Beruflich Dokumente
Kultur Dokumente
:
:
2010 - 1431
grupa autora
AHLAK MUSLIMANA
Ponaanje i moral svakog
muslimana
PREDGOVOR
Zahvala pripada Allahu, Njega hvalimo, od Njega pomo i oprost
traimo, Njemu se kajemo i Njemu se utjeemo od zla nas samih i naih loih
dijela. Koga Allah uputi niko ga u zabludu odvesti nee, a koga On u zabludu
odvede niko ga uputiti nee. Svjedoim da nema drugog boga osim Allaha
Jedinog, Koji sudruga nema, i svjedoim da je Muhammed Allahov rob i
poslanik. Neka je Allahov salavat i selam njemu, njegovoj asnoj porodici i
ashabima.
Kako je velika odgovornost upuivanja ljudi dobru i ukazivanja na Pravi
put, i kolika je Allahova blagodat da se ovjek nae u skupini Allahovih
estitih robova, koji postupaju u skladu sa Njegovim erijatom (zakonom),
slijedei u tome Njegovog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.
elja nam je, kada govorimo o tome, da naglasimo svakom ko radi na polju
daveta i poduavanja islamu da bude u svom nijjetu iskren prema Allahu, tako
e uitelj nastojati da obavi svoj zadatak na nain koji e ostvariti oekivane
ciljeve predviene planom i programom. A uenik je svjestan da kroz ove
nauke koje ui sadi u sebi sadnicu koja e dati plemenite plodove, svjetlo i
uputu, te da se od njega oekuje trud, vrsta volja, rad na poveanju i traganju
za znanjem.
Nastojali smo, pravei ovaj plan i program, pripremiti nune teme koje
odgovaraju nivou uenika. Obzirom da se ove teme ue samo u jednoj godini,
nastojali smo obuhvatiti temeljne erijatske znanosti i ono to svaki musliman
mora znati, izlaui tematiku na jednostavan nain, jasnim izrazima, ime se
ostvaruje cilj ne ostavljajui nedoumice kod uenika.
Pripremajui nastavni plan i program predmeta Lijepo ponaanje i moral
podijelili smo ga na dva poglavlja. U prvom poglavlju naveli smo adabe
UVOD
Zahvala pripada Allahu. Njemu zahvaljujemo, od Njega pomo i zatitu
traimo i molimo Ga za oprost. Utjeemo se Allahu od zla nas samih i grijeha
u naim djelima. Koga On uputi, niko ga ne moe u zabludu odvesti, a koga
On ostavi na stranputici, niko ga ne moe izvesti na prvi put. Svjedoim da
nema Boga (koji zasluuje da se istinski oboava) osim Allaha. On je Jedan i
nema sauesnika. Svjedoim da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik.
Zaista, lijepo ponaanje i ienje due su vrlo bitna pitanja vjere. asni
prethodnici (selefu salih) su prikazali islamski ahlak znanjem i praksom u
svim njihovim postupcima, njihovo vanjsko ponaanje je bilo tijesno
povezano sa unutarnjim ubjeenjem.
Lijep ahlak (plemenita svojstva) je sr plemenitih erijatskih stremljenja.
Kae Poslanik, sallahu alejhi ve sellem:
. :
"Zaista sam poslan da upotpunim lijep ahlak (plemenita svojstva)."1
Mi u Allahovom Poslaniku, sallahu alejhi ve sellem, imamo divan
uzor, dovoljno je to to ga je njegov Gospodar pohvalio rekavi:
"Jer ti si, zaista, najljepe udi."2
Biljei ga Buharija u knjizi El-Edebu el-mufred, broj 273, i Bejheki u EsSunenu el-kubra, poglavlje: Lijep ahlak i njegova uzviena svojstva.
2
El-Kalem 4.
1
PRVO POGLAVLJE
ADABI LIJEPOG
PONAANJA
10
PRVO POGLAVLJE:
ADABI LIJEPOG PONAANJA
1. Utivost u ophoenju sa Uzvienim Allahom
2. Adabi lijepog odnosa prema asnom Kur'anu
3. Adabi lijepog odnosa prema Allahovom Poslaniku, sallahu alejhi ve
sellem
4. Adabi lijepog odnosa prema drugovima Allahova Poslanika sallahu
alejhi ve sellem
5. Adabi lijepog odnosa prema damijama
6. Adabi odgoja due
7. Adabi ienja i istoe
8. Adabi obavljanja nude
9. Adabi upotrebe misvaka (ili etkice za zube)
10. O odnosu prema lijepim uroenim svojstvima
11. Adabi spavanja
12. Adabi lijepog ponaanja pri jedenju i pijenju
13. Adabi odijevanja
14. Propisi klanjanja istihare
15. Adabi lijepog ponaanja pri putovanju
16. Adabi lijepog odnosa prema roditeljima
17. Adabi lijepog odnosa prema djeci
18. Adabi lijepog odnosa prema branom drugu
19. Adabi lijepog odnosa prema roacima
20. Adabi lijepog odnosa prema komijama
21. Adabi lijepog odnosa prema prijateljima
22. Adabi lijepog odnosa prema muslimanima
23. Adabi islamskog misionarstva
24. Adabi traenja znanja
25. Adabi lijepog ponaanja prilikom traenja doputenja za ulazak
26. Adabi ophoenja sa nevjernicima
27. Adabi lijepog odnosa prema ivotinjama
11
1 - Utivost u ophoenju
sa Uzvienim Allahom
Iskreno obavljanje ibadeta samo radi Allaha i ienje ibadeta od
primjesa irka i licemjerstva je prvi zahtjev utivosti u ophoenju sa
Uzvienim Allahom. Rekao je Uzvieni:
"A nareeno im je da se samo Allahu klanjaju, da Mu iskreno, kao
pravovjerni, vjeru ispovjedaju."1
I kazao je:
"Ko eli da od Gospodara svoga bude lijepo primljen, neka ini dobra
djela i neka, oboavajui svoga Gospodara, ne ini Njemu ravnim
nikoga."2
Iskrenost podstie vjernika na izvravanje naredbi Uzvienog Allaha i
ostavljanje Njegovih zabrana. Rekao je Uzvieni, opisujui kako vjernici
slijede Njegove naredbe:
"I oni govore: ujemo i pokoravamo se, oprosti nam, Gospodaru na, Tebi
emo se vratiti."3
Ustrajnost u injenju dobrih djela raa poniznost i skruenost pred
Uzvienim Allahom, naroito u namazu. Rekao je Uzvieni:
"Namaz, zaista, odvraa od razvrata i od svega to je runo"4
I kae, slavljen je On i Uzvien:
"Ono to ele, vjernici e postii, oni koji namaz svoj ponizno obavljaju."5
1
2
3
4
5
El-Bejjine 5.
El-Kehf 110.
El-Bekare 285.
El-'Ankebut 45.
El-Mu'minun 1-2.
12
En-Nahl 18.
Muslim, Knjiga o zuhdu, poglavlje: Vjernik u svakoj situaciji dobija, broj 2999.
13
Tirmizi, knjiga: Opis Sudnjeg dana, poglavlje: Broj 24, broj 2458, kae Tirmizi:
"Ovaj hadis je garib", a ejh Albani smatra da je hadis hasen.
2
Ez-Zumer 53.
1
14
15
1
2
3
4
5
6
7
8
En-Nahl 98.
Muhammed 24.
El-Muzemmil 4.
El-Kijame 16-17.
itati prirodnim i autentinim glasom bez greaka u itanju.
Buharija, Knjiga o tevhidu, poglavlje: Rijei Poslanika sallahu alejhi ve sellem:
Onaj koji vjeto ui Kur'an, broj 7544, i Muslim, Knjiga o putnicima, poglavlje:
Uljepavanje glasa prilikom uanja Kur'ana, broj 792.
tertil: paljivo izgovaranje Kur'ana
Buharija, knjiga: Tefsir, poglavlje: Sura 'Abese, broj 4937, i Muslim, knjiga:
Namaz musafira, poglavlje: Vijednost vjetog uaa Kur'ana, broj 204.
16
1
2
El-E'araf 204.
Muslim, Knjiga o zikru i dovi, poglavlje: Vrijednost okupljanja radi itanja
plemenitog Kur'ana i zikrenja, broj 2699.
Pod ponavljanjem se podrazumijeva: itanje Kur'ana, uenje napamet, primjenjivanje nauenog u praksi i pouavanje drugih.
Buharija, Knjiga o vrijednostima Kur'ana, poglavlje: Pamenje Kur'ana i njegovo
ponavljanje, broj 5033.
17
En-Nisa 80.
El-Hudurat 2.
El-Hudurat 2.
Muslim, Knjiga o imanu, poglavlje: Strah vjernika da mu se ne poniti djelo, broj
119.
18
3
4
19
20
2
3
4
21
22
Et-Tevbe 18.
Muslim, Knjiga o damijama, poglavlje: Zabrana raspitivanja o izgubljenoj ivotinji u damiji, broj 569.
Muslim, Knjiga o damijama, poglavlje: Zabrana raspitivanja o izgubljenoj ivotinji u damiji, broj 568.
El-Dinn 18.
23
El-E'raf 31.
Buharija, Knjiga o dumi-namazu, poglavlje: Upotreba misvaka petkom, broj 887, i
Muslim, Knjiga o ienju, poglavlje: Upotreba misvaka, broj 252, a tekst hadisa je
od Buharije.
Buharija, Knjiga o ezanu, poglavlje: Ono to je dolo o nekuhanom bijelom luku i o
crvenom luku, broj 887, i Muslim, Knjiga o damijama, poglavlje: Zabrana onome
ko je jeo bijeli ili crveni luk, broj 564.
Ebu Davud, Knjiga o namazu, poglavlje: ta se kae prilikom ulaska u damiju,
broj 465. ejh Albani je ocijenio hadis kao vjerodostojan.
Buharija, Knjiga o namazu, poglavlje: Grijeh onog koji prolazi ispred klanjaa, broj
510.
24
1
2
3
25
1
2
3
4
5
6
E-ems 9.
El-'Asr 1-3.
Muslim, Knjiga o ienju, poglavlje: Vrijednost abdesta, broj 223.
El-Mutaffifin 14.
Tirmizi, Knjiga o tefsiru, poglavlje: Tefsir sure El-Mutaffifin, broj 3334.
Tirmizi, Knjiga o dobroinstvu i odravanju rodbinskih veza, poglavlje: Ono to je
preneeno o ophoenju sa enama, broj 1987, , kae Tirmizi:"Ovaj hadis je hasen
sahih", i prenosi ga Hakim (1/141), i kae:"Hadis je sahih po artima Buharije i
Muslima".
26
Musliman u odgoju svoje due trai pomo u dovi, ona je silno oruje,
njome se musliman titi od grijeha i sa njom se pomae u injenju dobrog
djela i ostvarenju elje. Dolo je u vjerodostojnom hadisu da je Allahov
Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, dovio rijeima: "Allahu moj, uini moju
duu bogobojaznom i oisti je. Ti najbolje isti duu, Ti si njen vlasnik i
Gospodar."1 Isto tako, dua se odgaja i oivljava estim spominjanjem
Allaha, zato je Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao: "Neka ti jezik stalno
bude mokar od spominjanja Uzvienog Allaha."2 Vanost zikra
(spominjanje Allaha) u odnosu na duu je poput vanosti due u odnosu na
tijelo.
Muslim, Knjiga o zikru i dovi, poglavlje: Traenje utoita od zla koje je uinjeno i
koje nije uinjeno, broj 2722.
Ibn Made, Knjiga o adabima lijepog ponaanja, poglavlje: Vrijednost zikra, broj
3793.
27
El-Maide 6.
El-Muddessir 4.
El-Bekare 222.
Muslim, Knjiga o istoi, poglavlje: Vrijednost abdesta, broj 223.
Muslim, Knjiga o imanu, Poglavlje o velikim grijesima i najveem velikom grijehu,
broj 91.
28
Buharija, Knjiga o dihadu i ratnom pohodu, broj 2989, i Muslim, Knjiga o zekatu,
poglavlje: Naziv sadaka se upotrebljava za svako dobro djelo, broj 1009, ovo je
zavretak hadisa.
Muslim, Knjiga o imanu, poglavlje: Dijelovi imana i najvredniji i najnii dio, broj
51.
29
1
2
Ebu Davud, Kjniga o istoi, Poglavlje o osamljivanju pri obavljanju nude, broj 2.
Muslim, Knjiga o istoi, poglavlje: Zabrana obavljanja nude na putevima i u
hladovima, broj 269.
Ebu Davud, Knjiga o istoi, poglavlje: Mjesta na kojima je Poslanik sallahu alejhi
ve sellem zabranio da se vri mala nuda, broj 26, i Ibn Made, Knjiga o istoi,
poglavlje: Zabrana vrenja nude na putu kojim ljudi prolaze, broj 328, i kae Ibn
Hader u knjizi Bulugul meram da je hadis slab zbog nespojenosti seneda, s tim da
ga je ejh Albani u knjizi El-Irva' (1/100) ocijenio kao hasen zbog mnogo rivajeta u
kojim je preneen.
Buharija, Knjiga o abdestu, poglavlje: ta se kae pri ulasku u nunik, broj 142, i
Muslim, Knjiga o hajzu, poglavlje: ta se kae pri ulasku u nunik, broj 375.
30
3
4
31
1
2
32
3
4
Buharija, Knjiga o postu, poglavlje: Posta moe upotrebljavati suhi i svjei misvak, broj 27.
Buharija, Knjiga o abdestu, Poglavlje o upotrebi misvaka, broj 245, i Muslim, Knjiga o istoi, Poglavlje o upotrebi misvaka, broj 255.
Muslim, Knjiga o istoi, Poglavlje o upotrebi misvaka, broj 253.
Buharija, Knjiga o postu, poglavlje: Posta moe upotrebljavati suhi i svjei misvak, broj 27.
Buharija, Knjiga o postu, poglavlje: Posta moe upotrebljavati suhi i svjei misvak, broj 1934, i Ahmed, u Musnedu onih koji su prenijeli mnogo hadisa, Musned
Ebu Hurejre, broj 7335.
33
2
3
34
Buharija, Knjiga o abdestu, poglavlje: Poinjati desnom stranom pri abdestu i guslu, broj 168, i Muslim, Knjiga o istoi, poglavlje: Poinjati desnom stranom
prilikom ienja i slino, broj 268.
35
11 - Adabi spavanja
San je velika Allahova blagodat koju je podario Svojim robovima, i u
tom smislu Uzvoeni kae: "I san va poinkom uinili."1
Spavanje ima svoje adabe o kojima treba voditi rauna, a ti adabi su:
1. Poslije jacije ne odgaati lijeganje u postelju, osim u posebnim
sluajevima: radi sticanja znanja, razgovora sa gostom ili obaveze prema eni,
jer se od Ebu Berze, radijallahu anhu, prenosi da: "Vjerovjesnik, sallahu
alejhi ve sellem, nije volio lei prije jacije, niti razgovarati nakon to bi
klanjao jaciju."2
2. Nastojati da se ne ide na spavanje bez abdesta, jer je Allahov Poslanik,
sallahu alejhi ve sellem, rekao Bera' ibn 'Azibu, radijallahu anhu: "Kada
poe u postelju, uzmi abdest onako kao to ga uzima za namaz."3
3. Lei na desnu stranu, u poetku kada hoe spavati, naslonivi glavu na
desnu ruku, a nema smetnje da se kasnije prevrne i lei na lijevoj strani, jer je
Allahov, Poslanik sallahu alejhi ve sellem, rekao Bera', radijallahu anhu:
"Kada poe u postelju, uzmi abdest onako kao to ga uzima za namaz, a
zatim lezi na desnu stranu", a u drugom rivajetu:"Kada pod abdestom
legne u postelju, nasloni glavu na desnu ruku."4 Resul, sallahu alejhi ve
sellem, kada bi legao, stavio bi svoju ruku pod obraz, a zatim prouio:
).. " ( Allahumme bismike emutu ve ahja ... (Allahu moj,u
Tvoje ime, umirem i ivim."5
1
2
En-Nebe' 9.
Buharija, knjiga: Namaska vremena, poglavlje: Pokueno je spavati prije klanjanja
jacije, broj 568, i Muslim, Knjiga o damijama, poglavlje: Preporuljvost ranog
klanjanja sabaha, broj 6311.
Buahrija, Knjiga o dovama, poglavlje: Kada zanoi pod abdestom, 6311, i Muslim,
Knjiga o zikru i dovi, poglavlje: Dova pred sapavanje, broj 2710.
Ebu Davud, Knjiga o adabima, poglavlje: ta se proui prije spavanja, broj 547,
kae Ibn Hader u knjizi Fethul bari (11/113):"Sened ovog hadisa je dobar".
Buharija, Knjiga o dovama, poglavlje: Stavljanje ruke pod desni obraz, br. 6314.
36
Ebu Davud, Knjiga o adabima, poglavlje: ovjek koji lei na stomaku, broj 5040, a
ovo je zadnji dio hadisa, Nevevi je ocijenio hadis vjerodostojnimu u knjizi Rijadus-salihin, broj 818.
Buharija, Knjiga o dovama, poglavlje 13, broj 6320, i Muslim, Knjiga o zikru i dovi, broj 714, a tekst hadisa je od Buharije.
Buharija, Knjiga o dovama, poglavlje: Kada zanoi pod abdestom, 3311, i Muslim,
Knjiga o zikru i dovi, poglavlje: Dova pred apavanje, broj 2710, a tekst hadisa je od
Buharije.
37
1
2
3
El-Mu'minun 51.
El-Bekare 172.
Buharija, Knjiga o plemenitim djelima, poglavlje: Opis Allahovog Poslanika sallahu alejhi ve sellem, broj 3563, i Muslim, Knjiga o piu, poglavlje: Hrani ne treba
nalaziti mahanu, broj 2064, a tekst je od Buharije.
38
Ebu Davud, Knjiga o hrani, poglavlje: Okupljanje za jelom, broj 3764, i Ibn Made,
Knjiga o hrani, poglavlje: Okupljanje za jelom, broj 3286.
Ebu Davud, Knjiga o hrani, poglavlje: Uenje bismille prije jela, br. 3767, i Tirmizi, Knjiga o hrani, poglavlje: Uenje bismille prije jela, br. 1858, i kae
Tirmizi:"Ovaj hadis je hasen sahih".
Buharija, Knjiga o hrani, poglavlje: Uenje bismille prije jela, i jedenje desnom
rukom, br. 5376, i Muslim, Knjiga o piu, pogl.: Adabi prilikom jedenja, br. 2022.
Ebu Davud, Knjiga o hrani, poglavlje: Ono to je preneeno o jedenju sa kraja
zdjele, br. 3772, i Tirmizi, Knjiga o hrani, poglavlje: Ono to je preneeno o pokuenosti jedenja sa sredine zdjele, br. 1805, i kae Tirmizi:"Ovaj hadis je hasen
sahih".
Buharija, Knjiga o hrani, poglavlje: Oblizivanje prstiju, broj 5456, i Muslim, Knjiga o piu, poglavlje: Preporuljivost oblizivanja prstiju, broj 2031.
Muslim, Knjiga o piu, poglavlje: Preporuljivost oblizivanja prstiju, broj 2033,
hadis je prenesen razliitim rijeima.
39
1
2
40
41
13 - Adabi odijevanja
Odijevanje je zatita i ukras koje je Uzvieni Allah naredio rijeima: "O
sinovi Ademovi, dali smo vam odjeu koja e pokrivati stidna mjesta vaa, a i
raskona odijela, ali odjea ednosti to je ono najbolje."1
Musliman treba nastojati da se lijepo i pristojno odijeva, da ne oblai
osim ono to mu je dozvoljeno i da izbjegava ono to je zabranjeno, kao to je
oblaenje svile i noenje zlata, jer ovo dvoje je zabranjeno mukarcima
hadisom Allahovog Poslanika, sallahu alejhi ve sellem, u kom stoji da je,
uzevi svilu u desnu ruku, a zlato u lijevu, rekao: "Ovo dvoje je zabranjeno
mukarcima mog Ummeta."2
Ne treba nositi odjeu, pantalone ili ogrta (mantil) dui od lanaka na
nozi, jer je Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao: "Allah nee
gledati u onoga ko iz oholosti pusti da se za njim vue odjea"3, a u drugom
hadisu kae: "Sve to je od odjee ispod lanaka, gorjet e u vatri."4
Meutim, ena muslimanka se u ovome razlikuje od mukarca, ona treba
nositi dugu haljinu tako da prekrije svoja stopala i sa glave spustiti veo kako bi
prekrila vrat i grudi, jer Uzvieni veli: "O vjerovjesnie, reci enama svojim, i
kerkama svojim, i enama vjernika neka spuste haljine svoje niza se."5
Mukarac i ena trebaju izbjegavati da oponaaju jedno drugog, pa tako
ne treba mukarac oblaiti ensku odjeu, niti ena muku, zbog hadisa u
kojem stoji: "Prokleo je Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, mukarca
1
2
El-A'raf 26.
Ebu Davud, Knjiga o odijevanju, Poglavlje o propisu noenja svile enama, broj
4057, i Nesai, Knjiga o odijevanju, poglavlje: Zabrana noenja zlata mukarcima,
broj 5159-5162.
Buharija, Knjiga o odijevanju, poglavlje: Ko pusti da se za njim vue ogrta bez
oholosti, broj 5784, i Muslim, Knjiga o odijevanju, poglavlje: Zabrana putanja
odjee da se vue iz oholosti, broj 2085, a tekst hadisa je od Buharije.
Buharija, Knjiga o odijevanju, poglavlje: Sve to je ispod lanaka gorjet e u vatri,
broj 5787.
El-Ahzab 59.
42
koji oblai ensku odjeu i enu koja oblai muku odjeu" 1, i drugog
vjerodostojnog hadisa: "Prokleo je Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem,
mukarce koji oponaaju ene i ene koje oponaaju mukarce." 2
Sunnet je pri oblaenju da se pone sa desnom stranom, jer se od Aie,
radijallahu anha, prenosi da je rekla: "Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve
sellem, je volio u svemu poeti sa desnom stranom, pa i u ienju, eljanju i
obuvanju."3
Od sunneta je, kada obue novo odijelo, turban ili bilo ta drugo od nove
odjee, prouiti sljedeu dovu:
) (
"Allahumme leke-l-hamdu, ente kesevtenihi, es'eluke hajrehu ve hajre ma
sunia lehu, ve euzu bike min errihi ve erri ma sunia lehu (Allahu moj,
Tebi pripada svaka hvala, jer Ti si me njome obukao. Molim Te za dobro
u njoj i dobro u onome od ega je napravljena, a utjeem Ti se od zla u
njoj i zla onoga od ega je napravljena)."4
2
3
Ebu Davud, Knjiga o odijevanju, poglavlje: Odjea ena, broj 498, a hadis su
ocijenili vjerodostojnim Ibn Hibban, broj 5751-5752, i Hakim (4/194).
Buharija, Knjiga o odijevanju, poglavlje: Mukarci koji oponaaju ene, broj 5885.
Buharija, Knjiga o abdestu, poglavlje: Poinjati desnom stranom pri abdestu i guslu, broj 168, i Muslim, Knjiga o istoi, poglavlje: Poinjati desnom stranom
prilikom ienja i slino, broj 268, a tekst hadisa je od Buharije.
Tirmizi, Knjiga o odijevanju, poglavlje: ta se kae kada se obue nova odjea,
broj 1767, i kae Tirmizi:"Ovaj hadis je hasen garib sahih", a ejh Albani je hadis
ocijenio kao vjerodostojan.
43
)
Allahumme, inni estehiruke bi'ilmike ve estakdiruke bikudretike, ve es'eluke
min fadlike-l-azimi, fe inneke takdiru ve la akdiru, ve t'alemu ve la e'alemu,
ve ente 'allamul-gujub! Allahumme in kunte t'alemu enne hazel-emre
hajrun li fi dini ve me'ai ve 'akibeti emri', ili je rekao: 'Adili emri ve
adilihi', 'fakdirhu li ve jessirhu li summe barik li fihi, ve in kunte t'alemu
enne hazel-emre errun li fi dini ve me'ai ve 'akibeti emri, ili je rekao: fi
'adili emri ve adilihi' fasrifhu 'anni vasrifni 'anhu vakdir lije-l-hajre hajsu
kane, summe raddini bihi (Allahu moj, iz Tvog znanja, daj mi pravilnu
El-Bekare 45.
44
45
)
"Subhanellezi sehhare lena haza ve kunna lehu mukrinin, ve inna ila
rabbina lemunkalibun! Allahumme inni es'eluke fi seferina haza el-birre
Ebu Davud, Knjiga o dihadu, Poglavlje o ovjeku koji sam putuje, broj 2607, i
Tirmizi, Knjiga o dihadu, poglavlje: Ono to je preneeno o pokuenosti da
ovjek sam putuje, broj 1674, i kae Tirmizi:"Ovaj hadis je hasen", a Nevevi je
hadis ocijenio vjerodostojnim u knjizi Rijadu-s-salihin, str. 317.
2
Ebu Davud, Knjiga o dihadu, Poglavlje o musafirima koji jednog od njih
odrede za emira, broj 2608, a ejh Albani je rekao da je hadis hasen sahih.
1
46
2
3
47
En-Nisa 36.
Buharija, Knjiga o adabima, poglavlje: Dobroinstva prema roditeljima i odravanje rodbinskih veza, broj 5970, i Muslim, Knjiga o imanu, poglavlje: Vjerovanje u
Allaha je najbolje djelo, broj 85, a tekst hadisa je od Buharije.
El-Isra' 23-24.
48
1
2
3
4
Lukman 15.
El-Bekare 215.
fard ajn je stroga dunost koju mora izvriti svaki vjernik
Buharija, Knjiga o adabima, poglavlje: Ko je najprei da se prema njemu lijepo postupa, broj 5971, i Muslim, Knjiga o dobroinstvu prema roditeljima i odravanju
rodbinskih veza, poglavlje: Dobroinstvo prema roditeljima, broj 2548.
49
im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!"1 I jer je Poslanik, sallahu
alejhi ve sellem, rekao: "U najbolju vrstu dobroinstva spada da ovjek
poslije svoga oca, pazi na njegove prijatelje."2
1
2
El-Isra' 24.
Muslim, Knjiga o dobroinstvu prema roditeljima i odravanju rodbinskih veza,
poglavlje: Vrijednost panje prema prijateljima oca, broj 2552.
50
51
2
3
Ebu Davud, Knjiga o namazu, poglavlje: Kada se nareuje djeaku da klanja, broj
495-496, a ejh Alabani je, u knjizi El-Irva', ocijenio hadis kao vjerodostojan na
osnovu drugih rivajeta, (1/266-267).
Et-Tahrim 6.
Muslim, Knjiga o poklonima, poglavlje: Pokuenost izdvajanja neke djece prilikom
davanja poklona, broj 1623.
52
En-Nahl 72.
Er-Rum 21.
El-Bekare 228.
En-Nisa 4.
Et-Talak 7.
El-Bekare 233.
Et-Tahrim 6.
53
1
2
3
4
5
Et-Tahrim 6.
Malik u svom Muvtt'u, Knjiga o suenju, poglavlje: Suenje u opekorisnom dobru, broj 36.
En-Nisa 3.
En-Nisa 19.
En-Nisa 34.
54
55
Allah dao prednost jednima nad drugima i zato to oni troe imetke
svoje. Zbog toga su estite ene poslune i za vrijeme muevljeva
odsustva vode brigu o onome o emu treba da vode brigu, jer i Allah
njih titi."1 I hadis Allahovog Poslanika, sallahu alejhi ve sellem:
"ena je pastirica u kui njenog mua i bie pitana o svom
stadu."2
2. Boraviti u kui svoga mua i iz nje izlaziti samo sa njegovim znanjem
i dozvolom, obarati pogled, govoriti sputenim glasom, uvati ruke od
nevaljalih djela, jezik od bestidna govora i prostakluka i biti utiva i
paljiva prema muevim roacima, na to ukazuju rijei Uzvienog:
"A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o
stidnim mjestima svojim, i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih
vidi ita osim onoga to je ionako spoljanje:"3
3. Lijepo prema njemu postupati, pridravajui se rijei Uzvienog:
"One imaju isto toliko prava kolko i dunosti, prema zakonu samo,
muevi imaju prednost pred njima za jedan stepen."4 Biti njena
prema njemu, rijeju, djelom i u zabavi.
4. Ne odbijati mua u postelji, kada eli da joj prie, jer je Allahov
Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao: "Kada ena zanoi
odvojivi se od mua u postelji, proklinju je meleci sve dok ne
svane."5 ena treba da se uljepa svome muu kao to se i on treba za
njoj da se uljepa.
1
2
3
4
5
En-Nisa 34.
Buharija, Knjiga o duma namazu, poglavlje: Duma u selima i gradovima, broj
853, i Muslim, Knjiga o upravi, poglavlje: Vrijednost pravednog imama, broj 1829,
u sklopu dugog hadisa, a tekst hadisa je od Buharije.
En-Nur 31.
El-Bekare 228.
Muslim, Knjiga o braku, poglavlje: Zabrana odbijanja mua u postelji, broj 1436.
56
3
4
Buharija, knjiga: Knjiga o adabima, poglavlje: Kome se povea opskrba odravanjem rodbinskih veza, broj 5986, i Muslim, Knjiga o dobroinstvu i odravanju
rodbinskih veza, poglavlje: Odravanje rodbinskih veza, broj 2557.
Buharija, Knjiga o adabima, poglavlje: Grijeh kidanja rodbinskih veza, broj 5984, i
Muslim, Knjiga o dobroinstvu i odravanju rodbinskih veza, poglavlje:
Odravanje rodbinskih veza i zabrana njihovog kidanja, broj 2556.
En-Nisa 36.
El-Bekare 215.
57
rodbina mog oca nisu moji prijatelji, nego su moji prijatelji Allah i dobri
vjernici, meutim oni su moji roaci, pa odravam sa njima rodbinske
veze inei im dobroinstvo koje prilii rodbini."1
Buharija, Knjiga o adabima, poglavlje: Odravanje rodbinskih veza injenjem dobroinstva koje prilii rodbini, broj 5990, i Muslim, Knjiga o imanu, poglavlje:
Prijateljevanje sa vjernicima, broj 215, s tim da Muslim nije spomenuo: 'meutim
oni su ...' do kraja hadisa.
58
1
2
En-Nisa 36.
Muslim, Knjiga o dobroinstvu i odravanju rodbinskih veza i adabima, poglavlje:
Oporuka o lijepom ophoenju prema komiji, broj 2624.
Buharija, Knjiga o rekaiku, poglavlje: uvanje jezika, broj 6475, i Muslim, Knjiga
o imanu, poglavlje: Podsticanje na briljivost prema komiji i gostoljubivost, br. 48.
Muslim, Knjiga o imanu, poglavlje: Podsticanje na briljivost prema komiji i
gostoljubivost, broj 47.
59
60
61
El-Furkan 28-29.
62
1
2
4
5
El-Hudurat 10.
Buharija, Knjiga o denazi namazu, poglavlje: Naredba o ispraanju denaze, broj
1240.
Muslim, Knjiga o imanu, poglavlje: Pojanjenje da djela u islamu imaju razliite
vrijednosti i navienje najboljih djela, broj 39.
En-Nisa 86.
Ibn Made, Knjiga o adabima, Poglavlje o rukovanju, broj 3703, a ejh Albani je
hadis ocijenio kao vjerodostojan.
63
3
4
64
2
3
65
66
1
2
3
4
5
6
El-Fussilet 33.
Muhammed 19.
Es-Saff 3.
El-Bekare 44.
Hud 88.
Muslim, Knjiga o dihadu i vojnom pohodu, Poglavlje o naredbi da se olakava i da
se ostavi otjerivanje, broj 1733.
67
1
2
El-Ahkaf 35.
En-Nahl 125.
68
3
4
Muslim, Knjiga o zikru i dovi, poglavlje: Vrijednost okupljanja radi itanja plemenitog Kur'ana i zikrenja, broj 2699.
Ibn Made Knjiga o predgovoru, poglavlje: Korist znanja i rada po njemu, broj 252,
a ejh Albani je hadis ocijenio vjerodostojnim.
El-Bekare 102.
Muslim, Knjiga o zikru i utjecanju od zla onog to je radio, poglavlje: Utjecanje od
zla onog to je radio i onog to nije radio, broj 2722.
El-Bekare 282.
69
1
2
3
4
5
70
En-Nur 27.
En-Nur 59.
En-Nur 29.
Ahmed, Musned amijin, hadis od Abdullah ibn Bisra el-Mazinija, broj 17844.
Muslim, Knjiga o adabima, poglavlje: Zabrana gledanja u ono to je unutar tue
kue, broj 2156.
71
72
En-Nur 58.
73
74
El-Mumtehine 10.
El-Bekare 221.
3
El-Maide 5.
4
Ahmed, Musned Kufijin, hadis od Ebu Muse el-E'arija, broj 19920.
5
Buharija, Knjiga o traenju doputenja, poglavlje: Kako otpozdraviti zimijama,
broj 6288.
2
75
76
2
3
77
Muslim, Knjiga o davanju pod zakup, poglavlje: Naredba o ubijanju pasa, broj
1571, i Pojanjenje derogiranja tog propisa i zabrana njihovog nabavljanja osim
lovakog, ovarskog i psa-uvara, broj 1571.
Muslim, Knjiga o odjei i ukrasu, poglavlje: Zabrana crtanja lika ivotinje, broj
2106.
Muslim, Knjiga o haddu, poglavlje: ivotinje koje je dozvoljeno ubiti u Haremu i
van Harema onom koji je u ihramu i koji nije, broj 1198.
78
DRUGO POGLAVLJE:
MORAL
79
80
1. Istinoljubivost
2. Emanet
3. Strpljivost
4. Skromnost
5. Plemenitost
6. Samilost
7. Pravednost
1. Laganje
2. Prevara
3. Oholost
4. krtost
5. Zavidnost
6. Nepravednost
7. Ogovaranje (Gibet)
9. Zulum (nepravda)
PRVO:
Primjeri pohvalnih
moralnih osobina
81
82
1 Istinoljubivost (iskrenost)
Uzvieni Allah je zapovijedio iskrenost, rekavi: "O vjernici, bojte se
Allah i budite s onima koji su iskreni."1 Iskrenost obuhvata sve stvari ovjeka
i itav njegov ivot, ne prima mu se ni rije, ni djelo, niti nijjet osim sa
iskrenou.
Mi imamo divan primjer u Ebu Bekru, radijallahu anhu, kada je
Vjerovijesnik, sallahu alejhi ve sellem, obavijestio o dogaaju Isra' (nonog
putovanja), istog momenta je pojerovao Poslaniku, sallahu alejhi ve sellem,
rekavi, za razliku od ostalih: "Tako mi Allaha, ja mu vjerujem u stvarima
koje su nevjerovatnije od ovih."
Istinoljubivost u rijeima i djelima se ostvaruje onda kada budu iskrena i
valjana. Iskrenost je da bude samo radi Allaha, a valjanost je da se podudera
sa erijatom. Pa je tako djelo po svojoj vanjtini ispravno ako se slae sa onim
s ime je doao Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, a u svojoj unutranjosti ako
je uraeno samo radi Allaha.
Uzvieni Allah daje bereket istinoljubivom trgovcu u njegovoj prodaji i
trgovini, a unitava bereket trgovcu koji lae, mimo grijeha kojeg stie
laganjem. Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, je rekao: "Prodava i
kupac imaju pravo izbora (da prihvate ili odbiju trgovinu) sve dok se ne
raziu. Imae bereketa u svojoj trgovini ako budu iskreni i navedu
mahane robe (ako ih ima), a ako budu skrivali mahane i lagali bie im
uniten bereket trgovine."2
Iskrenost se postie vjebanjem, u tajnosti i javnosti, a naroito u
mladosti, ime se ostavlja veli trag i zadobijaju pohvalna svojstva koja donose
dobro i na ovom i na onom svijetu. Dovoljna je ast iskrenom vjerniku da se
opie kao istinoljubiv kod svoga Gospodara i da time uiva ugled kod Njega.
Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, je rekao: "Budite iskreni, zaista,
1
2
Et-Tevbe 119.
Buharija, i Muslim, Knjiga o trgovini, poglavlje: Iskrenost prilikom prodaje, broj
1532.
83
84
2 - Emanet
Emanet ima veliko mjesto u islamu, i on je pohvalna moralna osobina
kojom treba da se okiti musliman, jer Uzvieni kae: "I oni koji povjerene im
emanete budu uvali i obaveze svoje ispunjavali."1 A Allahov Poslanik,
sallahu alejhi ve sellem, je rekao: "uvaj emanet onom ko ti ga je povjerio i
nemoj iznevjeriti onog ko te je iznevjerio."2 Ako je osoba povjerljiva,
potuju ju je ljudi i svi imaju u nju povjerenja, a isto tako, ta plemenita
osobina mu daje ugled u porodici i rodbini. Uitelj koji savjesno obavlja svoju
obavezu smatra se povjerljivim i uenik koji izvrava svoje zadatke i uva
imetak, tajnu ili ast koje su mu povjerene, smatra se povjerljivim.
Emanet obuhvata gore navedeno i ire, kako to pojanjavaju mufessiri
tumaei rijei Uzvienog: "Mi smo nebesima, Zemlji i planinama ponudili
emanet, pa su se ustegli i pobojali da ga ponesu, ali ga je preuzeo ovjek, a
on je, zaista, prema sebi nepravedan i lakomislen."3 Pa kau: emanet su
erijatske dunosti kojima je Allah obavezao robove, jezik je emanet, ruka je
emanet i dijete je emanet. A onaj ko porekne i zataji povjereni emanet i ne
vodi brigu o onom to mu je dato na uvanje, bilo da je to imetak, tajna ili
ast, to e ga odvesti u gubitak i propast na dunjaluku. Pa ako je bio slubenik
bie otputen iz slube, a ako je bio trgovac napustie ga ljudi i nee imati
povjerenja u njegovu trgovinu. Preneeno je u sunnetu upozorenje na ovo
znaenje, naime, biljei Buharija u Sahihu da je Allahov Poslanik, sallahu
alejhi ve sellem, je rekao: "Emanet je sputan u korijen srca ljudi, zatim su
to nauili u Kur'anu, a zatim u sunnetu." Kae Huzejfe, radijallahu anhu:
"Pa nam je priao o nestanku emaneta, kae: 'ovjek e zaspati kratkim
snom pa e mu se emanet oduzet iz srca, i ostae njegov mali trag, zatim
e zaspati kratkim snom pa e mu se i trag emaneta oduzeti, i ostae
njegov mali dio poput ulja, kao eravica koju trlja po svojoj nozi pa se
potpriti i vidi nateklinu a u njoj nema nita. Zatim e ljudi davati bej'u
(prisegu), a skoro da nema nikog povjerljivog (koji izvrava povjereni
1
2
3
El-Me'arid 32.
Ebu-Davud i Tirmizi, Knjiga o trgovini, poglavlje 38, broj 1264.
El-Ahzab 72.
85
emanet), pa e neko rei: 'U toj i toj porodici ima jedan povjerljiv ovjek'.
O njegu se govori: kako je pametan, kako je uspjean, kako je postojan, a
u njegovom srcu nema ni koliko trun goruice imana."1
Tri su vrste emaneta:
1. Emanet roba sa svojim Gospodarom, tj. da mu ibadet ini, ne
pripisuje mu druga, izvrava Njegove zapovjedi i kloni se zabrana.
2. Emanet sa samim sobom, tj. da odgaja svoju duu i da je uva od
zablude.
3. Emanet prema svim stvorenjima, tj. da im daje njihova prava i da
ispotuje ono to mu se povjeri.
86
3 - Strpljivost
Strpljivost je izdrljivost u tekoama, obuzdavanje due u uzrujanosti i
srdbi, vrstina na propisima Kitaba i sunneta i zadovoljstvo sa Allahovom
odredbom.
Uzvieni Allah je naredio svojim robovima da se naoruaju sa
strpljivou, objasnio im njenu vanost, uticaj i posljedice, te im pojasnio da je
ona uzrok ogromne nagrade. U tom smislu su rijei Uzvienog: "O vjernici,
budite strpljivi i izdrljivi, na granicama bdijte, i Allah se bojte, da bi ste
postigli ono to elite."1 I veli: "Samo oni koji budu strpljivi bie bez rauna
nagraeni."2
Tri su vrste strpljenja:
1. Strpljivost na pokornosti Uzvienom Allahu, jer Uzvieni kae: "Zato
se samo Njega oboavaj i u tome budi istrajan!"3
2. Strpljivost na ostavljanju harama i onog to je naredio da se ostavi, u
tom smislu Uzvieni veli: "Ko se bude Allaha bojao i ko strpljiv bude, pa,
Allah, uistinu, nee dopustiti da propadne nagrada onima koji dobra djela
ine."4
3. Strpljivost na Allahovoj kaderu, a ona je, bez sumnje, sr imana. Jer
onaj koji je strpljiv na musibetu smrti, ostavie sjetu i ljutnju i klonie se
naricanja i uderanja po licu, odazivajui se rijeima Vjerovjesnika, sallahu
alejhi ve sellem: "Nije od nas ko se udera po licu, kida svoju odjeu i
propagira dahilijetska (predislamska) uvjerenja."5
Kada muslimana zadesi neka nevolja, treba biti strpljiv kao to mu je
Uzvieni Allah naredio, rekavi: "I strpljivo podnosi ono to te zadesi,
1
2
3
4
5
87
1
2
Lukman 17.
El-Bekare 156-157.
88
4 Skromnost
Sira (ivotopis) Allahovog Poslanika, sallahu alejhi ve sellem, je iv
primjer skromnosti, poniznosti i blagosti. Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve
sellem, kae: "Allah mi je objavio da budete toliko skromni i ponizni da se
niko ni nad kim ne oholi i da niko nikome nepravdu ne ini."1 Prenosi se
da je Selemete ibn el-Ekve'a, radijallahu anhu, rekao: "Prolazio je
Vjerovjesnik, sallahu alejhi ve sellem, pored skupine iz plemena Eslem koji su
se takmiili u bacanju strijela, pa im ree: 'Gaajte sinovi Ismailovi, zaista je
va otac bio strijelac, gaajte, ja sam sa sinovima tog i tog.' Jedna grupa je
prestala gaati, pa im Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, ree: 'ta
vam je pa ne gaate?' 'Kako da gaamo a ti si sa njima'- rekoe. Onda
Vjerovjesnik, sallahu alejhi ve sellem, ree: 'Gaajte, ja sam sa svima.'"2
Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, kada bi prolazio pored djece koja
se igraju, ne bi ga sprijeio njegov vjerovjesniki poziv i velik poloaj, kojim
je odlikovan nad svih ljudima, da poselami tu djecu, nasmjei im se i
razgovara s njima.
Pria Enes, radijallahu anhu: " Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve
sellem, je bio najljepeg ahlaka. Jednog dana poslao me je da neto uradim, a
ja sam u sebi rekao: 'Tako mi Allaha, neu ii.' A u dui sam osjeao da hou
otii da izvrim ono to mi je naredio Allahov Vjerovjesnik, sallahu alejhi ve
sellem. Izaao sam i prolazio pored djece koja se igraju na ulici. Kad
odjedanput, Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, uhvatio me pozadi za
potiljak, pa sam pogledao u njega a on se smije i ree: 'O Unejs (Enesiu), idi
i uradi ono to sam ti naredio.' Rekao sam: 'Evo idem, Allahov Poslanie.'"3
Kae Enes: "Tako mi Allah, sluio sam ga devet godina, ne znam da mi je
rekao za neto to sam uradio: zato si uradio to i to, niti za neto to sam
89
90
5 - Plemenitost
Plemenitost je karakterna osobina pod koju potpadaju mnoge vrline,
razne vrste dobra i estitosti, pa se tako za onog ko uradi neto pohvalno kae
da je plemenit, ko pree preko neije greke naziva se plemenitim, ko savlada
svoju srdbu plemenit je i ko je paljiv prema komiji plemenit je.
Uzvieni Allah je poastio i visoko uzdigao ovjeka, i stvorio ga u
najljepem liku, u tom smislu Uzvieni veli: "Koji te je stvorio, pa uinio da si
skladan i da si uspravan, i kakav je htio lik ti dao."1 Uzvieni Allah podstie
na plemenito postupanje prema roditeljima, da im se ini dobroinstvo dok su
ivi i poslije smrti, kae Uzvieni: "ovjeka smo zaduili da roditeljima
svojim ini dobro."2 I veli u drugo ajetu: "Ne reci im ni: 'Uh!' , i ne podvikni
na njih, i obraaj im se rijeima potovanja punim."3
Zaduio nas je Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, da potujemo
enu i vodimo rauna o njenim pravima, bila ona majka, supruga, kerka,
tetka po ocu ili majci, pa kae: "Uzmite kao obavezu da ete prema enama
lijepo postupati, jer, zaista, ena je stvorena od rebra, i, zaista, najkrivlji
dio rebra je njegov najvilji dio, ako bi htio da ga ispravi, slomio bi ga, a
ako ga ostavi, bie stalno iskrivljen. Uzmite kao obavezu da ete prema
enama lijepo postupati."4 Resulullah, sallahu alejhi ve sellem, nam donosi
radosnu vijest o nagradi onome ko bude paljiv prema kerkama i lijepo ih
odgoji, pa kae: "Ko bude iskuan neim od ovih kerki (pa bude paljiv
prema njima-hrani ih, odijeva, odgaja i sl.) bie mu zatita od vatre."5
Uzvieni Allah je visoko uzdigao ovjeka i ukrasio ga znanjem i
uenjem, i sa znanjem je poeo Objavu prvaku poslanika, sallahu alejhi ve
sellem, rijeima: "itaj, u ime Gospodara tvoga koji stvara."6
1
2
3
4
5
6
El-Infitar 7-8.
El-Ahkaf 15.
El-Isra' 23.
Muslim, Knjiga o dojenju, poglavlje: Vesijet prema enama, broj 1468.
Buharija, Knjiga o zekatu, pogl.: uvajte se vatre pa makar sa pola hurme, br 1418.
El-'Alek 1.
91
1
2
3
4
5
Et-Talak 2.
Ali 'Imran 92.
El-Lejl 5-7.
Muslim, Knjiga o zekatu, poglavlje: Onaj ko udjeljuje i ko krtari, broj 1010.
Muslim, Knjiga o imanu, poglavlje: Podsticanje na gostoprimljivost i panju prema
komiji, broj 47.
Muslim, Knjiga o zikru i dovi, poglavlje: Vrijednost okupljanja radi uenja Kur'ana
i zikra, broj 2699.
92
6 - Samilost
Samilost se ubraja u temeljne islamske principe, a njeni neodvojivi
atributi su: blagost, davanje utjehe, emocionalno uee, tenja srca za
pomaganjem drugih, poput: vraanja duga siromanih i bijednih, pomaganja
nevoljniku, hizmeenja starijih, upuivanja zalutalog na putu i slino tome.
U samilost se ubraja i blago ophoenje i briga o jetimima, udovicama i
siromasima. Ovo djelo je na nivou borbe na Allahovom putu, jer je Allahov
Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ko vodi brigu o udovici i
siromahu je poput mudahida na Allahovom putu." I ini mi se da je
rekao: "I klanjaa koji ne malaksava i postaa koji ne mrsi."1
Samilost se ispoljava prema slabom, mladom i starom, i ostvaruje se
putem davanja svakom njegovo pravo, jer je Allahov Poslanik, sallahu alejhi
ve sellem, rekao: "Ko nije milostiv prema mlaima i ne zna pravo starijih,
on nije od nas."2
Milostivi se nadaju Allahovoj milosti koja sve obuhvata, u tom smislu
kae Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem: "Zaista, Allah e e se
smilovati, od Njegovih robova, milostivima."3
93
7 - Pravednost
Zapovjeda nam na pravovjerni din da se okitimo pravednou u svim
stvarima, svejedno bilo to rijeju ili djelom, sa blinjim ili daljnjim, sa
prijateljom ili neprijateljom. Uzvieni veli: "Allah zahtijeva da se svaije
pravo potuje i dobro ini."1
Pravda je vaga vjere kojom musliman mjeri svoje postupke i daje
svakom njegovo pravo. A ako nagne ili skrene sa Allahovog pravog puta
upadne u zulum.
Prvi vid pravednosti je biti pravedan prema ljudima u svim pravima i
obavezama, poevi od sebe i svoje porodice. Kae Uzvieni: "O vjernici,
budite uvijek pravedni, svjedoite Allaha radi, pa i na svoju tetu ili na tetu
roditelja i roaka, bio on bogat ili siromaan, ta Allahovo je da se brine o
njima! Zato ne slijedite strasti kako ne biste bili nepravedni."2
Pravednost zadire u sve dijelove islama, od toga je i pravedno postupanje
prema djeci prilikom davanja poklona i slino da se ne bi meu njima pojavila
mrnja i neprijateljstvo. Na spomenuto ukazuje hadis En-N'uman ibn Beira,
radijallahu anhu, u kom pripovijeda da je njegov otac otiao sa njim
Allahovom Poslaniku, sallahu alejhi ve sellem, i rekao mu: "Ja sam poklonio
ovom svom sinu roba kojeg sam imao." Pa ga upita Allahov Poslanik, sallahu
alejhi ve sellem: "Je si li to uradio sa svom tvojom djecom?" "Nisam"
odgovori on. Onda mu ree Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem: "Bojte
se Allaha i budite pravedni prema svojoj djeci." Pa je moj otac, kada je
doao kui, vratio nazad taj poklon."3 U drugom rivajetu (predaji) kae EnN'uman ibn Beir, radijallahu anhu: "Moj otac je otiao, nosei me,
Allahovom Poslaniku, sallahu alejhi ve sellem, i rekao mu: 'Allahov Poslanie,
budi mi svjedok da sam poklonio to i to iz mog imetka En-N'umanu!' A on
upita: 'Je si li svakom sinu poklonio isto to i En-N'umanu?' 'Nisam!'
1
2
3
En-Nahl 90.
En-Nisa 135.
Muslim, Knjiga o poklonima, poglavlje. Pokuenost davanja prednosti jednoj djeci
nad drugom, broj 1623.
94
odgovori on. Onda ree Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem: 'Trai
nekog drugog da ti bude svjedok za ovo.' A zatim ga upita: 'Da li bi volio
da ti (tvoji sinovi) svi podjednako ine dobroinstvo?' Kae: 'Naravno.'
Ree mu: 'Onda to ne radi.'"1
Takoe, treba biti pravedan meu enama: u ravnomjernom izdravanju,
podjednakom noenju i pri putovanju. A ako se mu boji da ne moe biti
pravedan meu njima, treba da se ogranii na jednu enu, jer Uzvieni veli: "A
ako strahujete da neete pravedni biti, onda samo sa jednom."2
Zakonodavac je naredio pravednost u suenju. Pa kome se povjeri
upravljanje u neemu od stvari muslimana, svejedno bilo to sudstvo ili neto
drugo, obavezan je da sudi po pravdi, jer Uzvieni kae: "Allah vam
zapovijeda da odgovorne slube onima koji su ih dostojni povjeravate i kada
ljudima sudite da pravino sudite. Uistinu je divan Allahov savjet! A allah
doista sve uje i vidi."3
A sunnet je pojasnio posljedice ove pravinosti, kae Allahov Poslanik,
sallahu alejhi ve sellem: "Pravedni e kod Allah biti na mimberima od
svjetla. To su oni koji pravo sude, pravedni su prema svojoj eljadi i
pravedno vladaju."4
Islam je zabranio, iz bojazni da ne utie na tok pravednog suenja, mito,
krivotvorenje (falsifikovanje), davanje hedije kadiji (sudiji) i tome slino.
2
3
4
DRUGO:
Primjeri pokuenih
moralnih osobina
95
96
1 - Laganje
La je obavjetenje koje se ne slae sa stvarnou. Ona je pokuena
karakterna osobina na koju je upozorio Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve
sellem, kada je rekao: "uvajte se lai, zaista, la vodi ka grijeanju, a
grijeenje u vatru, i ovjek e neprestano lagati i nastojati da lae sve dok
ne bude zapisan kod Allaha da je laljivac."1
La je zabranjena u svim stvarima, a naroito, la na Allaha zabranjujui
ono to je ohalalio i dozvoljavajui ono to je oharamio, i u tom smislu
Uzvieni veli: "I ne govorite neistine jezicima svojim: 'Ovo je doputeno, a
ovo zabranjeno', da biste tako o Allahu neistine iznosili. Oni koji o Allahu
govore neistine, nee uspjeti."2
Veliki je haram lagati na Allahovog Poslanika, sallahu alejhi ve sellem. I
to na nain da ovjek sam napie hadis, a zatim ga pripie Allahovom
Poslaniku, sallahu alejhi ve sellem, pa kae: "Rekao je Allahov Poslanik,
sallahu alejhi ve sellem", a on ga nije rekao. Ovo je zabranio Allahov
Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, kada je rekao: "Ko namjerno slae na
mene, neka sebi pripremi mjesto u vatri."3
Vjernik ne treba da u svom ophoenju sa ljudima koristi la, naroito u
trgovini. Na primjer, da prodava kae: kupio sam ovu robu za toliko, ili
uloio sam u nju toliko, a lae. Ili lae o kvalitetu robe, pa kae: ovo je
najkvalitetnija vrsta, a, u stvari, nije tako. Ili da istakne lijepi dio robe, a
sakrije loiji, i tome sline vrste lai, prevara i obmana. Na sve ovo islam nas
estoko upozorava, jer Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, kae: "Ko
nas vara nije od nas."4
97
1
2
3
4
98
2 - Prevara
Uzvieni Allah je zabranio varanje: "O vjernici, Allaha i Poslanika ne
varajte i svjesno meusobno povjerenje ne poigravajte."1
Prevara je osobina munafika, jer je Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve
sellem, rekao: "Tri su znaka munafika: kada govori lae, kada obea ne
ispuni i kada mu se povjeri iznevjeri."2 U svemu to se da ovjeku na
povjerenje nije dozvoljena prevara, kao to je pronevjera privatnog imetka,
naroito imetka jetima, koji se u islamu smatra zulumom, a onom ko to uradi
islam prijeti estokom kaznom, jer Uzvieni veli: "Oni koji bez ikakva prava
jedu imetke siroadi, doista jedu ono to e ih u vatru dovesti i oni e u
ognju gorjeti."3
Sa iskrenou i emanetom se uvruje veza meu poslovnim
partnerima, a kvari se sa prevarom. Rekao je Allahov Poslanik, sallahu alejhi
ve sellem: "Uzvieni Allah kae: 'Ja sam trei sa dvojicom partnera sve
dok jedan ne iznevjeri drugog, a kada jedan od njih iznevjeri drugog, ja
odem od njih."4
Velik je grijeh iznevjeriti prilikom iznoenja miljenja, davanja fetve i
savjeta, zbog toga nas Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, podstie da
govorimo istinu, a ko skrene od toga, on je iznevjerio Allaha i Njegovog
Poslanika, sallahu alejhi ve sellem. Od primjera ove vrste varanja je davanje
fetve bez znanja, jer Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, kae: "Ko da
fetvu bez znanja, grijeh onog koji radi po njoj pada na onog koji je dao
fetvu. Ko posavjetuje svoga brata nekim savjetom znajui da mu je bolje
neto drugo, prevario ga je."5
1
2
3
4
El-Enfal 27.
Buharija, Knjiga o imanu, poglavlje: Znak munafika, broj 33.
En-Nisa 10.
Hakim, Knjiga o trgovini, broj 2322, i kae: "Sened ovog hadisa je sahih, a
Buharija i Muslim ga nisu zabiljeili."
Ebu Davud, Knjiga o znanju, poglavlje: Opreznost u davanju fetvi, broj 3657, a
ejh Albani ja hadis ocijenio kao hasen.
99
100
3 - Oholost
Gordost je svojstvo samo Uzvienog Stvoritelja Jedinog i ni jedno
stvorenje nema udjela u tom svojstvu, zbog toga apsolutno ne prilii robu da
se oholi. Vjernik treba da potpuno oisti srce i duu od oholosti, jer onaj u
ijem srcu bude koliko i trun oholosti, taj je u velikoj opasnosti. O tome nas
obavjetava Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekavi: "Nee ui u
Dennet onaj u ijem srcu bude koliko i trun oholosti." Na to neki ovjek
ree Poslaniku, sallahu alejhi ve sellem: "Zaista , ovjek voli da mu njegova
odjea i obua budu lijepi." Kae Poslanik, sallahu alejhi ve sellem: "Allah je
lijep i voli ljepotu, oholost je odbijanje istine i potcjenjivanje ljudi."1
Pravi musliman ne uznosi se nad ljudima, niti okree glavu od njih, jer
mu je uputa islama ispunila sluh, srce i duu. Uzvieni veli: "Taj drugi svijet
daemo onima koji ne ele da se na Zemlji ohole i da nered ine, a one koji
se Allaha boje eka srean kraj."2
Postoje znakovi oholosti od kojih musliman treba da je daleko, neki od
njih su:
1. Putanje odjee ispod lanaka, iz oholosto i nadmenosti, jer je Allahov
Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao: "Allah nee gledati, na Sudnjem
danu, u onog ko iz oholosti pusti da se za njim vue odjea."3
2. Odbijanje i neprihvatanje istine iz oholosti i inata, jer je Allahov
Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao: "Oholost je odbijanje istine i
potcjenjivanje ljudi."4
3. Potcjenjivanje i omalovaavanje ljudi i uzvisivanje nad njima, jer
Uzvieni veli: "I, iz oholosti, ne okrei od ljudi lice svoje."1
Muslim, Knjiga o imanu, poglavlje: Zabrana oholosti i pojanjenje toga, broj 91.
El-Kasas 83.
3
Buharija, Knjiga o odjei, poglavlje: Ko iz oholosti pusti da se za njim vue
odjea, broj 5788.
4
Muslim, Knjiga o imanu, poglavlje: Zabrana oholosti i pojanjenje toga, broj 91.
1
2
101
Lukman 18.
Lukman 18.
3
Muslim, Knjiga o imanu, poglavlje: Nazivanje potcjenjivanja porijekla i
naricanja nad umrlim kufrom, broj 121.
2
102
4 krtost
krtost u imetku znai zadravanje imetka bojei se siromatva. Tvrdica
nema povjerenja u ono to je kod Allaha, jer se on boji, ako dijeli imetak
davajui sadaku ili udjeljuje u neku drugu dobrotvornu svrhu, da e mu imetak
nestat i da e biti siromaan. Uzvieni Allah nas je upozorio na to, rekavi: "A
onome koji tvrdii i osjea se neovisnim i ono najljepe smatra lanim
njemu emo Dehennem pripremiti."1
krtost vodi ovjeka u nepravdu, uzimanje imetka ljudi na nepoten
nain, meusobno ubijanje, gubljenje prava i irenje nereda. Rekao je Allahov
Poslanik, sallahu alejhi ve sellem: "uvajte se nepravde, jer e na Sudnjem
danu nepravda biti tmina. uvajte se krtosti, jer je ona unitila one prije
vas: navela ih je da svoju krv proljevaju i da ohalale svoje svetinje
(zabranjene stvari)."2
Od stvari za koje e biti pitan musliman na Dan polaganja rauna je
imetak, kako ga je stekao, i u ta ga je potroio. Kae Allahov Poslanik,
sallahu alejhi ve sellem: "Nee se pokrenuti stopala Allahovog roba na
Sudnjem danu sve dok ne bude pitan o ivotu - u ta ga je utroio, o
znanju - ta je po njemu radio, o imetku - kako ga je stekao i uta ga je
potroio i o tijelu u emu ga je troio."3
Svaki dan koji proe ovjeku, a da nije u njemu udijelio duhovnu
sadaku, kao to je zikrullah (spominjanje Allaha), ili osjetilnu sadaku, kao to
su izdravanje porodice i davanje poklona, to je dan sigurnog gubitka.
Vjernik udjeljuje i trai od drugih da udjeljuju, a nevjernik krtari i trai
da i drugi budu krti, u tom smislu Uzvieni veli: "One koji krtare i trae od
1
2
El-Lejl 8-10.
Muslim, Knjiga o dobroinstvu i odravanju rodbinskih veza, poglavlje: Zabrana
nepravde, broj 2578.
Tirmizi, Knjiga o Sudnjem danu, rekaiku i ostavljanju sumnjivog, poglavlje: Ono
to e se desiti na Sudnjem danu, broj 2417.
103
drugih da budu krti i koji kriju ono to im je Allah iz obilja svoga darovao:
a Mi smo nevjernicima pripremili sramnu patnju."1
uvaj se, brate muslimane, ove prezrene osobine koja te udaljava od
Allaha i pribliava te ejtanu.
En-Nisa 37.
104
5 - Zavidnost
Zavist je prieljkivanja nestanka neije blagodati, ona je runa osobina
koja ne prilii muslimanu. Kae Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem:
"Dola vam je bolest naroda: zavist i mrnja, ona je halika (ona koja
brije), ne kaem da brije kosu, nego da brije din. Tako mi Onog u ijoj
ruci je moja dua, neete ui u Dennet sve dok ne budete vjerovali, a
neete vjerovati sve dok se meusobno ne budete volili. Hoete li da vas
obavijestim kako se meusobna ljubav uvruje? irite (nazivajte) selam
mausobno."1
Zavidljivac skoro da ne vidi na nekome blagodat a da ne poeli njen
nestanak, ili da ne poeli da postane njegova, ak ponekad elju uslijedi
pokuaj da to ostvari. Uzvieni Allah nam je naredio da Mu se utiemo od
zavidljivca i njegove zavisti, pa kae: "Reci: 'Utiem se Gospodaru svitanja
od zla onoga to On stvara, i od zla mrkle noi kada razastre tmine, i od zla
smutljivca kad smutnje sije, i od zla zavidljivca kad zavist ne krije."2
Zaista, Jevreji nisu povjerovali u Poslanika, sallahu alejhi ve sellem, i u
ono sa ime je doao iz zavisti, ak se nisu zadovoljili sa time, nego su
smiljali spletke da odvrate vjernike od njihove vjere. U tom smislu Uzvieni
veli: "Mnogi sljedbenici Knjige jedva bi doekali da vas, poto ste postali
vjernici, vrate u nevjernike, iz line zlobe svoje."3
Zavist razdvaja vjernike, kida korijenja bratstva i sije mrnju meu
njima. Biljei Muslim u svom Sahihu u rivajetu od Ebu Hurejre, radijallahu
anhu, da je Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao: "Nemojte
zavidjeti jedni drugima, nadmetati se u prodaji, biti u neprijateljstvu,
2
3
Tirmizi, Knjiga o opisu Denneta, poglavlje: Broj 56, broj 2510, kae Ebu-'Isa
(Tirmizi): "Razili su se u ovom hadisu u rivajetu od Jahje ibn Ebi Kesir, pa neki
prenose od Jahje ibn Ebi Kesir od Je'i ibn el-Velid od sluge Zubejrovog od
Allahovog Poslanika, sallahu alejhi ve sellem, a nisu spomenuli od Zubejra", a kae
ejh Albani: "Hadis je hasen."
El-Felek 1-4.
El-Bekare 109.
105
106
El-Hudurat 12.
Muslim, Knjiga o dobroinstvu i odravanju rodbinskih veza, poglavlje: Zabrana
gibeta, broj 2589.
Muslim, Knjiga o dobroinstvu i odravanju rodbinske veze, Poglavlje o zabrani
nemimeta, broj 2606.
107
108
7 - Nepravda
Nepravda je stavljanje neeg na mjesto koje mu ne pripada, ona je zabranjena u Allahovoj vjeri. Preneeno je u vjerodostojnom hadisu-i-kudsiju1 da je
Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao da Uzvieni veli: "O robovi
moji, zaista sam ja zabranio zulum2 samom Sebi, i uinio sam ga
zabranjenim meu vama, pa nemojte jedni drugima zulum initi."3
Uzvieni Allah nam je zabranio nepravdu, jer su njene posljedice kobne i
na ovom i na onom svijetu. Zalima na dunjaluku stie kletva mazluma "jer
izmeu nje (kletve mazluma) i Allaha nema zastora."4 A na ahiretu se
nepravda umnogostruuje pa bude tmina nad zalimom, kao to kae Allahov
Poslanik, sallahu alejhi ve sellem: "uvajte se nepravde, jer e na Sudnjem
danu nepravda biti tmina."5
Najgora vrsta nepravde je ovjekova nepravda prema samom sebi
injenjem irka, jer Uzvieni veli: "Ne inite druge Allahu ravnim,
mnogobotvo je, zaista, velika nepravda."6
Ako je musliman uinio nekome nepravdu, treba to prije da vrati uzetu
stvar, ako je nepravda bila u imetku ili slinom, a ako je bila nepravedna rije,
treba zatraiti oprost od onog o kome je govorio, a ako to nije u stanju, neka
uputi dovu za njega, pokaje se Allahu i trai od Njega oprost, i treba odluiti
da ne initi vie tu nepravdu i da se kaje zbog nje. Dokaz za spomenuto su
rijei Allahovog Poslanika, sallahu alejhi ve sellem: "Ako je neko uinio
nepravdu, povrijedio ast ili neto drugo kod svoga brata, neka ga danas
(odmah) zamoli za oprost, prije nego doe vrijeme kada nee biti ni
1
2
3
4
5
109
111
SADRAJ
PREDGOVOR
UVOD
PRVO POGLAVLJE
9
11
14
17
20
22
25
27
29
32
33
35
37
41
43
45
47
50
52
56
58
60
112
DRUGO POGLAVLJE
MORAL
1 ISTINOLJUBIVOST (ISKRENOST)
2 EMANET
3 STRPLJIVOST
4 SKROMNOST
5 PLEMENITOST
6 SAMILOST
7 PRAVEDNOST
PRIMJERI POKUENIH MORALNIH OSOBINA
1 LAGANJE
2 PREVARA
3 OHOLOST
4 KRTOST
5 ZAVIDNOST
6 - OGOVARANJE (GIBET) I PRENOENJE
TUIH RIJEI (NEMIMET)
7 NEPRAVDA
SADRAJ
62
66
68
70
73
76
79
81
82
84
86
88
90
92
93
95
96
98
100
102
104
106
108
111