Hrvatski Povijesni Portal (PDF Br. 7)

h p p
hrvatski povijesni portal - croatian historical portal

issn 1846-4432
www.povijest.net
Hrvatski povijesni portal
Uredniko piskaralo
IMPRESUM
ISSN 1846-4432
Broj 7
2. rujan 2013.
Elektroniki asopis za povijest i srodne
znanosti izlazi od 26. sijenja 2006. na
adresi www.povijest.net
Izdava:
Inter nos
Obrt za raunalnu djelatnost
vl. Miljenko Hajdarovi
Dr. Ive Kekea 16
40323 Prelog
Urednik:
Miljenko Hajdarovi, mag.hist.
urednik@povijest.net
Suradnici:
Igor Jovanovi, prof.
Vladimir Potnar
Vlatko Smiljani
Slavica oi, dipl.u.
Vinja Matotek, prof.
Mato Bojnak, prof.
Mirna Glavan, mag.edu.hist.
Zlatko Luki
Izlazi mjeseno.
Autori tekstova sami brinu o
gramatikoj ispravnosti istih.
Za oglaavanje u Hrvatskom
povijesnom portalu obratite se na
e-mail
info@inter-nos.biz
Nagradni izazov iza naslovnice

Pitanja vezana uz pojedine linosti i dogaaje iz hrvatske nacionalne povijesti pobuuju puno interesa i preesto se o njima raspravlja u dnevno-politike svrhe.
Jedan od priloga u ovom broju koji otvara
novu sezonu objavljivanja nosi naslov
Neodgovorena pitanja o prvom hrvatskom kralju Tomislavu. Taj me prilog natjerao na promiljanje o kome se se i na
koji nain smije pisati, a da se ne nateti hrvatskoj povijesti. O jednom prijedlogu naslovnice ve se nekoliko dana
raspravlja na Facebook stranici HPP-a i
komentari su bili u ve uobiajenoj maniri iji je stari bio ustaa, a iji partizan.
Zato ovu naslovnicu neki mogu smatrati
provokacijom, ali u biti je namjerni izazov.
Pozivam sve zainteresirane da kvalitenim
lankom odgovore na pitanje s naslovnice - kakav su trag u hrvatskoj povijesti
20. stoljea ostavili Radi, Paveli, Broz
i Tuaman? Moe li ih se usporediti i o
njima racionalno pisati? Nagradni izazov
je otvoren do kraja 2013. godine i u tom
vremenu u se pobrinuti da se organizira
svojevrsni iri koji e procijeniti pristigle
radove. Naravno osigurati emo i neke
nagrade. lanke aljite na urednik@povijest.net
O novom konceptu
Velika veina suradnika Hrvatskog povijesnog portala su nastavnici povijesti. Veliki
broj itatelja su uenici osnovnih i srednjih kola, te studenti. Nakon sedam godina objavljivanja u obliku web stranice
drastino mijenjam koncept i od kolovoza
2013. izlazimo kao PDF mjesenik. Zato?
Prvo dva vana razloga:
1. Racionalizacija vremena - na ovaj nain
tekstovi se stalno prikupljaju, razmjenjuje se miljenje s autorima, ali se najvei i
najtei dio posla oko objavljivanja svodi
na kraj mjeseca i na svega nekoliko dana
koliko mi je potrebno da priu zaokruim.

2. Bolja prilagodba materijala za koritenje u nastavi. Na ovaj nain asopis se
moe spremiti za itanje na razne platforme i lanci svugdje zadravaju istu grafiku formu. Moete ih printati i mogu posluiti kao pomono nastavno sredstvo.
Poevi od sljedeeg broja objavljivati
emo mini postere sa korisnim sadrajima za nastavnike i uenike.
Ciljane skupine
Ciljane skupine itatelja naeg asopisa
su prvenstveno nastavnici i uenici, a potom svi zaljubljenici u muzu Klio. Objavljeni materijali prije svega ovise o prilozima koje nam suradnici dostave. Stoga
vas pozivam na suradnju. Pisanje lanaka za nastavnike moe biti izvrstan nain
permanentnog usavravanja jer piete
za ciljanu skupinu itatelja i svoje istraivanje potkrepljujete literaturom i izvorima. Moete pisati lanke o povijesnim
zbivanjima i linostima, prikazivati literaturu koja svima moe koristiti, poticati
uenike na istraivanje i rad na projektima koje emo rado predstaviti na ovim
stranicama (primjere ve imate i u ovom
broju). Ukoliko ste uoili neku zanimljivu web stranicu zapiite link i pojasnite
to je zanimljivo. Vrlo rado emo objaviti
primjere dobre prakse iz nastave i pozivam vas da takve materijale aljete sve
ee. Najavite strune edukacije, skupove i konferencije, te napiite izvjetaje sa usavravanja u zemji i inozemstvu.
Sve upite i priloge primamo na e-mail
urednik@povijest.net
Ovaj broj asopisa moete

komentirati na naem forumu
na ovoj adresi:
http://goo.gl/YUEGV8
Broj 7
etvrti sastanak urednika na projektu

History that connects
| Napisao: Igor Jovanovi, prof. |
Mjesec dana nakon susreta u Skopju, urednici sedam
zemalja sudionica projekta History that connects susreli su se
22. srpnja 2013. u Strugi na pretposljednjem sastanku prije
izlaska publikacije za uitelje i nastavnike povijesti koja e
oznaiti i zavretak trogodinjeg uspjenog i veoma zanimljivog
projekta. Slino kao i Skopju, sastanak je podijeljen u tri dijela
od kojih je svaki dio bio veoma konstruktivan.
U prvom su dijelu urednici iz sedam zemalja sudionica
projekta (Slovenija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Srbija,
Crna Gora, Kosovo i Makedonija), napisali uvodnik za buduu
publikaciju, podijelili 23 radionice (modula) po temama i
po grupama te predloili nekoliko radnih naslova budue
publikacije.
Drugi je dio sastanka iskoriten za jo jedan pregled
radionica. Urednici su pratei svoje zabiljeke s prethodnih
sastanaka prekontrolirali sve radionice te napisali posljednje
upute i komentare za autore radionica. Autori su u velikoj veini

sluajeva doradili svoje radionice. Rezultat takvog interaktivnog
i timskog rada jesu zavrene radionice iz Slovenije, Hrvatske,
Bosne i Hercegovine, Makedonije i Kosova. Te su radionice
spremne za tampu. Radionice iz Srbije jo treba malo doraditi
dok naalost radionice iz Crne Gore nisu pregledane jer autori
nisu ispravili dogovorene nedostatke. Autori radionica iz
navedenih zemalja dobili su krai rok za ispravak radionica.
U treem su se dijelu sastanka dogovarali tehniki
detalji budue publikacije. Raspravljalo se o tri vrste prijeloma
knjige, dogovarana je lektura, dogovarani prijevodi na jezike
zemalja sudionica projekta. Zavrene radionice iz pet zemalja
pripremljene su za prijevod na engleski jezik. Dogovoreni su i
zadaci koje e urednici obaviti do narednog sastanka koji e se
odrati u drugoj polovici listopada.
3.439.105 itanja!
Google Analytics statistika posjeenosti Hrvatskom povijesnom portalu biljei se od 4. sijenja 2008. godine. Pregledom stanja 22. kolovoza 2013. utvrdili smo podatke prezentirane na ovoj stranici. Sudei prema brojkama vjerojatno
emo do kraja ove godine imati milijuntog jedinstvenog
posjetitelja. Veseli podatak o gotovo 30% posjeta koji se
ponavljaju i taj broj stalno raste. Taj podatak prua mogui
zakljuak da imamo stalnu publiku koja relativno redovito
prati rad portala. Taj je broj ovo proljee povremeno doao
i do 40% stalnih itatelja. Amplitude koje vidite u statistici
posjeta su vezani na sezonu objavljivanja koja je najslabija
tijekom ljeta odnosno mi najvie objavljujemo tijekom kolske godine.
Zagreb prednjai po broju itatelja sa ak 44,07%, a meu
top 10 podruja koje nas itaju uvrstili su se Split, Rijeka,
Osijek, Sarajevo, Varadin, Slavonski Brod, Beograd, Mostar
i Zadar. Gledajui po dravama zabiljeeni su posjeti iz 163
drave, a na top listi su: Hrvatska, BiH, Srbija, Slovenija, Njemaka, SAD, Crna Gora, Austrija, Makedonija i Kanada.
Prepoznajete li
najveeg televizijskog
kauboja?
Prirunik za
graanski odgoj
Prirunik Znam, razmiljam,
sudjelujem je pomo nastavnicama, strunim suradnicima
i drugim edukatorima u provedbi Graanskog odgoja i obrazovanja. Prirunik je nastao
u sklopu projekta Novo doba
ljudskih prava i demokracije u
kolama u sklopu eksperimentalne provedbe Graanskog odgoja i obrazovanja u kolskoj godini 2012/2013.
Prirunik je doprinos Graanskog odgoju i obrazovanju od strane organizacija civilnog drutva koje svojim aktivnim angamanom u radu na drutvenoj promjeni utjeu na demokratizaciju
drutva i razvoj graanskih kompetencija. Izradio ga je Centar
za mirovne studije kroz projekt koji provodi u suradnji s Mreom mladih Hrvatske i Gongom, uz podrku Agencije za odgoj
i obrazovanje i Nacionalnog Centra za vanjsko vrednovanje
obrazovanja. Prirunik prati strukturu kurikuluma graanskog
odgoja i obrazovanja predloenog u kolovozu 2012., ujedno
naglaavajui isprepletenost te ivotnu povezanost njegovih
funkcionalnih i strukturalnih dimenzija.
Amerika televizijska kua NBC emi rala je od 1968. do 1973.

godine humoris ku emisiju Rowan & Mar ns Laugh-In. Voditeljski dvojac je u 140 emisija ugostio mnoge tadanje svjetske
zvijezde. 1969. godine u emisiju im je stigao poseban zeko. To
ne bi bio poseban dogaaj da zekin kostim nije nosio tadanji
najopakiji televizijski kauboj John Wayne. Dogegao je na scenu
i mrtvo ozbiljnog izraza lica prozborio: Svakome tko se nasmije
polomit u facu!.
Marion Robert Morrison (kasnije poznati kao John Wayne) roen
je 1907. godine. U karijeri se proslavio kao glumac, producent i
reiser nagraen brojnim nagradama meu kojima se posebno
istie nagrada Oscar. Amerika filmska ikona postao je ponajvie
ulogama u western i ratnim filmovima. Njegov specifian filmski
nastup teko je opisati i najbolje je da snimke potraite na YouTubeu. Uz filmsku karijeru bio je i gorljivi zagovornik konzervativnih Republikanaca.
enio se tri puta i imao je sedmero djece. arko je elio ulogu
prljavog Harryja, ali mu je izmakla radi vika godina. Glumio je
u 142 filma. Navika konzumacije velikih koliina alkohola i duhana dovela ga prvo do raka plua i kasnije do raka eluca. Umro je
1979. godine.
Iz recenzija:
Prirunik za nastavnike Znam, razmiljam, sudjelujem vrijedan
je oblik pomoi nastavnicima/cama koji ve izvode ili e izvoditi sadraje graanskog odgoja i obrazovanja. Prirunik prati
suvremene koncepcije graanskog odgoja i obrazovanja, sadrane i u predloenom kurikulumu za Graanski odgoj i obrazovanje, pa se tako uz vanost usvajanja znanja, naglaava i
vanost razvijanja vjetina i usvajanja vrijednosti prikladnih za
ivot u demokratskom drutvu (to), u kolskom kontekstu u kojem se njeguje interaktivno, suradniko, participativno uenje
(kako) i gdje graanski odgoj i obrazovanje nije samo predmet
koji se izvodi u uionici ve se ti sadraji provlae kroz cijelu kolu i u suradnji s lokalnom zajednicom (s kim). to, kako i s kim
su temeljna poglavlja prirunika... Oekujem da e ova publikacija biti koristan materijal za uitelje/ice i nastavnike/ce kako u
pogledu razvoja strukovnih znanja tako i metoda pouavanja
GOO-a.
Dr. sc. Karin Doolan, doc
... Koncepcija Prirunika poticajna je za aktivno i samostalno
uenje, pa vjerujem da e se, osim na policama uitelja i nastavnika koji sudjeluju u provedbi GOO-a, ovaj Prirunik pronai
i na policama svih onih koji se (ne)posredno bave mladima i nastoje kod njih njegovati znanja, vjetine i vrijednosti povezane s
graanskim odgojem i obrazovanjem. U tom kontekstu, dodatna vrijednost prirunika ogleda se i u mogunosti njegova koritenja u radu sa studentima uiteljskih i nastavnikih fakulteta.
Dr. sc. Bojana ulum, doc.
Link za download: http://goo.gl/134N5s
Izvor: Centar za mirovne studije
Broj 7
EuroClio godinja konferencija 2014.: Ohrid
EuroClio in partnership with: Associa on of

History Educators of Macedonia (ANIM)
Ohrid, Republic of Macedonia
31 March 6 April 2014
History and Heritage have many times been, and still are often, used as
exclusive markers of identity. In the public sphere insistence on exclusive and simplistic views of cultural identities can eclipse complex understanding of multi-layered histories. Historians have been among the
chief-architects of the National Grand Narrative, leading for example in Europe to the boom of commemorative monuments in the later
19th century. In 2013, all across Europe, there is a growing interest in
cultural heritage again. New definitions of cultural heritage are explored, including intangible heritage of culture and customs. Massive digitasation projects such as Europeana and Google Cultural Institute are
taking place to make all cultural heritage available and obtainable.
At the same time in South East Europe, cultural heritage remains a tool
for division. The EUROCLIO Programme History that Connects the Western Balkans has since 2005 worked in the region to restore connections between history education, and to work for reconciliation. More
specifically, EUROCLIO has worked in the Republic of Macedonia to
support the Association of History Educators of Macedonia (ANIM),
which strives for inter-ethnic dialogue in the learning and teaching of
history. In 2012, EUROCLIO and ANIM published the report A Key to
Unlock the Past. History Education in Macedonia. An Analysis of Today,
Recommendations for Tomorrow.
Aims:
To promote cooperation among History Educators in Macedonia

from all communities through the uniting banner of ANIM the
Association of History Educators in Macedonia, an extensive an
inter-ethnic group of historians and education professionals

To enhance the ongoing reform Steps towards Integrated Education of the Ministry of Education in Republic of Macedonia to the
peers and experts under the umbrella of EUROCLIO
To launch a sustainable platform for regional cooperation on history, heritage and cultural education by bringing together heads
of international missions (CoE, EU, OSCE, UNICEF, UNESCO as well
as a variety of donor/stakeholders) with key history education policy makers, curriculum developers and textbook authors
To present and valorise the results common project History that

Connects of the History Teachers Associations of Bosnia-Herzegovina, Croatia, Kosovo, Macedonia, Montenegro, Serbia and
Slovenia by exploring the theme of how to teach sensitive and
controversial history.
To explore multi-religious and multi-cultural society in the Republic of Macedonia through the lenses of Bitola, Struga and Ohrid
by sharing experiences and on-site learning with heritage preservation experts.
To discuss with a wide European History and Heritage Education

public of Education leaders about the relevance and complexity
of the history of the Balkan/South East European region by stressing the history of dialogue, everyday living together and mutual
understanding
To develop a common understanding of innovative and responsible history as a tool for reconciliation, peace, stability and democracy.
To transform the shared experiences of integrated and cross-border history education in diverse societies into tangible guidelines
for educators and policy-makers
To our great disappointment we hereby inform you the Comenius or
Grundtvig grants will not be available for our 21st Annual Conference
in Ohrid, Republic of Macedonia.
Izvor: EuroClio
Anna Frank stie u Hrvatsku

Nevladina udruga Hermes (akronim za Hrvatsku edukacijsku i razvojnu mreu za evoluciju sporazumijevanja) u provoenju svoje
programske misije obrazovanja
za demokratsko graanstvo, kroz
razvoj i primjenu inovativnih (neformalnih) obrazovnih programa
u cilju promicanja metoda nenasilne komunikacije, u Hrvatsku
dovodi posebnu izlobu.
Kao hrvatski partner Kue Anne
Frank iz Amsterdama, po prvi
puta u Hrvatsku dovode meunarodnu putujuu izlobu o Anni
Frank prisutnu u 40 drugih zemalja, Anne Frank povijest za sadanjost upotpunjenu originalnim hrvatskim panelima koji se
bave lokalnim kontekstom tema
kojima se izloba bavi. Izloba
unutar projekta gostuje u Zagrebu, Osijeku, Rijeci, Splitu i akovcu, a uenike kroz izlobu vode
za to posebno obueni uenici-vodii (peer guides).
Otvaranje izlobe odrat e se 19. rujna 2013. godine u 9.00
sati na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Podsjeamo nastavnike
gore navedenih gradova da jo uvijek stignu ubaciti izvanuioniku nastavu u kolske kurikulume.
Izloba je dio ireg projekta pod nazivom Povijest za svijest
koji ujedno ukljuuje Free2Choose radionice.
Free2Choose je debatni program koji je razvila Anne Frank House iz Amsterdama u suradnji s partnerima iz 11 europskih zemalja. Svoje aktivnosti program temelji na nizu poticajnih film-
skih uradaka koji se bave aktualnim pitanjima vezanim uz svaku

od zemalja. Obraena problematika jasno pokazuju da slobode
i prava ponekad mogu biti u meusobnom sukobu, kao i u sukobu s potrebom zatite demokracije. Filmovi potiu mlade ljude
na kritiko razmiljanje i zauzimanje stava.
Dvojbe koje obrauju Free2Choose filmovi, odnose se na temeljne slobode kao to su, primjerice, sloboda izraavanja, sloboda tiska i pravo na prosvjedovanje. Jedna od Free2Choose
dvojbi jest smije li grupa neonacista u Berlinu prosvjedovati
ispred sinagoge. Naravno, svi se slau da graani imaju pravo
izraziti svoje miljenje. No, nije li uvredljivo ako se protivnici demokracije pozivaju na to pravo? I jo k tome na takvom mjestu?
Ili je to jednostavno cijena koju svi moramo platiti za ivot u
demokraciji?
Cilj Free2Choose pristupa je potaknuti
mlade ljude na razmiljanje kako se navedena dvojba moe usporediti sa slinim
problemima u njihovu okruenju. Ljudi
mogu imati utemeljena, a opet razliita,
miljenja o toj problematici.
Broj 7
Povijest u nastavi:
Novi broj i poziv na suradnju
U novom 19. broju jedini hrvatski struni asopis za nastavu
povijesti sadri sljedee naslove:
Slika Hrvata u srpskim i Srba u hrvatskim

udbenicima povijesti za osnovnu kolu
Rad analizira slike drugoga na primjeru recentnih hrvatskih i
srpskih udbenika povijesti za osnovnu kolu od petog do osmog
razreda. U srpskim se udbenicima analizira slika Hrvata, dok se
u hrvatskim udbenicima analizira slika Srba. U zakljuku se donosi usporedba tih dviju slika te upuuje na kontinuitete i diskontinuitete u oblikovanju te slike.
Great migration period ad presented in history

textbooks in Macedonia
U lanku se kroz usporedbu makedonskih udbenika povijesti
propituju mogue veze nedavnih politikih zbivanja i obrazovanja. Usporedba je ograniena na manji vremenski period Velike
seobe naroda. Udbenici koji su usporeivani izdani su izmeu
2001. i 2010. godine. Odreeni kontroverzni povijesni koncepti
su zloupotrebljeni za razvoj nacionalnih mitova koji koriste unutarnjoj i vanjskoj politici.
Toma Arhiakon i kriarstvo

U radu se razmatraju navodi o kriarskim ratovima u Povijesti
salonitanskih i splitskih prvosveenika (Historia Salonitana) splitskog arhiakona Tome. Nakana rada je odrediti u kojoj je mjeri
Toma bio proet kriarskom idejom i kako ju je doivljavao. Analizom je obuhvaen i Tomin stav prema vojnikom redu vitezova
templara, iji je nastanak odraz kriarskog duha Crkve na Zapadu.
Poziv na predaju radova

Urednitvo Povijest u nastavi odluilo je posvetiti jedan broj
asopisa problemu odnosa nastave povijesti, historiografije i
informacijskih tehnologija.
elja nam je da obradimo teme kao:
Mogunosti i izazovi koritenja informacijskih

tehnologija u nastavi povijesti
Drutvene mree u nastavi povijesti
On-line baze podataka u povijesnom istraivanju
Uenje na daljinu
Pozivamo sve zainteresirane da svoje neobjavljene, autorske

tekstove poalju na adresu iograjse@ffzg.hr najkasnije do
01.12.2013., te da prilikom izrade radova prate Upute suradnicima i suradnicama.
Upute suradnicima potraite na ovom linku:
http://goo.gl/pRMnsU
Vanost jednakosti pred zakonom i komunikacijske

revolucije u procesu oblikovanja modernih
europskih nacija
Autor saeto ukazuje na vanost jednakosti pred zakonom i
komunikacijske revolucije kao dviju osnovnih postavki koje se
mogu primijeniti na nastanak bilo koje europske nacije i koje
ujedno odgovaraju na pitanje zato moderna nacija kao masovna injenica nije mogla nastati prije 19. stoljea.
Polemiki esej u nastavi povijesti

Autor prikazuje poloaj eseja u hrvatskoj nastavnoj teoriji i praksi. Razmatra prednosti pisanja polemikog eseja na redovitoj nastavi povijesti kao postupka kojim se postie razvoj pismenosti u
irem smislu rijei, opih i drutveno-humanistikih kompetencija te produbljuje razumijevanje povijesti kao znanstvene discipline. Ralanjuje i opisuje proce izrade takvoj eseja.
Mogunosti realizacije dodatne nastave povijesti izvanuionika nastava

U radu su predstavljene mogunosti realizacije dodatne nastave
u Hrvatskom povijesnom muzeju, Hrvatskom kolskom muzeju i
Hrvatskom dravnom arhivu.
Peti hrvatski
simpozij o nastavi
povijesti - Hrvatska i
Prvi svjetski rat
Malinska e od 13. do 15. studenog 2013. godine ugostiti oko

tristotinjak hrvatskih nastavnika povijesti na petom simpoziju o
nastavi povijesti. Ususret stotoj godinjici poetka Prvog svjetskog rata simpozij se odrava pod nazivom "Hrvatska i Prvi svjetski rat".
Predavai: dr. sc. Igor Despot, dr. sc. Livia Kardum, dr. sc. Ivan
Filipovi, dr. sc. Violeta Herman- Kauri, dr. sc. Ljiljana Dobrovak,
dr. sc. Dinko utura, dr. sc. Branimir Bunjac, dr. sc. eljko Holjevac,
dr.sc. Snjeana Koren, dr. sc. eljko Bartulovi, dr.sc. Aleksandar
Jakir, mr. sc. Marijana Marinovi, Miroslav ai, prof., Mladen
Stoji, prof., Tomislav Bogdanovi, prof., mr. sc. Helena Miljevi
Pavi, Daniela Jugo Superina, prof., Vesna Slaviek, prof.
Ciljevi:
Uitelji/nastavnici e razlikovati i stupnjevati temeljne pojmove u kurikularnom pristupu nastavi povijesti
Uitelji/nastavnici e se osposobiti za primjenu novog pristupa svom radu tijekom kolske godine.
Uitelji/nastavnici e se osposobiti za primjenu novih historiografskih spoznaja i interpretacija o Prvom svjetskom ratu
Uitelji/nastavnici e izraditi tematski plan i jedininu pripremu na temu Prvi svjetski rat uvaavajui etiri elementa
planiranja: 1. izbor ishoda uenja usmjerenih na pet temeljnih vjetina, 2. izbor sadraja uenja, 3. izbor metoda uenja
i metoda pouavanja te nastavnih sredstava i pomagala i 4.
donoenje odluke o nainu praenja i ocjenjivanja uenikog napretka.
Uitelji/nastavnici e osposobiti za primjenu novih nastavnih medija u svakodnevnom radu
Panduri u Njemakoj
lanovi Povijesne postrojbe Trenkovi panduri iz Poege su od
02.do 06. kolovoza ove godine nastupali u bavarskim mjestima
Halsbach i Tgingu. U Halsbachu se ve 30 godina odrava
kazalina predstava koja prikazuje dolazak Trenkovih pandura
u njihovo mjesto kasne jeseni 1742. U Njemakoj i ekoj
djeluje nekoliko pandurskih drutava i njihovo je djelovanje
dobro prihvaeno. Panduri su sudjelovali u prigodnoj kazalinoj
predstavi.
Dvanaestorica poekih Trenkovih pandura godinje imaju
preko 65 izlazaka ili u dosadanjem radu preko 300 nastupa od
kojih 14 u inozemstvu (Francuska, Njemaka, Austrija, eka,
BiH). Svoju djelatnost prezentiraju na internetskim stranicama
www.trenkovi-panduri.hr (Vladimir Potnar)
Zainteresirani nastavnici mogu se do 8. studenog 2013. prijaviti

na EttaEdu portal (trenutno je slobodno oko 250 mjesta).
Mjesto odravanja: Hotel Malin, Ulica kralja Tomislava 51 51511,
Malinska
Broj 7
Neodgovorena pitanja o prvom hrvatskom

kralju Tomislavu
| Napisala: Mirna Glavan, mag.edu.hist. |
Josip Bratuli u raspravi pod nazivom Kralj Tomislav u izvorima

i znanstvenoj literaturi do 1925. navodi kako nijedan vladar iz
ranog razdoblja hrvatske povijesti nije pred hrvatsku povijesnu
znanost postavio toliko pitanja kao Tomislav. O njemu je sauvano vrlo malo izvora to je zanimljivo ukoliko znamo politiku
situaciju u razdoblju njegove vladavine. Tomislavova drava nalazila se na stratekom zemljopisnom podruju, izmeu Istoka i
Zapada te Sjevera i Juga, a samim time bila je eljeno podruje
rimskog pape i bizantskog cara.
Tri su temeljna pitanja vezana uz kneza/kralja Tomislava: ime,
vrijeme i vladanje. Prvo se pitanje odnosi na njegovo ime u
izvorima i literaturi. Drugo pitanje odnosi se na injenicu je li
Tomislav bio kralj, kako ga naziva papa Ivan X., i u vezi toga problem mjesta na kojem se okrunio. Posljednje temeljno pitanje
o kralju Tomislavu jest pitanje njegova odnosa prema Grguru
Ninskom, Hrvatskom biskupu, odnosno crkvena pitanja koja su
se rjeavala na Splitskim crkvenim saborima 925. i 928.godine.
Miljenja o Tomislavu su podvojena. Postoje povjesniari koji
vjeruju u malobrojne izvore o Tomislavovoj vladavini te oni koji,
upravo zbog malobrojnih i nesigurnih podataka, pokuavaju
umanjiti Tomislavovo znaenje.
Ime je kralja Tomislava u izvorima zapisano samo nekoliko puta.
Iako je dosta dugo vladao, najvjerojatnije od 910.do 928., njegovo ime ne nalazimo uklesano na kamenim spomenicima, kao
to je obiaj toga vremena. Ime kralja Tomislava spominje se u
pismu pape Ivana X. iz 925.godine u kojem papa savjetuje hrvatskog kralja i narod da ui latinski, a ne slavenski barbarski
jezik. Kraljevo se ime spominje i u Zakljucima prvog crkvenog
sabora u Splitu, Ljetopisu popa Dukljanina te se Tomislava, kao
kneza, spominje i u Katalogu splitskih nadbiskupa. Postoje izvori koji govore o vladavini kralja Tomislava, iako se njegovo ime
ne spominje. U djelu cara i pisca Konstantina Porfirogeneta De
administrando imperio govori se o Hrvatskoj u doba kralja Tomislava, uz vijest o hrvatskoj pobjedi nad Bugarima koje je vodio
vojskovoa Alogobotur.
Povijesna literatura unosi dodatne nejasnoe u prouavanje
Tomislavova lika i openito razdoblja njegova vladanja. Jedna
od najvanijih povijesnih literatura jest Kronika popa Dukljanina (1601., 1666.). Bratuli navodi kako se odavno smatralo da
je prvi sveano okrunjeni kralj Tomislav, ali u Ljetopisu se prvi
okrunjeni kralj zove, u latinskom originalu Svetopelek, u hrvatskoj verziji Budimir, kralj Svetoga puka. U Ljetopisu je najvei problem to podaci ne slijede kronologiju te je zastupljeno
mnotvo povijesnih, ali i nepovijesnih, podataka. Usporeujui
neka objavljena djela, prema Tomi Arhiakonu i Baltazaru Kreliu (u djelu Notitiae praeliminares) 914.godine vladao je Tomislav, dok je u isto vrijeme prema Konstantinu Porfirogenetu i
nekim drugim autorima vladao Mislav. Jo jedno neodgovoreno
pitanje jest vrlo esto poistovjeivanje Tomislava i Mislava, to
potvruje i Pavao Ritter Vitezovi.

Takoer su se polemike vodile i oko Tomislavova ratovanja s Maarima. Velika veina tvrdi kako je Tomislav pobijedio Maare.
Vjekoslav Klai u djelu Povijest Hrvata Knjiga prva, navodi:
Kad su maarske ete slovinsku zemlju obratile u prah i pepeo,
poee udarati i na Bijelu Hrvatsku.... Vie puta upadali Maari
u Bijelu Hrvatsku, ali se ili vratili razbijenih glava, ili opet netragom izginuli u hrvatskim planinama. Knez Tomislav sretno
obrani svoju kneevinu od maarskih navala....(Klai, 1998:98)
Ferdo ii u svojoj knjizi Pregled povijesti hrvatskoga naroda
potvruje Klaieve tvrdnje da je hrvatski knez Tomislav pobijedio Maare: .... doao je s Madarima u sukob i hrvatski knez
Tomislav, a taj ne samo da ih je sretno odbio od svojih granica
nego je i svoju vlast proirio po najveem dijelu nekadanje Panonske Hrvatske....(ii, 1962:120), a jednake tvrdnje navode i
Nada Klai u djelu Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku, Ivo
Goldstein u djelu Hrvatska povijest i Trpimir Macan u Povijesti
hrvatskoga naroda. S druge strane, Neven Budak i Tomislav Raukar u djelu Hrvatska povijest srednjeg vijeka navode kako je Tomislav ratovao s Maarima, ali ipak izraavaju sumnju u njegovu
pobjedu: Ipak, ne bi bilo opravdano pripisivati mu osvajanja
koja su u vrijeme najee maarske ekspanzije bila nemogua
u ravniarskim krajevima.(Budak, Raukar, 2006:120)
Unato oskudnim obavijestima o Tomislavu i razdoblju njegove vladavine, moderna je hrvatska historiografija uglavnom zastupala gledite da je Tomislav jedan od najistaknutijih vladara
rane hrvatske povijesti.
Kralj Tomislav - autor: Karlo Grani, 5.b, O Zmijavci (2010.)
Godine 1925. u Hrvatskoj je obiljeena tisuugodinjica hrvatskoga kraljevstva. Spomenutu su obljetnicu obiljeila prije svega
dva djela: Zbornik kralja Tomislava u spomen tisuugodinjice
hrvatskoga kraljevstva, u izdanju Jugoslavenske/Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara Ferde iia. Ferdo ii opisuje kralja Tomislava i
odreuje njegovu ulogu i dvama poglavljima: Kralj Tomislav
i njegovo doba i Hrvati i madarski kralj Koloman. ii uzdie
Tomislava zbog pobjeda nad protivnicima i irenju hrvatske drave, ali je istovremeno vrlo kritian prema njegovoj unutarnjoj
politici, odnosno odnosu prema Crkvi. Godine 1938. Lovro Kati
objavio je Pregled povijesti Hrvata. Navedeno djelo veliku panju posveuje vanjskoj politici kralja Tomislava te njegov odnos
prema crkvenom i liturgijskom pitanju u Hrvatskoj i Dalmaciji,
odnosno prema ninskom biskupu Grguru. Za razliku od iia
koji je pomalo sumnjiav prema injenici da je papa poslao Tomislavu krunu s drugim znamenima kraljevske vlasti, Kati odluno istie da su Hrvati bili privreni Zapadu i potvruje da je
krunu poslao rimski papa.
Jedina knjiga, u razdoblju Nezavisne Drave Hrvatske, koja govori o razdoblju kralja Tomislava bio je kolski prirunik Hrvatska
povijest za VIII.razred srednjih kola (Zagreb, 1941.), to su ga
napisali Miho Barada, Lovre Kati i Jaroslav idak, od kojih je
prvi autor teksta o ranoj hrvatskoj povijesti, do 1102.godine.
Barada potvruje Tomislavove pobjede nad Maarima i Bugarima te preobrazbu kneevine u kraljevinu. Za razliku od iia i
Katia koji potvruju da je rimski papa poslao Tomislavu krunu,
Barada se odvaja od spomenutog prijedloga te se priklanja tezi
o bizantskom utjecaju.
Nakon Drugog svjetskog rata otvoreno je novo razdoblje hrvatske povijesti. U prouavanju razdoblja vladavine kralja Tomislava spoznaje hrvatske historiografije kretale su se u dva smjera.
Prvi je smjer iao prema relativiziranju, pa ak i osporavanju
10
predodbe o kralju Tomislavu kakvu su stvorili Ferdo ii i Miho

Barada, dok je drugi smjer iao ka to jaem isticanju Tomislavove linosti i stvaranju slike o prostorno i politiki snanoj hrvatskoj dravi u doba kralja Tomislava. Godine 1953. u Zagrebu
je objavljena Historija naroda Jugoslavije I. Poglavlje Hrvatske
zemlje u ranofeudalno doba (od VII. do XII.stoljea) napisao je
Vladimir Babi, dok je razdoblje kralja Tomislava opisano pod
naslovom: Hrvatska kraljevina za vrijeme Tomislava i njegovih
nasljednika u X. stoljeu. Babiev prikaz navedenog razdoblja
pronalazi smisao u tezama Ferde iia i Mihe Barade. Godine
1963. Dominik Mandi objavio je knjigu Rasprave i prilozi iz stare hrvatske povijesti. Dio o Tomislavu nastoji to vre osloniti
na tekst uvoda u spise splitskih sabora 925. i 928.godine, pa
zastupa gledite da je Tomislav bio kralj Hrvata te da je Dalmacijom vladao kao carski namjesnik. Trpimir Macan objavio je
1971.godine Povijest hrvatskoga naroda. U poglavlju Sjedinjena
Kraljevina Hrvatska autor je izloio svoje shvaanje o ulozi kralja
Tomislava; shvaanje koje je vrlo blisko shvaanju Ferde iia.
Stjepan Antoljak 1994.godine objavljuje Pregled hrvatske povijesti (Split, 1994.) u kojoj nasuprot uobiajnom datiranju Tomislavova vladanja (oko 910. oko 928.) postavlja prvog hrvatskog
kralja u neto ranije vrijeme (po.X.st. 920.).
Iz svega prethodno navedenog moemo zakljuiti da u prouavanju hrvatske povijesti X.stoljea, osobito razdoblja Tomislavova vladanja, hrvatska je historiografija iskazala brojne dvojbe, ali
i postignua. Tomislavov je vladarski naslov bio esti predmet
razmatranja. Vie je oprenih gledita oko pitanja od koga je Tomislav dobio kraljevski naslov, od pape ili od bizantskog cara.
Dvojbe su nastale prvenstveno zbog nedostataka izvora, ali
unato svemu Tomislav je nedvojbeno jedan od najistaknutijih
vladara rane hrvatske povijesti.
Broj 7
Granice Hrvatske u vrijeme kralja Tomislava (Petar Bagari, Damir

Bulat, Maja Ferek - Granice Hrvatske u vrijeme kralja Tomislava, Povijesni atlas Hrvatske za osnovne i srednje kole, Profil, Zagreb 1999.)
bugarske drave, u Italiji se vode borbe pokrajinskih knezova

nakon nestanka talijanske grane Karlovia, a Ugri pomau unitenju slavenskih drava kako bi se smjestili na njihovu podruju.
Rod i ratovanja prvog hrvatskog kralja
Pero Gavrani u raspravi pod nazivom Tomislav, prvi kralj hrvatski potvruje kako su drave kojih se hrvatski narod bojao, u
Tomislavovo vrijeme, naglo pale: franako se kraljevstvo raspalo, grko carstvo zbog borbi oko prijestolja oslabljeno, moravska
kneevina je nestala, dok se maarski narod naselio se u Europu. Navedeno stanje iskoristila su dva naroda Bugari i Hrvati.
Tomislava spominju Toma Arhiakon, Pop Dukljanin te spisi

splitskih crkvenih sabora. Meutim, nijedan od navedenih izvora ne govori o Tomislavovu rodu. Ne zna se je li bio iz kneevskog
roda Trpimirovia, kao to npr. znamo za Zdeslava. Vjerojatno
je i Tomislav bio iz istoimenog roda; Ernst Dummler oslanja se
na Konstantina Porfirogeneta koji pripovijeda da je bizantski car
Bazilije I. Makedonac dopustio Hrvatima i Srbima da si izaberu
kneza iz vlastitog roda (Trpimirovii). Prema tome, i Tomislav je
iz roda Trpimirovia.
Vjekoslav Klai u svojoj Povijesti Hrvata navodi kako se ne zna
nita o Tomislavovu rodu. Meutim, navodi kako stara hrvatska
pria tvrdi da je bio hrabar mladi, jak na oruju.(Klai, 1998:98)
Isto potvruje i Pero Gavrani u raspravi Tomislav, Prvi kralj hrvatski.
Nada Klai u svojoj Povijesti Hrvata u ranom srednjem vijeku
daje opis razdoblja neposredno prije pojave Tomislava i njegova
krunjenja. Osim Bugarske nijedna susjedna drava nije predstavljala veliku opasnost za Hrvatsku poetkom X. stoljea. Bizant je
bio pod napadima Simeona, najveeg vladara srednjovjekovne
Sva literatura slae se kako je prva Tomislavova tenja bila da

osigura granice svoje drave s jedne strane prema Bugarima,
koji su silno napredovali, a s druge prema Ugrima/Maarima.
Kako bi ostvario svoje tenje elio je ojaati na jugu i istoku savezom velikih srpskih upana te sa zahumskim, travunjskim i
zetskim knezom.
Kada govorimo o granicama Hrvatske poetkom X. stoljea, car
Konstantin Porfirogenet nije pouzdan izvor. Poznato je kako je
on svoje povijesne i zemljopisne podatke vie uzimao od srpskih bjegunaca u Carigradu nego od samih Hrvata. Nije poznavao imena hrvatskih vladara, dok srpske pozna sve po imenu te
uveliava njihovu vlast. Konstantin ne spominje Tomislava, a o
Hrvatima pie samo ono to su mu pripovijedali Grci i Srbi. Ipak,
postoje puno vjerodostojniji pisci koji se u mnogim podacima
11
ne slau s Konstantinom Porfirogenetom. Vano je spomenuti

tri arapska pisca. Al Massudi je u prvoj polovini X. stoljea posjetio Bizantsko Carstvo i napisao kako se Hrvati prostiru do donje
Morave. Drugi arapski pisac, Idrisi, govori da se Hrvatska prostirala na jugu do Dubrovnika, a na zapadu do Lovrana u Istri. Josef
Ben Gorion, takoer arapski pisac, spominje Hrvate i podalje
od njih Moravu, ali ne zna se tono na to misli. Prvi domai
pisac XII. stoljea, Pop Dukljanin, imenuje svu staru Dalmaciju
od Draa do Vinodola hrvatskom zemljom. Spomenuti hrvatski
pisac dijeli Hrvatsku na Bijelu Hrvatsku ili sjevernu Dalmaciju,
i na Crvenu Hrvatsku ili junu Dalmaciju. Drugi domai pisac,
Toma Arhiakon, tvrdi da je na istoku granica Duvno, na zapadu Karantanija, a na sjeveru Dunav. Postavlja se pitanje kada su
granice pomaknute. Po postojeim podacima granice hrvatske
drave poele su se iriti u razdoblju izmeu 900. i 925.godine,
dakle upravo za Tomislavova vladanja.
Dragutin Pavlievi u svojoj Povijesti Hrvatske navodi da su se
Maari doselili iz istonoeuropsko azijskih krajeva te su postali strah i trepet za srednju Europu. Sruili su slavensku dravu
Veliku Moravsku 907.godine, naselili srednje Podunavlje i tako
zaprijetili Njemakom Carstvu, Italiji i Hrvatskoj.
Vjekoslav Klai nastavlja te tvrdi da su Maari napadali Bijelu
Hrvatsku. Meutim, nisu mogli svojom konjicom prijei lako
preko zemlje zbog brojnih planina poput Velebita i Dinare. Njihove napade nekoliko puta uspjeno je prekinuo knez Tomislav
koji je, istovremeno, proirio opseg svoga vladanja do Drave i
Dunava.
Tomislavova pobjeda nad Maarima iznimno je vana za hrvatsku povijest jer su se tada prvi put sjedinili sjeverni i juni krajevi
od Drave do mora u jedinstvenu hrvatsku dravu. Ona se prostirala od Rae do Srijema i Drine gdje je graniila s Bugarskom
i Srbijom te do Zahumlja. Unutar drave bili su i neretvanski
otoci Vis, Bra i Hvar.
12
Ivekovi, Oton, Krunidba kralja Tomislava
Ferdo ii navodi da se ne zna kada i kako se tono Dalmatinska

Hrvatska proirila po Panonskoj, ali je sigurno da se 925. godine teritorij nekadanje sisake biskupije smatrao zemljom koja
potpada pod splitsku nadbiskupiju i hrvatskog vladara.
Vasil N. Zlatarski u raspravi Bugarsko hrvatski odnosi u prvoj
polovini X. vijeka donosi pregled odnosa dviju drava u vrijeme bugarskog cara Simeona i hrvatskog kralja Tomislava. Zlatarski tvrdi da je Simeon 923. godine bio primoran povui svoju
vojsku s granica bizantskog carstva. Uvjerio je bizantskog cara
Romana Lakapena (920. 945.) u svoje asne namjere. Iako se
nije odrekao osvajanja Carigrada, morao se usmjeriti na guenje
ustanka koji je izbio u njegovim sjeverozapadnim pokrajinama.
Ve je 924. godine ostvario dobre unutarnje odnose, a Srbiju je
uspjeno pokorio svojoj vlasti. Meutim, uskoro mu se poloaj
promijenio. Odustao je od pohoda na Carigrad jer se pojavio
novi neprijatelj- Hrvatska pod knezom, a od 925. godine kraljem, Tomislavom.
Simeon je nastojao zavladati cijelim balkanskim poluotokom, pa
je zato ratovao s bizantskim carstvom, ne bi li osvojio Carigrad,
a zatim porazio Srbe i konano se sukobio s Hrvatima. Zajedniki neprijatelj naveo je Bizant i Srbiju da se zblie i organiziraju
obranu od Bugarske. Simeon je prvo napao Bizant i porazio ga
917. godine kod Acheloa, a zatim poslao vojsku na Srbiju, gdje je
uhvatio srpskog velikog upana Petra i odveo ga u bugarsko ropstvo, a na prijestolje doveo njegova roaka Pavla (917. 921.).
Bizantski je car Roman I. poslao na Pavla vojsku koju je predvodio Zaharija koji se 921. godine uzdigao na prijestolje. Meutim,
Simeonova je mo rasla te se Zaharija uplaio za svoju dravu
i pribliio se Bizantu. Razljueni Simeon poslao je nakon toga
vojsku na Zahariju, ali ju je Zaharija pobijedio, a ubijenim vojskovoama dao je odrubiti glave i poslao ih bizantskom caru.
Broj 7
Obiteljsko stablo dinastije Trpimirovia
Da se osveti za poraz, sklopio je Simeon 9. rujna 923. godine

primirje sa carem Romanom I. i u proljee 924. poslao veliku
vojsku na Zahriju. Meutim, Zahaija je tada pobjegao u Hrvatsku kod Tomislava. Srbija je tada izgubila svoje vojskovoe, neki
su ubijeni, dok su mnogi pobjegli u Hrvatsku. Simeonu nije bilo
drago to je Tomislav dao utoite velikom srpskom upanu i
mnogim Srbima, jer se bojao da e Tomislav vratiti Zahariju u Srbiju i protjerati Bugare. Zato je odluio poslati vojsku, kojom je
zapovijedao Alogobotur, na Tomislava; ali je spomenuta vojska
bila teko poraena; gotovo svi vojnici su poginuli. Konstantin
Porfirogenet ovako navodi Hrvatsku pobijedu nad Bugarima, ali
za razliku od njega, Theophanova Bizantska kronika tvrdi da je
27. svibnja 927. godine sam Simeon poveo vojsku na Hrvatsku i
bio teko poraen.
U meuvremenu, im je Simeon prvi puta zaprijetio Carigradu,
bizantski je car, vjerojatno posredstvom pape Ivana VIII., u potrazi za saveznicima, odabrao Tomislava. Tada se patrijarh odrekao svoje dotadanje jurisdikcije nad dalmatinskim gradovima i
otocima, prepustivi ih rimskom papi, a car ih je predao na upra-
vu knezu Tomislavu, koji je ujedno dobio i naslov prokonzula.

Navedeni trenutak jedan je od najvanijih u hrvatskoj povijesti.
Njime su i dalmatinski gradovi doli pod Zapadnu crkvu te u uu
vezu sa ostatkom hrvatske drave.
Franjo Raki u svojoj raspravi Kada i kako se preobrazi hrvatska
kneevina u kraljevinu tvrdi kako je to vrlo zanimljivo pitanje.
Problem je odgovoriti iz jednostavnog razloga, a taj je kako se
nisu sauvali spomenici, isprave ili listine nastale u to vrijeme,
u prvoj polovini X.stoljea. Nadalje navodi kako od vladalakih
listina nije se ni jedna poslije Trpimirove (852.) i Muncimirove
(892.) sauvala sve do Petra Kreimira, odnosno do polovine
XI.stoljea. U prve se dvije vladar naziva dux, to potvruje
da su hrvatski vladari jo krajem IX.stoljea nosili naslov kneza. Meutim, vladar Tomislav naziva se u poslanici pape Ivana
X. rex Croatorum. Da je taj naslov toan dokazuje daljnji tekst
poslanice u kojem se humski vladar Mihajlo naziva dux chulmorum. Ovako se naslovom razlikuju oba vladara i u spisima
splitskog sabora. To to se Tomislava naziva kraljem ne moe
se smatrati sluajno, ako uzmemo u obzir, kolikom se tonou
rimski dvor nekada izraavao u svojim ispravama. S druge strane, domai izvor, splitski arhiakon Toma od 994.godine zove
13

Drislava kraljem, dok Tomislava naziva knezom. Po njegovoj
tvrdnji Drislav je bio prvi hrvatski kralj koji je na prijestolje doao 970.godine. Iz prethodno navedenog moemo zakljuiti da
se rimski i hrvatski izvori ne slau. Jedna od mogunosti jest da
je Toma naao isprave iz razdoblja kada je Tomislav bio knez,
ali ne i one poslije kada je postao kralj. Takoer mu nedostaju
jo neki dijelovi kronologije, npr. izmeu Branimira i Tomislava
nema Muncimira, a Kreimir nije izmeu Tomislava i Drislava.
Franjo Raki iz prouavanih izvora zakljuuje da je Tomislav 914.
godine jo uvijek bio knez te je izmeu navedene godine i 928.
postao kralj. ii takoer napominje kako je jedno od najeih
pitanja kada se govori o Tomislavu koja je vlast i kruna okrunila
navedenog kralja. Iz izvora se daje zakljuiti kako hrvatski vladari nisu mogli, kako to navodi splitski arhiakon, dobiti naslov
od istonorimskog cara. Iz toga nadalje zakljuujemo da je Tomislavu ostala vlast koju mu je povjerila Sveta Stolica. Ipak, ne
iskljuuje se niti mogunost da je Tomislav, poput poljskog kralja
Boleslava, sam sebe okrunio uz pristanak svih upana drave.
Crkva u vrijeme kralja Tomislava

Papa Ivan X. imao je vrlo teak zadatak meu Hrvatima. Jedan dio spomenutog zadatka ve je bio u drugom desetljeu
desetog stoljea uspjeno rijeen: dalmatinske biskupije dole
su pod Rim te je Hrvate odvratio od utjecaja bizantskog istoka.
Hrvatska se pod Tomislavom razvila u snanu dravu. Prostirala
se od Drave do Cetine i Neretve, na istoku je zauzimala dobar
dio dananje Bosne, dok se na sjeveru prostirala do Drine. Papa
je elio Tomislavovu dravu uvrstiti pomou Crkve. To je papa
izvrio kada je tadanjem hrvatskom knezu Tomislavu priznao
kraljevski naslov. alje poslanike koji su odrali sabore. U poglavljima posveenim saborima potanko se opisuje i papina uloga na saborima, ali ukratko: papa kori dalmatinsko sveenstvo
to na svom teritoriju doputa irenje glagoljice, a ujedno ne
doputa slavenski liturgijski jezik kao obredni.
Krunjenje Tomislava za kralja jedno je od temeljnih pitanja o
kojim povjesniari i mnogi znanastvenici raspravljaju. Postoji
nekoliko teza o samom inu: neki tvrde da se Tomislav sam proglasio kraljem, drugi da ga je okrunio papa, dok trei tvrde kako
je Tomislav krunu primio od Bizanta. Ljetopis popa Dukljanina
navodi potanko sam in krunjenja Svetopeleka (najvjerojatnije
Tomislav). Gotovo svi povjesniari odbacuju navedeni ljetopis u
izvornom obliku i s detaljnim sadrajem, ali istovremeno priznaju da se u toj prii nalazi povijesna jezgra.
Ivan Kukuljevi Sakcinski tvrdi da je hrvatska vojska nakon pobjede nad Bugarima 925. godine proglasila Tomislava kraljem te
ga kao takvog ve 926. priznaju papa i splitski sabor. Autor takoer navodi da je sam in krunjenja izvren na polju, ali ne zna
se tono na kojem: Duvanjskom ili Hljevanskom; ali to nije toliko
vano jer ta su dva polja zemljopisno jedno do drugog. Papa je
tada poslao dva kardinala od kojih je jedan okrunio Tomislava
za kralja. Autor nimalo ne sumnja da kruna nije poslana iz Carigrada jer hrvatska tada nije imala nikakve, politike ili vjerske,
odnose s Carigradom.
Franjo Raki doputa mogunost sabora na Duvanjskom polju,
a mnogi idu jo dalje te ele ustanoviti vrijeme kada se sabor
odrao. Ferdo ii navodi kako se sabor koji se spominje u Ljetopisu dogodio za vrijeme kneza Branimira oko 881. godine.
Branimir je sa itavim hrvatskim narodom preao pod okrilje
rimske crkve. Papa je Branimira pohvalio i obeao da e poslati
dva kardinala, kojima e po obiaju rimske crkve sav narod polo-
14
iti prisegu vjernosti. To je vjerojatno bio sabor na Duvanjskom

polju. Ono to je vrlo zanimljivo jest injenica da pop Dukljanin
kralja zove Svetopelek, Sfetopelek i Sphetopelek, a cjelokupna
hrvatska povijest ne poznaje kralja pod tim imenom. Vladara s
imenom Svatopluk poznaje samo eka povijest te ruska (Svjetopolk). Hrvatska kronika takoer govori o krunjenju, ali tu se
kralj zove Budimir. Prevoditelj Dukljanske kronike dao je kralju
domae puko ime Budimir, a ne strano Svetopelek. Meutim,
ni Budimira nema meu poznatim hrvatskim kraljevima i knezovima, ali se zato esto spominju hrvatski upani toga imena.
Ivan Kukuljevi Sakcinski u raspravi Tomislav, prvi kralj hrvatski
potvruje Klaieve tvrdnje o tezama popa Dukljanina i mletakog duda Dandola. Kukuljevi Sakcinski takoer napominje da
je mogue kako je Budimir prilikom krunjenja primio ime Tomislav te je novo ime koristio u pismu. Druga je teza da je Tomislav
po ocu nosio ime Budimir, a to bi znailo da nije bio Mutimirov
sin, nego sin jednog od njegovih dostojanstvenika.
Prema svemu navedenom zakljuujemo da se pravo ime kralja
koji je sazvao sabor na Duvanjskom polju ne moe u potpunosti
ustanoviti.
Jo jedno pitanje o kojem se esto raspravlja jest pitanje mjesta
krunidbe. Kronika popa Dukljanina tvrdi da je kralj sazvao sabor
na polju gdje je bio neki grad ili utvreno mjesto u kojem je kralj
tada prebivao. Toma Arhiakon tvrdi da je to polje Duvanjsko
polje, a grad je Duvno. Mletaki dud Dandolo potvruje navedeno takoer smatra da je sabor odran na Duvanjskom polju
te da je kralj Suethopolis svoju dravu priznavao kao zavisnu od
bizantskog cara
Vjekoslav Klai u svojoj Povijesti Hrvata opisno navodi sam proces krunjenja. Tvrdi da se nakon pobjede nad Bugarima hrvatski
narod naao na Duvanjskom polju. Tamo su bili prisutni upani,
banovi, poslanici rimskog pape i mnogi drugi. Navodi kako je
kralja dopratila sveana tjelesna straa s pozlaenim i srebrnim
kacigama na glavama, s titom u jednoj, a kopljem u drugoj ruci.
Nakon upana i sveenstva doao je kralj, odjeven u grimizne
haljine. U crkvi je krunitelj pitao narod eli li da novi kralj bude
zakonito okrunjen. Nakon to je narod potvrdno odgovorio,
sveenik odvodi kralja na uzvieno mjesto kod rtvenika gdje se
nalazi prijestolje. Kralj je poloio sveanu prisegu, a nakon toga
primio svetu priest. Krunitelj je tada kralja opasao posveenim
kraljevskim maem, pomazao ga svetim uljem, postavio mu krunu na glavu te mu u ruke dao kraljevsko ezlo. Nedugo nakon
toga, kralja su ogrnuli platem i obuli mu cipele. Tada je kralj
dao krunitelju darove te su mu svi redom estitali.
Moemo zakljuiti kako je osnovni problem kada govorimo o
krunjenju kralja Tomislava to ne postoje izvori koji bi potvrdili
Tomislavovo ime, mjesto kao ni godinu krunjenja prvog hrvatskog kralja.
Dragutin Pavlievi u svojoj Povijesti hrvatske navodi da kad je
Tomislav postao upraviteljem bizantskih gradova i otoka, morao
je rijeiti pitanje odnosa Ninske, hrvatske biskupije, i Splitske
nadbiskupije, a u pozadini svega bilo je pitanje Metodova nauka
koji doputa uporabu narodnog, slavenskog jezika u liturgiji.
Problem je bio u tome, navodi Trpimir Macan, to je splitski nadbiskup Ivan zatraio pravo da u crkvenim poslovima upravlja nad
svim dalmatinskim biskupijama i nad itavom Hrvatskom, u kojoj je crkvenu vlast imao hrvatski biskup iz Nina Grgur. Vjekoslav
Broj 7
Klai u djelu Povijest Hrvata cijelo poglavlje, pod nazivom Borba
za hrvatsku narodnu crkvu, posvetio je navedenom problemu.
Navodi kako dok je Tomislav bio knez Hrvata, biskup Grgur bio
je kneev savjetnik i kancelar; njegova je biskupija obuhvaala
cijelu bjelohrvatsku zemlju. Problem je nastao, kao to sam ve
spomenula, kad su 923. godine latinski gradovi Dalmacije doli
pod Tomislavovu vlast. Tada su zapoele borbe latinskog i hrvatskog sveenstva oko slavenskog i latinskog jezika u crkvi. Latinski
biskupi, sa splitskim nadbiskupom na elu, zahtijevali su da se
ukine hrvatska nadbiskupija u Ninu, jer se njezin glavar namee itavoj hrvatskoj zemlji, dok je oduvijek hrvatska zemlja bila
pod splitskim nadbiskupom. Osuivali su to je hrvatski biskup
uveo bogosluje na slavenskom jeziku, jer se u kranskoj crkvi smije bogosluje vriti samo na posveenim jezicima: idovskom, latinskom i grkom. S druge strane, uz hrvatskog biskupa
Grgura bili su hrvatski glagoljai i sav hrvatski narod. Grgur je
ukazivao na injenicu da je splitski nadbiskup izgubio pravo na
hrvatsku zemlju kad se odmetnuo od rimskog pape i postao
podloan carigradskom patrijarhu. Istovremeno, 925. godine,
pod Tomislavovu vlast dole su crvenohrvatske oblasti Neretva,
Zahumlje, Travunja i Duklja te neke srpske oblasti. Tomislav nije
htio da navedene pokrajine ostanu uz istonu crkvu, a morao je
odluiti hoe li stare biskupije tih oblasti stonska, dubrovaka
i kotorska podvrgnuti splitskom prvostolniku ili e koju uzvisiti
u nadbiskupiju. Kako bi rijeili postojei problem, papa Ivan X. i
kralj Tomislav, odluili su sazvati crkveni sabor itave Dalmacije i
Hrvatske u Splitu. Na saboru se trebalo raspravljati o prvenstvu
izmeu splitskog nadbiskupa i ninskog biskupa, o slavenskom
jeziku u crkvi te o ivotu sveenstva.
Franjo anjek u raspravi Crkva u Hrvata u vrijeme kralja Tomislava (oko 910. do 928.) potvruje da je poticaj za splitske sabore
doao od strane pape Ivana X. U dvama pismima, upuenima u
Hrvatsku najvjerojatnije poetkom 925. godine, papa se obraa
splitskom nadbiskupu Ivanu, kralju Tomislavu te humskom knezu Mihovilu. Naglaava kako je posebno vano drugo pismo koje
je naslovljeno na Tomislava, kralja Hrvata; pismo kojim papa
Ivan X. potvruje Tomislavov kraljevski naslov.
U lanku Dane Grubera Iz vremena kralja Tomislava autor navodi da se za vrijeme kralja Tomislava odrao vrlo vaan crkveni sabor u Splitu (ali napominje da se nigdje ne navodi tona godina
odravanja sabora), a problemi o kojima se raspravljalo jednaki
su kao i kod Vjekoslava Klaia. Gruber takoer navodi da se ipak
moe izraunati kada je odran Drugi sabor. Dokumenti pokazuju da je papa Lav VI. (koji je vladao od lipnja 928. do veljae 929.)
potvrdio zakljuke i Prvog i Drugog crkvenog sabora u drugoj
polovini 928. godine. Iz navedenog proizlazi da je Drugi crkveni
sabor odran 928.godine, a navodi se kako je prethodni sabor,
dakle Prvi crkveni sabor, odran tri godine prije odnosno 925.
godine. Istoimeni autor navodi da su o pitanjima o kojima se
raspravljalo stvorena tri zakljuka: 1., 10. i 11. U prvom se zakljuku navodi da solinsko splitska crkva ima primat nad svim
crkvama hrvatsko dalmatinske pokrajine i da zakonito dobiva
ime metropolije. U jedanaestom se zakljuku, sukladno prvom,
potvruje da je hrvatski (ninski) biskup, kao i svi ostali dalmatinski biskupi, podloan splitskoj prvostolnoj crkvi. O slavenskom
bogosluju govori deseti zakljuak, ali je u vrlo loem stanju, pa
je zato nejasan. Dane Gruber tvrdi da u prijevodu najvjerojatnije pie kako biskup ne smije unaprijediti na vii crkveni red
nekoga tko se slui slavenskim jezikom, dok se sveenik nieg
reda smije sluiti slavenskim jezikom. Sveenik koji nije latina
misu smije sluiti jedino ako doe do pomanjkanja sveenstva
te mu papa odobri bogosluje. Smisao ovog lanka je u tome da

se potpuno zareivati smiju samo sveenici latinai.
Od prouene literature Vjekoslav Klai u prvoj knjizi Povijesti Hrvata, Ivan Kukuljevi Sakcinski u raspravi Tomislav, prvi hrvatski
kralj i Nada Klai u svojim Izvorima za hrvatsku povijest do 1526.
navode svih petnaest zakljuaka ili lanaka Prvog splitskog sabora. Ostala literatura spominje samo tri prethodno navedena
lanka. Dragutin Pavlievi navodi tekstualno isto tri najvanija
lanka, ali za njega to nisu 1., 10. i 11. lanak, ve 10., 11. i 12.
Papa Ivan X., iako je teio latinskom sveenstvu, nije mogao pogaziti dane povlastice. Znao je da je splitski prvostolnik sve do
raskola u kranskoj crkvi imao prvenstvo u cijeloj Dalmaciji, ali
shvaao je i da je to prvenstvo izgubljeno kada se prvostolnik
pridruio carigradskom patrijarhu, dok je jedini hrvatski biskup
u Ninu ostao vjeran Rimu i podloan papi. Pune dvije godine vodile su se u Rimu rasprave. Splitski se prvostolnik pozivao na prvenstvo svoje crkve prije dolaska Hrvata, a Grgur je isticao kako
je ninska biskupija za pape Ivana VIII. postala prva u Hrvatskoj
i neovisna od Splita. Kako bi rijeio postojei problem, papa je
sazvao 928. godine u Splitu Drugi crkveni sabor na koji je doao
papin poslanik Madalbert.
Sva prouena literatura slae se oko datacije Drugog crkvenog
sabora 928. godina. Ivan Kukuljevi Sakcinski navodi kako je
927. godine u Hrvatsku doao papinski poslanik Madalbert i donio papino pismo. Problem je to je spomenuto pismo izgubljeno, pa se ne zna tono od kojeg je pape. Prva zadaa poslanika
bila je sudjelovati kod sklapanja mira izmeu Hrvata i Bugara.
Nada Klai navodi kako je biskup Grgur odmah nakon odrana
sabora 925. godine uloio prigovor kod pape Ivana X. Papa je
odluio detaljnije razmotriti postojei problem, a ostale zakljuke sabora je potvrdio. Kad su se vratili iz Bugarske, Madalbert
je sazvao crkveni sabor na kojem su potvreni svi stari zakoni i
obiaji, sve biskupske povlastice i stare granice biskupija (u zapadnoj Dalmaciji Zadarska, Rabska, Osorska i Krka, a u istonoj
Dalmaciji Stonska, Dubrovaka i Kotorska). Ninska je biskupija
ukinuta, a Grguru je ponuena stolica Skradinske, Omike ili Sisake biskupije. Po preporuci pape, on se odluio za Skradinsku
biskupiju.
Od najvee je vanosti, kada govorimo o Tomislavu kao prvom
hrvatskom kralju, da su ve na prvom crkvenom saboru u Splitu
925. godine rimski papa, zahumski knez Mihajlo, svi veliki hrvatski, srpski i humski upani i boljari te svi biskupi istone i zapadne Dalmacije Tomislava priznali kraljem. Papa Tomislava izravno
naziva hrvatskim i dalmatinskim kraljem, a to nam govori da je
ve u ono doba Dalmacija pripadala hrvatskoj kruni i da je veliki
upan Tomislav pod rimskim utjecajem postao kralj.
Smrt prvog hrvatskog kralja i njegovi

nasljednici
O smrti prvog hrvatskog kralja znamo vrlo malo. Vjekoslav Klai
navodi da ne znamo tono kako i gdje je Tomslav umro, a ne
znamo ni gdje su pokopani njegovi ostaci. Ferdo ii navodi
isto, s tim da napominje da je Tomislav umro oko 928. godine.
O Tomislavovim nasljednicima uglavnom povjesniari piu isto.
Nada Klai u svojoj Povijesti Hrvata u ranom srednjem vijeku navodi kako su Tomislava naslijedili Trpimir II., njegov sin Kreimir
I. i njegov sin Miroslav. Miroslava je s vlasti zbacio ban Pribina ili
15

Pribuna, ne zna se tono kada i kako.
Neven Budak i Tomislav Raukar navode kako se vojna i politika
snaga Hrvatske odrala i u vrijeme Tomislavova nasljednika Trpimira II., kada je sklopljen mir s Bugarima. Nakon njega na prijestolju su slijedila dva vladara o kojima se ne zna gotovo nita.
Od Kreimira I. sauvalo se samo ime, a za Miroslava znamo da
je ubijen u pobuni koju je poveo ban Pribina.
Ferdo ii objanjava kako je dolo do graanskog rata. Nakon
to je umro Kreimir I., iza sebe ostavio je dva sina Miroslava,
koji je preuzeo vlast i Mihajla Kreimira, u iju korist se pobunio
ban Pribina. U nastalom graanskom ratu Miroslav je poginuo,
a 949. godine kralj je postao Mihajlo Kreimir II. U su to vrijeme
otoci Bra, Hvar i Vis izdvojeni iz hrvatske drave i pripojeni Neretljanskoj oblasti. Nadalje, otcjepljena je i Bosna ulazi u sklop
srpske kneevine aslava Klonimirovia. S takvom situacijom
opada i hrvatska vojna sila te se polako gubi ona snana i velika
Tomislavova hrvatska drava.
Dinastija Trpimirovia hrvatska je srednjovjekovna dinastija
koja je vladala dugi niz godina, od prve polovice IX.stoljea do
kraja XI. Navedena je dinastija dala brojne hrvatske kneeve i
kraljeve, od kojih je, gotovo sigurno, prvi bio Tomislav. Brojna
su dvojbena pitanja vezana za razdoblje prve polovine desetog
stoljea, razdoblje u kojem je, sasvim sigurno, vladao Tomislav;
pitanje je samo je li vladao kao knez ili prvi kralj. Moda nije u
potpunosti sigurno je li Tomislav bio kralj, a ukoliko je, kako i
kada je okrunjen te tko je krunu poslao, ali jedno jest sigurno:
brojne su zasluge Tomislava kao vladara, bio on knez ili kralj,
slavno mjesto u hrvatskoj povijesti svakako je zasluio.
Izvori i literatura
zavod Matice hrvatske, Zagreb 1981.

Kukuljevi Sakcinski, Ivan, Tomislav, prvi kralj hrvatski,
Zbornik kralja Tomislava u spomen tisuugodinjice hrvatskoga kraljevstva, Jugoslavenska akademija znanosti i
umjetnosti, Zagreb 1925.
Macan, Trpimir, Povijest hrvatskoga naroda, kolska knjiga, Zagreb 1992.
Mareti, Tomislav, Prvi spljetski sabor u glagolica, Zbornik
kralja Tomislava u spomen tisuugodinjice hrvatskoga
kraljevstva, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb 1925.
Pavlievi, Dragutin, Povijest Hrvatske, Naklada Pavii,
Zagreb 1994.
Raki, Franjo, Kada i kako se preobrazi hrvatska kneevina
u kraljevinu, Zbornik kralja Tomislava u spomen tisuugodinjice hrvatskoga kraljevstva, Jugoslavenska akademija
znanosti i umjetnosti, Zagreb 1925.
Skupina autora, Historija naroda Jugoslavije Knjiga I.,
Zagreb 1953.
Srebrni, Josip, Odnoaji pape Ivana X. prema Bizantu i
Slavenima na Balkanu, Zbornik kralja Tomislava u spomen
tisuugodinjice hrvatskoga kraljevstva, Jugoslavenska
akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb 1925.
anjek, Franjo, Crkva u Hrvata u vrijeme kralja Tomislava
(oko 910. do 928.), Zbornik radova Prvi hrvatski kralj
Tomislav - U susret treem tisuljeu, Zajednica Duvnjaka
Tomislavgrad, Zagreb 1998.
ii, Ferdo, Pregled povijesti hrvatskoga naroda, Matica
hrvatska, Zagreb 1962.
Zlatarski N., Vasil, Bugarsko hrvatski odnosi u prvoj polovini X.vijeka, Zbornik kralja Tomislava u spomen tisuugodinjice hrvatskoga kraljevstva, Jugoslavenska akademija
znanosti i umjetnosti, Zagreb 1925.
Objavljeni izvori
Klai, Nada, Izvori za hrvatsku povijest do 1526., kolska
knjiga, Zagreb 1972.
Literatura
Bratuli, Josip, Kralj Tomislav u izvorima i znanstvenoj
16
literaturi do 1925., Zbornik radova Prvi hrvatski kralj

Tomislav U susret treem tisuljeu, Zajednica Duvnjaka
Bratuli, Josip, Kralj Tomislav u hrvatskoj historiografiji
1925. 1995., Zbornik radova Prvi hrvatski kralj Tomislav
U susret treem tisuljeu, Zajednica Duvnjaka Tomislavgrad, Zagreb 1998.
Budak, Neven Raukar, Tomislav, Hrvatska povijest srednjeg vijeka, kolska knjiga, Zagreb 2006.
Gavrani, Pero, Tomislav, pvi kralj hrvatski u: Zbornik radova Prvi hrvatski kralj Tomislav U susret treem tisuljeu, Zajednica Duvnjaka Tomislavgrad, Zagreb 1998.
Gruber, Dane, Iz vremena kralja Tomislava, Zbornik kralja
Tomislava u spomen tisuugodinjice hrvatskoga kraljevstva, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti,
Zagreb 1925.
Klai, Nada, Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku,
kolska knjiga, Zagreb 1975.
Klai, Vjekoslav, Narodni sabor i krunisanje kralja na
Duvanjskom polju, Zbornik radova Prvi hrvatski kralj
Tomislav U susret treem tisuljeu, Zajednica Duvnjaka
Klai, Vjekoslav, Povijest Hrvata Knjiga prva, Nakladni
Kralj Tomislav - crte tuem reproduciran u knjizi Hrvatska povijest

djedova unuku prof. dr. Marka eparovia u izdanjima iz 1936. i 1938.
godine
Broj 7
Virovitiko novinarstvo u prvoj polovici XX.

stoljea
| Napisao: Vlatko Smiljani|
ada bismo govorili o povijesti, tj. poecima virovitikoga

novinarstva morali bismo se vratiti u davno Voltaireovo,
osamnaesto stoljee. Doba je to velike Francuske revolucije,
kontrarevolucija, smrti Leopolda II.... Upravo u to doba mi iz
Virovitice imamo Mirka Danijela Bogdania (1762. - 1802.), svestranoga uenjaka koji je bio priklonjen (ili poklonjen) maarskom utjecaju. Bogdani, osim to je bio vrstan matematiar,
astronom i povjesniar, elio je pokrenuti prve novine na irilskim i latinskim pismenima, za Dalmaciju, Hrvatsku i Slavoniju, tj. prve novine na hrvatskom jeziku. Je li stoga Bogdani bio
nepriznati prvi hrvatski narodni preporoditelj? Meutim, prave
hrvatske novine nisu bile neovisne sve do Ljudevita Gaja koji
je izdao Narodne novine (1835.). U njima je pisao o jeziku,
kapitalu i drutvenim preporukama. U Danicu, dodatak Narodnim novinama, Gaj je u novinstvo umetnuo i prvi hrvatski
daak politike.
Virovitiani su svoje prve novine u ruke dobili 16. rujna 1899.
kada je izaao prvi broj Virovitiana, glasila za promicanje narodnih interesa. Osnovao ih je Ivan Dobravec Plevnik, tiskar i
novinar koji je ivio u kui iza Rodoljubova spomenika. Ondje
je imao i tiskaru. Iako Plevnik nije bio Virovitianin u broju Viro-
vitiana iz 1936. objanjava: Kao mladi jednom sam zgodom

posjetio Viroviticu i tu bio vrlo lijepo primljen u kui gospodina
Karla Rohrbrachera, kamo su doli prvi tada virovitiki graani
g. ve blagopokojni Pavao Rohrbacher, Hugo dr. Schubert, Franjo Hatzer, naelnik andor Jirki i neki drugi. Tu je bilo ivahne
debate da se u Virovitici osnuju novine, i oni me nagovorie da
doem ovamo gdje u nai svu njihovu pomo. I doao sam.
Kasnije sam jote naao pomo naega Ive Kovaevia, Stjepana
Antoa, Ferde Hesza i nekih drugih, a kasnije pomo i blagoslov
velikog biskupa Strossmayera. Opseg mu je etiri stranice, odnosno dva lista; povremeno e se poveati na dvanaest stranica, a dolaze i jednostranini izvanredni brojevi.
Plevnik je, izmeu ostaloga, smislio priu o Viroviticer Zeitungu, novinama koje bi badave dijelio virovitikim Nijemcima. O
tomu postoji njegov navod no ne zna se jesu li uope te novine
izlazile. U jednom od brojeva Plevnik objanjava i kako je prije
namjeravao izdati Virovitian, ali ga je najvjerojatnije, prema
procjeni Vinka Breia, u tome sprjeavao uro aki, koji je
izdao nekoliko mjeseci nakon Virovitiana novine Virovitiki
zaviaj.
Dakako da nam je bila prva dunost, na program, ruiti ma-
17

arontinu. Sada poto smo imali svoje novine ilo
je to mnogo laglje..., pie Plevnik ograujui svoje
novine od politikoga smjera.
Virovitian nije imao samo problema s postojeim reimskim vlastima, nego i protivnika u virovitikoj sredini. Virovitian je bio vazda trn u oku nasilnih vlastodraca koji su kuku i motiku dizali protiv
njega i stavljali mu protuborbu - Virovitiki zaviaj,
Hrvat, Proletarac, Virovitianin, Podravac itd.,
pisao je.
Iako isprva Plevnik ne voli politiku 1911. u podnaslov Virovitiana dodaje: glasilo za politiku, javni i
drutveni ivot. Poslije Prvoga svjetskog rata Virovitian poinje izlaziti dva puta tjedno. Tada dolaze i nove tiskovine u Viroviticu: Vjesnik, Seljaki
glas i komunistiki Proletarac. Otra je polemika
osobito izmeu Proletarca i Virovitiana. Vi- Ivan Dobravec Plevnik (pokreta virovitikoga graanskog novinarstva) i uro aki
rovitian u nekoliko navrata donosi vijesti o radnikim trajkovima u Virovitici i izvan nje, napada
Prvi se brojevi pojavljuju poetkom 1919. Nakon tre godine
komunizam i nakon njihove pobjede na izborima.
postojanja Vjesnik odjednom u nakladi dobiva pasos glasilo
Prema primjeru komunistike partije, usprkos mladoj sovjetskoj jugoslavenske demokratske stranke,
koja je tada podravadravi i pobjedi virovitikih komunista na izborima 1920. Plevnik la centralistiki i hegemonistiki reim Kraljevstva. Urednik toga
se ograuje:
lista nisu bili braa Brali nego Branimir Domac.
Naega seljaka, naega ratara pa i mnogog intelektualca taru
danas teke brige, pa tko ga izaziva, tjera ga u komuniste. To mo- Prvi (i jedini) virovitiki ilustirarani asopis bio je Kino smotra
ramo sprijeiti ne kukom i motikom ve lijepim radom u narodu. urednika Josipa Zimermana koji se pojavljuje sredinom 1919.
Knuta je unitio veliku Rusiju. Mi svi iskreni i poteni Jugosloveni Inae, urednik je bio vlasnik kina Danica pa je na taj nain
ne smijemo dopustiti da kod nas Knuta rodi komunizam.
propagirao svoj rad. Kino smotra tiskana je u Bralievoj tiskari
Hrvatski tjednik, list urednika dr. Milana Badovinca, kasnije
povjerenika poglavnika dr. Ante Pavelia, posljednji je osudio
Virovitian kao list-prevrtljivac. Badovinac smatra da je promijenio sve mogue politike: maaron, prava, zajedniar, radikal, demokrat, jerezovac, maekovac...Godine 1939. Badovinac
je osudio Virovitiana kako je dio Jugotampe - urnalistike
koju je novano pomagao jugoslavenski kralj. To se ranije i potvrdilo time to je 1925. Virovitian postao glasilo Narodne
radikalne stranke, upravo one koja je bila nositelj centralistike i hegemonistike vladavine Srba u Kraljevini Jugoslaviji; one
stranke koja je ubila Pavla Radia, uru Basarieka i usmrtila
Stjepana Radia. Tada je Virovitian izgubio svoj puki legitimitet - postao je rob Karaorevievog reima.
Krajem dvadesetih godina prologa stoljea Plevnik pod pseudonimom Ivan Stari objavljuje crtice iz virovitike prolosti.
Unato Plevnikovim previranjima Virovitian je zasigurno obiljeio prvu fazu novinarstva u Virovitici. U 43 sveska, koliko ima,
u njemu je sakupljena tada znana povijest naega grada.
Tako Plevnik jo pie: Virovitian je uvelike udovoljio, kadto
ak i nadilazio okvire koli Virovitice, toli itave okolice, ostajui
tako uistinu, uza sve nune rezerve, zrcalom grada Virovitice.
Prva aktivna virovitika tiskara koja se spominje poslije Prvoga svjetskog rata u vlasnitvu je brae Steve i Luke Bralia. Prvi
list iz te tiskare je Vjesnik, glasilo Narodnog vijea drave, tj.
kraljevstva SHS, odnosno Odbora u Virovitici. List je izlazio dva
puta tjedno sve do formiranja vlade Kraljevstva SHS (20. prosinca 1918.) kada Narodna vijea gube svoju ulogu.
Nakon toga dogaaja Vjesnik vie nije glasilo Narodnoga vijea nego ve postaje glasilo za promicanje narodnih interesa.
18
i donosila je saetke svjetskih filmova s vie ilustriranih priloga.

Kasnije e se list preobratiti u Kino vjesnik.
Proletarac, glasilo virovitikih socijalista (i kasnije komunista)
zapoinje izlaziti u sijenju 1920. neposredno nakon osnivanja
Komunistike partije Jugoslavije. Izlazio je jedanput tjedno i mijenjao je format: od manjeg novinskog do kvadra. Njegovi su
urednici bili Rudolf Kukolj, Stjepan Veles i Antun Majtani. Tijekom svoga postojanja, tri je puta mijenjao aderse urednitva
iako je tiskan u Bralievoj tiskari: Strossmeyerova 18, Gajeva 43
i Vrazova 18. U uvodniku urednitva ve na poecima pie kako
je davna elja da i u Virovitici bude radniko, politiko i strukovno glasilo ispunjena. Nakon pobjede na izborima u Virovitici
Proletarac je imao tek jedan list - komunisti su eljeli pokazati svoju izvanrednu pobjedu. Prije donoenja Obznane (29.
prosinca 1920.) Proletarac je prestao izlaziti, i to ve u kolovozu iste godine.
Gotovo godinu dana nakon Proletarca u Virovitici se pojavljuje Seljaki glas, glasilo Jugoslavenske demokratske stranke za
virovitiki i slatinski kotar. Izlazio je nedjeljom od 3. listopada
1920. Njegov je urednik bio Oton Gavrani i takoer je tiskan
u Bralievoj tiskari. U prvome je broju u uvodniku pisalo: Seljaki glas imade nastaviti tamo gdje je stao Vjesnik. Uprava
lista se nalazila u Strossmeyerovoj 18 (na istom mjestu gdje je
bilo prvo urednitvo Proletarca), a urednitvo u Rusanovoj 3.
U novinama se pojavljuju i napisi na irilici.
Konkurentan list Seljakom glasu pojavio se sredinom 1921.
u vlasnitvu brae Brali koji je imao ne samo kotarski nego regionalni karakter - Podravac - tjednik za promicanje socijalno-ekonomskih interesa Podravine. Njegovi su urednici bili Viktor Stipolek, Rudolf Kukolj (urednik Proletarca) i Ivan osi.
Broj 7
Njegova je naklada trajala tek dvije godine. U prvome broju na
samom uvodniku pie: Podravac i vidi svoju svrhu: da razlui
prijatelja od neprijatelja. Meu vanijim neprijateljima Podravac prije svega vidi prevlast tuina, zatim u intrigrariji naih
politiara, te uz tvrdnju da poretka i mira nemamo, pozivamo
da sve odbijajte, sve ruite, sve to cam ne prua garanciju za
mir, red i poredak!
Novine o kojima e sada biti rijei Plevnik je nazivao najbezobraznijim i najbezonijim pamfletom koji ne samo to je ukrao
ime ve i ista slova, ne bi li zavarao na narod! Naime, govori o
Virovitianinu, novinama slobodnog nezavisnog graanstva
u Virovitici, konkurentnim Plevnikovim novinama. Te su novine
bile besplatne, a financirale su ih eminentna kapitalistika grupa ljudi, prema navodu iz uvodnika. Urednici Virovitianina
bili su Josip Begovi (kasnije e biti ubijen kao pripadnik ustaa)
i Petar Strajni. Umjesto uobiajenog programskoga lanka, prvi
broj donosi izvjetaj o sjenici gradskog vijea, prvoj od kada je
Virovitica proglaena gradom (31. prosinca 1921.). U podnaslovu list karakterizira sjednicu kao bezobrazni teror uto-crnih
Frankovaca i poziva posebice nadrinovinare Ivana De Braveca. Osim polemika i zastupnikih izvjetaja te komunalnih vijesti, list donosi i literarno tivo (primjerice cijeli roman-feljton
Karla Maya Otmica). Posljednji broj Virovitianina izlazi usporedno s umirovljenjem Ivana Dobravca Plevnika (zbog bolesti
srca).
Osim zamornih politikih novina u Virovitici se od 1923. pojavljuje Osa, aljivi faniki list. Izlazi neredovito sve do 1940.
kada postaje Osin muak. Prvi urednik bio je Stevo Brali.
Uprimo svi da osnujemo u Virovitici Hrvatski sokol, koji e
svojim demokratskim duhom obuhvatiti sve slojeve graanstva,
da ih sjedini za lavlju silu - sokolov let!, pisao je Virovitian.
Ispod napisa bio je i popis lanova osnivakoga odbora meu
kojima su bili dr. Oton Gavrani, Milan Slavni, Pavao Ritzl, Dragan Kon, Vjekoslav Jurkovi, Armin ibl, Ivan Dobravec-Plevnik,
Josip Zimerman, Duan Makovi, Filip Vukua i Josip Horn. Tako
1924. Hrvatski sokol u Virovitici izdaje list Sokol, glasilo Sokolskog drutva u Virovitici, a sljedee godine radi pripreme sleta
izdaju Sletski glasnik.
Kraljevini Jugoslaviji. Jugoslavenska narodna stranka u Virovitici

1934. dobiva novo glasilo Pokret. Izaao je tek u etiri broja.
Jo jedan kratkotrajni list bio je Naa rije, novine za politiku,
prosvjetu i privredu. Glavni i dogovorni ljudi toga lista bili su
Zvonimir Plevnik i Stevo Brali. Ukupno je izalo 14 brojeva, a
prvi je izaao uoi roendana kralja Aleksandra u Marseillesu,
Kralja, Viteza, Muenika, Ujedinitelja, Mironoca i Dobrotvora, kako je list pisao.
Prvi virovitiki ueniki list objavljen je u veljai 1934., a bio je to
Osvit. Urednik mu je bio uenik sedmoga razreda Velja Turk, a
pisao ga je Adam Vrbanac, takoer uenik istoga razreda. Izlazio
je neredovito.
Kroz ivot, list za sve grane javnog, politikog i drutvenog
zbivanja izlazio je u srpnju 1940. u Virovitici. Jedan je od prvih
koji je imao puno foto-priloga. Tiskao se u Plevnikovoj tiskari,
a izaao je u 12 brojeva. Njegovi su autori bili Edo Lipi i Boo
Plevnik.
Posebno je zanimljiv Hrvatski tjednik, list koji je poeo izlaziti
1939. pa sve do 1941. u ak 142 broja. Posljednji je obavljen
za badnjak 1941. i tako je ostao posljednji virovitiki graanski
list. Donosio je vijesti iz javnoga ivota, a odbijao je priloge nehrvata. Prvi je list koji donosi djelie virovitike povijesti. Uspostavom NDH postaje ustako glasilo. Posljednje meuratno
virovitiko glasilo bile su novine Simpatija. Bila je to mjesena
zbirka dopisa za razmjenu misli, a pisane su na esperantu.
Izvori
Skupina autora, Virovitiki zbornik 1234. 1984., JAZU Zagreb,
Zagreb Virovitica, 1984.
Vinko Brei, Knjiga o Virovitici, MikeLand, Virovitica, 2000.
Analiza naslovnica brojeva starih vir. novina spomenutih u tekstu
U prvim brojevima Sokola pie kako se tim listom eli stvoriti

veza sa lanstvom, radom odbora i saznanja novosti. Za pretplatu i oglase bio je zaduen Stanko Gjuni koji je bio upravitelj
drutva, a za rukopise Zvonimir Plevnik. Izlazio je jedanput mjeseno samo dvije godine.
Godine 1926. urednik Sletskog glasnika Ivo Majer je postao
jedan od osnivaa prvoga virovitikog politikog tjednika Virovitikog hrvatskog glasnika. Osim njega u osnivkom odboru jo
su bili Antun Schisler, dr. Milan Badovinac, Pavao Markovinovi
i Mato Paveli. Bile su to novine - glasilo za komunalnu politiku, gospodarstvo te drutveni ivot. Prvi je broj objelodanjen
4. travnja 1926., a posljednji 23. prosinca 1928; ukupno je bilo
144 broja. Unato prekidu, Plevnik je kasnije do 1931. ureivao
noviju varijantu Virovitikog hrvatskog glasnika pridavavi mu
karakter staroga Virovitiana. Na kratko se jo 1935. pojavljuje
u samo 6 brojeva.
Izmeu 1931. i 1934. Virovitica broji najvie novina i asopisa u
svojoj povijesti. Je li to razlog opega kaosa (diktatura A. Karaorevia, umorstvo u Beogradu, kriza...) ili blagostanja teko je
ustvrditi. Takav sluaj nije samo u Virovitici, nego ve i u cijeloj
19
epinska loza obitelji Adamovich de Csepin

| Mentorica: Slavica osi, dipl.u.| Ueniki istraivaki rad
Grb epina je u plavom zlatni suncokret u dnu srebrni mlaak vrhovima nagore. Zastava je svijetlo plava sa uto obrubljenim grbom u sredini.
Suncokret simbolizira proizvodnju suncokreta i suncokretovog ulja, najvanijeg epinskog proizvoda. Mlaak i plava pozadina grba izvedeni su
iz obiteljskog grba nekadanjih vlasnika epina, obitelji Adamovi epinski (Adamovich de Csepin): u plavom zlatni na lijevo uspravljeni lav stoji
na srebrnom polumjesecu i naslanja se na srebrni stup koji izrasta iz tog polumjeseca praen u lijevom uglu zlatnom esterokrakom zvijezdom.
Grb i zastava su sveano javno predstavljeni 17. travnja 2009. povodom 750. obljetnice prvog pisanog spomena mjesta epin.
emelje za dananji izgled i razvoj epina udarila je plemika

obitelj Adamovich. Stoga smo je odluili temeljito istraiti jer
su upravo ove kolske godine velike obljetnice izmeu 200 i 300
godina vezane uz obitelj Adamovich i epin. I vie nego dovoljan razlog za odabir nae istraivake teme.
Usmeni kaziva nam je bio maturant Klasine osjeke gimnazije

Hrvoje Pavi, bivi lan nae povijesne skupine. Preko njega smo
stupili u kontakt s barunom Nikolom Adamovich de Csepin u Zagrebu i saznali dragocjene podatke o rodoslovlju obitelji, dosad
nigdje objavljene.
Metodika rada se sastojala od 6 koraka istraivanja. Postavili

smo glavno istraivako pitanje: Ima li danas jo uvijek ivih potomaka obitelji Adamovich i gdje su? Takoer smo eljeli saznati
koji Adamovich je najvaniji za razvoj epina, koji je najpoznatiji
u Hrvatskoj, a koji u svijetu?
Usput smo snimali naim digitalnim aparatima dozvoljene dokumente, karte, izvore, nadgrobne ploe i postojee zgrade ili
mjesta na kojima su se nekada nalazile kue obitelji Adamovich.
Analiziranje, ureivanje i interpretiranje rezultata je, nama, najtei zadatak. Sve prikupljene podatke smo trebali klasificirati i
povezati. Svako je radio svoju verziju pa smo najbolje dijelove
objedinili. Nakon toga je pisanje eseja i izrada Power Point prezentacije, esti i posljednji korak istraivanja, prema Kriterijima
za natjecanje iz povijesti.
Cilj nam je bio izraditi obiteljsko stablo epinske loze Adamovicha uz pomo uitelja likovne kulture u naoj koli. Trei korak
je bila izrada nacrta istraivanja: odabir izvora, literature, metoda i tehnike sakupljanja.
Uvijek prvo krenemo od nae kolske knjinice u pronalaenje
literature o naoj temi, zatim posjetimo mjesnu knjinicu i nakon toga Dravni arhiv (DAO) i Muzej Slavonije u Osijeku (MSO),
posebno odjel hemeroteke.
Doli smo do podataka i od ivih svjedoka i potomaka obitelji, a nadopunili smo i podacima s Interneta za obitelj u Beu.
20
Podrijetlo obitelji Adamovich

Adamovichi su vrlo stara hrvatska plemika obitelji u Slavoniji
koja je u srodstvu s gotovo svim velikaima Slavonije. Izvori o
podrijetlu se razlikuju. Po jednima su doli iz Bosne, a po drugima iz Bugarske. ivi potomak Nikola barun Adamovich iz Zagreba potvruje drugi izvor jer kae da su zapisani ve krajem XVII.
st. u susjednoj Baranji, a doli su iz Ciprovtsa (Ciprovca).
Broj 7
je bio izaslanik na Hrvatskom saboru i zajednikom Hrvatsko-ugarskom saboru. Kako je kao
podupan na vrijeme otpremao vojnike novake i ivene namirnice za vojsku carice i kraljice
Marije Terezije (1740. 1780.), stekao je veliki
ugled na Bekom dvoru. Kraljica Marija Terezija dodijelila mu je 1765. g., u znak priznanja
za njegovu vjernost i djelotvornost za dobrobit
Monarhije, donaciju za komorski zemljoposjed
epin u vrijednosti 26.000 forinti.
6. X. 1770. g. I. K. I. Adamovich dobiva plemiki
naslov ''de Csepin'' ili ''epinski'' jer je bio obiaj u srednjem vijeku da familije nose ime po
mjestu koje posjeduju. Uz plemiki status dodjeljuje mu se i status baruna.
Prva i posljednja verzija grba Adamovicha epinskih
Prvi njemu poznati potomak je Paul Adamovich. Literatura kod

nas ga navodi kao Pavle ili Pavao, to nam je otealo praenje
puta obitelji jer smo mislili da se radi o drugoj osobi.
Paul Adamovich
Pretpostavlja se da su doli u Osijek preko Peuha iz Bugarske
sklanjajui se pred Turcima u Slavoniju. Pronali smo da se obitelj rano obogatila te je nekoliko lanova postiglo visoke dravne
slube i titule. Meu njima je bio Paul Adamovich koji je dobio
plemstvo 6. XI. 1714. g., a plemiku povelju i grbovnicu dodijelio je Pavlu i njegovim sinovima kralj Karlo III. u Beu tako da su
Adamovichi ve gotovo 300 godina plemii i baruni.
Prema Ercegu Paulova supruga Judith pl. Knesovics (Judita pl.
Kneevi) rodila je dva sina, Martina i Franju, te tri keri. itaroci navodi etiri keri s imenima: Marija, Kata, Margareta i
Elizabeta. Martin pl. Adamovich je bio upravitelj beljskih dobara kao i njegov otac Paul. Oenio se s Anastasiom Czindery de
Nagy-Atad. Martin i Anastasia su roditelji naega Ivana Kapistrana Adamovicha.
Ivan Kapistran I. Plemeniti Adamovich

Veina autora slae se da je roen u Peuhu 21. X. 1726. g., gdje
je, vjerojatno, zavrio puku i srednju kolu. itaroci navodi kao
mjesto roenja Fnfkirchen, a Sran Osijek, te pored 1726. g.
kao godinu roenja u istom djelu zapisuje i 1727. g. to pretpostavljamo da je tamparska greka. Dosada nije pouzdano
utvreno gdje je studirao i zavrio pravo, ali se zna da je govorio
5 jezika. Pored hrvatskog vladao je maarskim, latinskim, njemakim i najvjerojatnije francuskim jezikom.
Nakon zavrenog studija mladi Adamovich je ve od 1752. g. u
slubi Virovitike upanije i 1754. g. postaje veliki biljenik. 24.
IX. 1754. g. kupio je od Komore zemljite u Gornjem Gradu Osijeka za 649 forinti i sagradio kuu u Kapucinskoj ulici.
Mladi Adamovich je razmjerno brzo napredovao u inovnikoj
slubi jer je na svakom poslu pokazivao svoje izuzetne sposobnosti. Naroito se istakao kod donoenja i provoenja terezijansko-slavonskog urbara 1756. g. kojeg je objavila Marija Terezija. Time je stekao priznanje na samom Dvoru u Beu pa je
imenovan kraljevskim savjetnikom 28. VI. 1762. g. Istovremeno
Na barun Nikola Adamovich iz Zagreba se i danas potpisuje tim pridjevom. Zbog velike aktivnosti u dravnoj slubi eni se tek poslije 30-te
godine ivota s Judith Szaich de Pernicza, (Juditom Sai de Pernice) kerkom krievakog podupana. Imali su
3 sina i 2 keri. Imena keri nisu nigdje zapisana.
epinska loza Adamovicha

Prvi zapisani potomak obitelji Adamovich je Paul, zatim njegov
sin Martin i Ivan Kapistran I. kao utemeljitelj epinske i tenjske
loze obitelji.
Sinovi Ivana Kapistrana I. i Pavla Adamovicha

Ivan Kapistran I. pl. Adamovich (Peuh ili Fnfkirchen, 21. X.
1726. epin, 4. XII. 1808.) sa enom Judith Szaich (Sai) de
Pernicza (Imbriovec, 1737. epin, 20. II. 1813.) imao je petero
djece: 3 sina Pavla (1760. 1801. ), Antuna Gapara (Osijek, 4.
I. 1762. Aljma. 20. X. 1829.) i Roka Kornelija (1764. 1809.)
te 2 keri.
1800. g. Adamovich se povlai u miran ivot koji je provodio naizmjence boravei u svojim kuama u Osijeku, epinu i Varadinu. 30. VIII. 1801. oporuno je podijelio svoja imanja sinovima:
Pavao je dobio epin --> epinska loza; Antun Erdut, Aljma i
Tenju --> tenjska loza, a Rok Kornelije Svetu Jelenu ( Helenu ) u
Zagorju. Roko umire bez nasljednika. Jo i danas ih ima ivih u
Hrvatskoj, Austriji, vicarskoj i Americi ( Kolumbija ).
1801. umro je sin Pavle, to je Adamovicha doista jako pogodilo,
a moe se razabrati iz Kodicila u kojem je izmijenio vie svojih
odluka i namjena u oporuci. Pavle pl. Adamovich i supruga Terezija Kereszthury de Petrikeresztur imali su dva sina: Emerika,
koji nije imao nasljednika, i Ivana Kapistrana II.
Sinovi, unuci i praunuci Ivana Kapistrana II.

Adamovicha
Ivan Kapistran II. pl. Adamovich (1802. Osijek, 22. VIII. 1876.)
imao je 2 sina: Ivana Nepomuka I. (4. XII. 1827. 28. XII. 1876.),
ije smo podatke pronali na groblju u epinu gdje postoji grobnica obitelji Adamovich, i Ladislava.
Ladislav (Lacko) pl. Adamovich oenio je Oktaviju roenu pl.
Mihalovi i imao sina Belu (epin, 15. IX. 1856. Osijek, 28. II.
1934.). Bela je umro bez nasljednika.
21

Ivan Nepomuk I. imao je sina Ivana Nepomuka II. (24. IV. 1861.
12. VI. 1895.). Podaci se vide na nadgrobnoj ploi u epinskom
groblju.
Ludwig I. je sin Ivana Nepomuka II. (Osijek, 30. IV. 1890. Be,
23. IX. 1955.). Ludwig I. pl. Adamovich i supruga Emma pl.
Hoffmann imali su sina Ludwiga II. Kao doktor prava bio je sveuilini profesor u Pragu, Gracu i Beu. Obnaao je uglednu dunost ministra pravosua.
1938. g., prije Hitlerove aneksije Austrije, bio je ministar prava
u predratnoj Vrhovnoj vladi (kabinet Schuschniga IV.). Od 1945.
do 1947. je bio rektor Bekog sveuilita, te od 1946. do 1955.
g. predsjednik austrijskog Vrhovnog suda. Poiva u poasnom
grobu na Bekom centralnom groblju.
Ludwig II. pl. Adamovich (Innsbruck, 24. VIII. 1932.) oenjen je
s Elfriede Bubik i nemaju muke djece. ivi u Beu i posljednji je
potomak epinske grane plemia Adamovicha. Ludwig II., junior, je austrijski pravnik i sveuilini docent za austrijsko ustavno
pravo i ustavnu politiku u Beu. Obnaao je 1984. do 2002. g.
uglednu dunost predsjednika Ustavnog suda Republike Austrije, kao i njegov otac. Danas je volonterski profesor sveuilita u
Gracu.
Kako nema sina nasljednika, epinska linija izumire njegovom
smru jer je to ve 4. grana koja se gasi bez mukog nasljednika.
Ivan Kapistran II. Pl. Adamovich

Sin je Pavla pl. Adamovicha i supruge Terezije Kereszthury de
Petrikeresztur. Roen je 1802. g., a umro u Osijeku 22. VIII.
1876. Imao je 2 sina: Ivana Nepomuka I. i Ladislava (Lacka).
Bio je unuk Ivana Kapistrana I. i nastavio je djedovim stopama u
gospodarskom ivotu svog posjeda. Vlastelinstvo epin preuzeo
je poetkom XIX. st. i modernizirao proizvodnju uvevi ekonomije, industriju (tvornica eera 1842. g.), uljarice i razne strojeve. Nastavio je isuivanje movare Palaa kopanjem kanala od
Trpinje prema epinu.
Za njega itaroci navodi da je bio cijenjen promicatelj poljodjelstva, lan raznih gospodarskih udruga u Austrijskoj Monarhiji i
poasni predsjednik Slavonske gospodarske udruge u Osijeku.
Za njegovih nasljednika Ladislava i Bele Adamovicha poinje
1883. g. rasprodaja veleposjeda iji dijelovi prelaze u ruke pojedinih krupnih posjednika graana.
BELA PL. ADAMOVICH (epin, 15. IX. 1856.

Osijek, 28. II. 1934.)
Sin je Ladislava ( Lacka ) pl. Adamovicha i Oktavije roene pl.
Mihalovi. Unuk je Ivana Kapistrana II. odnosno praunuk Ivana Kapistrana I., prvog gospodara epina. Nije imao djece ni u
jednom braku tako da se njegovom smru gasi jedna od 3 grane
epinske loze.
Bela je odrastao uz brau i sestre u rodnom epinu. kolovao
se u Osijeku, a studirao agronomiju u Beu. Kako nije pokazivao
interes za voenje veleposjeda, od 1890. 1893. g. zavrio je
studij glazbe, klavira i kompozicije kod prof. Hermanna Grdenera i Carla Frhlinga. Nepotpisani tipkopis priloen ostavtini,
ivotopis Bele Adamovicha, biljei da se iz raznih razloga njegovo glazbeno stvaranje tijekom ivota osporavalo.
22
Bela Adamovich, skladatelj
Kritike o prvom hrvatskom baletu ''Jela''

Bela Adamovich nije se iskazao kao uspjean agronom i politiar, ali je zapamen kao skladatelj prvog hrvatskog baleta. Njegova ostavtina uva se u Hemeroteci MSO od 1955. g. Partitura
baleta Jela sadri vie od 400 stranica. Sveana praizvedba je
bila 1893. g. u prepunom zagrebakom Zemaljskom kazalitu.
Nazoni su bili nadvojvoda Leopold Salvator i nadvojvotkinja
Blanka, te ban Khuen Hedervary sa suprugom. Kritike i osvrti
su bili, uglavnom, pohvalni u onovremenim dnevnim listovima.
Agramer Tagblatt (17. I. 1898.): Kritiar B. hvali na njemakom
jeziku kazalinu upravu to se odvaila postaviti prvi hrvatski
balet. On misli da se dostignue moe mjeriti s bekim baletnim izvedbama, a svjetlosni efekti zasigurno bi i tamo ponjeli
pljesak. O glazbi Bele Adamovicha govori kao o spoju talenta i
zavidnog tehnikog znanja. Agramer Zeitung (17. I. 1898.): Vrlo
slino se opisuje sveana premijera i hvale svi izvoai.
Narodne novine: Kritiar D. govori o zapletu u prii, njenim dobrim i manje dobrim dijelovima koje koreografija nije mogla popraviti. Adamovicheva glazba opisana je vrlo pohvalno.
Prosvjeta: F. Kuha nairoko pie o baletu, hvali njegovu originalnost.
Znaaj Beline ostavtine

Bez obzira osporavali ili hvalili Belu Adamovicha, znaajno je
to su u njegovoj ostavtini sauvani svenjevi i listovi libreta L.
Frapparta za balet Jela s vie od 400 stranica. Taj vrijedni i cjeloviti arhivski izvor postaje nezaobilazan svjedok poetaka hrvatskog baleta. Osim baleta Jela pronaena su jo tri ukoriena
Broj 7
Tema Obitelj Adamovich namee mogunosti istraivanja nekoliko zasebnih tema, kao npr.: Adamovichev Gospodarski pravilnik ili Adamovicheva oporuka s Kodicilom. Svakako bi trebalo
posebno istraiti i tenjsku lozu epinske obitelji Adamovich to i
jest na prijedlog za daljnja istraivanja.
Sve navedene teme zasluuju posebnu pozornost i temeljita
istraivanja. Mi smo bili pioniri toga puta. Nadamo se da emo
svoju ljubav, srce i duu s kojom smo izveli projekt Obitelj Adamovich prenijeti na generacije iza nas. elimo im uspjeha!
Preporuena iteratura
Pavi, Hrvoje i uak, Marin, epinska sjeanja, epin,
Ludwig II. Adamovich, junior
uveza Adamovichevih rukopisnih skladbi s priblino 300 stranica

o kojima tek treba donijeti sud. Potrebno je pristupiti njegovu
djelu i otkriti njegovo znaenje.
Sauvane skladbe Bele Adamovicha iz njegove ostavtine pohranjene u MSO i partitura baleta Jela svjedoci su njegova glazbenog dostignua na prijelazu iz XIX. u XX. st.
2008.
Sran, Stjepan, ''Povijest epina poslije odlaska Turaka
1867 1941. godine'', u 200 godina kolstva u epinu od
1787. - 1987., Osijek, 1988.
Izvori
Dravni arhiv Osijek, Kutija, Vlastelinstva, br. 127/1955 Co
dicillus primus; Kut.66 Po 127/1955.; original Karta Adamovichevog posjeda i peat iz 1832. g.
Peri, Ljerka, ''Bela Adamovi (1856. 1934.)'', u Anali Zavoda za znanstveni i umjetniki rad u Osijeku, svezak 20,
2004.
Internet:
http://de.wikipedia.org/wiki/Ludwig_Adamovich_senior (posjeena 11.XII. 2009.)
Internet:
http://de.wikipedia.org/wiki/Ludwig_Adamovich_junior (posjeena 11.XII. 2009.)
Zakljuak
Povjesniari O V. Nazor epin u svom istraivanju obitelji Adamovich de Csepin upoznali su se sa znanstvenom metodologijom i proli svih 6 obveznih koraka svakog istraivanja.
Kazivai
Nikola barun Adamovich de Csepin Zagreba, vitez habsbur-
Pronali smo odgovore na pitanja postavljena u uvodu i saznali

da jo uvijek ima potomaka nae epinske loze, dodue ne u
Hrvatskoj, nego u Beu.
kog reda Zlatnog runa i veleposlanik Suverenog maltekog

reda za Republiku Hrvatsku
Hrvoje Pavi iz epina, maturant Klasine gimnazije u Osijeku
Najvaniji za razvoj epina i njegov dananji izgled je Ivan Kapistran I. Adamovich, te njegov unuk Ivan Kapistran II.
Najpoznatiji u Hrvatskoj je bio Bela pl. Adamovich kao kompozitor prvog hrvatskog baleta Jela ija je praizvedba bila u Zagrebu
1893., a ove godine (2010.) priprema se u listopadu i premijera
u Osijeku.
Najpoznatiji izvan Hrvatske je posljednji potomak epinske grane plemia Adamovicha prof. dr. jur. Ludwig II. pl. Adamovich
koji ivi danas u Beu. Kao i njegov otac bio je sveuilini profesor i doktor prava, obnaao je uglednu dunost predsjednika
Ustavnog suda Republike Austrije.
Osobito smo ponosni to smo istraivanjem prvi objedinili u
svom radu epinsku lozu obitelji Adamovich jer, za sada, ne postoji napisano i objavljeno takvo djelo. Takoer nigdje nismo
vidjeli rodoslovno stablo obitelji Adamovich de Csepin to smo
sami nainili. Vjerujemo da e naa prezentacija biti predstavljena u MSO na izlobi Adamovicheve ostavtine, koju e omoguiti predstavnik tenjske loze njegova ekscelencija Nikola barun
Adamovich de Csepin, vitez habsburkog reda Zlatnog runa i
veleposlanik Suverenog vitekog maltekog reda za Republiku
Hrvatsku.
23
epin Ovara / Tursko groblje / Rozingova

pustara
| Napisala: Slavica osi, dipl.u.|
Povjesniari O Vladimir Nazor, epin Hrvoje Pavi i Maja Ravli uz mentorstvo uiteljice povijesti Slavice osi obradili su
arheoloka istraivanja u suradnji s Muzejem Slavonije Osijek,
izradili prezentaciju, napisali esej i natjecali se na upanijskom
natjecanju u Osijeku 2006. g. Zauzeli su 1. mjesto i prikazali ga
na Dravnim natjecanju u Bizovcu. Zatim su od prikupljenog materijala pripremili izlobu na panoima u prostorijama Narodne
knjinice Centra za kulturu epin.
Arheoloki lokalitet OVARA / TURSKO GROBLJE nalazi se 12 km
od Osijeka uz cestu prema akovu, na junom izlazu iz epina.
To je dobro vidljiv humak, niski izdueni breuljak, koji se protee pravcem sjever-jug na zemljitu nekadanje ''ROZINGOVE
PUSTARE''. Naziv TURSKO GROBLJE nije opravdan jer je groblje
nastalo prije dolaska Turaka u nae krajeve.
Cijeli lokalitet epin Ovara otkriven je sasvim sluajno, zahvaljujui poljoprivrednicima. Preoravajui njive ljudi su otkrivali
mnoge ostatke ljudskih kostiju, graevinskog materijala i prapovijesne keramike. Na lokalitet je upozorio 1961. g. muzejski
suradnik iz epina Josip otar.
24
Na istom mjestu, u epinu na Ovari, pronaena su 3 horizonta naseljavanja. U neolitikom sloju ustanovljeni su stariji zemunini i mlai nadzemni stambeni objekti u koji su ukopani
grobovi bjelobrdske kulture i srednjovjekovni graevinski kompleks.
Istraivanjem je rukovodila dr. sc. Jasna imi, voditeljica Arheolokog odjela Muzeja Slavonije u Osijeku, uz suradnju mr. sc.
Hermine Goricke Luki, voditeljice Numizmatikog odjela Muzeja Slavonije, Ante Grubiia, kustosa u Povijesnom odjelu Muzeja Slavonije, Ive Pavlovia, arheologa u Muzeju akovtine u
akovu, Vlatke Revald Radoli, dipl. arheologinje, te Domagoja
Dujmia, apsolventa arheologije u Zagrebu i Marijane Juki, studentice arheologije u Budimpeti.
Najnuniju konzervaciju zidova obavio je Miroslav Benakovi,
preparator za kamen i keramiku u Muzeju Slavonije.
Veina podataka nije poznata javnosti, a mi smo ih saznali i dobili u Muzeju Slavonije od dr. sc. Jasne imi, arheologinje i dugogodinje voditeljice istraivanja na lokalitetu epin Ovara /
Broj 7
Tursko groblje. Priala nam je 2 kolska sata, pokazala preko 50

nalaza i albume sa slikama viegodinjeg istraivanja. U kolu
smo donijeli 5 njenih znanstvenih radova objavljenih u asopisu
Hrvatskog arheolokog drutva Obavijesti.
Voditeljica Arheolokog odjela Muzeja Slavonije Osijek dr.sc. Jasna imi upoznala nas je s rezultatima devetogodinjeg istraivanja u epinu na Ovari prilikom naeg posjeta Muzeja (18. XI.
2005.). Ispriala nam je da su istraivanja u epinu poela jo
1997. g. te da su otkrili kako je na Ovari postojalo naselje ljudi
jo u neolitiku (mlaem kamenom dobu) prije 8 000 godina, i
trajalo je skoro 3 000 godina, a zove se sopotska kultura (nazvano prema mjestu kod Vinkovaca).
Uenici i mentorica istrauju u Muzeju Slavonije Osijek
Poetak istraivanja
Poelo se probnim istraivanjem 1997. g. iskopavanjem na vrhu
humka Ovara koje nije devastirano oranjem. Nailazilo se na,
uglavnom, slomljene i usitnjene ljudske kosti, a tek na dubini od
0,80 m cjelovitije ljudske kosture i to samo njih sedam. Jedino
su 2 kostura bila sasvim ouvana. Prve godine se nije ilo dublje
od 1, 20 m .
Otkriveno je uniteno groblje ranosrednjovjekovne bjelobrdske
kulture. Grobovi su, uglavnom, razoreni i bez grobnih priloga.
Stoga je mogue samo okvirno datiranje groblja do konca XI.
st. Razoreno je , najvjerojatnije, u XIII.st., kada je na istom
mjestu podignuta utvrda obitelji Korogi, jedne od najsnanijih
srednjovjekovnih feudalnih obitelji u Slavoniji, u
ijem se posjedu spominje
epin ve 1258.g. pod nazivom Kendchapa.
Iskopani su ostaci jednog
pravokutnoga tlocrta i mali
srebrni novac ugarskoga
kralja Stjepana IV. Znatna
koliina ulomaka keramike
sopotske kulture, pomijeana s ljudskim kostima,
svjedoi o prvobitnom sopotskom naselju na ovome mjestu, najvjerojatnije
unitenom ranosrednjovjekovnim ukopima.
Zanimljivo je da su svi kosturi bili isprueni na leima, s glavom na zapadu
25

i rukama najee prekrienima na trbuhu ili zdjelici (osim 2
primjera ruku ispruenih uz tijelo). Ostavljaju dojam masovne
grobnice jer su kosturi poslagani jedan do drugoga ili jedan
preko drugoga, bez tragova grobne rake ili sanduka. Nije bilo
nikakvih grobnih priloga uz kosture. Jedini nalazi meu razbacanim kostima su dvije bronane S-kariice i jedne nepravilne
perle od ametista koje donekle omoguuju datiranje groblja
do potkraj XI. st. a pripadaju bjelobrdskoj kulturi u meurjeju
Drave, Save i Dunava. Njegovo otkrie je bilo veliko iznenaenje
jer nita nije ukazivalo na njegovo postojanje na ovom lokalitetu. Dodue, u blizini postoji jo jedan niski humak, Selite, to
upuuje na ranosrednjo-vjekovno naselje kojemu bi pripadalo
spomenuto groblje na Ovari.
Mogunost postojanja crkve

Iskopavanjem se dolo do dijela jednog objekta pravokutnoga
tlocrta, zidanoga kamenom i opekom, vrlo debelih i masivnih
zidova. ak je mogue da je djelomice otkopani objekt bio crkva
koju spominje Bsendorfer jer su se njene ruevine vidjele jo i
potkraj XVIII. stoljea.
Ugarski novi u epinu

Uokolo i unutar pretpostavljene crkve pronaeno je puno ostataka graevnog materijala i jedan vrlo mali srebrni novi ugarskoga kralja Stjepana V. ( 1275. 1277. g. ), to upuuje na posjed obitelji Korogi izgraen u XIII. st. , jednako kao i oblinja
utvrda Kolovar, pod ijom je upravom bio i epin.
Sopotsko naselje u epinu

Meu kosturima i razbacanim kostima nailazilo se na ulomke
neolitike keramike sopotske kulture, sitne kamene izraevine
i grumenje ljepa.
Na Ovari je, vjerojatno, prvobitno postojalo sopotsko naselje
razoreno ranosrednjovjekovnim ukopima.
Istraivanje 1999. godine

Pretpostavljena crkva
U treoj godini istraivanja otkopana je dvadesetak metara dugaka prostorija, to bi mogla biti crkva. Vrlo je velika prostorija
dua od 20 m. Pronaeni su dijelovi nadvratnog luka, dijelovi
kamenih stupova i dio konzole. Crkva podignuta, najvjerojatnije, u XIII. st., bila je u funkciji oko 300 godina, sve do turskoga
osvajanja istone Slavonije u XVI. stoljea (1526.).
i pronaen s prilozima u epinu Ovari. Kosti gornjeg dijela

tijela su bile potpuno zelene boje, a na kosturu su naeni obilni,
iako vrlo sitni ostaci fine metalne srme ( srebrnog konca ) kojom
je bila protkana tkanina u koju je dijete bilo umotano. Uz glavu
je pronaena mala jednostavna bronana kariica, te bronana
pojasna kopa i nekoliko eljeznih avala drvenog sanduka koji
nije sauvan ni u tragovima.
Nailo se na netaknut neolitiki horizont, s vrlo velikom koliinom naseobinskih predmeta sopotske kulture. Neolitiki nalazi
su najbrojniji, ali ispremijeani s ljudskim kostima i graevnim
materijalom po svim dubinama. Otkrivene su 4 otpadne jame
s vrlo velikom koliinom keramikih ulomaka, komada ljepa i
podnica, keramikih kugli, utega i prljenaka, kotanih alatki,
kamenih izraevina, ivotinjskih kostiju i koljaka. Jame su netaknuti neolitiki horizont sopotskog naselja, vjerojatno, kasnijih
stupnjeva sopotske kulture.
Od bjelobrdskih i srednjovjekovnih nalaza treba spomenuti
ametistnu poliedarsku perlu, bronane praporce, obine i S-kariice, bronani prsten, kopice za odjeu te 4 srebrna novia iz
XIII., XIV. i XVI. stoljea.
Dio spomenutih nalaza moe se odrediti kao inventar bjelobrdske kulture XI. i XII. st., to znai da dio grobova potjee iz tog
vremena. To su S-kariice, poliedarska ametistna perla, praporci
i dijelovi ogrlice.
Nema sumnje da je bilo mnogo ukopa i od XIII.st., kada je podignuta najstarija graevina, pa do XVI. st., kada su itavo podruje osvojili Turci.
Nadgrobne ploe
Prema rijeima arheologinje imi dvije nadgrobne ploe su
najvredniji nalaz na lokalitetu epin Ovara datirane prema
natpisu u XIV. ili XV. stoljee.
Nadgrobni natpis ispisan je na ''udnom'' latinskom jeziku latinicom. Iznimno je rijedak srednjovjekovni epigrafski spomenik
u istonom dijelu Slavonije. Pronaen je unutar crkve uklesan
na dvjema kamenim ploama nejednake duine ( 90 i 80 cm ).

Istraivana je pretpostavljena crkva. Otkriveno je mnotvo grobova, naalost, najvie potpuno unitenih. Mogue je bilo istraiti 21 grob. Samo jedan, djeji grob, sadravao je nedirnute
grobne nalaze.
Djeji grob je najzanimljiviji zato to je jedini potpuno nedirnut
26
Srednjovjekovnih nalaza je malo. Pronaeni su meu grobovima ili u uti ( kru od poruene kue ): povea koliina eljeznih
avala, ulomci obine i finije keramike, stakla, znatna koliina
rimskih opeka koje su dovoene s nekog oblinjeg, jo uvijek nepoznatog nalazita iz rimskog doba.
etiri mala novia

Vrijedan su nalaz, naalost ne u grobovima. Najstariji novci, do
sada, pronaeni na tom lokalitetu su Ladislavovi denari s poetka XIII. st. te tako upuuju na vrijeme poetka gradnje utvrde u
prvom desetljeu XIII. st.

Otkopana su 32 groba bjelobrdske kulture, od kojih jedan s relativno bogatim prilozima nakita ( S- kariice, prsten, ametistne i
staklene perle ) i noviem koji ga datira u drugu polovicu XI. st.
Broj 7
te kamenim izraevinama.
Otkriveni su ostaci dvaju stambenih objekata i nekoliko otpadnih jama s vrlo velikom koliinom raznovrsnih neolitikih nalaza.
32 groba otkrivena su ukopana u nekoliko razina na dubini od
1,87 do 2,93 m. Samo je nekoliko kostura potpuno itavih. Veinom su kosti u loem stanju, a nekoliko ih se ve i pri najmanjem
dodiru pretvara u prah. Svi pokojnici su isprueni na leima, s
rukama poloenima na zdjelicu ili trbuh i s glavom prema zapadu.
Izuzetak je jedna odrasla osoba i jedno novoroene pokopano
uz odraslu enu, koji su poloeni obratno, tj. s glavom na istoku.
Ne moe se ustanoviti zato.
Grob mlade djevojke bio je najbogatiji. Sadravao je pet S-kariica, nekoliko poliedarskih (ravnih ploha ) ametistnih perli
( ljubiasta vrsta kremena poludragulj ), nekoliko valjkastih
staklenih perli, srebrni prsten i srebrni novi ugarskoga kralja
Ladislava I. ( 1077. 1095. ).
To je prvi novcem datirani grob bjelobrdske kulture na ovom
nalazitu i, do sada, najbogatiji prilozima.
Ukupan broj, do sada, pronaenih srednjovjekovnih novia na
lokalitetu Ovara epin iznosi 12, a vremenski raspon im je od
2/2 XI. st. do XVI. st.
Od pronaena 4 srebrna novia jedan je iz vremena Ladislava
I. ( 1077. 1095. ), jedan Sigismundov srebrni denar s kraja XIII.
ili poetka XIV. st. Dva su srebrni oboli ( sitni novci ) iz XV. st.
Ivana Hunjadija ( 1446. 1453. ) ili Matijaa I. Korvina ( 1458.
1490. ).
U neolitikom horizontu djelomino su istraeni ostaci dvaju
stambenih objekata s mjestimice vrlo dobro ouvanim podnicama. Prostor meu njima je poput ulice irok oko 1,5 m.
U jednom objektu su vidljive rupe od kolca i tragovi drvene konstrukcije u obliku pruga pougljenelog drveta. Oba objekta su
obilovala nalazima keramike, glinenih kugli, ivotinjskih kostiju
Otpadne jame sadravale su vrlo veliku koliinu razliitih neolitikih predmeta: keramike ulomke, glinene kugle i utege,
kamene izraevine, jezgre i odbojke, kotane alatke, komade
ljepa, koljke, ivotinjske kosti i rogove.
Istie se velik broj krupnih ivotinjskih kostiju vjerojatno goveih i nekoliko goveih rogova.

Nastavljeno je istraivanje srednjovjekovnoga graevinskog
kompleksa s grobljem i neolitikog naselja sopotske kulture na
lokalitetu epin Ovara / Tursko groblje.
U neolitikom su sloju ustanovljeni stariji zemunini i mlai
nadzemni stambeni objekti.
Istraen je dio groblja s velikim brojem grobova iz XIII. XVI.
stoljea.
Jama / zemunica iz starijeg razvojnog stupnja sopotske kulture
sadravala je vrlo veliku koliinu razliitog keramikog materijala iz gornjih slojeva pojedini primjerci pokazuju vinanske
osobitosti. U jami je bila velika koliina ulomaka ljepa, ugljena,
pepela i puno ivotinjskih kostiju.
Zemunica je imala nisku niu, a vidljivi su bili i ostaci krovne konstrukcije, tj. jame od koso probodenih nosaa debelih stupova
izmeu kojih su bili postavljeni tanji stupovi.
Uzorak drvenog ugljena iz zemunice poslan na analizu C ( u Zagreb ) pokazao je starost u rasponu izmeu 4860. i 4670. g. prije
Krista.
Ostaci kua s vatritima pronaeni su u istom horizontu, ali pripadaju mlaoj fazi naselja, tj. mlaem sopotskom stupnju to
je pokazala analiza C uzorka drvenog ugljena iz kue (poslan u
Zagreb). Starost je u rasponu izmeu 4460. i 4240. g prije Krista
dok su ostaci jama / zemunica stariji 400 godina, tj. pripadaju
starijoj fazi naselja.
Kamena nadgrobna ploa s Ovare epin iz XIV./XV. stoljea
27
Bunar unutar naselja

Otkrivena je mala okomita, gotovo okrugla jama promjera svega 0,50 m tako da se mogla isprazniti ( zbog malog promjera )
samo do dubine od 4,84 m , a nije se stiglo do dna jer se pojavila
voda. Mogue je da je to bio bunar unutar naselja. Sadravao je
sivkastu zemlju s primjesama ugljena i malo arheoloke grae,
najvie ljepa.
Sopotski nalazi iz neolitikog sloja lokaliteta iznimno su obilni.
Prevladava vrlo velika koliina ulomaka keramikih posuda, pronaeno je oko 250 primjeraka keramikih kugli za praku, 66
primjeraka raznovrsnih utega, izvjestan broj brusnih kamena i
rvnjeva te dvadesetak primjeraka kotanih alatki: ila, bodea,
igala. Od ivotinjskih kostiju najbrojnije su kosti velikih biljojeda
goveda i jelena, zatim srndaa, ovce, koze i svinjski onjaci.
Nerijetko se pojavljuju i lubanje psa.
Srednjovjekovno groblje
Otkopano je 56 grobova koji su, uglavnom, bili bez priloga.
Grobni sadraji su bronana kopica za odjeu, srebrni prsten,
dvije bronane spiralice, avli od sanduka i srebrni denar Matije
I. Korvina ( 1457. 1490. ) kovan izmeu 1489. i 1490. g.
Izvan grobova su pronaene dvodijelne kopice za odjeu, trakice od bronanog lima, bronane spiralice, mali privjesci, prsteni, srebrni denar ugarskoga kralja Vladislava II. ( 1490. 1516. )
kovan 1508. g.

Nastavljeno je istraivanje srednjovjekovnoga graevinskog
kompleksa s grobljem neolitikog naselja sopotske kulture, kao
i prethodne 2002. g.
Otkriven je 91 grob, a 17 je ostalo neotkopano jer se nalaze ispod temelja zidova koji se ne smiju potkopavati. Veina grobova
je bila u veoj ili manjoj mjeri razorena, a samo je 21 kostur
ostao uglavnom cjelovit.
Veina grobova je bez priloga i veini nije bilo mogue ustanoviti oblik i veliinu rake. Tamo gdje je, pokazale su se ovalne ili
pravokutne rake sa zaobljenim kutovima. Velik broj eljeznih avala ukazuje na pokapanje u drvenim sanducima.
Grobni prilozi
23 groba sadravala su priloge, uglavnom dijelove pokojnikove
nonje, opreme i nakita dvodijelne kopice za odjeu, spiralice od bronane ice, srebrni prsteni, jedan mali privjesak kapljiastog oblika te bronani praporac (uplja metalna loptica s
kuglicom unutra).
Istraivani grobovi pripadaju razdoblju od XIII. XVI. st.,tj. ukopavani su u vrijeme nastajanja i razvijanja graevinskog kompleksa.
2003. g. obavljena je i nuna konzervacija (zatita i ouvanje)
najugroenijih dijelova krunita zia u sjevernom i sjeveroistonom dijelu graevine, a to je i njezin najstariji dio, vjerojatno, s
poetka XIII. stoljea.
Zakljuak
Cijeli arheoloki lokalitet epin Ovara vrijedan je ranosrednjovjekovni i predturski lokalitet i jedan od rijetkih istraivanih
u sjeveroistonoj Slavoniji. On je prvo nalazite na osjekom podruju na kojemu je ustanovljena rana sopotska kultura iji e
se razvoj, najvjerojatnije, moi pratiti sve do kasnijih stupnjeva.
Podruje na kojem se nalazi lokalitet poznat je i pod nazivom
''Rozingova pustara'' prema Rozingu, bivem vlasniku poljoprivrednog imanja na Ovari.
Cijeli lokalitet epin Ovara otkriven je sasvim sluajno, zahvaljujui poljoprivrednicima. Preoravajui njive ljudi su otkrivali
mnoge ostatke ljudskih kostiju, graevinskog materijala i prapovijesne keramike. Na lokalitet je upozorio 1961. g. muzejski
suradnik iz epina Josip otar.
Na istom mjestu , u epinu na Ovari, pronaena su tri horizonta naseljavanja. U neolitikom sloju ustanovljeni su stariji
zemunini i mlai nadzemni stambeni objekti u koji su ukopani grobovi bjelobrdske kulture i srednjovjekovni graevinski
kompleks.
Istraivanja u epinu poela su jo 1997. g. te su otkrili kako je
na Ovari postojalo naselje ljudi jo u neolitiku (mlaem kamenom dobu) prije 8 000 godina, i trajalo je skoro 3 000 godina, a
zove se sopotska kultura (nazvano prema mjestu kod Vinkovaca). Tonije od druge polovice 5. tisuljea do druge polovice
4. tisuljea prije Krista ljudi su ivjeli u poluzemunicama (oko 1
000 godina).
Od kamenog doba do XI. stoljea ne ivi nitko na ovom prostoru. Nakon zavretka seobe naroda ovdje su se nastanili Slaveni,
i Hrvati, i pokrteni ivjeli svojim nainom ivota. Nalazi iz ranog
srednjeg vijeka pripadaju bjelobrdskoj kulturi, a pronaeni su
u razorenim grobovima. Naselje se, vjerojatno, nalazilo prema
jugu (danas obilaznica), mjestu koje se jo i danas zove Selite,
to ukazuje na postojanje ivota, a groblje je bilo u blizini, na
dananjoj Ovari. Groblje je, najvjerojatnije, razoreno u prvoj
polovici XIII. st., kada je na istom mjestu podignuta utvrda obitelji Korogi, gospodara Kendchape (srednjovjekovnog epina) i
okolice.
Vrijednost i zanimljivost lokaliteta je mnogobrojnost otkrivenih
grobova ak 300, ali zauujui je poloaj kostura osim u 2
sluaja uvijek glava na zapadu.
Najzanimljiviji je djeji grob jer je jedini potpuno nedirnut i pronaen u epinu Ovari s prilozima. Najbogatiji je grob mlade
djevojke u kojem je pronaen srebrni novi ugarskoga kralja
Ladislava I. (1077. 1095.). To je prvi novcem datirani grob bjelobrdske kulture na ovom nalazitu, do sada.
Trei horizont nastanjivanja, istakla je doktorica imi, pravi je
srednji vijek, od XII. do XVI.st., tonije do 1526., do dolaska Turaka. Narodni naziv arheolokog lokaliteta ''Tursko groblje'' nije
opravdan jer je groblje nastalo prije njihovog dolaska u nae
krajeve. Oni su ga devastirali i opljakali jer je tada razoren itav
srednjovjekovni kompleks.
Dvije kamene nadgrobne ploe iz XIV. ili XV. st. su iznimno vrijedan epigrafski spomenik, moda najvrjedniji nalaz na lokalitetu
epin Ovara / Tursko groblje naglasila je arheologinja imi.
28
Broj 7
Ispisan je ''udnim'' latinskim jezikom.
Istraivanje u epinu Ovara / Tursko groblje / Rozingova pustara jo nije zavreno i predstoji jo nekoliko godina rada kako bi se otkopao i istraio itav
kompleks, iji je zapadni dio jo uvijek pod ikarom
i stablima, a zatim predstavio i uinio dostupnim
svim zainteresiranima.
Tada e Ovara/Tursko groblje u epinu pokraj
Osijeka biti jedno od malobrojnih mjesta u istonoj
Slavoniji gdje e biti mogue zaviriti u djeli srednjovjekovne i prapovijesne prolosti ovoga kraja.
Literatura i izvori
J. imi, epin Ovara / Tursko groblje. Istraivanje srednjovjekovne utvrde i groblja ranoga srednjeg vijeka pokraj epina, nedaleko od
Osijeka, Obavijesti HAD-a 3, Zagreb, 1997., 89
91.
J. imi, Nastavak istraivanja u epinu Ovara / Tursko groblje, Obavijesti HAD-a 3, Zagreb,
1999., 112 115.
J. imi, etvrti nastavak istraivanja u epinu
Ovara / Tursko groblje, Obavijesti HAD-a 1,
Zagreb, 2001., 48 53.
J. imi, Istraivanje prapovijesnog i srednjovjekovnog lokaliteta epin Ovara / Tursko
groblje u godini 2001., Obavijesti HAD-a 1,
2002., 46 50.
J. imi, Istraivanje u epinu Ovara / Tursko
groblje u godini 2002. i 2003., Obavijesti HADa 2, 2004., 55 61.
J. Bosendorfer, Crtice iz slavonske povijesti
s osobitim obzirom na prolost upanija: Krievake, Virovitike, Poeke, Cisdravske baranjske, Vukovske i Srijemske, te Kraljevskog i
Slobodnog Grada Osijeka u srednjem vijeku i
novom vijeku, Osijek, 1910.
Grupa autora, 200 godina kolstva u epinu
1787. 1987., O ''Josip Cazi'' epin, Osijek,
1988., 11 13.
Grupa autora, Zajedno, prirunik za projektno
uenje i demokratski razvoj kole, Naklada Ljevak d.o.o.,Zagreb, 2002., 112 122.
Rjeenje Regionalnog zavoda za zatitu spomenika
kulture u Osijeku registarski broj 620, Konzervatorski
odjel Osijek, Osijek, 1981.
J. imi, Sustavno arheoloko istraivanje epin Ovara / Tursko groblje, Izvjetaj za 2003.g., Konzervatorski odjel Osijek, Osijek, 2003.
M. Bulat, Novi nalazi iz epina, Glas Slavonije, Osijek,
1981.
T. Levak, Kraj epina pronaeni ostaci stari sedam tisua godina, Jutarnji list, Zagreb, 2003.
DVD i slike snimane prilikom posjete Muzeja Slavonije
Osijek, Osijek, 18. XI. 2005.
29
Cehovska ostavtina u Meimurju

| Mentorica: Vinja Matotek, prof.| Ueniki istraivaki rad: Magdalena Hamer i Lana Ivanievi |
Karta cehova u Meimurju

(izradile: Lana Ivanievi i Magdalena Hamer)
Brojnost obrtnika razliitih struka, koji danas djeluju na podruju akovca i ostalih meimurskih naselja, nije sluajna, ve je
to nastavak viestoljetne tradicije obrtnike proizvodnje na naem podruju. Razvoj obrta moe se pratiti paralelno s razvojem
naselja. Ve u 13.stoljeu hrvatsko-ugarski kraljevi potiu razvoj
naselja i obrta dodjeljivanjem razliitih privilegija i povlastica te
naseljavanjem stranaca, veinom njemakih obrtnika. Zbog takvog ubrzanog razvoja obrta javlja se potreba za udruivanjem
koja je stvorila posebne udruge obrtnika-cehove.
Kad smo na povijesnoj grupi razmiljale o naoj temi istraivanja, smatrale smo da bi bilo zanimljivo istraiti to je ostalo u
Meimurju od brojnih cehova koji su postojali na ovom podruju. Najprije smo krenule u traenje povijesne literature kako
bismo saznale neto vie o samim cehovima i njihovoj organizaciji openito. Zatim smo traile literaturu o meimurskim cehovima, meutim takve literature je veoma malo i napisana je
prije tridesetak i vie godina (D. Feletar, 1968.; D. Toma, 1972.).
Sljedei korak u istraivanju nam je bio odlazak u Muzej Meimurja u akovcu, gdje smo prouile one cehovske predmete i
dokumente koje Muzej ima izloene, te dobile podatke o neizloenima.
Cehovska dokumentacija i sauvani predmeti pohranjeni u Muzeju Meimurja omoguuje nam da upoznamo organizaciju ivota i obiaja u pojedinim cehovskim udruenjima. Posebno su
vrijedni originalni statuti cehova iz 18.st. s potpisima vladara,
30
zatim djetike knjige ''vandranja'', sveani vrevi, cehovske krinje i zastave te razne metalne rukotvorine.
Ovom prilikom zahvaljujemo se kustosici Muzeja Mai HrustekSoboan na korisnim informacijama te naoj uiteljici hrvatskog
jezika koja nam je lektorirala tekst, Julijani Levak.
CEHOVI
Cehovi su udruge obrtnika iste struke. Vezani su za pojedine
gradove ali okupljaju i obrtnike blie ili dalje okolice.Osnovna
svrha bila im je zatita interesa obrtnika. Cehovi su odreivali
i kontrolirali kvalitetu i cijenu robe, nain proizvodnje te broj
obrtnika u gradovima. Pruali su pomo bolesnim lanovima,
udovicama i siroadi, te besplatan ukop umrlim lanovima. lanovi su zajedno obavljali vjerske dunosti.
Cehovska hijerarhija
Cehom je upravljao starjeina (cehmetar) izabran na godinu
dana. Redovito je bio stariji i ugledniji majstor. Nadzirao je kvalitetu cehovskih proizvoda na sajmovima, vodio je cehovske poslove i raune. Sazivao je cehovske sjednice koje se odravaju u
njegovoj kui.
Otacmetar je nadzirao kalfe (djetie) i u njegovoj kui se nalazilo konaite za kalfe. Meu mlaim majstorima birao se mladi
cehmetar koji je brinuo o redu i miru na sajmovima i na sastancima te o bolesnim majstorima i kalfama.
Broj 7
tom movarnom zemljitu ve u 13.st. Ali njegova cehovska tradicija ne see tako daleko u
prolost. Sauvana je povelja iz 1579.g. kojom
Juraj Zrinski potvruje odreena prava graanima kako bi jae potakao razvoj zanata, to je
vjerojatno bilo u interesu i samom plemikom
dvoru. Prema poznatim povijesnim podacima
najstariji ceh u akovcu bio je izmarski ceh
koji je dobio svoje statute ve 1602.g. Tijekom
17. i 18.st. razvijaju se i druga obrtnika sredita. To su Donja Dubrava, trigova, Gorian i
Kotoriba. Cehovska udruenja najvjerojatnije
su postojala i u Kotoribi, Nedeliu, Donjem
Vidovcu, Svetom Martinu na Muri, samo se
ne navode njihovi nazivi.
Cehovska ostavtina u Meimurju

Cehovski statuti (protokoli, artikului, odredbe)
krinja izmarskog ceha (Muzej Meimurja akovec)
lanovi cehova su majstori koji vode vlastite obrtne radionice i

primaju u nauk egrte (uenike) i zapoljavaju pomonike, kalfe.
Svaki majstor morao je imati peatom ceha potvrenu robu, to
je garantiralo kvalitetu. Dunosti majstora su tono precizirane,
a prekraji kanjavani novanim kaznama. Nelojalna konkurencija, otimanje kalfi drugim majstorima, unajmljivanje egrta bez
znanja ceha, kuenja tue rob, smetnje kod proizvodnje i prodaje robe bilo je strogo zabranjeno.
egrti (uenici) su izuavali zanat kod majstora, obino od rane
tinejerske dobi. Rade pomone poslove u kui i radionici: postavljaju stol za objed, pospremaju radionicu, slau krevet kalfi,
a subotom mu moraju oprati noge. egrt je morao biti rimokatolike vjere i dijete roeno u braku, to je dokazao donoenjem
krsnog lista.
Naukovanje kod majstora je trajalo dvije do pet godina. Izueni
egrt naziva se kalfa ili djeti i po zavretku naukovanja bio je
duan obaviti trogodinje ''vandranje'', tj. putovati od grada do
grada, raditi kod raznih majstora i tako usavravati svoju vjetinu. Kalfa je bio lan domainstva, jeo je i spavao u majstorovoj
kui i morao se pokoravati majstoru i njegovoj eni. Bio je duan
raditi za majstora, brinuti se za njegovu robu na sajmovima te
poduavati egrta. Poslije obavljenog ''vandranja'' kalfe su mogli zatraiti primanje u ceh, ali su morali izraditi majstorski rad
(Meisterstuck), uplatiti odgovarajuu majstorsku taksu i prirediti objed za lanove ceha.
Pojava prvih cehova u Meimurju

Vlast vladara i drave u srednjem vijeku ovisila je o vrstini njihove vlasti u gradovima i trgovitima. To su uoili ve hrvatskougarski vladari u 13.st.. Kralj Bela IV.(1235.-1270.) poziva i u hrvatske krajeve takozvane hospitese (kraljevske goste) , veinom
obrtnike iz Bavarske i Austrije, te ih uz posebna ovlatenja i privilegije naseljava uz plemike dvorce i utvrde. Hospitesi su bili
osnivai trgovita Prelog 1264.g. i tako udarili temelj najznaajnijem obrtnikom centru Meimurja sve do poetka 20.st.. akovec se kao i veina ranosrednjovjekovnih gradova u Europi razvio kao podgrae burga, koji prema pisanim podacima stoji na
Cehovski statut je bio osnovni cehovski zakon po ijim se propisima moraju ravnati
svi lanovi ceha, od egrta do cehmajstora. Propisivao je broj
godinjih cehovskih sastanaka, dnevni red, izbor cehovskog
starjeine, plaanje kazni i taksi, poloaj djetia i egrta, odnos
prema oboljelim lanovima Statuti su potvrivani od samog
vladara ili gradskih sudaca. Originali su bili pisani rukom i bogato ukraavani, te su spremani u posebno izraene metalne
korice. Meu cehovskom dokumentacijom u Muzeju Meimurja akovec nalazi se nekoliko knjiga odredaba koje je osobno
potpisala habsburka kraljica Marija Terezija (1740.-1780.). Izloene su tri knjige, uvezene u tvrde korice, ukraene urezanom
ornamentikom, s peatom u drvenoj kutiji. Knjige su pisani na
pergamentu i potpisane od Marije Terezije. Dvije knjige odredaba su iz 1765.g., pisane su latinskim jezikom i pripadale su akovekom izmarskom i krojakom cehu. Trea izloena knjiga je
knjiga odredaba akovekog izmarskog ceha iz 1754.g. i pisana
je na hrvatskom jeziku. Knjige poinju uobiajenom formulacijom: ''MI MARIJA TEREZIJA, S MILOU RIMLJANOV CESARICA,
ZEMLJE NEMKE, VUGARSKE, EKE, DALMATSKE, HORVATSKE,
SLAVONSKE U posjedu Muzeja Meimurja u akovcu nalazi se
jo nekoliko knjiga odredaba koje nisu izloene.
Osim strogih pravila ponaanja knjige sadre i popise majstora,
cehovskih enika i dunika i time postaju povijesna dokumentacija od neprocjenjive vrijednosti, jer se iz tih knjiga dobiva jasna slika tadanjeg ivota. Naroito se mnogo pravila odnosi na
ivot djetia koji su morali ivjeti uzorno i u strogom vjerskom
duhu. Cehovska pravila su vodila brigu i o udovicama majstora,
koja je nakon smrti svoga mua uivala sve ''meterske pravice''.
Ona je mogla slobodno dalje voditi obrt, ali ju je i ceh bio duan
pomagati u svim potrebama, a takoer joj pronai i djetia koji
bi za nju radio. Ali ako bi se udovica preudala za drugog majstora, gubila bi sve privilegije i pravo na voenje obrta, te je time
prestala biti lanom ceha.
Cehovska krinja (ladica)

Cehovska krinja je bila najvanija imovina ceha. Uvedena je iz
praktinih razloga kao blagajna ili spremite cehovskih isprava i
uvala se u kui cehmetra. Sve su se cehovske skuptine obavljale kraj otvorene krinje u kojoj su se uvale cehovske privilegije, novac, potvrde o primanju meu majstore ili kalfe, cehovski
rauni, zapisnici skuptina, cehovski peat Kada bi bio izabran
31

novi cehmetar, tada bi mladi majstori gradskim ulicama prenosili krinju okienu cvijeem i zelenilom u dom novoizabranog cehmetra.
U Muzeju Meimurja izloene su dvije krinje: pravokutna
drvena krinja izmarskog ceha iz 1804.g. i masivna eljezna
krinja-blagajna iz 1700.g. Ona je itava okovana eljeznim
trakama, privrenim isto tako eljeznim zakovicama. Muzej
posjeduje jo desetak krinja, veinom neinventiranih, jer se
ne zna kojem su cehu pripadale i kada su nastale.
Cehovske tablice
Cehovska tablica je bila slubeni znak ceha, izraena obino
od metala ili drva s ugraviranim znakovima ceha ili prikazima
sveca zatitnika ceha. Tablicama su se sluili cehmetri kada
su eljeli sazvati skuptinu ili kakav sastanak svih majstora
ceha. Posebni izaslanik cehmetra obilazio je majstore i pozivao ih na sastanak pokazujui im tablicu koja je sluila kao
dokaz
doka
do
kazz istinitosti njegovih rijei. U Muzeju Meimurja
Mei
im
im
i
mu
urjja nalaze
nala
na
laze
la
ze
se dvije tablice. Jedna je tablica akove
akovekog
ko
og Ve
V
Velikog
liliko
ko
og ceha
ceh
ce
ha izz
174
17
1740.g.,
40.g., u izrezbarenom metalnom okviru.
okv
kvirru. Nema
Nem
emaa ni
nika
nikakvog
ika
kakkvvog
kakv
natp
natpisa,
t isa, ve je s obje strane tehnikom
tehnik
ikkom urezivanja
ure
rezi
ziva
zi
vaan
njja prikazano
p ika
pr
ikkaazzano
po est
es
e t krunih
krrunih polja u kojima su
su simboli
simb
si
mb
bol
oli pojedinih
poje
po
jed
je
diini
d
ini
nih
h obrta
obrrtta
ob
t
(kljuevi, stolarski alat, potkova
potkova,
va, lo
va
loko
lokot,
kot,
ko
tt,, p
pitolji
ito
i
tto
oljlji
lji i sablje).
saablje
je). DruDru
ru
ruuga tablica, u jednostavnom metalnom
met
etal
alno
nom
no
m okviru,
okkviru, s jedne
jed
dne strane
strraane
st
ne
ima prikaz sv.Pavla,a s drugee st
stra
strane
rane
ra
nee M
Mariju
ariju s djetetom.
djeeteettom
m. Na
Na
gornjem rubu nalazi se natpis
natpiis naa latinskom:
lat
atin
i skkom
o : CUM FRADERNIDAFRAD
ADEERNIDA
NIID
DA
ATE SARDORUM ET NOTIFIGORUM
NOTIFIGO
OR
O
RUM
M ANNO
ANN
NNO DV
NNO
D
DVI
VI 1741
17
741
41 M
M..
Putnike knjige (knjige

((kknj
njjig
iigge vandranja)
vaand
n raanj
nja)
a)
Nakon to bi egrt izuio
izzu
zui
io
o zanat
zzaan
naat i postao
p sttao
po
ao kalfa
kal
alfa ili
ilii djeti,
dje
jeti
t ,
, d
dobio
ob
bio bi
bi
naukovni list i odlazio
odlaziio na
na vandranje,
van
andr
dran
anje
je,, putovanje,
je
pu
p
uto
t va
vanj
nje,
nj
ee,, koje
koj
oje je trajalo
trraaja
jalo
a
najmanje tri godine.
godine. Tijekom
Tiijjek
ekom
om vandranja
om
van
a dr
dran
njaa radei
rade
adei
ad
ei zaa razne
razznee majstomaj
ajstosttore u raznim gradovima, d
djeti
jeti
je
ti jee d
dalje
a jee usavravao
al
usavr
savra
sa
vrrava
aavvaao
ao svoju
svoj
oju
ju vjetinu.
vje
vj
eti
e
tinu
ti
nu..
nu
Njegova su putovanja biljee
biljeena
en
naa u putnu
put
u nu
n knjigu
knj
njig
jig
igu
u (knjigu
(kknjiggu vandranja
vaand
ndra
ranja
ra
ili vanderbuch).
akoveki Muzej uva dvije putnike
putniik
ke kkn
knjige
njiige kkoje
ojje
o
je me
m
meutim
eu
uti
tim
m nisu
niisu
n
izloene. Jedna je putnika knjiga M
Mihaela
ih
haeellaa Kokula
Kok
okul
ula izz 1827.g.,
182
827.g.
7.gg.., a
7.
druga Ive Geria iz 1839.g. Iz knjiga se
se moe
mo
oe
e pratiti
prraati
titi
t put
put njihova
njjiih
ho
ova
vandranja. Kokula je tijekom svog vandranja
vand
dra
ranj
n a boravio
bo
ora
ravi
vio u Ormou,
O mo
Or
m u
u,,
Radkersburgu, Varadinu i Zagrebu, dokk ssu
u u Gaievu
Gaai
G
aiieevu
vu kknjigu
njiggu
nj
vandranj
vandranja
ja upisana
upis
up
pis
isan
anaa sljedea
s jedea mjesta: Virovitica,
sl
Virovit
itic
it
ticca, N
Nova
ovva Gr
o
G
Gradika,
adi
ad
ika
i
ka,,
Celje,
e,, K
Krapina,
rap
rapi
ra
piina
na, Gr
G
Graz,
rraz
aazzz, Pt
P
Ptuj,
tu
ujj, Kutina.
Cehovski
Ce
eh
ho
ovski peatnja
peatnjak
ak
ak
Ceh
Cehovski
hovs
ho
hovs
vski
kii p
peatnjak
eat
eat
e
atn akk je
atnj
je jo
jo
o jedan znak ceha, te ujedno
ujed
dn
no
o predstavlja
preedsta
dsta
ds
tavl
vvlljaa
grb ce
ceha.
eha
ha. Iz
Izrauje
zra
rau
rau
uje
je se
se od srebra ili mjedi, a na peatnoj
pea
atn
tnoj ploici
plo
oicii
ugravira
ugravirani
ani
ni su
su znakovi
zzn
nakovi odgovarajueg obrta. Npr. kar
kare
arre saa ilom
ililom
om
najeee ssu
u oz
o
ozna
oznaka
zna
naka krojaa, potkova je znak kovaa, a ka
kkale
ale
le
e zl
zla
zlaaatara.
U Muze
Muzeju
eju
ju jjee izloen peatnjak akovekog izmarskog ceha
ha iizz
ha
1677.g.. i prikazuje
prrikazuje ovjeka koji sjedi za stolom i radi, a u lijevom
p
gornjem
m uglu
ugglu
u
u nalazi se izma.
Cehovska
Ceho
ovvsskaa zasta
zastava
ava
v
Svaki ceh
cceeh ima
im
ma svoju
svoj
sv
oju
ju zastavu
zastavu s prikazom sveca zatitnika pod kojim su
u se
se okupljali
okkuplj
o
upljjaalli majstori
up
majstori
ma
a
za velikih cehovskih, vjerskih i gradskih sveanosti.
sve
v an
ano
a
nostti.i. Na
Na jednoj
jjeednoj strani zastave prikazan je spomenuti
svetac
svet
taacc zzatitnik,
aati
t tn
t ikk, a na
na drugoj strani simboli ceha. Zastava je visjelaa u crkvi,
ccrrrkv
kvvii,, i na
na tom
tom mjestu su se okupljali lanovi ceha na mito
32
Zastava akovekog Krojakog ceha (Muzej Meimurja akovec)
sama,
ssama
sa
ama
m , kojima
kko
ojima
jijima je
je bilo
biilo
b
o obavezno
oba
bave
bave
vezn
zno
no prisustvovati, inae bi se plaala
novana
no
ov
van
an
ana kazna
kaazn
zna zaa odsustvo.
ods
dsusstv
tvo
o..
Muzeju
U a
akovekom
ako
kove
vek
kom
kom
om M
uzej
uz
e u je
je izloena
izl
zlo
lo
o en
enaa zastava
zassttava akovekog krojakog
za
ceha
ce
ehaa iizz 1869.g.
18
869
69.gg. Nainjena
69.g
Nai
Na
ai
inj
njen
na je
je od
od crvenog
crrven
vveenog vunenog damasta i kroNaa jjednoj
jjena
je
enaa jjee u obliku
ob
o
blil ku
ku lastavijeg
las
asta
asta
tavi
vviijjjeeg
eg rrepa.
e a.. N
ep
ednoj strani je prikazan Sv.
Mihael
ubija
Miha
Mi
h eell kako
ha
kak
ako
o ubij
ub
bijja zmaja,
zm
maj
aja,, s ttekstom
ekst
ek
ekst
stom
om
m na latinskom jeziku: SANCT
MIHAEL
PRO
NOBIS,
M
MI
HA
AEL
E ORA
ORA
AP
RO N
RO
OB
O
BISS, s go
ggodinom
odinom 1869. i karama.
karam
a a. Na drugoj
go
oj strani
straani
st
ni prikazana
prika
riika
kaza
zana
zana
za
na je
je Bogorodica
Bo
B
ogorodica na oblacima, s natpisom na
latinskom
lati
la
ati
t ns
n ko
kom jeziku:
j zziiku
je
ku:: SAN
SAN MARIA
MA
ARI
RIA ORA PRO NOBIS. Sauvano je, ali
niije
nije
je izloeno
izl
z o
oen
en
no jo
jo
o 5 zastava,
zast
za
s avva,
st
a meu njima i zastave lonarskog, mlinarskog
n
na
rssko
k g i i
izmarskog
zm
mar
a sk
s og
og ceha.
ceha. Zastave su se do osnivanja Muzeja
1954.g.
uvale
1954
19
54
4.g
.g.. u
uvvaale u akovekoj
akkov
ako
ovekoj franjevakoj crkvi.
Cehovski
Ceho
Ce
hovs
ho
vski
vs
ki vvr
ki
r
Cehovski
C
Ce
ho
ovsski
ki vvr
r jjee vvelikih
elikih dimenzija i obino na sebi ima
m godinu nast
stanka
tan
anka
ka ceha
ceh
e a i scene
scene iz djelatnosti ceha. Koristio se na cehovskim
cehovskiim
ssastancima
sast
sa
ast
stan
anci
an
c maa i proslavama kao simbolini vr zajednitva iz kojeg
ci
s pili
su
piilli svi
svvi lanovi
lanovi majstori.
O nekoliko
Od
nek
e oliko vreva koje Muzej po
ossjjed
eduje izloena su dva.
a.. Iz
Iz
posjeduje
17
1
768
8.g.
.gg datira vr krojakog ceha izz D
onjee Dubrave.
on
Dub
ub
ubrave.
vi1768.g.
Donje
Vr je ssvijetl
je
tlozel
tloz
tl
e ene boje, a na trbuhu vra su
u reljefni
r ljljeeeffni
re
ni prikazi
prriika
ikazi
zi dijelova
zi
dijijel
elov
ova
jetlozelene
ttkalakog
tk
alako
k g stana, te medaljoni sa sakralnim
sakraln
lnim
ln
nim
im scenama.
sce
c na
nama
maa. Drugi
Drru
uggi
g je
bakreni vr za vodu ili gvirc iz 19.st. On je
je rad
raad
ra
d kotlara
kotl
ko
tllaara Josipa Polanca iz Varadina.
Varadina
n . Njegova ker Matild
da se
da
se u
ud
d
dala za akovekog
Matilda
udala
kotlaraa Alojzija Prusatza i taj vr po
otj
tjee
ee iz
iz njezine ostavtine.
potjee
Vjerojatno je raen kao ''meisterst
cckk''''.
''meisterstck''.
Ostali materijalni ostaci

Nakon putovanja naa kkojima
oj
oj
ojima
su
u usavravali
usa
savvrravali zanat, djetii su po
sav
povratku u svoj grad
grrad
ad p
pristupili
risttup
ri
upiilli izradi
iizzrraadi ''meisterstcka''-majstorizra
skog rada. Tim radom
rad
do
om
m djeti
dje
jeti
ti je
je ttrebao
rebao potvrditi da je sposoban
za majstora. Ceh
Ceh
eh mu
mu je
je dao
dao
ao potreban
potre
reban materijal, odredio koji e
predmet napr
napraviti,
raavvitti, u kojem
koj
ojem
ojem
em rroku
okkku i dodijelio dva majstora koja
o
Broj 7
su nadzirala njegov rad. Nakon izrade rada, ako ga je uspjeno
zavrio, morao je jo platiti i odreenu svotu u cehovsku krinju
i poastiti majstore ceha veerom. Pravilo je jo bilo da se djeti
mora oeniti prije nego to otvori majstorsku radnju, ime je dobivao na odreenoj zrelosti i ozbiljnosti. Snalaljivi djetii enili
su se udovicama ili kerima majstora kod kojih su radili, pa su
time direktno postali nasljednicima radionica.
Muzej Meimurja u akovcu posjeduje veliki broj metalnih
predmeta od kojih su neki bili izraeni kao ''meisterstck''.
Najljepi izloeni primjer je cimer bravarskog majstora iz 18.st.,
napravljen od kovanog eljeza s vitiastim ukrasima. Na cimeru
visi veliki klju koji je pozlaen. Cimeri su bile oznake djelatnosti
majstora i stavljale su se kraj ulaznih vrata majstorske radionice.
Osim cimera, Muzej posjeduje i veliki broj kljueva, kara, lokota
i brava iz 18.i.19.stoljea.
Ukidanje cehova
Cehovi su ve u 18.st. svojim strogim ogranienjima postali
konica razvoju gospodarstva. Carica Marija Terezija je ponovno pregledala sve cehovske privilegije i provela reorganizaciju
cehova. Njen sin Josip II (1780.-1790.) ukinuo je cehove 1783.,
ali je bio prisiljen da pred smrt 1790.g. povue svoj patent, zajedno s ostalim svojim reformama. Godine 1813., u vrijeme cara
Franje I. (1792.-1835.), izdaje se za Ugarsku i Hrvatsku Opi cehovski red koji je regulirao u detalje unutarnju cehovsku organizaciju i sadravao jednake propise za sve cehove. Konano carskim patentom iz 1859.g. car Franjo Josip I. (1848.-1916.) uvodi
slobodu obrta i time zavrava utjecaj cehova na otvaranje obrta.
Po njemu se sve osobe mogu baviti obrtom bez ogranienja i
bez majstorskih ispita. Taj se zakon u Hrvatskoj nije provodio
te su cehovi u Hrvatskoj potrajali sve do 1872.g kad su Maari
donijeli Obrtni zakon kojim se zabranjuje rad cehova. Usprkos
svim zakonima, mnogi su se cehovi odrali jo desetljeima. Njihovi tragovi ostali su u nekim meimurskim sredinama sve do
poetka 20.st. Npr. u Donjoj Dubravi izmeu dva rata spominju
se izmarski i Veliki ceh, a u Gorianu Cehovsko drutvo svetog
Leonarda.
ZAKLJUAK
Cilj naeg istraivanja bio je prouiti ostavtinu meimurskih cehova. Cehovi su udruenja obrtnika iste struke sa strogim unutarnjim redom. Nastaju u srednjovjekovnom drutvu radi zatite
prava svojih lanova. Obrt se u Meimurju poinje razvijati od
13.st., kad kralj Bela IV. u trgovitu Prelog naseljava njemake obrtnike, ali najstariji pisani izvori o osnivanju cehova datiraju s poetka 17.st. Izumiranje cehova poinje
sredinom 19.st. jer razvojem manufakture i prvih industrijskih pogona, stroga cehovska organizacija postaje smetnja
razvoju gospodarstva.
uvala pravila ceha, zapisnici sa sjednica, popisi dunika, tablica

s oznakom ceha i cehovska blagajna. Zbirka je upotpunjena i
razliitim proizvodima meimurskih cehova, kao to su cimeri,
brave, lokoti, kare
Veina predmeta i pisanog materijala prikupljena je prilikom
osnivanja akovekog Muzeja 1954.g. Meutim, dobile smo podatak da se po nekim meimurskim mjestima uvaju pojedini
cehovski predmeti, ak i knjige odredaba. Npr. pravila Velikog
ceha iz Donje Dubrave, koja je potvrdila Marija Terezija 1772.g.,
uvaju se u Pogrebnom drutvu Donje Dubrave.
Nadamo se da e se daljnjim istraivanjem meimurskih cehova
prikupiti jo vie materijala i podataka o cehovima, te da e se
poveati izlobeni prostor u Muzeju s obzirom da Muzej Meimurja akovec posjeduje veoma bogatu zbirku neizloenog
materijala.
BIBLIOGRAFIJA
IZVORI:
Muzej Meimurja akovec, Dokumentacija o cehovima
Kulturno-povijesnog odjela
Schulteis, Aleksandar, Iz povijesti cehova u Meimurju,
Meimurje br.63., 1.1.1955.
www.hok.hr
LITERATURA:
Agii, Damir, Koren, Snjeana, Najbar-Agii, Magdalena,
Povijest 7, Profil, Zagreb, 2001.

Biani, Rudolf, Doba manufakture u Hrvatskoj i Slavoniji
(1750.-1860.), JAZU, Zagreb, 1951.
Brdal, eljko, Maduni, Margita, Tragom prolosti 6, kolska
knjiga, Zagreb, 2007.
Cimerman, Franjo, Obrt u Meimurju, akovec, 1998.
Feletar, Drago, Iz povijesti Meimurja, Ogranak Matice hrvatske, akovec, 1968.
ercer, Marija, Samoborski cehovi, Povijesni muzej Hrvatske, Zagreb, 1968.
Toma, Dragutin, Cehovi u Meimurju, Zbornik Pedagoke
akademije akovec, I, akovec, 1972.
Knjiga odredbi akovekog izmarskog ceha (Muzej Meimurja

akovec)
U toku naeg istraivanja najprije smo imale potekoe s

pronalaenjem literature o meimurskim cehovima, koje
je veoma malo i stara je nekoliko desetljea. Odlaskom
u Muzej Meimurja akovec dobili smo mnogo korisnih
informacija o organizaciji cehova i izloenim cehovskim
predmetima. Meutim, izloeno je veoma malo predmeta,
zbog nedostatka muzejskog prostora. Meimurski cehovi
po uzoru na identina udruenja u susjednim krajevima, u
Varadinu i Pounu (dananja Bratislava), imaju svoja pravila s potpisom i peatom vladara. Svaki ceh ima zastavu s
likom svog sveca zatitnika, peat i vr sa scenama djelatnosti ceha. Vanu ulogu ima cehovska krinja u kojoj su se
33
Idi Amin
| Napisao: Mato Bonjak, prof.|
Idi Amin Dada sedamdesetih je godina dvadesetog stoljea bio

vladar Ugande, a u povijest je uao kao jedan od najbrutalnijih
diktatora koje je svijet upoznao. Ugandu je kotao 300 do 500
tisua ivota, a dravu i narod gurnuo je na rub egzistencije unitivi i ono malo gospodarstva to su britanske kolonijalne vlasti
ostavile iza sebe.
Nitko ne zna tono kada se rodio Idi Amin. Pretpostavlja se da
je roen nekad u 1925. godini, ali dan i mjesec roenja nitko jo
nije tono utvrdio. ak ni sam Idi Amin nije znao odgovor na to
pitanje pa je svoj roendan slavio 1. sijenja, a za godinu roenja odabrao je 1925. Poznato je samo da je roen u sjeverozapadnom dijelu Ugande koja je u to vrijeme bila britanski kolonijalni posjed. Nije pohaao nikakvu kolu i bio je u potpunosti
nepismen sve dok se nije pridruio britanskoj kolonijalnoj vojsci.
U britansku je vojsku primljen 1946. godine kao pomoni kuhar,
ali je zahvaljujui svojim tjelesnim predispozicijama i ratnikom
talentu vrlo brzo napredovao. Bio je talentiran i za sport, pogotovo one sportove u kojima je njegova tjelesna masa mogla doi
do izraaja. Tako je u vojsci bio poznat kao dobar igra rugbyja
dok je kasnije devet godina drao titulu boksakog prvaka Ugande u tekoj kategorji. U vojsci je Amin razvio dobar odnos s britanskim vojnicima kotske nacionalnosti to e na njega ostaviti
velik utjecaj te razviti posebnu zaljubljenost u kotsku. Uspon
po inovima zapoeo je sredinom pedesetih godina kada je bri-
34
tanska kolonijalna vojska ratovala u Keniji protiv gerile poznate

pod nazivom Mau Mau. Za vrijeme rata stekao je in kaplara da
bi po zavretku rata bio promaknut u in zapovjednika-bojnika.
Brutalnost i nepredvidivost prvi je puta pokazao u ratu protiv
pobunjenih plemena sjeveroistone Ugande. Nakon borbi optuen je da je osam lanova lokalnog plemena kastrirao kako bi
iz njih izvukao informacije koje su mu bile potrebne, ali optube
su odbaene kako bi se zadrao mir meu vojskom pred nadolazeom neovisnosti Ugande. Umjesto suenja i eventualnog
zatvaranja zbog poinjenog zloina, Idi Amin je promaknut u
bojnika to mu je omoguilo da u poetnim mjesecima nezavisnosti Ugande ostvari velik utjecaj i autoritet u novostvorenoj
dravnoj vojsci. Uganda je nezavisnost dobila 1962. godine, a
dvije godine kasnije prvi dravni premijer, Milton Obote, imenovao je Amina za zamjenika zapovjednika svih dravnih zemaljskih i zranih vojnih snaga. Stekavi veliku mo u dravi i
vojsci Amin je polako poeo pokazivati svoje pravo lice. Premijer
Obote ga je poslao da preobrati prilino nezavisna plemena
june Ugande to je rezultiralo stotinama mrtvih civila od kojih
su mnogi bili neduni pripadnici lokalnih plemena.
Nakon to se Milton Obote proglasio predsjednikom Ugande
proklamiravi dravu kao jednopartijsku socijalistiku republiku
novonastala situacija je zabrinula britanske i izraelske biznismene koji su uloili mnogo kapitala u Ugandu. Mogunost da Obote
Broj 7
etiri britanska i jedan vedski biznismen nose Idi Amina kao to su

nekada afriki domoroci nosili svoje kolonijalne gospodare
nacionalizira svo privatno vlasnitvo nagnala ih je da trae novo

rjeenje za politiki ustroj te mlade afrike drave. Kao idealno
rjeenje nametnuo im se Idi Amin. Praktiki je od samog poetka bio njihov ovjek, a nije mu nedostajalo ambicije i odlunosti. I sam je uvidio da njegov sve vei utjecaj poinje smetati
Oboteu koji ga je odluio maknuti s pozicija moi unutar vojske i
drave. Umijean u korupcijsku aferu i ubojstvo kolege i njegove
supruge, Amin je uvidio da mora neto pod hitno poduzeti eli li
izbjei suenje i siguran zatvor. Dana 25. sijenja 1971. godine,
dok je Obote sudjelovao na summitu zemalja Commonwealtha,
Idi Amin je, potpomognut od strane britanskih i izraelskih tajnih
slubi, izveo dravni udar i svrgnuo Obotea, a Velika Britanija ga
je odmah priznala kao novog vladara Ugande.
Odmah po dolasku na vlast Amin je zapoeo kampanju ie-
Idi Amin u audijenciji kod Josipa Broza Tita
nja i ubijanja svojih politikih protivnika i

neistomiljenika. Najprije je poubijao ministre koji su sluili u vladi Miltona Obotea, a zatim je poeo provoditi genocid
nad plemenima za koje se znalo da su
lojalna bivem predsjedniku. U vrlo kratkom roku ubijen je ogroman broj ljudi, a u
nedostatku vremena i elje da se iskopaju
grobnice, leevima su hranjeni krokodili ili
su jednostavno bacani u rijeku Nil i to u
tolikoj mjeri da su zaepili glavnu dravnu
hidroelektranu. Najvei broj ubijenih i zlostavljanih bili su sasvim obini ljudi, koji
su stradali zbog svoje plemenske pripadnosti ili iz nekog drugog nacionalistikog,
politikog i rasistikog razloga. No, Amin
se obruio i na intelektualce i kranske
sveenike, a usmrtio je i vlastitu enu.
Ubijani su sveuilini profesori, vrhovni
suci, biskupi i sveenici te nerijetko i Aminovi najblii suradnici i ministri koji nisu nuno pokazivali nelojalnost, ali je Amin smatrao da bi mu mogli postati protivnici.
Da bi nametnuo strah itavom narodu uveo je javna smaknua,
obiaj koji u Ugandi nije vien jo od devetnaestog toljea. No,
na tome se nije zaustavio. Glave ubijenih ministara i elnih politiara drao je u friideru i pokazivao ih svojim najbliim suradnicima kao upozorenje to e im se dogoditi ukoliko se okrenu
protiv njega. Nakon to je svrgnut s vlasti u Aminovim je privatnim prostorijama otkriven velik broj fotografija snimljenih
za vrijeme bezbrojnih muenja koja su se provodila tokom svih
godina njegovog reima.
Od prvog dana svoje vladavine Idi Amin je razvijao poslovne
odnose s Velikom Britanijom i Izraelom i to ponajvie s ciljem
nabavljanja oruja od spomenutih zemalja. S tim ciljem jednom
je prilikom iznenada posjetio Veliku Britaniju, ali misija je bila
bezuspjena. Nedugo potom propala je i suradnja s Izraelcima
pa se Amin okrenuo njihovim neprijateljima. Uspostavio je tijesne veze s libijskim predsjednikom Muammarom al-Gaddafijem
od kojega je poeo nabavljati oruje to mu je bilo potrebno
za nepotrebne preventivne ratove
koje je kanio zapoeti. S obzirom
da je razilaenje s Britancima i Izraelcima rezultiralo osjetnim padom
dravnog gospodarstva, Amin je
uveo mjere i reforme koje su rezultirale jo veim padom ekonomije i
gospodarstva. Jedna od mjera bila
je prekomjerno tiskanje novca to
je rezultiralo inflacijom i porastom
kriminala dok je uvoenje dravnog monopola na otkup sirove kave
potaknulo masovno krijumarenje
kave u Keniju i druge susjedne drave. Usporedo s porastom gospodarskog kriminala rastao je i broj mrtvih
civila jer su se vlasti s krijumarima
i pekulantima obraunavale na isti
nain kao i s politikim protivnicima. Gospodarstvu je fatalni udarac
zadala Aminova odluka da istjera iz
zemlje sve Azijce koje su britanske
kolonijalne vlasti godinama naselja-
35

vale u Ugandu, a koji su bili stup sitnog i srednjeg poduzetnitva
diljem zemlje. Oko 40 tisua Azijaca, veinom indijskih korijena,
dobilo je 90 dana da napusti zemlju, a dozvoljeno im je da sa
sobom ponesu samo ono to mogu nositi u rukama. Takav potez
je pravdao objanjenjem da su Britanci te ljude naselili u Ugandu
te da se stoga Velika Britanija mora i pobrinti za njih. Istovremeno je govorio da mu je Bog rekao da Ugandu pretvori u crnaku
zemlju.
U javnosti se Idi Amin predstavljao kao vjeni aljivdija i cirkusant. Izjave koje je davao televiziji i novinama praene su s podsmijehom, a esto je organizirao zabave i domjenke na kojima je
zbijao razne neukusne ale. Ljubav koju je gajio prema kotskoj
pretvorila se u kominu perverziju. esto se u javnosti pojavljivao obuen u kilt, a u nekoliko prilika kilt je nosila i cijela njegova garda. No, tu nije kraj njegovoj opsjednutosti jer proglasio se
kraljem kotske, to nitko nije uzeo za ozbiljno, a etiri je sina nazvao Campbell, McLaren, McKenzie i Mackintosh. Godine 1977.
kada je Velika Britanija odluila prekinuti diplomatske odnose s
Ugandom, Amin je taj dogaaj prezentirao kao svoju pobjedu
nad Velikom Britanijom te se proglasio Osvajaem Britanskog
Carstva. Takve i sline istupe domaa i strana javnost doekivala
je s podsmjehom i malo tko je posumnjao u Aminovu duevnu
stabilnost, a jo rjei su uviali to se uistinu dogaa u Ugandi.
Stvari su krenule nizbrdo tek kada se zamjerio onima koji su ga
doveli na vlast.
Jo od kad su mu Britanci i Izraelci odbili pruati daljnju pomo
Amin je otvoreno i rjeito istupao protiv njih. Zbliivi se s radiklanim islamskim voama poeo je sve glasnije istupati protiv idovstva i cionizma, a kao preobraenik na islam vjerojatno
je vidio i neku logiku u tome. No, i to mu je bilo tolerirano sve
dok nije definitivno preao granicu. Dana 27. lipnja 1976. godine francuski zrakoplov koji je letio na liniji Tel Aviv Pariz biva
otet od strane pet palestinskih terorista i dva lana njemake
teroristike organizacije Bader-Meinhof. Amin je teroristima dozvolio da slete u Ugandu i pruio im utoite u zranoj luci, a kako
je veina putnika bila izraelske nacionalnosti izraelska je vlada
odluila odmah reagirati. U Ugandu je poslano dvije stotine komandosa koji su u samo sat vremena oslobodili taoce, poubijali
teroriste ta ak unitili i vojne zrakoplove koji su se nalazili na
uzletnim pistama. Bilo je to veliko ponienje za Amina i svoj je
bijes odluio iskaliti na putnici koja se zbog zdravstvenog stanja
nalazila u bolnici. Putnica je ubijena, ubijeno je i dvjestotinjak
Aminovih najbliih suradnika, a Amin je na sebe navukao bijes
gotovo cijelog svijeta.
Bijeli Uganani morali su dati prisegu vjernosti pognute glave kleei
Poziranje s vojnicima 1979. godine
U godini 1978. poinje kraj Idi Amina kao vladara Ugande. Zapovijedio je vojsci da napadne Tanzaniju u elji da anektira neke
djelove te drave koje je godinama svojatao. Bila je to fatalna odluka jer njegova je vojska bila sposobna samo za klanje i maltretiranje nenaoruanih ili polunaoruanih plemena i nije bila nikakav
protivnik solidno organiziranoj tanzanijskoj vojsci. Tanzanijska je
vojska, potpomognuta protjeranim Aminovim sunarodnjacima,
poetkom 1979. godine izvrila protunapad i osvojila Kampalu,
glavni grad Ugande. Amin je bio primoran pobjei iz zemlje, prvo
u Libiju, a zatim u Saudijsku Arabiju koja mu je pruila utoite
pod izgovorom islamske solidarnosti.
U Saudijskoj Arabiji je Amin godinama ivio i uivao brojne povlastice i luksuz. Morao se pritajiti i nepojavljivati u javnosti, ali
je na teret saudijske kraljevske kue imao kompletnu poslugu i
kuhara te vozio skupocjene aute i ivio u vili sa svoje etiri ene.
Dana 16. kolovoza 2003. godine umro je do posljedica sifilisa.
36
Osebujno ga je portretirao Forest Whitaker u filmu Posljednji kralj

kotske snimljenom 2006. godine. Nagraen je Oscarom za glavnu
muku ulogu. Radnja filma samo djelomino prati glavna zbivanja
oko Idi Amina.
Broj 7
Kraljevski par Stjepan Dabia i Jelena Gruba

| Napisao: Zlatko Luki|
Nakon Tvrtkove smrti prijestolje je naslijedio njegov strievi

Dabia Kotromani, nazvavi se Stjepan Dabia, po milosti
gospodina Boga kralj Bosni, Humskoj zemlji, Srbljem, Donjim
Krajem, Zapadnim stranama, Usorski, Solski i Podrinju. Ne zna
se gdje je obavljena krunidba ni kako je izgledala. Dabia je sin
Ninoslava, mlaeg brata bana Stjepana II.
Neto kasnije od 1391. pojavljuju se u Bosni opet Turci. U proljee 1392. njihova je navala jo jednom zaustavljena. U tadanjim borbama s Turcima posebno se istakao vojvoda Hrvoje
Vuki, kome je kralj Dabia bio beskrajno zahvalan.
Ovi Dabiini uspjesi su primirili akcije Dubrovake Republike.
Kao problem Dubrovnik je otpao, ali pojavio se drugi protivnik
i to mnogo opasniji. Bio je to Ladislav Napuljski (1386.-1409.),
sin Karla III Drakoga koji je pokuavao nekako nametnuti svoju
vlast na one dalmatinske gradove koje je drao kralj Dabia, ali
i one gradove koje je kontrolirao kralj igmund. Ladislav Napuljski je imao dosta uspjeha meu hrvatskom, ali i meu bosanskom vlastelom. Ambicije sve trojice vladara; Dabie, igmunda
i Ladislava Napuljskog su se preplitale na Dalmaciji i Hrvatskoj, a
njihove politike akcije su vrlo komplicirane i zamrene da bi se
mogle lako objasniti. Situaciju je dodatno zakompliciralo i to to
se u sve ove spletke mijeala Venecija. Osim svih nabrojanih, tu
su bili i Turci. Ono to je tada bilo najsimptomatinije je to da
se i bosanska, a naroito hrvatska, vlastela prevrtljivo ponaala,
tako da se nikad nije znalo tko pripada kojoj stranci. Sve je to
dosta utjecalo na kralja Dabiu. Ne moe se rei da on nije imao
uspjeha. Njegov ban Vuk Vuki uspio je da od nasljednika Ivana
Paliine oteti Ostrovicu i Vranu. Od tog momenta postojala je
realna mogunost da Zadar prizna Dabiinu vlast, ali ta je mogunost izmakla uglavnom zbog toga to je Vuk Vuki bio vie u
slubi Ladislava Napuljskog nego kralja Dabie.
Da je situacija bila ozbiljna, a da bosanska vlastela radije slui
bilo kome osim svome vladaru vidjelo se i onda kad je jedan
od najjaih bosanskih velikaa vojvoda Hrvoje Vuki-Hrvatini
priznao vlast kralja igmunda. Vojvoda Hrvoje obeao je da e
sluiti ugarskog kralja igmunda u svim sluajevima izuzev ako
to bude upereno protiv kralja Dabie. No, ta rezerva vjernosti
traje samo dok je Dabia iv.
Poetkom 1394. hrvatski velikai predvoeni Ivanom Horvatom u potpunosti su odbacili bilo kakvu poslunost kralju Dabii. Izmeu njih je poeo i otvoreni rat, a Dabia ih je proglasio
buntovnicima. Zatim je poslao svoga kneza Ivana Radivojevia
da otme od Horvata grad Omi. Taj njihov meusobni obraun
iskoristio je ugarski kralj igmund i sa vojskom provalio u Bosnu i
krenuo slomiti otpor, kako brae Horvat, tako i Dabiin. Kod rijeke Bosne iz utvrenog grada Dobora pruen je posljednji otpor
Ivana Horvata i njegovih pristalica. Grad je izgorio, a Horvati su
pobjegli, dodue samo do Knina gdje su uhvaeni u lipnju 1394.
Tu ih je stigla ugarska vojska i potukla onu bosansku vojsku koju
je sakupio ban Vuk Vuki koji je drao Knin. Ivani Horvat je
odveden u Peuh gdje je vezan konjima za repove koji su ga rastrgali.
Gdje je bio kralj Dabia dok je Dobor gorio, teko je rei. Ono
to se zna je da je u vojni logor ugarskog kralja igmunda i to
pod Doborom uskoro stigao i kralj Dabia. Tu se odrekao Dalmacije i Hrvatske u korist Ugarske i priznao vrhovnu vlast kralja igmunda. Osim toga, bilo je ugovoreno da nakon Dabiine smrti
bosanski kralj postane igmund Luksemburki. Time je Dabia
postao ugarski vazal i uao meu ugarske dostojanstvenike kao
upan omoske upanije. To to je ugarski kralj ostavio Dabiu
da vlada Bosnom do smrti moda bi se moglo protumaiti time
da je Dabia ve bio star i bolestan i da pred njim nije ostalo
mnogo godina ivota.
Ovu katastrofu kojoj je sam svojom slabou i neopreznou
najvie doprinio, Dabia nije uspio nadivjeti. Umro je 8. rujna
1395. Njegovo vladanje ostat e poznato iskljuivo po tome to
je za samo par godina uspio izgubiti sve ono to je dugi niz godina njegov prethodnik, kralj Tvrtko, uspio ostvariti. Bosna, nakon
Tvrtka vie nikad nije uspjela dostii ni dio one snage koje je do
tada imala.
Neto prije Dabie umrla je i ugarska kraljica Marija, potomak
Kotromania. Imala je jedva dvadeset i pet godina i teko da
joj je i jedna godina njena ivota donijela bilo ta lijepo. Zbog
svoje nesree da je bila nasljednica prijestolja u Ugarskoj, imala
je najgore to se moglo doivjeti. Osobno je vidjela kako joj dave
majku, a onda na silu bila udata za igmunda Luksemburkog.
37
Kako je igmund vladao u Ugarskoj upravo samo preko toga to

je bio njen mu, po njenoj smrti je izgubio bilo kakvu zakonsku
osnovu da i dalje ostane kralj. To je sada donosilo nove smutnje
u Ugarskoj to je onemoguavalo igmunda da iskoristi odredbu
ugovora s Dabiom, po kojoj nakon Dabiine smrti on postaje
kralj Bosne. Sve to donosilo je Bosni nove probleme.
Kraljica Jelena Gruba (1395.-1398.)

Smru kralja Dabie odjednom je otvorena mogunost, shodno dogovoru iz Dobora, da ugarski kralj igmund dobije u naslijee bosansku krunu. Ipak tu ugovornu odredbu bilo je teko
sprovesti iz vie razloga. Prvo zato to je smru kraljice Marije
otpala legitimna osnova da igmund bude ugarski kralj, pa se
o tome u Ugarskoj odmah poveo spor. To je bilo sasvim dovoljno da se igmundova panja skrene sa Bosne. Drugo, igmund
nije u Ugarskoj stajao dobro i imao je mnogo protivnika, tako
da je smru kraljice Marije stvorena odmah jaka stranka koja je
smatrala da je dolo vrijeme za izbor novog kralja. Nije trebalo
mnogo da ponu tajni dogovori meu plemstvom da izaberu
novoga kralja, jer je toboe igmund smru svoje supruge prestao biti njihovim kraljem, kako kae jedan poljski ljetopisac.
Slino miljenje je imalo i bosansko plemstvo, ne zato to se eljelo mijeati u smutnje oko ugarske krune, ve iskljuivo zbog
toga da od Bosne odbije bilo kakvu pomisao ugarske prevlasti.
Ako su prema Ugarskoj bili koliko-toliko jedinstveni ne elei igmunda za bosanskog kralja, bosanski velikai se meu sobom
nikako nisu mogli dogovoriti koga da izaberu za nasljednika kralja Dabie. U tom natezanju oko mogueg kralja mona vlastela
donijela je jednu pomalo udnu odluku da se za kraljicu izabere
udovica kralja Dabie koja se zvala Jelena (Gruba). Ovim izborom se sasvim jasno pokazalo da u tom trenutku u Bosni nije
bilo osobe koja bi bila po miljenju osnaene vlastele pogodna
za kralja. ini se da je Jelenin izbor bio tek predah dok se takva
osoba ne pronae. Isto tako, to je bio sasvim jasan znak za ugarskog kralja igmunda da Bosna ima svoga vladara i da on kao
takav nije poeljan na bosanskom prijestolu.
Ali kralj igmund nije imao namjeru olako ispustiti Bosnu iz svojih planova, tim vie to je u Bosni imao dosta pristalica, istina
meu sitnijim plemstvom, koji su ga eljeli vidjeti na bosanskom
prijestolju. Krajem 1350. on je pokrenuo vojsku, ali s njom je
jedno vrijeme logorovao u Srijemu ne usuujui se provaliti u
Bosnu. Vjerojatno je pregovorima pokuao pridobiti najmonije
plemie koji su svi stali uz kraljicu Jelenu. Ovakav jedinstven stav
najkrupnijih bosanskih velikaa nikako nije znaio to da su oni
kraljiini privrenici. U pitanju je bio strah da bi mona igmundova ruka, ukoliko bi ovaj postao bosanski kralj, vrlo lako slomila
njihovu samostalnost. Vidjevi da nije u stanju pridobiti trojicu
najveih; Hrvoja Vukia-Hrvatinia, Sandalja Hrania-Kosae ili
Pavla Radenovia, kralj igmund je odustao od napada na Bosnu i vratio se u Budim.
Po svemu sudei odluio je prihvatiti Jelenu kao bosansku kraljicu. Sve to je bio rezultat meusobnih pregovora izmeu kralja igmunda i najkrupnijih bosanskih plemia. Bonjacima nije
nikako moglo odgovarati da igmund uzme bosansku krunu,
jer bi to znailo i njihov slom, pa je za prvo vrijeme kraljica Jelena sasvim odgovarala jer se pomou nje moglo obraniti od
igmundovih aspiracija. S druge strane, igmund je prihvatio
Jelenu samo zato to u tom momentu nije imao dovoljno sna-
38
ge da orujem rijei ovaj spor. Zapravo je u pregovorima koje

tada vodio mogao jasno vidjeti da kraljica Jelena nema podrku
meu vlastelom i da je njen poloaj vrlo slab. Shvatio je da je
bolje za prvo vrijeme i imati tu slabu kraljicu nego se uputati
u besmislenu ratnu avanturu, pogotovo tada kad su za njega
na pomolu bili mnogo vei problemi. Osim toga, bilo je jasno
vidljivo da bosanski plemii nee biti u stanju u skorije vreme
izabrati nekog kralja koji e uivati opu podrku. Kao iskusnom
politiaru, igmundu nije moglo promai da se Bosna nalazi na
rubu graanskog rata i da e takva situacija potrajati due vrijeme. U smutnjama koje su nailazile on je vidio ansu da se s
malo muka doepa onoga to je u tom trenutku bilo vrlo teko.
Upravo zahvaljujui svemu tome kraljica Jelena je uspjela bar
na prvi pogled uvrstiti svoj poloaj.
U to vrijeme panju kralja igmunda je posebno privukla sve
vea opasnost od Turaka pa je zbog toga a polovicom 1396. s
velikom vojskom kriara krenuo na sultana Bajazita (1389.1402.). Presudna bitka je bila kod Nikopolja i tu su igmundovi
kriari strano razbijeni. igmund je jedva izvukao ivu glavu.
Taj igmundov poraz ohrabrio je buntovnu slavonsku vlastelu
koja je odmah pozvala starog pretendenta na ugarsku krunu,
Ladislava Napuljskog. To je dovelo do pokolja na saboru u Krievcima. Iako je Stjepanu Lackoviu, voi slavonske opozicije
garantirana sigurnost on je zajedno sa pristalicama pred oima
kralja igmunda ubijen.
Dok se igmund obraunavao s buntovnom vlastelom u Slavoniji, bosanska kraljica Jelena imala je drugih briga, jer se odjednom pojavio pretendent na bosansku krunu. U prvoj polovici
1396. neki samozvanac, za koga se ne zna tano ni tko je, ni
odakle je doao (pretpostavka je da se radi o nekom plemiu iz
Slavonije), pokuao je za sebe uzeti bosansku krunu. Meutim,
stradao je odmah u sukobima s pristalicama kralja igmunda, tj.
otjerao ga vojvoda Sandalj Hrani-Kosaa.
Kraljici Jeleni je vlast u Bosni od toga trenutka u potpunosti iskliznula iz ruku i ona nije bila u stanju nita samostalno uiniti. Pogranina krupna vlastela naglo je ojaala u odnosu na kraljicu,
ali ni to nije bilo sve. Sva ta nabujala snaga pojedinih velikakih
kua dovela je i do njihovih meusobnih sukoba, a to se posebno odnosi na stalno neprijateljstvo izmeu Sandalja Hrania-Kosae i Pavla Radenovia. Na sve to su se nadovezali i Turci koji
su tokom 1397. imali prvi veliki upad u Bosnu. Turke je upravo
u jeku meusobnih borbi u Bosni pozvao Hrvoje Vuki-Hrvatini. U okviru ove vojske, kao turski vazal, bio je i despot Stefan
Lazarevi (1389.-1427). Sam turski pohod slabo je proao i to ne
zbog bosanskog otpora ve uglavnom zbog vrlo jake zime.
Nedugo poslije ovog stvorile su se dvije stranke. U jednoj su bili
pristalice kraljice Jelene (Nikolii i Radivojevii) dok su u drugoj
bili Hrvoje Vuki-Hrvatini, Sandalj Hrani-Kosaa i Pavle Radenovi. Ovi najkrupniji velikai Kraljevine Bosne odluili su s kraljevskog trona skloniti kraljicu Jelenu i dovesti onu linost koja
e njima vie odgovarati. Otpor kraljice Jelene trajao je samo
dva i pol mjeseca i ve u svibnju 1398. na scenu je stupio novi
kralj Bosne, Ostoja. Kraljica Jelena se povukla s prijestolja, dodue i dalje se nazivala kraljicom, ali uz dodatak svoga narodnog
imena: Gruba. No, od toga momenta, iako se spominje nekoliko
puta, ona vie nema nikakav politiki utjecaj. Njen pad je oznaio potpunu pobjedu krupne bosanske vlastele koja e od tog
trenutka upravljati sudbinom Bosne.
Broj 7
Grb i zastava
U svibnju 2013. izaao je 13. broj dvojezinog glasnika Hrvatskog grboslovnog i zastavoslovnog drutva. Glasilo izlazi ve
sedmu godinu uz pozamaan trud urednika eljka Heimera.
U ovom broju moemo itati sljedee tekstove:
Tomislav Galovi u Leksikonu hrvatske heraldike predstavlja Emilija Laszowskog (1868.-1949.)
Tamara Mataija predstavlja zastave iz fundusa Pomorskog i
povijesnog muzeja Hrvatskog primorja Rijeka u tekstu Zastava drutva Istarska vila
Jasminka us Rukoni prikazuje izlobu Grbovi creskog ladanja koja se od oujka do svibnja 2013. mogla pogledati
u Creskom muzeju
Marcus E.V. Schmoger usporeuje dio od ukupno 60 stranakih zastava koje su se pojavile na talijanskim parlamentarnim izborima 2013. godine
Jelena Boroak Marijanovi pie o nepoznatoj zastavi iz
Zbirke Hrvatskog povijesnog muzeja Zastava Jadranske
strae iz 1931. godine
Tomislav Galovi prikazuje diplomski rad iz heraldike Heraldika batina prostora dananje Sisako-moslavake upanije koji je obranio Antonio Perkovi
Marko Vitez analizira grb novog Pape Franje
na posljednjoj stranici moete prouiiti kronologiju rada
HGZD-a
Detalji fotografija
Drugog svjetskog rata
Pretraivanjem interneta u potrazi za povijesnim zanimljivos ma moe se pronai sve vie tekstualnih i mul medijskih stranica. Tome svakako doprinose brojne institucije poput muzeja,
arhiva, nacionalnih knjinica i drugih koji sve vie digitaliziraju
grau. Privatne web stranice takoer postaju sve kvalitetnije i
moemo naii na prave dragulje poput World War II Pictures
In Details na linku: http://ww2images.blogspot.com
Autor je do sada objavio 295 lanaka od kojih mnogi sadre
vie kvalitetnih i zanimljivih fotografija Drugog svjetskog rata.
Uz svaku fotografiju navodi njenu veliinu, mjesto i vrijeme snimanja, te ime fotografa. Uz te osnovne podatke autor donosi
pojanjenja kako je fotografija nastala i vrijedne informacije o
samom sadraju fotografija.
Petnaestogodinji njemaki vojnik plae nakon

zarobljavanja
Fotografiju je 3. travnja 1945. snimio John Florea u njemakom
Rechtebnachu. Prikazuje petnaestogodinjeg njemakog vojnika Hansa-Georga Henkea kako plae nakon to ga je zarobila
amerika 9. armija. Bio je lan Luftwaffeove protuzrane jedinice (Flakhelfer). Njegov je otac umro 1938., a majka 1944. godine. Pridruio se Luftwaffeu kako bi preivio. Kada je uvidio da
rat ide kraju pjeaio je 90 kilometara kako bi se predao Amerikancima. Sreom je preivio zajedno sa dva brata i umro 1977.
godine.
Uz tu fotografiju navedeni su izvori podataka i jo 6 fotografija
istog vojnika.
Fotografija tog vojnika-djeaka moe zgodno posluiti u nastavi
za analizu i diskusiju u 8. razredu osnovne ili u 4. razredu gimnazije.
39
Prva rtva Drugog svjetskog rata

| Napisao: Miljenko Hajdarovi, mag.hist.|
Radijski toranj u Gliwicama dovren je 1. kolovoza 1934. godine.

Preivio je rat bez oteenja i kao radijski toranj je sluio do 1955.
godine. Danas je nositelj antena za mobilne mree. Sa svojih 118
metara visine trea je najvia drvena graevina na svijetu. Zajedno
sa pripadajuom zgradom dio je muzeja u Gliwicama.
Na jueranji dan prije 74 godine poela je nacistika ratna

agresija na Poljsku. Njemako irenje ve je bilo u tijeku tijekom
1930ih, a 31. kolovoza 1939. smiljenom su akcijom iscenirali
povod za napad na Poljsku. Hitler je nedugo prije toga komentirao da taj povod i ne mora biti previe uvjerljiv (Die Auslsung
des Konfliktes wird durch eine geeignete Propaganda erfolgen.
Die Glaubwrdigkeit ist dabei gleichgltig, im Sieg liegt das
Recht.).
Uz Hitlerovu naredbu jedna od njemakih tajnih slubi uz pomo SS-a paljivo je planirala propagandne aktivnosti kojima je
cilj bio prikazati Poljake kao provokatore koji ele pogranine
teritorije. 10. kolovoza 1939. Reinhard Heydrich, zapovjednik
Sicherheitsdienst (SD - tajna sluba nacistike stranke i SS-a), izdao je nareenje bojniku Alfredu Naujocksu da pripremi ekipu
za tajnu akciju prepada na radijsku postaju u tada njemakom
Gleiwitzu. Zadatak je bio odglumiti napad Poljaka na njemaki
teritorij kako bi se to predstavilo stranoj javnosti.
Oko 16 sati 31. kolovoza Naujocks je primio telefonski poziv sa
porukom Gromutter gestorben. (Baka je umrla.) to je bio
tajni kod za poetak akcije. Zajedno sa 5-6 SS-ovaca upao je oko
20 sati u radijsku stanicu, preuzeo kontrolu nad emitiranjem
40
i jedan od operativaca je na poljskom jeziku emitirao poruku

Uwage! Tu Gliwice. Rozglosnia znajduje sie w rekach Polskich.
(Pozor. Ovdje su Gliwice. Radijska stanica je u poljskim rukama.). Njemake jedinice su trebale reagirati na poljski napad i
kako bi sve bilo uvjerljivije kao dokaz poljskog napada morala je
ostati poljska rtva.
Dokaz odnosno poginuli poljski vojnik bio je Franciszek (Franz)
Honiok. Prije akcije injekcijom je uspavan i vjerojatno upucan
u elo u samoj radijskoj postaji. Do danas nije dokazano jesu li
ga ubili injekcijom za smirenje prije akcije (prema nekim izvorima jakim alkoholom) ili metkom u samoj akciji. Naujocks je na
Nirnberkom suenju izjavio da su mu doveli konzervu zakrvavljene glave.
Oko 22.30 na njemakim stanicama uli su se prvi radijski izvjetaji o pograninom incidentu u kojem su navodno Poljaci napali, a njemake snage su zvratile i pritom ubile nekoliko vojnika.
Sljedei dan cijeli njemaki tisak bio je preplavljen tom vijeu.
Hitler je prijepodne 1. rujna u govoru koji je radijski prenoen iz
parlamenta izrekao poznate rijei Polen hat heute Nacht zum
ersten Mal auf unserem eigenen Territorium auch mit bereits regulren Soldaten geschossen. Seit 5 Uhr 45 wird jetzt zurckges-
Broj 7
chossen. Und von jetzt ab wird Bombe mit Bombe vergolten.
(Poljska je noas prvi put napala na teritorij svojim redovnim
vojnicima. Od 5.45 uzvraamo vatru. Od sada na bombu uzvraamo bombom.). 1. rujna 1939. poinje njemaki napad
na Poljsku, ali to jo uvijek nije svjetski rat. 3. rujna Ujedinjeno
Kraljevstvo, Britanska Indija, Francuska, Australija i Novi Zeland
objavljuju rat Njemakoj i tim inom rat postaje svjetski. U sljedeih par dana Njemakoj su rat objavile Juna Afrika i Kanada,
a 17. rujna Sovjetski Savez je napao Poljsku s istoka ispunjujui
tako tajni dio njemako-sovjetskog pakta o nenapadanju.
Tko je bio prva rtva rata?

Premda rat jo slubeno nije poeo kao prvu rtvu Drugog svjetskog rata moemo upisati Franciszeka (Franza) Honioka. Honiok
(na slici) je Gestapu bio poznati kao poljski domoljub. Poljski
ga izvori opisuju kao seljaka iz oblinjeg sela. Bio je niskog ra-
sta, slabije grae i

epao je na jednu
nogu. 43-godinjaka je 30. kolovoza
uhitila njemaka
policija. Kobnog
dana obuen je
poljsku uniformu
i vrlo vjerojatno
upucan u podruje glave. Vie o
incidentu i prvoj
rtvi doznalo se
tek 1958. kada je
Naujocks ispriao
kako je sudjelovao
u akciji kojom je
zapoeo rat. Izvori
su dosta turi i nesigurni, ali izgleda
da su nacisti u kolovozu 1939. imali spremno 10-12 logoraa koje je obuene u
poljske uniforme trebalo ostaviti na mjestima pograninih incidenata.
Nitko se osim Honiokove obitelji ne spominje njegove rtve, a
prema nekim izvorima samo su tri pucnja u Gleiwitzu kao konanu posljedicu imali izmeu 60 do 85 milijuna mrtvih.
Opirnije o incidentu u Gleiwitzu pisali smo na portalu 2009.
godine. lanak je na ovom linku: http://goo.gl/nZFWc4
U sljedeem broju itajte o tome koliko je tanka granica izmeu hrabrosti i

ludosti. Tko je osoba koja ne pripada masi?
41

Hrvatski Povijesni Portal (PDF Br. 7)

Hochgeladen von

Dokumentinformationen

Originaltitel

Copyright

Verfügbare Formate

Dieses Dokument teilen

Dokument teilen oder einbetten

Freigabeoptionen

Stufen Sie dieses Dokument als nützlich ein?

Sind diese Inhalte unangemessen?

Copyright:

Verfügbare Formate

Hrvatski Povijesni Portal (PDF Br. 7)

Hochgeladen von

Copyright:

Verfügbare Formate

h p p

hrvatski povijesni portal - croatian historical portal

Hrvatski povijesni portal

Nagradni izazov iza naslovnice

koliko mi je potrebno da priu zaokruim.

Ovaj broj asopisa moete

etvrti sastanak urednika na projektu

upute i komentare za autore radionica. Autori su u velikoj veini

Hrvatski povijesni portal

Amerika televizijska kua NBC emi rala je od 1968. do 1973.

EuroClio godinja konferencija 2014.: Ohrid

EuroClio in partnership with: Associa on of

To promote cooperation among History Educators in Macedonia

inter-ethnic group of historians and education professionals

To present and valorise the results common project History that

To discuss with a wide European History and Heritage Education

Hrvatski povijesni portal

Anna Frank stie u Hrvatsku

skih uradaka koji se bave aktualnim pitanjima vezanim uz svaku

Slika Hrvata u srpskim i Srba u hrvatskim

Great migration period ad presented in history

Toma Arhiakon i kriarstvo

Poziv na predaju radova

Mogunosti i izazovi koritenja informacijskih

Pozivamo sve zainteresirane da svoje neobjavljene, autorske

Vanost jednakosti pred zakonom i komunikacijske

Polemiki esej u nastavi povijesti

Mogunosti realizacije dodatne nastave povijesti izvanuionika nastava

Hrvatski povijesni portal

Malinska e od 13. do 15. studenog 2013. godine ugostiti oko

Zainteresirani nastavnici mogu se do 8. studenog 2013. prijaviti

Neodgovorena pitanja o prvom hrvatskom

Josip Bratuli u raspravi pod nazivom Kralj Tomislav u izvorima

Hrvatski povijesni portal

predodbe o kralju Tomislavu kakvu su stvorili Ferdo ii i Miho

Granice Hrvatske u vrijeme kralja Tomislava (Petar Bagari, Damir

bugarske drave, u Italiji se vode borbe pokrajinskih knezova

Rod i ratovanja prvog hrvatskog kralja

Tomislava spominju Toma Arhiakon, Pop Dukljanin te spisi

Sva literatura slae se kako je prva Tomislavova tenja bila da

Hrvatski povijesni portal

ne slau s Konstantinom Porfirogenetom. Vano je spomenuti

Ivekovi, Oton, Krunidba kralja Tomislava

Ferdo ii navodi da se ne zna kada i kako se tono Dalmatinska

Obiteljsko stablo dinastije Trpimirovia

Da se osveti za poraz, sklopio je Simeon 9. rujna 923. godine

vu knezu Tomislavu, koji je ujedno dobio i naslov prokonzula.

Hrvatski povijesni portal

Crkva u vrijeme kralja Tomislava

iti prisegu vjernosti. To je vjerojatno bio sabor na Duvanjskom

te mu papa odobri bogosluje. Smisao ovog lanka je u tome da

Smrt prvog hrvatskog kralja i njegovi

Hrvatski povijesni portal

zavod Matice hrvatske, Zagreb 1981.

literaturi do 1925., Zbornik radova Prvi hrvatski kralj

Kralj Tomislav - crte tuem reproduciran u knjizi Hrvatska povijest

Virovitiko novinarstvo u prvoj polovici XX.

ada bismo govorili o povijesti, tj. poecima virovitikoga

vitiana iz 1936. objanjava: Kao mladi jednom sam zgodom

Hrvatski povijesni portal

i donosila je saetke svjetskih filmova s vie ilustriranih priloga.

Kraljevini Jugoslaviji. Jugoslavenska narodna stranka u Virovitici

U prvim brojevima Sokola pie kako se tim listom eli stvoriti