Ahlak Muslimana-Ponasanje I Moral Svakog Muslimana-Grupa Autora PDF

AHLAK MUSLIMANA
Ponaanje i moral svakog

muslimana
:
:
Prevod: Grupa studenata

Revizija: Ebu Usama el-Deziri
2010 - 1431
grupa autora
AHLAK MUSLIMANA
Ponaanje i moral svakog
muslimana
Rijad, 2010. godine
AHLAK MUSLIMANA - ponaanje i moral svakog muslimana
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
PREDGOVOR
Zahvala pripada Allahu, Njega hvalimo, od Njega pomo i oprost
traimo, Njemu se kajemo i Njemu se utjeemo od zla nas samih i naih loih
dijela. Koga Allah uputi niko ga u zabludu odvesti nee, a koga On u zabludu
odvede niko ga uputiti nee. Svjedoim da nema drugog boga osim Allaha
Jedinog, Koji sudruga nema, i svjedoim da je Muhammed Allahov rob i
poslanik. Neka je Allahov salavat i selam njemu, njegovoj asnoj porodici i
ashabima.
Kako je velika odgovornost upuivanja ljudi dobru i ukazivanja na Pravi
put, i kolika je Allahova blagodat da se ovjek nae u skupini Allahovih
estitih robova, koji postupaju u skladu sa Njegovim erijatom (zakonom),
slijedei u tome Njegovog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.
elja nam je, kada govorimo o tome, da naglasimo svakom ko radi na polju
daveta i poduavanja islamu da bude u svom nijjetu iskren prema Allahu, tako
e uitelj nastojati da obavi svoj zadatak na nain koji e ostvariti oekivane
ciljeve predviene planom i programom. A uenik je svjestan da kroz ove
nauke koje ui sadi u sebi sadnicu koja e dati plemenite plodove, svjetlo i
uputu, te da se od njega oekuje trud, vrsta volja, rad na poveanju i traganju
za znanjem.
Nastojali smo, pravei ovaj plan i program, pripremiti nune teme koje
odgovaraju nivou uenika. Obzirom da se ove teme ue samo u jednoj godini,
nastojali smo obuhvatiti temeljne erijatske znanosti i ono to svaki musliman
mora znati, izlaui tematiku na jednostavan nain, jasnim izrazima, ime se
ostvaruje cilj ne ostavljajui nedoumice kod uenika.
Pripremajui nastavni plan i program predmeta Lijepo ponaanje i moral
podijelili smo ga na dva poglavlja. U prvom poglavlju naveli smo adabe
lijepog ponaanja raznovrsne tematike koji se tiu ivota muslimana i

stvarnosti u kojoj ivi.
A u drugom poglavlju, ograniili smo se na navoenje nekoliko primjera
pohvalnih i pokuenih moralnih osobina izlaui to na jednostavan nain.
Ukazali smo u tim primjerima, izbjegavajui opirnost i podupirui navedeno
vjerodostojnim dokazima, koliko je to bilo mogue, na najvanije kljune
take koje se tiu dotinih tema.
Uspjean uitelj je onaj koji oblikuje uenika shvatanja kroz nastavni
program i budi kod njih udnju za poveanjem znanja i razumijevanjem
lekcija na ispravan nain. S te strane e nastojati da primjene naueno, onako
kako to diktira obrazovna odgovornost. Ogromna je obaveza stavljena na
plea daija i uitelja, a ona se ne moe ostvariti osim zajednikim trudom
predavaa i uenika, uz prisustvo sredstava koja olakavaju shvatanje, poput
udbenika, pribora za poduavanje i tome slino.
Allaha Uzvienog molimo da Odjel za nauku pri Organizaciji "Islamski
vakuf" uini uspjenim u izboru i ponudi, i molimo Ga da pomogne i nadahne
uitelja i uenika da upotpune sve neophodno za ostvarenje plemenitog cilja u
irenju erijatskog znanja i objanjenju istine.
Na cilj je Allahovo zadovoljstvo, neka je salavat i selam na naeg
poslanika Muhammeda.
UVOD
Zahvala pripada Allahu. Njemu zahvaljujemo, od Njega pomo i zatitu
traimo i molimo Ga za oprost. Utjeemo se Allahu od zla nas samih i grijeha
u naim djelima. Koga On uputi, niko ga ne moe u zabludu odvesti, a koga
On ostavi na stranputici, niko ga ne moe izvesti na prvi put. Svjedoim da
nema Boga (koji zasluuje da se istinski oboava) osim Allaha. On je Jedan i
nema sauesnika. Svjedoim da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik.
Zaista, lijepo ponaanje i ienje due su vrlo bitna pitanja vjere. asni
prethodnici (selefu salih) su prikazali islamski ahlak znanjem i praksom u
svim njihovim postupcima, njihovo vanjsko ponaanje je bilo tijesno
povezano sa unutarnjim ubjeenjem.
Lijep ahlak (plemenita svojstva) je sr plemenitih erijatskih stremljenja.
Kae Poslanik, sallahu alejhi ve sellem:

. :
"Zaista sam poslan da upotpunim lijep ahlak (plemenita svojstva)."1
Mi u Allahovom Poslaniku, sallahu alejhi ve sellem, imamo divan
uzor, dovoljno je to to ga je njegov Gospodar pohvalio rekavi:
"Jer ti si, zaista, najljepe udi."2
Biljei ga Buharija u knjizi El-Edebu el-mufred, broj 273, i Bejheki u EsSunenu el-kubra, poglavlje: Lijep ahlak i njegova uzviena svojstva.
2
El-Kalem 4.
1
Nema sumnje, musliman treba praktikovati islamske adabe u svim

sferama svoga ivota. Polazei od toga, odjel za nauku pri Humanitarnoj
organizaciji "Islamski vakuf" je odluio da napie knjigu o moralu i lijepom
ponaanju u svjetlu Kur'ana i sunneta. Knjiga ima dva poglavlja, a u svakom
poglavlju je nekoliko naslovnih cjelina.
PRVO POGLAVLJE
ADABI LIJEPOG
PONAANJA
10
PRVO POGLAVLJE:
ADABI LIJEPOG PONAANJA
1. Utivost u ophoenju sa Uzvienim Allahom
2. Adabi lijepog odnosa prema asnom Kur'anu
3. Adabi lijepog odnosa prema Allahovom Poslaniku, sallahu alejhi ve
sellem
4. Adabi lijepog odnosa prema drugovima Allahova Poslanika sallahu
alejhi ve sellem
5. Adabi lijepog odnosa prema damijama
6. Adabi odgoja due
7. Adabi ienja i istoe
8. Adabi obavljanja nude
9. Adabi upotrebe misvaka (ili etkice za zube)
10. O odnosu prema lijepim uroenim svojstvima
11. Adabi spavanja
12. Adabi lijepog ponaanja pri jedenju i pijenju
13. Adabi odijevanja
14. Propisi klanjanja istihare
15. Adabi lijepog ponaanja pri putovanju
16. Adabi lijepog odnosa prema roditeljima
17. Adabi lijepog odnosa prema djeci
18. Adabi lijepog odnosa prema branom drugu
19. Adabi lijepog odnosa prema roacima
20. Adabi lijepog odnosa prema komijama
21. Adabi lijepog odnosa prema prijateljima
22. Adabi lijepog odnosa prema muslimanima
23. Adabi islamskog misionarstva
24. Adabi traenja znanja
25. Adabi lijepog ponaanja prilikom traenja doputenja za ulazak
26. Adabi ophoenja sa nevjernicima
27. Adabi lijepog odnosa prema ivotinjama
11
1 - Utivost u ophoenju
sa Uzvienim Allahom
Iskreno obavljanje ibadeta samo radi Allaha i ienje ibadeta od
primjesa irka i licemjerstva je prvi zahtjev utivosti u ophoenju sa
Uzvienim Allahom. Rekao je Uzvieni:
"A nareeno im je da se samo Allahu klanjaju, da Mu iskreno, kao
pravovjerni, vjeru ispovjedaju."1
I kazao je:
"Ko eli da od Gospodara svoga bude lijepo primljen, neka ini dobra
djela i neka, oboavajui svoga Gospodara, ne ini Njemu ravnim
nikoga."2
Iskrenost podstie vjernika na izvravanje naredbi Uzvienog Allaha i
ostavljanje Njegovih zabrana. Rekao je Uzvieni, opisujui kako vjernici
slijede Njegove naredbe:
"I oni govore: ujemo i pokoravamo se, oprosti nam, Gospodaru na, Tebi
emo se vratiti."3
Ustrajnost u injenju dobrih djela raa poniznost i skruenost pred
Uzvienim Allahom, naroito u namazu. Rekao je Uzvieni:
"Namaz, zaista, odvraa od razvrata i od svega to je runo"4
I kae, slavljen je On i Uzvien:
"Ono to ele, vjernici e postii, oni koji namaz svoj ponizno obavljaju."5
1
2
3
4
5
El-Bejjine 5.
El-Kehf 110.
El-Bekare 285.
El-'Ankebut 45.
El-Mu'minun 1-2.
12
Kada se srce vjernika ispuni osjeanjem strahopotovanja pri stajanju

pred Uzvienim Allahom biva ponizno, i to se ispolji na njegovom tijelu, u
svim njegovim djelima i u svakoj situaciji, tako da postane zahvalnost Allahu
na Njegovim blagodatima.
Allahove blagodati su bezbrojne, i na svakoj blagodati se treba
zahvaljivati. Zahvalnost na blagodatima se ispoljava upotrebljavanjem tih
blagodati u pokornosti Allahu i u ugodnim i lijepim stvarima. Jezik je
blagodat, a primjer zahvaljivanja na blagodati jezika je da se stalno zahvaljuje
Allahu govorei Elhamdulillahi. Dijete je blagodat, a zahvalnost na toj
blagodati se ispoljava odgajanjem djeteta u islamu, takoe, u poslunosti
roditeljima, u uenju napamet asnog Kur'ana, itd. Mnogo je blagodati koje su
date ovjeku a na koje treba uzvaraati sa zahvalnou. Kae Uzvieni:
"Ako vi budete brojali Allahove blagodati, neete ih nabrojati."1
Uz to, vjernik je izloen musibetima i nedaama u kojima ne moe
nita osim da bude strpljiv i zadovoljan sa Allahovom odredbom i da se nada
nagradi od Uzvienog Allaha. Kae Poslanik sallahu alejhi ve sellem:
"udan li je primjer vjernika! U svakoj situaciji on dobija, a takvo stanje
nije ni s kim drugim nego samo sa vjernikom: ako ga zadesi kakva radost,
on zahvaljuje Allahu pa mu bude dobro, a ako, ga, pak, pogodi kakvo zlo
i teta, on se strpi, pa mu opet bude dobro."2
Kada vjernik slijedi ove adabe utivosti u ophoenju sa Uzvienim
Allahom poprimi osobinu stida od Allaha i time postane od Allahovih robova
koji ostavljaju ono to im je On zabranio i izvravaju ono to im je On
naredio. Ovo znaenje je pojasnio Poslanik sallahu alejhi ve sellem u hadisu
kojeg prenosi Abdullah ibn Mes'ud radijallahu anhu, u kojem kae da je
Poslanik sallahu alejhi ve sellem rekao: "Stidite se Uzvienog Allaha
istinskim stidom." Rekoe ashabi: "Allahov Poslanie, mi se, hvala Allahu,
stidimo." Pa im ree: "Nije to istinski stid, nego istinski stid je da uva
glavu (da je ne upotrebljava u neposlunosti Allahu) i ono to se nalazi
1
2
En-Nahl 18.
Muslim, Knjiga o zuhdu, poglavlje: Vjernik u svakoj situaciji dobija, broj 2999.
13
na njoj (da uva jezik, oi i ui od onog to je zabranjeno), i da uva

stomak (od jedenja harama) i onog to je spojeno sa njim (da ne
upotrebljava polni organ, ruke, noge i srce u grijeenju), i neka ti je na
umu smrt i raspadanje u kaburu, a onaj ko eli ahiret ostavie dunjaluki
sjaj. Pa ko ovako radi, taj se stidi Uzvienog Allaha istinskim stidom."1
Vjernik kada poini neki grijeh pouri da uini tevbu (pokajanje), elei
oprost, strahujui od kazne i ne gubei nadu u Allahovu milost, a Allahova
milost sve obuhvata. Rekao je Uzvieni: "Reci: O robovi Moji koji ste se
prema sebi ogrijeili, ne gubite nadu u Allahovu milost. Allah e, sigurno,
sve grijehe oprostiti. On, doista, mnogo prata i On je milostiv."2
Tirmizi, knjiga: Opis Sudnjeg dana, poglavlje: Broj 24, broj 2458, kae Tirmizi:
"Ovaj hadis je garib", a ejh Albani smatra da je hadis hasen.
2
Ez-Zumer 53.
1
14
2 - Adabi lijepog odnosa

prema asnom Kur'anu
Kur'an je Allahov govor, objavljen Njegovom vjerovjesniku
Muhammedu, sallahu alejhi ve sellem, njegove rijei su mudiza 1, a njegovo
itanje je ibadet, preneen je mutevatir 2 predajom i zapisan izmeu korica
Mushafa od poetka sure El-Fatiha do kraja sure En-Nas 3.
Ova definicija pokazuje koliko Kur'an ima veliko mjesto u grudima
muslimana. On je izvor njihove akide, zakonodavstva i morala, i on je
ishodite njihovog ponosa i sree na dunjaluku i ahiretu.
Poslanik sallahu alejhi ve sellem je zapamtio i shvatio asni Kur'an, i
uio ga je pred Dibrilom, alejhisselam, a zatim su ga ashabi uili pred
Poslanikom, sallahu alejhi ve sellem. A dokaz njihovog potovanja prema
asnom Kur'anu je to to su se odgojili na njegovim uzvienim principima, kao
to kae Uzvieni: "Eto toliko. Pa ko potiva Allahove propise znak je ista
srca."4
Od adaba lijepog odnosa prema asnom Kur'anu je da se za njegovo
itanje izabere mjesto i poloaj koji mu prilie, i da se bude, koliko je mogue,
u najpristojnijem stanju: pod abdestom i okrenut prema Kibli. Rekao je
Uzvieni: "On je, zaista, Kur'an plemeniti, u Knjizi briljivo uvanoj,
dodirniti ga smiju samo oni koji su isti."5 Obaveza je muslimanu, kada hoe
itati Kur'an, da proui isti'azu (koja glasi: E'uzu billah-i-mine--ejtani-rradim), a mustehab je da proui bismillu na poetku svake sure, osim na
poetku sure Et-Tevbe. Smisao toga je to je Kur'an put Allahovih uputa, a
ejtan eli da odvrati vjernika od bilo koje upute. Nain uenja Kur'ana je da
mudiza: nadnaravna pojava
mutevatir predaja: predaja koju prenosi velik broj prenosilaca hadisa tako da je
nemogue da su se sloili na lai.
3
Kae Ragib el-Asfehani u knjizi "El-Mufredat", str. 204: " ini ga posebnim to
je on Knjiga objavljena Muhammedu, sallahu alejhi ve sellem, pa mu je to postalo
obiljeje".
4
El-Hadd 32.
5
El-Vaki'a 77-79.
1
2
15
karija (ua) na poetku uenja proui: E'uzu billah-i-mine--ejtani-r-radim,

jer Uzvieni Allah kae: "Kada hoe da ui Kur'an, zatrai od Allaha
zatitu od ejtana prokletog"1, a zatim da proui: Bismillahi-r-Rahmani-rRahim. Prilikom uenja Kur'ana treba biti skruen, razmiljati o onome to se
ui, biti srcem prisutan i razumjevati znaenja i tajne Kur'ana. Kae Uzvieni:
"Kako oni ne razmisle o Kur'anu, ili su im na srcima katanci."2
Ne treba uriti prilikom uenja Kur'ana, jer Uzvieni kae: "I izgovaraj
Kur'an paljivo"3, i kae: "Ne izgovaraj Kur'an jezikom svojim da bi ga to
prije zapamtio, Mi smo duni da ga saberemo da bi ga ti itao."4
Treba se truditi da se ui to ljepim glasom bez izvjetaenosti 5, jer je
Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao: "Nikome Allah nije dozvolio ono
to je dozvolio Vjerovjesniku koji lijepim glasom, melodino i glasno ui
Kur'an."6
Ako ua ne moe uiti Kur'an po tertilu 7, nastojae da popravlja
izgovoranje kur'anskih ajeta shodno njegovim mogunostima, koliko je u
stanju, a Uzvieni Allah e mu udvostruiti nagradu zbog tekoe koju nalazi
prilikom uenja i nastojanja da pravilno izgovara. A to ne znai da onaj koji
nepravilno ui, ako neprestano tako ui nezalaui se onoliko koliko moe da
popravi svoje uenje, ima dvostruku nagradu. U ovom znaenju su rijei
Poslanika, sallahu alejhi ve sellem: "Onaj koji vjeto ui Kur'an je u
drutvu asnih i estitih pisara (meleka), a onaj koji ga ui sa tekoom,
zamuckujui ima dvije nagrade."8
1
2
3
4
5
6
7
8
En-Nahl 98.
Muhammed 24.
El-Muzemmil 4.
El-Kijame 16-17.
itati prirodnim i autentinim glasom bez greaka u itanju.
Buharija, Knjiga o tevhidu, poglavlje: Rijei Poslanika sallahu alejhi ve sellem:
Onaj koji vjeto ui Kur'an, broj 7544, i Muslim, Knjiga o putnicima, poglavlje:
Uljepavanje glasa prilikom uanja Kur'ana, broj 792.
tertil: paljivo izgovaranje Kur'ana
Buharija, knjiga: Tefsir, poglavlje: Sura 'Abese, broj 4937, i Muslim, knjiga:
Namaz musafira, poglavlje: Vijednost vjetog uaa Kur'ana, broj 204.
16
Kada vjernik uje nekog da ui Kur'an treba da uti i razmilja o onom

to se ui. Rekao je Uzvieni: "A kad se ui Kur'an, vi ga sluajte i utite da
bi vam se smilovalo."1
Ako prilikom uenja Kur'ana proui ajet u kom se spominje sedda,
treba uiniti seddu, ako je u mogunosti, a ako proui ajet u kom se spominje
dehennemska vatra treba se utjecati Allahu od nje, a isto tako, ako proui ajet
u kom se spominje Dennet ili denetlije, treba moliti Uzvienog Allaha da ga
uvede u Dennet.
Nije dozvoljeno prilikom argumentiranja Kur'anom navoditi kur'anske
ajete po znaenju. Ako ne zna napamet kur'anski tekst koji eli citirati, treba
da se suzdri od navoenja tog teksta, jer je zabranjeno prenoenje Kur'ana po
znaenju, pod sumnjom ili nagaanjem iz bojazni da mu se ne pripie nato
to nije od njeg ili izostavi ono to je njegov sastavni dio.
Imajui u vidu sve spomenuto, vjernik treba nastojati da ui i prouava
Kur'an sa uenjacima (poznavaocima kur'anskih znanosti), jer je Poslanik
sallahu alejhi ve sellem rekao: "Nee se sastati vjernici u Allahovoj kui,
itajui Allahovu Knjigu i meusobno je prouavajui, a da se nee na
njih spustiti smirenost, prekrit ih milost, okruit ih meleci i da ih Allah
nee spomenuti onima (melecima) koji su kod Njega."2
Takoe, vjernik treba biti ustrajan u itanju Kur'ana tako da svaki dan
odredi dio vremena za uenje Kur'ana i da ga redovno ponavlja 3. Kae
Poslanik, sallahu alejhi ve sellem: "Ponavljajte ovaj Kur'an, tako mi Onog
u ijoj ruci je Muhammadova dua, on bre izmie od deve iz njenog
povotca."4
1
2
El-E'araf 204.
Muslim, Knjiga o zikru i dovi, poglavlje: Vrijednost okupljanja radi itanja
plemenitog Kur'ana i zikrenja, broj 2699.
Pod ponavljanjem se podrazumijeva: itanje Kur'ana, uenje napamet, primjenjivanje nauenog u praksi i pouavanje drugih.
Buharija, Knjiga o vrijednostima Kur'ana, poglavlje: Pamenje Kur'ana i njegovo
ponavljanje, broj 5033.
17
3 - Adabi lijepog odnosa prema Allahovom

Poslaniku sallahu alejhi ve sellem
Vjerovjesnitvo ima veliko mjesto u duama vjernika. Uzvieni Allah je
uinio da pokornost Njegovom Poslaniku, sallahu alejhi ve sellem, bude dio
pokornosti Njemu subhanehu ve te'ala, kae Uzvieni: "Onaj ko se pokorava
Poslaniku pokorava se i Allahu."1
Uzvieni Allah je naredio da se velia i potuje Poslanik sallahu alejhi ve
sellem, te da se u njegovom prisustvu i prilikom razgovora sa njim stia glas,
rekavi: "O vjernici, ne diite glasove svoje iznad Vjerovjesnikova glasa i ne
razgovarajte s njim glasno, kao to glasno jedan s drugim razgovarate, da ne
bi bila ponitena vaa djela, a da vi i ne primjetite."2
Sabit ibn Kajs radijallahu anhu, ashab Allahovog Poslanika, sallahu
alejhi ve sellem, je imao snaan glas, i bojei se da ne bude od onih na koga se
odnosi ovaj ajet nije dolazio na sastanke i predavanja Poslanika sallahu alejhi
ve sellem, pa mu je Poslanik sallahu alejhi ve sellem pojasnio da to nije tako.
Zabiljeeno je Muslimovom Sahihu da je Enes ibn Malik radijallahu anhu
rekao: "Nakon to je objavljen ovaj ajet: 'O vjernici, ne diite glasove svoje
iznad Vjerovjesnikova glasa'3, Sabit ibn Kajs je sjeo u svoju kuu rekavi: 'Ja
sam stanovnik vatre', pa se drao daleko od Poslanika, sallahu alejhi ve sellem.
Upitao je Poslanik sallahu alejhi ve sellem S'ad ibn Mu'aza: 'O Ebu 'Amr, ta
je sa Sabitom, da nije bolestan?' S'ad odgovori: 'On je moj komija, a nije mi
poznato da je bolestan.' Zatim je S'ad otiao Sabitu i spomenuo mu rijei
Poslanika sallahu alejhi ve sellem, pa ree Sabit: 'Objavljen je ovaj ajet, a vi
znate da sam ja od vas najsnanijeg glasa u razgovoru sa Poslanikom sallahu
alejhi ve sellem, zato sam ja stanovnik vatre.' S'ad je ovo prenio Poslaniku,
sallahu alejhi ve sellem, pa je on rekao: 'Ne, nego je on stanovnik
Denneta.'"4
1
2
3
4
En-Nisa 80.
El-Hudurat 2.
El-Hudurat 2.
Muslim, Knjiga o imanu, poglavlje: Strah vjernika da mu se ne poniti djelo, broj
119.
18
Od utivog i pristojnog ophoenja prema Poslaniku, sallahu alejhi ve

sellem, je esto donoenje salavata na njaga, sallahu alejhi ve sellem, a to je
posebno preporuljivo pri spomenu njegova imena. Na ovo upuuju rijei
Poslanika, sallahu alejhi ve sellem: "Ko donese jedan salavat na mene,
Uzvieni Allah donese deset salavata na njega"1, i u drugo hadisu: "Ponien
je ovjek u ijem prisustvu se spomene moje ime a ne donese salavat na
mene."2
Utivo i pristojno ophoenje prema Poslaniku, sallahu alejhi ve sellem,
pored spomenutog, se ogleda u mnogim stvarima, od kojih su najvanije
sljedee:
- Slijediti njegove naredbe, kloniti se zabrana i pridravati se njegovog
sunneta vanjtinom i unutranjou, jer je Uzvieni rekao: "O vjernici,
pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku, i ne nitite djela vaa"3, i
kae Poslanik, sallahu alejhi ve sellem: "Sav moj ummet ui e u Dennet,
osim onih koji to odbiju". Rekoe: "A ko e to odbiti, Allahov Poslanie?"
"Ko mi se pokori ui e u Dennet, a ko mi se suprostavi, taj je odbio",
odgovori on.4
- Voliti Allahovog Poslanika, sallahu alejhi ve sellem, vie od samog
sebe, roenog djeteta i cijelog svijeta, jer je Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve
sellem, rekao: "Tako mi Onoga u ijoj je ruci moj ivot, niko od vas nee
vjerovati sve dok mu ne budem drai od roenog djeteta i njegovih
roditelja."5 Znaenje hadisa je da iman vjernika nee biti potpun osim sa
1
3
4
Muslim, Knjiga o namazu, poglavlje: Preporuljivost ponavljanja za

mujezinom, broj 14.
Tirmizi, Kjniga o dovama, poglavlje: Rijei Allahovog Poslanika, sallahu alejhi
ve sellem: "Ponien je ovjek ...",broj 3545, i u njemu je dodatak, kae Tirmizi:
"Ovaj hadis je hasen garib".
Muhammed 33.
Buharija, Knjiga o vrstom dranju Kitaba i sunneta, poglavlje: Slijeenje
sunneta Poslanika, sallahu alejhi ve sellem, broj 728.
Buharija, Knjiga o imanu, poglavlje: Voliti Poslanika je dio imana, broj 14, a
hadis prenosi Ebu Hurejre radijallahu anhu, i Muslim, Knjiga o imanu, poglavlje:
Obaveza ljubavi prema Allahovom Poslaniku, sallahu alejhi ve sellem, broj 44,
hadis prenosi Enes, radijallahu anhu, i u njemu je dodatak: "... i cijelog svijeta".
19
davanjem prednosti pokornosti Posalaniku, sallahu alejhi ve sellem, nad

pokornosti nekom drugom, a da ne govorimo da mu se ne suprostavlja.
Takoe, pokazivanje ljubavi i naklonosti prema onome kome ih je on
pokazivao, a nepodnoljivosti prema onome kome ju je on pokazivao, te
zadovoljstva sa onim s im je on bio zadovoljan, a nezadovoljstva sa onim s
im je on bio nezadovoljan, pazei pri tome da se ne digne iznad nivoa na
kojeg ga je Uzvieni Allah postavio.
Traenje pomoi od Poslanika, sallahu alejhi ve sellem, upuivanje dove
njemu mimo Allaha i druge vrste ibadeta koji se ne ine osim Uzvienom
Allahu, nisu izraz ljubavi prema Poslaniku, sallahu alejhi ve sellem, niti
spadaju u utivo i pristojno ophoenje prema njemu. Poslanik, sallahu alejhi
ve sellem, je upozorio od svega ovoga u hadisu u kojem kae: "Nemojte me
uzdizati kao to su krani uzdigli sina Merjeminog, uistinu, ja sam
Njegov rob, i zato recite: Allahov rob i Njegov Poslanik."1 Allahov
Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, je to rekao zato da se ne bi nekim od tih
puteva unosile novotarije u vjeru, poput novotarija mevluda i njemu slino, jer
je Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao: "Onaj ko unese u nau vjeru ono
to nije od nje, to mu se odbija."2 Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, je na
najsavreniji nain upotpunio vjeru, dostavio poslanicu, izvrio emanet i dao
pouku ummetu, kao to kae Uzvieni: "Sada sam vam vjeru vau usavrio i
blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude
vjera."3
Buharija, knjiga: Hadisi o vjerovjesnicima, poglavlje: Rijei Uzvienog: "I spomeni

u Knjizi Merjemu", broj 3445.
Buharija, Knjiga o dogovoru, poglavlje: Kada se dogovore na nepravednom ugovoru, broj 2697, i Muslim, Knjiga o suenju, poglavlje: Nitavnost neispravnih
propisa, broj 1718.
El-Maide 3.
20
4 - Adabi lijepog odnosa prema ashabima

Allahova Poslanika, sallahu alejhi ve sellem
Musliman vjeruje da je dunost voljeti ashabe Allahova Poslanika,
sallahu alejhi ve sellem, da su oni, u odnosu na ostale vjernike-muslimane,
odabraniji i da se meusobno u vrlinama i stupnju odabranosti razlikuju.
Najodabraniji meu njima su etvorica prvih halifa shodno njihovom
redosljedu u hilafetu. Ebu Bekr es-Siddik, radijallahu anhu, je apsolutno
najodabraniji drug Allahova Poslanika, sallahu alejhi ve sellem, jer je
Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao: "Da sam nekoga uzeo za svoga
prisnog prijatelja, sigurno bih za njega uzeo Ebu Bekra, ali on mi je brat
(u vjeri) i drug, a Allah je vaeg druga uzeo za prisna prijatelja."1 Zatim,
iza njega slijedi: Omer ibn el-Hattab, zatim Osman ibn 'Affan, a zatim Alija
ibn Ebi Talib radijallahu anhum, jer je Alija radijallahu anhu rekao: "Hoete li
da vas obavjestim o najboljem u ovom Ummetu, poslije vjerovjesnika, to je
Ebu Bekr", a zatim je rekao: "Hoete li da vas obavjestim o najboljem u ovom
Ummetu, poslije Ebu Bekra, to je Omer."2 Zatim, u vrlinama iza njih slijede
ostala desetorica kojima je obean Dennet, oni su odabraniji u odnosu na
ostale vjernike-muslimane. Za njih je Uzvieni, hvalei ih, rekao: "Allah je
zadovoljan prvim muslimanima, muhadirima i ensarijama i svima onima
koji ih slijede dobra djela inei, a i oni su zadovoljni Njime. Za njih je On
pripremio dennetske bae kroz koje rijeke teki, i oni e vjeno i zauvijek u
njima boraviti. To je veliki uspjeh."3 A kae Poslanik, sallahu alejhi ve
sellem: "Najbolji ljudi su moja generacija, zatim generacija poslije njih, i
zatim generacija poslije njih."4 Pripadnici Ehli sunneta ve demata su
2
3
4
Muslim, Knjiga o vrijednosti ashaba Allahova Poslanika, sallahu alejhi ve sellem,

poglavlje: Odabranost Ebu Bekra es-Siddika, broj 2383, hadis prenosi Abdullah ibn
Mes'ud, i Buharija, broj 3654, 3656 i 3658, hadis je preneen drugim rivajetima i
drugim rijeima.
Ahmed, Musned pravovjernih halifa, Musned Alije ibn Ebi Taliba, broj 833.
Et-Tevbe 100.
Buharija, Knjiga o vrijednosti ashaba Allahova Poslanika, sallahu alejhi ve sellem,
poglavlje: Vrijednost ashaba Allahova Poslanika, sallahu alejhi ve sellem, broj
3652, Muslim, Knjiga o vrijednosti ashaba Allahova Poslanika, sallahu alejhi ve
21
ustrajni i predani u iskazivanju ljubavi prema ashabima Allahova Poslanika,

sallahu alejhi ve sellem, mole Allaha da bude sa njima zadovoljan i da im se
smiluje, prihvataju njihova miljenja u erijatskim propisima i slijede njihove
sunnete. Ne uznemiravati ashabe Allahova Poslanika, sallahu alejhi ve sellem ,
ne vrijeati ih i ne psovati je vid ljubavi prema ashabima Allahova Poslanika,
sallahu alejhi ve sellem, jer je Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ne
vrijeajte moje drugove, tako mi Onoga u ijoj ruci je moja dua, kada bi
neko od vas potroio zlata koliko je brdo Uhud, ne bi zasluio pregrt
jednog od njih, niti pola pregrti."1
Supruge Allahova Poslanika, sallahu alejhi ve sellem, majke
pravovjernih, imaju ogromno mjesto u duama vjernika. Njihove vrline su u
irenju znanja koje su uzele od Poslanika, sallahu alejhi ve sellem, i
pouavanju Ummeta onome to je govorio i radio Poslanik, sallahu alejhi ve
sellem, naroito u njihovim kuama. S toga je dunost da im se bude zahvalan
za ovo dobro, moliti Allaha da bude zadovoljan sa njima, doviti za njih i
pokazivati ljubav i naklonost prema njima, jer je Uzvieni rekao:
"Vjerovjesnik treba da bude prei vjernicima nego oni sami sebi, a ene
njegove su kao majke njihove."2
sellem, poglavlje: Vrijednost ashaba Allahova Poslanika, sallahu alejhi ve sellem,

zatim generacije poslije njih, broj 533.
Buharija, Knjiga o vrijednosti ashaba Allahova Poslanika, sallahu alejhi ve sellem,
poglavlje: Rijei Poslanika, sallahu alejhi ve sellem: "Da sam nekog uzeo za svog
prisnog prijatelja", broj 3637, i Muslim, Knjiga o vrijednosti ashaba Allahova
Poslanika, sallahu alejhi ve sellem, poglavlje: Zabrana vrijeanja ashaba, broj 540.
El-Ahzab 6.
22
5 - Adabi lijepog odnosa prema damijama

Damije su Allahove kue i mjesto injenja ibadeta Uzvienom Allahu.
Zato plemeniti Kur'an podstie vjernike na njihovu izgradnju i odravanje na
najpotpuniji nain, kae Uzvieni: "Allahove damije grade i odravaju oni
koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju i koji molitvu obavljaju i zekat daju i koji
se nikog osim Allaha ne boje, oni su nadati je se, na pravom putu."1
Odravanje damija se vri neprestanim injenjem ibadeta, poput:
namaza, zikra, i'tikafa, odravanjem predavanja, konferencija i naunih
dersova, a da ne govorimo o odravanju lijepog izgleda damije, poput:
stalnog ienja, osvjetljavanja lampama i svjetiljkama, voenja rauna o
istoi. Odravanje damija, takoe, obuhvata popravljanje onog to se
pokvari i srui, i spreavanje da se u njima radi ono zata nisu napravljene,
poput: prodaje, kupovine i raspitivanje o izgubljenoj stvari ili ivotinji, jer je
Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao ovjeku koji je u damiji traio
izgubljenu crvenu devu: "Dabogda je ne naao, damije su napravljene
zbog onog zbog ega su napravljene (zbog namaza, uenja Kur'ana, zikra
i slino)."2 Na ovo ukazuje i drugi hadis u kojem Poslanik, sallahu alejhi ve
sellem, kae: "Ko uje, u damiji, ovjeka kako trai i opisuje izgubljenu
ivotinju, neka kae: neka ti je Allah ne vrati. Zaista, damije nisu zato
napravljene" 3. Ovo je dokaz da se u damijama radi samo ono ime se trai
Allahovo lice, nato ukazuju rijei Uzvienog: "Damije su Allaha radi, i ne
molite se, pored Allaha, nikome."4
Prilikom odlaska u damiju, poeljno je, da se musliman, prije ulaska u
damiju, oisti od velikog i malog hadesa (uzimanjem gusula ili abdesta), te
da obue isto i lijepo odijelo, koje prekriva stidno mjesto, upravljajui se
rijeima Uzvienog: "O sinovi Ademovi, lijepo se obucite kada hoete da
1
2
Et-Tevbe 18.
Muslim, Knjiga o damijama, poglavlje: Zabrana raspitivanja o izgubljenoj ivotinji u damiji, broj 569.
Muslim, Knjiga o damijama, poglavlje: Zabrana raspitivanja o izgubljenoj ivotinji u damiji, broj 568.
El-Dinn 18.
23
namaz obavite."1 Takoe, mustehab je koristiti misvak (istiti zube), nato

upuuju rijei Poslanika, sallahu alejhi ve sellem: "Da se ne bojim da u
oteati mom Ummetu, naredio bih da koriste misvak (iste zube) prije
svakog namaza."2
Ne treba dolaziti u damiju onaj ko je jeo crveni ili bijeli luk, da ne bi
uznemiravao klanjae i meleke, a dokaz za ovo su rijei Allahovog Poslanika,
sallahu alejhi ve sellem: "Neka se udalji od nas onaj ko je jeo crveni ili
bijeli luk", ili je rekao: "Neka se udalji od nae damije, i neka sjedi u
svojoj kui."3
Prilikom ulaska u damiju mustehab je ui desnom nogom, zatim
donijeti salavat na Poslanika, sallahu alejhi ve sellem, a zatim prouiti:
)(
Allahumm-e-ftah li ebvabe rahmetik (Allahu moj, otvori mi vrata Tvoje
milosti)4 i prije nego to sjedne, klanjati dva rekata Tehijetul-mesdida. Ne
treba gaziti preko svijeta, niti prolaziti ispred njih i prekidati im namaz, jer je
to Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, zabranio, rekavi: "Da zna, onaj koji
prolazi ispred klanjaa, koliki je to grijeh, bolje bi mu bilo da stoji
etrdeset (godina) nego da proe ispred njega."5
Vjernik treba da se ponaa, u damiji, smireno i dostojanstveno, da ne
die glas niti da se prepire, a na ovo upuuje ono to je preneeno od Es-Saib
ibn Jezida, radijallahu anhu, kae: "Bio sam u damiji, neki ovjek me je
1
2
El-E'raf 31.
Buharija, Knjiga o dumi-namazu, poglavlje: Upotreba misvaka petkom, broj 887, i
Muslim, Knjiga o ienju, poglavlje: Upotreba misvaka, broj 252, a tekst hadisa je
od Buharije.
Buharija, Knjiga o ezanu, poglavlje: Ono to je dolo o nekuhanom bijelom luku i o
crvenom luku, broj 887, i Muslim, Knjiga o damijama, poglavlje: Zabrana onome
ko je jeo bijeli ili crveni luk, broj 564.
Ebu Davud, Knjiga o namazu, poglavlje: ta se kae prilikom ulaska u damiju,
broj 465. ejh Albani je ocijenio hadis kao vjerodostojan.
Buharija, Knjiga o namazu, poglavlje: Grijeh onog koji prolazi ispred klanjaa, broj
510.
24
pogodio kameniom, pa sam pogledao i vido Omera ibn el-Hattaba,

radijallahu anhu, te mi mi ree: "Idi i dovedi mi ovu dvojicu", pa sam ih
doveo. Pitao ih je odakle su, rekoe da su iz Taifa. Pa im ree Omer: "Da ste
odavde, udario bih vas, podiete svoje glasove u damiji Allahovog Poslanika,
sallahu alejhi ve sellem."1
A kada eli uiti Kur'an, u damiji, nastojae e da mu glas bude
umjeren da ne bi ometao druge u namazu ili uenju, u tom kontekstu kae
Uzvieni: "Reci: Zovite: 'Allah' ili zovite: 'Milostivi', a kako Ga god budete
zvali, Njegova su imena najljepa. Ne izgovaraj na sav glas Kur'an kad
molitvu obavlja, a i ne priguuj ga; trai sredinu izmeu toga."2
Prilikom izlaska iz damije mustehab je izai lijevom nogom, zatim
prouiti dovu izlaska:
)(
Allahumme inni eseluke min fadlik (Allahu moj, daruj me Tvojom
dobrotom). 3
1
2
3
Buharija, Knjiga o namazu, poglavlje: Podizanje glasa u damiji, broj 470.

El-Isra 110.
Muslim, Knjiga o musafirima, poglavlje: ta se kae pri ulasku u damiju, broj
713.
25
6 - Adabi odgoja due

Musliman neprestano radi na odgajanju i ienju svoje due. A
Uzvieni je rekao: "Uspjee samo onaj ko je oisti, a bie izgubljen onaj ko je
uprlja."1 Dua se isti vjerovanjem u Allaha i dobrim djelom, dokaz za to su
rijei Uzvienog: "Tako mi vremena, ovjek, doista, gubi, samo ne oni koji
vjeruju i koji dobra djela ine, i koji jedni drugima istinu preporuuju i koji
jedni drugima preporuuju strpljenje"2, i rijei Allahovog Poslanika, sallahu
alejhi ve sellem: "Svaki ovjek kada osvane je trgovac svojom duom, pa
bude ili njen osloboditelj, ili upropastitelj."3
U dobra djela spada pribliavanje Uzvienom Allahu pokornou,
urenje s pokajanjem i traenjem oprosta neposredno poslije nevaljalih djela
kada se dese, jer grijesi oslijeljuju srca i prljaju due. U tom smislu kae
Uzvieni: "A nije tako! Ono to su radili prekrilo je srca njihova."4 A kada se
pokaje i dobra djela ini, vrati se nur (svjetlo) u njegovo srce. Allahov
Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, je rekao: "Kada vjernik poini neki
grijeh, na njegovu srcu se pojavi crna mrlja. Ako ga prekine dalje initi,
zatrai oprost i pokaje se, srce e mu se oistiti, a ako ga i dalje nastavi
initi, i mrlja e se poveavati sve dok mu ne zahvati cijelo srce. To je
koprena o kojoj se govori u rijeima Uzvienog: 'A nije tako! Ono to su
radili prekrilo je srca njihova'."5 U drugom hadisu Allahov Poslanik, sallahu
alejhi ve sellem, podstie da se loe djelo poprati dobrim: "Boj se Allaha gdje
god da si, loe djelo poprati dobrim, izbrisae ga i lijepo se sa ljudima
ophodi."6
1
2
3
4
5
6
E-ems 9.
El-'Asr 1-3.
Muslim, Knjiga o ienju, poglavlje: Vrijednost abdesta, broj 223.
El-Mutaffifin 14.
Tirmizi, Knjiga o tefsiru, poglavlje: Tefsir sure El-Mutaffifin, broj 3334.
Tirmizi, Knjiga o dobroinstvu i odravanju rodbinskih veza, poglavlje: Ono to je
preneeno o ophoenju sa enama, broj 1987, , kae Tirmizi:"Ovaj hadis je hasen
sahih", i prenosi ga Hakim (1/141), i kae:"Hadis je sahih po artima Buharije i
Muslima".
26
Musliman u odgoju svoje due trai pomo u dovi, ona je silno oruje,
njome se musliman titi od grijeha i sa njom se pomae u injenju dobrog
djela i ostvarenju elje. Dolo je u vjerodostojnom hadisu da je Allahov
Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, dovio rijeima: "Allahu moj, uini moju
duu bogobojaznom i oisti je. Ti najbolje isti duu, Ti si njen vlasnik i
Gospodar."1 Isto tako, dua se odgaja i oivljava estim spominjanjem
Allaha, zato je Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao: "Neka ti jezik stalno
bude mokar od spominjanja Uzvienog Allaha."2 Vanost zikra
(spominjanje Allaha) u odnosu na duu je poput vanosti due u odnosu na
tijelo.
Muslim, Knjiga o zikru i dovi, poglavlje: Traenje utoita od zla koje je uinjeno i
koje nije uinjeno, broj 2722.
Ibn Made, Knjiga o adabima lijepog ponaanja, poglavlje: Vrijednost zikra, broj
3793.
27
7 - Adabi ienja i istoe

istoa je propisana Kur'anom i Sunnetom. Uzvieni Allah veli: "A ako
ste dunubi, onda se okupajte"1, i "I haljine svoje oisti"2, i kae: "Allah
zaista voli one koji se esto kaju i voli one koji se mnogo iste."3 U tom
smislu Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, je rekao: "istoa je pola
imana."4
istoa ima dvije vrste: spoljanja i unutranja.
Unutranja istoa se postie iskrenim pokajanjem za sve uinjene
grijehe i djela nepokornosti, kao to su: irk, sumnja, zavidnost, zloba, varanje,
oholost, samoljublje, licemjerje, elja za prestiom i slino. Pored toga,
unutranja istoa se postie iskrenou, sklonou prema dobru,
istinoljubivou, skromnou i eljom da sve namjere i dobra djela budu radi
Allahova lica.
Spoljanja istoa se ostvaruje uklanjanjem neistoa isteom vodom sa
odjee klanjaa, tijela i mjesta gdje se klanja, a u sluaju da nema vode, ili ima
vode ali se ne moe upotrijebiti iz odreenog razloga, uzee se tejemmum
istom zemljinom povrinom.
Musliman je dostojan toga da mu tijelo, odijelo, hrana, pie, stan i
mjesto gdje sjedi budu uvijek isti, i da nastoji, koliko je mogue, da bude
namirisan i ieljan. Sve spomenuto se posebno preporuuje prilikom
klanjanja u dematu, petkom i u danima ramazanskog i kurbanskog Bajrama,
na to ukazuju rijei Poslanika, sallahu alejhi ve sellem: "Zaista, Uzvieni
Allah je lijep i voli ljepotu."5
Musliman se puno trudi u svim pitanjima svoga ivota, on vodi rauna o
istoi ulica, ne baca otpad i smee bilo gdje, niti uznemirava ljude na bilo
1
2
3
4
5
El-Maide 6.
El-Muddessir 4.
El-Bekare 222.
Muslim, Knjiga o istoi, poglavlje: Vrijednost abdesta, broj 223.
Muslim, Knjiga o imanu, Poglavlje o velikim grijesima i najveem velikom grijehu,
broj 91.
28
koji nain, naprotiv, on uklanja neprijatnosti ako naie na njih povodei se

rijeima Poslanika, sallahu alejhi ve sellem: "I otklanjanje neprijatnosti sa
puta je sadaka."1
A otklanjanje neprijatnosti sa puta je dio imana, kao to kae Allahov
Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, u hadisu kojeg prenosi Muslim u svom
Sahihu: "Iman ima sedamdeset i nekoliko dijelova, ili ezdeset i nekoliko
dijelova, najvredniji dio su rijei: la ilahe illellah, a najnii dio je
otklanjanje neprijatnosti sa puta. I stid je dio imana."2
Buharija, Knjiga o dihadu i ratnom pohodu, broj 2989, i Muslim, Knjiga o zekatu,
poglavlje: Naziv sadaka se upotrebljava za svako dobro djelo, broj 1009, ovo je
zavretak hadisa.
Muslim, Knjiga o imanu, poglavlje: Dijelovi imana i najvredniji i najnii dio, broj
51.
29
8 - Adabi obavljanja nude

Prije samog obavljanja nude treba se skloniti od oiju ljudi, jer se
prenosi da bi Vjerovjesnik, sallahu alejhi ve sellem: "Kada bi htio obaviti
veliku nudu, otiao daleko da ga niko ne vidi." 1
Ukoliko ne postoji nunik, treba izabrati odgovarajue mjesto i ne
obavaljati ni veliku ni malu nudu u hladu, gdje obino ljudi sjede i na mjestu
kuda se prolazi, jer je Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao: "uvajte se
dva prokletstva", rekoe ashabi: "ta su dva prokletstva, Allahov Poslanie?"
Kae: "Koji obavlja nudu na mjestu kuda ljudi prolaze i u hladu gdje
sjede."2 U znaenju obavljanja nude na putu i u hladu su obale rijeka i voke
koje raaju, a o tome jasno govore hadisi od kojih je onaj u kojem Poslanik,
sallahu alejhi ve sellem, kae: "Pazite da za obavljanje velike nude za
nunik ne uzimate tri mjesta: prilaze vodi, put kojim ljudi prolaze i
hlad."3
Musliman ne treba da nosi sa sobom u nunik nita na emu je napisano
ime Uzvienog Allaha, kao to je Mushaf i tome slino.
Pri ulasku u nunik, mustehab je, zakoraiti lijevom nogom i prouiti:
) (
Bismillahi, Allahumme inni euzu bike mine-l-hubusi ve-l-habaisi! (U ime
Allaha, Allahu moj utjeem ti se od mukih i enskih dinna). 4
1
2
Ebu Davud, Kjniga o istoi, Poglavlje o osamljivanju pri obavljanju nude, broj 2.
Muslim, Knjiga o istoi, poglavlje: Zabrana obavljanja nude na putevima i u
hladovima, broj 269.
Ebu Davud, Knjiga o istoi, poglavlje: Mjesta na kojima je Poslanik sallahu alejhi
ve sellem zabranio da se vri mala nuda, broj 26, i Ibn Made, Knjiga o istoi,
poglavlje: Zabrana vrenja nude na putu kojim ljudi prolaze, broj 328, i kae Ibn
Hader u knjizi Bulugul meram da je hadis slab zbog nespojenosti seneda, s tim da
ga je ejh Albani u knjizi El-Irva' (1/100) ocijenio kao hasen zbog mnogo rivajeta u
kojim je preneen.
Buharija, Knjiga o abdestu, poglavlje: ta se kae pri ulasku u nunik, broj 142, i
Muslim, Knjiga o hajzu, poglavlje: ta se kae pri ulasku u nunik, broj 375.
30
Ne zadizati odjeu prije nego to se spusti blizu zemlje, kako se ne bi

otkrilo stidno mjesto koje je obaveza pokriti koliko je mogue, jer se prenosi u
vjerodostojnom hadisu u kojem El-Mugire ibn u'be, radijallahu anhu,
kae:"Kada sam bio sa Allahovim Poslanikom, sallahu alejhi ve sellem, na
putovanju, rekao mi je: "O Mugire, donesi posudu", pa sam je donijeo, a on
se zatim udaljio sve dok se nije sakrio od mene, te je obavio nudu." 1
Pri obavljanju velike ili male nude treba izbjegavati okretanje prednjom
ili zadnjom stranom prema Kibli, jer je Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve
sellem, rekao: "Prilikom obavljanju nude, ne okreite se prednjom ili
zadnjom stranom prema Kibli, okrenite se prema istoku ili zapadu."2 Ovo
je propis za obavljanje nude na otvorenom prostoru, dok u zatvorenim
prostorijama treba nastojati da se ne okree prednjom i zadnjom stranom
prema Kibli, a ako uradi nije grijeh.
Pokueno je da se za vrijeme obavljanja nude pria, jer je dolo u
vjerodostojnom hadisu, kojeg biljei Muslim u svom Sahihu u rivajetu od Ibn
Omera radijallahu anhuma, da je neki ovjek prolazio i poselamio Allahovog
Poslanika, sallahu alejhi ve sellem, kada je on obavljao malu nudu, pa mu
nije uzvratio selam.3
Prilikom potiranja ili pranja (poslije obavljene nude) ne treba se
desnom rukom potirati ili prati, niti da se njome dodiruje polni organ, jer je
Allahov Posalnik, sallahu alejhi ve sellem, rekao: "Kada neko od vas mokri,
neka ne dodiruje svoj polni organ desnom rukom, i neka ne die (pue) u
posudu."4
Dovoljna su tri kamenia prilikom potiranja, ako neistoa nije
prekomjerna, i ne treba se potirati kostima i balegom, jer se prenosi od
Selmana, radijallahu anhu, da je rekao: "Zabranio nam je Allahov Poslanik
1
2
3
4
Buharija, Knjiga o namazu, poglavlje. Namaz u amijskom ogrtau, broj 363.

Buharija, Knjiga o abdestu, poglavlje: Ne okree se prema Kibli prilikom obavljanja nude, broj 144.
Muslim, Knjiga o hajzu, Poglavlje o tejemmumu, broj 370.
Buharija, Knjiga o abdestu, poglavlje: Pri mokrenju ne dodirivati polni organ
desnom rukom, broj 154.
31
sallahu alejhi ve sellem da se za vrijeme obavljanja velike ili male nude

okreemo prema Kibli, da se potiremo desnom rukom, da se potiremo sa
manje od tri kamenia i da se potiremo balegom (od mazgi, magaraca i
sl.) i kostima."1
Bolje je oprati se vodom (nakon obavljene nude), ukoliko je mogue,
jer se od Aie, radijallahu anha, prenosi da je rekla: "Recite svojim muevima
neka se (poslije obavljene nude) operu vodom, jer ja se stidim (tj. stidi se
da im ovo kae), uistinu, to je radio Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve
sellem."2
Nakon obavljene nude iz nunika treba izai desnom nogom i prouiti:
) (Gufraneke! (Traim Tvoj oprost).3
1
2
Muslim, Knjiga o istoi, Poglavlje o potiranju poslije nude, broj 262.

Tirmizi, Knjiga o istoi, poglavlje: Ono to je preneeno o pranju vodom poslije
nude, broj 19, i Nesai, Knjiga o istoi, poglavlje: Pranje vodom poslije nude,
broj 46, i kae Tirmizi:"Hadis je hasen sahih", tako je spomenuo ejh Albani u
knjizi El-Irva' (1/83), i rekao je:"Hadis je sahih".
Biljei ga Buharija u knjizi El-Edebu-l-mufred, broj 693, i Ebu Davud, Knjiga o
istoi, poglavlje: ta se kae pri izlasku iz nunika, broj 30, i Tirmizi, Knjiga o
istoi, poglavlje: ta se kae pri izlasku iz nunika, broj 7, i Ibn Made, Knjiga o
istoi, poglavlje: ta se kae pri izlasku iz nunika, broj 300, a hadis je ejh Albani
ocijenio kao vjerodostojan u knjizi El-Irva'.
32
9 - Adabi upotrebe misvaka

(ili etkice za zube)
Islam vodi rauna o zdravlju ovjeka, istoi zubi i njihovom odravanju
upotrebom misvaka (ili etkice za zube), jer time se postie istoa usta i
zadovoljstvo Uzvienog Allaha. U tom smislu su rijei Allahovog Poslanika
sallahu alejhi ve sellem: "Misvak isti usta i Gospodar je sa njim
zadovoljan."1
Mustehab je upotrebljavati misvak u odreenim vremenima, kao to je
nakon buenja iz sna, jer je jedna od mudrosti propisivanja upotrebe misvaka
otklanjanje neprijatnih mirisa. Na ovo upuuje ono to se prenosi od Huzejfe
radijallahu anhu da je rekao: "Kada se probudi iz sna, Vjerovjesnik sallahu
alejhi ve sellem bi istio usta misvakom."2
Propisano je upotrebljavati misvak, takoe, prilikom ulaska u kuu, a na
to upuuje ono to se prenosi od urejha ibn Hania, rekao je: "Pitao sam Aiu
radijallahu anha ta je Vjerovjesnik sallahu alejhi ve sellem prvo radio kada bi
uao u kuu? Odgovorila je: istio bi zube misvakom." 3
I prije uzimanja abdesta i obavljanja namaza preporuuje se upotreba
misvaka, jer je Allahov Poslanik sallahu alejhi ve sellem rekao: "Da neu
oteati svom Ummetu, naredio bi im da upotrebljavaju misvak (iste
zube) prije svakog namaza"4, a u predaji kod Ahmeda:" Naredio bi im da
upotrebljavaju misvak (iste zube) pri svakom uzimanju abdesta."5
Mustehab je da misvak bude od svjeeg misvak-drveta, ili ono to ga
mijenja od savremenih sredstava kao to je runa ili elektrina etkica za zube.
1
3
4
Buharija, Knjiga o postu, poglavlje: Posta moe upotrebljavati suhi i svjei misvak, broj 27.
Buharija, Knjiga o abdestu, Poglavlje o upotrebi misvaka, broj 245, i Muslim, Knjiga o istoi, Poglavlje o upotrebi misvaka, broj 255.
Muslim, Knjiga o istoi, Poglavlje o upotrebi misvaka, broj 253.
Buharija, Knjiga o postu, poglavlje: Posta moe upotrebljavati suhi i svjei misvak, broj 27.
Buharija, Knjiga o postu, poglavlje: Posta moe upotrebljavati suhi i svjei misvak, broj 1934, i Ahmed, u Musnedu onih koji su prenijeli mnogo hadisa, Musned
Ebu Hurejre, broj 7335.
33
10 - O odnosu prema lijepim

uroenim svojstvima
Spomenuo je Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, lijepa uroena
svojstva u hadisu: "Pet je prirodno uroenih osobina: sunneenje,
odstranjivanje dlaka sa stidnog mjesta, odstranjivanje dlaka ispod
pazuha, podrezivanje noktiju i potkresivanje brkova."1
Sunneenje je odsjecanje koice koja prekriva glavu polnog organa.
Mustehab je to uiniti sedmi dan po roenju mukog djeteta, jer je Allahov
Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, svoje unuke Hasana i Husejna, sinove
njegove kerke Fatime i Alije, radijallahu anhuma, osunnetio sedmi dan po
njihovu roenju. 2 Nema smetnje da se osunneti i kasnije sve do prije
punoljetstva, na to upuuje hadis kojeg biljei Ebu Davud od 'Usejmi ibn
Kulejb, a on od svog oca, a njegov otac od svog oca da je doao Allahovom
Poslaniku, sallahu alejhi ve sellem, i obavijestio ga da je primio islam, pa mu
ree Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem: "Odbaci sa sebe dlake
nevjerstva". Dodao je ravija (Ibn-Durejd): "Obavijestio me jedan drugi
ashab da je Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao drugom ovjeku
koji je bio sa njim (koji je primio islam): "Odbaci sa sebe dlake nevjerstva i
osunneti se."3
Putanje brade i potkresivanje brkova je jedno od prirodno ureenih
svojstava, jer je Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao:
"Potkresujte brkove i pustite brade"4. I preneeni su drugi hadisi u formi
naredbe iz koje se zakljuuje da je putanje brade vadib a podkresivanje
brkova propisano.
1
2
3
Buharija, Knjiga o odjei, poglavlje: Potkresivanje brkova, broj 5889, i Muslim,

Knjiga o istoi, poglavlje: Prirodna uroena svojstva, broj 257, a tekst hadisa je od
Buharije.
Bejheki, (8/324).
Ebu Davud, Knjiga o istoi, Poglavlje o ovjeku koji primi islam pa mu se naredi
da uzme gusul, broj 356, a ejh Albani je ocijenio hadis zbog mnotva rivajeta kao
hasen u knjizi El-Irva' (1/120).
Buharija, Knjiga o odjei, poglavlje: Putanje brade, broj 5893, i Muslim, Knjiga o
istoi, poglavlje: Prirodna uroena svojstva, broj 259.
34
to se tie odstranjivanja dlaka sa stidnog mjesta, dola je naredba

Allahovog Poslanika, sallahu alejhi ve sellem, da se one otklanjaju u hadisu:
"Pet je prirodno uroenih osobina: sunneenje, odstanjivanje dlaka sa
stidnog mjesta, ... itd." Odstanjivanjem dlaka sa stidnog mjesta se odnosi na
punoljetne mukarce i ene.
Musliman treba upati dlake ispod pazuha, a ako to ne moe izdrati,
treba ih brijati ili odstranjivati na bilo koji bezbolan nain.
Mustehab je redovno podrezivati nokte. Pri tome je preporuljivo poeti
sa desnom rukom, zatim prei na lijevu, a potom podrezati nokte na nogama, i
to prvo na desnoj, pa onda na lijevoj nozi, jer je Allahov Poslanik, sallahu
alejhi ve sellem, volio poinjati sa desnom stranom u svim prilikama 1, kao to
je ve spomenuto.
Sve navedeno musliman treba initi sa namjerom ugledanja na
Allahovog Poslanika, sallahu alejhi ve sellem, kako bi za to imao nagradu
postupanja po njegovom sunnetu, jer se djala mjere po njihovoj namjeri, a
svakome pripada ono to naumi.
Buharija, Knjiga o abdestu, poglavlje: Poinjati desnom stranom pri abdestu i guslu, broj 168, i Muslim, Knjiga o istoi, poglavlje: Poinjati desnom stranom
prilikom ienja i slino, broj 268.
35
11 - Adabi spavanja
San je velika Allahova blagodat koju je podario Svojim robovima, i u
tom smislu Uzvoeni kae: "I san va poinkom uinili."1
Spavanje ima svoje adabe o kojima treba voditi rauna, a ti adabi su:
1. Poslije jacije ne odgaati lijeganje u postelju, osim u posebnim
sluajevima: radi sticanja znanja, razgovora sa gostom ili obaveze prema eni,
jer se od Ebu Berze, radijallahu anhu, prenosi da: "Vjerovjesnik, sallahu
alejhi ve sellem, nije volio lei prije jacije, niti razgovarati nakon to bi
klanjao jaciju."2
2. Nastojati da se ne ide na spavanje bez abdesta, jer je Allahov Poslanik,
sallahu alejhi ve sellem, rekao Bera' ibn 'Azibu, radijallahu anhu: "Kada
poe u postelju, uzmi abdest onako kao to ga uzima za namaz."3
3. Lei na desnu stranu, u poetku kada hoe spavati, naslonivi glavu na
desnu ruku, a nema smetnje da se kasnije prevrne i lei na lijevoj strani, jer je
Allahov, Poslanik sallahu alejhi ve sellem, rekao Bera', radijallahu anhu:
"Kada poe u postelju, uzmi abdest onako kao to ga uzima za namaz, a
zatim lezi na desnu stranu", a u drugom rivajetu:"Kada pod abdestom
legne u postelju, nasloni glavu na desnu ruku."4 Resul, sallahu alejhi ve
sellem, kada bi legao, stavio bi svoju ruku pod obraz, a zatim prouio:
).. " ( Allahumme bismike emutu ve ahja ... (Allahu moj,u
Tvoje ime, umirem i ivim."5
1
2
En-Nebe' 9.
Buharija, knjiga: Namaska vremena, poglavlje: Pokueno je spavati prije klanjanja
jacije, broj 568, i Muslim, Knjiga o damijama, poglavlje: Preporuljvost ranog
klanjanja sabaha, broj 6311.
Buahrija, Knjiga o dovama, poglavlje: Kada zanoi pod abdestom, 6311, i Muslim,
Knjiga o zikru i dovi, poglavlje: Dova pred sapavanje, broj 2710.
Ebu Davud, Knjiga o adabima, poglavlje: ta se proui prije spavanja, broj 547,
kae Ibn Hader u knjizi Fethul bari (11/113):"Sened ovog hadisa je dobar".
Buharija, Knjiga o dovama, poglavlje: Stavljanje ruke pod desni obraz, br. 6314.
36
4. Ne treba leati na stomaku (potrbuke), bilo po danu, ili po noi, jer je

Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao: "Tako lee stanovnici
Dehennema", a na drugom mjestu: "Uzvieni Allah ne voli da se lei
potrbuke."1
5. Kada hoe lei u postelju treba je otresti, jer je Allahov Poslanik,
sallahu alejhi ve sellem, rekao: "Kada neko od vas hoe da legne u postelju,
neka ivicom ogrtaa tresne po postelji, jer on ne zna ta je poslije njega u
nju ulo (praina ili gmizavci), a zatim neka proui:
(
)
Bismike rabbi vedatu denbi, ve bike erfeuhu. Fein emsekte nefsi ferhamha,
ve in erselteha fahfazha bima tahfezu bihi ibadeke-s-salihin (Allahu moj, u
Tvoje ima lijeem i u Tvoje ima se diem. Allahu moj, ako mi uzme duu,
oprosti mi, a ako je ostavi, sauvaj me kao to uva Svoje dobre
robove)."2 Ili neka proui:
(
)
"Allahumme eslemtu vedhi ilejke, ve fevvedtu emri ilejke, elde'tu zahri
ilejke ragbeten ve rehbeten ilejke, la melde' ve menda minke illa ilejke.
Aamentu bikitabikellezi enzelte, ve binebijjikellezi erselte (Allahu moj, ja Ti
predajem svoje lice, u Tvoje ruke preputam svoju sudbinu, kod Tebe
sklanjam svoja lea, iz nade u Tebe i straha od Tebe, nema utoita ni
spasa od Tebe osim kod Tebe. Vjerujem u Knjigu Tvoju koju si objavio i
u Vjerovjesnika Tvoga koga si poslao), i neka ovo bude zadnje to ui."3
Ebu Davud, Knjiga o adabima, poglavlje: ovjek koji lei na stomaku, broj 5040, a
ovo je zadnji dio hadisa, Nevevi je ocijenio hadis vjerodostojnimu u knjizi Rijadus-salihin, broj 818.
Buharija, Knjiga o dovama, poglavlje 13, broj 6320, i Muslim, Knjiga o zikru i dovi, broj 714, a tekst hadisa je od Buharije.
Buharija, Knjiga o dovama, poglavlje: Kada zanoi pod abdestom, 3311, i Muslim,
Knjiga o zikru i dovi, poglavlje: Dova pred apavanje, broj 2710, a tekst hadisa je od
Buharije.
37
12 - Adabi lijepog ponaanja

pri jedenju i pijenju
Hrana i pie su sredstvo koje je Allah stavio u slubu ovjeku radi
ouvanja zdravlja njegova tijela i da bi bio u stanju Uzvienom Allahu init
ibadet, ibadet koji e ga uiniti dostojnim poasti i sree na buduem svijetu.
Kae Uzvieni: "O poslanici, dozvoljenim i lijepim jelima se hranite i dobra
djela inite."1 Stavljanje jela i pia u slubu ovjeka biva potpunije kada se
pridrava sljedeih adaba:
1. Voditi rauna da hrana i pie budu lijepog i halal porijekla, i da se
ostavi ono u emu ima sumnja ili primjesa harama, jer Uzvieni veli: "O
vjernici, jedite lijepa jela koja smo vam podarili."2 Kao to o tome govore i
brojni drugi ajeti i hadisi.
2. Nijetiti da jede i pije radi jaanja tijela za injenje ibadeta Uzvienom
Allahu, kako bi bio nagraen za ono to pojede i popije, jer mubah (uobiajno
dozvoljena) djela sa valjanim nijjetom prelaze u dobra djela za koja e biti
nagraen.
3. Prije jela, ukoliko nije siguran da su iste, treba oprati ruke.
4. Ako mu se harana svia da jede, a ako ne svia da ostavi i ne trai joj
mahane, postupajui po hadisu koji prenosi Ebu Hurejre radijallahu anhu, u
kom stoji:"Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, nije nikada spominjao
mahanu hrani, nego, ako mu se svidi, jeo bi, a ako mu se ne svidi, onda bi
ostavio"3.
5. Mustehab je da jede sa gostom, enom, djecom ili slugom, zbog rijei
Allahog Poslanika, sallahu alejhi ve sellem: "Okupite se svi za jelom i spo-
1
2
3
El-Mu'minun 51.
El-Bekare 172.
Buharija, Knjiga o plemenitim djelima, poglavlje: Opis Allahovog Poslanika sallahu alejhi ve sellem, broj 3563, i Muslim, Knjiga o piu, poglavlje: Hrani ne treba
nalaziti mahanu, broj 2064, a tekst je od Buharije.
38
menite Allahove ime, pa e vam u njemu biti bereketa."1

6. Poeti jelo i pie sa bismillom, jer je Allahog Poslanika, sallahu alejhi
ve sellem, rekao: "Kada neko od vas hoe da jede, neka spomene ime
Uzvienog Allaha, a ako, na poetku, zaboravi spomenuti ime Uzvienog
Allaha, neka proui (kada se sjeti):
) (
Bismillahi evvelehu ve ahirehu (U ime Allaha i na poetku i na kraju)."2
7. Jesti ispred sebe a ne iz sredine zdjele, kao to je Allahov Poslanik
sallahu alejhi ve sellem rekao Omeru ibn Selemi, radijallahu anhu: "O
mladiu, spomeni Allahovo ime, jedi desnom rukom i jedi ispred sebe"3, a
drugom prilikom je Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao:
"Bereket se sputa na sredinu jela, zato jedite sa krajeva, a ne sa
sredine."4
8. Tokom jela, dobro vakati, a prije pranja ruku vodom, mustehab je
olizati zdjelu i prste, jer je Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao:
"Kada neko od vas zavri sa jelom, neka ne brie prste dok ih ne oblie ili
da drugome da ih oblie"5, i jer se od Dabira, radijallahu anhu, prenosi da je
Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, naredio da se (poslije jela) obliu
prsti i zdjela, dodavi jo: "Vi ne znate u kojem jelu je bereket."6
Ebu Davud, Knjiga o hrani, poglavlje: Okupljanje za jelom, broj 3764, i Ibn Made,
Knjiga o hrani, poglavlje: Okupljanje za jelom, broj 3286.
Ebu Davud, Knjiga o hrani, poglavlje: Uenje bismille prije jela, br. 3767, i Tirmizi, Knjiga o hrani, poglavlje: Uenje bismille prije jela, br. 1858, i kae
Tirmizi:"Ovaj hadis je hasen sahih".
Buharija, Knjiga o hrani, poglavlje: Uenje bismille prije jela, i jedenje desnom
rukom, br. 5376, i Muslim, Knjiga o piu, pogl.: Adabi prilikom jedenja, br. 2022.
Ebu Davud, Knjiga o hrani, poglavlje: Ono to je preneeno o jedenju sa kraja
zdjele, br. 3772, i Tirmizi, Knjiga o hrani, poglavlje: Ono to je preneeno o pokuenosti jedenja sa sredine zdjele, br. 1805, i kae Tirmizi:"Ovaj hadis je hasen
sahih".
Buharija, Knjiga o hrani, poglavlje: Oblizivanje prstiju, broj 5456, i Muslim, Knjiga o piu, poglavlje: Preporuljivost oblizivanja prstiju, broj 2031.
Muslim, Knjiga o piu, poglavlje: Preporuljivost oblizivanja prstiju, broj 2033,
hadis je prenesen razliitim rijeima.
39
9. Ako od onoga to jede neto ispadne, odstranie ono to je prionulo i

pojesti ga, jer je Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ako
nekome od vas ispadne zalogaj, neka ga uzme, sa njega ukloni ono to je
prionulo i neka ga pojede, ne ostavljajui ga ejtanu."1
10. Mekruh je puhati u vruu hranu i puhati u vodu dok pije, a ako eli
predahnuti da predahne van posude, jer je Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve
sellem, u hadisu kojeg prenosi Enes, radijallahu anhu: "Zabranio da se pue ili
die u pie."2
11. Izbjegavati prejedanje, jer je Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve
sellem, rekao: "Sin Ademov nije napunio goru posudu od stomaka.
Dovoljno mu je nekoliko zalogaja da svoju kimu odri uspravnom. A
ako je neizbjeno, neka onda jedna treina bude za hranu, jedna treina
za pie i jedna treina za zrak."3
12. Kada se napije mlijeka, da proui:
) (
"Allahumme barik lena fima rezaktena ve zidna minhu (Allahu moj, podari
nam bereket u onome ime si nas opskrbio i poveaj)."4 A ako kod nekog
iftari, prouie:
) .. (
"Eftare indekumu-s-saimun, ve ekele ta'amekukmu-l-ebrar, ve sallet
alejkumu-l-melaiketu (Postai kod vas iftarili, vau hranu jeli odabrani i
blagosiljali vas meleci)."1
1
2
Muslim, a on je dio prethodnog hadisa.

Tirmizi, Knjiga o piu, poglavlje: Ono to je preneeno o pokuenosti puhanja u
pie, broj 1887.
Tirmizi, Knjiga o zuhdu, poglavlje: Ono to je preneeno o pokuenosti prejedanja,
broj 2380, i kae Tirmizi:"Ovaj hadis je hasen sahih", a ejh Albani je hadis
ocijenio kao vjerodostojan u knjizi El-Irva' (7/41-43).
Ebu Davud, Knjiga o piu, poglavlje: ta se proui kada se pije mlijeko, broj 3730,
i Tirmizi, Knjiga o dovama, poglavlje: ta se proui kada se neto pojede, broj
3455, i kae Tirmizi:"Ovaj hadis je sahih".
40
13. Zavriti jelo sa zahvalom Uzvienom Allahu, jer je Allahov Poslanik,

sallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ko nakon jela kae:
) (
Elhamdu lillahillezi at'ameni haza ve rezekanihi min gajri havlin minni ve
la kuvvetin (Hvala Allahu koji me je ovim nahranio i opskrbio, bez moje
snage i moi), bie mu oproteni ranije uinjeni grijesi."2
Ebu Davud, Knjiga o hrani, poglavlje: Ono to je preneeno o dovljenju za vlasnika

hrane, broj 3854, njegov sened je sahih, kao to kae Nevevi u knjizi Rijadu-ssalihin, str. 384-385, i u knjizi El-Ezkar, str. 284.
Ebu Davud, Knjiga o odjei, poglavlje: (1), broj 4023, i Tirmizi, Knjiga o dovama,
poglavlje: ta se proui nakon jela, broj 3458, i kae Tirmizi:"Ovaj hadis je hasen
garib", a ejh Albani je hadis ocijenio kao hasen u knjizi El-Irva' (4/47-78).
41
13 - Adabi odijevanja
Odijevanje je zatita i ukras koje je Uzvieni Allah naredio rijeima: "O
sinovi Ademovi, dali smo vam odjeu koja e pokrivati stidna mjesta vaa, a i
raskona odijela, ali odjea ednosti to je ono najbolje."1
Musliman treba nastojati da se lijepo i pristojno odijeva, da ne oblai
osim ono to mu je dozvoljeno i da izbjegava ono to je zabranjeno, kao to je
oblaenje svile i noenje zlata, jer ovo dvoje je zabranjeno mukarcima
hadisom Allahovog Poslanika, sallahu alejhi ve sellem, u kom stoji da je,
uzevi svilu u desnu ruku, a zlato u lijevu, rekao: "Ovo dvoje je zabranjeno
mukarcima mog Ummeta."2
Ne treba nositi odjeu, pantalone ili ogrta (mantil) dui od lanaka na
nozi, jer je Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao: "Allah nee
gledati u onoga ko iz oholosti pusti da se za njim vue odjea"3, a u drugom
hadisu kae: "Sve to je od odjee ispod lanaka, gorjet e u vatri."4
Meutim, ena muslimanka se u ovome razlikuje od mukarca, ona treba
nositi dugu haljinu tako da prekrije svoja stopala i sa glave spustiti veo kako bi
prekrila vrat i grudi, jer Uzvieni veli: "O vjerovjesnie, reci enama svojim, i
kerkama svojim, i enama vjernika neka spuste haljine svoje niza se."5
Mukarac i ena trebaju izbjegavati da oponaaju jedno drugog, pa tako
ne treba mukarac oblaiti ensku odjeu, niti ena muku, zbog hadisa u
kojem stoji: "Prokleo je Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, mukarca
1
2
El-A'raf 26.
Ebu Davud, Knjiga o odijevanju, Poglavlje o propisu noenja svile enama, broj
4057, i Nesai, Knjiga o odijevanju, poglavlje: Zabrana noenja zlata mukarcima,
broj 5159-5162.
Buharija, Knjiga o odijevanju, poglavlje: Ko pusti da se za njim vue ogrta bez
oholosti, broj 5784, i Muslim, Knjiga o odijevanju, poglavlje: Zabrana putanja
odjee da se vue iz oholosti, broj 2085, a tekst hadisa je od Buharije.
Buharija, Knjiga o odijevanju, poglavlje: Sve to je ispod lanaka gorjet e u vatri,
broj 5787.
El-Ahzab 59.
42
koji oblai ensku odjeu i enu koja oblai muku odjeu" 1, i drugog
vjerodostojnog hadisa: "Prokleo je Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem,
mukarce koji oponaaju ene i ene koje oponaaju mukarce." 2
Sunnet je pri oblaenju da se pone sa desnom stranom, jer se od Aie,
radijallahu anha, prenosi da je rekla: "Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve
sellem, je volio u svemu poeti sa desnom stranom, pa i u ienju, eljanju i
obuvanju."3
Od sunneta je, kada obue novo odijelo, turban ili bilo ta drugo od nove
odjee, prouiti sljedeu dovu:
) (
"Allahumme leke-l-hamdu, ente kesevtenihi, es'eluke hajrehu ve hajre ma
sunia lehu, ve euzu bike min errihi ve erri ma sunia lehu (Allahu moj,
Tebi pripada svaka hvala, jer Ti si me njome obukao. Molim Te za dobro
u njoj i dobro u onome od ega je napravljena, a utjeem Ti se od zla u
njoj i zla onoga od ega je napravljena)."4
2
3
Ebu Davud, Knjiga o odijevanju, poglavlje: Odjea ena, broj 498, a hadis su
ocijenili vjerodostojnim Ibn Hibban, broj 5751-5752, i Hakim (4/194).
Buharija, Knjiga o odijevanju, poglavlje: Mukarci koji oponaaju ene, broj 5885.
Buharija, Knjiga o abdestu, poglavlje: Poinjati desnom stranom pri abdestu i guslu, broj 168, i Muslim, Knjiga o istoi, poglavlje: Poinjati desnom stranom
prilikom ienja i slino, broj 268, a tekst hadisa je od Buharije.
Tirmizi, Knjiga o odijevanju, poglavlje: ta se kae kada se obue nova odjea,
broj 1767, i kae Tirmizi:"Ovaj hadis je hasen garib sahih", a ejh Albani je hadis
ocijenio kao vjerodostojan.
43
14 - Propisi klanjanja istihare

Za sve to ovjek namjerava raditi ili ostaviti, od onog to je dozvoljeno
da se radi ili ne radi (a ne onog to je zabranjeno ili nareeno), sunnet je
klanjati istiharu-namaz koja ima dva rekata i zavri se sa uenjem posebne
dove. U toj dovi vjernik, slijedei rijei Uzvienog: "Pomozite sebi
strpljenjem i molitvom, a to je zaista, teko, osim poslunima"1, priznaje
svoju slabost i neznanje, moli Allaha da mu da ispravnu odluku i da mu
olaka, moli Ga da mu odredi ono to je dobro za njeg i na dunjaluku i na
ahiretu, i dovi da Allah odbije i udalji od njeg tetne posljedice na ovom i
onom svijetu.
Nain klanjanja istihare-namaza je opisan u hadisu kojeg prenosi Dabir
ibn Abdullah, radijallahu anhuma, u kom kae: "Allahov Poslanik, sallahu
alejhi ve sellem, nas je uio istihari kod svih odluka kao to nas je pouavao
kur'anskim surama, rekao bi: 'Kada neko od vas namjerava da se odlui za
neku vanu stvar, neka klanja dva rekata nafile, a zatim proui:
(

:
:
)
Allahumme, inni estehiruke bi'ilmike ve estakdiruke bikudretike, ve es'eluke
min fadlike-l-azimi, fe inneke takdiru ve la akdiru, ve t'alemu ve la e'alemu,
ve ente 'allamul-gujub! Allahumme in kunte t'alemu enne hazel-emre
hajrun li fi dini ve me'ai ve 'akibeti emri', ili je rekao: 'Adili emri ve
adilihi', 'fakdirhu li ve jessirhu li summe barik li fihi, ve in kunte t'alemu
enne hazel-emre errun li fi dini ve me'ai ve 'akibeti emri, ili je rekao: fi
'adili emri ve adilihi' fasrifhu 'anni vasrifni 'anhu vakdir lije-l-hajre hajsu
kane, summe raddini bihi (Allahu moj, iz Tvog znanja, daj mi pravilnu
El-Bekare 45.
44
odluku, traim od Tvoje Svemoi, i molim iz Tvoje dobrote, jer Ti

odluuje a ne ja, i Ti zna a ja ne znam, i Ti si poznavalac svih tajni.
Allahu moj, ako je ova stvar dobra za mene, za moju vjeru i ivot, i ima
dobre posljedice na oba svijeta, odredi mi je, olakaj i bereket mi daj u
njoj. A ako je ova stvar tetna po moju vjeru i ivot, i ako su joj posljedice
loe na ovom i onom svijetu, odbij je od mene, i odbij mene od nje, i
odredi mi dobro gdje god bilo, i uini me zadovoljnim njime kako god da
bude), i onda treba spomeniti svoju potrebu (odluku).'"1
Buharija, Knjiga o nonom namazu, poglavlje: Ono to je preneeno o klanjanju

dobrovoljnih namaza dva po dva rekata, broj 1166.
45
15 - Adabi lijepog ponaanja

pri putovanju
Islam je propisao neke propise vezane za putovanje koji pomau i
olakavaju tegobu puta.
Pa tako, ko namjerava putovati iz jednog mjesta u drugo da bi obavio
neku potrebu, potraie potene i dobre pratioce koji e s njim putovati, jer
nije pohvalno da putuje sam zbog rijei Allahovog Poslanika, sallahu alejhi ve
sellem: "Jedan jaha (putnik) je jedan ejtan, dvojica su dva ejtana, a
trojica su druina."1
Prije kretanja na put treba klanjati istiharu namaz, jer je na to posticao
Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem. (O ovome je bilo govora u prethodnoj lekciji.)
Od sunneta je da druina koja zajedno putuje izabere, izmeu sebe,
jednog od njih za emira (vou) loji e ih predvoditi, uz prethodno
savjetovanje, jer je Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao: "Kada
trojica krenu na put, neka jednoga izmeu sebe odrede za emira."2
Kada uzjae na jahalicu (ili sjedne u prevozno sredstvo) treba prouiti
dovu za putovanje, jer Ibn-Omer, radijallahu anhuma, prenosi da Allahov
Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, kada bi krenuo na putovanje i uzjahao devu,
tri puta bi izgavorio Allahu ekber, a zatim prouio:
(
)
"Subhanellezi sehhare lena haza ve kunna lehu mukrinin, ve inna ila
rabbina lemunkalibun! Allahumme inni es'eluke fi seferina haza el-birre
Ebu Davud, Knjiga o dihadu, Poglavlje o ovjeku koji sam putuje, broj 2607, i
Tirmizi, Knjiga o dihadu, poglavlje: Ono to je preneeno o pokuenosti da
ovjek sam putuje, broj 1674, i kae Tirmizi:"Ovaj hadis je hasen", a Nevevi je
hadis ocijenio vjerodostojnim u knjizi Rijadu-s-salihin, str. 317.
2
Ebu Davud, Knjiga o dihadu, Poglavlje o musafirima koji jednog od njih
odrede za emira, broj 2608, a ejh Albani je rekao da je hadis hasen sahih.
1
46
ve-t-takva ve mine-l-ameli ma terda! Allahumme hevvin alejna seferena

haza vatvi anna bu'dehu! Allahumme ente-s-sahibu fis-seferi ve-l-halifetu
fi-l-ehli! Allahumme inni euzu bike min vasais-seferi ve keabeti-l-menzari
ve sui-l-munkalebi fil-mali ve-l-ehli! (Slavljen neka je Onaj koji je dao da
nam ovo slui, mi to sami ne bismo mogli postii. Mi emo se sigurno
Gospodaru svome vratiti! Allahu moj, na ovom naem putu, molim Te za
dobroinstvo, bogobojaznost i djela sa kojima e Ti biti zadovoljan!
Allahu moj, olakaj nam ovaj na put i skrati nam njegovu udaljenost!
Allahu moj, Ti si prijatelj na putu i uvar porodice! Allahu moj, utjeem
ti se od tekog puta, sjetnih prizora i runih scena u imetku i porodici,
kada se vratimo)" A kada bi se vratio sa puta prouio bi ovo isto i jo dodao:
"Ajibune, taibune, 'aidune li rabbina hamidun! (Vraamo se: kajui se
Allahu, robujui i zahvaljujui naem Gospodaru)"1
Mustehab je putniku skratiti namaz sa etiri rakata na dva rekata, jer
Uzvieni veli: "Nije vam grijeh da namaz na putovanju skratite."2
eni nije dozvoljeno putovati osim sa mahremom, jer je Allahov
Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao: "eni koja vjeruje u Allaha i
Sudnji dan nije dozvoljeno putovati koliko je dan i no hoda, osim sa
njenim mahremom."3
enin mahrem je onaj mukarac za koga je zauvijek zabranjeno da se
uda, a to su:
zbog rodbinske veze: njen otac, brat, sin, amida, daida i djed po
majci i ocu,
2
3
zbog tatinstva: otac njenog mua i mu njene majke, sin njenog

mua, mu njene kerke a i mu je mahrem,
zbog srodstva po mlijeku: njen brat po mlijeku, njen otac po mlijeku,

... i svako ko je zabranjen po rodbinskoj vezi zabranjen je i po
mlijeku.
Muslim, Knjiga o hadu, poglavlje: Preporuljivost zikrenja kada uzjae jahalicu,

broj 1342.
En-Nisa 101.
Muslim, Knjiga o hadu, poglavlje: ena treba putovati sa mahremom, broj 1339.
47

prema roditeljima
Islam je podigao mjesto roditelja do stepena kojeg ovjeanstvo nije
poznavalo. Obavezu dobroinstva i panje prema roditeljima, Uzvieni je
stavio odmah iza obaveze vjerovanja u Njega, subhanehu, i obaveze da se
samo On oboava i da se samo Njemu ibadet ini, u tom smislu Uzvieni kae:
"I Allaha oboavajte i nikoga Njemu ravnim ne inite, a roditeljima
dobroinstvo inite."1
Jedno od najdrai djela Uzvienom Allahu je dobroinstvo i panja
prema roditeljima. Abdullah ibn Mes'ud, radijallahu anhu, je rekao: "Upitao
sam Allahovog Poslanika, sallahu alejhi ve sellem: 'Koje je Allahu djelo
najdrae?', rekao je: 'Namaz u njegovo vrijeme.' 'A koje onda?' upitao sam,
pa mi je rekao: 'Dobroinstva prema roditeljima.' Rekao sam: 'A koje onda?'
'Borba na Allahovom putu' odgovorio je."2
Mudri Zakonodavac poziva na pridravanje pravila lijepog odnosa
prema roditeljima u svim stanjima i okolnostima: nareuje pokornost njihovim
naredbama bez uzrujavanja i srdbe, pa ak ne rei im ni: ''Uh'', podstie na
poniznost prema njima i paljivost i blagost u ophoenju sa njima daleko od
oholosti. U tom smislu veli Uzvieni: "Gospodar tvoj zapovjeda da se samo
Njega oboavate i da roditeljima dobroinstvo inite. Kad jedno od njih
dvoje, ili oboje, kod tebe starost doive, ne reci im ni: 'Uh' i ne podvikuj na
njih, i obraaj im se rijeima potovanja punim. Budi prema njima paljiv i
ponizan i reci: 'Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio
dijete, njegovali!'"3
Obaveza je initi dobroinstvo prema roditeljima rijeima i djelom, pri
uzimanju i davanju, davati im prednost nad samim sobom i suprugom, njihovu
1
2
En-Nisa 36.
Buharija, Knjiga o adabima, poglavlje: Dobroinstva prema roditeljima i odravanje rodbinskih veza, broj 5970, i Muslim, Knjiga o imanu, poglavlje: Vjerovanje u
Allaha je najbolje djelo, broj 85, a tekst hadisa je od Buharije.
El-Isra' 23-24.
48
naredbu i zahtjev stavljati ispred i ulagati trud u onome to ih ini zadovoljnim

a nije grijeh prema Allahu iako nisu muslimani. Kae Uzvieni: "A ako te
budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatra, onoga o kome nita ne
zna, ti ih ne sluaj i prema njima se, na ovom svijetu, velikoduno
ponaaj."1
Treba posebno voditi rauna o roditeljima kada doive starost, paljivo
se ophoditi prema njima, unositi radost u njihova srca i izdravati ih, ako za to
ima potrebe.
U tom smislu Uzvieni kae: "Pitajute kome e udljelivati: Reci:
'Imetak koji udjeljujete neka pripadne roditeljima, i roacima, i siromasima,
i putnicima-namjernicima; a za dobro koje uinite Allah sigurno zna.'"2
Djeca koja vode brigu o svojim roditeljima obavezna su, ako ele
putovati, traiti dozvolu od njih prije putovanja, i traiti saglasnost ak i kada
ele ii u dihad na Allahovom putu, ukoliko dihad nije fard ajn3, jer mogue
je da roditelje treba sluiti ili imaju potrebu za odreenom njegom koju oni
sami ne mogu vriti bez pomoi djeteta.
Majci treba posvetiti naroitu panju u dobroinstvu kao nagradu za
njenu njegu i odgoj djece, jer je Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, kada je bio
upitan od nekog ovjeka, ko je najprei da prema njemu lijepo postupa, rekao:
"Tvoja majka." Ree: "A ko onda?" odgovorio je: "Tvoja majka." Pa
upitan: "A ko onda?" odgovorio je: "Tvoja majka." Upitan: "A ko onda?"
odgovorio je: "Tvoj otac."4
U dobroinstvo i panju prema roditeljima se ubraja i upuivanje dove
Allahu za njih poslije njihove smrti, panja prema njihovim prijateljima i
izvrenje njihovih oporuka, jer Uzvieni veli: "I reci: 'Gospodaru moj, smiluj
1
2
3
4
Lukman 15.
El-Bekare 215.
fard ajn je stroga dunost koju mora izvriti svaki vjernik
Buharija, Knjiga o adabima, poglavlje: Ko je najprei da se prema njemu lijepo postupa, broj 5971, i Muslim, Knjiga o dobroinstvu prema roditeljima i odravanju
rodbinskih veza, poglavlje: Dobroinstvo prema roditeljima, broj 2548.
49
im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!"1 I jer je Poslanik, sallahu
alejhi ve sellem, rekao: "U najbolju vrstu dobroinstva spada da ovjek
poslije svoga oca, pazi na njegove prijatelje."2
1
2
El-Isra' 24.
Muslim, Knjiga o dobroinstvu prema roditeljima i odravanju rodbinskih veza,
poglavlje: Vrijednost panje prema prijateljima oca, broj 2552.
50
17 - Adabi lijepog odnosa prema djeci

Uzvieni Allah je ukorijenio u srce roditelja mnogo velikodunih
emocija prema svojoj djeci, poput milosti, saaljenja i blagosti. Ova plemenita
osjeanja pomau u odgoju djece, njihovoj pripremi za ivot i formiranju
linosti, daju najbolje rezultate i ostavljaju najvei uticaj.
Naa blistava vjera je duboko urezala u srca roditelja milost prema djeci,
u tom smislu se prenosi da je Ebu Hurejre, , rekao: "Allahov Poslanik,
sallahu alejhi ve sellem, je poljubio Hasana sina Alijinog, a El-Akra'e ibn
Habis et-Temimi je sjedio kod njega, pa ree El-Akra'e: 'Imam desetoro djece,
nisam nijedno od njih poljubio.' A Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem,
ga pogleda pa ree: 'Ko nije milostiv nee mu se smilovati.'"1
Pravo djeteta kod svoga roditelja je da mu izabere lijepo ime, a najbolja
imena su Abdullah i Abdurrahman, jer je Poslanik, sallahu alejhi ve sellem,
rekao: "Zaista, najdraa imena Allahu su Abdullah i Abdurrahman."2
Takoe, roditelji trebaju izbjegavati da svojoj djeci nadijevaju runa imena, jer
prenosi Aia, radijallahu anha, da je Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve
sellem, mijenjao runa imena.3
Od sunneta je da roditelj zakolje akiku novoroenetu, dvije ovce
mukom djetetu a jednu enskom, jer je Poslanik, sallahu alejhi ve sellem,
rekao: "Djeaku se kolje akika, pa prolite za njega krv."4
Roditelji trebaju voditi rauna o islamskom odgoju svoje djece,
njihovom podizanju na plemenitim svojstvima i izazivanja osjeaja
odvratnosti prema prezrenim osobinama.
1
Buharija, Knjiga o adabima, poglavlje: Milost prema djetetu i ljubljenje djeteta,

broj 5997, i Muslim, Knjiga o vrlinama, poglavlje: Milost Allahovog Poslanika,
sallahu alejhi ve sellem, prema djeci, broj 2318, a tekst hadisa je od Buharije.
Muslim, Knjiga o adabima, poglavlje: Zabrana davanja nadimka Ebu-Kasim, broj
2132.
Tirmizi, Knjiga o adabima, poglavlje: Ono to je preneeno o mijenjanju imena,
broj 2839.
Buharijam Knjiga o akiki, poglavlje: Otklanjanje neprijatnosti od djeaka, br. 5472.
51
Od prvih stvari sa kojima treba poeti roditelji je navikavanje djece na

obavljanje namaza, jer je Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao: "Nareujte
vaoj djeci od sedme godine da klanjaju, a od desete godine na namaz ih
silom nagonite, i razdvojite ih u postelji."1
Zatim, trebaju pouavati djecu plemenitom Kur'anu i erijatskim
znanostima, i odgajati ih na bogobojaznosti i ednosti, kako bi bili valjana
eljad koja dove za svoje roditelje poslije njihove smrti. Rekao je Uzvieni: "O
vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje uvajte od vatre ije e gorivo ljudi i
kamenje biti, i o kojoj e se meleki strogi i snani brinuti, koji se onome to
im Allah zapovijedi nee opirati, i koji e ono to im se naredi izvriti."2
Neophodno je upozoriti djecu na opasnosti loih navika, kao to je:
puenje, varanje, obmanjivanje, i slino, kako bi bili daleko od njih. S druge
strane, roditelji trebaju biti lijep primjer u praktikovanju moralnih vrijednosti.
Na primjer, primjenjujui osobinu pravednsti prema djeci, ne treba izdvajati
jednu djecu nad drugom prilikom davanja poklona, jer je Poslanik, sallahu
alejhi ve sellem, rekao: "Bojte se Allaha i budite pravedni prema djeci."3 Pa
tako, roditelji trebaju biti lijep praktini primjer svojoj djeci i u ostalim
stvarima ivota, uz nadzor i usmjeravanje.
2
3
Ebu Davud, Knjiga o namazu, poglavlje: Kada se nareuje djeaku da klanja, broj
495-496, a ejh Alabani je, u knjizi El-Irva', ocijenio hadis kao vjerodostojan na
osnovu drugih rivajeta, (1/266-267).
Et-Tahrim 6.
Muslim, Knjiga o poklonima, poglavlje: Pokuenost izdvajanja neke djece prilikom
davanja poklona, broj 1623.
52

prema branom drugu
Uzvieni Allah je Svojim robovima milost podario time to im je od
njihove vrste stvorio ene da se uz njih smire i da im radost donese. Rekao je
Uzvieni: "Allah za vas stvara ene od vae vrste, a od ena vaih daje vam
sinove i unuke, i ukusna jela vam daje. Pa zato u la oni vjeruju, a
Allahove blagodati poriu."1 A u drugom ajetu, veli: "I jedan od dokaza
Njegovih je to to za vas, od vrste vae, stvara ene da se uz njih smirite."2
Poto je brak smiraj za duu i uvar potomstva, islam je odredio svakom
branom drugu prava i dunosti jednog prema drugom, i propisao je adabe
kojima treba da se okiti svaki od njih. U tom smislu , Uzvieni kae: "One
imaju isto toliko prava koliko i dunosti, prema zakonu."3 Neka od ovih
prava su:
Prvo: dunosti mua prema eni:

1. Davanje mehra (vjenanog dara), a to je art (uvjet) za sklapanje
braka, jer Uzvieni veli: "I draga srca enama vjenane darove
njihove podajte."4
2. Hraniti i odijevati enu i njenu djecu, shodno bogastvu i mogunosti,
jer Uzvieni veli: "Neka imuan prema bogastvu svome troi, a onaj
koji je u oskudici prema tome koliko mu je Allah dao."5 I kae
Uzvieni: "Otac djeteta je duan da ih prema svojoj mogunosti
hrani i odijeva."6 Takoe, da njoj i njenoj djeci obezbjedi prikladan
stan, jer Uzvieni kae: "Njih ostavite da stanuju tamo gdje i vi
stanujete, prema svojim mogunostima."7
1
2
3
4
5
6
7
En-Nahl 72.
Er-Rum 21.
El-Bekare 228.
En-Nisa 4.
Et-Talak 7.
El-Bekare 233.
Et-Tahrim 6.
53
3. Ukoliko ne zna, poduiti je osnovnim uanjima vjere, zahtijevati od

nje da obavlja namaze i vri sve vrste pokornosti, zabraniti joj da se
otkriva, nepropisno oblai, mijea sa mukarcima koji joj nisu
mahremi i da radi bilo ta to je zabranjeno, jer Uzvieni Allah veli:
"O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje uvajte od vatre."1
4. Da joj ne nanosi nikakvu tetu, zbog opeg znaenja rijei Allahovog
Poslanika, sallahu alejhi ve sellem: "Nema tete ni uzvraanja
tetom."2
5. Pravedno postupati sa enama (ukoliko je oenjen sa vie ena) u
hrani, piu, odjei, stanu i rasporedu noenja u njihovim posteljama, a
ako nije u stanju da pravedno postupa, propisano je da se ogranii na
jednu enu, jer Uzvieni veli: "A ako strahujete da neete pravedni
biti, onda samo sa jednom."3
6. Lijepo prema njoj postupati, pridravajui se rijei Uzvienog: "S
njima lijepo ivite."4 I odgajati je postepeno, kao to je dolo u
Kur'anu i sunnetu. ija ena postane neposluna, mu treba da je
posavjetuje, to jest, podsjeti je da se treba Allaha bojati, spomene joj
obavezu poslunosti muu, te grijeh koji stie svojim
suprostavljanjem, spadanje obaveze izdravanja i odijevanja koji je
snalaze ako ustraje u nepokornosti, i da je podsjeti da mu je
dozvoljeno da se od nje u postelji rastavi, i da pribjegne udaranju.
Dokaz svega navedenog su rijei Uzvienog: "A onih ijih se
neposlunosti pribojavate, vi posavjetujte, a onda se od njih u
postelji rastavite, pa ih i udarite."5 Pa ako se na popravi, odvojie se
od nje u postelji, a ako ni to ne pomogne, pribjei e i udaranju, s tim
da joj ne nanese teku povredu niti da je udara po licu.
1
2
3
4
5
Et-Tahrim 6.
Malik u svom Muvtt'u, Knjiga o suenju, poglavlje: Suenje u opekorisnom dobru, broj 36.
En-Nisa 3.
En-Nisa 19.
En-Nisa 34.
54
7. Ne treba se odvajati iz enine postelje vie od etiri mjeseca, a

prilikom prilaska eni, treba se pridravati islamskih adaba. Nije mu
dozvoljeno da polno opi u njenu stranjicu, jer je Allahov Poslanik,
sallahu alejhi ve sellem, rekao: "Proklet je onaj ko polno opi sa
svojom enom u njenu stranjicu."1 Takoe, nije dozvoljeno da
polno opi sa enom kada je je u stanju hajza, na to ukazuju rijei
Uzvienog: "I pitaju te o mjesenom pranju. Reci: 'To je
neprijatnost.' Zato ne opite sa enama za vrijeme mjesenog
pranja, i ne prilazite im dok se ne okupaju. A kada se okupaju, onda
im prilazite onako kako vam je Allah naredio."2
8. uva njenu tajnu i ne spominje je pred drugima, kao to i ona ne treba
da otkriva njegovu tajnu, postupajui po rijeima Allahovog
Poslanika, sallahu alejhi ve sellem: "Meu najgorim ljudima, kod
Allaha na Sudnjem danu, bie onaj kome se povjeri njegova ena
(ili prie svojoj eni), a zatim razotkrije njenu tajnu."3
9. Da oba brana druga vre odgoj djece, jer je Allahov Poslanik, sallahu
alejhi ve sellem, rekao: "Svi ste vi pastiri i svi e te biti pitani za
svoje stado. Vladar je pastir i bie pitan za svoje stado. Mukarac
je pastir u svojoj porodici i bie pitan o svom stadu. ena je
pastirica u kui njenog mua i bie pitana o svom stadu."4
Drugo: dunosti ene prema muu:

ena prema svome muu duna je sljedee:
1. Pokoravati mu se, osim u sluaju ako bi to bila nepokornost prema
Uzvienom Allahu, uvati ast i obraz mua, kako u njegovom
prisustvu tako i u odsustvu, voditi brigu o njegovom imetku,
uzimajui u obzir da mukarci vode brigu o enama, takoe, da vodi
rauna o njegovom djetetu i ostalim kunim poslovima. Na sve ovo
upuuju rijei Uzvienog: "Mukarci vode brigu o enama zato to je
1
2
3
4
Ebu Davud, Knjiga o braku, Poglavlje o opim pitanjima braka,broj 2162.

El-Bekare 222.
Muslim, Knjiga o braku, poglavlje: Zabrana otkrivanja enine tajne, broj 1437.
Buharija, Knjiga o duma namazu, poglavlje: Duma u selima i gradovima, br 893.
55
Allah dao prednost jednima nad drugima i zato to oni troe imetke
svoje. Zbog toga su estite ene poslune i za vrijeme muevljeva
odsustva vode brigu o onome o emu treba da vode brigu, jer i Allah
njih titi."1 I hadis Allahovog Poslanika, sallahu alejhi ve sellem:
"ena je pastirica u kui njenog mua i bie pitana o svom
stadu."2
2. Boraviti u kui svoga mua i iz nje izlaziti samo sa njegovim znanjem
i dozvolom, obarati pogled, govoriti sputenim glasom, uvati ruke od
nevaljalih djela, jezik od bestidna govora i prostakluka i biti utiva i
paljiva prema muevim roacima, na to ukazuju rijei Uzvienog:
"A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o
stidnim mjestima svojim, i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih
vidi ita osim onoga to je ionako spoljanje:"3
3. Lijepo prema njemu postupati, pridravajui se rijei Uzvienog:
"One imaju isto toliko prava kolko i dunosti, prema zakonu samo,
muevi imaju prednost pred njima za jedan stepen."4 Biti njena
prema njemu, rijeju, djelom i u zabavi.
4. Ne odbijati mua u postelji, kada eli da joj prie, jer je Allahov
Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao: "Kada ena zanoi
odvojivi se od mua u postelji, proklinju je meleci sve dok ne
svane."5 ena treba da se uljepa svome muu kao to se i on treba za
njoj da se uljepa.
1
2
3
4
5
En-Nisa 34.
Buharija, Knjiga o duma namazu, poglavlje: Duma u selima i gradovima, broj
853, i Muslim, Knjiga o upravi, poglavlje: Vrijednost pravednog imama, broj 1829,
u sklopu dugog hadisa, a tekst hadisa je od Buharije.
En-Nur 31.
El-Bekare 228.
Muslim, Knjiga o braku, poglavlje: Zabrana odbijanja mua u postelji, broj 1436.
56

prema roacima
Odravanje rodbinskih veza je djelo sa kojim je Uzvieni Allah
zadovoljan i za koje daje nagradu na Ahiretu, kao to je ono uzrok poveanja
nafake i imetka na dunjaluku. Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, je
rekao: "Ko voli da mu se povea opskrba i produi ivot neka odrava
rodbinske veza."1 Pod rodbinskim vezama se podrazumijeva srodstvo po
porijeklu i po tatinstvu. Obaveza muslimana prema roacima je: initi im
dobroinstvo, biti milostiv, blago postupati prema slabim od njih, udjeljivati
siromanom, ukazati poast bogatom, obii bolesnog, voditi rauna o
njihovom stanju i uvati se prekidanja veza sa njima i ako oni prekinu, jer u
tome je estoka prijetnja zabrana ulaska u Dennet, jer je preneeno od
Dubejr ibn Mut'ima, radijallahu anhu, da je uo Vjerovjesnika, sallahu alejhi
ve sellem, da je rekao: "Nee ui u Dennet onaj ko kida rodbinske veze."2
Ako je roak komija, njegovo pravo je jae od onog koji nije komija,
jer on ima pravo komiluka i pravo srodstva. U tom smislu Uzvieni veli: "I
Allahu se klanjajte i nikoga Njemu ravnim ne smatrajte! A roditeljima
dobroinstvo inite, i roacima, i siroadi, i siromanima, i komijama
blinjim, i komijama daljnjim."3 Zbog toga se daje prednost u pravu
izdravanja blinjem u odnosu na daljnjeg, pa blii roak ima vee pravo nego
daljnji. Rekao je Uzvieni: "Pitaju te kome e udjeljivati. Reci: 'Imetak koji
udjeljujete neka pripadne roditeljima, i roacima.'"4
Islam oporuuje da se odravaju rodbinske veze, pa makar srodstvo bilo
sa nevjernikom, jer Abdullah ibn 'Amr ibn El-'As, radijallahu anhuma, kae da
je uo Allahovog Poslanika, sallahu alejhi ve sellem, da je rekao: "Zaista,
1
3
4
Buharija, knjiga: Knjiga o adabima, poglavlje: Kome se povea opskrba odravanjem rodbinskih veza, broj 5986, i Muslim, Knjiga o dobroinstvu i odravanju
rodbinskih veza, poglavlje: Odravanje rodbinskih veza, broj 2557.
Buharija, Knjiga o adabima, poglavlje: Grijeh kidanja rodbinskih veza, broj 5984, i
Muslim, Knjiga o dobroinstvu i odravanju rodbinskih veza, poglavlje:
Odravanje rodbinskih veza i zabrana njihovog kidanja, broj 2556.
En-Nisa 36.
El-Bekare 215.
57
rodbina mog oca nisu moji prijatelji, nego su moji prijatelji Allah i dobri
vjernici, meutim oni su moji roaci, pa odravam sa njima rodbinske
veze inei im dobroinstvo koje prilii rodbini."1
Buharija, Knjiga o adabima, poglavlje: Odravanje rodbinskih veza injenjem dobroinstva koje prilii rodbini, broj 5990, i Muslim, Knjiga o imanu, poglavlje:
Prijateljevanje sa vjernicima, broj 215, s tim da Muslim nije spomenuo: 'meutim
oni su ...' do kraja hadisa.
58

prema komijama
Islam ui muslimana da unapreuje imanske veze sa svim ljudima koji
su u njegovoj blizini bilo to kod kue, u radnji, na poslu, na putovanju ili bilo
kojoj drugoj prilici, jer Uzvieni veli: "I Allaha oboavajte i nikoga Njemu
ravnim ne inite! A roditeljima dobroinstvo inite, i roacima, i siroadi, i
siromanima, i komijama blinjim, i komijama daljnjim, i drugovima, i
putnicima-namjernicima, i onima koji su u vaem posjedu."1
Islam je dao komiji ogroman znaaj, to potvruju rijei Allahovog
Poslanika, sallahu alejhi ve sellem: "Dibril mi je toliko preporuivao da
pazim na komiju, da sam mislio da e ga uvrstiti meu nasljednike."2
Islam podstie na lijep odnos prema komiji kroz mnoge dunosti prema
njemu, a neke od njih su:
1. Ne uznemiravati ga ni rijeima ni postupcima, jer je islam zabranio
sve ono ime se uznemirava komija. U tom smislu prenosi Ebu
Hurejre, , da je Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao:
"Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka ne uznemirava svoga
komiju."3 Nije dozvoljeno da ga uznemirava, da baca u njegovo
dvorite smee, da ga psuje i vrijea, da ga ljuti, da baca pogled na
ono to je zabranjeno (ensku eljad i slino) udei za tim, ili da
nasrne na njegovu kuu u njegovom odsustvu ili prisustvu.
2. initi mu dobroinstvo, uvaavati ga i cijeniti koliko je to mogue, jer
je Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ko vjeruje u
Allaha i Sudnji dan, neka bude susretljiv prema svome komiji."4
1
2
En-Nisa 36.
Muslim, Knjiga o dobroinstvu i odravanju rodbinskih veza i adabima, poglavlje:
Oporuka o lijepom ophoenju prema komiji, broj 2624.
Buharija, Knjiga o rekaiku, poglavlje: uvanje jezika, broj 6475, i Muslim, Knjiga
o imanu, poglavlje: Podsticanje na briljivost prema komiji i gostoljubivost, br. 48.
Muslim, Knjiga o imanu, poglavlje: Podsticanje na briljivost prema komiji i
gostoljubivost, broj 47.
59
3. Raspitivati se o njegovom stanju i uestvovati sa njim u hranjenju i

odijevanju, o ovome nam govori Ebu Zerr, radijallahu anhu, prenosei
da mu je Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao: "Kada
kuha mesnu orbu, dolij malo vie vode, pa od nje podijeli i
svojim komijama."1
Muslim, Knjiga o dobroinstvu i odravanju rodbinskih veza i adabima, poglavlje:

Oporuka o lijepom ophoenju prema komiji, broj 2625.
60

prema prijateljima
Musliman treba da bude briljiv pri odabiranju prijatelja, jer prijatelj ima
velik uticaj na njegov ivot i ponaanje. Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve
sellem, nam objanjava koliki uticaj na ovjeka ima dobar i lo prijatelj,
rekavi: "Primjer dobrog i loeg prijatelja je kao onaj koji nosi miris misk
i onaj koji pue u kovaki mijeh. Onaj koji nosi miris misk ili e ti ga
poklonit, ili e ga kupiti od njeg, ili e osjetit od njeg ugodan miris. A
onaj koji pue u kovaki mijeh ili e ti zapaliti odjeu, ili e osjetit od
njeg neugodan miris."1
Musliman treba svoje ophoenje sa prijateljima izgraivati na principu
ljubavi i mrnje u ima Allaha. Uzvieni Allah je obeao onima koji se u
Njegovo ime vole da e ih staviti u Svoj hlad, na Dan kada nee biti drugog
hlada do Njegovog hlada. Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, je rekao
u hadisu o sedmorici koje e Allah staviti u Svoj hlad, na Dan kada nee biti
drugog hlada do Njegovog hlada: "Dvojica ljudi koji se u ime Allaha vole,
pa se u to ime sastaju i rastaju."2
U drugom hadisu, Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, je rekao:
"Kod koga se nau tri osobine osjetie slast imana: da mu Allah i Njegov
Poslanik budu drai od svega drugog, da voli ovjeka ni zbog ega drugog
osim radi Allaha i da mrzi da se vrati u nevjerstvo nakon to ga je Allah
izbavio iz njega kao to mrzi da bude baen u vatru."3
Imansko bratstvo, koje ne donosi osim dobro, diktira obavezu davanja
savjeta prijatelju i njegovom potpomaganju u stvarima vjere i dunjaluka, pa
tako, ne razgovara sa njim osim o dobru, uva njegove tajne i ne otkriva
njegove mahane, oprata mu njegove greke i ne obazire se na njegove
propuste.
1
2
Buharija, Knjiga o trgovini, Poglavlje o mirisu i prodaji miska, broj 2101.

Muslim, Knjiga o zekatu, poglavlje: Vrijednost skrivanja (pri udjeljivanju) sadake,
broj 1031.
Buharija, Knjiga o imanu, poglavlje: Slast imana, broj 16, i Muslim, Knjiga o
imanu, a tekst hadisa je: "Kod koga se nau tri osobine ...", broj 43 i 67.
61
A lo prijatelj se prepoznaje po tome to ukazuje muslimanu na zlo,

otkriva njegove slabosti, prlja njegovu bistrinu, odvodi ga u zabludu i vue ga
u propast, a u tom smislu su i rijei Uzvienog: "Kamo sree, teko meni, da
toga i toga za prijatelja nisam uzeo, on me je od Kur'ana odvratio nakon to
mi je priopen bio."1
El-Furkan 28-29.
62

prema muslimanima
Veza koja spaja muslimana sa njegovim bratom muslimanom, ma koje
nacije i boje koe bio i kojim jezikom govorio, je veza vjerovanja u Allaha, u
tom smislu Uzvieni veli: "Vjernici su samo braa."1
Musliman treba da ispunjava prema svome bratu muslimanu odreena
prava i obaveze, kao to kae Poslanik, sallahu alejhi ve sellem: "Musliman je
prema muslimanu duan pet stvari: ... ."2 Vjernik je vrsto ubijeen,
ispunjavajui ta prava i obaveze, da je to svojevrstan vid ibadeta kroz koji se
pribliava Uzvienom Allahu.
Musliman prema svome bratu

muslimanu duan je sljedee:
1. Kada se sa njim sretne, pozdraviti ga rijeima: Es-selamu alejkum ve
rahmetullahi ve berekatuhu! (Neka je mir i Allahova milost i blagoslov na
vas!) Jer Poslanik, sallahu alejhi ve sellem kae: "Nazivaj selam i onome
koga zna i onome koga ne zna."3 Pozdravljeni e mu odgovoriti rijeima:
Ve alejkumusselamu ve rahmetullahi ve berekatuhu (Neka je i na vas mir,
Allahova milost i berekat), slijedei rijei Uzvienog Allaha. "Kada
pozdravom pozdravljeni budete, ljepim od njega otpozdravite ili ga odvratite
istim!"4 A zatim se sa njim rukuje, to ostavlja velik trag na obojicu, jer
Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, kae: "Nema dvojice muslimana koji se,
kada se sretnu, pozdrave i rukuju, a da im, i prije nego to se rastanu,
nee biti oproteno."5
1
2
4
5
El-Hudurat 10.
Buharija, Knjiga o denazi namazu, poglavlje: Naredba o ispraanju denaze, broj
1240.
Muslim, Knjiga o imanu, poglavlje: Pojanjenje da djela u islamu imaju razliite
vrijednosti i navienje najboljih djela, broj 39.
En-Nisa 86.
Ibn Made, Knjiga o adabima, Poglavlje o rukovanju, broj 3703, a ejh Albani je
hadis ocijenio kao vjerodostojan.
63
2. Kada se razboli, obii ga i zamoliti Allaha za njegovo ozdravljenje.

Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, kae: "Uzvieni Allah e rei na
Sudnjem danu: 'Sine Ademov, bio sam bolestan pa me nisi obiao.' A on
e rei: 'Gospodaru, kako u te obii a Ti si Gospodar svjetova?' Kae
Uzvieni: 'Zar nisi znao da je moj rob taj i taj bio bolestan, pa ga nisi
obiao, zar nisi znao da si ga obiao da bi Me naao kod njega?'"1 I kae u
drugom hadisu, podstiui na obilaenje bolesnog: "Zaista, kada musliman
obie brata muslimana, neprestano je u dennetu (tj. ubire plodove
denneta) sve dok se ne vrati."2
3. Dovi za njega kada kihne, nakon to uje da je rekao: ) (
Elhamdullilahi (Hvala Allahu), rei e: ) ( Jerhamukellahu (Allah ti

se smilovao), a ovaj koji je kihnuo e odgovoriti: ) (
Jehdikumullahu ve juslihu balekum (Allah vas uputio i vae stanje popravio),
pridravajui se Poslanikovih, sallahu alejhi ve sellem, rijei: "Kada neko od
vas kihne, neka kae: ELHAMDULILLAH (hvala Allahu), i neka mu
kae njegov brat ili prijatelj: JERHAMUKELLAH (Allah ti se smilovao),
a kad mu kae jerhamukellah, neka mu odgovori: JEHDIKUMULLAHU
VE JUSLIHU BALEKUM (neka vas Allah uputi i popravi vam stanje)."3
4. Uestvuje sa njim u njegovim radosnim trenucima, a ako ga pozove
na gozbu, odazove se, jer Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, kae: "Najgora
hrana je gozbenska hrana sa koje se odbijaju oni koji bi doli a pozivaju
oni koji ne ele doi, a onaj ko se ne odazove pozivu na gozbu, otkazao je
poslunost Allahu i Njegovom Poslaniku."4
5. Posavjetovati ga u sluaju da zatrai savjet po bilo kom pitanju,
objasniti mu dobro ili zlo u shodno tom vienju po tom pitanju i posavjetovati
1
3
4
Muslim, Knjiga o dobroinstvu, odravanju rodbinskih veza i adabima, poglavlje:

Vrijednost obilaenja bolesnog, broj 2569.
Vrijednost obilaenja bolesnog, broj 2568.
Buharija, Knjiga o adabima, poglavlje: ta se kae onom ko kihne, broj 6224.
Muslim, Knjiga o braku, poglavlje: Naredba odazivanja pozivu na gozbu, broj
1432.
64
ga ako vidi da mu je potreban savjet, rukovodei se rijeima Allahovog

Poslanika, sallahu alejhi ve sellem: "Kada neko od vas svoga brata upita za
savjet, neka mu ga da."1 Drugom prilikom je Allahov Poslanik, sallahu alejhi
ve sellem, rekao: "Vjera je savjet." Upitan kome, odgovorio je: "Allahu,
Njegovoj knjizi, Njegovom Poslaniku, voama muslimana i muslimanima,
uope."2 A to je zbog toga to vjernik eli svome bratu ono to eli i samom
sebi, a ne voli da ga zadesi ono to ne bi volio da se desi njemu, postupajui
po rijeima Allahovog Poslanika, sallahu alejhi ve sellem: " Niko od vas nee
biti pravi vjernik sve dok ne bude volio svome bratu ono to voli samom
sebi."3
Islam poziva lanove drutvene zajednice na uvanje imanskih veza,
kao to poziva da se prevazie ono to prijeti kidanju tih veza i izlae ih
potresu. Zbog toga islam zabranjuje da musliman izbjegava svoga brata vie
od tri dana, jer je Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao: "Nije
dozvoljeno muslimanu da ne govori sa svojim bratom muslimanom vie
od tri dana, sretnu se pa jedan od drugog okree glavu, a bolji od njih
dvojice je onaj koji prvi nazove selam."4
6. Ne nanosi mu zlo i ne ini mu nita to mu nije drago, u njegovom
imetku, krvi ili asti, jer je Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao:
"Muslimanu je sve to musliman ima sveto (nepovredljivo): njegova krv,
njegov imatak i njegova ast."5 A drugom prilikom je rekao: "Psovanje
muslimana je grijeh, a borba protiv njega je kufr (nevjerstvo)."6
2
3
Buharija, Knjiga o trgovini, poglavlje: Da li mjetanin da prodaje za stranca bez

naplate, i da li da ga pomogne ili posavjetuje, 68. poglavlje, broj 2157.
Muslim, Knjiga o imanu, poglavlje: Vjera je savjet, broj 55.
Buharija, Knjiga o imanu, poglavlje: Od imana je da voli svom bratu ono to voli
samom sebi, broj 13.
Buharija, Knjiga o dobroinstvu i odravanju rodbinskih veza, poglavlje: Zabrana
izbjegavanja vie od tri dana bez opravdanog erijatskog razloga, broj 2559.
Muslim, Knjiga o dobroinstvu i odravanju rodbinskih veza, poglavlje: injenje
zuluma muslimanu, ostavljanje na cjedilu, omalovaavanje, njegova krv, ast i
imetak su zabranjeni, broj 2564.
Muslim, Knjiga o imanu, poglavlje: Pojanjenje rijei Vjerovjesnika, sallahu alejhi
ve sellem, psovanje muslimana, broj 64.
65
7. Pomoi mu i ne ostavljati ga na cjedilu u sluaju bilo kakve potrebe,

rukovodei se rijeima Allahovog Poslanika, sallahu alejhi ve sellem: "Ko
pomogne bratu muslimanu kada mu je potrebna pomo, i Allah e njemu
pomoi kada mu bude potrebna pomo."1 I njegovim rijeima, sallahu
alejhi ve sellem, u drugom hadisu: "Pomozi svome bratu, bilo da ini
nepravdu ili je njemu uinjena nepravda. Ako ini nepravdu, neka mu
zabrani, jer je to pomaganje njemu, a ako mu je uinjena nepravda, neka
mu pomogne."2

Zabrana zuluma, broj 2580.
Buharija, Knjiga o albama, poglavlje: Pomozi brata bio on zalim ili mazlum, broj
2444.
66
23 - Adabi islamskog misionarstva

Islamski daija (misionar) poziva ka Allahu i dostavlja istinu
opominjanjem nemarnog, poduavanjem neznalice i upuivanjem zalutalog.
Uzvieni Allah veli: "A ko govori ljepe od onoga koji poziva Allahu, koji
dobra djela ini i koji govori: 'Ja sam doista musliman.'"1
Davet (islamsko misionarstvo), u opem smislu, ima svoje metode i
adabe kojih treba da se dri daija da bi njegova dava (misija) urodila plodom.
Najvaniji adabi i metode su sljedee:
1. Naorunati se znanjem o onome u to se poziva, u tom smislu kae
Uzvieni: "Znaj da nema boga sim Allaha! Trai oprosta za svoje grijehe."2
2. Primjena onog to se nauilo, i praktikovanje onog to je Uzvieni
Allah naredio, a u protivnom bie od onih na koje se odnose rijei Uzvienog:
"O kako je Allahu mrsko kad govorite rijei koja djela ne prate."3 Ili: "Zar
da od drugih traite da dobra djela ine, a da pri tome sebe zaboravljate, vi
koji Knjigu uite? Zar se opametiti neete?"4 Jer smisao daveta je injenje
dobra i popravljanje stanja a ne da daija radi ono to drugima zabranjuje, u
tom smislu kae Uzvieni spominjui rijei uajba, alejhisselam: "Ja ne elim
da inim ono to vama zabranjujem, jedino elim da uinim dobro koliko
mogu, a uspjeh moj zavisi samo od Allaha, u Njega se uzdam i Njemu se
obraam."5
3. Biti blag u ophoenju sa ljudima, bez surovosti, grubosti i
plahovitosti, jer je Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao: "Olakavajte a ne oteavajte, obveseljavajte a ne otjeravajte."6
1
2
3
4
5
6
El-Fussilet 33.
Muhammed 19.
Es-Saff 3.
El-Bekare 44.
Hud 88.
Muslim, Knjiga o dihadu i vojnom pohodu, Poglavlje o naredbi da se olakava i da
se ostavi otjerivanje, broj 1733.
67
4. Podnositi ono to se sree na putu daveta, kao to je inaenje i

vrijeanje, biti strpljiv prema onome koga poziva i ne pourivati rezultate
daveta, odazivajui se rijeima Uzvienog: "Ti izdri kao to su izdrali
odluni poslanici i ne trai da im kazna to prije doe."1
5. Uzeti ispravan menhed (metod ili put) u davetu: ponekad pozivati
mudro, ponekad lijepim savjetom i katkad lijepom raspravom, jer Uzvieni
Allah veli: "Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s
njima se na najljepi nain raspravljaj."2 Jer ima ljudi sa kojima nema
uspjeha u davetu osim mudrim pozivanjem, dok se drugima ne smeka srce
osim sa lijepim savjetom ili vazom, a ima i ljudi koji trae dokaz i hoe da
vode raspravu koja e ih odvesti do istine.
1
2
El-Ahkaf 35.
En-Nahl 125.
68
24 - Adabi traenja znanja

Islam podstie na traenje znanja, u tom smislu Allahov Poslanik,
sallahu alejhi ve sellem, je rekao: "Ko se uputi putem traei na njemu
znanje, Allah e mu olakati put u Dennet. Nee se sastati vjernici u
Allahovoj kui, itajui Allahovu Knjigu i meusobno je prouavajui, a
da se nee na njih spustiti smirenost, prekrit ih milost, okruit ih meleci i
da ih Allah nee spomenuti melecima koji su kod Njega."1
Prvo sa ime treba poeti onaj koji trai znanje je donoenje valjanog
nijjeta, da radi Allaha i Njegovog zadovoljstava trai znanje, jer je Allahov
Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, je rekao: "Onaj ko stie znanje sa kojim
se trai Allahovo lice, nizbogeg drugog osim da bi dobio neku
dunjaluku korist, nee osjetiti miris Denneta na Sudnjem danu."2 I treba
da izuava korisne i dozvoljene nauke, a da ostavi zabranjene, kao to su: sihr,
proricanje budunosti, proizvodnja alkohola i druge zabranjene nauke koje
odvraaju od zikrullaha (spominjanja Allaha), poput muzike i njoj slinog, jer
Uzvieni Allah veli: "I povode se za onim to su ejtani o Sulejmanovoj
vladavini kazivali. A Sulejman nije bio nevjernik, ejtani su nevjernici uei
ljude vradbini ... ."3 A Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, je rekao:
"Allahu moj, utjeem Ti se od znanja koje ne koristi, srca koje ne
strahuje, due koja se ne zasiuje i dove koja se ne prima."4
Strah od Uzvienog Allaha i ostavljanje grijeha je prvi cilj traenja
znanja, a sama bogobojaznost je put da se stekne istinsko znanje, jer Uzvieni
veli: "I bojte se Allaha, i Allah e vas pouiti."5
Nuno je da potuje ejha, da se dri lijepih adaba i bude dostojanstven
prilikom prisustvovanja na naunim halkama, da bi stekao veliko znanje, jer je
1
3
4
Muslim, Knjiga o zikru i dovi, poglavlje: Vrijednost okupljanja radi itanja plemenitog Kur'ana i zikrenja, broj 2699.
Ibn Made Knjiga o predgovoru, poglavlje: Korist znanja i rada po njemu, broj 252,
a ejh Albani je hadis ocijenio vjerodostojnim.
El-Bekare 102.
Muslim, Knjiga o zikru i utjecanju od zla onog to je radio, poglavlje: Utjecanje od
zla onog to je radio i onog to nije radio, broj 2722.
El-Bekare 282.
69
Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao: "Uite nauku, pouite se

smirenosti i dostojanstvu, budite ponizni prema onome to uite i nemojte
biti oholi uenjaci."1
Kada se uvjeba u nekoj nauci i postane u njoj kompententan treba
poeti sa pouavanjem drugih, jer je Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao:
"Neka Allah da udoban ivot ovjeku koji uje od mene hadis pa ga
zapamti, a zatim ga prenese onako kako ga je uo."2 I nije mu dozvoljeno
sakriti znanje, na to upuuju rijei Allahovog Poslanika, sallahu alejhi ve
sellem: "Ko bude upitan o znanju koje zna, pa ga sakrije, bie zauzdan na
Sudnjem danu uzdama od vatre."3
Treba da se uva davanja fetvi4 bez znanja, ako ima potrebe za izdavanje
fetvi, a ako o odreenom pitanju nema znanja, dovoljno je da kae onome ko
pita: ne znam, kao to je bila praksa selefu-s-saliha (dobrih prethodnika).
Biljei Muslim da je Ibn-Mes'ud, radijallahu anhu, rekao: "O ljudi, ko neto
zna, neka o tome govori, a ko ne zna, neka kae: 'Allah najbolje zna'. Zaista,
vid znanja je da ovjek kae za ono to na zna: Allah najbolje zna."5
1
2
3
4
5
Buharija, Knjiga o dijelovima imana, poglavlje o irenju znanja, broj 1789.

Ahmed, Musned Medinjana, hadis od Dubejr ibn Mut'ima, broj 16859.
Ebu Davud i Tirmizi, poglavlje: Ono to je preneano o skrivanju znanja, broj
2573, i Tirmizi je hadis ocijenio kao hasen.
fetva erijatsko pravno rjeanje o nekom pitanju
Muslim, Knjiga o osobinama munafika i propisa o njima, poglavlje: Suretu EdDuhan, broj 2798.
70
25 - Adabi lijepog ponaanja prilikom

traenja doputenja za ulazak
Islam je vodio rauna da objasni adabe traenja doputenja za ulazak u
kuu i naredio muslimanu da se njima okiti, a na to upuuju rijei Uzvienog:
"O vjernici, u tue kue ne ulazite dok doputenje ne zatraite i dok ukuane
ne poselamite, to van je bolje, da bi ste se opomenuli."1 A u drugom ajetu
Uzvieni veli: "A kada djeca vaa dostignu spolnu zrelost, neka onda uvijek
trae doputenje za ulazak, kao to su traili doputenje oni stariji od njih."2
A dozvoljeno nam je ulaziti u mjesta u kojima su nae stvari, kao to su:
pijace, trgovake radnje i javana mjesta, ukoliko nema uvara koji brane
ulazak. Kae Uzvieni: "Nije vam grijeh da ulazite u nenaseljane zgrade, u
kojima se nalze stvari vae, a Allah zna ono to javno pokazujete i ono to
krijete."3
Kada onaj koji trai doputenje stoji ispred vrata, treba da mu vrata budu
sa desne ili lijeve strane, ne treba da stoji licem naspram vrata i usmjeriti
pogled kada ih otvori, tako je praktikovao Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve
sellem. Prenosi se da je Abdullah ibn bisr, radijallahu anhu, rekao: "Kada bi
Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, doao nekome na vrata, priao bi sa
strane od zida kue, a ne licem naspram vrata."4 To je zbog toga to je treanje
doputenja propisano radi obaranja pogleda i zatite stidnih mjesta. Preneeno
je u hadisu Sehl ibn S'ada, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallahu
alejhi ve sellem, rekao: "Zaista, traenje doputenja je propisano radi
pogleda."5
Poslije toga, treba nazvati selam i traiti doputenje, a nije ispravno
traiti doputenje prije nazivanja selama. Ovo je preneeno u Vjerovjesnikovoj, sallahu alejhi ve sellem, uputi: od Amr ibn Ebi-Sufjana, od Amr ibn
1
2
3
4
5
En-Nur 27.
En-Nur 59.
En-Nur 29.
Ahmed, Musned amijin, hadis od Abdullah ibn Bisra el-Mazinija, broj 17844.
Muslim, Knjiga o adabima, poglavlje: Zabrana gledanja u ono to je unutar tue
kue, broj 2156.
71
Abdullaha ibn Safvana, od Keledete ibn Hanbela da ga je Safvan ibn Umejje

poslao Vjerovjesniku, sallahu alejhi ve sellem, sa obinim mlijekom, prvim
mlijekom ovce i sitnim krastavcem, a on je bio u vrhu doline. Pria Katade:
"Uao sam kod Poslanika, sallahu alejhi ve sellem, a da ga nisam poselamio
niti traio doputenje, pa je rekao: 'Vrati se i reci: Esselamu alejkum, mogu
li ui?' A to je bilo nakon to je Safvan primio islam." 1
Ako mu se kae: ko je, treba da se predstavi i spomene ime ili nadimak
po kojem je poznat, a ne da kae neto nejasno, poput: ja i slino. Vjerovjesnik, sallahu alejhi ve sellem, nije volio da onaj koji kuca pri odgovoru
kae: ja, jer 'ja' ne otkriva njegov identitet niti njegovu linost. Prenosi se od
Dabira, radijallahu anhu, da je rekao: "Otiao sam Vjerovjesniku, sallahu
alejhi ve sellem, pa sam pokucao na vrata. Upitao je : 'Ko je?' Odgovorio sam:
'Ja.' On ponovi: 'Ja, ja!!!', kao da mu nije bilo drago."2
Ne treba vie od tri puta traiti doputenje, jer je Allahov Poslanik,
sallahu alejhi ve sellem, rekao: "Tri puta se trai doputenje, pa ako ti se
dopusti, ui, u protivnom se vrati."3
Kada zatrai doputenje i kae mu se: "Vrati se!", treba da se vrati a da
ne osjeti nikakvo ponienje, jer se on time odazvao Allahovoj naredbi: "A ako
vam se rekne: 'Vratite se!', vi se vratite, to vam je najednije, a Allah zna
ono to radite."4
Traenje doputenja od oeva i majki je obavezno za one koji su unutar
kue, kao to su: sluge i maloljetna djeca, u tri vremenska perioda: prvi prije
sabah namaza, drugi u podne ili u vrijeme kailule (popodnevnog odmora),
trei poslije jacije namaza. Ova tri perioda su vrijeme kada se ovjek osami
sa svojom suprugom, pa je zabranjen, gore spomenutim, ulazak bez dozvole
da ne bi vidjeli ono to je Allah naredio da se uva. A u ostalim vremenskim
1
Tirmizi, Knjiga o traenju doputenja, poglavlje: Ono to je preneeno o nazivanju

selama prije traenja doputenja, broj 2710, kae ejh albani: "Hadis je sahih."
Buharija, Knjiga o traenju doputenja, poglavlje: Ko kae: Ko je? A on odgovori:
Ja, broj 6250.
Buharija, Knjiga o traenju doputenja, poglavlje: Traenje doputenja je tri puta,
broj 6244.
En-Nur 28.
72
periodima nema bojazni za ovakvo iskuenje, pa im je dozvoljen ulazak kod

oava i majki. Uzvieni veli: "O vjernici, neka od vas u tri sluaja zatrae
doputenje da vam uu oni koji su u posjedu vaem i oni koji jo nisu polno
zreli: prije jutarnje molitve, i kada u podne odloite odjeu svoju, i poslije
obavljanja none molitve. To su tri doba kada niste obuani, a u drugo doba
nije ni vama ni njima grijeh, ta vi jedni drugima morate ulaziti. Tako vam
Allah objanjava propise! A Allah sve zna i mudar je."1
En-Nur 58.
73
26 - Adabi ophoenja sa nevjernicima

Musliman vjeruje da su sve vjere mimo islama neispravne, da su njihovi
sljedbenici na stranputici i da je jedina prava i ispravna vjera islam i da je ona
vjera cijelog ovjeanstva. Vid potpunosti ove vjere je u tome to nam je
pojasnila nain ophoenja muslimana sa nevjernicima, a sastoji se u
sljedeem:
1. Ne odobrava i nije zadovoljan sa njegovim nevjerstvom, jer je
zadovoljstvo sa kufrom kufr.
2. Prezire ga Allahovim prezirom, jer su i ljubav i mrnja u ime Allaha,
i sve dok ga Allah zbog njegova nevjerstva prezire, i musliman ga je duan, u
ime Allaha, prezirati.
3. Ne uzima ga za prijatelja i prema njemu ne pokazuje naklnost, jer
Uzvieni veli: "Neka vjernici ne uzimaju za prijatelje nevjernike pored
vjernika."1 I kae: "Ne treba da ljudi koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju,
budu u ljubavi sa onima koji sa Allahu i Poslaniku Njegovu suprostavljaju,
makar oni bili, oevi njihovi, ili sinovi njihovi, ili braa njihova, ili roaci
njihovi."2
4. Uprkos tome, prema njemu pravedno postupa i ini mu dobro,
ukoliko se ne bori protiv islama i muslimana, jer Uzvieni veli: "Allah vam
ne zabranjuje da inite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne
ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zaviaja vaeg ne izgone. Allah,
zaista, voli one koji su pravini."3
5. Muslimanu je dozvoljeno jesti njegovu hranu i primiti od njeg hediju,
ako je kitabija (kranin ili jevrej), jer Uzvieni veli: "Od sada vam se
dozvoljavaju sva lijepa jela, i dozvoljavaju vam se jela onih kojima je data
Knjiga, i vaa jela su njima dozvoljena."4 I jer je Poslanik, sallahu alejhi ve
1
2
3
4
Ali Imran 28.

El-Mudadele 22.
El-Mumtehine 8.
El-Maide 5.
74
sellem, u vjerodostojnom hadisu, bio pozvan na gozbu kod jevreja u Medini,

pa se odazivao pozivu i jeo ono to mu je ponueno.
6. Nije dozvoljeno udavati vjernice za kitabije, jer je Uzvieni zabranio
vjernici da se uda za nevjernika, uopeno: "One njima nisu doputene, niti
su oni njima doputeni (tj. mnogoboci)."1 I kae Uzvieni: "Ne enite se
mnogobokinjama dok ne postanu vjernice, uistinu je robinja vjernica bolja
od mnogobokinje, makar vam se i sviala. Ne udavajte vjernice za
mnogoboce dok ne postanu vjernici."2 Dok je muslimanu dozvoljeno
oeniti kitabijku, jer Uzvieni veli: "Od sada vam se dozvoljavaju sva lijepa
jela, i dozvoljavaju vam se jela onih kojima je data Knjiga, i vaa jela su
njima dozvoljena, i estite vjernice su vam dozvoljene, i estite keri onih
kojima je data Knjiga prije vas, kada im vjenane darove njihove dadete s
namjerom da se s njima oenite, a ne da sa njima blud inite i da ih za
priljenice uzmete."3
7. Ono sa ime musliman susree tokom mijeanja sa kitabijom,
pojasnio nam je Zakonodavac propise onoga to bi moglo da se desi meu
nama i njima, na primjer:
Kada kihne i zahvali Allahu, treba mu kazati: Jehdikumullahu ve
juslihu balekum! (Allah vas uputio i popravio vam vae stanje!), a ne
treba mu kazati: Jerhamukellahu!, jer se deavalo da su jevreji
namjerno kihali pred Allahovim Poslanikom, sallahu alejhi ve sellem,
nadajui se da e im odgovoriti rijeima: Jerhamukellahu! (Allah vam
se smilovao) Meutim, Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, im
je govorio: Jehdikumullahu ve juslihu balekum! 4
Ne nazivati mu prvi selam, kada se sretne sa njim, a ako on njega
poselami, otpozdraviti mu rijeima: Ve alejkum! (I vama!), jer je
Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao: "Kada vas
poselame sljedbenici Knjige, recite im: 'Ve alejkum!'"5
1
El-Mumtehine 10.
El-Bekare 221.
3
El-Maide 5.
4
Ahmed, Musned Kufijin, hadis od Ebu Muse el-E'arija, broj 19920.
5
Buharija, Knjiga o traenju doputenja, poglavlje: Kako otpozdraviti zimijama,
broj 6288.
2
75
Ne ostavljati mu sredinu puta, ako ga sretne na putu na kojem je

guva, jer se to smatra iskazivanjem poasti i potovanja, a na to
ukazuju rijei Allahovog Poslanika, sallahu alejhi ve sellem:
"Nemojte prvi jevrejima i kranima nazivati selam, a kada nekog
od njih na putu sretnete, natjerajte ga na njegov tjenji dio."1
Musliman se ponosi onim to mu je vjerom propisano, poput odjee i

slino, te ne oponaa nevjernika u onom to nije nuno, jer je Allahov
Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ko oponaa neki narod,
od je od njih."2 Nego nastoji da se razlikuje od njega i da ima
drugaiju odjeu, jer je Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem,
rekao: "Razlikujte se od murika (mnogoboaca). Putajte brade i
podrezujte brkove."3
Buharija, Knjiga o traenju doputenja, poglavlje: Kako otpozdraviti zimijama sa

selamom, broj 6257.
Ebu Davud, Knjiga o odijevanju, poglavlje: Oblaenje odjee po kojoj se postaje
poznat, broj 4031, a kae ejh Albani: "Hadis je hasen sahih."
Muslim, Knjiga o istoi, poglavlje: Prirodna uroena svojstva, broj 257.
76

prema ivotinjama
Od uzvienih islamskih ciljeva je odgoj Muhammedovog, sallahu alejhi
ve sellem, Ummeta na plemenitim adabima i pohvalnim svojstvima. Samilost,
u Allahovoj vjeri, nije ograniena samo na ljudsku vrstu, nego ona obuhvata i
blagonaklonost prema ivotinjama njihovim hranjenjem i pojenjem. Pa kada
su gladne, nahrani ih i kada su edne, napoji ih, jer je Allahov Poslanik,
sallahu alejhi ve sellem, rekao u hadisu kojeg prenosu Ebu Hurejre, radijallahu
anhu: " Idui putem neki ovjek jako je oednio, pa kad nae bunar, sie
u njega i napi se vode, a zatim izae. Kad odjedanput pas, od ei isplazio
jezik i jede vlano tlo. 'Ovog psa je snala jaka e kao to je i mene bila
snala', ree taj ovjek, te sie u bunar i napuni svoju cipelu vodom, a
zatim je stavi u svoja usta da bi se popeo, te napoji psa. Uzvieni Allah mu
se zahvali i oprosti grijehe." Rekoe ashabi: "Allahov Poslanie, zar u
injenju dobroinstva prema ivotinjama imamo nagradu?" a on odgovori: "U
injenju dobroinstva svakom ivom hajvanu ovjek ima nagradu."1
Zabranjeno je muenje ivotinja na bilo koji nain, bilo to zatvaranjem,
izgladnjivanjem i slinim, jer je Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem,
rekao: "Kanjena je ena zbog make koju je zatvorila sve dok nije umrla,
pa je zbog nje ula u vatru. Nije je hranila ni pojila kada ju je zatvorila,
niti ju je pustila da jede gmizavce i insekte."2
Samilost prema ivotinjama, u islamu, ide do te mjere da da trai da se
bude paljiv prilikom klanja i da se ubijaju na nain kako je preneeno u
sunnetu Resulullaha, sallahu alejhi ve sellem, jer je Allahov Poslanik, sallahu
alejhi ve sellem, rekao: "Allah je u svemu propisao da se lijepo postupa. Pa,
kada ubijate, ubijajte na lijep nain, a kada koljete, prekoljite to
spretnije, prethodno dobro naotrite no i rasteretite ivotinju."3
1
2
3
Muslim, Knjiga o selamu, pogl.: Vrijednost napajanja i hranjenja ivotinja, broj

2244.
Muslim, Knjiga o selamu, poglavlje: Zabrana ubijanja make, broj 2242.
Muslim, Knjiga o lovu i klanju, poglavlje: Naredba o paljivosti pri klanju i ubijanju i otrenju noa, broj 1955.
77
S tim da ova samilost ne ide dotle da se kod kue nabavlja ono to je

zabranjeno, kao to su psi, osim ako je to nuno, poput psa za uvanje stoke
od vukova ili lovakog psa. Biljei Muslim od Ibn-Omera, radijallahu
anhuma, da je Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, naredio da se pobiju
svi psi osim lovakog, ovarskog i psa-uvara.1 Allahov Poslanik, sallahu
alejhi ve sellem, je rekao: "Meleci ne ulaze u kuu u kojoj ima pas niti u
kojoj ima slika (kip)."2
Islam je dozvolio ubijanje opasnih i tetnih ivotinja kao to su: bijesan
pas, lutnja (vrsta sokola), zmija, korpija i mi, jer je Allahov Poslanik, sallahu
alejhi ve sellem, rekao: "Pet je tetnih ivotinja koje dozvoljeno ubiti u
Haremu i van Harema: zmija, crnobijeli gavran, mi, bijesan pas i lutnja
(vrsta sokola)."3
Muslim, Knjiga o davanju pod zakup, poglavlje: Naredba o ubijanju pasa, broj
1571, i Pojanjenje derogiranja tog propisa i zabrana njihovog nabavljanja osim
lovakog, ovarskog i psa-uvara, broj 1571.
Muslim, Knjiga o odjei i ukrasu, poglavlje: Zabrana crtanja lika ivotinje, broj
2106.
Muslim, Knjiga o haddu, poglavlje: ivotinje koje je dozvoljeno ubiti u Haremu i
van Harema onom koji je u ihramu i koji nije, broj 1198.
78
DRUGO POGLAVLJE:
MORAL
79
80
DRUGO POGLAVLJE: MORAL

PRVO: Primjeri pohvalnih moralnih osobina
1. Istinoljubivost
2. Emanet
3. Strpljivost
4. Skromnost
5. Plemenitost
6. Samilost
7. Pravednost
DRUGO: Primjeri pokuenih moralnih osobina
1. Laganje
2. Prevara
3. Oholost
4. krtost
5. Zavidnost
6. Nepravednost
7. Ogovaranje (Gibet)
8. Prenoenje tuih rijei (Nemimet)
9. Zulum (nepravda)
PRVO:
Primjeri pohvalnih
moralnih osobina
81
82
1 Istinoljubivost (iskrenost)
Uzvieni Allah je zapovijedio iskrenost, rekavi: "O vjernici, bojte se
Allah i budite s onima koji su iskreni."1 Iskrenost obuhvata sve stvari ovjeka
i itav njegov ivot, ne prima mu se ni rije, ni djelo, niti nijjet osim sa
iskrenou.
Mi imamo divan primjer u Ebu Bekru, radijallahu anhu, kada je
Vjerovijesnik, sallahu alejhi ve sellem, obavijestio o dogaaju Isra' (nonog
putovanja), istog momenta je pojerovao Poslaniku, sallahu alejhi ve sellem,
rekavi, za razliku od ostalih: "Tako mi Allaha, ja mu vjerujem u stvarima
koje su nevjerovatnije od ovih."
Istinoljubivost u rijeima i djelima se ostvaruje onda kada budu iskrena i
valjana. Iskrenost je da bude samo radi Allaha, a valjanost je da se podudera
sa erijatom. Pa je tako djelo po svojoj vanjtini ispravno ako se slae sa onim
s ime je doao Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, a u svojoj unutranjosti ako
je uraeno samo radi Allaha.
Uzvieni Allah daje bereket istinoljubivom trgovcu u njegovoj prodaji i
trgovini, a unitava bereket trgovcu koji lae, mimo grijeha kojeg stie
laganjem. Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, je rekao: "Prodava i
kupac imaju pravo izbora (da prihvate ili odbiju trgovinu) sve dok se ne
raziu. Imae bereketa u svojoj trgovini ako budu iskreni i navedu
mahane robe (ako ih ima), a ako budu skrivali mahane i lagali bie im
uniten bereket trgovine."2
Iskrenost se postie vjebanjem, u tajnosti i javnosti, a naroito u
mladosti, ime se ostavlja veli trag i zadobijaju pohvalna svojstva koja donose
dobro i na ovom i na onom svijetu. Dovoljna je ast iskrenom vjerniku da se
opie kao istinoljubiv kod svoga Gospodara i da time uiva ugled kod Njega.
Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, je rekao: "Budite iskreni, zaista,
1
2
Et-Tevbe 119.
Buharija, i Muslim, Knjiga o trgovini, poglavlje: Iskrenost prilikom prodaje, broj
1532.
83
iskrenost vodi ka dobroinstvu, a dobroinstvo vodi u Dennet, i ovjek e

neprestano govoriti istinu i nastojati da bude iskren sve dok ne bude
zapisan kod Allaha da je iskren. uvajte se lai, zaista, la vodi ka
grijeanju, a grijeenje u vatru, i ovjek e neprestano lagati i nastojati da
lae sve dok ne bude zapisan kod Allaha da je laljivac."1
Muslim, Knjiga o dobroinstvu, odravanju rodbinskih veza i adabima,

poglavlje: Pokuenost laganja i pohvala iskrenosti, broj 2607.
84
2 - Emanet
Emanet ima veliko mjesto u islamu, i on je pohvalna moralna osobina
kojom treba da se okiti musliman, jer Uzvieni kae: "I oni koji povjerene im
emanete budu uvali i obaveze svoje ispunjavali."1 A Allahov Poslanik,
sallahu alejhi ve sellem, je rekao: "uvaj emanet onom ko ti ga je povjerio i
nemoj iznevjeriti onog ko te je iznevjerio."2 Ako je osoba povjerljiva,
potuju ju je ljudi i svi imaju u nju povjerenja, a isto tako, ta plemenita
osobina mu daje ugled u porodici i rodbini. Uitelj koji savjesno obavlja svoju
obavezu smatra se povjerljivim i uenik koji izvrava svoje zadatke i uva
imetak, tajnu ili ast koje su mu povjerene, smatra se povjerljivim.
Emanet obuhvata gore navedeno i ire, kako to pojanjavaju mufessiri
tumaei rijei Uzvienog: "Mi smo nebesima, Zemlji i planinama ponudili
emanet, pa su se ustegli i pobojali da ga ponesu, ali ga je preuzeo ovjek, a
on je, zaista, prema sebi nepravedan i lakomislen."3 Pa kau: emanet su
erijatske dunosti kojima je Allah obavezao robove, jezik je emanet, ruka je
emanet i dijete je emanet. A onaj ko porekne i zataji povjereni emanet i ne
vodi brigu o onom to mu je dato na uvanje, bilo da je to imetak, tajna ili
ast, to e ga odvesti u gubitak i propast na dunjaluku. Pa ako je bio slubenik
bie otputen iz slube, a ako je bio trgovac napustie ga ljudi i nee imati
povjerenja u njegovu trgovinu. Preneeno je u sunnetu upozorenje na ovo
znaenje, naime, biljei Buharija u Sahihu da je Allahov Poslanik, sallahu
alejhi ve sellem, je rekao: "Emanet je sputan u korijen srca ljudi, zatim su
to nauili u Kur'anu, a zatim u sunnetu." Kae Huzejfe, radijallahu anhu:
"Pa nam je priao o nestanku emaneta, kae: 'ovjek e zaspati kratkim
snom pa e mu se emanet oduzet iz srca, i ostae njegov mali trag, zatim
e zaspati kratkim snom pa e mu se i trag emaneta oduzeti, i ostae
njegov mali dio poput ulja, kao eravica koju trlja po svojoj nozi pa se
potpriti i vidi nateklinu a u njoj nema nita. Zatim e ljudi davati bej'u
(prisegu), a skoro da nema nikog povjerljivog (koji izvrava povjereni
1
2
3
El-Me'arid 32.
Ebu-Davud i Tirmizi, Knjiga o trgovini, poglavlje 38, broj 1264.
El-Ahzab 72.
85
emanet), pa e neko rei: 'U toj i toj porodici ima jedan povjerljiv ovjek'.
O njegu se govori: kako je pametan, kako je uspjean, kako je postojan, a
u njegovom srcu nema ni koliko trun goruice imana."1
Tri su vrste emaneta:
1. Emanet roba sa svojim Gospodarom, tj. da mu ibadet ini, ne
pripisuje mu druga, izvrava Njegove zapovjedi i kloni se zabrana.
2. Emanet sa samim sobom, tj. da odgaja svoju duu i da je uva od
zablude.
3. Emanet prema svim stvorenjima, tj. da im daje njihova prava i da
ispotuje ono to mu se povjeri.
Buharija, Knjiga o rekaiku, poglavlje: Nestanak emaneta, broj 6497.
86
3 - Strpljivost
Strpljivost je izdrljivost u tekoama, obuzdavanje due u uzrujanosti i
srdbi, vrstina na propisima Kitaba i sunneta i zadovoljstvo sa Allahovom
odredbom.
Uzvieni Allah je naredio svojim robovima da se naoruaju sa
strpljivou, objasnio im njenu vanost, uticaj i posljedice, te im pojasnio da je
ona uzrok ogromne nagrade. U tom smislu su rijei Uzvienog: "O vjernici,
budite strpljivi i izdrljivi, na granicama bdijte, i Allah se bojte, da bi ste
postigli ono to elite."1 I veli: "Samo oni koji budu strpljivi bie bez rauna
nagraeni."2
Tri su vrste strpljenja:
1. Strpljivost na pokornosti Uzvienom Allahu, jer Uzvieni kae: "Zato
se samo Njega oboavaj i u tome budi istrajan!"3
2. Strpljivost na ostavljanju harama i onog to je naredio da se ostavi, u
tom smislu Uzvieni veli: "Ko se bude Allaha bojao i ko strpljiv bude, pa,
Allah, uistinu, nee dopustiti da propadne nagrada onima koji dobra djela
ine."4
3. Strpljivost na Allahovoj kaderu, a ona je, bez sumnje, sr imana. Jer
onaj koji je strpljiv na musibetu smrti, ostavie sjetu i ljutnju i klonie se
naricanja i uderanja po licu, odazivajui se rijeima Vjerovjesnika, sallahu
alejhi ve sellem: "Nije od nas ko se udera po licu, kida svoju odjeu i
propagira dahilijetska (predislamska) uvjerenja."5
Kada muslimana zadesi neka nevolja, treba biti strpljiv kao to mu je
Uzvieni Allah naredio, rekavi: "I strpljivo podnosi ono to te zadesi,
1
2
3
4
5
Ali 'Imran 200.

Ez-Zumer 10.
Merjem 65.
Jusuf 90.
Buharija, Knjiga o denazi namaz, poglavlje: Nije od nas ko kida odjeu, broj 1294.
87
dunost je tako postupati."1 A zatim treba strpljivo doviti, traei od Allaha

nagradu, onako kako ga je Allah poduio: "Mi smo Allahovi i mi emo se
Njemu vratiti!" Jer Uzvieni veli: "One koji, kada ih kakva nevolja zadesi,
samo kau: 'Mi smo Allahovi i mi emo se Njemu vratiti!' Njih eka oprost
od Gospodara njihova i milost, oni su na pravom putu."2
1
2
Lukman 17.
El-Bekare 156-157.
88
4 Skromnost
Sira (ivotopis) Allahovog Poslanika, sallahu alejhi ve sellem, je iv
primjer skromnosti, poniznosti i blagosti. Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve
sellem, kae: "Allah mi je objavio da budete toliko skromni i ponizni da se
niko ni nad kim ne oholi i da niko nikome nepravdu ne ini."1 Prenosi se
da je Selemete ibn el-Ekve'a, radijallahu anhu, rekao: "Prolazio je
Vjerovjesnik, sallahu alejhi ve sellem, pored skupine iz plemena Eslem koji su
se takmiili u bacanju strijela, pa im ree: 'Gaajte sinovi Ismailovi, zaista je
va otac bio strijelac, gaajte, ja sam sa sinovima tog i tog.' Jedna grupa je
prestala gaati, pa im Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, ree: 'ta
vam je pa ne gaate?' 'Kako da gaamo a ti si sa njima'- rekoe. Onda
Vjerovjesnik, sallahu alejhi ve sellem, ree: 'Gaajte, ja sam sa svima.'"2
Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, kada bi prolazio pored djece koja
se igraju, ne bi ga sprijeio njegov vjerovjesniki poziv i velik poloaj, kojim
je odlikovan nad svih ljudima, da poselami tu djecu, nasmjei im se i
razgovara s njima.
Pria Enes, radijallahu anhu: " Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve
sellem, je bio najljepeg ahlaka. Jednog dana poslao me je da neto uradim, a
ja sam u sebi rekao: 'Tako mi Allaha, neu ii.' A u dui sam osjeao da hou
otii da izvrim ono to mi je naredio Allahov Vjerovjesnik, sallahu alejhi ve
sellem. Izaao sam i prolazio pored djece koja se igraju na ulici. Kad
odjedanput, Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, uhvatio me pozadi za
potiljak, pa sam pogledao u njega a on se smije i ree: 'O Unejs (Enesiu), idi
i uradi ono to sam ti naredio.' Rekao sam: 'Evo idem, Allahov Poslanie.'"3
Kae Enes: "Tako mi Allah, sluio sam ga devet godina, ne znam da mi je
rekao za neto to sam uradio: zato si uradio to i to, niti za neto to sam
Muslim, Knjiga o Dennetu, poglavlje: Osobine po kojima se na dunjaluku

znaju stanovnici Denneta, broj 2865.
2
Buharija, Knjiga hadisa o poslannicima, poglavlje: Rijei Uzvienog: 'I spomeni
u knjizi Ismaila', broj 3373.
3
Muslim, Knjiga o plemenitim djelima, poglavlje: Allahov Poslanik, sallahu
alejhi ve sellem, je bio najljepeg ahlaka, broj 3309.
1
89
ostavio: da si uradio to i to."1 Ovaj ahlak je Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve

sellem, usaivao u due ashaba, rekao bi: "Kada bih bio pozvan na zadnju
ili prednju nogu od ovce, odazvao bih se, a kada bi mi neko poklonio
prednju ili zadnju nogu od ovce prihvatio bih."2
Vjernik treba stalno da ima na umu, u kojim god ivotnim okolnostima
bio, da sva mo i ponos pripadaju Allahu, te da bude ponizan radi Allaha
prema Njegovim stvorenjima, blag i milostiv, a ne da se grubo ophodi ili
uzdie iznad drugih ili potcjenjuje ih, jer nam je to Allahov Poslanik, sallahu
alejhi ve sellem, zabranio, rekavi: "Dovoljno je ovjeku zla da
omalovaava svoga brata muslimana."3 Takoe, Allahov Poslanik, sallahu
alejhi ve sellem, kae: "Niko radi Allaha nije bio ponizan, a da ga Allah
nije uzdigao."4
Ima ljudi koji se ponize pred bogataom zbog njegovog bogatstva ili
pred funkcionerom zbog njegovog poloaja, a ovo nije prava poniznost, nego
je istinska poniznost biti ponizan radi Uzvienog Allaha.
Muslim, Knjiga o plemenitim djelima, poglavlje: Allahov Poslanik, sallahu

alejhi ve sellem, je bio najljepeg ahlaka, broj 3309.
2
Buharija, Knjiga o braku, poglavlje: Ko se odazove na zadnju nogu, broj 5178.
3
Zabrana injenja zuluma muslimanu, njegova omalovaavanja, njegove krvi, asti i
imetka, broj 2564.
4
Preporuljivost opratanja i poniznosti, broj 2588.
90
5 - Plemenitost
Plemenitost je karakterna osobina pod koju potpadaju mnoge vrline,
razne vrste dobra i estitosti, pa se tako za onog ko uradi neto pohvalno kae
da je plemenit, ko pree preko neije greke naziva se plemenitim, ko savlada
svoju srdbu plemenit je i ko je paljiv prema komiji plemenit je.
Uzvieni Allah je poastio i visoko uzdigao ovjeka, i stvorio ga u
najljepem liku, u tom smislu Uzvieni veli: "Koji te je stvorio, pa uinio da si
skladan i da si uspravan, i kakav je htio lik ti dao."1 Uzvieni Allah podstie
na plemenito postupanje prema roditeljima, da im se ini dobroinstvo dok su
ivi i poslije smrti, kae Uzvieni: "ovjeka smo zaduili da roditeljima
svojim ini dobro."2 I veli u drugo ajetu: "Ne reci im ni: 'Uh!' , i ne podvikni
na njih, i obraaj im se rijeima potovanja punim."3
Zaduio nas je Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, da potujemo
enu i vodimo rauna o njenim pravima, bila ona majka, supruga, kerka,
tetka po ocu ili majci, pa kae: "Uzmite kao obavezu da ete prema enama
lijepo postupati, jer, zaista, ena je stvorena od rebra, i, zaista, najkrivlji
dio rebra je njegov najvilji dio, ako bi htio da ga ispravi, slomio bi ga, a
ako ga ostavi, bie stalno iskrivljen. Uzmite kao obavezu da ete prema
enama lijepo postupati."4 Resulullah, sallahu alejhi ve sellem, nam donosi
radosnu vijest o nagradi onome ko bude paljiv prema kerkama i lijepo ih
odgoji, pa kae: "Ko bude iskuan neim od ovih kerki (pa bude paljiv
prema njima-hrani ih, odijeva, odgaja i sl.) bie mu zatita od vatre."5
Uzvieni Allah je visoko uzdigao ovjeka i ukrasio ga znanjem i
uenjem, i sa znanjem je poeo Objavu prvaku poslanika, sallahu alejhi ve
sellem, rijeima: "itaj, u ime Gospodara tvoga koji stvara."6
1
2
3
4
5
6
El-Infitar 7-8.
El-Ahkaf 15.
El-Isra' 23.
Muslim, Knjiga o dojenju, poglavlje: Vesijet prema enama, broj 1468.
Buharija, Knjiga o zekatu, pogl.: uvajte se vatre pa makar sa pola hurme, br 1418.
El-'Alek 1.
91
I uzdigao je ovjeka sa bogobojaznou i sauvao ga od fitni (iskuenja),

Uzvieni veli: "A onome ko se Allaha boji, On e izlaz nai."1
Osobina plemenitosti motivie vjernika na udjeljivanje u svim oblastima
dobra, u tom smislu Uzvieni veli: "Neete zasluiti nagradu sve dok ne
udijelite dio od onoga to vam je najdrae, a bilo ta vi udijelili, Allah e,
sigurno, za to znati."2
Plemenitost ima svoje tragove koji upuuju na iskrenost imana i
povjerenje u ono to je kod Allaha, a od tih tragova su razliite vrste
udjeljivanja, jer Uzvieni veli: "Onome koji udjeljuje i ne grijei i ono
najljepe smatra istinitim njemu emo Dennet pripremiti."3
Kae Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem: "Nema dana u kom
ljudi osvanu, a da se ne spuste dva meleka. Jedan od njih dovi: 'Allahu
moj, nadoknadi onome ko troi i udjeljuje.' A drugi: 'Allahu moj, daj
propast onome ko krtari."4
Gostoljubivost i panja prema komiji su dio imana, jer je Allahov
Poslanik, sallahu alejhi ve sellem: "Ko vjeruje u Allah i Sudnji dan, neka
kae ono u emu je dobro ili neka uti. Ko vjeruje u Allah i Sudnji dan,
neka bude gostoprimljiv."5
Takoe, dio imana je pomaganje onih kojima je potrebna pomo, jer je
Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao: "Dokle god vjernik
pomae svome bratu i Allah e njemu pomagati."6
1
2
3
4
5
Et-Talak 2.
Ali 'Imran 92.
El-Lejl 5-7.
Muslim, Knjiga o zekatu, poglavlje: Onaj ko udjeljuje i ko krtari, broj 1010.
Muslim, Knjiga o imanu, poglavlje: Podsticanje na gostoprimljivost i panju prema
komiji, broj 47.
Muslim, Knjiga o zikru i dovi, poglavlje: Vrijednost okupljanja radi uenja Kur'ana
i zikra, broj 2699.
92
6 - Samilost
Samilost se ubraja u temeljne islamske principe, a njeni neodvojivi
atributi su: blagost, davanje utjehe, emocionalno uee, tenja srca za
pomaganjem drugih, poput: vraanja duga siromanih i bijednih, pomaganja
nevoljniku, hizmeenja starijih, upuivanja zalutalog na putu i slino tome.
U samilost se ubraja i blago ophoenje i briga o jetimima, udovicama i
siromasima. Ovo djelo je na nivou borbe na Allahovom putu, jer je Allahov
Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ko vodi brigu o udovici i
siromahu je poput mudahida na Allahovom putu." I ini mi se da je
rekao: "I klanjaa koji ne malaksava i postaa koji ne mrsi."1
Samilost se ispoljava prema slabom, mladom i starom, i ostvaruje se
putem davanja svakom njegovo pravo, jer je Allahov Poslanik, sallahu alejhi
ve sellem, rekao: "Ko nije milostiv prema mlaima i ne zna pravo starijih,
on nije od nas."2
Milostivi se nadaju Allahovoj milosti koja sve obuhvata, u tom smislu
kae Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem: "Zaista, Allah e e se
smilovati, od Njegovih robova, milostivima."3
Muslim, Knjiga o zuhdu, poglavlje: Vrijednost injenja dobroinstva udovici,

siromahu i jetimu, broj 7468.
2
Ebu Davud, Knjiga o adabima, Poglavlje o savjetu, broj 4943, a ejh Albani je
hadis ocijenio kao vjerodostojan.
3
Muslim, Knjiga o denazi namaz, poglavlje: Plakanje za umrlim, broj 923.
1
93
7 - Pravednost
Zapovjeda nam na pravovjerni din da se okitimo pravednou u svim
stvarima, svejedno bilo to rijeju ili djelom, sa blinjim ili daljnjim, sa
prijateljom ili neprijateljom. Uzvieni veli: "Allah zahtijeva da se svaije
pravo potuje i dobro ini."1
Pravda je vaga vjere kojom musliman mjeri svoje postupke i daje
svakom njegovo pravo. A ako nagne ili skrene sa Allahovog pravog puta
upadne u zulum.
Prvi vid pravednosti je biti pravedan prema ljudima u svim pravima i
obavezama, poevi od sebe i svoje porodice. Kae Uzvieni: "O vjernici,
budite uvijek pravedni, svjedoite Allaha radi, pa i na svoju tetu ili na tetu
roditelja i roaka, bio on bogat ili siromaan, ta Allahovo je da se brine o
njima! Zato ne slijedite strasti kako ne biste bili nepravedni."2
Pravednost zadire u sve dijelove islama, od toga je i pravedno postupanje
prema djeci prilikom davanja poklona i slino da se ne bi meu njima pojavila
mrnja i neprijateljstvo. Na spomenuto ukazuje hadis En-N'uman ibn Beira,
radijallahu anhu, u kom pripovijeda da je njegov otac otiao sa njim
Allahovom Poslaniku, sallahu alejhi ve sellem, i rekao mu: "Ja sam poklonio
ovom svom sinu roba kojeg sam imao." Pa ga upita Allahov Poslanik, sallahu
alejhi ve sellem: "Je si li to uradio sa svom tvojom djecom?" "Nisam"
odgovori on. Onda mu ree Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem: "Bojte
se Allaha i budite pravedni prema svojoj djeci." Pa je moj otac, kada je
doao kui, vratio nazad taj poklon."3 U drugom rivajetu (predaji) kae EnN'uman ibn Beir, radijallahu anhu: "Moj otac je otiao, nosei me,
Allahovom Poslaniku, sallahu alejhi ve sellem, i rekao mu: 'Allahov Poslanie,
budi mi svjedok da sam poklonio to i to iz mog imetka En-N'umanu!' A on
upita: 'Je si li svakom sinu poklonio isto to i En-N'umanu?' 'Nisam!'
1
2
3
En-Nahl 90.
En-Nisa 135.
Muslim, Knjiga o poklonima, poglavlje. Pokuenost davanja prednosti jednoj djeci
nad drugom, broj 1623.
94
odgovori on. Onda ree Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem: 'Trai
nekog drugog da ti bude svjedok za ovo.' A zatim ga upita: 'Da li bi volio
da ti (tvoji sinovi) svi podjednako ine dobroinstvo?' Kae: 'Naravno.'
Ree mu: 'Onda to ne radi.'"1
Takoe, treba biti pravedan meu enama: u ravnomjernom izdravanju,
podjednakom noenju i pri putovanju. A ako se mu boji da ne moe biti
pravedan meu njima, treba da se ogranii na jednu enu, jer Uzvieni veli: "A
ako strahujete da neete pravedni biti, onda samo sa jednom."2
Zakonodavac je naredio pravednost u suenju. Pa kome se povjeri
upravljanje u neemu od stvari muslimana, svejedno bilo to sudstvo ili neto
drugo, obavezan je da sudi po pravdi, jer Uzvieni kae: "Allah vam
zapovijeda da odgovorne slube onima koji su ih dostojni povjeravate i kada
ljudima sudite da pravino sudite. Uistinu je divan Allahov savjet! A allah
doista sve uje i vidi."3
A sunnet je pojasnio posljedice ove pravinosti, kae Allahov Poslanik,
sallahu alejhi ve sellem: "Pravedni e kod Allah biti na mimberima od
svjetla. To su oni koji pravo sude, pravedni su prema svojoj eljadi i
pravedno vladaju."4
Islam je zabranio, iz bojazni da ne utie na tok pravednog suenja, mito,
krivotvorenje (falsifikovanje), davanje hedije kadiji (sudiji) i tome slino.
2
3
4
Muslim, Knjiga o poklonima, poglavlje. Pokuenost davanja prednosti jednoj djeci

nad drugom, broj 1623.
En-Nisa 3.
En-Nisa 58.
Muslim, Knjiga o upravi, poglavlje: Vrijednost pravednog imama i kazna
nepravednom, broj 1827.
DRUGO:
Primjeri pokuenih
moralnih osobina
95
96
1 - Laganje
La je obavjetenje koje se ne slae sa stvarnou. Ona je pokuena
karakterna osobina na koju je upozorio Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve
sellem, kada je rekao: "uvajte se lai, zaista, la vodi ka grijeanju, a
grijeenje u vatru, i ovjek e neprestano lagati i nastojati da lae sve dok
ne bude zapisan kod Allaha da je laljivac."1
La je zabranjena u svim stvarima, a naroito, la na Allaha zabranjujui
ono to je ohalalio i dozvoljavajui ono to je oharamio, i u tom smislu
Uzvieni veli: "I ne govorite neistine jezicima svojim: 'Ovo je doputeno, a
ovo zabranjeno', da biste tako o Allahu neistine iznosili. Oni koji o Allahu
govore neistine, nee uspjeti."2
Veliki je haram lagati na Allahovog Poslanika, sallahu alejhi ve sellem. I
to na nain da ovjek sam napie hadis, a zatim ga pripie Allahovom
Poslaniku, sallahu alejhi ve sellem, pa kae: "Rekao je Allahov Poslanik,
sallahu alejhi ve sellem", a on ga nije rekao. Ovo je zabranio Allahov
Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, kada je rekao: "Ko namjerno slae na
mene, neka sebi pripremi mjesto u vatri."3
Vjernik ne treba da u svom ophoenju sa ljudima koristi la, naroito u
trgovini. Na primjer, da prodava kae: kupio sam ovu robu za toliko, ili
uloio sam u nju toliko, a lae. Ili lae o kvalitetu robe, pa kae: ovo je
najkvalitetnija vrsta, a, u stvari, nije tako. Ili da istakne lijepi dio robe, a
sakrije loiji, i tome sline vrste lai, prevara i obmana. Na sve ovo islam nas
estoko upozorava, jer Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, kae: "Ko
nas vara nije od nas."4
Muslim, Knjiga o dobroinstvu, odravanju rodbinskih veza i adabima,

poglavlje: Pokuenost laganja i pohvala iskrenosti, broj 2607.
2
En-Nahl 116.
3
Buharija, Knjiga o znanju, poglavlje: Grijeh onog ko slae na Vjerovjesnika,
sallahu alejhi ve sellem, broj 106.
4
Muslim, Knjiga o imanu, poglavlje: Rijei Allahovog Poslanika, sallahu alejhi
ve sellem: "Ko nas vara nije od nas."
1
97
Laganje prilikom prianja se ubraja u osobine munafika, jer je Allahov

Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, kazao: "Kod koga se nau etiri osobine
pravi je licemjer, a kod koga se nae neka od njih nosi u sebi obiljeje
licemjerstva sve dok ih se ne proe, a to su: kada mu se neto povjeri
,izda, kada govori , lae, kada obea, iznevjeri i kada se spori, bestidno
govori."1
Laganje moe biti i o snovima, da kae: usnio sam sino to i to, a, u
stvari, nije nita usnio. A o ovome kae Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve
sellem: "Ko pria o snu koji nije usnio, bie zaduen (na Sudnjem danu)
da svee dvije dlaice (niti), a nee moi."2 I kae: "Zaista, najvea la je
priati da su oi vidjele (u snu) ono to nisu vidjele."3
Krupna je stvar izmiljati lai u ali i nastojanju da ljude nasmije, jer je
Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao: "Teko onom ko pria
ljudima, pa izmilja lai da bi ih laima nasmijao, teko njemu, teko
njemu."4
La vodi svog vlasnika u vatru, pa zato musliman treba da preduzme
mjere opreza da se ne bi smatrao kod Allaha laljivcem.
1
2
3
4
Buharija, Knjiga o imanu, poglavlje: Znaci licemjerstva, broj 101.

Buharija, Knjiga o tumaenju snova, poglavlje: Priati lane snove, broj 7042.
Buharija, Knjiga o tumaenju snova, poglavlje: Priati lane snove, broj 7043.
Ebu Davud, Knjiga o adabima, Poglavlje o strogosti prema laganju, broj 4990, a
ejh Albani je hadis ocijenio kao hasen.
98
2 - Prevara
Uzvieni Allah je zabranio varanje: "O vjernici, Allaha i Poslanika ne
varajte i svjesno meusobno povjerenje ne poigravajte."1
Prevara je osobina munafika, jer je Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve
sellem, rekao: "Tri su znaka munafika: kada govori lae, kada obea ne
ispuni i kada mu se povjeri iznevjeri."2 U svemu to se da ovjeku na
povjerenje nije dozvoljena prevara, kao to je pronevjera privatnog imetka,
naroito imetka jetima, koji se u islamu smatra zulumom, a onom ko to uradi
islam prijeti estokom kaznom, jer Uzvieni veli: "Oni koji bez ikakva prava
jedu imetke siroadi, doista jedu ono to e ih u vatru dovesti i oni e u
ognju gorjeti."3
Sa iskrenou i emanetom se uvruje veza meu poslovnim
partnerima, a kvari se sa prevarom. Rekao je Allahov Poslanik, sallahu alejhi
ve sellem: "Uzvieni Allah kae: 'Ja sam trei sa dvojicom partnera sve
dok jedan ne iznevjeri drugog, a kada jedan od njih iznevjeri drugog, ja
odem od njih."4
Velik je grijeh iznevjeriti prilikom iznoenja miljenja, davanja fetve i
savjeta, zbog toga nas Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, podstie da
govorimo istinu, a ko skrene od toga, on je iznevjerio Allaha i Njegovog
Poslanika, sallahu alejhi ve sellem. Od primjera ove vrste varanja je davanje
fetve bez znanja, jer Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, kae: "Ko da
fetvu bez znanja, grijeh onog koji radi po njoj pada na onog koji je dao
fetvu. Ko posavjetuje svoga brata nekim savjetom znajui da mu je bolje
neto drugo, prevario ga je."5
1
2
3
4
El-Enfal 27.
Buharija, Knjiga o imanu, poglavlje: Znak munafika, broj 33.
En-Nisa 10.
Hakim, Knjiga o trgovini, broj 2322, i kae: "Sened ovog hadisa je sahih, a
Buharija i Muslim ga nisu zabiljeili."
Ebu Davud, Knjiga o znanju, poglavlje: Opreznost u davanju fetvi, broj 3657, a
ejh Albani ja hadis ocijenio kao hasen.
99
Uzvraanje prevare prevarom nije od upute islama, zato musliman ne

treba varati onog ko ga je iznevjerio, niti da bude glupak (da dozvoli da ga
varaju), jer Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, kae: "uvaj emanet
onom ko ti ga je povjerio i nemoj iznevjeriti onog ko te je iznevjerio."1
Pogreno je uzvraati greku istom grekom.
Ebu-Davud, Knjiga o najamnitvu, poglavlje: ovjek koji uzima svoje pravo iz

tueg imetka koji je pod njegovom upravom, broj 3535, kae El-Munziri: "U
senedu hadisa je nepoznat ovjek", a kae ejh Albani: "Hadis je sahih."
1
100
3 - Oholost
Gordost je svojstvo samo Uzvienog Stvoritelja Jedinog i ni jedno
stvorenje nema udjela u tom svojstvu, zbog toga apsolutno ne prilii robu da
se oholi. Vjernik treba da potpuno oisti srce i duu od oholosti, jer onaj u
ijem srcu bude koliko i trun oholosti, taj je u velikoj opasnosti. O tome nas
obavjetava Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekavi: "Nee ui u
Dennet onaj u ijem srcu bude koliko i trun oholosti." Na to neki ovjek
ree Poslaniku, sallahu alejhi ve sellem: "Zaista , ovjek voli da mu njegova
odjea i obua budu lijepi." Kae Poslanik, sallahu alejhi ve sellem: "Allah je
lijep i voli ljepotu, oholost je odbijanje istine i potcjenjivanje ljudi."1
Pravi musliman ne uznosi se nad ljudima, niti okree glavu od njih, jer
mu je uputa islama ispunila sluh, srce i duu. Uzvieni veli: "Taj drugi svijet
daemo onima koji ne ele da se na Zemlji ohole i da nered ine, a one koji
se Allaha boje eka srean kraj."2
Postoje znakovi oholosti od kojih musliman treba da je daleko, neki od
njih su:
1. Putanje odjee ispod lanaka, iz oholosto i nadmenosti, jer je Allahov
Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao: "Allah nee gledati, na Sudnjem
danu, u onog ko iz oholosti pusti da se za njim vue odjea."3
2. Odbijanje i neprihvatanje istine iz oholosti i inata, jer je Allahov
Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao: "Oholost je odbijanje istine i
potcjenjivanje ljudi."4
3. Potcjenjivanje i omalovaavanje ljudi i uzvisivanje nad njima, jer
Uzvieni veli: "I, iz oholosti, ne okrei od ljudi lice svoje."1
Muslim, Knjiga o imanu, poglavlje: Zabrana oholosti i pojanjenje toga, broj 91.
El-Kasas 83.
3
Buharija, Knjiga o odjei, poglavlje: Ko iz oholosti pusti da se za njim vue
odjea, broj 5788.
4
Muslim, Knjiga o imanu, poglavlje: Zabrana oholosti i pojanjenje toga, broj 91.
1
2
101
4. Nadmeno hodanje i okretanje glave od ljudi uzdiui se i oholei, jer

Uzvieni veli: "I ne idi zemljom nadmeno, jer Allah ne voli ni gordog ni
hvalisavog."2
5. Oholiti se sa svojim precima i potcjenjivati tue porijeklo, kao da
ovjek kae drugom: sine crnkinje, jer je Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve
sellem, rekao: "Dva djela su kufr (tj. djela kafira, ili koja vode u kufr) :
potcjenjivanje porijekla i naricanje nad umrlim."3
Lukman 18.
Lukman 18.
3
Muslim, Knjiga o imanu, poglavlje: Nazivanje potcjenjivanja porijekla i
naricanja nad umrlim kufrom, broj 121.
2
102
4 krtost
krtost u imetku znai zadravanje imetka bojei se siromatva. Tvrdica
nema povjerenja u ono to je kod Allaha, jer se on boji, ako dijeli imetak
davajui sadaku ili udjeljuje u neku drugu dobrotvornu svrhu, da e mu imetak
nestat i da e biti siromaan. Uzvieni Allah nas je upozorio na to, rekavi: "A
onome koji tvrdii i osjea se neovisnim i ono najljepe smatra lanim
njemu emo Dehennem pripremiti."1
krtost vodi ovjeka u nepravdu, uzimanje imetka ljudi na nepoten
nain, meusobno ubijanje, gubljenje prava i irenje nereda. Rekao je Allahov
Poslanik, sallahu alejhi ve sellem: "uvajte se nepravde, jer e na Sudnjem
danu nepravda biti tmina. uvajte se krtosti, jer je ona unitila one prije
vas: navela ih je da svoju krv proljevaju i da ohalale svoje svetinje
(zabranjene stvari)."2
Od stvari za koje e biti pitan musliman na Dan polaganja rauna je
imetak, kako ga je stekao, i u ta ga je potroio. Kae Allahov Poslanik,
sallahu alejhi ve sellem: "Nee se pokrenuti stopala Allahovog roba na
Sudnjem danu sve dok ne bude pitan o ivotu - u ta ga je utroio, o
znanju - ta je po njemu radio, o imetku - kako ga je stekao i uta ga je
potroio i o tijelu u emu ga je troio."3
Svaki dan koji proe ovjeku, a da nije u njemu udijelio duhovnu
sadaku, kao to je zikrullah (spominjanje Allaha), ili osjetilnu sadaku, kao to
su izdravanje porodice i davanje poklona, to je dan sigurnog gubitka.
Vjernik udjeljuje i trai od drugih da udjeljuju, a nevjernik krtari i trai
da i drugi budu krti, u tom smislu Uzvieni veli: "One koji krtare i trae od
1
2
El-Lejl 8-10.
Muslim, Knjiga o dobroinstvu i odravanju rodbinskih veza, poglavlje: Zabrana
nepravde, broj 2578.
Tirmizi, Knjiga o Sudnjem danu, rekaiku i ostavljanju sumnjivog, poglavlje: Ono
to e se desiti na Sudnjem danu, broj 2417.
103
drugih da budu krti i koji kriju ono to im je Allah iz obilja svoga darovao:
a Mi smo nevjernicima pripremili sramnu patnju."1
uvaj se, brate muslimane, ove prezrene osobine koja te udaljava od
Allaha i pribliava te ejtanu.
En-Nisa 37.
104
5 - Zavidnost
Zavist je prieljkivanja nestanka neije blagodati, ona je runa osobina
koja ne prilii muslimanu. Kae Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem:
"Dola vam je bolest naroda: zavist i mrnja, ona je halika (ona koja
brije), ne kaem da brije kosu, nego da brije din. Tako mi Onog u ijoj
ruci je moja dua, neete ui u Dennet sve dok ne budete vjerovali, a
neete vjerovati sve dok se meusobno ne budete volili. Hoete li da vas
obavijestim kako se meusobna ljubav uvruje? irite (nazivajte) selam
mausobno."1
Zavidljivac skoro da ne vidi na nekome blagodat a da ne poeli njen
nestanak, ili da ne poeli da postane njegova, ak ponekad elju uslijedi
pokuaj da to ostvari. Uzvieni Allah nam je naredio da Mu se utiemo od
zavidljivca i njegove zavisti, pa kae: "Reci: 'Utiem se Gospodaru svitanja
od zla onoga to On stvara, i od zla mrkle noi kada razastre tmine, i od zla
smutljivca kad smutnje sije, i od zla zavidljivca kad zavist ne krije."2
Zaista, Jevreji nisu povjerovali u Poslanika, sallahu alejhi ve sellem, i u
ono sa ime je doao iz zavisti, ak se nisu zadovoljili sa time, nego su
smiljali spletke da odvrate vjernike od njihove vjere. U tom smislu Uzvieni
veli: "Mnogi sljedbenici Knjige jedva bi doekali da vas, poto ste postali
vjernici, vrate u nevjernike, iz line zlobe svoje."3
Zavist razdvaja vjernike, kida korijenja bratstva i sije mrnju meu
njima. Biljei Muslim u svom Sahihu u rivajetu od Ebu Hurejre, radijallahu
anhu, da je Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao: "Nemojte
zavidjeti jedni drugima, nadmetati se u prodaji, biti u neprijateljstvu,
2
3
Tirmizi, Knjiga o opisu Denneta, poglavlje: Broj 56, broj 2510, kae Ebu-'Isa
(Tirmizi): "Razili su se u ovom hadisu u rivajetu od Jahje ibn Ebi Kesir, pa neki
prenose od Jahje ibn Ebi Kesir od Je'i ibn el-Velid od sluge Zubejrovog od
Allahovog Poslanika, sallahu alejhi ve sellem, a nisu spomenuli od Zubejra", a kae
ejh Albani: "Hadis je hasen."
El-Felek 1-4.
El-Bekare 109.
105
prekidati meusobne odnose, ne prodajite na ve prodano i budite, o

Allahovi robovi, braa."1
U zavidnost ne spada prieljkivati blagodat kakvu je Allah podario
nekom drugom, ovo se zove gibta, jer je Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve
sellem, rekao: "Nema zavisti, osim prema dvojici: prema ovjeku kome je
Allah dao Kur'an pa on radi po njemu nou i danju i ovjeku kome je
Allah dao imetak pa ga troi nou i danju (u onome sa im je On
zadovoljan)."2
Vjernik treba stalno da razmilja o Allahovim blagodatima kojima je
obdaren i da gleda u one koji su ispod njega u dunjalukim blagodatima, jer e
time biti dalje od zavisti a blie zahvalnosti.

Zabrana sumnjienja, uhoenja, nadmetanja i nadmetanja u prodaji, broj 2563.
Buharija, Knjiga o namazu, poglavlje: Vrijednost onoga ko radi po Kur'anu i
poduava druge njemu, broj 815.
106
6 - Ogovaranje (gibet) i prenoenje

tuih rijei (nemimet)
Gibet je spominjanje brata muslimana po onome to ne voli da se
spominje, svejedno bilo to njegovo tijelo, vjera, dua, ahlak, imetak, otac,
dijete, supruga, sluga, odjea ili neto drugo to je vezano za njeg. Kae
Uzvieni: "I ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekom od vas bilo drago da
jede meso umrloga brata svoga, a vama je to odvratno, zato se Allaha bojte.
Allah, zaista, prima pokajanje i samilostan je."1
Muslimanu nije dozvoljeno da spominje svoga brata po onome to ne
voli pa makar bila spomenuta mahana prisutna kod njega. Mnogi ljudi se
pravdaju govorei: mi smo samo spomenuli ono to se nalazi kod njega (tj.
rekli smo istinu) a ne ono to nije kod njega (to je la), i ubijeeni su da to
nije gibet, a, u stvari, to je pravi gibet, jer njegovo spominjanje po onome to
se ne nalazi pri njemu je potvora.
Preneeno je u vjerodostojnoj predaji od Ebu Hurejre, radijallahu anhu,
da je Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, zabranio gibet, a zatim rekao:
" Znate li ta je gibet?" Kau: "Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju."
Kae: "Da spomene svoga brata po onom to ne voli." "A ta ako je istina
ono to kaem o mom bratu?", neko ree. Kae: "Ako je istina to to kae,
ogibetio si ga, a ako nije istina, potvorio si ga."2
Nemimet je prenoenje rijei meu ljudima s ciljem sijanja nereda. On je
uzrok izazivanja Allahove srdbe i kazne, jer je Allahov Poslanik, sallahu
alejhi ve sellem, u hadisu kojeg prenosi Ibn-Mes'ud, radijallahu anhu, rekao:
"Zar neete da vas obavijestim ta je 'iddatu (ujed)? To je nemimet,
govorkanje meu ljudima."3 A u hadisu od Ibn-Abbasa, radijallahu anhuma,
Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, je prolazio pored dva kabura, pa je
1
2
El-Hudurat 12.
gibeta, broj 2589.
Muslim, Knjiga o dobroinstvu i odravanju rodbinske veze, Poglavlje o zabrani
nemimeta, broj 2606.
107
rekao: "Njih dvojica se kanjavaju, a ne kanjavaju se zbog velike stvari.

to se tie prvog, nije se uvao od mokrae, a to se tie drugog, inio je
nemimet... ."1
Islam je vjera koja poziva u meusobno zbliavanje, mausobnu ljubav i
potpomaganje, a upozarava na mrnju i prepiranje. Zaista, od srvari koje
najvie rue temelje drutva i prekidaju veze meusobne ljubavi, izmeu
ostalog, je nemimet. Nemimet razjaruje neprijateljstvo i raa meusobnu
netrpeljivost. esto nemimet i la uine toliko nereda u jednom satu koji se ne
uini dugim radom. Zato musliman treba da dobro provjerava ono to uje i da
ne prihvata sumnjive i neprovjerene rijei. U ovom smislu su rijei Uzvienog:
"O vjernici, ako vam nekakav nepoten ovjek donese kakvu vijest, dobro je
provjerite, da u neznanju nekome zlo ne uinite, pa da se zbog onoga to ste
uinili pokajete."2 A ovo je vano pravilo, kada bi muslimani po njemu radili,
bili bi sreni i odbacivali bi mnoge govorancije i tlapnje tako da za njih ne bi
bilo mjesta.
Uenjaci su izuzeli iz gibeta neke osobe koje spominju druge u njihovom
odsustvu (po onom to one ne vole) zbog opravdanih erijatskih razloga, a to
su:
1. Onaj koji predstavlja nekog (u njegovom odsustvu), npr. da kae da je
slijep, nijem i slino.
2. Onaj koji trai fetvu a prinuen spomenuti drugu osobu.
3. Koji upozorava muslimane od neijeg zla.
4. Koji spominje onog koji javno ini grijehe.
5. Onaj ko trai pomo da se zabrani neko zlo.
6. Svjedok prilikom svedoenja.
7. Mazlum koji podie tubu vlastima.
Buharija, i Muslim, Knjiga o istoi, poglavlje: Dokaz da je mokraa neista, broj

292.
El-Hudurat, 6.
108
7 - Nepravda
Nepravda je stavljanje neeg na mjesto koje mu ne pripada, ona je zabranjena u Allahovoj vjeri. Preneeno je u vjerodostojnom hadisu-i-kudsiju1 da je
Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao da Uzvieni veli: "O robovi
moji, zaista sam ja zabranio zulum2 samom Sebi, i uinio sam ga
zabranjenim meu vama, pa nemojte jedni drugima zulum initi."3
Uzvieni Allah nam je zabranio nepravdu, jer su njene posljedice kobne i
na ovom i na onom svijetu. Zalima na dunjaluku stie kletva mazluma "jer
izmeu nje (kletve mazluma) i Allaha nema zastora."4 A na ahiretu se
nepravda umnogostruuje pa bude tmina nad zalimom, kao to kae Allahov
Poslanik, sallahu alejhi ve sellem: "uvajte se nepravde, jer e na Sudnjem
danu nepravda biti tmina."5
Najgora vrsta nepravde je ovjekova nepravda prema samom sebi
injenjem irka, jer Uzvieni veli: "Ne inite druge Allahu ravnim,
mnogobotvo je, zaista, velika nepravda."6
Ako je musliman uinio nekome nepravdu, treba to prije da vrati uzetu
stvar, ako je nepravda bila u imetku ili slinom, a ako je bila nepravedna rije,
treba zatraiti oprost od onog o kome je govorio, a ako to nije u stanju, neka
uputi dovu za njega, pokaje se Allahu i trai od Njega oprost, i treba odluiti
da ne initi vie tu nepravdu i da se kaje zbog nje. Dokaz za spomenuto su
rijei Allahovog Poslanika, sallahu alejhi ve sellem: "Ako je neko uinio
nepravdu, povrijedio ast ili neto drugo kod svoga brata, neka ga danas
(odmah) zamoli za oprost, prije nego doe vrijeme kada nee biti ni
1
2
3
4
5
To je posebna vrsta hadisa gdje Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,

prenosi govor Uzvienog Allaha, a koji nije Kur'an.
zulum: nepravda
zuluma, broj 2577.
Ahmed, Musned Enesa ibn Malika, broj 12577.
zuluma, broj 2578.
Lukman 13.
109
dinara ni dirhema, jer(ako to ne uini), ako bude imao dobrih djela, od

njih e mu biti oduzeto onoliko kolika je bila nepravda, a ako ne bude
imao dobrih djela, od grijeha njegova druga e se uzeti i natovariti na
njega."1
Buharija, Knjiga o tubama, poglavlje: Ko uini nepravdu nekome pa mu je on

oprosti, broj 2449.
111
SADRAJ
PREDGOVOR
UVOD
PRVO POGLAVLJE
ADABI LIJEPOG PONAANJA

1 - UTIVOST U OPHOENJU SA UZVIENIM ALLAHOM
2 - ADABI LIJEPOG ODNOSA PREMA ASNOM KUR'ANU
3 - ADABI LIJEPOG ODNOSA PREMA ALLAHOVOM POSLANIKU
SALLAHU ALEJHI VE SELLEM
4 - ADABI LIJEPOG ODNOSA PREMA ASHABIMA ALLAHOVA

POSLANIKA, SALLAHU ALEJHI VE SELLEM
5 - ADABI LIJEPOG ODNOSA PREMA DAMIJAMA
6 - ADABI ODGOJA DUE
7 - ADABI IENJA I ISTOE
8 - ADABI OBAVLJANJA NUDE
9 - ADABI UPOTREBE MISVAKA (ILI ETKICE ZA ZUBE)
10 - O ODNOSU PREMA LIJEPIM UROENIM SVOJSTVIMA
11 - ADABI SPAVANJA
12 - ADABI LIJEPOG PONAANJA PRI JEDENJU I PIJENJU
13 - ADABI ODIJEVANJA
14 - PROPISI KLANJANJA ISTIHARE
15 - ADABI LIJEPOG PONAANJA PRI PUTOVANJU
16 - ADABI LIJEPOG ODNOSA PREMA RODITELJIMA
17 - ADABI LIJEPOG ODNOSA PREMA DJECI
18 - ADABI LIJEPOG ODNOSA PREMA BRANOM DRUGU
19 - ADABI LIJEPOG ODNOSA PREMA ROACIMA
20 - ADABI LIJEPOG ODNOSA PREMA KOMIJAMA
21 - ADABI LIJEPOG ODNOSA PREMA PRIJATELJIMA
9
11
14
17
20
22
25
27
29
32
33
35
37
41
43
45
47
50
52
56
58
60
112
22 - ADABI LIJEPOG ODNOSA PREMA MUSLIMANIMA

23 - ADABI ISLAMSKOG MISIONARSTVA
24 - ADABI TRAENJA ZNANJA
25 - ADABI LIJEPOG PONAANJA PRILIKOM TRAENJA
DOPUTENJA ZA ULAZAK
26 - ADABI OPHOENJA SA NEVJERNICIMA

27 - ADABI LIJEPOG ODNOSA PREMA IVOTINJAMA
DRUGO POGLAVLJE
MORAL
1 ISTINOLJUBIVOST (ISKRENOST)
2 EMANET
3 STRPLJIVOST
4 SKROMNOST
5 PLEMENITOST
6 SAMILOST
7 PRAVEDNOST
PRIMJERI POKUENIH MORALNIH OSOBINA
1 LAGANJE
2 PREVARA
3 OHOLOST
4 KRTOST
5 ZAVIDNOST
6 - OGOVARANJE (GIBET) I PRENOENJE
TUIH RIJEI (NEMIMET)
7 NEPRAVDA
SADRAJ
62
66
68
70
73
76
79
81
82
84
86
88
90
92
93
95
96
98
100
102
104
106
108
111

Ahlak Muslimana-Ponasanje I Moral Svakog Muslimana-Grupa Autora PDF

Hochgeladen von

Dokumentinformationen

Originaltitel

Copyright

Verfügbare Formate

Dieses Dokument teilen

Dokument teilen oder einbetten

Freigabeoptionen

Stufen Sie dieses Dokument als nützlich ein?

Sind diese Inhalte unangemessen?

Copyright:

Verfügbare Formate

Ahlak Muslimana-Ponasanje I Moral Svakog Muslimana-Grupa Autora PDF

Hochgeladen von

Copyright:

Verfügbare Formate

AHLAK MUSLIMANA

Ponaanje i moral svakog

Prevod: Grupa studenata

Rijad, 2010. godine

AHLAK MUSLIMANA - ponaanje i moral svakog muslimana

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

AHLAK MUSLIMANA - ponaanje i moral svakog muslimana

lijepog ponaanja raznovrsne tematike koji se tiu ivota muslimana i

AHLAK MUSLIMANA - ponaanje i moral svakog muslimana

AHLAK MUSLIMANA - ponaanje i moral svakog muslimana

Nema sumnje, musliman treba praktikovati islamske adabe u svim

AHLAK MUSLIMANA - ponaanje i moral svakog muslimana

AHLAK MUSLIMANA - ponaanje i moral svakog muslimana

AHLAK MUSLIMANA - ponaanje i moral svakog muslimana

AHLAK MUSLIMANA - ponaanje i moral svakog muslimana

Kada se srce vjernika ispuni osjeanjem strahopotovanja pri stajanju

AHLAK MUSLIMANA - ponaanje i moral svakog muslimana

na njoj (da uva jezik, oi i ui od onog to je zabranjeno), i da uva

AHLAK MUSLIMANA - ponaanje i moral svakog muslimana

2 - Adabi lijepog odnosa

AHLAK MUSLIMANA - ponaanje i moral svakog muslimana

karija (ua) na poetku uenja proui: E'uzu billah-i-mine--ejtani-r-radim,

AHLAK MUSLIMANA - ponaanje i moral svakog muslimana

Kada vjernik uje nekog da ui Kur'an treba da uti i razmilja o onom

AHLAK MUSLIMANA - ponaanje i moral svakog muslimana

3 - Adabi lijepog odnosa prema Allahovom

AHLAK MUSLIMANA - ponaanje i moral svakog muslimana

Od utivog i pristojnog ophoenja prema Poslaniku, sallahu alejhi ve

Muslim, Knjiga o namazu, poglavlje: Preporuljivost ponavljanja za

AHLAK MUSLIMANA - ponaanje i moral svakog muslimana

davanjem prednosti pokornosti Posalaniku, sallahu alejhi ve sellem, nad

Buharija, knjiga: Hadisi o vjerovjesnicima, poglavlje: Rijei Uzvienog: "I spomeni

AHLAK MUSLIMANA - ponaanje i moral svakog muslimana

4 - Adabi lijepog odnosa prema ashabima

Muslim, Knjiga o vrijednosti ashaba Allahova Poslanika, sallahu alejhi ve sellem,

AHLAK MUSLIMANA - ponaanje i moral svakog muslimana

ustrajni i predani u iskazivanju ljubavi prema ashabima Allahova Poslanika,

sellem, poglavlje: Vrijednost ashaba Allahova Poslanika, sallahu alejhi ve sellem,

AHLAK MUSLIMANA - ponaanje i moral svakog muslimana

5 - Adabi lijepog odnosa prema damijama

AHLAK MUSLIMANA - ponaanje i moral svakog muslimana

namaz obavite."1 Takoe, mustehab je koristiti misvak (istiti zube), nato

AHLAK MUSLIMANA - ponaanje i moral svakog muslimana

pogodio kameniom, pa sam pogledao i vido Omera ibn el-Hattaba,

Buharija, Knjiga o namazu, poglavlje: Podizanje glasa u damiji, broj 470.

AHLAK MUSLIMANA - ponaanje i moral svakog muslimana

6 - Adabi odgoja due

AHLAK MUSLIMANA - ponaanje i moral svakog muslimana

AHLAK MUSLIMANA - ponaanje i moral svakog muslimana

7 - Adabi ienja i istoe

AHLAK MUSLIMANA - ponaanje i moral svakog muslimana

koji nain, naprotiv, on uklanja neprijatnosti ako naie na njih povodei se

AHLAK MUSLIMANA - ponaanje i moral svakog muslimana

8 - Adabi obavljanja nude

AHLAK MUSLIMANA - ponaanje i moral svakog muslimana

Ne zadizati odjeu prije nego to se spusti blizu zemlje, kako se ne bi

Buharija, Knjiga o namazu, poglavlje. Namaz u amijskom ogrtau, broj 363.

AHLAK MUSLIMANA - ponaanje i moral svakog muslimana

sallahu alejhi ve sellem da se za vrijeme obavljanja velike ili male nude

Muslim, Knjiga o istoi, Poglavlje o potiranju poslije nude, broj 262.

AHLAK MUSLIMANA - ponaanje i moral svakog muslimana

9 - Adabi upotrebe misvaka

AHLAK MUSLIMANA - ponaanje i moral svakog muslimana