Dr. fra B.

Badrov:

Fra Louro Karaula

(Prilog povijesti hosanskilfranjevaca).

85
(92,

SARAJEVO 1925.

Spomeni ka grada
.(3":1

m
(s.

c.

m
D

COBISS

,30 4":",

')

\,

417 ZAVI AJNA7

+ ZB1RKA

+
;

PREDGOVOR.

Ove se godine navruje 50-godinjica mu enike smrti bosanskog franjevca fra Lovre Karaule. To je ime moda nepoznato iroj publici, ali je vrijedno da se upozna.
Karaula je ivio u doba '1 urskog gospodstva u Bosni i bio
je jedan od najodli nijih i najagilmjih /ranjevaca svoga vremena.
A ne treba zaboraviti, ta su bili bosanski franjevci svome narodu za vrijeme turskog gospodstva. Njihovi samostani bili su
kulturni centri u liosni, a oni jedini sve enici, uitelji,
vo e i zatitnici svoga naroda. Puk bosanski veli Kneevi
nezna za drugoga posli Boga osim za sina Frane Asikoga: on
je njegov otac i brat i sudac i biskup i lie nik i providitelj koliko u stvarima duhovnim toliko u vrimenitim. (Povjestnica samostana Gu anskoga).
To su bili bosanski franjevci od pada Bosne pa sve do au
strijske okupacije. Jedan njihov tipi ni predstavnik u 19. stolje u
bio je fra Lovro Karaula, koji svojom mu enikom smru sim-.
bolizuje martirij bosanskih franjevaca u prolosti.
Ova monografija nije nita drugo nego retrospektivni pogled na povijest bosanskih franjevaca u 19. stolje u do okupacije.
O Karauli se je pisalo vrlo malo. Spominjali su ga samo
nuzgredno. Tako Jeleni u svojoj K u 1 t u r i i b o s a n s k i
Iranjevci, Alaupovi u Ivan Frano Juki (gdje
veli, da je Karaula bio jedan od najve ih franjevaca u prvoj
polovini XIX. vijeka, str. 30.-31.), Nedi , Brali i drugi. Jedini,
koji je ne'to opirnije napisao o Karauli, jest fra Jerko Vladi
(u Almanahu H r v a t s k a d u a), ali i on samo o smrti
njegovoj.
Stoga e ova monografija donijeti neto novoga pa e uza
sve svoje nedostatke (ja nisam nikakav histori ar) imati svoj
raison d' f tre.
V i s o k o, 12. svibnja 1925.

Fra Lovro Karaula.

Pisac.

O Karaulinu djetinjstvu i mladosti znamo vrlo malo. RoJo kao dijete

den je 23. XII. 1800. u selu iroviu kraj
osjeti sklonost za franjeva ki red, pa ga roditelji u zdogovoru
sa svojim upnikom poslae u franjeva ki samostan u Fojnicu.
Nakon pripravnih elementarnih nauka stupi Karaula god. 1816.
u franjeva ki red, a slijede e godine poloi sve ane zavjete.
Iza svrenog novicijata poslae starjeine Karaulu na daljne
nauke u Ugarsku. Tu je u io Karaula filozofiju i teologiju (u
Vacu), a nakon svrenih teolokih tudija (god, 1825.) vrati se
on u Bosnu.
Kao mladi sve enik vrio je Karaula slubu duhovnog pomonika najprije u Ivanjskoj, zatim u Ljubun iu, dok ga biskup
Mileti ne pozva sebi za tajnika. U pismu od 7. travnja 1828.
pisao je Mileti Karauli: Moj tajnik O. Ivo Glavadanovi pria
misec danah o ito mi je kazo da porad svog slabog zdravlja ne
moe dalje nosit brime tajnika; zato vie sam putah se molio
Bogu da me nadahne, koga bi sebi u starosti za valjanog poslanika u vinogradu Bojem odabrao; i jedno u koru kle e
na molitvi audivi vocem quasi aurae lenis dicentis ad auriculam cordis mei: uzmi tvoje kum e mladogKaraulu---. Nemojte se suvie plait od ovog brimena;
ja i moj starac Vikar generalni nosit emo jaram napred s Vami
Po ovom istom knjigonoi nadam se primit sinovski

odgovor mladog Samuela: e c c e e g o D o m i n e q u i a v ocasti m e (Karaula, ivotopis biskupa Mileti a).

Karaula, koji je jo od mladosti osje ao upravo sinovsku
ljubav i potovanje prema biskupu Mileti u, rado se odazva
tomu pozivu i krenu naskoro u Fojnicu.

') U ematizmu Bosne Srebrene od g6d. 1864. stoji

da je Karaula ro en 1. I. 1801., no to nije ta no. U Matici krtenih
upe ljubunike itamo: Xirovich natus 23. decembris 1800. Die
22. januarii 1801. Ego fr. Martinus Jaki a Kottor Baptizavi Antonium
filium Gregorli Karaula a Xirovich ejusque legit. coni. Paulae Bilich
a Glinbunich.

8
Biskup Mileti (1763.-1831.) jedna je od najizrazitijih
nosti franjeva ke prolosti u Bosni. Biskup i franjevac, on je
ujedinjavao u sebi najljepe odlike jednog crkvenog dostojanstvenika sa franjeva kom prostotom i jednostavno u. Svojom
biskupskom vla u nije se nikad posluio iz elje za dominacijom: volio je kako veli unji da ga ljube nego da ga se
boje. Zato nije nikad doao u konflikt sa franjeva kom provincijom Bosnom Srebrenom, Ljubio je svoj narod. Znaju i da je
prosvjeta temelj njegovog nacijonalnog osvjetenja i klju , koji
e mu otvoriti jedamput vrata ropstva, u kojem je amio, Mileti
sastavlja za njega P o e t a k s 1 o v s t v a (1815) daju i
ujedno inicijativu za. otvaranje analfabetskih te ajeva.
I uza sve vanjske brige ivio je dubokim unutranjim ivotom. Bio je svet ovjek i kao takav je i umro (1831.) etrdeset
godina nakon njegove smrti mogao je pisati Karaula: Mileti
i danas ive u Bosni, i pria e gavran obilit, nego e njegovo
ime u naem narodu umrit; sime njegovih apotolskih pripovidanjah i pastirskih spasonosnih upravah plodit e obilne udoredne plode u Bosni i Ercegovini dok i jedna kapca krvi bude
kucat u bilu njihovih potomaka Banovanje Kulinovo,
kraljevanje Tvrtkovo i biskupovanje Miletino u Bosni se poboravit ne mogu (2 tvot biskupa Mileti a),
Takom ovjeku doao je Karaula za tajnika, Kroz etiri
godine bio je on drug njegovih apostolskih putovanja i pomaga
u svim njegovim pothvatima. Svakidanji kontakt sa tako svetim i agilnim ovjekom nije mogao ostati bez utjecaja na Karaulu: cijeli njegov kasniji ivot i rad bio je kao neko plemenito
oponaanje ivota i rada biskupa Mileti a.
Iza smrti biskupa Mileti a Karaula je vrio poslove biskupske kancelarije sve dok nije bio imenovan novi apostolski vikar
za Bosnu u osobi fra Rafe Barii a (27. III. 1832.). Ovaj izabra
sebi novog tajnika, a Karaula postade upnikom u Vidoima
(Livno) i 4. VI. preuze administraciju te upe.
Prva briga Karaulina bila je da popravi crkvu i upski stan,
koji je, kako sam veli u svom Z a p i s n i k u, bio sli niji kokoinjaku nego pristojnom ljudskom stanu. U ono vrijeme bila je
to vrlo teka stvar. Nebijae onda slobodno upnicim o svoju
glavu zidom zidat, ni imlom ili plo om pokrivat svoje ku are,
zato ja odluih zlatnim klju em otvorit sebi i drugim upnicim
gvozdena vrata, ter izbrojivi zulum arim koji onog vrimena

9
vladae krainom Livopoljskom dukatah stotinu (100) u zlatu,
nainio sam gori re ene zgrade (Z a p i s n i k).
U tom radu pomagali su ga njegovi upljani i njegovi duhovni pomo nici: asni starac pop Josip Ivkovi i O. fra Petar
ui iz duvna. U prosincu godine 1833. bude novi upski stan
dovren. O grai crkve u pravom smislu te rije i nije tada moglo
biti ni govora. Izuzevi tri samostanske crkve u Fojnici, Sutjesci i Kreevu, ostale crkve po Bosni bile su proste drvenjare,
koje su vie sli ile talama nego crkvama, tavie, poradi muslimanskog terora, kr ani nisu smjeli ni te neugledne ku ice
veli Neda ivo preponazivati crkvama. Redovnici bi
ru ivali seljakom da te zgrade nezovu crkvicom nego: sjenarom,
pecarom, talom, pa e bi u tu crkvicu metnuli koju kacu, abar,
ili to slina, a oltar bi namjestili na etiri kolca, pa bi svetkovinama za me ave u nutri misili, pa kad bi zgrada ostarila,
onda bi ju o istili i u nju stalan oltar postavili (Nedi , S t a n j e
redodrave Bosne Srebrene, str, 94.). Taka zgrada,
koja je sluila mjesto crkve, bila je i u Vidoima. Karaula i nju
ozida od kamena i u njoj na ini oltar od kamena da slui
kako on veli misnicim i puku miesto Crkve, doklen Bog
dragi sre u preokrene na bolje za na sveti zakon (Z apisnik).
U svom Z a p i s n i k u nava a Karaula i troak, to ga je
za tu grau u inio. Sav troak god. 1832. u gra u nove upske
kue u Vidoim u injen i u dukate po gr. 50 kako su onda hodalt uraunan, ini dukata 230, gr. 6. A troak za g. 1833. bio
je 6.112 groa, to je onda inilo 122 dukata i 12 groa.
Po nagovoru Karaulinu i drugi upnici u okolici Livna (upnik u ukli u O. Josip Vukadin i upnik u Ljubun iu O. Mihovil
Zubi ) razvalie stare drvene i evaraste upske ku e i sagradie
u kripost zlatnog
nove kamenite, a to sve veli Karaula
klju a, bez novog mita i brez i ijeg pogovora i ukanja
(Zapisnik).
*

U isto vrijeme, kad je Karaula bio zabavljen gra om u

Vidoima, nastojao je on da u samom gradu Livnu sagradi upski
stan i makar malu crkvicu, koje dotada zbog turske intoleraniz
cije nije ni bilo, Svojom pronicavo u veli kroni ar
e
pripravljati,
kako
bi
mu
za
rukom
polo
na
zgoddaleka po
nom mjestu kupiti togod zemljita, na kom bi mogao prili an
upsti stan podi i. Da ovo postigne obli ao je oko Kapetana
Firdusa, za onda najimu nijega muhamedanca u Livnu i na ima

1F

1
11

I0

nju i na ugledu. Nije se mrskao O. Karaula i po danu i po no iy,

i po kii i po me avi, i po prahu i po kalu za i do njegova dvora,
dakako ne samo samimi laskavim rie mi nego i mastnim darovi
samo za da ga predobije za se pri kupovanju zemljita, to
smatram u samoj stvari nije bio lak posao; ali ipak to njemu
nije bilo teko i mu no imajui pred o ima veliku i omanu
korist za stvar katoli ku (L jetopis liv anjsk og s am o stan a).
Karauli poe za rukom te kupi zembite od muhamedanca
Sefer aia na Gorici kod Livna za 10.000 groa (polovicu isplatio samostan fojni ki, a polovicu Karaula s katoli kim narodom livanjskoga polja) i g. 1833. sagradi tu jednu crkvicu pod
izlikom tale, da ju ne bi muhamedanska zloba razruila ili
zapalila.
Govor, koji. je Karaula drao, kad je prvi put vrio slubu
Boju u toj crkvici, jasno svjedo i, kakvu je blagodat u inio
livanjskim gra anima sagradivi im tu makar i neuglednu crkvu.
Jeste li ve zaboravili, moji Livnjaci, Guber, Rapovine, Drinovu
meu, vrelo abljak, Osiane, Dobro, krevitu Orlovau i druga
mjesta, sat hoda od varoa daleko, u koja ste za vie stotina
godina usilovani bili srljati s vaim zaru nicama i nejakom djeicom i po blatu i po snijegu, i po kii i po suncu, da samo vidite
od elje svoga zakonou i sliate sv. misu? Jeste li ve zaboravili, koliko je vae dje ice, netom na svijet ro ene, trae i misnika od nemila do nedraga, bez sv. krtenja pomrlo na rukama
svojih kumova? Jeste li ve zaboravili ono tuno doba, kad ste
za najvee blago od ovoga svijeta cijenili kadgod u godini dana
misnika u svojoj ku i viditi, da kradom i vrsto zatvorenih vrata
ree sv. misu? 1).
U tu malu crkvicu dolazio je odsele svake nedjelje jedan
sveenik iz Vidoa, a godine 1849. dobi Gorica stalnoga upnika.
Za vrijeme svoga upnikovanja u Vidoima nastojao je Karaula da zatiti svoj narod od zuluma, kojemu je tada bio lzvren.
Stanje kranskog elementa bilo je u to doba uistinu alosno. Krani nisu imali ni najelementarnijih ovjejih prava
nego su bili predati na milost i nemilost svojih inovjernth gospodara. A ovi su bili upravo nesmiljeni. Treba samo itati spoOvaj odlomak iz Karaulinog govora priop io 0. fra A. M.
Brali u Glasniku jugoslavenskih franjevaca, g. 1890.,
br. 3., str. 38.
1)

menicu biskupa Barii a, to ju je na molbu i suze svih katolika poslao caru Ferdinandu g. 1838., da se vidi, kakvo je to
stanje bilo.
Bez razlike svi Turci imadu pravo na na ivot, i stoga je
na ivot uvijek u pogibelji, te ne samo da se izjedna ujemo sa
beutnom gamadi, nego smo pa e i zapostavljeni im; jer kad
kojeg kranina ubiju ili na drugi nain na drugi svijet opreme,
javno vele, da je jedan pas od vie njih krepao.... Gospodari
i drugi mogunici sa svojim kmetovima kr anima gore postupaju negoli s istom beutnom ivotinjom, niti oni ine razlike
izmeu kr ana i marve
Pljakanju, tlaenju i nevoljama izvrgnuti smo kao drava,
<<
koja je istom od neprijatelja nasilno osvojena
A sva ova nasilja dolazila su od autohtonog muslimanskog
elementa, i svi pokuaji Visoke Porte da ublai stanje kr ana
u Bosni ostali su bezuspjeni ili su urodili jo stranijom reakcijom bosanskih begova, a poloaj kr ana postajao je sve
beznadnijim.
Karaula spominje u svom Z a p i s n i k u nekoliko begova,
koji su u livanjskom kraju inili nasilja nad kr anima. Izmeu
ostalih isticao se glasoviti Ahmetbeg Ljubun i, koji je zato
to bijae otroumne pameti, ponosite udi, slobodna duha, odporna mnenja na svoga Sultana, a za najvie t o b i j a e
trunjava serca na ker ani narod, ukroje pamet
svoj Bosni i Ercegovini; svi Bezi Bosanski i Ercegova ki pripoznavae ga za pervinca u svakom pokretu na Vezira i na
Sultana; to bi on rekao, sva mu Bosna nebi porekla. Njegovim
vratvom g. 1824. oriko 200 obitilah ker anskih iz
varoa Livna bih izagnano u zato je; sve srebro,
zlato, pokustvo, zemlje, kmeti, imanje varoko pade u njegove
i njegovih opakih pristaah lakome ake. G. 1831. odsikoe
Turci glave Luke Kujungi a i Luke Cverka, najodli niih u ono
doba tergovacah u Livnu, i to b r e z i j e d n e k r i v i c e, n a
p r a v d i B o j o j, a po nagovoru opakog Ahmetbega. Od
njegova estog proterkivanja po Bosni na visokoj i bisnoj hatini, uz pratnju najve ih zlikovaca, uz tutanj bubnjah, talambasah i sviralah, narod ker ani od straha biao je od nemila
do ne draga. Ali sva ije sile zamalo, od trianja do vianja
Urote i nevire Poturicah Begah bosanskih Sultanu dozlogerdile,
g. 1837. alje na Bosnu Anadolca, ljutu guju Vegi Pau sa potajnim nalogom, da sve Dahije, perve bosanske smakne. Vei) .

Glava, 2 ivot i rad fra Rafe Barii a, str. 23-35.

13'

12
gija viran svome Sultanu, svaku no u muklo doba u svojoj
hazni u Travniku, svilenim gajtanom oko vrata, na zakretaljke
meu dva stupa, podavi vie od 300 zulum arah bosanskih i
ercegova kih, meu njima i silnoga Ahmetbega Ljubun ial), i
njihove saderte i slamom nagnjetene oglavine alje Caru svome
gospodaru za jabuku u Stambul. Zanimiva je i pripomena Karaulina; Ovu istinitu pripovidku mimogred zato ovde navedoh,
.da svak moe poznat, da je dugotrajno Boje miloserdje na svaije grihe, i da njegova sveta pravda me u adamovcim moe se
pomutit, ali nemoe utonut, ona valja da ispliva kadli tadli
(Zapisnik).
O Firdusima veli Karaula da su u livanjskom pclju bili drugi
cari: na njihovu jeziku stajae smrt i ivot i najpravednijeg
ovika, a grabe, otima ina i nemili udarci bijae njihova dika
i ponos. Oni su silom pootimali najplodnije zemlje od neja ih turaka i ker anah, i pomnoali
s e b i k m e t e kako u Ljubun iu, tako i u drugim selim.
Za jednoga od tih Firdusa (Rahmetbega) veli Karaula da
ga je g. 1852. za Veledin pae dva puta dopremio u Sarajevo,
i nauio ga o njegovu troku prid Vezirom pameti, da bolje
potuje fratre, i da ne ini kmetim u Ljubuniu zuluma (Zapisnik).
U doba ovih zuluma u Bosni franjevci su bili jedini, koji su
titili svoj narod i ustajali proti nepravda, gdje su god mogli.
Ali ni oni sami nisu bili pote eni od nasilja. Karaula spominje
u svom Z a p i s n i k u nasilja, to su ih spahije Karali i inili
upnicima u ukliu. Spahije Karali i iz Skoplja od davne dobi
imali su svoj timar (jus decimae) u ukliu, pa su navalili na
siromani ku ar misniki u ukliu t i t u 1 o d e c i m a e brime
nesnosljivo: maslo, jaja, kokoi, arape, svi e voenice i t. d.
i suvie da upnik ukliki svake godine mora tri danah hraniti
njega, njegove momke, konje, krave za lova, a tako i subae kad
dolaze pobirati svoje prihode desetinske. Ovu stvar pogor avae to lakomi Karali i nestojei na jednoj svake su godine
danjke dizali na vie, i to su svoje subae slali ponajvie ifute,
kojim su morali misnici slubu initi oli iz onog ku ara prtljati
i puk zaostaviti brez slube duhovne. Svake godine doga ali
su se veliki inadi me u upnicim i spahijami Karali im; tako
Nedi veli, da Vedihi paa nije htio da zadavi Ahmetbega
Ljubunia kao turina, nego ga je dao posje i kao ciganina pa ga
ni ukopati nije dao, nego je stajao tri dana na trgu usred blata. Nedi ,
Poraz ba a, str. 100.

g. 1832. u miesecu Rujnu (Septembru) po no i pobjego je iz u-klia u Vidoe k meni , O. Mato Antunovi Fojniak gorko
plaui na zulum Karalia.
Bra o moja! nastavlja Karaula ovo su kratke napomene nemilog progonstva i zuluma koga smo mi Pastiri s naim ker enim narodom u ono doba podnosili.
Tim nevoljama, to su titile kr anski narod i franjevce u
Bosni, pridrui se jo jedna mnogo delikatnije naravi: konflikt
biskupa Barii a s franjeva kom bosanskom provincijom. Ovaj
spor jedna je od najmra nijih stranica bosanske crkvene povijesti. On je kroz trinaest godina sputavao sve energije bosanskih franjevaca i onemogu ivao svaki drugi ozbiljniji rad.
Teko je izre i definitivan sud o ovom sporu. To ne moe
biti ni svrha ovih redaka. Ja u ovdje iznijeti samo ulogu, koju
je Karaula igrao u ovoj stvari i s kakvog je on gledita promatrao itavu ovu stvar,
Kao upnik u Vidoima alje on u februaru god. 1839. prefektu Propagande jedno pismo, u kojem mu daje informacije o
ovom sporu izmeu biskupa Bariia i franjevaca.
Karaula spominje najprije, kako su se prijanji apotolski
Vikari u Bosni ne samo u na inu ivota, nego uop e u svim svojim inima nastojali konformisati franjeva kom redovni kom ivotu i obiajima, pa su radili sve u sporazumu sa redovni kim
starjeinama. Na taj na in mogao se je lako sa uvati mir i bratska sloga meu apotolskim Vikarijatom i franjeva kom provincijom, redovni ka disciplina vladala je po samostanima i 'upama, a to sve moralo je povoljno djelovati i na vjerski ivot

prostoga naroda,
Ali sadanji apost. Vikar nastavlja Karaula po eo je
odmah na po etku svoga vikarijata isticati neka posebna svoja
prava, i to nijedan njegov predastnik nije u bosanskoj provinciji inio, to je on pokuao u initi. Jednom rije ju: vla u, koja
mu je data, po eo se sluiti ne na edifikaciju nego na destrukciju. I ovo je uzrok, to je nestalo mira, ovo je po etak svih
zala, to su stigle ovu provincijul).
Da dokae svoju tvrdnju Karaula nava a neke injenice
pozivajui se na svjedoanstvo atvoga klera i naroda bosanskoga i na svoje vlastito iskustvo,
i)
potestate sibi data non in aedificationem, sed in
origo omnium malorum, quae hanc Missionem in sua radice vitiant
destrvctionem uti coepit: haec ruptae sanctae pacis causa est, haec
esta. Kopija pisma u arhivu Bosne Srebrene,


15

14
u svojim okrunicama
veli Karaula
Biskup je Barii
nastojao potpuno unititi vlast redovni kih starjeina nad njfhovim podlonicima; on ho e da vri apsolutno gospodstvo nad
franjeva kom provincijom i nad franjevcima; on se (iz elje da
svagdje dominira) mijea u isto samostanske stvari; on ho e da
po svojoj volji raspolae sa pokretnim i epokretninn dobrIma,
L.:to ih bosanski franjevci po apotolskom privilegiju mogu posjedovatil).
To je, po miljenju Karaulinu, uzrok itavoga spora medu
biskupom Barii em i bosanskim franjevcima.
Karaula je imao pravo. Spor je uistinu nastao jer se biskup
Barls'i nije drao dugogodinje prakse, prema kojoj su njegovi
predastnici udeavali svoje odnoaje prema starjeinstvu i franjevcfma Bosne Srebrene. To je izazvalo reakciju kod bosanskih
franjevaca. Jedna i druga stranka stajala je uporno na svom stanovitu, i konflikt je bio neizbjeiv.
No ovaj spor nije mogao da ostane samo interna stvar biskupa i franjevaca. I prosti narod sa za uenjem je gledao razmirice me u svojim duhovnim poglavarima. Najprije mu je to
bilo na skandal, a kasnije se i on pocijepao u dvije stranke! jedni
su pristajali uz biskupa, drugi uz franjevce, Barii ijanci (tako
naziva Dropulji pristae biskupa Barii a) su tavie optuivali
kod prostog svijeta bosanske franjevce da prave raskol, da u e
krivu vjeru i sl., pa je svijet bio u smetnji ne znaju i koga da
slua. Autoritet i biskupa i franjevaca po eo je padati, a i sam
vjerski osje aj po eo je kod naroda hladiti,
I upravo to je bio glavni razlog, zato se je Karaula, koji
je dosada samo iz daleka motrio ovu borbu, umijeao i sam u
nju2 ). On je stupio u tu borbu s potpunim uvjerenjem, da je bi

gravissimis circularibus Superiorum

i) editisque
Regularium in subditos potestatem totaliter supprimere studuit, dominium absolutum in totan Missionem et Missionarios, contra clara
Praedecessorum exempla exercere tentat, et ex cupidine ubique dominandi etiam in res stricte claustrales et claustra sese immiscens
de illorum bonis mobilibus et immobilibus quae fratres Bosnenses per
Privilegium Apostolicum in Claustris et diversis in Parochiis possident
pro suo arbitrio disponere pergit.
U pismu od 20. oktobra 1838. na prefekta Propagande veli Ka2
raula: --- en ego seposito omnino quovis partium studio et humano respectu, nemine prorsus me ad hoc instigante, sed zelo
,salutis animarum Christi pretioso Sanguine rede-mptarum, ac puro motivo Sanctae Religionis
Catholicae a n i m a t u s praesentibus Litteris humiliter exhibeo
)

skup Barii svojom neuviavnou i netakti nou izazvao cijeli ovaj spor Kao nekadanji biskupov tajnik sje ao se je Karaula dobro, kako je Mileti svojom razborito u znao dovesti
u sklad svoja biskupska prava sa pravima franjeva kog starjeinstva, a svojim upravo svetim redovni kim ivotom kako je
znao ste i ljubav svoga sve enstva i naroda, pa i samih nevjernika. A toga nije mogao Karaula da na e kod biskupa Barii a.
Barii se je i svojim ivotom i svojim djelovanjem odvajao potpuno od svoga predastnika, tako da su ga smatrali nekim novotarom, a to je za njega bilo sudbonosno,
U Bonjaka i Ercegovca
veli Karaula kr enog i
nekr enog Biskup je pravednik i polusvetac Boji koji moe
sve to ho e za svoj narod izmolit od svemogu eg Boga. Ovi
uzvieni pojam prisvojjjp sebi nai stari narodni Biskupi zbog
zajednikog redovni ko-biskupskog ivkarenja u samostanu
strogo po upravi sv. Frane i po svetobi ajim naeg serafinskog
reda, od esa koji bi se ciglu zeru izmicali, bili su sebi i svojim
tegotni, a sve enstvu i narodu tm u oku. ( i v o t b i s k u p a
Mi )eti a).
To se je dogodilo i s biskupom Barii em. On nije bio kao
biskup Mileti ilf Dobreti , koji je kroz jedanaest godinah svog
Biskupovanja to no obderavao zajednicu biskupsko-redovniku; koji je vito umio osnovati nagodbu me u pravim biskupskim i poveljam redovni kim na temelju ljubavi Isusove i bratimske; koji je znao za vele cinit to su redovnici bosanski hrabri zato nici biskupske podpune slobode u overenju svojih
nacloastirskih dunostih, i to su odgovornici kod okrutne vlade
turske za sve gragjanske pogrike svog sve enstva i naroda.
(ivot biskupa Mileti a).
Pa upravo zbog toga, to se je biskup Barii odvajao od
svojih predastnika, doao je u koliziju s bosanskim franjevcima

Aktivno djelovanje Karaulino u borbi proti biskupa Barfia po ima njegovim imenovanjem za upravitelja samostana u
Fojn ici (4. V. 1840.) 1). Borba je tada bila ve u potpunom jeku.

et devote offero ad delegendtun Eminentiae Vestrae illum impurum

fontem ex quo dicta publica mala et scandala in hanc Provintiam
et Missionem apostolicam promanant. Kopija u arhivu Bosne Srebrene.
') Upravitelji samostana ili gvardijani uivali su tada u Bosni veliki ugled ne samo kod katoli kog svijeta nego i kod turskih upravveli Karaula obi av
nika. Turci, kadije igospoda bosanska

16
17
Mir, to su ga zava ene stranke nastojanjem papinskog delzgata Milinovia g. 1839. utana ile i potpisale bio je kratkog vijeka. Uzroci, radi kojih je nastao spor izme u obiju stranaka opstojali su i dalje, pa nije udo da su se razmirice opet ponovile.
Da se u ini kraj ovim razmiricama, bude pozvan g. 1840.
franjeva ki provincijal Marijanovi u Rim, a slijede e godine
i biskup Barii . Sv. Stolica poalje na to u Bosnu svoga delegata
Josipa Mariju Molajonija, biskupa nikopoljskoga, da ispita svu
stvar izme u biskupa Barii a i franjevaca davi mu potpunu
vlast i nad apotolskim vikarijatom u Bosni i nad bos. franjeva kom provincijom,
Molajoni do e u Bosnu u travnju g. 1842.. i nakon obavljene
vizite poalje u Rim izvjetaj, u kojem glavnu krivnju za sva
zla u Bosni svaljuje na biskupa Barii a te predlae, da se mjesto Barii a imenuje apotolskim vikarom u Bosni fra Marijan
unji.
S osobitim zadovoljstvom spominje Molajoni samostan u
Fojnici, gdje je Karaula bio gvardijan, i u kojem je, kako sam
veli, naao asnu obitelj od 30 redovnika s egzaktnom opservancijom, u kojoj se je nalazilo dobrih i razboritih staraca,
Svrivi svoju zada u u Bosni vrati se Molajoni u Bukuret,
a ostavi iza sebe subdelegata Karla Pootena.
Ovaj se 6. VI. 1842. predstavi bosanskim franjevcima. No
ubrzo stade on sasvim samovoljno i bezobzirno upravljati bosanskom provincijom i optui bos. franjevce u Rimu. Nedi u
svojim Z a p a m e n j i m a veli, da je Pooten u Bosni mjesto
Barii a, ali da su mu se bosanski franjevci kao tu incu odlu no
oprli. To nam razjanjuje njegovu optubu u Rimu') i njegova
bezobzirni postupak, koji prisili bosanske franjevce, da su u inili apelaciju na sv. Stolicu (16. II. 1843.). Pooten ne vide i drugog izlaska iz ove zamrene situacije, htjede nekoliko najodli nijih bosanskih franjevaca (Karaulu, Kujundi a, unjia, Paasu zvat upravitelje naih samostanah asnim imenom Starci; u svojim
nezgodam rado su u njih pitali svitovanja, i u vrime rata njihovu uvanju izru ivali svoje hareme i druge dragocienosti ( i v o t b iskupa Mileti a).
Pogjen (mjesto Pooten, op. m.) po odlasku biskupa Barii a u
Albaniju, neto zaveden od pristaa Barii evih, a neto u n a d i, d a
biskupbi mog_o sada do i do ispranjeneestolice
sas k e u Bosn f, prevrne list i poalje izvje na kongregacijuori
svim protivno onomu Molajonijevu, koji je i on sam potpisao. (
fra Anto, Neke povjesne crtice o redovitim i administrativnim biskupima i vikarima apostolskim u Bosni i Hercegovini od g. 1543.-1878.
Serafinski perivoj, 1909., str. 15.

li a) prognati u talijanske samostane. U to ime zatrai dozvolu

Rima, a ujedno se obrati i na bosanskog vezira, da ove franjevce protjera iz Bosne, Franjevci se obratie tako er na vezira i tako cijela stvar do e u ruke turske civilne vlasti.
Dne 22. aprila izda vezir Husref-paa zapovijed, da Karaula
kao gvardijan fojni kog samostana, i gvardijan sutjekog i kreevskog samostana do u u Banjaluku, gdje e se odravati proces izme u njih i Karla Pootena.
Malo iza toga dobije Karaula od Pootena pismo (datirano
2. maja. 1843.), u kojem mu javlja, da je dola odredba sv. Kongregacije potvr ena od sv. Stolice, po kojoj mora i i u Italiju.
Uslijed toga zapovijeda mu uime sv. posluha i pod kaznom suspenzije da odmah ide u samostan. (Karaula je tada bio u Travniku, op, m.), jer e slubu gvardijana, upnika i vanjskoga vikara vriti samo do 13. maja, a prije 14, mora po i na put. Ako
bi nastavlja Pooten tkogod po zapovijedi njegove ekcelencije gosp. vezira imao biti poslan u Banjaluku, on e se sam
za to pobrinutil.
Karaula je me utim morao po zapovijedi vezirovoj u Banjuluku. Proces zapo e 5. juna. Proti Pootena stajali su Karaula,
Paali, Nedi , Dropulji i Mara i . Turski sud osudi Pootena na
progonstvo, i on morade seliti u austrijsku dravu.
Ode Pooten, esatile mu bilo veli kroni ar. Ali s Pootenom stvar se ne svri. Dne 30. rujna iste godine proglauje
sv, Stolica biskupa Barii a ponovno apotolskim namjesnikom
u Bosni i ujedno upraviteljem franjeva kog reda u Bosni. S tim
aktom bosanska franjeva ka provincija bi suspendirana.

') Pismo glasi u originalu: Reverende Pater! Advenerunt decisiones S. Congnis a S. Sede approbatae juxta quas P. Vae in Italiam
proficiscendtun est. Quamobrem vigore praesentium in virtute s. obedientiae et sub poena suspensionis a celebrotione missae ipso facto
incurrendae P. Vae mando, ut quamprimum has meas perceperit,
statim ad Conventum properet; nam Officia Guardianatus, Parochi
et Vicarii Foranei tantummodo usque ad 13. hujus in P. Va durabunt, et ante decimamquartam hujus debet Se itineri commitere. Si
vero ex mandato Suae Exc. Dni Vizi
rii aliqus mittendus est Banjalukam, ego hujus rei curam habebo. Ceterum in particularis venerationis sensu maneo.
R. P. V.
Suttiskae 2. maji 1843.
Humus Servus
Carolus Pooten S. V. A.
Na vanjskoj Reverendo Patri in Hto Colmo P. Laurentio
Karaula, Min. Oss. Guardiano Fojniczensi, Travnikii, ibi vel ubi. Original u arhivu Bosne Srebrene medu privatnim pismima Pootenovim.

19

18
i na ruevinanna
Bosanski franjevci ne ostadoe kukaju
svoje provincije nego su radili koliko su mogli za njezinu rehaa
bilitaciju. Jo iste godine alju oni Karaulu i fra Martina Nedi
u Carigrad za potvrdjenje naih fermanah kako veli kronia osobito dase izvanjski ljudi u nae stvari nemiaju,
ar
opremili. (K r onik a sutjesk og sam oto su liepo
stana).
ast Karauli
Godine 1844. ispjeva Juki jednu pjesmu u po
u prigodom povratka njihovog iz Carigrada u znak ra,.
i Nedi
dosti i zahvalnosti nad doneenim carskom beratom
e do izmirenja bos. franjevaca biIste godine u rujnu do
veli Cori taj je mi r za
skupom Barii em. Ali aliboe prekomjernom otrinom stao
kratko vrijeme trajo, jer je Barii
upravljati svoju vlast vizitatora apostolskoga prema Franjevi nastane sukob (loco cit.). Stvar do e
cima, te opet grgji i e
e 1845, zapo e raspra me u
opet pred turski sud. Na 13. velja
em
i
bosanskim
franjevcima.
Vezir je bio Osbiskupom Barii
conditiones
ar
veli
kroni
man Nuri paa. On po e metat
a on
pacis, t. j. da fratri njega sluaju ko svoje stare Biskupe,
p od starim
da nepometa fratarah u njihovim poslovima, koje su vae. Ali
inili, i liepo jednu i drugu stranu ponuko
Biskupim
Prisvitli Gospodin Biskup planuse, i kano da uplai Vezir'a
i
gl
ivog suda, ve da e avom
e
njo

da
ne
Paeh, zaklese Bogom,
, reko e fra i prifati Vezir Pae e neka ide.
po i u Stambol. Za ove ri

trira spremajte i vi dvoicu u Stambol, kad ho

(Kronika sutjekoga samostana).
ko starjeinstvo izabra fra Lovru Karaulu, fra
goFranjeva
a, te ovi u travnju iste
Martina Nedi a i fra Luku Dropulji
dine prispjee u Carigrad. U isto vrijeme stigao je i Biskup

Barii .
24. augusta javlja
Stvar je u Carigradu ila sporo. Ali ve imalismo audientiu
Karaula utjeljive vijesti: Na 10 sahta sino
apud Ministrum Exter. negotior. Shekib-Effendie, i duralaje vie
razumili, da Visoka
od 1 sahta. U ovoj audientii, posvesmo veiniti
odredila je tSto nai
Porta od naeg dumanina isto misli, i
var

elimo i traimo od ovoga sumljiti nemojte

poso
na
odsi ena za nas, ali da
je to se ti e naeg Devleta ve
in zauzela, t. j. da otig je mo

Porta lip je na
i kod Rima sverise,
kog, damu pristavimo sve nae oprave dajih
do Patrike katoli
ako
Pita nas Shekib: jesteli kail oti i Patriki,
Devlet
prigleda
Mi odgovorismo: ako je
on
niste jok ja vas nesilujem

prifati: ja sam s Patrikom imo sobet od Vas, n mi je odgovorio:

da je Biskup Barii ovik ujgursuz intractabilis 1).
Barii je i sam uvidio, da mu Porta nije sklona, a osim
toga ve je i u Rimu bilo jasno, da u Bosni ne moe biti pravoga
mira dok je njega, zato mu bude sa strane preporu eno (Cori ) da se zahvali na bosanskom vikarijatu, to on i u ini. u Carigradu dne 24. oujka 1846.
Tim se zavri ova neugodna afera, koja je toliko zla donijela
katoli koj stvari u Bosni, a franjeva kom redu napose.
Papa Pio IX. svojim breveom od 24 rujna 1847. uspostavi
opet Bosnu Srebrenu imenovavi za provincijala fra Marijana
unjia.

Vrativi se Karaula iz Carigrada bio je neko vrijeme u iteljem redovni ke mladei bosanske u Fojnici.
Budu i da je Barii a afera bila likvidirana, bosanski su se
franjevci mogli dati na ozbiljni prosvjetni rad u svojoj provinciji i medu narodom, U tom icn je indirektno i sama afera s Barii em bila od koristi. Prisiljeni za vrijeme borbe s Barii em
ii u Carigrad, bosanski su se franjevci upoznali s turskom vlad om, kojoj prikazae svoje potrebe i potrebe naroda, koji je
b i o bez ikakvih kulturnih institucija. Turska vlada pokaza se
sklonom bosanskim franjevcima, i oni poee ba od toga vremena graditi kole, crkve i samostane, za koje su vrlo lako
mogli dobiti fermane; tim vie, to su sada imali u Carigradu
svoga stalnog predstavnika, preko kojega su op ili s Portom. Dua itavog ovog pokreta za podizanje kola i crkava
po Bosni bili su unji i Karaula. Nastojanjem Karaulinim podie se ve g, 1847. kola u Fojnici. O tom obavjetuje
Juki Martia u pismu od 30, rujna 1847. Iz ovoga se pisma vidi
takoder, kako je Karaula potpuno pristajo uz idejni pokret, to
su ga po Bosni irili Juki i Marti . Kazivo mi je Karaula
veli Juki vae dogovaranje; on e nastojati s vama zajedno

raditi i u knjievnosti i u duhu vremena!

Karaula dok je od
vas doo, sutra u jutro odma je otio u Travnik, odazvo ga je
gosp. Muselim, da bude deputat i reprezentant svih Parokah
latinskoga obreda u vezirovom palacu na dojdu em ob enitomu
saboru. Kad je poo, priporu i meni, Kutlei i Frani Terzii, da
brez odmicanja otvorimo u ionicu. U utorak dogovorili smo se,
u sredu ljude ubavestili, a danas fala Bogu na njegovom daru!

ovika mismo pripravni i sercem i duom

emin od toga

) Ovo pismo Karauljno nalazi se u arhivu sutjekog samoslana.

21

20
uo sam, da je i vama Karaula preporu io
otvorili u ionicu
da to isto u inite, pa va astni Discretorium zabranio. Dosta
runo util 1).
Iza fojnike kole osnovae se ubrzo kole u Livnu, Travrtiku, Varcaru i Kreevu, a osjeti se potreba da se podignu kole
i po drugim mjestima.
Karaula je s velikim oduevljenjem pozdravio osnutak ovih
kola. A kad je g. 1851. postao kustosom Bosne Srebrene (za
provincijalstva fra Andrije Kujundi a), on je kroz tri godine te
svoje slube davao inicijativu u svim gra evnim pothvatima, koji
su se tada u Bosni poduzimali.
Da omogu i podizanje novih kola i crkava stupi Karaula
u kontakt s francuskim konzulom u Sarajevu Eduardom Wiettom, koji isposlova od svoje vlade 8000 franaka za nove crkve
u Bosni a 5000 franaka za kole; ujedno bude dozvoljeno bosanskim franjevcima da mogu kupiti milodare po cijelom francuskom carstvu.
G. 1853. i austrijski car dade za podizanje kola u Bosni
1500 for. i obe a da e kroz slijede e tri godine davati istu svotu
za uzdravanje tih kola.
Ubrzo po ee se dizati i nove crkve po Bosni. Dozvolit za
podizanje novih crkava bilo je tada lako dobiti od turske vlade,
pa su franjevcima ili u tom na ruku i vezir i carski komisar
Kiamil-paa. Trebalo je samo da carski arhitekt (muendiz) vidi,
da li je potrebno da se tu gradi, i da li nema kakva protivnika,
koji bi mogao kasnije pobiti ferman. Evo prisko ismo veli
Carkvah
Karaula prag najve i da se vie neistrauju u gradji
vraii Ilami niti od Mule, niti od kadiah, niti od doti nih urah.
Sad njihov din moe podniti, da publicius officialis civilis samo
uzme obumjeru, prikae Devletu, i on je sasvim pripravan ferman odma izdati. Budite uvjereni (Karaula pie ovo pismo provincijalu Kujundi u), da budemo zapitali na 20 miestah, odmah
bi nam dopustili, ali sad zadovoljni budimo s' ovo osam (misli
na crkve na Gorici, u Vidoima, Docu, Gu oj-Gori, Vareu, Zoviku, Plehanu) i devetim Saraevom, i zafalimo Bogu. Meni je
o gradnji
Kiamil Paa vru e priporu io, da nebubamo u narodu
Carkvah, jer se oni pribojavaju reclamatii fanati kih Bonjakah,
i to po mojoj pameti pametno priporu uje 2).
.

Ovaj list Juki a objelodanio Dr. Tugomir Alaupovi u spomenknjizi F ra Grgo Mar ti 1908., str. 43-45.
) Pismo u arhivu kreevskog samostana (datirano 19. I. 1853.).
2

Karaula je sam vodio sve pregovore s Kiamil-paom glede

.gra e crkava, a isto je tako s carskim arhitektom Eref-efendijom obaao sva glavnija mjesta (izuzev Posavinu), gdje je trebalo praviti ili popravljati crkve.
Eref Effendia
veli Karaula u gore spomenutom pismu
koji samnom hoda verlo je pametan i trizmen ovik, ali je
delicati temperamenti zato mi je redna svakud sliditi ga, da nebi gdigod osto uvrigen. Mi emo daklen obigrati
Travnik i Livno terkom, pak na 27. Jan. vratit emo se opet u
Dolac, a na 26. jedan Misnik Sutiski nek se nadje u Docu, koji
e ga pametno otpratiti u Possavinu, i njim se opet vratiti u
Vare. Dobro bi bilo da se odmah javi fr. Martinu Definituru
nebili ga u Possavini do eko, jer ja u Possavinu i i nemogu nipoto Budu i mi nareeno da ja s istim Efendiom imam do i
u Saraevo, kad sve obigramo, zato prora unavi vrime, koje se
on ima baviti u Possavini, pbpria do i u tamo u Sutisku, za do ekatiga i odpratiti u Saraevo.
U mjesecu travnju iste godine docloe fermani iz Carigrada
za gore spomenuta mjesta ifratrim pridani.
U isto vrijeme sagradie bosanski franjevci rezidenciju u
Carigradu, pa unji piui provincijalu Kujundi u i Karauli
kli e: Eno bratjo! sada i mista i sredstva za izabrav desetak,
petnest dobrorodne die ice onde odhranjivat, i init liepose
izu it kod Lazaristah; pak tako s' vrimenom p r i s a d i t u
Bosnu i Lazariste i Fratres doctrinae Christianae i Les sorelles de la charite! Pa kad bi s'
Vama bio, odmabi .se pobrinuo za tu novu recrutatiu 1).

Poznato je da su bosanski franjevci bili privilegisani u turskoj dravi: oni i njihovi posjedi bili su oslobo eni od nameta,
napose od desetine. No poradi nestalnosti i estog mijenjanja
tursidh upravnika u Bosni franjevci su vie puta bili uznemirivani zbog desetine. To se je doga alo osobito iza kako su franjevci gradjom novih crkava i kupovanjem zemljita za upske
residencije pomnoali znatno svoje posjede. Da stanu na put svim
povredama svojih starih privilegija, franjevci poslae u Sarajevo Karaulu, da se odlu no opre namjerama vlade, koja je
htjela nametima opteretiti crkvene posjede.
U Sarajevu rekoe Karauli, da se njihov privilegij ne moe
protezati na zemljita, koja su u novije doba kupljena. Karaula
1

) Pismo (datirano iz akova 1. V. 1853.) se nalazi u arhivu livanj-

s kog samostana (Gorica).

23

22

Kad su se u petom deceniju devetnaestoga stolje a poele

bar donekle osje ati blagodati vjerske snoljivosti u Bosni, bosanski franjevci stadoe urgirati, da dobiju u svoju sredinu bi.skupa, koji e znati iskoristiti reformni pokret turske carevine
na to ve i procvat katolicizma u Bosni.
Iza abdikacije biskupa Barii a bio je u Bosni pro-vikar
fra Andrija Kara i , ali on nije imao biskupske asti. Bosanski
franjevci su elili, da biskupsko dostojanstvo dobije jedan od
njihovih istaknutijih lanova. Ve godine 1842. apotolski vizitator Molajoni preporu uje za biskupa fra Marijana unji a, a
nakon deset godina njegova kandidatura postaje opet aktuelnom. Za njega su zagrijani provincijal Kujundi i kustos Karaula; tim vie, to nisu bili zadovoljni sa provikarom Karai em. Jedan je uzrok tomu nezadovoljstvu bio i taj, to Karai nije bio toliko oduevljen za pravljenje crkava i samostana po Bosni. Karaula to izri ito veli piui u Be jednoj vrlo
uvaenoj osobi: Zidanje novih cerkvih, samostanah i t. d. kako
kad ste vi ovde bili, tako i sad ima velikoga neprijatelja u krasnome Karai a, koi je i na Propagandu Rimsku protestatiu poslo, ali e ona to u velikoj skrovitosti derati za ne zloglasiti
svoga Pro-Vikara, a nas e vexirati ne daju i nam na to pozvoljenje. Vrieme e pokazati govorimli istinu ili ne? Mi smo naodredjen
uli, ali verlo skrovito, da na izvidjenje njegovih dielah

je G. Biskup Strossmayer da do e u Bosnu Vizitator; Bog bi dao

da bude istinal ovim kratkim putem mogli bi i mi i na Christjanluk osloboditi se ovoga sebi noga ovieka, i izabrati izme u nas
Biskupa oveka, kome je po serdcu napridak viere i naroda, i
koji bi sojuz uzdravo sa tom susiednom Monarchiom, koju Kara i za hereti ku propovieda
G. Wiett nije ni
malo naklonit Kara i u, i pripravan je raditi u Parizu da mi po
sebi izbiramo Biskupa; ja sam njemu za ovu stvar ve i naputak
dao. Kad bi se Nuncius i Pope iteljstvo Be ko sloilo u ovome
poslu s Parisom, stvar morala bi se dokon at u Rimu, i mi bi
mogli izbierenje obderavati pod Predsiedni tvom istoga Strossmayera. Naa je politika s Propagandom Rilnskom tako d e 1 ic a t a, da volimo pustiti sve to imamo nek idje naopako, nego
do i u collisio n. Ako dakle putem prijateljah moemo koje
dobro isposlovati, Boga blagodarimo, ako nemoemo, a mi sterpIjivo podnosimo 1).
Provincijal Kujundi i Karaula obra ali su se glede imenovanja novoga biskupa na biskupa Strossmayera i na be kog
nuncija. Ispred njih vodio je pregovore u Be u fra Marijan unji . Dne 28. lipnja 1853. javlja unji provincijalu i Karauli, da
je sa Strossmayerom bio kod nuncija i da je on sa svim naoj
Provincii priveren. On je jurve S. Stolu svoju osnovu pridloio,
t. j. da se prui jurisdictio Biskupa Diakova kog i na Bosnu tako, da doasti Biskup Bosanski bude Suffraganeus Diakova kog i da mu
Dvor Be ki dadne kakvugod dotatiu uz to,
tobi u napridak isti Dvor zadobio jus S. Sedi
immediate proponendi quemvis novum pro
pro Bosnia Episcopum Suffrageneum. Na ovi
predlog jo se o ika odgovor iz Rima; ali ranie, kasnieli ovi e
prodert; jer do poslidka Be ka e ga vlada zadobit. Ja razabravi, kako stvar stoji, i spomenuvise moje dunosti prama
majki Provincii, napomenu naem Prisv. G. Biskupu m e r i t a
i p r i v i 1 e g i j a nae Provinciae... i dabi naem Generalu verlo
ao bilo, kad bi Red u Bosanskoj Deravi to p r a v o izgubio,
kojemu ni sad nie po Rimu oduzeto. Pravdoljubna, iskrena i
sladka dua naeg milog Biskupa tako versto ove razloge k'
serdcu ugodno primi, da mi je svoju besidu zado: da e u podpunom smislu i suglasju n a i h P r i v i 1 e g i a h toj stvari

je provincijal Kujundi poslao sv. Kon1 ) Vidi izvjetaj, to ga

gregaciji u Rim dne 6. januara 1854. Sastavak je Karaulin. Kopija se
nalazi u arhivu livanjskog samostana (Gorica).

') Pismo se nalazi u arhivu livanjskog samostana. Pisano je u

Fojnici, 12. travnja 1853.

izjavi, da e se franjevci samo onda odre i prava egzerapcije

na zemljita, koja su u novije doba stekle, ako im se povrati sav
onaj posjed, to su ga imali za okupacije bosanskog kraljevstva,
a to su im Turci silom oteli.
Kad na civilnom sudu nije mogao nita opraviti, Karaula se
obrati na samoga vezira. On mu predstavi vanost toga pitanja
i re e, da se franjevci ne mogu odre i svog starog prava, egzempcije, a ako im se oduzme to pravo, oni e se obratiti na
papu. Vezir dre i da stvar ne treba do diplomati kih suptilnosti tjerati, zatrai od Karaule da mu donese ta an popis svih
zemalja, to pripadaju samostanima i katoli kim crkvama i
obe a c!a e sam pribaviti novi ferman, koji e im potvrditi njihov privilegij egzempcije. Ujedno izda zapovijed svojim inovnicima, da to pitanje ostane i n s t a t u q u o i da franjevci ne
plaaju desetine').

24

25

kod Vlade i kod Nuntia pravac dati 1). I evo ba danas, dok mi
ove stvari titrasmo, dojde Magnificus D. Hammer Consiliarius
intimus Ministerii externorum Negotiorum, primus nostre causae in urbe amicus, ter na novo za itav sAt razgovor nastavismo Porad S u f f r a g a n e a u Bosni ovako vie asmo i
dokonasmo: Definitorium Proviae tres e gremio et Provincia
ipsa Religiosos proponet Episcopo Diakovariensi, qui unum e
tribus Sibi eliget Suffraganeum et quem deinde ipse Imperator
Austriae proponet immediate S. Sedi Apostolicae pro confirmatione, assignando eidem aliquam dotationen
Budui naa Provincia jo in possessione juris, zato sudi
samnom Prisv. Gin da se ta neima na novo od Rima trait,
tern u zdravu nogu zadivat. Vi dakle moete (bez da ovi plan
kome, osim pouzdanijih, kaete) u init viee s' Vaim Definitoriom, i z' drugim Provie Otcim, kako bi se ve nakon toliko
vriema Bosna s Biskupom providila, kazavi svima: da ete Vi
molit S. Otca, prikazavi ob ene elje, dase ve i Bosni Biskup
dadne. Tako ete uzrok dati, da e mnogi svoja mnenja izrazit,
a dobro bi bilo, da Vam ih i pismeno dadnu. To postupanje nebi
moe bit mersko bilo naem Pro-Vikaru, budu da se svom izboru od Rima nada. I kad bi on bio propositus, makar ultimo
1 o c o, njega bi Propaganda uprav izabrala. Zato Biskup na'$'
Strossmayer priporu uje, da Vi officiose njega nikako ne pridlaete, ve kad razna mnienja poberele, onda oli Vi, oli tobi
bilo uputnie, doasti Commissar neka upravi u Diakovo, a
odanlee svojim putem. Me uto sastavite knjigu na S. S t o 1
sa znanjem svih, mole i, Terminis g ene ralibu s, da se
Bosna ve providi s' novim Biskupom. N o v i m, velim, da
nebi po emu opet starog Barii a nametnuli. Ali i ta knjiga
neka se uputi po Biskupu na Nuntia s' obi ajnom Copiom
Ostala u Loinoj (Karaulino) knjizi, koju ovdje sjedinjujem,
znaju , daetega ovom prigodom dobavit, i sva s' istim prititrat.
Mojeje napominjat, a Vae odlu ivat 2).
Slijedee godine na prijedlog franjeva kog bosanskog starjeinstva bude imenovan apotolskim namjesnikom u Bosni fra
Marijan unji.
') U potskriptumu toga pisma stoji: Kad ovo sve proti Pris.
G. Bkisup, re emi: ja ne samo dati u prava c, nego conse rvatio priviegiorum Provinciae biti e conditio
sine qua non.
2
Pismo se nalazi u arhivu livanjskog samostana (Gorica),
)

IL
U maju 1854. god. postade Karaula upnikom u ukli
u
kraj Livna. Odatle je vodio nadzor nad gra om novoga samostana na Gorici.
Taj samostan djelo je Karaulino. Njegova je zamisao bila da
se tu osnuje, pa kad je njegova zamisao i elja bila usvojena od
starjeinstva provincije, i kad je ve i ferman iz Carigrada stigao, da se crkva i samostan mogu graditi, Karaula pohiti u Livno da stavi temeljni kamen (1854.) i da sam nadzire gra u. Ve
g. 1858. mogao je Karaula kao predsjednik residencije prije i u
novu zgradu, a god. 1860. (30. VII.) proglasi se ta residencija na
kapitulu Bosne Srebrene formalnim samostanom, i Karaula postade njegovim prvim gvardijanom.
Slijede e godine do e Karaula za upnika u Ljubun i . I
ovdje je njegova prva briga bila da sagradi doli nu crkvu za
slubu Boju. Najprije je trebalo predobit narod za tu stvar.
Kaem istinu veli Karaida
da sam mnogo vrimena svojim besidam praznu slamu mlatio , jer narod budu i od 4 stotine
godinah svoga suanjstva ogriznuo u nehajstvu za slavi nom
slubom Bojom, i budu i se sviknuo sliati misu i ri Boju i
primati svetotajstva u tisnim kolibicam na greblju, u gnjusnim
klanicam ivinskim i u mra nim klitan seljanskim, miljae, da
je ono najbolje, to je starinsko; i sve moje razloge pobijae
onom okorilom pogovorkom: O e, pletimo kotac, kao to i
na otac. (Z apisni k),
No jedna velika nesre a sna e njegove upljane, i pod
njezinim dojmom sklonue se oni da sagrade crkvu. To je bila
strana poast, koja je harala po cijeloj Bosni, a od koje postrada
i Karaulina upa. Donosimo radi zanimivosti Karaulin opis te
poasti, Godine 1864. veli on poplavih svu Bosnu i Ercegovinu nemila bolest, od naroda obi ajno prozvana krepa goveda, koja u ovoj upi Ljubun i koj tako je bisnila, da u samome
selu Ljubuni u pokrepalo je vie od tri stotine volovah, kravah i junadi, od kojih 130 merljinah bih ba eno u jednu duboku
jametinu, vie oraha Karaulina, s gornju stranu puta, koji vodi u
planinu dolac. Otale mnogobrojne leine leahu po njivam, po
polju, po planinam, koje ni orli merljinai, ni gavrani, ni psi, ni
vuci nehtijahu ni samo okusit. Za krepom govedijom udarih
prika cerkavica u stoku ov iju i koziju, i kroz etiri miseca Lipanj Serpanj, Kolovoz i Rujan smrad iz merljinah bijae okuio
zrak, a gadni cervi pogamizae iz re ene jametine tako, da nam

26
ne bijae mogu e brez stuge otvorit prozore od sobah, ni pomolit glave iz kapele.
Godine 1865. miseca Svibnja s velikom zapahrom i vru inom poka zase i u eljadima bolest od koje mnogi po ee blidit,
tavnit, kopnit i skon avat se tako, da jih ivih na nogama nestajae. Osim ove bolesti po ee u suton pri jutru i pri ve eru
padat na ku e i ispred kuah zlokobne tice gavrani, kukavice,
uci, orli i narod opazih, gdi bi cne padale, onde bi csvanuo
mertvac, oli barem bolesnik. Suvie po svu no planim glasom vijalisu i trubili psi i vuci uokolo sela; a po selu po ee
eljad vigjat tokoje utvorne nakaze, koje toliki strah zadavae
narodu, da je muno bilo na, ko bi mertca ukopo, oli na groblje
dopratio. Ja i moj vridni duhovni pomo nik O. Stipan Ladan iz
Jajca nastojalismo svakom prigodom umozgati puk, da su to
babinske kazavice; nu sve bih uzalud, jer strah sve vie i vie
napadae na zdrave i bolesne: zdravi se po ee luit od bolesnih, a bolesni vide i da su zaostavljeni i osamljeni, od nikog
neobiajnog straha ne smidijahu ispod pokrivke glavom samo
provirit; pa kad bi se samo malko odkrili, smertna derhtavica
na njih napadae. Bijae stuga velika u slubi pastirskoj i u podilivanju svetotajstvah boluju im i umirajuim; ipak da Ispunimo
tono nau pastirsku dunost i da uslobodimo kolikogod zdrave,
i bolesne, priko obi aja pohagjalismo brez apanja svaku ku u
i tiili i njihove mertce s provodom u greblje pratili. (Zapisnik).
Karaula je svake nedjelje dokazivao svojim upljanima, da
je ovaj bi opomena Boja da sagrade jednu crkvu, koja e biti
dostojna javne slube Boje. Iz po etka svijet je slabo za to
mario. Megjuto pripusti Bog da u Ljubun iu u malo vrimena
prikom smertju umre sedmero velike eljadi s glave i desetak
nejake diice, ter uz ovi kobni slu aj oivie moje opomene u
sercima Ljubunikih pridnjakah; i do oe nezvani k meni uo i
male Gospe, progovaraju kroz pla jedan po jedan: O e, vidimo svi da ima kojegod Boje pokaranje na nami, odlu ismo
sabirat novce me u sobom, nau i nas, kudbi nam najbolje bilo
da nosimo zavite, u Sinj, oli u Split, oli na Goricu, kudgod re e,
mi smo pripravni. Na ovo njihovo pla no tugovanje otvoriosam
prozor od moje sobice i pokazo jim misto na srid sela zvano
Glavica, govorei: Onu Glavicu nai stari, moe bit jo od
devet kolinah, odredili su da bude po itak njihovih kosti i mertvih tilesah, pa ste ju vi s vaom stokom i nevirni Turci sa svojim
zulumom opoganili i osvetogerdili. Vi brojite u ovome seocu
do 25 dimah, a brojiliste pria krepe do 14 hiljadah krupne i
sitne stoke, pa vam je lani krepa stoku pripolovila; moe bit

2T
ter e dragi Bog pripustit da vam nevidna polica ove godine
pripolovi vau eljad zato, to uz ovliko blago ivo nejmate
cerkve, ku e Boje, to nehajete za svoj sveti zakon ve ako
elimo da nam svima dragi Bog bude blag i milostan, slono u inimo zavit da emo na onoj Glavici ozidat cerkvicu Bogu i misoj Gospi, pod imenom Zdravlje nemo nika h; onda
moemo se versto nadat, da e i u nami i u naoj stoki nestat
svake bolesti otrovne. Ove ri i kano da ustriljae serce mojih
Ljubun anah, ter svi svesrdno rekoe: O e, vi budite prid nami,
vodite nam ra une, upravljajte gragju i majstore, a mi se svi
zavitujemo Bogu i Gospi, da emo o naem ozidat i sagradit
troku jednu malu cerkvicu u ovome selu. Ovako bih po etak
zavita i zavitne cerkvice u Ljubun iu. (Zapisnik).
Osim crkve u Ljubun i u sagradio je Karaula nekoliko kapelica na seoskim grobljima: pod Prilukom, vie Prispa i pod
Suha om.
Zbog svojih duevnih sposobnosti i svog javnog rada Karaula je uivao veliki ugled u bosanskoj provinciji. Njemu Juik
posve uje i prikazuje ivot Isusa Kersta. Na preporuku starjeinstva Bosne Srebrene bude imenovan generalnim vizitatorom u Bosni (1857.), a godine 1859. podijeljen mu je za zasluge,
to ih je uinio provinciji ast eksprovincijala.
I apotolski namjesnici u Bosni eljeli su imati takog ovjeka u svojoj blizini. Biskup Vuji i uini ga svojim generalnim
Vikarom. Iz pismo, to ga je biskup Vuji i pisao provincijalu
Gujiu, vidi se, kako je on mnogo dravo do Karaule. Razmiljajui veli on teko e i vanost okolovtinah u kojima
se nalazi sada ova Missia: odrediosam odabrat za Pro-Vikara
et Administratora tempore tantum meae absentiae M. P. O. Fr.
Lovru Karaulu, koga mislim da nie u partite ikakve zapetljan
a s' druge strane znam da je ovek vet, nau an i prignut za
conservativno stanje Capitula i elf pravo i iskrenito dobro
hoenje Drave i Missie 1).
No Karaula je bio samo kratko vrijeme na Brestovskom kod
biskupa Vujiia. Balti navada tomu i razlog: Karaulina gorljiva hrevnost za dobro ob e nemogae se sloiti s Vuiinom
mlakostju, odre e se i primi upu Ljubun i . (Balti, e s t i t e
osobe redovnikah i svitovnjaka u Bosni 2
).

1) Pisano iz Brestovskog, 13. maja 1867. U arhivu fojni kog samostana pod etiketom: pisma odli nih mueva, br. 10.
2) Rukopis u arhivu samostana u Gu oj-gori.

28
29
I ako je kao upnik u Ljubun iu bio daleko od centruma

provicije, njega franjeva ko starjeinstvo ipak u svim vanijim

stvarima pita za savjet. Iz odgovora na pismo provincijala
Gujia iz godine 1867. vidi se Karaulina razboritost i dalekovidnost, pa ga ovdje donosimo:
Vaa dva pisma pie Karaula pri polasku vaem iz
Fojnice u Rim na me upravljena, primiosam: zahtievate da vam
poaljem u Rim kojagod moja svietovanja na korist nae biedne
majke Provincie; moj ot e! meni je mu no ugonetat o em
e se Sudie rimske s Vami baviti? i vie ati? zato mu no mi je
i moja mnenja u snu snovat i vami predlagat; nu ipak budu i
sam uvjeren daje Rim vazda bio, jest i bi e mila majka nae
Provincije, nemogu ni pomislit da e togod raditi o unitenju,
nego samo o popravljanju Provincie i n C a p i t e e t m e mb r i s; ovo pak svi pravi ljubitelji naeg Reda, Naroda i Provincie imamo sercem elit i dilom trait s podpunom ertvom
naih sgodah, fali nih presudah i pretjeranoga patriotizma: ovo
bi imala biti, po mojem mnenju, vaa p e r v a na svakom sudu
oita izjava i to na ime sve dobro misle e Brae. Drugo, ako
budete pitani (od ta nedvoumim) za sredstva pro radicali refformatione Provinciae, odperto se o itujte svagdi Nevietakom,
svu stvar naslonjajte na rimske Curie koje od viekovah posi-,
duju veliku i nami nedohitnu practiku. Tre e, ako bi vam predloeno bilo me u sredstva pro refformatione ciepanje Provinciae, o emu se mnogo po Bosni govorka, naputite rimljane
neka pismeno zapitaju mnenje pervih Otacah Bosanskih. etvrto, osvadjanja ijamu drago i kakvama drago bila protiv vami,
protiv drugim, oli protiv posliednjem Capitulu, s ovim jednim
isklju ivo razlogom pobijajte: da su to pretjeranosti iz bratinske
nesloge, oli iz sebinosti. Peto, nemojte zaniekati da podgojavanje naih pitomacah u Djakova kom Seminitu slabo se udara
s naim redovni kim i missionarskim ivkarenjem u Bosni i da
iz njega mnoge neurednosti poplavilesu Bosnu; zato kadbi Rimljani odluili njegovo unitenje, oli prineenje, ba i s izgubljenjem Josefinske fundacie, u Bosnu, mi se dobre due ne bi mogli
takoj odluki opirati, jer kadli tadli Djakova ko podgojavanje
ima nas upropastiti. esto, naa Provincia obstati nemoe brez
Seminita u Bosni za svu Bosnu. Secimo, za ve e potenje i est
Vikarijata apot. u Bosni nego to dosad biae, imalabi se Pro vincia ivclazno zauzeti, brez ovogabo svi napori nai jalovi su.
to nadjete ovde stramputno dovraje Karaula svoje
pismo pripiite stara koj slabosti, jer odluka je istinito ista

i odvana na samu korist i ob eno dobro; a dragi Bog mogu je

naim odlukam udieliti uspieh1.
Znamo, kako je Karaula u najkriti nije vrijeme, za Barii a
afere, dva puta zastupao interese provincije u Carigradu. Pa i
pod njegove stare dane predlau Karaulu ponovno u Carigrad
(god. 1867.). Ja bi bio pie Karaula o tom provincijalu Guji u nesmotreni osornjak kadbi pogazio elju onlikih Otacah
na Miholjdan u Kreevu sakupljanih; za druga dosta bi mi bio
Marti kad nebi bio kod Vezira compromitiran 2). Uvjerite Rimljane dabi ova Missio u Carigrad mogla koristit katolicizmu ne samo u Bosni, nego i u cieloj Europi turskoj, osobito
kadbi oni na svoje Punomo nike Cerkvene i na Ambaate Europejske u Carigradu dali nam svoje preporuke pismeno.

Koristiti katolicizmu u Bosni

ove rije i Karauline daju
sintezu itavog njegovog javnog rada. To je bio njegov ivotni
program, od koga nije odstupio do smrti. To je bio i uzrok njegovog tragi nog svretka.
Da nam budu jasni motivi, zbog kojih je Karaula ubijen,
treba imati na pameti prilike onoga doba.
Stanje, koje je vladalo u Bosni tridesetih godina devetnaestoga stolje a i o kojem smo ve govorili malo se je promijenilo i u slijede im decenijama. Reformama od god. 1839.

(Tenzimati-hajrijje) jam ila se je sloboda ivota, imanja i potenja svakoga pojedinca bez razlike vjere; ali te reforme nisu se
provodile u praksu: kr ani su i nadalje morali podnositi tira-

niju i baaluk gospoduju eg muslimanskog elementa. Jo nakon

punih deset godina mogao je Juki pisati: Tko je izvan Bosne,
te negleda i nekua na svojim ledjima progonstvo i zlobu turskog
suda i upravljanja, taj ni u pameti za eti nemoe ta mi terpimo
i podnosimo, a izpisati nae tuge neznamo. (Z e m 1 j o p i s
poviestni ca Bo sne, Zagreb 1851., str. 154).
Godine 1856. izda turska carevina nove reforme (Hatihumajum), kojima proglauje ravnopravnost kr ana sa muslimanima, ukida hara , uvada vojnu slubu za kr ane itd. Ali se
i ove reforme nisu provodile. O ravnopravnosti kr ana s muslimanima nije moglo biti ni govora ve radi toga, to su muslimani smatrali kr ane inferiornim bi ima, s kojima su mogli
1) Pismo je pisano u Ljubun iu, 21. Iistopada 1867. U arhivu
livanjskog samostana (Gorica).
2) O aferi Marti a s vezirom Osman paom vidi Marti a Z ap a m e n j a (ed. Kohari ), str. 60. i dalje.

30

31

postupati kao sa ivotinjom, A kad se znade za potpunu ekonomsku podjarmljenost kr anskih kmetova u Bosni, onda je
proglaivanje njihove ravnopravnosti s muslimanskim gospodarima bilo iluzorno, a za neinteresovanog posmatra a i smijeno.
Pa budu i su se muslimanska gospoda svim reformama, to
su dolazile iz Carigrada u prilog kr anima smatrali pogo enim,
to su jo ve om mrnjom usplamtjell prema svemu, to je
kransko.
I uistinu samo zloba, rarnja, ressentiment proti kr ana
mogu istuma iti sva ona nedjelja, to su ih muslimani u inili
zadnjih godina turske vladavine u Bosni.
veli
Neviernici katolike ubijaju zato to su katolici
a,
bosanskog
franjevca.
ui
i
ubijstvo
O.
Petra
spominju
Balti
( estite osobe redovnikah i svitovnjaka u
Bosni),
Ima nameta, koji tite kr ane samo radi toga jer su
kr ani veli Karaula u svojoj Spomenici na ugarskog primasa.
Pa kad bi tko hotio ne samo pojedinih Turaka, nego istih
kadija i sudaca grdna potvaranja protiva kertenim, a osobito
redovnikom naperena, pa po njima sudbene osude u injene, a
po osudah globe, vezanja, bijenja, tamni enja, esto puta
janja, koja su kr ani i redovnici pretrpili, kad bi, rekoh, tko
hotio to pobiljeiti, mogo bi jednu zauzetnu knjiurinu napisati.
(Nedi , Stanje redodravne Bosne Srebrene,
str. 106). I Nedi neposredno iza ovih rije i nava a imena redovnikah, koje su Turci od zlobe prama vjeri kr anskoj u
etvrtom vieku bosanskog robovanja poubijali.
A i Balti isto veli: Tko bi se stavio sve popisati krstjane,
koje Turci ovog vrimena poubijae po Bosni, tomu bi trebalo
vrimena za napisati veliku knjigu. (S t a n j e u B o s n i o d
godine 1856. do ulaska Austrije 1878.).
Jedini, koji su se bar donekle mogli oduprijeti muslimanskom nasilju i zauzeti se za svoj narod, bili su franjevci. A oni
su to i inili, gdje su god mogli, pa makar i uz pogibelj svog
vlastitog ivota. Njihov poloaj bio je teak, jer nije bilo lako u
jednoj bespravnoj zemlji spo itnuti silnicima njihova bezakonja:
a ako ne spo itne, zamjerio si se narodu.
Ako re e, usijo si glavu,
Ne li rijet' narodu je krivo,
Ipak velje Rade to valjade,
(0 s v e t n i c i).
I svojoj se oduiva svjesti

Ovako pjeva Marti aludiraju i na svoje djelovanje kao konzu1arnog agenta bosanske franjeva ke provincije kod turske vlade
u Sarajevu.
U istom smislu djelovali su i drugi franjevci u Bosni, a me u
njima isticao se svojom neustraivo u Karaula, Za svaki slu aj
nepravde i nasilja proti kr anima on je intervenirao kod turske
uprave. A jer je bio uvaena li nost, njegova intervencija nije
bila bez koristi.
A u prolje e se god. 1873.
veli Vladi
estoko zauzeo
kod kotarske oblasti (u Livnu) proti ugnjetavanju kr ana, dokazuju i Turcima da oni sami sebi spremaju propast, ko to su
je spremali pred dolazak Omerpae. Turcima je jasno, uprav
proro kim duhom reko (i ovdje Vladi navaa rije
i, koje mu
je Karaula doslovce kazao, kad se je vratio s kotarske oblasti):
Jedan vas je Li anin (Omerpaa Latas) ponizio i upokorio, ali
kad drugi Li anin do e, zavrtjet e vam mozgom i zakrenut
vratom za vae nasilje i nepravde, te se nigda osvijestiti ne
ete. Svaka je sila kratka vijeka. Raja je dotjerana do zida. Zid
je tvrd i visok, niti se moe kroza nj, niti preko njega. Narod
se mora nekako braniti; a kada on sam ustane na obranu, vas
je malo a naroda mnogo, tijesno e vam biti. Sjetite se, ta je
bilo pred dvadeset godina, kad se odbie u gore Toto, Kalaba
i Sultanovi s nekoliko drugova, Koliko ste strahovali i pripredali konce, da vam ne omrknu koje ve eri pred vaim dvorima.
Onda je ono bila mala eta, ali ako se podigne onakih 10-15,
20 i vie? Ako se dignu svi me ai, ta e onda biti? Uzdate
se u sultana, koji nare uje jedne danjke i vi ih po etverostru ujete, pa se moe dogoditi, da vas i on ostavi na cjedilu,
znaju za vae zulume i nepravde, to ih mimo njega inite,
pa
se moete onda kajati, ali e biti po repu. Znajte dobro, da ja
nemam ta izgubiti osim glave, a i ovu sam ve doslije nosio 74
godine i nanosio je se, ali malo dobra upamtio, vazda u borbi
bio, pa kad je i izgubim za pravdu, ne u je poaliti. Ali ne mislite, da e tada vama lake biti. Ko ma em sije e, od ma a
e
poginuti, ko ini nepravdu, stignu e ga nepravda. Nego se, moji
Turci, vi dozovite i opametite i mislite, da nas je sve Bog jednako stvorio i jednako se goli raamo. I ako kmetovsko dijete
iz maj ine utrobe pada na golu zemlju, a begovsko na meke dueke, oboje na svijet s pla em dolazi i s bolovima sa svijeta
odlazi, a ne sa smijehom; oboje se zakapa u istu majku zemlju
iz koje smo na injeni i pred jednog istog Suca na drugom svijetu
.dolazi, pa pustite, da i mi moemo ivjeti; a vi od mo i, vide

32
ta se radi, obuzdajte one hajoe, kalae i skita e, koji hoe da
se mukte hrane tu om mukom 1).
Ove smjele, ali opravdane tvrdnje Karauline smele su
vanjske muslimanske prvake .Oni se po ee ispriavati Karauli
vele i, da oni nisu krivi ovom stanju, nego centralna uprava u
Sarajevu i osmanlijski inovnici, koji u svom interesu potpomau
korupciju i nasilja nad kr anima.
Neto je istine i bilo u ovoj tvrdnji, ali ne sva. Muslimanski
bosanski velikai naime nisu nikad digli protesta proti ugnjetavanju kr ana, nego su tavie prednja ili u tom srednjoj muslimanskoj klasi.
Taj se sistem korupcije i nasilja ve tako bio udoma io, da
se je smatrao prirodnim stanjem. Kroz etiri stotine godina odigravala se u Bosni mra na drama ugnjetavanja i gaenja najelementarnijih ovje anskih prava, a da muslimanski elemenat
nije doao do svijesti, da je to zlo. A to je jo stranije: muslimani su nalazili u samoj vjeri svojoj opravdanje za sva bezakonja, to su ih inili kr anima. Samo jedan primjer. Kad je god.
1807. nadziratelj Osman kapetana Grada evi a ubio iz puke
bosanskog franjevca O. fra Lovru Milanovi a, pa kad su ga poslije pitali kr ani: Da od Boga najde Mujo, jer ubi dobrog
naeg misnika! on odgovori: Vallah je jazuk (teta), to sarri
ga ubio, al' sam to po zakonu turskom u inio, zakon bo turski
ho e, da kad gjaur skobi na putu Tur ina, da gjaur mora s konja
sjait, nek se zna, da je Tur in gospodar, a jer prater toga u inio
nije, moro sam ga ubit. (Nedi , S t a n j e r e d o d r a v e
Bosne Srebrene, str. 108).
Nasuprot turskoj tiraniji i tiraniji bosanskih muslimana,
kojih su imena crnim slovima zapisana u kronikama bosanskih
franjevaca, stajao je patni ki kr anski narod progonjen, zanemaren, anoniman, daju i glas o sebi tek preko franjevaca
mole i pravdu Boju, da uniti tiranina, koji mu je krv isisavao.
I tiranije je nestalo. Ali ona je ostavila mra ni refleks u
dui naega ovjeka. etiristogodinje ropstvo utisnulo je na
njegovo elo ig servilnosti, puzanja pred mo nijim, nepouzdanja
u samoga sebe, pa je trebalo jakih, kolektivnih pokreta narodnih
masa, da narod do e do svijesti svoga ljudskog dostojanstva.
I stoga gledita bila je okupacija Bosne po Austriji tetna.
Narod je istina vidio u okupaciji oslobo enje od turskog gospoclstva, ali kako sam nije jednom kolektivnom juna kom gestom

1 Vladi , F r a L o v r o K a r a u 1 a ( lanak objelodanjen u almanahu H r v a t s k a d u a, knjiga II. (1923. g.), str. 301-302.
1

33
skrio okove ropstva, kako
nije sudjelovao pri izgra ivanju
svoje slobode, nije bio ni
potpuno svijestan te slobode.
No injenica je, da su bosanski
franjevci o
oslobo
ekivali od Austrije
enjesuispod turskog gospodstva. Razlog je posve jasan.
U Austriji
se nalazila njihova bra
kojima su po evi od ilirskog pokreta
abili
po vjeri i po jeziku, s

u neprekidnoj vezi
od kojib su se nadali svom oslobo
enju. Osim toga, ve od
god.
1840.
bosanski bili su stavljeni pod pokroviteljstvo
Austrije,
pakatolici
je pa taj
na in Austrija stekla p.ravo da. intervenira
49e1 Porte ui prilog bosanskjh katolika, a s tim i pravo da se
zainterasuju
za kona nu sudbinu
Radi toga su se bosanski franjevei
u svim nezgodama obra
alj na austrijski dvor, odakle su dobivalt pomo
i i zatite.
kad je u prolje e godine
1875. austrijski car Franjo Josip
I. pohodjo Dalmaetju, odlu
ie franjevci da mu usmeno pr1kau sve
patnje
svoga
naroda u Bosni, Dne 18. travnja, kad je Franjo
3osip bio
u

zamo1je tri bosanska franjevca iz

raula, fra AnSinju,
eo Curi i fra
KaMarijanovi poseb nu ajenciju kod cara, On
primi vrlo prijazno, saslua njihove udi
tuzbe, kad mu se oni preporu
pri-

ie za oslobo enje, re
ove rije
e im on
i;
Infelice
governol
infelice
la gente! Faro tutto
possibile.
iI
Karaula je htio tom zgodom izvijestiti cara o zulumima, kojima su izvreni krkani livanjskoga polja, ali nije tada bilo
z.godno. Stoga on, kad sa je vratio
u Livno, napisa opirnu Sp.orttenicu, koju posla madarsko

m primasu (s kojint se li no
znavao), da,a je prikae caru, kad
pose vrati s
pism
d
puta. U popratnom
pismu attranom maja 1875. sporninje
Karaula razlog, zato
napisao
Spomenictt: nihil nostri verum omnia c a u s a g r je
g
s Jesu
eac fid.1 Christi in extremjs periculis vitae
t!im s. getnentjs haec Suae Em1rtautjae scriSpomenica je

napisana tatinskint jezikorn s naslovom:

Folium complectens Gravamina
publica
bus
dominaus elamentum multamedanu m u ipleb.am ehristjanu.m in Circulo Livno
data opera
injuste opprimit, malisque artibus atque intensis viribus internetion e
delere adnititur.
Mi donosimo ovdje itavu spomenicu
u priievodul):
1

) Kopija
spomenice nalazi $ie u arhivu livanjskoga samostana
(Gorica),
isto tako
i popratno pismo pisano Karaulinom rukom.

34

35

Grad Livno sa svojim ogromnim istoimenim kotarom, pod

vla u sultanovom, lei na skrajnjein uglu zapadne Bosne uz
granicu Dalmacije i ima stanovnika: 25.000 katolika, 11.000
grko-isto nih kr ana, 9000 muhamedanaca. Katolici su podijeljeni na jednu gradsku upu i jedanaest seoskih, pa premda
brojem i estito u (probitate morum) nadvisuju druge vjere
ipak su bogatstvom od njih daleko inferiorniji, tavie, najsiro
maniji su, jer:
1. Graani, koji sa injavaju vie od 400 katoli kih obitelji
od tih samo 70 ima svoje vlastite ku e, a ostale, nemaju i sred
stava da kupe zemljite i da si ku ice sagrade, prisiljene su da
za skupi novac iznajmljuju od muhamedanaca za stanovanje
kolibice, sobice, hipodrome i tale (odre ene za ivotinje) ili da
obavljaju najprostije slube, nedostojne kr anskog morala, sa
mo da zarade kruha, ili napokon da s njima zajedno ivu. A
onaj, koji makar malo zna, da muhamedanci udovoljavaju tijelu
i krvi vie nego to im naravni stid doputa, taj e lako poj
miti, da katoli ki pastiri ni danju ni no u ne prestaju gorkim
suzama oplakivati esta zavo enja enskih od zakona stida
(frequentiores sexus sequioris a lege pudicitiae seductiones
i vjerske apostazije, koje odatle nuno slijede, a koje muhame
danci varkama i darovima lznuctujui).
2. Mnogo je gori ivot kr anskih teaka, koji su svi do
jednoga kmetovi (coloni) ili bolje nomadi osu eni zauvijek da
uvaju stada i da obra uju zemlju Turaka. Oni nemaju vlasti
tih stanova za svoje obitelji niti staja za blago, jer togod prave
ne prave sebi nego gospodarima posjeda, od ije samovolje za
visi sav ivot njihov (a quorum ambitioso arbitrio, omnis illo
rum vitae ratio pendet). To ne moe kr anski osje aj povje
rovati, ali je ipak istina, da u ovom nesretnom kotaru svi kr an
ski teaci, izuzev ih tek malo, ne samo pod istim krovom, neg
i u istim kuicama, neodijeljenim niti krovom niti zidom, sta
nuju zajedno sa ivotinjama i doma om peradi, s njima lee
rade, ru ne poslove obavljaju, boluju i umiru. Takva profanacij
ljudskog dostojanstva jedva e se na i i u najzabitnijem kut
zemlje. A o njihovom poku stvu uas ne da se ita progovor

') Jo godine 1854. pisao je Karaula na sv. Kongregaciju: Cum

summo animi mei maerore significo, quod apostasiae a Rlgne catho
lica ad Islamismum, a tribus circiter retro annis frequentiores a c
unquam esse coeperint, prasertim in sequiore sexu. (Kopija u 1 i
vanjskom samostanu).

3. Tko malo pozornije promotri javne namete (gravamina),

kojima muhamedanci tite kr ane, taj ne e mo
i sumnjati o
njihovom skrajnjem siromatvu; jer ulme desetine moraju davati Sultanovu eraru osminu od svih proizvoda a zemljoposjednicima (dominis terrestribus) tre inu, a od sijena polovinu; i to
sve moraju oni, po samovolji zemljoposjednika, badava sa svojim
vlastitim podvozom (propriis jumentis ac instrumentis) dovesti
snijeti na ono mjesto, koje im oni odrede. A osminu sijena,
koja pripada eraru, moraju otkupiti za onu cijenu, koju im lakomi erarni zakupnici ozna e.
4. Kmetovi od svog preostalog dijela plodova siju sve begovske posjede (praedia dominalia) i sa svojom marvom i orudem obavljaju sve poljske poslove, Oni su duni zemljoposjednike, njihove subae i prijatelje biranom hranom hraniti (dellcatiore obsonio alere), hraniti njihove konje za vrijeme kupljenja plodova, i to uvijek badava, pa i izvan vremena kupljenja,
kadgod im prane da do u na selo bilo radi odmora, bilo radi
nadgledanja. Uza sve to, zemljoposjednici obi avaju svake godine rezervirati sebi bolje posjede (latifundia pinguiora), koje
su kmetovi svojim znojem obradili; a sve to moraju kmetovi
uime nepravednog beglu enja (iniquo titulo angariae)
esto i na
zapovjedne blagdane, poradi preziranja kr anskog zakona,
uzorati, poeti i plodove gospodarima donijeti.
5. Zemljoposjednici su neko pla ali svojim kmetovima tre lnu erarnoga poreza prema tre ini plodova,
to ih primaju od
kmetova; isto su tako begovi od svoje tre ine plodova davali
sultanovu eraru osminu kao pla u za fermane (pro synographis),
kojim ih sultan proglauje zakonitim posjednicima nepokretnih
dobara, a ne povjerenicima (non fiduciarios).
Svaki e pravedan sudac re i, da ove dvije vrste poreza
moraju po pravu pla ati samo muhamedanski posjednici nepokretnih dobara, a ipak poslije reforme carskih zakona, oba ova
poreza svalilo je muhamedansko lukavstvo na kmetove, koji
ne posjeduju nita od nepokretnih dobara.
6. Kad su neke evropske vlasti sklone kr anima urgirale
kod sultanova ministarstva, da ve jedno uredi jednakost poreza me u muhamedancima i kr anima, zapovjedilo je to ministarstvo, da dravni geometri izmjere i procijene sva latifundija i begovske posje e (Iatifundia ac pradia dominorum terrestrium), i da svakom pojedinom odrede stalni dio poreza, koji e
begovi morati eraru pla ati. Pa ako je po javnom miljenju ljudi
to mjerenje posjeda bilo povrno, onda se moe re i, da pro-

36
cjena njihove vrijednosti nije bila nikako ta na, a to se vidi iz:
toga, to se je begovima odmjerio veoma malen porez, koji
se malo nie specifikovati. Jedno je ipak bilo, to se je s velikom revnou inilo, naime: begovi prate i hrpimice geometre
pe svfm selima i posjedima, slozno su traili, da geornetri proglase beglucfma (bona dominalia) sva pusta, ika.rom i trnjem
zarasla Mjesta, mo vare, bare, koje su neko bile odre ene za
op inske ispae iff barem 4eutralne. A to trae, to lako dobivaju I takP liavaju kmetove onih proizvoda zernlje, kojima
su od pamtivijeka uzdravali svoje iivotinje. Oni kmetovi, koji
u ine priziv na mjesni sud, bacaju se u tamnicu i name e im se
stroga - dunost da geometre brane, kona e, od jednog mjesta u
drugo prate i da njihove konje hrane. Zna se sigurno, da je svaka
op fna za birano jelp. i pi e potroila popro no 30 madarija
aureos hungaricos). GeoMetri takp dobro nahranjeni (bene saginati), ve inom odani pijanstvu, posao vie mjeseci razvla e, a
onda napokon alju sva akta sudu centraine vlade u Sarajevu,
Odavle, 'lz tiskare, nose se kmetovima pune vre e papira ispisana jezikom i pismom turskitn, sadravaju i famoznu jedna,
kost poreza. Kmetovi, budu i da ne znaju turskog jezika ni pfsma, naimaju za novae muharneclance, da im izra unaju porez.
Tim izade ra un dvostruko ved za kmetove nego za posjednike;
naime, kmet, koji broji 200 glava sitne ivotinje i 20 krupne, a
nema nfkakvog nepokretnog posjeda, mora da pla a pod
liitim fzifkarna mnogo ve i. porez nego beg, koji svake godineprima dohodak (praediales fructus) od 50 kmetova, a njegova
se vrijednost posjeda po op em sudu ra una na etrdeset tisu a
adarskih dukata.
7. No ni to nije dosta. Centralna nafrne vlada nare uje, da
kmetovi plate pla u, za koju su se geometri s erarom pogodilf,
Reeno, ufnjeno. Poslije sile begovi kmetpve, da sami plate
eraru takse, koje su po zakonu njihovim posjedima narnetnute; .

akotusre,mjpdnoitugasvmrjoihspo ara sa svagdanjim veksacijama, ili mgraju ostaviti posjede.

sa zgradama, koje su sarni sagradili i sa svojom marvom na drugo
mjesto seliti. Alf kamo??
8. Buduti da je muhameclanski elernenat uvidio, da je glavni
prihod kr ana ovoga kotara sto a,rstvo, odluio je da ih i ovdjeote a (aggravare compedes eprum) kao i u agrikulturi. Stoga
je odredfo,da se od sitne stoke, pa i jednogodinje, pla a, s glave
na glavu godinji porez od 25 nov i a a. v., i to pod kaznorn da
dvostruko pLati tko bi se usuctio staviti u popis manje nego to

37
A budu i da procjerifteljima postaju oni, za koje se zna, da
.kt ane vie rhtze, to rhOgu izma i kazni da dvostruko ne plate
samo oni, koji zia.tom ublae okrutnost procjenitelja, Nadalje,
budu i da broj procjenitelja nije zakononi odreden, to je za mu.1tathedahce Ifjepa goda da mogu poi iz grada u itavim opo
rima, peptit oruane vojske opkoIfif sela i pretraiti svaki zakutak, i to ne da ta an popis naprave nego ne bi ii kako bolesno
iViii e prohali, pa da onda imaju uzrok da kr ane obijede zbog
prevare. A jao Orioj op fni, koja bi propustila nasititi ove pro.drijiVe.skakavce (voraces locustas) skupocjenim jelima i pi em.
9. Budu i da popis marve (recensio pecorum) blva prvih
dana marta, a porez se utjeruje prvih dana maja, i budu f da za
ovo vrijeme veliki dio a katkada i polovica stoke, osobito
jeriogodinje, poradi mravosti, glada i studeni ugine, dravna
vlast bez ficakva obzira na pravednost trai da se odredeni porez plati eraru za uginule jednako kao i za ive, toga su de.pUtati ovoga kotara prole godine molili centralnu vladu u Sarajevu da napusti ovu .nepravednu praksu da odgodi popis
.zadnje dane aprila ,kad je stOka izvah pogibelji da ugine; ali ta
molba jo nije provedena u eljnu praksu.
10. Ve je sedma godina kako se pravi kolni put, koji e
jedno Bosnu s Hercegovinoin spojiti, i svake se godine svi mukarci gone, da krozosam punih dana rade na njemu bez ikakva
obzfra na mladost ili skrajnju starost, bez obzira na bolest ili
skrajnje sfromatvo, a da za to ne dobivaju ni komadi kruha
niti jedne pare (nec bolum panis, nec obolum pecuniae). Neki
muhamedanski fnovnici, koji su hranima povjerijivi izra unali su, da je bijedni puk ovoga kotara u ovo sedam nesretnih
godina ote en za 12.000 madarkih dukata. Ovdje nisu ura unate otima ine, koje su pojedini nadglednici radnja po inili, niti
est dana, koje su ra nief badava potroili za odlazak i povratak.
11. Svake godine po vie puta, a osobito kad su poljski ra4dovi u jeku, gone kmetovi da za javnih zgrada, tvrdava, telegrafa, puteva, nasipa, mostova itd. kopaju kamenje, pijesak i
ilova u, da pale kre ane, da sijeku grede i japiju, i da drugi materijal pripravljaju, i da to iz udaljenih planina na svom podvozu
a bez ikakve pla e, na odre eno mjesto donesu.
12. Topove (tormenta bellica), municiju i sav vojni pribor
od tvrdave do tvrdave kolikogod puta zatreba badava prevoze
I prenose.
13. Policijske fnOvnike (les gens d' arme), poreznike (eicactores tributorum) i teritorijalne vojnike, koji se svaki dan pb
,selirna ski u, moraju badava primati na konak i hranu ftd.
,

38

39

14. Svaki mukarac kr anin kojegod dobe i stalea, makar

da je fizi ki nemo an, pla a svake godine eraru s glave na glavu
31 / for. a. v. uime oprosta od vojne dunostil), a 6 for. a. v.
uime izrade (titulo industriae).
15. Ima i drugih nameta, koji tite kr ane samo radi toga
jer su kr ani. Tako na sudu u mjeovitim kriminalnim parnicama sa muhamedancima njihovo se svjedo anstvo makar
zakletvom potvr eno ne prima; isklju eni su iz svih sluba, za
koje se prima pla a; kada na pazaru togod prodaju ili kupuju,
a ima muhamedanaca, koji ele to kupiti, onaj tko im uskrati prvenstvo ne e mo i izmaknuti javnim psovkama proti Kristu i
tekim udarcima.
16. Turska uprava namjesto da gore spomenute erarske poreze svojim autoritetom porazdijeli na pojedine obitelji prema
njihovom imetku, ona ovu neugodnu slubu tovari na imu nije
starjeine, a onda proti njih potajno huka onaj dio puka, koji
je materijalno vrlo slabo stao, da trae od njih pomo , koja je
potrebita da se namiri svota svakog poreza, izuzev onoga, koji
je spomenut u ta ci osmoj (Nr. 8.), a koga je dravni autoritet
za pojedine op ine odredio. Poradi toga dravni autoritet sve pritube nie klase bile kakvegod rado prima na sudu, a albe vie
klase makar bile i pravedne osu uje. Ovaj na in podjelbe javnih
nameta sije i uspiruje u puku sva e, ubojstva, otima ine i pale; puni svaki dan tamnice s onima, koji se parbe; mami suce
da primaju mito; napokon vodi u brzu propast naj estitije obitelji, koje snose dvostruke i trostruke namete.
17. Uzrok, poradi koga muhamedanci progone kr ane
ovoga kotara vie nego u ostalim dijelovima Bosne, jest dvostruk: jedan civilni, a drugi vjerski.
a) U civilnom smislu poznato je muhamedancima iz historije, da se je ovaj kotar uvijek smatrao sastavnim dijelom kraljevine Dalmacije, i da je god. 1746. otrgnut ispod jurisdikcije splitskog biskupa. Osim toga, vrlo dobro pamte i s nokta broje (ex
unge recitant) sve gradove, tvr ave i primorska mjesta Dalmacije, koja je neko sultanova premo bila zauzela, a koja su
zatim za vremena mleta ke republike hrabro u ratobornog
dalmatinskog naroda opet dola pod vlast kr anskih vladara.

Poradi toga misle muslimani, da bi kr ani ovoga kotara, kojih

broj ano ima pet puta vie nego njih, Iako mogli pokuati i
vriti prepad k Austro-Ugarskoj (facili negotio defectionem ad
signa Caesarea Austro-Hungarica moliri effectuareque posse),
kad bi se sloili s Dalmatincima.
b) U vjerskom pogledu, uzrok neugasive mrnje muhamedanaca prema kr anima ovoga kotara jesu perverzne dogme
starih Patarena, koje se jako protive crkvi Kristovoj. Svi naime
muhamedanski velikai ovoga kotara rije ima i djelima potvr uju, da su oni .posthummi i pravi batinici Patarena, koji uzevi
samo kou od sekte Muhamedove ne prestaju pasjim zubima
okrutno razdirati kr anstvo. Odatle potje u one strahovite
psovke proti Krista, proti B1. Djevice Marije, sv. sakramenata,
proti pape itd., koje se svaki as mogu uti iz usta ove kuge
roda ljudskoga, proti koje su neko apotolski kraljevi i biskupi
slavnog ugarskog kraljevstva zajedni ki toliko puta kriarske
vojne u Bosnu vodili.
18. Muhamedanclma nije dosta da su pretekim nametima
svoje podlonike kr ane na prosja ki tap dotjerali, oni ho e
povrh toga da i njihove duevne mo i tminom neznanja zamra e
i kr anski moral u njima da na svaki na in pokvare. Ovu njihovu opaku namjeru jasno potvr uju javne injenice. Poradi
toga su kole kr anske tako zanemarene, i samo su dvi, jedna
za muku, a druga za ensku djecu, a uzdravaju ih krkani u
gradu Livnu sa svojim i svoga siromanog klera sredstvima.
Svakom je jasno, kakav plod mogu iz ove tri kolel) ubrati
kr ani, kojih ima trideset i est tisu a, a razasuti su u udaljenosti od petnaest sati hoda. A naprotiv, za devet tisu a muhamedanaca dravni erar uzdraje i potpomoe u glavnim mjestima
ovoga kotara estnaest kola.
Lijepa proporcija izme u terettt, koje kr ani snose i potpore, koju dobivaju!!
Nazad pet godina bio je jedan Safetti Paa 2), komu je na
srcu bila intelektualna i moralna kultura naroda bez razlike
vjere, ali je lukavost muhamedanska u samoj klici uguila njegovo hvalevrijedno nastojanje.

') To pla anje uime egzempcije od vojne slube uvedeno je god.

1856. i time ukinut hara . Franjeva ki kroni ar veli: U septembru
(god. 1856.) dojde ferman na Hurid Pau da svit pla a vojnicu, i tako
ara prigje u vojnicu; ara biae groa 15, i to muka olava od 10 godina, a vojnica pade po 20 groa na glavu u beiki. (Ljetopis sutjekog samostana).

') Karaula misli ovdje i na pravoslavnu kolu, zato kae t r i.

2 ) Safvet paa
(1869.-1870.). O njemu veli Marti , da je dao
za gradnju katoli ke kole u Skoplju 100 dukata, pripominju i, da je
to drugi slu aj, da su turske oblasti to davale. (Zapam enja, 79).

40
19.Nadalje, da se u ovom kotaru proiri me u pukom javno
bogotovlje i moral po zakottu kr attskom, u teorijI je za sve
dovoljan amo korafi (codex Coranus); a u praksi, onaj kr anin
ili muhamedanac, koji je najvieodat bludnosti, pijanstvu, laima
psovkama. otima ini, krivoj zakletvI itd., tomu novi sultanovi
funkcioneri, evropejakt naobraent (kao to se veli), u svakom
javtiorn nastopti prve asti obi avajn davatt.
20. Napakon, buUt da se radi evropejskog ravnoteja ne
stfilje itt ttiisliti, da se oyaj kr anski narod oslobodi i da se inkorporira svojoj majci Dalmaciji (quia stante aequilibrio europeo nefas est quidpiatn togitare de mancipatione hujus gentis
chtistianae ejtisque incotpor-atione suae matri Dalmatiae); a
budut da intihainedafiSke tiepravde idu za titn, da gladom i nectaicom priile kr ane da pritne naukti Muhamedovu (placita
Muhatnedis), stoga mi fite potpisani uime itavoga klera i katolt 'kog puka ovoga kotara podastitemo nekoliko molba blagonaklonosti Vae Eminencije, da ih svojim visokim ugledont
apotolskom moi milostivo tzvoli kod prejasnog austro-ugarskog ministarstva poduprijeti i nastojati da se ostvare.
MOLBE:
Katoli ki kler ovoga kotara Livno trai prakti nu aplikaciju
prava, koje pripada prejasnim , austro-ugarskim vladarima, naime
da tite kult i narod kr anskt, koji boravi u zemljama nevjernika, a napose u slijede im takama.
a) U svim parnicama civilnim i crkvenim, gdje se parbe
muhamedanci sa kr anima, neka imadu pravo da sjede u mjesnom sudu generalni konzuli, konzuli, i vicekonzuli i agenti
austro-ugarski, ili ako su oni zaprije eni, njihovi zamjenici; isto
tako tzmedu kr anskog klera jednog i drugog obreda dvojica ili
barem jedan, a izme u krkanskih uro enika jedan, koga doti ni
kler izabere, i njihoNi glasovi (vota) neka se izjedna e sa muItamedanskim glasovima.
b) Sve apostazije od kr anske vjere na muslimansku i
obratno neka se u budu e proglase za nevaljale i nitetne, ako
se re pretresu i ne prosucle na sredinjern sudu u Sarajevu u
prisittnosti prisjednika (assessort:m), kako je to u pre afijoj
taci navedeno,
c) Mons pietatis, koji je prije nekoliko godina u HercevInt pnd pokroviteljstvom Vae Eminencije osnnvan i velika korist, koja je odatle za crkvu i katoli ki narod potekla, podiglo
je nerazorivi spomenik Vaem prejasnom imenu, koji je duboko

41
uSaden u srcitna onih vjernika. Kler i katoli ki puk ovoga kotata potitznom molbom evo prua Vaoj Eminenciji hovu prigodu
da Ste e zaslugu fieprocjenjtve vrijednosti rade i oko toga, da
se dareljivo u ili Vaom ili Visokog Ministarstva ili pobonih
dobro initelja podigne u ovom gradu Livfiu Mons pietatis, za
tju e zdunu administra.ciju urediti tatute i na Se odgovornost
primiti dva vrla mua, kojt su za kr anskti stvar u Bosni veoma
zaslutii: generaltii konzul, koji rezidira u Sarajevu i vicekonzul,
koji rezidira
d) SlEtvfitni auStro ,Ugarskim konzulima je jasno i poznato
da tube, koje su navedene u ovom memorandumu nisu pretjerarie. Ako bi dakle Visoka Potta. (moda na zahtjev prejasnog
austro-ugarskog ministarstva da se pravedno postupa s kr atilma) odredila, da se ria licu mjesta mora provesti istraga, treba
se pobrinuti, a to ne bude, jer bi kr anski uroetlici, buduCi
da su pravi robovi (vera rnaficipia) rnuha.medanaca, pri istrazi
fia sudu ili svojim laima istinu pobili ili bi bili u opasnosti da se
izyrgtiu potajnim tittiorstvtina.
Ovo su dakle, Uzoriti Gospodine, molbe, koje katoli ki kler
ovoga kotara Uitfie svoga ucviljenog stada podastire Vaem
otrom sudu da ih prosudi, u nadi, da e se i njegova sudbina
time poboljatt, a koji u blagoj sjeni svetog gtinitza eli ivjeti
untrtjeti.
Ovu je spomenicu Karaula potajno poslao, a kasnije nekojim svojim najodanijim upljaninia saap io. No stvar se nije mogla drati u tajosti, pa je ubrzo za nju i najnianje ture zfialo.
kako se veli u kronici livanjskoga samostana.
To je moralo raspaliti livanjske tnuslimane, koji su i ina e
bili kivni na Karaulu zbog njegovog zauzimanja za kr ane, te
poee misliti na osvetu.
A k tomu je Karaula radi pohoda, to ga je u inio austrijskom caru u Sinju, kod turske vlade u Sarajevu pao pod sumnju
veleizdaje.
Ne znaju i, kako da se rijee ovog za njih opasnog ovjeka,
odluie ga smaknuti.
Dne 20. srpnja 1875., na Ilindan, vra ao se Karaula skim
kui iza kako je rekao puku sv. misu na groblju Vaarovine u
Prispu. Starac je jaio na konju i molio krunicu. Pod selom iroviem, u jednom malom lugu, isko ie pred njega trojica livanjskih muslimana: Nurija Dizdar, Avdibeg orbadi i njegov sin.
Oborie ga s konja i po ee ga daviti, Nemojte me, dobri Turci

42
povika starac. Krvnici se nisu dali smesti. No kad su vidjeli,
da je teko starca zadaviti, okrenue ga na prsa, glavu mu turie
u pijesak, a zatim sva trojica sjedoe na njega. Starac je kratko
vrijeme pomagao, dok se nije zaguio. Osvjedo ivi se da je
mrtav, krvnici se udaljie.
Kraj mrtvog Karaulina tijela stajao je njegov konj i gledao
nijemim pogledom svog mrtvog gospodara,
Cijeli ovaj prizor motrilo je iz prikrajka nekoliko obana,
a jedan se od njih, Juro Ituk (i danas iv), priku io u neposrednu blizinu za jedan grm, odakle je mogao sve vidjeti i uti.
On odmah javi u selo, ta se je dogodilo. Jedan teak pojai
Karaulina konja, te brzim hodom pohiti u Livno da javi franjevcima u samostan taj nemili slu aj.
Gvardijan fra Anto uri prijavi odmah stvar kotarskoj
oblasti i sudu u Livnu, i zatrai, da se povede sudbeni izvid na
mjestu umorstva. Odredie, da na izvid odu dva sudska vije nika, kadijin pisar, i est orunika sa svojim auem. Gvardijan
uri i fra Jerko Vladi pojaie tako er konje i svi skupa stigoe oko pono i na mjesto, gdje je Karaula bio umoren. Kraj
tijela Karaulina sjedilo je oko trideset njegovih upljana, i naloivi vatru uvali ga.
Sudski vije nici pregledae tijelo Karaulino, konstatovae,
da ga je udarila kap, pa rekoe, neka ga nose i ukopaju, a oni se
vratie u Livno. Mrtvo Karaulino tijelo bude odneeno u upsku
crkvu u Ljubun i , a sutradan u Livno, jer se tijelo imalo pokopati u samostanskom groblju na Gorici.
Nedaleko od Livna, kraj Suha e, doekae livanjski graani
tijelo Karaulino pa ga na svojim ramenima odnesoe pred

konak zahtijevaju i, da se Karaula pregleda pa da se vidi, da li

je udavljen ili ga je kap udarila.
Mnotvo svijeta skupilo se pred konakom daju i izraza
svome nezadovoljstvu: ve je svatko znao, da je Karaula od turaka umoren. Jedan o evidac veli: da je samo ex adversa
parte tko rie progovorio i, e. circumcisi (muslimani) certe
revolutio facta fuisset 1).
Iza e sam kajmakan s kadijom pred gra ane i re e im, da
se razi u i da nose tijelo Karaulino na Goricu, a oni e poslati
strunjaku komisiju, koja e ga pregledati i zapisni ki ustanoviti, od kakve je smrti umro.
1 ) Pismo fra An ela uria Marti u od 28. VIII. 1875. Cijelo pfsmo, koje govori o umorstvu Karaulinu, ohjelodanio dr. i i u Naof
Misli 1916., br. 1-2., str. 26.

43
No ta komisija (na elu joj spahija Dendo, gradski brija
i kirurg) opet je po nalogu i zdogovoru konstatovala kap. Franjevci pozvae iz Sinja gradskog lije nika dr, Ghiglianovi a, no
on odgovori, da ne moe obdukcije obaviti bez jednog lije nika
sa strane muslimana. Na to su franjevci brzojavili u Travnik po
okrunog lije nika, ali travni ki mutesarif (okrunik) nije dozvolio lije niku da ode,
Nakon uzaludnog ekanja na lije nika bude tijelo Karaulino
etvrti dan po smrti ukopano na samostanskom groblju na Gorici,
Taki je bio svretak ovog zaslunog ovjeka: u svoje sijede dane, u dobi od 75 godina, iz ljubavi za svoj narod, koga je
stenju ega pod igom azijatskoga arko ljubio, pade rtvom turske zlobe. (Ljetopis livanjskoga samostana).
Tako svoja slavna dila za Crkvu katoli ku okruni krunom
mu enikah Ej slavni mu eni e Isusov, moli Boga za nas!
klie Balti . ( estite osobe redovnikah i svitovnjaka u Bosni).
Odmah poslije ukopa Karaulina livanjski franjevci potjerae parnicu, kako bi dokazali nasilno umorstvo, Turski sud,
iako nerado, poveo je istragu i sasluao svjedoke, ali sve cum
summa negligentia et laxitatei).
Istragom se ustanovilo, da je umorstvo bilo zdogovoreno
kod Mujage eremeta, koji je bio brija i ujedno lijenik u Livnu.
On je bio za vrijeme kosidbe na svojoj livadi, pa je nave er sjedio
pod svojim adorom s Avdibegom orbadi em i Nurijom Dizdarom (Karaulinim ubojicama) i razgovarao se s njima. Jedan
se katolik iz Priluke, po imenu Tomas, kradom priuljao k adoru da uje, o emu se razgovaraju, pa je uo, kako Mujaga
eremet govori: Ti e, Avdija s Nurijom to u initi, da hasuma
(neprijatelja) skinemo s vrata. Moete jo koga sa sobom uzeti
da vam bude laki posao; ali mu ne zadajite rane, da se ne mogne obispatiti (dokazati) da je ubijena psina, nego da je svojom
smr u lipsala. Avdibeg i Nurija izri ito su primili na se tu zada u, to je Tomas kod istrage sa zakletvom vie puta posvjedoio2 ).
Ubojica Karaulin orbadi bio je i li no kivan na Karaulu,
jer ga je on neposredno pred deset dana prije svoje smrti tuio
livanjskom sudu radi nasilja, to ih jc inio njegovim upljanima.
1) U gore spomenutom pismu fra An ela uria Marti u,
2) Prema citiranom Vladi a lanku ti H r v a t s k o j d u i, 309.

45

44
U ljetopisu livanjskog samostana stoji to zapisano. Dne 10.
srpnja i. g. (t: j. 1875.) tuio je Karaula kod livanjskog suda Av ibega otbadi a potadi zala, kaja po selinte hjegaVe upe, a
osobito u ZiroViu ihjae. Kako je orbadi lz Sudajce iaao,
vikao je po sokaku: Karaula, Karaula ktst mu ....
No od sve te istrage ile bi hita. Spisi su se istrage slelj
u Travnik i u Sarajevo, dolazila je nova kotnisija iz Sarajeva
i ispitivala poilovna svjedoke, pa i otia otila, a stvar je zainrla.
Ujeo vuk rnagatca pripoinittje Vladi a ni potjere za vukom. Ubojica niti je tko traio, niti zatvarao. Turci ubili Vlaha,
jedan krmak manje. (Loco
A jednoga dana do e u franjeva ki samastan na Gorieti
austrijski vicekonzul Josip Dragomanovi i javi ftanjeveitna, da
je generalni konzul u Sarajevu s pouzdane strane doznao, da
je Karaulino umorstvo bilo naru eno od same turske vlade u
Sarajevu.

*
Karaula je bio ovjek visoka stasa, otmena dranja i vesela
lica. Imao je bujnit kosu, a u starosti mu je bila potpuno sa uvatta i bijela kao u jahjeta. Bio je bistar, razborit i u en. Ositn
materinskog jezika pazna.vao je jo talijanski, francuski, madarski, a neto i turski. Svojim materinskim hrvatskim jezikom
pisao je vrlo lijepo. Jezik mu je narayan, bogat i snean, i ne
zaostaje ni u emu za jezikom najboljih bosanskih pisaca. No
1 ) Ali akoje prestala radit ljudska pravda, nije Boja
veli
Vladi Odmah po fra. Lovrinu umorstvu Nurija Dizdar zama e u
Glamo i tamo dalje u Krajinu, a Avdibeg se orbadi zavue u
sVOju kuu u iroviu nikud ne izlaze i, te mu se poee prikazivati
nekakve strahote, osobito po no i, pa bi kadikad ko inarnen po eo
vikati: Eto ih, ne dajte me! Io mu je i Mujaga eremet da ga
lijei, ali uzalud: Najposlije ga skrovito dovedoe u livartjsku tvrdu i
zatvorie u jednu zidanu kuu s jakim gvozdenim reetkama, da ne
moe pObjei, jer je kazivao: Svake mi se no i prikazuje Karaula
i hoe da me udavi, jer sam ja njega udavio. Ipak se jednoga dana
nekako izmako i tfe glaVnOrn tilicorn (arijom) sve u Donju Mahalu i viu : Ne dajte me! Eto Karaide, da me udavi, jer sam ja njega
udavio. Ovo su uli svi livanjski stanovnici svih vjeroispovijesti. A
kad su ga uhvatili, odveli su ga uz Duman opet u tvr u i tude je na
Ivanj-dan, dne 24. lipnja 1876. jadno i u velikim mukama svoj razbojniki ivot dokrajio.
A njegov se sin nakon okupacije jado tadanjem ljubun ikom
upniku O. fra Ivi Vuci u, govorei: Fra Ivo! Otkada udavismo Karaulu, odonda nam sve natrag ide; ama niti mi se dade odgojiti paripeta, ni gove eta, ni sitne stoke. Ni zdravlja, ni beri eta u ku i nema.
Ama sve ide natrag, pak eto ti! (Vladi , loc. cit., str. 310-311.),

njegov javni rad nije mu doputao da se yje bavi pisaajem. A

i to je napisao, ostalo je nedovreno, fragmentarno.
Po eo je pisati Zivot bosanskog i ercegova kog divnog
apotola P. G. Agustina Miletj a biskupa od Daulie u Akaji i
namistnika apot. u Bosni i Ercegovini. Opisao njegov poslidnji
tajnik Q. Lovro Karaula Livnopoljac, upnik u Ljubun iu 1871..
U rukopisu, to ga imam pri ruci, ima samo 14 stranica. U pted,
govoru ovog iyatopisa,' aludiraju i na moebitne prigovore
ovom djelu, veli Karaula: Iz daleka se siam da e tokoji sveenici bosanski re : mi imamo ivot Mileti a, zlatnim perom naeg priu nog unjia opisan, j u Rimu g. 1835. na svitlo izdan;
ali znam i to, to mi ve i dio moje bra e govori: Mi za vele cienimo u onoj knjiici klasi nost latinskog jezika, slog Cicerov,
plemenite jzraze, a ponajvie sposobaost veleumnog spisatelja,
i ona ini nam kod u enih glavah est i potenje; ali mi nismo
se sviknali glavu terti o duga i upetljana skladori ja latinska;
mi q njoj ne -vidima naeg Mileti a u naem duhu, u naem patri,
oti korn ponaanju; nego motrimo ga kano zvizdu na tugjem
polneblju; a tugjeg podneblja rosa nedaje ploda naoj zemlji.
Evo Vam daklen bra o ivot naeg divnog Apotola u onom na,
riju koji njemu bijae najmilii, prosto ali virno opisan, primite
ga dragovoljno, itajte ga pomljivo, sliditega ustopice: i ovo nek
bude jedina pla a mog truda.
Iz ovoga se vidi, koliko je Karaula ljubio svoj jezik. U ivotopisu Miletia isti e on kao posebnu zaslugu Mileti evu, da
je ljubio svoj matetinskj jezik, pa veli, kako je u tom Mileti
daleko nadmajp one nae Bonjake, koji u tugjinstvu izu ivi
prapisane nauke i tugje jezike, vraaju i se doma s onom podlom
pohvalom, da su svoj rodni jezik poboravili, pa ti junaci bivaju
tolika koristai svome narodu, da prid njim n,e znadu u cerkvi
naprav ni sveto virovaaje izmolitj: a za pripovidanje Boje ri i
oli malo vridni, oli nesposobni do svoje starosti ostaju, ko trutine u ppnu uliOu meda. Zg Mileti a veli Karaula, da u katehetici i pastiriei svu termjnologiju u istome maj inu jeziku na
perste pobrojitj zgadjae.
Osim Zivotapise N1Pg ev4 napiao je Karaula svoj Zapisnik o postanju, p gragji, o doverenju, o troku, o prihodu i o
buduc'em uzderavanju Cerkvice Gospirje u selu Ljubun iu, po
nacertanju, rukoyagjenju i ra urianjut on4anjeg upnika O.
Lovre Karagle Livppuljca od god. 1865. do 11371.. I taj je Zapisajk pstao nepyren:ag 23. stra.njci u pola re enice prekida se.
Karaula je napisao jo opis Livna i livanjskih upa na latinskom jeziku pad naslovom Districtus Hlevinia Livno,

4 (i

47

Ima nekoliko propovijedi Karaulinih i dosta pisama, koja

su vrlo vana za poznavanje ondanjih prilika u Bosni. Karaula
je i sam mislio nekoja svoja pisma prirediti za tampu. G. 1857.
on uzima sebi fra Nikolu Franji a za duhovnog pomo nika u
ukliu pa mu pie iz Sutjeske: Od Boga je sudjeno, da Ti za
ovu godinu bude podpor moje starosti .Uzrok je osobito to
sam Te uzeo k meni, da mi pripie to koja moja
pisma za tampe, na ve u slavu Boju i korist
nau i naeg naroda').
Jesu li ta pisma ure ena za tampu, i ta je bilo od njih poslije smrti Karauline, nije mi poznato.
I ako je Karaula ivio aktivnim ivotom, ipak nije zaboravljao ni unutranjega. Kao pravi franjevac on je znao uzdrati
harmoniju izme u jednoga i drugoga. Balti veli o njemu, da je
bio osobiti redovnik, mlogo poboan, vavik se bavio s prividjanjem molitava i predikah, te podu avanjem puka krstjanskoga. ( estite osobe redovnikah i svitovnjak a u B o s n i). A Kneevi veli, da Karaula svojim kripostnim redovni kim ivljenjem prvenstvo zasluivae u ovoj (bosanskoj) redovni koj Dravi. (Povjestnica Samostana Gu anskoga).

ne kakovi mudiri, kajmakani ili mutesarifi. Bez vezireve odluke

re e Karaula nijedan se franjevac ne e maknuti
iz Livnal. Za stvar se zauze osim Dembinskog fra Jako Balti
kod okrunika (mutesarifa) u Travniku, a fra Grgo Marti kod
vezirskog vije a u Sarajevu, te presuda bude ponitena, a livanjski kajmakan bude premjeten.
Kao to je bio neustraiv u obrani prava svoje provincije,
isto je tako bio Karaula neustraiv u obrani svoga naroda proti
turskom zulumu, I pao je kao rtva te neustraivosti.
Zadnje su mu rije i, koje je napisao, bile: pro populo, za
narod. Kad je naime na dan svoje smrti polazio da rekne na
groblju sv. misu, napisao je u zapisnik, da ju je rekao za puk,
pro populo.
Za njega je ivio, za njega je i umro.

Kao franjevac ljubio je arko svoju provinciju i radio za

njezin napredak ne boje i se nikakvih rtava. Bio je ponosan na
prava svoje provicije, stoga vie puta u svojim spisima isti e
ustavni poveljni zakonik Bosne Srebrene. Zato njegov stav
proti biskupu Barii u.
Ali i proti turskoj upravi branio je neustraivo prava svoje
provincije. Ve smo spomenuli, kako je Karaula pred vezirom
branio povlasticu egzempcije franjeva kih posjeda od dravnih
nameta. Jo jedan slu aj. Kad je Karaula g. 1872. bio gvardijan
na Gorici, prijavie livanjski muslimani Karaulu i franjevce, da
primaju strane novine u poti austrijskog konzularnog agenta
Dembinskog. Stvar bude javljena u Travnik i Karaula dobi zapovijed od livanjskog kajmakana, da on i svi franjevci u samostanu moraju i i u Travnik na opravdanje. Karaula javi stvar
Dembinskom, a zatim ode na kotar i otkaza naprosto posluh
onoj odluci pozivaju i se na franjeva ka prava potvr ena od
vie sultana, po kojima samo vezir moe franjevcima suditi, a
1

) Pismo datirano 10. V. 1875. U arhivu livanjskog samostana.

Isl. lion. tamparija, u Sarajevu.