1

JUGOSLAVIJA U DRUGOM SVJETSKOM RATU

1941. 1945.
Slom Kraljevine Jugoslavije

Jo 1940.g. Hitler je odluio napasti SSSR, a njegov vojni vrh izradio je plan napada
(operacija Barbarossa) prema kojem Balkan treba tititi pozadinu budueg istonog bojita.
Zato je trebalo srediti odnose s Jugoslavijom, tj. pridruiti je Trojnom paktu i zavriti rat
protiv Grke koji je pokrenula Italija.
Hitler je krenuo s diplomatskim pritiscima koje pospjeuje i pokazivanje vojne moi
na granicama Jugoslavije, a takav postupak urodio je plodom, jer je jugoslavenska vlada
odluila pristupiti Trojnom paktu 25. III 1941.g. (potpisano u dvorcu Belvedere u Beu).
Istovremeno kada je tekao njemaki pritisak na Jugoslaviju i britanska obavjetajna
sluba pripremala je akciju u sluaju pristupa Jugoslavije Trojnom paktu. Uz takvu pomo
skupina oficira predvoena generalom Duanom T. Simoviem izvela je oficirski pu 27.
III 1941.g. kojom je svrgnuta Cvetkovi-Maek vlada i Namjesnitvo. Novi predsjednik
vlade postao je general Simovi, koji objavljuje i stupanje na prijestolje kralja Petra II
Karaorevia. Vladi je pristupio i Vladko Maek kada je od Simovia dobio garancije za
opstanak Banovine Hrvatske.
Zbivanja u Jugoslaviji poremetila su Hitlerove planove, pa je Hitler bez objave napada
rata odluio Jugoslaviju vojno unititi (tzv. Pothvat 25). Napad je zapoeo 6. travnja 1941.g.
bombardiranjem Beograda, a zatim su okupacijske snage prodrle u Jugoslaviju sa svih strana,
a bezuvjetna kapitulacija Kraljevine Jugoslavije potpisana je 17. travnja 1941.g.
Kralj i vlada napustili su zemlju, a cijeli teritorij Jugoslavije podijelile su jedinice
Njemake, Italije, Bugarske i Maarske.

USPOSTAVA NEZAVISNE DRAVE HRVATSKE

Hitler je sve do oficirskog pua bio za odravanje cjelovite
Jugoslavije, ali nakon tog dogaaja promijenio je miljenje i
odluio da se nakon sloma Jugoslavije uspostavi hrvatska drava,
s ime se suglasio i Mussolini, koji je ve imao spremnog
kandidata za vrh budue hrvatske drave Antu Pavelia,
vodeeg ovjeka ustake organizacije koji se od atentata na kralja
Aleksandra skrivao u Italiji, dok su Nijemci na to mjesto eljeli
postaviti Maeka, kao predsjednika glavne politike stranke u
Hrvatskoj.

2
Tek kada je Maek odbio njemaku ponudu, Hitler je prihvatio Pavelia. Dana 10.
travnja 1941.g. kada su njemake jedinice ulazile u Zagreb, Slavko Kvaternik, predvodnik
domovinske ustake skupine, preko
radija je proitao proglas o
uspostavi
Nezavisne
Drave
Hrvatske. Sam Paveli u tom inu
nije sudjelovao jer je bio u Italiji,
ali je Kvaternik u svom govoru
naglasio da uspostavlja NDH u ime
Poglavnika, koji je preko Trsta i
Rijeke stigao u Zagreb 15. IV
1941.g.
Odmah
nakon
Kvaternikovog proglasa proitana
je izjava Vladka Maeka koji trai
da hrvatski narod i lanovi HSS prihvate novu vlast. Sutradan po proglaenju NDH, Paveli je
jo jedanput, na drugom sastanku s Mussolinijem u Veneciji, pristao Italiji ustupiti
dalmatinske gradove koji nose povijesni talijansko-mletaki peat. Tek nakon toga on je s oko
200 ustaa, 15. travnja oko 4 sata ujutro, uao u Zagreb i ve sutradan imenovao prvu vladu
NDH.
Kvaternikov proglas:
Hrvatski narode! Boja providnost i volja naeg saveznika, te mukotrpna viestoljetna borba hrvatskog
naroda i velika portvovnost naeg poglavnika dr. Ante Pavelia, te ustakog pokreta u zemlji i inozemstvu
odredili su da danas pred dan uskrsnua Bojeg sina uskrsne i naa nezavisna Drava Hrvatska. Pozivam sve
Hrvate, u kojem god mjestu oni bili, a naroito sve asnike, podasnike i momad cjelokupne oruane snage i
javne sigurnosti, da dre najvei red i da svi smjesta prijave zapovjednitvu oruane snage u Zagrebu mjesto
gdje se nalaze, te da cijela oruana snaga smjesta poloi zakletvu vjernosti nezavisnoj Dravi hrvatskoj i njenom
poglavniku. Cjelokupnu vlast i zapovjednitvo cjelokupne oruane snage preuzeo sam danas kao opunomoenik
poglavnika
Bog i Hrvati! Za dom spremni!

Maekova izjava:
Hrvatski narode! Pukovnik Slavko Kvaternik, voa nacionalistikog pokreta u zemlji, proglasio je
danas slobodnu i nezavisnu hrvatsku dravu na cjelokupnom historijskom i geografskom podruju Hrvatske, te
preuzeo vlast. Pozivam sav hrvatski narod, da se novoj vlasti pokorava, pozivam sve pristae HSS, koji su na
upravnim poloajima, sve kotarske odbornike, opinske naelnike i odbornike itd. da iskreno surauju s novom
narodnom vladom.

Teritorij NDH

Njemaka je prihvatila NDH bez ikakvih teritorijalnih zahtjeva, dok je Italija u svom
dokumentu o priznavanju NDH istaknula pravo na Dalmaciju (i sam Paveli je obeao
Dalmaciju Mussoliniju u zamjenu za politiku pomo prilikom dolaska na vlast), pa su zbog
toga zapoeli pregovori izmeu NDH i Italije.
Konani dogovor o razgranienju Italije i NDH postignut je potpisivanjem tzv.
Rimskih ugovora, 18. svibnja 1941.g. Hrvatskoj je ostao samo podvelebitski dio Hrvatskog
primorja i obala od Omia do Dubrovnika, gdje nema nijedne pomorske luke. NDH se
obvezala da na jadranskom podruju nee podizati vojne objekte niti drati ratnu mornaricu
(to dovoljno govori o samostalnosti NDH). Mussolini je nastojao NDH to vie podiniti
Italiji, pa je dogovoreno da e Hrvatska postati kraljevina i da e joj kralj biti lan talijanske
kraljevske dinastije, vojvoda od Spoleta, ( ili vojvoda od poreta, kako se narod sprdao) koji
bi postao Tomislav II, ali taj naznaeni kralj nikada nije doao u Hrvatsku.
Tek nakon kapitulacije Italije 8. rujna 1943.g., dijelovi hrvatskog teritorija koji su
Rimskim ugovorima bili pripojeni Italiji vraeni su pod suverenitet NDH. Problema u
razgranienju imala je NDH i s Maarskom, koja je vojno zaposjela Meimurje, pa pitanje
Meimurja nije rijeeno do kraja postojanja NDH. Granica prema Srbiji utvrena je
posebnom odlukom Poglavnika u sporazumu s Hitlerom i ila je rijekom Drinom.
Meunarodna priznanja NDH je dobila samo od zemalja lanica Trojnog pakta:
Njemaka, Italija, Maarska, Bugarska, Slovaka, panjolska, Japan, Kina, Mandurija,
Danska, Finska.

Ustroj drave i vlasti

Sam in proglaenja NDH, u koju je uvrtena i BiH, izazvao
je euforino oduevljenje veine hrvatskoga naroda. Oko nove vlasti
okupili su se ljudi iz razliitih drutvenih slojeva, spremni graditi
svoju nacionalnu dravu, uskrslu nakon osam stoljea. Meutim, na
plimi tog oduevljenja ustae su od prvoga dana forsirano
uspostavljali drutveni sustav po uzoru na reime nacistike
Njemake i faistike Italije. Takva politika je mnoge domoljube
postavila u najteu dilemu: kako biti lojalan ideji nacionalne drave
kada ona svojim profaistikim reimom i uklapanjem u novi
Hitlerov poredak dovodi u pitanje njezinu budunost. Proklamacija
nacionalne drave prihvaena je optimistiki, a u pojedinim
krugovima i euforino. Ta je euforinost potencirana i injenicom da
je nacionalna drava dola bez ljudskih rtava,
zahvaljujui izbjegnutom ratu Jugoslavije sa silama
osovine. Zavladalo je i uvjerenje da e Hrvatska odmah
ostvariti golemu gospodarsku i kulturnu prednost
vezivanjem s Velikom Njemakom, koja je postavila
temelje za tisugodinji "novi europski poredak", kojemu se tada pripisivala superiornost nad
dekadentnim zapadnim kapitalizmom i bezbonim komunizmom. Glorificirali su se mladi
"nacifaistiki reimi" koji su odnijeli povijesnu pobjedu nad trulom zapadnom
parlamentarnom demokracijom, u kojoj vlada plutokracija.
Na elu NDH bio je Ante Paveli koji je imao titulu poglavnika, a kao ef drave
donosio sve vanije odluke u unutarnjoj i vanjskoj politici, a ujedno je bio i vrhovni
zapovjednik oruanih snaga. Sama NDH nije imala nikakvo zakonodavno tijelo (Hrvatski
sabor sastao se samo par puta kao reprezentativno tijelo), niti je imala politikih stranaka, a
jedino kolektivno tijelo bio je GUS (Glavni ustaki stan) kao vrhovni organ ustake
organizacije, u kojem je poglavnik imao glavnu rije i donosio sve zakone pa je prema tome
bio najodgovorniji za sve to se dogaalo u NDH.
NDH je bila podijeljena na 22 velike upe na elu kojih su bili veliki upani koje je
imenovao poglavnik.
Po uzoru na nacistiku rasnu politiku i praksu i u NDH su organizirani
koncentracioni logori u koje su odvoeni idovi, Romi, Srbi te Hrvati koji se nisu slagali s
ustakom vlau. Ustaki reim progonio je i pristae HSS-a, pa je i sam Maek bio uhapen i
proveo nekoliko mjeseci u logoru. Najvei ustaki logor bio je u Jasenovcu u kojem je
pobijeno nekoliko desetaka tisua ljudi (jo uvijek postoje brojne kontroverze oko broja
stradalih u Jasenovcu), a postojalo je nekoliko manjih u Koprivnici, Osijeku
Reimu NDH postalo je jasno da je ubijanje i nasilno iseljavanje Srba glavni razlog
njihove pobune. U proljee 1942. postignut je sporazum o osnivanju hrvatske pravoslavne
crkve. Za glavara te crkve postavljen je ruski sveenik, novomoskovski metropolit
Germogen, s ime se sloio i patrijarh SPC Gavrilo Doi. Uz to, Srbi su pozivani i u
pomone slube domobranstva, to je takoer pridonijelo tupljenju otrice antisrpske politike.
NDH je u 1942. ublaavala poetni teror prema Srbima i pod pritiskom Njemake i Italije, jer
im je svaki vojnik trebao na veini ratita, a one, eto, moraju odvajati i svoje snage da odre
vlast u Hrvatskoj. Nijemci su stalno nastojali da na elo NDH dovedu neku alternativnu
ekipu, ali u tome nikada nisu uspjeli jer je Maek to odbijao, a drugih nije bilo pa su morali
stalno drati Pavelia.
U poetku su graani masovno podravali NDH ne gledajui pod kojim okolnostima
se ona stvara, ne gledajui koji i kakvi ljudi preuzimaju vlast, pa ak i ne obzirui se kakvu e
budunost imati ta drava. Ljudi su bili strpljivi i nadali se da e se reim demokratizirati.

5
Meutim, odmah je poeo proces kvarenja reima. im je stvoren, mnogi su potrali u
njegove institucije da bi se okoristili. Neki su iskupljivali "grijeh" sluenja prijanjem reimu,
drugi su uskoili na unosne poloaje, trei su vidjeli ansu bogaenja tuom imovinom itd. I
sam je reim privlaio one koji su bili skloni sluati i
sluiti. Zato nije udno to se za takve odmah nalo
ime "nastaa".

Oruane snage
domobranstvo

redovna vojska NDH koja se

popunjavala
regrutacijom
i
mobilizacijom, a asnici su preteno
bili Hrvati iz jugoslavenske vojske ili
bivi
asnici
austro-ugarskog
domobranstva
orunitvo ima
ulogu dravne policije, tj. brine se za
odravanje javnog reda i mira i zatite
osobne i imovinske
sigurnosti graana

ustaka
vojnica vojni dio
ustake organizacije, a
u njoj su bile najelitnije
postrojbe NDH, kao to
su
Poglavnikov
tjelesni
sdrug
(poglavnikova tjelesna garda) ili Ustaki obrambeni sdrugovi (organiziraju i
uvaju koncentracione logore). U sastavu ustake vojnice bile su i redovite
ustake bojne koje su bile stacionirane u etiri glavna centra Zagreb,
Gospi, Sarajevo i Mostar, a od dvije sarajevske bojne stvorena je poznata
"Crna legija" kojoj su zapovjednici bili Jure Franceti, a zatim Rafael
Boban (glavni junaci pjesme o Juri i Bobanu).

Slom NDH
Pred kraj rata, a posebno nakon kapitulacije Italije javlja se struja u NDH koja je
smatrala da treba izboriti opstanak NDH bez obzira na eventualni poraz Njemake, tj. da
treba prijei na stranu Saveznika prije kapitulacije Njemake.
Jo tijekom 1943.g. stvorena je jezgra ljudi zainteresirana za takav razvoj dogaaja, a
unutar NDH predvodili su ih Mladen Lorkovi (ministar unutarnjih poslova) i Ante Voki
(ministar oruanih snaga), a njima su se pridruili i neki politiari iz vodstva HSS-a (August
Kouti.). Plan akcije pripremljen je u ljeto 1944.g. kojim je predvieno razoruanje
njemake vojske, odstup Pavelia, uspostava nove vlade od predstavnika HSS-a i upuivanja
poziva Saveznicima da se iskrcaju na hrvatskoj obali. Lorkovi i Voki su o svemu
obavijestili Pavelia, koji je na poetku prihvatio akciju, a zatim je o svemu obavijestio
Nijemce to je bio i kraj akcije poznate kao afera Lorkovi Voki. Lorkovi i Voki zavrili
su u Lepoglavi te su ubijeni prilikom povlaenja ustaa u proljee 1945 (uz njih ubijeni su i

6
neki lanovi HSS-a, dok je August Kouti uspio zbrisati na partizanski teritorij, ali su ga
partizani zatvorili i odgulio je do 1946.g.).
U posljednjim danima svoje vlasti, vlada NDH je odluila s oruanim snagama i
masom civila krenuti prema zapadnim saveznicima. Do tada je zavaravala i sebe i javnost s
jedne strane kako je Njemaka nepobjediva, kako e uskoro iznenaditi svijet novim raketnim
orujima, a s druge strane najavljivala raspad antifaistike koalicije pa moda i rat izmeu
"komunistike" Rusije i zapadnih saveznika, u kojem sluaju bi se Jugoslavija podijelila na
dva dijela pa bi Srbija bila u ruskoj, a Hrvatska u angloamerikoj zoni. Konano, u strahu od
fizike smrti, vlada NDH nije imala drugog izlaza osim predaje zapadnim saveznicima.
Zavaravajui se iluzijom da hrvatska drava ipak treba Zapadu, ustaka vlada je tri dana prije
naputanja zemlje, 3. svibnja 1945, ukinula po zlu poznate rasne zakone koje je donijela
1941. Vlada je odluila uputiti memorandum feldmaralu Alexanderu, zapovjedniku
saveznih snaga na Sredozemlju, u kojemu stavlja NDH pod njegovu "monu zatitu". U
memorandumu se istie da NDH ne pripada faistikom bloku drava niti se upravlja
faistikom ideologijom, ve
borbom za obranu svoje
nacionalne drave. Na kraju
se kae: "Hrvatska dravna
vlada eli i moli da im prije
bude upuena u Hrvatsku
vaa vojnika misija... ujedno
molimo da vaa vojska doe
na nae dravno podruje, da
olaka ovo teko i pogibeljno
stanje. Time se stavlja
hrvatski narod u svojoj
dravi pod vau monu
zatitu."
Memorandum
su
potpisali svi ministri vlade, a 4. svibnja
ministar Vjekoslav Vrani poletio je u
Italiju s trojicom zarobljenih britanskih asnika. Molba Pavelia da saveznike snage iz Italije
dou i okupiraju Hrvatsku bila je samo oajniki pokuaj spaavanja ive glave. Lako je
uvidjeti paradoks Pavelieva memoranduma saveznicima. Naime, on je skoro godinu dana
prije traginog sloma NDH, 30. kolovoza 1944, pozatvarao svoje ministre zato to su eljeli
uiniti to isto. Da bi paradoks bio jo vei, Paveli je, samo devet dana prije bijega, dao 2425. travnja 1945. poubijati svoje ministre "anglofile": Vokia, Lorkovia, prvake HSS-a
Farolfija i Tomaia, te skupinu domobranskih asnika, jer su htjeli okrenuti NDH na stranu
saveznika. Saveznicima nije bilo ni na kraj pameti spaavati NDH, a da bi nesrea za NDH
bila jo vea, velesile su odluile da se predaja mora provesti pred onim snagama koje su u
trenutku kapitulacije bile u borbenom dodiru s neprijateljem. To je znailo da se oruane
snage NDH predaju u ruke Jugoslavenske Armije (Titove), a to e dovesti do bleiburkog
masakra.

Bleiburka tragedija i Krini put

Izvlaenje njemake vojske iz Grke preko Balkana, Bosne i Hrvatske, povuklo je sa
sobom i jedinice ustake vojske i domobranstva. Uz glavninu hrvatske vojske ilo je mnotvo
civila, koji su bjeali bojei se "etniko-partizanske" i "jugokomunistike" odmazde, te su se
nadali da e predajom zapadnim saveznicima spasiti ivot.

7
Svi su putovi vodili prema istom cilju: na
golemu livadu nedaleko od Bleiburga, gdje se
okupilo vie stotina tisua ljudi. Putem su ih pratili
zrani savezniki i partizanski napadi, pa su
posvuda leali mrtvi i ranjeni. Predstavnici visokih
hrvatskih asnika (general Ivo Hereni i pukovnik
Danijel Crljen) posjetili su 14. svibnja 1945.
savezniko zapovjednitvo u dvorcu ThurnValsassina, neposredno kod Bleiburga, gdje su
britanskom generalu Patricku Scottu prikazali
stanje vojske i civila. On ih je primio i sutradan, 15.
svibnja 1945. kada su mu ponudili predaju vojske i
traili zatitu za civile. General je odbio predaju,
tvrdei da se, po nalogu feldmarala Alexandera,
vrhovnog zapovjednika saveznikih snaga na
Sredozemlju, a prema zakljucima konferencije na
Jalti, sva vojska mora predati svojim neposrednim
ratnim neprijateljima. U to su u zapovjednitvo stigli i partizanski predstavnici (Milan Basta,
politiki komesar 51. divizije) koji su zatraili bezuvjetnu predaju u roku od samo jednog
sata, prijetei da e u protivnom izvriti opi napad.
Kada je istekao rok za predaju, otvorena je vatra od strane partizana, i zapoeo je
straan masakr ljudi u obruu. Preivjeli su se predali partizanskim jedinicama, koje su ih
otpremile natrag u Jugoslaviju. Svi oni koji su preivjeli Bleiburki masakr, krenuli su na tzv.
Krini put, na kojem su bili izloeni stranim mukama. Kretali su se u dugim kolonama od
logora do logora, skroz do Makedonije, a usput su iscrpljivani glau i eu uz neprestano
maltretiranje vojne pratnje, koja je ubijala iznemogle ili one koji su pokuavali pobjei.

Tko su sve krivci za Bleiburku tragediju?

Krivo je politiko i vojniko vodstvo NDH, koje nije bilo doraslo onim sudbonosnim
vremenima. Obmanjivanje "Zvonimirovom linijom" (navodna vrsta obrambena linija koja bi
sprijeila prodor partizana), Pavelieva pria kako e prije "Sava tei uzgor, nego e partizani
u Zagreb", prie o udesnom njemakom oruju koje e izvesti preokret na ratitima, glasine
o obeanjima Engleza, sve je to zbunjivalo narod. Svakako najvei krivci bili su
jugopartizani. Oni su izvrili uasan pokolj, pokolj civila i vojske koja je bila poloila oruje.
Ante Paveli pred Hrvatima prvi je nosilac odgovornosti. Prvi je pobjegao, napustio vojsku i
spaavao sama sebe. Krivci su i savezniko vojno zapovjednitvo koje nije potivalo odredbe
enevske konvencije o ratnim zarobljenicima i civilima.

Dvije koncepcije obnove Jugoslavije

Odlazak jugoslavenske vlade i kralja u izbjeglitvo u mnogim je, a posebno u
zapadnim krugovima shvaeno kao epizoda nakon koje e se jugoslavenska drava obnoviti.
Kralj i vlada smjeteni su u Londonu i ondje su prihvaeni kao nositelji kontinuiteta
jugoslavenske drave, tj. V.Britanija, SAD i SSSR teili su obnovi Jugoslavije. I na teritoriju
okupirane Jugoslavije organizirale su se snage za obnovu Jugoslavije, meutim to su bile
dvije suprotstavljene grupacije, s razliitim koncepcijama budueg politikog ureenja
drave.
Prvu grupaciju predvodila je Komunistika partija Jugoslavije (KPJ) osnovana je
jo 1919.g., ali od Obznane 1920.g. i cijelo vrijeme trajanja monarhistike Jugoslavije djeluje
u ilegali. Od 1937.g. generalni sekretar KPJ postaje Josip Broz Tito, koji posebnu
pozornost pridaje nacionalnom pitanju koje je bilo najvei problem jugoslavenske drave i

8
zato inicira osnivanje nacionalnih Komunistikih partija (Komunistika partija Hrvatske,
Slovenije) kao dijela KPJ, jer je time elio privui ire slojeve stanovnitva u Komunistike
partije, a u tu svrhu sroena je i parola "bratstvo i jedinstvo". Iako KPJ u svom programu na
prvo mjesto stavlja borbu za osloboenje zemlje od okupatora i obnovu Jugoslavije, krajnji
cilj joj je uspostava socijalistikog sistema i preuzimanje vlasti, a u tome e pomo imati od
SSSR-a.
Druga grupacija bila je
vezana uz izbjegliku vladu i
veinom ju je inila etnika
organizacija
Drae
Mihajlovia.
etnika
organizacija postojala je i u
staroj Jugoslaviji, podravala

je monarhiju i centralizam, a temeljni program zasnivao se na

velikosrpstvu. Drai Mihajloviu (bivi pukovnik poraene jugoslavenske vojske) i njegovim
etnicima cilj je bio obnova Jugoslavije pod dinastijom Karaorevia i ponovna
uspostava velikosrpske hegemonije. Stupio je u kontakte s Englezima i izbjeglikom vladom
koji prihvaaju etnike kao jedine legalne jedinice za borbu protiv okupatora, a sam Draa
Mihajlovi imenovan je generalom i ministrom vojske. Nakon razbijanja Jugoslavije, Stevan
Moljevi (savjetnik Drae Mihajlovia) je 30. lipnja 1941. izradio dokument o stvaranju
Velike Srbije pod imenom "Homogena Srbija". Po Moljevievu projektu, koji je prihvatio
etniki pokret Drae Mihailovia i srpski ministri u emigrantskoj vladi, srpska zapadna
granica obuhvaa Dalmaciju sve do Karlobaga, pola Like, Pokuplje do Karlovca s Kordunom
i Banijom, zatim pakrako, daruvarsko i virovitiko podruje i sav teritorij istono od toga
podruja. Teritorijalnim razgranienjem s Hrvatima eljelo se ispraviti kobnu greku Nikole
Paia koji je to 1918. propustio uiniti, ve je stvaranjem unitaristiko-centralistike drave
"utopio" Srbiju u Jugoslaviju, bez postavljanja zapadnih srpskih granica prema Hrvatskoj.
Meutim, golema se opasnost iznenada pojavila u obliku partizanskog pokreta koji po
programu KPJ rui velikosrpsku koncepciju stvaranjem est dravnih jedinica u granicama
Jugoslavije. Iznenada se taj pokret pojavio i postao jedini pravi i opasni protivnik ideji Velike
Srbije i zato njega treba unititi. Zato je od ishoda ratnog sukoba partizana i etnika ovisila
sudbina svih naroda i narodnosti Jugoslavije. Zato je srpska vladajua klasa angairala
etnike snage u borbi za unitenje partizanskoga pokreta koji je nosio dvostruku opasnost:
komunistiku vlast i vraanje Srbije u granice iz vremena do I. svjetskog rata.
Na etnike se u prvoj polovini rata oslanjala i slubena britanska politika, iako su
etnici svjesno odgaali borbe protiv Nijemaca i Talijana i ekali eventualno savezniko

9
iskrcavanje na Jadranu. Uskoro su
otvoreno stali na stranu Nijemaca i
Talijana u borbi protiv Titovih
partizana, a posebnu podrku imali
su od Talijana na podruju NDH u
Lici i Dalmaciji (jer su Talijani htjeli
to vie potisnuti ustaku vlast od
Dalmacije), gdje su pod komandom
etnikog vojvode, popa Momila
ujia inili strane zloine nad
Hrvatima.

Narodnooslobodilaki
pokret ( NOP )
Pokreta NOP-a bila je KPJ pa je logino da se programski ciljevi KPJ i NOP dijelom
poklapaju, posebno u pogledu oslobaanja zemlje od okupatora. Onaj drugi cilj KPJ o
stvaranju socijalistike Jugoslavije na poetku rata malo je stavljen sa strane da bi se to vei
krug ljudi ukljuio u protufaistiku borbu.
Razvitak antifaistikih snaga najbre je tekao u Hrvatskoj, gdje veliki dio
stanovnitva nije bio zadovoljan ustrojavanjem totalitarnog modela drave i nazonosti
njemakih i talijanskih jedinica na teritoriju NDH, pa se mnogi nezadovoljnici prikljuuju
KPH koja najavljuje novu, ravnopravnu Jugoslaviju bez srpske hegemonije. U partizanske
jedinice na podruju Hrvatske na poetku rata ulazio je veliki broj Srba, ponajvie zbog grube
politike NDH prema njima, dok e s hrvatske strane u partizanske jedinice ulaziti ponajprije
oni koji su direktno pogoeni razgranienjem izmeu NDH i Italije, dakle Dalmatinci,
Primorci i Gorani.
Prvi partizanski odred na podruju Jugoslavije osnovan je u okolici Siska, 22. lipnja
1941.g. pod vodstvom Vlade Jania Cape (danas se taj dan slavi kao Dan antifaistike
borbe). Partizanskim vojnim akcijama (partizanski rat, tj. gerilski oblik rata izabran je kao
najpodesniji oblik borbe) rukovodio je Vrhovni tab (V) na elu s Titom kao vrhovnim
zapovjednikom, a u Hrvatskoj je sredinje tijelo oruane borbe bio Glavni tab Hrvatske
(GH) pod zapovjednitvom Ivana Rukavine, pa je na taj nain Hrvatska imala svoju
partizansku vojsku. Na prostorima koji su doli pod partizansku kontrolu odmah se
uspostavljaju prvi oblici civilne vlasti Narodno oslobodilaki odbori (NOO), a oni se
ilegalno osnivaju i u okupiranim gradovima.
Tito i njegova ekipa u vrhu NOP-a pokuavali su u poetku rata prikrivati otvorene
revolucionarne namjere u komunistikom smjeru dijelom da bi u NOP-u prili i oni koji
nisu komunisti, a dijelom jer je Staljinova preporuka bila da se otvoreno ne prikazuju
socijalistike namjere, da njega Churchill i Rosevelt ne bi optuili za mijeanje u politiku
Jugoslavije. Ali, neke odluke otvoreno su pokazivale smjer u kojem se kree NOP. Npr.
partizani su nosili zvijezde petokrake naivene na kapama, a KPJ uvela je komunistike
komesare u partizanske jedinice i Narodnooslobodilake odbore (NOO) kao tijela nove
vlasti. Osim toga, na Staljinov roendan, 21. XII 1941. u selu Rude osnovana je Prva
proleterska brigada, koja je prema uputama KPJ bila oruana sila Partije. Staljin je Titu za
ovako otvorenu komunistiku politiku uputio prilino jake prijekore zbog gore navedenog
razloga, te ga je savjetovao da naglaava oslobodilaku stranu borbe, a prikrije njezin
revolucionarni karakter.

10

Avnojska Jugoslavija
NOP se razvijao na podruju cijele Jugoslavije i do jeseni 1942.g. poprimio iroke
razmjere. KPJ je zato odluila formirati politiko predstavniko tijelo cijele Jugoslavije,
koje je osnovano u Bihau u studenom 1942.g. pod nazivom Antifaistiko vijee
narodnog osloboenja Jugoslavije (AVNOJ). Na tom prvom zasjedanju najavljeno je
osnivanje predstavnikih tijela pojedinih naroda.
Najvie predstavniko tijelo hrvatskog naroda ili Zemaljsko antifaistiko vijee
narodnog osloboenja Hrvatske (ZAVNOH) osnovano je u lipnju 1943.g. u Otocu, a
predsjednik ZAVNOH-a postaje knjievnik Vladimir Nazor, ali glavni ovjek KPH je
Andrija Hebrang. Jedna od prvih odluka ZAVNOH-a odnosi se na sjedinjenje Hrvatskoj svih
hrvatskih krajeva koji su joj oduzeti Rapallskim ugovorom 1920. i Rimskim ugovorima 1941.
Ovakva odluka donijela je val oduevljenja kod mnogih Hrvata, jer je tim inom konano
postignuto jedinstvo hrvatskih teritorija, pa se od tog trenutka u ogromnoj mjeri pojaao
priljev Hrvata u jedinice NOP-a.
Daljnjim vojnim uspjesima i irenjem osloboenog teritorija eljelo se isto tako
uvrstiti i politika vlast, pa je dogovoreno II zasjedanje AVNOJ-a, koje je odrano 29/30.
XI 1943.g. u Jajcu.
AVNOJ je proglaen vrhovnim zakonodavnim i predstavnikim tijelom
odluka o ustroju nove Jugoslavije na federativnoj osnovi kako bi se osigurala
ravnopravnost svih naroda
izbjeglikoj vladi oduzeta su sva prava, a kralju Petru II zabranjen je povratak
osnovan je Nacionalni komitet osloboenja Jugoslavije (NKOJ), kao
privremena jugoslavenska vlada s Titom na elu
naziv nove jugoslavenske drave je Demokratska Federativna Jugoslavija
(DFJ)
Titu je dodijeljen najvii vojni in maral
U proljee 1944.g. na III zasjedanju
ZAVNOH-a u Topuskom potvrene su
sve odluke AVNOJ-a, a proglaena je
Federalna Drava Hrvatska kao dio
DFJ. Jedan od najzaslunijih ljudi u
Hrvatskoj u to doba bio je Andrija
Hebrang koji je nastojao u to veoj
mjeri osigurati samostalnost Hrvatske
u buduoj jugoslavenskoj dravi. Ta
tendencija
jae
samostalnosti
razvijala se i zato to je rukovodstvo
KPJ bilo fiziki udaljeno od
Hrvatske, pa je politiki ivot u
federalnoj Hrvatskoj 1943. i 1944.
bio poprilino autonoman, a sam Tito
nikada u ratu nije stao na tlo Hrvatske, osim na Visu 1944. godine. U usporedbi s drugim
republikama partizanska Hrvatska je praktiki bila organizirana drava sa svojom vojskom,
parlamentom i vladom (ZAVNOH). U kontekstu takva razvoja, u Hrvatsku su u ulozi
"politikih inspektora" u jesen 1944. doli Edvard Kardelj i Milovan ilas koji su Politbirou
KPJ podnijeli izvjetaj o stanju u KPH, s tezom da je dio njezina rukovodstva, posebno
Andrija Hebrang, sklon nacionalizmu, liberalizmu i dravnoj samostalnosti federalne
Hrvatske. Politbiro KPJ nakon toga je, u listopadu 1944, povukao Hebranga u Beograd, a na
njegovo mjesto postavio Vladimira Bakaria koji e zadrati tu elnu poziciju sve do svoje
smrti 1983. godine. Iako nije odstupao od svojih komunistikih naela, Andrija Hebrang je

11
ipak uklonjen sa svih politikih dunosti, a nakon rata (1949) je i ubijen pod jo nepoznatim
okolnostima. Nakon rata e svaki spomen nekakvih hrvatskih autonomnih prava izazivati
opu nakostrijeenost komunistikih glaveina u Beogradu.

Sporazum Tito ubai

U drugoj polovini rata Saveznici su se uvjerili da stvarnu borbu protiv faizma u
Jugoslaviji vodi NOP i KPJ, a ne etnici koje su do tada podravali. Na Teheranskoj
konferenciji Saveznici su odluili pomagati Titove partizane, pa su od tada Titovu vojsku
smatrali ratnim saveznikom. Tada su Saveznici zapoeli akciju povezivanja izbjeglike vlade
u Londonu s onom u Jugoslaviji na emu je posebno insistirao Churchill.
Britanska vlada je ispravno prosuivala da je partizanska vojska s vie od 320.000
boraca glavna snaga otpora i da e NOP biti odluujua politika snaga u buduoj Jugoslaviji.
Ratni ciljevi upuuju Veliku Britaniju na to da NOVJ tretira kao savezniku vojsku, ali
njezine poslijeratne interese na Balkanu moe osigurati samo obnova reima stare Jugoslavije,
dakle izbjeglika vlada i kralj Petar, ali koji su se ve
kompromitirali u borbi protiv NOP-a i u suradnji s
okupatorom, podravajui etniki pokret. Zato je
Churchill odluio politiki likvidirati najekstremniju
frakciju velikosrpske politike u izbjeglikoj vladi,
nadajui se da e manje kompromitirane
predstavnike staroga reima nametnuti NOP-u kao
saveznike i ukljuiti ih u strukturu vlasti NOP-a. U tu svrhu, a da bi privolio Tita na
kompromis s kraljem, Churchill je od kraja 1943. do svibnja 1944. zahtijevao, pa ak
provodio i dramatian pritisak na velikosrpsku grupu u izbjeglikoj vladi koja je, meutim,
odbijala svaku pomisao na sporazum s "komunistima". Odluke II. zasjedanja AVNOJ-a
predsjednik vlade Puri napao je kao "akte terorizma", a partizane kao "teroristiku silu", a
njegov ministar Draa Mihailovi sazvao je u sijenju 1944. etniki kongres u selu Ba
(Svetosavski kongres), na kojemu se eljelo parirati odlukama Drugog zasjedanja AVNOJ-a u
Jajcu, stvaranjem trijalistike monarhistike federacije u kojoj bi srpska jedinica okupila sav
srpski narod, tj. ostvarila bi se ponovno velikosrpska Jugoslavija. Naravno da predstavnike
takve vlade Tito i KPJ nisu mogli prihvatiti, pa je Churchill u dogovoru s kraljom Petrom za
predsjednika izbjeglike vlade postavio biveg bana Banovine Hrvatske Ivana ubaia.
Upravo kad su pregovori s novom vladom u Londonu mogli zapoeti, njemaka
vrhovna komanda pokuala je koordiniranim zranim desantom na Drvar 25. svibnja 1944.
(tzv. Operacija Konjiev skok) i prodorom jakih kopnenih snaga prema tom gradu zarobiti
Vrhovni tab, prije svih Tita, rukovodstvo KPJ i savezniku vojnu misiju. Usprkos obostrano
tekim gubitcima i padu Drvara, desant nije uspio (Tita je spasio prodor VI. Like divizije).
Vrhovni komandant i Vrhovni tab sovjetskim su se zrakoplovom prebacili u Bari, a odande
poetkom lipnja na Vis. Ondje e biti sjedite vojnoga i politikog rukovodstva nove
Jugoslavije sve do prelaska u Beograd potkraj listopada 1944.
Prvi sastanak predsjednika izbjeglike vlade Ivana ubaia i Tita odran je u ljeto
1944.g. na Visu. Zakljuen je sporazum kojim izbjeglika vlada prihvaa odluke AVNOJ-a i
odrie se etnikog pokreta Drae Mihajlovia, a preuzima obvezu pomaganja partizanskoj
vojsci. Tito se obvezao da za vrijeme rata nee pokretati pitanje politikog ureenja
Jugoslavije.
Vikim sporazumom svaka je strana nastojala zadovoljiti svoje interese, Titu je trebala
vojna pomo (oruje i ratni materijal), a izbjeglika vlada htjela je stvoriti uvjete za povratak
u zemlju, kako bi na kraju rata mogla osigurati sudjelovanje u vlasti.
Churchill nije bio ba zadovoljan jer je elio da se jedinstvena vlada (i lanovi
izbjeglike i oni u Jugoslaviji) formira odmah, ali to na Visu nije bilo dogovoreno, ve je

12
prolongirano za budue dogovore. Churchill je
kanio ubaciti emigrantske politiare u vladu koji
su trebali biti oslonac britanske politike na
Balkanu, jer ga je lovila panika zbog sve breg
napredovanja Crvene armije, koji bi mogli
preuzeti kontrolu u Jugoslaviji.
Kada su u jesen 1944. partizanske snage
oslobodile Srbiju, koja je bila centar monarhizma,
Tito je ocijenio da moe
nastaviti
razgovore
sa
ubaiem, koji su zakljueni
potpisivanjem
tzv.
Beogradskih
sporazuma.
Dogovoreno je ustrojavanje
jedinstvene
vlade
od
predstavnika
NKOJ-a
i
izbjeglike vlade, a ta e vlada
poslije osloboenja cijele zemlje raspisati izbore za Ustavotvornu skuptinu koja e
donoenjem ustava odluiti o konanom ureenju drave. Jedinstvena vlada DFJ formirana je
u oujku 1945.g., a predsjednik je bio Tito dok je ubai postao ministar vanjskih poslova.
Tu su vladu priznale V.Britanija, SAD i SSSR, ime je obnovljena Jugoslavija stekla
meunarodno priznanje.
U proljee 1945.g. kada je ve veliki dio zemlje bio osloboen, AVNOJ je donio
odluku o osnivanju vlada u svim federalnim jedinicama koje ine DFJ. Tako je u Splitu, u
travnju 1945.g. ZAVNOH imenovao prvu vladu Federalne Drave Hrvatske, a za
predsjednika je imenovan Vladimir Bakari. Nakon zavretka rata sjedite vlade je iz Splita
premjeteno u Zagreb.

Kako su zavrili?