan, pa se javlja glad za zrakom. Bolovi na ozlijedenoj strani grudnog kosa su neobicni
jaki. Kod takvih ozljeda kostano iverje polomljenih rebara moze ostetiti i
pojedine organe i anatomske strukture grudnog kosa. Stoga ozlijedenog
treba Cin hitnije i to u polusjedecem polozaju prebaciti u zdravstvenu ustanovu na lijecenje.
Prijelomi kljucne kosti. Takvi prijelomi cesce nastaju djelovanjem
posredne sile (pad na rame, lakat ili rucni zglob) nego neposredno. Na
mjestu prijeloma nastaje otok, jaka bol, a vrlo cesto se pod kozom moze
napipati i ostar kostani iver. Pokreti u ramenu ozlijedene strane gotovo su
nemoguCi. Kod prijeloma kljucne kosti postoji opasnost od ozljeda velikih
krvnih Zila i zivaca koji prolaze neposredno ispod nje. Prva pomoc sastoji
se u slijedecem: pod pazuh ozlijedene strane stavi se jastuCic od vate ili nekog drugog mekog materijala, a nadlaktica sa zavojem pricvrsti za grudni
koso Podlaktica se stavi u trokutastu maramu, a moze se staviti i jedna osmica oko oba ramena koja se zategne na ledima. Ozlijedeni se prevozi u
sjedecem polozaju.
Prijelomi lopatice su vrlo rijetki, a nastaju uslijed direktnog djelovanja sileo Bolovi su usredotoceni u podrucju lopatice, a prva pomoc sastoji se u stavljanju trokutaste marame na ozlijedenu ruku.

Prijelomi nadlakticne kosti. Ta je cjevasta kost izlozena podjednako posrednom i neposrednom djelovanju sila, te se moze slomiti u predjelu ramena, cjevastog kao i svog lakatnog dijela, gdje je vrlo cesto zahvacen
i zglob lakta. Kod prijeloma u podrucju ramena cijelo je rame jako oteceno, podliveno krvlju i bolno te gotovo potpuno nepokretno, a ruka je mlohavo
prilegnuta
uz grudni
kos Pri
(razlika
od iScasenja
ramena
je ruka
odmaknuta
od grudnog
kosa).
pruZanju
prve pomoCi
vaznogdje
je pod
dati
polozaj sto je odredila priroda. Sirokom maramom treba pricvrstiti nadlakticu uz grudni koso U slucaju prijeloma cjevastog dijela nadlaktica se
bespomocno i neprirodno pomice na mjestu prijeloma i to uslijed grcenja
muskulature.
prva
pornO(;
je stavljanje
Kramerove
voj
duljini rukeNajbolja
s time da
se lakat
nalazi
u savijenom
polozajusinje
i to po
podcitakutern od 90.
Prijelomi u podrucju laktnog dijela nadlakticne kosti nastaju posrednim i neposrednim djelovanjem sileo Cesti su mnogoiverni prijelomi
koji zahvacaju i zglob lakta tako da je njihovo lijecenje vrlo komplicirano i
cesto ne bas uspjesno. Kod takvih prijeloma lakat je jako otecen i podliven krvlju, gotovo potpuno nepokretan i jako bolan. Kramerova sinja stavljena na lakat savijen pod kutem od 90 je odgovarajuca imobilizacija za
taj prijelom pri prijevozu.
26

Prijelomi podlaktice

Podlaktica je zbog svoje funkcije mnogo ceSce izlozena prijelomima

blize saci nego laktu. NajcesCi je prijelom palcane kosti u neposrednoj blizini rucnog zgloba sto se zove prijelom na tipicnom mjestu. Taj prijelom
nastaje posrednim djelovanjem sile tj. pri padu na dorzalno savijenu saku.
Pri neposrednom djelovanju sile najcesce se slomi jedna kost. Tu vrstu
prijeloma
susrecemo
kod obrambenih
tj. kad
covjek stiti
glavuKod
rukom od udarca.
Posredni
prijelomi sukretnji,
najcesce
posljedica
padova.
prijeloma obih kostiju, podlaktica se izoblicuje. Pri tom su prisutni gotovo svi znaci prijeloma: bolovi, otok, promjena oblika, neprirodno gibanje i
ispad funkcije. Kod prijeloma na tipicnom mjestu rucni zglob je deformiran u obliku vilice Hi bajonete. Prijelomi podlaktice imobiliziraju se Kramerovom sinjom koja zahvaca i lakat i rucni zglob. Lakat je pod kutom od
90, a dlan okrenut prema tijelu. Kod prijeloma na tipicnom mjestu dovoljna je imobilizacija sinjom, koja zahvaca podlakticu, rucni zglob i saku.

/'
//

---

......

""
"

Crtei 14 - Prij~/o.n;palca~ice
'w tlplmom mJestu

\
I

/
PRUELOMI KOSTIJU
SAKE I CLANAKA PRSTIJU

(Lj. Filipovic)

Pri tumacenju mehanizma nastanka tih prijeloma valja imati u vidu

dva osnovna faktora: mehanicke sile i inkongruenciju u anatomskim odnosima pojedinih kostiju i zglobova,
Stoga su prijelomi u ovoj etazi posljedica nepravilnog ddanja sake
i prstiju, bilo da je rijec 0 padu Hi direktnom udarcu (djelovanje sila). Rezultirajuce sile koje tako nastaju prelaze prag otpornosti tetivno-zglobnih
kostanih tkiva, sto rezultira raznolikim oblicima i lokacijama prijeloma.

I KARPUS

ad svih karpalnih kostiju najcesce se susrecemo sa prijelomima

skafoidne kosti (70%), dok je ucesce ostalih kostiju znatno manje. ad toga
27

je gornji red karpalnih kostiju eesce izlozen traumatizmu negoli donji. U

statistici karpusa uvjetovanoj kompliciranim anatomskim odnosima, proksimalni red kostiju (skafoid, Lunatum, Trikvetrum i Pisiformna kost) je
znatno mobilniji u odnosu na donji red (Trapesium, Trapezoideum Kapitutatum i Hamatum) sto se moze zahvaliti brojnim kratkim i evrstim medusobno jaee fiksiranim ligamentima.
Stoga pri razliCitim stresovima (ozljeda), uz vec spomenuti skafoid,
najviSe trpi lunatum i tek ostale kosti. Nerijetko se vide kombinacije u
smislu luksacionih prijeloma kao i viSe prijeloma u kombinacijama sa susjednim kostima (Stiloid paleane kosti ili baza I metakarpalne kosti - Bennett).
Takvi prijelomi najeeSce nastaju pri padu na ispruzene prste uz
dorzalno flektiranu saku, sto se eesto dogada u odredenim sportovima poput nogometa, rukometa, odbojke, vjezbi na spravama i slieno. Nerijetko
se takav prijelom previdi i lijeCi kao banalna ozljeda a da bi tek rendgenska snimka pokazala da je rijee 0 prijelomu skafoida.
U kliniekoj slici kod svjeiih prijeloma dominira otok i jaka bol u
tzv. anatomskoj tabakeri. Bol se moze provocirati i pri pokusaju opterecenja sake ili direktnim pritiskom ispod stiloida paleane kosti. Ostali simptomi kao ogranieena pokretljivost uz slabost sake i hvata manje su pouzdani, pa je sarno ciljana i tipiena rendgenska dijagnostika u mogucnosti
da razrijeSi eventualne dileme oko takvog prijeloma. teste su zamjene s
kontuzijama i distorzijama rucnog zgloba, no i u tim slueajevima potrebna je odgovarajuCa imobilizacija dok se rtg snimkama sa sigurnoscu ne iskljuCi prijelom.
Konzervativno lijeeenje skafoidne kosti podrazumijeva imobilizaciju koja zahvaca osnovne Clanke palca i kaziprsta i proteze se iznad zgloba
lakta Cime se spreeavaju pro i supinacija podlaktice. Imobilizacija mora
biti odgovarajuca, dovoljno duga i neprekinuta sve do sanacije prijeloma
koji moze trajati 2 do 4 mjeseca. U slueaju prijeloma s pomakom ili u
kombinaciji s luksacijama skafoida potrebno je operitavno lijeeenje.
Izolirani prijelom skafoida nije uvijek pravilo vec se eesto komplicira i drugim ozljedama kao sto su luksacije ili abris frakture susjednih etaza, stiloidne palCane kosti, a nekada i baze I matakarpalne kosti (Bennett), a bilo je u praksi i slueajeva gdje su uz luksacioni prijelom skafoida
nadeni i prijelomi trikvetruma i posiformne kosti. Jedna od najeeSCih
kombinacija je prijelom skafoida uz perilunarnu luksaciju (De Quervain).
II PRIJELOMI U METAKARPALNOJ ZONI

Prijelomi u toj zoni su najeesCi prijelomi kostiju sake (oko 40%), a

od sportskih ozljeda u nasem materijalu su zastupljeni sa 2 %. Prijelomi u
ovoj zoni, a u sklopu sportskih ozljeda, relativno su karakteristieni i specifieni za odredene sportove. Tako danas govorimo 0 boksaekoj frakturi baze I metakarpalne kosti i subkapitalnom prijelomu V metakarpalne kosti.
Ti se prijelomi susrecu i u drugim borilaekim ili u sportovima kada pri padu u dvorani na ispruzeni palac ili V prst nastaju slieni prijelomi (rukomet, nogomet, kosarka i dr.).
Veca incidencija i lIcL'stalost prijeloma I i V metakarpalne kosti su
posljedica njihove anatol11sko-topografske karakteristienosti u odnosu na
os tale metakarpalne kost i kao i vecoj eksponiranosti i rubnoj lokalizaciji.
28

Crtei 15 -

Ozljede palca

Kod I metakarpalne kosti najcesCi su prijelomi baze koji mogu biti

intraartikularni i ekstraartikularni. Od intraartikularnih prijeloma poznat
je luksacioni avulzioni prijelom tipa Benett, dok je intraartikularni Y ili T
prijelom bez bitnog pomaka, poznat kao prijelom tipa Rolando. Ekstraartikularni prijelomi najceSce se mogu lijeCiti konzervativno uz zatvorenu
repoziciju, a imobilizacija obicno ne traje vise od 4 tjedna, u kom vremenu
oba prijeloma cijele. Nasuprot tome, nestabilni intraartikularni prijelomi
najceSce su predmet operativnog lijecenja. Kod V metakarpalne kosti najceSca lokalizacija prijeloma je metafizoepifizarna linija tzv. subkapitalni
prijelomi.
Oni sudijafize
cesto i cesto
zglobni,
a rjede ekstraartikularni
Prijelomi u predjelu
su poprecni,
kosi ili spiralni, prijelomi.
od kojih se
ovi
zadnji danas najceSce operativno tretiraju zbog svoje izrazite nestabilnosti.
Prijelomi ostalih metakarpalnih kostiju (II-IV) su rjede zastupljeni
u odnosu na vec spomenute, a cesto su to spiralni prijelomi dijafize ili glavice metakarpalnih kostiju. Nekada nalazimo udruzeno vise prijeloma dviju ili triju metakarpalnih kostiju, ovisno 0 polozaju sake i prstiju pri padu
ili pri djelovanju cirektne sile u predjelu metakarpusa.
Klinickom slikom tih prijeloma dominira skracenje korijena sake
uz otok i dorzalnu deformaciju, bolnu krepitaciju a postoji i ispad funkcije
doticnog prsta. Tipicne rtg snimke upotpunjuju klinicku dijagnozu. Prva
pomoc sastoji se u imobilizaciji sake i prstiju pri cemu je rucni zglob u
dorzalnoj fleksini od 20 , a prsti u s~mifleksiji (PIP zglob 40- 60 , a DIP
zglob od 20). Lijecenje takvih prijeloma ovisi 0 tipu i lokalizaciji prijeloma, pa su poprecni, kosi prijelomi dijafize najcesce predmet konzervativnog, a nestabilni kosi i spiralni odnosno subkapitalni operativnog lijecenja, kao sto je to slucaj sa I i V metakarpalnom kosti.

29

III PRUELOMI CLANAKA PRSTIJU

Proksimalni elanci su eesce mjesto prijeloma ad ostalih elanaka i

to zbog svoje anatomske grade, vece duZine i relativne slienosti sa cjevastim kostima kao sto su to metakarpalne kosti. Svaki elanak maze biti frakturiran u slueaju direktne traume kao sto je to slueaj kad je pojedini prst
izlozen jakom pritisku, a sto se dogada u nekim sportovima s loptom (odbojka, kosarka, vaterpolo i slieno). To se isto maze dogoditi i pri padu na
tvrdu podlogu, na ispruzeni prst pri eemu sile djeluju uzduzno po osovini
prsta. U prvom slueaju kada sila djeluje direktno na elanak odnosno prst,
nalazimo tzv. zvjezdolike frakture elanka bez bitne dislokacije fragmenata. Prva pomoc sastoji se u imobilizaciji prsta razliCitim metalnim ili plastienim udlagama odnosno longetama ad gipsa, dok je kasnije lijeeenje
preteino konzervativno.
I ovdje vrijedi princip imobilizacije dvaju susjednih zglobova, 0 eemu treba voditi raeuna naroCito kod konzervativnog lijeeenja koje prosjeeno traje do 3 tjedna. Ove ozljede (prijelomi) najeesce se dogadaju kad
su prsti u hiperekstenziji, dok je savijeni prst relativno otporniji na djelovanje direktne sile, pa je incidencija prijeloma mnogo manja. Sile koje djeluju na ispruzeni prst eesto izazivaju iseasenja malih zglobova odnosno ozljede zglobnih eahura, kolateralnih ligamenata i tetiva pa nerijetko imamo
i udruzene ozljede tzv. abris frakture, s iSeasenjem malih zglobova. Prijelomi baze elanaka eeSce su zastupljeni s jednim manjim fragmentom bez
bitnog pomaka, a kada se radi a vecem fragmentu uz dislokaciju, kliniekom slikom dominira oteeen, napet, inkongruentan i bolan zglob. Palpacijam najbolnije mjesto je upravo baza prelomljenog elanka, a ciljana rtg
snimka obieno rjesava sumnju u odnosu na ligamentarno-kapsularne lezije i iSeasenja, koja do laze u diferencijalnoj dijagnostici. Prva pomoc kod
ovih prijeloma je imobilizacija dotienog prsta, a kasnije lijeeenje moze biti
konzervativno odnosno operativno, ovisno a veliCini fragmenta, pomaku,
odnosno a inkongruenciji zglobova. Operativno lijeeenje kod specifienih
vanjskih marginalnih prijeloma, abris prijeloma baze, danas ima sve vetu
primjenu u odnosu na konzervativno lijeeenje zbog prevencije stvaranja
athezija i kontraktura malih zglobova, sto se nerijetko vida u slueaju konzervativnog
tretmana.
Takav tip prijeloma
nastaje
kod kaziprsta ili V prsta kao posljedica snazbe abdukcije i pomaka ovih prstiju izvan sredisnje linije sake, a sto se dogada pri udaru nekog predmeta kao
sto je lopta i slieno ili pak pri nepredvidenom padu izolirano na jedan od
tih prstiju i srazu s tvrdom podlogom (dvoranski sportovi i s1.).
Prijelom dijafize elanaka takfoder moze biti posljedica hiperekstenzije prsta, a najeesCi su popreeni ili kosi prijelomi s ili bez angulacije elanka, dok kod spiralnih prijeloma nalazimo relativno vecu dislokaciju i skracenje elanka, sto se klinieki lako zapaza. Prva pomoc sastoji se u imobilizaciji, a daljnje lijeeenje moze biti konzervativno odnosno operativno kod
spiralnih i nestabilnih prijeloma. Pri konzervativnom lijeeenju prst mora
biti imobiliziran u polozaju forsirane fleksije malih zglobova, kako bi se
sprijeeila redislokacija fragmenata i zadriao dobar poloiaj ulomaka do
sanacije. Pri stavljanju longeta ili plastienih sinja za prste, uvijek treba jagodicu prsta ostaviti slobodnu, kako bi se mogla kontrolirati cirkulacija
dotienog prsta. Prijelomi elanaka u predjelu glavice najeesce su fleksioni
prijelomi analogno subkapitalnim prijelomima metakarpalnih kostiju.
30

5to se tiee distalnog odnosno terminalnog elanka ovdje najeesce vidimo komunitivne prijelome (crusing injuries), a tipieni su i vrlo eesti
avulzioni prijelomi kada su istrgnuta hvatista (baze) zadnjeg elanka, eesce
dugog ekstenzora i rjede dugog fleksora odgovarajuceg prsta. Ti avulzioni
prijelomi su vrlo tipieni i poznati u literaturi kao malet finger odnosno
tzv. baseball finger. U kliniekoj slici dominira nemogucnost aktivne ekstenzije krajnjeg elanka uz lagano bolan deformiran i oteeen krajnji mali
zglob prsta. Te prijelome opazamo u sportovima kao sto su igre loptom
(kosarka, rukomet, vaterpolo i slieno).
Prijelom vrska zadnjeg elanka i unguinalnog nastavka ako su bez
veceg pomaka, uspjesno se lijeee konzervativno.

PRIJELOMI KOSTIJU DONJIH UDOV A

Prijelomi natkoljenice

Prijelomi natkoljenice nastaju u tri njezina dijela: u predjelu kuka,

u cjevastom dijelu kosti i u predjelu koljena.
Prijelomi u predjelu kuka su u mladih ljudi izuzetno rijetki i eeSce
nastaju indirektno nego direktno, pad na kuk na tvrdu podlogu. Kod te
vrste prijeloma postoji jaka bolnost na pritisak u podrueju prepone, a odizanje noge od po loge je gotovo nemoguce. Katkad je ozlijedena noga skracena i izvrnuta prema van. Lijeeenje takvih prijeloma je gotovo uvijek operativno. Prva pomoc sastoji se u imobilizaciji noge Kramerovom sinjom,
koja zahvaca eitavu nogu i seze sve do iznad zdjelice. Ozlijedeni se prevozi
u lezecem polozaju.
Prijelome cjevastog dijela bedrene kosti karakterizira veliki pomak
kostanih ulomaka, koji je uzrokovan djelovanjem direktne sile ali i kontrakcijom snazne bedrene muskulature. Znakovi prijeloma su vrlo uoeljivi. Citava noga je skracena, a natkoljenica deformirana i jako oteeena
zbog velikog izljeva krvi. Izrazena je patoloska pokretljivost. Kod takvih
prijeloma postoji opasnost od ostecenja velikih krvnih zila i zivaca natkoljenice. Prva pomoc sastoji se u laganom istezanju ozlijedene noge i stavljanju imobilizacije kao kod prijeloma u podrueju kuka. Takvi se prijelomi
gotovo uvijek lijeee operativno.
Prijelomi u predjelu koljena takoder nastaju posrednim i neposrednim djelovanjem sila. Ponekad je zglobni dio natkoljeniene kosti slomljen
u nekoliko dijelova. U vecem broju slueajeva dolazi do jakog izljeva krvi u
koljenski zglob pri eemu nije moguce pomicanje koljena. I ti se prijelomi
imobiliziraju kao i ostali prijelomi natkoljeniene kosti.
Prijelomi ivera

Ti su prijelomi najeeSce posljedica neposrednog djelovanja sile pri

padu na savijeno koljeno ili udarcu u sam iver. Mogu biti uzduzni i popreeni, a najeeSce su mnogoiverni. Koljeno je jako nateeeno i bolno pri eemu
nisu moguce nikakve kretnje. U podrueju ivera vrlo se eesto pipa razmaknuce kostanog iverja. Prijelom se imobilizira natkoljenieno Kramerovom
sinjom, a ozlijedeni se prevozi u polusjedecem ili lezecem polozaju. U po31

lusjedecem polozaju natkoljenicni se misiCi opustaju pa se pri tom kostani

ulomci ne povlace. I ti se prijelomi vrlo cesto lijece operativnim putem.
Prijelomi potkoljenice

Takvi prijelomi takoder nastaju posredno i neposredno. Slika prijeloma je vrlo upadljiva. Potkoljenica je deformirana, postoji veCi ili manji
otok na mjestu prijeloma, a prisutna je i patoloska pomicnost ozlijedene
potkoljenice. Prva pomoc sastoji se u lagan om istezanju ozlijedene noge te
stavljanju Kramerove sinje, natkoljenicne, koja mora zahvatiti i stopalo.
Takvi se prijelomi uglavnom lijece operativno. Kad je slomljena smo jedna kost potkoljenice slika prijeloma nije toliko jasno izrazena. I kod takvih prijeloma obavezno je stavljanje natkoljenicne imobilizacije koja
obuhvaca i stopalo. Prijelomi u visini gornjeg noznog zgloba su vrlo cesto
povezani s iScasenjem zgloba. To je vrlo opasna kombinacija buduCi da je
u veCini slucajeva ugrozena i cirkulacija krvi. Slika takvog prijeloma je
upadljiva. Uz sve prisutne znakove prijeloma postoji i neprirodan polozaj
stopala. Imobilizacija se stavlja l5:aoi kod ostalih prijeloma potkoljenice.
Prijelomi kostiju stopala

Uzrok takvim prijelomima je gotovo uvijek neposredno djelovanje

sile na stopalo. Bol, otok, podljev krvi i nemogucnost opterecenja stopala
navode na sumnju da je rijec 0 prijelomu jedne ili vise kostiju stopala.
NajceSce je slomljena petna kost koja stradava pri doskoku s vece visine
na tvrdu podlogu. Takvi se prijelomi moraju lijeCiti strucno, jer lose zarasIi prijelomi smanjuju funkcionalnost stopala sto stvara velike smetnje pri
opterecenju. Pri pruzanju prve pomoCi, ako postoji i mala sumnja da je rijec 0 prijelomu, treba postupiti kao da prijelom postoji i ozlijedenog s odgovarajucom imobilizacijom uputiti u ustanovu, gdje ce se utvrditi stupanj ostecenja i provesti odgovarajuce strucno lijecenje.

32

8. Avulzioni

prijelomi

Apofize su sekundarni osifikacioni centri kraljesnice, zdjelice i ekstremiteta te polazista odnosno hvatista misiCa i tetiva. One stoje pod dinamicnim opterecenjem. Jezgre apofize javljaju se u drugoj godini, a kostano spajanje prestaje sa zavrsetkom puberteta. Uslijed iznenadnog i snaznog vlaka tetiva Hi misica, apofiza se moze otrgnuti iz svog lezista pa tada
govorimo 0 abris prijelomima ili prijelomima otkinuca. Takve prijelome
najceSce nalazimo na zdjelicnoj kosti u podrucju spine iliake anterior superior-hvatistu tensora fascije late i m. sartoriusa te spine iliake anterior
inferior za koju se hvata m. rectus femoris. Takoder su takvi prijelomi moguCi u podrucju malog trohantera bedrene kosti - hvatista m. iliopsoasa,
sto se susrece kod skakaca uvis. Ti su prijelomi najcesCi u podrucju tuberositas tibije hvatistu kvadricepsa natkoljenice. Takve su ozljede najcesce
u nogometasa, sprintera i skakaca kod kojih nagle i snazne kontrakcije
izazivaju takve prijelome. Uz vec spomenute lokalizacije, avulzione prijelome mozemo susresti i u podrucju velikog tuberkula nadlakticne kosti, korakoidnog nastavka lopatice, vanjskog i unutarnjeg epikondila nadlakticne kosti te u podrucju transversalnih nastavaka slabinskih kraljeSaka.
Klinicka slika takvih ozljeda nije tipicna. Sportas se zali na snazanu
i iznenadnu bol koja nastupa nakon odredenog pokreta. Bol je lokalizirana na mjestu kostanog istrgnuca. Sve kretnje pri kojima se aktiviraju ozlijedeni misiCi su bolne. Ti su bolovi tako jaki od onemogucavaju ozlijedenog da samostalno hoda. Ozlijedeni zglob je u prisilnom polozaju (lagano
savijeni kuk ili koljeno). Rendgenska snimka potvrduje dijagnozu. Na njoj
se vidi da se na mjestu polazista misica nalazi kostano otkinuce. U podrucju
tibije epifizne
razlikujemo
tri tipa
(Ogden):
prijelom
ispod,tuberositas
u visini i preko
pukotine.
Stoprijeloma
se prognoze
izljecenja
tice, najnepovoljniji je posljednji prijelom. Lijecenje takvih prijeloma moze biti
konzervativno i operativno. Osnovni cilj konzervativne ili operativne terapije je pokusati onemoguCiti pomak otkinutog ulomka i omoguCiti njegovo zarastanje s mjesta otkinuca. Ako se to ne uspije postiCi konzervativnim putem (imobilizacija u odredenom polozaju), valja primijeniti operativnu fiksaciju.
3

OZUEDE

U SPORTU

33

Vazno je znati da takvi prijelomi

postoje, pa pri i najmanjoj sumnji i na takvu vrstu ozljede treba postaviti tocnu dijagnozu i provesti ispravno i dovoljno dugo lijecenje, jer predvidene ili nedovoljno
dugo lijecene abris frakture cesto znace
sportski invalidi tet.

Crid

Crtei

16 - A vulzioni prtjelom koljena

17 - Prijelom tuberositas tibrje (Ogden)

34

~~~~~

__