STARE I NOVE PARADIGME

HRVATSKE HISTORIOGRAFIJE
Jure KRI[TO
Hrvatski institut za povijest, Zagreb
UDK: 930.1(497.5)
Izvorni znanstveni rad

Primljeno: 26. 1. 2000.

Hrvatska historiografija suo~ena je s jednim osebujnim

problemom. S jedne strane, zapadni histori~ari priznaju da je
ideja komunizma bila vrlo utjecajna u zapadnim izobrazbenim
sustavima, osobito u historiografiji. S druge strane, neki
prominentni hrvatski histori~ari odbacuju ideju da su marksizam i
Komunisti~ka partija bitno utjecali na historiografiju. Oni stoga
odbacuju ideju da bi njihova historiografija trebala biti revidirana
i popravljena. [tovi{e, svaki poku{aj u tom smjeru, ~ak svaki
historiografski pristup koji se razlikuje od njihova progla{avaju
"neznanstvenim". Naslanjaju}i se na teorijska razmi{ljanja o
naravi "povijesnog mi{ljenja", autor se ne sla`e s tim hrvatskim
histori~arima te tvrdi da je s hrvatskom neovisno{}u hrvatska
historiografija suo~ena s novim paradigmatskim odre|enjem.
Biv{a historiografija bila je obilje`ena paradigmom
jugoslavenstva kao kona~nim ostvarenjem hrvatske nacije i kao
najvi{im politi~kim postignu}em. Sad kad je povijesni razvoj
pokazao neutemeljenost te pretpostavke, historiografija je
suo~ena s druk~ijom paradigmom koja }e u kona~nici preispitati
pro{le historiografske "istine" te zahtijevati svje`i pogled u
(nedavnu) pro{lost. To }e predstavljati pravo osvje`enje hrvatske
historiografije, jer }e, nakon dugoga razdoblja, kona~no biti
oslobo|ena politi~kih i ideolo{kih nameta.

Jure Krito, Hrvatski institut za povijest, Opati~ka 10,

10000 Zagreb, Hrvatska. E-mail: jkristo@misp.isp.hr

UVOD

165

Histori~ar koji danas u Hrvatskoj `eli promi{ljati o dosezima

historiografije i o historiografskom pozivu uop}e susre}e se s
dvostrukim izazovom. S jedne strane, ugledni histori~ari u svijetu sve vi{e uo~avaju ~injenicu da je ideja komunizma (i socijalizma) vladala ne samo u zemljama koje su se zvale socijalisti~kima, nego i me|u intelektualcima u Europi, Americi i
drugim zemljama liberalnih demokracija {to je, nesumnjivo, bit-

DRU[. ISTRA@. ZAGREB

GOD. 10 (2001),
BR. 1-2 (51-52),
STR. 165-189
KRI[TO, J.: STARE
I NOVE PARADIGME...

166

no utjecalo i na historiografiju. S druge strane, histori~ari koji

su pristajali uz tu ideju komunizma nije~u takav utjecaj njihova vjerovanja na historiografiju. To je nijekanje mo`da najizra`enije upravo u Hrvatskoj.
Francuski histori~ar Franois Furet nedavno je upozorio
kako je komunisti~ka ideologija bila vrlo privla~na za mnoge
intelektualce liberalnih demokracija, usprkos o~itim nedostacima komunisti~ke prakse.1 On obja{njava da je ta privla~nost po~ivala na iluziji kako je komunisti~ka ideologija pobijedila gra|ansku liberalnu demokraciju te obe}avala bolji svijet. Furet
tako|er dr`i da je komunizam uspio odr`avati tu iluziju na
zaslugama koje je stekao u borbi protiv "fa{izma".
Jo{ je jedna knjiga, koja se tako|er pojavila u Francuskoj,
Le livre noir du communisme, nemalo uzbudila duhove zbog analize tragi~nih posljedica komunizma u nedavnoj svjetskoj
povijesti.2 Znakovito je da sama pojava knjige, djelo vi{e autora, nije uop}e i{la bez pote{ko}a i opstrukcije. I u toj knjizi
Stphan Courtois pita za razloge preslabe reakcije na svjedo~anstva o komunisti~kim zlo~inima, reakcije koja nije (bila) ni
pribli`no jednaka reakciji na zlo~ine nacizma i fa{izma. On tako|er nalazi krivca za takvo stanje u intelektualcima, upozoravaju}i na utopijsko vjerovanje zapadnih intelektualaca, prete`no lijevih nagnu}a, da se u zemljama pod komunizmom
uistinu "gradio socijalizam" te na taj na~in ispunjavao njihova
vlastita i{~ekivanja. Sla`e se s Furetom da je drugi va`an razlog `mirenju pred komunisti~kim zlo~inima sudjelovanje biv{ega Sovjetskog Saveza u borbi protiv fa{izma i nacizma te japanskog imperijalizma. Budu}i da su se komunisti i drugdje
pridru`ili sovjetskom otporu te pretrpjeli mnoge `rtve, u vremenu poslije rata `ivjeli su od svojega "antifa{izma" iako se
ranije paktiranje s nacionalsocijalizmom zaboravilo tuma~enjem da je bila rije~ o takti~kom potezu te nisu dopu{tali da
im se prigovara za njihove zlo~ine.3 Oni koji su neposrednije
iskusili komunisti~ke re`ime znaju da je i historiografija u socijalisti~kim zemljama {irila komunisti~ku iluziju te tako postala dodatnim razlogom zaborava komunisti~kih zlo~ina. Stoga su neke biv{e socijalisti~ke zemlje (Poljska, ^e{ka Republika) smatrale potrebnim da izvedu prisilnu smjenu odgojitelja
i predava~a povijesti te drugih predmeta humanisti~kih znanosti, {to nije bio slu~aj i u Hrvatskoj.
Nasuprot takvim radikalnim kritikama zapadnog intelektualnog establishmenta zbog olakog prela`enja preko komunisti~kih zlo~ina, jedan broj hrvatskih histori~ara ne dr`i
da je bilo krivotvorenja povijesti te da je potrebno bilo kakvo
redefiniranje i ~i{}enje novije nacionalne povijesti. Nije rijetka ni tvrdnja u tim krugovima da Komunisti~ka partija, barem u biv{oj socijalisti~koj Jugoslaviji, nije utjecala na historijsku znanost.4 Potrebno je, me|utim, zbog kompletnosti historijskoga podatka podsjetiti da je tu rije~ o pre{u}ivanju ne-

DRU[. ISTRA@. ZAGREB

GOD. 10 (2001),
BR. 1-2 (51-52),
STR. 165-189
KRI[TO, J.: STARE
I NOVE PARADIGME...

167

koliko bitnih podataka. Ponajprije, iz povremenih kontroverzija, bolje re}i hajka, o povijesnoj problematici u biv{em sustavu pokazuje se da su partija kao kolektivno tijelo i njezini
~elni pojedinci odlu~ivali o ispravnosti historijskih interpretacija. Tako je Franjo Tu|man na{iroko obrazlagao da su neke njegove projekte, ~ak i ~lanke, studirali, o njima raspravljali te
odobravali ili odbacivali ~elni partijski ljudi ili partijska tijela.5
Utjecajni histori~ari iz vremena komunizma tako|er pre{u}uju da su nerijetko oni sami bili ~lanovi Partije te samim time
slu`beni ~uvari ideologijske ispravnosti interpretacije pro{lih
doga|aja prema drugima, a autocenzori po istim kriterijima prema sebi. Mogu}e je, dakle, da im Partija mo`da nije izri~ito nare|ivala kako }e pisati povijest, ali ona to i nije morala ~initi,
je su oni, kao njezin bitni dio, znali kako se povijest pi{e na
partijski na~in. Osim toga, pre{u}uju i ~injenicu da su im uzori i modeli u historiografiji bili uva`eni ideolozi i ~lanovi
centralnih komiteta komunisti~kih partija.6
Osim nijekanja utjecaja ideologije i Komunisti~ke partije
na historiografiju, i u sada{njoj hrvatskoj historiografiji nerijetko susre}emo pojavu da se svaka alternativna interpretacija novije nacionalne povijesti progla{ava neznanstvenom.7
Priznajem da se nisam namjeravao baviti teorijskim problemima vezanima za historiografiju op}enito. No, u Hrvatskoj se u posljednjih desetak godina javio prili~an broj histori~ara koji su smatrali va`nim progovoriti o odre|enim aspektima hrvatske historiografije.8 Organizatori nedavno odr`anoga Prvoga kongresa hrvatskih povjesni~ara smatrali su va`nim posvetiti jednu plenarnu sjednicu i jednu sekciju upravo novijoj hrvatskoj historiografiji.9 Mo`da problemi vezani
uz hrvatsku historiografiju nisu izneseni na sustavan na~in,
ali autori su u svojim prinosima ukazali na neke njezine bitne
probleme na koje }u se osvrnuti u ovom radu.
Ovim radom htio bih ukazati na razloge koji bi trebali
nukati na zaklju~ke da je u dosada{njoj hrvatskoj historiografiji bilo prevelikoga ideolo{kog utjecaja te da je, dosljedno, potrebno novo interpretiranje (novije) hrvatske povijesti i da se
ta (re)interpretacija ne mo`e unaprijed smatrati neznanstvenom. Odmah, tako|er, napominjem da reinterpretacija nije nametanje ne~ije volje, nego zahtjev promijenjenih paradigmatskih odre|enja o izradbi historiografije. Nije tako|er naodmet
naglasiti da se time ne nije~u pozitivna dostignu}a dosada{nje hrvatske historiografije.
[tovi{e, potrebno je ukazati na ~injenicu da je bilo hrvatskih histori~ara, ~ak i ~lanova Komunisti~ke partije, koji se nisu previ{e obazirali na historiografska o~ekivanja partijskih ~elnika, nego su radili svoj posao onako kako im se ~inilo da im
struka nala`e. U tom se smislu mo`e re}i da hrvatska historiografija zaslu`uje posebnu blagost u ocjenjivanju, jer se, pod pritiskom da bude slu{kinja ideologije i politike, morala domi-

DRU[. ISTRA@. ZAGREB

GOD. 10 (2001),
BR. 1-2 (51-52),
STR. 165-189

KRI[TO, J.: STARE

I NOVE PARADIGME...

{ljati na razne na~ine kako se ne bi potpuno prostituirala. Stoga se onaj njezin dio koji se na sve na~ine opirao slu`enju politici i ideologiji mo`e dr`ati ~asnim naporom da se interpretira novija povijest hrvatskoga naroda.
O ideolo{kim utjecajima u hrvatskoj historiografiji mo`e
se raspravljati na dvije razine. Na razini obi~noga ustanovljavanja ~injeni~noga stanja dovoljno je poznavanje dosada{nje
historiografije na temelju ~ega je o~ito da je historiografija u
biv{oj Jugoslaviji bila ne samo pod velikim pritiskom politike
i ideologije nego se nerijetko povijala pod njihovim diktatima.10
Time ne `elim re}i da su histori~ari bili slabi}i ili pokvarenjaci,
nego, naprotiv, da je pritisak re`ima bio toliki da mnogi nisu
smatrali vrijednim riskirati `ivot ponekad je uistinu o tome
bila rije~ ili sredstva za pre`ivljenje radi historiografskih istan~anosti. No, o problemu historiografije u biv{im socijalisti~kim zemljama mo`e se raspravljati na razini tra`enja dubljih razloga njezinih slabosti. Ovdje `elim raspravljati o tezi
da ~lanovi dru{tveno najutjecajnije skupine histori~ara u biv{oj Jugoslaviji, ~lanova Komunisti~ke partije, nisu ni mogli pisati druk~iju historiju od one koju je `eljela politika, jer su usvojili sve predrasude i pretpostavke koje je politika i ideologija nalagala. Ovdje se, naime, postavlja radikalnije pitanje funkcioniranja izradbe historiografije. Je li pisanje historije prakticiranje objektivnosti ili je to narativni tekst koji podlije`e pravilima drugih vrsta fikcija? Mo`e li se za historiografiju re}i
da predstavlja objektivnu spoznaju? Ako se ispostavi da historiografija ne posreduje i ne mo`e izravno posredovati povijest, nego da je pod svemo}nim utjecajem prethodnih opredjeljenja onoga tko pi{e historiju, morat }emo zaklju~iti da mnogi histori~ari u biv{oj Jugoslaviji, zbog usvajanja komunisti~ke
ideologije i politi~ke pozicije Komunisti~ke partije, nisu ni mogli pisati druk~iju historiju. Tako }emo tako|er do}i do obja{njenja za{to kod njih postoji toliko sna`an otpor za revidiranje barem nekih od njihovih historiografskih zaklju~aka te
sklonost da svaku drugu historijsku interpretaciju progla{avaju neznanstvenom.
No, takvo ustanovljavanje ~injeni~noga stanja samo je prvi korak prema propitivanju o mogu}im strukturalnim uvjetima funkcioniranja historiografije uop}e te o potrebi novih paradigma za hrvatsku historiografiju posebno.

HISTORIOGRAFIJA I PARADIGME

168

^ini mi se da se u nijekanju histori~ara iz biv{ih komunisti~kih re`ima o negativnom utjecaju politike na njihovu historiografiju i u popratnom otklonu svake druge historijske interpretacije koja je razli~ita od njihove zrcali model znanosti koji
je bli`i doslovnom realizmu i pozitivizmu, nego postkuhnovskim predod`bama o znanosti. Sve do dvadesetog stolje}a, naime, znanstvenici su vjerovali da njihove teorije to~no opisu-

DRU[. ISTRA@. ZAGREB

GOD. 10 (2001),
BR. 1-2 (51-52),
STR. 165-189
KRI[TO, J.: STARE
I NOVE PARADIGME...

169

ju svijet 'kakav je u sebi', {to je karakteristika naivnog realizma. Pozitivisti devetnaestoga stolje}a, pak, osobito u ranom
razdoblju pozitivizma, vjerovali su da su znanstvene teorije
svojevrsne formule koje adekvatno predo~uju iskustvo ili suvisli zaklju~ci na temelju prikupljenih pokazatelja.11
Od {ezdesetih, nedvojbeno od pojave Khunove knjige
The Structure of Scientific Revolutions, takav model znanosti op}enito morao je biti napu{ten.12 Khun je dokazivao da se znanstvena zajednica, tj. skupina pojedinaca koja se bavi obja{njavanjem odre|enoga segmenta stvarnosti, vodi paradigmama
koje se sastoje od sve`nja pojmovnih, metodolo{kih i metafizi~kih pretpostavka. Neposredna je posljedica takva uvida relativizacija ne samo ljudskoga znanja, nego same znanosti. To
je imalo velik utjecaj u svim znanostima, posebno u filozofiji
znanosti, a na osobit je na~in trebalo utjecati na historijsku
znanost koja barata s mnogo slo`enijim ~injenicama nego egzaktne znanosti. ^injenica da su znanstvene paradigme u dobroj mjeri obilje`ene ~ak i metafizi~kim pretpostavkama nu`no nala`e da se povjesni~ar opetovano pita o pretpostavkama s kojima pristupa obja{njenju pro{losti, jer pomanjkanje
tog posvije{}enja nu`no vodi do iskrivljivanja povijesti.
No, potrebno je jedno va`no upozorenje. Ve}ina histori~ara pisala je povijest onako kako su nalagala historiografska
pravila uspostavljenja jo{ u XIX. stolje}u, bez mnogo obaziranja na teorijske diskusije vezane uz histori~arsku struku. Histori~ari su prikupljali dokumente i druge relevantne podatke
iz pro{losti te ih ugra|ivali u pri~u o njoj. Va`no je napomenuti da je sastavnica histori~arskog vjerovanja bilo i uvjerenje da su njihove povjesnice vjerni odrazi stvarnosti na koju
se odnose, {tovi{e da su vjerni opisi onoga {to se stvarno dogodilo u pro{losti.
Usprkos takvu samouvjerenju povjesni~ara, tijekom posljednjih ~etrdesetak godina mnogi su smatrali da histori~arsko samopouzdanje ne smije ostati neizazvano. Upravo je status pri~e (naracije) u historiografiji postao upitan te su se teorijske rasprave vodile o pitanjima vezanim za svojstva narativa. Mogu}e je izdvojiti ~etiri trenda iz tih teorijskih rasprava.
Prvo, skupina angloameri~kih analiti~kih filozofa (Walsh, Gardiner, Dray, Gallie, Morton White, Danto, Mink i dr.) nastojala
je ustanoviti spoznajni status pri~e, gdje je naracija shva}ena
kao vrsta obja{njenja posebice prikladna za obja{njenje povijesnih procesa.13 Narativna je historiografija za analiti~ke filozofe bila pouzdano sredstvo spoznaje svijeta za razliku od filozofije povijesti kakvu su zastupali Hegel i Marx. Drugo, skupina oko francuskoga ~asopisa Annales i oni koji su se identificirali s njom (Braudel, Furet, Le Goff, Le Roy-Ladurie i drugi) bili su naj`e{}i oponenti pri~ane historiografije (u hrvatskoj historiografiji to je dosta neadekvatno prevedeno s "do-

DRU[. ISTRA@. ZAGREB

GOD. 10 (2001),
BR. 1-2 (51-52),
STR. 165-189
KRI[TO, J.: STARE
I NOVE PARADIGME...

170

ga|ajnicom"). Htiju}i na svaki na~in uspostaviti historiografiju kao pravu znanost, napadali su pri~u u historiografiji kao
ideolo{ku strategiju te, stoga, neznanstvenu.14 Protivili su se
historiografiji pri~i za koju su smatrali da je tek pri~a o pro{loj
politici, o kratkoro~nim sukobima i krizama, narativ koji je podlo`an dramatskim i knji`evnim, a ne znanstvenim obradama. No, "Analisti" nisu nudili nov pristup historiografiji temeljen na nekoj novoj teorijskoj razradbi o funkcioniranju naracije, nego su se zadovoljili samo polemi~kim zagovaranjem
analiza "dugoro~nih trendova" (u demografiji, ekonomiji, etnologiji i sl.) i "materijalnih procesa" umjesto politi~ke "doga|ajnice" u kojoj su u sredi{tu subjekti.15 Tre}a grupa je ona knji`evnih kriti~ara i filozofa (Barthes, Foucault, Derrida, Todorov, Kristeva, Benveniste, Genette, Eco) koji su pri~u smatrali
jednim od komunikacijskih kodova koji mo`e biti manje ili
vi{e adekvatan za predstavljanje stvarnosti.16 Neki su se od
njih (Barthes) s dosta nemilosti oborili na pretenziju historiografije na objektivnost, jer su ukazivali na ideolo{ku funkciju naracije. Ti su teoreti~ari usvojili mnogo od strukturalisti~ke (Claude Lvi-Strauss, Roman Jakobson) kritike preuzetnosti zapadne civilizacije sa svim njezinim negativnostima (malogra|an{tina, industrijalizacija, imperijalizam) kojoj i historiografija slu`i samo kao opravdanje.17 U svakom slu~aju, u toj
analizi historiografije kao spoznajnog sredstva nije ostalo gotovo ni{ta od pretenzije Analista da od historiografije naprave
pravu znanost. U ~etvrtu skupinu se ubrajaju hermeneuti~ari
(Gadamer, Ricoeur i dr.) koji u pri~i vide odraz svijesti o vremenu.18
Kako se vidi, u intelektualnim zapadnim krugovima postojala je podjela izme|u angloameri~ke tradicije, ponajprije
tradicije analiti~ke filozofije koja nije a priori problematizirala
narativnost u historiografiji te prete`ito romanske, odnosno
francuske tradicije koja je bila dosta kriti~na prema narativnosti. Tu razdjelnicu ne treba, dakako, shvatiti radikalno, jer
su se utjecaji izme|u pojedinih autora raznoliko prelijevali.
Hayden White, koji je postao poznat po uporabi izraza
"metahistorija" (Metahistory), najbli`e je skupini analiti~kih filozofa.19 Whiteova je preokupacija "struktura na~ina mi{ljenja
koje se zove 'povijesno'",20 ali ne stoga {to bi usvajao neupitnost tog navodnog na~ina mi{ljenja, nego stoga {to ga, u slijedu i europskih i angloameri~kih mislitelja, stavlja pod veliki
znak upitnika. Mogu}e je, zaklju~uje White, razumjeti povijesnu svijest samo kao "specifi~no zapadnja~ku predrasudu kojom se pretpostavljena superiornost modernoga, industrijskog dru{tva retroaktivno opravdava".21 Upotrebljavaju}i vrlo razra|en sustav analize povijesti koji su ponudili poznati
histori~ari i filozofi povijesti XIX. stolje}a, White brani tezu da
modeli povijesnog pripovijedanja i povijesne konceptualiza-

DRU[. ISTRA@. ZAGREB

GOD. 10 (2001),
BR. 1-2 (51-52),
STR. 165-189
KRI[TO, J.: STARE
I NOVE PARADIGME...

171

cije zapravo ovise o "pretpojmovnoj te specifi~no poetskoj naravi njihova gledanja na povijest i na njene procese".22 Povjesnice su kombinacije odre|enih "podataka", "~injenica", teorijskog pojmovlja za "obja{njenje" tih podataka te pripovijedne
strukture za njihovo predstavljanje kao vjernih prikaza pro{lih doga|aja. Ali White vjeruje da su povjesnice temeljene na
strukturalnim sadr`ajima, poeti~ne i metahistorijske naravi,
koji se pretkriti~no prihva}aju kao paradigme o tome kakvo
povijesno djelo mora biti. Stoga je razumljivo da djela histori~ara "predstavljaju alternativne i naoko me|usobno isklju~uju}e koncepcije kako istih segmenata povijesnih procesa tako
i zada}e povijesnog mi{ljenja".23 Razlike razli~itost historiografskih stilova dolaze od razli~ito odabranog zapleta (romanca, tragedija, komedija ili satira), razli~ite argumentacije
(formisti~ka, mehani~ka, organisti~ka ili kontekstualna) te razli~ite ideolo{ke implikacije (anarhisti~ke, radikalne, konzervativne ili liberalne) upotrijebljene u historijskim prikazima.
Ipak, postoji unutarnja koherencija i konzistentnost historiografskih djela tih histori~ara. White vjeruje da se koherencija historiografskog djela posti`e na temelju koji je poetske,
specifi~no jezi~ne naravi.24 Naime, histori~ar je pred povijesnom gra|om u situaciji sli~noj gramati~aru pred novim jezikom. Histori~ar mora organizirati povijesne podatke pred kojima se nalazi svojim vlastitim rije~ima (ne izrazima koji se nude u povijesnom materijalu) kako bi ih pripremio za pri~u koju }e ispri~ati u pisanom obliku. Drugim rije~ima, "da bi povjesni~ar pokazao '{to se stvarno dogodilo' u pro{losti, prvo
mora predstaviti cijeli sve`anj doga|aja o kojima govore dokumenti kao mogu}i objekt znanja".25 U tom pretkoncepcijskom
~inu histori~ar "stvara objekt analize te ujedno predodre|uje
na~in pojmovnih strategija kojima }e taj objekt objasniti".26
No, te strategije nisu neograni~ene, nego su jednake broju tropa kojima se slu`e pjesnici: metafora, metonimija, sinegdoha
i ironija. White, dakle, tvrdi da je pisanje historije tropolo{ko,
{to zna~i da, kao i svaki narativni tekst, historiografski tekst
po~iva na strukturama zapleta koji se, pak, slu`i retori~kim
tropima ili figurama poput metafore, metonimije, sinegdohe i
ironije. Upotrebljavaju}i te narativne strukture, histori~ar nudi prikaz slijeda stanja stvari i doga|aja, pri~a pri~u koja predstavlja cjelinu, ali odnosi u pri~i nemaju temelja u stvarnosti.
Iz toga ne bi trebalo zaklju~iti da se histori~ar bavi beskorisnim poslom, poslom koji ne izlazi iz ~iste fikcije i u kojem
je nemogu}e dosegnuti povijesnu zbilju niti biti objektivan.
Niti bi trebalo zaklju~iti da histori~ar ne mo`e prigovoriti drugom histori~aru za manjak objektivnosti ili potpune neutemeljenosti u povijesnim tragovima. Nije rije~, dakle, o prihva}anju postulata radikalnoga postmodernisti~koga skepti-

DRU[. ISTRA@. ZAGREB

GOD. 10 (2001),
BR. 1-2 (51-52),
STR. 165-189
KRI[TO, J.: STARE
I NOVE PARADIGME...

172

cizma. Zanat histori~ara, kao i drugi zanati, ima svoja proceduralna pravila, od prikupljanja, preko analize dokumenata,
do suprotstavljanja mi{ljenja i zaklju~ivanja na temelju prethodnih radnji. Tih se pravila svaki histori~ar mora pridr`avati
i time zadovoljava kriterije znanstvenosti u odre|enom podru~ju. Pitanje, dakako, ostaje mo`e li se time zaprije~iti pristranost u odabiru promatranoga i u izvla~enju zaklju~aka na
temelju istra`enoga. Na temelju prethodne rasprave, mislim
da je to mogu}e, ali da uvijek postoje rizici da se povjesni~ar
prepusti osobnim pretpostavkama i predrasudama.
Histori~ar ne bi trebao odbaciti ta teorijska razglabanja
kao nepotrebno optere}enje prakti~nom poslu kojim se bavi.
Morao bi mu posvetiti dostatnu pozornost ponajprije zbog
toga {to u njegovu poslu nije uistinu rije~ samo o prakti~nom
naporu, nego o poslu s iznimno bremenitim teorijskim pretpostavkama. Posrijedi je, naime, sredi{nje spoznajno pitanje:
mo`emo li spoznati pro{lost i, ako je odgovor potvrdan, kako? Stoga mi se ~ini jednim od va`nijih zadataka histori~ara
da ukazuje na svekolike pretpostavke, od politi~kih do metafizi~kih, sudionika povijesnih doga|aja koji se opisuju, ali ne
manja mu je odgovornost da neprestano preispituje svoje vlastite predrasude. U tomu je, ~ini mi se, smisao potrebe multidisciplinarnosti u historiografiji na koju se ~esto pozivaju histori~ari: uz sve druge kvalitete, dobar histori~ar morao bi posjedovati osnovna znanja o filozofiji ili barem imati smisla za
filozofijsko promatranje stvarnosti. U tom smislu nije naodmet podsjetiti na Whiteovo upozorenje da nema historije koja ujedno nije i filozofija povijesti.27
Jedna od funkcionalnijih definicija historije koju sam sreo
je sljede}a: "Historija je rekonstruirana pro{lost na temelju sada{njosti kroz argumentirane dokaze unutar javnog diskursa".28 Ne treba ~uditi da je definiciju ponudio biblijski histori~ar i teolog, jer je do nje do{ao nakon susreta s ~injenicom
da za historij kr{}anstva od ~asa Isusove smrti do prvih slu`benih (kanonskih) izvje{}a o svemu tome postoji iznimno malo
podataka. Tu definiciju isti~em kao potkrepu uvjerenju da je
historija uvijek u odre|enom stupnju rekonstrukcija, i to na
temelju osobnog iskustva, vjerovanja, ideologije i sli~nih pretpostavka histori~ara.29 U historiografskom poslu pro{lost je
vi|ena i ispripovjedana pojmovljem koje je razumljivo sada{njosti, ~ime pro{lost postaje posredovana te stoga i "neautenti~na". Povijesna su zbivanja za nas nekoliko puta posredovana te je na{ odnos prema njima vi{estruko odmaknut.
Ako je povijesni doga|aj uop}e registriran, prvo odmaknu}e
od doga|aja za nas se dogodilo njegovim registriranjem. Drugo odmaknu}e nastaje na{im pristupom podacima o pro{losti
i na{om interpretacijom njezina zna~enja.

DRU[. ISTRA@. ZAGREB

GOD. 10 (2001),
BR. 1-2 (51-52),
STR. 165-189
KRI[TO, J.: STARE
I NOVE PARADIGME...

Ne bi ipak trebalo previdjeti ~injenicu da histori~ari odnedavno nagla{avaju potrebu povratka narativu u historiografiji, {to je odraz sli~nih nastojanja od filozofije, preko antropologije, sociologije i psihologije, do teologije. No, interes
za narativnost sada je pod vidom njegova prethodnog sadr`aja, tj. sadr`aja koji je prisutan prije nego se stvarno ozbilji u
govorenom ili pisanom obliku.

NEKI PROBLEMI HRVATSKE HISTORIOGRAFIJE

173

Problem s historiografijom u biv{im komunisti~kim zemljama

je da je Komunisti~ka partija namjerno iskrivljivala povijest, a
histori~are je prisilila da svoja istra`ivanja prilagode zadanoj
slici povijesti ili je nalazila sumi{ljenike koje nije ni morala prisiljavati.30 Ideolo{ke pretpostavke s kojima se pristupalo izradbi povjesnica ne samo da nisu bile obja{njavane, nego nisu smjele biti upitne. Ivo Banac govori o "ozakonjenoj slici povijesti"
u biv{im komunisti~kim re`imima, slici koju su obilje`avali
"shematizam", "protekcionizam i cenzura" proistekli iz "ideolo{kog monopola".31 Shematizam se naslanjao na historijski materijalizam koji je "po~ivao na jednoj ideologiziranoj slici ljudske povijesti, u kojoj su se nizale dru{tveno-ekonomske formacije od rodovskog primitivnog komunizma, preko robovlasni~kog i feudalnog sustava, do kapitalizma i socijalizma."32 Glede
protekcionizma u historiografiji s Bancem }e se slo`iti svatko
tko imalo pozna historiografiju neke od biv{ih socijalisti~kih zemalja da je "komunisti~ki re`im odr`avao povla{teni polo`aj
ljevice i njene povijesti". Jo{ se lak{e slo`iti s njegovom ocjenom da je u komunisti~koj "ozakonjenoj slici povijesti" bila dominantna cenzura: "Nije rije~ samo o izostavljanju pojedinih
osoba ili pojava, nego o pre{u}ivanju i degradiranju ~itavih
grana povijesti, poput povijesti parlametarizma, religije i uop}e duhovnosti."33 Zapravo je rije~ o mnogo drasti~nijim zahvatima od izostavljanja. Proces izostavljanja ili uklju~ivanja
doga|aja svakodnevna je pojava u histori~arevim postupcima, to je na~in na koji histori~ar osmi{ljava pro{lost i oblikuje
pam}enje. Jer, smisao pro{lih doga|aja dolazi i od uklju~enog
suda da je vrijedno da budu zapam}eni. Ali u historiografijama biv{ih socijalisti~kih zemalja nije rije~ samo o uobi~ajenom
procesu izostavljanja i uklju~ivanja nego o svjesnom nastojanju da se radikalno prekine s tradicijom i tako stvori potpuno nova, samonikla, pa stoga i nametnuta interpretacija pro{losti, interpretacija koja je sukladna s ekskluzivnim ideolo{kim
predlo{kom. U tim historiografijama, {to je zasigurno slu~aj s
hrvatskom, nije rije~ samo o prekidu s nadovezivanjem na
dru{tvene i nacionalne vrijednosti koje su bile prihva}ene kao
samorazumljive i neupitne danosti, nego o prekidu s onim {to
se dr`alo vrijednim pamtiti, {to je postalo sastavnim dijelom nacionalne memorije.

DRU[. ISTRA@. ZAGREB

GOD. 10 (2001),
BR. 1-2 (51-52),
STR. 165-189
KRI[TO, J.: STARE
I NOVE PARADIGME...

174

No, va`no je tako|er s Whiteom naglasiti da se ispu{tanje doga|aja provodi prema o~ekivanjima kulturne sredine
ili skupine koju histori~ar predstavlja ili misli da predstavlja.34
Dosada{nja hrvatska (i/ili biv{a jugoslavenska) historiografija
eklatantan je primjer kako se ispu{tanjem ili predimenzioniranjem pro{lih doga|aja osmi{ljavala historija. No, kako u okvirima biv{e zemlje nije bila rije~ samo o uobi~ajenom redanju
doga|aja prema ideolo{kim opredjeljenjima nego o izborima
doga|aja prema o~ekivanjima politi~kog establishmenta, povjesnica je morala biti dodatno iskrivljena.35
Hrvatski histori~ari ukazivali su i ukazuju na dodatne
nedostatke dosada{nje historiografije. Petar Koruni} je jo{ 1993.
pisao: "Na{a historiografija ne samo da mnoge probleme nije
otvorila nego je mnoge u svom obja{njenju posve proma{ila,
osobito na podru~ju istra`ivanja sustava politike, dru{tva i
strukture ideologije".36 Trpimir Macan se jo{ izravnije okomljuje na dostignu}a poslijeratne historiografije: "Povijesna je znanost pod komunizmom op}enito govore}i bila kontrolirana i
dirigirana, personalno i tematski. To je ostavilo nesumnjiv ideolo{ki i neznanstven trag u razvoju znanosti, u svijesti njezinih nositelja, u rezultatima".37 Mladen [vab pi{e: "No poslije
tog doga|aja [pada Berlinskog zida 1989.] i svih onih koji su
kod nas vi{e mogu}i a manje ostvareni, bilo kakvo popravljanje, ispravljanje ili pobolj{avanje tog sustava [marksisti~ke historiografije] dakako da ne dolazi u obzir, a ni njegovi vi{e ili
manje istaknuti nositelji i provoditelji ne mogu biti promicatelji slobodnog gra|anskog dru{tva, u na{em slu~aju tome
primjerene povijesne discipline".38
Da nije rije~ samo o vremenu poslije osamostaljenja Hrvatske i dru{tveno-politi~kih promjena, upozoravam na pritu`be o biv{oj jugoslavenskoj historiografiji Franje Tu|mana iz
{ezdesetih godina koje je pisao po narud`bi tajnika Ideolo{ke
komisije Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske: "Odnos dru{tvenih znanosti i politike jedan je od onih 'vje~no'
aktuelnih pitanja. U na{im dana{njim, socijalisti~kim dru{tvenim uvjetima, njihov odnos na~elno je bitno izmijenjen. Ipak,
u krilu samih dru{tvenih znanosti, uklju~uju}i tu i povijesnu
znanost, po inerciji jo{ uvijek `ivi tzv. politi~ki oportunitet. U
redovima nekih na{ih histori~ara evidentno interferiraju prakticisti~ko-politi~ki sa znanstvenim motivima. Kao da jo{ uvijek povijesna znanost ima svojevrsni kompleks prema politici".39 Podsje}am tako|er na lamentaciju Zvonimira Kulund`i}a iz 1970. da je tragedija hrvatske historiografije u tome da su
njome upravljali "koji su podani~ki slu`ili dotada{njim re`imima".40
Moglo bi se ukazati na jo{ neke nedostatke dosada{nje
historiografije. H. White podsje}a na to da je svako povijesno
mi{ljenje neminovno isprepleteno s ideologijom.41 U svakom

DRU[. ISTRA@. ZAGREB

GOD. 10 (2001),
BR. 1-2 (51-52),
STR. 165-189
KRI[TO, J.: STARE
I NOVE PARADIGME...

175

povijesnom predstavljanju svijeta nalazi se odre|ena ideolo{ka komponenta (anarhisti~kog, konzervativnog, radikalnog
ili liberalnog oblika).42 Time se ne `eli re}i da histori~ar uvijek
svjesno promi~e svoja ideolo{ka stajali{ta, nego samo da oblik, forma koju daje svojem povijesnom opisu sadr`i jedan od
~etiri oblika ideolo{kih implikacija. Histori~areve ideolo{ke pozicije pokazuju se u tretiranju dru{tvenih mijena, u odnosu
prema budu}nosti, u odnosu prema dru{tvu te osobito u ocjeni sada{njeg dru{tvenog establishmenta. Oslanjaju}i se na Mannheima, White osobito nagla{ava da odnos prema povijesnom
"napretku" sadr`ava ne samo vrednovanje povijesne zbilje, nego i forme povijesnog znanja.43
Whiteovo razmi{ljanje upu}uje nas na razloge prenagla{ene va`nosti "modernizacije" i "modernizacijskih procesa" u
hrvatskoj povijesti novijega razdoblja. [tovi{e, jo{ i danas se
~ini da je to najva`nija tema hrvatske povijesti druge polovice
XIX. stolje}a. No, usprkos nagla{enoj va`nosti u hrvatskoj historiografiji, sam izraz nije dostatno obja{njen. ^ini se da je
prevladavaju}e zna~enje izraza u hrvatskoj historiografiji suglasno s uporabom Cyrila Blacka za kojeg je "modernizacija"
gotovo jednozna~na s "industrijalizacijom", a odnosi se na rezultate proces koji su zapo~eli u Engleskoj koncem XVIII. stolje}a.44 To je ipak prili~no sku~eno zna~enje izraza, pogotovo
kad se uzme u obzir da se izrazom "modernizam" ozna~avaju
inovacijski procesi u umjetnosti od knji`evnosti do slikarstva i arhitekture, iako ne postoji suglasje ni o preciznom definiranju tog izma.45 Uporaba izraza "modernizacija" tim vi{e
zbunjuje jer je optere}ena ideolo{kim bremenom, kao {to je
slu~aj u hrvatskoj historiografiji. Zadr`avaju}i industrijalizaciju kao svoje osnovno zna~enje, izrazom "modernizacije" ozna~avaju se svi inovacijski procesi koje je propagirao liberalizam od {kolstva i uprave do polo`aja Katoli~ke crkve i vjere op}enito u dru{tvu. Problem nastaje kad se sve {to je novo
vrednuje kao bolje, kao napredak, {tovi{e povijesni napredak
te, sukladno tome, sve {to se ne pokorava tom "napretku" ili
mu se, {tovi{e, opire, vrednuje se kao retrogradno, nazadno,
manje vrijedno. Umjesno je pitati do kakva znanja histori~ar
dolazi kad unaprijed "zna" da su industrijalizacija i tehnolo{ke
inovacije "napredak" u odnosu na prethodno razdoblje povijesnog tijeka. Nije li tim "znanjem" ve} unaprijed predodre|en izbor osoba, doga|aja, ideologija i svjetonazora, a time i
zaklju~ak o "povijesnoj istini"? Pritom mogu nastati neobi~no
zapleteni obrati, kao kad se ideologija, koja u sebi sadr`ava
nagla{eno liberalna na~ela i opredjeljenja (prava{tvo u razli~itim izvedenicama), progla{ava zbog histori~areve ideolo{ke
opcije reakcionarnom, konzervativnom i retrogradnom. U svakom slu~aju, ta se pitanja ne bi smjela olako otpisati kao ~isto
teorijska.

DRU[. ISTRA@. ZAGREB

GOD. 10 (2001),
BR. 1-2 (51-52),
STR. 165-189
KRI[TO, J.: STARE
I NOVE PARADIGME...

176

S tim u svezi je i pozivanje hrvatskih histori~ara na znanstvenost, osobito u kontekstu prozivanja zbog neznanstvenosti suprotnih mi{ljenja.46 Takva praksa podsje}a na naivno
realisti~ne i pozitivisti~ke modele znanosti, jer polazi od uvjerenja da se historijska znanost, kao i egzaktne znanosti, oslanja na podatke koji su stalni i nepodlo`ni ideolo{kim, politi~kim, epohalnim i inim utjecajima.47 I White je prili~no skepti~an prema takvim postupcima. Ponajprije, povijest se razlikuje od znanosti upravo po tome {to se sami histori~ari ne
sla`u "ne samo o tome koje su zakonitosti dru{tvenih uzro~nosti na koje bi se mogli pozvati u obja{njenju odre|enog slijeda doga|aja, nego ni o tome koji bi oblik 'znansveno' obja{njenje trebalo imati".48 To zna~i, zaklju~uje White, "da su
historijska obja{njenja nu`no temeljena na raznim metahistorijskim pretpostavkama o naravi povijesnog podru~ja, pretpostavkama koje ra|aju razli~itim koncepcijama vrsta obja{njenja koja se mogu upotrijebiti u historiografskoj analizi".49 Rije~ je, dakle, o onim istim prekriti~kim okvirima iz kojih autor osmi{ljava stvarnost, a koje Kuhn naziva paradigmama. White je svjestan da su u histori~arskom cehu samo formizam (identifikacija jedinstvenih objekata ili razli~itih tipova pojavnosti u povijesnom prostoru) i kontekstualizam (obja{njenje
doga|aja iz "konteksta" njihova doga|anja) prihva}eni kao profesionalno prihvatljivi, iako mu nije jasno za{to se odbacuju
organisti~ki (raspoznavanje pojedinosti kao sastavnice sinteti~kih procesa; naglasak na cilju povijesnih procesa) i mehanisti~ki (traganje za uzro~nim zakonitostima otkrivenima u povijesnom prostoru) modeli, osim na temelju nekih izvanepistemolo{kih razloga. Ti razlozi su bilo eti~ke (moralne) bilo ideolo{ke naravi.50 A kad je o njima rije~, White upozorava da ne
postoje izvanideolo{ka upori{ta na kojima bi se moglo arbitrirati izme|u razli~itih ideolo{kih opredjeljenja.51
U slu~aju hrvatske historiografije takav neprijateljski odnos prema druk~ijim historiografskim pristupima odraz je tako|er prevelikog utjecaja Analista na nju. Vidjeli smo da su Analisti bili iznimno nesno{ljivi prema tradicionalnim postupcima u historiografiji, ali je njihova netrpeljivost proizlazila iz
ideolo{kih opredjeljenja, iz preduvjerenja da povijesni procesi u kojima sudjeluju osobe, subjekti, nisu va`ni, nego su bezli~ni, materijalni procesi ~imbenici koji historiografiji osiguravaju karakter znanstvenosti. Mnogo od te nesno{ljivosti preneseno je i u hrvatsku historiografiju u kojoj se tako|er zrcalio, ali i svjesno poticao, materijalisti~ki svjetonazor te su ideje
Analista nalazile izravan odjek kod nekih hrvatskih histori~ara.52 Ta je nesno{ljivost poja~ana i uvjerenjem popularnim i
me|u marksisti~kim i nemarksisti~kim dru{tvenim teoreti~arima da se narav povijesnih procesa mo`e spoznati na osnovama koje su u biti li{ene vrednovanja.53

POSTOJI LI NOVA PARADIGMA HRVATSKE HISTORIOGRAFIJE?

177

Upozoravam na jo{ jednu Ban~evu opasku u prolje}e 1992. kad

je pisao svoj tekst: "Historiografije zemalja nasljednica [Jugoslavije] bit [}e] nejednake u skladu, kakvo}i i usmjerenju, ovisno o stupnju ideologizacije u svakoj od njih. Povjesni~arski
ceh imat }e te`ak zadatak pri uklanjanju ne samo naslje|a komunisti~kog komandiranja nego i posljedica postkomunisti~kih rascjepa".54 Kakav je sklad, kakva kakvo}a, kakvo usmjerenje sada{nje hrvatske historiografije? Je li zadr`ala ideologizaciju kao svoju matricu? Je li se oslobodila komunisti~kog
komandiranja? Je li postala odrazom postkomunisti~kih rascjepa?
Postoje naznake da se barem u dijelu hrvatske historiografije od 1991. do danas nije dogodio odlu~an odmak od tog
naslije|a.55 To se ponajprije odnosi na prihva}anje manjkavosti historiografije kao posljedice specifi~nih iskrivljenosti gledanja pod utjecajem (komunisti~ke) ideologije i totalitarne politike. S psiholo{koga stajali{ta to je razumljivo: te{ko je priznati pro{le proma{aje; lak{e je sitnim pomacima izmijeniti svoje dosada{nje pisanje i nau~avanje. ^ini mi se da svjedo~imo
upravo takvu procesu. To se, dakako, odnosi samo na one slu~ajeve kad postoji volja da se suo~i s inherentnim manjkavostima historiografije u komunisti~kim sustavima. Postoje, vidjeli smo, i oni koji misle da su bilo kakva priznanja i bilo kakvi ispravci nepotrebni. Takva se stajali{ta osobito odra`avaju
u nekim kriti~nijim razdobljima novije hrvatske povijesti i u
nekim podru~jima od kojih je religijska tematika samo jedno.
O "postkomunisti~kim rascjepima" re}i }u nekoliko rije~i
kasnije. Koje su, me|utim, sastojnice nove historiografske paradigme u Hrvatskoj, ako se o novoj paradigmi mo`e uop}e
govoriti?
Nesporno je da je te`nja za nacionalnom dr`avom bila jedna od va`nih komponenata dru{tvenoga `ivota Hrvata u XIX.
stolje}u i u dijelu XX. prije utapanja Hrvatske u jugoslavenskoj dr`avi te osobito prije nametanja komunisti~ke diktature.
Znakovito je, i va`no, da taj ideal nije nestao ~ak ni u kontekstu komunisti~ke ideologije i politi~kog ozra~ja prisilnoga ostvarenja "bratstva i jedinstva jugoslavenskih naroda". Neprijeporno je tako|er da 1990. te razdoblje borbe hrvatskog naroda za o~uvanje svje`este~ene samostalnosti i suvereniteta (1991.1995.) Republike Hrvatske, a donekle i Republike Bosne i Hercegovine, predstavljaju va`nu prekretnicu u narodnom `ivotu Hrvata. Zna~enje tih doga|aja mo`e se sigurno promatrati
i kao vra}anje prirodne dru{tvene razvojne dinamike, koja je
bila nasilno prekinuta, u svoju kolote~inu.
Je li to tako|er prekretnica za hrvatsku historiografiju? Realno je pretpostaviti da historiografija ne mo`e, kao ni dru{tvo, nadoknaditi izgubljeno vrijeme niti se vratiti na to~ku

DRU[. ISTRA@. ZAGREB

GOD. 10 (2001),
BR. 1-2 (51-52),
STR. 165-189
KRI[TO, J.: STARE
I NOVE PARADIGME...

178

kad je kontinuitet bio nasilno prekinut. To bi bilo forsiranje koje se ne bi bitno razlikovalo od nasilja nad historiografijom u
komunisti~kom sustavu. Historiografija, kao i dru{tvo, mora
prihvatiti ~injenicu da je postojala razvojna praznina te da je
potrebno napraviti skok koji nije ni siguran niti mu je ishod
nedvojben. Treba ipak pitati u {to bi hrvatska historiografija
mogla sko~iti, a da se pritom odr`i ~vrsto na nogama. Ne bi
bilo nelogi~no o~ekivati da se vrati na ono {to joj je bila
temeljna preokupacija: nacionalni suverenitet. Vjerujem da
ne treba posebno upozoravati na to da u tom slu~aju ne bi bila
rije~ o veli~anju ni vlastite dr`ave ni vlastite nacije, tj. da ne bi
trebalo ponavljati put nacionalizma, kolonijalizma, ekspanzionizma, hegemonizma i drugih povijesnih manifestacija kroz
koje su prolazile nacionalne dr`ave koje su postigle svoj suverenitet mnogo prije od Hrvata. Naprotiv, ostvarenjem nacionalne dr`ave ujedno je nastupilo vrijeme postupne relaksacije od napetosti koju je te`nja za nacionalnom afirmacijom
nu`no proizvela. Umjesto tro{enja obilja energije na argumentiranje o potrebi nacionalne dr`ave i na poku{aje njezina
ostvarenja, treba o~ekivati da }e napori biti okrenuti prema
ostvarenju drugih `ivotnih potreba, kao materijalnog prosperiteta, kulturnog, znanstvenog i svekolikog drugog duhovnog napretka, prema promicanju mira, zdravog okoli{a te brojnih drugih op}ih dobara. U historiografiji bi bilo realno o~ekivati otvaranje novim historiografskim temama i metodologijama, kao lokalnoj povijesti, povijesti svakodnevice, kulturnoj
povijesti, mikropovijesti i sl. U svakom slu~aju, za hrvatsku historiografiju nacionalni suverenitet bio bi okvir u kojem bi se
ti napori doga|ali. No, to bi za historiografiju bio tako|er tek
po~etak osmi{ljavanja nacionalne povijesti iz te nove perspektive, iz nove paradigmati~ke odre|enosti.
Druga va`na dimenzija promijenjene paradigme hrvatske povijesti je da pisanje (novije) hrvatske povijesti nije i ne
mo`e biti zadovoljavanje o~ekivanja bilo koje (politi~ke) grupacije. Time, dakako, ne mo`emo o~ekivati da histori~ari ne}e pisati historiju iz perspektive svojih ideolo{kih pretpostavka.
Ali, ako histori~ari ne budu pisali historiju da bi zadovoljili
neku grupaciju ili neku zami{ljenu idealnu kulturnu sredinu
za {to sada postoje realne pretpostavke imat }emo razli~ite
historije, ali historije koje }e biti prepoznatljive po uobi~ajenim ideolo{kim i inim pretpostavkama, a ne prema dirigiranjima odre|enih grupacija.
No, i pitanje ideologija mora se postaviti druk~ije u promijenjenoj paradigmi. Ne treba zanemariti ~injenicu da su ideologije diskutabilne, a povijesna distancija omogu}uje da ih
ocjenjujemo po njihovim postignutim rezultatima. U okviru
hrvatske (novije) povijesti mogu}e je identificirati vrlo odre|en broj ideologija ~iji su predstavnici imali povijesnu priliku

DRU[. ISTRA@. ZAGREB

GOD. 10 (2001),
BR. 1-2 (51-52),
STR. 165-189
KRI[TO, J.: STARE
I NOVE PARADIGME...

179

ostvariti barem ne{to od ideolo{kih propisa za ostvarenje kojih su se zauzimali. Danas su rezultati tih nastojanja dio povijesnoga sadr`aja koji se mo`e ocjenjivati. Budu}i da smo ustanovili da se takvo ocjenjivanje ne mo`e dogoditi u prostoru
oslobo|enom od ideologije, va`no je odrediti s kojih ideolo{kih pozicija ocjenjujemo rezultate ideologija koje su prodefilirale povijesnim prostorom koji se mo`e nazvati "hrvatskim". Pri tome treba imati na umu da nisu sve ideologije imale jednaku priliku da povijesno ostvare ne{to od svojega ideolo{koga sadr`aja, ~ak ima i onih koje gotovo uop}e nisu
imale takvu priliku. Ideologija koja je na hrvatskim prostorima imala najvi{e vremena za politi~ko ostvarenje svojih sadr`aja je jugoslavenstvo. S druge strane, ideologija koja gotovo
uop}e nije imala prilike za svoju politi~ku profilaciju je izvorna star~evi}anska, prava{ka ideologija. Iz perspektive ostvarenoga nacionalnog suvereniteta logi~no je o~ekivati da te ideologije budu valorizirane na posve drugi na~in nego {to je to
bio slu~aj kad su se promatrale iz drugih paradigmati~kih odre|enja, pa nije posve neo~ekivano da zamijene svoje prija{nje predznake i prija{nja mjesta. Ne treba posebno isticati
kakve posljedice iz toga slijede za historiografiju. U biv{oj
jugoslavenskoj historiografiji dominantna je historiografska
pretpostavka bila da je hrvatski nacionalni suverenitet ve} ostvaren u jugoslavenskoj zajednici naroda. O~ekivano, pri~a hrvatske povjesnice pripovijedala se sukladno toj temeljnoj pretpostavci: sva pro{la nastojanja za o~uvanje nacionalnoga identiteta i za stjecanje potpunoga suvereniteta koja su se mogla
nategnuti u smislu ostvarenog jugoslavenskog zajedni{tva
interpretirala su se u tom smislu i dobivala su prednost pred
suprotnim nastojanjima. Nastojanja prema u~vr{}enju jugoslavenskoga zajedni{tva interpretirana su kao pozitivne te`nje i dr`ala su se naprednima, progresivnima, a nastojanja oko punoga, pa i samo malo potpunijega, ostvarenja nacionalnoga suvereniteta ozna~avala su se "hrvatskim ekskluzivizmom" koji se, dakako, smatrao negativno{}u.56 U historiografiji u kojoj je (ostvareni) nacionalni suverenitet paradigmatska odrednica realno je o~ekivati da }e uzro~no-posljedi~ni slijed povijesnih zbivanja biti druk~iji te da }e njihovo vrednovanje biti promijenjeno, a mo`da i potpuno preokrenuto. Rije~ je nesumnjivo o novoj selektivnosti, o novoj odluci koji }e
pro{li doga|aji biti izabrani, a koji ispu{teni s obzirom na
izgradnju nacionalne memorije. Ali to izabiranje i to ispu{tanje ne}e biti hirovito i po diktatu politike, nego }e biti odraz
novih odnosa unutar druk~ije paradigmatski odre|enog prostora. Tako je mogu}e da }e nova selektivnost zapravo biti ispravljanje prija{njih jednostranosti i ideolo{ko-politi~kih iskrivljenosti. Mo`da nije neumjesno pretpostaviti da je tek u
ozra~ju nove paradigme mogu}e realno ocijeniti prava{ku ide-

DRU[. ISTRA@. ZAGREB

GOD. 10 (2001),
BR. 1-2 (51-52),
STR. 165-189
KRI[TO, J.: STARE
I NOVE PARADIGME...

180

ologiju. U svakom slu~aju, promijenjena paradigma zahtijeva

svje`e porinu}e u smisao (novije) hrvatske povijesti.
Prijeti li opasnost od ponavljanja jednostranosti i neobjektivnosti u historiografiji? Sasvim je sigurno da prijeti. Ali jednostranost se ionako mo`e izbje}i samo uz svjestan napor da
se uistinu izbjegne. Nova hrvatska historiografija izbje}i }e
jednostranost i sa~uvati ozra~je objektivnosti ako se potrudi
da dobro i isrcrpno osvijetli sve dimenzije pro{lih ideolo{kih
opredjeljenja, {to cjelovitiji politi~ki, dru{tveni i ideolo{ki kontekst njihove razradbe te sve politi~ke i ine posljedice takvih
nastojanja u pro{losti. S tim u svezi, jedna je od bitnih zada}a
histori~ara da ukazuje na idejne, ideolo{ke, religijske, metafizi~ke, politi~ke i svake druge pretpostavke pro{lih interpretacija historije. Ne manje va`na zada}a histori~ara je da neprestano preispituje svoje ideolo{ke i politi~ke pretpostavke
da se ne dogodi da povijesna pri~a bude ispri~ana na na~in
kako bi bilo vladaju}a politika bilo neka nova ideologija voljele ~uti.
Kakvo je stanje hrvatske historiografije od osamostaljenja do danas? U njoj mo`da ima preo{trih istupa, karakteristi~nih za vremena reakcija,57 ali se ne ~ini da smo nadomak ponovne ideologizacije.58 No, danas je u hrvatskoj historiografiji primjetan drugi fenomen na koji je upozorio I. Banac: ima
sve vi{e znakova postkomunisti~kih rascjepa i posljedica koje
iz toga slijede. Ponekad se ~uje prigovor da je sada{nja hrvatska historiografija podijeljena izme|u "dr`avotvornih" i "jugonostalgi~arskih" opredjeljenja.59 Ta mi se ocjena ne ~ini previ{e korisnom ni odrazom stvarnoga stanja. Naprotiv, ~ini mi
se da su sada{nji historiografski prijepori posljedica napetosti
proizi{lih iz ~injenice da se, s jedne strane, u hrvatskoj historiografiji nije dogodio odlu~niji odmak od biv{e historiografije i, s druge strane, nastojanja da se hrvatska povijest po~ne
razmi{ljati iz neke druge perspektive, sa stajali{ta ostvarenoga i dosegnutoga. Stoga mi se ~ini da prijepor nije oko "dr`avotvornosti", nego da je rije~ o napetosti oko promjene paradigme. Na povr{inu izranja uvjerenje da sastavnice nove
paradigme ne mogu vi{e biti te`nje prema nadnacionalnim
okupljanjima ili prema ideolo{ki zami{ljenoj fazi svijeta i povijesti, nego prema osmi{ljavanju vlastita puta, prema za{titi
vlastitih nacionalnih interesa, ali u zajednici s drugim zemljama i narodima u bli`em i daljem susjedstvu.
Razlike u historiografijama u vrijeme komunizma i danas
u Hrvatskoj ipak su primjetne. To se mo`e ilustrirati naoko
perifernim pojavama, tj. reakcijama na nekoliko televizijskih
programa s predmnijevanom povijesnom podlogom. Svojedobno je u Hrvatskoj dosta polemike izazvala televizijska serija Olujne ti{ine (1998.). Za nas je najzanimljivije da su neki histori~ari prigovorili kako ta filmska pri~a iskrivljuje povijest,

DRU[. ISTRA@. ZAGREB

GOD. 10 (2001),
BR. 1-2 (51-52),
STR. 165-189
KRI[TO, J.: STARE
I NOVE PARADIGME...

BILJEKE

jer da navodno nije utemeljena u povijesnoj zbilji. No, neke

druge televizijske serije, poput Moje malo misto ili Gruntov~ani, koje su tako|er bile temeljene na predmnijevanim povijesnim doga|ajima, a danas se repriziraju, nisu histori~arima
tako izazovne. [tovi{e, te su povijesne pri~e svojedobno bile
predmetom prigovora ideologa i politi~ara zbog toga {to su se
partijski ljudi prikazivali u negativnom svjetlu. Za{to tako razli~ite reakcije prema pri~ama koje su temeljene na odre|enim povijesnim pretpostavkama? Ne ulaze}i u ocjenu stru~nosti obavljenog posla s gledi{ta filmskoga zanata te uz o~itu
razliku da je TV pri~a Olujne ti{ine drama, a Moje malo misto i
Gruntov~ani ponajvi{e komedije, mislim da razloge treba tra`iti u ~injenici da su se serije prikazivale u radikalno razli~itim
politi~kim prilikama te su, sukladno tome, imale i razli~ite intencije, ali i razli~ite ideolo{ke implikacije. Va`no je, me|utim,
primijetiti da neke pri~e skre}u na sebe pozornost histori~ara,
dok druge to ne ~ine te da je u jednom vremenu kritika pri~e
s historijskog stajali{ta mogu}a, dok u drugome nije.
Bilo kako bilo, nova paradigma hrvatske historiografije
ve} je na djelu i obrisi novih historiografskih postignu}a ve}
su vidljivi. Vidljivi su u naporima nadolaze}ih, mla|ih, nara{taja koji nisu navikli, a s vremenom }e bivati jo{ manje, na
direktive i na nametanje ideolo{kih obrazaca. Na`alost, zbog
ustroja hrvatske sveu~ili{ne nastave jo{ su sputavani nametanjem starih shema i ideolo{kih obrazaca ili im pojedinci ponovno s pozicija politi~ke mo}i `ele nametnuti kodeks pona{anja i opseg interesa ({to se tako|er mo`e pripisati ostacima
pro{loga komunisti~kog re`ima). No, to su prolazne te{ko}e
koje vi{e jednostavno nisu u mogu}nosti utjecati na mlade
ljude. Stoga ne}e biti ni u mogu}nosti da zaprije~e izradbu hrvatske historiografije oslobo|ene od diktata bilo politike bilo
ideologije.

Franois Furet, Le Pass d'une illusion. Essai sur l'ide communiste au

XXe siecle, Paris, 1995. (hrv. prijevod Pro{lost jedne iluzije. Ogledi o komunisti~koj ideji u XX. stolje}u, Zagreb, 1997.).
1

Le livre noir du communisme Crimes, terreur, repression, Paris, 1997., prijevod na bo{nja~ki Crna knjiga komunizma, Sarajevo, 1999.

2
3

181

V. Crna knjiga komunizma, 29-33.

M. Gross, Wie denkt man kroatische Geschichte? Geschichtschreibung und Identittsstiftung, sterreichische Osthefte 35/1993, 1, 73. ka`e da u biv{oj jugoslavenskoj historiografiji nije bilo "izravnog pritiska Centralnog komiteta [Komunisti~ke partije]", cit. u Wolfgang Hpken, "History Education and Yugoslav (Dis-)Integration", l ins Feuer?
Oil on Fire?, ur. Wolfgang Hpken, Hannover, 1996., 99-124. Drugdje
priznaje da je "bilo marksizma" u biv{oj jugoslavenskoj historiografiji, pa i u njezinoj, budu}i da se oslanjala na poljskog histori~ara
Jerzyja Topolskog. No, osim {to u tom priznanju nije jasno da je To-

DRU[. ISTRA@. ZAGREB

GOD. 10 (2001),
BR. 1-2 (51-52),
STR. 165-189

KRI[TO, J.: STARE

I NOVE PARADIGME...

polski bio ~lan Centralnog komiteta poljske komunisti~ke partije, Grossova ostaje pri ocjeni da je to bilo "korisno" (Suvremena historiografija, Zagreb, 1996., 13, bilj. 10).
V. Darko Hudelist, "Strahoviti sukob dr. Vladimira Bakari}a i dr.
Franje Tu|mana zbog Hrvatske banovine", Globus, 6. prosinca 1996.,
58-61 (60-61), usp. F. Tu|man, Bespu}a povijesne zbiljnosti, Zagreb, 1989.,
passim.
5

Mladen [vab, "U povodu knjige Mirjane Gross Suvremena historiografija. Korijeni, postignu}a, traganja", ^SP 28./1996., 3., 457-462. upozorio je da je M. Gross u svakom novom izdanju svoje knjige o historiografiji uzimala ~lanove centralnih komiteta komunisti~kih partija koji su se "bavili" povije{}u za mjerodavne interpretacijske uzore.

7 Nik{a Stan~i}, "[to su sve povjesni~ari izmislili. U povodu najnovijih radova dr. Petra Koruni}a", ^asopis za suvremenu povijest (^SP), 25/
1993., 2-3, 247-260 (248); ISTI, "Odgovornost, profesionalnost i eti~nost u hrvatskoj historiografiji u povodu odgovora dr. Petra Koruni}a", ^SP 26./1994., 3., 503-515; ISTI, "'Politi~ki katolicizam' i 'katoli~ko hrvatstvo' u knjizi mr. Marija Streche" u Mario Strecha, Katoli~ko hrvatstvo. Po~eci politi~kog katolicizma u banskoj Hrvatskoj (18971904), Zagreb, 1997., VI-XV; Petar Koruni}, "Povijesna struka i kritika
hrvatske historiografije danas", Radovi, 31/1998., 167-179; Mirjana
Gross, "O 'shematizaciji' i 'preocjenjivanju' hrvatske povijesti u knjizi: Jure Kri{to, Pre{u}ena povijest, Katoli~ka crkva u hrvatskoj politici 18501918, Zagreb 1994", Historijski zbornik XLVII./1994., br. 1, 145-161.

8 Hrvatska revija (HR), Zagreb, 48/1998., br. 4, posvetila je cijelu sekciju problemima hrvatske historiografije, a radove su napisali Neven
Budak, Darko Dukovski, Ivo Rendi} Mio~evi}, Franjo [anjek, Mario
Strecha, Damir Agi~i} i Hrvoje Matkovi}.

9 Kongres je odr`an od 9. do 11. prosinca 1999., a na sjednici sekcije

o historiografiji 9. prosinca sudjelovao sam s ovim, bitno kra}enim,
prilogom.

Hayden White, The Content of the Form: Narrative Discourse and Historical Representation, New York, 1999., 225, bilj. 1 smatra da je takav
utjecaj politike na historiografiju samorazumljiv u svim totalitaristi~kim sustavima. S takvim stajali{tem se sla`e Hrvoje Matkovi}, "Napomene uz prou~avanje povijesti Jugoslavije", HR 48./1998., br. 4.,
828-834.
10

11 O modelima u znanosti v. Ian G. Barbour, Myths, Models and Paradigms. A Comparative Study in Science and Religion, New York, 1974., 34-35.

Thomas Kuhn, The Structure of Scientific Revolutions, London, 1962.;

usp. Mirjana Gross, Suvremena historiografija. Korijeni, postignu}a, traganja, Zagreb, 1996., 359-360.

12

Usp. Theories of History, ur. Patrick Gardiner, London, 1959.; William

H. Dray, Philosopical Analysis and History, New York, 1966.; Isti, Philosophy of History, Englewood Cliffs, 1964.; R. F. Atkinson, Knowledge and
Explanation in History, Ithaca, 1978.

13

Usp. Fernand Braudel, Ecrits sur l'histoire, Paris, 1969.; Isti, "The Situation of History in 1950", On History, Chicago, 1980.; Franois Furet,
"Quantitative History", Historical Studies Today, ur. F. Gilbert i S. R. Graubard, New York, 1972.; ISTI, "Introduction" u In the Workshop of His-

14

182

DRU[. ISTRA@. ZAGREB

GOD. 10 (2001),
BR. 1-2 (51-52),
STR. 165-189
KRI[TO, J.: STARE
I NOVE PARADIGME...

tory, Chicago, 1984.; The Historian between the Ethnologist and the Futurologist, ur. Jerome Dumoulin i Dominique Moisie, Paris Hague, 1973.
Dr`im da je tu sidri{te optu`aba o navodnoj "neznanstvenosti" protivnih tuma~enja povijesti, tako brojnih u biv{oj jugoslavenskoj historiografiji, optu`aba koje su jo{ unosne i u sada{njoj hrvatskoj historiografiji.

15 H. White, The Content, 33. dr`i da kod Analista nije rije~ o dramatskoj naravi novele, nego o "odbojnosti prema vrsti literature koja stavlja ljudska bi}a umjesto materijalnih procesa u sredi{te interesa te koja smatra da ti subjekti imaju nekakvu kontrolu nad svojim sudbinama".

Usp. Roland Barthes, Elements of Semiology, Newy York, 1968.; Isti,

"Le Discours de l'histoire", Social Science Information, Paris, 1967.; grupa TEL QUEL, Thorie d'ensemble, Paris, 1968.; Jacques Derrida, "The
Law of Genre", Critical Inquiry 7/1980., br. 1, 55-82; Isti, "La structure,
le signe et le jeu dans le discours des sciences humaines", u L'Ecriture
et la difference, Paris, 1967.; Paolo Valesio, The Practice of Literary Semiotics: A Theoretical Proposal, Urbino, 1978.; Isti, Novantiqua: Rhetorics as
a Contemporary Theory, Bloomington, Ind., 1980.; Poetics Today: Narratology I, II, III, 2 sv., Tel Aviv, 1980.-1981.; Critical Inquiry, 6/1980., br. 1.

16

Za Lvi-Straussa historiografija se mo`e smatrati metodom analize, ali metodom koja nema svojega specifi~noga objekta; v. Claude
Lvi-Strauss, The Savage Mind, London, 1966.
17

Hans-Georg Gadamer, Le probleme de la conscience historique, Louvain, 1963; Paul Ricoeur, History and Truth, Evanston, Ill., 1965; Isti,
"The Model of the Text: Meaningful Action Considered as a Text", Social Research, 38/1971., br. 3; Isti, "Expliquer et comprendre", Revue philosophique de Louvain 55/1977; ISTI, "Narrative Time", Critical Inquiry 7/
1980., br. 1.
18

Hayden White, Metahistory. The Historical Imagination in the NineteenthCentury Europe, Baltimore & London, 1973.; Isti, The Content of the Form;
Isti, The Names of History: On the Poetics of Knowledge, New York, 1994.
19

20

H. White, Metahistory, 1.

22

Isto, 4.

21
23
24
25
26
27

Isto, 2.
Isto.

Isto, 30-31.
Isto, 30-31.
Isto, 31.
Isto, xi.

John Dominic Crossan, The Birth of Christianity, San Francisco, 1998.,

20 ("History is the past reconstructed interactively by the present
through argued evidence in public discourse").

28

183

29 ^ak je i M. Gross svjesna zahtjeva za napu{tanjem predod`aba o

historiji kao znanosti koja se neumitno vodi ~vrstim ~injenicama, iako sama nije posve uvjerena u to. No, i sama je morala zaklju~iti da
"interpretacije pro{losti ovise o povijesnoj situaciji i dru{tvu u kojemu autor `ivi", M. Gross, Suvremena historiografija, 356-361 (361).

DRU[. ISTRA@. ZAGREB

GOD. 10 (2001),
BR. 1-2 (51-52),
STR. 165-189
KRI[TO, J.: STARE
I NOVE PARADIGME...

30

V. H. Matkovi}, "Napomene uz prou~avanje".

32

Isto, 43.

31
33
34

Ivo Banac, Protiv straha, Zagreb, 1992., 43-44.

Isto, 45.

H. White, The Content, 10.

Hrvatski leksikon, Zagreb, 1966., pod uredni{tvom dr. Antuna Vuji}a, ima natuknice o posve minornim sudionicima partizanske borbe na prostorima Hrvatske, ali nema, primjerice, o mnogim biskupima u Hrvatskoj.
35

36 Petar Koruni}, "O odre|enju nacionalne zajednice u hrvatskoj politici u 19. stolje}u", ^asopis za suvremenu povijest, 25./1993., 2-3., 261285 (265); Isti, "'Objektivnost' spoznaje u povijesnoj znanosti: Odgovor na polemi~ki ~lanak dr. Nik{e Stan~i}a"" ^SP, 26/1994., 1., 135-149.
37 Trpimir Macan, "Pogled na razvitak i stanje hrvatske povijesne znanosti", Hrvatska i odr`ivi razvitak, Zagreb, 1998., 231-241 (238)
38
39

M. [vab, "U povodu knjige Mirjane Gross", 457-462.

F. Tu|man, Bespu}a, 48.

Zvonimir Kulund`i}, Tragedija hrvatske historiografije: O falsifikatorima, birokratima, negatorima, itd. itd hrvatske povijesti, Zagreb, 1970., 7.

40

White definira ideologiju kao "rukohvat propisa za zauzimanje stajali{ta u sada{njem svijetu dru{tvene prakse i djelovanje na temelju
njih (bilo da se svijet promijeni ili da se zadr`i u sada{njem stanju"
(Metahistory, 22).
41

42
43

H. White, Metahistory, 21-22.

Isto, 25-26.

Cyril M. Black, The Dynamics of Modernization: A Study in Comparative History, New York, 1966., 5-7., 186-192.
44

V. William R. Everdell, The First Moderns. Profiles in the Origins of the

Twentieth-Century Thought, Chicago London, 1997., 1-12.

45

S time je povezano i stajali{te da je svrha povijesnog i svakog drugog istra`ivanja istina (M. Gross, Suvremena historiografija, 361). N.
Budak, "Vjerovanje u povijest", HR 48/1998., br. 4, 783-787. dovodi to stajali{te u pitanje: "Istina je rezultat na{e interpretacije, na{eg shva}anja i vjerovanja, pa onda ni autor teksta koji opisuje neko zbivanje
(doga|aj, stanje, pojavu, proces, statistiku) ne mo`e znati posreduje
li istinu ili ne, nego u to mo`e samo vjerovati" (785).
46

184

47 Mo`da treba istaknuti pojavnost u hrvatskoj historiografiji da prozivanje drugih zbog navodne neznanstvenosti ne uklju~uje i obja{njenje koji bi se kriteriji imali ispuniti za postizanje znanstvenosti, v.
Mario Strecha, "Hrvatska historiografija grana ideologije ili znanstvena disciplina o povijesti?", HR 48/1998., br. 4., 815-819., usp. Jure
Kri{to, "Ponovljena pljuska hrvatskim katolicima: u povodu knjige Marija Streche Katoli~ko hrvatstvo", ^SP, 30./1998., 1., 177-186. Za razliku od Streche, N. Budak specificira da se neznastvenost pristupa
ogleda u namjernom izmi{ljanju podataka, svjesnom zanemarivanju izvora i svjesnom subjektivnom interpretacijom teksta (N. Budak; "Vjerovanje u povijest", 787).

DRU[. ISTRA@. ZAGREB

GOD. 10 (2001),
BR. 1-2 (51-52),
STR. 165-189
KRI[TO, J.: STARE
I NOVE PARADIGME...

48

H. White, Metahistory, 12.

50

Isto, 19-20.

Isto, 13. Te vrste obja{njenja mogu biti, kako smo vidjeli, formisti~ka, organisti~ka, mehanisti~ka ili kontekstualna.

49

51

Isto, 26.

M. Gross, "Opravdanja tradicionalne historije i po~eci njene krize

potkraj 19. i na po~etku 20. stolje}a", ^SP 6/1974., 2, 95. pi{e: "Dana{nji histori~ar, koji zna da mu je osnovni zadatak istra`ivanje dru{tvenih procesa i da zato mora krenuti novim, jo{ uvijek vrlo nesigurnim, putovima, mo`e se samo s bolnim osmijehom osvrnuti na naivne iluzije samozadovoljstva i optimizma svojih prethodnika potkraj 19. stolje}a toga stolje}a povijesti". No, autorica je nedavno pisala: "S obzirom na razvoj historiografije u posljednjih dvadesetak
godina, ne mo`e se vi{e odr`ati moje tada{nje mi{ljenje o 'geneti~ko-strukturalnoj' historiji kao razmjerno dobroj perspektivi za kojom bi
trebalo te`iti" (Suvremena historiografija, 14).

52

53
54

Metahistory, 284.
Protiv straha, 32.

Josip Kolanovi} je morao kritizirati hrvatske histori~are, osobito profesore povijesti s Odsjeka za povijest Sveu~ili{ta u Zagrebu, zbog
dopu{tanja kao suurednika ~asopisa sterreichische Osthefte Austrijskog instituta za isto~nu i jugoisto~nu Europu u Be~u (Neven Budak
s Odsjeka za povijest je ~lan izdava~kog savjeta ~asopisa) da se tiska
neujedna~ena slika Hrvatske te, posebice, neistine o Katoli~koj crkvi
u vrijeme Drugoga svjetskog rata u Nezavisnoj Dr`avi Hrvatskoj autora Holma Sundhaussena. Ti su prilozi objavljeni kao knjiga Kroatien. Landskunde, Geschichte, Kultur, Politik, Wirtschaft, Recht, Wien, Kln,
Weimar, 1995., v. J. Kolanovi}, "Nije to istina o NDH", Vjesnik, 20-22.
velja~e, 1996. Toj bi se knjizi dalo jo{ {to{ta prigovoriti, a odabir suradnika bio bi najmanji prigovor.
55

N. Stan~i}, Predgovor, V. Novak, Magnum tempus, Beograd, 1987., nepaginirano, suprotstavlja nastojanje za jugoslavenskim zajedni{tvom i
"hrvatski ekskluzivizam".
56

F. [anjek "Hrvatska historiografija izme|u Scile i Haribde ili povijesna znanost u Hrvata. Ostvarenja i perspektive", HR 48/1998., br. 4,
805-814. u nekoliko nejasnih re~enica prigovara mi, ~ini se, zbog moje navodne "jednostranosti" i "zagri`enosti", iako mi zapravo odgovara na moj prigovor zbog njegove uloge u propagandi jednog, u najboljem slu~aju nedora|enog, magistarskog rada (813).
57

O navodnoj novoj ideologizaciji u hrvatskoj historiografiji najvi{e

pi{e M. Strecha, iako ne daje konkretne primjere takvih postupaka,
usp. M. Strecha, "Hrvatska historiografija grana ideologije ili znanstvena disciplina o povijesti?", HR 48/1998., br. 4, 815-819.

58

185

59 Splitski satiri~ki list Feral Tribune od 14. rujna 1998. svrstao me u "dr`avotvorce", {to je za njih negativno, kako bi valjda po prepoznatljivoj formuli mogli istaknuti one s kojima se ne sla`em u nekim pitanjima u historiografiji kao pozitivce.

LITERATURA

Atkinson, R. F. (1978), Knowledge and Explanation in History, Ithaca.

Banac, I. (1992.) Protiv straha, Zagreb.

Barbour, I. G. (1974), Myths, Models and Paradigms. A Comparative Study

in Science and Religion, New York.

Barthes, R. (1967), Le Discours de l'histoire, Social Science Information,

Paris.
Barthes, R. (1968), Elements of Semiology, New York.

Black, C. M. (1966), The Dynamics of Modernization: A Study in Comparative History, New York.
Braudel, F. (1969), Ecrits sur l'histoire, Paris.

Braudel, F. (1980), The Situation of History in 1950, On History, Chicago.

Budak, N. (1998), Vjerovanje u historij, Hrvatska revija 48(4): 783-787.
Critical Inquiry (1980), 6(1).

Crossan, J. D. (1998), The Birth of Christianity, San Francisco.

Crna knjiga komunizma (1999), Sarajevo.

Derrida, J. (1967), La structure, le signe et le jeu dans le discours des

sciences humaines. U: L'Ecriture et la difference, Paris.

Derrida, J. (1980), The Law of Genre, Critical Inquiry 7(1): 55-82.

Dray, W. H. (1964), Philosophy of History, Englewood Cliffs.

Dray, W. H. (1966), Philosopical Analysis and History, New York.

Everdell, W. R. (1997), The First Moderns. Profiles in the Origins of the

Twentieth-Century Thought, Chicago London.
Feral Tribune (1998), Split, 14. rujna.

Furet, F. (1972), Quantitative History. U: Gilbert F. i Graubard S. R.

(ur.), Historical Studies Today, New York.
Furet, F. (1984), Introduction. U: In the Workshop of History, Chicago.

Furet, F. (1995), Le Pass d'une illusion. Essai sur l'ide communiste au

XXe siecle, Paris.

Furet, F. (1997), Pro{lost jedne iluzije. Ogledi o komunisti~koj ideji u XX.

stolje}u, Zagreb.

Gadamer, H. G. (1963), Le probleme de la conscience historique, Louvain.

Gross, M. (1974), Opravdanja tradicionalne historije i po~eci njene krize potkraj 19. i na po~etku 20. stolje}a, ^asopis za suvremenu historiju
6(2).

Gross, M. (1994), O "shematizaciji" i "preocjenjivanju" hrvatske historije u knjizi: Jure Kri{to, Pre{u}ena povijest, Katoli~ka crkva u hrvatskoj politici 1850-1918, Zagreb 1994", Historijski zbornik XLVII. (1):
145-161.
Gross, M. (1993), Wie denkt man kroatische Geschichte? Geschichtschreibung und Identittsstiftung, sterreichische Osthefte 35(1).

Gross, M. (1996), Suvremena historiografija. Korijeni, postignu}a, traganja,

Zagreb.

186

Hpken, W. (1996), History Education and Yugoslav (Dis)Integration. U: Hpken, W. (ur.), l ins Feuer? Oil on Fire?, Hannover, 99-124.

DRU[. ISTRA@. ZAGREB

GOD. 10 (2001),
BR. 1-2 (51-52),
STR. 165-189
KRI[TO, J.: STARE
I NOVE PARADIGME...

Hudelist, D. (1996), Strahoviti sukob dr. Vladimira Bakari}a i dr. Franje Tu|mana zbog Hrvatske banovine, Globus, 6. prosinca, 58-61.
Khun, T. (1962), The Structure of Scientific Revolutions, London.

Kolanovi}, J. (1996), Nije to istina o NDH, Vjesnik, 20-22. velja~e.

Koruni}, P. (1993), O odre|enju nacionalne zajednice u hrvatskoj

politici u 19. stolje}u, ^asopis za suvremenu historiju, 25(2-3): 261-285.

Koruni}, P. (1994), "Objektivnost" spoznaje u povijesnoj znanosti: Odgovor na polemi~ki ~lanak dr. Nik{e Stan~i}a, ^asopis za suvremenu
povijest, 26(1): 135-149.
Koruni}, P. (1998), Povijesna struka i kritika hrvatske historiografije
danas, Radovi, 31: 167-179.

Kri{to, J. (1998), Ponovljena pljuska hrvatskim katolicima: u povodu

knjige Marija Streche Katoli~ko hrvatstvo, ^asopis za suvremenu historiju, 30(1): 177-186.
Kroatien. Landskunde, Geschichte, Kultur, Politik, Wirtschaft, Recht (1995),
Wien, Kln, Weimar.

Kulund`i}, Z. (1970), Tragedija hrvatske historiografije: O falsifikatorima,

birokratima, negatorima, itd. itd hrvatske povijesti, Zagreb.

Le livre noir du communisme Crimes, terreur, repression (1997), Paris.

Lvi-Strauss, C. (1966), The Savage Mind, London.

Macan, T. (1998), Pogled na razvitak i stanje hrvatske povijesne znanosti, Hrvatska i odr`ivi razvitak, Zagreb: 231-241.

Matkovi}, H. (1998), Napomene uz prou~avanje povijesti Jugoslavije, Hrvatska revija 48(4): 828-834.
Poetics Today: Narratology I, II, III (1980-1981), 2 sv., Tel Aviv.
Ricoeur, P. (1965), History and Truth, Evanston, Ill.

Ricoeur, P. (1971), The Model of the Text: Meaningful Action Considered as a Text, Social Research, 38(3).

Ricoeur, P. (1977), Expliquer et comprendre, Revue philosophique de

Louvain 55.
Ricoeur, P. (1980), Narrative Time, Critical Inquiry 7(1).

Stan~i}, N. (1980), Predgovor, V. Novak, Magnum tempus, Beograd.

Stan~i}, N. (1993), [to su sve histori~ari izmislili. U povodu najnovijih radova dr. Petra Koruni}a, ^asopis za suvremenu historiju, 25(2-3):
247-260.

Stan~i}, N. (1994), Odgovornost, profesionalnost i eti~nost u hrvatskoj historiografiji u povodu odgovora dr. Petra Koruni}a, ^asopis
za suvremenu historiju 26(3): 503-515.

Stan~i}, N. (1997), 'Politi~ki katolicizam' i 'katoli~ko hrvatstvo' u knjizi

mr. Marija Streche. U: Mario Strecha, Katoli~ko hrvatstvo. Po~eci politi~kog katolicizma u banskoj Hrvatskoj (1897-1904.), Zagreb, VI-XV.

Strecha, M. (1998), Hrvatska historiografija grana ideologije ili znanstvena disciplina o povijesti?, Hrvatska revija 48(4): 815-819.

187

[anjek, F. (1998), Hrvatska historiografija izme|u Scile i Haribde ili povijesna znanost u Hrvata. Ostvarenja i perspektive, Hrvatska revija
48(4): 805-814.

DRU[. ISTRA@. ZAGREB

GOD. 10 (2001),
BR. 1-2 (51-52),
STR. 165-189
KRI[TO, J.: STARE
I NOVE PARADIGME...

[vab, M. (1996), U povodu knjige Mirjane Gross Suvremena historiografija. Korijeni, postignu}a, traganja, ^asopis za suvremenu historiju
28(3): 457-462.
Tel Quel (1968), Thorie d'ensemble, Paris.

The Historian between the Ethnologist and the Futurologist (1973), U: Dumoulin Jerome i Moisie Dominique (ur.), Paris Hague.
Theories of History (1959), Gardiner Patrick (ur.), London.
Tu|man, F. (1989), Bespu}a povijesne zbiljnosti, Zagreb.

Valesio, P. (1978), The Practice of Literary Semiotics: A Theoretical Proposal, Urbino.

Valesio, P. (1980), Novantiqua: Rhetorics as a Contemporary Theory, Bloomington, Ind.

White, H. (1973), Metahistory. The Historical Imagination in the Nineteenth-Century Europe, Baltimore & London.

White, H. (1994), The Names of History: On the Poetics of Knowledge,

New York.

White, H. (1999), The Content of the Form: Narrative Discourse and

Historical Representation, New York.

Old and New Paradigms

of Croatian Historiography

Jure KRI[TO
Croatian Institute for History, Zagreb

188

Croatian historiography is faced with a very peculiar

difficulty. On the one hand, Western historians acknowledge
a great influence of the idea of Communism in Western
education, notably historiography. On the other hand, some
recognised Croatian historians reject the idea that Marxism
and the Communist party influenced historiography to any
substantial degree. They, therefore, reject the idea that (their)
historiography should be revised or corrected. Moreover, any
attempt in that direction, even any historical interpretation
that differs from theirs, they qualify as unscholarly and
"unscientific". Using theoretical reflections on the nature of
"historical thinking", the author disagrees with those Croatian
historians and argues that Croatian historiography is faced
with a new paradigmatic determination since Croatia gained
independence. Former historiography was marked by the
paradigm of Yugoslavism as the ultimate realisation of
Croatian nationhood and its highest political attainment.
Now when historical development demonstrated the
unfoundedness of that presupposition, historiography is
faced with a different paradigm, which will ultimately
challenge former historiographical "truths" and require a
fresh look into the (recent) past. This will represent a high
moment of Croatian historiography, because it will be, after
a long period, freed from political and ideological imposition.

DRU[. ISTRA@. ZAGREB

GOD. 10 (2001),
BR. 1-2 (51-52),
STR. 165-189
KRI[TO, J.: STARE
I NOVE PARADIGME...

189

Alte und neue Paradigmen

der kroatischen Geschichtsschreibung
Jure KRI[TO
Kroatisches Institut fr Geschichte, Zagreb

Die kroatische Geschichtsschreibung hat sich mit einem

spezifischen Problem auseinanderzusetzen. Einerseits kommt
von westlichen Historikern das Eingestndnis, dass die Idee
des Kommunismus auf die Bildungssysteme des Westens,
insbesondere auf die Geschichtsschreibung einen groen
Einfluss ausgebt habe. Andererseits aber verwerfen einige
angesehene kroatische Historiker dieselbe Ansicht, wonach
Marxismus und Kommunistische Partei die
Geschichtsschreibung wesentlich beeinflusst haben. Daher
strubt man sich in diesen Kreisen auch gegen eine
Revidierung und Korrigierung der Historiographie. Vielmehr
wird jeder diesbezgliche Versuch, sogar jeder abweichende
historiographische Ansatz als "unwissenschaftlich" bezeichnet.
In Anlehnung an theoretische berlegungen zum "Wesen des
historischen Denkens" bringt der Verfasser des Artikels seine
Nichtbereinstimmung mit den genannten kroatischen
Historikern zum Ausdruck. Er stellt die Behauptung auf, dass
mit Erlangung der staatlichen Unabhngigkeit die kroatische
Geschichtsschreibung sich mit einer neuen paradigmatischen
Bestimmung konfrontiert sehe. Die vormalige Historiographie
sei geprgt gewesen durch das Paradigma der
jugoslawischen Nation als der Erfllung der kroatischen
nationalen Entwicklung und als des hchsten politischen
Ziels. Nun, da die Geschichte dieser Voraussetzung jegliche
Grundlage entzogen habe, shen sich die Historiker einem
anderen Paradigma gegenber, das die "historiographischen
Wahrheiten" der Vergangenheit letztlich prfen und einen
erneuten, frischen Blick auf die (unmittelbar zurckliegende)
Vergangenheit fordern werde. Dies wrde, so die Meinung
des Autors, einen wahrhaft frischen Wind in der
einheimischen Geschichtsschreibung wehen lassen, sodass
diese nach langer Zeit von politischen und ideologischen
Auflagen aller Art endlich befreit wre.