79

iso krnjavi
veliki utemeljitelj
Program znanstvenog skupa
i
Knjiica saetaka

hrvatski institut za povijest

INSTITUT ZA POVIJEST UMJETNOSTI

Hrvatski institut za povijest

Zlatna dvorana
Zagreb, Opatika 10
21. 23. studenoga 2012.

znanstveni skup iso krnjavi veliki utemeljitelj

odrava se pod visokim pokroviteljstvom
predsjednika Republike Hrvatske Ive Josipovia
organizacijski odbor
Jasna Turkalj, ravnateljica Hrvatskog instituta za povijest
Milan Pelc, ravnatelj Instituta za povijest umjetnosti
izvrni odbor
Zlatko Matijevi
Irena Kraevac
Ivana Mance
ustanove koje su pridonijele
organiziranju znanstvenog skupa:
Arhiv za likovne umjetnosti hazu, Zagreb
Drutvo povjesniara umjetnosti Hrvatske, Zagreb
Hrvatski dravni arhiv, Zagreb
Hrvatski povijesni muzej, Zagreb
Moderna galerija, Zagreb
Nacionalna i sveuilina knjinica u Zagrebu, Zagreb
Odsjek za povijest Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu, Zagreb
Odsjek za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveuilita u
Zagrebu, Zagreb
Zaviajni muzej Naice, Naice

Organizatori skupa posebno zahvaljuju

Gradu Zagrebu i Gradu Naice

Iso Krnjavi

Fototeka Muzeja grada Zagreba

iso krnjavi veliki utemeljitelj

Izidor (Iso) Krnjavi, slikar, povjesniar umjetnosti i pravnik (Naice, 22.
travnja 1845. Zagreb, 3. veljae 1927.). Osnovnu i srednju kolu polazio
je u Naicama, Poegi, Zagrebu i Vinkovcima. Uiteljski je pripravnik i
zamjenski uitelj u gimnaziji u Osijeku, gdje predaje njemaki, filozofiju,
povijest i stenografiju i dobiva prve slikarske pouke od Huga Conrada
von Htzendorfa. Sa skromnom stipendijom Zemaljske vlade od 1866.
na bekom Sveuilitu studira povijest umjetnosti i filozofiju i nakon
posljednjeg rigoroza postie doktorat. Studira slikarstvo na bekoj i
minhenskoj Akademiji likovnih umjetnosti. Za studijskih boravaka u
Italiji uspostavlja bliske veze s biskupom Strossmayerom, koji je odluio
svoju zbirku slika preseliti u Zagreb pod uvjetom da se osnuje katedra
za povijest umjetnosti na zagrebakom Sveuilitu, to je i uinjeno
1877., kad je Krnjavi imenovan izvanrednim profesorom povijesti
umjetnosti i klasine umjetnike arheologije. S Hermanom Bollom
osnovao je Muzej za umjetnost i obrt (1880.) i Obrtnu kolu (1882.)
kao zavode Drutva umjetnosti. Razlaz s monim zatitnikom biskupom
Strossmayerom i kanonikom Rakim poinje 1884., kad se pribliio
vladi sklonoj Narodnoj stranci i kandidirao se u Bonjacima (Slavonija)
za saborskog zastupnika. Upisuje pravni fakultet na bekom Sveuilitu,
1891. doktorira u Grazu. Za uprave bana Khuen-Hdervryja 1891.
postaje predstojnik Odjela za bogotovlje i nastavu i tu je dunost
obavljao do 1896., kad je morao demisionirati zbog studentskih nemira
prigodom posjeta cara i kralja Franje Josipa I. Zagrebu. Provodi niz
reformi u nastavi i tipolokoj izgradnji kola po suvremenim principima,
uvodi tjelovjebu i pjevanje kao obvezne predmete. Osiguravi
materijalno pokrie za dalekosene projekte, osnivao je pedagoke
institucije, obnovio velik broj crkava, meu kojima se istiu obnova
i pregradnja marijanskog svetita u Mariji Bistrici, grkokatolika
katedrala u Krievcima, saborna crkva u Pakracu, Zagrebaka

prvostolnica, sve prema Bollovim nacrtima. Preureuje Arheoloki

odjel Zemaljskog muzeja, gradi umjetnike atelijere iz kojih e se uz
njegove praktine prijedloge razviti Via kola za umjetnost i umjetni
obrt, a iz nje Akademija likovnih umjetnosti. Izvan svog resora potaknuo
je svojim vezama s arhitektom Helmerom dugo odgaanu izgradnju
Zemaljskog narodnog kazalita. Uz niz reformi na Sveuilitu nabavlja
1193 sveska Springerove biblioteke iz povijesti umjetnosti i arheologije,
biblioteku Nikole Zrinskog, za Arheoloki odjel veliku numizmatiku
zbirku i Nugentovu trsatsku zbirku antike skulpture, podupire Maticu
hrvatsku da izdaje prijevode grkih, latinskih i novovjekih klasika.
Svoja prosvjetna i umjetnika naela realizira u projektu za dekoraciju
reprezentativnih prostorija u sjeditu svog Odjela u palai u Opatikoj
10. Na tom je poslu angairao Medovia i Bukovca i mlade darovite
umjetnike Frangea, Valdeca, ikoa, Tiova, Ivekovia i Kovaevia uz
majstore umjetnikog obrta. Likovni i dekorativni program zamiljen je
kao iskaz klasine, humanistike i kranske kulture, idealizma i realizma
u temelju prosvjetne politike na prijelomu stoljea. Prema njegovoj
ideji podignut je tada najvei kompleks kolskih zgrada, tzv. kolski
forum u Zagrebu s klasinom i realnom gimnazijom, trgovakom
kolom, gombaonom i aulom za izlaganje odljeva antike skulpture.
Za izgradnju nove Sveuiline biblioteke kao lan povjerenstva daje
glas za Lubynskog, sudjeluje u koncepciji ikonografskog programa u
dvoranama. Od 1905. predsjednik je Drutva umjetnosti, koje iste godine
osniva Modernu galeriju. Osim likovnih i arhitektonsko-urbanistikih
zbivanja koje je od 1896. poeo sustavno pratiti, napose izlobe Drutva
umjetnosti, njegovi novinarsko-publicistiki lanci, to u dnevnom tisku
to kao separati, obuhvaaju aktualna politika pitanja i izazivaju najvie
suprotstavljenih polemikih tonova, meu njima i njegovo pristupanje
Starevievoj hrvatskoj stranci prava J. Franka (1906.1911.). Djelovao
je i na knjievnom polju, prevodio Dantea i pisao o sv. Franji Asikom.
Krnjavi je svojim organizacijskim sposobnostima te znanstvenim,
umjetnikim, publicistikim i politikim djelovanjem obiljeio jednu
cijelu kulturnu epohu u Hrvatskoj.

program znanstvenog skupa Iso Krnjavi veliki utemeljitelj

Srijeda, 21. studenoga 2012.

9:009:30
9:3011:30
prva
sjednica

sveano otvorenje skupa | pozdravna rije

ljubomir anti: Buntovnici i konformisti u hrvatskoj povijesti sluaj Ise
Krnjavoga
dinko okevi: Iso Krnjavi i njegova slika Maara
branko ostajmer: Kako sam postao Magjaron tri godine u ivotu
Izidora Krnjavoga (1883.1885.)
marko vukievi: Krnjavi Hdervry: politika i dogaaji
arijana kolak bonjak: Izidor Krnjavi na hrvatskim saborima 1884.1897.
stjepan matkovi: Izidor Krnjavi i njegovi pogledi na preureenje
Austro-Ugarske Monarhije na poetku 20. stoljea
zlatko matijevi: Izidor Krnjavi i Starevieva hrvatska stranka prava
(1906.1911.)
ivan buli: Izidor Krnjavi promicatelj hrvatskih nacionalnih interesa
jure krito: Pokuaj utjecanja Krnjavoga na hrvatsku politiku u
Bosni i Hercegovini u vrijeme austro-ugarske aneksije
zdravka zlodi: Slavenski dodiri i utjecaji u ivotu i radu Izidora Krnjavog

11:3012:00

predah

12:0013:00
nastavak
izlaganja

zoran grijak: Korespondencija Krnjavi Strossmayer kao povijesno

svjedoanstvo, kronologija velikih kulturnih pregnua i hommage
jednom ivotnom opusu (1875.1884.)
ljerka dulibi iva pasini trec: Izidor Krnjavi prvi kustos
Strossmayerove galerije starih majstora hazu
josipa alvi jasmina nesti: Izidor Krnjavi i poeci studija
povijesti umjetnosti u Hrvatskoj
irena kraevac: Iso Krnjavi i Springerova knjinica za Sveuilinu
biblioteku
libue jirsak: Dva muzeja, kuna industrija i nekoliko citata:
Izidor Krnjavi i Alois Riegl

13:0014:30

odmor

14:3016:30
druga
sjednica

anelka gali: Izidor Krnjavi i Muzej za umjetnost i obrt

andreja der-hazarijan vuki jasenka ferber bogdan darija
alujevi: Ostavtina Izidora Krnjavog u Arhivu za likovne umjetnosti
Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti
ivana jankovi: Slike Ise Krnjavoga iz Zbirke Benko Horvat u Muzeju
suvremene umjetnosti
silvija luevnjak: Memorija Izidora Krnjavog u rodnim Naicama
marina bregovac pisk: Izidor Krnjavi i Ferdinand Quiquerez
enes quien: Odnos Ise Krnjavoga s kiparom Rudolfom Valdecom
ivan mirnik: Izidor Krnjavi i Ivo Kerdi
sandi bulimbai: Iso Krnjavi i Drutvo hrvatskih umjetnika Meduli
dalibor pranevi: Iso Krnjavi i Ivan Metrovi biografska ukrtanja
sanja aja vrbica: Izidor Krnjavi i slikar Marko Raica

16:3017:00

rasprava

program znanstvenog skupa Iso Krnjavi veliki utemeljitelj

etvrtak, 22. studenoga 2012.

10:0011:30
trea
sjednica

dragan damjanovi: Iso Krnjavi i arhitektura historicizma u Hrvatskoj

jasna galjer: Krnjavi i Graditeljski odjel Obrtne kole
darja radovi mahei: Zagreb Ise Krnjavog od panorame do detalja,
racionalno shvaanje arhitekture
zlatko juri marko piki franko ori: O odnosima Krnjavog i
Viktora Kovaia na poetku 20. stoljea
arko paniek: Krnjavi i konzervatorski rad na zatiti tradicijske
graditeljske batine
sanja lonar: Iso Krnjavi i narodni stil u arhitekturi
kreimir galovi: Izidor Krnjavi i prva hrvatska moderna kritika
razmatranja

11:3012:00

predah

12:0013:00
nastavak
izlaganja

tamara tvrtkovi: Antiki svijet Ise Krnjavog

mislav gregl: (Ne)ostvarene koncepcije Izidora Krnjavog o ureenju
palae u Opatikoj 10
petar prelog: Krnjavi kao oblikovatelj nacionalnog identiteta
petra senjanovi: Iso Krnjavi temelji za razvoj hrvatskoga simbolizma
dajana vlaisavljevi: Minhensko kolovanje i talijanska putovanja
Ise Krnjavog
vesna rapo: Iso Krnjavi inicijator izlobenih projekata druge polovine
19. stoljea

13:0014:30

odmor

14:3016:00
etvrta
sjednica

ivana ronevi elezovi: Izidor Krnjavi i putovanje u Italiju

ante rendi-mioevi: Izidor Krnjavi i Nugentova zbirka rimskih
figuralnih kamenih spomenika u Arheolokom muzeju u Zagrebu i
Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja u Rijeci
magdalena mihalinec: Izidor Krnjavi inicijator zbirke sadrenih
odljeva antike skulpture i Gyps-Museuma
marija tonkovi: Iso Krnjavi i fotografija
tihana petrovi le: Krnjavi i organizirano kuno rukotvorstvo u
Hrvatskoj
tatjana kaba sanja zadro: Pogledi Ise Krnjavog na razvoj hrvatske
umjetnosti. Usporedba tekstova Die kroatische Kunst i Pogled na razvoj
hrvatske umjetnosti u moje doba
ivan vien: Umjetnost i/ili diktatura: kritiar Kosta Strajni prema Izidoru
Krnjavome

16:0016:30

rasprava

program znanstvenog skupa Iso Krnjavi veliki utemeljitelj

Petak, 23. studenoga 2012.

10:0012:00
peta
sjednica

dunja seiter-verko: Ostavtina Izidora Krnjavog u Nacionalnoj i

sveuilinoj knjinici u Zagrebu
katica orkalo jemri: Knjievnik Iso Krnjavi izmeu umjetnosti i
publicistike
perica vuji: Listovi iz Slavonije Izidora Krnjavog kao izvor za lokalnu
povijest
vlasta voger: Izidor Krnjavi u listovima na njemakom jeziku
na prijelazu iz 19. u 20. stoljee
katarina lukaveki marija barovi: Odnos naruitelja Ise Krnjavoga
prema slikaru Mirku Rakome na primjeru ilustracija prijevoda
Boanstvene komedije objavljenog 1909.1915.
dunja modri-blivajs: Izidor Krnjavi reformator hrvatskog kolstva
lidija butkovi miin: Iso Krnjavi i kolstvo rijeke regije: Kraljevska
velika gimnazija na Suaku i Kraljevska nautika kola u Bakru
ana pastuovi arka vuji: Pogled na djelovanje Izidora Krnjavog u
svjetlu odnosa s javnou
daniel patafta: Izidor Krnjavi, tefa Iskra i hrvatski franjevci
dubravka pei aldarovi: tefa Iskra Krnjavi knjievnica Iva Rod i
supruga velikog utemeljitelja

12:0012:30

predah

12:3013:00

tomislav krnjavi: Hommage velikom pretku

bernarda cesar / ubu udruga bivih uenika kole primijenjene
umjetnosti i dizajna: to su nama Iso Krnjavi i Herman Boll?
130 godina kole (1882.2012.)

13:3014:00

zakljuna rasprava

Saeci izlaganja
(abecednim redom)

12

josipa alvi jasmina nesti

Odsjek za povijest umjetnosti

Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu, Zagreb

Izidor Krnjavi i poeci studija povijesti

umjetnosti u Hrvatskoj
U dokumentima ostavtine Izidora Krnjavog, pohranjenima u nekoliko
zagrebakih arhiva i institucija, razni istraivai iitali su mnotvo
podataka kojima se oblikovala slika njegove politike karijere te objasnio
njegov veliki udio u stvaranju ondanje hrvatske kulturne i umjetnike
batine. Iz istih izvora, iako u dosta manjoj mjeri s obzirom na navedene
kategorije, moe se rekonstruirati njegov pedagoki i profesorski rad.
Nastava povijesti umjetnosti na dananjem Filozofskom fakultetu
Sveuilita u Zagrebu zapoela je predavanjima i profesurom Krnjavoga
1878. godine. Zaslugom istraivaa koji su se bavili tim segmentom
njegova rada razjanjeni su detalji oko njegova profesorskog imenovanja
i uzora, koje nalazi posebice u bekom modelu studija povijesti
umjetnosti i profesoru Rudolfu Eitelbergeru. Upravo na pedagoki
segment njegove djelatnosti usmjereno je i ovo izlaganje. Naglasak je
stavljen na njegova predavanja, posebice ona neobjavljena kao to su
Povijest kulture u dobi renaissance, O grkoj nastavi, O estetici, O secesiji i
druga koja je odrao na Katedri za povijest umjetnosti zagrebakog
Sveuilita. Iz zabiljeki i dokumenata Krnjavoga saznajemo o njegovoj
nastavnoj djelatnosti, znanstvenim i umjetnikim ekskurzijama koje
je prireivao za svoje sluae, o njegovim razmatranjima o kolstvu i
zalaganju za uporabu novih tehnologija u svrhu populariziranja znanosti
i umjetnosti. Sve izloeno vrijedno je svjedoanstvo o poecima nastave
povijesti umjetnosti u Hrvatskoj te stoji kao temelj njezina daljnjeg
razvoja i grananja.

ljubomir anti
Zagreb

13

Buntovnici i konformisti u hrvatskoj povijesti

sluaj Ise Krnjavoga
U zajednicama u kojima se kroz povijest nalazila, Hrvatska je uvijek
bila u podreenom poloaju. Stoga je sudjelovanje u politikom ivotu
Hrvatima uvijek bio veliki izazov. U sluaju da su ga prihvatili, nali bi se
pred dvojbom: nastupati u skladu s vlastitim uvjerenjem ili se prilagoditi
prilikama. U prvom sluaju to je zbog odnosa moi znailo siguran
neuspjeh. U drugom je pak postojala mogunost postizanja odreenog
cilja. Zato je izmeu tih dvaju pristupa politici veina birala onaj koji
nije donosio uspjeh? Zato to je, iskompleksirana trajnim strahom
za puku opstojnost, hrvatska javnost relativizirala uspjehe/pobjede i
neuspjehe/poraze. Suradnja s reimom, za koji se vjerovalo da ide samo
za tim da nas izigra, tumaila se iskljuivo kao djelovanje pro domo sua,
dakle kao izdaja opeg dobra. Stoga se percipirala kao moralni poraz
i kad je donosila neke uspjehe. Neuspjeh pak zbog odbijanja suradnje
s reimom doivljavao se kao moralna pobjeda. Zato se uspjene
odbacivalo s gnuanjem, a neuspjene slavilo kao heroje. S traginim
herojima, hrvatska se povijest moe itati i kao svojevrsni martirologij.
Politika kao umijee mogueg sporo e se probijati kroz bespua
hrvatske zbiljnosti. Moralisti e dugo prevladavati nad realistima.
Politika kao pragma ustupat e pred politikom kao medijem u kojem
je bitan sklad misli, rijei i djela. Skresati otvoreno u lice, udariti
akom o stol, igrati otvorenim kartama i doivjeti poraz, pa i tragediju
(osobnu i nacionalnu), znailo je biti heroj; prilagoditi se prilikama i iz
suradnje s reimom izvui ma koliku korist za zajedniko dobro znailo
je biti izdajica. Dugotrajnost takvog pristupa politici stvorila je odreeni
politiki mentalitet bez ije je ralambe teko sagledati ivotni put Ise
Krnjavoga.

14

marina bregovac pisk

Hrvatski povijesni muzej, Zagreb

Izidor Krnjavi i Ferdinand Quiquerez

Iako su se zacijelo susretali na klasama slikanja profesora Alexandera
Wagnera na minhenskoj Akademiji, ivotni putovi Izidora Krnjavoga
i Ferdinanda Quiquereza prvi su se put ozbiljnije isprepleli u vrijeme
njihova boravka u Italiji tijekom jeseni 1873. godine. Do idue su godine
dosta vremena proveli zajedno u Rimu, Napulju, Sorrentu i posjeujui
Pompeje. O njihovim zajednikim danima svjedoe sauvane crtanke
Krnjavijeve u Arhivu za likovne umjetnosti Hrvatske akademije
znanosti i umjetnosti i Quiquerezove u Hrvatskom povijesnom muzeju
u Zagrebu. Nakon tog sretnog i kreativnog razdoblja dvojica vrnjaka
(oba su roena 1845. godine) krenula su razliitim ivotnim putovima.
Krnjavi je ubrzano napredovao do profesure na zagrebakom
Sveuilitu i potom mjesta predstojnika Odjela za bogotovlje i nastavu,
dok je Quiquerez, pouavajui crtanje kao suplent na zagrebakoj realci,
tijekom godina izgubio zanos perspektivnog mladog slikara i pretvorio
se u slabo plaenog slikara povijesnih kompozicija po kojima je najee
pamen. Godine 1878. na 1879., uoi velikog potresa, Quiquerez je na
prijedlog Krnjavog prema vladinoj narudbi izradio veliki akvarelirani
nacrt svoda ljetnog refektorija pavlinskog samostana u Lepoglavi,
zajedno s kopijama girlanda voa i triju trolisnih medaljona s prizorima
iz ivota sv. Pavla Pustinjaka. ini se da je to bila posljednja (i jedina)
potpora u obliku slubene narudbe koju je Krnjavi pruio Quiquerezu.
Godinu dana prije smrti Quiquerez je, ivei u bijedi i oskudici, dvaput
portretirao nekadanjeg sudruga, Izidora Krnjavoga, monoga odjelnog
predstojnika. Umro je 1893. godine, malen i zanemaren u svojem
vremenu i prostoru, i danas ga, osim po djelima historijskog slikarstva,
pamtimo prije svega po iznimnim djelima Porta Terraferma i Obala
Tibra. Krnjavi ostao je zapamen kao iznimna linost koja je obiljeila
i umnogome oblikovala kulturni ivot Hrvatske posljednje etvrtine 19.
stoljea, a tek izrijetka i kao slikar.

ivan buli

Hrvatsko katoliko sveuilite, Zagreb

15

Izidor Krnjavi promicatelj

hrvatskih nacionalnih interesa
U godinama koje su prethodile Prvom svjetskom ratu, kao i tijekom
ratnog razdoblja, na hrvatskoj politikoj i drutvenoj sceni bilo
je skupina i politiara koji su se nastojali oduprijeti ve stvorenoj
politikoj prevlasti srpske manjine u Hrvatskoj, izraenoj preko
Hrvatsko-srpske koalicije. Posebno mjesto meu njima zauzima
Izidor Krnjavi. Rano je shvatio kojom su se zakonskom regulativom
i politikom praksom koristili, ponajprije izbornom geometrijom.
Njome su osiguravali izborne rezultate i podjelu mandata. Zbog toga su
i za hrvatsku dravnopravnu budunost iznimno vani saborski izbori
1913., provedeni tom metodologijom. Krnjavi je pokuao utjecati na
njezinu promjenu, a Srbi u Hrvatskoj shvatili su opasnost te odgovarali
krilaticom: Zvidim ja na eljezniarsku pragmatiku, samo neka mi
Iso Krnjavi ne pravi izbornu reformu. Unato tome to prijedlog
izmjene izborne geometrije nije prihvaen, Krnjavi je sve do raspada
Austro-Ugarske Monarhije nastojao utjecati na reorganizaciju hrvatske
politike scene u skladu s interesima veinskoga hrvatskog naroda.

16

sandi bulimbai

Ministarstvo kulture Republike Hrvatske

Konzervatorski odjel u Splitu

Iso Krnjavi i Drutvo hrvatskih umjetnika Meduli

Osnivanje Drutva hrvatskih umjetnika Meduli prvi je ozbiljniji
raskol na hrvatskoj umjetnikoj sceni koja je do tada bila prilino
jedinstvena i okupljena u Drutvu umjetnosti na elu s Isom Krnjavim.
Za razliku od konzervativnog i apolitinog Drutva umjetnosti,
medulievci sa kolovanja u inozemstvu donose postulate moderne, a
osim zatite stalekih interesa svojih lanova, njihov je program imao
i jasno odreen politiki cilj suprotstavljanje politici Austro-Ugarske
Monarhije i junoslavenska ideologija. Za Krnjavoga je, sukladno
njegovim oportunim politikim opredjeljenjima, zagrebocentrizmu i
neprihvaanju nove umjetnosti, osnivanje Meduliaznailo separatizam
i prijetnju kulturnom i politikom jedinstvu Hrvatske. Nacionalni
stil medulievaca s tematskim uporitem u junakoj narodnoj pjesmi
bio mu je ideoloki i umjetniki neprihvatljiv. Temeljem istraivanja
onodobnog tiska i arhivske grae, u izlaganju e biti predstavljeni
stavovi Krnjavoga prema pojedinim kljunim zbivanjima u povijesti
Drutva Meduli: Prvoj dalmatinskoj umjetnikoj izlobi u Splitu,
natjeaju za spomenik Strossmayeru, Izlobi Metrovi Raki, izlobi
Nejunakom vremenu u prkos te izlaganju medulievaca u Paviljonu
Kraljevine Srbije na Meunarodnoj izlobi u Rimu 1911. godine.
Posebna pozornost posvetit e se do sada neobjavljenoj arhivskoj grai
njegovim nedovrenim biljekama o izlobi Nejunakom vremenu u prkos
i izvjeu banu Tomaiu u kojemu mu podnosi zakljuke sa sjednice
Drutva umjetnosti o (ne)izlaganju hrvatskih umjetnika u Rimu, otro
optuivi dalmatinske umjetnike. Zavretak Prvoga svjetskog rata i
osnutak Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca oznaili su kraj vladavine
Izidora Krnjavoga na elu Drutva umjetnosti, a vane pozicije u
novom ustrojstvu umjetnikog ivota zauzimaju upravo medulievci.

lidija butkovi miin

Odsjek za povijest umjetnosti

Filozofskog fakulteta Sveuilita u Rijeci, Rijeka

17

Iso Krnjavi i kolstvo rijeke regije: Kraljevska velika

gimnazija na Suaku i Kraljevska nautika kola u Bakru
Obnaajui funkciju predstojnika Odjela za bogotovlje i nastavu
Zemaljske vlade u Zagrebu u relativno kratkom mandatu (1891.
1896.), Iso Krnjavi ostao je zapamen kao jedan od rijetkih politiara
s jasnom vizijom poboljanja hrvatskog obrazovnog standarda te
diplomatskom sposobnou da u nezavidnim politikim prilikama
produktivno organizira rad svog ministarstva te osigura financijska
sredstva za realizaciju zacrtanih reformi. Njegova diplomatska vjetina
pokazala se osobito korisnom kad je bilo u pitanju kolstvo ireg rijekog
podruja, gdje su maarski politiko-gospodarski interesi bili stalna
prijetnja ouvanju hrvatskog identiteta i kontinuiteta kolske nastave na
hrvatskom jeziku. Tako je zahvaljujui politikoj snalaljivosti Krnjavoga
i njegovu utjecaju kod bana Khuen-Hdervryja pokrenuta izgradnja
reprezentativne neorenesansne zgrade Kraljevske velike gimnazije
na Suaku (1893./94.1896.), sloenog urbanistiko-arhitektonskog
zadatka povjerenog lajpcikom arhitektonskom uredu Ludwig &
Hlssner, projektantima i zagrebake Velike gimnazije (kolskog
foruma). Dislociranjem hrvatske gimnazije iz Rijeke u susjednu opinu
Trsat ostvareno je snano uporite hrvatskog identiteta kao konkurencija
promaarskim obrazovnim institucijama. Zgrada gimnazije danas je
zatieni spomenik kulture te jedna od najimpozantnijih i najvrednijih
historicistikih gradnji rijeke regije. Sukladna tenja da hrvatsko kolstvo
ne zaostane za maarskim Krnjavog je vodila i prilikom reorganizacije
Kraljevske nautike kole u Bakru, odnosno osuvremenjivanja kolskog
programa te pruanja materijalnih preduvjeta za njegovo izvoenje. Za
njegova ministrovanja pokrenut je preustroj kole od etverogodinje
na sedmogodinju (dovren 1899./1900.), a poseban dokaz njegove
svestranosti i prepoznavanja obrazovnih potreba bila je kupnja jahte
Margita (nazvana u ast grofice Khuen-Hdervry) u svrhu praktine
nastave i znanstvenog istraivanja Jadrana, prvog broda te vrste na
administrativno-politikom podruju Hrvatske. Iskazana briga Ise
Krnjavog za dostizanje suvremenih pedagokih standarda hrvatskih
krajeva koji su graniili s corpus separatum, maarskom Rijekom, ine ga
iznimno pozitivnom figurom u povijesti ove regije posljednjeg desetljea
19. stoljea.

18

katica orkalo jemri

Zagreb

Knjievnik Iso Krnjavi izmeu

umjetnosti i publicistike
U raspravi o knjievnim i rubnim knjievnim djelima Ise Krnjavoga
upozorava se na specifinost njegova autorskoga pisma, izgraenog
u simbiozi umjetnosti i publicistike, imajui na umu da je piui o
umjetnikom obrtu i hrvatskoj srednjovjekovnoj povijesti napisao
putopise Listovi iz Slavonije i Iz Dalmacije, a biografsku grau u
romanima o sv. Franji Asikome (Boji vitez, Boji siromah) proeo
autentinim prizorima iz ivota talijanskih srednjovjekovnih gradova
i povijeu nastanka crkvenih redova. Potkrijepljena i obiljeena
dokumentarnou, subjektivna, autobiografska i memoarska (Pogled na
razvoj hrvatske umjetnosti u moje doba, Autobiografija, Zapisci, sv. 1-2),
stilistika Ise Krnjavoga ista svojstva, neto prikrivenije, pokazuje i u
dramama u politikoj komediji Polonyi Strassnoff, gdje se s pravakih
pozicija obraunava s potpisnicima Rijeke rezolucije, te u Egejevu
tornju, gdje na simbolinoj razini tematizira osobni sukob s protivnicima
ruenja Bakaeve kule i obnove zagrebake katedrale. Angairan pristup
pojavama s potrebom da oblikuje javno mnijenje i utjee na drutvene
procese ostavit e trajan trag na knjievnome pismu Ise Krnjavoga,
posebice u poleminom diskursu te tamo gdje su struka i erudicija u
podlozi literarnoga teksta, a ipak e ga izvorna, snana autorska strast
uiniti osebujnim i zanimljivim piscem, iako mu to dosadanja hrvatska
knjievna kritika i povijest, ometana politikim razlozima, uglavnom
nije priznala.

dragan damjanovi

Odsjek za povijest umjetnosti

Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu, Zagreb

19

Iso Krnjavi i arhitektura

historicizma u Hrvatskoj
Ponajglavniji zakon historikoga styla jest, da umjetnina bude na
temelju tradicije izradjena, t. j. da se nesmije nikada smetnuti s uma
temeljna misao, koja je umjetnini podlogom.
Iso Krnjavi, Oblici graditeljstva u starom vieku i glavna naela gradjevne ljepote,

Zagreb, 1883.

Iako je tekstovima Olge Maruevski doprinos Ise Krnjavog hrvatskom

historicizmu uvelike obraen, nisu u potpunosti istraeni svi aspekti
njegova odnosa prema arhitekturi i njegova utjecaja na historicizam u
Hrvatskoj. Cilj je ovoga izlaganja stoga osvrt na neke manje poznate
ili nepoznate tekstove Krnjavoga koji osvjetljavaju njegovu ulogu u
povijesti hrvatske arhitekture od sredine 1870-ih do poetka 19. stoljea.
ivei i kolujui se u Beu i Mnchenu, Krnjavi usvaja odnos prema
arhitekturi karakteristian za vrijeme visokoga historicizma. Snaan
utjecaj na njega imaju ponajprije tekstovi suvremenih povjesniara i
teoretiara arhitekture, Rudolfa Eitelbergera i Gottfrieda Sempera.
Po povratku u Hrvatsku Krnjavi poinje voditi borbu protiv
dominacije lokalnih inenjera pri restauraciji starih i gradnji novih
crkava, te pri projektiranju kola i drugih javnih zgrada, koje nastoji
povjeriti kolovanim arhitektima. Kako bi Hrvatskoj osigurao to bolji
graditeljski kadar, potie preseljenje arhitekta Hermana Bolla u Zagreb,
a s njime i skupine obrtnika/umjetnika sposobnih realizirati njegove
zadatke. Nastojanja Krnjavoga poklopila su se s vremenom kada se
u Hrvatsku vraa cijela generacija akademski obrazovanih arhitekata
( Janko Josip Grahor, Josip Vanca, Martin Pilar, Janko Holjac i dr.), to
mu je postupno omoguilo realizaciju i nekih od najambicioznijih tenji.
U hrvatski historicizam Krnjavi unosi novi pogled na arhitektonske
stilove. Uvodi tako srednjoeuropske stavove o gotici kao najprikladnijem
stilu na polju sakralne arhitekture za katolike i evangelike. Ponajprije
zahvaljujui njegovim uputama, Boll razvija svoju specifinu inaicu

20

neobizantskog stila. Snano je utjecao i na uvoenje viih standarda

u stambenoj i javnoj arhitekturi, za koje je preferirao odabir talijanske
i njemake renesanse. Obnova Zagreba nakon potresa pruila mu je
priliku da ostvari svoje ideje u onodobnu zagrebaku arhitekturu, to
mu je pak olakalo povezivanje s privrednom i politikom elitom grada i
drave. Najprije u svojstvu jedinoga kolovanog hrvatskog povjesniara
umjetnosti, pa potom kao zastupnik u hrvatskom Saboru, vijenik
gradske skuptine te naposljetku predstojnik Odjela za bogotovlje i
nastavu hrvatske Zemaljske vlade, Krnjavi je uspio preobraziti hrvatsku
arhitekturu i unijeti u nju do tada nevieni stupanj kvalitete.

andreja der-hazarijan vuki

jasenka ferber bogdan darija alujevi

21

Arhiv za likovne umjetnosti

Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Zagreb

Ostavtina Izidora Krnjavog

u Arhivu za likovne umjetnosti Hrvatske
akademije znanosti i umjetnosti
U Arhivu za likovne umjetnosti uva se osobna ostavtina Izidora
Krnjavog, otkupljena 1974. od Mirka Profete. Taj arhivski fond
sadri osobne dokumente (svjedodbe, iskaznice), slubenu i osobnu
korespondenciju, originalne rukopise (skice za autobiografiju, prijevodi,
lanci, predavanja), crtae blokove iz vremena kolovanja na minhenskoj
Akademiji (1870.1877.), osobne fotografije i fotografije njegovih
umjetnikih radova te skice za fresku franjevake crkve u Zagrebu. Ta
graa od izvorne arhivske vrijednosti prua jo jedan mogui aspekt
rekonstrukcije njegova ivota, drutvenog angamana i umjetnikog
djelovanja. Prilikom obiljeavanja 85. godinjice smrti Izidora Krnjavog
Arhiv za likovne umjetnosti prezentirat e, uz kratki pregled cjelokupne
ostavtine, njezine manje poznate i dosad neobjavljene dijelove.

22

ljerka dulibi iva pasini trec

Strossmayerova galerija starih majstora

Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Zagreb

Izidor Krnjavi prvi kustos Strossmayerove

galerije starih majstora hazu
Izidor Krnjavi imenovan je prvim kustosom i ravnateljem
Strossmayerove galerije 29. oujka 1883. na razdoblje od pet godina. Ve
i prije slubenoga imenovanja aktivno je sudjelovao u promiljanjima
o smjetanju zbirke biskupa Josipa Jurja Strossmayera u Zagreb i
arhitektonskom programu nove zgrade. Osim u odabir lokacije zgrade za
Galeriju bio je aktivno ukljuen u sve etape gradnje, od prvih projekata
do izvedbe. Kontinuirano je iznosio svoje kritike nacrta, s estetskoga i
funkcionalnoga stajalita, a posebno je budno pratio ureenje galerijskih
prostora, pri emu ne proputa priliku informirati se o suvremenim
rjeenjima s ravnateljima najznaajnijih austrijskih i njemakih zbirki
i tadanjim vodeim povjesniarima umjetnosti. Takoer je bio osobno
angairan u poslovima pakiranja i transporta umjetnina iz akova u
Zagreb te njihova razmjetanja u galerijskim dvoranama. Budui da,
naalost, nisu sauvane ni fotografije niti nacrti njegova postava, o
njegovim muzejskim principima saznajemo posredno preko njegovih
vlastitih tekstova i kritika, a ta saznanja upotpunjujemo arhivskim
istraivanjem korespondencije Izidora Krnjavoga, ponajvie s biskupom
Josipom Jurjem Strossmayerom i Franjom Rakim, sauvane u Arhivu
Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i Hrvatskom dravnom
arhivu u Zagrebu. Analiza izvora obuhvaa razdoblje od poetaka
intenzivnoga druenja Krnjavoga s biskupom Strossmayerom preko
razdoblja njegova upravljanja Strossmayerovom galerijom do razrjeenja
s upraviteljske dunosti kako bi se rasvijetlila uloga Krnjavoga u
oblikovanju biskupove zbirke i njezinu predstavljanju javnosti.

anelka gali

Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb

23

Izidor Krnjavi i Muzej za

umjetnost i obrt
Ustrajno zauzimanje Krnjavoga za osnivanje Muzeja za umjetnost
moe se pratiti ve cijelo jedno desetljee prije utemeljenja te institucije
(1880.) i neodvojivo je od njegova djelovanja u Drutvu umjetnosti.
Osnova njegove zamisli o muzeju naznaena je ve u pravilima Drutva
koja je izradio 1870. godine. U Drutvu je Krnjavi naao najprikladniji
okvir za sustavno djelovanje na zasnivanju umjetno-obrtnog muzeja,
moralnu i materijalnu potporu i, konano, mogunost za oivotvorenje
svoje zamisli. Kada je na svojoj konstituirajuoj sjednici 1879. godine
Drutvo donijelo odluku o osnivanju Muzeja za umjetnost i obrt,
jezgra njegova fundusa ve je bila formirana: 1875. godine Krnjavi
je sudjelovao u odabiru prvih predmeta za budui muzej, nabavljenih
zahvaljujui donaciji biskupa Strossmayera. Prema Statutu i osnovi
Muzeja, koju je Krnjavi izradio 1879. slijedei model bekog Muzeja
za umjetnost i industriju, strategija djelovanja Muzeja zasnivala se na
novom vrednovanju tradicionalnih vrijednosti obrta i uvanju kulturnopovijesne i umjetnike batine u cjelini. Kako bi se ostvario kompleksan
program, koji je ukljuivao didaktiku, estetiku i prosvjetiteljsku ulogu
Muzeja, kao i cjelovita vizija kulturnog preporoda kroz spregu praktinog
i teorijskog djelovanja, uz Muzej je 1882. godine osnovana i Obrtna
kola. Svojom znalakom osnovom, pokroviteljskim djelovanjem i
promiljenom sakupljakom politikom u vrijeme dok je obnaao dunosti
tajnika Drutva umjetnosti i prvog ravnatelja Muzeja, Izidor Krnjavi je,
sukladno svojoj kasnijoj krilatici o kulturi kao jakom i sjajnom titu u
borbi za opstanak naroda, utemeljio i dugorono odredio smjernice
djelovanja jedne od vodeih batinskih ustanova u Hrvatskoj i tako
stvorio vano uporite nacionalnog kulturnog identiteta.

24

kreimir galovi

Ministarstvo kulture Republike Hrvatske

Uprava za zatitu kulturne batine, Zagreb

Izidor Krnjavi i prva hrvatska moderna

kritika razmatranja
Vrijeme od 1895. do 1915. kljuno je za razvoj hrvatskoga modernog
drutva. Iako za to vrijeme njegovi protagonisti i kasniji tumai koriste
itav niz naziva secesija, dekadencija, fin de sicle terminoloki
ga poblie moemo nazvati i razdobljem prve hrvatske moderne. Rije
je o relativno kratkom razdoblju, koje se u oima javnosti jednoznano
tumai kroz prizmu edipovskog sukoba starih i mladih. Kao jedno
od kljunih pitanja namee se uloga toga, uvjetno reeno, generacijskog
sukoba u razvoju hrvatskog drutva tijekom dvadesetog stoljea, odnosno
njegova znaenja gledanog kroz prizmu prijelaza stoljea. Razvojem
gradova i graanskog sloja stvorena je mogunost dubljih drutvenih
promjena, a time i razvoja kulture. Vodeu je ulogu u tom procesu
odigralo utemeljenje nekoliko institucija od nacionalnog znaenja,
na prvom mjestu Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti i
Sveuilita, odnosno troje kljunih protagonista koji se uz njih vezuju:
Juraj Strossmayer, Franjo Raki i Izidor Krnjavi nesumnjivo su bili
zamanjaci kljunih dogaaja u drutveno-kulturnom ivotu Hrvatske
na prijelazu stoljea. U jednom trenutku, meutim, njihove e snane
osobnosti postati tekim utezima upravo razvoju koji su sami potaknuli.
Zapoevi svoj uspon sedamdesetih godina 19. stoljea, Krnjavi
je ve na samom poetku karijere vrlo jasno odredio i glavne ciljeve
svoga djelovanja. Jedna od kljunih ideja vodilja bila je ideja stvaranja
hrvatske nacionalne umjetnosti, kojom je bio blizak Markovievoj tezi o
nacionalnim estetikama, odnosno miljenju kako razliiti narodi imaju
svoja utvrena estetika pravila i svoj estetiki ukus. Na odreivanju
temeljnih ciljeva razvoja hrvatske kulture Krnjavi je intenzivno radio
izmeu 1873. i 1875., tijekom studijskog boravka u Rimu. Osnivanje
katedre za povijest umjetnosti na zagrebakom Sveuilitu, osnivanje
Muzeja za umjetnost i obrt i s njim pripojene Obrtne kole te djelovanje
Drutva umjetnosti tri su osnovne toke na kojima e se zasnivati
cjelokupna kulturna politika Krnjavog nakon povratka u Zagreb.

25

Vrhunac karijere imenovanje je Krnjavoga predstojnikom Odjela za

bogotovlje i nastavu (1891.). Na tom je poloaju ostao do 1896., i
u tom kratkom razdoblju u potpunosti je preobrazio i modernizirao
drutveno-kulturni ivot u Hrvatskoj. U tom je kontekstu osobito vano
sagledavanje uloge Izidora Krnjavog u razvoju hrvatske moderne. Iako
to pitanje nosi itav niz kontroverzi, nuno je ukazati na injenicu da je
upravo Krnjavi svojim djelovanjem postavio temelje razvoja hrvatske
moderne umjetnosti i teoretske misli, zadavi temeljne smjernice
razvoja hrvatskog drutva tijekom itavog 20. stoljea.

26

jasna galjer

Odsjek za povijest umjetnosti

Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu, Zagreb

Krnjavi i Graditeljski odjel Obrtne kole

Polazei od kljune uloge Ise Krnjavoga u osnivanju Obrtne kole kao
jednog od njegovih najveih utemeljiteljskih projekata, razmatra se
znaenje Graditeljskog odjela Obrtne kole u promoviranju moderne
arhitekture. Krnjavijeva distanciranost i negativni kritiki stavovi
prema novim pojavama u arhitekturi u dosadanjim su istraivanjima
obilno zastupljeni, dok je zanimanje za njegov udio u artikuliranju
odnosa tradicije i moderne gotovo u cijelosti izostalo. Stoga se koncept
nastavnog programa Graditeljskog odjela zagrebake Obrtne kole
analizira s obzirom na okolnosti koje u Austro-Ugarskoj Monarhiji
odreuje reforma umjetnikog obrazovnog sustava i novo shvaanje
oblikovanja, to dovodi do procvata kulturne produkcije. Teite je
na razdoblju od osnivanja Teaja za obrazovanje graditelja u sastavu
Obrtne kole 1892. do osnivanja Tehnike visoke kole u Zagrebu 1919.
godine. Tada u nastavnom programu sudjeluju brojni znaajni arhitekti
i umjetnici, a polaznici Graditeljskog odjela su, izmeu ostalih, Viktor
Kovai, Vjekoslav Bastl, Aladar Baranyai, Dioniz Sunko, Rudolf
Lubynski, Sreko Flrschutz, Edo Schn i niz drugih koji su, iako su
po zavretku kolovanja stjecali naziv graditelja, postali najistaknutiji
predstavnici nove hrvatske arhitekture. Cilj je rasvijetliti ulogu koju
je u koncipiranju nastavnog programa Graditeljskog odjela Obrtne
kole kao liberalno strukturiranog edukativnog modela imao Iso
Krnjavi, kako bi se ukazalo na znaenje i vrijednost njegova djelovanja
u kontekstu transponiranja ideja, ideologije i programatskih osnova
reforme umjetnikog obrta i njihove dosege u hrvatskoj sredini.

mislav gregl

Hrvatski institut za povijest, Zagreb

27

(Ne)ostvarene koncepcije Izidora Krnjavog o

ureenju palae u Opatikoj 10
Iako je Izidor Krnjavi kao predstojnik Odjela za bogotovlje i nastavu
utisnuo nesumnjivo najjai peat ureenju palae u Opatikoj 10,
postoje znaajne razlike izmeu njegovih izvornih zamisli i konane
realizacije. To je razumljivo kad se uzmu u obzir dugotrajnost ureivanja
zgrade, promjene politikih okolnosti do kojih je u meuvremenu
dolazilo te njegov odlazak s mjesta predstojnika 1896., znatno prije
dovretka ureenja zgrade. Tako primjerice krajnji izbor slika u Zlatnoj
dvorani odraava prevagu dogaaja iz politike povijesti, dok je Krnjavi
namjeravao vie pozornosti posvetiti temama iz kulturne povijesti.
Stoga je cilj ovog izlaganja preispitati u kojoj se mjeri realizirani izgled
reprezentativnih prostora u zgradi (Zlatna dvorana, Pompejanska dvorana,
Renesansna soba, Stubite Muza) poklapa s izvornim koncepcijama
Krnjavog, odnosno koliko se od njih razlikuje, te koliko su uspjeno
posredovane politike i kulturne poruke koje je Krnjavi elio poslati
izborom tema za slike, reljefe i freske i njihovom izvedbom.

28

zoran grijak

Hrvatski institut za povijest, Zagreb

Korespondencija Krnjavi Strossmayer kao povijesno

svjedoanstvo, kronologija velikih kulturnih pregnua i
hommage jednom ivotnom opusu (1875.1884.)
Rukopisna ostavtina Izidora Krnjavoga i Josipa Jurja Strossmayera
u svojim je bitnim segmentima ostala neobjavljena, a njezini pojedini
dijelovi znanstvenoj su javnosti sve do danas ostali nepoznati, o emu
napose svjedoi odjek njihova objavljivanja u posljednje vrijeme, kada
se u strunim krugovima ponovo aktualizira zanimanje za Krnjavoga.
Istraivai odnosa izmeu Strossmayera i Krnjavoga sloni su u ocjeni
da su njihovi odnosi u poetku bili vrlo bliski i u pravom smislu rijei
prijateljski. Takoer su suglasni u tome da je Strossmayer postavio temelje
radu Krnjavoga i da je njihovo intelektualno i politiko obzorje uvelike
nadmaivalo granice sredine u kojoj su djelovali. S druge strane ta im je
sredina, kao osobama koje su od poetka svoga djelovanja imale za cilj
ostvarenje ambicioznoga programa, teila nametnuti granice djelovanja.
Upravo u tome, odnosno u pokuaju nadilaenja postojeih ogranienja u
postizanju viih kulturnih standarda, lei i glavni uzrok kasnijega sukoba, jer
e se Krnjavi na tom putu 1884. odvojiti od Strossmayera i vezati za bana
Krolyja (Dragutina) Khuen-Hdervryja te time ugroziti desetljeima
dugo prijateljstvo. U svojim dosadanjim istraivanjima odnosa izmeu
Strossmayera i Krnjavoga koncentrirao sam se na literaturu, biografske
zapise Krnjavoga, Strossmayerovu korespondenciju s Krnjavim te na dio
memoarske rukopisne ostavtine I. Krnjavoga, koja predstavlja pokuaj
pisanja Strossmayerova ivotopisa, to sve prua pouzdanu osnovu za
rekonstrukciju njihovih odnosa i zadaa na ijem su ostvarenju djelovali
teei stvoriti institucije za kulturnu i znanstvenu emancipaciju Hrvatske,
a napose Zagreba, kao glavnoga grada, od drugih sredita Austro-Ugarske
Monarhije i ire. Svrha je ocrtati odnose izmeu tih dviju istaknutih
osoba hrvatske politike i kulturne povijesti, ali takoer upozoriti na
relevantnost spomenute korespondencije za proirivanje spoznaja o
politikim prilikama u kojima su djelovali i shvaanje utjecaja irega
europskog kulturnog, povijesnog i drutvenog konteksta na oblikovanje
njihovih uvjerenja i usmjeravanje njihova djelovanja.

ivana jankovi

Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb

29

Slike Ise Krnjavoga iz Zbirke Benko Horvat

u Muzeju suvremene umjetnosti
Ovo izlaganje bavi se slikarskim djelima Ise Krnjavoga koja se nalaze
na pohrani u Zbirci Benko Horvat u sklopu Muzeja suvremene
umjetnosti u Zagrebu. Graa iz pohrane pokazuje raznolikost uporabe
izraajnih sredstava Izidora Krnjavoga od studija i kopija starih
majstora u tehnici ulja, preko pastela, crtea i bakropisa do fotografija
ali isto tako ukazuje i na razliite dosege te izraajne mogunosti
samoga autora, ovisno o razdoblju njihova nastanka. Problemom
valorizacije ovih radova, posebice slikarskog opusa, bavila se nekolicina
strunjaka, uglavnom vanjskih suradnika Muzeja, meu kojima treba
spomenuti Darka Schneidera, Vladimiru Tartaglia-Kelemen te Grgu
Gamulina. S obzirom na fokus interesa kustosa Muzeja suvremene
umjetnosti, ovaj se opus rijetko ili sporadino obraivao i izlagao, na
prigodnim izlobama prilikom obiljeavanja godinjice smrti ili roenja
Krnjavoga. Preseljenjem Muzeja s nekadanje gornjogradske adrese
(Habdelieva 2) u novu zgradu (Avenija Dubrovnik 17) omogueni
su bolji uvjeti za prouavanje Zbirke. Namjera je stoga uiniti ovu
zanimljivu grau dostupnom strunoj i iroj javnosti te dati smjernice
za daljnja istraivanja.

30

libue jirsak

Moderna galerija, Zagreb

Dva muzeja, kuna industrija i nekoliko citata:

Izidor Krnjavi i Alois Riegl
U neobjavljenom radu Aestethische Probleme iz 1917., pledoajeu protiv
Worringerova Priloga psihologiji stila (Abstraktion und Einfhlung, 1908.),
Krnjavi je odao priznanje Aloisu Rieglu i njegovoj povijesnoumjetnikoj
metodi. U tekstu je stao u obranu odreenih Rieglovih teorijskih
postulata, suvereno baratajui njegovom terminologijom i ekscerptima
pojedinih djela. Krnjavog i Riegla zajedniki su interesi povezivali
ve kasnih 1880-ih. Ravnatelj pokrajinskoga Obrtnog muzeja i
kustos Austrijskoga muzeja za umjetnost i industriju, centra za pitanja
umjetnikog obrta itave Monarhije, u svojim su radovima reflektirali
o poslanju te ustanove i o temeljnim pozicijama struke. Krnjavi
je u navedenom razdoblju, na temelju vlastitih iskustava s terena i
meunarodnih izlobi, revidirao svoje stavove o potrebi obnove i
organizacije umjetnikog obrta koji su ga vodili u prvome desetljeu
njegova javnog djelovanja u domovini. Na poetku sveuiline karijere,
u svojim ranim radovima, Alois Riegl posezao je za rezultatima
istraivanja Krnjavog objavljenim u nekoliko lanaka na njemakom
jeziku. Dijalog koji je ostvaren oko odreenih tema ocrtava i Rieglovo
pismo iz studenoga 1890., u kojem potvruje uvaavanje studija
Krnjavog, ali i intervenira u njegov pojmovnik vezan uz puku
umjetnost. Iz pisma doznajemo i da je Riegl uputio Krnjavoga na
suvremene teorije njemakoga ekonomista Karla Bchera, prosljeujui
mu njegove tekstove. Ovaj e rad ukazati na vieslojnu povezanost
duhovnog obzorja Krnjavoga s generacijom predstavnika Beke
kole povijesti umjetnosti, koju je, kako pokazuje struna literatura u
posljednja tri desetljea, najizazovnije i najpoticajnije zastupao upravo
Alois Riegl.

zlatko juri marko piki franko ori

Odsjek za povijest umjetnosti
Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu, Zagreb

31

O odnosima Krnjavog i Viktora Kovaia

na poetku 20. stoljea
U izlaganju e biti rijei o odnosima Ise Krnjavoga i Viktora Kovaia,
koji su poetkom prologa stoljea razvili vrlo sloen odnos. Krnjavi je
proao put od prvoga profesora povijesti umjetnosti na zagrebakom
Sveuilitu do utemeljitelja kulturnih ustanova i predstojnika Odjela
u Zemaljskoj vladi, tvrdei da je napravio vie nego svi predstojnici
prije njega zajedno. Tako se koncem 19. stoljea nametnuo kao glavni
teoretiar, a Herman Boll kao glavni praktiar historicistike estetike.
Oko 1900. zapoele su konfrontacije. Viktor Kovai i Vjekoslav Bastl
vratili su se u Zagreb sa studija u klasi profesora Otta Wagnera. Bastl
je uao u poduzee Hnigsberg i Deutsch, gdje je stvorio glavninu svojeg
secesijskog opusa. Kovai je u privatnoj praksi malo gradio, ali je zato
objavio prvi programatski tekst u hrvatskoj arhitekturi Moderna
arhitektura. Josip Brunmid i Vladimir Lunaek zapoeli su polemiku
s Krnjavim i Bollom oko ruenja Bakaeve kule, koja se proirila na
negativnu ocjenu stilske restauracije katedrale i otru kritiku uklanjanja
Vinkovieva portala. Dok je u razdoblju historicizma bio vrlo aktivan,
Krnjavi je u protomoderni postao ogoreni protivnik svakog noviteta,
ukljuujui i novih, pomirljivih shvaanja u zatiti spomenika. Objavio
je kritiku secesijskih zgrada i Bastlova projekta za crkvu Sv. Blaa.
Napisao je osobni napad na V. Kovaia, koji se javio u raspravi o
potrebi ruenja Bakaeve kule, palai Sabora i nainu izbora projektanta
za crkvu Sv. Blaa. Kovaiu je od poetka potporu pruao Lunaek.
Nakon natjeaja za Sv. Blaa i regulaciju Kaptola i okolice, Gjuro
Szabo pridruio se borbi protiv starog narataja. Kovaia, Lunaeka
i Szabu povezivao je senzibilitet narataja, koji se moe odrediti kao
protomodernistiki. Lunaek je iznio prvi sraz s autoritetom, koji je
prijetio onemoguavanjem bilo kakve promjene. Szabo je dovrio
obraun s historicizmom, Krnjavim i Bollom. U izlaganju e se
raspraviti i o percepciji tih rasprava u generaciji Ljube Babia i Miroslava
Krlee.

32

tatjana kaba sanja zadro

Zagreb

Pogledi Ise Krnjavog na razvoj hrvatske umjetnosti.

Usporedba tekstova Die kroatische Kunst i
Pogled na razvoj hrvatske umjetnosti u moje doba
U izlaganju se ukazuje na irinu pogleda Ise Krnjavog na povijesni
razvoj hrvatske umjetnosti i razlike u prezentaciji tematike s obzirom
na krug itatelja kojima su analizirani teorijski i povijesnoumjetniki
radovi namijenjeni. Teite e dakle biti na analizi i usporedbi dvaju
tekstova prvoga hrvatskog povjesniara umjetnosti, od kojih je jedan
(Die kroatische Kunst) objavljen 1902. u Beu unutar publikacije Die
sterreichisch-ungarische Monarchie in Wort und Bild, a drugi (Pogled
na razvoj hrvatske umjetnosti u moje doba) u Hrvatskom kolu 1905.
godine i namijenjen je prvenstveno hrvatskome itateljstvu. U prvome
od navedenih lanaka teite je na prezentaciji hrvatske umjetnosti
europskim itateljima sustavnim izlaganjem njezina povijesnog razvoja
sve do suvremenog doba, uz istodobno promoviranje hrvatskoga
nacionalnog identiteta, dok je drugi lanak obiljeen premjetanjem
fokusa interesa na suvremenu hrvatsku umjetnost uz usporedbu s
razdobljem stagnacije sredinom 19. stoljea na razini itave AustroUgarske Monarhije. Ponovno je situacija u Hrvatskoj razmatrana kao
dio toga ireg konteksta uz naglaavanje njezinih osobitosti. Uz openita
razmatranja o okolnostima u kojima se na poetku 20. stoljea nalaze
umjetnost i umjetnici u Hrvatskoj te teorijski interes za konkretne
probleme umjetnike produkcije, prisutan je i naglaen dojam
entuzijazma povezan s napretkom institucionalnih okvira obrazovanja
mladih umjetnika i obrtnika, to se Krnjavome ini sigurnim putem
prema realizaciji ideje preporoda nacionalne umjetnosti, na emu je
intenzivno radio i tijekom svoje politike karijere. U obzir e se uzeti
i potencijalna teorijska polazita te utjecaji koji su formirali poglede
Ise Krnjavog na probleme stila te kvalitativnog vrednovanja pojedinih
umjetnikih opusa.

arijana kolak bonjak

Hrvatski institut za povijest, Zagreb

33

Izidor Krnjavi na hrvatskim saborima

1884.1897.
U radu se prate govori Izidora Krnjavog na zasjedanjima hrvatskog
Sabora od 1884., kada je djelovao kao lan vladine Narodne stranke. U
Saboru je aktivno sudjelovao iznosei stajalita o razliitim pitanjima
(gospodarska problematika, promjena saborskog poslovnika, povratak
arhivskih spisa iz Budimpete i dr.). Nakon to je postao predstojnik
Odjela za bogotovlje i nastavu (1891.) Krnjavi se, iako prisustvuje
saborskim sjednicama, rijetko ukljuuje u rasprave. Kao predstojnik
nekoliko je puta raspravljao o pitanjima vezanim uz kolstvo i o osnovi
zakona o proraunu za 1896. godinu. U prvoj fazi saborskog djelovanja
(do 1891.) Krnjavi je raspravljao o razliitim temama, dok se u drugoj
ograniio uglavnom na teme koje su bile vezane uz njegovu funkciju
odjelnog predstojnika.

34

irena kraevac

Institut za povijest umjetnosti, Zagreb

Iso Krnjavi i Springerova knjinica za

Sveuilinu biblioteku
Za etabliranje i razvoj povijesti umjetnosti kao znanstvene discipline u
drugoj polovini 19. stoljea, vaan je dopirnos Antuna Springera (1825.
1891.) koji je djelovao na katedrama triju njemakih sveuilita, u Bonnu,
Straburgu i Leipzigu. Njegov prirunik Handbuch der Kunstgeschichte
(1855., sedam izdanja do 1906.) i njegov doraeni nastavak Grundri
der Kunstgeschichte (1880., osam izdanja do 1929.) sluio je kao temeljna
literatura brojnim generacijama za studij povijesti umjetnosti na irem
poduju njemakog govornog podruja i u zemaljama Srednje Europe.
Premda je Iso Krnjavi zagrebaku katedru pokrenuo po uzoru na beku
kolu povijesti umjetnosti Rudolfa Eitelbergera, dobro je poznavo razvoj
tada mlade discipline i na njemakim sveuiliima i Springerov rad.
Nakon njegove smrti, Krnjavi nabavlja 1892. Springerovu knjinicu za
zagrebaku Sveuilinu biblioteku (1193 sveska) s namjerom da osigura
temeljnu literaturu za studij povijesti umjetnosti i arheologije. Izlaganje
e pokuati objasniti Krnjavijevu recepciju Springerove kole povijesti
umjetnosti te znaenje njegove knjinice za profesionaliziranje studija
povijesti umjetnosti na zagrebakom Sveuilitu.

jure krito

Hrvatski institut za povijest, Zagreb

35

Pokuaj utjecanja Krnjavoga na hrvatsku politiku u

Bosni i Hercegovini u vrijeme austro-ugarske aneksije
U vrijeme priprema i ostvarenja aneksije Bosne i Hercegovine hrvatska je
politika bila izloena jakim silnicama politike novog kursa u Dalmaciji,
dolaska na vlast Hrvatsko-srpske koalicije u banskoj Hrvatskoj i slinih
krupnih ili manje velikih pojedinosti, ali i interesima monarhijskih
snaga. Iso Krnjavi pokuao je utjecati na politiku koju su Hrvati vodili
i na sukobljene strane u Hrvatskoj narodnoj zajednici, a to je znailo
da se morao opredijeliti izmeu politike nadbiskupa Josipa Stadlera
i bosansko-hercegovakih franjevaca. Pri tome treba voditi rauna o
ideologiji novog kursa i politici Hrvatsko-srpske koalicije u banskoj
Hrvatskoj. Zbog saveznitva s hrvatskim Srbima Koalicija nije mogla
poduprijeti antagonizme izmeu Hrvata i Srba u Bosni i Hercegovini,
niti ideju da bi se ta zemlja prikljuila Hrvatskoj. Umjesto toga Koalicija
je zagovarala samostalnost Bosne i Hercegovine, to je bila i politika
Srba u njoj. Dobar dio franjevaca priklonio se politici Koalicije i tako se
jo vie odaleio od nadbiskupa Stadlera. Na temelju korespondencije
izmeu Krnjavog te nekih uglednih bosansko-hercegovakih franjevaca
autor analizira kako su tamonji franjevci opravdavali svoju politiku
orijentaciju te zbog ega Krnjavi nije odobravao takvu politiku.

36

sanja lonar

Odsjek za etnologiju i kulturnu antropologiju

Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu, Zagreb

Iso Krnjavi i narodni stil u arhitekturi

Meu brojnim je interesima Ise Krnjavoga znaajan i onaj za prikupljanje
grae o narodnom ivotu. Nakon puta po istonoj Slavoniji bio je
ukljuen u pripreme za sudjelovanje na svjetskim izlobama u Trstu
i Budimpeti, raspravu oko gradnje vila u vicarskom stilu, a 1888.
objavio je tekst Gradjevni narodni styl. Time se svrstao meu nekolicinu
istraivaa narodnog graditeljstva u Hrvatskoj 19. i 20. stoljea koji
su, osim rada na dokumentaciji (izradi opisa i crtea graevina, naselja
ili pojedinih arhitektonskih elemenata, analiziranju principa gradnje
i sl.), na razliite naine promiljali i njezino koritenje pri stvaranju
(nove) arhitekture. Dosad su brojna etnoloka i kulturnoantropoloka
istraivanja tematizirala kontekste prikupljanja i izrade dokumentacije
o narodnom ivotu/kulturi, naine njegova interpretiranja, kulturnodrutveno-politike okolnosti koje su utjecale na selektiranje
prouavanih elemenata, njihovo reinterpretiranje, revaloriziranje,
koritenje u novim kontekstima. Meutim, na ovaj nain jo uvijek
nisu u potpunosti sagledane iste aktivnosti vezane uz dokumentiranje
narodnog graditeljstva na prostoru Hrvatske, a osobito uloga pojedinaca
i institucija u spomenutom, uloga tim putem stvorenog (etnolokog)
znanja o narodnoj/nacionalnoj kulturi/batini u izgradnji nacionalnog
identiteta, a time i ideje oko stvaranja regionalnih i nacionalnih tipova
graevina i graditeljskih izraza. U ovom e se izlaganju, upravo unutar
spomenutog konteksta, govoriti o ulozi i doprinosima Ise Krnjavoga, a
u konanici i o njegovu pozicioniranju unutar hrvatske etnologije.

silvija luevnjak

Zaviajni muzej Naice, Naice

37

Memorija Izidora Krnjavoga u rodnim Naicama

Rodno mjesto Izidora Krnjavoga materijaliziralo je uspomenu na svog
znamenitog zaviajnika ve 1929., dvije godine nakon njegove smrti,
kada je na njegovoj rodnoj kui u centru mjesta postavljena spomenploa. U Zaviajnom muzeju Naice prikupljanju grae koja je vezana
uz Izidora Krnjavoga danas se posveuje osobita panja, pa je unutar
Kulturno-povijesnog odjela utemeljena Zbirka Izidora Krnjavoga, a
u odjelu Muzejske knjinice otvoren je dosje Izidora Krnjavoga, u
kojem se prikuplja i uva sav dostupan nam publiciran, polupubliciran
i rukopisni materijal vezan uz Izidora Krnjavoga. Izuzetno zanimljiv i
do sada javnosti nepoznat dio Zbirke Izidora Krnjavoga ine fotografije
i razglednice, a zateene su neinventirane prilikom revizije fonda
1999. godine. Vei dio fotografija je kairan na kartonu, a prevladavaju
fotografije tzv. deziderijevskog formata, koje su vjerojatno nabavljane
na europskim putovanjima Izidora Krnjavoga, zasigurno i u svrhu
njegovog pedagokog rada na zagrebakom Sveuilitu. To su preteno
reprodukcije umjetnikih djela, predjela i veduta iz krajeva u kojima je
boravio. Uz ovu skupinu fotografija postoji i niz portretnih fotografija
osoba iz njegovog osobnog i profesionalnog kruga, dok se kao
najzanimljiviji dio izdvaja manja skupina fotografija koje je vjerovatno
snimio sam Izidor Krnjavi.

38

katarina lukaveki marija barovi

Zagreb

Odnos naruitelja Ise Krnjavoga prema slikaru

Mirku Rakome na primjeru ilustracija prijevoda
Boanstvene komedije objavljenog 1909.1915.

Na poticaj slikara i pokrovitelja umjetnosti Ise Krnjavoga Mirko Raki

izradio je ciklus ilustracija za njegov prijevod Danteove Boanstvene
komedije. Ponuda za rad stigla je Rakome 1904., u vrijeme njegovih
umjetnikih poetaka, kada je kao student boravio u Beu i Mnchenu,
izvorima europske moderne. Serija ilustracija za Pakao po stilskim
je obiljejima blia simbolizmu, dok ilustracije za istilite i Raj
nose znaajke jugendstila. Izbor Rakoga za ilustratora Danteova
spjeva zanimljiv je prije svega zbog injenice da je Krnjavi bio veliki
tradicionalist sklon historicistikoj estetici. Rad se bavi analizom
sloenog i vieznanog odnosa naruitelja Ise Krnjavoga i umjetnika
Mirka Rakoga te pokuava utvrditi u kojoj je mjeri taj specifini odnos
utjecao na konani izbor slikarskoga jezika. Krnjavi je kontinuirano
i vrlo zainteresirano pratio nastajanje ciklusa, postavljajui Rakome
odreene smjernice i zahtjeve kojima se ovaj esto otro suprotstavljao.
O njihovoj korespondenciji i ivom odnosu danas nam svjedoe
brojna sauvana pisma. Krnjavi, kao vrstan poznavatelj Danteova
djela, prigovarao je Rakome to je izmijenio injenice i iznevjerio
tekst, ali i neke skice ostavio oskudnima. S druge strane Raki je
branio svoju umjetniku slobodu i odbijao biti puki ilustrator neijeg
teksta. Slobodno interpretirajui knjievni predloak, njegovi radovi
sugeriraju ugoaj Danteove Boanstvene komedije i predstavljaju likovnu
interpretaciju ideje, ali i odraavaju oponentski stav simbolista prema
idealima graanskog drutva. Iako je Krnjavi esto sputavao slobodu
umjetnike imaginacije, to mu je kao prevoditelju i kompetentnom
poznavatelju Danteova djela omoguavao karakter same narudbe,
neosporna je njegova uloga u formiranju umjetnike linosti Mirka
Rakoga. Uz tu injenicu ne smiju se zapostaviti ni drugi imbenici koji
djeluju na likovnu poziciju mladog umjetnika, odnosno duh i oblikovne
znaajke ciklusa djela s tematikom iz Danteova spjeva.

zlatko matijevi

Hrvatski institut za povijest, Zagreb

39

Izidor Krnjavi i Starevieva hrvatska stranka prava

(1906.1911.)
Dr. Izidor Krnjavi pristupio je ujesen 1906. Starevievoj hrvatskoj
stranci prava, na ijem se elu nalazio dr. Josip Frank. Postavi jedan
od vodeih lanova stranke frankovakih pravaa, nastojao je iskoristiti
svoje bogato politiko iskustvo, steeno u parlamentarnim borbama i
na poloaju odjelnoga predstojnika za bogotovlje i nastavu Zemaljske
vlade, za rjeavanje hrvatskoga pitanja unutar srednjoeuropskoga
politikog, gospodarskog i kulturnog kruga. Nakon to je stil vladanja
Pavla baruna Raucha, koji je doao na bansku stolicu 1908., doivio
brojne otre kritike ne samo od domae oporbene javnosti nego i od
britanskoga publicista i novinara Roberta W. Seton-Watsona (Scotus
Viator), Krnjavi se naao ponukanim da i on iznese svoje miljenje o
aktualnim politikim prilikama u banskoj Hrvatskoj. Naime, prema
Britanevu miljenju, Rauchovo je banovanje bilo neustavno i u funkciji
potpunoga podvrgavanja Hrvatske maarskim interesima. Dobro
poznavajui hrvatske politike prilike, ali i znajui tko su informatori od
kojih je Seton-Watson dobivao obavijesti, Krnjavi je, ne bez fine ironije,
uspjeno osporio njegovo negativno miljenje o politikim prilikama
pod banom Rauchom. Krnjavi je 1911. istupio iz redova Starevieve
hrvatske stranke prava nakon to se udruila sa skupinom kranskih
socijala, okupljenih oko lista Hrvatstvo, u novu stranaku grupaciju pod
imenom Stranka prava (1910.).

40

stjepan matkovi

Hrvatski institut za povijest, Zagreb

Izidor Krnjavi i njegovi pogledi na preureenje

Austro-Ugarske Monarhije na poetku 20. stoljea
Iso Krnjavi obnovio je svoju politiku aktivnost, prekinutu izlaskom
iz Zemaljske vlade polovinom 1890-ih, kad se pridruio pravaima,
odnosno pravakoj skupini pod vodstvom Josipa Franka (1906.).
To je bilo vrijeme jaanja Hrvatsko-srpske koalicije i pripreme
Austro-Ugarske Monarhije za aneksiju Bosne i Hercegovine, to je
nagovjetavalo promjenu dotadanjih odnosa u politikom ivotu na
podruju banske Hrvatske, ostalih hrvatskih zemalja, Dvojne Monarhije
i dijela susjednih zemalja. U tom je kontekstu Krnjavi zagovornik
okretanja hrvatske politike prema Beu i jedan od poticatelja aktivnije
politike Monarhije na Balkanu.

magdalena mihalinec

Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti Gliptoteka, Zagreb

41

Izidor Krnjavi inicijator zbirke sadrenih odljeva

antike skulpture i Gyps-Museuma
Znaenje i zasluge Izidora Krnjavog ogledaju se u neizbrisivu peatu
koji je ostavio na naoj kulturnoj, znanstvenoj i politikoj povijesti. Sva
tadanja previranja, u kojima je Krnjavi bio aktivni sudionik, mogu se
gledati i kroz prizmu sudbine i prie zagrebake zbirke sadrenih odljeva
antike skulpture, iji je inicijator u vrijeme kada postaje predstojnik
Odjela za bogotovlje i nastavu. Gyps-Museum ideja je Krnjavoga
koju objavljuje 1874. godine u Viencu, prije nego to su uope stvoreni
uvjeti i mogunost nabave odljeva. Takav muzej predvia i u izgradnji
kolskog foruma, a do danas je tu ideju ostvario tek Antun Bauer, u
proirenom smislu, s Gipsotekom. U punom opsegu, od prvih akvizicija
iz 1892., skulptura s Partenona iz Britanskog muzeja u Londonu, pa
sve do najznaajnijih djela grke antike umjetnosti, nabavljenih iz
najpoznatijih europskih muzeja, zbirka je imala velik potencijal. O
njezinoj veliini svjedoi sustavno i kronoloko prikupljanje odljeva
od arhajskog i pretklasinog razdoblja preko klasine i helenistike
umjetnosti do rimskoga doba. Do danas je, naalost, ouvana u vrlo
reduciranom, okrnjenom obliku, to je posljedica povijesnih okolnosti,
promjene vlasnika i odnosa pojedinih institucija prema zbirci. Zbog
razjedinjenog smjetaja, brojnih nadlenih za zbirku i slabije mogunosti
nadzora dolo je do raznoenja odljeva po pojedinim kolama i
institucijama te je mnogim selidbama zbirka znatno stradala. Zbirka
se danas nalazi na dvije lokacije: jedan je dio u prostorima Filozofskog
fakulteta u Zagrebu u vlasnitvu Odsjeka za arheologiju, a drugi je
izloen u reprezentativnom i 2005. godine obnovljenom stalnom
postavu Gliptoteke hazu.

42

ivan mirnik
Zagreb

Izidor Krnjavi i Ivo Kerdi

Tijekom svog dugog i plodnog ivota Izidor Krnjavi uinio je mnogo
dobra, ne samo na kulturnom, graditeljskom i politikom polju, nego
je i na brojne naine pomagao mnoge mlade nadarene ljude, napose
umjetnike. Jedan od njih bio je i Ivo Kerdi (Davor, 19. svibnja 1881.
Zagreb, 27. listopada 1953.), veliki hrvatski medaljer i kipar. Godine
1915. Kerdi je bio zamoljen da u povodu sedamdesetog roendana,
portretira Krnjavog za Hrvatsko drutvo umjetnosti. Pothvat je zavrio
prilinim skandalom, koji je ak dopro u javnost, budui da Krnjavi
nikako nije bio zadovoljan svojom medaljom. To je bila ona, hrvatskoj
kulturnoj povijesti, ali i u povijesti hrvatske medalje, znamenita medalja
iz rijeke Save. Naime u jeku svjetskog rata nije bilo mogue troiti
broncu ili bakar za iskivanje medalja, jer je sav raspoloivi metal sluio za
pravljenje metaka i ahura, pa je medalja Krnjavoga iskovana u ratnoj
kovini (Kriegsmetall), tj. kositru. Kako on nije htio prihvatiti Kerdiev
portret, dao je nakon to je iz vlastitog depa podmirio trokove
kovanja cijelu nakladu baciti s mosta u Savu. No sudbina se poigrala te
je nakon nekoliko godina, za niskog vodostaja, neki savski ribi ili pliva
naletio na gomilu ve pomalo korodiranih medalja, pokupio sve koje
je mogao i naposljetku ih prodao zagrebakom graveru Vlatku Mesiu.
Preko Mesia je Kerdieva medalja ipak doprla do brojnih sakupljaa.
Kerdi, kao dobar i koncilijantan ovjek, Krnjavom nije nita zamjerio,
dapae, nikada mu nije zaboravio nijedno dobroinstvo. Kad je slavljena
stota obljetnica ministrova roenja, Kerdi ga je jo jednom portretirao
i njegov lijepi medaljon jo i danas resi Zlatnu dvoranu nekadanjeg
Vladina Odjela za bogotovlje i nastavu (danas Hrvatski institut za
povijest) u Opatikoj ulici u Zagrebu.

dunja modri-blivajs

Odsjek za povijest
Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu, Zagreb

43

Izidor Krnjavi reformator hrvatskog kolstva

Radi mnogostrukosti Krnjavijeva djelovanja knjievnik, esejist,
slikar, povjesniar, sveuilini profesor, politiar, Ljubo Babi ga je
nazvao naim posljednjim homo universalis. Od 1891. do 1896. godine
bio je predstojnik Odjela za bogotovlje i nastavu te je arite njegova
djelovanja bilo podizanje kolskoga standarda. Ovaj rad daje presjek
Krnjavijeva prosvjetnog djelovanja, s posebnim naglaskom na njegovu
presudnu ulogu u reformi hrvatskog kolstva. Rezultati njegova rada
jasno su vidljivi i danas, u obliku brojnih kolskih zgrada i ostalih
graevina, ne samo u Zagrebu nego i na cijelom podruju tadanje
banske Hrvatske.

44

branko ostajmer

Hrvatski institut za povijest, Zagreb

Podrunica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, Slavonski Brod

Kako sam postao Magjaron tri godine u ivotu

Izidora Krnjavoga (1883.1885.)
Ja imam peh sa svojimi proteeri te je rijei ujesen 1884. pravaka
Sloboda stavljala u usta akovakom biskupu Josipu Jurju Strossmayeru
i na taj nain s neprikrivenom zluradou komentirala definitivni
prilazak Izidora Krnjavoga maaronskoj Narodnoj stranci i njezinu
neformalnom voi, hrvatskome banu grofu Dragutinu KhuenHdervryju. Nedvosmislena potvrda toga politikog zaokreta oitovala
se kada je Krnjavi na saborskim izborima, odranima u rujnu 1884.,
ponio kandidaturu Narodne stranke u brodskome izbornom kotaru.
Stupivi na otvorenu politiku scenu, Krnjavi je pokidao sve niti
koje su ga dotad vezivale s mecenom i suradnikom Strossmayerom te
biskupovim politikim suradnicima, okupljenima u redovima oporbene
Neodvisne narodne stranke. Sjeme razdora bilo je meutim posijano
i prije (namjera Krnjavoga da poetkom 1883. prihvati saborsku
kandidaturu s narodnjakim programom, njegov sukob s elnicima
protrosmajerovske Trgovako-obrtnike komore u Zagrebu, dobiveno
odlikovanje vitekoga kria Reda Franje Josipa I.), a tijekom 1885.
Krnjavi e s vie ina potvrditi svoju lojalnost Khuen-Hdervryju
(saborski rad, kljuan doprinos uspjenom sudjelovanju Hrvatske na
Zemaljskoj izlobi u Budimpeti, aktivno zauzimanje za narodnjakoga
kandidata na naknadnim saborskim izborima u Zagrebu). Okrenuvi
lea biskupu, Krnjavi je poao oportunistikom stazom koju su dotad
utabali mnogi, ukljuujui i glavninu Narodne stranke, a uz nju i ne
malobrojnu etu bivih bliskih Strossmayerovih sumiljenika, suradnika
i raznih proteera. U izlaganju se analiziraju postupci Krnjavoga koji
su ga tijekom trogodinjega razdoblja preveli iz jednoga politikog
tabora u drugi, ime je umnogome bila odreena njegova daljnja
politika karijera.

ana pastuovi
Zagreb

45

arka vuji

Odsjek za informacijske i komunikacijske znanosti

Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu, Zagreb

Pogled na djelovanje Izidora Krnjavog

u svjetlu odnosa s javnou
Odnosi s javnou danas su jedna od funkcija upravljanja, ija je zadaa
uspostaviti i odravati uzajamno korisne odnose izmeu poslovne
organizacije i razliitih dijelova javnosti o kojima ovisi njezin uspjeh
ili neuspjeh. Nekada se njihova djelatnost shvaala kao ona koja se
preteno iscrpljuje samo u stvaranju alata komuniciranja i publiciteta,
no danas im je dodana i uloga pomoi organizacijama da se prilagode
promjenama u svojoj okolini. Povijest modernih odnosa s javnou
zapoinje zapravo poetkom 20. stoljea, i to u Americi. No, itajui
brojne tekstove Izidora Krnjavog i istraujui njegovo djelovanje u
nacionalnoj utemeljiteljskoj kulturi posljednje etvrtine 19. stoljea,
doli smo do zakljuka kako je on intuitivno pri realizaciji kulturnih
i obrazovnih projekata bio svjestan razliitih dijelova javnosti (interne
javnosti, medija, politike javnosti, lokalne zajednice itd.) i potrebe da
se sa svima njima uspostave odnosi za dobrobit ostvarenja projekta.
Dakako da su mu na prvom mjestu bili mediji i razvijanje odnosa s
njima. Bio je svjestan njihove uloge u oblikovanju javnog mnijenja i
sam se izvrsno koristio novinskim medijskim prostorom kako bi ostale
dijelove javnosti zainteresirao za svoj kulturni i obrazovni program i
njegove pojedine dionice. Dovoljno je prisjetiti se pisanja u Obzoru
prigodom prezentiranja potrebe osnutka muzeja za umjetnost i obrt
1879. u Zagrebu. No (dijelova) tekstova slinog promotivnog karaktera,
kao i svjedoanstava promiljanja Krnjavoga koje nadilazi osobni
pragmatizam i zalaganje za lukrativnu stranu umjetnosti, kako je to
napisala Olga Maruevski, ima jo. Svi e se oni analizirati i prezentirati
kroz gledite navedenog suvremenog fenomena.

46

daniel patafta
Zagreb

Izidor Krnjavi, tefa Iskra i hrvatski franjevci

Posljednje godine ivota Izidora Krnjavog, kao i vei dio ivota
njegove druge supruge tefe Iskre, ostali su, izmeu ostalog, obiljeeni
jakom povezanou s hrvatskim franjevcima na zagrebakom Kaptolu.
Dosadanji izvori pokazuju kako Krnjavi nije bio lan tadanjeg Treeg
reda sv. Franje, kako se to esto provlai kao samo po sebi razumljivo,
nego je bio franjevaki subrat ili confrater, laik koji je na osobit nain
zaduio samostan te je kao takav uvrten u red franjevake subrae s
posebnim pravima i povlasticama bio je vanjski lan Prvog reda sv.
Franje. Njegova supruga, tefa Iskra, postala je lanicom Treeg reda
u franjevakoj crkvi na Kaptolu malo nakon njegove smrti, 9. listopada
1927. godine. Bila je i predsjednica Treeg reda i dugogodinja suradnica
tadanjeg treoredskog glasila Glasnik sv. Franje. Ve povrnim uvidom
moe se uoiti kako je Krnjavi ostavio dubokog traga u ivotu
franjevaca Provincije sv. irila i Metoda u prvoj polovini 20. stoljea.
Osim velike zidne freske Sv. Franjo propovijeda pticama u svetitu
crkve na Kaptolu, tragove njegova angamana moemo pronai i u
tadanjim treoredskim glasilima, kao i u injenici da je Krnjavi autor
dvaju romana o sv. Franji te da je bio angairan oko neuspjelog projekta
obnove crkve Trsatskog svetita. Izidor Krnjavi i tefa Iskra svakako
se ubrajaju u red zaslunih nositelja franjevake duhovnosti, osobito na
polju laikog angamana, u prvoj polovini 20. stoljea, svrstavajui se
time u red tadanjih znamenitih franjevakih svjetovnjaka kao to su
bili Mate Ujevi i Velimir Deeli st.

dubravka pei aldarovi

Hrvatski povijesni muzej, Zagreb

47

tefa Iskra Krnjavi knjievnica Iva Rod

i supruga velikog utemeljitelja
Kontroverznu osobnost tefe Iskre (1869.1956.), druge supruge
Ise Krnjavoga, mogue je na prvi pogled prepoznati po razliitim
oblicima osobne identifikacije kojima se predstavljala javnosti, koristei
pritom, osim slubenog imena, i stalne pseudonime Iva (Ivka) Rod
ili sestra Isidora. Zbog toga e se ovom prilikom prikupiti i analizirati
te interpretirati u kontekstu aktualnih kulturno-povijesnih zbivanja
i njima odgovarajuih rodnih odnosa koji su se razvijali u Hrvatskoj
tijekom prve polovine 20. stoljea svi relevantni podaci o ivotu i radu
ove osebujne predstavnice ena vie graanske klase u vrijeme uspona
njezina profesionalnog djelovanja. Naime nakon zavrenog obrazovanja
na sveuilitima u Sorboni i Bernu na samom kraju 19. stoljea, Iskra
je od 1905. do umirovljenja 1925. radila kao uiteljica na zagrebakom
enskom liceju (Prvoj enskoj realnoj gimnaziji), postupno gradei
istodobnu karijeru knjievnice i prevoditeljice. Od devedesetih godina
19. stoljea do poetka Drugoga svjetskog rata objavila je niz pjesama,
crtica, feljtona i novela te prijevoda s maarskoga i francuskog jezika, u
raznovrsnim domaim novinama i asopisima, kao i dvije cjelovite knjige
pjesama; istodobno je zajedno sa suprugom Isom Krnjavim radila na
prijevodu Danteove Boanske komedije, a ini se da je suraivala i na
njegovim romanima o ivotu sv. Franje Asikog, ostavi pritom u potpunoj
anonimnosti. Potonji podatak potvruje tezu da izrazito patrijarhalna
sredina u kojoj se, poput mnogih svojih suvremenica, nastojala dokazati
vlastitim kreativnim radom, niti suprugu jednog od vodeih intelektualca
toga vremena nije potedjela uobiajenih principijelnih predrasuda u
ocjeni profesionalne i javne djelatnosti ene. Ta je injenica djelomice bila
razlogom to se i ga Krnjavi nala meu prvim aktivnim lanicama
Drutva hrvatskih knjievnica zajedno s njegovim utemeljiteljicama (Z.
Jui-Seunik, I. Laszowsky i B. Begovi), kojem su se u doba njegova
osnivanja 1936., u tadanjim specifinim uvjetima razvoja hrvatskoga
drutva, uz profesionalne i nacionalne ciljeve mogle pripisati i neosporne
feministike konotacije. Zbog toga ocjena osobnog doprinosa Ive Rod
tom udruenju, kao i analiza njezina ukupnog knjievnog opusa, ima
istaknuto mjesto u zakljunim razmatranjima njezina ivotopisa.

48

tihana petrovi le

Odsjek za etnologiju i kulturnu antropologiju

Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu, Zagreb

Krnjavi i organizirano kuno rukotvorstvo

u Hrvatskoj
Poetkom devedesetih godina 20. stoljea Iso Krnjavi uvrten je i u
povjesnicu hrvatske etnologije. Krnjavi je sakupljao etnografsku
terensku grau i predmete, organizirao izlobe, spaavao graditeljsku
batinu, poticao itav niz suradnika, uitelja i sveenika na sakupljanje
i uvanje etnografske batine, a u svoja predavanja na Sveuilitu
ukljuivao etnografske podatke. Utvreno je da je Krnjavi pretea
hrvatske etnoloke znanosti jer je razmiljao kao etnolog, koristei
u radu znanstvene metode. Danas se istrauje i analizira uloga Ise
Krnjavoga u razvoju organiziranoga kunog rukotvorstva u Hrvatskoj.
Radi se o fenomenu poznatom u srednjoeuropskim zemljama.
Organizirano kuno rukotvorstvo, kuna ili narodna industrija, razvijalo
se i u Hrvatskoj, osobito u zadnjoj etvrtini 19. stoljea. Organiziranje
kunoga rukotvorstva imalo je prvenstveno ekonomsku i politiku, a
zatim i umjetniku i kulturnu ulogu. Svrha je izlaganja prikazati
doprinos Krnjavoga u teorijskim i praktinim djelatnostima oko razvoja
organiziranoga rukotvorstva u razliitim regijama sjeverne Hrvatske, ali
i njegov angaman na stvaranju ustanova i udruga koje su brinule za
organizaciju i provedbu kunoga rukotvorstva. Na dvama primjerima,
lepoglavskog ipkarstva i ukraavanja tikvica u Slavoniji, pokazat e se
kako je Krnjavi odabirao, izluivao i preoblikovao etnografsku batinu
te konstruirao hrvatski kulturni identitet.

dalibor pranevi

Odsjek za povijest umjetnosti

Filozofskog fakulteta Sveuilita u Splitu, Split

49

Iso Krnjavi i Ivan Metrovi biografska ukrtanja

Namjera ovog izlaganja predstavljanje je i analiza odnosa izmeu Ise
Krnjavog i Ivana Metrovia. Njihovi susreti biljee se jo za ranih
dana akademskog kolovanja Ivana Metrovia. Veliki utjecaj to ga
je Krnjavi izvrio na umjetniku aktivnost mladog Metrovia bio je
tematske naravi i razvidi se u djelima potaknutima literarnim djelima,
ponajprije Paklom Dantea Alighierija. Meutim, njihov odnos nije
se zaustavio samo na profesionalnoj razini ve je Krnjavi slobodno
komentirao i stanovite odluke u Metrovievu privatnom ivotu koje bi
se prema njegovu miljenju mogle odraziti na umjetnikovu buduu
karijeru. To se prije svega odnosilo na kiparov preuranjeni brak. Njihovi
svjetonazori i umjetniki ukus s godinama e se sve vie razdvajati i na
koncu se prometnuti u odnos izrazitih antipoda. O tome, primjerice,
ponajbolje svjedoe nepovoljni sudovi Ise Krnjavog o religijskim
djelima Ivana Metrovia to ih je kipar u drvu oblikovao tijekom
Prvoga svjetskog rata osobito o kiparovu Velikom raspelu.

50

petar prelog

Institut za povijest umjetnosti, Zagreb

Krnjavi kao oblikovatelj nacionalnog identiteta

U posljednjem desetljeu 19. i prvim godinama 20. stoljea kultura i
umjetnost u Srednjoj Europi postale su mjesto intrigantnog susreta
povijesnih implikacija, politikih konotacija i nacionalnih tenji. Tako
se u vremenu poetka ope dezintegracije multinacionalne AustroUgarske Monarhije iznova pojavljuje potreba za izgradnjom stabilnih
nacionalnih kultura, kakve su ve postojale na zapadu kontinenta. U
tom se kompleksu kulturne i nacionalne obnove odnos umjetnosti
i nacionalnog identiteta pojavio kao kljuan imbenik, a pitanje
stvaranja umjetnosti s nacionalnim obiljejima nametnulo se kao cilj
od prvenstvene vanosti. Iako se cjelokupno razgranato djelovanje Ise
Krnjavoga, kao glavnog nositelja kulturne obnove u Hrvatskoj krajem
19. stoljea, nedvojbeno moe sagledavati upravo kroz prizmu odnosa
umjetnosti i nacionalnog identiteta, u ovome e se izlaganju pozornost
posvetiti pojedinim aspektima njegova rada koji su za osnovni cilj imali
oblikovanje nacionalnog identiteta djelima likovne umjetnosti. U tom
e se kontekstu analizirati projekt obnove i ukraavanja palae vladina
Odjela za bogotovlje i nastavu u Zagrebu te prepoznati iznimna
slojevitost strategije Krnjavoga. Nadalje, razmotrit e se njegova
uloga u identitetskim prijeporima oko izlobe Hrvatskog salona 1898.
kao prijelomne toke u procesu geneze hrvatske moderne umjetnosti.
Posvetit e se pozornost i njegovoj ideji o narodnom stilu u arhitekturi
i umjetnikom obrtu kao vanome dijelu njegove strategije oblikovanja
nacionalnog identiteta. Naposljetku, pruit e se i saeta usporedba s
Ljubom Babiem, kojemu je, kao i Krnjavom, ideja o potrebi davanja
prinosa nacionalnom identitetu upravo djelima likovne umjetnosti bila
jedno od presudnih obiljeja cjelokupnog djelovanja.

enes quien

Akademija likovnih umjetnosti

Sveuilita u Zagrebu, Zagreb

51

Odnos Ise Krnjavoga s kiparom Rudolfom Valdecom

Iso Krnjavi bio je proelnik direktorija tek osnovane Obrtne kole u
Zagrebu kada se prvi put susreo s djeakom Rudolfom Valdecom, koga
majka domaica upisuje u kolu i internat, a djeakov upis i odobrenje
stipendije potpisuje Krnjavi. Po zavretku kolovanja u Obrtnoj
koli mladi Valdec odluio je nastaviti studij kiparstva na bekoj
Kunstgewerbeschule. Kada je postao predstojnik Odjela za bogotovlje i
nastavu Zemaljske vlade, vodio je brigu o novome narataju hrvatskih
modernih umjetnika tako da im je osiguravao stipendije za kolovanje
na akademijama u Beu i Mnchenu. Tako je Valdecu i FrangeuMihanoviu, vrnjacima i prvim hrvatskim modernim kiparima,
dodijelio stipendiju za kolovanje na Kunstgewerbeschule u Beu. Nakon
dvije godine Valdecu je odobrio i drugu stipendiju za dvogodinji
nastavak kolovanja na minhenskoj Akademiji. Odnos Krnjavoga
prema Valdecu bio je pokroviteljski, ali profesionalno distanciran: o
tome svjedoi i pet Valdecovih pisama Krnjavom, pisanih u gotovo
poniznom tonu, u kojima redovito od njega neto trai od molbe
da mu bude vjenani kum, molbe da tijekom Hrvatskoga salona
dri predavanja graanstvu o umjetnosti, preko molbe za stipendiju
i narudbe do molbe za poziranje za portret. Premda mu je Krnjavi
odbio molbu za predavanja i kumstvo, odobrio mu je stipendiranje i
dodijelio narudbu za izradu portreta Platona i Aristotela na proeljima
krila zgrade Odjela za bogotovlje i nastavu u Opatikoj 10. Napokon, u
svibnju 1905. pozirao mu je i za portret, na koji e se u izlaganju takoer
krae osvrnuti.

52

darja radovi mahei

Zagreb

Zagreb Ise Krnjavog od panorame do detalja,

racionalno shvaanje arhitekture
Sloenost djelatnosti Krnjavoga objanjava i zato je njegovo naslijee
razvrstano na toliko razliitih naina. Velika pojava hrvatske kulture i
umjetnosti, Iso Krnjavi, mnoge je informacije o sebi objavio sam, a
njegovu je graditeljsku sekvencu desetljeima istraivala i na njoj
doktorirala Olga Maruevski, vrsna povjesniarka umjetnosti. Ovo
izlaganje ima za temu urbanistiki razvoj grada Zagreba krajem 19. i
poetkom 20. stoljea, kasnog historicizma na razmeu sa secesijom
tijekom kojega pratimo promjene nastale kako u fizikoj strukturi grada
tako i one drutvenog karaktera u pojedinim njegovim dijelovima. Kao
inicijator i utemeljitelj brojnih umjetnikih institucija te organizator
hrvatskoga kulturnog ivota uope Krnjavi je, izmeu ostalog,
spoznao i logiku graditeljske koncepcije i bio opinjen arhitekturom.
Obilazei europska kulturna sredita, traio je inspiraciju za zagrebake
urbane probleme kao to su potreba zakona o eksproprijaciji zemljita,
nedostatak vodovodne mree, izgled Gornjeg i Donjeg grada,
rekonstrukcija povijesnih arhitektonskih spomenika, izgled Jelaieva
trga, namjena kvalitetnih zemljita na istaknutim gradskim breuljcima,
problemi smjetaja i izgleda pojedinih kulturnih i prosvjetnih institucija
itd. Kad je jednom formulirao program izgradnje Zagreba, Krnjavi
je proao kroz nekoliko faza razvoja, prihvaanja i odbijanja projekata
i inicijativa, pri emu se realizacija kulturne strategije poklapa s
tehnikom organizacijom i planskim irenjem Zagreba. ivotni i radni
vijek povjesniara umjetnosti, slikara i ministra prosvjete i kulture Ise
Krnjavog poklapa se s onim inenjera koji je gradogradnju uveo u
podruje kulture, Milana Lenucija. I dok je prvi svojim dalekosenim
projektima predstavljao interese Zemaljske vlade i Drutva umjetnosti,
drugi, kao ravnatelj Gradskog graevnog ureda, svojim opusom svjedoi
o najvrednijem naslijeu zagrebake urbane kulture kraja 19. i poetka
20. stoljea. Njihovi zdrueni napori svjedoe o procesu evolucije od
utilitarnoga inenjerskog planiranja, koje pretee u izgradnji gradova

53

u 19. stoljeu, do individualnoga znanstveno-umjetnikog pristupa

gradogradnji na prijelazu stoljea. Obojica su Zagreb planirala kao
europsku metropolu, a rezultat je koherentni urbanistiki i arhitektonski
sloj visoke kvalitete. Integrirajui vrijednosti prolih vremena s
mogunostima vlastitog vremena, Krnjavi je postavio temelje za
suvremeni kulturni ivot u Hrvatskoj, a time posredno i urbani
razvoj Zagreba. Prati se uloga Krnjavoga u zagrebakoj gradogradnji,
detektiraju uzori i htijenja, povlae paralele sa srodnim europskim
zbivanjima (koja su zapoela kao romantiarski pokret ranog 19.
stoljea, a postupno su prerasla u razdoblje kriticizma i materijalizma),
nadahnut kojima je, od panorame do detalja, Krnjavi zamiljao
idealizirani grad Zagreb istiui mu lijepi profil kao simbol
nacionalne i komunalne moi. O tome izravno svjedoe njegovi kritiki
komentari, koji ga prikazuju kao sljedbenika estetikih pravaca to su
ih zastupali najistaknutiji predstavnici historicizma druge polovine 19.
stoljea Gottfried Semper i Eugne Viollet-le-Duc. No, Krnjavi je
svoja stajalita prilagoavao i osuvremenjivao novim tendencijama na
poetku 20. stoljea.

54

vesna rapo

Hrvatski kolski muzej, Zagreb

Iso Krnjavi inicijator izlobenih projekata druge

polovine 19. stoljea
U radu se istie jedan segment djelovanja Ise Krnjavoga rezultati
izlobenih projekata kojima je on bio inicijator, ali i najzasluniji za
njihovu realizaciju. Bio je prava osoba u pravo vrijeme, koja je ostvarila
brojne kulturne i prosvjetne projekte, i to u politiki i ekonomski
tamnom nagodbenom dobu. Stvarao je mogunosti za druge,
okupljajui oko sebe brojne pojedince, jer je u njegovo vrijeme teite
bilo na zajednitvu, to su bile zasade kolektivnoga duha devetnaestoga
stoljea. Dobro zamiljenim projektima postavit e temelje koji e biti
osnova za predstavljanje Hrvatske na brojnim izlobama, to je njegova
zasluga, ali i njegovih suradnika, brojnih profesora i uenika iz raznih
kola, a posebice Muke obrtne kole, enskih strunih i obrtnih kola
te prosvjetnih i kulturnih zavoda toga razdoblja, kojima je veini on
i osniva. Osobnim angamanom inicirao je sudjelovanje na veini
onodobnih izloaba u Hrvatskoj i izvan nje: Svjetskoj izlobi u Beu
(1873.), u Parizu (1878. i 1889.), Izlobi gospodarskih dostignua
Austro-Ugarske Monarhije u Trstu (1882.), Zemaljskoj izlobi u
Budimpeti (1885.), na kojoj e se pokazati uspjesi Obrtne kole i dr.
Prvi nastup njegove kole bit e tek poetak razdoblja u kojemu e ta
kola imati dominantnu ulogu i u Hrvatskoj i na svim meunarodnim
izlobenim predstavljanjima Hrvatske sljedeih desetljea. Za standarde
onoga vremena Hrvatska je na izlobama predstavljana u pravim
multimedijalnim prezentacijama, pa ne ude brojna priznanja. Danas
moemo zakljuiti da bi to bilo nemogue bez entuzijazma osobe poput
Ise Krnjavoga i njegovih najbliih suradnika.

ante rendi-mioevi
Arheoloki muzej, Zagreb

55

Izidor Krnjavi i Nugentova zbirka rimskih figuralnih kamenih

spomenika u Arheolokom muzeju u Zagrebu i Pomorskom i
povijesnom muzeju Hrvatskog primorja u Rijeci
Malo je pojedinaca koji su poput Izidora (Ise) Krnjavog jedinstvenom
osobnou, irinom obrazovanja te svestranim djelovanjem toliko
snano utjecali na drutvena zbivanja u Hrvatskoj tijekom posljednjih
desetljea 19. i poetkom 20. stoljea. U velikom rasponu njegovih
brojnih kompetencija i osobnih preferencija bilo je mjesta i za arheologiju,
poglavito, dakako, onu koja se odnosila na antiku umjetnost. Tijekom
gotovo petogodinjeg obnaanja dunosti ministra u Vladi, odnosno
predstojnika njezina utjecajnog Odjela za bogotovlje i nastavu,
Krnjavi je naime uloio mnogo truda da bi priskrbio sredstva kojima
su od nasljednika grofa Lavala Nugenta za Narodni muzej, dananji
Arheoloki muzej u Zagrebu, otkupljene njegove bogate zbirke oslikanih
grkih vaza i rimskih kamenih spomenika, pohranjene na rijekom
Trsatu. Nakon toga je, prema nekima, zagrebaki Muzej postao prvi u
Monarhiji obzirom na kiparske radnje, to svjedoi o znaenju zbirke
koja je tada bila nabavljena za Muzej. Osim u muzejskom djelovanju
Krnjavi je podravao i druga nastojanja na podruju arheologije, meu
kojima je od najveeg znaaja svakako bilo pokretanje studija arheologije
na zagrebakom Sveuilitu, odnosno osnivanje Arheolokog zavoda
Filozofskog fakulteta, prethodnika dananjeg Arheolokog odjela
Filozofskog fakulteta. Na osnovi sauvanih arhivskih podataka,
Protokola s popisom i procjenama to ih je nainio O. Benndorf,
korespondencije to ju je Krnjavi vodio u procesu otkupa, o uvjetima
privremene pohrane, transportu i dr., kao i na temelju razmjerno
rijetkih osvrta o otkupu Nugentove zbirke, u ovom izlaganju pokuat u
sumirati ono to je prethodno o tome bilo objavljivano te iz dananjeg
motrita sagledati i revalorizirati postojee spoznaje o, po svemu sudei,
najzanimljivijem segmentu Nugentove zbirke, spomenicima figuralne
kamene plastike koji su danas pohranjeni u Arheolokome muzeju u
Zagrebu, a u znatno manjem broju i u Pomorskom i povijesnom muzeju
Hrvatskog primorja u Rijeci: ne samo brojem nego i kvalitetom brojne
skulpture i reljefi iz nekadanje Nugentove zbirke privlae osobitu
pozornost strunjaka, ali i ire javnosti.

56

ivana ronevi elezovi

Moderna galerija, Zagreb

Izidor Krnjavi i putovanje u Italiju

Ferdo Quiquerez, Izidor Krnjavi i Nikola Mai do (june) Italije stiu
s minhenske Akademije, gdje studiraju tijekom sedamdesetih godina
19. stoljea. Sva trojica hrvatskih slikara u talijanskom su se okruenju
otvorila inaici modernijeg realistikog pejzaa i veduta slikanih izravno
prema stvarnosti i na malim formatima. Sliice Quiquereza i Krnjavoga
usporedive su s djelima Venecijanaca Ippolita Caffija i Guglielma
Ciardija, nastalim u doticaju s toskanskim te slikarstvom june Italije
(Rim, Napulj), odnosno slijede istovjetni put formacije, dok je Maievu
slikarsku dionicu potrebno zasebno razmotriti. Prema Ljubi Babiu,
slikarstvo Krnjavoga imalo je ulogu kope izmeu Quiquereza i
Maia, koji je na put (Venecija, Rim, Napulj, Capri) otiao neto kasnije
od prve dvojice. U njegovu se slikarstvu u talijanskom okruenju takoer
dogodio pomak prema postavkama realistikog pristupa, ali s poneto
drugaijom utjecajnom podlogom negoli u Krnjavoga i Quiquereza.
Upravo je u Maievu sluaju kontekst napuljskog slikarstva druge
polovine 19. stoljea bio kljuan za slikarsku formaciju.

dunja seiter-verko

Nacionalna i sveuilina knjinica u Zagrebu, Zagreb

57

Ostavtina Izidora Krnjavog u Nacionalnoj

i sveuilinoj knjinici u Zagrebu
Lik i djelo velikoga povjesniara umjetnosti, slikara i politiara Izidora
Ise Krnjavog krajem 19. i poetkom 20. stoljea ostavili su dubok
trag u hrvatskoj politici i kulturi. Kao tadanji ministar bogotovlja i
kolstva, uspjenom diplomatskom politikom u zadanim politikim
uvjetima, s brojnim ogranienjima, osigurao je da u Knjinicu pristigne
mnogo vrijednih kodeksa i novijih rukopisa, od ega je najvaniji
otkup Knjinice obitelji Zrinski 1892. te prispijee Gajeve knjinice
1893. godine. Krnjavi je Nacionalnoj i sveuilinoj knjinici u Zagrebu
donirao mnogo knjinine grae 3124 sveska s djelima iz umjetnosti,
knjievnosti, politike, povijesti i kolstva. Grafikoj zbirci darovao je 3
grafike, a za zbirku su od njega kupljena 32 crtea i akvarela. Krnjavi
je bio i stalni posjetitelj i korisnik knjinice i njezinih usluga, to se vidi
iz Knige posudnice kr. Sveu. Knjinice, ime je vidljiva njegova sinergija
umjetnika i politiara u stvaranju i promicanju hrvatske kulturne batine.

58

petra senjanovi

Galerija Klovievi dvori, Zagreb

Iso Krnjavi temelji za razvoj hrvatskoga simbolizma

Iso Krnjavi pruio je temeljne preduvjete za razvoj hrvatske umjetnosti
krajem 19. stoljea formiranjem publike, poticanjem aktivnih i
pasivnih sudionika u umjetnikom ivotu na ivu participaciju, ali i,
najvanije, osmiljavanjem obrazovne infrastrukture, pokrenuvi time
neponovljiv likovno-umjetniki trenutak hrvatske moderne. Njegovim
je habitusom prevladavao realizam, to ga je odredilo kao zagovaratelja
prouavanja prirode, na to je redovito upuivao mlade slikare. No
unato primarnome pozitivistikom odreenju nije bio iskljuiv kada
se radilo o iskrenoj i uspjeloj slici, ak i onoj koja izmie spoznajnoj
kategorizaciji, preavi u sfere sna, fantazije i nespoznaje. Kakvi su bili
njegovi stavovi o novijim razvojnim putovima u europskoj umjetnosti
i teoriji? Kao vrhunski poznavatelj onodobne likovne produkcije,
osobito Bea, Mnchena i Italije, Krnjavi je tono odredio dvije
struje u umjetnosti njegova doba, novorealistinu (impresionizam) i
neoromantinu (simbolizam), promatrajui ih tek kao odjeke matinih
pokreta prve polovine 19. stoljea: romantizma i realizma. Njegovi osvrti,
posebice na izlobe Drutva umjetnosti i Hrvatskog drutva umjetnika
od 1898. do 1913., aktualni su izrazi onodobnoga mnijenja, kao i
primjeri za prouavanje kritike recepcije tadanje europske i domae
likovne produkcije, dok su njegova teorijska razmatranja novih strujanja
zasigurno podigla spremnost sredine za prihvaanje i razumijevanje
istih. Znakovit poticaj za razvoj umjetnosti simbolizma i secesije
uvoenje je tema iz knjievnosti i povijesti u monumentalno slikarstvo,
kao bitnih odrednica idejnoga slikarstva simbolizma. Proirivanjem
granica slikarskoga sadraja na povijest, filozofiju, znanost i knjievnost
Krnjavi je otvorio put ne samo novim subjekcijama mladih umjetnika
nego i jednoj sasvim novoj struji, koja je na krilima njegova umjetnikog
preporoda poprimila znaajnu, u europskim razmjerima relevantnu, kao
i nacionalno prepoznatljivu formu domaega simbolizma.

dinko okevi

Institut za slavistiku
Filozofskog fakulteta Sveuilita u Peuhu, Peuh

59

Iso Krnjavi i njegova slika Maara

Izidor Krnjavi, kao predstojnik Odjela za bogotovlje i nastavu u
Zemaljskoj vladi bana grofa Khuen-Hdervryja, ali i nakon odlaska
s te dunosti (kao i prije ministarske slube), morao je kao politiar
i publicist opetovano iznositi svoja stajalita o hrvatsko-maarskim
odnosima, pa i Maarima uope, ali i o problemu nastave ili bilo kakve
uporabe maarskoga jezika u Hrvatskoj. Svoja je stajalita Krnjavi
iznosio i javno, u svojoj publicistici te javnim nastupima, ali i u tajnim
zapiscima koje je vodio iza kulisa. Posve shvatljivo, postoje i razlike
u njegovoj slici prekodravskoga susjeda. Njegova slika prolazi i kroz
promjene, a one nisu neovisne o mijenama u njegovoj politikoj karijeri
i stranakoj pripadnosti ili politikim simpatijama. Istodobno Krnjavi
nastoji gotovo uvijek staloeno pristupiti odnosima prema nagodbenom
partneru, nikad ne gubei osjeaj za realnost, ak i kada izraava kritiku
prema maarskoj strani. Taj realistiki pristup i razlikuje njegovu sliku
Maara od slike u djelima i glavama mnogih njegovih suvremenika u
Hrvatskoj i ini je vrlo zanimljivom pojavom koja je vrijedna pozornosti
istraivaa hrvatsko-maarske zajednike prolosti i sada, u dvadeset
prvom stoljeu.

60

arko paniek

Ministarstvo kulture Republike Hrvatske

Uprava za zatitu kulturne batine
Konzervatorski odjel u Poegi, Poega

Krnjavi i konzervatorski rad na zatiti

tradicijske graditeljske batine
Izlaganje nastoji osvijetliti ulogu Izidora Krnjavog kao jednog od
najvanijih prethodnika sustavnog rada na zatiti i ouvanju tradicijske
batine, osobito graditeljstva. Razmatraju se polazita, sadraj i dosezi
njegova nastojanja da afirmira narodne graevne oblike. Ta se nastojanja
pokuavaju razjasniti u dvostrukom kontekstu: u sklopu njegova odnosa
prema tradicijskoj batini openito i u kontekstu njegova vremena,
gdje se djelatnost Drutva ininira i arhitekata u Zagrebu pokazuje
neizbjenom sastavnicom. Pokuava se problematizirati koliko je
Krnjavom stalo do ouvanja samoga narodnog graditeljstva, a koliko do
primjene graevnog narodnog styla u suvremenim graevinama. Analiza
pokazuje da se temeljne znaajke interesa Ise Krnjavog za narodno
graditeljstvo, ali i narodnu kulturu, mogu pratiti od njega i njegova doba,
preko nastojanja Antuna Radia, sve do Aleksandra Freudenreicha i
Anele Horvat. ak se i suvremena konzervatorska sluba u Hrvatskoj,
koja se intenzivnije poela baviti tradicijskim graditeljstvom od 70-ih
godina 20. stoljea, svojim primarnim interesom za oblikovne znaajke
oslanja na polazita Krnjavog prema narodnoj arhitekturi. Znaajna je
i okolnost da tek suvremeni inenjeri i projektanti pokazuju izrazitiji
interes prema ostvarenju jedne od temeljnih zamisli Krnjavog: da
znaajke i oblike tradicijske arhitekture primijene u suvremenim
projektima.

vlasta voger

Hrvatski institut za povijest, Zagreb

61

Izidor Krnjavi u listovima na njemakom

jeziku na prijelazu iz 19. u 20. stoljee
U izlaganju se prikazuje publicistiko djelovanje Izidora Krnjavog
u zagrebakim politikim dnevnim listovima Agramer Zeitung i
Agramer Tagblatt te u bekom asopisu sterreichische Rundschau od
sredine osamdesetih godina 19. stoljea do 1910. godine. Analizirani
su tekstovi o razliitim politikim, drutvenim i kulturnim pitanjima.
Sredinje teme njegovih lanaka ponajprije su bile dravno-pravni
poloaj Hrvatske u sklopu Ugarske nakon Hrvatsko-ugarske nagodbe
te tada aktualno stanje pukih kola i kunih zadruga u Hrvatskoj. U
svojim je lancima iznosio konkretne prijedloge za zakonsko ureenje
osnovnog kolstva i zadrunog ivota. Osim navedenih tema Krnjavi
je u svojim publicistikim tekstovima iznosio vlastita politika stajalita
i opravdavao svoj prelazak u redove pravaa, a esto je argumentirano i
pristojno polemizirao s politikim protivnicima o aktualnim politikim
pitanjima. Novinski lanci Izidora Krnjavog vrijedan su historiografski
izvor i svjedoe o njegovu iznimno irokom obrazovanju i zavidnoj
politikoj kulturi.

62

marija tonkovi

Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb

Iso Krnjavi i fotografija

Otvoren i budan duh kao to je to bio Iso Krnjavi predvidio je znaenje
fotografije. Bio je jedan od glavnih promotora fotografske umjetnosti i
njezina etabliranja u Hrvatskoj. Zasnovao je, izmeu ostalog, od ideje
do realizacije, Muzej za umjetnost i obrt s fotografikom zbirkom u
prvom postavu. Fotografija je dakle prisutna u muzejskom fundusu od
samog osnivanja. Dodue, ne kao umjetniko djelo, nego kao zbirka
uzoraka, odnosno nastavno sredstvo za poduavanje u umjetnikoj
stilistici i poviesti umjetnosti za sveuilite, kako pie Krnjavi u
Statutu Muzeja iz 1879. godine. To ujedno upuuje na njegovu ranu i
proroku osvijetenost ideje imaginarnog muzeja. Odnos Krnjavoga
prema fotografiji imao je svoju evoluciju, sukladnu vremenu: od
sredstva divulgacije umjetnikih djela i visokih povijesnih ideala ili
prikladne tehnike pomoi do koncentriranog promiljanja njezinih
novih mogunosti. Njegova predavanja bila su popraena projekcijama
s dijapozitiva i stereopozitiva. Unutar Drutva umjetnosti utemeljio
je Znanstveno-umjetniko kazalite Urania za popularizovanje nauke
i umjetnina. Od Rudolfa Mosingera naruio je 1909. snimke u boji
cjelokupnog fundusa Strossmayerove galerije. Krnjavi je bio vrstan
fotoamater. Njegove su fotografije dio intimne, svakodnevne povijesti.
Sudjelovao je i u organiziranju kluba fotografa-amatera te, tovie, izlae
u Zagrebu 1913. na ii. meunarodnoj fotografskoj izlobi. Znakovito je
da je njegov posljednji tekst pod naslovom O umjetnikoj fotografiji,
posveen upravo tom mediju, objavljen u Vijencu tri dana prije njegove
smrti.

tamara tvrtkovi

Hrvatski institut za povijest, Zagreb

63

Antiki svijet Ise Krnjavog

Definiramo li mit kao narativnu jezinu strukturu, koja u svojoj
osnovi nema pisani tekst, nego se prenosi usmeno, iznoenje mitova
posredstvom likovne umjetnosti (u ovom sluaju slikarstva) moda je
najblie njihovu izvornom obliku. Supstancija mita nije niti u stilu, niti
u nainu pripovijedanja, nego u prii koja je mitom ispriana. Prema
tome, ako mit shvatimo kao poruku poslanu s velike udaljenosti, jasno
je da je slika gotovo najbolji nain prenoenja te poruke, odnosno da
se slikom, za razliku od pisane rijei, dokida ili barem na najmanju
mjeru svodi buka u kanalu koja je, s obzirom na vremensku udaljenost,
vrlo velika i zagluna. Toga je svakako bio svjestan i Iso Krnjavi, koji
je svoju fasciniranost antikom (a mitologijom osobito) prenio i u
koncepciju ureenja palae u Opatikoj 10 u kojoj je bio smjeten Odjel
za bogotovlje i nastavu, iji je on bio predstojnik. Utjecaj antike s jedne
je strane pokazatelj duha vremena u kojem je Krnjavi ivio i stvarao,
ali je s druge i odraz nekih njegovih sasvim osobnih zamisli i ambicija.
to je od toga utjecalo na odabir tema i motiva na zidovima palae
u Opatikoj 10 i moemo li iz tih mitova iitati jo poneto, jedan
je od aspekata ovog izlaganja. S druge strane pokuat e se sagledati
kako mi danas iitavamo te mitove i koliko nam su u tom iitavanju
pomogli ili odmogli sam Krnjavi kao idejni zaetnik i autori slika kao
provoditelji (ali esto s vrlo odrijeenim rukama) njegovih ideja. Na
kraju e se pokuati procijeniti kakva je uloga antike danas u odnosu na
doba Krnjavoga u obrazovnom sustavu i koliki je u tome utjecaj samog
Krnjavoga.

64

ivan vien
Dubrovnik

Umjetnost i/ili diktatura: kritiar Kosta Strajni

prema Izidoru Krnjavome
Pojavivi se u hrvatskoj javnosti u doba kada je Iso Krnjavi ve bio
preao toku zenita, mladi kritiar Kosta Strajni izvrgava kritici tada jo
uvijek utjecajnog predsjednika Hrvatskoga drutva umjetnosti. Nakon
javne debate, pa i sukoba, s Antunom Gustavom Matoem, a potom i
s Robertom Auerom i Rudolfom Lubinskym, Strajni 1912. prvi put u
svojim tekstovima otro kritizira Isu Krnjavoga i kompromise Hrvatskoga
drutva umjetnosti napravljene prilikom sudjelovanja hrvatskih umjetnika
na bekoj izlobi iste godine. Iako pod utjecajem oduevljenja uspjehom
postignutim Metrovievim sudjelovanjem na rimskoj izlobi 1911.,
Strajni ve tada pokazuje netrpeljiv stav prema tadanjoj kulturnoj politici
u Zagrebu, na koju je velik utjecaj imao upravo Krnjavi. No tijekom
1913. Strajni je nastavio analizirati i kritizirati Krnjavoga u svojim
novinskim lancima, postiui vrhunac u tekstu Umjetnost i diktatura
objavljenom u zagrebakim Novostima. Strajni optuuje Krnjavoga za
proteiranje suhoparnog akademizma, za forsiranje tutorskog mentaliteta
i pretvaranje domaih nadarenih umjetnika u inovniki stale. Smatra da
Krnjavi svojevoljno administrira nagradama, stipendijama i ateljeima te
da ucjenjuje umjetnike potencijalnim narudbama i namjetenjima. Iako
poznat kao uljiv polemiar, Strajni Krnjavome ne odrie neosporne
organizatorske kvalitete i zasluge za formiranje institucija, ali estoko
napada njegov monopol na odluivanje o vanim pitanjima kulturne
politike. ini se da se stariji i iskusniji Krnjavi nije dao uvui u taj pokuaj
javne polemike jer nije zabiljeeno da je odgovarao na novinske napise. Ta
je serija Strajnievih tekstova imala i odreenu ideoloku notu (Strajni je
naime pripadao jugoslavenski orijentiranoj omladini), ali je ipak u osnovi
rasprave bila generacijska razlika. Bio je to, u stvari, jo jedan sukob starih
i mladih u razdoblju hrvatske moderne, ovaj put utoliko zanimljiviji to se
nije odvijao na knjievnoj, nego na slikarskoj sceni. Svoje je stavove prema
Krnjavome Strajni donekle ublaio u netipinom nekrologu velikom
organizatoru hrvatske kulture i umjetnosti objavljenom u Srpskom
knjievnom glasniku, napisanom s mnogo vie ivotnog i strunog iskustva.

dajana vlaisavljevi

Moderna galerija, Zagreb

65

Minhensko kolovanje i talijanska

putovanja Ise Krnjavog
Slikarstvo Ise Krnjavog ne obiljeava prodor u nova prostranstva
likovnih zamisli, niti se bojevno ustremljuje na plastiku tradiciju,
pisao je Ljubo Babi. Ta konstatacija navodi na pitanje tko je uope u
hrvatskoj umjetnosti 19. stoljea zasluio da ga se nazove bojovnikom
novih plastikih stremljenja! Promiljajui o naim slikarima 19. stoljea,
teko je rei iji slikarski opus moemo nazvati prijelomnim u stilskomorfolokim mijenama, iji se opus bojevno ustremljuje na plastiku
tradiciju. Tako ni opus Ise Krnjavog zaista ne predstavlja prodor u
nova prostranstva likovnih zamisli. Meutim postoji nekoliko slika u
njegovu nevelikom slikarskom opusu koje progovaraju jezikom istog
slikarstva i koje uz odreene slike Maia, pa i Quiquereza, ine solidnu
jezgru naeg realizma 19. stoljea, a koje se intuitivno, ne konceptualno,
udaljavaju od akademizma, posebice onoga beke provenijencije.
Usporednom analizom odreenih djela trojice slikara ukazat e se i na
podvojenost tih opusa te izdvojiti ona ostvarenja koja ine odreene
prodore u nova prostranstva likovne zamisli. Ta djela pozicionirat e
se unutar naeg i srednjoeuropskog slikarstva. Takoer e se ukazati
na rezultate minhenskog kolovanja te na ona talijanska iskustva koja
pridonose intuitivnom, neposrednom slikarskom izrazu, kao i ona koja
pridonose tradicionalnom izrazu Krnjavoga, ali i Maia te Quiquereza.

66

perica vuji

Osnovna kola Ivan Metrovi, Drenovci

Listovi iz Slavonije Izidora Krnjavog kao izvor

za lokalnu povijest
Izidor Krnjavi napisao je 1882. putopis Listovi iz Slavonije, u kojem
je zabiljeio mjesta koja je posjetio tijekom putovanja. Njegov putopis,
odnosno podaci koji se pojavljuju u njemu nastojat e se u ovome
radu iskoristiti kao izvor za lokalnu povijest. Proimajui prikaz
svakodnevnog ritma odreene sredine i navika tamonjih ljudi s
obavijestima iz lokalne povijesti i opisom umjetnike batine, putopisac
stvara svojevrsni kulturni katalog. Rad je organiziran tako da se podaci iz
kataloga posjeenih odabranih mjesta rasporeuju u tematske blokove:
povijest kolstva i enska povijest (povijest svakodnevice, pogrebni i
drugi obiaji itd.). U radu se dolazi do dviju skupine zakljuaka: prva se
odnosi na uporabu putopisa kao povijesnog izvora za lokalnu povijest,
dok se druga odnosi na lokalnu povijest posjeenih lokaliteta.

marko vukievi
Zagreb

67

Krnjavi Hdervry: politika i dogaaji

Ban Dragutin Khuen-Hdervry bio je eksponent maarske kolonijalne
politike, iji je jedan od ciljeva bio neometan prolaz do Rijeke. Zagreb
kao sredite Trojedne Kraljevine, imao je sve preduvjete da se razvije
u moderni grad. U relativnoj autonomiji unutar Ugarske, zaslugom
Izidora Krnjavog krajem 19. stoljea u Zagrebu se okupljaju nacionalne
umjetnike kreativne snage u stvaranju kulturnog sredita Hrvatske.
Nasuprot tomu maarska je politika vidjela Zagreb kao prometnu toku
koju je trebalo razviti u smislu poveznice ugarskih zemalja, pa projekt
Glavnog kolodvora koji nije glavni, nego prolazni, simboliki govori o
ulozi dodijeljenoj Zagrebu unutar Monarhije. Krnjavi oblikuje vane
institucije, dok se djelovanje Khuen-Hdervryja moe tumaiti kao
suprotstavljanje ujedinjavanju hrvatskih kulturnih snaga. Analizom
njihova odnosa vidimo na koji je nain u tom politikom okruenju
Krnjavi uspio stvoriti temelje modernog grada koji postaje paradigma
Hrvatske.

68

zdravka zlodi

Hrvatski institut za povijest, Zagreb

Slavenski dodiri i utjecaji u ivotu i radu Izidora

Krnjavog
U hrvatskoj znanstvenoj i opoj javnosti Izidor Krnjavi ostao je
zapamen prvenstveno kao povjesniar umjetnosti, graditelj i reformator,
pa tek onda kao politiar. U okviru toga (pro)slavenski aspekt njegova
svjetonazora i djelovanja nikada nije bio posebno istican, premda su
pojedina razdoblja njegova ivota (kolovanje u Beu te vezivanje uz
Strossmayera i Rakog) u znakovitoj mjeri bila obiljeena slavenskim
dodirima. Iako primarno umjetnik, liberalno-graanskog duha, djelovao
je u vremenu koje je ideoloki i politiki postavilo preporodno doba,
snano obiljeeno idejom slavenske uzajamnosti. S tim u vezi daleko
najznaajnijim moemo smatrati Strossmayerov utjecaj na Krnjavog,
neovisno o tome to su se nakon 1884. njihovi putovi razili. Neupitno je
da je upravo Strossmayer postavio temelje njegovu radu, koji su uvelike
nadilazili granice hrvatskog teritorijalno-politikog i kulturnog svijeta.
Na tim je osnovama Krnjavi, kao i Strossmayer, stvorio svojevrstan
program egalizacije hrvatskog prostora sa srednjoeuropskim, to je samo
po sebi podrazumijevalo snanije povezivanje i s predstavnicima drugih
slavenskih naroda. Cilj je rada da se kroz ogledne primjere pokua
ukazati na intenzitet i karakter veza koje je u pojedinim razdobljima
svojega ivota Krnjavi imao sa slavenskim svijetom, pokazati jesu li ti
doticaji, i u kojoj mjeri, imali utjecaja na oblikovanje njegova osobnog i
profesionalnog habitusa te istaknuti do koje su mjere njegove duhovne
i umjetnike, pa moda i politike relacije prepoznatljive ili ne u
kontekstu slavenske uzajamnosti.

sanja aja vrbica

Odjel za umjetnost i restauraciju

Sveuilita u Dubrovniku, Dubrovnik

69

Izidor Krnjavi i slikar Marko Raica

Povijest druenja velikog utemeljitelja i slikara Marka Raice vremenski
je ograniena posljednjim desetljeem ivota Krnjavoga, razdobljem
nakon najveih utemeljiteljevih akcija i reakcija koje su uslijedile. Prvi
trag o kontaktu otkriva osvrt na Raiinu ratnu izlobu organiziranu u
zagrebakom Salonu Ullrich 1917., gdje je meu predstavnicima vlade i
gradskih vlasti meu visokim uzvanicima naveden i dr. Izidor Krnjavi, a
ubrzo potom Raica je razvojaen i namjeten u Obrtnoj koli u Zagrebu.
Uskoro slikar poinje izvoditi niz sakralnih javnih kompozicija, s prvim
djelom u duhu art dcoa raenim tijekom 1919. i 1920. za franjevaku
crkvu u Zagrebu. Krnjavi nakon sveane promocije djela 1920. pie
iznimno povoljnu likovnu kritiku, a zanimljivo je da e i sam izvesti
jednu sakralnu kompoziciju za istu crkvu tih godina, premda je dugi niz
godina izbjegavao slikati, nezadovoljan svojim rezultatima. Potom slijede
Raiine izvedbe u brojnim crkvama Zagreba i okolice te u Vrboskoj,
kontinuirano praene likovnim kritikama Krnjavog. Za Raiin jubilej
1923. Krnjavi pie afirmativni lanak, navodei najznaajnije autorove
radove, a sauvana je i korespondencija Raica Krnjavi, ilustracija
potovanja, meusobnog uvaavanja, ali i prijateljstva. Simptomatina
je reakcija Krnjavog na lanak Ive Delallea, neutemeljenu kritiku
Raiine restauracije slika u Vrboskoj na Hvaru, gdje Krnjavi vrlo
energino napada novinara branei Raicu. Brojne Raiine sakralne
narudbe praene kritikama Krnjavog te biografski lanci o mlaem
autoru svjedoe o iznimnoj aktivnosti Krnjavog i u osmom desetljeu
njegova ivota te aktivnom sudjelovanju u umjetnikim aktivnostima
Zagreba.

Biljeke

organizacija znanstvenog skupa

Hrvatski institut za povijest
Opatika 10
10000 zagreb
telefon: ++ 385 (0)1 4851 721
faks: ++ 385 1 4851 725
elektronska pota: institut@isp.hr
http://www.isp.hr

Institut za povijest umjetnosti

Ul. grada Vukovara 68/iii
10000 zagreb
telefon: ++ 385 (0)1 611 2740
faks: ++ 385 (0)1 611 2742
elektronska pota: ured@ipu.hr
http://www.ipu.hr

nakladnici:
Hrvatski institut za povijest i Institut za povijest umjetnosti
za nakladnike:
Jasna Turkalj i Milan Pelc
priredili:
Zlatko Matijevi, Irena Kraevac i Ivana Mance
lektura:
Gordana Malnar
idejno rjeenje naslovnice i grafiko oblikovanje:

ubu Udruga bivih uenika kole primijenjene umjetnosti i dizajna Zagreb

[Bernarda Cesar, Filip Pintari]
tisak: Znanje d.d.
naklada: 200 primjeraka
isbn: 978-953-7840-14-3
cip zapis dostupan u raunalnome katalogu
Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu
pod brojem 822090