Bosanski jezik

Bosanski jezik
bosanski
Drave govorenja

Bosna i Hercegovina (oko 2.000.000),

Srbija (138.871)[1],
Crna Gora (33.077)[2]
Hrvatska 16.856[3] ,
Slovenija (oko 50.000),
Makedonija (17.018)[4],
Kosovo (28.989)[5] ,
ostatak svijeta (oko 500.000)

Regije govorenja

Balkan

Broj govornika

oko 3 miliona

Rang

nije u prvih 100

Jezika porodica

indoevropski
slavenski
junoslavenski
bosanski
Slubeni status

Bosna i Hercegovina,

Sluben u

Crna Gora,
Srbija,
Kosovo (regionalno)
Regulatori

--Jeziki kod

ISO 639-1

bs

ISO 639-2

bos

ISO 639-3

bos

SIL:

BOS
Vidi takoer: Jezik | Spisak jezika

Bosanski jezik je standardni junoslavenski jezik kojim govore uglavnom Bonjaci, ali i znaajan
broj Bosanaca razliite etnike pripadnosti. Bosanskim jezikom govori izmeu 2 i 2,4 miliona ljudi:
u Bosni i Hercegovini 1,7-1,8 miliona, Srbiji 138.871[1], Crnoj Gori33.077,[2] Hrvatskoj 16.856,
[3]
Kosovu 28.898[5] i Zapadnoj Evropi i Sjevernoj Americi 150.000, te neutvren broj iseljenika
u Turskoj(neki izvori pretpostavljaju 100.000 do 200.000 govornika). U bosanskom jeziku koriste se
dva ravnopravna pisma: latinica i irilica.
Bosanski jezik spada u vrstu tonskih jezika koji se u lingvistici nazivaju jezici s tonskim akcentom, a
za njega je karakteristino postojanje dvaju tonova (silazni i uzlazni) i dviju vokalnih duina (kratak i
dug vokal). Jednoslone rijei mogu imati samo silazni ton, mada im vokal moe biti i kratak i dug. [6]
Nauka koja se bavi bosanskim jezikom naziva se bosnistika.
Sadraj
[sakrij]

1 Sistem dijalekata

2 Historijski razvoj
o

2.1 Naziv bosanskog jezika u knjievnim i historijskim izvorima

2.2 Predosmanlijsko razdoblje

2.3 Osmanlijsko razdoblje

2.4 Alhamijado knjievnost i formiranje vernakulara

2.5 Usmena knjievnost

2.6 Knjievnost i pismenost na orijentalnim jezicima

3 Situacija u 20. vijeku i standardizacija

4 Postojanost bosanskog jezika

5 Takoer pogledajte

6 Reference

7 Literatura

8 Vanjski linkovi

Sistem dijalekata
Bonjaci su izvorni govornici nekoliko dijalekata tokavskog narjeja:

novotokavskog ikavskog (tzv. zapadnobosanski)

akavsko-ijekavskog (tzv. istonobosanski dijalekt), kojim govore Bonjaci i Hrvati

novotokavskog ijekavskog (tzv. istonohercegovaki), koji dijele sa Srbima, Crnogorcima i

Hrvatima

nenovotokavskog ijekavskog (tzv. zetsko-junosandaki dijalekt), kojim govore Bonjaci,

Crnogorci i Srbi.

Udio Bonjaka u ostalim govorima [npr, novotokavskom ekavskom (tzv. umadijsko-vojvoanski

dijalekt) i nenovotokavskom ekavskom (tzv. kosovsko-resavski dijalekt)] jeste zanemariv. Zbog
procesa jezike asimilacije, akulturacije i migracija kao posljedica posljednjeg rata, nemogue je
odrediti taan broj i raspored govornika pojedinog dijalekta, ali priblino se moe navesti sljedee:
veina Bonjaka u bihakoj regiji, zapadnoj Bosni openito, kao i srednjoj i junoj Bosni
(Travnik, Bugojno, Zenica, Livno) i sjevernom dijeluHercegovine govornici su zapadnobosanskog
dijalekta; stanovnici irokog pojasa koji se protee juno od Sarajeva do Tuzle na sjeveru, sa
sreditima u Sarajevu, Kladnju, Brezi,Srebreniku,
Tuzli, Zavidoviima, Olovu, Visokom, Fojnici, Kaknju izvorni su govornici istonobosanskog dijalekta;
Bonjaci u podruju srednje i istone Hercegovine (apljina,Stolac, Nevesinje), istonoj Bosni
(Gorade, Viegrad, Rogatica), te u veem dijelu Crne Gore i dijelu Srbije (Niki, Pljevlja, Prijepolje),
kao i stanovnici veih gradova (ukljuujui i one protjerane iz gradova kao Tesli, Prijedor, Banja
Luka, Doboj, Zvornik, Vlasenica) govornici su istonohercegovakog i ponegdje istonobosanskog
dijalekta, dok su Bonjaci koji nastanjuju istok Crne Gore i jugozapad Srbije (Podgorica, Bijelo
Polje, Novi Pazar) govornici zetsko-junosandakog dijalekta.