REPUBLIKA HRVATSKA I DOMOVINSKI RAT 1990.-1995.

MEMOARSKO GRADIVO
KNJIGA 7.
SLAVICA BILI
PRSTEN MIRA I MAJINSKE LJUBAVI
(prilozi za povijest Bedema ljubavi pokreta majki za mir
u Domovinskom ratu, 1991. 1993.)

Nakladnik:
Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata
Za nakladnika:
Ante Nazor
Urednici:
Julija Baruni Pletikosi
eljka Krie
Priloge priredili:
Anela Ljubas
eljka Krie
Lektorica:
Juija Baruni Pletikosi
Priprema za tisak:
Kolumna d.o.o.
Tisak:
Stega tisak d.o.o.

Naklada:
## primjeraka / copies
Sva prava pridravaju izdavai.
Fotografije na koricama:
##

CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu

Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu pod brojem ##
ISBN 978-953-##

REPUBLIKA HRVATSKA I DOMOVINSKI RAT

1990.-1995.
MEMOARSKO GRADIVO
Knjiga 7.

Slavica Bili

PRSTEN MIRA I MAJINSKE

LJUBAVI
(prilozi za povijest Bedema ljubavi pokreta majki za mir
u Domovinskom ratu, 1991. 1993.)

Zagreb, srpanj 2013.

Kazalo

Rije urednika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7
Iz recenzija: . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15
Rije autorice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17
Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19
1980-e i naznake raspada SFRJ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22
Politika se obazire na nas . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25
Posjet sinu u ljubljanskoj vojarni . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27
Kriza i napetosti u Jugoslaviji sve se vie zaotravaju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30
Poeo je rat . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33
Na Kamenitim vratima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36
Generali donose rat i u Hrvatsku . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38
rtvovani . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 46
Oktobarskoj klasi produen je vojni rok za jo mjesec dana. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 50
Moramo se organizirati i pomoi naoj djeci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 54
Priprema puta u Beograd . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 62
id . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 74
Podrka majkama diljem Hrvatske Prsten mira . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 78
Od ida do Beograda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 90
Agonija na Sajmitu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 96
U KOS-ovu gnijezdu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 103
U Slavonskom Brodu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 129
Prsten mira u Zagrebu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 132
Europa je ula istinu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 134
Na Trgu bana Josipa Jelaia . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 152
Mirovne inicijative majki u medijima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 161
Vlaka 70 a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 168
Katarina Varoanec . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 177
Prekinute su telefonske veze . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 181
Rasulo JNA se nastavlja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 189
Bedem ljubavi privlaan i enama srpske nacionalnosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 193
Poziv u Pariz . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 196
5

Majko, shvati me... . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 207

Kod predsjednika Tumana . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 211
Napali su Dubrovnik . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 215
I roditelji iz Srbije trae svoju djecu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 241
Kasno je za Vukovar . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 255
Utrka s vremenom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 262
U Hrvatskoj je ugroeno osnovno ljudsko pravo pravo na ivot . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 288
Put u Kanadu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 299
Trnica Markale . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 313
Ljeto i jesen 1992. godine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 315
Traenje zarobljenih i nestalih . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 325
Pred Boi 1992. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 328
Kraj mog Bedema . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 334
EPILOG . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 340
ivotopis autorice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 341
Kratice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 342
PRILOZI:
O Bedemu ljubavi u dnevnom tisku . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 343
Kazalo imena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 456
Kazalo mjesta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 464

Rije urednika

rvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata (dalje

Centar) osnovan je radi prikupljanja i sreivanja arhivskoga gradiva iz
Domovinskog rata. Jedna od zadaa Centra je da, uz primarne povijesne
izvore, prije svega zbog njegove iznimne vanosti za utvrivanje i istraivanje povijesnih
injenica, prikuplja i javnosti predstavlja memoarsko gradivo, odnosno zapise,
sjeanja, izjave ili sline radove sudionika Domovinskog rata, kako bi informacije
o dogaajima iz toga razdoblja hrvatske povijesti bile to dostupnije istraivaima i
cjelokupnoj javnosti. Jer upravo te privatne zabiljeke, sjeanja, izjave i razni zapisi ili
studije sudionika Domovinskoga rata esto otkrivaju nove i nepoznate dogaaje ili
nove aspekte poznatog dogaaja, kojima je mogue nadopuniti postojee dokumente.
Isto tako, vano je upozoriti da je takvo memoarsko gradivo podlono subjektivnosti,
odnosno iznoenju vlastitih dojmova o odreenim dogaajima ili osobama, a u obzir
treba uzeti i due vremensko razdoblje koje je prolo od dogaaja o kojima se pie.
No, iako je definirano kao sekundarno gradivo, upravo je iznoenje vlastitih dojmova
i miljenja vano za cjelovitije razumijevanje atmosfere razdoblja o kojemu je rije, ali
i nekog pojedinanog dogaaja. Vjerodostojnost memoarskoga gradiva tim je vea
ukoliko njegov sadraj mogu potvrditi ostali sudionici dogaaja, odnosno slubeni
dokumenti.

Upravo zbog svega navedenog Centar je pokrenuo seriju Republika Hrvatska i

Domovinski rat 1990.-1995. memoarsko gradivo. Prsten mira i majinske ljubavi
(prilozi za povijest Bedema ljubavi pokreta majki za mir u Domovinskom ratu,
1991.1993.), autorice Slavice Bili, sedma je knjiga u toj seriji. Sve knjige u toj seriji
govore o Domovinskom ratu, odnosno o prijelomnim godinama hrvatske povijesti
i stvaranja suvremene hrvatske drave poetkom 1990-ih, no za razliku od ostalih,
knjiga Slavice Bili pisana je iz drugaije perspektive. Naime, svoja sjeanja u ovoj knjizi
zapisala je majka i ena, jedna od onih koje su se 1991. javno usprotivile uplitanju
Jugoslavenske narodne armije ( JNA) i uvlaenju njihovih sinova, tada mladih ronika,
u rjeavanje jugoslavenske politike krize. Majke u Hrvatskoj snano su zagovarale
mirno rjeavanje politikih sukoba, pokrenuvi tako prvu pravu antiratnu kampanju
na prostoru bive Jugoslavije. Knjiga je svojevrsni dnevnik dogaaja, koji svjedoi o
raspadu jugoslavenske drave i dotad zajednike vojske JNA, te o zbivanjima koja su
uslijedila kao posljedica velikosrpske agresije na Hrvatsku, iji je nositelj bila JNA, uz
logistiku i operativnu pomo srbijanskih slubi i institucija.
7

Majke, meu njima i autorica ove knjige Slavica Bili, iji su sinovi sluili redovni vojni
rok u JNA te na taj nain bili prisiljeni sudjelovati u agresiji na vlastitu domovinu,
spontano se okupljaju, nakon poziva Marije Horvat, majke dvojice vojnika, i na skupu
u zgradi Industrije nafte, u ubievoj ulici u Zagrebu, koji je zapoeo u subotu 24.
kolovoza 1991. u 17 sati, osnivaju Odbor majki za povratak vojnika iz JNA. Odboru
je sljedei dan dodan naziv Bedem ljubavi (taj je naziv predloila Zdenka Farka na
skupu roditelja vojnika u Kongresnoj dvorani Zagrebakog velesajma dvorana
Globus, 25. kolovoza 1991., koji je organizirala dr. Ruica avar, uoi odlaska majki
u Beograd). Naveer, 24. kolovoza 1991., dakle istoga dana kad je osnovan u Zagrebu,
gospoa Vera Protulipac osnovala je Odbor majki za povratak vojnika iz JNA u Sisku.
Odbori majki za povratak vojnika iz JNA, odnosno ogranci Bedema ljubavi, ili barem
skupovi podrke Bedemu ljubavi i sline aktivnosti, javljaju se i u drugim gradovima
u Hrvatskoj (abecednim redom): Bjelovar, Cres, akovec, Daruvar, Delnice,
Dubrovnik, akovo, Korula, Krk, Osijek, Pakrac, Pula, Punat (otok Krk), Rijeka,
Sisak, Slavonski Brod, Split, ibenik, Umag, Varadin, Zadar, Zagreb itd. Nevladine
udruge Bedema ljubavi osnivaju se i u inozemstvu; u Kanadi (Toronto) i Nizozemskoj
(Hengele) osnovale su ih Hrvatice, a u Belgiji (Ypres), Francuskoj (Lille) i Njemakoj
(Prichenstadt) dravljanke tih drava ( Josipa Milas Matutinovi, Slutnja, strah i nada
/ Foreboding, Fear and Hope, Zagreb, 1997., str. 150).
Od rujna 1991., kad je zahtjev da se rujanska klasa vojnika JNA vrati kui djelomice
ispunjen, a s obzirom na to da mir jo uvijek nije osiguran, Odbor majki za povratak
vojnika iz JNA preimenovan je u Pokret majki za mir. Bedemu ljubavi pokretu majki
za mir pristupale su majke svih naroda, tako da je osnovan i Pokret majki Srpkinja za
mir, koje su jasno i javno osudile velikosrpsku politiku i agresiju na Hrvatsku. Njihova
predstavnica, Smilja Dedi, na HRT-u se prvi put pojavila 5. rujna 1991. u emisiji
U krupnom planu. U brojnim televizijskim nastupima u Hrvatskoj i inozemstvu,
osuivala je agresiju na Hrvatsku, a na inzistiranje Hrvata iz dijaspore, 15. sijenja
1992. bila je jedini predstavnik Bedema ljubavi na skupu zahvale njemakim vlastima
u Bonnu za priznanje Hrvatske. Njezin govor na tom skupu ostavio je vrlo pozitivan
dojam na njemake politiare i Hrvate u Njemakoj. Jednako kao apeli za mir koje je
gospoa Olge Carevi slala medijima od poetka oruane pobune Srba u Hrvatskoj
(17. kolovoza 1990.), njezini javni nastupi svjedoili su europskoj i svjetskoj javnosti
da to to se dogaa u Hrvatskoj nije sukob dvaju plemena zbog etnikih i vjerskih
razliitosti, nego prije svega srpska agresija na Republiku Hrvatsku s ciljem prisvajanja
teritorija, kojoj su se, svatko na svoj nain, suprotstavili svi koji su Lijepu nau smatrali
svojom dravom i domovinom. One su autentini predstavnici Srba u Hrvatskoj, koji
su u ratu dijelili dobro i zlo sa svojim sugraanima.
Majke su poduzimale sve to su mogle da bi svoje sinove, ali i druge ronike, ne
gledajui na njihovu nacionalnost i vjeroispovijest, izvele iz JNA. Organizirale su i
pole na sad ve legendarni put u Beograd krajem kolovoza 1991., u namjeri da izravno
8

od Generaltaba JNA zatrae putanje njihovih sinova kuama. Potom ih je put odveo
prema Bruxellesu i ostalim prijestolnicama drava lanica tadanje Europske zajednice,
u namjeri da od meunarodne javnosti zatrae vee angairanje u mirnom rjeavanju
jugoslavenske politike krize i zaustavljanju sukoba, odnosno spaavanju njihovih
sinova vojnika iz JNA, ali i da Europu upoznaju s krvavim dogaajima u Hrvatskoj,
koje je uzrokovala velikosrpska agresija. Ubrzo se njihov ugled i glas o njima proirio
izvan europskih granica, pa su s istinom o ratu u Hrvatskoj neposredno upoznavale i
svjetsku javnost. Na taj nain znatno su pridonijele internacionalizaciji jugoslavenske
krize, odnosno rata u Hrvatskoj, te otvaranju vrata meunarodne zajednice hrvatskoj
diplomaciji.
Statut Bedema ljubavi pokret majki za mir donesen je jednoglasnom odlukom
nazonih na osnivakoj skuptini 18. sijenja 1992. u prostorijama Bedema ljubavi u
Vlakoj 70a u Zagrebu, uz napomenu da vai za cijelu organizaciju u zemlji i svijetu.
Uz lanice iz Zagreba, skuptini su nazoile i lanice Bedema ljubavi iz Varadina,
akovca, Bjelovara, Slavonskog Broda, Krievaca, Pule, Siska, Delnica i Splita te
poasne lanice dr. Ruica avar i Marija Zora Protenik. Tada su predloene i
izabrane lanice za Sredinjicu iz Pule, Rijeke, Splita, Dubrovnika, Slavonskog Broda,
Siska, Varadina (po jedna lanica iz svakog grada s napomenom da svaki ogranak
bira sam svoju lanicu) i lanice za Sredinjicu iz Zagreba, te tajnica (Milka Brbot; do
tada je bila Ljerka Pavi), blagajnica (ostala je Katarina Varoanec) i revizor blagajne
(Nevenka Milkovi). Za predsjednicu Bedema ljubavi pokreta majki za mir ponovno
je izabrana Slavica Bili, a za dopredsjednice ponovno Marija Horvat (do tada je
bila samo jedna potpredsjednica) te Josipa Vinja Milas Matutinovi (Zapisnik
s osnivake Skuptine Bedema ljubavi pokreta majki za mir Hrvatske, 18. sijenja
1992.).
U dokumentaciji Bedema ljubavi nalazi se popis u kojemu je, ne raunajui predsjednicu
Slavicu Bili, imenom i prezimenom navedeno 195 lanica Bedema ljubavi u razdoblju
od 1. kolovoza 1991. do 28. veljae 1992. i gradovi u kojima su djelovale: Bjelovar (26
lanica), Daruvar (13), Delnice (1), Dubrovnik (18), Grubino Polje (6), Karlovac (4),
Krievci (4), Osijek (13), Pakrac (2), Podravska Slatina (1), Pula (5), Rijeka (6), Sisak
(27), Slavonski Brod (8), Split (19), Varadin (11), Zadar (5), Zagreb (26). Navedeni
popis vjerojatno nije cjelovit, jer je naknadno dopisan grad akovec (3 lanice), a nisu
navedene ni lanice iz Punta na otoku Krku.
O humanitarnoj djelatnosti Bedema ljubavi svjedoe brojne humanitarne akcije, javni
prosvjedi, apeli domaim i svjetskim politikim i vojnim dunosnicima, organiziranje
prihvata i smjetaja brojnim prognanicima i izbjeglicama, staranje o djeci poginulih
branitelja, kao i o invalidima Domovinskog rata, te pomaganje hrvatskim braniteljima
na prvim linijama bojita. Izravan doprinos pripadnica Bedema ljubavi primjetan je i
u uspjenoj prvoj razmjeni hrvatskih branitelja zatoenih u logoru Manjaa (BiH). Za
cijelo to vrijeme Bedem ljubavi nije zanemario svoju primarnu inicijativu, koja je i bila
9

povod njihova udruivanja traganje za svojim sinovima kojima je u meuvremenu

produen redovni vojni rok u JNA, odnosno traenje svih moguih naina kako bi
svoje sinove, ali i brojne mladie druge narodnosti i razliite vjerske pripadnosti, iz
svih dijelova bive Jugoslavije, vratile njihovim kuama (prema nekim podacima,
angairanjem majki iz Bedema ljubavi i lokalnih vlasti, iz JNA je izbavljeno i poslano
svojim kuama 3192 mladia, od toga najmanje 700 Srba i pripadnika drugih
nacionalnosti).
U tom cilju, Bedem ljubavi je Uredu za zatitu ljudskih prava Europske promatrake
misije u Republici Hrvatskoj 17. listopada 1991. dostavio popis s imenima 1200
vojnika (svih naroda bive Jugoslavije) koje su roditelji preko Bedema ljubavi traili
u JNA. Drugi takav popis, s 1900 imena, predan je 19. studenoga 1991., a 6. sijenja
1992. izraen je konaan popis s 2479 imena traenih vojnika i podacima onih koji ih
trae. Osim Europskoj promatrakoj misiji, ti su popisi dostavljeni i Meunarodnom
Crvenom kriu. Na zamolbu Bedema ljubavi, ambasador Europske promatrake
misije J. Guera Salgueiro je 2. oujka 1992. otputovao na razgovor s generalom
Andrijom Raetom, radi rjeavanja pitanja vojnika iz Hrvatske, s obzirom na to da je
gotovo svima zavrio vojni rok, te da su se nakon meunarodnog priznanja Republike
Hrvatske morali vratiti svojim kuama u Hrvatskoj. Odmah potom, 26. oujka 1992.
Uredu za zatitu ljudskih prava Europske promatrake misije, smjetenoj u hotelu I
u Zagrebu, dostavljen je popis s imenima 20-ak vojnika kojima se izgubio trag ili su u
zatvorima JNA (podaci preuzeti iz dokumentacije Bedema ljubavi u posjedu gospoe
Ljerke Pavi). Potraga za ranjenicima iz Vukovarske bolnice, tada se nametnula kao
jedan od glavnih zadataka Bedema ljubavi, koji od sijenja 1992. sudjeluje u radu
potkomisije za zatitu ljudskih prava u Genevi.
U knjizi Prsten mira i majinske ljubavi (prilozi za povijest Bedema ljubavi pokreta
majki za mir u Domovinskom ratu, 1991.1993.), Slavica Bili autobiografski, kroz
svoje dnevnike zapise, donosi sjeanja o svojem djelovanju i radu Bedema ljubavi u
prijelomnim godinama stvaranja moderne i neovisne hrvatske drave. Njezina je pria
ponajprije emotivna, neki e moda rei i subjektivna, jer je rije o sjeanju majke koja
se kao i brojne majke u to vrijeme svojim jedinim orujem snagom svoje ljubavi,
volje, dostojanstva i upornosti, zalagala za mirno rjeavanje jugoslavenske politike
krize i zaustavljanje rata. Knjiga kronoloki prati tijek politikih promjena koje su
krajem 1980-ih i poetkom 1990-ih dovele do raspada SFRJ i stvaranja novih drava
te poetka rata. Iako je memoarskog karaktera, knjiga obiluje faktografskim podacima
o politikim i vojnim osobama i dogaajima u Hrvatskoj i inozemstvu. Brojni dogaaji
o kojima S. Bili govori, bez obzira na to jesu li ispriani faktografski ili po sjeanju
i kroz osobne dojmove same autorice, vano su svjedoanstvo antiratnoga angairanja
Bedema ljubavi, odnosno majki iz Hrvatske, ali i iz drugih bivih jugoslavenskih
republika, na domaoj i meunarodnoj sceni. Sadraj knjige popraen je fotografijama
10

i novinskim lancima iz toga vremena, te apelima i dopisima Bedema ljubavi, koji su

kronolokim redom prepisani u prilogu.
Iako nije prva antiratna knjiga, niti prva knjiga o Domovinskom ratu ispriana iz
perspektive ene, knjiga Slavice Bili svakako je znaajan prilog povijesti antiratnog
pokreta u Hrvatskoj u 1990-im, odnosno vano svjedoanstvo snanog i znaajnog
doprinosa ena i majki u izgradnji mira. Meu do sada objavljenim knjigama sline
tematike spomenut emo seriju knjiga Snaga ljubavi: initi dobro u izdanju udruge
ene u Domovinskom ratu, urednice Marije Slikovi. Pisma, apeli i govori lanica
Bedema ljubavi, o ijem radu govori knjiga Slavice Bili, dijelom su objavljeni u knjizi
Josipe (Vinje) Milas Matutinovi Slutnja, strah i nada / Foreboding, Fear and
Hope (Zagreb, 1997.), koja je i autor prvog apela za mir i obustavu priprema za rat
upuenog Predsjednitvu SFRJ i Generaltabu JNA. Taj apel, koji su majke 18. sijenja
1991. predale Stjepanu Mesiu, tadanjem lanu jugoslavenskog Predsjednitva, moe
se nazvati prvom mirovnom inicijativom i, na neki nain, prethodnicom stvaranju
Bedema ljubavi.
Kao i u sijenju 1991., kad je Republici Hrvatskoj zaprijetila intervencija JNA, roditelji
pokreu mirovne inicijative odmah nakon poetka oruanoga sukoba izmeu jedinica
JNA i snaga Teritorijalne obrane u Sloveniji, krajem lipnja 1991. godine. Zabrinuti
za ivote svoje djece, u Hrvatskoj se roditelji spontano okupljaju i trae informacije o
njima. Primjerice, u Zadru je takvo okupljanje zabiljeeno ve 28. lipnja, a okupljeni
osnivaju Odbor majki za povratak vojnika iz JNA Zadar (Odbor majki Zadrana
u JA). Od Vlade Republike Hrvatske zahtijeva se poduzimanje mjera za povratak
vojnika iz JNA. Poetkom srpnja roditelji se okupljaju u vie hrvatskih gradova
(Zagreb, Zadar, ibenik, Split, Varadin, Vinkovci, Daruvar, Pakrac, Sisak, Pag i drugi).
U prosvjedima protiv izlaska tenkova iz vojarne Maral Tito u Zagrebu, 2. srpnja
1991. poginuo je mladi Raveno uvalo, otac trogodinjeg djeaka, to je dodatno
pojaalo zabrinutost roditelja za svoje sinove. Roditelje koji su se okupili u Splitu 3.
srpnja 1991., sekretar splitskog Sekretarijata za narodnu obranu mr. Mladen Bujas,
tjeio je informacijom da postoji sporazum izmeu Hrvatske i Slovenije o razmjeni
zarobljenih i prebjeglih vojnika te odlukom Ministarstva obrane RH koja je obvezala
da se vie nikoga ne alje u JNA (Slobodna Dalmacija, etvrtak 4. srpnja 1991., str. 6,
21). Zabrinuti roditelji iz Zagreba, Splita, Trogira, Dubrovnika, Vinkovaca, Poege i
drugih hrvatskih gradova, uz pomo lokalnih vlasti odlaze u Sloveniju, u vojarne gdje
su njihovi sinovi (Slobodna Dalmacija, 5. srpnja 1991., str. 10-11; Slobodna Dalmacija,
8. srpnja 1991.).
Istodobno, 3. srpnja naveer, roditelji vojnika iz Srbije koji su bili na odsluenju vojnog
roka u Sloveniji i Hrvatskoj, iz Beograda su krenuli autobusima prema Ljubljani, a pred
skuptinom Srbije ostalo je trajkati glau stotinjak roditelja. Zajedno s autobusima iz
Hrvatske, u Ljubljanu su stigli u etvrtak 4. srpnja. Toga dana ujutro, ispred hotela
I, gdje je dio roditelja iz Srbije prenoio, uz pratnju patrole MUP-a RH i asnika
11

JNA, autobusi s roditeljima vojnika iz Srbije i Zagreba, koji slue vojni rok u Sloveniji
i sjeverozapadnoj Hrvatskoj, krenuli su u vee garnizone Pete vojne oblasti na susret
sa svojim sinovima. Za to vrijeme, na Trgu bana Jelaia, u 17 sati odran je jo jedan
prosvjedni skup majki i oeva vojnika koji slue vojni rok u JNA, sa zahtjevom:
Vratite nam nau djecu! (Vjesnik, petak 5. srpnja 1991.). Prema nekim podacima,
tih je dana neformalno osnovan Hrvatski pokret roditelja za zatitu i povratak vojnika
iz JNA. Isti je, na neki nain, bio slijednik Odbora roditelja za spas hrvatskih vojnika
iz JNA, koji je neformalno djelovao od sijenja 1991. godine (Ruica avar, Glas
Koncila, katoliki tjednik, br. 5, 4. veljae 1996., str. 2).
U ime toga neformalnoga Odbora, dr. Ruica avar poslala je 2. srpnja 1991. pismo
srpskim majkama, koje su tada, takoer zabrinute za ivote svoje djece, provalile u
beogradsku Skuptinu. Pod naslovom Volimo i spaavajmo podjednako svu nau
djecu, u pismu je, izmeu ostaloga, navedeno:
Shvatite, dragi roditelji srpskih vojnika, da je klju rjeenja svih naih problema u
Beogradu i Srbiji, u rukama Slobodana Miloevia, Borisava Jovia, Vuka Drakovia,
Vojislava eelja, Milana Parokog, Blagoja Adia, Stevana Mirkovia, Marka
Negovanovia, Veljka Kadijevia, Stane Broveta i slinih (srpskih politiara i voa
te generala JNA, op. ur.). Oni su meu vama, draga brao, i njih upitajte zato alju
vau i nau djecu, nedune djeake vojnike na narod Slovenije i Hrvatske, koji se zalae
samo za svoja prirodna i temeljna prava na slobodu, demokraciju i suverenost u svojim
vlastitim domovinama! Hrvatski i slovenski narod bio bi najsretniji na svijetu da se vaa
i naa draga djeca im prije vrate svojim kuama i nastave sretno ivjeti za budunost u
svojim slobodnim domovinama. Doite nam, dragi prijatelji, po svoju djecu, ali molimo
vas, zaustavite tenkove i oklopna vozila s nedunim djeacima vojnicima koje vrhovna
vojna komanda bjesomuno alje na Hrvatsku i Sloveniju. Budimo zajedno, dragi srpski
roditelji, sprijeimo katastrofu i zajedno zatitimo nau djecu neka sretno ive kao dobri
susjedi i prijatelji (ene u Domovinskom ratu snaga ljubavi, initi dobro, knjiga prva,
Zagreb, 2005., str. 26-27).
U subotu 6. srpnja 1991., oko 4.30 5 sati ujutro, iz Zagreba je u Beograd krenulo
oko 400 majki i oeva hrvatskih vojnika, koji vojni rok slue u jedinicama JNA
u Srbiji (Veernji list, subota 6. srpnja 1991., str. 7). Odlazak roditelja u Beograd
organizirao je Inicijativni odbor majki vojnika i Socijaldemokratska stranka Hrvatske,
iji je predsjednik tada bio Antun Vuji, u suradnji s Crvenim kriem. Kao voa puta
spominje se Darinko Kosor. Na putu prema Beogradu, gdje su stigli ujutro, pridruili
su im se autobusi s roditeljima iz akovca, Krievaca, Koprivnice i drugih hrvatskih
gradova. Nakon prosvjeda pred Skuptinom, roditelji su posjetili svoje sinove u
vojarnama u Beogradu i okolici, a poslije podne, manji broj njih razgovarao je s
admiralom Stanom Brovetom. U Zagreb su se vratili u nedjelju oko 2 sata ujutro. Istoga
dana, u organizaciji Hrvatskog pokreta za povratak vojnika iz JNA, a na inicijativu dr.
12

Ruice avar ija su dva sina bila u JNA, na Trgu bana Jelaia potpisivana je peticija
i organizirana molitva za povratak mladia iz JNA i sluenje vojnog roka u vlastitoj
republici (Veernji list, nedjelja 7. srpnja 1991., str. 6; Veernji list, ponedjeljak 8. srpnja
1991., str. 6; Vjesnik, 7. srpnja 1991., str. 6).
Antiratni karakter imali su i molitveni skupovi na Trgu bana Jelaia u Zagrebu, na
koje je poetkom srpnja 1991. pozvala dr. Ruica avar (ve krajem svibnja 1990.,
nakon nereda uoi nogometne utakmice izmeu Dinama i Crvene zvezde na
maksimirskom stadionu 13. svibnja, u Vjesniku je objavljen njezin Apel za mir), kao
i obilazak roditelja vojnika oko komande V. vojne oblasti na Kreimirovom trgu u
Zagrebu, u kolovozu 1991. godine. elju za mirom hrvatski graani su tijekom ljeta
1991. molitvom i paljenjem svijea izrazili u svim veim hrvatskim gradovima. Prije
organiziranja u Bedem ljubavi, majke u Hrvatskoj su, brinui za ivote svojih sinova,
pojedinanim inicijativama, svaka na svoj nain, pokuavale doi do informacija
o njima i mogunostima za njihov otpust iz JNA. Neke su pritom traile prijem i
razgovor s generalima i oficirima u komandi V. vojne oblasti. No, spomenuta okupljanja
i aktivnosti nemaju izravne veze s imenom i djelovanjem Bedema ljubavi, koji se pod
imenom Odbor majki za povratak vojnika iz JNA spontano organizira 24. kolovoza
1991. na skupu u zgradi Industrije nafte u ubievoj ulici u Zagrebu.
Djelovanje majki u Domovinskom ratu te Bedema ljubavi, kao prave i iskonski
spontane antiratne inicijative majki, zasluuje posebnu, znanstveno utemeljenu
monografiju. U tom smislu je, povodom petnaeste obljetnice od osnivanja Bedema
ljubavi, pod pokroviteljstvom Vlade RH, a u suradnji s Institutom drutvenih
znanosti Ivo Pilar u Zagrebu, od 5. do 11. listopada 2006. Bedem ljubavi organizirao
obljetniarski tjedan, tijekom kojega je odran znanstveni skup o ulozi Bedema
ljubavi u Domovinskom ratu. Rezultati toga skupa i podaci navedeni u ovoj knjizi
Slavice Bili, mogu posluiti kao temelj za pripremu takve monografije.
Urednici knjige

13

14

Iz recenzija:

Zagreb, 15. travnja 2013.

Knjiga Slavice Bili vano je svjedoanstvo presudnog vremena. Kako ivimo u zemlji
nemarnog odnosa prema bitnim injenicama vlastite prolosti to je objavljivanje ove
knjige viestruko vrijedno. Mislim da je gospoa Bili izbjegla zamke trajnih politikih
promjena naeg drutvenog konteksta te ustrajala na bitnim i neupitnim injenicama.
Njezin je trud u tom smislu vrijedan podrke i pozornosti. ...
elim naglasiti kako je za razliku od vulgarnih interpretacija o devedesetim godinama
prolog stoljea, kojima svjedoimo ve vie od deset godina, rije o vremenu obiljeenom
brojnim asnim ljudima. Njihova zadaa nije bila nimalo laka. Valjalo je ustrajati na
opim humanistikim idealima, suprotstaviti se medijskoj hajci JNA i KOS-a, ne odustati
od borbe za meunarodno priznanje Republike Hrvatske i mir, a istovremeno iz ratnog
vihora spaavati ne samo hrvatske mladie, ve jednako tako i one drugih nacionalnosti.
Pamtim jedan od karakteristinih dogaaja tog doba kad su pod okriljem noi aktivistice
Bedema ljubavi u sjedite organizacije u Vlakoj ulici dovele vojnike iz Garnizona JNA
u Varadinu. Bili su to mladii iz Srbije i Crne Gore. U prvim trenucima po dolasku bili
su u strahu od ustaa, a kad su nakon kratkog vremena shvatili, ne samo da im ne prijeti
opasnost, ve da im je pruena svakovrsna pomo, njihovom olakanju nije bilo kraja.
Vladimir Bogdani

Krievci, travanj 2013.

Ova knjiga sastoji se od mnotva povezanih i zasebnih ljudskih sudbina i pria. Naa
autorica gospoa Slavica Bili nam vjerodostojno pria svoje vienje jednog povijesnog
razdoblja koje je bilo veoma teko i presudno za budunost Republike Hrvatske i njenih
graana. ...
Dok itamo ovu knjigu primijetit emo da je po mnogoemu autobiografskog karaktera. S
druge strane emo nai i mnogo povijesnih injenica, te autoriinih emotivnih sjeanja o
sudionicima i dogaajima iz tog vremena. ...
Svojom knjigom Slavica nas podsjea i obavezuje da nikad ne zaboravimo biti ljudi!
Poruuje nam da su ljubav, suosjeanje, hrabrost, tolerancija, humanost ... zdravi temelji
i jedini put u bolje sutra. ...
15

Zahvalna sam joj na injenici da je svojim primjerom meni osobno dala snagu i motivaciju
da (umjesto oaja i nijeme nemoi) svim srcem krenem u borbu za pravdu i pravednost, u
borbu za slobodu domovine, onako kako sam u danom trenutku najbolje mogla i znala.
...
Smilja Dedi

Travanj 2013.

Kao lanica Bedema ljubavi od samog poetka njegova djelovanja imala sam prilike
osobno razgovarati s desecima majki mladia zateenih na odsluenju vojnog roka
u JNA diljem Jugoslavije i sluati njihove strahove, patnju, tugu i oaj zbog neizvjesne
sudbine njihovih sinova i nemogunosti da na nju na bilo koji nain utjeu. One koje su
sa strepnjom doekivale svaki novi dan, sa strahom i nadom iekujui vijesti iz kasarni
ili iz Beograda, ili one koje su oajniki traile svoje sinove ne znajui jesu li uope ivi,
bez obzira na to jesu li bile obrazovane ili neobrazovane, s titulom ili bez nje, bez obzira
na nacionalnu ili vjersku pripadnost, bez obzira na to iz koje republike dolazile, eljele
su jedino da ih se prepoznaje kao majke koje trae da im vrate njihove sinove, ive!
Zanimljivo je napomenuti da su se na apsolutno isti nain ponaale i majke srpskih
ronika iz Srbije dok god su bezuspjeno traile povratak svojih sinova.
Sve majke u Hrvatskoj prigrlile su BEDEM LJUBAVI kao svoju organizaciju, jer su u
njoj mogle nai razumijevanje, jer su kroz nju mogle djelovati, dobiti podrku bez puno
objanjenja i putokaz ako su same odluile krenuti u akciju i prekinuti agoniju iekivanja,
pa makar samo da vide sina i uvjere se da je jo uvijek iv. I sve te ene, te majke, a bilo ih
je na tisue svuda oko nas, vrlo lako mogu pronai sebe u knjizi Slavice Bili, jer strahovi
i strepnje majke Slavice Bili odraavaju i njihove strahove i strepnje, a odlunost majke
Slavice Bili da ne posustane pred bilo kojom nemogunou izraava i njihovu odlunost i
sve one se mogu poistovjetiti s njom ili s bilo kojim primjerom potrage navedenim u knjizi.
I zato je ova knjiga dragocjeni dokument jednog vremena, koje je na sreu zauvijek iza
nas.
Vesna Miheli Villi

16

Rije autorice

ivjeti u Hrvatskoj iskljuuje dua mirna i stabilna vremena. Jer naa je zemlja
u posljednjih stotinjak godina doivjela tri velika rata, nekoliko dravnih
zajednica, potpuno razliite sustave vlasti, ideologije, svekoliki radikalizam i
nasilje. Mada je i povijest europskog kontinenta proeta ovakvim i slinim injenicama,
ipak je sudbina ovdanjih generacija teko usporediva sa sudbinama obinih europejaca.
Ova knjiga svjedoanstvo je vremena u kojem su se brojni dramatini dogaaji svom
silinom dogodili u relativno kratkom povijesnom i vremenskom intervalu. Drama
devedesetih godina 20. stoljea bitno je obiljeila nae ivote. U njoj su veliku ulogu
imali brojni, javnosti nepoznati, mukarci i ene, te ona tiha veina dobrih ljudi
koji su se angairali iz najdubljih uvjerenja i s osjeajem obveze za vrijeme i prostor
u kojem su ivjeli, spaavajui mnoge mlade ivote. Bio je to straan rizik, ne samo
za ivote mladih vojnika koji su bili u Jugoslavenskoj narodnoj armiji ( JNA), ve i
za iri krug lanova njihovih obitelji, za cijelu zajednicu i itav jedan narod. estina
i mrnja, a posebno sposobnost manipuliranja javnou kojom su JNA i njezina
Kontraobavjetajna sluba (KOS) upotrebljavali nau djecu za ostvarenje ideje Velike
Srbije, bile su bez presedana u novijoj povijesti.
U sreenijim zemljama, s jasnim kriterijima o vanim i manje vanim povijesnim
injenicama u razdoblju 1990. 1995., odnosno u vremenu o kojem govori ova
knjiga, puno bi se vie pisalo i javno razgovaralo potujui istinu i kljune znanstvene
injenice. Na alost i na razoaranje sudionika tih povijesnih dogaanja, u Hrvatskoj
to danas nije tako. Tome je vie razloga, no jedno je ipak neupitno: potreban je jo vei
trud i neposustajanje u svjedoenju o tim povijesnim dogaajima moderne hrvatske
povijesti, bez obzira na okolnosti i potekoe.
Ovom knjigom nastojala sam sauvati slike i uspomene te doarati dio atmosfere
koju su majke stvorile u prostoru izmeu politike, nasilja, medijske manipulacije i
interesa Generaltaba JNA spaavajui ivote svoje djece, odnosno mladih vojnika,
najvitalnije i nevine rtve tog brutalnog rata. Bilo je to vrijeme kada su hrvatski i
mladii drugih nacionalnosti s prostora tadanje Jugoslavije zateeni u JNA postali
sredstvo manipulacija i ucjena neprijateljske strane, odnosno sredstvo potencijalnih
smrtonosnih prijetnji hrvatskom stanovnitvu. U vie sam navrata osobno javno o
tome govorila, no u ovoj knjizi sam nastojala saeti i sauvati ono najvanije. inim
to i danas, uvjerena u ispravnost svojih osjeaja i injenica koje su protokom vremena
potisnute ili zaboravljene, jer zapovjednitvo JNA nikada nije niti osumnjieno, kamoli
17

optueno ili osueno za ratne zloine, iako su bili najodgovorniji za krvavi rasplet
jugoslavenske politike krize 1990-ih, to su potvrdili i mnogi europski politiari
izravno involvirani u raspletu krize. inim to i uvjerena u osobnu obvezu s nadom i
vjerom da generacije koje dolaze nee biti u slinoj situaciji, a da e im iskustvo koje
ovdje prenosim ipak biti od pomoi, ne samo da razumiju prolost, ve i da jasnije
gledaju vrijeme koje dolazi.
Slavica Bili

18

Uvod
Tog sunanog i iznimno toplog 26. listopada 1971. godine u Splitu, najljepem gradu
na svitu, u 22 sata u rodilitu na Firulama rodila sam zdravog i lijepog djeaka. Seoske
babe predviale su mi djevojicu. Svoja predvianja temeljile su na obliku i veliini
trbuha. Sam porod i nije bio tako straan kako su me mnoge ene plaile. Ubrzo je
moj mali djeak zaplakao. Od silnog uzbuenja, napora, sljedeih nekoliko minuta
nisam mogla progovoriti ni rijei. Mislila sam da sam zanijemjela, a onda se glas vratio,
kao da se nita nije ni dogodilo. Sutradan je u moju sobu ula spremaica s ogromnim
buketom crvenih rua. ene, rekla nam je, jedan mi je ovjek dao ovaj buket i rekao
da ga odnesem njegovoj eni, no nije napisao ime. Papiri je tu, ali ja ne znam za koga
je. Moda ete po rukopisu otkriti iji je to mu. Spremaici nije bilo teko hodati
od sobe do sobe i traiti rodilju iji je mu u uzbuenju zaboravio da u tako velikom
rodilitu ima jo rodilja, ali joj nije zaboravio staviti u dep dvije crvene novanice ija
je vrijednost tada iznosila njegovu dvodnevnu plau. Znala sam da je buket moj i prije
nego sam vidjela ceduljicu s rukopisom. Volim te pisalo je na ceduljici osvjetlala
si nam obraz. Pijan od sree i nonog banenja, zaboravio je da ja imam ime. Vaan
je bio samo na sin. Njegov dolazak na ovaj svijet nije bio radost samo za mene i mog
supruga. Njegovu roenju veselila se cijela rodbina, jer se nakon gotovo 30 godina u
naoj kui rodilo dijete!
Sreu zbog roenja djeteta nisu mogla zasjeniti ni burna dogaanja u gradovima diljem
tadanje SR Hrvatske, poglavito u glavnom gradu Zagrebu. Kao kroz maglu sluam
prie o zvunim imenima kao to su Savka Dabevi-Kuar, Mika Tripalo, Draen
Budia. Oko njihovih imena vrti se nekakva politika borba, ali to je sve daleko od
mene i od sadraja mojega ivota. No, njihova aktivnost se sa zanimanjem prati. Narod
ih slavi. Potmulo poput eha i do mene dopiru njihovi glasovi.
I sada se sjeam tih burnih dana, kada sam puna nekog uzvienog blaenstva gledala
u to malo, nevino, veselo, zdravo dijete, igrala se s njim i pjevala mu, dok mi kao kroz
san odjekuje ganga seoskih momaka koji su pjevali po sijelima: Savka majka, a Tripalo
aa, sve se nae do Zemuna vraa, Marjane, Marjane, Vila Velebita, itd. Te pjesme
pjevali smo samo u odabranim drutvima. Najee bi se ta drutva okupila za Boi.
Ugodno bi bilo lagano pjevuiti i sluati pucketanje vatre u tednjaku. Tada bi dobro
zamandalili vrata da tko ne bi nenadano upao. Moda je oprez bio i suvian jer u tim
zimskim noima teko se tko odluivao za prislukivanje. Veliki snjeni pokriva i jaka
bura bili su saveznici mladim domoljubima. Jedino to se u tim gluhim noima moglo
uti bilo je zavijanje gladnih vukova u podnoju planine. U toj opojnoj atmosferi
zimskog seoskog ognjita, negdje duboko u meni kopao je crv straha. Danas moe
izgledati da je taj strah bio iracionalan, ali... Zbog takvog pjevanja i tih pjesama najee
su oni neoprezni zavravali u zatvorima.
19

S druge strane, veselila me hrabrost pojedinih mladih ljudi koji su prihvaali ideje
iz Zagreba. Ta dva suprotna osjeaja teko je bilo spojiti u jednom biu. Jo tee ih
je u vlastitom biu bilo potpuno razumjeti. Osjeam se nedostojnom govoriti o tim
dogaajima, jer ja nisam imala hrabrosti zakoraiti u valove iji je epicentar bio u
Zagrebu, no mnogi mladi ljudi iz naeg kraja jesu.
A onda je i nas u zabaenom selu Imotske krajine okirala vijest: Josip Broz Tito je
u Karaorevu uguio Hrvatsko proljee nazvavi taj pokret maspokom. Draena
Budiu su zatvorili, studente dobro isprebijali, a Savku Dabevi-Kuar abolirali.
Nitko vie glasno ne pjeva ni Vilu Velebita ni Marjane, Marjane. Stari partijski
kadar ponovno je uskrsnuo, sada s jo veom mrnjom prema svemu to je nosilo
hrvatski nacionalni predznak.
Moj sin je rastao i razvijao se u sjeni velikih dogaanja, u okrilju i sigurnosti roditeljskog
doma, a ja ni slutila nisam da e se preko tih malih, krhkih, nevinih lea za nepunih
dvadeset godina razbijati drava u ije ideale smo se zaklinjali. Njegovom veselom
bezbrinom duhu nedostajala je samo druba vrnjaka. Njih jednostavno vie nije
bilo, jer je veina obitelji, odnosno svi koji su imali barem neki novac, ostavila plug i
motiku i otila ivjeti u velike gradove poput Splita i Zagreba.
etiri godine kasnije rodila sam mu sestru. Naem veselju nije bilo kraja. Iste te
godine, 1975., kupili smo i mi u Zagrebu teren za gradnju kue. Djeca su rasla, igrala
se, uveseljavala nas svojim djejim dosjetkama, igrama, crteima i pjesmama. Nitko
od nas nije bio sretniji. A onda, iznenada, kako to uvijek biva, 1978. godine nau
obiteljsku sreu pomutila je bolest male Antonije. Prvi put u ivotu suoila sam se s
moguom smrti roenog djeteta. Pogrekom lijenika dovedena sam pred gotov in,
da biram izmeu dva zla. Dijete e umrijeti ili ostati bez bubrega. Dolo je do sepse.
Ako brzo ne djelujemo, dijete e mi umrijeti. Pristala sam na rizian operacijski zahvat
i ekala. Stavili su je na operacijski stol s tjelesnom temperaturom od 40 stupnjeva.
Nakon nepunog sata anesteziolog je iziao iz operacijske dvorane oiju crvenih kao
krv, i drhtavim glasom rekao: U ivotu nisam imao tei dan, stalno sam ekao kad e
ta mala glavica klonuti, ali ilava je i jaka: iva je!
ivot se nastavio uobiajeno, u stalnoj trci. Novaca je bilo sve manje, potrebe su bivale
sve vee, a i posla je bilo sve vie. Zahvatila nas je inflacija. Odjeu smo kupovali na
kredit, banane bi nam netko donio iz Trsta ili iz Njemake, uglavnom rodbina koja
je ondje boravila na privremenom radu. U trgovinama nije bilo kave, ulja, eera,
deterdenta, vozilo se na par nepar. Oekivala se Titova smrt, a ja sam ekala svoj
trei porod. Svake veeri televizija javlja da je stanje druga Tita stabilno. Lijei se u
Ljubljani, amputirali su mu i nogu. Moj mlai sin Mario je imao tono dva tjedna
kad nam je mali Mate javio vijest: Umro je Tito. Cijela naa mala zajednica samo
nekoliko minuta kasnije mirno je sluala ukoeni glas spikera u izvanrednim vijestima.
20

Velianstven ispraaj upriliili su mu Zagrepani dok je vlak iz Ljubljane odlazio

za Beograd. Cijeli glavni grad Hrvatske zbio se na Glavni kolodvor. Uplakana lica,
zabrinuti pogledi, svirala je poznata pjesma Fala. Pokopan je u Kui cvijea u
Beogradu. Samom ispraaju prisustvovalo je preko stotinu svjetskih dravnika. I mi
itelji ruralnih sredina pratili smo putem medija posljednji ispraaj. U svim selima u
Dalmatinskoj zagori crkvena zvona zvone, sveenici slue mise za pokoj predsjednikove
due. Ta 1980. godina meni je ostala u sjeanju kao jo jedna u nizu tekih uspomena.
Ono to je mene odravalo na ivotu i tjeralo naprijed bila su moja zdrava i razigrana
djeca. Brata kojeg su dobili doivljavali su vie kao igraku. Njegovo krtenje smo
odgodili zbog Matine Prve priesti. Htjeli smo ta dva vana sakramenta odraditi istog
datuma. Nije toliko bio vaan datum koliko elja da u istom danu dva sina dobiju svete
sakramente, i to javno. Ostvarenje te elje bilo je dohvatljivo. Sve je bilo spremno.
Doli su i kumovi iz Zagreba. Uredili smo kuu, kupili namirnice, posloili stolove,
napravili cvjetne aranmane. Uivala sam u tim pripremama jer mi se ostvario san.
Sutra u s dvojicom sinova u crkvu. Sve to me neizmjerno ispunjavalo. Okovi koji su nas
sputavali nestali su. Tako sam ja to sama sebi tumaila. No, po odjeku brzih i ritminih
koraka moga supruga znala sam da sam se uzalud ponadala. Ti sutra s djecom ne
moe u crkvu, rekao je i prije nego je pozdravio. Zato, upitala sam samo zato da
neto kaem, jer odgovor sam znala. Ne moe, ne smije, zbog mog posla. U koli
znaju za nau nakanu, prijete mi gubitkom posla. Zato nisi odgovornost prebacio
na mene? Meni ne mogu nita. Ja ih se ne bojim, nisam prosvjetni radnik, nisam
lan Partije. Jesam. A odgovor je sljedei: na postupak loe e utjecati na ugled
prosvjetnih radnika, nae socijalistiko drutvo davno je raskrstilo s reliktima prolosti
i svaki istup takve vrste bio bi izravan udar na razvoj mladih buduih generacija.
I kum i kuma stajali su sklopljenih ruku ukipljeni na mjestu, ne vjerujui vlastitim
uima. Pa zar je to mogue, izustio je kum nakon podue stanke. Njima koji ive
u Zagrebu nije jasno da se u naim malim sredinama jo uvijek vodi borba izmeu
progresivnih komunistikih ideologa i nas kranskih praktikanata bez ikakvih
politikih primisli.
I tako smo kao lopovi u najdubljoj noi kad su se sva svjetla po selu ugasila sjeli u
automobil i otili u kapelicu. Don Ivan, iako nita nije znao, doekao nas je spreman.
Znao sam ja da e tako biti, rekao je.
Mario je za vrijeme obreda spavao, a pred Matom smo se pravili kao da je ovo to
radimo najnormalnija stvar. Ni on sam nije nita govorio, osim to me upitao: Zato
ja ne mogu ii u crkvu kao i sva druga djeca?
Taj dogaaj nikada nisam zaboravila. Nita nisam komentirala, nikoga nisam prozivala.
ekala sam svoj trenutak, koji je doao etiri godine kasnije. Sada je naa ker trebala
primiti Prvu priest. Sveenik joj je dao jednu lijepu pjesmicu koju smo mi kod kue
uvjebavale dok bi suprug bio na poslu. Nju neu odvajati od ostale djece. Ona nikada
nee upitati zato me odvaja od druge djece. Zarekla sam se u sebi da nikada ni jednom
21

od svoje djece neu priutiti onaj zabrinuti pogled kojim me te noi promatrao Mate.
Neu, jer ja sam ih rodila, ja sam za njih odgovorna. Haljinicu sam joj posudila od
jedne moje prijateljice. Goste neu pozivati. Ali, kako u iz svega toga izvui supruga
Stipu. Plan smo skovali zajedno. On e u nedjelju ujutro u Split u posjet bolesnoj
majci, a ja u s djecom u tiini na misu. Kako smo se dogovorili, tako smo i uradili.
Ali on nije znao drugi dio prie, vezan za recitaciju s kojom e Antonija nastupiti na
misi. Njezin nastup u crkvi ostavio je snaan dojam na sve prisutne vjernike. Veina
ih je brisala suze. Bile su to zapravo suze radosnice, jer prvi put u naem kraju dijete
jednog prosvjetnog radnika javno je primilo Prvu priest i jo uz to na misi recitiralo.
Po izlasku iz crkve nisam ju mogla razdvojiti od razdraganog mnotva. Svi su ju htjeli
dotaknuti, estitati joj, ali ju i nagraditi. Ljudi su je odveli u duan, nakupovali joj
toliko slatkia da ih nije mogla sama donijeti kui. Taj in imao je vrlo duhovit epilog u
samom Splitu jo istog poslijepodneva. Naime, moj mu se vraao kui i putem susreo
jednu mjetanku koja je bila na misi. Kad je ta ena, jo uvijek pod jutronjim dojmom,
potrala prema njemu govorei: O, moj Stipe, tvoje Antonije!; on se, vidjevi je
tako uzbuenu, mislei da je mala nastradala dok je prelazila cestu idui u crkvu, od
straha sruio pred uasnutim oima dobre glasnice, koliko je dug i irok. ena je i dalje
zavijala, brisala suze i ponavljala: O, moj Stipe, radosnoga dana. Oko njih se skupilo
naroda, a on, kad je doao k sebi, upita enu: to je bilo mojoj Antoniji?
to e joj biti, odgovorila je zbunjena ena, sav puk je rasplakala kad je na oltar stala.
On se tada osovio na noge i poeo psovati, a ena, sad jo vie zbunjena, poela se
kriati govorei: Prije e Cetina uzbrdo, nego uitelji k Bogu.

1980-e i naznake raspada SFRJ

Ono to je bilo nezamislivo za vrijeme Titova ivota, poelo se javljati poslije njegove
smrti. Kao kroz maglu do nas dopiru vijesti da se u Autonomnoj pokrajini Kosovo
javljaju nekakvi politiki neredi. Najprije smo uli za trajk rudara. Ali to znai da
rudari trajkaju, pa oduvijek i svugdje na svijetu rudari se bune, njihov posao je teak.
No, kad je Jugoslavenska narodna armija ( JNA) pokupila rezervni kadar i poslala ga
na Kosovo, svima nama postalo je malo jasnije to se to tamo daleko zapravo dogaa.
Situacija nije nimalo bezazlena, govorili su povratnici. Na svakom koraku fijuu meci,
vojska je na ulice Pritine izvela tenkove i vodene topove. Teko e tu situaciju moi
smiriti
Politika previranja jo su intenzivnija u drugim europskim dravama, poput Poljske,
Rumunjske, ehoslovake. Naa drava ipak je stabilna, a vlast e valjda iznai
rjeenje i za rudare i za Kosovo. Mi smo zajednica od 6 ravnopravnih republika i dviju
autonomnih pokrajina. Zemljom upravlja Predsjednitvo koje se svake godine mijenja
po republikom kljuu (predsjednik Predsjednitva svake godine iz druge je republike).
Od svibnja 1989. Predsjednitvo vodi SR Slovenija, od svibnja 1990. do svibnja 1991.
22

predsjedat e SR Srbija, a onda je na redu Hrvatska. Ta smjena se trebala dogoditi

po dogovorenoj proceduri. No, bez obzira na proceduru ili politiku raspravu, Srbija
rui Ustav SFRJ i de facto ukida autonomiju Kosovu i Vojvodini. Bio je to opasan
presedan ak i za moje poimanje politike realnosti. Pojava Slobodana Miloevia
na politikoj sceni Srbije, odnosno Jugoslavije, dovodi do mnogih kontraverzi. Dok
ga jedni slave kao spasitelja i ujedinitelja svih Srba u jednu dravu, drugi mu proriu
tamnu budunost kojom e Srbiju i Jugoslaviju odvesti u krvoprolie. Taj ovjek na
javnoj sceni djeluje vrlo autoritativno, svi njegovi govori imaju sugestivan karakter,
elokventan je, jasno eli ostvariti svoje ciljeve, ako ne institucionalno, to je ve uinio
s Kosovom i Vojvodinom, onda drugim metodama. Od poraza na Kosovu polju 1389.
Srbija je kroz stoljea stvarala mit. No, taj mitski teritorij Kosova polako gubi ne
maem i tenkovima, nego brojnom albanskom zajednicom koja je u tom trenutku na
tom podruju veinsko stanovnitvo. Miloevi to zna, i zna da mora zagospodariti
Kosovom, stoga mu praktino i ukida autonomiju, iako je de iure Kosovo i dalje
autonomna pokrajina. A da bi se pokazao kao zatitnik interesa Srba na Kosovu, pred
velikim brojem sljedbenika koji srljaju za njim, klie: Nitko ne sme da vas bije. Na
ruku mu ide i tadanja ekonomska kriza s galopirajuom inflacijom u dravi tada
se zvala Socijalistika Federativna Republika Jugoslavija (SFRJ). Umorni i iscrpljeni
zbog inflacije, graani polau nade u Markoviev1 ekonomski program. Svi se sjeamo
Markovievog optimistinog smijeha kad je dinar vezao uz njemaku marku. Istina je
da takvim odnosom nismo puno dobili, ali smo se ipak osjeali malo sigurnije. Da bi
savezna zajednica mogla funkcionirati, sve to trebao je potvrditi 14. kongres Saveza
komunista Jugoslavije. Od njegovog zasjedanja oekivalo se mnogo. Ponajprije, nadali
smo se da e se uzavrele politike strasti smiriti i da e se Miloevi malo ohladiti.
Vjerovali smo da nee moi manipulirati sudionicima Kongresa. Istina je da su mu prvi
Slovenci pokazali znak stop, a isto su rekli i Hrvati i napustili Kongres. No, Miloevi
se nije ohladio, ve razjario. Ruei Kongres, Slovenci i Hrvati zapravo su sruili
Komunistiku partiju. To je otvorilo vrata viestranaju. Ruenjem Komunistike
partije, i sama Jugoslavija je poela pucati po avovima.

***
Zatim smo 1986. otili u Zagreb. U praznoj kui bez podova, vode, bez posla i
ikakvih primanja brzo se istopila tisuica koju mi je pred odlazak darovao stric iro,
suprugov stric, da si kupim novu vetu za dernek u selu. Dok sam ju troila, stalno mi
je pred oima titrao njegov blagi, smirujui smijeak. Djecu sam upisala u kolu. Stipe
je krenuo traiti posao, ja sam jo imala godinjeg odmora pa sam ispred kue razvozila
zemlju da mogu ulaziti na vrata, a ne kroz prozor. Tetka nam je davala dnevno dva
1

Ante Markovi, predsjednik Saveznog izvrnog vijea (premijer) SFRJ (oujak 1989. prosinac 1991.).

23

bocuna vode za napiti se. Onda nam je susjed Miran dozvolio da ispred njegove kue
koristimo njegovu pipu. Jo sam imala novca za jedan dan, za kupiti kruh i mlijeko,
kad mi tetka predloi da idem s njom u Sesvete u verc. Ona nosi lanetice (lanene
marame) koje joj mu donese iz Njemake, pa ih prodaje kumicama na trnici. Meni
predloi da ponesem staru robu jer se i to moglo pristojno unoviti.
Rasprostrla sam svoj duan ispred sebe i kako tko doe, pa se za neto mai, ja kaem
cijenu, no svi produe dalje. Pred sam odlazak kui doe jedan mladi, mai se za
hlae, potpuno nove, Mati su bile velike, a Stipi male, pa su zavrile na sajmitu. Ja
kaem cijenu, mladi otvori novanik i plati mi bez cjenkanja. Izvrsno, imam novca za
preivjeti dva dana. Naveer se oduljam u vrtove na livadi, naberem desetak glavica
bijeloga kupusa i izraunam da s tim novcem i kupusom moemo ivjeti jo 10 dana.
Jedan dan emo jesti prisiljeno zelje, drugi dan kupus na leo, trei dan kupus na salatu,
i tako ponovo. Onda je Stipe preko odvjetnika M. B. Centia naao posao u Osnovnoj
koli Pavleka Mikine, a mene je doktor Zovko zaposlio u Sranoj stanici. Sreko
Macin nam je dovezao pun kamion odbaene drvene grae s nekakvog gradilita, da
moemo loiti vatru. Iz Vodovoda su nam doli prikljuiti vodu tek kad sam zaprijetila
da u im donijeti neoprano rublje pred vrata.
Ve smo tri godine u Zagrebu, a jo uvijek stric iro svako jutro u pet sati loi vatru
i zagrijava kuhinju, da se ja kojim sluajem ne prehladim kad se ujutro tuiram prije
polaska na posao. Otkidajui i skrivajui i od djece i od sebe, u te tri godine uspjela sam
utedjeti nekakvih sedam osam tisua tadanjih njemakih maraka. Za centralno
grijanje, da iro ujutro ne ustaje i ne loi vatru.

***
Kad je telefon zazvonio u 8 sati ujutro, znala sam da se neto dogodilo, ali kad je potar
Branko bez imalo okolianja rekao Umro je iro, ja sam se skamenila. iro nije bio
obian stric, ve na striina, kako bi on sam sebi tepao. Bio je ovjek od otprilike dva
metra visine i sto trideset kila teine. Na glavi nije imao ni jednu vlas kose, a u ustima
ni jedan vlastiti zub, ali zato je imao dvije proteze. Jednu misnu i jednu svakodnevnu.
Stric iro bio je momak, nikad se nije enio i nije imao vlastite djece. Zato je svu
svoju ljubav poklanjao mojoj djeci. Za njih mu nita nije bilo teko uiniti, uvati ih,
spremiti u kolu, igrati se s njima. Koliko je volio djecu i uveseljavao im djetinjstvo,
toliko je volio i mene. ini mi se da je ta ljubav bila uvjetovana njegovim godinama
ivota. Bojao se starosti, bolesti i smrti. Ali u mene je imao silno povjerenje. Znao je da
ga ja nikada neu napustiti.
A sada je tog mog dobrog iru zadesila smrt. Bojao se smrti, a ona je dola poput lopova
u najdubljoj noi i odvela ga sa sobom. Mene nije bilo ondje, a u mene se bezgranino
pouzdavao. U roku od sat vremena sa ogorom sam krenula put Studenaca. Njegova
24

buba, koju mu je punica poklonila kao svadbeni dar, i nakon 15 godina prede kao
stara maca. Jurimo, svatko od nas sa svojim mislima. Njemu je umro roeni stric, meni
je umro prijatelj, oslonac, ovjek koji nas je uvijek ispraao i doekivao.
U tim mislima proli smo Udbinu. Prenula me neka glasna muzika. Vidim s desne
strane kuu, ispred nje mnotvo ljudi i meni nepoznatu zastavu. Pokraj kue se dimi,
a nosnice mi kaklja miris peenog mesa. Gdje smo ovo, Boko, upitala sam, da se
nismo moda izgubili? Nismo, nismo se izgubili, nevista, proli smo Udbinu.
Kakav je ono dernek, koji je danas svetac? Nije nikakav svetac i nije nikakav
dernek. To Srbi odravaju miting. Zato, koja im je ono zastava? Pa srpska.
A pjesma, takvu nikada nisam ula? (Od Topole, od Topole pa do Ravne gore,
svud su strae, svud su strae generala Drae). Bilo je to 11. srpnja 1989. godine.
Pokopali smo strica i ponijeli uspomene. Na politiku se nismo obazirali.

Politika se obazire na nas

Nismo se obazirali na injenicu da je sredinom svibnja 1990. JNA razoruala Civilnu
zatitu (zapravo Teritorijalnu obranu, op. ur.) po Hrvatskoj i naoruavala goloruke
Srbe oko Knina. Takvu akciju skladitenja oruja revno su proveli samo po Hrvatskoj.
Savez komunista Hrvatske (SKH) na to je reagirao mlako, kao da se to moralo uiniti
radi uinkovitijeg skladitenja dotinog oruja. Mnogi su tu floskulu i progutali,
iako bi se s dananje distance slobodno moglo rei da je to bila priprema terena za
ono to e se u kasnijim godinama dogaati. Moemo slobodno rei da je JNA uz
blagoslov jugoslavenskog politikog vodstva Hrvatskoj oduzela svaku mogunost bilo
kakve ozbiljne obrane. Zato nije udno to mitingai slobodno harae po Hrvatskoj.
Ne libe se partizansku kapu zamijeniti kokardom, ni dravnu trobojnicu etnikom
zastavom. Gdje god su oni nogom stali, to bi trebala biti Srbija. Svi se sjeamo mitinga
na Petrovoj gori i njihovih grlatih povika: Ovo je Srbija.
U glavnom gradu Beogradu, izvoru prljave politike, vrlo je ivo. Miloevi uspjeno
manipulira mitingaima po Hrvatskoj i budi stare atavizme. Sruivi Komunistiku
partiju na 14. kongresu SK Jugoslavije,2 SR Hrvatskoj i drugim republikama ostaje
jedini logian politiki potez osnivanje politikih stranaka.
Hrvatska javnost pozitivno je reagirala na pojavu novih stranaka. U travnju i svibnju
1990. u Hrvatskoj su odrani prvi slobodni viestranaki izbori, na kojima je pobijedila
Hrvatska demokratska zajednica (HDZ), predvoena dr. Franjom Tumanom, a
ve 30. svibnja odrana je konstituirajua sjednica novog, demokratski izabranog,
2 14. izvanredni kongres Saveza komunista Jugoslavije (SKJ), odran od 20. do 22. 1. 1990.; zbog nametanja
opcije centralizirane i unitarne drave od strane delegata iz Srbije i Crne Gore, te odbijanja prijedloga delegata iz
Slovenije, Kongres je 22. sijenja napustila slovenska, a potom i hrvatska delegacija, to je u konanici dovelo do
raspada SKJ.

25

viestranakog Sabora Socijalistike Republike Hrvatske (SRH), kada je dr. Franjo

Tuman izabran za predsjednika Predsjednitva SRH.

***
Sin Mate je uspjeno zavrio srednju kolu i upisao se na fakultet. No, ostvarenju
mladenakih ciljeva isprijeila se jedna velika i obvezujua prepreka. Naime, bio je
vojni obveznik, navrio je 18 godina i morao je u vojsku. Bili smo u velikoj nedoumici
zbog tog njegovog skorog odlaska. Je li bolje rijeiti se te obveze odmah ili ju ostaviti za
kasnije Postoji mogunost da vojsku odgodi i ode na odsluenje kad zavri fakultet.
No, tada u ve biti star i formiran ovjek, tko e takav izdrati vojni dril i godinu dana
u toj zatupljujuoj sredini govorio je moj sin. Radije u odguliti dok sam mlad, pa
onda slobodno u ivot. Veina mojih kolega i prijatelja razmilja ovako. Neu ni ja biti
iznimka. Nisam mogla pobijati njegova razmiljanja i stati na put njegovoj vlastitoj
odluci iako me stalno kopkala nejasna i zastraujua politika situacija u zemlji.
Ne dajte malomu da vam ide u vojsku U ovakva vremena nije dobro imati vojnika
iz kue... Lako moe doi do rata Tako su govorili stariji, iskusniji. Mi malo mlai u
to ba i nismo vjerovali.
U tiini brane lonice, daleko od uiju i oiju nae djece, mu me uvjeravao kako e
se situacija u zemlji uskoro smiriti: Ne treba se bojati, ako se to i dogodi, dogodit
e se na Kosovu. Ali on e u vojsku! A vojska ve sad kripi zubima. I na najmanji
povod oni e reagirati. Kao i nekidan nad Kninom kad su vojni migovi vratili policijski
helikopter. Zato vojska nije dozvolila policijskom helikopteru da sleti u Knin? Kosovo
sada nitko ni ne spominje. Ja se vie bojim ove grmljavine nad Hrvatskom nego to
se bojim za Kosovo. Ne boj se, sredit emo mu da ide u Sloveniju. Slovenija je u
Jugi sigurna kao liki medvjed na Velebitu. Kako? Lijepo. Odjavit emo ga iz
Zagreba i prijaviti boravak ponovo u Imotskom. Iz Imotskog e lake nego iz Zagreba
dobiti Sloveniju. Jer shvaa i sama da je sluiti vojsku daleko od potencijalnog arita
veliki dobitak. U Hrvatskoj e se to ispuhati, ne moe ovdje biti nita opasnoga. A i tu
e biti blizu kue, moi e nam ee dolaziti, a i mi k njemu moemo lako skoknuti.
I tako je Mali otiao u Imotski po vojni raspored. Kad je doao u vojni odsjek inovnik
mu je predloio samo dvije, jo nepopunjene lokacije: Kosovo i Slovenija. Mali se
odluio za Sloveniju. Voen naim utjecajem zakljuio je da je sluiti vojsku daleko
od Kosova najvei dobitak. S vojnim rasporedom u depu uputio se na kolodvor. U
planu je imao svratiti kod djeda i bake u estanovac, pa u Split kod strica, i preko
Knina u Zagreb. Na kolodvoru je stajala velika grupa vozaa s rukama u depovima
i zabrinutih lica. I sami su se vrtjeli i neto raspravljali. Mali je potraio vozni red da
vidi kad ima autobus. Nije ga bilo. Odluio je upitati jednog od vozaa, kad kreu u
Zagreb, ali preko Splita. Nema vie puta preko Knina pa neemo ni u Split, ozbiljna
26

lica odgovorio mu je voza. Kako, zato, pitao je zapanjeno, vrsto pod rukom drei
vojni raspored. Stisnuo je vrsto svoje isprave i u trenutku shvatio da je svoju sudbinu
prije samo pet minuta zapeatio. Voza mu je nevjericu vidio na licu, ne znajui zbog
ega je mladi protrnuo, pa mu je odgovorio: Ne boj se, doi e u Zagreb, vozit emo
preko Bosne. Srbi su oko Knina postavili balvane na prometnice . Radi sigurnosti
putnika i vozaa preko Knina za sada voziti neemo.
I tako je 17. kolovoza 1990. godine zatvorena cesta Zagreb Split, a avantura Jovana
Rakovia nazvana Balvan revolucijom prijetila je slomom politikog i demokratskog
ivota u Hrvatskoj.
Uzmaka vie nije bilo. U vojsku se moralo ii. Tono mjesec dana poslije postavljenih
balvana, u kino nedjeljno predveerje, s jo desetak momaka iz naselja koji su odlazili
na razliite lokacije, ispratili smo ga na zagrebakom kolodvoru. Rastali smo se. Nitko
nije plakao, ali je plakalo nebo nad Zagrebom. Ja sam se borila s mislima jesam li mu
dovoljno savjeta dala, je li me dobro razumio.
Kad smo se vratili kui, Antonija je sjedila sva u suzama, a mali Mario podvio je ruice,
na njih naslonio glavicu i kao neki starac koji je sve izgubio pogled upro negdje u
prazno. Ne znam to je tog trenutka bilo tee, djeja tuga ili njegov odlazak.

Posjet sinu u ljubljanskoj vojarni

Dani su poeli prolaziti mimo mene. Ali noi, noi su bile nepodnoljivo teke.
Ono to me do sada nije zanimalo, to sam sluala ili gledala povrno, odjednom je
pred mene stupilo poput nemani. S velikom panjom poela sam pratiti Dnevnik i
ostale vijesti. Nita nije bilo obeavajue, iako je izgledalo kao da e se to politiko
prepucavanje razvlaiti, natezati pa se ipak na kraju srediti.
Tako su prola prva tri tjedna. Nakon toga imat e zakletvu i mi emo mu ii u posjet.
Dogovorili smo se da se ne dopisujemo niti telefonski razgovaramo. Nikome neemo
dati do znanja da je za nas ovo razdoblje posebno neugodno, jer vojsku jednostavno
ne volimo. U vojsku odlazimo zato to se mora, a ne zato to nas vojska oduevljava.
Vojska nosi oruje kojim se ubijaju ljudi, a ubijanje je protivno naem odgoju, naoj
vjeri i Bojim zakonima.
Na zakletvu smo poli nas troje, Mario, Antonija i ja. Stipe nije mogao jer je operirao
krajnike. Do Ljubljane nas je vozio na susjed Mime. I on je iao u posjet svome sinu.
Mime je profesionalni voza, no na putu je bilo vrlo zabavno. Pred svakim semaforom
mala Marta, njegova ker, glasno ga je upozoravala: Tata, uto je tata, crveno je,
a Mime bi stao. Tek naknadno sam shvatila da Mime ili slabo vidi ili je daltonist. No,
sretno smo stigli do Ljubljane zahvaljujui dobrom oku male Marte. Mime je otiao u
vojarnu u kojoj je bio njegov sin, a mi smo traili prijevoz do Ljubljane Polje, jer je
ondje sluio na Mate. Koga god upitam, nitko mi pouzdano ne zna rei kako doi do
27

te vojarne. Na kraju priem jednoj sredovjenoj eni koja nas je uporno promatrala
otkad smo doli. Gospoo, znate li koji autobus vozi do Ljubljane Polje? Umjesto
odgovora, upitala me: Otkud ste vi? Iz Zagreba, odgovorila sam joj. Sad ste
odjednom svi iz Zagreba, odgovori ena uporno gledajui sad mene, sad djecu. Pogled
joj se posebno zaustavio na Antoniji. Kako ste tako crni? Shvatila sam to je mislila
pa sam joj objasnila gotovo cijelo rodoslovlje. Na kraju nas je lijepo i uljudno uputila
kako doi do vojarne.
Vojarna je bila prilino daleko od centra grada. Sastojala se od nekoliko zgrada. Unutar
i oko vojarne je uma. To je ono to se vidi ispred porte. Ve se skupilo mnogo roditelja.
Po nainu govora pokuavam dokuiti otkuda su sve doli. Nakon kratkog vremena
dalo se zakljuiti da nas je bilo iz svih krajeva Jugoslavije, iz Bosne i Hercegovine,
Srbije, Crne Gore, s Kosova, iz Hrvatske, Slovenije. Na samom ulazu u krug vojarne
sjede vojnici, a s nama ispred vojarne je oficir. On nas upozorava to smijemo, a to ne
smijemo unijeti u vojarnu. Fotoaparati su strogo zabranjeni. Tko ga ima, neka ga ostavi
na porti. Uz potvrdu, moe ga uzeti na povratku. Antonija se uzvrtjela jer je kod sebe
imala svog malog idiota, pa nije znala to e s njim. Ostavi ga u depu i ajde meu
one ljude koji su ve proli provjeru. Ja u na kontrolu. Tako smo provercali aparat.
Kad sam nas upisala i prola pregled, po nas je doao mladi vojnik. Hodajui s njim
saznala sam da je cimer moga sina, da je rodom iz Beograda, da je moj Mate dobar
drug, da se lijepo slau, a ako i naprave kakvu spaku, to je vie onako da se razbije ta
vojnika monotonija. Sluajui mladog Beograanina, za trenutak mi se uinilo da se ja
bez veze brinem, jer po njegovom prianju inilo se da su oni na dobrom maturalnom
tulumu, a ne u armiji.
Kad sam kod vojnikog kreveta ugledala sina, nestalo je iluzije. Oi su mu odavale
izvjetaeni smijeak dok se pozdravljao s nama. Zadrhtao mu je glas, ili se to meni samo
uinilo. Kao pravi domain pokazuje mi svoju imovinu, vojniki krevet i nekakvu
kutiju u kojoj stoje sve njegove osobne stvari. Upoznaje nas i s ostalima koji takoer
ekaju svoje roditelje. Samo jedan meu njima djeluje izgubljeno. On je Albanac s
Kosova. Njemu roditelji nee doi. Nisam ga pitala za razlog, ve mu ponudila da
bude na gost na dananjoj sveanosti. Pristao je. U takvom razgovoru zatekao nas
je kapetan prve klase Cigulajki, njihov nadleni starjeina. Sitan rastom, prodornih
oiju, okretan kao igra, uspravan, odaje dojam samouvjerena ovjeka. Uljudno smo
se rukovali, pozdravili. Taj posjet trajao je vrlo kratko. Izili smo u krug vojarne. Hou
sinu pokazati to sam mu sve donijela. Nita on ne eli vidjeti. Sjeli smo na klupu.
Nudim ga jelom. Nee ni to. Tada mi postade jasnije da je njegovoj dui puno tee
nego to sam pretpostavljala. Priekat emo sveanu zakletvu i onda emo van. Van,
u grad, izvan kruga vojarne, izvan domaaja trube i borbene spremnosti, samo van, jer
vani je sloboda. Samo da proe zakletva.
Uslijedilo je sveano postrojavanje pa pozdrav i estitka starjeine. Taj govor nije
bio osobito dojmljiv, jer se ponavljalo sve ono to smo gotovo svakodnevno sluali.
28

Vojska se protivi secesionistikim tenjama pojedinih republika, vojska e braniti

tekovine NOR-a i socijalistike revolucije. Vidi se da ima roditelja koji taj govor
odobravaju. Uslijedila je zatim sveana zakletva, na kraju koje su rekli da su spremni
i ivot dati. S takvim tekstom ja se nisam mogla sloiti. Kad takve prisege piu nitko
ne pita majke. Na poklon su dobili karanfil i nekakav papir. Vojnici pokunjeno ekaju
kad e voditelj ceremonije izrei ono famozno, ono bitno i ono veliko: Drugovi
vojnici, sada slobodno moete iskoristiti svoj prvi izlazak u civilstvo. No, te reenice
nije bilo. Voditelj je suosjeajno rekao: Zbog zategnutih politikih odnosa u zemlji,
vojsci je nareen prvi stupanj borbene pripravnosti i izlaska iz kruga kasarne nema.
Uskomeala se masa vojnika pomijeana s roditeljima, dok ih je samo nekoliko takvoj
odluci zapljeskalo. Poli smo do kantine, sjesti i neto pojesti. Ondje je sve ve bilo
puno, to ljudi, to otpadaka hrane, raupanih pilia, oglodane svinjetine, prolivenih
piva, opuaka i dima cigareta koji si mogao rezati. Klupa je bila najbolji izbor. Nevoljko
smo neto prezalogajili, jer nikome se nije jelo. Uto nam se pridruio na vodi, mladi
Beograanin, s jednim gospodinom. Predstavio nam ga je kao ujaka koji je vojni
lijenik i koji mu je doao u posjet. Sredovjeni dobrodrei gospodin odmah je poeo
razgovor, o Dalmaciji i Dalmatinkama. Oduvijek sam volio Dalmatinke, vraje su to
cure, otvorene, pristupane, vesele, armantne, enstvene, a u kljunom asu suzdrane.
Dovedu ovjeka do ludila i onda ga zaliju hladnim tuem. A otkud vi tako dobro
poznajete Dalmatinke, upitala sam ga. A poznam ja Dalmaciju i Dalmatinke kao svoj
vlastiti dep. Znate, ja vam ljetujem u vojnom odmaralitu u Bakom Polju. Nastavili
smo razgovor o cijenama odmaralita i mogunostima tko u njima moe ljetovati, to
nas je polako odvelo u politike vode, pa me moj Mate cokulom ispod klupe upozorio
da utim.
Zato se uputa u razgovor s ovjekom kojega ne poznaje. Moj kolega kae da mu
je on ujak, da je vojni lijenik. Nisi ni promislila zato malome nisu doli roditelji, ve
ujak, vojni lijenik. Mali je jedini od nas momaka koji jasno istie svoju nacionalnu
pripadnost. Na ruci otvoreno nosi prsten s 4 irilina slova S. A to mu na to kau
oficiri? Nita, prave se da ne vide.
Nastavili smo hodati oko vojarne, sretali smo se s mnogima, pa i s naim znancima iz
prie. Nitko od roditelja nije imao srca izii i ostaviti ih same na taj veliki dan. A onda,
negdje oko etiri sata poslijepodne, ugledala sam mladoga Albanca kako bez daha tri
prema nama. Mate je shvatio prije nego ga je uo, da su dobili dozvolu za izlazak. Ipak
smo morali priekati na slubenu informaciju. Proetali smo sreditem Ljubljane jo
uvijek pod dojmom te zabrane izlaska i prvog stupnja borbene spremnosti. O njoj smo
razglabali, a da zapravo nita nismo shvaali. Na grad je brzo pala no. Mi smo otili u
Zagreb, a on natrag u vojarnu. Taj kratki izlazak bio mu je prvi i zadnji slubeni izlazak
u civilstvo u toku jednogodinjeg sluenja vojnog roka.
29

Kriza i napetosti u Jugoslaviji sve se vie zaotravaju

Dana 22. prosinca 1990. Sabor SR Hrvatske prihvatio je novi demokratski Ustav,
dokument koji je temeljna demokratska iskaznica svake drave. Rad na Ustavu, kao
i stvaranje demokratskih temelja uope, sustavno je bio praen nizom teroristikih
akcija protiv demokratskih promjena, koje su bile dio vanih procesa u svim bivim
socijalistikim dravama. A kod nas se obnavlja stara metoda i pria o ugroenosti Srba
u Hrvatskoj, te postaje oito kako su pred nama dramatini dani.
Najglasnijima iz Knina pridruuju se istomiljenici iz drugih dijelova Republike
Hrvatske. Dio njih nikada nije prihvatio Republiku Hrvatsku kao svoju domovinu i
ostali su u njoj ne zato to su to eljeli, ve zato to zbog raznih okolnosti nisu uspjeli
prijei na drugu stranu. Mnogi od tih ljudi i danas meu nama ive, dok su oni drugi
njihovi istomiljenici otili na drugu stranu deklarirajui se kao rtve progona hrvatske
vlasti. Sve to postalo je plodnim tlom za stvaranje napetosti. Nekima od njih vrlo
uspjeno manipulirala je i jugoslavenska, odnosno velikosrpska oligarhija. Tako 9.
sijenja 1991. godine Predsjednitvo Jugoslavije kojim predsjeda Borisav Jovi donosi
zapovijed da se u roku 10 dana rasformiraju sve oruane jedinice koje nisu u sastavu
jedinstvenih oruanih snaga SFRJ.3 Predsjednitvo takoer odluuje o angairanju
JNA za tobonje razdvajanje zaraenih strana. Predsjedavajui nije objasnio o kojim se
zaraenim stranama radi niti o kakvim oruanim jedinicama izvan ustroja jedinstvenih
snaga SFRJ, jer u Hrvatskoj tada nije bilo nikakvih vojnih formacija o kojima je B.
Jovi govorio, osim legalnih snaga rezervnog sastava policije.
Na takvu odluku odmah su 17. i 18. sijenja reagirale majke vojnika i hrvatski Radio
101. U samo 24 sata na Trgu bana Josipa Jelaia prikupljene su 64.000 potpisa peticije
kojom se trailo nemijeanje vojske u rjeavanje jugoslavenske krize. Tu peticiju Josipa
(Vinja) Milas Matutinovi, Marija Slikovi, Danijela Furjan i jedna gospoa (ne
mogu se sjetiti njezinog imena) predale su lanu Predsjednitva SFRJ Stipi Mesiu,
koji je obeao da nee zaplakati ni jedna majka.4 No, 24. sijenja 1991. odluke
Predsjednitva SFRJ o angairanju JNA su potvrene, u V. vojnoj oblasti na snazi je
najvia borbena spremnost. Zapravo, bio je to pokuaj legalizacije izravnih operacija
3 Borisav Jovi, Poslednji dani SFRJ: Izvodi iz dnevnika, Beograd, 1995., str. 241-246.
4 Autorica apela je majka vojnika Josipa (Vinja) Milas Matutinovi:
Kako se sudbonosni 19. sijenja pribliava, mi majke vojnika koji su u jedinicama JNA apeliramo da potedite nevine
ivote naih sinova.
U ime ovjenosti ne dopustite prolijevanje krvi naih sinova!
U ime mira ne tjerajte nae sinove da pucaju u svoju brau, u svoje sestre, u svoje roditelje, u svoje prijatelje!
U ime slobode ne dopustite da se politiki problemi rjeavaju mrtvim tijelima naih sinova!
Saberite svoje snage u dijalogu i razumu!
Budite savjesni prema naim i vaim mladim, nedunim sinovima! ( Josipa Milas Matutinovi, Slutnja, strah i nada
/ Foreboding, Fear and Hope (Zagreb, 1997., str. 16)

30

JNA u pomaganju srpskim pobunjenicima. Na takvu odluku, ve isprepadani i

zastraeni vojnici javljaju se svojim kuama. Ratna pripravnost podignuta je na najvei
stupanj, eka se samo zapovijed da se krene. Molite za nas jer guraju nas u rat. Mi za
rat nismo spremni. Ne elimo ubijati, niti elimo da nas netko ubije. Neka politike
trzavice u Jugoslaviji rjeavaju politiari, a nas neka puste na miru, da odsluimo dug
domovini i vratimo se svojoj budunosti
Iste veeri predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuman otputovao je u
Beograd. Mi u Hrvatskoj sa zebnjom ekamo njegov povratak, jer rat je pred vratima.
Strepimo za sudbinu nae djece. Nezreli i nekompetentni politiari gurnut e ih u
rat. Ako krene spirala smrti, nitko ju nee moi zaustaviti. U takvim razmiljanjima
doekala sam budna zoru. U ranim jutarnjim satima u zagrebakoj zranoj luci Pleso
dr. Tuman daje izjavu televizijskoj ekipi: Ne bojte se, obeali su mi Miloevi i
Kadijevi da nee napasti Hrvatsku.5 uvi to, neto me zazeblo oko srca. Zato je
Tuman tako formulirao izjavu. Daje li i on legitimitet toj dvojici, osobama koje su
duboko involvirane u jugoslavensku politiku krizu ili u ovom trenutku nema drugog
izbora? Miloevi, zaklinjui se u Jugoslaviju, intenzivno radi na ideji SANU-a (Srpska
akademija nauka i umetnosti) i stvaranju velike Srbije, a Veljko Kadijevi mu u tome
pomae prijetei vojnom silom. Ali odluku o uporabi vojske moe donijeti samo
kolektivno Predsjednitvo. No, ipak je jedno dobro iz tog posjeta proizilo. Sutradan
im je doista skinuta borbena spremnost, a Miloevi i Kadijevi postadoe mirotvorci
dostojni hvale.
5 U Veernjem listu, 26. sijenja 1991., zapisano je: Bili smo na rubu graanskog rata, vojska je bila mobilizirana,
ali moe se rei da je jo jednom hrvatska principjelna politika, razborita ali odluna, odnijela pobjedu. To je ocjena
izlaganja dr. Franje Tumana, predsjednika Republike Hrvatske, o rezultatima razgovora delegacije Hrvatske u
Beogradu i zakljucima Predsjednitva SFRJ, u Saboru Republike Hrvatske. U razgovoru s delegacijom Srbije na
elu sa Slobodanom Miloeviem kazali smo da su prola vremena kad se s Hrvatskom moglo razgovarati s dvostrukim
kriterijima, da nasuprot sebi imaju vodstvo Hrvatske i hrvatski narod koji je izvojevao svoju slobodu i koji e svoj
suverenitet znati braniti, rekao je dr. Tuman.
Dok su trajali razgovori s vodstvom Srbije, odravala se sjednica Predsjedntva Jugoslavije, nastavio je predsjednik
Tuman. Bila je podosta burna, no to to smo postigli na toj sjednici od tolike je vanosti i tolikog znaenja da se moe
nazvati povijesnom sjednicom i povijesnim odlukama. Na toj sjednici htjelo se dalje ozakoniti intervenciju jugoslavenske
vojske. U tijeku razgovora i predsjednik Jovi, u ime Predsjednitva SFRJ, i general armije Veljko Kadijevi, u ime
Jugoslavenske narodne armije, izriito su izjavili da oni priznaju legitimitet hrvatske demokratske vlasti Republike
Hrvatske i da JNA nije imala, niti ima, nikakvu namjeru za provedbu vojnog udara, svrgavanje legitimne vlasti u
Hrvatskoj. To je znai prvi puta javno reeno i kao obveza ispred jugoslavenske i svjetske javnosti.
Dr. Tuman je dalje naveo da je postignuta suglasnost da e Armija dati nalo da 27. sijenja u 12 sati prestaje
iznimni stupanj njezine borbene gotovosti. Armija se vraa u redovno stanje, u vojarne, a ja ovdje ovog asa kao
predsjednik Republike, dajem nalog da se rezervni sastav milicije isto tako demobilizira i povrati svojim kuama. Uz
ovu, najvanija odluka Predsjednitva SFRJ je i zakljuak da se to hitnije uspostavi pravni poredak svugdje gdje je on
naruen. To znai, odmetnici, pobunjenici u Kninu ili negdje drugdje, nemaju vie prava da se pozivaju na potporu
bilo saveznog vrhovnitva u Beogradu, bilo JNA. Uspostava mira, pravnog poretka, stvar je Republike Hrvatske na
njezinom teritoriju, zakljuio je dr. Tuman. (Kronologija rata, Hrvatska i Bosna i Hercegovina, 1989.-1998.,
Hrvatski informativni centar, Zagreb, 1998., str. 38)

31

Sin nam nikako kui nije dolazio. Mi bismo ga posjeivali kad smo mogli. Na Uskrs
emo svakako k njemu. Napravila sam paticadu, njemu omiljeno jelo, kolae. Sastat
emo se kod naeg daljnjeg roaka, koji nam je sad od velike pomoi. On ga esto
obilazi, a nama je njegova kua u Ljubljani postala utoite. Izlasci su mu bili dozvoljeni
samo u nedjeljnim poslijepodnevima i to iskljuivo na traenje nas roditelja kad bismo
mu doli u posjet. Tako je bilo i na Uskrs. elimo ga proslaviti po naem starom
obiaju, no upaljena dalekovidnica ne da nam da se odmaknemo od surove stvarnosti.
Izvanredne vijesti. Na Plitvicama je poginuo policajac. Objavili su samo inicijale J. J.
Nebo je prostrlo bijeli pokrov. Na njemu velika crvena krvava mrlja, a ispod zimzelene
grane stoljetnog bora tijelo pogoenog mladia. Malo dalje policija vodi zloglasnog
Gorana Hadia.6 Zato je on doao na Plitvice i to na katoliki Uskrs? Zbog idiline
ljepote Plitvikih jezera, ili da popravi prosjek hrvatskog turizma?
Krvava slika s Plitvica visjela nam je pred oima. Pitali smo se ija je majka danas
zaplakala. Straan li je za nju taj Uskrs, simbol pobjede ivota nad smru. Poginuli
mladi je policajac Josip Jovi, rodom iz Arana. Poznajemo ga. Najstarije je dijete u
majke. ivot ga nije mazio. Dok su drugi mladii njegove generacije uivali u svojoj
mladosti, on je morao raditi kako bi prehranio svoju obitelj, jer stari otac raditi nije
mogao. Staru tronu kuu u kojoj su ivjeli elio je zamijeniti novom, pa je poeo zidati.
Bolesnoj majci postao je oslonac i nada. I kad mu se pruila prilika, graevinsku skelu
zamijenio je policijskom odorom. Sudbina ga je odvela na Plitvice u smrt. Zato ba
njega? Odgovora nisam nala. Hadia su pustili kao da se nita nije dogodilo.

***
Za svibanj kau da je najljepi mjesec u godini. Mi u Hrvatskoj ekamo ga s puno
nade, jer 15. svibnja 1991. trebalo bi doi do smjene u Predsjednitvu Jugoslavije. Na
redu je predstavnik iz Hrvatske Stipe Mesi. Sve nae nade uprte su u Mesia, jer
on se zalae za obuzdavanje vojske. Njegov je stav da je vojsci mjesto u vojarnama,
a u politikom dijalogu treba traiti formulu za rjeenje jugoslavenske krize. esto
spominje transformaciju politikog sustava, koja se praktino ve dogodila. Odabrali
smo viestranaki sustav umjesto dotadanjeg jednopartijskog i cijela zemlja tome se
treba prilagoditi. Bolje sto dana razgovarati nego jednu minutu ratovati. Meutim,
srbijanski dio Predsjednitva na elu s Borisavom Joviem i dvojicom Kostia7 nee ni
uti, kamoli prihvatiti Mesia za predsjednika. Ne pomae Mesiu ni to to predstavnici
6 Goran Hadi, tadanji dunosnik SDS-a u istonoj Slavoniji, od rujna 1991. predsjednik tzv. Vlade Srpske
oblasti Slavonija, Baranja i Zapadni Srijem, a od 26. veljae 1992. predsjednik Republike Srpske Krajine (RSK);
optuen od strane Hakog suda kao ratni zloinac za zloine u Republici Hrvatskoj.
7 Branko Kosti, crnogorski lan Predsjednitva SFRJ; i Jugoslav Kosti, predstavnik Vojvodine u Predsjednitvu
SFRJ.

32

ostalih republika Vasil Tupurkovski (Makedonija), Bogi Bogievi (Bosna i

Hercegovina) i Janez Drnovek (Slovenija) trae da se on imenuje predsjednikom
Predsjednitva.
est tjedana su B. Jovi i Kostii kemijali oko imenovanja Mesia za predsjednika
Predsjednitva SFRJ. Hrvatska i Slovenija u meuvremenu provode referendum,8 na
kojem se narod izjasnio da u takvoj jugoslavenskoj zajednici vie ne ele ivjeti. Na
temelju rezultata referenduma, Sabor RH je 25. lipnja 1991. donio Deklaraciju
o uspostavi suverene i samostalne Republike Hrvatske. Istoga dana i Slovenija je
proglasila samostalnost. No, i jedna i druga republika prihvatile su, na zahtjev i
posredovanje Europske zajednice i SAD-a, tromjesenu odgodu realizacije odluke o
samostalnosti, te mogunost nastavka pregovora za rjeavanjem jugoslavenske krize.
Vidjevi da situacija u Jugoslaviji izmie kontroli, Europa alje trojicu svojih
predstavnika,9 kako bi Stipe Mesi preuzeo svoju ustavnu funkciju. Kad im se iz Europe
zaprijetilo, B. Jovi izjavljuje da sad Mesi moe biti predsjednik jer su se okolnosti
njegova imenovanja promijenile. Koje li ironije I umjesto dvadesetak dana ranije,
to mu je po Ustavu bilo zajameno, Mesi postaje predsjednikom u trenutku kad nad
vojskom vie nitko nije mogao uspostaviti kontrolu. Kad povod za upotrebu oruja
JNA nije mogla inscenirati u Hrvatskoj, Srbi su Slovence proglasili secesionistima,
a secesionistima je vojska krenula pokazati zube. Umjesto s juga, s Kosova, ideju
tzv. Velike Srbije poeli su crtati sa sjevera. Kad ode Slovenija, s Hrvatskom e lako
obraunati, mislili su

Poeo je rat
Dan je 27. lipnja 1991. godine. Podnevne vijesti. Radio Zagreb, Prvi program, emitira
Vijesti. (...) Svim jedinicama Pete vojne oblasti nareuje se pokret, smjer Slovenija.
Peta vojna oblast ima zadatak preuzeti sve granine prijelaze i osigurati dravnu
granicu SFRJ. Postupit emo po pravilima borbene upotrebe jedinica. Svaki otpor bit
e slomljen, a sve posljedice snosit e naredbodavci za otpor i izvrioci. U potpisu:
general Konrad Kolek.10
Skamenila sam se.
Kako? Zato? to se dogodilo? Pitanja poput bujice naviru sama. Drhtavim rukama
pokuavam telefonski dozvati sina ili roaka. Linija je stalno zauzeta. Ne mogu nikoga
8 Referendum je u Hrvatskoj odran 19. svibnja 1991., pri emu se za neovisnost Republike Hrvatske izjasnilo
gotovo 94 posto graana, a protiv ostanka u Jugoslaviji bilo je njih 92 posto, od ukupnog broja (oko 85%) graana
koji su glasovali.
9 Gianni de Michelis, Jacques Poos, Hans van den Broek.
10 General-pukovnik JNA, tadanji zapovjednik Pete vojne oblasti sa sjeditem u Zagrebu.

33

dobiti, ne mogu nita saznati. Pokuavam misliti zato su napali Sloveniju i mog sina
gurnuli u rat. Sad mi je postalo jasnije da vojska ima obrnutu logiku od logike civilnog
stanovnitva. Jo nedavno su traili da idu braniti ugroene Srbe u tzv. Krajini, a sad su
napali Sloveniju. Palim televizor (2. srpnja 1991.). Iz Maralke tenkovi. Paraju vrui
asfalt kroz Novi Zagreb. Skamenjeni graani stoje u paliru i plau. Nemaju se ime
suprotstaviti sili. Vojska je za sobom ostavila i jednu civilnu rtvu, Ravena uvala. Na
izlazu iz Zagreba prema Ljubljani samljeli su automobil i prikolicu poljskih turista
koji su pukim sluajem ostali ivi. U tim tenkovima su golobradi mladii kao i moj
sin. Njima do rata nije, ali moraju ii. Boe, Boe moj, tekog li trenutka. Bojala sam
se ovakvog trenutka. Ali on je doao. Izlaza nema. Vojni zrakoplovi Migovi lete nad
Slovenijom. Bacaju letke, pozivaju graane da ostanu kod kue i na svojim radnim
mjestima. Pozivaju narod na mir i suradnju. Osim propagandnih letaka, bacaju i
bombe, ne tedei ak ni svoju kolonu koja im je iz Zagreba krenula u pomo. Milan
Kuan, predsjednik SR Slovenije, upozorava vojni vrh da se piloti kamikaze ne igraju
oko Nuklearne elektrane Krko. Veljko Kadijevi, uvjeren u snagu svoje vojske, ne eli
zaustaviti zrakoplovstvo, ve poruuje da Slovenija mora kapitulirati. Paralizirao je i
mene i tisue roditelja diljem cijele Jugoslavije. Suze teku kao bujica, a jedino suze daju
oduka, da ne poludim.
Cijelo poslijepodne i dio noi nisam mogla uspostaviti nikakvu vezu ni sa sinom ni s
roakom. Slovenija je u potpunosti blokirana. Oajna sam. Neto moramo poduzeti,
ali ne znamo to. Samo znamo da ga ta vojska tjera da ubije, a on to ne moe i nee.
Ubit e ga.
Idem ja u Ljubljanu, govori moj mu. ime, kako, kada? Na brzinu mu pakiram stvari,
iako znam da nema naina da se prebaci u Sloveniju. Zaustavljen je promet. Mario i
Antonija skupljeni sjede na kauu i ne pitaju nita. Televizor je stalno upaljen. Sluamo
i gledamo to se sve u Sloveniji dogaa. Odjednom kao iz vedra neba iz Beograda
javljaju da ojaeni roditelji ija djeca prolijevaju krv u Sloveniji, zbog suludog sukoba
ultimativno zahtijevaju da im se djeca smjesta vrate na sluenje vojnog roka u Srbiju, jer
vie nemaju povjerenja u starjeine JNA. I u dijelovima Hrvatske, poglavito u velikim
gradovima Splitu, Rijeci, Varadinu, Sisku, ali i drugdje spontano se okupljaju roditelji
ispred gradskih skuptina i trae od slubenih vlasti da im se zatite djeca. Ti skupovi
nezadovoljstva zbog koritenja nae djece u rjeavanju politike situacije u zemlji, ire
se poput plimnog vala. Ta slika nezadovoljnih roditelja ulijeva nadu svakoj od nas,
svakoj majci vojnika, da e vojni vrh odustati od upotrebe sile kad vidi da narod nije
sklon toj metodi rjeavanja politike krize u zemlji.
Eto rjeenja!, viknula sam muu. Ne misli srpski narod kao to misle generali. Oni
idu u Sloveniju. Oni e zaustaviti rat. Mu me samo gledao. Ovaj dogaaj doista je bio
znakovit. Ovakvu akciju treba podrati.
Putovao je od Zagreba do Ljubljane punih sedam sati. Ali to nije bilo vano jer
roditelji iz Srbije najavili su da dolaze odvesti svoje sinove iz ove vojske, da e ih oteti
iz ruku generala, a to je na ovoj vjekovnoj pozornici uniformi bilo neto to ulijeva
34

nadu. U dvorani Tivoli u Ljubljani domaini inzistiraju da ugoste roditelje iz cijele

Jugoslavije te da im se obrati Jelko Kacin,11 da im pokae ratne filmove i pomogne
im da na popisima vojnika pronau svoju djecu. No, dogodio se incident s dvojicom
vojnih lica preobuenih u civile, koji su doli na pijunski zadatak. Slovenci su to brzo
raskrinkali, prepriava mi mu dogaaj koji ga je iznenadio, jer takvu drskost mogli
su imati samo oni koji ele krvoprolie, koji ele upotrijebiti roditeljsku brigu i strah u
svrhu izazivanja pomutnje.
Dogovorili smo se, kae mi mu, da se svim razumnim sredstvima suprotstavimo
samovolji generala i da zaustavimo krvoprolie. Nitko jo ne govori o ratu. No, kad
smo doli u kasarnu oni su okrenuli pilu naopako. Aplaudiraju oficirima. Sve ono o
emu smo u Tivoliju razgovarali i to smo se dogovorili palo je u vodu. Vojsku treba
podrati, samo neemo ratovati, ponavljaju uglas. A to bi to trebalo znaiti da
vojsku treba podrati? Ja ti prenosim ono to sam uo. Znai li to da oni
podravaju vojni udar?
Svojim pitanjima isprovocirala sam njegovo strpljenje, a znala sam da mu je teko i
da mi odgovor ne moe dati, jer nitko nije mogao predvidjeti kako e se stvari dalje
razvijati. Kae mi da je sina vidio, malo s njim razgovarao, izvui ga nije mogao. Sve
bojazni i strahove je preutio. Mali je zbunjen i ne zna to se zapravo vani dogaa.
Pogodila me, govori mi mu, koliina ove tragedije, jer na oglasnim ploama izvjeeni
su mrtvi i ranjeni. Okrenuo sam glavu jer nisam mogao gledati u lice eni kad je na
oglasnoj ploi vidjela ime svoga mrtvog sina.
Potom smo se vratili u Tivoli. Novinari su znali da su se stavovi roditelja u vojarni
promijenili. Ni roditelji vojnika ne mogu se dogovoriti takvu informaciju
televizijska kua CNN je prenijela u svijet, to je jo vie zbunjivalo i nas graane, ali i
svjetske lidere.
Umornu i iscrpljenu prevario me san, kad odjednom Antonija vrisne: Mama, mama,
probudi se! Onako bunovna okrenem glavu smjerom prsta moje keri i na ekranu
ugledam mrtvog ronika, crne kose, staklenih oiju. Buljei u sliku, mala je samo rekla:
Isti na Mate! I meni se uinilo da je on. Ne obazirui se koliko je sati, jer davno je
ve prola pono, zovem u Ljubljanu. Javio mi se roak, kaem mu to sam vidjela na
ekranu, traim Stipu da s njim razgovaram. Obojica me smiruju. Nita im ne vjerujem.
Recite mi istinu, ljudi, je li mi sin iv?
iv je, odgovara moj mu, ja sam ga vidio i s njim danas razgovarao, a u meuvremenu
se nita nije dogaalo. Otii ponovo do vojarne i vidi je li iv! Ne mogu nikuda,
sad sam se vratio iz bolnice, na snazi je policijski sat. Proradili su mi kamenci, doktor
kae da mi je to od stresa. Ti si pod stresom, a samo si jedan dan u gradu u kojem ti
sin ratuje, niti nosi puku, niti ima oficira iznad glave, niti te tko tjera da radi protiv
svog uvjerenja, ne zanima me to ti je, otii vidi to mi je sa sinom!
11 Slovenski ministar informiranja 1991. godine.

35

Bilo je zaista previe to to sam mu rekla. Posvaali smo se kao pravi koijai. Na kraju
me on poeo smirivati. Sluaj, priekat emo jutro jer nemoan sam i ja i ti, a to je
nemo na kvadrat. Imaj povjerenja u mene, jer ja sam ga vidio, iv je! Sve e biti u redu.
Svejedno, ja zaspati ne mogu. Stalno mi je pred oima slika mrtvog vojnika. Ni muu
ne vjerujem, bojim se da mi lae. Kad bih barem mogla neto uiniti? Ali to? Kud god
mi misli krenu, naiem na neprobojni zid. Izlaz ne vidim. JNA je krenula u rat protiv
svog naroda. Ako je napala Sloveniju, napast e i Hrvatsku. U toj JNA je moj sin, koji
mora raditi ono to mu se zapovjedi. Zatititi ga ne moe nitko osim Boga. Onda mi
se otvorilo. Otii u na Kamenita vrata. U glavi sam napravila plan. Tako sam lake
preivjela nadolazei dan.

Na Kamenitim vratima
U sreditu Zagreba nalazi se srednjovjekovna graevina, gradska vrata, poznata
kao Kamenita vrata. U prolazu vrata smjetena je kapela sa slikom Majke Boje od
Kamenitih vrata, zatitnice grada Zagreba. Ispred nje Zagrepani mole i zahvaljuju za
dobivenu pomo ve stoljeima. Noas sam odluila da u i ja poi zatraiti pomo od
pomonice alosnih. Ve dugo sam planirala u svoj prenatrpani raspored ubaciti bar
jednu posjetu toj znamenitoj slici. Otkad znam za sebe, uvijek sam se utjecala Mariji
i ona je uvijek pomagala. Od one davne 1978. godine kad sam skoro izgubila ker,
u Mariji sam nalazila pomo i utjehu. Otada hodoastim u njena svetita, najprije u
Sinj, a sada u Mariju Bistricu. Ali na Kamenita vrata jo nikada nisam otila. Kupila
sam svijeu na Trenjevakom placu. Lecnulo me pitanje mladog prodavaa, treba li
mi za mrtve ili za ive. Ja danas nisam htjela misliti o smrti pa sam brzo odgovorila:
Za ivog, za ivog mi treba. Nikoga nisam pitala gdje su Kamenita vrata, ve sam
hodala, i kao da me nevidljiva ruka vodila, dola sam pred zatamnjeni svod. U tom
uskom prolazu bilo je mnotvo svijeta. Neki s krunicom u ruci, neki bez nje. S desne
strane titrale su tisue upaljenih votanica i irile oko sebe miris. I ja sam zapalila svoju.
Svijea je zaplakala krupnim votanim suzama. Oima sam potraila sliku. Tada sam
ju ugledala s moje lijeve strane. Ona stoji nasmijeena i u naruju dri dijete. Oko nje
i djeteta je cvijee. Sva je u bijelom. Kleknula sam i poela moliti Oena, stalno ju
gledajui. Ali moliti nisam mogla. Onda se oko mene poee tiskati ljudi. Shvatila sam
da predugo kleim. Brzo sam se digla i sjela na klupu. Bilo je hladno pa mi je godila
toplina koja se irila od upaljenih svijea. Onda sam se prisjetila Marijina ivot. Poela
sam razmiljati to je sve ona morala proi hodajui za nedunim sinom. Sjetila sam
se njene tuge kad su ga nevina osudili na smrt. Onda su poput bujice potekle iz mene
misli. Gospe moja, jedino ti me moe razumjeti, jedino ti zna bol koju proivljava
majka kad joj je dijete u opasnosti. I ti si hodala od Heroda do Pilata iako si znala za
boansko poslanje svoga sina, s njegovom smru pomiriti se nisi mogla. U ove dvije
tisue godina nita se nije promijenilo. Nevini i dalje ginu, ubijaju ih zloesti ljudi. Ja te
ne molim samo za svoga sina, molim te za svu djecu, za sve one koji su izloeni ratnoj
36

opasnosti, spasi ih. Spasi tu nevinu

djecu. Oni nisu krivi za ovaj rat. Ako
treba umrijeti, uzmi mene, ja se dajem
dragovoljno, samo mi sauvaj sina.
Marija se i dalje smijei, ljudi dolaze i
odlaze. Ja i dalje molim. Polako poput
lahora tijelo i duu ozarila mi je ugodna
toplina. U dui sam osjetila mir.
Nestalo je one grozne tjeskobe koja
me ve mjesecima obuzimala. Nikakvo
udo nisam vidjela, nikakve rijei
nisam ula, samo jedna tiha oputajua
milina koja mi se razlijevala tijelom.
Tog trenutka znala sam da moj sin nee
nastradati. Kao na krilima, spustila sam
se na Jelai plac pa kui. Kadijevia i
Adia vie se nisam bojala.
Kod kue me doekala zabrinuta
Antonija. Gdje si do sada bila, mislili
smo da ti se nije to dogodilo. Zvao Slavica Bili, ljeto 1991.
je tata. Mate je u kasarni. to ti se
dogodilo, da nisi nala vezu za iupati
Matu?
Antonija, uzmi karton i napii mi transparent. Ja idem u Ilicu pred Crveni kri, imam
informaciju da se ondje skupljaju roditelji vojnika. A to u napisat, upita mala.
Napii: ADIU, UBOJICO, VRATI NAM DJECU!
Mala me u udu pogledala, izrazila bojazan, ali ipak je napisala. Taj prvi i u to vrijeme
jedini transparent na Kraevoj kutiji od kartona objavila je Plava devetka.12
Sutradan sam otila pred Sabor, nai nekoga od politiara i zamoliti da neto poduzmu
u smislu sigurnosti nae djece. Nitko me nije mogao primiti, iako su i prije i poslije mene
hodoastili roditelji s istom namjerom. Odatle sam produila pred Zapovjednitvo
Pete vojne oblasti na Trg kralja Petra Kreimira IV. S porte me vratio mladi ronik
i suosjeajno mi rekao da su mi poruili da kod njih nemam to traiti, ve da idem
Janezu Drnoveku i Stjepanu Mesiu.
Ohrabrena posjetom Kamenitim vratima, ostalo mi je samo da molim Boga i ekam
rasplet, istinski eljna da do njega im prije doe. Nadu mi ulijeva i europska trojka
koja odluno trai da se vojska povue u vojarne. Ali i Savezno izvrno vijee (SIV)
12 Zagrebako izdanje Veernjeg lista.

37

trai od republika Slovenije i Hrvatske da povuku svoje odluke o samostalnosti. Takvu

odluku podrava i Europa, pa e se na Brijunima sastati Predsjednitvo Jugoslavije,
SIV, predsjednici republika i europska trojka, a Deklaracija koja je donesena jasno
trai tri mjeseca odgode bilo kakvih ratnih akcija i u tom vremenu mogunost da
se nae politiko rjeenje jugoslavenske krize. Za mene je to bila ohrabrujua vijest,
jer se vie nee pucati, vojska e se smiriti, a i mom sinu e kroz to razdoblje zavriti
vojni rok. Trebao bi doi kui ak i prije isteka polovice Moratorija na Deklaraciju,
ako mu se prizna pravo na redovni dopust, ali i izvanredni, jer je ve tri puta dao krv.
Svako davanje krvi nosi dva dana nagrade, dakle est dana prije moe na slobodu. To je
ukupno 36 dana ranije.
No, sada je najvanije da se ne puca, da se ljudi ne ubijaju, da on ne mora nikoga ubiti
i da sam ne bude ubijen, a politiari neka odrauju svoj dio posla.
Kako sam se samo naivno nadala

Generali donose rat i u Hrvatsku

Nakon sukoba u Sloveniji srbijansko vodstvo zahtijevalo je poetkom srpnja 1991. da
JNA zauzme poloaje i u Hrvatskoj, iako se JNA ve od svibnja poela razmjetati na
kriznim podrujima u Hrvatskoj, a do poetka srpnja razmjestila se i u Baranji, zauzevi
poloaje uz granina podruja vukovarske, vinkovake i upanjske opine. Tenkovi i
oklopna vozila iz Srbije, odakle su ispraeni cvijeem, uli su u Hrvatsku preavi Dunav
i ovladali svim mostovima na Dunavu izmeu Hrvatske i Srbije, zauzevi tako vane
strateke pozicije za djelovanje u Hrvatskoj. Vojska je tako jasno dala do znanja svima
u Jugoslaviji da je ona zapravo jedini arbitar koji e rijeiti jugoslavensku politiku
krizu, iako je uskoro (7. srpnja 1991.) donesena Brijunska deklaracija, prema kojoj
se JNA trebala povui u vojarne. No, JNA upravo ovim inom zauzimanja poloaja
u Hrvatskoj daje pljusku meunarodnim faktorima koji su istovremeno pokuavali
nai optimalno politiko rjeenje kako bi zadovoljili sve zainteresirane strane unutar
jugoslavenske zajednice.
Iako je situacija u zemlji bila krajnje ozbiljna i napeta, mi se jo uvijek nadamo da
e do raspleta krize doi bez prolijevanja krvi. No, pokazalo se da je to bila samo
naa puka elja koju je stvarni dogaaj jo istog dana demantirao. Naime, znojan od
ljetne ege vratio se Stipe s trnice i donio Slobodnu Dalmaciju. Listajui drage mi
novine, panju mi privue slika generala Blagoja Adia kako se obraa nesvrenim
oficirima na Vojnoj akademiji u Beogradu i izmeu ostalog kae: Drugovi oficiri,
jugoslavensko opredjeljenje je dolo u pitanje. Mi smo izgubili bitku, ali ne i rat.
Viestranaje je dovelo narode u sukobe, ruitelji Jugoslavije preuzeli su vlast i okrutno
ele promijeniti drutveno ureenje uvoenjem kapitalizma u svojoj najgoroj formi.
Predsjednik Vlade Ante Markovi u konspiraciji sa SAD-om i zapadnim silama radi
na dezintegraciji Jugoslavije. Bez obzira na stavove Predsjednitva, mi emo udariti
38

svom naom snagom, mi ne moemo vie da ekamo i nee biti vie povlaenja.
Izdaja Jugoslavije je oita i potvrena je odlukama Slovenije i Hrvatske, a takoer od
mnogih oficira i vojnika. Prijeti spoljna intervencija Njemake, Austrije, Maarske i
ehoslovake. Postoji namjera da se stvori jedna golema zajednica od 130 miliona
stanovnika a to predstavlja za nas veliku opasnost jer je to stvarno projekt nove velike
Njemake. Izdajice treba ubiti na mjestu bez milosti i razmiljanja. Trupe pod vaom
komandom moraju do kraja da izvre dobivene zadatke pa makar pri tome izginuli do
posljednjega. () Sjetite se Ljubina groba iz NOB-a. () Nije vano ako pretrpimo
velike gubitke. () Mi imamo prednost u naoruanju. Rat ne bira rtve. Gubitke treba
ignorisati. Od sada strahom moramo da prinudimo neprijatelja na kapitulaciju, a to
znai, upotrijebite sve snage i otvorite vatru na svakoga koji se protivi naim akcijama.
Stanje u JNA je narueno, vlada dosta slab moral, to je u Sloveniji izilo na vidjelo.
U vojnom vrhu nema podjela. Svi radimo puno, ali planski, organizirano i timski.
To vam govorim s punom odgovornou. Sada e svi grlati oficiri imati priliku da se
iskau u akcijama, naroito oni koji su glasno izjavljivali da bi oni bolje izveli akciju u
Sloveniji da im je dana prilika, u odnosu na nas koji smo to planirali i realizirali. Svi
oni e dobiti priliku da odu na frontu u Sloveniju i Hrvatsku. Sada je oko 58 karaula
u rukama Teritorijalne obrane Slovenije. Jedinice JNA povukle su se u garnizone,
sreuje se popunjavanje i spremaju na idue zadatke. JNA ima 50 mrtvih i 150
ranjenih, 500 vojnika je dezertiralo, a oko 1000 ih se predalo. Ljudi se nisu mogli brzo
prilagoditi situaciji u izvoenju borbenih akcija, naroito oko pitanja upotrebe oruja,
to se ubudue ne smije ponoviti. U Makedoniji je cijeli bataljon otkazao poslunost,
a civili ga podravaju, njih 5000, u BiH smo mobilizirali Srbe u brigade JNA koje
nee napustiti matini teritorij zato jer su se Muslimani odbili odazvati pozivu JNA,
a ima i pojava da se i neki Srbi nee boriti protiv Slovenije, npr. dezerterstvo, pokret
majki za povlaenje sinova iz vojske i drugo. To moramo paljivo razmotriti i poduzeti
odgovarajue mjere. Neke su ve u toku. Otii ete odmah na dunosti u jedinice u
koje vas rasporedimo, nemate prava da se alite na rjeenje u odnosu na dunosti i
garnizone, ve da striktno izvravate nareenja pretpostavljenih. Od vas oekujemo da
to prije osposobite jedinice za ratne akcije po pravilima njihove borbene upotrebe i
da u izvravanju zadataka ispoljite ona znanja koja ste u kolama ovdje stekli, pri emu
nema kolebanja i odustajanja od zadatka. Konano, drugovi oficiri, ja vam estitam
da ste izabrani za sve pothvate i zahtijevam da u izvrenju ovih zadataka u cijelosti
upotrijebite sve svoje znanje i umijee u bitkama za ostvarenje ideala Oktobarske
revolucije i u borbi za Jugoslaviju.13
General Adi ne iznosi vlastiti stav, ve stav Generaltaba JNA koji je odavno bio
definiran, iako su stalno negirali da su u ratu. General Adi govori ono to cijela
zemlja ve odavno zna. On ima prednost u naoruanju, sve to radi, radi planski i
13 Udarit emo silom u potrebnom opsegu, Slobodna Dalmacija, 9. 7. 1991., str. 4.

39

Molitva majki na Placi (Punat, otok Krk), 17. srpnja 1991.

40

Plakat apela 15. srpnja 1991. (original veliine 120x80 cm)

41

42

Prva i zadnja stranica peticije za mir, potpisivane 15. srpnja 1991. u Puntu na otoku Krku.
43

timski. Republike mu otkazuju mobilizaciju, ali on je mobilizirao Srbe iz Bosne koji

nee otkazati poslunost. Slab moral i dezerterstvo objanjava nemogunou ljudstva
da se brzo prilagodi novonastaloj situaciji. Strano odzvanjaju njegove prijetnje,
da neprijatelja treba ubiti bez milosti i razmiljanja. A neprijatelji su mu Hrvatska i
Slovenija. U vojsci vlada slab moral, za to krivi majke koje nisu mogle dozvoliti da im
djeca ginu u Sloveniji. Takvom generalu slui i moj sin.
Taj namrgoeni ovjek zapravo je jedna usamljena dua koja je u vojsci nala smisao
svog ivota. On zapravo nema obitelji ni doma. On nikada nije osjetio djeje ruice oko
svoga vrata, strepnju za zdravlje maliana niti brigu o njihovu odgoju i obrazovanju. Taj
usamljenik bez srca i due, bez Boga, priznaje samo jednu stranu ljudskog djelovanja,
a to je iskljuivo sila. Njemu su neprijatelji Slovenija i Hrvatska i njih treba ukloniti
bez milosti i razmiljanja. A tko e ih ubijati? Naa djeca koja slue vojni rok u armiji
kojom on zapovijeda.

***
Malo je nas roditelja iz Zagreba iji su sinovi na Mostinama, u predgrau Ljubljane.
Informacije koje do mene preko njih dolaze vrlo su oprene. Govori se da je razjedinjeno
Predsjednitvo donijelo odluku da se vojska iz Slovenije povue. Nagaa se gdje e
se ta poraena vojska locirati. Borisav Jovi bi ju smjestio u Hrvatsku, jer po Ustavu
vojska se moe kretati u svojoj zemlji kud god hoe. Za Jovia nije upitno ima li vojska
jo uvijek vlastitu zemlju ako su Slovenci iz te zajednice izali. Stjepan Mesi protivi
se dolasku vojske u Hrvatsku jer se boji njenih aktivnosti. Ono to roditelji pouzdano
znaju je da vojska skida podove, kupaonske ploice, WC koljke, lustere po vojarnama.
Streljivo su ve odvezli. Oficiri samo ekaju da u Srbiju smjeste obitelji pa e onda
krenuti. Odvest e sa sobom i vojnike kojima nije istekao vojni rok. Slovenski ronici s
njima nee jer je Slovenija donijela odluku o povlaenju svojih ronika iz JNA.14
U nedjeljno jutro dok sam se spremala na misu zazvonio je telefon. Zadnjih godinu
dana svaki put bih protrnula na njegov zvuk, to se dogodilo i sada. Zove gospoa
Nevisti. Nai sinovi zajedno slue vojsku. Kae mi da e se danas na Trgu bana Jelaia
u Zagrebu odrati veliki molitveni skup i da ako ikako mogu angairam to vei broj
poznanika i rodbine, da doemo moliti za mir. Iako jo mokra od tuiranja, potrala
sam do nae crkve zamoliti upnika da pozove narod na molitvu. Zatekla sam ga na
samim vratima, samo to nije zakoraio na oltar. Jo zapuhana, rekla sam to se sprema
i zamolila ga da to objavi poslije mise. Nita mi nije odgovorio. Mislila sam da me nije
14 Ve 8. oujka 1991. u Skuptini Slovenijeizmijenjen je ustavni zakon o sluenju vojnog roka kojim sluenje
istoga u JNA vie nije bilo obaveza za graane Republike Slovenije, a 24. srpnja 1991. Predsjednitvo SFRJ donijelo
je odluku o odlasku JNA iz Slovenije, prije ega e se iz JNA otpustiti svi slovenski vojnici (Boo Repe, Jutri je nov
dan, Slovenci in razpad Jugoslavije, Ljubljana, 2002., str. 428, 433.)

44

dobro razumio, jer pater Andrija je porijeklom Poljak i jo uvijek ne govori najbolje
hrvatski jezik. ekala sam upne obavijesti i pokajala se to barem na papiri nisam
zapisala ono to sam mu u dahu rekla, spremna otii i prije blagoslova, kad je pater
Andrija ponovio sve ono to sam mu rekla. Kao da je taj Poljak bolje od nas samih
razumio nau politiku situaciju.
Gotovo cijelo naselje otilo je na molitvu na trg. Molitvu je predvodila doktorica
Ruica avar. Bilo je ondje i politiara. Skupu se obratio Antun Vuji, predsjednik
SDSH (Socijaldemokratska stranka Hrvatske), zajedno sa Savezom udruenja stanara
i u suradnji s Crvenim kriem Hrvatske, te rekao da e pruiti pomo onim roditeljima
koji ele posjetiti svoje sinove u vojsci. Generalturist e osigurati autobuse, a
polazak e biti iz Dugandieve15 ulice ispred Cibonina tornja u Zagrebu. Ogorena
akcijama JNA u Sloveniji i Hrvatskoj, Vujieva stranka sastavila je proglas kojim se
trai povratak vojnika koji slue vojni rok izvan Hrvatske u domovinu, zaustavljanje
agresije na Sloveniju i Hrvatsku, razoruanje JNA i zatita svakog vojnika koji odbije
sudjelovati u agresiji. Trae takoer neopozivu ostavku vojnog vrha zbog neoprostivih
pogreaka koje su uinili tjerajui nau djecu u agresiju na vlastiti narod.
Da je ratna nevolja zatekla Hrvatsku nespremnu, svjedoili su i ovi postupci
politiara i roditelja. Istina je da su vojnici bili razbacani diljem Jugoslavije i da im
je nemogue zajedniki pomoi. A samo dobra volja oporbenih politiara nije bila
dovoljno vidovita ili nije mogla dovoljno jasno politiki predvidjeti to se sve moe
dogoditi. Memorandum o Promatrakoj misiji EZ-a za Sloveniju, a samo djelomino
za Hrvatsku, donesen na sastanku na Brijunima 7. srpnja 1991., roditelji su shvatili
kao vaan dokument u odluujuem trenutku. Da se kojom sreom Europa ranije
ukljuila, moda su se mogle izbjei ljudske rtve. Ali bolje ikad nego nikad.
Jo se tinta na Memorandumu nije osuila, a JNA je 27. lipnja 1991. napala Osijek
i okolicu. Svi se sjeamo crvenog fie pod gusjenicama tenka JNA. Okupirana
je Baranja, spaljene su elije, napadnut Dalj. Adi tenkovima juria na Vukovar.
Prognanici preplavljuju slobodni dio Hrvatske i junu Maarsku. Milan Paroki,
srpski politiar i zastupnik u parlamentu, ve je na mitingu u Jagodnjaku u Baranji u
travnju 1991. rekao, izmeu ostaloga, da onoga tko kae da je taj teritorij Hrvatska,
treba ubiti kao kera pored plota. U ljeto 1991. ta se prijetnja ostvaruje.
Molitveni skupovi proirili su se po cijeloj Hrvatskoj. I mi na Trgu molimo svaku veer.
Sada smo se ohrabrili pa molitvom i pjesmom obilazimo i oko Komande Pete vojne
oblasti. Generaltab je smijenio generala Koleka. Na njegovo mjesto doveli su ivotu
Avramovia, zvanog Ledeni. Zbog toga ili usprkos tome elimo Ledenom pokazati
da se njegovog hladnokrvnog lica ne bojimo. U Juriievoj ulici u Zagrebu osvanuo je
natpis: GENERALI, HRVATSKA SE NE BOJI.
15 Dananja Ulica Florijana Andraeca.

45

Sve dosadanje diplomatske ofenzive dovode do defenzive mog vlastitog prava, a to je

moje dijete koje sam ivo i zdravo dala Armiji i generalima, a oni su izgubili busolu u
ovom beznau u koje smo dovedeni. Moj sin, kao i tisue drugih mladia, rtva je ovog
bezumnog rata.

rtvovani
Ne mogu sjediti sklopljenih ruku. Ubija me neizvjesnost. Odlazak vojske iz Slovenije
postao je izvjestan. Samo je pitanje dana kada i kuda e krenuti. Jo uvijek se nadam
da e Hrvatska vlada postupiti kao i slovenska, bar to se ronika Hrvata tie. Ostali
su u Sloveniji. Vojska se odrekla Slovenije i Slovenija vojske. Kome pripada moj sin?
Vojsci koja nemilosrdno tue po njegovim, hrvatskim gradovima i selima. Kamo e
ga odvesti? Kad e se to dogoditi? to e mu se dogoditi ako odbije poslunost? Hoe
li mu presuditi oficiri? Ili pripada napadnutoj Republici Hrvatskoj koja bi o njegovu
ivotu itekako morala voditi rauna. Takva i milijuni drugih pitanja roje mi se u glavi.
Neizvjesnost tea od sudbine pritie me danju i nou. Ne mogu vie ekati. Idem
u Sloveniju. Pokraj ceste izgorjeli tenk, okrenut gusjenicama prema nebu. Taj nijemi
svjedok Adieve sile lei beskoristan kao hrpa pocrnjelog eljeza. iji li je sin bio
unutra? to su rekli njegovoj majci kad su dovezli lijes? Kako je umro, je li ubijen ili je
izgorio? Zato, za koga, zbog ega? Za ideale Oktobarske revolucije kae Adi.
U Ljubljani je vrlo tiho. Ljudi su suzdrani. Sve je mirno. Taj napregnuti mir i
suzdranost dojmili su me jae nego to bi inae da nisam tako zabrinuta za sina. Imam
pred sobom cijeli dan. Pokuat u malo porazgovarati s ljudima. Moda dobijem druge
informacije, jer puno bolji izvori su obini ljudi koji tu ive, nego slubene informacije.
No, loe sam procijenila, jer prolaznika je malo i nisu ba razgovorljivi. Zato na svakom
uglu, iza svakog grma sjede mladii u uniformama Civilne zatite. Djeluju oputeno.
Neki igraju karte, neki se ale. Kojeg god pozdravim, svaki mi uljudno odzdravi. Pitam
ih kakva je situacija oko vojarne na Mostinama. Ne idite na Mostine, govore mi,
pucat e na vas, pucaju na sve to se kree. Ali ja idem k sinu. Odvedite ga
kui, mi emo vas tititi, mi vas neemo dirati. Zaudila sam se kojom lakoom sam
prolazila njihovim poloajima. Nitko me nije legitimirao. Svi mi jednako savjetuju:
Vodite sina kui. Kako bih im ja rado udovoljila kad bi to bilo u mojoj moi ali ne
govorim nita.
Nadomak sam kompleksa koji pripada vojarni na Mostinama. Odjednom iza ice neto
une, pa se promoli glava mladog vojnika. Zastala sam. Maem mu rukom da mi prie
blie i on isto uzvraa meni. Pribliili smo se. Mladi u izmama i s pukom na ramenu
izgleda mi sitan. Oduvijek mi se inilo da mladima loe puka stoji. Vrue je, kae kao
da se opravdava. Nije vam pametno to tuda hodate. Ubit e vas Slovenci. Pucaju na
sve to se mie. A ti, hoe li me ti ubiti? Ma kakvi, ja u vas uvati, mi emo vas
uvati. Pruila sam mu kutiju Marlbora. Hvala. Pa gdje ste se zaputili po ovakvom
46

suncu? Idem posjetiti sina. Koga? Matu, Matu Bilia. A Matu, dobar je
Mate drug. esto nas nasmijava. A otkud si ti? Iz Bosne. Ostavivi ga samog iza
ice razmiljala sam o nepovjerenju. Hodajui tako dalje nedaleko ice srela sam ih jo
nekoliko, i svi jednako govore i svi se jednako boje, i svima im je bilo drago kad bih im
dala kutiju cigareta. Dola sam do ulaza. Nigdje nikoga. Mrtva tiina. Ni unutar ice
nitko se ne uje, nikoga ne vidim. Htjela sam otvoriti kapiju kad netko iznutra viknu:
Stoj! Stojim, odgovorila sam, jer nisam mogla ui, bilo je zakljuano. Vojnik je
iziao iz straarnice i poeo ispitivati tko sam, kad iza njega jedan drugi viknu: Ajde,
budalo, pusti enu unutra, vidi da je to Matina mama. Otvorili su mi kapiju, a ja sam
kutijom Marlbora nagradila tog koji me prepoznao. Sve je mirno. Vojnici su sami. Na
ramenima su im puke. U straarnici vidim isto hrpu puaka. Vidim, drago im je to
me vide. Pitaju me svata. Najvie ih zanima kako sam uspjela proi teritorijalce. Ne
vjeruju mi da je bilo tako jednostavno, jer oni su, znate, na nas pucali Onaj to me
prepoznao predloi da ode potraiti Matu. Nisam dugo ekala.
Hod je bio njegov, a do mene je doao ostario ovjek. Moj uredni i pedantni Mate,
prljav, zarastao u bradu, kosa mu raupana, na vrhu tjemena komad pauine, usne
nateene i modre, oi unezvijerene. Jesi li to ti, sine, kako si, kako to izgleda, na to
lii sve sam to htjela izgovoriti, ali nisam mogla.
Kako si, sine? Pogledao me i kao da je preuo pitanje: Zato si dola? Pa dola
sam te vidjeti. Dok nosa po Zagrebu transparente bolje bi ti bilo da si otila u nau
Vladu i traila da se za nas zauzmu. Sva srea da te oficiri nisu prepoznali. Tebi kao
da nije drago da sam dola. Drago mi je da si dola, ali strah me tvojih postupaka,
jer to ti kao pojedinac moe uiniti. Trai od nae Vlade da postupi kao i Slovenija.
Slovenci odlaze kuama, a mi ostajemo u kasarnama. Na poloaj je tei nego kad je
poeo rat. Vojska se priprema za odlazak. Mi moramo s njom. Kad nas odvedu morat
emo uvati Martievu granicu. Sad e godina kako se nisam mogao vratiti u Zagreb.
Hrvati su se rugali s balvan revolucijom, a ja se za tu revoluciju moram tui. S kim da
se tuem, s tobom, tatom ili sestrom? Na koga da pucam, protiv koga da se borim? To
reci Hrvatskoj vladi, trai da nas povue, mi joj moemo koristiti.
Nisam smjela odgovoriti da nema tih vrata na koja nisam kucala, da nema mjesta
gdje nisam pokuala intervenirati. Vojska prebacuje odgovornost na nae politiare,
a nai politiari mi savjetuju da sinu predloim bijeg. A kako mu objasniti ta dva
suprotstavljena stava. Naa Vlada brine druge brige, a za Kadijevia on je samo broj.
Kako u mu rei da je njegova generacija rtveno janje. Tek onda u mu ubiti svaku
nadu.
Okrenula sam razgovor na drugu temu. Izgleda mi pospan, na kosi ima pauine.
Gorko se nasmijao. Spavao sam, majko, spavao. A gdje? U kamionu, kamion
ti je, majko, danas i ovdje kao hotel A kategorije ako ga uspije uloviti, a ja sam ga pred
zoru ulovio i ti si me sada probudila.
47

Sjeli smo na klupu. Istresla sam jelo koje sam mu donijela. Nije ga ni pogledao. I njemu
i meni jasan je razlog moga dolaska, ali se ne usudimo jedno drugo plaiti. Oboje
znamo da se bjeati mora. Samo, pitanje je kako. Kako bih ga ohrabrila, ispriala sam
mu moj posjet Kamenitim vratima i rekla mu kako mu se nita loe nee dogoditi.
Znam, to mi je jedina nada. Reci mi, molim te, sada kad je Slovenija odbacila
vojsku i vojska Sloveniju, imate li vi bojno streljivo? Malo je popustio onaj prvi gr
s kojim me doekao i koji nikome drugome nije mogao rei, pa je poeo govoriti kao
da objanjava malom djetetu: Na sebi, majko, imamo bojno streljivo, iza sebe imamo
oficira s napunjenim pitoljem, ispred sebe teritorijalce s maingeverom, i ako me jedan
promai, drugi sigurno nee. S obje strane i sprijeda i straga su meci upereni u mene,
a oko kasarne postavljene su mine. Zatresavi kratko ramenima nastavio je govoriti:
Moja jedinica seli na Manjau, a ja na Manjau iv neu.
Prestraena tonom kojim je izgovorio to da na Manjau iv nee, priupitala sam ga
gdje je Manjaa, jer doista nisam znala da bilo gdje u Jugoslaviji postoji mjesto takvoga
imena. Onda je iz njega sunula bujica nezadovoljstva izazvana strahom i strepnjom.
Ti ne zna gdje je Manjaa, tebi to nitko nikada nije objasnio, a sama se nisi trudila
saznati pa u ti ja rei. Manjaa je u Bosni, a to ti je najpoznatije etniko uporite iz
Drugoga svjetskog rata. Ali to bi se ti za to zanimala, ti si radila, utjela, pa opet radila,
utjela, razmiljala kako je tvoj otpor idui u crkvu i javno se deklarirajui vjernikom
dovoljan da im se odupre. Ti si mrzila njih (komuniste, nap. ur.), oni su mrzili tebe,
ali se niste dirali. Vi ste se uvaavali, ali ni tu nisi bila dosljedna kao ni cijela tvoja
generacija. Hodali ste izmeu kapi tvrdei da ne moete pokisnuti. Nikada neu
zaboraviti kako si kemijala kad si mene i Maria po noi odvela na priest i krtenje.
Ni tada nisi branila svoj stav jer nisi imala petlju. Radije si nas kao lopove odvela po
noi u kapelu, nego da se zamjeri partijcima. Mislila si kako si ih nadmudrila jer si
govorila kako Bog sve vidi. A vidi danas. Svi partijci sjatili su se u crkvi oko oltara, a ti
si i dalje u svojoj klupi i vjeruje da je njihovo preobraenje iskreno. E, moja mama, oni
na srcu dre desnu ruku, a u lijevom depu dre figu, promijenili su politiku stranku
i umjesto malih komunista postali su veliki Hrvati. A gdje sam tu ja? Ja sam u ratu. A
protiv koga, za koga i s kim? Na meni i mojoj generaciji, ni krivoj ni dunoj, lome se
koplja. I tko je u tome svemu rtva? Samo ja i moja generacija. A ti i dalje moli i ekaj
da stvari teku mimo tebe, ali mimo mene nee proi, ne mogu, ne zato to je ne znam
hodati izmeu kapi, ve zato to me sustiglo nevrijeme. Za mene zaklona nema, ali u
jedno sam siguran, ja na Manjau iv neu.
Pustila sam ga da iz sebe istrese svoj jad. Onda je zautio. I sama utnja bila je teka kao
i netom izgovorene rijei. Kao da je i sam shvatio da ja nisam prava adresa, upitao
je: S kakvim planom si dola? Plan? Plan sam mislila napraviti s tobom. Jedno je
moja elja, drugo je tvoje stanje, tree su okolnosti u kojima jesi. To bi trebali razraditi
i vidjeti kako iv umaknuti. Moe li shvatiti da meni odavde izlaza nema. Tisuu
puta u glavi sam prebrao potencijalne opcije. Ni jedna nije izvediva. Ja sam potpuno
48

nemoan. Mojim ivotom upravlja vojska. A kako bi bilo da zaigra na kartu

ludila? Pogledao me kao da gleda kroz mene. Ludila? A kako? Odglumi. Zna se
da vojska otputa duevno rastrojene. to bi trebao raditi? Pa piaj u krevet.
Opet je gorina progovorila iz njega: U krevet da piam, pa sve kad bih to ja i mogao
napraviti, u krevetu ne spavam. Kako ne spava u krevetu? Rov je moj krevet
jo od svibnja, ali mogu zamisliti kako bi se sa mnom rugali. A kad si na strai?
Kuda, preko ice misli? A mine? A kad je netko u koga ima povjerenja na kapiji,
pa da zbrie? Nitko ni za koga nee staviti glavu u torbu. Ako vojnik pobjegne,
odgovoran je desetar, a ja to kolegi priutiti ne mogu. Ti ni zamisliti ne moe kakva
je situacija u vojsci. Svi smo napeti kao puke. Pa vidi i po meni. Stanje je odvratno,
a ja tu odvratnost moram potivati i odgovarati s razumem. Vidi to se dogodilo
neku veer. Kako se pucnjava malo smirila, jedan se vojnik htio naaliti s kolegom, i
kad je bila smjena strae, on nije odmah odgovorio na lozinku. Straar je zapucao i
ubio ga. Sada jedan lei u mrtvanici, a drugi kose upa na psihijatriji. Jedino pravo
rjeenje oekujemo od nae Vlade. Neka nas povue. Bio bi to logian potez i najbolje
rjeenje, to sam i sama znala, ali se nisam usudila nita rei. Za nau Vladu on je bio u
agresorskoj vojsci. Da pokae domoljublje trebao bi pobjei. to mu se u bijegu moe
dogoditi, to je rizik bijega. Za povui politiki potez oni nemaju snage ili znanja, ili ni
jedno ni drugo.
Bio je uklopljen u vienacionalnu vojsku pa sam htjela znati i kakvi su odnosi meu
njima vojnicima. Upitala sam ga: A kakva je situacija izmeu vas vojnika vezano za
nacionalnost? Kratko u ti odgovoriti. Ve iscrpljen od objanjavanja, nastavio
je: Do poetka rata nismo ni razmiljali tko je koje nacionalnosti, osim onog mog
cimera to nosi prsten s 4 irilina slova S, ali on je to tako simpatino isticao da smo se
mi njegovu srpstvu smijali. Kad smo morali rokati po Sloveniji situacija se drastino
izmijenila. Slovenci se separiraju, jer se osjeaju sigurnima, njihova je Vlada pobijedila,
Srbi se homogeniziraju, svrstavaju se uz oficire, Hrvati se distanciraju jer nikome od nas
nije posve jasno to se to u Hrvatskoj dogaa, pa izbjegavamo i meusobne kontakte
i kontakte s drugima, a muslimani mutiraju, oni ute, nikad ne zna to misle. Moda
je tako i dobro, ja ne znam. Samo znam da je klima nepodnoljivo teka. Nitko od
nas nije eljan rata i nikada ni jedan od nas ne bi svojevoljno potegao obara na onog
drugog, jer jednostavno nemamo razloga za to. Oficiri su neto drugo, oni misle da
smo mi duni ginuti, a ne kau nam zato moramo ratovati. Da je zemlja napadnuta
izvana siguran sam da bi svaki od nas bez pogovora krenuo. Ovako ne znamo to emo.
Moramo pucati po Slovencima, a mi ne znamo zato. Moe li zamisliti pomutnju koja
je nastala meu vojnicima slovenske nacionalnosti kad su od nas traili da krenemo
na Skuptinu u Ljubljani? Moe li zamisliti kako se osjea vojnik koji mora pucati na
svoju kuu, na svoju majku, oca, kolu, vrti, bolnicu? Koje su mu mogunosti? Ako
odbije poslunost dobit e metak u elo, ako potegne obara moe jedino poludjeti.
Ali sada se Slovenci spram nas osjeaju gordi, ponosni, oni idu kuama. Kad je poeo
rat Cigulajki nas je postrojio i razvrstao u desetine, i kako nas ima 400, razdijelio
49

nas u 40 desetina. Njegova zapovijed je bila da do podne moramo zauzeti Skuptinu.

Sva srea da je doao general Stane Brovet i naredio da se povuemo. Ja nisam siguran
kako bi slovenski ronici postupili da smo morali krenuti. Ne znam ni kako bih sam
postupio, to bih uradio, kako bih reagirao jer ja nemam nikakvog razloga pucati po
Slovencima. General Brovet naredio je Cigulajkiu da samo brani kasarnu. Ne daj,
Boe, da smo poli na Skuptinu, jer ti danas sa mnom ne bi razgovarala. Ne samo da
bi se mi izmeu sebe pokokali, ve bi nas pobili teritorijalci. Zato kad doe u Zagreb,
plati misu za zdravlje generalu Brovetu.
Bio je u pravu, jer po onome to sam ja vidjela vani ni jedan ne bi izvukao ivu glavu.
Prije nego se rastanemo, dvije stvari ti elim rei. to god da se sa mnom dogodi,
kako god ovo sranje zavri, to god da ti tko kae, nemoj vjerovati nikome osim ovim
mojim rijeima. Ja nikada neu ispaliti hitac u narod pa taman me to kotalo glave. I
drugu stvar elim da zna. Ja bih najradije pobjegao iz vojske ako mi se prui prilika.
Ako uspijem pobjei, sa mnom ide jo jedan strah, a to je da u cijeloga ivota biti vojni
bjegunac. Gdje u se skloniti, tko e me zatititi, kako u ivjeti, gdje u se zaposliti, ne
znam, ali jedno znam, iv na Manjau neu.
Zbunilo me takvo zrelo razmiljanje jednog devetnaestogodinjaka pa sam na te rijei
odgovorila: Nee, sine, morati bjeati, ja istinski vjerujem da proganjanja vie nee
biti. Zemlja kakvu smo imali raspada se, a s njom i vojska. Iz raspada mora izii iv.
Vrijeme je neumitno bjealo. Sunce se primicalo zapadu. Nita pametno nismo
smislili. Nita konkretno nismo dogovorili. Samo jedno smo oboje znali: odavde se
mora pobjei. Na kraju sam mu rekla: Kako i kada, odluiti mora sam. Ja u i dalje za
te moliti. Znam, majko, znam, ali taj korak moe biti posljednji.
Vraajui se prema Zagrebu nita oko sebe nisam opaala, nikoga nisam primjeivala
jer neprestano su mi u srcu odzvanjale rijei: majko, taj korak moe biti posljednji

Oktobarskoj klasi produen je vojni rok za jo mjesec dana.

Molitveni skupovi u Zagrebu se nastavljaju. U Hrvatskoj se danonono gine. U
Beogradu ignoriraju vapaje za mirom. Na meunarodnom planu, u meunarodnim
institucijama svi ili gotovo svi politiki predstavnici Jugoslavije krivnju za rat prebacuju
na Hrvatsku. I ministar vanjskih poslova SFRJ Budimir Lonar na svim meunarodnim
sastancima dijeli krivnju izmeu Miloevia i Tumana. U takvim okolnostima S.
Mesi u Predsjednitvu Jugoslavije nema izbora. Jovi, Kostii i Bulatovi ga ignoriraju.
Kadijevi i generali ponavljaju da ako je vojska negdje intervenirala, to je samo zato
jer se branila. Promatraka misija EZ-a vidi to se na terenu dogaa, a to to oni vide
Hrvatskoj ipak polako otvara vrata u svijet. No, od tih mirovnjaka u bijelim odorama
graani su oekivali konkretne poteze. Nadali su se da e oni zaustaviti rat. Meutim,
oni samo promatraju i izvjeuju. Oajni graani nalaze se u beznau izmeu topova,
50

tenkova, minobacaa, kazetnih bombi, tzv. krmaa, bojnih otrova, zranih i opih
uzbuna, i ne mogu se pomiriti s injenicom da im pomo niotkuda ne stie, pa su te
ljude u bijelom nazvali sladoledarima. No, iako ih mi nismo doivljavali kao pravu
pomo u naoj istinskoj ugrozi, njihova je uloga bila znaajna jer se njihovim izvjeima
vjerovalo puno vie nego Mesiu i jo neosposobljenoj hrvatskoj diplomaciji.
Ne znam vie koje je ovo po redu potpisano primirje, ali vijesti govore da se ono do
sada najdue zadralo. Radujem se i zahvaljujem Gospi Bistrikoj i molim ju da nastupi
toliko eljeni mir. To primirje pamtim jer sutra, 15. kolovoza, na Veliku Gospu, po
obiaju namjeravam u Mariju Bistricu. To je sada ve 15. put otkad sam dala zavjet.
Ranijih godina kad bih ila nije bilo ba puno ljudi koji su hodoastili, pa smo se moje
suputnice i ja ponekad osjeale nelagodno. Meutim, danas je jako puno svijeta. Od
Sesveta prema Markovu polju gazi kolona za kolonom. Kako i ne bi. ulo se prije dan
ili dva koje torture provode nad vojnicima u Osijeku na poligonu C. S tog poligona
tuku po Osijeku, Vinkovcima, Vukovaru. Po razliitom govoru i naglascima da se
zakljuiti da meu hodoasnicima ima prognanika iz svih krajeva Hrvatske koji su
protjerani iz svojih kua. ujem ih kako hodajui mole za mir. Samo neka se vie ne
prolijeva krv. U tim mislima i molitvama doli smo u Mariju Bistricu. Cijelo polje
ispred crkve prekriveno je mnotvom hodoasnika. Na krinom putu iznad crkve puno
je ljudi. Svi molimo, svatko za svoju potrebu, ali uvjerena sam da svaki od nas moli i za
mir. Kardinal Kuhari predvodi misno slavlje. Svojim blagim smijekom i mirovnim
porukama dopire do dubine srca. Vidim oko sebe ene kako briu suze. Sila sam s
brijega i ponovo pred kipom Bogorodice zapalila svijee. Ja jo nisam izgubila nadu,
ali Ponovno ju molim za ohrabrenje, za pomo, za utjehu. Kao i uvijek do sada, u
takvim trenucima moja tjeskoba otplovi od mene i postajem nekako oputenija. Tako
je i danas. Osobnu utjehu i mir koji sam osjetila na ovom svetom mjestu pomutila
je vijest da su pobunjeni Srbi napravili jo jedan pokolj u selu Kraljevani.16 Ta vijest
pomutila je svetost ovoga mjesta tim vie to je nad mrtvim tijelima ubijenih staraca
poinjen masakr. Zato JNA nije zatitila stanovnike sela Kraljevani kad govori da se
morala ukljuiti radi razdvajanja sukobljenih strana, pitala sam se vraajui se kui iz
Marije Bistrice.
Sutra u sa Stanom Mati pred Hrvatski sabor, jer najavljeno je da e se roditelji vojnika
ondje okupiti. Moda je tu klju rjeenja za sve ove muke koje proivljavaju roditelji
vojnika i civilno stanovnitvo. Moda oni u Saboru znaju zato JNA nije zatitila selo
Kraljevane, a ako ne znaju za to, moda e znati odgovoriti nama roditeljima to kane
uiniti za sigurnost naih sinova vojnika koji se nalaze u JNA.
16 Selo Kraljevani nedaleko Petrinje na Banovini, okupirano je 14. srpnja 1991., kad je tenkovska jedinica JNA
ula u selo i razruila hrvatske kue i gospodarske zgrade. Zapoelo je zlostavljanje bespomonih civila starije dobi
koji su ostali u selu i pljaka naputenih imanja. Teko ranjenog mjetanina JNA je odbila odvesti u bolnicu u Sisak,
zato to je bio Hrvat. Mjesec dana nakon toga, 14. kolovoza 1991., pripadnici srpskih paravojnih formacija na
iznimno okrutan nain ubili su i masakrirali pet civila hrvatske narodnosti u Kraljevanima.

51

U Saboru nije bilo nikoga, nas ena dolo je malo, malo smo se druile, puno plakale
i ostale ekati da pone molitva na Trgu bana Jelaia. Sveti je Roko, 16. kolovoza,
pa smo Stana i ja sjele u kafi malo se poastiti. Najlake je ovih dana razgovarati s
majkama vojnika jer se meusobno razumijemo. Njezin Ivan je u Sarajevu, on jo nije
iao nigdje u ratne operacije, pa se obje nadamo kako e tako biti i do kraja, a kraj samo
to nije tu. Ni on nije bio na dopustu, ostavio ga je za kraj pa e prije izii. Sumrak
samo to se nije spustio kad na televiziji javie da je pogoen helikopter meunarodnih
promatraa i prisiljen na sputanje u selo Raji. Nizozemski pilot je ranjen. Sreom
da Hrvatska nema zrakoplovstva, govori jedan gost, jer sigurno bi krivnju prebacili
na nas. Ovako je jasno. Napalo ga je zrakoplovstvo JNA. Valjda e sada Europa neto
poduzeti, govori drugi gost. Nas dvije nismo se ukljuivale u razgovor, ve smo otile
na Trg na molitvu. Traei mjesto da sjednemo jer su nas boljele noge od jueranjeg
hodoaa, osjeamo meu roditeljima nekakav nemir. Neki se doaptavaju, neki
se hvataju za glavu. Stana mora saznati o emu se radi pa odlazi meu masu uti o
emu se govori. Kad se vratila kae mi: Badava se mi nadamo, govori se da su naima
produili vojni rok za jo mjesec dana. to se aptalo na Trgu, to je uskoro i javno
objavljeno: Oktobarskoj klasi produen je vojni rok za jo mjesec dana, jer republike
ne ispunjavaju svoje obaveze prema JNA i istu ne popunjavaju ljudstvom Daljnje
obrazloenje suvino je prepriavati. Bio je to jo izravniji udar na vojnike i njihove
roditelje. Koliko dugo e jo testirati izdrljivost naih sinova, ali i strpljivost nas
roditelja, nitko ne zna. Nai sinovi u toj vojsci moraju ostati mimo regularnog roka,
a zemlji rat nitko nije objavio, elementarnih nepogoda nema. JNA kae da ne ratuje,
Srbija kae da ne ratuje, a oni moraju ostati jo mjesec dana. Zato? Uzalud je EZ
imenovala agresora i utvrdila da su za ratna stradanja odgovorne Srbija i JNA. Sve je
uzalud, dani apokalipse se nastavljaju.
Koliko god je ova krvava krizna situacija na vratima Europe, odnosno u samom
njenom srcu, toliko ta Stara dama nema sluha za stradanja ne samo civila, kulturnih
objekata, nego nema sluha ni prema vojnicima koji se nalaze u JNA. Iz te i takve armije
bjei tko god moe pobjei, ak i Srbi. Meutim, Europa nastupa s aspekta jedinstvene
Jugoslavije. Gordijski vor zvan Jugoslavija povjeren je lordu Peteru Carringtonu koji
poetkom rujna 1991. postaje predsjedatelj Mirovne konferencije o Jugoslaviji.
Padom Berlinskog zida pala je posljednja eljezna zavjesa. Moda general Veljko
Kadijevi to shvaa, ali teko se odrie dominacije i privilegija. Vojna vrhuka je
nauena da ju se slua, da bude odluujui faktor u institucijama vlasti. Blagoje Adi
je siguran u njihovu nadmo u naoruanju. Netko e JNA nazvati treom ili petom po
snazi armijom u Europi. Nije vano koja je po snazi tehnike, vaniji je motiv ljudstva
koji tu tehniku opsluuje. A Kadijevi ne moe shvatiti da mu netko moe odbiti
poslunost. On ne moe shvatiti da mladim ljudima nije do rata. Takoer ne shvaa
da on ne upravlja profesionalnom plaenom vojskom, ve vienacionalnom, sa po
52

Apel upuen HTV-u Zagreb, 6. kolovoza 1991. (proitan je u sredinjem Dnevniku).

propisima prikupljenim osamnaestogodinjacima koje njegova fotelja ne zanima. Njih

zanimaju raunala, a ne tenkovi.
Ali generali i njihova vojska besmisleno ratuju i odumiru sporo. Izumrijet e, ali
ne zato to su ih porazili ili urazumili Franjo Tuman ili Hans van den Broek, nego
zato to su tehnoloki viak suvremene civilizacije. Ovakvi generali i ovakva vojska
nikome ne trebaju, niemu ne slue i nepovratno su zaostali za svijetom u kojem ive
kao nametnici i krvnici. Teko je odrediti deponij na koji bi ih se trebalo pohraniti, a
53

koliine su prevelike da bi se opasnost od zraenja mogla sasvim izbjei. Oni koji su se

s njima rukovali bolovat e jo dugo17
Ova e misao pomoi i meni i veini ena da se ogledamo oko sebe i krenemo u
odreene akcije.

Moramo se organizirati i pomoi naoj djeci

Mehaniki obavljam svakodnevne radne i obiteljske obaveze, stalno ekajui kad e se
ova nevolja zavriti. Kad e ovo ludilo stati? Kad e se vojnici vratiti? Kad u konano
poeti normalno ivjeti? Teko je gledati i sluati o koliini tragedije koja je zadesila
mnoga mjesta u Republici Hrvatskoj. Slike uplakanih ena i prestraene djece stalno
nas prate. Selo za selom pada, a ja nemono stojim pred televizorom i ekam. To
ekanje me ubija, ali ne znam kamo da krenem, kako da se oduprem, to da napravim
Petak je naveer. Umorna od iekivanja nadam se da e se i zlo umoriti i da e
krvoprolie prestati. Ostala sam budna pogledati emisiju Slikom na sliku. Meutim,
ni veeras nema nikakvih novosti koje bi govorile o smirivanju situacije. Predsjednitvo
SFRJ ratuje meu sobom. Kao da nisu svjesni da ljudi ginu. I u Bosni i Hercegovini
vrije. Majke iz BiH trae od svoje Vlade da im se djeca ne alju u Hrvatsku. Dramatina
je slika ene za govornicom u Skuptini u Sarajevu koja u usta stavlja ploicu koja
se objesi vojniku oko vrata, ploicu s brojem koja poslije njega ostaje. Poslije te
dramatine slike spiker je najavio jednu enu iz Zagreba. Dojmio me se njen izgled.
Vrlo je krhka, njena. Poseban ton tom liku daju oi. Plave i suzne. Kad je progovorila
osjetio se gr. Protrnula sam gledajui ju, a jo vie sluajui: Roditelji, molim vas,
doite sutra u 17 sati pred zgradu INA-e u ubievu ulicu u Zagrebu. Moramo se
organizirati i pomoi naoj djeci. Vie od tih rijei govorile su njene oi, njeno lice
i njeno dranje. Koliko hrabrosti u tom njenom biu, bilo je prvo to mi je palo na
pamet. Stala je pred kameru i pozvala na organiziranje. Organizirati se, to je ono to
ve mjesecima lebdi u zraku. Svi pojedinani pokuaji do sada pokazali su se jalovima.
Nitko osim ove ene nema hrabrosti rei da organizirano moramo nastupiti kako bi
pomogli vojnicima. Ta silna roditeljska energija koja se gubi ili raspri u pojedinanim
pokuajima mogla bi biti ona pokretaka snaga koja e zaustaviti samovolju generala.
A onda e i Slobodan Miloevi biti meki u pregovaranjima kad iza njega ne bude
stajala vojna sila. Organizirano se suprotstaviti JNA. Masovno izii i rei da ne damo
da naa djeca postanu ubojice ili da budu ubijeni. Nije navela nikakvu ideju, samo
vapaj: Pomozimo naoj djeci. Ova majka na televizijskom ekranu samo je glas onih
koji vape za pomoi. U njenim oima slile su se suze svih nas majki vojnika iji su
sinovi razbacani po raznim bojitima, a njen tuni glas, glas je naih nemonih sinova.
17 Zapisao je to novinar eljko utelija 5. rujna 1991. u Slobodnoj Dalmaciji, u tekstu pod naslovom Generali
odumiru sporo.

54

Pomo, organizirana pomo. Ono o emu sam ve mjesecima razmiljala otvorilo

se noas poput knjige. Organizirana pomo roditelja. Izai pred generale umjesto
vojnika, rei im da nepotrebno ratuju. Zaustaviti ih, da nam djecu ne alju u rat. Mi
roditelji jedno znamo, da naa djeca nisu duna ginuti bez obzira na stavove politikih
lidera i vojnih starjeina.
Ova ena veeras zove da se organiziramo, da stanemo u obranu prava na ivot nae
djece. Ali kome to rei, pred koga stati? Pred Predsjednitvo Jugoslavije? Pred Savezno
izvrno vijee? Ne dolazi u obzir na ta tijela troiti energiju. Dakle, ostaje nam samo
JNA.
S tim razmiljanjima doekala sam zoru. Jutro je bilo predivno. U takvom jutru ne
bi smjelo biti ni rata ni krvi ni suza, razmiljala sam dok sam kuhala kavu. Sinonje
impresije i neprospavana no trae jedan jai stimulans kako bih mogla funkcionirati.
No umjesto kave prodrmala me zvonjava telefona. Kolegica mi javlja da sam deurna.
Na tu sitnicu o kojoj mi ovisi egzistencija ja sam zaboravila. Prokleti bili generali i
rat. Trala sam kao sumanuta stotinjak metara, kad me sustigao taksi. Zaustavio se, a
voza mi je ljubazno ponudio vonju. Odbila sam jer nisam imala novaca. Voza je bio
uporan. Sjela sam. Nezgodnu utnju on je prekinuo jednim jednostavnim pitanjem:
Ako nisam indiskretan, gospoo, vi jutros ne trite cestom a da za tako neto nemate
osobit razlog? Razlog je rat, zbog ega sam zaboravila otii na deurstvo, na posao.
Sin mi je u JNA. Na to je voza zautio. U tiini smo doli na Trenjevku. Novce nije
traio, za ime ga nisam pitala, nisam sigurna ni da sam mu zahvalila. Odradila sam dan
i vagala hou li otii na sastanak u ubievu ili kui djeci dati ruak. Zakljuila sam
da djeca nee umrijeti od gladi. Dola sam u ubievu meu prvima. Bila je tu jedna
ena (Ivka Matijai) koja je kao i ja svratila s posla, jedna djevojka koja se predstavila
kao novinarka i jedna baka. Tekim starakim glasom baka se alila da o unuku nita
nije ula punih 50 dana. Kroz sljedeih sat vremena stepenice pred INA-inom zgradom
prekrili su roditelji vojnika. Meu njima ima i meni poznatih lica s molitvenih skupova.
Svi nai razgovori vrte se oko jedne jedine stvari: to e nam biti s djecom? Nitko od
nas ne zna to je sve vojska kadra uiniti. Veini je jasno da se vojska u ovom politikom
sukobu svrstala na jednu stranu, ali nitko to na glas nije hrabar izrei. Svatko od nas
ima svoju priu, jer svatko od nas ima sina na nekom drugom mjestu, a svima im je
zajednika opasnost od sveopeg rata. Svatko je neto poduzimao, ali rijetko je tko
neto uspio. Svi se jednako bojimo, da ni sada neemo postii nita, jer je vojska ve
duboko zala u sukob s golorukim hrvatskim narodom. Osim to kasnimo s ovom
akcijom, strah je pojaan spoznajom da su im produili vojni rok za jo mjesec dana.
Jedino to bismo mi kao roditelji vojnika mogli napraviti je suprotstaviti se toj ludoj
odluci, iz nekoliko razloga: rat nije objavljen, ne prijeti nam ratna opasnost izvana i
nema elementarnih nepogoda. Ta tri uvjeta potrebna su bila, prema pravilima vojske, da
bi se vojnici zadrali u vojsci mimo propisanog roka.
55

I dok mi tako mozgamo i

raspravljamo to bismo mogli
napraviti, za to bismo se mogli
uhvatiti i prema kome djelovati,
tono u 17 sati roditeljima prilazi
jedan ovjek. Rukama nam
pokazuje put prema vratima. Uli
smo u nekakvu prostoriju s bone
strane zgrade. Na zidu ravno s ulaza
vise dvije zastave. Jedna je hrvatska
trobojnica, a druga stranaka
zastava HSLS-a. Sjela sam sa strane.
Promatram majke koje su napunile
prostoriju. Svima se s lica ita
neizvjesnost, kod mnogih i strah.
U produetku s moje desne strane
vidim dr. Ruicu avar, pored nje
onu enu s televizije, s prekrasnim
plavim oima, i jo jednu koju do
tada nisam primijetila. Dvorana je
dupkom puna. Zbile smo se kao
Marija Horvat
srdele u katuli. Gospodin koji
nas je uputio u dvoranu iri ruke i
vie gestom nego rijeima moli nas da se stiamo. Napokon se dvorana umirila i on je
poeo govoriti:
Moje ime je Vlado Bogdani, ja sam glavni tajnik HSLS-a, a s nama je i gospoa
Marija Horvat, majka dvojice vojnika, na iji ste se poziv odazvali u ovako velikom
broju.
Svi smo se okrenuli prema toj hrabroj eni, a gospodin Bogdani je nastavio: To samo
govori kolika je teina problema vas i vaih sinova vojnika. Ja osobno ve dugo znam
za vau nevolju i suosjeam s vama. Jasna mi je i teina i delikatnost situacije u kojoj
se nalaze vaa djeca. Jer svakodnevno i u nau stranku zovu roditelji i trae pomo.
Mi kao stranka nemamo veliki utjecaj, jer mi nismo lanovi Vlade, niti sudjelujemo u
federalnim institucijama, ali ja kao ovjek i otac stojim vam na raspolaganju. Sve to
je u mojoj moi kao ovjeka i politiara stavit u u funkciju da vam pomognem. Zato
smo se i okupili danas ovdje da pokuamo nai nain kako pomoi vaoj djeci.
Dvoranu je ponovo zagluilo tisuu pitanja, suze, prijedlozi. Previe smo uzbueni da
bismo mogli parlamentarno razgovarati. Ljuti smo na JNA koja koristi nae sinove
u suludom i neobjavljenom ratu, ljuti smo na savezne institucije koje su podlegle
smiljenom rasulu jedne neprihvatljive politike Slobodana Miloevia, ljuti smo na
56

Hrvatsku vladu koja ne poduzima nita u vezi poloaja nae djece ili to to poduzima
nije dovoljno. Ljuti i nemoni ekamo spas od ovog ovjeka koji kae da nam moe
pomoi samo kao ovjek jer kao politiar nema veliki utjecaj. Ima i meu nama
onih koji bi i ovaj skup minirali, koji bi jo jae zbunili ionako zbunjene i razoarane
roditelje. Bogdani valjda ulom politiara osjea da e sastanak izmaknuti kontroli
pa ponovo iri ruke i odlunim glasom govori: Na ovom sastanku neka ostanu samo
majke vojnika, a KOS-ovcima i udbaima ovdje mjesto nije. Nakon tih rijei dvorana
se ponovo umirila, nitko nije iziao van, a on je nastavio: Vi roditelji sami morate
pronai modus kako bi se najbolje i najlake moglo pomoi vaoj djeci. Svima nam je
jasno da se vojska otela kontroli civilnih vlasti, da je tab Vrhovne komande preuzeo
ulogu Predsjednitva, zapravo, svima nam je jasno da je izvren vojni udar iako ga
nitko ni slubeno ni neslubeno ne izgovara. U tom kaosu izmijenjenih funkcija rat
eskalira, a vaa djeca mimo svoje volje ili potreba zemlje ratuju.
Opet se mnotvo uskomealo, opet su poela pljutati pitanja, ali odgovora ili
konkretnih prijedloga nije bilo. Potpuno je jasno da smo svi izgubljeni, i vojnici i
roditelji. Potpuno je jasno da se toj silnoj organiziranoj maineriji nemamo s ime
suprotstaviti. Roditelji su voljni pomoi svojoj djeci, ali se boje istupiti. Ne boje se
roditelji zbog sebe, ve se boje da e javnim istupom jo vie ugroziti svoju djecu. Svaki
od nas radije bi bio sljedbenik nego voditelj. Svi smo sloni u jednome: treba otii u
Beograd, u Generaltab, i zatraiti da prestanu ratovati. Dapae, prisiliti ih snagom
svoje roditeljske ljubavi da se okane rata i ratovanja. Treba otii na izvor zla i tom zlu
kazati da postoji i onaj drugi, dobronamjerni i mirotvorni dio, najvei dio naroda u
Jugoslaviji koji rat ne eli.
Sluam sve ove prie oko sebe, a i ja sam ih noas sama stotinu puta prevrtjela u svojoj
glavi. Nekako su mi se te ideje bile posloile, ja bih to mogla ak jasno prezentirati,
ali se bojim stalnih suprugovih upozorenja kojima me ispraao i doekivao: Na svim
skupovima, na svim sastancima, meu veim grupama ljudi koje ne poznaje, koje u
duu ne poznaje, uti, jer ti ni ne sluti tko sve za vojsku radi. Udbe i KOS-a ima na
svakom koraku. Netko e te uti, a onda se bojim i zamisliti to se sve moe dogoditi,
jer vojska ne poznaje osjeaje, za nju su vane samo brojke. I dok se lomim izmeu
upozorenja i potrebe trenutka o kojem ovisi ne samo sudbina naeg sina, nego i
sudbine tisua drugih mladia, pokuavam ohrabriti sebe. Munjevito sam prela preko
svih dvojbi, strahova, posljedica Kako se ova silna pozitivna energija ne bi ponovo
rasplinula, prevagnula sam u djeliu sekunde i zamolila za rije. Nije mi bilo lako, jer
strah od posljedica visio mi je nad glavom kao najvei zloslutnik.
Gospodine Bogdaniu, kao prvo, zamolila bih vas da sa zida skinete tu stranaku, ali i
hrvatsku zastavu jer meu nama, sigurna sam, ima i onih osoba koje e sve prijedloge i
akcije roditelja podvesti pod politiki projekt, a ja osobno mislim da to nije ni dobro ni
pametno, a ni istinito. Mi roditelji nismo politiari niti se u politiku elimo mijeati, ali
politika se umijeala u nae ivote i to na najperfidniji mogui nain. Nama je drago to
57

ima politiara koji razumiju nau situaciju, da ne kaem tragediju, ali ne bi bilo dobro
da mi postanemo instrument politike kao to su to postala naa djeca. Osobno mislim
da ovo treba biti iskljuivo skup roditelja koji ele spasiti svoju djecu iz ralja smrti, ali
bez mijeanja politike ili politiara. Svaka pomo u sugestiji ili u operativnom smislu
dobro bi nam dola. Ja sam duboko uvjerena da moje miljenje dijeli i najvei broj
ovdje prisutnih roditelja I dok se pljesak razlijegao dvoranom, Bogdani je skidao
zastave sa zida. Nisam oekivala da e to uiniti, posebno me iznenadila brzina kojom
je to uradio. Tim inom izdvojio se iz ealona politiara koje sam do tada susretala i
koji su u prvom redu mislili na svoju vlastitu korist.
No, neki su i negodovali zbog tog ina: Zato skidate zastave, zato emo im podilaziti,
mi se nemamo ega sramiti, to je na povijesni stijeg, to je nae pravo
Sve to stoji, ali stoji i injenica da za njih tamo sve to je hrvatsko je isto to i ustako.
Zbog toga neemo dozvoliti da nas bilo tko ili bilo to uvue u politiku jer naa budua
akcija nije politiki motivirana. Mi neemo rjeavati politiku krizu, mi elimo spasiti
nau djecu. Na to se oglasio gospodin Bogdani, da sprijei nepotrebnu raspravu:
Neu ulaziti u namjeru sugovornika, ali vas moram podsjetiti da postoji i povijesna
istina koja nam je nametnuta kao hipoteka koju mi ni krivi ni duni nosimo na svojim
leima ve 50 godina i ovoga trenutka to ne moemo ispraviti stojei pod bilo kakvom
zastavom. Tu nepravdu povijesnim injenicama netko drugi i u neko drugo vrijeme
treba ispraviti. Ovom gestom lieni su povoda da nam bilo to predbacuju, govorio
je Bogdani, a svaki va sljedei korak mora biti paljivo isplaniran, krajnje promiljen,
pomno odvagan, jer mi niti moemo niti hoemo danas rasplitati taj gordijski vor
koji se zove unutarnje jugoslavensko pitanje. To pitanje moraju rjeavati politiari koji
su dobili podrku na izborima, a osim toga, za taj posao su jako dobro plaeni. Prema
tome, roditelji imaju samo jedan cilj: spas svoje djece.
Nadovezala sam se na Bogdanieve rijei i poela ponovo govoriti: Roditelji vojnika,
a i vi drugi koji se tako predstavljate, iznijet u ono to osobno mislim i to mi se
ini ispravno. Vojska odnosno Vrhovna komanda na elu s Kadijeviem i Adiem
otela se kontroli civilnih vlasti i ogluila se na sve vapaje nae djece i nas samih. Ti
vapaji traju jo od sijenja, a vojska stalno poveava pritisak kako na njih, tako i na
nas, njihove roditelje. Stalno govori da sprjeava meunacionalne sukobe, a pravo je
pitanje tko nad kim vri pritisak. Ja u Split ne mogu ve godinu dana jer su oko Knina
barikade. Govori se o ugroenosti srpskog naroda u Hrvatskoj, a tko su zagovornici te
ugroenosti? Arkan,18 Paroki,19 eelj,20 okoanin,21 a ni jedan od njih nije ak ni
graanin Republike Hrvatske. Iz toga jasno proizlazi da se netrpeljivost u Hrvatsku
18
19
20
21

58

eljko Ranatovi Arkan.

Milan Paroki.
Vojislav eelj.
Vukain okoanin.

uvozi, jer zato bi se bunili Srbi u mjestima gdje predstavljaju veinu. Ovo to se dogaa
u istonoj Slavoniji i kod Knina izraz je Miloevieve politike i postavljanje buduih
srpskih granica. No, to je stvar koju trebaju rjeavati politiari, a ja to govorim tek toliko
da se razumije delikatnost poloaja nae djece, jer Predsjednitvo zemlje profiliralo se
u komedijaki zbor i oni nikada nee rijeiti na problem. Njih sudbina nae djece ne
zanima. To to je Mesi predsjednik Predsjednitva ak je za nau djecu oteavajua
okolnost, jer ga Srbi nisu htjeli prihvatiti. Doivljavaju ga kao ustau i provokatora,
a Miloevi, Jovi i Kostii, uz Sejdu,22 deklariraju se kao apsolutni gospodari itave
zemlje. JNA je sklona takvom srpskom stavu. Problem nae djece ne moe rijeiti ni
Franjo Tuman, jer on nema apsolutno nikakvog utjecaja unutar institucija federacije.
Meunarodne institucije se slue mrkvom i nije ih briga sve dok nesporazumi stoluju
unutar granica nae zemlje. Konano smo svjesni da ni nai parcijalni pokuaji nisu bili
uinkoviti. Oni su bili opravdani i shvatljivi u odreenom trenutku jer smo vjerovali da
e se politika situacija smiriti. Danas kad su rujanskoj klasi produili vojni rok, samo
potvruju ono to se po Slavoniji i Dalmaciji dogaa. Situacija od prije dva mjeseca
i danas nije ista. Jo onda je postojala nada u razumno rjeenje i sama sam osobno
mislila da e srpske majke zaustaviti generale. Ali nisu! Stoga predlaem da pozovemo
sve majke u Jugoslaviji, da se zajedniki suprotstavimo ratu i samovolji generala. Nae
probleme moe razrijeiti jedino savezni sekretar za narodnu obranu general Veljko
Kadijevi, jednostavno zato to je tu ulogu sam preuzeo, osnovavi tab Vrhovne
komande. Drugim rijeima, oni iz taba upravljaju ratom koji nije objavljen.
Ono oko ega se moemo uhvatiti u ovoj situaciji je upravo ta odluka o produenju
vojnog roka rujanskoj klasi. Rujanska klasa odsluila je svoj vojni rok. Rat nije
objavljen. Ne prijeti nam vojna opasnost izvana, nema elementarnih nepogoda, i to
je najvanije, prekren je Ustav jer takvu odluku moe donijeti jedino Predsjednitvo.
U svakom sluaju, ta odluka je protuzakonita. Ako uspijemo nagovoriti generale da
povuku tu odluku, politiki odnosi bi se poboljali iz jednostavnog razloga jer bi se s
vie razuma i manje strasti mogli dogovoriti o buduem ustroju zemlje, a i zbog toga
to s ovakvim stanjem nitko nije zadovoljan. Ukoliko bi generali pristali na ovakav
prijedlog, bio bi to zapravo njihov bezbolan i dostojanstven izlazak iz ove politike
krize jer bi takav in otvorio mogunost i nadu da e u zemlji zavladati razum i mir.
Sve dok vojska dri stranu Slobodana Miloevia i trabunja o razdvajanju strana, mi
sami znamo da postoji samo jedna strana koja hoe ratovati, dok druga navodna strana
oruja nema. U takvom odnosu snaga i u takvim okolnostima do mirnog rjeenja
nee doi. Vojska se jednostavno mora povui s politike scene i braniti samo vanjske
granice Jugoslavije. Ako eli opstati i sauvati kakvo takvo jedinstvo, mora dozvoliti
da se demokratski procesi u zemlji razvijaju u mirnim okolnostima. Dakle, ono to
elim rei i to treba biti prva toka naih zahtjeva, jest ukidanje odluke o produenju
22 Sejdo Bajramovi, predstavnik Kosova u Predsjednitvu SFRJ.

59

vojnog roka rujanskoj klasi. Drugo, svjesni smo da je odreeni broj vojnika pobjegao
ili, kako Adi kae, dezertirao ili otkazao poslunost, za njih su predviene rigorozne
mjere. Dakle, trebamo traiti aboliciju za sve vojnike koji su pobjegli iz JNA u bilo
kojoj od republika. Mladii ne smiju odgovarati zato to su zbog straha za vlastiti ivot
napustili JNA. Trea vana stvar je povratak vojske u vojarne i nemijeanje vojnog vrha
u rasplet politike krize u Jugoslaviji. etvrta stvar je da Srbija prestane s agresijom na
Republiku Hrvatsku. Peto, kako je nepovjerenje veliko i veina republika ne ispunjava
svoje obaveze prema JNA u smislu popunjavanja jedinica, predloimo da svatko ide
sluiti vojsku u svoju republiku do konanog politikog dogovora. Da bi se sve to
moglo izvesti, potreban nam je mir, a u ovakvim okolnostima ovo su sve preduvjeti da
do mira doe. I ako se ti preduvjeti ispune, brzo e zavladati mir.
Bogdani se uhvatio jednom rukom za bradu i kaiprstom druge ruke upro u nas
govorei: To je ono pravo, to je ono to treba napraviti, treba postupiti upravo ovako
kako je sada gospoa rekla. S tim treba otii u Beograd, jer to je realno izvedivo i
praktino bez krvavih posljedica. Ovakvim prijedlozima, zahtjevima i obrazloenjima,
ako bude politikog sluha, mogu se zaustaviti ratna stradanja. Istina je da mi iz Hrvatske
kasnimo za drugim republikama. Sino sam gledao Televiziju Sarajevo. Fascinantan
je istup bosanskih roditelja koji se suprotstavljaju ratu. Siguran sam stoga da e svi
roditelji diljem Jugoslavije pozdraviti jedan ovakav jasan stav, vezan u prvom redu za
vojnike koji se nalaze u JNA i kojima je produen vojni rok, kao i za one vojnike koji
su poslani na ratite, ali i za sam rasplet jugoslavenske politike krize. Najgori mogui
nain je rjeavanje politike krize ratnim sredstvima, jer poslije svakog rata sjeda se za
zeleni stol. Mi elimo da se za zelenim stolom rijei politika kriza na dobrobit svih
naroda koji ive u Jugoslaviji, jer vie vrijedi jedan ljudski ivot nego sve oruje ovoga
svijeta. Stoga vam predlaem da ovaj skup formalizirate. Osnujte odbor, jer predugo se
vaa energija gubi u neformalnim i parcijalnim pothvatima. Znam da molite Boga na
Trgu svaku veer, i dobro je Boga moliti, ali morate neto i sami uiniti...
Osnovali smo Odbor majki za povratak vojnika iz JNA. Odbor je trebalo popuniti
imenima. To je zapravo postao najtei dio posla jer nitko od nas prisutnih nije bio
za to da mu se ime nae u Odboru, to je bila logina posljedica straha za nau djecu
vojnike. Svatko od nas radije bi da onaj do njega bude prvi, jer vrlo je opasno bilo
izjasniti se da se ne slae s potezima vojnog vrha. esto se kao razlog spominjalo radno
mjesto koje se moglo izgubiti ako se javno suprotstavi, zatim su tu bili susjedi, mahom
umirovljena vojna lica, koji e krivo shvatiti i kojima se ne elimo zamjeriti, a bio je
tu i velik broj vojnih starjeina kojima su neki od roditelja bili povezani rodbinskim
vezama ili prijateljstvom. Sve te okolnosti oteavale su odluku da svoje ime stavimo na
popis lanova Odbora.
Svi ti, na prvi pogled vani, a u odnosu na tragediju banalni razlozi digli su na noge
jednu gospou iz Siska koja je dola na skup. ena puna gorine prekinula je raspravu
rijeima: Moje ime je Vera Protulipac. Dolazim iz Siska, grada koji sve tee odolijeva
60

udarcima topnitva JNA i divljanja etnika po Banovini. Da moja nevolja bude jo

vea, moj sin jedinac nalazi se u redovima JNA. Ovo to se nama u Sisku dogaa
ja opisati ne mogu, ja nisam dovoljno rjeita da kaem koliko strahota svaki dan
proivljavamo. Ali jedno znam, ja vie ovako izdrati ne mogu. Ne moe ni moj sin. Ja
imam samo njega, pa ako treba umrijeti neka umremo i ja i on skupa. Evo, stavite moje
ime u Odbor.
Mislim da nas je odlunost gospoe Protulipac sve pomalo zasramila. Jo iste noi ona
e osnovati Odbor majki za povratak vojnika iz JNA u Sisku i na cijeloj Banovini i
postati njegova prva predsjednica. Bogdani eli da se majke dragovoljno jave, ali kad je
vidio da to nije bilo mogue poeo je stvar slagati na drugi nain: Evo, moje gospoe,
ja u samo neto predloiti. to juer, to danas u razgovorima s vama upoznao sam
neke od vas pa mi dozvolite da vam ja predloim lanove Odbora. Gospou Mariju
Horvat ste sino svi vidjeli na televiziji, ja ju predlaem u Odbor. Slaete li se? Sloila
se gospoa Horvat, a sloili smo se i mi drugi. Gospoa Vera Protulipac iz Siska,
Slavica Bili koju ste maloprije sluali, Ivka Matijai, Katarina Varoanec, Maja Fukar
Marasovi i Rada kalec. To su bile lanice Odbora koje je predloio Bogdani, s
ijim imenima su se sloili prisutni roditelji, ali i mi same pristale smo na takvu ulogu.
Obzirom na okvir koji smo postavili i vrijeme odlaska u Beograd, to je predstavljalo
ogroman posao, zamolila sam da u Odbor ue jo ena. Ja bih eljela da u Odbor
ue i doktorica avar, jer nju dobro poznajem s molitvenih skupova. Doktorica se
slae, ali daje i jedan prijedlog. Naime, ona, Katarina i Marija imaju po dva sina u JNA,
pa bi u tom sluaju njoj trebala pripasti ast da bude predsjednica Odbora. Sve oi
su okrenute prema njoj i svi ekamo kad e taj prijedlog skup potvrditi pljeskom ili
dizanjem ruku. No, budui da je to izostalo, Bogdani, kao svojevrsni koordinator,
nimalo diplomatski vrtei kaiprst ree da se s takvom formom ne slae, pa onda taj
isti prst uperi prema meni: Gospoa Bili bi trebala voditi ovaj Odbor. Slaete li se?
Svi su se sloili. Doktorica avar se zahvalila i na lanstvu.
I tako sam niti svojom voljom niti svojom eljom, niti suglasnou svoga supruga
imenovana predsjednicom Odbora majki za povratak vojnika iz JNA.
Iz ubieve smo svi ili gotovo svi produili na Trg bana Jelaia. Trg je bio pun zabrinutih
ljudi kao i svake veeri. Jedna grupa ena predvoena doktoricom avar odlazi niz
Juriievu ulicu iako jo nije vrijeme za posjet Petoj komandi. Tamo emo poslije
krunice. udno mi je bilo da se danas otilo ranije. Dok sam se obazirala da shvatim
to se dogaa, netko mi je gurnuo u ruku mikrofon sa eljom da se obratim mnotvu
na Trgu. Morate rei to su majke vojnika dogovorile. Nenavikla na javne nastupe i
bez ikakve pripreme, a i iz straha da javno izgovorena rije ne poprimi drugaiji znaaj,
kratko sam rekla da idemo u Beograd pred Generaltab zatraiti ponitenje odluke o
produenju vojnog roka vojnicima rujanske klase. Htjela sam povui paralelu izmeu
nae stvarnosti i onoga to se dogodilo u Rusiji. Mi, na alost, nemamo Borisa Jeljcina
koji bi zaustavio vojsku. Zato e to kod nas pokuati napraviti majke. Svake veeri s
61

istog ovog Trga mnogi politiari, pa i neke ene mole vojsku da se vrati u vojarne. Svaki
put joj podilaze spominjui njenu slavnu prolost. Ja u njenoj slavnoj prolosti nisam
ivjela, ali njena neslavna djela u sadanjosti osjeam i ja i stotine tisua majki i toliko
njihovih sinova vojnika. Zbog toga idemo u Beograd rei im da s ratom prestanu.
Taj kratak govor djelovao je odluno, to je potaknulo novinarku Grozdanu Cvitan s
Hrvatskog radija da mi postavi nekoliko pitanja. G. Cvitan poznavala sam s molitvenih
skupova. esto je znala proetati izmeu nas. Uvijek je bila ekstravagantno odjevena,
a njenoj eleganciji poseban tih davali su veliki bijeli ljetni eiri. Ta pojava bila je
zapaana kako od mukog, tako esto i od enskog dijela publike. Sada je prila k meni
i postavila mi nekoliko izravnih pitanja. Jedno od pitanja zamirisalo mi je na izazov,
a glasilo je otprilike ovako: to mislite postii odlaskom u Beograd i bojite li se otii
tamo? Odgovorila sam da se nadam da emo dobiti ono to nam po Ustavu pripada, a
to je da vojska u mirnodopskim uvjetima i bez odobrenja Predsjednitva nema razloga
za produenje vojnog roka vojnicima koji su taj rok ve odsluili, te da o strahu ni ne
razmiljam, ve se iskreno nadam da emo u glavnom gradu biti lijepo primljene.
I tako je dan koji nije navijetao nikakvo uzbuenje, koji je bio tako lijep, topao i
pun nekakvog blaenstva zavrio s puno dogaaja i puno izazova. Zaboravim otii na
posao, besplatno me vozi nepoznati taksist, sudjelujem u osnivanju Odbora majki za
povrat vojnika iz JNA, postajem njegovom predsjednicom, odrim javni govor i dam
svoj prvi radijski intervju u ivotu. Neka me poslije ovoga iskustva netko uvjeri da je
ivot predvidljiv.

Priprema puta u Beograd

Okvir koji smo postavili u INA-inoj zgradi trebalo je operacionalizirati. Trebalo je na
noge dignuti sve majke u Jugoslaviji. To uope nije teka stvar, jer majke su ionako
ve mjesecima spremne krenuti, ali nemaju voe. Nemaju onoga tko e ih povesti.
Nemaju centra u koji bi se javile, nemaju organizacije. Uloga koju sam dobila u INAinoj zgradi nije nimalo zahvalna. Iz niega i ni sa ime treba brzo i jasno djelovati, a
nemamo ni prostor, ni telefon, ni papir, ni pisai stroj. Nemamo nita, a svakog dana
oko nas se gine, svakog dana su pozivi vojnika sve oajniji. Vrijeme koje je pred nama
apsolutno nam nije prijatelj. Prekratko je. To znamo svi. No, prekratak je i fitilj koji je
JNA zapalila u Sloveniji. On se razgorio nad Hrvatskom i samo je pitanje dana kada
e se plamen proiriti na BiH i na Makedoniju. Zato se ne smije gubiti ni asa, ve se
mora brzo djelovati, jer Adiev razraeni plan samo to ne udari svom silom i to bez
milosti i razmiljanja. Brzo treba nai prostor. A tko e nam ga ustupiti? Ako uspijemo
nai prostor, ime ga platiti? Ovaj prvi poetni korak iz ove pozicije teko je ostvariv.
Tko e nam pomoi? A djelovati moramo brzo.
62

Moje brige prekinuo je gospodin Bogdani. Naao nam je prostor u Europskom domu
Hrvatske u Juriievoj 1. Oni su voljni ustupiti nam prostor i telefone na etiri dana.
Imaju dva telefona, stoga emo i deurati dvije po dvije ene, jer u ovakvoj stisci s
vremenom jedini mogui kontakt je telefonom. Tako smo zapravo poeli ovu prvu
akciju naavi mjesto u kojem emo sjediniti onu silno veliku energiju koja se do tada
prosipala u pojedinanim pokuajima pomoi vojnicima i koja nije bila dovoljno
uinkovita. Taj neophodni poetni dio bio je rijeen, a za nas majke koje nismo imale
nita drugo osim svoje ljubavi, volje i snage da pomognemo svojoj djeci inio se sasvim
dovoljnim.
U nedjelju, 25. kolovoza, u Europskom domu deuramo Maja Fukar i ja. Uspjele
smo dobiti kontakt sa Sarajevom. elimo se povezati s majkama koje su neku veer
provalile u Skuptinu traei od politiara da zatite ivote njihove djece, da im se djeca
ne alju u ratom zahvaenu Hrvatsku. Na dramu koja se dogaala u zemlji reagirali su
svi svjetski mediji vidjevi majke koje shvaaju dubinu tragedije i koje tu tragediju ele
prekinuti. Tako e u bekim novinama Neue Kronen Zeitung, to je prenio Vjesnik,
novinar Ernst Trost zapisati:
Ona die u zrak jednu personalnu markicu na laniu. To je sve to od njih ostaje,
jedna brojka. A kad su mrtvi stavi im se tu markicu u usta. Uzbuena, sa suzama u
glasu, govori ena s govornice Parlamenta u Sarajevu. Ona je majka vojnika. Sa stotinu
drugih majki i oeva juriala je na zgradu Parlamenta da bi prosvjedovala protiv rata.
Moj sin trebao je ve davno doi natrag, ali oni ga ne putaju kui. Ja ne znam gdje je
ni kako mu je, kae jedna druga ena. Ustanak majki, on je ve u Sloveniji djelovao.
I kao to su onda srpski roditelji u beogradskom parlamentu traili svoju djecu
natrag, tako se to dogaa sada u Bosni i Hercegovini. Tu nastaje pritisak odozdo, koji
je za srpske betonske glave u komandi narodne armije opasniji od svih prosvjeda iz
inozemstva. Taj proturatni ugoaj potkopava moral vojnika. A generali se moraju bojati
da im jednostavni regruti koje se rtvuje za velikosrpske ciljeve ne otkau poslunost.
Generali osjeaju da im vrijeme bjei. Stoga oni pouruju vojne akcije kako bi to je
mogue vie hrvatskog teritorija stavili pod srpsku kontrolu, kad oruje jednom bude
moralo zautjeti. Hrvata se oni ne boje, ali se boje toga sve ireg narodnog pokreta
protiv jednog suludog rata koji donosi nevolju i smrt.23
Kontakt sa Sarajevom nemogue je bilo uspostaviti, iako mi upornosti nije nedostajalo.
Jednostavno, nedjelja nije bila dan za uspostavljanje bilo kakvih kontakata.
U sveopem kaosu dezinformacija, poluinformacija, lai i podmetanja, te majke iz
Skuptine nisam mogla nai. Poruku i zahtjeve faksirala sam gospoi Barii (imena
se, naalost, ne sjeam) koja je vrlo susretljivo odgovorila na moj poziv. Koga je
kontaktirala, kako je organizirala, nikada nisam saznala, ali da je posao vie nego dobro
23 Ustanak majki, Vjesnik, 31. 8. 1991., str. 40.

63

odradila svjedoi broj roditelja iz BiH koji je doao u Beograd. Dobiti ili privoljeti
na razgovor nekoga u Srbiji bilo je ravno znanstvenoj fantastici. No, sjetila sam se
gospoe Nene Kunijevi. Ta ena je na mene ostavila snaan dojam kad je onako
zduno zahvaljivala slovenskim seljacima koji su joj spasili sinove. Nije samo bilo lijepo
uti ono to je ona izgovorila, za mene je znaajnija bila ta njena odlunost da brani
ono to je rodila. Javno priznajem da sam se tada zasramila zbog toga to i ja nisam
bila tako odluna i hrabra. Zapamtila sam da radi na Televiziji Beograd. Zovimo
Televiziju Beograd, govorim Maji, i dok ekamo vezu stalno mi je pred oima slika
gospoe Nene Kunijevi, jer tako kako je ona postupila svaka majka mora postupiti. S
Televizije mi odgovaraju da gospoa Kunijevi nije na poslu, a njen privatni telefon mi
ne mogu dati. Tog prvog dana pokuaj da se uspostavi kontakt sa Srbijom jednostavno
je propao. Ali mi jo imamo tri dana na raspolaganju, valjda emo ih uspjeti dobiti,
animirati i s njima zajedniki nastupiti u sprjeavanju vojske da ratuje protiv jednog
od svojih naroda. Maja je ostala kontaktirati sve vee gradove po Hrvatskoj, a ja sam
otila na Zagrebaki velesajam, gdje se odravao jo jedan skup. Organizirala ga je
doktorica Ruica avar. Pozvala je i mene. Kad sam dola dvorana je ve bila dupkom
puna. Doktorica vodi sastanak, a za zapisnikim stolom je profesorica Ljilja Voki.
Obradovala sam se vidjevi profesoricu Voki. Poznavala sam ju dobro s molitvenih
skupova, a nisam ju sretala ovih zadnjih dana. S njom me upoznala moja ker, njena
uenica. Ona je uvijek dolazila vodei za ruku svoju malu ker. I sinovi su nam nekako
bili slinih godina, moda ak i vrnjaci. I njen je sluio u Sloveniji, samo na drugoj
lokaciji. Moja radost je bila tim vea jer sam eljela gospou Voki imati za sudruga
kad krenemo za Beograd. Osoba njenih moralnih i intelektualnih kvaliteta bila bi mi
od neprocjenjive koristi.
U jednom trenutku doktorica me zamolila da se obratim skupu i kaem to smo sve
dogovorili u INA-inoj zgradi i koliko se od dogovorenog do sada napravilo. Obraajui
se prisutnima kazala sam ono bitno, da idemo u Beograd pred Generaltab s jasnim
i, po naem miljenju, realnim zahtjevima. Prisutni su taj najavljeni korak prihvatili
s velikim odobravanjem. Kao da su se svi uhvatili za taj odlazak kao utopljenik za
slamku. Nitko od nas ni slutio nije da je bezumlje tako dubok i nepredvidiv ponor
u koji e nas povui bez milosti i razmiljanja. Izmjenjivala su se pitanja, odgovori,
dvojbe. Oaj se nije mogao sakriti koliko god se sugovornici trudili zadrati prisebnost.
U dvorani punoj emotivnog naboja bilo je dosta onih koji su eljeli neto rei, poruiti
ili podrati. Samo najuporniji mogu doi do mikrofona. Uporna je bila i Zdenka
Farka. Vrlo uzbuena glasa, blijeda, drhtavih ruku, zapoinje govor: Ja nisam majka i
nemam svoje djece, ali ja znam po mojim prijateljicama koliko je vama majkama danas
teko. Znam kako ste drhtale dok ste ih podizale na noge. Znam kako ste odlazile u
Trst po banane, jer ih ovdje niste imale gdje kupiti. Znam koliko ste neprospavanih
noi prole bdijui nad njihovim uzglavljem. Znam ega ste se sve same odricale da
bi njima mogle kupiti odjeu, obuu, knjige. Znam da ste sve to to ste radile, radile
iz ljubavi. Znam da sada tu vau ljubav generali stavljaju u prve borbene redove i da ih
64

alju da pucaju na vas. Ja znam da su svoju akciju u Sloveniji nazvali Bedem 1, a akciju
na Hrvatsku zovu Bedem 2. Vi im, majke, odgovarajte s ljubavlju pa stvorite Bedem
3 ili Bedem ljubavi.24
Dvoranom se prolomio gromoglasan pljesak. Ovaj skup s Velesajma shvatila sam kao
iroku potporu ljudi koji su bili suglasni sa zahtjevima majki vojnika i koji su podravali
mirovnu inicijativu majki.
Krenula sam u drutvu s profesoricom Voki. Pozvala sam ju da ide s nama. Ispriala
se da nema kome ostaviti malodobnu ker. Ni doktorica avar ne moe jer su joj oba
sina jo u vojsci, u Hercegovini, kamo se sprema na put. Jedan bi mogao pobjei, ali ne
smije da ne ugrozi brata, jer ovaj drugi je u vrlo tekoj situaciji, stoga ne bjei ni ovaj
koji moe.
U ponedjeljak je sazvana konferencija za tisak. Cilj konferencije je upoznati javnost
s naim prijedlozima i zahtjevima, ali i skupiti to vei broj ena koje ele ii s nama.
Masovnost je ono s im moemo utjecati na generale. Na konferenciju je dola i
gospoa Farka. Ona ponavlja svoju tezu o Bedemu ljubavi. Novinarka Olga Ramljak
sugerira da postojeem imenu dodamo ime Bedem ljubavi. I tako smo u samo dva
dana dobili ime i nadimak: Odbor majki za povratak vojnika iz JNA Bedem ljubavi.
Parafrazirajui vojne bedeme, naem pothvatu dali smo simboliko znaenje. U tom
trenutku i u tim okolnostima to je bilo prihvatljivo.
U ponedjeljak, 26. kolovoza, stupile smo u kontakt s Makedonkama. I one e doi
u Beograd. Nakon tko zna kojeg pokuaja svjesna sam da Srbiju neu dobiti, ali ni
Crnu Goru. Slovenke nisam ni zvala. Njihovi sinovi su kod svojih kua u miru i tiini.
Katarina, Marija, Ivka, Rada stalno deuraju kod telefona. Upisuju one majke koje
se prijavljuju za put. U utorak je situacija u Europskom domu jo kaotinija. Dolaze
zvani i nepozvani, dobronamjerni i provokatori, politiari i oni koji to ele postati,
novinari i oni koji se tako predstavljaju, a sam Bog zna ime se sve bave. Svi oni imaju
svoje prijedloge, zahtjeve, savjete, to bi sve mi majke vojnika trebale poduzeti. Jedni
govore da idemo Tumanu, da on rijei na problem, drugi nas upuuju u Vukovar da
spaavamo djecu iz podruma, trei nam sugeriraju da odustanemo od traenja rjeenja
u Beogradu, jer smo ve dobrano zakasnili. Sve to god koji od tih duobrinika
govori zapravo ima smisla, jer u svim krajevima Hrvatske ve ima mrtvih, ranjenih,
prognanih, djece po sklonitima, a pomoi niotkud. A sve bi to trebao odraditi Odbor
koji ima samo sedam lanova koji se meusobno dobro ni ne poznaju, koji su se tek
24 I Marija Horvat opisala je kako je Bedem ljubavi dobio ime: Mi smo ustrajale u zatiti nae djece. U jednom
trenutku sam rekla: Mi smo bedem. Zdenka Farka je rekla: Mi smo Bedem ljubavi i pod tim smo imenom
krenule u Beograd. Voa puta bila je Slavica Bili. Ona je uspjela izvui svoga sina iz Slovenije; mogla je slobodno
istupati, imponirala je, prekrasna ena, visoka, lijepa, snanog glasa pravi voa. Slavica nam se pridruila dok je
mene vidjela suznih oiju na televiziji. Njezin sin je bio doma i ona nije morala ii, ali tada su to sve bila naa djeca,
bilo nam je vano da ih sve izvuemo i potedimo ratnog iskustva (ene u Domovinskom ratu snaga ljubavi, initi
dobro, knjiga prva, Zagreb, 2005., str. 38).

65

nekidan prvi put u ivotu sreli, koji ne znaju tko posjeduje kakve sposobnosti i tko
bi to mogao sam napraviti, a da ne bude posljedica. Jo tea od toga bila je injenica
da su nam ostala samo 24 sata do polaska u Beograd. Za pojedine dobronamjernike
nije bilo vano to smo mi odredile cilj. Taj cilj po njihovu shvaanju nije bio osobito
vaan. Bilo im je vanijih stvari od toga da se suprotstavljamo akcijama generala. A
kada bih nekoga od tih savjetnika pozvala da ide s nama u Beograd, onda bi rekao
da ne moe jer nema sina vojnika. Od sve te sile posjetitelja jedino se gospoa Vlasta
(prezimena se, naalost, ne sjeam) stavila na raspolaganje. Predstavila ju je doktorica
avar. Vrlo atraktivna, elegantna, dotjerana. Spremna sam vam pomoi, vidim da ste u
velikoj stisci. I moj sin je vojnik. Ovo je trebalo napraviti ranije, govori Vlasta. Uputila
sam ju Katarini. Podrku nam je doao pruiti i profesor Zvonko Leroti. Sam nam
je ponudio kontakte sa enama u crnom iz Beograda, ali i s Albankama s Kosova.
To je bio neprocjenjiv dar. Doao je za nas neoekivano jer mi u ova dva prethodna
dana uz sve pokuaje nismo uspjele kontaktirati nikoga iz Srbije. Ovim kontaktima
pokrit emo itavu Jugoslaviju. Ostala je samo Crna Gora. Ondje nemamo nikakvih
kontakata, ne moe nam ih ponuditi ni doktor Leroti. Radi se punom parom, bez
prekida. Ali ima i puno praznog hoda, jer nemamo dovoljan broj telefonskih linija
kojima bi ene s nama stupile u kontakt i koje bismo mi kontaktirale. Vlasta je stvar
uzela u svoje ruke. Zvat e Potu da nam uspostave jo dvije linije. I taman kad je
krenula kontaktirati Potu, oglasila se Zdenka Farka: Ne trebaju nam telefonske
linije, idemo u Sindikat, oni nam nude kompletnu logistiku i iz ovih stopa selimo se
k njima. Ali zato sada preseljavati u Sindikat kad smo u eter pustili brojeve telefona.
Nastat e pomutnja meu potencijalnim kandidatkinjama za put u Beograd. Vrijeme
je preozbiljno i prekratko da bismo eksperimentirali. Tko e odgovarati za pomutnju
koja e nastati Nakon une i teke rasprave prevladala je sadanja opcija. Ostajemo
u Europskom domu. Iz Pote su doli i u roku pola sata instalirali jo dvije telefonske
linije. Ipak se malo lake die. Raspolaemo s etiri telefonske linije.
Poslijepodne nas zovu s Televizije Zagreb u kontakt-emisiju koju vodi Katja Kuec.
Gospoa Kuec eli da doe cijeli Odbor. Poruku sam prenijela Odboru. Nikome
nita ne sugeriram. Sama zna da i oficiri gledaju televiziju. Ve do sada smo se dosta
eksponirale, jo nam samo fali otii na televiziju. Ne elimo potpisati smrtnu presudu
naoj djeci, govore lanice Odbora. Meni su njihovi razlozi apsolutno shvatljivi. Sve
se boje da ih se javno vidi ili uje, da su suorganizatori ili inicijatori otpora prema JNA.
Stoga Maja Fukar Marasovi umjesto sebe nudi prijateljicu koja je upoznata sa svim
problemima nae djece, vrlo je vjeta u konverzaciji, diplomatina i nema potomaka
pa se nema ega bojati. I Snjeana Antoni je kandidat za javni nastup. Vina je u
poslovima organizacije, a tu rutinu je stekla u stranci Marka Veselice.25 itavo ljeto
sam ju sluala na Trgu kako generale poziva na mir podsjeajui ih na njihovu slavnu
25 Hrvatska demokratska stranka.

66

prolost. Zbog organizacijskih sposobnosti osobno sam ju dovela u Odbor, jer je

gospoa Protulipac otila u Sisak. Kandidat je i Zdenka Farka. Ni ona se nema ega
bojati, a ve od nedjelje je s nama. Ja moram ii po funkciji uloge koju sam preuzela.
Ali jo uvijek nas je malo. Zamolila sam Ivku Matijai, koju sam prvu upoznala pred
zgradom INA-e. Dobroudna Ivka hoe, ali samo pod jednim uvjetom, da ju nitko
nita ne pita i da ona ne progovori ni rijei. Ide samo zbog mene da mi popuni broj.
Meni je bio razumljiv strah majki zbog izlaska na javnu scenu, jer taj izlazak, iako
poeljan radi masovnosti, nije bio rizian samo za vojnike ega su se majke najvie
bojale, ve i za samu voditeljicu i njenu televiziju. U gotovo biblijskom odnosu snaga
kad goloruke i nepripremljene majke staju nasuprot vojne sile u liku JNA sve dobiva
nove dimenzije. Znam kako sila moe pomesti nau djecu i nas i televiziju. Ali motiv,
a motiv su naa djeca, vei je od svih rizika. U emisiji iznosimo razloge i cilj naeg
odlaska pred Generaltab, apostrofirajui glavnog i odgovornog saveznog sekretara
za narodnu obranu. Ono to elimo poruiti govorimo jasno i nedvosmisleno, da
elimo mir i svoju djecu ivu. elimo poruiti saveznom sekretaru da naa djeca nisu
kriva za politiku krizu u zemlji pa ju nisu duna svojim ivotima ni rasplitati. Stalno
ponavljamo da naa akcija nije politiki intonirana, jer mi roditelji politikih afiniteta
nemamo. Samo elimo zatititi svoju djecu. elimo mu poruiti da ovo to radi ne
radi u skladu s Ustavom. Mi smo samo majke, ali znamo da odluku koja je donesena
moe donijeti samo Predsjednitvo kao vrhovni zapovjednik oruanih snaga. elimo
da general Kadijevi uje sve to govorimo. elimo kod saveznog sekretara probuditi
savjest. Govori se da je general zavrio najvie vojne kole, gdje se osim vojnih doktrina
izuavaju i politike vjetine, pa vjerujemo da on i to zna. On zna da se politika pitanja
rjeavaju za zelenim stolom. Rat je apsolutno nepotreban, ukoliko njegov cilj nije neto
drugo. Jo je neto u to sam ja eljela vjerovati. Znam da je savezni sekretar roen u
selu Glavini na vrhu Imotskog polja, na samim vratima grada Imotskoga. Znam da je
to kraj potenih, vrijednih ljudi. Stoga ja elim vjerovati da je generalu Kadijeviu ao
to je nepotrebno poginuo njegov zemljak, hrvatski redarstvenik Josip Jovi. elim da
povijest generala zapamti kao mirotvorca dostojna trenutka u kojem je ivio. elim
da se naa Imotska krajina zbog njega ne srami. Nadam se da e kao ovjek izrastao u
zdravoj i moralnoj sredini uti ove vapaje vojnika i njihovih roditelja i postupiti kao
to bi trebao postupiti svaki poteni ovjek i general. Jer to znai biti general ako vodi
rat protiv naroda u kojem si rastao, protiv zemlje iz koje si nikao, a za ideju koja nema
nikakvu osnovu.
O naem odlasku u Beograd obavijestile smo predsjednika Mesia, saveznog sekretara
MUP-a Jugoslavije Petra Graanina, Crveni kri i novinare. Dozvolu od policije
za ovu akciju nismo dobile, ali imamo jo jedan dan vremena i taj jedan dan emo
iskoristiti da ju dobijemo. To nismo htjele javno objaviti da jo vie ne oteamo i ovako
teko stanje u kojem se nalazimo. Kako je to bila kontakt-emisija gledatelji su pitali
svata. Najee zakljuuju da je naa akcija zakasnila, s ime sam se i osobno slagala.
Nekoliko pitanja zasluuje zabiljeku: Kako ete proi Okuane kad eelj kae da e
67

vam prirediti vrui doek? Odgovorila sam da u Okuane nemamo zato svraati, ve
idemo autocestom do Beograda. Ne moe nitko pa ni ja ignorirati eelja, ali nisam
htjela njegovim prijetnjama dati javnu vanost jer bih time samo poveala strah kod
onih koje su se sa mnom spremale na ovaj put.
to ete uiniti ako vas Kadijevi ne primi, bilo je drugo pitanje koje sam i sama sebi
stotinu puta postavila, a na koje nisam imala odgovor. Znala sam da je ljestvica visoko
postavljena, ali i rizik zbog sveopeg rata neminovan, pa toj ljestvici treba makar
doskoiti ako je ne budemo mogle preskoiti. Svoje strahove nisam mogla podijeliti s
javnou, jer nisam htjela da kapituliramo prije nego to krenemo. Svojim strahovima
nisam htjela plaiti majke, jer ruku na srce, tko bi krenuo sa mnom ako unaprijed zna
da nita nee postii. Stoga sam odgovorila odluno da idemo po svoje pravo i da ga
kanimo braniti. Nai zahtjevi su legalni i legitimni, a i pravo i pravda su na naoj strani.
Zbog toga molim graane Republike Hrvatske da nam daju potporu, jer na uspjeh
ovisi i od vae masovnosti. Naa djeca opasana su u kasarnama nagaznim minama i
bodljikavom icom, pod prijetnjom smru moraju izvravati zapovijedi generala. Mi
emo stoga vojne komande opasati golim rukama spojeni u jedan jedinstveni prsten,
takozvani prsten mira. Prsten mira odrite u podne 29. kolovoza 1991., tono u
vrijeme kad mi planiramo stii pred Generaltab.
U samoj emisiji podrku roditeljima daju svi, sindikati, Crkva, Meihat Islamske
zajednice, intelektualci, politiari, znanstvenici. Jednostavno reeno, cijela Hrvatska
stala je iza majinske boli i sva zemlja suosjea s majkama. Ako majka ita moe mrziti,
onda mrzi i rat i nasilje. Takav jasan mirotvorni stav odjeknuo je i izvan granica
Hrvatske. U emisiju zovu iz drugih dijelova Jugoslavije, iz Bosne, iz Srbije, iz Slovenije,
ak i izvan granica Jugoslavije. U jednom trenutku voditeljica Katja Kuec ape mi da
je javljeno da i s Kosova dolazi 500 Albanki. Hvala ti, gospodine Boe, rekla sam u sebi.
Kamo sree da smo se ranije organizirali.
Nakon ove televizijske emisije graani su shvatili vanost naih poruka. I nikada kao
dotada, zanosno ujedinjeni graani Hrvatske u velikom su broju izili pred Komandu
Pete vojne oblasti. Bila sam sretna zbog ovakvog odaziva, ali i tuna zbog jednog
izostanka. Naime, oekivala sam da e i Srpska pravoslavna crkva iz Zagreba pozdraviti
mirotvorni pohod majki i dati nam podrku. Moja oekivanja su bila logina obzirom
na visoki stupanj intelektualne i kranske moi. No, podrka je izostala. Kad ju nisu
javno izrazili, osobno sam ju sama zatraila. Poglavar Pravoslavne crkve preko tiska
odgovara kako podrku nee dati majkama sve dotle dok ne zatraimo rasformiranje
svih paravojnih formacija u Republici Hrvatskoj. Nije precizirao na koga je mislio.
Istovremeno, kardinal Kuhari u Glasu Istre 29. kolovoza 1991. poruuje:26
26 Boji blagoslov Bedemu mira, Glas Istre, 29. 8. 1991.

68

Javnost je obavijetena o mirotvornom pokretu majki, ne samo u Hrvatskoj, nego

i u svim republikama, da se njihovi sinovi nakon svrenog vojnog roka vrate svojim
domovima. Majke se time opredjeljuju za mir, a protiv svakog nasilja koje ubija ljude
i razara dobra. One se pred nasilje postavljaju dostojanstveno i mirno kao Bedem
ljubavi. Zaista, ljubav prema Bogu i svakom ovjeku najjaa je brana pored poplava
mrnje koja raa nasilje. Pozivam sve majke vjernice da svom nenasilnom oitovanju
zahtjeva za mir i povratak sinova pridrue i svoju majinsku molitvu da zaute sva
oruja, da se ugase sve mrnje, da se ostvari pravedan i trajan mir za sve ljude i narode.
Sve to se ini za pobjedu mira, dobrote i ljubavi od Boga je blagoslovljeno. S tim
uvjerenjem i pokretu Bedem ljubavi u slubi mira elim Boji blagoslov.
Predsjednik Meihata Islamske zajednice, gospodin efko Omerbai zahvaljuje
majkama na jasnim ciljevima u borbi za pravo na ivot svoje djece. Zovu ljudi sa svih
strana. Svi su stali uz majke.
Ne spavam ve dvije noi. Iz Beograda, kojemu smo najavili svoj skup, cimaju toplo
hladno. U jednom im trenutku treba toan broj majki. Odgovaramo im okvirno jer
e se sudionice upisivati do samog polaska. Okvirni broj nije dovoljan, ve je vano
dostaviti imena ena. Smicalica kojom se slui beogradska policija vrlo je prozirna.
Odajui ime i prezime majke, automatski odajemo i podatke o sinu. Stoga im
odgovaramo da je za nau sigurnost, a njihovu organizaciju sasvim dovoljan okvirni
broj. Mi u Beograd ne dolazimo kao vandali, ve kao ene i majke, pa koliko god nas
bude mi neemo biti nikakva prijetnja sigurnosti glavnoga grada.
Nakon par sati javljaju da ako elimo doi u Beograd prosvjedovati, oni moraju znati za
koje tono vojnike dolazimo, jer moraju imati podatke o svakom pojedinom vojniku
za kojega dolazimo u Beograd kako bi ga mogli pripremiti. Dakle, ono to trebamo u
zahtjevu navesti odnosi se na ime i prezime vojnika, broj vojne pote i datum odlaska
u JNA!
Kad sam upitala sugovornika otkud policiji pravo da se mijea u vojne poslove, jer
ako nije tako, to e im imena vojnika i brojevi vojne pote, sugovornik me sono i
bratski poslao ondje gdje sam bila devet mjeseci, a svoj otmjeni pozdrav zainio je
rijeima da granicu na idu proi neu. Taman to sam primila na znanje ovako utivo
upozorenje, opet me zovu iz Beograda. Vraaju lopticu, ali iz drugog kuta. Zbog moje
nekooperativnosti u Beograd dolaziti ne trebamo jer nam policija ne moe jamiti
sigurnost. Dakle, treba stvoriti dojam kako ja kao nekakva voditeljica majki nisam
susretljiva u njihovoj istinskoj elji da postupe na pravedan i poten nain. Bilo je
jasno, upotrijebit e sva dozvoljena sredstva da do Beograda ne doemo. Vlast ima
pravo plaiti podanike ako je to u svrhu zacrtanog cilja. A cilj vlasti u Beogradu bio je
da nikakve majke, poglavito iz Hrvatske, nisu poeljne pred Generaltabom. Nakon
sati i sati provedenih na telefonskoj liniji zakljuile smo da je najbolje s njima vie ne
razgovarati. Poslat emo im telegram na saveznog sekretara MUP-a, da mi dolazimo s
dozvolom ili bez nje.
69

U Europskom domu uzurpirale smo sve. Od nas ljudi ne mogu raditi. Meu nama se
vrte osobe koje nikada nismo vidjele na molitvenim skupovima i koje jo vie unose
nemir meu majke koje deuraju kod telefona i stvaraju popise onih koje ele ii u
Beograd.
U srijedu, 28. kolovoza, situacija je ista. ene se stalno upisuju. lanice slau popise po
autobusima. Svaki autobus mora imati svoga vou. U jednom je trebala biti i Snjeana
Antoni, ali ona u Beograd nee. Razloge nije navela, ve e nam za sretan put donijeti
znakovlje Crvenog kria pod ijom emo zatitom putovati.
itavo ovo vrijeme ponaam se kao da uope nemam obitelj. Niti ih stignem zvati niti
me oni hoe uznemiravati. Dolazim kui naveer, a moj mali Mario plaui govori:
Mama, nemoj nigdje ii, ti ne moe zaustavit rat, mene je strah Zagrcnuo se
plaem Ja bih se htio s tobom maziti nemoj, molim te, ii, ja se jako bojim
Pokuala sam ga utjeiti, obeala sam se brzo vratiti, ali dijete je i dalje plakalo. Nemoj
ii ja sam uo kako tete na ulici razgovaraju da e tebe tamo ubiti. Molim te, nemoj
ii. Uzela sam ga u naruje i tjeila ga dok konano nije zaspao. Na lice mu je izbio
znoj, od vruine ili straha Antonija je odrasla u ovih nekoliko dana. Radi sve moje
kuanske poslove. Legli smo iza ponoi. Probudio me uasan san. Vrisnuvi, probudila
sam i mua. to ti je, to ti se dogodilo, pita i privlai me k sebi. Osjetivi sigurnost u
njegovim rukama, malo sam se smirila, ali progovoriti nisam mogla. On je bio uporan
pa je ponavljao: Sanjala si neto, to si sanjala, reci, oito je neto jako runo da
se ne radi moda o djeci govori, je li runo? Runo je preblaga rije, a san je teko
prepriati. Bio je tako ivotan, tako jasan, a tako straan da ja to nikada neu moi
dobro prepriati. Obino se kae ako je san ruan, da je stvarnost dobra, ispriaj mi ga,
sve e biti dobro ako nam samo nisu djeca u pitanju, govori moj mu svjestan da sam
ne samo sebe, ve cijelu obitelj izvrgnula opasnosti. Svjesna da ga neu lako uutkati,
poela sam priati san, koji se odnosio iskljuivo na mene. Ti zna da se ne bojim
skoro niega, to bi rekla moja mater, ni vuka ni hajduka, ni noi ni dana. No, ono
ega sam se patoloki bojala teko je objasniti. Roena sam u kraju gdje su zmije skoro
kao domae ivotinje, ali ja ih nikada nisam smjela vidjeti ni izbliza, nikad ih nisam ni
pokuala ubiti, a na televiziji mijenjam program ako je zmija u kadru. udan je bio taj
san. Pred naom kuom je jedna mala, lijepa tuja, ali nije na svom mjestu, ve je tono
pred naim vratima. Tuja je sjajno zelena s onim zlatnim preljevom na krajevima,
lijepo podiana, poravnana, vidim da joj korijen stoji vrsto u zemlji, ali nema vrha,
vrh joj je ravan kao tava. I na tu tuju navalio se milijun sitnih zmijica. Sitne su, vrte
repiima, a glavice zabadaju u tkivo tuje. Nemaju zmijsku kou nego su prozirne kao
da su od sapunice. U jednom trenutku ja shvatim da to nije tuja, ve sam to ja. Mogu
ih stresti jer sam jaa od njih i hou zamahnuti, ali ramena su kruta, nemam ruku, pa
nemam zamaha. vrsto stojim u zemlji, ak vidim korijen kako je ilav i vrst, osjeam
i ramena, znam da su snana, da ih mogu stresti, ali fale mi ruke, nemam ruke i ne
mogu ih stresti sa sebe. Gmiu mi po tijelu, osjeam ih na sebi, ali ruke mi fale. Onda
70

su im se repii poeli puniti krvlju, nije ih se puno napunilo, samo njih nekoliko i ja
sam se od straha probudila Mu je sluao pozorno, a ja sam se bojala pomaknuti
pokriva jer sam ih jo osjeala na koi vrata, trupa, po bokovima i na nogama sve do
stopala. I danas se stresem i osjeam ih po sebi kad god se sjetim tog runog sna.
Lake bih otputovala u Beograd da sam muu preutjela ovaj san. On je tumaenje
toga sna doekao kao poruku da u Beograd ii ne smijem. Poeo me odgovarati: Sama
kae da te tvoj san nikada nije prevario. Ako e mene sluati, ne idi u Beograd. Toliko
zmija po tebi gmie. Ostani kod kue, JNA je zmijsko leglo, nemoj ii, ko Boga te
molim, ako ne zbog mene, onda zbog ove nae djece.
Nita se meni u Beogradu nee dogoditi, samo sad znam da Kadijevia neu vidjeti,
odgovaram ja na njegovo inzistiranje.
Pa po to e onda ii, ostani kod kue, prosvjed e proi i bez tebe
Znam da bi prosvjed moda proao i bez mene, i ostala bih kod kue da nisam dala
obeanje na Kamenitim vratima, i ja sam ga morala ispuniti. Ovo je poetak tog
ispunjenja. Ovaj san je sotonska najava avolskog rata, mi ga ene zaustaviti neemo.
A ove zmije, ova uga koja me noas spopala, ona je kukavelj koja e ovaj strani rat
iskoristiti za sebe i zasjeniti sve ono to je dobro i plemenito u Hrvatskoj. Ali Hrvatska
je vrsta, iva i lijepa, i ostat e ivjeti sa svom tom nevoljom koju sam noas u snu
doivjela. No, ja moram ii. Moram.
Ajde se prekrii i legni, naspavaj se, pusti zavjet i Kamenita vrata, pusti obeanje, ne
trai od tebe Bog da srlja u propast.
Sluaj, Stipe, badava me odgovara, badava me strai, ni san ni zmije ni bajunete ni
tenkovi ni topovi, nita me zaustaviti ne moe. Ja moram ii i ii u.
Samo luda osoba moe tako govoriti. Urazumi se, ima obitelj, djecu.
Sve znam to imam, i sve znam to nemam, i sve znam to moram. Ti nisi u mojoj
koi i ne moe nikako utjecati na moje odluke, jedino da me ubije. Ja idem i gotov je
razgovor.
Ali razgovor nije bio gotov. On je i dalje navaljivao, ucjenjivao, pozivao na djeje suze,
na majino srce. Pokuala sam smiriti i njega i situaciju u koju smo doli.
Sluaj, Stipe, moe li zamisliti kakvu bih pomutnju izazvala kad ne bih dola
na kolodvor. to bi mi rekle ene koje se oslanjaju na me? Zamisli kakav bi trijumf
u Beogradu nastao kad bi se prosvjednici razbili ve u Zagrebu? Koliko bi se ena
pokolebalo kad bi vidjele da sam se ja pokolebala. Posao koji sam zapoela nije
jednostavan i meni uope nije lako. Odgovornost koja lei na mojim leima golema
je. Nemoj me ucjenjivati majinskim srcem i djejim suzama. Na taj nain samo mi
oteava ionako teku situaciju.
Ve smo bili na izlaznim vratima kad je on pogledao u tuju kao da od nje trai pomo.
Zbog svoje tvrdoglavosti navui e nevolju na cijelu obitelj. Toliko si se eksponirala
71

da nam se svima svata moe dogoditi. Nisi sluala moje savjete. Ti ne zna to je
vojska. Uvijek sam ti govorio da uti. Potedi nas vrhunca nevolje u koju nas vodi.
Sjeti se Mate.
Ovo je bilo previe. Mati se nita nee dogoditi, ja moram ii. MORAM.
Ni u autobusu nije prestajao dok su se pospani putnici mekoljili na sjeditima. Bilo je
tono 5 sati i 15 minuta ujutro 29. kolovoza kad smo izili na glavnom zagrebakom
kolodvoru. A kolodvor prazan, moj Stipe zbog toga sretan. Evo, vidi li, nema nikoga,
ni jedne ene, ni autobusa, a ti digla glavu i juri ja moram, pa moram. A nema
nikoga. Vrati se kui. Ja u ostati, ako tko doe rei u da si se razboljela.
Ne moe biti da je onoliki utroeni trud bio uzaludan. etiri dana po dvadeset sati
rada, zivkanja, biljeenja, prepiranja, a da nema nikoga. ene e doi, tjeim samu
sebe. Istina je, mi smo prerano doli. Polazak je u 6 sati. Vrtim se oko sebe, hou li
moda ugledati nekoga poznatog, ali nikoga nema. Onda uz kolodvorsku zgradu
vidim parkirana tri-etiri autobusa. Prilazim blie i vidim registracijske oznake Pule,
Rijeke, Zadra. Oni su doli jo noas, prenoili su u autobusima. Stipe mi i dalje ne
vjeruje. No, onda su poele pristizati ene. Kako koja doe, svaka pita je li na pravom
mjestu. Dola je i Katarina. Ona nosi popise ena. Sada mi je puno lake. Vidi Katarina
da sam zabrinuta pa govori da su sve upisane potvrdile svoj dolazak. Samo je jo rano.
Tek je pet sati i trideset minuta. Ve se skupila lijepa grupica ena koje idu na put, ali
u akciju neizvjesnog ishoda. Svejedno, treba im estitati na hrabrosti. Uto je doao i
gradonaelnik Zagreba Boris Buzani. Skupilo vas se dosta, zato se ne ukrcavate,
pita. Pa gdje emo, gospodine gradonaelnie, nema naih autobusa. Kako
nema, eno tamo autobusi stoje, govori gradonaelnik. To nisu zagrebaki. Tako bi
razgovor trajao i due da nije doao Vlado Bogdani. Brzo je shvatio to je zakazalo.
Otrao je u kolodvorsku zgradu na telefon. Za dvadesetak minuta autobusi su bili
na polazitu. Autobuse smo oblijepili naim logom, natpisima Bedem ljubavi, Vratite
nam nau djecu, Zaustavite rat. Hoemo mir Sve je bilo spremno. Moramo krenuti,
ali nema nam onog pod ijem emo zatitom putovati, nema Snjeane ni znakova
Crvenog kria. Dok ju ekamo panju mi privue jedan transparent. U ruci ga dri
vrlo mlada ena. Ona nikako ne moe biti majka vojnika. Velikim tiskanim slovima na
transparentu je pisalo:
IME LJILJANA
NACIONALNOST SRPSKA
DOMOVINA HRVATSKA
ZANIMANJE MAJKA
Sva snaga, sva ljubav i sva mudrost sabrana je bila u tih osam rijei. I kad bi svi u
Jugoslaviji mislili i djelovali kao ova mlada ena, nikada rata ne bi bilo. Hvala ti,
72

Plakat (veliina 584x418 mm), autor Hrvoje ercer, Zagreb, 1991.

73

Ljiljana, bilo je sve to sam joj mogla rei. Mlada majka jecala je jae od svih nas koje
smo pole spaavati svoju djecu. Uto se ukazala i Snjeana sa znakovima Crvenog kria.
Vozai iznad prednjih stakala lijepe te oznake. Jedan mladi nam je donio karanfile.
Taj crveni cvijet oduvijek je bio simbol ulaska u politiku. Vlado mi na rastanku prua
ruku i kae: Svratite u Ledo, ondje vas ekaju lunch-paketi. Sretno!

id
Postrojeni u koloni autobusi su krenuli s Glavnog kolodvora 29. kolovoza 1991., malo
poslije est sati i dvadeset minuta. Izmaglica koju stidljivo prosipaju zrake izlazeeg
sunca nestaje pod snanim kotaima Croatiabusa. Kroz cijeli istoni dio grada
Zagreba radnici odlazei na jutarnju smjenu mau i alju poljupce majkama. Autobusi
u koloni okieni porukama majki izlaze na Autocestu Bratstva i jedinstva. Ispred
nas je policijski automobil. Kud god prolazimo, svi su izili van. I muko i ensko, i
staro i mlado, svi u zraku dre podignuta dva prsta u znaku slova V. Viktorija e nas
pratiti sve do ida. U njedrima te lijepe kolone sjede zabrinute majke. Ima i oeva.
utimo. Majke je lako prepoznati. Ponekoj vidi da se miu usne, a u ruci prebire
krunicu. Druge kriom briu suze, neke uzdiu kao da e dahom otjerati tugu. S nama
je i nekoliko mlaih mukaraca. Oni se predstavljaju kao novinari. Svoje putovanje s
majkama objanjavaju time da su poslani oni mlai, a stariji su ostali u redakcijama.
Sigurna sam da neki od njih nikada poslije nisu napisali ni jednu crticu o nama, kamoli
lanak. Par mjeseci kasnije ovu moju sumnju potvrdit e lanak u jednim njemakim
novinama, gdje su se neki od njih sami pohvalili kako su kao lanovi Socijalistikog
saveza Hrvatske iskoristili priliku da besplatno dou do Beograda i da ondje osuuju i
hrvatski i srpski nacionalizam.27
Putem nam se prikljuuju autobusi iz drugih gradova Splita, Siska, Osijeka, Bjelovara,
Daruvara, Koprivnice, Dubrovnika, Slavonskog Broda te iz Bosne i Hercegovine.
Na nebu oko sunca igraju bijeli oblaii. Njene zrake miluju povrinu. Gledati kroz
prozor autobusa ugodno je za oko i duu. Ta ljepota slavonske ravnice u suprotnosti
je sa zabrinjavajuom tiinom u autobusu. Da nije te zabrinutosti, moglo bi se uivati
u pejzau. Meni je posebno bila oaravajua ta ravnica. Kad god je sunce iza kojeg
kamena, mi u Dalmaciji tono znamo koliko je sati. Kako se bez sata snalaze ovi u
ravnici, razmiljala sam samo da ne gledam po autobusu. Moraju sa sobom nositi sat.
Pogledala sam i ja na svoj, bilo je skoro 11 sati kad smo proli Okuane. Na cesti nema
nikakvog zastoja. Sve je mirno i tiho, kao i u naem autobusu. Ta prelijepa ravnica i
sunce ostali su nam za leima. Uli smo u predio okruen monom hrastovom umom.
Odjednom se zaustavljamo. Nije mi bilo jasno zbog ega smo stali, dok u grmlju
27 Bedem ljubavi (Wall der Liebe) in Belgrad, Friedensforum, 29. 8. 1991.

74

ispred nas nisam ugledala policijski automobil. Vidim beogradsku registraciju. Oko
automobila etvorica su policajaca u uniformama i s pukama na ramenima. Jedan
meu njima ne izgleda ba slubeno. Prije bi se reklo da je pokupljen kao rezervni
kadar. Zakljuujem to po njegovu izgledu. Uniforma mu ne stoji gotovo nikako. Jedna
strana lica, zapravo jedan obraz ima strano ruan rez. Gotovo od kraja obrve pa preko
cijele jedne strane obraza istie se nepravilan loe saiven rez koji see sve do brade.
Ja bih iz prve rekla da je ta brazgotina dobivena negdje u tunjavi s noevima i da tu
ranu nije ivao kirurg. Jedino on djeluje nekako zastraujue, ostali izgledaju prirodno
i normalno. Dok se tako gledamo nita ne govorei, iz smjera Beograda velikom
brzinom dojuri jedan automobil. Zakripao je konicama, a iza njega se digao veliki
oblak praine. Iz tog jureeg automobila iziao je jedan mukarac. Srednjeg je rasta i
svijetle kose kao i tena. Takvim osobama teko je odoka odrediti broj godina, jer oni
uvijek izgledaju mlae. Ocjenjujem stoga da ima izmeu etrdeset i pedeset godina.
Gazi vrlo samouvjereno. Na licu mu se vidi smijeak, uljudno nas pozdravlja i trai
vou puta. Ja sam, odgovaram mu. Jo uvijek smijeei se, govori mi da dalje ii ne
moemo, jer prosvjed nismo najavile. Vadim iz torbe papire iz kojih je vidljivo da smo
obavile sve to propisi trae. Ali nemate dozvolu ulaska u Srbiju. Kakva to dozvola
treba za vonju po vlastitoj dravi, upitala sam ga. Skinuvi smijeak s lica, odgovora
mi: Nemojte se praviti blesava, ne moete ui u Srbiju bez dozvole policije i ja vas
pustiti ne smijem. Gospodine, obratim se sada ja njemu ozbiljnim tonom, druga
je stvar to nam dozvolu policije niste htjeli dati. Tri dana i tri noi cimali ste nas lijevo
i desno samo da nam uskratite posjet glavnom gradu, pa kad nismo imali drugog
izbora obratili smo se na saveznog sekretara policije, da mu kaemo da se pobrine za
nau sigurnost. Evo vam kopija telegrama. Pa ne daje sekretar dozvolu, vi nemate
dozvolu policije i vratite se otkud ste i dole. U Srbiju ui ne moete. Nestalo je onog
poetnog uljudnog tona. Poeli smo se uvjeravati. Ja njega da mi majke imamo pravo,
on mene da nemam dozvolu policije. Policija radi svoj posao, a mi bez dozvole policije
dalje ne moemo. Preli smo hrvatsku granicu i sada se tu u meugraninom prostoru,
kako kae moj sugovornik, moemo samo okrenuti natrag. Ja ga uvjeravam da u
Beograd moram i da sam prosvjed najavila, i da u zbog njega zakasniti kod saveznog
sekretara za narodnu obranu, a nije lijepo da nas jedan ministar eka. Izile su voe iz
ostalih autobusa. Izili su i novinari. Svi pitaju samo jedno: Zato smo stali? Nitko
iza nas ne zna to se naprijed dogaa. Trajalo je to prepucavanje dvadesetak minuta.
Kad je ovjek u civilu vidio da su neki novinari poeli snimati na razgovor, brzo
se predomislio pa nam ree: ekajte me ovdje, vidjet u to mogu uiniti. Priao
je policijskom automobilu, zatvorio vrata i poeo razgovor motorolom. I mi majke
poele smo se okupljati oko policijskog automobila, jer ga nismo eljele ispustiti iz
vida. Uz to, eljele smo i poneto uti, da bi se lake mogle nositi s onim to smo
oekivale da e nam odgovoriti. Meutim, onaj policajac s runim oiljkom na licu nas
je rastjerao. Uljudno sam ga zamolila, oslovivi ga s gospodine. Meutim, on je brzo
prekinuo moje jo neizgovoreno pitanje tvrdnjom da on nije gospodin. Jasno da niste,
75

mi to vidimo, no on to nije uo ili nije razumio, ve dreknuo: Ja sam drug. Morale

smo odstupiti jer drug koji se uasava pomisli da ga se oslovljava s gospodine, uperio
je puku ravno u moje elo. Neke od ena su vidjele kako sam se rastala od policajca
pa su uplaeno pitale: Zato je onako grubo postupio prema tebi? Zato su tako
neumoljivi pa zakasnit emo kod Kadijevia. Tek kroz neko vrijeme postat e nam
jasno zato nam je ovjek svijetle puti dao jo malo nade. Naime, poznata je policijska
taktika zavlaenja situacije dok oni odrade onaj dio posla koji je njima primarno vaan.
S kim je razgovarao, to je dogovorio, ostala je tajna. No, doao je ponovo nasmijeen i
samouvjeren, i rekao: Naprijed ne moete, vratite se otkud ste dole!
Pogledale smo se u nevjerici. Prva se snala novinarka Veernjeg lista i rekla: ene,
uskladimo satove i za 15 minuta kreemo. ovjek svijetle puti ne vjeruje u odlunost
majki. I dalje se smijei. Vijest je ila od prvog do trideset i osmog autobusa pa je tih
zadanih 15 minuta brzo prolo. Krenuli smo. ovjek svijetle puti jo uvijek se smjeka,
ne govori nita, zapravo pasivno promatra dok autobusi kreu...
Nakon samo par minuta vonje naletjele smo na barikadu. Gledajui ispred sebe
vidim pomaknute betonske blokove i kamione sa svjee iskopanom zemljom. Sad
je bilo jasno zato nas je zadravao i na kraju se onako zagonetno smjekao. Mi smo
zaklonjene gustom umom ekale dok su oni postavljali barikadu. Sad nam je postalo
jo jasnije da dalje neemo, jer fiziki proi ne moemo. Slubena policija slui se istom
taktikom kao i Martievi28 balvanai: fiziki onemoguiti svakoga tko nije Srbin i
tko nije na liniji Miloevieve politike. Mile Marti je oko Knina postavio balvane
pa se u Split iz Zagreba ne moe ve vie od godinu dana. A srbijanska policija nije
postavila drvene balvane, ve betonske blokove i kamione sa zemljom. in je isti, samo
su sredstva drugaija. Na tabli pokraj nas pisalo je id. Sinulo mi je da je to ono mjesto
kojim se eelj prijetio: id proi neete! Nale smo se u obruu ili, bolje reeno,
u jednom zatvorenom nepravilnom trokutu. Ispred nas su kamioni, s desne strane je
uma i nekakva kuica, a s lijeve su betonski blokovi koji su do maloas dijelili autocestu
na dva traka. Nikakvog prostora za manevar nemamo. Nemamo ni mogunosti za
dogovor. Mora se brzo djelovati i odluiti. Jer bilo je jasno, vratit e nas nazad. Zovem
megafonom da sve ene iziu van. Izlaze, ali zabezeknuto. One naprijed vide gdje smo,
one otraga ne znaju to se dogaa. Nisam imala drugog izbora. Poela sam bodriti
ene i moliti da ne odustanemo. Vikala sam: Bedeme, nemoj pasti! Bedeme, ovo je
id, moramo ga proi! Prva misao bila mi je da gurnemo blokove nazad, ali kad sam
im vidjela konstrukciju, jasno je bilo da za to snage nismo imale. Za pomaknuti takav
jedan betonski blok potrebna je bila dizalica. Po gruboj procjeni, teki su bili barem
jednu tonu. Na njihovu teinu su drugovi policajci i raunali. Da ih molim da nas
28 Milan Marti, ministar unutarnjih poslova u Vladi SAO Krajine od svibnja do prosinca 1991., a zatim na
istoj funkciji u Vladi RSK; od 1994. predsjednik RSK.

76

puste, da preklinjem, da puem pred njima? Ne, to zadovoljstvo neu im priutiti. Ja

imam svoje pravo i ja u ga obraniti. Ali kako?
Policija je predvidjela pomutnju koja je nastala. Oni su odradili sve onako kako
policijski mozak razmilja. Fiziki zaprijeiti prolaz, a majkama i prateim novinarima
rei da se radi cesta, da su zbog toga i radnici tu. To to im je odjea taj as dana iz
skladita nije bilo vano. To to radnici nemaju ni lopate, ni krampa, ni rovokopa, ni
beton, nije vano. Vano je samo ono to se vidi, a jasno se vide novi, plavi, radniki
kombinezoni. Tko su ti ljudi? Oni mogu biti i civili, i vojnici, ili policajci, ili etnici.
No, jedno je sigurno, ti ljudi nisu radnici. to su blokovi taj as postavljeni, koga briga.
Mi nismo naivni razmiljali su policajci dok su na brzinu sklepali barikadu. Novinari
vide radnike, tu su i dva kamiona, dakle zemljani radovi su u tijeku. Ostat emo isti
pred svjetskom javnou, a general Kadijevi bit e poteen neugodnog razgovora s
majkama. Kad majke vide vrstu barikadu, bit e im jasno da im se bolje drati kuhae
nego petljanja u vojne odluke tako su razmiljali oni, a ja sam u djeliu sekunde nala
odgovor na njihovo rjeenje: barikada se moe preskoiti.
Nije bilo vremena da poaljem poruku od jednog do drugog autobusa. Zato sam optrala
od prvog do trideset i osmoga autobusa i sve ene izvukla van. Idemo naprijed! U
tom nepravilnom trokutu vrzmaju se radnici. U oi upada jedan dugajlija. Hoda
kao i svi previsoki ljudi. Lomi noge u koljenima. Pojurio je prema meni astei me
rijeima: Tumanova kurva. Zamahnuo je akom. Meu nas je stala baka Rua iz
upanje i primila udarac. Dugajlija je vikao na mene: Ti, crna kurvo, ustaice, ti si
za sve kriva, da nije tebe ene bi se vratile. Ne obazirui se na njegovu dobrodolicu,
viknula sam: ene, za mnom, idemo pjeice! Preskoila sam betonsku ogradu, ostale
su jurnule za mnom. Svaka od nas prela je bila etrdesetu, ali sve skau kao mlade srne.
One malo starije ili malo krupnije trae pomo od suputnica. Nitko se ni ne obazire
na kilometrau koja je pred nama. A pred nama je vie od 200 kilometara. Kako koja
preskoi, tako se svrstava u kolonu. Naprijed idu majke iz Dubrovake upanije. uje
se pjesma Ima jedna duga cesta. Mi idemo pjeice put Beograda, a iz Beograda prema
hrvatskoj granici jure vojni automobili. Vozai su mahom bili mladi vojnici. Neki
zasvijetle svjetlima, neki mahnu rukom u znak pozdrava, vrlo malo ih proe pored nas
a da nas ne pozdravi. Raspoloenje mladih vojnika koji oito idu na Vukovar sasvim
jasno ovom gestom pokazuje to misle o svom vlastitom poloaju. Gledajui ih kako
prolaze u uima mi odzvanja refren ove divne pjesme: To je cesta, cesta mira, cesta
mira i ljubavi. Preskoile smo barikadu sve do jedne i formirale kolonu koja kree
prema Beogradu, ali ovaj put pjeice. Ni ovjek svijetle puti ni policajac s runim
oiljkom vie se ne smiju. Zaueni radnici gledaju kolonu pjeakinja ispred sebe, a
iza sebe poredanih 38 autobusa. Jedino je Vlasta ostala pregovarati s policajcima. To
je bio njen vlastiti izbor. Kad sam se okrenula vidjela sam ju kako gestikulira rukama.
Po tome sam zakljuila da je razgovor ustar, jer bila sam predaleko da bih ita ula.
Odjednom iza sebe zaujem buku motora. Prvi u koloni je moj mladi voza, jedno
77

ljupko i umiljato stvorenje. Podigao je ruke s

volana i razvukao osmijeh od uha do uha. Vozei
polako pored kolone ena kako bi iziao na elo,
ponavlja: ene, zahvalite gospoi Vlasti, da nije
bilo nje ja bih sada vozio put Zagreba. Svaka ena
eli ui u svoj autobus, u svoj poznati prostor, meu
svoje novosteene prijateljice. Ukrcavamo se. No
policija sada pouruje ukrcavanje. Vlasta kritizira
moj ludi potez: Odakle ti ta luda ideja da ene
vue pjeice, kad bi dole do Beograda? Tko moe
Snimio: Livio ernjul
prehodati tako daleki put? Ja u ivotu nisam hodala
deset minuta pjeice, a ti bi me vukla do Beograda.
Pa jesi li vidjela koliko ima kilometara? Zahvali Bogu i meni to su se smilovali i pustili
nam autobuse. Svaka ast mojoj dragoj Vlasti, njena loa kondicija isposlovala je kod
policije milost da nam puste autobuse. Tako smo razmiljali u prvom trenutku, ali ve
u sljedeem bilo je jasno da je policija sama morala popravljati greku za koju su mislili
da e upaliti. Ni oni sami nisu vjerovali u odlunost ena dok nisu vidjeli kako bez
straha i zadrke idu naprijed. Jer da su novinari snimili tu veliku kolonu ena koje su
krenule pjeice, njihovoj blamai ne bi bilo kraja. Zato su odluili pustiti autobuse.
ene i dalje pjevaju, neke u bradu mrmljaju, ali sve rado sjedaju u autobuse.
Jedan mlai mukarac se izdvojio iz kolone i hoe snimiti ovaj trenutak, no policija
mu ne da. Ne smijemo se vie zadravati jer emo zakasniti u posjet generalu. Ovaj
mladi snimatelj djeluje kao profesionalac. Za njega je ovaj trenutak vrlo znakovit i on
eli slikom pokazati da se na cesti Bratstva i jedinstva doista dogodio nesvakidanji
dogaaj. Uskoio je u na autobus i snimao kroz prozor. Toliko je izbacio trup van, da
ga je i malo nagliji pokret volana mogao kotati glave. Vlasta mu se uhvatila za remen
od hlaa i drala ga da ne padne.
Vozimo se i dalje utei. Ono to nam se maloprije dogodilo izgleda nam kao ruan
san koji nas dri omamljene, ali budne. Jako sam isprljala svoje bijele hlae u kojima
sam putovala, pa se nisam usudila sjesti. U autobusu nema moje torbe. Netko mi ju
je ukrao. Valjda je lopov mislio nai kompromitirajui materijal. Ba mi je drago. Da
mi je bilo vidjeti mu lice kad nae par starih gaica. Vlasta je nosila dva kofera robe pa
mi je poklonila hlae. Presvukla sam se iza zadnjih sjedita. Na cesti je prometa vrlo
malo. Osim vojnih vozila nema gotovo nikoga. Ve poprilino kasnimo na zakazani
sastanak.
Uvait e oni nae kanjenje, valjda im je netko javio da imamo problema na cesti,
optimistina je bila Vlasta. Za nama je ostala granica i id.

78

Podrka majkama diljem Hrvatske Prsten mira

U Hrvatskoj nije bilo grada ili veeg sela iz kojeg nije bilo vojnika u JNA.
Nepripremljena, neorganizirana i goloruka Hrvatska nala se na meti jugoslavenskih
topova, u cilju realizacije ideje o tzv. Velikoj Srbiji. Oduprijeti se nije lako, niti postoji
plan kako. Ali zna se da su naa djeca postala topovsko meso, da moraju ginuti mimo
svojih uvjerenja ili stvarne potrebe obrane zemlje. Taj nezavidan poloaj vojnika u
potpunosti su jedino shvaali njihovi roditelji.
Koliki je bio emotivni naboj diljem Hrvatske onoga trenutka kad smo mi putovale u
Beograd ilustrirat u samo kratkim crticama kako bih barem donekle pribliila vrijeme,
dogaaje i aktere koji su se suprotstavljali ratu i one druge koji su u ratu vidjeli rjeenje.
I u Puli su majke demonstrirale protiv rata i za povratak sinova iz JNA. One su
goloruke opkolile Pulski garnizon i uspjele sprijeiti incident koji je izazvao ivojin R.
On je uzeo rije dok su se uplakane majke skanjivale govoriti. Kazao je kako i on ima
sina u vojsci, za to je dobio pljesak podrke, ali nakon pokuaja opravdanja i davanja
podrke okupatorskoj vojsci, okruen je tijelima majki, kako se ovaj mirni prosvjed ne
bi izrodio u neto drugo. Majke je pozdravio i ohrabrio gradonaelnik Pule Luciano
Delbianco, izmeu ostalog rekavi da se prosvjed nastavlja zbog utnje generala i
neodazivanja na suze majki. Majke su prve uzviknule: Dosta smrti. Uinimo to i mi
Puljani. Svoju akciju emo nazvati Istra objavljuje Jugoslaviji mir. Ovih dana pozvat
emo sve gradove da se solidariziraju s nama. Neki su oficiri iz naeg grada smogli snage
i rekli NE ovom bezumnom rat. Birajui izmeu ubijanja naroda i svog vojnikog
poziva oni su izabrali ovjeka u sebi. U Puli se potpisuje peticija protiv rata. Toga
popodneva, 29. kolovoza, skupljeno je vie od 1000 potpisa peticije protiv rata i za
povratak vojnika kuama.
I u Rijeci su se okupile majke oko garnizona. Ukoliko vojska krene iz vojarni, majke su
spremne lei pod transportere.
Glas o otporu majki prema suludim djelovanjima generala rairio se kao prava plima
i kod ena ibenika i njegove okolice, koje su iskazale zahtjeve obinih slobodnih
ljudi za zaustavljanjem pobjesnjelih naleta jugovojske i srpskih paravojnih formacija
na njihove vlastite domove. Prosvjedno okupljanje ibenskih majki pred Komandom
vojarne u ibeniku, u Mandalini, donijelo je neoekivano brz rezultat. Dok su se majke
pribliavale Komandi, predvoene naelnikom opine, etvorica vojnika iskoristila su
nepanju uvara i ula u masu koja ih je titila vlastitim tijelima, i osigurali im povratak
kuama.
Nita drugaije nije bilo ni u drugim dijelovima Hrvatske. Prosvjeduje se pred
Komandom Varadinskog korpusa. Mirni protestni skup organiziraju majke vojnika
s graanima Varadina, gdje se u dva dana okupilo najmanje 10.000 graana. Taj
prosvjed se ne prekida ni tokom noi.
79

Da nisu samo majke bile suosjeajne sa

sudbinom nesretnih vojnika pokazuju
i radnici. Tako je i nekoliko tisua
radnika koprivnikih poduzea tog
dana prije isteka prve smjene dalo
podrku sudionicima Bedema ljubavi.
Radnici su poruili generalima da
posluaju majke koje im govore u ime
svih ljudi dobre volje i protivnika rata
i smrti.
Demonstrira se i pred Domom JNA u
Poegi. Komanda Poekog garnizona
ula je vapaje majki pa je 17 vojnika otputeno kuama.
Prosvjeduje se i u Zadru. Zadarske majke trae pomo od Vlade RH, ali daju i
odreene sugestije. Trae da se asnicima JNA, a dravljanima Republike Hrvatske,
omogui ukljuivanje u narodnu vojsku ako to oni iskau kao svoju slobodnu volju.
Zahtijevamo energine korake usmjerene onemoguavanju, odnosno zabrani
provedbe bilo kakvih istraga protiv onih koji su odbili sudjelovati u zloinakim
akcijama JNA u Hrvatskoj i Sloveniji.
U Splitu je situacija ista kao i u cijeloj Hrvatskoj. Prokurative su ispunili roditelji
vojnika, ali i graani. Splianke su se pokazale odlunima i za vrijeme rata u Sloveniji.
Plima nezadovoljstva zbog poteza JNA dobila je epilog u vrlo emotivnom, ali
neophodnom reagiranju roditelja. Strah za vlastito dijete, strah za svoju kuu, svoj
grad stvorila je agresivna i bezona upotreba sile od strane JNA koja se stavila na
raspolaganje srpskim teroristima.
A majke znaju da imaju ono to vojska i politiari nemaju. Imaju snagu svoje ljubavi i tom
silnom snagom ele zaustaviti pomahnitale generale. Zato je i stvoren Bedem ljubavi.
Ne smije se nikako preskoiti onaj civilni otpor koji se u vrijeme dok mi putujemo u
Beograd dogaao u glavnom gradu Hrvatske. Jasan poziv nas majki da nas u naim
zahtjevima podre urodio je plodom iznad svih oekivanja. Taj skup u Zagrebu koji je
trajao puna dva dana i dvije noi, koji smo mi nazvali Prstenom mira, uao je u anale
civilnog otpora. Mnogi sudionici tog skupa potvrdili su da nikada u povijesti takav
skup, s toliko pozitivne energije, u Europi nije doivljen.
Ispred zgrade Pete vojne oblasti u Zagrebu organiziran je prosvjed koji je trajao sve do
povratka majki iz Beograda. U organizaciji prosvjeda sudjeluju svi. No najzasluniji
za masovnost ipak su sindikati. Za sindikatima ne zaostaju ni umirovljenici, ni
intelektualci, ni glumci, ni pjevai, ni studenti, ni kuanice. Ono to su majke eljele
da Zagrepani naprave, napravljeno je iznad oekivanja. Taj Prsten mira imao je
i simboliki znaaj u odnosu na Komandu Pete vojne oblasti. Goloruki graani
simbolino su poruili generalima ivoti Avramoviu i Andriji Raeti, da nije ugodno
80

biti u obruu pa makar te opkolio i goloruki narod. Tim inom htjelo im se pokazati
da ni naoj djeci nije ugodno biti u vojarnama opkoljenima nagaznim minama, a da je
jo tee civilima u onim mjestima u koja su oni uli kao vojska, poglavito u Vukovaru.
Mi ne nosimo oruje, nikoga ne napadamo, nikoga ne ugroavamo, ali smo spremni
braniti ono to je nae. A naa su djeca u redovima JNA, zapovjeeno im je da ostanu
u vojsci jo mjesec dana. Zbog ega? Da pucaju po Vukovaru, Vinkovcima, Osijeku,

81

82

Molitve za mir i Bedem ljubavi u akovu, ljeto 1991.; snimio Marko Peri
83

Bedem ljubavi, Karlovac, ljeto 1991.; snimio Dinko Neskusil

84

Bedem ljubavi, Karlovac, ljeto 1991.; snimio Dinko Neskusil

85

Bedem ljubavi, put u Beograd; darovatelj: Hrvoje Suk

86

Dalju, da pale istonu Slavoniju, da odre zalee srednje Dalmacije u rukama Mile
Martia, da zauzmu bar jednu morsku luku, odnosno da izbiju na granice tzv. Velike
Srbije zacrtane u velikosrpskim projektima i sudjeluju u ratnom ludilu koje je najavio
Memorandum Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU) u rujnu 1986. godine.
To okupljanje oko Komande Pete vojne oblasti znaajno je bilo i za nas putnice koje
smo otile u Beograd. Svojom masovnou oni nam daju moralnu potporu. Procjene
su da je od etvrtka u podne tog 29. kolovoza 1991. do subote ujutro 31. kolovoza,
stalno, danonono ondje bilo po 100.000 ljudi.
Na Trgu kralja Petra Kreimira napravljena je bina. Ispred bine palile su se svijee,
kako za poginule tako i za mir. Taj Prsten mira trajao je sve do povratka nas majki
iz Beograda. Za govornicom su se smjenjivali govornici, glumci, pjevai. Nepristojno
bi bilo nabrajati ponaosob pa nehotice nekoga izostaviti, ali se mora spomenuti
Tomislava Ivia i njegovu pjesmu Stop the War in Croatia, kao prvu pjesmu i
spot koji se stalno vrtio na televiziji. Zaustavite rat u ime djece, zaustavite rat u ime
Boga. Stanovnici oko Kreimirova trga i danas pamte taj velianstveni skup, kao i
domaice koje su umornim i iznemoglim sudionicima donosile aj, sokove, sendvie,
kolae i toplu odjeu. Grozdana Cvitan je glasom od kojega su masu podilazili trnci,
itala imena traenih, ali i ubijenih. Glumica Branka Cvitkovi slala je svoje urlike
generalima, a njen kolega Boidar Ali satima je bio na pozornici ili kraj nje. Mnoge
graane dirnula je zla sudbina vojnika na odsluenju vojnog roka u JNA. I samo jedna
87

sliica vezana uz taj dogaaj mogla je ukratko opisati sav apsurd ovog nemilog rata.
Dok Zagrepani demonstriraju ispred Pete vojne oblasti, jedan mladi ronik s pukom
u ruci uva vrata ostataka te boljevike tvrave plaui. Vidjevi ga, suze su potekle
i s ove druge strane. Mladi vojnik brzo je zamijenjen drugim straarom. Svi graani
Zagreba tih su se posljednjih dana kolovoza nali na Kreimirovu trgu. Bila je to
kulminacija viemjesenih individualnih strepnji, straha, ali i odlunosti da se sauva
ono to je najvanije, a to su ivoti nesretnih vojnika.
Nisu samo umjetnici dali svoj obol. U ime Drutva hrvatskih knjievnika skupu se
obratio Nedjeljko Fabrio napominjui da e u Hrvatskoj ostati ivo barem jedno pero
koje e moi svjedoiti o teroru koji se dogaao nad hrvatskim narodom. Knjievnik
i akademik Petar egedin zakljuio je da su majke najjasnije definirale krizu koja se
dogaala u zemlji i najtonije uprle prstom u one koji su tu krizu koristili za svoje
vlastite ciljeve, bez imalo grinje savjesti rtvujui nae sinove.
Politiar, pjesnik i lan znamenitih literarnih krugovaa Vlado Gotovac smjelo je
stao pred Komandu Pete vojne oblasti u Zagrebu i odrao svoj znameniti govor po
kojemu e ga povijest pamtiti. Nakon mnogo godina zabrane javnog djelovanja (bio
je sudionik Hrvatskog proljea), snano i nedvosmisleno podrao je nas majke u
pravednoj borbi za spas naih sinova vojnika.
Govor Vlade Gotovca (Trg kralja Petra Kreimira IV. u Zagrebu, 29. kolovoza 1991.)
Ja vas volim i ja se vama ponosim! I kad bih morao birati hou li s vama umrijeti ili s
generalskim strailima ivjeti, izabrao bih smrt. Jer ve odavno u svijetu postoji jedna
divna reenica jednog velikog pisca koji kae: U Navari se umiralo od srama. I mi Hrvati,
kad bi nam uzeli ovo dostojanstvo, kad bi nam uzeli ovu ljubav, i mi bismo umirali od
srama! A oni ta straila nemaju od ega umrijeti jer nemaju ni dostojanstva, ni ljubavi,
i ne mogu imati srama! Smrt je ve u njima.
Kad bi generali imali obitelj, kad bi generali imali djecu, kad bi generali imali blinje,
tada ne bi zaposjeli ovu nau zgradu. Ali generali nemaju nikoga, ja vas uvjeravam! Jer
onaj tko tuu djecu ubija nema djece, jer onaj tko tue majke ucviljuje nema majke;
jer onaj tko tue domove rui nema doma. Generali zato moraju znati da na ovoj zemlji
za njih nema ni majki, ni djece, ni domova! Umrijet e u pustoi svog mrtvog srca! Sramit
e ih se njihova djeca, jer su izgubili ljubav. Sramit e ih se njihove ene jer su bili ubojice
tue djece. Sramit e ih se njihove obitelji jer su unitavali tue obitelji.
Znate li, dragi Zagrepani, pred kojom zgradom mi ovdje stojimo? Pred Hrvatskim
radiom podignutim zato da bi se mogli kolovati siromani hrvatski aci, hrvatska
sirotinja, da bi Hrvatska i tako napredovala i postala moderna nacija. Tu su zgradu
sagradili zajedno najhrabriji i najsiromaniji Hrvati da bi Hrvatska bila dostojna
Europe. A tko je sad u njoj? Posljednji uvari komunizma! Ubojice hrvatskog naroda!
I oni imaju obraza da, zaposjevi nae svete graevine, nae zadubine, govore o svom
posjedu u Hrvatskoj! Oni nam prijete da e na odlasku sve uzeti, sve odnijeti. Oni nam
88

kau da e iza sebe ostaviti samo pusto. Pa mi znamo da e otii jedino s onim to e
ukrasti, jer nikada nita drugo nisu ni imali! Jer sve to imaju, sve to jedu, sve to piju,
sve to oblae sve je vae! Vi to plaate, vi za to radite, vi za to stradate! Oni e, prijete,
uzeti sve. A pitam ja tu gospodu: gdje su i ime su stekli pravo na bogatstvo koje je Hrvatska
stjecala tisuu godina? Koji su njihovi gradovi? Koji su njihovi dvorci? Koje su njihove
palae? Neka slobodno uzmu sve to je njihovo. A mi dobro znamo da oni nita nemaju!
Oni se ne boje unitavanja jer se njima nema to unititi! Zapamtite dobro: sve to oni ele
jest da nas izjednae sa sobom. Oni ele da budemo divlji kao oni, da budemo ubojice kao
oni, da budemo bez iega kao oni, da budemo bez morala kao oni, da sjedimo u tuim
domovima kao oni, da ivimo u tuim gradovima kao oni. Ali mi imamo svoje gradove,
mi imamo svoju kulturu, mi imamo svoju domovinu, svoju naciju. Neka nas puste na
miru! Neka odlaze odavde!
Molim vas lijepo: kakvi su to ljudi, ako uope moemo govoriti o ljudima, koji sjede u
tuim kuama, koji se griju na tuim ognjitima, koji ive u tuim gradovima, koji troe
tui novac i jedu tui kruh, ubijajui one koji im sve to daju?! Umrli bi davno da imaju i
trunku ovjenosti u sebi, umrli bi od srama, umrli bi od ponienja, umrli bi od onoga od
ega svaki poteni ovjek umire od izgubljenoga dostojanstva.
Ti demoni se ve dugo kreu po povijesti kao da su besmrtni. Tako se ponaaju. Ali neka
znaju da je smrt, koja im je sad dola, definitivna. Ono to je umrlo u Moskvi, umrijet e i
ovdje. Ono to umire sa sovjetskim generalima, umrijet e i ovdje!
Moj kolega Fabrio rekao je: Uvijek e ostati bar jedno pero i uvijek e netko rei: Ne!. Ni
govora! Ostat e hrvatski narod, ostat e sa stotinama, s tisuama pera i pokazati kako smo
i koliko smo kroz ovu povijest uinili da bismo opstali, da bismo bili ljudi i da nikad ne
bismo pristali biti moralna straila, kao ovi koji nam tvrde da nas tite. Samo, od koga nas
tite u naoj domovini? Od nas samih? Neka nas puste na miru! Mi emo sami osigurati
svoju slobodu, svoju nezavisnost i svoje vrijednosti.
Ja to sigurno i konano znam, jer vi majke, vi ene koje ste se ovdje skupile na ovom
jedinstvenom skupu kakav nikad u Europi nije odran, vi ovdje dokazujete da je Hrvatska
u dubini svoga bia ona koja je obrazovana i ona koja nije obrazovana, ona koja je
djevojaka i ona koja je majinska proeta istim, velianstvenim naelom ljubavi i
dostojanstva! Zato sam odmah i rekao da vas volim, da u radije s vama umrijeti nego s
generalima ivjeti, jer znam da u u ovoj ljubavi i s ovom ljubavlju, u ovom dostojanstvu
i s ovim dostojanstvom ivjeti i kad me ne bude i to je moja radost i to je moja snaga,
moja kao i svih vas!
Neka ta ljubav, neka ta snaga, neka ta hrabrost vodi Hrvatsku, onu nenaoruanu i onu
naoruanu, onu muku i onu ensku, jer mi koji nismo naoruani nismo nita manje
hrabri, nismo nita manje ponosni, nismo nita manje zaljubljeni u svoju domovinu. Ako
nemamo oruja, imamo snagu onoga to nas je ovamo dovelo, snagu svoje ljubavi, snagu
svog dostojanstva, snagu svoje spremnosti da umremo, ako ne moemo kao ljudi ivjeti.
I to je ono to ne damo! Zato se ja ne bojim! To je ono po emu je Hrvatska postojala, po
emu postoji i po emu e postojati! ivjeli!
89

Od ida do Beograda
Koliko god je Vlasta bila optimistina glede naeg kanjenja i Kadijevievog uvaavanja,
ja se nisam usudila nita komentirati. Majkama nije trebalo nita objanjavati, njima je
bila jasna njihova, odnosno naa pozicija. Krenule smo u Beograd i povratka nema.
Tek toliko da neto kaem, obratila sam se vozau: Stisni malo gas! Uvijek veseo i
nasmijan mladi trgne se na ovu primjedbu dosta odrjeito: Kud u, gospoo, policija
diktira tempo. Vidite li to se na cesti dogaa? Jedna su policijska kola ispred nas, a
desetak ih vidim iza nas. Pogledajte u retrovizor. Pokuavaju se ubaciti. Ja drim tempo
iza policajca, ali dre i ostali vozai iza mene. Nije mi jasno to policija s ovim hoe, ali
oito je da nas ele rascjepkati.
Draga moja gospoo Vlasta, govori mladi za sebe, a ini se da odgovara Vlasti, vie
izgleda nije vano kad ete stii, sada je vano hoete li uope stii. Meni je najvanije
da stignemo u miru. Ja vjerujem da su policajci shvatili da vas vie ne mogu zaustaviti,
jer kad ste prole onu barikadu na idu, to vam se gore jo moe dogoditi. A koja im
je korist zaustavljati majke koje demonstriraju protiv rata? Pa valjda i oni ele ivjeti u
miru.
Ve je davno prolo podne. Ljetna ega pritisnula ravnicu, ovijenu bjeliastom
izmaglicom. U srazu vlage i svjetla okolina izgleda kao da je prekrivena mekom bijelom
pauinom. Sve je tiho, kako u autobusu, tako i vani. Promet je vrlo rijedak. Sada neto
manjim intenzitetom nego kod ida vojna vozila idu prema zapadu.
Imam dojam da je Beograd mrtav grad. Nitko osim vojske ne prometuje. Ispred nas
ukazale su se naplatne kuice. Sve trake su prazne. Zastoja ne bi smjelo biti. Hvala
Bogu, uje se nekoliko glasova. Doli smo pred sam cilj. Mirno je. Onaj igrokaz na
idu iza nas je.
Nasmijeeni ovjek svijetle puti daje migavac. Zaustavljamo se. Autobusi se gotovo
priljubljuju jedan iza drugoga. Vozai su davno shvatili namjeru policije, pa uvaju
razmak da nam se policija ne ubaci, jer nikome nije drago da ostane sam ili u manjini.
Na toj ogromnoj istini bez vozila i bez ljudi pregled je izvrstan, pa lako uoavam da
pokraj naplatnih kuica s desne strane gledajui iz smjera Beograda stoji vojska. Na
odorama su vidljivi inovi, ali ima i mladih vojnika. Djeluju kao da ih se ne tie to
smo mi stigle. Sagnuli su glave prema cesti. To je bio prvi i povran dojam. Za nekoliko
trenutaka iz smjera Beograda brzinom munje dojurio je policijski automobil. Iz nae
dosadanje pratnje nitko nam nita ne govori ni zato smo stali, niti to ekamo. Iz
tog jureeg automobila, koji se zaustavio malo dalje od nas, izlazi policajac. Mukarac
je krupnijeg stasa, tamne kose proarane sijedim vlasima koje cijeloj njegovoj pojavi
daju jednu muevnu notu. Moda mu je pedesetak godina. Na ramenima i po prsima
bljesnue mu epolete. I ovjek i uniforma na njemu izgledaju dobro. Sastao se s
ovjekom svijetle puti. Neto razgovaraju, ali podalje od nae kolone. Mi bez rijei
promatramo dvojicu ljudi oito vanih u policijskoj hijerarhiji. Samo jedno nam nije
90

jasno zbog ega je ovjek svijetle puti dobio pojaanje u liku policijskog asnika?
Jer nikakve probleme ne radimo, nikakvih ispada nema, autocesta je prazna, naplatne
kuice prazne, zato smo jo jednom zaustavljeni?
Ovaj ovjek ima visoki in u policiji, govori na mladi voza dok svaka od nas s
nestrpljenjem gleda u dvojicu ljudi pokraj ceste koji se neto meu sobom dogovaraju.
Pogledale smo ga upitno, a on je odgovorio: Ovaj ovjek je kapetan policije. Kako
zna, pita ga Vlasta. Pa vidim mu inove. Zna to, mali, govori mu Vlasta smijui
se na tu ozbiljnu primjedbu mladog vozaa, ja ti se u inove ne razumijem. Da je taj
ovjek u civilnom odijelu izgledao bi kao pravi gospodin. Ovako mi izgleda kao da
je po sebi polijepio varke. A zato su poslali njega s toliko varaka. Valjda da se mi
tih varaka preplaimo, a meni ba izgledaju smijeno. I tako je Vlasta tog visokog
policijskog slubenika nazvala varkom, te ga i danas tako oslovljavamo kad ga se
sjetimo.
Nakon podueg razgovora s ovjekom svijetle puti, kapetan prilazi naem autobusu
i pita: Tko je voa puta? Imate ogromnu ast, podrugljivo govori mladi voza,
dok sam ja silazila stepenicama. Dajte mi popise majki. Izvolite. Letimino
pregledava popise i ulazi u autobus.
Mukarci moraju van, ene mogu ostati, odluno govori kapetan. Na tu zapovijed
ene uglas odgovaraju: Zato izbacujete mukarce, to su oevi vojnika i oni idu s
nama.
To su provokatori, odgovara kapetan. Njima mjesta meu majkama nema.
Ali mi ih ne damo, odluno odgovaraju ene.
Kratko je trajalo ovo prepucavanje izmeu ena u autobusu i kapetana, koji je brzo
odustao od izbacivanja mukaraca. Zato je tako lako i naglo odluio ostaviti ih s
nama, samo je njemu tog trenutka bilo jasno. Nama e to postati jasno tek na Sajmitu.
Nepristojno i nepravedno bi bilo rei da meu mukarcima nije bilo oeva vojnika.
Ali bilo je i onih sa vakaim gumama u ustima. Ta bezazlena i esto koritena vakaa
guma bila je zapravo njihov oblik raspoznavanja. Svi mukarci u civilu sa vakaim
gumama u ustima bili su zapravo oficiri Kontraobavjetajne slube.
Kapetan nas je ubrzo nakon ovog razgovora ostavio i otiao do ovjeka svijetle puti.
S jo nekolicinom pridruenih uniformiranih lica neto je vrlo ivo komentirao. Mi
nismo mogle razabrati smisao tog razgovora. Do nas je samo dopirao nerazgovjetni
amor.
U jednom trenutku vratio se do naeg autobusa. Ima jo jedan problem, obratio
se meni. Naime, gospoo, trebate nam dati popise vojnika po koje ste krenuli, broj
njihove vojne pote, da ih se lake i bre moe otpustiti. Morate shvatiti da emo sve
brzo rijeiti kad dobijemo na uvid imena zbog kojih ste vi doli u Beograd.
91

Vi se s nama alite, gospodine, odgovorila sam mu zateena takvim zahtjevom.

Ja mislim da smo taj problem rijeili jo u Zagrebu kad ste od nas traili popise
vojnika. Odakle vam ideja, gospodine kapetane, da na lea vlastite djece svaljujemo
odgovornost za nae postupke. Mi traimo ukidanje odluke o produenju vojnog roka
svim vojnicima, a ne samo onima iji su roditelji ovdje s nama.
O kakvoj odgovornosti bulazni, crna, dajte nam imena vojnika i brojeve vojnih pota
i mi emo ih pustiti.
ene negoduju, pogledavaju se, napetost je vidljiva i na kapetanu, svi ekaju to u
odgovoriti.
Gospodine kapetane, a tko nama jami da e vojska potovati ovo to nam vi
predlaete? Vi ste, kao to se vidi, ef policije, a ne sekretar armije, i tko vam je dao
pravo ili, bolje reeno, tko vas je ovlastio da o takvoj mogunosti govorite?
ene, ve frustrirane zbog dogaaja iz ida, ne vjeruju vie nikome pa iz straha
iskaljuju svoje nezadovoljstvo prema meni. to se prepire s njim, zar ne vidi da
nas ele izigrati. Mi nismo dole do Beograda traiti jednog po jednog. Sve kojima je
istekao vojni rok trebaju pustiti. Ne daj se nagovoriti, jer nam djecu stavlja u izravnu
opasnost. Naa imena imaju, i neka s nama rade to ih je volja, ali imena vojnika im
ne damo. Nemoj zaboraviti, Slavice viu druge da ima vojnika kojima nije istekao
vojni rok, a alju ih na ratite. Koliko ih ima u Vukovaru? Tko e se za njih pobrinuti?
Tko e njihove ivote sauvati? Reci policajcu neka moli generale da zaustave rat i
vojsku vrate u vojarne, pa emo se mi tog asa vratiti kui
Sav taj oaj koji izlazi iz usta zabrinutih ali razboritih majki kapetan slua vrlo paljivo,
kao da eli da mu mozak upije taj vapaj, pa ne nalazei odgovora na predloene ideje
ena, govori: Imena vojnika ne date?
Ne da vam ih ne damo, nego vam ih ne moemo dati jer ovdje nisu roditelji svih
vojnika koji se nalaze na odsluenju vojnog roka kojima je taj rok istekao. uli ste
to trae majke iz autobusa. Prenesite generalima poruku da zaustave rat, odsluene
vojnike vrate kuama, a preostalu vojsku u vojarne. Onda e u Jugoslaviji nastupiti
mir.
Kapetan gleda oko sebe i nakon kratke stanke kae: Onda dalje ne moete, vratite se
otkud ste i dole, pa brzo, kao da se zasramio toga to je rekao, ode do ovjeka svijetle
puti koji je ostao kod automobila. Oko policijskih automobila okupili su se policajci i
oficiri i neto ustro raspravljaju. Dogovaraju se, pogledavaju prema parkiranoj koloni
autobusa. Kapetan se ponovo vraa k nama: Moemo se dogovoriti. Kad ne date
imena vojnika, najbolje bi vam bilo da se vratite nazad otkud ste i dole.
Bez razgovora s generalom Kadijeviem mi se natrag vratiti neemo.
92

Kad je tako, govori kapetan, razvrstat emo vas u kolonu po etiri autobusa.
Razvrstavanje i sjeckanje kolone nije potrebno. Mi smo svi zajedno poli i zajedno
emo ii pred Generaltab, i zajedno elimo ostati do kraja.
Ja sam ovdje odgovoran za red i bit e onako kako ja kaem, ili se vratite nazad!
Nazad, nazad kapetan bi nas vratio nazad! A pred samim smo ulazom u Beograd.
Nazad neemo, a naprijed nam ne daju. Ako nam dalje ne daju autobusima, mi emo
pjeice. To je ve upalilo kod ida. elim vjerovati da e upaliti opet, jer sad kad smo
doli gotovo pred vrata Generaltaba, neemo se pokolebati i ta vrata ne pokuati
otvoriti. Majke su spremne na svaki mogui korak samo da dou do Kadijevia.
Prepjeaiti tih nekoliko kilometara maji je kaalj u odnosu na sudbinu nae djece u
JNA. Megafonom sam pozvala ene da put u Beograd nastavimo pjeice. Moje noge
su izdrale, ali cipele nisu mogle pa sam se izula i izuvajui se, naredila i drugima da
me slijede. I doista, mnoge ene su se izule i krenule pjeice. Kad je ovjek svijetle
puti vidio da smo ponovo krenule, skoio je pred nas: Gdje ste krenule, naprijed
ne smijete, tu su vojni predstavnici Ja ga dalje nisam ula. Na rijei: tu su vojni
predstavnici, pomislila sam kako to da od samog poetka nisu bili tu, odnosno da
zbog samovolje ba tih vojnih predstavnika ovaj narod trpi ratna stradanja. Mi smo
ih vidjele i znale smo da su tu iako su oni svoje glave sagnuli prema podu. Valjda su se
sramili ili bojali oajnih vapaja majki koje trae svoju djecu. Oficiri su svoje obitelji
i djecu sklonili na sigurno, to je u izravnom razgovoru s naom lanicom potvrdio
general Andrija Raeta. Njihovi su sigurni, a nai su u ratu. Za koga? Za njihove fotelje,
za njihove privilegije, za Veliku Srbiju? Vojni predstavnici kriju se iza policije, nemaju
snage suoiti se s golorukim majkama, ali imaju snage za ubijanje, i to najvie civila i
nemonih bolesnika. Nemaju straha ni srama kad rue kole, vrtie, bolnice, crkve, a
boje se golorukih majki. Ti ljudi u uniformama ubijaju tijelo, a ovim postupcima ele
nam ubiti i duu.
Mi bismo, po njima, trebale pasti niice pred njih. A zato? Zato to nam sinove
prisiljavaju da pucaju na svoj narod i na svoju domovinu. Trebale bismo ih moliti za
milost jer su nam sinove osigurali nagaznim minama. Trebale bismo im biti zahvalne
to nam sinovi treniraju bojno gaanje po Vukovaru. To su, dakle, vojni predstavnici,
predstavnici JNA.
Krenule smo ponovo pjeice, a autobusi za nama. Spustile smo se na jedan most. Netko
ree da se zove Gazela. Nije ovo trenutak za diviti se ljepoti mosta, ali svejedno u oi
upada lijepa konstrukcija ispod koje tee mutna voda. Lijepa Gazela nikada na svoja
plea nije primila ovako tuan teret. Autobusi su zaustavljeni negdje na sredini mosta.
Iz njih su izile ene. Za enama su doli i policajci i mukarci u civilu sa vakaim
gumama u ustima te ovjek svijetle puti i kapetan policije. Sve to sleglo se na most.
Uskomealo se. Kapetan ponovo eli biti praktian. eli nas urazumiti zbog teine ljudi
koji se vrte po mostu. Most ete sruiti, upozorava nas. Dabogda se sruio, govori
mu jedna ena iz Bosne. to meni znai ivot kad sina nisam ula 50 dana. On mi je
93

jedinac, a ja ne znam ni je li iv. Na taj ogoreni iskaz trznuo se i kapetan pogledavi

otro u enu. Pustite policiji da vas vodi. Razvrstat emo autobuse u grupe po etiri i
otii emo na Topider, ondje vas eka general Kadijevi. Slatkorjeivi kapetan govori
majkama ono to bi one htjele uti i vidjeti, a to je general Kadijevi, zaboravljajui
to nam je sve do sada njegova policija inila. Sve kad bi ovo to govori sad i bilo
tono, tko mu vie moe vjerovati. Koliko smo samo nevolja, jada i smicalica od ida
do Gazele proli. Nikome od ovih ljudi vie se ne moe vjerovati. A osim to su nam
lagali, izmrcvarili nas, isprepadali, sada nas jo hoe i razdvojiti i razdvojene odvesti
na Topider. Kapetanu je to najnormalnija stvar. Mi samo trebamo biti poslune i on
e nas odvesti ondje gdje emo biti najsigurnije. A mi smo prosvjed najavili pred
Generaltab, u Ulicu kneza Miloa. Jasno je meni da policija i vojska ne ele nikakve
demonstrantice u sreditu Beograda. Treba nas maknuti u manjim grupama da nas
Beograani ne vide. Napravit e s nama isto ono to su prije dva mjeseca napravili
majkama kad su iz Hrvatske ile u posjet svojim sinovima po Srbiji. Srbi ne smiju
vidjeti da najjai stup jugoslavenske sigurnosti JNA, gubi autoritet u narodu. Srbima
se mora ostaviti dojam vrstine i snage vojske koja za njih osvaja hrvatski teritorij. Sve
to, kao i ja, zna i kapetan. Zbog toga je on tako uzbuen. Silazite s mosta, most ete
sruiti, most e se prelomiti. Sluajte mene, ja u vas odvesti.
Gospodine kapetane, mi na Topider neemo, mi smo prosvjed najavile pred
Generaltabom i tamo hoemo ii.
Pustite da vas razvrstamo, pa e vas policija pratiti. Policija vam treba radi vae
sigurnosti. Nikakvih prepreka nema da policija ide ispred i iza nas kao to je i obiaj.
Vi u Beograd niste dobrodole i sve ovo to radimo, radimo radi vae sigurnosti. Ako
vas razvrstamo, lake emo proi kroz Beograd.
Pa mi nismo kriminalci da nas sprovodite u malim grupama, mi smo samo majke koje
mirno ele ui u svoj glavni grad i u glavnom gradu rei ono to nas titi.
Nestalo je onog arma s lica prosijedog kapetana. Sada pred nama stoji policajac.
Rastrao se preko cijelog mosta. Oznojio se. Od siline rijei na usta mu udarila
pjena. Ne moe se razaznati to govori. Njegov glas gubi se u graji mnotva ena. Sva
ta gungula pojaana je jo i zvukom motora. Uas. Sve se izmijealo, svi smo u gru.
Nitko ne poputa, ni policija ni majke vojnika. Ne zna se kome je tee, nama probiti se
do Beograda, ili njima razvrstati nas u kolone po etiri. Kapetan ima mo, a ima i silu.
Tu bi silu i upotrijebio, to ak jasno i glasno i govori, ali ne smije zbog novinara. Osim
srbijanskih i hrvatskih, bilo je i dosta stranih dopisnika. To je kapetanu nedostatak,
a nama prednost. Zbog takve situacije mi se ne damo razvrstati. Idemo svi zajedno.
ovjek svijetle puti obraa se manjim grupama majki, na vie mjesta razgovara izravno
s pojedinim enama. Te kao hipnotizirane silaze niz Gazelu. Mislim da je taj ovjek
bio oficir KOS-a.
94

U tom meteu prilazi mi jedna ena. U hodu govori da je iz udruge ene u crnom
i da nas ekaju u Ulici kneza Miloa. Ima ih, kae, oko pet stotina. Savjetuje mi da
budemo odlune i vrste. Njih policija ganja itavo jutro, i nas e pokuati razbiti.
Brzo je nestala. Ja sam joj obeala da emo se vidjeti pred Generaltabom. Izgovorila
sam obeanje koje neu moi ispuniti, ali to tada nisam znala. Sva perfidnost jednog
sustava koji se uruavao ili koji se ve bio uruio, izii e na vidjelo u iduim satima.
Ali da bi ovjek shvatio s kim se uhvatio u kotac, on sam to mora proivjeti. To se ne
da prepriati. To je ona silina pojedinosti koja se akumulirala godinama i koja je sada
izbila na povrinu.
Kapetan je neumoran u svojoj misiji uvjeravanja, a da bi pokazao svojevrsnu prisnost
obraa mi se ponovo biranim rijeima: Crni avole, sluaj mene, ja u te odvesti gdje
treba. I ja imam sina vojnika. Pusti da vas razvrstam, razvrstat u vas kako smo se
dogovorili.
Nita se vi s nama niste dogovorili. Mi ene i majke dogovorile smo se da idemo pred
SSNO i da ondje traimo susret s generalom Kadijeviem. To je jedini dogovor i za taj
dogovor vi znate. Mi smo vam ga najavile. Ali u pitanju je vaa sigurnost. Zato
bi se mi osjeale nesigurnima u naem glavnom gradu? Sluaj, crni tvrdoglavi
avole, da nije tebe sa enama bi se lako moglo dogovoriti. Za svu ovu pomutnju kriva
si ti. Jasno, ja sam vam kriva to vi vodite rat. Je ne vodim nikakav rat, moj
je zadatak uspostaviti red. A tko je izazvao nered, to vas se ne tie, samo morate
uspostaviti red nad majkama vojnika, koje ne daju da im se sinovi alju u rat. Lijepo
ti kaem, sluaj mene, ja sam ti prijatelj, ja u te odvesti tamo gdje treba biti. Na
Topideru te ekaju, ondje su dole i druge ene, govori kapetan sada neto blaim
glasom. Ali eka nas pet stotina Beograanki u Ulici kneza Miloa i mi bismo radije
k njima nego na Topider. Ono su vucibatine, a ne ene. One ele sruiti vojsku.
Tim rijeima moj prijatelj otkrio je svoje pravo lice.
Sluajte, kapetane, mi nismo dole u turistiko razgledavanje Beograda pa da nas
treba razvrstati u manje grupe. Mi smo dole u Beograd traiti svoje pravo.
Dao bih ja tebi tvoje pravo samo da nisi tu gdje jesi. Jo emo se mi vidjeti. Posao jo
nismo zavrili.
Time je kapetan pokazao da se njegova taktika nimalo nije razlikovala od taktike
Borisava Jovia. Najprije e laui milom, pa onda silom, a ako ne bude ilo silom, opet
e lagati.
Autobusi i dalje stoje na mjestu. I moj mladi voza je za volanom naeg autobusa.
Kapetan se sada obraa njemu: Kreni! to eka? Ovaj uvijek nasmijani mladi i
dalje se smijei, pritie papuicu pa ju pusti, a autobus stoji. Kapetanu takvo igranje
ide na ivce pa psuje i vozaa i mene.
Most nee izdrati, a vi ste doli na krivo mjesto prosvjedovati. Idite Tumanu, pred
njim prosvjedujte! Siite s mosta!
95

Hoemo, sii emo, ali u Beogradu!

ene pjeice silaze niz Gazelu. Kapetan je nastavio ravnati kolonu. Koliko god eli
biti uvjerljiv, ni jedna od ena ga ne doivljava kao osobu s autoritetom, jer zbrku koja
je nastala na mostu teko je na tom istom mostu popraviti. Ipak smo krenuli. Spustili
smo se na Sajmite.

Agonija na Sajmitu
Pred nama se ukazao grad. Autobusi se parkiraju. Kada i kako, ali ipak su nam odsjekli
etiri autobusa i odvezli ih na Topider. Sad su ih ostala 34. Svrstale smo se u kolonu
i krenule lijevo prema Ulici kneza Miloa. Samo to smo krenule, pred nama kordon
policije. Odakle su izili, kad su se postrojili, nismo vidjele. Nismo uope vidjele da bilo
gdje oko nas ima policije osim naih pratilaca sa ida i policijskog kapetana. Policajci
se vrsto dre isprepletenim rukama. Vlastitim tijelima zatvorili su nam cestu. Na
licima im se vidi bijes. Bijesni su na majke vojnika koje se usuuju protestirati protiv
rata. Ali bijesni su i na kapetana koji te majke nije uspio vratiti s ceste. Nebo se poelo
oblaiti. Slobodnim susjednim trakom prometnice voze se Beograani. I na njima
je vidljiv bijes. Svoj bijes esto poprate reenicom: Idite Tumanu, od njega traite
sinove Kako bismo prole bez bliskog susreta s kordonom policije, jedna od naih
majki posluila se taktikom koja je u socijalizmu uvijek davala rezultat. Prila mi je i
rekla: Ja sam iz Hrvatske, po nacionalnosti sam Srpkinja, a evo nam i muslimanke,
dok za njom prilazi ona krupna ena koja je na Gazeli zaplakala to sina jedinca
nije ula punih pedeset dana. Nas tri, kae Srpkinja, idemo naprijed, nas tri smo
Jugoslavija u malom, zagrlit emo se i rei im da smo svi mi protiv rata. Rei emo
im to smo po nacionalnosti. Neka vide da ni svi Srbi u Hrvatskoj nisu sretni zbog
rata. Ja u im svjedoiti da nisam ugroena, osim od djelovanja vojske. Posluale smo
gospou, zagrlile se i krenule prve prema kordonu policije. ena srpske nacionalnosti,
meni zdesna, govori jasno i glasno tko je ona, kako bi je uli i prolaznici i policija.
eli svjedoiti i u Beogradu i pred cijelim svijetom da nije ugroena. Nitko od mojih
sunarodnjaka u Hrvatskoj nije ugroen, govori ena. Sve to se do sada dogodilo
djelo je nekih krugova koji ele ovakvu situaciju i rat. Jedino su ugroena djeca koja se
alju u rat koji nitko od nas ne eli. Ja vas molim, nemojte me braniti. Pustite nas majke
da razgovaramo s generalom Kadijeviem. Ja mu elim rei gdje sve moe odvesti ovo
inzistiranje na upotrebi sile. Ja ga molim kao svog sunarodnjaka da povue vojsku u
kasarne, a politike voe neka dovede za zeleni stol, da se dogovore. Ovaj rat nikome
nije donio nita dobra, a najvie zla nanio je naoj djeci i nama majkama. Ja mom
sunarodnjaku elim rei da granate ne biraju cilj po nacionalnosti, kad padne na moju
zgradu, badava mi je to to sam ja Srpkinja. Evo nas tri majke trojice vojnika JNA.
Jedan je Srbin, drugi je Hrvat, trei je musliman. Sva trojica su jednako ugroeni. Svu
trojicu alju da se biju. Za koga? Zbog ega? Zato moraju ginuti mladi ljudi? Pred
96

mladima je ivot. Oni se trebaju razvijati, uiti stvarati budunost sebi i nama. Pustite
me da doem do mog sunarodnjaka, da mu kaem kako je ovo to se dogaa veliko
zlo. Vi ete, gospodo policajci, to razumjeti, nas tri smo majke vojnika. Nas tri smo
Jugoslavija u malom. Vjerujte majkama i njihovim osjeajima. Majke mrze rat. Majke
ele mir, kako za svoju djecu, tako i za sve nas...
Odbij, govori jedan policajac iz kordona, odbij dok sam jo dobre volje.
Pustite nas da proemo, ta i sami vidite da mi elimo u miru ivjeti, nas tri smo
predstavnice naih nacija i ni jedna od nas ne eli rat, ve mir. Mi sve tri zajedno elimo
zaustaviti krvoprolie.
Koja je rije iz izgovorenog teksta loe djelovala na policajce u kordonu, da su svi u
jedan glas odgovorili, nismo znale, ali je stalno odzvanjalo: Odbij, odbij!
Ljudi Boji, nemojte se ljutiti, mi nita protiv vas nemamo, mi samo elimo doi
do generala Kadijevia jer jedino on nam moe pomoi. Mi ne molimo za sebe, mi
molimo za nau djecu, oni nikome nita nisu skrivili, oni ratovati ne ele, oni se rata
boje. Oni su jo djeca.
Dok ih je veina na ove rijei ostala bez odgovora, jedan od njih drekne: Odbij, odbij,
dok se nisam naljutio, i pokretom oiju pokaza da misli ozbiljno. Na taj, blago reeno,
ivotinjski urlik, sve tri smo zastale. Ne bih rekla da smo se prepale, prije e biti da nas
je iznenadio nain na koji nam se policajac obratio. Dok su nai pratitelji jo od ida
djelovali gotovo pristojno, osim onog urlanja na Gazeli, ovi u kordonu izgledali su kao
da nisu doli iz istog miljea. Ne samo zbog grubih rijei, ve i zbog naina kako su te
rijei izgovarali. Dranje, pokreti, sve je nekako grublje, neprimjereno funkciji koju su
obnaali.
Bosanka vie nije mogla trpjeti to nemilosrdno odbijanje ene koja je govorila u ime
svih majki, pa zamahne glavom i sebi najblieg policajca pogodi u meunoje. Kordon
popusti, jakim trzajem povue i nas dvije te smo sve tri pale na pod. Nae ene, ne
vidjevi ovaj dogaaj, jurnu preko nas. Tim iznenadnim probojem pomakli smo kordon
nekoliko metara naprijed. U isti as nas zatvore dvostrukim kordonom. Dok smo se mi
uspjele izvui ispod nogu, ruku i torba mnotva ena koje su nailazile iza nas, policajci
su stajali u dvoredu. Meu njima vidim i mog znanca sa ida, s onim runim oiljkom
na obrazu. I on je prepoznao mene. Pogledi su nam se sreli. Kako je ruke prepleo
s kolegama, koristi oi i rijei kako bi mi se to jae zaprijetio: Nee dalje, kurvo
Tumanova, dok sam ja iv, idi Mesiu neka ti on vrati sina. Ono u to sam sumnjala
jo od ida kad sam upoznala ovog uniformiranog ovjeka, sada se potvrdilo i gotovo
sam sigurna da je veina tih uvara zakona odnekud bila dovedena. Ovakva prijetnja
djeluje na ene vrlo neugodno. Pogledavaju se izmeu sebe. Kako bih njih umirila,
ali i da bi me policajci u kordonu uli, govorim da mi nismo dole u Beograd tui se s
policijom, ve da idemo traiti objanjenje od saveznog sekretara narodne obrane, jer
nama majkama ne prilii tui se s uvarima zakona. Mi uvarima zakona neemo
97

stvarati nikakvu pometnju niti bilo kakve probleme, mi emo mirno i dostojanstveno
doi do Ulice kneza Miloa gdje smo na prosvjed i najavile. Stoga, gospodo, pustite
nas da u miru i bez incidenata doemo do naeg cilja. Jer vjerujemo da general ne eli
da se ratuje u zemlji koju smo svi zajedno izgraivali punih 50 godina. General zna da
sila nikada nikome nije donijela sreu ve nesreu.
ena iz BiH bila je na rubu strpljenja. Tuga koja joj daje nadljudsku snagu vidljiva
je i s neba. Podigla se na none prste i viknula glasom od kojeg me i danas proimaju
trnci, trnci zbog njene boli koja je izbijala iz svakog miia, iz svake geste, iz svake
njene rijei: Ne prijeite mi put, pustite me generalu Kadijeviu, neka kae gdje mi je
jedinac! Pedeset dana nisam za njega ula, pedeset dana ne znam gdje je, pedeset dana
ne znam je li iv ili mrtav. Jedino Kadijevi mi moe dati odgovor.
Cijela kolona, ali i kordon policije zastali su na te oajnike rijei majke koja nije znala
je li joj iv sin jedinac. Oekivala sam da e na taj oajniki poziv policajci popustiti
i pustiti nas da proemo. No, taj kratak trenutak iznenaenja i suosjeanja brzo je
nestao s njihovih lica, da bi se ponovno pojavila ona gruba i nepopustljiva lica
Budi spremna, govori mi ona zatim, i prije nego sam ja shvatila to e napraviti, ona se
izvila kao ranjena tigrica, zamahnula glavom a tada odnekud zviznu palica zapleui
joj se oko vrata i dijela zatiljka. ena kratko vrisne i padne. A i mi za njom. ene preko
nas. Nastade pla. ene juriaju jedna preko druge, a onda zastaju. One koje su bile
dalje ljute se zato smo stale. Nisu vidjele to se dogodilo. Onako snana i odluna na
toplom asfaltu bez svijesti lei majka vojnika koji slui vojni rok u JNA. Na vratu i
dijelu zatiljka jasno se vidi crveni trag pendreka, a odluno rumeno lice poprimilo je
mrtvaku boju. Prije nepunog sata ova majka je rekla da joj ivot nita ne znai bez sina
jedinca. Mrtva je, mrtva, vrite preplaene ene. Izvukle smo ju sa strane. Pruamo
joj prvu pomo, pokuavamo ju dozvati k svijesti. Nakon podue intervencije dola
je k sebi. Oko nje krue nae supatnice i suputnice i saaljivo pitaju boli li ju glava. A
ona, drei jednu ruku iza vrata na onom dijelu gdje ju je udarila palica, pa pipajui se
za bolno mjesto, nekako smeteno, kako bi rekli medicinari, somnolentno, odgovori:
Glava, glava me ne boli, ali dua, dua me boli i zaplaka. Niz lijepo lice iz izrazito
krupnih tamnih oiju kapale su jedna za drugom suze. Iz njenih oiju potekla je bujica.
Bile su to suze majke koja 50 dana nije ula za sina jedinca. Boe moj, je li ga ikad
nala?
Iza naih lea postavili su cisternu s plinom. Prostora izmeu kordona i plinske cisterne
vrlo je malo. ene su se rasule ispod drvoreda i po nogostupu. U udu prepriavaju
ovaj nemili dogaaj.
Zar su zaista kadri dignuti ruke na majke vojnika!? Znaju li oni da smo im s povjerenjem
prepustile sinove, da ih obue braniti domovinu od vanjskog neprijatelja. Ako tuku
nas, to su tek kadri uiniti s naom djecom?
98

Obru u kojem smo se nale nema izlaza. Dvostruki kordon policije je ispred nas, iza
nas cisterna s plinom, a meu nama KOS-ovci.
Milka je prva uoila neobino ponaanje oeva, iako su neki od njih doli s nama.
Meutim, sada su se ti oevi odjednom umnoili. eu meu nama. Prilino
diskretno odvode pojedine ene. Ne zamjeram majci koja bi otila s bilo kime samo da
dobije svog sina natrag ivog i zdravog.
to emo sad, izmjenjuju se ene s tim jednim jedinim pitanjem.
Jo imamo anse, govori Fata iz Sarajeva. Ja u s njima razgovarati. Vas iz Hrvatske
moda drugaije gledaju zbog Mesia, znate da ga nisu htjeli za predsjednika. Mi u
Bosni smo jedinstveni. Svi zajedno protivimo se ratu. Evo, moj voza je Srbin, a doao
je s nama. Da nam potvrdi da je to istina, poe ga dozivati. Svi smo ga vidjeli kako
naslonjen stoji kraj jednog plota i ne uje to mu Fata govori. Ostao je na plotu sam i
bez rijei.
Fata je prila kordonu policije i rekla: Drugovi milicajci, ja dolazim iz Bosne i
Hercegovine, vienacionalne zajednice. Mi se u Bosni nikada nismo dijelili ni po
nacionalnosti ni po vjeri. Volimo bratstvo i jedinstvo i druga Tita. Mi se protivimo
ratu, jer danas ginu neka djeca na ratitu u Hrvatskoj. Moda e sutra poslati vaeg
sina da ratuje u Vukovaru. Eto, to je ono to mi ne volimo i ne elimo. Rat ne eli
nitko. Evo, vidite, vi ganjate ene, a vidite i sami da i Hrvatice prosvjeduju protiv rata,
a mi u Bosni, i Srbi i Muslimani i Hrvati, svi smo protiv rata. Ako elimo zajedniku
budunost, onda ratovati ne smijemo. Dosta je mrnje posijano. Ako se nastavi s
mrnjom, kako emo ivjeti?
Odgovor je bio isti: Odbij!
Analiziramo situaciju. Ispred nas su policajci u dvostrukom kordonu, a ne znamo
koliko njih jo eka da im se pridrui ako mi jurnemo naprijed. I ovi su se pojavili
niotkud. Iza nas je cisterna s plinom. Meu nama su KOS-ovci, a mi nismo dorasle
njihovim metodama. Govorim da bi najbolje bilo da se par ena provue tiho do Ulice
kneza Miloa i da se poveemo sa enama u crnom. S njima emo lake proi. Jesi
li ti poludjela, ula si to ti je kapetan rekao za njih, govore okupljene ene. One
ele sruiti vojsku. Ako nam policija uhvati vezu, to e s njom biti. Ne smije rasipati
ene. Ono ega se vojska i policija boje, to smo mi majke vojnika i ene u crnom.
Izmeu ostalog, ovo nam rade i zbog njih, jer znaju da bismo s njima bile daleko jae.
Vojska i policija ele prikriti nevolju koju je izazvao Slobodan Miloevi. Propaganda
je zatvorila oi obinim graanima i oni ne znaju to se dogaa u Vukovaru. Ako se mi
uspijemo spojiti sa enama u crnom istina bi moda izila na vidjelo, a to je pogubno
za Slobinu politiku.
Vi vijeajte, govori Milka, a ja idem pronjukati to se u Beogradu govori.
Razgovarajte s policijom. Nikakve drastine poteze ne inite dok se ne vratim. Vidjet
99

u kakva je situacija u Knez Miloevoj. I Milka ode, sama, bez doputenja i na vlastitu
odgovornost.
Uz sva ova uda, meni je jo jedna stvar udnija, govori Vlasta. Ako nas ene u
crnom ekaju, valjda su ule to se s nama dogaa. Ti si s jednom od njih razgovarala.
Zato one ne dou do nas?
Pa i njih ganja policija jo od jutra.
No one u svakom sluaju bolje od nas poznaju situaciju u Beogradu i sigurno iza njih
ne stoji cisterna s plinom, niti policija u kordonu. Moramo razumjeti i te ene. Moda
su u istoj ili jo goroj situaciji nego mi. Ali one imaju izbor, mogu otii kui pa doi
ponovo. Mogu se sakriti. A gdje emo mi? Sigurno nas je jo oko 1500 tu. To je puno.
S tako velikom masom neemo proi bez sukoba. A sukob nam ne treba. Mi nemamo
izbora nego ovdje ekati, izdrljivije smo od policije. Ako nama ne daju da doemo do
Kadijevia, neka on doe ovdje k nama.
Ja sam spremna ekati i do sudnjega dana, govori Katarina. Idem razgovarati s
policijom.
Ljudi Boji, obraa se Katarina kordonu policajaca, recite vi meni, ja vam po
godinama majka mogu biti, protivite li se vi ratu? Na te rijei kordon policije se trzne
kao da su se probudili pa bunovno u nju gledaju. Ja mislim da u ovoj zemlji nikome
nije do rata, a najmanje majkama iji su sinovi u vojsci i prisiljeni su pucati. Moda i vi
imate nekoga bliskoga negdje na ratitu u Hrvatskoj?
Na sam spomen rijei Hrvatska policajci pobjesnjee: Idite Tumanu i Mesiu, oni
ratuju, oni su sve ovo zakuhali.
Tko je ovo zakuhao, ja ne znam, govori Katarina, ali jedno znam, da ovaj uzavreli
lonac jedino Kadijevi moe ohladiti. Pustite nas k njemu! A ako mi ne moemo k
njemu, poruite mu da emo ga mi ovdje ekati pa neka on doe k nama. Mi smo
strpljive, mi elimo da se ova agonija zavri, mi elimo da on uje to majke misle. Pa
ako ovo to mi predlaemo nije dobro ili nije razumno, mi emo se istog asa vratiti
natrag. Poruite mu da nas saslua. Da bi potvrdila ono to je netom rekla, Katarina je
sjela na cestu, a ostale za njom.
Crni kini oblak naglo je sakrio sunce iznad naih glava. Uz bunu grmljavinu ispustio
je svoju teinu. Topla ljetna kia podigla je na noge ene koje su sjedile, dok su policajci
i dalje stajali. Malo ena imalo je kiobran. Veina je kopala po torbama traei bilo
to ime e barem zatititi glavu. No, kako je ljetna oluja naglo dola, tako je brzo i
prola. Opet se kroz kronje velikih stabala ukazalo sunce. Svojom toplinom ugrijalo je
i osuilo pokisle ene. Na granama drvea i po travi vide se svjetlucajue srebrene kapi.
Ta svjetlucavost odbija se od niza stambenih kua desno od nas u smjeru centra grada.
Dijeli nas oko sto pedeset metara zranog prostora. Pred jednu od tih zgrada izilo je
desetak ena s transparentima podrke JNA. uje se da pjevaju, ali rijei ne moemo
100

razabrati. Majke na Sajmitu su zateene. Ne mogu vjerovati da ima i onih ena koje
ele da vojska nastavi svoje agresivno djelovanje. Koliko god su nas i vozai i policajci
vrijeali tijekom ovog popodneva, sve to nije bilo toliko alosno koliko injenica da
neke ene u Srbiji podravaju agresivne akcije JNA. Zar je mogue da ne vide ili ne
uju to se u Vukovaru dogaa? Kakva god da je bila njihova propaganda, u Vukovaru
se svakodnevno gine. Rui se grad. A ime se rui? Tenkovskim granatama na kojima
je crvena petokraka.
Ponukana tim dodatnim izazovom, Marija Suk iz Osijeka odluila se na hvalevrijedan
potez. Uzela je megafon i obratila se toj skupini ena koje su veliale JNA. Rijei kojima
se obratila zasluuju panju, jer ni jednom jedinom rijeju nije zazivala mrnju, ve
se pozivala na dobroinstvo. Molim vas, Beograanke, posluajte me kao ene enu,
posluajte me kao majke majku. Ja dolazim iz Osijeka, grada u kojem se svakodnevno
puca. A puca se iz vojarne, s takozvanog poligona C. U tom poligonu se nalaze naa
djeca, nai sinovi vojnici. S tog poligona C svakodnevno bjee vojnici, i Srbi, i Hrvati,
i Crnogorci, i Albanci, i Slovenci, i Makedonci, svi bjee jer ne ele ratovati. A znate
li kamo bjee? Bjee k nama majkama. Mi ih presvlaimo, nahranimo, dademo im
novac i uputimo njihovim kuama. Vjerujte mi kao ene eni, bjee svi bez obzira na
nacionalnost. Mi ih ne dijelimo po nacionalnosti, mi ih prihvaamo kao rtve ovog
bezumnog rata. A priznat ete i same da se rtvama mora pomagati. Stoga doite i vi k
nama, da zajedno pokuamo zaustaviti ovaj nesretni rat. Danas vojnici bjee iz Osijeka,
sutra e moda poeti bjeati i iz Beograda. Primite ih k sebi, sakrijte ih, sauvajte im
ive glave i poaljite ih njihovim kuama.
Odjednom, kao da ih je oparila vrela voda, grupica ispred zgrade je pobjegla. Jesu
li se zasramile svoga djela ili ih je ganula sudbina mladih vojnika, djelovanje ijih
starjeina one veliaju, nismo znale. Znamo samo da su brzo nestale. I dok je veina
ena gledala u lea onima koje su bjeale, ispred zgrade moju panju privlae mukarci
sa vakaim gumama u ustima. Puno ih je. Vrlo aktivno sudjeluju u razgovorima s
manjim grupicama ena. Po nainu komunikacije imam dojam da se radi o rodbini
koja je dola vidjeti nekoga svoga, jer pojedine ene iz tih grupica odlaze s pojedinim
mukarcima. Gotovo neprimjetno se osipamo, ali ipak se osipamo. No, nenajavljenim
dolaskom dvojice oficira ene se ponovno okupljaju i vie ne brundaju na one koje
su otile. Zbunjeno mnotvo ena odjednom ivne i svu panju usmjere prema
dolazeem dvojcu. Kroz masu se prolama: Kadijevi, Kadijevi nam dolazi! ene
briu suze s oiju, popravljaju vlanu i zguvanu odjeu, da bi uredne doekale onoga
koji odluuje o ratu ili miru. Uzbuenje kojim smo se nosile s policijom preraslo je
u nadu. Hvala Bogu, nismo uzalud dole, moe se uti iz mnotva glasova. Oficiri
su jo daleko da bi se moglo prepoznati o kome se radi. Suneve zrake padaju nekako
ukoso na njihove odore. Koraaju usklaeno pa izgleda kao da samo jedan gazi. to
se oni vie pribliavaju, to i uzbuenje meu enama vie raste. Jer Kadijevi je za nas
simbol, savezni sekretar, jedina osoba koju mi znamo i koja je u vojnoj hijerarhiji prva,
101

koja na sve odluke stavlja svoj potpis. On je produio vojni rok naim sinovima. On taj
produetak moe i skinuti. On jednim potpisom moe zaustaviti tenkove da ne idu na
Vukovar. On jedini moe vratiti vojsku pod civilnu kontrolu, odnosno pod kontrolu
Predsjednitva, kakvo god ono bilo.
Odjednom me Mirjana estak iz Bjelovara povue za rukav i odvede malo dalje na
nogostup. Sluaj me dobro, ne dolazi nam Kadijevi, to su neka dvojica nepoznatih
oficira. Kad su uli meu nas priuljala sam im se blizu i ula sam to govore. Njihov
zadatak je izdvojiti tebe izmeu nas. Po mom vlastitom sudu i dosadanjem dojmu,
to je drugo ime za hapenje. Mirjana, jesi li dobro razumjela? Moda oni ele
razgovarati. Skloni se izmeu nas, odluna je bila Mirjana. Oko nas se skupilo jo
ena koje su ule isti razgovor. Ako tebe odvedu, mi smo gotove. Rastjerat e nas.
Svatko na svoj nain tumai dolazak ove dvojice oficira. Neki misle da su nas eljeli jo
vie prestraiti, drugi misle da su tim postupkom javno dali do znanja da vojska osobno
stoji iza svih ovih manipulacija kojima smo bile izloene jo od ida. I novinari su bili
uzbueni zbog njihova dolaska. Novinara je bilo iz Beograda, iz Zagreba, ali i stranih.
Svatko od njih bavio se svojim poslom onako kako mu je bilo nareeno u redakciji.
Neki su snimali slobodno, a nekima su snimanje zabranili. Jedna uporna mlada ena
kosih oiju snimala je sve i nije se dala smesti. Jedan civil sa vakaom gumom htio joj
je oteti kazetu. Ali ona se kao majmuni popela na elektrini stup zajedno sa svojim
materijalom i ostala visjeti na stupu do samoga kraja.
Oevi i dalje eu oko nas. I do mene je doao jedan vrlo zgodan mukarac. Mislim da
sam ga ak vidjela prije, da je doao s nama. Zagrlio me pa me pita: Da ti nije moda
hladno? Pala je no. A no nije prijatelj ovakvim demonstracijama. Moe nam se neto
loe dogoditi, ne daj Boe, moe netko poginuti, pa kako bi s tim mogla ivjeti. I sama
vidi da se ovdje na Sajmitu nita nee rijeiti, samo nas izlae pogibelji. Ja bih tebi
neto predloio. Najbolje bi bilo da nas odvede na Topider. Ondje e sigurno doi i
Kadijevi.
Razlono je bilo ovo to govori, i mene je samu strah da se, ne daj Boe, nekome
neto ne dogodi. I ovaj mukarac govori kao moj Stipe, kao zloguki prorok. Netko
noas moe poginuti. Neto me ponukalo da ga pogledam malo bolje. Vidim da vae
vakau gumu. Daj mi jednu vakau, osuilo mi se grlo, velim mu ja. On kavalirski
posegne u dep i izvadi jednu. Uto do nas dotri Milka, sva izbezumljena, i potegne
me za ruku: Iza onih zgrada (i pokae prstom, to su bile iste zgrade ispred kojih je
skandiralo onih desetak ena) nalaze se eeljevci. Presvlae se u policijske uniforme.
Raspoloeni su i veseli, kau da je i Bog na njihovoj strani, jer e noas padati kia,
a kia e saprati krv. Oni e zamijeniti policiju. Vodi ene nazad u Zagreb. Ovdje e
netko noas poginuti.
U samo par minuta, s dvije razliite pozicije, od dvije razliite osobe ujem isto
upozorenje: Ovdje e noas netko poginuti. I sve to se tijekom minulog dana
102

dogaalo ide u smjeru onih poteza koje je najavljivao eelj. to nije odradio na idu,
lako moe po noi odraditi na Sajmitu. Ali ima jo problema. Naa etiri autobusa
nisu vie s nama. Odveli su ih na Topider. to emo s njima, kako emo bez njih u
Zagreb? Na Topider su, kako ujemo, dole i Makedonke, ako jo dou Albanke, oni
na Topideru mogu donijeti odluke koje e biti legitimne jer je ondje dobar broj ena
iz gotovo svih republika. Zato mislim da je bolje rjeenje Topider nego povratak u
Zagreb.
Odluna Milka iznosi argumente zbog kojih je vanije vratiti se nego ostati: Kao
prvo, Kadijevi je uo koliko nas ima i to traimo, nije i nee odgovoriti, badava ga je
moliti. Mi po tom pitanju vie nita ne moemo uiniti. Kao drugo, ene u crnom
su rastjerali, kao tree, eeljevci se ne ale, osobno sam ih ula to govore. etvrto,
neke ene su otile s KOS-ovcima. Peto, no je, a mi nismo u prijateljskom okruenju, i
sam kapetan ti je rekao da u Beogradu nismo dobrodole. Kao esto, ovo je vrlo opasna
situacija. to misli, to sve moe biti ako noas pogine koja ena? A kao sedmo, kako
e reagirati vojnici kad uju to se majkama dogodilo? Hoe li da vojnici okrenu
oruje na oficire? Moe li sebi dozvoliti takav rasplet dananjih demonstracija? Moe
li na sebe preuzeti takvu odgovornost? Ako prvu ne ubiju tebe. Mi to ne smijemo
dozvoliti. Jedino rjeenje je povratak u Zagreb.
Kakav povratak, uglas negoduju one koje su ule na razgovor, dole smo gotovo do
cilja. Sada ne smijemo odustati. Moramo izdrati sve do kraja. Od svih zala u kojima
smo se nale zajedno s naim sinovima vojnicima, odluile smo odabrati manje zlo.
Barem smo tako mislile.
Odluile smo se za Topider. Jer tui se s policijom nismo mogle, rtvovati ivote ena
nismo smjele, odustati od zacrtanog cilja nismo htjele. Agonija sa Sajmita seli se na
Topider.

U KOS-ovu gnijezdu
Skupile smo se oko autobusa. Ovo je sada etvrti put kako se ukrcavamo otkad smo
stupile na tlo Srbije. Ponovno postrojavanje autobusa, ukrcavanje, traenje suputnica
sada se odvija daleko bre jer smo ve dobro istrenirane zahvaljujui aktivnostima
srbijanske policije. Posjedale smo. Vie nije vano tko ide prvi, a tko zadnji. Kad nas
nisu uspjeli vratiti, odvest e nas tamo gdje oni hoe. Ni popisi koje imamo vie ne
odgovaraju stvarnom stanju u autobusima. To sada policiji i nije vie vano. Pronicljiva
Milka ape mi na uho: Jesi li primijetila kako sada ima puno vie mukaraca, nego
to ih je s nama dolo? Pogledaj im znak raspoznavanja. Svaki ima vakau gumu u
ustima.
Ajde, Milka, nemoj biti paranoina, imam i ja vakau u ustima, dao mi ju je jedan
tata, pa ne misli valjda da sam i ja zbog toga KOS-ovka?
103

Moj ti je savjet da se kloni onih sa vakaim gumama. To su ti KOS-ovci u civilu.

Pratili su nas jo od ida i ja sam to znala. Na Gazeli su poeli djelovati, a na Sajmitu
su otvoreno stali bacati sumnju meu ene odvodei pojedine majke sa sobom i dajui
im sinove.
Bez ikakvih zastoja ili komplikacija doli smo do Topidera, gdje je poznata
vojarna u kojoj je nekada stolovala Titova garda. Danas je u njoj smjetena vojska i
Kontraobavjetajna sluba JNA. Nakon prilino tamne noi na Sajmitu, sam ulazak
u krug osvijetljene vojarne djelovao je na nas kao pozitivan ok. Sve je bljetalo od
sjaja tisua svijea. Oko zgrada je borova uma. Puteljci koji vode do zgrada posuti
su bijelim pijeskom. Okolno zelenilo, bijele stazice i arka svjetlost elektrinih arulja
svom tom prostoru daju jedan aroban i zadivljujui tih. To je onaj prvi, povrni i
pozitivni dojam. Nitko izvana ne bi mogao posumnjati da se u srcu tog lijepog
kompleksa odvija jedna od najteih antiratnih drama na kraju dvadesetog stoljea.
U naruju JNA nalaze se majke vojnika i protestiraju zbog upotrebe njihove djece u
ratnim operacijama. Odnos snaga je biblijskih razmjera. Neuke, apolitine, iscrpljene,
preplaene i nepripremljene majke protiv organizirane, kolovane i brojne vojne sile.
Ulaz u dvoranu u kojoj e nas ugostiti generali s lijeve nam je strane. Prolaz nas vodi
kroz jedan vienamjenski prostor. Lijevo od prolaza nalazi se veliki polirani ank na
kojem se vide tragovi alica od crne kave. Naprijed desno nekoliko je stepenica koje
vode drugom hodniku. Pokraj tih stepenica veliki je etvrtasti betonski stup na kojem
su ogledala. U ogledalu se vidi da se iza tih malih stepenica nadovezuju druge koje
vode na kat. Koliina ogledala tom ne odve raskonom prostoru daje vizualni dojam
veliine. To je ono to bismo rekle mi majke na prvi dojam, meutim, ini mi se da ta
ogledala imaju sasvim drugu, vaniju svrhu obzirom na metode rada koje se odvijaju
u ovoj ustanovi. Ispred stupa jedan je skromni stoli i stolica, vjerojatno za deurnog
vojnika ili nadlenog oficira. Na suprotnoj strani, iza anka ulaz je u dvoranu. Pria se
da u dvoranu moe stati 3000 ljudi. Kako su pridolice sa Sajmita ulazile u dvoranu,
tako su ih one koje su ve bile tu doekale pljeskom. Ja sam ula unutra meu zadnjima.
Na desnoj strani, gledajui s ulaznih vrata, prostrana je bina. Velika pliana zavjesa
od stropa do poda dijeli je na dva dijela. Iza bine je prostor nevidljiv naem oku. Na
prednjem dijelu bine veliki je stol. Za stolom sjede dvojica mukaraca, a trei, najblii
ulazu, stoji na nogama. Stas mu je osrednji, a dranje generalsko. Glava okrugla kao
bua, kosa prorijeena svilenkasta, elo visoko, obrve tamne, guste, obrazi, usne i
brada pravilni. Na prvi pogled moglo bi se rei da je mukarac u kasnim pedesetim
godinama. Oito nekoga eka jer pogledom motri svaku pridolu enu. Kad sam
zakoraila u dvoranu, oinuo me pogledom od kojeg mi se i sada krv ledi u ilama.
Jer oi su mu bile nemirne, a ispod gustih i tamnih obrva izgledale su sitne i zloeste.
Uspravan, napet, blijed, bijesan. Pogledi su nam se sreli. Moja zbunjenost potrajala je,
dok nisam shvatila tko je taj ljutiti ovjek na bini. To je general Marko Negovanovi.
Sav bijes, svu ljutnju, sve je okrenuo prema meni. Iz oiju se vidi da bi me rastrgao
104

samo kad bi za to imao priliku. Gledajui ga tako, pale su mi na pamet rijei moga
staroga oca koji bi nam znao govoriti da su oi izraz due. to se dogaalo u dui Marka
Negovanovia, to je samo on znao. Ono to sigurno znam, neverbalno je pokazivao
ljutnju i bijes. Mrnju i bijes na majke vojnika. On, general JNA i prvi ovjek KOSa,29 visoko s bine gleda u enu koja se drznula dirnuti njihovu veliinu. Jer mi smo dva
razliita svijeta, dvije suprotstavljene strane, dva smrtna neprijatelja. Morala sam mu
isto tako neverbalno odgovoriti, jer u meni je proradio moj dalmatinski prkos. Iz mog
pogleda Marko Negovanovi mogao je proitati da ga se ne bojim. Ova komunikacija
oima trajala je dvadesetak sekundi, a meni se uinilo da traje itavu vjenost. Taj
pogled nikada neu moi zaboraviti. Iz tih oiju proitala sam presudu ne samo sebi,
nego svima koji se drznu suprotstaviti akcijama JNA. General Negovanovi je ostao
stajati na nogama dok su za stolom sjedila dvojica. Jedan od njih je Milan Gvero, a
drugome ime nisam zapamtila (mislim da su ga predstavili kao pukovnika Pavlovia30).
Taj trei je malo mlai od ove dvojice. Na licu mu ne mogu otkriti ni zabrinutost ni
radost, jer je izgledao indiferentan prema svemu to se te veeri dogaalo.
Milan Gvero je suprotnost ovoj dvojici. Ono to na njemu privlai panju velike su
oi koje esto brie vrhovima prstiju. U tim njegovim vodenastim oima, dranju i
pokretima nema ljutnje ni bijesa. On se smijulji. Taj usiljeni smijeak nisam mogla
protumaiti.
Kako je dvorana bila dupkom puna, ne samo da su popunjena bila sjedita, ve i svi
prolazi, ni ja ni velik broj onih koje su sa mnom dole nismo imale gdje sjesti. Ostala
sam stajati na nogama i promatrati i generale i ambijent u koji sam ula. Koliko me u
jednom trenutku zbunio pogled generala Negovanovia, toliko mi je ovo smjetanje u
dvorani dalo mogunost da ga malo bolje pogledam i pokuam nai uzrok njegovom
bijesu. Zato je taj samouvjereni i moni general toliko ljut, zato je toliko bijesan?
Zato me iba pogledom? to sam mu ja kriva? U mojim rukama nema nikakve moi.
Jo sam mokra od ljetne kie, zabrinuta zbog vojnika, iscrpljena od maltretiranja
srpske policije. Ljuta bih trebala biti ja, a sva je mo u njegovim rukama, odnosno
Generaltaba JNA. Moda je bijesan jer nije navikao da mu se proturjei. Moda mrzi
ene. A moda se jednostavno u svojoj dugogodinjoj slubi nije susreo s ovakvim
vidom otpora pa ne zna kako odgovoriti. Mi mu nudimo mogunost da se povue i
da vrati vojsku u vojarne. Ali on to nee. On bi lako vojniki sredio tu situaciju, ali mi
smo ene. Udariti na enu nije vojniki asno. On noas mora uvjeriti ovu masu ena u
nevinost JNA. On zna, a i mi slutimo da je ova no prijelomna kako za sudbinu mladih
vojnika, tako i za sudbinu zemlje. Zadatak koji je dobio nije niti malo jednostavan.
29 General-potpukovnik Marko Negovanovi naelnik Uprave bezbednosti SSNO-a (od 1989. do 1991.), na
toj dunosti naslijedio ga je od 15. lipnja 1991. general-major Aleksandar Vasiljevi; potom pomonik Saveznog
sekretara za narodnu obranu za moralno vaspitanje i pravne poslove; od sijenja 1992. ministar obrane Srbije.
30 Pukovnik Miloje Pavlovi.

105

Poprilino dugo trajala je samokontrola Marka Negovanovia kako bi savladao bijes,

jer ovdje su noas nekakve ene, babetine, pune nekakvih emocija koje one nazivaju
ljubavlju, a on je od te ljubavi zbunjen. Jer u vojsci nema mjesta ljubavi. Uloga koju
mu je njegov nadreeni general Kadijevi odredio njemu je teka. Kadijevi bira
sugovornike unutar i izvan zemlje, a on se mora baviti nekim majkama. Otkud
majkama uope pravo da se petljaju u vojna pitanja. Vojnik je vojnik, obuen da puca.
A kad je obuen i kad puca, on nije ovjek, nego stroj, obiljeen brojem koji mu visi
na vratu. I to je vojnika ljubav, vojnik mora voljeti strojnicu jer strojnica ga titi. On
mora ubiti, da ne bi bio ubijen. Kako to majke ne razumiju? Pa otkad je svijeta i vijeka
bilo je i ratova. U ratovima se ginulo, a majke su ostajale u kui i plakale ili Boga molile
da im sinovi ne poginu. Zato su njihovi sinovi drukiji? Ni ove majke nisu drukije.
One nisu ni pametnije ni hrabrije od svojih prethodnica. Njih treba vratiti odakle su
i dole. Znaju li one da ovakvim protestom samo oteavaju ivot svojim sinovima? Ja
im noas moram zamazati oi. Moram ih uvjeriti da rade krivo. U ovih vie od pola
stoljea postojanja JNA nikad se nije ni pomislilo, a kamoli dogodilo da netko u ovoj
zemlji proturjei odlukama i djelovanju vojske. A one su se drznule protestirati
Dok sam ga promatrala onako visoko iznad nas na bini, u generalskoj odori, inilo
mi se da itam takve misli ovog generala prije nego to je progovorio. A onda je
podigao desnu ruku u zrak dajui nam do znanja da eli govoriti. Dvorana se brzo
utiala. Nakon burnog i bunog dolaska tiina koju je zatraio bila je dojmljiva, a jo
dojmljivija bila je figura generala koji je svojim nastupom elio ostaviti dojam kao da se
radi o nesporazumu, da je vojska nevina. Uobiajen pozdrav dobrodolice prelazi mu
preko usana kao neto to je teko izgovoriti, ali se mora rei. Po izrazu lica, pokretima
ruku, glasu vidi se da nismo dobrodole. Glas mu koji put zadre. U dvorani je tiho
kao u grobu, jer se eljno eka ono bitno i ono odluujue to bi general trebao rei.
eka se da kae da su moda pretjerali i da e nakon ovolikog broja nezadovoljnih
majki razmotriti svoje postupke. Meutim, general Negovanovi je nastavio istim
onim rjenikom koji smo dotad imale prilike sluati svakog dana putem televizijskih
ekrana.
Politike voe krive su za krizu u zemlji. Viestranaje je posvaalo narode. Vojska i
Generaltab su neutralni. Mi samo radimo na posao, razdvajamo sukobljene strane.
Ruitelji Jugoslavije i njenog socijalistikog sistema ne preu ni od kakvih metoda.
Takve metode najvie iri Tuman. On se ne libi nikakvih akcija kako bi sruio JNA.
Stoga je i upregao vas, ene, da demonstrirate protiv vojske. Dozvoljavam da meu
vama ima i majki vojnika koje ste zavedene, ali Tumanove aktivistice su voe i
ruitelji. Vi, majke, morate znati da se mi brinemo za sigurnost vae djece. Njima je
u vojsci lijepo, oni su u vojsci sigurni. Mi o njima brinemo kao o vlastitoj djeci. Ovaj
prosvjed niste trebale upriliiti u Beogradu, ve u Zagrebu, pred Tumanom koji rui
tekovine socijalistike revolucije i proganja srpski narod u Hrvatskoj. Vojska nee
dozvoliti ruenje socijalistikog sistema.
106

Tiinu u kojoj se uo njegov drhtavi glas zamijenio je val nezadovoljstva. Dvorana

se uskomeala. A onda se ulo neto poput potmule grmljavine, poput buke kao kad
zemlja jekne prije stranog potresa. U dvorani punoj emotivnog naboja tisue ruku
bile su u zraku, a onda se prolomilo: Ubojice, ubojice, vratite nam nae sinove!
General Negovanovi na ovakvo neoekivano skandiranje zastao je ne vjerujui onome
to uje. I sama sam se iznenadila. Milan Gvero brie vrhovima prstiju krmeljave i
suzne oi. Onaj trei se vrpolji na stolici. General Negovanovi pogledom trai mene.
Uvjeren je bio da sam ja poela s tim skandiranjem, no primijetio je da je skandiranje
poelo s kraja dvorane. Kad me naao pogledom jo vie se iznenadio jer ja nisam ni
pljeskala ni skandirala, stajala sam zateena gotovo jednako kao i on. Samo to su nam
se na licima razlikovale emocije. On je bio jo bjesniji, jo ljui, a ja sam bila osupnuta,
ali sretna, jer kroz duu mi se provukla radost, milina zbog takve jasne i oite poruke.
Bilo mi je drago to sav ovaj jadni narod u dvorani zna ono isto to ja ve mjesecima
znam, da je vojska najvei krivac za ratno stanje u zemlji. Meni je bilo drago sluati tu
spontanu i jasnu poruku i general Negovanovi to je vidio na mom licu, dok sam ja s
njegova itala nevjericu, bijes, a moda i strah. Osupnut i zbunjen, ne naavi na meni
krivnje jer moje ruke nisu bile u zraku niti sam izgovorila ijedan glas, ostaje zauen.
Nije mogue da mu sve te ene skandiraju, a voa im uti. Na koga sada prebaciti
krivnju? Koju od njih pozvati na odgovornost? Ipak, ona je pravi krivac jer da nije nje,
one ne bi ni dole do Beograda. Ali kako ju izvui iz mase, a da ne izazovem jo vei
bunt? emu slui ta nesposobna policija kad ju nisu uspjeli izdvojiti nigdje od ida do
Beograda, a mogli su, odnosno morali su. Putajui je da doe do Beograda, jo vie
je uzbunila ovu masu oko sebe i zato one sada ovako skandiraju Sve to sigurno se
sada mota po glavi tog jugoslavenskog generala, pa mora popraviti ovaj neoekivani i
neprihvatljivi izraz osude i krivnje svoje vojske. Stoga ponovo podie ruku da nastavi
ondje gdje je bio prekinut i da sa svoje vojske sapere ljagu, ali opet je doekan istim
rijeima jo jaeg intenziteta: Ubojice, ubojice! Vratite nam nae sinove! Sve to je
general Negovanovi u svom godinama stjecanom znanju nauio, veeras se rasprilo
kao kula od karata. Iznenaen spontanom ali ivotnom i istinitom reakcijom roditelja,
spustio je ruke i uvrijeeno zakljuio: S tim i takvima ja nemam to razgovarati!
Je li ga naljutila i okirala reakcija roditelja, ili je on doista vjerovao da u dravi jo
ima onih koji njegove akcije podravaju, to samo on i njegovo vodstvo znaju. Ili mu
je moda do mozga doprla istina zbog koje se naao i uvrijeen. Iza njegovih lea
zatresla se duga pliana zavjesa. General JNA Marko Negovanovi ustuknuo je pred
enama. Moni general pobjegao je pred nemonim majkama. Mrnja je ustuknula
pred ljubavlju. U Domu garde na Topideru, simbolu JNA, prvom kontraobavjetajcu
majke u oi skandiraju ono to ve cijeli svijet zna. Nikada u povijesti bive drave i
vojske ni neprijatelji ni protivnici ni bilo koja sila nisu bili tei protivnik onima koji
su svoju mo drali neupitnom. Nikada nitko usred Beograda nije Armiju nazivao
107

ubojicom naroda. Nikada se nitko tako jasno i tako glasno izvriteljima Miloevievog
plana nije tako javno suprotstavio. Nikada vie ni nee.
Bio je to zapravo najdojmljiviji trenutak u cijeloj beogradskoj epopeji. Bio je to
trenutak kad smo se doista osjeale pobjednicama. Tog trenutka mi uope nije bilo ao
to smo zavrile na Topideru, jer na mitskom mjestu sruio se mit o JNA.
Generalov odlazak s bine, bijeg pred ojaenim majkama imao je viestruko znaenje.
Njegovim odlaskom vojni vrh javno je pokazao da ga za miljenje naroda nije briga. Jer
oni su odabrali svoj put. Na tom putu bili su od samog poetka, i jaki u propagandi
pokuavali su svim sredstvima prikriti svoja nedjela pred svjetskom javnou. Za mene,
to je bio trenutak kada je simbolino umrla Jugoslavija, zemlja kakvu smo poznavali.
A ono to je slijedilo bila je velika tragedija i definitivan kraj drave. Za taj kraj uvelike
su odgovorni bili generali iz Generaltaba: Veljko Kadijevi, Blagoje Adi, Marko
Negovanovi i drugi. Jer da su htjeli, mogli su iz ovih silnih inicijativa majki jo od
lipnja izvui zakljuak da se silom nita postii nee. Ali generali su zastarjeli u svojim
stavovima, ogranieni u svojim razmiljanjima, oni su tehnoloki viak suvremene
civilizacije, i zbog toga predugo traju i sporo se raspadaju.
Poslije generalova odlaska ostao je smeteni i izgubljeni general Milan Gvero. inilo
se u jednom trenutku da e on nastaviti prekinuti govor, no suzne oi i nos koji je
neprestano brisao nisu mu dali da zapoeto nastavi. Izgledao je kao izgubljen, ostavljen.
Njegovo lice izgledalo je kao lice uvrijeenog djeteta koje su prijatelji u igri ostavili pa
rasplet eka na rubu suza. I njega samog iznenadio je Negovanoviev odlazak. S njim
je ostao i onaj trei general, takoer zbunjen. Oito je i njima bilo neobjanjivo da im
je ef onako bezglavo pobjegao.
Odlaskom oficira kao da se ispraznio onaj emotivni naboj. U dvorani na Topideru
nakon toga ene se meusobno upoznaju, razmjenjuju iskustva i tugu. Raspravljaju
o proteklom vremenu. Prepriavaju to je tko poduzimao i kako je u tome proao.
Pokuavaju predvidjeti hoe li se moda noas jo neto dogoditi. Hoe li se vojni vrh
smilovati. Veina misli da je onim skandiranjem poslana jasna poruka Generaltabu
JNA.
Majke iz Makedonije dole su jo za dana. Njima su vojnici podijelili karanfile kao
znak dobrodolice, dobile su i ruak. Neke govore da su majke i ene s Kosova vraene
jo nedaleko od Pritine.
Sada smo sve saznale tko je bio general Negovanovi. Saznale smo da je on bio jednako
vaan kao i Kadijevi. No, ako je tako znaajan i jak, zato je pobjegao, pitaju se ene.
Zbog toga to je onim skandiranjem bio povrijeen njegov oficirski ego? A koliko su
bile povrijeene majke kad su im u sanducima vraali mrtve sinove? Sve to i bezbroj
drugih pitanja razmjenjuju ene koje su dole protestirati protiv rata.
U tom ljudskom mravinjaku nakon netom zavrenog jednog u nizu dananjih
uzbuenja, naglo je dolo novo. Poput plime meu enama se iri glas da nam u posjet
108

stie gospoa Nena Kunijevi. Obradovala sam se toj iznenadnoj vijesti, jer ta je ena
pokazala graansku hrabrost i majinsku odlunost jo kad je u lipnju dola u Sloveniju
zatititi ivote svojih sinova blizanaca. Njen istup i toplina kojom se zahvaljivala
slovenskim seljacima koji su joj primili i zatitili sinove, kod mene je izazvala ne samo
divljenje, nego i veliko potovanje. I sada dolazi k nama. Sigurno nam eli dati podrku.
Ona je prola ovu nau kalvariju, ona je imala hrabrosti rei da ne eli da njena djeca
sudjeluju u ovom ratu. Mi smo tada podravale nju i njoj sline majke koje su se
suprotstavile nasilju koje je provodila JNA. Nadam se da e danas i ona nas podrati.
Ta sudbine su nam iste. Moda je malo neobino da dolazi upravo sada kada nas je
napustio general Negovanovi i to u pratnji manje rangiranog oficira, ali ne treba biti
sitniav, treba vjerovati da k nama dolazi ena s iskustvom, majka koja je uspjela sauvati
ivote svoje djece. Njeno iskustvo moe nam pomoi u naoj bezizglednoj borbi. Bilo
bi mi, istina, puno drae da nas je doekala na Gazeli ili na Sajmitu, tada ne bih imala
dvojbe oko njene dobronamjernosti. Ovako ostaje sumnja, koju elim odgurnuti od
sebe. Jer gospoa Kunijevi sigurno zna kako postii ono to nam je vano, a vani
su nam ivoti nae djece. Moda ona zna nain za rjeavanje problema s JNA. Moda
je njen pristup bolji. Mnotvo takvih pitanja vrzmalo mi se po glavi dok je ta lijepa
gospoa ulazila na vrata dvorane. Njen ulazak doekan je s dvojakim raspoloenjem.
Jedan manji broj ena vidio ju je kad je dola, bolje reeno, kad su je dovezli oficiri.
To saznanje izazvalo je negodovanje. to bi nam ta ena imala rei ako je JNA nala
samo jednu majku u cijeloj Srbiji koja je voljna razgovarati s ovim jadnim majkama
koje u ovoj dvorani prosvjeduju? to nam moe rei ta ena, da nama ide u prilog, a
sama vojska i policija nisu dozvolile da se sastanemo sa enama u crnom? Druga,
vea grupa ena ipak eli uti miljenje gospoe Kunijevi. Gledajui je kako prilazi
bini na kojoj je bio mikrofon, dok je u pozadini ostao stajati oficir s kojim je dola,
lecnula sam se zbog svoje lakovjernosti. Ova samouvjerena ena nije dola radi nas.
Meutim, nisam eljela sprijeiti njeno obraanje nama, iako je veina prisutnih ena
to od mene traila. Obratila sam se prisutnima pitanjem: Otkud nam pravo uskratiti
jednoj eni i k tome majci vojnika pravo da govori? To je njeno demokratsko pravo
i mi joj ga ne smijemo i neemo oduzimati. Dvorana se utiala, gospoa Kunijevi
je uzela u ruku mikrofon ni ne pogledavi me. Na zapeu joj se zatreslo par zlatnih
narukvica dok je mikrofon prinosila ustima. Odjea, cipele, dranje, sve je na njoj bilo
skladno, lijepo. Lijepo je poela i govoriti, kako nas jako dobro razumije, kako je i ona
prola sve ovo to mi danas prolazimo. Ali jedna je mala razlika izmeu njenog i
naeg shvaanja problema u Jugoslaviji, a vezana je uz JNA. Naime, ona svoje sinove
nije eljela izvui iz JNA, ona ih je samo eljela izvui iz rata. Oni sada svoj vojni rok
slue u Beogradu. Smatrala je da majke trebaju znati da jedino vojska moe osigurati
stabilnost u zemlji, a ono to mi kao majke i ene trebamo uiniti jest dati podrku
vojsci i djelovati na politike voe, jer demonstrirati trebate pred Tumanom, a ne
pred armijom. Sluajui njeno izlaganje i objanjenje kako su Slovenci grubo postupili
prema njenim sinovima, bilo mi je ao i nje i njenih sinova i nas samih ovdje u dvorani,
109

i naih sinova negdje na ratitima po Hrvatskoj. Objanjenje koje nije imalo veze sa
zdravom logikom, kao da ove rijei ne govori ista osoba. Ona zahvaljuje vojsci to su
njeni sinovi sada u Beogradu i zavravaju svoj vojni rok. Jasno mi je da nakon njenog
veeranjeg govora njene sinove vojska nee poslati na ratite. Sve to je izgovorila bilo
je u suprotnosti sa stvarnim stanjem. Moda je i njoj bilo neugodno to je tako neto
morala rei jer je brzo vratila mikrofon na postolje i urno napustila dvoranu. Njen
odlazak popraen je zviducima. Kako je s oficirom dola, tako je s njim i otila. Ali
njen nastup okrenuo je otricu kritike ena iz dvorane prema meni: Bilo bi korisno
da se i ti, Slavice, izjasni na ijoj si ti strani, obzirom da si dozvolila toj oficirui da
govori. Kako ti odmah nije bilo jasno da ona nije dola podrati nas, ve generale.
Ili si i ti na istoj poziciji? Sve do sada vjerovali smo u tebe, da se bori za svu nau
djecu. Mi nismo dole u Beograd sluati ono isto to svaki dan sluamo dok nam se u
sanducima vraaju mrtvi sinovi. Kunijevika mora ovako govoriti jer je svoj angaman
u Sloveniji morala neim platiti. Ona je s vojskom trgovala, njeni sinovi sigurno nee
na ratite, a gdje su nai? Hoe li i ti trgovati noas, hoe li nas izdati? Mi nita vie ne
traimo nego da se vojska ne mijea u politiko rjeavanje dravne krize. Bilo bi dobro
da se izjasni... Ta naelektrizirana situacija traila je od mene konkretan odgovor. I
taman kad sam htjela umiriti svoje suputnice, iz mikrofona se prolomio glas: Poziva
se gospoa Bili da doe otraga iza paravana.
Kako je poziv doao neoekivano, tako su ene instinktivno reagirale: Kakav je to
nain, kakav je to dogovor, kud ti treba ii? Zato te zovu iza paravana, to je to to
mi ostale ne bismo trebale uti? Neka oni iziu van, neka pred svima nama kau za to
ratuju. Neka pred nas izie general Kadijevi, on je najodgovorniji za stanje u vojsci.
Mi smo njemu dale sinove, da daju dug domovini, a ne da pucaju na svoje roene
matere. Zato se Kadijevi skriva, ega se boji? Zato nas ignorira? Da mu moda nije
ispod asti razgovarati s majkama vojnika? Neka poslua nas majke, jer majke ne ele
rat. Mi rat mrzimo, u ratu ginu naa djeca. Ako drukije ne moe, neka i nae sinove
vrati u matine republike kao to je vratio sinove gospoe Kunijevi. Neka ih vrati
kui. Neka otpusti one koji su odsluili vojni rok. Jer mi majke smo u ovom trenutku
jedini integrativni faktor zemlje koja se u mukama raspada. Mi koje branimo svoju
djecu od onih to su svoje sinove sklonili na sigurno jedina smo snaga koja sada govori
protiv bezumlja rata, a svi ostali i kad govore o miru pripremaju se za krvoprolie. Ovo
ti, Slavice, govorimo mi majke vojnika. Ode li k njima ista si kao i oni. Neka oni iziu
pred nas. Neka nam odgovore kome je potreban ovaj rat. Za koga vojska ratuje? Ode
li iza paravana, taj in shvatit emo kao tvoju izdaju.
I bez ovih upozorenja nisam imala namjeru ii sama iza paravana jer sam jo od
Sajmita znala da me vojska eli uhititi, odnosno izdvojiti. Morala sam reagirati i
smiriti situaciju, jer morale smo zadrati dostojanstvo. Nikakav incident sada ne samo
da ne bi bio koristan, ve bi natetio naem cilju. Ni novinarima ovakva situacija nije
110

jasna. I oni sami su se uskomeali. Neki se javljaju u svoje redakcije, drugi zapisuju, dok
trei komentiraju kako ovaj potez generala uope nije ohrabrujui.
Prila sam mikrofonu kako bih barem donekle smirila situaciju: Drage moje
suputnice i supatnice, lijepo vas molim, ako je to mogue, da se smirite. Odjednom
je nastao tajac. Bilo bi vrlo nezgodno i vrlo runo da mi iz ove dvorane iziemo kao
netko tko stvara probleme. Jer mi u ovu zgradu i u ovu dvoranu nismo dole zato to
smo htjele, nego zato to nam nisu dozvolili da idemo ondje gdje smo najavile svoj
dolazak, pred zgradu Generaltaba i saveznog sekretara generala Veljka Kadijevia. Mi
smo dostojanstveno i mirno eljele ui u na glavni grad, a oni su nas silom doveli na
Topider. No ni to ne bi bio kraj svijeta da nam je, kako nam je na Sajmitu obeano,
doao general Kadijevi. Kao to vidite, oni su nam poslali neke druge, nama manje
poznate generale koji su se sakrili iza paravana. Mi iza paravana razgovarati neemo. Mi
iza paravana ii neemo jer nemamo to kriti. Nai zahtjevi su vrlo jednostavni i vrlo
lako provedivi u djelo. Prvo i najvanije, traimo mir i otputanje rujanske klase kojoj
je istekao vojni rok, traimo aboliciju za sve one vojnike koji su bili prisiljeni napustiti
JNA. Kako mi majke shvaamo, rjeenje ove vrlo teke i optereujue situacije izvedivo
je jedino na nain da se vojska povue u vojarne i da se vojni vrh ne mijea u rasplet
jugoslavenske politike krize. To je jedini nain i jedini put koji moe dovesti do mira i
do ouvanja ljudskih ivota, poglavito ivota nae djece koja protiv svoje volje moraju
ratovati. Ako posluaju ovaj na vapaj moi emo graditi mostove prijateljstva koji su
ovim nepotrebnim sukobom porueni. Obzirom da je general Negovanovi pobjegao
od nas, ali ja znam da slua, a moda i snima ovo to ja govorim, odgovorit u na njegov
upit zato ne idemo Tumanu traiti sinove. Mi ne znamo tko je kriv za ovaj rat niti
emo mi krivcu suditi. Ono to mi znamo injenica je da Tumanu nismo dale sinove
pa ih od njega ne moemo ni traiti. Ne moemo otii u banku po novac ako u toj banci
nemamo pologa. Isto tako, govori se da Tuman ratuje, a ja pitam gospodu generale,
s ime to Tuman moe ratovati? Otkud mu tehnika, gdje mu je oruje, kad je oruje
Civilne zatite (Teritorijalne obrane, op. ur.) pokupila vojska. Otkud mu topnitvo,
zrakoplovstvo, da bi granatirao mentalno hendikepiranu djecu u Vrlici.31 (Nakon ove
reenice iskljuili su mi mikrofon.)
Gospodo generali, molim vas, vratite mi mikrofon, a ako neete ja imam dosta jak glas
i ut e me svi oni koji veeras ele uti pravu istinu. (Ponovo su ukljuili mikrofon.)
Prvo to vam se moe zamjeriti, vai su postupci prema majkama vojnika. Jo od ida
od nas elite napraviti nekakve politike kreature koje rue dravu, nekakve kriminalce
koje svim silama treba sprijeiti da ne dou do saveznog sekretara narodne obrane.
Zato? Da ne biste krivnju za ove demonstracije i ovaj govor uopili, ja u vam se
predstaviti. (Izgovaram svoje ime.) A kako dolazim iz Hrvatske u kojoj se svakodnevno
31 Uslijed napada JNA i srpskih paravojnih formacija, 29. kolovoza 1991., iz Centra za hendikepiranu djecu u
Vrlici evakuirano je 270 izgladnjele i dehidrirane djece.

111

gine i u kojoj se ratuje, a na koju vi prebacujete svu krivnju za rat, upitat u vas jo neto
zanimljivo. Kako to da roditelji iz drugih republika, dakle, velika veina roditelja svih
nacionalnosti demonstriraju sa mnom protiv rata i na mene kao predstavnicu Hrvata
nisu ljuti? Meni osobno ovakva situacija uope nije jasna. Zbog toga mislim i nadam
se da e mi odgovor na ovo pitanje moi dati moj zemljak, Imoanin, general Veljko
Kadijevi. Govori se o progonu Srba u Hrvatskoj. Otkud ta ideja, kad je i generalova
majka Hrvatica
Koliko god je napetost bila velika dok se odigravao onaj igrokaz s gospoom
Kunijevi, toliko je sada uzbuenje bilo okrenuto na drugu stranu. Majkama je trebao
samo jedan mali iskaz, jedna mala zraka da ih oslobodi onog gra koji je kulminirao
u trenutku kad su ugledale gospou Kunijevi i kad su shvatile da emo biti izigrane.
Otupjela je sad i ona otrica prema meni. Zapravo, mnoge nisu ni znale nita o
generalu Kadijeviu ni o njegovu porijeklu pa ih je to jo vie iznenadilo. Iznenadila
ih je i injenica da je general Kadijevi rodbinski vezan uz Hrvatsku jer mu je majka
Hrvatica. Za mnoge od ovih ena general Kadijevi bio je veliina, netko tko se stavio
iznad zakona. A sada je taj Kadijevi prizemljen. To daje enama nadu da e moda
ipak reagirati na nae vapaje. Jer nije mogue da ovjeka koji je nikao u prelijepoj
zemlji Hrvatskoj ne boli dua zbog onoga to se sada u njoj dogaa. To to ga je ivotni
put odveo na ovako visoko vojno mjesto i doveo u glavni grad ne znai da je zaboravio
rodni kraj. Nije mogue da je zaboravio djetinjstvo i svoju roenu majku. Nije mogue
da ne zna da Hrvati nisu genocidni. Dobro je, govore mi ene, da si spomenula
generalovu majku, jer to je onaj spomen koji dira u srce, jer u majinskoj ljubavi nema
kalkulacija.
Razgovarajui tako o generalu koji moe i koji je trebao zaustaviti ovo ludilo, ovo
krvoprolie, ovu konfuznu situaciju u zemlji, netko me potegne za rukav i ree: Bravo,
gospoo, jako lijepo i dobro ste govorili. Zaudila sam se kad sam shvatila da mi je tu
reenicu izgovorio ovjek priajui ekavicom. Do sada su me svi sugovornici iz Srbije
oslovljavali drugaije, a sada mi taj ovjek estita na govoru. Pogledala sam ga ravno
u lice ne bih li proitala da i on moda nije jedan od onih koji e neto dobro rei
pa okrenuti pilu naopako. Drsko sam ga pogledala u lice nadajui se kako u vidjeti
vakau gumu u ustima. Ali u ustima vakae gume nije bilo. Posumnjala sam da nije
i on jedan od onih tata koji me onako zduno nagovarao na Sajmitu da prihvatim
odlazak na Topider kao najbolju i jedinu moguu opciju, a sada ga u dvorani nema.
Sumnju podgrijava nepovjerenje, jer u ovoj dvorani noas nita nije sigurno, ni ljudi ni
rijei ni postupci. Ovdje u ovoj dvorani nitko nikome nita ne vjeruje. Svatko u svakoga
sumnja. Svatko se svakoga boji. Jer sve je stavljeno na kocku i sve je na rubu moguega.
Primijetio je da ga gledam nepovjerljivo, pa da bi me razuvjerio, brzo se predstavio:
112

Ja sam Pauliko Imirovi, radim u Mirovnom pokretu u Beogradu.32 Jedva sam se

nekako uspio probiti do vas. Mi smo vas, znate, ekali u Knez Miloevoj, ali nas je
policija rastjerala dok su vas drali na Sajmitu. Nismo se nikako mogli spojiti. Bolje bi
bilo da smo uspjeli doi do generala Kadijevia. Ovi ovdje su tvrda struja JNA i ovi e
vas noas slomiti. Sve ono to ste vi rekli istina je. To to vi govorite i to traite, to su
stavovi i nas iz mirovnih organizacija u Beogradu. Vojska se ne smije mijeati u reenje
politike krize u Jugoslaviji. Ali vojska se priklonila Miloeviu i njegovoj politici.
Oni se nikoga i niega ne boje, jer su nadmoniji od svih republika zajedno. Oni to
znaju i oni mogu pregaziti Hrvatsku i Hrvate dok okom trepne. Ako ih itko moe
zaustaviti, to ste vi majke vojnika, jer vojnici sigurno nee pucati na svoje roditelje.
Ovo to prebacuju odgovornost na Tumana prozirna je floskula. Jer ni Tumana ni
Hrvatske oni se ne boje, ali tog sve ireg narodnog pokreta protiv jednog suludog rata,
toga se boje. Za generalske betonske glave vi ste opasnije od svih dosadanjih prosvjeda
i pritisaka iz zemlje i inozemstva. Oni ne znaju kako se ponaati u ovakvoj situaciji,
njima je to mimo njihovih uskih generalskih vidika. Oni misle da silom i orujem
mogu slomiti narod koji se drznuo misliti drugaije od njih. Oni ne uvaju Jugoslaviju,
oni uvaju svoje pozicije i stvaraju Veliku Srbiju za Miloevievu budunost. Vi majke
im mrsite raune. Oni ne mogu shvatiti majinske osjeaje, jer oni ne znaju to to
znai. Ali ja znam to oni noas spremaju. Vi ste, gospoo Bili, oznaena kao voa
i vas e noas uhapsiti. Jer krivnju za ono to oni ne shvaaju i to se ne uklapa u
njihov generalski plan moraju prebaciti na nekoga drugog. U ovom sluaju, to ste vi.
Vi ste im opasnija od Tumana, Mesia, svih republikih predsjednika, od Europe i
svih zajedno. Vojnici vjeruju vama, a ne njima. Ono ega se boje, da regruti dobiveno
oruje ne okrenu prema njima.
Kao da sam u ovo posljednje vrijeme pretplaena na zloslutne proroke, upitam ga zato
tako kategorino tvrdi da e vojska uhititi majku jednog svog vojnika. to bi time
postigli?
Vae pitanje me iznenauje jer ja ne vjerujem da vi ne znate to vaom eliminacijom
vojska dobiva. Sve to se zadnjih nekoliko mjeseci dogaa u otporu prema njihovu
djelovanju konano je dobilo pravu formu. A u toj formaciji vi ste matica oko koje su
se okupile ove pelice. Ako izvuku maticu, pele e lako rastjerati. I zato se vi posebno
morate uvati. Vidjeli ste kako su se ponijeli prema gospoi Kunijevi. Vratili su joj
djecu u Beograd. Njih na ratite nee slati, ali ona za njih mora odraivati prljavi posao,
32 Nakon povratka iz Beograda, u razgovoru s novinarom S. de Prato, jedna od sudionica puta u Beograd i
dogaaja u Domu garde na beogradskom Topideru, spomenula je da ih je ugodno iznenadio Pavluko Niurinovi
iz Socijaldemokratskog saveza Srbije, koji se s njima progurao u dvoranu i hrabrio ih, no srpski MUP ga je uhapsio i
odveo u nepoznato (Veernji list, 31. kolovoza 1991.). Vjerojatno je rije o istoj osobi koju spominje Slavica Bili. U
izjavama za tisak, majke iz Hrvatske spomenule su i pripadnice enskog pokreta i Centra za antiratnu akciju dvije
mirotvorne skupine iz Beograda, koje su bile uz njih sve dok ih beogradska policija nije brutalno odstranila (R.
Aleksa, Ledeni beogradski bedem, Vjesnik, 31. kolovoza 1991.)

113

uvjeravajui javnost da oni ispravno postupaju. To je parcijalni pristup, tako ne mogu

postupiti prema svima. Jedino rjeenje je ono koje vi propagirate. Vraanje vojske u
kasarne i nemijeanje vojnog vrha u rjeavanje politike krize u zemlji.
Gospodine Imiroviu, moram priznati da sam vrlo iznenaena vaim stavovima
i vaim odnosom prema ovoj naoj akciji. S druge strane, sretna sam da u Beogradu
postoje ljudi koji misle isto kao i mi i koji se protive ovom ratu. to se tie vojske i
njihova odnosa prema majkama vojnika, meni je vrlo jasno ega se oni boje. Boje se
istine. Jadna je vojska koja ne vidi da svojim postupcima vodi dravu u propast, a jo
jadniji smo mi u toj dravi koju takva vojska brani. Ali, to je tu je. Obzirom da nismo
mogli uspostaviti kontakt s vama u Beogradu ranije i da nas nisu pustili da se poveemo
sa enama u crnom i tako ojaamo antiratnu frontu, meni bi bilo drago da se vi kao
predstavnik Srbije veeras prikljuite nama. Kao to vidite, ovdje su predstavnici iz
svih republika osim Srbije i Crne Gore, i svi misle jednako kao i nas dvoje, svi ele
zaustaviti generale u njihovom suludom pohodu. Jedan glas iz Srbije za nas je zlata
vrijedan. Hoete li nam se prikljuiti?
Vrlo rado, odgovorio je ovaj mladi ovjek.
U tom trenutku meu nas uleti okrvavljena ena. U ruci su joj razbijene naoale,
drugom je pokrila lice. Od plaa ne moemo razumjeti to govori. Kad se malo
primirila, vidjele smo da ima ogromnu modricu pod okom. to ti se dogodilo, uglas
ju pitamo. Tebe su traili, tebe e ubiti, zamijenili su me s tobom. Od mene su mislili
da si ti, nemoj ii na zahod. Branila sam se i vikala da ja nisam ti, vidi, i naoale su mi
razbili, sada sam orava kao koko jer bez njih nita ne vidim. Usmrtili bi me da netko
nije viknuo da ti ne nosi cvike. Ta ena bila je Zdenka Vilenica iz Osijeka.
to sam vam rekao, govori Imirovi. Ovo vam je samo upozorenje, no vi morate biti
mudriji od njih. Oni znaju kako se ponaati u izvanrednim situacijama, oni znaju kako
se nositi s neprijateljem, jer oni su sve mogue opcije godinama prouavali, ali nikada
nisu predvidjeli niti su se nadali da e im se pobuniti majke regruta. Zbog toga su sada
u zamci. Nemaju razraenu strategiju, ne znaju kako s vama izii na kraj. Oni nee
prezati ni od onog najgorega, da fiziki nasrnu na vas. Gospou su zamijenili s vama,
doista ste sline, kao da ste sestre. I imajte na umu da nisu sluajno izabrali gospou
Zdenku za metu. Oni tono znaju tko ste vi. Time su vam poslali jasnu poruku. Vi
neete dobiti samo batine, na vas e primijeniti vojniku torturu, kako fiziku, tako i
psihiku. Takvima kao to ste vi treba slomiti duh, a oni za to metode imaju.
Sjedajui za stol za kojim su do prije par sati sjedili generali, sjetila sam se slinog stola
za koji bi moja obitelj sjedala i za kojim je otac esto priao uei nas ivotu. Zli biljezi,
mrke kabanice bila je misao koja mi je strujala glavom. Pridruile su nam se i ostale
predstavnice iz Makedonije i Bosne i Hercegovine. Od est jugoslavenskih republika
nedostajala je samo Crna Gora, ako izuzmemo da je Slovenija otila svojim putem.
Srbiju je predstavljao Pauliko Imirovi, Bosnu i Hercegovinu Fatima Kafedi,
114

Hrvatsku Slavica Bili, a Makedoniju gospoa Danica (prezimena se ne mogu sjetiti,

nap. aut.). Poeli smo razgovor od osnovne pretpostavke da rat treba zaustaviti. Drugo
vano pitanje je bilo kome, kada i kako predati nae zajednike stavove. Generalima
koji se kriju iza paravana, saveznom sekretaru Kadijeviu ili Predsjednitvu Jugoslavije?
Sve opcije o kojima razmiljamo imaju veliki upitnik. Jer generali ne ele razgovor, oni
iskljuivo ele diktat, to je pokazao general Negovanovi. General Kadijevi ne eli
imati posla s majkama vojnika jer da hoe, ne bi nas zaustavili da doemo k njemu.
Predsjednitvo kao vrhovni zapovjednik vojske ne funkcionira, jer da funkcionira
do ovoga ne bi ni dolo. Sve u svemu, na poloaj je bio vrlo nezahvalan. No, mi
smo spremni sastaviti zajednike zahtjeve i predati ih bilo kome od spomenute tri
institucije, ili ako uspijemo probiti blokadu, svima ponaosob.
Prvi i osnovni zahtjev koji stavljamo na papir je mir. Bez mira u zemlji nita se
rijeiti nee. Sljedea vana stvar je da vojnike premjeste u matine republike, kao
to su napravili i s vojnicima gospoe Kunijevi. Vrlo vano pitanje odnosi se i na
nove ronike, dakle, dok se politika situacija u zemlji ne smiri, da se ne inzistira na
novim novaenjima. Da bi do svega ovoga dolo, mora prestati agresija na Republiku
Hrvatsku. I posljednja, kao i prva toka, opet je mir. Mir nam je svima neophodno
potreban. Za ispunjenje svega navedenog predstavnica BiH eli postaviti rok. Istina je
da je za ispunjenje tako vanih, ali provedivih zahtjeva rok obavezan element koji se
mora staviti u ovaj zahtjev. Dajemo im 24 sata za ispunjenje ovoga to traimo, a ako
to ne ispune, zahtijevamo ostavku kompletnog Generaltaba. Makedonke se s takvim
zahtjevom ne slau, jer kau da one ne predstavljaju samo majke, nego i odreene
politike stranke, nevladine organizacije i makedonski parlament. Iz okvira koji su
im zadani one ne mogu istupiti. Nitko u Makedoniji nije sklon ruenju Generaltaba,
dakle ne mogu se sloiti s ostavkom generala.
Ako vi imate mandat svega navedenog, govori u obrani svoga stava Fatima, ja imam
mandat Skuptine Bosne i Hercegovine. Ako Generaltab ne uvai ove zahtjeve,
moraju dati ostavku. Jer drage moje kolegice, nama se jako uri. Svakog dana i svakog
sata na ratitu u Hrvatskoj se gine. Danas pogine jedan, sutra e drugi. Koga e zrno
pogoditi, ne zna se, hoe li to biti Bonjak, Srbin, Hrvat, Makedonac, Albanac. Za
generale to nije vano. Za njih su oni samo brojevi, s ploicom oko vrata koju im na
kraju gurnu u usta i otprate ih suutno u mrtvakom sanduku. I jo jedna vana stvar.
to e biti s Bosnom ako se rat iz Hrvatske prelije u BiH? I zbog toga ove zahtjeve
moraju ispuniti u roku od 24 sata ili dati ostavku.
I Imirovi je miljenja da treba postaviti rok, ali vrijeme od 24 sata je nerealno. Tako
sam se ja osobno nala u vrlo nezgodnoj situaciji, jer ja nisam imala niiji mandat,
ni Hrvatske vlade, ni Sabora, ni predsjednika Republike, ni politikih stranaka, ni
nevladinih udruga. Ja sam istinski predstavljala samo majke vojnika i samo u njihovo
ime mogla sam govoriti. Zapravo, prvi put u ivotu suoila sam se s hrvatskim
samoljubljem. Na ostale republike mi smo uvijek gledali nekako svisoka i uvijek
115

smo isticali tu nau zapadnjaku kulturu, organiziranost, discipliniranost, a sada se

u Hrvatskoj ratuje, a sve druge republike kao da su bolje organizirane, jer nitko od
predstavnika vlasti nije bio kadar neto uiniti za sudbinu mladih vojnika u JNA.
Istina je da vlast ima jako vanog posla to se tie organiziranja obrane, ali zar se ne
branimo i time da iz JNA izvuemo nae sinove? Ako se vlast ne moe i nema s im
izravno suprotstaviti JNA, nije li neizravno mogla nama sugerirati kako se ponaati i
to sve traiti od JNA? Za generalskim stolom odgovorila sam da se naelno slaem sa
stavom predstavnice Bosne i Hercegovine, ali samo kao predstavnica majki jer niiji
mandat nemam.
I tako je tih sedam toaka ipak usvojeno, s opaskom da ukoliko u roku od 24 sata ne
ponu provoditi ove nae zahtjeve, da emo zatraiti ostavku Generaltaba.
Novinari, kao i majke vojnika, itavo to vrijeme bili su izloeni provokacijama i
dezinformacijama. Vrlo aktivni i agilni kontraobavjetajci tresli su ovaj skup kao
kad orkanska bura vitla stoljetna stabla u mom rodnom kraju. Kako bi stvorili jo
napetiju atmosferu, zapoinju razgovore o politici. Ako im sugovornik ne povlauje
povisuju ton i oko sebe kupe ene koje se jo nisu smjestile. Posebno se isticao jedan
mravi obavjetajac. Kad mu sugovornik ne bi prihvatio tezu da su za stanje u zemlji
krivi politiki voe, ve samovolja vojske i Predsjednitvo SFRJ, unio bi se u lice
sugovorniku, a da ondje nisu bile ene jo bi ga vjerojatno i istukao.
Novinari, osobito oni iz Hrvatske, vie nisu bili poeljni u dvorani. Neki odlaze, ali
prije odlaska ele uti to su majke vojnika dogovorile za stolom. Za Hrvatski radio
dala sam kratku izjavu: U Domu smo garde, jako nam je vrue, no majke su slone
u osnovnim zahtjevima. Sve u svemu, mi emo izdrati. Kako je koji novinar iziao u
predvorje, vie se u zgradu nije mogao vratiti. Ostali su samo novinari iz Srbije. Oni
nas nisu napustili.
Ova prijelomna crna no pribliila se svom vrhuncu. Umorne, iscrpljene, isprepadane
majke pokuavaju se smjestiti. One koje su uspjele sjesti, na naslone stolaca guraju
rune torbice kako bi im posluile umjesto mekih jastuka. Druge koje nemaju sjedala
komfor nalaze u prolazima meu klupama. Isprepletene su im i ruke i noge. Ne zna
se kome to pripada. Umor je savladao duh koji se sve dotad borio u neravnopravnoj
bitci. Teko je i pogledati ta klonula tijela, jer sve se nekako izmijealo u jednu ogromnu
razasutu masu. Iako je davno prola pono, generali jo nisu zavrili posao, pa kroz tu
zaspalu masu, kroz ta klonula tijela gazi nepoznata ena. Glavu je sagnula prema prsima
pa joj lice ne vidim dobro. Suknju je zadigla iznad koljena kako bi lake prolazila. Kako
je krenula od zadnjih vrata ne okreui glavu ni lijevo ni desno, utei gazi, ali pritom
pazi da koga ne pogazi. Dapae, kad naie na tijelo koje se ispruilo poprijeko ona
ga vjeto prekorai. ene se pitaju tko je ona i to trai meu nama. Pridolica nita
ne odgovara. I dalje gazi. Dola je tako do prvog reda, do same bine. Jedna od majki
se odvaila pa je upitala: Kud ste krenuli, gospoo, i to traite meu nama? ena
se nije udostojala ni pogledati, kamoli odgovoriti. Ako mislite da je ovo ovdje noas
116

predstava grke drame, u kojoj elite uivati, varate se. Ovo je jugoslavenska tragedija i
u njoj plaemo samo mi, dosta glasno poruuje joj majka iz prvog reda klupa. etaica
se nije ni osvrnula, nikakvim pokretom nije dala do znanja da je sugovornicu ula,
ve se okrenula i na isti nain kako je dola, tako je i otila. Neke su ene mislile da je
ta ena desna ruka Marka Negovanovia. No, tko je ona, to je htjela, zato je dola,
nikada nismo saznale.
I sama sam pola traiti mjesto gdje bih se mogla ispruiti. Jedina poluprazna bila je
bina s koje su pobjegli generali. Mjesto sam nala uz sami rub, gotovo na istom onom
mjestu na kojem nas je doekao general Negovanovi. Stavila sam pod glavu svoju
runu torbicu i jo jednom pogledala niz dvoranu. U samom kutu ispred mene jo na
nogama stoji baka Rua. I ona gleda niz dvoranu kriajui svoje starake ruke, pa se
onda okrene prema dvojici mladia koji su stajali u samom kutu pokraj nje. Jedan od te
dvojice stoji naslonjen na tronoac kamere. Obojica djeluju kao hipnotizirani jer slika
u koju gledaju nije ugodna ni najtvrem oku. Sine, djeco moja, vidite li ovu tugu u
dvorani, vidite li ove tune majke, ovaj jad koji ovdje ovako lei? Slikajte ih! Slikajte ih,
neka cijeli svijet vidi ovu nevolju koja pritie svakog potenog ovjeka. U svom dugom
ivotu nisam vidjela tunije slike od ove slike polumrtvih ena. Slikajte ih, djeco moja,
da svijet vidi tu tugu, tu nevolju koja je snala nau djecu i njihove majke. Na te njene
rijei trgoe se kao da su se probudili iz dubokog sna. Gledaju u baku Ruu kao u duha.
Na licu im itam nelagodu, smetenost. Ovakva scena profesionalnom snimatelju bila
bi poslastica za naslovnicu u najprestinijim glasilima, a oni djeluju smeteno. Takav
izraz lica ponukao me da ih upitam iz koje su redakcije. Iz Zastave filma, uglas
odgovorie. Onda ste KOS-ovci, bio je moj kratki odgovor. Brzo su zatim pokazali
da dobro barataju materinjim jezikom jer su mi sono opsovali ustaku majku i brzo
kliznuli na prva vrata. Oni su jedini ostali meu nama i zadnji su izali van. to im to
ree, upita me baka Rua, da su onako naglo pobjegli? Istinu, bako, istinu Bila
je to posljednja moja naglas izreena reenica na Topideru.
Sve se u dvorani smirilo, i ljubav i mrnja, i strah i nada. Za nepuna dva sata nad
Beogradom e se zarumeniti zora. A ja ne mogu zaspati, ne mogu se smiriti. Pao mi je
na pamet aa i njegove opomene: Nikad ne gazi vodu kojoj gaza ne zna. A ja sam
zagazila i moram dalje, ali kako? Moja muka bila je duboko u meni i sada u trenutku
ovog mira, ove tiine ona je izbijala na povrinu poput vulkana. Jer to e generali jo
smisliti? Sjetila sam se Milkina upozorenja: uvaj se onih sa vakaim gumama.
Pogledom traim dobroga tatu sa Sajmita, ali u dvorani ga nema. ene iz Makedonije
i BiH imaju mandate svojih vlasti, a to imam ja? Iza njih stoje njihove republike, a
tko stoji iza mene? Znae li predsjedniku Tumanu, Vladi RH ili S. Mesiu ita
nai sinovi? to to politiari znaju, a mi majke ne znamo? Mesi nas je jo u sijenju
uvjeravao da nee zaplakati ni jedna majka, ni hrvatska, ni srpska ni albanska. A koliko
ih ve sada plae? Jesu li naa djeca, a i mi s njima samo pijuni na ahovskoj ploi? On
dobro poznaje klimu u Beogradu, zato nas nije upozorio? Jesu li nai politiari znali
da e pothvat propasti? Ako propadne, a ve je propao, tko e biti kriv? Same emo
117

biti krive. Ako, ne daj Boe, tko pogine, to je slutio moj Stipe, krivnja e biti moja.
Jesam li mogla postupiti drugaije? Mogla sam pustiti policiji da nas vozaju kud je njih
bila volja. Ali to bismo time dobili? Nita, samo nas Beograani ne bi vidjeli. A to
smo dobili kad su nas vidjeli? Opet nita, jer oni zbog nas nee promijeniti svoj stav.
Mogla sam s granice vratiti karavanu u Zagreb. Uinak bi bio isti. Ali nisam htjela.
Nisam htjela kapitulirati prije borbe. Ishod naeg pothvata je nepredvidljiv, jer oficiri
imaju silu, a mi imamo moral. U sukobu tih dvaju elemenata mi emo izvui loiji kraj,
a oni e i dalje raditi po svome.
No, koliko god su me muile nedoumice, zbog jednog je valjalo doi na Topider.
Samo zbog jedne reenice isplatila se sva ova muka: Ubojice, ubojice, vratite nam
nae sinove! Ako me i uhite, to mi je predviao gospodin Imirovi, hoe li trgovati
mojim ivotom? Sigurno je jedno, silom nee udariti na me. Njihov in mora biti
lucidan i sa stilom. Kada, kako i gdje, ja ne znam, no moram biti spremna.
Vlasta mi se priuljala kao smrt prenuvi me iz mojih tekih misli: Ja ne mogu zaspati,
previe je ovo uzbuenja za mene. Ni ja, odgovorim joj, ali ona me nije ula. Nisam
se ni sama ula. to ti je, zabezeknuto u moje lice bulji Vlasta. to ti se dogodilo?
Zato uti? Progovori! Reci neto! Da nisi pila hladnu vodu? Evo ti mentol, imam ih
punu vreicu, cuclaj pa e ti proi. Idemo do toaleta, pa isperi grlo, vidjet e, proi e
ti. Posluno sam krenula za Vlastom, cuclala bombone, ispirala grlo, ali glasa pustiti
nisam mogla. Nikako nisam mogla otkriti medicinski razlog ovoj iznenadnoj i jakoj
afaziji. Tog trenutka sam bila jako tuna zbog tog stranog hendikepa koji me zadesio.
Danas znam da mi je ta afazija spasila ivot.
I oficiri, i policajci, i KOS-ovci, i novinari, svi su napustili Topider. Ostao je samo
jedan sredovjeni oficir drijemajui na stolcu pred ogledalima. Nije ni primijetio kad
smo nas dvije izile u dvorite. Zora se stidljivo otkrivala nad Beogradom. Hladan
jutarnji zrak pun kisika, mirisan od borove smole razgalio je i mozak, i duu i tijelo.
Nakon ustajalog zraka iz dvorane pomijeanog sa suzama i znojem, inilo mi se da
sam zalutala u jedan drugi svijet. U toj zelenoj oazi nije bilo ni znoja ni suza ni rijei,
samo jedna beskrajna tiina, jedan opijajui mir. Bijele poljunane stazice obrubljuju
biljke svake vrste. Izvan vojne ograde u jutarnjoj izmaglici kao sjene izranjaju obiteljske
kue obrasle brljanom. Iza lea nam je ostala dvorana, a lijevo od nas je vojarna. Iza
prozorskih zavjesa pomiu se siluete mladih vojnika. Jedino oni i njihove majke su
budni. Razgaljena jutarnjom svjeinom, Vlasta sama pita i sama odgovara. Tada nam
se priblie Katarina, Zora i Milka. Moja dobra i uvijek i za svaku prigodu spremna
Katarina nosi u termosici kave. Evo, ene, kave, ova je jo iz Zagreba, nismo je prije
imale vremena popiti. A sada e nam dobro doi to je tebi, to si zanijemjela? Pij
kavu! Jesi li to jela? Pij, pij, ivnut e, ti sigurno nisi pila onu koju su nam generali
servirali. to ti uti? Ne mogu zamisliti da ti moe utjeti to joj se dogodilo,
okree se k Vlasti kad je shvatila da njena primjedba nije obina ala, ve stvarnost.
Otkazale su joj glasnice, odgovara Vlasta.
118

Ako ne moe govoriti, znam da dobro uje, pa ti moram rei da je sa mnom stupio
u kontakt jedan mladi vojnik iz Zagreba. Spreman je pobjei. Mi smo mu jedina nada.
Ja mu nita nisam obeala. Rekla sam mu da u pitati vas. On ve ima i razraen plan.
Ui e u prtljanik. Katarina, nemoj riskirati, veli njoj Zora. Takav pothvat vrlo
je rizian za samog vojnika, za cijelu nau akciju. Prije nego bilo to odluite morate
razmisliti da se moda ne radi o provokaciji.
Mislim da mu mogu vjerovati, odgovara joj Katarina. On je kao i veina ovih iza
zavjesa promatrao na dolazak i u tom inu vidio svoju priliku. Uz to, nadao se da e
meu nama vidjeti i svoju mamu, pa kad ju nije naao, obratio se meni. Ja sam voljna
riskirati i povesti ga jer zbog njih smo i dole.
I ja bih ga rado povela, govori Zora, ali on nije sam i jedini, mi traimo da puste sve
kojima je istekao vojni rok. Ako ga povedemo pa nas otkriju, eto jada, ocrnit e nas da
krademo vojnike, a on nee proi bez vojnog suda i zatvora.
Ja tom momku bezgranino vjerujem i ja bih ga pokupila pa to bude. On nije nikakav
provokator, jer ono to mi je on rekao vi ne znate. On kae da vojnici nasluuju da
se vani neto vano dogaa, ali ne znaju tono to. Zbunjuju ih izjave oficira koji im
kau da su se u Hrvatskoj pojavile ustae i da te ustae napadaju vojarne. On sumnja
u ta objanjenja jer ne bi se majke pobunile da su ustae u pitanju. Njega, a i njegove
drugove zbunjuje injenica da su oficiri ljuti na majke. I najvanija stvar, oni iz vojarne
prate kako se oficiri odnose prema majkama. Ne daj, Boe, da oficiri bilo to loe
naprave majkama, oni spremno ekaju da nas brane.
Koga su spremni braniti, uglas su pitale Zora, Milka i Vlasta.
Nas majke, majke su spremni braniti, i njihovi oficiri to znaju. Tako da znate, puno
vee stvari se ovdje dogaaju nego to mi moemo i pretpostaviti, nastavlja Katarina.
Ako ga ponovno sretne, veli njoj Zora, reci mu da se strpi, da e uskoro izii van,
objasni mu to sve riskira pa e vidjeti to e odluiti, jer odluka mora biti njegova.
Katarina ga vie nije vidjela. Jesu li ga otkrili, nismo nikad saznale.
Vlastu je zanimalo tko je bio onaj general to je pobjegao, pa ree: Znadete li moda
vi tko je onaj Negotovanovi? Na to pitanje odgovorile smo smijehom, a Vlasta se
udila zato se smijemo: to vam je tako smijeno, smijete se kao da vi sve znate. Ja jo
uvijek ne znam tko je stvarno general Negotovanovi, koja mu je funkcija?
Negovanovi, Vlasta, Negovanovi se zove.
Negotovanovi ili Negovanovi, tako je svejedno, dobro su mu ime dali, znam da je
negativac, kad cijeli ivot smilja kako e koga prevariti. Onaj Imirovi govori da je on
u operativnom smislu vaniji od Kadijevia, da je on mozak cijele JNA i da im je ovdje
baza. Zato su nas i dovukli ovdje da nam taj va Nego ispere mozak.
ene, jeste li vidjele koliko ima KOS-ovaca u civilu, govori Milka. Ja sam Slavicu
upozorila jo na Sajmitu po emu e ih prepoznati, a ona kae da nije paranoina pa
119

da ne moe sumnjati u svakog ovjeka. A sve to sam joj rekla do sada ispunilo se. Samo
malo priekajte, brzo e oni doi, sa vakaim gumama ili bez njih. Ako se do noas i
nisu znali, noas su se upoznali i sada razrauju strategiju to e s nama dalje uiniti.
Da bi potvrdila kako je u pravu glede svojih predvianja, upre kaiprstom u kapiju:
to sam vam rekla, evo ih, dolaze. Ni oni nisu mogli spavati, likuje Milka, dok
etvorica mukaraca u civilnoj odjei izlaze iz vojnog dipa. Brzo su uli u predsoblje i
jo bre nestali iz njega. Mi smo pourile za njima, ali ih sustigle nismo. Traile smo ih
i po dvorani, ali ih nismo nale.
A dvorana je ve oivjela. Osjea se nekakav novi komar. ujem komentare da jedna
nevolja nikada ne dolazi sama. Pobojala sam se da koja od ena nije nastradala, kad
me Mirjana estak povue za rukav: Sluaj, ovim jadnim ljudima iz Bosne, pa upre
prstom u brani par iz Bosne, umro je otac odnosno svekar. Skupljamo im novce za
taksi kako bi mogli na vrijeme stii na sprovod. Sve ene u dvorani daju koliko koja
moe. Nakon dvadesetak minuta skupila se lijepa hrpica na stolu. ena je plakala
spominjui svoju teku sudbinu. Mukarac je sjedio utei, no vidjelo se na licu da je
jako potresen. Poeo je slagati novanice i tjeiti enu. Hvala, hvala vam svima, neka
vam Alah plati za ovo dobro koje ste uinili.
No, umjesto plae meu nas jo okupljene oko branog para uleti jedan mukarac
s kamerom u ruci i drsko upita: Kakav je to novac na stolu, jesu li to Tumanovi
novci kojim vas je platio da sruite vojsku. Sad se vidi da ste plaenice Da, da, ovdje
je samo sia, a ova Tumanovka (pa upre prstom u mene) glavne je pokupila sebi,
marke je uzela sebi, a vama dijeli siu. Ne moete porei, na stolu je corpus delicti.
Mukarac ga zbunjeno gleda dok u jednoj ruci dri snopi novanica, a drugu je
zadrao u zraku ne vjerujui onome to ovaj ovjek govori. O emu govori, ovjee,
o kakvim plaenicama, o kakvim markama, otac mi je umro, a ove dobre ene skupile
su mi milostinju da mogu uzeti taksi kako bih na vrijeme doao kui. Koliko god
on bio uvjerljiv u svom svjedoenju istine, toliko je KOS-ovac neumoljiv u svojoj
teoriji. Okupljene ene sluaju i kriajui se komentiraju: Boe mili, to sve nisu kadri
smisliti? No KOS-ovac odgovara: Nita mi nismo smislili, jesu li na stolu pare, u
vojnom objektu dijelite Tumanove novce. Koliko je drska ova (opet pokazuje na
mene) pa vam pred naim oima dijeli siu, a sebi je ostavila marke. Pitajte ju koliko
joj je Tuman platio da srui vojsku. Znamo mi kako se to radi. Zna i ona. Pitajte je.
No, koliko god je on nastojao biti uvjerljiv i okrenuti masu protiv mene, dogodilo mu
se obrnuto. Svojim je postupkom jo jae homogenizirao masu u dvorani pa mu se
jedna od ena unijela u lice govorei mu: U zabludi ste, gospodine, potujte bar ovaj
tragini dogaaj ako ne potujete nas. Ljudi imaju smrtni sluaj u obitelji, a mi smo im
skupile novce za taksi.
Za ovakav kriminalni in, nastavlja dalje KOS-ovac, ide se pred vojni sud. U
slubenim vojnim prostorima (pa zakoluta oima kao da se zemlja rui) dijele pare.
Koji kriminal. Znate to u vam rei, da nismo ovako fini i ovako razumni sada bismo
120

vas sve pohapsili. Ali neemo jer niste vi sve krive. Kriva je ova Tumanova plaenica,
ona manipulira i s vama i s nama. Pa se onda okrene prema meni: Reci, koliko ti je
platio? Prekriila sam se i odmaknula se od njega.
Brani par je otiao u Bosnu.
Uto su pred zgradu Doma garde dovezli ene iz Bosne koje su davale podrku
generalima JNA. ene iz Bosne koje su bile s nama prosvjeduju iznenaene takvom
vijeu. Fatima ne vjeruje onome to uje. Ona je sve do ovog trenutka vjerovala
kako je cijela Bosna jedinstvena po pitanju vojnih aktivnosti koje je provodila JNA.
Prema njenim saznanjima nije bilo mogue da netko iz Bosne daje podrku JNA,
bez obzira na nacionalnost. Roditelji iz Bosne jedinstveni su u osudi rata. A za rat su
najodgovorniji generali. Prema tome, ovo o emu se govori ne moe biti istina. Da
bismo se ipak uvjerile o emu se radi, morale smo izii iz dvorane. Vani je bilo puno
naih suputnica koje su takoer ule za priu da je netko iz Bosne doao, ali one nikoga
nisu vidjele. Meutim, ula se pjesma. Idemo prema izvoru zvuka. Kad tamo, daleko
od zgrada i od nae dvorane pedesetak ena s transparentima u rukama pjeva. Na
jednom transparentu pisalo je: Odbor majki sinova vojnika JNA i buduih vojnika
JNA opine VLASENICA. A na drugom slika Franje Tumana ispod koje je pisalo:
UBOJICE NAE DJECE. Na treem je bio Alija Izetbegovi s fesom na glavi,
ukraen ahovnicom. Kod tih ena stajalo je i nekoliko oficira, a sve su pratili i neki
mediji. Mi to sve vidimo i svemu se udimo. Brojani odnos je otprilike 3000 prema
50. Ali ovih pedeset dobit e medijsku pozornost i pokazati svijetu da u Jugoslaviji ima
onih koji vjeruju u JNA...
Fatima nas pita: Koje su to i tko ih je doveo? Uvijek razborita Katarina govori joj:
Oficiri su ih doveli, vidi da im dijele karanfile. Malo ih je, ali to nije vano, vano je
da sliku poalju u svijet i naoj akciji je kraj.
Ovo je neuveno, govori Imirovi. Da niste same vidjele, ne biste vjerovale na to je
spala ta silna Armija, peta vojna sila u Europi. Vi ste u tri dana cijelu Jugoslaviju digle
na noge i siguran sam da bi vas bilo i deset puta vie nego to vas ima da nije straha.
A oni su kroz cijeli tjedan uspjeli skupiti 50 ena i to iz Vlasenice. Ta vam injenica
dovoljno ilustrira njihovu simpatiju u narodu.
E, nee biti tako, govori oajna Fatima, hajdemo ih gaati kamenjem. Meutim,
nitko od prisutnih nije bio voljan posluati njezin prijedlog. Vojska jedva eka da doe
do bilo kakvog sukoba, radi toga su ih i doveli, da mogu rei da se i majke vojnika
tuku pa da zato oni i moraju intervenirati. Fatima je razumjela zbog ega je vano
bilo suzdrati se od bilo kakvih aktivnosti, ali ju jako zaboljela injenica da su u Bosni
uspjeli nai i tih 50 ena. Dala se u potragu da otkrije o kome se tu zapravo radilo. Tako
su Fatima i jo neke ene iz Bosne saznale da su meu pridolim enama samo dvije
majke iji sinovi slue vojni rok u JNA. Ostale su se pridruile JNA kao majke buduih
vojnika.
121

Makedonke su prve najavile svoj odlazak iz Beograda. Takvom postupku sklone su

bile i nae Dubrovkinje. Nema potrebe vie biti u Beogradu, jer nitko od generala s
nama nee vie komunicirati. Predstavnici iz BiH predlau da nae zahtjeve odnesemo
u Predsjednitvo Jugoslavije. Ako u razjedinjenom i nefunkcionalnom Predsjednitvu
ima onih kojima odgovara ovakvo ratno stanje, ima sigurno i onih koji se tom ratu
protive. Tu je u prvom redu predsjednik Predsjednitva Mesi, pa Tupurkovski, pa
Bogievi, tu je i Drnovek. Netko e rei to moe Drnovek kad se Srbija odrekla
Slovenije. Ali sve njih zajedno, pa i Drnoveka obvezuje Brijunska deklaracija u
pronalaenju rjeenja politike krize u Jugoslaviji. A mi im ta rjeenja nudimo. Stoga
se opravdano nadamo da e nas netko od njih primiti. Kako god su nefunkcionalni i
koliko god su posvaani, mi ipak elimo vjerovati da mogu biti od koristi. Mi elimo
vjerovati da je ovaj na prosvjed vjetar u lea svima onima koji se protive ratu. Nadamo
se da su shvatili koliko je znaajna ova naa akcija zbog openitog stanja u dravi i da
e to iskoristiti.
Mukarac iz Bosne pokupio je tada nekoliko ena i otiao uz blagoslov svih nas
u Predsjednitvo. Mi smo se vrtjele po dvorani, bez puno nade, ekajui da se vrati
delegacija iz Predsjednitva. Vie nema ni novinara ni generala, nikoga osim nas majki.
No, iako na vidiku nije bilo generala, oni su bili prisutni u ovoj zgradi, posakrivani
na dovoljnoj udaljenosti da sve vide i uju. Pritajili su se u svojim rupama i vrebaju
trenutak da odrade ono to im do tada nije polo za rukom. Jer vrijeme polako curi,
krivca za opravdanje svojih akcija jo nisu ulovili, a krivac su im majke. Za ulogu
policajca odredili su mukarca srednjih godina u civilu, s kamerom u ruci, koji je poput
vjetra uletio meu nas. Jo s nogu predstavlja se kao novinar. Govori kako je doao k
nama da nas snimi, da narod u Jugoslaviji vidi koju muku mue majke vojnika kako bi
od rata spasile svoje sinove. Suosjeajan je s nama majkama, razumije nae probleme i
te nae probleme eli pokazati svijetu. Brzo su se oko njega okupile ene. ude se kako
se uspio probiti, kad ni jednom novinaru vie nije bilo dozvoljeno da ue u vojarnu.
Ali ja sam uao, govori pridoli mukarac neprekidno kruei pogledom po dvorani.
On eli uzeti intervju, pa prua kaiprst prema meni govorei: Vi, vi crna, vi ste mi
jako zanimljivi, vai istupi su jasni i jezgroviti, vi ete mi dati dobar intervju. Prilazei
k njemu pokazujem rukom na svoje grlo, da ne mogu govoriti. Nita zato, govori
mukarac, vi ete polako aptati, a ja u zapisivati, istovremeno emo snimati, samo
vi sjednite pokraj mene. Nas dvoje emo lako razgovarati. teta bi bila da vai jasni
stavovi ne budu zabiljeeni. Vidite, ja nisam kao drugi novinari, oni su leinari, oni
biljee samo ono to im je u redakcijama nareeno, a ja sam dobar, elim zabiljeiti
istinu. Ono dobar zazvualo je opako. Svejedno mu apnem: Upali kameru. Brzo
ju je uzeo sa stola, poeo po njoj petljati, namjetati i dalje govoriti. Dok je on to
pripremao, ja puknem prstima po mikrofonu, a mikrofon mrtav. Okupljene ene tek
tada shvatie namjeru novinara pa prasnue u smijeh. Tada je ovaj suosjeajni i dobri
novinar skoio kao oparen, opsovao nam i pobjegao glavom bez obzira.
122

U meuvremenu se vratio predstavnik BiH koji je nosio nae zahtjeve u Predsjednitvo

SFRJ. Oaj mu se vidio na licu. eli ga podijeliti s nama pa govori: Ja ne znam i ne
mogu shvatiti kakvi to ljudi vode ovu nau dravu? Kome je u interesu ovaj prokleti
rat? Svi se verbalno kunu da ele mir, a svi se zapravo spremaju za jo vei i jo gori
rat. Predsjednitvo u kojem sjede predstavnici svih republika i autonomnih pokrajina
zna, kao to zna cijeli Beograd i Srbija, da smo mi ve dva dana tu i da se zalaemo da
krvoprolie prestane, a u Predsjednitvu nema ovjeka koji bi nas primio i koji bi nas
barem sasluao. Meni nije jasno to je ovog trenutka Jugoslaviji vanije i potrebnije
od mira. Kakva je to drava i kakvi su to ljudi koji vode ovu dravu, da ih za ono
elementarno nije briga? Samo u miru problemi se mogu i moraju rjeavati. Ja ne znam
kome vie da se obratimo. Traili smo Kadijevia, a policija nas je prisilila da doemo na
Topider. Generali su se uvrijedili kad su uli istinu o svojim zlodjelima pa su pobjegli.
U Predsjednitvu sam uporno inzistirao da nas netko primi. Ali nitko od ljudi ija
rije neto znai u ovoj naoj jadnoj zajednici nije imao vremena razgovarati s nama.
Svi su se opravdavali vanim i neodgodivim poslovima. A to je vanije od ovoga? to
je vanije od mira? Ali njima do mira oito nije. Jer da im je do mira onda bi primili
nas roditelje, jer mi najjasnije shvaamo to se u zemlji dogaa. Mi znamo da nam
djeca bez razloga ginu. I oni to znaju, ali igraju se ivotima nae djece. Ja nisam mogao
doi k sebi kad su mi za sugovornika ponudili Sejdu Bajramovia.33 Misle li oni da
smo mi ludi pa da ne znamo to je Sejdo napravio za svoju pokrajinu? Ukinuli su mu
autonomiju Kosova, a njega imenovali njegovim predstavnikom? Ali i taj ovjek zna
da su Albanke krenule prema nama, da se i one protive ratu, da i one ele mir za svoju
djecu. Taj Sejdo nije predstavnik svoga naroda niti svoje pokrajine, on je marioneta u
srpskim rukama i meni moj obraz nije dozvolio da s njim razgovaram. Ja sam ga odbio.
Ne znam jesam li dobro postupio, ali drugaije nisam mogao. Nisam mogao dozvoliti
da od nas prave budale. Meni osobno vaan je stav vas Hrvatica, jer u vaoj Republici
ratuju. Siguran sam da Sejdo rat ne bi htio ni mogao zaustaviti, a ja ga kao ovjek ne
mogu prihvatiti kao relevantnu osobu. Jesam li dobro postupio?
Dobro si postupio, uglas odgovaraju ene. I dok on oajan pokuava objasniti i sebi
i ostalim enama oko sebe da ivimo u zemlji punoj bezumlja i anarhije, u zemlji koja
puca po svim avovima, dvoranom ee jedan mlai mukarac i u ruci nosi papiri s
kojega ita: Slavica Bili iz Splita trai Martu Marjanovi. uvi moje ime, Mirjana
estak iz Bjelovara govori: Slavica je naa tu, sad je tu bila, a ja sam tono iza lea tog
mladog ovjeka i vidim to na papiriu pie. Ugledavi me, Mirjana govori: Trae te.
U isto vrijeme spazio me i mladi mukarac pa mi govori da doem iza paravana, da
me rodica Slavica zove. Ajde, govori mi Mirjana, zovu te, moda su se predomislili,
moda sada ele razgovarati. Pokuavam Mirjani apnuti da je to zamka jer su pobrkali
redoslijed. Kako ja sama sebe iz Splita mogu zvati. Tek tada je Mirjana shvatila o emu
33 Predstavnik Kosova u Predsjednitvu SFRJ.

123

se zapravo radi. ele me navui na tobonji telefonski poziv iz Splita. Ja doista u Splitu
imam rodicu po muu, s kojom se ujem za Boi ili Uskrs i za koju znam da me ne
zove ni u Zagreb, a kamoli da bi me zvala na Topider. Mladi eka dok Mirjana slua
to joj apem, a ja mu potom glavom pokazujem da neu ii.
Neete ii, govori mladi upitnim tonom. Neu, odgovaram mu ponovo kimanjem
glave. Neke od ena u asu su shvatile igru koju su zaigrali generali pa se stadoe
dogovarati kako postupiti ako sluajno krenu silom izdvojiti me od njih. Ova igra
kontraobavjetajaca u slubi narodne armije svela se samo na jednu injenicu: uhititi
kolovou pod svaku cijenu. Iako su ovdje majke iz triju republika, oni nisu ponudili
mogunost da s njima razgovara delegacija koja e predstavljati majke, jer ja osobno
nisam predstavnica svih prisutnih majki. Ja predstavljam samo majke iz Hrvatske.
Titula kolovoe koju su mi generali priili imala je samo jedan cilj. Uhititi, slomiti,
okriviti i pokoriti ne samo mene osobno, ve preko mene simbolino i sve ene koje su
ovdje dole iz Hrvatske.
Predstavnici iz BiH se grupiraju i spremaju za odlazak. Vie nemamo to ekati,
vie nemamo s kim razgovarati. Svi koji sebe dre vanima i koji odluuju o naim
sudbinama ogluili su se o nae vapaje. Oni hoe ratovati i mi ih u tome ne moemo
zaustaviti. Idemo kui. Mi iz Hrvatske nismo na to jo spremne, ali ako odu majke
iz BiH, a ve su otile i majke iz Makedonije, bit emo laka meta za odstrel, pa sam
se uputila do Fatime i apnula joj na uho: Idi, vodi svoje majke kui, ali ako padne
Hrvatska, ni Bosni nee biti lijepo. Fatima je za trenutak zastala kao da razmilja o
onome to uje, digla ruke u zrak i viknula glasno: Ostajemo s Hrvaticama! I ostale
su bez ikakvog prigovora. A generali su prigovorili svom mladom drugu koji nije
pravilno povezao imena koja su trebala telefonski razgovarati pa su ga vratili, ali
ovaj put na binu. Zbunjen, ali jasan u izriaju mladi trai gospou Slavicu Bili na
telefon jer ju trai roakinja iz Splita. Jasnim pokretima glave odgovaram mu da doi
neu. Tunija od ove podvale kojom su me htjeli namamiti samu u svoje gnijezdo, jest
injenica da je netko iz mog kraja oito bio pijun. Jer tko sam ja ili moja roakinja da
vrh Generaltaba zna nae obiteljske veze. Ovaj mamac bio je toliko proziran i alostan,
ta tko je taj koji je bio u stanju rtvovati moj ivot za ideju Velike Srbije. Jer niti ja
niti moja rodica nismo imale ba nikakvih poznanstava meu oficirskim kadrom koji
je smislio takvu podvalu. No, nitko se vie ne obazire na pozive generala iza paravana.
Ni jedan trik do sada nije im uspio. Ni na koji nain nisu uspjeli razdvojiti ili posvaati
majke. Ni na koji nain nisu uspjeli uhvatiti kolovou, kako mi od milja tepaju. Ali,
to je bilo puno vanije, ni na koji nain oni nisu bili spremni odustati od rata. Oni su
ga zapoeli, oni ga moraju i dovriti. A mi smo im uzele dva vrlo vana dana u vojnoj
strategiji. Dva dana u kojima su oni na sve mogue naine pokuavali dokazivati kako
rade ispravno i kako ih u tom radu treba podrati. No, ba zbog ovakvog doeka i
gostoprimstva malo je onih koji im vie mogu vjerovati. I oni to znaju. Znamo i mi.
124

Znamo da vie ovu bitku s njima ne moemo dobiti. Ali neemo odustati. Mi smo
spremne ekati.
Taj zadnji poziv bio je zapravo ultimatum. Poslije njega generali rasporeuju vojsku
po ulazima. Onaj kome do tada nije bila jasna vojna taktika pomislit e da su na
ulaze postavili ronike. No, vojni mozak ima svoja pravila igre. Dvoranu su okupirali
izabranim kadrom i to mlaim vojnim rezervistima. Vidjevi vojnike s dugim cijevima
jedan dio ena je iziao na dvorite dok nas je veina ostala u dvorani. S nama je ostao
i Imirovi te nam tumaio da ne smijemo pokleknuti pod pritiskom straha koji nam
generali serviraju preko rezervnih vojnika koji su zauzeli dvoranu. Generali blefiraju
da vas zastrae, ali nadmonije ste od njih, ima vas puno i dok god vas puno ima nee
vam uiniti nita silom. Vidite da nisu kadri izvesti ronike jer znaju da bi ronici stali
na vau stranu pa su pokupili mlae rezerviste. Ne bojte se. Blefiraju.
Hodajui kroz dvoranu, panju mi privue jedan vojnik koji je stajao na glavnim
ulaznim vratima, onim istim kroz koja smo mi sino ule. Ono to me privuklo na
njemu bio je sadraj njegovih rijei i nain govora, po kojemu zakljuujem da bi
mogao biti Crnogorac. Visok je, otrih crta lica, blie tridesetima nego dvadesetima.
Mislila sam da je studirao pa je zakasnio odsluiti vojni rok. No, sumnjala sam da jedan
obrazovan mladi ovjek moe izgovoriti tako neto neprikladno i zastraujue: Da je
moj ale doao po mene, ja bih ga ubio. I majku bih ubio. Stresla sam se na tvrdnju
izreenu iz usta tog mladog ovjeka pa sam ga htjela podsjetiti na slavnu crnogorsku
pravinost te ga upitala: Jesi li ti Crnogorac? Jesam, kratko e on. A jesi li uo
za Njegoa?34 Koliko sam ja bila iznenaena njegovom prijetnjom da bi i oca i majku
ubio kad bi po njega u vojsku doli, toliko je on sada bio zateen mojim pitanjem o
Njegou. Podigao je obrve i kao da je poeo prebirati po sjeanju, nije li to neki od
njegovih znanaca, pa ponovio: Njegoa? Kae, Njegoa?, i blenuo kao da ga pitam
za vanzemaljce. Da mu skratim muke prisjeanja, a usput mu odgovorim na stranu
tvrdnju da bi i majku i oca ubio, podsjetim ga na to da je Njego slavni crnogorski
pjesnik koji je rekao neto to se i danas moe vrlo zorno primijeniti: Kome snaga lei
u topuzu, tragovi mu smrde neovjetvom. Iako momak nikada za Njegoa nije uo,
shvatio je to sam mu eljela rei pa mi se zahvalio psovkom.
Malo mi je bilo udno to ni jedna od ena koje su izale vie ne ulaze u dvoranu.
Vojska potie ene na izlazak iz objekta pa se vidi da neke kriom naputaju dvoranu.
Onda sam shvatila da van moe ii tko god eli, ali u dvoranu se vie vratiti ne moe
nitko. To odlaenje odvijalo se u prvi mah bez namjere da se razdvojimo, a onda su
generali shvatili da e se lake obraunati s nama ako nas u dvorani ostane to manje.
Tako je to trajalo negdje do 14 sati kad se prolomi glas: Molimo vas da se raziete i
napustite vojni objekt. Naem gostoprimstvu doao je kraj. U protivnom e posljedice
34 Petar II. Petrovi Njego (1813. 1851.), crnogorski vladika i knjievnik.

125

snositi organizatori iz pojedinih republika. Mi moramo raditi. Ovo je armija, a ne

razularena gomila. Napustite na objekt. Odmah!
Prijetnja je vie nego oita. Sada su se ak izjasnili da e posljedice snositi organizatori
iz pojedinih republika. Kakve posljedice mogu biti, to e uiniti, ime e se posluiti,
pitanja su na koja u tom trenutku nemamo odgovor.
No, da je hrabrost ena bila vea od prijetnji generala pokazala im je hrabra i odluna
Marija Suk iz Osijeka. Po tko zna koji put od juer majke vojnika to ponaosob, to
grupno pokuavaju urazumiti generale da odustanu od svojih ludih namjera, a Marija
je sada ponovo pokuala zamoliti generale da prihvate dijalog umjesto monologa i da
prihvate razum umjesto bezumlja: Gospodo generali, molimo vas, iziite pred ovaj
jadni narod, pred ove uplakane majke koje nita drugo ne trae nego da im se djeca
ne izlau ratnoj opasnosti (iskljuuju joj tada mikrofon, a ona nastavlja megafonom
koji smo donijele sa sobom). Ja dolazim iz Osijeka, grada u kojem se svaki dan puca i u
kojem se svaki dan gine Njene rijei zagluila je muzika. Pustili su Kozarako kolo,
a kroz zaglunu buku glazbe uje se jo jai prijetei glas: Za deset minuta napustite
nae prostorije ili emo upotrijebiti druga sredstva, naem gostoprimstvu doao je
kraj! Gospoa Suk se bori govorei u megafon kao da e nadjaati buku s razglasa, a
onda je stala i priekala da se glazba zaustavi. U toj bunoj atmosferi ene se okupljaju
oko nje potiui je da nastavi govoriti, da nastavi traiti, i ona odluno ponovo
poinje: Gospodo generali, no samo to je zaustila ponovno iskljuuju mikrofon,
pa ponovno uzima megafon i govori: Gospodo generali, ovim inom pokazujete da
ne potujete majke vojnika. Ali to je va izbor i vae pravo. Ovime pokazujete koliko
vam je stalo do ovjeka, do vojnika i njegove majke koja vas poslije svega ovoga moli
da zaustavite taj nesretni rat i prepustite politiarima da se dogovore o politikom
rjeenju dravne krize. Molimo vas da ne koristite nau djecu koja ni kriva ni duna
moraju pucati i ubijati.
I dok Marija nastavlja govoriti njene rijei vie ne ujemo. uje se samo jo jaa, jo
veselija glazba. Treti tako jako da i zidovi podrhtavaju. A kad glazba povremeno prijee
u nekakav nii ton uje se glas gospoe Marije: Gospodo generali, nai sinovi, a vai
drugovi upravo ovoga trenutka ginu negdje na ratitima u Hrvatskoj. Moda meu
njima ima i vae djece. Radi pijeteta prema njima zaustavite tu glazbu neprimjerenu
ovom traginom trenutku.
Nakon tih rijei muzika je zaista stala, ali nije glas koji i dalje zapovijeda: Imate jo
deset minuta ili emo upotrijebiti druga sredstva
U intervalu kratkog zatija ujemo graju koja dopire iz dvorita i zvukove motora. Sve
znamo da su ovo zadnji trenuci, agonija, i koliko god joj se odupirali znamo da e nas
odvesti u crnilo, u mrak. Jer ovo je takvo doba, takvo vrijeme koje ne zna za milost,
koje ne prihvaa razum.
126

Katarina se uspjela probiti meu nas: Nisam se provukla, jer ni igla ne bi mogla proi,
umolila sam ih da me puste, da vas nagovorim da iziete van i da idemo kui. Ovdje
vie nemamo to ekati. Oni su svoje rekli. Vani je sve puno vojske i policije. Tjeraju
nas da idemo. Mi bez vas ii neemo, spremne smo ekati, ali zbog vaeg tvrdoglavog
inzistiranja na daljnjim kontaktima s generalima nismo spremne umrijeti. Generali
su svoje rekli i oni popustiti nee. Vie se nita napraviti ne moe, osim to se moe
pogorati situacija i nama i vojnicima. Mnoge ne znate da su mladi vojnici spremni
okrenuti oruje prema generalima ako se vama to dogodi. A to e onda s njima
biti? Jer kad biste vidjele silu koja je zauzela kasarnu, silu policije i ljutitih vojnika
(rezervista), ni trenutka ne biste ekale. Bjemo odavde, ovo je posljednji krug pakla.
Ja sam vam svoje rekla i sada idem, a ako se to jo gore dogodi, posljedice ete snositi
same.
Kako je Katarina odlazila tako se glazba nastavila. Svi znamo da nemamo to ekati
i da moramo otii, ali poznajui Katarinu osobno, dvojim o tako tekoj situaciji u
dvoritu, jer Katarina je bila vrlo njena, tolerantna, ona bi bila najsretnija da se stvari
rijee dogovorom. I Imirovi je uo njenu poruku pa rekao: Ima nas jo dvjestotinjak
unutra, jo uvijek nee poduzeti nita, samo prijete. No, njegove umirujue rijei ne
mogu ublaiti oluju koja je nastala u meni jer nesnosna buka para mi ui, utroba mi
gori od nemoi, a u glavi se smjenjuju slike mrtvih ronika, ubijene djece, sruenih
crkava, bolnica, prognanih ljudi, bodljikave ice i naih sinova unutar iste. Moda
Imirovi nita od toga nije vidio. Moda on ne zna to se tono po Hrvatskoj dogaa.
Ne mogu pomoi ni sebi ni svojim suputnicama. Ne mogu nita poduzeti jer niega
nemam. Nemam glasa da im bar kaem ono to zasluuju. A generali uz pjesmu slave
pobjedu nad golorukim majkama.
Marija Suk se jo uvijek ne predaje. Govori u megafon, ali ju se ne uje. Muzika je jaa
od njenih rijei, a kroz tu muziku i Marijinu molitvu uje se prodorni glas: Imate jo
samo dvije minute ili bacamo suzavac.
Posljednji trzaj i agoniji e biti kraj. Mirjana sklapa ruke i pita: to emo sad? Kraj je.
Primaknem se njenom uhu i kaem: Legnimo na pod kao mrtvaci.
Mirjana zvonkim glasom govori: Majke, legnimo na pod kao mrtvaci. Poaljimo im
zadnju poruku da vide to radi njihova sila, to radi njihova vojska. Neka vide da iza
njih ostaju mrtvi.
Za trenutak dvjestotinjak ena lei na podu s prekrienim rukama na prsima, razbacane
kao leevi. Uasna slika u Domu garde. Na podu ivi leevi, iza paravana posakrivani
generali, a iz zvunika treti muzika. Na tu sliku generali pomirljivije poruuju:
Dignite se s poda! M. Suk im parira: Iskljuite muziku! I doista, iskljuuju muziku.
No, samo to smo se podigle s poda, ponovno muzika i ponovno glas govori: Izlazite
van, dvije minute imate na raspolaganju. Bez ikakvog dogovora ili rijei sve ene
lijeu ponovo na pod. Odjednom neoekivano ugledam Milku iznad sebe i mladog
127

Crnogorca kako rukama stresa prainu s hlaa. Milka ga je ulazei preskoila. Vidjevi
nju znala sam da vie nikakvih ansi nemamo.
Dii se, govori Milka i slikovito opisuje da je vani mnotvo policije i vojske, vani je
pakao, sve to u Srbiji moe puku nositi sleglo se u dvoritu Doma garde. Na krovovima
su snajperisti, po stablima je policija i vojska. Dogodit e se krvoprolie. Moramo
krenuti jo za dana, no nam nije nikakav saveznik. ene su vani izluene od straha.
Svi ekamo tebe, nitko nee poi dok ti ne izie, no nitko zbog tvoje tvrdoglavosti
nije spreman nastradati. Zadnji je tren, pritisak se vani vie ne moe izdrati. Nikoga
unutra ne putaju, ja sam preskoila preko onog vojnika da vas izvuem van. Diite se!
Milkin upad razrijeio je onu dvojbu koju sam imala kad je dola Katarina. Shvatila
sam da je tee nego to sam pretpostavljala. Odlazak se vie nije smio odgaati. Digla
sam se na noge i rukama dala znak drugima da se dignu. Kapitulirale smo.
Generali su spremno ekali taj znak odluni da zaskoe i privedu kolovoe. epali su
Imirovia. Nakratko sam vidjela kako okrvavljen pada na pod. Uspjela sam uti jedine
prijateljske rijei izgovorene iz usta jednog mladog ovjeka iz Srbije: Zbogom, moje
sjajne gospoe. Mene je Milka grevito uhvatila za ramena i ugurala u onaj hodnik s
ogledalima gdje me doekala Vlasta. Oficiri stoje u paliru. Odaju posljednju poast
majkama vojnika. Pogledi su nam se sreli u zrcalu. U njihovima se itala ironija s
porukom: Vidi, s nama se nije lako boriti. Zastala sam na trenutak da im zahvalim
na takvom ispraaju, ali glas nije mogao izii. Tog trenutka bilo mi je potpuno jasno
da e vojska nakon ovoga udariti jo jae i jo tee. Bilo mi je potpuno jasno da smo
u odnosu na tu maineriju apsolutno nespremni, nemoni. S druge strane, znala sam
da to god govore, to god rade, da rade na tetu nas malih ljudi i da emo mi platiti
najvei raun. Zbog toga nisam mogla prihvatiti takav rasplet, nisam mogla prihvatiti
njihovu beutnost, njihovu samodopadnost i njihovu istinu. Morala sam im se
suprotstaviti onim to mi imamo. A imali smo moral i ponos. I zbog tog morala i zbog
tog ponosa i zbog tog naeg prava morala sam im rei ono to ih ide. Morala sam im
rei za koliko su smrti krivi, koliko su nevinih pobili, koliko je zbog njihovih apetita
vojnika stradalo, dezertiralo, koliko su majki ucvilili. Ali nita od toga nije moglo
prijei preko mojih usana. Ostale su mi samo oi, otvorene, ponosne i prkosne. Nakon
ove neverbalne komunikacije vidjela sam da su spustili glave. Jesu li se zasramili svojih
postupaka prema ojaenim majkama vojnika, to samo oni znaju. Taj nepravedni poraz
i silna elja da ih osobno imenujem imenom koje zasluuju bila je jaa od afazije koja
me snala iznenada prole noi u Domu garde. Idui stazom prema autobusu okrenula
sam glavu onoliko koliko su mi one dvije dozvoljavale i hrapavim glasom viknula:
Ubojice, ubili ste Sau Geovskog.35 Nita se vie nije ulo. I dok sam okretala
glavu, iza naih lea ugledala sam naeg kapetana, onog istog koji nas je doekao na
35 Saa Geovski je mladi ronik rodom iz Makedonije, koji je poginuo u Splitu u svibnju 1991. prilikom
demonstracija graana Splita protiv JNA.

128

naplatnim kuicama kad smo dolazile u Beograd i koji nas je na Gazeli htio razdvojiti.
Sad je gurao as Vlastu, as Milku, koje su me junaki drale i stiskale. Do mene nije
mogao. Sve druge ene bile su ve u autobusima. Na prvi dojam onoga to se vidjelo
u tom prelijepom perivoju, moram priznati da sam podcijenila i Katarinino i Milkino
svjedoenje o paklu koji se vani odvijao. Ni sad ne mogu prepriati tu silu koja se bila
slegla oko Doma garde.
Zakoraile smo u autobus. Na mladi voza ubacuje mjenja u brzinu. Krenuli smo.
Prelazimo kapiju. Ispred se lijepo vide obiteljske kue. Na jednom prozoru uoavamo
dva prsta podignuta u zrak. Prolazimo bez odgovora. Ispred nas je policajac na motoru.
Vlasta, brina kao i obino, zbraja nas da vidi nije li tko moda u toj silnoj guvi ostao.
Nema nam Maje. Hoemo se vratiti po nju. Jedna putnica iz predzadnjeg reda govori:
Maja je dragovoljno ostala. Ona nije htjela ii s nama, rekla je da mi idemo bez nje,
jer da njoj samo Kadijevi moe pomoi. Nastavili smo vonju bez nje. Motorist nas
vodi kroz nekakvu umu cestom punom serpentina. Nakon podue vonje ulazimo
u jednu iroku gradsku ulicu. S obje strane nae kolone autobusa prati nas policija,
takoer u autobusima. U jednom autobusu koji je vozio usporedo s nama, vrlo starom
autobusu s drvenim sjedalima, ugledam i onog naeg znanca s oiljkom. Prijete nam se
ispruenim dlanovima, a ponosne ene diu dva prsta u zrak.
Sunce se gotovo potpuno predalo zapadu. U autobusu tiina koju katkad prekine
Vlasta nudei nas bombonima. Nai autobusi voze bez zastoja. Sve je manje autobusa
s policajcima. Ieznuo je i motorist s ela kolone. Shvaamo da smo preli granicu i
uli u Hrvatsku. Na prvom stajalitu pada dogovor da svratimo u Slavonski Brod, gdje
emo se rastati s majkama iz BiH.

U Slavonskom Brodu
Dojmovi koje smo ponijele iz Beograda vrlo su ivi. Prepriavamo ih i pitamo se kakvi
to ljudi vode ovu dravu. Meusobno razmjenjujemo adrese i telefone, kako bismo,
ako bude potrebe, pomogle jedne drugima.
Sumrak se potpuno spustio na Slavonski Brod. Parkirali smo i krenuli pjeice prema
glavnom gradskom trgu. Grad izgleda prazan jer su se svi skupili na glavni gradski trg i
na parkiralite, te cijelim tim putem napravili palir kroz koji smo mi trebale proi. U
titraju svijea vidim majke koje u naruju dre dojenad, oeve koji su na vrat posjeli
malo veu djecu, bake, mladie, djevojke, snae. Sve je izilo uz trg i na trg pozdraviti nas.
Pruaju ruke prema nama, ele nas dotaknuti. Pljeu i plau u isto vrijeme. Izgledaju
kao da su u transu, od sree. Ljube nas, grle. Govore nam kako smo uinile veliku stvar.
Prolazim kroz to mnotvo teka koraka, odrvenjelih nogu, da me Vlasta ne vue, ini
mi se da bih pala, da ne bih mogla dalje. alosna zbog tih ljudi koji oekuju pozitivne
pomake, a mi sa sobom donosimo gorinu poraza. Ta gorina nije gorka samo nama
129

majkama vojnika. Ona je gorka za cijelu Republiku Hrvatsku, a moda i ire, jer
generali su nam jasno dali do znanja da nae prosvjede ne doivljavaju kao opomenu
niti nau elju za mirom kao neophodnim preduvjetom za rjeavanje politike krize.
Generali su jasno dali do znanja da ih nitko nee zaustaviti i to je ono to mi znamo,
ega se bojimo i zbog ega nam je tako teka ova razdraganost mnotva koje vjeruje
u mir. Meu mnotvom je i gradonaelnik Slavonskog Broda Jozo Meter. Pozdravlja
nas srdano i estita nam. Naziva nas heroinama. On zna, kao i itavo ovo mnotvo
ovdje, kao i cijela Hrvatska, da smo bitku s generalima izgubile. Oni drugaiji ishod
nisu ni oekivali. Svejedno, govori gradonaelnik Meter, vrlo vanu stvar ste uinile.
Pokazale ste generalima i svijetu da Republika Hrvatska eli u miru i dostojanstvu,
kao ravnopravna lanica federalne zajednice rjeavati politike probleme. Pokazale ste
generalima, Srbiji i cijelom svijetu, da ste vrlo hrabre, da branite ono to je vae. Na
kraju, pokazale ste i cijeloj Hrvatskoj kako se hrabrost isplati. Imamo informaciju da
je jedan vei broj rujanske klase vojnika vraen kuama. A to je velika stvar. Velika
je stvar spasiti i jedan ljudski ivot, a vi ste ovoga asa spasile na stotine i to ne samo
hrvatskih sinova, ve i mladia drugih narodnosti kojima nije do ratnih akcija. Zato
je, drage majke, va posjet Beogradu vaan. Uz sve nevolje koje su vas pratile na vaem
krinom putu, pokazale ste dostojanstvo i ponos. Uz tako hrabre, tako ponosne, tako
dostojanstvene i odlune majke Hrvatska ne moe propasti. Hvala vam! Moram jo
spomenuti da vam u Zagrebu pripremaju velianstven doek.
U maniri dobrog domaina, gradonaelnik nas nudi jelom i piem koje su pripremili
Broani i ispriava im se u moje ime, jer ja ne mogu govoriti i pozdraviti ih. A Broani
su se doista potrudili. Stolovi su puni jela i pia, svih vrsta osvjeavajuih sokova,
vode, kolaa. Primamljivo izgledaju gibanice od sira, orahnjae, a posebno dojmljivo
izgledaju mlade ene koje se trude nahraniti nas i napojiti. Poslije onih brutalnih,
neprimjerenih rijei i neprijateljskog doeka u Beogradu, ovaj doek djeluje nestvarno.
Opratamo se od majki iz BiH. Opratamo se i s domainima. ao im je to tako brzo
moramo otii. Svugdje je poi, ali kui je doi, govori na rastanku baka Rua. Njoj se
uri u njenu upanju, da sazna bilo to o svom unuku. Svatko od nas odlazi do svoga
autobusa. I mi se okupljamo oko naega. Uz na autobus ee mladi u odori hrvatskog
policajca. Voza otvara vrata. Ulazimo unutra. Autobus je razbucan, stvari razbacane
po podu. Lopov je bio unutra, prvi je zakljuak i vozaa i ena. Pregledajte svoje
stvari, govori mladi voza, dok smo jo tu da vidimo kome to nedostaje, da moemo
odmah prijaviti policiji. ene prebiru po stvarima. Nikome nita nije ukradeno.
Netko oito nije stigao pokrasti ene ili nije imao to vrijedno uzeti, zakljuujemo
uglas nastojei to prije krenuti kui. Mladi policajac tvrdi da nikoga nije vidio, da
nita nije primijetio. Nije ni udo, komentiraju ene, jer samo jedan policajac uva
vie od trideset autobusa. Hvala Bogu da nita nije ukradeno, a ovaj nered same emo
pospremiti. Kreemo prema Zagrebu ne prijavivi provalu.
130

Koliko god je doek u Slavonskom Brodu bio velianstven i srdaan, mi se nismo mogle
opustiti od svojih turobnih misli, pa se i dalje vozimo utei. Nakon nekoliko minuta
vonje presree nas policijski automobil. Konice su zakripale, a ispod kotaa podigao
se oblak praine. Iz automobila iskae policajac i vrlo energino, gotovo panino daje
znak vozau da stane. Stali smo, a ostali za nama. Voza je otvorio vrata na koja je
doslovce uskoio jedan mlai ovjek viui: Slavica? Gdje je Slavica? Kad je Vlasta
rekla da sam tu, mladi je jo energinije zapovjedio: Van, brzo van, bjeite van!
Nikome nita nije bilo jasno, ene su htjele ponijeti svoje stvari, ali mladi ne da nita
uzeti: Bjeite, bjeite van!
Munjevito smo poiskakale na cestu. Kako radimo mi, tako i one ene iza nas. Stojimo
na cesti pitajui se zato su nas zaustavili. No onaj mladi to nas je izbacio van ostao
je u autobusu. Drugi mladi juri izmeu autobusa i zapovijeda nam da se maknemo s
ceste, da se odmaknemo od autobusa: Bjeite u polje, to dalje od autobusa! Tada
je spazio nekakvu betonsku graevinu, ne odve visoku, ali dosta dugaku te nam
naredio da se sklonimo iza tog objekta. Posluale smo ga bez rijei iako nismo znale
emu takva tajnovitost i brzina, i zato nas udaljuju od naih autobusa. Moda se
oekuje kakav napad pa nas ele zatititi? Ali da se radi o napadu ne bi policajci ostali
u autobusima. Drhtimo to od hladnoe jer se nismo stigle ni obui niti smo to sa
sobom ponijele, to od straha jer ne znamo zbog ega smo zaustavljene. Odjednom
nebo proparaju dva vojna MIG-a. Preletjeli su iznad naih parkiranih autobusa, ali
nisu djelovali. Zakljuujemo da je to moda razlog zbog kojeg smo stali. Provirujemo
iza naeg sklonita da vidimo to se na cesti dogaa. No, cesta je mirna i prazna. Nema
nigdje nikoga osim kolone naih ispranjenih autobusa. Nakon izvjesnog vremena
u susret nam dolaze policajci koji su nas onako ekspresno udaljili iz naih autobusa.
Na licima im se vidi olakanje, a u nama gori znatielja. to se tako dramatino
dogodilo da ste nas doslovce izbacili iz autobusa, uglas pitaju ene. Dobili smo
dojavu u policijskoj postaji u Slavonskom Brodu da je u jedan autobus podmetnuta
bomba. Nismo imali vremena objanjavati vam o naim saznanjima. Zato smo morali
brzo djelovati. Jeste li ju nali, pitaju uzbuene ene. Nita nismo nali, govore
policajci, sada sigurno moete nastaviti put Zagreba. Naravno, komentiraju ene,
nikad se nita ne nae, i nastavljaju traiti svoja mjesta. Jesu li policajci nali bombu
ili je dojava bila lana nije bilo toliko bitno koliko je bitna bila injenica da se mrea
KOS-a u Hrvatskoj nije libila dovriti ono to im u Beogradu nije uspjelo.
Nastavljamo put Zagreba. Tiinu koja je ponovo zavladala prekida Vlasta. Ona eli
unijeti malo optimizma u nae due zbog ovog naeg neuspjelog pokuaja. Govori
ona kao za sebe, ali ju dobro ujemo i mi ostale: Mi smo ovih dana odradile lavovski
posao. Nakon svega to nam se dogaalo po Beogradu, ive se vraamo kuama. Ali
jo vanija od naeg sretnog povratka je injenica da su jedan veliki broj vojnika koji su
odsluili vojni rok pustili kuama. A to je ono zbog ega smo mi i prosvjedovale. Istina
je da nisu potovali nae zahtjeve onako kako smo to mi zamislile, ali ipak su malo
131

ustuknuli pred ovom silnom majinskom ljubavlju i vapajem za mirom. Ja vjerujem da

e vojni analitiari imati o emu raspravljati. Moda e u svoju izobrazbu ukljuiti i ovaj
element koji se zove majinska ljubav pa se vie nikada i nigdje nee ratovati. Vojska
je uzdrmana. Vidjelo se to po Negovanoviu. Nikada im se tako neto nije dogodilo.
Nikada oni nisu vidjeli takve ene kao to smo mi bile u Beogradu. Pokazale smo im da
i u nemoi znamo biti ponosne i dostojanstvene. Moda ih je i dirnula ta naa pozitivna
energija, ta naa ljubav i elja za mirom. Ja se nadam da e sada biti malo pitomiji, da
e se s njima moi malo lake dogovarati, kad su vidjeli da nemaju podrku u narodu.
Mi same nikada neemo znati koliko je jako antiratni udar djelovao na njihovu savjest.
Ali neto to mi je posebno drago je da smo na vrijeme uspjele otii, da nije bilo krvi
do koljena. Sila e i tako jednom pasti. Nita ne funkcionira, a vojska samouvjereno i
samovoljno odluuje o naim sudbinama. Ovo je raspad sustava. Drava se raspada, a
izgleda da mnogima to nije jasno.
Drava se raspada. Drava se raspala. Ove rijei sam jo davno ula. Ta jedna jedina
prava reenica bila je dovoljna da oivi sjeanje i postavi pitanje: ponavlja li se to
povijest?

Prsten mira u Zagrebu

Pred naplatnim kuicama Ivanja Reka nadomak Zagreba doekao nas je Vlado
Bogdani. Doao je vlastitim prijevozom. Vidim ga da stoji nasred ceste, rairio je
ruke kao da nas tim rukama sve odjednom hoe zagrliti. Snagom volje suzdrava
suze, od siline emocija ne moe progovoriti. I kad smo se pozdravili, samo je izustio:
Hvala Bogu, sretan sam to vas vidim ive i zdrave. Vlado vozi ispred nas. Stiemo
u srce Zagreba pred Komandu Pete vojne oblasti. Na asfaltu veliki kri napravljen od
votanica. Svijee titraju u nonom zraku. Vidi se da ve dugo gore. Vosak se razlijeva po
betonu i njegov miris drai nosnice. Kreimirov trg i okolne ulice pune su ljudi. Davno
je ve prola pono, a meu mnotvom se vide oevi s malom djecom na ramenima.
Cijeli Zagreb ekao je povratak majki iz Beograda. Impresivan i velianstven skup.
Odlazei u Beograd sugerirale smo da Zagrepani naprave prsten mira oko Komande
Pete vojne oblasti. I oni su to napravili. Dva dana i dvije noi ljudi neprestano bdiju.
Pale svijee i mole za mir. Prsten ljubavi nije popustio. U zgradi Komande sve izgleda
mirno. Tu i tamo kroz prozor vidi se sjena kojega mladog vojnika. Na ulaznim vratima
u Komandu vidim ronika koji uva strau stalno pogledavajui prema skupu koji
se odvija u njegovoj neposrednoj blizini. Niti on koga dira niti njega tko dira. Sve
je mirno. U zraku se osjea suosjeajnost prema tim mladim ljudima. Narod shvaa
teinu njihova poloaja. Moda je takvom stavu malo doprinijela i ova akcija majki.
Na bini se smjenjuju govornici. Osobno me dojmio govor Ivana Cesara koji je, izmeu
ostalog, rekao: Mi smo znali da vi nemate po to ii u Beograd, ali vas nismo htjeli
132

odgovarati. Nakon propale beogradske epopeje moram vam rei da vas Europa eli
vidjeti. Pozvane ste u Europski parlament.
U tom zgusnutom vremenu punom neoekivanih dogaaja teko je brzo i jasno
proanalizirati to se sve dogaalo ili to se sve kroz ta dva dana i dvije noi dogodilo na
politikoj sceni kako Jugoslavije, tako i Europe. Izolirane od javnih medija, mi majke
vojnika malo toga smo tada znale. Po onome to sam tada ula, na iskorak postao
je instrument politike borbe. Hoe li to za vojnike biti korisno, toga trenutka to ni
jedna od majki nije znala. U svakom sluaju, vrata Europe polako se otvaraju. U tom
sluaju i koritenje majinskih osjeaja nalazi opravdanje, ako e od njega koristi imati
naa djeca vojnici.
Uporna Vlasta inzistira da se i ja obratim zagrebakom skupu: Izai, mora se obratiti
ovim ljudima koji nas ekaju dva dana i dvije noi. Jednostavno mora.
Dvadeset i etiri sata nisam mogla progovoriti ni jedno jedino slovo, a Vlasta od mene
trai nemogue. Obrati im se, oni to od tebe oekuju. Stala sam pred mikrofon kao
kad osuenik staje pred giljotinu. Sve prole muke bile su manje bolne od ove noas,
jer noas ovi ljudi oekuju da im pruim barem nekakvu nadu, utjehu, da im prenesem
nae doivljaje iz Beograda. Oni ele uti ono u to sam i sama vjerovala da je mogue
postii. Oni ele mir i zaustavljanje rata. Stajala sam pred mikrofonom jadna, tuna i
poraena. Poeljela sam da me nema. Ali ostala sam stajati na nogama, primaknula se
mikrofonu tako blizu kao da e mi on u tom trenutku vratiti dar govora. Razmiljala
sam to u ovom okupljenom mnotvu rei. Kako im prenijeti istinu i rei da su sve
nae nade s kojima smo krenule u Beograd potonule u samo jednoj noi, nestale
odlaskom generala Negovanovia i smiljenom i vulgarnom ignorancijom njegova efa
Kadijevia uz pomo eeljevih radikala obuenih u policijske uniforme. Kako im rei
da slubena policija i eeljevci djeluju zajedno, da KOS aktivno djeluje u Hrvatskoj.
Kako im rei da Predsjednitvo SFRJ sve to zna, uje i vidi, ali se pravi da ne vidi i ne
uje, ve zduno pozdravlja. Kako im rei da je ovaj pothvat u koji su majke krenule bio
preteak i u samom zaetku osuen na propast od svih politikih struktura, na kojoj
god poziciji u zemlji djelovali. Politiari su znali da neemo uspjeti. Kako im sve to
rei, a da ne izazovem strah, konsternaciju i tugu? Oni oekuju bar mali traak nade, a
ja im moram rei da smo sa sobom donijele gorinu poraza.
Poela sam pozdravljati. ujem samu sebe kako iz mene izlazi glas, hrapav, ali razumljiv:
Evo, mi smo se vratile iz Beograda, vratile smo se bez potpisa generala Kadijevia, bez
potpisa na koji legalno imamo pravo. Generali nam ga nisu dali. Va prsten ljubavi
i podrke naoj akciji, koliko vidim, nije popustio. Na tome vam neizmjerna hvala.
Generali nam tvrde da oni nisu u ratu, da u zemlji rata nema, da je naoj djeci u njihovoj
vojsci lijepo. A ja se pitam, kao to se i veina vas pita, zato su zaustavili ronike, zato
su im produili vojni rok? Koliko znamo, naoj zemlji ne prijeti ni jedna vanjska sila ni
jedna vanjska opasnost, nema ni elementarnih nepogoda, a oni ih zadravaju u vojsci.
Zadravaju ih i prisiljavaju da pucaju na nas, svoje roditelje, svoju brau i sestre
133

Kratko sam potom prepriala nae doivljaje iz Beograda i najavila odlazak u Europu.
Svoj strah zbog te spoznaje nisam mogla ni s kim podijeliti. eljela sam vjerovati da je
spas u Europi. Kao utopljenik koji se lovi za slamku spasa, tako sam se i ja uhvatila misli
da je jedini spas u Europi. Velika i asna Europa nee dozvoliti rat na svom podruju.
Oni ga mogu, moraju i misle zaustaviti.
Jedan djeak mi je poklonio cvijee. Primajui ga iz ruku nevinog i nejakog djeteta
zaeljela sam mu sreu, s nadom da njegova majka nee morati ii putem kojim smo
mi morale ii. Jo nekoliko ena obratilo se skupu. Prepriavi percepciju generala i
dijela Beograana o vrhovnom komandantu Stipi Mesiu, kojemu su nas upuivali
da traimo svoje sinove, Milka je na svoj nain poruila: Blago Mesiu kad ima toliko
sinova.
Negdje u praskozorje zavrio je i ovaj skup i ovo silno iekivanje, bez ikakvih opipljivih
rezultata. Jedina nada koja nam je ostala bila je Europa, put na koji kreemo sutra
poslijepodne.

Europa je ula istinu

Put u Bruxelles i Bonn najavljen je za nedjelju, 1. rujna, poslijepodne. Ponovno smo
u Europskom domu u Juriievoj ulici br. 1. Ljudi nam ponovo izlaze u susret kako bi
obavili jo jedne pripreme. Vrijeme za pripremu i tako dalek i vaan put sada je jo krae.
Na raspolaganju imamo samo jedan dan. Na taj put prijavilo se malo vie od 700 ena,
i to uglavnom iz Hrvatske. Majke iz BiH koje su se s nama vratile iz Beograda rado bi
ponovo krenule, ali im je bilo nemogue u tako kratkom vremenu organizirati se. Osim
toga, postojala je jo jedna zapreka prijelaz u ratom zahvaenu Republiku Hrvatsku.
Mnoge koje su kalkulirale kad smo odlazile u Beograd, sada zduno podravaju ovaj
odlazak u Europu. Razumljivo. No javljaju se i ene koje nemaju sinove u vojsci, a
ele podrati akciju. Zanimljiv razgovor vodila sam s gospoom Zdenkom Makan
iz Varadina. Po glasu mi se uinilo da je vremena, a da je ne uvrijedim, upitala sam
ju moe li njeno zdravlje izdrati tako dalek put. Gospoa Zdenka, inae uiteljica po
struci, shvatila je misao te se nasmijala i odgovorila: Stara jesam, ali bolesna nisam.
Javljaju se i ene iz onih dijelova Hrvatske u kojima su ratna zbivanja u tijeku, ak i iz
Vukovara, iako Vukovar ve gotovo mjesec dana krvari i u grad se teko moe ui, ali i
iz njega izii.
Cijeli Odbor iz Zagreba ponovno je u punom zamahu, ali sada jo uz pomo lanica
s kojima smo se bolje upoznale na putu u Beograd. Dragovoljno nam se nude
prevoditelji. Prevode nae zahtjeve na nekoliko jezika (engleski, francuski, njemaki).
Sve to ide nekako brzo, osim naslova koji je teko dobro prevesti, da bi mu se shvatio
smisao. Odluili smo stoga da naziv Bedem ljubavi ostane nepreveden jer on nije bio
bitan za one ljude s kojima emo se susresti.
134

Toga dana, 31. kolovoza, bilo je tono tjedan dana otkako smo se okupile, oformile
Odbor i odradile zacrtani cilj odlazak u Beograd. Posao koji smo zacrtale nastojimo
odraivati konkretno i korektno, a na ugled temelji se na snazi iskazanoj u srazu s
generalima. Prihvaene smo od naroda, a sada i od vlasti. Vlasti u Hrvatskoj odgovara
ovaj iskorak majki, osobito poziv u Europu, jer Europa jo uvijek dvoji o ispravnosti
hrvatske politike.
S naim istupom dogodila se i jo jedna jako vana stvar. Naime, narod se jako
senzibilizirao za sudbinu mladih vojnika. Gotovo svake minute dolazi nam netko novi,
netko sa svojom idejom, savjetom. Tako dolazi i gospoa koja je u sijenju na Trgu
bana Jelaia prikupljala potpise za peticiju. Izvadila je iz torbe papire i bacivi ih na
stol zakljuila: Evo, to je ono to sam ja radila i moje mjesto je s vama. Bila je to Josipa
(Vinja) Milas Matutinovi iz Zagreba. No, dola nam je jo jedna ena koja je s vrata
vidjela da nam je pomo potrebna te se ponudila ne postavljajui nikakve uvjete. Bila
je to tefica Sili Keka iz Zagreba, inae zaposlena na jednoj od televizija u Bruxellesu.
Njena pomo bila je dragocjena. Krasile su je izvanredne organizacijske sposobnosti,
a ono to ju je izdvajalo od nas ostalih jest to da u njoj nije bilo one nae sebinosti,
zluradosti ili neodgovornosti. Svaki zadatak Keka je odraivala besprijekorno.
Ja sam trebala nabaviti i nekakve novce za put. enama e trebati za sokove, vodu,
toalet. Gdje, od koga, kako? Obratila sam se jednoj uglednoj humanitarnoj organizaciji
i posudila 10.000 njemakih maraka. Kako ne bih morala voditi brigu o novcu i
papirologiji, ef te organizacije ponudio je svoju suradnicu za nau suputnicu. A iz
Njemake je stigla vijest kako je za na put skupljeno 100.000 njemakih maraka.
Svi autobusi iz itave Hrvatske skupili su se na Sveticama kod Dinamova stadiona u
Zagrebu. Bio je 1. rujna 1991. godine. Ispraaj je bio doista dojmljiv. Lijepo, toplo,
sunano nedjeljno poslijepodne dovelo je na Svetice, inilo mi se, gotovo cijeli grad.
Velianstven su ispraaj majkama iz cijele Hrvatske, koje su juer krenule u Europu po
mir i spas za svoje sinove vojnike, priredile tisue Zagrepana. To je jo jedna potvrda da
majke u svojoj borbi nisu same. Mir i slobodu elimo svi. Put Bruxellesa su krenule ene
iz Zagreba, Vukovara, Vinkovaca, Slavonskog Broda, Osijeka, Siska, upanje, Splita,
Zadra, Karlovca, Rijeke, Pule, Bjelovara, Daruvara, Varadina, akovca s parolama
Stop the war in Croatia, Croatia wants peace and freedom Njih 736 zastupat e i
sve one tisue majki iz Hrvatske, BiH, Makedonije i Kosova koje se do Zagreba nisu
mogle probiti. Sve one koje e ishod ove misije iekivati u svojim domovima ipak su s
njima. Dokazuju to brojni brzojavi podrke to su stizali juer pred put. Brojna su se
prijevoznika poduzea iz Hrvatske (azmatrans, Zagrebaki transporti, Croatiaexpress, Dalmacijaturist, Generalturist, Sunturist, Slavonijatrans) pridruila Bedemu
ljubavi darovavi majkama autobuse.
Otputovale su s uvjerenjem u kraj sulude agresije na Hrvatsku, a spas njihove djece iz ralja
smrti i zloina nisu uspjele ishoditi na istoku, ali uspjet e na Zapadu samo su neke
135

od reenica iz hrvatskog dnevnog tiska

2. i 3. rujna 1991. godine (Veernji list,
Vjesnik, Novi list...).
Ve u Drievoj ulici poinju se stvarati
kolone ljudi koji nas pozdravljaju s
podignuta dva prsta. Taj V pratit
e nas sve do Bruxellesa. Sve je puno
u Trnju, jo vie na Trenjevci, i do
posljednje kue u panskom. Svi
mau, ene plau na uglu Ljubljanske
i Savske ulice. Jedan stariji ovjek
klei na nogostupu i klanja nam se.
Zaustavljamo se negdje oko Zapreia,
popunjavamo autobuse. Kreemo s 28
punih autobusa. Do Zapreia nas je
ispratio gradonaelnik Zagreba Boris
Buzani. Radio oito javlja o naem
putu jer kroz cijelo Hrvatsko zagorje
i Sloveniju sve do granice s Austrijom
mnotvo je ljudi uz cestu sa zastavama, mau nam tisue ruku, alju se poljupci. Izmeu
Krapine i Ptuja sretan put poeljela su nam i dva vojna zrakoplova nadlijeui kolonu.
Pola sata nakon ponoi na granici smo s Njemakom. Ovdje nas prvi put doekuju
nai iseljenici. Zastave, pjesme, koarice s voem, sendvii, pie. Oko dva sata u noi
prolazimo pokraj Mnchena, a oko 2,30 sati pojavila su se svjetla Augsburga. Negdje
na pola puta izmeu Mnchena i Klna stali smo na parkiralitu. Dan je. Doek je
ovdje masovan, svean. Meu okupljenima je i gospoa Amalija Janovi. Njena ideja
je da poslije Bruxellesa idemo u Haag. Poljska kuhinja za kavu, aj, neizbjeni sendvii
i konzerve s piem. Ovdje je i restoran sa sanitarijama. Malo smo se osvjeile poslije
cjelonone vonje.
U Montabauru je nastala guva oko jednog autobusa i jedne ene odjevene u crno.
Nakon natezanja ena najprije pokazuje francusku putovnicu na jedno ime, a onda
osobnu kartu na hrvatskom jeziku s drugim imenom. U njenoj prtljazi nalazimo
primjerke lista Narodna armija i propagandne letke. Shvaam da je to ista ona osoba
koja je cijelo vrijeme telefonirala u Juriievoj, a moda su i prijetea pisma meni bila
njenih ruku djelo. Kad je otkrivena, njemakoj policiji je rekla da smo mi ene koje
rade protiv mira, da smo ustake majke koje ele sruiti Jugoslaviju. Dok su je odvodili
vikala je: ivio Miloevi!
Oko podneva prelazimo rijeku Rajnu. Na suputnik Jozo Bebi nam sugerira nain
ponaanja u Bruxellesu, poglavito poslije ovog neugodnog incidenta: Ne pjevati, ne
136

Ispraaj Bedema ljubavi.

vikati, ako bude mogue napraviti ivi zid oko zgrade Europske zajednice, slino kao
to je bilo napravljeno u Zagrebu oko Komande Pete vojne oblasti. U Bruxellesu se
oekuje mnogo naih iseljenika koji nas dolaze podrati. Meu njima moe biti i onih
drugih, provokatora, da sluajno ne bi dolo do bilo kakvog ekscesa. Zato je vano ni
s kim se ne povezivati i ne davati izjave novinarima. Ako ikako bude mogue, korisno
bi bilo kleknuti oko zgrade Europskog parlamenta. Neke ene na takav prijedlog
protestiraju, no ipak se oko zgrade Parlamenta klealo.
Oko 12,30 sati 2. rujna na belgijskoj smo granici. Opet sran i velianstven doek.
Doek koji se ne moe zaboraviti, ne samo po brojnosti, ve i po koliini emocija
koje nai iseljenici imaju kako prema napadnutoj domovini, tako i prema nezavidnoj
sudbini naih sinova vojnika. Netko mi od mojih suputnica ree da su ovaj izuzetno
srdaan doek organizirale Hrvatska katolika misija iz Aachena i Katolika misija iz
Ligea. I vrijeme nam ide na ruku, izuzetno je toplo i sunano, i kao da se kroz tu
ljepotu provlai nekakav trag boljitka koji e se osjetiti. Ulazimo u Bruxelles. Istina
je da jo traje radni dan i da je veina ljudi na svojim radnim mjestima, ali iznenadilo
me to u tom trenutku ispred sebe ne vidim ljude, osim nekoliko uniformiranih
policajaca. Nai autobusi se parkiraju na Trgu neovisnosti. I majke i vozai uzbueni
ali zadovoljni izlaze iz autobusa. Moj voza Ljubo esi Rojs razdragan je kao malo
137

dijete, to smo tako lako, brzo i bez ikakvih problema prevalili toliko dalek put. O
vozau esiu samo rijei hvale. Taj ovjek se cijelim putem trudio ugoditi nam. Od
sendvia, sokova, vlanih maramica, nita nam s njim nije nedostajalo.
Odlazimo s Trga neovisnosti kroz monumentalni slavoluk s podignuta dva prsta, u
tiini, po bulevaru od kojega je kilometar dalje zgrada Europske zajednice. Mnogo je
naih ljudi, a po crvenim zastavama s crnim orlom vidim da ima i mnogo Albanaca.
Drago nam je to ih vidimo, iako ne znamo da su i predstavnice albanskog naroda s
Kosova dole zajedno s nama svjedoiti o neovjenom postupanju JNA prema naim
sinovima vojnicima. Pjeva se Lijepa naa, ali ovih dana sve ee se uje i ona Kad
ja poem putem Krista. Nai iseljenici dijele stravine slike masakriranih policajaca
iz Borova Sela.36 Plakati su poloeni po zemlji i na njima svijee koje tvore kri oko
kojega smo poele kruiti. Svi se sjeamo preivjelog policajca u zelenom polju kako
prestraen bjei i vie: Vojska je pucala, vojska je pucala!, a ovi ovdje na slikama, pod
svjetlom votanica, njegovi su mrtvi, masakrirani kolege.
Pred nama je monumentalna zgrada Europskog parlamenta. Ispred nas je doekala
gospoa Doris Pack, lanica Europskog parlamenta koja zastupa Odbor za ljudska
prava. Na prvi pogled gospoa Pack djeluje njeno, s lica joj se ita suosjeajnost. Naih
je godina, djeluje vrlo pristupano jer se gotovo sa svim enama rukuje. Ono to je u
Beogradu bilo nezamislivo, ono to je bilo zabranjeno kontakt s visokim dunosnicima
ovdje djeluje nestvarno. Nestvarno djeluje taj ljudski, prijateljski susret. Jo manje
stvarno izgleda trenutak kad gospoa Marija Kirin iz Slavonskog Broda daruje svijeu
gospoi Pack. Ona prima taj dar s takvim oduevljenjem koje je teko prepriati. Nama
iz Hrvatske potpuno je razumljivo to se gospoa Kirin trudila nositi svijeu doista
velikih dimenzija, jer nama je svijea simbol svjetla za kojim udimo svim srcem, ali
da e tu simboliku shvatiti i prihvatiti s takvim oduevljenjem jedna Europljanka,
doista je bilo fascinantno. Da bi ovjekovjeili taj trenutak, gospoa Pack sugerira da se
slikamo s njom i sa svijeom. Nakon tog dirljivog prvog kontakta, gospoa Pack nas
uvodi u zgradu Europskog parlamenta. Podijelili smo se u dvije grupe. Jedna delegacija
ide s gospoom Pack, a druga delegacija, koju predvodi naa Vlasta, odlazi s jednim
od inovnika kod gospodina Matutesa.37 Ovaj prvi sastanak u Europi imao je i jednu
posebnost. Nikad dotad u povijesti Europskog parlamenta nije se dogodilo da se
prekine dnevni red jedne sjednice zakazan nekoliko mjeseci ranije, kako bi zastupnici
sasluali jednu delegaciju, kao to se dogodilo ovaj put. Parlamentarna grupa Europske
puke stranke, pod predsjedanjem Egana Klepscha, na je domain. Ono to se nama
iz nae perspektive inilo, da je Europa nezainteresirana za zbivanja u Jugoslaviji, ovdje
je izblijedjelo s injenicom da ovi ljudi i gospodin predsjedavajui bolje od nas poznaju
36 Dana 2. svibnja 1991. srpski ekstremisti u Borovu Selu iz zasjede su ubili i masakrirali 12 hrvatskih policajaca.
Istoga dana, u zaleu Zadra srpski ekstremisti ubili su i hrvatskog policajca Franka Lisicu.
37 Abel Matutes y Juan (1941.), tadanji lan Europske komisije zaduen za odnose sjevera i juga, mediteransku
politiku i odnose s Latinskom Amerikom i Azijom; od 1994. zastupnik u Europskom parlamentu.

138

situaciju u naoj zemlji. Rijei gospodina Klepscha zazvuale su kao melem naim
ranama: Rat mora prestati, i to odmah!
Ja sam ukratko iznijela naih sedam zahtjeva, s teitem na prestanku rata i stranoj
sudbini mladih vojnika koji se nalaze u JNA, a koji su mimo svoje volje bili prisiljeni
pucati na svoje roditelje, brau i sestre, svoje sugraane. Oni nisu krivi za politiku
krizu u zemlji, a prisiljeni su rjeavati politika pitanja svojim vlastitim ivotima. Na
kraju tog kratkog izlaganja zamolila sam ih za pomo. Izgovarajui te rijei potekle
su mi suze. U Beogradu smo molile za ravnopravan odnos meu naim narodima,
molile smo za nau djecu i njihovo pravo na ivot. Pokazale smo tada dostojanstvo
i ponos. Vjerovale smo da e generali shvatiti da ne mogu pristrano djelovati i to
preko ivota nae djece na njihovu i nau tetu. A danas, ovdje, u toj velikoj i monoj
Europi, molimo za pomo jer sami nemamo snage. Taj osjeaj bespomonosti vrlo
je neugodan. Neugodno je prositi pa makar da je i sama namjera uzviena. Na moje
izlaganje nadovezala se Mirjana estak iz Bjelovara i zamolila pomo u ime djece koja
ginu u neobjavljenom ratu. A onda su nastupile Albanke s Kosova. Koliko je njihov
istup bio znaajan, svjedoi vrijeme koje su nam europski parlamentarci produili
kako bi i njih sasluali. One svjedoe o maltretiranju od strane srpske policije koja ih
je vratila s dvadesetog kilometra od Pritine kako se ne bi povezale s Bedemom ljubavi.
Svjedoe kako im je oduzet sav video i pisani materijal. Svjedoe da su i do Bruxellesa
dole vlastitim automobilima jer drugaije nisu mogle. Svjedoe o nemilosrdnom
i neovjenom postupanju JNA prema njihovim sinovima. Sve to potvruje i
autentinost naeg nezadovoljstva s djelovanjem JNA. Nakon svih tih izlaganja,
gospodin Klepsch, vidno potresen, ponovio je kako parlamentarna grupa podrava
zahtjeve majki i kako e oni svi zajedno uiniti sve to je mogue da se rat odmah
zaustavi. Odmah! Te rijei i odlunost glasa kojim su izgovorene ulile su nam nadu.
Mislile smo kako e rat prestati dok se mi vratimo kui.
Nakon ovog sastanka vrata Europskog parlamenta poela su nam se otvarati tako brzo
kao da ih je netko otvarao arobnim tapiem. Svi nas ele vidjeti i uti.
Mel Read, lanica Socijalistike stranke Engleske i socijalista u Europskom parlamentu,
zaustavila nas je na hodniku. Srdano nas je izgrlila i obratila nam se jednostavnim
rijeima, kao ena enama: ene u cijeloj Europi s tugom gledaju na sve to se dogaa
u vaoj zemlji. elimo pronai nain kao ene i parlamentarke da bude mir, jer svi
elimo da nam djeca rastu u miru. Nadam se da emo se uskoro sresti s osmijehom na
licu.
I ovaj usputni razgovor za nas je bio neobino vaan. Sloile smo se da je dragocjen
svaki traak smisla u ovom ludilu i besmislu. A onda smo se dizalom uputile do
predsjednika Europskog parlamenta, gospodina Enriquea Barona Crespa.38 Doekao
38 Enrique Baron Crespo (1944.), predsjednik Europskog parlamenta od 1989. do 1992.

139

nas je u svom uredu. I taj je doek bio leeran, susretljiv, ljudski. Sasluao nas je mirno
i paljivo. inilo mi se da prati svaku izgovorenu rije. Rukom se uhvatio za bradu i
sluao gledajui prema stolu ispred sebe. Nas je posjeo, a on stoji na nogama i samo
slua ne prekidajui nas. Mi i dalje ponavljamo nae stavove. Traimo da rat prestane, a
prestati moe samo ako se JNA povue i ako se vojni vrh ne bude mijeao u rjeavanje
politike krize u Jugoslaviji. Tadaje rekao: Juer je u vaoj zemlji granulo sunce. Mi
u Europi svjesni smo teine situacije u vaoj zemlji, ali kad smo na malim ekranima
vidjeli majke koje su ustale zaustaviti rat, to je za nas bio trenutak svjetlosti, trenutak
nade da e u vaoj zemlji zavladati mir. Mi isto kao i vi, majke, elimo da do mira doe.
Mir nam je svima neophodan. Zbog toga sam osobno poslao pisma predsjednicima
svih republika i Saveznoj vladi i pozvao ih da sljedeeg tjedna dou u Strasbourg. Dana
7. rujna u Strasbourgu zasjeda Europski parlament. Na tom politikom skupu nastojat
emo nai najbolje rjeenje za vau zemlju. Rat u svakom sluaju mora prestati odmah.
A ono to mene zanima jesu injenice koje moda nama Europljanima nisu dovoljno
poznate, pa bih vas molio da mi ih iznesete
I dok je Vinja Milas prevodila, baka Rua je za sebe, ali na glas progovorila: Samo
da prestane masakr. Predsjednik je pogledao prema starici. Ponovio je: Masakr,
masakr
Prijevod nije bio potreban, a sve druge rijei bile bi suvine. S tim rijeima zavrio je
slubeni posjet kod predsjednika Europskog parlamenta. Rastali smo se u nadi da e
ve za koji dan u naoj zemlji doista zasjati sunce.
Sastanci i razgovori u Europskom parlamentu bili su zamiljeni krae, no na se boravak
produio upravo zbog elje parlamentaraca da nas vide i uju. Nakon tih znaajnih
razgovora srdano smo se oprostile od naih domaina, pune nade da e ta mona i
silna Stara dama upotrijebiti politike mehanizme i zaustaviti rat. Osjetile smo da su
nas razumjeli jer su nam dali nadu.
Sutradan, 3. rujna, u devet sati ujutro u Bonnu je dogovoren sastanak s ministrom
vanjskih poslova Njemake, gospodinom Hansom-Dietrichom Genscherom.39 U taj
posjet polagale smo velike nade, prije svega zbog injenice da je Genscher tada bio
poznati europski politiar, ovjek za ijeg se mandata ujedinila Njemaka ruenjem
Berlinskog zida. On je bio i jedan od dvanaestorice ministara EZ-a, jedan od tvoraca
nove europske politike. Ujedno se ve bio nasluao problema o Jugoslaviji, problema
hrvatskog naroda u njoj. Osim toga, i titula ministar u naim uima zvonila je kao
neto veliko, mono. U nas takve funkcije nije bilo, u nas su se takve funkcije nazivale
sekretarima. A sekretara je bilo puno.
U Bonn smo dole prilino kasno. Na velikom parkiralitu u centru grada postavljena je
poljska kuhinja. Nudi nam se kava, aj, juha, gula s mnogo gljiva, sanduci voa, kolai,
39 Hans-Dietrich Genscher (1927.), njemaki vicekancelar i ministar vanjskih poslova (1974. 1992.).

140

sokovi. Puno je naih iseljenika i radnika koji su nas doli pozdraviti, ali jo vanije,
svaki od njih doao je s namjerom da nam osigura smjetaj, uglavnom u njihovim
vlastitim domovima. Susreem i svoju davnu poznanicu, inae uiteljicu u jednoj
naoj koli, Zoru Laetu. Kae mi da je bilo dvostruko vie ljudi koji su nas ekali,
ali morali su otii jer smo zakasnili, a oni sutra moraju ii raditi. Svaki od domaina
uzima i vozi i po nekoliko ena. Meutim, za sve nas nema dovoljno smjetaja. Jedan
manji broj ena naao je smjetaj u hotelu. No, za preostale nije bilo vie mjesta, pa su
neke ene spremne spavati u autobusima. Tada s bine sveenik iz Stiftsphara, nedaleko
Stiftsplatza, poziva ene da dou spavati u crkvu. Crkva je trobrodna, gotika, velika
otprilike kao naa zagrebaka katedrala. U njoj su dobile strunjae i deke. Sve su mogle
udobno i lijepo spavati. Bilo je dovoljno i sanitarnih vorova, a pedantni Nijemci
brinui o sigurnosti kako ena, tako i crkve, poslali su vatrogasce da budu u blizini, zlu
ne trebalo. Kad su se sve ene smjestile, na parkiralitu smo ostali voza esi, Vlasta,
moja ker i ja. I nas tri bismo u hotel. Nema mjesta u hotelu, govori nam voza. Evo
vam klju i spavajte u autobusu. Otvorio nam je prtljanik i otiao. Moju ker smo legli
i zakljuali u autobus, a nas dvije uvukle smo se u prtljanik. Prtljanik je bio prostran,
prazan, tapeciran i ist. Koliko god smo bile umorne, toliko smo bile i uzbuene i
uvjerene da smo odradile dobar posao, te ostavile dobar dojam. Pokuavamo sjesti i
razgovarati, ali prtljanik je prenizak. Moemo samo leati i leei nastaviti razgovor.
ovjee, to su ti ovi Europljani to sam ja sve razgovarala s tim Matutesom. A ja
pojma nemam tko je on. Zna li moda ti? Ma fin neki gospon, Vlasta pria oekujui
moj odgovor, a ja joj kaem: ini mi se tajanstvena, hajde, ispriaj mi to ste sve
razgovarali. Po svoj prilici uspio te armirati. Oito razgovor nije bio samo lijep, ve i
sadrajan. O emu ste sve razgovarali? Ba me zanima.
Razgovor je bio znakovit, ne samo po tome to smo ostali due od predvienih 15
minuta. Mi smo s njim ostale skoro dva sata. Zna to nam je rekao: U vaoj zemlji
juer je granulo sunce. Vidio sam to sunce na televiziji. Poslije dugog, dugog mraka
ja kod vas vidim svjetlo. Dugo smo ekali da se to svjetlo dogodi. Potvrda moje vizije
je i jueranje potpisano primirje. Ja sam izrazila sumnju u to primirje, jer to je ve
bilo tree po redu, i sva ta primirja bila su prekrena. Na to mi je on odgovorio: Ne
sumnjajte, gospoo, mi Europljani jako drimo do potpisa. Na vane dokumente, a
primirje je vaan akt, potpise stavljaju ozbiljni ljudi. Svaki dogovor se mora potivati.
Ako nema potovanja dogovorenog ne moe biti ni mira. Pokuala sam mu objasniti
da se potpisi ne potuju i da se primirja kre, a rat eskalira. Meutim, da me uvjeri kako
Europa zaista ozbiljno misli da e se primirje odrati i da e se nai politiko rjeenje,
rekao je dalje: Znate, osim politike potpore mirnom rjeenju jugoslavenske politike
krize, mi smo poslali i izvjesnu financijsku pomo. Bez jake financijske pomoi vaoj
zemlji teko e se nai i politiko rjeenje.
Ako nisam odve indiskretna, kaem ja njemu, moete li nam rei gdje ste poslali taj
novac?
141

Draga gospoo, nema nikakve tajne. Milijun maraka poslali smo u Centralnu banku
u Beograd. Ja samo to se nisam onesvijestila. Smogla sam snage i upitala ga ne ini li
mu se moda da na taj nain indirektno odmae Republici Hrvatskoj.
Ma kakvi, dunost Centralne banke je da raspodijeli novac po republikama.
Bila bi joj to dunost, odgovorim mu ja, da u monetarni sustav nije upao Miloevi.
Nas Beograd tue, pa kako mislite da e nam dati novac. To tako kod nas ne
funkcionira. Vidite, gospodine, stvarnost je kod nas sasvim drugaija. Evo, skoro dva
sata mi priamo o onome to se u Jugoslaviji dogaa, a dogaaju se strane stvari u
kojima stradavaju nevini, stradavaju nai sinovi koji slue u JNA, koja se stavila na
stranu samo jednog naroda i samo jedne politike, politike Slobodana Miloevia.
Njima nije potreban novac ni za oruje ni za diplomaciju, jer imaju sve u rukama, a
privreda i tako stoji, nitko nita ne radi osim to ratuju.
Eto, to sam mu na kraju rekla. On je to, sigurna sam, dobro razumio. Ali meni nije
jasno kako njima nije jasno da e novac koji su poslali upotrijebiti da nas jo bolje
mogu tui A to su tebi rekli ovi kod kojih si ti bila?
Nita naroito. Sa zanimanjem su sluali, obeali su pomoi, tvrde da rat treba prestati
i to odmah, a kako, ja to ne znam. Ono to se meni ini, a ini mi se da za nas nee
nitko ginuti osim nas samih. I veeras je radio javio da mira nema, i noas se kod nas
gine. To je ono to mene plai.
Ti misli da Europa nee zaustaviti rat? Pa u Europi se nikad ovako neto nije
dogodilo. Ovoliko ena, majki i sestara protive se ratu, i ti misli da to nije velika stvar.
Pa jesi vidjela kako su nas gledali, kao da smo dole s drugog planeta. Sam Bog zna
kakvu su predodbu o nama imali
Trebala sam sastaviti i govor za Genschera. A Vlasta, pozitivno uzbuena zbog tih
dogaaja minulog dana, na sebi svojstven nain sugerira mi: ta e pisati, pa nisi ti
politiar. Politiari unaprijed napiu sve deklaracije i konvencije. Dogovore se izmeu
sebe i onda, vidi to se dogaa. Ovo je iznimna situacija, pa i sam tvoj nastup mora biti
izniman. Ti nisi politiarka, ve majka. Reci mu ono to ti na srcu lei, ono zbog ega
smo mi tu, a to su vojnici, to je JNA. Neka politiari odrauju drugi dio posla.
Probudile smo se u cik zore, izvukle se odmah iz prtljanika, pogledale malu kako
spava i otile traiti bilo kakav prostor u kojemu emo moi do vode. Nismo dugo
lutale. Nabasale smo na jednu krmu nedaleko parkiralita. U njoj samo istaica i ve
opran sanitarni vor. Ule smo u toalet. U njemu ima vode. Hladne. Za svaki sluaj,
Vlasta je ostala uvati strau, jer se vrata nisu mogla zakljuati. Oprala sam se malo
vodom, kad je Vlasta vrisnula: Bjemo! Brzo! Bosa sam potrala ne znajui zato
bjeim, kad se sudarih s dvojicom pijanaca. Mumljali su neto, a nas dvije pojurile smo
prema autobusu. Zakljuale smo se i ekale da se okupe ene, kako bi sloile delegaciju
koja e ii kod ministra.
142

Oformiti delegaciju jutros puno je lake nego to je bilo juer, jer nas je puno manje
tu na parkiralitu. Ali one koje znaju to je politika i to znai slikati se s Genscherom
dole su na vrijeme. Posloile smo se tako da ministru idemo po nekakvom osobnom
doprinosu ovoj akciji. Gospoa Marija Horvat kao najzaslunija jer je inicirala
okupljanje majki, bila je sudionica prosvjeda u Beogradu i jedna od stotinu ena koje
ve mjesecima pokuavaju pomoi svojim sinovima. Milka Brbot, zasluna za sretan
povratak iz Beograda, Marija Suk kao sudionica Beograda i predstavnica majki za
Slavoniju i Baranju, jedna gospoa iz Zadra, jedna Maarica iz Ernestinova, Zdenka
Farka, Snjeana Antoli i ja. Brzo smo dole do Ministarstva. Iznenadila me lakoa
ulaska u Ministarstvo, jer sam oekivala velike mjere sigurnosti kao to je to bio obiaj
kod nas. Mladi na porti uljudno nas je primio, popisao imena, ak nije zatraio ni
putovnice, a kamoli nas pretresao. Ljubazno nas je zamolio da ga slijedimo. Odveo
nas je do jedne sobe na katu. Prostorija je skromna, kao i namjetaj u njoj, jedan stol
i nekoliko stolica. Zamoljene smo da tu priekamo ministra koji je jako zauzet zbog
priprema puta u Haag. S nama je i prevoditelj. Nakon petnaestak minuta pojavio se
i ministar. Srdano se s nama rukovao, zastao jedan trenutak kod vrata i zamolio nas
da ga jo malo priekamo jer je morao obaviti jedan neodgodiv posao. Usput nam je
naglasio da se prije nekoliko minuta uo s naim predsjednikom Tumanom, koji brine
za nau sigurnost. Kako je rekao, tako se i vratio, poveo nas kroz jedan uski, dugaki
hodnik. Hodale smo za njim, a s nae lijeve strane poelo je odjednom sijevati. Stotine
bliceva u samo nekoliko sekundi. Stotine glava s fotoaparatima i kamerama snima
ministra i majke. Meu njima vidim i jedno poznato lice. Naa suputnica, kazalina
redateljica Ivica Boban nala se meu novinarima. Ona s puno takta i paljivo biljei
svaki trenutak otkad nam se pridruila u Zagrebu. Tolika masa novinara i toliko
zanimanje sedme sile za akcije majki bila je za mene novo iznenaenje. Kako bi tek
reagirali da znaju da smo se poele organizirati prije desetak dana. Bi li nam vjerovali
da im kaemo da smo izgubili mjesece zbog paralizirajueg straha od osvete oficira
nad naim sinovima. A do ovih akcija potaknutih oajem roditelja, ponajprije majki,
nitko, pa ni novinari, nije imao sluha za sudbinu vojnika. Sada je na oaj postao
atrakcija za Europu. Ali i s time moramo biti zadovoljne jer je sudbina naih sinova
sada ipak podignuta na jednu veu, meunarodnu razinu, pa se nadamo da vie nee
biti pucnjeva u zatiljak ako pokuaju bjeati.
Prostorija u koju smo ule nakon ministra bila je primjerena njegovoj funkciji.
Prostrana, velika prostorija kojom je dominirao veliki ulateni konferencijski stol.
Ministar je zastao ispred tog stola, stao izmeu nas i poeo nas pozdravljati. Nakon
uvodnog, formalnog dijela nastavio je svoj govor: Njemaka savezna vlada zalae se i
brine se da se svim raspoloivim sredstvima ostvari prekid vatre u Jugoslaviji, pri emu
je primirje za nas prvi stupanj. Na mirovnoj konferenciji koju e inicirati Njemaka i
Francuska trebalo bi se odluivati o budunosti Jugoslavije. Ministri vanjskih poslova
Europe zakljuili su da jugoslavenski narodi trebaju sami odluiti o svojoj budunosti u
skladu s pravom naroda na samoodreenje. Sada je odluujue da oruje uti i da ljudi
143

Bedem ljubavi u Europskom parlamentu; darovatelj: Hrvoje Suk

144

vie ne ginu. Tek kada prestane pucnjava moe se pregovarati o miru. Meunarodna
zajednica ne moe tolerirati rat. Mi se ne opredjeljujemo ni za jednu ni za drugu stranu
u Jugoslaviji. Mi stojimo na strani onih koji ele mir, to jest na vaoj strani, na strani
majki. Podravamo sve one koji su za mirno rjeenje jugoslavenske krize, bez obzira na
to kojoj strani i kojem narodu pripadali. Narodi Europe u strahovitom su ratu spoznali
nitavnost ratovanja i okrenuli novu povijesnu stranicu. I ovoga puta mi smo na strani
mira, na strani majki i sestara, na vaoj strani.
Nakon tog doista dojmljivog govora, govora koji je u sebi nosio i elemente ohrabrenja,
red je bio na meni da kaem tko smo, to smo i zato smo dole. Prije samog susreta s
ministrom Genscherom bilo je puno dobronamjernih sugestija od ljudi koji su eljeli
da ovaj sastanak iskoristimo kako bismo zatraile pomo Republici Hrvatskoj. Bilo
je i puno politikih sugestija, a u sjeanju mi je ostala ona jednog naeg novinara koji
radi u Njemakoj i koji je izravno zatraio od mene da iskoristim susret s ministrom
i zatraim meunarodno priznanje Republike Hrvatske. Koliko god se ta sugestija
inila opravdanom, jer u Hrvatskoj se vjerovalo da e sve nevolje prestati ako svijet
prizna Hrvatsku, mislila sam da nije primjerena, pogotovo ne nama majkama.
Nije bilo primjereno i iz razloga da takvim postupkom jednu humanitarnu akciju
pretvorim u politiku manifestaciju. S druge strane, svjesna sam bila injenice da u
Republici Hrvatskoj ovoga trenutka nitko nema tu privilegiju rei neto u korist svoje
napadnute domovine. Ovoga trenutka tu priliku imamo samo mi, tune majke koje se
suprotstavljaju razornoj moi generalskih mozgova koji siju strah i smrt. Mnotvo toga
rojilo se u mojoj glavi, a sekunde su odmicale, osjeala sam i strah, prvi put u ivotu
strah od autoriteta. Ovaj autoritet pored nas pokazao je iznimnu dozu susretljivosti,
jednostavnosti, ljudskosti, doavi meu nas i zatraivi jo desetak minuta strpljenja.
Taj autoritet je bio drugaiji od onih na koje sam kod kue nailazila. Njegov leeran
dolazak meu nas opinio me, ali i zabrinuo. Kako u, hou li pogrijeiti, hou li se
zbuniti, hou li uspjeti sve rei. Kako saeti reenice, a izgovoriti bar dio teine koja
pritie i od koje ne moe disati? Poela sam: Gospodine ministre, oi sve djece u
Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Makedoniji, Crnoj Gori, Sloveniji, kao i oi Europe
i svijeta, ovoga asa uprte su u Vas, jer vi danas idete u Haag. I dok je prevoditelj
odraivao svoj dio posla, moje uzbuenje dolo je do vrhunca. Zaeljela sam da taj
prijevod traje dugo kako bih mogla svladati uzbuenje, jer sam osjetila da u ponovo
izgubiti glas. U mom uplaenom pogledu ministar kao da je proitao svu agoniju
s kojom se borim, pa me gledao jo upornije, kao da me svojim pogledom elio
ohrabriti. Taj ohrabrujui pogled mukarca i diplomata s blagim osmijehom na licu,
kojemu su godine odgovorne dunosti urezale simpatine crte mudrosti, vratio mi
je samopouzdanje. Za pomo sam zamolila moju stalnu pomonicu, onu koja me u
nevolji nikada nije naputala, dragu Gospu. Jo mi je u uima zvonila i uputa doktora
Lerotia kraj maksimirskog stadiona: Budi kratka i jasna. Nakon tog kratkog
predaha nastavila sam svoj govor daleko mirnija, nestalo je onog silnog uzbuenja, a
rijei su same od sebe tekle: Gospodine ministre, hvala vam na brizi koju pokazujete
145

Majke iz Bedema ljubavi na primanju kod H. D. Genschera, Bonn, 3. rujna 1991.

146

za nas. Mi znamo da ste u svoj pretrpani raspored ukljuili i ovaj sastanak s nama
majkama, iako danas putujete u Haag. Naa elja je da u Haagu iznesete svu teinu
problema koji tite nau zemlju. Posebno vas molimo da podrite nas majke u naim
zahtjevima. Nai zahtjevi su jednostavni i lako provedivi. Mi ne prejudiciramo rjeenje
politikog problema u Jugoslaviji, mi samo traimo da se JNA ne mijea u rjeavanje
politike krize. U tom smislu mi traimo da se uspostavi mir, ukine odluka taba
vrhovne komande JNA o produenju sluenja vojnog roka za rujansku klasu, traimo
povlaenje vojske u vojarne i to odmah, te prestanak regrutiranja novih vojnika do
mirnog rjeenja politike krize u zemlji, prestanak agresije Republike Srbije i JNA na
Hrvatsku, aboliciju za sve vojnike na podruju itave Jugoslavije koji su napustili JNA
zbog straha za vlastiti ivot, a za one vojnike koji jo nisu odsluili vojni rok da taj rok
dovre u matinim republikama do okonanja krize. Gospodine ministre, mi elimo
mir, a vi pronaite nain kako da do mira doe. Mi znamo da smo mali narod, da
je Republika Hrvatska mala zemlja, ali u Europi ima jo manjih zemalja u kojima se
lijepo i dobro ivi, a u nas se vodi rat. Ja nisam sigurna to u raditi kad se iz ove misije
vratim kui, ne znam hou li morati kupiti puku i braniti svoj vlastiti prag. Ja to ne
elim, ali ako se budem morala braniti, ja u se braniti. Gospodine ministre, mi ene i
majke koje danas borave u vaoj zemlji, nismo politika organizacija, niti se u politiku
razumijemo, mi smo samo majke vojnika koje su svoje pravo traile u Beogradu,
gdje smo bile brutalno odbijene, pa smo se zbog tog prava obratile za pomo Europi.
Mi nita drugo ne traimo osim svojih ivih i zdravih sinova koje su mimo zakona
zadrali u armiji, da nam ih vrate. A da bi se to ostvarilo potrebno je uspostaviti mir u
Jugoslaviji
Ministar pozorno slua svaku prevedenu rije gledajui as jednu, as drugu enu,
dok se ja borim sa svojom dvojbom, zatraiti ili ne zatraiti meunarodno priznanje
Republike Hrvatske. Jer upustiti se u politiko razglabanje o jugoslavenskoj krizi bio
bi za mene preteak zalogaj kojim bih mogla pokvariti sav dotadanji uinak i ponititi
trud koji smo kroz ovo kratko vrijeme uloile. S druge, pak, strane, ne iskoristiti ovaj
trenutak uinilo mi se ravno izdaji, izdaji vlastitog naroda koji se u neravnopravnoj
borbi grevito bori za svoj goli opstanak. Jer ovoga trenutka niti jedna organizacija,
bilo politika, kulturna, gospodarska ili koja druga nema tu priliku, progovoriti o
onome to titi hrvatski narod. Stoga sam ipak zavrila ovako: Gospodine ministre,
molimo vas kao majke, primite u europsko krilo ovo ranjeno dijete jo danas, jer ako
to uinite sutra, ono e moda biti mrtvo. Ta zavrna reenica bila je glas vapijueg
u pustinji i ministar ju je jako dobro uo i razumio. Vidjela sam samo kako mu je
Adamova jabuica poskoila i zaustavila se na bradi. Ganuti diplomat rairio je ruke,
zagrlio nas sve i progovorio glasom koji mi i danas odzvanja u uima: Dosta, dosta,
idemo na neformalne razgovore. Mariji Horvat su potekle suze, a za njom sve smo
zaplakale. Prevoditelj je svean i tih stajao u kutu sobe briui oi. Otili smo u drugu
prostoriju na neformalno druenje. Ministar nas je kao pravi domain posjeo oko
velikog stola, a on sam, sluajno ili namjerno, sjeo je zadnji i to suelice meni. I dalje
147

iz njegovih pokreta, rijei izbija suosjeanje, nenametljiv ljudski razgovor. U ovom

neformalnom dijelu on eli uti i druge ene, eli uti njihove doivljaje, kako bi iz
prve ruke dobio dojam kakvo je bilo stvarno stanje u pojedinim dijelovima Hrvatske.
Odgovor za Slavoniju i Baranju daje Marija Suk, koja opisuje situaciju u gradu Osijeku.
Govori o teroru koji JNA vri s poligona C, te da su posebno dirljivi bili iskazi
vojnika koji su uspjeli pobjei s tog zloglasnog poligona. Gospoa Suk svjedoi kako
meu dezerterima ima i mladia srpske narodnosti koji nisu voljni pucati po mirnim
graanima. Njih se ne doivljava kao neprijatelje, ve kao prve i najvee rtve i u tom
smislu narod im pomae. Pomae im da odu svojim kuama i roditeljima.
Vrlo dojmljivo Maarica iz Ernestinova svjedoi kako je uspjela s obitelji pobjei pred
tenkovima JNA dok njen stariji sin slui vojsku u toj istoj JNA. Sve to ministar slua,
kima glavom u znak suosjeanja, divi se svijesti ljudi koji pomau, drago mu je uti da
u Hrvatskoj postoji toliko plemenitih ljudi.
Gospoa iz Zadra govori o sudbini prognanika. Iz zadarskog zalea srpske paravojne
snage protjerale su hrvatsko stanovnitvo. Ljudi nisu uspjeli ponijeti ni osobne
stvari. Najvei broj prognanih ljudi sav svoj ivot strpao je u jednu najlonsku vreicu
i s djecom u naruju napustio svoja ognjita. Grad Zadar i okolni otoci preplavljeni
su prognanicima koji su umjesto turista smjeteni po hotelima, kolama, sportskim
dvoranama, a oni malo sretniji kod vlastitih obitelji.
Gospoa Horvat ispriala je svoju osobnu dramu. Naime, njena dva sina zadrana su
u vojsci na Kosovu, iako im je istekao vojni rok. Ona jo od lipnja pokuava doi do
generala i ukazati im na lou stranu odluka vojnog vrha, ali bez uspjeha. Vojni vrh se
oteo kontroli civilne vlasti i stavio se na stranu samo jedne politike, razarajue politike
Slobodana Miloevia.
S velikom pozornou ministar slua ene koje mu govore o hrvatskoj svakodnevici i o
stanju u dravi u kojoj nita ne funkcionira, govore mu o svojim osjeajima kao majke
vojnika, ali i kao graanke ugroenih podruja.
U tom trenutku inilo mi se da nikada nisam vidjela pozornijeg sluaa kao ovoga
ministra jedne velike i vane zemlje. ak ni nai politiari nikada nisu pokazali toliko
obzira i suosjeajnosti prema naim iskazima. I to je ono to zapanjuje.
Sada u ja vama ispriati jednu svoju priu, da vidite da vas potpuno razumijem i da
sam na vaoj strani, na strani majki. Za vrijeme Drugog svjetskog rata ja sam bio jo
mlad momi, a moja majka je zbog te moje mladosti bila jako sretna, jer je znala da
tako mlad ne mogu i neu ii u rat. Ali rat je trajao, ja sam rastao, otiao u rat i iz njega
se vratio kao asnik. Ti dani su bili jako teki za moju majku, tei nego to su bili meni.
Stoga vas ja jako dobro razumijem. Dobro razumijem i situaciju u vaoj zemlji, i moja
Vlada e uiniti sve to moe da se zaustavi krvoprolie, ali na alost, past e jo puno
krvi
Koliko jo, gospodine ministre, pa ve je est stotina mrtvih, upitala sam preneraeno.
Nisam mogla prihvatiti rat kao stanje rjeavanja nagomilanih politikih problema.
148

Nisam mogla pojmiti da je nasilje jedini mogui nain koji e donijeti rjeenje. Nisam
htjela vjerovati da je normalno ubijati. Ministar je vidio moju reakciju, pruio mi
ruku, pogledao me jo jednom ravno u oi, pogledom koji razumije i koji suosjea, ali
stvarnost je bila uasavajua. Ministar je ponovio ono to je ve rekao: Na alost, past
e jo puno krvi.
Ta ponovljena reenica bila je jasan znak da Europa rat zaustaviti ne moe. Druga
vana stvar je i njegova pria o Drugom svjetskom ratu kojom nam je jasno dao do
znanja da ratovi traju dugo i da je u tim ratovima uvijek tee majkama nego njihovim
sinovima. Ove dvije reenice izazvale su u meni jo vei nemir. Nada s kojom smo pole
u Europu, naivno vjerujui u njezinu svemo, rasprila se poput mjehura od sapunice.
Europa je izvukla dobru pouku iz Drugog svjetskog rata i spoznala nitavnost ratovanja
te okrenula novu stranicu povijesti i sve svoje probleme rjeava mirnim politikim
putem. A koliko je desetljea trebalo proi da bi Europa okrenula tu stranicu i bila
ovdje gdje je sada. Nema niega boljeg od dobrih i kvalitetnih dogovora, ali ti dogovori
se moraju voditi u miru. A kod nas mira nema. Mir je ono to smo oekivali od
Europe, i ako nije mogue drugaije, onda ga treba nametnuti, ne vojnim, nego jakim
i odlunim politikim pritiskom. No, po svemu sudei, Europa e koristiti iskljuivo
diplomatske metode u kojima e do izraaja dolaziti njeni povijesni antagonizmi i rat
e sigurno dugo trajati.
Ipak, ovaj na posjet centrima europske moi i nije bio tako beznadan kako se meni u
tom trenutku inilo. Jer poslije ovog posjeta Europa je konano spoznala istinu, istinu
koju je do tog trenutka zamagljivala sposobna velikosrpska diplomacija. Nasuprot
organiziranoj, povezanoj i obrazovanoj diplomatskoj aktivnosti Srbije i JNA, politiki
nepismene majke odradile su lavovski dio posla i istinu o jugoslavenskoj politikoj
krizi prikazale svijetu.
Nakon srdanog pozdrava s ministrom vanjskih poslova Genscherom uputile smo se
prema crkvi u kojoj su neke nae suputnice noas prespavale. One su imale privilegiju
prisustvovati poetku bogosluja dok smo im se mi ostale naknadno pridruile. Misno
slavlje predvodili su hrvatski i njemaki sveenici, za mir u Jugoslaviji i za uspjeh akcija
majki. Nakon mise majke su spontano zapjevale jednu od najljepih vjerskih pjesama
u hrvatskom katolikom puku Zdravo Djevo, Kraljice Hrvata. Milozvunost te
nabone i domoljubne pjesme odzvanjala je bonskom crkvom tako snano da su se
sveenici koji su ve bili napustili oltar vratili meu majke i skupa s njima pjevali.
Toliko pozitivne energije i toliko emotivnog naboja uloeno je tog jutra u samo jednu
jedinu misao, u samo jednu jedinu nadu, u nadu u mir.
Uvjeren sam da vaa akcija nee biti bez utjecaja na politiki svijet. Smatram da
e njemaka vlada uiniti sve to bude u njezinoj moi, rekao je Rudolf Seiters, ef
kabineta njemakog kancelara Helmuta Kohla, koji je sat vremena razgovarao sa
149

enama, te dodao da e jo u utorak naveer o sadraju razgovora podnijeti iscrpno

izvjee Helmutu Kohlu.
lan parlamenta Paul Breuer, lan CDU40 i Ureda za obranu u Parlamentu, uz iju
je pomo i organiziran prijem kod Rudolfa Seitersa, rekao je da je fantastino kako
su se ene i majke na taj nain aktivirale: Upotrijebile ste svoje najjae oruje, svoju
enstvenost i svoju osobnost, unijevi to u politiku. Kod svih ratova obino su ene
te koje pate, ali u ovoj prilici ene su aktivni borci i politiari i to je ono to me
oduevljava. U europskoj javnosti ova akcija majki imat e velikog utjecaja na odluke
vlada i politiara. Komentirajui mogue rjeenje politike krize u Jugoslaviji, Breuer
je rekao da je to teko pitanje i da gotovog recepta nema. No, ako se armija ne bude
drala potpisanog dogovora o primirju, onda je jasno da je idui korak Europske
zajednice priznanje suvereniteta Slovenije i Hrvatske.
Nakon tih razgovora u Bonnu, okupljamo se oko naih autobusa kako bismo krenule
dalje put Frankfurta. Najvei broj ena je jako zabrinut zbog situacije kod kue, ali
ima i onih doista rijetkih koje samo to ne polete od sree: Vratio se, vratio se! Samo
te dvije rijei bile su vane, jer smo znale tko se vratio. Nitko nije pitao kako ni kada,
vano je bilo samo da se iv vratio. Samo njihova srea, tih nekoliko majki koje su u
tuoj zemlji saznale da su im se djeca vratila, bila je dovoljna nagrada za sav dosadanji
uloeni trud. Tko bi mogao opisati radost na majinu licu i sjaj u oku kad govori da joj
se sin vratio. Sada ve pouzdano znamo da se vratio prilian broj onih kojima je istekao
regularni vojni rok, ali i onih koji su prisilno bili zadrani. Vraaju se kuama. To je
najvanije. Ali ima jo puno onih kojima su pri samom kraju vojnog roka produili
boravak u vojsci potpisavi s njima nekakav ugovor o rezervnom sastavu i obeavi im
nekakvu simbolinu naknadu. Takvih je najvie po Bosni i Hercegovini. Oni su i dalje
Kadijevievo vlasnitvo.
Od rata u Hrvatskoj oni nisu odustali, jer sve vijesti koje do nas dopiru javljaju da se u
Hrvatskoj jo ee gine. Nikakvi apeli, nikakve molbe, nikakvi pritisci ne dopiru do
njihovih glava. Nikako im nije jasno da bi najveu korist imali i za sebe i za dravu i
za sve narode koji ive u toj dravi kad bi se povukli i dozvolili da se na miran nain
iznae rjeenje. Ali oni to ne vide. Koliko god je momaka uspjelo izai i spasiti vlastiti
ivot, jo ih je puno koji o takvoj srei samo mogu sanjati. A generalima trebaju njihove
mlade ruke da bi ostvarili ono to im ni po ljudskom ni po Bojem zakonu ne pripada.
Ni tada ni danas nisam nala odgovor na pitanje kakva je to neastiva sila u ljudima
koji su spremni ubijati jedne u korist drugih.
U Frankfurt smo stigle kasno poslijepodne 3. rujna. Idui prema katedrali, negdje
na pola puta od naeg parkiralita doekao nas je gradonaelnik Frankfurta. Poelio
nam je dobrodolicu na isti nain kao to su to uinili i svi oni politiari s kojima smo
40 Christlich Demokratische Union (Kransko-demokratska unija).

150

dotad razgovarale. I on kao i njegovi prethodnici uvjerava nas da e uiniti sve to je u

njegovoj moi kako bi se u Europi moglo mirno i dostojanstveno ivjeti. I sam je, kae,
zadivljen akcijom koju poduzimaju majke.
Prelijepa frankfurtska katedrala popunjena je enama iz Hrvatske, naim iseljenicima,
ali i Nijemcima koji su doli slaviti misu. Vlasta i ja ostale smo stajati na vratima. Misu
je predvodio frankfurtski biskup Franz Kamphaus, s nakanom za mir u Jugoslaviji
i uspjeh majinskih akcija. Tom mnotvu svijeta u sam zalazak sunca samo je jedna
misao na pameti i samo je jedna molitva upuena Bogu: Gospodine, svemoni
Boe, udijeli mir napaenom narodu u Hrvatskoj. Po zavretku slavlja biskup nam je
poklonio jednu veliku svijeu uz blagoslov: Neka svjetlo Kristovo donese mir i radost
u vaa napaena srca i u vau lijepu domovinu. Ona je dar vaem kardinalu, mome
bratu u Kristu, gospodinu Franji Kuhariu. Primivi je iz ruku biskupa Kamphausa, ta
svijea je za nas u tom trenu bila vie od poklona, vie od simbola.
Prenoili smo u Frankfurtu. Prvi put nakon deset dana spavat u u krevetu. Nai
iseljenici osigurali su nam smjetaj. Uzbudljiviji od toplog i udobnog kreveta bio je
pogled na kupaonicu i toplu vodu. Nakon devet dana i dogaaja koji su se kroz to
vrijeme smjenjivali filmskom brzinom mogu se oprati kao ovjek.
Ujutro kreemo put Mnchena. I bavarska vlada oduevljena je potezima ena koje
se bore za prava svoje djece. Barbara Stamm, ministrica bavarske vlade u ime njenog
predsjednika Maxa Streibla, bila je izravna u zahtjevu da se JNA povue u vojarne.
Jedini nain da do mira u vaoj zemlji doe ovisi o ponaanju JNA. Ako se armija ne
povue, sljedei korak je priznanje neovisnosti i suvereniteta Slovenije i Hrvatske.
Da su europske demokratske zemlje bile senzibilizirane za nevolje koje se kod nas
dogaaju svjedoio je i dolazak na parkiralite, meu nas majke, lanice njemakog
Udruenja domaica, gospoe Edith Nebe, koja eli da ene iz Hrvatske ustraju u
borbi protiv rata i predlae nam da na pokret postane meunarodni pokret protiv
nasilja i rata, jer je na iskorak bio znaajan i za samu Europu.
Kruna ovog razgovora bila je jo jedna sretna majka. Dotrala je meu nas i u dahu
izgovorila: Razgovarala sam sa sinom. Moje dijete me eka kod kue. Druga sretnica
se nadovezala na njene rije: Moj se vratio juer. Trea je bila sjetnija i tia: Mom je
vojni rok istekao juer i trebao bi se vratiti kui, ali bojim se zvati, ako ga nisu pustili,
ne znam kako u to podnijeti. A ako jesu, uglas pitaju okupljene majke. Na tako
sretnu vijest mogu ekati jo jedan dan, odgovara ena. Ovaj sretni razgovor prekinule
su radijske vijesti koje govore da od potpisanog primirja nema nita. Taman kad se
ponada da za nas ipak ima nade, ove tune vijesti djeluju poput hladnog tua.
Kad se sve zbroji i oduzme, ovaj vrlo zahtjevan i naporan iskorak u Europu za veinu
nas majki vojnika, tako i za mene, bio je vie nego uspjean bez obzira to smo moda
oekivali brza rjeenja, koja se ipak nisu dogodila. Nakon susreta s politiarima i
151

diplomatima mogu svjedoiti da su nae iskaze i naa svjedoenja ne samo sasluali,

ve i uvaavali.
Vraamo se kui. Slovenski granini policajci doekuju nas sa smijekom. Ne
zadravaju nas, a od slovenske granice preuzima nas hrvatska policija. Predvoena
rotirajuim svjetlima policije karavana autobusa juri prema Zagrebu. Na Trgu bana
Josipa Jelaia sat otkucava 5 sati ujutro. Deseci tisua graana probdjeli su cijelu no
ekajui. ekajui Bedem ljubavi.

Na Trgu bana Josipa Jelaia

Pred Komandom Pete vojne oblasti Zagrepani vie ne smiju prosvjedovati. Svemoni
general Andrija Raeta dao je ultimatum. Nikakvi prosvjedi oko njegove Komande
vie se ne smiju organizirati jer on ne moe u miru raditi (ratovati!). Raeti smetaju
civili koji pjevaju antiratne pjesme i pozivaju na mir.
Iako je mjesto okupljanja preseljeno, iako smo mi nekoliko dana bile izvan Hrvatske,
graanska solidarnost s majkama vojnika nije popustila. Upravo je ta graanska
solidarnost bila snaga naeg aktivnog civilnog otpora i trebala je ostati na Kreimircu,
ali...
I dok se nai autobusi sputaju niz Bakaevu ulicu, na Trgu bana Jelaia vidi se
mnotvo okupljenih graana. Stotinjak pjesnika, glumaca, pjevaa, lanova kulturnoumjetnikih drutava okupilo se na Trgu ekajui na povratak. Hrvatskoj su te noi
pjevali Josipa Lisac, Jasmin Stavros, Taji, Ivo Fabijan, Ljerka Palatinu, Krunoslav
Cigoj, Kio Slabinac, uka ai. Bio je tu i glumac Boidar Ali. Kroz razdragano
mnotvo uje se pjesma Tomislava Ivia Stop the war in Croatia, milozvuno jei
slavonska tamburica, pa zvonka dalmatinska klapa. Nevolja koja je zadesila hrvatski
narod okupila ih je u zajednitvu i to u ovo rano jutro grije jae od vatre. lanovi
KUD-a umberak doekali su nas s tek spjevanim stihovima: Hvala vam, drage
majke, to ste u svijet otile, to ste se za naa prava borile. Hvala vam za ljubav koju ste
u prsten povezale.
Cijele noi stizale su poruke podrke. Tako su, primjerice, majke iz Toronta poruile da
su i one u istom prstenu ljubavi sa enama iz Hrvatske. A ministar vanjskih poslova RH
Zvonimir eparovi poruuje preko medija da su majke svojim pohodom po Europi
uinile vie u tri dana nego bi cijela diplomacija odradila za godinu dana. Samom
doeku tog toplog rujanskog jutra prisustvovao je i gradonaelnik Zagreba Boris
Buzani. Na jednoj strani Trga gradonaelnik se pozdravlja sa enama koje u defileu
prolaze pozornicom izmeu ivog zida graana koji skandiraju Slavice, lavice, dok
se druga polovica Trga oglaava povicima Franjo, Franjo. Na pozornici se smjenjuju
govornici s rijeima zahvale, pjevaju se pjesme kroz koje se moli za mir. Stajala sam po
strani s Vlastom, drei svijeu i promatrajui ovaj trenutak za koji mnogi govore da
152

153

Antiratni prosvjedi u Hrvatskoj.

154

e ui u povijest. Ali ako u povijest i ne ue, mi sudionici tih dogaanja, tih iznimno
dramatinih dana, sigurno ih nikada neemo moi zaboraviti.
Ovaj javni istup majki vratio je u hrvatsko bie ponos i vjeru u vlastite snage. Slobodno
se moe rei da je ovaj in bio prekretnica u stavu i elji da sami branimo ono to je
nae, imajui na umu da JNA vodi nepravedan i nepotreban rat. Razdraganost se ita
s lica umjetnika, graana, ali i politiara. I predsjednik Tuman, razdragan i ponesen
trenutkom, poljubi se s nekom od ena, a onima malo dalje stie ruke, mae, alje
poljupce. Na korak je do Vlaste, B. Buzania i mene, ali okrenut leima pa nas ne
vidi. I predsjednik zna da je ovaj dogaaj velik ne samo po svojoj masovnosti, ve po
rezultatima koje je u kratkom vremenu poluio. Gradonaelnik ga eli upoznati s
nama pa ga nimalo njeno povue za sako, predsjednik se okree, pa mu uzbueno
govori pokazujui na mene: Predsjednie, predsjednie, ovo je glavna. Tuman se
okrenuo, pruio ruku i sagnuo glavu siguran da i ja dijelim isto raspoloenje prema
njegovoj nazonosti kao i velik broj ostalih ena koje su se tog jutra s njim izljubile.
No ja sam pruila ruku i instinktivno odmaknula glavu. Predsjednik se iznenadio. Nije
progovorio ni jedne jedine rijei. Ostavio nas je naglo kako je i doao. Svako bavljenje
humanitarnim radom, kao i ove nae aktivnosti, prepuno je iskuenja kao i bavljenje
politikom. Biti u tome odmjeren, veliki je izazov. Mnogi ljudi nisu u stanju odoljeti
zovu vlasti i obino prekasno shvate kako se u neprirodnosti takve veze gubi sve. To se
pokazuje i toga jutra na Trgu bana Josipa Jelaia, jer politika nije ostala na distanci,
ve se uplela u na doek.
Iako je dolazak predsjednika Tumana meu majke bio ljudska gesta, tog ranog jutra
drala sam da je to bio zoran odgovor na pitanje moje Vlaste: Kaj je to politika?
Jer predsjednik Tuman ostao je suzdran prilikom naeg odlaska u Beograd, u
za nas nesiguran i neprijateljski raspoloen glavni grad, ali je njemakom ministru
izrazio bojazan za nau sigurnost. A predsjedniku je bio potreban impuls, kako bi se
smisao otpora podigao na viu razinu i uvrstio zajednitvo i podigao moral naroda.
Jutros su mu taj impuls pruile majke vojnika, ene koje su se suprotstavile odlukama
Generaltaba, ne politikom umjenou, ve poticajima vlastitog srca i logikom
zdravog razuma. Snaga nas majki bila je u naoj apolitinosti i dosljednosti i ona nam
je otvorila mnoga vrata. Naa dosljednost bila je da vojnike vratimo kuama i borimo
se za mir. Zovu vlasti mogu odoljeti samo oni koji su potpuno posveeni svojoj zadai.
A naa osnovna zadaa bila je pomo vojnicima koji se nalaze u JNA. I u tome politici
nije bilo mjesta, barem to se nas majki tie.
No, moja promiljanja su sada nevana, jer trebalo se obratiti okupljenom narodu koji
je od naih akcija oekivao velike europske pomake: Dobro jutro, Zagrepani. Zora
samo to nije svanula, ali nama svie jedna nova zora, zora novoga vremena. U Europi
se konano zna prava istina o ratu u Hrvatskoj. Europski politiari jasno su rekli da su
na strani onih koji trae mir, to jest na strani majki. Europa poruuje: zaustavite rat i
155

vratite vojsku u vojarne. To isto poruujem i ja u ime svih nas majki. Zaustavite rat i
vratite kuama djecu koja se jo i kolskog zvona boje.
Na moje izlaganje nadovezala se Marija Suk iz Osijeka: Europa je proplakala suzama
hrvatske majke. Suze su padale na ulicama, a iskrile i u oima politiara. Ja sam iz
ranjene Slavonije. Pozdravljam sve ranjene i zatoene i poruujem da je pobjeda blizu.
Europa je konano progovorila. Ovo jutro ulazi u povijest.
Po tko zna koji put te duge noi hrvatske zastave su se irile po Trgu bana Josipa
Jelaia. Iz grla se slono prolamalo: Hrvatska, Hrvatska! Ne damo Hrvatsku! Franjo,
Franjo! Slavice, lavice!... Sve prisutne nosilo je uzbuenje i velianstvenost trenutka.
Majke su postale vijest dana i svi hrvatski mediji bili su prepuni informacija o nama.
Izmeu ostaloga, Veernji list 6. studenoga 1991. pie:41
Noas i jutros Zagreb je bio budan. Hrvatska je jutros budna doekala majke! U 4.35
vratile su se iz Europe kojom su pronijele Bedem ljubavi i uplele u njega Bruxelles,
Bonn, Frankfurt, Mnchen. Zagreb ih je na nogama s pjesmom Stop the war in Croatia
doekao na sredinjem gradskom trgu. S upaljenim svijeama, drei ruke u pobjedonosno
V, slilo se osamstotinjak majki iz tridesetak autobusa na defile pozornicom. Odzdravljalo
im je tisue razdraganih Zagrepana. Rairenih ruku doekao ih je i predsjednik RH dr.
Franjo Tuman. Suze radosnice i zagrljaji nade s prvim ovjekom Hrvatske. Povratnice je
pozdravio i gradonaelnik Zagreba Boris Buzani
Nitko nas ne moe pobijediti naslov je iz Vjesnika to ga je prenijela Hina, od 6.
rujna 1991.
I Hrvatska televizija dala je svoj obol te noi dok je Katja Kuec komentirala dogaaj
kao najvee junatvo toga vremena.
A predsjednik Tuman toga je jutra, izmeu ostaloga, govorio: Narod koji je svjestan
svoje povijesti, koji zna to hoe, koji zna cijeniti slobodu, taj narod se ne moe
pobijediti. Hrvatski narod je bio i ostao jedan od najstarijih europskih naroda. Tu mu
je mjesto i tu e i ostati. Europa ga je napokon spoznala. Nikada hrvatski narod nije bio
prisutniji kao danas u svijetu i to mu je jamstvo da e Hrvatska biti slobodna i da e biti
jedna od sretnijih zemalja. Takoer je rekao da su nae majke u Europi svjedoile da je
hrvatski narod za mir, da hrvatski narod nita drugo ne eli nego ivjeti u slobodi, na
svojoj zemlji, u svojoj domovini, da ne eli nita drugo nego pravo da sam u njoj vlada.
Naglasio je da su majke jednako kao za mir, svjedoile i o odlunosti hrvatskog naroda
da e se boriti do zadnje kapi krvi za svoju slobodu i suverenost. Htio bih da kao i ja,
i svaki hrvatski ovjek, i svaka hrvatska majka, da tu poruku razumiju i oni koji nas
hoe porobiti i koji nam hoe oteti hrvatske krajeve. Htio bih da tu poruku razumiju
oni iz Srbije koji pokreu rat protiv nas, oni Srbi iz Hrvatske koji su poli za srpskim
41 Zaustavite rat, Veernji list, 6. 11. 1991., str. 23.

156

vampirom da osvoji hrvatske zemlje, kazao je Tuman upitavi: Kako misle poslije
rata ivjeti s nama ako diu puku, ako ubijaju hrvatske ljude i pale hrvatska sela?
Izrazivi nadu da su tu poruku razumjeli svi pripadnici, kako je kazao, te armije koja se
nekada zvala narodna armija i da su im uzaludni svi tenkovi i zrakoplovi jer ne mogu
pobijediti hrvatski narod i hrvatske ene. Doktor Tuman ih je pozvao da se vrate u
vojarne, da se vrate odakle su doli, gdje su im domovi, te da odustanu od prljavog rata.
Ne mogu nas pobijediti, bez obzira na to to imaju vie tenkova i zrakoplova, koje
mi nemamo, ali imamo srce, imamo jedinstvo naroda koji zna to hoe, istaknuo je
predsjednik Republike te dodao: Dok smo mi noas doekivali nae majke iz Europe,
njihovi sinovi, nai sinovi ginuli su diljem Hrvatske za obranu nae slobode. Pozvavi
okupljene da nae misli budu s njima, borcima Hrvatske od Vukovara, Osijeka, Baranje
do Gospia i Kijeva, na svim onim hrvatskim mjestima koja su ugroena, koja su
poruena, koja branimo ili koja smo privremeno izgubili, Tuman je naglasio: Neka ti
borci znaju da njihove rtve nisu uzaludne jer, na alost, uvijek je tako u povijesti bilo,
da ni jedan narod nije dobio svoju slobodu i svoju neovisnost bez rtava, to se sada
obistinjuje i na primjeru naeg hrvatskog naroda. Znali smo da je ovo pravi trenutak
koji ne smijemo ispustiti, i ako treba za tu slobodu dati jo vie rtava, mi emo ih dati.
Svi oni koji ne budu razumjeli nau dobru volju i shvatili odlunost hrvatskog naroda,
Europe, Amerike i svijeta, koji nas podravaju, morat e doivjeti poraz, te shvatiti
ovaj pohod majki i ovaj doek u Zagrebu kao posljednju opomenu da se ne igraju s
vlastitom sudbinom i sudbinom svoje djece, upozorio je predsjednik Tuman dodavi
kako emo sa svoje strane uiniti sve da ovaj mir i prekid vatre koji su potpisali pod
prisilom Europe odrimo, ali ako ga oni ne budu odrali, neka ne misle da e nas moi
porobiti.
Vama i itavom hrvatskom narodu obeavam da neemo odustati od prava na svoju
slobodu i svoju suverenost i neemo odustati od toga da oslobodimo i posljednji pedalj
svoje hrvatske zemlje. Borbu emo voditi do pobjede, a poto je svijet s nama, sigurni
smo da e ta naa sloboda biti blizu. Svi oni koji su morali napustiti svoje domove pred
nezamislivim razaraima, pred onima koji su nesmiljeno palili ne samo minobacaima
i tenkovima, nego i svojim noevima, koji su klali pred sobom, koji su unitavali ne
samo hrvatski ivalj, nego i Maare, Slovake i ehe, sve ono to nije bilo srpsko, neka
znaju da emo vratiti nae izbjeglice, ako su im poruili domove, da emo im izgraditi
nove, da emo izgraditi elije, Kijevo i sva hrvatska sela i naselja koja su unitili,
istaknuo je Tuman te se zahvalio majkama na odlunosti i na njihovoj misiji u
Europi, to su pokazale spremnost ne samo pozvati sinove iz armije koja nas ugroava,
ve svoje sinove dati u hrvatsku vojsku koja e obraniti hrvatsku slobodu i budunost.
Tako je govorio predsjednik Tuman toga 5. rujna u ranim jutarnjim satima na Trgu
bana Josipa Jelaia. U ovom, kako su mnogi tog sparnog jutra govorili, povijesnom
govoru, nala se i poneka reenica koja e dati povoda nekim nevladinim udrugama
i osobama za netonu izjavu da majke vojnika izvlae sinove iz federalne vojske kako
157

bi ih ukljuile u hrvatsku vojsku. Takvu tvrdnju izrei e i arko Puhovski na jednom

meunarodnom skupu42 u Zagrebu 2007. godine i izjaviti kako su majke vojnika
pokrenule rat u Jugoslaviji, izvlaei svoje sinove iz jedne vojske da bi ih slale u drugu
vojsku. Ne elim je osobno komentirati, na temelju onoga to je do sada izneseno,
itatelju ostavljam slobodu da prosudi sam.
Ta izjava arka Puhovskog izazvala je ogorenje meu majkama i niz pitanja: to je
sporno u tome da su majke izvlaile svoje sinove iz armije koja je napadala domove
i domovinu tih sinova? Koja majka to ne bi uinila? I to je sporno, ako su ti sinovi
potom branili svoju domovinu? to je zapravo arko Puhovski elio rei da su
hrvatski sinovi trebali ostati u JNA ili da su trebali pobjei iz domovine nakon izlaska
iz JNA?
Njegova izjava prokomentirana je i u medijima:

VEERNJI LIST (14. veljae 2007.)

Majke trae ostavku Puhovskog
ZAGREB Prva predsjednica pokreta majki za mir iz 1991. Bedem ljubavi Slavica
Bili juer je zatraila od predsjednika HHO-a arka Puhovskog da podnese ostavku
zbog njegove izjave da su majke vadei sinove iz jedne vojske slale ih u drugu i tako izravno
radile protiv mira, nazvavi to monstruoznom lai. Puhovski je na meunarodnoj
konferenciji o utvrivanju istine o ratnim zloinima rekao da su hrvatske majke najprije
djecu izvlaile iz JNA, potom ih gurale u HV. (S.V.)

FOKUS (16. veljae 2007., str. 19)

Cinina i netona arkova izjava
Udruga zagrebakih branitelja Vukovara s ogorenjem odbacuje izjavu g. arka
Puhovskog, danu tijekom javnog prosvjeda udruga proizalih iz Domovinskog rata
protiv odravanja Meunarodne konferencije o utvrivanju istine nakon ratnih sukoba,
a kojom je Puhovski negirao Bedemu ljubavi njihovu mirovnu ulogu tijekom zbivanja
1991. godine. Takva izjava ne samo da predstavlja cinizam najgore vrste, koji prije
svega govori o politikom diskursu onoga koji ju daje, nego je i duboko politiki netona.
Naime, u trenutku kad je Hrvatska bila napadnuta od strane JNA kako bi se slomila
demokratski izraena politika volja hrvatskih graana za neovisnou Hrvatskoj
je preostalo birati samo nametnuti i nepravedni mir uz kapitulaciju ili pak prihvatiti
42 Meunarodna konferencija Utvrivanje istine o ratnim zloinima i sukobima, Zagreb, 8. i 9. veljae 2007.

158

oruanu obranu svojih politikih stavova i borbu za uspostavljanje mira koji ne bi bio
negacija prava na samoodreenje. Dakle, hrvatski branitelji nisu birali rat, a jo manje
ga prieljkivali, ve upravo suprotno. Sudjelovanje u obrani Hrvatske bila je kako borba
za hrvatski suverenitet, tako i borba za ponovno uspostavljanje mira. U tome smislu,
oduzimati pravo Bedemu ljubavi da se s punim politikim i moralnim pravom ubraja
u mirovne udruge, odnosno relativizirati takav njegov zaslueni status samo zato to su
sinovi nekih od lanica udruge Bedem ljubavi, nakon to su skinuli uniformu agresorske
JNA odjenuli odoru Hrvatske vojske i krenuli u obranu demokracije predstavlja najgori
oblik politike manipulacije, te faktiki ponovno izjednaavanje napada i obrane, agresora
i rtve, ma koliko g. Puhovski tvrdio da mu to nije namjera. Stoga Udruga zagrebakih
branitelja Vukovara ne samo da ne moe utke prijei preko takve politike podvale,
makar bila umotana i u celofan akademske retorike, nego tovie upozorava sve javne
osobe da su takva ideoloka krivotvorenja odavno poznata i raskrinkana, kao i da podnesu
odgovornost za svoje medijske istupe.
Damir Jaarevi, predsjednik

FOKUS (16. veljae 2007., str. 20)

Miting istine
(...) Uostalom od istine, mnogima, kako udrugama tako i pojedincima vanija je ve
spomenuta borba za bolju prolost, dakle ispravci istine, njezino pravilno usmjeravanje,
ostvarivanje, pomou tako redizajnirane istine, koristi u sadanjosti, uvrivanje politikih
i inih pozicija moi za budunost Zorno je to ve na samome poetku rada pokazao
arko Puhovski diskvalificirajui valjda prvu hrvatsku mirovnu udrugu majki vojnika
Bedem ljubavi. Progovorio je o njima iskreno, s obinom mrnjom, poniavajui ih
tvrdnjom kako su djecu izvlaile iz JNA, a potom ih gurale u HV. (Istine radi, HV tada
uope nije postojao.) Nae braniteljske udruge strano je razljutila takva njegova tvrdnja,
no mislim kako nisu u pravu. Ona je iznimno korisna, zato to je iskrena i pokazuje ono to
je opepoznato, naime kako je Puhovski tada, koncem osamdesetih i poetkom devedesetih,
a moda je jo i danas, bio na strani JNA. Ona je pak ubrzo, to je jedna od temeljnih
istina sukoba, tranzirirala u zloinaku organizaciju najodgovornijih za daleko najvei
broj smrti i ratnih zloina, na svim stranama, ak i na srpskoj, a osobito na hrvatskoj
strani. U takvoj vojsci su majke trebale ostaviti svoju djecu? Dobro je, dakle po istinu,
da smo se susreli s tvrdnjom arka Puhovskog kako su JNA i HV zapravo isti. Teko e
poslije ovoga, kao nepristrani i homoljubni sudac u sukobima na ovim prostorima, imati
to novo za rei. (...)
Mato Dretvi Filakov
159

VEERNJI LIST (17. veljae 2007.)

Optuivanje majki neljudsko
Stradalnici vie nisu uspaljeni nacionalisti i ovinisti, sada ih zovu uspaljeni patrioti
Nema nikakve dvojbe s moralnog stajalita i stajalita rtve: povijesno su netone i ljudski
neprihvatljive izjave izreene na Meunarodnoj konferenciji za utvrivanje istine nakon
ratnih sukoba u kojima su optuene majke iz Bedema ljubavi da su, vadei sinove iz
jedne vojske, slale iste u drugu i na taj nain radile protiv mira. Prvorazredni je cinizam
upanje sinova iz JNA kako ne bi pucali po svojim roditeljima i kako ne bi ruili svoje
gradove iitavati kao odgovornost za njihovu smrt kada su kasnije uli u HV. A da ne
govorimo da je nedopustivo jednu takvu meunarodnu konferenciju o utvrivanju
istine nakon ratnih sukoba organizirati u Zagrebu a pritom zaobii udruge stradalnika
Domovinskog rata. To je otprilike kao da organizirate nogometnu utakmicu a da na teren
ne izie ekipa domaina. Nelogino, ali vrlo indikativno.
Meutim, sudionicima skupa koji su tako teko optuili majke iz Bedema ljubavi oito
je promaknuo jedan mali detalj. JNA je kao instrument velikosrpske agresije napala
Hrvatsku koja je bila razoruana i ti mladii stali su u obranu svoje domovine. Optuiti
njihove majke za ono to je osmislio Miloevi, a JNA provela u djelo, nedostatak je
ljudskosti. No neto moramo i pohvaliti nazvati stradalnike Domovinskog rata
uspaljenim patriotima, ipak je korak naprijed. Naime, dosad su ih uglavnom na slinim
skupovima nazivali uspaljenim nacionalistima i ovinistima. Hrvatskoj je rat nametnut
i nema dvojbe da bi nam svima bilo puno komotnije da su se raspad Jugoslavije i uspostava
novih drava dogodili mirnim putem. Na alost, nisu i za to sigurno nisu odgovorne
majke iz Bedema ljubavi, nego Miloevi i JNA. Prisjeaju li se oni glasovita govora Vlade
Gotovca kojim je na Kreimirovu trgu dao potporu majkama nakon njihova povratka iz
Beograda? Gotovac je tada izrekao cijelu istinu i povukao razdjelnicu izmeu onih koji
su nas napali i nas koji smo se branili. Sigurna sam da je njima jasno da je JNA izvrila
agresiju na Republiku Hrvatsku i da majke iz Bedema ljubavi nisu samo spaavale svoje
sinove nego golobrade momke svih nacionalnosti. Meutim, ova njihova izjava, ma koliko
bila brutalna i temeljena na pogrenim premisama, na tragu je dosadanjih stajalita
pojedinih sudionika te konferencije.
I na kraju, bilo je situacija u kojima su neki drugi puno bezobzirnije dovodili u pitanje
rtvu njihovih sinova, i to ne samo verbalno, pa majke nisu tako burno reagirale.
Moda su sudionici iz nevladinih udruga idealna meta i moda se majkama ini da
oni Hrvatsku i njezinu rtvu ne doivljavaju kao svoje. Ali svi oni imaju pravo na svoj
doivljaj Hrvatske. Imaju puno pravo rei Hrvatska da, ali kakva, no ne na nain da
izvru povijesne injenice po principu to gore za injenice.
Anita Malenica
160

***
Nae slavonske suputnice jutros ne mogu iz Zagreba otii kui u Osijek. Grad je
zatvoren. Gaaju ga minobacaima, a u gradu su im ostale obitelji do kojih ne mogu.
Ne znaju jesu li ivi, ne znaju jesu li traei jedne lanove obitelji izgubile druge? Jedini
put kojim se jo moe proi vodi preko susjedne Maarske. Oajne ene zadrale su se
u Zagrebu jo jednu no.
Tog jutra uputile smo i prvi dopis, jo uvijek iz ureda u Juriievoj ulici, Vaclavu Havelu,
predsjedniku tadanje ehoslovake, i obavijestile ga o krenju ljudskih prava naim
Osjeankama koje se nisu mogle vratiti svojim kuama. I dok one ostaju u Zagrebu,
gromoglasan pljesak dobio je gardist Damir Cindri koji je doao iz Slavonskog Broda
da Broanke odvede kui. Smjelost tog mladog gardista nije se oitovala toliko u
njegovoj snazi, koliko je bila simbolina, jer to bi on sam mogao protiv svemone
i velike JNA No, njegov dolazak na glavni zagrebaki trg i njegova smjelost da
provede majke kroz ratom zapaljenu Slavoniju donijeli su suosjeanje i radost. I kao
to priroda nakon duge zime izmami njene glavice jaglaca iz crne i jo mrzle zemlje,
tako je njegov dolazak u Zagreb oznaio novo vrijeme, nagovijestio proljee.

Mirovne inicijative majki u medijima

Jugoslavija je izgubila razlog svoga postojanja. Kao drava ona vie nije izraavala
zajedniki interes, a njene institucije, prije svega vojska, bile su u rukama srpske politike
i ideje Velike Srbije. Za prihvaanje takve realnosti svijetu je trebalo vremena.
Iskustvo koje sam stekla u vrlo kratkom vremenu pomoglo je mom razumijevanju
politike i njenih proturjenosti te posebno razlike u djelovanju nas majki od djelovanja
politiara. Istina o razaranjima, ubijanjima, nasilju i nemoi pojedinca preko nas je
doprla u medije izvan zemlje, kao i do vanih europskih politiara.
Nikada ne bismo uspjele u svojim nastojanjima 1991. da nismo ustrajale na onom
najvanijem miru, a time i na ivotima i srei nae djece. eljele smo ivu i zdravu
djecu vratiti iz JNA. Politika nas je esto frustrirala, posebno u srazu s KOS-om.
injenica da je ta sluba ostala neoptuena optereuje i dananju politiku. Za takvo
stanje nema opravdanja i ono pokazuje pomanjkanje osnovnog potovanja nedunih
rtava. Kao ilustraciju navedenog navodim kako je beogradska Politika pisala o Bedemu
ljubavi i naem putu u Beograd. Tekst od 1. rujna 1991. pod naslovom Lane majke
i pravi Mesi potpisao je Ljubodrag Stojadinovi. Podnaslov je glasio Kadrovska
kombinatorika u saveznoj dravi prilagoena je svakoj varijanti propasti:
Invazija Doma garde JNA koju su organizovali Stjepan Mesi, Franjo Tuman i Irfan
Ajanovi zavrena je u petak popodne porukama estoke mrnje iz Bedema ljubavi. Sa
majkama i oevima vojnika se zaista moglo razgovarati, ali njih je bilo u manjini Sve
161

ostalo je zagaena politika i pokuaj osakaivanja JNA. Ispostavilo se da su popunu autobusa

u Zagrebu organizovali fratri, a u Sarajevu hode, da su najnii stepen civiliziranosti
ispoljile plaene galamdije koje sa roditeljstvom nemaju nikakve veze. U ovu invaziju
beaa, to se mora rei, aktivno je ukljuena televizijska ekipa Jutel ija je novinarka
neprijatnim, nekontrolisanim, kreteim tonom u holu Doma optuivala Armiju da je
etnika, da ubija ljude na svakom koraku, o emu e ona nepristrasno obavestiti javnost.
Epizoda s Jutelom je tipina, ali nastup njegove (namerno) neurotine predstavnice u itav
sluaj ukljuuje i neka druga pitanja, uglavnom vezana za objektivnost informisanja i
predrasude koje o potenju pojedinih domaih TV kua vladaju.
Prethodna digresija, koja se manje tie roditelja a vie novina, neophodna je u svakom
sluaju, poto je i itavo putovanje koncipirano na ubitanoj moi meusobne informativne
mrnje. O asti profesije nije bilo vremena da se govori, a ipak je jedna epizoda u tom
smislu pouna. U trenutku kada je HINA objavila vest da su majke vojnika zatoene
u Topideru jedan od ljubaznih domaina Doma garde molio je nepristojne goste
da napuste Dom i idu kuama. Kao i u mnogo sluajeva ranije, zatoenitvo je bilo u
obrnutoj srazmeri s informacijom. Zabrinut za sudbinu majki ak je i prvi ministar
Hrvatske Franjo Greguri poslao pismo na vie adresa u kojima upozorava na mogunost
da sigurnost roditelja vojnika bude ugroena.
Da sigurnost nije ni u jednom trenutku bila ugroena, i da su, mada sa runim
predrasudama koje su doneli, gosti doekani lepo svedoi istina da su imali na raspolaganju
neogranienu koliinu tenosti za osveenje, ruak i neprekidnu leniku negu. Na ruku su
bili i mnogi zagrebaki novinari koji su javili redakcijama da se majke vojnika iscrpljuju
glau. Novinarka Nove Makedonije je izvestila o loem doeku majki, pre nego to je
doek i poeo, a onda su Makedonke koje su doputovale to lino opovrgle. One su otile u
Skopje istog asa kad su shvatile da skup nije organizovan u ime ljubavi prema vojnicima
ve zbog demonstriranja otvorene mrnje prema armiji.
Posle svega to je uinio Mesi, mora se postaviti pitanje gde je granica jugoslavenskog
kadrovskog cirkusa. Ve je postalo neozbiljno ozbiljno razmiljati o tom oveku, ali njegov
elan u destrukciji naprosto zapanjuje. Sva srea to rasulo postoji i mimo njega, izvan
njegovog uticaja te se puni uinci te groteskne pojave ne oitavaju u svim dimenzijama, ali
nita u tom smislu ne treba potceniti. On je progovorio o Bedemu ljubavi koji bi morao da
srui vojsku i mladie iz nje odvede u autonomne i meusobno zakrvljene republike legije.
Umeju li to roditelji da vide i znaju li gde se valja izboriti za slobodu svoje dece.
Mislimo da umeju, ali na beogradskom politikom mitingu je bilo najmanje roditelja. To
je prvo. Drugo, nije mogue stii, na primer do Zagreba i ui u njega, ne bi bilo mogue
tamo postaviti pitanja bez represije vlasti. Zamislite skup beogradskih majki pred Banskim
dvorima! Naravno, to je nemogue zamisliti, iako su upravo od strane tamonjih vlasti
vojnici zatoeni po kasarnama. Zato je najlake da se razlozi za stradanje mladia trae u
slobodnoj zemlji, i to se ini u reiji reima koji uglavnom opstaje na tuem ili sopstvenom
zatoenitvu.
162

Sve se inae odvija u ambijentu politike autodestrukcije savezne drave iji pojedini delovi
sve otvorenije postaju ispostava Tumanovog reima. Budimir Lonar je onemeo i prestao
da uva elementarno dostojanstvo drave iji je ovlaeni predstavnik. Arogantno vrljanje
germanskog ministra po naim unutranjim stvarima primio je bez ikakvog otpora.
Potpredsednik Skuptine SFRJ polivalentni Irfan Ajanovi samo je za poslednjih pet-est
meseci doiveo (i politiki preiveo) vie transformacija. Istovremeno je bio angaovan
u zapaljivim protivarmijskim pokretima i militantnim muslimanskim jezgrima. Za
trenutak je zautao samo kao lan komisije za praenje primirja u Hrvatskoj, ali oito nije
mogao da podnese injenicu da Armija odgovara na oruane napade, te je to proglasio
njenom pristranou i povukao se iz komisije.
Na poziv Mesia i Tumana Ajanovi se prihvatio uloge suorganizatora politikog mitinga
protiv Armije u Topideru, vraajui se ponovo u svoj primarni politiki oblik.
Epizoda iz radnog ivota predsednika Predsednitva, ministra spoljnih dela i
potpredsednika Skuptine SFRJ samo delomino pokazuje nivo personalnog apsurda
i posledice kadrovske kombinatorike, prilagoene svakoj vrsti propasti. Upotrebljeni
roditelji i gro lanih majki u Domu garde samo su kulisa ispred neuglednog predsednika
kolektivnog dravnog rukovodstva koji i na taj nain pokuava da obori vojsku kojom
komanduje.
Verzije o puu tane su samo u poznatoj informativno-politikoj varijanti izokrenutog
ogledala. Delegat hrvatske militaristike drave i njene divlje vojske Stjepan Mesi upravo
kompleksnim puem iz veoma znaajnih institucija savezne drave rui JNA. Ko mu
sve u tome pomae, moda e nekada objasniti efovi kabineta, pisci memoara, portiri i
kuvari kafa. Saznanje da nam to u ime opakog mehanizma destrukcije ini ovek neobine
moralne grae nije nikakva uteha...43
I dok novinar Politike tako pie o gostoljubivosti domaina i divljatvu gostiju bavei
se moralno-politikim profilom najviih dravnih dunosnika, druge beogradske
dnevne novine, Vreme, o istoj temi 2. rujna 1991. u tekstu pod naslovom Podrka
majkama piu:
Od upada majki u srpsku Skuptinu postaje jasno da se u Jugoslaviji raa nova snaga na
koju se mora raunati. Moda su ene prve shvatile nemo i nesposobnost svih dravnih
i politikih centara, republikih i saveznih, da donesu i zatim provedu koliko-toliko
racionalnu odluku o razreenju jugoslavenske krize, koja ne bi bila pogubna ni za jedan
narod u Jugoslaviji. Za usreitelje naroda postoji samo prolost, a ne budunost obinog
oveka pa ni nacije ni drave. Za njih ne postoji ni ivot danas uzurpirali su pravo da
odluuju o ivotu i smrti celokupnog stanovnitva.
43 Politika, 1. 9. 1991., str. 9.

163

Izbezumljene strahom za ivote svoje dece i proete oseajem da spasa niotkuda nema,
majke su se usudile da ukau na injenicu da u ovoj zemlji niko ko poseduje oruje ne radi
na stvarnom smirivanju oruanih sukoba. One vide da se u vrhovima Jugoslavije nastavlja
igra odugovlaenja, uzajamnog optuivanja, svakovrsnih manipulacija, nadglaavanja i
sveopteg zamajavanja graana. Rezultat su svakodnevne ljudske rtve.
Majkama se uri. Danas je poginulo dete neke druge majke, ve sutra to moe biti njihov
sin. Sve tee uspevaju manipulacije kojima pokret majki pokuava da se stavi u slubu
neke od vladajuih lokalnih politika. Nepogreivom intuicijom one oseaju da su njihovi
neprijatelji svi oni koji izlau opasnosti ivote njihove dece. Jedanput zapoet bunt ne
moe vie da se zaustavi.
Na sve strane majke se organiziraju, uzajamno povezuju i njihovi zahtevi su sve precizniji
i sveobuhvatniji. Odbacuju prigovore da izjednaavaju agresore i rtve, agresori su svi
koji odluuju o upotrebi oruja, a rtve su vojnici i narod. Majke trae podrku drugih
mirovnih organizacija koje imaju iste ciljeve. Nije sluajno da su nosioci i glavni aktivisti
mirovnih pokreta ene i da su se majkama vojnika bezrezervno pridruile. ene nikada
nisu bile u prilici da donose vane dravne odluke, pogotovu ne one koje se odnose na
upotrebu oruja.
Ali zato se od njih uvek trailo da raaju sinove vojnike koje sada ostraene oligarhije
bezono rtvuju za svoje nebulozne besmislene i neostvarljive ciljeve. Reile su stoga da
svoju decu i decu svih majki svim sredstvima spasavaju od pogubne ideologije tla i krvi.
Da ih spasavaju od hukanja na odmazdu i zloine u ime starih i novih mitova.
Svojom odlunou i preduzimljivou one pokazuju da se na njih mora raunati. Svi
pokuaji da se ene spree u organizovanju akcija protiv graanskog rata nee uspeti. Kada
su ivoti njihovih sinova u opasnosti, nestaje svaki strah za vlastita stradanja i vlastiti
ivot. Poto su njihovu decu, ono to im je najdrae i najdragocenije, drugi stavili na
kocku, one same svesno i bezrezervno stavljaju na kocku sve drugo.
enski parlament, koji je jedan od osnivaa Centra za antiratne akcije u svemu podrava
mirotvorne inicijative majki i pruit e im svaku pomo koju zatrae44
Ovim jasnim stavom enski parlament iz Beograda najbolje shvaa apsurdni poloaj
naih sinova u JNA i pobunu majki koje nisu voljne prihvatiti suludo stanje da se
politiki problemi rjeavaju ivotima njihove djece. enski parlament iz Beograda
je organizacija koja u mnogim stvarima, barem to se ovog nereda u zemlji tie,
razmilja kao i mi. Dosljedno se protive ratu, a svaki glas takvog miljenja u Srbiji za
nas u Hrvatskoj dvostruko je vrijedan. Znamo da ne misle svi kao S. Miloevi ili V.
Kadijevi. Stoga nam je njihovo djelovanje i njihova podrka draga, iako bez ikakve
konkretne pomoi. Rat se ne vodi u Srbiji, iako Srbi masovno ginu u redovima vojske
44 Vreme, 2. 9. 1991., str. 40.

164

koja se jo uvijek zove JNA. Da je u Srbiji postojalo stvarno antiratno raspoloenje

vjerojatno ne bismo svjedoili onim tunim slikama bacanja cvijea na tenkove koji
odlaze u Vukovar.
Nasuprot ovom stavu, general JNA M. Aksentijevi jednom je prigodom izjavio da je
Bedem mira koliko stvarna elja majki da im se djeca vrate kuama, toliko i priprema
za rat. Naglasio je da se te demonstracije odvijaju pred krivom adresom upuujui
demonstrante pred dvore Tumana, Kuana, Miloevia i drugih predsjednika
republika.
O mirovnim inicijativama majki Vjesnik od 11. rujna 1991. godine u kolumni
Mirovne inicijative pod naslovom Majke s Kreimirova trga i Plaze de Majo pie:
U Argentini je (koja je takoer imala i svoga Tita Perona) vojska 1976. svrgla s
vlasti Isabel Peron i od tada se nekoliko godina nalazila izvan vojarni, provodei vojnu
diktaturu. Na elu vojnih hunti od 1976. do 1982. izmjenjivali su se generali Videla,
Viola, Galtieri, Bignone. Odmah nakon udara oni su zapoeli svoj poznati prljavi rat
protiv subverzivnih elemenata. Subverzivnim elementom je mogao biti proglaen svatko,
od djeteta do starca. Povod za njegovo pokretanje bila je tada u Latinskoj Americi rairena
pojava ljeviarskih pokreta i gradskih gerila uglavnom bez ireg oslonca meu narodom.
U obraunu sa subverzivnim elementima vojska je koristila neviene prljave metode.
Tih godina Argentinom su lutali crni automobili, esto i bez registarskih oznaka, iji su
putnici pripadnici vojske i paramilitaristikih formacija pod vojnom kontrolom mogli
odvesti svakoga, djevojke, mladie, starce, sluajne prolaznike
Rauna se da je za vrijeme vojne diktature nestalo 30.000 ljudi, govori se i o 50.000, a
potpuna istina je uglavnom ostala tajna. () Ve tijekom 1997. pojavio se pokret Majke
sa svibanjskog trga koje su utke, s bijelim maramama na glavi i slikama svoje djece u
rukama svaki etvrtak hodale ispred predsjednike palae, poznate Casa Rosade u Buenos
Airesu. Od tada nisu odustajale godinama, a kao poseban ogranak nastao je pokret Bake s
Plaza de Majo, koje su traile svoje unuke. U rjenike svih jezika svijeta tada je ula jedna
pomalo komplicirana panjolska rije: desaparecidos nestali. A nestali su obino neopisivo
mueni, na koncu ubijeni, njihovi leevi razarani eksplozivom, bacani u more iz aviona,
prethodno oteani betonskim utezima, sahranjivani u zajednikim grobnicama. Otetim
trudnicama je omoguavano da rode u tajnim vojnim logorima, zatim su likvidirane, a
krvnici su usvajali njihovu djecu (njih su traile bake s Plaza de Majo). ()
emu ovo podsjeanje na jedan od najsumornijih odsjeaka argentinske povijesti? Upravo
zbog toga to sadanja situacija u Hrvatskoj i uloga SA (srpska armija, biva JNA) u njoj
umnogome podsjea na dogaaje u Argentini u razdoblju prljavog rata. ()
Agresivni rat protiv Hrvatske ima sve osobine prljavog rata, usput i s mnogim prljavim
inovacijama u tolikoj mjeri da ga se moe smatrati najprljavijim. U suradnji s drugim
formacijama srpskom TO i lokalnim paramilitaristikim formacijama (iste su postojale
i u Argentini) vojska ovdje provodi genocid. Niu masovne grobnice, pale se sela,
165

iseljavaju itave skupine hrvatskih naselja. Zato nije ni udno to se i ovdje pojavio Pokret
majki s Kreimirovog trga koje ele izbaviti svoju djecu iz zagrljaja jedne soldateske koja
njima, ali i svima nama radi o glavama izvodei agresiju na Hrvatsku i planira brojne
nove smrti. () Ponaanje vojne hunte SA prema Pokretu majki s Kreimirovog trga
vrlo je slino ponaanju argentinskih diktatora, ikaniranje, prijetnja, KOSovska obrada,
informativna blokada i drugo, a u poneemu i gora. Ovdanji SA generali nisu dopustili
Majkama s Kreimirova trga da protestiraju ispred Generaltaba, a takvo to si ni
argentinski diktatori nisu mogli priutiti Majke s Plaza de Majo uglavnom su mogle
marirati ispred Casa Rosada.
Budui da to nisu mogle ovdje, Majke s Kreimirovog trga su krenule prema Bruxellesu
i Europa ih je sasluala. Doprinos Majki s Plaza de Majo ruenju diktature je ogroman,
a ve sada se moe nazrijeti da znaaj gesta Majki s Kreimirova trga nee zaostajati
U stranom ratnom rvnju teko je zadrati racionalan nain razmiljanja. Usporedbe
radi s ovim prethodno navedenim izjavama u medijima o nama kao organizaciji i o
naem nainu rada, to to mi majke poduzimamo od nas samih bolje i objektivnije
moe ocijeniti neutralni promatra. Meu prvim takvim stranim dopisnicima bio je
austrijski novinar Peter Schmidt. Evo kako je on iz Zagreba, u rujnu 1991., izvijestio
svoju matinu redakciju u Austriji:45
Zamislite, rat je, a nitko u rat nee. Majke mladih regruta u graanskom ratu rastrgane
Jugoslavije to misle ozbiljno. Na tisue njih demonstrirale su pred vojarnama u Ljubljani,
Zagrebu, Beogradu i zahtijevaju: Pustite nam sinove van, oni ne smiju ratovati protiv
svog vlastitog naroda. Sluaj je htio da sam traei privatnu sobu u hrvatskom glavnom
gradu nastanjen kod jedne gospoe Vesne. Ona je jedna od majki vojnika i pria mi kako
je svog sina oslobodila iz vojske. Bio je srpanj. Vojska se povlaila iz Slovenije, jer sad
poinje rat u Hrvatskoj. Prije samo par tjedana majke su u Ljubljani opsjedale vojarne.
Nedavno su stotine ena autobusima i vlakovima dole u Beograd i marirale prema
kasarni saveznike armije. Tako neto generali nikada nisu doivjeli, o tome nisu postojala
protokolarna pravila, nikakve zapovijedi. Konano, komandant je regrutima poslije
sastanka s majkama dozvolio izlazak do sljedeeg jutra. Mi smo otili u hotel, sjea se
Vesna. Oznojen i prljav, svukao je vojniku uniformu i okupao se. Cijelu no je gledala sina
kako spava. Ne znam hoe li uskoro biti poslan u rat i hou li ga ikad vie vidjeti. Ujutro
su se svi pa i moj sin vratili u vojarne. Oficiri su bili sretni jer su jeftinim obeanjima
o miru i pravilnim postupcima prema vojnicima dobro proli. Majke su se tada vratile
natrag u Hrvatsku. Gospoa Vesna se ve idue noi vraa u Beograd s civilnom odjeom
za svog sina. Tu veer je sin dobio dozvolu za izlazak. Nali su se u jednom muzeju, a on
je u toaletu promijenio odjeu. Uniformu sam bacila u kantu za smee, a izme su bile
potpuno nove, njih sam stavila pokraj kante na nogostup. Sigurno nekome mogu koristiti.
45 Tekst, odnosno lanak iz novina poslao je, izmeu ostalih, i autorici S. Bili.

166

S mnogo straha Vesna je svog sina dovela u Zagreb, na sreu nije bilo vojne policije na
eljeznikoj postaji u Beogradu. Tada je, naime, vojska lovila dezertere, ali mi smo imali
sree. Dezerteri su se uglavnom skrivali kod rodbine. Vesna je svog sina dovela do granice
gdje je on vlakom otiao u Be. Mnogo hrvatskih vojnika je tada bilo u Austriji i tek su se u
jesen vratili u Hrvatsku. Vojarne su tada bile blokirane i srpska vojska nije se usudila izii
na ulice Zagreba. Jedan bedem oruja e vojska postaviti oko Hrvatske, a svakodnevno
tenkovske divizije zauzimaju poloaje na granici. Na hrvatskom jeziku bedem znai zid te
je tako Bedem ljubavi (kako se zove njihova organizacija) postao odgovor majki vojnika
JNA. Imaju veliki ured u centru Zagreba i pokuavaju svim majkama iji su sinovi u
vojsci pomoi. Mnogo ena mjesecima nije dobilo vijest o svojim sinovima.
Kad nazovem, tada dobijem odgovor da mi je sin premjeten u drugu jedinicu, a s ratnih
podruja ne smijemo davati informacije, pria mi jedna majka u uredu Bedema ljubavi.
Sva su se pisma nazad vratila kao i paketi s poklonima.
Strah kod majki je velik. Je li sin poginuo, ranjen ili kao bjegunac ubijen. Glasnogovornica
majki vojnika pria mi o sluajevima gdje su novaci nou pri spavanju strijeljani od strane
srpskih oficira, jer su odbili strijeljati hrvatske zatvorenike. Pokraj mene jedna suradnica
telefonira s vojarnom Maral Tito u Zagrebu. Ona vie i ruke joj se tresu. Ja sam sa 16
godina bila partizanka i borila se uz rame druga Tita za slobodnu i bratsku Jugoslaviju.
Ja imam pravo znati gdje su nai sinovi, i jesu li jo ivi. ena spusti slualicu i plae.
Znate to mi je rekao general? Mene ne interesira to je bilo u Drugom svjetskom ratu.
Od lipnja ova ena nema nikakvih vijesti o svom sinu. Mi strahujemo da je on ve dugo
mrtav, ali nitko joj ne bi htio ubiti nadu, tiho mi je kazala Slavica Bili.
Tada se opet uje telefon i ja moram uivo doivjeti jo jednu tragediju. Iz opkoljenog
Karlovca javlja se enski glas. udo je da linija jo nije prekinuta. Ja sam ukljuio mikrofon.
Pucnjava se uje svuda okolo, kae mi Dubi koja kod njih prevodi. ena plaui govori da
pokraj nje lee teki ranjenici i mrtvi, nikakva pomo se ne moe probiti, nema lijekova,
uju se jauci ranjenika u neposrednoj blizini. Kad je ula da mi se prevodi na engleski hoe
sa mnom priati i vie nemona bez ikakve nade: Zato Europa ne pomae? Koliko dugo
mi jo moramo ekati i biti zahvalni za isprazne rijei? Tako nam se ne pomae.
Meni je sluajui to postalo loe i bilo mi je lake kad se veza s Karlovcem prekinula. Ali
to se dalje dogaa u Karlovcu?
Telefoniram u Be, zovem meni poznate novinare. Petak je poslijepodne i skoro nikoga ne
mogu dobiti. Pojedinci pokau neizmjerno uenje, drugi pokuavaju razgovor to prije
zavriti. Mi imamo nae dopisnitvo u Zagrebu momentalno se ne moe nita uiniti...
urednik je ve otiao...
Vi u Beu, moe biti da ste u pravu, ali ja osjeam bespomonost ena oko sebe i nikoga
nema da im prui bar traak nade.
I u Srbiji takoer postoje Majke vojnika. Beogradska televizija ak pokazuje jedan
izvjetaj sa sjednice generala i majki. Uniformirani su bili u okruenju ena. Jedan od
167

nosioca zlatnih odlija, zbunjen, oznojen, kape nabijene na elo, pokuava ene otjerati
od mikrofona, ali on je protiv Bedema ljubavi nemoan. Armija bi sve sredila tiho i u
tajnosti. Ni srbijanske majke nita nisu doznale o svojim sinovima. Moda bi zajednika
bol mogla uspostaviti solidarnost meu enama.
Ali do sada su monici u Hrvatskoj i Srbiji takve mirovne inicijative mogli sprjeavati,
tajiti, prikrivati. Mnogo osloboenih regruta prelo je u hrvatsku nacionalnu gardu i sada
se bore protiv savezne armije JNA. Vlada Republike Hrvatske s tim je zadovoljna, ali
veliki dio majki je protiv. MIR stoji na jednom runo trikanom platnu, a pokraj njega
prekrien tenk.
Tisue ena prisustvovalo je demonstracijama pred Hrvatskim narodnim kazalitem u
Zagrebu. Slavica ita otvoreno pismo upueno generalima, apelira na savjest, zahtijeva
pregovore i moli za mir. ene pljeu, ali mnoge i plau.
Istovremeno generali su u vojarnama, politiari u vladajuim palaama EZ-a, komesari
sa svojim bijelim uniformama i terenskim vozilima negdje beskorisno putuju. Lord
Carrington je nekidan molbu majki vojnika sasluao s brinim izrazom lica i odletio
nazad u Bruxelles. U meuvremenu, rat se u Hrvatskoj nastavlja.

Vlaka 70 a
Kad siromah beskunik dobije bilo kakav pokriva ili ak kartonsku kutiju kojom e
pokriti ohlaeno tijelo sigurno nee zaboraviti dobroinitelja koji mu je spasio glavu i
do smrti e biti zahvalan za takvu gestu. Prirodno je da se loa djela pamte, ali se dobra
ne smiju zaboraviti. Jer ako se zaboravi, oteen nee biti dobroinitelj, ve primatelj
dobroinstva. Zbog toga se nikako ne smiju zaboraviti lanovi Europskog doma koji su,
ustupivi nam prostor, i mimo dogovorenog neizmjerno pomogli. Iz njihovih prostora
odradile smo vane pothvate. Nikada to ne bismo mogle napraviti da nam nisu irom
otvorili svoja vrata. No, i najmilijeg gosta tri je dana dosta. Mi sada moramo iseliti,
nai sebi bar nekakav prostor iz kojeg emo moi djelovati. Osim ratnih strahota i nae
zatoene djece u JNA, vrijeme koje neumitno tee jo je jedan od naih neprijatelja.
Sve nedae koje su se isprijeile pred nas moramo rjeavati u hodu, a pomoi niotkud.
Kao i do sada svi oni koji se zaklinju u pomo majkama ostaju samo na verbalnim
obeanjima, osim Vlade Bogdania koji ponovo pokazuje ne samo susretljivost, ve
i praktinost. Povezao me s gospoom Agatom Raan, predsjednicom Saveza ena
Hrvatske. Gospoa Raan imala je veliki ured u Vlakoj 70 A na treem katu. Taj ured
zauzima cijeli jedan kat. Taj ogromni prostor njima nije potreban pa je voljna podijeliti
ga s majkama vojnika. Naknadu za koritenje neemo plaati, samo emo dijeliti
trokove reija i u tom smislu smo potpisale i ugovor. Sama zgrada kao i okolni objekti
nekada davno bili su crkveno vlasnitvo. Graeni su po uzoru na Vatikan, pa su stari
Zagrepani taj prostor zvali i Mali Vatikan. Danas su u tim graevinama trgovine,
uredi i obiteljski stanovi. Nakon potpisanog ugovora mi smo se preselile u dvije
168

prostorije, jednu veu koja je vjerojatno

sluila za vee sastanke, i jednu manju
koja je moda nekada bila spavaonica
kakvom sveeniku ili kojoj osobi koja
posluuje. Sa sobom smo ponijele svu
svoju imovinu. Dva telefonska aparata
i dvije telefonske linije koje nam je na
koritenje poklonio direktor Pote
Mato Perak. udno zvui spominjanje
telefonskih linija i aparata kad danas
svako dijete u svom depu ima mobilni
telefon. Tada toga nije bilo. S druge
strane, nama su te linije tada znaile
ivot, opstanak, mogunost djelovanja.
Oformile
smo
ured
sukladno
mogunostima. U pomo nam priskau
mlade studentice, pa e Anica (kojoj
se prezimena, naalost, ne sjeam, nap.
aut.) biti prva osoba koja e voditi ured.
Ona je to radila izvanredno. Istina, dogovorile smo za njen trud i nekakvu simbolinu
naknadu za koju smo u tom trenutku imale neto prikupljenog novca s puta po Europi.
Sada se jo moramo organizirati i napraviti plan kako pomoi vojnicima koji su se jo
nalazili u JNA. Mnogi su dotad pobjegli, meu njima i moj sin. Uz pomo rodbine,
koju smo imali u Ljubljani, on je krajem kolovoza 1991. uspio pobjei iz vojarne. Svaki
od tih mladia imao je svoju priu, a svaka pria je posebna, jer su i okolnosti, mjesto i
vrijeme bili oni imbenici kojima su se mladii prilagoavali. U toj prilagodbi pokazali
su izvanredan stupanj inteligencije i snalaljivosti. Jer pobjei iz JNA zaista je bio
podvig vrijedan hvale, a oni su svakodnevno bjeali.
Da bismo ostvarile svoj plan, potreban nam je bio daleko vei broj suradnica. I tu
dolazi do pogreke. U ured navaljuju osobe koje nemamo ni vremena ni mogunosti
provjeriti, napraviti selekciju, ve vjerujui na rije primamo ih u organizaciju, to e se
uskoro pokazati kao vrlo lo potez.
Tih dana aktualna je pria o ljudima koji su na kocku stavili i vlastiti ivot kako bi
pomogli svojoj napadnutoj domovini. Prvi meu njima je gospodin Antun Irek. On
je osniva i predsjednik idovsko-hrvatskog drutva u SAD-u. Taj vremeni gospodin
trajka glau i u na je ured doao ve dosta slab, samo s jednom bocom mineralne
vode u depu. Kao ugledan i utjecajan ameriki graanin i poslovni ovjek hrvatskog
porijekla (roen je u epinu), svojim inom eli skrenuti panju amerike javnosti
na nau situaciju. Osobno vjeruje kako trajkajui glau kao ameriki graanin
moe promijeniti stav i Amerike i Europe glede rata u Hrvatskoj. Izmeu ostaloga,
169

170

on vjeruje kako hrvatski narod zasluuje vie slobode i vie potovanja, i ne zasluuje
ono to mu se sada dogaa. Ako to ne shvaaju u Srbiji i u JNA, to je njihov, a ne
hrvatski problem. Stoga Hrvatsku moraju ostaviti na miru. Moj predsjednik Bush
moe napraviti mnogo, i ja mu na to skreem pozornost. Problemi koji postoje mogu
se i moraju rjeavati mirnim putem. Radi tog mira ja trajkam glau, jer to je moja
dunost prema vama. Majke, ja sam s vama. I moja je parola Stop the war in Croatia,
i to odmah.
Da bismo mogle uinkovito djelovati trebalo je napraviti nekakvu sistematizaciju
s postojeom strukturom ena, jer je velik broj lanica koje su s nama ile u Srbiju i
Europu odustao od daljnjeg angamana kad su im se sinovi vratili kui.
Koliko su u ono prvo vrijeme kad je strah blokirao svaku majku i svaku sestru,
moji i nai javni istupi i stavovi obiljeili organizaciju kao jaku, a majke vojnika
nepogreivom intuicijom odraivale bez pogovora sve to bismo se dogovorile, toliko
su sada pridolice koje smo primili nametale svoje stavove i u prvi plan stavljale svoje
potrebe. Tu se gubilo strahovito puno energije. Onaj Odbor s poetka djelovanja vie
ne funkcionira. Namee se potreba ustrojavanja organizacije na cijelom teritoriju
Republike Hrvatske sa svim elementima koje jedna nevladina organizacija treba imati.
Odvjetnica, inae naa suputnica po putu u Europi, gospoa Dafinka Veerina izradila
nam je Statut. Sazvale smo Skuptinu na kojoj su se jasno vidjeli afiniteti pojedinih
delegata, od osobne promocije do sumnjivih ambicija. Sluajui i gledajui to sve
sjetila sam se one sudbonosne zadnje srijede u kolovozu kad sam s majkama vojnika
krenula put Beograda. Nitko nam, pa ni ja sama sebi, nije davao nikakve anse. A ipak
smo se vratile ive, i to je jo vanije, nitko nije tee stradao. Meni se to inilo kao
vaan uspjeh. Jer izgubiti bitku, a sauvati ljudstvo nije poraz, ve pobjeda. Sjetila sam
se i one mlade majke Ljiljane koja nas je ispratila na zagrebakom Glavnom kolodvoru.
Kad bi barem netko od ovih nejasnih imao tako jasan i tako plemenit stav.
Na Skuptini trae da odstupim. Odradila sam svoje, a s ovim temeljima koje smo
mi majke vojnika postavile ima onih koje e nastaviti bolje i uinkovitije nego to
smo to mi uinile. Potreba za irim angamanom je izazov jer ima puno prognanih,
ranjenih
A vojnici? Oni su moja trajna i neupitna obaveza. Svejedno, jo uvijek postoji
izvjesna doza autoriteta to se tie moga statusa, ali ipak tanka, pa sam jedva dobila
povjerenje Skuptine da nastavim voditi organizaciju. Nameem potrebu i obavezu
primarno pomoi vojnicima u JNA, a sve drugo mora ii u drugi plan. Nakon odrane
Skuptine formiraju se ogranci gotovo po cijeloj Hrvatskoj. Prije Zagreba registrirao
se Bedem ljubavi Bjelovar. Slijede Sisak, Varadin, Split, Zadar, Slavonski Brod,
Osijek, Daruvar, akovec, kratko vrijeme Rijeka i Pula. Kao posebnu organizaciju
valja istaknuti Bedem ljubavi iz Punta s otoka Krka. Te ene djeluju i danas bavei se
djecom rtvama rata.
171

U Zagrebu su pojaane uzbune i oglaavanje zranih opasnosti, pa se esto sputamo

u podrum nae zgrade kako bismo se zatitile. U tom podrumu koji kao sklonite
koriste i stanari i sluajni prolaznici nastao je 20. rujna 1991. i na prvi apel upuen
meunarodnoj zajednici Njegovoj Ekselenciji Javieru Prezu de Cuellaru, glavnom
tajniku UN-a. Sastavile smo ga Josipa (Vinja) Milas Matutinovi i ja:
Potovani gospodine Prez de Cuellar,
Mi, oajne majke iz Bedema ljubavi, iz Hrvatske, piemo Vam ovo pismo u sklonitu u
Zagrebu. Petak je 20. rujna 1991., 11 sati.
Mi, oajne majke iz Bedema ljubavi (koje smo prole kroz Europu da bismo molile za
mir), piemo Vam ovo pismo jer ste Vi simbolian kum naega malog Mateja Gapara,
roenog u Zagrebu 11. srpnja 1987., kao petmilijarditog graanina Svijeta.
Mi, oajne majke iz Bedema ljubavi, pozivamo Vas danas da budete simbolian kum
naega malog Tairija amira, roenog u Osijeku 17. rujna 1991. u 16.30 sati. Roen je
u sklonitu dok su komunistiki topovi i avioni gaali bolnicu iznad sklonita. Toga dana
u podne potpisano je, naime, primirje u Igalu.
Obraamo Vam se u svojoj tuzi i preklinjemo Vas da pomognete nama, majkama, u potrazi
za mirom za nau djecu.
Molimo, recite nam kako Vi, kao kum jednoga malog graanina Hrvatske, moete mirno
gledati strahote koje se ine njegovoj brai, njegovim sestrama?
Molimo, recite nam kako ste mogli zaboraviti ovaj beskrupulozni rat koji hara Hrvatskom
kada ste se obratili svijetu prije samo nekoliko dana?
Molimo, recite nam da li ete dopustiti da Hrvatsku i njezin narod istrijebi posljednja
komunistika armija u Europi?
Naa je jedina nada da e djeak Tairi amir jo biti iv kada Vi doete i da e neke majke
jo biti ive da Vas doekaju.
Srdaan pozdrav,
Bedem ljubavi Majke za mir, Hrvatska46
Druga grupa ena, predvoena Katarinom, Ivkom i Marijom, odlazi po vojarnama
kako bi razgovarale s vojnicima, kako bi im pruile informacije i osigurale siguran
bijeg. I Milka izraava elju baviti se vojnicima, pomoi im pri bijegu, ali ona sama
za sebe kae da e biti puno uspjenija ako bude mogla raditi sama. Sama preuzima
46 Sadraj apela preuzet je iz knjige Josipe Milas Matutinovi, Slutnja, strah i nada / Foreboding, Fear and Hope
(Zagreb, 1997., str. 22); autorica Milas Matutinovi je u biljeci ispod sadraja apela zapisala: Pismo je napisano
za vrijeme zrane uzbune. U sklonitu, u Vlakoj ulici, za vrijeme uzbuna obino bismo zajedno (Slavica Bili,
Vlasta Brada, Ana Lazarin, Hrvojka Paljan, Katarina Varoanec) dogovarale kome bismo sve trebale pisati. Ovo
sam pismo istoga dana faksom poslala u New York lanicama Bedema ljubavi koje su ga odmah predale Uredu
generalnog tajnika UN-a u New Yorku. Odgovora nije bilo.

172

istoni dio grada Zagreba, tonije vojarnu u Dugom Selu. Nemoguom se na poetku
inila ta njena samouvjerenost, ali ona je doista iz Dugog Sela izvukla 150 mladia.
Obukla ih, obula i uputila njihovim roditeljima. Njoj uz bok stat e i Muniba Haveri,
koja tiho poput lahora krui Zagrebom, ali gotovo nikad se ne vraa sama. esti su joj
pratioci mladi vojnici koje ona njeno i s puno takta otprema njihovim kuama. Trea
grupa izborila se za prikupljanje humanitarne pomoi. No, najvei broj nas koje smo
utemeljile Bedem ljubavi protivio se takvom vidu djelovanja. etvrta grupa trebala je
prikupljati informacije o rtvama rata. Peta grupa baviti se ranjenima i prognanima.
esta osoba koja je zauzela znaajno mjesto u raspodjeli zaduenja bila je Ana Smrdelj.
Ona e prikupljati umjetnika djela s kojima emo Hrvatsku pokazati svijetu, a na taj
nain prikupiti i izvjesna sredstva kojima emo financirati ratnu siroad.
Sve ovo poduzeto bilo je nedovoljno u odnosu na sve vee i sve tee rtve rata. Oajnih
poziva vojnika i njihovih roditelja svakim danom je sve vie. Okruene smo suzama
nemoi i oajem. Posjeti prognanicima i ranjenicima, koje predvodi Ljerka Pavi, vrlo
su potresni. Po bolnicama su uglavnom mladi momci, koji jo nisu zakoraili u ivot,
a ostali su bez obje noge, bez ruku. Puni su gelera. Tee od fizikih rana njihovo je
psihiko stanje. Nespremni, naivni, voeni samo srcem bez adekvatnog naoruanja,
bez vojnih vjetina vratili su se u zagrebake bolnice na rubu ivota. Po otpustu iz
bolnice nemaju se kamo vratiti, domovi su im razrueni, obitelji razdvojene, prognane,
radna mjesta unitena. Ima primjera da su smjeli ratnici postali izgubljeni i osamljeni
gubitnici. I tada se javlja ona prva naznaka da neto u lancu borbe za goli opstanak
ne tima. Naime, takve tragine ljudske sudbine ili neznanjem ili nehtijenjem odlaze
u drugi plan ili se gube u zamrenim i nepripremljenim birokratskim strukturama.
Pojavljuje se sindrom u svijetu poznat kao vijetnamski, meutim, on je izvorno na jer
su okolnosti pod kojima je nastajao bile drugaije. Hrvatski ratnici ne ratuju u tuoj
dravi, ne ratuju na nepoznatom terenu, ne ratuju za tue ciljeve. Hrvatski momci koji
su preko noi postali ratnici brane samo svoj dom.
Nae zadarske kolegice, predvoene Zdenkom Grdovi, prikupljaju dokumentaciju o
prognanicima iz zadarskog zalea.
Vinja Milas kao prevoditeljica i ja kao koordinatorica meu grupama radile smo
na internacionalizaciji jugoslavenske politike krize, meunarodnim kontaktima i
koordinirale rad grupa. Znale smo da nam je pomo zapadnog svijeta neophodna, jer
sami smo bili nemoni. Jo tada nismo znale razlikovati potrebu velikog svijeta i onih
koji na nama ele zaraditi politike poene od onih koji su stvarno htjeli pomagati. Mi
smo vjerovale da svaka strana organizacija koja je ula za nepravedni rat u Jugoslaviji
istinski eli pomoi nama majkama da taj rat zaustavimo. Poslije povratka iz Bruxellesa
i Bonna delegacije majki bile su na mirovnom putu prema Beu (13. rujna), Parizu,
Strasbourgu i Genevi (24. rujna), te Grazu (8. listopada). Poziv je doao i iz Udina
u Italiji. ene u crnom pozvale su nas na konferenciju 10. listopada 1991. koju su
oznaile kao poetak komunikacije meu zaraenim narodima. Sam naziv i organizacija
173

koja potpisuje poziv zasluuju punu pozornost iz nekoliko razloga. U prvom redu, radi
se o enama koje su, po naem miljenju, meu prvima shvatile pogubnost ratovanja
i u tom smislu ele raditi na komunikaciji. Drugo, komunikacija je osnovni nain
rjeavanja problema. Tree i ne manje vano, radi se o naim susjedama koje su rat u
Sloveniji promatrale iz neposredne blizine. etvrto, lanice komunistike organizacije
kroz svoje strukture mogu pomoi da se istina o ratu u naoj zemlji sazna i u ovom
dijelu Europe. Peto, najavljeno je da emo imati i sugovornice srpske i slovenske
nacionalnosti, a Talijanke e posredovati u naim razgovorima. S tom pretpostavkom
krenule smo iz Zagreba Vinja Milas, Vlasta i ja. Vlasta na raspolaganje daje svoj
automobil jer za rent-a-car nemamo novca, a za klasian prijevoz nemamo vremena.
U Udinama se upoznajemo s jednom Slovenkom i s jednom domaom enom.
Predstavljena nam je ena srpske nacionalnosti, ali ona nije iz Srbije, ve je
Zagrepanka, nama dobro poznata jer je radila na Hrvatskoj televiziji. Ono to upada
u oi na tom, vjerojatno dobro zamiljenom skupu je publika u dvorani. Gledajui
u publiku uinilo mi se da su te osobe vrlo upitnog drutvenog statusa, u prvom
redu po nainu komunikacije. Ta arena druina vrlo je buna i umjesto domaice
oni moderiraju skupom. Predstavljene smo po nekakvom redoslijedu, Slovenka, nas
tri iz Bedema ljubavi, Zagrepanka srpske nacionalnosti i naa domaica. Mi smo
te koje trebaju razgovarati o problemima koji pritiu nau zemlju. Meni su prvoj
dali rije. Govorila sam o nezavidnom statusu mladih vojnika koji se nalaze u JNA
i o pristranosti JNA, o majkama koje se protive takvom nainu rjeavanja politike
krize u zemlji. Sve to sam rekla potkrijepila sam argumentima koji su svima ve bili
dobro poznati. No, moje izlaganje bit e ocijenjeno kao vrlo emotivno, a emocija u
politici nema. Sasvim neiskusna u tom prevrtljivom svijetu, pitala sam se tko mi to
moe zamjeriti moj emotivni nastup kad su samo iz mog malog naselja Trnovice ve
trojica momaka stradali na ratitu. Jednoga od njih nisam poznavala, ali ovu dvojicu
to su muki ubijeni negdje na Banovini jesam. Znam im i roditelje. Jurina majka je jo
prije dva tjedna s nama bila na prosvjedu na Trgu. A danas nema sina. Ja joj ni suut
ne mogu izraziti jer se borim da to nesretno krvoprolie prestane. Druga po redu bila
je naa sugraanka. Ona govori o svojoj ugroenosti i opravdava intervenciju JNA.
Bilo mi je to jako udno obzirom da se radilo o javnoj osobi, spikerici na Hrvatskoj
televiziji, pa sam je upitala moe li objasniti u emu se sastoji njena ugroenost. To
pitanje nije se svidjelo ni njoj ni publici. Rekoe mi da je njeno demokratsko pravo
govoriti o njenoj sudbini. Upravo zbog tog demokratskog prava iznesite pred
ovim skupom injenice, da vidimo u emu se sastoji vaa ugroza i moe li se na to
djelovati. Radite li u dravnom mediju? Radim. Primate li za svoj rad plau?
Primam. ivite li u drutvenom stanu? ivim. Prijeti li vam netko?
Izravno ne. Ali zato me ispitujete, nije moj status tema ove konferencije. Ako
govorimo o ugroenosti, a vi ste sama kazala da ste kao Srpkinja ugroena u Hrvatskoj,
recite javno o kakvom vidu ugroze se radi. Radi se o ugroenosti srpskog naroda
u Hrvatskoj. Dobro, ako je srpski narod u Hrvatskoj ugroen, iznesite pred ovim
174

skupom injenice, nemojte govoriti uopeno, jer za krv koja tee po Hrvatskoj nije
opravdanje paualna izjava da je srpski narod u Hrvatskoj ugroen.
Kako gospoa spikerica nije imala niti jedan argument kojim bi opravdala svoju
ugroenost, pa se i uvrijedila na moja izravna pitanja, u pomo joj priskau iz publike.
Na noge se digla jedna plava gospoa, predstavila se kao Srpkinja koja ivi u Italiji,
i moe rei u emu se sastoji ugroza srpskog naroda u Hrvatskoj. Domaica joj
dozvoljava da govori. Teko je prepriati sve ono to je izgovorila jer prevoditeljica ne
stie prevesti njene rijei do kraja, ali njena tirada poela je otprilike ovako, to smo
i mi razumjele bez prijevoda: Tuman je ustaa. Tuman proganja srpski narod u
Hrvatskoj. Tuman je krivotvoritelj Jasenovca. Tuman rui Jugoslaviju, Franjo je
ustaa i svi Hrvati su ustae. Franjo, Franjo, Franjo, zvonila je gospoa gromkim
glasom.
Da smo i htjele odgovoriti na ovo, nismo imale mogunosti, jer ta je gospoa iz Italije
zavladala konferencijom. I dok je mi sluamo kako govori, domaica je nestala. Rekoe
nam da joj je pozlilo. Iz publike se tad die jedan ovjek srednjih godina i vrlo upadljiva
izgleda. Jednu nogu podigao je na stolac i naslonjen na vlastito golo koljeno poeo
vikati: Dolje Hrvatska, dolje Srbija. ivio hrvatski narod, ivio srpski narod.
Svi smo zastali na te poznate parole, ekajui to e dalje rei, kad odjednom nastade
bjeanija, najprije iz publike, a onda je do nas dola jedna gospoa i odvela nas
sporednim izlazom van. Odvela nas je u jedan lijepo ureen vrtni restoran, gdje je bila
i veina onih koje sam uspjela registrirati na skupu, tako i Srpkinja iz Italije koja je
dola do nas i sjela pored mene. Izvini, govori mi, ja znam da si ti potena, jer se bori
da ta djeca u vojsci ne ginu. Znam da se zalae za svu djecu bez obzira na nacionalnost
i moj istup prema tebi nije bio fer. Ali svijet mora znati kakav je Tuman, svijet mora
znati da je Tuman kriv za rat. Ja tebe volim kao sestru, pa mi i jesmo sestre, doi da te
poljubim. Ali Tumana treba prokazati. Ti si dobra osoba, to ti se vidi u oima, samo
na krivoj si strani. Kad bi ti tu svoju energiju stavila na pravu stranu, gdje bi ti bio kraj.
Znam, odgovorim joj, najbolje bi prola kad bih ja zijevala, a da mi ti posudi ton.
Nemoj nigdje govoriti da je vojska kriva, jer vojska mora braniti ugroeni srpski
narod u Hrvatskoj. Govori da je Tuman kriv, jer Tuman i je kriv. Vojska mora raditi
svoj posao, vojska ne moe biti kriva. Evo ti moja vizitka, povezat u te s ljudima koji
mogu od tebe napraviti lidera, jer ti u sebi ima to neto to ljudi primjeuju. Ja imam
dobre veze u politici (nije precizirala ijoj). Samo onako kako govori o vojsci, govori
o Tumanu.
Ako ti odgovorim da ja ne mislim tako kako mi sugerira, jer injenice govore
drugaije, kako od mene moe traiti da govorim protiv istine. I ti i ja znamo da
situacija u zemlji nije dobra, i ti i ja znamo da u naoj vienacionalnoj zemlji vojska
ne smije stati na jednu stranu i to na nain da koristi nau djecu. Vidi, za razliku od
tebe, ja sam uvjerena da onaj srpski seljak oko Knina ili u istonoj Slavoniji koji teko
ivi kao i ja ne moe sam kupiti ni strojnicu ni puku, ni tenk, ni bombu, ni avion, a
175

sve to ima i sve to koristi, to ne bi imao da ga nije naoruala armija za koju ti govori
da nije kriva. Uas koji je zavladao Hrvatskom provodi JNA jer rui vrtie, crkve,
bolnice, ubija civile. Na takav nain se ne titi druga nacionalna zajednica. No, dobro
si iskoristila ovu konferenciju da ocrni Tumana i Hrvatsku, samo ne znam jesu li te
novinari mogli dobro razumjeti. Drugi put govori sporije da te cijeli svijet razumije.
Ti se sa mnom, vidim, ruga, a ja tebe volim kao sestru. Rijeite se vi u Hrvatskoj
Tumana i sve nevolje u Jugoslaviji e nestati. Opet emo ivjeti kao braa jer mi i
jesmo braa i sestre. Dok nas dvije razgovaramo kao sestre dovukla se u restoran i
domaica uz formalnu ispriku i lou glumu. to je ona s tom konferencijom znakovitog
naslova, a vrlo loe organizacije htjela postii, nikome od nas nije bilo jasno. No, jedno
je sigurno, ta propala konferencija nije posluila niemu dobrom.
Vidjevi i u ovom neformalnom dijelu razgovora manipulaciju kojom se slue sudionici
ovog propalog skupa, na voza Zoran daje nam mig da napustimo restoran. Brzo smo
se oprostili.
Zakljuale smo se u hotelskoj sobi. Dugo u no bile smo budne, to zbog same
konferencije, a jo vie zbog radijskih vijesti koje izvjeuju kako se u Hrvatskoj i toga
dana gine. Vijesti su zastraujue jer se rat iri poput poara. ujemo da su pojaane
borbe na novogradikom ratitu, da ima mrtvih i ranjenih, ali i u zadarskom zaleu, na
Maslenikom mostu. Hrvatska se tim inom sijee na dva dijela i moja rodna Dalmacija
ostat e bez komunikacije sa svojim glavnim gradom. Ali u tim tekim i stravinim
vijestima ima neto to nama daje snagu, a to su sve brojnija bjeanja mladih vojnika
iz JNA, ali i njihovih starjeina. Ono to bi nas majke zadovoljilo svodi se na ukidanje
odluke o produenju vojnog roka, meutim takvih naznaka od strane JNA nema.
Nakon dolaska u Zagreb Katarina nas izvjeuje kako se mnogo toga u meuvremenu
dogodilo. Rat se intenzivirao, a jedan od njenih sinova je u diverzantskoj jedinici JNA.
O tome ti sada jo neu priati, samo moram uzeti prostora da rijeim neke stvari pa
u se vratiti pomagati i dalje. Zna li da su dvojicu momaka iz Zagreba pustili iz vojske
kad su predoili potvrdu da su upisani na fakultet. Trebalo bi iskoristiti tu mogunost,
moda emo tako moi lake izvui van jo kojega momka.
Zajedno s roditeljima nastavili smo trku po Sveuilitu. Za svakog momka za kojega
smo imale potpune podatke uspjele smo dobiti potvrdu da su upisani na fakultet. Neki
su i bili, ali mnogi nisu. No Sveuilite nam je formalno izlazilo u susret i na taj nain
dalo svoj obol u spaavanju mladih vojnika.

176

Katarina Varoanec
Katarinina zabrinutost je bila vidljiva. esto me znala voziti kui u kasnim nonim
satima kad bismo naputale posao u uredu. Ja stanujem u Trnovici, a ona na
Bukovakoj cesti pa joj je usput bilo i mene odvesti. U tim nonim vonjama osim
svakodnevnih problema, kao i sve druge ene znale smo razgovarati o kojeemu.
No, toga dana Katina je zabrinutost malo drugaija nego to je bila onih prvih dana.
Strpljiva i uporna, danas mi se inila nekako ustraena, uinilo mi se da nema volje
razgovarati ni o vojnicima, niti o zdravlju, o emu smo znale priati jer je imala nekih
zdravstvenih problema.
Nisam htjela navaljivati da mi otkrije razlog svog neobinog ponaanja, ve sam ekala
da sama izrazi ono to ju mui. Kao usput predloila sam joj jedinu mogunost koju jo
moemo provesti, a to je da organiziramo put u Makedoniju. Znala sam da su joj jo
obadva sina u JNA. Jedan je u Banja Luci, a drugi u Niu. Ovaj iz Banja Luke jo nije
sudjelovao u ratnim operacijama, iako kae da pola Hrvatske Banjaluki korpus dri
na nianu kao na dlanu, i kad sam s njim kontaktirala rekao mi je da je sve izglednije da
e i on uskoro morati krenuti u pomo krajinicima.
Ovaj drugi slui u zrakoplovnoj diverzantskoj jedinici i ve se za potrebe JNA okuao u
ratu, na njegovu sreu bez posljedica. Naime, iz Nia je bio poslan u Sloveniju, no kako
je cijela JNA u Sloveniji doivjela fijasko tako se i mladi diverzant vratio u matinu
jedinicu. Taj njihov status nju je kao majku jako optereivao. Moda bi jedan od njih i
mogao pobjei, ali se boje, jer ako pobjegne jedan, to e biti s onim drugim. Katarini
je teko uskladiti i razgovor s njima, a kamoli dogovoriti zajedniki bijeg. Ni potvrde o
upisanom fakultetu njima nisu od koristi jer ni jedan jo nije doao kui.
Negdje na raskriju u Dubravi govori mi: Zna, puno toga se u zadnja dva dana
dogodilo, ali jo nije vrijeme da ti sve kaem. Jako sam zabrinuta, cijelu no oka nisam
sklopila.
Da im se nije neto loe dogodilo, reci mi, nemoj me stavljati u jo veu brigu. Jesu li
ivi?
Nadam se da su obojica ivi, ali pusti me da ovo sama proem, ovo ne mogu podijeliti
ni s kim pa ni s tobom Jedino to od tebe traim je da me ne zove i da me ne trai
bar nekoliko dana. Kad ja rijeim svoj problem sama u se vratiti, ali vie neu ii u
vojarne.
Nije dugo trebalo ekati Katarinin povratak. Vratila se nakon par dana, ponovo poletna
i puna neke nove snage. Znam da izgara od znatielje, ali znaj da ima ast da ti to
prva i jedina sazna. Vratio mi se Banjaluanin. Vrisnula sam od sree. ekaj, ekaj,
jo nije kraj prii. Moj ti je Tomi dijete koje bi svaka majka poeljela imati. Dobar je,
bistar, spretan, drueljubiv. On ne moe biti sretan ako tu sreu ne dijeli s drugima.
On ti je neto poput dobrog duha. I kad mu se pruila prilika da pobjegne, on nije htio
177

bjeati sam iako kae da je imao prilika i da je mogao pobjei. On je ekao trenutak
da mu dvojica njegovih prijatelja ulove zgodu pa e onda bjeati sva trojica skupa. I
zamisli, molim te, doveo je sa sobom dva mladia, obojica srpske nacionalnosti, koji se
nisu htjeli boriti protiv naroda. Kae mi kako su se nadali da ih nee slati ni na jedno
ratite iako iz Banja Luke mogu kontrolirati cijelu Krajinu. A kad su se stvari poele
komplicirati i kad su shvatili da nee biti poteeni, on ti je s njima dvojicom put pod
noge i u Zagreb. Uh, koja srea, vritim ja. ekaj, ekaj, sad e znati zato ja
spavati nisam mogla. Oni pojma nemaju kako je teko biti vojni bjegunac. Moe li
zamisliti koji teret mi je na glavu navalio. Ne samo to su doli u uniformama, pa ih
je trebalo preobui, ve su doli bez ikakvih dokumenata. Ni osobne karte nisu imali
sa sobom, a hoe osjetiti slobodu u Zagrebu. Kad su se oprali, najeli i naspavali, oni bi
malo otili u grad da vide noni ivot u Zagrebu. Ja samo to se nisam onesvijestila.
Kako u ih pustiti u grad bez dokumenata, a njima je moja briga bila jako smijena.
Sad kad su na slobodi oni bi malo u ivot. Eto, to ti je mladost. Oni ne shvaaju da
nigdje u Jugoslaviji vie nije siguran ivot dezertera, pa ni u Zagrebu. Ne shvaaju da i
u Zagrebu postoje pritajene strukture, da ima puno jugonostalgiara koji jedva ekaju
da ih cinkaju, da ima puno bivih oficira, njihove djece i njihovih prijatelja za koje oni
nemaju suosjeanja. Njima vojni vrh nije oprostio bijeg, nije potvrdio aboliciju koju
smo mi traile, oni nisu nigdje sigurni pa ni u mojoj kui. S njima skupa nesigurna
sam i ja i cijela moja obitelj, stoga to to nam se dogodilo nisam mogla podijeliti ni s
kim, pa ni s tobom. Ipak sam ih uvjerila da u grad ii ne smiju. No, moje uvjeravanje
ne bi pomoglo da nismo stupili u kontakt s njihovim roditeljima. A roditelji su na
cijelom svijetu isti. Boje se za ivote svoje djece. Otac jednog od ove dvojice dao mi
je jedan kontakt gdje bismo ih mogli smjestiti, jer, ree mi, da ih u Srbiju nee vratiti.
U Srbiji je jo opasnije biti dezerter. Ako dou kui pa ih ulove opet e ih odvesti u
vojsku. Moram ih prebaciti na sigurno mjesto, a sigurna je jedino Europa. Mu, ja i
Nataa pobrinuli smo se za putovnice. Otili su u Njemaku. Javili su mi se da su sretno
stigli. Eto, zbog ega sam ja bila tajanstvena. Nije mene bilo strah da to kaem vama u
udruzi, ali me bilo strah da informacija ne procuri dalje. A strah me bilo da ih tkogod
ne vidi od susjeda, pa da me ne prijave. No, koliko god je ovo dobro prolo, toliko ja jo
nisam potpuno zadovoljna, jer onaj drugi sin mi je jo uvijek dolje u Niu. to e s njim
biti ako se sazna da mu je brat pobjegao. Sada moram napraviti plan kako njega izvui.
A kako bi bilo da organiziramo odlazak u Makedoniju?
Ma kakvi, sama zna da u tim organiziranim i masovnim odlascima nema sree. Tko
se vratio s nama iz Beograda? Nitko. Koga e ti vojska pustiti kad doe toliki broj
majki. Sve masovne posjete vojarnama vojni vrh doivljava kao politike provokacije.
A meni nije do konfrontiranja s njima. Meni je do toga da mi djeca dou iva i zdrava
kui. Zbog toga moramo biti mudri, jer koga je moliti, nije ga srditi. Ve imam plan u
glavi, samo mi treba jo netko od povjerenja i hrabar. Nije zgodno da putujem sama.
178

Dalek je put do june Srbije. Mislila sam zamoliti Milku da ona ide sa mnom. Ona je
lucidna i hrabra.
I tako su pod okriljem noi bez iijeg znanja o ruti puta njih dvije krenule na neizvjestan
put u junu Srbiju. Jedina ruta kojom su mogle nesmetano proi bila je oko vanjskih
granica Srbije, preko Maarske, Rumunjske, Bugarske pa u Makedoniju i odatle do
Nia. Milka mi je samo neto natuknula, ako im se to dogodi, da znam gdje u ih
traiti. Potpuno shvatljiva bila mi je Katarinina odluka da ide traiti svog drugog sina,
ali me stalno muila neizvjesnost tog poteza. Kako e proi i hoe li uspjeti? Na svaki
zvuk telefona srce bi mi protrnulo mislei to je s njima. Vratile su se nakon desetak
dana, same. Mladog diverzanta izvui nisu mogle. A diverzanti su posebna klasa vojske,
oni su probrani kao najspretniji i najodluniji, oni se posebno obuavaju. Zbog te
posebnosti Kreina poloaja zadrale smo se jedan dan u Skopju kako bi osigurale veze
ne samo za ulazak u Srbiju, ve i za siguran bijeg. Makedonija je sve donedavno bila
meka za bijeg iz vojske, to je potvrdio i sam general Adi kad mu je u prvom naletu
vojske na Sloveniju, u Makedoniji dezertiralo preko pet tisua regruta i starjeina, ali
situacija se sada promijenila jer je u Makedoniju doao neki strogi oficir Mladi. Sada
su mjere opreza pootrili i zbog toga Kreo pobjei ne moe. Na nezgodnoj je poziciji
u junoj Srbiji, kao u slijepom crijevu. Jedini izlaz bila je Makedonija, ali preko nje je
sad daleko tee nego to je bilo do prije samo nekoliko tjedana. Ostao je i sam mora
nai nain kako e pobjei.
Znai, uzalud ste inile tako veliku rtvu i tako rizian put kad ga niste mogle iupati
van?
To samo na prvi pogled izgleda tako, meutim, ja mislim da smo napravile vrlo dobru
stvar, govori Katarina. Kreo sada zna u kakvoj se situaciji nalazi cijela zemlja, zna
na koga i gdje se moe osloniti jer smo mu ostavile sigurne veze. Dale smo mu i neto
novca. Osim toga, mi bismo ekale trenutak kada e on pobjei, ali on se vie brinuo
za nas. Nije nam dozvolio da ostanemo u Skopju i da ga ekamo, jer sigurniji je bez nas
nego s nama, to je i logino. Oficiri su ljuti na majke vojnika i svaki pokuaj da majke
isposluju izlazak pada u vodu i jo vie oteava poloaj vojniku. Zbog toga smo se mi
i vratile same. Ja se uzdam u Boga da e moj Kreo nai nain i pobjei sam. On je tip
mladia koji se ne boji opasnosti. I dok su bili mali uvijek mi je zadavao glavobolje
svojom neustraivou, ali se uvijek doekivao na noge i pobjeivao i brata i moj strah.
Iako su blizanci, ipak su jako razliiti.
Portvovnost majke i njena vjera u osobne kvalitete vlastitog djeteta nedugo nakon
ovog pokuaja urodila je plodom. S Katarininog lica nestalo je one sjete koja se viala
svakodnevno iako ju je ona pokuavala sakriti radei dan i no u organizaciji i na taj
nain pomaui i roditeljima i vojnicima. Jednog jutra kad sam se najmanje nadala ona
je dola puna neopisive sree, vedra, puna poleta. Sve to joj se vidjelo na licu saela je
u jednu jedinu reenicu: I Kreo se vratio.
179

Kako, kada bila su pitanja koja se postavljaju oima prije nego to se izgovore rijeima.
A ona je svoju dugotrajnu borbu i svoju veliku brigu saela u vrlo kratak izvjetaj i
rekla: Neke od vas znaju, ali veina ne zna da je moj Kreo sluio u diverzantskoj
jedinici u Niu. Kad je poeo rat u Sloveniji njega i jo nekoliko njegovih drugova
helikopterom su prebacili u Sloveniju da ondje izvedu diverzantske akcije. Meutim,
kako je u Sloveniji sve brzo zavrilo i kako je vojska u Sloveniji kapitulirala, tako ni oni
nisu imali potrebe djelovati. On je ve tada smiljao nain da iz Slovenije pobjegne u
Zagreb, ali nije imao prostora za izvesti tako rizian pothvat, pa se vratio u Ni. Imao
je sreu da ih iz Nia vie nigdje nisu slali i jo mu je jedna sretna okolnost ila na ruku.
Njegov pretpostavljeni, valjda jedan od normalnijih u vojnoj hijerarhiji, vidjevi da
je izgubio bitku nije htio izgubiti obraz pa je i samim diverzantima izlazio na ruku
koliko god su mu mogunosti dozvoljavale. On nije kao oficir i kao starjeina htio
nad uplaenim vojnicima provoditi stegu, ve je s njima pokuavao odravati drugaiji
odnos. Moda je i elio da se vojnici sami vrate kuama, mi to nikada neemo saznati,
ali ta njegova susretljivost mome Krei je pomogla u bijegu. Naime, Kreo i jedan
njegov drug, Srbin, izrazili su elju da izau van malo se proveseliti, ali da nemaju
prijevoznog sredstva, pa su ga zamolili da im posudi svoj moped koji je on drao u
vojarni. Bilo je to njegovo osobno prijevozno sredstvo kojim je on odlazio i dolazio
u vojarnu. Je li sumnjao u Kreinu molbu ili je elio na taj nain pomoi, to samo on
zna, ali to god da je bio razlog, uinio je veliku stvar. Posudio je momcima moped, a
njih dvojica su umjesto u gostionicu produili ravno u Skopje. Stupili su u vezu koju
smo im ostavile nas dvije, ostavili moped naoj vezi, dali adresu i novac s napomenom
da moped vrate oficiru, a njih dvojica se ukrcali u zrakoplov pa ravno u Be. Iz Bea u
Sloveniju. Vie nisu imali novca da se prebace u Zagreb. Nazvali su mene kui. Mi smo
otili po njih. Njegovog prijatelja iz Srbije roditelji su eljeli vratiti kui. Odvezla sam
ga do Sarajeva i ondje predala roditeljima. Eto, tako su se spasila moja dva sina, a uz
njih jo i trojica Srba koji nisu htjeli ubijati za ideju Velike Srbije.
Njeni deki, kako ih je od milja zvala, nastavili su svoj ivotni put, a Katarina je i dalje
radila u organizaciji. Kao lan ueg Odbora i blagajnica organizacije stizala je obavljati
i druge poslove. Njena specijalnost su bili odlasci po vojarnama i onaj diplomatski
duh kojim je pristupala ne samo vojnicima, ve i njihovim starjeinama, a to je sve
davalo zapanjujue rezultate. Veliku suosjeajnost je pokazivala prema ranjenicima,
kao i prema prognanicima i izbjeglicama. Njena strpljivost u prikupljanju potpisa
za vrijeme peticije na Staru godinu zadivljujua je. Dok su meni noge, odrvenjele
od zime, otkazivale poslunost, ona je skakutala oko naeg tanda ne obazirui se
na hladnou. S puno takta, strpljivosti i majinske njenosti znala je privui i one
najtvrdokornije da nam stave potpis na peticiju. O meni se uvijek brinula na sebi
svojstven nain. Ja se za te bojim, znala mi je esto govoriti, ali i davati savjete. Kad
doe pred zid, nemoj kroz zid, ve zakoi, ocijeni moe li ga preskoiti, ako ne moe
onda mu doskoi, saekaj, obii ga, jer meni bi bilo ao da tu tvrdu glavu i svileno
srce moram upati negdje ispod mosta. O svojem zdravstvenom stanju nije govorila.
180

Jedino ega se uasavala bila je injenica da rat nikako nee prestati. Proivjela je s
nama i meunarodno priznanje Republike Hrvatske 15. sijenja 1992., i povratak svih
vojnika njihovim kuama. A ve kad se rat u BiH razmahao punom estinom, njoj je
jedne noi iznenada pozlilo. Strahovita bol ispod rebara prisilila ju je da potrai pomo
lijenika. Hospitalizirana je u bolnici za plune bolesti na Jordanovcu. Prikovana uz
samrtniku postelju nije izgubila duh praktinog razmiljanja te mi je prije mog puta
u Novu Bilu (u prosincu 1993.) poklonila svoju periku. Kad ode tamo u Bosnu
stavi ovo na glavu, ni roena majka te nee prepoznati, jer ao bi mi bilo da jo bar
jedanput ne vidim tu tvrdu kamenjarsku glavu. Po povratku posjetile smo ju Vlasta
i ja. Bio je to na zadnji sastanak, ujedno i rastanak. Uznapredovali karcinom plua
uzeo je svoju rtvu. Katarina je umrla u Velikom tjednu pred sami Uskrs 1994. godine.
Pokopana je na groblju na Miroevcu. Uz njen odar stajala su njena djeca, dva sina,
ker i mu, te nekoliko nas ena iz udruge. Od vladajuih struktura nitko nije doao,
nitko nije uputio niti rijei utjehe. Ja ne mogu znati odlazi li prolost u nepovrat, ali
znam da postoji oko koje neprekidno bdije negdje visoko iznad zvijezda. Isto tako
znam da mali ljudi velikih djela odlaze skromno, na njihovu odlasku nema velikih ljudi
ni bombastinih rijei. Uz njih su samo oni koji su ih voljeli i poznavali. A mi koje
smo s njom radile i koje smo ju poznavale nikada neemo moi zaboraviti jednu od
prvih majki koja se suprotstavila samovolji generala. U naim srcima na trajan spomen
upisano je jedno toplo i estito ime: Katarina.

Prekinute su telefonske veze

Eto, karikira jedna moja znanica, ako nita, rat ti je donio i jednu dobru stvar. to si
do sada propustila, sad ima mogunosti popraviti i nauiti zemljopis vlastite zemlje.
Umrla bi, a ne bi znala gdje je Manjaa da ti nije Kadijevia. Povod tako ironinoj
primjedbi bio je moj pokuaj da pronaem telefonski broj Manjae. Telefonske linije
jo uvijek rade pa mogu nazvati i u Sarajevo i u Beograd. U Beogradu imam, dodue
male, ali pouzdane veze sa enama iz antiratnih organizacija, koje mi nastoje pomoi,
makar u kontaktima. U Sarajevu postoji itava lepeza osoba, od znanica iz Beograda
do anonimnih pojedinaca koji nikada nisu odbili pomoi mladom vojniku u bijegu.
Njihova pomo je bila viestruka, od skrivanja u vlastitim kuama do presvlaenja i
davanja novca za nesiguran put povratka roditeljskoj kui. Ali danas poslijepodne nitko
od mojih kontakata ne zna broj Manjae. I koga god upitam za Manjau, osjetim da
se sugovornik lecne na sam spomen tog imena. Iz Sarajeva mi govore da je na Manjai
stacioniran jedan dio JNA koja se jo uvijek povlai iz Slovenije, dok drugi dio trpaju
u vojarnu Kozara u Banja Luci, tako da dobiti broj telefona vojnog stacionara nije
nimalo jednostavno, pogotovo civilima koje JNA dri svojim najveim neprijateljima.
Osim te nemogunosti, s uenjem postavljaju pitanje to e mi kontakt s Manjaom.
Doi do informacije o Manjai ili o bilo emu to spada pod Banja Luku nevjerojatno
181

je teko jer sve oko Banja Luke i u Banja Luci jo od davnih dana kontrolira JNA,
pogotovo sada kad je i svaki civil koji moe nositi puku angairan u jedinicama JNA.
A razlog mog traenja je jedan mladi Dubrovanin Maro. Njegovi roditelji pouzdano
znaju da je Maro zavrio na Manjai, no oni sami do njega ne mogu, a vjeruju da im
jedino mi kao organizacija moemo pomoi. Maro je dezertirao iz JNA i prikljuio
se hrvatskim gardistima. Ranjen je i tako ranjenog vojska ga je pokupila i odvela na
Manjau. Roditelji strahuju za njegov ivot jer on je u oima JNA dvostruki krivac. Kriv
je to je iz regularne vojske pobjegao, a vojni bjegunci su oduvijek i u svim vojskama
svijeta, bez obzira na motiv bijega, izdajice i s njima se postupa na vojni nain, dakle,
bez milosti. Druga oteavajua injenica je njegovo prikljuivanje neprijateljskim
hrvatskim jedinicama. I trea stvar, ranjen je, barem su tako uli. O kakvoj se rani
radi i pod kojim okolnostima je ranjen, roditelji ne znaju. Ono to od nas trae je
da ga prebacimo kui jer mi smo ipak organizacija koja se bori za svaki ivot mladog
vojnika. Nakon bezbroj pokuaja tog toplog popodneva, negdje pred sam zalazak
sunca zazvonio je telefon na Manjai. Izgleda udno, gotovo nepojmljivo da zvonjava
telefona moe kod nekoga izazvati neopisivu koliinu pozitivnih emocija kao to se
tog asa dogaalo meni. Vjera u razum medicinskog osoblja nikada me nije napustila
pa sam stoga bila izuzetno sretna jer sam se nadala da u razgovarati s osobom kojoj
je na prvom mjestu Hipokratova zakletva. Javio se mladi njeni glas. Bio je to glas
vojnika s centrale. Naravno da on nita ne zna i nikako mi ne moe pomoi, ali moe
me spojiti s oficirom koji mi moe dati informaciju o subjektu kojega traim. I to je
bilo puno od djeaka koji dijeli sudbinu tisua onih koji se jo uvijek nalaze u JNA.
Nakon podue stanke, s druge strane javlja se jedan, u prvi mah, vrlo ugodan i uljudan
muki glas. Predstavio se doktorom, a ja mu se predstavim kao medicinska sestra. Mi
smo, eto, iz iste brane pa nam se lako sporazumjeti. Otkrivam mu razlog mog poziva.
Traim jednog mladia po imenu Maro, pouzdano znam da je na Manjai. Istina
je, odgovara lijenik. Maro je kod nas u stacionaru. Upitam ga kako je mladi, a
lijenik odgovara da je dobro ali Ali to, gospodine doktore, priupitam ga kad je
zastao ne dovrivi misao. Ali on mora pred vojni sud, on je dezerter. Sudit e mu
se za dezerterstvo i pristupanje neprijateljskim jedinicama zengama. Osjetio je da
sam na te rijei ja zastala pa je nastavio: Dezertirati iz JNA veliki je krimen i za to u
svim vojskama slijedi metak u elo, a pristupanje neprijateljskim ustakim jedinicama
zasluuje drugi metak. Gospodine doktore, vi kaete da ste lijenik i ja vas pitam
za zdravstveno stanje mladia koji se igrom nesretne sudbine naao u vaim rukama.
Recite mi kakvo mu je zdravstveno stanje? Dobro, odgovori lijenik kratko, no
vojni sud mu ne gine. Od te zastraujue reenice protrnula sam, ne znajui to bih vie
rekla. Bilo je sasvim oito da me lijenik htio zastraiti ili su u vojsci bile pomijeane
ingerencije, pa sam mu rekla: Gospodine doktore, vi ste lijenik, a ne tuitelj i u vaoj
nadlenosti nije ovo to mi govorite. Va posao je lijeiti bolesne i ranjene, ali kad je
tako, moram vam rei da sam ja na razgovor snimila i da u s ovoga mjesta sa snimkom
otii u Meunarodni Crveni kri i njima prijaviti mladia kojega traim i dati im na
182

razgovor da vide spada li u vau nadlenost tvrdnja da ete mladia poslati pred vojni
sud. Neka oni procijene nain na koji vi postupate prema ljudima koji su se nali u
ovakvoj situaciji. Bio je to zapravo dobar pogodak, jer je sada lijenik ustuknuo pred
tvrdnjom da u sve to je rekao predati Meunarodnom Crvenom kriu, pa mi je u
nedostatku argumenata samo opsovao majku.
Samo to sam spustila slualicu, prekinut je telefonski promet sa svim republikama.
Nikoga vie ne moemo izravno nazvati. Odsjeeni smo i od Beograda, Sarajeva, Skopja,
Podgorice. Sve one informacije koje su do prije samo koju minutu bile neprocjenjivo
vane i korisne, koje smo dijelile s ljudima kojima je stalo do ljudskih ivota, sada se
vie nisu mogle odravati na nain kako smo to dotada inile. Taj telefonski prekid jo
je vie oteao sudbinu mladog vojnika Mare.
No, ono to se zatvorilo i zaahurilo u naoj poludjeloj zemlji, ostalo je otvoreno
prema Europi i drugom dijelu svijeta. Naa organizacija u svijetu, poglavito meu
naim iseljenicima, kotirala je vrlo visoko pa nas tako pozivaju na razne manifestacije
koje oni provode. Mnogi se odluuju i na drastine metode kao to je trajk glau
pred meunarodnim institucijama, kako bi tim inom skrenuli pozornost politike
javnosti na teak poloaj Republike Hrvatske. Osim naih iseljenika koji na razne
naine pokuavaju pomoi napadnutoj domovini, javljaju se i strane organizacije, kako
nevladine tako i politike te nas pozivaju na razne konferencije. Pozivi stiu iz gotovo
svih vanijih europskih zemalja, od Francuske, Njemake, Austrije, ali i iz Kanade i
SAD-a. Odgovoriti na toliku koliinu poziva nemogue je. Nemamo toliko aktivnih
lanova koji mogu adekvatno odgovoriti izazovima koji se pred nas postavljaju. Otii
u Europu ili Ameriku uope nije problem. Problem je u tom velikom svijetu ostaviti
dostojanstven dojam, pokazati neodrivost ovakvog stanja u zemlji, poluiti bar mali
pozitivni pomak. Za tako velik iskorak mi jednostavno potencijala nemamo ili ga
imamo vrlo malo. I taj mali potencijal nailazi na nerazumijevanje unutar organizacije,
upravo iz razloga nepoznavanja dramatine situacije. Nije to samo trenutno
nepoznavanje hrvatskog politikog i nacionalnog opstanka kroz povijest. Ono to mi
kao organizacija sada predstavljamo ne odnosi se samo na nae sinove vojnike, iako
je to jo uvijek ono to nas prvenstveno motivira za borbu. No, bez pomoi iz svijeta
ta naa borba nije mogua. I sada se poinju lomiti koplja i gubiti energija upravo na
neznanju i na nespremnosti. S druge strane, kad bi se zbrajali pokuaji i pogreke na
kojima smo uili, doli bismo do zakljuka da je hrvatski narod vrlo ilav i pravdoljubiv.
Iz ta dva, Bogom dana elementa uspijeva potegnuti kvalitetne poteze. Jedan od takvih
poteza je i odlazak nae nove suradnice Hrvojke u Be na jednu konferenciju na
kojoj e sudjelovati i majke iz Argentine iz Plaza de majo. Hrvojka Paljan je vitalna
sredovjena ena, arhitektica po struci, majka jednog srednjokolca, vrlo uljudna i
tolerantna, i izvrsno govori njemaki jezik. I ba u vrijeme kad sam oekivala da se
Hrvojka javi da je sretno stigla, ugledam ju na vratima ureda: to se dogodilo, zato
si se vratila?, bilo je prvo to sam ju upitala. Putovnica mi ne vrijedi, istekla je. Vratili
183

su me s austrijske granice. Leti sa mnom u Petrinjsku da mi produe putovnicu ako

eli da stignem na konferenciju. Zahvaljujui susretljivosti ljudi u Policiji, Hrvojka je
dobila putovnicu i sretno stigla na konferenciju. Prepriavi tijek konferencije, izmeu
ostalog, iznenadio ju je stav ene iz Argentine, iz Plaza de majo, koja nikako nije mogla
shvatiti to se to u Jugoslaviji dogaa. Ona zna da u Jugoslaviji vlada socijalistiki
drutveni sustav, kojemu tei i njena zemlja. Ona u tom sustavu vidi idealno drutveno
ureenje i socijalistiku vojsku nikako ne moe percipirati kao agresora na vlastiti
narod. Njoj to jednostavno nije jasno. Nije joj jasno da se sve ideologije bez obzira
na predznak brane istim sredstvima. Rafali ispaljeni iz automata ubijaju jednako bili
oni kapitalistiki ili socijalistiki. U njenoj zemlji vojna hunta je odvodila i ubijala
tajno i muki. Ovdje je vojna hunta zadrala i upotrijebila nau djecu da ubijaju svoje
vlastite roditelje, da rue svoje vlastite domove, kole, vrtie, bolnice, crkve. Ovdje je,
isto kao i u Argentini, vojska izvrila pu, samo perfidniji, a time i opasniji. Ovdje se
puisti pozivaju na ouvanje jedinstva zemlje, na zajednicu ravnopravnih naroda, a
u napadima JNA stradavaju uglavnom hrvatski civili i rue se samo hrvatski gradovi
i to preko ruku hrvatskih sinova koje su oni, silom i mimo zakona, zadrali u svojim
redovima. I to je ona teina koju svijet teko shvaa, a o kojoj mi uporno govorimo. I
tu lei slinost izmeu argentinske i jugoslavenske vojske. Ono to nose na kapi i pod
ijim znakom to rade uope nije bitno. Dakle, tu konfuznu situaciju u naoj zemlji
vanjski svijet doivljava dvojako. Jedni kau da ne razumiju pa samim tim automatski
odmau, a oni koji kau da razumiju, slabo pomau. I opet se sve svodi na ono jedno i
jedino bitno uzdaj se u se i u svoje kljuse. A nae kljuse ne samo da posre, ve lipsa
pod teretom problema. Uasi rata smjenjuju se velikom brzinom. ibenik i Zadar jedva
odolijevaju napadima, a Vukovar oajniki vapi za pomoi. Roditelji pritiu sa svih
strana. Nemogue je prepriati teinu uasa koju trpe roditelji ija su djeca u Kninu,
Petrinji, Vukovaru... Oni to jo nisu otili na ratite u Hrvatskoj, a stacionirani su u
Srbiji, na Kosovu ili u Makedoniji oajniki trae pomo od svojih roditelja. Puno ima
i onih koji se sami odluuju na bijeg, kao to ima i onih koji se sami predaju hrvatskim
vojnim snagama. Moral u JNA pao je na najnie mogue grane. U ovom oajnom
vremenu ne bjee samo Hrvati, Albanci ili muslimani. Sada bjee svi, pa i Srbi, i to
ne samo vojnici, ve i oficiri. A ono to ostaje u JNA i ono to im se prikljuilo, bilo
milom ili silom, pokazuje nezamislivu koliinu okrutnosti, sijui ispred sebe smrt, a iza
sebe ostavljajui spaljenu zemlju.
Da bismo barem malo ublaile koliinu uasa i zaustavile bar za jedan trenutak
pomahnitalu soldatesku, majke iz Bedema ljubavi nude se generalu Aksentijeviu u
Komandi Pete vojne oblasti kao tampon zona meu zaraenim stranama. General u
svojoj nadmoi kae da naelno prihvaa takvu inicijativu, ali o njenoj provedbi u djelo
dodatno se treba dogovoriti. No do odgovora, a kamoli do dogovora nikada nije ni
dolo. Na drugom kraju Hrvatske, u Istri, Bedem ljubavi iz Pule alje otvoreno pismo
svim novinskim agencijama, da su majke spremne goloruke i s djecom u naruju stati
na pistu aerodroma kako bi zaustavile sijanje smrti po Hrvatskoj. Slubene hrvatske
184

vlasti trude se razgovorima i pregovorima zaustaviti generale. Potpisuju primirja koja

traju dugo koliko i mjehuri od sapunice. Nepredvidivi potezi vrha JNA ne ostavljaju
prostora ni za kakvu suvislu aktivnost s kojom bi im se ovjek mogao suprotstaviti,
osim vojne moi, a mi tu snagu nemamo. Pitanje je dana kad e nas ostaviti u potpunoj
medijskoj izolaciji jer gaaju televizijske odailjae. Raketiran je i onaj Svetoga Jure
na Biokovu. Vapaji za pomoi iz svih ratnih arita kanaliziraju se prema glavnom
gradu Zagrebu. A u Zagrebu se svakodnevno oglaavaju sirene koje najavljuju zranu
opasnost. Doi do radnog mjesta ili se vratiti s njega javnim gradskim prijevozom
vrlo je teko. Oni motorizirani graani jo uspijevaju, a ja sam osuena snalaziti se
kako znam i umijem. Jutros sam propustila dva-tri susjeda koji su se ponudili da me
usput povezu. ekala sam jednog poznanika koji kao podstanar ivi nedaleko moje
kue. On je mladi oficir i radi u vojarni na Borongaju. U naem naselju pojavio se
negdje u proljee. Znala sam ga viati na koarkakom igralitu. Moj mlai sin se esto
igrao s njim. Sprijateljili su se, ali onaj moj crv sumnje prema uniformiranim osobama
esto je maloga upozoravao da s oficirom nita ne pria ni o bratu ni o naem strahu
za bratov ivot u vojsci. Kao i svako dijete, Mario se nije dao smesti, ve je nastavio
igrati se s oficirom i priati mi kako je oficir zapravo jako dobar i pristojan momak.
Zna, mama, govori mi Mario jednog poslijepodneva, Ivan ti vie ne ide na posao
u uniformi. Danas je bio jako tuan, samo to nije plakao. Iz Slunja su mu potjerali
obitelj mamu, tatu, brata, ogoricu i njihove dvoje djece. Iako se nismo pozdravljali,
znao je on mene, i ja njega. Jutros sam odluila upoznati Ivana malo bolje. Kao da
smo se dogovorili, Ivan je zaustavio automobil i ponudio mi prijevoz. Na blijedom licu
mladia neto malo starijeg od onih koje sam ja traila, vidio se strah. U tom kratkom
razgovoru potvrdio mi je ono to smo mi indirektno znali, odnosno nasluivali u
JNA vlada neopisivi kaos. JNA je u potpunom rasulu. Nitko nikome nita ne vjeruje.
A to je s regrutima, pitam ga. Pa i sami znate da regruti bjee. Znam, ali svi ne
mogu pobjei, to je s onima koji ostaju u vojarni? Hoe li ih vojska otpustiti, hoe
li se vojska povui u vojarne, hoe li skinuti tu borbenu spremnost? Puno me
pitate, gospoo, i ja vam na ta pitanja odgovoriti ne mogu. Ja nemam nikakav uvid u
komandu, ja sam nii oficir i k tome Hrvat. Ja samo radim s vojnicima. Izvrsno,
odgovorim mu. to je tu, gospoo, izvrsno? Ja sam vojnik po struci, oficir JNA, a ta
armija s etnicima otjerala mi je roditelje iz rodne kue. Sluaj Ivane, dobro je da ti
je obitelj iva i na sigurnom, sad se bar ne mora brinuti za njihovu sigurnost, a ti sam
moe pomoi nama. Kako u vam ja pomoi kad ni sam ne znam to u sa sobom,
kad ni sebi pomoi ne mogu. U kasarnu dolaze vae ene i one su oslonac regrutima.
A ja, to e sa mnom biti? Vidi, Ivane, ti radi s regrutima, zamiri kad vidi da e
koji otii. Pa gospoo, to stalno radim. Tko god ima hrabrosti otii, taj ode. Oni
malo lucidniji kau da su bolesni pa su u vojnoj bolnici. Iz bolnice se nitko nije vratio
u kasarnu. Samo tako nastavi, Ivane, nitko od vojnika nije voljan ratovati. Ivan je
ostao u vojarni na Borongaju do samog kraja. Jedno jutro naao je zakljuana vrata. U
vojarnu nije mogao. Vratio se kui. Od JNA ostala mu je samo uspomena uniforma
185

koju je bacio u smee i puka koju je sakrio na tavan. Svojom prisutnou na Borongaju
pomogao je nekolicini vojnika pri bijegu. Prijavio se u Hrvatsku vojsku jer je elio
roditelje vratiti u rodnu kuu.
Rujan je mjesec koji polako, ali sigurno najavljuje smiraj prirode prije zimske stanke.
Ali rujan 1991. godine nije onakav kakav bi trebao biti. Suprotno prirodnom zakonu,
u ovom rujnu sve je okrenuto naglavake. Plodovi koje nam zemlja prua ostaju visjeti
neobrani, zimnice nepripremljene jer oni to ih spremaju su u zbjegovima, dok mi,
majke vojnika, ekamo kad e JNA prestati koristiti nae sinove u vojnim aktivnostima.
Predale su se vojarne u Varadinu, Koprivnici i neke manje u Zagrebu.
Nedjeljno je jutro. Lijep i sunan dan. Iz Varadina mi javljaju da e stotinjak vojnika
prebaciti u Zagreb, u na Bedem ljubavi i da ih trebamo zbrinuti. Radi se o vojnicima
koje nije bilo mogue iz Varadina prebaciti njihovim kuama jer Varadin jo uvijek
trpi posljedice vojnih aktivnosti JNA. U Zagrebu je oglaena opasnost od zranih
napada i grad je gotovo mrtav. Na ulicama nema skoro nikoga. U na ured stisnulo
se stotinjak ustraenih djeaka, umornih i gladnih. Ima ih iz svih dijelova Jugoslavije.
Neki od njih imaju obitelj ili poznanike u Zagrebu, dok nekima treba samo novac i
sami e svojim kuama. Lako je bilo uspostaviti kontakt i pustiti one koji imaju bar
neku vezu jer civili su vrlo suosjeajni prema sudbini vojnika i eljni su pomoi i uz
vlastiti rizik. Za one koji u Hrvatskoj nemaju nikoga treba nai odgovarajui smjetaj
prije prebacivanja kui. Za njih se treba pobrinuti slubena vlast jer mi kao organizacija
nemamo mogunosti smjestiti toliki broj ljudi. U prvom kontaktu s Gradom dobivam
uputu da ih odvedem u Veliku Goricu gdje im je osiguran smjetaj. Na Glavnom
kolodvoru ekaju autobusi. Odlazimo provjeriti na kolodvor, a kad tamo, nema
niega, ni autobusa ni ljudi ni veze. Nita. Vraamo se u ured. Neno je s vojnicima u
podrumu jer je ponovo oglaena zrana opasnost. To je ve trei put ovoga dana. Na
stubitu ekaju uplaeni stanari. Stubite im je iarano s etiri irilina S. Protestiraju.
U ova nemirna vremena treba umirivati i stanare koji se boje da ih takvi natpisi u
stubitu ne kompromitiraju. Pokuavajui ih smjestiti na sigurno, zovem ministra za
socijalnu skrb. Javila se supruga, a gospodin ministar spava iako je ve podne. Zovem
predsjednikov ured. Moda e oni znati gdje mogu zbrinuti vojnike. Uvijek uljudna
predsjednikova tajnica Zdravka mi govori kako je predsjednik vrlo zauzet i nije ba
dobre volje pa se ne usudi spojiti me izravno s njim. Umjesto toga, savjetovala mi je da
zovem u pomo ministre. Sluajui razgovore koje vodim traei smjetaj, ene u uredu
zbrajaju koliko bi koja od nas mogla primiti vojnika. Meutim, njihov broj prelazi
nae skromne mogunosti. Iz podruma se vratio i Neno s vojnicima. Deki su jako
gladni. Neto bi pojeli, a nedjelja je i nemamo gdje kupiti hranu. Zovemo pizzerije.
Vlasnici se odazivaju i u roku samo pola sata ured je pun pizza, bureka, sokova. Momci
su se najeli, sada je lake ekati smjetaj. Lake se i nama s njima upoznati, razgovorom
ih bar malo okuraiti. Momci su vrlo susretljivi jer ele im prije otii svojim kuama.
Svi su jako mladi i svi ele samo jedno da ovo ludilo im prije stane. Meu svima
186

njima istie se samo jedan, ne po stasu i glasu, ve po crtama lica koje odaju zrelijeg
ovjeka. Taj nikako ne moe biti ronik, a ne moe biti ni starjeina jer izgleda nekako
odve neuk. Da se uvjerim sama jesu li tone informacije koje krue Hrvatskom da
je JNA u svoje redove pokupila militantne Srbe, zapoela sam s njim razgovor. Ne
nadajui se valjda da e netko primijetiti da on ne moe u tim godinama biti ronik,
ovjek je poeo muljati kako je on kasno otiao u vojsku jer mu se, eto, otegao studij.
to studira, nije znao odgovoriti. ao mi je bilo tog ovjeka iz june Srbije u kasnim
tridesetima koji je najvjerojatnije kod kue ostavio enu, djecu, a moda i plug, i za
sitne pare ili ludu ideju prikljuio se ruiteljima lijepog baroknog grada Varadina. No
njegova prisutnost meu redovnim ronim vojnicima potvrdila je injenicu da je JNA
u svojim redovima imala i one koji tu nisu trebali biti. Opet moramo u sklonite, a
skoro se primakla no. I dok deki tre u podrum, ja zovem ministra Ivana Vekia.
Susretljivi ministar Veki nas poziva da doemo k njemu u ured i objasnimo o emu se
radi. Katarina i ja njezinim, sad ve raspadajuim automobilom, po mraku i bez svjetala
vozimo do Savske. I ministar Veki od umora jedva gleda, ali nas uljudno slua i hoe
nam pomoi da smjestimo preostale vojnike. Vi se vratite u ured, a ja u za vama.
Kratko iza naeg povratka, dolazi ministar. Iznimno vjet u komunikaciji, vrlo brzo
razbija onaj prvi dojam koji su dobili vojnici kad su ugledali ovjeka u hrvatskoj odori.
Ministar se sa svakim od njih rukuje i usput ih pita za mjesta gdje su roeni i gdje ive.
U tom meusobnom upoznavanju ispostavilo se da meu njima ima djece njegovih
dobrih znanaca koje je on kroz svoj radni vijek kao odvjetnik u Osijeku upoznao. I
nas prisutne ene, ali i vojnike pozitivno se dojmio taj ljudski suosjeajni odnos prema
njima. Zahvaljujem mu na takvom pristupu, a on mi odgovara: Gospoo draga, i ja
sam otac i to otac koji je izgubio dijete. Ja znam to je bol. Suosjeam sa svima koji se
nalaze u nezavidnoj situaciji. Kao ovjek i ministar ulaem sve svoje napore da ova
nevolja koja nas je zadesila im prije prestane. Ti mladi vojnici, kao i mi civili, dovedeni
su u oajan poloaj, i ja kao ovjek moram im pomoi. Taj razgovor po strani, u
hodniku, samo par metara udaljen od uiju mladih vojnika, potvrdio je ovjenost
jednog ministra. U njegovim oima ugledala sam suze.
Odvezli smo ih u hotel I. U hotelu su im posluili pravu veeru. Jeli smo s njima
ministar i nas dvije. Njih su smjestili u hotelske sobe, a nas dvije smo se vratile kui.
Iskrcala sam se na Bukovakoj jer je upravo nailazio tramvaj, moda zadnji pred
nonu smjenu. Dok sam trala prema tramvaju neto je fijuknulo iznad moje glave.
Iz Dubrave, kao i mnogo puta do sada, put pod noge pa u Trnovicu jer prijevoza vie
nije bilo, a novca za taksi nisam imala.
Za sve proivljene brige, strahove i odricanja nagrada je bila ova velika grupa momaka
koji su se domogli slobodnog teritorija. Tako sam razmiljala idui kui, ne elei
misliti na sutranji dan. Neka se sutranji dan brine sam za sebe. Ovaj dananji donio
je dobre rezultate.
187

Stipe me, kao i uvijek, doekao budan. On je preuzeo ulogu praenja informacija, kako
na televiziji tako i u novinama, i svaki put kad doem kui umorna i gladna izvjeuje
me to se na politikoj sceni dogaa. Uzbuen je kao i ja, ogoren je kao i ja. Malo
ili gotovo nikako ne razgovaramo o onim svakodnevnim obiteljskim problemima i
potrebama. Svi nai razgovori vode se iskljuivo oko ove beznadne situacije u kojoj
se nala Republika Hrvatska i mi u njoj. Evo, gotovo cijeli dan na snazi je zrana
opasnost, a mi se nemamo gdje skloniti, govori mi. U naem naselju nema atomskog
sklonita, a kad smo kupovali teren za kuu morali smo platiti 2500 maraka dravi za
atomsko sklonite. Gdje su sagradili to sklonite i kud su otile tako velike pare, nitko
ne zna. Na podrum nije siguran, ako bace krmau nee ostati kamen na kamenu.
Djeca se boje, jedva sam ih umolio da legnu, a ja ne mogu zaspati dok ti ne doe.
Zamisli, molim te, nastavlja mi govoriti dok ja pogledavam usnulu djecu, dokle su
politiari spremni ii. Ovi u Beogradu igraju se s nama kao maka s miem. Odrali su
noas sjednicu Predsjednitva i to njih etvorica. Od njih etvorice jedino su dvojica
legitimna i to jedan Kosti i Jovi. Na toj sjednici Predsjednitva nema predstavnika
Makedonije, Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Slovenije, ali svejedno oni donose
odluke u ime tog najveeg dravnog tijela i te odluke bi trebali potivati svi. Razlog
za takav in, kau, lei u injenici da je jednostranim odlukama Slovenije i Hrvatske o
odcjepljenju od Jugoslavije grubo naruen Ustav SFRJ te da Predsjednitvo preuzima
funkciju u ratnim uvjetima. Dabe se ti zauzima za prestanak rata. Kosti je priopio
javnosti da je blokiran rad Savezne skuptine, a SIV-u je onemogueno da obavlja
svoje funkcije na podruju cijele zemlje, da nisu stvoreni uvjeti za miran rasplet krize
u zemlji, ak i uz pomo i svesrdno zalaganje Europske zajednice. Meni ova Kostieva
izjava izgleda kao dravni udar. Sada e biti jo i gore. Njih etvorica e komandirati,
a generali e ratovati. Govorio je jo neto, kako e njegovo Predsjednitvo potivati
sve preuzete obaveze prema drugim zemljama i meunarodnoj zajednici te da e dati
punu podrku promatrakoj misiji Europske zajednice. Protivi se dolasku bilo kakvih
stranih trupa u Jugoslaviju, pa i plavih kaciga. O donesenim odlukama u uvjetima
neposredne ratne opasnosti, kao i o svojim osnovnim opredjeljenjima, Predsjednitvo
e obavijestiti vlade svih zemalja lanica Ujedinjenih naroda, predsjedavajueg Savjeta
ministara Europske zajednice i predsjednika Mirovne konferencije u Haagu. Da si
ga samo mogla uti kako lijepo pripovijeda. Sluajui ga, imao sam osjeaj da se rat
ne dogaa u nas, nego negdje na drugom planetu. I on dri da su za ovakvo stanje
u zemlji iskljuivo krive Slovenija i Hrvatska. No Slovenija mu nije toliko na nosu.
Kranjci mogu ii kud hoe kad nee u Jugoslaviju, ali za ustaku Hrvatsku je sasvim
drugog miljenja. Hrvati su ustae, a ustae treba poraziti. No, bit e da su ih stisnuli
iz Europe kad onako pomirljivo govori o meunarodnim institucijama. Sve do sada
su drali svaku kritiku iz Europe kao izravno uplitanje u unutranju stvar Jugoslavije.
Ako si ti sve to to kae tono prepriao, ne radi se samo o dravnom udaru, ve
jo i gore. Miloevi ostvaruje svoj plan po kojemu bi Srbija preuzela ingerencije
188

drave Jugoslavije kao meunarodnog subjekta. Jo mu samo fali zaokruiti granicu.

Vjerojatno meunarodna zajednica nee nasjesti na takvu manipulaciju. Ako ti i ja
razumijemo to se krije iza takve odluke, vjerojatno e i politiki faktori uoiti igru. Ti
potezi su lucidni, ali bez stvarnog temelja. Zato Kosti susretljivo govori o promatrakoj
misiji EZ-a, o Mirovnoj konferenciji i o svemu tome to mu pred svijetom otvara vrata.
E vala, malo tko zna tako bezono lagati i tu la tako vjeto upakirati. A hoe li i drugi
na tu la nasjesti, uskoro emo vidjeti.

Rasulo JNA se nastavlja

K oliko god se mi trudile spaavati prebjegle vojnike ili im pomagati u bijegu, vojni vrh
te akcije doivljava kao neto sramotno, nacionalistiko. Koliko god nai argumenti
protiv rata bili prihvatljivi, nai prijedlozi se niti ne percipiraju. Koliko god mi molile
i plakale za mirom, nae suze ne diraju srca generala. General Kadijevi vidi i zna da
njegov vojni pohod na jedan goloruki narod iz dana u dan propada jer mu mladi ljudi,
koji nisu spremni umrijeti za nerealne ciljeve srpske politike, otkazuju poslunost,
pa majke vojnika naziva svakojakim imenima, optuujui ih za ruenje jedinstva
JNA. To je runa i tuna zamjena odgovornosti. Jer kakvu mo imaju majke kad su
u pitanju odluke vojnog vrha? U kojim tijelima vlasti sudjeluju majke? Jesu li majke
poslale vojsku na Sloveniju? Majke su samo prve shvatile da su njihova djeca, ono to
je njima sveto, stavljena na kocku. U tom sluaju, majke na kocku stavljaju sve drugo,
pa i Kadijeviev generalski in. Jer nema te politike na svijetu niti takvog generala na
planetu kojemu bi majke rado prepustile sinove da ih alje u smrt. Pa ako je ovakav
stav i utopija, neka je. Jer majke ne razumiju to je to to upravlja mozgom generala.
U to oni vjeruju, emu se nadaju? to misle dobiti kad iza sebe ostave pusto? Ta
pusto nije samo materijalne prirode. Puno tea je rana koja ostaje na dui. Rat nee
trajati sto godina, jednoga dana mora prestati. A kako emo onda ivjeti? to emo
rei naim potomcima, zato su nas tukli? Je li razlog ovoga krvoprolia nesposobnost
politike vrhuke da nae mirno rjeenje za nezadovoljstvo pojedinih republika? Je
li Jugoslavija potroila svoj politiki legitimitet, a time i svoj razlog za opstanak? Jesu
li republike Slovenija i Hrvatska pogrijeile traei za svoje narode vie suverenosti?
Je li Srbija jedina republika koja moe diktirati pravila ponaanja u vienacionalnoj
zajednici? Je li JNA jo jedina karika koja zemlju dri na okupu? Ako je to tono, mora
li nas na okupu drati topovima, tenkovima, krmaama, kazetnim bombama? Jesu li
nai generali manje mudri od onih ruskih? I oni su bili poli na Moskvu pa su stali. I
nita im se loe nije dogodilo. A to se naima dogodilo? Meni nije jasno, ali izgleda
da nije jasno ni rezervistima u istonoj Slavoniji, tonije onima koji u drugoj polovici
rujna 1991. ratuju u Ilai i Tovarniku. Ti ljudi su, kau, dovedeni u istonu Slavoniju
negdje iz Valjeva i stavljeni pod zapovijedanje JNA. Oni se pitaju koji su ratni ciljevi
JNA. Ako JNA ratuje protiv ustaa, zato jugoslavensko zrakoplovstvo bombardira
189

njihove poloaje? Ti ljudi protestiraju, bacaju inove, trae odgovore iako znaju da
e ih kao dezertere u Srbiji proglasiti izdajicama. Oni neuki vojnici vide i osjeaju na
vlastitoj koi rasulo koje se dogaa u redovima JNA i to rasulo usporeuju s onim
rasulom stare jugoslavenske vojske iz 1941. godine. Sve ono to zbunjuje i plai obinog
ovjeka, pa i srpskog rezervista, ne dopire do mozgova generalskih usijanih glava. Kao
srpski rezervisti, tako ni nai sinovi vojnici pa ni mi njihove majke ne znamo tono to
je stvarni cilj JNA. No, jo uvijek nije kasno da se stane, da se prestane ratovati, iako
je treina Hrvatske u plamenu rata, pa majke iz Bedema ljubavi u otvorenom pismu iz
sklonita u Zagrebu mole generala Kadijevia:
Gospodine generale, obraamo vam se i danas, a to nije prvi put. Traile smo vas da nas
ujete jo od sijenja, skupljajui potpise peticije s molbom da se vojska ne mijea u politiko
rjeenje jugoslavenske krize. Ali vi nas niste uli. Traile smo vas i u Beogradu, i to nas puno,
skoro tri tisue iz vie jugoslavenskih republika. Ali vi nas niste vidjeli. Molile smo vas da
ne branite Sloveniju od Slovenaca, Hrvatsku od Hrvata, Bosnu od Bosanaca, ni Srbiju od
Srba. Ali vi to uporno radite. Krivite nas majke za ruenje jedinstva JNA, a zaboravljate
da majke ne rue, nego se mue da pokupe ostatke tunih ostataka mladosti ije ste ivote
stavili na kocku. Zovete nas takozvane i to je dobro. Znai da ste nas primijetili, kamo
sree da ste nas i posluali. Posluajte nas barem sada, kad vidite da vas i srpski rezervisti
pitaju to je cilj ovoga rata. Jer po svim pokazateljima izgleda da nitko osim vas ne zna to
je cilj ovoga rata. Zato molimo, zaustavite ga.
Bez obzira na sve reeno, Kadijevi je siguran u svoju nadmo iako su mu mnogi vojnici
i oficiri pobjegli iz JNA, a sada mu bjee i odani rezervisti. Dobar dio onih manje
odanih ili onih koji misle svojom glavom, ili su pak neke druge nacionalnosti, vojni
vrh je umirovio. Umirovljenju generala i neloginosti postupaka vojnog vrha udi se i
vojni analitiar Politike, Miroslav Lazanski, a lanak je prenijela Slobodna Dalmacija 2.
listopada 1991. pod naslovom Odlasci generala:47
Rat u Jugoslaviji donio je i mnogobrojne personalne promjene na elu mnogih jedinica,
ustanova i komandi JNA. Niti za jednu promjenu nije reeno da je bila potrebna i da je
izvrena uslijed nesposobnosti ili opstrukcije ili ak izdaje pojedinih visokih oficira JNA.
U posljednja tri mjeseca izvrene su promjene na elu sve tri armijske oblasti. U Zagrebu
je general ika Avramovi zamijenio generala Konrada Koleka, u toj oblasti (peta)
nekoliko je generala zatrailo penzioniranje, a neki su otili u jedinice Zbora narodne
garde (general Stipeti). U Skopju je takoer dolo do promjene na elu Tree vojne oblasti,
ali to je diktirano prelaskom generala Simovia na funkciju ministra narodne obrane
Srbije. Najnovija smjena svakako je odlazak generala Aleksandra Spirkovskoga sa ela
Prve vojne oblasti i dolazak na to mjesto generala ivote Pania, dosadanjeg zamjenika
47 Odlasci generala (iz Politike), Slobodna Dalmacija, 2. 10. 1991., str. 25.

190

naelnika Generaltaba oruanih snaga za kopnenu vojsku. Tako sada Prvom vojnom
oblasti zapovijeda general koji je zapravo zapovjednik kopnene vojske JNA. Iz Prve vojne
oblasti izgleda da je otiao i general Andrija Sili, dosadanji naelnik taba te oblasti.
Niti za generala Spirikovskog niti za generala Silia jo nema slubenog priopenja zato
odlaze i gdje odlaze. Njihova imena spominju se u javnosti u kontekstu problema koje ima
Prva vojna oblast u borbama za deblokadu kasarni i objekata JNA u podruju Vukovara,
kao i oko protesta rezervista koji su napustili svoje jedinice. Ipak u javnosti e svakako
najvei interes pobuditi personalna katastrofa u redovima Vojnopomorske oblasti Split,
odakle je otilo ili zatrailo umirovljenje vie oficira Ratne mornarice. Tragina pogibija
kontraadmirala Vladimira Barovia, dosadanjeg zapovjednika Vojnopomorskog sektora
Pula, koji je na toj dunosti ostao samo dva i po mjeseca i koji je prije dva dana stigao na
Vis gdje je na mjestu zamjenika zapovjednika Vojnopomorske oblasti trebao zamijeniti
viceadmirala Fridriha Morettija (koji je umirovljen, a nije poznato iz kojih razloga)
samo je jo jedna u nizu velikih nevolja koje su potresle Ratnu mornaricu pie, izmeu
ostaloga, Miroslav Lazanski.
Ako se pravilno iitaju potezi krnjeg Predsjednitva, umirovljenje i otputanje
generala, te se ovome doda plan RAM,48 to je objavio list Vreme, onda ideja Velike
Srbije i pretvaranje JNA u istu srpsku ili etniku vojsku nije fikcija ve injenica.
Sve navedeno ukazuje da ovaj rat nije pravedan rat i da za takav rat nema opravdanja.
Srbija, kao i ostale republike, ima svoje AVNOJ-evske granice i ne moe ih silom
prekrajati, to je sa svojom komisijom potvrdio i Badinter.49 Ali u ovom kaosu rata,
poluistina, dezinformacija, traginih pogibelji nevinih civila od Vukovara, Osijeka,
preko Banovine pa sve do Dalmacije i juga Hrvatske, zli biljezi dolaze i s juga iz
Crne Gore. Saborski zastupnik Ivo Jeli odlazi na pregovore u Crnu Goru kako bi
odvratio agresiju na svoj rodni grad Dubrovnik. Demokratski svijet ne vjeruje da e
JNA udariti na biser Jadrana, na grad spomenik kulture pod zatitom UNESCO-a. A
Kadijevi i Miloevi uvjeravaju svijet da se bore za Jugoslaviju. Kakvu, koliku i iju, to
samo oni znaju. Oni ne vjeruju miroljubivim graanima koje najvie i izravno pogaa
ovaj rat. Ako Kadijevi ne vjeruje majkama vojnika, dezerterima koji od njega bjee,
rezervistima koji mu borbenim oklopnim vozilom dolaze u Beograd, mladiima koji
u njegovu vojsku nee jer se boje za vlastite ivote, zato barem ne povjeruje svom
starom puncu i ne prestane s ratom. Strano je bilo vidjeti uvenulog sijedog starca,
njegovog tasta Boria, na Hrvatskoj televiziji: Nemoj, Veljko, mile ti matere, povuci
vojsku u kasarne. A taj starac, generalov punac, nije iz obijesti iziao na javnu televiziju
48 Navodno tajni plan za stvaranje Velike Srbije iza kojega su stajali Slobodan Miloevi i Generaltab JNA.
49 Arbitrana komisija koja je utemeljena radi pravne pomoi Konferenciji o miru u Jugoslaviji, s radom je
zapoela u rujnu 1991. u Haagu, a bila je poznata i kao Badinterova komisija, nazvana po predsjedniku komisije,
Robertu Badinteru.

191

i pozvao ovjeka koji mu je keri poklonio ljubav i brak, ve od alosti i straha to

zetova vojska ubija hrvatsku mladost i rui hrvatske svetinje.
Osim ovih emotivnih vapaja nesretnih regruta, ucviljenih majki, nemonih staraca i
raseljenih civila, vrijedan panje je i jedan javni vapaj iz kruga ljudi koji su doslovce do
jutros pripadali najuem krugu vojne hijerarhije, nosi nadnevak 4. listopada 1991., a
objavljen je u Slobodnoj Dalmaciji:
RTVOVANI, PREVARENI I OBMANUTI
Pismo saveznom sekretaru za narodnu obranu, generalu armije Veljku Kadijeviu:
Zbog poznatih okolnosti nemam prilike da Vam se obratim i razgovaram. Sada kada sam
u mirovini, koristim ovaj nain. Ovo je zahtjev, molba vojnika mornara, starjeina
i zaposlenih graanskih lica JNA iz garnizona Split, kojima sam obeao ovo ispuniti,
a i ja ga izraavam u svoje ime. Mjesecima smo u blokadi, uzaludno ekajui rjeenje
sadanje jugoslavenske krize. Vojnici mornari mjesecima ne izlaze iz svojih kasarni
i brodova, a starjeine su liene normalnog ivota, osnovne komunikacije, kretanja
i ivota sa svojim obiteljima. Nervi i fizike sposobnosti su na ivici strpljenja i ljudske
izdrljivosti. Od Vas traimo da nas shvatite, vjerujete i poduzmete lino mjere i korake
kod Predsjednitva SFRJ, SIV-a i u tabu vrhovne komande za asno i civilizacijsko
razrjeavanje ovog stanja. Cijenimo da smo rtvovani, prevareni i obmanuti u lanim
obeanjima koja su odavno istroena, a i izdana od naeg dravnog vrha ije smo obaveze
uporno, disciplinirano izvravali. Shvatite, drue generale, da su za ovih par mjeseci nae
jedinice i ustanove napustili vei dio ljudstva, starjeina i graanskih lica, da nam ne
funkcionie regrutni sistem, da nam je ozbiljno ugroena vojna organizacija i veza kao i
kompletno pozadinsko obezbeenje. Teko je imati vjere i nade da ovo to radi JNA ima
veze s voljom naroda i narodnosti s pravednim voenjem rata i borbom za Jugoslaviju.
Ne shvatamo opravdanost ovolikog broja ljudskih rtava, gubitak vojnika i starjeina,
ogromnog razaranja materijalnih dobara i unitavanja svega civilizacijskog ispred nas.
Ovo nije namjena i uloga JNA u Jugoslaviji. Zahtijevamo i molimo, prekinite ovaj
bratoubilaki rat pod svaku cijenu, ne gledajte i ne sluajte ikog sem svoje savjesti i nae
molbe, spasite ast i dostojanstvo ljudi koji su privreni JNA i svojim narodima. Nismo
se spremali i ne moemo da shvatimo, protuustavno je i nije u duhu nae zakletve da
ratujemo i unitavamo nae narode i materijalna dobra ovih naroda, gradova i naselja
gdje su roena naa djeca, prirodu i kulturnu batinu gdje napajaju svoju duu i dijele
ivot sa svojim prijateljima. Ugroena je naa egzistencija, velik je strah i neizvjesnost
naih obitelji, gubimo prijatelje, a kod stanovnika naega grada sve vea je tenzija prema
pripadnicima JNA i njihovim obiteljima. Narod nas ne eli, iznevjerili smo ga i naljutili.
Dio starjeina svojim prijetnjama i postupcima sramoti nas. Uinite, drue generale, sve to
moete da se odmah i bezuslovno obustave sva ratna dejstva, svi pokreti i evakuacija vojne
opreme. Sjednite i razgovarajte, ne odstupajte dok se ovo politiki i dogovorno ne razrijei.
Postupite u duhu potpisanog sporazuma od 17. 9. 1991. godine u Igalu. Ugroeni smo i
192

od naih jastrebova iz naih redova, koji su svoje obitelji blagovremeno povukli duboko
u kontinent pa se i iracionalno ponaaju. Spreite na meusobni obraun. Sigurni smo,
ako nastavite sa dosadanjim ponaanjem i akcijama da nam svijet i budue generacije
nee oprostiti. Sistem za koji smo ivjeli i radili, uloili sve svoje umne i fizike sposobnosti
je istroen model. Narod Hrvatske trai svoju samostalnost i suverenost, vjerujemo da je
to neunitivo, to je volja naroda a jo nitko nije dobio rat protiv svog naroda. To smo
dobro i mi i svijet u kojem ivimo nauili. Mislimo da je ve kasno, ali ne i prekasno da
poduzmete energian potez, odbacite loe savjetnike i povjerujete nama, prekinete ratna
dejstva, obezbijedite mir, vodite razgovore i dajte nam mogunost da se opredijelimo i
odluimo za budui ivot.
U ime vojnika mornara, starjeina, graanskih lica zaposlenih u JNA, njihovih obitelji,
majki i roditelja i mene osobno posluajte nas.
Viceadmiral Fridrih Moretti
No, ni ovaj vapaj nije dopro do Kadijevievih uiju. Rat se nastavio jo veom estinom.

Bedem ljubavi privlaan i enama srpske nacionalnosti

U naem uredu u Vlakoj 70 A vlada uurbanost zbog sve veih potreba vojnika i
prognanika, protok ljudi kroz ured izuzetno je velik. Dolaze zbog raznih razloga. Neki
trae pomo u smjetaju, neki u hrani, netko trai nekoga od obitelji, tako da i nae
suradnice gotovo padaju s nogu od umora. Kako ima onih kojima pomo treba, tako
ima i onih koji ele dati savjet, ideju, poslati politiku poruku, okrenuti nas na pravi
put. ini se kao da se sva nevolja ovoga svijeta slijeva u Bedem ljubavi i kao da je sam
dolazak u organizaciju ventil koji pomae ljudima da ih se shvati u njihovoj tragediji.
Kako li je rat strana stvar! Koliko je u njemu patnje, straha, ponienja, smrti! Da to
znaju generali, nikada ga ne bi pokrenuli. Ili moda znaju, ali ne mare. Kako bilo, rat
je tu i mi moramo pomagati unesreenima i opirati se krvolocima. Razraene taktike
otpora nema ni drava, a kamoli organizacija koja je oformljena prije dvadesetak dana,
ali koja je zbog jasnog stava u to kratko vrijeme osvojila velike simpatije u Hrvatskoj i
izvan njenih granica. To je ona izvanjska slika koja stvara dojam snage. Ali snaga je u
nas vrlo mala, s jedne strane zbog neznanja, a s druge zbog ogromne koliine problema.
Dogaaji nas sustiu velikom brzinom i na svaki ne moemo niti odgovoriti, kamoli
ga preduhitriti. Ne moemo predvidjeti progone civila iz ratom zahvaenih podruja,
a takvih je svakim danom sve vie.
Nemalo smo se iznenadile kad je jednog popodneva u na ured dola mlada ena koja
se predstavila kao Srpkinja s Banovine, koja je pobjegla s podruja koje kontroliraju
srpski pobunjenici i JNA. Do sada su iz tih podruja bjeali Hrvati, Rusini, Talijani,
esi, ali ne i Srbi. Koliko god je to bilo neobino, toliko je bilo i zanimljivo, ali i
193

poeljno uti da netko ipak ne misli onako kako misle Marti, Babi50, Rakovi51 i
njihovi sljedbenici Ta smjela odluka mlade ene u naem prvom kontaktu djelovala
je na mene fascinirajue. No, koliko god mi je bilo drago da je ta ena smogla hrabrosti
i dola k nama, toliko me bilo i strah kako e biti prihvaena u naoj sredini. Riskirala
sam svoj dobar ugled i gospoi Smilji Dedi poklonila svoje povjerenje. Snano su me
se dojmile njezine odmjerene i smjele rijei, ali i njezin izgled. Djelovala je vrlo iskreno
i vrlo skromno. im je zapoela svoju osobnu priu, znala sam da pred sobom imam
iskrenu i potenu osobu. Po struci je bila uiteljica i radila je u jednoj maloj osnovnoj
koli na Banovini. Dok su martievci postavljali balvane oko grada, obiljeavajui
njima svoju teritorijalnu granicu, Smilja je uivala u ljetu i ljubavi. U njezino selo
doao je jedan naoiti mladi kolega koji joj je odmah zapeo za oko. Smilja je nala
ljubav svog ivota. Kako ljubav, ljeto i balvani ne idu skupa, na Martieva djela nije
se obazirala. Tog asa niti slutila nije da e za nepunu godinu dana morati bjeati iz
svog idilinog mjestaca Mraaja, gdje je u zagrljaju svog budueg mua promatrala
zvijezde i uivala u sjaju mjeseine. Tiinu ljetnih noi prekidao je samo lagani um
povjetarca koji se provlaio kroz grane stoljetnih hrastova. Da bi srea dvoje mladih
bila potpuna, za devet mjeseci dobili su i malog Ivana. Ne zna se tko je bio sretniji,
Smilja ili njezin Hercegovac Petar dok su ushieno promatrali svoje zdravo dijete. A
kad su dalekometni bacai raketa, uz stranu grmljavinu i ubitani prasak poeli gaati
kole, vrtie, bolnice, Smiljinu snu i uivanju u ljepoti majinstva doao je kraj. Savjest
joj nije dozvoljavala da ostane i da se veseli ubijanju djece, staraca i ena. Pokupila je
ono osnovno to e im biti potrebno za ivot za nekoliko dana jer se nadala prestanku
ludila koje je zavladalo. Probili su se kroz barikade i doli u Zagreb, nali podstanarsku
sobicu i odahnuli. Ali nevolja nikada ne dolazi sama. Njezinom Petru su jedne noi
perforirali irevi na elucu. Dok je krvario, previjajui se od bolova, uplaila se za
njegov ivot. Grozniavo je nazvala hitnu pomo. Mua su joj odvezli u bolnicu, a ona
je ostala sama s jednogodinjim Ivanom. Bez posla, rodbine ili znanaca u velikom gradu
osjetila se usamljeno i tuno. Uspavljujui Ivana na krilu, na televiziji je ula za Bedem
ljubavi. I sutradan je dola k nama. Ne traim za sebe pomo, rekla nam je Smilja
nakon svoje emotivne prie, ve sam dola k vama da dam sebe. elim sudjelovati u
vaim aktivnostima, elim zajedno s vama raditi na zaustavljanju rata. Ne mogu samo
sjediti i plakati. Ne mogu vie gledati ubijanja i smrt. elim da to im prije prestane.
elim svijetu rei istinu o ratu u Hrvatskoj.
Upravo sam se spremala na odlazak u Sisak k naim lanicama, kad je Smilja izrazila
elju da i ona ide sa mnom. To je idealna prilika da odemo skupa u Sisak. Moda emo
50 Milan Babi, predsjednik Vlade SAO Krajine od svibnja do prosinca 1991., predsjednik Prve Vlade RSK
od prosinca 1991. do veljae 1992., ministar vanjskih poslova u Vladi RSK od travnja 1994. do svibnja 1995.,
predsjednik Vlade RSK od 27. srpnja do 5. kolovoza 1995.
51 Jovan Rakovi, srpski politiar i jedan od zagovornika srpske pobune u Hrvatskoj, osniva Srpske demokratske
stranke u Hrvatskoj i njezin prvi predsjednik.

194

naim zajednikim dolaskom smanjiti tenzije kad ljudi vide da Srpkinja i Hrvatica
zajedno djeluju. U Sisku smo vrlo lijepo primljene, iako se na svakom koraku osjeao
strah i nepovjerenje. S improvizirane govornice obratile smo se graanima, naglasivi
da moemo ivjeti skupa, da moemo ivjeti u miru, pozivajui one koji ratuju da
odustanu. Od siline emocija koje su nas obje preplavile poele smo se grliti i plakati.
Naa ljudska i prilino naivna ideja o miru, suivotu i prestanku neprijateljstava jo tog
trenutka doivjela je svoju negaciju. Naime, s terena se vratio sportski komentator Mio
Duanovi i vrlo zabrinuto izjavio, pokazujui prstom prema okolnim breuljcima
gdje se jako pucalo: Jedva smo se izvukli, oko glave su fijukali meci, mislio sam da se
neu vratiti iv. U grupici ljudi koja nas je sluala Smilja je primijetila jednog hukaa
koji je zastupao Martievu ideju. Bila je to za nju vrlo rizina situacija jer su joj roditelji
i brat ostali u Mraaju. Pritisak na njih sigurno e se poveati jer iz njihove kue izila
je izdajica srpske ideje o tzv. Krajini. Bio je to zapravo prvi korak u njezinom javnom
djelovanju. Drugi je doao vrlo brzo. U emisiji Branke eparovi na Hrvatskoj televiziji
govorile smo obje. Zadivljujuom lakoom govorila je o svojoj hrvatskoj domovini i o
svom srpskom rodu, naglasivi da svoje mjesto za budunost pobunjeni Srbi trebaju
traiti u demokratskoj Hrvatskoj, a nikako u Miloevievoj Srbiji.
Drugi put u na ured nije dola sama. S njom je bila jo jedna gospoa iz Vukovara.
Kad smo ule rije Vukovar, samo to nismo kleknule pred gou kao pred svetu sliku.
Toliko nas se dojmio dolazak nekoga iz razorenog grada. A kad je rekla da je i ona
Srpkinja, naem ushienju nije bilo kraja. Zadivila nas je njezina odluka da za svoje
utoite izabere Zagreb. Tog smo trenutka vjerovale da e takvih razumnih i odlunih
ljudi biti jo. I gospoa Ljubica R. je prosvjetna radnica, profesorica. Tada nismo znale
da Ljubica s obitelji nije dola iz Vukovara, ve s godinjeg odmora koji je provela
negdje na Jadranskom moru pa se nije mogla vratiti u Vukovar. Svejedno, njih dvije za
nas su bile dragocjen dvojac koji e pomagati u zaustavljanju rata.
Kako su se pobunili Srbi u mjestima gdje su bili veina, Smilja je dola na ideju da
ispita stavove Srba koji ive u velikim gradovima. Naime, eljela je znati podupiru li
Srbi koji ive u velikim gradovima napore hrvatskih vlasti da se sukobi rijee mirnim
putem, odnosno podravaju li ideju predsjednika Tumana o samostalnosti Republike
Hrvatske. Za dva do tri mjeseca skupila je 250 potpisa zagrebakih Srba koji su
podupirali ideju samostalnosti Republike Hrvatske. Moda bi ih skupila jo i vie da
nije bila ograniena zbog bolesti mua i njege sinia. Uobliila je tekst, potkrijepila
ga prikupljenim potpisima i predala u sva diplomatska predstavnitva, odnosno
veleposlanstva koja su se nalazila u Zagrebu. Ta njezina akcija pokazala je kako je
vano bilo djelovati ne samo na unutarnjem planu, ve i komunicirati s vanjskim
imbenicima, odnosno diplomatima. Da je i Smilja jedna od ena koja je otvarala put
nejakoj hrvatskoj diplomaciji pokazat e ovaj sluaj. Naime, predsjednik Tuman je
bio pozvan u Bonn zbog aktualne politike situacije i ugodno se iznenadio kad su
mu njemaki kancelar Helmut Kohl i ministar vanjskih poslova Dietrich Genscher
195

pokazali potpise potpore Srba iz Hrvatske za koje on nije znao. Iz Bonna su u na

ured nazvali suradnici predsjednika Tumana i traili kontakt sa Smiljom. Ona je tog
trenutka bila u svom podstanarskom stanu pa kontakt nije bio ostvaren. No, ti potpisi
potpore Hrvatskoj otvorili su put daljnjem Smiljinu djelovanju.
Gospoa Amalija Janovi iz Njemake uspjela je dogovoriti prijem u Bundestagu
u Berlinu, gdje e Smilja 5. prosinca 1991. govoriti o stanju u Hrvatskoj i poloaju
Srba, kao i o Miloevievoj agresiji potpomognutoj od strane JNA. Kao prevoditeljica
poslana je naa stalna lanica Hrvojka. Ona mi je prenijela dojmove iz Bundestaga:
Rijetko se moe doivjeti da parlamentarci s toliko panje i potovanja sluaju rijei
jedne obine ene. Na mene je poseban dojam ostavio ar u njezinim oima dok je
izlagala stvarnost. Iz nje i oko nje zraila je jedna vanzemaljska ljepota. Mislim da
nitko iz Hrvatske tako neto nije doivio. Priznajem, poaena sam to sam joj bila
prevoditelj i to sam prisustvovala jednom povijesnom trenutku u kojem su njemaki
parlamentarci bili oboreni s nogu. Bolje je u njihovim uima odzvonio govor Smilje
Dedi nego govori svih politiara zajedno.
Smilja se vratila u Zagreb skromna kakva je i otila. Na poklon mi je donijela jedan
umjetni karanfil koji i danas uvam. Ila je s nama i u Maastricht, u Nizozemsku, u
prosincu 1991., zajedno s Ljubicom. Nakon toga one su uz nau pomo osnovale
organizaciju Pokret majki Srpkinja za mir. Smilja se nastavila boriti za pravdu, esto se
oglaujui u novinama i pozivajui svoje sunarodnjake na suivot s Hrvatima.

Poziv u Pariz
U Hrvatsku su odlukom Europske zajednice doli europski promatrai. Taj mali,
ali vidljivi pomak od strane europskih institucija izazvao je kod graana u prvi mah
oduevljenje, ali vrlo brzo i razoarenje. Njihovim dolaskom oekivali smo prestanak
ratnih djelovanja i uspostavu mira. Vjerovali smo da e njihova nazonost zaustaviti
ili bar usporiti pomahnitalu soldatesku. Kako se to nije dogodilo, narod se vrlo brzo
razoarao. Ti ljudi su nosili bijele uniforme, a bijela boja, kao i bijela zastava u ratnim
uvjetima znai mir ili bar primirje. S obzirom na uniformu koja ih je obiljeila, narod
ih je od jada prozvao sladoledarima. Njihova uloga civilnih predstavnika europske
diplomacije bila je isto birokratske prirode. Istina, odlazili su na ratna podruja,
biljeili stanje i situacije na terenu i svoja saznanja slali u Bruxelles. To je bila njihova
osnovna uloga i naa previsoka oekivanja oni nisu mogli ispuniti. Ali ispunjavali su ono
to je na politikom polju donosilo rezultate i to je nama graanima bilo nedostupno.
Nepristranim izvjeivanjem otvarali su vrata nejakoj hrvatskoj diplomaciji i za zelenim
stolom u Europi polako se topila lana srpska propaganda o ugroenosti srpskog naroda
u Jugoslaviji i o nepristranom djelovanju JNA. Istina je polako, ali sigurno izlazila na
vidjelo. Mi smo samo eljele prestanak krvoprolia i poetak mirne budunosti. S
tim eljama i naim idejama o nainu kako do mira doi otile smo, nekoliko ena iz
196

Bedema ljubavi i ja, na sastanak s predsjednikom mirovne misije, generalom Kostersom

u Hotel I u Zagrebu. Sastanak nam je ugovorila gospoa Milada Privora. Ne ulazei
u politiku pozadinu rata, iznijele smo mu nae zahtjeve kojima smo eljele zatititi
ivote mladih vojnika i zaustavljanje ratnih strahota: Mi, majke vojnika, traimo u
prvom redu mir i nemijeanje vojske u politiko rjeavanje jugoslavenske krize. Da bi
do rjeenja dolo vojska bi morala natrag u vojarne, trebalo bi abolirati sve one koji su
na bilo koji nain pobjegli iz JNA. Snagom autoriteta europskih institucija trebalo bi
zaustaviti rat i poeti pregovore o politikom ustroju zemlje. Iz vojske bjee svi. Naini
bijega vrlo su razliiti i esto vrlo opasni. Zbog toga vas molimo da se snagom svog
autoriteta zauzmete za mlade vojnike. Predsjednik mirovne misije dobro je shvatio
nae elje i obeao pomoi. Ali pomo trae i nai iseljenici, odnosno, da bi oni mogli
u svojim novim domovinama traiti pomo za napadnutu Hrvatsku trae od nas da
o nevoljama koje su nas zadesile osobno doemo svjedoiti mi, majke vojnika. Zbog
toga nas doktor Neven imac poziva da doemo u Pariz. Koliko god je situacija kod
kue dramatina, koliko god ne moemo predahnuti od koliine posla oko pomoi
vojnicima i njihovim roditeljima, doktor imac smatra da bi na dolazak u glavni grad
Francuske bio jako koristan. Francuska je zemlja demokracije i ljudskih prava. Doite
u Pariz i kaite za to se zauzimate. Jako je bitno da francuska javnost uje va glas,
rekao nam je dr. timac.
I tako smo Marija Suk, Ivica Boban, Vinja Milas, Katarina i ja s naim ve poznatim
vozaem Zoranom i njegovim mladim pomonikom krenule u glavni grad Francuske
24. rujna 1991. godine. U Parizu nas je doekala kia, ve je malo zahladilo. Spustila se i
no, a mi se vozimo do kue u kojoj emo spavati. Sitna kia i magla smanjuju bljetavilo
gradske rasvjete. Vozimo se pod upaljenim svjetlima to Katarina doivljava kao
blagodat svijeta u kojem nema rata. Mi se svake noi vozimo po mraku, bez upaljenih
svjetala na automobilu, obilazei jeeve na cestama mimo kua na ijim prozorima
stoje vree s pijeskom, a ovdje je sve mirno i nekako spokojno. Ljudi slobodno eu
gradom, izlozi su osvijetljeni, gradski promet tee bez zastoja. Slika koju u Zagrebu ve
dugo nismo vidjeli. Posljednja tri mjeseca ivimo u strahu, a ve vie od dvadeset dana
kao takori po podrumima. Vie od godinu dana srca i um sputava nam zebnja.
Smjestili smo se kod obitelji Vrdoljak. Ugodna obiteljska atmosfera, topao i lijep dnevni
boravak s kaminom iz kojeg se uje lagano pucketanje vatre, miris jela koje priprema
domaica i vijesti s Hrvatskog radija. U Zagrebu je ponovo oglaena zrana opasnost.
Ovaj toliko eljeni mir i ovaj topli obiteljski ugoaj u kombinaciji s vijeu da je Zagreb
opet u mraku izazvao je u mojoj dui nemir. Moja djeca su u podrumu na goloj ilovai
koja kad pada kia povue vlagu pa smrdi. Rupe oko metalnih vrata ispunili smo
novinskim papirom i vreama od cementa da nam manje pue. U podrumu je hladno
i usred ljeta. U njemu nema ni struje ni vode, ni grijanja ni telefona, niega ime bi
se ovjek mogao posluiti. Leaj smo napravili od kartonskih kutija i spuve, svijetli
lojanica koju ne gasimo cijele noi da nam bar malo umanji smrad mokre ilovae. Oni
197

su i veeras pojeli sendvi i popili mlijeko. To im je hrana ve mjesecima. Mene nema

kod kue da im napravim topli obrok. Juhu vide samo na televizijskoj reklami. I koliko
god se trudila pratiti razgovor mojih suradnica i domaina, ne mogu se otarasiti brige
za svoju nejaku i nezbrinutu djecu. Mario se boji zrane opasnosti i dok god traje on
ne spava, ve se na improviziranom leaju vrti i znoji. Pretprole noi spavala sam uz
njega i zaspala kao klada, a on me mokar od znoja u 3 sata u noi budio: Majko, ajmo
u krevet, prestala je zrana opasnost. Mom Mariu je samo 11 godina, a o onoj djeci u
Vukovaru ne usudim se niti razmiljati. Ako je ovako strano mome sinu koji se trza i
znoji na zvuk sirene, kako je njima dok im po glavama padaju granate. I noas Sinia
Glavaevi javlja da na grad na Vuki pada tisue granata dnevno. Boe moj, to nas
prepusti tako stranom usudu? Kome su kriva ova nevina i nejaka djeica?
Skup na koji smo dole organiziran je na Trgu Trocadero, u neposrednoj blizini
Eiffelovog tornja. Po nas je doao doktor imac. I jutros je nebo nad Parizom tmurno.
Sipi dosadna jesenja kiica. Trg je prepun ljudi i zastava, unato kii i radnom danu,
pristigle su dvije, moda i tri tisue lanova hrvatske zajednice iz Pariza i drugih
francuskih gradova. Meu poznatim licima vidim gospou Amaliju Janovi. Ta ena je
prisutna gotovo na svakom skupu, a mnoge i sama organizira. Zadivljuje njena upornost
da svijet upozna s nevoljama koje su zadesile hrvatski narod. Njezina slika iz Haaga
kad je kleknula pred Genschera obila je svijet. Osim naih iseljenika iz Francuske,
Njemake, Belgije, puno je Albanaca s njihovim zastavama. Ali, ima puno i Francuza.
Mnotvo svijeta prekrilo je trg i sve tee u najboljem redu, bez ikakvih ispada ili
neprilika. Jedina nezgoda na ovom velebnom skupu je nedostatak govornice. Doktor
imac nam objanjava da ima dozvolu da se skupu obratimo s balkona zgrade. Ali kroz
zgradu ne moemo proi. Moramo se popeti na balkon na prvom katu, no nemamo
ljestve. Balkon lei na irokim, okruglim, glatkim stupovima. Nekada mi ne bi bio
problem uspeti se uz tako glatki i mokri stup, ali sada e to biti malo tee. Prvi pokuaj
bio je bezuspjean. Ve u drugom odbacim sram, obuhvatim stup koljenima, skinem
cipele i uz pomo ostalih uspnem se na balkon. Ni ostalim govornicima i gostima nije
bilo nita lake. O posljedicama na odjeu i o dojmu koji smo ostavili na prisutne nisam
htjela razmiljati. Vie od srama boljela me injenica da u tuoj zemlji moram traiti
pomo. Pokisla, blatnjava, bosa i alosna stajala sam na balkonu na Trgu Trocadero s
kojega u govoriti o naoj nevolji. Doktor imac prvi se obratio prisutnima, zahvalio se
domainima koji su doli podrati na skup poslanici Nacionalne skuptine gospoi
Christinne Boutain, gospoi Christianne Papon, sudionici Pokreta otpora, poslaniku
Francuske skuptine gospodinu Jean-Marieu Dailletu, njegovom stranakom kolegi
Bernardu Stasiju te poslaniku iz Pariza, gospodinu Georgesu Mesmeru. Zatim je
najavio nas tri, Mariju Suk iz Osijeka, Josipu (Vinju) Milas iz Zagreba i mene. Onda
je rije dao meni. Osjeaje koji su me preplavili dok sam izlazila na javnu scenu mogla
bih svrstati u nekoliko kategorija. Prva je nelagoda vezana uz javni nastup kad se
osjeam nedostojna govoriti. Druga je osjeaj straha da neu jasno, kratko i jezgrovito
znati opisati onaj bolni trenutak u kojem se nalazi moja zemlja i moj narod. I trea,
198

teko mi je, gotovo poniavajue traiti pomo od drugih ljudi. Suvie sam ponosna
da bih svoju nemo pokazala drugima. Ali bujica u koju sam zagazila nije davala
mogunost odustajanja, morala sam dalje pa i pod cijenu vlastitog ponosa. Poela
sam ovako: Dragi prijatelji! San svake ene je doi u Pariz, glavni grad Francuske, u
metropolu mode, kulture, umjetnosti, u grad ljepote, elegancije, svjetlosti, ljubavi, u
grad kolijevku ljudskih prava. Ali mi nismo dole vidjeti nita to moe pruiti ovaj
predivni grad. Drama koja se odvija na prostorima Jugoslavije i naa je osobna drama.
Nai sinovi su po zakonu koji je vladao u naoj zemlji otili na odsluenje vojnog roka.
Obiaj je mladie u vojsku ispratiti pjesmom, no mi smo nae ispratile sa suzama, jer
je situacija u zemlji ve tada bila kritina. No svejedno, nadale smo se, eljele smo da
razum nadvlada strasti. Nismo mogle vjerovati da moe doi do rata i to u srcu Europe
na kraju dvadesetog stoljea. Jo u sijenju ove godine majke vojnika s radijskom
postajom Radio 101 organiziraju potpisivanje peticije s molbom da se vojska ne
mijea u rjeavanje politike krize u zemlji. U samo 24 sata na Trgu bana Jelaia u
Zagrebu prikupljeno je 64.000 potpisa. Organiziramo molitvene skupove, hodamo s
upaljenim svijeama oko garnizona, stalno potiui svijest o nenasilju i o toleranciji.
aljemo i otvorena pisma Generaltabu JNA i ministru vojske, generalu Kadijeviu,
Predsjednitvu Jugoslavije. Molimo da se suzdre od ratnih aktivnosti preko ruku nae
djece. Obilazimo nae sinove po vojarnama da im svojom prisutnou pruimo utjehu
i nadu, da ih ohrabrimo, da znaju da nisu sami i zaboravljeni. Uz sve to, politika kriza
u zemlji se ne rjeava. Svi znate da je JNA napala Sloveniju i to preko ruku naih sinova
vojnika koji slue vojni rok u toj istoj JNA. Tada su se podigli roditelji iz Srbije, ali
rat se nije zaustavio, ve se preselio u Hrvatsku. Ljeto je u punom jeku, mi se nadamo
njihovom povratku kuama, no Generaltab izdaje zapovijed o produenju vojnog roka
naim sinovima koji su dotad ve odsluili vojni rok. Ta odluka nije legalna jer je nije
donijelo Predsjednitvo Jugoslavije koje je vrhovni zapovjednik oruanim snagama.
Takva odluka bila bi po saveznim zakonima opravdana da je zemlja napadnuta izvana.
Ali takve opasnosti nije bilo. Vojna ifra napada na Sloveniju bila je Bedem 1, a na
Hrvatsku Bedem 2. Parafrazirajui te strane bedeme koji siju smrt i strah, majke
vojnika se organiziraju i odgovaraju Bedemom ljubavi Pokretom majki za mir.
Odlazimo u Beograd gdje osim ponienja ne dobivamo nita drugo. Zatim slijedi
odlazak u Europu, u kojemu je demokratski svijet vrlo jasno prepoznao agoniju koja
se dogaa hrvatskom narodu. Mi elimo da se ovaj nesretni rat zaustavi. S tom eljom
i nadom dole smo i vama u Pariz, da nam pomognete zaustaviti rat i uspostaviti mir.
Hrvatska gori u plamenu rata. Do sada su sravnjena sa zemljom mjesta elije, Sarva,
Dalj, Vukovar, Kijevo... Osijek je pod granatama, u dalmatinskom zaleu kazetnim
bombama ubijaju mentalno retardiranu djecu, s Jadranskog mora tuku topovnjae.
Grad Zadar je pod granatama. Po Dioklecijanovu Splitu i Katelanskom zaljevu
tue ratna mornarica. To je kratka i nepotpuna bilanca rata u Hrvatskoj, a JNA se sa
Slobodanom Miloeviem zaklinje u ouvanje Jugoslavije. Kako ouvati ono to sami
rue, i to ne sada po prvi put. Ta ista JNA ve trei put teko nasre na nesrpske narode
199

u sklopu Jugoslavije. Prvi put je to uradila na Kosovu, drugi put u Sloveniji i sada trei
put u Hrvatskoj. Iz toga proizlazi zakljuak da Jugoslavije kakvu smo poznavali vie
nema. Sruila ju je njezina vlastita vojska. Mi, ene i majke iji su sinovi prisiljeni na
neprirodno i nemoralno ubijanje svojih vlastitih roditelja, ruenje svojih vlastitih
gradova, molimo i vas u vaem glavnom gradu vae slavne zemlje, da se ukljuite i
pomognete da se uspostavi mir, prekid vatre, povratak svih vojnika iz Hrvatske koji
se nalaze u federalnoj vojsci kuama, povlaenje JNA iz Hrvatske, abolicija svim
vojnicima koji su napustili JNA za vrijeme rata u Sloveniji i Hrvatskoj. Ako nita od
ovoga nije mogue postii, traimo meunarodno priznanje Slovenije i Hrvatske.
Ovaj kratki govor naiao je na veliku podrku kako prisutnih Hrvata, tako i francuskih
politiara i drugih koji su nas doli podrati na Trgu Trocadero. Dirljivi govor
poslanice Christinne Boutain kad je zatraila oprost hrvatskih majki zbog, kako ree,
utnje svoje zemlje, izmamio je suze na oi veini prisutnih. Ono to ona kao ena
moe napraviti, uinit e ve sutra, zatrait e od francuskih vlasti da se svrstaju uz
napadnutu Republiku Hrvatsku. Nije mogue, rekla je Boutain, da Francuska,
zemlja prava ovjeka, svojim neinjenjem dozvoljava da se unitava jedan narod. Mi
smo s vama i borit emo se s vama, zavrila je svoj nadahnuti govor poslanica Boutin.
Za svoju inicijativu da pomogne napadnutoj Hrvatskoj ve je dobila pismeni pristanak
47 francuskih poslanika.
Ne mogu dopustiti da tenkovi idu na ljude u istom tonu nastavila je svoj govor i
Christianne Papon. Svaka njezina rije proeta je suosjeajnou, eljom za mirom,
slobodom, humanizmom i solidarnou sa rtvama ovog nemilog rata te borbom
hrvatskog naroda za slobodu i neovisnost.
Suludo je i naivno misliti da se moe unititi jedan narod kao to misli srpska
komunistika klika koja eli diktirati svoje prohtjeve kao zakone. Prvu stvar koju
francuska vlada treba uiniti kako bi se prekinuo lanac smrti jest priznati neovisnost
Republike Hrvatske, naglasio je u svom govoru poslanik francuske skuptine, gospodin
Jean-Marie Daillet. Njegov stranaki kolega (centrist) bernard Stasi, rekao je da je i sam
bio svjedok hrabrosti hrvatskog naroda u borbi protiv agresora i svjedok razaranja
Hrvatske. Taj bivi ministar pitao je: Zato Francuska eka da prizna nezavisnot
Hrvatske i Slovenije? Kad e Europa shvatiti da se u jugoslavenskoj krizi radi o njenom
interesu, o njenom kredibilitetu i njenom dostojanstvu? Posljednji totalitarizam
u Europi vodi rat protiv naroda koji je europski zakljuio je Stasi i najavio da e
u francuskoj skuptini ve idueg tjedna postaviti pitanje rata u Hrvatskoj i dranja
francuske vlade. Poslanik iz Pariza, Georges Mesmer, govorio je da u ratu u Hrvatskoj
vidi pokuaje posljednjih ostataka komunizma da spase ono to se sapsiti ne moe.
Vi ete pobijediti i ostvariti nezavisnost, rekao je taj francuski poslanik i zavrio
govor na isti nain kao i njegove kolege: ivjela slobodna i nezavisna Hrvatska!
Svi akteri ovoga skupa u svojim izlaganjima i zauzimanjima za mir ostavili su na nas
snaan dojam. Njihove rijei: vi ete pobijediti, kao i utjehu i suosjeanje lijepo je bilo
200

uti. Silazei s balkona na trg pitala sam se to bi rekli svi ovi ljudi kad bi znali kakvu
dramu proivljavaju mladii koji u tenkovima juriaju na Vukovar. Prije samo nekoliko
dana u na ured dola je jedna djevojka iz Vukovara. Probila se kroz kukuruzite.
Ispriala nam je jedan uasavajui detalj. JNA ubija i svoje vojnike. U histerinom
napadu na srce grada pregazili su jednog mladia koji je sluio vojni rok. U depu
bezimenog mrtvog mladia civili su nali zapoeto pismo: Tata, hou kui to bi
rekli kad bi uli oajniki vapaj Sinie Glavaevia: Vukovaru treba pomo Njegovi
vapaji dio su nae svakodnevice, a pomoi nema niotkud. Nemona hrvatska vlast
uje glas vapijuega, ali na vapaj nema odgovora. Demokratski svijet se zgraava, ali
ne pomae. I dok branitelji Vukovara ulaze u legendu, ostali dio Hrvatske rastrgan
je izmeu nemoi, straha i nade. Oni momci koji nisu uspjeli pobjei ostali su kao
topovsko meso, poput ovog bezimenog mladia u Vukovaru. Onaj strah koji nas je
guio u vrijeme kad smo ih putali u Kadijevievu vojsku bio je straan, ali i proet
nadom da do rata doi nee (ili je to samo bila naa elja). Bojale smo se sukoba, ali
ovoliku koliinu tragedije nismo mogle niti zamisliti. Tada jo ni slutile nismo koliko
je srpski hegemonizam rezolutan i koliko je ideja SANU-a bila opasna.
Imamo jo jedan dogovoreni sastanak na koji ne smijemo zakasniti. Vozimo se kroz
Ulicu kralja Karaorevia. Jedan od suputnika na nae uenje da u Parizu postoji
ulica s tim imenom, tumai nam kako je poznato povijesno prijateljstvo i jake politike
veze Francuske sa Srbijom. I zbog toga je va dolazak u Pariz od iznimne vanosti. Vae
izravno tumaenje ratnih strahota polako, ali sigurno, uz jaku diplomatsku ofenzivu,
uskoro e promijeniti i stav slubenog Pariza.
Dole smo do jedne stare ureene graevine. Ulazei u prostor oslikan raznim
motivima uinilo mi se da sam ula u samu prolost. Svodovi, zidovi, stubite, podovi,
sve je odisalo nekom tajanstvenou punom elegancije i bogatstva. I dvorana u koju
smo zakoraile takoer je otmjena. Tu otmjenost pojaava nekoliko sijedih glava koje
su na na ulazak ustale od stola, elegantno nam prile i srdano se rukovale. S malo rijei
ponudili su nam mjesta oko stola. Dok smo im u kratkim crtama priali nau nevolju,
vidjela sam samo da ti starci znaajno kimaju glavama, kadikad se primajui za sijede
brade. Taj sastanak je trajao vrlo kratko. Na odlasku doktor imac nam je potvrdio
da smo ostavile snaan dojam na tu sijedu gospodu. Oni mogu i hoe pomoi,
zakljuio je. I samo to smo zakoraile na nogostup, doktor imac nam priopava jo
jednu vanu stvar koja se u meuvremenu dogodila. Naime, javljeno mu je da nas u
naem pohodu mira eli vidjeti i savjetnica francuskog predsjednika F. Mitteranda za
politika pitanja u jugoistonoj Europi. Takav poziv se ne proputa iako mi ve imamo
zakazane sastanke u Strasbourgu. Podijelile smo se u dvije grupe. Marija, Katarina i
Vinja otputovale su u Strasbourg, a Ivica i ja ostale smo u Parizu.
Novo jutro donijelo je i novu nadu. Nebo nad Parizom se raistilo. Sunce je obasjalo
grad u svoj njegovoj ljepoti. Na trg smo ule kroz monumentalna vrata, nasuprot kojih
se nalazi i zgrada u kojoj emo ekati gospou savjetnicu. Smjestili su nas u jednu lijepu
201

ostakljenu prostoriju kojom je dominirala jedna palma. Ta biljka, simbol Mediterana,

pobudila je moja sjeanja i vratila me na splitsku rivu i etnje u srednjokolskim
danima. U sjeni tih velikih palminih grana padali su i prvi poljupci, ugovarali se prvi
ljubavni sastanci. Naslanjali bismo se na hrapavu stabljiku, drali bismo se za ruke i
u zanosu mladosti matali o budunosti, dok bi se valovi beumno igrali pred naim
oima, a galebovi kruili iznad brodova u splitskoj luci. A onda me sjeanje odvelo u
moju rodnu kuu u kojoj je i moja majka imala jednu istu takvu. Ljeti bi ju smjestila na
terasu ispred kue da ju zatiti od bure, a od jakog sunca titila bi je loza razvedena u
odrinu. Majka ju je jako voljela. Jednu siunu poklonila je i meni. Donijela sam ju sa
sobom u Zagreb. Narasla je, ali nije bila raskona kao njezina, moda joj je falio zvuk
maestrala. U Split se ne moe ve vie od trinaest mjeseci. Po gradu moje mladosti tue
JNA. Iz tog divnog svijeta sjeanja trgnuo me zvuk potpetica. U prostoriju je ula ena
u srednjim pedesetim godinama. Elegantno odjevena, diskretno naminkana. Hod joj
je odmjeren, ali vrst, dranje enstveno. Gledajui je dok nam je prilazila, ponadala
sam se ugodnu razgovoru. Pretpostavljala sam da bi i ona mogla biti majka djeteta
ili djece kao to su nai sinovi vojnici. No, da prvi dojam zna prevariti, pokazalo se
na samom poetku razgovora. Znate, poela je govoriti tonom koji iskljuuje bilo
kakav upit, predsjednik Mitterand tri puta je od mene traio da se sastanem s vama.
A zato? Zato to vi ratujete. elite odcjepljenje od Jugoslavije. Predsjednik Miloevi
vrlo snano podupire cjelovitost Jugoslavije, a vi se bunite. Zato ga ne posluate pa
e svima u Jugoslaviji biti dobro? Niti sam mogla niti sam htjela ruiti njezin stav o
Miloeviu kao mirotvorcu i dobroinitelju, ve sam joj uljudno poela objanjavati
nae stavove glede angamana JNA i sudbine naih sinova u toj armiji, apostrofirajui
njezino dragocjeno vrijeme koje nam je poklonila. Meutim, gospoa savjetnica nije
bila voljna uti nikakav argument koji sam joj pokuavala predoiti. Prekidala me na
samom poetku reenice. Govorila je brzo, ja sam joj jo bre odgovarala. Doktor
imac prevodio je brzo. U jednom trenutku gospoa savjetnica je ustala, poela
gestikulirati rukama i oima. Ustala sam i ja. Tog trenutka prevoditelj nam nije bio
potreban. Ona je pljuskala nas koji raskrinkavamo agresorsku politiku i nau stvarnost
branimo istinom. Kad je razgovor bio na vrhuncu, u pomo je priskoila Ivica Boban.
Blagim pokretom ruku posjela nas je natrag na stolice i tihim glasom zaustavila ovu
unu raspravu. Ja sam, znate, kazalina redateljica u Hrvatskom narodnom kazalitu
u Zagrebu, zapoela je priu gospoa Boban, na to je savjetnica razrogaila oi. Zatim
je ponovila sve ono to sam ja zapoinjala govoriti, dok me gospoa savjetnica stalno
prekidala kao da govorim o neem nevanom. Uvijek i svugdje na primarni zadatak
bili su mladi vojnici za ije ivote smo se borile na nain kako smo znale i umjele.
Sada je gospoa savjetnica sluala Ivicu Boban ne prekinuvi je niti u jednom trenutku.
Na kraju je i meni dozvolila par reenica. Ponovila sam ono to stalno ponavljam.
Mi nismo politiarke niti se u politiku razumijemo. Mi samo elimo zatititi svoju
djecu da ne postanu ubojice ili da ne budu ubijeni. Mi samo titimo njihovo pravo na
ivot. Uinilo mi se kao da se kroz taj razgovor u gospoi savjetnici neto prelomilo
202

ili nije imala protuargumenata jer mi se obratila vrlo uljudno i bez imalo ui s kojom
je zapoela na razgovor. Nau aktivnost okarakterizirala je jednom vrlo znakovitom
reenicom: Gospoo, vi vodite najdublju suptilnu politiku. Ovaj razgovor pratio je
novinar Luka Tripkovi. Kad smo izili van, poljubio me u elo uz rijei: Hvala vam,
gospoo. Vidim osobu iz Hrvatske koja brani svoj stav. estitam.
Na kratak, ali jasan boravak u Europi ostavio je nezaobilazan peat, ne samo na
politiki svijet, graane ili nevladine organizacije, ve je odjeknuo i meu kulturnim
radnicima, poglavito onima u Francuskoj. Svake tree godine, u posljednjoj dekadi
rujna, grad Charleville Mezieres na sjeveroistoku Francuske postaje svjetski lutkarski
festival i lutkarska meka zaljubljenika lutkarstva sa svih kontinenata. Peter Schumann
umjetnik je koji ve nekoliko desetljea svojim kazalitem znakovita imena Kruh i
lutke angaira gledatelje protiv rata, zla i nepravde. Vapaj naroda predstava je kojom
se Schumann borio protiv rata u Vijetnamu. Sada je predstavom Les Assis progovorio
o naem Bedemu ljubavi, solidarizirajui se s majkama iz cijele Jugoslavije. Njegovi
glumci su uglavnom mladi zanesenjaci iz SAD-a, Latinske Amerike, June Afrike i iz
mnogih europskih zemalja. O majkama iz Bedema ljubavi saznao je iz novina jer je
upravo za vrijeme naeg obilaska europskih monika i on stigao u Francusku. Saznavi
za taj jedinstveni prosvjed protiv rata, Schumann je odluio angairati se i podrati
nas. Schumann svoje mlade glumice oblai u papirnate haljine kojima su na prsima
i leima ispisane parole Bedema ljubavi na hrvatskom i francuskom jeziku. Njegove
papirnate lutke su tunog, ali ljupkog izraza lica. Predstavljaju narod. Iznad tih ljupkih
stvorenja nacerene su starake kreature s kosama u rukama koje simboliziraju uas i rat.
Jedino ime koje se spominje u predstavi je ono generala Kadijevia. On personalizira
bijedu i uas tih starakih kreatura. Zazivaju ga mladi izvoai u sredinjem prizoru
predstave velikom cirkusu svijeta. Najavljuju ga kao velikog onglera. I pojavljuje
se smrknuto lice generala pod generalskom kapom i sunanim naoalama, uokvireno
jugoslavenskim grbom koji titra bombama, a mladi uzvikuju njegovu veliku dvojbu:
Ili u na Hrvatsku ili na Sloveniju ili na Bosnu i Hercegovinu ili na Makedoniju
ili na Crnu Goru, ili u sjediti skrtenih ruku. Na kraju predstave ljupke lutke koje
simboliziraju narod bivaju spaljene. To umiranje naroda kraj je i njihovih krvopija.
umovita tiina u kojoj se odigrava taj ritual nosi jezu i hladnou kraja svijeta.
U kratkom vremenu ivot nas je od prve inicijative za odlazak u Beograd doveo do
umjetnika koji nam postaje blizak i koji lako shvaa smisao naeg djelovanja. I to
je jo vanije, taj umjetnik sa svojom predstavom obilazi svijet u kojem na suptilan
nain pouava da se protiv zla svi moramo boriti. Borba majki protiv rata nije samo
inspirirala lutkarsku legendu Schumanna, ve su inspiraciju u tom vidu borbe pronali
i knjievnici. U Ypresu, gradu u kojem je u Prvom svjetskom ratu upotrijebljen bojni
otrov i grad potpuno uniten, osnovana je podrunica Bedema ljubavi sa sjeditem u
Gradskoj vijenici. Zasluga je to ponajprije belgijske novinarke Jennie Vanlerberghe
koja je napisala knjigu Muur der liefde, koja je u Belgiji postala bestseler. Zanimljivo
203

je primijetiti da tragediju na prostoru Jugoslavije puno bolje, lake i bre shvaaju

obini ljudi ili graani, a najbolje oni koji su kroz burnu europsku povijest i sami bili
rtve nepravednih ratova. Oni ne kalkuliraju u shvaanju tragedije, oni bezrezervno
podravaju ideju mira. Dok s druge strane oni koji imaju mo, bilo politiku ili
diplomatsku, vau to mogu dobiti, a to izgubiti. ast iznimkama, naravno.
Ivica i ja jo uvijek smo pod dojmom razgovora s predsjednikovom savjetnicom dok
ekamo vlak za enevu. Prema naoj subjektivnoj ocjeni, gospoa savjetnica jedna
je od rijetkih europskih politiarki koja je pokazala nedostatak osjeaja, ignorirajui
diplomatski stil bez obzira na to to se nije radilo o sastanku znaajnom za slubene
dravne posjete. Moda ju je zasmetala tolika Mitterandova elja da uje i drugu
stranu. Sama je izjavila da je predsjednik od nje tri puta traio da se sastane s nama.
Teko je odraivati posao suprotan vlastitom uvjerenju.
U enevi smo se sastale s nae tri predstavnice. One su odradile zakazane sastanke,
a dojmove emo prebirati usput kad krenemo kui. Ispred zgrade Meunarodnog
Crvenog kria vijore se zastave meunarodno priznatih drava. Pod blagim svjetlom
jesenskog sunca prelijevaju se vesele boje dok lagani vjetar rasprostire platna koja
odaju dojam sklada, mira i tiine. Stale smo kao zaarane. Nikada do sada na jednom
mjestu nismo vidjele toliko zastava i tako skladno poredanih. Sve su razliite, a sve
djeluju kao jedna. Vizualnu aroliju prekinula je Vinja jednim jo uvijek dvojbenim
pitanjem: Hoemo li mi ikada doekati dan da se meu ovim zastavama zavijori i
hrvatska trobojnica? Niti jedna od nas pet na takvo pitanje nije mogla odgovoriti. U
nerazmjeru snaga, pozitivan odgovor znaio bi neodgovoran optimizam, a negativan
bi bio znak beznaa. Hoe li se ikada ovdje zavijoriti i naa zastava, razmiljala sam i
ja ulazei u zgradu s velikim prostranim holom. Na svakom koraku nalazi se natpis
zemlje koja ima svog predstavnika u tom meunarodnom tijelu. Nisam obratila
pozornost kojim naelom su postavljani, ali meu prvima primijetim da i SFRJ
ima ovdje svoga predstavnika. Prvo pitanje koje sam postavila sebi bilo je govori
li predstavnik Jugoslavije u ovoj vanoj meunarodnoj instituciji o tragediji koja se
dogaa jo jednom od njegovih naroda iz ijih izdvajanja i on prima plau. Odgovor
se nametnuo sam od sebe. Da predstavnik Jugoslavije istinito izvjeuje svijet, onda
mi danas ovdje ne bismo trebale biti. Ili da je ovaj predstavnik Jugoslavije radio na
uspostavi mira, to mu je bila osnovna zadaa, onda smo mi mogle ostati kod kue sa
svojim obiteljima. Da predstavnik Jugoslavije sumnja u ispravnost djelovanja JNA, ona
bi danas bila u vojarnama. Onda sam se utjeila milju, koliko je u ovim okolnostima
utjeha bila mogua, da mi nismo prve ene u svijetu koje se bore protiv vojne hunte.
Ali jesmo prve u Europi i to u modernoj demokratskoj Europi, naalost, na kraju
drugog tisuljea. Kroz cijelu ljudsku povijest, jo od biblijskih dana, provlai se
neravnopravna borba ena za ono to im je sveto. Te svetinje za mene se mogu podvesti
pod tri osnovne rijei: dijete, dom, domovina. Ali ni u najluem snu nisam mogla
predvidjeti da u i ja morati obijati neprobojne zidove meunarodnih institucija
204

traei od njih milost i pomo za nae ugroene sinove, za nae razruene domove i za
nau napadnutu domovinu.
Dok strpljivo ekamo dolazak predstavnika Meunarodnog Crvenog kria, kao i
uvijek i svugdje do sada vrtim u glavi pitanje je li ba tako strano moralo biti? Jedan
mladi ovjek uveo nas je u prostoriju neto manju od osrednje uionice. Po zidovima
prostorije izvjeene su karte pojedinih zemalja, ali ona to dominira cijelim prostorom
je velika karta Jugoslavije. Pojedini dijelovi te velike karte oznaeni su crvenom
bojom. Krvavo crvenom bojom oznaeno je vie od pola Slavonije, veliki dijelovi
Dalmacije. Ime grada Knina ni ne vidi se, njega je potpuno prekrilo crvenilo. No, jo
jedna injenica bode oi kao to ove krvave mrlje na dijelovima Hrvatske paraju srce,
a to su dijelovi BiH oznaeni naranastom bojom. Sjedei tako za zelenim stolom,
pogledavamo se, instinktivno slutei znaenje naranaste boje. Da ne bismo bile u
zabludi, mladi gospodin Thierry Germond objanjava nam da su ova naranasta polja
potencijalna ratna arita u Bosni i Hercegovini. Njegova susretljivost u objanjavanju
vrlo je dojmljiva. Iz hrpe karata smotanih u rolu izvadio je jednu, objesio je na stalak i
poeo tumaiti kako Crveni kri radi. Pruio nam je i Statut te organizacije da moemo
dobro prouiti njihovo djelovanje. A onda je preao na temu Jugoslavije. Pokazuje nam
krvavu Slavoniju. Za to krizno podruje, kae, otvoren je na ured u Beogradu, a
za Dalmaciju u Kninu. Istina, na ured u Kninu je nemoan jer tamo vlada potpuno
rasulo, prava anarhija. A to je s Vukovarom, upitasmo ga uglas nas pet. Mladi
na to slijee ramenima. Zna li va ured u Beogradu da u Vukovaru postoji bolnica
na ijem proelju je obiljeje Crvenog kria i da na tu bolnicu svakodnevno padaju
granate? Na to je mladi slegnuo ramenima. Znaju li vai uredi u Jugoslaviji da je
pod znakom Crvenog kria i ustanova za mentalno retardirane u Vrlici pa ju je JNA
meu prvima granatirala? I na to je mladi slegnuo ramenima. Da bi popravio dojam
nedjelovanja, brzo se pohvalio kako su upravo rijeili gorui problem i u Zagrebu
otvorili svoj ured koji e biti logistika onima koji se nalaze u kriznim podrujima.
Ono pitanje za koje se majke zauzimaju bilo je postavljeno na kraju, i to je pitanje jako
zbunilo mladog aktivista. Osobno sam ga upitala za mladog ranjenog dezertera Maru
iz Dubrovnika, koji je zarobljen i nalazi se na Manjai, a za kojeg vojni lijenik kae
da e ga poslati pred vojni sud. Spadaju li pod djelokrug vaega rada i zarobljenici?
Naravno, odgovorio je na to mladi. Onda vas lijepo molimo da se zauzmete za
zarobljenike koji se nalaze na Manjai (stavljajui poseban naglasak na Maru), ali i za
vojnike dezertere koji iz JNA bjee. Evo vam popis koji, dodue, nije kompletan jer
se situacija u ratom zahvaenoj Hrvatskoj iz sata u sat mijenja. Molimo vas da vai
aktivisti budu pri ruci onim mladiima koji bjee iz JNA. Previe zadataka, moje
dame, vi tovarite na naa lea. Kao da smo mi krivi to vi Balkanci ratujete. Ima mjesta
u Hrvatskoj gdje ni nai aktivisti ne mogu doi. Naa uloga je samo zatita civilnog
stanovnitva, mi se u politiku ne mijeamo, a vai sinovi u JNA veliko su politiko
pitanje. Istina je, gospodine, da je status naih sinova vojnika veliko politiko
pitanje, ali njihova sigurnost u JNA dio je i vae odgovornosti. Vojni vrh je pokrenuo
205

rat iz kojega mnogi od vojnika bjee. Kao dezerteri ne pripadaju nikome, osjeaju se
kao divlja na brisanom prostoru. Niime nisu zatieni. Njihovo pravo na ivot je
ugroeno, a vi sami znate da je pravo na ivot osnovno ljudsko pravo, bez obzira na
boju koe, pripadnost naciji, vjeri ili politikom uvjerenju. Uinilo mi se kao da se na
tu reenicu trgnuo jer je vrlo brzo i naglo upitao: A zauzimate li se vi i za zatitu Srba
koji se nalaze u JNA? Ne ulazei u razloge takvog pitanja, odgovorila sam mladom
gospodinu ono to sam dotad stalno ponavljala: Mi mladie koji se nalaze u JNA
ne dijelimo po narodnosti, niti pravimo razliku meu njima bilo kakvim obiljejima.
Vojnici zatoenici suludih aktivnosti JNA naa su djeca i mi se tako prema njima i
odnosimo. Za nas nije vano tko je koje nacionalnosti, za nas majke vano je samo
jedno da prestane rat i ubijanja, da prestane ludilo koje nas optereuje preko granica
izdrljivosti, a ono to nas ohrabruje lei u injenici da mnogi mladi Srbi bjee iz JNA
i ne ele se tui. Mladi momci o kojima vam govorimo nisu krivi za politiku krizu u
zemlji, niti ju oni trebaju rjeavati. Stoga vas molimo da vai aktivisti budu pri ruci
onima koji pobjegnu i koji se ele vratiti svojim kuama. Vjerujem da vam je poznato
da su mnogi od tih momaka prebjegli u europske zemlje kako bi se zatitili od rata i
pogibelji. Mi znamo da vaa organizacija ne moe utjecati na politike odluke u zemlji
niti zapovjediti JNA da prestane ratovati, ali poueni iskustvom Vukovara i mnogih
drugih gradova i sela u Hrvatskoj, molimo vas da se jae angairate i zatitite bolnice,
zdravstvene ustanove, kole i vrtie.
Nakon ovog razgovora uinilo mi se da je i ovaj mladi gospodin shvatio vrlo zamrenu
ratnu situaciju u Jugoslaviji jer je na sastanak zakljuio slinom reenicom kakvom
su zavravali svi prije njega, da e uiniti sve to je u njihovoj moi. Nama ta toliko
rabljena potapalica kojom nas ispraaju, iako i oni sami u nju sumnjaju, daje snage
da idemo dalje, da se borimo protiv rata i ubijanja. No, koliko god su pojedinci ili
institucije razumjeli situaciju u naoj zemlji i obeavali pomo u granicama svojih
mogunosti, nama se to sve inilo nedostatno. Jer jedno je gledati rat i stradavanje
na televiziji ili uti priu iz druge ruke, a drugo je ivjeti u ratom zahvaenoj zemlji.
Na kraju moram rei da smo na tim kratkim, strahovito brzim sastancima upoznavale
razliite strukture ljudi, kako po uvjerenju, tako i po politikom opredjeljenju. A svi
oni zajedno, bez obzira na stav koji esto puta nije bio sukladan istini, involvirani su
bili u rjeavanje nae nezavidne situacije. Ipak, tu zamrenu situaciju naim posjetima
inile smo jasnijom i na mnogim mjestima dobivale simpatije. Te simpatije pogotovo
su bile izraene meu enskim dijelom struktura koje se bave zatitom ljudskih
prava. Meu osobama koje jasno barataju injenicama i koje suosjeaju s ljudima,
koje svojom otvorenou i susretljivou doista ele da prestane rat i ubijanje pamtim
gospou Mariu Franciscu Ize-Charrin iz meunarodne organizacije Human Rights.
Ta ena zraila je enstvenou, humanizmom i vjerom u pravdu. Ovu konstataciju
temeljim na injenici da je ta simpatina gospoa cijelo vrijeme naeg sastanka, 27.
rujna u enevi, paljivo sluala, pomno biljeila i suosjeajno reagirala dok smo mi u
kratkim crtama opisivale tragediju u naoj zemlji. Na licu joj se italo da zajedno s nama
206

proivljava svaki dio stranog trenutka. Ta ena je jasno shvatila da smo mi kao ene
i majke zateene ratom u kojem su se nala naa djeca, ali i cijeli hrvatski narod. Kao
ena i aktivistica Human Rightsa ovako je opisala vanost enske uloge u svjetskom
poretku djelovanja: ene i majke u svijetu zauzimaju sve snanije pozicije u rjeavanju
konflikata i to je ono to je dobro i to nas sve skupa ohrabruje. Navest u vam samo
jedan primjer argentinskih majki koje su za vrijeme vojne diktature spasile 50 ljudi i u
svojoj borbi postale nezaobilazan politiki faktor u Argentini i nama Europljankama
slue za uzor. Kako ujem, vi ste do sada u samo nekoliko tjedana premaile taj broj
pomaui to izravno, to neizravno. Nije vano kako, vano je samo spasiti ljudski
ivot. Iako politika situacija u Argentini i Jugoslaviji nije ista, metode djelovanja su
sline. Ratovanjem i ubijanjem ne mogu se niti ne smiju rjeavati politiki problemi,
to se mora raditi u duhu tolerancije, meusobnog uvaavanja i potivanja prava svakog
ljudskog bia, bez obzira na vjeru, naciju, boju koe ili politiku pripadnost. Da bi
vjerodostojno predstavile situaciju u vaoj zemlji, bitno je prikupiti to vie kvalitetnih
podataka o krenju ljudskih prava, pogotovu o zloinima. Sve relevantne podatke
treba proslijediti u Ujedinjene narode, jer na kraju, zamrena situacija u vaoj zemlji
rjeavat e se kao i u svim ratovima za zelenim stolom.
Ovaj razgovor pratila je novinarka Zvjezdana Haina.

Majko, shvati me...

Vozimo se kui. Sluamo noni program Hrvatskog radija koji emitira domoljubne
pjesme, jasan znak da se negdje vode ogorene borbe. Dramatinost trenutka poveava
i sve gua magla koja nas prati velikim dijelom puta. Nemamo nikakvih informacija
o svojim obiteljima. Za nama su ostale ureene europske zemlje s organiziranim
institucijama, a mi smo se vratile u nau ratnu svakodnevicu.
Suradnice su na okupu jo od ranog jutra. Informacija ima puno, ali isto tako i
dezinformacija. Jedno je sigurno tono. Vojnici masovno bjee, to potvruju i mediji.
Znaajan je podatak da se u ibeniku 160 vojnika predalo hrvatskim obrambenim
snagama, dok im je zapovjednik pobjegao.52 Za ibenikom ne zaostaje ni Split. U
Splitu je, osim vojnika, puno predaja zapovjednika koji naputaju JNA i prelaze u
Hrvatsku vojsku.
Nas majke sve ee okupiraju dirljive prie vojnika koji uspijevaju sami pobjei. To jo
uvijek polazi za rukom onima koji slue vojsku u Makedoniji. Oni pokazuju iznimnu
hrabrost opisujui stanje u vojarnama u kojima su do juer bili: Punili su nam glave
raznoraznim informacijama. Ronici su se meusobno podijelili po nacionalnosti.
Na jednoj strani su Srbi, na drugoj svi mi ostali. Ne svi, ve pojedini Srbi nas Hrvate
52 Navodno je pobjegao admiral uro Pojer, to je prenijela Slobodna Dalmacija 20. 9. 1991.

207

zovu ustaama i kau da ekaju trenutak kad e se s nama obraunati. Kad prijetnju
prijavimo bezbednjaku, on napravi zapisnik i na tome ostane. Iz takvog okruenja
moralo se bjeati. Meni je pri bijegu pomogao jedan lijenik Makedonac. Napisao mi
je potvrdu da nisam sposoban sluiti vojsku sljedee etiri godine. Ja nisam junak, ali
nisam ni kukavica, ne znam to u dalje, hou li uope preivjeti, ali jedno znam
Hrvatska ne smije pasti. Tako je svoj bijeg i stanje svoje due opisao mladi S., rodom
iz Splita, kao i njegov kolega R., rodom iz Zadra, a obojica su pobjegli iz Skopja.
Iz kaosa koji je napravila JNA gotovo svi ele im prije pobjei i sauvati ivu glavu.
U tom vrtlogu bezumlja najbolje se razumiju roditelji vojnika, tako da najee majke
lutaju Jugoslavijom traei svoje sinove. Dok mnoge majke samoinicijativno odlaze u
Srbiju, Bosnu ili Makedoniju, mnoge Srpkinje dolaze u ratom zahvaenu Hrvatsku i
to najee u vlastitoj organizaciji, i vrlo tiho. Tako su i do Imotskog dole dvije majke
iz Srbije ije je sinove spasio i ugostio ovjek po imenu Joko. Jedna od njih ne moe
se nauditi da u rodnom mjestu generala Kadijevia moe tako slobodno hodati,
a jo vie je udi da je jedan ustaa spasio njenoga sina. to god da su joj govorili,
ta ena se nije dala zaplaiti. Dola je i na licu mjesta se uvjerila da Hrvati spaavaju
djecu koja nisu kriva za ovaj rat bez obzira odakle su i iji su. To bjeanje vojnika,
ta roditeljska briga i neizvjesna trka za njihovim ivotima ono je to ovjeku daje
nadu, nadu u prestanak rata. To upanje i samoinicijativno bjeanje ronika iz JNA
Generaltab eli nadoknaditi prisilnim novaenjem mladia po Srbiji i dijelovima
Bosne i Hercegovine s veinskim srpskim stanovnitvom. No, i u tom vjekovnom
vojnikom slavoljublju JNA nailazi na otpor. Mnogi roditelji iz Srbije svoje sinove,
potencijalne vojnike sklanjaju u europske i u prekooceanske zemlje. Da Republika
Srbija ima velikih tekoa u mobilizaciji vojnih obveznika, jasno priznaje i sam general
Tomislav Simovi. Taj dojueranji zapovjednik Tree vojne oblasti, a sada ministar
narodne obrane Srbije trai pojaane mjere prema dezerterima kojih je, kako priznaje,
svakim danom sve vie. Dok se srpski roditelji snalaze kako znaju i umiju u sakrivanju
svoje djece od mobilizacije, u nekadanjoj AP Kosovo, u mjestu Janjevo s veinskim
katolikim stanovnitvom takoer se bjei od mobilizacije. Ti snalaljivi ljudi u svojoj
maloj enklavi preivjeli su mnoge okupacije i pokuaje asimilacije, ali su ostajali vjerni
svojoj katolikoj vjeri i svojim hrvatskim korijenima. Oni su homogena zajednica i
nisu spremni odazvati se vojnom pozivu u srpsku vojsku. Svi mladii prispjeli za vojsku
ili oni koji bi mogli postati rezervisti bjee u Hrvatsku. Najprije bjee potencijalni
vojnici, a za njima e na kraju iseliti i cijele obitelji, zapravo preselit e se gotovo cijela
janjevaka zajednica. Da bi izbjegli primanje vojnog poziva, nou bjee u Makedoniju.
Iz Makedonije zrakoplovom do Sarajeva. U Sarajevu na aerodromu doekuje ih enska
osoba odjevena u specifinu odjeu. Kad ju ugledaju, ne komuniciraju. enska osoba
se okrene bez rijei, bjegunac ili bjegunci ju slijede bez ikakve verbalne ili znakovne
komunikacije. Dolaze do utvrenog i sigurnog sklonita, gdje prespavaju i odmore,
a enska osoba se sklanja. Nakon par dana slijedi prebacivanje u Hrvatsku razliitim
prijevoznim sredstvima, vodei uvijek rauna o sigurnosti bjegunca. Najea
208

posljednja stanica i oaza spasa je grad Zagreb. I na taj su nain Janjevci dali obol svojoj
novoj domovini.
Najvei broj potencijalnih vojnika koji su pobjegli od mobilizacije puni obiteljske kue
i stanove rodbine i prijatelja po veim gradovima Republike Hrvatske. Prognanici iz
onih dijelova hrvatskog teritorija koji su pod okupacijom popunjavaju hotele i sportske
dvorane. Sve uestaliji pozivi roditelja nam govore na koje sve razliite naine dobivaju
informacije o svojim sinovima koji se nalaze u Kninu, na Banovini i u dijelovima Bosne
uz granicu s Republikom Hrvatskom. Njihova svjedoenja su dramatina, njihovi
vapaji su oajniki. Teko je prepriati sve te vapaje stoga podastirem samo jedno
autentino pismo vojnika koji je vojni rok sluio na Banovini:
Bok!
Hou da zna da sam dobro i nemoj brinuti previe. Zna da s tobom moram razgovarati
o vrlo ozbiljnim stvarima i ako ne moe izdrati, uzmi tabletu za ivce. Ovo pismo je
za odrasle a ne za klinca kakav sam ja bio. ivim u ratu i nisam siguran hou li se ikada
vie vratiti iv... Vrlo mi je teko pisati, ali moram zato to hou da znate gdje vam je sin
bio bez obzira na cijenu. Ne bih volio da ovo itko doivi to ja doivljavam, ali hou da
znate da e se va Kiki vratiti doma iv i zdrav i ako budem morao hodati i na rukama.
ZAPAMTITE TO! Ovi uvjeti spavanja na betonu, u blatu, ne bih elio da itko doivi.
ivci su mi toliko tanki i vjerojatno zato piem sve ovo. Ako poginem da znate gdje vam
je sin bio. Nisam se kupao etrdeset dana, nisam skidao uniformu etrdeset dana. Majko,
dok ovo piem plaem kao malo dijete, ali razumi me, mora se pomiriti sa sudbinom.
Nisam vidio struju 40 dana, a kamoli televiziju. Ne bih volio da itko doivi ono to ja
doivljavam u mojoj tek dvadesetoj godini ivota. ivci su mi bili toliko tanki da sam se
u jednom trenutku htio ubiti, ali su me frendovi spasili i sada sam zahvalan. Osjeam se
dobro, uzimam tablete za ivce i osjeam se bolje. Ovaj rat mi je unitio ivot zauvijek.
Majko, tata i brate, molim vas nastavite ako mene i ne bude i molim vas poaljite telegram
da ste dobro i zdravo. Ovo pismo je pismo borca s Banije koji je PRISILJEN boriti se
protiv svoje republike, svojih prijatelja, roditelja, roaka.
Majko, shvati me iako nitko drugi nee!! Prisiljen sam na sve to, i da sam ti ovo pisao na
nekom drugom mjestu sada bih imao metak u glavi, ali tvoj sin Kristijan se jo dri, sve do
kraja. Ne mogu vie pisati, oi su mi zamagljene od suza. Poslat u ti svoju sliku i uvaj je
kao oko u glavi. Tvoj sin Kristijan.
Pozdravi tatu i brata, baku, Totovu baku, tetku Veru, Tatjanu, Mladena, Miu, Loru.
Pozdravi sve ako sam koga izostavio, poalji svoju sliku, tatinu i bratovu, tako da imam
uspomenu na vas.
Pozdravi Esteru koju ne mogu zaboraviti. Volim je, majko.
Ovo pismo, kao i tisue i tisue svakodnevnih poziva, to vojnika, to njihovih roditelja
jasno ocrtavaju psihiko stanje mladia koji se jo uvijek nalaze u JNA. Strah i prisila
209

uinili su i od ovog dvadesetogodinjaka psihiki slomljenu osobu. A koliko ih je

takvih? Upravo zbog njihovih vapaja, strahova i zbog shvaanja teine stanja u kojem
su se nali vojnici osnovan je Bedem ljubavi Pokret majki za mir. Ali to i koliko
mogu uiniti majke kad mona JNA vri reorganizaciju i jo vie oteava ionako teak
ivot vojnicima koji nisu uspjeli pobjei. Po sastavu zapovjednog kadra i mobilizaciji
iskljuivo Srba iz Srbije i dijelova Bosne, JNA preko noi gotovo postaje srpska vojska
koja u svojim redovima jo uvijek ima izvjestan broj ronika, zatoenika pomahnitale
vrhuke i Generaltaba. I na taj nain stvarni ciljevi Republike Srbije postaju sve oitiji.
A general Kadijevi kune se pred svijetom da on spaava Jugoslaviju. No, njegovu
demagogiju rui stanje stvari na cijelom podruju zajednike nam drave. U trenucima
kad biva Istona Europa oduevljeno raskida s komunizmom i slavi ruenje Berlinskog
zida, jugoslavenski vojni vrh na svom elu ima ovjeka koji ruenjem Vukovara rui
posljednje ostatke jugoslavenske drave. Strana je cijena kojom nevini ljudi diljem
Hrvatske plaaju sljepilo pretvoreno u mrnju. Toj mrnji svjedoile smo i mi majke iz
Bedema ljubavi, odlune i spremne na rtvu za ivote svojih sinova. Mi smo preivjele
vrijeme agonije spaavajui bezimene vojnike, i pobijedile sve tajne slube, asno, ne
ogrijeivi se ni o moral ni o zakon. ovjeka koji se kolovao u najviim vojnim kolama,
generala Veljka Kadijevia vjerojatno nikada nee stii ruka pravde. A on je kriv za
Kikijeve suze. Nakon to nas je nazvao takozvanim majkama, u otvorenom pismu
koje sam napisala u sklonitu u Zagrebu, 5. listopada 1991., u 17.30 sati, objasnila sam
mu da u Beograd nitko od nas nije poao iz objesti, nego iz oaja i bola!
Tadanji jugoslavenski ministar obrane Tomislav Simovi trai pootrenje mjera prema
dezerterima. On sigurno nikada u rukama nije imao ovakvo jedno pismo. Sigurno
nije dobio ili nije vidio, a moda nije ni htio uti nau molbu za abolicijom svih
onih momaka koji su zbog straha od rata napustili JNA. Lako je generalu-ministru
pootriti mjere prema tuoj djeci. Do kuda bi otrina tih mjera mogla ii, upitala me
teta jednog Slavka koji se nalazi u vojnom zatvoru u Beogradu. Za njegovu sudbinu
smo se zauzele mi majke iz Bedema ljubavi, ali bezuspjeno. Onda smo angairale nae
znanice iz Beograda, koje nam gotovo svakodnevno alju informacije preko Maarske
o tome kako je zatvoreniku Slavku. Jedini grijeh koji mu stavljaju na teret je bjeanje
iz JNA, bjeanje od zla i od rata. Kau nam da je zaputen i prljav, one mu peru rublje,
a kriomice mu odnesu i hranu. Tog mladia smo iupale est mjeseci kasnije kad
su se na njegovu sluaju angairale meunarodne institucije. A za generala-ministra
vojni zatvor nevinog mladia nije dovoljno otra mjera. On bi ih jo pootrio. Za
razliku od generala-ministra Simovia, hrvatske vlasti prebjegle mladie ne trpaju po
vojnim zatvorima niti od nas trae da ih bilo gdje ili bilo kome prijavljujemo. Mi ih
bez ikakve prisile ili ogranienja transportiramo po njihovoj vlastitoj elji. Do sada, to
se tie sklanjanja vojnika dezertera, fantastino funkcionira veza Zagreb Sarajevo
Beograd. Nae lanice ih na vlastitu odgovornost i s vlastitim automobilima prevoze
do Sarajeva, gdje ih preuzimaju njihovi roditelji. Meutim, meu dezerterima srpske
narodnosti ima i onih koji nisu voljni vratiti se u Srbiju pa ak ni igdje u Europu. Oni
210

bi najradije otili negdje daleko, u neke prekooceanske zemlje. Za tako velike pothvate
mi nismo imale mogunosti. No, otvorila su nam se jedna druga vrata, u zapadnoj
Europi, jer su dobri ljudi izlazili u susret eljama pojedinih dezertera. Ti ljudi shvatili
su i prihvatili realnost stanja u kojemu se nala naa biva drava. Oni nisu htjeli
spaavati dravu, oni su odluili spaavati ljudske ivote i na taj nain sauvati obraz
narodu iz kojeg potjeu.

Kod predsjednika Tumana

Nikakav sastanak na ovaj datum, 29. rujna 1991., nismo planirale. On se poklopio sam
od sebe, a ispao simbolian, jer navrilo se tono mjesec dana otkako smo mi majke
i ene posjetile Beograd molei vrh JNA i Predsjednitvo Jugoslavije da se vojska ne
mijea u politiko rjeavanje jugoslavenske krize. U ovih mjesec dana preivjeli smo
dogaaja dovoljnih za nekoliko ljudskih ivota. Kad se dogaaji zgusnu, dani prolete
kao sekunde, ali sjeanja ostaju trajna i uspomene na njih ne blijede.
I sada mi u uima zvoni reenica moje prve suradnice Vinje: Evo, obile smo toliko
europskih metropola, otvorile tolika zatvorena vrata naoj nejakoj diplomaciji,
razgovarale s mnotvom znaajnih politiara i predstavnika humanitarnih organizacija,
pomogle velikom broju vojnika, pa bi bio red da nas primi i na predsjednik Tuman
i da mu izravno kaemo kakvo miljenje Europa ima o nama i o situaciji u Jugoslaviji.
Oduvijek sam zazirala od politiara i uvijek pokuavala biti na distanci. Sve nae lanice
tvrdile su da politiki ne pripadaju niti jednoj stranci, no po njihovim stavovima
i zahtjevima koje su esto stavljale ispred mene, tono sam znala kome tko pripada.
Kad sam sama sa sobom odvagnula razloge zato posjetiti ili ne posjetiti predsjednika
Tumana, prevagnula je potreba, ne da mu se pohvalimo to smo sve do sada
napravile, nego da mu kaem to on kao dravnik jo nije napravio. Moje uvjerenje,
koje i sada drim osobito vanim, a pogotovo u onom trenutku, lei u injenici da
Republika Hrvatska nije poput Slovenije povukla svoje ronike iz JNA. I to je s
moga gledita bio osnovni razlog zbog kojega smo se trebale sastati s predsjednikom
Tumanom. Predsjednik Republike Hrvatske mora znati kakvu fiziku i emocionalnu
torturu proivljavaju vojnici, i Hrvati i mladii drugih narodnosti u JNA. Povlaenje
dravnikog poteza znailo bi puno vie za ozbiljnost same pozicije Hrvatske unutar
jo uvijek postojee Jugoslavije. Po mom vlastitom sudu, takav potez ne bi natetio
Hrvatskoj niti s obrambenog niti s politikog aspekta. Moralno razbijenoj u svim
dijelovima, otarasili bismo se Jugoslavije mnogo lake da je hrvatska vlast potegnula taj
logini potez. I s politikog aspekta bi to bilo korisno jer bi vlast pokazala ozbiljnost u
zatiti svojih mladia. Sami momci, vojnici JNA imali bi uporite u odluci svoje vlasti
te bi lake i uz manje rizika naputali JNA. Ovako nisu imali busolu, jer nisu znali
kome ni gdje pripadaju, a morali su izvravati zapovijedi.
211

Nedjeljno je prijepodne. Lijep i sunan dan. Predsjednik Tuman nas je doekao u

Banskim dvorima. Vrlo elegantno je odjeven, svjee obrijan i nasmijeen. Zapravo,
tog trenutka djelovao je vrlo simpatino. I oi i pogled bili su drugaiji nego onog
ranog jutra kad smo se onako nenajavljeni sreli na Trgu bana Jelaia. Gledajui ga
ravno u lice, tumaila sam sama sebi da je onaj orlovski pogled u praskozorju bio samo
posljedica moje premorenosti. Jer sada je pred nama stajao ovjek vedar, nasmijeen,
irom otvorenih oiju. Kako je za na posjet bilo predvieno samo 15 minuta, na brzinu
sam mu ispriala vane stvari i spomenula najvanije ljude s kojima smo se sastale. Sve
je to predsjednik paljivo sasluao. Kao uvod u ono to je meni bilo bitno ukratko
sam prepriala i razgovor s ministrom vanjskih poslova Njemake, gospodinom
Genscherom, i naglasila kako je suosjeajno reagirao kad sam spomenula da je ve
vie od 600 mrtvih u Hrvatskoj. Po reakciji predsjednika Tumana, ta reenica bila
je suvina, bio je vidno uzbuen na spomen rtava, valjda je mislio da ja ne razumijem
da je rat i da se gine i da je, s obzirom na snagu JNA, rtava moglo biti i vie. No, moje
razmiljanje bilo je u skladu s naim djelovanjem. Za ovako mali narod kao to smo
mi, 600 mrtvih je jako, jako puno. A jo gora od ove stravine brojke jest injenica
da rat nee skoro prestati, ve da e pasti jo puno krvi, kao to je rekao Genscher. To
je ono to uasava, zbog ega bi im prije trebalo pronai modus politikog rjeenja i
zaustavljanja rata. Za nas ene i majke nasilna smrt bila je neprihvatljiva. Vjerovala sam
da tragediju moemo umanjiti ako predsjednik zatrai povlaenje naih sinova iz JNA.
Ali uzbueni Tuman nije vie bio voljan sluati. Pogledao je na sat, ustao sa stolice,
okrenuo se i zakljuio da je vrijeme naeg posjeta isteklo. Bila sam ljuta i nemona. Na
oi su mi navirale suze i kao kroz mutnu zavjesu vidjela sam Tumanova lea dok je za
sobom zatvarao vrata. Vjerojatno je i njega taj broj inio nesretnim, moda je zato tako
reagirao, jer su odluke koje je donosio ile za tim da bude to manje rtava.
S Katarinom sam se vraala kui. Bojim se za tebe, neprestano mi je ponavljala. Njoj
nisam trebala objanjavati to uasava nas majke i ene. Ni ona ni ja nismo razumjele ni
dubinu ni irinu politike krize u Jugoslaviji. Ali ono to smo svi znali, i ja i ona, jest da
nas Srbija nee tako lako niti tako jednostavno pustiti iz svog bratskog zagrljaja. Nita
krivo, nita loe nisam rekla. Nepripremljeni, neorganizirani, razoruani, sami, postali
smo glineni golubovi na meti JNA i etnika. Jer ime se mi to branimo? S krunicom
oko vrata, s pjesmom na usnama i suzama u oima, s moralom koji nam Srbi ubiti ne
mogu. Ali to nije dovoljno. Izginut e nam mladost pa to e nam onda ostati?
Tako je zavrio jo jedan dan u nizu loih i oajnih. Mogu samo nagaati zbog ega
je predsjednikova reakcija bila tako, u najmanju ruku, udna. No, zapadnoeuropski
demokratski svijet je preko naih istinitih svjedoenja shvaao u kakvom se uasnom
i neravnopravnom poloaju naao na mali hrvatski narod. I taj mali hrvatski narod
u ovom ratu kao i u svojoj tisuljetnoj povijesti znao je opstati upravo zahvaljujui
svojoj snalaljivosti, branei svoje, a ne otimajui tue. I to je ona veliina hrvatskog
naroda koji je kroz burnu povijest na ovoj turbulentnoj vjetrometini ostao svoj na
212

svome. Rat koji je pogodio svakoga od nas, svaku obitelj, prisilio nas je da iskaemo
inventivnost i snalaljivost. Poticani ovjenou, pravdom i ljubavlju, narodi, kao i
pojedinci, mogu dosei neviene visine. Boriti se za pravo na ivot je prvi i osnovni
zadatak svakog ovjeka, bez obzira na poloaj, funkciju ili drutveni status. esto
se takva uloga pripisuje politiarima, ali ne ba uvijek s pravom, jer mnogi graani
poticani osjeajem za pravdu znaju puno uinkovitije djelovati i pomagati onima
kojima je to pravo ugroeno. Trenutak o kojem govorim vrlo je kompleksan. Bojinica
u Hrvatskoj se iri. JNA i srpske paravojne postrojbe gotovo su zaokruile zamiljene
granice budue Velike Srbije. Gradovi Vukovar, Vinkovci, upanja, Osijek,
Petrinja, Pakrac, Sisak, Karlovac, Zadar, ibenik, Dubrovnik, kao i mnotvo manjih
mjesta doivljavaju nezapamen egzodus i etniko ienje. Sve to nije bilo dovoljno
vrhu Generaltaba pa e 7. listopada 1991. raketirati Banske dvore u Zagrebu kako
bi potpuno obezglavio ionako gotovo razorenu treinu Hrvatske. Cilj ovog napada
bili su predsjednik Tuman, predsjednik Saveznog izvrnog vijea Ante Markovi i
predsjednik Predsjednitva SFRJ Stipe Mesi, koji su u tom trenutku imali sastanak
u Banskim dvorima. Ta akcija JNA ubrzala je odluku Sabora Republike Hrvatske 8.
listopada 1991. o prekidu svih dravnopravnih veza sa SFRJ.
Politika klima i ratna situacija primorale su obine graane, u ovom sluaju i roditelje
vojnika, da sami popravljaju ono to je politika dovela do apsurda. Potvrdila se istina
da je narod pametniji od svojih voa, jer narod pokuava spasiti ono to se jo spasiti
da. S jedne strane je goloruk i nepripremljen narod kao najvea rtva ovoga rata, na
drugoj strani vojne starjeine koje su svoje obitelji izmjestile s podruja potencijalnog
djelovanja i smjestile ih na sigurno, uglavnom na podruje Republike Srbije.
Jedna grupa mladia iz Hrvatskog primorja i Istre vojni rok slui u Sandaku. Roditelji
s njima nemaju komunikaciju zbog prekinutih telefonskih veza. Pismo je nepodesna i
dugotrajna metoda komunikacije pa se ene iz Rijeke odluuju na hvalevrijedan potez.
Naime, njih nekoliko se dogovorilo da bez ikakve javne najave odu u Sandak i svojoj
djeci iz prve ruke prue podrku i prenesu informaciju, a ako bude sree, da ih vrate
kuama. Prije samog polaska analizirale su sve mogue prepreke na koje su se mogle
namjeriti. Gotovo svaku prepreku znale su kako rijeiti, no u jednom su se prevarile.
Naime, navikle na toplu i sunanu jesen ni slutile nisu da ud prirode u tom surovom
i hladnom dijelu Jugoslavije moda biti prepreka ostvarenju zacrtanog cilja. Stigavi
na Sandak, povezale su se s tamonjim politiarima. Sulejman Ugljanin, predsjednik
Bonjakog nacionalnog vijea u Srbiji i Crnoj Gori, bio im je itekako pri ruci. Odveo
ih je do vojarne. Vojnici, ronici i njihove majke vrlo brzo, bez mnogo rijei shvatili su
bit dolaska. Ali s ovom grupom majki je i jedna mlada ena. Ona nije majka vojnika.
Ona je ena jednog nie rangiranog oficira koji dosljedno dri do zakletve koju je dao
u trenutku kad je stupio na dunost oficira JNA. Ova mlada ena zna i vidi da rasulo
u redovima JNA ne moe i nee zaobii ni njenog mua pa mu eli pomoi tako da ga
izvue iz armije. Ona ne moe, poput majki, otvoreno izraziti svoju elju niti zato je
213

dola, pa svom muu raznim grimasama, pogledima eli dati do znanja da i on mora
napustiti JNA. No, mladi oficir ne shvaa to mu njegova ena eli kazati. Nejasno mu
je njeno neobino ponaanje. Da ode po njega i dovede ga kui, odluila je jo u Rijeci,
meutim, sada se pred njenu odluku isprijeio on sam, koji ne shvaa gdje se nalazi i
to mu se sve moe dogoditi. Ni nakon dugotrajne neverbalne komunikacije mladi
oficir nije shvatio to mu je njegova ena cijelo vrijeme pokuavala rei. Rastajui se,
nije mu pruila ruku, nije ga ni pogledala, krenula je prema izlazu i na samom kraju
vojnog zdanja, dovoljno daleko da moe pobjei, a opet dovoljno blizu da je njezin
mu koji za njom gleda moe vidjeti, onesvijestila se. Kad je mladi oficir vidio svoju
enu kako lei bez svijesti na podu dok ju suputnice pokuavaju osvijestiti, poput
metka istrao je iz vojarne i priao svojoj eni. Ona je i ekala taj trenutak. Ne diui se
s poda i ne otvarajui oiju rekla mu je: Bjei, jadan, bjei! On je i dalje stajao iznad
nje, ne shvaajui to mu ona eli rei: Bjei iza kasarne! Kad ti zamakne, ja u se
osvijestiti. Tek tada je mladi oficir shvatio zato je njegova ena poduzela tako daleki
put od Rijeke do Sandaka. Zagrljeni i sretni vratili su se kui.
U to nesretno vrijeme potraga za vojnicima bila je svakodnevna, a naini potrage
razliiti, jer su mjesta i pozicije samih vojnika bile razliite. Meutim, dezinformacije
koje su bile sastavni dio svakoga rata odnosile su puno energije i jako puno vremena.
Sve je tee onim roditeljima koji jo nisu uspjeli vratiti svoje sinove. Svoje frustracije vrlo
esto kanaliziraju prema naoj organizaciji. No, ima jako puno roditelja koji shvaaju,
ne samo ovaj specijalni rat dezinformacijama, nego shvaaju i nae mogunosti u
odupiranju tim dezinformacijama i aktivnostima JNA. Mnogi se odluuju za one
poteze koji su oduvijek bili najbolji te sami odlaze po svoju djecu. Mnogi roditelji o
tim svojim aktivnostima nisu voljni govoriti ni danas. ele taj neugodni dio svojega
ivota potisnuti, ako ve ne mogu zaboraviti. Njihova iskustva su razliita. Dok jedni
priaju kako su se namjerili na oficire koji su bili puni razumijevanja i susretljivi pa su
roditelje zajedno s vojnicima osobno prebacivali preko granice, najee u Maarsku,
ima i onih koji tvrde da su za izvui ivu glavu svog sina morali plaati oficirima i po
nekoliko tisua njemakih maraka. Tarifa se u prosjeku kretala oko 2000 njemakim
maraka.
No, koliko god ih tada izlazi iz JNA, na ovaj ili onaj nain, jo uvijek je bilo poziva za
one kojima je trebalo pomoi. To se uglavnom odnosilo na one ronike koji svoj vojni
rok slue na Kosovu i u Makedoniji. Da bi pomogle tim grupama koje vape za pomoi,
ene iz Bedema ljubavi Zagreb, Sisak, akovec, Varadin, Daruvar, Bjelovar i iz drugih
manjih mjesta organizirano odlaze 11. istopada u Pritinu i Skopje.53 Put dugaak
preko 3000 kilometara, preko Maarske, Bugarske i Rumunjske, prevalile su majke
53 U dokumentaciji o Bedemu ljubavi navedeno je da su 11. listopada 1991. Marija Horvat, Muniba Haveri i
Zdenka Makan iz Varadina otputovale sa 120 majki iz Hrvatske u posjet sinovima na Kosovo i Makedoniju, a da
je povratak bio 15. listopada 1991. godine, te da 2. prosinca 1991. Marija Horvat, Muniba Haveri i Tanja Kalata

214

kako bi se sastale sa svojim sinovima. Iscrpljene, umorne i ustraene za ivote svoje

djece ni slutile nisu da e ondje sresti generala Ratka Mladia. Oficir koji je u samo
nekoliko ratnih mjeseci napredovao u in generala i iz Knina je prebaen u Skopje
da ondje uvede red, doekao je majke vojnika s grubou i prezirom. Niti na jedno
pitanje roditelja gdje su im djeca, general Mladi nije htio odgovoriti. O liku generala
Mladia teko mogu govoriti ene ili majke koje su se s njim sastale. O njegovu liku i
djelu govoriti trebaju vojni analitiari i povjesniari, a ono to bi mi majke mogle rei
jest samo to, da je general kojim sluajem bio ovjek, shvatio bi da mu tua djeca ne
mogu biti topovsko meso.
Da ovako iscrpljujui potezi ne donose oekivane rezultate postalo nam je jasno vrlo
brzo. Zbog toga je trebalo djelovati drugaije. Bedem ljubavi iz Varadina uspostavlja
zrani most Skopje Be Zagreb, ijom e organiziranom rutom proi na stotine
mladih vojnika. Svemu ovome treba dodati i vrlo aktivnu ulogu Crvenog kria
Hrvatske koji takoer traga za mladim vojnicima.

Napali su Dubrovnik
I dok traje ta izravna borba sa svemonom jugoslavenskom armijom na jednoj strani,
na drugoj strani lanice Bedema iz Splita piu pismo glavnom tajniku Ujedinjenih
naroda, Prezu de Cullaru54 s pitanjem: Ekselencijo, znate li gdje je vae kume?
Na tragediju hrvatskog naroda one ne upozoravaju samo visoke politike dunosnike,
ve idu jo i dalje traei pomo od najveeg moralnog autoriteta, tadanjeg pape
Ivana Pavla II. U tom posjetu Svetom Ocu, 26. listopada 1991., Splianke nisu
same, pridruuju im se i ene iz Istre, Rijeke, Varadina, koje Sveti Otac prima mimo
protokola. Tom primanju oko pedesetak hrvatskih ena talijanski su mediji posvetili
puno prostora. Obraajui se rijeima ohrabrenja hrvatskim majkama, papa Ivan
Pavao II. izmeu ostalog je rekao: Poznato vam je da svakodnevno u svoje molitve
ukljuujem patnje svih majki koje oplakuju svoju poginulu ili ranjenu djecu, patnje
prognanih, kao i onih koji na jedan ili drugi nain osjeaju posljedice toliko puta
spreavana i osuivana rata. Znani su vam svi pothvati koje je ovih mjeseci poduzela
Sveta Stolica da bi se ostvarila tenja vaih naroda za pravdom i slobodom. Iako pozivi
i dosadanja nastojanja nisu jo urodili plodom, ne smijemo gubiti nadu. Molimo jo
vie da milosrdni Gospodin takne srca odgovornih za tu veliku katastrofu, uini ih
pozornim na krik boli tolikih nedunih, pomogne im da shvate da je rat beskoristan te
ih potakne na potivanje vie puta potpisanih obaveza za skonanje oruanog nasilja.
Zajedniki molimo Mariju Majku alosnu da isprosi mir za Hrvate i sve narode te
ponovno odlaze s 80 majki za Makedoniju i Kosovo (dokumentacija Bedema ljubavi u posjedu gospoe Ljerke
Pavi).
54 Javier Prez de Cullar, peruanski politiar i diplomat, glavni tajnik UN-a od 1982. do 1991. godine.

215

ljubljene jugoslavenske zemlje. Posebno danas molimo za stanovnike Dubrovnika koji

podnosi tako teka iskuenja Tako je hrvatske majke hrabrio Sveti Otac Ivan Pavao
II. dok su projektili iz VBR-a srpsko-crnogorske JNA gaali kamene zidine povijesnog
grada Dubrovnika.
Nakon vrueg i sparnog rujna konano je pala i prva prava jesenska kia. Listopad je.
U Zagrebu je zahladilo. Dolaskom hladnijih dana poveava se i broj prognanika koji
se jo uvijek smjetaju kod rodbine, ali velikim dijelom i u sportske dvorane. Jedna
takva dvorana je u sklopu Srednje tehnike kole u Novom Zagrebu. U njoj je smjeten
dio prognanika iz istone Slavonije. Vlasta i ja smo ih odluile posjetiti i na taj nain
im pokazati da nisu sami. Doavi do dvorane iznenadio me broj osoba koje su ondje
bile smjetene. Meu njima najvie je sredovjenih ena i kolske djece. Ali sve ih
krasi jedna mirna i disciplinirana atmosfera i optimizam da e njihova kalvarija trajati
kratko. Istina, djecu trebaju ukljuiti u kolski program, ali to je samo privremeno,
da ne izgube nit nastave. ene, uglavnom starije, povuene su u kutu dvorane i pletu
arape i rukavice. Objanjavaju nam da je to odjea za njihove sinove koji su ostali
u istonoj Slavoniji braniti svoje rodne kue, pa kako je zahladilo nitko od njih nije
uzeo nita od tople odjee, a ve su poeli i prvi mrazovi. Na drugi nain im ne mogu
pomoi. Jedna od njih vrlo je zabrinuta, ali tu svoju zabrinutost krije od ovih mlaih,
koje pune optimizma vjeruju da e za koji dan kui. I ja sam se sve do juer nadala,
govori kao za sebe, da emo mi brzo kui, ali danas vie u to ne vjerujem. Istina je da
se Vukovar jo dri, ali ovi ne odustaju od proirenja rata. Kad su napali Dubrovnik,
to jo nee napasti. Ja nisam uena i ne znam nita ni o ratu ni o politici, ali znam da
je grad Dubrovnik spomenik kulture i da je kao takav zatien. A kakva mu je zatita
kad ga barbari razaraju? Stoga ja znam da kui skoro neemo. I dok ona strpljivo
odbrojava oice na prstima buduih rukavica, oni najmlai izgledaju zadubljeni u igru,
no u pogledima im se vidi sjeta, gotovo tuga, pa ak i strah. Ipak jasno razumiju o
emu razgovaramo mi stariji. Odaju ih njihove tune i zaplaene oi. U svojoj prilino
dugakoj karijeri medicinske sestre nagledala sam se straljivih djejih pogleda kad se
uplae bijele kute, kad se uasavaju uboda igle, kad im suze poteku na samu pomisao
da se moraju cijepiti ali teina ovih pogleda nije bila ni priblino jednaka onim
trenucima kojih se sjeam iz svojeg radnog vijeka. Ovi pogledi su drugaiji, tei i
bolniji, kao da za takve poglede nema utjehe, nema rijei ohrabrenja, nema nade da e
bol brzo prestati i s njom skupa i strah nestati. Mirnoa pokreta i zabrinutost pogleda
ono je to ostaje trajno u sjeanju, ono je to proganja i u snu i na javi, jer nema nita
tee od beznadnih djejih pogleda, od ustraenih nevinih oiju.
Na razmiljanje sredovjene prognanice nije se imalo to odgovoriti. Bio je to logian
zakljuak na slijed dogaaja.
Na tankoj crti Jadranske magistrale tenkovi JNA i crnogorskih rezervista pleu svoj
ratniki ples. Veselo udaraju po Mineti, Stradunu, Revelinu, Lapadu, Gruu, kao
da ispaljuju petarde, a ne granate. Sve svjetske novinske agencije u nevjerici javljaju
216

Bedem ljubavi na Trgu sv. Petra, nakon primanja kod pape Ivana Pavla II.

o pogocima granata na staru dubrovaku jezgru. Demokratski svijet, ba kao i mi,

uasnut gleda na stradavanje grada Dubrovnika. Ali nitko nita ne poduzima. Granate
padaju na civile koji ive u gradu bez struje i vode.
Tih dana i u naem je uredu, kao i obino, vrlo radno i vrlo ivo. Pokuavamo sloiti
apel za pomo Dubrovniku. Moda e se netko zapitati zato ba sada kad su napali
grad mi slaemo apel, zato to nismo uinile ranije. No, onaj tko je barem malo proao
hrvatskom kalvarijom shvatit e da su se stravini dogaaji izmjenjivali u Hrvatskoj
toliko brzo da na sve potrebe jednostavno nije bilo mogue adekvatno i odmah
odgovoriti. Iz itavog svijeta trae se informacije o napadu na Dubrovnik. Meu
mnotvom poziva, osim naih iseljenika, ima puno stranih novinskih agencija koje
ne mogu shvatiti zbog ega je napadnut Dubrovnik. Stranim agencijama strpljivo
objanjavamo geografski poloaj Dubrovnika i zbog ega je napadnut. im spustim
slualicu telefon ponovo zvoni. Na liniji je jedna ena. Prva njena reenica je zahvala
Bogu to nas je uspjela dobiti da nam kae kako je njima u Dubrovniku: Cijeli
dan zovem svoje poznanike po Europi i Americi, govori, i traim pomo za moj
napadnuti grad, a u glavnom gradu Hrvatske ne mogu nikoga dobiti. Evo, vi ste mi
jedina nada. U mojoj zgradi nema sklonita, susjedi bjee u donje dijelove zgrade, a ja
s moje etvero djece nemam kamo. Kad grunu topovnjae, oni se skrivaju ispod stola.
Nemamo hrane, struje ni vode. Evo, juer sam podijelila jedno jaje na njih etvero. Ako
nas ne ubiju granate, umrijet emo od gladi. Znam da je cijela Hrvatska fokusirana na
tragediju Vukovara, ali nama je isto kao i onima u Vukovaru, moda jo i gore. Mi
nemamo nikakvih zaliha hrane. Gladni smo. Moete li zamisliti kako je majkama koje
imaju malu djecu. Nemaju mlijeka, nemaju gdje oprati pelene. Pelene peru u moru.
217

Moete li zamisliti kako je bebinoj guzi kad se pomokri u slanu pelenu. U gradu ima
puno mrtvih i ranjenih. Svima nam je poznato da je Dubrovnik oduvijek bio i ostao
slobodan grad koji se znao oduprijeti i istoku i zapadu, i da je bio i ostao iskljuivo svoj,
to jest hrvatski Jedna od teih zadaa svake osobe kojoj se obraaju vitalno ugroeni
jest nai mjeru i odgovoriti suvislo, umiriti ih ili im pruiti nadu, a da ih u najboljoj
namjeri ne povrijedi. Pokuala sam umiriti enu koja ovako oajno trai pomo
od nas, i samih nemonih. eljela sam dobiti na vremenu kako bih nala pogodnu
reenicu kojom bih ju mogla smiriti, ali ju nisam mogla nai. Pokuala sam s onim to
je poznato i evidentno, a to su pregovori dubrovakih gradskih vlasti s ratnim erifom
Vuureviem.55 Na sam spomen pregovora, ena je reagirala vrlo burno, a onda, kao i
obino, i ova veza s napadnutim gradom se prekinula. Kao i gospoa iz Dubrovnika, i
sama sam se osjeala jadno i beznadno. Najljepi grad na svijetu, spomenik kulture pod
zatitom UNESCO-a, okruen svojim stoljetnim zidinama proivljava najteu dramu
u svojoj povijesti. to smo to skrivili naim susjedima, zbog ega nas tako bezono
tuku? Zbog ega nam razaraju kulturna dobra, ubijaju mladost? Odgovor je jedan,
ali vieznaan. ele nam oteti grad. Otimajui ga, pokazuju svoju pohlepu, drskost
i bezonost. alju poruku nama i cijelom svijetu da se ne boje ruiti, ne libe ubiti, ne
srame ukrasti. A Hrvatska, razapeta na kriu, s jednim krakom u Vukovaru, drugim
u Dubrovniku, proivljava svoju Golgotu na kraju dvadesetog stoljea, nemona da
pomogne jednom ili drugom gradu. Teka je sudbina svih graana Hrvatske, jer osim
moralne snage niega drugoga nemamo.
Zbog drame u Dubrovniku, u na ured je doao i Vlado Bogdani. Svi smo zabrinuti
zbog jo jedne teke i nerjeive situacije u kojoj se nalazimo. Vukovar, taj simbol
otpora, jo se dri posljednjim atomima snage i vapi za pomoi, a mi nemamo moi
kojom bi pomogli malobrojne, ali hrabre branitelje Vukovara. Istina je, razmiljalo se o
ideji s kojom je dolazila Branka eparovi, da organiziramo par tisua ena i krenemo
u proboj prema okruenom gradu. Meutim, ta ideja bila je neizvediva iz vie razloga.
Armiji su osim Hrvata ustaa, najvie krive ene iz Bedema ljubavi. S druge, pak,
strane, takvim eventualnim probojem moe se jo vie oteati ionako teak poloaj
malobrojnih branitelja. Za tako velik pothvat potrebno je vrijeme, koje ni mi ni
Vukovarci nemamo. I trea, ne manje vana stvar u takvom pokuaju, jest odgovornost
u sluaju neuspjeha. Jer to bi etnicima znailo i tri tisue hrvatskih ena kad im nita
nisu znaili Lijenici bez granica koji su poli u pomo civilnom stanovnitvu. Zbog
toga se od te ideje odustalo.
A sada je pred nama jo jedna nemogua misija, trenutak koji ne smijemo odgaati
jer vrijeme nikako nije na saveznik, a graani Dubrovnika su u okruenju, gladni.
Napadnutom gradu treba pomoi. Treba dostaviti hranu u grad, a to ovoga trenutka
nitko drugi osim ena ne moe (zato to je JNA zabranila ulaz u grad svim mukarcima
55 Boidar Vuurevi, ratni gradonaelnik Trebinja.

218

starijim od 16 i mlaim od 60 godina, nap. aut.). Pitanje je jedino kako, rekao je Vlado
i za sutradan, 16. listopada 1991. u 17 sati, sazvao sastanak lanica Bedema ljubavi.
Kako ja osobno tada nisam otila u Dubrovnik, prenosim zapis Vesne Miheli Villi,
koja je, uz Vladu Bogdania, bila glavna organizatorica puta u Dubrovnik, od 19. do
23. listopada 1991., i njegova sudionica:
Sastanak je imao samo jednu toku: pomo opkoljenom Dubrovniku. Nije nas bilo teko
okupiti. Veina ena je u popodnevnim satima ionako uvijek bila ovdje ili je navraala
bez ikakvog poziva. Najavljena tema bila je dovoljno intrigantna pa nas se sakupilo puno
vie nego obino. Sastanak je vodio Vlado Bogdani. Svi smo znali to se zbiva na jugu
Hrvatske, pa smo napeto oekivali prijedlog. Vlado je izlaganje poeo nabrajanjem svima
uglavnom poznatih injenica: Dubrovnik je ve danima u okruenju, bez hrane, vode
i energenata, i kao na dlanu svojim napadaima koji mogu pucati po njemu kad im se
prohtije, te mu je hitno potrebna pomo. Jedini pristup Gradu mogu je brodovima koje
u Mljetskom kanalu zaustavlja i kontrolira Jugoslavenska armija uz diktiranje strogog
reima ulaska i izlaska iz Grada: zabranjen je ulaz svim mukarcima starijim od 16
i mlaim od 60 godina i svim novinarima bez obzira na dob i spol. Brodove koji su
prilikom pretrage bili iole sumnjivi JA skree s puta i pod pratnjom odvodi u Kotor na
detaljan pretres i uklanjanje svega nepoudnog, da bi tek nakon dva, tri ili ak tjedan
dana konano pristali u Dubrovniku. Ali i pri odlasku iz Dubrovnika moe se dogoditi
isto. Mada i dalje redovna brodska linija svakodnevno kree iz Rijeke za Dubrovnik, i
putnici i poiljke svakodnevne opskrbe u tom smjeru znatno su se prorijedili i svaka je
pomo itekako dobro dola. Zbog nametnutog i strogo kontroliranog reima upravo su
ene idealne za ovakvu akciju. Zato sam i doao ovamo da je zajedniki organiziramo...
Misli su mi odlutale do Jany Hansal iz Bedema ljubavi iz Dubrovnika, Dubrovkinji udnog
imena ija je slika nedavno obila cijeli svijet. Razlog je bio naprasiti lord Carrington
koji ju je odbio primiti za svog boravka u Dubrovniku. Kako bi Carrington ipak dobio
poruku koju mu je svakako eljela predati prilikom tog neodranog susreta, Jany je okupila
ene koje su u konavoskim narodnim nonjama stojei u paliru uz cestu za zranu luku
ispratile nedostupnog lorda. Sve su u rukama drale transparente s ispisanim porukama
koje je bilo nemogue ne vidjeti. Lord Carrington tako je unato protivljenjima primio
poruku i to u nazonosti mnogobrojnih novinara i fotoreportera koji su ga u stopu pratili.
Zbog neuobiajene slikovitosti prizora svi su svjetski mediji poklonili Dubrovkinjama
komadi svog medijskog prostora.
Dijelovi pisma koje sam joj toga dana napisala, oduevljena onim to sam vidjela na
televizijskom Dnevniku, savreno su i bez navoenja pojedinosti nadopunjavali ono to
Vlado nije spomenuo:
Draga Jany!
Kako te zbog problema na vezama ve dugo ne mogu dobiti ni na telefon niti ti poslati faks,
novine, radio i TV su mi jedini izvor informacija o zbivanjima kod vas. S oduevljenjem
219

sam danas pratila TV Dnevnik, s veseljem gledajui kako si praktiki u par sati organizirala
dostojan i djelotvoran ispraaj lordu Carringtonu...
Bez obzira na ova silna potpisivanja primirja i sve dogovore, smijeke potpisnika i
sugovornika, situacija se oito bitno ne mijenja. Zato s jezom gledamo i sluamo sve to
se dogaa kod vas. Sluamo i Beograd i njihove bolesne besmislice i svesrdno se nadamo i
molimo Boga da vam podari dovoljno snage i ivaca da izdrite i s uspjehom se oduprete
ovom ludilu. A ume koje su izgorjele posadit emo nove. I kue emo nove podii. I staro
emo obnoviti kao to se ve stoljeima gradi, dograuje i obnavlja. Ali ljudi! Ljudi su ono
to ne moemo vratiti. Zato pamtite imena svih onih koji su pali u bezumnom napadu
ruitelja; imena i civila i gardista, MUP-ovaca i ostalih branitelja. Osigurajmo bar da im
imena ostanu trajno u naim sjeanjima
Daljnje lutanje mojih misli obuzdao je Vlado nastavljajui izlaganje. Njegova zamisao
bila je naoko vrlo jednostavna i iznio ju je bez puno okolianja: Predlaem da ene
Bedema ljubavi zajedno s poznatim osobama iz kulturnih i zabavnih krugova Hrvatske
krenu u Dubrovnik nosei materijalnu pomo i moralnu podrku njegovim stanovnicima,
koji oito sve tee podnose ivot u prisilnoj izolaciji. Poeljno je da sudjeluje to vie ena,
ali minimalno 30 do 50. O tome emo obavijestiti sve svjetske medije kako bismo dobili
njihovu pozornost i podrku a time i veu sigurnost za uspjeh cijele akcije... I to je u
najkraim crtama sve!
Slavica Bili, jo od odlaska u Beograd nepoudna osoba za JNA, nije mogla sudjelovati
u tome jer bi svojom prisutnou cijeli pothvat mogla dovesti u pitanje. Ni veina drugih
ena nije mogla, svaka je imala neki svoj objektivan razlog. Upravo u trenutku kad je
Vlado predloio da dignemo ruke sve koje smo spremne poi u Dubrovnik, vrata su se
buno otvorila i uletjela je Muniba Haveri: Oprostite to kasnim. Molim vas, stavite i
mene na popis za Dubrovnik. Ja obavezno idem, kud puklo, da puklo!
Ne ide se u Dubrovnik!, zajealo je vie glasova. Ide se u Dubrovnik, odgovorili smo
Vlado i ja bez ikakvog dogovora, ali slono svaki sa svoje strane prostorije i istovremeno
krenuli Munibi u susret. Hvala ti, Muniba. Dola si u pravom trenu, kao naruena, bilo
je prvo to smo joj rekli.
Skup se nakon toga raspao, ene su se razile, a nas troje sjeli smo u jedan kut da razmotrimo
pojedinosti u svjetlu novonastale situacije. Lako je bilo rei idemo u Dubrovnik. Trebalo je
to i organizirati, i to odmah, jer je Vlado predvidio da se krene ve u subotu!?!
emu takva urba, pitala sam zbunjeno. Pa danas je ve srijeda. To je manje od tri
dana do polaska broda.
Ako idemo, emu odgaati? Ako neto moemo srediti za tri dana, zato razvlaiti na
deset? Tko zna to e biti za deset dana. I odlazak Bedema ljubavi u Beograd i Bruxelles
dogovoreni su i organizirani za manje od tri dana! Ja u dovesti jo nekoliko sposobnih
ena, rekao je, jer je neozbiljno da iz cijelog Zagreba idete samo vas dvije. Pored njih
trebamo pronai i to vie glumaca koji su voljni poi s vama. To bi znatno pridonijelo
220

akciji. U Zagrebu djeluje dosta Dubrovana koji bi mogli biti zainteresirani za odlazak
jer su im obitelji dolje. Osim toga, bilo bi dobro sakupiti i hranu i ostala materijalna
dobra koja ete ponijeti sa sobom.
Mislim da znam kako moemo nabaviti hranu. Moj svakodnevni posao u Agenciji za
marketing Vjesnik je kontaktirati s tvrtkama i privoljeti ih na suradnju. A to je upravo to,
rekla sam i tek tada postala svjesna obaveze koju sam si sama nametnula. Za svaki sluaj
sam brzo dodala: Pokuat u, ali nita ne obeavam!
Raspodijeljene su dunosti i dogovoreno je da se ponovno naemo ovdje sutra u isto
vrijeme, u proirenom sastavu.
Sasvim sigurna da e i ovako provedena akcija biti uspjena, silno sam poeljela obavijestiti
Jany da dolazimo. Veza Zagreb Dubrovnik bila je ve danima ili prekinuta ili toliko
optereena da je uti glas nekog u Dubrovniku bilo jednako zgoditku na lutriji. Ali moda
mi ovaj put uspije! Kako su oba aparata bila zauzeta, otila sam u drugu sobu i legla na
telefon. Bezuspjeno sam okretala brojeve, jer ve nakon pozivnog broja signal je uporno
javljao zauzee. Nakon dugotrajnih pokuaja uspjela sam. Konano je zazvonilo s druge
strane ice. Jedva sam doekala da Jany digne slualicu i da joj kaem da se za tri dana
vidimo u Dubrovniku.
Njezin odgovor me doslovce okirao: Vesna, ao mi je, ali ja te neu doekati. Sutra s
djecom odlazim iz Dubrovnika i kreem za Frankfurt. Ne mogu vie. Mi ovdje nemamo
ni vode, ni struje, plina pogotovo. Zna li ti to znai dezinficirati djeje boice rakijom jer
ih ne moemo poteno ni oprati, niti iskuhati. Zna li to znai prati djeje pelene u morskoj
vodi i koliko se vode mora navui za srediti dvoje djece, plus novoroene. A pucnjave i
granatiranja... Vesna, preumorna sam! Shvati da smo svi mi ovdje zatoenici odsjeeni od
svijeta a pomoi niotkud. Zaista ne mogu vie! Niti ja, ni mnogi drugi. Mnogi odlaze...
Sve to sam pokuala rei u prilog ostanku u Dubrovniku topilo se pred njezinim
argumentima. Svaka Janyna reenica bila je dokaz koliko je stanovnicima Dubrovnika
neophodna to skorija pomo i ogromna podrka. Odjednom sam si ja sa svojim
mogunostima djelovala tako smijenom, malom i beznaajnom, pred silinom nevolje koja
je pritisnula taj grad. Preplavio me osjeaj srama to su stanovnici Dubrovnika i okolice
bili preputeni sami sebi. Koliko mi u Zagrebu zapravo znamo o njihovim patnjama i
stradanjima? Koliko oni koji im svakodnevno alju poruke da ne naputaju grad, znaju
kako im je?
Jany je dokazala da je osoba koja se ne predaje lako. Ali ni njezine rezerve nisu beskrajne.
Zbog nje i svih onih koji su kao i ona stjerani do zida bilo mi je jako drago da akcija ipak
nije propala unato protivljenju. Ovaj razgovor je samo dodatno uvrstio moju elju da
uinimo sve to je u naoj moi da ona to bolje uspije.
Kad sam konano spustila slualicu, shvatila sam da svi u prostoriji netremice gledaju
u mene. Oito su pozorno pratili moj razgovor. Izgleda da sam dosta temperamentno
razgovarala s Jany.
221

Zar idete u Dubrovnik, upitala me Branka eparovi. Vjerojatno je malo prije dola
u Bedem jer je ranije nisam zamijetila. Budui da formalno nije bila naa lanica, nije
imala pojma o dananjem sastanku i naim planovima. Stoga me zaueno gledala i
nastavila ne ekajui odgovor: Pa vi ste lude, u Dubrovniku se puca!
Zato i idemo dole da im pruimo podrku! Tek sada zaista shvaam koliko im je ona
potrebna.
Branka je nastavila negodovati, ali je ja vie nisam sluala. Odjurila sam u Agenciju.
Morala sam puno toga napraviti, a ondje sam imala mir i idealne uvjete za rad: na svom
stolu raunalo, printer, dva telefona i nekoliko metara dalje i trei, a na dohvat ruke
telefax i fotokopirni aparat. Najprije sam morala obaviti dva telefonska razgovora: javiti
se svojima da ujem kako su mu i djeca i da im najavim odlazak u Dubrovnik; potom
nazvati jedinu glumicu na koju sam pomislila onog trenutka kad je to Vlado spomenuo.
Zapravo, nije to glumica, niti ima izravne veze s Dubrovnikom, to je operna pjevaica
Boena Ruk Foi, koja je u svojoj blistavoj karijeri pjevala na najpoznatijim svjetskim
pozornicama i jednako su joj pljeskale i okrunjene glave i predsjednici drava. S njom sam
se upoznala kad sam joj telefonski zahvalila na telegramu podrke Bedemu ljubavi koji
nam je poslala na Trg bana Jelaia dok smo oekivali povratak 700 ena iz Bruxellesa.
Tada je pokazala ivo zanimanje za na rad i spremno ponudila svoju pomo kad god
nam ustreba. Kako za sada jo nita nije bilo definirano oko puta u Dubrovnik, nita joj
odreeno nisam mogla rei, ali me zanimalo bi li bila spremna poi s nama. Doista me
oduevila. Nije znala ni kada, ni s kim, ni kuda; doznala je samo da idemo u akciju u
trajanju od nekoliko dana koja nije nimalo bezopasna. Odmah je pristala!
Onda sam sjela za raunalo i pokuala sagledati i popisati to sve treba raistiti i
organizirati prije odlaska: pod kojom ifrom idemo, kako emo stii do Rijeke i natrag
za Zagreb, tko e platiti trajekt, to je sa spavanjem i prehranom na brodu, smjetajem u
Dubrovniku, tko e osigurati mjesto na trajektu za sakupljena materijalna dobra, kome
predajemo dovezeno, koga obavjetavamo o svom dolasku... Pitanja su se rojila, a odgovora
niotkuda, pa sam samo isprintala listu i odloila je za sutranji sastanak. Napravila sam
popis onoga to bi bilo najpametnije ponijeti u Dubrovnik te tvrtki kojima se treba obratiti
za pomo, i napisala pismo, odnosno zamolbu za potencijalne donatore.
U etvrtak ujutro ve u 7 sati poela sam nazivati direktore razliitih tvrtki s pripremljenog
popisa. im bih spomenula Dubrovnik, sugovornici su bili puni suosjeanja i razumijevanja:
I sami znate da nikom situacija nije blistava, ali poaljite dopis pa emo vidjeti to
moemo uiniti... Kreete ve u subotu? Tako brzo?... Izmeu ostalih, razgovarala sam s
Antom Klariem, generalnim direktorom tvrtke Voe: Idete u Dubrovnik? Kad ste tako
hrabre, mi vam se pridruujemo s 60 tona hrane. To su 3 lepera! Hitno poaljite dopis!
Bila sam sigurna da u uspjeti nabaviti hranu, ali 60 tona od samo jedne tvrtke! Zvualo
je fantastino. Zahvalila sam i kao u transu spustila slualicu, jo uvijek ne vjerujui u to
to sam ula.
222

Zazvonio je telefon. Razveselila sam se kad sam ula Vladin glas: Upravo sam naelno
dogovorio s Jadrolinijom Rijeka besplatan prijevoz i kabine za spavanje za vas. Trebamo
im poslati dopis s imenima im dogovorimo toan broj sudionika akcije. A to je s
teretom? Jesi li ve uspjela neto nabaviti? Jesam, neto. Za sada tri lepera hrane.
Mooolim, pitao je s nevjericom. uo si. Jedino se moramo dogovoriti koje je to voe i
povre, odnosno to je od toga Dubrovanima najpotrebnije. Tvrtka Voe nam poklanja
i hranu i lepere za sve vrijeme trajanja akcije! Ali, je li njihov direktor svjestan da
leperi mogu zavriti u Kotoru i umjesto za etiri, vratiti se tek za deset dana ili deset
tjedana ako se onima tamo tako prohtije, izustio je bojaljivo. Svjestan je, i ba zato mu
se divim. Sada zna situaciju, pa sredi rezervaciju za trajekt, a ja idem dalje u potragu.
elim da svakako ponesemo i jaja. Za sada imamo 3600 komada, ali to nije dovoljno.
To su ive konzerve. E, da, imam jo jedno dodatno pitanje: kako stoji s glumcima?
Za sada jo nita. Raspitujemo se na sve strane i naveer emo znati prva imena. Ja
imam nekog tko eli poi s nama, jedino ne znam uklapa li se u tvoju viziju. To je operna
pjevaica Boena Ruk Foi. Ali ona je ve neko vrijeme izvan scene i na alost u svijetu
je poznatija nego kod nas. Kako hoe, ali znaj da njezin pristanak imamo i bez da
tono zna o emu se radi.
Spustila sam slualicu i nastavila s potragom. Od razgovora s Jany stalno sam mislila na
nju. Zbog nje ili bolje reeno, zahvaljujui njoj nazivala sam sve i svakoga traei pelene
i djeju hranu. Jo se nisam mogla pomiriti s njezinim odlaskom, no ja tu nita nisam
mogla promijeniti. Ali sam si zato barem mogla olakati duu. Nakon to sam odaslala sve
dogovorene dopise i kad vie nikog nisam uspijevala dobiti telefonom jer je radno vrijeme
prolo, sjela sam za raunalo i poela pisati otvoreno pismo lordu Carringtonu:
Potovani Lorde Carringtone!
Nema dugo kako ste boravili u Dubrovniku. Na Vaem povratku iz tog predivnog grada
ispratile su Vas Dubrovanke i Konavoke u svojim narodnim nonjama s ispisanim
pozivima za pomo i mir.
Konavle kojim ste prolazili do aerodroma opljakano je, spaljeno i srueno. Ni onih
ponosnih Konavoka ni njihovih nonji tamo vie nema. Ako hitno ne djelujete nee biti
vie niti Dubrovanki koje su Vam se obraale za pomo, jer ako Bog da da brod Slavija
konano pristane u Dubrovniku i ponovno krene na put za Rijeku, povest e sa sobom i
vou svih onih ena, Jany Hansal, iz ivopisnog odbora za Va ispraaj, i njezino troje
djece. Bjee pred silom, gladi, ei, bolesti i bijedom. Bjee pred pomahnitalim razaraima
i razbojnicima.
O Vama ovisi koliko e druge izdrati. I Vi i Vae oklijevanje bit ete sukrivci beskrajnim
ljudskim tragedijama i najodvratnijim razbojstvima koja se ve danima, ali i ovaj tren (i
ne samo tamo) dogaaju!
Lorde! Zar Vi i Vaa savjest moete mirno spavati dok se takvi uasi dogaaju u Konavlu,
Cavtatu, Trstenom, Slanom i Dubrovniku. U gradu Dubrovniku kojim ste koraali,
223

gradu Dubrovniku koji kao svoj simbol vijori zastavu LIBERTAS! Zar ete dozvoliti da
se ta zastava zauvijek spusti?
Zar zaista moete mirno spavati sa saznanjem da su one ene koje su Vas ispratile i njihova
djeca danas beskunici i izbjeglice?
Sad mi je bilo lake! Isprintala sam pismo i ponijela sa sobom u Bedem da ga prevedu, a
Slavica Bili potpie, i poalju naim i stranim medijima. I lordu Carringtonu, naravno.
Muniba i ja smo s nestrpljenjem oekivale dolazak Vlade Bogdania. Doao je u pratnji
tri ene i kratko ih predstavio: Dunja Vatovac, Silva Supek i Rajka Lui iz HSLS-a. Vi
znate da sam tajnik HSLS-a i ako trebam pomo, najlake u je tamo nai.
Ve sljedeeg trenutka krenule smo s dogovorom o akciji kao da se poznajemo godinama, a
ne tek koju minutu.
Za sada nas je bilo 5 sigurnih za odlazak u Dubrovnik. Silva je predloila da povedemo i
jednu lijenicu i jednu psihologinju. Ona e se za to pobrinuti.
A glumci? Vlado, Silva i Rajka su se raspitivali na sve strane. Do mnogih jednostavno
nisu uspjeli doprijeti, ali onima s kojima su razgovarali nikako nije odgovaralo vrijeme
odlaska. Ba tada imaju zakazane predstave ili vane probe ili neto tree. Ali ako ve
idemo dolje, rado e po nama poslati paket ili bar neku sitnicu za svoje... No ima jo
dovoljno vremena, naglasio je s pouzdanjem Vlado. S nekima e pokuati jo veeras
stupiti u kontakt, a s nekima sutra.
Preli smo na razgovor o organiziranju doeka, prihvata i istovara svega dovezenog. Vlado
je uzeo telefon, nazvao mlade iz HSLS-a u Dubrovniku i s njima sve dogovorio.
Tek kad sam u petak ujutro na prvi dopis napisala datum postalo mi je jasno koliko malo
vremena imam na raspolaganju. Mi kreemo sutra u podne! Sva srea da se sav moj posao
za Dubrovnik svodio na ono to sam oduvijek radila na svom radnom mjestu: uspostaviti
telefonom kontakt i iznijeti problem, faksom poslati zamolbu, saekati ili izmamiti
pozitivan odgovor, utanaiti koliinu, mjesto i vrijeme preuzimanja i to je to.
Situacija se mijenjala iz sata u sat. Telefonska slualica se uarila. Danas je zadnji radni
dan u tjednu i ono to uradim do kraja radnog vremena, to je ono to imamo.
U 12,00 sati sam po ne znam koji put pregledala trenutani popis darovanog. Imali smo i
puno i malo, ovisno s koje strane se gleda... Osim 60 tona hrane od tvrtke Voe, Agrokoka,
itnjak i Slavija promet iz Zagreba darovali su svaki po 3600 jaja, ukupno 10800,
Sama Samobor, Slavija i Unikonzum djeje pelene za jednokratnu upotrebu, Sama
i Bedem ljubavi Brestajnica (iz Slovenije) poklonili su djeju hranu i mlijeko u prahu,
a Bedem ljubavi Brestajnica dodao je i nekoliko desetaka gajbi jabuka. Posebno veselje
su mi priutili Croatia Zagreb darovavi toliko neophodne baterije i itnjak s 80 kg
svijea. Ako na tome ostane za ovo sve skupa dovoljan nam je jedan kamion. Tome treba
dodati i jo jedan kamion lijekova i sanitetskog materijala koji se u organizaciji Hrvatskog
farmaceutskog drutva prikljuuje pomoi za Dubrovnik. Na sreu, ovaj kamion se tovari
224

u skladitu u Rijeci i ve mu je osigurano i mjesto na brodu. No velike su anse da e jo toga

stii i svoju listu nisam smatrala konanom.
Zazvonio je telefon. Direktor Ante Klari iz Voa: Gospoo Miheli, sve smo ovdje
dogovorili na temelju vaeg odabira. U Dubrovnik aljemo ukupno 3 kamiona krumpira,
1 kamion jabuka i 1 kamion graha i zelja. Svaki kamion vozi 20 tona. Potvrdite nam
mjesta na trajektu, a mi nastavljamo s utovarom. Prva dva kamiona ve su natovarena.
Ostala sam bez teksta. Jedva sam promucala zahvalu i pozdrav. Vlado Bogdani me
nestrpljivo ekao na drugoj liniji: Vlado, za ono s im sada raspolaemo moramo osigurati
mjesta za 5 velikih i jedan normalni kamion. Umjesto 60, imamo 100 tona hrane!
Odakle 100 tona? Prije dvije minute rekla si 3 lepera. Otkud sad 5? Nabujalo je,
Vlado! Kako smo se umjesto za banane odluili za krumpir, poveali su i koliinu, i od 60
je skoilo na 100 tona.
Nisam mu ostavila vremena za uenje, trebao je hitno zvati kapetana Marka iia u
Jadroliniju i osigurati dodatna mjesta.
Vlado se javio ve za pet minuta: Prekasno! Uspio sam dobiti mjesto samo za jo jedan
20-tonski kamion, rekao je sav utuen.
A tko popunjava sve ostalo, pa to je veliki trajekt, zanimalo me.
Osobni automobili za Split! Zna da je puno sigurnije putovati brodom.
Ne mogu vjerovati, daj da ja pokuam, rekla sam urno i ponovno posegnula za drugom
slualicom.
Sva moja rjeitost bila je uzaludna: Karte su prodane, prekasno ste se javili. Da ovisi o
meni, mjesto bi bilo vae. Ovako, ja tu nita ne mogu, odgovorio je ljubazno kapetan ii.
A tko moe, zavapila sam.
Generalnog nema, a osim njega, nitko drugi. Makar ni on tu ne bi mogao nita, jer
prodana karta za nas je kao ugovor, zavrio je kapetan na razgovor.
Kad bi barem svuda u Hrvatskoj ovako potivali ugovore, pomislila sam okreui broj
Voa. Jedva sam istiskivala rijei dok sam otkazivala 20 tona krumpira! Jednom jedinom
reenicom ja sam prekriila koliinu hrane dovoljnu za bar jedan obrok svim stanovnicima
Dubrovnika, ukljuujui i one koji su u njemu, u bijegu od neprijatelja, potraili smjetaj i
spas! Nikad se u ivotu nisam osjeala jadnije.
Naveer smo se okupili u punom sastavu. Osim Vlade, Munibe, Dunje, Silve i Rajke dole
su i dr. Vesna Ramljak i Milka Kvaki, spremno prihvaajui Silvin poziv. Bilo nas je 7 na
popisu za Dubrovnik.
A glumci, upitala sam upisujui imena novo pridolih. Imamo Boenu Ruk Foi,
rekao je vrlo odluno Vlado. Operna pjevaica koja je s jednakim uspjehom pjevala na
najslavnijim pozornicama svijeta i na Dubrovakim ljetnim igrama, prava je osoba za
podizanje morala Dubrovanima.
225

A glumci Dubrovani, pitala sam. Ba nitko! Sve je zavrilo na gomili jalovih pokuaja,
odgovorio je.
Bez rijei sam otila do telefona i nazvala Boenu. Poziv je prihvatila bez razmiljanja
kao da ju pozivam u kavanu hotela Dubrovnik na Trgu bana Jelaia, a ne u opkoljeni
grad udaljen stotinama kilometara. Pritom nije spomenula ni pucnjavu ni bilo kakve
druge opasnosti. Dodala sam jo nekoliko najnunijih informacija i ostavila je da se
spremi za put.
I to smo rijeili. Sada nas je osam!
Nakon to smo utanaili sve pojedinosti, trebalo je rijeiti jo samo jedan sitan detalj:
pod kojom ifrom idemo u Dubrovnik: tko smo mi, nas osam koje vozimo pomo u
Dubrovnik?
Ve samo spominjanje imena Bedem ljubavi pred JNA lii na mahanje crvenom krpom
pred razjarenim bikom, pa smo ga odmah odbacili kao neprikladno. Osim toga, sudjeluje
vie ena iz HSLS-a nego iz Bedema, znai da treba izmisliti drugi naziv. O tome smo
ranije morali razmiljati, a ne no uoi puta.
Dunja je predloila Crveni kri. Prijedlog se inio vrlo dobrim, ali smo ih morali pitati
za dozvolu. Makar se bliila pono, odmah smo dobili vezu. Izrecitirala sam im ukratko
razlog zbog kojeg ih zovem i upitala moemo li cjelokupnu pomo odvesti u Dubrovnik
pod njihovim imenom. Nekoliko se sugovornika izmijenilo na telefonu, prije nego je
izgovoreno decidirano NE! Nije ih zanimalo to im poklanjamo gotovu akciju i zasluge
za pruanje pomoi Dubrovniku. Nisu nam bili spremni pomoi ni na koji nain! Nijemo
smo sjedile ne vjerujui da nam se to dogaa.
Onda je Rajka predloila Fond Sv. Vlaha. udno da se njih prvih nismo sjetili. Bili smo
uvjereni da e oni prihvatiti na prijedlog. No, bili smo u krivu. Odbili su nas jednako
odluno i jo bre nego Crveni kri.
Umjesto da se raziemo kuama i spremimo za put, mi smo zbunjeno sjedili u sada
ve potpuno praznim prostorijama Bedema, uzalud traei rjeenje. Jedino se Muniba
etala iz sobe u sobu. Kad nam se ponovno pridruila, na stol je spustila plakat to ga je
skinula sa zida. Na njemu je velikim slovima pisalo: SAVEZ ENA HRVATSKE. Pa
mi se nalazimo u njihovim prostorijama! Ako je ovo Savez ena Hrvatske, mi smo ene
Zagreba. I tako je akcija dobila ime ENE ZAGREBA DUBROVNIKU.
A dokumentacija? Moramo sa sobom ponijeti dokumentaciju, a ona sva glasi na Bedem
ljubavi. Sad kad imamo firmu, i to emo rijeiti. Iz ladice sam izvadila sporazum o
koritenju prostorija. Na kraju sporazuma izmeu teksta: za Bedem ljubavi Slavica Bili
i za Savez ena Hrvatske Agata Raan stajao je savren otisak iga Saveza. Imala sam
sve to mi je trebalo. Dok se drutvo urilo kui na pakiranje i spavanje, ja sam opet jurila
u Agenciju. Uz pomo tehnike koja mi je stajala na raspolaganju, plakata i otiska iga,
do jutra su svi dopisi sa zamolbama za pomo i za rezervacije za trajekt bili napisani
na listovnom papiru SAVEZA ENA HRVATSKE i uredno ovjereni, a potvrde
226

o darivanju pomoi i rezervacijama sada su glasile na SAVEZ ENA HRVATSKE,

gospoa Vesna Miheli Villi...
Bila je subota i cijela je obitelj bila na okupu, zduno pomaui da se im prije spremim.
Pritom nitko od njih ni jednog trenutka nije spominjao ni opasnosti niti se protivio mom
odlasku, makar su znali kuda idem i da ne znam kad u se vratiti, jer kad jednom brod
zae u Mljetski kanal daljnje trajanje puta je iskljuivo u rukama JNA. Da to ipak
nije uobiajeni odlazak na put dalo se zakljuiti po tome to su me djeca ispratila do
automobila. Sretno, uvaj se, mama, dovikivali su maui mi.
U Ratkajevom prolazu je Miro prekrcao stvari u Vladin automobil Renault. U 11,55
bili smo prvi put svi na okupu. Nakon kratkog meusobnog upoznavanja s Boenom
Ruk Foi, utrpali smo se u Renault i kombi. Ispratile su nas samo Grozdana, Duda i
Anica. Ve smo kretali kad mi je Grozdana Cvitan kroz prozor dodala sloeni list papira.
Automatski sam ga tutnula u dep sluajui zadnje upute i pozdrave tih triju meni toliko
dragih ena. Osmijesi nam nisu silazili s lica dok smo im uzvraali mahanjem.
Jurili smo prema Ljubljani. To je sada bio sigurniji smjer, jer je cesta prema Rijeci bila
preblizu ratnih dogaanja, a mi smo jedino eljeli do mora stii bez dodatnih uzbuenja.
Imalo je to i dobru stranu. Kod odvojka za Novo Mesto doekala nas je Meda Gabri iz
Bedema ljubavi (Opkop ljubezni) Brestajnica s obiljem sendvia, sokova i voa, da nam se
nae na putu. Do tada zbog uzbuenja nismo ni bili svjesni koliko smo gladni...
Ve u 16 sati bili smo u Rijeci (polazak broda za Dubrovnik je u 19.30 sati). Taman
dovoljno vremena za dobar aj, rekao je Vlado i odveo nas u jedan restoran te istog
trena nestao bez rijei. Nakon dvadeset i pet minuta vratio se sav ozaren blistajui od
zadovoljstva: Svi kamioni su na broju i ekaju na ukrcaj, izjavio je.
Parkirali smo ispred broda Balkanija koji je irom otvorio svoja usta spreman za prihvat
vozila i ljudi. Kako se koji kamion smjestio u utrobi broda, voza bi izaao na obalu i
pridruio nam se na pristanitu. Osim naih kamiona i jednog s rijekom registracijom,
sve ostalo su bila osobna vozila. Vlado nas je upoznao s naim vozaima. Sada smo zaista
svi na okupu, pomislila sam.
Vi ste, dakle, voa puta, rekao je jedan od njih obraajui mi se. Ovdje je klju mog
kamiona i popratna dokumentacija za teret. elim vam sreu i puno uspjeha, zavrio je i
tutnuo mi sve to u ruke.
Dok sam ga zbunjeno gledala ne shvaajui o emu se radi, pristupio mi je i drugi s kljuem,
dokumentacijom i najboljim eljama, pa trei, dok se svi vozai nisu izredali.
Mi ne moemo s vama za Dubrovnik. Nismo prikladna dobna skupina. Ovdje emo
priekati va povratak, odnosno povratak svojih kamiona.
Hoete rei da ja odgovaram za sva ta vozila, upitala sam s usiljenim smijekom.
Na neki nain, da!
Polako sam poela shvaati to znai biti voa ovakvog puta u ratnim uvjetima.
227

Tek kad smo se nakon smjetanja u kabine okupile u brodskom restoranu na veeri pruila
nam se prva prava prilika da popriamo malo o sebi i bolje se upoznamo. to sam due
sluala, sve mi je ovo vie liilo na film nego na stvarnost. Nas osam bile smo toliko razliite,
a opet udnom igrom sluaja objedinjene oko jedne ideje sa silnom eljom da inimo dobro.
Osim Rajke, sada Zagrepanke a rodom Dubrovanke, nijedna od nas osim ljubavi prema
tom gradu nije imala nita zajedniko s Dubrovnikom. Makar je sudjelovanje u ovoj akciji
bila naa vlastita odluka, ipak smo sve osjeale ast i zadovoljstvo to se ba nama pruila
prilika da na ovaj nain neto napravimo za taj grad i njegove stanovnike.
Tijek naih misli i pria prekinula je Milka stavivi prst na usta, zahtijevajui tiinu, i
izgovorila gotovo aptom: Je li vama jasno da smo pored one osobe tamo, mi jedine goe
restorana? Sve smo pogledale prema susjednom stolu za kojim je sjedila osamljena ena,
leima okrenuta prema nama. Ostatak restorana je zjapio prazan. Zanimljivo, pa ipak
je utroba broda krcata osobnim automobilima koji sigurno imaju svoje putnike Ali tu
veer nama nitko nije bio potreban. Bile smo dovoljne same sebi pa smo se ubrzo vratile
prekinutom razgovoru i ponovno zaboravile sve oko nas. Imale smo o emu i priati:
veina nas se ve nekoliko mjeseci (i ne znajui jedna za drugu) pored svih svoji obiteljskih
i poslovnih obveza vrlo intenzivno bavila i humanitarnim radom, koji je samo dodatno
zakomplicirao i opteretio nae ratom uzdrmane ivote. Izmjenjivale smo svoja iskustva i
za stolom je bilo izuzetno zanimljivo i ivo.
Zbog prole, u cijelosti probdjevene noi, prva sam se povukla u kabinu na spavanje.
Buenje je uslijedilo, sasvim neplanski, u 5,30 ujutro: Vesna, ustaj, imamo problem i
moramo hitro djelovati. Pouri! U trenu sam izjurila na hodnik. Doekale su me Silva i
Vesna Ramljak: Sjea se one ene to je juer sama veerala? To je novinarka koja prati
kamion pomoi iz Rijeke za Dubrovnik.
Novinarka? Kako ste saznale?
Vesna je noas sluala Radio Rijeku i ula kratku vijest o ... hrabroj novinarki Vedrani
Rudan koja je s brodom Balkanija i punim kamionom pomoi Crvenog kria Rijeka
krenula za Dubrovnik... To je onaj kamion za koji si najavila da nam se prikljuuje u
Rijeci.
Pourila sam na kapetanski most, a Silva i Vesna su jurile za mnom. Pokucala sam i uz
pozdrav smo ule u kabinu. Kapetan je bio sam. Stajao je za kormilom pogleda uprtog
prema puini koja se, inilo nam se, jedva nazirala uz sivu svjetlost dana koji se budio.
Nismo ga eljele prekidati u poslu i ekale smo da nam se obrati. Nakon podulje stanke,
odgovorio je vrlo odluno ni ne pogledavi nas: Ovamo je svim putnicima strogo zabranjen
ulaz i molim vas da smjesta napustite prostoriju.
im smo se juer popodne prvi put srele s njim dao nam je jasno na znanje da bi bio puno
sretniji da smo u Dubrovnik krenule koji drugi dan, drugim brodom. I do sada smo
prevozei tek rijetke putnike imali samo problema s JNA. Svaki put bismo satima ekali u
Mljetskom kanalu izloeni njihovim dugotrajnim maltretiranjima. I sada se pojavite vi
228

sa svojim teretom! Tko zna to nas zahvaljujui vama sutra oekuje. To je bilo sve to nam
je rekao kad smo mu se predstavile prije polaska iz Rijeke.
K vama smo dole slubeno, rekla sam. Kao organizator nae akcije elim vas obavijestiti
da se na brodu nalazi novinarka Vedrana Rudan iz Rijeke. Putuje kao pratnja kamiona
pomoi za Dubrovnik i to je noas objavljeno preko radija.
Molim, pitao je s nevjericom. To je objavljeno preko radija? Pa to je namjerno izazivanje
vraga!
Da, dr. Ramljak je noas ula na vijestima. Ne elimo da bilo to ugrozi nau akciju, pa
smo dole k vama da u Splitu novinarku skinete s broda. A to se tie kamiona s pomoi,
neka ne brine, jo iz Zagreba je dogovoreno da e zajedno s naim teretom sretno stii na
odredite. No tada nitko nikakvu novinarku nije spominjao.
Ja odgovaram za ovaj brod i za taj va sretan dolazak na odredite. Ova je obavijest za
mene jednako dragocjena kao i za vas. Jedino mi je udno da ste od svih ljudi koji su to
znali ili su kao i vi uli na radiju, samo vi u tome prepoznale opasnost. Hvala to ste me
upozorile. U Splitu pristajemo za otprilike pola sata i od sada na dalje ovo je moja briga,
rekao je kapetan.
Kad smo isplovili iz Splita na brodu je ostala tek nekolicina ljudi. Na odlasku iz Korule
osim posade i nas osam ena preostala su jo jedino dva starca izmeu 70 i 80 godina i
nitko vie...
A onda smo zali u Mljetski kanal. Znajui to slijedi, napustila sam kabinu u kojoj
smo boravile na kapetanov poziv, i potraila ostale. udan je osjeaj kad usred mora
brod zaustavlja motore. Instinktivno smo pogledale na sat: 14,10. Iako smo upozorene
na daljnji tijek zbivanja i makar je sve izgledalo kao dobro uigrana predstava, sve nas
je zahvatila nelagoda i udno uzbuenje. Otprilike kilometar udaljen od nas stajao je
patrolni amac, siv, hladan i odbojan. Nijemo promatramo kako je bez suvinih rijei
s Balkanije u more sputen amac za spaavanje. U njega silaze naa dva oficira broda
i mornari koji ih odvoze na patrolni amac JNA. Samo dvadeset minuta kasnije nai
mornari su amac ponovno privezali uz brod, vraajui se s novim putnicima vojnom
patrolom od etiri lana koja dolazi u pregled broda, putnika i tereta. Za vrijeme njihovog
boravka na Balkaniji nai asnici su ostali kao taoci na patrolnom amcu, kao jamstvo
sigurnosti pripadnicima JNA.
Odjednom su zabrujali zvunici pozivajui sve putnike da se okupe u brodskom salonu.
Bespotrebno, jer svih nas deset ve smo odavno na okupu, napeto iekujui. im su
pregledali brodske papire, patrola ue u salon u pratnji kapetana i zavlada tajac. Ne
znamo to je oficir JNA oekivao, ali doimao se zbunjen onim to je zatekao. Pozdravio
je i predstavio se, pogledom obilazei salon kao da nas prebrojava, a potom je navukao
smijeak na lice i upitao nas kako smo. Veina nas je to shvatila kao retoriko pitanje
koje ne trai odgovor. Ali ne i Muniba. Malo je situacija u kojima ona nije bila spremna
odvratiti. Dobro smo, rekla je, ali bile bismo jo bolje kad bismo sjedile na zraku, a ne
229

ovdje u zaguljivom salonu. Nego, tvoje ime i faca su mi poznati, nastavila je ne obazirui
se na nas i kapetana.
Ti si u Sarajevu dolazio u restoran moje prijateljice. Tamo smo jednom i rakiju popili
zajedno. U to ime ja sada tebe astim jednom dobrom lozom.
Ova je potpuno luda, mislile smo pogledavajui se kriomice meusobno. A oficir se bez
komentara zagledao u Munibu, lagano se namrtio i stisnuo oi kao da prebire po sjeanju:
Da, sad se sjeam, napokon je izustio osmjehujui se. Kako tvoja prijateljica?
Njih dvoje se upustilo u razgovor kao da su jo uvijek u restoranu usred Sarajeva, a
barmen je na kapetanov mig bre bolje donio dvije aice rakije. I napetost je popustila.
Za to vrijeme ostatak patrole obilazio je sve nas, paljivo gledajui nae dokumente.
Munibu su preskoili. im su bili gotovi stali su pred oficira i nijemo salutirali. Tada je
i oficir shvatio da njegova i Munibina pria ne pripada ni ovom mjestu ni ovom vremenu
i uozbiljio se. Tko je od vas voa puta, upitao je ponovno se obraajui svima nama.
Ustala sam, a on je nastavio: Izgleda da najvei dio brodskog tereta pripada vama. Poite
sa mnom, da vidim to je to.
Kapetan i dva mornara, cijela patrola i ja utke smo se sputali u prostor namijenjen
teretu. Osim naih kamiona s pomoi i 12 tona soli sloenih uz sam kraj, od Splita na
dalje nieg vie nije bilo u utrobi broda. Zanimalo ga je to mi to vozimo. Voe, povre,
jaja, neto svijea, baterija i pelena i jo poneto od lijekova i sanitetskog materijala, rekla
sam.
A tko to zapravo vozi, odnosno tko ste to vi, upitao je. Spremno sam mu pruila
tovarne liste i svoje papire brino pripremljene pretprolu no. Rukom je dao znak svojim
pratiocima da se popnu svaki na jedan leper i usredotoio se na detaljno pregledavanje
dokumentacije. Nije ni zavrio, a vojnici su se ve spustili, ponovno stali pored njega i ispod
glasa podnosili izvjetaj. Nije mi jasno to su to vidjeli, a da mi ostali nismo smjeli uti.
Savez ena Hrvatske, kaete. Dobro, rekao je oficir razvlaei zadnju rije i sklapajui
pritom papire. Ovdje smo gotovi za danas. Moemo ii, izgovorio je glasnije, mahnuvi
rukom svojima da ga slijede.
Bez bilo kakvog daljnjeg razgovora uputili su se na palubu i sili u amac.
Kad smo se ponovno okupili u salonu kapetan nije mogao prikriti zadovoljstvo: Ovo je
njihov najkrai boravak na bilo kojem od naih brodova otkad su uveli preglede! Sve ste
zasluile rakiju, a pogotovo Muniba.
S uitkom smo popile od srca ponueno pie. Ubrzo su se i asnici taoci vratili.
Sad jo samo treba priekati da nam JNA dade dozvolu za nastavak puta u Dubrovnik,
rekao je prvi oficir.
Ako su pregledali brod i pustili taoce, zato ne moemo odmah otploviti, zanimalo nas je.
230

Oni prosljeuju izvjetaj u Kotor, ovi u Titograd, a oni u Beograd u tab koji donosi
konanu odluku i alje je istim putem natrag, a do nas stie radiovezom s patrolnog amca.
Treba samo biti strpljiv.
Dozvola za nastavak puta dobivena je u 16,30 sati, tono dva sata nakon dolaska patrole
na brod. Zatekla nas je usred ugodnog razgovora s kapetanom.
to smo se vie pribliavali odreditu pojavljivala su se i nova pitanja: kakva situacija nas
oekuje u Dubrovniku? Tko e nas doekati? Kome predajemo sve ovo dovezeno i tko e to
i gdje istovariti? Gdje emo spavati? Niti na jedno pitanje nismo znale odgovoriti. Ali u
Gradu znaju da dolazimo i onima koji nam osobno dou iskazati dobrodolicu elimo
predati znak panje: vreicu s jabukama i nekoliko jaja, dvije svijee i jednom baterijom.
Sitnica u Zagrebu, ali pravo bogatstvo u opkoljenom Dubrovniku. Muniba i ja smo se
spustile do kamiona prirediti darove. Bile smo usred posla kad su se zaustavili brodski
motori. Zar smo ve stigli? Hitro smo napunile preostale vreice i izjurile na palubu. Nita
nam nije bilo jasno. Ponovno smo se zaustavili usred mora. Vladala je zlokobna tiina,
a nas je obavijao mrak u kojem se jedva nazirala jo uvijek poprilino udaljena obala.
Odjednom je zrakom odjeknula detonacija. Ne moemo pristati u luku jer je upravo u
toku napad na Grad, rekla je gotovo aptom Dunja kad smo im se pridruile. Gledajte
tamo gore! U daljini se na brdu ukazao vatreni plamiak, pa se uo hitac, a potom
potmula grmljavina rasprskavanja granate. I to se ponavljalo u nedogled. Jedino je no
bivala sve mranija a plamtaji koji su prethodili hicima bivali su sve jasniji. Ali to nije
bilo ni kino, ni kazalite, niti izvjetaj u televizijskom Dnevniku. Dogaalo se to ovog
trenutaka, ispred nas. Stajali smo usidreni pred Gradom koji je proivljavao jo jednu
agoniju. I vrijeme je stalo, a mi smo kao hipnotizirane nijemo buljile u tamu napeto
oslukujui. Makar smo bile samo promatrai osjetila sam silan, a opet tako neodreen
strah. To nije bio strah za mene i moj ivot. Pa mi smo bili na sigurnoj udaljenosti i nije
nam prijetila nikakva opasnost. Podilazili su me srsi pri pomisli na Dubrovane i njihovu
djecu dok im granate doslovce lete nad glavama i tuku po Gradu. Na djecu kao to su moja
Iva, Dunja i Goran i onu jo mlau od njih. to li oni sada proivljavaju? Tek tada sam
uistinu postala svjesna avanture u koju smo se svojevoljno upustile, i same od sebe navrle
su mi rijei koje sam stala usrdno ponavljati: Boe, pomozi im. Boe, zatiti ih! Boe, daj
da im prije nastane mir.
Nakratko nam se pridruio i kapetan. Zapravo, primijetile smo ga tek kad nam se obratio.
Do daljnjeg ostajemo ovdje. Bez obzira kad pristanemo, vi noas spavate na brodu, rekao
je kao da se to samo po sebi razumije.
Daaa, izustile smo gotovo u zboru, a da je zvualo vie kao pitanje nego kao odgovor.
Naravno da da! Gdje bi drugdje spavale. Tko god da vas ugosti troi svoje vlastite
dragocjene zalihe u bilo emu: hrani, vodi i istoj posteljini. To je ono na emu oskudijevaju
i za to im je potrebna pomo. Odahnule smo s olakanjem.
231

Sat vremena kasnije zavladala je grobna tiina i stala se protezati iz minute u minutu.
Bilo je oito da je napad bar za sada prestao. Ponovno su zabrujali motori i brod se
pokrenuo. Klizili smo prema obali uzalud traei svjetla grada. Doekali su nas jedino
upaljeni svjetionici, ritmiki bacajui svoje blijedo svijetlo, ne marei za detonacije koje su
se jo maloprije razlijegale svuda oko njih.
Zbog napada, cijeli grad ukljuujui, naravno, i luku, bio je u zamraenju, a uveden je i
policijski sat sa strogom zabranom kretanja. Unato tome, brod je doekalo mnotvo ljudi.
Nisu ekali nas, ekali su svoje pakete. Njihova rodbina i prijatelji predali su ih nama u
Zagrebu, ili su ih jednostavno donijeli na brod u Rijeci ili Splitu, a mi smo ih sve uredno
poslagale na hrpu. Jedini izuzetak bila je torba koju su mi s posebnom panjom predale
dvije asne sestre u Koruli: aljemo hostije i jo neke potreptine za na samostan u
Gruu, rekle su zahvaljujui.
I prije nego su mornari bacili cimu, razaznala sam, usprkos mrklom mraku, bijelo oglavlje
asnih sestara na rivi. Sa zahvalnou su preuzele pripremljenu poiljku. Jo jednom,
hvala vam, i Bog vas uvao!, rekle su nam na odlasku.
S ostalim paketima nije bilo tako jednostavno. Iako su na svima bili jasno oznaeni
primatelji, bilo je nemogue pronai ih u toj nasumce slaganoj hrpi i razdijeliti po ovom
mraku. Jednako nemogue bilo je to objasniti onima koji su pakete ekali. Uz sve molbe
i obavijesti da emo pakete podijeliti po danu, nisu pokazivali nikakvu namjeru da se
pomaknu od ulaza.
Zato je trebalo poprilino vremena i umijea da se Ivica Surkovi i Dube imunovi,
mladi HSLS-a, probiju na brod. Oni su bili naa veza s Dubrovnikom i rjeenje naih
problema, jer prikupljanjem i dopremom pomoi u Dubrovnik samo je pola zadatka bilo
rijeeno. Sada je to sve trebalo po mraku, bez upaljenih svjetala izvesti s broda, istovariti,
uskladititi i podijeliti najpotrebitijima. Iako je Grad bio pod uzbunom, zamraenjem
i policijskim satom sa strogom zabranom kretanja, pred sportskom dvoranom, mjestom
skladitenja robe, doekalo nas je mnotvo ljudi koji su, obavijeteni o naem dolasku,
doli istovariti lepere! Skupilo ih se toliko da su u roku nepunih sat vremena svi leperi i
kamioni ostali prazni, a sportska dvorana puna hrane i ostalih blagodati, kako je rekla
Dube. A nas 8 uvijek emo se sjeati sretnog osmijeha na licima tih ljudi kad su na kraju
istovara za nagradu dobili po jednu jabuku.
Bacajui pogled na novonastasule gomile u dvorani zadovoljno su komentirali da je to
prva velika poiljka hrane i lijekova to je nakon blokade stigla u Grad!
No, iako su znali da dolazimo i dovozimo pomo, nitko od elnika Grada nije nas doekao!
Nismo se dale smesti, dole smo odraditi posao i to emo u cijelosti i obaviti, s elnicima ili
bez njih. A s darovima namijenjenim njima, to smo ih Muniba i ja spakirale u vreice,
dodatno smo obradovale asne sestre u samostanu na Gruu.
Po istovaru i povratku na brod oko 22 sata, po mrklom mraku zbog zamraenja koje je
na snazi cijelu no, napravile smo plan za sutra i podijelile se u grupe s jasno zacrtanim
232

zadacima. Imale smo vrlo malo vremena na raspolaganju pa smo ve za 7 sati ujutro
zakazale sastanak na Balkaniji s predstavnicom Caritasa Pavicom Obuljen i predstavnicom
Interuniverzitetskog centra Bertom Dragievi. Sastanak je bio vrlo bitan za saznavanje
sadanjeg stvarnog stanja u Dubrovniku. U 9 sati smo se razile po grupama: s gospoama
Obuljen i Dragievi ostale su Milka i Dunja da srede sve prikupljene podatke; Boena Ruk
Foi otila je na Radio Dubrovnik dati intervju; Silva, Vesna Ramljak i ja u pratnji Ivice
Surkovia otile smo na razgovor biskupu elimiru Puljiu, koji nas je srdano doekao,
zahvalio nam na dolasku i dovezenoj pomoi te nas izvijestio o svojem vienju stanja
u Dubrovniku: Povrijeen sam do dna bia svoga, jer sam osuen na zatoenitvo bez
presude. Mi smo tu u totalnoj izolaciji. Dubrovnik su udarili u njegovu bit. Dubrovnik
nikad nije orujem osiguravao svoju slobodu, nego diplomacijom (i zlatom) i mi nemamo
sile protiv njih. Ako je vojska negdje u Hrvatskoj i mogla biti izazvana, ovdje za to nije
postojalo mogunosti, jer nema meunacionalnih sukoba, nema vojarni i nema oruja.
Vojska treba osiguravati nau slobodu, a ne biti na neprijatelj, okupator i tamniar.
rekao je izmeu ostalog. Muniba i Rajka krenule su u obilazak grada kako bi u razgovoru
s ljudima a i vlastitim oima sagledale stanje i ivot u Gradu. Zanimale su nas opskrba,
cijene, sve
U 10,30 Silva, Muniba, Rajka, Vesna Ramljak i ja odlazimo na sastanak s predsjednikom
Izvrnog vijea opine Dubrovnik i ujedno predsjednikom Kriznog taba. Za razliku od
biskupa Puljia, naelnik eljko iki doekao nas je gotovo ljutito i nije nas htio niti
primiti, jer Zagreb bi napravio puno bolje da nam je umjesto 8 ena poslao 8 dobro
naoruanih vojnika! A ja imam jako puno posla i mogu vas primiti jedino ako ste u stanju
razgovarati s Bushom, predsjednikom Sjedinjenih Amerikih Drava. Kad smo mu
objasnile da nas nitko nije poslao, ve da smo same odluile doi, ostavljajui u Zagrebu
obitelji s djecom, a da sam ja juer razgovarala s tajnicom predsjednika Busha, tek nam je
tada otvorio svoja vrata. Na sastanku je bio tek neznatno ljubazniji. U jednom trenutku je
zastao i rekao kao za sebe: Ja s vama ovdje razgovaram, a moj sin danas ima roendan.
Iz torbe sam izvadila okoladu i pruila mu: Ovo je za vaeg sina. Osmjehnuo se i poeo
normalnije razgovarati, ali mi vie nismo imale vremena. Balkanija nas nee ekati
Bile smo prepune dojmova pa smo ih sve sakupljene tijekom svih ovih susreta paljivo
biljeile na licu mjesta kako nam niti jedan vaan detalj ne bi promakao. inilo se da je
Caritas uivao najvee povjerenje i ugled stanovnitva, pa smo predloile da se sva budua
pomo u hrani i toploj odjei upuuje i predaje Caritasu.
U 11,40 ponovno smo sve bile na okupu na brodu. Juer gotovo sablasno prazan, brod
je danas dupkom pun. I klupe i stolovi i pod, pa ak i stepenice, doslovce sve je zauzeto
s ljudima i stvarima! Ali nema buke, nema ni razgovora, ak se ni djeji pla ne uje.
Samo tiho doaptavanje, tupi pogledi i povremeno pogledavanje na sat: kad e konano
12 sati? Ovo nisu putnici koji idu rodbini u Korulu ili poslom u Split ili Rijeku. Ovo su
prognanici iz spaljenih Konavala i izbjeglice koje bjee iz Dubrovnika, naputaju svoje
domove i kreu u neizvjesnost
233

Tono u podne oglasila se brodska sirena i Balkanija je isplovila iz luke na uzburkano

more i velike valove.
Ljuljanje broda sve je neugodnije i pomo je potrebna na sve strane. Posada sama ne
stie svuda pa su nam zahvalni to smo im se bez rijei prikljuile pomaui starcima,
trudnicama, dojiljama i djeci.
Kad nas je posada zamolila da napravimo popis svih putnika s nunim podacima: ime,
prezime i godina roenja, koji se predaje vojnoj patroli kad stigne na brod, shvatile smo
da su nas uzeli pod svoje kao dio svog brodskog tima. Posao nije nimalo lagan, ali je vrlo
zanimljiv pa tako saznajemo da na brodu imamo tek roenu bebu i staricu od 96 godina
koja prvi put u ivotu naputa svoj Dubrovnik.
im smo krenuli mnogi su pohrlili u brodski restoran na ruak. Previe ljudi, a premalo
mjesta pa se ruak oduio. Ima i onih koji se ne miu s mjesta, ve utke iz zaveljaja
izvlae komad kruha i polako vau, a suze cure. To su oni koji su bez igdje iega pobjegli u
Dubrovnik kad su im razorili kue. im smo to spazile otile smo u kuhinju i dogovorile
da djeci i starcima koji nemaju novca za platiti topli obrok, mi plaamo krepku, gustu
juhu. Kad je prola najezda na restoran posada je obila brod i sakupila najpotrebitije.
Podijeljeno je 50 tanjura juhe!
Nakon sat i pol vonje na brodu se osjeala sve vea napetost. Svi s nestrpljenjem oekuju
da proe Mljetski kanal i vojna patrola, da mogu lake disati. A onda u 13,45 sati ok:
radiovezom stie zapovijed s vojnog patrolnog amca da se brod vrati u Dubrovnik. Valovi
su preveliki da bi se vojnici usudili na otvorenom moru prebacivati iz jednog plovila u
drugo pa na tree i onda to jo jednom ponoviti na povratku.
U 16,00 smo na istom mjestu u luci odakle smo i poli. Brod stoji, ali nitko ne silazi,
iako obavjetavaju preko razglasa da svi putnici koji to ele mogu uz izlaznicu napustiti
brod i po elji se vratiti natrag. Nekolicina nakon dugog skanjivanja ipak odlazi; svi
ostali, za svaki sluaj, radije ostaju, bez obzira to je spavanje u kabinama osigurano
samo neznatnom broju u odnosu na sve njih. Mi nemamo takvih dvojbi; znamo da ovaj
povratak znai dodatne probleme svima na brodu jer je iskrcavanje u Rijeku, kamo gotovo
svi odlaze, odgoeno za dugih 17 sati, ali za nas je to dragocjeni poklon, nova mogunost
za sakupljanje dodatnih informacija o Dubrovniku. Stoga u 17 sati po kii kreemo u
obilazak sablasno mranog, nijemog i potpuno pustog i praznog grada. Sve je bilo tako
nestvarno, neuhvatljivo, s udnim osjeajem beskrajne usamljenosti. A onda odjednom
primjeujemo u blizini Orlanda neto to bi moglo liiti na ljude i sve zajedno pohrlimo
naprijed. Bila su to tri vojnika u maskirnim odorama nekako udno zgurena i nepomina.
Zaustavile smo se osupnuto nekoliko metara ispred njih, a oni su i dalje jednako stajali,
nijemo se grlei. Pokuale smo se pribliiti. Tek kad su se okrenuli a jedan od njih podigao
ruku u znak da stanemo, vidimo da su vrlo mladi i da sva trojica plau. Pustite nas,
elimo biti sami, prije pola sata nam je poginuo prijatelj! Zabezeknuto gledamo u njih
neko vrijeme, a onda ih uz isprike ostavljamo, potresene izreenim.
234

Nedaleko od Sv. Vlaha susreemo prva i (osim tri vojnika) jedina iva stvorenja koja smo
uope uspjele vidjeti izvan objekata u Starom gradu, dvoje pod kiobranom. Obradovali su
nam se kao i mi njima. Koje li suprotnosti od susreta prije samo minutu dvije, tu iza ugla!
To su prognanici iz Konavala koji su privremeno utoite nali u Akvariju pretvorenom
u sklonite. Kad su uli tko smo, vode nas sa sobom u sklonite, jer bi nas, kau, i drugi
htjeli vidjeti, koji su preko tranzistora uli da su im Zagrepanke dovele pomo. ak nam
i imena znaju! Svi nas ele uti i popriati s nama i drago im je to smo ih i u sklonitu
posjetile. Saznajemo da tu ive prognanici iz Konavala i dubrovaki starci koji nisu u
stanju za svake uzbune trati u sklonite. Odrasli nam predaju pismene i usmene poruke
za prijatelje i rodbinu u Zagrebu, a neke i za politiare. Sve ih paljivo spremamo ili
zapisujemo. Djeca nam pokazuju kako su zajedno s odraslima daskama zatitili bazene s
ribama i ostalim stanovnicima mora, da se ne otete. Moral ljudi u sklonitu zauujue
je visok. Tome sigurno pridonose najmlai sa smijehom i pjesmom. I nama su za rastanak
jednu otpjevali.
Po povratku na brod po mrklom mraku, na temelju pripremljenog popisa putnika za
vojnu patrolu radimo detaljnu listu djece na brodu. Popisali smo ukupno 128 djece od 7
dana do 12 godina starosti! Gledam popis i razmiljam: tko je taj koji bilo kojem roditelju
ove ovdje djece smije rei: ne naputajte Grad?
U 6,00 sati ujutro ponovno isplovljavanje. U 8,30 zaustavljanje u Mljetskom kanalu,
sputanje amca i odlazak taoca na patrolni amac. U 9,30 dolazak patrole od 5 lanova
(4 vojnika i oficir) na brod. Doekale smo ih lijenica Vesna Ramljak i ja. eljele smo
razgovarati s oficirom o zdravstvenom stanju putnika, a asnici Balkanije nisu nas ni
pokuali zaustaviti u tome. Nakon iskustva s nama u dolasku, dozvolili su nam da radimo
na svoju ruku jer su vjerovali da e i opet ispasti dobro. Vesna se oficiru predstavila kao
lijenica i izvijestila ga o pomanjkanju lijekova na brodu, do kojeg je dolo zbog vraanja
broda natrag u luku i produenja boravka na olujnom moru, pa je izuzetno veliki broj
putnika patio od morske bolesti i traio lijeniku pomo. Oficir je doslovce ostao zbunjen
ovakvim doekom. Obino razgovara iskljuivo s posadom, a i onda je on taj koji napada
i trai objanjenja. Nakon par trenutaka se sabrao, pruio nam objema ruku i predstavio
se. I on je lijenik. I opet je napetost popustila. Gotovo bi se moglo rei da mu je bilo vrlo
neugodno to u ovakvoj situaciji dolazi na brod sa svega nekoliko aspirina i tableta protiv
munine. Da bar donekle pobolja stvari za ubudue, zatraio je da ih asnici broda
koji dolaze kao taoci na patrolni amac u ovakvim i slinim zdravstvenim situacijama
obavijeste o stanju i potrebama kako bi na brod donijeli ono to u tom trenutku nedostaje.
Da je postupak i ponaanje vojne patrole i opet vrlo korektno postalo je sasvim jasno kad je
oficir lijenik rekao, ali tako da ga ne uju vojnici: kad bih htio mogao bih se striktno
pridravati odredbi o dobnim granicama putnika i uz samo letiminu kontrolu skinuti
bar stotinu ljudi s ovog broda. Budui da smo same radile popis putnika i detaljno ga
analizirale bile smo vie nego svjesne toga! Na sreu, suprotno dosadanjim obiajima,
nisu se uputali u detaljne kontrole. Nakon pozdrava s nama odlazak patrole je uslijedio
235

zauujue brzo. Ve u 11,10 sati Balkanija je ponovno pokrenula motore i zaplovila put
Korule. Od tada pa do Rijeke brod je plovio kao normalna linijska plovidba i stajao u
svim lukama koje su tom rutom bile predviene.
Na cijeli put i boravak u Dubrovniku, kao i povratak, bili su puni doivljaja, susreta,
iznenaenja i emocija, ali i ponosa i zadovoljstva, jer ve nakon istovara pomoi s broda,
od mnogih koji su vidjeli sve to je dovezeno, ulo se s divljenjem: Ovo je najvea poiljka
hrane i lijekova pristigla u Dubrovnik nakon blokade! Zato smo ve tada, a pogotovo kad
smo po povratku u Zagreb podnijele izvjee sa svim skupljenim dojmovima, injenicama,
saznanjima Vladi RH, naelniku Glavnog taba HV-a generalu Antunu Tusu i kardinalu
Franji Kuhariu, znale da je naa akcija u potpunosti uspjela zakljuila je Vesna Miheli
Villi.56
Nakon povratka Balkanije iz Dubrovnika i ja sam dobila goste, dvije ene i etvero
djece. Nita neobino u ovome svemu. Neobino je bilo samo to to su moji gosti doli
gotovo goli, odnosno u ljetnoj odjei, a mi u Zagrebu ve smo nosili zimsku odjeu i
grijali stanove jer je jako zahladilo. Olga i Marija sa svojom djecom nisu imale vremena
uzeti osnovne stvari. Ukrcale su se na Balkaniju poput stotina onih koji su traili
spas za goli ivot. Troje djece je kolskog uzrasta i ve dosta toga razumiju, ali meu
njima je i mala dvogodinja Anela. Ona mi predstavlja najvei problem jer za nju, tako
malu, nemam prikladne odjee. Jako joj je hladno, a nemam ju ime utopliti. Stie se
uz mamu i samo zvjerka po sobi, zbunjena to nam gori svjetlo. Nije bila zainteresirana
ni za jelo, iako je gladna. I u njenim velikim, prelijepim smeim oima vidi se strah i
zbunjenost. I dok se svi mi oko nje trudimo da ju bar malo razveselimo, odjednom
me glasno pita: Teta Slave, ima li oe topovnjaa? Na te iznenadne rijei svi smo se
prenuli i zabezeknuto gledali u dvogodinje dijete koje je trailo odgovor. Pokuala
sam joj objasniti kako sam najbolje znala. Rekla sam joj da u Zagrebu nema mora, a
56 Kao jedna od sudionica puta u Dubrovnik (od 19. do 23. listopada 1991.), operna umjetnica Boena Ruk
Foi je u razgovoru za Vjesnik, izmeu ostaloga, rekla: U subotu, 19. listopada krenule smo moje suputnice i ja
na put pun neizvjesnosti. Kombijem preko Slovenije, a potom brodom Balkanija put Dubrovnika. Postavile smo
si zadau da nekoliko lepera hrane i razne robe sigurno dopremimo onima kojima je to prijeko potrebno: 40 tona
krumpira, 20 tona jabuka, 10 tona povra i 10 tona suhoga graha, uz 10.800 jaja, 270 paketa pelena, svijee, baterije
i sanitetski materijal, moralo je stii do Dubrovnika. I stiglo je, unato tekoama to su nas na putu pratile, uz
hladnou i valove, uz obligatno pregledavanje vojske u Mljetskom kanalu za vrijeme kojega su taoci bila dva lana
brodske posade. No, moram rei, prema nama su vojnici bili pristojni, ak su nam nakon pregleda poeljeli sretan
put. I tako smo stigle do zatoenog grada, koji je u trenutku pristajanja bio pod uzbunom, a detonacije su se ule
do broda. Svuda mrak, u naim srcima takoer, jer smo sada i doivjele ono o emu smo danima sluale na radiju i
televiziji. Gladan i edan grad, izmuen, bez osnovnih sredstava za ivot, grad u kojemu se raaju mrtve bebe... Ipak,
moje gospoe i ja, moram ih poimence istaknuti Vesna Miheli Villi, Dunja Vatovac, Muniba Haveri, dr. Vesna
Ramljak, Milka Kvaki, Silva Supek i Rajka Lui uspjele smo ono to smo naumile. Predale smo pomo, osobno
sam se susrela s Jokom Jelaviem s Radio Dubrovnika i Bertom Dragievi, voditeljicom Interuniverzitetskog
centra, na alost ne i s nekim od dubrovakih umjetnika. (...) Put natrag bio je uistinu mukotrpan, brod pun
prognanika, najmlai putnik bio je beba od sedam dana, a vojska je brod iz Mljetskog kanala vratila ponovno u
Dubrovnik. No, eto, vratile smo se ive i zdrave, i zadovoljne, jer smo izvrile zadau, nekome smo pomogle...
(Vjesnik, krajem listopada 1991.)

236

gdje nema mora, nema ni topovnjaa. Ono ega sam se bojala bio je zvuk sirene pred
zrani napad. Ako zatrubi, kako u Anelu uvjeriti da je na sigurnom? Donekle se
zadovoljila odgovorom pa je nastavila mrljati po tanjuru i jo jednom upitala: A teta
Slave, ima li zaista oe topovnjaa? Onda joj je glavica klonula na tanjur. Majka ju je
spremila u krevet. Teko je prepriati koliko je to dvogodinje dijete bilo ustraeno i
umorno. Bez prestanka je spavala dva dana i dvije noi. Anelini roditelji ivjeli su u
upi dubrovakoj, gdje su znojem i vlastitim odricanjem uspjeli sagraditi obiteljsku
kuu. Otac Mladen je radio kao ugostitelj, a majka kao odgajateljica u vrtiu. Uivali su
u svom obiteljskom domu sa svoje dvije djevojice, starijom Anom i malom Anelom,
sve do trenutka kad se iz Crne Gore poela razlijegati pjesma Sa Lovena vila klie,
e si srpski Dubrovnie? Mladen je sa susjedima ostao braniti kuni prag. I dok je
ekao spreman da i pogine ako treba, granata je grunula tono meu njihove kue.
Jedan od susjeda je poginuo, a njih dvojicu detonacija je odbacila u nekakav jarak te su
preivjeli. Skrivajui se meu granjem i ekajui no kako bi se mogao izvui, gledao
je kako mu kokoari peljee kuu, odnosei iz nje sve to su izvui mogli. A onda su
je i zapalili. U samo jednom danu ta kua, dom njegove obitelji, postala je zgarite.
Beskunik se sklonio u grad i ostao do kraja braniti Dubrovnik kad nije mogao vlastitu
kuu. I dok Anelina majka Marija pria njihovu tunu priu, u kojoj su izgubili sve
osim golog ivota, ne moe se zamijetiti ni trunka mrnje prema poiniteljima. Ta
mirnoa prognanika neto je to fascinira. A gospoa Marija nastavlja priati kakvom
brzinom je morala bjeati: Nisam se stigla ni obuti, nisam uzela ni novac ni zlato.
Pobjegla sam s djecom do Olge, mislei kako u se naveer vratiti u svoju kuu. A
evo, zavrila sam u Zagrebu. Vie nemam ni kue ni ruha ni kruha. Sve su mi pokrali,
i barku su mi zapalili, ali hvala Bogu, ostale smo ive. Jedna od stotina ispaljenih
granata pala je tono pred ulazna vrata u Olginoj zgradi, u koju se sklonila i Marija s
djecom, i napravila krater od nekoliko metara promjera, razbivi prizemlje i gotovo sve
prozore na kui. U toj kui se vie nije moglo ivjeti. Ona i Olga s djecom su pobjegle
u Zagreb. Sada ivimo nas tri obitelji zajedno. Snalazimo se kako znamo i umijemo ne
optereujui ni dravu ni Caritas. I nismo jedini.
Tragedija grada bisera hrvatske i svjetske kulture i njegovih graana bolno je odjeknula
meu njihovom djecom, dubrovakim studentima u Zagrebu. Oni osobno proivljavaju
agoniju svojih roditelja. Ne mogu mirno studirati dok im roditelji u gradu strahuju,
ginu i gladuju. Ideju o solidariziranju s patnjama svojih roditelja pokrenule su dvije
mlade djevojke, Nina (Obuljen) i Viki (Viktorija Kovaevi). Oko svoje ideje, da i
same trajkaju glau, okupile su sve dubrovake studente, ali i dobronamjerne graane,
profesore, glumce i intelektualce. Imale su potrebu i povjerenje pozvati i mene kao
osobu koja e odreenim iskustvom i savjetima pomoi oko organizacije. Tu ast koju
su mi iskazale objeruke sam prihvatila. S obzirom da nisu imale iskustva, strahovale
su kako e njihova ideja biti prihvaena u javnosti. Osim toga, bojale su se da im se
ne infiltriraju odreeni destruktivni elementi ili da im se ne priiju nekakvi politiki
afiniteti. Njihova jasna elja je samo solidariziranje s njihovim roditeljima koji prisilno
237

gladuju zbog okupacije njihova rodnoga grada. Sastajui se s njima izrazila sam svoje
miljenje na nain da mogu biti ponosni na svoju ideju, jer ne mogu biti ravnoduni
na ono to se dogaa s njihovim gradom. Solidariziranje sa sudbinom vaih roditelja i
vaeg rodnog grada vaa je i ljudska obaveza. Vi ste budui intelektualci i kao takvi vrlo
vani. Ovaj vid otpora nas nenaoruanih nije nita manje vrijedan, kao to ree Vlado
Gotovac na onom znamenitom skupu na Kreimircu. U svojim zahtjevima morate biti
precizni. Ne uputajte se ni u kakve kvalifikacije osim na stvarno stanje vaih roditelja
u opkoljenom gradu. Ne bojte se onih koji e uvijek neto sugerirati, ali poduzeti nee
nita. Takvih je uvijek bilo i uvijek e ih biti. Oni su predodreeni da unose nemir i
konfuziju. Njih se nemojte bojati.
Osokoljene podrkom velikog broja svojih profesora i drugih intelektualaca, djevojke
su skup upriliile na Trgu bana Josipa Jelaia 22. listopada 1991. godine. Skup je
okupio zavidan broj Zagrepana. Otvorio ga je glumac Kruno ari, recitirajui
Gundulievu Himnu slobodi, dok je Tonko Lonza izveo Molitvu za Dubrovnik
Maria Nardelija. Stavovi i zahtjevi studenata koje su iznijele Nina i Viki bili su doista
precizni. Prva toka odnosi se na trenutani prekid napada na Dubrovnik. Drugi
zahtjev odnosi se na deblokadu luka, cestovnog i zranog prometa. I trea je molba
JNA da se povue s cijelog podruja dubrovake opine. Ako se ti zahtjevi ne ispune,
smatrat e sve europske i svjetske dravnike i svjetsku javnost odgovornima za smrt
60.000 graana Dubrovnika i za smrt 150 studenata koji su poeli trajk glau i
koji e trajati sve dok im se ne odgovori na zahtjeve: Mi emo ovdje ivjeti i raditi
onako kako nai najmiliji u Dubrovniku ive ve 22 dana rekle su. Te tri toke bile
su izravno upuene akterima napada na grad. Meutim, djevojke su eljele jo vie,
eljele su pobuditi savjest svjetske javnosti na tragino stanje zatienog grada pa su
svoje zahtjeve uputile i prema meunarodnoj zajednici. Ovom skupu pridruio se i
zastupnik u Hrvatskom saboru, inenjer Ivo Jeli. On podupire prosvjed studenata, ali
osobno prosvjeduje protiv dijela svjetske javnosti koja Dubrovnik preputa na milost
i nemilost barbarima. Spomenuvi netom spaljeno i porueno selo Ravno u Bosni i
Hercegovini, nedaleko od Dubrovnika, svoj govor zakljuio je rijeima da se ovaj
prosvjed dubrovakih studenata nikako ne moe tumaiti kao kritika hrvatskoj vlasti,
jer togod da je ta vlast napravila, ne bi se moglo oduprijeti velikoj sili koja je navalila
na Dubrovnik. Draen Budia, predsjednik HSLS-a, pohvalio je akciju studenata i
rekao da duboko cijeni njihovu odlunost da sudjeluju u patnji sa svojim majkama
i oevima, te sugerirao da svoju akciju proire i na kolege studente diljem svijeta u
znak protesta zbog nasilja nad Dubrovnikom. eljka orak proitala je pismo jedne
majke iz Dubrovnika, dok je Mie Martinovi pozvao Boga i svetog Vlahu da spase
dubrovaki kraj. U ime Bedema ljubavi ja sam naglasila vanost onog oruja kojim se
mi borimo, a to je ljubav, ne mrnja. I na kraju ta ljubav, koju studenti imaju kao veliko
i jako oruje, mora pobijediti, a takvog oruja neprijatelj nema. Najvie odobravanja
dobio je Vlado Gotovac svojim odlunim pozivom na nezaustavljivi oruani otpor.
Naglasivi da je u Hrvatskoj dvostruka fronta Europe, jer se ovdje vodi posljednji
238

rat protiv totalitarizma i posljednji rat za slobodu jednog naroda, Gotovac je kazao
kako Hrvatska mora znati da moe imati samo ono to sama uzme. Rekao je da nismo
provincijalci i da neemo prosjaiti i moliti, nego emo se naoruati i boriti, te da nitko
ne smije potpisivati nikakva primirja sve dok Hrvatska ne bude slobodna. Nikakvi
dogovori s Miloeviem ne smiju se potpisivati upravo iz razloga jer on nije politiar,
ve ubojica. Europa mora shvatiti ovu situaciju jer ni Europa svojedobno nije
pregovarala s Hitlerom, ve je protiv njega ratovala. Studentski trajk glau Gotovac
je oznaio kao civilizirano i nenasilno sredstvo s kojim se izlazi pred Europu. No,
pozvao je narod da uzme oruje protiv neprijatelja, a za razoreni Dubrovnik taj velikan
pisane rijei je naglasio: Ako su Poljaci imali snage obnoviti Varavu, i mi Hrvati imat
emo snage obnoviti Dubrovnik.57
Iz poruka s ovoga skupa koji su organizirali dubrovaki studenti u Zagrebu vidjelo se
koliko je svijet bio gluh na nae vapaje i koliko smo bili preputeni sami sebi i svojoj
sudbini. Mi smo eljeli vjerovati da je meunarodna zajednica duna zatititi jedan
mali narod koji bez stvarnog razloga napadaju Srbija i JNA.
Kako su dubrovaki studenti jasno pokazali prstom na odgovornost europskih i
svjetskih lidera, tako smo se i mi majke iz Bedema ljubavi ohrabrile i napisale jedan apel
koji smo uputile na adrese ena svjetskih monika. Raunale smo na ensku solidarnost
i branu iskrenost ukoliko te ene prime naa pisma. Apel istog sadraja uputile smo
suprugama Johna Majora, Franoisa Mitteranda i Georgea Busha. Isti taj apel poslale
smo i bivoj engleskoj premijerki Margaret Thatcher, koja se jasno i nedvosmisleno
zauzimala za pravo hrvatskog naroda na samoodreenje. Istim pismom podsjetile
smo i lorda Carringtona, te ravnatelja UNICEF-a Samira Bastu zbog stradavanja
djece. Pismo je bilo upueno i novinarima The Independenta, Daily Telegrapha, Daily
Expressa, Timesa, Guardiana i Daily Mirrora.
U apelu smo, izmeu ostaloga, napisale:
Graani Hrvatske znaju da bi zapadni svijet mogao zaustaviti rat u roku 24 sata kad
bi to stvarno elio uiniti. Zapadni lideri nastavljaju s opravdanjima svoje pasivnosti, a
svoju savjest umiruju tako to ovu neuvenu tragediju tretiraju kao lokalni etniki sukob.
To nije istina. Meu braniteljima Vukovara su i Srbi. Oni brane slobodu protiv tiranije.
Nisu Srbi ugroeni u Hrvatskoj, ve oni koji odbijaju prihvatiti diktaturu koju Beograd
pokuava silom nametnuti. Pozivamo vas da ne izdate prestraenu djecu Vukovara i svih
ostalih gradova i sela, da poduprete jedan od najstarijih europskih naroda koji ne eli
nita drugo doli biti dijelom slobodnog zapadnog svijeta.
57 O prosvjedu mladih Dubrovana na Trgu bana Jelaia u Zagrebu, 22. listopada 1991., izvijestio je dnevni
tisak. Dio podataka u ovom tekstu je iz zapisa J. midta, koji je objavljen u Slobodnoj Dalmaciji (23. listopada
1991.). Dva dana poslije, u ime trajkaa, Patricija Cvinar pozvala je sve studente u Hrvatskoj da im se prikljue, kao
to su to ve uinili Vukovarci na Malom Loinju. Pozvala je i studente Europe i svijeta da se ukljue u prosvjed jer
e, kada se oni pridrue, mladi Dubrovani postupno prekinuti gladovanje.

239

No, bez obzira na trajk glau dubrovakih studenata, na apele nae organizacije, na
diplomatsku aktivnost hrvatske diplomacije, JNA i etnici ne posustaju u razaranju
hrvatskih gradova i sela. Ne boje se ni Boga ni Bruxellesa.
Iako su okolnosti teke, pritisak roditelja neto je manji nego to je bio u ova dva
protekla mjeseca. Ali to je bilo samo varljivo zatije pred jednu novu, jo jau oluju.
Naime, vojnicima koji nisu uspjeli pobjei JNA je produila vojni rok na jo 60 dana.
Uz tu opasnu odluku, s obzirom na situaciju u Hrvatskoj i na nepredvidivi bosanski
lonac koji samo to nije prokuhao, vojni vrh je ronike proglasio rezervnim sastavom
JNA. Da bi sve bilo po zakonu, tim rezervistima su odredili ak i nekakvu mizernu
plau. Oni za JNA vie nisu vojnici ronici, nego rezervni sastav koji prima plau. Na
taj nain ih se izjednauje sa srpskim dobrovoljcima, koji sebe nazivaju etnicima. JNA
im na rukave stavlja bijele trake, radi boljeg raspoznavanja. Kako se ratna situacija iz
dana u dan pogorava, tako je i bijeg iz JNA postao nemogu. Roditelji vojnika koji
slue vojni rok u Pritini na Kosovu te po jo nekim srpskim gradovima ogoreni su na
hrvatsku vlast, na Bedem ljubavi i na cijelu meunarodnu zajednicu. Majke tih vojnika
stekle su dojam da se o njihovim sinovima zapravo vie niti ne govori. Iako su ene iz
Bedema ljubavi gotovo svakodnevno u kontaktu s tim vojnicima, njihovim roditeljima
je sve tee i tee izdravati ovu neizvjesnu situaciju, koja se sada i slubeno produila
na jo dva mjeseca. Naa veza s njima ide uglavnom preko Sarajeva. Aktivisti i ljudi
dobre volje kontaktiraju s vojnicima, a onda informacije alju dalje u Zagreb ili u druge
krajeve Hrvatske. Razumljiva je zabrinutost roditelja, jer ni predvidjeti se nije moglo
to se jo sve moe dogoditi. Kroz ova duga dva mjeseca ene iz Bedema ljubavi kroz
svoj su angaman oko pomoi mladim vojnicima postale poznate i oficirskom kadru te
im to sada postaje oteavajua okolnost. Ne samo zbog njih samih ili njihove osobne
sigurnosti, ve zbog onih koje trae. Da bi se zatitio onaj kojemu je pomo potrebna,
treba mijenjati i taktiku djelovanja. Kao i do sada, najprihvatljivije osobe su sami
roditelji, kojima emo pruiti nau maksimalnu pomo u stvorenim vezama i logistici.
Moja dobra znanica iz Pisarovine trai sina koji slui vojni rok u Vojvodini i nakon
razgovora sa mnom shvaa koji nain djelovanja je najprihvatljiviji. Otila je preko
Maarske u Novi Sad, pronala sina s bijelom trakom oko ruke, ali pronala je i oficira
koji je u prvom redu bio ovjek pa tek onda oficir JNA. Shvatio je majinu brigu, ve
odavno znao za nezavidan poloaj vojnika ronika te se bez ikakve naknade ili zahvale
ponudio majci i sinu pomoi. Osobno ih je prebacio preko maarske granice. Oni su
sretno i bez posljedica stigli kui. to je bilo s tim oficirom nikada nisam saznala. Ali
njegova pomo zasluuje potovanje.

240

I roditelji iz Srbije trae svoju djecu

U svakodnevnim kontaktima s prognanicima, osim tunog stanja progonstva,
razdvojenih obitelji, straha za one koji su ostali na bojinici prikljuivi se nejakim
hrvatskim snagama, osjea se jo jedna velika ljudska potreba. Uskoro e blagdan Svih
svetih. U hrvatskoj katolikoj tradiciji na taj dan se posjeuju posljednja poivalita,
iste, sreuju i cvijeem prekrivaju grobovi. Uz stare, sada ima puno svjeih grobova,
na brzinu iskopanih i jo bre zatrpanih pa prognane obitelji imaju jo veu potrebu
otii na svoje grobove, urediti ih i pomoliti se za svoje pokojne. Ali obii grobove
pokojnika za njih je nemogua misija. Ne mogu ni do svojih grobova ni do svojih
kua. Iz kua su ih protjerali, kue opljakali, zapalili ili zaposjeli, a mnoga groblja
oskvrnuli. Voljom agresora, prisiljeni su plakati u tiini tuih domova ili sportskih
dvorana. Koliko god ovjek pokuavao racionalizirati to prognaniko stanje i tjeiti
ih da e biti bolje, ne moe ostati imun na teinu sudbine. Posebno teko je sluati i
gledati one starije prognanice koje ale ili za zaklanim muem ili za ubijenim sinom, ili
unukom, ili svom trojicom, a do grobova im ne mogu. Puno puta sam ula reenicu:
Kamo sree da sam i ja poginula. Ta silna elja i ta silna potreba da vide grobove
svojih najmilijih dala mi je ideju kako bar pokuati ostvariti taj njihov toliko eljeni
posjet posljednjim poivalitima. U udruzi smo se dogovorili da poaljemo pismo
svim akterima ovog nesretnog rata s jednom jedinom molbom da na taj dan oruje
zauti i da taj dan na neki nain bude poetak dijaloga o civiliziranom rjeavanju
politike krize u zemlji. Pismo je upueno Generaltabu JNA, saveznom sekretaru
narodne obrane generalu Veljku Kadijeviu, predsjedniku RH dr. Franji Tumanu te
predsjedniku Srbije Slobodanu Miloeviu. Da bi mirovna inicijativa uspjela, zatraile
smo potporu Europske mirovne misije u Zagrebu, lorda Carringtona i Ministarskog
vijea Europske zajednice. Objasnile smo dotinoj gospodi koliko je vaan i znaajan
taj dan i kako bi se tenzije mogle smanjiti ukoliko svi zajedno pokaemo pijetet prema
mrtvima. Od aktera iz Beograda nikada nismo dobili odgovor. Predsjednik Tuman
odgovorio je i meni osobno i javno, preko medija: U cijelosti pozdravljam i podravam
vau inicijativu da se na Dan spomena na mrtve u cijeloj Republici Hrvatskoj osigura
prekid vatre. Sukladno miroljubivoj politici kojom smo i dosada nastojali vratiti mir i
omoguiti spokojan i ovjeka dostojan ivot svim graanima Domovine, uinit emo
sve to je u naoj moi da na taj dan oruje zauti. U tom smislu ve sam izdao potrebne
upute naim pregovaraima u cilju postizanja dogovora o obostranom prekidu vatre,
a kao vrhovni zapovjednik Oruanih snaga izdat u naredbu o apsolutnom prekidu
vatre dotino obvezi svih jedinica Hrvatske vojske na cijeloj fronti da se na taj dan
suzdre od borbe. S vama kao i cijelim puanstvom Republike Hrvatske dijelim elju
da na Dan spomena na mrtve u miru i dostojanstvu odamo poast svim mrtvima,
s iskrenom eljom da taj dan bude poetak obustave neprijateljstava i novi poetak
dijaloga o civiliziranom rjeenju jugoslavenske krize.
241

Koliko god je odgovor doktora Franje Tumana bio miroljubiv i prihvatljiv, i nadasve
poeljan, prekid vatre ipak nije uspostavljen. Agresori su se ogluili o nau molbu i elju
prognanika, kao i diplomatsku inicijativu hrvatskog predsjednika te nastavili razarati,
pljakati i ubijati bez milosti i razmiljanja. Moda je to jedina godina u dugoj tradiciji
hrvatskog katolikog puka da su prognaniki grobovi ostali ogoljeni i neobiljeeni,
nijemo svjedoei da su i njihovim mrtvim tijelima zagospodarili bezonici. I to im
bijae malo.
Ono hrvatskih sinova to je jo ostalo u njihovim rukama, a ostao je jo poprilian broj,
pobjei ne moe, a zaslueni otpust im oduzimaju. Vojni vrh je jo vie pojaao stegu
pa je bijeg gotovo nemogu. Ali nemogu je i telefonski kontakt jer su telefonske veze
prekinute. I onda smo, iznenada, nekako u isto vrijeme kad se predsjednik Tuman
oglasio o prekidu neprijateljstava, iz jednog naeg primorskog grada dobili informaciju
koju bi trebalo doturiti vojnicima vojnim policajcima koji slue u Beogradu, kako
bi mogli stupiti u kontakt sa svojim roditeljima. Za vojnike koji slue u Beogradu u
V.P..../58 postoji mogunost za kontakt. S centrale iz vojarne nazove se broj 90, to je
centar za vezu u Beogradu, za grad Zagreb trai ifru lonja, a ifra kova ifra je
za Varadin. Zatim biraju kuni broj. Za svaki sluaj, ova informacija je morala biti
provjerena jer peta kolona je bila vrlo aktivna. No, informacija se pokazala korisnom.
Na taj nain su vojnici, vojni policajci koji su sluili vojni rok u Beogradu ipak mogli
ostvariti nekakav telefonski kontakt s roditeljima. Bila je to velika pomo i njima i
nama. Barem smo preko roditelja i bez upliva pete kolone znali to se s vojnicima
dogaa.
No peta kolona nije mirovala ni kad je u pitanju bila moja obitelj. Gotovo
svakodnevno, i po nekoliko desetaka puta na dan primali smo vrlo udne telefonske
pozive. Po nainu govora dalo se zakljuiti da su bili iz razliitih dijelova Jugoslavije.
Pozivatelji su bili i muki i enski, i stariji i mlai. Nisu se libili zvati u bilo koje doba
dana ili noi. Sadraj poruke esto je bivao dvosmislen, ali znalo se dogoditi i da su
prijetnje izravne. Te prijetnje uglavnom su se odnosile na moje ustako djelovanje,
ili su to bili dobronamjerni savjeti da pazim na djecu. Znali su sve o mojoj obitelji,
koliko nas ima, kuda se kreemo, s kim se druimo. Koliko god mi je bilo teko sluati
te prijetnje, nisam htjela sakriti broj telefona u imeniku iz tri razloga. Prvi i osnovni
razlog je da me roditelji koji me trebaju mogu i dobiti, drugi je razlog da znam iz prve
ruke to se o meni misli, i trei je, ne manje vaan, da im pokaem da ih se ne bojim.
Osim toga, policija je imala vanijih poslova nego traiti izofrene pozivatelje koji su
izgubili osjeaj za stvarnost. Zakljuila sam da je najbolji nain zatite ignoriranje. No,
jutros nisam mogla ignorirati poziv. Bio je izdaleka, enski glas, ekavica. U prvi mah
sam pomislila da se radi o nekoj majci koja eli saznati neto o svom sinu pa sam dobro
otvorila ui kako bih jasno ula to sugovornica hoe jer je u slualici jako ukalo.
58 Autorica je izostavila broj vojne pote.

242

ena se k tome jo i predstavila, da je u Maarskoj, a inae je iz Novog Sada. Nudim

vam jednu vrlo vanu informaciju, dao mi ju je moj ogor, inae milicajac Mile,
govori ta ena. U Srbiji se sprema veliki protestni zbor ena koje hoe ii u Hrvatsku
da oslobode svoje sinove iz ustakih kazamata i da srue hrvatsku ustaku vlast. Svoj
dolazak su najavile na Dan mrtvih jer su uvjerene da ustae taj dan nee klati nevinu
srpsku djecu. U Hrvatsku e ui kroz SAO Krajinu da pokau Tumanu da ne dre do
njegovih granica. Vodit e ih Buba Morina. Puno toga vi meni napriaste u jednoj
minuti, draga gospoo. udno mi je to zovete ba mene. Tko sam ja da meni dajete
takvu informaciju? to se mene tie, po Jugi moe hodati tko god i kuda hoe. A tko
hoe ruiti ustaku vlast, neka rui, i ja u mu pomoi, samo mi recite gdje stoluje ta
ustaka vlast. Vidim da mi ne vjerujete, nije ni udno jer su vremena teka i puno
je dezinformacija i provokatora, ali ja nisam provokator, a informacija koju vam dajem
istinita je. Dobila sam je iz pouzdanog izvora. Va broj telefona sam dobila od moje
obitelji koja ivi u Zagrebu i sve znam to se kod vas dogaa. Ja znam da u Hrvatskoj
nema ustaa, da je to samo srpska propaganda i floskula JNA kako bi zagrijali Srbe za
sudjelovanje u ratu. Najavljuje se veliki miting. Vi u Hrvatskoj za takav miting morate
biti spremni i to je jedini razlog zato sam vam se obratila. Ta ideja jo nije dobila
slubeni blagoslov, ali je vrlo izgledna. Opet se iz Srbije pokuava upriliiti jedan
veliki miting kojim bi se ruila hrvatska vlast, kao i ne tako davno na Petrovoj gori kad
su s kokardama i partizankama na glavama klicali: Ovo je Srbija! zujalo mi je kroz
glavu dok sam sluala enu koja mi daje informaciju.
Ako je i pola od ovoga to je rekla bilo tono, informaciji se mora dati i zaslueno
tumaenje. A s kim podijeliti tako vanu informaciju, od koga dobiti savjet i s kim
prodiskutirati, razmiljala sam dok sam se eni zahvaljivala. Ve due vrijeme znam
da iz nae organizacije informacije cure na sve strane, ali ne znam pouzdano tko sve ili
zato to rade. Dati ovako vanu informaciju na raspravu bilo bi isto kao da ulijevam
vodu u reeto. Opreza u ratnim uvjetima nikad dosta, jer se po gradu Zagrebu, ali
i itavoj Hrvatskoj osim petokolonaa vrzmaju ljudi razliitih profila novinari,
pijuni, kontraobavjetajci, mirovnjaci. A gotovo svi oni su janjci u vujim koama.
Svi ele informacije iz prve ruke pa onda usporeuju, objanjavaju, kalkuliraju, ovisno
s kojeg poloaja dolaze i kojem politikom miljeu pripadaju. Sa svojom jutronjom
informacijom otila sam do gospodina Antuna B. u Ratkajev prolaz. Taj ovjek bio
je vrlo susretljiv prema enama iz Bedema ljubavi. Pomogao nam je puno onoga
trenutka kad nam je dao popise vojnika koji su se nalazili u JNA, do kojih mi kao
organizacija nikako nismo mogle doi. Tim poklonom nam je olakao posao traenja.
Dok bi mi sastavile popise po izjavama roditelja, prolo bi jako puno vremena i zbog
tog ina u njega sam imala apsolutno povjerenje. Primio me srdano i bez najave, i
prije nego sam sjela upitao: to ti se dogodilo? S moga lica proitao je zabrinutost.
Nisam bila zabrinuta toliko zbog dolaska roditelja iz Srbije, koliko sam se bojala da je
informacija lana. Jer ako je informacija bila lana i ako joj je cilj bio izazvati jo veu
konfuziju u Hrvatskoj, nikako nisam htjela i ja pridonositi toj konfuziji. Potanko sam
243

mu prepriala moj jutronji razgovor s nepoznatom enom i zatraila od njega savjet.

Na moje zaprepatenje, Antun je uzeo telefonsku slualicu, okretao broj gledajui me
ravno u oi, smijeei mi se u lice, kao da tim smijekom eli ublaiti moju zabrinutost,
i rekao u slualicu: Slavica je dobila informaciju da dolaze. Ono to nisam eljela
napraviti, napravio je Antun. On kao dunosnik Vlade nije shvatio moju sumnju u
istinitost informacije. On ju je odmah proslijedio u Vladu. Ali tako to rade inovnici.
Ostavi zapanjena, upitala sam ga: to mi to radi, Antune? Ja sam k tebi dola da
prodiskutiramo o emu se zapravo radi. Prije nego se obavijesti Vlada, trebamo biti
sigurni da je informacija tona. Uostalom, ako se neto u Srbiji sprema, saznat e
novinari, a tu su i obavjetajne slube, a ne ja.
No, na istinitost informacije nije trebalo dugo ekati. Jo iste veeri sve beogradske
informativne televizijske emisije izvijestile su o dolasku roditelja iz Srbije u Hrvatsku.
Izostala je ona reenica o namjeri ruenja hrvatske vlasti, ali vrlo jasno je dano do
znanja da je miting bio dobro osmiljen i da uz posjetu roditelja sinovima u Hrvatskoj
nosi i jaku politiku dimenziju. Naime, organizatorice pozivaju ugledne Srbe da im
se pridrue. O svojoj nakani obavjeuju mirovnog posrednika lorda Carringtona i
tajnika UN-a Preza de Cullara. Za svoju akciju trae i pratnju promatraa EZ-a.
Najavljenom mitingu i u Hrvatskoj se dala izvjesna panja, upravo zbog politike
poruke koju je u sebi nosio. No, kad su europski promatrai odbili pratnju gospoi
Bubi Morini, ona je u Laktaima ostavila karavanu s kojom je pola u pohod na
Hrvatsku i vratila se u Beograd, a roditelje uputila same. U Hrvatsku je 31. listopada
ulo negdje izmeu 20 i 30 autobusa, uglavnom roditelja vojnika.
Istog dana kad sam saznala za njihov dolazak, u hotelu Intercontinental (danas
Westin) odravala se konferencija Transnacionalne radikalne stranke, koju je u
Zagrebu organizirao njen predsjednik Marco Panella, poznati zagovaratelj nenasilja i
dugogodinji zastupnik talijanskog i Europskog parlamenta, kako bi tim dogaanjem
osigurao to veu svjetsku medijsku pozornost i ukazao na strahote u ratom ugroenoj
Hrvatskoj u srcu Europe. Zbog svih svojih dotadanjih aktivnosti, na konferenciju su
osim brojnih hrvatskih politiara pozvane i lanice Bedema ljubavi. Odlueno je da
uz Smilju Dedi i jo est lanica svakako idem i ja, iako sam tog dana u 12 sati bila
pozvana i na sastanak u Vladu zbog dolaska roditelja iz Srbije.
Jutro je osvanulo hladno, tmurno i kino, kao da je i samo vrijeme tugovalo nad
neizvjesnom sudbinom hrvatskog naroda. Naime, noas se ulo za novo stradavanje
hrvatskih branitelja. S tom tunom, jo uvijek nepotvrenom vijeu dola sam u
hotel. U velikoj dvorani mnogo je politikih osoba iz gotovo cijelog svijeta, ukljuujui
i Hrvatsku. Ima ih i iz gotovo svih jugoslavenskih republika. Meu domaim, meni
poznatim politiarima, vidim doktora Zdravka Tomca i saborskog zastupnika Ivu
Jelia. Konferenciju otvara i vodi predsjednik Transnacionalne radikalne stranke
Marco Panella. U svom pozdravnom govoru iskazuje nam izuzetnu ast i nau grupu
predstavlja cijelom skupu kao lanice irom Europe poznatog Bedema ljubavi Pokreta
244

majki za mir, na to smo pozdravljene burnim pljeskom. U meuvremenu nam prilazi

aktivistica stranke i objanjava da je obiaj kad se nekoga ovako sveano kao nas ugosti
i javno predstavi stranci, da se bar jedan predstavnik te organizacije tim povodom
ulani u stranku. Poziv je bio upuen prvenstveno meni. Bez obzira na uvrijeeni
obiaj, ne elim pristupiti ni ovoj, ni bilo kojoj drugoj stranci, odgovaram joj, jer
moja su jedina stranka majke vojnika i niti jednoj drugoj stranci u interesu ispunjenja
naih postavljenih ciljeva ne elim pripadati. Svojim odgovorom i odlunou sasvim
sam zbunila aktivisticu i dovela je u neugodan poloaj. Ako je to obiaj, upiite mene,
rekla je na to Vesna Miheli Villi i ispunila upisni formular te spasila stvar. (Pokazalo
se dobrim to je to napravila jer je kao punopravna lanica stranke sutradan na
glavnoj raspravi posveenoj iskljuivo ratu na podruju Jugoslavije, na kojoj su govorili
i predsjednik Vlade RH Franjo Greguri, potpredsjednik Vlade RH Zdravko Tomac,
ministri Draen Budia i Vlado Veselica, dobila pravo da pred skupom i pred brojnim
kamerama inozemnih TV postaja koje su i uivo prenosile ovu raspravu, podnese svoje
izvjee iz opkoljenog Dubrovnika, ali i ukae na patnje i stradanja teko razaranog
Vukovara.)
Sudionici konferencije raspravljaju o politikim razlozima ove opasne situacije koja
bi se mogla preseliti i u BiH. Za politiare, ovo je opasna kriza koja moe imati
dalekosene posljedice za stabilnost i sigurnost Europe. Gospodin Panella iznosi i svoje
dojmove iz Osijeka, u kojem je nedavno boravio i obiao prvu crtu bojinice, ali bez
oruja, da bi kao promicatelj nenasilja dao podrku hrvatskim braniteljima i potaknuo
europske lidere na jai politiki angaman kako bi se ovoj krizi stalo na kraj. I koliko
god je zanimljivo bilo sluati te politike razgovore i razglabanja, meni se inilo da sve
nevaljalo to se dogaa, da se dogaa brzo, a ono to bi trebalo donijeti mir, sigurnost
i stabilnost da se odvija sporo ili gotovo nikako. Dobre elje su samo znak dobre volje
pojedinca, a nikako zajednice koja bi trebala shvatiti da smo sami nemoni. Nama je
pomo potrebna sada, ovoga trenutka, ili ju je trebalo pruiti jo juer da se ne gube
mladi ivoti. Nakon nekoliko govornika, Panella je rije dao meni. Kao uvijek i svugdje,
i na ovom skupu istiem apsurdnost poloaja mladih hrvatskih ronika koji se nalaze u
JNA i koji moraju pucati po svojim roditeljima, brai i sestrama, po svojim gradovima,
crkvama, kolama i vrtiima... Istiem opet onu dvojbu koju osjea mladi ovjek koji
je mimo svoje volje prisiljen pucati po svojim svetinjama. Pitam to misle inicijatori
rata, kakvu su psihiku torturu nametnuli mladom ovjeku. Pitam za posljedice koje
e, ako preivi, nositi generacija ronika koje Veljko Kadijevi sili da postanu ubojice.
Naa stvarnost je takva da nemamo ni oruja ni tehnike ni politikih veza ni jake
diplomacije, nemamo nita osim svog prava da branimo vlastiti prag. Nemamo nita
osim morala koji nas jo dri na nogama. Gledajui iz enskog kuta, najprije inicijativu
s Gazimestana, te razvoj situacije kako na politikom tako i na vojnom planu, u
naoj dravi uoljivo je pucanje po svim avovima. Vrlo mona, u detalje razraena
hegemonistika politika Beograda iznjedrila je Slobodana Miloevia, po nekim
tvrdnjama genetski predisponiranu dvostruku linost, koja lako potpaljuje mase, ne
245

mislei na posljedice. To je jedan, ali ne i primarni njegov oblik. Drugi, daleko opasniji
oblik sastoji se u njegovoj moi izvrtanja injenica, lanom mirotvorstvu i armantnoj
elokvenciji s velikom dozom iracionalne tatine. Njegov nain voenja politike asocira
na ponaanje ljubomornog mua koji u javnosti ostavlja dojam gospodina i uglednika,
a u kui i na poznatom teritoriju brutalni je sadist koji e onu nad kojom misli da
ima apsolutnu mo radije ubiti nego pustiti. Nadasve zamamna i prirodnim ljepotama
obdarena Republika Hrvatska za njegov je ego osoba kojoj treba slomiti dostojanstvo
kako bi ju mogao ropski posjedovati. Da bi ostvario dominaciju nad onom kojoj je
jasan njegov bolesni naum i koja iz tog poniavajueg zagrljaja eli pobjei, on e
pribjei tumaenju da se iskreno zalae za ouvanje obiteljske zajednice. On se kune
da ju ne tue i da on s njenim patnjama nema nikakve veze, ali je angairao ortaka u
vidu generala Kadijevia i njegovu kamarilu, koji e ju umjesto njega poniziti, pokoriti
i podiniti, a sve za sitnu plau u vidu poloaja koje ionako ve posjeduju. U toj igri
izvrnutog uma znaajnu ulogu igraju susjedi u vidu meunarodne zajednice koja
despota ita, ali mu se ne eli zamjeriti, a kamoli suprotstaviti. Ti sveznajui susjedi
radije e pribjei ukoru samosvjesne patnice, nego izazvati njenog sadistikog mua.
U tu zamrenu igru ne svojom voljom, nego igrom sudbine, ukljueni su i nai sinovi
vojnici koje sam na samom poetku ovog izlaganja spomenula i koji su najvee rtve
takve politike igre. Tako bi otprilike glasilo moje poimanje ove nadasve opasne situacije
u Republici Hrvatskoj i cijeloj Jugoslaviji. Zahvalna sam osobno svakom pojedincu,
bilo politiaru, novinaru, intelektualcu i svakom drugom ovjeku i graaninu koji
se osobno zauzima da ovo stanje koje se vie ne smije zvati samo krizom, ve pravim
imenom, a to je rat, da taj rat im prije prestane. Kako e ovaj rat zavriti, ja ne znam,
ali pamtim kako je tvorac JNA jo davnih godina tvrdio da narod koji brani svoju
zemlju rat ne moe izgubiti...
Ne znam kako je moj govor primljen od prisutnih politikih linosti jer sam skup
morala napustiti zbog poziva u Vladu. Ne znam kako je zavrilo izlaganje Smilje
Dedi, ne znam kako je konferencija zavrila. Jedino znam da su me svi prisutni
ispratili snanim pljeskom. Hrvojka me doekala pred hotelom i svojim Renaultom
etvorkom odvezla do Vladina ureda. Malo sam zakasnila, to mi se u zadnje vrijeme
esto dogaalo. Jednostavno, dan je bio prekratak za obaveze koje mi je rat natovario
na vrat. U uredu Vlade doekali su me gospoda Mate Grani, Imra Agoti i Ivan Milas.
O dolasku karavane iz Srbije, pretpostavljam, znaju vie od mene, no oni ele, kako
rekoe, uti vijest iz prve ruke. Kako su mediji objavili imena organizatorica, ponovila
sam ono to sam znala. A neto sam i znala o djelovanju trolista Morina, Bulatovi,
Aleksi. Buba Morina je ena biveg kosovskog dunosnika Morine, koja je jo u veljai
1991. traila smjenu Stipe Mesia i Franje Tumana, Ljiljana Bulatovi je biva urednica
biveg Politikinog savjeta za genocid, a Sneana Aleksi je biva lanica mjesnog
komiteta Saveza komunista. Zajedno se deklariraju kao Pokret ena za Jugoslaviju.
Stoga mislim da njihov dolazak u Hrvatsku nema humanitarni, ve politiki cilj.
U svakom sluaju, roditelji u cijeloj dravi imaju pravo traiti svoju djecu i brinuti
246

za njihovu sigurnost. I mi traimo nae po Srbiji. Moe li Bedem ljubavi preuzeti

njihov prihvat, upita me Ivan Milas nakon to je sasluao ono to sam govorila, dok su
Grani i Agoti vrlo pomno sluali, ne pitajui nita. Ako doe izmeu deset i pedeset
ena mogla bih jamiti da bi ih mi iz Bedema ljubavi mogle prihvatiti u vlastitoj reiji,
ali ako dolazi 50 autobusa, koliko je najavljeno, Bedem takvih mogunosti nema. S
druge, pak, strane, ako se radi iskljuivo o roditeljima vojnika, mi iz organizacije emo
se potruditi da im budemo na raspolaganju u svakom pogledu. No, kako se izmeu
redaka najavljuje politiki miting, mi u tome niti moemo niti hoemo sudjelovati.
U svakom sluaju, treba im organizirati prihvat, a jedino tko takve mogunosti
ima je Crveni kri Hrvatske. A kako su vas doekali u Beogradu, znatieljan je
ljubopitljivi Ivan Milas. Ovo nije Beograd, nego Zagreb, gospodine Milas. Kako smo
mi primljene u Beogradu, ne bih poeljela niti najgorem neprijatelju. Oni koji su nam
bili naklonjeni, k nama nisu mogli jer su ih, kao i nas, zaustavili JNA i eeljevci. A
oni koji su k nama doli, djelovali su kao gladni vuci meu stadom janjaca i najradije
bi nas bili rastrgali da nisu bili prisutni novinari. Dolazak srpskih roditelja u ratom
zahvaenu Hrvatsku, po mom skromnom miljenju, dobra je stvar zbog poznatog
mita o Srbima kao neustraivim ratnicima. U JNA nema ronika koji se ne boji, bez
obzira kojoj nacionalnosti pripada, jer ni jedan od tih mladia nema izrazitih elja za
ratovanjem budui da jo uvijek ne znaju zato ratuju. Mi imamo veliko iskustvo u
izravnim kontaktima majke i sina vojnika. Ni jedan nije ostao imun na suzu koju je
vidio u majinu oku. To je ona kap koja rui moral Kadijevieve vojske i zato ih mi iz
Bedema ekamo rairenih ruku. Kad bismo ih jo uspjele sa sobom odvesti kui, nitko
od nas ne bi bio sretniji. to se tie politikih poruka to se alju uz karavanu roditelja,
na njih odgovorite vi, mi se u taj dio petljati ne moemo.
Gospodina Agotia kao vojnika brine gdje namjeravaju ui u Hrvatsku. Autocesta
bratstva i jedinstva koja je spajala dva grada sada je pod opsadom, kao i itava Slavonija.
Kako ih provesti bez posljedica? U ovaj sigurnosni dio, kao i u onaj ve reeni politiki
ja se mijeati nisam mogla, taj dio bio je na njima. Konano smo dogovorili da prihvat
roditelja preuzme Crveni kri Hrvatske, ene iz Bedema ljubavi da im budu pri ruci
dok budu obilazile vojarne po Zagrebu, a Vlada i ostale sigurnosne slube brinut e o
njihovoj sigurnosti kako na putu kroz Hrvatsku, tako i za vrijeme njihova boravka. O
dolasku roditelja iz Srbije u Republiku Hrvatsku gotovo sve novine su dale zapaeni
komentar. Primjerice, ljubljanski list Delo 7. studenoga 1991. donosi, izmeu ostalog,
shemu po kojoj su organizatori iz Beograda eljeli dezinformirati roditelje, odnosno
njihovu muku iskoristiti za svoje politike ciljeve pa su u gotovo sve autobuse ubacivali
po jednog provokatora koji je imao zadatak priati roditeljima kako se ponaaju Hrvati
kad uhvate kakvog Srbina.
No, od bombastino najavljenog dolaska roditelja iz Srbije u Hrvatsku u najmanje 50
autobusa, u Zagreb je dolo 28 autobusa, uglavnom sirotinje. Smjeteni su u sportsku
dvoranu u Zapreiu. Osim aktivista Crvenog kria i gradskih domaina, doekale su
247

ih i nae lanice. Da se njihovu dolasku pridavala primjerena panja pokazuje i dolazak

gospodina Ivana Milasa, koji im se obratio, zaelio im dobrodolicu i ugodan boravak
u glavnom gradu Hrvatske, koliko je to u ratnim uvjetima bilo mogue. Jo iste veeri
ene iz Bedema ljubavi, koje su iza sebe imale viemjeseno iskustvo u kontaktima s
oficirima JNA i ulascima u vojarne, ponudile su roditeljima iz Srbije nain kako da sa
to manje praznog hoda obave posjete zbog kojih su i doli. Naime, kako je u Zagrebu
bilo nekoliko velikih vojarni poput one na Borongaju, Maralke, Komande Pete vojne
oblasti, Plesa i drugih manjih objekata, nae ene su napravile raspored s popisima gdje
i kuda tko sutra mora ii. Ta susretljivost i praktinost izuzetno se svidjela roditeljima
iz Srbije, pa su sutradan s naim predstavnicama kao voama autobusa obili sve
zagrebake vojarne. Roditelji vojnika openito, bez obzira na nacionalnost, jako se
dobro razumiju.
Roditelji su nakon cjelodnevnog obilaska i susreta sa svojom djecom bili i vie nego
zadovoljni i zahvalni lanicama Bedema ljubavi koje su im svojom pomoi olakale
kontakte. No, dok su jedni bili sretni i zadovoljni, na licima roditelja koji nisu susreli
svoju djecu itao se oaj i tuga. Neki od njih su znali da su im djeca sudjelovala u ratnim
operacijama i da su smjetena u vojarni na Selskoj cesti u Zagrebu koju je kontrolirala
hrvatska strana. Ti mladii bili su zapravo ratni zarobljenici, tretirani po svim pravilima
enevske konvencije. A enevska konvencija ne predvia posjet zarobljenicima kad
se to tko sjeti. Roditelji su prevalili put od tisuu kilometara, doli nadomak svoje
djece, a vidjeti ih ne mogu. Vlasta se drznula traiti dozvolu od Ivana Milasa, koji se
pozivao na pravila enevske konvencije. Onda se Vlasta pismenim putem (faksom)
obratila predsjedniku Vlade RH, Franji Greguriu. Pretpostavljamo da je gospodin
Greguri shvatio onaj vani detalj koji smo dogovorili s roditeljima iz Srbije, da emo
zajednikim snagama poraditi na razmjeni zarobljenika po principu svi za sve, ili je i
u njemu prevladao onaj ljudski, roditeljski osjeaj, jedinstven i jednak kod svakog ivog
bia. No, bez obzira na motiv koji je prevladao, kod predsjednika Vlade postoji i onaj
drugi isto tako vaan faktor, a to je velik broj hrvatskih branitelja koje zarobljene dri
srpska strana. I njihovi roditelji proivljavaju svoju kalvariju. Vlasta se trudila objasniti
i hrvatskim vlastima i roditeljima iz Srbije i naim lanicama koliko bi bilo znaajno da
se popusti barem u tom dijelu i koliko bi to imalo utjecaja na smirivanje situacije, jer
bi se pokazala dobra volja, a zatim bi moglo doi do prestanka neprijateljstava. Kad je
od predsjednika Vlade Greguria doao pozitivan odgovor, a s obzirom na okolnosti,
doao je vrlo brzo, iz naeg ureda lanica naeg odbora Ljerka Pavi isti prijedlog alje
i generalu A. Raeti. Traimo da se i naim roditeljima odobri posjet Manjai. Ovaj
zahtjev Raeti bio je vremenski ogranien iz razloga jer nismo mogli odugovlaiti s
odlaskom u Selsku. Objasnile smo mu to je dogovoreno s Vladom RH vezano uz
posjet vojarni u Selskoj, a to sa srpskim roditeljima vezano uz razmjenu zarobljenika
po principu svi za sve. General Raeta esto je kontaktirao s naim enama koje ga
nisu ni doivljavale kao monog generala, nego vie kao operativca koji je mogao ako
je htio, odraditi i ovaj posao. No, znajui za njegovu prevrtljivu ud i njegov strah
248

od medija, gospoa Pavi telefonom ga je nazvala zaprijetivi mu da emo zajedno

s roditeljima iz Srbije, koji jedino nama vjeruju, a vjeruju nam na temelju iskustva
koje su doivjeli u Zagrebu, i sa svim novinarima doi pred zgradu Komande 5. vojne
oblasti u znak protesta, ako u roku od jednog sata ne dobijemo pozitivan odgovor. Nije
prolo ni 20 minuta, na broj faksa u uredu u Vlakoj ulici stigao je Raetin odgovor:
Potvrujem ovim faksom da pristajemo na razmjenu zarobljenika s Manjae po
principu svi za sve. Za nas je to bio praznik pobjede. Raeta je pristao na ono to je jo
do jutros bio samo neostvariv san. Mogli smo sada i roditeljima hrvatskih branitelja
pogledati u oi, mogli smo im poslati i rijei nade. Nismo znale kad e se to zbiti, ali
imale smo nadu, napisanu na komadu papira i potpisanu od generala Raete, sa svim
potrebnim peatima.
U vojarni na Selskoj cesti roditelje zarobljenika i lanice Bedema ljubavi doekao
je gospodin Zdravko Akmandi. Sam posjet trajao je 15-ak minuta. Vlasta je bila
oevidac susreta majke i sina. Kad ga je ugledala, ganuta slikom priala je Vlasta, vrsto
ga je zagrlila i drala u zagrljaju svih 15 minuta. Taj susret i taj zagrljaj promatrao je i
jedan od straara na ijem se licu takoer italo duboko ganue. Drao se uspravno,
blijed, vlanih oiju. A kad je isteklo vrijeme posjeta i kad je majka iz zagrljaja pustila
sina, okrenula se oko svoje osi, obujmila koljena ganutog straara i progovorila glasom
od kojeg zastaje dah, a trnci probijaju na nonim palcima: Sine, uvaj mi sina. Bio je
to strano dirljiv trenutak, kako je rekla Vlasta, jo jednom proivljavajui sliku susreta
na Selskoj cesti, da sam mislila da e mi srce iskoiti.59
Tim posrednim kontaktima s Hrvatskom vladom i generalom Raetom roditelji iz
Srbije su iz Hrvatske otili zadovoljni i puni pozitivnih dojmova. Zahvalni su bili
enama iz Bedema ljubavi koje su im bile na raspolaganju i koje su im rasprile strah
kojim su bili zastraivani na polasku iz Beograda. Obeali su odraditi meusobni
dogovor o razmjeni zarobljenika. Obeali su po tom pitanju posredovati u
Generaltabu JNA, u Saveznoj skuptini i u Skuptini Srbije. Sutradan je u novinama
objavljeno: Vie od tisuu roditelja vojnika iz Srbije, Crne Gore, Makedonije i Bosne
i Hercegovine krenulo je sino poslije 18 sati put Dugog Sela, Bjelovara i dalje kui.
A ve bi se danas barem su tako obeali mogli okupiti u Beogradu sa zahtjevima da
se svi vojnici vrate u svoje republike te da se zarobljenici odmah razmjene po sistemu
svi za sve, i to odmah! Na odlasku su obeali i da e nastojati posjetiti hrvatske
59 U dokumentaciji o Bedemu ljubavi navodi se da je 2., 3. i 4. studenoga 1991. doputovalo 1300 roditelja iz
Srbije u posjet vojnicima, da su na tom zadatku sudjelovale sve lanice te da je kad su roditelji doputovali isti
dan izvren popis prema vojarnama gdje se vojnici nalaze. Primjerice: za Dugo Selo 66 posjetioca, Vojna bolnica
5, Kerestinec 4, Jastrebarsko 54, Maral Tito 190, Pleso 43, rnomerec 1, Vinogradska bolnica 1, V. vojna oblast
23, Istrani zatvor Selska 184, Istrani zatvor Remetinec 36 posjetioca, a u Bjelovar je otputovalo 8 autobusa s 325
posjetioca (dokumentacija Bedema ljubavi u posjedu gospoe Ljerke Pavi).

249

vojnike, zarobljene na Manjai, odnijeti im hranu, kao to su to i oni juer odnijeli

svojoj djeci.60
Oni su otili kui, a mi smo ostali u iluziji da e se poslije ovog uzajamnog razumijevanja
roditelja i njihova posredovanja spirala smrti zaustaviti. Naalost, nije bilo tako. Opet
smo se prevarile. Sljedei dani hladnog studenoga 1991., nakon Raetina faksa, ipak
su bili neizvjesni. Nikakvih pozitivnih vijesti s Manjae nije bilo. Meu roditeljima
branitelja rodila se sumnja da smo izdajice koje se trude pomoi Srbima, a ne Hrvatima.
Frustracija roditelja nama je bila razumljiva, ali razumljiva nam je bila i Raetina taktika
odugovlaenja i neizvravanja dogovorenog.
Radi dodatnog pritiska, uputile smo 7. studenoga 1991. dopis i promatrakoj misiji
Europske zajednice, smjetenoj u hotelu I u Zagrebu; uz moje ime, kao predsjednice
Bedema ljubavi, potpisala ga je Ljerka Pavi:
Draga gospodo,
Prema dogovoru majki iz Srbije koje su 2. i 3. studenoga 1991. bile u Hrvatskoj radi
posjete svojim sinovima koji se nalaze u vojarnama i u zarobljenitvu, te lanicama
BEDEMA LJUBAVI pokreta majki za mir (kao predstavnice majki iz Hrvatske)
ZAHTIJEVAMO da se O D M A H izvri razmjena zarobljenika te Vas molimo
da nam svojim znanjem i suradnjom u tome pomognete. Glede uspjenog posjeta majki
iz Srbije dune smo organizirati posjetu majki iz Hrvatske njihovim sinovima takoer u
vojarnama i u zarobljenitvu.
Nakon to se tih dugih i emernih dana nita pozitivno nije dogodilo, odlazimo ga
traiti u Komandu Pete vojne oblasti. Ondje nam kau da je na sastanku s hrvatskom
stranom i europskim promatraima u hotelu I. Grupica, nas desetak ena, krenule
smo istog trenutka u hotel I. Bilo je to 9. studenoga. No je ve dobrano ovladala
gradom. Njegov faks kojim potvruje razmjenu zarobljenika nismo zadrale za sebe,
ve smo taj papir dale gospodinu Lerotiu da hrvatskim vlastima poslui kao dokaz
da je Raeta neto obeao. im smo kroile u predvorje hotela, sa sastanka izlaze
pregovarai. Meu prvima izlazi predstavnik EZ-a, zatim Draen Budia, a iza njega
general Raeta, kojega osigurava jedan golobradi mladi s pukom gotovo veom od
njega. Izlazei sa sastanka general Raeta, onako sitan, ispijena lica, suha kao bakalar
i uta gotovo kao nezrela dunja, zamirio je onim sitnim pronicljivim oima, ugledao
ene kojima se nije nadao, ispruio ramena, a onda se dogodilo ono to nikada neu
zaboraviti. Jedna strana isuenog lica generala Raete se zatresla, lijenici bi rekli da
se radi o tiku, koji se kod vrlo uzbuene osobe javlja kao prikrivanje stvarne psihike
napetosti, odnosno bijesa. To drhtanje jedne strane lica trajalo je sigurno tridesetak
sekundi, moda i cijelu minutu, a onda se smirilo. Po reakciji generala Raete dalo
60 Veernji list, 4. studenoga 1991.

250

se zakljuiti da je faktor iznenaenja bio vrlo velik, isto kao kod Negovanovia u
Beogradu. To drhtanje lica nije bilo samo izraz iznenaenja, bio je to izraz suzdranog
bijesa. Bijesan je bio na majke vojnika koje mrse davno zacrtane planove JNA. Dok
je Negovanovi stajao blijed, ukoen, otrog pogleda, Raeta je zatresao jednom
stranom lica. Obojica su nam poslali jasnu poruku: bijesni smo, molite Boga da nam
ne dopadnete aka.
Za generale JNA majke vojnika bile su ozbiljan neprijatelj, i to svoje neprijateljstvo,
koliko god se trudili, nisu mogli sakriti. A onda se dogodio ovaj izravni susret majki
i generala Raete. Prila sam mu blizu, pruila ruku koju je on odbio prihvatiti pod
upaljenim svjetlima televizijskih kamera. Nisam bila ni uvrijeena ni iznenaena, jer
to je bio stil jugoslavenskih generala. Naprotiv, drago mi je bilo to se nismo rukovali.
Bar su mi ruke ostale iste. Krenuo je prema izlazu, a mi za njim. Ono zbog ega smo
dole, morala sam rei. Poela sam brzo, bojei se da mi ne utekne. Podsjetila sam ga
na dogovorenu razmjenu zarobljenika, na produeni rok vojnicima, na nepotivanje
dogovora o prestanku krvoprolia, a on je utio i polagano, gledajui u svoje izme,
iao prema vratima. Tad je zastao, otvorio iznenada usta i tiho upitao: Jeste li vi za
potivanje zakona? Naravno, odgovorila sam. Onda je na utom Raetinu licu
zatitrao podrugljivi i slavodobitni smijeak i reenica koja i danas ee: Onda nemamo
o emu razgovarati. I otiao je.
Iako je Sabor Republike Hrvatske 8. listopada, poslije raketiranja Banskih dvora od
strane JNA, donio odluku o raskidu svih veza sa SFRJ, tu odluku generali i JNA nisu
priznali. A ono to je za nas smrtnike bilo zbunjujue i nakon takve odluke, da je S.
Mesi jo uvijek bio u Beogradu kao predsjednik Predsjednitva SFRJ. Drava koja se
raspada, u kojoj nita ne funkcionira jo uvijek formalno pravno postoji. Nalazei se
u rascjepu drave koja se raspada i one koja nastaje, zakone je tumaio svatko na svoj
nain. Raeta je ivio u Jugoslaviji i potivao jugoslavenske zakone, a ja sam ivjela u
Hrvatskoj i potivala hrvatske zakone, iako smo oboje boravili u istome gradu.
Nedjelja tog 10. studenoga 1991. osvanula je sunana, iako hladna. Zubato sunce
vratilo mi je malo snage, nakon munih i tmurnih dana. Zastala sam u udu i nevjerici,
uvi vijest s Hrvatskog radija da su hrvatski branitelji s Manjae juer razmijenjeni u
Bosanskom amcu. Vijest je bila nevjerojatna, osobito poslije onog drskog i znakovitog
odgovora generala Raete. Razmiljala sam to mu se to dogodilo, ali odgovor nisam
mogla nai. Raeta je imao nekoliko funkcija kao general JNA u Hrvatskoj. Jedna je
bila pregovaraka, a druga vojna. Dogovorenog se obino nije drao ili je po potrebi
mijenjao sadraj dogovorenog, ovisno kako bi mu iz Beograda zapovjedili. A sada
ispada da je odrao obeanje. Pustili su zarobljene branitelje s Manjae. Razmijenili ih.
Ali za koga? Koliko god sam se radovala dolasku zarobljenika kui, toliko me muila
misao krije li se iza ovoga jo neto stranije. Onda me misao odvela na ono to sam
silno eljela, na prestanak neprijateljstava i na miran rasplet jugoslavenske politike
krize. eljela sam vjerovati da je ova gesta poetak kraja patnji Vukovara. No, moja
251

se elja utopila u stranom vrtlogu svakodnevice. Vukovar se danonono bori, a

bojita po Hrvatskoj ire se poput poara. Zarobljeni s Manjae stigli su u Zagreb.
Obitelji, graani Zagreba, politiari, novinari, hitna sluba, sve se sleglo u jedno
zanosno i velianstveno oduevljenje. Dolo je i nas nekoliko iz Bedema ljubavi. Kad
su zarobljenici poeli izlaziti iz autobusa jo uvijek su drali glave oborene prema tlu i
nisu znali kuda bi s rukama. Vrlo rijetki su oduevljeno mahali, iako su ih razdragani
graani doekali s puno oduevljenja i s velikom koliinom emocija. A oni, navikli
na torturu, sputenih glava produili su u hotel. Meu njima je bilo i ranjenika na
nosilima, u kolicima. Svi oni koji su mogli ui pourili su za njima. Ulaz je bio doputen
i nama iz Bedema. Ministri I. Milas i A. Hebrang doekali su ih rijeima dobrodolice
i zahvale. Ministar Hebrang je naglasio da se puno truda i razgovora vodilo dok se
njihov povratak kui nije osigurao, naglasivi kako im Republika Hrvatska zahvaljuje
na rtvi koju su podnijeli, a oni mogu zahvaliti i enama iz Bedema ljubavi to su danas
ovdje.61
Nakon toga je poela trijaa, lijeniki pregledi, pa tek onda susreti s obiteljima. Dok
je trajala procedura, meni je panju privukao jedan vremeni gospodin koji je u kutu
sjedio sam i zamiljen. S obzirom na dob pretpostavila sam da nije gardist, pa mi je
bilo udno kako se naao meu zarobljenicima. Prila sam mu i upitala ga zato je
tuan kad smo danas svi veseli, jer konano su kod kue i na sigurnom. Kad je uo
glas, podigao je glavu i odsutno pogledao oko sebe kao da ne zna gdje je. Onda sam
primijetila da mu fali jagodica prsta i da je krasta koja se na prstu stvorila crna, prljava i
zaputena. Kako bih razbila tu zatvorenu duu, upitala sam ga to mu je bilo s prstom.
To ga je prenulo, pogledao je u prst kao u neto nevano, mahnuo drugom rukom i
rekao: A, nije to nita, otkinuo mi se kad su me nali. A tko vas je naao, gdje su
vas nali, otkud ste rodom, imate li obitelj, puno sam pitanja postavila u jednom dahu,
oekujui da bar na jedno odgovori. A on je kao i svi stari ljudi poeo polako, s kraja,
od onog pitanja koje mu je bilo najvanije. Meni nema tko doi jer moj sin ivi i radi u
Zagrebu na eljeznici. On ni ne zna to se sa mnom dogodilo, on misli da sam ja mrtav,
a u Kostajnicu ne moe. S poetnom reenicom bilo je jasno da starac pria onu
ivotnu priu koju je teko ispriati u dahu jer je bilo mnogo detalja i nerazumljivih
dogaaja koji su se u njegovoj starakoj glavi izmijeali i koje on jo uvijek nije posloio
jer mu se ivot okrenuo naglavake. Brigam se puno, govori starac, jer ne znam je li
mi snaha s djecom uspjela doi do sina. Nju sam poslao u Zagreb prije nego su etnici
doli. Jesu li stigli ivi? Na te rijei starako lice se preobrazi u jednu strano bolnu
grimasu, a iz usta se ote jecaj: Unuad su mi jo mala, govori i brie suze, za njih
sam jako zabrinut. Pokuala sam ga vratiti u stvarnost, objasniti mu gdje se nalazi,
61 U pregovarakom timu koji je u ime Republike Hrvatske vodio razgovore o razmjeni zarobljenika s generalom
A. Raetom sudjelovao je tadanji pukovnik ZNG-a Sjepan Adani. Kako je vodio te razgovore, te koliko je
zarobljenika razmijenjeno, opisao je u svojoj knjizi Razmjene ratnih zarobljenika 1991. (vrijeme hrabrosti i ponosa),
Zagreb, 2011.

252

ohrabriti ga i utjeiti, a on je nastavio kao da me nije uo: Kad je snaha s djecom otila,
ja sam ostao uvati kuu i blago, star sam i nikome nita nisam uinio, nikome nita
nisam kriv ni duan, a za ivotinje mi se nema tko brinuti osim mene. No, kad su doli
etnici provalili su u kuu, a ja sam se od straha za ivot sakrio u svinjac. Kad su kuu
isprevrtali i odnijeli to su htjeli uli su u svinjac i poeli izgoniti svinje. Jedna se krmaa
uplaila, poskoila i svom teinom se bacila na mene, ja sam od bola jauknuo, oni su
me uli, poeli izgoniti van, ja nisam htio izii, onda su me povukli za noge, ja sam se
rukama uhvatio za ovratnik, a oni su vukli. Jagodica prsta mi je ostala na vratima moga
svinjca i to je sve to je od mog imanja ostalo u Kostajnici. Ali neka, samo da se snaha
i djeca spase, za mene nije vano, ja sam star. Kad bih mogao do Zagreba i do sina, pa
da znam jesu li mi se unuad spasila, pa da taj as umrem, bio bih najsretniji ovjek
na svijetu. I starac zaplaka. Na tu stranu priu u isti mah nas nekoliko je viknulo:
Gospodine, pa vi ste u Zagrebu. Kaite nam kako se zovete, pokuat emo vam nai
obitelj. Na taj na vrisak sjetne, mutne, zabrinute starake oi bljesnue neopisivim
sjajem: U Zagrebu... moj sin i unu..., dalje nije mogao govoriti. Ja sam... Mirko
Mirko Pi... Recite, recite, nestrpljivo smo ekale da staraki grcaj prestane pa da
jasno kae kako se zove. Mirko Piktija. Jo iste noi veselio se starac Mirko okruen
ljubavlju i panjom svojih potomaka koje smo mu uspjele nai.
Nakon ovog dobrog i ohrabrujueg dogaaja svi smo nastavili raditi u uredu s jo vie
elana, jer nam roditelji vojnika sugeriraju da je taj na rad koristan, a koristan je ako
smo uspjele spasiti i jedan ljudski ivot. To sad ve mnogi znaju i mnogi ele prihvatiti
nau pomo i uz tu pomo dohvatiti se roene kue.
Sljedei tjedan je zapoeo nekako bolje od niza prethodnih. U na ured poeli su sami
stizati vojnici bjegunci. Jedan mladi rodom iz Gorskog kotara doao je u na ured u
vojnim hlaama i civilnoj koulji. I njegov bijeg je zanimljiv. Sluio je vojni rok u vojarni
Maral Tito u Novom Zagrebu, u onoj istoj iz koje je JNA krenula put Slovenije u
lipnju. On u tom pohodu nije sudjelovao, ve je tada s jednim prijateljem kovao plan
kako e pobjei, jer ratovati protiv nedunog naroda, kako kae, nije htio niti mogao.
Skovali su plan, bjeati hoe, ali nee zajedno. Svaki e pokuati ostvariti svoju sreu
sam, a tko prvi uspije pokuat e izvana pomoi ovom drugome. Prijatelju se ukazala
prilika prije nego njemu. Pobjegao je, ali vani nije imao sree. Kako nije imao logistiku,
naao se sam u mrkloj noi na tramvajskoj stanici elei se maknuti to dalje od vojarne
i doepati se slobode im prije. ekajui tramvaj, onako u uniformi JNA, i u noi,
upoznaje se s jednim starijim gospodinom koji mu objeruke eli pruiti utoite i
pomo. Nimalo ne sumnjajui u dobre namjere starijeg gospodina, mladi je poao
s gospodinom u njegov stan u neposrednoj blizini. Udomio ga je, ugostio, dopustio
mu da se okupa, i dok se mladi tuirao, na vrata dobroinitelja pozvonila je vojna
policija. Stari bivi oficir prijavio je bjegunca i on sada lei u vojnom zatvoru. Vidite,
ovaj sluaj odgodio je moj plan bjeanja za dobra dva mjeseca, ali nije mi ao. Vie se
nisam ni s kim dogovarao, nikome se nisam povjeravao jer ovaj dogaaj ne samo da je
253

uplaio mene, nego je uplaio sve nas kad su nam ispriali sudbinu odbjeglog vojnika.
Znajui za vas ene iz Bedema, ekao sam svoj trenutak, i on je doao. Iskoristio sam
nepanju straara i pobjegao ne ekajui ni tramvaj ni taksi. Otprilike sam znao gdje
se nalazi va ured, ali ne poznajem grad, mislio sam da je puno blie. Uhvatio sam put
pod noge i trk kroz ulice, vrtove, preko pruga, sve nekako poprijeko, i evo me kod
vas. Ne gledajte mi u koulju, nju sam ukrao. Prolazei vrtovima, na jednom triku
sam vidio da se sui rublje, opazio muku koulju, skinuo je i obukao da budem manje
uoljiv. Evo vam je pa je vratite. Opisat u vam gdje sam je uzeo, moda pronaete
vlasnika. I dok se presvlaio u civilnu odjeu koju su nam poklanjali graani, mi smo
se ponudile da njegov grijeh uzmemo u vlastiti dug.
Sline sudbine bila su i dva momka rodom iz Zemuna, Stevica . i Vlado . I oni su
pobjegli iz JNA jer se nisu htjeli boriti. No, od ova dva momka iz Zemuna teko je
bilo izvui bilo kakvu reenicu, a pogotovo nain i razlog bijega. Stevica je vrlo tih,
gotovo nijem, blijed, je li zbog straha ili zato to je pobjegao, ili je neto tree po srijedi,
nismo mogle saznati jer se mladi zatvorio poput orahove ljuske. Nagaale smo da
mu se moda neto loe dogodilo ili u samoj vojsci ili u bijegu, ali on nije bio voljan
dati bilo kakav odgovor. Njegov prijatelj Vlado bio je puno razgovorljiviji, ali ne o
svom bijegu ili o JNA, on je vie govorio politikim rjenikom i sav razgovor svodio
na jedno: Fuka se meni za Miloevia i rat. Obojica su prebaeni u Bosnu gdje su ih
preuzeli roditelji.
Tih dana Bedemu ljubavi stiglo je pismo iz Sunje (Zbor narodne garde Zapovjednitvo
za Sunju), kao znak zahvalnosti za nae djelovanje. Datirano je 18. studenoga 1991., a
potpisao ga je zapovjednik Slobodan Praljak:
Drage nae,
Pokuavam sroiti pismo zahvale i vama i djeci iz Medine pote. Vjerujte mi, navalile su
mi suze na oi i zbog vas i zbog te djece koja su istih godina kao i moj sin. Hvala vam na
tim izrazima jedinstva i naeg zajednitva. Hrvatskoj, da bi postala zrela nacija i drava,
potrebno je ovo krtenje i ova jedna, jedina misao o samobitnosti i slobodi. Iako je strana
ova naa dananja muka ja vjerujem da emo iz tog uasa rata izai i kao pobjednici i kao
ponosan narod.
U ime svih pripadnika jedinica pod Zapovjednitvom za Sunju i Posavinu jedno veliko
hvala.

254

Kasno je za Vukovar
Sustavno razaranje Republike Hrvatske i svih njenih dobara od strane JNA i srpskih
paravojnih postrojbi protee se na zamiljenim srpskim granicama tzv. Velike Srbije,
od Vukovara, Vinkovaca, Osijeka, Daruvara, Bjelovara, Karlovca, preko Karlobaga,
do ibenika, Zadra... Nevolje progonstva, uase smrti, razaranje kulturnih dobara
hrvatski narod proivljava na kraju 20. stoljea, nemoan da se vojno odupre daleko
nadmonijem neprijatelju. Svi diplomatski pokuaji na europskoj razini svode se na
jedno narodi Jugoslavije sami moraju pronai prihvatljivo politiko rjeenje za sve
one koji u toj dravnoj zajednici ive. No, meunarodna zajednica ipak polako shvaa
da svoje diplomatske aktivnosti mora prilagoditi stanju na terenu. Meunarodna
zajednica shvaa da je JNA odredila svoj put priklonivi se jednoj politikoj opciji, a
to je politika Slobodana Miloevia. Da bi bar donekle sauvala nepristranost i ostala
vjerodostojna u svojim stavovima o pravima naroda, ovjeka i pojedinca, 18. listopada
1991. u Haagu, na zasjedanju 12 ministara Europske zajednice donijet e odluku o
povlaenju JNA iz Hrvatske. Ta je odluka donesena nakon viemjesenog razmatranja,
politikog dogovaranja, izvjetavanja europskih promatraa i upornog traenja
hrvatskih vlasti i graana da agresija JNA i Srbije na Hrvatsku prestane. Moda je u
taj mozaik istine bio ugraen i jedan na mali kameni, jer smo svjedoile uporno
o apsurdnom poloaju i koritenju naih sinova vojnika u vojnim pohodima JNA, a
za ideje SANU-a i Slobodana Miloevia. Decidiran stav europske dvanaestorice da
se JNA iz Hrvatske povue do 10. studenoga 1991., bio je znaajan pomak u reakciji
diplomacije, ali na terenu oni e ostati jo dugo nakon te odluke i to u onim krajevima
i u onim mjestima gdje su i do tada ratovali. Ostat e i u Vukovaru, i u Kninu, i u
Dubrovniku. Iselit e se samo veliki vojni objekti koji su bili stacionirani po velikim
gradovima, iz kojih nisu ni trebali pruati podrku jedinicama na terenu jer su
jedinice na terenu svu podrku dobivale iz Srbije i Crne Gore. Iako smo tu odluku
primili s oduevljenjem i olakanjem, dislociranje vojne tehnike i naoruanja u Bosnu
i Hercegovinu imat e vrlo teke posljedice. Vukovar je bio na izdisaju. Jo i danas
u uima zvone nadahnuta, herojska izvjea ratnog izvjestitelja Sinie Glavaevia u
kojima se jasno nazirao skoranji kraj otpora. Njegovi vapijui glasovi iz pustinje smrti
znak su i njegovog skoranjeg kraja. Nakon 18. studenoga 1991. godine osuila se tinta
na vrhunskom peru, a glas Sinie Glavaevia zauvijek je utihnuo. Umro je grad.
Slika smrti i zvuk pijanih etnika u potpuno razorenom gradu doimali su se na
televizijskom ekranu kao deveti krug pakla, kao groblje bez spomenika. Vuedolska
je golubica polomljenih krila. A u koloni prema zapadu odlaze stanovnici Vukovara,
Hrvati, s vreicom u ruci ili bez nje, s djetetom u naruju ili vukui ga za ruicu. Dvoje
staraca izgubljenih i izbezumljenih, oslonjeno jedno na drugo, oiju rasplinutih od
straha dre se za ruke i podupirui jedno drugo odlaze iz svoga grada i svoje kue.
Dugaka kolona bosih, gladnih, izmorenih, starih, mladih, ena i djece odlaze tiho
kao sa sprovoda. Sa sobom nose samo svoju golu kou i svoj mrtvi grad u srcima.
255

Pomoi niotkud. Mediji javljaju da su iz bolnice odveli ranjenike i medicinsko osoblje.

uje se da su odvedeni doktorica Vesna Bosanac i doktor Juraj Njavro.
Mene je taj uasni trenutak pada Vukovara zatekao u Leksikografskom zavodu
Miroslav Krlea gdje je radila naa dopredsjednica Vinja Milas. Trebala je prevesti
apel za grad na umoru. No, taj apel nikada nije ugledao svjetlo dana, progutala ga je
crna tmina mrtvoga grada. Vie od tri mjeseca grad i njegovi stanovnici odolijevali
su najezdi tenkova JNA koji su cvijeem ispraani iz Beograda. Taj nesretni ovjek
muio je grad i njegove stanovnike tukui ih danonono haubicama, granatama,
topovima, tenkovima. On ne vjeruje ni u narod ni u naciju, ni u ovjeka ni u Boga,
on vjeruje u granatu, top, tenk... Zato ih po nekoliko tisua dnevno alje na Vukovar,
jer uiva u zvukovima ruenja, u jeci topova, u dimu, u zvonjavi crkvenih zvona dok
padaju u bezdan bezumlja, u zapaljenim kolskim uionicama, u krvavim bolnicama i
stambenim zgradama, u sravnjenim tvornikim dimnjacima... No, on ne zna da naciju
ne ine tvornice, bolnice, vrtii, kole, zgrade... Naciju ini obitelj, vjera i tradicija.
Tog tunog i hladnog predveerja prognanici su stigli u glavni grad Hrvatske. Mediji
javljaju da e svratiti na Zagrebaki velesajam, odakle e biti rasporeeni i smjeteni.
Osim lanova Crvenog kria koji su pripremili kekse i topli aj, doeku smo se prikljuile
Vlasta i ja. Autobusi puni ena, djece i staraca stoje jedan iza drugoga, ekajui da
krenu prema dogovorenom odreditu. Od lanova Crvenog kria zamoljene smo da
pomognemo u raznoenju posluavnika sa skromnim, ali od srca pripremljenim toplim
ajem i keksima. Krenula sam prema prvom autobusu koji je imao irom otvorena
vrata. U njemu je bilo puno djece. Zato nam niste pomogli, kao da su nijemo govorile
njihove oi izbezumljene od straha. Lice mi se zaarilo od srama, noge su mi se tresle
od tuge. Glasom koji je drhtao nudila sam im topli napitak. Nekoliko ena popilo je
aj, drugi su odbili. S pravom. Izila sam van i pola uz autobuse. Na prozorima su
se ocrtavali mali nosii i nijeme oi rasplinute od uasa i straha. Kao da im se iznad
glavica stvorila prozirna aureola, stvarajui jedan nadnaravni dojam, jedan aneoski
doivljaj. Nisam mogla dalje, nisam mogla ni hodati ni razmiljati, obamrlo mi je i
tijelo i duh od tih malih nevinih oiju koje su sreom preivjele strahote Vukovara.
I danas, dvadesetak godina kasnije, vidim ih kad god se spomene Vukovar ili kad
proem pokraj Velesajma. Rado bih to potisnula u podsvijest, ali ne mogu jer pravda
nije zadovoljena. Blagoje Adi (naelnik Generaltaba OS SFRJ) nije nikada kanjen
za svoja zlodjela.
Poslije ovog izuzetno tekog i dojmljivog susreta s Vukovarcima na Velesajmu, mi
ene iz Bedema ljubavi naveer smo otile posjetiti ih u Dom sportova, gdje su nali
privremeno i sigurno utoite. Dvorana je bila puna ljudi meu kojima najvie ena i
djece. Po podu su prostrte bile strunjae. U dvorani toplo i svijetlo. Umorni i ustraeni
od rata, prognanici pripremaju leajeve za nadolazeu no. To im je zapravo prva no
u kojoj nee uti buku topova ni udare granata. A hoe li ju mirno provesti poslije
vukovarske kalvarije, samo Bog zna. Stupivi u dvoranu, na samom ulazu susreemo
256

tri ene, tri ratne prijateljice, tri vukovarske prognanice, Anuku, Mandu i Katicu.
Njih tri dre se zajedno. Zajedno su dijelile agoniju Vukovara i na kraju i njegov pad.
Srednjih su godina kao i mi majke vojnika zatoenika JNA, pa je i kontakt zbog te
naoko nevane sitnice puno jednostavniji. Nakon kratkog upoznavanja brzo smo doli
do onog tekog problema, a to je nedostatak veeg dijela njihovih obitelji koji e ih
pratiti iduih desetljea, a da to tada nitko od nas nije mogao ni naslutiti. Njihove
prie vrlo su sline, njihove sudbine su isprepletene, njihove nade razumljive, njihove
bojazni nemjerljive. Osobito me se dojmila Katica Maji, ne toliko zbog svog izuzetno
enstvenog dranja, koliko zbog svoje dramatine prie. Visoka, prosijeda, izraenih
crta lica koje su izgubile nekadanju svjeinu mladosti, no zrelost joj daje izuzetno
snanu ljepotu sredovjenosti. U Vukovaru je rodila djecu, savila obiteljsko gnijezdo
i uivala u ulozi majke i supruge. Njen prvijenac Robert zavrio je vojnu kolu i kao i
veini Hrvata odredite i radno mjesto mu je bilo Kosovo. U vojsci je stekao i neki nii
zapovjedniki in. A onda je rat doao u njegov rodni grad. Nije mogao ni htio ostati u
armiji koja tenkove alje na njegova oca, majku i sestru. S izvjesnim vojnim iskustvom
pobjegao je iz JNA, vratio se u rodni grad i prikljuio se braniteljima Vukovara. Dok je
on branio grad od etnika i svoje nekadanje vojske, majka i otac su napustili obiteljsku
kuu i spustili se u vukovarsko sklonite. Njegovu sestru roditelji su uspjeli dislocirati
s jednim brojem djece dalje od bojinice spremivi ju jo nejaku na Jadransko more.
Povratne informacije gdje im je ki smjetena nisu imali jer su komunikacije sa
slobodnim dijelovima Hrvatske i Vukovarom bile prekinute. Suprug joj je poginuo
na kunom pragu. Njega je, uz pomo prijatelja, pokopala u Vukovaru. Robert je
ranjen u Borovu naselju, u kui u kojoj je bio servis Opel automobila. Njegove su rane
bile izuzetno teke. Na desnoj nozi bio je ranjen u potkoljenicu i kuk. Na tu nogu u
bolnici mu je stavljena ekstenzija. Rane kategorizirane kao lake bile su na rukama,
ramenu i spolovilu. Kod samog pada grada i upada etnika u bolnicu, Robertu
su zbog transporta skinute ekstenzije i stavljena mu je longeta. Taj posao je obavio
bolniar Marko Mandi veer prije nego je konvoj s ranjenicima trebao krenuti. Od
izlaska iz operacijske sale do pada grada Robert je leao u prostoriji gdje je nekada bila
ambulanta za trudnice. Kad je JNA na elu s Veselinom ljivananinom i etnicima
zauzela bolnicu i pokrenula trijau ranjenika, sestra Branka, inae zaposlenica bolnice,
Roberta je na krevetu, zajedno s jo jednom kolegicom, izgurala u dvorite bolnice
na sporedni ulaz kako su im naredile vojne starjeine. Njih dvije su ostale uz svog
bolesnika neko vrijeme, sve dok im dvojica uniformiranih nisu naredili da se vrate
u bolniku zgradu. Svi ostali ranjenici prije transporta dobili su trenirke, ali Robert
svoju nije mogao obui zbog koliine i teine rana. Na sebi je imao samo gornji dio
pidame. Donji dio tijela bio mu je gol. Prozvan je kao prvi s popisa kad su ih odvodili.
Odvoenju ranjenika iz vukovarske bolnice, osim oficira JNA i etnika, prisustvovao
je i predstavnik Meunarodnog Crvenog kria, izvjesni Nicolas (Borsinger, nap. ur.).
Vidjevi da ljivananin ranjenike odvodi sporednom ulicom, upitao ga je to to radi
s ranjenicima, na to mu je ljivananin vrlo vulgarno odgovorio. Strano se bojim,
257

govori Katica, to mi je sa sinom. Jo u Zagreb nije stigao nitko od ranjenika, sigurno

e doi svi zajedno. Ta njihovoj predaji prisustvovali su meunarodni predstavnici, a
to je tit njihove sigurnosti. Jo nisu doli ni svi prognanici. Robert e sigurno doi s
ranjenicima, ali moram pronai ker. Jo iste noi lanice Bedema ljubavi pobrinule su
se za to i pronale njezinu ker.
Istu ili vrlo slinu sudbinu imaju Manda i Anuka. Jedina razlika meu njima je to
je Anuka po narodnosti Maarica. Ni Manda ni Anuka ne znaju gdje su im ostali
lanovi obitelji. I njihovi mukarci su bili pripadnici obrambenih snaga Vukovara, a
sada ih nema ovdje s njima. Sve tri zajedno, kao i mi, vjeruju u snagu predstavnika
meunarodnih institucija koje su dune zatititi ranjenike i zarobljenike. Sve tri
nadaju se onome to ele, a ele da njihovi najmiliji ivi dou u svoj glavni grad.
Ne ale se na neljudski i izuzetno teak ivot u paklu Vukovara koji su proivjele.
Dosta dugo smo, kau, sve tri zajedno imale hrane, to iz vlastitih zaliha, to jedni
od drugih. U sklonitu smo dijelili svi sve. I bilo je podnoljivo dok smo se izmeu
granata mogle oduljati kuama i uzeti neto za jelo, ali kad su projektili skidali etau
po etau sa zgrada, povratka u vlastite kue vie nije bilo. Brana smo imale u sklonitu,
vodu bismo kriom donijele, ali kvasca i pei nismo imale. Zbog toga nam je kruh
predstavljao najvei problem. No i tom jadu smo se othrvale. Zamijesile bismo tijesto,
naloile vatru na podu i na golom betonu ispekle kruh. Taj kruh izgledao je poput
oveeg izgorjelog krumpira, ali nama je bio dobar, nismo se bunili.
Sluajui njihove prie stajala sam kao zaarana. Nisam znala to im rei ni kako im
se obratiti. Bilo koja rije ili gesta u tom trenutku ne bi bila umjesna. Stajala sam
ispred njih tako neznatna, tako nitavna pred snagom njihove hrabrosti i izdrljivosti,
pred veliinom njihove rtve i pred koliinom njihove ljubavi. Njihova snaga bila je
u njihovoj strpljivosti. Rei im bilo to u tom trenutku bilo bi ravno svetogru. Ni
zahvala ni pohvala, ni estitka na rtvi koju su podnijele, ni rijei dobrodolice, nita u
tom trenutku nije bilo primjereno. ak ni rijei utjehe nisu bile dostojne njihove silne
rtve. Igrom sudbine izbjegle su smrti, a kakav e im biti ivot, pitala sam se dok su
moje oi traile nekoga tko je moda manje od njih bio ranjen, nekoga tko e mi moda
ispriati laku priu, nekoga od koga u uti da je sa svojom obitelji ovdje u dvorani.
Pogled mi se zaustavio na leima krupnijeg i mlaeg mukarca. Prila sam mu i opet
se prevarila. Na stolici je sjedio ovjek u kasnim pedesetima. Na jednoj nozi je imao
cipelu, a druga noga bila mu je bosa. Pogleda tupog i izgubljenog. Ni primijetio nije
kad sam ga pozdravila. Gledala sam oko njega i oko sebe neu li ugledati drugu cipelu.
Ali cipele nije bilo. Onda sam ga upitala: Gdje vam je cipela? Bosi ste, prehladit ete
se. Nije reagirao. Uzela sam tu bosu nogu u svoje ruke i ponovila: Da vas obujem?
Noga vam je bosa. Tek kad je osjetio dodir vlanih ruku pogledao je prema nozi i
odgovorio: Noga, bosa noga, nije to nita. Sve sam izgubio, beznadno izgubio.
Tupim pogledom odlutao je negdje po dvorani. Ni sama nisam znala kuda i kako bih
krenula dalje. Srce me zadravalo u dvorani, a razum sugerirao drugo provjeri gdje
258

su ranjenici, gdje su ostali prognanici. Moda je konvoj s tekim ranjenicima zapeo

negdje na putu. Moda su ih odveli u Srbiju, kao i doktoricu Bosanac i doktora Njavru.
To moramo saznati. Ako znamo gdje su zapeli, moemo intervenirati. Noge su grabile
cestu prema tramvajskoj stanici, a misli su navirale poput bujice. Ranjenici jo nisu
doli, ali nisu doli jo ni svi prognanici. Za Katicu, Anuku i Mandu jo ima nade, pa
i za ovog bosonogog ovjeka. Moda je od straha paraliziran pa misli da je izgubio sve.
Sigurno su i njegovi negdje na putu. Nije mogue da je sve izgubio. Istina, Vukovar je
sruen do temelja, ali oni i nisu ivjeli u gradu, ve u podrumima i sklonitima, pronai
emo ih. Uletjela sam u na ured u Vlakoj ulici i nazvala Predsjednikov ured. Iako
je ve blizu bila pono, tajnica Zdravka jo je bila na radnom mjestu. Na brzinu sam
joj ispriala to prognani Vukovarci govore. Obitelji im nema, a nema ni ranjenika.
Gdje su zapeli, gdje se sada nalaze, kada e doi u Zagreb? Jo uvijek pod jakim
dojmom strane Katiine prie da su joj polugolog, teko ranjenog sina prvog prozvali
ljivananinovi puleni i odveli sporednom cestom, pitam tajnicu zna li predsjednik
Tuman za taj podatak. Uvijek ljubazna i dostupna tajnica Zdravka sasluala je moju
priu, ne prekinuvi me ni u jednom trenutku, a onda je rekla: Naalost, poznata nam
je situacija s ranjenicima iz vukovarske bolnice. Ovo to u vam sada rei mora ostati
meu nama. Ima indicija da su ranjenici pobijeni. Od silnog oka ispala mi je slualica
iz ruke. Nije mogue, nastavila sam govoriti, pa ranjenici su zatiena kategorija
u svim ratovima i na svim prostorima, tamo je bio Meunarodni Crveni kri, on ih
je zatitio. Sigurno je KOS podvalio informaciju. Dajte mi predsjednika da njega
pitam. To nije mogue. Ranjenici su zatieni po meunarodnom ratnom pravu...
Predsjednik je jako zaposlen i optereen pa vas ne mogu spojiti. Ovo je samo indicija,
po svoj prilici vrlo tona, ali ja vam nita nisam rekla. Moramo priekati jo koji sat,
eventualno dan pa emo znati vie.
Zavrivi razgovor s tajnicom i uvi tu stranu reenicu kako ima indicija da su
ranjenici pobijeni, na moja plea i na moju duu natovario se straan teret saznanja
koje moram zadrati za sebe. Taj strani teret moram nositi sama. Ranjenici pobijeni,
zvonilo mi je u glavi, itavom tijelu, vuklo me u oaj. Vritala bih, ali vrisak pustiti ne
smijem. Kako u sutra Katici na oi. Njen Robert je prvi prozvan i odveden ranjen
i polugol. O, Boe! Ma to ne moe biti istina. Kakvi bi to morali biti ljudi koji bi
mogli ubiti nemonog ranjenika. To je neija podvala. Pa s njima su bili predstavnici
meunarodnih institucija, oni su sigurno zatitili ranjenike. Oni znaju kako se postupa
s ranjenicima. Ali to ako je istina ovo to mi je rekla tajnica? Ne, ne, ne! To ne moe
biti istina. Katica se nada da e Robert doi, tko joj tu nadu moe sruiti? Ne, ne, ne! To
ne moe biti istina. Ne vjerujem da postoji ovjek koji moe uperiti oruje u ranjenika.
Ovo je sigurno podvala predsjedniku da se jo vie obezglavi hrvatski narod. To radi
propaganda. Robert je iv, nisu ga ubili, netko je predsjedniku lagao. Ali i u Katiinoj
prii, uz nadu, bilo je i puno zebnje, straha da se nije moda dogodilo ono najgore.
Ona bolje od mene poznaje ud svojih susjeda pa strepi. I sama je jednom spomenula
259

da se boji osvete, jer su Vukovarci predugo zadrali JNA i etnike, a to je bilo opasno.
O, moj Boe, stranog li trenutka
U tom bunilu stranog saznanja nekako sam dola kui, ne znajui ni kuda idem ni
koliko je vremena prolo od onog prvog susreta na Velesajmu, dvorane, pa do razgovora
s tajnicom. Sve mi se zakovitlalo u jedan straan i nezamisliv vrtlog. Kako u sutra
pred oi Katici, Anuki, Mandi? Je li onaj bosonogi ovjek znao istinu? Je li ono to je
izbijalo iz njegovih oiju bio strah ili istina?
U kui je tiho kao u grobu. Djeca i mu spavaju. Ali na stolu je puno papira ispisanih
velikim krupnim slovima moje keri, i samo jedna jedina reenica: Vukovaru, ljubavi
moja.
Odmor koji bi donio san silno mi je bio potreban, ali impresije ovih strahota bile su jae.
Nisam mogla zaspati pa sam poela Bogu zahvaljivati to nas je potedio ove strane
sudbine koja je zadesila Vukovarce. I koliko god se tog trenutka inilo da smo ostali
poteeni strane sudbine, nametnulo se pitanje: Jesmo li zaista poteeni? Adi je
jo u srpnju rekao da neprijatelja treba zastraiti, ubiti bez milosti i razmiljanja. Pa
mi svi smo mu neprijatelji. Uspio nas je zastraiti. Nije li moja Antonija noas strah
lijeila piui ono Vukovaru, ljubavi moja? Ako su ubili ranjenike, nisu li poslali
poruku to e uiniti onima koji nisu ranjeni, onima koji im se ne daju potlaiti, onima
koji se budu opirali? Strahom treba neprijatelja prisiliti na kapitulaciju, kae Adi.
A strah je ono to nam JNA i etnici serviraju. Misli su navirale poput bujice Tako
mi u misli opet dolazi slika prognanika, ena, majki, djece, vojnika...
Marija, prognanica s Plitvica, sada je smjetena na rnomercu. esto navrati u na
ured u Vlakoj ulici. I njena pria je dramatina, i njena sudbina je slina sudbini
Katice, Anuke i Mande. S muem, svekrvom i etvero djece ivjela je na Plitvicama
u vrlo dobrim odnosima sa svojim susjedima Srbima. Koliko je taj meuljudski
odnos bio kvalitetan, svjedoi kad kae da je esto znala sa svojim susjedima sjediti
i piti kavu pod velikim slapom Plitvikih jezera. Nikada nije mogla pojmiti da e joj
susjedi okrenuti lea, a kamoli u nju ili njenu obitelj uperiti puku, sve do trenutka
dok Plitvika jezera nisu zaposjeli martievci. A kad su doli oni, ona je morala otii.
Njen suprug i svekrva o odlasku nisu eljeli ni uti, jer nikome nita nisu bili skrivili.
Zbog ega bi ostavili kuu i gospodarstvo? Sa susjedima su ivjeli dobro, nikome se
nisu zamjerili, nikoga nisu otetili. Zato bi bjeali? Ovaj nalet martievaca brzo e
se ispuhati, govorili su joj mu i svekrva, a ona je to ak eljela i vjerovati, iako ju je
progonio strah za djecu. Zbog tog straha, intuicije, obitelj je ipak odluila da se ona s
djecom makne s ratnog podruja. Za svaki sluaj, ti s djecom hajde u Zagreb, a nas
dvoje uvat emo kuu i gospodarstvo dok se ti s djecom ne vrati. Tako su govorili
njen suprug i svekrva. I kad je na brzinu skupila osnovne stvari za sebe i djecu, njen
najmlai trogodinji sin nije se elio rastati s ocem. Uhvatio se tati oko vrata i nije
htio ii. Nije imala snage otrgnuti ga od oca, a ni otac se nije mogao odvojiti od njega.
I tako je ostao s tatom i bakom, a ona je s ovo troje dola u Zagreb. O muu, svekrvi
260

i najmlaem sinu vie nema nikakvih informacija, ne zna jesu li ivi, ali svake noi
sanja isti san koji je proganja i u snu i na javi. U tom snu pije kavu sa svojim susjedima
Srbima ispod velikog slapa, a onda joj odnekuda, kao iz magle, dolazi ovjek u bijelom
nosei u naruju njenog trogodinjeg sina. Ona prua ruke kako bi prihvatila sina, ali
ovjek u bijelom se raspline i nestane, san se prekine, a ona ispruenim rukama pipa
ovo troje da se uvjeri da su s njom i da su ivi. Marija ivi sa svojim snom i nada se
da e jednoga dana ovjek u bijelom i u njeno krilo spustiti njenog trogodinjeg sina.
Nada ostala nam je samo nada. I Katica, i Anuka, i Manda, i Marija, sve one ive u
nadi da e u dogledno vrijeme zagrliti svoju djecu, okupiti svoju obitelj i poeti ivot
ispoetka. Tko im tu nadu smije sruiti, tko im moe oduzeti taj djeli elje radi koje
ive? Ja ne mogu.
Uporna, jednolina, jesenska kia i no zavijena maglom. San, eljela sam san, ali
ugledala sam dan. Ovaj jutronji bio je tei i gori od dosadanjih. U sebi je nosio
teak teret spoznaje o pobijenim ranjenicima, o raseljenim stanovnicima, o nestalim
civilima, o otvorenim logorima. Poele smo prikupljati podatke o Vukovarcima.
Naa organizacija, naime, uz silan angaman Vinje Milas postala je pridrueni lan
Svjetskog pokreta majki. U tu organizaciju nismo mogle ui kao ravnopravan lan
jer Hrvatska kao drava tad jo nije bila meunarodno priznata, ali zahvaljujui
enskoj solidarnosti, pozivajui se na Rezoluciju 1503 Ujedinjenih naroda,62 postale
smo pridrueni lan te organizacije, kako bismo o stradanjima u Hrvatskoj mogle
progovoriti pred svijetom.
A o stradanjima Hrvata imalo se to rei iako ni mi same puno toga nismo znale.
Prognanici su polako rasvjetljavali ono to je Republika Srbija uspjeno skrivala pred
svijetom. Poeli smo saznavati za mjesta za koja do tada nismo znali ni da postoje,
a u koje su JNA i pripadnici srpskih paravojnih postrojbi odvodili zarobljene civile
i branitelje. Postali su nam poznati logori Begejci, Stajievo, Mitrovica, Ni, Morinj,
Loznica, Valjevo, Aleksinac, Pasuljanske poljane Uz logore, postoje pouzdane indicije
da se veliki broj vukovarskih branitelja nalazio u vojnom zatvoru u Beogradu. Koliko
god mi za to sve znali i koliko god mi o tome svijet obavjetavali kako bi zatitili ivote
odvedenih osoba, toliko je slubeni Beograd negirao da se na teritoriju Republike
Srbije nalazi ijedan od spomenutih logora. Prikupljajui svakodnevno imena onih
koji su bili traeni, stvorili smo jedan popis nestalih mukaraca, ena i djece, za koje
smo zatraili da ih vrate kuama. Popis se gotovo svakodnevno nadopunjavao, to
po izjavama preivjelih, to iz popisa Hrvatskog Crvenog kria. Za zatvorenike koji
se nalaze u vojnom zatvoru u Beogradu od pomoi e nam biti odvjetnica dr. Z. iz
Beograda, koja kao i mi razumije to se s Vukovarcima dogodilo. Odvjetnica je ak
dolazila u Zagreb kako bi dobila to potpuniju sliku o stvarnoj veliini tragedije. No,
62 Rezolucija o sprjeavanju diskriminacije i zatiti manjina, donijelo ju je Ekonomsko i socijalno vijee UN-a
27. svibnja 1970. godine.

261

njen posao u Beogradu nije bio nimalo lak. Nekoliko puta su joj demolirali ured. Preko
njenih veza pokuali smo ui u trag Katiinu Robertu. No saznanja o njegovoj sudbini
nismo dobili. Sve svjetske organizacije koje su se bavile ljudskim pravima, od Crvenog
kria do Amnesty Internationala, bile su upoznate sa sluajem Roberta Majia. I
njegova majka Katica nastavila ga je traiti. A ta potraga traje sve do dananjeg dana.
Iako je prvi odveden iz vukovarske bolnice, nikada nije pronaen. Katicu sam znala
sretati na raznim sastancima, a sada je ponekad sretnem na Mirogoju kamo odlazi
paliti svijeu pod veliki kri podignut u zahvalu hrvatskim braniteljima. Jer za mjesto
trajnog poinka svoga sina ne zna. S Mandom je i dalje u kontaktu i prijateljskim
odnosima, a Anuka je umrla. Katica kae: od tuge. Nosila je svoj kri kao i sve druge
vukovarske ene, ali gubitak obitelji nije mogla podnijeti. Naposljetku je smjetena u
ustanovu za stare i nemone gdje je preminula.

Utrka s vremenom
Iako se pad grada Vukovara dugo nasluivao, iako smo se nadljudskim naporima
hrvatskih branitelja i svih Vukovaraca divili, grad se odrati nije mogao. No, ti hrabri
civili uspjeli su Kadijevievu vojsku zadrati puna tri mjeseca. U ta tri duga i strano
teka mjeseca, Vukovar se svima nama uvukao pod kou, u srce i razum. S Vukovarcima
i Vukovarom smo ustajali, s njima smo ivjeli, s njegovim imenom u molitvama
odlazili na poinak. Nismo ga mogli zatititi, nismo ga uspjeli obraniti, ali smo ga
ustrajno voljeli. S njim i njegovim stanovnicima smo suosjeali, s njihovim patnjama
i mi smo patili. Vukovar i njegovi graani u okruenju nadmonijih neprijateljskih
snaga bili su i ostali simbol hrabrosti, upornosti, izdrljivosti i nadasve simbol ljubavi
prema onome to je nae. Time je njegov pad bio tei. I dok smo mi Hrvati i ostali
graani Hrvatske tugovali nad sudbinom Vukovaraca i grada Vukovara, etnici su u
svojoj pobjedi uivali. Taj uitak iskazivali su pjesmama i veseljem meu ruevinama,
meu grobovima
Pad grada Vukovara odjeknuo je svijetom. Meu porukama koje se iz svijeta uju vano
je spomenuti Apel Centra za antiratnu aktivnost iz Beograda. lanovi Centra trae da
se proglasi 30 dana alosti za ubijenima. Lijepo je uti da postoje ljudi koji ele izraziti
suut, ali Republika Hrvatska aluje svakim danom i to due od godinu dana. U njoj
se svaki dan gine, u njoj svaki dan nekoga ubiju, ili na kunom pragu, ili na bojinici
na koju juriaju dragovoljci iz Srbije koje ispraaju cvijeem. Zato nitko u Srbiji nije
imao petlje stati pred tenkove kad su odlazili u taj isti Vukovar? O stradanjima civila
na drugom kraju Hrvatske, u kabrnji, u dotinom apelu nema ni jedne jedine rijei. A
pokolj u kabrnji se dogodio u isto vrijeme kad je padao i Vukovar.
Dakle, u istom danu na dva kraja Republike Hrvatske dogodila se strana tragedija koja
je obiljeila kraj dvadesetog stoljea. Vukovar i kabrnja, dvije teke i nezaboravljene
hrvatske rane.
262

Vojska koja nas je do juer trebala braniti od vanjskog neprijatelja, pretvorila se u

napadaa, koristei u tu svrhu i nae sinove. Njihova snaga bila je u oruju, opremi,
strategiji, a naa snaga bila je ljubav prema naoj djeci i naoj domovini. I zato su majke
vojnika bile oznaene kao ozbiljan neprijatelj u ruenju jedinstva JNA. U sveopem
komaru pobijenih, prognanih, raseljenih, razdvojenih, nestalih, zatoenih naa
osnovna aktivnost kao organizacije i dalje je bila borba za mlade vojnike koji su se
jo uvijek nalazili u redovima JNA. Ako je u rujnu 1990. jo i postojala nada da e
se politike strasti smiriti i da do rata doi nee, u lipnju 1991. bilo je jasno da je rat
poeo. Tko je tada dozvolio uredima za regrutaciju popunjavanje JNA ronicima iz
Hrvatske? Nikada nije javno otvoreno pitanje tko su ti ljudi koji su svjesno slali tuu
djecu u gotovo sigurnu smrt? No, koliko god da su neodgovorni pojedinci ili institucije
svjesno popunjavali JNA ljudstvom, tako je to isto ljudstvo iz te armije bjealo bez
obzira na nacionalnost. Da mladii iz vojske bjee samo zato jer se boje za vlastiti ivot,
jednoznaan je odgovor. Vjerojatnije je da su bolje od politiara ili vojnih osoba shvatili
da su njihovi ivoti stavljeni na kocku mimo njihovog znanja i uvjerenja. To to vojnici
znaju i to sami sebi pokuavaju pomoi, ne umanjuje brigu i portvovnost njihovih
majki koje ulau nadljudske napore da dou do svoje djece. Svi dosadanji pokuaji,
razgovori s oficirima, odlasci u vojarne, peticije, demonstracije, internacionalizacija
njihovih sudbina, urodili su samo djelomino plodom. Kadijevieva vojska ih i dalje
upotrebljava za ostvarenje ciljeva Slobodana Miloevia i ne otputa ih iz svojih
redova. Od svih nas majki iz organizacije Bedem ljubavi u Zagrebu, Mariji Horvat
ovoga trenutka je najtee. Nai su se uglavnom uspjeli spasiti, a jedan njen blizanac jo
nije stigao kui. Jo uvijek je na Kosovu. Vezu s njim odrava preko Sarajeva. Sve to o
njemu zna, a zna da je iv, daje joj snagu da nastavi s borbom za njegovo oslobaanje.
Kako je u Republici Hrvatskoj osnovana nevladina udruga Pokret majki Srpkinja za
mir, na elu sa Smiljom Dedi, est dana nakon traginog pada Vukovara i masakra
u kabrnji, gospoa Smilja uputila je 24. studenoga 1991. godine otvoreno pismo
najodgovornijim akterima ovoga lanca zla, Slobodanu Miloeviu i Veljku Kadijeviu:
Na vau savjest apelirati ne vrijedi, jer Vi nemate niti svijesti niti bilo koju humanu
ljudsku osobinu. Svijet se zgraao na zloine A. Hitlera, zgraali smo se i nad zloinima
S. Huseina, ali vi, drugovi iz Beograda, nadmaili ste zloince cijeloga svijeta. Svim
raspoloivim sredstvima okomili ste se na Hrvatsku pod izgovorom da titite goloruki
srpski narod od ustake vlasti. Ako ih stvarno hoete zatititi, zato dio njih ugroavate?
Zato onda ubijate i progonite i srpske obitelji? Zato palite, pljakate i unitavate sve to
vam se nae na putu? Zato svaki pedalj zemlje na koju vi kroite ostaje pust, spaljen,
opljakan, uniten? Zato mjesta koja vi oslobodite ne odiu ivotom, nego samo smru
i zlom? Mislite li da su Vukovar, Slunj, Petrinja sada Vai gradovi? N e, n i s u !! U svim
tim mjestima Vi i Vae spodobe imate samo ruevine i kletvu onih koje ste prognali, pobili,
izmasakrirali, imate gradove u kojima nema mladosti ni ivota, gradove gdje ive samo
sablasti, sjene i Vae spodobe. Uskoro e doi i Va kraj, a tada e vam suditi hrvatska
263

mladost, sudit e vam cijeli svijet, sudit e Vam Va narod, sudit e vam Vai potomci jer
njima najvee zlo i inite. I zapamtite, drugovi generali i velikosrbi, vi imate tenkove i
avione, imate razno oruje, ali hrvatski graani imaju snaan i nepobjediv duh, elja za
slobodom i samostalnou jaa je od svih vaih oruja. Ovoga puta su graani Hrvatske
na strani pravde i istine, bez obzira na to koliko ete vi, drugovi iz Beograda, jo gradova
poruiti i nevinih civila pobiti i izmasakrirati. Naa djeca, hrvatska mladost e imati
budunost u slobodi i demokraciji.
Osim Smilje Dedi, vano je ovdje spomenuti i gospou Olgu Carevi, po narodnosti
Srpkinju, koja se svojim jasnim i nedvosmislenim stavovima javno suprotstavljala
politici Slobodana Miloevia.
Meutim, svi apeli i pisma, svi vapaji majki vojnika nisu ni dotakli, a kamoli omekali
srce generala Kadijevia i njegove vojske. On se i dalje ponaao kao da se nita znaajno
nije dogaalo. Koliko god je bio uvjeren u svoju mo i u ispravnost svojih postupaka
koje demokratski svijet osuuje, izvlai ljudstvo i tehniku iz Hrvatske. Koliko je za
hrvatski opstanak vaan bio odlazak JNA s njenog teritorija, toliko je majkama
vojnika bilo tee doi do svojih sinova koji se jo uvijek nalaze na drugim lokacijama
i u drugim republikama drave koja se praktino raspala. Zbog toga e majke iz
Bedema ljubavi 1. prosinca 1991. otputovati na Kosovo i u Makedoniju. Put e trajati
est dana, a predvodit e ga naa prva dopredsjednica, gospoa Marija Horvat. No,
ovoga puta njihov tako dalek i naporan put bit e plodniji od dosadanjih. Naime, s
tog puta u Hrvatsku se vratilo dvadeset vojnika ronika. Vano je spomenuti da meu
tih dvadeset vraenih, estorica su bili oni koji su lipnju 1991. upueni iz Hrvatske.
Muniba Haveri, sudionica puta, u ured je donijela popise dovedenih vojnika.
Prosinac, kao jedan od najhladnijih mjeseci u godini, te je 1991. godine postao jedan
od izuzetno tekih, ako ne i najteih mjeseci, s obzirom na potrebe koje su se nametale
nepravednim i nametnutim ratom. U Zagrebu se svakodnevno oglaavaju zrane
uzbune, to oteava ionako teke i neodgodive poslove, kako bi se pomoglo onim
dijelovima zemlje koji se nalaze pod velikosrpskom okupacijom.
Mnogi graani Republike Hrvatske kojima su nain ivota promijenile ratne okolnosti,
bili su uvjereni da im se dovoljno ne pomae kako bi spasili sebe i svoju djecu. Izraz
jednog takvog nezadovoljstva je i pismo iz Nove Gradike pristiglo u na ured:
Nova Gradika je grad u Posavini uz rijeku Savu. U opini Nova Gradika ivi 60.000
ljudi. Uz Hrvate, u gradu su mirno ivjeli Srbi, Talijani, Nijemci. U kolovozu ove godine
napadnuta je Stara Gradika od strane etnika i JNA i to je bio razlog bjeanja civilnog
stanovnitva. No Krizni tab donosi odluku da sve civilno stanovnitvo mora biti u gradu.
Mnoge majke koje su s djecom pobjegle, vraaju se u grad i u gradu ostajemo zarobljeni,
jer Srbi provaljuju u Hrvatsku preko mosta na Savi. Blokiraju eljezniki i cestovni
promet i Slavonija ostaje odsjeena od Zagreba. Meu prvim ciljevima koje napada
264

JNA je TV repetitor na Psunju. Nemamo nikakvih informacija, to nas uz prometnu

blokadu teko pogaa. Jo polovicom rujna u Novoj Gradiki stradavaju mnogi objekti,
Tvornica elektronskih ureaja Elting, zatim moteli Slaven i Slavija, pota, opina,
sveuilite, gradska pekarnica, privatne pekarnice, tvornice Sekuli i Tang, silos za
spremanje penice, benzinska pumpa, eljeznika stanica, obje kole i, naravno, s najvie
zadovoljstva gaaju crkvu. Srueno ili zapaljeno je mnogo obiteljskih kua, stradavaju
mnogi ljudi, civili. Ljudi iz Gradike bjee jer se ovdje vie ne moe ivjeti. Mnogi bjee k
rodbini u Njemaku, Austriju, no oni koji rodbine nemaju bjee u Maarsku, u Harkny.
Pobjegla je i Snjeana s mlaom sestrom Dijanom i dvije godine starim sinom Dejanom.
Granata je pala u blizini njihove kue. Strah od ivota u Harknyju nestaje kad zna da
e ovdje sigurno poginuti. Olakavajue je to u Maarskoj ima mnogo naih ljudi koji
su morali pobjei kao i mi. Harkny me podsjetio na dane kad smo ovdje ili u oping po
jeftini sir i meso. No sada je to mjesto za nas preskupo. Za iznajmiti samo jednu sobu
treba odvojiti 300 maraka, vikendica je 500 do 600 maraka. I hrana je za nas ovdje
skupa pa nam poalju nai koji su ostali u Gradiki koju vreu krumpira, kobasica, brana,
jabuka, po onima koji pou na ovaj put kao to smo i mi otili. Nama je mama dolazila
tri puta. Zadnji put je dola s tepsijom neizrezanih kolaa na krilu jer je granata pala
u Reetarima suvie blizu. Kuhnerova kua gaana je ak tri puta. Sada Kuhner nema
dom. ivjeti u Harknyju ne moemo jer nam je preskupo, a novca nemamo. Bjeat emo
u Zagreb s mamom koja jo na krilu dri tepsiju. Kolae nije izrezala, ali mi je uspjela
ispriati o rupi koju je napravila krmaa samo stotinjak metara od nae kue. Moj tata,
visok 180 centimetara, iz rupe se nije vidio. Na Badnju veer u mojoj Gradiki je pakleno.
Stradava i dvorac u Cerniku, ginu civili i gardisti. Firma u kojoj sam radila vie ne postoji.
Pokuavam sauvati mir jer moram podignuti dijete koje sa svoje dvije godine zna to
je uzbuna, to su avioni, to su bombe. Mnogi ljudi koje sam znala i s kojima sam ila
u kolu, s kojima sam se druila danas su na drugoj strani. Ratuju iz davno utvrenih
sela. S njima je i moja strina Nena D. Prikljuila se svojoj brai iz Maike agovine
jo poetkom kolovoza. Nitko tada nije znao zato je napustila obiteljsku kuu, prestala
komunicirati s udanom keri. Ker joj je udata za Hrvata, ali i moj stric je Hrvat s kojim
je ivjela 20 godina. Sada mi je strina u bolnici, bez stopala i jedne ruke, a ratovati je
otila protiv svoje obitelji. Kako u ivjeti kad se vratim u Gradiku, ne znam.
I bez ovoga pisma znali smo da je u Maarskoj bilo puno izbjeglica iz Slavonije, a ovo
pismo samo potvruje da je tim ljudima u tuoj zemlji, bez znanja jezika, bez novca i
lanova obitelji jako teko ivjeti. Osim toga, treba im izraziti solidarnost, pokazati im
da nisu zaboravljeni, iako su i nae mogunosti ograniene, ne samo materijalne, ve
i one tehnike koje nas svakodnevno sputavaju, kako u radu, tako i u pomoi drugim
dijelovima zemlje koji su se nali u ratnom vihoru.
Ve krajem listopada 1991. smo, nakon kratkog dogovaranja, krenule u posjet
izbjeglicama u Maarskoj. Skupile smo malo hrane, odjee i drugih potreptina,
unajmile kombi i krenule 29. listopada. Na put su, uz Anu Lisak, krenule i Katarina
265

i jo neke ene. Da je put u Maarsku bio i vie nego opravdan, potvrdila je Katarina
kad je dola u Zagreb. Jer u Maarskoj je bilo jako puno sirotinje, kojima vlast i Crkva
izlaze u susret, ali toliku koliinu nevolje teko je apsorbirati u kratkom vremenu, a
i tako teko stanje oteava svakodnevno pritjecanje novih prognanika i izbjeglica.
Ovo stanje u prognanikim naseljima u Maarskoj zabrinulo je Katarinu iz jo
jednog razloga, a to je sumnja u kvalitetu odreenih osoba koje humanitarno djeluju.
Nisam odmah shvatila to mi eli rei pa sam ju priupitala: Kako to misli, sumnja
u kvalitetu pojedinih osoba, o emu se zapravo radi? Vidi, kolike su potrebe
tih ljudi u Maarskoj, da smo odvezli i stostruko veu koliinu hrane bilo bi malo,
poglavito jer je puno ena i djece i trebaju pomo u svemu, u hrani, odjei, higijenskim
potreptinama, a vei dio od onoga to smo spremili za njih vraen je u Zagreb i to bez
ikakvog objanjenja. Zbog toga sam sumnjiava, nezadovoljna i nadasve zabrinuta.
Takvi postupci bacit e ljagu na cijelu organizaciju i na svaku od nas pojedinano.
Ti to treba srediti. Bio je to zapravo prvi signal da je u organizaciji moglo biti neto
sumnjivo. No, za rasvjetljavanje ove situacije nisam imala vremena.
Kao predstavnica majki bila sam pozvana na jedan znaajan sastanak u Njemaku.
Naime, cijelo ovo ratno vrijeme u nas je prevladavalo miljenje da nas zapadni svijet,
poglavito Njemaka, ipak razumije s obzirom na to da se rat vodi na naem podruju
i u naoj zemlji. No, na sastanku je ispalo drugaije. Poziv na sastanak u Mnchen
doao je od Evangelistike studentske zajednice, a naziv mu je bio Hrvatsko-srpskinjemaki trokut prijateljstva. Organizator predlae sastanak nevladinih udruga
iz Srbije i Hrvatske koje e poraditi na uspostavi mira uz njemako posredovanje.
Sam prijedlog za sastanak i cilj kojemu teimo ne samo da je bio zanimljiv, ve
vrlo potreban, mislila sam dok sam poziv itala. Svaki dijalog i svaka pa i najmanja
pomo u rjeavanju konflikta znaila bi u ovom stranom vremenu puno. Istina, sve
do prekida telefonskih linija sa Srbijom mi smo imale, dodue slabe, ali ipak nekakve
kontakte s pojedincima iz Beograda koji su se protivili politici Slobodana Miloevia.
Sada se ovim pozivom otvarala mogunost da te kontakte pojaamo i proirimo.
Razmiljajui logikom da je svaki poar najbolje gasiti na samom izvoru poarita,
ovaj poziv i kontakt s ljudima koji drugaije misle od Slobodana Miloevia ukazao se
kao Bogom dan trenutak. Samo Srbi iz Srbije mogu, ako hoe, zaustaviti Miloevia.
S druge strane, u beogradskom vojnom zatvoru osim Vukovaraca ima i bjegunaca iz
JNA. Mui me pitanje kako to da nitko od mirotvoraca iz Beograda nije intervenirao
puna tri mjeseca dok se u Vukovaru krvarilo. Kako su mogli dopustiti da se na tenkove
koji odlaze u Vukovar i dalje diljem Hrvatske baca cvijee. Zato tada nisu reagirali i
mirotvorci i politiari i crkvenjaci? to bi sada trebao znaiti taj trokut prijateljstva?
Isto tako, postalo mi je upitno i uplitanje Nijemaca sada kad su zloini ve napravljeni,
kad se teta vie popraviti ne da. Zato nisu inicirali jednu jaku antiratnu skupinu i iz
Beograda i iz Zagreba, ali i iz drugih europskih drava, pa zaustavili krvoprolie dok
je to bilo mogue? Zabrinjavala me i injenica kako se nitko iz Srbije nije ranije javio
za dijalog, nego sada kad je pao Vukovar. Sve to me pomalo muilo, no razgovarati
266

i poticati na mir bila mi je ipak osnovna preokupacija i zadaa, pa i uz posrednitvo

tree strane, vjerujui da razumiju prirodu ovoga rata i da suosjeaju sa rtvama kojima
je pomo svijeta bila neophodna. Razgovarati i poticati na mir vano je i potrebno,
bez obzira na sve dosadanje propuste koji su se dogodili. Pa ni posrednici nisu tako
velik problem ako e pomoi u onom krajnjem cilju kojemu teimo, a to je mir. Tako
u zadnje vrijeme razgovaraju svi, s obzirom na to da sami nismo uspijevali rijeiti
politiku krizu u zemlji demokratskim sredstvima, ve ratom. A rat je najgora mogua
stvar koja se mogla dogoditi. Netko e ipak od nas svih ostati iv, a kako emo poslije
rata moi ivjeti, kako emo jedni drugima moi gledati u oi. Razgovarati treba uvijek
i sa svakim kako bi se zaustavila ova spirala smrti. Spremajui se na put, razmiljala sam
to ponijeti organizatoru kao dar, kao znak zahvalnosti. Budui da se radilo o crkvenoj
organizaciji, najprikladnije mi se uinilo uzeti svijeu, jer svjetlo svijee je i znak mira.
Na Kamenitim vratima kupila sam jednu kutiju svijea u boji hrvatske zastave.
Na sastanak smo krenule u proirenom sastavu: Hrvojka Paljan kao prevoditeljica
za njemaki jezik, Yany Hansal iz Dubrovnika kao prognanica, Zrinka Doen,
profesorica iz Zadra, jedna mlada muslimanka koja je pobjegla iz Kozarca u Bosni, i ja.
U Mnchenu nas je 21. prosinca 1991. doekala Urlike W. iz zajednice Mir Kristov,
kao suorganizator mnchenskog mirovnog sastanka. Gospoa Urlike je ena u kasnim
tridesetima, visoka, elegantna, irokog osmijeha i na prvi pogled vrlo simpatina.
Ponudila nam je smjetaj u svojoj obiteljskoj kui gdje ivi sa suprugom, po struci
inenjerom. Njena kua, kao i ona sama, odisala je mirnoom, skladom i urednou.
Iako je prosinac, u prostranom dnevnom boravku bilo je sunano i ugodno. Njen
suprug nas je uljudno pozdravio i diskretno se udaljio. Kad smo se raspremile, sjele
smo za stol i poele avrljati. Dok Hrvojka prevodi neformalni razgovor, ja imam
mogunost razgledati oko sebe. Na komodi opazim zalijepljenu zastavicu Jugoslavije.
Signaliziram Hrvojki otkrie, no Hrvojka me ignorira jer ne eli u ovaj ugodni
sastanak unijeti sumnju. Veer smo provele u jednom restoranu gdje smo se upoznale
s naim sutranjim sugovornicama, Darinkom G., Brankom J., Dubrovkinjom
Sonjom i jo jednim mukarcem. Oni svi zajedno djeluju u Antiratnom centru u
Beogradu. No, domaini su nas htjeli upoznati sa irom lepezom ljudi koji ive i rade
Mnchenu, a koji se takoer protive politici Slobodana Miloevia. U neformalnom
razgovoru o odnosima dvaju naroda, Srba i Hrvata, i na ovom se sastanku pokazala
vrlo velika, zapravo nepremostiva optereenost prolou. Jedno je jasno i naim
sugovornicima rat je u Hrvatskoj i tu nema dvojbe. No, uzroci rata nisu, po iskazu
mojih sugovornika, neprihvaanje povijesnih promjena i demokracije, ve strah Srba
od ustake Hrvatske! Koliko god su ovi ljudi osjetili demokraciju jer u njoj ive, u
njihovo bie duboko je bila utkana mrnja na samu pomisao hrvatske suverenosti.
I ovdje se ula ista ona teza koja je tako strano odzvanjala Topiderom dok su nas
KOS i JNA poniavali i s nama manipulirali. elei bar donekle pojasniti i ublaiti
tezu o ustakoj Hrvatskoj, skrenula sam pozornost naim sugovornicima da Hrvati
i Srbi u cijeloj povijesti sve do sada nikada nisu ratovali, pa ni u Drugom svjetskom
267

ratu, narod se meusobno titio i meusobno se uvaavao. Ovaj moj iskaz bila je kap
koja je prelila au jednog od sugovornika koji je demonstrativno ponovio ono to
se ve 50 godina ponavlja, da Srbi nisu zaboravili Pavelievu dravu, Stepinevo
prekrtavanje, ni 700.000 ubijenih Srba u Jasenovcu Kazala sam na to kako je
hrvatski narod odbacio Pavelievu dravu i kako je prvi partizanski odred osnovan
upravo u Hrvatskoj, kao prvi u cijeloj Evropi. Dananja Hrvatska nije Pavelieva
drava, nego rtva srpskih pretenzija na hrvatski teritorij i teza o srpskoj dravi, da je
Srbija gdje god ivi i jedan Srbin. To poistovjeivanje naroda i tla davno je odbaena
ideja i ona u dananjem svijetu nema perspektive. Meutim, da sam govorila s onoliko
strasti s koliko o desetljeima ponavljanoj lai govori moj sugovornik, bez poznavanja
povijesnih injenica, i ja bih mogla rei da je sadanji rat genocidni rat i da su Srbi
genocidan narod. No, ja na taj nain govoriti ne elim i ne mogu, jer svaki zloinac ima
svoje ime i prezime, dakle, moramo govoriti o individualizaciji krivnje, a ne okrivljavati
cijeli narod. I nae veeranje druenje pokazuje da svi Srbi nisu krivi za agresiju Srbije
i JNA na Hrvatsku. Iako su ovom razgovoru prisustvovali lanovi Antiratnog centra iz
Beograda, nitko nije ni pokuao zaustaviti naroguenog gastarbajtera.
Prvi na jutarnji sastanak bio je organiziran u uredu gradonaelnice Mnchena. Na
samom poetku razgovora oite su bile njene simpatije prema grupi iz Beograda. Jako
ju je zanimao uzrok rata. O poetku rata i razlozima organiziranja majki, o agresiji JNA
i Srbije govorila sam ja. Nai stavovi o uzrocima rata bili su opreni. ene iz Beograda,
istina, najveu krivnju svaljuju na Miloevia, no po njima, jednako kao i on, kriva je
i Republika Hrvatska. Za njih osobno ni njemaka politika nije uzorna jer ne daje
dovoljno prostora Srbima, poglavito nevladinim organizacijama. Sonja iz Dubrovnika
ali za najljepim morem na svijetu i svojim rodnim Dubrovnikom. Pogoena je
povijesna jezgra grada, govori Sonja, i tu se radi o kulturocidu. Pitam stoga Sonju
da jasno kae tko ju je pogodio i zato. Sonja ne zna tko gaa Dubrovnik, ali njoj je
zbog razaranja grada jako teko. Na to neodgovoreno pitanje automatski se umijeala
gradonaelnica, oduzevi mi rije i potiui Sonju da kae to misli. Sonja misli da je
njima iz Srbije puno tee izraziti svoje stavove, nego nama iz Hrvatske, jer su simpatije
velikog dijela svijeta na hrvatskoj strani. Opet ponavljam da danas u Jugoslaviji nikome
nije lako i da ne smijemo i ne moemo razglabati o simpatijama ili antipatijama, ve
da moramo govoriti o injenicama. A injenice su okrutne i bespogovorno na strani
Republike Hrvatske. Gradonaelnica me prekida, eli uti i ostala razmiljanja goi iz
Srbije. Rije je dala Darinki. Darinka eli da rat prestane i da narodi Jugoslavije ponovo
ive u miru. Na to se nadovezala Sonja tvrdnjom kako je ovaj rat u Jugoslaviji prijetnja
europskom miru jer je savezni sekretar Kadijevi otiao po pomo u Rusiju. Ako se
Rusi ukljue, kakav e tek onda krvavi rat u Europi nastati. Prijetnja Rusijom i
ukljuivanje u sukob u Jugoslaviji je irenje straha. A straha i smrti mi smo se nauivali,
nastavila sam ja, kad je Sonja zastala. Osim toga, Jeljcinu63 sigurno nije primarno
63 Boris Jeljcin (1931.-2007.), predsjednik Ruske Federacije od 1991. do 1999. godine.

268

stanje u Jugoslaviji, on ima puno svojih problema i u vlastitoj kui. Nitko na svijetu
vie od nas Hrvata ne eli da rat prestane. Potujem Darinkinu elju da narodi ive u
miru, ali nitko vie u Hrvatskoj Kadijevievu vojsku ne moe prihvatiti kao svoju, pa
kad bi joj i sama Rusija priskoila u pomo. Previe je krvi proliveno.
Uz duno potovanje prema mirovnoj udruzi iz Srbije, i na ovoj konferenciji vidljiva je
bila elja sudionica da rat prestane, ali i da se ponovo vratimo na staro, da bi ono to se
dogodilo, iako to nije izrijekom reeno, ali se podrazumijevalo, najbolje bilo zaboraviti.
Bio je to prvi pokuaj elje da se zaborave zloini koji su se dogodili. Grupi iz Beograda
teko je bilo shvatiti da u Hrvatskoj bukti rat koji razara ne samo materiju, ve i duu, i da
on sam nije virtualan nego stvaran, a time i nepodnoljiv. Vratiti ivot na staro i krenuti
opet kao da se nita nije dogodilo, teko da bi u Hrvatskoj bilo tko od izravnih rtava
srpskog terora mogao. Kako se u politikim krugovima na europskoj pozornici stalno
vrtjelo pitanje meunarodnog priznanja Republike Hrvatske, i gradonaelnicu zanima
kome e to od naih naroda donijeti to meunarodno priznanje. Konano je ovdje
prvo rije dala meni. Najprije u odgovoriti to bi meunarodno priznanje znailo
nama, majkama vojnika, a znailo bi to da se nai preostali vojnici mogu legalno vratiti
svojim kuama. to se tie Republike Hrvatske, meunarodno priznanje pretpostavlja
uspostavu mira, jer bi u tom sluaju JNA bila ono to zapravo i jest, a to je agresor koji
bi se morao povui. S druge, pak, strane, kad do mira doe, bitan nam je povratak
prognanika njihovim kuama, povratak kui zarobljenih osoba, meunarodna pomo
u obnovi zemlje, irenje politikih i gospodarskih veza sa svijetom. Branka je bila
drugaijeg miljenja. Ona se boji totalnog rata, posebno u Bosni i Hercegovini, gdje
je srpsko rukovodstvo proglasilo ratno stanje, a aktivnosti njihove mirovne udruge
zabranilo. Ona ne eli da se srpski mladii koji slue vojni rok u JNA alju izvan
granica Republike Srbije. Ona se boji propagande i stravinih slika kojima se mrnja
meu jugoslavenskim narodima iri, a smatra da je od sada mirovna udruga jedina
snaga koja bi mogla sprijeiti totalni rat. U tom pogledu, oni organiziraju mirovne
strae i piu peticije kojima ele zaustaviti rat. U ovom razgovoru bilo je jasno da
nae dvije grupe govore o istoj stvari, gotovo na isti nain. Meutim, mirovne udruge
i grupe, koliko god da ih ima, niti mogu niti imaju snage zaustaviti krvoprolie. Sa
svim mirovnim inicijativama se zakasnilo jer se vjerovalo da e se politiari dogovoriti.
I svojim izjavama ene iz Srbije potvruju ono to mi ve odavno znamo, a to je da
srpski mladii koji slue u JNA idu izvan granica Republike Srbije, zapravo, da ratuju
u Hrvatskoj. To je bilo indirektno priznanje da Srbija ipak negdje ratuje. Meni je
sasvim jasna njihova elja i ja ju apsolutno podravam, ali o tome da mladii ne idu u
rat ne odluujemo ni mi iz Hrvatske niti mirovne organizacije iz Srbije. To odluuju
generali i od njih treba traiti da zaustave vojsku i rat. One se takoer srame postupaka
svojih voa, zbog toga Sonja ne zna tko gaa Dubrovnik. I one priznaju da Srbi ele
nastaviti rat u Bosni, i to nedvosmisleno kau. Ono to je manje izgledno, a u to
one vjeruju, to je uloga mirovne udruge koja bi mogla donijeti mir. No, jedno je bilo
sigurno i jasno, one rat gledaju na televiziji, a mi s ratom ivimo i u tom pogledu nae
269

su situacije razliite. U jednom smo se ipak sloile. Obje nae grupe ele najprije da
nastupi mir pa da u miru traimo rjeenja. Ovo prethodno neslaganje izmeu naih
grupa organizatori su ocijenili kao poetne tekoe u komunikaciji. Organizatora je
zanimalo i to e koja od naih grupa raditi kad doe kui. Na zadatak je poraditi na
uspostavi pravednog mira, zauzeti se za dezertere koji su napustili JNA, za vojnike koji
su jo ostali u JNA, za zarobljenike kojih ima na obje strane, pomoi prognanicima
u sastavljanju obitelji. A sve to mogu jo krae saeti u jednu reenicu: Mi kod kue
moramo raditi puno i na razne naine pomagati da se posljedice rata i agresije umanje,
kad ih ve nismo mogli izbjei. A biste li vi pomogli srpskim enama da dou u
Hrvatsku vidjeti svoje sinove?, upitao je sveenik Hans Lohr. Naravno, odgovorile
smo uglas. Mi svojim ivotima jamimo sigurnost svakom roditelju koji iz Srbije doe
po svoje dijete u Hrvatsku. Sveenik se oduevio takvim odgovorom te uzviknuo:
Treba postupati tako, odgovorno, moralno i politiki. Mi znamo, rekla sam
sveeniku, to znai postupiti ljudski jer svakodnevno ivimo s tekim ljudskim
sudbinama i tragedijama, koje pogaaju u prvom redu obinog malog ovjeka, koji ni
kriv ni duan najvie stradava u ovom ratu. I Hrvojka se nadovezala na ovaj razgovor
zahvalivi se na solidarnosti njemakog naroda. Zahvalila se i kolegicama iz Srbije na
svim njihovim aktivnostima i naglasila kako sve, i njihove i nae aktivnosti, do sada
nisu dovoljno snane da bi se zaustavilo Miloevia dokle god je JNA na njegovoj
strani. Meutim, organizatori kao da smatraju da dogledno meunarodno priznanje
Republike Hrvatske na zapoeti dijalog moe samo opteretiti. Sama konferencija je
i zavrila otprilike jednim takvim stavom, iz ega je bilo vidljivo da neki u Njemakoj
nisu podravali meunarodno priznanje Republike Hrvatske.
Drugi dio programa bio je, inilo mi se, vie okrenut njemakoj javnosti nego onome
to su organizatori nama namijenili. S parolama koje su priredili domaini SOS
iz praha i pepela i Prestanak brutalnog rata u Hrvatskoj proetale smo centrom
Mnchena bez vidljivijeg dojma na graane. Nisam primijetila da nam se bilo
tko od graana pridruio. Poslije ove etnje gradom, domaini su priredili misu u
evangelistikoj crkvi. I ta misa je trebala posluiti kao zajedniki poetak jednog novog
dijaloga. Naime, organizatori su predvidjeli da bi bogosluju uz nae grupe i Nijemce,
trebali prisustvovati i katoliki i pravoslavni sveenik, koji e pomagati evangelistikom
sveeniku predvoditi misu. Meutim, pozivu se nije odazvao katoliki sveenik, a
pravoslavni jest. Prije same mise upoznala sam protojereja Srpske pravoslavne crkvene
opine u Mnchenu, gospodina Slobodana M. M., koji je, izmeu ostaloga, radio i na
prihvatu dezertera iz JNA. Bilo je to za mene dragocjeno saznanje, kad sam proitala
program po kojemu radi, naslova Proganjanje regruta koji su odbili sluenje vojne
obaveze. U tom programu pisalo je sljedee: Da bi se uspostavila voljnost za ratom,
dezerteri se proganjaju. Prema vaeim zakonima u Jugoslaviji, dezerterima u sluaju
rata prijeti smrtna kazna. U Jugoslaviji nije nikada postojalo pravo na odbijanje sluenja
vojne slube niti mogunost da se odslui u drugoj formi. Izvjetaji iz Jugoslavije
govore o tome da se ne moe prihvatiti da dezerteri u svakom sluaju dobivaju valjani
270

sudski postupak. Postoje izvjetaji o nestalima, o dezerterima koji se stavljaju u prve

redove kao topovska hrana. Dezertere ne proganja samo Jugoslavenska armija. Prema
informacijama iz Jugoslavije, u ratnim podrujima djeluje najmanje 18 razliitih
jedinica vojski slinih dobrovoljakim korpusima. Situacija je tako nepregledna da
se moe poi od toga da oni koji odbijaju odsluenje vojne slube nestaju ili se presude
izgovaraju bez sudskog postupka. Pojaan val mobilizacije u Srbiji pojavio se poetkom
novembra. U to vrijeme su zatvorene granice za sve obveznike na teritoriju kojim vlada
Jugoslavenska armija. Otada je mogunost bijega u inozemstvo oteana. I pored toga,
dezerteri u SR Njemaku stiu preko Maarske, Makedonije i Grke...
I iz ovog programa, koji mi je dao na uvid gospodin Slobodan M. M., jo jasnije se
vidjelo kako je teka bila sudbina vojnika koji se nalaze u JNA. Gospodin Slobodan
je imao podatke i o hrvatskoj strani: Kakva je situacija u Hrvatskoj, trenutno je jo
nejasno. I ovdje se mnogi dezerteri odluuju da bjee u inozemstvo. U Hrvatskoj su se
granice za sve obveznike zatvorile 20. 11. 1991. godine. Prema priopenju hrvatskog
Ministarstva obrane, obveznici mogu napustiti Republiku samo s posebnom dozvolom
(FR od 23. 11. 91.). Poetkom decembra uvedena je u Hrvatskoj vojna obaveza (Arge,
Be, 9. 12. 91.). Pozivi se alju prvo graanima koji se nalaze u blizini ratnog podruja
i u samom Zagrebu, grupama ljudi sa specijalnim zanimanjem Osim podataka o
ovom vojnom dijelu, iz spisa je bilo vidljivo da se okvirno vodi i biljei broj izbjeglica
iz Hrvatske koje su smjetene u oblasti Rajne, Majne i Rurske. Procjenjuje se da ih
je u Berlinu oko 10.000, toliko otprilike i u Mnchenu. U Stuttgartu ih je, prema
Caritasovoj procjeni, oko 5000. Da se paljivo promatra kako izbjeglice ive, otkud
su stigle i kojem narodu pripadaju, moj sugovornik ilustrira podatkom da 20 Hrvata
dijeli stan Ljubice Y. u Rhinfeldenu. Spavaju i u kupaonici. Kod Marije G. ih je 11,
spavaju u tri sobe. Jedu u smjenama jer mjesta u kuhinji nema. Tako je s onima koji
imaju rodbinu, a oni koji rodbine nemaju mogu podnijeti zahtjev za azil. Dezerteri
iz Srbije mogu ostati u Njemakoj 3 mjeseca, a svi graani Hrvatske mogu ostati 6
mjeseci, odnosno do zavretka rata.
Ovi podaci bili su dragocjeni i za nau organizaciju. Vano nam je bilo znati da u
budunosti moemo izravno i bez straha za sigurnost uputiti vojnika dezertera (po
nacionalnosti Srbina) u Mnchen, ukoliko se sam ne eli vratiti svojoj kui u Srbiju.
Na taj nain i naoj organizaciji olakat e se mogunost njihova prihvata u sigurne
ruke. S druge strane, ene iz Beograda obeale su pomoi u pronalasku i pomoi
vojnicima koji se nalaze u vojnom zatvoru. Uz njihovu pomo i preko meunarodnih
organizacija izvuena su dvojica vojnika iz vojnog zatvora u Beogradu.
Samo bogosluje bilo je jako sveano, tim vie to su cijelo vrijeme obreda svi prisutni
u rukama drali svijee s hrvatskom trobojnicom i na taj nain prizivali svjetlo i
mir napaenoj Hrvatskoj. Rastale smo se sa sudionicama skupa u maniri uzajamnog
povjerenja i krenule put Zagreba.
271

U Zagrebu me doekalo pismo gospoe Anne Regine Kukolja-Joosten koja, izmeu

ostalog, pie: Koordinatorica Amnesty Internationala, Odjel za Jugoslaviju, priopila
mi je da majke iz Bedema ljubavi hoe povui sinove iz federalne armije samo zato
da se mogu boriti za Hrvatsku. Ja vas molim za reakciju na ovu opasku. Moj suprug e
prevesti pa u ja vae misli odnijeti u Amnesty International I ovo saznanje gospoe
Kukolja-Joosten jasno pokazuje dvostruka mjerila o percepciji rata u Jugoslaviji i
propagandne aktivnosti zagovornika Velike Srbije kako bi se prikrili stvarni uinci
razornog djelovanja JNA i srpske paravojske po Hrvatskoj. Iako nikada i nigdje nitko
nije mogao nai niti jednu pismenu ili usmenu izjavu da su majke povlaile sinove iz
JNA i slale ih u Hrvatsku vojsku, takve su se neistine provlaile i kroz Hrvatsku. Svatko
tko je elio izbjei rat, morao je znati da aktiviranje vojske u vienacionalnoj zajednici
kao to je bila Jugoslavija neminovno mora dovesti do rasula te iste vojske. I generali su
to znali, ali su vjerovali u snagu svog oruja.
No, na politikoj pozornici Europe, nekako istovremeno s naim boravkom u
Njemakoj, odvijala se snana politika borba. Europska zajednica imenovala je
Arbitranu komisiju sastavljenu od istaknutih pravnika koji trebaju ispitati imaju li
jugoslavenske republike pravo na dravnu samostalnost i meunarodno priznanje.64
Po njihovoj procjeni, na sastanku odranom 7. prosinca 1991. zakljueno je da se
Jugoslavija kao drava ne moe odrati. Oekujui zakljuke uglednih pravnika, mi u
Hrvatskoj zapravo smo oekivali meunarodno priznanje Republike Hrvatske. Kad
se to tada nije dogodilo, nai iseljenici, koji su bolje od nas poznavali mehanizme rada
zapadnih drava, ele na te iste drave izvriti jai politiki pritisak.
Tako ve danima doktor Drago tambuk iz Londona, kao i novinarka Flora Tarner
zovu nas iz Bedema ljubavi da doemo u London i naim izravnim svjedoenjima
pokuamo razbiti stereotipe o naem narodu koji su desetljeima ukorijenjeni u
Ujedinjenom Kraljevstvu, kako bi se omekao stav slubene britanske politike.
U isto vrijeme stie i poziv gospoe Amalije Janovi koja organizira veliki prosvjedni
skup u Maastrichtu u Nizozemskoj. A sljedei sastanak europskih ministara najavljen
je upravo u Maastrichtu. U pozivu gospoa Amalija sugerira da okupimo to vie
vukovarskih prognanika koji mogu izravno svjedoiti o strahotama koje su proivjeli
u napadnutom gradu. Odgovoriti na oba poziva bilo je neophodno i vano, a opet
toliko teko izvedivo, ne samo zbog premalog broja ena koje razumiju vanost takvih
akcija, koliko zbog onih koje ne razumiju ili su instruirane od pojedinih politikih
stranaka pa vie odmau nego to pomau u organiziranju. No, ipak smo se dogovorile
64 Arbitrana komisija (poznata i kao Badinterova komisija, nazvana po predsjedniku komisije Robertu
Badinteru) utemeljena je radi pravne pomoi Konferenciji o miru u Jugoslaviji, koja je s radom zapoela u rujnu
1991. u Haagu. Ta je komisija tijekom prosinca 1991. i sijenja 1992., izmeu ostaloga, ustanovila da se SFRJ
nalazi u procesu raspada (), da se demarkacije izmeu Hrvatske i Srbije () mogu mijenjati jedino slobodnim
i zajednikim sporazumom, te da u nedostatku tako postignutog sporazuma, prijanja razgranienja dobivaju
svojstvo granica zatienih meunarodnim pravom ().

272

da poetkom prosinca u London otputujemo Vinja, Ivica, Vlasta i ja, a organizaciju

puta u Maastricht preuzela je prva dopredsjednica Marija Horvat.
U Londonu nas je 6. prosinca 1991. (toga je dana Dubrovnik pretrpio strana
razaranja u napadu srpsko-crnogorskih snaga) doekala Anica i odvela u svoju kuu,
smjetenu u dijelu grada koji se moe definirati kao etvrt vie srednje klase. Domaica
je vrlo susretljiva pa e nas ujutro odvesti u grad da malo razgledamo London, a oko
podneva imamo sastanak u Foreign Officeu (Ministarstvo vanjskih poslova). London
je izgledao blistavo ist, okupan jasnim prohladnim zrakama prosinakog sunca.
Hodajui gradom, traile smo mjesto gdje bismo mogle popiti prvu jutarnju kavu.
Na kraju smo pronale nekakav pub. Bio je pun pomalo udnih ljudi, a okolo je sve
smrdjelo na pivo, alkohol i druge ustajale mirise. No, u svim tim mirisima osjetile smo
i vonj kave, koja nam je nakon napornog dana i vrlo kratke noi bila potrebna kao
ozeblom sunce. Okrijepivi se alicom crne kave, doekale smo doktora tambuka.
Iako sam s njim u nekoliko navrata izravno razgovarala, iznenadila sam se ugledavi
pred sobom mladog ovjeka. Oekivala sam zapravo vremenog gospodina, a pred nas
je doao mladi u najboljim godinama, nasmijeen, srdaan, vidjelo se na prvi pogled
da zrai pozitivnom energijom.
Prvi na sastanak bio je u Foreign Officeu. Domaini su nas proveli kroz nekakav labirint
hodnika da bismo u jednom uredu priekale naeg prvog slubenog sugovornika. U
slubenom dijelu razgovora s inovnikom nije trebalo previe objanjavati o kakvoj
vrsti sukoba u Jugoslaviji se radi jer je domain bio vrlo dobro upoznat sa stanjem stvari,
a osim toga, bio je i jedna od osoba odanih bivoj premijerki M. Thatcher. Izlazei iz
ureda, na hodniku nas je doekao drugi inovnik, koji je izrazio spremnost lobirati za
politiku Republike Hrvatske. Bile smo iznenaene takvom izravnom ponudom, no
ta je ponuda imala i svoju cijenu. Vrlo brzo je shvatio da mi kao organizacija neemo
biti te osobe koje e zadovoljiti njegove osobne afinitete te nas je uputio da s njegovim
prijedlogom upoznamo Vladu Republike Hrvatske. Vjerujem da taj dil nikada nije
ostvaren.
Sljedei sastanak bio je u organizaciji Save the children. Za taj sastanak pripremile
smo dosta pisanog i slikovnog materijala. Imale smo dosta slika o stradavanju
Vukovara, kako samog grada, tako i bolnice i posebno djejeg odjela. Dodue, svi nai
podaci bili su nepotpuni, jer su se jo uvijek prikupljali, ali dovoljno je bilo i ono to
smo imale da bismo pokazale najtraginije prizore ruenje kola, vrtia, bolnica, gdje
su mahom stradavala i djeca. Sve ove podatke, uz veliku koliinu emocija, predoile
smo slubeniku. Vrlo dojmljiv je bio katalog koji mi je za tu prigodu poslala Zdenka
Grdovi iz Zadra, u kojem je osim prikazanih poruenih i zapaljenih kua, bilo puno
fotografija poginulih civila meu kojima i predkolske djece. No, naa tuga zbog
ranjene i poginule djece, zabrinutost zbog eskalacije rata i strah da bi jo djece moglo
nastradati nisu se osobito dojmili naeg domaina, to se dalo zakljuiti po njegovoj
reakciji. Slike stradalih doista su bile stravine, a mi smo mu ih ponudile kao dokument
273

sa eljom da ih zadri. Meutim, gospodin je odbio i pogledati, a kamoli zadrati slike.

Bilo je to jo jedno razoarenje s moje strane jer nisam mogla vjerovati da netko tko
radi za spas djece moe imati tako osjetljive oi kad su u pitanju stradala djeca iz
Hrvatske.
Sljedei sastanak bio je jo zanimljiviji, a odrao se u Victoria Street 94, u instituciji
naziva ODA (Overseas Development Administration65). Udobno zavaljen u konoj
stolici, s nogom preko noge i akalicom u ustima, doekao nas je gospodin Peter J.
Burton. Na vratima ureda pisalo je da je to Head of Disaster and Refugee Units66.
Logian slijed razgovora bio je vezan za prognane civile koji su osim slobodnih
dijelova Republike Hrvatske preplavili mnoge europske zemlje poput Maarske,
Njemake, Austrije, Italije... No za sve vrijeme naeg razgovora gospodin Burton nije
vadio akalicu iz usta pokazujui tako koliko ga je dirnula sudbina prognanika.
No, da nije sve tako crno, pokazat e vrlo zapaen nastup Ivice Boban i Vinje Milas
u sredinjem Dnevniku na dravnoj televiziji (Channel 4). Voditelji su ih doekali
hladno i s provokativnim pitanjima o motivima traenja da naa djeca napuste JNA
te je li ovo to ene rade dovoljno za zaustavljanje rata ili bi trebalo jo neto poduzeti,
a Vinja je odgovorila protupitanjem kako bi izbjegla oekivani odgovor koji bi mogao
kompromitirati ulogu ena i majki: A to ste vi uinili da ovaj rat prestane? I to bi
vi uinili da vam gori kua i da vas sin hoe spasiti iz nje? I koliko god je engleska
administracija pokazala dozu suzdranosti i hladnoe po pitanju naih stradanja,
toliko su novinari bili zagrijani za informaciju iz prve ruke pa su tri ugledne novinske
i televizijske kue Independent, BBC i Sky News objavile intervjue s Vinjom i
Ivicom.
Sljedei sastanci bili su na malo nioj razini, ali po irini vrlo znaajni. Naime, sastale
smo se sa enama iz nevladinih organizacija, koje su u to vrlo sveano predboino
vrijeme, u obasjanom i okienom Londonu vrlo suosjeajno sasluale naa izlaganja i
obeale kao ene i majke pomoi da se stradanja u Republici Hrvatskoj zaustave.
Kruna naih slubenih posjeta bila je kod tajnika lorda Petera Carringtona. Koliko god
su pojedini ljudi iz administracije bili po naoj percepciji hladni, sastanak s tajnikom
lorda Carringtona zauzeo je posebno mjesto u mom sjeanju. K njemu smo se dovezle
po noi, 8. prosinca, dok je London blistao u raskoi milijuna lampica i okienih borova.
Iz bljetavila grada ule smo u prostor s puno manje svjetla, u skromnu polumranu
prostoriju, bez lampica i boinog drvca. Ondje nas je doekao samo tajnik. Bilo
nam je vano upoznati desnu ruku mirovnog posrednika za Jugoslaviju i prenijeti mu
nevolje koje su trpjeli civili, o emu bi on potom trebao izvijestiti lorda Carringtona.
U sjeanju mi je ostao taj ovjek zbog svog izgleda. Visok je bio rastom, u zrelijim
65 Ured za razvoj prekomorskih zemalja.
66 Voditelj ureda za izbjeglice i krizna stanja.

274

godinama, s ravnom zalizanom kosom smee boje, niskog ela, s izraenim zaliscima,
tankim svijetlim usnicama i dugakih ruku. Ono to je posebno ostavilo dojam, bio je
stisak ruku prilikom rukovanja. Dranje mu je bilo odbojno. Ne bi se moglo rei da
je bio nezainteresiran jer je sluao o emu smo govorile, ali na licu se mogao proitati
odreeni cinizam, kojim kao da je elio pokazati da on sve to zna, moda i vie od
nas, da mu naa izlaganja nisu zanimljiva. itavo vrijeme naeg susreta stajali smo
na nogama, on drei se jednom rukom za kraj stola, a mi u polukrugu oko njega.
Dosadne su mu bile sve te prie iz Hrvatske, dosadna mu je bila hrvatska tuga, pla
majki, oeva, djece. Nije bilo niega toplog ni u njegovu pogledu ni u rijeima. Sam
taj polumrani prostor u kojem nas je primio, njegovo dranje i nain komunikacije
kao da su pripadali nekoj davnoj i zaboravljenoj prolosti. Obeao, naravno, nije nita,
a nije bilo ni za oekivati bilo kakav odgovor po nainu na koji se drao za vrijeme
sastanka.
Lo dojam koji je na nas ostavio tajnik lorda Carringtona popravilo je veernje druenje
u vili Gorana troka. Naime, pozvane smo bile na veeru kod poznatog biveg sportaa
koji je svoju uspjenu karijeru nastavio u Londonu. Dole smo ondje po mraku, a
primljene smo u vrlo otmjenom salonu, u ijoj je neposrednoj blizini bio bazen.
Ponuene smo svim moguim delicijama, od dalmatinskog pruta, kavijara, raznih
salata, kolaa, do biranih i skupih vina. Nakon napornog dana i mnogo razgovora, bila
je to jedna od ugodnijih veeri.
Sutradan, 9. prosinca 1991., Vlasta i ja otputovale smo na skup u Maastricht, a Vinja
i Ivica ostale su u Londonu pripremiti teren za posjet doktorici Vesni Bosanac iz
vukovarske bolnice, koji e uslijediti netom po naem povratku u Zagreb. U Maastricht
smo dole prilino rano s obzirom na vrijeme kada se skup trebao odrati pa smo imale
mogunost promatrati dolazak ljudi na parkiralite. Meu pridolima dominiraju nai
iseljenici iz Njemake, Francuske, Belgije, vicarske, vedske, ali bilo je i jako puno
registarskih oznaka iz Hrvatske. Dole su i nae lanice iz Bedema ljubavi. Skup je
odran na nogometnom stadionu. Sva mjesta na tribinama bila su popunjena, a bilo je
i onih koji nisu imali gdje sjesti. Samo na jednom dijelu tribina bilo je malo praznog
prostora koji je bio predvien za novinare. Ali novinara nije bilo. Samo jedan mukarac
s kamerom na ramenu. Pitam se jesu li organizatori moda propustili pozvati novinare.
Odgovor na to pitanje nisam mogla nai, ali sam zato ispred stadiona ugledala policiju
na konjima. Konjanik do konjanika, uredno postrojeni u sjajnim odorama, kao
srednjovjekovni vitezovi koji uvaju dravnu granicu od pomahnitalih hordi osvajaa,
a ne ojaene civile koji trae mir i pomo za svoju napadnutu domovinu. Na sredini
stadiona poela se okupljati grupica ljudi. Meu meni poznatim osobama su Draen
Budia, predsjednik HSLS-a, i doktor Neven imac iz Pariza. S njim je i poznati
francuski pisac i veliki zagovornik meunarodnog priznanja Republike Hrvatske,
Alain Finkielkraut. Pridruuju im se i prognanici iz Hrvatske. Malo dalje od grupe
oko Draena Budie, na suprotnoj strani blie tribinama grupa je invalida u kolicima.
I sada se najeim kad mi pred oi doe slika njihovog poasnog kruga oko stadiona.
275

utke, bez iije pomoi guraju svoja kolica, bez euforije ili saaljenja odvoenim
krugom zahvaljuju ljudima na stadionu koji su doli prosvjedovati. Gledajui ih
kako voze, s tribina se zaorio gromoglasni pljesak iji intenzitet nije poputao sve do
trenutka dok se ponovo tiho i dostojanstveno nisu zaustavili. Meu njima je i jedan
devetnaestogodinjak kojega sam upoznala u bolnici na Rebru, u Zagrebu. Pateta mu
je otkinula oba stopala. Heroje rata osakatila je trea po snazi vojna sila u Europi. JNA
im je osakatila tijelo, ali nije mogla ubiti
ponos, ljubav i duh. Bila je to velianstvena
slika koja je pokazala i nama i svijetu da su
rtve podnesene za napadnutu domovinu
neprocjenjive i nezaboravne. Doktor
Neven imac predstavio me gospodinu
Finkielkrautu, objasnivi mu u kratkim
crtama ime se bavi naa organizacija. Bio
je to za mene iznimno uzbudljiv trenutak,
jer mi se ukazala ast rukovati s planetarno
poznatim francuskim piscem i filozofom.
Ruka mi je lagano zadrhtala. Osjetio je
drhtaj pa mi je ruku stisnuo s obje svoje
ruke, blago ju prinio usnama, pogledao
me u oi i rekao: Ne bojte se, vi e te
Hrvatske antiratne demonstracije
u Maastrichtu.
pobijediti. Prvi se skupu obratio Draen

Hrvatske antiratne demonstracije u Maastrichtu; darovatelj Hrvoje Suk

276

Budia, to su gledatelji s tribina popratili frenetinim pljeskom. Nakon njega doktor

Neven imac, pa gospodin Finkelkraut. Rije su onda dali meni, a moji stavovi ve su
otprije bili poznati. Razlike je moglo biti samo u nijansama kod interpretacije. JNA je
bila onaj jeziac na politikoj vagi Jugoslavije koji je prevagnuo na stranu Slobodana
Miloevia, a unitila je svaki pokuaj mirnog rjeenja politike krize. Jer nikada Srbi
iz Krajine ne bi imali takvu petlju odsjei Dalmaciju od Zagreba da nije bilo oruja
kojim ih je opskrbila JNA. Skupu sam se obratila sljedeim rijeima: Dragi prijatelji!
S nelagodom stojim ovdje pred vama, s nelagodom jer znam da nas je ovdje okupila
zajednika tuga, zajednika bol, tragedija koju proivljava na narod u domovini.
Stoga smo se okupili ovdje na sjeveru Europe, ali ne da traimo samilost, jer bismo time
povrijedili svoje dostojanstvo, niti da pokaemo nae suze, jer one su nam potrebne da
oplaemo svoje mrtve. Nismo doli ovdje ni zato da kaemo tko je agresor, a tko rtva,
tko napada, a tko se brani, jer su to u Europi dobro poznate injenice. Doli smo ovdje
u ovolikom broju samo iz jednog razloga, a taj je da poruimo onima koji odluuju
o sudbini malih naroda, da svoj povijesni popravni ispit uspjeno poloe. Ovdje s
nama je vie od 300 ena iz Vukovara, Slunja, Osijeka, akovca i drugih gradova i sela
iz Hrvatske. Da smo vine peru kao to smo patnji, svaka od nas mogla bi ispriati
priu poput Shakespearea jer potku za dramu izmiljati ne trebamo, mi dramatino
ivimo. Dramatinost naega ivljenja pojaava sudbina naih sinova vojnika koje jo
uvijek zadrava JNA. Sva tri slova u nazivu joj i dalje stoje, ali znaenje im je ovo
Jugoslavenska nenarodna armada. Ta armada je nau djecu prevela u svoje rezerviste
uz nekakvu smijenu plau, a na rukave im stavila bijele trake. Ovdje smo zbog
Vukovara, kabrnje, Dalja, elija, Kusonja, Borova Sela, Slunja, Plitvica, Dubrovnika,
Zadra ovdje smo zbog ubijene i ranjene djece, tih velikih Kadijevievih neprijatelja,
ovdje smo u ime pola milijuna prognanih, ovdje smo u ime ubijenih, masakriranih
i izmuenih. Na kraju bih vas podsjetila da nam nitko nikada nee moi ukrasti
Dubrovnik ni Vukovar, jer ih mi nikada neemo moi zaboraviti. Pozdravila bih vas,
dragi prijatelji, samo s jednom eljom: da na sljedei sastanak bude u slobodnoj,
mirnoj i demokratskoj Hrvatskoj, ne na demonstracijama i prosvjedima, ve na skupu
mira i prijateljstva.
Mada je skup medijski bio jako loe popraen, ipak se za nj ulo, jer nema skupa niti
organizatora koji moe zaustaviti pojavu pijuna i agenata, to je pratilo i ovaj skup, pa
je on na razliitim razinama razliito interpretiran. Europskoj dvanaestorici poruio je
jednu osnovnu i vanu stvar: Republiku Hrvatsku treba im prije priznati. To je bila
naa povijesna elja, ali i iluzija, da e meunarodno priznanje zaustaviti stradanja.
U Maastrichtu sam upoznala velik broj naih iseljenika koji se u svojim novim
domovinama poeo baviti prikupljanjem pomoi u hrani, odjei, lijekovima i ostalim
potreptinama neophodnim za svakodnevni ivot ljudima u ratom zahvaenoj
domovini. Meu njima je bio i gospodin Ivica Dolovak. Obratio mi se rijeima:
Percepcija nas iseljenika koji se bavimo prikupljanjem humanitarne pomoi za
ugroene u domovini je takva da smo zakljuili da je vaa organizacija najpotenija i
277

278

najkorektnija i iz tog razloga nama vrlo prihvatljiva da preko vas pomaemo domovini.
To priznanje ljudi koji su imali pozitivnu percepciju o naoj organizaciji mi je
imponiralo. Upoznala sam ga s voditeljicom za humanitarnu pomo nae organizacije.
Po zavretku skupa ugostio nas je jedan od naih iseljenika koji je bio vlasnik restorana
na granici s Njemakom. Poslije veere uputile smo se u Zagreb.
Kod kue nas je doekala jednako dramatina situacija kao i kad smo odlazile.
Iako e Boi, nema onog osjeaja radosti koji me pratio itavog ivota, osjeaja
iekivanja dolaska djeteta Isusa, priprema za taj dolazak. Kuu istim po inerciji, jer
se mora oistiti, a kolae u kupiti u duanu jer vremena jednostavno nemam. JNA
mi je ukrala vrijeme i doivljaj Boia, a Vukovarcima je ubila obitelj i otela dom.
To ubijanje, ta otimaina, ti zloini optereuju i mene i moju obitelj, a kako je onda
Vukovarcima u progonstvu ili onima u logorima, kako je onima u vojnim zatvorima?
Kako je vukovarskoj djeci, gdje oni danas kite borove? Imaju li za takvu rasko mjesta
u hotelskim sobama, bez oeva, brae? Kako je onom bosonogom Vukovarcu iz
Doma sportova? Kako je Mariji Jovi bez najstarijeg sina? Kako je maloj Aneli iz
Dubrovnika, uje li jo udare topovnjaa? Kako je majkama masakriranih policajaca
u Borovu Selu? to je s bolesnom djecom iz Vrlike? Gdje je sin Ljubice Perkovi iz
Siska? O moj Boe, tjeskobnog li vremena u danima tvoga dolaska. Ni polnoka nije
onakva kakva je do sada bila. Zbog straha od zrane opasnosti, Kaptol je odluio
da se mise slave prema vlastitoj procjeni. U zagrebakoj prvostolnici misu predvodi
kardinal Franjo Kuhari, i to u ranim veernjim satima. Samom bogosluju prisustvuje
i cijeli politiki vrh Republike Hrvatske, kao i meunarodni predstavnici koji borave
u Hrvatskoj. Katedrala je puna vjernika, koji kao i obino trae utjehu i mole za
mir. eljela sam da mi radosne boine pjesme i dolazak spasitelja razgale umornu i
optereenu duu. Ali odmora za mene nije bilo.
Krajem prosinca je zasjedanje Sabora Republike Hrvatske. To zasjedanje Sabora mi
iz Bedema ljubavi eljele smo iskoristiti za jo jedno podsjeanje vlasti da se u JNA

APEL ZA MIR U HRVATSKOJ, 9. prosinca 1991., potpisan od 81 dobitnika Nobelove nagrade.

Plakat br. 21 iz ciklusa HELP! STOP THE WAR IN CROATIA
Akcija Nobelovci za mir u Hrvatskoj zapoela je apelom znamenitog amerikog nobelovca Linusa
Paulinga koji je bio upuen svjetskim politiarima, dravnicima i vladama 23. rujna 1991. godine.
Njegov tekst je bio predloak za akciju supotpisivanja koju je pokrenula dr. Greta Pifat Mrzljak
s Instituta Ruer Bokovi, obrativi se u listopadu 1991. njemakim nobelovcima prof. Manfredu
Eigenu iz Max Planck Instituta za biofiziku kemiju u Gttingenu i prof. Robertu Huberu iz Max
Planck Instituta za biokemiju u Martinsriedu. Ve do prosinca, kada je otisnut plakat, Apel je potpisao
81 nobelovac. Apel s potpisima 104 nobelovca financijskom je pomoi hrvatskog iseljenitva objavljen
14. sijenja 1992. u New York Timesu, dan uoi meunarodnog priznanja Republike Hrvatske. Akcija
je potrajala do veljae 1992. do kada je apel potpisalo 127 dobitnika Nobelove nagrade diljem svijeta
(Marijo Reljanovi, Hrvatski ratni plakat, listopad 2010., 111).
279

280

nalazi odreeni broj vojnika koje JNA ne eli otpustiti iz svojih redova. Uz uobiajenu
estitku, zamolile smo Sabor da u dnevni red sjednice ukljui pitanje statusa vojnika
graana Republike Hrvatske koji se jo uvijek nalaze u redovima JNA. Kako od
Sabora nikakav odgovor nismo dobile, odluile smo pokrenuti peticiju koju emo
poslati u Europski parlament. Sama peticija sadravala je nekoliko osnovnih zahtjeva,
u prvom redu uspostavu mira i prestanak rata u Hrvatskoj. Druga toka odnosila se
na povratak vojnika iz JNA kojima je produen vojni rok, odnosno koji su prevedeni
u rezerviste. Trea je bila abolicija za vojnike koji su za vrijeme rata u Hrvatskoj i
Sloveniji napustili JNA. etvrta se odnosila na prestanak agresije te razoruanje JNA i
stavljanje oruja pod meunarodnu kontrolu, ili da se to isto oruje uniti. Peti zahtjev
bio je povratak svih prognanih i raseljenih osoba svojim kuama pod meunarodnim
nadzorom. Zatim esto, razmjena zarobljenika po principu svi za sve bez odgoda i
daljnjih optereenja. I konano, od politikih voa u Jugoslaviji trai se sveobuhvatan
dogovor o rjeenju politike krize ili meunarodno priznanje Slovenije i Hrvatske.
Da su ovi stavovi prihvatljivi velikoj veini graana Republike Hrvatske, eljele smo
provjeriti skupljanjem potpisa ime bismo potkrijepile ovu nau peticiju. U samo
tjedan dana preko angamana naih lanica na podruju Republike Hrvatske skupilo
se vie od milijun potpisa potpore. Zanimljivo je da su se peticiji pridruili i mnogi
nai iseljenici, primjerice Hrvatska kulturna zajednica iz Hamburga koja je poslala
1156 potpisa potpore. Meu pristiglim potpisima bilo je mnogo stranih imena. Na
Trgu bana Josipa Jelaia, na samu Staru godinu, Katarina i ja smo prikupljale potpise.
Iako prikupljanje nije bilo javno obznanjeno, graani Zagreba prolazei Trgom i
vidjevi logo nae organizacije nisu ni pitali to potpisuju, ve su potpisivali jer su nam
vjerovali. Za uvezivanje potpisa nali smo sponzora. Najvei dio posla bio je obavljen,
ali je sada trebalo nai kanal preko kojega e se doi u Europski parlament. Uvijek
susretljiva i razumna tefica Sili, zvana Keka, koja nam je pomogla i kod organizacije
puta u Bruxelles, i dalje je bila na raspolaganju majkama kako bi pomogla u onim
stvarima koje mi nismo mogle ostvariti. Njena poznanstva u Bruxellesu pomau nam
da na mala vrata uemo kod europskih parlamentaraca. Naime, Keka je preko svoje
poznanice, zapravo generalne tajnice organizacije European Womens Lobby, gospoe
Barbare M. L. Helfferich, dogovorila susret sa efom kabineta gospodina Matutesa,
gospodinom Leonardom Marcadeom i s predstavnikom Portugala u Europskom
parlamentu gospodinom Cabralom.
Na samom poetku sijenja 1992. ja sam te potpise odnijela u Bruxelles.67 Po
dogovoru, doekala me Keka. Kod nje sam i spavala. Ona mi je organizirala i
67 Odlazak Slavice Bili poetkom sijenja 1992. u Europski parlament u Bruxelles, spomenula je u svojoj
knjizi, u biljeci ispod teksta Javnog svjedoenja o silovanju ena u bivoj Jugoslaviji, koji je proitala u Europskom
parlamentu u Bruxellesu, 18. veljae 1993., gospoa Milas Matutinovi: U ovome izlaganju koje mi je omogueno
na izravni poziv Vijea za enska prava Europskoga parlamenta osvrem se na prethodna dva nastupa Bedema ljubavi
u Europskome parlamentu. Prvi smo puta bile poetkom rujna 1991., kada nam je lanica Komisije za jugoistonu

281

prevoditeljicu na francuski jezik, gospou Mirjanu, i to bez ikakve naknade. Dok

sam pred vratima Parlamenta ekala sastanak s parlamentarcima, u jednom trenutku
nastala je trka inovnika. Takvu trku i zbrku nisam primijetila kod nas ni za vrijeme
raketiranja Zagreba, pa sam se pitala to se dogodilo da su se tako ustrali. Razlog strke
bio je dolazak lorda Carringtona, vjerojatno nenajavljen. A i on sam, dok je ulazio na
sporedna vrata, djelovao je izgubljeno. Morao je proi pored vrata kraj kojih sam i ja
ekala. Iskoristila sam trenutak i doslovce mu u ruke gurnula nau peticiju. Primio
ju je bez ikakvog komentara i uredno sloio u dep. On se upravo bio vratio sa svoje
posrednike turneje po Jugoslaviji. Boe moj, hoe li je ikada proitati pitala sam
se dok sam mu gledala u lea. Dvojila sam iz razloga jer pouzdano znam da u svim
ratovima na kugli zemaljskoj uvijek ginu mladi ljudi, a potroeni starci politiku vode.
Taj vremeni engleski lord s puno iskustva, s politikom moi, cijenjen i uvan, odabran
da pregovara i odugovlai, ni ne sluti koliko se nama majkama uri da se rat zaustavi.
I dok on pognut, starakim korakom prolazi hodnikom, ja sam se pokajala to sam
mu uope dala nau peticiju. Ako je i proita, to e mu znaiti komad papira koji
moe jednostavno zguvati i baciti u ko za smee, kad mu nita nisu znaili napadnuti
Vukovarci. Dok je on posredovao u mirovnim pregovorima, Vukovar su orali tenkovi
i kropile granate. Zato ih nije zaustavio? Je li razumio prirodu rata koji se vodi u
Republici Hrvatskoj?
ista suprotnost lordu Carringtonu bio je mladi gospodin Marcade. S puno potovanja
i suosjeanja primio me u svome uredu. Bio je elegantan, ugodna glasa. Ostavio je na
mene izuzetno pozitivan dojam. Obeao je pomoi. Pomoi u onome to drugi nisu
htjeli, mogli ili znali, pomoi da se nezahvalna sudbina mladih vojnika im prije rijei.
I gospodin Cabrala iz Portugala izrazio je jasnu simpatiju prema akcijama majki
vojnika. Za njega je to bio vrhunac majinske ljubavi, ali i elja svih miroljubivih ljudi,
da ratne strahote im prije prestanu. Prekinuo je zapoeti sastanak kako bi razgovarao
sa mnom, za trenutak se na isti taj sastanak vratio i ponovo razgovarao o ratnoj situaciji
u Jugoslaviji.
No, svi ti i dotadanji kontakti zapravo su bili sitne slamke spasa. Ali ja sam vjerovala da
mogu pomoi. A ta vjera mi daje snagu da nastavim ivjeti i raditi. Sada sam sigurna to
se potvrdilo iz dosadanjih razgovora, da Europa zna da se bez meunarodne pomoi
Europu Europskog parlamenta gospoa Doris Pack omoguila govoriti pred parlamentom. Drugi je put bilo to
u sijenju 1992. godine kada je Slavica Bili uruila Apel s 300.000 potpisa koje smo prikupili diljem Hrvatske
od Osijeka, akova, Slavonskoga Broda, Daruvara, Zagreba, Zadra, Splita Podatke koje u svojim izlaganjima
navodim, a koji su zbog sigurnosti rtava uopeni, ne bih nikada mogla iznijeti bez neposrednoga kontakta sa
rtvama, bez okrutnoga propitivanja i biljeenja za neke budue sudske procese da nije bilo njene brige, topline
i zabrinute strepnje lanica Bedema ljubavi prema rtvama nasilja dan za danom su Ana Lisak, Marija Lacko,
Hrvojka Paljan, Ana Lazarin i Mira Barievi, te Jany Hansal do svoga povratka u Dubrovnik pokuavale povratiti
vjeru u dostojanstvo i ljepotu ivljenja mnogobrojnim napaenim enama i tunoj djeci ( Josipa Milas Matutinovi,
Slutnja, strah i nada / Foreboding, Fear and Hope, Zagreb, 1997., str. 92).

282

neemo moi othrvati ratu. Znaju to i Srbija i JNA pa nastavljaju sa zauzimanjem

zacrtanih granica na tetu Hrvatske.
Dana 3. sijenja 1992. na snagu stupa primirje potpisano u Sarajevu.68 Molila sam Boga
da se bar ovo primirje odri, da se rat ne proiri. Nedugo potom, u proljee 1992., na
temelju mirovnog plana Cyrusa Vancea, na okupirano podruje Republike Hrvatske
dole su zatitne snage UN-a UNPROFOR.
Dana 10. sijenja 1992. vratila sam se iz Bruxellesa i nastavila tragati za vojnicima koji
jo nisu bili stigli kui. Razlog ovakve akcije bio je i taj da se neki vojnici koji bi se
vratili kui nisu javili u nau organizaciju, to je bilo shvatljivo obzirom na situaciji u
zemlji. No, tako nismo imali ni konaan broj onih koji su jo ostali u JNA. Da bismo
dobili to potpuniju sliku o onima koji su ostali u JNA, morali smo znati koliko se
vojnika vratilo kui. To je bio jedini nain jer podatke od JNA nikada nismo mogle
dobiti. Zamislile smo provesti telefonski upitnik, no morale smo ukljuiti i pisani oblik
komunikacije jer nisu svi roditelji imali telefone. Na ovoj akciji se radilo svakodnevno.
Stvaraju se popisi. Ja sam na rasporedu u nedjelju, s Nenom, i to mi je bio jedan od
ljepih dana u uredu. Tri dana kasnije, 13. sijenja, snano je odjeknula vijest da je Sveta
Stolica priznala samostalnost i suverenost Republike Slovenije i Republike Hrvatske.
Papa Ivan Pavao II., najvei moralni autoritet koji je svojim djelima obiljeio 20.
stoljee, ostat e u Hrvatskoj zapamen kao prva osoba koja je vjerovala u Hrvatsku.
Dva dana kasnije, 15. sijenja 1992., i zemlje lanice Europske zajednice69 priznale su
samostalnost Hrvatske i Slovenije.
Taj in meunarodnog priznanja zatekao me u Domu zdravlja na Trenjevci, gdje i
danas radim. Dok sam sluala uzbuene i oduevljene spikere koji su prenosili vijesti,
koje su konano izmijenile geografsku kartu Jugoslavije, ime se potvrdilo pravo
naroda, odnosno republika na samoodreenje i samoopredjeljenje, vjerovala sam da e
naim mukama uskoro doi kraj. Ponienja koja su provodili nad nama moraju
konano prestati. Jer ni jedan europski narod u novijoj povijesti nije doivio toliko
ponienja i toliko brutalnosti na svom vlastitom teritoriju samo iz razloga to svoje
nije htio prepustiti drugome, kao to je to doivio hrvatski narod na samom kraju 20.
stoljea. Agresorska vojska e iz nae zemlje morati otii. Nai vojnici e se vratiti
kuama Tako sam razmiljala kad sam na radiju ula da je najavljena misa zahvalnica
koja e se slaviti u zagrebakoj katedrali. Na misu smo krenule Vlasta, Milka i ja. Svaka
od nas ponijela je po jednu svijeu, da i na simbolian nain zahvalimo Bogu to nas je
spasio, to nam je dozvolio da se izjednaimo sa svim drugim slobodnim narodima u
68 U Sarajevu su 2. sijenja 1992., uz posredovanje Cyrusa Vancea, osobnog izaslanika glavnog tajnika UN-a,
predstavnici Republike Hrvatske i JNA potpisali sporazum o potpunom prekidu vatre u Republici Hrvatskoj.
69 Austrija, Belgija, Danska, Francuska, Grka, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Njemaka, Portugal,
panjolska, V. Britanija. Prije toga, do kraja 1991. R. Hrvatsku su priznale Slovenija, Litva, Ukrajina, Latvija,
Island, Estonija, te 13. sijenja 1992. Sveta Stolica.

283

Pozdrav Hrvata iz Kanade.

284

Europi. Misu je sluio kardinal Franjo Kuhari sa zborom biskupa simbolizirajui na

taj nain jedinstvo itave Hrvatske. Svim na zemlji mir veselje refren je boine
pjesme kojim je zapoelo bogosluje. Obraajui se vjernicima, ovaj znaajan datum u
hrvatskoj povijesti kardinal je oznaio kao polazite u bolju budunost. Za ostvarenje
te budunosti kardinal se zahvalio papi Ivanu Pavlu II. i svim dravnicima koji su
hrvatski narod i dravu uveli u krug slobodnih naroda i drava. U molitvu je ukljuio
i veliku nakanu za mir, upravo zbog tekog stanja i okrutnog rata u kojem je i proglaeno
primirje bilo krhko. U molitvu je ukljuio sve ranjenike, prognanike, branitelje, sve
poginule, sve one koji trpe zbog ovog nesretnog rata. Kardinal je poseban naglasak
stavio na zahvalu Majci Bojoj ije tovanje je bilo neizostavno kroz tisuljetnu
hrvatsku povijest. I na kraju, cijeli puk je ponavljao rijei molitve koju je predvodio
kardinal Kuhari: Neka se skrate teki dani iskuenja i neka zasja mir u naoj domovini
i cijelom svijetu. Molimo ujedno za mir u srcima, mir u obiteljima, mir meu ljudima
i narodima. Misa je zavrila pjesmom Rajska Djevo, kraljice Hrvata, to je nakon
dugo vremena ulilo i odreenu dozi radosti u moju umornu duu. No, takav osjeaj
nije mogla imati moja dobra poznanica, a sada i prijateljica Zdenka Grdovi iz Zadra.
Ona ve mjesecima nema nikakve informacije o svom sinu Sai koji je jo prije 14
mjeseci otiao na sluenje vojnog roka u JNA. Zdenka je ena koja se od prvog trenutka
ukljuila u antiratnu kampanju traei od Generaltaba JNA da se suzdri od vojnih
aktivnosti u rjeavanju politike situacije u zemlji. Njezin angaman poznat je po
odlasku u Beograd i u Bruxelles, te kroz kontakte po vojarnama u traenju naih sinova,
da ih se otpusti iz JNA. Sve je to ona radila i s ciljem da zatiti ivot svoga sina, koji se
stjecajem okolnosti u tom trenutku naao na pogrenoj strani. Strpljivo je sluala
manipulacije vojnog vrha, kao i nemuti odgovor slubene hrvatske politike, i
razmiljala kako bi sama mogla pomoi svom djetetu. Njen Saa ve 14 mjeseci slui
vojni rok iako je zakonom propisano jednogodinje sluenje, i kad se od toga odbije
redovni dopust, on je sada ve tri mjeseca due nego to bi trebao biti u vojsci. Trenutno
je u Srbiji, na granici s Rumunjskom i Bugarskom, odnosno tromei na vojnoj karauli.
I taman kad je kroz glavu premetala po tko zna koji put kako doi do svog jedinca,
zazvonio je telefon. Pretrnula je uvi glas nepoznatog mukarca, no shvatila je da se
javlja s karaule bugarske karaule. Kratko i jasno: Saa je dobio otpust iz vojske, ali
kako nema novca ni civilne odjee, a iz svoje vojarne telefonirati ne moe, iskoristio je
poznanstvo jednog bugarskog vojnika i telefonirao s njihove karaule. Moe kui, ali
nema ime. Odmah se dala na put u Srbiju. O svom putovanju po sina nije govorila
nita, ve o nainu kako je Sau dovela kui: Pokupila sam Sau i krenula put Hrvatske,
ali u Subotici nam ne daju prijei u Maarsku. Okreemo se za 180 stupnjeva i put
Makedonije. Srbijom je opasno putovati s mladim ovjekom zbog objavljene
mobilizacije. Negdje na putu iz Kikinde prema Skopju zaustavlja nas policija, izvodi iz
autobusa i ne da dalje. Razlog zbog kojega im nisu dali dalje, novci su koje je Zdenka
imala sa sobom. Da bi sve bilo u skladu sa zakonom, policajac Zdenki oduzima novce,
za to ona uredno dobiva i potvrdu o privremeno oduzetim novanim sredstvima. Na
285

potvrdi je pisalo: Na osnovu Uputstva MUP-a Srbije i Uredbe SIV-a (Sl. list 75-91 i
77-91) OSL SUP-a Ni je dana 18. 01. 92., a ispod toga Zdenkino ime i prezime,
adresa, popis novanica, potpis slubene osobe i ig policije. Kad je Zdenka upitala
policajca kad i gdje e joj biti vraen njen novac, jer je na potvrdi pisalo da su sredstva
privremeno oduzeta, policajac joj odgovara: Neka ti vrati tvoja drava, ovde je taj
novac zabranjen I tako su njih dvoje doli do Skopja, odakle su autobusom krenuli
u Sofiju, nadajui se da ih nee ponovo skinuti na granici. Srea je htjela da su u
autobusu upoznali jednu enu koja im se ponudila za prevoditelja i uz njenu pomo
vrlo lako su preli u Bugarsku. Ona se zvala Emilija, rodom iz Bugarske, a udana je bila
u Skopju. U Sofiji odmah uzimaju taksi elei im prije krenuti kui. Ali taksist sugerira
Zdenki i njenom sinu da na aerodrom ne idu jer je upravo toga dana Bugarska priznala
Hrvatsku, a za odmazdu su Srbi blokirali raunalne sustave za sve letove preko Srbije
pa ni zrakoplovi za Maarsku ne mogu uzletjeti. Ostaje joj kao mogunost
meunarodni vlak. No, za vlak je trebalo platiti 250 dolara po osobi, za tranzit kroz
Bugarsku, plus dvije karte. Toliko novca nije imala. U velikom gradu sami, na jakoj
hladnoi jer je poeo padati snijeg, nisu se mogli uputiti ni u hotel jer onda ne bi imali
dovoljno novca za put. No, tu je bila Emilija koja je prevodila i sluala njihovu nevolju,
te im ponudila da prespavaju kod nje. Zdenka je ponudu prihvatila. Usput su napravile
plan kako e se najlake prebaciti do Maarske. Emilija je imala brata u Budimpeti pa
se pokuala povezati s njim. Iako su telefonske linije bile blokirane, negdje u zoru
Emilija je dobila brata, objasnila mu kako bi trebao doekati dvoje ljudi iz Hrvatske te
ih nekako prebaciti u njihovu zemlju. Brat se odazvao pozivu s napomenom da Zdenka
kad doe u Budimpetu na papir napie da je iz Hrvatske, kako bi ju mogao prepoznati.
Sve je to Emilija odraivala tijekom noi dok su Zdenka i Saa spavali. Oko podneva
toga dana proradio je zrani prijevoz za Maarsku. Otili su kupiti karte. Na blagajni,
na svoj uas, Zdenka zakljuuje da ima novca za samo jednu kartu. Opet emo se
rastati, rekao joj je Saa jer je znao da e ta jedna karta biti njegova. Emilija je po
Zdenkinom uplaenom izrazu lica shvatila da vie nema novca. Otvorila je novanik,
iz njega izvadila 50 njemakih maraka i pruila Zdenki: Zdenka, uzmi ove marke.
Oprosti to ti vie ne mogu dati. To je sve to imam. Trenutno se lijeim, bolujem od
raka i plaam kemoterapiju. Ova gesta i rijei Zdenku su skamenili na mjestu. Jer ta
bolesna ena dva se dana brinula o njoj i njenom sinu, a o sebi nije rekla ni jedne jedine
rijei. Zapravo, toliko je u svojoj dobroti bila sugestivna da je Zdenku uvjerila kako su
Zdenki ti novci potrebniji nego njoj. Kad je Saa otiao na avion, ona se uputila na
autobusni kolodvor. Imala je novca tek toliko da doe ponovo do Skopja. No, na
bugarsko-makedonskoj granici granini je policajac utvrdio da Zdenka nema potvrdu
o noenju te joj je morao oduzeti putovnicu i vratit ju nazad. Vratila se stotinjak metara
dalje od autobusa, sama, oajna, u mrkloj noi, u tuoj zemlji, bez novca, bez potvrde,
bez mogunosti da se vrati kui. Poeo je padati gust snijeg. Poeljela je lei na plonik
i ekati da ju zatrpa snijeg kako bi njenim mukama doao kraj. Tako bespomonu
ugledao ju je jedan drugi granini policajac i upitao za razlog njenog oaja, a kad mu je
286

objasnila, zatraio je papir na koji je bila ispisana kazna koju je morala platiti ukoliko je
eljela natrag dobiti putovnicu. Uzeo je papir, strpao u dep, vratio se nakon par
minuta s njenom putovnicom u ruci. Napustila je Bugarsku i preko Makedonije se
vratila kui. Njezina spasiteljica i prevoditeljica Emilija pobijedila je rak. Danas su njih
dvije prijateljice, a njihovo prijateljstvo niti velika geografska udaljenost ne moe
umanjiti.
I koliko god smo nespremne i bez ikakvog politikog ili diplomatskog iskustva
gurnute u vrtlog rata i svjetsku uurbanost, voene iskljuivo majinskom ljubavlju,
inilo mi se da se naoj borbi nazirao kraj. Takvo razmiljanje imalo je uporite u onom
dijelu koji se odnosio na politiki status Republike Hrvatske. Ona je sada samostalna
drava i sama je odgovorna za sve svoje odluke i postupke. One poslove koje smo do
sada polulegalno odraivale mi ene i majke trebala bi na sebe sada preuzeti drava,
jer stvoreni su bili uvjeti u kojima je dunost i obaveza drave bila povesti brigu o
svojim graanima. Kad govorim o polulegalnom djelovanju imam na umu odluku
Hrvatskog sabora iz listopada 1991. godine kada su prekinute sve dravnopravne
veze s Jugoslavijom. No, tu odluku nisu potivali ni Srbija ni JNA. Ali sada je drava
meunarodno priznata i sve njene odluke legalne i meunarodno priznate. Zbog toga
bi drava trebala postaviti pitanje povratka naih ronika iz JNA, jer ta vojska vie nije
naa vojska, vie nema Jugoslavije kao takve. Nai vojnici su u neprijateljskoj armiji
koja po nama puca. Ima li slubena hrvatska vlast snage za takav in? Pokazat e se
da nema. Najjasniji u takvoj sugestiji, o djelovanju hrvatske vlasti, je Nedjeljni Vjesnik
od 19. sijenja 1992., u lanku pod naslovom Srbija vie ne moe biti isprika. Osim
kritike i analize proteklog vremena, novinari donose i procjenu najzaslunijih osoba za
meunarodno priznanje Republike Hrvatske. Meu sto najzaslunijih nalo se i moje
ime, ispod kojeg je pisalo:
Kad su majke, supruge i sestre vojnika koji su sluili vojni rok u JNA pokrenule akciju da
se oni puste iz vojarni i vrate kuama, malo tko je mogao povjerovati da e njihova akcija
uzdrmati u ono vrijeme jo samouvjerenu i prepotentnu vojnu maineriju. Predvoene
odlunom i elokventnom Slavicom Bili one su se uputile ravno u Beograd, unato
protivljenju srpskih i vojnih vlasti, izborile su pravo da pregovaraju s najodgovornijim
generalima i do suza ganule njemakog ministra vanjskih poslova Dietricha Genschera,
kojeg su posjetile na svom putu po Europi.
Meu plejadom poznatih i priznatih osoba, bila mi je to ne samo ast, ve i veliko
priznanje neutralnih analitiara, kao jednoj eni, ali i osobi bez ikakvog politikog,
medijskog ili kakvog drugog javnog iskustva. Zapravo, kroz moju osobu to je bilo
priznanje Bedemu ljubavi.

287

U Hrvatskoj je ugroeno osnovno ljudsko pravo pravo na ivot

Prolo je vie od tri tjedna od meunarodnog priznanja Hrvatske, prekratko vrijeme
da bi se posloile sve aktivnosti koje je drava morala odraditi po prioritetima. A
prioritet bi, po mojem shvaanju, trebao biti povratak kui svih vojnika, zarobljenika,
prognanika te traenje nestalih osoba. Pouzdano znamo da na dravnom teritoriju
Srbije i Crne Gore, te na okupiranim dijelovima Hrvatske postoje koncentracijski
logori. Zarobljenici nisu samo oni ljudi koji su branili svoj grad, selo, i nosili puku,
to je bilo pravilo kod svih ratova, da se poraenog vojnika odvede u logor i da se s
njim postupa po meunarodno uspostavljenim pravilima. Iz Vukovara su odvedeni
civili, mukarci, ene i djeca. Jedan dio vukovarskih prognanika, onaj koji je imao
sreu stii do Zagreba, zbraja gubitke, organizira se i trai nestale i odvedene osobe.
To su vukovarske majke. Taj 5. veljae 1992. znaajan je datum u sjeanju svih nas
koji vjerujemo u pravdu i meunarodno pravo. U tom kratkom vremenu nakon
dolaska u slobodni dio Hrvatske, vukovarske majke su prikupile vie od 2000 imena
mukaraca, ena i djece koji su odvedeni iz Vukovara, a kojih nije bilo na popisima koje
je sastavio Meunarodni Crveni kri. U hotelu Esplanade u Zagrebu vukovarske
majke i Bedem ljubavi predali su mirovnom posredniku lordu Carringtonu peticiju s
vie od 3000 potpisa svojih oajnih sugraana koji tragaju za svojim sinovima, braom
i sestrama, da im pomogne da ih se pronae. Suosjeajno je lord sasluao dramatine
prie vukovarskih majki koje su jasno svjedoile o nedjelima koja su poinjena u
Vukovaru ulaskom JNA i srpskih paravojnih formacija u njihov grad. Po reakciji koju
je na nas ostavio zbunjeni lord bilo je jasno da je i on osobno i meunarodna zajednica
shvatila da JNA i etnici nisu pozitivni kakvima su se do tada predstavljali. No, to
njegovo saznanje nije nam bilo od osobite koristi jer je i u ovim vrlo konkretnim
dokazima i informacijama pokuao stvarni problem gurnuti na sporedni kolosijek.
Formalno je izrazio elju da se nestali Vukovarci pronau, ali on je smatrao da e se
situacija u Vukovaru moi rasvijetliti tek onda kad se dovedu mirovne snage. Tek
tada e ih Meunarodni Crveni kri moi potraiti, rekao je i istaknuo: A ono to
se u Vukovaru dogodilo, neoprostivo je.70 Najvei apsurd te izjave bila je injenica da
smo svi znali da je Meunarodni Crveni kri bio u Vukovaru za vrijeme odvoenja
ranjenika iz vukovarske bolnice.
U isto vrijeme u Zagrebu je boravio i tadanji guverner Koruke, austrijski politiar Jorg
Haider, kao gost Stipe Mesia, tada izvrnog tajnika HDZ-a. Vukovarke su iskoristile
prigodu pa su i ovom politiaru uruile svoju peticiju. I vukovarskim majkama kao i
Bedemu ljubavi bilo je vano da se sazna da mnogih ljudi nema i da ih sami pronai
ne moemo. Zato je bilo vano upoznati svijet, pa i preko politiara, da se sudbina
nestalih i odvedenih osoba im prije rasvijetli.
70 Veernji list, 6. veljae 1992.

288

I dok Vukovarke u oaju pokuavaju ui u trag svojim odvedenim ili pobijenim

obiteljima, meunarodni imbenici govore o krenju ljudskih prava na raznim
konferencijama i na razliitim razinama. Jedna takva konferencija odrana je u enevi
od 27. sijenja do 6. oujka 1992., zapravo 48. sjednica Komisije Ujedinjenih naroda
o pravima ovjeka. Glavna tema te sjednice bilo je grubo krenje ljudskih prava
irom svijeta. Centar za ljudska prava ima strogo odreena pravila tako da nije bilo
ni lako ni jednostavno doi, a kamoli sudjelovati u raspravi na takvoj razini. Da bi
neka zainteresirana strana, odnosno civilna udruga iz bilo koje drave mogla dobiti
konzultantski status potrebno je bilo ekati dvije godine. Za nekoga iz Hrvatske,
koja je tek bila meunarodno priznata, sudjelovanje na ovakvoj konferenciji s ovim
propozicijama bilo je ravno znanstvenoj fantastici. Ali nije i Bedemu ljubavi. Naa
Vinja Milas, koja je i inae bila zaduena za meunarodne kontakte, to zbog izvrsnog
poznavanja engleskog jezika, to zbog jasno izraavanog stava o agresiji na Republiku
Hrvatsku, otputovala je u enevu s jednim jedinim ciljem: dokazati da je u Hrvatskoj
ugroeno osnovno ljudsko pravo pravo na ivot. Sa sobom je ponijela veliku koliinu
dokaznog materijala o stradanjima Hrvata na okupiranim podrujima, u kojima su bili
navedeni precizni podaci o broju ljudi, o podruju gdje se nalaze, o nainu ugroze. Za
te podatke treba zahvaliti profesoru Ivici Kostoviu. Iako smo mi jo u rujnu poele
prikupljati podatke o ugroenosti civila na okupiranom podruju RH, nai podaci su
bili nedostatni iz razloga jer su se ljudi bojali govoriti o zlodjelima koja su im uinjena
jer nisu vjerovali u tajnost danih iskaza. Svoje nevolje radije su preuivali, da bi kad
se, kako su mislili, uskoro vrate, sa to manje tenzija ivjeli sa svojim susjedima. No,
ne smije se prijei preko injenice da svaki ovjek mora biti jednak u ostvarivanju
svojih ljudskih prava bez obzira na boju koe, naciju, vjeru ili politiku pripadnost.
To su osnovna naela Centra za ljudska prava pri Ujedinjenim narodima. Upravo
zbog tih naela bilo je vano sudjelovati na konferenciji u enevi. Ali kako, pitanje
je na koje e odgovor dati predstavnica meunarodne organizacije Svjetski pokret
majki pridruivi nau lanicu Vinju u svoju organizaciju. Iz te pozicije predstavnica
Bedema ljubavi mogla je 20. veljae 1992. govoriti na ovoj sjednici u enevi.71 Bio
je to za organizaciju dogaaj od izuzetne vanosti, iz vie razloga. Ponajprije, u
Centru za ljudska prava bilo je na stotine nevladinih organizacija iz cijelog svijeta,
71 O tome je u svojoj knjizi Josipa (Vinja) Milas Matutinovi zapisala: Nevladina organizacija World Movement
of Mothers Svjetski pokret majki (koja ima konzultativni status u Ekonomsko-socijalnom vijeu UN-a) osigurala
je akreditaciju Bedemu ljubavi te nam je tako omoguila sudjelovati po prvi puta u radu redovnoga godinjeg
zasjedanja Komisije za ljudska prava UN-a ve u sijenju 1992. godine, koja zasjeda samo jedanput godinje. Tada
se predsjednica World Movement of Mothers Svjetskoga pokreta majki, gospoa Marie Laure Beck odrekla svojih
tri minute da bi mi omoguila govoriti. Njezina se odluka vjerojatno temeljila na informacijama o svjedoenjima i
vjerodostojnoj dokumentaciji o poinjenim zloinima protiv ovjeanstva koju je Bedem ljubavi uporno dostavljao
Centru za ljudska prava Ujedinjenih naroda u enevi od poetka listopada 1991. godine. Nae smo podatke
provjeravale i dopunjavale i u suradnji s tadanjim Uredom koji je vodio prof. dr. Ivica Kostovi i gdje smo suraivali
s dr. Ivanom imonoviem, dr. Mladenom Lonarom i dr. Miloem Judaom. Odlazak i boravak u enevi za nas ne
bi bio mogu da nije bilo dobrih ljudi kao to su Estanislao Cieniewicz, Jadranka i Jonas Widgren ili pak Dragica i
Andrija Babi ( Josipa Milas Matutinovi, Slutnja, strah i nada / Foreboding, Fear and Hope, Zagreb, 1997., str. 30).

289

kao konzultativni lanovi ili sami lanovi UNICEF-a, UNESCO-a, uz iju pomo
svaka nevladina organizacija moe prenijeti istinu o krenju ljudskih prava svugdje u
svijetu, pa tako i u Hrvatskoj. Kako su nam susretljivou i empatijom predstavnice
Svjetskog pokreta majki otvorile vrata da i same sudjelujemo kao ravnopravni
lanovi te meunarodne organizacije, naa predstavnica Vinja Milas sudjeluje i na
drugim vanim konferencijama koje se odravaju u organizaciji UN-a, uglavnom u
enevi, ali i u Beu, te u Europskom parlamentu u Bruxellesu. Potkomisija koja se bavi
zatitom manjina ukazala je ast naoj predstavnici time to je predsjedavala sjednici te
potkomisije. Da je na sjednici bilo burno, najbolje svjedoi tekst koji prenosi Tanjug,72
a koji smo uspjele uloviti prije nego je objelodanjen u Beogradu, 14. rujna 1992., pod
naslovom Antisrpska ustaoidna kampanja Zagrepanki u Palati nacija:
Aktivistkinje koje sebe nazivaju Bedemom majki za mir ponovo su se oglasile u Palati
nacija antisrpskom kampanjom estoko natopljenom rasistikom mrnjom, koristei u tu
svrhu predsjednitvo nevladine organizacije Svjetski pokret majki. Najustrija meu
agitatoricama Josipa Vinja Milas odrala je na sastanku Potkomisije za zatitu manjina
antisrpsku tiradu u stilu onog poznatog ustaoidnog istupanja u Hrvatskom saboru uz
poklike pro patria. U pretjerano emotivnom i konfuznom istupanju ova organizatorica
zagrebakog Bedema majki htjela je da kae da je njen hrvatski narod izloen zloinima
protiv ovjenosti i genocidu, ali da, kako je rekla, to nije razjanjeno u dokumentima
Potkomisije i Komisije za prava ovjeka, zato je ona precizirala da su rtve tih zlodjela
nesrpski graani bive Jugoslavije, uenici, ene, seljaci. Radnike nije spominjala. Gospoa
Milas je optuila srpske generale i lidere da kre zakon za zatitu prava ovjeka i tako sve
redom da bi na kraju kao vrla predstavnica NDH izgrdila i sam srpski narod kao laove,
rulju, ubojice, primitivce, a pri tome je nastojala da se zakloni iza literarnog stvaralatva
Dobrice osia.
U odgovoru na ovakav nevieni izljev mrnje prema Srbima savjetnik Jugoslavenske
misije pri UN-u u enevi, Miroslav Miloevi, rekao je da bi sve trebalo ignorirati, ali
je predstavnica iz Zagreba nanijela line uvrede predsjedniku SRJ pa je moja moralna
obaveza da najotrije odbacim njene lai i samovoljne kvalifikacije. Reagirajui na optube
gospoe Milas, norveki ekspert Bjorn Eide je primijetio da na osnovu svog bavljenja
etnikim sukobima moe potvrditi da nasilju pribjegavaju sve strane. Upozorio je Svjetski
pokret majki iz ijih je klupa nastupila izaslanica iz Zagreba, da su siledijstva i zlodjela
poinjena i na hrvatskoj strani. Mi znamo da u Hrvatskoj ima ljudi koji ne prihvaaju
ratne poklie i da e prevladati elja za mirom
U ljudskoj je prirodi teko biti kritian prema samome sebi, pogotovo je teko priznati
sebi, a kamoli drugima da si u neemu pogrijeio. I ovaj Tanjugov tekst jasno pokazuje
da je izlaganje nae predstavnice Josipe Vinje Milas pogodilo predstavnike Srba na
72 Nacionalna novinska agencija u Republici Srbiji, osnovana 1943. kao Telegrafska agencija Nove Jugoslavije.

290

toj meunarodnoj konferenciji, pa se na njenu osobu nabacuju termini ustaoidnosti,

NDH, a ona karakterizira osobom koja blati srpske generale, sve samo zato to su
lanovi ove konferencije uli istinu o stradanjima po Hrvatskoj, koju Srbi skrivaju.
Citiraju i Norveanina Eidea, koji kae da u etnikim sukobima zloine ine svi, to
je iz norveke perspektive tono. Ali kvalifikacija da se ovdje radi o etnikom sukobu
jednostavno ne stoji. Ovdje se radi o osvajakom ratu i to preko lea i nae vlastite
djece, i tim je taj rat gori, a ova medijska podvala brutalnija. Boriti se s organiziranom
propagandom iza koje stoji drava, novac, prekaljeni predstavnici, veze i iskustvo u
meunarodnim institucijama bilo je nezamislivo teko, bez obzira na to to je na naoj
strani bila istina i to su postojale injenice i argumenti. Osim iznoenja injenica i
istine, mi smo istovremeno, u tim prvim danima, stupivi na meunarodnu scenu,
morale mijenjati dugo godina stvaranu sliku o Hrvatskoj. Bilo bi dobro nikada ne
izgubiti iz vida da smo u tome uspijevale prvenstveno zato jer su nam injenice davale
za pravo. No, koliko god su nam injenice o neopravdanosti ovoga rata davale za pravo
da ga im prije treba okonati i vratiti kui svakoga tko se u tom ratu naao, toliko je
sada bilo tee doi do onih koje traimo. Jo je tee bilo davati nadu roditeljima koji za
svoju djecu nisu uli jo od listopada 1991. godine. Takav je sluaj i s Damirom V. iz
Rasinja, koji je u vojsku otiao u oujku 1991., dakle u vrijeme krvavog Uskrsa. Bio je
u Vinkovcima pa u Boboti. Roditelji mu piu, ali pisma se vraaju. to je s njim? Kako
doi do informacije, kako ga pronai, je li iv? A Tanjug spoitava Vinji da blati srpske
generale. Neka srpski generali kau gdje je Damir i zato se sin ne javlja roditeljima.
Ako nije poginuo, moda je negdje u zarobljenitvu ili zatvoru kao Slavko M.
Da neizvjesna sudbina, ne samo vojnika u JNA, ve i desetaka tisua zarobljenika
silom odvedenih iz okupiranih i razorenih hrvatskih podruja dira svakog potenog
graanina Hrvatske, ukljuivanjem u apeliranja pokazuje i predsjednica Drutva
hrvatskih intelektualki Vlasta Vince-Ribari, sastavljajui i potpisujui u ime Drutva
sredinom veljae 1992. apel kojim se trai razmjena zarobljenika, prestanak muenja i
ubijanja, rasputanje logora i muilita, jer ako se to ne uini, daleko od oiju javnosti
nastat e nova zastraujua groblja nedunih zarobljenika-uhienika. U apelu se
naglaava da je vie od 8000 ljudi izvrgnuto tekim patnjama u zatvorima i logorima
u Sremskoj Mitrovici, Stajievu, Glini, Staroj Gradiki, Begejcima, Morinju, Manjai,
Kninu, Jagodnjaku, Niu, Borovu Selu, Aleksincu, Loznici, Valjevu, Somboru,
Pasuljanskim poljanama, raznim PIK-ovima, privatnim gospodarstvima, industriji i
rudnicima. Naglaava se potreba poduzimanja svih raspoloivih mogunosti drava
i vlada, ustanova i osoba, da se oslobode rtve velikosrpske agresije. Apel su potpisale
mnoge ugledne osobe iz javnog i intelektualnog miljea, meu prvima tadanji
predsjednik HAZU-a dr. Ivan Supek, msgr. Vladimir Stankovi ispred Caritasa
Hrvatske biskupske konferencije, Milivoj Slaviek iz PEN-a, predsjednik Hrvatskog
lijenikog zbora dr. Mirko urain, Josip Ivevi iz Matice hrvatske, predsjednik
Drutva hrvatskih filmskih radnika Ljubo iki, ja u ime Bedema ljubavi, i mnogi
drugi. Apel je upuen Meunarodnom Crvenom kriu u enevi, Hrvatskom crvenom
291

kriu u Zagrebu, organizaciji Amnesty International i drugim zainteresiranim

organizacijama i pojedincima.
S meunarodnim priznanjem RH, svima nam se vratila izvjesna doza samopouzdanja
pa one dotadanje pitijske informacije sada poprimaju jasniju dimenziju. Mi pouzdano
znamo za postojanje logora, ali u potpunosti ne znamo to se sve u tim logorima dogaa.
Znamo da u Kninu postoji vojni zatvor koji zovu Stara bolnica i da se u njemu jo od
listopada 1991. nalaze zatvorenici iz Kijeva i okolnih mjesta. Za Vukovarce znamo da
su odvoeni od Stajieva do june Srbije, za Dubrovane da su u Morinju. Svi ti podaci
koje dobivamo od izbezumljene i oajne rodbine su nedostatni, a pristup Kninu ili bilo
kojem drugom mjestu gdje se nalaze logori nemogu, dok je slubena vlast okupirana
obranom drave, ali i strahom od reakcije svemone JNA. Jedino to je realno i to
mi kao organizacija moemo uiniti kako bi zatitili zarobljenike jest prijaviti njihova
imena Meunarodnom Crvenom kriu, pri emu dolazi do nerazmjera izmeu naih
popisa ljudi koji se nalaze u zarobljenitvu i popisa Meunarodnog Crvenog kria,
koji je naao neke od traenih, ali ne sve koje smo im predoili. Mi sumnjamo da JNA
i etnici skrivaju zarobljenike pred Meunarodnim Crvenim kriem, to e nekoliko
mjeseci kasnije potvrditi razmijenjeni zarobljenici svojim svjedoenjem. Pravilo po
kojem su etnici i JNA radili bilo je vrlo jednostavno. Kad bi im se u posjet najavio
Meunarodni Crveni kri, oni bi odreenu grupu prebacili ondje gdje Crveni kri
nee doi. Kasnije e se saznati da se mnoge od tih grupa nikada nisu ive vratile, a
nema ih na popisu Crvenog kria. Dakle, ti ljudi uope nisu postojali. S obzirom
na to da nisu evidentirani od Meunarodnog Crvenog kria, oni ne postoje, a nad
nepostojeim ljudima nije se mogao napraviti ratni zloin. Ni danas sudbina mnogih
od njih nije rasvijetljena. Nitko pouzdano ne zna koliko raseljenih ljudi boravi u
Zagrebu. Ured za prognanike svakodnevno se susree s bujicom prognanih. Da bi se
uveo red u organizaciju i pomo prognanicima i izbjeglicama, Ured za prognanike, sa
sjeditem u Petrinjskoj, sazvao je jedan proireni sastanak, koji je odran u Skuptini
grada Zagreba 10. veljae 1992. godine. Tema je bila revizija i anketiranje prognanika
te metodologija po kojoj e se ankete provoditi. Na tom sastanku sudjelovao je i
Bedem ljubavi. Nau organizaciju predstavljala je Ana Lisak. Iako smo i do sada bile na
raspolaganju prognanicima i izbjeglicama, sada smo konano ukljuene u humanitarnu
mreu koja mora odgovoriti zahtjevima teke humanitarne krize. I dok grupa
predvoena Anom Lisak radi na prikupljanju pomoi prognanicima i izbjeglicama,
druga je i dalje angairana oko vojnika, a trea oko ranjenika.
U na ured u Vlakoj ulici 27. veljae 1992. dola je Doris Pack, zastupnica u
Europskom parlamentu. Dan prije posjetila je i Vladu Republike Hrvatske. Na
njeno inzistiranje, na jedno veernje druenje pozvane smo Vinja i ja. Gospou
Pack zanimale su nejasnoe koje su se provlaile kroz njemake medije, a vezane su
bile za UNPA73 zone u RH. arko Domljan, predsjednik Sabora RH, kao domain
73 United Nations Protected Area Zatiene zone Ujedinjenih naroda.

292

objanjava gospoi Pack da nejasnoa oko pitanja granica nema jer su one potvrene
Badinterovom komisijom, ve da se radi o jurisdikciji na UNPA podrujima, jer vlasti
pobunjenih Srba ne priznaju hrvatske zakone u UNPA podrujima.
Za vrijeme tog etverodnevnog posjeta Hrvatskoj bolje smo se upoznale s gospoom
Pack, enom koja je prva u Europi pokazala zanimanje za tragediju naih sinova vojnika
i odradila kontakte za puno sastanaka na kojima smo se mi predstavile Europi. Netko e
moda rei da je ona politiarka koja je radila u interesu politike i svoje stranke, no taj
politiki aspekt djelovanja gospoe Pack je javan i o njemu se sve znalo. No, onaj drugi
dio, onu njenu polovicu u kojoj je, kao i mi, nosila jednu teku i osobnu dramu, imala
je potrebu podijeliti s nama, jer mi smo ene i majke kao to je i ona. Mi se borimo za
ivote svoje djece i u toj borbi ona je bila meu prvima koji su nas razumjeli i pomogli,
jer slinu borbu vodila je i sama. Upravo nekoliko tjedana prije tog posjeta Zagrebu
njena ker je izgubila bitku sa ivotom. Gospoa Pack i sve mi majke vojnika na tom
susretu u Vlakoj ulici bili smo jedna obitelj, s jednom milju i eljom: boriti se za ivot
i zdravlje svoje djece. Da bi joj na neki nain pokazali zahvalnost, razumijevanje za
njenu bol i suosjeanje koje proivljavamo zajedno s njom, predloili smo joj da bude
naa poasna lanica, to je ona s oduevljenjem prihvatila.
Meunarodni dan ena 8. oujka iskoristile smo da estitamo taj dan svim enama
svijeta, traei podrku u pronalaenju i povratku kuama nae ive, ranjene, zarobljene
ili mrtve djece. I dok ene cijeloga svijeta slave Meunarodni dan ena, mi u Hrvatskoj
i u BiH na takav in ni ne pomiljamo. Rat ija je iskra frcnula u Sloveniji, a zapalila
Hrvatsku, neugaen se prelio preko njenih granica i jo veom silinom buknuo u BiH,
i od nas ena trai apsolutni angaman. U prvom redu od nas pomo trae ene iz BiH
iji su sinovi jo uvijek u JNA, kao i dio naih. Koliko god je razoruana Hrvatska bila
nespremna prihvatiti rat, Bosna je jo vie nespremna doekala oficire JNA s etnikim
obiljejima. U takvim okolnostima Hrvatska kulturna zajednica iz Hamburga poziva
ene iz Hrvatske, BiH i s Kosova da graanima i politiarima na sjeveru Njemake
predoe traginu sudbinu jugoslavenskih naroda. Predstavnica Kosova bila je gospoa
Maria Nekaj, lanica Demokratskog foruma Kosova, predstavnica majki vojnika iz
BiH Fatima Kafedi iz Sarajeva, iz Zagreba Slavica Bili i Hrvojka Paljan, te mirovna
aktivistica iz Hamburga doktorica Margaret Birkenbach. Skupom je koordinirala
lanica Europskog parlamenta Christa Randzio-Plath. Predavanje je organizirano u
Narodnom muzeju u Hamburgu 8. oujka 1992. godine. Narodni muzej u Hamburgu
je simbol grada, a sam datum simbolian je za sve ene svijeta. Sluatelji su veinom bili
mladi ljudi, studenti i intelektualci, koji vrlo paljivo prate svaku rije koju izgovaramo
vezano uz ratne prilike u Jugoslaviji. Najvie ih zanimaju uzroci i poetak rata. Kako
je epicentar rata u Hrvatskoj, najvie pitanja upuuju Hrvojki i meni. Objanjavamo
poetak rata u Sloveniji, pobunu srpskih i hrvatskih roditelja zbog nastalog rata, na
odlazak u Beograd, traenje pomoi od Europe, bjeanje mladia iz JNA bez obzira
na nacionalnost. Govorim o zarobljenicima, prognanicima, ranjenicima iz vukovarske
293

bolnice, napadu na Dubrovnik, o sruenim kolama, vrtiima, bolnicama, govorim o

naem apeliranju na svijet da se politiki ukljui i da se rat konano zavri. Sve to
sam ja rekla, svojim izlaganjem potvruje i predstavnica Kosova, s tim da ona naglasak
stavlja na represiju koju Srbija provodi nad kosovskim Albancima ve vie od desetljea.
Predstavnica iz Sarajeva govori o ratu koji se rasplamsava u BiH, te muslimanima koji
su prisiljeni u JNA za Miloevieve interese ratovati po Hrvatskoj, a sada i po BIH. Sve
to to smo iznijele paljivo sluaju i biljee sluatelji, dok se u jednom trenutku idui
prema vratima nije oglasila jedna ena koja je navodno napisala knjigu o graanskom
ratu u Jugoslaviji. Odlazei sa skupa, okrenuta nam leima, ali vrlo glasno da ju svi
moemo uti, rekla je: U Jugoslaviji se radi o etnikom sukobu i to je jedina istina!
Ova konstatacija traila je jasan i precizan odgovor. Tvrdnja da se u Jugoslaviji vodi
etniki ili graanski rat jednostavno ne stoji, iz sljedeih razloga, nastavila sam brzo
odgovarati na provokaciju jer je ena zastala i jasno je bilo da slua, pa sam eljela da
me do kraja uje. Jugoslavija je bila koncipirana kao federalna zajednica 6 republika i
2 autonomne pokrajine. Kad je koncem osamdesetih dolo do ekonomske i politike
krize u zemlji, odnosno rasula u vladajuoj stranci Savezu komunista Jugoslavije, Srbija
kao najvea i najbrojnija republika u Jugoslaviji svojevoljno je ukinula autonomiju ovih
dviju pokrajina i pripojila ih u jedinstvenu Srbiju. uli ste predstavnicu Kosova koja
tvrdi da se radi o vie od desetogodinjem ugnjetavanju Albanaca na Kosovu. Dakle,
Kosovo nije svojom voljom odbacilo autonomiju. Srbi su im je oduzeli. Drugo, ideji
dominacije Srbije nad svim narodima u Jugoslaviji suprotstavila se Slovenija, a potom
i Hrvatska. Trea vana karika je Blitzkrieg74 u Sloveniji gdje je JNA izgubila rat.
etvrta karika je rat u Hrvatskoj i to na zacrtanim granicama budue Velike Srbije.
Peta i moda najvanija karika je priklanjanje JNA politici Slobodana Miloevia i
zauzimanje poloaja na tim zacrtanim linijama. Rat su nastavili u BiH, to potvruje
predstavnica iz Sarajeva. Dakle, zauzimajui Bosnu, koja je u sredini nae bive
zajednice neto poput utrobe u ovjeku, Srbi ostvaruju zacrtanu ideju SANU-a. Ima tu
jo neloginosti ako bismo govorili o etnikom sukobu. U etnikim sukobima ratuje
se primitivnim orujima i oruima, a ovdje se koristi sofisticirana tehnika i to ne samo
prema jednoj skupini ili narodu, ve prema svim nesrpskim narodima. Slubena srpska
politika slui se najbezobraznijim laima i falsifikatima kako bi obmanula svjetsku
javnost i svjetske institucije, koje zloine toleriraju te ih na odreeni nain i potiu.
Ovaj rat vodio se do sada iskljuivo na teritoriju RH, unutar njenih avnojskih granica.
Ni jedan graanin Hrvatske nije bacio bombu na Skuptinu Srbije, a oficiri JNA bacili
su bombu na Hrvatski sabor. Dakle, ovaj rat je ono to uporno tvrdimo, osvajaki i
hegemonistiki jer da ima bilo kojih drugih elemenata kao to su narod protiv naroda,
74 Njem. Blitzkrieg (doslovno prevedeno munjeviti rat) naziv je za operativnu vojnu doktrinu koja predvia
uporabu mobilnih snaga (tenkova i motoriziranog pjeatva) koje napadaju koristei brzinu i iznenaenje kako bi
onemoguile neprijatelja da pravovremeno uspostavi obranu, te ga okruile i demoralizirale. Taktika je kao takva
potpuno razvijena u Drugom svjetskom ratu.

294

vjera protiv vjere i slino, mogli bismo to kvalificirati i tako kako vi kaete. Ali ovdje
ne ratuje vjera protiv vjere, ve komunisti, dakle ateisti ratuju ne protiv kranske
Hrvatske, nego protiv bilo kakve Hrvatske. Obmanu koju plasiraju u svijet prihvatili
ste i vi I ova ena nije bila jedina. Nije bilo skupa, predavanja ili druenja na kojem
lijevo orijentirani pojedinci ili skupine, ne uvaavajui argumente, nisu tumaili rat u
Jugoslaviji na nain da su gurali vodu na mlin Srbije. Svi argumenti, svi dokumenti, sva
prolivena krv nije bila vana. Vano je bilo samo priznati da oni govore istinu, a ako
njihovu istinu pobijate injenicama, onda e vas proglasiti primitivcem, desniarom,
nacionalistom i slino. No, i na ovom skupu, kao i na svim dotadanjim, pokazalo se
da najvei broj ljudi koji nisu optereeni ideologijom ili politikom vjeruje u snagu
argumenata, dakle vjeruje nama, to su ovi sluatelji potvrdili vrlo burnim i dugim
pljeskom. Gospoa nije imala odgovor na ovo to sam iznijela. Teza da se u Jugoslaviji
vodi graanski rat automatski ide na ruku politici Slobodana Miloevia i ideolozima
Velike Srbije jer onda nema krivca, nema pobjednika ni poraenog. Svi su jednako
krivi, svi su jednako krvoloni, svi e podjednako biti odgovorni jednoga dana kad
oruje zauti i kad se za zelenim stolom bude krojila politika karta jednog novog
odnosa.
Da u Bosni ozbiljno misle ratovati, svjedoila je jedna od naih lanica iz Siska, koja
je nakon bezbroj grupnih pokuaja sama odluila izvui svog sina iz JNA. Rije je o
Ljubici Perkovi. U vrlo tekim i za sam njen ivot opasnim vremenima, Ljubica se,
poput mnogih majki, odluuje na vrlo rizian i neizvjestan put u Titograd (dananja
Podgorica), glavni grad Crne Gore, kamo je njen sin poput tisua drugih mladia
iz Hrvatske, u samo praskozorje rata otiao na sluenje vojnog roka. Iako mu je
redovni vojni rok istekao, iako je Hrvatska sad meunarodno priznata drava, bahati
jugogenerali ne otputaju tue sinove iz sada iskljuivo srpske armije. Ljubica se ne
moe pomiriti s injenicom da ga na zakonit i ljudski nain nee otpustiti, iako su
za njegovo otputanje bili ispunjeni svi preduvjeti. Iz tog razloga ona se 6. oujka
1992. ukrcava na autobus u Zagrebu, pa e njime do Splita. No, nije doputovala do
Splita, ve samo do Zadra. U cijeloj srednjoj Dalmaciji, od ibenika do Splita bila je
oglaena zrana opasnost. Majci se urilo pa se ukrcava na trajekt kojim i pod zranom
opasnosti stie u Split. Iz Splita do Titograda ne moe normalnom rutom, Jadranskom
magistralom, pa kupuje kartu do Mostara. Mislila je u Mostaru kupiti kartu i produiti
do Titograda. No, Mostar je bio pun jugovojske u punoj ratnoj spremi. Uasnula se
vidjevi objeene bombe oko struka vojnicima, a na pukama privrene bajunete.
Od opremljenosti vojnika jo vie ju je uasnuo njihov izgled. Neuredni su, obrasli u
brade, prljavi, uz titovku na glavi veina ima i kokardu. Kupuje kartu do Sarajeva.
Ponadala se da e ju u Sarajevu posluiti srea, ali uhvatila ju je no. Prenoit e u
hotelu Bristol pokraj autobusne stanice, a nedaleko od vojarne zvane Maralka.
Ujutro 8. oujka kree iz Sarajeva za Titograd. Prolazei Sarajevom vojska nekoliko
puta zaustavlja autobus i pregledava putnike i prtljagu. Meu putnicima uje kako su
planine iznad Sarajeva pune snajperista, ali ona uti. Nakon mukotrpna nepuna tri
295

Pred polazak u Sunju.

Bedem ljubavi u Sisku, 14. oujka 1992.

296

dana iz Zagreba je stigla u Titograd, gdje je pronala sina. Susret majke i sina bio je
nadasve dirljiv, ali praen budnim okom pretpostavljenih starjeina pa je Ljubica svoje
emocije suzdrala koliko je mogla. Sin je nekako isposlovao dozvolu za izlazak to im
je bio cilj. Da ne posumnjaju u njene namjere, sin se poslije tog izlaska vratio u vojarnu,
a ona je ostala ekati ponedjeljak. Za ponedjeljak su mu obeali izlazak ak u 10 sati
s obzirom na to da se vratio, no pustili su ga tek u 14 sati. Majka ga je strpljivo ekala
i u tom ekanju nabavila dvije autobusne karte. Zbog straha da ih ne otkriju, karte je
kupila za put u Makedoniju. Sin je otiao u njen hotel iz kojeg se ona nije odjavila,
presvukao se, obukao civilnu odjeu, vojnu uniformu sakrio iza pomonih jastuka,
a klju od sobe na vidljivom mjestu. U hotelu su se razdvojili. Ona je jednim putem
otila na kolodvor, a on drugim. Ona je sjedila i ekala, a on je uao u onom trenutku
kad je voza htio zatvoriti vrata. Sjeo je pored majke uljudno upitavi: Je li slobodno
sjesti, gospoo? Samo to su krenuli, susretljivi vozai su pustili u autobus i dvojicu
oficira. Ljubici su djelovali pripito to joj je jo vie pojaalo strah. Na sreu, brzo su
doli do njihove vojarne pa su izili van. Uskoro e pono, dakle vrijeme kad se njen sin
morao vratiti u vojarnu i kad e ga sigurno poeti traiti, a oni jo nisu napustili Crnu
Goru. Noge su joj se poele tresti kad su vozai stali na jednoj postaji da se okrijepe.
Nakon pola sata nastavili su vonju prema albanskoj granici. Na putu ih je presrela
milicija i ponovno pretresla. Zanimalo ih je tko su, odakle su i kuda idu, a Ljubica
pretrnula od straha, ali s jo uvijek velikom koliinom enske lucidnosti uspjela je
upitati zar neto nije u redu, na to su se momci nasmijali i pustili ih dalje. Prelaskom
crnogorsko-albanske granice nestalo je straha i za majku i za sina. U Albaniji nisu
pretresali Hrvate, ali jesu Makedonce i Albance. U Skopje su stigli 11. oujka, u etiri
sata i trideset minuta. No, nepoznat grad, nerazumljiv jezik. Nali su taksi i odvezli se
do aerodroma. Namjeravali su prvim zrakoplovom odletjeti u Sloveniju (sa Zagrebom
je bio prekinut zrani promet), ali zrakoplovi lete samo u Beograd, Sarajevo i Zrich.
Ni jedna od voznih linija im ne odgovara. Prisiljeni su vratiti se u Skopje. Taksist ih
odvozi u Centar za socijalnu skrb, odnosno Crveni kri. Crveni kri ih prijavljuje
MUP-u, a policija ih odvozi u dom za retardiranu djecu. Da bi se vratili do Zagreba
moraju imati putovnice, a oni ih nemaju. MUP Makedonije im izlazi u susret i izdaje
im putovnice. Kupili su im i dvije zrakoplovne karte, i to do Bea. Njihovoj srei nije
bilo kraja. Zrakoplov je poletio, ali sa zakanjenjem pa je varadinski Bedem ljubavi
iz Bea otiao u Hrvatsku bez njih. Iz Bea se trebalo prebaciti do Zagreba, odnosno
Siska, ali ona vie nije imala novca. Po torbi i depovima skupili su neto sitnia s kojima
su mogli doi do slovenske granice. Ukrcavaju se na talijanski vlak. U vlaku Ljubica
uspostavlja kontakt s kondukterom kojem ukratko prepriava svoju odiseju koja je
poela prije tono osam dana. Kondukter je pun razumijevanja i ne trai nadoplatu
karata. U Zagrebu ih je doekao suprug i otac s novcem. Za talijanskom lokomotivom
klopotali su vagoni za kojima je Ljubica suznih oiju mahala dok ih nije izgubila iz
vida. Spojena obitelj vratila se u grad Sisak, gotovo na prvu crtu bojinice. No oni se
nisu alili, jer bili su skupa, strah se smanjio i obiteljska srea vratila.
297

U vremenu od onog prvog sastanka u INA-inoj zgradi pa do tih dana Sianke

stalno rade na povratku svojih sinova vojnika i u tome su vrlo uspjene. Kad su svoj
posao povratka vojnika iz JNA gotovo privele kraju, eljele su upoznati i sredinjicu
u Zagrebu. Za takvo druenje do tada jednostavno nije bilo vremena. Kroz cijelo
vrijeme ovog kaotinog preivljavanja stvorio se dojam da jedni na druge ili jedni o
drugima slabo vodimo rauna. Izazovi s kojima smo se sudarale i okolnosti na koje
smo odgovarale bile su drugaije u Zagrebu nego u Sisku, Osijeku, Splitu, Rijeci ili
Puli. Svugdje je bilo izuzetno teko, a najtee onima koji su bili doslovno na prvoj crti
bojinice, kao u Sisku. lanice Bedema ljubavi iz Siska cijene sigurnost koju im pruaju
branitelji Sunje, kao to su branitelji Sunje cijenili njihove aktivnosti vezane uz JNA.
Tu zahvalnost lanice Bedema ljubavi iskazuju na nain svojstven enama i majkama,
peku kolae i nose ih u Sunju, razgovaraju s braniteljima, ime im daju do znanja da
nisu zaboravljeni. Na jednu takvu akciju pozvane smo bile i mi iz Zagreba. Sianke su
sve pripremile i organizirale prijevoz, a mi smo im, kao to ree predsjednica sisakog
Bedema, gospoa Protulipac, uljepale ovaj posjet. Za mene osobno taj posjet Sisku
bio je izuzetan doivljaj, ne samo zbog povratka u Sisak gotovo svih vojnika iz JNA,
ve zbog energije kojom su zraile te ene. im smo dole u Sisak uputile smo se u
Sunju.
Kad bih opisivala kuda smo se provlaili, moda bi netko rekao da su to lovake prie.
Ali mi smo doista putovale nekim zemljanim putovima, na pedalj do neprijateljskih
snaga, pa sa splavi preko nekakve mutne vode, pa kroz nekakvu umu i ugledale
Sunju. Vera se smijala mome uenju, a ja se nisam mogla nauditi njihovoj hrabrosti.
I u Sunji sam se iznenadila kad sam ugledala vagone na eljeznikoj pruzi. Bili su puni
proklijale penice. Ta pruga i ti vagoni bili su crta razdvajanja. Na kui do koje moe
pljunuti vijori se etnika zastava, u njoj je njihov stoer. Licem gleda tono na onaj
dio grada koji dri hrvatska strana. Kretati se po tom dijelu Sunje rizino je i uz mjere
najveeg opreza. Na tu injenicu su nas odmah upozorili branitelji Sunje dok smo mi s
velikim zanimanjem gledale u kuu u kojoj se nalazio etniki stoer i na kojoj se vijorila
zastava s etiri irilina slova S. Na naoj strani branitelji oplakuju mrtvog suborca.
Kako nas smrt i suze prate od samog poetka rata, i ovaj posjet potvrdio je kakvu su
nam sudbinu namijenili nai susjedi. Ali na narod se osvijestio i vie se ne boji, ne boji
se jer su uz njih njihovi branitelji. Ta privrenost i ta ljubav, uzajamno potovanje bilo
je vidljivo na svakom koraku kuda su nas vodili nai branitelji. A odveli su nas meu
mjetane koji organizirano pomau svoju vojsku. ene naizmjence kuhaju, spremaju,
peru i ive u simbiozi sa svojim braniteljima. Takav odnos mogu zahvaliti ovjeku koji
vodi obranu Sunje, generalu Slobodanu Praljku. S njim je i doajen hrvatskog glumita
Sven Lasta. Iako u godinama, taj vrsni glumac obukao je odoru hrvatskog vojnika, bez
ikakvog vojnog iskustva svoj ivot ponudio je kao tit od neprijateljskog prodiranja.
Ali u obranu domovine svojih predaka ukljuuju se i momci iz dalekog svijeta, pa smo
tako u rovu na strai u Sunji zatekli mladia iz Kanade. Ostavio je studij, roditelje i
lagodan ivot i priskoio u pomo domovini onda kad joj je bilo najtee. Zadivljuje
298

ljubav i hrabrost mladia odraslog na asfaltu Toronta, koji je svoju svakodnevicu

zamijenio blatnim rovom, pokrivenim gredama i najlonskim vreama, vojnikim
cokulama i budnim okom koje prepoznaje i razlikuje svaki um, svaki pokret. Po
reakcijama naih domaina da se zakljuiti da su dobro organizirani i dobro utvreni,
to im prua odreenu dozu sigurnosti, no mi majke vojnika ne moemo se uivjeti u
taj vojni svijet koji ima drukiju logiku od nas ena. Nama se stalno pred oima vrti
slika njihovog mrtvog suborca.

Put u Kanadu
Doi do podataka koliko je ronika poginulo na strani JNA nikada nismo mogle.
Iako se za vrijeme rata u Sloveniji vodila evidencija ranjenih i poginulih i javno se
pokazivala, za vrijeme rata u Hrvatskoj JNA te podatke nije podastrla. Zbog toga
ostaje sumnja kako su oficiri postupali prema ronicima koji su se usudili postupiti na
nain drugaiji od njihovoga. No ono to nam ostaje u tim tekim trenucima jest nada
da e se jednoga dana u cijelosti rasvijetliti uloga i postupanje JNA u ratu u Hrvatskoj i
da e svi oni koji su neovjeno i neetiki postupali u svojim djelovanjima biti izvedeni
pred lice pravde.
U obranu se ukljuuju i studentice pristigle iz Kanade. One su dole pomoi na nain
da prue podrku ne samo braniteljima, nego i civilima, da svojim djelovanjem barem
malo umanje tragediju koja je zadesila hrvatski narod. One e tako obilaziti ranjene po
bolnicama, roditelje poginulih branitelja po raznim zbjegovima, djecu po sirotitima.
S njima je dola i djevojka po imenu Kety, iji su roditelji porijeklom iz Like, a ona je
roena Kanaanka. Prilino dobro govorila je hrvatski jezik, a zanimao ju je sustav
rada u naoj organizaciji. Iako je u Kanadi, u Torontu postojala organizacija Bedem
ljubavi koju je vodila Valica Krmar, Kety je, kako kae, dola na izvor kako bi se
upoznala s idejama i nainom rada nae organizacije. U Vancouveru, gdje ivi i radi,
postoji jaka hrvatska zajednica koja materijalno pomae napadnutoj domovini, ali
Kety eli djelovati onako kako djeluje Bedem ljubavi, a to znai iriti istinu o ratu u
Hrvatskoj. Moda vam nije poznato da u Kanadi postoji jak srpski lobi koji izvre
istinu o ratu u Hrvatskoj. Oni daju snanu potporu djelovanju JNA, a vi o tim
dogaajima imate sasvim drugaije miljenje. I ne bi to bilo tako strano, govori Kety,
da nisu uvjerili i dio politikog establimenta u onu istinu koju oni prezentiraju. Ali
svaka medalja ima dvije strane pa bi bilo dobro da i vi uskoro doete u Kanadu i
tamonjim politiarima i javnosti objasnite o emu se ovdje zapravo radi. Ja pouzdano
znam da Srbi koji sebe vole zvati Jugoslavenima imaju vrste politike veze u Kanadi
jer se moj otac itavog svog ivota trudio u novoj domovini prikazati stvarno stanje u
zajednikoj dravi, no u svom djelovanju nije uspio. Umro je relativno mlad, ni
pokopati ga nismo mogli u Hrvatskoj jer se njegovo djelovanje tumailo kao
antidravno djelovanje. Majka mi je umrla od tuge, ostala sam sama, esto razmiljajui
299

o ljepotama Like, snazi i divljoj prirodi Velebita o kojoj mi je priao moj otac. Odvedite
me u Liku i na Velebit, da vidim ono to je moj otac vidio, da osjetim ono zbog ega je
on ivio, zanosno je govorila Kety proivljavajui jo jednom u sjeanju dane svog
djetinjstva. No, ni u Liku ni na Velebit nismo ju mogle odvesti, jer je to podruje bilo
pod okupacijom. Zadovoljila se boravkom u Zagrebu gdje je svakodnevno s nama
radila nae poslove. Vedra duhom, malo jae tjelesne konstitucije, djetinje povjerljivo
govorila je dok nas je gledala: Sva izvjea putem medija, radija, televizije ili novina,
sve prie koje se o vama prenose ne mogu prenijeti ono to se ovdje dogaa. Ne mogu
prenijeti ovaj duh, ovu energiju, ovu ljubav, ovo snalaenje dok pod uzbunama piete,
prevodite, telefonirate, obilazite ranjene, prognane, umorne. Ponosna sam to
pripadam narodu s toliko snage. To je bila Ketyna ocjena naih aktivnost, nakon ega
je uslijedio poziv u Vancouver, da dio te energije prenesemo i u njenu novu domovinu
te da s istinom o ratu u naoj domovini upoznamo javnost i politiare u Kanadi, kako
bi otupili otricu koja se silno zalagala za podupiranje JNA i njenih aktivnosti po
Hrvatskoj. A argumenta protiv takvog djelovanja srpskog lobija po Kanadi imamo
napretek. Nisu tu samo vojnici koji se jo uvijek nalaze kao zatoenici u JNA. Tu su
masakrirani policajci u Borovu Selu, rtve Vukovara, kabrnje, Kusonja, Dubrovnika i
drugih manjih i veih mjesta u Hrvatskoj, tu je odvoenje vukovarskih ranjenika iz
bolnice na Ovaru, te odvoenje branitelja i civila u logore u Srbiju i na okupirana
podruja Hrvatske. Dakle, puno je argumenata s kojima treba upoznati kanadsku
javnost i politiare. Tadanji kanadski premijer Brian Mulroney bio je oenjen
gospoom Milom, po narodnosti Srpkinjom, pa ne udi da oboje javno podupiru
srbijansku politiku u rjeavanju politike krize u Jugoslaviji. Prvi ministar u tu svrhu
medijski koristi i svoju djecu, pa mali Mark, star 7 godina, nosi transparent s natpisom
I am Serbian. I zbog toga je bilo vano da doemo u Kanadu, smatrala je Kety. Ona
je, poput veine iseljenika, s puno emocija i s velikim ushitom doivjela dolazak u
svoju staru domovinu pa ni ne udi to njeno oduevljenje spram nas koje smo se ovdje
borile na svoj nain. Moda je u svojim razmiljanjima precijenila nae skromne
mogunosti, ali sama ideja o pokuaju dokazivanja injeninog stanja opravdava njen
poziv za odlazak u Kanadu. Vrijedno je pokuati djelovati svugdje gdje je mogue kako
bi se istina saznala i kako bi se tragedija umanjila, kad se ve nije mogla izbjei. Treba
pripomenuti da je ovaj razgovor o odlasku u Kanadu voen u vrijeme oko Boia
1991., dakle u vrijeme kad se nije pouzdano znalo na koju e stranu prevagnuti politika
meunarodne zajednice. Vrijeme kad se nije znalo hoemo li opstati ili nestati. A da bi
opstali trebali smo i dalje upoznavati svijet sa svim ratnim strahotama koje su se u
Hrvatskoj dogaale, raskrinkavati politiku Slobodana Miloevia i traiti svoje pravo
na ivot. Za tu vrstu naeg djelovanja preko oceana pobrinula se Kety. Milki i meni
platila je zrakoplovne karte do Vancouvera i natrag. Ugovorila je i razne sastanke i
kontakte s naim iseljenicima i s kanadskim diplomatima. I tako smo Milka i ja krajem
oujka 1992., ukrcavi se na zrakoplov u Amsterdamu, odletjele u Kanadu. Kako se
Kety oduevljavala naim radom i aktivnostima u domovini, tako je i mene zanimalo
300

kako naa brojna iseljenika zajednica ivi u toj dalekoj, ali vrlo ugodnoj sredini u
Kanadi. Nije bilo teko ui u tu zajednicu jer su nas svi primili s velikim oduevljenjem.
Dva tjedna boravka u Kanadi ostala su mi u vrlo lijepom i ugodnom sjeanju uz jednu,
gotovo svakodnevno i kod kue vienu situaciju da je borba za opstanak ujedinila
cijeli hrvatski narod u stavu da se braniti moramo jer smo napadnuti. No, nisu se svi
slagali oko naina obrane ili voenja politike. Gotovo svatko je imao svoju viziju i
svoju teoriju kako treba postupati, na koji nain se treba suprotstaviti. Ono to me
zbunjivalo u toj nadasve ugodnoj sredini bili su oni stariji iseljenici. Njihov stil i
razmiljanje o ovoj izuzetno tekoj i konfuznoj situaciji u zemlji zaostao je za vremenom
u kojem smo mi ivjeli. Njihovo vienje Republike Hrvatske nije se maklo dalje od
etrdesetih i pedesetih godina prolog stoljea. Dok sam sluala kako raspredaju o
nama, uinilo mi se da su oni razdoblje od gotovo 50 godina preskoili. Oni su ivjeli
u svom svijetu, nosei u svom srcu sjeanja na dane svoje mladosti. Zapamtili su
domovinu onakvom kakvu su je ostavili. Poslije bijega u Kanadu mnogi od njih nikada
vie nisu ni doli u Hrvatsku. Moda u najlake ilustrirati tu razliku u vienjima
domovine ako prepriam posjet jednoj likoj obitelji koja nas je, meu ostalima,
pozvala u goste. Ta lika obitelj ima prelijepu obiteljsku kuu negdje na periferiji
Vancouvera. Smjetena je na padinama oveeg brijega, meu mnotvom takvih ili
moda jo i ljepih, koje poput niske opasuju velegrad. Izmeu njih mnotvo je zelenila,
to drvee i cvijee saeno je ljudskom rukom i poredano po odreenoj shemi. Gotovo
ispred svake kue grad vidi kao da ti je na dlanu, a iza grada leluja se ocean. Do kua
vodi uska asfaltna cesta. Nema gradskog prijevoza, kamiona, lepera. Vrlo lijepo i
ugodno mjesto za obiteljski ivot. U takvom okruenju kua je naeg domaina koji je
nakon Drugog svjetskog rata pobjegao u Kanadu zbog egzistencijalnih problema.
Zaposlio se u Vancouveru i za sobom povukao i svoju tadanju djevojku koja je bila
ostala u Lici. Ta djevojka, njegova dananja ena doekala nas je u dvoritu rairenih
ruku i uvela nas u kuu kao da se poznajemo stotinu godina. Njeno oduevljenje bilo je
na granici suza. Radovala se to vidi nekoga iz domovine, pogotovo iz Like. Milku
miluje kao da miluje svoje vlastito dijete ili svoju majku koju poslije odlaska nikada
nije vidjela. Uzbuena je daleko vie nego to smo uzbuene nas dvije. Ona u nama
gleda svoju Hrvatsku i svoju Liku pa nas njeno gladi po obrazima, a ruka joj koji put
zadrhti. Kad je taj prvi, vrlo emotivni i prijateljski trenutak popustio, ena nas poput
svake domaice eli upoznati sa svojom obitelji, odnosno sa svojim ivotom. U braku
je rodila troje djece, dvije keri i sina. Nikada nije radila, uvala je djecu i vodila
kuanstvo. Mu je radio od jutra do sutra kako bi djeci osigurao kolovanje. I doista,
svi su zavrili fakultete pa se majka ima ime pohvaliti. Teko joj je bilo pratiti razvoj
svoje djece i njihovo kolovanje jer engleski jezik nikada nije nauila. eli nam pokazati
i svoju lijepu kuu pa nas vodi najprije u kuhinju. Sa tednjaka se uje da krka ruak i
domaica nam pokazuje, vie gestama nego rijeju, da ona kuha na elektrinom
tednjaku, pa kad je pregledala kako stvari stoje s guskom u penici, ree: I ova pe je
na struju, na to smo se mi pogledale. Onda prilazi hladnjaku i objanjava: Znate,
301

ovdje je jako vrue pa hranu drimo u friideru. ula sam da i kod vas ima friidera, na
to joj mi odgovaramo da ima. Onda nas vodi u kupaonicu i pokazuje nam stroj za
pranje rublja, gledajui prema nama da vidi kakvu je reakciju izazvala. Imamo i mi
perilicu, uglas odgovaramo nas dvije. ena polako ostaje zbunjena pa nas vodi u
prostranu, sunanu i vrlo ukusno opremljenu dnevnu sobu, da nam pokae udo
moderne tehnike pa ukljuuje televizor. Pa i mi imamo televizor, govorimo nas dvije,
na to ena zaueno zakljuuje: udo Boje, a kad sam ja otila ostalo je samo crno
ognjite. Po primjeru ove estite ene, a i mnogih drugih iseljenika s kojima sam se
susretala u svom ivotu, dalo se zakljuiti da im je tuina dala materijalno blagostanje
i u tome su vidjeli svrhu svoga ivota i zapravo opravdanje odlaska u tuinu, dok im je
dua, srce ostalo na crnom ognjitu koje nisu mogli zaboraviti. Ova estita Lianka
nikada vie po dolasku u Kanadu nije sjela u zrakoplov ili brod da ponovno krene
vidjeti svoju rodnu kuu, nikada nije nauila ni rijei engleskog jezika, nikako ne moe
pojmiti da se u dugakom vremenskom razdoblju toliko toga promijenilo i u njenoj
rodnoj Lici i u itavoj Hrvatskoj. Stoga ni ne zauuje njena elja da nam pokae kako
je zapadni svijet u kojem i ona ivi napredovao, niti zauuje portvovnost iseljenika u
pomoi domovini onda kad joj je bilo najpotrebnije. Isto tako, nije udno to nas
zapadni svijet slabo razumije kad nai roeni ljudi o nama imaju odreenu dozu
sumnjiavosti.
Sljedeeg dana u Hrvatskom kulturnom centru koji vodi Frane, takoer Lianin,
imale smo sastanak sa zajednicom Hrvata iz Vancouvera. Na tom sastanku bilo je vrlo
emotivno. O dogaajima u domovini upoznati su bili ak bolje i od nas samih. Svi
kao jedan angairani su u pomoi domovini u materijalnom smislu, ali politiki se
prilino razlikuju. Stoga je vrlo nezgodno bilo govoriti o politikoj situaciji, osobito o
potezima hrvatskog dravnog vodstva jer se inilo da simpatije dijela zajednice, barem
onih ljudi s kojima sam priala, nisu bile na strani predsjednika Tumana. Ali kako nas
dvije u Kanadu nismo dole niti kao politiarke niti kao dravne slubenice, niti kao
izaslanice bilo kakve politike opcije, ve kao majke i ene koje trae potporu svijeta
za izbavljanje naih vojnika iz JNA i zaustavljanje tragedije na prostoru sada ve bive
Jugoslavije, dakle kao osobe koje djeluju u humanitarnom smislu, tako se nismo htjele
ni uputati u bilo kakvu diskusiju s domainima. No, ipak smo morale neto rei.
Milka je otvorila svoje liko srce i plakala zajedno s iseljenicima, napomenuvi kako je
njima zapravo u tuini tee nego to je nama u domovini, a ja sam odluila proitati
im jednu prigodnu pjesmu koju sam dobila od autora pjesme osobno na putu kroz
Njemaku. Autor je bio jedan mladi ovjek iz Sinja, a pjesma nosi naslov Antonija. U
tih nekoliko dana kako smo dole u Vancuver i mene je poela moriti briga za mojom
obitelji pa me pjesma ovog naslova dvostruko motivirala da ju proitam iseljenicima.

302

Antonija
Antonija, moje dijete,
pita majku gdje je tata?
Strah me ptica koje lete
stalno iznad mojih vrata.
Tata ti je u tuini,
donijet e ti puno beba,
al neka mi prvo kine
ovaj crni vion s neba.
Tako pria moje dijete,
tako mnoga djeca zbore.
Probudi se, gluhi svijete,
zar ne uje djeje more?
Antonija, dijete moje,
jo e imat prijatelja,
jo e biti igre tvoje
dok je naih branitelja.
Nemoj sanjat avione,
rodit e ti majka brata,
probudit e tata one
koji uju bol Hrvata.
U tuini moli tata
ovu zemlju da te uje
i da skine iznad vrata
crne ptice koje bruje.
Probudi se, svijete,
zadnja zvona zvone,
trogodinje dijete
sanja avione.
Probudi se, svijete,
bar zbog Antonije,
crne ptice lete
iznad Kroacije.
303

Rijei ove pjesme na neki nain ocrtavaju ivot djece u Hrvatskoj i tenju njihovih
roditelja da im osiguraju normalno i bezbrino djetinjstvo. Ova pjesmica bila je pun
pogodak u ovoj vrlo ivoj zajednici te su ju gotovo svi prisutni htjeli imati. Umnoili su
je tako da je svatko od prisutnih odnio sa sobom barem po jedan primjerak, a ja sam u
toj guvi ostala bez knjige, pa ne znam ime autora, ali pjesmu nikada nisam zaboravila.
Nisam zaboravila ni te dobre ljude koji su nas primali punim srcem i rairenih ruku.
Hrvatska kulturna zajednica radila je na uspostavi medijske prisutnosti hrvatskog
pitanja pisanjem apela kanadskim i svjetskim politiarima, objanjavajui pozadinu
rata i pravednu borbu hrvatskog naroda za opstanak.
Onda smo se Milka i ja rastale. Ona je namjeravala posjetiti svoje Liane na drugim
lokacijama, a ja sam produila do Toronta na poziv ogranka Bedema ljubavi. Sa zapadne
na istonu obalu Kanade est je sati leta. Iz sunanog i toplog Vancouvera, gdje me
klima podsjeala na na Split, dola sam u samu zoru u snijegom okovani Toronto.
Na aerodromu me doekala Valica Krmar, predsjednica kanadskog ogranka Bedema
ljubavi. Kroz jutarnju guvu vozimo se polako prema njezinoj kui. Ulice su oiene
od snijega, ali nebo se ne vidi zbog magle i gustih oblaka pa grad djeluje poput veine
europskih gradova zimi. Osim razlike u klimi, iz razgovora s mojom domaicom
Valicom vidljiva je i razlika u nainu emigriranja u Kanadu, kao i stupanj obrazovanja.
Valica i njen suprug su akademski obrazovani ljudi i oni su u Kanadu doli 1970-ih.
I dok me upoznaje sa svojim suprugom, ponudila me i pravom domaom kavom.
Valica mi pokazuje papire iz kojih je vidljivo koje su sve aktivnosti poduzimale ene u
Torontu od trenutka kad je JNA stala na stranu Slobodana Miloevia. Organizirale
su se gotovo u isto vrijeme kao i mi u domovini, uzele na naslov kao i plan djelovanja.
Unutar organizacije imaju, kao i mi, nekoliko podgrupa. Njihove aktivnosti su
impozantne:
Dana 1. rujna 1991., dakle onoga dana kad mi iz Hrvatske putujemo u Europu, one
organiziraju skup potpore s upaljenim svijeama za uspjeh nae akcije.
Ve 7. rujna odravaju drugi skup sa svijeama ispred Parlamenta Ontaria. Gost iz
Hrvatske im je gospoa Gordana Turi. Skup je medijski odjeknuo dobro, poglavito
u listu Toronto Sun. Na naslovnici lista pisalo je: Protest zajednice Rat u Hrvatskoj
usmjeren protiv CBC-a i Barbare Frumm.
Sljedei skup s upaljenim svijeama za mir u Hrvatskoj odran je 21. rujna 1991.
u Parliament Hillu u Ottawi, gdje su izloile slike masakra iz Hrvatske. S tog skupa
upueni su apeli kanadskoj dravnoj tajnici za vanjske poslove Barbari McDougall,
amerikom predsjedniku Georgeu Bushu, kanadskom premijeru Brianu Mulroneyu,
te UN-u i EZ-u.
Dana 9. listopada 1991. u Queens parku u Torontu odran je skup sa svijeama, na
temu Skup za mir u Hrvatskoj i protest protiv unitenja i masakra. I ovaj skup imao
je velik odjek u medijima.
304

 Sastanak s CBC-om i predaja materijala o ratu u Hrvatskoj odran je 24. listopada

1991. godine.
Dan sjeanja i skup na Trgu Nathana Phillipsa i u Gradskoj vijenici u Torontu
odran je 11. studenog 1991. s temom Sprijeite unitenje Dubrovnika i Vukovara.
Na dan pada Vukovara, 18. studenoga 1991., odrano je nekoliko skupova. Jedan
pred parlamentom s temom Zaustavite unitenje Hrvatske, priznajte Hrvatsku, na
kojem su sudjelovale i mnoge etnike skupine iz Kanade koje daju potporu hrvatskom
narodu. Ve sutradan u parlamentu u Ottawi krenula je hitna debata u vezi hrvatskog
pitanja.
Baloni za mir u Hrvatskoj u zgradi parlamenta u Ontariu, predvoeni studentima
i uz potporu razliitih etnikih skupina, odrali su se 23. studenoga 1991. godine.
Miran prosvjed u zgradi parlamenta u Ottawi odran je 3. prosinca 1991. na temu
Zaustavite rat i priznajte Hrvatsku. Na skupu je sudjelovalo i govorilo 15 kanadskih
parlamentaraca. Toga dana odran je i sastanak s Barbarom McDougall, to je imalo
veliki medijski odjek.
Aktivistice iz Kanade 7. prosinca 1991. odrale su sastanak s kanadskim Crvenim
kriem na kojemu su zatraile pomo za Hrvatsku.
Sastanak s June Rowlands, gradonaelnicom Toronta, odran je 10. prosinca 1991. u
vezi humanitarne pomoi Hrvatskoj.
Kroz sijeanj i veljau 1992. ene iz kanadskog Bedema ljubavi nastavile su organizirati
skupove, prikupljati humanitarnu pomo, pisati apele i obraati se politikim
dunosnicima. Sve ove aktivnosti odraene su bile prije mog susreta s gospoom
Krmar, a ta suradnja na zajednikim problemima nastavila se i dalje.
U Torontu je zakazan sastanak s Hrvatskom zajednicom, a kako do tog sastanka
imamo jo pet sati vremena, gospoa Krmar predloila je da me u tom vremenu
odvede na slapove Niagare. Dva su sata vonje do tamo, dva natrag i ostaje sat vremena
da vidim to udo prirode. Naravno, odmah sam pristala na takav izlet jer sam znala
da mi se nikada vie u ivotu nee pruiti takva prilika. Na sastanak smo stigle na
vrijeme. Ondje su bile i sve lanice Bedema ljubavi iz Toronta i glavne promotorice
njihove udruge, uz Valicu, te Ruica Andrauk i Nevenka Ocvirk. Skup je bio i radni
i svearski. Kao i svugdje do sada, potujui i cijenei rad svih lanica udruge Bedem
ljubavi u Hrvatskoj i inozemstvu, u svim svojim govorima i u svim svojim nastupima
usredotoila sam se na sudbinu mladih vojnika zatoenika JNA. I ovdje sam naglasila
kako se ta JNA otela kontroli, kako svoju mo temelji na sili. Podsjetila sam i ovaj skup
kako je vojska bive drave podcijenila raspoloenje mladih ljudi. Za Generaltab,
KOS i tajne slube nije bilo vano ni raspoloenje ni uvjerenje ronika koji ne mogu
pucati na svoje roditelje, brau i sestre. Ta moralna dvojba izmeu zapovijedi da mora
i srca koje kae da ne moe, bila je ono ranjivo mjesto JNA koje smo mi koristili i
poticali nau djecu da ustraju na moralnom stavu i da ne pucaju po svojim blinjima.
305

Takav stav zbunjivao je godinama stvarano uvjerenje da je vojska najvri oslonac u

dravi i da od njene sile nitko ne moe pobjei. No, istina je bila drugaija. Vojska
bez morala nije vojska, a JNA je izgubila moral onoga trenutka kad je cijevi okrenula
prema jednom od svojih naroda. Ukljuivi se u rjeavanje jugoslavenske politike
krize silom, ostavila je strahovite posljedice u Hrvatskoj, a sada istu stvar ini u Bosni
i Hercegovini. Sa sobom sam imala nepotpune popise nestalih iz Vukovara. Velik
broj prognanih i sada izbjeglih civila iz Bosne i Hercegovine optereuje ionako ve
devastiranu Republiku Hrvatsku. Zahtjevi koje mi zastupamo odnose se u prvom
redu na utjecaj meunarodnih imbenika, da pod svaku cijenu zaustave rat bilo
embargom na oruje, bilo diplomatskim pritiscima, bilo plavim kacigama, zatim da se
protjerani ljudi vrate svojim kuama, da se raspuste logori i zarobljenici vrate kuama.
Moje izlaganje paljivo su pratili sve dok me u jednom trenutku netko od prisutnih
nije upitao kako se mi kao organizacija financiramo. Zaudili su se odgovoru, da sve
lanice rade volonterski, da smo dugo imale besplatan telefon, dar Hrvatske pote, da
smo neto novca prikupile u Europi (oko 14.000 njemakih maraka). Nakon te izjave
lanice Bedema ljubavi iz Toronta darovale su zagrebakom Bedemu 500 kanadskih
dolara.
Sutradan sam se susrela s poznatom kanadskom novinarkom ruskog porijekla Genyom
Intrator. Taj neautorizirani intervju izaao je u novinama The Sunday Sun 10. svibnja
1992. u tekstu pod naslovom Yugoslav moms fight to save sons (Jugoslavenske
majke bore se za svoje sinove).
Iz Toronta su mi organizatori osigurali put u Ottawu. Na aerodromu u Ottawi
doekala me, koje li sluajnosti, ena rodom iz Arana, mjesta koje je postalo poznato
kao rodno mjesto prve rtve Domovinskog rata, Josipa Jovia. Josipa i njegovu obitelj
i ja sam osobno poznavala, jer sam nekoliko godina radila u domu zdravlja u Aranu.
Moda i zbog te injenice, na je susret bio vrlo srdaan i emotivan. Obje smo znale za
teak ivotni put Josipa Jovia i za njegovu preranu smrt, koja je svima nama ostavila
neizbrisiv trag tuge i bola.
Do prvog sastanka s promotorima Hrvatske zajednice u Ottawi: Fadilom Braj,
Lidijom Perri, Ljubicom ai, Georgom D. Ivanishem; bila sam gost gospoe iz
Arana, djevojakim prezimenom oi. Ova vrlo aktivna i poduzetna grupa ljudi
u Ottawi ugovorila mi je sastanke s uglednim i utjecajnim ljudima kako u politici,
tako i u humanitarnim organizacijama. Prva osoba s kojom sam se sastala je vrlo
mladi i simpatini gospodin Svend Robinson, zastupnik u parlamentu i predsjednik
zajednice za Burnaby u kanadskom parlamentu, te lan Nove demokratske stranke.
Vrijeme sastanka bilo je ogranieno na otprilike pola sata, no koliina informacija i
zainteresiranost mladog politiara produila je to vrijeme gotovo na dva sata. Boravei
u Kanadi nigdje dotad nisam srela ovjeka na kojega je tako silno djelovala tragedija
hrvatskog naroda. Predoivi mu dokumentaciju o nestalima, zatoenima, o logorima,
o protjerivanjima i zloinima, o nestanku ranjenika iz vukovarske bolnice, o mladim
306

vojnicima zatoenicima Kadijevieve soldateske, na licu tog mladog ovjeka itao

se uas i suosjeanje. Nakon mog izlaganja uspio je rei kako je uo da Hrvatska
zajednica u Kanadi prosvjeduje zbog rata, ali u dananje vrijeme neshvatljivo mu je
bilo da negdje u Europi postoje logori u kojima se zatvaraju i mue ljudi. Kaete da
su odvedeni ranjenici? Tko je taj tko moe odvesti ranjenike, pa ranjenici su zatiena
kategorija ljudi?! Logori?! Zar se takva barbarska zlodjela jo uvijek dogaaju u
Europi? Mi smo mislili da je to stvar prolosti, da civilizirani ljudi konflikte rjeavaju
u meusobnoj komunikaciji, a ne da za nesporazume rtvuju ni krive ni dune civile.
To to se u vaoj zemlji dogaa meni je nepojmljivo. Sve ovo to sam rekla mogu
potkrijepiti dokumentima, istina, nepotpunima, jer se jo uvijek za ljudima traga. I
moj posjet vama na tragu je tog traenja da u granicama svojih mogunosti pomognete
da se rasvijetli sudbina stradalnika i da se im prije vrate kui. Moja organizacija, u
kojoj su samo ene i majke, zalae se za prestanak rata, ukidanje logora i povratak
zarobljenika po principu svi za sve, te povratak prognanika i izbjeglica svojim kuama.
Osim toga, mi smo se i organizirale iz razloga da djelujemo na bivu JNA, da nam
djecu ne izlae ratnim stradanjima, ve da se politika kriza rijei mirnim putem, ali
vojni vrh nije uvaio nae molbe, ve se stavio na stranu samo jedne republike, a to je
Srbija, i na stranu samo jedne politike, a to je politika Slobodana Miloevia. Nakon
toga gospodin Robinson je rekao: Ja u jo danas izvijestiti sve nadlene institucije
u Kanadi o ovome to sam uo. Ovo to sam danas uo za politiku i Vladu Kanade
vrlo je vano saznanje s politikog aspekta, no humanitarni razlozi trae angaman
drugih institucija koje se bave zatitom ljudskih prava. Osobno u vas povezati s
organizacijom Human Rights ovdje kod nas. U roku od jednog sata nakon rastanka
s gospodinom Robinsonom primio me direktor organizacije Physicians for Human
Rights,75 dr. Jack Geiger. On je, kako je sam rekao, imao neka tura saznanja o ratu
u Jugoslaviji, ali ni on, kao ni gospodin Robinson, nije mogao shvatiti da negdje u
civiliziranoj Europi postoje logori. Osobito emotivno dojmila ga se sudbina ranjenika
iz vukovarske bolnice. Pa gdje je bio Crveni kri, bilo je prvo njegovo pitanje. Kako
su nai problemi bili kompleksni, a ureeni zapadni svijet imao je razraenu mreu
organizacija koje se bave svim segmentima, tako su me u vezi prognanika i izbjeglica
spojili s gospodinom Davidom Moellerom u dokumentacijskom centru Imigration
and Refugee Bord.76 Kod svih tih ljudi s kojima sam se sastala najprije se osjealo
iznenaenje, pa onda uasnutost onim to su uli, jer kao da nisu mogli vjerovati da
se na kraju dvadesetog stoljea dogaaju takva barbarska zlodjela. Nita drugaiji nije
bio ni prijem kod gospoe Mary Isabel Mosser (Deputy Director of the Central and
Eastern Europe Relations Division77). Kako su moje domaice i inae bile sa mnom u
75 Lijenici za ljudska prava.
76 Odbor za imigracije i izbjeglice.
77 Zamjenica ravnatelja Odjela za odnose sa Srednjom i Jugoistonom Europom.

307

pratnji, nakon svih tih sastanaka i dojmova koje sam ostavila na nae domaine, bile su
vrlo zadovoljne. To je ono to je nama u Kanadi nedostajalo, da netko iz Hrvatske s
lica mjesta doe i svjedoi to se u Hrvatskoj dogaa. Vama, kao predstavnici nevladine
organizacije, puno vie se vjeruje nego svim politiarima zajedno. Sada e i nama u
Kanadi biti puno lake raditi.
Nakon svih tih sastanaka, o mom posjetu Kanadi ulo se i malo ire, pa me na
povratku u Vancouver gospodin Martin Pauli zamolio da svratim i u Winnipeg u
kojem takoer ivi prilino velika hrvatska zajednica. Kad sam sletjela iz Ottawe
u Winnipeg, doekao me Martin sa svojom obitelji. Gradi se inio mali, barem
ono to sam ja mogla vidjeti u tom prvom, brzom i kratkom posjetu. Zadivilo me
velianstveno nebo, poprskano sjajnim zvijezdama. Od grada do Martinove kue
pola je sata vonje. Vozimo se avrljajui, a obitelj esto spomene svog upnika kojemu
emo ipak najprije svratiti. Sama upna kua i okunica djeluje samaki, no ne moe se
rei zaputeno, ve tiho i umirujue. Iz kue izlazi kran mladi u habitu. Odmah sam
ga prepoznala, i prije nego su domaini shvatili da se poznajemo, mi smo se prijateljski,
naki, imoanski izljubili. Kud tebe voda nosi, pita me fratar Duan Domi, dok
zbunjeni domaini gledaju. Duan je moj susjed s Lovrea i moj dobri znanac jo od
1978. godine kad su on, fra Tonko i fra Bone organizirali i vodili misu za zdravlje moje
male Antonije. Hrvatska zajednica u Winnipegu imala je i svoju malu radiopostaju
gdje sam gostovala u jednoj emisiji. U ta dva dana boravka poblie sam se upoznala
s radom Hrvatske zajednice koju je vodio Martin. Najvie pomoi do sada uputili su
na karlovako podruje, jer je Martin porijeklom iz okolice Karlovca. Vratila sam se u
Vancouver, odakle smo Milka i ja krenule kui, pune pozitivnih dojmova.
Vrativi se u Hrvatsku zatekla sam je punu zelenila, koje nije moglo prekriti njene teke
i otvorene rane. Da bi te rane bar donekle ublaili, javljaju se dobri ljudi, koji poput
gospoe Turk iz Umaga s dvije nae ene iz organizacije odlaze kao pratnja s 29-ero
ratne siroadi u Linz. Privatno drutvo iz Austrije Rettet das Kind78 priutilo im je
nezaboravne trenutke, a zauzvrat je tvrtka Istraturist iz Umaga ponudila domainima
popust, da praznike provedu na hrvatskom Jadranu kako bi barem donekle pomogli i
hrvatskom turizmu. Koliko god se ovaj mali pozitivni segment dobrosusjedskih
odnosa i humanitarnog djelovanja inio nebitnim, u onim tekim trenucima u meni je
ponovo probudio nadu i vjeru u dobrotu ljudi. Kako i ne bi kad s druge strane u
susjednoj Bosni i Hercegovini rat bjesni, ini mi se jo gorom silinom nego u Hrvatskoj,
pa uti ili vidjeti neto dobro i pozitivno od neprocjenjive je vanosti. Umorni smo od
koliine zla i siline neprijatelja. Ponovo su valovi vojnika zatoenika JNA koji iz nje
bjee preplavili Hrvatsku. Sada je grad Split utoite dezerterima jer im je geografski
najpovoljnija lokacija. Ali bjee i iz sjevernog dijela Bosne. I Nova Gradika je tranzitno
mjesto preko kojega bjee, i to sada masovno uz Hrvate i Srbi. Zapravo, koliko god je
78 Spasiti dijete.

308

bilo teko vojniku izvui se iz srpske vojske, bilo bijegom, bilo roditeljskom
intervencijom, bilo organizacijom naih ena, za ove koji bi doli u Hrvatsku znali smo
da su spaeni. No, postojao je i onaj drugi, daleko tei problem, a to su oni koji su iz
bilo kojih razloga zapeli negdje u Srbiji. Ako su u zatvoru pokuavamo im pomoi
preko meunarodnih institucija, ali ako su u privatnom smjetaju, kao to je bio sluaj,
primjerice, s Josipom H. i jo jednim mladiem koji se nalaze kod Slobodanke R. u
Sremskoj Mitrovici, trebalo je pronai posrednika koji e ih prebaciti u Hrvatsku. I
opet su ovdje nai susjedi Maari bili od neprocjenjive koristi, kako u pomoi
prognanicima, tako i u nainu komunikacije s pojedinim osobama u Srbiji. T. Zoltan
iz Segedina u Maarskoj je osoba ijim posredovanjem stupamo u vezu s Centrom za
antiratnu akciju. Jedna od ena ponudila se prebaciti Josipa i njegovog kolegu preko
Maarske u Hrvatsku. Ali javljaju nam se i jo zamrenije situacije, pogotovo u dijelu
Hercegovine gdje su pojedini momci zavrili kao zarobljenici. Takav je sluaj s
Goranom ., roenim 1972., koji je navodno odbio razmjenu. I njegova odluka je
razumljiva jer ono to je obiljeilo ovu generaciju vojnika su strah i nepovjerenje. U
svemu ovome treba napomenuti da je bilo i onih vojnika iji roditelji iz raznoraznih
razloga nisu znali pravodobno reagirati. Istina, takvih je bilo manje, ali mene je
uzdrmao jedan telefonski poziv dok sam bila na radnom mjestu u ambulanti jednog
popodneva. Nazvala me jedna gospoa, rekla je da radi u Nami na Trgu bana Jelaia,
te da se silno brine za sudbinu svog mladog susjeda, inae vojnika JNA. Iz razgovora je
bilo vidljivo da je ena pratila zbivanja oko mladih vojnika, ali opet oprez nije bio na
odmet. Koliko ujem, govori mi gospoa iz Name, vratili su se uglavnom svi vojnici,
ali mog susjeda Gorana nema. Pa zato ga traite vi, zar nema roditelje, bilo je
jedno od mojih prvih pitanja. Ima roditelje, odgovara sugovornica, ali stari su,
bolesni i bespomoni, a Goran je, znate, i moj prvi susjed. Njegova mama me traila da
stupim u vezu s vama i ona bi vas dola vidjeti ako je mogue. Iako je gospoa dala
dosta informacija, potrebno je bilo jo detalja kako bismo mogle pomoi Goranu.
Dogovorile smo se da njegova majka doe k meni. U ambulantu, upitala je gospoa.
Neka doe u ambulantu ako joj je to zgodnije. I tako je sutradan dola majka. A kad
je dola, jasno mi je bilo zbog ega Goran tako dugo eka na povratak kui. ena je
zaista bila starija, bolesna, vrlo zbunjena i uplaena. Jedino to ona o svom sinu zna jest
da je jo prije 6 mjeseci doao negdje do ida, da ga je ondje prihvatila jedna obitelj, da
ga ta obitelj krije, ali ga ne moe prebaciti u Zagreb. Oni ne znaju ni ime ni adresu
obitelji kod koje se navodno Goran nalazi. I tako sam, nemajui veliki izbor opcija
kojima bih mogla vratiti Gorana kui, otila u Meunarodni Crveni kri. Istina,
nemam ni imena ni adrese ljudi koji Gorana kriju, ali nije id New York, ako ga potrae
i nai e ga. Jer oni, uz UNPROFOR, jedini imaju pristup idu. Uredno sam popunila
upitnik podacima koje sam imala i javila susjedi da sad moramo priekati. Prolo je vie
od dva tjedna, a susjeda tvrdi da roditelji jo uvijek nisu dobili nikakvu informaciju
niti se Goran vratio kui. Da bi se stvar ubrzala, preko Zoltana zovem znanice iz
Beograda da barem provjere kod koga se Goran nalazi, pa ako je mogue da ga one
309

prebace preko Maarske. U roku samo tri dana Beograanke javljaju adresu obitelji
koja krije Gorana. Zbog Goranove sigurnosti najbolje je da ga preuzme Meunarodni
Crveni kri jer sada je i nama rizino vui ga do maarske granice zbog mobilizacija po
Srbiji, javljaju mi. Opet odlazim u Meunarodni Crveni kri u Zagrebu imajui sada
u rukama sve potrebne informacije o Goranu. Ova informacija im je, kau u Crvenom
kriu, jako vana, i sada e ciljano otii i dovesti Gorana kui. Opet neizvjesnost i
ekanje. Nakon desetak dana zovem susjedu da vidim je li se Goran vratio. Kae da nije
i da roditeljima nije dola nikakva povratna informacija. Ponovno odlazim u
Meunarodni Crveni kri, a kad tamo, odgovaraju mi kako su ga nali, ali ga prebaciti
nisu mogli jer Goran nema nikakvih dokumenata. Da bi to odradili, bilo bi dobro da
Goran ima putovnicu. Zbunila me takva tvrdnja Meunarodnog Crvenog kria, ali
koga je moliti, nije ga srditi. Pokuavam rijeiti i tu zavrzlamu, pod cijenu da i zakon
prekrim ako budem morala. Ponovo je susjeda na vezi. Rekla sam joj da mi donese
Goranovu sliku. Sutradan dolazi majka sa sliicom koja datira najvjerojatnije negdje iz
vrtia jer novije slike njegovi roditelji nemaju. S tim to imam ponovno odlazim u
Crveni kri. Ali u Meunarodnom Crvenom kriu nisu vie voljni odgovarati na moje
upite jer oni rade svoj posao. Glavni meu njima, mlad ovjek bezbojna lica i ute
kose, kojega smo od milja zvale Kuruzni, vie ne eli sa mnom razgovarati. Krije se
kad god ga traim. Ne trae vie nikakve informacije, ali ni ne dovode Gorana kui.
Jednostavno, krug se zatvorio, ja im vie nemam to dati, oni vie nita ne trae, za
Gorana znamo gdje je, ali ga kui ne dovode. Sada mi ne preostaje nita drugo nego
otii u UNPROFOR jer pouzdano znam da su se neki vojnici uspjeli vratiti s njima.
Traim da oni dovedu Gorana. No, to nije u njihovoj nadlenosti, kako mi rekoe.
Opet zovem ene u Beograd, koje e, susretljive i praktine, ipak riskirati i provesti ga
kroz Srbiju, ali trae barem putovnicu da im se olaka prebacivanje u Maarsku.
Nikome ne elim objanjavati kako je Goran specifian sluaj s obzirom na njegovu
obiteljsku situaciju. Ni susjedi ni majci ne mogu ni ne smijem kazati da Gorana pored
svih intervencija dovesti nee. Razlog zbog kojega nee ili ne mogu, znaju samo oni u
Meunarodnom Crvenom kriu. Sve mogue kombinacije su potroene, a Goran e
sigurno morati ekati zavretak rata i uspostavu normalnih odnosa i tek onda se vratiti
kui. to e biti s njegovim roditeljima koji su u mene kao osobu poloili sve svoje
nade, pitala sam se dok sam se vraala kui. Kako u im rei da sam zajedno s njima na
poetku prie, na poetku traenja, da me ovi u Meunarodnom Crvenom kriu
ignoriraju, da me UNPROFOR odbio, a da bi ga prebacile ene iz Srbije, bila je
potrebna putovnica koju nije imao. Putovnicu ne mogu isposlovati jer nemam sliku, a
sve to zajedno odnijelo je puno vremena, energije i ivaca. I kud god se okrenem, to
god promislim, stalno se vraam na ono to je najrealnije Meunarodni Crveni kri.
Trebam prisiliti glavnoga ondje da me saslua i da odradi ono zbog ega je izuzetno
dobro plaen. Ali kako ga prisiliti da reagira? Ideja je dola sama od sebe, kad sam kod
kue ugledala moju Antoniju kako se minka. Kao i svaka tinejderica, voljela je
isprobavati minku to sam joj ja kao staromodna mama esto branila. Zbunila sam je
310

tog popodneva kad sam joj rekla da se sutra moe lijepo naminkati i obui. to ti se
dogodilo, upitala me. Nisam joj trebala puno objanjavati jer je i ona znala za
Goranovu sudbinu i za stav Kuruznog, pa joj je brzo postalo jasno da e ona sa mnom
u Meunarodni Crveni kri. Razmiljajui kako u to izvesti, raunala sam na kontrast
koji mora izvesti pojava jedne mlade lijepe djevojke u odnosu na mene koju su ve
upoznali, proitali i ignorirali. Nju vjerojatno nee moi izbjei, ako nita drugo,
morat e ju pogledati, a ako ju pogleda, budui da ona dobro govori engleski, brzo e
se ubaciti u konverzaciju pa emo moda i uspjeti. I tako smo nas dvije ponovno s
hrpom fotokopiranih papira dole pred Meunarodni Crveni kri prije Kuruznoga.
Strpljivo smo ekale na vratima. Brzo smo ga ugledale, ali i on nas. Kad mu se Antonija
obratila na tenom engleskom, stao je kao ukopan, otvorio nam vrata i ponudio da
sjednemo. Ona je govorila, ponovo dala dokumentaciju, a on je samo gledao. Na
njegovu licu, s kojeg nikada nisam mogla iitati nikakvu drugu emociju osim ljutnje,
u jednom trenutku pojavio se nekakav usiljeni smijeak. Za tjedan dana Goran je bio
kod kue.
Mi kao humanitarna organizacija koja se bavi i zatitom ljudskih prava, odnosno
prava na ivot, nismo izuzete od potrebe praenja politike situacije vezane za ovaj
na prostor, posebno onaj dio koji se odnosi na status i djelovanje JNA. Jo odavno mi
smo sugerirale da se oruje jugoslavenske vojske stavi pod meunarodni nadzor, kad
se pod kontrolu ve ne mogu staviti Kadijevi i Adi. Mnogi su se naim naivnim
prijedlozima smijali, jer tko moe jednu vojsku prisiliti i oduzeti joj oruje? Moe
meunarodna zajednica, ako ima volju i petlju. Potvrda te nae teze ostvarila se 14.
svibnja 1992. godine kad je Vijee sigurnosti UN-a na neformalnim konzultativnim
razgovorima s europskim liderima (Francuskom, V. Britanijom i Belgijom) donijelo
nacrt Rezolucije u 13 toaka.79 Za nas majke vojnika bitna je bila etvrta toka Vijea
sigurnosti UN-a, koja zahtijeva da se oni elementi Jugoslavenske armije koji su sada u
BiH povuku ili stave pod autoritet Vlade BiH ili rasformiraju i razoruaju, a njihovo
oruje stavi pod uinkovit meunarodni nadzor. No, mala je to za nas bila utjeha jer
rat se proirio, a ni u Hrvatskoj jo nije bio gotov. Do sada napravljena teta i gubici
ljudskih ivota golemi su.
Mi kao organizacija nemamo nikakvih izravnih informacija o odlukama i djelovanju
Generaltaba, pa sve informacije koje nas zanimaju izvlaimo iz tiskovina, koje su esto
puta bile kontradiktorne, ali mi ih slaemo, analiziramo i na osnovu njih donosimo
zakljuke. Jedna radijska informacija u isti mah me obradovala i rastuila. Naime,
javljeno je da je Hrvatski Crveni kri otputovao u Budimpetu na potpisivanje
Protokola s JNA o povratu hrvatskih ronika koji su jo ostali u JNA nakon 20. svibnja
1992. godine. Ta vijest s jedne strane bila mi je draga jer je konano i nepobjediva
armija neizravno priznala svoj poraz, pa kao i svaka poraena vojska vojnike vraa
79 Rezolucija 752 Vijea sigurnosti UN-a o situaciji u Bosni i Hercegovini, donesena 15. svibnja 1992.

311

kuama pod zatitom Crvenog kria. No, s druge strane, bilo mi je ao to su toliko
dugo i tako uporno tuu djecu koristili u prljavom ratu. ao mi je bilo i zbog toga to
Generaltab JNA nije sluao sugestije majki i suzdrao se od rjeavanja jugoslavenske
politike krize. Da su nas posluali, uvjerena sam i danas da bi stradanja bila daleko,
daleko manja. ao mi je i stoga to se JNA nije rasformirala, nego se samo pregrupirala,
jer je Bosna postala novi poligon za zloine. Takvom razmiljanju potvrda je bio i broj
izbjeglica koje svakodnevno preplavljuju Hrvatsku, ali i Europu. I naa organizacija
stavila se u slubu pomoi izbjeglicama iz Bosne i Hercegovine. Prve izbjeglice s kojima
smo se susrele bile su iz Kozarca. Oni svjedoe o zvjerstvima i ubojstvima od strane
neprijateljske vojske. Meu njima je i jedna mlada ena Emsuda koja je uspjela prebjei
u Hrvatsku, potplativi za svoj bijeg s 2000 njemakih maraka oficira jugoslavenske
vojske. Ali ta mlada ena ima i volju i elju da bude od koristi svojim zemljacima ija je
sudbina jo uvijek neizvjesna, pa e uz nau pomo organizirati ene iz Bosne kako bi
bile na dispoziciji svojim sunarodnjacima.
Mi iz Bedema ljubavi u Zagrebu odluile smo na Milkin prijedlog posjetiti njenu
rodnu Liku, tonije selo Glibodol. U Glibodolu je bila organizirana Hrvatska vojska
koju ine branitelji s podruja Like, ali bilo ih je i iz Istre, Primorja, i drugih krajeva
Hrvatske. Poslije obilne proljetne kie krajolik djeluje nestvarno. S jedne strane
kamen, uma, s druge strane muljevita voda za koju Milka kae da je polje koje je
tijekom noi poplavilo. Ulazimo u selo, odnosno u ruevine koje su nekada bile selo.
Stre goli pocrnjeli dimnjaci iz hrpa kamenja. Komadi izblijedjela drveta natopljenog
vodom svjedoe da je to nekada bio namjetaj. To je hrvatsko selo, kae Milka koje
su prvo sruili i zapalili. Stanovnici su imali sreu to im je tik za leima planina pa su
pod okriljem noi uspjeli pobjei i spasiti ivote. Samo nekoliko stotina metara dalje
ugledale smo manji zaselak u kojemu su bili smjeteni vojnici HV-a, ako se smjetajem
mogu nazvati kue koje nemaju ni krova ni vrata. U tim sruenim kuama vojnici
spavaju. A spavaju na neobinim leajevima sklepanim od dasaka poredanih jedne do
druge ili privrenih jedne iznad druge. I pokrivai su im raznoliki. Tamne vojnike
deke, kaputi, sukanci. Vojnici nisu osobito razgovorljivi jer osim neprijateljske vojske,
veliki neprijatelj im je bila i noanja kia koja je namoila i njih i njihove leajeve.
Rezervne odjee nemaju, a ova to je na njima teko se sui jer liko sunce jo nije
dobilo svoju punu snagu. Samo jedan sredovjeni vojnik pokazuje da njemu kia i
nije osobito nakodila jer on se ipak snaao. Na nogama su mu enske bordo cipele s
debelom petom koje su se nosile negdje 1970-ih. I on je sretan jer su mu barem noge
suhe. Ali vidjevi ovog vojnika u enskim cipelama, nae studentice iz Kanade koje su
s nama putovale bile su vrlo tune zbog zateenih uvjeta. I koliko god je naa namjera,
odlazei u posjet naim vojnicima, bila da ih malo ohrabrimo, da im barem zahvalimo
za njihovu portvovnost za domovinu, toliko je nae razoaranje bilo vee kad smo
vidjele u kakvim uvjetima ive.
312

Ovaj odlazak u Liku bio je samo kratki odmak od naih svakodnevnih aktivnosti. Po
naim evidencijama, na osnovu provedenih upitnika i izravnih saznanja od roditelja,
jo su 72 momka za iju sudbinu ne znamo. Ali ono to pouzdano znamo, od tih 72,
njih petorica otila su na odsluenje vojnog roka u lipnju 1991. godine.

Trnica Markale
Sve je vea eskalacija sukoba u Bosni i Hercegovini. O tamonjoj politikoj situaciji
nezahvalno je govoriti. No, ono to me tog sunanog i iznimno lijepog svibanjskog
dana, 27. svibnja 1992., uasnulo moram ispriati i iz razloga jer smo i mi iz Hrvatske
na taj uas odgovorili. Bila sam urbi jer sam morala u popodnevnu smjenu na posao.
Televizor je kao i inae upaljen, podnevne vijesti. ok. Pokolj pokraj sarajevske trnice
Markale. Jauk, krv, razbacani dijelovi tijela. Spiker objanjava da su s poloaja koje dre
Srbi baene granate na trnicu. Ovaj uas izazvao je kod mene gotovo istu reakciju
kao i onda kad je JNA krenula na Sloveniju. Paraliziralo me na mjestu. Sva ula su
mi otupjela, a urlici ranjenih odjekivali su negdje duboko u mozgu kao grmljavina.
Taj uas krvi i jauka pratio me cijelo poslijepodne. Razmiljala sam neto se moralo
uiniti. Nije se smjelo niti moglo ostati po strani. Ne reagirati na zloin gotovo je
istovjetno stavu da se sa zloinom slae ili da ga odobrava. Ali kako reagirati na zloin
bez presedana, na ubijanje civila koji lutaju gradom u potrazi za hranom. Ivica Boban
dala je ideju za sljedeu akciju te smo ve sutradan, 28. svibnja 1992., Bedem ljubavi
i Croatian Art Forces (Drutvo Hrvatske umjetnike snage) organizirali zajedniki
prosvjedni skup na Trgu bana Jelaia u Zagrebu. Naslov skupa bio je Svijete, otvori
oi. Kao i obino, skupu su se pridruile ene iz drugih ogranaka Bedema ljubavi,
no treba izdvojiti da je Zdenka Makan iz Varadina dovela puna dva autobusa ena
koje su zajedno s nama prosvjedovale. Zanimljivo je da su iz zagrebakog Bedema,
raunajui i mene, bile samo tri lanice. Na tom skupu govorili su brojni hrvatski i
bosanskohercegovaki umjetnici i kulturni radnici: Boidar Boban, Alma Prica,
Cintija Aperger, Fadil Hadi, Ivan Pandi, Dubravko Jeli, Zvonko Torjanac, Ivan
Koari, Enes Kievi, Hasija Bori, Ivica ari, Goran Matovi... Burno pozdravljena
govorila je i dr. Vesna Bosanac, dr. Izet Aganovi iz Dobrotvornog drutva Merhamet
te predstavnica Centra za antiratnu aktivnost (kojoj se imena, na alost, ne sjeam), a
koja je zajedno sa estogodinjim sinom bila zatoena na Ilidi kad su pokuali pobjei
iz Sarajeva. Brzojav pozdrava i podrke svima na Jelaievu trgu uputio je Opkop
ljubezni iz Slovenije. Ovaj prosvjed i apel bio je upuen meunarodnoj zajednici.
Europo i svijete, javite se! Bio je to zajedniki krik ugroenih Bonjaka i Hrvata
protjeranih iz svojih stoljetnih domova. U podnoju improvizirane govornice, vrsto
zavezane jedna za drugu pored velikog kria stajale su zastave BiH i Hrvatske. Na
kraju ovog velianstvenog skupa Trg je bio dupkom pun. Zagrepani su bez zadrke
313

osudili barbarski in u Sarajevu, a ja sam zadnja u plejadi govornika proitala na tekst,

obraajui se graanima Zagreba, prognanicima, mladima i svim ljudima dobre volje:
Sastali smo se i danas u srcu Hrvatske, u naem lijepom Zagrebu. Nismo ovaj skup
zakazali da bismo plakali, jer nae oi su presuile od plaa i boli koja predugo traje, niti
zato da podijelimo tugu, jer ona je nedjeljiva, niti zato da imenujemo agresora, jer on
nam je svima dobro poznat, niti zato da mu brojimo zloine, jer oni se izbrojati ne daju.
Nismo se sastali ovdje da jedni drugima iskazujemo suut, jer svoj svome, brat bratu
suut ne iskazuje. Ona zajedno u njima ivi. Ovdje smo danas zato da jo jednom, kao i
bezbroj puta do sada, kaemo onima koji odluuju o sudbini malih naroda, da je dosta
njihove igre u kojoj je juer u Sarajevu poginulo 20 civila traei koricu kruha. Ovdje smo
danas zato da poaljemo zahtjev Vijeu sigurnosti UN-a i glavnom tajniku gospodinu
Boutrosu Boutrosu Ghaliju da zaustave agresora, jer to im je dunost. U protivnom, oni su
direktno odgovorni za zloin u Sarajevu juer, i za troje mrtve djece prekjuer na igralitu
u Slavonskom Brodu. Smatrat emo vas odgovornima za sve prole i budue zloine u
aranmanu imperijalistike Srbije, te za zloine komunistike armade koja je i ovaj put
negirala odgovornost svojih bezonih ubojica. Stoga poruujemo:
1. Gospodi koja sjede u UN-u, da im je dunost zatititi svoje dvije lanice!
2. Predsjedniku SAD-a, gospodinu Georgeu Bushu: Gospodine Predsjednie! U utrobi
Hrvatske i Bosne ne tee nafta, ali na njihovim ulicama tee krv. Ne oekujemo Pustinjsku
oluju, ali traimo dah ovjenosti.
3. Gospodi Dvanaestorici: Vaa uloga u Meunarodnoj zajednici i ispit koji polaete na
Balkanu morao bi dobiti prolaznu ocjenu radi budunosti koja nas, nadamo se, eka. U
to ime traimo mir u svim republikama bive drave, a preduvjeti za to su: da se raspusti
JNA i svi vojnici vrate kuama, da se oruje koje vojska posjeduje stavi pod meunarodnu
kontrolu ili uniti, da se izvri razmjena zarobljenika po principu svi za sve, da se prognanici
i izbjeglice vrate svojim kuama pod patronatom OUN-a, da se osiguraju ista prava svim
nacionalnim manjinama po meunarodnim standardima u svim republikama bive
Jugoslavije, da se izoliraju Srbija i Crna Gora kako bi se spasio i njihov narod, a od Vlade
Republike Hrvatske traimo da se pokrene inicijativa za osnivanje jednog meunarodnog
suda poput onog u Nrnbergu, kako bi se sudilo ratnim zloincima i onima koji su poticali
na zloin. Od elnika politikih stranaka i predsjednika Republike traimo toleranciju i
razumijevanje u svakom trenutku svog politikog djelovanja kako bi se nadolazei izbori
mogli provesti i u Kninu i u Vukovaru. A vas, dragi graani Republike Hrvatske, molimo
za zrelost, toleranciju, iskaze ljubavi i meusobnog potovanja svakog ovjeka i graanina
bez obzira na vjeru, naciju ili politiku pripadnost. Molimo za ouvanje potovanja rtava
koje su podnesene u obrani Hrvatske kako se nikada vie ne bi ponovili Vukovar, Zadar,
Osijek, kabrnja, Dubrovnik, Mostar ili Sarajevo...

314

Ljeto i jesen 1992. godine

Nai apeli i zazivanje pomoi meunarodnih imbenika imat e vjerojatno utjecaja u
spoznaji da se protiv Srbije, JNA, kao i cjelokupnog srpskog korpusa na prostoru bive
Jugoslavije moraju poduzeti odgovarajui politiki potezi kako bi ih se zaustavilo. Ali
ono to smo mi eljeli konkretno i odmah, a to je zaustavljanje rata, nije se dogodilo.
Nai apeli nisu ni okrznuli trasu kojom su Srbi krenuli. Argumenata da se zaustave i
da se jednoga dana bar ne zasrame za svoje postupke ima napretek. Izmeu ostaloga,
tu je sluaj zarobljenika iz kninskog zatvora. Mi smo u organizaciji okvirno znale
to se dogaalo sa zarobljenicima, nakon to se nai popisi nisu slagali s popisima
Meunarodnog Crvenog kria. Naa sumnja potkrijepljena je izjavama dvojice
svjedoka koji su iz kninskog zatvora razmijenjeni negdje u drugoj polovici svibnja i
poetkom lipnja 1992. godine. Ti razmijenjeni zarobljenici nisu se mogli vratiti svojim
kuama jer su uglavnom rodom bili s podruja oko Knina i dijela BiH koji je gravitirao
Kninu. Kao i veina njihovih sunarodnjaka, poslije kninskog uznitva smjetaj su nali
u raznim hotelima, odmaralitima ili kod rodbine. Njihova svjedoenja dana su na
dvije razliite lokacije (Tuepi i Katel Stari), jedan zarobljenik bio je iz Drnia, drugi iz
Kijeva, a njihovi iskazi u potpunosti su se podudarali u svjedoenju o manipulacijama
sa zarobljenicima u Martievoj dravi.
U hotelu Tuepi u Tuepima kod Makarske smjetaj je naao zarobljenik N. R. Bio je
zatvoren u vojnom zatvoru u Kninu od 23. sijenja 1992. do 30. svibnja 1992. godine.
U vojnom zatvoru dijelio je hranu. Ta pogodnost omoguila mu je da vidi i uje to se
s ostalim zarobljenicima radi. Nekih zarobljenika se sjeao poimence. Navedeni ljudi
bili su u prostoriji 040 u blizini WC-a, odakle su odvedeni i nakon par dana vraeni. U
istoj prostoriji ostali su do 30. svibnja, odnosno do njegovog izlaska iz zarobljenitva.
J. E. iz Kijeva, tada smjeten u Katel Starom, svjedoio je kako je zarobljen 15.
studenoga 1991. godine i u Okrunom zatvoru u Kninu bio do 6. lipnja 1992. godine.
Dana 25. svibnja 1992. vidio sam kako odvode 14 zarobljenika s povezom na oima
i zavezanih ruku. Jedan od etrnaestorice iznesen je na deki jer nije mogao hodati.
Ukrcani su u dva pinzgauera80 i odvedeni u nepoznatom smjeru.
Prikupljanje podataka o zarobljenim i nestalim osobama muan je i vrlo teak posao.
Muno je bilo uti i zapisivati sve strahote koje su ti ljudi preivjeli. Svaki zarobljenik
postaje pojedinaan sluaj jer su nain, mjesto i vrijeme zarobljavanja za svakog razliiti.
A i postupci unutar zatvora su razliiti. Meutim, zabrinjavaju i postupci delegacije
Crvenog kria, koja nije bila dosljedna u zahtjevu za popisivanjem svih zarobljenika,
iako su imali informacije od obitelji da su zarobljeni i odvedeni na odreene lokacije.
80 Terensko vojno vozilo.

315

Dolo je i ljeto 1992. godine. Obitelji nestalih i zatoenih osoba trae pomo i od
Bedema ljubavi, s najeim objanjenjem koje navode zbog nae poduzetnosti i
upornosti u traenju. Iako to nije bio na primarni posao, nikada nismo odbile nikoga
tko je nau pomo zatraio. Pomagale smo onoliko koliko smo mogle u granicama
naih mogunosti. A nae mogunosti nisu bile velike. I mi smo se morale obraati
Meunarodnom Crvenom kriu. Zarobljenicima i njihovim obiteljima bilo je vano
upoznavanje odreenih institucija i politiara sa sudbinom nestalih ili zatoenih
osoba. Na prioritet bili su vojnici u bivoj vojsci, a sve druge aktivnosti bile su samo
dodatak ovom izuzetno tekom problemu. Za zarobljenike koji nisu bili evidentirani
od strane Meunarodnog Crvenog kria, a za koje je obitelj pouzdano znala gdje
se nalaze, inzistirale smo da ih ova institucija uvrsti na popis. esto puta to je bilo
teko postii. Ali bila su tu i djeca, ratna siroad bez jednog ili oba roditelja, kojima
je trebalo pruiti pomo i podrku. Da bi u tome uspjeli, bila su nam potrebna i
materijalna sredstva. Ana Smrdelj dosjetila se originalne ideje. Poela je skupljati
umjetnike slike. Cilj prikupljanja umjetnikih slika nije bio samo prikupiti novac
za ratnu siroad, ve na odreeni nain promovirati i kulturu u Hrvata. S tim smo
slikama planirale odrati izlobe u Hrvatskoj, ali i u inozemstvu. Ana Smrdelj je nakon
gotovo jednogodinjeg rada sama uspjela dovriti projekt i prirediti prvu promotivnu
izlobu u Muzeju Mimara u Zagrebu, u lipnju 1992. godine. Bila je to impozantna
izloba djela 59 likovnih umjetnika Hrvatske, s toliko slika razliitih tehnika, motiva
i veliina. Samu izlobu uveliali su i drugi umjetnici, poput harfistice Marije Mlinar,
violinista Josipa Klime, glumice Marije Sekelez i likovnog kritiara Tomislava Lalina.
Kao predsjednica Bedema ljubavi otvorila sam izlobu i zahvalila autorima slika koji su
nesebino dali svoja djela kojima su iskazali suosjeajnost s potrebama najosjetljivijeg
dijela populacije, a to su djeca. Zahvalila sam i drugim umjetnicima koji su svaki na
svoj nain uveliali otvaranje izlobe. Iako su autori od prvih kontakata s njima znali
cilj i svrhu svog darivanja, sada smo i javnost i njih obavijestili kako e se postupiti s
njihovim djelima.
Sljedea prodajna izloba dogovorena je ve za rujan u njemakom gradu Tbingenu.
Pokrovitelj te prodajne izlobe bila je predsjednica njemakog parlamenta gospoa
Rita Sssmuth, koja je izlobu i otvorila. Autori su bili iznimno zadovoljni tim
visokim pokroviteljstvom koje je u sebi sadravalo ne samo humanu poruku, ve i
visoko politiko prijateljstvo izmeu dvije zemlje, Hrvatske i Njemake. Uz silan trud
autorice ovog projekta, gospoe Ane Smrdelj, sve idue aktivnosti prije odlaska u
Njemaku tekle su u najboljem redu. No, tada se zbila i neugodna, u najmanju ruku
udna situacija oko projekta izlobe.
Gospodin Tilman Zlch je na samom poetku rata podravao Bedem ljubavi. esto
je dolazio u nau organizaciju s raznim idejama, prijedlozima, uputama kako bi se
lake suprotstavili nevolji koja nas je zadesila. Bio je predsjednik Drutva za ugroene
narode u Njemakoj. Kad bi dolazio u Hrvatsku, uvijek se elio uvjeriti kako ive
316

nacionalne manjine u Hrvatskoj. Za jednog takvog posjeta u srpnju 1992. odveli smo
ga u Pakrac, Lipik i Prekopakru u kojoj su ivjele mala talijanska i eka zajednica.
Zanimalo ga je i stradavanje ljudi u tom kraju. U razgovorima s predstavnicima ovih
mjesnih zajednica gospodin Zlch je naglasio da je njegova organizacija u Njemakoj
pokrenula jednu veliku akciju s naslovom Kamen po kamen Hrvatska. Kako
sam ree, bio je to veliki projekt koji su pokrenuli poslavi 2500 pisama na adrese
gradonaelnika svih njemakih gradova koji su imali vie od 50.000 stanovnika. Svaki
od 2500 navedenih gradova pozvan je preuzeti pokroviteljstvo nad jednim mjestom ili
gradom u obnovi Hrvatske te Bosne i Hercegovine. Drugi njegov veliki projekt vezan
za Hrvatsku, u suradnji s Bedemom ljubavi, bilo je javno sasluanje svjedoka srpskih
zloina u Hrvatskoj i BiH, pod naslovom International Hearing.81 Na svjedoenju
je bilo 35 svjedoka te predstavnici nacionalnih manjina iz bive Jugoslavije: doktor
Andrs goston kao predstavnik Demokratskog saveza Maara iz Vojvodine, dr.
Sulejman Ugljanin u ime Bonjakog nacionalnog vijea Sandaka, dr. Gazmend Pula
kao lan Helsinkog odbora za ljudska prava, ujedno i svjedok o poloaju Albanaca
na Kosovu, te predstavnik Zajednice srpskog naroda u Hrvatskoj gospodin Milan
kori. Organizator iz Hrvatske bio je Bedem ljubavi koji je predstavljala Jany Hansal,
prognanica iz Dubrovnika. Voditelji samog sasluanja bili su dr. Christine von Kohl,
poznata publicistica i strunjakinja za Balkan te lanica Meunarodne helsinke
federacije za ljudska prava u Beu, i Johannes Vollmer iz Drutva za ugroene narode
u St. Gallenu, koordinator za Jugoistonu Europu. U poroti su bili ugledni pravnici
iz Njemake i Poljske. Bio je prisutan i pravnik iz Ujedinjenih naroda dr. Alfred de
Zayas. To javno sasluanje odrano je u Frankfurtu krajem rujna 1992. godine. Sam in
sasluanja bio je kao i na pravom sudu, i s pravne strane gledita nije imao nikakvog
uinka, ali javno i politiki bio je vrlo zanimljiv. Na tom skupu uglednih strunjaka
potpisan je i Frankfurtski apel u kojem se jasno zakljuuje da vlada i vojska Srbije i
Crne Gore provode planski program etnikog ienja, metodama osnivanja logora
i masakrima, te da sve to se dogaa podsjea na prilike u konclogorima u Drugom
svjetskom ratu. Svjedoci na tom sasluanju bili su stariji brani par iz okolice Knina
kojima su ubili sina, snahu i unuke, medicinska sestra iz vukovarske bolnice (po
nacionalnosti Srpkinja) kojoj su odveli mua, jedna muslimanka iz Vukovara koja je
prola logore u Begejcima i Sremskoj Mitrovici pa razmjenom dola u Bosnu, gdje
su ju ponovo zarobili, pa odatle opet u S. Mitrovicu i ponovo u Bosnu. Pripadniku
UNPROFOR-a platila je 6000 njemakih maraka kako bi nju, njenog roaka i dijete
prebacili u Hrvatsku. Kad je to uo predstavnik UN-a, zatraio je da ena svoj iskaz
ponovi. ena je ponovila i potvrdila da ivot u BiH vrijedi izmeu 2000 do 30.000
njemakih maraka. Bilo je ondje i mnogo drugih svjedoka i uasnih i potresnih
pria, a sva ta svjedoenja bila su i veliki doprinos Komisiji za ljudska prava u enevi
81 Meunarodno sasluanje.

317

i Drutvu za ugroene narode iz Gttingena, prvenstveno njegovu predsjedniku

Tilmanu Zlchu. I naa se suradnja nastavljala vezano uz sve one koji su tog trenutka
bili ugroeni. Tilman Zlch bio je veliki prijatelj ugroenog hrvatskog i bonjakog
naroda, no onoga trenutka kada je zapoeo sukob Bonjaka i Hrvata u BiH, Zlch
kao da je promijenio miljenje o nama Hrvatima, no i dalje je odravao kontakte s
Bedemom ljubavi. Oekivao je od nas kao mirovne organizacije da mi taj sukob trebamo
i moramo prekinuti. Ali za ono to smo mi i dalje radili, demonstrirali protiv rata i
ubijanja, primali izbjeglice, pomagali im oko vlastite organizacije, brinuli o njihovoj
sigurnosti, prikupljali informacije o zloinima kako u Hrvatskoj, tako i u BiH, kao da
ga vie nije bila briga. Uzalud su bili nai prosvjedi protiv rata, nae molbe, zajedniki
nastupi Bonjaka i Hrvata. Stoga sam mu jednoga dana bila prisiljena napisati pismo:
Dragi Tilmane!
Znam za tvoje aktivnosti po Njemakoj, poglavito ovih zadnjih dana po Mnchenu kad
si izvikivao reenice koje tebi kao politiaru i predsjedniku Drutva za ugroene narode
ne prilie. U prvom redu, najenerginije prosvjedujem protiv svrstavanja Hrvatske u red
faistikih zemalja, kao i epitet da su svi Hrvati faisti. Tim rijeima si uvrijedio ne samo
moju zemlju, moj narod, nego i mene osobno. Poimo redom. Hrvatski narod u odnosu
na broj stanovnika bio je prvi i brojano najvei protivnik faizma i ekspanzionizma u
vrijeme kad ja, a vjerojatno ni ti, nismo bili niti roeni. Hrvatski narod ve tisuljee
trpi tua ugnjetavanja i nastoji izboriti pravo kakvo i ti uiva u svojoj domovini. Moj
narod u 1300 godina svog postojanja na ovim prostorima nikada nikoga nije ugnjetavao,
nikada nikoga nije napadao, nikada niije nije otimao, uvijek se samo branio od moralno
loijih, a vojno nadmonijih. Svakom ovjeku pa i politiaru, ukoliko je dobronamjeran,
ovaj podatak dovoljan je da Hrvate i Hrvatsku ne svrstavaju u onu ideologiju koja je
pokopana u Nrnbergu. Prolo je neto manje od dvije godine kako se poznajemo i ja
sam te doivjela kao ozbiljnog politiara i potena ovjeka. Ni danas nisam promijenila
miljenje, iako mnoge informacije ne idu tome u prilog. Razlog tvojih otrih postupaka na
raun Hrvatske lei u nesretnoj i nesreenoj situaciji u BiH. Ja znam da te smetaju sukobi
Muslimana i Hrvata. Tebe smetaju, a mene bole. Ti svojim nastupima pobuuje medijsku
pozornost i odreeni politiki imid, to, naalost, mnogi Europljani danas ine. Radi li
to svjesno, ne znam. Ali elim ti objasniti da grijei. elim ti pomoi kako bi ti mogao
pomoi ugroenim narodima, a to su u Europi Muslimani i Hrvati. Preferirajui jedne na
raun drugih, provocira sukob, iako mislim da ti to nije namjera. BiH je vienacionalna,
viekonfesionalna i viekulturalna zemlja i meunarodno priznata drava lanica UN-a.
U BiH su stoljeima narodi ivjeli jedni pored drugih ili jedni uz druge. Danas, naalost,
to nije tako. Ginu nevini, a drugi kolo vode. Mnogi koji sebe nazivaju ili ih drugi nazivaju
politikim voama nisu dorasli povijesnom trenutku pa u tom kaosu njihovog neznanja,
lako je njima manipulirati. Cilj manipulacije je izazivanje jo veeg kaosa, izjednaavanje
agresora i rtve bez pobjednika i poraenog, stvaranje dojma da smo svi jednako krivi,
bez obzira na argumente. Neu te podsjeati tko je i kako zapoeo rat na prostoru bive
318

Jugoslavije jer to ve i ptice na grani znaju. Ali ja jednostavno ne znam tko je i zato
zapoeo sukob Muslimana i Hrvata. Ono to ja mislim jest da je pogrena politika svjetskih
monika svjesno dovela Muslimane u situaciju da se bore protiv svojih jedinih saveznika
Hrvata, kako bi se Srbe amnestiralo i ostale dovelo u jednak poloaj s kojeg se moe tvrditi
svi su jednako krivi. Je li Vance-Owenov plan rjeenje za Bosnu i Hercegovinu ne znam,
ali znam da je gospodin Vance propustio zatititi vukovarske ranjenike i taj in dovodi u
pitanje njegovu nepristranost. Pomo i aktivnosti nas iz Hrvatske prema Muslimanima,
a sam si im bio svjedokom, iznad naih su mogunosti, ali mi ih i dalje pruamo. Dvije
takve aktivnosti su propale, ali ne zbog Hrvata i ti to zna. Bio si prisutan. Treba zaustaviti
bjeanje Muslimana ispred Hrvata i Hrvata ispred Muslimana, i objasniti da zajednika
borba ta dva naroda moe dovesti do moralnog i vojnog poraza agresora, a to su Srbija i
Crna Gora, odnosno sadanja Jugoslavija. Bilo bi mi drago da ne reagira asovito i burno,
ve da pred sebe stavi argumente pa da svi zajedno ukljuimo razum i pomognemo Bosni i
Hercegovini da preivi svoje poroajne muke kako bi bila sposobna za budui ivot.
Na ovo pismo nisam oekivala nikakvu reakciju, pogotovo ne ispriku, ali su prilike i
nevolje koje su se umnoavale u nesretnoj Bosni i Hercegovini, osobito krajem 1992.
i poetkom 1993. Tilmana Zlcha omekale pa je zatraio i od nas pomo, u jednom
novom projektu Na narod umire. Gospodine Predsjednie, molim, spasite nas.
Objanjavajui naslov, Zlch 12. prosinca 1993. alje i pismo:
tovane dame, dragi prijatelji i prijateljice, Drutvo za ugroene narode iz Gttingena
vas moli da potpomognete nau akciju za BiH, tako da priloenu kartu podijelite vaim
prijateljima i roacima iz BiH. Drutvo za ugroene narode iz Gttingena pokrenulo
je akciju slanja potanskih karata Billu Clintonu, predsjedniku SAD-a. Premda je nova
amerika vlada najprije izjavila kako nee podrati Vance-Owenov plan, toboe mirovni
plan, sada ipak eli saekati i dalje voditi pregovore. Moda jo uvijek nije prekasno.
Razgovore ne smijemo preputati posrednicima i diplomatima. Prognani i preivjeli
moraju sami doi do rijei. Zato je vano da se sada izravno i to je bre mogue obratite
amerikom predsjedniku i kritiko dranje SAD-a podrite osobnim svjedoanstvom.
Molimo svakog pojedinca da posvjedoi patnje i nevolje koje su njemu i njegovoj obitelji
nanesene genocidom za Veliku Srbiju. Molimo vas da ispunite karte i poaljete ih Billu
Clintonu.
Izbjeglice iz BiH, kao i velik broj njihovih roaka, znanaca, ali i mojih znanaca
potpisali su ovu znakovitu kartu i poslali je Billu Clintonu.
Da su nevolje i stradanja u Hrvatskoj vrlo dobro poznavali u raznim europskim
zemljama zahvaljujui, izmeu ostaloga, i angamanu Bedema ljubavi, bilo bi moda
pretenciozno govoriti, ali istina je da je u kolovozu 1992. u posjet Zagrebu i Bedemu
ljubavi doao ministar Vlade Donje Saske Jrgen Trittin. Njegov nenajavljeni posjet nas
je obradovao, ali i zatekao nespremne oko onih problema i pitanja s kojima se on elio
319

upoznati. A elio je doznati informacije o stanju prognanika i izbjeglica u Hrvatskoj te

o njihovom moguem prihvatu u Njemakoj. Ovaj politiar htio je saznanja pribaviti
iz prvih usta od prognanika i izbjeglica, a ne preko posrednika. Nije bilo mogue
u kratkom vremenu skupiti ljude pa smo mi iz Bedema pozvale samo nekolicinu
dostupnih Vukovaraca i jednog Dubrovanina. Oni su svjedoili o svojim patnjama,
o odvedenim lanovima obitelji, o logoraima, sruenim kuama i o svemu onome to
im se kroz ovaj rat dogaalo. Njegova Vlada je predviala da e Hrvatskoj i BiH biti
potrebna velika koliina ortopedskih pomagala pa su unaprijed dogovorili osnivanje
radionice za proizvodnju proteza. Njegov posjet nama trebao je samo potvrditi da
se nisu uzalud organizirali. Tako radi ureeni svijet. Planira sve svoje aktivnosti
unaprijed i na taj nain spaja politiku, ekonomiju i humanost. Redoslijed kojim idu te
aktivnosti jednostavan je. Politika napravi okvir, zacrta cilj i rezultati ne mogu izostati.
Tako je bilo i s akcijom austrijske vlade koja je u svom programu humanosti odluila
pomoi djeci stradalnicima rata u Hrvatskoj. Ta djeca nisu bila samo fiziki stradalnici,
oni su ratna siroad bez jednog ili oba roditelja. Njihove traume su i psihike prirode,
i treba ih maknuti iz teke i turobne svakodnevnice i pruiti im bar malo optimizma
kad nisu imali sreu ivjeti sretno i normalno djetinjstvo.
Kako je ljeto bilo u punom jeku, Bedem ljubavi iz Zagreba vodi 130-ero djece
prognanika na trotjedno ljetovanje na otok Krk. Meu njima su i mali Vukovarci,
njih 20. Ista i grupe druge djece u naoj organizaciji putovale su i u Lihtentajn, gdje
su ih u gradu Vaduzu domaini ukljuili u Igre bez granica koje se svake godine u
kolovozu odravaju u tom gradu, a na samim igrama sudjeluju i susjedne mediteranske
zemlje poput Italije, Francuske, San Marina. Te godine sudionik je bila i Hrvatska.
Bez ikakvih priprema osvojili su tree mjesto, ali i najvei pljesak. Vlada Lihtentajna
financirala je ovaj projekt.
Jo davno smo mi u Bedemu ljubavi donijeli odluku da financiramo desetoro ratne
siroadi iz razliitih krajeva Hrvatske koji su stradali od neprijateljske ruke. Za takvu
aktivnost imale smo novac koji smo dobile na putu po Europi i novac od prodaje
umjetnikih slika koje je skupila Ana Smrdelj.
U to vrijeme u nau organizaciju javljao se veliki broj ljudi koji je nudio pomo upravo
djeci. Ti pojedinci, uglavnom iz inozemstva, nudili su pomo, ali nisu imali ideju kako
tu pomo ostvariti. Tako se rodila ideja o kumstvu. Prikupile smo podatke o djeci koja
su ostala bez jednog ili oba roditelja, napravile popise, i ova akcija je zaivjela. I ivjela
je jedno izvjesno vrijeme, voena iskljuivo rukom A. L.
Malo tko je u organizaciji vie brinuo za onaj jad koji su oficiri JNA ostavili na ivotima
mladih ronika. Ja se jednostavno nisam mogla odmaknuti od sudbina tih vojnika koji
su sudjelovali u ratu i razaranju, od onih koji su ostali do samog kraja u redovima te
vojske, onih koji su na vlastitoj koi osjetili njen preustroj koji je na njihove ivote
ostavio neizbrisiv peat. Ilustracije radi podastrijet u pismo majke iz Osijeka koja jo
uvijek nije vidjela svog sina koji se vratio kui, a kua mu je u Dalju, otkuda su mu
320

roditelji protjerani: Sin je otiao u JNA 17. oujka 1991. iz Osijeka u Laevce V. P.
2202-5. Bio je tamo do kraja svibnja ove godine (to je 15 mjeseci), puten i otiao kui
u Dalj. Naravno, nije znao da mu roditelji nisu tamo. Traila sam ga preko Bedema
ljubavi Osijek te preko Meunarodnog Crvenog kria, poslala poruku odmah u
travnju im smo bili prognani iz Dalja (18. 4. 1992.). Sada znam da poruku nije dobio.
Saznala sam preko UNPROFOR-a da je u Dalju (18. 7. 1992.). Potom UNPROFOR
sprovodi dvije ene iz Dalja (majku i ker) traene iz Osijeka od kojih saznajem
pojedinosti o sinu. Dobro ga poznaju i priale su s njim. Gica Svjetlana tvrdi da je u
tekom psihikom stanju, da ne moe shvatiti ovu situaciju, da kae kako su ga roditelji
napustili, te ako ga nee, zato mu nisu ostavili bar mlaeg brata (starog osam godina),
kako nikoga nema, te se boji da e ga ubiti, maltretiraju ga zbog oca jer je, kau, ustaa,
nikome ne vjeruje, luta po selu bez cilja, jer nema ni smjetaja ni sredstava za ivot, i
tako ve dva mjeseca. Traila sam preko UNPROFOR-a da ga dovedu, reeno mi je
da to ne mogu uiniti, da im je zabranjeno od strane nae Vlade. Ali sada opet molim
i traim nain da ga dovedemo u Osijek. Predala sam molbu i s civilne strane koju
navodno alju u Zagreb (u Vladu), pa ako odobri Vlada, onda bi mi mogli pomoi.
To je dug proces, a kao to vidite, dijete je u tekom stanju, oajna sam (mali misli da
ga Hrvatska tereti zbog vojske), te vas molim ako moete da nam pomognete da se
to malo ubrza, da doe i vidi da ga njegov narod nije odbacio. Ako se to promijeni,
odmah u vas obavijestiti. Unaprijed zahvalna, mama Sofija.
Mama Sofija, kao i veina nas majki, odradila je sama velik dio posla i njoj je trebala
samo pripomo da se ubrza postupak kako bi se sastala sa svojim teko optereenim
sinom. I njen se sluaj, ubrzan naom intervencijom, rijeio.
Drugi sluaj takoer je sluaj jedne majke koja za razliku od Sofije nije imala nikakve
informacije o svom sinu. Majka je porijeklom Maarica, iz mjesta Temerin iz Vojvodine.
U na ured u Vlakoj 70 dola je jednog dana, gotovo na samom poetku jeseni
1992., vrlo zabrinuta, uplaena i suzdrana. Trebalo je vremena da se otvori i zapone
priati svoju priu, koju potkrepljuje i dokumentima. Njen sin Robert L. otiao je na
odsluenje vojnog roka 17. oujka 1991. u Veliku Bunu kod Zagreba, gdje je bio sve
do dana kad je JNA granatirala Veliku Bunu, dakle do 7. listopada 1991. godine. Kod
tog raketiranja bilo je poginulih i ranjenih vojnika. Jedan od trojice ranjenih je na putu
do bolnice umro, a bio je rodom iz Kumanova. Tu informaciju dobila sam od slubene
vojne osobe iz Temerina. Zdrave vojnike Vlada RH razmijenila je otprilike dva tjedna
poslije granatiranja Velike Bune. Od Robertovih drugova vojnika koji su se vratili u
Vojvodinu saznala je neto o njegovu ranjavanju. Atila P. iz Beeja i Robert iz Subotice
tvrde da je njen sin bio lake ranjen. Po njihovu kazivanju, ranjen je u lijevo rame i
glavu. Na licu mjesta previo ga je vojni lijenik (zubar), koji je ranu ocijenio lakom.
Taj lijenik, S. R., sada ivi u Vojvodini. Je li Robert doao do bolnice, majka nije znala.
Tu se Robertu gubi trag. Ona kao majka, logino, prvo ide traiti informaciju u SSNO
u Beogradu, gdje su joj odgovorili da je Robert nestao negdje u Hrvatskoj. Onda se
321

uputila u Meunarodni Crveni krst u Novom Sadu i to dva puta, ali od njih nikada
nije dobila nikakav odgovor. Potom se uputila u Zagreb. Prva lokacija bila je bolnica
(biva vojna u Dubravi), no Robert kod njih nije bio evidentiran. To joj je dalo nadu
da je moda iv pa se uputila u Ured za razmjenu zarobljenika. No ni ondje Robert
nije bio evidentiran. Zatim je dola u na ured, nadajui se da mi moda moemo
nekako pomoi, da barem ue u trag svome sinu. Kako je i sama obila sve potencijalne
lokacije u kojima nije nala ime svog sina, nije nam preostalo nita drugo nego potraiti
bar nekakvu informaciju na sudskoj medicini na alati. Susretljivou jednog lijenika
kojeg je duboko dirnula sudbina nestalog vojnika, preskoivi formalnu proceduru
dozvolio je majci da doe i pogleda u arhivu hoe li moda po neemu prepoznati
svoga sina, ako je umro ili ako je ubijen. Zajedno s njom otila sam na alatu. Ne znam
to mi je tee bilo gledati, te strane slike ili tu krhku enu koja ih paljivo prebire.
I sam lijenik kojemu su te slike svakodnevni posao, duboko je bio ganut gledajui
krhka ramena majke koja ni po kojem detalju nije mogla zakljuiti da se na bilo kojoj
od slika nalazi njen sin. Ne naavi nikakav trag, majka se vratila u Vojvodinu, a ja u
svoju svakodnevicu.
Vie nema vojnika u JNA niti ima JNA. Ona se raspala i pretvorila se u srpsku vojsku.
Povratkom vojnika svojim kuama i moja uloga u Bedemu ljubavi je zavrena. Sve to
je do tada napravljeno, napravljeno je. Nakon toga prioritet je postala humanitarna
pomo. Bedem slabi, razdiran svakodnevno svojim unutarnjim razmiricama. Smatralo
se, izmeu ostaloga, da smo mi majke vojnika odradile svoje, vremena su se promijenila,
daljnju sudbinu organizacije treba prepustiti nekome drugome.
No, druge podrunice Bedema ljubavi nastavljaju s radom. Tako, primjerice, Sianke
alju izvjee o 350 izvuenih vojnika iz JNA. Bedem ljubavi iz akova navodi svoje
aktivnosti. akovanke mole pred katedralom, piu peticije, skupljaju potpise, alju
pomo djejem vrtiu u Vukovar. Monografiju akova poklonile su Javieru Prezu
de Cullaru, Georgeu Bushu, Dietrichu Genscheru i Hansu van den Broeku. Poslale
su vie od 3000 pisama majkama u Jugoslaviji, da pomognu zaustaviti rat. Njihovih
50 vojnika nakon upitnika vraeno je kuama. Evidentiraju djecu koja su ostala bez
jednog ili oba roditelja. Trae od generala dozvolu da roditelji posjete svoju djecu na
bojinici To su sve bili oni pozitivni elementi koji Bedem ljubavi jo dre na nogama.
Kako se primicao Meunarodni dan mira, 21. rujna, tako su se apelom oglasile
Antiratna kampanja Hrvatske i Hrvatska liga za mir. Tom apelu pridruio se i Bedem
ljubavi. Koliko bi nam bilo lake da je 1991. netko od tih ili slinih udruga stao na
nau stranu, a usprotivio se samovolji generala, razmiljala sam dok sam itala apel. U
apelu se pozivaju svi mirovni pokreti u svijetu, humanitarne organizacije, organizacije
za zatitu ljudskih prava te cjelokupna javnost da izvre pritisak na vlade svojih zemalja
u cilju hitnog zaustavljanja rata u Hrvatskoj i BiH. Ovim apelom, moglo bi se rei,
konano je poela djelovati civilna Hrvatska, onaj dio koji je oprezno i s distance pratio
rasplet jugoslavenske politike krize. Po mom miljenju, Bedem ljubavi se u neemu
322

razlikovao od ovih organizacija jer nije uopavao krivnju u raspletu jugoslavenske

krize, ve jasno i nedvosmisleno upirao prstom u one koji su njihovu djecu tjerali pred
tenkovske cijevi. Stavljajui ivot ispred smrti, Bedem ljubavi je cijenio ljude koji su
se poeli organizirati, stvarajui hrvatsku vojsku kako bi stali na kraj zloinima nad
civilnim stanovnitvom u selima i gradovima u RH. Dok smo se mi majke borile za
nae sinove, ti ljudi su branili svoje domove. Ni oni, kao ni mi majke vojnika nismo
pitali za cijenu, kalkulirali, ve su branili svoje. U prvom redu vlastiti ivot.
Da bismo pokazale da cijenimo rtvu koju podnose kako bi nam ivot uinili
podnoljivim, bez obzira na nesuglasice unutar organizacije odluile smo ih posjetiti
u Slavonskom Brodu. Za taj posjet pripremljeni su bili i simbolini pokloni kava,
cigarete, arape.
Ubrzo po povratku iz Slavonskog Broda odran je sastanak nae organizacije, na kojemu
sam dala ostavku na mjesto predsjednice Bedema ljubavi. Po ustroju organizacije,
na moje mjesto trebala je doi Vinja Milas, ija bi se potvrda ili opoziv dogodio na
sljedeoj skuptini. Zalaui se za zatitu ljudskih prava, Vinja je stekla zapaene
rezultate u svijetu, a ja sam se nadala da e tim putem i nastaviti. Upravo tih dana
Cyrus Vance je od srpskog generala ivote Pania zatraio izvjee o sudbini svakog
pojedinog ranjenika, medicinskog radnika ili civila kojeg je srpska vojska preuzela
u vukovarskoj bolnici 18. studenoga 1991. godine. Zaudilo nas je ovo traenje 11
mjeseci nakon pada Vukovara. Naa predsjednica Vinja odgovorila je na to traenje
C. Vancea 8. listopada 1991. otvorenim pismom Bedema ljubavi s naslovom Zloin
je i nezaustavljanje zloina (Veernji list, 10. listopada 1992.; sadraj pisma nalazi se u
prilogu ove knjige, op. ur.).82
Tri svjetska politiara posrednika, Carrington, Vance i Owen, svojom neuinkovitou
samo produuju agoniju i rat. Prosvjedi protiv rata u BiH ire se Europom poput
plimnog vala. Izbjeglice iz BiH u Zagrebu, predvoene organizacijom ene BiH,
organiziraju veliki prosvjedni skup naslova Protiv nasilja u BiH. Trae potporu
i Bedema ljubavi. Njihovom pozivu odazvale smo se Milka i ja. Nasilje nad civilima
mora prestati, a nasilje nad enama pogotovo. U tramvaju broj 12, toga hladnog i
82 U svojoj knjizi, u biljeci uz navedeno otvoreno pismo, gospoa Milas Matutinovi zapisala je: Osim to smo
osobno gospodinu Vanceu uruile materijale te s njime razgovarale u Zagrebu o sudbini zarobljenih pacijenata
i ostalih Vukovaraca, gospodina Vancea su u njegovu uredu u New Yorku 17. sijenja 1992. godine izvijestile
lanice Bedema ljubavi iz Kanade Valentina Krmar te iz SAD-a eljka Matutinovi Krstelj. Na istome je sastanku
svjedoila i dr. Vesna Bosanac. U pismu to ga u ime gospodina Vancea 31. sijenja 1992. pie ambasador Herbert
S. Okun Valentini Krmar u Toronto, izmeu ostaloga se kae: Gospodin Vance me zatraio da odgovorim na
Vae ljubazno pismo od 23. sijenja. Kazao mi je kako je bio dirnut susretom s Vama, Vaim suosjeanjem i brigom
... Meutim, devet mjeseci poslije u odgovoru na moje pismo koji u ime gospodina Vancea pie D. Boothly 21.
listopada 1992. godine, izmeu ostaloga stoji: ... U vezi s tvrdnjama koje ste naveli u otvorenome pismu gospodin
Vance se ne sjea odranih sastanaka ni 20. studenoga 1991. ni 17. sijenja 1992. Moda ste Vi ili Vae kolegice
poslale materijale o kojima Vi govorite Ujedinjenim narodima; materijali koje Vi spominjete u svojemu pismu po
njegovu sjeanju nisu stigli do njega ... Ako je dolo do greke u vezama ... ( Josipa Milas Matutinovi, Slutnja, strah
i nada / Foreboding, Fear and Hope, Zagreb, 1997., str. 70).

323

vlanog 16. listopada 1992. napisala sam tekst koji u na tom skupu proitati. Bila
sam mokra kao mi, ruke su me boljele od hladnoe, a cipele isparavale vonj gume i
znoja s vrueg tramvajskog radijatora. Toga dana odran je skup ispred Doma sportova
u Zagrebu. Skup je dola podrati i operna pjevaica Ljiljana Molnar Talaji. Nikada
neu moi zaboraviti izraz oiju te svjetski poznate operne dive, i s koliko ljubavi je
govorila o svojoj dragoj domovini Bosni i Hercegovini. Izmjenjivali su se govornici,
koje je slualo nekoliko tisua do koe mokrih i ozeblih izbjeglica. Na samom kraju
skupa rije su dali i meni. Ozraje u kojem sam djelovala, mjesto na kojem sam pisala
tekst odraavalo je i stanje moje due. Rijei su tekle same od sebe, kao da su bile
pohranjene negdje u podsvijesti i sada su u ovom trenutku izlazile na povrinu. Jer
nita nije bilo shvatljivo, nita nije imalo logiku, ni rat ni stav meunarodne zajednice.
Sve se okretalo u jednom zamrenom vrtlogu. Samo je nemo bila moja stalna pratilja,
a ironija jedino im se tog trenutka moglo odgovoriti.
Mojim dobrotvorima, Ujedinjenim narodima!
Vama, Ujedinjenim narodima, mojim dobrotvorima, da ujete i zapamtite.
Bila sam osamljena, a vi ste naredili da vas slijedim, jer da me samo tako moete zatititi.
Hvala vam.
Bila sam gladna, a vi ste osnovali dobrotvorna drutva i raspravljali o mojoj gladi.
Hvala vam.
Bila sam gola, a vi ste raspravljali o moralnom aspektu moje golotinje.
Hvala vam.
Bila sam u logoru, a vi ste sakrili svjedoenja, da tim inom ne bi loe djelovali na moralni
odgoj vae djece.
Hvala vam.
Bila sam ranjena, a vi ste mi poslali zavoje da ne iskrvarim.
Hvala vam.
Bila sam ubijana, a vi ste mi oduzeli oruje da se branim, jer obrana izaziva nasilje.
Hvala vam.
Bila sam bez krova, a vi ste mi poslali atore.
Hvala vam.
Bila sam bez doma, a vi ste me preveli u izbjeglitvo.
Hvala vam.
Vi ste moji dobrotvori, tako mudri, tako poduzetni, tako pravedni. Vi ste tako blizu Bogu.
Ali ja sam jo uvijek sama i gladna, i gola i zaboravljena, i silovana i krvarim, i smrzavam
se, ali se ne pokoravam jer ja sam
Bosna.
324

Ovaj tekst je poslan na stotine adresa, preveden na nekoliko svjetskih jezika. Ali
zanimanje pobuuje njegova objava u Rigi, glavnom gradu Latvije, u listu Diena.
Prevela ga je i objavila novinarka Lamia ihare koja se te kine noi nala meu
bosanskohercegovakim izbjeglicama.

Traenje zarobljenih i nestalih

Pribliavao se mjesec studeni, mjesec stradanja Vukovara, a godinu poslije agonija
vukovarskih prognanika nije se umanjila. Intenzitet traumatinih dogaaja rastao je
iz dana u dan, iz sata u sat. A kako i ne bi. Kad se jo gotovo nitko od zarobljenih
Vukovaraca nije vratio kui. Za mnoge se pouzdano zna da su u beogradskom zatvoru,
ali veina ih je rasprena po Stajievu, Niu, Begejcima, a rodbina koja je uspjela doi
do Zagreba oekuje njihov povratak. I roditelji i rodbina ranjenika odvedenih iz
bolnice oekuju odgovor to je s njihovim najmilijima. Kad svi pokuaji traenja preko
Hrvatskog Crvenog kria, preko Meunarodnog Crvenog kria, preko politikih
stranaka, nevladinih udruga, preko raznih drava i vlada koje su bile upoznate s
problemom zarobljenika nisu urodili plodom, jedino to je preostalo, bilo je obratiti
se izravno idejnom zaetniku svih ovih zala, Slobodanu Miloeviu, i od njega zatraiti
da ispotuje preuzete obaveze. Sama sam, mimo organizacije, sastavila i poslala mu
pismo:
Gospodine Predsjednie!
Vrlo blizu ste, kao nikada do sada, da vam se obratim i sa tovani gospodine, jer prema
svemu sudei i gospodin Bog vam je naklonjen dajui vam jo jednu, moda posljednju
ansu, da sa svojim DA za bolje sutra pruite ansu i vama i Srbima i Srbiji, ali i svima
onima koji danas ute va bratski zagrljaj, a posebno onima koji su u logorima. Pratei
situaciju u svijetu pa tako i u Srbiji, potvrdilo se nae saznanje o vama kao politiaru koji
zna predvidjeti trenutak, ne ekajui rasplet dogaaja u Rusiji, svjestan da je i ona konano
zakoraila u demokraciju od koje povratka nema, molei Karadia da potpie VanceOwenov plan. Kao i nama, sada je i cijelom svijetu poznato tko je odgovoran za rat na
podruju bive Jugoslavije. No, kao ene koje uvijek i svugdje zaziremo od rata i rjeavanja
problema ratnim pohodima nad nedunim civilima, enama, djecom i starcima, i kad
taj elini zagrljaj nije i moralna pobjeda, predlaemo korektne i konkretne poteze dok
ne bude kasno. Pokaite dobru volju i raspustite logore i sve zarobljenike vratite njihovim
kuama po principu svi za sve. Dakle, ako niste upoznati sa svim detaljima, izgleda da
razmjene upravo koe i onemoguavaju ljudi iz one strukture koja ne eli da se ovaj sukob
konano i zavri. Ne sumnjamo da ne znate da od 14. 8. 1992. nije izvrena niti jedna
ozbiljnija razmjena, a naglaavamo da i sve dosadanje nisu izvrene kompletno. Upravo
i sami pregovori, kako po sadraju tako i po broju potpisanih, a nerealiziranih sporazuma,
bacaju sjenu na vau politiku. Pa krenimo redom i injenicama. Prvi sporazum od 6.
325

11. 1991. potpisan od strane Republike Hrvatske i OS SFRJ. Ukratko, dogovorene su

sve znaajke i naela razmjene. Osnovni princip svi za sve nije potovan. U to vrijeme
OS SFRJ imale su, kako su same priznale, prema grubim procjenama, izmeu 5000
do 10.000 to zarobljenih, to na silu odvedenih pripadnika Hrvatske vojske (ZNG-a,
MUP-a te civila). Od tog dogovorenog broja hrvatska je strana dobila tek petinu onoga to
je vaa strana priznala. Tek nakon 3 mjeseca, drugi po redu pregovori, ovaj put u Sarajevu
11. 2. 1992. godine. Rezultat nikakav. Potvren je prvi sporazum, a ove pregovore s
vae strane vodio je general Aksentijevi koji je bio razmijenjen u jednoj brojano manjoj
razmjeni. Trei sporazum 20. 3. 1992. u Peuhu, etvrti sporazum 22. i 23. 4. 1992. u
Budimpeti, peti sporazum 9. 5. 1992. u Sarvau, esti od 2. do 4. 6. 1992. u Budimpeti,
sedmi od 22. i 23. 7. 1992. u Subotici, osmi je potpisan u enevi 28. i 29. 7. 1992. od
strane vaeg premijera, gospodina Pania, kad je obeao pred oima cijelog svijeta da sve
moe, deveti sporazum u Budimpeti od 7. 8. 1992. godine. Razmjena je odrana 14. 8.
1992. i od tada, naalost, moramo konstatirati da predvieni zarobljenici iz Sombora
(od kojih je jedan u sijenju ove godine preminuo od posljedica muenja u zatvoru) i jo
oko stotinjak drugih evidentiranih od strane Meunarodnog Crvenog kria nisu dovedeni
i razmijenjeni. Mi pouzdano znamo da zatvorenika ima i u Stajievu i u Begejcima,
gotovo oko tisuu, iako su vai rekli da su logori rasputeni.
Blizu 2000 zatvorenika je u Sremskoj Mitrovici. Na stotine ih je po mjestima u Vojvodini.
Iako je bilo reeno da e se razmijeniti ranjenici, o sudbini njih oko 300 jo se ne zna nita.
Na stotine ih je u Loznici, Valjevu, vie od 1000 u Niu i Aleksincu. Zakljuujemo da dio
onih koji nije evidentiran od strane Meunarodnog Crvenog kria svoju sudbinu podnosi
na Pasuljanskim poljanama. Svaki od njih uredno je evidentiran od strane Hrvatske i
prijavljen meunarodnim institucijama koje se bave zatitom ljudskih prava, kao i onima
koji se bave rjeavanjem jugoslavenske krize. Podacima za konanu razmjenu raspolaemo
svi, pa vjerujemo, i vi. Otpustite sve one koji se nalaze na radu po raznim PIK-ovima,
privatnim gospodarstvima, industriji i rudnicima, sve one koji rade na poslovima opasnim
za ivot od vojne i kemijske industrije do proizvodnje oruja i municije. Ovih je jo preko
6000. Pustite ih njihovim, pa makar i razorenim i izgorjelim domovima. Prestanimo
ratovati i ponimo izgraivati temelje za bolji ivot kao dobri susjedi koji moraju ivjeti
jedni pored drugih. Zbog svega prethodno navedenog predlaemo da u vremenu od sedam
dana svoje obaveze kao predsjednik Srbije ispotujete i pristupite konkretnom i korektnom
otputanju svih zarobljenika. Vjerujemo da ete i sada znati ocijeniti trenutak i olakati
sudbinu, u prvom redu njima logoraima, ali i sebi, i Srbiji, i svima nama.
No, Miloevia ovo pismo nije nimalo ganulo. Ogluio se na ovo kao i na sve
dotadanje potpisane sporazume, a zarobljenici su i dalje ostali bespomono leati po
navedenim lokacijama. A nitko od nas koji smo traili zarobljene i nestale nije mogao
ostati indiferentan na njihovu traginu sudbinu i na nemo koju smo u sebi osjeali.
Ovu muku traenja zarobljenika pratila je i jedna novinarka iz Baden Badena, po
imenu Elke Fimmen, koja nam je sugerirala da u traenju potivanja potpisanih
326

dogovora od Srbije, koji pretpostavljaju povratak zarobljenih, angairamo neutralne

pravne strunjake koji se bave meunarodnim ratnim pravom. Bila je to ideja koja
je obeavala i koja nam se odmah svidjela. Elke je iz naeg ureda nazvala nekoliko
telefonskih brojeva i za nepunih tjedan dana u na ured dola su dva gospodina. Stariji
je bio gospodin Goodlou iz Seattlea iz SAD-a, a drugi iz Pariza. Nakon razgovora s
njima, organiziran je sastanak u naem uredu u Vlakoj 70A. Na tom brojano velikom
sastanku bilo je i puno Vukovaraca i Dubrovana, koji su, poueni dotadanjim
nizom pokuaja od kojih nije bilo rezultata, posumnjali i u ovaj pokuaj. Nekome kao
odvjetniku iz Amerike, koji je doao iz ureene drave, s pravne strane gledano, posve
je jasno kako se svi ovi sluajevi mogu rasplesti, pa nam govori: Imate zakone, imate
poinjena djela, imate sudove, slijedi postupak. No, njegov dolazak nimalo nam nije
umanjio muku traenja iako mu je namjera bila iskrena. Ono to je tog trenutka bilo
jasno, bila je injenica da ni Bedem ljubavi niti bilo koja nevladina organizacija ne
moe rasvijetliti sudbinu nestalih osoba, jer za takvo to potrebna je odluna vlast i
meunarodne institucije. Mi smo ostali gdje smo i bili, ali nam je sugerirao na koji
nain bi trebalo identificirati posmrtne ostatke pobijenih Vukovaraca kako bi im se
utvrdio identitet ukoliko do sudskih procesa doe. To su sve zapravo bili poeci onoga
na emu je trebalo raditi, a njihova pomo bila je samo putokaz kuda treba krenuti.
Da ne bi sve ostalo samo na ovim pravno-tehnikim pokuajima, gospoda iz Amerike
savjetovala su nam da s naim problemima upoznamo i SAD. U tom pogledu povezuju
nas sa enom koja se itavog svoga ivota borila za prava afroamerikog stanovnitva
u Americi. Radi se o gospoi Amaliji Boynton Robinson, bliskoj suradnici Martina
Luthera Kinga. Par mjeseci nakon njihova odlaska iz Hrvatske, na aerodromu smo
doekale vitalnu devedesetogodinjakinju kojoj ni daleki put ni visoke godine nisu
skinule iroki osmijeh s usana. Ugostila sam je u svom skromnom domu, pri emu mi
je gospoa Boynton pokuala dati nekoliko vanih savjeta, priajui ujedno o svom
dugom i tekom ivotu. Prola sam kroz mnoge nedae kroz koje samo ovjek moe
proi. U svom ivotu osjetila sam siromatvo, bijedu, glad, nepravdu, tugu, ali i veselje.
Nikada nisam klonula duhom i duh je ono to me odralo na ivotu. Nadivjela sam
dvojicu mojih sinova koji, istina, nisu poginuli u ratu, ali bol za njima jednako je teka.
Bila sam gladna, ali moja glad je nita u usporedbi s oima moje gladne djece. ikanirali
su me, podcjenjivali, do posla nisam mogla doi, ali moj dragi uitelj i prijatelj Martin
uvijek nam je govorio: Bilo gdje napravljena nepravda, smetnja je pravdi, a pravda je
ono emu tei svaki ovjek i svaki narod, i tvoj narod, i moj narod, pouavala me te
noi gospoa Amalia Boynton Robinson. A sad mi kai, Slavice, to je bio tvoj cilj da
si se, kako sam ula, suprotstavila JNA? Jesi li u tom suprotstavljanju imala razraen
plan, jesi li imala podrku u logistici, da bi svoj plan i ostvarila? Bilo joj je razumljivo
i shvatljivo da su cilj naeg otpora bila naa vlastita djeca, ali nemalo se iznenadila kad
je ula da nitko od nas nije imao razraen plan kako se suprotstaviti JNA, koja se otela
kontroli civilnih vlasti. Drala je glavu meu dlanovima dok je sluala kroz to su sve
prolazile majke vojnika, uputajui se u borbu neizvjesnog ishoda. Poeljela je da ju
327

odvedemo barem u jedno mjesto u kojem se ratovalo da, kako ree, sama ocijeni je li
sve ovo to joj govorim istina. Sutradan smo ju nekoliko lanica Bedema i ja odvele u
Lipik, koji nam je bio jedno od bliih mjesta s obzirom na njenu dob. Morali smo proi
kroz UNPA zonu. Pripadnik UNPROFOR-a nije bio nimalo susretljiv kad smo mu
pokazale dokumente i traile prolaz u Lipik. Jedva nas je pustio, tek nakon to je vidio
gospou Amaliu, koja mu je prila, blago ga pogladila rukom po licu, a on je zastao
zateen, ali ozaren svjetlou koja joj je izbijala iz oiju. Taj snani magnetizam dvoje
ljudi crne rase daleko od njihovih matinih zemalja nije mogla pomutiti nezahvalna
pozicija na crti razdvajanja dviju zaraenih strana u jednoj dalekoj i maloj zemlji
Hrvatskoj. Bez ikakvih potekoa prolazili smo sporednim putovima, a oko nas vidjele
su se poruene kue i polomljena stabla. Putovali smo, avrljajui, do trenutka kad nas
je zapuhnuo neugodan miris trulei. Stali smo. Idui prema izvoru mirisa doli smo
do svjeeg humka oko kojeg je zujao veliki broj muha. Stali smo i pomolili se. Dojam
koji je na gospou Amaliu ostavio ovaj svjei grob za koji nismo znali ni mi i o kojem
nismo nita mogle rei, bio je straan. Nastavili smo utke prema Lipiku. I ondje se
Amalia vidno iznenadila vidjevi oteenu bolnicu. Pa zar i po bolnicama tuku, bilo
je jedno od njenih prvih pitanja, ta vidljivo je istaknut znak Crvenog kria. Sluaj je
htio da smo se srele sa Srbinom, uvarom staja u kojima su nekada ivjeli poznati konji
lipicanci. Odveo nas je do tale, priao o konjima i njihovoj sudbini, a onda je na brdu
iznad nas zapucalo. Na sugestiju uvara sklonile smo se iza zidia. Nakon kratkotrajne
pucnjave uvar je napola u ali, napola u zbilji komentirao: To nam moji sunarodnjaci
alju pozdrave.

Pred Boi 1992.

Kia, snijeg i susnjeica smjenjuju se ravnomjerno kasne jeseni 1992., kao i sve
dramatinije vijesti o nevienim strahotama koje se dogaaju po Bosni i Hercegovini.
Najveu panju izazivaju koncentracijski logori u koje se odvode civili bez obzira
na spol i dob. Ono to je uasnulo zapadni svijet pojava je masovnih silovanja kao
metode suvremenog ratovanja. Ta uasna stvarnost pobudila je savjest mnogih
nevladinih organizacija kako bi se pomoglo enama iz Bosne i Hercegovine. Tim
povodom u Zagrebu je organizirana velika konferencija na temu ene u ratu. Osim
nas, s ovih naih prostora, pozvane su i goe iz veeg broja europskih zemalja. Bilo
je tu ena razliitih profila po obrazovanju, uvjerenjima i opredjeljenjima. Sve u
svemu, enska konferencija koja bi mogla poluiti pomak u pomoi enama u BiH,
razmiljala sam dok sam gledala i upoznavala se s tom arolikom druinom. Logino,
samoj konferenciji ton daju ene izbjegle iz Bosne i Hercegovine. One svjedoe o
strahovitim zloinima koji se dogaaju u njihovim sredinama, a koje su one uspjele
izbjei, plaajui svoj bijeg vojnicima UNPROFOR-a sa po nekoliko tisua njemakih
maraka. Mnoge ene koje su ostale u Bosni izloene su sustavnim silovanjima po
328

logorima kao to su Keraterm i Omarska na podruju Prijedora. Cilj silovanja, tvrde,

nije samo metoda suvremenog ratovanja. Silovanje u BiH ima daleko tee znaenje
nego u drugim zemljama. Silovanje u patrijarhalnoj Bosni ima za cilj da neeljeno
sjeme postane trajni znamen. Iz tog razloga silovane ene se zadravaju sve do trenutka
kad s onim to nose pod srcem vie nita uiniti ne mogu osim roditi. Iza toga slijedi
osuda okoline, razaranje obitelji te trajne fizike i psihike posljedice s kojima se ena
jednostavno nije u stanju nositi. Od ove konferencije oekuju pomo za silovane ene,
u prvom redu da ta silovanja prestanu, te da se ve silovanim enama pomogne kako bi
lake podnijele teret silovanja. Drugi dio konferencije odnosio se na nemile dogaaje
koji su se odvijali u Hrvatskoj, pa sam ja podsjetila na bolno stratite zvano Ovara.
Ovara je poljoprivredna farma u sklopu VUPIK-a, 5 kilometara udaljena od grada
Vukovara, u ijoj su se unutranjosti nalazili hangari za skladitenje. U tom dijelu
Ovare napravljen je logor. Hangari su ograeni sa svih strana i lako se uvaju, a zgodni
su poglavito zato jer su tim ogradama odvojeni od oiju neeljenih svjedoka. Logor
je otvoren poetkom listopada 1991. i kroz njega je prolo, prema prianju svjedoka,
izmeu 3000 do 4000 ljudi. U tom logoru ubijeno je 200 ranjenika iz vukovarske
bolnice, do sada se 61 osoba smatra nestalom, a ostali su dislocirani na druge
destinacije kao to su Stajievo, Begejci, S. Mitrovica Odjednom, bez ikakve najave,
kao da nije razumjela ove strahote, jedna strana goa, sudionica konferencije, digla se
na noge i zvonkim glasom zapjevala Internacionalu.83 Uasnuti sudionici konferencije
melodiju nisu prihvatili, ali nitko od sudionika nije poelio otii u Prijedor i uvjeriti se
u istinitost ovih iskaza. Ovaj in runog guranja pod tepih alosnih ljudskih sudbina
nije bio izdvojen sluaj, ali je vrlo simptomatian. Simptomatian je iz razloga jer su
mnoge humanitarne organizacije kroz svoje djelovanje ve tada nastojale da se sve ono
to se dogodilo prebrie jednom ogromnom krpom zaborava. Njihovi, u najveem
broju sluajeva, isprazni govori imali su za posljedicu samo njihovu promociju, ali ne
i stvarnu pomo. Takav pristup problemima samo je umirivao savjest mirotvoraca
iz velikog svijeta. No, da rtve tih stranih zloina jesu stvarne, da netko za njihovu
tragediju jest kriv, potvruje osoba koja se zajedno sa enama iz Bedema ljubavi sastala
s gospoom Doris Pack u hotelu Intercontinental u Zagrebu. Ona je bila izravna
rtva. Opisuje nain, mjesto, vrijeme, okolnosti i imenom i prezimenom osobu koja
ju je silovala, i to ne jedanput. Ta ena je Hrvatica, to znai da se siluju one ene koje
nisu srpske nacionalnosti.
Jo jedna enska konferencija odrana je u Zagrebu 7. veljae 1993., pod nazivom
enska solidarnost, u KD Vatroslav Lisinski, s poetkom u 9 sati. Izravan poziv
Bedem ljubavi nije primio, ali smo ipak uspjeli doi do pozivnice i vidjeti tko ga
organizira (Lea R. iz Berlina), kakav je program i tko su sudionici. Oko tog skupa
83 Najpoznatija radnika, socijalistika, komunistika, anarhistika pjesma. Napisana je 1870., uglazbljena 1888.,
a ubrzo je prevedena na mnoge jezike i postala meunarodna himna revolucionarnog socijalizma.

329

bilo je dosta nejasnoa od samog poetka. Na programu je pisalo da e skup otvoriti

kazalite Euripid, pozdravni govor e odrati Lea R., koja i potpisuje poziv, a sudionici
i predvieni govornici bit e iz Belgije, Njemake, Finske, Francuske, Velike Britanije,
Italije, Nizozemske, Norveke, Austrije, Poljske, SAD-a, vicarske, panjolske,
Maarske, Hrvatske te zastupnici Europskog parlamenta. Iz navedenih dokumenata
bilo je vidljivo da organizatorica Lea R. sebe stavlja u ulogu domaice u hrvatskom
glavnom gradu pa je na jednom od naih sljedeih sastanaka Hrvojka sugerirala da
se izborimo za mjesto domaina skupa, a ako u tome ne uspijemo da cijelom skupu
i organizatorici treba dati do znanja kakva bi bila pravila ponaanja i upitati je kako
bi se ona osjeala da takav jedan skup s takvim postavkama mi izvodimo u nekom
njihovom glavnom gradu. S obzirom na to da je Zagreb uskoro trebao proslaviti 900.
obljetnicu svoga postojanja, dala je ideju kako bi na tom skupu mi kao organizacija
trebali nastupiti, ako ne kao domaini, onda kao sudionici u raspravi. Dogovoreno je
da napiemo jedan tekst kojim emo pokazati da cijenimo svaku mirovnu inicijativu,
ali da cijenimo i na grad, a s njim i nae dostojanstvo. Osvanuo je dan konferencije.
Lisinski je bio gotovo popunjen. Na vratima sam zatekla Vinju koja se tresla. Nikada
nisam doivjela da me tako eljno doekala kao tog jutra. Hvala Bogu da si dola,
rekla mi je, vidno uzbuena. Molim te, zauzmi ti mjesto za stolom jer ja nisam u stanju
sudjelovati. Brzo smo krenule prema predvienim mjestima na podiju. U prolazu mi
jedna Vukovarka ape: Je li istina da je Rita Sssmuth84 otkazala sudjelovanje na
konferenciji? Slegnula sam ramenima jer doista nisam znala. Dola je bila, ali neto
se dogodilo, nekakva manipulacija, ti, dakle, nita ne zna? Ne znam. Zna
li tko je organizator skupa? Koliko ja znam, skup je organiziran mimo utjecaja iz
Hrvatske i znam da smo mi jedva izborile mogunost nastupa na ovom skupu. Ako
rtvama Vukovara, Dubrovnika i ostalih stradalih mjesta nije dano pravo sudjelovanja,
onda se ovaj skup nikako nije trebao odrati u Zagrebu. Pogotovo ako je odabran kao
najblia sigurnosna toka zone ratnog rizika, govori mi vidno uzbuena Vukovarka.
Posjedale smo za stol. Meu sudionicama vidim jako puno prognanica iz Vukovara,
kao i izbjeglica iz Bosne i Hercegovine. Mahom se radi o enama i majkama koje su
izgubile ili dijelove svojih obitelji ili cijele obitelji. Prije samog poetka konferencije
eljka orak se izborila da cijelom skupu uputi nekoliko prigodnih rijei. Kako je i
najavljeno, konferenciju je otvorila Lea R. u ulozi domaice. Nakon podueg broja
govornika, gospoa Lea R. dala je rije i meni. Evo mog izlaganja:
Cijenjeni sudionici ovog velikog skupa pod nazivom Meunarodna enska
solidarnost! U vaoj domovini zasigurno je obiaj da domain pozdravi goste. U
zemlji u kojoj sada boravite, kao to smo vidjeli, domainima je to pravo oduzeto,
jedno od mnogih. Htjelo nam se oduzeti i pravo na samoobranu, govorei nam da
smo militantni, htjelo nam se oduzeti pravo da volimo nau zemlju, proglaavajui nas
84 Predsjednica njemakoga Bundestaga od 1988. do 1998. godine.

330

nacionalistima, a sada nam se hoe oduzeti pravo na dostojanstvo, utopiti nas u masu
bez identiteta, bez korijena. Drage nae dame, vi boravite sada u Zagrebu, u gradu koji
e uskoro proslaviti 900 godina svoga postojanja, u jednom od najstarijih europskih
gradova, u gradu koji se ve pune dvije godine odupire jarmu koji mu je nametnut
od strane velikosrpske ekspanzionistike politike i to najprljavijom metodom, to jest
ratom. Ve pune dvije godine ene iz Hrvatske trae potporu europskih mirotvornih,
humanitarnih i enskih organizacija, ali bez odgovora. Ve pune dvije godine
apeliramo na savjest politiara od Beograda do New Yorka, da zaustave krvoprolie
u Hrvatskoj, a sada i u Bosni i Hercegovini, mirnim diplomatskim putem. Ve pune
dvije godine molimo JNA da ne prisiljava na ubijanje nau djecu i da se ne mijea u
rjeavanje politike krize u Jugoslaviji. Od barbarskog razaranja Vukovara, u kojem
je najvie stradalo civila, u prvom redu djece i ena, do skandaloznog odvoenja
ranjenika iz vukovarske bolnice i to u nazonosti visokog meunarodnog predstavnika
C. Vancea, do ruenja Dubrovnika, tog bisera hrvatske i svjetske kulturne i povijesne
batine, devastiranja gradova Pakraca, Novske, Lipika, Sarvaa, Dalja, Karlovca,
Zadra, ruenja bolnica, kola, vrtia, crkava, masakra staraca, a isprobana je i metoda
silovanja djevojica i ena, kao vrlo uspjena metoda koja se sada samo preslikala na
Bosnu i Hercegovini s jasnim ciljem poniziti, otjerati, ubiti. Ovim prostorima proli
su mnogi veliki muki politiari dananjice, vukui male ili beznaajne korake, esto
suprotne i nekoordinirane, to je dovodilo i dovodi do osokoljavanja agresora koji ima
jasan cilj Veliku Srbiju. Moralno odgovorni trebali bi biti svi oni koji olako prelaze
preko Miloevievih vieznanih poruka i poteza (zavisno od potrebe i situacije)
kupovanjem vremena raznim konvencijama, konferencijama, a takvim stavovima,
po naem skromnom sudu, destabilizira se svijet i stvaraju preduvjeti za jo goru
kataklizmu, za izbijanje na povrinu nekog novog zloinca kojega nitko nee moi
zaustaviti. Silovanje o kojemu bi trebali danas razgovarati (o brojevima je nezahvalno
govoriti) nije uzrok, ve posljedica. I ono to se sada dogaa na prostorima BiH,
drave koja je, sigurna sam, priznata i od vlada vaih zemalja, je holokaust u punom
svom sjaju. Koliko jo treba mjesta poput Vukovara, Dubrovnika, kabrnje, Sarajeva,
Prijedora, Bijeljine, Kozarca Koliko jo treba silovanih, ponienih, prognanih,
ubijenih? Koliko jo treba logora, koliko sruenih bolnica, kola, vrtia, crkava? Treba
li se jo jednom ponoviti povijest do kraja? Treba li se pojaviti jo jedna Ilse Koch85
da bi se imenovalo agresora i poduzeli adekvatni koraci? Treba li Europi jo ratne
siroadi da pokae svoje dobroinstvo? Oi nevinih rtava, u prvom redu ena i djece,
uprte su ovoga asa ovdje u nas s nadom da emo im kao ene i majke moi otvoriti
nove vidike mira, slobode, ljudskih prava, graanskih sloboda, demokracije kakvu
uivaju i drugi europski narodi. Iskreno se nadamo da e va boravak ovdje donijeti
85 Supruga Karla Otta Kocha, zapovjednika nacistikih koncentracijskih logora Buchenwald i Majdanek.
Sudjelovala je u tekim zlostavljanjima, muenjima i ubijanjima zatoenika. Nakon Drugog svjetskog rata osuena
je na doivotni zatvor.

331

jedan novi plod ljubavi, pravde, mira, dostojanstva, da e va boravak ovdje pokazati
svijetu da su ene suptilnije, ali jae od svih oruja, da je istina jaa od svih vojski, od
svake politike, od svih mrnji, od svega onoga ime je proet dananji svijet. Iskreno
elimo da vam boravak u naem glavnom gradu bude u prvom redu ugodan, elimo
vam iskrenu dobrodolicu, a naim dananjim zakljucima elimo jasne stavove, koji
e, sigurna sam, u Hrvatskoj naii na plodno tlo Na ovom dijelu teksta bez ikakvog
obrazloenja gospoa Lea R. mi je oduzela rije. Moj daljnji tekst odnosio se na onaj
segment zbog kojeg je konferencija i sazvana, a to je pomo silovanim enama. U
svom zvanju medicinske sestre itavog ivota susreem se s raznim problemima pa i
onima vezanim za nasilje, kako u obitelji, tako u koli, na ulici, meu vrnjacima, ali i
za nasilje izmeu branih drugova pa sam u tom smislu i napisala redoslijed djelovanja
pojedinih institucija kako bi se tim enama moglo pomoi. Osim toga, naglasila
sam to bi ova konferencija trebala donijeti kao bitan preduvjet pomoi, a to je da
se sa silovanjima odmah mora prestati. Bez obzira na to to se moj daljnji tekst nije
mogao uti javno, mi smo ga podijelile svim sudionicama konferencije, nikako ne
elei dovoditi u pitanje samu namjeru organizatorice. Tijek konferencije iao je onim
smjerom kako ga je zamislila organizatorica, sve do trenutka dok njena podvala nije
bila jasna svim prisutnima. Naime, rije je dala Beograanki Vesni Boi koja nije bila
predviena protokolom. Gospoi Boi je svoje mjesto ustupila goa iz Maarske.
Nita udno ni neobino da se ustupi mjesto onim delegatima koji zastupaju svoje
zemlje koje ne mogu iz drugih politikih razloga nastupiti na konferencijama, ili
delegatima iz ugroenih zemalja koje imaju to za rei. Meutim, ovdje se dogodio
presedan. Da se vodilo rauna o sudionicama skupa, mahom enama rtvama srpske
agresije, enama iz Vukovara, Sarajeva, Kozarca, Gorada do ovoga nije smjelo doi.
Na takvu provokaciju sudionice skupa mahom su napustile dvoranu i na taj nain dale
pljusku i organizatorici i njenoj podvali. Razliiti su bili odjeci o ovoj konferenciji
u hrvatskim medijima. Navodno je gospoa Boi jedna od Srpkinja koja se protivi
Miloevievu reimu, pa je u tom smislu ovaj istup ena koje su napustile dvoranu
od jednog dijela medija osuen. Drugi dio medija je dao za pravo sudionicama to
su skup napustile i pokazale tim inom da dre do svog dostojanstva. Ni jedni ni
drugi nisu vidjeli bit ove konferencije jer su je promatrali iz svojih politikih pozicija
i svjetonazora. A bit konferencije zapravo je trebalo biti izjednaavanje krivnje.
Samopozvane goe vratile su se iz najblie sigurne postaje stradanja ena, djece i
staraca u svoje ureene drave i svoje tople domove, oslukujui daljnji razvoj dogaaja
na prostoru bive Jugoslavije, tjeei se uzajamno da su bile sklone pomoi. One ni
naslutiti ne mogu koliko je nepravedno izjednaavati agresora i rtvu. Jer da mogu
barem naslutiti, vidjele bi koliko intuicije i straha od mogueg krvoprolia imaju ene
Bosne i Hercegovine, organizirajui jo jedan u nizu skupova, ovaj put za Srebrenicu.
Dana 19. oujka 1993. odran je jo jedan skup u Zagrebu pod nazivom za Spas
Srebrenice. Srebrenica je bila u okruenju, nema hrane, lijekova ni bilo kakve pomoi
332

za preivjeti. Patetini apeli generala Morillona86 donekle utjeu na svjetsku javnost.

Stanovnitvu se iz zrakoplova baca humanitarna pomo. Dok je skupljaju, postaju
lagane mete srpskim snajperistima, ali jo gora od tog smrtonosnog hica je borba meu
gladnima oko uhvaenog paketa ili razasutih konzervi. Tu stvarnost razumiju samo
oni koji u takvim okolnostima ive ili su ivjeli. I ene iz Bosne znaju da se Srebrenica
mora zatititi. I opet ih nitko nije uo, njihov glas bio je glas vapijueg u pustinji, jer
Srebrenica e u srpnju 1995. godine doivjeti najvei masovni pokolj u Europi nakon
Drugog svjetskog rata, kao rezultat srpske agresije i indiferentne svjetske politike.
Na tom skupu u Zagrebu, 19. oujka 1993., nisam mogla biti, ali sam uputila telegram
podrke:
Drage gospoe iz BiH,
Zbog ranije preuzetih obaveza nisam u stanju prisustvovati Vaem dananjem skupu za
spas Srebrenice. Koliko samo lijepote sadri ime Srebrenica, a koliko patnje i stradanja
proivljava ne samo Srebrenica, ve itava BiH.
BiH nije samo olimpijsko Sarajevo, njene damije i crkve, njene rijeke i planine. Bosnu
i Hercegovinu ine njeni ljudi, njeni narodi koji u njoj moraju ivjeti i onda kad ratna
stradanja prestanu. Apelirati na savjest meunarodne zajednice isto je kao pljuvati u
vjetar, jer da se danas bombardiraju Sevilla, Bruxelles ili Be, a ne Cerska, Sarajevo ili
Zadar, Evropljani bi bez okljevanja poduzeli odgovarajue akcije. titili bi zajednike
vrijednosti, temeljne interese i neovisnost Zajednice, a Amerikanci se ne bi zadovoljili da
u stradala podruja bacaju lijekove i hranu. Ova konstatacija ne znai da i mi moramo
pasivno promatrati to se oko nas dogaa, ve i dalje moramo aktivno raditi i apelirati na
meunarodnu svjetsku javnost koja ima utjecaja na svoje politike lidere.
Zadah smrti ve se iri Evropom i njena moralna odgovornost je da djelotvornom akcijom
taj zadah raskui. Patetini apeli generala Morillona i njegova akcija u Srebrenici utjecali
su na to da javnost shvati prirodu srpske politike, njeno sluenje olako datim i jo lake
prekrenim obeanjima. Na generalu Morillonu kao i cijeloj meunarodnoj zajednici
koja refleksira kroz njegovu linost stoji ogromna moralna i politika odgovornost. Poruka
gospodinu generalu sa ovoga skupa trebala bi glasiti: o Vaoj odlunosti gospodine generale
ovisi smrt ili ivot Srebrenice, smrt ili ivot cjelovite BiH, uspjeh ili neuspjeh mirovnih
pregovora, snaga ili slabost organizacije koju predstavljate.
Molimo Vas gospodine generale da posljednju ansu ne prokockate, zbog onih koji nemoni
umiru od gladi, hladnoe, zadobivenih rana od tenkovskih projektila.
Tako se razvijala situacija u Bosni i Hercegovini, dok su se u Hrvatskoj stvari nakon
hrvatskih oslobodilakih vojno-redarstvenih operacija Bljesak (svibanj 1995.) i
Oluja (kolovoz 1995.) polako poele slagati na svoje mjesto.
86 Francuski general Philippe Morillon, zapovjednik snaga UNPROFOR-a u Bosni i Hercegovini.

333

Poetkom 1996. Vesna Miheli Villi javila mi je da uskoro (tijekom 1996. 1997.
objavljena su dva sveska Hrvatskog leksikona) u izdanju Naklade Leksikon, u suradnji
s Leksikografskim zavodom Miroslav Krlea, izlazi Hrvatski leksikon u kojem je
objavljen lanak o Bedemu ljubavi, to je zapravo najvea nagrada Bedemu ljubavi, jer
je i na taj nain fenomen borbe hrvatskih majki za spas svojih sinova vojnika ostao
zapisan kao trajni spomen nadolazeim generacijama i jedan mali dio stvaranja
moderne hrvatske drave.

Kraj mog Bedema

O stvaranju hrvatske drave ispriala sam jedan manji dio, meni dostupnih, ali
istinitih pria, o majkama koje su se okupile oko ideje spaavanja svojih sinova vojnika
iz JNA. Je li to puno ili malo, ili taman onoliko koliko je trebalo, ostavljam otvoreno
prosudbi itatelja. Ali vaa prosudba priu zavriti ne moe. Ja to moram uiniti
sama, zato to mislim da svaki poetak mora imati svoj kraj. Na kraj nije se dogodio
onako munjevito kao na poetak. Na naem kraju radilo se timski, sistematizirano
i planski. Upravo onako kako je i agresiju JNA na Hrvatsku najavljivao sam Blagoje
Adi. Ukljuivi se u otpor toj agresiji, upravo zbog uloga koji je bio vei od bilo
kojeg drugog uloga u ivotu jedne majke, a to je ivot mog i tisue drugih sinova, ni
slutila nisam kakvim se sve metodama i mehanizmima slui obavjetajna sluba JNA.
Ali sam zato svakodnevno uoavala koliko je strano rasprostranjeno obavjetajno
podzemlje JNA. Kako inae protumaiti zatiranje one silne pozitivne energije koja
je bila prisutna meu graanima Republike Hrvatske? Kako protumaiti pojavu
masovnih frustracija, pogotovo kod onih osoba koje su nesebino davale sebe? Kako
inae protumaiti poplavu kojekakvih humanitarnih udruga u ijoj osnovi stoji zatita
ljudskih prava, a ta ista prava nikada nisu bila na veoj kunji nego to su sada? Kako
inae protumaiti pljaku drutvene imovine i dovoenje relativno bogatih graana
na prosjaki tap? Kako inae protumaiti da je nemoral postao mjerilo vrijednosti?
Kako inae protumaiti potrebu izjednaavanja krivnje izmeu rtve i agresora? No, i
pored svih nevolja i nedaa kroz koje smo proli i kroz koje emo jo prolaziti dok se
kukolj sam ne razotkrije, ostaje injenica da Hrvatska kao drava vrsto stoji na svojim
vlastitim nogama.
Mojim odlaskom iz Bedema ljubavi dolazi do podjele organizacije na dva dijela. Ljerka
Pavi ne eli se odrei imena Bedem ljubavi pa osniva udrugu Bedem ljubavi 1991.,
a Ana Lisak Pokret majki za mir. Ljerka se brine o invalidima Domovinskog rata i
djeluje i danas, a Pokret majki za mir trajao je do zavretka rata.
To je bio kraj Bedema ljubavi u Zagrebu. Ali moj zavjet dan na Kamenitim vratima jo
nije bio ispunjen. Ostala sam duna Bosni i Hercegovini koja je trpjela uasna stradanja.
I tako sam sama, bez svoje matine organizacije, s organizacijom Bili put, koja je
nosila humanitarnu pomo u srednju Bosnu, otila i ja (od 10. do 24. prosinca 1993.).
334

Put za Novu Bilu.

335

336

337

Moji suputnici su bili urica Kopilovi i profesor likovnoga Emil Tanay. Iz Zagreba,
preko Splita, Tomislavgrada, Vran planine do Ljubavnih stijena, kroz oba Vakufa do
Novog Travnika pa u Novu Bilu. Bila je to ve druga karavana Bilog puta. Skoro je i
ovaj mogao zavriti tragino kao i onaj prvi. Naime, putem su na nas pucali. Metak se
zadrao u drvenom dijelu kamiona, tono u visini vrata vozau koji ga je vozio. No, sve
je dobro prolo. Bolnica kao mjesto okupljanja i baza oko koje se vrti opstanak Hrvata
u srednjoj Bosni i moje je odredite. Fascinantan je bio ivot i rad ljudi u bolnici i crkvi
u Novoj Biloj. Ali za mene jo znaajnije bilo je druenje s ljudima koji su meusobno
ratovali. Zanimljivo, hranu, koje nije bilo dovoljno, za HVO spremala je ena srpske
nacionalnosti koja je izbjeglica u hrvatskoj kui. Kavu, tonije neku vrstu crne vode
zajedno piju susjede Muslimanka, Hrvatica i Srpkinja, i sve tri se jako dobro razumiju.
Priala sam i sa stradalnicima iz Buhinih Kua i Krianeva Sela i vratila se kui nakon
dva tjedna.
Prolazili su dani, mjeseci, godine, prola je i hrvatska oslobodilaka operacija Oluja,
ime je u kolovozu 1995. rat u Republici Hrvatskoj okonan, a meni je na dui ostala
jo jedna obaveza prema osobi koja je u najteim trenucima borbe hrvatskog naroda
stala na stranu majki vojnika. Imala sam moralnu obavezu prema Smilji Dedi. Njenu
obitelj vihor rata odnio je u Srbiju, ali ostala je imovina i rodna kua koju je Smilja
morala posjetiti. Skupa s njenim muem i sinom otile smo u Mraaj. U selu je samo
jedna kua sruena, sve drugo bilo je netaknuto. Oko kua lutaju domae ivotinje,
krave, svinje, make i kokoi. Jedna krava zapela je u prozoru. Gladne make trae
hranu. Ponudili smo ih napolitankama i one to rado jedu, kokoi takoer. Odnekud
dopiru udarci ekia. Idem prema izvoru zvuka. Ugledala sam na rubu ume prelijepu
jednokatnicu, ispred kue automobil golf zagrebakih registarskih oznaka i na prozoru
dvojicu mukaraca. Vjerojatno oca i sina. S potpuno ouvane i zatiene kue skidaju
prozore. Ratni profiteri. Smilja je posloila svoje uspomene, izljubila se sa susjedima
koji su ondje ostali. Vratili smo se u Zagreb. Pusto koju je ostavio rat dugo mi je titrala
pred oima, ba kao i maka koja jede napolitanke. Ne daj Boe, da se ikada i igdje vie
ponovi.
Prolazile su godine, oekivale smo da drava pokrene pitanje odgovornosti JNA za
agresiju na Republiku Hrvatsku. Strpljivo smo ekale da se unutar sustava posloe
prioriteti. No kako se to to smo mi oekivale nije dogodilo, angairala sam se na 15.
godinjicu osnivanja Bedema ljubavi, jer to je i bio osnovni razlog mog angamana,
i postavila pitanje Ministarstvu pravosua RH, odnosno Upravi za suradnju s
Meunarodnim kaznenim sudovima, 20. listopada 2006. godine:
Potovani!
Zahvaljujui pokroviteljstvu i pomoi Vlade RH, poetkom listopada 2006., nizom
dogaaja diljem Hrvatske uspjeno je obiljeena 15. obljetnica osnivanja Bedema ljubavi
Pokreta majki za mir, nastalog u kolovozu 1991. Svojom irinom i ukupnim znaenjem,
338

ovaj je pokret nezaobilazan u razumijevanju otpora nasilju JNA u vrijeme raspada

Jugoslavije. Nadamo se kako ste upoznati da su u obiljeavanju sudjelovale i majke iz
Srebrenice, vukovarske majke, kao i predstavnice Bedema ljubavi iz cijele Hrvatske.
Tom prigodom je naglaena odgovornost vrhovnih zapovjednika JNA za mnogobrojne
zloine. Inicijativni krug je objavio reprint dijela novinskih tekstova (priloen ovom
pismu) iz razdoblja dramatinih dogaanja 1991. godine. Skreemo vam pozornost samo
na neke naslove koji su bili istaknuti u tadanjem tisku: Majke protiv generala, Cilj
Generaltab, Ljubav rui barikade, Za Adia su i majke vojnika sumnjive. Takoer
je objavljen i reprint APEL ZA MIR U HRVATSKOJ to ga je potpisao i 81 dobitnik
Nobelove nagrade, u kojem se apelira na meunarodnu zajednicu da zaustavi destrukciju
koju provodi Jugoslavenska armija.
Molimo vas da nas izvijestite je li va Ured dostavio hakom tuiteljstvu bilo kakve podatke
o tadanjem zloinakom djelovanju Naelnika Generaltaba JNA Blagoja Adia i
Sekretara za narodnu obranu SFRJ Veljka Kadijevia. Ukoliko je to dostavljeno hakom
tuiteljstvu, bili bismo Vam vrlo zahvalni da nas obavijestite o bitnim injenicama koje se
na to odnose. Unaprijed zahvaljujemo i srdano Vas pozdravljamo!
Za inicijativni krug: Slavica Bili
Odgovor Ministarstva pravosua RH datiran je 2. studenoga 2006. godine:
Predmet: Postupci protiv Blagoja Adia i Veljka Kadijevia
Potovana gospoo Bili!
Nastavno na Va upit koji je ova Uprava zaprimila 30. listopada 2006 g., a tie se dostave
podataka o tadanjem zloinakom djelovanju Blagoja Adia i Veljka Kadijevia
obavjetavamo vas kako slijedi.
Ova je Uprava slala i jo uvijek alje sve informacije i podatke koji se mogu koristiti u
kaznenim postupcima pred Meunarodnim kaznenim sudom za bivu Jugoslaviju i koji
mogu pomoi osvjetljavanju injenica o ratnim dogaanjima na ovim podrujima i istine
o Domovinskom ratu.
S potovanjem,
DRAVNA TAJNICA
Snjeana Bagi
Na decidirano postavljeno pitanje o odgovornosti Blagoja Adia i Veljka Kadijevia
Uprava za suradnju s Tuiteljstvom u Haagu alje uopeni odgovor. Znai li to da
protiv dvojice najodgovornijih ljudi nije pokrenut nikakav postupak?

339

EPILOG
Epilog ove moje prie pojavio se sasvim sluajno, negdje u vrijeme bolesti predsjednika
dr. Franje Tumana. Na Trgu bana Josipa Jelaia ukrcala sam se u jedan od tramvaja
koji voze prema Dubravi. Sva sjedea mjesta u tramvaju bila su zauzeta. Nekoliko ljudi
je stajalo. Meu njima sam bila i ja. Uhvatila sam se za najblii naslon sjedala, negdje
na sredini vagona. Na tom je mjestu sjedio mlad momak. Na stajalitu u Drakovievoj
ulici mladi je ustao. Mislila sam da izlazi van. No, on je ostao stajati, a ja sam sjela na
prazno sjedalo, iako mi ga nije ponudio. Vozili smo se tako pogledavajui se. Mislila
sam u sebi da je momak moda gluhonijem pa zato pokuava komunicirati oima.
Oekivala sam da e na sljedeoj stanici izai. Ali on se i dalje vozio, vrpoljio i slao
nekakve udne signale oima. Pokuala sam ga malo bolje odmjeriti. Nisam mogla
dokuiti zato mi je na takav nain ustupio mjesto niti zato su mu oi tako nemirne.
Ako nije gluhonijem vjerojatno je depar, mislila sam. Kakva mu korist od mene,
razmiljala sam, ako mi i ukrade novanik u pravilu mi je uvijek prazan. Ali u njemu
su dokumenti. Ako sluajno napadne odluila sam braniti se. I tako sve do Dubrave,
on je stajao i zvjerao, a ja sam sjedila odluna braniti se. Na semaforu je voza otvorio
vrata. Da se rijeim sumnjivog suputnika iskoila sam iz tramvaja, a on za mnom. Tek
tada mi nije bilo svejedno. Ubrzala sam korak, a on me zazvao: Gospoo, gospoo,
stanite, neto u vas pitati! Sloila sam mrko lice i zastala s protupitanjem: A to
hoe? Gospoo, gospoo, nemojte se ljutiti, govori zbunjeni mladi, htio bi
vas neto pitati. Pa pitaj, odgovorila sam mu dosta otro. Gospoo, htio sam vas
pitati, ali bilo mi je neugodno, nemojte se ljutiti, jeste li vi ona gospoa? Koja,
upitala sam ga jer sam shvatila kud smjera njegovo pitanje. Jeste li vi ona gospoa
koja je pomagala vojnicima, bilo je njegovo sljedee pitanje. Uinilo mi se da sam vas
prepoznao, ali me bilo sram pitati vas u tramvaju. Jesam, odgovorila sam. A gdje si
sluio vojsku? U Rijeci. Puno ste nam pomogli, pomogli ste nam, gospoo, da nije
bilo vaih aktivnosti, Bog zna to bi s nama bilo, htio sam vam zahvaliti. Ja sam Luka.
Odakle si, Luka? Zar si trebao potegnuti od Trga do Dubrave da mi kae tih par
rijei? Rodom sam iz Rame, zavrio sam studij u Zagrebu i tu i ostao. Gospoo,
puno vam hvala. Jo sam s Lukom izmijenila nekoliko rijei. A Luka nije jedina osoba
koja me ponekad zaustavi i pokua zahvaliti. To mi se dogaa i dan danas. Ljudi me
prepoznaju na ulici. Zaboravili su ime, ali se sjeaju vremena i dogaaja. Narod se sjea,
to je ono to se ne moe izbrisati. To je vea nagrada nego dravna, koje su podijeljene
mnogima, ali ne i majkama vojnika.

340

ivotopis autorice

Slavica Bili, djevojakog prezimena Trogrli,

roena je 25. rujna 1948. godine u estanovcu.
Osnovnu kolu zavrila je u rodnom mjestu,
srednju medicinsku u Splitu, a viu medicinsku
kolu zavrila je u Zagrebu. Prvi posao nalazi u
Zdravstvenoj stanici Lovre, odnosno podrunoj
ambulanti Studenci, gdje zasniva obitelj s
uiteljem Stipanom Biliem. Majka je jedne keri
i dvojice sinova, te baka petero unuadi.
Godine 1986. s obitelji je doselila u Zagreb,
gdje se najprije zapoljava u Sranoj stanici u
Drakovievoj ulici, potom u bolnici Dr. Fran
Mihaljevi, te u Domu zdravlja Trenjevka, gdje
ju je 1991. sustigao rat.
Te burne i teke 1991. godine s ostalim majkama
iji su sinovi sluili redovni vojni rok u JNA
osniva najprije Odbor majki za povratak vojnika iz JNA, kojemu je ubrzo dodan naziv
Bedem ljubavi (24., odnosno 25. kolovoza 1991.), a koji je u rujnu, s obzirom da je
zahtjev da se rujanska klasa vojnika JNA vrati kui u meuvremenu djelomino bio
ispunjen, preimenovan u Pokret majki za mir. Slavica Bili bila je prva predsjednica
Bedema ljubavi pokreta majki za mir. Svojim djelovanjem kao predsjednica
jedne od prvih mirovnih inicijativa u Hrvatskoj i upornim zagovaranjem mirnog
rjeavanja politike krize u Jugoslaviji, zajedno s mnogim majkama iz Hrvatske i
drugih bivih jugoslavenskih republika, dala je snaan doprinos antiratnom pokretu u
Hrvatskoj 1990-ih. Hrvatski novinari uvrstili su je meu 100 najzaslunijih osoba za
meunarodno priznanje Hrvatske.
Nakon rata vraa se svom primarnom zanimanju, te i danas radi kao patronana
medicinska sestra u Domu zdravlja Zagreb Zapad, iz kojega e uskoro, nakon 45
godina aktivnoga rada, otii u zasluenu mirovinu.

341

Kratice

AP autonomna pokrajina
AVNOJ Antifaistiko vijee
narodnooslobodilake Jugoslavije
BiH Bosna i Hercegovina
CDU Christlich Demokratische Union
(Kransko-demokratska unija)
CNN Cable News Network (televizijska
mrea)
DHK Drutvo hrvatskih knjievnika
EZ Europska zajednica
HAZU Hrvatska akademija znanosti i
umjetnosti
HDZ Hrvatska demokratska zajednica
HHO Hrvatski helsinki odbor
HRT Hrvatska radiotelevizija
HSLS Hrvatska socijalno-liberalna stranka
HV Hrvatska vojska
JA Jugoslavenska armija
JNA Jugoslavenska narodna armija
JRM Jugoslavenska ratna mornarica
KOS Kontraobavjetajna sluba
KUD Kulturno-umjetniko drutvo
MUP Ministarstvo unutarnjih poslova
OS Oruane snage
NOB Narodnooslobodilaka borba
NOR Narodnooslobodilaki rat
RH Republika Hrvatska
RSK Republika Srpska Krajina

342

SAD Sjedinjene Amerike Drave

SANU Srpska akademija nauka i umetnosti
SAO Srpska autonomna oblast
SDS Srpska demokratska stranka
SDSH Socijaldemokratska stranka Hrvatske
SFRJ Socijalistika Federativna Republika
Jugoslavija
SIV Savezno izvrno vijee
SKH Savez komunista Hrvatske
SKJ Savez komunista Jugoslavije
SO Skuptina opine
SPC Srpska pravoslavna crkva
SRH Socijalistika Republika Hrvatska
SSNO Savezni sekretarijat narodne obrane
SSSH Savez samostalnih sindikata Hrvatske
TO Teritorijalna obrana
TV Televizija
UNESCO United Nations Educational,
Scientific and Cultural Organization
(Organizacija Ujedinjenih naroda za
obrazovanje, znanost i kulturu)
UNICEF United Nations International
Childrens Emergency Fund (Fond
Ujedinjenih naroda za djecu)
UNPA United Nations Protected Area
(zatiena zona Ujedinjenih naroda)
UNPROFOR United Nations Protection
Force (Zatitne snage Ujedinjenih naroda)
VBR viecijevni baca raketa

PRILOZI
O BEDEMU LJUBAVI U DNEVNOM TISKU

Priredile: eljka Krie i Anela Ljubas

VEERNJI LIST (19. sijenja 1991., str. 8.)

POTPREDSJEDNIKU PREDSJEDNITVA SFRJ STJEPANU MESIU
URUENA PETICIJA MAJKI VOJNIKA I RADIJA 101., KOJU JE
POTPISALO 64 TISUE ZAGREPANA
POZIV NA MIR
ZAGREB Potpredsjedniku Predsjednitva SFRJ Stjepanu Mesiu uruena je sino u
Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskoga Peticija za potpisivanje koje su organizirale
majke vojnika i Radio 101. Uruenju peticije prisustvovao je i predsjednik Hrvatskog
sabora dr. arko Domljan. U dva dana peticiju je na Trgu bana Josipa Jelaia potpisalo,
pridruivi se apelu da se potede nevini ivoti mladia bez obzira na politika i druga
uvjerenja, 64.000 Zagrepana. Pridruili su se i lanovi politikih stranaka u Hrvatskoj.
Majke su zamolile potpredsjednika Mesia da peticiju preda u Predsjednitvo SFRJ,
Saveznom sekretarijatu za narodnu obranu i Veljku Kadijeviu osobno. ezdeset i
etiri tisua potpisa dovoljna je poruka svima u Jugoslaviji da se nai problemi mogu
rijeiti samo demokratskim putem, rekao je Stjepan Mesi. Uvjeravam vas da taj put
demokracije nitko ne moe zaustaviti. Mogu obeati i ak jamiti da nee plakati ni
hrvatske, ni srpske, ni albanske ni slovenske, ni sve druge majke. Budite sigurni da
u ovu poruku predati. Ve u utorak nosim je u Beograd rekao je potpredsjednik
Predsjednitva SFRJ Stjepan Mesi. (D. .)

VJESNIK (5. srpnja 1991., redakcijski izvjetaj, Zagreb)

ire se prosvjedi roditelja ija djeca su u JA
Suzne kolone majki i oeva
Roditelji iz Srbije prenoili u Zagrebu i uputili se u vojarne Pete armijske oblasti,
prema kojima kreu autobusi iz Vinkovaca, Daruvara i Pakraca
Roditelji vojnika iz Srbije i Zagreba koji slue vojni rok u Sloveniji i sjeverozapadnoj
Hrvatskoj, krenuli su u etvrtak ujutro iz hotela I u Zagrebu, u kojemu su prenoili,
u vee garnizone Pete vojne oblasti gdje e im biti omoguen susret sa sinovima.
Autobuse s roditeljima prate patrole MUP-a Hrvatske i visoki asnici JNA. Rije
je o petstotinjak roditelji iz Srbije i stotinjak iz Zagreba koji su sino u Domu JNA
prosvjedovali zbog vojne intervencije u Sloveniji bezuvjetno traei da im se sinovi
vrate domovima. Deset autobusa uputilo se prema Ljubljani, Mariboru, Novoj Gorici,
Cerklju, Postojni, Pivki, Varadinu i Koprivnici, a dio roditelja ostao je u Zagrebu gdje
e se u vojarni Maral Tito susresti s djecom koja slue vojni rok u Zagrebu i okolnim
garnizonima.
345

VOJSKU U VOJARNE, DJECU KUAMA: I vinkovake majke iji su sinovi u JA

su odluile da im krenu u posjet. U organizaciji SO Vinkovci nekoliko e autobusa
krenuti u petak poslije podne u garnizone u kojima je najvie vinkovakih regruta.
Stotinjak roditelja vojnika iz daruvarske, pa ak i pakrake opine, okupilo se u
etvrtak ujutro na tihi prosvjedni skup pred zgradom SO Daruvar gdje su ih primili
elnici opine. Mnogi od roditelja ne znaju gdje su im djeca i to se s njima dogaa.
Roditelji su poslali prosvjedno pismo najviim predstavnicima Republike Hrvatske i
Slovenije te SFRJ traei da se vojska vrati u vojarne, a njihova djeca to prije kui.
Majke petnaestorice vojnika s otoka Paga dole su u etvrtak pred zgradu SO Pag
prosvjedovati zbog zadravanja njihovih sinova u jedinicama JA. Zahtijevale su od
predsjednika pake opine da intervenira kod nadlenih organa u Vladi Republike
Hrvatske da se poduzme sve kako bi se ti mladii vratili svojim kuama.
NE PUTAJU NOVINARE: U etvrtak je doputovao u Varadin i autobus
beogradske registracije s etrdesetak roditelja mladih vojnika. to su razgovarali u
Komandi varadinskog korpusa i da li su uope mogli doi do svojih sinova novinari
nisu zabiljeili jer im je bio zabranjen pristup. Iz komande nisu dozvolili ni mr.
Stjepanu Adaniu, predsjedniku Skuptine opine Varadin i in. edomilu Cesarcu,
predsjedniku Izvrnog vijea da prisustvuju razgovoru s roditeljima, a odbijen je
i ponueni ruak roditeljima koji je Skuptina opina ponudila gostima iz Srbije.
U srijedu naveer su u sreditu Varadina, ispred Gradske vijenice, brojni roditelji
energino zahtijevali da im sinove puste iz jedinice pa e na taj nain biti sigurni da
nee vie nikad pucati na svoje vrnjake, bez obzira u kojem dijelu zemlje se nalazili.
Svoje ogorenje i proteste Varadinci su demonstrirali i povorkom koja je prola
gradskim ulicama do Doma JNA ispred kojeg su s ponosom otpjevali Lijepu nau.
AUTOBUSI IZ SPLITA: Iz Splita e u petak put Slovenije u organizaciji Opinskog
Crvenog kria krenuti nekoliko autobusa s roditeljima ija su djeca na teritoriju
Slovenije. To je dogovoreno na susretu stotinjak roditelja, ija su djeca u vojsci sa
splitskim gradonaelnikom dr. Petrom Slapniarom.
ZBOR RODITELJA U ZAGREBU: Istiemo najjednostavniji i najljudskiji zahtjev.
Vratite nam nau djecu! Nali mladii ne mogu biti hrana vaeg rata., zapisano je u
proglasu roditelja vojnika koji je proitan na dananjem zboru prosvjeda odranom na
zagrebakom Trgu bana Jelaia u organizaciji SDSH. U proglasu se zahtijeva povratak
vojnika koji slue vojni rok izvan Hrvatske u domovinu, obustavljanje agresije na
Hrvatsku i Sloveniju, razoruanje JA i zatita svakog vojnika koji odbija sudjelovanje
u agresivnim akcijama. Trae se neopozive ostavke vojnog vrha zbog neoprostivih
pogreaka koje su uinili tjerajui njihovu djecu u agresiju prema vlastitom narodu.
Predsjednik SDSH Antun Vuji je naglasio da SDSH ne eli vojsku u vojarnama, da
je uope ne eli, pogotovo ne vojsku koju vodi jugoslavenska soldateska stranka rata
i ubijanja. SDSH osniva inicijativni odbor koji e, u suradnji s Generalturistom
346

organizirati posjet roditeljima vojnicima koji se nalaze u vojarnama u Beogradu i

njegovoj okolici.
PROSVJED IBENSKIH RODITELJA: I majke vojnika iz ibenika okupile su se
u etvrtak naveer ispred Doma omladine kako bi mirnim prosvjednim okupljanjem
iskazale svoju bol zbog zloupotrebe njihove djece koja slue nenarodnu, faistiku,
okupatorsku, etniku vojsku, kako su je krstile ibenske majke. Okupljenim roditeljima
vojnika obratili su se predsjednik Skuptine opine, lanovi meustranakog odbora
narodne zatite koji je i organizirao skup. Upuen je apel hrvatskim vlastima da iznau
naine da se njihovi sinovi to prije vrate svojim domovima, a od zapovjednika vojske
se zahtijeva da se suzdre od uporabe sile. Generalima su majke poruile: Ako zatreba,
ii emo goloruke pred tenkove, nas majke u tome nitko nee sprijeiti.
HOEMO MIRA I KRUHA: U organizaciji Saveza ena Hrvatske i drutva
Hrvatska ena u etvrtak popodne u Sisku je odran prosvjedni skup roditelja iji se
sinovi nalaze na odsluenju vojnog roka. Protestirali su zbog nasilja i agresije te zatraili
da se hitno s time prekine, a vojska povue u kasarne. S prosvjednog skupa upuena je i
podrka solidarnosti svim majkama i enama uz elju da se hitno uspostavi red i mir, a
generalima JNA je upuena poruka kojom se trai povrat mladia iz JA.

NEDJELJNI VJESNIK (25. kolovoza 1991.)

Majke vojnika pozivaju na prosvjed
ZAGREB Hrvatski pokret roditelja za zatitu i povratak vojnika iz JA i zagrebake
majke vojnika u JA pozivaju roditelje vojnika u armiji, posebno majke, da u nedjelju
dou u Zagreb na mirovni prosvjed u kongresnu dvoranu Zagrebakog velesajma.
Roditelji e, kako su najavili, zahtijevati da se poniti nehumana naredba taba
Vrhovne komande JA, prema kojoj je protiv volje javnosti obustavljen otpust vojnika
nakon isteka vojnog roka. Tom je prilikom najavljeno i potpisivanje otvorenog pisma
generalu Kadijeviu da udovolji zahtjevima roditelja. (Hina)

VEERNJI LIST (utorak, 27. kolovoza 1991.)

MAJKE VOJNIKA U ETVRTAK U BEOGRADU
SVI PO SVOJU DJECU
Dosad je vie od stotinu majki u Zagrebu potpisalo da eli u Beograd, a ta je brojka
svakog trenutka sve vea.
ZAGREB Majke vojnika kojima je produen vojni rok u etvrtak ujutro u 6 sati
polaze autobusima iz Zagreba u Beograd, ravno pred SSNO i ne miu se odande
347

dok im generali ne vrate sinove koji su poteno odsluili svoj dug domovini i nitko ih
nema pravo zadravati u vojarnama, ulo se na jueranjem razgovoru Odbora majki
za povrat vojnika iz JA s novinarima. Od juer popodne u prostorijama HVEP-a u
Juriievoj ulici majke iz Odbora od 8 do 21 sat deuraju kraj telefona broj 274-874
te primaju prijave majki koje ele u Beograd po svoje sinove. Prijevoz autobusima je
besplatan.
Dosad je vie od stotinu majki u Zagrebu potpisalo da eli u Beograd, a ta je brojka
svakog trenutka sve vea. Zasad su put potvrdile i majke iz Jastrebarskog, Sesveta,
Siska, Karlovca Privatno su lanice Odbora dobile obeanja od majki iz Sarajeva i
Beograda da e se prikljuiti toj akciji, a pozivaju i majke vojnika iz cijele Jugoslavije
da se u etvrtak, u 13 sati, okupe pred SSNO-om. Ne traimo da puste samo nae
sinove, ve sve vojnike rujanske klase, bez obzira koje su nacionalnosti naglaavaju.
Majke se nadaju da e ih na njihovom putu pratiti meunarodni Crveni kri, o akciji
e obavijestiti i lanove misije Evropske zajednice te sve novinare od kojih oekuju da
o toj akciji obavijeste svjetsku javnost.
Od trenutka kad majke krenu u Beograd, pred svim komandama vojnih oblasti i
garnizona u Zagrebu, Splitu, Rijeci, Osijeku, Puli, Krapini, Bjelovaru, Varadinu,
Sisku Odbor majki i enske sekcije opinskih povjerenstava Saveza samostalnih
sindikata Hrvatske organizirat e neprestane mirne prosvjede graana koji e trajati
sve dok se majke ne vrate iz Beograda. Pozivaju sve graane da im se prikljue i ujedno
apeliraju na njih da nikako ne odlaze pred vojarne, jer bi tako mogli dovesti u opasnost
svoj ili ivot vojnika.
Danas majke iz Odbora razgovaraju sa Stipom Mesiem, predsjednikom Predsjednitva
SFRJ, od kojeg oekuju konkretan odgovor na pitanje to Predsjednitvo moe uiniti
da se vojnici vrate kuama, a vojska povue u vojarne.
B. Stipi

VJESNIK (srijeda, 28. kolovoza 1991.)

Akcija majki za povrat vojnika iz JA
eelj na doeku?
Stipe Mesi misli kao majke, ali U Bedemu ljubavi dosad 500 majki
IVANICA KNAPI
Odbor majki za povratak vojnika iz JA u utorak je primio i Stipe Mesi, predsjednik
Predsjednitva SFRJ. Izvijestile su ga o putu u Beograd 29. kolovoza, gdje e pred
zgradom SSNO-a ostati sve dok se ne poniti odluka Vojnog vrha o produenju
sluenja vojnog roka svim vojnicima na teritoriju SFRJ kojima je vojni rok istekao ili
im istie u rujnu 1991.
348

APEL MAJKI: Od njega smo traile, da kao predsjednik Predsjednitva, koji je

ujedno i vrhovni komandant oruanih snaga, naredi da se sva djeca koja su odsluila
vojni rok, a pri tom ne mislimo samo na djecu iz Hrvatske ve na svu djecu koja su
odsluila vojni rok, da se puste kuama uz pratnju Crvenog kria. Stipe Mesi je kratko
i jasno odgovorio da je to uinio i da se on za to zalae, ali generali i odreena gospoda
iz Srbije i Crne Gore ne misle kao ostali dio predsjednitva, rekla je Zdenka Farka,
lanica Odbora. Proitan je i apel majki koji e poslati Predsjednitvu SFRJ i svim
meunarodnim humanim institucijama za zatitu ljudskih prava, u kojem neopozivo
trae, uz ponitenja odluke Vojnog vrha, da se vojnici odmah puste i u pratnji majki
osigura siguran povratak kui te da se obustave oruani sukobi, vojska vrati u vojarne i
nastave demokratski razgovarati o budunosti zemlje.
Majke se nisu pokolebale u odluci da 29. kolovoza krenu u Beograd pred zgradu
SSNO-a usprkos provokacijama kojima su izloene. Nazvao je jedan ovjek i
predstavio se da je iz Beograda. Rekao nam je kako nam eelj sprema vrui doek,
kae Slavica Bili, predsjednica Odbora i dodaje da se bez obzira na sve provokacije ide
u Beograd.
DANONONA DEURSTVA: U akciju Bedem ljubavi prijavljeno je ve
500 majki iz Zagreba, a sudjelovanje u miroljubivoj akciji potvrdile su i majke iz
Osijeka, Slavonskog Broda, Koprivnice, Banja Luke, akovca, Varadina, Virovitice,
Ljubukog, Podravske Slatine, Rijeke, Buja, Bosanske Dubice, Ogulina, Lipika, Sinja,
Splita, Dubrovnika, Skopja, Beograda. Planirani dolazak u Beograd, pred zgradu
SSNO-a, je u etvrtak u 13 sati, a predloeno je da kao podrka akciji u svim gradovima
svih republika radnici prekinu s radom i oglase se sirene. Istodobno, u organizaciji
Saveza samostalnog sindikata Hrvatske, radi omasovljenja akcije i uspjeha graanskog
pritiska na generale, u gradovima irom Hrvatske organizirat e danonona deurstva
majki vojnika, oeva, ena i solidarnih graana, pred zgradama komandi vojnih oblasti
i garnizona. SSS Hrvatske uputio je poziv svim demokratskim i slobodnim sindikatima
u drugim republikama i pokrajinama da se pridrue Bedemu ljubavi organizacijom
dolaska majki vojnika u Beograd i tako pridonesu masovnosti akcije.

SLOBODNA DALMACIJA (28. kolovoza 1991.)

ODBOR POKRETA ZA ZATITU I POVRATAK VOJNIKA IZ JA
Roditelji vojnika u Beograd
Dubrovaki odbor Hrvatskog pokreta za zatitu i povratak vojnika iz JA organizira
veeras polazak u Beograd gdje e s ostalim roditeljima iz itave Hrvatske 29. kolovoza
u 13 sati ispred Generaltaba prosvjedovati zbog zadravanja vojnika kojima istjee
vojni rok i zahtijevati da se odluka opozove i djeca vrate kuama. Polazak iz Dubrovnika
349

najavljen je za 24 sata, a svi zainteresirani roditelji mogu se javiti na telefone 28-647,

zatim 412-825 i 21-614.
A. Mr.

GLAS ISTRE (28. kolovoza 1991.)

POKRET RODITELJA HRVATSKE ZA POVRATAK VOJNIKA
PRIPREME ZA ODLAZAK U BEOGRAD
PULA Predsjednica organizacije za drutveni poloaj ene i obitelji Milka Pai,
obavijestila nas je da organiziraju i u naoj komuni odlazak u Beograd roditelja iji su
sinovi zavrili vojni rok. Svi oni koji se ele prikljuiti pokretu roditelja Hrvatske za
povratak njihove djece koja su odsluila vojni rok svojim kuama podrobne informacije
mogu dobiti danas do 15 sati u prostorijama Socijalistike stranke u Lenjinovoj 29 ili
na telefon 33-522. Na istom mjestu vri se i upis roditelja zainteresiranih za odlazak u
Beograd. Tono vrijeme polaska znat e se u toku dananjeg dana.
E. A.

GLAS ISTRE (28. kolovoza 1991.)

U ETVRTAK PRED KOMANDOM RIJEKOG KORPUSA POINJE
PROTESTNO OKUPLJANJE GRAANA
BEDEM MIRA ZA POVRATAK VOJNIKA
Skuptina opine Rijeka organizirat e besplatan prijevoz u Beograd za sve
roditelje vojnika koji su na odsluenju u JA
RIJEKA U etvrtak 29. kolovoza u 12 sati otpoet e pred Komandom Rijekog
korpusa u Rijeci protestno mirno okupljanje ena i ljudi dobre volje kao podrka
zahtjevu majki hrvatskih vojnika da se ponititi nelegalna odluka vojnog vrha JA o
produenju vojnog roka.
Molimo sve graane Rijeke da nam se pridrue na naoj mirovnoj strai i tako upute
apel protiv besmislenog krvoprolia u zemlji. Poruka je to skupa roditelja iji se
sinovi nalaze na odsluenju vojnog roka u Jugoslavenskoj armiji. Skup je odran juer
u 18 sati u Velikoj vijenici Skuptine opine Rijeka uz prisustvo Borisa Vizentina i
Milovana Frlana iz Sekretarijata za narodnu obranu opine Rijeke. Upueno je i pismo
predsjedniku Republike dr. Franji Tumanu, te ministru obrane Luki Bebiu u kojem
roditelji mole za razumnu politiku i zatitu ivota svoje djece.
Inicijativa za mirovnu strau potekla je od majki vojnika iz Zagreba koje se spremaju u
Beograd po svoje sinove. Ovaj apel nazvan Bedem ljubavi zapoet e u deset gradova
350

Hrvatske, istodobno s protestom majki vojnika pred Saveznim sekretarijatom za

narodnu obranu u Beogradu, a trajat e danonono sve do povratka vojnika kuama.
Za sve roditelje i rodbinu vojnika zainteresirane za odlazak po svoje sinove Skuptina
opine Rijeka organizirat e besplatan prijevoz autobusima. Detaljnije informacije o
odlasku mogu se dobiti na telefon 32-211 i 35-162, a prijave e se primati do danas u
12 sati. Shodno odluci Predsjednitva vijea Saveza samostalnih sindikata Hrvatske,
svoju podrku i pomo suorganizaciji ponudilo je i opinsko sindikalno povjerenitvo
Rijeka. F.V. N.Va

POLITIKA (28. kolovoza 1991.)

POVODOM PREKIDA SEDNICE VEA GRAANA U PARLAMENTU
BiH
REIRAN UPAD RODITELJA U SKUPTINU
Agresivnost prema srpskim poslanicima. Sve grupe koje ometaju angaovnje u JNA
moraju da se izjasne za kakvu su drugu armiju. Manipulacije roditeljskom brigom.
Guranje dece u paravojne formacije
Sarajevo, 27. avgusta
Povodom prekida sednice vea graana, danas u Skuptini Bosne i Hercegovine,
klub poslanika SDS i SPO saoptava da je sednica prekinuta nasilnim ulaskom grupe
(veinom ena) koje se predstavljaju kao roditelji dece na odsluenju vojno roka. Bilo
ih je oko 600. Nain ponaanja uverava srpske poslanike da je ovaj upad organizovan
i reiran, na ta upuuje aktivnost pojedinih poslanika HDZ i SDA kao i pojedinih
lanova vlade BiH, pripadnika tih stranaka. Grupa je, kako se saoptava, demonstrirala
izrazitu agresivnost prema srpskim poslanicima to je onemoguilo bilo kakav ozbiljan
parlamentarni pad. ()
Srpski poslanici su se ranije izjasnili za podrku JNA, a sve grupe koje ometaju
angaovanje u JNA moraju se jasno izjasniti za kavu su drugu armiju i protiv koga e
ta armija unutar BiH i izvan BiH ratovati. ()
U potpunosti uvaavajui brigu roditelja za svoje sinove vojnike, sve roditelje BiH
srpski poslanici pozivaju da ne nasedaju manipulacijama roditeljskom brigom i
realnim opasnostima za vojnike i oficire JNA. Jer time se deca guraju u nove nelegalne
paravojne formacije koje ne garantuju nikakvu sigurnost.
Savim je jasno, kae se na kraju saoptenja kluba poslanika SDS i SPO, da ni vojska
HDZ kao ni eventualna SDA vojska, ni sada ni ubudue ne mogu pruiti nikakvu
zatitu ni narodu, ni vojnicima ni oficirima tih armija.
M. D.
351

SLOBODNA DALMACIJA (28. kolovoza 1991.)

PROSVJED MAJKI VOJNIKA U PARLAMENTU BOSNE I
HERCEGOVINE
Roditelji osvojili Skuptinu
Vie od 500 roditelja upalo na sjednicu Skuptine, formiralo svojevrsni forum i
postavilo zahtjeve za putanje svoje djece iz JA Ako se zahtjevima ne udovolji,
zatrait e se ostavka Generaltaba Poslanici SDS-a napustili Skuptinu
SARAJEVO, 27. VIII. Vijea Skuptine Bosne i Hercegovine jutros nisu mogla
poeti s normalnim radom zbog prave blokade skuptinskoga zdanja od strane
roditelja, uglavnom majki iji su sinovi na odsluenju vojnog roka u JNA.
Negdje oko 11 sati grupa od 500 roditelja upala je u centralnu skuptinsku dvoranu,
traei i dolazak televizije kako bi mogla javno izraziti svoje zahtjeve. Kada je taj uvjet
bio ispunjen, na brzinu formirani Forum roditelja za zatitu vojnika zatraio je da se
u roku od 24 sata ispune sljedei njihovi zahtjevi: da se vojnici kojima istjee vojni
rok odmah i bezuvjetno demobiliziraju i vrate svojim kuama, da se svi vojnici iz
Bosne i Hercegovine koji slue vojni rok u drugim republikama bezuvjetno povuku na
odsluenje vojnog roka u BiH, a iz kriznih podruja odmah, da se regruti koji trebaju
ii na odsluenje vojnog roka u JNA ne alju izvan granica Bosne i Hercegovine, da
se regularne jedinice JNA stacionirane na teritoriju BiH ne mogu upotrebljavati u
ratnim okrajima u drugim sredinama bez prethodne suglasnosti Predsjednitva SR
BiH, osim u sluaju obrane vanjskih granica, da se vojnici i vojni obveznici ne smatraju
vojnim dezerterima kada napuste JNA i odbiju sluenje vojnog roka ako nisu ispunjeni
uvjeti iz prethodne etiri toke te, naposljetku, ako se ova odluka ne provede u roku od
24 sata ili se odbije njezino provoenje, zatrait e se bezuvjetna ostavka kompletnoga
Generaltaba.
Forum roditelja za zatitu vojnika je poruio da e se obratiti Evropskoj zajednici i
Evropskom parlamentu s molbom da prime njihovu delegaciju kako bi ih upoznali sa
stanjem u zemlji i umijeanost JNA u sukobe.
Okupljenim roditeljima danas su se u Skuptini obratili Abdulah Konjicija, Jerko
Doko, ministar za NO, Irfan Ajanovi, potpredsjednik Skuptine SFRJ i Stjepan
Kljuji, lan Predsjednitva SR BiH, i svi su odreda pozdravili zalaganja roditelja,
pruajui im bezrezervnu podrku.
Za razliku od poslanika iz drugih stranaka, treba rei da su poslanici SDS-a BiH
odmah nakon upada roditelja u zgradu napustili skuptinsku zgradu. U obrazloenju
takvog postupka Klub poslanika SDS-a istie da je rije o nasilnom ulasku te da ih
nain ponaanja uvjerava da je upad organiziran i reiran, na to nas upuuju aktivnost
pojedinih poslanika HDZ-a, SDA, kao i pojedinih lanova vlade BiH.
352

Inae, roditelji jo uvijek ne naputaju Skuptinu, uz obrazloenje da e tu saekati

ishod i odgovor na danas postavljene zahtjeve pa e, ako se odbiju, zahtijevati autobuse
i pratnju MUP-a BiH kako bi mogli otii po svoju djecu u kasarne. G. TODOROVI

GLAS ISTRE (29. kolovoza 1991.)

PULSKI RODITELJI U BEDEMU LJUBAVI
Nesporazumi oko povratka
Za odlazak u Beograd autobusom prijavila se tek nekolicina roditelja, jer je ostalo
nejasno da li e se nakon Beograda ii u vojarne irom zemlje, kako je to, navodno,
zakljueno na skupu roditelja u Bujama
PULA Autobus koji je noas trebao krenuti iz Pule s roditeljima iji su sinovi
zadrani u JA unato odraenom vojnom roku, u pravcu Zagreba a s konanim
odreditem u Beogradu, kako smo informirani, zbog slabog odaziva roditelja ne ide.
Akciji roditelja iz cijele Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Makedonije i njihovom
Bedemu ljubavi ispred zgrade Generaltaba pridruiti e se tek pojedini roditelji iz
Pule koji e na Tunelu Uka saekati autobus s nesretnim roditeljima iz Porea, Buja,
Buzeta i Pazina, saznajemo do zakljuenja lista.
Predsjednica organizacije za drutveni poloaj ene i obitelji Milka Pai, koja je bila
zaduena za organiziranje odlaska iz Pule, kazala je da je bilo jako puno zainteresiranih
roditelja ali ne i upisanih.
Prijavila se tek nekolicina, a veliki broj roditelja koji su se javljali interesirali su se o
odlasku pred vojarne irom zemlje. Tako su, valjda, roditelji na svom skupu u Bujama
zakljuili da se nakon Beograda ide pred kasarne. Kako je to nemogue, mislim da je
to razlog odustajanja velikog dijela roditelja kazala je Milka Pai.
Roni Jui iz Buja, predsjednik koordinacijskog odbora roditelja za povrat vojnika
svojim domovima u Istri kazao nam je kako je iznenaen odustajanjem roditelja iz
Pule, te da se na sastanku u Bujama nije nita dogovorilo o odlasku, nakon Beograda,
ispred vojarni, te da je ta ideja izreena od jednog sudionika skupa odmah odbaena
kao neprovediva poto vojarni ima u cijeloj zemlji.
Jedino to moemo napraviti moemo u Beogradu i blioj okolici, a na cilj je jasan
daj boe da u njem uspijemo. U svakom sluaju zajedno idemo i vraamo se jednim
autobusom koji e se pridruiti ostalima u Zagrebu rekao je gospodin Jui kojem
smo poeljeli sretan i uspjean povratak.
T. U. I.

353

VEERNJI LIST (29. kolovoza 1991.)

PISMO PODRKE VIJENICAMA SKUPTINE GRADA FORUMU
RODITELJA BIH
Zajedno protiv generala
Duboko smo potresene vaim svjedoenjem u Skuptini Bosne i Hercegovine. U
ovim tekim trenucima elimo vam poruiti da smo mi, majke i ene vijenici Skuptine
grada Zagreba, s vama u vaoj pravednoj borbi za ivot vae djece kae se u pismu
podrke koje su majke i ene vijenici zagrebake Skuptine uputile Forumu roditelja
Bosne i Hercegovine.
Dijelimo istu sudbinu, rtve smo istog bezumlja poludjelih generala, koji nau djecu
dre kao taoce okruene minskim poljima poruuju zagrebake majke, pitajui u
ime kojih viih ciljeva vojnici moraju pucati u nezatiene vrnjake, ene i djecu, danas
u selima i gradovima Hrvatske, sutra Bosne i Hercegovine, Makedonije, Srbije
Majke i ene vijenici skuptine grada Zagreba, podravajui zahtjeve Foruma roditelja
BiH, pozivaju sve ene i majke, iz svih republika i svih naroda ove nesretne zemlje, da
se udrue u borbi protiv suludih generala nad nedunim narodom. (ev)

VEERNJI LIST (29. kolovoza 1991.)

SAVEZ SAMOSTALNIH SINDIKATA
Podrka Bedemu ljubavi
Danas u 13 sati, kad bi autobusi s majkama iz cijele zemlje trebali stii u Beograd, u
svim veim gradovima Hrvatske poinje mirno protestno deurstvo pred komandama
vojnih oblasti i komandama garnizona. U Zagrebu je mjesto okupljanja ispred
Komande pete vojne oblasti na Kreimirovom trgu. Boris Kunst, predsjednik Gradskog
povjerenitva Saveza samostalnih sindikata Zagreba, poziva sindikalno lanstvo da se
pridrui toj akciji i tako prui podrku Bedemu ljubavi. Ispred restorana Pali bit
e postavljena pozornica na kojoj e, i danju i nou, sve do povratka majki, govoriti i
nastupati najpoznatiji zagrebaki umjetnici. B. Kunst poruuje da je s Ministarstvom
rada i socijalne skrbi dogovoreno da majke, odsutne s posla zbog odlaska u Beograd,
kao i oni koji e sudjelovati na protestnom deurstvu, nee imati problema na radnim
mjestima.

354

VEERNJI LIST (29. kolovoza 1991.)

Kolone krenule
Odlukom Odbora roditelja za povratak sinova iz JA odlueno je da splitske majke s
ostalima iz Hrvatske i drugih republika krenu u Beograd pred Generaltab, kako bi
iz tzv. JNA odvele svoje sinove. Majke vojnika iz Rijeke, Crikvenice, Krka, Delnica i
Opatije krenule su juer iz Rijeke i u Zagrebu se prikljuile koloni autobusa za Beograd.
Prijevoz je besplatno organizirala Skuptina opine Rijeka, uz podrku Opinskog
sindikalnog povjerenitva. U avlima, nedaleko od Rijeke, saekani su autobusi s
majkama iz Istre, a u Rijeci je poela mirovna straa, apel Bedem ljubavi, danononi
mimohod uz Komandu grada.
Sisake majke vojnika takoer sudjeluju u akciji Bedem ljubavi. Autobusima
Autoprometa krenule su ispred hotela Panonija prema Beogradu. Dio sisakih
majki direktno se prijavio u Zagreb i odatle e krenuti prema Beogradu. Skuptina
opine Sisak pripravna je osigurati jo autobusa.
Juer je i u Puli organiziran polazak roditelja u Beograd. Sastanak svih roditeljskih
kolona iz Istre prema Beogradu bio je u jedan sat poslije ponoi na Uki. Koordinator
akcije za Istru jest Odbor roditelja sa sjeditem u Bujama, koji je meu prvima u
Hrvatskoj najavio polazak roditelja u Beograd. Ukljuivanje roditelja Istre u ovaj
prosvjedni skup znaajan je posebno i zbog svojevremene manipulacije u priopenju
vojnih vlasti da roditelji toga kraja odobravaju podravanje vojnog roka u federalnoj
armiji.
Danas u sedam sati iz Sarajeva prema Beogradu kree veliki konvoj autobusa, koji e
roditelje odvesti ravno u Generaltab. (R.)

SLOBODNA DALMACIJA (29. kolovoza 1991.)

PLOE
Majke idu u Beograd
PLOE, 28. VIII. Predsjednitvo SO Ploe svesrdno i odluno se pridruuje
javnom apelu roditelja kojim se trai povratak vojnika iz tzv. JNA u zakonskom roku,
kako njihova djeca ne bi sudjelovala u nametnutom agresorskom ratu u Hrvatskoj.
U telegramu podrke Regionalnom odboru majki za povratak vojnika iz jugoarmije
izraava se i svesrdna pomo u organiziranju aktivnosti usmjerenih na oivotvorenje
tog opravdanog zahtjeva i u tom pogledu majkama djece vojnika u jugoarmiji s
podruja opine Ploe osigurava prijevoz za njihovo sudjelovanje na prosvjednom
skupu majki vojnika koji je najavljen za sutra pred zgradom Generaltaba JNA i
SSNO-a u Beogradu.
355

Skuptina ploanske opine i ovom prilikom zahtijeva hitnu obustavu oruanih

sukoba u Hrvatskoj, vraanje vojnika JA u vojarne i nastavak pregovora o budunosti
zemlje na demokratskim principima. S. R.

SLOBODNA DALMACIJA (28. kolovoza 1991.)

IZ HRVATSKE, BiH I KOSOVA
Majke vojnika danas u Beogradu
ZAGREB, 28. VIII. (Hina) Autobusima oznaenim crvenim kriem sutra ujutro
u Beograd putuje oko tisuu majki iz Hrvatske kako bi ishodile ukidanje odluke
Generaltaba o produenju vojnog roka u JNA, reeno je danas na konferenciji za
novinare Odbora majki za povratak vojnika iz JNA. Sudjelovanje u akciji najavile su i
majke iz Bosne i Hercegovine, koje e doi u Beograd u organizaciji Foruma roditelja,
kao i majke iz Pritine.
Predstavnice Inicijativnog odbora pozvale su jo jednom sve zainteresirane majke da
se prijave za put u Beograd danas do 24 sata. Takoer su pozvale graane Zagreba na
formiranje prstena mira oko zgrade Vojne komande Pete armijske oblasti u Zagrebu
na Trgu Petra Kreimira IV sutra u 12 sati, a da se prsten raskine tek kada se one vrate u
Zagreb. S konferencije za novinare upuena je i molba gradu Zagrebu da osigura jedna
ambulantna kola i lijeniku pratnju na putu u Beograd. Na kraju su proitani i brojni
brzojavi potpore iz svih krajeva Jugoslavije i svijeta.

VEERNJI LIST (29. kolovoza 1991.)

Cilj Generaltab
Majke od Triglava do Gevgelije pridruit e se dananjem protestu zagrebakih majki
pred Generaltabom u Beogradu, a meu njima su i srpske majke. im stignu, na
generalske e bedeme odgovoriti jedinim orujem koje imaju bedemom ljubavi.
A taj bedem, vele majke, nee popustiti dok sve vojnike kojima je istekao vojni rok
generali ne puste kuama. Autobusi kojima majke danas stiu pred Generaltab nose
oznake Crvenoga kria i pod njegovom su zatitom. Pozivaju sveenike svih vjera da
tono u podne zazvone zvona njihovih crkvi, da se oglase sve sirene u tvornicama,
gradovima, selima i da im time sav narod da podrku na njihovom putu mira. Za
boravka u Beogradu, oko svih komandi vojnih oblasti i garnizona (ne pred vojarnama!)
u Hrvatskoj, bit e organiziran danononi Prsten mira.
Odbor majki obavijestio je juer novinare da ima mnogo onih koji ele sprijeiti
njihovu akciju. Primaju prijetee anonimne telefonske pozive. Nedavno im je otri
356

muki glas izrecitirao: Samo idite! Vru vam doek spremamo kod ida! id neete
prijei! Akciju se pokuava sprijeiti i irenjem dezinformacija. Javlja se ljudima
da polazak nije s Glavnog kolodvora ve s nekog drugog mjesta, da protest nije u
Beogradu, ve u Zagrebu, i slino. Sve je ovo sraunato na razbijanje akcije rekla je
juer Jasna Petrovi iz Saveza samostalnih sindikata Hrvatske.
Meutim, nita nee zaustaviti majke na njihovu putu, poruuju, posebno stoga
to dobivaju podrku sa svih strana od republikih vlada, pojedinaca iz zemlje i
inozemstva, vjerskih zajednica ()
B. Stipi

GLAS ISTRE (29. kolovoza 1991.)

PORUKA KARDINALA KUHARIA POKRETU MAJKI VOJNIKA
BOJI BLAGOSLOV BEDEMU MIRA
ZAGREB (HINA) Zagrebaki nadbiskup kardinal Franjo Kuhari uputio je poruku
majkama koje trae povratak svojih sinova iz vojske, koju prenosimo u cijelosti:
Javnost je obavijetena o mirotvornom pokretu majki, ne samo u Hrvatskoj, nego
i u svim republikama, da se njihovi sinovi nakon svrenog vojnog roka vrate svojim
domovima. Majke se time opredjeljuju za mir, a protiv svakog nasilja koje ubija ljude
i razara dobra. One se pred nasilje postavljaju dostojanstveno i mirno kao Bedem
ljubavi. Zaista, ljubav prema Bogu i svakom ovjeku najjaa je brana pred poplavom
mrnje koja raa nasilje. Pozivam sve majke da svom nenasilnom oitovanju zahtjeva
za mir i povratak svojih sinova pridrue i svoju majinsku molitvu da zaute sva oruja,
da se ugase sve mrnje,da se ostvari pravedan i trajan mir za sve ljude i narode. Sve to
se ini za pobjedu mira, dobrote i ljubavi, od Boga je blagoslovljeno! S tim uvjerenjem
i pokretu mira Bedem ljubavi u slubi mira elim Boji blagoslov!

VJESNIK (29. kolovoza 1991.)

Bedem ljubavi u Beogradu
Majke imaju najvee pravo
Meu brojnim porukama ohrabrenja majke hrvatskih vojnika podrali kardinal Franjo
Kuhari i imam efko Omerbai
IVANICA KNAPI
Vie od 1000 majki samo iz Hrvatske, i na stotine majki iz drugih republika, u etvrtak,
29. kolovoza, u 13 sati sastat e se pred zgradom SSNO u Beogradu, pred kojom e
ekati tako dugo dok se ne poniti odluka o produenju vojnog roka. U tri dana koliko
357

je trajala organizacija akcije Bedem ljubavi, kako su rekle na konferenciji za novinare

lanice Odbora za povrat vojnika iz JA, primile su bezbroj telefonskih, pismenih i
usmenih poruka podrke.
U svojim rijeima podrke majkama, nadbiskup zagrebaki kardinal Franjo Kuhari
poziva sve majke vjernice da svom nenasilnom oitovanju zahtjeva za mir i povratak
svojih sinova pridrue i svoju majinsku molitvu da zaute sva oruja, da se ostvari
pravedan i trajan mir za sve ljude i narode. Predsjednik Meihata Islamske zajednice
Hrvatske i Slovenije, imam efko Omerbai, izraavajui podrku majkama, u pismu
kae: Ostala nam je jo jedna jedina nada, a to ste vi tovane majke, koje imate najvee
pravo i mo da zaustavite ovo bezumno krvoprolie. Zato jer su vai zahtjevi po Bojem
pravu jai od bezumnih elja svih generala i ideologa. Predstavnici pravoslavne vjerske
zajednice, prema rijeima Ruice avar, lanice Odbora, takoer podravaju akciju
Bedem ljubavi.
Svi autobusi kojima e majke krenuti na put, bit e obiljeeni oznakama Crvenog
kria. Iz Beograda se javila Nena Kunijevi, predsjednica beogradskog Odbora za
povrat vojnika iz JA, koja je poruila majkama da e ih one sa zadovoljstvom doekati.
Jo jednom, majke su naglasile, da u Beograd ne idu ruiti glave i unititi generale, ve
da oni majkama poloe raune u to se pretvorila nekadanja JNA.

GLAS SLAVONIJE (30. kolovoza 1991.)

PROTEST ZAGREBAKOG SPC-a
Nismo dali pristanak majkama!
Na bi apel bio da se vrate svojim kuama, osim vojnika, svi mladi mupovci, gardisti,
teritorijalci i drugi.
ZAGREB Srpska pravoslavna crkvena opina u Zagrebu i njezini sveenici, zalau
se i apeliraju za mir i prestanak krvoprolia, ali navodnu izjavu, objavljenu u vijestima
Hrvatske televizije u povodu odlaska majki vojnika u Beograd nikada nikome
nije dala, stoji u jueranjem priopenju SPC-a.
U protestu se ocjenjuje da je navodna izjava pokuaj manipulacije sa srpskom
pravoslavnom crkvenom opinom u Zagrebu, te se podvlai da je Hrvatska televizija
odbila da objavi demanti.
Na bi apel bio da se vrate svojim kuama osim vojnika svi mladi mupovci, gardisti,
teritorijalci i drugi jer su i oni sinovi svojih majki, a i oni takoer ginu u ovom, za
svakog besmislenom ratu, zavrava priopenje SPC-a.

358

SLOBODNA DALMACIJA (30. kolovoza 1991.)

CIJELA DALMACIJA I ZAPADNA HERCEGOVINA S MAJKAMA
VOJNIKA U BEDEMU LJUBAVI
GENERALI U OBRUU MIRA
Deseci tisua sudionika prosvjednih skupova u dalmatinskim gradovima i
mjestima podrali majke iz cijele zemlje da zatite od jugogenerala najvrednije to
imaju ivote svoje djece Poruka generalu Kadijeviu iz rodne Imotske krajine:
Veljko, susjede na, donesi odluku po kojoj e postati heroj, a ne izdajnik i ratni
zloinac
SPLIT, 29. VIII. Pozivamo majke iz svih krajeva SFRJ da nam se pridrue, da
zajedniki titimo najvrednije to imamo ivote svoje djece. Traimo da rat stane,
da nae sinove vrate kuama, mueve domovima. Nae oruje je Bedem ljubavi. Te
poruke upuene su danas s dostojanstvenog skupa odranog na prepunom Narodnom
trgu u Zadru, u znak podrke majkama koje su s istim zahtjevima ile u Beograd.
U ime vlasti podrku je izrazio gradonaelnik Zadra prof. Ive Livljani poruujui
srbokomunistikoj vojsci da nad njom zauvijek stoji optuba za zloine i genocid nad
hrvatskim narodom. On je roditelje pozvao na strpljivost, ali i spremnost za obranu
domovine. U ime SSH govorio je arko Grzunov, a iz Odbora majki Ruica Zdrili.
Upuen je brzojav majkama to su se okupile u Beogradu. Skup podrke odran je
danas i na Silbi.
Poruke vojnoj vrhuki Vratite nam sinove i mir naoj domovini., Djeco, napustite
okupatorsku vojsku i ne postanite zvijeri., Generali, silazite s krvavog prijestolja.,
Dajte nam mir, dajte nam rad, vratite nam djecu uz uzvike Hrvatska, Hrvatska
uputili su sudionici mirnog prosvjeda majki i roditelja u Dubrovniku. Nad ulazom u
vojno odmaralite u Kuparima postavljena je hrvatska zastava i formiran kilometarski
dug prsten ljubavi. Na skupu u organizaciji SSSH, koji su pozdravili don Stanko
Lasi, upnik katedralne crkve, i drugi, govorile su majke, a graanima se obratio i
pukovnik Mahmut Hasimbegovi, direktor odmaralita u Kuparima. Rekao je da
je zadivljen rijeima majki o ljubavi i miru i da ih potuje, a sve reeno prenijet e
pretpostavljenima. Prisutni su pjevali Lijepu nau i Gundulievu Himnu slobodi.
Upuen je i brzojav gospoi Bush.
ibenik takav prizor jo nije vidio: ogromna masa svijeta, majki, djevojaka i mladia,
djece i starijih ljudi, a opet najvie ena, kretalo se danas ulicama grada prema komandi
garnizona u tihom i dostojanstvenom maru mira kako bi oko komande formirali
prsten onih koji su protiv militaristike soldateske. Traili su da se ukine odluka
generala o produetku vojnog roka, traili su mir, u lancu dugom tri kilometra, a
procjenjuje se da je u njemu sudjelovalo vie do 20 tisua ljudi. ibenski prosvjed protiv
okupacije Hrvatske i agresije na njen narod poeo je u 12 sati na Poljani gdje su se slili
mnogi to su doli autobusima iz Vodica, Murtera, Pirovca, Brodarice, Primotena,
359

Rogoznice i mnogih drugih mjesta. Pozdravili su ih prvi ljudi vlasti mr. Pako Bubalo
i Josip Juras, a govorile su mnoge majke i itani brzojavi podrke. Zatim su sudionici
skupa pod zastavama, uzvikujui slobodi, miru i protiv rata, krenuli prema Mandalini
predvoeni stranakim prvacima zdruenim u koaliciji demokratskog jedinstva.
Kreimirov grad, uhvativi se za ruke, pokazao je nepokolebljivu odlunost i jedinstvo.
Govorei pred vratima vojnog zapovjednitva, jedna sudionica je rekla Ja imam tri
sina. Dva su mi u Gardi nae Hrvatske, a jedan je talac u vojsci agresora. Ali sva tri
ljube svoju Hrvatsku. Sve u uraditi da se i trei bori na strani pravednih.
Podrka majkama pred Generaltabom poslana je i sa skupa u Makarskoj gdje se
okupilo vie od tisuu majki vojnika. S Kaieva trga upuena je poruka: Dosta nam
je generalskog rata, nek ne puca brat na brata. Majka abi, potpredsjednica Skuptine
opine, proitala je i pismo podrke splitskom gradonaelniku dr. Petru Slapniaru,
koordinatoru pokreta za povratak vojnika iz JNA u srednjoj Dalmaciji.
Vie od est tisua ena, radnica i domaica iz svih mjesta ploanske, vrgorake i
metkovake opine okupilo se danas u Ploama krenuvi pred garnizon JNA i
podravajui zahtjeve ena pred beogradskim Generaltabom. Bedem ljubavi i ovdje
je traio da se vojnici vrate iz srboarmije kako ne bi sudjelovali u nametnutom krvavom
ratu JNA i etnikih terorista u naoj republici. eneralska politika osuena je
i na skupu u Ljubukom uz zahtjev da se raspusti ovakav generaltab. Najavljeni su
skupovi svakog dana dok se ne ispune majinski zahtjevi. Iz Ljubukog se trenutno
u JNA nalazi dvije stotine mladia. Potresne rijei majki ule su se i na centralnom
gradskom groblju u Imotskom, gdje se okupilo vie tisua ljudi. Uz samo jednu parolu
Generali ubojice ene su poruile da hrvatski vojnici ne smiju ubijati svoje
sunarodnjake. Upuena je i poruka generalu Kadijeviu: Veljko, susjede na, donesi
odluku po kojoj e postati heroj, a ne izdajnik i ratni zloinac.
Majke iz Drnia sa svoga su skupa uputile zahtjev za povratak svih vojnika iz federalne
armije, a na trgu u Posuju Cvita Lonar je rekla: Zajedno smo u mislima kakao
spasiti sinove iz prljavog rata protiv hrvatskog naroda. Forum majki iz ovog gradia
uputio je i brojne brzojave u Zagreb, Mostar, Sarajevo kao i sredinjem skupu majki
u Beograd te najavio za veeras molitvu da Bedem ljubavi uspije. Vie stotina ena
prosvjedovalo je danas u Vrgorcu. Njihovom skupu pridruili su se i ostali mjetani a
mnogi su otili na skup u Ploe.
U Ploe su i iz Metkovia krenula dva autobusa ena da bi prisustvovala prosvjedu
pred tamonjim garnizonom. Druga skupina krenula je prema vojarni u apljini.
Vie tisua itelja Tomislavgrada dalo je punu podrku majkama i roditeljima ija
su djeca nezakonito zadrana u jugoarmiji. Na skupu, uz punu podrku okupljenog
naroda, reeno je odluno ne svima koji ugroavaju mir. Glas protiv rata i politikog
bezumlja poslale su i ene Vele Luke protestirajui protiv velikosrpske armije i njene
agresije na Republiku Hrvatsku. Tono u podne oglasila su se, kao i u mnogim drugim
dalmatinskim mjestima, crkvena zvona i sirene. Braani su se Bedemu ljubavi
pridruili tihim protestom na javnim mjestima uz sudjelovanje majki, radnika i
360

omladine, mladog i starog, u Puiima, Bolu, Postirama, Supetru i mnogim drugim

otokim mjestima. U prepunoj upskoj crkvi u Bolu sluena je sveta misa. Vie od
dvije stotine majki, ena, djevojaka i drugih graana Korule okupilo se u podne na
sredinjem gradskom trgu. Uz paljenje svijea i tihu molitvu za mir proitan je brzojav
podrke svim majkama u njihovom pravednom zahtjevu i borbi za hitni povratak
sinova iz vojarni. Isti zahtjevi upueni su i s prepune mjesne plokate u Blatu, s ijim se
potrebnim mirotvornim prosvjedom zbog sudbine njihove djece pridruio i crkveni
zbor uz recital Hrvatskog noccturna T. Durbeia. Sirene su se oglasile i u vikim
mjestima. U svim poduzeima i ustanovama odrani su petominutni prosvjedni
skupovi, a na komikoj rivi okupilo se oko 3000 osoba, preteno ena, da bi u mirnom
i dostojanstvenom mimohodu proli kroz mjesto i pred vojarnom Rogai u srcu
Komie. I paki roditelji pridruili su se zahtjevima roditelja da im se sinovi vrate iz
vojarni jer ne ele da pucaju u vlastiti narod koji proivljava teke dane branei od
jugoarmijsko-etnike soldateske svoju slobodu i nezavisnost.

SLOBODNA DALMACIJA (30. kolovoza 1991.)

VIE OD STO TISUA GRAANA NA PROSVJEDNOM SKUPU
Cijeli Zagreb uz majke vojnika
Budite odlune u svojim zahtjevima i pokaite dostojanstvo za razliku od
barbarizma. Borite se za vau djecu, u pravu ste i svi smo uz vas kazao je
gradonaelnik Zagreba Boris Buzani
ZAGREB. 29. VIII. (HINA) Na prosvjednom skupu koji su inicirale majke vojnika
iji su sinovi na odsluenju vojnog roka, okupilo se vie od sto tisua ljudi. Prosvjed
i cijela akcija nazvani su Bedem ljubavi. Obraajui se okupljenima, gradonaelnik
Zagreba Boris Buzani uz ostalo je rekao da majke sigurno najtee podnose cijelu ovu
situaciju, jer se njihovi sinovi bore na frontama protiv zloinaca, a jo je tee majkama
iji su sinovi protuzakonito zadrani u armiji koja nije niti narodna, a jo manje armija
hrvatskoga naroda. I ova manifestacija pribliuje nas naem zajednikom cilju, a to je
sloboda. Budite odlune u svojim zahtjevima i pokaite dostojanstvo za razliku od
barbarizma. Borite se vau djecu, u pravu ste i svi smo uz vas!, rekao je Buzani.
Pozivu organizatora odazvalo se i Drutvo hrvatskih knjievnika, a delegaciju
knjievnika vodio je Nedjeljko Fabrio, predsjednik DHK-a, koji je nazonima poruio
kako nam nitko nita ne moe, jer oni koji nas ele unititi, neka znaju da e uvijek
ostati barem jedno pero koje e svijetu rei istinu. U delegaciji DHK-a bili su i
akademici Slavko Mihali i Petar egedin, te Vlado Gotovac, Ante Stama i drugi,
koji su se takoer obratili okupljenima rijeima potpore i prigodnim stihovima. Vlado
Gotovac je rekao kako hrvatski narod nikad nee postati strailo kao oni koji govore
da nas tite, zapitavi se pritom od koga nas tite u naoj domovini? Gotovac je
361

poruio skupu: Kada bih trebao umrijeti s Vama ili ivjeti sa strailima u ovoj zgradi
preko, izabrao bih smrt!

GLAS ISTRE (30. kolovoza 1991.)

SUDIONICE BEDEMA LJUBAVI IZ HRVATSKE I BOSNE I
HERCEGOVINE STRPLJENJEM SVLADALE MNOGOBROJNE
BARIKADE DA BI STIGLE U BEOGRAD
Srbijanska milicija maltretirala majke
Nizom smicalica i izgovora pokuavalo se zaustaviti pokret majki do Generaltaba,
za koji je reeno da je premjeten u Dom garde na Topideru
BEOGRAD (Hina) Nakon brojnih pokuaja srbijanske milicije koja je pokuala
onemoguiti dolazak majki vojnika iz Hrvatske u Beograd, juer oko 15 i 30 minuta
majke sudionice Bedema ljubavi stigle su na ulaz u grad.
Kolona od 19 autobusa s majkama vojnika iz Hrvatske, dvanaest ih je krenulo iz
Zagreba, a jo sedam autobusa im se pridruilo putem, ula je na teritorij Republike
Srbije oko 11 sati i 30 minuta. Tu ih je neposredno nakon granice ekalo jo osam
autobusa s vojnikim majkama iz BiH i Hrvatske, te patrola 4 automobila MUP-a
Srbije. Pripadnici MUP-a Srbije zaustavili su kolonu s objanjenjem da se eka jo
nekoliko autobusa iz Bosne koji bi trebali stii uskoro.
Kako se ekanje oduilo, majke su zatraile preciznije informacije o dolasku
najavljenih autobusa. Te informacije nisu dane, pa je odlueno da se krene u 12,15 sati
prema Beogradu, sa ili bez pratnje MUP-a Srbije. Nakon to su majke najavile polazak
megafonom, pripadnici MUP-a Srbije pokuali su ponovno sprijeiti njihov odlazak
prema Beogradu izjavom da se nema gdje parkirati u Beogradu, pa majke ne mogu
biti primljene tamo.
Majke su revoltirane, ponaanjem srbijanskih pripadnika MUP-a, ule u autobus
i usprkos svemu krenule, da bi nakon nekoliko minuta kolona od 27 autobusa bila
ponovo zaustavljena unaprijed pripremljenom barikadom od betonskih blokova
veliine 1 x 1 m, 7 kola MUP-a Srbije i jednim bagerom, pred naplatnom kuicom
autoceste na ulasku u id. Poslije odbijanja MUP-a Srbije da ukloni barikade,
ogorene majke su, uz otre i emotivne prosvjede, napustile autobuse i krenule pjeice
za Beograd. Nakon to je kolona majki duga oko 1 km odmakla od naplatnih kuica,
zapovjednik patrole milicije naredio je uklanjanje barikada i prolazak autobusa. Majke
su se tada ponovno ukrcale u autobuse, koji su konano nakon dva sata od ulaska u
Republiku Srbiju napustili granino podruje i u pratnji MUP-a Republike Srbije
nastavile put za Beograd.
362

U 14,15 sati kolona autobusa dola je na izlazne naplatne kuice autoceste kod
imanovca, gdje je MUP Srbije opet zaustavio kolonu. Pripadnici MUP-a izjavili su da
su dobili informaciju da dolaze majke vojnika, a da mukarci koji se nalaze u autobusu
ne mogu proi, nego moraju ekati na rampi ili e biti vraeni jednim autobusom
u Zagreb. Jedan od organizatora puta zajamio je da su svi mukarci u koloni oevi
vojnika, te je dozvoljeno i njima da nastave put s kolonom.
Zatim je jedan pripadnik MUP-a traio popis svih putnika, a uz imena svakog
pojedinanog putnika i ime i prezime vojnika iji je otac ili majka. Taj je zahtjev
doekan s ogorenjem i odbijen, te traeni popis nije napravljen. Onda je reeno da
majke ne mogu ii ispred zgrade Generaltaba u Ulici kneza Miloa, nego da e ih
predstavnici JNA primiti u Domu garde na Topideru, jer da je tamo premjeten
Generaltab. Takoer, pripadnici MUP-a Srbije su zahtijevali da se kolona koja je
u meuvremenu uveana za nekoliko autobusa pristiglih iz Bosne, razbije na grupe
od po pet autobusa zbog sigurnosnih razloga. Kako je i taj zahtjev odbijen od majki
vojnika, u 14,45 kolona je pjeice krenula u smjeru Beograda. U 15 sati proputeni su
autobusi i karavana je u cijelosti dola u Beograd u 15,05 gdje je zaustavljena na mostu
Gazela.

GLAS ISTRE (30. kolovoza 1991.)

PODRKA S KOSOVA
SVIM BIEM SMO S VAMA
PRITINA (Hina) Forum ena Demokratskog saveza Kosova i Odbor roditelja za
zbrinjavanje vojnika Albanaca uputili su pismo podrke Odboru majki za povratak iz
tzv. JNA, Bedem ljubavi iz Zagreba u kojem se meu ostalim istie da ene Albanke
iz svih krajeva Jugoslavije se solidariziraju s vaim prosvjedima. Svim biem smo s
vama, i uvjerene smo da ete u ovom prljavom ratu izii kao pobjednici.

GLAS ISTRE (30. kolovoza 1991.)

RODITELJI U BEDEMU LJUBAVI
BUJE Nou izmeu srijede i etvrtka dvadesetak roditelja s podruja opine Buje
posebnim je autobusom otputovalo u Zagreb, a odatle u Beograd gdje e se prikljuiti
Bedemu ljubavi i traiti da se njihovi sinovi koji su odsluili zakonski vojni rok puste
kuama. Ovom se pokretu prikljuio skoro svaki roditelj takvog vojnika jer 21 mladi
s ovog podruja eka da skine neslavnu sivo maslinastu uniformu. Organizator i
voa puta pokreta roditelja vojnika s Bujtine je Roni Jui.
J. J.
363

GLAS ISTRE (30. kolovoza 1991.)

TISUE ISTARSKIH ENA I GRAANA PROSVJEDOVALO PROTIV
ODLUKE ARMIJSKOG VRHA O PRODUENJU VOJNOG VRHA ZA
MLADIE U TZV. JNA
MAJINSKA SRCA BEDEM LJUBAVI
Majkama Pule pridruili su se i graani, oglasile se sirene i crkvena zvona za
zaustavljanje suludog rata i povratak djece-vojnika kuama
PULA Bedem ljubavi nee se razbiti prije nego to se vojnici koji su odsluili vojni
rok vrate svojim domovima, poruilo je nekoliko tisua majki okupljenih juer u 13 sati
na mirnom prosvjedu ispred zgrade Komande garnizona u Puli. Prosvjed i deurstva
se nastavljaju i danas od 8 sati te tijekom svih narednih dana dok se majke koje su otile
u Beograd u nastojanju da srue nezakonitu odluku generala, ne vrate u svoje gradove.
Uplakanim majkama pridruili su se i graani Pule, oglasile su se sirene i crkvena zvona
za zaustavljanje suludog rata i povratak djece-vojnika kuama.
Prosvjed u organizaciji Opinskog sindikalnog povjerenitva i organizacije za
drutveni poloaj ene i obitelji zapoeo je minutom utnje za sve poginule.
Ni ovog puta asnici JA kao da nisu povjerovali nijemim suzama majki. Na pokuaj
zatvaranja kura na zgradi komande majke su uzvratile pljeskom i zviducima to
je oigledno zbunilo prisutne unutar zidova pa su ipak ostali otvoreni. Predstavnici
te iste vojske koja njihovu djecu dri kao taoce, nisu nali za shodno da im se obrate
makar jednom rijeju.
Mladii se kuama vraaju u kovezima a jo su do juer odlazili vjerujui generalima,
koji ih sada svojim odlukama tjeraju u bezumlje. Polau svoje ivote pucajui u vlastiti
narod. Svim svojim srcem dajem podrku majkama koje su krenule u Beograd na svoje
najtunije putovanje poruili su, izmeu ostalog, majke Pule i, u ime Sindikata i
Organizacije ena, Bruno Stermoti i Milka Pai.
TO SE MOGLO UTI OD MLADIH VOJNIKA KOJI SU KROZ
REETKE IZ ZGRADE KOMANDE GARNIZONA PULA GLEDALI TO
SE ZBIVA VANI
SADA NAS I NIJEMCI ELE OKUPIRATI
PULA Roditelji pulskih vojnika ali i njihovi prijatelji i sugraani pokazali su koliko
im je stalo da se vojnici takozvane JNA vrate svojim kuama. Posebno dirljivo i upravo
majinski deavalo se meutim oko zgrade komande garnizona, a nakon tog, nazovimo
ga, slubenim dijelom skupa.
Majke bez obzira da li imaju svoje sinove u vojsci ili ne, jo su satima stajale uz
prozore zgrade komande iz koje su iza svog prozora u prizemlju (dakako s reetkama)
364

stajale mlade glave vojnika koji ovdje slue vojnu obvezu. Razlog razgovarale su i
objanjavale tim gotovo djejim licima u zelenoj uniformi to se deava po Hrvatskoj i
to one ele ne samo svojoj djeci ve i njima.
Rasprave i razgovori od gotovo unih i uljivih odgovora vojnika do nijemog
kimanja glavom. I meu njima bila je nekolicina koja se takoer ve trebala skinuti,
biti uz svoju majku i negdje drugdje.
Njihovi odgovori doista najrazliitiji, doista kontradiktorni i doista naivni samo su
mogli pokazati koliko su im istinite informacije teko dostupne ili, koliko im se u
odreenim dozama o stanju u Hrvatskoj uope i govori.
Stoga ne treba uditi da se ulo i ovo mene je napadao Austrijanac, a sada nas i
Nijemci ele okupirati, ili ne elim doma jer tamo je sigurno jo gore. Ove su majke
izmanipulirane i ne slui im na ast to su ovdje, najprije su nas htjeli ubiti Slovenci,
a sada ele i Hrvati.
A koliko ima ovdje majki iji su sinovi u Narodnoj gardi, oito ne shvaajui da se
tamo odlazi dobrovoljno. No ono to je bilo najoitije bilo je samo potiho izue ja
bih najradije ipak bio doma neumoljiv je bio meutim dojam da iza njih netko
stoji, koga se na prozoru i nije moglo primijetiti. Kad je jedna majka to upitala, odgovor
je bio isuvie neuvjerljiv paa, nee nije nitko ovdje osim nas
PAZINCI STRAHUJU ZA SVOJU DJECU
PAZIN Oko 200 osoba okupilo se juer u 13 sati ispred Doma JNA u Pazinu na
mirnom protestu podravajui tako zahtjeve za povratak sinova koji su na odsluenju
vojnog roka u tzv. JNA kuama. Roditelji to strahuju za svoju djecu, ali i drugi
Pazinci, nisu htjeli ii u Pulu ve su se u akciju Bedem ljubavi ukljuili na ovaj nain
i s upaljenim svijeama.
Okupljanje e biti i danas (petak) u 13 sati ispred Doma JNA.
Akciju su organizirali roditelji iz Odbora za povrat vojnika, a uz podrku Opinskog
sindikalnog povjerenitva, Opinske organizacije Crvenog kria i skuptine opine
Pazin.
BUZETSKE MAJKE GENERALTABU NE VJERUJU
BUZET U naem gradu nema vojarni, ni vojnih objekata, zato smo se u elji da
iskaemo podrku mirotvornom pokretu majki, okupile u svojim poduzeima , tono
u 13 sati stoji u telegramima koje su ene Buzeta juer uputile okupljenim ispred
Generaltaba JNA u Beogradu, V. armijske oblasti u Zagrebu i komande garnizona u
Puli. Pridruujui se borbi i pozivu za mir i demokraciju podravaju se svi zahtjevi, a
posebno onaj o bezuvjetnom putanju vojnika kojima je istekao vojni rok.
365

Majke ove opine, Buzeta i Istre ne vjeruju vie Generaltabu i sve brojnijim
manipulacijama. Nije istina da majke ovog kraja trae da im djeca ostanu u tzv. JNA to
znai u ratu i to protiv vlastitog naroda. To je prije svega neprirodno jer koji roditelj
eli da mu sin ostane u ratu. Majke u svim jugoslavenskim republikama i miroljubivi
ljudi, ne dozvolite stoga da nas razdvoje jer nema te ideologije koja bi bila vrjednija
od ljudskog ivota ivota naih sinova, pie dalje u telegramu proitanom u svim
buzetskim poduzeima, ustanovama i organizacijama u opinskoj akciji ena, koja je
zahvaljujui i sindikalnoj organizaciji naila na odjek meu iteljima ovoga kraja.
Izvjetavaju: T. UVODI-IVEA, T. TAMBUK, D. SPONZA, G. ALIVERKO, S. BENI Fotografije: G. ETI-ZEC

GLAS ISTRE (30. kolovoza 1991.)

PETRINJA
NA MAJKE UPERILI PUKE
PETRINJA Vie od tisuu majki svih nacionalnosti iz Siska i Petrinje, iji se
sinovi nalaze na odsluenju vojnog roka u tzv. JNA, odrale su juer na sredinjem
petrinjskom trgu prosvjedni skup protiv agresije srpsko-komunistike federalne vojske
i odluke generaltaba tzv. JNA da se produi vojni rok vojnicima prologodinje
rujanske klase.
Prilikom mimohoda majki pored zapovjednitva petrinjskog vojnog garnizona
nekoliko vojnih straara uperilo je puke na kolonu majki. Takav postupak vojnih
straara izazvao je ogorenje majki, koje kau da je i iz toga vidljivo da je rije o
okupatorskoj i agresorskoj vojsci. J. A.

SLOBODNA DALMACIJA (30. kolovoza 1991.)

HLADAN DOEK MAJKI VOJNIKA U BEOGRADU
VRATILE RUE HOE SINOVE
Svega sedamdesetak beogradskih mirotvoraca saekalo roditelje vojnika iz
Hrvatske, BiH i Makedonije ispred zgrade Generaltaba Roditelji prevezeni
autobusima u Topider gdje su im poklonjene rue Revoltirane majke bacale
rue da im se vrate sinovi
BEOGRAD, 29. VIII. Popodne je u Beogradu u etrdesetak autobusa stiglo
blizu 600 (u drugim tiskovinama navodi se vei broj, op. ur.) majki i oeva vojnika
iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Makedonije. Roditelji su zatraili da Generaltab
366

JNA povue odluku o produenju vojnog roka sadanjoj generaciji vojnika, odlaganje
slanja rujanskih regruta, povratak vojske u kasarne i prestanak rata u zemlji.
One su se prema dogovoru s predstavnicima beogradskih mirotvornih pokreta trebale
okupiti ispred zgrade Generaltaba u Ulici kneza Miloa u centru Beograda, ali je
beogradska policija kolonu autobusa iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske na prilazu
Beogradu usmjerila prema Topideru, gdje se inae nalazi sjedite Garde JNA. Policija
objanjava da je Topider izabran jer je tamo vie mjesta za toliko ljudi, ima kantina, a u
gradu bi se stvorila nepotrebna guva. Tako je onemoguena veza izmeu beogradskih
pacifista, njih sedamdesetak koji su se prema dogovoru s roditeljima iz Hrvatske i BiH
skupili ispred Generaltaba, i roditelja vojnika iz Hrvatske i BiH. Njih sedamdesetak
se ispred Generaltaba nalo jo u 13 sati, ali to zbog kie, a to zbog prijetnji raznih
provokatora, ova grupa se prepolovila. Tek oko 17 sati oni su autobusom prebaeni u
Topider, poto su saznali da su roditelji iz Hrvatske, BiH i Makedonije stigli oko 16
sati u Beograd.
Branka Konji, aktivistkinja antiratnog pokreta Mir rekla nam je da je policija uvijek
znala svoj posao, i da je posljednji put kad su u Beogradu bile majke vojnika iz Bosanske
Dubice ulazila u autobuse i iz njih izvlaila Beograane koji su eljeli da se pridrue
roditeljskom protestu. Prema njezinim rijeima beogradski su pacifisti sve uinili da
se prui podrka roditeljima vojnika, tampani su pozivi za okupljanje, obavjetavane
novinske i radijske redakcije o emu se radi, ali je efekat oito minimalan jer je 70 ljudi
malo za iskazivanje solidarnosti u ime dvomilijunskog Beograda. Vei efekat po svemu
sudei imao je proglas Socijalistike partije Srbije, beogradske centrale, koja je danas
pozvala Beograane da bojkotiraju skup roditelja i mirotvoraca jer je uperen protiv
JNA kao posljednje jugoslavenske institucije.
U 11 sati u Beograd su stigla dva autobusa s roditeljima iz Brkog. Oni su takoer
preusmjereni jo s autoputa prema Topideru gdje su ih saekali oficiri i vojnici s
ruama. U razgovoru s predstavnicima JNA ogorene su majke rekle da je licemjerje
da im se nude rue kad im sinovi ginu. Ne damo da nam djeca ratuju protiv hrvatske
brae u ime lude i osvajake politike govorile su uplakane ene. Traimo od
generala da nam puste nau djecu, rekla su revoltirane ene bacajui rue koje su im
dali vojnici.
Zabiljeili smo i razgovor oca jednog vojnika iz Brkog i oficira. Prema rijeima
roditelja sin mu je prije dva mjeseca iz Zrenjanina prebaen u Slavoniju. Osijek ili
Borovo Selo. U tenku je, pet dana bez kruha i u posljednjem pismu je napisao da
je bolje da ne pie kako mu je. Inae, predvieno je da roditelje prime predstavnici
SSNO i Marko Negovanovi, general-potpukovnik JNA.
S. DUKI

367

SLOBODNA DALMACIJA (30. kolovoza 1991.)

SKUP PODRKE MAJKAMA VOJNIKA NA SPLITSKIM
PROKURATIVAMA
SRCA MAJKI NAJJAE ORUJE
Petnaestak tisua ena Splita, Solina i Katela trailo putanje zatoenih vojnika
koji su odsluili vojni rok, a u toj elji pridruili su im se elnici sindikata,
Skuptine opine, brojni umjetnici, izbjeglice
Malo je koji skup u Splitu bio toliko proet ljubavlju kao onaj koji su juer upriliile
majke, supruge, sestre i bake Splita, Solina i Katela kao znak podrke majkama
vojnika koje u isto vrijeme u Beogradu trae njihovo vraanje kuama. Petnaestak
tisua ena stalo je na splitske Prokurative i okolne prostore u jedinstvenom Bedemu
ljubavi kako bi svojom prisutnou pokazale da su za mir, slobodu i povratak sinova
iz Jugoslavenske armije svojim domovima. ene naeg podruja prikljuile su se tako
srcem, mislima, ljubavlju enama cijele Hrvatske i drugih republika koje strepe za
sudbine svojih sinova zatoenih u uniformama vojske ijim idealima ne pripadaju ni
srcem ni djelom.
Protestni skup u Splitu otvorio je dr. Vlatko Perkovi, kazalini redatelj, koji se
samoinicijativno javio za pomo u organizaciji, rekavi izmeu ostalog okupljenim
majkama:
Neka Bog bude na pomoi majkama itavoga ivota i neka se smiluje njihovoj patnji i
pravednosti. Neka suze hrvatske majke kapnu na plodno tlo svjetskog razumijevanja i
neka se iz njih rodi poticaj za svjetsku inicijativu miru na ovim prostorima.
Majkama se zatim obratio gradonaelnik Splita prof. dr. Petar Slapniar, naglasivi da
zadravanje hrvatskih sinova u vojsci nema ni ustavne, ni zakonske, ni ikakve ljudske
osnove.
Molim vas da prenesete majkama iz cijele Jugoslavije kako Hrvatska nikoga ne
ugroava i ne tei ni za ijim teritorijem. Ona je rtva agresije koju nije izazvala i na
koju zbog svog mirotvorstva nije odgovorila punim intenzitetom, jer svi mi skupa
elimo da se vai sinovi sretno vrate kuama. Njihova mladost zalogom je moguih
mirnih i demokratskih rjeenja. Morate vratiti svoje sinove zbog sebe i svih nas rekao
je na kraju dr. Slapniar.
U ime etvrte brigade Zbora narodne garde prisutnima je rije podrke uputio i
Josip Zorii, pozdravljen pljeskom prisutnih. Pozvavi sve da minutom utnje odaju
poast svim nevinim rtvama dosadanjeg rata u Hrvatskoj. Mirjana vrljak je u ime
Inicijativnog odbora majki vojnika kazala da su srca majki najjae oruje.
Nai sinovi koji se nalaze u JA tuku roene roditelje, brau, sestre, roake, prijatelje
Ne dozvolimo da postanu roboti neprijateljske vojske. Traimo da ih vrate svojim
majkama.
368

Nekoliko puta prekidana pljeskom, majkama je nekoliko rijei poeljela rei i gospoa
Rita Orlandini, Francuskinja koja ivi u Splitu i suosjea u boli svih majki, a zatim
je rije dobila prvakinja opere HNK-a Cyntia Hansel-Baki, naglaavajui da ljubav
pobjeuje sve. Rijeka tunih i odlunih majki spremnih na sve zapjevala je zatim Zovi
samo zovi, svi e sokolovi da bi se pjesmom pridruio i splitski estradni umjetnik
Nenad Vetma. U tom trenutku pred improviziranu pozornicu praena velikim
pljeskom, a noena rukom majke Muslimanke, dola je i jedna muslimanska zastava, a
Emina olja majkama vojnika rekla je da su i majke Muslimanke s njima u boli i elji
za povratak sinova.
Mikrofon je nakon toga preputen enama-majkama splitskih, katelanskih i solinskih
radnih kolektiva koje su iskazale svu tugu i brigu zbog nedolaska sinova kuama.
Njima su se svojim tunim iskustvima obratile i majke izbjeglice iz Vukovara i
Vinkovaca, Beograda i drugih mjesta iz kojih su hrvatske majke morale bjeati pred
naletom etnika i JA. Skup su pozdravili i punu podrku mu iskazali i predstavnici svih
sindikata Hrvatske, a majke su u prstenu ljubavi, s rukom u ruci do veernjih sati ostale
na Prokurativama. Ruica MIKAI
Neka suze hrvatskih majki kapnu na plodno tlo razumijevanja
Vratite nam sinove ive!
Stotine transparenata nosile su majke i ene juer na Prokurativama. Mi smo zabiljeili
sadraj samo nekih od njih: Gospodo generali, a gdje su vai sinovi?, Mi nemamo
tenkove i avione, ali imamo srce!, Generali, niste nae djece gospodari, Vratite
nam sinove ive!, Adii, krv naa na vau djecu i sinove, Majke, zaustavimo rat!,
Generali JA, nemate ni duu ni srce, Kadijeviu, raspada ti se soldateska, Mi vas
hranimo, a vi nam ubijate djecu, Generale Kadijeviu, vozi tenkove u Beograd!

SLOBODNA DALMACIJA (30. kolovoza 1991.)

Ispraaj majki u Beograd
VELIKI PROSVJEDNI SKUP MAJKI
ibenani trae svoju djecu iz JNA
ibenik je u srijedu naveer pokazao da nisu samo majke vojnika u takozvanoj JNA
protiv rata, krvoprolia, militarizma i zloinstava koja se vre nad nevinim ljudima u
gradovima i selima Hrvatske. Majkama koje su te veeri s Poljane autobusom krenule
u Beograd traiti da im se iz soldateske vrate njihova djeca, pridruilo se tisue
ibenana, ispunivi trg pred Domom omladine i Poljanu. Na tom impozantnom
skupu predsjednik SO ibenik mr. Pako Bubalo, te Gorana Pai i Gordana Odak
369

proitale su otvorena pisma ibenana domaoj i svjetskoj javnosti. Pisma su poslana

na dvadeset adresa ambasada u Jugoslaviji.
Podrku za mir, protiv rata i za vraanje vojnika kojima je istekao vojni rok dale su sve
ibenske radne organizacije, drutvene i privatne.
J. C.

VJESNIK (petak, 30. kolovoza 1991.)

ZAGREB
Majke ivim lancem mira okruile Komandu 5. vojne
oblasti u Zagrebu
Generali, nae oruje je ljubav
Prosvjed je poeo tono u podne, oglaavanjem tvornikih i automobilskih sirena.
Zvonila su crkvena zvona, a mnoga poduzea su stala s radom
ELJKO BUKA
Vie od 100.000 Zagrepana okupilo se u etvrtak ispred Komande 5. vojne oblasti na
mirnom i dostojanstvenom prosvjednom skupu, protiv nasilnog zadravanja hrvatskih
mladia u armiji.
Prosvjed je poeo tono u podne, oglaavanjem brojnih tvornikih i automobilskih
sirena, i crkvenih zvona, a brojna poduzea su prekinula proizvodnju, tako da su se
prave rijeke ljudi slijevale pred Komandu 5. vojne oblasti. Na transparentima je pisalo:
Generali ubojice, Vratite nam sinove, Majke su jae od generala i sline poruke, te
hrvatske, slovenske, muslimanske zastave i zastave EZ. Okupljenim majkama i ostalim
graanima stiglo je vie od stotinu brzojava podrke brojnih stranaka, poduzea,
sindikalnih organizacija i pokreta iz cijele Hrvatske.
SNJEANA ANTONI: Oko 13 sati, velianstveni zbor otpjevao je hrvatsku himnu
nakon ega se okupljenim graanima obratila Snjeana Antoni, tajnica Odbora majki
koji je uz Gradsko povjerenitvo SSSH i organizirao skup.
Generalima je poruila da majkama ne pokuavaju uskratiti ono to im je najsvetije a
to su njihova djeca. Ne doputamo da manipulirate njihovim ivotima i borit emo
se do posljednjeg daha. Neete nas pokolebati ni snagom svojeg oruja, oruje majki
je jae a to je beskrajna briga za njihov ivot. To nam daje snagu za borbu i, ako bude
potrebno, dat emo i svoj ivot za ivot svoje djece, dodala je Snjeana Antoni. Gdje
god ste proli ostavili ste bezumlje, razruene kue, mrtve, nastavila je prekidana
glasnim skandiranjem: Ubojice, ubojice. Moe li vaa savjest biti mirna nakon svega?
Moete li i jednoj majci pogledati u oi? Protiv koga se borite, tko su vai neprijatelji?
Istjerajte iz Hrvatske one bradate spodobe, pustite one koji su odsluili vojni rok, a s
370

ostatkom nae djece zasuite rukave i ponovno sagradite sruene kue, bolnice i kole.
Tako ete najbolje okajati svoje grijehe, poruila je na kraju generalima.
ZDENKA FARKA: U ime majki iz Vukovara, ija su djeca ve etiri dana i noi
u sklonitima, Zdenka Farka je uz burni pljesak zatraila da se do ponoi smijeni
Generaltab, a predsjedniku Tumanu je poruila da vie ne pregovara s takvim
generalima, ve samo s Evropskom zajednicom. U protivnom emo zapaliti Vukovar,
pa neka i armija gori s nama, rekla je na kraju Zdenka Farka.
Potom je Tomislav Ivi otpjevao ovih dana nesumnjivo najpopularniju pjesmu u
Hrvatskoj Stop the war in Croatia, koju je ve uo i cijeli svijet, za to vrijeme majke su
oko zgrade Komande 5. vojne oblasti formirale ivi lanac mira.
BORIS BUZANI: Okupljenim graanima obratio se i Boris Buzani,
gradonaelnik Zagreba, rekavi da je pred nama kritina toka zloinakog i
imperijalistikog rata protiv Hrvatske. Armija vie nije narodna, a pogotovo nije armija
hrvatskog naroda, jer se otvoreno stavila u slubu srbokomunistikog rukovodstva u
Beogradu. Cijela Hrvatska sada je s vama, a budite uvjereni da ovo odjekuje u itavom
svijetu. Svaki protest pribliuje nas naem zajednikom cilju, a to je sloboda. Zato
protestirajte uporno, ali i dostojanstveno, za razliku od barbarizma ija je tvrava tu
pred vama. Borite se za svoju djecu, jer ste u pravu i svi smo uz vas, poruio je majkama
gradonaelnik Zagreba.
BURNO POZDRAVLJENI KNJIEVNICI: Na prosvjednom skupu su govorili
i brojni hrvatski knjievnici i dramski umjetnici, a nastupili su i poznati pjevai.
Nedjeljko Fabrio, predsjednik DHK, rekao je da nam nitko nita ne moe jer oni koji
nas ele unititi, neka znaju da e uvijek ostati barem jedno pero koje e svijetu rei
istinu. Zagrepanima su govorili i akademici Petar egedin i Slavko Mihali, te Vlado
Gotovac, Ante Stama, Pajo Kaniaj i ostali knjievnici. Gotovac je naglasio kako
hrvatski narod nikad nee postati strailo kao oni koji govore da nas tite, zapitavi
se pri tom od koga nas tite u naoj domovini. Na kraju je poruio: Kada bih trebao
umrijeti s vama ili ivjeti sa strailima u ovoj zgradi preko, izabrao bih smrt.
PISMO PODRKE MLADENA VEDRIA: Majkama je pismo podrke poslao i mr.
Mladen Vedri, predsjednik gradske vlade. U njemu kae da je njihovo pravo na zatitu
ivota sinova najjae ljudsko pravo a najgori je zloin prisilom tjerati u rat Hrvate
protiv Hrvata, ali i sinove drugih u Jugoslaviji na unitenje ljudi i imovine u Hrvatskoj.
Vae i nae pravo, vaa i naa snaga, dobit e i ovu bitku, ali i rat za Hrvatsku, poruuje
na kraju mr. Vedri.
Cijelo vrijeme zgradu Komande 5. vojne oblasti uvale su jake policijske snage, a kako
smo doznali od njihovog zapovjednika, nije bilo ni jednog incidenta. Graani su
mirno protestirali i palili svijee dok su oficiri provirivali iza zavjesa. Generali su pred
ogorene graane postavili samo dvojicu mladih vojni policajaca koji su bojaljivo
virili iza metalnih zaklona.
371

Kako po vijestima iz Beograda, generalima nije ni na kraj pameti da puste njihove sinove
koji su odsluili vojni rok, majke su odluile da prosvjedni skup i njihovo deurstvo uz
svijee pred Komandom 5. vojne oblasti pod nazivom Bedem ljubavi nastave sve dok
se majke koje su krenule u Beograd ne vrate sa svojim sinovima. Tako je mnogo majki
cijelu no provelo pred generalskom tvravom u drutvu poznatih pjevaa i brojnih
Zagrepana. Gradsko sindikalno povjerenstvo i Odbor majki za povratak vojnika iz
JNA pozvali su estradne umjetnike iz svih glavnih gradova republika i pokrajina da
sudjeluju u mirotvornoj manifestaciji i u petak od 11 sati.
Apel
Odbor majki za povratak vojnika upuuje apel svim humanitarnim organizacijama,
forumima i institucijama za zatitu ljudskih sloboda i prava, ali i svim ljudima dobre
volje, kako u zemlji tako i u svjetskoj javnosti kojim im eli obrazloiti zahtjeve i svoj
odlazak u Beograd.
1. Traimo da Generaltab JNA odmah i neopozivo poniti svoju neustavnu i
samovoljnu odluku, o produenju sluenja vojnog roka, svim vojnicima na teritoriju
SFRJ, kojima je vojni rok istekao ili im istie do poetka rujna 1991. godine.
2. Traimo da se vojnici odmah puste i da im se u pratnji njihovih majki osigura siguran
povratak kuama.
3. Traimo da se obustave oruani sukobi, vojska vrati u vojarne i nastave demokratski
razgovori o budunosti zemlje.

VJESNIK (petak, 30. kolovoza 1991.)

Prosvjed majki irom Hrvatske
Naa djeca ele ivjeti
REDAKCIJSKI IZVJETAJ
Majke vojnika iz Hrvatske, u organizaciji Odbora majki za povratak vojnika iz JA i
suorganizaciji enske sekcije Saveza samostalnih sindikata Hrvatske, krenule su u
etvrtak u 6,30 sati ujutro autobusima sa zagrebakog Glavnog kolodvora u Beograd,
gdje e, kako je planirano, otii pred zgradu SSNO-a u Ulici kneza Miloa, da bi od
generala zahtijevale povratak sinova kuama. Majke e ostati u Beogradu dok se njihovi
zahtjevi ne ispune. Na ispraaju majki bio je i gradonaelnik Zagreba Boris Buzani.
Koloni od desetak autobusa usput e se pridruiti jo neki autobusi i osobna vozila
sa skupinama majki iz Siska, Slavonskog Broda i drugih mjesta i gradova uz autoput
Zagreb Beograd.
372

ZANIMANJE MAJKA:
Prije polaska jedna je ena, ekajui na peronu na polazak, u visoko uzdignutim
rukama dugo drala transparent na kojem je pisalo: Ime Ljiljana; nacionalnost
srpska; domovina Hrvatska; zanimanje majka.
Predsjednica Odbora Slavica Bili izjavila je pred polazak novinarima da vie od
tisuu majki vojnika iz Hrvatske odlazi u Beograd zatraiti od Generaltaba da odmah
i neopozivo poniti odluku o produenju sluenja vojnog roka svim vojnicima na
teritoriju SFRJ, kojima je taj rok istekao ili im istjee do poetka rujna, da se vojnici
odmah puste i da im se u pratnji njihovih majki osigurava povratak domovima.
Mirni prosvjed majki poeo je u etvrtak tono u 12 sati i na cijelom podruju
Istre, Hrvatskog primorja i Gorskog kotara, a pridruili su se i brojni graani koji su
zahtijevali ponitenje nelegalne odluke vojnog vrha o zadravanju vojnika u vojarnama.
Tako se u Rijeci ispred Komande rijekog garnizona okupilo vie tisua ljudi, zakrivi
sve okolne ceste. Okupljeni su pjevali Lijepu nau i druge rodoljubne pjesme, uz
povike Hrvatska, Hrvatska i Generali ubice traili prestanak okupacije Hrvatske
od strane armije.
No od srijede na etvrtak u Sinju i Cetinskoj krajini protekla je relativno mirno, no
unato tekim ratnim prilikama i u Sinju su majke na Trgu Cetinske krajine odrale
prosvjedni zbor kao podrku karavani Bedem ljubavi. Prosvjedu je prisustvovalo
nekoliko tisua majki i ena sa cijelog podruja Cetinske krajine, a solidarnost sa svim
majkama i enama Hrvatske, Bosne i Hercegovine, te Makedonije, koje su u etvrtak
krenule u Beograd iskazale su prosvjednim mimohodom oko Komande sinjskog
garnizona.
Ogorenje protiv politike rata koju vode militantni generali izrazili su u etvrtak
na sredinjem trgu brojni Zadrani, majke i sestre vojnika te drugi graani, kojima se
obratio predsjednik SO Zadra prof. Ive Livljani. Naa djeca ele ivjeti, poruio je
generalima u ime majki zadarski gradonaelnik, rekavi da sami uzmu puke u ruke
ako im je do ratovanja. Skup je zavrio paljenjem svijea.
OKUPATORSKA VOJSKA:
Jednodunu podrku zahtjevima majki vojnika dali su i Bjelovarani na krcatom Trgu
Eugena Kvaternika. Brojni govornici na skupu kakav se ne pamti u Bjelovaru naglasili
su kako znaju da je zahtjev za putanjem vojnika upuen onim jugogeneralima koji
danas nareuju da se bombe bacaju na djeje vrtie, kole, bolnice, tvornice i mirne
stanovnike Hrvatske, ali ovo im je posljednja prilika da se vrate pameti i prekinu rat
koji su zapoeli. Burnim pljeskom podran je zahtjev bjelovarskih sindikalnih radnika
kojim se pozivaju svi zaposleni da prestanu hraniti i plaati okupatorsku armiju, za
koju vie nema sumnje da je velikosrpska.
373

I majke Slavonije krenule su jutros u Beograd, da zajedno s drugim majkama otope

srca generala, izjavila je na konferenciji za novinstvo u Osijeku, lanica Odbora za
zatitu i povratak vojnika iz JA Ana Pintari. Ona je ujedno pozvala sve Osjeane, a
posebno umjetnike, da se u etvrtak u 13 sati okupe ispred Doma JA, u znak potpore
majkama koje e se okupiti u Beogradu.
Ispred Doma JNA u Dugom Selu odran je mirovni prosvjedni skup oko 500 roditelja,
veinom majki, koje su time eljele iskazati solidarnost s majkama Hrvatske u elji da
se njihovi sinovi puste iz JNA. Iz centra Dugog Sela povorka je krenula prema Domu
JNA, nosei upaljene svijee i parole.

VEERNJI LIST (30. kolovoza 1991.)

OSIJEK POD DOJMOM OKRUTNOG UBOJSTVA NOVINARA HTV-a
BEDEM LJUBAVI SPRAM DIVLJATVA
Prosvjedu majki vojnika pridruile su se i osjeke majke Medijska kampanja iz
beogradskih tvornica lai dostie vrhunac, a pozavidio bi joj i sam Goebbels
OSIJEK I iz Osijeka su juer krenule majke mladia koji slue vojni rok u tzv. JA,
a koje vojni organ ne putaju kui. Njih stotinjak otputovalo je u Beograd odluno
u svojim zahtjevima, a na konferenciji za novinstvo u Osijeku Ana Pintari, lanica
Odbora za zatitu i izlazak vojnika iz tzv. JNA, istaknula je da je Bedem ljubavi
krenuo da utopli ledena srca generala, koji nau djecu alju u smrt. U podne su se u
Osijeku, u znak prosvjeda, oglasile sirene i zvona, a u 13 sati zapoeo je mirni prosvjed
majki, roaka i graana pred Domom armije. ()
U samom gradu tijekom pretprole noi dogodila se samo jedna eksplozija, i to u
dvoritu kue u Ulici Ljudevita Posavskog. U Opu bolnicu Osijek stiglo je toga dana
devet osoba. Na alost, meu njima je i tijelo arka Kaia, snimatelja HTV-a, kojega
su ubili zloinci tzv. JA mitraljeskim hicima kod zloglasnog poligona C. Prema
rijeima dr. Kreimira Glavine, ravnatelja te bolnice, od osam ranjenih osoba etiri
su ambulantno obraene, dok su ostali zadrani na bolnikom lijeenju. Meu njima
je i drugi ranjeni lan ekipe HTV-a Dragan Krika, koji se nakon sloenih operacija
oporavlja. ()
Na jueranjoj konferenciji ponovno je govorio i Bekir Krupi, predsjednik
Demokratske zajednice Muslimana Hrvatske, koji je podrao akciju majki vojnika,
zatraio krivini postupak protiv Generaltaba tzv. JA, te najavio novi pokuaj izlaska
na trgove graana Jugoslavije. Pozvao je sve miroljubive graane na prosvjed danas u
18 sati.
B. Vrboi
374

DUBROVAKI VJESNIK (30. kolovoza 1991.)

U SRIJEDU U PONO
Majke pole u Beograd
I majke mladih vojnika iz Dubrovnika zadranih u okupatorskoj jugoslavenskoj
vojsci, pridruile su se majkama iz cijele Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Makedonije
koje su se u etvrtak 29. kolovoza trebale okupiti pred Generaltabom u Beogradu.
Dubrovkinje su pole autobusom DTS-a tono u pono izmeu srijede i etvrtka. Na
putu su, osim eljama za uspjeh njihove akcije i povrat vojnika kuama, pole ispraene
poklonima Dubrovkinje i Raguze. Majke bi u Beogradu trebale ostati sve dok se ne
ukine naredba o produetku vojnoga roka.

GLAS SLAVONIJE (30. kolovoza 1991.)

JUER U AKOVU
I akovake majke pridruile su se svim majkama u ovoj zemlji s prosvjednom da im
omrzli generali nekadanje JA, a sada ve zlikovake armije, ne zadravaju vie sinove u
redovima armije koja puca i ubija svoj narod
MOLITVA MAJKI
Kao to to ine svake veeri pred Katedralom, akovani su se i juer u podne molili
za mir. Molili su se za dostojanstvo ovjeka.
AKOVO Poslije molitve roditelji su pred Skuptinom opine izrazili svoju
ogorenost zbog svega ovoga to se danas dogaa u naoj zemlji. Majke su se pridruile
svim majkama u ovoj zemlji s prosvjedom da im generali ne zadravaju vie sinove
u redovima armije koja puca i ubija svoj narod. Otro su zahtijevale da svi oni koji
su odsluili vojni rok ODMAH dou kui, jer nema zakonskoga prava prema kojem
netko moe zadravati njihovu djecu. Traile su da i sve ostale vojnike vrate kui, jer to
vie nije armija ni jugoslavenska, ni narodna u koju su njihovi sinovi otili.
Bio je to i potresan, pun suza i oaja, ali i hrabar skup ena u akovu ije je oruje bila
majinska ljubav, hrabrost, odlunost Krenule su zatim bez straha do Doma JA i
vojarne drei se za ruke, mirno, dostojanstveno, bez rijei. Taj mimohod utnje, ini
mi se govorio je mnogo vie nego sve rijei koje su prethodno izrekle ispred zgrade
Skuptine opine. Zdravka DEAN

375

GLAS SLAVONIJE (30. kolovoza 1991.)

PORUKA MAJKI IZ NAICA
Vratite nam nae sinove
Crkvena zvona i tvornike sirene oznaile su poetak odravanja prosvjednog skupa
graana opine Naice podravajui akciju Bedem ljubavi, akciju majki cijele nae
zemlje koje su se okupile u Beogradu traei svoje sinove da ih vode kuama, te
ukidanje besmislene odluke o produenju vojnog roka i prestanak krvavog rata koji se
vodi u Hrvatskoj.
U samom sreditu Naica na Pejaevievom trgu okupilo se nekoliko stotina ena,
majki i sestara opine Naice. Tom prilikom ene su otvoreno govorile to osjeaju i
misle o ovom besmislenom ratu koji se vodi u Hrvatskoj, gdje se biva JA ponaa kao
agresor. A istu tu armiju slue njihovi sinovi, njihova djeca, koja jo nisu osjetila radost
ivota, a sada se susreu sa smru. To se najbolje vidi u brzojavu podrke koji je upuen
majkama cijele zemlje i poruci vojnim starjeinama u kojoj se kae:
Mi nismo djecu raale da biste vi upravljali njihovim ivotima. Raale smo ih i
odgajale da ive u miru i ljubavi. Nemate prava nau djecu koristiti kao bojevo streljivo
i oznaavati ih kao brojeve. Gospodo vojni asnici, ako vam je do rata uzmite oruje u
svoje ruke, naoruajte svoje sinove i borite se, a nau djecu vratite ive i zdrave njihovim
domovima.
Neka dragi Bog prati i uva sve majke na njihovom putu za izbavljenje iz vojarni
njihovih sinova. . RAJMAN

BORBA (30. kolovoza 1991.)

MAJKE IZ BiH, HRVATSKE I MAKEDONIJE U BEOGRADU
Roditelji u borbenim redovima
Uesnice mirotvornog konvoja naglaavaju da njihov dolazak u Beograd nije
ispolitizovan, ve predstavlja brigu za svu decu Jugoslavije. Nena Kunijevi: majke
Beograda ne ele rasputanje JNA, ve svih paravojnih formacija.
Beograd Autobusi sa majkama i rodbinom vojnika JNA koji su iz Bosne i
Hercegovine, Hrvatske i Makedonije krenuli da pred zgradom Generaltaba JNA u
Beogradu izraze svoj protest zbog aktivnog ukljuivanja vojske u sukobe u Hrvatskoj
i da trae otputanje svojih sinova iz redova JNA, poeli su da pristiu u glavni grad u
ranim popodnevnim asovima.
Desetak autobusa krenulo je iz Sarajeva, kolona od oko hiljadu majki uputila se iz
Zagreba, a svoj dolazak u Beograd najavili su i roditelji iz Makedonije. Njihovi glavni
376

zahtevi su identini: trai se otputanje svih vojnika septembarske klase koji su zavrili
redovan deo vojnog roka, sve dok se za ostale obveznike zahteva povlaenje iz kriznih
podruja u matine republike na dosluenje.
Ovaj kontraverzni konvoj roditelja, za koji njihovi uesnici tvrde da nije ispolitizovan
ve predstavlja samo izraz brige za svu decu Jugoslavije, po nekim drugim miljenjima
predstavlja samo jo jedan pokuaj manipulacije roditeljima u cilju daljeg razbijanja
Jugoslavije i kompromitovanja JNA.
Prvi autobus sa roditeljima, stigao je oko 12 asova ispred Garde JNA u Topideru,
a u njemu su se nalazile majke vojnika iz Brkog i okoline. Saekali su ih cveem i
sokovima vojnici i molbu da strpljivo saekaju dolazak ostalih delegacija. Najavljeno je
da e se gostima obratiti general-potpukovnik Marko Negovanovi, i vojnici koji su
deo vojnog roka proveli na hrvatskim ratitima. ()
U nervoznoj atmosferi iekivanja vee grupe roditelja iz Hrvatske i Bosne (za koju je
reeno da samo to nije stigla) roditelji iz Brkog su nekoliko puta od stareina JNA
zahtevali da se ubrza susret sa nadlenim predstavnicima SSNO. Odgovorom da se
ekaju i ostale grupe majki, oni nisu bili zadovoljni pa je dolo i do neprijatnih scena
optuivanja i vreanja.
U ovakvoj situaciji, neslavnu ulogu odigrali su i domai (jugoslavenski) novinari
svrstavajui se u optoj prepirci u redove za i protiv ovakvih okupljanja.
I ja sam roditelj i razumem strah i zabrinutost majki i oeva, ali vidim da ovde ima
i onih koji nisu doli sa asnim namerama rekao je pukovnik Lonar, bezuspeno
pokuavajui da smiri situaciju.
Oko 14.30 asova pred Domom Garde stiglo je u pet autobusa, oko 250 roditelja iz
Makedonije, zajedno sa lanovima mirovnih pokreta i organizacija ena ove Republike.
() Ovu grupu roditelja doekale su majke Beograda, predvoene Nenom Kunijevi,
koja je istakla da ne stoji iza navedenih zahteva, jer majke Beograda ne ele rasputanje
JNA, ve svih paravojnih formacija.
U momentu dok ovo javljamo, jo uvek se oekuje dolazak velike grupe roditelja iz
Hrvatske i Bosne. Po najavama, njih oko 3.000 je na putu za Beograd, a u mestima iz
kojih su doli odravaju se masovni skupovi podrke njihovim zahtevima.
E. B.
Bedem nezadovoljstva
Split. Vie od 10 tisua ljudi okupilo se na protestnom skupu roditelja, iji se sinovi
jo nalaze u JNA. Skup je odran pod parolom bedem ljubavi, a za govornicom su
se izmjenjivale majke, izraavajui svoje nezadovoljstvo zadravanjem vojnika i nakon
odsluenog vojnog roka, ali i postupcima vojske na ratitima u Hrvatskoj.
Okupljenim graanima obratio se i gradonaelnik Splita, dr. Petar Slapniar. Po
njegovim rijeima regrutni spiskovi napokon bi se trebali nai u nadlenosti organa
vlasti Republike Hrvatske.
377

Burno je pozdravljen bio i zapovjednik etvrte brigade Zbora narodne garde koji se
upravo vratio sa bojita.
Mirotvorne parole
Rijeka. Rijeke majke jue su, tano u 12 sati, kao to su ih pozvali organizatori
akcije Bedem ljubavi napravile ivi bedem oko zgrade Komande garnizona.
Oko deset hiljada majki, oeva i omladine Rijeke umesto dostojanstvenog skupa, kao
to je najavljeno uzvikivalo je mirotvorne parole: U boj, u boj, Cigani, cigani,
Ubice, etnici, etnici
Kako su naglasili lanovi ovog mirotvornog skupa, pred zgradom Komande
garnizona ostae sve dok se iz Beograda ne vrate majke sa svojim sinovima.
Z. T.
Umjetnici uz majke
Zagreb. Vie hiljada majki vojnika i graana Zagreba okupilo se na mirnom protestu
ispred Komande pete vojne oblasti u Zagrebu. Oni trae povratak svoje dece vojnika
iz Jugoslovenske armije i hitno prekidanje, kako su rekli, agresije na Hrvatsku.
Akciju pod nazivom Bedem ljubavi, u koju su se ukljuili i poznati estradni umjetnici,
organizirao je Odbor majki za povratak vojnika iz JNA i Gradsko sindikalno
povjerenitvo. Najavljeno je da e protestno deurstvo u Zagrebu potrajati sve dok se
zagrebake majke ne vrate iz Beograda.
Podrka Generaltabu
Sarajevo. Predstavnice srpskih majki Bosne i Hercegovine ija se djeca nalaze u JNA
uputile su jue telegram Generaltabu JNA u Beogradu u kojem odluno protestuju
protiv stranaki izraenih mitinga iji je cilj razbijanje JNA i Jugoslavije, te stvaranje
republikih armija, saoptilo je jue Ministarstvo za informacije BiH.
Dajemo podrku Generaltabu i JNA koja nije okupatorska ni u jednom dijelu
Jugoslavije, ve narodna u pravom smislu te rijei, naglaavaju predstavnice srpskih
majki BiH ija se djeca nalaze u JNA u telegramu koji je prosleen i Ministarstvu za
informacije.
M. L.
Protest i narednih dana
Pula. Vie od 2.000 pulskih ena jue se okupilo na pulskoj rivijeri ispred Komande
garnizona JNA kako bi mirnim protestom dali podrku majkama u Beogradu. Nakon
nekoliko dostojanstvenih istupanja majki okupljenim enama obratila se Milka Paji,
predsednik Drutva za zatitu ena, majki i Pule. Ona je pozvala prisutne ene da se
ponovo nau na istom mestu ukoliko se ne udovolji zahtevima majki u Beogradu i da
strpljivo i dostojanstveno protestuju i narednih dana.
378

Istovremeno ispred Doma JNA u Pazinu spontano se okupilo oko 150 roditelja i
graana sa slinim zahtevima. Vladimir Drueta jedan od roditelja pozvao je prisutne
da niim ne uznemiravaju pripadnika JNA te da svoje zahteve reavaju iskljuivo
mirnim sredstvima.
B. Lj.

POLITIKA (30. kolovoza 1991.)

MAJKE IZ BOSNE I HERCEGOVINE I MAKEDONIJE U DOMU JNA U
BEOGRADU
Trae da im se deca vrate iz Armije
U oekivanju razgovora s nadlenim iz Generaltaba, roditeljima se obratila Nena
Kunijevi s molbom da ne podlegnu stranakim ili nekim drugim interesima
Roditelji iz Brkog doli su juer oko podneva, kako je i najavljeno u Dom JNA u
Topideru, da bi razgovarali sa najviim stareinama SSNO i od njih zatraili prestanak
suludog rata u zemlji i ranjavanja njihove dece.
Na ulazu, vojnici su s cveem u rukama doekali majke svojih drugova.
U razgovoru sa roditeljima saznajemo da je jedan od razloga njihovog dolaska u
Beograd produetak vojnog roka za septembarsku klasu, a tome se roditelji protive.
Dva asa nakon prvog autobusa pristiglo ih je jo pet, sa roditeljima iz Makedonije.
Oni su, reklo bi se, doli sa istim zahtevom. Trae da im se deca vrate u Makedoniju
dok ne prestane oruani sukob u zemlji i da se vojnici, koji su odsluili vojni rok,
odmah puste kuama. Od Tumana trae da prestane da ubija njihovu decu. Roditelji
iz Makedonije pobunili su se juer to ih nisu primili ispred zgrade Predsednitva
SFRJ ili Generaltaba, jer su, kako rekoe, njihovi zahtevi njima upueni. ()
U ime majki Srbije pridolim roditeljima se obratila Nena Kunijevi i zaelela im
dobrodolicu. Rekla im je da je zahtev majki Srbije da se ukinu republike vojske i sve
paravojne organizacije, kao i to da se svim vojnicima obezbedi jednak tretman. Majke
Srbije mole roditelje da ne podlegnu nikakvim stranakim ili bilo kakvim drugim
organizacijama i interesima. S. Risti

379

POLITIKA (30. kolovoza 1991.)

MITINZI IROM BOSNE I HERCEGOVINE
Protiv zloupotrebe roditeljskih oseanja
Uesnici skupova u Novom Sarajevu, Nevesinju, Bilei i Trebinju dali punu podrku
JNA
U mnogim mestima u Bosni i Hercegovini i jue su odrani mitinzi u kojima je
izraena podrka Jugoslovenskoj narodnoj armiji, ali bilo je i skupova na kojima su se
ule optube na raun Armije.
Srpska demokratska stranka Novo Sarajevo sa svojim brojnim lanstvom dala je,
recimo, bezrezervnu podrku JNA i njenom Generaltabu u nastojanju da armija
i dalje ostane jugoslovenska. Istovremeno, ovakvu podrku JNA daje i Udruenje
ena Novog Sarajeva koje uz to i najotrije osuuju sramni i montirani miting pred
Skuptinom BiH u organizaciji stranaka SDA i HDZ. Srpske majke Novog Sarajeva
poruuju jo ne stoje iza zahteva neveto montirane zavjere protiv JNA.
Kako javlja na dopisnik iz Mostara, D. Mari, na izuzetno poseenom mitingu u
Nevesinju, iji je inicijator bilo Drutvo ena, takoe, dana je podrka JNA i njenim
stareinama, a otro su osueni pokuaji nekih stranaka da manipuliu oseanjima
roditelja ija su deca u vojsci.
Osuujui sve one koji danas razbijaju Jugoslaviju i Bosnu i Hercegovinu uesnici
mitinga u Bilei su, kako javlja na dopisnik N. Asanovi, dali punu podrku Armiji
i Generaltabu. Poslali su i telegram dravnom Predsednitvu, Predsednitvu BiH i
Generaltabu JNA protestujui zbog istupanja pojedinih ena koje ele da se prikau
kao zastupnice svih majki u Bosni i Hercegovini.
Jue su se u Trebinju oglasili roditelji dece koja slue JNA. Oni su osudili stranke HDZ
i SDA koje su organizovale miting u Sarajevu uperen protiv Jugoslovenske narodne
armije, saoptava na dopisnik iz Trebinja S. Demirovi.
U Banjaluci, prema informaciji naeg dopisnika Duana Kecmana, jue su se odrala
dva skupa, jedan za drugim. Dvadesetak ena muslimanske i hrvatske narodnosti
ispred zgrade Komande Banjalukog garnizona i Doma JNA u tom gradu digle su glas
protiv JNA, solidariui se na taj nain sa mitingaima iz Sarajeva. Nekoliko metara
dalje okupila se povea grupa Banjaluanki koje su, suprotno njima, dale podrku
JNA. One su skandirale: Armijo , volimo te, Neemo republike vojske, Sinovi
Krajine uvajte Jugu, i Traite mir od Tumana.
U Bosanskom Petrovcu ene su za danas u 14 asova zakazale miting podrke
pripadnicima JNA, a kako su izjavile nadlenim vlastima, one e zajedno sa svojim
sinovima da brane ugroenu Jugoslaviju na svim frontovima. (Priredila M. A.)
380

JNA jedina legitimna oruana sila

Protesti roditelja vojnika predstavljaju organizovanu i dirigovanu manipulaciju od
strane SDA i HDZ u sprezi sa secesionistikim snagama u zemlji, kae se u saoptenju
sa jueranjeg zajednikog sastanka est bosansko-hercegovakih i jugoslovenskih
politikih stranaka: Socijalistike partije Bosne i Hercegovine, Srpske demokratske
partije BiH, Saveza komunista BiH Socijalistike demokratske partije, Demokratske
stranke federalista, Jugoslovenske muslimanske organizacije i Pokreta ena Jugoslavije.
Podravajui JNA kao jedinu legitimnu oruanu silu na jugoslovenskim prostorima,
predstavnici ovih est stranaka izrazili su uenje zato to neko vie voli da mu, zatitu
pruaju trupe stranih zemalja, nego da ga titi njegova vlastita armija. A. B.

POLITIKA EKSPRES (30. kolovoza 1991.)

MAJKE IZ BiH, MAKEDONIJE I HRVATSKE DOLE U DOM GARDE
U BEOGRAD
Cveem pred roditelje
Prekinuti bezumni rat Pokuaj zloupotrebe oseanja majki
Roditelji iz Brkog prvi su stigli jue pre podne u Dom Garde u Topideru, da bi
razgovarali sa najviim stareinama SSNO i izloili im svoje zahteve. Vie od pet sati
proteklo je u oekivanju da dou roditelji iz Makedonije, Hrvatske i drugih krajeva
Jugoslavije, koji su to najavili.
Sutina zahteva roditelja iz Makedonije jeste da prestane bezumno ratovanje. Od
Franje Tumana trae da prestane da ubija decu, njihove sinove vojnike preko svojih
redarstvenika i Zbora narodne garde.
Predstavnici makedonskih ena i roditelja vojnika JNA, smatrali su da nije trebalo
ovaj susret organizovati u Domu Garde, ve ispred zgrade Predsednitva drave i
Generaltaba JNA, jer zahtevi su njima upueni.
Iz Brkog su autobusom dole samo ene iz okoline ovog grada. Najvie ih je
muslimanske i hrvatske narodnosti, ukoliko je to potrebno rei. Sa roditeljima e se,
kako se oekuje, susresti Marko Negovanovi, pomonik saveznog sekeretara, mada
oni zahtevaju da razgovaraju sa generalom Adiem i generalom Kadijeviem.
Roditelji su u Domu Garde u Topideru saekali vojnici sa cveem. Ponuen im je
vojniki ruak. Sa njima su razgovarale visoke stareine JNA, meu kojima su bili
general major Dimitrije Baucal i pukovnik Adam Lonar.
Razlonu zebnju i brigu majki za svojom decom pokuali su neki jue ispred Doma
Garde u Topideru da zloupotrebe iznoenjem ekstremnih stavova, bezrazlonih
381

optubi JNA i nacionalistikim ispadima. Na alost, u tome su uestvovali i pojedini

novinari, organizatori nekih kvazimirovnih pokreta. Majke, sasvim je izvesno jesu za
mirovne pokrete, stoga se ne treba igrati njihovim oseanjima reagovalo je nekoliko
ena iz Makedonije i Bosne.
U ime majki Srbije, okupljenim enama iz Makedonije i Bosne obratila se Nena
Kunijevi. Rekla je da majke Srbije trae ukidanje republikih vojski i paravojnih
organizacija u Jugoslaviji, koje su pravi izvor svih zala, ratovanja i pogibija u zemlji.
Kada se to uradi, nastupie mir, a neduni vojnici i oficiri nee ginuti. M. Niiforovi
Poslednja vest
STIGLO 40 AUTOBUSA
Preko 40 autobusa s roditeljima vojnika, lanovima udruenja roditelja vojnika i
mirovnih pokreta stiglo je jue u Beograd, javlja Tanjug.
Iz Generaltaba JNA u 15.30 asova su pozvali roditelje da uu u salu Doma Garde
koja ima oko hiljadu mesta i da razgovor odre u dve ili tri grupe. Roditelji su
odbili da uu, insistirajui da saekaju sve koji dolaze u Beograd, mnogi nervozni
od napornog putovanja i ekanja.

VEERNJI LIST (31. kolovoza 1991.)

Armija i KOS faistikim metodama
YU GENERALI
KOMANDA PETE VOJNE OBLASTI VE DRUGI DAN POD
OPSADOM ZAGREBAKIH MAJKI
Pred tvravom do pobjede
Nakon 24 sata ekanja javio se telefonom general Aksentijevi, ali ne s podrkom
majkama, nego prijetnjom da e onemoguiti odravanje skupa zbog naruavanja reda
i vrijeanja asnika Armije! Uasnule ih vijesti iz Beograda, ali i uvrstile u nakani da
ustraju. Pred mikrofonom i mnoge srpske majke.
ZAGREB: Dostojanstveni protest tisua zagrebakih majki i ena uao je ve u drugi
dan. Vijenac mira i ljubavi danonono se, od etvrtka u podne, plete oko Komande
Pete vojne oblasti na Kreimirovu trgu. No, njegova je poruka Vratite nam djecu,
doprla do svakoga, osim do generala zabarikadiranih u svojoj tvravi. Iz minute u
minutu na pozornici se smjenjuju gnjevne i alosne majke, koje je osim brige za njihove
sinove opteretila i briga za hrabre majke u Beogradu. Potresne su njihove ispovijesti i
svjedoanstva. Ja sam Ljiljana, srpske sam nacionalnosti, nemam sina, ali sam svim
srcem uz vas i uz odvane majke u Beogradu. S vama u i ostati. Generali, doao je kraj,
382

nemate vie koga lagati! poruila je generalima. Uz Ljiljanu, za mikrofon su u znak

podrke, stali i mnogi drugi Zagrepani srpske nacionalnosti koji podravaju pravednu
borbu majki za svoje sinove. Dvadeset etiri sata zagrebake majke su trebale ekati
na bilo kakav znak iz Komande. Oko 11 sati telefonom se javio general Aksentijevi,
ali ne da podri ene, nego da priprijeti da e biti onemogueno odravanje skupa
zbog naruavanja reda i vrijeanja asnika Armije. Na njegov su poziv organizatori
Odbor majki za povratak vojnika i Samostalni sindikat Hrvatske zamolili generale
za razgovor. U drugom telefonskom razgovoru general je svoj dolazak potvrdio, ali
ga je za pet minuta opovrgao. Kako bi se izbjegao mogui sukob, a ponajprije zbog
brige za zatoene majke u Beogradu, tri lanice Odbora oko 11,30 sati uputile su se
na razgovore u Komandu. Za to vrijeme iz Beograda su stizale uznemirujue vijesti.
Majke iz Makedonije pristale su na povratak kuama, bosanskohercegovake odvedene
su na ruak i otad se ne javljaju, samo su majke iz Hrvatske odbile napustiti zgradu na
Topideru, sve dok se ne obrate Kadijevi i Adi. Vojska i njihovi beogradski sluge
uinile su sve da sprijee kontakt majki iz Hrvatske s majkama iz Srbije, beogradskim
Mirotvornim pokretom i novinarima. Uasnule su te vijesti okupljene Zagrepanke,
ali i uvrstile njihovu nakanu da se ne miu ispred generalske tvrave, sve do pobjede.
ZVIDUK ZA GENERALE: Predstavnice Odbora majki za povratak vojnika
izvijestile su novinare o razgovorima s generalima Andrijom Raetom i Milanom
Aksentijeviem. Naalost, generali su ponovili ve poznato; za produljenje vojnog roka
posegnulo se jer se u Petoj vojnoj oblasti vie od 50% regruta nije odazvalo u lipnju i
srpnju na poziv za regrutaciju. Generali su obeali da e vojnike pustiti kuama tek kad
im istekne produljenje od 20 dana. Ako im je vjerovati, generali su rekli da nemaju u
planu donoenje slinih odluka za prosinaku klasu vojnika. Okupljeni Zagrepani
zviducima su doekali ovu vijest. Prosvjed se nastavlja.

VJESNIK (31. kolovoza 1991.)

Prsten majinske ljubavi ne poputa
Majke se ne predaju
Tri predstavnice Odbora otile su oko 13 sati u ime Odbora na razgovor generalu
Aksentijeviu.
ELJKO BUKA, MIROSLAVA KREA
Prosvjed majki vojnika i ostalih Zagrepana pred Komandom 5. vojne oblasti
nastavljen je i u petak, nakon to je mnogo majki cijelu no provelo uz zapaljene svijee
ispred, kako su je nazvale, generalske tvrave. Ve ujutro im se pridruilo nekoliko
tisua graana, a gradonaelnik Zagreba Boris Buzani pozvao je sve rukovodioce
383

poduzea da roditeljima vojnika omogue odlazak na prosvjedni skup ako to ne

remeti normalan rad.
Nakon to su se kolone Zagrepana cijelo jutro s transparentima i zastavama u rukama
slijevale prema Trgu Petra Kreimira IV. program u organizaciji Gradskog povjerenitva
SSSH nastavljen je oko 12 sati. Snjeana Antoni, tajnica Odbora majki, ponovila je
uz glasno odobravanje okupljenih graana ve poznate zahtjeve iz njihovog apela, te
da svi vojnici koji nisu odsluili vojni rok to uine u svojoj republici, a zatraila je i
aboliciju za sve izbjegle vojnike.
KONTRAMITING U BEOGRADU?: Na govornici su se smjenjivale brojne
majke sa svojim potresnim govorima, pjevai, predstavnici mirovnih grupa i ostali
Zagrepani, a okupljenima su stalno stizali novi brzojavi podrke iz cijele Jugoslavije. S
glasnim negodovanjem primljena je informacija iz Beograda da su sve majke izloene
viesatnoj fizikoj i medijskoj izolaciji, zajedno s novinarima iz Hrvatske kojima je
onemogueno javljanje u matine redakcije, te da Socijalistika partija Srbije sprema
kontramiting za podrku JA i poziva Beograane na bojkot majki iz Hrvatske.
Kako su iz Beograda stizale nimalo optimistine vijesti, okupljene majke su pozvane
da se prijave za novu malu karavanu koja e u pet autobusa krenuti u Beograd. Svi
zainteresirani prijavljivali su se u gradskom povjerenitvu SSSH na Kreimirovom
trgu. isti sindikat je izdao i proglas u kojem kau da e, ako generali Kadijevi i Adi
ne prime majke i ne rijee njihove opravdane zahtjeve, formirati ivi lanac od Zagreba
do Beograda, jer ele mir i zajedniki ivot.
AKSENTIJEVI POZVAO NA RAZGOVOR: Ipak malo nade ulila je neto
kasnije informacija da je general Milan Aksentijevi iz Komande 5. vojne oblasti,
nazvane i zagrebaka Bastilja, pozvao predstavnice Odbora majki na razgovor, to
su one prihvatile. U viesatnim pregovorima predstavnice Odbora majki su uspjele
dobiti obeanje generala Andrije Raete i Milana Aksentijevia da e se njihovim
posredstvom hitno uspostaviti veza s majkama u Beogradu i poboljanje njihova
fizikog poloaja u Domu garde, kao i vojno osiguranje majkama koje su u etvrtak
zaustavljene u Vinkovcima na putu do Vukovara, kamo su se uputile radi evakuacije
djece zatoene u tom poruenom gradu. O ukidanju odluke taba vrhovne komande
JNA o produenju vojnog roka za rujansku klasu, generali Raeta i Aksentijevi se nisu
izjasnili budui da je ta odluka, kako napominju, u iskljuivoj nadlenosti Generaltaba
u Beogradu. Na zahtjev majki da se vojska povue u vojarne, kao i da se prestanu
regrutirati novi vojnici sve dok se ne rijei pitanje novih odnosa meu republikama,
generali u Petoj vojnoj oblasti odgovorili su kako su suglasni s tim zahtjevom ali
uz uvjet da Predsjednitvo SFRJ jami da nee doi do krvoprolia nakon njihova
povlaenja. O zahtjevu majki da se vojnici koji jo nisu sluili vojni rok rasporede po
matinim republikama, generali se nisu mogli izjasniti niti jednim argumentom. Kad
su majke zatraile aboliciju za vojnike koji su pobjegli iz JNA zastraeni smru, Raeta i
384

Aksentijevi su odgovorili kako mogu jedino u ime svoje, Pete vojne oblasti jamiti da
se nee kazniti vojnici prebjegli iz njihove oblasti.
Predstavnice Odbora su po izlasku iz komande prisutno mnotvo zdruenih ena
u bedemu ljubavi obavijestile o viesatnim i mukotrpnim nastojanjima unutar
zagrebake Bastilje, pri emu su mnogi odgovori preneseni iz vojnih zidina pred
majke naili na zviduke negodovanja, te njihovu jo veu upornost u nastojanjima na
povratu sinove iz nenarodne armije.
Kulminaciju uzavrele mase izazvalo je pojavljivanje Milke Orli, roake Veljka
Kadijevia, koja je zaplakavi na pozornici zamolila, ovih dana toliko prozivanog
generala, da se smiluje nad sudbinom nedunih mladia. Molim te, Veljko, da u ime
svoje supruge i moje rodice pusti djecu kuama. Molim te, Veljko, ne dozvoli da gine
naa omladina, zavapila je ena pred kamerama uz burno odobravanje i jecaj mnogih
majki.
U toku dana graana je bilo sve vie, pa su zgradu Komande cijelo vrijeme uvale jake
policijske snage. No graani su protestirali mirno i dostojanstveno pa, koliko znamo,
nije bilo nikakvih incidenata. Unato tome u Komandi smo primijetili vojne specijalce,
a postavljeni su i grudobrani od vrea s pijeskom.
NE ODUSTAJU: Iz Odbora majki smo informirani da one ni sluajno ne namjeravaju
odustati, pa e se prosvjedni skup nastaviti sve dok se njihovi zahtjevi ne ispune i dok
se iz Beograda ne vrate majke sa sinovima. Budu li nae majke u Beogradu i dalje
izloene izolaciji, otpoet emo trajk glau! Ne ispune li se nai zahtjevi, stvorit emo
ivi bedem ljubavi cestama od Zagreba do Beograda, jer samo majka zna kolika je ljubav
prema djetetu i strah od smrti u koju ih suludo guraju bezumni generali; poruuju
majke ispred zagrebake komande Pete vojne oblasti svima onima koji njihove namjere
i dalje ne shvaaju s punom odgovornou.

ene iz Bedema ljubavi u Komandi 5. vojne oblasti na razgovoru s generalom Andrijom Raetom.
385

VJESNIK (31. kolovoza 1991.)

ut e ih u Bruxellesu, kad nee u Beogradu

ZAGREB Nakon to generali u Beogradu nisu ispunili zahtjeve majki, prosvjedni
skup ispred Komande 5. vojne oblasti nastavlja se.
Iz Beograda su stizale informacije o maltretiranju zagrebakih majki to je doekano
glasnim negodovanjem i povicima: Ubice, ubice. Ministar Ivan Cesar proitao
je pismo predsjednika hrvatske Vlade dr. Franje Greguria Izvrnom vijeu Srbije,
gradonaelniku iz Beograda i saveznom sekretaru za narodnu obranu Veljku Kadijeviu
u kojem ih moli da prime hrvatske majke koje su u Beogradu te im osiguraju ljudski
odnos budui su izloene velikom teroru.
Oko 18 sati javljeno je da su svi autobusi sa zagrebakim majkama, uz jaku policijsku
pratnju, krenuli iz Beograda. Prvi je stigao na Trg kralja Petra Kreimira oko 21.00 sat.
U njemu su bile majke koje su tijekom dana izale iz topiderskog Doma garde, a vojni
policajci ih nisu pustili natrag. Netom pristigle, ogorene majke su nam ispriale potresnu
priu kako su dva dana bile izloene maltretiranju srpskih vojnih vlasti i policije.
Kako smo doznali, Odbor majki vojnika primio je obavijest SIV-a da su majke pozvane u
Bruxelles u sjedite EZ kako bi tamo izloile svoje zahtjeve, kad ih ve nisu htjeli posluati
generali. Predstavnice Odbora na put e najvjerojatnije krenuti u subotu poslijepodne.
Oekivalo se da e ostali autobusi s majkama stii oko 23.00 sata, pa se ljudi nisu razilazili.
No zadrale su se na skupu u Slavonskom Brodu pa se njihov dolazak u Zagreb oekuje
oko 02.00 sata u subotu. Svi prisutni su odluni: ekat e ih pa makar do jutra. Prosvjedni
skup se nastavlja i u subotu jer njihovi zahtjevi nisu ispunjeni. (. Buka)

SLOBODNA DALMACIJA (31. kolovoza 1991.)

MAJKE VOJNIKA IZ HRVATSKE I BiH U BEOGRADU NEMA TKO DA

PRIMI
PONIENJE U DOMU GARDE
Vie od dvije tisue ljudi pretprolu no provelo u Domu garde na Topideru u
poniavajuim uvjetima: poslije primjedbe generala Marka Negovanovia da ne
remete san naim vojnicima, u velikoj Sali iskljuen razglas, kasnije i struja, a ventilacija
nije radila cijelo vrijeme Roditelji no prespavali na sjedalicama i po podu, a uslueni
su kavom, sokovima i keksima
BEOGRAD, 30. VIII. Veina majki vojnika Jugoslavenske armije iz Hrvatske i Bosne i
Hercegovine koje su juer dole u Beograd da trae svoje sinove, do danas poslije podne
kada piemo ovaj izvjetaj jo uvijek su u Domu garde na Topideru. Informacije
kojima raspolaemo dobivene su uglavnom posrednim putem, poto su vojne vlasti i
policija danas u kasarnu Maral Tito na Topideru putali samo probrane novinare
iz nekih beogradskih redakcija. Oko podneva, sa est autobusa, odatle su otili roditelji
iz Makedonije, ali je njihova delegacija prethodno odnijela zahtjeve makedonskih
majki u Predsjednitvo SFRJ. Njihova predvodnica Dragica Naseva za Slobodnu
Dalmaciju je rekla:

386

 Zahtjevi svih majki su identini da se poniti odluka o produenju vojnog roka,

da se omogui sluenje vojske u matinim republikama i da se osigura mir, ali se nismo
mogle sloiti sa zahtjevom hrvatskih i bosanskohercegovakih roditelja o smjenjivanju
vojnog vrha, zato to za to nemamo pokrie u odlukama makedonske skuptine.
U Predsjednitvu nas je primio sekretar i traili smo da nas u roku od osam dana o
ispunjenju naih zahtjeva izvijesti na predstavnik Vasil Tupurkovski. Odluile smo da
idemo kui, ali od naih zahtjeva ne odustajemo.
Ono, meutim, to se noas i jutros dogodilo na Topideru, a to doznajemo od ljudi
koji su itavu no proveli u Domu garde, posebna je pria. Nakon sinonjeg poziva
generala Marka Negovanovia majkama da ne remete san naim vojnicima, te
nekoliko emotivnih reakcija roditelja koje su uslijedile, u Sali je iskljuen razglas, a
neto kasnije i struja, dok ventilacija nije radila cijelo vrijeme. Vie od dvije tisue ljudi
no je provelo u oajnim uvjetima, spavajui na stolicama i po podu, a uslueni su
kavom, sokovima i keksima.
Neslaganja oko zahtjeva za smjenom Generaltaba potencirana su i brojnim
dezinformacijama koje su im tokom noi servirane. Tako se odustalo od najavljenog
protesta pred Skuptinom SFRJ, jer se u dvorani proulo da e ih eeljevi etnici
po Beogradu tui i klati. No, finale scenarija o unoenju nemira i razbijanju skupa
roditelja dolazi ujutro.
U devet sati u krug kasarne neometano ulazi autobus zvornike registracije, sa
etrdesetak mjetana iz sela Milii kod Vlasenice. Na vjetrobran je izvjeen transparent
s kukastim kriem i glavom Franje Tumana, te natpisom Franjo ubico nae
dece! Na drugom transparentu bila je slika Alije Izetbegovia, s albanskom kapom
na glavi i ahovnicom, te natpisom na kojem se trai njegovo smjenjivanje. Pristigli
mjetani Milia uzvikivali su parole u znak podrke Jugoslavenskoj armiji i srpskom
rukovodstvu, traei da njihova djeca ostanu u vojsci. Veih incidenata nije bilo, ali
su makedonske majke nakon toga odluile otii, a veina izvjestitelja slau se da je rije
o smiljenoj provokaciji.
Novinari veine jugoslavenskih redakcija satima su bezuspjeno pokuavali ui u
kasarnu da vide to se unutra dogaa, ali deurni oficir to nije doputao, traei
posebnu propusnicu Saveznog sekretarijata za narodnu obranu koja se, meutim, nije
mogla dobiti. Pred kapijom su tako ostali novinari Slobodne Dalmacije, YUTEL-a,
Associated Pressa, Vjesnika, Veernjeg lista, Radio Skopja, Radio Sarajeva, Studija
B i Radio-stanice B-92. Neometano su, meutim, uli novinari Tanjuga, Borbe,
Politike, Politike ekspres, TV Beograd i TV Novi Sad. U jednom trenutku policajci
su iz kasarne izbacili novinare Slobodne Hrvatske i fotoreportera Mladine, koji su
itavu no proveli s roditeljima, kada su preko kapije pokuavali kolegama dostaviti
najosnovnije informacije.
Neto kasnije, kapiji su prile i neke od majki vojnika, traei da se novinari puste
unutra. Pustite ih, oni su nam potrebni da vide to nam radite, govorile su. Ali nije
387

urodilo plodom, kao ni zajedniki pokuaj novinara da se obrate nekom od viih

oficira. Oko 14 sati, kasarnu na Topideru napustilo je jo nekoliko autobusa iz Bosne
i Hercegovine, kao i autobus s roditeljima iz Splita. Neto prije toga, otiao je i autobus
s mjetanima Milia, i to u pratnji trojice oficira, koji su ih, kako smo doznali, vodili u
jedan restoran na ruak.
Doznali smo takoer da se u toku jutra roditeljima obratio i portparol Jugoslavenske
armije pukovnik Milan Gvero, koji je injenicu da u Sali Doma garde nema ventilacije
ni rasvjete obrazloio time to dvorana nije predviena za stranake skupove. On
je takoer kazao da svi koji se ovdje osjeaju zatvorenima i maltretiranima, mogu
slobodno otii. Zaboravio je meutim kazati da nikome od roditelja koji su izali nije
dozvoljen povratak u kasarnu.
Kasno poslijepodne ispred kasarne Maral Tito na Topideru vidno su pojaane
snage srpske policije, jer se pronio glas da e u veernjim satima neke opozicijske stranke
iz Beograda tu organizirati protestni skup.
T. IVANI

DUBROVAKI LIST (31. kolovoza 1991.)

ISPRED VU KUPARI
PRSTEN LJUBAVI
Dubrovake ene i majke prosvjedovale su ispred vrata VU Kupari protiv rata i
nasilja u Hrvatskoj i zahtijevale sigurni povratak vojnika svojim kuama
U organizaciji Opinskog vijea Saveza samostalnih sindikata Hrvatske ispred objekata
VU Kupari odran je u etvrtak 29. kolovoza mirni prosvjed ena kao dio akcije u
Bedemu ljubavi kojemu su se odazvale ene i majke gotovo svih dubrovakih radnih
organizacija. Dubrovake su ene na ovaj nain izrazile svoju osudu rata u Hrvatskoj i
jo jednom istaknule svoje zahtjeve da se djeca, vojnici, sigurno vrate u svoje domove.
Ispred rampe VU Kupari, iju su sigurnost branili pripadnici MUP-a, govorio je
i dubrovaki katedralni upnik don Stanko Lasi, a zahtjev za rijeju upravitelja
Kupara, to su ga majke uputile a pukovnik Mahmur Aimbegovi bio spreman
ispuniti, onemoguili su pojedini mukarci ne dozvolivi mu da doe do rijei. Pa
ako u tome smislu ovaj skup i nije bio posve dostojanstven bio je strastven, to se s
obzirom na potresnu injenicu da se u Hrvatskoj vodi rat i kako je to rekla gospoa
Pave Brailo u pismu gospoi Bush u ime svih okupljenih majki borba izmeu
dobra i zla, demokracije i totalitarizma moe i opravdati.
Na ulaznim vratima VU Kupari uz hrvatsku himnu zavijorila se hrvatska zastava,
to bi tu trebala i ostati, a o tome e, kako je reeno, brinuti organizacijski odbor.
Dubrovaki dio akcije Bedema ljubavi okonan je prstenom ljubavi, velikim
388

zagrljajem ruku majki ija e ljubav i ljudska toplina, nadamo se, doprijeti i do srca
generala koji odluuju o sudbini rata i mira na ovim naim prostorima. M-Z-M

GLAS ISTRE (31. kolovoza 1991.)

BEOGRADSKA TV O DOLASKU MAJKI VOJNIKA
RUENJE JUGOSLAVIJE
BEOGRAD (Hina) Centralni dnevnik TV Beograd je dolasku majki vojnika u
Beograd posvetio oskudan prilog popraen itanjem telegrama podrki Jugoslavenskoj
armiji i priopenja Socijalistike parije Srbije u kojem se kae da je ova akcija usmjerena
na ruenje Jugoslavenske narodne armije te da zbog toga treba bojkotirati ovaj skup.
Televizija Studija B povremeno je izravno prenosila ono to se dogaalo u sali Doma
garde u Topideru, gdje je sa enama i predstavnicima mirovnih pokreta razgovarao
general-potpukovnik Marko Negovanovi.
U treem Dnevniku Prvog programa javljeno je da su majke iz Hrvatske odbile
prijedlog Marka Negovanovia da pri izlasku za govornicu osim svog kau i ime svog
sina kao i gdje slui armiju. Reeno je i to da se skupu pridruio i Mirovni pokret
iz Beograda, te da e majke sutra otii sa svojim zahtjevima u SSNO, a odatle pred
Skuptinu SFRJ.

BORBA (31. kolovoza 1991.)

JUE IROM ZEMLJE ANTIARMIJSKI SKUPOVI I MITINZI PODRKE
JUGOSLOVENSKOJ NARODNOJ ARMIJI
DRUGI DAN PROTESTA RODITELJA IZ MAKEDONIJE, BOSNE I
HERCEGOVINE I HRVATSKE U DOMU GARDE U TOPIDERU
Briga uvijena u politiku
Sa roditeljima ponovo pokuao da razgovara general Marko Negovanovi
Nesuglasice oko osnovnih zahteva Majke iz Makedonije najavile povratak
u Skopje Pred Dom garde stigli roditelji iz Vlasenice koji podravaju JNA i
Generaltab Pukovnik Milan Gvero pozvao roditelje da napuste objekat jer je
skup poprimio antiarmijski i antijugoslovenski stranaki karakter
Beograd Protesti roditelja vojnika iz Makedonije, Bosne i Hercegovine i Hrvatske
u Domu garde u Topideru nastavljeni su i tokom jueranjeg dana. Posle prvog,
neuspeno okonanog razgovora, roditeljima se u noi izmeu etvrtka i petka
ponovo obratio general-potpukovnik Marko Negovanovi, zamenik saveznog
389

sekretara za narodnu odbranu. Praen salvama zviduka i negodovanja, Negovanovi

je okupljenima saoptio da je pored dobronamernih u dvorani mnogo onih ija
deca uopte nisu u JNA i koji nameu atmosferu netolerantnosti u kojoj se ne moe
razgovarati. Pomonik saveznog sekretara je jo jednom ponovio da Jugoslavenska
narodna armija u sukobima koji su u toku nijednom nije prva pucala ve je to uinila
iskljuivo u samoodbrani.
Iza napada stoje oni koji po svaku cenu ele uvui JNA u rat. Veina zahteva koje ste
izneli nije u naoj nadlenosti, a va osnovni zahtev mir, je i u naem interesu (burno
negodovanje). Molimo vas da izvrite pritisak na snage u naim republikama koje
mogu uticati na promenu sadanjeg stanja rekao je general Negovanovi pozvavi
roditelje da se mirno i dostojanstveno raziu to su prisutni popratili povicima:
Neemo, neemo.
U jueranjim ranim jutarnjim asovima Odbor roditelja, koji je formiran tokom
noi, pokuao je da napravi zajednike zakljuke za sve tri grupe roditelja. Oko prva
tri zahteva (bezuslovno povlaenje septembarske klase vojnika iz JNA, dosluivanje
vojnog roka u matinoj republici za vojnike koji su jo uvek u JNA i slanje regruta
samo u svoju republiku), dogovor je brzo postignut. Meutim ubrzo je izbio spor
jer se predstavnica majki iz Makedonije Nada Zrmanovski nije sloila sa zahtevom
roditelja iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine da se ukoliko se ne prihvate svi zahtevi
zatrai ostavka Generaltaba. Zrmanovska je naglasila da roditelji iz Makedonije nisu
doli sa takvim zahtevima u Beograd i da ne ele nikakvo politizovanje.
Pomenutim zahtevima majke iz Makedonije su dodale i predlog za transformaciju
JNA (njeno brojano smanjenje), grupa iz Hrvatske obustavu svih vojnih akcija i
ubijanja, a roditelji iz Bosne i Hercegovine zahtev da se jedinice sa tog podruja mogu
upotrebiti na kriznim aritima samo uz doputenje BiH. Komentariui hrvatske
zahteve Marija Suk, voa grupe iz Osijeka je naglasila da ene iz Makedonije nemaju
zahteve za mir jer one nemaju rat, dodavi da u Slavoniji vai sinovi sada moda
ubijaju mog sina, oni moraju pucati po nareenju i vi uopte ne znate ta sve vaa deca
moraju raditi.
Spor izmeu ovih grupa zavren je tako to je deo majki iz Makedonije napustio salu.
Oko deset asova grupa iz Makedonije najavila je povratak u Skopje, poruivi da
podrava osnovne zahteve onih koje ostaju.
U isto vreme pred Dom garde je stiglo 50 roditelja iz Milia i Vlasenice nosei veliki
transparent sa Tumanovom slikom na kome je pisalo Smrt ubici naih sinova i
Mi smo za JNA. Vela Smiljani, Rada Dragievi i Vojislava Nasti novinarima
su saoptile da osim Srpkinja u ovoj grupi ima i Hrvatica i da daju punu podrku
Generaltabu i JNA. Izmeu dve grupe dolo je do manjih arki i provociranja ali bez
nekih posledica.
390

Prepodnevno okupljanje proteklo je u atmosferi sitnih svaa i meusobnih arki

uz optu nervozu i umor. Nastavljeno je i irenje dezinformacija pa je roditeljima
saopteno da su izolovani i da niko ne zna gde se oni nalaze, da je stranim novinarima
spreen ulaz u Dom garde.
Posle najave odlaska Makedonki predstavnice roditelja iz Hrvatske i Bosne i
Hercegovine Marija Suk i Fatima Kafei su saoptile da ove dve grupe u Beogradu
ostaju do ispunjenja svih zahteva.
Neto posle 14 asova roditeljima okupljenim u Domu garde obratio se pukovnik
Milan Gvero naglasivi da je skup poprimio antiarmijski i antijugoslovenski stranaki
karakter. Gvero je dodao da se takve manifestacije ne mogu odravati u vojnim
objektima i da su ovde u pitanju manipulacije i neasne radnje. Pozvao je prisutne
da skup privedu kraju i napuste objekat. U protivnom sve posledice snosie poznati
organizatori iz pojedinih republika.
Gvero je obavestio okupljene da Hrvatska televizija objavljuje informacije prema
kojima su roditelji okupljeni u Topideru zatvoreni, maltretirani i da su taoci. Roditelji
su njegove rei popratili povicima Jesmo, jesmo.
Pukovnik Milan Gvero je zatim napustio salu u kojoj je i dalje ostalo oko 1.000
roditelja.
Oko 16 asova, roditelji su poeli da naputaju Dom garde i da se ukrcavaju u autobuse
prema Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Makedoniji.
Z. APONJI
Gvero razgovarao sa majkama iz Milia
Grupi od 50-ak majki, koja je juer stigla iz sela Milii (Bosna i Hercegovina) da
da podrku Jugoslovenskoj narodnoj armiji obratio se u maloj Sali Doma garde u
Topideru pukovnik Milan Gvero. Njegov ulazak u salu propraen je gromoglasnim
aplauzom i skandiranjem Armija, Armija, Jugoslavija, Jugoslavija. uli su se i povici
neemo nacionalne armije.
Gvero se zahvalio na izrazima podrke Jugoslovenskoj narodnoj armiji koja, kako
je rekao, savesno obavlja svoje zadatke u vreme kada bezumlje nadvladava razum i
kada mnogi manipuliu oseanjima majki. Nakon Gverovog obraanja re je data
roditeljima.

391

PREMA PISANJU SARAJEVSKIH VEERNJIH NOVINA

Devize za plakanje
Sarajlija Hanefija urkovi tvrdi da su mu nepoznati ljudi nudili 500 maraka da sa
svojom porodicom protestuje ispred Skuptine BiH protiv JNA
Sarajevo. Jesu li uplakane majke irom Bosne i Hercegovine na gradske trgove
izale sasvim spontano i samoorganizovano sa zahtjevom da JNA njihovu djecu
vrati kuama, ili se to dogodilo u reiji SDA i HDZ, kako tvrdi SDS BiH, postaje
prvorazredno pitanje u odnosima meu partnerima na vlasti, ali i dilema koju bi rado
da razjasni u nedoumicu dovedeni obian svijet.
Da gdje ima dima ima i vatre svjedoe sarajevske Veernje novine. Ovaj list je jue
objavio ispovijest Hanefije urkovia, Sarajlije 26 godina zaposlenog u Njemakoj,
u kojoj on opisuje kako je od dvojice nepoznatih ljudi dobio 500 maraka da bi sa
porodicom iao pred Skuptinu BiH i protestovao protiv JNA.
Najprije su me zvali telefonom. Traili su da se sastanemo. Nisu se predstavljali.
Pristao sam. Dola su dvojica sa torbicom kod Hotela Evropa. Odmah su poeli
priati da oni znaju da sam ja Musliman i da je moja dunost da uestvujem na mitingu
pred Skuptinom BiH, da povedem enu i djecu, da kukaju, da viu vratite nam sina
i slino. Jedan od njih je otvorio tanu, punu mahom deviza, izvadio 500 DEM i dao
mi. Odbio sam, a oni su mi novanicu ugurali u ruku. Traili su da dovedem jo ljudi
iz komiluka, da viemo i traimo smjenu generala, da budemo protiv JNA, rekli su da
e me gledati na TV i da e ako budem dobar biti i ekstra nekoliko hiljada maraka
pria Hanefija urkovi. On je novinare sam potraio, da bi kako je rekao, raskrinkao
stranke koje podmiuju ljude, manipuliu masama i organizuju mitinge.
urkovi je bliske susrete sa stranakim emisarima imao i u Njemakoj. Prije izbora
im je, pria, dao 1.000 DEM, a oni su trili jo pa kada im nije ispunio zahtjeve isjekli
su mu gume na automobilu. On tvrdi da oni o naim ljudima u Njemakoj znaju
sve podatke i da on zna mnogo ljudi koji su strankama dali pare, ali sada ute zbog
sramote. Odmazde se, kae urkovi, ne boji, i nee da pripada ni jednoj stranci.
N. BUTUROVI

PRITINA
Poziv na dezerterstvo
Pritina. Koordinacioni odbor politikih partija Albanaca, iji je predsednik
Ibrahim Rugova, saoptenjem je jue izrazio protest zbog zloupotrebe albanskih
vojnika u JNA, u kome se izmeu ostalog kae protiv smo angaovanja Armije
392

u unutranjim sukobima u Jugoslaviji i Armija nije i ne moe biti sredstvo

meurepubliko-nacionalnih obraunavanja, da bi se zatim saoptilo:
Ova zajednica nema moralnog prava, s obzirom na poloaj i obespravljenost Albanaca
u Jugoslaviji, da mobilie i upotrebi Albance u bilo kakvim armijskim angaovanjima,
da se vojnici Albanci premeste iz zone ratnog angaovanja JNA i apelujemo na sve
vojnike Albance da ne prihvate rat protiv bilo kojeg naroda u Jugoslaviji i da, uz nuno
obezbeenje svojih ivota, koriste svaku eventualnu priliku i mogunost da izbegnu
ove neustavne i nemoralne nametnute im obaveze.
M.A.
UTANJE ZA MIR Pritina. Odbor roditelja za brigu o vojnicima Albancima
i Forum ena Demokratskog saveza Kosova zakazali su za danas (subota) popodne
protestni zbor za mir i povratak onih vojnika Albanaca kui, koji su odsluili vojni
rok.
Protestni zbor e se odrati na platou drutveno-sportskog centra Boro i Ramiz, a
majke i sestre vojnika e jedan sat mirno protestovati, nosei samo parole. Predvieno
je da ne bude nikakvih govora.

VEERNJE NOVOSTI (31. kolovoza 1991.)

RODITELJI VOJNIKA IZ BiH, HRVATSKE I MAKEDONIJE U
TOPIDERU
POVRATAK SAMO SA SINOVIMA
Vie od 2.500 roditelja iz tri republike trai da im deca skinu uniforme i vrate se
kuama ili prekomanduju iz kriznih podruja
U BEOGRADSKOM Domu JNA u Topideru drugi dan boravi vie od 2.500
roditelja vojnika iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Makedonije zahtevajui da im se
deca vrate kuama ili prekomanduju van kriznih arita.
U meuvremenu Forum roditelja za zatitu vojnika BiH i Hrvatske traio je da,
ukoliko se ne udovolji njihovim zahtevima, kompletan Generaltab oruanih snaga
SFRJ podnese neopozivu ostavku. Sa ovim se nisu sloili roditelji iz Makedonije.
Sva tri foruma, meutim jedinstvena su u ostalim zahtevima: izmeu ostalog da se
obustave svi sukobi na kriznim podrujima, vojnici povuku u svoje matine republike
i tamo da nastave sluenje vojnog roka, zatim, da se regruti septembarske klase iz
Bosne i Hercegovine ne upuuju u vojsku dok se ne raisti situacija u zemlji. Roditelji,
takoer, zahtevaju da se jedinice JNA stacionirane u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj,
ne upuuju u ratne okraje bez odluke Predsednitva ovih republika, osim u odbrani
spoljnih granica od spoljnog neprijatelja. Zahteva se jo i da se vojnici i vojni obveznici
393

koji napuste JNA ne smatraju dezerterima i da se ukine naredba o produenju vojnog

roka.
Ovde emo ostati sve dok nam ne dovedu nae sinove rekao je jedan roditelj
iz Rijeke podran aplauzom. A, predsjednik Foruma iz Bosne i Hercegovine Murije
Bai, je dodao:
Mi smo ovde zatoeni. Molim vas, nemojte razgovarati s predstavnicima JNA jer
oni samo ele da nas isprovociraju da bi nas isterali odavde.
Neto kasnije Pava Barii, lan Foruma roditelja BiH je obavestila prisutne da joj
je u telefonskom razgovoru reeno da ih nitko od predstavnika (generali) SSNO,
nee primiti, pa je Forum roditelja zatraio razgovor s predsednikom Predsednitva
SFRJ Stjepanom Mesiem i lanovima Predsednitva Bogiem Bogieviem i Vasilom
Tupurkovskim.
Do zakljuenja ovog izdanja roditelji vojnika iz Hrvatske, BiH i Makedonije, jo nisu
napustili beogradski Dom JNA u Topideru.
E.V.N.
HAOS
GENERAL-major Dimitrije Baucal otro je demantovo da je gostima iz tri republike
bilo ta uskraeno. Meutim, potvrdio je da su mnogi zahtevi roditelja neumesni, a
da su optube na raun JNA koje dolaze iz BiH i Hrvatske, krajnje tendenciozne i
neistinite. U uslovima dirigovanog haosa istako je general Baucal nemogue je
razgovarati.

NEDJELJNI VJESNIK (1. rujna 1991.)

Nakon povratka majki iz Beograda
Po pravdu u Bruxelles
Izdrat emo jer su uz nas nai sinovi i na narod! Generali odstupite! Vae je vrijeme
prolo, vi ste sami!
Ogorene, izmuene i maltretirane majke koje su se iz Beograda vratile bez sinova, u
subotu ujutro oko dva sata doekalo je nekoliko desetaka tisua graana. Pozdravio ih
je i gradonaelnik Zagreba, Boris Buzani, koji im je proitao ohrabrujuu poruku
predsjednika Tumana. Njihov se bedem ljubavi nastavlja odlaskom u Bruxelles, u
nedjelju u 16 sati ispred platoa na stadionu HAKGraanskog kamo idu na poziv
Evropskog parlamenta. U ponedjeljak 2. rujna skupit e se pred Vijeem Evropske
zajednice kako bi civiliziranom svijetu jo jednom pokazale to im to, i na kakav
nain uskrauju jugogenerali, reeno je u subotu na konferenciji za novinare.
394

TRAE IZDAVANJE POTVRDA: Odbor za povratak vojnika iz JNA predoit

e svjetskoj javnosti zahtjeve za ponitenjem odluke SSNO-a, za produenje vojnog
roka vojnicima koji su ga odsluili jo prije 20 dana. Upoznat e Evropsku zajednicu
i sa zahtjevom da se vojska povue u vojarne i da prestane regrutacija novih vojnika
sve do mirnog rjeenja jugoslavenske krize. Svijet e izravno uti elju majki da se
njihova djeca koja jo nisu sluila vojni rok rasporede po matinim republikama,
kao i da majke u svojim zahtjevima trae aboliciju za sve vojnike koji su zastraeni
smru pobjegli iz nenarodne armije. Stoga majke u ime Odbora za povratak vojnika
iz JNA trae od odgovornih diljem Hrvatske da uspostave deurstva na fakultetima
radi brzog izdavanja potvrda kojima e se evidentirati vojnici studenti zahvaeni
nasilnim produenjem vojnog roka. Odbor za pokret majki trai otvaranje svih poti
u Hrvatskoj, kako bi se te potvrde mogle to bre odaslati po vojarnama. U pratnji
do Bruxellesa mole da im se osigura pokretna radio-stanica i kola hitne pomoi s
dvije lijenike ekipe. Sve humanitarne i sportske organizacije majke pozivaju da ih
doekaju na putu kroz Austriju. Transportna poduzea koja mogu pomoi u prijevozu
majki mogu im se javiti na telefone 422-182, 422-382, 274-874. Odbor majki trai da
se opravdaju izostanci s posla svim majkama koje putuju u Bruxelles, a mole Policijsku
upravu Zagreba da se u toku subote osiguraju sve potrebne slube za pravovremeno
izdavanje ili produenje putovnica. Na put u Evropu Odbor majki posebno poziva
majke u izbjeglitvu, kao i sve majke vojnika koje su u mogunosti da im se prikljue.
U PRATNJI KOSOVACA: Konferencija za novinare ujedno je bila i prigoda
kojom su se majke zahvalile svima onima koji su ih podrali u njihovim majinskim,
mirotvornim i pravednim zahtjevima. Bila je to prigoda za brojne ispovijesti majki
koje su novinarima pokuale prepriati svu neizvjesnost proivljavanju u beogradskoj
vojarni na Topideru. Bile smo fiziki i psihiki maltretirane. Nakon prve barikade
kod ida probile smo ivi zid policajaca i nastavile put ka Beogradu pjeice. Vidjevi
da ne odustajemo, policajci su se smilovali i vratili nas natrag u autobuse. Po ulasku u
kasarnu bile smo odsjeene od svijeta i svih zbivanja. Iskljuili su nam struju, razglas,
klima ureaje, telefone, onemoguili telefoniranje Putali su nam glasnu muziku uz
uestale poruke svakog gosta tri dana dosta. Dvorana je bila puna civila, kosovaca,
tako da je svaka od nas imala jednog u pratnji. Ni to im nije bilo dovoljno pa su u
dvoranu ubacili stotinjak ena (iz Zvornika?) s jugoslavenskim zastavama koje su
vikale: Hoemo partiju, hoemo Jugoslaviju! Hrvatski novinari koji su s majkama
iz Zagreba krenuli u Beograd onemogueni su u informiranju, a jedinog stranog
novinara koji se s njima zatekao u dvorani silom su odvukli iz prostora. Za to vrijeme
su beogradski mediji u udarnim informativnim emisijama obavjetavali javnost kako
su u Beograd stigle ene iz Hrvatske spremne na ruenje Jugoslavije.
DOLE RUITI JUGOSLAVIJU: O neinformiranosti beogradske javnosti o svemu
to se dogaa, pa i o dolasku majki vojnika, govori i pria jedna od majki koja je uspjela
zabiljeiti upit jedne od prolaznica. Od kuda ste vi dole u tako velikom broju? to vas
395

je dovelo? I ona je mislila da su dole sruiti Jugoslaviju, na to su upuivali i kordoni

policije. Majke kau da takav doek i ispraaj vjerojatno nema ni sam predsjednik Srbije
kad odlazi na put svaki trei autobus praen je punim kombijem policajaca. Bedem
ljubavi u Zagrebu je i nakon povratka majki iz Beograda okruivao Komandu 5. vojne
oblasti, da bi se u subotu oko 15 sati iz sigurnosnih razloga premjestio na Trg bana
Jelaia. Tamo e majke i ene mirno demonstrirati sve dok se njihovim zahtjevima
ne udovolji, a Skup pred Komandom se odgaa do daljnjega. Do tada Obor majki za
povratak vojnika iz JNA i dalje poruuje: Izdrat emo, jer uz nas su nai sinovi i na
narod. Generali odstupite! Vae je vrijeme prolo, vi ste sami! Miroslava Krea

VEERNJI LIST (nedjelja, 1. rujna 1991., str. 12)

PO POVRATKU IZ BEOGRADA ODBOR MAJKI ZA POVRAT VOJNIKA
IZ TZV. JA ODRAO KONFERENCIJU ZA NOVINARE
PO MIR U BRUXELLES
Majke e u Europi zahtijevati sve ono to su traile od beutnih jugo-generala,
a njihovi kao i zahtjevi svih graana Republike Hrvatske poinju i zavravaju
jednim mirom!
ZAGREB Bedem ljubavi se nastavlja do mira. Majke, ije zahtjeve srbokomunistiki
generali u Beogradu nisu htjeli ni sasluati, a kamoli na njih togod odgovoriti, odluile
su danas krenuti u Bruxelles, sredite Europske zajednice. To je novinarima reeno juer
na konferenciji Odbora majki za povrat vojnika iz JA. U sreditu Europske zajednice
majke e zahtijevati i vie nego to su traile od beutnih jugo-generala, a njihovi
kao i zahtjevi svih graana Republike Hrvatske poinju i zavravaju jednim mirom!
Majke koje danas kreu u Belgiju mole hrvatsku podrunicu Caritasa da se hitno
povee s europskima radi pratnje i pomoi na putu. Takoer su zamoljena europska
humanitarna, kulturna i sportska drutva da ih doekaju, posebice u gradovima u
kojima nakratko zastaju u Salzburgu, Mnchenu, Klnu Majke mole poduzea
da opravdaju izostanke s posla svima koji ele krenuti u Bruxelles. Nadlene slube
Policijske uprave zamoljene su da omogue hitno produenje ili izdavanje kolektivne
putovnice. Takoer se mole autobusni prijevoznici da osiguraju autobuse za put u
Belgiju, a svoje usluge prijevoznici mogu ponuditi do nedjelje u 15 sati. Dok majke,
ne gubei nadu da e spasiti svoje sinove kreu u Europu, pomo svojim sinovima
oekuju i od fakulteta te od HPT-a. Mole da se hitno organizira stalno deurstvo na
svim fakultetima u Republici Hrvatskoj radi izdavanja potvrda za klasifikacijske ispite
treeg upisnog roka. HPT pak mole da otvori pote irom Hrvatske kako bi spasonosne
potvrde mogle to prije stii u vojarne. I odlazak i povratak iz Beograda majkama je bio
pravi krini put. Bile su doekane barikadama, milicijskim kordonima, pendrecima,
396

maltretiranjem Bile su gladne, edne, zatoene. Srbijanski su ih domaini ispratili

iz Beograda tako da su se beogradske ulice, kako kau, plavile od milicijskih uniformi.
No ne daju se pokolebati. Bedem ljubavi i mira poruku e prenijeti i Europi: Obini
smo ljudi koji hoe ivjeti i raditi u miru. Idemo u svijet spasiti svoje sinove. U ovoj
pravednoj borbi protiv rata neka nas svojom majinskom ljubavi podre sve majke
svijeta.
M. ari i V. ako
Kako na put
ZAGREB: U organizaciji Odbora Bedema ljubavi majke kreu danas u 16 sati iz
Zagreba (s parkiralita s june strane stadiona HAK Graanskog) u Bruxelles.
Stoga organizacijski odbor Bedema poziva sve zainteresirane da se jave najbliim
odborima u svojim gradovima. U Zagreb bi trebale stii najkasnije u nedjelju do
15 sati, na eljezniki kolodvor. Organizacijski odbor iz Zagreba moli sve odbore
gradova i regija da broj polaznika jave na telefonske brojeve 041/422-182, 422-382,
474-874 ili na telefax 041/278-971. Na te se brojeve mogu javiti i prijevoznici koji
mogu ponuditi prijevoz. Deurstvo na tim telefonskim linijama bit e organizirano do
polaska. Preporuuje se takoer da zainteresirani sluaju redovite vijesti na HRT kako
bi saznali sve novosti u vezi s odlaskom u Bruxelles. (V. .)
Zahtjevi majki
1. Mir, 2. Ukidanje odluke taba vrhovne vojne komande JNA o produenju sluenja
vojnog roka za rujansku klasu, 3. Povlaenje vojske u vojarne (odmah), prestanak
regrutacije novih vojnika do mirnog rjeenja krize, prestanak agresije Srbije i JNA na
Hrvatsku, 4. Upuivanje onih koji jo nisu odsluili vojni rok na dalje odsluenje u
matine republike, 5. Abolicija za vojnike koju su iz straha za vlastite ivote pobjegli iz
JNA, 6. Mir.
PREKINUTO PROTESTNO OKUPLJANJE PRED KOMANDOM 5. VOJNE
OBLASTI
Ii emo do kraja!
Okupljanje na Kreimirovu trgu juer je prekinuto iz sigurnosnih razloga. To ne znai
da je prekinuta akcija Bedem ljubavi. Premda razoarane to su privremeno napustile
Kreimirov trg, majke iz Odbora govore o uspjehu akcije i odlunosti da je nastave.
Ako su generali mislili da smo odustale, prevarili su se. Ii emo do kraja! kae
Snjeana Antoni, lanica Odbora majki. Prema rijeima Vesne Miheli Vili, akcija je
posluila svojoj svrsi, jer se o pohodu majki i njihovim zahtjevima saznalo u direktnom
televizijskom prijenosu u vie od 40 zemalja svijeta. Sada se sve koncentrira na
dobro organizirani to masovniji odlazak majki u Bruxelles kae V. Miheli Vili.
Ii e majke iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Makedonije i majke s Kosova, ako
397

se uspiju probiti. Iz Odbora poruuju da e se masovno okupljanje, slino onome

pred Komandom 5. vojne oblasti, organizirati za doek majki iz Bruxellesa, o emu e
javnost biti na vrijeme obavijetena. (M. U., M. Dk.)
KAKO JE PROTEKAO TREI DAN BEDEMA LJUBAVI U ZAGREBU
SUZE S OBJE STRANE
Zagreb Nekoliko tisua zagrebakih majki, sestara, baka, oeva, brae, rodbine i
vojnika spontano su se i juer oko podneva okupili pred komandom Pete vojne oblasti
na Trgu Petra Kreimira IV. Svijee pred komandom zgasnule su u zoru kada su majke
koje su tu bdjele cijelu no otile kui. Oko 10 sati vratile su se, ponovno ih upalile, uzele
transparente i hrvatske zastave, te ponosno stale naspram zlokobno zamraene zgrade
vojne komande. Iz Bedema ljubavi izdvojila se mlada majka s djetetom u kolicima i kroz
suze se obratila dvojici vojnika, koji pod ljemom i punom ratnom opremom uvaju
danima zatvorena vrata komande. Doviknula im je: Zato ne bjeite? Bacite puke i
doite meu nas uvat emo vas. Molba uplakane majke, ponovljena nekoliko puta,
izmamila je krupne suze u oima uniformiranih mladia. Gorko su zaplakale mnoge
ene, a stotinu je ljudi vojnikove suze nagradilo pljeskom. Brzo su se otvorila vrata
Komande i novom straom zamijenjen je uplakani vojnik. Za to vrijeme iza pozornice
okupljali su se mnogi Zagrepani nudei Kreimiru Doleniu, organizatoru skupa
svoje stihove, tople rijei upuene mladiima zatoenim u tzv. Jugoslavenskoj armiji.
Gnjevne i alosne majke zbijeno su upuivale svoj prosvjed protiv krvoprolia,
prepriavale ispovijesti svojih sinova, koji su jo u okupatorskoj vojsci. Meu majkama
bilo je mnogo sugraanki koje nemaju sina vojnika, ali su u Bedemu ljubavi sudjelovale
svaki dan jednakom estinom. Svijet mora vidjeti koja je tragedija snala hrvatski narod,
nau djecu kazuje pravnica Boena Puklavec iz Zagreba, podravajui put hrvatskih
majki koje e na poziv Europske zajednice otputovati u Bruxelles. Skup nee zavriti s
povratkom majki iz Belgije, ve e se nastaviti sve dok u Hrvatskoj ponovo ne zavlada
mir. Stoga Odbor majki apelira na zagrebaka poduzea i sve organizacije da podre
Bedem mira i ljubavi na sve naine. Obratile su se juer i pekarima te tvornicama hrane
da svojim dobrotvornim prilozima u hrani i piu pomognu i ojaaju bedem koji mora
pobijediti.
R. Ivanovi. K. Roman
TELEX
ZAGREB FRONTA LJUBAVI Majina ljubav razornija je od baruta ubojica,
pa arhitekti rata, uniformirani u odore generala, nadahnuti kopitom imperijalnog
srbizma, putuju u nepovrat i tame pakla. Vaa krv, vaa bol i ranjena srca, grade ovdje
na naoj djedovini, nezavisnu, slobodnu, suverenu i demokratsku Hrvatsku, kae se u
priopenju HNS-a to ga je potpisala predsjednica Savka Dabevi Kuar.
398

IBENIK SOLIDARNOST KAKVA SE NE PAMTI Takvu solidarnost i

zajednitvo ibenik ne pamti. Nou se ispred Komande okuplja i vie od 5000 ljudi.
Na mjestu deurstva spontano se organizira kulturno-zabavni program i molitva.
ibenski taksisti voze majke besplatno, a graani, privatni ugostitelji i poduzea
samoinicijativno okupljenim majkama donose kavu, pie, hranu i kolae, koji najveim
dijelom zavravaju s druge strane iane ograde u rukama mladih vojnika. (S. F.)
BEOGRAD ISTINA GENERALA PUJIA Grupi od 300 roditelja iz Banjaluke
i Bosanske krajine, koji daju podrku JNA i ouvanju Jugoslavije, obratio se juer u
Domu garde u Topideru pomonik saveznog sekretara za narodnu obranu, generalmajor Milan Puji. Zahvalivi na izrazima podrke rekao je: Imali smo ovih dana
velike grupe, dijelom roditelja, a vie onih koji to nisu bili, i doekali smo ih kao goste,
a zapravo su oni doli da srue Armiju i Jugoslaviju, ocijenio je general Pulji posjet
roditelja iz Makedonije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine i dodao da im ovdje i nije bilo
mjesto. Doli su da trae svoje sinove ovdje, a njihovi vojnici im poruuju da odluno
ele ostati u JNA. (T)
VARADIN VRATILE SE VARADINKE Juer ujutro u tri sata vratile su se u dva
autobusa majke s podruja varadinske regije, koje su u sklopu akcije Bedem ljubavi
boravile u Beogradu. One su autobusima stigle pred komandu Varadinskog korpusa,
gdje ih je doekalo vie stotina Varadinaca, koji ve dva dana mirno protestiraju. (.
K.)
RIJEKA RIJEANI DOEKALI SUGRAANKE Juer rano ujutro, nakon
opasna i mukotrpna putovanja, poniavajueg doeka i ispraaja iz Beograda, u Rijeku
se vratilo pedesetak majki iji sinovi slue vojni rok u vojarnama irom Jugoslavije.
Ispred rijeke Guvernerove palae stotine Rijeana doekalo je svoje sugraanke i tako
ih jo jednom podralo. (V. M.)
UREVAC GENERALI NEMAJU ANSE Koliko god generali mrzili hrvatski
narod i sve to je hrvatsko i koliko god drali nau djecu kao taoce svoje sulude
agresivne politike, oni ipak ne mogu razbiti sve nae bedeme ljubavi podignute oko
cijele Lijepe nae. Oni vie nemaju nikakve anse jer je cijelom svijetu sada jasno tko
je agresor rekao je preksino na protestnom zboru u urevcu Stjepan Sulimanac.
Bedem ljubavi u urevcu se nastavlja. (A. L. A.)

399

NOVI LIST (1. rujna 1991.)

RIJEKA
VRATILE SE MAJKE
Majke vojnika iz Rijeke, koje ele danas putovati u Bruxelles, mogu se tokom
jutarnjih sati javiti u Europski centar u Zagrebu, na telefon 041/274-875
RIJEKA Juer ujutro u osam sati autobus Autotroleja s majkama iji su sinovi
na odsluenju vojnog roka vratio se s napornog puta iz Beograda. Majke je ispred
Guvernerove palae saekalo nekoliko stotina ljudi sa cvijeem i malom zakuskom
koju su pripremili hotel Bonavia i robna kua RI. Skupu se obratio eljko Luavec,
predsjednik Skuptine opine Rijeke koji se izriito zahvalio majkama, istaknuvi
da su ipak one i pored loeg prijema u Beogradu, moralne pobjednice i da e uskoro
pobijediti i njihovi zahtjevi. Pred skupom su govorili i Slavko Lini, predsjednik IV
SO Rijeka, Franjo Butorac, lan IV te Ivoslav Lini, sveenik. O daljnjim planovima
majki izvijestila nas je Zlatka abrijan, lanica povjerenitva Sindikata. Zbog
prekjueranjih dogaaja mirni prosvjedi Bedema ljubavi su odgoeni. No, brojne
majke ne odustaju od borbe za povratak svojih sinova, ali i za konanu pobjedu mira
nad nasiljem. Veeras u 18 sati iz Zagreba kreu skupine majki prema Bruxellesu gdje
e u Europskom parlamentu izraziti svoje ranjene emocije i elje te pokazati Europi
kakvo konfuzno i besmisleno stanje vlada u zemlji. Zainteresirane majke iz Rijeke za
put u Bruxelles mogu se tokom jutarnjih sati javiti na telefon 041/274-875 u Europski
centar u Zagrebu.

POLITIKA (1. rujna 1991.)

POKRET PODRKE IZ BANJA LUKE U DOMU GARDE U TOPIDERU
U Bedemu ljubavi nije bilo majki jednoglasno je bilo
oko dve stotine Banjaluana
Posle spontanog preksinonog okupljanja pred Domom JNA u Banjaluanki, gde je,
kako saznajemo, oko tri hiljade ljudi izrazilo ogorenje zbog besprizornog ponaanja
takozvanog i samozvanog Bedema ljubavi, iz ovog krajinikog grada ka Beogradu
su se uputila etiri autobusa Pokreta podrke Armiji. Jue ujutru, oko devet asova,
Banjaluane je, u ime saveznog sekretara za narodnu odbranu Veljka Kadijevia,
primio njegov zamenik, general Milan Kuji. On je zahvalio prisutnima na podrci
koja je Armiji, s obzirom da se u borbi protiv nje ne biraju sredstva, potrebnija nego
ikad. Jugoslavenska narodna armija je reena da sauva Jugoslaviju i da omogui miran
rasplet krize. Nekima, meutim, to ne odgovara, pa se bore na najprljavije naine, a
prekjueranje okupljanje tobonjih majki bilo je najbolji primer, rekao je Kuji, esto
400

prekidan gromoglasnim povicima Armija, Armija. Izlazei za govornicu, Krajinici,

meu kojima je bilo i izbeglica iz Hrvatske, bili su jednoglasni u miljenju da u skupu
majki iz Hrvatske, Makedonije i BiH nije bilo vie od dve, tri majke vojnika. Moda
te majke imaju sinove vojnike, ali oni ne slue JNA. Zato je trebalo da odu i trae od
Tumana da rasformira svoje crne legije, rekli su. Ako oni povuku svoje sinove iz
Armije, Krajina e to nadoknaditi za dvadeset i etiri asa. Samo sa Zmijanja na poziv
JNA eka trideset hiljada dobrovoljaca poruili su govornici. Uesnici Pokreta
podrke iz Banjaluke ostali su jo nekoliko asova u Beogradu kao gosti generala
Kujia i kasarne Maral Tito, najavljujui nove skupove po povratku u Krajinu.
A. Kneevi

VJESNIK (1. rujna 1991.)

Konferencija za novinstvo Komande 5. vojne oblasti
Bedem mira, priprema za rat, kae Aksentijevi
General Milan Aksentijevi je rekao da je subota dan D kojega JNA nije proglasila, ali
se nije upitao zato ga je druga strana oznaila kao dan odluke. Jer, da se pitao, moda bi
razumio da je tzv. JNA odavno proglasila dan D.
KRIVA ADRESA: U nastavku general Aksentijev je kazao da je danas dan D kojega
JNA nije proglasila, ali se nije upitao zato ga je druga strana oznaila kao dan odluke.
Jer, da se pitao, moda bi razumio da je tzv. JNA odavno proglasila dan D. Prepun,
da ne kaemo mrnje i antipatije prema mirovnim demonstracijama u Hrvatskoj,
Aksentijev je tvrdio da su demonstracije Bedema mira koliko stvarna elja majki da im
se djeca vrate kuama, isto toliko i priprema za rat. Naglasio je da se te demonstracije
odravaju pred krivom adresom, upuujui demonstrante pred dvore Tumana,
Kuana, Miloevia i drugih predsjednika republika. Tvrdei da Vlada Republike
Hrvatske ne dri stvar u svojim rukama, iznio je primjer zaustavljanja vojnog vlaka s
pratnjom u stanici Ivankovo i uzimanja opreme s njega, o emu je ministar unutarnjih
poslova Ivan Veki izdao naredbu da se oprema vrati, ali da se kriza ne smije rjeavati
orujem, apsurdno zahtijevajui da se pita narod kome je to dao u ruke vlast da ga
vodi.

401

402

403

VJESNIK (2. rujna 1991.)

Bedem ljubavi krenuo u Bruxelles
Ljubav jaa od svega
Majke e u Evropi primiti Doris Pack, predstavnica parlamenta zaduena za ljudska
prava. Zahvala njemakim vlastima
Akcija Bedem ljubavi, u subotu poslije podne prekinuta ispred Komande 5. vojne
oblasti, nastavlja se odlaskom majki u Bruxelles u nedjelju u 16 sati. Oko 15 autobusa
sa estotinjak majki iz Hrvatske uputit e se u Evropu kako bi upoznale civilizirani
svijet s neuspjenim pregovorima u Beogradu, gdje nisu uspjele izvui svoju djecu iz
ralja smrti i zloina, reeno je na konferenciji za novinare u nedjelju. U Beogradu
smo uvrijeene i poniene i to nam je dalo dodatnu snagu da ustrajemo u svojim
majinskim zahtjevima. Ispraene smo kao najgori kriminalci, cesta se plavila od
policije, no mi ne posustajemo i pokazat emo Evropi da je ljubav majki jaa od svega
poruila je svim majkama prije odlaska u Bruxelles Slavica Bili, predsjednica Odbora
majki za povratak vojnika iz armije.
ZAHVALA NJEMAIM VLASTIMA: Zahtjevima koje su majke postavile u
svom proglasu u subotu u potpunosti je udovoljeno. Javili su se predstavnici brojnih
transportnih poduzea kako bi im pomogli u organiziranju prijevoza. U pratnji e
imati opremljene lijenike ekipe i pokretnu radio stanicu, te brojne novinare koji su
se odazvali u broju veem od oekivanog. Odboru majki javljaju se hrvatski iseljenici,
koji su spremni pruiti svaku pomo koja im ustreba na putu. Prema posljednjim
informacijama predstavnica odbora, majke e u ponedjeljak u 13 sati u Evropskom
parlamentu primiti Doris Pack, predstavnica parlamenta zaduena za ljudska prava.
Nakon boravka u Bruxellesu majke e se uputiti u Bonn, gdje e se zaustaviti pred
Ministarstvom vanjskih poslova, kako bi se i one u ime Republike Hrvatske zahvalile
njemakim vlastima na podrci hrvatskom narodu. Iz Bonna e otputovati u
Frankfurt, gdje e ih doekati hrvatski iseljenici. U povodu dolaska majki iz Hrvatske,
u Frankfurtu e se odrati sveana misa namijenjena svim poginulima za slobodu i mir.
U ZATVORU ZBOG BIJEGA: Svjedoenje Ljerke Pavi, koja je predvodila majke na
putu u Vukovar, samo su jedan u nizu dokaza neovjenih postupaka prema vojnicima
tzv. JNA. Nakon to su zagrebake majke bezuspjeno pregovarale s majorom
Tabakoviem iz vukovarskog garnizona, ne uspjevi ga privoljeti na prekid vatre u cilju
evakuacije, zamolile su ga da im barem omogui razgovor s nekim od vojnika iz Zagreba
u tamonjem garnizonu. Pitao ih je zato trae ba vojnika iz Zagreba, na to su mu
odgovorile: Kada bismo dolazile iz Beograda, to mislite koga bi traile? Njihovoj
molbi je mimo oekivanja udovoljeno, te se uskoro vojnik javio u kancelariju majora
Tabakovia. To to smo vidjele u tom jadnom vojniku moete danas jo vidjeti jedino
u logorakim filmovima. Visoki mravi mladi, tupa pogleda, oian na elavo, obuen
404

u dronjke pria vidno uzbuena Ljerka Pavi. Prvi mu se obratio major rekavi mu:
Ove su ene dole iz Zagreba. Reci im, dobro ti je ovdje Vojnik Darko Viek iz
zagrebake Kustoije odgovorio je kako je upravo stigao iz zatvora gdje je bio 21 dan.
Zatvor je zasluio na straarskom mjestu u vrijeme kad je iz vojarne pobjegao vojnik
iz Splita. Poduzet emo sve da se tom vojniku pomogne. On je djelovao drogirano,
a ako i nije drogiran sigurno je u psihikom kolapsu. Tako je i izgledao. Uspio nam je
samo rei da mu oteavamo poloaj Ostavile smo mu novac i cigarete, a obavijestit
emo i organizaciju Amnesty International rekla je gospoa Pavi.
Miroslava Krea

VEERNJI LIST (2. rujna 1991.)

PRIJE PUTA U BRUXELLES ODBOR MAJKI ZA POVRATAK VOJNIKA IZ
TZV. JA ODRAO KONFERENCIJU ZA NOVINARE
TO NEE BEOGRAD, HOE EUROPA
Premda u Beogradu nita nismo mogle postii, osim da pokaemo svijetu s kim
imamo posla, postoji drugi dio svijeta kojemu i mi civilizacijski pripadamo, kau
majke
Bedem ljubavi nije sruen. Ponienja kojima su majke vojnika zatoenih u okupatorskoj
vojsci bile izvrgnute u Beogradu, samo su ih, kau, jo vie ojaala. Na Istoku su se
beutni generali ogluili na njihove zahtjeve, a na Zapadu im i Europski parlament
otvara vrata. S glavnom porukom mir i samo mir! juer je estotinjak majki vojnika
iz cijele Hrvatske otputovalo u Bruxelles, gdje e ih primiti Doris Pack, lanica Odbora
za ljudska prava pri Europskom parlamentu. Nae je pravo da spasimo svoju djecu
od smrti. Uvjerile smo se da naa djeca u vojarnama nita ne mogu uiniti, samo im mi
izvana moemo pomoi. Zato i ne odustajemo. Premda u Beogradu nita nismo mogle
postii, osim da jo jednom pokaemo svijetu s kim imamo posla, postoji, na sreu, i
drugi dio svijeta kojemu i mi civilizacijski pripadamo i koji e nam, nadamo se, moi
i htjeti pomoi. Odbor majki nije politiki pokret, ali u Europskom parlamentu bit
emo i to, utoliko da svijetu jo jednom pokaemo zloine koji se dogaaju u Hrvatskoj
rekla je juer na konferenciji za novinare predsjednica Odbora Slavica Bili. Na putu
prema Bruxellesu petnaestak autobusa s majkama nee se nigdje zaustaviti. Danas u 13
sati primit e ih Doris Pack, a pred Parlamentom e ih doekati i podrku im pruiti
tamonje majke. Iz sredita Europske zajednice karavana majki kree u Bonn, gdje
e pred zgradom Ministarstva vanjskih poslova zahvaliti Njemakoj za dosadanju,
te zamoliti za buduu podrku i pomo. Potom idu u Frankfurt, gdje e se sastati s
hrvatskim iseljenicima i zajedno s njima na misi pomoliti se za spas svoje djece i mir
u Hrvatskoj. Po mir i spas za svoje sinove s hrvatskim majkama, reeno je, bile su
405

spremne krenuti i majke iz Makedonije i Bosne i Hercegovine, ali sumnjaju da e se

moi probiti do Zagreba. Ne uspiju li, hrvatske majke bit e i njihovi emisari. Premda
je prsten ljubavi i mira kojim su zagrebake majke tri dana okruivale Komandu Pete
vojne oblasti fiziki prekinut generale je, naime, provocirala majinska briga za svoju
djecu on se nastavlja jer je prsten mira cijela Hrvatska, a, kau majke i Europa!
M. ari, V. ako

VJESNIK (2. rujna 1991., str. 13)

Linosti
Slavica Bili
Slavica Bili, predsjednica Odbora za povrat vojnika iz JA, od poetka akcije Bedem
ljubavi, pokazala je izuzetnu hrabrost i odlunost, ne samo u organiziranju akcije, nego
i na putu u Beograd. Ve prilikom sastanaka Odbora u Zagrebu izdvajala se svojim
sigurnim nastupima. Govorila je: Nismo poslale djecu da ubijaju na narod. elimo
sinove nazad onakve kakve smo ih i poslale zdrave i vedre. Pozivam sve majke diljem
Jugoslavije da nam se 29. kolovoza pridrue pred generaltabom u Beogradu, gdje emo
zahtijevati ponitenje odluke kojom se svima to su zavrili vojni rok on produuje. U
Beograd idemo sa srcem. elimo vratiti sinove svim majkama. (...) Radi kao glavna
medicinska sestra u Domu zdravlja na zagrebakoj Trenjevci. Supruga, majka troje
djece, sina od 19 godina, djevojke od 16, a najmlai sin ima 12 godina. Veoma sam
ponosna na svoju majku. Ona ima izuzetnu duhovnu snagu, kae njena ki. Sami
smo bili svjedoci toga. Na prvoj barikadi srpske milicije, nakon 45 minuta uzaludnog
ekanja doputenja za prolaz, odluno uzima megafon: Svi u autobuse. ene, idemo
same. Ne treba nam nikakvo osiguranje. Na drugoj barikadi kod ida srpski milicajci
doekali su majke zajedno s preprekama od kamiona, bagera i milicijskih automobila.
ene predvoene Slavicom Bili koja ih je stalno bodrila rijeima: Idemo, majke.
Ne posustajte. Bedeme ljubavi, pouri, dug je put do Beograda krenule su pjeice
na put dug 100 kilometara do Beograda. Prilikom probijanja milicijskog obrua, to
se postavio na put majkama, Slavica Bili nije posustajala. ene su morale proi kraj
dvadesetak radnika to su bili na autocesti. Jedan od njih, kada je prolazila, skoio je na
Slavicu Bili i gurnuo ju. U tom trenutku jedna je ena reagirala i odgurnula nasilnika.
Niti taj fiziki napad nije zaustavio Slavicu Bili. Kada su milicajci uvidjeli da ene nita
nije omelo u njihovoj odluci da dou u Beograd, ipak su propustili 27 autobusa. Trei
pokuaj zaustavljanja majki na dvadesetak kilometara od Beograda: srpski milicajci s
pojaanjem predstavnicima srbijanskog MUP-a. Slavica Bili energino je odbila
prijedlog da majke i oevi u autobusu uz svoja imena, na popis stave i imena svojih
sinova te broj vojne pote u kojoj slue vojni rok. ene, idemo pjeice, nita nas ne
moe zaustaviti., tim rijeima odluno je ponovo pozvala kolonu.
406

U Domu Garde na beogradskom Topideru odvija se prava tragedija majki: bile

su psihiki i fiziki maltretirane. Slavica Bili nije ni tada posustala. Organizirala je
predstavnice i voe majki iz Bosne i Hercegovine te Makedonije koje su odluile izai
pred generale sa zajednikim zahtjevima. Prvi i osnovni zahtjev, koji je i smisao cijele
akcije Bedem ljubavi, bio je pustiti sve vojnike rujanske klase kojima se odlukom
armijskog vrha vojni rok produuje za 20 dana. Tijekom cijelog boravka u Domu
Garde na Topideru Slavica Bili nije isputala megafon iz ruku. Smirivala je ene,
bodrila ih da izdre. Ne odgovarajte na provokacije, mi nismo dole kao politika
organizacija, mi smo miroljubivi skup majki koji eli spasiti svoje sinove. Iako su se
generali ogluili na zahtjeve majki, one idu dalje. Slavica Bili voa je puta u Bruxelles,
gdje e majke vojnika primiti predstavnici Evropske zajednice.
Ivanica Knapi

VEERNJI LIST (3. rujna 1991.)

U BRUXELLES STIGLA KOLONA AUTOBUSA S MAJKAMA VOJNIKA
MAJKE U PRSTENU LJUBAVI
BRUXELLES Bedem ljubavi 800 ena iz Zagreba, Zadra, ibenika, akovca,
Splita, Osijeka u tridesetak autobusa stiglo je juer u 15 sati pred zgradu Europske
zajednice u Bruxellesu. Podrane tisuama Zagrepana, koji su ih ispratili, Slovencima
koji su kolonu doekivali transparentima Sreno, Bedem ljubavi, Mi smo z vami, te
naim ljudima iz Austrije, Njemake i Belgije, koji su putem doekivali kolonu i dijelili
hranu, pie i cvijee, majke iz Hrvatske pred zgradom Europske zajednice napravile
su prsten ljubavi. Drei se za ruke, zahtijevale su mir, spas za svoju djecu te da stane
rat. Bedem ljubavi je u Bruxellesu doekala gospoa Doris Pack, lanica Odbora za
ljudska prava Europske zajednice, od koje majke oekuju da u Europskom parlamentu
podri njihove zahtjeve, s kojima su upoznale i poslanike parlamentarne grupe
Europske puke stranke, koja je toga trenutka zasjedala. Upoznale su ih s nedaama
majki i njihovih sinova vojnika na ratitima diljem Hrvatske. Dr. Klepsch, predsjednik
Parlamentarne grupe, rekao je majkama da je poaen njihovim posjetom. Po izlasku
iz dvorane majke je doekala ga Mel Read, lanica Socijalistike stranke Engleske, koja
je majkama rekla: ene u cijeloj Europi s tugom gledaju na sve to se dogaa u vaoj
zemlji. elimo pronai nain, kao ene i parlamentarke u Europskom parlamentu,
da bude mir. Europski su parlament majke iz Hrvatske napustile dobivi obeanje od
parlamentaraca da e o njihovim problemima najskorije raspravljati. Za vrijeme dok je
delegacija majki razgovarala u Europskom parlamentu, njih 800 je na trgu kod muzeja
u Bruxellesu mirno i dostojanstveno prosvjedovalo protiv rata u Hrvatskoj. Na tri
su mjesta zapalile svijee u obliku kria uz koje su poloile slike poklanih hrvatskih
gardista i civila. Hodale su okolo nosei zastave, pjevale vjerske pjesme, a na kraju
se iz svih grla zaorila: Fala. Majkama se u Bruxellesu pridruio jedan autobus ena
407

iz Klna. Mnogo naih iseljenika pozdravilo je Bedem ljubavi. Hrvatska katolika

misija i Hrvatsko kulturno portsko drutvo Croatia pridruili su se majkama. Iz
Bruxellesa se Bedem ljubavi uputio u Bonn, gdje su mu velianstven doek pripremili
nai iseljenici. Danas e majke primiti bonnski gradonaelnik gospodin Daniels.
B. Stipi

VEERNJI LIST (3. rujna 1991., str. 11)

ENSKE ORGANIZACIJE POKRAJINE FURLANIJA JULIJSKA
KRAJINA
Otra osuda JA
TRST Mnogobrojne enske organizacije pokrajine Furlanije Julijske krajine
odrale su protestne skupove na kojima su otro osudile drski postupak vrhovnitva
tzv. Jugoslavenske narodne armije koje proteklih dana u Beogradu nije eljelo
uspostaviti nikakav civilizirani dijalog s majkama iz nekoliko jugoslavenskih republika
koje su jedino zatraile da im se to prije vrate sinovi taoci koji su ve odsluili vojni
rok. Na pojedinim skupovima u Trstu, Goriziji, Dolini i Udinama ene su izjavile da
su faistiki jugogenerali koji su brutalno odbili Bedem ljubavi zapravo potpisali
vlastitu kapitulaciju. inilo se zaista grotesknim kako su se visoke vojne starjeine
naprosto bojale razgovarati s obinim enama ije je jedino oruje ljubav. Djelovalo
je da su ti generali bez ikakva ljudskog osjeaja zaboravili da su sve civilizirane zemlje
otro osudile to barbarsko ponaanje. ene nekoliko organizacija pokrajine Furlanije
Julijske krajine nadaju se da e na kraju srbijanske agresije na Hrvatsku pojedini
boljeviki jugogenerali biti izvedeni pred poseban meunarodni sud koji e se trebati
utemeljiti jer nigdje na svijetu elnici jedne regularne vojske ne bore se otvoreno
zajedno s teroristima protiv vlastitog naroda. (E. O.)

VJESNIK (3. rujna 1991.)

Bedem ljubavi krenuo iz Bruxellesa put Bonna
Majke trae mir, sinove i opet mir
Predsjednik Europskog parlamenta obavijestio je majke da je poslao pismo predsjednicima
svih republika i saveznoj vladi te da ih je pozvao sljedeeg tjedna u Strasbourg gdje e
zasjedati Europski parlament.
Bruxelles
Bedem ljubavi kolona od trideset autobusa, stigla je u ponedjeljak u 14.45 sati na Trg
osloboenja u Bruxellesu. U pratnji belgijske policije i brojnih novinara vie od 800
408

ena uputilo se pred zgradu Evropskog parlamenta, mirno i dostojanstveno, u koloni,

nosei zastave, podignutih ruku s ispruena dva prsta i transparentnima. Doekali su ih
nai iseljenici, predstavnik hrvatske Vlade Antun Pinterovi, predstavnici organizacija
HDZ-a Bruxellesa, Liegea i Antwerpena, zatim predstavnici HSS-a i Demokratske
lige Kosova.
SEDAM ZAHTJEVA: Dogovoreno je da delegaciju majki u 16 sati primi Doris Pack,
lanica Odbora EZ za ljudska prava, kojoj majke uruuju svojih sedam zahtjeva. Prvim
trae mir, drugim zahtijevaju da JA povue nareenje o zadravanju rujanske klase
vojnika. Trei je njihov zahtjev da se svim jedinicama armije naredi povratak u vojarne
te da novi vojnici ne budu regrutirani dok se ne pronae mirno rjeenje krize i dok se
ne uspostave novi odnosi meu republikama koje sada ine Jugoslaviju. etvrto, trae
da oni vojnici koji nisu odsluili vojni rok, doslue vojni rok u svojim republikama.
Pod petom tokom trae aboliciju za dezertere, pod estom zahtijevaju da se odmah
zaustavi agresija Srbije prema Hrvatskoj, a pod sedmom opet trae mir.
DA SAZNA EVROPA: Majke namjeravaju Doris Pack predati i dvije video-kasete sa
svjedoanstvima o surovostima iz kriznih arita Hrvatske. Od nje emo traiti da nas
podri u Evropskom parlamentu, kako bi se Evropa upoznala s onim to se dogaa u
Hrvatskoj, s time da su naa djeca manipulirana, da ih protiv njihove volje alju u rat,
rekla je Slavica Bili. Tridesetak autobusa ispratili su u nedjelju popodne mnogobrojni
Zagrepani, a majke njih osamstotinjak, iz Umaga, Zadra, Zagreba, Splita, Osijeka,
Virovitice, ibenika du cijeloga su puta kroz Hrvatsku i Sloveniju ljudi doekivali
ispred svojih kua. Vijorile su se i zastave. Izmeu Krapine i Ptuja, meutim, svojevrstan
sretan put, poeljela su im i dva vojna aviona, nadlijeui kolonu. U 19.30 u nedjelju
kolona je prela jugoslavensko-austrijsku granicu. Do Klna ene su doekivane
pozdravima. Neto prije 9 sati u ponedjeljak na auto-putu izmeu Frankfurta i Klna,
u Montabaueru, nai su iseljenici pripremili majkama sveani doek.
PROVOKATORKA U CRNOM: Odjednom je poela guva oko jednog autobusa.
Opkoljena enama koje su uzrujano vikale, stajala je jedna crnokosa, u crno obuena
ena. Izbacite je iz autobusa, ona je ubaena, ona je KOS-ovka, vikale su ene.
Prisebnou fra Josipa Bebia, voditelja Hrvatsko-katolike misije iz Klna, ena je
odvedena u stranu. Nakon natezanja, pokazuje prvo francuski paso na ime Lea Leroy,
a nakon toga izvlai i jugoslavensku putovnicu i osobnu kartu na ime Lea Kralj. ene
priaju kako je cijelim putem provocirala, vrijeala Hrvatsku i majke, da bi pak rekla,
navodno: Ovdje je Kosovo, ivio Miloevi. U njenom prtljagu pronaeni su listovi
Narodne armije i propagandni leci. Njemakim novinarima u Montabaueru rekla
je da su ovo ene koje rade protiv mira, da su to ustake majke koje ele razbiti
Jugoslaviju. Pozvana je njemaka milicija koja ju je odvela iz grupe majki.
PANJA NOVINARA: U Bruxellesu oko 16 sati pedesetak ena iz Hrvatske,
Makedonije, Bosne i Hercegovine, dolo je pred zgradu parlamenta da bi ih primila
Doris Pack. U tom trenutku je tamo zasjedala parlamentarna grupa Europske puke
409

stranke. Predsjedavao joj je dr. Artur Egan Klepsch. ene predvoene Doris Pack
ule su na njihov sastanak, govorila je Slavica Bili te ukratko predstavila situaciju
u Hrvatskoj i proitala zahtjeve. Slavica Bili je rekla: Molim Europu da prizna
Hrvatsku jer mi jesmo mali narod, ali imamo pravo na ivot. Uz majke iz Hrvatske,
majke iz Bosne i Hercegovine, Makedonije, skupu su prisustvovale i majke Albanke,
njih petnaestak koje su do Bruxellesa dole osobnim automobilom.
SVE DA RAT PRESTANE ODMAH: Artur Egan Klepsch je rekao da
parlamentarna grupa podrava zahtjeve majki i da e uiniti sve to je mogue da
prestane rat i to odmah. Po dvije predstavnice iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i iz
Kosova razgovarale su s predsjednikom Europskog parlamenta Enriqe Barom Crespo
koji je sasluao ene i pokazao puno razumijevanje za njih. Obavijestio je majke da je u
svoje osobno ime poslao pismo predsjednicima svih republika i saveznoj vladi te da ih je
pozvao sljedeeg tjedna u Strasbourg gdje e od 7. rujna zasjedati Europski parlament.
Pred administrativnom zgradom Europskog parlamenta vie od 800 majki, zajedno
s iseljenicima i autobusom majki koji je doao iz Klna, organizirao je mirnu kolonu
uzvikujui hoemo mir u Hrvatskoj. Poneke od majki imale su uz bed: Zaustavite
rat u Hrvatskoj, na majicama okaene i slike sinova u uniformama. U ponedjeljak oko
21 sat Bedem ljubavi krenuo je put Bonna gdje e ih pozdravnim govorom doekati
i sam gradonaelnik Deniels.
Ivanica Knapi

VJESNIK (4. rujna 1991.)

Bedem ljubavi u Frankfurtu
Europa na strani onih koji ele mir
U utorak prije polaska u Haag, delegaciju majki iz Bedema ljubavi primio je njemaki
ministar vanjskih poslova Hans Dietrich Genscher, a potom ef kabineta kancelara Kohla
Rudolf Seiters
Bonn
Bedem ljubavi je u ponedjeljak, nakon posjete Bruxellesu, gdje su delegaciju ena
primili europski parlamentarci u kasnim veernjim satima stigao u Bonn. Ministar
vanjskih poslova Republike Njemake Hans Dietrich Genscher primio je u utorak u
9,30 sati, prije polaska u Haag delegaciju od osam majki.
RAT SE NEE TOLERIRATI: Genscher je rekao: Njemaka savezna vlada zalae
se i brine da se svim raspoloivim sredstvima ostvari prekidvatre u Jugoslaviji, pri
emu je primirje za nas samo prvi stupanj. Na mirovnoj konferenciji koju e inicirati
Njemaka i Francuska trebalo bi se odluivati o budunosti Jugoslavije. Ministri
410

vanjskih poslova Europe zakljuili su da jugoslavenski narodi trebaju sami odluiti o

svojoj budunosti u skladu s pravom naroda na samoopredjeljenje. Sada je odluujue
da oruje uti i da ljudi vie ne ginu. Tek kada prestane pucnjava, moe se pregovarati o
miru. Meunarodna zajednica ne moe tolerirati rat. U ime Odbora majki za povrat
vojnika iz JA Slavica Bili, predsjednica Odbora, naglasila je da one nisu politiari.
Oi sve djece i ljudi u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Makedoniji danas su uprte u
Vas, kao i oi Europe i svijeta. elimo da danas u Haagu iznesete teinu problema i
da nas poduprete u naim zahtjevima. Vi ste najbolje upoznati s naim problemima.
Slavica Bili je rekla da su zahtjevi majki iz Hrvatske, BiH i Makedonije identini.
Upoznala je ministra Genschera sa sedam zahtjeva majki te naglasila: Mi traimo da
se uspostavi mir, a Vi pronaite nain kako doi do njega. Gospodine ministre, mi
smo mala Republika Hrvatska, ali na prostoru Europe ima i manjih koje ive u miru.
Molimo Vas kao majku, primite jo danas svoje dijete u svoje krilo, jer ako to uinite
sutra ono e moda ve biti mrtvo. Mi, ene, vraamo se iz ove misije, a ne znamo
hoemo li sutra morati uzeti puku i koliko e nas manje biti, kao i onih koje smo
ostavili kod kue.
UVIJEK NA STRANI MIRA I DEMOKRACIJE: Ministar Genscher je dodao:
Mogu vas uvjeriti da e savezna vlada kao i dosada uiniti sve da se postigne mir u
Jugoslaviji. Mi se ne drimo ni za jednu ni za drugu stranu u Jugoslaviji. Mi stojimo
na Vaoj strani, tj. na strani onih koji ele mir. Podravamo sve koji su za mirno
rjeenje jugoslavenske krize bez obzira na to kojoj strani i kojem narodu pripadali.
Narodi Europe, dodao je, u strahovitom ratu spoznali su da se njime nita ne moe
postii. I ovoga puta smo na vaoj strani, na strani majki i sestara. Ministar Genscher
je prije puta u Haag posvetio u neslubenom dijelu razgovora jo dvadesetak minuta.
Delegacije ena su mu iznijele tragine prie o sudbini svojih sinova. Marija Suk,
predstavnica Slavonije i Baranje o razgovoru kae: Govorilo se o konkretnim stvarima,
argumentirano o problemima na podruju Slavonije i Baranje. Jer, ima puno bitnih
stvari koje svijet ovdje i ne zna. Uvjeren sam da vaa akcija nee biti bez utjecaja na
politiki svijet. Smatram da e njemaka vlada uiniti sve to e moi, rekao je Rudolf
Seiters, ef kabineta kancelara Helmuta Kohla, koji je sat vremena razgovarao sa
enama, te dodao da e jo u utorak naveer o sadrajima razgovora podnijeti iscrpan
izvjetaj Helmutu Kohlu.
NAJJAE ORUJE: lan parlamenta Paul Breuer, lan CDU, te lan Ureda za
obranu u parlamentu, uz iju je pomo i organiziran prijem kod Rudolfa Seitersa,
rekao je da je fantastino kako su se ene i majke na taj nain aktivirale: Upotrijebile su
svoje najjae oruje, svoju enstvenost i svoju osobnost unijevi to u politiku. Kod svih
ratova, obino su ene te koje pate, ali u ovoj prilici ene su aktivni borci i politiari i
to me oduevljava. U javnosti Evrope, ova akcija majki e itekako imati veliki utjecaj na
odluke vlada i politiara. Komentirajui mogue rjeenje politike krize u Jugoslaviji,
Breuer je rekao da je to teko pitanje i da gotovog recepta nema. Ali ako se armija
411

nee drati potpisanog dogovora o primirju onda je jasno da je idui korak Evropske
zajednice priznanje suvereniteta Slovenije i Hrvatske. Bedem ljubavi krenuo je za
Frankfurt, gdje su ga kao i u ostalim gradovima doekali nai iseljenici. Pozdravio ih je
gradonaelnik Frankfurta.
Ivanica Knapi
U Zagrebu veeras
ZAGREB Prema priopenju Odbora majki za povratak vojnika iz JA autobusna
karavana Bedem ljubavi u srijedu se iz Frankfurta vraa u Zagreb, gdje se oekuje
oko ponoi. Majkama e na Trgu bana Jelaia biti prireen sveani doek s prigodnim
programom koji poinje u 21 sat. (Hina)

Iz dnevnika Vere Petrinjak imek

DNEVNIK BEDEMA LJUBAVI
Nakon ponienja u Beogradu, Bedem ljubavi krenuo je iz Zagreba u Evropu, gdje
je doekan civilizirano. Iako se u medijima podrobno izvjetavalo s tog puta,
neposredni doivljaji vjerojatno su uvjerljiviji. Jedan takav objavljujemo i mi.

(Nedjelja, 1. rujna 1991.)

Radio javlja da Bedem ljubavi nakon neuspjeha u Beogradu, danas kree iz Zagreba
u Bruxelles. Oko 11 sati uspijevam dobiti jedan od tri telefonska broja Odbora majki
za povratak iz JNA. Pitam mogu li se pridruiti, iako jedan od sinova vie nije u
armiji, a drugi jo nije. Mogu, dapae. Prijavljujem se telefonski. Polazak je u 16 sati.
Parkiralite kod stadiona ve je puno ljudi. Pokraj nas stao je autobus broj 7. Traim
lice koje mi se svia. To je Zdenka C. Pitam je moemo li putovati zajedno. Iako je
dosad bila veoma angairana oko Bedema ljubavi, poznaje mnogo majki, struno
prihvaa ponudu. Kad kreemo oko 16.15 sati, mnotvo nam mae, alje poljupce, svi
dre dva prsta u zraku. Taj V pratit e nas do Bruxellesa i natrag. Ve u Drievoj ulici
poinje se stvarati kordon ljudi koji nas pozdravljaju. Sve je puno u Trnju, jo vie na
Trenjevci i do posljednje kue u panskom. Svi mau, ene plau, na uglu Ljubljanske i
Savske stariji ovjek klei na pjeakom otoku i klanja nam se. Ne mogu zaustaviti suze.
Zaustavljamo se negdje oko Zapreia, popunjavamo autobuse. Napokon odlazimo u
28 punih autobusa. Moglo bi tu biti tisuu majki. Radio oito javlja o naem kretanju
jer kroz cijelo Hrvatsko zagorje i Sloveniju, do granice mnotvo je ljudi uz cestu sa
zastavama, mae tisue ruku. alju se poljupci. Opet suze i osmijeh ljubavi.

412

Ponedjeljak, 2. rujna 1991.

Pola sata nakon ponoi na njemakoj smo granici. Ovdje nas prvi put doekuju
nai. Zastave, pjesme, koarice s voem, sendviima, pie. Nastavak puta. Oko dva
sata prolazimo pokraj Mnchena, a u 2.30 sati vidimo lijevo od autoceste u daljini
svjetla Augsburga. U autobusu je atmosfera napeta, neke su ene edne, neke gladne,
jednima je vrue, drugima hladno. ini mi se da se svi poinju suzdravati, utke trpe
nedae. Negdje na pola puta izmeu Mnchena i Klna stajemo na parkiralitu. Dan
je. Doek je ovdje masovan, svean. ini se, veinom su doli Imoani. Poljska kuhinja
za kavu, aj, neizbjeni sendvii i konzerve s piima. Ovdje je restoran sa sanitarijama.
Oko podne prelazimo Rajnu. Vodi upuuje kako se valja ponaati u Bruxellesu, ne
pjevati, ne vikati, napraviti ivi zid oko zgrade Evropskog parlamenta. Oekuje se
mnogo naih ljudi, ali meu njima mogu biti i provokatori. Zato se ni s kime ne smije
povezivati, ne davati izjave novinarima. Predloeno je i da se klei pred EZ. U zadnjem
dijelu autobusa bunimo se protiv toga, a neka ena iz prednjeg dijela autobusa uzima
mikrofon i protestira takoer. Poslije, u Bruxellesu ipak se klealo, ali ne masovno. TV,
kako ujem, nije to prenijela. Ondje treba tiho i neprekidno ponavljati na engleskom
jeziku: dajte nam mir, zaustavite rat, spasite nau djecu. Gospoa ura, lijenica iz
Zagreba, fonetski pie reenice na papirie, profesorica engleskog jezika iz Daruvara
govori ih u mikrofon, a za njom se ponavlja kao u djejem vrtiu. Neku enu vidim
kako kemijskom olovkom pie te reenice na ruku, a generalica (turopoljska ljivarska
plemkinja) privrstila je papiri na japansku lepezu. Oko 12.30 sati opet srdaan
doek na belgijskoj granici. Hrvatska katolika misija iz Aachena i Katolika misija
iz Liega. Napokon, evo nas u Bruxellesu. Autobusi se parkiraju na Trgu nezavisnosti.
Podignut je u povodu 50. obljetnice proglaenja nezavisnosti. Belgija je postala
nezavisna jo 1970. godine, a nije nita vea ni vanija od Hrvatske. Odlazimo s trga
kroz monumentalni slavoluk, s podignuta dva prsta, u tiini, po bulevaru na kojemu
je kilometar dalje i Evropska zajednica. Mnogo je naih ljudi, a po crvenim zastavama
s crnim orlom uviamo da ima i mnogo Albanaca. Pjeva se Lijepa naa i Kad ja
krenem putem Krista. Nai Belgijanci dijele stravine plakate s fotografijama u boji
masakriranih u Hrvatskoj. Plakati poloeni na zemlju i na njima svijee tvore kri oko
kojega u neprekidnom kruenju idu majke. Neko sam vrijeme s njima. Vosak pomalo
pokriva slike. Obraa mi se mlada Njemica koja veoma dobro govori hrvatski. Supruga
je to poznatog Zagrepanina, umjetnikog fotografa Vlade Duia. Ve dulje ivi u
Njemakoj, a sad je snimao nae delegate na sjednici EZ-a. ena je izvan sebe, ne moe
shvatiti kako je mogue sve to se zbiva u njenom Zagrebu i njenoj Dalmaciji, kako
to svijet moe dopustiti. Pred nama je birokratizirana institucija u monumentalnim
dimenzijama. Nae predstavnice iznose na sjednici svoj oaj, a neke razgovaraju s
Doris Pack koja zastupa Odbor za ljudska prava. Prihvaene su aklamacijom. Mnogo
nam znai kad nam Vlado Dui kae kako ovakav skup jo nikad nije prekinuo dnevni
red zakazan vie mjeseci unaprijed da bi sasluao neku delegaciju. Oduevljen je,
estita nam. Sve to prepriavamo majkama, osobito onima koje su prole topidersku
413

kalvariju. Dragocjen je svaki traak smisla u sveopem besmislu. Odlazimo iz ovog

grada

Utorak, 3. rujna 1991.

Poslije ponoi stiemo u Bonn. Doek je velianstven to se tie hrane i pia. Na
golemom parkiralitu, ujutro vidimo da je to autobusni kolodvor u sreditu grada,
postavljena je poljska kuhinja: kava, aj, juha, gula s mnogo gljiva, sanduci voa, kolai,
sokovi Ali ljudi je tek stotinjak. Radio je javio da noas neemo stii pa su veinom
otili kui nakon dugotrajnog nonog ekanja. Oni koji su ostali nadoknauju sve,
puni su ohrabrenja, bodrenja, njenosti. Spremamo se spavati u autobusima jer nema
dovoljno obitelji koje bi nas ugostile. Ali, neki se ovjek penje na improviziranu
govornicu i nudi nam da spavamo u crkvi. To je sveenik iz Stiftsphare koja je
nedaleko na Stiftplatzu. Trobrodna gotika crkva neto je manja od nae katedrale.
Zdenka se bori za strunjau, jer nema ih tisuu. Ali, deka je u izobilju, potpuno
novih, jo neraspakiranih. Ovdje je i nekoliko sanitarnih prostorija. Dola je i skupina
vatrogasaca. Otvaraju nekakav prolaz prema trgu, koji oito nije koriten desetljeima.
Crkva je ispunjena leajevima do svih oltara, zauzet je svaki pedalj. Prije gaenja svjetla
dolazi na sveenik, koji nam eli laku no, ispriava se zbog nedostatka udobnosti i
obavjetava da je sutra u 8 sati prva sv. misa za ovu bonsku etvrt. Svi mole posljednji
Oena. Spavam tvrdo i slatko kao nikad. Oko 3 sata, u polusnu, sluam kako zamalo
tisuu ljudi die u akustinom prostoru crkve. Ne znam je li to stvarnost ili san. Ujutro
razgovaramo o nevjerojatnom trudu, ljubavi, ali i novcu koji su nai ljudi uloili da nas
prime. Kad se oko 14 sati spremamo za polazak, prvi put vidim poznatu Slavicu Bili,
ponosnu i uvjerljivo iskrenu. Saznale smo da je osim slubenog razgovora gospodin
Genscher priredio i garden party, iako se urio u Den Haag. U 18 sati autobusi se
parkiraju uz Majnu, u sreditu Frankfurta. U 19 sati u Crkvi sv. Paula sveana je sv. misa.
Polako idemo prema crkvi, u povorci. Crkvu najprije popunjavaju majke, sve su klupe
pune, zatim ulaze nai sunarodnjaci. Nema vie mjesta, guva je. Biskup frankfurtski,
dvanaest sveenika, orgulje, zbor, sv. misa, pozdravni govori, govori hrabrenja i ljubavi,
telegrami Sve to traje do 21 sat. Nekima je loe. Vani je nekoliko kola hitne pomoi i
lijenici im pruaju pomo. Smjetamo se u Russelsheimu. Spavat emo kod Zeba Age,
koja podie troje djece dok je mu u Gardi. alei se, pitamo je eli li da joj poaljemo
mua. Loe spavam, nekoliko puta ujem otkucaje sata s crkvenog tornja prije nego to
zaspim.

Srijeda, 4 .rujna 1991.

Ujutro, kod doruka, izmjenjujemo adrese i telefonske brojeve. Dragica Pokupec, kod
koje smo juer veerali vozi nas do autobusa. Suzdrava suze, a drugi ba i ne uspijevaju
u tome. Svi autobusi skupljaju se na parkiralitu izvan Frankfurta. Neki ve znaju da ne
mogu dalje s karavanom, da moram posjetiti sina u Augsburgu. Opratam se sa svima
414

s dovienja u Zagrebu. Gospodina koji je doveo goe do susjednog autobusa pitam

vraa li se u grad i moe li me odvesti na kolodvor. Dakako, moe. Iz Kijeva je. Ondje
je bila njegova ki, koja je nedavno rodila, a i ena. Sad su svi u zbjegu u ibeniku. Inter
city express polazi u 9.46, a za tri sata i etiri minute po redu vonje, vlak je preletio
udaljenost od oko 400 km do Augsburga. Na glavnom trgu grlim se sa sinom i vie ne
mogu zaustaviti grevit pla. Cijelo je poslijepodne pred nama. Tema je previe: Bedem
ljubavi, rat kod kue, nai uspjesi, neuspjesi, izgledi, u ratu i u diplomaciji. Govorim
mu o susretu s damom koja kroz Evropu nosi svijeu. Gospoa iz Slavonskog Broda
nije ispustila svijeu iz ruke ni aska, ni u jednoj povorci, nikome nije doputala da joj
pomogne. Suknja joj je polivena voskom, noge ispeene od kipueg voska. Svijea je u
svakoj crkvi bila blagoslovljena. Sa svijeom je, unato zabrani, ula u zgradu Evropske
zajednice, zbog ega smo u autobusu broj 7 svi sluali grdnje i prijetnje vodia. Kad
sam je tjeila, objasnila mi je svoju potpunu vjeru, svoj ivot u kojemu se sve to takne
pretvara u zlato, to ga netedimice dijeli onima kojima je potrebno. (Poslije sam u
Veernjem listu itala da je sa svijeom bila i kod kardinala Kuharia, i vidjela kako
svijea jo gori u katedrali u Zagrebu).

etvrtak, 5. rujna 1991.

Neto poslije ponoi iskrcavam se u Mnchenu. Prvi vlak za Zagreb kree u 8.35 sati.
Bit e to zanimljiva no na minhenskom kolodvoru. eem, sjedim na stubama, itam,
opet eem, vraam se na svoje mjesto na stubama i razgovaram s gospoom iz Sonte (u
Vojvodini, op. ur.), koja sa sinom eka prvi jutarnji S-bahn. Pobjegla je iz Sonte, jer vie
ne moe sluati svakononu kanonadu topova. Predsjednika njihove mjesne zajednice
pretukli su u potrazi za orujem kojega nema, pretraili sve kue, jer u selu ive Hrvati,
a oruja nema nitko. Pred jutro, kad je vani zahladilo, nala sam slobodno mjesto
na drvenoj klupi u malenoj zatvorenoj ekaonici. U 6 sati kolodvor se otvara prema
gradu, potpuno funkcionira, pun je ljudi. Nakon etiri vie-manje neprospavanih noi
drijemam u vlaku. Treba presjedati u Villachu. Ovdje ulazi poprilino naih radnika.
Jedan bi kui, u Banjaluku, ali ne zna hoe li moi. Mislim da nee, barem ne preko
Okuana. VKV armira je, ali sad radi kao umski radnik. Oko 18 sati ve sam kod
kue, svi su oko mene, priam o svemu Opet TV-dnevnik, opet isto.
Vera Petrinjak imek

VJESNIK (6. rujna 1991.)

I pjeice po svoju djecu
Majkama vojnika koje su prevalile vie od tisuu kilometara po evropskim cestama
vrata bila svugdje irom otvorena, a Europa im je poruila: Mi smo na vaoj strani.
415

SABOR
Aleksa Crnjakovi
Neke majke, lanice nepolitikog, vanstranakog pokreta Bedem ljubavi prevalile su
vie od tisuu kilometara po europskim cestama, ali posljednjih tristotinjak kilometara
koliko ima od Zagreba do Osijeka ne mogu. Nametnuti rat prekinuo je njihovu vezu s
vlastitim obiteljima, one ne znaju to je s njihovom djecom u vojarnama, ali ni s onom
u domovima, niti znaju da li su im kue poruene. Stoga, majke poruuju: do svoje
e djece i pjeice, ako treba, prolazei ratitima. Potresne rijei Slavice Bili, Marije
Suk i Zdenke Farka, lanica Bedema ljubavi, koje su se, nakon povratka iz Bruxellesa,
odazvale molbi da sudjeluju na redovitoj konferenciji za novinare to je organiziralo
Ministarstvo informiranja, jo su jednom dodirnule savjest onih koji njihovu djecu
tjeraju da ratuju i ginu za neke njima tue ciljeve. Iako je konferencija bila prekinuta,
pa potom opet nastavljena, majke su uspjele uputiti jo jednu mirotvornu poruku.
Oznaivi put u Europu kao velianstven, kao povratak u vlastitu kuu, Slavica Bili je
opisala dirljive susrete s naim ljudima koji, iako daleko, ive sa svojom domovinom,
i korisne razgovore s europskim politiarima koji razumiju i ele pomoi napaenoj
Hrvatskoj. Majkama su vrata bila svugdje irom otvorena, a Europa poruuje: Mi
smo na strani demokracije i zatite ljudskih prava, dakle, na vaoj smo strani.
POVRATAK U RATNE STRAHOTE
Naalost, iz Zapadne Europe majke su se, kako same rekoe, vratile u junu Europu
gdje ratne strahote potresaju Hrvatsku. Zato e one nastaviti svoju nepolitiku misiju,
pomaui svoj djeci, i onoj izbjeglikoj i onoj zatvorenoj u kasarnama i onoj ranjenoj.
Prikupit e i dokumente kako bi ih poslali na europske adrese i time dokazale ratne
zloine poinjene u Hrvatskoj. Odgovarajui na pitanje novinara o akcijama koje e
konkretno poduzeti, budui da je jednomjeseni rok o produenju vojne rujanske
obaveze istekao, Slavica Bili je odgovorila kako je rije o nelegalnoj armijskoj odluci
to dokazuje i injenica da se dio vojnika uz predoenje potvrda otputaju iz vojske.
One e nastaviti s akcijom i najavljuju povezivanje s ostalim majkama. Ve na povratku
u zemlju prikljuile su im se majke lanice pokreta domaica koje su spremne
pomoi. S njima u Europu otile su i majke iz Makedonije, Kosova, Slovenije i BiH. Po
strani su ostale samo majke Srbije i Crne Gore, ali Marija Suk kae kako zna da i srpske
majke misle isto jer je i njihova dua ranjena. Niti srpske majke ne ele da djeca ginu
na ratitima pa Marija Suk vjeruje kako e i one dignuti glas protesta. Slavica Bili je
dodala kako se 80 beogradskih ena eljelo prikljuiti Bedemu ljubavi, ali su sprijeene.
I one e shvatiti da e oni koji ne vode dobro svoj narod, njemu i odgovarati

416

VJESNIK (6. rujna 1991., str. 4)

Velianstven doek majki na Jelaievom trgu
Bedem ljubavi osvojio Evropu
Majke su za tri dana uinile vie nego to bi diplomacija uinila za godinu dana
Mirotvorni pohod majki Bedem ljubavi inozemni su mediji prozvali najzna
ajnijom inicijativom za mir. Evropa je osvojena ovim spontanim pohodom majki,
nesvakidanjim borcima na pragu 21. stoljea. Doekana i ispraena kao emisar
mira, kolona od tridesetak autobusa s vie od 800 majki iz Hrvatske, te predstavnice
Bosne i Hercegovine, Kosova i Slovenije, u svim je gradovima tijekom svog puta kroz
Austriju, Njemaku i Belgiju praena velikim brojem stranih novinara. Nai iseljenici,
osim srdanih doeka, pruali su im dodatnu podrku, bodrei ih da ustraju jer, prema
rijeima jednog Hrvata iz Frankfurta majke na svom putu po Evropi ostavile su
neizbrisiv trag koji e se dugo pamtiti. Ugledni evropski politiari ija vrata su se kao
arobnim tapiem otvarala gdje god su se majke pojavile, potkrepljuju tvrdnju da su
one uinile za tri dana vie nego to bi se diplomatskim putem napravilo za godinu
dana. Svojom odlunou, smjernou i hrabrou, pokazale su ne samo Evropi, ve
cijelom svijetu da ne ele biti samo pasivni promatrai pogibije svojih sinova, razaranja
hrvatskih gradova i sela. Paul Bruer, lan njemakog Parlamenta, uz iju je pomo i
organiziran prijem kod Rudolfa Seiersa, efa kabineta kancelara Kohla, izraavajui
oduevljenje Bedemom ljubavi, rekao je kako su majke unijele u svjetsku politiku
jednu novu dimenziju svojom osobnou ene i majke.
VELIANSTVENI DOEK: Nakon Bruxellesa, Bonna, Frankfurta i Mnchena,
iz kojeg su ispraene rijeima Barbare Stamm, doministarke, koja je izjavila u ime
predsjednika Bavarske Vlade, dr. Maxa Straibla da Vlada Bavarske trai priznavanje
nezavisnosti i suvereniteta Hrvatske i Slovenije, te zahtijevaju od vlade Jugoslavije da
JA vrate u vojarne, u srijedu naveer majke Bedema ljubavi krenule su kui. Prije
povratka jedna od majki sva sretna dotrala je i rekla: Razgovarala sam telefonski
sa sinom vojnikom. Moje dijete me oekuje kod kue. Na radiju su ushienje zbog
povratka u Hrvatsku prekidale vijesti koje su govorile da je primirje jo daleko. Posebno
ih je obradovalo kada su ule da ih ve od 21 sat oekuje vie tisua Zagrepana na
Trgu bana Jelaia, koji su ih doekali u 4,30 ujutro. Jedna od majki rekla je: Nisam
se nadala da e nas Evropa s ovoliko pozornosti primiti, ali pravog znaaja naeg
mirotvornog puta, te koliko on znai Hrvatskoj, postala sam svjesna tek sada na ovom
velianstvenom doeku.
BEDEM PONOSA: Okupljenim ljudima obratila se i Slavica Bili, predsjednica
Odbora majki za povratak vojnika iz JA, zahvalila se na velianstvenom doeku te
iznijela kronolokim redom rezultate razgovora s evropskim politiarima. Marija Suk,
predsjednica Odbora majki Slavonije i Baranje, obraajui se okupljenima, rekla je:
417

ene, majke iz Bedema ljubavi, na alost za vrijeme boravka u Evropi, neke od njih
izgubile su svoje domove i ne znaju kako e do njega doi. No, naglasila je: Iz Bedema
ljubavi, nastao je Bedem ponosa hrvatskih majki. Ovo jutro e ui u nau povijest,
zato i dalje molimo da nam sloboda to prije doe. Evropa je progovorila i svakim smo
danom sve blie slobodi Hrvatske.
Ivanica Knapi

VEERNJI LIST (6. rujna 1991.)

KARDINAL KUHARI PRIMIO MAJKE IZ SLAVONIJE I BARANJE
Pozdrav svim majkama
ZAGREB Kardinal Franjo Kuhari primio je juer majke iz Slavonije i Baranje koje
su sudjelovale u misiji Bedem ljubavi. Majke su donijele svijeu koja ih je pratila
na putu po Europi i koju su juer postavile na grob pokojnog kardinala Stepinca.
Kardinal Kuhari poslao je juer pismo msgr. Franzu Kamphausu i od srca mu zahvalio
to je u Frankfurtu sluio misu za majke, sudionice Bedema ljubavi. On je uputio
pozdrave svim majkama iz Bedema ljubavi, svim hrvatskim majkama i enama u
cijeloj Njemakoj, hrvatskim sveenicima i asnim sestrama, svim Hrvatima kao i brai
Nijemcima koji se skupa s nama mole za mir i slobodu. (S. M.)

VEERNJI LIST (6. rujna 1991., str. 23)

PRETPROLE NOI ZAGREB JE BIO BUDAN
ZAUSTAVITE RAT!
Umorne, ali zadovoljne ishodom misije, putnice je doekao i predsjednik dr.
Franjo Tuman
Hrvatska je juer ujutro budna doekala majke! U 4.35 vratile su se iz Europe, kojom
su pronijele Bedem ljubavi i uplele u njega Bruxelles, Bonn, Frankfurt i Mnchen.
Zagreb ih je na nogama, s pjesmom Stop the War in Croatia doekao na sredinjem
gradskom trgu. S upaljenim svijeama, diui ruke u pobjedonosno V slilo se
osamstotinjak majki iz trideset autobusa na defile pozornicom. Odzdravljalo im je
tisue razdraganih Zagrepana. Rairenih ruku doekao ih je i predsjednik Franjo
Tuman! Suze radosnice i zagrljaji nade s prvim ovjekom Hrvatske. Povratnice je
pozdravio i Boris Buzani, gradonaelnik Zagreba.
Dobro jutro! Zora puca! I nama puca zora novoga vremena! uzviknula je vodilja
plemenite misije Slavica Bili, predsjednica Odbora majki za povrat vojnika iz tzv.
JNA.
418

 Hvala na ovako velianstvenom doeku zahvalila je upornim Zagrepanima koji

su hrabre i istrajne majke ekali sino od 21 sat.
Europa je proplakala suzama hrvatske majke rekla je Marija Suk. Europa je
konano progovorila! Genscher nam je rekao da smo sa svakim ispaljenim metkom
okupatora blii slobodi! Ovo jutro ulazi u povijest!
Iz grla se slono prolamalo Hrvatska! Hrvatska! Franjo! Franjo! I predsjednika je
ponijelo uzbuenje i velianstvenost trenutka. Sa suzama u oima majke su upijale
svaku njegovu rije.
Ne mogu priati. Jedan sin mi je u gardi, drugi u armiji. Ovog u armiji nisam
vidjela ve devet mjeseci. Samo da je iv, da mi se vrati prekidaju jecaji rijei majke,
Osjeanke.
Svi su nas lijepo doekivali. ak nas ni na granicama nisu traili putovnice, a u
Beogradu nas nisu putali veli Buba Varzi iz Slavonskog Broda, brina majka
vojnika koji slui u Zagrebu.
Ne samo u mikrofon, ve i svakom tko im prie i pita kako je bilo, majke poruuju
Europa je s nama! Toplina i zahvalnost preplavljuje i najtvre srce. Prsten se ljubavi
zatvara. Da ga vie nitko ne prekine.
S. Ivi, R. Kovaevi

VEERNJI LIST (6. rujna 1991.)

REDOVITA KONFERENCIJA ZA NOVINARE U SABORU
Europa nas razumije
Majke vojnika ustraju na zahtjevu da se mladii vrate u matine republike dok se
kriza konano ne rijei, i u tome e traiti podrku politiara, rekle su sudionice
Bedema ljubavi
Ne znamo jesu li nas u Europi doekali tako zato to smo majke ili zato to smo iz
krajeva gdje se vodi rat, tek, doekali su nas tako da smo se osjeale kao u vlastitoj
kui. Tim su rijeima svoje dojmove s put mira po Europi opisale juer na redovitoj
konferenciji za novinare Zdenka Farka, Marija Suk i Slavica Bili, sudionice Bedema
ljubavi. U delegaciji ena koje su otile u Bruxelles, Bonn, Frankfurt i Mnchen da
bi traile oslobaanje svojih sinova iz JNA i mir za Hrvatsku bile su i ene iz BiH,
Makedonije, s Kosova. U Bruxellesu su se, kau, osvjedoile da Europa dobro pozna
nau situaciju, a u Bonnu su dobile obeanje da e Europa reagirati ako se nastavi
krenje dogovora o prekidu vatre. Goe konferencije posebno su citirale rijei
njemakog ministra inozemnih poslova Genschera koji im je rekao: Mi smo na vaoj
strani jer smo na strani slobode i demokracije.
419

Drugog je rujna istekao rok nezakonite odluke JNA da rujansku klasu vojnika zadri
jo 20 dana u kasarnama. Kakvi su u tom smislu rezultati vae akcije i to ete dalje
uiniti, bilo je pitanje novinara.
Tog datuma, naime, mnogi su vojnici puteni na osnovi raznih potvrda (o upisu na
fakultet i sl.) to takoer potvruje nezakonitost tih odluka. Zajedniko je stajalite
majki da se mladii moraju vratiti u matine republike do konanog rjeenja krize
i u tom emo smislu traiti potporu politiara, rekla je S. Bili. Mariji Suk koja ivi
u Slavoniji upueno je pitanje kako ocjenjuje brigu Zagreba za Slavoniju i Baranju?
Odgovorila je da ima krupnih problema i da ih treba hitno rijeiti.
Sve su sudionice konferencije naglaavale jedinstvene stavove ena svih nacionalnosti
oko postavljenih zahtijeva (osim ena iz Srbije i C. Gore). No mi znamo da e i
Srpkinje i Crnogorke jednom progovoriti, jer osjeaji su majki zauvijek, a generali su
trenutani. Tu nadu potkrepljuju injenicom da ih je u Beogradu ipak oekivala grupa
tamonjih ena, ali im nije pruena prilika da se s njima susretnu.
U toku konferencije za novinare u Saboru zahvaljujui telekomunikacijama
uspostavljena je veza sa Siskom i gdje je takoer bila u toku press-konferencija.
Nema osnove za spekulacije oko sadraja vojnog skladita Barutane u Sisku, koji
je iz ruku jugo-armije preuzela hrvatska strana. U skladitu se nalazi samo oprema
za forsiranje rijeka, vojne uniforme i neka roba koja nama ne moe koristiti, a
zaplijenjeno je samo osobno oruje 20-ak oficira koji su uvali skladite, rekao je uro
Brodarac. D. Ujevi
Protest
Novinari su protestirali to je razgovor s majkama prekinut premda je do toga dolo
opravdano, zbog izvanredno sazvane konferencije s nizozemskim ambasadorom H.
Wijaandtsom. Koliko god to bilo opravdano, to ipak nije razlog da majke vojnika
budu na sporednom kolosijeku. Goe su na to primijetile da, ini se, nije vrijeme za
ljudske sudbine.
(D. U.)

VEERNJI LIST (6. rujna 1991.)

DR. TUMAN GOVORIO NA ZBORU HRVATSKIH MAJKI NA TRGU
BANA JELAIA
Nepobjediv je hrvatski narod
Hrvatski je narod za mir, on ne eli nita drugo nego da ivi u slobodi, na svojoj
zemlji, u svojoj domovini, ne eli nita drugo nego pravo da sam u njoj vlada, rekao je
dr. Tuman.
420

 Narod koji je svjestan svoje povijesti, koji zna to hoe, koji zna cijeniti slobodu,
taj se narod ne moe pobijediti. Hrvatski narod bio je i ostao jedan od najstarijih
europskih naroda. Tu mu je mjesto i tu e ostati. Europa ga napokon spoznala. Nikad
hrvatski narod nije bio prisutniji u svijetu nego to je danas, i to mu je jamstvo da e
Hrvatska biti slobodna i da e biti jedna od sretnijih zemalja. To je meu ostalim
juer ujutro kazao predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuman majkama na
doeku s njihovog puta u Europu, gdje su traile podrku za oslobaanje svojih sinova
iz tzv. JNA i za mir u Hrvatskoj. Obraajui se majkama iz Hrvatske, Herceg-Bosne,
Albanije, Makedonije te Zagrepanima na jueranjem zboru na Trgu bana Jelaia,
dr. Tuman kazao je kako su nae majke u Europi svjedoile da je hrvatski narod za
mir, da hrvatski narod nita drugo ne eli nego da ivi u slobodi, na svojoj zemlji, u
svojoj domovini, da ne eli nita drugo nego pravo da sam u njoj vlada.
rtve nisu uzaludne
U nastavku svog govora koji je bio popraen estim uzvicima Hrvatska, Hrvatska,
Slobodna Hrvatska, Ne damo Hrvatsku, predsjednik Republike rekao je da e
njihovo svjedoanstvo imati i velikog odjeka i veliku vanost za priznanje suverenosti
i samostalnosti Hrvatske, te da su majke, jednako kao za mir, svjedoile i o odlunosti
hrvatskog naroda da e se boriti do zadnje kapi krvi za svoju slobodu i za svoju
suverenost.
Htio bih i ja, i svaki hrvatski ovjek, i svaka hrvatska majka da tu poruku razumiju
i oni koji nas hoe porobiti i koji nam hoe oteti hrvatske krajeve. Htio bih da tu
poruku razumiju oni iz Srbije koji pokreu rat protiv nas, oni Srbi iz Hrvatske koji su
poli za vampirom srpskim, da osvoji hrvatske zemlje, kazao je dr. Tuman i upitao:
kako misle poslije rata ivjeti zajedno s nama ako diu puku, ako ubijaju hrvatske
ljude i pale hrvatska sela? Izrazivi nadu da su tu poruku razumjeli svi pripadnici,
kako je kazao, te koja se nekad zvala narodna armija, i da su im uzaludni svi tenkovi i
avioni, jer ne mogu pobijediti hrvatski narod i hrvatske ene, dr. Tuman pozvao ih je
da se vrate u vojarne, da se vrate odakle su doli, gdje su im domovi, te da odustanu od
prljavog rata koji nam nameu, jer ne samo da je posljednji hrvatski ovjek razumio
to nam hoe uiniti ve je to razumjela Europa, razumjela je i Amerika.
Ne mogu nas pobijediti, bez obzira na to to imaju vie tenkova i aviona, koje mi
nemamo, jer imamo srce, imamo jedinstven narod koji zna to hoe, istaknuo je
predsjednik Republike te dodao: Dok smo mi noas doekivali nae majke iz Europe,
njihovi sinovi, nai sinovi, ginuli su diljem Hrvatske za obranu nae slobode. Pozvavi
okupljene da nae misli budu s njima, borcima hrvatske od Vukovara, Osijeka,
Baranje, na svim mjestima do Gospia i Kijeva, na svim onim hrvatskim mjestima
koja su ugroena, koja su poruena, koja branimo ili koja smo privremeno izgubili, dr.
Tuman naglasio je: Neka ti borci znaju da njihove rtve nisu uzaludne, jer, na alost,
uvijek je tako u povijesti bilo, da ni jedan narod nije dobio svoje slobode i nezavisnosti
421

bez rtava, to se sada obistinjuje i na primjeru naeg hrvatskog naroda. Znali smo da
je ovo pravi trenutak, koji ne smijemo ispustiti, i ako treba za tu slobodu dati jo vie
rtava, mi emo ih dati.
Posljednja opomena
Svi oni koji nee razumjeti nau dobru volju i shvatiti odlunost hrvatskog naroda,
Europe, Amerike i svijeta, koji nas podravaju, morat e doivjeti poraz, te neka shvate
ovaj pohod majki i ovaj doek u Zagrebu kao posljednju opomenu da se ne igraju s
vlastitom sudbinom i sudbinom svoje djece, upozorio je dr. Tuman i dodao kako
emo sa svoje strane uiniti sve da ovaj mir i prekid vatre, koji su potpisali pod prisilom
Europe, odrimo, ali ako ga oni nee odrati neka ne misle da e nas moi porobiti.
Ja vama i itavom hrvatskom narodu obeavam, neemo odustati od prava na svoju
slobodu i svoju suverenost, i neemo odustati od toga da oslobodimo i posljednji
pedalj svoje hrvatske zemlje, naglasio je dr. Tuman te upozorio: Borbu emo voditi
do pobjede, a poto je svijet s nama, sigurni smo da e ta naa sloboda biti blizu.
Svi oni koji su morali napustiti svoje domove pred nezamislivim razaraima, pred
onima koji su nesmiljeno palili, ne samo minobacaima i tenkovima, nego i svojim
noevima, koji su klali pred sobom, koji su unitavali ne samo hrvatski ivalj nego i
Maare, Slovake i ehe, sve ono to nije bilo srpsko, neka znaju da emo vratiti nae
izbjeglice, a ako su im poruili domove, da emo im sagraditi domove, da emo sagraditi
elije, Kijevo i sva hrvatska sela i naselja koja su unitili, istaknuo je dr. Tuman te
zahvalio majkama na odlunosti, na njihovoj misiji u Europi i na tome to su pokazale
spremnost ne samo pozvati svoje sinove iz armije koja nas ugroava, ve svoje sinove
dati u hrvatsku vojsku, koja e obraniti hrvatsku slobodu i hrvatsku budunost. (H)

SLOBODNA DALMACIJA (6. rujna, petak, str. 3)

MAJKE HRVATSKIH VOJNIKA NA KONFERENCIJI ZA NOVINARE U
SABORU
BEDEM LJUBAVI OSVOJIO EUROPU
Sudionice Bedema ljubavi iznijele novinarima svoje dojmove s mirotvorne misije
po Europi Mnogi vojnici ve puteni kuama na osnovi raznih potvrda
ZAGREB, 5. IX Doek u Europi je bio takav da smo se osjeale kao u vlastitoj ki,
a ne znamo je li to stoga to smo majke ili to smo dole iz krajeva gdje se vodi rat,
rekla je Slavica Bili na dananjoj konferenciji za novinare u Saboru Hrvatske. Gost
dananje konferencije bile su sudionice Bedema ljubavi Slavica Bili, Zdenka Farka i
Marija Suk. U Bedemu ljubavi u kojemu je bilo oko 800 ena sudjelovale su i ene iz
422

BiH, Makedonije i s Kosova, a na svom putu borbe za povratak njihovih sinova iz JA

obile su Bruxelles, Bonn, Frankfurt i Mnchen. U Bruxellesu su se uvjerile da Europa
dobro poznaje nau situaciju, a u Bonnu im je obeano da e Europa reagirati ako se
u Hrvatskoj prekri dogovor o prekidu vatre. Citirale su pri tome izjavu njemakog
ministra vanjskih poslova gospodina Genschera: Mi smo na vaoj strani jer smo na
strani slobode i demokracije. Za razliku od beogradskih iskustava, majke su prenijele
mnogo detalja o uvaavanju s kojim su u Europi primljene. Spomenimo samo izlazak
gospoe Pack na ulicu da ih doeka ili ispriku ministra Genschera zbog svega desetak
minuta zakanjenja, a s posebnom zahvalnou majke spominju brigu i suosjeanje
Hrvata u dijaspori koja ih je pratila cijelim putem

SLOBODNA DALMACIJA (7. rujna 1991.)

UPOZORENJE IZ INICIJATIVNOG ODBORA BEDEMA LJUBAVI:
Kriminalna trgovina
ZAGREB, 6. IX (Hina) Odbor majki za povratak vojnika iz Jugoslavenske armije
priopio je danas da Bedem ljubavi nema nikakve svoje propagandne materijale,
plakate, znake, naljepnice i drugo, pa zato odrie svako pravo da se to radi u ime
Bedema ljubavi. Svaka trgovina u ime Bedema ljubavi je kriminalni postupak i tako
prema njoj treba postupiti, kae se u priopenju Inicijativnog odbora Bedema ljubavi.

SLOBODNA DALMACIJA (7. rujna 1991.)

OMIANI U BEDEMU LJUBAVI
Svake veeri molitva za mir
OMI Od petka 30. kolovoza, kada je u organizaciji Inicijativnog odbora majki
Omia koje su se na taj nain pridruile akciji Bedem ljubavi, pred upnom crkvom
Sv. Mihovila u Omiu svake se veeri u 21 sat okupljaju ene da kroz molitvu zazivaju
Boju pomo i zagovor Blaene Djevice Marije kako bi prestale ratne strahote u
domovini Hrvatskoj i da se svi vojnici vrate ivi i zdravi svojim domovima. Krunica e
se u Omiu moliti, izvijestila nas je lanica Inicijativnog odbora dr. Branka Huljev, sve
dok ne prestane agresija na Hrvatsku. Majkama Omia pridruuju se brojni mjetani,
posebito djeca, pa se na starom trgu svake veeri okupi do tisuu vjernika sa svijeama u
rukama. Uz molitvu krunice i narodne crkvene pjesme Omiani na taj nain izraavaju
zajednitvo sa svim ljudima i krajevima napaene domovine Hrvatske.
M. Popovac

423

VJESNIK (8. rujna 1991.)

Evropa je s majkama
U svojoj evropskoj mirotvornoj misiji na svim mjestima majke su dobile snanu
podrku
BEDEM LJUBAVI
to jo nije izreeno o evropskoj mirotvornoj misiji majki, Bedem ljubavi? U
sreditu panje evropske i nae javnosti bili su diplomatski susreti i razgovori majki
s evropskim politiarima. Dugo e se pamtiti velianstven doek prireen majkama
na cijelom putu te na povratku u Zagreb. Iz Zagreba, kolona od tridesetak autobusa
Bedema ljubavi ispraena je 1. rujna u 16 sati. Kreemo na put dug 1421 kilometar
do Bruxellesa. Na svakom zagrebakom semaforu, svakom krianju, tramvajskoj
stanici, Zagrepani pozdravljaju kolonu s podignutim rukama s dva prsta i s hrvatskim
zastavama. Prolazimo kraj djece koja stoje kraj protutenkovskih jeeva. Djeca
nasmijana mau. Vidi ga, isti je kao moj kad je bio mali. uju se vijesti na radiju
teroristiko-etnike formacije izvele su minobacaki napad na vijesti e majke
s nestrpljenjem oekivati cijelim putem. Oko 24 sata kolonu autobusa kod Salzburga
doekuje stotinjak naih iseljenika. Kau da ve ekaju sat-dva, ali kava koju su
pripremili jo je vrua. Jedan ovjek s hrvatskom zastavom ulazi u autobus i kae: To
Evropa jo nije doivjela, samo hrabro naprijed. Majke, pomalo bunovne, zbunjeno
se smjekaju i zahvaljuju na doeku. Dug je put do Bruxellesa Do belgijske granice
majke pozdravljaju vozai automobila, a s automobilskih prozora vire ispruene ruke s
dva prsta u znaku slova V. Zar zaista tu u Evropi znaju za na Bedem ljubavi? Oko
podne stiemo na njemako-belgijsku granicu. S naim mnogobrojnim iseljenicima
koji nas doekuju ene se pozdravljaju kao s dobrim prijateljima. Ivan Ruev iz
Hrvatske katolike misije u Achenu, obavjetava da e organizirati demonstracije za
mir, te da su prikupili 10.000 potpisa uglednih Nijemaca za priznavanje Hrvatske, a
potpise poslali na 235 adresa. Belgijska TV ekipa zamolila je da ih primimo u autobus.
Pokazana im je video-vrpca koju namjeravaju uruiti i evropskim parlamentarcima
u Bruxellesu. Na licima belgijskih novinara nevjerica, zatim zgraanje. Video-traka
pokazuje nau stvarnost izmasakrirana tijela hrvatskih mladia. Kolona stie pred
Evropski parlament, doekuju ih lanovi Hrvatskog kulturnog drutva iz Antwerpena.
Na ovjek koji, kae, ve 22 godine radi u Belgiji govori: Svi belgijski mediji priaju
o vama. Nama Hrvatima bilo je teko kad smo uli da ste krenule po mir ak ovamo.
I ja imam sina koji je pripadnik MUP-a. Posljednje to sam uo je da se nalazi negdje
kod Okuana. Majke su s transparentima Zaustavite rat u Hrvatskoj pred zgradom
Evropskog parlamenta oblikovale prsten mira. Vijorile su hrvatske zastave, u rukama
su im upaljene svijee, a na prsima slike sinova-vojnika. Zapjevale su Lijepu nau. Od
svijea, na belgijskom asfaltu prvi put oblikovan je kri na podlozi od slika ubijenih
hrvatskih mladia. U delegaciji pedesetak ena, koje je gospoa Doris Pack, lanica
424

Odbora za ljudska prava uvela u zgradu Evropskog parlamenta, bilo je i majki Albanki
s Kosova. U svom govoru evropskim parlamentarcima majka s Kosova je rekla: Ve
10 godina mi albanske majke upozoravamo na zloine na Kosovu. Prije puta saznala
sam da je jo jedan albanski vojnik ubijen. Ispriala je kako su srpski milicajci zaustavili
autobus pun majki s Kosova koje su se htjele pridruiti Bedemu ljubavi, te im oteli sav
dokazni materijal, video-trake i slike, koje su htjele predati evropskim parlamentarcima.
Do Bruxellesa je samo njih 15 uspjelo doi osobnim automobilima. Uslijedili su susreti
s vodeim evropskim parlamentarcima kojima e potresne prie majki zasigurno ostati
duboko urezane u pamenje. O tim susretima iscrpno su izvijestila domaa i strana
sredstva informiranja. A potom put do Bonna. U pono majke su u Bonnu doekane
veerom za koju su se pobrinuli nai iseljenici. Umorne i iscrpljene od puta majke su
no provele spavajui u autobusima ili u crkvi na madracima. Ujutro, prvo se sluaju
vijesti iz zemlje. Jutros sam ula da moje Petrinje vie nema. Bombardirali su grad, a
tamo sam ostavila svoju obitelj, jedna je od tunih pria koju je ispriala majka koja
je bila u delegaciji koju su u utorak primili najprije Hans Dietrich Genscher, njemaki
ministar inozemnih poslova, a poslijepodne i Rudolf Seiters, ef kabineta kancelara
Kohla. Na putu prema Frankfurtu bili smo u drutvu majki iz Slavonije i Baranje.
Ispriale su nam kako su svi evropski politiari s panjom sluali njihove prie. Moj
sin je u jednom od oklopnih vozila vojske, negdje kod Erduta, a njegov rodni Osijek
je blizu. Pisao mi je, ako e morati pucati na Hrvate, da e se prije ubiti. Vidim da nas
ovdje ljudi razumiju, ali to e generali napraviti, to se ne zna. Ne elim da majke koje
imaju sinove za vojsku ikada pate kao mi sada, pria jedna Osjeanka. Druga majka
nastavlja: Na put sam krenula zbog nae djece koja su zatoena u armiji. Moj sin je
jedan od onih ubijenih i izmasakriranih mladia iz Dalja. Kae da je tijelo svoga sina
prepoznala na slici u novinama, i iako mi suprug nije vjerovao, ja sam osjeala da je
to on, i nakon par sati, javili su Ovaj put mi ulijeva nadu da e me po povratku u
Vuku, moje mjesto kraj Osijeka, doekati moja 11-godinja djevojica i rei mama,
mi smo slobodni. U Frankfurtu majke su doekali nai iseljenici. U srijedu kreemo
put Mnchena. Marija Suk, predsjednica Odbora majki Slavonije i Baranje, pria kako
joj je na jednom od stajalita prije Mnchena prila Edith Nebe, lanica Njemakog
udruenja domaica, te uz rijei da bi Bedem ljubavi trebao prerasti u internacionalni
pokret za mir, predloila da se uskoro sastanu jer su njemake majke spremne pruiti
svu pomo. U srijedu oko 20 sati majke kreu prema Zagrebu ispraene rijeima
predstavnice bavarske vlade, Barbare Stamm, da e bavarska vlada traiti priznanje
nezavisnosti i suvereniteta Slovenije i Hrvatske. Na putu za Hrvatsku, za Zagreb
odzvanja glas spikera na nonim vijestima: Teroristi udrueni sa srpskom armijom
izveli su minobacaki napad na

425

VEERNJI LIST (9. rujna 1991.)

BEDEM LJUBAVI POKRET MAJKI ZA MIR
Bit emo i tampon zona
ZAGREB Odbor majki za povratak vojnika iz JA od sada se zove Pokret majki
za mir. Na jueranjoj konferenciji za novinare tu su promjenu objasnile time to
je njihov zahtjev da se rujanska klasa vojnika vrati kui djelomice ispunjen, ali taj
povratak nije osigurao i mir. Stoga majke od vojnog vrha zahtijevaju povlaenje
vojske u vojarne, ienje vojarni od mina i smanjenje borbene gotovosti, i to
odmah! Majke su prekjuer posjetile generala Aksentijevia iz komande Pete vojne
oblasti, a na njegov upit Tko e braniti narod ako se vojska povue? majke su
odgovorile da su spremne posluiti kao tampon-zona izmeu zaraenih strana.
Majke iz Bedema ljubavi posjetile su generala Aksentijevia uznemirene vijeu da
je 11 vojnika poginulo u vojnom garnizonu na Plesu. On je tu vijest demantirao, a
majke su potom posjetile i Pleso, gdje im je i pukovnik Branimir Pavnik rekao da
nema podataka o stradanju vojnika pri pokuaju bijega, te da njihovi vojnici, od rata
u Sloveniji, ne bjee jer zato nemaju razloga. Ipak, Bedem ljubavi moli sve roditelje
ija su djeca u vojarni na Plesu da mu se jave, kao i svi drugi roditelji koji su zabrinuti
za svoju djecu. Majke namjeravaju uskoro posjetiti vojarnu na Plesu i razgovarati s
vojnicima, a obii e i vojnike u bolnicama. U svom radu dobivaju potporu sa svih
strana svijeta. ene iz Slovenije organizirale su odbor podrke Bedemu ljubavi, a
skupljaju i novanu pomo izbjeglicama. ene iz Austrije u petak e u Beu odrati
mirni prosvjed protiv rata u Hrvatskoj. Majke podupire i Anton Irek, na iseljenik
koji ve dva tjedna trajka glau, a init e to sve dok predsjednik Bush ne prizna
samostalnost Hrvatske i Slovenije. Rekao im je i da bi SAD bile sklonije priznavanju
tih dviju republika da u SAD nije jak srpski lobby koji uvjerava Amerikance kako su
Hrvati za Drugog svjetskog rata istrijebili idove. Stoga majke mole da im se dostave
podaci o ljudima koji su za vrijeme rata spaavali idove, na adresu: Vlaka 70a, ili na
telefone 451-802 i 451-056. Pokret majki poziva sve graane Hrvatske da se danas
izmeu 17 i 18 sati prikljue mirnim prosvjedima u svojim gradovima, na kojima e
se zahtijevati povlaenje vojske u vojarne. Posebno apeliraju na majke iz Srbije, jer su i
njihova djeca na ratitima u Hrvatskoj. B. Stipi

426

SLOBODNA DALMACIJA (15. rujna 1991., nedjelja, str. 6)

PORTRETI: SLAVICA BILI
Neu stati!
U izdanom arsenalu domaih zakona, obiaja, doktrina, predrasuda, strahovanja,
silnika, poslunika ... i tako od ... do najnovije povijesti, Bedem ljubavi utemeljen je
i dalje se zida mimo opisanog arsenala, a mimo tzv. uobiajene logike, i tzv. realnih
pretpostavki. Ba kao to se to s ljubavlju i inae dogaa! I, kao to je u ljubavi nemogue
izvagati zasluge po stranama. Ili u bedemu odrediti prioritet nekog kamena, i u
spomenutoj je graevini nezgodno i vrlo nezahvalno apostrofirati pojedinane
njezine djelatnice. Bez sumnje, sve zasluuju ono to im je na Kreimirovu trgu u
Zagrebu izrekao sretno rjeiti Vlado Gotovac: Ja vas volim,i ja se vama ponosim.
Pa ipak, gospoa Slavica Bili iz Inicijativnog odbora Bedema ljubavi, donedavno
podslovljenog kao Odbor majki za povratak vojnika iz JNA, odnedavno kao Pokret
majki za mir, ispala je, mimo vlastite volje i oekivanja neto kao front-womanica
Bedema. Najprije e pola ure negirati tu procjenu (zbog toga i ovakav uvod u
tekst), a onda e, na nae inzistiranje, kratko pojasniti: Ma dobro, ajde! Znate ta je
to? To smo mi Dalmatinci: laje, laje , al ono to misli tono tako i kae. Nijedna
od nas nema veu ili manju ulogu, samo sam ja moda bila malo grlatija. Eto. Eto,
uz golemo potovanje i divljenje za Bedem ljubavi u cjelini, ta je grlatost izazvala i
dodatnu simpatiju i panju za dotinu gospou. Ajme, nemojte me slikavat, to ete
pisati govori mjeavinom imoansko-splitsko-zagrebakih naglasaka. I dodaje
kroz smijeh: Ubit e me KOS-ovci Energine kretnje, otvoreno lice, oi kojima se
vjeruje i hrpa rijei prosuta naglo, bez zadrke, neautorizirano tipino dalmatinski
i nakon 5 godina ivota u Zagrebu, ni blizu uobiajenoj zagrebakoj odmjerenosti i
suzdranosti. Roena u Imotskom (Slavica Bili roena je u estanovcu, op. ur.),
kolovala se za medicinsku sestru u Splitu i Zagrebu. Udala se za prosvjetnog radnika,
rodila troje djece. ae je govorio: erce moja, bolje biti prva u selu nego druga u
Rimu. To je moda tono, ali di e kolovat djecu sedamdeset kilometara od Splita,
a autobus vozi jedanput dnevno... I tako, kuu smo u Zagrebu zidali 15 godina, jo nije
obukana, ali mi je i draga i dobra. Doli smo bez dinara, mijenjali zaposlenja. Bilo
je nesporazuma s poslodavcima. Najljepe mi je razdoblje u radnom vijeku godinu i
10 dana koje sam odradila u Centru za reanimaciju i umjetnu respiraciju pri bolnici
Fran Mihaljevic kod prof. dr. Beusa. Najtei, najpotresniji i najljepi posao! Kasnije
sam upala kao odjelna sestra na stomatologiji pri Domu zdravlja na Trenjevci: upala
i ostala za stalno! Inae? Pa, kao i kod drugih: kuvam, perem, peglam. spremam ... Tri
su muka u kui dok svakom kae to treba napraviti pa ponovi jo 5 puta, shvati
da je bolje sve napravit sam, bar se ne gnjavi i ne nareuje. Djeca kau da sam stroga
kao Hitler, ali, bogami, stalno dolaze razgovarat. Sve rjeavamo za stolom, dogovorom.
Otkad traje ovo s Bedemom, mlai sin mi stalno govori: Mama, ostavi to, ti ne
moe zaustaviti rat, a ja se ou mazit s tobom, budi kui. Je, malo sam doma, malo
427

sam i na poslu, ali ovo se mora izgurat do kraja. Neu stati. Za obranit svoju familiju
i za prekinut stradanja mladih ljudi, mogla bih uda radit! Ne sumnjamo. Nije to ni
Partija ni Politika. To je onaj spas svijeta kojeg majke dre u svojim rukama, kako je
davno prije Adia i Raete zakljuio grof Lav Tolstoj. S nogama na zemlji i s glavom u
nebu, pred ukoenim licima generala, s udesnom i drugima nedokuivom i poniznom
i prkosnom, materinskom ljubavlju kao jedinim orujem. I za beogradsku no do
jutra, i za brojne dnevne mrakove s prorocima i objavljivaima neprikosnovenih
istina. Nemojte stati, gospoo Bili. Doista je vrijeme da to uine oni drugi!
Ksenija Erceg

VEERNJI LIST (16. rujna 1991.)

PREDSTAVNICE BEDEMA LJUBAVI JUER PRIMIO GENERAL RAETA
U KOMANDI PETE VOJNE OBLASTI
Rat je!
ZAGREB Da su JA i Hrvatska u otvorenom ratu potvrdio je juer i general Andrija
Raeta za razgovora, u Komandi Pete vojne oblasti, s predstavnicama Bedema ljubavi,
Snjeanom Antoli i Zdenkom Farka.
Na zahtjeve predstavnica da se vojska povue u vojarne, da puste vojnike rujanske
klase kuama i da prestanu s agresijom, general Raeta je odgovorio: Rat je! I to rat
koji je nama objavljen! Nema razgovora, odluno je rekao, sve dok se hapse vojna lica,
zaustavljaju i pretresaju vojni transporteri, napadaju i blokiraju vojni objekti Garda
je, objasnio je, napala prva u Petrinji, Osijeku, Ploama Starjeine ginu!
Ako se vojska povue, predstavnice su obeale da e majke Hrvatske tititi vojarne,
jer su i njihovi sinovi jo unutra. Budui da on nije dijete, uvrijeeno je rekao general
Raeta, nikakav mu tit ispred kapije ne treba. Vojska se sama moe obraniti od svih
napada.
to vi hoete? upitao je general. Da nas stavite pod stakleno zvono! Da nam
iskljuite struju, vodu, telefon! Vi traite nemogue. Vai zahtjevi su jedno, a realno
stanje drugo. Vi ste produena ruka politike!
Usprkos jasnim stavovima generala Raete i njegove armade predstavnice su uporno
inzistirale barem na obeanju da se udovolji njihovim zahtjevima. Na to je uslijedilo
prevaspitavanje. Raeta je, naime, upitao to misle: Postoji li Jugoslavija? Moe li
Hrvatska po Ustavu i zakonu imati oruane snage?
Zato slui etnicima, a ne hrvatskom narodu upitale su predstavnice Bedema
ljubavi. Raeta je odluno rekao da on slui samo JNA, a da nikada nee biti vojnik
neke republike vojske. Shvativi, napokon, da je to razgovor gluhih, predstavnice je
428

zanimalo hoe li se vojnici rujanske klase i dalje putati kuama? Raeta je obeao da
e se pustiti svi vojnici koji su za to stekli uvjete, ali je sada, zbog blokade vojarni, to
obustavljeno.
Naao je za shodno pojasniti to je to JNA i u kakvom je poloaju. Nikakav ministar
Vlade RH ne moe rei da hrvatski narod hrani vojsku, jer i tog ministra i tu vladu
takoer uzdrava taj isti narod.
Vojska e se povui u vojarne u roku od 24 sata, ako se u tom roku demobiliziraju sve
snage ZNG-a i rezervne snage MUP-a. Tako e redovni sastav MUP-a Hrvatske imati
priliku da po zakonu uspostavi red i mir, stav je generala A. Raete. S. Pavi Stazi

VEERNJI LIST (30. rujna 1991.)

PREDSJEDNIK TUMAN PRIMIO PREDSTAVNICE BEDEMA LJUBAVI
Potpora miru
ZAGREB Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuman primio je juer
u Banskim dvorima predstavnice Bedema ljubavi, pokreta majki za mir, priopio
je Ured predsjednika. Predstavnice Bedema ljubavi obavijestile su predsjednika
Tumana o svom putu po Europi te su, kao lanice mirovnog pokreta i majke koje se
bore za ivote svojih sinova vojnika, i hrvatskom predsjedniku iznijele svoje zahtjeve.
Priopile su mu da Europa vjeruje majkama u njihovu iznoenju tragedije. Naglasile
su da se samo zajednikim snagama svake majke, svakog pojedinca, Hrvatska moe
spasiti od rata koji bijesni na ovim naim prostorima, a time i neduna djeca i njihovi
ivoti. Predsjednik Republike Hrvatske zahvalio je majkama na njihovom posjetu i
podupro ih u njihovim nastojanjima. (Hina, B. Si.)

VJESNIK (listopad 1991.)

Podrka Tumana inicijativi Bedema ljubavi
ZAGREB Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuman uputio je u utorak
predsjednici Bedema ljubavi Pokreta majki za mir, Slavici Bili pismo u kojem
se kae: U cijelosti pozdravljam i podravam vau inicijativu da se za Dan spomena
na mrtve u cijeloj Republici Hrvatskoj osigura prekid vatre. Sukladno miroljubivoj
politici kojom smo i do sada nastojali vratiti mir i omoguiti spokojan i ovjeka
dostojan ivot svim graanima Domovine, uinit emo sve to je u naoj moi da na taj
dan oruje zauti. U tom smislu ve sam izdao potrebne upute naim pregovaraima
u cilju postizanja dogovora o obostranom prekidu vatre, a kao vrhovni zapovjednik
oruanih snaga izdat u naredbu o apsolutnom prekidu vatre dotino obvezi svih
jedinica Hrvatske vojske na cijeloj fronti da se na taj dan suzdre od borbe. S Vama,
429

kao i s itavim puanstvom Republike Hrvatske, dijelim elju da na Dan spomena na

mrtve u miru i dostojanstveno odamo poast svim mrtvima, s iskrenom eljom da taj
dan bude poetak obustave neprijateljstava i novi poetak dijaloga o civiliziranom
rjeenju jugoslavenske krize, navodi se u pismu predsjednika Republike dr. Franje
Tumana. (Hina)

VJESNIK (listopad 1991.)

ZAGREB Bedem ljubavi za istinu o Hrvatskoj
Djelatnost Bedema ljubavi, izvanstranakog i nevladina udruenja, u promicanju
interesa i istine o Hrvatskoj, bila je tema jueranje konferencije za novinare. Pripadnice
Bedema ljubavi vratile su se proli tjedan iz Velike Britanije, gdje su se zajedno s
hrvatskim umjetnicima, a u organizaciji Croatian Peace Foruma, sastale s mnogim
utjecajnim britanskim politiarima. Britaniji jo nije jasno to se zapravo zbiva na
prostoru bive Jugoslavije, posebice zbog izuzetno snane srbijanske propagande. Stoga
nae sastanke s predstavnicima Gornjeg i Donjeg doma parlamenta, Foreign Officea
te intervjue Independentu i BBC-ju, Sky Newsu smatram vrlo vanima izjavila
je Ivica Boban. Predstavnice Bedema ljubavi bile su i u sreditima humanitarnih
organizacija i dokumentirano predoile razaranja i nasilja u Hrvatskoj, te organizirale
posjet dr. Vesne Bosanac britanskoj metropoli. Uspjene su bile i Ana Lazarin i dr.
Vesna Ramljak. One su u vedskoj, osim medijske promocije hrvatskoga pitanja,
uspjele osigurati i pomo humanitarnih organizacija. O znaenju svjedoenja srpskih
majki, lanica Bedema ljubavi, govorile su Smilja Dedi i Ljubica Radovi. ( J. A.)

VEERNJI LIST (1. listopada 1991., str. 3)

KONFERENCIJA ZA NOVINARE BEDEMA LJUBAVI
Svijet ne zna istinu
ZAGREB Svijet jo, naalost, vjeruje onome to dobiva kroz diplomatske kanale.
To nije prava istina o ratu u Hrvatskoj. Mi sami moramo agresivnije Europi rei
to se na naim prostorima dogaa, rekle su na jueranjoj konferenciji za novinare
predstavnice Bedema ljubavi, koje su se vratile s puta po Europi. Sa stradanjem
hrvatskog naroda upoznale su u Strasbourgu gu. Geilling, zamjenicu gradonaelnika
i gosp. G. E. Shombgensa, politikog savjetnika u Europskom vijeu, te u Genevi
obavile vie razgovora u Ujedinjenim narodima i Meunarodnom Crvenom kriu.
Poruile su Europljanima da je nametnuti rat Hrvatskoj briga cijeloga svijeta, jer se u
tom prljavom ratu kre sve meunarodne konvencije i ljudska prava. Bude li se ekalo,
prei e granice Hrvatske i Slovenije, a tada e biti kasno. (R. Iv.)
430

VEERNJI LIST (3. listopada 1991., str. 23)

Prva razglednica Bedema
PULA Pulski ogranak Bedema ljubavi dobit e uskoro i svoju razglednicu, pa e
to biti prva razglednica Bedema u Hrvatskoj. Razglednicu e tiskati Filatelistiko
drutvo Pula. Grafika rjeenja poklonit e pulski akademski slikari Martin Bizjak
i Vera Kos Paliska, a stihove koji e takoer biti na dijelu razglednice napisat e
posebno za Bedem istarski pjesnik Danijel Nainovi. Novac prikupljen od njene
prodaje ide u Fond Bedema ljubavi, a za potrebe domoljubnih i humanitarnih akcija.
(V. B.)

VEERNJI LIST (27. listopada 1991.)

Papa primio hrvatske majke
Papa Ivan Pavao II primio je u subotu skupinu hrvatskih majki koje su mu dole
zahvaliti za ono to je dosad uinio u korist mira u Hrvatskoj.
Rekavi da u svakodnevne molitve ukljuuje patnje svih majki koje oplakuju svoju
poginulu ili ranjenu djecu, Wojtyla im je, meu inim, rekao na hrvatskom: Iako
pozivi i dosadanja nastojanja nisu jo uvijek urodili eljenim plodom, ne smijemo
gubiti nadu! Molimo jo vie da bi milostivi Gospodin taknuo srca odgovornih za tu
veliku katastrofu, uinio ih pozornima na krik boli tolikih nevinih, pomogao im da
shvate da je taj rat beskoristan, te da ih potakne na potivanje vie puta potpisanih
obveza za okonanje oruanog nasilja. Zajedniki molimo Mariju, majku alosnu, da
isprosi mir za Hrvate i sve narode te ljubljene jugoslavenske zemlje. Posebno danas
molimo za stanovnike Dubrovnika koji podnose tako teka iskuenja.
Meu hodoasnicima koji su se okupili u subotu na vatikanskom trgu sv. Petra, u
povodu proglaenja blaenim Adolfa Kolpinga, skupina hrvatskih majki dijelila je
letak s molbom za pomoi u zaustavljanju rata u Hrvatskoj. (I. B.)

VEERNJI LIST (29. listopada 1991.)

BEDEM LJUBAVI VRATIO SE IZ ITALIJE
Papa moli za Hrvatsku
PULA Poznato vam je da svednevice u svoje molitve ukljuujem patnje svih majki
koje oplakuju svoju poginulu ili ranjenu djecu, patnje prognanih, kao i onih koji na
jedan ili drugi nain osjeaju posljedice toliko puta spreavana i osuivana rata. Znani
su vam svi pothvati koje je ovih mjeseci poduzela Sveta Stolica da bi se ostvarile tenje
431

vaih naroda za pravdom i slobodom. Iako pozivi i dosadanja nastojanja jo nisu

urodili eljenim plodom, ne smijemo gubiti nadu. Molimo jo vie da bi milosrdni
Gospodin taknuo srca odgovornih za tu veliku katastrofu, uinio ih pozornim na krik
boli tolikih nedunih, pomogao im da shvate da je rat beskoristan, te ih potaknuo
na potovanje vie puta potpisanih obveza za skonanje oruanog nasilja. Zajedniki
molimo Mariju, Majku alosnu, da isprosi mir za Hrvate i sve narode te ljubljene
jugoslavenske zemlje. Posebno danas molimo za stanovnike Dubrovnika, koji podnose
tako teka iskuenja. Tim se rijeima Sveti Otac Papa obratio enama Bedema
ljubavi iz Istre, Rijeke, Dalmacije i Varadina, koje su ga posjetile u subotu, a koje je
primio mimo protokola. Ada Balda, predstavnica pulskih majki, rekla nam je kako je
stekla dojam da u Italiji mnogo ine za pomo Hrvatskoj. To je pokazalo i primanje
pedesetak hrvatskih ena, ijemu su posjetu talijanski mediji posvetili puno prostora.
V. Brnabi

SLOBODNA DALMACIJA (studeni 1991.)

LANICE BEDEMA LJUBAVI U VATIKANU
Splianke kod Ivana Pavla II
Delegacija hrvatskih majki primljena mimo protokola kod Pape koji im je uz blagoslov
dao snage i volje za mir u Hrvatskoj Talijani oekivali cajku, a dobili Toscu!
Majinska ljubav i elja za mirom jo jednom su bile jae od granica i dole su do
samog Vatikana i pape Ivana Pavla II. lanice Bedema ljubavi iz gotovo svih veih
gradova jadranske obale, na inicijativu splitskih majki iz tog pokreta prolog su tjedna
krenule k Svetoj stolici s namjerom da zahvale Svetom Ocu na njegovu angairanju u
pomoi i molitvi za njihovu domovinu Hrvatsku i u tome su uspjele. Jo umorne od
napornog puta autobusom, ali i vidljivo uzbuene, nale su se na primanju u salonu
Predsjednitva splitske Skuptine opine, gdje ih je pozdravio i primio donaelnik
splitske Opine Marin Mihanovi, zahvalivi im za njihov veliki podvig potaknut
eljom da istinu o stradanjima u Hrvatskoj prenesu i do samog sredita Rimokatolike
crkve. U ime splitskog Bedema ljubavi na put u Vatikan pole su Marija Nimac,
Zdravka Buzoli, Vinka Milii, Helen Vukman, prvakinja opere splitskog HNK
Cintya Hensel Baki i pijanistica Silvana uljak, dok im se u ibeniku pridruila
i Fanika Dedakovi. Kada smo odlazili iz Splita, eljeli smo samo zamoliti Svetog
Oca za blagoslov Hrvatskoj i zahvaliti mu za sve to je dosad uinio, pria nam Marija
Nimac. Ali uradili smo mnogo vie, bili primljeni u talijanskom parlamentu, gostovali
u tamonjim radio-emisijama, bili gosti gradonaelnika Ancone i imali priliku mimo
protokola razgovarati s papom Ivanom Pavlom II. On nam je ulio nadu, dao snage i
pozvao na molitvu za na napaeni narod. Sutradan nakon to su hrvatske majke bile
432

primljene u Vatikan, slubeno glasilo LOsservatore Romano u svom nedjeljnom

izdanju (27. listopada) na prvoj je stranici objavio tekst poruke koju je Papa izrekao
lanicama Bedema ljubavi pri njihovom susretu. Posebno je zanimljivo da je tekst
tiskan na hrvatskom i talijanskom jeziku, to je, kau poznavaoci tamonjih prilika,
prava rijetkost za takvo glasilo. U svojevrsnoj delegaciji hrvatskih majki bilo je 18
ena iz Splita, ibenika, Omia, Trogira, Rijeke, Pule, Rovinja, Varadina i Zagreba, a
zbog ratnih okolnosti nisu im se mogle pridruiti majke Dubrovnika i Zadra. Vano
je istaknuti, kau, da to nisu bile samo Hrvatice, ve su meu njima bile i Francuskinja,
Amerikanka, Slovenka i Talijanka koje ive u Hrvatskoj. Operna pjevaica Cintya
Hansell Baki odrala je u Teatre Esperimentale u Anconi cjeloveernji koncert
zajedno sa Silvanom uljak, iji je ukupni prihod iao za pomo Bedemu ljubavi, a
dvorana je bila puna. Pritom majke iz Bedema ljubavi kau kako su Talijani oekivali
cajku, a one su im dovele Toscu. Mnogo je toga to su za istinu o Hrvatskoj
napravile majke, ali kada priaju o tome, one naglaavaju podrku splitskog nadbiskupa
mons. Ante Juria, talijanskog konzula Luigija Manzarella, fra Marija Juriia iz crkve
Gospe od Zdravlja i splitskog gradonaelnika Mihanovia.
R. Mikai

VEERNJI LIST (studeni 1991.)

BEDEM LJUBAVI U HOTELU I
Hrvatske vojnike kui!
Predstavnice Bedema ljubavi doekale su juer pregovarae u hodniku Hotela I i
zatraile od njih da oko est tisua vojnika iz Hrvatske hitno vrate njihovim kuama.
Tako je bilo i u Sloveniji kad se armija povlaila iz te republike, podsjetile su majke.
To je zahtjev svih roditelja vojnika. I vojnici mole da im se pomogne, jer vie ne
mogu izdrati. alje ih se u prve borbene redove. Nije poteno da hrvatski vojnik puca
na svog oca, majku, sestru, brata, da rui svoju kuu. Toga ni u jednoj vojsci nije bilo
izjavila je Slavica Bili.
Majke su rekle da je hrvatskim vojnicima kojima je istekao vojni rok boravak u
armijskim redovima produen za jo dva mjeseca. Mobilizirani su, vele, kao rezervisti
pa dobivaju i 300 dinara na dan da bi ratovali protiv svoje domovine.
Dr. Mate Grani majkama je rekao da je i povratak vojnika jedno od goruih pitanja,
da je i to dio razgovora te ih zamolio da budu jo malo strpljive.
General Raeta je, pak, na tvrdnju majki da su im djeca u prvim borbenim redovima,
na ratitu, samo odrjeito rekao: Je li treba da se potuje zakon ili ne? te, uz pomo
svojih tjelohranitelja, pourio iz hotela. (B. SI.)
433

VEERNJI LIST (13. studeni 1991.)

POGLEDI
U SRPSKIM KASARNAMA AMI OKO 6000 MLADIH HRVATSKIH
NOVAKA
Primjena albanskog recepta
Hrvatska u posljednje vrijeme gotovo svakodnevno biljei povratak vlastitih novaka iz
JNA u mrtvakim sanducima. Hrvatski mladii koji su se, pomalo naivno, odazvali
posljednjoj saveznoj regrutaciji, tijekom brze transformacije JNA u podivljalu
etniku rulju, pretvoreni su u zatoenike, podvrgnuti su psiholokoj torturi,
prijetnjama, izgladnjivanju i sve eim sporadinim egzekucijama.
Nedavno je obznanjen podatak da u srpskim kasarnama ami oko 6000 Hrvata,
koji se, s eskalacijom srpskog rata protiv Hrvatske, praktiki suoavaju sa smrtnom
opasnou samo zbog injenice to pripadaju hrvatskom nacionalnom korpusu. JNA
poinje nad Hrvatima sustavno primjenjivati recept koji je odavno ve uvjebala na
Albancima: rasistiki teror i fiziku likvidaciju metkom u lea ili u potiljak, za koju se
vie ni ne pokuavaju izmisliti uvjerljiva objanjenja stradao nesretnim sluajem,
ili poginuo u borbi.
Iz niza posljednjih nesretnih sluajeva, mladih Hrvata koje su srpski kolege, oficiri
ili rezervisti ubili metkom u potiljak, jasno je da je itav jedan narataj, itava jedna
hrvatska populacija izloena opasnosti pogroma, tj. genocida i da Hrvatska mora
tom narataju na neki nain djelatno pomoi. Ta djelatna pomo ne moe stati na
moralistikim akcijama kao to je uporni Bedem ljubavi. Srbija, koja je protiv
Hrvatske zapoela aneksionistiko-demografski rat, nee se od vlastitih etnocidnih
nakana odvratiti benignim potezima moralistike prirode, ve iskljuivo primjerenim
vojnim odgovorima. Hrvatski novaci u JNA pretvoreni su u ratne zarobljenike, izvan
nadzora svih meunarodnih konvencija, i ako ih se ne moe osloboditi pregovorima,
Hrvatska ih mora osloboditi zamjenama.
S. Jurdana

VEERNJI LIST (20. studenoga 1991.)

MAJKE IZ BEDEMA LJUBAVI SUPRUGAMA SVJETSKIH DRAVNIKA
POZIV U IME LJUBAVI
ZAGREB Bedem ljubavi, pokret majki za mir, uputio je pismo suprugama Johna
Majora, Francoisa Mitteranda, Georgea Busha, zatim Margareth Thatcher, lordu
Carringtonu, Semiru Basti, direktoru UNICEF-a. Pismo je upueno i novinama The
Independentu, Daily Telegraphu, Daily Expressu, Timesu, Guardianu i Daily Mirroru.
U pismu se izmeu ostalog kae: U naoj bespomonosti obraamo se Vama jer ini
434

se da neki zapadni politiari svojim djelovanjem, ili bolje, nedjelovanjem omoguuju

Srbiji da nastavlja brutalnu agresiju na Hrvatsku. Dosad su politiari na Zapadu
verbalno osuivali nasilje, ali nisu poduzeli nikakvu djelatnu akciju. tovie, dali su do
znanja Srbiji da ne namjeravaju nita djelatno poduzeti. Javne osude srbijanske agresije
mogu umiriti javno mnijenje na Zapadu, ali one koji ih izriu ne oslobaa njihova
dijela odgovornosti za nastavak okrutnosti. Graani Hrvatske znaju da bi zapadni
svijet mogao zaustaviti rat u roku 24 sata, kad bi to stvarno elio uiniti. Zapadni
leaderi nastavljaju opravdavati svoju pasivnost, a svoju savjest umiruju tako to ovu
oitu agresiju tretiraju kao lokalni etniki sukob. To nije istina. Treina branitelja (rije
je o slobodnoj procjeni, koja je uveliana, op. ur.) Vukovara su Srbi. Oni brane slobodu
protiv tiranije. Nisu Srbi ugroeni u Hrvatskoj, ve oni koji odbijaju prihvatiti diktaturu
koju Beograd pokuava silom nametnuti. Pozivamo Vas da ne izdate prestraenu djecu
Vukovara i svih ostalih hrvatskih gradova i sela, da poduprete jedan od najstarijih
europskih naroda koji ne eli nita drugo doli biti dijelom slobodnog zapadnog svijeta.
Preklinjemo Vas da izvrite pritisak za oslobaanje Vukovara, Dubrovnika, Slunja i
ostalih gradova. Molimo Vas da iskoristite svaki utjecaj koji moete kako bi se to prije
okonao ovaj rat. (HINA)

SLOBODNA DALMACIJA (20. studenoga 1991.)

PORUKA BEDEMA LJUBAVI SUPRUGAMA SVJETSKIH DRAVNIKA
Nemojte izdati djecu!
ZAGREB, 19. 11. (Hina) Bedem ljubavi pokret majki za mir uputio je pismo
suprugama Johna Majora, Francoisa Mitteranda, Georgea Busha, zatim Margareth
Thatcher, lordu Carringtonu, Semiru Basti, direktoru UNICEF-a. Pismo je upueno
i novinama The Independentu, Daily Telegraphu, Daily Expressu, Timesu, Guardianu
i Daily Mirroru. (...)

VEERNJI LIST (prosinac 1991.)

ZAGREB BEDEM LJUBAVI ZA ISTINU O HRVATSKOJ
Djelatnost Bedema ljubavi, izvanstranakog i nevladina udruenja, u promicanju
interesa i istine o Hrvatskoj bila je tema jueranje konferencije za novinare. Pripadnice
Bedema ljubavi vratile su se proli tjedan iz Velike Britanije, gdje su se zajedno s
hrvatskim umjetnicima, a u organizaciji Croatian Peace Foruma, sastale s mnogim
utjecajnim britanskim politiarima. Britaniji jo nije jasno to se zapravo zbiva na
prostoru bive Jugoslavije, posebice zbog izuzetno snane srbijanske propagande. Stoga
nae sastanke s predstavnicima Gornjeg i Donjeg doma Parlamenta, Foreign Officea
435

te intervjue Independentu i BBC-ju, Sky Newsu smatram vrlo vanima izjavila

je Ivica Boban. Predstavnice Bedema ljubavi bile su i u sreditima humanitarnih
organizacija i dokumentirano predoile razaranja i nasilja u Hrvatskoj, te organizirale
posjet dr. Vesne Bosanac britanskoj metropoli. Uspjene su bile i Ana Lazarin i dr.
Vesna Ramljak. One su u vedskoj, osim medijske promocije hrvatskog pitanja, uspjele
osigurati i pomo humanitarnih organizacija. O znaenju svjedoenja srpskih majki,
lanica Bedema ljubavi, govorile su Smilja Dedi i Ljubica Radovi. ( J. A.)

VEERNJI LIST (7. travnja 1992.)

Dokumenti o ratnim zloinima su prikupljeni iz brojnih
autentinih svjedoenja prognanika, ranjenika,
zarobljenika po srbijanskim i krajinskim logorima
S naznakom strogo povjerljivo Bedem ljubavi je u Ujedinjenim narodima otvorio
dossier o ratnim zloinima u Hrvatskoj, koristei Rezoluciju 1503 UN-a, saznajemo
od Vinje Milas ( Josipa Milas Matutinovi, op. ur.), koja je kao predstavnica nevladine
organizacije sudjelovala na 48. zasjedanju Komisije Ujedinjenih Naroda o pravima
ovjeka, odranoj u enevi od 27. sijenja do 6. oujka ove godine, ija je glavna tema
bila grubo krenje ljudskih prava irom svijeta.
PRAVO NA IVOT: U Centar za ljudska prava, Bedem ljubavi uputio se zbog
ugroenog osnovnog ljudskog prava, a to je pravo na ivot. Kako je rije o nevladinoj
organizaciji, propozicije Centra za ljudska prava prihvatile su dokumente Bedema
ljubavi i otvaranje dosjea kojim dokazuju najbrutalnije krenje prava na ivot u ratom
zahvaenoj Hrvatskoj. Iako nisu imali konzultativni status za koji je potrebno ekati
do dvije godine, imali su, po iskazima gospoe Milas, punu podrku Svjetskog pokreta
majki, koje su ih pridruile u svoju organizaciju omoguivi im tako da o hrvatskim
stradanjima progovore pred svijetom. Pripremljeni materijal o ratom ugroenoj
Hrvatskoj i progonima njenih graana, podijeljen je svim prisutnim sudionicima, a
kako to konkretno izgleda potpredsjednica Bedema ljubavi iznosi na primjeru apela
o ugroenosti Hrvata na okupiranim teritorijima, u kojem su navedeni precizni podaci
o svim ugroenim graanima Hrvatske, njihovom boravku na podruju na kojem se
nalaze, nainu njihovog ugroavanja. Dokumenti o ratnim zloinima u Hrvatskoj su
vjerodostojni, prikupljeni iz brojnih autentinih svjedoanstava prognanika, ranjenika,
zarobljenika po srbijanskim i krajinskim logorima Dokaze, sadrane u tisuama
stranica koje e svijetu otkriti istinu, ene iz Bedema ljubavi poele su prikupljati jo
u rujnu prole godine. U poetku su ljudi teko pristajali na svjedoenja, prestraeni i
izmueni nisu vjerovali u tajnost iskaza koji e ipak jednog dana na optueniku klupu
dovesti i one koji su se nad njima iivljavali.
436

STRAH: I danas se susreemo s nepovjerljivim svjedocima, mnogi se boje govoriti,

jer su im djeca, muevi, roaci, jo uvijek u neprijateljskom okruenju., pria gospoa
Milas. U prikupljanju dokumentacije koja je sad u dosjeu pri Ujedinjenim narodima,
lanice Bedema ljubavi sluile su se i podacima Glavnog saniteta Stoera Republike
Hrvatske, uz svesrdnu pomo profesora Ivice Kostovia, napominje gospoa Milas.
Bez podataka sadranih u Dosjeu o Hrvatskoj, svijet ne bi znao to se u Hrvatskoj
dogaa. Nismo ni svjesni koliko je svijet saznao i koliko e saznati iz nae prikupljene
dokumentacije, jer i bez obzira to je to strogo povjerljivo, istina o Hrvatskoj probila
se u svijet., pria Vinja Milas. Obzirom da se radi o povjerljivim dokazima, javnosti je
teko predoiti njihovu konkretnu vanost, no primjera radi iz razgovora s gospoom
Milas doznajemo da je jedna njihova lanica polovinom prosinca prole godine uspjela
prikupiti kompletno svjedoenje o pustoenju 25 plitvikih sela nastanjenih Hrvatima.
Majke iz Bedema ljubavi, kojih se jo sjeamo po kolovokim obruima oko komandi
bive JNA, i danas rade punom snagom, doekuju prognanike, obilaze izbjeglika
utoita, marljivo biljeei potresne iskaze stradalnika ovog prljavog rata u Hrvatskoj.
Odsad e im pomagati i Drutvo hrvatskih intelektualki pri Matici hrvatskoj, i misle
da e kao nevladina organizacija, jo mnogo toga uiniti da istina o ovom ratu prodre
u sve relevantne svjetske organizacije.
DEZERTERI: Vanost sudjelovanja predstavnika Hrvatske u Centru za ljudska
prava pri Ujedinjenim narodima, vidljiva je i iz toga to je u tom Centru danas prisutno
na stotine nevladinih organizacija iz cijeloga svijeta, koje su konzultativni lanovi tog
Centra, ili UNICEF-a, UNESCO-a a uz iju pomo svako nevladino udruenje iz
Hrvatske moe prenijeti istinu u svijet. Majke i ene iz Bedema ljubavi danas na brizi
imaju oko 2000 hrvatskih vojnika, koliko ih se, prema njihovim podacima, jo nalazi
u redovima bive JNA. Oni se ve mjesecima ne javljaju, teko im je ui u trag, jer s
vojnike strane ne stie odgovor na njihove upite, a hrvatski mladii kod njih se vode
kao pobjegli iz vojske. No, makar su po njima jo prije nekoliko mjeseci pobjegli iz
vojske, mnogi se roditeljima ni do danas nisu javili!? Bedem ljubavi, prema rijeima
potpredsjednice Milas, danas je suoen s novim nedaama vojnika koji su uspjeli
pobjei iz jugoslavenske vojske. Neki od njih su se nakon izlaska iz JNA prikljuili
Hrvatskoj vojsci, a rat ih je ponovno doveo u neprijateljsko okruenje u srbijanskom
zarobljenitvu nali su se kao hrvatski borci, a sada ih vojni sud osuuje za dezerterstvo
i pripremanje oruane pobune. Jedno dijete je prema spoznajama majki iz Bedema
ljubavi nedavno osueno na pet godina zatvora. Treba li ovome ikakav komentar?
Miroslava Krea

437

ZIMZELEN (svibanj 1992.)

BEDEMU LJUBAVI ZA MAJIN DAN
ene ogranka Bedema ljubavi iz Aachena (Njemaka) doputovale su u Zagreb za
Majin dan. Od dvadesetak lanica, koje ve dugo pomau siroad, prognanu i izbjeglu
djecu, sada su dole Frida i Jadranka ale, Katica ovi, Mirjana Herak, Blagica
Leko, Jelka Prpi, Veta Saki i Ivka Vlahovi da bi donijele sakupljenu gotovinu. U
organizaciji Regionalnog ureda za prognanike i izbjeglice, podijelile su jednokratnu
pomo od po 10.000 HRD djeci (njih 84). Nadalje su za izbjeglice dale Caritasu
pomo od 10.000 DEM, a takoer je u dogovoru s Regionalnim uredom dogovoreno
da kupe vie od etiri tone hrane da se podijeli obiteljima koje su primile vie od deset
prognanika. Dakako, hrana e biti kupljena u Hrvatskoj ime se izbjegavaju trokovi
prijevoza iz inozemstva, a ujedno potpomae naa industrija. lanice se tjednom
jednom sastaju te uz pomo svojih mueva planiraju i skupljaju potrebnu pomo. Sve
su one majke, iz razliitih krajeva su Hrvatske i BiH, a imaju vlastite vrlo fine restorane
u Aachenu i okolnim mjestima. ive po dvadesetak i vie godina u Njemakoj, ali
nikad nisu zaboravile domovinu, pogotovo sada kad ima toliko rtava rata. Svakako
valja spomenuti da su prihvatile i organiziranje kumstva, tj. da prvenstveno one same,
a zatim i drugi preuzmu kumstvo, tj. stalnu mjesenu pomo djeci koja su ostala
bez roditelja kao to e se pridruiti i svim drugim akcijama, uvijek u suradnji sa
zagrebakim Bedemom ljubavi, ije su goe ovdje bile.

NOVI VJESNIK (29/30. svibnja 1992.)

Otvori oi, svijete!
Poziv sa zagrebakoga glavnog trga da se zaustave masakri poput sarajevskog
ZAGREB Zbog neshvatljivog krvavog zloina u Sarajevu, zbog beba u rodilitu,
ubijene djece na igralitu Slavonskog Broda, Evropo, svijete, javi se!, poruili su na
protestnom skupu, odranom u etvrtak poslije podne na glavnom zagrebakom trgu,
pred nekoliko tisua okupljenih Zagrepana, prognanika i izbjeglica iz Hrvatske i BiH,
predstavnici Bedema ljubavi i Croatia Art Forces. Zaustavite agresora, Hoemo mir,
Spasite Sarajevo, Svijete, otvori konano oi, Ako ne zaustavite srpske krvoloke
danas, imat ete ih pred vratima sutra, samo su neke od parola, uglavnom ispisane na
engleskom i njemakom jeziku, koje su na skupu isticali ogoreni graani. Snaan je
pljesak dobila predsjednica Bedema ljubavi Slavica Bili, kada je, upuujui poruku
meunarodnim monicima i UN, uzviknula: Dvije lanice UN su napadnute i vape
za pomoi! U utrobi Hrvatske ne tee nafta, ali po Hrvatskoj tee krv. Ne oekujemo
pustinjsku oluju, ve oekujemo dah ovjenosti. Traimo da se raspusti JNA, da
se oruje stavi pod kontrolu ili uniti, traimo pomo da se prognanici vrate u svoje
438

domove. Na Jelaievom su trgu govorili brojni hrvatski i bosansko-hercegovaki

umjetnici i kulturni radnici Boidar Boban, Alma Prica, Sintija Aperger, Fadil
Hadi, Ivan Pandi, Dubravko Jelai, Zvonko Torjanac, Ivan Koari, Enes
Kievi, Hasija Bori, Ivica ari, Goran Matovi Burno pozdravljena govorila
je dr. Vesna Bosanac, dr. Izet Aganovi, iz muslimanskog dobrotvornog drutva
Merhamet, predstavnica sarajevskog Centra za antiratnu aktivnost koja je zajedno sa
estogodinjim sinom bila meu zatoenim izbjeglicama na Ilidi. Brzojav pozdrava i
podrke svima na Jelaievu trgu uputio je i Opkop ljubezni iz Slovenije.
Gordana Grgas

VEERNJI LIST (srpanj 1992.)

Kamen po kamen Hrvatska
PAKRAC U subotu je u posjetu Lipiku, Pakracu i Prekopakri boravio Tilman
Zlch, predsjednik Drutva iz Njemake za ugroene narode. Gospodin Zlch, kojeg
je u ovo podruje dovela humanitarna organizacija Bedem ljubavi, zanimao se za
stradavanja itelja ovog podruja, napose za pripadnike talijanske i eko-slovake
manjine. U razgovoru s predstavnicima ovih mjesnih zajednica, Tilman Zlch
je izvijestio da je njegova organizacija pokrenula u Njemakoj akciju Kamen po
kamen Hrvatska. Pokreui tu akciju organizacija je poslala 2500 pisama na adrese
gradonaelnika svih njemakih gradova veih od 50.000 stanovnika pozivajui ih da
preuzmu pokroviteljstvo nad obnovom po jednog grada ili mjesta u Hrvatskoj i Bosni
i Hercegovini. (D. B.)

VEERNJI LIST (28. kolovoza 1992.)

Dobili smo najvei pljesak!
ZAGREB Bilo je super, oduevljeno priaju djeca koja su se vratila s dvotjednog
ljetovanja u Lihtentajnu koje su organizirale majke Bedema ljubavi. Ova grupa
djece samo je jedna od nekoliko ije je ljetovanje organizirao Bedem ljubavi. U
prvoj grupi, koja je ljetovala na Jadranu bilo je 130 djece, a njihov boravak platili su
Austrijanci. Put i boravak u Lihtentajnu financirala je njihova vlada, a dogovorili
smo i daljnju suradnju. No, to je samo na mali doprinos djeci, rekla je Ana Lisak,
voditeljica grupe za rad s djecom Bedema ljubavi. Ljetovanje je prolo bolje nego to
je 20 djece, svi uglavnom iz Vukovara, i oekivalo. Kad su krenuli u grad Vaduz, nisu
znali gdje e biti smjeteni. Tek su u vlaku saznali da e njihove djevojice spavati u
samostanu enskom internatu, a djeaci u oblinjem hotelu. Kasnije su, mimo svih
pravila, i djeaci stanovali u internatu. Nismo im htjeli rei gdje e biti smjeteni jer
439

nismo znali hoe li htjeti ii, objanjava Milka Brbat, jedna od voditeljica. U vrijeme,
kad smo mi bili u Vaduzu svake se godine odravaju Igre bez granica na kojima
sudjeluju zemlje susjedi: Italija, Francuska, San Marino i, ove godine, Hrvatska,
pria 13-godinji Bruno Roca. Pozvali su nas da sudjelujemo i osvojili smo tree
mjesto. A nismo ni jednom vjebali, pria Bruno. Uvijek smo dobili najvei pljesak.
Nagrada je bila putna torba i naliv-pero, dodaje 16-godinja Kristina Mikola, jedna od
najstarijih djevojica. Bili smo i kod kneginje I. D. Feurstin Marie von Liechenstein,
kneza nismo vidjeli. Kneginja Maria nam je pokazala dvorac u kojem ivi i dugo smo
razgovarali s njom.
Nataa Mateljan

VEERNJI LIST (28. kolovoza 1992.)

Ministar Trittin u Bedemu ljubavi
ZAGREB Ministar u Vladi Donje Saske Jrgen Trittin posjetio je u Zagrebu Bedem
ljubavi pokret majki za mir. Cilj posjeta je, kazao je Tritin, obavjeivanje njemake
javnosti o stanju prognanika i izbjeglica u Republici Hrvatskoj i njihov mogui prihvat
u Njemaku. Takoer, dodao je on, saska je vlada spremna za potrebe Hrvatske osnovati
i radionicu za proizvodnju proteza za ranjene. Predstavnice Bedema ljubavi izvijestile
su gosta o svom radu, od poeka rata u Hrvatskoj do danas. O ratu u Hrvatskoj gostu
iz Njemake svjedoili su prognanici iz Dubrovnika i Vukovara. (H)

VEERNJI LIST (1. rujna 1992.)

MISIJOM SRCA U POTRAZI ZA NESTALIMA
GODINA DANA POSLIJE BEOGRADSKE EPOPEJE BEDEMA LJUBAVI
Prikupljaju se podaci o ranjenicima i osoblju bolnice iz Vukovara koji se nisu
pojavili niti u jednoj dosadanjoj razmjeni
I danas ivo je sjeanje na majke koje su organizirano krenule u Beograd po svoju djecu
zarobljenu u SMB uniformi. S ove distance moda je sve bilo naivno, u vjeri da je
mogue taknuti srca generala argumentima majinske ljubavi i prisiliti ih da ne tjeraju
mladie u rat protiv svojih. Golem je bio odjek tog pokreta, upozoren je i svijet na zlo
koje se valja Balkanom, dobivena je moralna podrka, vremenom poela je pristizati i
materijalna Prolo je od tada godinu dana, a Bedem ljubavi i dalje djeluje kao Pokret
majki za mir. Dvadesetak volonterki pomae ratnim stradalnicima, ponajvie djeci,
ranjenicima, invalidima, enama i majkama u potrazi za svojim nestalima na ratitima.
Smjetene u posuenim prostorijama, s posuenom ili darovanom opremom, ostvaruju
440

bezbroj kontakata izmeu prognanika i donatora, djece bez jednog ili oba roditelja i
kumova, suoavaju se kao i brojne druge humanitarne organizacije koje su nastale
prije njih s pitanjem objedinjavanja podataka o raspodjeli pomoi, o ratnoj siroadi.
U razgovoru s aktivisticama Anom Lisak, Jany Hansal, Milkom Brbotom, Mirom
Mikolom otkriva se da je najtee enama koje trae nestale poslije pada Vukovara. To
to je premalo informacija uvruje ih u osjeaju naputenosti, kao da su stavljene
u drugi plan nakon to su u javnosti objelodanjene strahote bosansko-hercegovakih
ratita. U tijeku je akcija Bedema da se prikupe podaci o ranjenicima, bolnikom
osoblju, te civilima koji su se zatekli u vukovarskoj bolnici polovicom studenoga lanjske
godine, poslije pada Vukovara, a koji su negdje odvedeni, a nisu se pojavili niti u jednoj
dosadanjoj razmjeni. Austrijska pravnica dr. Eva Maria Barki, predsjednica Europskog
pokreta za zatitu ljudskih prava, ponudila je preko Bedema roacima nestalih da e
ih, u traganju, besplatno zastupati pred Komisijom UN za ljudska prava u enevi, u
ijoj je potkomisiji svjedoanstvima ljetos sudjelovala i lanica Bedema Vinja Milas.
Meu dosad prikupljenim dosjeima nalazi se i onaj Sinie Glavaevia i drugih kojima
se poslije okupacije Vukovara gubi trag. Vratimo osmijeh djeci Hrvatske, ime je
akcije pronalaenja ljudi koji e pomoi djeci poginulih da se koluju, a upravo ovih
dana vratila se s etrnaestodnevnog odmora u Lihtentajnu skupina od 23 djece u
dobi od 11 do 16 godina. To je praznovanje, mahom Vukovaraca od kojih su mnogi
ostali bez roditelja, ostvareno zahvaljujui kontaktu s austrijskim humanitarcima koju
su, osim toga, novanom potporom omoguili i ljetovanje 120 djece u Njivicama
na otoku Krku i jo ezdesetero u tajerskoj. Bedem ljubavi donacijama graana, te
novcem prikupljenim s dobrotvornih koncerata i izlobi stalno ispomae desetero
djece, a posredovanjem u kumstvu osigurana je materijalna potpora za jo stotinu
djece stradale u ratu. Bedem nastavlja u svojoj misiji srca blaei rane, katkad samo
nadom, ali njome se i krenulo kad je mladie trebalo vratiti njihovoj domovini.
Bi. L.

NOVI VJESNIK (3. rujna 1992.)

Bedem ljubavi spasio tisue
U godinu dana organizacija hrvatskih ena otvorila mnoge vojarne, budila
svjetsku savjest, pomagala na mnoge naine
ZAGREB U utorak je bila tono godina dana otkako su hrvatske ene okupljene
u Bedemu ljubavi, stupile u Europski parlament u Bruxellesu, prenosei istinu o
Hrvatskoj. Tim je povodom odrana konferencija na kojoj su novinarima predoeni
podaci o aktivnostima ove organizacije. U poetku je temelj djelovanja Bedema
ljubavi i Pokreta majki za mir, danas ve meunarodne organizacije koja ima
441

odbore i u SAD i Kanadi bio rad na povratku vojnika koji su sluili rok u JNA.
Prema podacima dobivenim od roditelja, lanjskog su prosinca bila praktiki zatoena
u JNA jo 2394 mlada vojnika. Danas ih je, prema evidenciji Bedema ostalo jo
25, a o njihovu povratku pregovara Hrvatski Crveni kri. Tih 25 ve se dugo nije
javljalo i o njima se nita ne zna. Najtee je izvui one koji su otili u JNA jo u lipnju
1991, rekla je Slavica Bili. A s druge strane, samo u Zagrebu je iz vojske iz koje
su svi htjeli pobjei, izvueno 700 Srba i poslano kuama, ulo se na konferenciji.
lanice Bedema ljubavi su potajno odlazile u vojarne i svakodnevno izvukle dva
ili tri vojnika. Odlazile su po njih u Makedoniju, Kosovo, Beograd, Sarajevo Iz
zagrebakih vojarni jedna je od tih ena sama izvukla 150 vojnika, obukla ih, nahranila
i uputila kui. Kasnije su ene podijelile uloge pa je grupa koju je vodila Vinja Milas
Matutinovi nastojala internacionalizirati problem na prostoru bive SFRJ, grupa pod
vodstvom Ane Lisak brinula je o rtvama rata, djeci i izbjeglicama, dok je grupa Milke
Brbot pomagala vojnike na prvim borbenim linijama. ene su posjeivale izbjeglice,
prikupljale i donosile pomo, brinule o djeci i nalazile im kumove. Sredstvima
prikupljenim na dobrotvornim koncertima svakog mjeseca potpomau desetero djece.
Okupili smo se da bismo zatitili osnovno ljudsko pravo pravo na ivot, koje je u
naoj domovini bilo ugroeno, rekla je Vinja Matutinovi. Kako to nismo mogli
ostvariti ovdje, trebalo je obavijestiti svijet o krenju svih normi i rezolucija koje je
potpisala biva SFRJ, budui da je bilo uzaludno obraati se onima koji su ih krili.
Slali smo u svijet tisue apela vodeim politiarima, javnim djelatnicima, srodnim
nevladinim organizacijama i organizirali da izravne rtve rata osobno svjedoe o
svojim stradanjima. Neizmjerno smo zahvalni HPT-u i direktoru Mati Peraku to
su nam omoguili da to inimo besplatno. Uspjeli smo da se otvori dosje za ljudska
prava pri UN, u koji smo slali svjedoenja o zloinima protiv ovjeanstva i o genocidu
u Hrvatskoj. Slanje specijalnog izvjestitelja Komisije UN za ljudska prava Tadeuzsa
Mazowieckog donekle je i nae djelo. Naalost, u svijetu jo uvijek ne razlikuju tko
je rtva, a tko zloinac, rekla je Vinja Matutinovi. Svaka od nas radi volonterski,
rekla je Ana Lisak. Pokrenuli smo inicijativu za pomo naim zarobljenicima i za
dolazak Advokata bez granica. Na odbor prikuplja punomoi odvjetnici i lanici
Europskog parlamenta Evi Marii Barki, koja e nas zastupati u tom tijelu. Pred nama
je jo veliki posao. Treba rasvijetliti nestanak 352 ranjenika i radnika vukovarske
bolnice, predanih majoru Veselinu ljivananinu, a koje vie nitko i ne spominje.
Treba prikupiti i podatke o ratnim zloinima kako bi se pokrenuo Meunarodni sud
za ratne zloine, rekla je Ana Lisak. Zapad vjeruje da je pravi rat samo u Bosni, rekla
je goa iz SAD Joy Crouch, koja je sakupila tri milijuna dolara pomoi Hrvatskoj.
Mi moemo nastaviti donositi pomo, ali vaa zemlja je okupirana. Na kraju je Milka
Brbot upozorila da skrivanje pred svijetom broja ubijenih i nestalih ne vodi nikamo.
Nives Matijevi

442

NOVI VJESNIK (16. rujna 1992.)

Zaustaviti rat
ZAGREB Pozivamo mirovne pokrete u svijetu, humanitarne organizacije za
zatitu ljudskih prava kao i cjelokupnu javnost demokratskih zemalja da izvre
pritisak na vlade svojih zemalja u cilju hitnog zaustavljanja rata u Hrvatskoj i Bosni i
Hercegovini, spreavanja masovnog stradanja ljudi, razaranja i genocida te irenja rata
na druga podruja, kae se u apelu u povodu 16. rujna Meunarodnog dana mira
Ujedinjenih naroda koji su potpisale Antiratna kampanja Hrvatske, Bedem ljubavi
pokret majki za mir i Hrvatska liga za mir.

VEERNJI LIST (16. rujna 1992.)

OBILJEENA PRVA GODINJICA SISAKOG BEDEMA LJUBAVI
Spasili 350 momaka
SISAK Prola je puna godina dana djelovanja Pokreta majki za mir Bedem ljubavi
u Sisku u kojem je vie stotina ena kojima su najvee elje da se ustali trajni mir, vrate
svi zarobljeni, obiljei svaki grob branitelja domovine, obnove razrueni domovi i
protjerani vrate na svoja ognjita. O tome su zborile lanice Bedema ljubavi Sisak
na prvoj godinjoj skuptini svoga pokreta koji je prolog ljeta nastao za zatitu i
obranu ivota sinova, izlazak ostalih mladia iz agresorske JNA, a prerastao u golemo
humanitarno-dobrotvorno drutvo. Bedem ljubavi iz Siska tijekom prve godine
postojanja ostvario je glavnu zadau: iz neprijateljske JNA uspjelo se vratiti 350
momaka s podruja sisako-banijske regije, a jo se uvijek traga i urgira za Goranom
Tomiem, koji je bio na odsluenju armijskog roka u Somboru, Miroslavom Bobincem
iz Kosovske Mitrovice i Daliborom Bunanjom, vojnikom iz garnizona u Banjaluci.

VEERNJI LIST (20. rujna 1992.)

Bedem ljubav na Javnom svjedoenju
ZAGREB U organizaciji Bedema ljubavi iz Zagreba je u Frankfurt otputovalo 35
svjedoka zloina, etnikog ienja i genocida na prostoru bive Jugoslavije, koji e 20.
i 21. rujna sudjelovati na Javnom svjedoenju koje organizira Zajednica za ugroene
narode iz Gttingena. Cilj svjedoenja je da se optue i na optueniku klupu dovedu
zloinci koji jo uvijek razaraju Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, izvijestile su lanice
Bedema ljubavi. Voditelji svjedoenja su dr. Christine von Kohl iz Helsinki Watcha i
vicarski novinar Johanes Vollmer, a u iriju su eminentni strunjaci za ratne zloine i
genocid. (Hina)
443

VEERNJI LIST (25. rujna 1992.)

KONFERENCIJA ZA NOVINARE BEDEMA LJUBAVI
Suditi zaetnicima i izvriteljima
ZAGREB Po povratku iz Frankfurta, gdje su sudjelovale na organiziranom javnom
svjedoenju o etnikom ienju, zapravo o genocidu na tlu bive Jugoslavije,
predstavnice Bedema ljubavi su na jueranjoj konferenciji za novinare upoznale
javnost s frankfurtskim apelom upuenim Meunarodnoj zajednici. Vlada i armija
Srbije i Crne Gore oito provode planski program etnikoga ienja, tj. protjerivanje
i ugroavanje nesrpskog puanstva., zakljuak je zajednikog apela Drutva za
ugroene narode iz Gttingena, koje je organiziralo skup Bedema ljubavi, te
predstavnika meunarodnih organizacija za ljudska prava. Zbog toga potpisnici
apela zahtijevaju to hitnije osnivanje Meunarodnog suda koji bi osudio zaetnike i
izvritelje najveeg masovnog protjerivanja i unitenja ljudi na europskom kontinentu
u posljednjih 50 godina. Od hrvatskih vlasti u apelu se, pak, zahtijeva potovanje
ljudskih i nacionalnih prava srpske nacionalne manjine. U organizaciji Bedema
ljubavi u Frankfurt je bilo doputovalo 35 osoba razliitih nacionalnosti s podruja
bive Jugoslavije, koje su pred porotom, sastavljenom od uglednih strunjaka za
ljudska prava, upriliile javno svjedoenje o svojim ratnim stradanjima te o etnikom
ienju na prostorima bive Jugoslavije. (H)

VJESNIK (5. listopada 1992.)

ZAVRIO TRODNEVNI SKUP ISELJENIH HRVATA
Blie domovini
Odstrani li se inovniki mentalitet pomo u obnovi bit e djelotvornija
ZAGREB U Starogradskoj vijenici u Zagrebu u nedjelju je zavrio trodnevni
pripremni skup za Prvi svjetski sabor iseljenika Hrvatske kojem je predsjedao in.
Nikola Kirigin iz Kalifornije. Skup je pokazao svu vrstou povezanosti domovine
i iseljenika, ali naznaio i mostove koje treba dograivati. Naime, u danima najvee
agresije na Hrvatsku, a potom i na BiH, hrvatsko iseljenitvo dalo je svoje sinove u
Domovinski rat i golemu moralnu i materijalnu potporu. () Na skupu u nedjelju
govorilo se o poloaju hrvatske obitelji u svijetu glede obveza ena i hrvatske mladei
koja je integrirana i uvelike asimilirana u zemljama roenja. U ime mladei govorio
je Tomas Debeli, a Okrugli stol vodila je Mirjana Wist. Skup je u ime Hrvatske
pozadinske fronte pozdravila Vesna Miheli, a u ime Bedema ljubavi Slavica Bili.
U radu skupa sudjelovali su i predstavnici hrvatskih manjina iz Maarske, Austrije,
eke, Vojvodine i Rumunjske. Prije nedjeljnog skupa svi sudionici bili su na misi
444

u Crkvi sv. Marka koju je vodio fra Josip Bebi, voditelj Hrvatske katolike misije u
Klnu. Na radnom sastanku za organizaciju Svjetskog hrvatskog sabora sudjelovao je
231 sudionik iz Evrope, SAD, Kanade, Latinske Amerike i Australije. Dogovoreno je
da se sabor odri u proljee idue godine, istaknuo je prof. dr. Drago Novak, glavni
tajnik Izvrnog odbora za pripremu Svjetskog hrvatskog sabora na konferenciji za
novinare u nedjelju, po zavretku radnog sastanka. ()
Goranka Jureko, Milan Sigeti

VEERNJI LIST (8. listopada 1992.)

Miting protiv ratnih zloina u BiH
ZAGREB Veliki prosvjedni skup protiv ratnih zloina u Bosni i Hercegovini odrat e
se u subotu na zagrebakom Trgu Francuske Republike u 18 sati, izjavio je predsjednik
organizacijskog Odbora prosvjednog skupa Ibrahim Kajan na konferenciji za novinare
u srijedu. Organizatori skupa pod nazivom Bosna i Hercegovina svoja i naa su
zaviajne zajednice i klubovi BiH te Bedem ljubavi. Na mitingu e sudjelovati niz
bosansko-hercegovakih umjetnika, kao i onih podrijetlom iz BiH. Cilj prosvjednog
okupljanja, prema rijeima predsjednice Bedema ljubavi Slavice Bili jest oitovanje
jedinstva muslimanskog i hrvatskog naroda u borbi za njihovu zajedniku domovinu
BiH. Stoga je poseban poziv uputila bosanskohercegovakim izbjeglicama, kojih u
Zagrebu trenutno ima izmeu 70.000 i 90.000, da dou na skup i tamo zapale svijeu
za svoju okrutno napadnutu domovinu. Na mitingu e se potpisivati peticija koju
organizatori namjeravaju uruiti direktoru UNPROFOR-a za civilna pitanja Cedricu
Thornberryju. (Hina)

VJESNIK (10. listopada 1992.)

OTVORENO PISMO BEDEMA LJUBAVI CYRUSU VANCEU
Zloin je i nezaustavljanje zloina
Bedem ljubavi, nevladina mirotvorna organizacija, obratila se (8. listopada 1992.)
otvorenim pismom C. Vanceu u povodu vijesti da je 28. rujna 1992. osobno zatraio
od srpskog generala ivote Pania podrobno izvjee o sudbini svakog pojedinog
ranjenika, medicinskog radnika ili civila koje je srpska vojska preuzela u vukovarskoj
bolnici 18. studenoga 1991. godine. Cijenjeni gospodine Vance. Premda neizmjerno
zahvalne za ovaj Va in, vie je razloga zbog kojih Vam se ponovno obraamo, no
ovaj put putem javnih medija. Naime, premda su ve do studenog 1991. godine na
teritoriju Republike Hrvatske poinjeni golemi zloini protiv ovjeanstva, mi danas
ne moemo shvatiti da 20. studenoga 1991., nakon to smo Vam u zagrebakom
445

hotelu Intercontinental (a nakon Vaeg osobnog obilaska okupiranog Vukovara)

predale zahtjev za zatitu tada ivih ranjenika i tisua vukovarskih civila, niste poduzeli
odgovarajue mjere zatite tih ljudi. Isti su vam zahtjev uputile i nae predstavnice u
New Yorku 17. sijenja 1992. Tada je s njima bila i dr. Vesna Bosanac, ivi svjedok
vukovarskih uasa, molei vas da zatitite njene ranjenike i sve ostale vukovarske civile
koje je preuzela srpska vojska. Istragu o civilima niste pokrenuli ni nakon to vam
je lord Carrington 11. veljae 1992. proslijedio zahtjev vukovarskih majki i ena koji
je njemu uruen u zagrebakom hotelu Esplanade 2. veljae 1992. godine (ini se
da je datum bio 5. veljae, op. ur.). Vae pismo upuuje na zakljuak da istraga nije
pokrenuta ni nakon osobnih svjedoenja vukovarskih majki i ena Centru za ljudska
prava UN-a u enevi 9. oujka 1992. godine. Budui da je ovdje rije, cijenjeni
gospodine Vance, o stvarnim ljudskim biima, o stotinama ranjenika i tisuama civila,
ne moemo shvatiti da je trebalo proi toliko vremena (jedanaest je mjeseci prolo
otkad je srpska vojska okupirala Vukovar, a ne sedam, kako vi navodite u pismu) da se
pokrene mehanizam pritiska na odgovorne osobe. Budui da ste znali, jer ste i osobno
razgovarali sa svjedocima, da je srpska vojska preuzela ive ljude, pitamo vas, cijenjeni
gospodine Vance, koliko li to stotina tisua ljudi mora biti izmasakrirano prije negoli se
uope pokrene istraga? Koliko li jo rtava mora biti, koliko e jo bolnica i ranjenika
preuzeti srpska vojska prije nego se ti zloini postave kao problem odgovornim
osobama? Hrvatska je ve pretrpjela na desetke tisua zloina protiv ovjenosti. BiH
na stotine tisua. Obavjeujemo vas, cijenjeni gospodine Vance, da se prema vaem
planu koji se primjenjuje na okupiranom teritoriju Republike Hrvatske i dalje ine
zloini protiv ovjenosti, no sada pod zatitom UN-a. Mi ak do danas, jedanaest
mjeseci poslije okupacije Vukovara i ostalih hrvatskih podruja, ne moemo doi ni
do svojih mrtvih koje skrivaju masovne grobnice, a kamoli zatititi preostale ive!
Nije li ovo vae pismo potvrda da istina o zloinima protiv ovjenosti biva priputena
u javnost tek nakon to je zloinac svoj cilj i ostvario? U ovoj okrutnoj stvarnosti u
kojoj mi ivimo, a o kojoj vi prosuujete, odgaanje zaustavljanja zloinaca u njihovim
djelima ravno je samom zloinu. No, neka o tome presudi neki novi Nrnberg, kae
se u pismu.

446

NOVI VJESNIK (10. listopada 1992.)

Svjedoenja o ratu u Hrvatskoj i BiH
ISPOVIJED MASNICA
U Frankfurtu su potkraj rujna njemaka nevladina organizacija Drutvo za
zatitu ugroenih naroda i Bedem ljubavi iz Hrvatske organizirali meunarodno
sasluanje svjedoka etnikih zloina u Hrvatskoj i BiH
Na tom je dvodnevnom svjedoenju bila porota, novinari i publika. Sve je bilo kao
na sasluanju svjedoka pred pravim sudom, i s obaveznim pitanjem na kraju svake
ispovijedi: Jeste li se spremni vratiti odakle ste otili i ivjeti sa svojim bivim susjedima,
Srbima? Neki su rekli: Ne, niti za tisuu godina, neki naprosto: Ne znam. Bill su
to svjedoci masovnih progona, etnikih ienja, muenja i ubijanja u Hrvatskoj te
Bosni i Hercegovini. Svjedoci koji su pred porotom pokazivali masnice i oiljke od
posjekotina noem, gaenja opuaka po tijelu... U Frankfurtu su potkraj rujna ugledna
njemaka nevladina organizacija Drutvo za zatitu ugroenih naroda iz Gttingena i
Pokret majki za mir Bedem ljubavi iz Hrvatske organizirali meunarodno sasluanje
svjedoka (International Hearing) rtava rata i progona u bivoj Jugoslaviji. Potpisan
je i apel u kojem se zakljuuje da vlada i armija Srbije i Crne Gore oito provode
planski program etnikog ienja, a po metodama i posljedicama, osnivanjem logora i
masakrima, sve to se dogaa podsjea na prilike u konclogorima u Drugom svjetskom
ratu. Na svjedoenju je bilo 35 svjedoka, te predstavnici nacionalnih manjina iz
Republike Hrvatske i BiH, odnosno iz cijele bive Jugoslavije. Prisustvovali su tako i
dr. Andras Agoton iz Novog Sada u ime Demokratskog saveza Maara Vojvodine, dr.
Sulejman Ugljanin u ime Muslimanskog nacionalnog vijea Sandaka i dr. Gazmend
Pula s Kosova kao lan Meunarodne helsinke federacije, ujedno svjedok o poloaju
Albanaca na Kosovu. O ideji javnog svjedoenja i samim svjedoenjima razgovaramo
s Jany Hansal, lanicom Bedema ljubavi, Odjela za ljudska prava, koja je svjedoke
pozivala i ispitala, sredila im dokumente kako bi mogli poi u Njemaku i prisustvovala
tom, s pravne strane gledano beznaajnom, ali politiki zanimljivom sasluanju. Jany
Hansal sama je prognanica, iz Dubrovnika.
Tko je iao na svjedoenje, kako ste to organizirali?
Najprije smo ispitali svjedoke i zapisali njihove prie, preveli to na njemaki i poslali
organizatoru. Meu njima je bilo i Maara iz okolice Vukovara koji su bili istjerani iz
svojih sela i zavrili u logorima, bilo je i Rusina, Ukrajinaca i eha, to pokazuje da
srpska politika eli oistiti dijelove Hrvatske od svih nesrpskih naroda, a ne samo od
Hrvata. Bilo je dosta Muslimana iz BiH, nekoliko Srba iz Hrvatske, a jedan je svjedok
bio iz Vojvodine Hrvat, lijenik koji je odveden u logor u Begejcima, a potom istjeran
iz Vojvodine. Sada je u Hrvatskoj. Uhapsili su ga na poslu i odveli u Begejce, a poslije u
Sremsku Mitrovicu rekli su da je agitirao protiv srpske vlade.
447

 Ili su, dakle, i predstavnici Srba u Hrvatskoj.

Da, iskreno reeno, da nismo doveli i srpske svjedoke, uope ne bi bilo svjedoenja.
Drutvo za ugroene narode, objanjavali su, mora biti neutralno i principijelno oni
ne bi mogli angairati poznate strunjake za ljudska i manjinska prava da nije bilo
reeno kako e doi razliiti svjedoci, rtve zloina s podruja bive Jugoslavije. Zna se
da je u Hrvatskoj bilo pojedinanih primjera krenja ljudskih prava Srba. No, ja sam
rekla da su protiv poinitelja krivinih djela i zloina pokrenuti postupci, da se, dakle,
ne radi o neemu to ini hrvatska vlast. U apelu, meutim, pie da e predstavnik
Drutva za ugroene narode zatraiti od hrvatske vlasti da se pridrava ljudskih i
nacionalnih prava srpske manjine.
Odakle ideja da se organizira takvo meunarodno svjedoenje?
Ve je prole godine Bedem ljubavi otvorio dosje u Ujedinjenim narodima u enevi,
u Komisiji za ljudska prava, o zloinima na prostoru Hrvatske, a sada i iz BiH. Cilj
nam je da se zloinci i inicijatori zloina osude, da se osnuje meunarodni sud za
ratne zloince po uzoru na nirnberki, a za to treba prikupiti vrlo mnogo podataka
i svjedoenja. Dosad ih imamo vie od 1000, posve autentinih svjedoenja ljudi s
imenima i prezimenima te adresama. Neki ne ele da se njihovo ime dade u javnost
i mi im to jamimo. Kontaktirali smo s predsjednikom Drutva za ugroene narode
Tilmanom Zillchom kad je u srpnju bio u Hrvatskoj i obilazio Slavoniju. Rekli smo
mu ime se bavimo i on je odluio pomoi. Svjesni smo da tim svjedoenjem nije
uinjen neki veliki korak, ali ipak je to bilo prvi put da smo s naim svjedocima izili
pred meunarodnu javnost, izvan nae zemlje. Frankfurtski smo apel poslali mnogim
meunarodnim mirovnim organizacijama i institucijama, pa se nadamo da e neke
od njih same organizirati slina sasluanja. Voditelji su bili dr. Christine von Kohl,
poznata publicistica i ekspert za Balkan, lanica Meunarodne helsinke federacije za
ljudska prava u Beu, i novinar Johannes Vollmer iz Drutva za ugroene narode u
St. Gallenu, koordinator za istonu Evropu. A u poroti su bili strunjaci, vrlo ugledni
pravnici iz Njemake i Poljske. Bio je prisutan i pravnik iz Ujedinjenih naroda dr.
Alfred de Zayas.
Moete li izdvojiti neka od svjedoenja?
ovjek iz jednog dalmatinskog sela, koje je cijelo prognano i popaljeno, priao je
kako su mu na njegove oi ubili sina, unuka i snahu. Zaklali ih. Plakao je dok je priao.
Obratio se gospodinu iz UN i rekao mu: Molim vas, moete li vi neto uiniti da ja
poem vidit ono malo moga pepela u selu? Bilo je dramatinih svjedoenja, teko je to
bilo sluati i strunjacima u poroti. O vukovarskoj je bolnici svjedoila jedna Srpkinja,
medicinska sestra koja je tamo provela sve vrijeme napada na grad, sve dok nisu uli
srbijanska vojska i etnici. Priala je kako su odveli ranjenike, za koje se ni danas
ne zna gdje su, a i njena mua, medicinskog tehniara, takoer su odveli iz bolnice.
Nikad vie nije ula za njega. Svjedoila je i Muslimanka iz Vukovara, koja je bila
448

zarobljena zajedno s ostalim stanovnicima Vukovara. Priala je kako je bila odvedena u

koncentracioni logor u Begejce, pa u Sremsku Mitrovicu, a onda je s razmjenom dola
u BiH gdje je ponovo bila uhapena. Ponovo je tada prebaena u Sremsku Mitrovicu.
Za jedne od iduih razmjena bila je razmijenjena i opet zavrila u BiH. Odatle vie nije
mogla dalje jer je i u BiH poeo pakao. Tamo su je tada zatvorili, tukli i maltretirali.
Nekako se, na jedvite jade, prije mjesec i pol izvukla plativi vojnicima UNPROFORA
6.000 maraka da bi nju, roaka joj i dijete iz Bosne prebacili do hrvatske strane. Kad
je gospodin iz UN to uo, nije mogao povjerovati. Zatraio je da ena ponovi iskaz.
Rekla je da ljudski ivot u BiH stoji od 2.000 do 30.000 maraka, pa i vie, koliko
tko moe platiti. Jasno, za sve to nema nikakvih papirnatih potvrda, ali ima mnogo
svjedoenja koja govore isto, pa tome treba vjerovati.
A svjedoci iz BiH?
Bile su dvije svjedokinje iz Kozarca, prijedorskog kraja, gdje je u jednom danu
pobijeno vie od 5.000 ljudi. Priale su kako je srbijanska vojska granatama pucala po
konvoju izbjeglica, enama i djeci, opisivala te strane krvave scene. Bilo je i ljudi iz
logora Omarska. Neki su, naime, odatle bili puteni kad je intervenirala meunarodna
zajednica. ene koje su tako putene sada su, meutim, tamo kao divlja za odstrel
iz mjesta ih se ne puta dalje jer su pravi svjedoci zloina koji su se dogaali. Jedna od
njih se ipak uspjela izvui i doi do Zagreba, pa je priala strane stari iz logora, kako su
mrtve i ranjene zajedno odvozili kamionima ... Molila je da se pronae nain kako bi se
izvuklo jo 27 ena koje su ostale u Prijedoru.
to su svjedoili Srbi iz Hrvatske?
Predstavnik Zajednice srpskog naroda u Hrvatskoj Milan kori govorio je kako
se Srbi sada osjeaju u Hrvatskoj, kakvo je ponaanje prema njima te iznio da ima i
diskriminacije. Bila je i jedna svjedokinja iz Gospia, Srpkinja, koja je rekla da su njenog
mua, zajedno s jo nekolicinom drugih mukaraca Srba, prole godine iz Gospia
odveli ljudi u uniformama hrvatske policije. Mu se vie nije pojavio. Tvrdila je da je
on bio civil i da nikome nije uinio nita naao. Spomenula je da je prije nekoliko dana
otkrivena grobnica gdje je njezin sin prepoznao oca.
Gordana Grgas

VJESNIK (9. prosinca 1992.)

Osnivaka skuptina ena BiH
ZAGREB ena BiH ime je humanitarne organizacije ena Muslimanki Bosne
i Hercegovine koja je u utorak odrala svoju osnivaku skuptinu. Program rada
organizacije ena BiH sastoji se od prikupljanja dokaza o zloinima i genocidu nad
nesrpskim stanovnitvom BiH s teitem na prikupljanju injenica i svjedoanstava o
449

zvjerskim silovanjima ena i djevojica u srpskim logorima. Te stravine slike stvarnosti

muslimanskih i hrvatskih ena prezentirat e zemljama kako na Zapadu tako i na
Istoku te meunarodnim organizacijama od kojih e zatraiti njihovu svekoliku
pomo. Osim toga, ene su se spremne organizirati i posvetiti brizi o djeci bez roditelja
te pomagati psihiki ugroenim osobama koje su preivjele strahote rata, osobito
enama. Osnivakoj skuptini bila je nazona i Slavica Bili, predsjednica Hrvatskog
Bedema ljubavi, koja je enama obeala pomoi u njihovu putu ka otkrivanju istine o
situaciji u BiH, te Jelena Braja, predsjednica Caritasa.
I. Knapi

KANA (veljaa 1993., str. 25)

Bojimo se lanog mirotvorstva
Razgovor s djelatnicom hrvatske enske udruge
Bedem ljubavi (Pokret majki za mir) Slavicom Bili
Slavicu Bili nije potrebno posebno predstavljati hrvatskoj javnosti. Podsjetimo da je
Bedem ljubavi bio nenaoruani mar majki na generaltab tadanje JNA. Hrvatska
i svjetska javnost suosjeajno su promatrale odlunost majki da razbojnicima u uniformi
oduzmu svoje sinove. Neposredan povod za ovaj razgovor bio je meunarodni skup
enska solidarnost odran ovih dana u Zagrebu, a koji se trebao baviti silovanjem kao
nasiljem i dijelom srpske strategije etnikog ienja.
Gospoa Bili se rado odazvala molbi za razgovor za kransku reviju. U svojemu nas
je domu u zagrebakom naselju Trnovica, doekala u obiteljskom okruju: suprug
Stipe, kerka Antonija (17), sinovi Mate (19) i Mario (13). Antonija, uenica jezine
gimnazije zaduena je za mamine odnose s javnou, ali i za dugih maminih izbivanja
ureduje u kuhinji. No, gospoa Slavica s najvie ponosa pokazuje na sina Matu, kojeg
je nakon dugih besanih noi i niza pokuaja uspjela oteti iz JNA.
POTICALA ME LJUBAV
Ljubav, prije svega prema mojem sinu Mati, koji je u vrijeme agresije na Sloveniju
i Hrvatsku sluio u JNA, potakla me je na akciju. Cijela moja obitelj bespomono
je gledala TVvijesti, iz kojih se osjeao skori rat. Nisam se mogla pomiriti s tim da
bi moj Mate mogao ubijati ili biti ubijen u tuoj zemlji za tue interese. Majinski
instinkt, moja narav, to li, ali sve se pobunilo u meni, iako me je dugo sputavao strah
da u mu svojom akcijom natetiti. No, uzdala sam se u Boga. Uoi odluke da krenem
na taj opasan put, zavjetovala sam se Majci Bojoj od Kamenitih vrata i zapalila
svijeu. Molila sam poslije u osami, molila sam u molitvenim skupinama. Majka Boja
je usliala moje molitve, spasila sam svojega sina, mnoge smo sinove spasili.
450

 Hrvatskoj i svjetskoj javnosti dobro je poznat va prosvjed, no, kako ste se vi osjeali u
svemu tome?
Najvie sam eljela verbalni duet s Adiem. Taj Adi mi je djelovao kao nekrofil
koji eli odvesti nae sinove u grob. Naalost, nije se usudio doi pred majke. Nije imao
hrabrosti izii pred majke ije je sinove zatoio. Iziao je Marko Negovanovi i rekao
Vaoj je deci lepo, a onda su majke poele skandirati: Ubojice! Ubojice! Vratite
nam nau djecu! Zaustavite rat! Taj je strani general Negovanovi pobjegao pred
majkama kao prestraeni guter.
MAJKE SU POBIJEDILE GENERALE
No, va prosvjed nije bio odve uinkovit. Niste zaustavili rat, Negovanovi vam nije
vratio djecu.
Dodue, nismo zaustavile rat. Ali nije mi poznato da je i jedna vojska u povijesti
doivjela takav prosvjed majki. Na uinak nije bio samo to. Naime, prema naoj
evidenciji 2394, uglavnom Hrvata spasili smo iz JNA. Odlazile smo u vojarne, na
prve linije fronte i tako smo oslobodile oko 700 vojnika Muslimana, Albanaca, Srba i
drugih koji nisu htjeli ubijati za ratne ciljeve velikosrpskih generala.
Je li u bivoj JNA ostalo jo Hrvata?
Za jo 24 vojnika nemamo informacije jesu li ivi ili mrtvi. Upravo danas me zvao
jedan otac iji je sin zadnji put vien u Buni; na alost, nisam mu mogla pomoi.
Osim Beograda, posjetili ste i europske centre politike moi. Naoj je javnosti
najzanimljiviji bio Va susret s Genscherom.
Moj oajniki apel za priznanjem Hrvatske vidno je potresao Genschera. U
neformalnom razgovoru, nakon oficijelnog, na moj upit koliko e jo ljudi poginuti
(do tada je bilo 600 mrtvih), gospodin je Genscher rekao: Vrlo mnogo, vrlo e
mnogo krvi biti proliveno. Bila sam okirana, a u rujnu 1991. neki su u Hrvatskoj
irili optimizam.
LICEMJERNA SOLIDARNOST
Ovih ste dana opet u aritu medijske pozornosti u vezi s meunarodnim skupom
enska solidarnost. to je bilo, kakva ste vi stajalita zastupali?
Skup je organiziran u Zagrebu, bez udjela hrvatskih ena. Nametnule smo temu skupu,
jer nas je bilo strah licemjerja i lanog mirotvorstva koje samo produava nae patnje.
Rezolucija koja je donesena realna je, osim u trima tokama. Prvo, u dijelu u kojem se
govori o zloinima u BiH, a preuuju se zloini agresora u Hrvatskoj ne znam je li
to uraeno namjerno ili ne. Drugo, nismo zadovoljni formulacijom da su Srbi glavni
silovatelji, ali da zloine silovanja ine i drugi. Mislim da se time relativizirao problem
agresije. I tree, nismo se sloili sa zahtjevom iz rezolucije da se zabrani uvoz oruja u
BiH, za to mislimo da nema veze s problemom enske solidarnosti. Napokon, sporno
je bilo izlaenje za govornicu Beograanke Vesne Boi, koja nije bila ni pozvana na
451

ovaj skup. Tu se radilo o sraunatoj manipulaciji. Mlada dama iz Maarske koja je dala
rije gospoi iz Srbije, sigurno se nije upitala kako bi izgledalo da je u Maarskoj god.
1956. dobila rije neka Ruskinja koja bi govorila na takav nain, negirajui patnje
Maara nakon ruske okupacije. Uostalom, vatra se ne gasi dolijevanjem ulja. Stoga
mi nije udno to su predstavnice ena iz Vukovara, Iloka, Sarajeva, Gorada i drugih
mjesta demonstrativno napustile skup takve enske solidarnosti.
JEDNOSTAVNO KATOLIKINJA
Ima mnogo politikih konotacija s vaim odgovorima; jeste li vi politiarka?
Nipoto. Nikad nisam bila organizirana u politiku stranku. I Bedem ljubavi je
od poetka izvanstranaka i nevladina udruga. Politika se djelatnost zbog nerijetke
amoralnosti kosi s mojim moralnim naelima. Moj angaman u javnim poslovima
moja je rtva osobnog i obiteljskog slobodnog vremena na crti mojih moralnih naela.
Djelujete kao samosvjesna i emancipirana ena. Jeste li feministkinja?
Ne, ja sam normalna ena. alim se, dakako, jer mislim da su i feministice normalne.
Ja sam moda dokaz, da, kako neke od njih kau, ene iz konzervativne katolike
obitelji i takvog uvjerenja mogu biti emancipirane i djelatne u javnosti.
Branko Maduni

22. veljae 1994.

Dirljiv susret s gostima iz konvoja
Pomo i blagoslov za Novu Bilu
VITEZ Na geste ljubavi i panje uzvraeno je ljubavlju. S konvojem Putovi mira
i ljubavi za Bosnu i Hercegovinu uz humanitarnu je pomo stigao i djeli ljubavi
Lijepe nae za napaenu djecu Lavanske doline. S konvojem je stigla urica
Kopilovi, nastavnica vjeronauka u osnovnoj koli Medvedgrad u Zagrebu i jedna
od organizatorica akcije Djeca Hrvatske za djecu Nove Bile Slavica Bili, prva
predsjednica Bedema ljubavi i Emil Robert Tanay, profesor na Likovnoj akademiji u
Zagrebu. U Vitezu je za njihovu dobrodolicu prireena lijepa kulturna manifestacija
koja je prerasla u dvosatno druenje puno emocija, ljubavi, suza, tuge i suza radosnica. U,
za viteke ratne prilike reprezentativnoj improviziranoj uionici bez struje, iza prozora
zakovanim daskama radi zatite od gelera granata koje stalno padaju i slabog grijanja
zbog nedostatka ogrjeva, Viteki aneli pjevali su domoljubne pjesme, a viteki aci
itali i recitirali svoje literarne radove. Recitiranje i itanje esto je prekidano plaem,
jer su isti ti radovi ujedno i istinite prie o tekim tragedijama malih autora. Mnogi od
njih izgubili su roditelje, brau, sestre. Rane su svjee pa se emocije ne mogu sakriti
ni zaustaviti. Na kraju ovog, za sve prisutne nezaboravnog susreta uz pjesmu Boe,
452

uvaj Hrvatsku, plakali su svi: djeca, roditelji, gosti Mi odrasli stalno govorimo da
su djeca naa budunost. A to inimo da tako i bude? Dola sam da vam prenesem
tisuu pozdrava i najljepih elja djece Hrvatske. Dola sam da vas blagoslovim, a vi
ste mene blagoslovili., kroz suze je rekla urica Kopilovi. Suze nije mogla zaustaviti
ni Imoanka Slavica Bili. Dola sam u Novu Bilu i Vitez sa eljom da vas ohrabrim,
da vam pokuam uliti novu snagu da izdrite. A novu snagu ulili ste vi meni. Sretna
sam to sam bila s vama i obeavam vam da u ponovno doi. Normalnim putovima
ili stazama preko Vrana kojima je iao i Andrijica imi (poznati hercegovaki
hajduk). Profesor Tanay prikupio je likovne radove vitekih maliana koje e strunjaci
analizirati i utvrditi koliko su ratne strahote utjecale na njihovu psihu. Nisam vie
mogao sjediti u fotelji i gledati vae patnje na TV ekranu. Sretan sam to sam s vama i
tek sada sam se uvjerio u sve patnje kojima ste izloeni., rekao je.
Zvonimir ili
Kao projekt Bedema ljubavi s otoka Krka, na kojem su utoite nale mnoge prognane
i izbjegle osobe s okupiranih podruja Republike Hrvatske u Domovinskom ratu,
nastala je zbirka pjesama i likovnih radova djece Osmijeh im nisam dao (ur. Marija
Bonifai, prosinac 1994.). Naslov zbirke, ujedno je naslov pjesme Stjepana Buljana,
tada uenika 3. razreda na otoku Krku.

Ugledni gosti na promociji knjige Osmijeh im nisam dao, franjevaki samostan na otoku Koljunu,
18. veljae 1995.
453

454

455

456

457

458

459

460

461

Stjepan Buljan, IIIG

Osmijeh im nisam dao
Ubili su mi oca.
Ne znam gdje mu je grob
sad nemam nita
strah me je i plaem
plaem jer elim razumjeti
majino lice.
Uzeli su nam kuu.
Mojeg dvorita vie nema.
Moje su igrake slomili.
Uzeli su nam sve,
ali osmijeh im nisam dao
nisam, tajo, zbog tebe.
Zna, tajo, stidim se
jer sam se onda stidio
kad su nas, tajo, protjerali
s dvije najlon vreice u ruci.
Mi smo se stidjeli
a oni su ubijali bez srama.
Ali ja u se tajo vratiti
napravit u jo veu kuu
meni i mami.
U dvoritu u napraviti igralite
i sva e se djeca igrati,
zbog tebe, tajo,
ponovno u se smijati
jer znam da e ti biti sretan
kad vidi moj osmijeh.
Ne tajo,
osmijeh im nisam dao.

462

Autor Stjepan Buljan ita svoju pjesmu.

463

Kazalo imena

A
Adani Sjepan, 252, 346
Adi Blagoje, 12, 37, 38, 39, 45, 46, 52, 58, 60,
62, 108, 179, 256, 260, 311, 334, 339, 381,
383, 384, 428, 451
Aganovi Izet, 313, 439
goston Andrs, 317, 447
Agoti Imra, 246, 247
Ajanovi Irfan, 161, 163, 352
Akmandi Zdravko, 249
Aksentijevi Milan, 165, 184, 326, 382-385, 401,
426
Aleksa R., 113
Aleksi Sneana, 246
Ali Boidar, 87, 152
Andrauk Ruica, 305
Antoni Snjeana, 66, 70, 72, 74, 143, 265, 339,
370, 384, 397
Aimbegovi Mahmur, 388
Aperger Cintija, 313, 439
Avramovi ivota, 45, 80, 190

B
Babi Andrija, 289
Babi Dragica, 289
Babi Milan, 194
Badinter Robert, 191, 272, 293
Bagi Snjeana, 339
Bajramovi Sejdo, 59, 123
Balda Ada, 432
Barievi Mira, 282
Barii Pava, 63, 394
Barki Eva Maria, 441, 442
Baron Crespo Enrique, 139, 410
Barovi Vladimir, 191
Bai Murije, 394
464

Basta Samir, 239, 434, 435

Baucal Dimitrije, 381, 394
Bebi Josip ( Jozo), 136, 409, 445
Bebi Luka, 350
Beck Marie Laure, 289
Beus Antun, 427
Bili Antonija, 20, 22, 27, 28, 34, 35, 37, 70, 136,
260, 308, 310, 311, 450
Bili iro, 23, 24
Bili Mario, 20, 21, 27, 34, 48, 70, 185, 198, 450
Bili Mate, 20-22, 24, 26-29, 35, 37, 47, 72, 450
Bili Slavica, 7-11, 13, 15, 16, 18, 61, 65, 92, 110,
113, 115, 119, 123, 124, 152, 156, 158, 167,
172, 220, 224, 226, 236, 281, 282, 287, 293,
327, 339, 341, 349, 373, 404-407, 409, 410,
411, 414, 416-419, 422, 427, 428, 433, 438,
442, 444, 445, 450, 452, 453
Bili Stipe, 22-24, 27, 71, 72, 102, 118, 188, 341,
450
Birkenbach Margaret, 293
Bizjak Martin, 431
Boban Boidar, 313, 439
Boban Ivica, 143, 197, 201, 202, 204, 232, 273275, 277, 289, 313, 430, 436, 439
Bobinac Miroslav, 443
Bogdani Vladimir, 15, 56-58, 60, 61, 63, 72, 74,
132, 168, 218-220, 222-225, 227
Bogievi Bogi, 33, 122, 394
Bonifai Marija, 453
Bori Hasija, 313, 439
Borsinger Nicolas, 257
Bosanac Vesna, 256, 259, 275, 313, 323, 430, 436,
439, 446
Boutain Christinne, 198, 200
Boynton Robinson Amalija, 327, 328
Boi Vesna, 332, 451
Brada Vlasta, 172

Brailo Pave, 388

Braj Fadil, 306
Braja Jelena, 450
Brbot Milka, 9, 99, 100, 102, 103, 117-120, 127129, 134, 143, 172, 179, 225, 228, 233, 236,
283, 300-302, 304, 308, 312, 323, 350, 353,
364, 378, 440, 441, 442
Breuer Paul, 150, 411
Brnabi Vesna, 432
Brodarac uro, 420
Broek Hans van den, 33, 53, 322
Brovet Stane, 12, 50
Broz Josip (Tito), 20, 22, 99, 104, 165, 167
Bubalo Pako, 360, 369
Budia Draen, 19, 20, 238, 245, 250, 275, 276,
277
Bujas Mladen, 11
Buka eljko, 370, 383, 386
Bulatovi Ljiljana, 246
Bulatovi Momir, 50
Buljan Stjepan, 453, 454
Bunanj Dalibor, 443
Burton Peter J., 274
Bush Barbara, 359, 388
Bush George, 171, 233, 239, 304, 314, 322, 426,
434, 435
Butorac Franjo, 400
Buzani Boris, 72, 136, 152, 155, 156, 361, 371,
372, 383, 394, 418
Buzoli Zdravka, 432

C
Cabral, 281, 282
Carevi Olga, 8, 264
Carrington Peter, 52, 168, 219, 220, 223, 224,
239, 241, 244, 274, 275, 282, 288, 323, 434,
435, 446
Centi M. B., 24
Cesar Ivan, 132, 386
Cesarec edomil, 346
Cieniewicz Estanislao, 289
Cigoj Krunoslav, 152
Cigulajki, 28, 49, 50
Cindri Damir, 161

Clinton Bill, 319

Crnjakovi Aleksa, 416
Crouch Joy, 442
Cuellar Javier Prez de, 172, 215, 244, 322
Cvinar Patricija, 239
Cvitan Grozdana, 62, 87, 227
Cvitkovi Branka, 87

abrijan Zlatka, 400

ai Ljubica, 306
ai uka, 152
ale Frida, 438
ale Jadranka, 438
avar Ruica, 8, 9, 12, 13, 45, 56, 61, 64-66, 358
ili Zvonimir, 453
orak eljka, 238, 330
ovi Katica, 438
uljak Silvana, 432, 433
uvalo Raveno, 11, 34
vrljak Mirjana, 368

esi Ljubo (Rojs), 137, 138, 141

osi Dobrica, 290

D
Dabevi-Kuar Savka, 19, 20, 398
Daillet Jean-Marie, 198, 200
Daniels Hans, 408, 410
Dean Zdravko, 375
Debeli Tomas, 444
Dedi Smilja, 8, 16, 194-196, 244, 246, 263, 264,
338, 430, 436
Delbianco Luciano, 79
Doko Jerko, 352
Doleni Kreimir, 398
Dolovak Ivica, 277
Domi Duan, 308
Domljan arko, 292, 345
Doen Zrinka, 267
Dragievi Berta, 233, 236
465

Dragievi Rada, 390

Drakovi Vuk, 12
Dretvi Filakov Mato, 159
Drnovek Janez, 33, 37, 122
Dui Vlado, 413
Durbei Tomislav, 361
Duanovi Mio, 195

urain Mirko, 291

E
Eide Bjorn, 290, 291
Erceg Ksenija, 428

F
Fabijan Ivo, 152
Fabrio Nedjeljko, 88, 89, 361, 371
Farka Zdenka, 8, 64-67, 143, 349, 371, 416, 419,
422, 428
Fimmen Elke, 326, 327
Finkielkraut Alain, 275, 276
Frlan Milovan, 350
Frumm Barbara, 304
Fukar Marasovi Maja, 61, 63, 64
Furjan Danijela, 30

G
Gabri Meda, 227
Gapar Matej, 172
Geiger Jack, 307
Geilling, 430
Genscher Hans-Dietrich, 140, 142, 143, 145,
146, 149, 195, 198, 212, 287, 322, 410, 411,
419, 423, 425, 451
Germond Thierry, 205
Geovski Saa, 128
Ghali Boutros Boutros, 314
Glavaevi Sinia, 198, 201, 255, 441
Glavina Kreimir, 374
Goebbels Joseph, 374
Gotovac Vlado, 88, 160, 238, 239, 361, 371, 427
466

Graanin Petar, 67
Grani Mate, 246, 247, 433
Grdovi Saa, 285, 286
Grdovi Zdenka, 173, 273, 285, 286
Greguri Franjo, 162, 245, 248, 386
Grgas Gordana, 439, 449
Grzunov arko, 359
Guera Salgueiro J., 10
Gunduli Ivan, 238, 359
Gvero Milan, 105, 107, 108, 388, 389, 391

H
Hadi Fadil, 313, 439
Hadi Goran, 32
Haider Jorg, 288
Haina Zvjezdana, 207
Hansal Jany, 219, 221, 223, 267, 282, 317, 441,
447
Hansell-Baki Cyntia, 369, 432, 433
Hasimbegovi Mahmut, 359
Havel Vaclav, 161
Haveri Muniba, 173, 214, 220, 224-226, 229,
230, 231-233, 236, 264
Hebrang Andrija, 252
Helfferich Barbara M. L., 281
Herak Mirjana, 438
Hitler Adolf, 239, 263, 427
Horvat Marija, 8, 9, 56, 61, 65, 143, 147, 148,
172, 201, 214, 260, 261, 263, 264, 273
Husein Sadam, 263

I
Imirovi Pauliko, 113-115, 118, 119, 121, 125,
127, 128
Intrator Geny, 306
Irek Antun, 169
Ivanish George D., 306
Ivanovi R., 398
Ivevi Josip, 291
Ivi Tomislav, 87, 152, 371
Ivi S., 419
Ize-Charrin Maria Francisco, 206
Izetbegovi Alija, 121, 387

J
Janovi Amalija, 136, 196, 198, 272
Jaarevi Damir, 159
Jelai Dubravko, 439
Jelavi Joko, 236
Jeli Dubravko, 313
Jeli Ivo, 191, 238, 244
Jeljcin Boris, 61, 268
Jovi Borisav, 12, 30-33, 44, 50, 59, 95, 188
Jovi Josip, 32, 67, 306
Jovi Marija, 279
Juda Milo, 289
Juras Josip, 360
Jurdana Sreko, 434
Jureko Goranka, 445
Juri Ante, 433
Jurii Marijo, 433
Jui Roni, 353, 363

K
Kacin Jelko, 35
Kadijevi Veljko, 12, 31, 34, 37, 47, 50, 52, 58, 59,
67, 68, 71, 76, 77, 90, 92-98, 100-103, 106,
108, 110-113, 115, 119, 123, 129, 133, 150,
164, 181, 189-193, 199, 201, 203, 208, 210,
241, 245-247, 262-264, 268, 269, 277, 307,
311, 339, 345, 347, 359, 360, 369, 381, 383386, 400
Kafedi Fatima, 114, 115, 121, 124, 293, 391
Kai arko, 374
Kajan Ibrahim, 445
Kalata Tanja, 214
Kamphaus Franz, 151, 418
Kaniaj Pajo, 371
Karadi Radovan, 325
Kecman Duan, 380
Kirigin Nikola, 444
Kirin Marija, 138
Kievi Enes, 313, 439
Klari Ante, 222, 225
Klepsch Egan, 138, 139, 407, 410
Klima Josip, 316
Kljuji Stjepan, 352

Knapi Ivanica, 348, 357, 407, 410, 412, 418,

450
Kneevi A., 401
Koch Ilse, 331
Koch Karlo Otto, 331
Kohl Christine von, 317, 443, 448
Kohl Helmut, 149, 150, 195, 410, 411, 417, 425
Kolping Adolf, 431
Kolek Konrad, 33, 45, 190
Konji Branka, 367
Konjicija Abdulah, 352
Kopilovi urica, 338, 452, 453
Kos Paliska Vera, 431
Kosor Darinko, 12
Kosters (general), 197
Kosti Branko, 32, 33, 50, 59, 188, 189
Kosti Jugoslav, 32, 33, 50, 59
Kostovi Ivica, 289, 437
Kovaevi R., 419
Kovaevi Viktorija, 237, 238
Koari Ivan, 313, 439
Kralj Lea, 409
Krmar Valentina, 299, 304, 305, 323
Krea Miroslava, 383, 396, 405, 437
Krika Dragan, 374
Krupi Bekir, 374
Kuan Milan, 34, 165, 401
Kuhari Franjo, 51, 68, 151, 236, 279, 285, 357,
358, 415, 418
Kuji Milan, 400, 401
Kukolja-Joosten Anne Regine, 272
Kunijevi Nena, 64, 109, 110, 112, 113, 115, 358,
376, 377, 379, 382
Kunst Boris, 354
Kuec Katja, 66, 68, 156
Kvaki Milka, 225, 236

L
Lacko Marija, 282
Lalin Tomislav, 316
Lasi Stanko, 359, 388
Lasta Sven, 298
Lazanski Miroslav, 190, 191
467

Lazarin Ana, 172, 282, 430, 436

Laeta Zora, 141
Leko Blagica, 438
Leroti Zvonko, 66, 145, 250
Leroy Lea, 409
Liechenstein I. D. Feurstin Marie von, 440
Lini Ivoslav, 400
Lini Slavko, 400
Lisac Josipa, 152
Lisak Ana, 265, 282, 292, 334, 439, 441, 442
Livljani Ive, 359, 373
Lohr Hans, 270
Lonar Adam, 377, 381
Lonar Budimir, 50, 163
Lonar Cvita, 360
Lonar Mladen, 289
Lonza Tonko, 238
Lui Rajka, 224-226, 228, 233, 236
Luthera King Martin, 327
Luavec eljko, 400

M
Macin Sreko, 24
Maduni Branko, 452
Maji Katica, 257, 259, 260-262
Maji Robert, 257, 259, 262
Major John, 239, 434, 435
Makan Zdenka, 134, 214, 313
Malenica Anita, 160
Mandi Marko, 257
Manzarello Luigi, 433
Marcade Leonard, 281, 282
Marjanovi Marta, 123
Markovi Ante, 23, 38, 213
Marti Milan, 47, 76, 87, 194, 195
Martinovi Mie, 238
Mateja Tatjana (Taji), 152
Mateljan Nataa, 440
Mati Ivan, 52, 185
Mati Stana, 51, 52
Matijai Ivka, 55, 61, 65, 67, 172, 438
Matijevi Nives, 442
Matovi Goran, 313, 439
Matutes y Juan Abel, 138, 141, 281
468

Matutinovi Krstelj eljka, 323

Mazowiecki Tadeuzs, 442
McDougall Barbara, 304, 305
Mesi Stjepan, 11, 30, 32, 33, 37, 44, 50, 51, 59,
67, 97, 99, 100, 113, 117, 122, 134, 161, 162,
163, 213, 246, 251, 288, 345, 348, 349, 394
Mesmer Georges, 198, 200
Meter Jozo, 130
Michelis Gianni de, 33
Mihali Slavko, 361, 371
Mihanovi Marin, 432, 433
Miheli Villi Vesna, 16, 219, 225, 227, 228, 236,
245, 334, 397, 444
Mikai Ruica, 369, 433
Mikola Kristina, 440
Mikola Mira, 441
Milas Ivan, 246-248, 252
Milas Matutinovi Josipa (Vinja), 8, 9, 11, 30,
135, 140, 172, 173, 174, 197, 198, 201, 204,
211, 256, 261, 273, 274, 275, 281, 282, 289,
290, 291, 292, 323, 330, 436, 437, 441, 442
Milii Vinka, 432
Milkovi Nevenka, 9
Miloevi Miroslav, 290
Miloevi Slobodan, 12, 23, 25, 31, 50, 54, 56, 59,
76, 99, 108, 113, 136, 142, 148, 160, 164, 165,
188, 191, 195, 196, 199, 202, 239, 241, 245,
254, 255, 263, 264, 266-268, 270, 277, 294,
295, 300, 304, 307, 325, 326, 331, 401, 409
Mirkovi Stevan, 12
Mitterand Franois, 201, 202, 239
Mladi Ratko, 215
Mlinar Marija, 316
Moeller David, 307
Molnar Talaji Ljiljana, 324
Moretti Fridrih, 191, 193
Morillon Philippe, 333
Morina Buba, 243, 244, 246
Mosser Mary Isabel, 307
Mulroney Brian, 300, 304

N
Nainovi Danijel, 431
Nardeli Mario, 238

Naseva Dragica, 386

Nasti Vojislava, 390
Nebe Edith, 151, 425
Negovanovi Marko, 12, 104-109, 111, 115, 117,
119, 132, 133, 251, 367, 377, 381, 386, 387,
389, 390, 451
Nekaj Maria, 293
Neskusil Dinko, 84, 85
Nimac Marija, 432
Niurinovi Pavluko, 113
Novak Drago, 445

NJ
Njavro Juraj, 256, 259
Njego Petar Petrovi, 125

O
Obuljen Nina, 237, 238
Obuljen Pavica, 233
Ocvirk Nevenka, 305
Odak Gordana, 369
Okun Herbert S., 323
Omerbai efko, 69, 357, 358
Orlandini Rita, 369
Orli Milka, 385
Owen David, 323

P
Pack Doris, 138, 282, 292, 293, 329, 404, 405,
407, 409, 410, 413, 423, 424
Pai Milka, 350, 353, 364, 378
Palatinu Ljerka, 152
Paljan Hrvojka, 172, 183, 184, 196, 246, 267,
270, 282, 293, 330
Panella Marco, 244, 245
Pani Milan, 190, 323, 326, 445
Papon Christianne, 198, 200
Paroki Milan, 12, 45, 58
Pai Goran, 369
Pauli Martin, 308
Pavnik Branimir, 426
Paveli Ante, 268

Pavi Ljerka, 9, 10, 173, 214, 248, 249, 250, 334,

404, 405
Pavi Stazi S., 429
Pavlovi Miloje, 105
Perak Mato, 169, 442
Peri Marko, 83
Perkovi Ljubica, 279, 295, 297
Perkovi Vlatko, 368
Peron Isabel, 165
Peron Juan, 165
Perri Lidija, 306
Petrinjak imek Vera, 412
Petrovi Jasna, 357
Piktija Mirko, 253
Pintari Ana, 374
Pinterovi Antun, 409
Pojer uro, 207
Pokupec Dragica, 414
Poos Jacques, 33
Popovac M., 423
Praljak Slobodan, 254, 298
Prato S. de, 113
Prica Alma, 313, 439
Privora Milada, 197
Protenik Marija Zora, 9, 118, 119, 155, 418
Protulipac Vera, 8, 60, 61, 67, 298
Prpi Jelka, 438
Puhovski arko, 158, 159
Puji Milan, 399
Puklavec Boena, 398
Pula Gazmend, 317, 447
Pulji elimir, 233

R
Raan Agata, 168, 226
Radovi Ljubica, 430, 436
Ramljak Olga, 65
Ramljak Vesna, 225, 228, 229, 233, 235, 236, 430,
436
Randzio-Plath Christa, 293
Raeta Andrija, 10, 80, 93, 152, 248-252, 383385, 428, 429, 433
Rakovi Jovan, 27, 194
469

Ranatovi eljko (Arkan), 58

Read Mel, 139, 407
Robinson Svend, 306, 307
Roca Bruno, 440
Rowlands June, 305
Roman K., 398
Rudan Vedrana, 228, 229
Rugova Ibrahim, 392
Ruk Foi Boena, 222, 223, 225-227, 233, 236
Ruev Ivan, 424

S
Saki Veta, 438
Schmidt Peter, 166
Schumann Peter, 203
Seiters Rudolf, 149, 150, 410, 411, 425
Sekelez Marija, 316
Shombgens G. E., 430
Sigeti Milan, 445
Sili tefica (Keka), 135, 281
Sili Andrija, 191
Simovi Tomislav, 190, 208, 210
Slabinac Krunoslav (Kio), 152
Slapniar Petar, 360, 368, 377
Slaviek Milivoj, 291
Slikovi Marija, 11, 30
Smiljani Vela, 390
Smrdelj Ana, 173, 316, 320
Spirkovski Aleksandar, 190, 191
Stama Ante, 361, 371
Stamm Barbara, 151, 417, 425
Stankovi Vladimir, 291
Stasi Bernard, 198, 200
Stavros Jasmin, 152
Stepinac Alojzije, 268
Stermoti Bruno, 364
Stipeti Petar, 190
Stipi B., 348, 357, 408, 426
Stojadinovi Ljubodrag, 161
Streibl Max, 151, 417
Suk Hrvoje, 86, 144
470

Suk Marija, 101, 126, 127, 143, 148, 156, 197,

198, 390, 391, 411, 416, 417, 419, 420, 422,
425
Sulimanac Stjepan, 399
Supek Ivan, 291
Supek Silva, 224, 225, 228, 233, 236
Surkovi Ivica, 232, 233
Sssmuth Rita, 316, 330

abi, 360
amir Tairi, 172
ari Ivica, 313, 439
ari Kruno, 238
ari M., 397, 406
ako V., 397, 406
egedin Petar, 88, 361, 371
eparovi Branka, 195, 218, 222
eparovi Zvonimir, 152
ercer Hrvoje, 73
eelj Vojislav, 12, 58, 67, 68, 76, 103, 133, 348,
349, 387
estak Mirjana, 102, 120, 123, 124, 127, 139,
368, 438, 444
iki Ljubo, 291
iki eljko, 233
imac Neven, 197, 198, 201, 202, 275-277
imi Andrijica, 453
imonovi Ivan, 289
imunovi Dube, 232
ii Marko, 225
kalec Rada, 61, 65, 390
kori Milan, 317, 449
ljivananin Veselin, 257, 442
midt J., 239
okoanin Vukain, 58
tambuk Drago, 272, 273
trok Goran, 275
urkovi Hanefija, 392

T
Tabakovi (major JNA), 404
Tanay Emil, 338, 452, 453

Tarner Flora, 272

Thatcher Margaret, 239, 273
Thornberry Cedric, 445
Tolstoj Lav, 428
Tomac Zdravko, 244, 245
Tomi Goran, 443
Torjanac Zvonko, 313, 439
Tripalo Miko, 19
Tripkovi Luka, 203
Trittin Jrgen, 319, 440
Trost Ernst, 63
Tuman Franjo, 6, 25, 26, 31, 50, 53, 59, 65, 77,
95-97, 100, 106, 109, 111, 113, 117, 120, 121,
143, 155-157, 161, 163, 165, 175, 176, 195,
196, 211-213, 241-243, 246, 259, 302, 340,
350, 371, 379, 380, 381, 387, 394, 401, 418,
420-422, 429, 430
Tupurkovski Vasil, 33, 122, 387, 394
Turi Gordana, 304
Tus Anton, 236

U
Ugljanin Sulejman, 213, 317, 447
Ujevi Dunja, 420

V
Vance Cyrus, 283, 319, 323, 325, 331, 445, 446
Vanlerberghe Jennie, 203
Varoanec Katarina, 5, 9, 61, 65, 66, 72, 100, 118,
119, 121, 127-129, 172, 176, 177, 179, 180,
181, 187, 197, 201, 212, 265, 266, 281
Varzi Buba, 419
Vatovac Dunja, 224-226, 231, 236
Veerina Dafinka, 171
Vedri Mladen, 371
Veki Ivan, 187

Veselica Marko, 66
Veselica Vlado, 245
Vetma Nenad, 369
Vilenica Zdenka, 114
Vince-Ribari Vlasta, 291
Viek Darko, 405
Vizentin Boris, 350
Vlahovi Ivka, 438
Voki Ljilja, 64, 65
Vollmer Johannes, 317, 443, 448
Vuurevi Boidar, 218
Vuji Antun, 12, 45, 346
Vukman Helen, 432

W
Widgren Jadranka, 289
Widgren Jonas, 289
Wijaandts Henry, 420
Wist Mirjana, 444
Wojtyla Karol (papa Ivan Pavao II.), 215, 216,
283, 285, 431, 432

Z
Zayas Alfred de, 317, 448
Zdrili Ruica, 359
Zeba Aga, 414
Zorii Josip, 368
Zrmanovski Nada, 390
Zlch Tilman, 316, 317, 318, 319, 448

ihare Lamia, 325

olja Emina, 369
utelija eljko, 54

471

Kazalo mjesta

A
Aachen, 137, 413, 424, 438
Albanija, 297, 421
Aleksinac, 261, 291, 326
Amsterdam, 300
Ancona, 432, 433
Antwerpen, 409, 424
Argentina, 165, 183, 184, 207
Arano, 32, 306
Augsburg, 136, 413-415
Australija, 445
Austrija, 39, 136, 166, 167, 183, 265, 274, 283,
308, 330, 395, 407, 417, 426, 444

B
Baden Baden, 326
Banja Luka, 177, 178, 181, 182, 349, 380, 399,
401, 443
Banovina, 51, 61, 174, 191, 193, 194, 209
Baranja, 32, 38, 45, 143, 148, 157, 411, 417, 418,
420, 421, 425
Be, 167, 173, 180, 183, 215, 271, 290, 297, 317,
333, 426, 448
Beej, 321
Begejci, 261, 291, 317, 325, 326, 329, 447, 449
Belgija, 8, 198, 203, 275, 283, 311, 330, 396, 398,
407, 413, 417, 424
Beograd, 5, 8, 11, 12, 16, 21, 25, 28, 30, 31, 34, 38,
50, 57, 60-62, 64, 65-71, 74, 75, 77-80, 86, 87,
90-97, 99-103, 106, 107, 109, 110, 113, 114,
117, 118, 122, 123, 129-135, 138, 139, 142,
143, 147, 155, 160, 161, 164, 166, 167, 171,
178, 181, 183, 188, 190, 191, 199, 203, 205,
210, 211, 220, 231, 239, 241, 242, 244, 245,
247, 249, 251, 256, 261-264, 266-269, 271,
285, 287, 290, 293, 297, 309, 310, 321, 331,
345, 347-351, 353-360, 362-369, 371-379,
472

382-391, 394-397, 399-401, 404-406, 408,

412, 419, 420, 435, 440, 442, 451
Berlin, 196, 271
Bijeljina, 331
Bilea, 380
Biokovo, 185
Bjelovar, 8, 9, 74, 102, 123, 135, 139, 171, 214,
249, 255, 348, 373
Blato, 361
Bobota, 291
Bol, 361
Bonn, 8, 134, 140, 146, 150, 156, 173, 195, 196,
404, 405, 408, 410, 414, 417-419, 423, 425
Borongaj (Zagreb), 185, 186, 248
Borovo, 138, 277, 279, 291, 300, 367
Borovo naselje, 257
Bosanska Dubica, 349, 367
Bosanski Novi, 34, 136, 240, 387
Bosanski Petrovac, 380
Bosanski amac, 251
Bosna i Hercegovina, 9, 27, 28, 31, 33, 39, 44, 47,
48, 54, 62-64, 68, 74, 93, 98, 99, 114-117,
120-124, 129, 130, 134, 135, 145, 150, 181,
188, 190, 203, 205, 208-210, 238, 245, 249,
254, 255, 267, 269, 293-295, 306, 308, 311315, 317-320, 322-324, 328-334, 338, 342,
351-354, 356, 362, 363, 366, 367, 373, 375378, 380-382, 386, 388-394, 397, 399, 401,
406, 407, 409-411, 416, 417, 419, 421, 423,
438, 439, 442-452
Brko, 367, 377, 379, 381
Brestajnica, 224, 227
Brijuni, 38, 45
Broani, 130
Brodarica, 359
Bruxelles, 9, 134-137, 139, 156, 166, 168, 173,
196, 220, 222, 240, 281, 283, 285, 290, 333,

385, 386, 394-398, 400, 404, 405, 407-410,

412, 413, 416-419, 423-425, 441
Buchenwald, 331
Budimpeta, 286, 311, 326
Buenos Aires, 165
Bugarska, 179, 214, 285-287
Buhine Kue, 338
Buje, 349, 353, 355, 363
Burnaby, 306
Buzet, 353, 365, 366

C
Cavtat, 223
Cerklj, 345
Cernik, 265
Cerska, 333
Cetina (mjesto), 22
Cetinska krajina, 373
Charleville Mezieres, 203
Cres, 8
Crikvenica, 355
Crna Gora, 15, 25, 28, 65, 66, 114, 145, 191, 203,
213, 237, 249, 255, 288, 295, 297, 314, 317,
319, 349, 416, 444, 447

akovec, 8, 9, 12, 135, 171, 214, 277, 349, 407

apljina, 360
avle, 355
ehoslovaka, 22, 39, 161
epin, 169
eka, 444
rnomerec (Zagreb), 249, 260

elije, 45, 157, 199, 277, 422

D
Dalj, 45, 87, 199, 277, 320, 321, 331, 425
Dalmacija, 11, 29, 39, 54, 59, 74, 87, 176, 190192, 205, 207, 239, 295, 349, 352, 355, 356,

359-361, 366, 368, 369, 386, 387, 413, 422,

423, 427, 432, 435
Dalmatinska zagora, 21
Danska, 283
Daruvar, 8, 9, 11, 74, 135, 171, 214, 255, 282,
345, 346, 413
Delnice, 8, 9, 355
Dolina, 408
Donja Saska, 319, 440
Donji Vakuf, 338
Drni, 315, 360
Dubrava (Zagreb), 177, 187, 322, 340
Dubrovnik, 6, 8, 9, 11, 74, 191, 205, 213, 215239, 245, 255, 267, 268, 269, 273, 277, 279,
282, 294, 300, 305, 314, 317, 330, 331, 349,
359, 375, 431-433, 435, 440, 447
Dugo Selo, 173, 249, 374
Dunav, 38

akovo, 8, 83, 282, 322, 375

urevac, 399

E
Erdut, 425
Ernestinovo, 143, 148
Estonija, 283

F
Finska, 330
Firule (Split), 19
Francuska, 8, 143, 183, 197, 198-201, 203, 275,
283, 311, 320, 330, 410, 440, 445
Frankfurt, 150, 151, 156, 221, 317, 404, 405, 409,
410, 412, 414, 417-419, 423, 425, 443, 444,
447
Furlanija, 408

G
Gazimestan, 245
Gevgelija, 356
Glavina, 67
Glibodol, 312
473

Glina, 291
Gora, 420
Gorade, 332, 452
Gorizija, 408
Gorski kotar, 253, 373
Gospi, 157, 421, 449
Gttingen, 318, 319, 443, 444, 447
Graz, 173
Grka, 271, 283
Grubino Polje, 9
Gru (Dubrovnik), 216, 232

H
Haag, 136, 143, 145, 147, 188, 191, 255, 272,
339, 410, 411, 414
Hamburg, 281, 293
Harkny, 265
Hengele, 8
Hrvatska, 5-13, 15-17, 19, 21, 23, 25-28, 30-34,
36, 38, 39, 44-47, 49-52, 54, 57, 58, 60, 63-66,
68, 69, 71, 72, 74, 79, 80, 87-89, 94, 96, 99,
100, 106, 110-113, 115-117, 119, 124, 126,
127, 129-131, 133-135, 137, 138, 142, 145,
147, 148, 150-152, 155-160, 162-169, 171177, 181, 183, 184, 186, 188-191, 193-197,
199-201, 203, 205-215, 217-220, 224-226,
230, 233, 236, 238-252, 254-257, 261-264,
266-275, 277, 279, 281-283, 285-295, 297,
299-302, 304-309, 311-314, 316-323, 326334, 338, 339, 341, 342, 345-351, 353-360,
362, 365-378, 381, 383, 384, 386-391, 393399, 401, 404-413, 416-419, 421-426, 428453
Hrvatska Kostajnica, 252, 253
Hrvatsko primorje, 213, 373
Hrvatsko zagorje, 136, 412

I
Igalo, 172, 192
Ilaa, 189
Ilida, 313, 439
Ilok, 452
Imotska krajina, 20, 67, 359
Imotski, 26, 67, 208, 360, 427
474

Imotsko polje, 67
Island, 283
Istra, 68, 79, 184, 213, 215, 312, 353, 355, 366,
373, 432
Italija, 173, 175, 274, 283, 320, 330, 432, 440
Ivanja Reka, 132

J
Jadransko more, 191, 195, 199, 308, 439
Jagodnjak, 45, 291
Janjevo, 208
Jasenovac, 175, 268
Jastrebarsko, 249, 348
Jordanovac (Zagreb), 181
Jugoslavija, 5, 7, 10, 16, 17, 23, 25, 28, 30-35, 38,
39, 44, 45, 48, 50, 52, 55, 57, 59, 60, 62, 6668, 72, 79, 92, 96, 97, 106, 108, 109, 113, 115,
121-123, 133, 136, 138, 140, 142, 143, 145,
147, 149, 150, 151, 158, 160, 161, 163, 164,
166, 167, 173, 175, 176, 178, 184, 186, 188192, 196, 199, 200, 202-208, 210-213, 242,
245, 246, 251, 255, 267-277, 281-283, 287,
290, 293-295, 300, 302, 307, 314, 315, 317,
319, 322, 325, 331, 332, 339, 341, 342, 345,
348, 356, 363, 368, 370, 371, 374, 376, 377,
378, 380-382, 384, 389, 391, 393, 395, 396,
399, 400, 406, 409-411, 417, 428, 430, 435,
443, 444, 447, 448
Julijska krajina, 408

K
Kalifornija, 444
Kanada, 6, 8, 183, 284, 298-302, 304-308, 312,
323, 442, 445
Karaorevo, 20
Karlobag, 255
Karlovac, 9, 84, 85, 135, 167, 213, 255, 308, 331,
348
Katel Stari, 315
Katela, 368
Katelanski zaljev, 199
Keraterm, 329
Kerestinec, 249
Kijevo, 157, 199, 292, 315, 415, 421, 422

Kikinda, 285
Knin, 25-27, 30, 31, 58, 59, 76, 175, 184, 205,
209, 215, 255, 291, 292, 314, 315, 317
Kln, 136, 396, 445
Komia, 361
Konavle, 223, 233, 235
Koprivnica, 12, 74, 186, 345, 349
Korula, 8, 229, 232, 233, 236, 361
Koruka, 288
Kosovo, 22, 23, 26, 28, 33, 59, 66, 68, 108, 123,
135, 138, 139, 148, 184, 200, 208, 214, 240,
257, 263, 264, 293, 294, 317, 356, 363, 393,
397, 409, 410, 416, 417, 419, 423, 425, 442,
447
Kosovska Mitrovica, 443
Kotor, 219, 223, 231
Kozarac, 267, 312, 331, 332, 449
Kraljevani, 51
Krapina, 136, 348, 409
Krianevo Selo, 338
Krievci, 9, 12, 15
Krk, 8, 9, 40, 43, 171, 320, 355, 441, 453
Krko, 34
Kumanovo, 321
Kupari, 359, 388
Kusonje, 277, 300
Kustoija (Zagreb), 405

L
Laevci, 321
Laktai, 244
Lapad (Dubrovnik), 216
Lavanska dolina, 452
Latvija, 283, 325
Lige, 137, 409, 413
Lihtentajn, 320, 439, 441
Lika, 299-302, 312, 313
Lille, 8
Linz, 308
Lipik, 317, 328, 331, 349, 439
Litva, 283
London, 272-275
Lovre, 308, 341

Loznica, 261, 291, 326

Luke, 177
Luksemburg, 283

LJ
Ljubavne stijene, 338
Ljubljana, 11, 20, 21, 27-29, 32, 34, 35, 44, 46, 49,
166, 169, 227, 345
Ljubuki, 349, 360

M
Maastricht, 196, 272, 273, 275, 277
Maari, 317, 447, 452
Maarska, 39, 45, 161, 179, 210, 214, 240, 243,
265, 266, 271, 274, 285, 286, 309, 310, 330,
332, 444, 452
Majdanek, 331
Majna, 271, 414
Makarska, 315, 360
Makedonija, 33, 39, 62, 108, 114, 115, 117, 124,
128, 135, 145, 162, 177-179, 184, 188, 203,
207, 208, 214, 249, 264, 271, 285, 287, 297,
353, 354, 366, 367, 373, 375, 376, 377, 379,
381-383, 386, 389-391, 393, 394, 397, 399,
401, 406, 407, 409-411, 416, 419, 421, 423,
442
Mali Loinj, 239
Mandalina (ibenik), 79, 360
Manjaa, 9, 48, 50, 181, 182, 205, 248-252, 291
Maribor, 345
Marija Bistrica, 36, 51
Markale, 6, 313
Maika agovina, 265
Metkovi, 360
Milii, 387, 388, 390, 391
Miroevac, 181
Mljetski kanal, 219, 227-229, 234, 235, 236
Montabaur, 136, 409
Morinj, 261, 291, 292
Moskva, 89, 189
Mostar, 295, 314, 360, 380
Mostine (Ljubljana), 44, 46
Mraaj, 194, 195, 338
475

Mnchen, 136, 151, 156, 267, 268, 270, 271, 318,

396, 415
Murter, 359

N
Naice, 376
Navara, 88
Nevesinje, 380
New York, 172, 309, 323, 331, 446
Nin, 237, 238
Ni, 177-180, 261, 286, 291, 325, 326
Nizozemska, 8, 196, 272, 283, 330
Norveka, 330
Nova Bila, 181, 335, 338, 452, 453
Nova Gorica, 345
Nova Gradika, 264, 265, 308
Novi Sad, 240, 243, 322, 387, 447
Novi Travnik, 338
Novo Mesto, 227
Novska, 331
Nrnberg, 314, 318, 446

NJ
Njemaka, 8, 20, 24, 39, 135, 140, 143, 145, 183,
196, 198, 212, 266, 270-272, 274, 275, 283,
293, 316-318, 320, 330, 392, 405, 407, 410,
413, 418, 438, 439, 440, 448
Njivice, 441

O
Ogulin, 349
Okuani, 67, 68, 74, 415, 424
Omarska, 329, 449
Omi, 423, 433
Ontario, 305
Opatija, 355
Osijek, 8, 9, 45, 51, 74, 81, 101, 114, 126, 135,
148, 156, 157, 161, 171, 172, 187, 191, 198,
199, 213, 245, 255, 277, 282, 298, 314, 320,
321, 348, 349, 367, 374, 390, 407, 409, 416,
421, 425, 428
Ottawa, 304-306, 308
Ovara, 300, 329
476

P
Pag, 11, 346
Pakrac, 8, 9, 11, 213, 317, 331, 345, 439
Pale, 102, 132
Pariz, 6, 173, 196-201, 275, 327
Pasuljanske poljane, 261, 291, 326
Pazin, 353, 365, 379
Peuh, 326
Petrinja, 51, 184, 213, 263, 366, 425, 428
Petrova Gora, 25, 243
Pirovac, 359
Pisarovina, 240
Pivka, 345
Pleso, 31, 248, 249, 426
Plitvice, 32, 260, 277
Plitvika jezera, 32, 260
Ploe, 355, 360, 428
Podgorica, 183, 231, 295, 297
Podgorica (Titograd), 231, 295, 297
Podravska Slatina, 9, 349
Poljska, 22, 317, 330, 448
Pore, 353
Portugal, 281-283
Posavina, 254, 264
Postira, 361
Postojna, 345
Posuje, 360
Poega, 11, 80
Prekopakra, 317, 439
Prichenstadt, 8
Prijedor, 329, 331, 449
Primorje, 312
Primoten, 359
Pritina, 22, 108, 139, 214, 240, 356, 363, 392,
393
Psunj, 265
Ptuj, 136, 409
Puia, 361
Pula, 8, 9, 72, 79, 135, 171, 184, 191, 298, 317,
348, 353, 355, 364, 365, 378, 431, 433, 447
Punat, 8, 9, 40, 43, 171

R
Raji, 52
Rajna, 136, 271, 413
Rama, 340
Rasinje, 291
Ravno, 238
Reetari, 265
Rhinfelden, 271
Riga, 325
Rijeka, 8, 9, 34, 72, 79, 135, 171, 213-215, 219,
222, 223, 225, 227-229, 232-234, 236, 298,
340, 348-351, 355, 369, 373, 378, 394, 399,
400, 432, 433
Rim, 427
Rogoznica, 360
Rovinj, 433
Rumunjska, 22, 179, 214, 285, 444
Rurska, 271
Rusija, 61, 268, 269, 325
Russelsheim, 414

S
Sajmite (Beograd), 5, 91, 96, 101-104, 109-113,
117, 119
Salzburg, 396, 424
San Marino, 320, 440
Sandak, 213, 214, 317, 447
Sarajevo, 52, 54, 60, 63, 99, 162, 180, 181, 183,
208, 210, 230, 240, 263, 283, 293-295, 297,
313, 314, 326, 331-333, 348, 351, 352, 355,
360, 376, 378, 380, 387, 392, 438, 442, 452
Sarva, 199, 326, 331
Sava, 23, 105, 213, 264, 273, 387
Seattle, 327
Segedin, 309
Sesvete, 24, 51, 348
Sevilla, 333
Sinj, 36, 302, 349, 373
Sisak, 8, 9, 11, 34, 51, 60, 61, 67, 74, 135, 171,
194, 195, 213, 214, 279, 295-298, 347, 348,
355, 366, 372, 420, 443
Sjedinjene Amerike Drave, 33, 38, 165, 169,
183, 203, 217, 233, 314, 319, 323, 327, 330,
342, 421, 426, 442, 445

Skoplje, 162, 179, 180, 183, 190, 208, 214, 215,

285, 286, 297, 349, 387, 389, 390
Slano, 223
Slavonija, 32, 59, 87, 143, 148, 156, 161, 175,
189, 205, 216, 247, 264, 265, 367, 374, 390,
411, 417, 418, 420, 425, 448
Slavonski Brod, 5, 8, 9, 74, 129, 130, 131, 135,
138, 161, 171, 282, 314, 323, 349, 372, 386,
415, 419, 438
Slovenija, 11, 12, 22, 25, 26, 28, 33, 34, 36, 38,
39, 44-49, 62-65, 68, 80, 109, 110, 114, 122,
136, 145, 150, 151, 166, 174, 177, 179-181,
188-190, 199, 200, 203, 211, 224, 236, 253,
281, 283, 293, 294, 297, 299, 313, 345, 346,
358, 409, 412, 416, 417, 425, 426, 430, 433,
439, 450
Slunj, 185, 263, 277, 435
Sofija, 286
Solin, 368
Sombor, 291, 326, 443
Sonta, 415
Split, 8, 9, 11, 19, 20, 22, 26, 27, 34, 58, 74, 76, 80,
123, 124, 128, 135, 171, 191, 192, 199, 202,
207, 208, 215, 225, 229, 230, 232, 233, 282,
295, 298, 304, 308, 338, 341, 346, 348, 349,
359, 368, 369, 377, 388, 405, 407, 409, 427,
432, 433
Srbija, 6, 11, 12, 15-17, 23, 25, 28, 31, 33, 34, 38,
44, 52, 60, 64-66, 68, 75, 79, 87, 93, 94, 101,
103, 105, 109, 112-114, 116, 122-124, 128,
130, 147, 149, 156, 161, 164, 165, 167, 168,
171, 174, 175, 178-180, 184, 187-191, 195,
199, 201, 208, 210, 212, 213, 239, 241, 243,
244, 246-250, 255, 259, 261, 262, 266, 268,
269-272, 283, 285-288, 290, 292, 294, 295,
300, 307, 309, 310, 314, 315, 317, 319, 325327, 331, 338, 345, 346, 349, 354, 362, 363,
367, 379, 382-386, 389, 396, 397, 409, 416,
420, 421, 426, 434, 435, 444, 447, 452
Srebrenica, 332, 333
Sremska Mitrovica, 261, 291, 309, 317, 326, 329,
447, 449
St. Gallen, 317, 448
Stajievo, 261, 291, 292, 325, 326, 329
Stara Gradika, 264, 265, 291
Stiftsphar, 141
477

Strasbourg, 140, 173, 201, 408, 410, 430

Studenci, 24, 341
Stuttgart, 271
Subotica, 285, 321, 326
Sunja, 254, 296, 298
Supetar, 361
Svetice (Zagreb), 135

alata, 322
estanovac, 26, 341, 427
ibenik, 8, 11, 79, 184, 207, 213, 255, 295, 347,
359, 369, 399, 407, 409, 415, 432, 433
id, 5, 69, 74, 76, 78, 90, 92-94, 96, 97, 102-104,
107, 111, 309, 357, 362, 395, 406
imanovac, 363
kabrnja, 262, 263, 277, 300, 314, 331
panjolska, 283, 330
pansko (Zagreb), 136, 412
tajerska, 441
vedska, 275, 430, 436
vicarska, 275, 330

T
Temerin, 321
Tomislavgrad, 338, 360
Topider (Beograd), 94-96, 102-104, 107, 108,
111-113, 117, 118, 123, 124, 162, 163, 267,
362, 363, 366, 367, 377, 379, 381, 383, 386389, 391, 393-395, 399, 407
Toronto, 8, 152, 299, 304-306, 323
Tovarnik, 189
Trebinje, 218, 380
Trenjevka (Zagreb), 136, 283, 341, 406, 412, 427
Triglav, 356
Trnje (Zagreb), 136, 412
Trnovica (Zagreb), 174, 177, 187, 450
Trogir, 11, 433
Trst, 20, 64, 408
Trsteno, 223
Tbingen, 316
Tuepi, 315
478

U
Udbina, 25
Udine, 173, 174, 408
Ukrajina, 283
Umag, 8, 308, 409

V
Vaduz, 320, 439, 440
Valjevo, 189, 261, 291, 326
Vancouver, 299, 300, 301, 302, 304, 308
Varadin, 8, 9, 11, 15, 34, 79, 134, 135, 171, 186,
187, 214, 215, 242, 313, 345, 346, 348, 349,
399, 432, 433
Varava, 239
Vatikan, 168, 215, 283, 431-433
Vela Luka, 360
Velebit, 19, 20, 26, 300
Velika Britanija, 272, 283, 311, 330, 430, 435
Velika Buna, 321, 451
Velika Gorica, 186
Vijetnam, 203
Vinkovci, 11, 51, 81, 135, 213, 255, 291, 345,
346, 369, 384
Virovitica, 349, 409
Vis, 191
Vitez, 452, 453
Vlasenica, 121, 387, 389, 390
Vodice, 359
Vojvodina, 23, 32, 240, 317, 321, 326, 415, 444,
447
Vran, 338, 453
Vrgorac, 360
Vrlika, 111, 205, 279
Vuka, 198, 425
Vukovar, 6, 45, 51, 65, 77, 81, 92, 93, 99, 101, 102,
134, 135, 157-159, 165, 184, 191, 195, 198,
199, 201, 205, 206, 210, 213, 216-218, 239,
245, 251, 252, 255-260, 262, 263, 266, 273,
277, 282, 288, 300, 305, 306, 314, 317, 322,
323, 325, 329-332, 369, 371, 384, 404, 421,
435, 439-441, 446-449, 452

W
Winnipeg, 308

Y
Ypres, 8, 203

Z
Zadar, 8, 9, 11, 72, 80, 135, 138, 143, 148, 171,
184, 199, 208, 213, 255, 267, 273, 277, 282,
285, 295, 314, 331, 333, 359, 373, 407, 409,
433
Zagreb, 5, 8-13, 15, 19-21, 23, 24, 26-31, 33, 34,
36, 37, 44, 45, 47, 50, 54, 65, 66, 68, 71, 72,
74, 76, 78, 80, 88, 92, 102, 103, 106, 118, 119,
124, 130-132, 134-137, 143, 152, 156-158,
160-162, 166-168, 171-174, 176, 178, 180,
185, 186, 190, 194-199, 202, 205, 209, 210,
213-216, 220-222, 224, 226, 229, 231-233,
235-237, 239-244, 247-250, 252, 253, 258261, 263-266, 271, 272, 275-277, 279, 281,
282, 288-290, 292, 293, 295, 297, 298, 300,

309, 310, 312-314, 316, 319-325, 328-334,

338, 340, 341, 345, 347-350, 353-358, 360,
361-363, 365, 370-372, 376, 378, 382-386,
394-398, 400, 404-407, 409, 412, 413, 415,
416, 418-420, 422-430, 433-435, 438-445,
449-452
Zaprei, 136, 412
Zemun, 19, 254
Zmijanje, 401
Zrenjanin, 367
Zrich, 297
Zvornik, 395

eneva, 10, 173, 204, 206, 289-291, 317, 326,

430, 436, 441, 446, 448
upa dubrovaka, 237
upanja, 77, 130, 135, 213

479

Nakladnik
Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar
Domovinskog rata
Urednici Julija Baruni Pletikosi, eljka Krie
Lektorica Julija Baruni Pletikosi
Priprema za tisak Kolumna d.o.o.
Tisak Stega tisak d.o.o.