Beruflich Dokumente
Kultur Dokumente
Lubenica sadri vodu. Ali, kakvu? To je ista, oplemenjena voda, voda puna
blagotvornih sastojaka koji osveavaju, lee. Oni napajaju itavo telo, sve elije
primaju tu vodu. Isto se dogaa i sa vodom iz kruke, jabuke ili kupusa. Sva ta voda
ima veu vrednost. Najvanije je stalno se truditi da ima dovoljno vode u organizmu i
da se vei deo te vode nadoknadi najkvalitenijim i najneophodnijim sastojcima.
Kad ispari lina voda pojedinca, ostane sve ono to je bitno za vodu lino. Ako joj
vratite teni deo, ona e opet biti neija lina voda, nee biti neto drugo. Koju god
vodu isparite, neto ostane. Nije voda samo H 2O. Da je voda samo H2O, bila bi
destilovana voda. Pa i u destilovanoj vodi postoji jo neto u tragovima, neto to ne
znamo da postoji. Kao to ni visoki vakuum nije prazan prostor bez iega. ak i
vakuumu, ali i u svakom segmentu ivog i neivog sveta prisutne su praklice,
sorabi ili nemanodije.
Sorabi ive svuda oko nas i u nama. Ima ih u morima, ali i u pustinjama i dunglama
ima slanih izvora i slanih stena. Vrelo sunce brzo stvori so u zrnima. Sorabima nisu
toliko privlane bioloke vrste oko njih. I tako ive hiljadu, dve, deset hiljada, milion
godina. Kada se morska so upotrebi, oni ulaze u organizam, privenaju se se sa
njim. Nije poznato da li vie vole da ive samostalno i / ili u organizmima. Moemo
da stavimo kaiku soli u vrelo jelo, pa da se izgubi malo joda iz nje, ali sorabi ive i
dalje jer se revitalizuju, regeneriu. injenica je da im je regeneracija bra, ukoliko se
so dodaje na kraju kuvanja. Sve u svemu, postoji ivot i u slanim stenama, ali sorabi
ive isto tako i u dijamantima.
Energija i snaga soraba su praktino neunitive. Sorabi se ne mogu presei ni
dijamantskim seivom, lava ne moe da ih spri i sagori. Oni mogu da postanu
kancer-virioni ili da se sami konzerviraju i dekonzerviraju. Upravo zbog svega ovoga
su veni, zato su klice ivota permanentni i veiti. Moe ak da se kae da su
Boije estice venosti.
Znai, sorabi borave u stenama soli, dijamantima, itd. Ali, najvanije je ono to je
bilo u vodi. To je isparilo i ostalo je neto poput kamenca u ajniku. Samo to u vodi
iz ajnika ima samo krenjaka i jo ponekog minerala. Ovde ima raznih elemenata.
Ima soli, naravno, a zato ne bi bilo ivota?! Ali, za ovu planetu (ovde se ne misli na
vasionu za koju nismo nita vie od mikroorganizama), koja je naa veliina, sorabi
su vrlo relativnih dimenzija. Prosto, mi ih jo ne vidimo dovoljno dobrim
instrumentima. Sorabi imaju neku svoju priu opstanka, svoj sistem ivljenja i
preivljavanja, za razliku od nas.
ovek misli da, kad bolesnik dobije slanu infuziju, da oive, da dobije tenosti i samo
soli, pa ivne od fiziolokog rastvora i da se prosto nahrani, ali ime jo? Svata
moe da se dobije, moda i sorabi koji su tajna ivota, ali ostaju tajno. Jedva moemo
da ih dokuimo, da ih sagledamo, a oni preivljavaju veito. Pod svim uslovima, oni
ostaju ivi na svim i u svim mestima zarobljeni u stotinama, na hiljade, na milione
godina stoje zarobljeni u dijamantu, granitu, stenama... Kad se stena razbije, evo
njega slobodnog. Kad se stena spali lavom, isto tako. Kako onda sorab prelazi u
ivot nekog vieg organizma koji ih je nakupio jedui so, povre, voe koje je
uzelo sorabe iz zemlje, stene, vode...
Vrlo je vano znati da su mitohondrije kopije soraba, a ne obrnuto da su
sorabi kopije mitohondrija. Zbog toga elija moe da ima 50 5,000
mitohondrija. Mitohondrije naputaju eliju, mnoe se panino i prave ogroman
broj arita, koja se pogreno smatraju metastazama telesnih elija. Sorabi su
fotonske strukture vidljivi i nevidljivi, stvarni i nestvarni. Re sarab na
arapskom znai fatamorgana.
Fotoni su gradivne gredice svega ivog i neivog, materijalnog i nematerijalnog,
itavog univerzuma. Fotoni elegantno prelaze iz energije u materiju i obrnuto. Oni
su najvaniji element veno usijane lave u sreditu Zemlje, a proimaju i najskuplje i
najlepe dijamante.
Fotoni ive milijardama godina u granitu, kvarcu, slanim stenama, sve do samog
sredita zemlje i sredita okeana i sredita univerzuma. Njima treba da budemo
zahvalni to danas, po ko zna koji put, mogu da kaem da ivot postoji (i to
odgovorno tvrdim) u visokom vakuumu, u vazdunim prostorima svakojakog sastava,
u delovima univerzuma i svemira gde nalaze samo koncentrovani azot, ugljenik,
kiseonik, ozon, fosfor, itd.
ivot se nalazi, dakle, u svakom otkrivenom i neotkrivenom elementu Mendeljejevog
sistema. Prema tome, hajde, da od danas kaemo da traimo ivot, odnosno vrstu
ivota svuda u univerzumu! Da nam se ne bi smejala deca iz obdanita u sledeih 10
25 godina.
Mnogi mozgovi olako i povrno definiu foton kao esticu svetlosti ili elementarni
kvant svetlosne energije. U tom sluaju bi bilo bajkoliko da smo roeni ili stvoreni
bajku da ostvarimo. Ali, onda bi ivot bio bljesak svica u noi to naravno iz ove
perspektive nije tano. Znai, od fotona do Boije esticu.
Mitohondrije i sorabi daju materijalni, fiziki ivot. Taj fiziki ivot oigledno ne
moe da se realizuje, ne moe da se uklopi, da se formira u nekom, makar i
najprimitivnijem telu, bez fotona.
Foton je, ustvari, dua. I ako je Bog svuda oko nas i ako je Bog sveprisutan i ako je
Bog onaj koji sve vidi, sve osea i razume patnju organskih bia, onda je to ustvari
svest fotona.
Sorabi, pa mitohondrije koje su kopije soraba originala. Imamo kopije kod side
krah imuniteta, oslobaaju se mitohondrije, raspad elija i itavog organizma sa tzv.
HIV-om. Fotoni su osnova svega.
Na problemu konfrontacije virusa sa organizmom, mogue je objasniti ta se deava
na nivou elije, organela, molekula, energije fotona. Ceo odbrambeni sistem je
jedan organ, a svi organi zajedno stvaraju ljudsko telo. Susret virusa i oveka ne treba
posmatrati na nivou jedan virus-jedna elija. Virus nastupa u zajednici i stvara jedno
homogeno polje delovanja, sutinski po kvalitetu istih polja energije, nastupajui
jedinstveno. Te energije svih virusa se superponiraju. Virus je u ovom pogledu ispred
oveka, u smislu ubitane energije i organizacije. ovek ne poseduje takav
mehanizam.
Polazei od pretpostavljene energetske konstrukcije organizma virusa, dolazi se
koristei fiziku i poznate zakone elektrofizike, do postulata konstrukcije tog
energetskog sistema. Od vieg oblika energije, njegovog nivoa uvek mogu da se
stvore nii organizmi.
Mi polazimo od konfrontacije na nivou elektromagnetnih polja koja mogu sve elije
zajedno da proizvode ili svi virusi zajedno. Ljudski organizam nije u dovoljnoj meri
razvijao mehanizme da moe da sadejstvuje ili komunicira sa viim ili veim
energijama. Ti mehanizmi su velika tajna i svako ko njom ovlada i uspe da svoju i
spoljnu energiju iskoristi usmerivi je u pravcu neophodne borbe organizma sa
virusom uspee sam sebe da izlei, suprotstavljajui se energiji virusa.
U korist ovakve tvrdnje, podsetiu da skoro sve religije u sebi nose poruku okretanja
sebi za reavanje problema, pa i bolesti. injenica je da je religija hiljadama godina,
razvijajui se kroz vekove, prikupljala saznanja o prirodi i oveku i da je ona
proizvod i koncentracija ogromne ljudske mudrosti. U zdravom organizmu, energija
je izbalansirana.
Kada su kancer i tumorski markeri u pitanju, zvanina medicina je dovedena do
apsurda. Kako da se ponaa? Kako da tumai tumorske markere, koji su esto
nespecifini, nevalidni? Zato to sva oboljenja imaju istu osnovu sorabskomitohondrijalnu. Tumorske elije se esto promene do te mere da lie na sve samo ne
na ono to se vidi i zakljuuje na meunarodnim onkolokim kongresima.
Prvo, mnoge stvari su nepoznate i ne mogu da se prepoznaju. Onkolozi ne mogu da
prihvate da javnosti kau da ne znaju. Ne snalaze se i ne smeju da prihvate jednu
ogromnu nemo medicine. Istina je da su, po njima, sredstva za detekciju otila
elija
tumora
elija
informaciju.
Ako je tano da su fotoni estice koje je elektron svojom snagom i veliinom, kao
negativan potencijal, zgrabio, to znai da bi foton morao da bude elektromagnetno
osetljiv na negativno, tj. da je pozitivan. Niko nikada nije utvrdio da li je foton
negativan ili pozitivan. Foton je za sada koliina energije.
Da li je mogue da su fotoni nosioci informacije? To pretpostavljeno dinamiko
vienje jeste ve jedan hologramski zapis jer hologram ine dve razliite
polarizovane svetlosti. Kada se hologramski zapis osvetli polarizovanom svetlou,
dobija se izvorna informacija. Ako je poznato da je DNK mogui generator
infracrvenog svetla, to znai da je u stanju da zrai monohromatsku svetlost.
Da li bi DNK, kao konstrukcija, mogla da ita hologramski zapisanu informaciju?
DNK svojom svetlou moe da ita tu informaciju. Foton putuje zahvaljujui
okolnosti da postoji plus i minus pol i onim predispozicijama neophodnim za
putovanje izmeu ta dva pola. Ako foton putuje sa elektrona, onda nije udno to su
elije na opni prema polu i prema jezgru naelektrisane negativno. Deo prema
membrani od DNK pozitivnog je naelektrisanja.
U svakom ljudskom organizmu, dogadja se proces oksidacione redukcije, tako da se
kiseonik redukuje u slobodne radikale kiseonika i kiselinu. Ljudi ne bi mogli da
opstanu, kada ne bi imali itave serije enzima koje oslobadjaju kiseonik nazad u
njegovo molekularno stanje. Enzimi su serije aminokiselina sa vitaminskim kofaktorom i mineralnim aktivatorom (kao i metalima u tragovima). Oni deluju samo
zato to postoji energetsko polje koje im to omoguava. To energetsko polje se
identifikuje kao elektrostatiko ili magnetno.
Ustvari, magnetno polje je izmereno i registrovano, dok enzimi obavljaju svoju
funkciju. Negativno magnetno polje je energetsko polje koje okree elektrone
suprotno od smera kretanja kazaljke na satu.
To je energetsko polje koje aktivira enzime u cilju preokretanja kiselina i
oslobadjanja kiseonika koji je u njima zarobljen i nema vrednosti, u smislu
oksidacije, dok se ne oslobodi nazad u molekularno stanje.
Oksidoreduktivni enzimski sistem kroz multiplikovane enzime ima funkcionalni
kapacitet da oslobadja kiseonik iz zarobljenog stanja u kiselinama i, takodje,
katalizuje slobodne radikale kiseonika u vodonik peroksid, a postoji opti put kojim
ga enzimske katalaze katalizuju u molekularni kiseonik i vodu.
Enzim je sposoban da vri katalizu bez sopstvenog unitavanja. On se vezuje za
supstrat i ta kombinacija slui kao elektronsko udubljenje, sposobno da uklanja
elektrone iz elektronski vezanog kiseonika.
Negativno magnetno polje uva alkalni baferski sistem nedirnutim i tako pravi
medijum pogodan za oksidoreduktaznu katalizu. Enzimi se elektrostatiki stabiliu
strateki smetenim kiselinama, bazama, jonima metala ili dipolima, koji su deo
strukture enzima. Inhibiranje kiselih i pojaavanje baznih oblasti, pod uticajem
elektrona, nego pomou svojih fotona koje on prenosi, znai infracrvenom ili
polalrizovanom svetlou, moe da izvri te promene na elijama domaina. Ako je
on jai, ako mu je jai potencijal, ako ima jae polje od jezgra domaina.
Ako zamislimo elektron kao jednu loptu koja krui oko nekog jezgra i stalno baca
neke zrane efekte plazmu, fotone, koji kao da su vezani za elektron nekim
nevidljivim elektrinim nitima i ako fotoni nemaju gde da udare da bi se zakaili,
oni se vraaju nazad i opet poleu. I dok elektron krui u prostoru, on baca fotone i
u jednom trenutku, koji niko ne razume, foton se otkai. U prostoru, dok su dovoljno
udaljeni, samo se izbacuju i vraaju na elektron. Medjutim, kad se stvaraju nove
jedinke, poinje razmena fotona i onda se niti kidaju. Ovo je samo jedan apstraktni
model.
Elektron ne moe dovoljno dugo da se zamrzne na odredjenoj taki, a da ostane
nosilac energije. To je matematiki konflikt, jer ako neto miruje u elektromagnetnom
prostoru, to vie nije nosilac energije. Ako se on bez benzina, da tako kaem, kree
u prostoru, onda ne moe precizno da se odredi gde se nalazi u vremenskoj jedinici.
Ovo pominjem zbog toga to niko, do sada, nije napravio model u eksperimentalnoj
fizici, pomou koga bi se moglo objasniti kako se, zapravo, elektroni kreu oko
jezgra i koji je to mehanizam po kome se fotoni prostiru oko elektrona.
Moje miljenje je da bi foton (ukoliko je tano da su fotoni estice eterikog porekla,
koje je elektron svojom snagom i veliinom, kao negativni potencijal, zgrabio) morao
da bude polarizovan, on mora elektromagnetski da bude osetljiv na negativno
naelektrisanje, tj. da bude pozitivno naelektrisan. Nikada niko nije utvrdio da li je
naelektrisanje fotona pozitivno ili negativno.
Budui da znamo da je elektron vrsto vezan za atom, verovatno nije svejedno da li
elektron dolazi od atoma X ili Y, to mu daje razliite u kvalitativne osobine, ali
je verovatno glavna razlika u kvalitetu njegovih fotona.
Koliina je vie ili manje fotona! Da li je mogue da su fotoni u obliku hetero-brzih
talasa, da svaki foton nosi deli informacije? Niko nije uspeo da vidi kako se stvarno
foton kree, to dinamiko miljenje je jedan hologramski zapis. Hologram je
polarizovana svetlost, to su dve razliito polarizovane svetlosti, i kada se hologramski
zapis osvetli polarizovanom svetlou, dobije se izvorna informacija.
To znai da, poto je poznato da je DNK jedan mogui generator infracevrenog
svetla, ona moe da zrai monohromatsku svetlost. Postavlja se, u skladu sa tim,
pitanje da li bi konstrukcija DNK mogla da ita hologramski zapisanu informaciju.
DNK pomou svoje svetlosti moe da ita tu informaciju. Samim tim, moemo doi
do zapaanja da su elektroni ti koji transportuju fotone informacije. Oni imaju
elektrini potencijal i ponaaju se elektroneutralno. Foton putuje zahvaljujui
injenici da postoje plus i minus i predispozicijama neophodnim za putovanje
izmedju plusa i minusa. Sve ono to se prema pozitivnom i negativnom
naelektrisanju ne ponaa onako kako se oekuje naziva se neutrino i ne moe da
prenosi informaciju. Znai, budui da foton putuje sa elektrona, onda nije sluajno to
su elije na spoljnoj opni prema polu i prema jezgru polarizovane negativno. Onaj
deo prema membrani od DNK je pozitivno naelektrisan.
Lake e se dokazati ta virus radi sa elijom domaina, nego ta jedan ili nekoliko
elektrona ine u odnosu na DNK. I jedno i drugo je veoma interesantno, jer
potvrdjuje da su fotoni nosioci odredjenog kvaliteta koji utie na DNK. Taj
makromolekul, znai, nije jedna mrtva stvar, im moe da reaguje na kvalitet fotona,
okoline.
Znai, virus, kao nosilac zapisa, koji pomou fotona emituje energiju i dovodi do
promena u DNK elije i, uopte, elektroni koji ulaze u eliju nisu samo nosioci neke
energije, u smislu elektronskog potencijala. Sve se vidi jasno na nivou samog
elektrona.
Poremeaj u prenosu informacija DNK, ne u samoj DNK nego u prenosu tih
informacija, poetak je rizika za rak. On, naime, predstavlja poremeaj elijskog
transporta informacuje koji se oigledno odvija na istim principima, koristei iste
mikrofizioloke magnetno-rezonantne ili elektromagnetne sisteme prenosa
informacija. Jer ovaj katalog uzronika sainjavaju: benzen, hrom, virusi, zraenje,
ultravioletni zraci, benzen, benzpiren, itd.
Svi ovi faktori, koji navodno hemijski deluju, imaju zajedniko to da se direktno
nalaze svojom molekularnom strukturom na nivou mikroradijacije ili mikrofotonske
radijacije DNK, koji postoji na nivou infracrvenog svetla, a ima jedan dodatni
element informacija, na toj noseoj infracrvenoj frekvenciji od ultravioletnih zraka i
istovremeno emituje i jedno i drugo. Tako da je u jedinici vremena putem
ultravioletnih zraka, mogue preneti mnogo vie informacija.
U biologiji, do sada nisam naiao ni na jednu teoriju koja govori o znaaju fotona za
eliju. Govori se neto malo o tome u oblasti fotosinteze, ali su sve ostale elije,
anaerobne i aerobne, izuzete od ovakvih objanjenja.
Dupla funkcija, nosioca energije i nosioca informacija, tajna je, verovatno, i za
filozofska razmiljanja; o tome da li je energija ili nivo energije povezan sa
i unitava).
Fascinantna promenljivost HI-virusa se moe objasniti promenljivou domaina
virusa. Budui bespolni jednoelijski organizam, praklica se samooplouje. Ona
nema jasan broj parova hromozoma, stoga i ne prenosi elijama erkama, u
potpunosti, sebi svojstvene osobine. Prilikom svake deobe, kao to je ve objanjeno,
nastaju nove jedinke, predstavnice novih vrsta. to znai da se kod jednog istog
bolesnika, u raznim stadijumima bolesti, mogu izdvojiti razliiti sojevi virusa, koji se
meusobno razlikuju po koliini i kvalitetu nukleotida, koji ulaze u sastav
nukleinskih kiselina.
Kod oko 7% HIV pozitivnih ne dolazi do razvoja side, to su tzv. engl. "non
progressors" (non progresori). Kod njih su praklice uspele da se odupru pokuaju
virusa da se nastani u njima.
Brojni su i sluajevi onkoloko-kardiolokih bolesnika, to ne udi, s obzirom da ove
bolesti imaju istog izazivaa. Kao to se od cistoidnih, pupeih oblika formiraju
tumori, tako se od njih formiraju i trombovi u krvnim sudovima. Praklice ne napadaju
samo krvne sudove, nego i glavni organ srce. One stvaraju trombove, zadebljavaju i
degeneriu srani mii, smanjuju njegovu sposobnost da se gri jer razlau srana
vlakna na proteine aktin, p-24 i miozni, p-17. Tokom emocionalnih ili fizikih
preoptereenja, oteeni zid srca ne moe da izdri i puca tj. dolazi do infarkta.
Treba razumeti kopije kod side, a kod kancera tumorske markere. Recimo kod side,
pacijent lepo odrava 5,000 20,000 kopija, to je ispod granice detekcije, barem je
tako bilo. Ako se serum-plazma dri na sobnoj temperaturi 3 4 h, broj kopija naraste
na stotine hiljada. Ne kaem da se to radi namerno. Ali, pacijent se, onda uvodi u
terapiju, koja nije zdrava. Znai, izvadi se krv, centrifugira, dobija se serum-plazma.
A ko to tamo poludi zbog ekanja 2 4h?
U sutini, izvadi se iva krv koja se bori sa virusima i koja se bori sa kopijama, koje
nisu vene. ak kopija ima mnogo manju snagu i mnogo krae ivi nego original.
Ona ostaje neugroena kad se krv izvadi, izolovana je od krvotoka, od svega to
organizam daje, ime se organizam bori, u ovom sluaju protiv side. Kopije, ovako
izvaene, dobijaju slobodu, nisu toliko ugroene od celokupne odbrane organizma.
Zato se na sobnoj temeraturi tako brzo mnoe. To nesavesni lekari koriste da bi uveli
oveka u terapiju, pa jo kau Evo produili smo ti ivot, u odnosu na proli, toliki i
toliki period! Nije tako! Sad je i sam period inkubacije i preivljavanja produen.
Ali, postoji niz faktora koji se bore protiv kopija od leukocita do autointerferona
koji se produkuju od imunokompetentnih elija, do citokina, interleukina, hemokina,
i ivotinjama).
Mi samo te due ne razumemo, nemamo mogunosti. I ako znamo da biljke reaguju
na panju, reaguju na zanemarivanje, na oprezno i dozirano zalivanje. Ako se zaliva
sa ljubavlju, ona osea, ona odgovara i pokazuje sveinu na liu i bre raste. A da ne
govorimo o ivotinjama.
Buda je napravio filosofiju. On je, da kaemo, napravio sistem, tj. otkrio sistem
svojim intelektualnim spekulacijama, intuicijom, iskustvom i mudrou. Stvorio je
jedan filosofski sistem egzistencije na svetu. Nije prolo due vreme od dve
generacije, i od toga je napravljena religija i uvedeni razni rituali, na koje Buda nije
uopte mislio.
Ali, koliko budista ima vie od hriana? To je jedna dominantna religija. Hrianstvo
preovlauje na tlu Evrope, Amerike i Afrike, ali je hriana manje od budista.
Muslimani su tu negde.
Religija je potreba oveka da se uhvati za neto jer se osea uplaeno, bespomono i
usamljeno u svetu. Svet eli da pretvori neto u Boga, da mu se moli. Najvanija je
iskrena molitva. Ona stvarno deluje. ovek na taj nain trai vezu izmeu duhovnog
sveta, nevidljivog, i fizikog sveta. Iz duhovnog svemira izvlai snagu, izvlai pomo
i sve to mu treba, ako stvarno veruje u to u ta veruje. Nije vano da li je musliman,
budista, hrianin, paganin, neki divljak.
Sve to, naravno, pomae, pomae svaka udotvorna ikona. Na nju se prosto
nalepilo sve ono to su ljudi, molei se stotinama godina, na nju izlili. Takva
svetinja stvarno pomae. Meanjem fotona, svojih fotona, koje ovek izbacuje na
ikonu i onih fotona koje prima sa ikone, on tu ustvari snai i dolazi do reenja uz
pomo odgovarajuih fotona koji su njemu neophodni i koje izvlai.
Svako od nas treba da se seti koliko se puta u ivotu stvarno molio. Kad osetimo da
smo izali iz sebe, ne bukvalno, nego kad se potpuno predamo nekakvom oseanju,
spiritualnom oseanju bliskosti. Ja mogu da kaem da mi se to dogodilo 5 6 puta,
dakle vrlo malo jer sam malo puta imao potrebu za tim.
Za takvo stanje je potrebno dosta vremena i koncentracije. Jedan od hiljadu ljudi to
stvarno duboko iskreno doivi.
Verujem da meu Jevrejima ima mnogo vie takvih pojedinaca, nego kod drugih
naroda. Kad oni dou do Zida plaa, stvarno imaju za im da plai. Jevreji su narod