Sie sind auf Seite 1von 387

KRŠĆANSKI K L A S I C I 8

AURELIJE AUGUSTIN
O DRŽAVI BOŽJOJ I DE CIVITATE DEI

SVEZAK DRUGI
(knjiga X I - X V I I I )

Urednik
ANTON BENVIN

TORINO, B i b l . N a z i o n a l e
M s . L . 1.6. f. 1
De civltate Dei
AURELIJE AUGUSTIN

DRŽAVI BOŽJ
DE CIVITATE DEI

SVEZAK DRUGI
(knjiga XI-XVIII)
Latinski i hrvatski tekst

S latinskog izvornika preveo


TOMISLAV LADAN

Uvode napisali
AGOSTINO TRAPE
DOMENICO GENTILI

KRŠĆANSKA SADAŠNJOST
Marulićev trg 14
ZAGREB
1995
Bilješke napisali
TOMISLAV L A D A N
DOMENICO GENTILI, AGOSTINO T R A P E

Uvode preveo
Z D E N K O T O M I S L A V TENŠEK

Teološka lektura RIJEČ IZDAVAČA


ANTON BENVIN

Stručni savjetnici E v o - netko ć e reći: k o n a č n o - i drugog sveska A u g u s t i n o v e De civitate Dei


T O M I S L A V ŠAGI-BUNIĆ u prijevodu na hrvatski jezik T o m i s l a v a L a d a n a , paralelno s latinskim tek­
Z D E N K O T O M I S L A V TENŠEK stom. P r o š l o je, naime, podosta godina o d izdanja prvog sveska (1982.) iako
MATE KRIZMAN
je bila i z r a ž e n a nada da n e ć e okasniti n i drugi svezak. I m a za to više, tzv.
Korektura objektivnih, razloga - i sa strane izdavanja latinskog teksta, koji je kasnio,
A N T E B . BARIČEVIĆ i sa strane situacije u kojoj se n e k o l i k o posljednjih godina n a š l o hrvatsko
i z d a v a l a š t v o u o p ć e . B a š je izdavanje latinskog teksta, koji smo preuzeli, i
Grafički uredio
nas potaklo da o b i m n o djelo De civitate Dei izdamo u tri sveska a ne u dva
R O M A N TURČINOVIĆ
k a k o smo b i l i ranije najavili. Stoga će dodatna kazala za svo djelo biti obje­
Latinski tekst preuzet iz izdanja lodanjena u t r e ć e m svesku, za koji se nadamo da će t a k o đ e r relativno ubrzo
S A N T ' A G O S T I N O , LA CITTA Dl DIO, II ugledati svjetlo dana.
Citta Nuova Editrice, Roma 1988.
O v o izdanje sadrži i uvode (u knjige X I - X I V i u knjige X V - X V I I I ) koje su
Oprema napisali pok. A . Trape i D . G e n t i l i a objavljeni su zajedno s latinskim tek­
ALFRED PAL stom (koji m i ovdje preuzimamo) i talijanskim prijevodom u izdanju » C i t t a
N u o v a « ( R i m , 1988.). N a hrvatski i h je jezik preveo dr. T o m i s l a v Z d e n k o
Tenšek.
N a d a m o se da će nastavak objavljivanja temeljnog A u g u s t i n o v a djela De
civitate Dei biti z n a č a j a n doprinos produbljivanju i p r o š i r e n j u t e o l o š k e k u l ­
Izdaje ture i na n a š i m stranama.
K R Š Ć A N S K A S A D A Š N J O S T , Z A G R E B , M A R U L I Ć E V T R G 14 Zagreb, prosinac 1995. KRŠĆANSKA SADAŠNJOST
Odgovara
Dr. A l d o Starić

1995, Kršćanska sadašnjost, Zagreb

Tisak
Varteks tiskara d.o.o., Varaždin

Naklada
3.000

I S B N 953-151-083-0
UVOD U KNJIGE XI-XTV

Čini se prikladnim pridodati ovdje poseban uvod prvom odsjeku drugog dijela
De civitate Dei, kojim se želi pomoći čitatelju kako bi bolje razumio velike i teške
probleme ovdje sadržane. Riječ je o dva prva od pet predočenih u Općem uvodu
(vidi: Svezak prvi, str. L I - L X I I ) : o počecima, problemu koji je fundamentalan iako
težak i kompleksan, i o zlu, problemu tjeskobnom i nadasve mračnom. B i l o je istina
govora o njima onom zgodom, ali korisno je vratiti se opširnije na tako važne i
zamršene predmete i usmjeriti čitateljevu pažnju na aspekte koje prijašnji uvid ili
nije mogao zahvatiti ili ih je dotakao tek usput.
Primjerice, o najvećoj jednostavnosti Božjoj, koja je Augustinov duh silno zao­
kupljala i koja u De civitate Dei, točnije u X I . knjizi, dobiva možda najviši i najobu-
hvatniji izričaj; o stvaranju vremena ili bolje, s vremenom, pitanju koje je iziskivalo
pobijanje poganskih filozofskih stavova kako onog o vječnim kretanjima u krugu,
T

tako onog podmuklijeg o naravi čovjeka; o naravi i usudu anđela koji su kao prvi
građani Božje države zaslužili i dobili posebnu raspravu; o stvaranju i čovjekovu
grijehu koji je razlogom njegova sadašnjeg očito bijednog stanja podložna smrti i
pobuni strasti: a što su dvije žalosne stvarnosti koje ukupno spadaju i na teologiju i
na filozofiju, i pred kojima filozofija traži i mora tražiti pomoć teologije.
U ovom prvom odsjeku drugog dijela nalaze se neke dublje i značajnije teze
nove filozofije, koju Augustin stvara - kršćanske filozofije - , i teologije. Isplati se s
posebnom pažnjom o tome čitati četiri knjige. Stranice koje slijede žele čitatelju
pomoći proniknuti u njihove tajne.

I.

PRETHODNE TOČKE

Ponajprije evo nekih prethodnih pitanja koja pomažu u razjašnjenju temeljnih


problema: datum, okolnosti, protivnici, izvori.

1. Datum

Datum prvog odsjeka - knjige X I . - X I V . - može se odrediti iščitavajući Orozi-


jevu Povijest protiv pogana i Augustinovo Pismo 184/A. Orozije u uvodu svom djelu,
koje mu je Augustin sugerirao da ga napiše, kaže da je prvih deset knjiga De civitate
Dei već objavljeno i da autor piše X I . Uvod sigurno datira iz 417. Augustinovo
pismo Petru i Abramu, koje kritičari s pravom smještavaju oko g. 418., daje nam na
VIII UVOD UVOD IX

znanje da su prve tri knjige drugog dijela već dovršene i da, dok piše, quartum in 1) Manihejci. Izričito ih ne spominje koliko bi se to očekivalo kako u ovom
1
manibus habeo, tj. X I V . odsjeku tako i u drugima - izuzme li se govor o stvaranju gdje se njihov nauk pažljivo
Dakle, prvi odsjek drugog dijela De civitate Dei sastavljen je za dvogodišta 4
sažimlje - ali i onda kad ih ne navodi uvijek ih ima u vidu, posebice u temeljnim
417.-418. Ovaj datum pobuđuje našu misao u ozračju kakvih i kolikih Augustinovih pitanjima o nepromjenjivosti Božjoj, o zlu, o duši, o Pismu, o moralu, o slobodi.
zauzetosti su pisane ove knjige koje obrađuju pitanja metafizike, teologije i egzegeze. Danas znamo mnogo toga više o manihejstvu nego što je to znao Augustin, ali
5
on uvijek ostaje nezamjenjivim izvorom za afrički maniheizam . Pravi uvod u ovaj
religiozni pokret ponudit će se u odgovarajućim izdanjima antimanihejskih djela. U
2. Okolnosti njima će se kazati da Augustin ne osuđuje sve kod manihejaca; sigurno ne ono što
su oni uzeli od kršćanstva i od antikne filozofije, kao što je težnja za mudrošću,
D a bismo si predočili okolnosti, reći ću da je započela, i već poprimila velike i potreba za očišćenjem, postojanost u molitvi, potreba za savršenošću i za oslobođe­
teške razmjere pelagijevska kontroverzija, a donatistička još nije bila završena. njem, ali osuđuje ono što je na metafizičkom, metodološkom, biblijskom i etičkom
Glede prve dovoljno je podsjetiti da je Augustin već bio napisao šest djela, od planu bilo neprihvatljivo razumu i vjeri. Dovoljno je ovdje podsjetiti na ono što
kojih dva prva, fundamentalna - Kazna i opraštanje grijeha i krštavanje djece, Duh Augustin kaže o njima u našem odsjeku.
i slovo, Milost u Novom zavjetu (— E p . 140), Narav i milost, Savršenost opravdanja »Neki krivovjerci - točnije manihejci - nisu uvidjeli« da je dobrota Božja stvorila
čovjekova, Jeronimu o pitanju duše (= Epp. 166-167) - i baš u tom dvogodištu pisao sve stvari, da su sve dobre; a nisu to zapazili »jer mnoge stvari, poput ognja, hladno­
je o tome druga dva: Djela Pelagijeva, Milost Kristova i istočni grijeh. Potom tu su će, divlje zvijeri i štogod takvo vrijeđaju ubogu i nejaku smrtnu prirodu našeg fizič­
brojna pisma, naročito o pelagijevskom pitanju - papi Inocentu, Paolinu Nolanskom, kog bića, ukoliko joj se protive«. Nakon što je razložio razloge ove zablude zaključu­
Julijani, svećeniku Sikstu, pa onda Dardanu o prisutnosti Božjoj i Optatu o podrije­ je: »Manihejci ne bi tako besmisleno ili, bolje rečeno, ludo govorili, kad bi vjerovali
tlu duše - , kao i mnoga putovanja. da je Božja narav nepromjenjiva, kao što jest, i posve nepropadljiva te joj ništa ne
Godine 418. po želji pape Zosima i zato da providi u nekim crkvenim pitanjima može nauditi; i kad bi mnili, prema zdravom kršćanskom nauku, da duša (koja se
o kojima malo znamo, odlazi iz Kartage gdje ga je sustiglo papino pismo, u Cezareju po svojoj volji može nagore izmijeniti te s grijeha propasti, pa tako lišiti svjetla
u Mauritaniji, a što je dugačak put (preko 1.000 km u jednom pravcu i oko 700 u nepromjenljive istine) nije dio Boga niti je iste naravi kao Bog, nego stvorena od
2
povratku za Hipon) . U tom istom razdoblju uputio je Bonifaciju traktat Ispravljanje njega, ona je daleko ispod svojeg tvorca« . 6

donatista (= Ep. 185) i kazivao je u pero Akta razgovora s Emeritom donatistom, Isto su tako »ludi« kada se gnušaju tjelesa kao da bi ona pripadala zlu. Takvo
izvješće o raspravi koju je s njim imao za svog posjeta Cezareji. što ne zastupaju niti platonici: Non quidem platonici, sicut manichaei desipiunt . V a ­ 1

Usred ovih okolnosti i drugih zauzetosti - onih redovitih a veoma zahtjevnih u lja zaključiti da je De civitate Dei, poradi nekih velikih kontroverznih pitanja između
upravljanju biskupijom - sastavio je Augustin četiri knjige koje nas zanimaju. maniheizma i kršćanstva, posebice u ovom odsjeku, toliko antimanihejsko djelo ko­
liko i djela koja su izravno napisana protiv tog pokreta. Tvrdnja da je dualizam De
civitate Dei na neki način manihejskog podrijetla nema temelja, isto tako kao što je
3. Protivnici bez temelja tvrdnja da je platonskog podrijetla . 8

Više nego okolnosti u kojima su knjige sastavljene čitatelja zanimaju protivnici 2) Pelagijevci. Augustin ne govori na izričit način o pelagijevcima, iako ukazuje
9
koje je Augustin imao pred očima kad je pisao. To su bili: manihejci, pelagijevci, na djela koja je protiv njih napisao , ali problematika koju obrađuje u knjigama
poganski filozofi, origenisti. Samo što Augustina ne zaokuplja toliko polemika koju XIII. i X I V . je ona koju je postavio Pelagije i sljedbenici, a tiče se stanja i naravi
protiv njih vodi - iako ni ona nije izostala kad je to smatrao potrebnim - koliko čovjeka, posebice smrti, te nereda strasti ili, biblijski, požude.
10
izlaganje katoličkog nauka. To je uostalom bio pretežiti cilj drugog dijela ovih knji­ Na drugom sam mjestu izložio njihov nauk , pa nije potrebno iznositi ga ovdje.
3
ga . Polemiku u strogom smislu vodio je u toliko drugih spisa - toliko ima Augusti­ Dovoljno je kazati, za ono što se nas ovdje tiče, da za njih smrt i nered strasti nisu
novih djela koja započinju s Contra - , a u mnogim će je drugim djelima još voditi; kazna, već pripadaju samoj naravi čovjeka. Je li prvi čovjek sagriješio ili nije nema
ovdje međutim on želi čitatelja informirati o nauku, filozofskom i teološkom zajedno,
koji se odnosi na Božju državu (u ovom dijelu on govori o dva velika problema, o
problemu početaka stvari i o podrijetlu zla) i uvjeriti čitatelja da je to jedini istinski 4
Usp. De civ. Dei 11, 22; usp. i 1, 20.
nauk. 5
Usp. H . - C H . P U E C H , Le Manicheisme. Son fondateur, sa doctrine, Pariš 1949. (s obimnom biblio­
Zablude ima u vidu, ali one uglavnom ostaju u pozadini. N a nama je da ih grafijom); J. R I E S , Introduction aux etudes man. Quatre siecles de rech., u Ephem. Theol. Lov., 33 (1957),
453-482; F . D E C R E T , Aspects du manicheisme dans VAfrique romaine, Pariš 1971.; ISTI, Mani et la tradition
izvučemo na površinu kako bismo olakšali i učinili plodovitijom interpretaciju djela. man. - Maitres spir., ed. du Seuil, Pariš 1974. (divulgativno i pohvalno).
6
De civ. Dei 11, 22.
7
De civ. Dei 14, 5.
8
Usp. Opći uvod u De civitate Dei, K S Zagreb 1982., str. X I I I - X I V .
9
Usp. De civ. Dei 13, 4. Z a naslov djela koje Augustin ovdje navodi vidi N B A , X V I I / 1 , str. 9. Na to
1
se djelo ukazuje poradi poteškoće koju su postavili pelagijevci a Augustin ju je razriješio, naime zašto nakon
Usp. Ep. 184/A 3, 5. krštenja, pošto je otpuštena krivnja, ostaje kazna smrti.
2
Retract. 2, 51. to
Usp. Opći uvod u Narav i milost, N B A X V I I / 1 , str. X L V I I - L I X ; usp. također Opći uvod u Milost
3
Retract 2, 43; Ep. 184/A 3, 5. i sloboda, N B A X X , str. CIIs.
X UVOD UVOD XI

značenja: svatko bi bio rođen podvrgnut smrti i onom neredu koji ga tako snažno Naime:
nagoni na grijeh, stvarajući podjelu i borbu između tijela i duha. Iz toga slijedi nega­ a) Augustin podsjeća, makar jednom nepouzdanom tvrdnjom, na mišljenje onih
16
cija povezanosti između prvog čovjeka i svih njegovih potomaka i onog izvornog koji zastupaju vječnost, tj. nestvorenost svijeta, i nju odbacuje jakim riječima ; spo­
grijeha. minje također mišljenje onih koji modo vix intellegibili tvrde da je svijet stvoren, ali
11 18
Protiv ovih negacija Augustin je bio napisao i pisao mnoga djela, kako je gore ab aeterno ; te oštroumno odgovara na njihova objašnjenja .
bilo rečeno. N o u De civitate Dei, koja je u svom drugom dijelu bila određena da b) Augustin promatra teoriju »vječnih kružnih kretanja«, imajući na umu bilo
izloži kršćanski nauk protiv poganskih filozofa, bilo mu je stalo da promotri pelagi- stoički nauk o periodičkim prevratima, na temelju kojih bi se svemir rastvarao u svoj
jansku antropologiju, tako blisku onim filozofima, i tom nauku suprotstaviti kršćan­ primordijalni element, vatru, koja je supstancijalno identična s božanskim principom,
sku viziju čovjeka naspram gore spomenutih teza. Nedvojbeno je da se iz pelagijan- a onda bi ga vatra preoblikovala i vratila u stanje kakvo je imao prije , bilo platonski 19

skih teza o smrti i o neredu strasti rađala nova antropologija koja više nije bila nauk o neprestanom prolazu duša iz nebeskog života u tjelesni i obrnuto , a što je 20

kršćanska. Tako je smatrao Augustin, i nakon njega katolički teolozi. A l i budući da za Augustina mnogo gore, pače vrhunac ludosti . 21

se ova nova antropologija - pelagijanska - u mnogim dijelovima podudarala s antro­ c) Augustin sa zadovoljstvom bilježi da Porfirije nije u ovom slijedio svog učite­
pologijom onih filozofa, Augustin je odgovorio i jednima i drugima djelom koje je 22
lja , i hvali ga da je reinkarnaciju barem suzio samo na tijelo ljudi, taksativno isklju­
istodobno djelo filozofa i teologa. Njegov odgovor, kako ćemo vidjeti, ima za polugu čujući životinje . 23

razlikovanje između čovjeka prije grijeha i nakon grijeha (Adamova) i , u perspektivi, d) Temeljito studira problem naravi čovjeka koji je sadržavao mnoga pitanja:
nakon uskrsnuća. preegzistencija duša, stvaranje tjelesa kao kazna grešnih duša, tijelo zatvor duše,
Druge antipelagijanske teme prisutne su u De civitate Dei, i u našem odsjeku, smrt ne kao kazna nego kao oslobođenje od kazne, podrijetlo neurednih strasti,
poput one o solidarnosti (povezanosti) s prvim čovjekom - omnes fuimus in illo uno, nemogućnost tjelesa da budu prenijeta na nebo . 24

11
quando omnes fuimus Me unus - , one o neizbježivosti lakih grijeha za koje onaj Mnoštvo teza, kako se vidi, koje su duboko izobličavale kršćansku viziju početka
koji vjeruje da ih nema ne dokazuje da ih nema nego za njih ne zadobiva oprošte- i konačnog svršetka stvari, posebice povijest spasenja. Dvije su žarišne točke: stvara­
12
nje , one o osudi sviju u Adamu tako da svi ljudi, bez Krista, tvore »massa damna- nje i antropologija.
13 14
ta« ; o potrebi milosti za oslobađanje od grijeha ; itd.
Može se zaključiti da širok nauk o milosti, produbljen i pojašnjen u pelagijevskoj 4) Origenisti. U spomenutim dvjema točkama autor De civitate Dei suočava se
kontroverziji, posebice u prvoj fazi, koja je bila više ekspozitivna a manje polemička, i s katoličkim autorima suviše ovisnima o nauku tih filozofa, posebice s Origenom
nalazimo u cijelosti u drugom dijelu De civitate Dei, toliko da bi bilo lako - i korisno ili možda, bolje kazati, s origenistima.
- komentirati taj dio djelima nastalima u onoj kontroverziji. Dapače, sama struktura
ovog dijela De civitate Dei nije razumljiva bez antropološke vizije - nadnaravne an­
tropologije - koja je u Augustinu dozrijevala u vrijeme rečene kontroverzije. Z a ­ 16
De civ. Dei 11, 4: ... si mundum aeternum sine ulio initio, et ideo nec a Deo factum videri volunt,
pravo zna se da se ona razvijala paralelno sa sastavljanjem De civitate Dei; započeo nimis aversi sunt a veritate et letali morbo impietatis insaniunt. Čini se da ima na nišanu aristotelsko-peripate-
tički nauk prema kojem je svemir suvječan Bogu i nije od Boga stvoren: usp. A R I S T O T E L , De caelo, II,
ju je malo prije i dovršio koju godinu poslije, svojom smrću. Vidjet ćemo to bolje u 283b, 26-30; T E O F R A S T u I V A N U F I L O P O N U , De aet. m., V I , 8 [I, 145, 20-23 Rabe] (Platon, u Timeju
narednim odsjecima kad se govori o tijeku i o vječnim međašima dviju država. 28b, bio bi kazao da je svemir »rođen« samo radi jasnoće); F I L O N , De aet. m. 10-12 ( V I , 76, 3-15 Cohn-
Wendland); usp. također E . Z E L L E R , Die Lehre des Aristoteles der Ewigkeit der Welt, VortrDge und Ab-
handlungen, III, Leipzig 1884, 1-36.
3) Poganski filozofi. A k o pelagijevci ostaju u pozadini diskusije i njima se odgo­ 17
De civ. Dei 11, 4. Ovo su mišljenje zastupali neki filozofi medio-platoničari i sam Plotin: svemir iako
vara tako da ih se ne imenuje, poganski se filozofi, u prvom redu neoplatonici, mu je Bog proizvodni uzrok treba smatrati vječnim, jer njegov nastanak nije nastupio u nekom određenom
vremenskom trenutku (Bog je dakle proizveo svemir ab aeterno, i početak vremena strogo ovisi o oblikovanju
izričito spominju. Ova razlika ima svoju razložitost u samom cilju djela koje je pogla­ osjetilnog svemira čijoj sferi pripada i samo vrijeme): usp. A P U L E J , De Platone et eius dogmate, I, 198;
vito namijenjeno onima izvana, napojenima njihovim naučavanjem. U prvom dijelu A L K I N O J (ili Albin), Didaskalikds 169, 26-28 (Hermann); C E L Z O , I, 19, 4-8, I V , 79D Bader; T A U R O
15 u I V A N U F I L O P O N U , De aet. m., V I , 8 (I, 147, 5-9, 11-13); V I , 21 (I, 187, 10-12); P L O T I N , Enn., II,
spisa u pitanju posredništva i u ovom prvom odsjeku drugog, pozornost na filozofe 1, 1 (II, 6, 1-2 Brehier). Filozofi »medio-platoničari« koji zastupaju stvaranje svemira ab aeterno - Apulej,
i poređenje njihova nauka s kršćanskim izričiti su i stalni. Alkinoj, Celzo, Tauro - slijede alegorijsko tumačenje koje su iz odlomka Time ja 28b (gdje se izričito tvrdi
Četiri su bitna pitanja, i sva fundamentalna: a) podrijetlo stvari; b) vječna »rađanje« svemira) prenijeli u antičku Akademiju Senkokrat i Krantor; u Timeju 28b Platon je, navodno,
bio kazao da je svemir »rođen« samo poradi jasnoće, kako bi ga se bolje razumjelo: usp. S E N O K R A T ,
kružna kretanja; c) metempsihoza; d) narav čovjeka s neizbježnim i teškim proble­ Fragm. 54 (Heinze) i P L U T A R H , De an. prar. in Tim. 1013a-b (VI 156, 18-24 Bernarda Kis). Riječ je o
mima smrti i požude. istoj interpretaciji koju slijedi Aristotel (usp. S E N O K R A T , Fragm. 54 Heinze) i Teofrast (u I V A N U F I L O ­
P O N U , De aet. m., V I , 8). O cijelom predmetu usp. C . B A D U M K E R , Die Ewigkeit der Welt bei Plato, u .
Philos. Monatshefte, 23 (1887), 513-529.
18
Usp. De civ. Dei 12, 17, 1-2.
19
Usp. De civ. Dei 12, 13. O mišljenju stoika usp. I. V O N A R N I M , Stoicorum veterum fragmenta
(SVF), I, 107. 512; II, 585-632.
20

11
Nauk je izložen u Platonu, Fedro, 246b 6-249d 3; Fedon, 70c-72d. Augustinski termin circuitus
De civ. Dei 13, 14. temporum (De civ. Dei 12, 14) savršeno odgovara izrazu u Fedonu 72b 1: ljudi su »individualno smrtni, ali
12
De civ. Dei 14, 9, 4: ... qui sive peccato se vivere existimat, non id agit ut peccatum non habeat, sed u sveukupnosti vrste žive odvijeka«.
ut veniam non accipiat. Usp. De civ. Dei 19, 27; 21, 27, 4-6; itd. 21
Usp. De civ. Dei 11, 4; usp. 12, 21: ... si vera essent... doctius nescirentur. U De civ. Dei 12, 10, 1
13
De civ. Dei 21, 12. O ovom augustinskom izrazu, snažnom po svojoj sintetičnosti, usp. Opći uvod u obračunava se s ovim mišljenjem ovako: dicunt quod putant, non quod sciunt.
Narav i milost, N B A X V I I / 1 , str. C X X s., i Milost i sloboda, N B A X X , str. C L X X V I I - C L X X X . 22
Usp. De civ. Dei 12, 21, 3.
14
Usp. De civ. Dei 14, 20. 23
Usp. De civ. Dei 10, 30; 12, 27.
15
Usp. De civ. Dei, knjige 9-10. 24
Usp. De civ. Dei 13, 16.
UVOD XIII
XII UVOD

34

O vezama Augustina s Origenom mogao bi se zapodjenuti podulji razgovor. riječi: ili dokazuju i l i žele - da sam Origen nije zastupao takvu zabludu . Augustin
25
Evo nekoliko naznaka o origenističkoj kontroverziji . O toj kontroverziji Augustin se ne izjašnjava, već samo podsjeća, radi objektivnosti, na dvije hipoteze.
nije bio upoznat mnogo prije 397. kad više manje započinje njegovo biskupstvo, i Dakle sve do kraja drži stav trijezne ravnoteže i nepristranog suda, a što ga je
tad, po drugi put, traži od Jeronima da ga upozna s ea ipsa errata - upravo Origeno- vodilo tome da radije umanjuje nego da uvećava zablude koje su se pripisivale Ori-
vim - quibus a fide veritatis Me vir tantus - za zapaziti je ove riječi - recessisse genu; a to čini, ako ne na temelju osobnog studija njegovih djela za koji nije imao
26
convincitur . O njoj je saznao više narednih godina, ako ne preko Jeronima, a ono ni vremena niti interesa (Augustin je bio više teolog nego učenjak), a ono barem na
sigurno svojim vlastitim marom tražeći bilo djela Origenova bilo ono što se tolikom temelju obrane onih koji su Origenu bili skloni.
strašću pisalo o njemu. Kakav je bio Augustinov stav? Mogli bismo ga sažeti, čini Augustin zna da u spisima Origenovim ima teških zabluda. U djelu De haeresi-
se, ovako: bio je to stav pun poštovanja, bez predrasuda, crkven, teološki. Pojasnit bus koje sam navodio, nakon što je Epifanijevim optužbama stavio nasuprot sud
ću se. onih koji su ga branili, nadodaje: »Ali postoje druge Origenove tvrdnje koje kato­
Stav pun poštovannja, kazao sam. Spomenuo sam upravo izraz Me vir tantus, lička Crkva apsolutno ne prihvaća, za koje ga niti krivo ne prekorava niti se daje
što nije tek retorički već iskren izričaj. Augustin cijeni Origena, smatra ga veoma zavesti od njegovih branitelja«. Jake su ove riječi koje otkrivaju čvrsti stav.
27 28 Ovdje u De civitate Dei, u 11. knjizi, glede preegzistencije duša i stvaranja tjele­
učenim mužem i jako upućenim u Sveta pisma , mužem fere omnibus notus . Upo­
snog svijeta kao kazne za njihove grijehe, piše: Hine Origenes iure culpatur. In libris
znat je da su se oko njegova imena uzdigle velike kontroverzije, poznati su mu 35
enim quos appellat JT£QL AQ%G)V, id est De principiis, hoc sensit, hoc scripsit .
optužitelji i branitelji, spominje jedne i druge i između njih zauzima uravnotežen
Tvrdi ton hiponskog biskupa, koji je toliko pažljiv i vješt u uporabi riječi, daje
stav bez predrasuda.
misliti da se izravno informirao na izvorima, čitajući barem izravno navedeno djelo
U De haeresibus, jednom od svojih posljednjih djela, Augustin spominje optužbe
i stvarajući uvjerenje da je ta zabluda stvarno bila.
Epifanijeve o kojima ovisi i sam u kompilaciji djela koje je kazivao u pero: Epifanije
A l i on je čini se uvjeren da postoji i druga zabluda, ako ne u mgi Ag%(bv, a
je optuživao aleksandrijskog učitelja da niječe uskrsnuće mrtvih i božanstvo Kristovo
ono u drugim djelima; a to je apokatastaza sviju stvari, uključujući demona. Zato i
i da alegorizira raj et alia omnia. Augustin ne replicira - nije to bila zadaća njegova
podsjeća da glede demona njegovi branitelji vel probant, vel volunt da to nije njegovo
djela - , pa ipak bilježi da ga drugi brane od tih optužbi, premda su ga neki, nadoda-
29 mišljenje, dajući mjesta sumnji da nije bio uvjeren u valjanost obrane.
je, qui eius plura legerunt, pokušali uvjeriti u njegovu zabludu i u ovomu . Unatoč
Na svaki način Augustin prigovara Origenu obadvije zablude, a čini to s eklezi-
ovom pojašnjenju čini se sigurnim da se Augustin nije slagao s Epifanijem, utoliko
jalnog i s teološkog razloga. Nas ovdje više zanima prvi nego drugi razlog.
više što je nekoliko godina ranije, pišući Oroziju, sa zadovoljstvom govorio o dobru
Zanimljivo je promotriti kakvom upornošću hiponski biskup navraća na osjećaj
koje su Origenove knjige učinile u Hispaniji u stvari trinitarnog nauka i stvaranja iz
vjere i na izričaj Crkve kako bi isključio dvije spomenute zablude.
ništa i dobrote stvari: Non parum boni ex libris Mis provincia vestra percepit; iako
God. 415. piše prijatelju Evodiju i kaže da je, na nagovor Orozijev, kazivao u
upozorava da se valja kloniti zabluda koje su u njima sadržane: »Quod autem et in
30 pero omalenu knjigu ali quanta potui brevitate et perspicuitate protiv hereze priscilija-
eis erroris est veseli me što ih se kloniš« . Izlaže razloge koji ga obvezuju da to čini 36
nista i protiv nekih mišljenja Origenovih quas non recepit Ecclesia . Ista se misao
a tiču se neopozivosti - a to mu je pitanje bio postavio Orozije - stanja propasti, 31
nalazi u De haeresibus, s dodatkom: omnino non recipit . A u De civitate Dei glede
uključujući na prvom mjestu đavla.
mišljenja o vraćanju sviju stvari Bogu veli: Sed illum - dakle Origena - ... non
Oko 405. kada piše Jeronimu koji se je, da bi protiv Augustina obranio svoju 38
31 immerito reprobavit Ecclesia . Riječ je jaka: reprobavit. U Retraktacijama govori de
interpretaciju epizode u Antiohiji , pozivao, među ostalim, na Origena, te mu spo­ 39
quibusdam Origenis sensibus, quos catholica fides improbat . Konačno u Opus im­
minje promjene mišljenja o Aleksandrincu kojega je tada Jeronim grubo napadao a 40
32 perf. contra Iulianum piše: Sed hoc... fides catholica et sana non recipit . A malo
nekoć ga je jako hvalio: Quamvis Origenem mirabiliter ante laudaveris . Trebalo je
ranije u De haeresibus, glede dvaju Origenovih mišljenja bio je napisao: Quis catho-
imati hrabrosti Jeronimu ovo spomenuti. Augustin je tu hrabrost imao jer mu je bilo 41
licus christianus vel doctus vel indoctus non vehementer exhorreat? itd.
nadasve stalo do istine, a među prijateljima do ljubavi (caritas) i do libertas amicitiae,
33 Ovi uporni izričaji, posebice onaj podcrtan u De civitate Dei, daju misliti da je
kako kaže u istom pismu .
hiponski biskup imao u vidu intervenciju Crkve, vjerojatno onu pape Anastazija.
U posljednjem svom djelu Opus imperf. contra Iulianum, govoreći o reverzibil-
Kako se vidi, Augustinov je stav nadasve teološki. Njemu je stalo da se neke
nosti stanja osude đavla, a što bi bila neizbježna posljedica poimanja slobode kako
zablude iskorijene jer su teološki i filozofski neprihvatljive. Bile one ili ne bile u
ju je Julijan zastupao, primjećuje da neki vel probant, vel volunt - valja zapaziti ove
djelima Origenovim drugotnog je značenja: ako one postoje, valja ih izbjegavati bez

25
O Augustinovu poznavanju Origenovih djela usp. P. A L T A N E R , Augustinus und Origenes. Eine
quellenkritische Untersuchung, u: Historisches Jahrbuch, 70 (1951), 15-41. x
26
Ep. 40, 6, 9. Opus imp. c. Iul. 5, 47.
27
Usp. De civ. Dei 11, 23, 1. ' De civ. Dei 11, 23, 1.
28
De haeres. 42. ; Ep. 169, 4, 13.
29
De haeres. 43. De haeres. 43.
;
30
Contra Prisc. et Orig. 4, 4. De civ. Dei 21, 17.
1
31
Usp. J E R O N I M , Ep. 75, 3, 4 (među Augustinovim). Retract. 2, 44.
1
32 Opus imp. c. Iul. 5, 47.
Ep. 82, 3, 23.
33 De haeres. 43.
Ep. 82, 5, 36.
XIV UVOD

predrasude za dobro koje postoji u takvim djelima; ako zabluda nema, to je razlog
za zadovoljstvo biti s njim i jednodušan u istini.
Zato u De haeresibus ukazuje na platonsku filozofiju kao na izvor nekih zabluda,
a glede »naizmjeničnih vraćanja« upućuje na De civitate Dei, gdje je naširoko ras­
pravljao protiv poganskih filozofa od kojih je, primjećuje, te zablude uzeo Origen:
De qua vanissima impietate adversus philosophos, a quibus ista didicit Origenes, in
42
Libris de Civitate Dei diligentissime disputavi . ^

TEMELJNA PITANJA

Temeljna pitanja o kojima se raspravlja u ovom odsjeku (knjige X I - X I V ) su


mnoga i teška. Mogu ih sažeti ovako: Bog, stvaranje, zlo, anđeli, čovjek, smrt, požu­
da. Slijedimo to izlaganje: bit će korisno. Augustin dostiže najviše vrhunce metafi­
zike i s teološkom sigurnošću opisuje početke povijesti spasenja i stanje čovjekovo u
povijesti. Kozmička vizija, njemu svojstvena, koja u dvije države uključuje ne samo
ljude nego i anđele - štoviše, anđele prije nego ljude - , dovodi ga do toga da naši­
roko raspravlja o naravi, podjeli i sudbini prvih Božjih stvorenja.

PRVO POGLAVLJE

BOG

U De civitate Dei tema o opstojnosti Božjoj se ne obrađuje, osim ponekom


1
naznakom - kratkom ali učinkovitom - i kroz izlaganje o načinu kako su platonici
2
došli do Boga uspinjući se od promjenljivog prema nepromjenljivom . O tome Augu­
3
stin govori često, ali drugdje . Razumljivo je. De civitate Dei se suočava ne s ate­
izmom nego s politeizmom, i s onim »veoma plemenitim« filozofima koji su prihva­
ćali Boga i , prema Augustinu, stvaranje, iako su zastupali velike zablude glede na­
čina i cilja stvaranja. Sva se Augustinova pažnja usmjeruje prema pobijanju ovih
zabluda. Donosi, zato, snažnu sintezu o jednostavnosti Božjoj i uspjeli sažetak trini-
tarnog nauka.

1. Apsolutna jednostavnost Božja

Važno pitanje odnosa u Bogu između božanske supstancije i savršenosti - odnos


distinkcije i l i identiteta - , javio se u Augustinovu duhu već u 20. godini, kad je čitao
Aristotelove Kategorije. Razumio ih je sam od sebe, i pričinilo mu se da razliku koju
je pravio filozof između kategorije supstancije i akcidentalnih savršenosti treba primi­
jeniti i na Boga. N a ovoj pretpostavci tražio je da shvati nešto o naravi Božjoj, i

1
Usp. De civ. Dei 11, 4, 2. Svijet razglašuje da ga je Bog stvorio, i to razglašuje promjenljivošću,
redom i ljepotom stvari. Ovaj dokaz Augustin često rabi. Njegova najjača i najbriljantnija sinteza je ona u
Ispovijestima 11, 4^%^A\i na njega se vraća svaki put kad govori o opstojnosti Božjoj, posebice u govorima
narodu. Usp. npr. Serm. 141, 2; 241, 2; Enarr. in Ps 73, 25; 144, 13.
2
Usp. De civ. Dei 8, 6. Argument ide od promjenljivog prema nepromjenljivom: Viderunt quidquid
mutabile est, non esse summum Deum.
Ist 3
' <>- Usp. De lib. arb. 2, 3, 7-15, 39; Confess. 10, 6, 9; De vera relig. 29, 52-39, 73; Enarr. in Ps 41, 7-8.
UVOD XVII
XVI UVOD

4 nema bitak nego jest bitak. Ovaj posljednji zaključak, koji predstavlja središte augu-
ideje su mu se pomiješale . Ne treba se tome čuditi. S rečenom pretpostavkom bilo
stinske filozofije i označuje bitnu razliku između Boga i stvorenja, zaslužuje posebnu
je nemoguće imati onu pravu. Naime razlika između supstancije i akcidentalnih sa­
pažnju. Augustin ga često ponavlja bilo u svojim većim djelima bilo u svojim govori­
vršenosti znači kompoziciju a ova potonja znači promjenljivost i ograničenje. To sve
ma, zaokupljen time da utemelji i pojasni nauk o stvaranju, koje je središnje u svemu
je neuskladivo s najvišim bićem. Slijedom toga, kad je Augustin dostigao pojam
doktrinalnom kršćanskom sustavu.
apsolutne jednostavnosti Božje jako će inzistirati da je istakne, sjećajući se svog osob­
nog iskustva. O njoj govori u jednom sažetom poglavlju u De civitate Dei i mnogo
puta u djelu De Trinitate.
I tu i tamo temeljni princip je uvijek isti i to ovaj: nepromjenljivo biće apsolutno 2. Bog je »ipsum esse«
je jednostavno, promjenljivo biće nužno je sastavljeno. »Postoji tako jedino dobro,
Ovdje je pozivanje na Izlazak 3,14 obvezno. Naš učitelj ne samo da navodi taj
jednostavno i stoga jedino nepromjenljivo, a to je Bog. O d tog dobra stvorena su
5
tekst, nego na njemu zasniva misao i govor. Metafizika Izlaska doista se može zvati
sva dobra, ali ne jednostavna već stoga promjenljiva« . 15
njegovom, a to je metafizika bitka . Mnogo je tekstova koji dotiču tu misao. Dosta
Jedna takva jednadžba (nepromjenljiv = jednostavan, promjenljiv = sastavljen)
će biti da spomenomo dva: jedan je iz De Trinitate a drugi iz ovog odsjeka De
od temeljnog je značenja u augustinskoj filozofiji. Iz nje se izvode mnogi bitni za­
6
civitate Dei. U De Trinitate kaže: »Bog je ipak nedvojbeno supstancija ili, ako je
ključci. O tom sam govorio na drugom mjestu . Ovdje mogu biti kratak.
termin prikladniji, esencija (bit), koju Grci nazivaju OVGIOL Kao što se od glagola
Prvi je ovaj: biće nepromjenljivo, i zato jednostavno, isključuje svaku sastavinu
sapere izvelo sapientia, od scire scientia, od glagola esse izvelo se essentia. Tko je
između supstancije i akcidentalnih savršenosti. Nihil accidens in Deo quia nihil muta-
1
dakle veći od Onoga koji je kazao svom sluzi Mojsiju: Ja sam onaj koji jesam. Kaži
bile . Zato ako u Bogu, osim supstancije, postoji relacija koja tvori i razlikuje u
sinovima Izraelovim: Onaj koji jest, poslao me k vama? A sve druge esencije i sup­
Trojstvu jednu osobu od druge, ova relacija nije accidens jer nije promjenljiva: Quod
8
stancije koje poznajemo uključuju akcidente, zbog čega im se događaju velike i l i
tamen relativum non est accidens quia non est mutabile .
male promjene. Bogu je sve to strano, zato je u njemu samo jedna nepromjenljiva
Drugi je ovaj: u nepromjenljivom biću, koje je stoga jednostavno, ne postoji
supstancija ili esencija, a to je Bog, i toj biti dolikuje, u snažnijem i točnijem smislu,
razlika između subjekta koji posjeduje neku savršenost i posjedovane savršenosti:
ovaj bitak od kojeg esencija vuče svoje ime: cuiprofectio esse, unde essentia nominata
Propter hoc itaque natura dicitur simplex, cui non... aliud sit habens, aliud quod 16
9
est, maxime ac verissime competit« .
habet . Naprotiv, u promjenljivim stvarima, koje zato nisu jednostavne, subjekt nije
Navod iz Izlaska pojašnjava značenje essentia, što Augustin semantički izvodi od
nikad identičan sa savršenošću koju posjeduje, iako je ova, po božanskom daru,
esse. Termin essentia nema »esencijalističko« značenje kao da je riječ o nečem suprot­
neizgubiva. Kao nepropadljivo tijelo nakon uskrsnuća: Etsi sit corpus incorruptibile...
10 nom od drugih esencija, nego mu je značenje »egzistencijalističko« čija je suprotnost
non hoc est quod ipsa incorruptio .
Treći je, u pozitivnom obliku, sljedeći: jednostavno biće, isključujući svaku sa­ samo ne biti, tj. ništa.
stavinu, jest sve ono što ima: ...ideo simplex dicitur quoniam quod habet hoc est... . n Klasični tekst koji tumači ovo značenje jest onaj iz De civitate Dei. Augustin
Ovaj zaključak, koji je ujedno sjajan princip, želi mnogo toga kazati, barem tri stvari: govori o stvaranju - ovaj je nauk usko naslonjen na poimanje Boga kao najvišeg
1) sve savršenosti koje se pridijevaju Bogu poistovjećuju se s božanskom supstanci­ dobra - , i želi dokazati da sve ono što jest, apsolutno sve, po stvaranju proizlazi od
jom. To ponavlja mnogo puta naročito u De Trinitate. Dovoljan je zaključni tekst: Onoga koji jest na najviši način. O d suprotne zablude, one manihejske, »oslobodit
»Ako kažemo: 'vječni, besmrtni, nepropadljivi, nepromjenljivi, živi, mudri, moćni, će se svatko to brže i lakše... što uzmogne jasnije shvatiti ono što Bog reče po svom
lijepi, pravedni, dobri, blaženi, duhovni' može se činiti da, od svih ovih termina, anđelu kada posla Mojsija sinovima Izraelovim: Ja sam onaj koji jesam. Budući je
samo posljednji označuje bit, ali nije tako u onoj neizrecivoj i jednostavnoj naravi. Bog najviša bit, (naime: on najviše jest, te je stoga nepromjenljiv), stvarima koje je
Sve ono što se čini da se tu afirmiraralo kao ono što se odnosi na kakvoću, treba stvorio, on je podario bitak, ali ne najviši bitak, kakav je on sam; jednima dade
17
12
shvatiti kao da se odnosi na supstanciju i l i na bit« ; 2) Božanske savršenosti među­ bitak više, drugima manje, i tako po stupnjevima uredi naravi biti« .
sobno se identificiraju: quae iustitia ipsa bonitas; et quae bonitas, ipsa beatitudo . u Nakon što je iznova zabilježio da essentia potječe od esse, kao što sapientia
Jedan veoma sažeti tekst mogao bi biti ovaj: »Tako svaka od njih jest u svakoj dru­ proizlazi od sapere, zaključuje: »Stoga, onoj naravi koja najviše jest (i po kojoj po­
goj, sve su u svakoj, svaka u svima, sve u svima i sve su samo jedna stvar« ; 3) Bog 14 stoje sve stvari koje jesu) nije oprečna ni jedna narav, osim one koja ne postoji.
18
Doista onomu što biva, oprečan je nebitak« .
Imajući pred očima ove jasne tvrdnje koje uporno ističu najviše biće od kojega
4
proizlazi svako biće, lako je shvatiti upravo egzistencijalno značenje termina »esenci­
Usp. Confess. 4, 16, 28-29.
5
De civ. Dei 11, 10, 1.
ja«, koji se pojavljuje u posljednjim riječima navedenog teksta: »Stoga Bogu, to jest
19
6
Usp. La nozione dei mutabile e delVimmutabile in s. Ag., u »Quaderni della Cattedra Ag.na«, Tolen- najvišoj biti i tvorcu svih biti koliko god ih ima, nije oprečna ni jedna bit« , tj.
tino 1959., kao i Opći uvod u De Trinitate, N B A I V , str. X X V I I .
7
De Trin. 5, 4, 5.
8
De Trin. 5, 5, 6. 15
Usp. E . Z U M B R U N N , Uexegese augustinienne de »Ego sum qui sum«, u: Dieu et VEtre. Etud.
9
De civ. Dei 11, 10, 2. Augustin., Pariš 1978.
10
Isto. 16
De Trin. 5, 2, 3.
11
De civ. Dei 11, 10, 1. 17
De civ. Dei 12, 2.
12
De Trin. 15, 5, 8. 18
Isto.
13
De Trin. 15, 5, 7 19
De civ. Dei 12, 2.
14
De Trin. 6, 10, IZ.
XVIII UVOD UVOD XIX

Bogu, najvišem dobru i sazdatelju svih bića, niti jedna stvar ne može biti suprotna. A l i u ovom odsjeku De civitate Dei Augustin se hvata ukoštac s velikim poteško­
Ovo je fundamentalna teza protiv manihejaca i protiv svakog oblika dualizma. Isplati ćama filozofa protiv stvaranja kako o tome uči kršćanska vjera, dakle ab aeterno.
se ponovo čitati jedan tekst napisan u djelu protiv manihejstva, prema sudu Augusti- Ova se poteškoća oslanjala upravo na nepromjenljivosti božanskog znanja i htijenja.
novu najbolji tekst što ga je sastavio: tu se pojavljuje isti koncept najvišeg dobra i , Prije nego što će odgovoriti - a vidjet ćemo kako - želi pojasniti pretpostavku,
posljedično, ista argumentacija: »Mi... smo uvjereni da Bogu koji na najviši način potvrđujući da božansko znanje, kao uostalom i volja, jest sigurno nepromjenljivo,
jest (qui summe est) nije protivno doli ono što apsolutno nije; dok sve ono što na sigurno vječno. Potkrepljuje to razlikama koje postoje između Božjeg i našeg znanja,
neki način jest, ima bitak, kakav god taj bitak bio, od Onoga koji jest na najviši a one su naročito dvije: 1) naše znanje ovisi o stvarima, Božje ne; 2) naše znanje je
način, i zato, u svom rodu, jest dobro« . 20
promjenljivo, ograničeno, vremenito, Božje je nepromjenljivo, bezgranično, vječno.
Valja dakle zaključiti da je essentia - termin što ga Augustin smatra neologiz­ O tome Augustin ima doista lijepih stranica. Ponajprije o stvarima koje jesu jer
mom, iako je već bio prihvaćen - sinonim za bitak, i rabljen je da označi ono što ih Bog poznaje: »Mi vidimo tvoje stvorenje - veli Augustin u Ispovijestima - jer
opstoji, ono što jest: u Bogu bitak i bit su istoznačnice. Ovu istoznačnost izražava s postoji, ali ono postoji zato jer ga ti vidiš... ti si ga vidio već stvorena kada i gdje si
29
dva gore spomenuta principa: Bog jest sve ono što ima; u Bogu subjekt i savršenosti vidio da ga treba stvoriti« . Isti je nauk i ovdje u De civitate Dei. Tumačeći riječi
koje posjeduje su jedna te ista stvar. Postanka: I vidje Bog da je dobro, pojašnjava da to ne znači da je Bog shvatio da
Kazao sam da je biblijski tekst iz Izlaska temelj ne samo augustinovske misli su stvari dobre, jer ih je Bog poznavao prije nego su postale, dapače one jesu jer ih
nego i govora. Siliti ga da reče ono što ne može, Augustin ponovo i ponovo Boga je Bog poznavao. »Dakle vidio je da je dobro ono što je stvorio kad je vidio da je
zove Jest. Bog naime nije na neki način, prema nekoj mjeri, nego je jest . Ovo Jest 21
dobro to stvoriti«. Brani i samoga Platona od moguće drukčije interpretacije njegovih
30
22
ispunja ga začuđenošću , i upravlja pitanje Bogu: »O Bože, o Gospode naš, kako riječi: »Nije bio toliko nerazborit da bi pomislio...« .
se zoveš? Odgovara: Zovem se Jest. Sto znači: Zovem se jesti D a ostajem zauvijek, Drugo pitanje bilo je o nepromjenljivosti božanskog znanja unatoč promjenljivo­
23
da se ne mogu mijenjati« . Kada je rečeno da je Bog sam Bitak, ipsum esse, rečeno sti stvari, bestjelesnosti i racionalnosti unatoč tjelesnosti neracionalnosti mnogih od
je sve: ne može se kazati ni više niti bolje. »Što je sam Bitak (idipsum)? Kako ću ga njih: »U tebi stoje uzroci svih prolaznih stvari i trajno postoje svih promjenljivih
definirati ako ne sam Bitak? A k o ste u stanju, braćo, shvatite što je sam Bitak, stvari nepromjenljivi počeci i opstoje svih nerazumnih i vremenitih stvari vječni raz­
budući da, što se mene tiče, koju god drugu riječ kažem, ne kažem da je to sam 31
lozi« . Ne bi se moglo kazati bolje. Unatoč naravi stvari, koje su sve vremenite i
Bitak (idipsum)«. I iznova zaključuje pozivajući se na Izlazak: »To je idipsum: Ja mnogo ih je tjelesnih i l i nerazumnih, Bog u sebi ima razumske, netjelesne i vječne
24
sam onaj koji jesam; Onaj koji jest poslao me k vama« . 32
razloge u kojima sve vidi i po kojima sve uređuje.
O »vječnim razlozima« prisutnima u stvarateljskom Božjem umu ima jedno
33
slavno pitanje - De ideis - u kojem se tumači njihova narav i važnost , dok o božan­
3. Znanje Božje je nepromjenljivo i vječno skom umijeću stvaranja ima jedan govor, istodobno metafizički i poetički, gdje se u
svezi s onim riječima sv. Ivana koje, kako ih je Augustin čitao, zvuče ovako: Ono
34
O znanju Boga koji zna sve stvari, uključujući slobodne ljudske čine, Augustin što je stvoreno u njemu je život, tumači kako su sve stvari život u Bogu : trebalo bi
je već bio pisao u V . knjizi De civitate Dei, protiv Cicerona, dokazujući da nijekati ih oba produbiti kako bi se razumjelo stvarateljsko znanje Božje,
Bogu znanje budućeg kako bi se spasila sloboda čovjekova, ne samo da je velika Ovdje valja istaknuti još jedan aspekt: sveobuhvatnost. Kako je rečeno ovdje i
zabluda, nego je to i svetogrđe: »Da bi učinio ljude slobodnima - kaže s ironijom - ne manje lijepo u Ispovijestima, znanje Božje »obuhvaća sva vremena u svojoj stalnoj
35
učinio ih je svetogrdnicima«. Nijekati Bogu predznanje budućeg isto je što i nijekati i vječnoj prisutnosti« . U ovom znanju nema prije i poslije, kao u našem, koje je
postojanje: »Ako Bog unaprijed ne zna sve što će se dogoditi, nije Bog« . M i među­ 25
mjerljivo vremenom, prošlošću, sadašnjošću, budućnošću, jer ova tri momenta odgo­
tim, nastavlja Augustin, dakle mi kršćani, »prihvaćamo jedno i drugo, tvrdimo vje­ varaju jedinom momentu Božjem, vječnom »danas« koje nema »bilo je« i »bit će«,
rom i razumom jedno i drugo«, predznanje Božje i slobodu čovjekovu . Preuzima­ 26
nego samo »je«. Zato Augustin može kazati: »Sve sutrašnje i što će biti poslije sutra,
jući temu koju je bio obrađivao već u De libero arbitrio i ilustrirao primjerom pam­ i sve jučerašnje i dojučerašnje^ ti ćeš učiniti danas, danas si učinio«. Znajući da je
36
ćenja - koje se vjerno sjeća prošlog a da ne mijenja slobodnu ili nužnu narav stvari kazao tešku istinu nastavlja: »Što ja mogu, ako tko ne razumije?« .
27
koje se sjeća - , dokazuje da predznanje ne uklanja slobodu; zato čovjek ne griješi
28
jer Bog predviđa da će sagriješiti, nego griješi jer hoće griješiti, i to Bog predviđa .
4. Bog-Trojstvo

20
Izlažući ove uzvišene istine o Bogu, Augustin ne zaboravlja svoju nakanu, a ta
Contra Secund. Man. 10. Uostalom ova augustinska argumentacija veoma je drevna: rabi je već u
De mor. Eccl. cath., koji datira iz 387.-388., a tiče se poimanja zla, tj. deficere ab essentia et ad id tendere je da predloži i obrani sveukupni poklad - filozofski i teološki zajedno - kršćanskog
quod non sit (2, 2, 2), gdje je essentia isto što i esse, dakle id quod est.
21
Confess. 13, 31, 46. 29
Confess. 13, 38, 53.
22
Enarr. in Ps 101, s. 2, 10. 30
De civ. Dei 11, 21.
23
Serm. 6, 4. 31
Confess. 1, 6, 9.
24
Enarr. in Ps 121, 5. 32
Usp. De Trin. 12, 14, 23.
25
De civ. Dei 5, 9, 2-4. 33
Usp. De divv. qq. 83, q. 46.
26
De civ. Dei 5, 10, 2. 34
Usp. In Io Ev. tr. 1, 16-17.
27
Usp. De lib. arb. 3, 4, U . 35
De civ. Dei 11, 21.
2 8
Usp. De civ. Dei 5, 10, 2. 36
Confess. 1, 6, 10.
XX UVOD UVOD XXI

nauka; primjenjuje stoga pojam najviše jednostavnosti za Boga Trojstvo (»ovo Troj­ ovu misterioznu Božju izvedbu, kao što je sloboda kojom je izvodi i svrhovitost zašto
stvo je samo jedan Bog i nije manje jednostavno zato što je Trojstvo«) i izriče u je izvodi, a to su pojedinosti koje su poganski filozofi nijekali, oštro pobijajući, da­
potpunosti princip što ga je gore samo djelomično spomenuo: Bog »je jednostavan pače izvrgavajući ruglu kršćansku vjeru, a neki crkveni pisci su ih loše tumačili. Evo
zato što jest ono što ima, osim što se svaka osoba kazuje u odnosu prema drugoj« . 37
brze sinteze tog važnog predmeta. Z a nj je Augustin u ovom djelu stavio u pogon
Nije bilo moguće kazati ništa uzvišenije ili dublje glede otajstva Božjega: prvi dio najviše metafizičke intuicije kako bi razumski obranio nauk vjere, stvarajući tako od
tvrdi najvišu jednostavnost Boga, druga razlikovanje božanskih Osoba, ne glede ap­ tog predmeta središnju točku, i l i , ako se hoće, zglob svoje filozofije.
solutnih savršenosti (quae dicuntur ad se) koje su jednake svima trima Osobama,
nego glede subzistentnih odnošaja (quae dicuntur ad alium) koje, stojeći nasuprot
jedna drugoj, tvore substantia Personarum. 1. Bog-Trojstvo stvoritelj svemira
Augustin nastavlja tumačenjem: »Nedvojbeno, Otac ima Sina a ipak sam nije
Sin; Sin ima Oca a ipak sam nije Otac. Stoga se, u odnosu prema sebi samom - a Kako sam kazao, u ovom odsjeku Augustin ne inzistira na stvaranju iz ništa.
1
ne prema drugome - kaže da jest ono što ima; kao što se kaže da je živ u odnosu Ovaj ključni pojam bio mu je familijaran sve tamo od obraćenja , a potom ga je
prema sebi samome, jer zaista imajući život sam i jest taj život« . 38
uporno izlagao protiv manihejaca, tumačeći da je stvaranje pojam koji valja smjestiti
Koncept božanskih odnošaja izložen je i naširoko pretresan u De Trinitate. A u ­ između rađanja i izradbe, dva načina za dovršenje nekog djela koji su nam opće
gustin taj koncept stavlja u središte trojstvenog nauka - kasniji teolozi su ga slijedili poznati. Nije prvo - rađanje - jer stvorene stvari nisu jednake (istobitne) s Bogom
39
na ovom putu, ali ne samo oni nego i samo koncilsko učiteljstvo - , kako bi izbjegao koji ih stvara; nije drugo - izradba - jer Bog ne sudjeluje samo djelomično u stvarima
dvjema suprotnim zabludama, tj. sabelijancima koji su nijekali razlikovanje Osoba, oblikujući neku preegzistentnu materiju, nego ih proizvodi u potpunosti njihovih na­
2
40
i arijancima koji su nijekali istobitnost naravi , i učvrstio veritatis medium koja je 41
ravi. Ponavljati ovdje augustinske tekstove nije potrebno: bezbrojni su .
ovdje kao i drugdje kraljevski put kojim kroči istina. Dovoljno je ovdje primijetiti O d koristi je inzistirati na onoj poglavitoj zaokupljenosti u De civitate Dei: oslo­
dvije pojedinosti koje se tiču načina izražavanja: izraz subsistentia personarum , 42
boditi se sasvim krivih ideja glede stvaranja kojih je bilo mnogo a zastupali su ih
koji je prožeo skolastiku, i drugi koji razlikuje alius i aliud. U Trojstvu naime postoji veliki mislioci. O temeljnom pitanju - stvaranju iz ništa - nije bilo kontroverzije s
alius et alius, jer subjekt ili osoba jest samo jedna (nitko nije naglašavao jače od poganskim filozofima koji su, prema Augustinu, prihvaćali ovu veliku istinu.
Augustina ovo jedinstvo), ali se može i treba govoriti o aliud et aliud, jer naravi su On ima drugu brigu. U prvom redu ponuditi sintezu o uzrocima koji zahvaćaju
43
dvije: Una persona in utraque natura . Augustin ipak nije primijenio ovu trinitarnu u stvaranje: eficijentni, egzemplarni, finalni. Čini to na način da tumači Pismo. Evo
terminologiju alius et aliud na kristološko pitanje, kao što je to bio učinio Grgur sažetog i udarnog teksta: »Naime, tri su glavne stvari koje nam je trebalo objaviti o
Nazijanski . 44
stvaranju: tko je stvorio, čime je stvorio i zašto je stvorio. Zato se kaže: Reče Bog:
Neka bude svjetlo! I bi svjetlo. I vidje Bog da je svjetlo dobro! A k o bismo upitali:
tko ga načini? - Bog; ako pak, čime - Reče: Neka bude, i bi; ako pak, zašto? - Jer
je dobro. Naime, nema izvrsnijeg tvorca od Boga, nema umijeća djelotvornijeg od
3
Božje riječi, i nema boljeg uzroka nego da se dobro stvori od dobrog Boga« .
DRUGO POGLAVLJE
U ovom trostrukom aspektu stvaranja Augustin gleda tragove Trojstva: predmet
4
koji mu je drag i na kojeg često drugdje navraća . Ovdje sažeto iznosi svoju misao
STVARANJE ovako: »Dakako, razumije se da Otac Riječi bijaše onaj tko reče: Neka bude; a
budući da je stvoreno dok je govorio, nedvojbeno je stvoreno Riječju; a kad se kaže:
A k o tema o opstojnosti i naravi Božjoj zauzima relativno skroman prostor u De / vidje Bog da je dobro, dostatno je jasno, da što je stvoreno nije Bog stvorio ni po
civitate Dei, širi i zahtjevniji prostor zauzima tema, koja je nužno na nju naslonjena, kakvoj nužnosti, niti zbog kakve svoje potrebe i koristi, nego jedino svojom dobro­
a to je tema o stvaranju; ne toliko po svojoj sržnoj formulaciji o stvaranju kao pro- tom; naime: zbog toga jer je dobro... A k o se ta dobrota ispravno shvati kao Duh
izvedbi neke stvari iz ništa - o ovome Augustin govori naširoko i uporno u djelima Sveti, onda nam se cjelokupno Trojstvo otkriva u svojim djelima« . 5

vezanima uz manihejsku kontroverziju - , koliko po nekim pojedinostima koje prate Ono međutim što mu je u interesu naglasiti jest posebnost da dobri Bog stvara
dobre stvari; ova je posebnost bitna i temeljna: nema drugog motiva stvaranja osim
ovoga, i tražiti neki drugi nije moguće i vodi u zabludu. Augustin to potkrepljuje
37
De civ. Dei 11, 10, 1. 6
autoritetom Platona i čudi se do krajnosti da neki od onih koji »zajedno s nama
38
Isto.
39
Usp. Conc. Florent., Decr. de Iacobitis: D S 1330 koji preuzima Anzelmov izraz {De processione
Spir. S. 2: P L 158, 288), koji u svojoj biti ovisi o Augustinu: Omnia unum sunt ubi non obviat relationum
oppositio. Ovo načelo, čiju širu jeku imamo naznačenu u De civitate Dei, jest u temelju svekolike skolastičke
spekulacije o Trojstvu. 1
40
Ovom predmetu posvećene su knjige V - V I I De Trinitate. Usp. Opći uvod u De Trinitate, N B A I V , Usp. Solil. 1, 1, 2.
2
X X Vis. Usp. posebice: De actis cum Fel. Man. 1, 19; 2, 17-19; Contra Secund. Man. 4.8; Contra Prisc. et
41
De s. virgin. 19, 19; In Io Ev. tr. 71, 2: ...in medio est via quam reliquistis. Orig. 3, 3.
3
42
De civ. Dei 11, 10, 1. Drugdje (isto 11, 24) brani istodobno jedinstvo Božje: Propter inseparabilem De civ. Dei 11, 21.
4

divinitatem, i Trojstvo Boga: propter proprietatem Personarum, ovaj potonji izraz bliži je grčkoj teologiji. Usp. Confess. 13, 5, 7; De Gen ad litt. 1, 5, 11 - 7, 13.
5
43
Serm. 294, 9. De civ. Dei 11, 24.
6
44 Usp. De civ. Dei 11, 21.
Prvo pismo Kledoniju A, 16.
XXII UVOD UVOD XXIII

17
vjeruju, da je svim stvarima jedno počelo (te da ni jedna narav, koja nije što je Bog, kružna kretanja) , ali se upinje kako bi dokazao da protiv stvaranja svijeta u vre­
ne može biti)«, nisu htjeli povjerovati »u tako dobar i jednostavan uzrok nastanka menu njihovi argumenti nemaju čvrstoće.
7
svijeta, da dobar Bog stvara dobra« . Ponajprije ispravlja krivo postavljanje problema: u strogom smislu svijet nije
Augustin tu misli na Origena kojeg izričito spominje, pozivajući se na njegovo stvoren u vremenu, kao da bi vrijeme postojalo prije svijeta, nego s vremenom. B u ­
djelo De principiis. Protiv njega, crkvenog čovjeka i veoma upućena u Pisma, zastupa dući da je svijet suodnosan s promjenljivim stvarima - kao što je vječnost s nepro­
da riječi Postanka: / vidje Bog da je dobro. I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše 18
mjenljivim bitkom - ne može postojati bez njih. Vrijeme započinje sa stvaranjem:
veoma dobro, ne žele kazati ništa drugo doli: »Da tvorbi svijeta nema nikakva dru­ ne može dakle biti vremena prije vremena, tj. prije stvorenih stvari. Pitati se među­
8
gog uzroka nego da dobar Bog stvori dobra djela« . tim što je Bog činio prije stvaranja, kao da bi Bog prethodio vremenu u vremenu a
A l i mišljenje Origenovo upadalo je u teoriju o vječnom kružnom kretanju koje ne u vječnosti, krivo je postavljen problem koji nastaje iz neuočavanja odnosa koji
9
su predlagali poganski filozofi , protiv koje će Augustin zadati mnogo teških udaraca, postoji između vremena i vječnosti. Ovaj odnos nije kontinuitet, kao da bi vječnost
kako ćemo uskoro vidjeti. U isto vrijeme značajno je pogledati kako odgovara na bila stalno vrijeme, nego promjenljivost i nepromjenljivost. Tako je i krivi problem
jednu drugu veliku poteškoću onih filozofa: stvaranje ab aeterno. pitati se kako je u Bogu nastala »nova« volja da stvori svijet; nema »nove« volje u
vječnosti, koja je sveukupnost jer je nepromjenljiva.
»Novost« jest, ali u stvorenjima, ne u Bogu. Stvorenja nisu bila i započela su
2. Svemir stvoren u vremenu, dapače s vremenom biti: eto novosti. A l i ovoj novosti ne odgovara neka druga u Božjim planovima koji
su vječni. Kako shvatiti ovu zagonetku?
Augustin odgovara ponajprije pozivajući se na vjeru koja uči stvaranje u vre­ 19
Augustin zna i otvoreno kaže da je pitanje »silno teško« , doziva sebi u svijest
menu i l i , kako on tumači, s vremenom. »Od te vjere - snažno podvlači - ne mogu i preporuča čitatelju osjećaj za misterij koji je uvijek potreban kad je govor o Bogu;
10
me odvratiti dokazi filozofa« ; štoviše, dodaje, »kad takva dokazivanja ne bi mogao potom tumači problem upozoravajući na vlastiti način djelovanja Vječnoga koji, osta­
11
odbaciti razbor, vjera bi morala ismijati« . A l i razum ih je u stanju pobiti. Naime jući izvan vremena, nije podložan zakonima prije i poslije, i upozoravajući na narav
12 13
ratio sana i l i , kako on također kaže, rado manifesta ih osuđuje i razbija. Pogle­ relacije, koja kada nastaje ne zahtijeva promjenu u obje suodnosne veličine.
dajmo koji su njegovi dokazi. Augustin polazi od dvije pretpostavke, od kojih jednu Glede prve točke podsjetio je na Voluzijana koji je smatrao nemogućim da bi
prihvaćaju i njegovi protivnici, a drugu on odlučno postavlja i brani. Prva je nepro- Sin Božji utjelovljujući se mogao ući u vrijeme bez ikakve promjene, da Bog novit
mjenljivost Božja u bitku, znanju, volji. Prva temeljna pretpostavka zajednička je i venire non recedendo ubi erat; novit abire non deserendo quo venerat . Ovdje prisjeća 20

platoničarima, a u osnovici je spekulacije o Bogu i predstavlja jedno od velikih načela da Bog novit quiescens agere et agens quiescere. Potest ad opus novum, non novum,
augustinovske filozofije, a zastupa, kako je bilo rečeno, potpuno podudaranje iz­ 21
sed sempiternum adhibere consilium . Kao što može doći a da se ne udaljuje od
14
među nepromjenljivog bitka i najvišeg bitka ili ipsum esse . Druga nije manje te­ mjesta gdje je bio i može otići a da ne napušta mjesto odakle je došao, tako može
meljna od prve, a u ovome je: niti jedno stvorenje ne može biti suvječno Bogu: Non djelovati mirujući i mirovati djelujući, i na novom djelu može primijeniti plan koji
15
dubito nihil omnino creaturae Creatori esse coaeternum . A to znači, barem, da niti nije novi nego vječni. »Prije« i »poslije« odnose se ne na Boga nego na stvorenja. U
jedno stvorenje ne može postojati neovisno o Bogu. To je toliko istinito da suprotno Bogu nema promjene volje, nego »je jednom istom nepromjenljivom i vječnom vo­
upada u apsurd. ljom učinio da stvari koje je stvorio i prije ne budu (sve dok ne bijahu) i da poslije
22
Međutim on pred tvrdnjom filozofa da je svijet ab aeterno, dakle bez početka, budu (čim počeše biti)« .
razlikuje dva moguća razumijevanja ove tvrdnje. A k o se njome želi kazati da je Ovo se tumačenje temelji na jednom drugom, a tiče se naravi relacija. D a je
svijet ab aeterno zato što ga nije Bog stvorio, oni koji tu tvrdnju postavljaju »daleko Augustin relacije (subzi'stentne) smjestio u središte trinitarne teologije kazao sam
su od istine i mahnitaju«. A k o se pak njome želi kazati da je svijet doduše Bog gore. Ovdje valja dodati da je studirao i važno i ne lako pitanje relacija između Boga
stvorio, ali da njegov početak nije u vremenu, nego u stvaranju, oduvijek je stvoren i stvorenja, dokazujući da stvorenja nastaju i mijenjaju se ne po nekoj promjeni u
tj. sve od vječnosti, izražavaju se na jedva razumljiv način: modo quodam vix intelli- Bogu nego po promjeni koja nastaje u stvorenjima. Relacije studira u ovom odsjeku
23
gibili .16
De civitate Dei , ali naročito u De Trinitate gdje dokazuje da je Bog Gospodin stvo­
Augustin ne slijedi filozofe na tom putu, iako ne mimoilazi zabilježiti da je taj renja, Otač^zaTopravdanje grešnika, Utočište kada se Njemu utječemo; dakle nove
njihov put čini se u protuslovlju s onim što ti isti filozofi uče o sudbini duša (vječna relacije, naše s Bogom i Božje s nama; istinske, stvarne relacije koje su u osnovici
Božjih djela i svega života čovjekova, ali koje ne nastaju nekom promjenom u Bogu,
24
nego u nama: In nobis fit aliqua mutatio, ...in illo nulla .
7
De civ. Dei 11, 23, 1.
8
De civ. Dei 11, 23, 1.
9
Vidi gore Prethodne točke, 3, 4.
10
De civ. Dei 12, 17, 1. Usp. De civ. Dei 11, 4, 2.
11
De civ. Dei 12, 17, 2. Usp. De civ. Dei 12, 16, 2.
12
De civ. Dei 12, 17. De civ. Dei 12, 22.
13
De civ. Dei 12, 18, 2. Ep. 137, 2, 4.
14
Vidi gore II, 1, 2 i Patrologia, Marietti, III, str. 387. De civ. Dei 12, 17, 2; usp. 12, 15.
15
De civ. Dei 12, 16-17; usp. Confess. 12, 11, 12: ...nec illa creatura tibi coaeterna est, cuius voluptas De civ. Dei 12, 17, 2.
tu solus es (blaženi anđeli). Usp. De civ. Dei 12, 15.
16
De civ. Dei 11, 4, 2. De Trin. 5, 16, 17; usp. Opći uvod u De Trinitate, N B A I V , str. X X I X .
UVOD UVOD XXV
XXIV

Na kraju ove uporne obrane kršćanskog nauka, koji predstavlja jednu od najpro­ Postoji i drugo proturječje u teoriji o »vječnim kružnim kretanjima«: smatrati
dornijih teza kršćanske filozofije, Augustin primjećuje da stvaranje u vremenu i s bijednim sadašnji život - a takvim su ga smatrali oni filozofi - unatoč nadi u buduću
vremenom na čudesan način dokazuje jednu drugu važnu istinu: potpunu slobodu sreću, a blaženim budući život unatoč perspektivi povratka u bijedu sadašnjega: ita
Božju u stvaranju. Bog nije stvarao iz nužde, nego iz čiste dobrote. Naime kroz svu spes nostrae infelicitatis est felix et felicitatis infelix, veli upečatljivo Augustin. Zaklju­
38
vječnost, koja nema početka, nije bio manje blažen bez stvorenja . 25
čak, pravo govoreći, je samo jedan: bit ćemo uvijek nesretni, i tu i tamo .
Tu je konačno i teška posljedica te teorije: ona gasi ili barem mlitavi te čini
mlakom ljubav prema Bogu, ako se misli da ga treba ostaviti upravo onda kad se
3. Apsurdnost »vječnih kružnih kretanja« dođe do punine njegove spoznaje i posjedovanja. Zapravo, primjećuje Augustin
oštroumno, »nitko ne može vjerno ljubiti ni čovjeka prijatelja ako zna da će u buduć­
39
Augustin se ne zadovoljava time da dubokim metafizičkim intuicijama pojasni nosti biti njegov neprijatelj« .
kršćanski nauk, nego svom snagom kritizira tumačenje koje su predlagali spomenuti Tako Augustin pobija teoriju »vječnih kružnih kretanja«, pojašnjujući još jedan­
26
filozofi, a to je teorija o vječnim kružnim kretanjima . Na taj način pojašnjava jednu put temeljnu tezu kršćanske etike, koja cikličkoj koncepciji filozofa suprotstavlja l i ­
drugu fundamentalnu tezu kršćanske filozofije, ovaj puta etike: blaženstvo. nearnu što se temelji na vjeri u pravilan odnos vremena i vječnosti. K a d je o vjeri
Kritika se javlja često i snažnim riječima. Ona mu se teorija čini doista veoma riječ, čini se da on kaže: filozofi nemaju pravo izvrgavati je ruglu, jer protiv njihovih
7
ludom - quo dići stultius nihil potesf - , stvarno užasnom - quid horribilius cogitari poteškoća ima rješenje, protiv naših, s njihove strane nema nijednog. Stoga je zado­
28
possit, ignoro - , toliko da kad bi slične teorije bile istinite bilo bi bolje ne poznavati voljstvo s Porfirijem, koji u tom predmetu nije slijedio učitelja Platona, iskreno i
29
ih: doctius nescirentur . zasluženo . 40

A l i one su daleko od toga da bi bile istinite. Te teorije zapravo ruše pojam


blaženstva ukoliko ga lišavaju dviju osnovnih vlastitosti: sadrže u sebi neozdravljivu
proturječnost, gase snagu ljubavi prema Bogu. Tako Augustin. To i dokazuje.
TREĆE P O G L A V L J E
Blaženstvo nije istinito ako nije vječno: temeljna teza koju ponavlja zaglušnom
30
monotonijom . Štoviše, ako nije vječno i blaženo nije niti istiniti život: druga teza ANĐELI
31
draga hiponskom biskupu , koja ovisi o poimanju sadašnjeg života, koji valja radije
1
32
zvati smrću nego životom , i o metafizičkom poimanju istinitog i autentičnog bitka Na drugom sam mjestu govorio o sudbini anđela . Ovdje se vraćam na temu
koji nije drugi nego onaj vječni . 33
kako bih produbio ono što smatram korisnim, budući da u X I . i X I I . knjizi De
A l i nije dovoljno da blaženstvo bude vječno kako bi bilo istinito: treba da bude civitate Dei augustinovski nauk o anđelima nalazimo naširoko i veoma organički
i sigurno u svoju vječnost. Dvije su dakle bitne vlastitosti blaženstva: vječnost i sigur­ obrađenim. Razumljivo je to. Knjige su to koje u općoj strukturi djela govore o
nost. Naš učitelj to ponavlja od prvoga svog djela (prvo djelo koje je priveo kraju), podrijetlu dvaju gradova. A dva grada, prije nego što su se oblikovala među ljudima,
34
De beata vita . Ovdje u De civitate Dei piše: »... mudar i blažen život... kojega, bez stvorena su među anđelima, te nije riječ o četiri grada, nego o dva, jer anđeli i ljudi
2
ikakve dvojbe, i nema ako nije vječit, te pouzdano siguran za svoju vječnost« . 35
pripadaju jednom od dvaju gradova, onom dobrih i l i onom zlih . Augustinovska vi­
Filozofi svojom teorijom o »vječnim kružnim kretanjima« niječu jednu i drugu zija odlučno je kozmička: obuhvaća sva razumska stvorenja i među njima, vidljivima
36
od ovih vlastitosti, pa onda niječu blaženstvo koje je, i za njih, sam cilj filozofije . i nevidljivima, uspostavlja intimnu vezu.
Doista blaženstvo koje bi duša, oslobođena tijela, postigla u prekidima, ili bi se Raspravu možemo podijeliti na sljedeće točke: 1) stvaranje; 2) narav; 3) spo­
temeljilo na neznanju ili bi ga pratila bol, već prema tome zato što ili ne zna ili zna znaja; 4) milost; 5) razlikovanje između dobrih i zlih; 6) sudbina jednih i drugih;
da je određena da izgubi dobro koje posjeduje. I u jednom i u drugom slučaju imamo 7) blaženstvo anđela; 8) odnos anđeli-ljudi.
apsurd: ili blaženstvo uzrokovano neznanjem - u tu hipotezu upada nihil stultius o 1) U Pismu nema preciznog uporišta o času kada je nastupilo stvaranje anđe­
kojem je bilo riječi - ili blaženstvo koje prati bol, koja bi bila tako velika kao što je la; postoje međutim očite tvrdnje da su stvoreni (Ps 148, 1-5). Augustin smatra
37
ljubav, koja je najviša, prema dobru koje se posjeduje . neutemeljenim mišljenje koje se pripisuje Origenu da bi stvaranje anđela bilo po­
vezano sa stvaranjem voda: ovo je mišljenje ranije bio sklon prihvatiti i sam A u ­
3 4
25
gustin . Njihov se nastanak međutim može vidjeti u stvaranju svjetlosti i l i pak u
Usp. De civ. Dei 12, 18, 2. 5
26
O ovom nauku vidi gore Prethodne točke, 3, 3. riječi »nebesa« na početku Postanka .
27
De civ. Dei 11, 4, 2. 38
28
Ep. 166, 9, 27. De civ. Dei 12, 20, 2; usp. Serm. 241, 6 gdje se pojavljuju iste riječi a za zaključak nalazimo i ove
29
De civ. Dei 12, 21, 1. druge: magna magnorum deliramenta doctorum.
39
30
Usp. De divv. qq. 83, q. 35, 2; De Trin. 13, 8, 11; De civ. Dei 14, 25; Serm. 84, 2; 306, 6: ...vita De civ. Dei 12, 20, 2.
quae aeterna et beata; quia si non aeterna, nec beata. 40
De civ. Dei 12, 20, 3. O mitu vječnog povratka usp. M . M . E L I A D E , Les Essais X X X I V , Gallimard,
3 1
Usp. In Io Ev. tr. 22, 3; De civ. Dei 20, 6, 2; Serm 84, 2; 306, 2. Pariš 1949.
32
Usp. Confess. 1, 6, 7; De civ. Dei 12, 21, 1.
1
33
Usp. Confess. 7, 11, 17; Serm. 7, 7. Usp. Opći uvod u De civitate Dei, KS Zagreb 1982., str. LIIIs.
34
Usp. De b. vita 11. 2
Usp. De civ. Dei 12, 1, 1; 10, 7.
35
De civ. Dei 11, 11. 3
Usp. Confess. 13, 15, 18; Retract. 2, 6. 2.
3 6
Usp. De civ. Dei 19, 1, 3. 4
Usp. De civ. Dei 11, 9, 32.
37
Usp. De civ. Dei 12, 21, 1. 5
Usp. Post 1, 1; De Gen ad litt. 1, 1, 3s.
XXVI UVOD XXVII
UVOD

2) O tjelesnoj naravi anđela Augustin ne zauzima konačan stav, i to zato što možemo kazati da B o g »iako je znao da će neki anđeli napustiti ono toliko veliko
ne postoje očiti biblijski dokazi a i zato što problem nema teološke relevantnosti. dobro..., nije im oduzeo onu sposobnost, smatrajući da je veća njegova moć i
Čini se da naginje prema nekoj tjelesnosti, sličnoj Kristovoj poslije uskrsnuća , 6
njegova dobrota po tome što izvlači dobro iz zla, nego da zlo spriječi«, a to je isti
20
7
nekom »zračnom tijelu« . Ono pak što podcrtava jest odnos anđela s Bogom . 8
razlog koji ga je vodio i u pitanju čovjeka . Ne smijemo uostalom zaboraviti da
Njima je Bog podario »inteligenciju, postavljajući ih u stanje da ga motre i čineći zla volja »ne potječe otuda što je narav, nego zbog toga što je narav stvorena iz
21
ih sposobnima da ga posjeduju..., i slobodnu volju, tako da je (ova inteligentna ništa« .
narav) mogla Boga napustiti ako je htjela, tj. napustiti svoju vlastitu sreću, i time Drugdje Augustin, konfrontirajući stanje anđela sa stanjem ljudi, primjećuje
9
odmah pasti u stanje bijede« . Onaj pak koji mu je vjerno služio, zadobio je veću da je za zle anđele stanje bilo konačno; za njih nije bilo Posrednika kao za ljude . 22

10
slavu nego da mu je služio ne slobodno već naravnom obvezom , i zaslužio tako Podvlači osim toga da se »daleko veći broj dobrih m e đ u nebesnicima drži poretka
11
nepobjedivu slobodu koja se rađa iz slatkoće kontemplacije . Anđeli su dakle svoje naravi« . 23

12
stvorenja koja »dostojanstvom naravi nadmašuju sve ostale Božje stvorove« . 5) Grijehom jednih i postojanošću drugih nastupilo je irreparabile za prve i
Naime anđeli, kao i više nego čovjek, imaju sposobnost i potrebu za Bogom. U immutabile za druge. Svi su uživali u istini i tko nije ustrajao otpao je daleko od
ovu potrebu ulazi milost kao dar i kao ispunjenje. 24
Boga . Ustrajnost jednih i grijeh drugih ishodišta su dvaju gradova, »dvaju dru­
3) Bića izuzetno inteligentna, rekli smo, koja »ne doznaju za Boga zvukovnim štava anđela, jedno koje uživa u Bogu i drugo koje se nadima od oholosti...,
riječima nego samom prisutnošću nepromjenjive istine koja je Riječ njegova jedi- dvaju anđeoskih društava koja su između sebe različita i oprečna, jedno dobro i
13
n o r o đ e n a . . . tako da je to njima poznatije nego mi sebi« . U Bogu poznaju ideju po naravi i po volji pravično, dok je drugo dobro po naravi ali po volji izopače­
o samima sebi i o svemu stvorenom; a ta je spoznaja daleko veća od svake druge 25
n o . . . « . Vrijedi za anđele ono što će potom vrijediti za ljude: razlikovanje nastaje
14
spoznaje. U z ovu je spoznaju vezan problem blaženstva , o čemu ćemo govoriti. od vrste ljubavi koja ih je vodila, da l i društvena i l i privatna. U stvari pobunjeni
L
4) B o g je stvorio narav anđela i obilno je razlio milost \ narav kako bi živjeli, anđeli »odvratiše se od onoga koji najviše jest, i što se okrenuše samima sebi« , 26

milost kako bi ostali vjerni i živjeli kao mudri i blaženi. Doista volja »koliko god nukani ohološću za kojom su, odbacujući iskazati čast podložnosti, čeznuli oholom umi-
dobra samo sa svojom željom ostala bi siromašna da je onaj koji je iz ničeg stvorio šljenošću da su ono što nisu . 27

dobru narav i sposobnu da uživa u njemu nije učinio još boljom ispunivši je samim 6) Dok je za ljude pad prvog čovjeka popravljiv (za Augustina i Adam se je
16
sobom, budeći prvo u njoj veću želju upravo za tim« . 28
spasio, iako je učinio najteži grijeh koji se može zamisliti ), Bog nije udijelio zlim
U n a t o č nužnim razlikovanjima, sva se povijest spasenja odvija na isti način anđelima nikakvu milost za njihov grijeh, jer je toliko težom prosuđivan njihov gri­
kako u anđelima tako i u ljudima, jer niti jedan od njih ne može sam sebe učiniti 29
jeh, koliko je uzvišenija bila njihova narav« . Dakle definitivna je i nepromjenljiva
boljim (razlog preuzet iz Koncila u Kartagi) a onda i zato što su i jedni i drugi vječna sudbina dobrih anđela, sjedinjenih sa svojim najvišim Dobrom, i zlih anđela
razumska bića potrebita Beskonačnoga, pa i nitko, anđeo i l i čovjek, ne smije koji su zauvijek odijeljeni od toga Dobra.
umišljati da mu se može približiti bez milosti božanskoga sinovstva. Problem mi­ 7) Glede sreće anđela »u početku su bili svi stvoreni za jednaku sreću«, ali
losti postavlja se dakle još prije u anđelima, sa svim problemima s tim povezani­
17
nakon pada samo dobri anđeli mogu uživati »nepromjenjivo dobro koje je Bog, bez
ma . Posebni je problem različitost milosti koju je Gospodin udijelio dobrim an­
ikakve smetnje, te u njemu vječno ostaju, nepoljuljani nikakvom sumnjom i nezave-
đelima i onima zlima: »Ovi (zli anđeli) i l i su primili manje milosti... i l i , ako su i 30
deni nikakvom pogreškom kroz svu vječnost« . Oni »posjeduju vječnost trajnosti
jedni i drugi bili stvoreni jednako dobrima, jedni propadoše svojom zlom voljom, 31
18 kao i lakoću spoznaje te sretnost počinka« . Dva bitna uvjeta blaženstva su dakle
dok drugi, više pomognuti, stigoše do punoće blaženstva« . Ne upuštamo se u 32
uživanje najvišeg Dobra i sigurnost njegova uživanja navijeke.
pitanje je l i razlikovanje između dobrih i zlih samo djelo slobodne volje i l i i milo­
Ovo o sigurnosti nameće problem spoznaje. Prije grijeha nesigurna je vrsta spo­
sti. Opasno je to tumačiti, kao i druge pasuse, skolastičkim terminima dostatne i
znaje koju su anđeli imali o vlastitoj budućoj sudbini. Tijekom razmišljanja Augustin
djelotvorne milosti. Jasno je da Bog daje svima milost kako bi postigli cilj kojemu
smatra »okrutnim« vjerovati da bi svi bili imali predznanje o vlastitoj konačnoj sud­
je usmjereno razumsko stvorenje; ali je nedvojbeno da bi Bog bio mogao spriječiti 33
bini, blaženstva i l i nesreće . A k o su dakle na početku imali jednaku sreću, za vjero­
pad anđela kao i ljudi. Zašto to nije učinio, zašto se neki spašavaju a drugi ne,
19 vati je da nisu imali takvo predznanje. Na ovaj se predmet Augustin više puta vraćao
ulazi u nedokučive planove Božje . A l i ako želimo pronaći razlog u Božjem činu,
6
Usp. De civ. Dei 13, 22. 20
De civ. Dei 22, 1, 2.
7
Usp. De civ. Dei 15, 23. 21
De civ. Dei 12, 6.
8
Usp. Opći uvod u De civitate Dei, K S Zagreb 1982., str. LIIIs. 22
Usp. Exp. ep. ad Gal. 24.
9
De civ. Dei 22, 1, 2. 23
De civ. Dei 11, 23, 1.
10
Usp. De vera relig. 14, 27. 2 4
Usp. De civ. Dei 11, 15.
11
Usp. Contra Faustum 22, 27. 25
De civ. Dei U , 33.
12
De civ. Dei 11, 15. 26
De civ. Dei 12, 6.
13
De civ. Dei U , 29. 27
Usp. De civ. Dei 11, 13.
14
Usp. De civ. Dei 11, 13. 2 8
Usp. Contra Iul. 6, 22.
15
Usp. De civ. Dei 12, 9, 2. 29
In Io Ev. tr. 110, 7.
16
De civ. Dei 12, 9, 1. 30
De civ. Dei 11, 13.
17
Usp. Opći uvod u Milost i sloboda, N B A X V I I / 1 , str. C L V ss. 31
De civ. Dei 11, 31.
18
De civ. Dei 12, 9, 2. 3 2
Usp. Confess. 10, 23, 33.
19
Usp. Opći uvod u Milost i sloboda, N B A X X , II, 3. 33
Usp. De civ. Dei 11, 13.
XXVIII UVOD UVOD XXIX

34
s različitim hipotezama . N o u De civitate Dei zauzima odlučan stav: Bog »je udijelio 4. Sjedinjenje duše i tijela tako je duboko da predstavlja misterij i gotovo nevje-
4
onima koji su mu ostali vjerni sigurnost da budu s njim bez kraja, kao nagradu za rojatnost .
35
njihovu vjernost« . 5. U odijeljenoj duši (od tijela) uvijek ostaje »naravni apetit da upravlja tijelom,
8) Zelja nam je konačno podvući ulogu koju anđeli imaju u stvorenom svijetu i apetit koji je na neki način usporuje i priječi joj da svim silama teži prema najvišem
5
posebice s ljudima. Budući da je stvarateljsko djelo samo Božje, Augustin isključuje nebu«, tj. prema gledanju Boga . Dakle jedinstvo između duše i tijela, daleko od
36
teoriju platonika koji su ih smatrali na neki način tvorcima stvari . Dopušta međutim toga da je nasilno kako su to željeli platonici, toliko je naravno i duboko da ga treba
njihovo sudjelovanje u stvaranju: »Ne znam koju su službu obavljali anđeli koji su smatrati supstancijalnim. A k o u Augustina i nema tog izraza, to je ipak njegov nauk.
prvi stvoreni kad je Stvoritelj stvarao ostalo: ne usuđujem im se pripisati ono što Supstancija čovjeka jest sastavina duše i tijela: »Nema ništa u čovjeku što bi pripa­
37
možda ne mogu, a ne smijem im odricati ono što mogu« . Prihvaća dakle da anđeli 6
dalo njegovoj supstanciji i njegovoj naravi osim tijela i duše« ; »Ljudska osoba je
mogu revnovati »po nalogu ili božanskim dopuštenjem svojim činima u događanjima 7
dakle jedinstvo - Augustin kaže mixtura - duše i tijela« : to jedinstvo sačinjava nešto
38
svijeta..., kao uzgajivači stočne hrane ili biljaka« . Oni dakle mogu, i to bez ikakve čudesnoga i misterioznoga za ljudski um . 8

39
poteškoće, nama pomagati u našim poteškoćama iskrenom dobrohotnošću, navješ­ Protiv platonika koji su tijelo smatrali zatvorom duše, odgovara predlažući jednu
ćujući nam volju Onoga pod kojim se možemo sjediniti u miru s njima i tako nado­ važnu razliku između naravnog i povijesnog reda, tj. između tijela kao takvog, za
mjestiti broj palih anđela. koje je duša određena da ga oblikuje, i tijela u njegovu sadašnjem stanju, tj. propad-
ljiva tijela - o podrijetlu propadljivosti on će raspravljati nadugačko u pelagijevskoj
kontroverziji - : ovo je tijelo teret za dušu, a ne ono. »Ne tijelo, nego propadljivo
9
tijelo je tegotno za dušu« . Ova činjenica, dakle različitost između tijela i propadlji-
vog tijela, predstavlja velik problem za antropologiju. O ovom kako slijedi.
ČETVRTO P O G L A V L J E a) Pogrešno je augustinovski nauk o ljudskoj sastavljenosti smatrati ovisnim o
ČOVJEK platonizmu, barem ne u njegovoj zreloj dobi. Želimo li govoriti o ovisnosti, potrebno
ju je ustanoviti sa stajališta kršćanskog nauka, posebice uskrsnuća tjelesa, nauka koji
za platonike nije imao smisla i koji su u stvari ismjehivali. A Augustin ga energično
Ovo je drugi epicentar augustinovske misli. Hiponski biskup ga je temeljito istra­ 10
brani predlažući novu koncepciju čovjeka, duše i tijela .
živao prodornim okom metafizičara i psihologa i nikad nije prestajao biti začuđen
b) Drugi motiv čuđenja jest čudesnost ljudskog tijela i sposobnosti uma: do­
nad njim. Z a njega čovjek je veliki bezdan - grande profundum - i veliki problem -
voljno je ponovno čitati 24. poglavlje posljednje knjige De civitate Dei, gdje se ponad
magna questio - a velik je problem upravo zato što je veliki bezdan. Sagledajmo
neiscrpnih sposobnosti ljudskog uma opisuju, dubokim udivljenjem, moć plodnosti,
nadasve prvi aspekt.
tako tajnovita i tako čudesna, sklad tijela i ljepota njegovih dijelova, sve do najintim­
nijih. To je stranica visoke poezije. Tko ju je napisao ne može biti pesimist.
c) Sljedeći motiv - treći - nastaje iz goleme dubine pamćenja. Zna onaj tko je
1. Čovjek veliki bezdan
barem jedanput čitao X . knjigu Ispovijesti: »Velika je moć pamćenja, veoma velika,
Bože moj, to je golemo i beskrajno svetište. Tko će mu doprijeti do dna? To je
a) Prvi motiv čuđenja je sama narav čovjeka sastavljena od materije i duha. O snaga moga duha i pripada mojoj naravi, ali ja sam ne shvaćam potpuno što sam...
ovoj točki, bitnoj za antropologiju i o kojoj je naš filozof zauzeo veoma različite i Silno me divljenje nad tim zbunjuje, čudo me obuzima. Ljudi idu da se dive vrhun­
veoma udaljene stavove od onih platonskih, može se formulirati nekoliko kratkih cima gora, silnim valovima mora, širokim tokovima rijeka, daljinama oceana i puta­
rečenica: njama zvijezda, a zapuštaju sebe. Ne dive se tome kako sam ja mogao sve ovo
1. Tijelo pripada naravi čovjeka; odijeliti ga od njega je ludost (i ovdje jaka riječ spominjati ne gledajući očima; ali ipak toga ne bih mogao spominjati kad ne bih
je Augustinova, ne moja ). 1
gore, valove, rijeke i zvijezde, koje sam vidio, i ocean za koji sam čuo, gledao unutra
11
2. Čovjek je »razumska supstancija sačinjena od duše i tijela« . 2
u svom pamćenju« .
3. Duša je rođena kako bi oblikovala tijelo koje ima udjela u njezinom kretanju, d) Ipak tek smo u svijetu osjetilnoga: u pamćenju nisu tjelesa, nego slike tjelesa.
životu i postojanju . 3
Prijelaz iz osjetilnoga svijeta u nadosjetilni pridodaje čuđenje na čuđenje: Augustin
ga je osjetio kada je, upozoren neoplatonicima, otkrio u svom unutarnjem svijetu,
ponad svoga promjenljivog uma, nepromjenljivo svjetlo istine. Iznova valja prečita-
3 4
Usp. B A 35, str. 481s.; G . P H I L I P S , La raison d'etre dumal d'apres saint Augustin, Louvain 1927.;
De Gen ad litt. 11, 14-26.
35
De civ. Dei 22, 1, 2. 4
36
De civ. Dei 12, 24. Usp. Ep. 137, 3, 11.
5
37
Usp. De civ. Dei 12, 25. De Gen ad litt. 12, 35, 68.
6
38
Usp. De civ. Dei 12, 26. Serm. 150, 5.
7
39
Usp. De civ. Dei 22, 1, 2. Ep. 137, 3, 11.
8
Usp. Isto.
9
1
Usp. De an. et eius or. 4, 2, 3. De civ. Dei 13, 16; usp. Enarr. in Ps 141, 18-19.
10
2
De Trin. 15, 7, 11. Usp. De civ. Dei 13, 16-18; 22, 4.
11
3
Usp. De immort. an. 15, 24. Confess. 10, 8, 15.
XXX UVOD UVOD XXXI

vati Ispovijesti: »Ušao sam i vidio slabašnim okom svoje duše... iznad svoga duha jedi da čovjek time što je na sliku Božju, jest najuzvišenije od svih stvorenja: nad
svjetlo nepromjenljivo... Ne, ono svjetlo nije bilo takvo, nego drugo, mnogo drukči­ njim nema drugog osim Stvoritelja: ...nihil hac creatura sublimius: quidquid supra
24
12
je« . Drukčije ne po stupnjevima nego po naravi. istam est, iam Creator est . Iz toga slijedi jednako tako da je, naravno, stvorenje
25
e) Nepotrebno je kazati da od otkrića nadosjetilnog svjetla ovisi obrazloženje koje je najbliže i u najvećoj povezanosti s Bogom .
duhovnosti duše i njene besmrtnosti. O d nadosjetilnog svjetla duh zadobiva sigurnost h) Ova teza postaje predmetom većeg čuđenja kada, produbljujući je, hiponski
preko samosvijesti: »Kada duh spozna sama sebe, poznaje svoju supstanciju; kad je biskup postaje svjestan da je čovjek slika Boga-Trojstva, ukoliko u njemu postoji, u
13
siguran u sebe, siguran je u svoju supstanciju« . Zabluda onoga koji smatra da je jedinstvu duha, jedna trijada koju je moguće izraziti ovako: mens, notitia, amor; ili
duša tjelesna sastoji se u tome što joj pripisuje ono što ne ulazi u svjedočanstvo na bjelodaniji način: memoria, intelligentia, voluntas. »Kada se duh poznaje i ljubi -
samosvijesti. Samosvijest ne potvrđuje da je duh zemlja ili voda ili vatra ili neka tako Augustin piše u De Trinitate, gdje je više knjiga usmjereno da pojasni ovu sliku
druga tjelesna stvar, nego samo to da on jest, da misli i ljubi; samo u to je siguran; - , njegova je riječ s njim povezana po ljubavi. A budući da ljubi spoznanje i poznaje
duh je dakle samo to i ništa drugo: biće koje misli i ljubi, koje misleći i ljubeći jest ljubav, riječ je u ljubavi i ljubav u riječi, a obadvoje u duhu koji ljubi i koji izgovara
26
prosvijetljeno svjetlom ne tjelesnim nego duhovnim i nepromjenljivim. riječ« . Ovo pozivanje na čovjeka kao slike Boga-Trojstva, ako se i naširoko razvilo
I besmrtnost je povezana s prisutnošću istine, koja je besmrtna, u duhu. Augu­ u djelu De Trinitate, pojavljuje se, kao pitanje, po prvi put u Ispovijestima 13, U ,
stin o njoj govori u 2. knjizi Soliloquiuma, sažimljući predmet ovako: »Sve što postoji 12. O d tog časa Augustin (a nalazimo se oko g. 400.), vjeran načelu da uvijek studira
u jednom subjektu, ako je besmrtno, nužno je da je i subjekt u kojem postoji bes­ skupa Boga i čovjeka, imat će ovo pozivanje na prvom mjestu u svim svojim reflek­
mrtan. A l i svako znanje u duhu postoji kao u subjektu. Nužno je dakle da je i duh sijama. Samo djelo De Trinitate napisano je poglavito s tim ciljem.
besmrtan, ako je besmrtno znanje. A l i znanje je istina, a istina, kako smo pojasnili, i) Dovoljno je ovdje spomenuti da on povezuje najvišu veličinu čovjeka s činje­
14
ne može propasti« . Ili više emfatički na jednom mjestu: Quid si moritur animus? nicom da je slika Božja. Zato što je slika Božja, čovjek je capax Dei, tj. posjeduje
ergo moritur veritas... . 15
naravnu sposobnost da bude uzdignut na neposredno gledanje Boga, a što znači na
Nije moguće dulje se zadržavati na ovim točkama augustinovske antropologije, susret konačnog s Beskonačnim: eo quippe ipso imago (Dei) est, quo eius capax est,
27
iako su fundamentalne. O d koristi je nastaviti otkrivati njene čudesnosti. eiusque esse particeps potest . »Zato je čovjek velika (i čudesna) narav jer je sposo­
28
f) O d unutarnjosti nedjeljiva je društvenost. Ponirući u sama sebe čovjek ne ban za najvišu narav, i može postati njenim dionikom« . Ovo je, po mom mišljenju,
16
otkriva samo istinu - in interiore homine habitat veritas - , nego i misterioznu spo­ vrh augustinovske filozofije o čovjeku: više se ne može ići.
sobnost za ljubav, koja, poput težine - a to je slavna augustinska metafora - , čo­ 17
j) U z čovjeka capax Dei slijedi, kao nužna posljedica, homo indigens Deo, a što
vjeka izvodi van iz njega samoga, prema drugome. O n sebe prepoznaje prirodno je druga teza koja opravdava, skupa s prvom, uzvišenu veličinu čovjeka: jer je capax
18
društvenim , štoviše osjeća da društvenost predstavlja bitni dio njegove osobe. »Ni­ Dei čovjek ne može imati drugi objekt svoga blaženstva nego Boga, Apsolutnog,
šta nije, po naravi, druževnije (kao što je to čovjek), iako - nadodaje Augustin, i Vječnog. Osim temeljnog teksta iz Ispovijesti 1, 1, 1 i onoga iz De civitate Dei 12, 13,
vidjet ćemo zašto - , ništa nije (kao on) nesložnije po poroku« . 19
koji su spomenuti gore, valja pogledati knjigu X I X . ovog posljednjeg djela, možda
Unutarnjost i društvenost, što naš filozof nikad ne odjeljuje, svoj temelj nalaze najbolju od svih X X I I koliko ih djelo ima, koja naširoko razvija, protiv poganskih
u najdubljoj tezi antropologije: čovjek je slika Božja. filozofa, temu blaženstva i objekt tog blaženstva.
Ova slika »besmrtno je utisnuta u besmrtnu bit duše: immortaliter immortalitati Druge teme augustinovske antropologije jesu: sloboda, strasti, govor. I one su
20
eius insita« (primjećujemo ovaj snažan augustinovski izraz: smetnuvši ga u zaborav motiv velikog čuđenja.
uzrokovalo je goleme interpretativne zablude), toliko da je grijeh može izobličiti ali k) D a je Augustin branio slobodu protiv manihejaca znadu svi, ali ne znaju svi
ne uništiti . 21
da ju je branio i za vrijeme pelagijevske kontroverzije i u samoj toj kontroverziji,
Ta je slika dakle u duši ne u tijelu. Žrtva manihejske prijevare kakav je bio, dakle kad je bio sav zaokupljen obranom milosti.
Augustin to snažno ponavlja. »Gdje je čovjek stvoren na sliku Božju? U intelektu, Oslobodivši se manihejske iluzije koja ga je uvjeravala da njegova bilo dobra ili
u duhu, u unutarnjem čovjeku, u onome po čemu spoznaje istinu, razlikuje pravdu zla djela nisu njegova nego dvaju principa (dvije duše) koji su u njemu, iskustveno
od nepravde, znade tko gaje stvorio, može spoznati svoga Stvoritelja i hvaliti ga« . 22
je spoznao da je on koji hoće ili neće: »Bio sam ja koji sam htio, a bio sam i onaj
Drugdje se izražava lapidarno ovako: čovjek je stvoren na sliku Božju: non koji nisam htio; ja, ja sam to bio. A l i niti sam potpuno htio niti sam se potpuno
29
corporeis lineamentis, sed quadam forma intelligibili mentis illuminatae . Iz toga sli-23
protivio: zato sam se borio sa samim sobom« .
Malo nakon ovoga iskustva napisao je djelo De libero arbitrio da pokaže kako
12
Confess. 1, 10, 16. je ljudska volja u biti slobodna, tj. u svojoj moći ima vlastite čine. »Naša volja ne bi
13

14
De Trin. 10, 10, 16. bila volja kad ne bi bila u našoj moći. U stvari zato što je u našoj moći za nas je
Solil 2, 13, 24. 30
15
Ep. 3, 4.
slobodna« . Malo kasnije napisao je drugo djelo, ovaj puta protiv temeljne teze
16
De vera relig. 39, 72.
17
Usp. Confess. 13, 9, 10. 24
In Io Ev. tr. 23, 6.
18
Usp. De bono con. 1, 1. 25
Usp. De div. qq. 83 q. 51, 2.
19
De civ. Dei 12, 28. 26
De Trin. 9, 10, 15.
20
De Trin. 14, 4, 6. 27
De Trin. 14, 10, 11.
2 1 28
Usp. De Trin. 14, 14, 18; 16, 22; 15, 8, 14; usp. Retract. 1, 24, 2. De Trin. 14, 4, 6.
22
In Io ep. tr. 8, 6. 29
Confess. 8, 10, 22.
23
De Gen ad litt. 3, 20, 30. 30
De lib. arb. 3, 3, 8.
UVOD XXXIII
XXXII UVOD

manihejaca, De duabus animabus contra manichaeos, gdje, ponavljajući istu tvrdnju zuje da nije razumio da to proistječe iz uzvišene ideje koju ima o ljudskoj veličini,
- »ako nema slobodne volje nema volje« - te, zastupajući da ondje gdje nema slo­ pa zato, i osjetljivost za razliku, naravno nepopunljivu, koja stoji između ove veličine
bodne volje nema grijeha, nastavlja: »Nije li to ono što pjevaju pastiri na brdima, i povijesnog stanja.
pjesnici u kazalištima, neuki u društvima, učeni u bibliotekama, biskupi na svetim Filozof reda i mira - od mnogih stvari koje je napisao o ovim predmetima neka
31
mjestima, ljudski rod po cijelom svijetu?« . Razumije se dakle zašto tolikim žarom se pogleda barem De civitate Dei X I X , 13 - , on primjećuje da u čovjeku nedostaju
upozorava svoj puk da ne traži isprike u svojim grijesima, već da iskreno i pošteno jedna i druga, nedostaje mira jer nema reda. Pogađaju ga tri činjenice, koje su onda
kaže: »Bog mi je dao slobodnu volju; ako sam zgriješio, ja sam zgriješio... ja, ja, ne tri zagonetke u kojima se odvija život čovjekov i povijest čovječanstva.
slučaj, ne sudbina, ne đavao« . 32 a) Zagonetka smrti. Pita se: odakle i zašto nasilno odjeljenje dvaju elemenata
U V . knjizi De civitate Dei, napisanoj kada je pred koju godinu bila započela koji su, iako međusobno veoma različiti, određeni da tvore narav, jedinu narav čo­
pelagijevska kontroverzija, brani protiv Cicerona božansko predznanje i , skupa s vjekovu? Odgovor u pogl. 6.
predznanjem, ljudsku slobodu: mi, piše, »prihvaćamo jednu i drugu istinu, odano i b) Zagonetka borbe između duha i tijela. Iz istog razloga pogođen je podjelom,
istinski priznajemo...; jedno kako bismo pravo vjerovali - Bog koji ne predviđa bu­ štoviše, često, kontrastom između razuma i osjetila i l i , kako veli sv. Pavao, između
33
duće ne bi bio Bog - , drugo kako bismo pravo živjeli« . Tumači zatim kako božan­ duha i tijela. Pita se: odakle i zašto ova podjela, ovaj kontrast, zbog kojega je u
34
sko predznanje ne odstranjuje slobodu : to je već bio protumačio i mnogo prije, u čovjeku tako snažno nagnuće na zlo i tako teško dovršenje dobra? Zašto ova dva
De libero arbitrio, primjerom pamćenja: »Kao što ti svojim pamćenjem ne određuješ suprotna zakona međusobno, zakon osjetila i zakon duha?
da su se obistinili prošli događaji, tako Bog svojim predznanjem ne određuje da se c) Zagonetka neuravnoteženosti između onoga što čovjek jest i onoga što on želi.
35
moraju obistiniti budući događaji« . Od izuzetnog je značenja kako ova tvrdnja tako To je treća stvar koja otežava problem: neuravnoteženost između onoga što čovjek
i tumačenje. Mnogo puta tumači nisu vodili računa, na žalost, ni o jednoj niti o nužno ljubi i onoga što neizbježno nalazi. Ljubi život, a nalazi smrt; ljubi istinu, a
toliko puta upada u zabludu ili je mučen sumnjom; želi ljubiti, a nailazi na odbojnost,
drugoj, pa su olako pripisivali hiponskom biskupu teorije koje su sasvim suprotne
mržnju, uvredu. Ova tri zla dramatično odgovaraju trima velikima neuklonivim nag­
njegovoj misli i riječima.
nućima čovjekovim: biti, upoznati, ljubiti.
U samoj pelagijevskoj kontroverziji, stalna mu je briga da potvrdi kako čovje­
Nije potrebno govoriti da je ovdje riječ ne o zlima koja čovjek voljno čini (ova
kovu slobodu tako i potrebu milosti (radi toga je na početku napisao djelo pod
zla ovise o njegovoj slobodnoj volji), nego o zlima, velikima i mnogima od kojih ne
naslovom: De natura et gratia), a potkraj života drugo djelo isto tako znakovito: De
hoteći trpi. Odakle i zašto ova zla? Govorit ćemo o njima u sljedećem poglavlju.
gratia et libero arbitrio; jednako je tako brinuo da neumorno preporučuje čvrsto
Konačno jedan drugi problem, koji Augustn neće nikad riješiti, a to je nepo­
očuvanje dviju istina (bez prve razara se čitav ljudski život, bez druge sav kršćanski
36 sredno podrijetlo duša. Kažem neposredno. D a je dušu, kao prvu, Bog neposredno
život), pa i onda kad nije razumljivo kako mogu stajati skupa . Pogrešno je kad se
stvorio, nije za Augustina predstavljalo problem. Postavljajući stvaranje kao podrije­
zastupa da je Augustin žrtvovao slobodu kako bi branio milost. Milost, piše snažno
tlo stvari, to je postalo očito: duša nije djeličak Boga, kako su željeli manihejci, već
učitelj milosti, pomaže volji da ne smalakše pred slabostima naravi, ne oduzima moć 38
ju je Bog stvorio . Problem je nastajao za duše sviju ljudi nakon prvog čovjeka.
volji: »Slobodna volja se ne oduzima zato što se njoj pomaže, nego je upravo potpo­
2 Jesu li stvorene neposredno od Boga, ili nastaju duhovnim rađanjem iz duše rodite­
mognuta kako ne bi bila oduzeta« "
lja, kao što tijelo nastaje od tijela materijalnim rađanjem? Augustin nije znao dati
1) Drugo poglavlje augustinovske antropologije, koje ne manje od drugih doka­
odgovor na to pitanje. Njegova se misao trajno kolebala između kreacionizma i du­
zuje, iako na suprotan način, složenost čovjeka, jesu strasti o kojima ćemo govoriti
hovnog traducionizma (kažem duhovnog, jer drugi, onaj materijalni, koji je prema
u pogl. 7. njemu branio Tertulijan, prezirno odbacuje kao »ludost«: quo perversius quid dići
39 40
potest? ), a to svoje kolebanje i brani , protiv površnim kritičarima, iako kao filozof
41

2. Čovjek veliki problem nije skrivao svoje simpatije za kreacionizam , a kao teolog tražio kako shvatiti pre­
42
nošenje istočnog grijeha u obadvije hipoteze . Drugim riječima opetovano je prizna­
Čovjek nije samo veliki bezdan, nego i - valja tako kazati - veliki problem. vao da ne nalazi u Pismu odlučujući tekst niti očit dokaz u razumskim načelima. Ova
Ovaj problem nastaje iz velikog kontrasta koji stoji između njegove veličine i njegove činjenica zaslužuje pažljivo promišljanje. S jedne strane Augustin, kad je jednom
43

bijede. Ove dvije stvarnosti jedna su kraj druge u suprotnim razmjerima. Augustin dosegao spiritualizam, ne stavlja u sumnju, štoviše energično brani duhovnost duše ;
to osjeća i opisuje: toliko je pažljiv prema prvoj (veličina) koliko i osjetljiv za drugu s druge pak strane ne nalazi u toj duhovnosti zadovoljavajući razlog za nijekanje
44

(bijeda). Tko ga, zbog jakih boja kojima opisuje bijedu, osuđuje za pesimizam, poka­ duhovnog generacionizma .

Usp. Ep. 166, 2.


De duabus an. 11, 15. Ep. 190, 14.
Enarr. in Ps 31, 2, 16. 1
Usp. Posebni uvod u De anima et eius or., N B A XVII/2, str. 272.
De civ. Dei 5, 10, 2. *Usp. Ep. 166, 2.
Usp. De civ. Dei 5, 10, Usp. Contra lul. 5, 4, 17.
De lib. arb. 3, 4, 11. Usp. De an. et eius or. 4, 22, 33 ss.
Usp. Ep. 214, 2.
Isto.
Ep. 157, 2, 10.
XXXIV UVOD UVOD XXXV

PETO P O G L A V L J E su dva primjera koje donosi i sam Augustin da na neki način protumači svoju misao,
8
ZLO koja, budući da se radi o teškom pitanju, ne može se lako protumačiti . A l i on je u
njoj uporan, i s pravom, jer je to jedini način da spasi dobrotu stvari. Nisu dobre
Nauku o stvaranju pridružuje se nauk o zlu, golem i tjeskoban problem koji stvari one koje volju čine zlom, nego je sama volja koja postaje zla, ne zato što se
iziskuje prije svega metafizičko rješenje. D o njega je Augustin došao uoči obraćenja , 1 okreće stvarima, koje su dobre iako su niže, nego zato što se k njima okreće na
9
2
postojano ga je branio u manihejskoj kontroverziji a sažimlje ga u snažnu sintezu u izopačen način, dakle prave atque inordinate .
De civitate Dei, djelu koje je, ne u najmanjem dijelu, također antimanihejsko. Nije potrebno govoriti da je temeljni pojam od kojeg Augustin kreće i kojemu
Zlo nuđa široku panoramu teških pitanja koja Augustin neprestano ima u vidu i , se neprestano vraća pojam reda. Bez njega nije moguće razumjeti ništa od problema
nalazeći za njih rješenja, nuđa velikom problemu rješenje, i to iz vjere i iz kršćanske zla. U augustinovskoj filozofiji i teologiji zauzima prvo mjesto, i onda kad se podra­
filozofije. Evo nekih od tih pitanja: narav zla, podrijetlo, zlo krivnje i zlo kazne, zlo zumijeva, kao što zauzimaju prvo mjesto pojmovi dobra, mira i pravde, s kojima je
i Providnost, zlo i red u svemiru. Tko želi na brzinu nešto znati o tim pitanjima, evo uostalom red usko povezan i kojima je upravo red temelj. Nije moguće ovdje donijeti
sinteze što je nuđa De civitate Dei. na brzinu dokaz za tu tvrdnju; dovoljno je međutim ponoviti da je zlo, u biti, nered
10
i da red, kojega je nered uskraćivanje, stoji u temelju svega problema .

1. Narav
2. Podrijetlo
Suprotno od metodološke zablude manihejaca, ovo je prvo pitanje: što je zlo?
Augustin, u skladu s onim što je naučio od platonika, odgovara: Ne neka supstancija Ovdje pobuđuje interes jedno drugo pitanje, koje su manihejci pogrešno postav­
nego nedostatak. Produbljuje potom odgovor: ne supstancija, jer, prema nauku o ljali na prvo mjesto, ali koje je, iako na drugom mjestu, velik problem: podrijetlo
stvaranju iz ništa, sve što jest, na koji god način bilo, participira u nekoj mjeri, zla. Pitanje je ovo: kako može nastati zlo u Božjim djelima, ako je Bog dobar i
makar u najmanjoj, na najvišem dobru; i zato je dobro; zlo je međutim neki nedosta­ njegova su djela dobra? Augustin, koji je zlo studirao pod svim aspektima, nije mo­
tak, ukoliko šteti dobru kojem prianja kidajući iz njega u većem ili manjem opsegu gao zaboraviti da odgovori na ovo pitanje. Odgovor nastaje iz dviju pretpostavki:
»cjelovitost, ljepotu, zdravlje, krepost ili bilo koje drugo dobro naravi koje se nedo­ stvaranje iz ništa i ljudska sloboda.
statkom običava odstraniti i l i umanjiti«. Z a zaključak »nedostatak ne može biti u U svakom stvorenju valja imati u vidu dva aspekta: da je stvoreno i da je stvo­
3
najvišem dobru, niti može biti igdje osim u nekom dobru« . Augustin podrazumijeva reno iz ništa. Ukoliko je stvoreno, postoji i dobro je; ukoliko je stvoreno iz ništa,
pod nedostatkom izopačenost ili grijeh i sve što ide pod ime zla. ograničeno je, promjenljivo, nepotpuno. Odatle korijen za mogućnost zla. »Pitanje
To, iako se lakše primijeti u fizičkom redu kao što je bolest, postoji također, i je: odakle podrijetlo zla?« Pitanje je u svezi s opetovanom tvrdnjom da su sve stvari
to na teži način, u moralnom redu, gdje se nedostatak ili grijeh ne sastoji u voljenju dobre, jer sve ih je Bog stvorio. »Odgovaramo: od dobra, ali ne od uzvišenog i nepro­
zlih stvari koje ne postoje, nego u zlom voljenju dobrih stvari, tj. u voljenju tih stvari mjenljivog dobra. Zla vuku svoje podrijetlo od nižih i promjenljivih dobara... A l i narav
4
protiv utvrđenog reda vječnog zakona , reda čiji se odraz nalazi u samim stvarima a ako potječe od Boga ne bi bila promjenljiva da nije stvorena iz ništa. Zato je Bog
5
čovjek ih umom shvaća . Augustin to primjerom ovako objašnjava: »Pohlepa je ne­ sazdatelj dobra ukoliko je sazdatelj naravi; one, međutim, udaljivši se spontanim nedo­
dostatak ne u zlatu nego u čovjeku koji izopačeno ljubi zlato, zapostavivši pravdu...«. statkom dobra, ne pokazuju tko ih je stvorio, nego iz čega su stvorene. Ovo iz čega nije
11

Primjer proteže na požudu koja je nedostatak ne lijepih i privlačnih tijela, na uzno­ nešto, nego apsolutno ništa. Ništa ukoliko ništa ne može imati sazdatelja« .
sitost koja nije nedostatak u ljudskoj pohvali, na oholost koja nije nedostatak same Druga pretpostavka, ovisna o prvoj, jest sloboda, i to u prostoru moralnog zla.
moći. I evo zaključka: »Tko izopačeno ljubi dobro bilo koje naravi, pa čak ako ga i Bez slobode nema moralnog skretanja, nema grijeha: to je temeljna teza augustini-
stekne, sam i u dobru postaje zao i bijedan, lišen onog boljeg« . 6
zma. Zaboraviti je znači ne poznavati jednu od temeljnih točaka, pa onda i izobličiti
Dakle moralno zlo, tj. grijeh, nema tvorni nego netvorni uzrok. »Stoga neka je. De civitate Dei i s njim sva Augustinova djela u izobilju je ponavljaju. To vrijedi
nitko ne traži tvorni uzrok zle volje«. Ova nije neko činjenje već uništenje, ne sastoji i za istočni grijeh; i ne samo, razumije se, za onaj izvorni (originante), koji je bio
se u htijenju kao takvom nego u htijenju koje izobličuje pravilo istine i pravednosti: najslobodniji i zato najteži što se može zamisliti, nego i za nasljedni (originato),
to je izopačenost koja skreće volju od svoga iskonskog nagnuća prema najvišem zaradi načela uske solidarnosti koja veže sve ljude s prvim čovjekom: Omnes fuimus
12

dobru, te je vodi tome da prione uz niže dobro. Nju se shvaća ne pozitivno po Me unus .
njezinoj savršenosti, već negativno jer je lišena i nedostaje joj ta savršenost: Non in A l i niti sloboda ne bi mogla malaksati od pravila pravednosti da čovjek nije bio
1
specie, sed in speciei privatione . Poznato je kako se vide tmine i sluša tišina. Ovo stvoren iz ništa, tj. da nije bio, kao i sve stvari, ograničen, promjenljiv, nepotpun.

1
Usp. Confess. 7, 12, 18.
2
Pogledati posebno: De natura boni i Contra Secundinum. 8
Usp. De civ. Dei 12, 7.
3
De civ. Dei 12, 3. 9
De civ. Dei 12, 6.
4
Neka se pogleda slavnu definiciju grijeha u Contra Faustum 22, 27. 10
Usp. De civ. Dei 12, 6 s.; 11, 17; 15, 22; De doctr. christ. 1, 27, 28 - 30, 31.
5
Ispravno ljubi onaj tko je ispravan procjenitelj stvari: De doctr. christ. 1, 26, 28. 11
Contra Iul. 8, 37; usp. De natura boni 10: »Sve propadljive naravi ne bi zapravo bile naravi da ih
6
De'tiv. Dei 12, 8. nije Bog stvorio, ne bi bile propadljive da su stvorene iz Božje supstancije« (a ne iz ništa).
7
De civ. Dei 12, 7. 12
De civ. Dei 13, 14.
XXXVI UVOD UVOD XXXVII

»Zla volja, veli Augustin u zaključku jednog podugačkog razmišljanja, ne potječe stvorio miševe i žabe ili muhe ili crve, pa ipak vidim da su sve stvari u svojoj vrsti
13
otuda što je narav nego zbog toga što je narav stvorena iz ništa« . lijepe« . 19

Stvaranje stvari iz ništa razlogom je dakle mogućnosti i pojavka zla u stvoreni Osim toga valja podsjetiti da su stvorene stvari, posebice divlje zvijeri, postale
svijet. Na taj način Augustin ne niječe opstojnost zla, što bi značilo upasti u proizvo­ 20
štetne zbog grijeha. Augustin je to zastupao protiv manihejaca ; ponavlja to, navo­
ljan i neutemeljen optimizam, ali niječe da ta činjenica zahtijeva suprotni princip od 21
deći Ivana Zlatoustog, protiv pelagijevaca . Ovaj aspekt zla što ga niža stvorenja
Boga stvoritelja, kao što su mislili manihejci ili pristalice vječne materije. nanose čovjeku zbog grijeha upućuje nas na jednu drugu točku augustinovske reflek­
sije: zla od kojih čovjek trpi imaju kazneni karakter. Dakle postojala je krivnja.
2) Kazneni karakter. Između kazne i krivnje postoji uzročni odnos, koji je mo­
3. Zlo i Providnost guće izraziti ovako: nema kazne bez krivnje i nema krivnje bez slobodne volje. Ova
uzročnost, između slobodne volje koja griješi i kazne koja uspostavlja red pravedno­
A l i ovo rješenje zatvara jedan problem a otvara drugi. Otvara problem prisutno­ sti, jest temeljna teza obrane protiv manihejaca i preuzeta ovdje u De civitate Dei : 22

sti zla kojim gospodari božanska Providnost. Nije potrebno kazati da to nije manje 23
»... pravedna kazna stiže nedostatke ne one nužne nego voljne« ; i još: »... nitko se
težak problem od prethodnog. A k o je Bog brižljiv i dobar te je stvorio i vodi sve ne kažnjava zbog svojih naravnih nedostataka nego zbog onih što potječu od njegove
stvari svome cilju, kako prisutnost zla u njegovim djelima? Augustinovski odgovor, 24
volje« . U čovjeku, međutim, ili u anđelu, koji trpi zlo postoje tri stvari: jedna zla,
polazeći od temeljne pretpostavke da bez Providnosti nije moguće razumjeti ništa od to je patnja, i dvije dobre: narav, koja je bila i ostaje dobra, i sjaj pravednosti, koja
14
čovjeka i njegove povijesti, kako pojedinaca tako i carstava , može se izraziti i sažeti se otkriva u kazni. Pravednost, ako je pravednost, ne može biti okrutna , i zato 25

u nekoliko bitnih točaka. Poglavite su ove: 1) razlikovanje između zla u čovjeku i kazna mora biti razmjerna i primjerena krivnji, koja kaznu čini dobrom, jer joj je to
zla u podljudskom svijetu; 2) odnosnost između krivnje i kazne; 3) Bog pravedni dužnost.
ureditelj koji dovodi u red onoga koji je izašao iz njega povredom božanskog zakona; 3) Ovaj odnos podsjeća na jedan temeljni zakon Providnosti, onaj koji izranja
i općenito 4) božanski plan dopuštenja zla. iz dva božanska atributa: dobrote i pravednosti. Augustin na nj podsjeća ovdje i
1) Prije svega jedna nužna razlika: zlo u čovjeku i u podljudskom svijetu. Ovo često na drugim mjestima: »Kao što je Bog najbolji kao stvoritelj dobrih naravi, tako
potonje nije krivično. Jedan tekst iz De civitate Dei sažimlje nauk koji se naširoko je i najpravedniji ureditelj zlih volja; tako kad one zlo upotrijebe dobre naravi, on
15
razlaže u manihejskoj kontroverziji . »Smiješno je misliti kako treba kažnjavati ne­ 26
se dobro posluži čak i zlim voljama« . Isto uzvišeno načelo nalazimo u Ispovijestima:
dostatke stoke, drveća i drugih promjenljivih i smrtnih stvari koje su lišene bilo Bog je »ureditelj i stvoritelj svih stvari koje postoje u prirodi; ali grijeha samo uredi­
razuma, bilo sjetila, bilo života, naime nedostatke po kojima propada njihova raspad- 27
telj« . Grijeha samo ureditelj.
ljiva narav«. Ovo raspadanje koje pretpostavlja izmjenu života i smrti predstavlja i Ovo načelo, koje rasvjetljuje sav duboki i teški nauk o odnosima između slobode
ima ulogu »vremenite ljepote«, koja je vlastita podljudskom svijetu, o kojem Augu­ i milosti, uključujući predodređenje, želi kazati da Bog dovodi u red onoga tko se
stin često govori iz polemičke nužnosti protiv manihejaca. Na ovdje navedenom mje­ svojom slobodnom voljom od njeg udaljio. U tom smislu Augustin ponavlja da je
stu nastavlja govoriti »da su ti stvorovi primili svoj način opstanka po volji Stvoritelja božanska volja uvijek nepobjediva, jer dovodi u red preko kazne onoga tko je izašao
kako bi stizanjem i nizanjem ostvarili najnižu ljepotu godišnjih doba, što se u svojoj iz reda po krivnji, oskvrnjujući tako božanski zakon: »Tko sebe stavlja izvan reda
16
vrsti slaže s ostalim dijelovima ovoga svijeta« . Ova »vremenita ljepota« ne smanjuje po nepravednosti grijeha, biva vraćen u red po pravednosti kazna« . 28

se činjenicom da životinje štete jedne drugima, budući da su hrana jedne drugima. I 4) Iz ovog načela nastaje drugo, a to je kršćanski optimizam, koji ne niječe zlo
17
na taj način one ulaze u utvrđeni red koji sačinjava onu ljepotu . nego ga rješava pobjedom dobra nad zlim. Na ovom načelu počiva sav razlog Bo­
Nema sumnje da mi nismo uvijek u stanju naći »razlog« postojanju ovog ili onog 29
žjega grada . Augustin često na nj podsjeća. Gore sam donio same njegove riječi:
stvorenja, ali možemo uvijek više otkrivati čudesa svemira - Bog je velik, kako je dok se zla volja služi dobrim naravima za zlo, Bog se služi čak zlom voljom za
rečeno, i u malim stvarima - i , u svakom slučaju, ne trebamo sumnjati da »razlog« 30
dobro . Bolja formulacija čini se da je ona iz Priručnika Laurenciju: »Svemogući
postoji u umu uzvišenog tvorca, koji je sve sazdao, pa i male stvari, »po broju, težini Bog... budući da je najviše dobro, ni na koji način ne bi dopustio da bude nečega
i mjeri«. Posebice se moramo kloniti donošenja suda o njima po redu korisnosti ili zla u njegovim djelima da nije toliko svemoguć i dobar te izvlači dobro i iz zla« . U 31

štete koje bi iz toga mogle proizlaziti. Mogli bismo se, na primjer, požaliti na vatru
18
jer pali, zaboravljajući da rasvjetljuje, zagrijava, liječi . A glede nekih životinja koje
su dosadne ili se čini da su beskorisne, Augustin priznaje da »ne znam zašto je Bog 19
De Gen c. Man. 1, 16, 26.
20
Usp. De Gen ad litt. 3, 15, 24 - 17, 26.
21
Usp. Contra Iul. 1, 6, 25; 1, 7, 33.
22
Usp. Opći uvod u De civitate Dei, K S Zagreb 1982., str. L V I s.
23
De civ. Dei 12, 8.
24

13
De civ. Dei 12, 3.
De civ. Dei 12, 6. . 25
Usp. De civ. Dei 12, 28.
14
Usp. De civ. Dei 5, 11. Sjajan sažetak Providnosti koji je u temelju De civitate Dei i svih augustinov- 26
De civ. Dei 11, 17.
skih djela o naravi religije i o povijesti spasenja. 27
Confess. 1, 10, 16; usp. De Gen ad litt. 3, 14. 37.
5
' Usp. Contra Secund. Man. 10. 28
Ep. 140, 2, 4; De spir. et litt. 33, 58; Encliir. 26, 102; itd.
16
De civ. Dei 12, 4. 29
Usp. Opći uvod u De civitate Dei, K S Zagreb 1982., str. L X I X s.
17
Usp. De Gen ad litt. 3, 16, 25. 30
Usp. De civ. Dei 11, 17.
18
Usp. De civ. Dei 12, 4. 31
Enchir. 3, 11.
XXXVIII UVOD UVOD XXXIX

De civitate Dei ima mnoštvo ulomaka koji idu u istom pravcu, poput ovog: »Bog ne nego na podljudski svemir, o kojem je gore bilo riječi. K a d se radi o razumskim
bi bio stvorio ni jednoga, ne samo od anđela, nego ni od ljudi, o kojem bi unaprijed bićima obdarenima slobodom, augustinovska je misao posve drukčija. Zato što se
znao da će biti zao, kad ne bi isto tako znao kako će ih prilagoditi dobrim upotre­ nije razlikovalo ova dva aspekta dolazilo je do zbrke i neshvaćanja.
bama te tako poredak vjekova ukrasiti kao kakvu najljepšu pjesmu stanovitim antite­
32
zama« .
Ovo načelo rasvjetljuje, iako ne rješava, duboki misterij zla. Njime se stišavao
uznemireni duh Augustinov i na nj se, kao na posljednje dospjeće razuma, uvijek
vraćala kršćanska filozofija.

ŠESTO P O G L A V L J E
4. Zlo i sklad svemira SMRT

Tu bi se moglo stati, ali valja riješiti jednu nerijetku poteškoću. Često se kaže Nakon što je posvetio dvije knjige »preteškim« pitanjima početaka - stvaranje
da Augustin zahtijeva zlo kao nužni element za sklad svemira. Kao dokaz se donosi svijeta, stvaranje i sudbina anđela, stvaranje čovjeka, zlo - , Augustin sljedeće dvije
primjer, što ga Augustin navodi, slikara koji potrebuje crnu boju da uljepša sliku ili posvećuje ne manje teškim pitanjima: stanje čovjekovo nakon iskonskog pada. Ovo
onaj, i taj augustinovski, govornika koji rabi antiteze kako bi svom govoru dao učin­ se stanje javlja pojavkom dvaju zala: smrt i požuda ili nered strasti.
33
kovitost i ljepotu . De civitate Dei presuđuje ovom krivom tumačenju. Korisno je o Govoreći o smrti, kojoj posvećuje XIII. knjigu, Augustin zapodijeva filozofski i
tom pročitati riječi: »Da nitko na svijetu nije zgriješio, svijet bi bio urešen i ispunjen teološki zauzet razgovor. Nije riječ o utješnom govoru o dobru smrti kao u Ciprija-
samo dobrim naravima; a budući da postoji grijeh, nisu stoga sve stvari ispunjene novu djelu De mortalitate ili o Ambrozijevu De bono mortis ili pak o knjigama o
34
grijesima« . umijeću dobrog umiranja (netko je predlagao da se kaže, i s pravom, o daru dobrog
Tekst ne bi mogao biti jasniji. Augustin to i potvrđuje govoreći narodu: »Ti umiranja) koje će se kasnije napisati, već je riječ o dubokom istraživanju misterija
misli samo na ono što želiš biti, budući da, ma kakav god ti želiš biti, tvorac zna smrti koja, oduvijek, zadaje glavobolju ljudskoj misli.
35
gdje će te staviti. Gledaj slikara...« . Primjer želi samo kazati da, kao što slikar Njegov se govor može pojednostaviti ovako: mnogostruko poimanje smrti; smrt,
znade gdje staviti crnu boju kako bi istakao ljepotu slike, tako Bog znade gdje smje­ filozofski i teološki govoreći, jest kazna, iako kazna koja može postati zasluga spase­
stiti grešnika da ne oslabi red svemira, što ga je grešnik pokušao griješeći nagrditi. nja; misterij smrti u kolopletu vremena; smrt u povijesti Božjega grada: prije grijeha,
D a anđeli i čovjek nisu sagriješili, svijet bi bio okićen i ispunjen dobrim i blaže­ nakon grijeha, nakon uskrsnuća.
nim stvorovima. Hipoteza je za Augustina sasvim moguća. Uvjerenje da samo zlopo­
raba slobode prvog čovjeka razjašnjava zla koja pritišću čovječanstvo - posebice smrt
i neuredna požuda, o kojima govori u knjigama XIII. i X I V . - snažno je u njem 1. Mnogostruko poimanje smrti
ukorijenjena. To je uvjerenje u njemu dozrijevalo ne samo meditiranjem Pisma nego
36
i refleksijom nad težinom i mnogostrukošću tih zala . Uostalom niti jedno objašnje­ Nerazumljiv je augustinovski govor ne vodi li se računa da se u tom govoru
nje ne bi moglo biti izričitije od ovog: »Nema sumnje da mnoge stvari koje počinjaju razlikuje prva i druga smrt i , unutar prve, smrt duše, smrt tijela, smrt duše i tijela.
zli jesu protiv volje Božje, ali mudrost i moć Božja takvi su da sve što izgleda pro­ Nastojat ćemo razmrsiti zamršeni zapletaj. Knjiga XIII. započinje ovako: »Vidim
tivno njegovoj volji usmjereno je u stvari dobrim i pravednim ciljevima koje je on kako trebam pomnije razjasniti o samoj vrsti smrti« . 1

37
predvidio« . Znano je kako je velika razlika kod Augustina između predznanja i
38
predodređenja: grijesi su samo objekt predznanja, nikada predodređenja . 1) Smrt duše. O njoj je moguće govoriti u dva smisla, filozofskom i teološkom,
Istina je da se neki za protivni stav pozivaju na jedan tekst iz De ordine, gdje dakle u smislu promjenljivosti i u smislu odvajanja od Boga.
39
autor kaže da sklad svemira potrebuje i zla . A l i krivo ima tko uzima ovaj tekst, a) Duša je, po naravi, besmrtna, ali njena besmrtnost nije puna kao što je bes­
koji je iz jednog od prvih Augustinovih djela, kao interpretativni ključ sveukupne 2
mrtnost Boga, koji kako je rečeno »jedini posjeduje besmrtnost« . Znano je kakvim
njegove misli o predmetu na koji se on u zreloj dobi toliko puta vraćao. Ne zamjećuje se žarom Augustin, tek koji mjesec nakon svoga obraćenja, dao na dokazivanje bes­
se dovoljno, osim toga, da se taj tekst odnosi ne na svemir, uključujući čovjeka, 3
mrtnosti duše ; ali je i inzistirao, jednakim žarom, na njenoj promjenljivosti, koja je
neke vrste smrti. »Umrijeti u stvari znači ne biti ono što si bio«. Zato »se veli da je
duša besmrtna, i zasigurno ona to jest; duša živi zavijeke i posjeduje u sebi trajan
32
De civ. Dei 11. 18. princip života, iako je njezin način življenja promjenljiv; zbog ovog promjenljivog
33
Usp. Serm. 125. 5; Ep. 138. 5; 166, 13. 4
34
De civ. Dei 11, 23, 1. načina življenja, može se jednako tako kazati da je smrtna« . Gdje nastaje promjena
3:1
Serm. 125, s.-
36
Usp. De civ. Dei 22, 22, 1.
37
De civ. Dei 22, 2. 1
De civ. Dei 13, 2.
38
Usp. De an. et eius or. 1, 7, 7; De praed. sanct. 10, 19. 2
1 T i m 6, 16.
l9
• De ord. 1, 7. 18: ... quia (ordo) universitatis congruentiam ipsa distinctione custodit, fit ut mala etiam 3
Usp. Soliloquium i De immortalitate animae: N B A III/l.
esse necesse sit. 4
In Io Ev. tr. 23, 9.
UVOD XLI
XL UVOD

ili na gore ili na bolje, nastupa neke vrste smrti. »Sve što se može mijenjati, jednom stabilitas aetatis, »započeše umirati onog istog dana u koji primiše zakon smrti«. Od
promijenjeno nije više ono što je bilo; a ako nije više ono što je bilo, tu je nastupila tog časa njihove godine ne stajahu više na nogama već klizahu ne prema svom do­
16
kao neka smrt: malaksalo je nešto što je bilo i nema ga više« . Nauk je to koji 5
vršenju, nego prema svom uništenju .
Augustin često ponavlja, zaokupljen razlikovanjem između božanske besmrtnosti, Konačno duhovni govor, kao posljedica dvaju prethodnih, kojeg u Augustina ne
koja je puna i potpuna ili, kako on kaže, »istinita« jer se poistovjećuje s nepromjen- nedostaje nikada, u smrti gleda stalan motiv razmišljanja za dostojno življenje i
17
ljivošću, i besmrtnosti duše koja je istinita »po nekom načinu života koji se nikako usmjeravanje života prema vječnosti .
ne može izgubiti« ali nije to pun i potpun život, jer, zbog promjena kojima je pod­ b) Osim što govori o ovom širokom smislu smrti tijela, tj. o smrti kao smrtnosti,
6
vrgnuta, može se kazati također da je na neki način smrtna . postoji i drugi, fiziološki smisao, koji je svojstven onovremenom govoru a odnosi se
Iz ovih jednostavnih naglasaka postaje bjelodano kako širok pojam smrti ima na odjeljenje duše od tijela. Ovaj smisao toliko je očit da Augustin činjenicu nagla­
7
hiponski biskup ako je poistovjećuje s promjenljivošću , kao vlastitost sviju stvorenja, šava samo da bi potakao vjernike na posvješćivanje te neizbježnosti i nesigurnosti
18
koja zato što su stvorenja jesu promjenljiva i budući promjenljiva pokazuju se stvore­ trenutka , dok više ističe uzroke te činjenice. A uzroci postavljaju dva golema pro­
njima. A l i ovo poimanje govori i o suvislosti augustinovske misli koja između ostalog blema, problem smrti promatrane u zupčaniku vremena, tj. kada se može kazati da
sadrži i ovu drugu tvrdnju: duša će postići punu besmrtnost kada, postavši dionicom je čovjek onaj koji umire a kada je mrtav, i drugi problem zašto smrt, tj. da li je ona
8
dara milosti božanske nepromjenljivosti, bude postigla puninu sreće . oslobođenje ili kazna. Vidjet ćemo da naš učitelj nadugačko govori o jednom i o
b) Ostavimo po strani ovo filozofsko poimanje ili bolje kazati metafizičko gleda­ drugom problemu. Međutim valja podsjetiti na jedan drugi smisao što ga ima riječ
nje na smrt, i progovorimo o jednoj drugoj o kojoj Augustin govori često kao teolog »smrt«, kada se primjenjuje na dušu i tijelo zajedno.
i pastir: smrt po grijehu koja dušu odvaja od Boga. Ovo drugo poimanje ovisno je
0 temeljnom nauku o kršćanskom opravdanju koje naš učitelj smiono izražava ovako: 3) Smrt duše i tijela. To je posvemašnja smrt čovjeka. Nastupa kada je duša
9
Vita corporis anima, vita animae Deus . D a je ova poredba između života tijela i odijeljena od Boga i tijelo odijeljeno od duše, tj. kada je nastupio rascjep međusobno
19
10
života duše smiona a istinita on to izričito kaže . No nije to ono što nas ovdje povezanih naravi: Boga i duše, duše i tijela . Ova smrt čitava čovjeka preludij je
zanima, nego nužna i neposredna posljedica koja iz tog proizlazi, a to je ova: kao one koju Pismo naziva »drugom«: »Na ovu se smrt nadovezuje ona koju svjedočan­
20
što je tijelo mrtvo bez duše, tako je duša mrtva bez Boga; posljedica koju izvodi stvo božanske riječi naziva 'druga smrt'« .
nedvosmislena je, i često je ponavlja. Bog je dakle život duše: ako se duša grijehom
odijeli od Boga, ona umire . 11
4) Druga smrt. Ime joj Augustin izvodi iz Otkrivenja (2, 11; 20, 6; 21, 8) i na
njoj inzistira na temelju teksta iz Mateja (10, 28). Najgora je od sviju, jer je to smrt
21 22
2) Smrt tijela. Kao što je dvostruka smrt duše tako je dvostruka smrt tijela. duše skupa s tijelom , i vječna je . Punina te smrti bit će nakon uskrsnuća kada će
Može se shvatiti u stvari kao smrtnost i kao odvajanje od duše. se smrti duše pridružiti i smrt tijela koje će se s dušom sjediniti. Doista »nije moguće
a) O prvom značenju augustinovski se govor kreće između filozofskih, teoloških kazati da živi ona duša koja će biti odijeljena od Boga, niti ono tijelo koje će biti
1 duhovnih namjera zajedno; o drugom čak i polemičkim tonovima želi tvrditi i bra­ podvrgnuto vječnim patnjama. Zaradi toga druga smrt će biti teža jer neće moći
23
niti temeljnu tezu kršćanske antropologije: čovjek je sačinjen od duše i tijela. smrću svršiti« .
Filozofski govor, preuzimajući misao antikne filozofije, promatra život koji se Zaključujući izlaganje o različitim pojmovima smrti, Augustin se pita na koju od
troši vremenom te na nj gleda kao na hod prema smrti (riječi iz De civitate Dei njih je smjerao Bog kada je u zemaljskom raju zaprijetio smrću praroditeljima budu
12
sažimlju mnoge augustinovske stranice ), kao na rijeku koja teče i otječe (Augustin li prekršili njegovu zapovijed. Odgovara: na sve, tj. na prvu i na drugu. Naime prva
uspješnije veli decurrit, tj. ide prema cilju svog hoda da bi, u njem, prestala biti ), 13
smrt uključuje dvije smrti (tijela i duše), druga uključuje sve smrti, i zadnja je, ona
14 24
kao na zvuk između dviju tišina , kao na stvarnost koja jedva zaslužuje ili nikako konačna .
15
ne zaslužuje ime života .
Teološki govor unosi ovu prolaznu stvarnost u povijest spasenja: mortalitas ili
hod u smrt svoj je početak imala s prvim grijehom, kada naši praroditelji, izgubivši 2. Smrt je kazna

D o sada izložena panorama tek je uvod u velike probleme smrti. Zastanimo na


5
In Io Ev. tr. 38, 10. fizičkoj smrti. Prvi problem koji se nameće jest saznati da li je ona kazna ili nije.
6
Usp. De Gen ad litt. 7, 28, 43; De Trin. 2, 9, 15; Ep. 166, 2, 3; Serm. 65, 4.
7
Usp. In Io Ev. tr. 38, 10.
8
Usp. Serm. 166, 4. " ue pecc. mer. vi rern. i , J L U ,
9
Serm. 65, 5. 17
10
Enarr. in Ps 70, s. 2, 3: Dicam enim audacter, fratres, sed tamen verum: »Kazat ću, braćo, nešto što Jedna je od veoma čestih misli u Augustinu monahu (Ep. 10) i u Augustinu pastiru (Ep. 130,
će vam se činiti smionim ali je baš istinito. Dva su života čovjekova: život tijela i život duše. Život tijela jest 13-14).
18
duša; život duše jest Bog. Kao što umire tijelo ako ga duša napusti, tako umire duša ako je Bog napusti«. Usp. Enarr in Ps 38, 19; Ep. 199, 13, 53; itd.
19
11
Usp. Serm. 62, 2; Enarr. in Ps 48, s. 2, 2; 70, s. 2, 3. Usp. De civ. Dei 13, 2.
12
De civ. Dei 13, 10: »... vrijeme ovoga života i nije ništa drugo nego trka prema smrti. U ovom trku 20
Isto. Vidi što Augustin kaže o samom sebi imajući u vidu tešku bolest koja ga je u Rimu dovela
nikom se ne dopušta ni da malo zastane... niti da uspori svoje putovanje«. rub groba: Confess. 5, 9, 16 s.
13
Enarr. in Ps 109, 20; usp. 101, s. 2, 10. 21
Usp. De civ. Dei 13, 11, 2.
14
Enarr. in Ps 109, 20: medium hoc sonat, et transit. 22
15 Ovo je nauk koji će biti tumačen i branjen u X X I . knjizi.
Usp. Confess. 1, 6, 7; Serm. 84, 2; 306, 5-6; Ep. 56, 2; itd. 23
De civ. Dei 19, 28.
24
De civ. Dei 13, 12.
UVOD XLIII
XLII UVOD

Augustin odgovara potvrdno i to snažno dokazuje protiv neoplatonika koji su je će jedinstvo njihove duše i njihova tijela biti trajno. Iz toga zaključuje: »Ako je duši
smatrali oslobođenjem, i protiv pelagijevaca, koji su je smatrali čisto prirodnom kazna biti vezana s bilo kojim tijelom, zašto se onda Bog njima obraća kao da su
činjenicom. Protiv prvih argumentacija je filozofska, protiv drugih teološka. zabrinuti bojeći se da ne umru, to jest: da se odriješe od tijela, i zašto im zajamčuje
njihovu besmrtnost; i čini to ne zbog njihove naravi, koja je složena, i ne jednostav­
35
1) Filozofija smrti-kazne. Protiv neoplatonika argumentacija ima tri žarišne toč­ na, nego zbog svoje nepobjedive volje?« .
ke: prva se temelji na sklonosti naravi, druga na poimanje čovjeka, treća na razliko­ Nedorečeno produbljenje bilo bi ga dovelo do promatranja učinaka pojma cor-
36
vanje između tijela i propadljivog tijela. ruptibilitas tijela nad dušom i opisa lijepe stranice psihologije . Naznake u tom smi­
37
Smrt je protiv najdublje sklonosti ljudske naravi. Augustin ponavlja s Ciceronom slu ne nedostaju u njegovim djelima , ali željenog produbljenja nema. N a svaki način
da je »prvi i najjači glas naravi da je čovjek u sebi ujedinjen i prirodno bježi od zaključak protiv poganskih filozofa je isti: narav čovjeka sastavljena od duše i tijela
smrti«; tj. toliko je prijatelj samom sebi da želi i snažno žudi da bude oduhovljen i nudi ni u kojem slučaju zanemarivi dokaz za kazneni aspekt smrti. N a nj se na
38
25
da živi u ovoj povezanosti tijela i duše . Zbog toga užas pred smrću nije glas nekog nepobitan način nadovezuje teološki aspekt .
mišljenja pojedinaca nego naravi svih ljudi: Mortem quippe horret non opinio, sed
26
natura . Neka se pročita 2 7 . pogl. X I . knjige, gdje Augustin govori o ljubavi kojom 2. Teologija smrti-kazne. Izložio ju je u sporu s pelagijevcima, iako prešućuje
svaka narav - čovjeka, životinja, biljaka - želi biti i bježi pred nebitkom smrti. Čak njihovo ime, u prvom djelu koje je protiv njih napisao, precizno odgovarajući na
39
27
i beživotna tijela svojim micanjem traže spokoj , »da bi obranila svoju bit gdje im prvu od četiri izjave koje mu je podastro Marcelin ; to sada ponavlja u kontekstu
je moguće biti prema naravi« . 28
općeg izlaganja katoličke vjere: »Bog je čovjeka stvorio ispravnim, budući je On
Ova spontana odbojnost prema smrti u čovjeku je znak da je jedinstvo duše i tvorac naravi, a ne nedostataka. A l i čovjek, svojom voljom izopačen i pravilno kaž­
40

tijela naravno, ne nasilno. Ovdje se pomalja jedna temeljna teza koja suprotstavlja njen, rađao je izopačene i kažnjene potomke. Svi mi bijasmo u njemu jednome« .
41
Augustina platonicima: jedinstvo (supstancijalno) duše i tijela. »Tijelo, veli on, pri­ Iz ovoga zakona solidarnosti, o čemu sam nadugačko govorio drugdje , proizlazi
29
pada naravi čovjeka: odijeliti ga od toga jest insipientia« ; zaista čovjek je »razumska posljedica po kojoj »budući da je ta narav bila izopačena grijehom, sputana okovom
30
supstancija sastavljena od duše i tijela« ; jedinstvo je toliko duboko da izgleda miste­ smrti i pravedno kažnjena, čovjek se nije mogao rađati od čovjeka ni u kakvu dru­
42
riozno, dapače nevjerojatno kad ova narav koja je čovjek, duhovna i tjelesna, ne gom stanju« . A malo potom, glede propadljivosti tijela veli: »i ne učini propadljiva
43
31
bismo bili sami m i . Augustin dolazi do toga da kaže da je naravni apetit duše da put dušu grješnom, nego grješna duša učini put propadljivom« . Smrt je dakle kazna:
bude u tijelu toliko dubok da je zadržava i priječi joj da svim silama teži prema biblijski nauk i katolička vjera su za Augustina neosporni. Smrt kojom je zaprijetio
gledanju Boga, dok je od njeg odijeljena . 32
Bog nije podrazumijevala samo smrt tijela, nego i duše; na to sam gore podsjetio.
Stavovi platonske filozofije radikalno su izokrenuti: nije nasilno jedinstvo duše D a će iz ovog nauka i od ove vjere nastati mnoga i teška pitanja bilo je očito.
i tijela, nego je nasilno njezino odvajanje od tijela; oslobođenje nije smrt, nego je Zadaća teologa, koje se Augustin nikad i ni u kojoj prilici ne odriče, sastoji se u
oslobođenje pobjeda nad smrću, uskrsnuće. Dvije su antropologije, kako se vidi, prikupljanju i pojašnjavanju tih pitanja i , koliko je moguće, njihovu rješavanju, dajući
sasvim suprotne jedna drugoj. se uvijek voditi svjetlom vjere. Naš učitelj tako je postupio u pelagijevskoj kontrover­
44

A l i postoji poteškoća koju valja spriječiti: tijelo oteščava i usporuje duhovne ziji a to čini i u De civitate Dei, misleći na pelagijevce i na filozofe. Vidjet ćemo to
čine duše. Oni su filozofi na tome inzistirali. »Filozofi (od čijih osvada branimo Božji zamalo. U međuvremenu, polazeći od pretpostavke da je smrt kazna, pogledajmo
grad, to jest njegovu Crkvu) sami se sebi čine mudrima kad ismijavaju ovo što ka­ da li je neko dobro ili zlo.
žemo da treba ubrajati među kazne rastavu duše od tijela: oni naime smatraju da
duša dostiže potpuno blaženstvo kad se lišena cjelokupnoga tijela vraća Bogu, jedno­ 3. Kazna smrti je zlo koje može postati dobro. Augustinski je odgovor jednosta­
33
stavna, sama i nekako gola« . I Sveto pismo je s tim suglasno. Augustin s tim u vezi van, premda dubok: jest zlo, ali može postati dobro. Z a nikoga nije dobra, čak ni
34
često ponavlja riječi: Propadljivo tijelo je teret duši . Pridjev propadljiv sadrži rješe­ 45
za dobre, koji se između ostalog njome služe za dobro . »Smrt se ne smije smatrati
nje poteškoće: ne tijelo, nego propadljivo tijelo opterećuje dušu. »Dodajući propad­ nekim dobrom, jer je dovela do tolike korisnosti ne po svojoj snazi, nego po božan­
ljivo Pisma ne misle na bilo koje tijelo koje tlači dušu, nego na ono kakvo je postalo 46
skoj pomoći« . Augustin misli na korist koju od nje imaju mučenici za koje je smrt
po grijehu i susljednoj kazni«. Bio bi produbio ovu razliku da mu odmah zatim jedan
Platonov tekst nije ponudio prikladan dokaz ad hominem, tekst u kojem Platon daje
da govori sam najviši Bog bogovima koje je sam stvorio kako bi im dao sigurnost da 35
De civ. Dei 13, 16, 1.
36
Usp. Isto.
37
Usp. Serm. 277, 6; i zdravo tijelo pritišće dušu. tj. non obtemperat animae ad mitum omnis voluntatis.
38
5
De civ. Dei 19, 4, 5; usp. C I C E R O N , De fin. bon. et mal. 3, 5, 16; 5. 9, 24; De officiis 1. 14. Za susret između filozofije i teologije u ovoj točki usp. Opći uvod u Narav i milost, N B A XVII/1
6
Serm. 172, 1; usp. 297, 3; 299, 8-9. sir. C X C I s.
7
Usp. Confess. 13. 9, 10. w
Usp. De pecc. mer. et rem. 1. 1, 2.
8
De civ. Dei 11, 27, 1. 4(1
De civ. Dei 13. 14.
J
De an. et eius orig. 4, 2, 3. 41
Usp. Opći uvod u Narav i milost, N B A X V I I / 1 , str. C X I ss.
1
De Trin. 15, 7. 11. 42
De civ. Dei 13, 14.
1
Usp. Ep. 137, 3, 11. 43
De civ. Dei 14, 3, 2.
- Usp. De Gen. ad litt. 12. 35. 68. 44
Usp. Opći uvod u Narav i milost, N B A X V I I / 1 , str. L X I - L X V ; C L X X V I I - C X C V I I .
' De civ. Dei 13, 16. 1. 45
Usp. De civ. Dei 13, 6.
1
De civ. Dei 13, 16. 1; Enarr. in Ps 141, 17-19: Carcerem facit non corpus, sed corruptio. 46
De civ. Dei 13, 7.
XLIV UVOD XLV
UVOD

56

dragocjeni dar: »Ništa nije tako dragocjeno od smrti kojom se oduzimaju grijesi i je taj istodobno i umirući i živući samo što smrti prilazi a izlazi iz života« . Isplati
umnažaju zasluge« . 47
se pročitati pogl. 9-11 ove XIII. knjige De civitate Dei, koju komentiramo.
S tim u vezi izriče opće načelo: »Iako je smrt odmazda za grijeh, ponekad po­ Problem o kojem Augustin ovdje raspravlja isti je onaj o kojem je nadugačko
48
stiže da grijehu ne bude odmazde« . Vrijedi li ovo načelo samo za mučenike? Z a raspravljao u Ispovijestima o načinu kako shvatiti sadašnje vrijeme, koje nije eksten-
mučenike sigurno. Glede njih nije mogao biti izričitiji. A l i za one koji je prihvaćaju zija, dočim je vrijeme u biti ekstenzija: »Nalazim dva vremena: prošlo i buduće (fuit
57
49
i podnose »pobožno i sveto«? Nesumnjivo »raste« zasluga strpljivosti i zato »raste« i erit). Tražim sadašnje: ništa ne stoji« . A ovdje isto: »... isto se tako u protoku
50
slava onoga koji trpi ; ali ne čini mi se da bi Augustin bio išao dalje. vremena traži sadašnjost, i ne nalazi se, jer nema nikakva razmaka u prijelazu iz
58
Na svaki način on pravi razliku između umirućih i mrtvih. U svima umirućima budućnosti u prošlost« . A ipak govorimo o sadašnjem vremenu. A l i o njem govo­
smrt je zlo; dokaz tome su teške i mnogostruke patnje koje prate umiranje; u rimo i mislimo ga u odnosu na prošlo i na buduće, kao na točku - nevidljivu točku
mrtvima međutim »nije apsurdno zvati je zlom za zle i dobrom za dobre« . Ova 51
- u kojoj buduće postaje prošlo. Tako se umirućeg ne može razumjeti osim u odnosu
razlika dovodi ga do pažljivijeg ispitivanja stvarnosti smrti promatrane u kolopletu s živim i s mrtvim, kao točku susreta jednog i drugog.
vremena, koje, promatrano kroz ovu stvarnost, čini narav smrti misterioznijom. Kako je dakle vrijeme formalno u svijesti čovjekovoj koji, po sjećanju, intuiciji,
59
očekivanju, ima u duhu prisutna tri momenta koja ga tvore , tako je smrt svijest
čovjeka koji zna da mora umrijeti, tj. da mora prijeći, preko jednog munjevitog
3. Smrt promatrana u kolopletima vremena trena, od biti živim u biti mrtvim, tj. od biti sjedinjen s tijelom do biti od njeg
odvojen. Nikad dakle - pravo govoreći - čovjek nije u smrti, jer čas smrti je bez
Ponajprije postavlja sebi ovo pitanje: kada se može reći da je čovjek umirući? ekstenzije.
Postavljajući ga možda mu se misao navraća na materijalističko tumačenje smrti, Biti u smrti shvatljivije je kad se ne radi više o fizičkoj smrti nego o onoj duhov­
kako su je zastupali Demokrit, Epikur, Lukrecije, prema kojem je smrt ništa, budući noj, kad je duša odijeljena od Boga zbog grijeha: smrt koja, bez intervencije milosti,
60
da »kada mi jesmo smrti nema a kada nastupi smrt mi više nismo«. Zapravo primje­ unaprijed priprema za drugu smrt koja »smrt će biti bez smrti« .
ćuje »Prije nego što smrt stigne, čovjek nije umirući nego živući; a kada smrt stigne, A l i naš je učitelj imao drugih problema za rješavanje glede tjelesne smrti. Ona
bit će mrtav, a ne umirući. Prema tome, jedno je još prije smrti, a drugo nakon ima svoju povijest koju je potrebno ispripovjediti i braniti. O njoj su se susretala i
52
smrti. A kada je u smrti?« . Treba međutim razlikovati tri momenta (upravo kao u sučeljavala različita mišljenja neoplatonskih filozofa i krivih tumačenja kršćanskog
vremenu): prije smrti, u smrti, nakon smrti; tri su to momenta koji odgovaraju trima nauka.
stanjima čovjeka; živ, umirući, mrtav. Prvo i treće stanje su shvatljivi; ali drugo?
3
Difficillime definitur: veoma teško ga je odrediti' . Upravo kao i kod vremena: govo­
rimo o prošlosti i o budućnosti, a sadašnjost? Kad je moguće reći i u kojem smislu 4. Smrt u povijesti spasenja
se može kazati da je vrijeme sadašnjost? Znamo kakve je duge rasprave vodio naš
4
učitelj o ovim predmetima^ . Potrebno je sjetiti se tih rasprava da bismo razumjeli Ova povijest ima tri momenta: prije grijeha, poslije grijeha, nakon uskrsnuća.
ovu. Svakom od njih odgovara različito stanje glede smrti, stanje izbježivosti, neizbježivo-
Izgleda kao da se zaključak nameće, ali je bez sustezanja kriv; zaključak je to sti i nemogućnosti; različita stanja koja Augustin izražava trima slavnim izrekama:
61

drevnih materijalista spomenut maločas: smrti nema, smrt je ništa. »Dapače, repli­ posse non mori, non posse non mori, non posse mori . Prva izražava upravo uvjeto­
cira snažno Augustin, ne samo da je ona zbiljska, nego je toliko tegobna da se ne vanu besmrtnost, druga nužnu smrtnost, treća apsolutnu besmrtnost. Malo prije nego
može objasniti nikakvim izrijekom niti izbjeći ikakvim dokazom« . 53 će dovršiti De civitate Dei kazat će: »Prva besmrtnost, koju je A d a m izgubio sagrije-
Nije je moguće protumačiti nikakvim govorom. A ipak o njoj redovito pričamo. šivši, bijaše mogućnost neumiranja; posljednja će biti nemogućnost umiranja. U sre­
Je li naš govor prikladan? Čini se da nije. Govorimo o umirućima, kao što govorimo dini ovih dviju besmrtnosti, jedne potencijalne i druge stvarne, stoji gubitak svake
62

o usnulima, nemoćnima, bolesnima, živima. A l i u tim slučajevima naš je govor ra­ sjene besmrtnosti, tj. tužno stanje smrtnosti (mortalitas)« . Svaka od njih sadržavala
zumljiv: usnuli je onaj koji je utonuo u san, nemoćni je onaj koji je svladan iznemo- je i sadrži probleme koje je bilo potrebno i koje treba istaknuti, pojasniti i riješiti.
glošću, itd.; ali kako možemo kazati umirući nekome tko je još živ ili je već umro? Augustin je to učinio. Pogledajmo kako.
»Teško je zato objasniti kojim načinom kažemo da su umirući oni koji još nisu mrtvi 1. Posse non mori. Ove riječi žele izraziti stanje ljudskog tijela o kojem nemamo
i . . . jer kad stigne smrt, koja prijeti, ne kaže se da su samrtnici nego mrtvaci... Isti iskustva ali koje poznajemo samo vjerom. Vjerom je trebalo odrediti predmet, koji
prolazi sredinom između stanja smrtnog tijela i duhovnog tijela. Augustin kao pažljiv

47
Isto.
48
De civ. Dei 13, 6. 56
49
Usp. Isto. De civ. Dei 13, 9.
57
50
Usp. De civ. Dei 13, 5. In Io Ev. tr. 38, 10.
58
51
De civ. Dei 13. 8. De civ. Dei 13, 11, 1.
59
52
De civ. Dei 13, 11, 1. Usp. Confess. 11, 28, 37.
60
* Isto. De civ. Dei 13, 11, 2.
61
34
Confess. knjiga X I . De corrept. et gr. 12, 30.
62
55
De civ. Dei 13, 11, 1. De civ. Dei 22, 30, 3.
XLVI UVOD UVOD XLVII

70
teolog utvrđuje da tijelo prvog čovjeka nije bilo duhovno, kakvo će biti tijelo blaže- drvo spoznaje dobra i zla - kao iskustvo prekršaja zapovijedi« . Ovdje skraćeni
71
nika poslije uskrsnuća, niti smrtno, kakvo je naše nakon grijeha. Kakvo je dakle augustinovski opis čini se da je jeka Ambrozijeva .
bilo? Odgovara: bilo je »animalno« (1 Kor 15, 44), »zemljano« (1 Kor 15, 47), tijelo Z a primijetiti je Augustinova uravnoteženost koja ne rastvara povijest u alego­
12
kojemu je »trebalo jela i pića kako ne bi trpjelo glad i žeđ i bijaše od nužnosti smrti riju niti isključuje alegoriju kako bi obranila samo povijest: u De Gen. ad litt. , kao
73
zaštićeno i održavano u cvatu mladosti ne potpunom i nerazorivom besmrtnošću, i ovdje, primjenjuje načela koja je izložio u De doctr. christ. . Iznovice uzima srednji
nego drvetom života« . 63
put između manihejskog literalizma i aleksandrijskog alegorizma. Iako Augustin ne
Slijedom svoga veritatis medium dokazuje protiv pelagijevskog tumačenja da je misli na pripovijedanje iz Postanka kao na književni rod.
čovjek prije grijeha i bez grijeha mogao ne umrijeti, nego prijeći, bez smrti, od
uvjetovane besmrtnosti u apsolutnu, prijeći dakle iz stanja »žive duše« u stanje »duha 2. Non posse non mori. Osiguravši stanje tijela prije grijeha, Augustin nije mo­
64
životvornog« (1 Kor 15, 45) . Dakle tijelo prvog čovjeka bilo je smrtno, ali je moglo rao uložiti mnogo truda da dokaže stanje koje je uslijedilo poslije grijeha. Ono,
ne umrijeti; ne bi bilo ono koje mora umrijeti da čovjek nije sagriješio. Smrt bijaše veoma jednostavno kao egzistencijalna činjenica, zadavalo je i zadaje velike proble­
kazna za onaj grijeh. Kako sam gore kazao. Ova je teza bila protiv pelagijevaca, me. Ne samo da se shvati smrt u kolopletima vremena, nego i one mnogo dublje,
koje ovdje ima pred sobom, ali tako da ne ponavlja argumentaciju koju je razvio u da se naime shvati smrt kao učinak grijeha kao i trajnost smrti nakon oproštenog
65
De pecc. mer. et rem. grijeha: dva problema koje Augustin vidi i s njima se suočava, jednog neizravno i
Ovdje je sav obuzet duhovnom interpretacijom kojom su »neki« tumačili stanje gotovo neprimjetno, drugog otvoreno i u dubinu; jedan i drugi javljaju se u pelagijev-
čovjeka prije grijeha. N a koga izravno smjera, nije lako utvrditi. Mislilo se na Filona, skoj kontroverziji, dok ovdje, u De civitate Dei, na njih samo ukazuje.
Origena, Ambrozija. On sam u De Gen. adv. Man. zastupao je manje-više ovaj Počinjući od prvog, s kojim se izravno suočava, upućuje na prvo djelo koje je
74
66
smjer i zna se zašto , ali u De Gen. ad litt. zauzeo je jasan stav. Spominje tri općenita napisao o pelagijevskom pitanju i iz toga sažimlje dvostruki odgovor: » ( U onom
mišljenja: jedno koje raj zemaljski tumači u doslovnom smislu (ili povijesnom), drugo djelu) je rečeno kako je iskustvo odvajanja duše i tijela zadržano zbog toga (iako je
koje ga tumači u duhovnom smislu (ili alegorijskom), i treće koje slijedi »sad doslov­ okov krivnje već skinut) što ako bi odmah nakon sakramenta ponovnog rođenja
ne?, sad duhovno« tumačenje; pa zaključuje: »kratko govoreći, meni se sviđa treće uslijedila besmrtnost tijela, oslabila bi sama vjera, jer vjera je samo onda vjera kad
67
mišljenje« , koje on slijedi u navedenom djelu i ovdje u De civitate Dei. 75
se u nadi očekuje ono što se u stvari još ne vidi« . Glede drugog: » U zrelijoj dobi,
Augustinu je bilo stalo osigurati povijesnu istinu o stanju čovjekovu prije grijeha, snagom i borbom vjere trebalo je svladati čak i strah od smrti, što je najbolje opri-
tj. o stanju njegova tijela, koje nije bilo duhovno poput tijela uskrsnulih, niti propad- mjereno u životu svetih mučenika. A takva borba ne bi urodila nikakvom pobjedom
ljivo kao naše poslije grijeha: bijaše naime to tijelo »animalno« ali s mogućnošću da i nikakvom slavom (jer ne bi moglo ni biti nikakva sukoba) kad sveci nakon kupelji
76
ne umre. Čini to ne samo pozivajući se na značenje pripovijedanja knjige Postanka, novoga rođenja ne bi više mogli pretrpjeti tjelesnu smrt« . Zaključak je: »tada je
77
nego nadasve oslanjajući se na svetog Pavla, koji glede uskrsnuća, utvrđuje poredbu postignuta smrt grijehom, sada se zadobiva pravednost umiranjem« .
između prvog i drugog Adama, prvi je »živa duša«, drugi »duh životvorni«; prvi Prvi je problem više filozofski. Augustin, sa svrhom da razloži teologiju smrti,
»zemaljski«, drugi »nebeski«: zato nije prije ono što je duhovno, nego ono što je ne govori o njoj izravno, iako je ne zapostavlja. N a tom su problemu inzistirali
68
animalno (1 Kor 15, 45-46) . Odbacuje zaradi toga kao »nerazborito« mišljenje onih pelagijevci zastupajući da grijeh, bilo koji grijeh, ne može izopačiti narav tako da bi
koji u Post 2, 7 - I udahne mu Bog u nosnice dah života i tako posta čovjek živa ona izgubila što joj je vlastito. Iz toga su zaključivali da bi Adam, griješio on ili ne
duša - vide ne ulijevanje duše nego izlijevanje Duha Svetoga. Argumentacija Augu- griješio, bio umro. Nastajao je težak problem razlikovanja između naravi i milosti.
69
stinova je dugačka i raščlanjena . Z a taj problem, koji Augustin ima pred sobom iako o njem nadugačko ne ras­
78
Ovo uporno nastojanje oko doslovnog ili povijesnog tumačenja Postanka ne pravlja, upućuje na ono što je drugdje napisao . Ovdje ću donijeti načelo koje spo­
ukida mogućnost dati onom tumačenju alegorijsko značenje. Tako dvije žene Abra- minje Pelagiju na početku kontroverzije, načelo kojim autor De natura et gratia uka­
hamove, Agara i Sara, te dva sina koje su one rodile ne prestaju biti povijesni zato zuje na poglavito teološki aspekt pitanja. Piše: »Brate, dobro je da se sjetiš da si
što u njima Apostol vidi prikazana dva Zavjeta, niti stijena iz koje Mojsije čini da kršćanin... Vjerujmo (prije svega) u božanska Pisma koja kažu da je ljudska narav
79
poteče voda prestaje biti stijena jer i sam Augustin u njoj vidi Krista (1 Kor 10, 4). bila izopačena grijehom, a potom istražujmo kako se to moglo dogoditi« . Ova teo­
80
Stoga zaključuje da »nitko ne brani shvaćati raj kao život blaženika, a njegove četiri loška perspektiva dovodi ga - i to ne samo ovdje - da govori o naravi više u
rijeke kao četiri kreposti..., stabla njegova kao sve korisne nauke, a plodove stabala
kao običaje pobožnika; stablo života - samu majku svih dobara - kao mudrost, a

De civ. Dei 13, 21.


Usp. S V . A M B R O Z I J E , De paradiso 1, 6 - 3 , 14.
Usp. De Gen ad litt. 8, 1, 1 - 6, 12.
63
De civ. Dei 13, 23, 1. Usp. De doctr. christ. 3, U , 17 s.
64
De civ. Dei 13, 23, 2. Usp. De pecc. mer. et rem. 2, 31, 50-51.
65
De pecc. mer. et rem. 1, 2, 2 - 9, 9; Usp. Opći uvod u Narav i milost, N B A X V I I / 1 , str. L X I ss. i De civ. Dei 13, 4.
Posebni uvod u ovo djelo, isto, str. 6. Isto.
66
Usp. De Gen ad litt. 8, 2, 5. Isto.
67
De Gen. ad litt. 8, 1, 1. Usp. Opći uvod u Narav i milost, N B A X V I I / 1 , str. C L X X V I I - C X C V I I .
68
Usp. De civ. Dei 13, 23, 1-3. De nat. et grat. 20, 22; usp. odnosni Opći uvod, str. X X I I - X X I I I .
69
Usp. De civ. Dei 13, 24, 1-6. Usp. Retract. 1, 15, 6.
XLVIII UVOD
UVOD XLIX

povijesnom negoli u ontološkom smislu: »Tjelesna smrt - piše - nije nam nametnuta Odgovor na drugu poteškoću traži u specifičnoj težini koja svako tijelo nosi na
81
zakonom naravi, jer njime Bog nije stvorio čovjeku nikakve smrti« . Ovdje »narav« 93
svoje mjesto , u svijet »koji lebdi u praznini«, prema nauku onih filozofa da niži
naznačuje ljudsku narav u povijesnoj kondiciji u kojoj je čovjek stvoren. A l i to ne bogovi žive blaženo sa svojim tjelesima . 94

znači da Augustin ne razlikuje između naravi i milosti, između povijesnog i ontolo­


82
Ovi argumenti ne služe da dokažu kršćansku vjeru nego da dokažu da su argu­
škog reda. Baš ovdje veli da je čovjek imao moć ne umrijeti mirabili Dei grada . A
menti koji tu vjeru pobijaju neosnovani. Pa zaključuje: »Dakle, ako se ti filozofi
i drugdje ne manje izričito: prvi čovjek je smrtan conditione corporis animalis, bes­
83
neće usuditi (kao što i mislim, da neće) pretpostaviti tim najblaženijim bogovima
mrtan međutim beneficio Conditoris . To su u osnovici problemi s kojima se Augu­
opskrbljenim vječitim tijelima same ljudske duše, - zašto im se onda čini besmislenim
stin suočava i rješava ih - osim onih koje smo gore spomenuli - glede tako jedno­
što kršćanska vjera naučava, kako i prvi ljudi bijahu tako stvoreni te, da nisu bili
stavne činjenice, jednostavne zato jer je očita, kao što je neizbježnost smrti, non
zgriješili, nikakvom se smrću ne bi rastajali od svojih tijela, nego bi kao zasluženu
posse non mori. Nisu međutim manji niti lakši problemi koji se javljaju za treće
nagradu za poslušnost bili obdareni besmrtnošću, pa s tim tijelima vječno živjeli;
razdoblje povijesti spasenja kada će nastupiti non posse mori.
dapače, sveti će pri uskrsnuću imati takva tijela, ona ista u kojima su se ovdje mučili,
tako da u njihovoj puti neće biti nikakva raspada ni tegobe, dok se njihovu blažen­
3) Non posse mori. Ovaj puta poteškoće nisu potjecale samo iz unutarnje strane stvu neće moći dogoditi nikakav bol i l i nesretnost« . 95

Crkve, nego također, i to osobito, sa strane filozofa koji su izvan. Prve su se ticale Nakon što je predložio i obranio stanje čovjekovo u smrti na temelju teologije,
naravi duhovnog tijela, a druge činjenice da tijelo može biti smješteno na nebesa. filozofije i kršćanske mistike - a izlaganje i obrana su imali za cilj pojasniti: 1) podri­
Augustin odgovara ne jedne i na druge. jetlo i narav smrti, kao i pobjedu nad smrću; 2) misterioznu stvarnost života kao hod
Glede uskrsnulog tijela on, slijedeći svetog Pavla, zastupa da će biti duhovno, u smrt; 3) čovjekovu dobru uporabu i jednog takvog zla kao što je smrt - , a riječ je
ali zastupa također da neće biti duh, nego tijelo; duhovno tijelo, da, a duh ne. Piše: o širokom i ne laganom nauku, Augustin nije dovršio mučan posao da opiše podrije­
»Tijelo podložno duhu smatra se duhovnim. Sigurno neće biti pretvoreno u duha, tlo dviju država. Jedno drugo zlo, ponad smrti, uznemiruje život čovjekov na zemlji
kako neki misle tumačeći ovu rečenicu: Sije se tijelo animalno, uskrsnut će tijelo a u korijenu je podjele ljudi na dva grada; a to su ujedno najdramatičniji aspekti
duhovno (1 Kor 15, 44). Bit će međutim podvrgnuto duhu u najvišoj i čudesnoj čovječanske povijesti: nered strasti. Nije ga mogao ignorirati. Tom neredu posvećuje
84
pripravnosti na posluh« . Kako misle neki. Koji? Čini se da treba misliti na Origena, čitavu jednu knjigu, X I V . A ja slijedeće V I I . poglavlje ovog uvoda.
na primjer, njegovo djelo De principiis 2, 2, 3. 10, 3 i drugdje. A l i možda pažljiviji
studij može pokazati da se radi o ne baš značajnim nijansama. Na svaki način Augu­
8
stin pojašnjava i često ponavlja ovu razliku u propovijedanju narodu i u katehezi \
On je teolog koji ne želi prepustiti sumnji jednu tako fundamentalnu temu vjere
86
kakva je uskrsnuće . Zato će u posljednjoj knjizi De civitate Dei snažno kazati: Caro
81
spiritualis, tamen caro, non spiritus , a u Retraktacijama će pojasniti izraz »nebesko SEDMO POGLAVLJE
tijelo« ovim riječima: »Ne smije ga se uzimati tako da se vjeruje da nema supstanciju
tijela« .88 STRASTI
A l i narav uskrsnulih tjelesa, koja iako imaju duhovnu kakvoću uvijek su tjelesa,
trebalo je braniti protiv poganskih filozofa koji su zastupali da »tjelesa ne mogu biti 1. Zašto knjiga o strastima
89 90
vjekovječna« i da »naravna težina njih pritišće uz zemlju i u nju ih vraća« .
Z a odgovor na prvu poteškoću poslužio se samim naukom onih filozofa o naravi Treba malo šire protumačiti ono što je naznačeno maločas na kraju prethodnog
u svijetu koji, prema njima, »jest najveći živi stvor, najblaženiji i vječan. Njegova poglavlja. Tri su temeljna razloga bila za to: 1) predložiti i obraniti kršćansku antro­
duša posjeduje savršenu sretnost mudrosti i nikada ne napušta vlastito tijelo (koje pologiju protiv manihejaca, pelagijevaca, poganskih filozofa, spominju l i se oni ili ne
opet vječno ima život od nje), te iako nije jednostavno nego je sastavljeno od tolikih nije važno; 2) odrediti razlog neprestane drame ljudske povijesti: neuredne strasti,
i velikih tijela, ono samu dušu ne može ni izmotriti ni usporiti« . Razumije se, ovo 91
posebice oholost; 3) pojasniti središnju intuiciju cijelog djela: dvije su ljubavi uteme­
92
je argument ad hominem: Augustin nije nikad prionuo uz ovo mišljenje . ljile dvije države.
Bilo je toga dosta. A zadatak nije bio lagan. Kršćanska antropologija strasti nije
81
De civ. Dei 13, 15.
uopće jednostavna, jer nije samo zemaljska; štoviše trodimenzionalna je: prije grijeha
82
De civ. Dei 13, 20. Adamova, poslije grijeha, poslije uskrsnuća; koliko je trajala prva ne zna se, znade
83
De Gen ad litt. 6, 25, 36. se međutim da je druga svevremenska, treća vječna. O sve tri valjalo je dati objašnje­
84
De civ. Dei 13, 20. . „ , . 1
85
i i ; c

Usp. De ago. christ. 32, 34; Serm. 362, 7: Carnis autem resurrectionem habemus in regula fidei; Serm. nje. Augustin je sebi postavio zadatak da ga dade .
242, 11: Non ideo dicta sunt spiritualia, quia erunt spiritus, non corpora; itd.
86
Serm. 361, 2: Sublata itaque fide resurrectionis, omnis interdicit doctrina chrishana.
87
De civ. Dei 22, 21. 93
Usp. o ovome i Confess. 13, 9, 10.
88
Retract. 2, 3. 94
De civ. Dei 13, 19.
89
De civ. Dei 13, 17, 1. 95
Isto.
90
De civ. Dei 13, 18.
91
De civ. Dei 13, 17, 2. 1
92 Usp. Opći uvod u De civitate Dei, K S Zagreb 1982., str. L I X s; Opći uvod u Narav i milost, N B A
Usp. Retract. 1, 11, 4.
XVII/1, str. L X X I I - L X X X I I .
UVOD LI
L UVOD

O doktrinalnom stavu protivnika govorio sam u Prethodnim točkama. Manihejci govor Pisma? Z a Novi zavjet to je grčki: latinski, u prijevodu, treba se prilagoditi
su pribjegavali rješenju o dvama principima i izjavljivali da je tijelo zli princip: rod grčkom. Augustin postavlja načelo i prilagođava mu se, iako u raznolikosti kodeksa
tmina. Pelagijevci na suprotnoj strani zastupali su da su strasti svih vrsta, pa i one nalazi ne malih poteškoća. Z a Stari zavjet stvari se mijenjaju: prijevodi su različiti,
očito neuredne, u prirodi čovjeka; odbacivali su međutim pojam pale naravi i , time, iako je između njih Crkva izabrala onaj iz L X X , koji su mnogi, Augustin među
razlikovanje čovjekova stanja prije i poslije grijeha. A filozofi su zastupali širok i njima, smatrali nadahnutim. U z taj međutim uspoređuje latinski prijevod. Ne osjeća
11

dubok nauk o strastima koji Augustin djelomično prihvaća; ali ne zanemaruje primi­ mnogo potrebu za hebrejskim tekstom . O tom će se predmetu nadugačko govoriti
jetiti da, iako nisu glupi kao manihejci (non quidem platonici sicut manichaei desi- u uvodu u De doctrina christiana. Možemo dakle ići dalje i kazati da Augustin doka­
piunt) da preziru tijela kao proizvod naravi zla, ipak su glede strasti na istoj liniji; zuje iz Pisama, protiv nekih kršćanskih tumača (Origena?), da »privrženost, ljubav
12
2
pripisuju naime podrijetlo poroka naravi tijela . Možda neće biti beskorisno zausta­ i dobrohotnost« (dilectio, amor et caritas) žele kazati istu stvar . Nije ovdje moguće
13
viti se na načinu kako autor De civitate Dei razumijeva i prenosi njihovo mišljenje. slijediti njegov napor kako bi pregledao tekst Pisma i uskladio latinski s grčkim.
Prijeđimo na pitanje temelja, koje je doista temeljno.
2) B i l i su u pitanju platonici svojim mišljenjem o ljudskoj naravi, uvelike iskriv­
2. Nauk o strastima i antička filozofija ljenim u odnosu na zdravu filozofiju i kršćansku misao. Mišljenje je bilo: ljudske
strasti vuku svoje podrijetlo iz tijela. Augustin je odmah naslutio dvostruku lažnost
O tome je govorio u devetoj knjizi glede strasti demona, koje su poganski filo­ toga mišljenja, onu sadržanu u samoj tvrdnji i drugu koja je služila kao pozadina.
zofi predstavljali kao posrednike, i tu je zaključio da su stoici, suprotstavljajući se Nije istina da sve strasti potječu iz tijela: »U zabludi su oni koji drže da sva zla duše
14 15
3
platonicima i aristotelicima, propitkivali više riječi negoli sadržaj . Ovdje dolazi do proizlaze iz tijela« . Donosi svjedočanstvo Vergilijevo i zaključuje: »ne djeluje
4
istog zaključka . A l i sada je pitanje uzeto iz daljega i više u dubinu. Dva su pitanja: samo put tako na dušu da želi, boji se, veseli se i tuguje, nego se može ona sama
16
jedno pitanje govora drugo temelja. Pitanje govora sa svoje strane jest dvostruko: od sebe uzbuditi takvim čuvstvima« .
način kako u latinski prenijeti grčki termin, posebice termin rtoor), te kako uskladiti A , da bi dotakao važnije pitanje, nije istina da odnose između tijela i duše treba
filozofski govor s biblijskim i kršćanskim. Oba su pitanja važna, ali naročito drugo. misliti u srazmjeru s onima koji postoje između zatvora i zatvorenika. Ovaj nauk,
1) O prvom kaže: »...o onim gibanjima duše, koja Grci nazivaju Jtaur], (trpnje), koji niječe duboko jedinstvo ljudske naravi, supstancijalno jedinstvo, nije kršćanski.
17
dok to neki naši poput Cicerona nazivaju pometnjama, drugi ih zovu stanjima ili Augustin to govori i ponavlja mnogo puta . A k o Pismo govori o propadljivu tijelu
čuvstvima, neki opet - poput Apuleja, trpnostima (passiones), što je bliže grčkom koje pritišće dušu (Mudr 9, 15), valja staviti naglasak na pridjev propadljiv. Ne dakle
5
značenju« . Z a posljednju od temeljnih strasti primjećuje da je Ciceron naziva »ne­ tijelo, nego propadljivo tijelo pritišće dušu. Dakle to stanje nije uzrok nego kazna
moć«, Virgilije »bol«, a on daje prednost nazivu tuga, jer ime ne prejudicira znače­ grijeha. Evo augustinovskog izuzetno izričitog teksta: »Naša vjera ima drukčiji nauk.
nje; naime »nemoć« ili »bol« redovno se pridaju tjelesnim strastima , dok strasti 6
Naime pokvarenost tijela, koja opterećuje dušu, jest kazna, a ne uzrok prvoga grije­
7
zahvaćaju i dušu, a tuga »pripada duši a ne tijelu« . Vrijedi ovdje druga Augustinova ha«. Pa inzistira: »Nije propadljivo tijelo učinilo dušu grješnom, nego je grješna duša
18
opaska da riječ libido »koja se češće uzima u svezi sa spolnom sferom, općenito učinila tijelo propadljivim« .
8
označuje svaku pohlepu ili požudu« .
Nepotrebno je govoriti da pozornost na ove pojedinosti razotkriva antiknog go­
vornika koji dobro poznaje težinu riječi i rabi ih u što pravijem značenju tako da ne 3. Za ispravno poimanje strasti
stvara, kad to nije nužno, neologizme. K a d to nije nužno, valja u vezi s tim zapaziti
9
bilješku koju dodaje uporabi riječi bit i opasku kojom rabi riječ salvatore: »Ovi Za ispravno poimanje strasti, koje je istodobno kršćansko i racionalno, valja
termini, salvare i salvatore, ne bijahu latinski prije nego se pojavio Spasitelj; kad on imati pred sobom tri temeljne istine, i to: 1) svođenje svih kreposti (pa onda i svih
dođe Latinima, učini latinskima i ove riječi« . 10
poroka) na ljubav; 2) uvjerenje da grijeh predstavlja servitus slobodne volje; 3) raz­
Glede govora tu je drugo pitanje, pitanje biblijskog govora kojemu se kršćanin likovanje stanja čovjekova prije grijeha i poslije prvog grijeha.
treba prilagoditi: tko misli na nov način treba govoriti na nov način. Augustin je bio
sav zauzet time da stvori prvi i da iskuje drugi. Pustimo pitanje novog načina mišlje­ 1) Sve se svodi na ljubav. To je Augustinu svojstveno i često se kod njega susre­
nja koji uključuje široku panoramu kršćanske filozofije i teologije. Biblijski govor će. Ovo svođenje naviješta već u prvim svojim djelima kada svodi na ljubav četiri
sadržavao je puno poteškoća, težih za Stari, manjih za Novi zavjet. Koji je istinski stožerne kreposti: »... umjerenost je ljubav koja se cjelovita daje ljubljenom; jakost
je ljubav koja sve podnosi lakoćom baš zato jer ljubi; pravednost je ljubav koja služi

2
De civ. Dei 14, 5.
3
Usp. De civ. Dei 9, 4, 1. 11
Usp. De civ. Dei 18, 43.
4
Usp. De civ. Dei 14, 9, 1. 12
De civ. Dei 14, 7, 1-2.
13
5
De civ. Dei 9, 4, 1. Iv 21, 15-17.
14
6
Usp. De civ. Dei 14, 7, 2. 8, 1. De civ. Dei 14, 3, 1.
15
7
De civ. Dei 14, 15, 2. Usp. Aen. 6, 719 ss.
16
8
Isto. De civ. Dei 14, 5.
17
9
Usp. De mor. Eccl. cath. 2, 2, 2. Usp. Opći uvod u De civitate Dei, K S Zagreb 1982, str. C X V I .
18
10
Serm. 299, 6. De civ. Dei 14, 3, 2.
LII UVOD UVOD LIII

samo ljubljenomu, pa zato na ispravan način uređuje ostalo; mudrost je ljubav koja razumijevanje ove opozicije treba slijediti hiponskog biskupa u širokom, iako frag­
znade razlikovati ono što koristi od onoga što šteti« . 19
mentarnom, izlaganju o naravi koja je vlastita ovim dvjema ljubavima, koje su, onda,
O d ovog temeljnog načela Augustin izvodi sve posljedice, prenoseći na pojam kako je rečeno, dva različita stava koje čovjek zauzima prema drugima.
20
ljubavi, uredne i neuredne, sve ljudsko djelovanje, bilo kreposti bilo strasti . Iz Privatna ljubav - ime dolazi od oskudice (privatio) uživanja zajedničkog dobra,
dvostruke ljubavi, prema sebi ili prema Bogu, rađaju se privatna ili društvena ljubav, od koje oskudice trpi onaj koji takvu ljubav posjeduje - , napušta ono što pripada
čovjek koji živi po tijelu i l i čovjek koji živi po duhu, zemaljska država ili Božja svima kako bi slijedio pojedinačna dobra, koja posjeduje i l i želi kao vlastita, tj. is­
država . 21
ključujući druge. N a takav se način osamljuje, odvaja se, zatvara se u sebe te otvara
Ovaj nauk on temelji na biblijskom nauku dvaju putova, puta dobra i puta zla, prolaz svim porocima - oholosti, škrtosti, pohlepi - koji su u temelju one države
puta života i puta smrti. Nije to dakle metafizički dualizam poput onog manihejskog koja za obilježje ima pomutnju i neslogu: neslogu ne u samoj sebi, jer bez nekog
i . djelomice, onog platoničkog, niti institucionalni dualizam kako će misliti Kalvin, mira ne bi mogla opstojati, nego neslogu sa svima drugima. Ne time što se ljubeći
niti institucionalni dualizam kao da bi za Augustina Država bila bezvrijednost, nego ova dobra ljubi zlo, nego se zlo ljubi dobro. Dakle »onaj koji izopačeno ljubi neko
25
je to etički i eshatološki dualizam koji svoj temelj ima u božanskoj providnosti i u dobro, pa i ako ga stekne, postaje zao u dobru, i bijedan, lišen onog boljeg« .
ljudskoj slobodi. Augustin je pošao od Evanđelja i od otačke tradicije, počevši od Z a dokaz ovog načela Augustin navodi primjere koji se prostiru po svem biblij­
nepoznatog autora spisa Didache. Njegova je zasluga što je stavio naglasak ne više skom obzorju, od anđela do prvog čovjeka, pa do svih ljudi. Gdjegod je bio i l i jest
na individualni aspekt nego na društveni, svodeći dva puta na dvije države, dvije neki zao čin - i l i , da upotrijebimo crkvenu riječ, grijeh - , dogodilo se i l i je sada na
države na dvije ljubavi, dvije ljubavi na dva pola privlačnosti - koje, određene da djelu sagibanje slobodne volje od društvenog na privatno. Znakovito je što kaže
budu intimno sjedinjeni, ljudska ludost i zloća čine oprečnima: Boga i čovjeka - , dva glede anđela: »I dok jedni postojano ustrajavaju u svima zajedničkom dobru, koje je
pola na dva stava duha (društveni i privatni), dva stava, pavlovski, na dva čovjeka, njima sam Bog, u njegovoj vječnosti, istini i ljubavi, drugi radije uživaju u vlastitoj
Adama i Krista. moći (kao da su sami sebi svoje dobro) i otpavši od višnjeg dobra - koje usrećuje i
K a d bi mi bilo moguće pojasniti ove prijelaze, mogao bih kazati da sam uspio svima je zajedničko - na ono koje je samo njihovo; i budući da odabraše oholost
dati neku ideju o djelu koje je, napisano u jednom tragičnom času povijesti, dalo uznositosti mjesto najuzvišenije vječnosti, ispraznu domišljatost mjesto najpouzdanije
povijesti novu interpretaciju, onu kršćansku. istine i strast rascjepkanosti mjesto nedjeljive ljubavi, postali su oholi, himbeni, za­
26
vidni« . Ljubav u stranu. Narav privatne ljubavi upravo je to: okrenuti se djelomič­
a) Dvije države. Ton je različit, iako je stvarnost ista. Naglasak nije više na nom dobru kao isključivom dobru i napustiti zajedničko dobro koje u punom smislu
individualnom nego na komunitarnom. Postojano nastojanje kretat će se odsada oko jest samo univerzalno i vječno dobro, jer samo ono može biti zajedničko svima i
tema društvenosti, ontološkog i zamjeničkog načela čovjeka, pravde, mira; nadasve svakome, i može sačinjavati za sve i za svakoga snagu zajedništva i objekt sreće.
oko ljubavi, koja je po svojoj naravi moć koja spaja i objedinjuje, ali i , u nekim Ovo dobro, koje privatna ljubav napušta, društvena ljubav traži dajući prednost
>

uvjetima, moć koja razbija i razara. To su teme koje se javljaju od početka do kraja zajedničkom dobru pred vlastitim, želi to dobro posjedovati, radosna da ga može
u Augustinovu djelu. Spomenut ću samo jednu misao: za Augustina nitko nije dru- uživati i radosna da ga drugi uživaju, jer je to takvo dobro koje se ne smanjuje nego
22
štveniji po naravi, niti manje društven po poroku kao čovjek . Suprotnost između raste rastom onih koji ga posjeduju i na njem se naslađuju. Upravo na osnovi dru­
»naravi« i »poroka« stvara suprotnost između dviju država. štvene ljubavi Augustin definira De civitate Dei . 27

Zadnja opaska: puno otkrivanje društvene ljubavi vrijedi ne samo za susret čo­
b) Dvije ljubavi. D a Augustin svodi sve strasti čovjekove na ljubav i sve kreposti vjeka s Bogom, nego i za susret čovjeka s čovjekom. Niti jedan mrvičak čovječanstva
na urednu ljubav suviše je poznato da ovdje ponovo spominjem, kao što je nepo­ se ne gubi kad je ljubav potpuno društvena i savršena, jer onda - ali samo onda -
trebno prisjećati na slavne riječi iz knjige koju komentiramo: »Dvije ljubavi zasno- ona čini veliko čudo da svima bude zajedničko što dobra imaju pojedinci stežući u
23
vale su dvije države...« . jedinstvo, bez mogućih podjela, trostruki objekt ljubavi: Boga, nas same, druge (i
28
ne samo ljude nego i anđele) .
c) Društvena i privatna ljubav. Neće biti zacijelo beskorisno podsjetiti koliko To će se ostvariti samo u Božjoj državi kad će biti puna identičnost - koja je
Augustin inzistira na društvenoj i na privatnoj ljubavi. Evo njegovih riječi napisanih ovdje na zemlji bila ideal za kojim se uvijek težilo ali nikad postiglo niti je ikad
kada je već mislio na De civitate Dei i nagovještavao ga: »Dvije ljubavi, od kojih... dostiživ - između pobjede i istine, dostojanstva i svetosti, mira i sreće, života i vječ­
29
jedna društvena a druga privatna, utemeljile su i razlučile u ljudskom rodu dvije nosti
24
države... onu pravednika i onu opakih« . Dakle društvena ljubav u temelju je Božje U onoj državi ljubav će biti potpuno društvena i čovjek potpuno on sam: on sam
30
države; druga, ona koja se ovoj suprotstavlja, utemeljena je na privatnoj ljubavi. Z a u bivovanju, spoznaji, ljubavi . Z a Augustina samo Krist, utemeljitelj i kralj Božje
države, jest puno objašnjenje čovjeka i njegove povijesti.

19
De mor. Eccl. cath. 1, 15, 25. 25
De civ. Dei 12, 8.
2 0
Usp. Opći uvod u Milost i sloboda, NBA X X , II, 4. 26
De civ. Dei 12, 1, 2.
21
Usp. Opći uvod u De civitate Dei, KS Zagreb 1982., str. LXVI 2 7
Usp. De civ. Dei 19, 13.
22
De civ. Dei 12, 28, 1. 2 8
Usp. In Io Ev. tr. 67, 2.
23
De civ. Dei 14, 28. 2 9
Usp. De civ. Dei 2, 29, 2.
24
De Gen ad litt. 11, 15, 20. 3 0
Usp. De civ. Dei 11, 28.
LIV UVOD

2) Ropstvo slobodne volje. Vraćajući se na analizu pojma »strasti«, možemo


zaključiti da one, i to one neuredne, nisu drugo doli neuredna ljubav po kojoj je
čovjek neposlušan samom sebi, nakon što je on sam bio neposlušan Bogu. Kako je
završila slobodna volja nakon prve neposlušnosti čovjekove? Iako tvrdi i brani slo­
31
bodu protiv svih oblika determinizma , Augustin, slijedeći pouku Pisma i nadasve
svetog Pavla, vidi u grijehu izvor slabosti koji zasužnjuje slobodnu volju, čini je ne­
moćnom da sama vrši dobro. Iskusio je to osobno , nalazi to jasno izraženo u Pi­32
UVOD U KNJIGE XV-XVIII
33 34 35
smu , odlučno to tvrdi u pelagijevskoj polemici , to potvrđuje u De civitate Dei .
Grijeh je prouzrokovao u čovjeku neznanje, sumnje, nesigurnosti koje su mu potam- 1. Poredba između trećeg i četvrtog dijela
njele um; a osim toga slabost i strah koji su mu onemoćali volju. A tim zlima čovjek
nije u stanju vidjeti i ljubiti istinito Dobro, iako je to njegovo istinito i jedino dobro. U trećem dijelu De civitate Dei (knjige X I - X I V ) , kako je kazano, augustinovsko
Odatle nered, odatle zarobljenost kojom um vidi dobro ondje gdje ga nema ili izlaganje promatra poglavito kategorijalne uvjete dviju država prema transcendenciji
je to dobro samo djelomično, pa je volja privučena lažnim dobrima; a i onda kad prije nego što započne izlaganjem događaja hic et nunc. Izlaganje je to koje se odnosi
36
vidi istinito dobro, ne uspijeva u njem kušati slatkoću i težiti da ga postigne . na metahistoriju. Tiče se dakle stvarateljskog Božjeg čina ponad svake dimenzije
prostora i vremena, metahistorijskog oblikovanja dviju država u vjernim i odmetnu-
3. Prije i poslije grijeha. Strasti, kao ljudski izrazi, postojale su i prije grijeha, lim anđelima. Stoga se neprestano vraća na pobijanje filozofskih teorija koje su za­
ali su bile podložne mirnom vladalaštvu razuma. Osjetilni užici nisu smetali niti umu stupale da početak stvari i događaja ne zna za preddogađajnost, tj. za nešto izvan
niti volji, koji su bez teškoća težili za postignućem najvišeg Dobra podlažući se nje­ prostora i vremena. U stvarateljskom Božjem činu, prema Augustinu, postoji ima­
37
govim zakonima. Grijeh, kako je rečeno, razbio je ovu ravnotežu . O n je unio ne­ nentan providnosni plan koji raspolaže i vodi stvari i ljudska događanja prema cilju
38
znanje i nemoć sa svim zlima koja prate ljudski život . i koji prosuđuje i odlučuje jeli cilj postignut ili nije. Dakle već u providnosnom planu
Z a puno razumijevanje ovog dvostrukog stanja čovjekova suočena sa strastima, Božjemu oblikuju se, uvijek u metahistoriji, dvije države. Očito da ovo dokazivanje
prije i poslije grijeha, Augustin proteže svoje razmišljanje na poslije smrti, na us­ udara na manihejski dualizam, na determinizam i na fatalizam ostalih filozofskih
krsnuće, kada će čovjek konačno, s one strane non posse mori, moći uživati punu škola.
slobodu od neurednih strasti i »hvaliti mudrost i dobrotu Boga koji je stvorio što nije U ovom četvrtom dijelu (knjige X V - X V I I I ) Augustinovo izlaganje preuzima
39
bilo i oslobodio od propadljivosti što je stvorio« . zadaću da unese u povijest, kroz imanenciju i serijom događaja, bezgranični sadržaj
AGOSTINO TRAPE stvaratelj skog čina i transcendentnog plana Božje providnosti. Čovjeku, ili bolje nje­
(prijevod: Tomislav Zdenko Tenšek) govoj stvarateljskoj duhovnosti i slobodi pa onda i njegovu golemom dostojanstvu,
povjerena je zadaća ostvariti u događajima, u njihovu slijedu, koji se odvija u okvi­
rima prostora i vremena, ono što je bilo uključeno u stvarateljski čin i providnosni
Smrt je spriječila P. Trapea da pregleda i popuni posljednje stranice ovog Uvoda plan Božji.
[u knjige X I - X I V ] . Učinila je to Redakcija rekonstrukcijom teksta iz pripremljenih Ove pretpostavke traže posebnu pozornost za specifično značenje Božje države
bilježaka koje su pronađene među autorovim papirima. A k o ponekad nedostaje svoj­ koje također, u ovom kontekstu, uključuje pretpovijest Crkve i susljedno tome spe­
stveni literarni stil P. Trapea - za što od čitatelja molimo oproštenje - to ne bi cifične zadatke proroštva i proricanja; posebno su pozorne i za ulogu genealogija te
trebala osjetiti misao, iako nepotpuna. etnografskih i etnoloških diferencijacija, za značajke iznimnih osobnosti, za značenje
simbolizma i alegorizma, za poredbu između svete i profane povijesti.
Bibliografska napomena glede posadašnjenja Bibliografije donijet će se u 3. sve-
sku.
2. Država Božja, pretpovijest Crkve, profetizam

Naznake o poimanju Božje države i svijeta, ili bolje o dva naroda, susrećemo
već u knjizi De vera religione, sastavljenoj 391., iako se mimogred spominje također
1
termin država . Izričitije se o dvije države govori u De catechizandis rudibus, imeno­
vane i kao društvo, jedno nepoštenih, drugo izabranih, koje žive od početka ljudskog
31

32
Usp. De civ. Dei 5. roda i idu sve do kraja svijeta. Već u tom djelu, iz g. 400., izričito se nabraja šest
Usp. Confess. 8, 5, 10. 2
33
Usp. R i m 7, 19. razdoblja povijesti čovječanstva , koje se još izričitije nabraja na kraju De civitate
3
34

35
Usp. Opći uvod u Narav i milost, N B A X V I I / 1 , str. C L V I I I ss. Dei .
Usp. De civ. Dei 14, 11, 1.
36
Usp. De spir. et litt. 3, 5.
1
37
Usp. De civ. Dei 14, 15. De vera relig. 26, 48; 27, 50.
2
38
Usp. De civ. Dei 22, 22, 1. De cath. rud. 19, 31; 22, 39.
39 3
De civ Dei 22, 17. De civ. Dei 22, 30, 5.
I, V I UVOD UVOD LVII

Augustin pojam države i l i bolje dviju država nalazi zasvjedočenim u pažljivom i terne značajke plemena, posebni govor, vlastiti teritorij i prilagodbu ekološkim raz­
produbljenom čitanju Svetog pisma, posebice u Psalmima i u Otkrivenju, gdje se ličitostima i raznovrsnim običajima, uredbama i zanimanjima. Augustin o tom govori
često javlja pojam Božje države, kojoj se suprotstavlja društvo odmetnika temeljeno poglavito u X V I . knjizi te ukazuje na fenomene pomutnje govora u Babilonu što
na oholosti, mržnji i nasilju. dovodi do disperzije naroda u različite teritorije, do nomadstva koje je značajka za
D a bismo opravdali ovu terminologiju valja pojasniti pojmove »naroda« i »drža­ narode Bliskog i Srednjeg Istoka, a od čega nije izuzet niti veliki patrijarha Abra-
ve«. Narod označuje množinu pojedinaca koji su zaposjeli neki određeni teritorij, ham, do ukrštavanja ili pak do plemenskih sudara te zauzećem područja i seljenjima.
rabe isti jezik i imaju određene značajke prirodnog ambijenta. Država pojmu naroda I sam opći potop, uspoređen s više i l i manje mitskim tradicijama drugih naroda,
dodaje organizaciju, uredbe i strukture koje garantiraju udruživanje, učestvovanje dovodi Augustina na razmišljanje o prostoru i l i o prostorima u kojima započinje i
sviju u dobrima i dobiti, u političkom uređenju i odnosu prava i dužnosti. U ovom kreće hod dviju država. Zato se njegovo izlaganje ograničuje na događaje, vremena
četvrtom dijelu imamo dakle evoluciju u slijedu događaja (excursus, veli Augustin) i prostore koje mu nuđa čitanje Svetoga pisma i knjiga koje o Pismu ovise.
dviju država od početka čovječanstva do dolaska Kristova.
Augustin ne propušta priliku, pokatkad pribjegavajući interpretacijama koje se
mogu činiti prividnima, da dokaže kako je povijest Božje države u Starom zavjetu 4. Iznimna ličnost
identična pretpovijesti Crkve. Time se opravdava govor o profetizmu koji čini bazu
sadržaja X V I I . knjige. T u nalazimo prilično oduljenu interpretaciju nekih epizoda iz Nije lako utvrditi što prethodi različitim značenjima koja se javljaju u razvijanju
Prve knjige Samuelove, tj. hvalospjev Samuelove majke A n e , apostrofiranje anonim­ četvrtog dijela De civitate Dei. Ipak nam se čini da je govor o genealogijama koje
nog proroka Elija, prijekor nedostojnog svećeničkog upravljanja, Samuelovo žestoko uključuju kronološka brojenja i etnološke diferencijacije usko povezan s raspravama
napadanje Saula koji kao kralj biva odbačen i konačno egzegezu nekih mesijanskih 0 iznimnim ličnostima. Upravo jedna određena osoba u nizu potomaka uzrokuje
psalama. Augustin upozorava i dokazuje da se u tim odlomcima proročki iznosi obrat u tijeku događaja, unosi nova značenja u kontekst događanja. Izuzetna ličnost
povijest religioznog društva, spasenjsko i otkupiteljsko djelo Krista umrla i uskrsnula, nazvana je i plutarhijanskom, jer je baš Plutarh, naročito u djelu Paralelne biografije,
uređenje novog odnosa između Boga i čovjeka koji postaje izvoditelj vlastitog spase­ pripisao neobičnim osobama, koje su prozvane i herojskima, nove perspektive i ori­
nja, navještaj novog svećeništva i novoga izabranog naroda. Dolikuje kazati da pone­ jentacije u evoluciji civilizacije, promociji kulture, razvitku kreativne moći ljudske
kad, čitajući Augustinove interpretacije, ostajemo pomalo perpleksni bogatstvom po­ duhovnosti. U povijesti Božje države sigurno je Abraham izuzetna ličnost koja prima
jašnjenja koja se mogu činiti ne baš opravdanima. povijesne sadržaje kroz religiozne, moralne, civilizacijske izričaje te ih, obogaćene i
Jasnije i očitije je izlaganje pretpovijesti Crkve umrlog i uskrsnulog Krista kao osnažene, prenosi potomstvu. N o , prije nego što naznačimo značajke Abrahamove
posrednika, kada u drugom dijelu X V I I I . knjige donosi egzegezu nekih ulomaka iz ličnosti dolikuje dodati poneku opasku koja nam može pomoći da shvatimo kako je
Proroka. Nekoliko paragrafa prije nego što je započeo s ovom egzegezom, Augustin Augustin, poput drugih kršćanskih autora, bio osjetljiv za poruku čuvenog filozofa i
je, oslanjajući se na autoritet čuvenog Flacijana, posegnuo za slavnim akrostihovima biografa iz Heroneje. U propitkivanju genealogija, kako nam ih pruža knjiga Postan­
koji se pripisuju Eritrejskoj Sibili i l i Kumani, kako neki kažu, te je u jedan jedin­ ka, kad Augustin navodi poneka imena, čini se da upozorava da je Providnost koja
stveni kontekst utkao neke ulomke Laktancijeve Divinae Institutiones. Pa ipak niti vodi povijest povjerila onim osobama zadaću da dadu nov pravac tijeku događanja.
jedan od ovih tekstova ne smjera izravno na pretpovijest Crkve, već na trpećeg K r i ­ Takav je slučaj s Nebrotom, i l i Nimrodom kako se običava danas čitati, potomkom
sta i na eshatološki sud svijeta. Hamovim, i s Eberom, potomkom Šemovim. Augustin daje naslutiti da se Nebrot,
prozvan velmožom na zemlji i valjanim lovcem voljom Gospodinovom (protiv G o ­
spodina, tvrdi Augustin) treba spomenuti zato što je u povijest civilizacije unio oružje
3. Uloga genealogija i etnologije 4
prikladno za napad, okupaciju, pokoravanje, upravo ono što čini Nebrot . Pažljivije
Augustin spominje Ebera, praoca Hebreja, jer je on, unatoč tome što je bio peti u
Uloga genealogija i etnografskih te etnoloških diferencijacija ima za cilj naznačiti potomstvu Šemovu, spomenut na početku genealogije kao da se time želi reći da je
granice i veličine događaja prema vremenu i prostoru. Već kod Hekateja Miletskog prava semitska rasa u hebrejskom narodu . 5

nabrajanje generacija imalo je zadaću precizirati kronološko brojenje, koje se svodilo Abrahamu je posvećena dobra polovica X V I . knjige. U raspravi Augustinovoj
na četrdeset godina za svaku generaciju. Augustin, oslanjajući se na knjigu Postanka, veliki patrijarh je nekim svojim izuzetnim značajkama iznimna ličnost, ne samo u
već od X V . knjige daje pregled kronologije pažljivim i razumskim ispitivanjem, po­ povijesti religije i spasenja, nego i u povijesti civilizacijskog rasta. Ponajprije prihvaća
redbama i povezivanjima godina života Patrijarha od Adama do Abrahama i Jakova 1 izvršuje izričiti plan koji mu je naložila i objavila Providnost. Osim toga bjelodano
i godina u kojima su dobili prvog sina ili pak onoga koji je uključen u potomstvo. U je očitovao nezamjenjivo značenje i učinak vjere bez obzira na cijenu u ljudskom
X V I I I . knjigu unosi autoritet Euzebijeve Kronike kako bi, polazeći od Abrahama, životu. Postavljen je kraljem i začetnikom sakralnog obreda koji i danas karakterizira
utvrdio kronološku poredbu između povijesti Izraela i profane povijesti pozivajući se i razlikuje jedan narod od drugih naroda. Nakon nekih iskustava nomadstva zaposjeo
posebice na kraljevstvo Asiraca u Aziji, Sikijona u Europi i Rima, koji sažima jedno i je najprikladniji teritorij koji će postati raspoznajnom sastojnicom jednog roda i na-
drugo u onaj dio svijeta koji se definira kao Zapad. Pomalo zbunjuje konstatacija da
Augustin ne uključuje egipatsku kronologiju koju je spomenula Euzebijeva Kronika.
Genealogije uključuju također etnografske i etnološke diferencijacije koje uz 4
Post 10, 8-13; De civ. Dei 16, 3, 1.
vrijeme uključuju i prostor kao sastavnice događaja. Etnološke razlike sadrže karak­ 5
Post 10, 21-25; De civ. Dei 16, 3, 2.
LVIII UVOD
UVOD LIX

roda. Augustin može zaključiti da s Abrahamom u Božjem narodu započinje prijelaz koju vjerno vadi iz Kronike Euzebija Cezarejskog naznačujući kronološku podu­
iz djetinjeg doba u mladenaštvo, doba u kojem se rađa moć prenošenja života i koje darnost između značajnijih događaja i izuzetnih osoba u jednoj i u drugoj. Poredba
vodi prema mladosti, dobi kada započinje sudjelovanje u političkom životu koje je je to o civilizacijskom stupnju do kojeg se došlo na političkom, kulturnom, religio­
zacrtano s početkom kraljevanja Davidova. znom planu. Naravno da u augustinovskom tekstu ne nalazimo preciznu razdjel-
Ne može se tvrditi da je Augustin drugim osobama koje je citirao, uključujući nicu između značenja ovih triju aspekata ljudske duhovnosti.
Davida i Pika, začetnika latinske civilizacije, namijenio značajke plutarhijanske osob­ Čini se da Augustin dopušta da u tijeku povijesti zemaljske države veći utjecaj
nosti, kao što ih je namijenio Abrahamu. ima politički aspekt. O n upozorava na odlučujući prestiž Asirije, prvog Babilona,
koja garantira evoluciju okolnih naroda te da iz takvog prestiža nisu izuzeti niti
Sikijon i Atena. Još je više odlučujući primat Rima koji utvrđuje politički prestiž
5. Simbolizam i alegorija i prenosi ga na Zapad te svim narodima i svim državama osigurava sudjelovanje
u već stečenoj civilizaciji.
Zbivanju, tj. događanju smještenom u ovom prostoru i vremenu, pridružuje se
Z a druga dva aspekta Augustin priznaje primat izabrane države. Poredba na
njegovo specifično značenje, tj. oblik koji ga čini ovim ili onim događajem, ličnošću,
kulturnoj razini obvezuje ga da ponajprije brani, razdobljima vremena, kulturu
pokatkad izuzetnom, ili ličnostima koje događaj ostvaruju. Najnovija filozofija povi­
naroda Božjega, posebno ono što se može reći, ili bolje što se ne može reći o
jesti teorijski je tvrdila da ovim sastojnicama nužno valja pridodati odnošaj prema
pjesnicima teolozima, poput L i n a , Museja i Orfeja. A l i tu su proroci Hošeja,
nekom događaju koji se treba dogoditi po aristotelovskoj definiciji da je vrijeme
Amos, Izaija i Mihej koji prethode svim narodima ponudom vlastite pisane misli.
mjera gibanja prema onom što je prije i poslije. Dakle ono što se događa u ovom
Augustin rabi gorke riječi protiv bahata hvastanja Egipćana koji su predmijevali
posebnom času u slijedu događanja odnosi se i uključuje neki budući događaj. U
da vuku svoju kulturu iz astronomskih područja od prije stotinu tisuća godina.
proučavanje povijesti uvodi se time simbol: po prvobitnom značenju simbol je bio
Sedam mudraca, uključujući Talesa, kao i naturalisti i Pitagora, dolaze nakon
ponovno spajanje dviju cjelina jednog raspoznajnog znaka, a odsada bremenit nosi­
izraelskih proroka. Nije riječ samo o prednosti nego o stvarnom prvenstvu. Naime
telj drugih značenja, među kojima je najizravnije ono koje doziva u svijest zbilje
proroci predaju sigurni nauk najprije židovskom narodu a potom ostalim narodi­
višega reda i budućeg vremena.
ma; taj je nauk ovjerovljen kanonon, dok profana i klasična kultura ne posjeduje
Ovo funkcioniranje evolucije ili povijesni excursus očarava svetog Augustina jer vjerodostojnost sigurne teorije već se ograničuje da odgaja i izaziva na raspravu,
promiče razvoj djela, omogućuje savršeno ocrtavanje Božje države te točniju po­ na diskusiju o poredbi između različitih sustava.
redbu i odnos između pretpovijesti Crkve i njene povijesti koja započinje otkupitelj- Očitije je prvenstvo izabrane države koja je dala povijesti i organima prenoše­
skim poslanjem Kristovim. Obično on rabi izraze significatio ili significare da naznači nja kulture istinsko značenje religije. Kako u tradiciji Egipta i Grčke tako i u
simbol i djelovanje simboliziranja kad se govor odnosi na stvari, predmete, čine ili tradiciji R i m a prevladavaju mitovi i bajke, često u suprotnosti s istinskim religio­
brojeve. Upotrebljava međutim figuratio i figurare da naznači alegoriju i alegorizira- znim vrednotama i uređeni tako da potvrde zemaljske interese koji nemaju nika­
nje kad se govor odnosi na čovjeka ili na svojstva i djelovanja koja od čovjeka pro­ kve prave veze s božanskim. Zato Augustin priznaje da je nekim mitovima, po­
izlaze. Ponekad rabi izraze praefiguratio i praefigurare da naznači vezu s budućim sredstvom lirske i poetske transfiguracijć, bila dodijeljena slavljenička pjesma za
događajima. Cilj ili odredište simbola i alegorije gotovo uvijek su Krist i Crkva. postignuće nekih odredišta civilizacije i za povezanost među narodima. Takvi su
Augustinova rasprava je prebogata ovim tumačenjima i simboličkim i alegorij­ mitovi o Hermesu i Herkulu, A r g u , Tritolemu, Anfionu, Frisu i E l i , Danaju,
skim ulomcima. Simboli su i alegorije ime patrijarha i njihove godine života ili poče­ Dedalu i Ikaru. Pa ipak samo u religioznoj tradiciji izabranoga naroda nalazi se
tak očinstva, broj generacija u njihovim potomstvima, mjere i geometrijski oblik poruka, poziv kroz riječ koja dolazi od Boga da u nas usadi ljubav, iskupljenje od
barke, nagost Noina, kontrast između Sare i Hagare, između Jišmaela i Izaka, osmi­ zla i od grijeha, pomirenje, žudnju za otkupljenjem i za spasenjem.
jeh Sarin, noćno viđenje Abrahamovo, njegov brak s Ceturom nakon smrti prve
žene, žrtva Melkizedekova, žrtvovanje Izakovo, viđenje Jakobovo, prijelaz prvoro- DOMENICO GENTILI
đenstva s Ezava na Jakova, odbacivanje Elija i Šaula, privremenost starog svećen­ (prijevod: Tomislav Zdenko Tenšek)
stva, izabranje i lik Davidov, izgradnja i razorenje hrama.
Augustinovo neprestano vraćanje na simbolička i alegorijska tumačenja po­
tvrđuje da je posjedovao dobru i odmjerenu informaciju i poznavanje egzegeze
otaca i crkvenih pisaca, kako Istoka, poput Origena, tako Zapada, kao što je
Ambrozije.

6. Poredba između svete i svjetovne povijesti

Najznačajniji predmet ovog četvrtog dijela Augustinova djela koje propitkuje­


mo, zasigurno je ono u X V I I I . knjizi a možemo ga definirati kao poredbu između
dvije države u njihovoj povijesnoj evoluciji. Baza i podloga poredbe je kronologija
DE CIVITATE DEI
O DRŽAVI BOŽJOJ
KNJIGA XI.

Knjigu možemo podijeliti u četiri dijela. Možemo je tako podijeliti jer snaga i
bogatstvo Augustinove misli nuđaju razmišljanja, povratne misli i ukrštavanja znače­
nja.
U prvom dijelu opravdava se zašto u Riječi Božjoj i u Svetom pismu tražiti obrise
Božje države (1-3).
Udrugom dijelu iznosi se nauk o stvarateljskom činu Božjemu (4-8).
U trećem dijelu stvarateljski čin odnosi se na stvaranje anđela i na posebno stanje
vjernih ili pak pobunjenih anđela (9-21).
U četvrtom dijelu, snažno polemičkom, kršćanski nauk i tumačenja tog nauka su­
protstavljena su krivim teorijama o Trojstvu i o vremenu Božjeg stvarateljskog čina.
SAŽETAK
BREVICULUS

O onome dijelu djela u kojem se započinje pretresati o počecima i


CC XXI 1. De ea parte operis, qua duarum civitatum, id est caelestis atque terre- završecima dvaju gradova, to jest: nebeskoga i zemaljskoga. 1.
nae, initia et fines incipient demonstrari. O spoznaji Boga, do koje nitko od ljudi ne dolazi osim preko Posred­
2. De cognoscendo Deo, ad cuius notitiam nemo hominum pervenit, nisi nika Boga i ljudi, čovjeka Isusa Krista. 2.
per Mediatorem Dei et hominum, hominem lesum Christum. O ugledu kanonskog Pisma, koje je zasnovao božanski Duh.
3. De auctoritate canonicae Scripturae divino Špiritu conditae. O stvaranju svijeta: nije ni nevremenito niti određeno nekom novom 3.
4. De conditione mundi, quae nec intemporalis sit, nec novo Dei ordina- Božjom odredbom, kao da bi Bog poslije ushtio ono što prije ne htjede. 4.
ta consilio, quasi postea voluerit, quod ante noluerat.

5. Tam non esse cogitandum de infinitis temporum spatiis ante mun-


dum, quam nec de infinitis locorum spatiis extra mundum, quia, sicut Isto tako ne treba misliti o beskonačnim vremenskim razmacima prije 5.
nulla ante ipsum sunt tempora, ita nulla extra ipsum sunt loca. svijeta kao što ne treba misliti ni o beskonačnim prostornim razmacima
izvan svijeta, jer kao što prije njega nema nikakva vremena tako ni
6. Creationis mundi et temporum unum esse principium nec aliud alio izvan njega nema nikakva prostora.
praeveniri.
7. De qualitate primorum dierum, qui etiam antequam sol fieret vespe-
ram et mane traduntur hahuisse. Jedan je početak stvaranja svijeta i vremena, i ni jedno nije prethodilo 6,
8. Quae qualisque intellegenda sit Dei requies, qua post opera sex die­ drugomu.
rum requievit in septimo.
O značaju onih prvih dana, o kojima se govori kako su imali veče i 7.
9. De angelorum conditione quid secundum divina testimonia sentien-
jutro prije negoli je Sunce stvoreno.
dum sit.
10. De simplici et incommutabili Trinitate Dei Patris et Dei Filii et Dei Što je i kako treba razumjeti Božji počinak, kad je nakon šest dana 8.
Spiritus Sancti, unius Dei, cui non est aliud qualitas aliudque sub- rada sedmog dana počinuo.
stantia. Što treba prema božanskom svjedočanstvu misliti o postanku anđela. 9.
11. An eius beatitudinis, quam sancti angeli ab initio sui semper habue- O jednostavnom i nepromjenjivom Trojstvu Oca, Sina i Duha Svetog, 10.
runt, etiam illos spiritus, qui in veritate non steterunt, participes fuis- jednoga Boga, kojemu nije svojstvo jedno, a bivstvo drugo.
se credendum sit. Treba li vjerovati da u blaženstvu, što ga od svoga početka uvijek 11.
12. De comparatione beatitudinis iustorum, necdum obtinentium pro- imaju sveti anđeli, sudjelovahu i oni dusi koji ne ostadoše u istini?
missionis divinae praemium et primorum in paradiso hominum ante O usporedbi blaženstva pravednika, koji još nisu primili obečanu bo- 12.
peccatum. žansku nagradu, i blaženstva prvih ljudi u raju prije grijeha.
13. An ita unius felicitatis omnes angeli sint creati, ut neque lapsuros se Da li svi anđeli bijahu stvoreni u jednoj sretnosti, tako te ni oni koji 13.
possent nosse qui lapsi sunt, et post ruinam labentium perseverantiae su pali nisu mogli znati da će pasti, dočim oni koji ostadoše postojani
suae praescientiam acceperint qui steterunt. tek su nakon pada posrnulih doznali o svojoj ustrajnosti?

CC XXII 14. Quo genere locutionis dictum sit de diabolo, quod in veritate non ste-
terit, quia veritas non est in eo. Kojom je vrstom izrijeka rečeno o đavlu, da nije stajao u istini, jer u 14.
15. Quid sentiendum sit de eo, quod dictum est: Ab initio diabolus njemu nema istine.
peccat. Sto treba misliti o izjavi »Davao griješi od početka«? 15.
16. De gradibus et differentiis creaturarum, quas aliter pendit usus utili- O stupnjevima i razlikama stvorova, koji se jednim načinom odmjera- 16.
tatis, aliter ordo rationis. vaju prema korisnosti, a drugim prema poretku razbora.
17. Vitium malitiae non naturam esse, sed contra naturam, cui ad pec- Porok zloće nije po naravi, nego je protiv naravi, jer njemu nije uzrok 17.
candum non Conditor causa est, sed voluntas. Tvorac, nego volja.
BREVICULUS SAŽETAK 7

18. De pulchritudine universitatis, quae per ordinationem Dei etiam ex O ljepoti sveukupnosti, koja po Božjoj odredbi postaje još krasnijom 18.
contrariorum fit oppositione luculentior. samom oprekom suprotnosti.
19. Quid sentiendum videatur de eo quod scriptum est: Divisit Deus inter Što treba misliti o riječima: »I rastavi Bog svjetlo od tame.« 19.
lucem et tenebras. O onome što je rečeno nakon razludžbe svjetla i tmine: »I vidje Bog 20.
20. De eo quod post discretionem lucis atque tenebrarum dictum est: Et da je svjetlo dobro.«
vidit Deus lucem, quia bona est. O vječitom i nepromjenjivom Božjem znanju i volji, prema kojima se 21.
21. De aeterna et incommutabili scientia Dei ac voluntate, qua semper Uli njemu sve stvari koje je načinio uvijek sviđalo upravo tako načiniti
universa quae fecit sic placuerunt facienda, quemadmodum facta. kako su i načinjene.
22. De his, quibus in universitate rerum a bono Creatore bene conditarum 22.
O onima kojima se ne sviđaju neke od stvari u sveukupnosti (koje je
quaedam displicent, et putant nonnullam malom esse naturam. dobri stvoritelj dobro stvorio) te misle kako postoji i nekakva zla na­
rav.
23. De errore, in quo Origenis doctrina culpatur.
24. De Trinitate divina, quae per omnia opera sua significationis suae
sparsit indicia. O pogrješci zbog koje se osuđuje Origenov nauk. 23
-
25. De tripertita totius philosophiae disciplina. O božanskome Trojstvu, koje prosu znake svojeg značenja po svim 24
-
26. De imagine summae Trinitatis, quae secundum quemdam modum in svojim djelima.
natura etiam necdum beatificati hominis invenitur. O trodijelnoj razdiobi cjelokupne filozofije. 25
-
26
O slici Svevišnjega Trojstva, koja se na neki način nalazi i u naravi -
27. De essentia et scientia et utriusque amore. čovjeka što još ne posjeduje blaženstvo.
28. An etiam ipsum amorem, quo et esse et scire diligimus, diligere debea-
mus, quo magis divinae Trinitatis imagini propinquemus.
29. De sanctorum angelorum scientia, qua Trinitatem in ipsa eius deitate O biti, znanju i ljubavi prema oboma. 27.
noverunt, et qua operum causas prius in operantis arte, quam in ipsis Da li trebamo voljeti i samu ljubav kojom volimo bitak i znanje, kako 28.
operibus artificis intuentur. bismo se što više približili slici božanskoga Trojstva?
30. De senarii numeri perfectione, qui primus partium suarum quantitate O znanju svetih anđela, kojim spoznaju Trojstvo u samu njegovu bo­ 29.
completur. žanstvu i kojim uzroke Tvorčevih djela uviđaju prije u njegovu umijeću
31. De die septimo, in quo plenitudo et requies commendatur. nego u samim njegovim djelima.
CC XXIII 32. De opinione eorum, qui angelorum creationem anteriorem volunt es­ O savršenstvu broja šest, koji se prvi upotpunjuje zbrojem svojih dije­ 30.
se quam mundi.
lova.
33. De duabus angelorum societatibus diversis atque disparibus, quae O sedmome danu, kojim se ističe punoća i počinak. 31.
non incongrue intelleguntur lucis et tenebrarum nominibus nuncupa- 32.
O mnijenju onih koji hoće da je stvaranje anđela prethodilo svijetu.
tae. 33.
O dvama različitim i oprečnim društvima anđela, koji se primjereno
34. De eo quod quidam putant in conditione firmamenti aquarum discre- podrazumijevaju pod nazivcima svjetla i tmine.
tarum nomine angelos significatos, et quod quidam aquas aestimant 34.
O tome što neki misle, kako se pri stvaranju svoda izrazom razdvaja­
non creatas.
nja voda misli na anđele, i kako neki misle da vode nisu stvorene.
LIBER UNDECIMUS JEDANAESTA KNJIGA

M U N D U M E T A N G E L O S D E U S IN T E M P O R E CREAVIT P O Č E T A K SVIJETA U V R E M E N U I S T V A R A N J E A N Đ E L A

De civitate Dei quid Scriptura dicat [1-3] Bozja država u Svetom pismu [1-3]

P L 315 - cc 321 1. Civitatem Dei dicimus, cuius ea Scriptura testis / est, quae non 1. Božjim gradom nazivamo onaj o kojem svjedoči Sveto pismo, q onome dijelu
Quae sit in se- fortuitis motibus animorum, sed plane / summae dispositione provi- kojega nadmoć nad svim proizvodima ljudskoga duha ne potječe od započmj^pretrS
cunda h b r i dentiae super omnes omnium gentium litteras, omnia sibi genera in- nasumičnih poriva duše, nego se temelji na naumu najviše promisli i sati o počecima
S
parte disputa- . f i. . n . , . . T i . svojom izvrsnošću i ugledom nadmašuje cjelokupnu ljudsku književ- dva7ugradova,
tio. geniorum humanorum divina excellens auctoritate subiecit. Ibi quip- nost. Naime, u njemu je zapisano: »Divote se govore o tebi, grade to jest: nebe-_
2 1 z e m a l j
P L 3 1 6
pe scriptum est: Gloriosa dicta sunt de te, civitas Dei *; et in alio Psal- Božji«, dok u drugome psalmu čitamo: »Velik je Gospod, hvale pre- skoga "
mo legitur: Magnus Dominus et laudabilis nimis* in civitate Dei no- dostojan u gradu Boga našega. Sveto brdo njegovo, brijeg veličan­
2
stri, in monte sancto eius, dilatans exsultationes universae terrae \ et stven, radost je zemlji svoj;« a malo dalje u istome psalmu: »Što smo 3

paulo post in eodem Psalmo: Sicut audivimus, ita et vidimus, in civi­ čuli, sada vidimo: grad Gospoda nad vojskama, grad Boga našega -
tate Domini virtutum, in civitate Dei nostri; Deus fundavit eam in 4
Bog ga utvrdi dovijeka;« te isto i u drugome psalmu: »Rijeka i ru­
aeternum*', item in alio: Fluminis impetus laetificat civitatem Dei, kavci njezini vesele grad Božji, presveti šator Višnjega. Bog je sred
sanctificavit tabernaculum suum Altissimus; Deus in medio eius non njega, poljuljat se neće.« Tima i takvima svjedočanstvima (koje bi 5

4
commovebitur . His atque huiusmodi testimoniis, quae omnia com- bilo odveć dugo sve nabrajati) zajamčeno doznasmo da postoji stano­
memorare nimis longum est, didicimus esse quamdam civitatem Dei, viti Božji grad (civitas Dei), kojega građanima žudimo postati s lju­
b
cuius cives esse concupivimus illo amore,quem nobis illius conditor bavlju kojom nas je zadahnuo njegov Utemeljitelj. Građani zemalj­
inspiravit. Huic conditori sanctae civitatis, cives terrenae civitatis skoga grada pretpostavljaju Utemeljitelju ovoga svetoga grada svoje
5
deos suos praeferunt, ignorantes eum esse Deum deorum , non deo- vlastite bogove, ne znajući da je O n Bog nad bogovima, ne Bog laž­
rum falsorum, hoc est impiorum et superborum, qui eius incommu- nih bogova, naime: nemilih i oholih i koji (lišeni njegove nepromje­
tabili omnibusque communi luce privati, et ob hoc ad quamdam ege- njive i svima zajedničke svjetlosti, te stoga svedeni na nekakvu
nam potestatem redacti, suas quodam modo privatas potentias con- oskudnu moć) otimaju se za svoje osobne povlastice i još zahtijevaju
sectantur, honoresque divinos a deceptis subditis quaerunt; sed deo­ božanske počasti od svojih obmanutih podanika; nego O n je Bog po­
rum piorum atque sanctorum, qui potius se ipsos uni subdere quam 6
božnih i svetih bogova , koji više uživaju da se podvrgnu njemu jed­
multos sibi, potiusque Deum colere quam pro Deo coli delectantur. nomu nego da se mnogi podvrgnu njima, i više da štuju Boga negoli
Sed huius sanctae civitatis inimicis decem superioribus libris, quan- da njih same štuju mjesto Boga.
tum potuimus, Domino et Rege nostro adiuvante, respondimus.
Nunc vero quid a me iam exspectetur agnoscens, meique non imme- N u , mi smo onoliko koliko smo mogli, uz pomoć našeg Gospodina i
mor debiti, de duarum civitatum, terrenae scilicet et caelestis, quas Kralja, odgovorili neprijateljima ovoga svetoga grada u deset pret­
C C 322 in hoc interim saeculo perplexas quodam modo diximus / invicemque hodnih knjiga. Sada pak, znajući što se od mene očekuje, i ne zabo­
permixtas, exortu et excursu et debitis finibus, quantum valuero, di- ravljajući svoju obvezu (a onoliko koliko uzmognem i oslanjajući se
sputare, eius ipsius Domini et Regis nostri ubique opitulatione fre- uvijek na pomoć istoga Gospodina i Kralja), pristupit ću raspravi o

nimis] valde M .
concupiscimus M.

Usp. Opći uvod, str. X X V .


F
Ps86,3. 2 J
P s 8 6

2
Ps 47, 2-3. 3 P _3 s 4 7 > 2

*Ps47,9. *Ps47,9
Ps 45, 5-6. 5 45 _6
P s 5

5
C f . P s 4 9 , 1. 6 . 49
U s p P s
10 DE civ. DEI 11, 1-2 O DRŽAVI BOŽJOJ 11, 1-2 11

tus, adgrediar, primumque dicam, quem ad modum exordia duarum početku, razvitku i nužnom svršetku dva grada, to jest: zemaljskog i
istarum civitatum in angelorum diversitate praecesserint. nebeskog - o kojima već rekoh da su nekako u ovome sadašnjem
svijetu isprepleteni i izmiješani; i prvo ću reći kako je došlo do samog
Deus nobis lo- 2. Magnum est et admodum rarum universam creaturam c o r p o početka tih dvaju gradova zbog razlike medu anđelima.
cutus est... ream et incorpoream consideratam compertamque mutabilem inten-
tione mentis excedere, atque ad incommutabilem Dei substantiam
pervenire, et illic discere ex ipso, quod cunctam naturam, quae non 2. Velika je i veoma rijetka stvar, pošto je čovjek razmislio o o spoznaji
est quod ipse, non fecit nisi ipse. Sic enim Deus cum homine non per cjelokupnom stvorenju (i tjelesnom i netjelesnom) i otkrio kako je Stko'o^ijudf
aliquam creaturam loquitur corporalem, corporalibus instrepens ono promjenjivo, proslijediti dalje uzletom svojeg uma te stići do ne- ne dolazi osim
auribus, ut inter sonantem et audientem aeria spatia verberentur, promjenjivoga Božjeg bivstva, i tu od njega naučiti kako cijelu narav „[ka Boga7 d

neque per eius modi spiritalem, quae corporum similitudinibus figu- (koja nije isto što i O n sam) nije stvorio nitko drugo nego on. Tako ljudi, čovjeka
c
ratur, sicut in somnis vel quo alio tali modo; nam et sic velut corpo- Bog ne govori s čovjekom preko nekakvog tjelesnoga stvora, šaljući I s u s a K n s t a
-
ris auribus loquitur, quia velut per corpus loquitur et velut interpo- zvuk tjelesnim ušima, tako da šiba zrak u prostoru između oglasitelja
PL318 sito corporalium locorum intervallo; multum enim / similia sunt ta- i slušatelja, niti preko takva duhovnog stvora koji bi poprimao tjele­
lia visa corporibus; sed loquitur ipsa veritate, si quis sit idoneus ad sna naličja, kao što je u snovima ili sličnim stanjima - jer i tako kao
audiendum mente, non corpore. A d illud enim hominis ita loquitur, da govori tjelesnim ušima, zbog toga što kao da govori tijelom i kao
quod in homine ceteris, quibus homo constat, est melius, et quo ipse kroz razdaljinu prostornih tijela; jer takva su viđenja veoma nalik na
Deus solus est melior. Cum enim homo rectissime intellegatur vel, si tijela - , nego Bog govori samom istinom, ako je tkogod kada čuti
6
hoc non potest, saltem credatur factus ad imaginem D e i : profecto umom, a ne tijelom. O n tako govori onome u čovjeku što je bolje od
ea sui parte est propinquior superiori Deo, qua superat inferiores svega ostaloga od čega je sastavljen, i od čega je bolji jedino Bog.
suas, quas etiam cum pecoribus communes habet. Sed quia ipsa
mens, cui ratio et intellegentia naturaliter inest, vitiis quibusdam Budući da se najispravnije razumijeva ili, ako to nije moguće, onda
tenebrosis et veteribus invalida est, non solum ad inhaerendum barem vjeruje, da je čovjek stvoren na sliku Božju, zaista je onim
fruendo, verum etiam ad perferendum incommutabile lumen, donec svojim dijelom bliži višnjemu Bogu kojim nadmašuje svoje niže dijelo­
de die in diem renovata atque sanata fiat tantae felicitatis capax, fide ve, što su mu zajednički i sa životinjama. A l i jer je sam um (u kojemu
primum fuerat imbuenda atque purganda. In qua ut fidentius ambu- po naravi prebivaju razbor i razumnost) oslabljen stanovitim starim
laret ad veritatem, ipsa veritas, Deus Dei Filius, homine adsumpto, pogrješkama koje ga pomračuju, i ne samo što mu priječe prionuće
non Deo consumpto, eamdem constituit et fundavit fidem, ut ad ho­ uza nepromjenjivu svjetlost i užitak u njoj nego mu ne dopuštaju ni
minis Deum iter esset homini per hominem Deum. H i c est enim Me- da je podnese, sve dok se iz dana u dan ne obnovi, te tako iscijeli i
7
diator Dei et hominum, homo Christus Iesus . Per hoc enim Media- postane sposoban za toliku sretnost, prvo se morao uroniti u vjeru i
8
tor, per quod homo, per hoc et v i a . Quoniam si inter eum qui tendit očistiti. A kako bi u toj vjeri pouzdanije stigao do istine, - sama
et illud quo tendit, via media est, spes est perveniendi; si autem desit, istina, Bog Sin Božji, uzevši na se čovjeka, a ne dokinuvši Boga,
aut ignoretur qua eundum sit, quid prodest nosse quo eundum sit? postavio je i utemeljio tu istu vjeru, da čovjeku put do čovjekova
Boga bude preko Boga čovjeka. Ovaj je naime posrednik Boga i lju­
di, čovjek Krist Isus. Po tome je posrednik po čemu je čovjek; po
tom je i put. Jer, ako između onoga koji nekamo teži i onoga čemu
teži postoji po srijedi put, postoji i nada da stigne; ako puta nema i l i
ako ne zna kuda bi pošao, kakva je korist što zna kamo treba poći?

c
somniis M.

6
C f . G e n 1, 26
7
1 T i m 2, 5
8
C f . Io 14, 6; H e b 10, 20
12 DE civ. DEI 11, 2 - 4 , 1 O DRŽAVI BOŽJOJ 11, 2 - 4,1 13

Sola est autem adversus omnes errores via munitissima, ut idem ipse A samo je jedan put posve zaštićen od svih zabluda, onaj tko je i Bog
sit Deus et homo; quo itur Deus, qua itur homo. i čovjek: Bog je ono kamo se ide, a čovjek ono kuda se ide.

... Sacra Scrip- 3. H i c prius per Prophetas, deinde per se ipsum, postea per /
cc 323 StC
Apostolos, quantum satis esse iudicavit, locutus, etiam Scripturam 3. O n je prvo preko proroka, a zatim i osobno, poslije pak preko o ugledu
condidit, quae canonica nominatur, eminentissimae auctoritatis, cui apostola (onoliko koliko je sudio da je dostatno) i govorio i zasnovao p ^ ^ k o j e je
fidem habemus de his rebus, quas ignorare non expedit, nec per nos Pismo, koje se naziva kanonskim, kojeg je izvanredna vrijednost; u zasnovao božan-
d
i p s o s nosse idonei sumus. N a m si ea sciri possunt testibus nobis, nj se pouzdajemo što se tiče onih stvari koje trebamo znati, a koje s k l D u h

quae remota non sunt a sensibus nostris, sive interioribus sive etiam sami ne možemo doznati. Jer, ako se mogu doznati stvari - čemu
exterioribus (unde et praesentia nuncupantur, quod ita ea dicimus smo sami svjedoci - koje nisu udaljene od naših sjetila, bilo unutar­
esse prae sensibus, sicut prae oculis quae praesto sunt oculis): pro- njih bilo vanjskih (koje se otud i zovu prisutninama - praesentia, jer
fecto ea, quae remota sunt a sensibus nostris, quoniam nostro testi- kažemo kako su pred sjetilima - prae sensibus - kao što su nazočne
monio scire non possumus, de his alios testes requirimus eisque cre- one stvari koje su pred očima), to su nam za one stvari koje su daleko
dimus, a quorum sensibus remota esse vel fuisse non credimus. Sicut od naših osjetila - jer o tima ne možemo znati po vlastitom svjedočan­
ergo de visibilibus, quae non vidimus, eis credimus, qui viderunt, stvu - potrebni drugi svjedoci te se pouzdajemo u njih o kojima ne
atque ita de ceteris, quae ad suum quemque sensum corporis perti- vjerujemo da dotične stvari jesu ili da su bile udaljene od njihovih
nent: ita de his, quae animo ac mente sentiuntur (quia et ipse rectis- sjetila. Dakle, kao što o viđevinama (visibilia) koje sami ne vidjesmo
sime dicitur sensus, unde et sententia vocabulum accepit), hoc est de vjerujemo onima koji vidješe, a tako je i s ostalim sjetilima i onime
invisibilibus quae a nostro sensu interiore remota sunt, his nos opor- što njima pripada, - isto tako i o onim stvarima što se shvaćaju dušom
tet credere, qui haec in illo incorporeo lumine disposita didicerunt, i umom (animo ac mente) - jer se to shvaćanje posve pravo i naziva
vel manentia contuentur. sensus, pa otuda i naziv sententia za mnijenje - to jest: o neviđevi-
nama (invisibilia), koje su daleko od našeg nutarnjeg osjećanja, mi
trebamo vjerovati onima koji te stvari doznaše ili ih neprestance pro­
matraju u onoj netjelesnoj svjetlosti.

Deus mundum creavit non in tempore existens [4-8] Božji stvarateljski čin izvan vremena [4-8]

PL319 4. 1. Visibilium omnium maximus mundus est, invisibilium om-


Deo creante nium maximus Deus est. Sed mundum esse conspicimus, Deum esse 4. 1. O d svih vide vina najveći je svijet, a od svih neviđevina naj­ O stvaranju
mundus cum svijeta: nije ni
tempore ince- credimus. Quod autem Deus fecerit mundum, nulli tutius credimus, veći je Bog. A l i mi vidimo da svijet jest, dočim vjerujemo da Bog nevremenito
pit... quam ipsi Deo. Ubi eum audivimus? Nusquam interim nos melius jest. D a je Bog načinio svijet, ne možemo nikomu pouzdanije vjero­ niti određeno
nekom novom
quam in Scripturis sanctis, ubi dixit Propheta eius: In principio fecit vati negoli samomu Bogu. Gdje smo njega čuli? D o sada još nigdje Božjom odred­
9
Deus caelum et terram . Numquidnam ibi fuit iste Propheta, quando bolje nego u Svetome pismu, gdje njegov prorok reče: »U početku bom, kao da bi
1 Bog poslije
10
fecit Deus caelum et terram ? Non; sed ibi fuit Sapientia Dei, per stvori Bog nebo i zemlju.« A da l i taj prorok bijaše ondje kad je Bog ushtio ono što
e
quam facta sunt omnia, quae in animas sanctas e t i a m se transfert, 2
stvorio nebo i zemlju? Nije, nego ondje bijaše mudrost Božja, po prije ne htjede.
11
amicos Dei et Prophetas constituit eisque opera sua sine strepitu kojoj su stvorene sve stvari, a ona je prešla i u svete duše, načinivši
intus enarrat. Loquuntur eis quoque angeli Dei, qui semper vident 3
od njih prijatelje Božje i proroke , te im u nutrini i bez glasa pripovi­
12
faciem Patris , voluntatemque eius quibus oportet annuntiant. Ex jeda o njegovim djelima. Njima govore i Božji anđeli, koji uvijek gle­
his unus erat iste Propheta, qui dixit et scripsit: In principio fecit daju lice Oca i najavljuju njegovu volju onima kojima treba. Jedan od
njih bijaše i prorok koji reče i napisa: »U početku stvori Bog nebo i

d
nosmetipsos M.
e
animas sanctas etiam] a. e. s. M.

9
Gen 1, 1.
10
Cf. Prov 8, 27. 1
Post 1, 1
11
Cf. Sap 7, 27. 2
Usp. Izr 8, 27
12
M t 18, 10. 3
Usp. Mudr 7, 27
14 D E civ. D E I 11, 4 , 1 - 4 , 2 O DRŽAVI BOŽJOJ 11, 4 , 1 - 4 , 2 15

Deus caelum et terram. Qui tam idoneus testis est, per quem Deo zemlju.« A taj je tako pogodan svjedok da po njemu treba vjerovati
credendum sit, ut eodem špiritu Dei, quo haec sibi revelata cognovit, Bogu, da je istim Duhom Božjim, kojim je spoznao što mu bijaše
etiam ipsam fidem nostram futuram tanto ante praedixerit. otkriveno, toliko unaprijed pretkazao i našu buduću vjeru.

2. N u zašto je vječiti Bog tad ushtio načiniti nebo i zemlju koje prije
... et anima 4. 2.Sed quid placuit aeterno Deo tune facere caelum et terram, nije bio načinio? Koji ovo govore jer bi htjeli da se čini kako je svijet
etiam. quae antea non fecisset? Qui hoc dicunt, si mundum aeternum sine vječit i bez ikakva početka, pa stoga da i nije stvoren od Boga, ti su
ulio initio, et ideo nec a Deo factum videri volunt, nimis aversi sunt odviše odvraćeni od istine i mahnitaju od pogubne bolesti bezbožja.
cc 324 a veritate et letali morbo impietatis insaniunt. / Exceptis enim prop- Naime, ako se i ostave po strani proročke izreke, sam svijet svojom
heticis vocibus, mundus ipse ordinatissima sua mutabilitate et mobi- najuređenijom promjenjivošću i pokretljivošću te najkrasnijim izgle­
litate et visibilium omnium pulcherrima specie quodam modo taci- dom od svih viđevina, nekako bez riječi proglašava: i da je stvoren i
tus et factum se esse, et non nisi a Deo ineffabiliter atque invisibiliter da ga nije mogao stvoriti nitko drugi osim Boga, neizrecivo i nevid­
magno et ineffabiliter atque invisibiliter pulehro fieri se potuisse ljivo velikog, neizrecivo i nevidljivo lijepog.
proelamat. Qui autem a Deo quidem factum fatentur, non tamen eum
temporis volunt habere, sed suae creationis initium, ut modo quo- Ima ih koji, doduše, priznaju da je svijet stvoren od Boga, ali odbijaju
dam vix intellegibili semper sit factus, dicunt quidem aliquid, unde priznati da ima početak vremena, nego samo početak svojeg nastan­
sibi Deum videntur velut a fortuita temeritate defendere, ne subito ka, tako da je na neki jedva shvatljiv način oduvijek načinjen; ti doi­
illi venisse credatur in mentem, quod numquam ante venisset, facere sta nešto kažu te se čini da brane Boga od nasumičnog i slučajnog
mundum, et accidisse illi voluntatem novam, cum in nullo sit omnino čina, kako se ne bi vjerovalo, da mu je odjednom došlo na um nešto
mutabilis; sed non video quo modo eis possit in ceteris rebus ratio čega nikad prije nije bilo, da načini svijet, pa je donio posve novu
ista subsistere, maximeque i n anima, quam si Deo coaeternam esse odluku, iako nije uopće ni u čemu promjenjiv; ali ne znam kako im
contenderint, unde illi aceiderit nova miseria, quae numquam antea se takav dokaz može održati u ostalim stvarima, a osobito kad je
per aeternum, nullo modo poterunt explicare. S i enim alternasse posrijedi duša; ako tvrde da je ona suvječna Bogu, nikako neće moći
semper eius miseriam et beatitudinem dixerint, necesse est dicant objasniti otkuda se njoj događa nova bijeda, koja je prije bila lišena
etiam semper alternaturam; unde illa eos sequetur absurditas, ut u cijeloj vječnosti. Budu l i rekli kako su se u njoj uvijek smjenjivali
etiam cum beata dicitur, in hoc utique non sit beata, si futuram suam bijeda i blaženstvo, nužno je da kažu kako će se uvijek i smjenjivati;
miseriam et turpitudinem praevidet; si autem non praevidet, nec se otuda će im slijediti besmislica, da čak i kad se kaže kako je duša
P L 320 turpem ac miseram fore, / sed beatam semper existimat, falsa opinio- blažena, ona zapravo nije blažena, ako predviđa svoju buduću bijedu
ne sit beata; quo dići stultius nihil potest. Si autem semper quidem i sramotu; a ako pak ne predviša da će biti sramotna i bijedna, nego
per saecula retro infinita cum beatitudine alternasse animae mise­ cijeni kako je uvijek blažena, onda je blažena po lažnome mnijenju;
riam putant, sed nunc iam de cetero, cum fuerit liberata, ad mise­ a od toga se ne može reći ništa gluplje. A k o pak misle, da su se
riam non esse redituram, nihilo minus convincuntur numquam eam uvijek u beskonačnim prošlim razdobljima smjenjivali blaženstvo i bi­
fuisse vere beatam, sed deinceps esse incipere nova quadam nec fal- jeda duše, ali sada (kad duša bude oslobođena) za sve preostalo vrije­
laci beatitudine; ac per hoc fatebuntur aceidere i l l i aliquid novi, et me, ona se više neće vraćati u bijedu, ništa se manje ne uvjeravaju,
hoc magnum atque praeelarum, quod numquam retro per aeternita- kako duša nije nikad bila istinski blažena, nego tek sada počinje neko
tem accidisset. Cuius novitatis causam si Deum negabunt in aeterno novo blaženstvo, koje nije lažno; a time priznaju da se njoj događa
habuisse consilio, simul eum negabunt beatitudinis eius auctorem, nešto novo, nešto veliko i odsudno, što joj se nikad prije nije dogodilo
quod nefandae impietatis est; si autem dicent etiam ipsum novo con­ u cijeloj vječnosti.
silio excogitasse, ut de cetero sit anima in aeternum beata, quo modo
Zaniječu li da je Bog u svoju vječitu nakanu uključio i uzrok toj novo­
eum alienum ab ea, quae illis quoque displicet, mutabilitate mon-
sti, zanijekat će i da je on tvorac blaženstva duše, što je nedopustiva
strabunt? Porro, si ex tempore creatam, sed nullo ulterius tempore
hula; ako pak kažu da je on zamislio novu odluku da duša od sada
perituram, tamquam numerum, habere initium, sed non habere fi-
bude vječito blažena, kako će dokazati da je njemu tuđa ona promje­
njivost, koja se i njima ne sviđa? Zatim, ako priznaju da je duša
stvorena u vremenu, i l i da neće propasti ni u kakvu budućem vre­
menu (da ona poput brojeva ima početak, ali nema kraja, pa da sto-
O DRŽAVI BOŽJOJ 11, 4,2-5 17
16 DE civ. DEI 11, 4 , 2 - 5

ga, pošto je jednom iskusila bijede, nikad više neće biti bijedna, bude
nem fatentur, et ideo semel expertam miserias, si ab eis fuerit libe- li od njih oslobođena), onda neće dvojiti da to biva uz nepromjenji­
rata, numquam miseram postea futuram: non utique dubitabunt hoc vost Božje namisli. Dakle, neka vjeruju i da je svijet mogao nastati u
C C 325 fieri manente incommutabilitate consilii Dei. / Sic ergo credant et vremenu, a da Bog - zbog toga što ga je stvorio - nije izmijenio svoju
mundum ex tempore fieri potuisse, nec tamen ideo Deum in eo fa-
vječitu namisao i volju.
ciendo aeternum consilium voluntatemque mutasse.

5. Zatim valja vidjeti, što da odgovorimo onima koji se slažu da Isto tako ne
treba misliti o
je Bog tvorac svijeta a ipak pitaju o vremenu svijeta, i što će sami beskonačnim
odgovoriti o mjestu svijeta. Isto se tako, naime, pita zašto je svijet vremenskim
razmacima prije
načinjen tada a ne prije, kao što se može pitati zašto je radije načinjen svijeta kao što
ovdje, a ne drugdje. Jer ako zamišljaju beskrajna vremena prije na­ ne treba misliti
ni o beskonač­
stanka svijeta (u kojima im se čini da Bog nije mogao biti nedjelatan), nim prostornim
razmacima
neka slično zamisle i beskonačne prostore izvan svijeta, pa ako tko- izvan svijeta, jer
god kaže kako u njemu Svemogući nije mogao biti nedjelatan, zar iz kao što prije
njega nema
toga neće slijediti da će, zajedno s Epikurom, morati sanjariti o bez­ nikakva vre­
brojnim svjetovima - samo s tom razlikom što on tvrdi kako oni na­ mena tako ni
izvan njega
staju i raspadaju se nasumičnim gibanjem atoma, dok će oni reći da nema nikakva
su i ti svjetovi Božje djelo - , ako naime ne ushtjednu da ostane prostora.

f
nedjelatan u beskonačnoj golemoći prostora što se svuda unaokolo
Deus non in lo- 5. Deinde videndum est, i s t i , qui Deum conditorem mundi esse
co et tempore pružaju izvan svijeta, te ako se ni ti svjetovi ne mogu raspasti ni po
consentiunt, et tamen quaerunt de mundi tempore quid respondea-
creatur. kojem uzroku, kao što misle o samome ovom svijetu?
mus, quid ipsi respondeant de mundi loco. Ita enim quaeritur, cur
potius tune et non antea factus sit, quem ad modum quaeri potest, Jer sad.se bavimo onima koji se slažu s nama i da je Bog netjelesan
cur hic potius ubi est et non alibi. N a m si infinita spatia temporis ITda je tvorac svih naravi koje nisu isto što i on sam; bilo bi naime
ante mundum cogitant, in quibus eis non videtur Deus ab opere ces- odveć nedostojno dopustiti ostalima da raspravljaju o predmetu vjere;
sare potuisse, similiter cogitent extra mundum infinita spatia loco- najviše zbog toga što među onima koji misle kako treba iskazivati
rum, in quibus si quisquam dicat non potuisse vacare omnipotentem, počasti štovanja mnogim bogovima, dotični su filozofi nadmašili sve
nonne consequens erit, ut innumerabiles mundos cum Epicuro som- ostale i glasovitošću i ugledom, a ni zbog čega drugoga nego jer su,
niare cogantur; ea tantum differentia, quod eos ille fortuitis motibus koliko god još daleko, od ostalih ipak bliži istini.
atomorum gigni asserit et resolvi, isti autem opere Dei factos dicturi
T i filozofi (koji Božje bivstvo niti ograničavaju, niti određuju, niti
sunt, si eum per interminabilem immensitatem locorum extra mun­
protežu prostorom, nego - kao što je i dostojno misliti o Bogu -
dum circumquaque patentium vacare noluerint, nec eosdem mun­
priznaju da je ono netjelesna prisutnost što je svugdje cijela), hoće li
dos, quod etiam de isto sentiunt, ulla causa posse dissolvi? Cum his
enim agimus, qui et Deum ineorporeum, et omnium naturarum, quae oni reći kako je ono neprisutno u tim prostranstvima izvan svijeta, te
non sunt quod ipse, creatorem nobiseum sentiunt; alios autem nimis da zauzima samo jedno mjesto koje je u usporedbi s tom beskonač-
indignum est ad istam disputationem religionis admittere, maxime nošću veoma malo, naime: ono u koje je smješten sam svijet? Ne
quod apud eos, qui multis diis sacrorum obsequium / deferendum mislim da će se upuštati u takva praznoslovlja.
PL 321
putant, isti philosophos ceteros nobilitate atque auctoritate vicerunt, Dakle, budući da izjavljuju da postoji jedan svijet goleme tjelesne
non ob aliud, nisi quia longo quidem intervallo, verumtamen reliquis oline, ali ograničen i određen svojim smještajem u prostoru, a stvoren
propinquiores sunt veritati. A n forte substantiam Dei, quam nec in- Božjim djelom, - ono što drugima odgovaraju o beskrajnim prosto-^
cludunt, nec determinant, nec distendunt loco, sed eam, sicut de Deo
sentire dignum est, fatentur ineorporea praesentia ubique totam, a
tantis locorum extra mundum spatiis absentem esse dicturi sunt, et
uno tantum atque in comparatione illius infinitatis tam exiguo loco,
in quo mundus est, oceupatam? Non opinor eos in haec vaniloquia
progressuros. Cum igitur unum mundum ingenti quidem mole cor-
porea, finitum tamen et loco suo determinatum, et operante Deo fac-
tum esse dicant: quod respondent de infinitis extra mundum locis,

istis M.
18 D E CIV. D E I 11, 5 - 6 O DRŽAVI BOŽJOJ 11, 5-6 19

cur in eis ab opere Deus cesset, hoc sibi respondeant de infinitis ante
rima izvan svijeta (zašto Bog u njima odustaje od djela) nek to isto
mundum temporibus, cur in eis ab opere Deus cessaverit. Et sicut
odgovore sebi o beskonačnim vremenima prije svijeta (zašto je u
non est consequens, ut fortuito potius quam ratione divina Deus, non
njima Bog odustao od djela). I kao što nuždno ne slijedi, da je Bog
alio, sed isto in quo est loco, mundum constituerit, cum pariter infi-
prije slučajem negoli božanskim razlogom smjestio svijet ne na drugo
cc 326 nitis ubique patentibus nullo excellentiore merito posset / hic eligi,
nego na ovo mjesto na kojem jest, iako to koje je izabrao nije se
quamvis eamdem divinam rationem, qua id factum est, nulla possit
ničim isticalo od ostalih jednakih mjesta što su se pružala na sve
humana comprehendere: ita non est consequens, ut Deo aliquid exi-
strane (te iako ni jedan ljudski um ne može shvatiti dotični božanski
stimemus accidisse fortuitum, quod illo potius quam anteriore tem­
razlog prema kojem je to učinjeno), isto tako nuždno ne slijedi, da
pore condidit mundum, cum aequaliter anteriora tempora per infini-
pomislimo kako je slučaj naveo Boga da radije u stanovito negoli u
tum retro spatium praeterissent, nec fuisset aliqua differentia unde
prijašnje vrijeme stvori svijet, pošto su prošla vremena jednako prola­
tempus tempori eligendo praeponeretur. Quod si dicunt inanes esse
zila u vječnosti i nije bilo nikakve razlike po kojoj bi se jedno vrijeme
hominum cogitationes quibus infinita imaginantur loca, cum locus
nullus sit praeter mundum: respondetur eis, isto modo inaniter ho- pretpostavljalo drugomu. Kažu li pako kako su isprazna ljudska raz­
mines cogitare praeterita tempora vacationis Dei, cum tempus nul- mišljanja kojima se zamišljaju beskonačni prostori jer nema nika­
lum sit ante mundum. kvoga prostora izvan svijeta, odgovara im se istim načinom, da ljudi
isprazno razmišljaju i o prošlim vremenima, u kojima Bog ne bijaše
djelatan, kad nema nikakva vremena prije svijeta.

6. A k o se pravo razlikuju vječnost i vrijeme u tome što vremena Jedan je početak


stvaranja svijeta
nema bez stanovite gibljive mijene, dok u vječnosti nema nikakve i vremena, i ni
Tempus ince- 6. S i enim recte discernuntur aeternitas et tempus, quod tempus promjene, tko da ne uvidi: kako vremena ne bi bilo da nije bilo stva­ jedno nije
pit cum mun- prethodilo
do... sine aliqua mobili mutabilitate non est, in aeternitate autem nulla ranja, kojim se štogod mijenja nekakvim gibanjem, te da vrijeme ovisi drugomu.
mutatio est: quis non videat, quod tempora non fuissent, nisi creatu- od toga gibanja i mijene, i mjeri se duljim ili kraćim razmacima, u
ra fieret, quae aliquid aliqua motione mutaret, cuius motionis et mu- kojima stvari što se ne mogu događati istodobno slijede jedna iza
tationis cum aliud atque aliud, quae simul esse non possunt, cedit druge? Stoga, budući da je Bog (u čijoj vječnosti uopće nema nikakve
atque succedit, in brevioribus vel productioribus morarum interval- mijene) i stvoritelj i ureditelj vremena, ne vidim kako se može reći,
lis tempus sequeretur? Cum igitur Deus, in cuius aeternitate nulla da je stvorio svijet nakon vremenskih razmaka, ukoliko se ne kaže
est omnino mutatio, creator sit temporum et ordinator: quo modo kako je i prije svijeta postojalo neko stvorenje, kojega bi gibanje
dicatur post temporum spatia mundum creasse, non video, nisi dica- označilo protok vremena.
tur ante mundum iam aliquam fuisse creaturam, cuius motibus tem­
pora currerent. Porro si Litterae sacrae maximeque veraces ita di­ Dalje, ako Sveto i najistinitije pismo tako kaže, da je u početku Bog
P L 322
13
cunt, in principio fecisse Deum caelum / et terram , ut nihil antea stvorio nebo i zemlju, čime se razumijeva: kako prije nije ništa stvo­
fecisse intellegatur, quia hoc potius in principio fecisse diceretur, si rio, jer da je išta drugo stvorio prije svih ostalih stvari koje je stvorio,
quid fecisset ante cetera cuncta quae fecit: procul dubio non est mun- radije bi se reklo, da je to u početku stvorio, - nema nikakve dvojbe
dus factus in tempore, sed cum tempore. Quod enim fit in tempore, da svijet nije načinjen u vremenu, nego zajedno s vremenom. Jer ono
et post aliquod fit, et ante aliquod tempus; post id quod praeteritum što nastaje u vremenu, nastaje i poslije i prije nekog vremena; poslije
est, ante id quod futurum est; nullum autem posset esse praeteritum, onoga koje je prošlo, prije onoga koje će doći; ali još nije moglo biti
quia nulla erat creatura, cuius mutabilibus motibus ageretur. Cum nikakvog prošlog vremena, jer nije bilo nikakvoga stvorenja, kojega
bi se promjenjivim gibanjem ostvarilo samo vrijeme. Naime, svijet je

1 3
Cf. Gen 1, 1.
DE civ. DEI 11, 6 - 7 O DRŽAVI BOŽJOJ 11, 6-7 21

tempore autem factus est mundus, si in eius conditione factus est stvoren s vremenom ako je pri njegovu nastanku došlo do promje­
mutabilis motus, sicut videtur se habere etiam ordo ille primorum njiva gibanja, kao što se i vidi u onome poretku od prvih šest i l i
sex vel septem dierum, in quibus et mane et vespera nominantur, sedam dana, u kojima se spominju i jutro i veče, sve dok sve ono što
donec omnia, quae his diebus Deus fecit, sexto perficiantur die sep- je Bog u tim danima stvarao ne bijaše dovršeno šestoga dana, dok se
timoque in magno mysterio Dei vacatio commendetur. Qui dies cuius sedmi dan Božjeg odmora ističe kao veliko otajstvo. Kakve su vrste
modi sint, aut perdifficile nobis, aut etiam impossibile est cogitare, ti dani, nama je odveć teško i zamisliti, a kamoli još izreći.
quanto magis dicere.

7. Naravno, nama poznati dani nemaju večeri ukoliko nije po o značaju onih
Sunčevu zalasku, i nemaju jutro ukoliko ono nije po Sunčevu izlasku; kojima s" a
°
.. et mundus in Videmus quippe istos dies notos non habere vesperam nisi de
7. nu, ona prva tri dana prošla su bez Sunca, koje je - kako se kaže - govori kako su
tempore. soliš occasu, nec mane nisi de soliš exortu; illorum autem / priores
C C 327 stvoreno četvrti dan. Kaže se, da je prvo riječju Božjom stvoreno j ^ o prije 1

tres dies sine sole peracti sunt, qui die quarto factus refertur. Et svjetlo te da je Bog razdvojio svjetlo i tminu, pa svjetlo nazvao da- negoli je Sunce
primitus quidem lux verbo Dei facta, atque inter ipsam et tenebras 1
nom, a tminu n o ć ; ali kakvo je to svjetlo i kakvim je naizmjeničnim s t v o r e n o
-
Deus separasse narratur, et eamdem lucem vocasse diem, tenebras gibanjem ono stvaralo kakvo veče i jutro - daleko je od naših sjetila,
14
autem noctem ; sed qualis illa sit lux, et quo alternante motu, qua- i mi to razumjeti ne možemo, a ipak nam je u to vjerovati bez ikakva
lemque vesperam et mane fecerit, remotum est a sensibus nostris; oklijevanja. Ili pak postoji nekakvo tjelesno svjetlo, bilo u višnjim
nec ita ut est, intellegi a nobis potest, quod tamen sine ulla haesita- dijelovima svijeta (daleko od naših pogleda) bilo da je odatle kasnije
tione credendum est. Aut enim aliqua lux corporea est, sive in supe- upaljeno i samo Sunce, ili je imenom svjetla označen onaj sveti grad
rioribus mundi partibus longe a conspectibus nostris sive, unde sol svetih anđela i blaženih duhova, o kojemu apostol kaže: »Onaj Jeru­
postmodum accensus est; aut lucis nomine significata est sancta ci­ 2
zalem gore naša je vječna majka na nebesima« ; a kaže i na drugome
vitas, in sanctis angelis et spiritibus beatis, de qua dicit Apostolus: mjestu: »Vi ste svi sinovi svjetla i sinovi dana. Ne pripadamo noći niti
15
Quae sursum est lerusalem, mater nostra aeterna in caelis ; ait quip- 3
tami«; naravno, ukoliko uzmognemo pronaći prikladno objašnjenje
pe et alio loco: Omnes enim vos filii lucis estis, et filii diei; non sumus
16
za veče i jutro takvoga dana.
noctis neque tenebrarum ; si tamen et vesperam diei huius et mane
aliquatenus congruenter intellegere valeamus. Quoniam scientia Zapravo, znanje nekog stvora, u usporedbi sa znanjem Tvorca, nalik
creaturae in comparatione scientiae Creatoris quodam modo vespe- je^Wmraku, koji zatim svanjiva i bude jutro, kad se to znanje usmjeri
rascit, itemque lucescit et mane fit, cum et ipsa refertur ad laudem na hvalu i ljubav Tvorca; i taj sumrak ne prelazi u noć ondje gdje
dilectionemque Creatoris; nec in noctem vergitur, ubi non Creator ljubav stvora ne napušta Tvorca. A u stvari i Pismo, nabrajajući te
creaturae dilectione relinquitur. Denique Scriptura cum illos dies dane po redu, nikad ne umeće riječ noć. Naime, nigdje ne kaže: Bude
4
dinumeraret ex ordine, nusquam interposuit vocabulum noctis. Non noć; nego: »Tako bude večer, pa jutro - dan prvi.« I tako drugi dan
enim ait alicubi: Facta est nox; sed: Facta est vespera, et factum est i ostali. Jer da tako kažem, spoznaja nekog stvora, sama za sebe,
17
mane dies unus . Ita dies secundus, et ceteri. Cognitio quippe crea­ nekako je bezbojnija, nego kad se spoznaje u Božjoj mudrosti, kao u
turae in se ipsa decoloratior est, ut ita dicam, quam cum in Dei sa­ umijeću kojim je načinjena. Stoga se može prikladnije nazvati večer
pientia cognoscitur, velut in arte qua facta est. Ideo vespera quam nego noć; a ta večer, kako rekoh, ponovo se vraća jutru, kad se stvor
nox congruentius diei potest; quae tamen, ut dixi, cum ad laudandum obraća radi hvale i ljubavi Tvorca. K a d to čini u spoznaji sebe sama,
et amandum refertur Creatorem, recurrit in mane. Et hoc cum facit prvi je dan; a kad u spoznaji svoda (koji je između donjih i gornjih
in cognitione sui ipsius, dies unus est; cum in cognitione firmamenti, voda i zove se nebom) - drugi je dan; kad u spoznaji zemlje, mora,
PL323 quod / inter aquas inferiores et superiores caelum appellatum est, te svega rastinja koje se korijenjem drži zemlje, treći je dan; kad u
dies secundus; cum in cognitione terrae ac m a r i š omniumque gignen- spoznaji većih i manjih svjetlila te svega zviježđa, četvrti je dan; kad
tium, quae radicibus continuata sunt terrae, dies tertius; cum in co­
gnitione luminarium maioris et minoris omniumque siderum, dies

1 4
Cf. G e n 1, 3-4.
1 5 1
G a l 4, 26. Post 1,3-4.
1 6
1 Thess 5, 5. ' Gaj 4,26
22 DECIV. DEI 11, 7-9 O DRŽAVI BOŽJOJ 11, 7-9 23

quartus; cum in cognitione omnium ex aquis animalium natatilium u spoznaji svega što pliva vodama i što lijeće zrakom, peti je dan; kad
atque volatilium, dies quintus; cum in cognitione omnium anima­ u spoznaji svih kopnenih životinja i samoga čovjeka, šesti je dan.
lium terrenorum atque ipsius hominis, dies sextus.

S e p t i m o die 8. Cum vero in die septimo requiescit Deus ab omnibus operibus


8. A kad je Bog u sedmi dan počinuo od svih svojih djela i posve- što je i kako
Deus requievit. j sanctificat eum, nequaquam est accipiendum pueriliter, tam-
s u s e t
18 tio taj dan, to se ne smije shvatiti djetinjasto, kao da se Bog radeći BOŽ| počinak 11

C C 328 quam Deus laboraverit operando, qui dixit, et / facta sunt , Verbo 1
zamarao, jer on »zapovijedi i postadoše« riječju razumskom i vječi- kad je nakon'
intellegibili et sempiterno, non sonabili et temporali. Sed requies Dei
tom, a ne zvukovnom i vremenitom. Nego počinak Božji označava sedmogdana^
requiem significat eorum qui requiescunt in Deo, sicut laetitia do- 2

mus, laetitiam significat eorum, qui laetantur in domo, etiamsi non počinak onih koji počinu u Bogu , kao što radost doma označava počinuo,
eos domus ipsa, sed alia res aliqua laetos facit. Quanto magis, si ea- radost onih koji se raduju u domu, pa čak ako ih i ne raduje sam
dem domus pulchritudine sua faciat laetos habitatores, ut non solum dom, nego nešto drugo. A koliko li je još više tako, ako sam taj dan
eo loquendi modo laeta dicatur, quo significamus per id quod conti- svojom ljepotom raduje svoje ukućane, tako da dom ne nazivamo
net id quod continetur; sicut, Theatra plaudunt, prata mugiunt, cum radosnim samo onim načinom govora kojim ono što je sadržano ozna­
8 h
in illis homines plaudunt , in his boves mugiunt ; sed etiam illo, quo čujemo onim što sadržava - kao »kazališta plješću, polja muču«, kad
significatur per efficientem id quod efficitur; sicut laeta epistula di- u jednima ljudi plješću, a u drugima volovi muču - , nego i onim
citur, significans eorum laetitiam, quos legentes efficit laetos. Conve- kojim se preko uzrokovatelja označuje posljedak, kao kad se kaže
nientissime itaque, cum Deum requievisse prophetica narrat auctori- radosna poslanica, kojom označujemo radost onih koje njezino čitanje
3
tas, significatur requies eorum, qui in illo requiescunt, et quos facit čini radosnima. Stoga, kad proročanski pisac reče, da je Bog poči­
ipse requiescere; hoc etiam hominibus, quibus loquitur, et propter nuo, onda se time najprikladnije označuje počinak onih koji u njemu
quos utique conscripta est, promittente prophetia, quod etiam ipsi počinu i kojima je on uzrok počinka; a to je proroštvo i obećanje
post bona opera, quae in eis et per eos operatur Deus, si ad illum ljudima (kojima je upućeno i radi kojih je i napisano), da će i oni
prius in ista vita per fidem quodam modo accesserint, in illo habe- nakon dobrih djela - koje Bog u njima i preko njih čini - u njemu
bunt requiem sempiternam. Hoc enim et sabbati vacatione ex prae- Isteći vječni počinak, ako su se prethodno u ovome životu nekako
cepto legis in vetere Dei populo figuratum est, unde suo loco diligen- vjerom približili njemu. Sve je to pretkazano i u subotnjem odmoru
tius arbitror disserendum. po propisu zakona u starom Božjem narodu, o čemu opet mislim da
4
moram pomnije raspravljati na svojem mjestu.

Stvaranje, vjernost i pad anđela [9-21]


Angeli boni creantur quidam lapsi sunt [9-21]
9. Budući da sam nakanio govoriti o nastanku svetoga grada te Što treba prema
božanskom
Angeli quoque 9. Nunc, quoniam de sanctae civitatis exortu dicere institui, et odlučio, kako treba prvo govoriti o onome što se tiče svetih anđela svjedočanstvu
in tempore prius quod ad sanctos angelos attinet dicendum putavi, quae huius misliti o po­
creantur. (koji su i velik i blaženiji dio toga grada, jer ne iskusiše puta ovim stanku anđela.
civitatis et magna pars est, et eo beatior, quod numquam peregrina- svijetom), nastojat ću to sad - uz Božju pomoć - objasniti onoliko
ta, quae hine divina testimonia suppetant, quantum satis videbitur, koliko mi se čini potrebnim, a na temelju božanskih svjedočanstava.
Deo largiente, explicare curabo. Ubi de mundi constitutione sacrae Ondje gdje Sveto pismo govori o nastanku svijeta, izričito se ne kaže
Litterae loquuntur, non evidenter dicitur, utrum vel quo ordine crea- HaTi~šiTanđeli stvoreni ili kojim redom; nu, ako nisu mimoiđeni,
ti sint angeli; sed si praetermissi non sunt, vel caeli nomine, ubi dic­ onda su spomenuti ili u rijeci nebo, kad je rečeno: »U početku stvori
19
tum est: In principio fecit Deus caelum et terram , vel potius lucis
Bog nebo i zemlju«, ili radije u onome svjetlu o kojem govorim. Zbog

g
plaudant M.
h
mugiant M.

Ps 148,5; 33,9.
1 8 2
Ps 148, 5' 32 9 Usporedi Heb 4,4-11.
3
19 n ^ n 1 1 Naime, pisac knjige Postanka.
U e n L > l 4
- V i d i O Božjoj državi, 22,30.
civ. 11, 9 O DRŽAVI BOŽJOJ 11, 9 25
24 DE DEI

P L 324 huius, de qua loquor, significati sunt. Non autem esse prae/termissos toga mislim, kako oni nisu mimoideni, jer je pisano da je sedmoga
hine existimo, quod scriptum est, requievisse Deum in die septimo ab dana Bog počinuo od svih svojih djela, koja je načinio, dok sama
20
omnibus operibus suis quae fecit , cum liber ipse ita sit exorsus: In knjiga počinje izrijekom: »U početku stvori Bog nebo i zemlju«, po
principio fecit Deus caelum et terram; ut ante caelum et terram nihil čemu se vidi da prije neba i zemlje nije načinio ništa drugo. Dakle,
aliud fecisse videatur. Cum ergo a caelo et terra coeperit, atque ipsa budući da bijaše počeo od neba i zemlje, a sama zemlja kakvu je u
terra, quam primitus fecit, sicut Scriptura consequenter eloquitur, početku načinio (kao što Sveto pismo dalje kaže) bijaše nevidna i
1
invisibilis et incomposita, nondumque luce facta, utique tenebrae nesređena , a kako svjetlo još ne bijaše stvoreno, »tama se prostirala
21
fuerint super abyssum , i d est super quamdam terrae et aquae indi- nad bezdanom«, to jest nad nerazlučenom mješavinom zemlje i vode
stinetam confusionem (ubi enim lux non est, tenebrae sint necesse - jer je nuždno da bude mrak gdje svjetla još nema - , a zatim su sve
cc 329 est), deinde omnia creando disposita sint, quae per / sex dies consum- stvari raspoređene stvaranjem, koje je - kako se kaže - završeno u
mata narrantur: quo modo angeli praetermitterentur, tamquam non šest dana, - kojim su onda načinom mimoideni anđeli, kao da i nisu
essent in operibus Dei, a quibus in die septimo requievit? Opus au­ među Božjim djelima, od kojih je počinuo sedmi dan? Naime, iako
tem Dei esse angelos, hic quidem etsi non praetermissum, non tamen to da su anđeli djelo Božje nije ovdje mimoiđeno, ipak nije izričito ni
evidenter expressum est; sed alibi hoc saneta Scriptura clarissima spomenuto; međutim, drugdje Sveto pismo svjedoči o tome najjasni­
voće testatur. N a m et in hymno trium in camino virorum cum prae- jim glasom. Jer i u hvalospjevu trojice muževa u peći, nakon riječi
1 2 2
dictum esset: Benedicite, omnia opera Domini, Dominum , in exe- 2
»Sva djela Gospodnja, blagoslivljajte Gospoda«, pri nabrajanju nje­
cutione eorumdem operum, etiam angeli nominati sunt; et in Psalmo govih djela spominju se i anđeli, dok se u psalmu pjeva: »Hvalite
canitur: Laudate Dominum de caelis, laudate eum in excelsis; laudate Gospoda s nebesa, hvalite ga u visinama! Hvalite ga, svi anđeli njego­
eum omnes angeli eius, laudate eum omnes virtutes eius; laudate eum vi, hvalite ga, sve sile njegove! Hvalite ga, sunce i mjesece, hvalite
sol et luna, laudate eum omnes stellae et lumen; laudate eum caeli ga, sve zvijezde i svjetlo! Hvalite ga, nebesa nebeska, i vode nad
caelorum, et aquae, quae super caelos sunt, laudent nomen Domini; nebesima! Neka hvale ime Gospodnje, jer on zapovjedi i postadoše.« 3

23
quoniam ipse dixit, et facta sunt; ipse mandavit, et creata sunt . I tu je po božanskoj riječi najjasnije rečeno, da je Bog stvorio anđele,
Etiam hic apertissime a Deo factos esse angelos divinitus dictum est, jer se spominju među svim ostalim nebesninama, a svemu se dodaje:
cum eis inter cetera caelestia commemoratis, infertur ad omnia: Ipse
»On zapovijedi i postadoše.« I dalje, tko će se usuditi i pomisliti kako
dixit, et facta sunt. Quis porro audebit opinari, post omnia ista, quae
su anđeli stvoreni tek nakon svih stvari pobrojanih u onih šest dana?
sex diebus enumerata sunt, angelos factos? Sed etsi quisquam ita
A l i , ako bi tkogod i tako skrenuo, takvu besmislicu pobija drugo,
desipit, redarguit istam vanitatem illa Scriptura pariš auctoritatis,
jednako vrijedno mjesto u Pismu, gdje Bog kaže: »Kad su stvarane
ubi Deus dicit: Quando facta sunt sidera, laudaverunt me voće magna 4
24
omnes angeli mei . Iam ergo erant angeli, quando facta sunt sidera. zvijezde, glasnim me glasom hvaljahu svi moji anđeli.« Dakle, anđeli
Facta sunt autem quarto die. Numquidnam ergo die tertio factos es­ su već bili, kad su stvarane zvijezde. Hoćemo l i onda reći kako su
se dicemus? Absit. In promptu est enim, quid illo die factum sit. Ab stvoreni treći dan? Daleko od toga. Posve je bjelodano što je stvoreno
aquis utique terra discreta est, et distinetas sui generis species duo toga dana. Zemlja bijaše razdvojena od voda i svaka od tih prat vari
ista elementa sumpserunt, et produxit terra quidquid ei radicitus poprimi razlučne oblike svoje vrste, te iz zemlje niknu sve što uz nju
inhaeret. Numquidnam secundo? Ne hoc quidem. Tune enim firma- prianja korijenjem. A možda drugi dan? Ne, ni tada. Tada je stvoren
mentum factum est inter aquas superiores et inferiores, caelumque svod između gornjih i donjih voda i nazvan nebom; a na tome su
appellatum est; in quo firmamento quarto die facta sunt sidera. N i - svodu stvorene zvijezde četvrti dan.
m i r u m ergo si ad istorum dierum opera Dei pertinent angeli, ipsi Stoga, ako i anđeli pripadaju Božjim djelima tih dana, oni su ono
sunt illa lux, quae diei nomen aecepit, cuius unitas ut commendare- svjetlo koje je nazvano dan (dies); a da bi se istaknula njegova jed-
tur, non est dictus dies primus, sed dies unus. Nec alius est dies noća (unitas), nije on nazvan prvi (primus) dan, nego jedan dan (dies
secundus aut tertius aut ceteri; sed idem ipse unus ad implendum unus). Isto tako, nije drugo ni drugi, ni treći, ni ostali nego je taj isti
1
P L 325 senarium vel septenarium / numerum repetitus est propter septena- jedan dan ponovljen kako bi se ispunio šestobroj ili sedmobroj, a radi
riam cognitionem; senariam scilicet operum, quae fecit Deus, et sep- šestostruke i l i sedmostruke spoznaje; to jest: šestostruke spoznaje
m 25
t i m a m quietis Dei. Cum enim dixit Deus: Fiat lux, et facta est lux , radi djela koja je Bog stvorio a sedmostruke radi počinka Božjeg. 5

si recte in hac luce creatio intellegitur angelorum, profeeto facti sunt


1

* D o m i n o M. Invisibilis et incomposita: u suvremenom hrvatskom prijevodu stoji »pusta i prazna«.


2
1
senariam vel add. M. Dn 3,47.
3
m Ps 148,1-5.
septenariam M. 4
Job 38,7 (prema Augustinovu latinskom predlošku).
5
Augustin zastupa stav da je Bog stvorio sve dijelove svemira istodobno, jer mu
nije potrebno djelovati u vremenu. Stoga bi onih šest dana iz Knjige postanka imalo
2 0
Cf. G e n 2, 2 samo simboličko značenje. O tome se govori i u ostalim djelima (De Genesi ad Litteram,
2 1
Cf. G e n 1, 2 4,1; 7,28 i De Genesi Contra Manichaeos, 1,23,35).
D E civ. D E I 11, 9 - 1 0 , 1 O DRŽAVI BOŽJOJ 11, 9 - 10,1 27

participes lucis aeternae, quod est ipsa incommutabilis sapientia Naime, kad Bog kaže: »Neka bude svjetlo i bi svjetlo«, ako se u
C C 330 Dei, per / quam facta sunt omnia, quem dicimus unigenitum Dei Fi- tome svjetlu ispravno shvaća stvaranje anđela, onda su oni zaista po­
lium; ut ea luce illuminati, qua creati, fierent lux et vocarentur dies stali dionicima vječnoga svjetla (a to je sama nepromjenjiva Božja
participatione incommutabilis lucis et diei, quod est Verbum Dei, mudrost), po kojoj su načinjene sve stvari i koju nazivamo jednorođe-
per quod et ipsi et omnia facta sunt. Lumen quippe verum, quod il- nim sinom Božjim; kako bi sami - osvijetljeni svjetlom kojim su stvo­
luminat omnem hominem venientem in hunc mundum , hoc illumi- 26
reni - postali svjetlo i nazvali se dan po dioništvu u neizmjenjivu svje­
nat et omnem angelum mundum, ut sit lux non in se ipso, sed in Deo; tlu i danu, koji je riječ Božja, po kojoj su stvoreni i oni i sve ostalo.
a quo si avertitur angelus, fit immundus; sicut sunt omnes, qui vo- Jer »istinita svjetlost koja rasvjetljuje svakoga čovjeka koji dolazi na
6
cantur immundi spiritus, nec iam lux in Domino, sed in se ipsis tene- ovaj svijet« rasvjetljuje i svakoga čistog anđela, da bi bio svjetlo ne
brae, privati participatione lucis aeternae. Mali enim nulla natura u sebi samome, nego u Bogu; od kojeg ako se anđeo odvrati, postaje
est; sed amissio boni mali nomen accepit. nečist, kakvi su svi oni što se nazivaju nečistim dusima: više nisu svje­
tlo u Gospodinu, nego tmina u sebi samima, lišeni dioništva u vječ­
nome svjetlu. Jer, zlo nema nikakve naravi; nego gubitak dobra zove
7
se zlo.

10. 1. Postoji tako jedino dobro jednostavno i stoga jedino ne­ 0 jednostavnom
1 nepromjenji­
promjenjivo, a to je Bog. O d toga dobra stvorena su sva dobra, ali vom Trojstvu
ne jednostavna već stoga promjenjiva. Stvorena, kažem, naime: nači­ Oca, Sina i
Duha Svetog,
njena, a ne rođena. Jer što je rođeno od jednostavnog dobra, jednako jednoga Boga,
je jednostavno i isto što i ono od čega je rođeno; to dvoje nazivamo kojemu nije
svojstvo jedno,
Deus unus est 10. 1. Est itaque bonum solum simplex et ob hoc solum incommu- Ocem i Sinom; i to oboje zajedno sa svojim Duhom Svetim, jedan je a bivstvo drugo.
et trinus... tabile, quod est Deus. Ab hoc bono creata sunt omnia bona, sed non Bog; a taj se D u h Oca i Sina u Svetome pismu naziva D u h Sveti, s
simplicia et ob hoc mutabilia. Creata sane, inquam, i d est facta, non posebnim značenjem riječi.
genita. Quod enim de simplici bono genitum est, pariter simplex est
A on je drugi nego Otac i Sin, jer Duh nije ni Otac ni Sin; rekoh
et hoc est quod illud de quo genitum est; quae duo Patrem et Filium
n drugi, ne drugo, jer je i on jednako jednostavno i jednako nepromje­
dicimus; et utrumque hoc cum Špiritu suo unus est Deus; qui Spi­
njivo i suvječno dobro. I to trojstvo jedan je Bog, te iako je trojstvo,
ritus Patris et F i l i i Spiritus Sanctus propria quadam notione huius
nominis in sacris Litteris nuncupatur. Alius est autem quam Pater et ipak je jednostavan. A ne kažemo da je narav toga dobra zato jedno­
Filius, quia nec Pater est nec Filius; sed Alius dixi, non Aliud, quia stavna, jer je u njoj sam Otac i l i sam Sin ili sam D u h Sveti, i l i da je
et hoc pariter simplex pariterque incommutabile bonum est et coae- posrijedi jedino Trojstvo imena bez samoopstojnosti osoba, kao što
1

ternum. Et haec Trinitas unus est Deus; nec ideo non simplex, quia mišljahu sabelijanski krivovjerci ; nego se jednostavnim naziva zbog
Trinitas. Neque enim propter hoc naturam istam boni simplicem di­ toga što jest ono što ima, osim što se svaka osoba kazuje u odnosu
cimus, quia Pater in ea solus aut solus Filius aut solus Spiritus Sanc­ prema drugoj. Jer, nedvojbeno, Otac ima Sina, a ipak sam nije Sin i
tus, aut vero sola est ista nominis Trinitas sine subsistentia persona- Sin ima Oca, a ipak sam nije Otac. Stoga se, u odnosu prema sebi
rum, sicut Sabelliani haeretici putaverunt; sed ideo simplex dicitur, samome - a ne prema drugomu - kaže da jest ono što ima; kao što
quoniam quod habet hoc est, excepto quod relative quaeque persona
ad alteram dicitur. N a m utique Pater habet Filium, nec tamen ipse
est Filius, et Filius habet Patrem, nec tamen ipse est Pater. In quo
0
ergo ad semetipsum dicitur, non ad alterum, hoc est quod habet;

6
n
Iv 1,9 (prema lat. predlošku). T u je uz to posrijedi Augustinova igra riječima
suo] sancto M. mundus (svijet) i mundus (čist), koju smo susreli i ranije (vidi O Božjoj državi, 7,26).
° semetipsum] se ipsum M . 7
Plotin, Eneade (3,2,5): »Zlo se određuje kao nedostatak dobra.«
1
Sabelijanci su držali da su osobe Trojstva samo različiti vidovi ili imena jedinog
2 6
Io l , 9 ; c f . Io 8, 12; 12, 46. božanstva.
O DRŽAVI BOŽJOJ 11, 10,1 - 10,2 29
28 D E civ. D E I 11, 10,1-10,2

p
se kaže da je živ u odnosu prema sebi samome, jer zaista imajući
sicut ad se ipsum dicitur vivus habendo utique vitam, et eadem vita život sam i jest taj život.
ipse est.
2. Dakle, narav se naziva jednostavnom zbog toga što nema ništa što
PL326 10. 2. Propter hoc itaque natura dicitur simplex, cui non sit ali- bi uopće mogla izgubiti, i što nema razlike između onoga koji ima i
... Cuius natura q i d habere, quod vel possit amittere; vel aliud sit habens, aliud
simiDlex est et
U
onoga što ima; na primjer: posuda ima neku tekućinu, tijelo boju,
immutabilis... quod habet; sicut vas aliquem liquorem aut corpus colorem aut aer uzduh svjetlo i l i toplinu, a duša mudrost. N o , ni jedno od tih nije to
lucem sive fervorem aut anima sapientiam. N i h i l enim horum est id što ima: posuda nije tekućina, tijelo nije boja, uzduh nije svjetlo i l i
quod habet; nam neque vas liquor est nec corpus color nec aer lux toplina, duša nije mudrost. Otuda se sve one mogu i lišiti stvari koje
sive fervor neque anima sapientia est. Hine est quod etiam privari imaju, pa doći u druga stanja ili izmijeniti svojstva; tako se iz posude
CC331 possunt rebus, quas / habent, et in alios habitus vel qualitates verti može isprazniti tekućina kojom je napunjena, tijelo izgubiti boju, uz­
atque mutari, ut et vas evacuetur umore quo plenum est, et corpus duh se može pomračiti ili ohladiti a duša ostati bez mudrosti. Pa čak,
decoloretur et aer tenebrescat sive frigescat et anima desipiat. Sed ako je tijelo i nepropadljivo (kakvo se obećaje svetima pri uskrsnuću)
etsi sit corpus incorruptibile, quale sanetis in resurrectione promit- jer ima neizgubivo svojstvo same nepropadljivosti, budući da mu
titur, habet quidem ipsius incorruptionis inamissibilem qualitatem, ostaje tjelesno bivstvo, ono nije isto što i sama nepropadljivost. To je
sed manente substantia corporali non hoc est, quod ipsa incorruptio. svojstvo cijelo i u pojedinim dijelovima tijela te nije u jednom dijelu
Nam illa etiam per singulas partes corporis tota est nec alibi maior, veće, a u drugom manje; i ni jedan dio nije nepropadljiviji od drugo­
alibi minor; neque enim ulla pars est incorruptior quam altera; cor­ ga; dočim samo tijelo jest veće u cjelini negoli u dijelu; i dok je jedan
pus vero ipsum maius est in toto quam in parte; et cum alia pars est njegov dio veći a drugi manji, onaj koji je veći nije nepropadljiviji od
in eo amplior, alia minor, non ea quae amplior est incorruptior onoga manjeg. Stoga, jedna je stvar tijelo (koje nije cijelo u svakom
q
q u a m quae minor. Aliud est itaque corpus, quod non ubique sui svojem dijelu) a druga stvar je nepropadljivost (koja je cijela u sva­
totum est, alia incorruptio, quae ubique eius tota est, quia omnis kom dijelu, jer svaki dio nepropadljiva tijela - čak ako je i nejednak
pars incorruptibilis corporis etiam ceteris inaequalis aequaliter in- prema ostalim dijelovima - jednako je nepropadljiv). Jer, na primjer,
corrupta est. Neque enim verbi gratia, quia digitus minor est quam iako je prst manji od cijele ruke, ruka zbog toga nije nepropadljivija
tota manus, ideo incorruptibilior manus quam digitus. Ita cum sint od prsta. Te tako, iako su ruka i prst nejednaki, ipak je nepropadlji­
inaequales manus et digitus, aequalis est tamen incorruptibilitas ma­ vost i ruke i prsta jednaka. Prema tome, koliko god je nepropadljivost
nus et digiti. Ac per hoc quamvis a corpore incorruptibili inseparabi-
neodvojiva od nepropadljiva tijela, ipak jedno je bivstvo koje se na­
lis incorruptibilitas sit, aliud est tamen substantia, qua corpus dici­
ziva tijelom, a drugo je njegovo svojstvo po kojemu se naziva nepro-
tur, aliud qualitas eius, qua incorruptibile nuncupatur. Et ideo etiam
padljivim. Stoga tijelo nije ono što ima. Pa i sama duša, čak ako je i
sic non hoc est quod habet. Anima quoque ipsa, etiamsi semper sit
vječno mudra (kao što će biti kad se oslobodi zauvijek), ipak će biti
sapiens, sicut erit cum liberabitur in aeternum, participatione tamen
incommutabilis sapientiae sapiens erit, quae non est quod ipsa. Ne- mudra dioništvom u u nepromjenjivoj mudrosti, koja nije isto što i
que enim si aer infusa luce numquam deseratur, ideo non aliud est ona sama. Isto tako, ako svjetlost nikad i ne napusti zraka što ga
ipse, aliud lux qua illuminatur. Neque hoc ita dixerim, quasi aer sit prožima, to ipak ne znači, da zrak nije drugo nego svjetlost koja ga
anima, quod putaverunt quidam qui non potuerunt ineorpoream co- osvjetljuje. Samo, time ne bih htio reći kako je zrak duša, kao što su
2

gitare naturam. Sed habent haec ad illa etiam in magna disparilitate držali neki koji nisu mogli zamisliti netjelesnu narav. N u to dvoje,
quamdam similitudinem, ut non inconvenienter dicatur sic illumina- unatoč velikoj razlici, imaju i nekakvu sličnost, tako te nije nepri­
ri animam ineorpoream luce ineorporea simplicis sapientiae Dei, si­ kladno reći, da se netjelesna duša tako osvjetljava netjelesnim svje­
cut illuminatur aeris corpus luce corporea; et sicut aer tenebrescit tlom jednostavne Božje mudrosti, kao što se tijelo zraka osvjetljava
ista luce desertus (nam nihil sunt aliud quae dicuntur locorum quo- tjelesnim svjetlom; i kao što se zrak lišen dotičnog svjetla pomračuje
r
rumque corporalium tenebrae quam aer carens luce), ita tenebre- - jer ono što se naziva mrakom bilo kojih tjelesnih mjesta nije ništa
scere animam sapientiae luce privatam. drugo nego zrak bez svjetla - tako se pomračuje i duša lišena svjetla
mudrosti.

2
Tako su mislili Anaksimen, Diogen iz Apolonije te neki od stoika, a u stanovitoj
P vivens M. mjeri i neki od kršćanskih mislilaca (vidi Tertulijan, O duši, 9).
i ea add. M.
O DRŽAVI BOŽJOJ 11, 10,3 - 11 31
30 D E civ. D E I 11, 1 0 , 3 - 1 1

3. Prema tome, dakle, jednostavnima se nazivaju one stvari koje su


... et in eo om­ 10. 3. Secundum hoc ergo dicuntur illa simplicia, quae principa-
nium rerum ra- načelno i istinski božanske, kojima svojstvo nije jedno, a bivstvo dru­
liter vereque divina sunt, quod non aliud est in eis qualitas, aliud
tiones. go, i koje ne bivaju ni božanske, ni mudre, ni blažene ikakvim dioni-
substantia, nec aliorum participatione vel divina vel sapientia vel
štvom u čemu drugome. Inače, u Svetome pismu, D u h mudrosti na­
P L 327 beata / sunt. Ceterum dictus est in Scripturis sanctis Spiritus sapien- 3
27 s ziva se mnogostrukim, zbog toga što u sebi ima mnogo stvari; ali
CC332 tiae multiplex , eo quod multa in sese / habeat; sed quae habet,
haec et est, et ea omnia unus est. Neque enim multae, sed una sapien­ ono što ima to sam i jest, i to sve jest - jedan. Jer ne postoje mnoge,
1
tia est, in qua sunt infiniti quidam eique finiti thesauri rerum intel- nego je jedna mudrost, u kojoj su neizmjerna i neograničena blaga
legibilium, in quibus sunt omnes invisibiles atque incommutabiles razumnina, među kojima su svi nevidljivi i nepromjenjivi razlozi čak
rationes rerum etiam visibilium et mutabilium, quae per ipsam fac- i vidljivih i promjenjivih stvari, koje su po njoj načinjene. Naime,
tae sunt. Quoniam Deus non aliquid nesciens fecit, quod nec de quo- Bog nije ništa načinio ne znajući, jer se takvo što ne može pravo reći
libet homine artifice recte dići potest; porro si sciens fecit omnia, ea ni o čovjeku obrtniku; pa ako je sve načinio znajući, onda je nedvoj­
utique fecit quae noverat. Ex quo occurrit animo quiddam mirum, beno načinio stvari koje je već znao. A iz toga dolazi u pamet nešto
sed tamen verum, quod iste mundus nobis notus esse non posset, nisi čudesno, ali i istinito: da nama ovaj svijet ne bi bio poznat, kad ne
esset; Deo autem nisi notus esset, esse non posset. bi postojao, a kad Bogu ne bi bio poznat, ne bi mogao postojati.

11. A k o je tomu tako, onda oni dusi koje nazivamo anđelima Treba li vjero­
vati da u blažen­
nisu ni u jednom dijelu prijašnjeg vremena bili tmina, nego su od stvu, što ga od
Boni creati 11. Quae cum ita sint, nullo modo quidem secundum spatium trena kad su stvoreni, stvoreni kao svjetlo; ali ipak nisu tako stvoreni svoga početka
sunt angeli. aliquod temporis prius erant spiritus illi tenebrae, quos angelos dici­ uvijek imaju
da budu bilo kako, nego su prosvijetljeni, da bi živjeli mudro i blaže­ sveti anđeli,
mus; sed simul ut facti sunt, lux facti sunt; non tamen tantum ita no. Međutim, neki anđeli koji se odvratiše od toga prosvjećenja ne sudjelovahu i
creati, ut quoquo modo essent et quoquo modo viverent; sed etiam oni dusi koji ne
stekoše izvrsnost mudra i blažena života, kojega - bez ikakve dvojbe ostadoše u
illuminati, ut sapienter beateque viverent. Ab hac illuminatione aver- - i nema ako nije vječit te pouzdano siguran za svoju vječnost; ipak istini?
si quidam angeli non obtinuerunt excellentiam sapientis beataeque imaju razumski život (iako ne i mudar) i ne mogu ga se lišiti sve i da
vitae, quae procul dubio non nisi aeterna est aeternitatisque suae ushtiju.
u
certa atque secura; s e d rationalem vitam licet insipientem sic ha-
bent, ut eam non possint amittere, nec si velint. Quatenus autem, A l i tko može odrediti, koliko su oni sudjelovali u toj mudrosti prije
antequam peccassent, illius sapientiae fuerint participes, definire nego što sagriješiše? I kako ćemo reći, da su tim svojim dioništvom
quis potest? In eius tamen participatione aequales fuisse istos illis, bili jednaki s onima koji su upravo zbog toga istinski i potpuno blaže­
qui propterea vere pleneque beati sunt, quoniam nequaquam de suae ni, jer nikad ne zdvajaju o vječnosti svojega blaženstva? Naime, daka­
beatitudinis aeternitate falluntur, quo modo dicturi sumus ? quando ko, da bijahu jednaki dionici u njoj, i oni bi ostali u vječnosti blažen­
quidem si aequales in ea fuissent, etiam isti in eius aeternitate man- stva, jednako blaženi budući jednako sigurni.
sissent pariter beati, quia pariter certi. Neque enim sicut vita, quam- Isto se tako ni život, koliko god dug bio, ne može nazvati istinski
diucumque fuerit, ita aeterna vita veraciter dići poterit, si finem ha- vječnim životom, ako bude imao kraj; ako se život naziva samo po
bitura sit; si quidem vita tantummodo vivendo, aeterna vero finem tome što se živi, vječnim se naziva po tome što nema kraja. Prema
non habendo nominata est. Quapropter, quamvis non quidquid aeter­ tome, iako štogod vječno nije samim tim i blaženo - jer kaže se i da
num, continuo beatum sit (dicitur enim etiam poenalis ignis aeter- je pakleni oganj vječan - ipak (ako istinski i savršeno blažena života
nus); tamen si vere perfecteque beata vita non nisi aeterna est, non nema ukoliko nije vječan), njihov život ne bijaše takav, jer je imao
erat tališ istorum, quandoque desitura et propterea non aeterna, sive prestati, i zbog toga nije bio vječan, bilo da su to znali, bilo da su ne
id scirent, sive nescientes aliud putarent; quia scientes timor, ne- znajući zamišljali štogod drugo. Jer, ako su znali, onda im strah, a

s
se M.
1
infiniti... finiti] immensi quidam atque infiniti M.
u
et add. M.

3
2 7 Mudr 7,22.
Cf. Sap 7, 22
32 DECIV. DEI 11, 11 - 13 O DRŽAVI BOŽJOJ 11, 11-13 33

scientes error beatos esse utique non sinebat. S i autem hoc ita ne- ako nisu, onda im neznanje nije dopuštalo da budu blaženi. A k o pak
sciebant, ut falsis incertisve non fiderent, sed utrum sempiternum an to nisu tako znali, da nisu vjerovali u lažne i nepouzdane stvari, ali
quandoque finem habiturum esset bonum suum, in neutram partem se nisu mogli čvrsto odlučiti ni u tome, da l i će im njihovo dobro biti
firma assensione ferrentur, ipsa de tanta felicitate cunctatio eam vjekovječno ili će jednom prestati, - onda samo oklijevanje u pogledu
beatae vitae plenitudinem, quam in sanctis angelis esse credimus, tako velike sreće nije moglo imati onu punoću blažena života, koju
cc 333 non habebat. Neque / enim beatae / vitae vocabulum ita contrahimus vjerujemo da imaju sveti anđeli. U z to, mi izričaj »blažen život« ne
P L 3 2 8
ad quasdam significationis angustias, ut solum Deum dicamus bea- suzujemo toliko u značenju, da bismo samo Boga nazivali blaženim;
tum; qui tamen vere ita beatus est, ut maior beatitudo esse non pos- ipak, on je tako istinski blažen, te od njegova ne može biti većeg
sit, in cuius comparatione, quod angeli beati sunt summa quadam
blaženstva, pa u usporedbi s njime, što je ili koliko blaženstvo anđela,
sua beatitudine, quanta esse in angelis potest, quid aut quantum
pa i kad je na samom svom vrhuncu koji je njima moguć?
est?

12. Isto tako nisu samo anđeli, među razboritim i l i razumskim O usporedbi
De beatitudine 12. Nec ipsos tantum, quod attinet ad rationalem vel intellectua- blaženstva
quae sit certi- lem creaturam, beatos nuncupandos putamus. Quis enim primos il- stvorovima oni o kojima mislimo da ih treba nazivati blaženima. Nai­ pravednika,
tudo. me, tko bi se usudio zanijekati da su prvi ljudi u raju prije grijeha bili koji još nisu
los homines in paradiso negare audeat beatos fuisse ante peccatum, primili obećanu
v
quamvis sua beatitudo quam diuturna vel utrum aeterna esset in- blaženi, iako ne bijahu sigurni koliko će njihovo blaženstvo potrajati božansku nagra­
certos (esset autem aeterna, nisi peccassent), cum hodie non impu- i da l i će biti vječito - jer ono bi i bilo vječno, da nisu zgriješili - , du, i blaženstva
prvih ljudi u
denter beatos vocemus, quos videmus iuste ac pie cum spe futurae kad danas bez ikakve drskosti nazivamo blaženima one koje vidimo raju prije grije­
immortalitatis hane vitam ducere sine crimine vastante conscien- gdje pravedno i pobožno vode ovaj život s nadom u buduću besmrt­ ha.
tiam, facile impetrantes peceatis huius infirmitatis divinam miseri- nost, a bez krivnje što pustoši savješću, lako stječući božansko milos­
cordiam. Qui licet de suae perseverantiae praemio certi sint, de ipsa rđe za grijehe iz ljudske slabosti? Pa iako su ti sigurni u nagradu za
tamen perseverantia sua reperiuntur incerti. Quis enim hominum se svoju ustrajnost, ipak se otkriva kako nisu sigurni u samu svoju ustraj­
2
in actione provectuque iustitiae perseveraturum usque in finem nost. Jer može l i itko od ljudi znati da će do kraja ustrajati u vršenju
sciat, nisi aliqua revelatione ab illo fiat certus, qui de hac re iusto i napretku pravednosti, ukoliko ga u tome ne učvrsti kakvo otkrivenje
latentique iudicio non omnes instruit, sed neminem fallit? Quantum od onoga koji svojim pravednim i skrovitim sudom u toj stvari ne
itaque pertinet ad deleetationem praesentis boni, beatior erat pri­ poučava sve ljude, ali ne obmanjuje nikoga?
mus homo in paradiso, quam quilibet iustus in hac infirmitate mor-
tali; quantum autem ad spem futuri, beatior quilibet in quibuslibet Tako, dakle, što se tiče užitka u sadašnjem dobru, prvi čovjek u raju
cruciatibus corporis, cui non opinione, sed certa veritate manife- bijaše blaženiji od bilo kojega pravednika u ovoj smrtnoj slabosti; što
stum est, sine fine se habiturum omni molestia carentem societatem se pak tiče nade u budućnost, bilo koji čovjek (kojemu je ne samo po
angelorum in participatione summi Dei, quam erat ille homo sui ca- mnijenju nego i po sigurnoj istini jasno da će - slobodan od bilo kakve
sus incertus in magna illa felicitate paradisi. nevolje - uživati u društvu anđela, dioništvom u Svevišnjem Bogu),
premda izložen bilo kakvim tjelesnim mukama, blaženiji je nego onaj
čovjek koji bijaše nesiguran u svoju sudbu čak i usred velike sretnosti
raja.

Poena secuta 13. Quocirca cuivis iam non difficulter occurrit utroque coniunc- 13. Zato, svatko će bez teškoće shvatiti, kako ono blaženstvo Da n svi anđeli
est lapsum dia- t of f i i beatitudinem, quam reeto proposito intellectualis natura de-
e c koje kao svoj cilj želi razumska priroda nastaje spojem ovoga dvoga, ^dn^re^o-
u
siderat, hoc est, ut et bono incommutabili, quod Deus est, sine ulla naime: da se nepromjenjivo dobro, koje je Bog, uživa bez ikakve sti,.tako te m
aa
molestia perfruatur et in eo se in aeternum esse m a n s u r u m nec smetnje, te da u njemu vječno ostane, nepoljuljana nikakvom sum- P P
ni su mogH z nati
ulla dubitatione cunetetur nec ulio errore fallatur. Hane habere an- njom i nezavedena nikakvom pogrješkom. Pobožnom vjerom vjeru- da će "sti,
pa

v
sua beatitudo] de sua beatitudine M.
z
profectuque M .
a a
mansuram M .
34 DE civ. DEI 11, 13 O DRŽAVI BOŽJOJ 11, 13

dočim oni koji


gelos lucis pia fide credimus; hane nec antequam caderent habuisse jemo kako anđeli svjetla posjeduju takvo blaženstvo; dok po su­ ostadoše posto­
PL329 angelos peceato/res, qui sua pravitate illa luce privati sunt, conse- sljednu razlogu dokučujemo, kako anđeli grješnici nisu toga blažen­ jani tek su
nakon pada
quenti ratione colligimus; habuisse tamen aliquam, etsi non prae- stva imali ni prije nego što padoše, jer zbog svoje opačine bijahu posrnulih do­
sciam, beatitudinem, si vitam egerunt ante peceatum, profeeto cre- lišeni dotičnog svjetla; ako su pak vodili život i prije grijeha, zaista se znali o svojoj
ustrajnosti?
dendi sunt. Aut si durum videtur, quando facti sunt angeli, alios cre- mora vjerovati, kako posjedovahu stanovito blaženstvo, iako nisu
dere ita factos ut non aeciperent praescientiam vel perseverantiae imali prethodnog znanja o blaženstvu.
C C 334 vel casus sui, alios autem ita ut veritate certissima / aeternitatem Ili, ako se čini nezgrapnim, povjerovati, da kad su stvoreni anđeli,
suae beatitudinis nossent, sed aequalis felicitatis omnes ab initio jedni su stvoreni tako da ne primiše budućeg znanja ni o svojoj ustraj­
creati sunt, et ita fuerunt, donec isti, qui nunc mali sunt, ab illo bo- nosti ni o svojoj sudbini, dok su drugi stvoreni tako te su znali kao
nitatis lumine sua voluntate cecidissent: procul dubio multo est du- najpouzdaniju istinu o vječnosti svojega blaženstva (ali su ipak od
a b
rius nunc putare angelos sanetos aeternae suae beatitudinis incer-
početka svi stvoreni u jednakoj sretnosti, i ostali su tako sve dok oni
tos, et ipsos de semetipsis ignorare, quod nos de illis per Scripturas
što su sada zli anđeli svojom slobodnom voljom ne otpadoše od one
sanetas nosse potuimus. Quis enim catholicus christianus ignorat
svjetlosti dobrote), - bez ikakve je dvojbe još nezgrapnije pomisliti,
nullum novum diabolum ex bonis angelis ulterius futurum, sicut nec
istum i n societatem bonorum angelorum ulterius rediturum? Veri- kako su i sada sveti anđeli nesigurni u svoje vječno blaženstvo, te da
tas quippe in Evangelio sanetis fidelibusque promittit, quod erunt oni o sebi samima ne znaju ono što mi mogosmo o njima doznati
28
aequales angelis D e i ; quibus etiam promittitur, quod ibunt in vitam preko Svetoga pisma. Jer, koji l i kršćanin katolik ne zna da od dobrih
29
aeternam . Porro autem si nos certi sumus numquam nos ex illa anđela neće više nastati ni jedan novi vrag, kao ni da se ovaj više
immortali felicitate casuros, illi vero certi non sunt: iam potiores, nikad neće vratiti u društvo dobrih anđela? Jer istina u evanđelju
1

non aequales eis erimus. Sed quia nequaquam Veritas fallit et aequa- obećaje svecima i vjernicima da će biti jednaki Božjim anđelima; čak
les eis erimus, profeeto etiam ipsi certi sunt suae felicitatis aeternae. im se obećaje da će ući u život vječni. N u dalje, ako smo mi sigurni
Cuius illi alii quia certi non fuerunt (non enim erat eorum aeterna da nikad nećemo otpasti od te besmrtne sretnosti, dok anđeli nisu
felicitas cuius certi essent, quae finem fuerat habitura), restat, ut aut sigurni, onda ćemo mi biti premoćniji od njih, a ne jednaki s njima.
impares fuerint, aut, si pares fuerunt, post istorum ruinam illis certa A l i , budući da istina nikad ne obmanjuje, bit ćemo jednaki s njima,
scientia suae sempiternae felicitatis accesserit. Nisi forte quis dicat pa su otuda i oni sami sigurni u svoju vječnu sretnost. A kako oni
id, quod Dominus ait de diabolo i n Evangelio: lile homicida erat ab drugi anđeli ne bijahu sigurni u nju (jer im nije ni pripadala vječna
30
initio et in veritate non stetit , sic esse aecipiendum, ut non solum sretnost u koju bi bili sigurni, a koja je imala prestati) - , preostaje:
homicida fuerit ab initio, id est initio humani generis, ex quo utique da oni ili bijahu nejednaki, ili pak ako bijahu jednaki, onda je nakon
homo factus est, quem decipiendo posset oceidere, verum etiam ab propasti dotičnih onim drugima pridošlo pouzdano znanje o svojoj
initio suae conditionis in veritate non steterit et ideo numquam bea- vj ekovj ečnoj sretnosti.
tus cum sanetis angelis fuerit, suo recusans esse subditus Creatori
et sua per superbiam velut privata potestate laetatus, ac per hoc fal- Ukoliko tkogod ne kaže ono što Gospodin kaza o đavlu u evanđelju:
3
ac
sus et fallax, quia nec quisquam potestatem Omnipotentis evadit, »On bijaše čovjekoubojica od početka i ne stajaše u istini« ; i što se
et qui per piam subiectionem noluit tenere quod vere est, affectat per može uzeti da znači, kako ne samo što bijaše čovjekoubojica od po­
superbam elationem simulare quod non est, ut sic intellegatur etiam četka (to jest, od početka ljudskoga roda, od vremena kad je stvoren
quod beatus Ioannes apostolus ait: Ab initio diabolus peceat , hoc 31 čovjek, kojega je obmanuvši mogao ubiti) nego od samoga početka
est, ex quo creatus est, iustitiam recusavit, quam nisi pia Deoque svojeg opstanka nije stajao u istini, pa stoga nikad ne bijaše blažen
ad
subdita voluntas habere non posset . Huic sententiae quisquis ac- zajedno sa svetim anđelima, odbijajući da se podredi svojemu stvori­
telju, i u svojoj oholosti likovaše datom moći kao da je njegova vlasti­
ta, i tako bijaše i prevaren i prije varan (jer ne može nikad izmaći
moći Svemogućega); i on koji se ne htjede u pobožnu podvrgnuću
držati onoga što istinski jest, u oholoj uznositosti poduzima umišljati
ono što nije; tako se razumijeva i ono što kaže blaženi apostol Ivan:
4
»Jer đavao griješi od početka«, to jest: od kad je stvoren, odbijao je
a b
beatitatisM. pravednost, koja se ne može imati osim uz pobožnu i Bogu pod­
a c
umquam M. vrgnutu volju.
a d
possit M.

2 8
Cf. Mt 22, 30. Mt 22,30.
2 9
Cf. Mt 25, 46. Mt 25,46.
3 0
Io 8, 44. /v 8,44.
3 1
i Io 3, 8. 1 Iv 3,8.
O DRŽAVI BOŽJOJ 11, 13-15 37
36 DE civ. DEI 11, 13-15

quiescit, non cum illis haereticis sapit, id est Manichaeis, et si quae Tko god pristane na takvo mnijenje, taj se ne slaže s onim krivovjer­
5

aliae pestes ita sentiunt, quod suam quamdam propriam tamquam cima, to jest s manihejcima , i ostalim kužnim družinama koje ovako
P L 330 ex adverso quodam principio diabolus habeat naturam ma/li; qui tan- mniju: kao da đavao po nekom oprečnom načelu posjeduje sebi svoj­
ta vanitate desipiunt, ut, cum verba ista evangelica in auctoritate stvenu narav zla; ti toliko luduju u svojoj ispraznosti da, iako zajedno
cc 335 nobiscum habeant, non / attendant non dixisse Dominum: A veritate s nama prihvaćaju ugled i vrijednost evanđeoske riječi, ne opažaju
alienus fuit; sed: In veritate non stetit, ubi a veritate lapsum intellegi kako Gospodin nije rekao: 'Bijaše otuđen od istine', nego: »Ne sta­
voluit, in qua utique si stetisset, eius particeps factus beatus cum jaše u istini«, čime je htio da se razumije, kako je otpao od istine, u
sanctis angelis permaneret. kojoj da je bio čvrsto ostao, postao bi njezinim dionikom i ostao bla­
žen zajedno sa svetim anđelima.

14. Kao da smo to tražili, Gospodin nam dade znak kojim se Kojom je
vrstom izrijeka
dokazuje da đavao »nije stajao u istini«, kad reče: »jer u njemu nema rečeno o đavlu,
istine.« Naime, ona bi bila u njemu, da je u njoj ostao. Samo to je da nije stajao u
istini, jer u
iskazano neobičnijim izrijekom. Naime, »Ne stajaše u istini, jer nema njemu nema
1
istine u njemu« zvuči kao da je to što »nema istine u njemu« uzro­ istine.
... quia veritas 14. Subiecit autem indicium, quasi quaesissemus, unde ostenda- kom »da nije stajao u istini«, dok je zapravo uzrokom »da u njemu
in eo non fuit. tur, quod in veritate non steterit, atque ait: Quia non est veritas in eo. nema istine« to što »nije stajao u istini«. Ista se vrsta izrijeka nalazi i
Esset autem in eo, si in illa stetisset. Locutione autem dictum est 2
u psalmu: »Ja zazvah, jer si me uslišio, Bože,« gdje se čini da je
minus usitata. Sic enim videtur sonare: In veritate non stetit, quia trebalo reći: 'Uslišio si me, Bože, jer sam te zazvao'. A l i kad je rekao
ae 32
veritas non est in eo , tamquam ea sit causa, ut in veritate non »Ja zazvah«, kao da se od njega tražilo čime da pokaže zašto je zazivao,
steterit, quod in eo veritas non sit; cum potius ea sit causa, ut in eo on učinkom Božjeg uslišenja pokazuje djelotvornost svojeg zazivanja;
af
veritas non sit, quod in veritate non stetit . Ista locutio est et in kao da veli: 'Dokazujem da sam zazivao, time što si me uslišio.'
33
Psalmo: Ego clamavi, quoniam exaudisti me Deus ; cum dicendum
fuisse videatur: Exaudisti me Deus, quoniam clamavi. Sed cum dixis-
set: Ego clamavi, tamquam ab eo quaereretur, unde se clamasse 1
15. Ono što Ivan kaže o đavlu: »Davao griješi od početka« neki Što treba misliti
monstraret, ab effectu exauditionis Dei clamoris sui ostendit affec- o izjavi »Đavao
tum; tamquam diceret: Hine ostendo clamasse me, quoniam exaudi- (manihejci) ne shvaćaju, da ako mu je narav takva, onda nikako griješi od počet­
nema grijeha. A l i što da odgovore proročkim svjedočanstvima, bilo ka«?
sti me.
kad označujući đavla u liku babilonskog vladara Izaija kaže: »Kako
2
pade sa nebesa, Svjetlonošo, sine Zorin?« bilo što kaže Ezekiel: »U
3
Edenu, vrtu Božjem, ti življaše, resio te dragulj svaki«? Tu se podra­
zumijeva, kako u neko vrijeme bijaše bez grijeha. To se, naime, izri­
Quae Scriptura 15. Illud etiam, quod ait de diabolo Ioannes: Ab initio diabolus 4
dixerit de dia- 34 ag
peceat , non intellegunt, si natura tališ est , nullo modo esse pecea- čitije kaže malo poslije: »U svojim si danima hodio bez opačine.«
bulo.
tum. Sed quid respondetur propheticis testimoniis, sive quod ait
Isaias sub figurata persona principis Babyloniae diabolum notans:
35
Quo modo cecidit Lucifer, qui mane oriebatur ; sive quod Ezechiel:
In deliciis paradisi Dei fuisti, omni lapide pretioso ornatus es? Ubi
intellegitur fuisse aliquando sine peceato. Nam expressius ei paulo
36
post dicitur: Ambulasti in diebus tuis sine vitio . Quae si aliter con-
5
Sljedbenici Perzijanca Manesa (oko 215-275), koji je naučavao korjeniti dualizam,
s dvije konačne zbiljnosti: Dobro i Zlo (Svjetlo i Tmina).
a e 1
veritas non est] n. e. v. M. Iv 8,4..
2
a f
steterit M. Ps 17 (16), 6 (prema Augustinovu latinskom predlošku).
a
s si... est] si naturale est M .
1 1 Iv 3 8
' -
2
Iz 14,12. Posrijedi je Lucifer (svjetlonoša, prema grč. qpwoqpOQog); na ovome mje­
3 2
Io 8, 44. stu u Svetom pismu to je stalni pridjevak babilonskog kralja. Kršćani su (a u vezi onog
3 3
Ps 16, 6. mjesta gdje se govori o padu Sotone kao munje s neba - Lk 10,18) uzeli ime Lucifer kao
3 4
1 Io 3, 8. sinonim za Sotonu. Dočim poganima Lucifer bijaše jutarnja zvijezda, Danica, ili planeta
3 5 Venera.
Isa 14, 12. 3
Ez 28,13.
3 6
Ez 28, 13-14. 4
Ez 28,15.
38 DECIV. DEI 1 1 , 15 - 16 O DRŽAVI BOŽJOJ 11, 15 - 16 39

venientius intellegi nequeunt, oportet etiam illud, quod dictum est: A k o se od tih mjesta ne mogu naći prikladnija, onda trebamo ono što
37
In veritate non stetit , sic accipiamus, quod in veritate fuerit, sed je rečeno »Ne stajaše u istini« shvatiti tako, da on bijaše u istini, ali
non permanserit; et illud, quod ab initio diabolus peceat, non ab ini­ da u njoj nije ustrajao; dočim ono »đavao griješi od početka« ne treba
tio, ex quo creatus est, peceare putandus est, sed ab initio peceati, shvatiti, od početka kad je stvoren, nego od početka grijeha, jer gri­
quod ab ipsius superbia coeperit esse peceatum. Nec illud, quod jah je započeo njegovom ohološću.
scriptum est in libro Iob, cum de diabolo sermo esset: Hoc est initium
38 Isto tako i ono što piše u knjizi o Jobu, kad bijaše riječ o đavlu (»Ovo
figmenti Domini, quod fecit ad illudendum ab angelis suis (cui con-
sonare videtur et Psalmus, ubi legitur: Dračo hic, quem finxisti ad je početak Gospodinove tvorevine, koju načini kao ruglo svojim an­
5
39
illudendum ei ), sic intellegendum est, ut existimemus talem ab ini­ đelima« ) a s čime čini se da se slaže i ovo mjesto u psalmima gdje
6

tio creatum, cui ab angelis illuderetur, sed / in hac poena post pecea­ čitamo »Ovaj zmaj, kojeg si načinio njemu za ruglo« - ne treba shva­
P . 331
tum ordinatum. Initium ergo eius figmentum est Domini; non enim titi tako da pomislimo kako on od početka bijaše stvoren takvim, da
o.; 336 est ulla natura etiam in extremis infimisque bestiolis, quam non / ille mu se anđeli rugaju, nego da mu je takva kazna određena nakon
constituit, a quo est omnis modus, omnis species, omnis ordo, sine grijeha. Dakle, i njemu bijaše početak kao tvorevini Gospodinovoj;
quibus nihil rerum inveniri vel cogitari potest; quanto magis angeli- jer nema ni jedne naravi, čak ni među najsitnijim i najneznatnijim
ca creatura, quae omnia cetera, quae Deus condidit, naturae dignita- životinjicama, a da je nije On stvorio; od njega je svaki način, svaki
te praecedit! oblik, svaki poredak, bez kojih se ni jedna od stvari ne može iznaći
ni zamisliti; a koliko onda više sam anđeoski stvor, koji dostojan­
stvom naravi nadmašuje sve ostale Božje stvorove!
Qtae naturae 16. In his enim, quae quoquo modo sunt et non sunt quod Deus
a l i i s praepo- est a quo facta sunt, praeponuntur viventia non viventibus, sicut ea,
nantur. 16. Među tima stvarima koje bilo kojim načinom jesu (a nisu isto O stupnjevima i
quae habent vim gignendi vel etiam appetendi, his, quae isto motu razlikama
što i Bog koji ih je stvorio) one koje su žive mi pretpostavljamo neži­ stvorova, koji
carent; et in his, quae vivunt, praeponuntur sentientia non sentienti- se jednim
bus, sicut arboribus animalia; et in his, quae sentiunt, praeponuntur vima; isto tako one koje imaju moć rađanja ili težnje prema njemu
načinom odmje­
intellegentia non intellegentibus, sicut homines pecoribus; et in his, pretpostavljamo onima koje ga nemaju; među živim stvorovima oni ravaju prema
sa sjetilima pretpostavljaju se onima što su bez sjetila, kao što se korisnosti, a
quae intellegunt, praeponuntur immortalia mortalibus, sicut angeli drugim prema
hominibus. Sed ista praeponuntur naturae ordine; est autem alius životinje pretpostavljaju drveću; a među stvorovima s osjetilima, ra­ poretku razbora.
atque alius pro suo cuiusque usu aestimationis modus, quo fit, ut zumska se bića pretpostavljaju nerazumnima, kao ljudi stoci; dočim
quaedam sensu carentia quibusdam sentientibus praeponamus, in među razumnim stvorovima besmrtni se pretpostavljaju smrtnima,
tantum, ut si potestas esset ea prorsus de natura rerum auferre vel- kao anđeli ljudima. N u ta se bića pretpostavljaju prema naravnom
lemus, sive quem in ea locum habeant ignorantes, sive etiamsi scia- redu; postoji, naime, i način odredbe vrijednosti prema upotrebi sva­
mus nostris ea commodis postponentes. Quis enim non d o m i suae ah
koga stvora, pa tako biva te neke stvorove što su bez sjetila pretpo­
panem habere quam mures, nummos quam pulices malit? Sed quid stavljamo onima sa sjetilima, i to toliko da zaželimo (samo kad bi
a i
mirum, cum i n ipsorum etiam hominum aestimatione, quorum cer- nam bilo u moći) i posve ih odstraniti iz same prirode, bilo zbog toga
te natura tantae est dignitatis, plerumque carius comparetur equus što ne znamo koje im je pravo mjesto, bilo što dajemo prednost svojoj
quam servus, gemma quam famula? Ita libertate iudicandi pluri- pogodnosti, čak iako to znamo. Naime, tko ne bi više volio imati u
mum distat ratio considerantis a necessitate indigentis seu voluptate kući kruha nego miševa, i l i novaca negoli buha? A l i , što je u tome
cupientis, cum ista quid per se ipsum in rerum gradibus pendat, ne- čudno, kad i pri procjeni samih ljudi (kojima narav, doista, ima toliko
al
cessitas autem quid propter quid expetat cogitat , et ista quid verum dostojanstvo) često se više cijeni konj negoli rob, dragulj više negoli
luci mentis appareat, voluptas vero quid iucundum corporis sensi- sluškinja?
am
bus blandiatur spectat . Sed tantum valet in n a t u r i š rationalibus
Tako te pri slobodi prosudbe postoji golema razlika između razbora
razložna čovjeka i oskudnika stiješnjena potrebom ili požudnika vo­
đena željom, jer razbor stvar samu po sebi odvaguje po ljestvici važ­
nosti, potreba samo računa što i kojim je načinom dobiva; razbor se
a h
domi M. obzire na ono što je u svjetlu uma istinito, dok požuda gleda na ono
a i
in] om. M.
a l
cogitet M .
što ugađa tjelesnim sjetilima. A l i , u razumnim naravima dobra volja
a m
exquirat M.

5
3 7 Job 40,19 (prijevod prema Augustinovu latinskom predlošku). Riječ je o nemani
Io 8, 44. Behemotu, koja je Augustinu nekakva vrsta đavla.
3 8
Iob 40, 14 (sec. L X X ) . 6
Ps 104 (103), 26 (prijevod prema latinskom predlošku). Posrijedi je Levijatan,
3 9
Ps 103, 26. koji se također smatra đavlom.
40 DE civ. DEI 11, 1 6 - 1 8 O DRŽAVI BOŽJOJ 11, 16-18 41

quoddam veluti pondus voluntatis et amoris, ut, cum ordine naturae i ljubav toliko teže da, iako su u poretku naravi anđeli iznad ljudi, ipak
angeli hominibus, tamen lege iustitiae boni homines malis angelis se po zakonu pravednosti dobri ljudi pretpostavljaju zlim anđelima.
praeferantur.

17. Stoga se tiče đavlove naravi, a ne njegove zloće, kad pravo Porok zloće nije
Diabolus non 17. Propter naturam igitur, non propter malitiam diaboli, dictum 1 po naravi, nego
obstat Deo or- 40 shvatimo izreku: »Ovo je početak Gospodinove tvorevine« . Jer, bez . je protiv naravi,
recte intellegimus: Hoc est initium figmenti Domini . Quia sine du­
dinatori. a n ikakve dvojbe, ondje gdje postoji porok zloće, tu je prethodila nepo- jer njemu nije
bio, ubi est vitium malitiae, natura non vitiata praecessit. Vitium uzrok Tvorac,
ročna narav. Naime, porok je toliko protivan naravi, da ne može a nego volja.
autem ita contra naturam est, ut non possit nisi nocere naturae. Non
da ne Škodi naravi. Pa tako, ne bi bilo porok povući se od Boga, da
itaque esset vitium recedere a Deo, nisi naturae, cuius id vitium est,
naravi kojoj je to porok nije prikladnije biti zajedno s Bogom. Zbog
potius competeret esse cum Deo. Quapropter etiam voluntas mala
toga je i zla volja veliko svjedočanstvo o dobroj naravi. A l i , kao što
P L 332 grande testimonium / est naturae bonae. Sed Deus sicut naturarum
je Bog najbolji kao stvoritelj dobrih naravi, tako je i najpravedniji
bonarum optimus creator est, ita malarum voluntatum iustissimus
/ ordinator; ut, cum illae male utuntur naturiš bonis, ipse bene utatur ureditelj zlih volja; tako kad one zlo upotrijebe dobre naravi, O n se
CC337
etiam voluntatibus malis. Itaque fecit, ut diabolus institutione illius dobro posluži čak i zlim voljama. Tako je đavla (kojega je O n načinio
bonus, voluntate sua malus, in inferioribus ordinatus illuderetur ab dobrim, ali je ovaj vlastitom voljom postao zao) Bog postavio na niže
angelis eius, id est, ut prosint temptationes eius sanctis, quibus eas mjesto, kao ruglo svojim anđelima, to jest: Bog se pobrinuo, da ku­
obesse desiderat. Et quoniam Deus, cum eum conderet, futurae ma- šnje kojima je đavao htio nauditi svecima budu ovima na korist. A
lignitatis eius non erat utique ignarus et praevidebat quae bona de budući da Bog, kad je njega stvorio, nije bio bez znanja o njegovoj
ao
m a l o eius esset ipse facturus: propterea Psalmus ait: Dračo hic, budućoj zloći i predvidio je koja će dobra načiniti od njegova zla,
41
quem finxisti ad illudendum ei , ut in eo ipso quod eum finxit, licet zbog toga je psalmist rekao: »Ovaj zmaj, kojega si načinio njemu za
per suam bonitatem bonum, iam per suam praescientiam praeparas- ruglo«, pri čemu se podrazumijeva: samim time što ga je stvorio (iako
se intellegatur quo modo illo uteretur et malo. dobra, po svojoj dobroti) već je svojim unaprijednim znanjem odre­
dio, kako će ga iskoristiti i tako zloga.

18. A Bog ne bi bio stvorio ni jednoga, ne samo od anđela, nego O ljepoti sveu­
Deo ordinante 18. Neque enim Deus ullum, non dico angelorum, sed vel homi- ni od ljudi, o kojem bi unaprijed znao da će biti zao, kad ne bi isto kupnosti, koja
res antithetae po Božjoj
sunt.
num crearet, quem malum futurum esse praescisset, nisi pariter nos- tako znao kako će ih prilagoditi dobrim upotrebama te tako poredak odredbi postaje
set quibus eos bonorum usibus commodaret atque ita ordinem sae- vjekova ukrasiti kao kakvu najljepšu pjesmu stanovitim antitezama.
još krasnijom
ap samom oprekom
culorum tamquam pulcherrimum carmen e t i a m ex quibusdam suprotnosti.

a n
esset M.
a o
malis M.
a p
etiam] om. M.

4 0
lob 40, 14 (sec. L X X ) .
4 1
Ps 103, 26. 1
Job 40,14 (po Augustinovu latinskom predlošku).
civ. 11, 1 8 - 1 9 O DRŽAVI BOŽJOJ 11, 18-19 43
42 DE DEI

Antitheses, kako se zovu, svakako idu među najljepše urese književ­


quasi antithetis honestaret. Antitheta enim quae appellantur in orna-
mentis elocutionis sunt decentissima, quae latine ut appellentur aq nog izričaja; latinski bi to bile »opreke« (opposita) ili jasnije »protu-
opposita, vel, quod expressius dicitur, contraposita, non est apud nos stavke« (contraposita); ta riječ u nas nije u običaju, iako se tim ure­
huius vocabuli consuetudo, cum tamen eisdem ornamentis locutio- som izričaja služi i latinski jezik, dapače i jezici svih naroda.
nis etiam sermo latinus utatur, immo linguae omnium gentium. His Takvim se oprekama veoma skladno služi i apostol Pavao u Drugoj
antithetis et Paulus apostolus in secunda ad Corinthios epistula illum poslanici Korinćanima, gdje kaže: »Oružjem pravde zdesna i slijeva,
locum suaviter explicat, ubi dicit: Per arma iustitiae dextra et sini- slavom i sramotom, zlim i dobrim glasom; kao zavodnici, iako istino­
ar
stra ; per gloriam et ignobilitatem, per infamiam et bonam famam; ljubivi; kao nepoznati, a poznati; kao umirući, a evo živimo; kao kaž­
ut seductores et veraces, ut qui ignoramur et cognoscimur; quasi mo- njeni, ali ne predani smrti; kao žalosni, a uvijek veseli; kao siromasi,
rientes, et ecce vivimus; ut coherciti, et non mortificati; ut tristes, sem­ a mnoge obogaćujemo; kao ljudi bez ičega, a koji posjeduju sve.« I 1

per autem gaudentes; sicut egeni, multos autem ditantes; tamquam tako, kao što te opreke suprotstavljene jedne drugima tvore ljepotu
42
nihil habentes, et omnia possidentes . Sicut ergo ista contraria con- izričaja, tako se i ljepota tijeka vjekova slaže od suprotnosti opreka,
trariis opposita sermonis pulchritudinem reddunt: ita quadam non ali ne riječi, nego stvari. To je još najjasnije postavljeno u knjizi Sira­
verborum, sed rerum eloquentia contrariorum oppositione saeculi no voj ovim riječima:
pulchritudo componitur. Apertissime hoc positum est in libro Eccle-
as »Nasuprot zlu stoji dobro, nasuprot smrti stoji život; tako nasuprot
siastico i s t o modo: Contra malum bonum est et contra mortem vi­
pobožniku stoji grešnik. I gledaj tako sva djela Svevišnjega, sva su po
tam; sic contra pium peccator. Et sic intuere in omnia opera Altissimi,
a t 43 dvoje, jedno prema drugome.«
bina bina , unum contra unum .

19. Iako je tako i sama nejasnoća božanskog govora čak korisna što treba misliti
inter bonos et Quamvis itaque divini sermonis obscuritas etiam ad hoc / sit
19. u tome što rađa mnogim mnijenjima istine te ih iznosi na svjetlo zna- Sastav? Bog >>T

lOS
lux et t e ne an g e S
utilis, quod plures sententias veritatis parit et in lucem notitiae pro- nja (dok isto jedan razumijeva onako, a drugi ovako), ipak ono što svjetlo od
t a m e < <
brae. ducit, dum alius eum sic, alius sic intellegit; ita tamen ut, quod in se razumijeva o nejasnu mjestu treba potkrijepiti ili svjedočanstvom
c c 3 3 8
obscuro loco intellegitur, vel attestatione rerum manifestarum vel bjelodanih činjenica ili pak drugim mjestima koja nisu ni najmanje
aliis locis minime dubiis asseratur; sive, cum multa tractantur, ad id dvojbena; pa stoga, kad se mnogo razlaže, ili se stiže do onoga što je
quoque perveniatur, quod sensit ille qui scripsit, sive id lateat , sed au
mislio onaj koji je pisao, ili - ako to ostaje skriveno - već zbog same
P L 333 ex occasione / tractandae profundae obscuritatis alia quaedam vera prigode rasprave o dubokoj nejasnoći izriču se stanovite istine te se
dicantur: non mihi videtur ab operibus Dei absurda sententia, si, meni ne čini, da je u neskladu s Božjim djelima mnijenje prema ko­
av
cum lux prima illa facta est, angeli creati intelleguntur, i n t e r sanc- jem se (ako kad je stvoreno ono prvo svjetlo, podrazumijevamo da
tos angelos et immundos fuisse discretum, ubi dictum est: Et divisit su stvoreni anđeli) postavila razlika između svetih i nečistih anđela,
Deus inter lucem et tenebras; et vocavit Deus lucem diem et tenebras ondje gdje se kaže: »I rastavi Bog svjetlo od tame; svjetlo prozva Bog
44
vocavit noctem . Solus quippe ille ista discernere potuit, qui potuit 1
dan, a tamu prozva noć.« Dakako, tako je mogao razlikovati jedino

a<
i ut appellentur] appellantur M.
^ dextra et sinistra] a dextris et a sinistris M.
^ isto] hoc M.
a t
bina bina] b. et. b. M.
a u
quidem M.
a v
et antepon. M.

2
4 2
2 C o r 6, 7-10. Ps 104 (103), 26 (po Augustinovu latinskom predlošku).
4 3
Eccle 33, 15. 1

4 4
2 Kor 6,7-10.
G e n 1, 4-5.
44 DE civ. DEI 11, 1 9 - 2 1 O DRŽAVI BOŽJOJ 11, 19-21 45

etiam priusquam caderent praescire casuros et privatos lumine veri- on, koji je još prije nego što bijahu pali, unaprijed znao koji će pasti
tatis in tenebrosa superbia remansuros. Nam inter istum nobis notis- te - lišeni svjetlosti istine - ostati u mračnoj oholosti.
simum diem et noctem, id est inter hane lucem et has tenebras, vul-
A između istog nama najpoznatijeg dana i noći, to jest između ovoga
gatissima sensibus nostris luminaria caeli ut dividerent imperavit:
svjetla i ove tame, naredio je nebeskim svjetlilima (koja su najobičnija
Fiant, inquit, luminaria in firmamento caeli, ut luceant super terram
našim sjetilima) da označe razdvajanje, pa je rekao: »Neka bude svje­
et dividant inter diem et noctem-, et paulo post: Et fecit, inquit, Deus
tlo na svodu nebeskom da luče dan od noći«; a malo poslije: »I načini
duo luminaria magna, luminare maius in principia diei, et luminare
Bog dva velika svjetlila - veće da vlada danom, manje da vlada noću
minus in principia noctis, et stellas; et posuit illa Deus in firmamento
- i zvijezde. I Bog ih postavi na svod nebeski da rasvjetljuju zemlju,
caeli lucere super terram et praeesse diei et nocti et dividere inter 2
45 da vladaju danom i noću i da rastavljaju svjetlo od tame.« Dočim,
lucem et tenebras . Inter illam vero lucem, quae saneta societas an­
između onoga svjetla koje je sveto društvo anđela (što se razumski
gelorum est illustratione veritatis intellegibiliter fulgens, et ei con-
blista obasjano istinom) i njemu oprečne tmine (to jest: najopakijih
trarias tenebras, id est malorum angelorum aversorum a luce iusti-
umova zlih anđela, odvraćenih od svjetla pravednosti) mogao je razlu­
tiae taeterrimas mentes, ipse dividere potuit, cui etiam futurum non
naturae, sed voluntatis malum oecultum aut incertum esse non po­ čiti samo onaj kojemu nije moglo ostati ni skriveno ni neizvjesno
tuit. samo buduće zlo, ne naravi, nego njihove volje.

20. A zatim, ne smije se prešutjeti ni ono kad Bog kaže: »Neka o onome stoje
Tenebrae fue- Denique nec illud est praetereundum silentio, quod, ubi dixit
20. bude svjetlo. I bi svjetlo«, odmah dodajući: »I vidje Bog da je svjetlo r azfudžbe ° k n

mnt m mundo Deus: Fiat lux, et facta est lux, continuo subiunctum est: Et vidit Deus 1
dobro«; što se ne dodaje, pošto je razdvojio svjetlo i tminu, i nazvao svjetla i tmine:
et in angelis. • i 4<s • • i svjetlo danom a tminu noću, kako se ne bi činilo, da time posvjedo- B
je svjefio do- da

lucem quia bona est ; non postea quam separavit inter lucem et te­ čuje da mu se zajedno sa svjetlom sviđa i takva tmina. A l i ondje gdje bro.«
nebras et vocavit lucem diem et tenebras noctem, ne simul cum luce u mraku nema grijeha, između njega koji se razlučuje nebeskim svje­
etiam talibus tenebris testimonium placiti sui perhibuisse videretur.
tlilima i istog svjetla što je vidljivo ovim očima, opet se kaže ne prije,
Nam ubi tenebrae inculpabiles sunt, inter quas et lucem istam his
nego poslije: »I vidje Bog da je dobro.« Naime kaže: »I Bog ih po­
oculis conspicuam luminaria caeli dividunt, non ante, sed post infer-
az stavi na svod nebeski da rasvjetljuju zemlju, da vladaju danom i noću
tur: Et vidit Deus quia bonum est. Posuit illa, inquit, in firmamento 2
i da rastavljaju svjetlo od tame. I vidje Bog da je dobro.« Svidjelo
caeli lucere super terram et praeesse diei et nocti et separare inter
47 ba mu se oboje, jer je oboje bez grijeha. Dočim ondje gdje Bog kaže:
lucem et tenebras. Et vidit Deus quia bonum est . Utrumque pla­
»Neka bude svjetlo! I bi svjetlo. I vidje Bog da je svjetlo dobro«,
ce 339 cuit, quia utrumque sine peceato est. Ubi autem dixit / Deus: Fiat lux,
et facta est lux. Et vidit Deus lucem quia bona est) et postmodum nakon čega slijedi: »I rastavi Bog svjetlo od tame; svjetlo prozva Bog
infertur: Et separavit Deus inter lucem et tenebras; et vocavit Deus dan, a tamu prozva noć«, na tome se mjestu ne dodaje: »I vidje Bog
4
lucem diem et tenebras vocavit noctem *] non hoc loco additum est: da je dobro«, kako se i jedno i drugo ne bi nazivalo dobrim, iako je
Et vidit Deus quia bonum est, ne utrumque appellaretur bonum, cum jedno od njih zlo, i to vlastitom pogrješkom, a ne po naravi. Zbog
esset horum alterum malum, vitio proprio, non natura. Et ideo sola toga se tu Stvoritelju svidjelo samo svjetlo; naime: iako anđeoska
ibi lux placuit Conditori: tenebrae autem angelicae, etsi fuerant ordi- tmina bijaše predodređena, ipak ne bijaše i odobrena.
nandae, non tamen fuerant approbandae.

21. A što drugo i treba razumjeti u onome što se svugdje kaže »I o vječitom i
1
vidje Bog da je dobro« , negoli odobravanje djela načinjena prema Božjemz^
Dei opus aliud 21. Quid est enim aliud intellegendum in eo, quod per / omnia
non est ab eius 49
dicitur: Vidit Deus quia bonum est , nisi operis approbatio secun-
arte.
3 2
Posuit] E t posuit M.
b a
enim add. M. Sir 33,14-15.

Post 1,4-6.
4 5
G e n 1, 14, 16-18 Post 1,14-15, 16-18.
4 6
G e n 1, 3-4.
4 7
Post 1,3-4.
G e n 1, 17-18. Post 1,17-18.
4 8
G e n 1, 4-5
4 9
G e n 1, 4. 10. 12. 18. 21. 25. 31. Post 1,4.10.12.18.21.25.30.
46 DECIV. DEI 11, 21 O DRŽAVI BOŽJOJ 11, 21 47

PL 334 dum artem facti, quae Sapientia Dei est? Deus autem usque adeo non umijeću, koje je Božja mudrost? I nije Bog tek tada otkrio da je volji, prema
kojima se
cum factum est, tune didicit bonum, ut nihil eorum fieret, si ei fuis- štogod dobro, kad je već načinjeno; jer ni jednog od tih djela ne bi njemu sve stvari
2-

set ineognitum. Dum ergo videt quia bonum est, quod, nisi vidisset ^bilo, da mu bijahu unaprijed n e p o z n a t a T ? ! © ^ kad on vidi da je koje je načinio
uvijek sviđalo
antequam fieret, non utique fieret: docet bonum esse, non discit. Et štogod dobro (što ne bi ni stvorio da ne bijaše vidio da je dobro prije upravo tako
Plato quidem plus ausus est dicere, elatum esse scilicet Deum gaudio negoli je nastalo), onda on ne uči sam da je dobro, nego naučava. A načiniti kako su
i načinjene.
mundi universitate perfeeta. Ubi et ipse non usque adeo desipiebat, Platon se čak odvažio reći, kako Bog bijaše zanesen od radosti pošto
3

ut putaret Deum sui operis novitate factum beatiorem; sed sic osten- jjedovršena svelikuphost svijeta. Tu sam Platon ne bijaše toliko nera­
dere voluit artifici suo placuisse iam factum, quod placuerat in arte zborit da bi pomislio kako Bog bijaše sretniji zbog novine svojeg dje­
faciendum; non quod ulio modo Dei scientia varietur, ut aliud in ea la; samo je ushtio pokazati kako se isto tako radovao svojoj već nači­
faciant quae nondum sunt, aliud quae iam sunt, aliud quae fuerunt; njenoj umjetnini, kao što se radovaše kad ju je trebalo umijećem na­
non enim more nostro ille vel quod futurum est prospicit, vel quod činiti. ^Jer Božje znanje se ne mijenja nikakvim načinom, tako te bi
praesens est aspicit, vel quod praeteritum est respicit; sed alio modo jedno bilo ^o~šTvarima koje još nisu, drugo po onima što već jesu,
quodam a nostrarum cogitationum consuetudine longe alteque di- treće po onima koje bijahu; naime, on našim načinom ne predviđa
verso. Ille quippe non ex hoc in illud cogitatione mutata, sed omnino što je buduće, niti gleda sadašnje, niti se osvrće na prošlo; nego on
incommutabiliter videt; ita ut illa quidem, quae temporaliter fiunt, sve to promatra nekim drugim načinom, koji je posve različit od na­
et futura nondum sint et praesentia iam sint et praeterita iam non šeg običaja razmišljanja. Jer on ne mijenja svoj način promatranja od
sint, ipse vero haec omnia stabili ac sempiterna praesentia compre- jedne do druge stvari, nego uopće vidi nepromjenjivo; tako te stvari
hendat; nec aliter oculis, aliter mente; non enim ex animo constat et koje bivaju vremenski: one buduće što još nisu, sadašnje koje već
bb
corpore; nec aliter nunc e t aliter antea et aliter postea; quoniam jesu i prošle koje više nisu, on ih sve obuhvaća svojom postojanom i
non sicut nostra, ita eius quoque scientia trium temporum, praesen- vječnom sadašnjošću; i ne vidi ih na jedan način očima, a na drugi
tis videlicet et praeteriti vel futuri, varietate mutatur, apud quem način umom, jer se on i ne sastoji od duše i tijela; i ne promatra
50
non est immutatio nec momenti obumbratio . Neque enim eius in- drukčije sada, drukčije prije, a drukčije poslije; jer (za razliku od
tentio de cogitatione in cogitationem transit, in cuius ineorporeo našega) njegovo znanje triju vremena - to jest: sadašnjeg, prošlog i
contuitu simul adsunt cuneta quae novit; quoniam tempora ita novit budućeg - nije promjenjivo, budući da »kod njega nema mijene ni
4

nullis suis temporalibus notionibus, quem ad modum temporalia sjene promjene.«


movet nullis suis temporalibus motibus. Ibi ergo vidit bonum esse
Isto tako njegova namisao ne prelazi od jednoga smišljaj a do drugog,
quod fecit, ubi bonum esse vidit ut faceret; nec quia factum vidit
jer su u njegovu netjelesnom suvidu (contuitus) istodobno prisutne
scientiam duplicavit vel ex aliqua parte auxit, tamquam minoris
sve stvari koje zna; naime, on tako zna vremena bez ikakvih svojih
CC 340 scientiae fuerit prius/quam faceret quod videret, qui tam perfeete vremenskih spoznaja, kao što i pokreće vremena bez ikakvih svojih
non operaretur, nisi tam perfeeta scientia, cui nihil ex eius operibus vremenskih pokreta. I tako onda je vidio, da je dobro što je načinio
adderetur. Quapropter, si tantummodo nobis insinuandum esset
kad je vidio da je dobro da to načini; i kad je vidio da je načinjeno,
quis fecerit lucem, sufficeret dicere, fecit Deus lucem; si autem non
njegovo se znanje nije udvostručilo, niti pak poraslo u bilo kojem
solum quis fecerit, verum etiam per quid fecerit, satis esset ita enun-
dijelu, kao da bi bio manjeg znanja prije negoli je načinio štogod da
tiari: Et dixit Deus: Fiat lux, et facta est lux; ut non tantum Deum, sed
vidi, jer on ne bi djelovao tako savršeno, da njegovo znanje nije tako
savršenoTe mu se ne može ništa dodati od samih njegovih djela.
Stoga, ako bi nas samo upitali tko je načinio svjetlo, dostajalo bi
odgovoriti: Bog je načinio svjetlo; ako se pak ne bi pitalo samo tko
ga je načinio nego i kako ga je načinio, bilo bi dostatno izjaviti ovo:
5
»I reče Bog: 'Neka bude svjetlo.' I bi svjetlo« , da bismo znali da je

2
,, Ovdje Augustin iznosi dokaze protiv nazora manihejaca (De Genesi contra Mani-
b b
et] om. M. chaeos, 1,8,13).
3
Platon, Timej, 37.
4
Jak 1,17.
5 0 5
I a c l , 17. Post 1,3.
48 DE civ. DEI 11, 2 1 - 2 2 O DRŽAVI BOŽJOJ 11, 21-22 49

etiam per Verbum lucem fecisse nossemus. Quia vero tria quaedam svjetlo ne samo načinio Bog nego i da ga je načinio svojom Riječju.
maxime scienda de creatura nobis oportuit intimari, quis eam fece- Naime, tri su glavne stvari koje nam je trebalo objaviti o stvaranju:
rit, per quid fecerit, quare fecerit: Dixit Deus, inquit: Fiat lux, et facta tko je stvorio, čime je stvorio i zašto je stvorio % Zato se kaže: »Reče
51
est lux. Et vidit Deus lucem quia bona est . S i ergo quaerimus, quis Bog: 'Neka bude svjetlo!' I bi svjetlo. I vidje Bog da je svjetlo do­
fecerit: Deus est; si per quid fecerit: Dixit: Fiat, et facta est, si quare bro.« A k o bismo upitali: tko ga načini? - 'Bog'; ako pak, čime? -
fecerit: Quia bona est. Nec auctor est excellentior Deo, nec ars effica- »Reče: 'Neka bude', i bi«; ako opet, zašto? - »Jer je dobro.«
cior Dei Verbo, nec causa melior quam ut bonum crearetur a Deo Naime, nema izvrsnijeg tvorca od Boga, nema umijeća djelotvornijeg
P L 335 bono. Hane etiam Plato causam condendi mundi iustissimam di/cit, od Božje riječi, i nema boljeg uzroka nego da se dobro stvori od
ut a bono Deo bona opera fierent; sive ista legerit, sive ab his qui dobroga Boga. Cak i Platon kaže da je najpravičniji uzrok stvaranja
legerant forte cognoverit; sive acerrimo ingenio invisibilia Dei per 6
cvijeta taj: da dobri Bog"stvara dobra djela ; i - možda je iz Svetog'
52
ea, quae facta sunt, intellecta conspexerit , sive ab his qui ista con- pisma sam pročitao, možda je doznao od drugih koji su pročitali; ili
spexerant et ipse didicerit. je svojim izuzetno oštrim duhom, razumije vši stvore vine, stekao uvid
7
i u Božje nevidnine ^ ili je pak od onih koji to uvidješe naučio.

Kriva učenja o Božjem stvaranju i o Trojstvu [22-34]

22. Pa ipak taj uzrok (Božju dobrotu radi stvaranja dobara), taj o onima kojima
uzrok - kažem - tako pravedan i pogodan koji, pomno razmatran i neke'od stvari u
Contra quosdam Dei creatio expenditur et Trinitas [22-34] pobožno promišljen, okončava sve prepirke među onima što istražuju sveukupnosti
1
podrijetlo svijeta - neki krivovjerci nisu uvidjeli, jer ovu oskudnu i snmite^
Errant mani- Hane tamen causam, i d est ad bona creanda bonitatem Dei,
22. krhku smrtnost (kojoj treba tijelo), koja je došla od pravedne kazne, ^kl^^surTi^ 0

chaei Deum hane, inquam, causam tam iustam atque idoneam, quae diligenter vrijeđaju mnoge stvari kad joj ne pogoduju, kao oganj, hladnoća, div- nekakv^a''
x
omnia bona re- . , . . . 1 . lje zvijeri ili štogod takvo; oni ne opažaju važnost tih stvari u njihovim n a r a v

cisse negantes. considerata et pie cogitata omnes controversias quaerentium mundi primjerenim mjestima i naravima, u kakvom su krasnu poretku raspo­
originem terminat, quidam haeretici non viderunt, quia egenam car- ređene, i koliko ljepote svojim sudioništvom pridonose sveukupnosti
nis huius fragilemque mortalitatem iam de iusto supplicio venien- kao zajedničkoj državi, ili pak kakve koristi donose nama samima
tem, dum ei non conveniunt, plurima offendunt, sicut ignis aut frigus
bc
(ako se njima prikladno i znalački poslužimo), tako te sami otrovi -
aut fera bestia aut quid huiusmodi ; nec attendunt, quam vel in suis
koji su pogibeljni ako se neznalački uzimaju - umješno upotrijebljeni
locis naturisque vigeant pulchroque ordine disponantur, quantum-
pretvaraju se u lijekove; ili, suprotno tome, kako i one stvari kojima
que universitati rerum pro suis portionibusdecoris tamquam in com-
munem rem publicam conferant vel nobis ipsis, si eis congruenter
atque scienter utamur, commoditatis attribuant, ita ut venena ipsa,
quae per inconvenientiam perniciosa sunt, convenienter adhibita in
salubria medicamenta vertantur; quamque a contrario etiam haec,

b c
eius modi CC.
6
Platon, Timej, 28 A .
7
Usp. Rim 1,20.
5 1
Gen 1, 3
5 2 1
Cf. Rom 1, 20. Augustin misli na manihejce.
50 D E CIV. D E I 11, 22 - 23,1 O DRŽAVI BOŽJOJ 11, 22 -23,1 51

quibus delectantur, sicut cibus et potus et ista lux, immoderato et se vesele (kao što su jelo, piće i samo svjetlo) neumjerenom i nepri­
inopportuno usu noxia sentiantur. Unde nos admonet divina provi- kladnom upotrebom nanose štetu. Tako nas božanska promisao opo­
dentia non res insipienter vituperare, sed utilitatem rerum diligenter minje, da ne korimo stvari nerazborito, nego da pažljivo istražujemo
inquirere, et ubi nostrum ingenium vel infirmitas deficit, ita credere korisnost stvari, pa ondje gdje zataji naš duh ili naša slabost, moramo
cc 341 occultam, sicut erant quaedam, quae vix potui/mus invenire; quia et vjerovati, da je ta korisnost skrivena, kao što bijaše i u slučaju nekih
ipsa utilitatis occultatio aut humilitatis exercitatio est aut elationis pogodnosti koje smo jedva mogli otkriti; pa i sama ta skrivenost kori­
attritio; cum omnino natura nulla sit malum nomenque hoc non sit snih stvari, ili je radi vježbe u poniznosti ili radi smanjenja naše uzno­
nisi privationis boni. Sed a terrenis usque ad caelestia et a visibilibus sitosti; jer uopće: ni jedna narav nije sama po sebi zlo (to ime ne
usque ad invisibilia sunt aliis alia bona meliora, ad hoc inaequalia, označuje ništa drugo nego lišenost dobra).
ut essent omnia; Deus autem ita est artifex magnus in magnis, ut
minor non sit in parvis; quae parva non sua granditate (nam nulla Pa ipak, od zemljanina do nebesnina i od vide vina do nevidevina,
est), sed artificis sapientia metienda sunt; sicut in specie visibilis jedna su dobra bolja od drugih, a radi toga nejednaka da bi sva mogla
hominis, si unum radatur supercilium, quam propemodum nihil cor- opstojati; Bog je ipak tako velik umjetnik u velikim stvarima da nije
pori, et quam multum detrahitur pulchritudini, quoniam non mole manji u malima; jer, male stvari ne treba mjeriti njihovom veličinom
constat, sed parilitate ac dimensione membrorum! Nec sane multum - nje i nemaju - nego umijećem umjetnika; upravo kao što na licu
mirandum est, quod hi, qui nonnullam malam putant esse naturam vidljiva čovjeka, obrije l i se jedna obrva, što gotovo nije ništa sa­
suo quodam contrario exortam propagatamque principio, nolunt ac- momu tijelu, a koliko mnogo oduzima samoj ljepoti, jer ova ne op­
cipere istam causam creationis rerum, ut bonus Deus conderet bona, stoji po veličini, nego po skladu i sumjernosti dijelova!
credentes eum potius ad haec mundana molimina rebellantis adver-
Isto se tako ne treba mnogo čuditi što oni koji misle kako postoji
sum se mali repellendi extrema necessitate perductum suamque na-
neka zla narav (koja je nastala i rasprostrla se po stanovitu svojem
P L 336 turam bonam malo cohercendo superandoque miscuisse, quam / tur-
oprečnom načelu) ne žele prihvatiti dotični uzrok stvaranja stvari, da
pissime pollutam et crudelissime captivatam et oppressam labore
magno vix mundet ac liberet; non tamen totam, sed quod eius non dobar Bog stvara dobra, vjerujući radije da je Bog krajnjom nužnošću
potuerit ab illa inquinatione purgari, tegmen ac vinculum futurum bio nagnan stvoriti ovaj golemi ustroj svijeta, kako bi odbio zlo pobu­
hostis victi et inclusi. Sic autem Manichaei non desiperent vel potius njeno protiv njega, te da obuzda i nadvlada zlo, pomiješao je s njime
insanirent, si Dei naturam, sicuti est, incommutabilem atque omnino svoju dobru narav, koju je onda takvu najgnusnije ukaljanu, najokrut­
incorruptibilem crederent, cui nocere nulla res possit; animam vero, nije zatočenu i potlačenu tek uz veliki napor jedva očistio i izbavio,
quae voluntate mutari in deterius et peccato corrumpi potuit atque pa ipak ne cijelu; nego, onaj njezin dio koji nije mogao očistiti od
ita incommutabilis veritatis luce privari, non Dei partem nec eius toga kaljanja, poslužio mu je kao ovoj i lanac kojim će sputati i zato­
naturae, quae Dei est, sed ab illo conditam longe imparem Conditori čiti neprijatelja. Manihejci ne bi tako besmisleno ili, bolje rečeno,
christiana sanitate sentirent. ludo govorili, kad bi vjerovali da je Božja narav nepromjenjiva, kao
što jest, i posve nepropadljiva te joj ništa ne može nauditi; i kad bi
mnili, prema zdravom kršćanskom nauku, da duša (koja se po svojoj
volji može nagore izmijeniti te s grijeha propasti, pa tako lišiti svjetla
nepromjenjive istine) nije dio Boga, niti je iste naravi kao Bog, nego,
stvorena od njega, ona je daleko ispod svojeg tvorca.

23. 1. N u još je više čudno to što i među onima što zajedno s o pogrješci
z b o k se
nama vjeruju, da je svim stvarima jedno počelo (te da ni jedna narav, § °J^
Errat Origenes 23. 1. Sed multo est mirandum amplius, quod etiam quidam, qui J J J J r \ j 5 osuđuje Onge-
putans animas
unum nobiscum credunt omnium rerum esse principium, ullamque nov nauk.
a Deo recessis-
52 DECIV. DEI 11, 23,1 - 23,2 O DRŽAVI BOŽJOJ 11, 23,1 -23,2 53

naturam, quae non est quod Deus est, nisi ab illo conditore esse non koja nije što je Bog, ne može biti, ukoliko on nije njezin tvorac) ima
posse, noluerunt tamen istam causam fabricandi mundi tam bonam onih koji ne htjedoše dobro i jednostavno vjerovati u tako dobar i
ac simplicem bene ac simpliciter credere, ut Deus bonus conderet jednostavan uzrok nastanka svijeta, da dobar Bog stvara dobra, i da
bona et essent post Deum quae non essent quod est Deus, bona ta­ postoje stvari što su ispod Boga (koje nisu što je Bog), a koje su ipak
men, quae non faceret nisi bonus Deus; sed animas dicunt, non qui- dobre, i koje je mogao načiniti samo dobar Bog; nego oni kažu kako
dem partes Dei, sed factas a Deo, peccasse a Conditore recedendo et duše (koje istina nisu dijelovi Boga, nego su stvorene od Boga) zgri-
diversis progressibus pro diversitate peccatorum a caelis usque ad ješiše udaljivši se od Stvoritelja te tako na različitim udaljenostima,
terras diversa corpora quasi vincula meruisse, et hunc esse mundum već prema različitim svojim grijesima, stekoše između sebe i sve do
eamque causam mundi fuisse faciendi, non ut conderentur bona, sed zemlje različita tijela kao okove; i otuda svijet, pa uzrok tvorbi svijeta
ut mala cohiberentur. Hine Origenes iure culpatur. In libris enim, bijaše: ne da se stvore dobra, nego da se zatoče zla. Zbog toga se i
quos appellat iregi &qx&V, id est De principiis, hoc sensit, hoc Origen s pravom optužuje. Naime, u knjigama koje naziva jieol 'aQ-
CC 342 scripsit. Ubi plus quam dići / potest miror hominem in ecclesia- %oov, to jest O počelima, Origen upravo tako misli i tako piše. Tu 1

sticis litteris tam doctum et exercitatum non attendisse, primum se više čudim nego što mogu izreći, kako čovjek toliko učen i vičan
quam hoc esset contrarium Scripturae huius tantae auctoritatis u crkvenoj književnosti prvo nije opazio, kako je taj njegov nazor
intentioni, quae per omnia opera Dei subiungens: Et vidit Deus, oprečan smislu tako važnog mjesta u Pismu, kad se ono nakon svih
53
quia bonum est , completisque omnibus inferens: Et vidit Deus Božjih djela dodaje: »I vidje Bog da je dobro«, a pošto su sva završe­
54
omnia, quae fecit, et ecee bona valde , nullam aliam causam fa­ na, slijedi: »I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše dobro«, čemu je 2

ciendi mundi intellegi voluit, nisi ut bona fierent a bono Deo. značenje, da tvorbi svijeta nema nikakva drugog uzroka nego da do­
Ubi si nemo peccasset, tantummodo naturiš bonis esset mundus bar Bog stvori dobra djela.
ornatus et plenus; et quia peceatum est, non ideo cuneta sunt
impleta peceatis, cum bonorum longe maior numerus in caelesti- D a tu nitko nije zgriješio, svijet bi bio urešen i ispunjen samo dobrim
bus suae naturae ordinem servet; nec mala voluntas, quia natu­ naravima; a budući da postoji grijeh, nisu stoga sve stvari ispunjene
rae ordinem servare noluit, ideo iusti Dei leges omnia bene ordi- grijesima, jer daleko se veći broj dobrih među nebesnicima drži po­
nantis effugit; quoniam sicut pictura cum colore nigro loco suo retka svoje naravi; pa ni zla volja (jer se ne htjede držati poretka
bd
posito , ita universitas rerum, si quis possit intueri, etiam cum naravi) nije zbog toga izbjegla zakonima Boga, koji sve dobro uređu­
peceatoribus pulehra est, quamvis per se ipsos consideratos sua je; jer kao što je slika lijepa i s crnom bojom smještenom na svoje
deformitas turpet. mjesto, tako je lijepa i sveukupnost stvari (ukoliko je tkogod može
pojmiti) čak sa grješnicima, iako kad se oni razmotre sami za sebe,
njihova je ružnoća gnusobna.

... et meruisse be
23. 2. Deinde videre debuit Origenes et quicumque i s t a sapiunt, 2. U z to, Origen i svi koji tako misle, trebali su uvidjeti, kako (kad
cludf n b U S m s
*^ a e c m
° P i ° vera esset, mundum ideo factum, ut animae pro meri- bi dotično mnijenje bilo istinito: da je ovaj svijet stvoren radi toga
tis peccatorum suorum tamquam ergastula, quibus poenaliter inclu- kako bi duše zbog svojih grijeha primile tijela kao robijašnice u koje
derentur, corpora aeciperent, superiora et leviora quae minus, infe- se po kazni zatočuju, i to one što su manje zgriješile, višnja i lakša
PL 337 riora vero et graviora quae amplius peceaverunt, / daemones, quibus tijela, a one što su teže - niža i teža tijela) demoni, od kojih ništa nije
deterius nihil est, terrena corpora, quibus inferius et gravius nihil gore, trebali bi prije čak negoli zli ljudi imati zemaljska tijela, od
bf
est, potius quam homines etiam bonos habere debuisse. Nunc vero, kojih ništa nije niže i teže. A zapravo, kako bismo shvatili da se

b d
positaM.
b e
itaM. Origen je rođen u Egiptu (185. po K r . ) ; studirao je filozofiju kao učenik Klementa
b f
malos M. Aleksandrijskog i novoplatonika Amonija Saka. Umro je od posljedica zatočenja i muče­
nja (godine 250). S kršćanske strane mu je zamjerana hereza o trinitarnom nauku, nauk
o seobi duša i tumačenje Biblije kao alegorije. Prepirka oko Origena bijaše izbila prije
5 3 nego što je Augustin započeo djelo O Božjoj državi. Već godine 400. koncil u Aleksan-
Gen 1, 10. 12. 18.21.25. driji osuđuje neke dijelove Origenova nauka.
5 4
Gen 1, 31. 2
Post 1,31.
D E civ. D E I 11, 2 3 , 2 - 2 4 O DRŽAVI BOŽJOJ 11, 2 3 , 2 - 2 4 55
54

zasluge duša ne odmjeravaju tjelesnim svojstvima^najgori demon ima


ut intellegeremus animarum merita non qualitatibus corporum esse
pensanda, aerium pessimus daemon, homo autem, et nunc licet ma- uzdušno tijelo, dočim je čovjek (i ako je sada zao, ipak je i mnogo
lus longe minoris mitiorisque malitiae, et certe ante peccatum, ta­ Inanje i blaže zloće, a zacijelo bijaše takav prije grijeha) - dobio gli­
3
55
men luteum corpus accepit . Quid autem stultius diei potest, quam neno tijelo!
bg
istum solem , ut in uno mundo unus esset, non decori pulchritudi- I što l i se može reći gluplje nego da ovo Sunce (da bi bilo jedno u
nis vel etiam saluti rerum corporalium consuluisse artificem Deum, jednome svijetu) nije smislio tvorac Bog - radi uresa ljepote ih zdrav­
sed hoc potius evenisse, quia una anima sic peceaverat, ut tali corpo- lja tjelesnih stvorova - nego da je ono radije nastalo zbog toga jer je
re mereretur ineludi? Ac per hoc si contigisset, ut non una, sed duae; jedna duša tako zgriješila da je zaslužila zatočenje u takvome tijelu?
immo non duae, sed decem vel centum similiter aequaliterque pec- Prern^~1^rne7Tfa se dogodilo te tako i sEčno zgriješiše ne jedna, već
cassent, centum soles haberet hic mundus? Quod ut non fieret, non dvije, čak ni dvije, nego deset i l i stotinu duša, onda bi ovaj svijet
opificis provisione mirabili ad rerum corporalium salutem decorem- imao stotinu sunaca!? A što se to nije dogodilo, - kako oni misle -
que consultum est, sed contigit potius tanta unius animae progres- nije zasluga čudesne promisli Tvorca radi zdravlja i ljepote tjelesnih
sione peceantis, ut sola corpus tale mereretur. Non plane animarum, stvorova, nego je tako zbog toga što se jedna duša griješeći upravo
de quibus nesciunt quid loquantur, sed eorum ipsorum, qui talia sa- toliko uznapredovala te je jedina zaslužila takvo tijelo. Stoga s pra­
piunt, multum longe a veritate et merito est cohercenda progressio. vom treba zaustaviti zalijetanje, ah ne duša (o kojima i ne znaju što
cc 343 Haec ergo tria, / quae superius commendavi, cum in unaquaque crea-
bh
govore), nego njihovo vlastito, jer izmišljaju toliko toga što je daleko
tura requirantur , quis eam fecerit, per quid fecerit, quare fecerit,
od istine.
ut respondeatur: Deus, per Verbum, quia bona est, utrum altitudine
mystica nobis ipsa Trinitas intimetur, hoc est Pater et Filius et Spi- Dakle, ono troje što sam prije spomenuo, kad se upita o bilo kojem
bi
ritus Sanctus, an aliquid occurrat, quod h o c loco Scripturarum id stvoru - »tko ga je stvorio«, »čime ga je stvorio« i »zašto ga je stvo­
aecipiendum esse prohibeat, multi sermonis est quaestio, nec omnia rio«, te se odgovori: »Bog, Riječju, jer je dobro«, - da l i mističkom
uno volumine ut explicemus urgendum est. dubinom iznosi štogod o Trojstvu, to jest: o Ocu, Sinu i Duhu Sve­
tom, i l i pak postoji nešto što priječi takvo tumačenje ovog mjesta u
Pismu - pitanje je koje zahtijeva dosta rasprave, i ne treba siliti da
sve razjasnimo u jednoj knjizi.

24. Vjerujemo, prihvaćamo i odano propovijedamo, da je Otac o božanskome


rodio Riječ, to jest mudrost, po kojoj su stvorene sve stvari, jednoro- prosuznake^
Civitas Dei Tri- 24. Credimus et tenemus et fideliter praedicamus, quod Pater ge- đenog Sina, jedan jednoga, vječan suvječnoga, najviše dobar jednako svojeg značenja
mtati compara- nuerit Verbum, hoc est Sapientiam, per quam facta sunt omnia, uni- dobroga; da je D u h Sveti ujedno D u h i Oca i Sina te da je sam subi- djelima! SVOJlm

genitum Filium, unus unum, aeternus coaeternum, summe bonus ae- tan i suvječan obojici; i da je sve to Trojstvo zbog vlastitosti osoba i
qualiter bonum; et quod Spiritus Sanctus simul et Patris et F i l i i sit jedan Bog zbog nerazdvojivog božanstva, kao što i jedan Svemoćni
Spiritus et ipse consubstantialis et coaeternus ambobus; atque hoc zbog nerazdvojive svemoći; pa ipak, kad se pita o svakom pojedinom,
totum et Trinitas sit propter proprietatem personarum et unus Deus
propter inseparabilem divinitatem, sicut unus omnipotens propter
inseparabilem omnipotentiam; ita tamen, ut etiam cum de singulis

b
s per antepon. M.
b h
requiruntur M.
b i
in antepon. M.

3
Origen, O počelima, 1, Proslov 8.
5 5
C f . G e n 2, 7.
56 DE civ. DEI 11, 24 O DRŽAVI BOŽJOJ 11, 24 57

quaeritur unusquisque eorum et Deus et omnipotens esse respondea- treba odgovoriti da je svaki od njih i Bog i svemoćan; a kad se pita
tur; cum vero de omnibus simul, non tres dii vel tres omnipotentes, ujedno o svima, nisu tri boga ili tri svemoguća, nego jedan Bog sve­
b l
sed unus Deus omnipotens; tanta i b i est in tribus inseparabilis uni- mogući; tolika je nerazdvojiva jednoća u trojici, koja ushtjede da se
tas, quae sic se voluit praedicari. Utrum autem boni Patris et boni tako proglasi.
F i l i i Spiritus Sanctus, quia communis ambobus est, recte bonitas
dići possit amborum, non audeo temerariam praecipitare senten/- D a li se D u h Sveti dobrog Oca i dobroga Sina, budući daje zajednički
obojici, može s pravom nazvati dobrotom obojice, ne bih se usudio
PL 338 tiam; verumtamen amborum eum dicere sanctitatem facilius ausus
to mnijenje zastupati naprečac; dočim lakše bih se usudio tvrditi da
fuero, non amborum quasi qualitatem, sed ipsum quoque substan-
tiam et tertiam in Trinitate personam. A d hoc enim me probabilius je on svetost obojice, i to ne kao svojstvo obojice, nego da je i sam
ducit, quod, cum sit et Pater spiritus et Filius spiritus, et Pater sanc­ bivstvo i treća osoba u Trojstvu. N a to me navodi to veća vjerojatnost
tus et Filius sanctus, proprie tamen ipse vocatur Spiritus Sanctus što, iako je i Otac duh i Sin duh te Otac svet i Sin svet, ipak se on
tamquam sanctitas substantialis et consubstantialis amborum. Sed sam svojstveno naziva D u h Sveti, kao svetost bitna i subitna obojici.
si nihil est aliud bonitas divina quam sanctitas, profeeto et illa dili- No, ako božanska dobrota nije ništa drugo nego svetost, onda je zai­
gentia rationis est, non praesumptionis audacia, ut i n operibus Dei sta čin pozornosti uma (a ne drskost preuzetnosti) otkriti trag istoga
secreto quodam loquendi modo, quo nostra exerceatur intentio, ea- Trojstva u Božjim djelima, iznesen stanovitim skrovitim izričajem,
dem nobis insinuata intellegatur Trinitas, unamquamque creaturam kako bi se izoštrilo naše poimanje, naime: kad se o svakom stvoru
quis fecerit, per quid fecerit, propter quid fecerit. Pater quippe intel- pita: tko gaje stvorio, čime gaje stvorio, zašto gaje stvorio? Dakako,
bm
legitur Verbi, qui dixit ut f i a t ; quod autem illo dicente factum est, razumije se da Otac Riječi bijaše onaj tko reče: »Neka bude«; a bu­
procul dubio per Verbum factum est; in eo vero quod dicitur: Vidit dući da je stvoreno dok je govorio, nedvojbeno je stvoreno Riječju;
Deus, quia bonum est, satis significatur Deum nulla necessitate, nul- a kad se kaže: »I vidje Bog da je dobro«, dostatno je jasno, da što je
CC344 la suae cuiusquam utilitatis indigentia, sed / sola bonitate fecisse stvoreno nije Bog stvorio ni po kakvoj nužnosti, niti zbog kakve svoje
quod factum est, i d est, quia bonum est; quod ideo postea quam fac­ potrebe i koristi, nego jedino svojom dobrotom, naime: zbog toga jer
tum est dicitur, ut res, quae facta est, congruere bonitati, propter je dobro; a tako je i rečeno nakon što je stvoreno, da bi se pokazalo,
quam facta est, indicetur. Quae bonitas si Spiritus Sanctus recte in- kako se stvore vina slaže s dobrotom zbog koje je stvorena. A k o se ta
tellegitur, universa nobis Trinitas i n suis operibus intimatur. Inde dobrota ispravno shvati kao D u h Sveti, onda nam se cjelokupno Troj­
est civitatis sanetae, quae in sanetis angelis sursum est, et origo et stvo otkriva u svojim djelima. Otuda i podrijetlo i ustroj i blaženstvo
informatio et beatitudo. Nam si quaeratur unde sit: Deus eam condi- svetoga grada, koji je gore medu anđelima. Naime, upita li se odakle
dit; si unde sit sapiens: a Deo illuminatur; si unde sit felix: Deo frui- je: Bog ga je ustanovio; a odakle mu mudrost: Bog ga prosvjećuje; i
tur; subsistens modificatur, contemplans illustratur, inhaerens iu- po čemu sretan: uživa u Bogu; postojeći, uobličuje se; promatrajući,
cundatur; est, videt, amat; in aeternitate Dei viget, in veritate Dei prosvjećuje se; čvrsto prianjajući, veseli se; jest, vidi, ljubi; osnažuje se
lucet, in bonitate Dei gaudet.
u Božjoj vječnosti, svijetli u Božjoj istini, raduje se u Božjoj dobroti.

ibi] isti M.
ut fiat] Fiat M .
DE civ. DEI 11, 25 O DRŽAVI BOŽJOJ 11, 25 59

Tripertita phi- 25. Quantum intellegi datur, hine philosophi sapientiae discipli- 25. Koliko se može razumjeti, otuda su i filozofi ushtjeli da nauk o trodijeinoj
losophia Tnni- n a m tripertitam esse voluerunt, immo tripertitam esse animadverte- o mudrosti bude trodijelan, zapravo su uzmogli zamijetiti da je ona ktTpne^iozofije.
tati compara- , . . . . . , . trodijelna (naime: oni sami nisu odredili da bude takva, nego su ra­
tur. re potuerunt (neque enim ipsi instituerunt ut ita esset, sed ita esse dije otkrili da je tako), te se jedan njezin dio naziva fizika, drugi
potius invenerunt), cuius una pars appellaretur physica, altera logi- logika, a treći etika, za koje su se opet u mnogih pisaca uobičajila
ca, tertia ethica (quarum nomina latina iam multorum litteris fre- latinska imena, pa se govori o naravnoj, razumskoj i ćudorednoj filo­
quentata sunt, ut naturalis, rationalis moralisque vocarentur; quas 1
zofiji; na što sam se ukratko osvrnuo u osmoj knjizi ; iz toga, dakako,
bn 1 0
etiam in octavo libro breviter strinximus ; non quo * sit conse- ne slijedi, kako su ti u tima trima pomišljali išta o Trojstvu u Bogu,
quens, ut isti in his tribus aliquid secundum Deum de Trinitate cogi- iako Platon (o kojemu se kaže kako je prvi tu razdiobu otkrio i pre­
taverint, quamvis Plato primus istam distributionem repperisse et poručio) bijaše uvjeren da nitko drugi osim Boga ne može biti Stvori­
commendasse dicatur, cui neque naturanim omnium auctor nisi telj svih naravi, a isto tako ni darivatelj razumnosti, ni nadahnitelj
Deus visus est neque intellegentiae dator neque amoris, quo bene one ljubavi kojom se živi dobro i blaženo. N u , iako različiti filozofi
beateque vivitur, inspirator. Sed certe cum et de natura rerum et de
misle različito i o naravi stvari i o načinu istraživanja istine i o svrsi
ratione indagandae veritatis et de boni fine, ad quem cuneta quae
dobra, prema čemu trebamo usmjeri vati sve svoje postupke, ipak se
agimus referre debemus, diversi diversa sentiant: in his tamen tribus
sve njihovo proučavanje kreće oko ta tri velika i glavna područja. I
magnis et generalibus quaestionibus omnis eorum versatur intentio.
tako, iako postoji mnogovrsna raznolikost mnijenja o svakome od
Ita cum in unaquaque earum quid quisque sectetur multiplex discre-
predmeta i od pojedinih mislilaca, nitko ne sumnja da postoji nekakav
P L 339 pantia sit opinionum, esse tamen aliquam naturae / causam, scien-
uzrok naravi, oblik znanja, vrhunsko načelo života.
tiae formam, vitae summam nemo cunetatur. Tria etiam sunt, quae
in unoquoque homine artifice speetantur, ut aliquid efficiat: natura, A postoji troje što dolazi u obzir u svakog čovjeka umjetnika, da bi
doctrina, usus; natura ingenio, doctrina scientia, usus fruetu diiudi- on načinio kakvu umjetninu: narav (natura), nauk (doctrina) i upo­
candus est. Nec ignoro, quod proprie fruetus fruentis, usus utentis trebu (usus); narav treba prosuđivati nadarenošću, nauk znanjem, a
sit, atque hoc interesse videatur, quod ea re frui dicimur, quae nos upotrebu uživanjem. Pri tome ne zaboravljam kako uživanje (fruetus)
bp
non ad aliud referenda per se ipsa deleetat; uti vero ea re, quam pripada zapravo onomu koji uživa, a upotreba (usus) onomu koji
CC345 propter aliud quaerimus (unde temporalibus magis utendum / est, upotrebljiva, i čini se kako je razlika u tome što kažemo da uživamo
quam fruendum, ut frui mereamur aeternis; non sicut perversi, qui u nekoj stvari kad nam sama sobom pruža užitak, bez odnosa prema
frui volunt nummo, uti autem Deo; quoniam non nummum propter čemu drugome; dok nešto upotrebljivamo, u neku drugu svrhu - pa
Deum impendunt, sed Deum propter nummum colunt); verumtamen stoga vremenite stvari treba više upotrebljivati negoli uživati, kako
eo loquendi modo, quem plus obtinuit consuetudo, et fruetibus uti- bismo zavrijedili uživati one vječne stvari; a ne poput onih izopače-
mur et usibus fruimur; nam et fruetus iam proprie dicuntur agro- nika koji bi htjeli uživati novac, a upotrijebiti Boga; jer takvi ne troše
rum, quibus utique omnes temporaliter utimur. Hoc itaque moreu- novac radi Boga, nego štuju Boga radi novca - ; pa ipak, prema pri­
sum dixerim in his tribus, quae in homine speetanda commonui, hvaćenoj jezičnoj navici, upotrebljivamo ono u čemu uživamo i uži­
quae sunt natura, doctrina, usus. Ex his propter obtinendam beatam vamo u upotrebama; pa tako uživamo poljske plodove, koje svi i upo­
vitam tripertita, ut dixi, a philosophis inventa est disciplina, natura- trebljivamo u ovome vremenitom životu.
Stoga bih u tome uobičajenom smislu rekao upotreba u onim trima
stvarima, koje spomenuh da treba uzeti u obzir pri prosudbi čovjeka:
naime, narav, nauk, upotreba. Kao što već rekoh, iz toga troga - a
da bi se postigao blažen život - filozofi su iznašli trodjelan nauk:
naravnu filozofiju radi naravi, razumsku radi pouke, a ćudorednu radi

b n
perstrinximus M.
1,0
quod M.
b p
ipsamM. 1
V i d i O Božjoj državi, 8,4-8.
60 D E civ. D E I 11, 2 5 - 2 6 O DRŽAVI BOŽJOJ 11, 2 5 - 2 6 61

lis propter naturam, rationalis propter doctrinam, moralis propter upotrebe. Dakle, kad bi naša narav potjecala od nas samih, onda
usum. S i ergo natura nostra esset a nobis, profecto et nostram nos bismo rodili i svoju vlastitu mudrost i ne bismo se trudili da učenjem
genuissemus sapientiam nec eam doctrina, i d est aliunde discendo, u drugih steknemo nauk; isto tako, kad bi naša ljubav, proizašla iz
percipere curaremus; et noster amor a nobis profectus et ad nos re- nas samih i k nama bila upravljena, posve bi nam dostajala za blažen
bq
latus e t ad beate vivendum sufficeret nec bono alio quo frueremur život, i ne bi nam trebalo nikakvo drugo dobro da u njem uživamo;
ulio indigeret; nunc vero quia natura nostra, ut esset, Deum habet međutim, budući da naša narav da bi bila ima Boga kao tvorca, onda
auctorem, procul dubio ut vera sapiamus ipsum debemus habere bez ikakve dvojbe trebamo njega kao učitelja, kako bismo stekli mu­
doctorem, ipsum etiam ut beati simus suavitatis intimae largito- drost, i trebamo njega kao podaritelja unutrašnje blagosti, da bismo
rem. bili blaženi.

26. M i i u sebi prepoznajemo sliku Božju (to jest: njegova Svevi­ O slici Svevi­
šnjega Trojstva,
šnjega Trojstva), iako ne jednaku, dapače veoma odmaknutu i ne koja se na neki
suvječnu s njim, i - da sve to ukratko sažmem -jnejri istog bivstva, način nalazi i u
naravi čovjeka
kojega je Bog; ipak po naravi nije Bogu od svih stvorevina ništa blize, što još ne
Esse, nosse et 26. Et nos quidem i n nobis, tametsi non aequalem, immo valde posjeduje
ali toj slici treba još preobrazbe da bi se usavršila, kako bi mu bila
dihgere in Deo longeque distantem, neque coaeternam et, quo brevius totum dicitur, blaženstvo.
et in nobis. . i i . ^ _ najbliža po sličnosti. Jer, mi jesmo i znamo da jesmo, i volimo to biti
non eiusdem substantiae, cuius Deus est, tamen qua Deo nihil sit in i znati. U tim trima stvarima koje spomenuh ne zbunjuje nas nikakva
rebus ab eo factis natura propinquius, imaginem Dei, hoc est illius lažnoća puke sličnosti istini. Te mi stvari ne dodirujemo nikakvim
summae Trinitatis, agnoscimus, adhuc reformatione perficiendam, tjelesnim sjetilom, kao one koje su vani, kao što o bojama doznajemo
ut sit etiam similitudine proxima. Nam et sumus et nos esse novimus gledanjem, o zvukovima slušanjem, o mirisima njušenjem, o okusima
et i d esse ac nosse diligimus. In his autem tribus, quae dixi, nulla nos kušanjem, o tvrdim i mekim stvarima pipanjem; a od tih osjetnina
falsitas veri similis turbat. Non enim ea sicut illa, quae foris sunt, možemo u svojim mislima imati i slike koje su im najsličnije, ali nisu
ulio sensu corporis tangimus, velut colores videndo, sonos audiendo, tjglSp^ pamćenju; i one nas pobuđuju na želje
odores olfaciendo, sapores gustando, dura et mollia contrectando za^ samim predmetima; ali bez ikakva varljivog zamišljanja privida i l i
sentimus, quorum sensibilium etiam imagines eis simillimas nec iam tlapnji, meni je najpouzdanije: da jesam, da to znam i volim.
corporeas cogitatione versamus, memoria tenemus et per ipsas in Kad su posrijedi te istine, ne bojim se nikakvih dokaza akademika :
istorum desideria concitamur; sed sine ulla phantasiarum vel phan-
»Što ako se varaš?« A k o se varam, onda jesam. Jer, onaj tko nije,
P L 340 tasmatum / imaginatione ludificatoria mihi esse me idque nosse et 2
taj se ne može ni prevariti; pa prema tome, ja jesam, ako se varam.
amare certissimum est. Nulla in his veris Academicorum argumenta
Dakle, jer jesam, ako se varam, kako se varam, da jesam, kad je
formido dicentium: Quid si falleris? S i enim fallor, sum. Nam qui
sigurno da jesam, ako se varam? Stoga, jer moram biti, da bih se
non est, utique nec falli potest; ac per hoc sum, si fallor. Quia ergo
varao, čak i kad se varam, onda se bez dvojbe ne varam u tome što
C C 346 sum si fallor, quomodo esse me fallor, quando / certum est me esse,
znam da jesam. Iz toga slijedi, da se ne varam ni u tome što znam da
si fallor? Quia igitur essem qui fallerer, etiamsi fallerer, procul du­
bio i n eo, quod me novi esse, non fallor. Consequens est autem, ut znam. Jer, upravo kao što znam da jesam, isto tako znam da znam.
etiam in eo, quod me novi nosse, non fallar. Sicut enim novi esse me, A kad to dvoje ljubim, onda tu istu ljubav (kao nešto treće i ne manje
ita novi etiam hoc ipsum, nosse me. Eaque duo cum amo, eumdem vrijednosti) dodajem tima stvarima koje znam. Isto tako, ja se ne
quoque amorem quiddam tertium nec imparis aestimationis eis quas varam da ljubim, jer se ne varam u onim stvarima koje ljubim; pa čak
novi rebus adiungo. Neque enim fallor amare me, cum in his quae kad bi one i bile lažne, ipak bi bilo istina, da ljubim te lažnoće. Jer
amo non fallar; quamquam etsi illa falsa essent, falsa me amare ve- po kojem bih razlogu bio pravično optužen (te mi se pravično brani­
rum esset. Nam quo pacto recte reprehenderer et recte prohiberer ab lo), što ljubim lažne stvari, kad bi bilo lažno da ih ljubim? A l i , budući
amore falsorum, si me illa amare falsum esset? Cum vero illa vera

1
Riječ je o filozofima sljedbenicima Arkesilaja iz Pitane (315-240. pr. K r . ) , koji
pristajahu uz skepsu Pirona iz Elide.
2
j~ 7~j Ovdje je bjelodana sličnost s mnogo poznijim Descartesovim dokazom: Cogito
om. 1VL.\ g
er Q s u m
62 D E civ. D E I 11, 2 6 - 2 7 , 1 O DRŽAVI BOŽJOJ 11, 26 - 27,1

atque certa sint, quis dubitet quod eorum, cum amantur, et ipse su te stvari i istinite i sigurne, tko da posumnja, kad su one ljubljene,
amor verus et certus est? Tam porro nemo est qui esse se nolit, quam da i sama ta ljubav nije istinita i sigurna? I dalje, nema čovjeka koji
nemo est qui non esse beatus velit. Quo modo enim potest beatus ne želi biti, kao što nema nikoga tko ne želi biti blažen. A kako može
esse, si nihil sit? biti blažen, ako je ništa?

27. 1. I tako, po nekakvoj naravnoj sili sam bitak (ipsum esse) je o b?ti T znanju i
ugodan, te ni zbog kojega drugog razloga i oni koji su bijedni ne žele Jjboma p r e m a

umrijeti, pa - iako ćute da su bijedni - ipak ne žele da se sami maknu


sa svijeta, nego da se radije od njih odmakne njihova bijeda. Cak i
onima koji se sebi čine najbjednijima (a smatraju ih bijednicima ne
Omnia esse vo- 27. 1. Ita vero vi quadam naturali ipsum esse iucundum est, ut samo oni mudri, zbog njihove gluposti, nego i oni koji sebe smatraju
l u n t
- non ob aliud et hi qui miseri sunt nolint interire et, cum se miseros sretnima, jer su ovi siromasi i prosjaci) kad bi tkogod ponudio bes­
esse sentiant, non se ipsos de rebus, sed miseriam suam potius aufer- mrtnost, u kojoj ne bi iščeznula njihova bijeda, - uz pogodbu, ako ne
ri velint. Illis etiam, qui et sibi miserrimi apparent et plane sunt et bi htjeli ostati uvijek u istoj bijedi, da bi prestali postojati i bili ništa,
non solum a sapientibus, quoniam stulti, verum et ab his, qui se bea­ nego da bi bih posve uništeni - i ti bi zacijelo zaplesali od sreće i
tos putant, miseri iudicantur, quia pauperes atque mendici sunt, si radije izabrali da zauvijek budu u takvima negoli da uopće ne budu.
quis immortalitatem daret, qua nec ipsa miseria moreretur, proposi- Svjedočanstvo o tome je dobro poznato njihovo ponašanje. Jer zašto
to sibi quod, si in eadem miseria semper esse nollent, nulli et nu- se oni boje umrijeti i više vole živjeti u takvim jadima negoli ih smrću
squam essent futuri, sed omni modo perituri, profecto exsultarent okončati, ako ne zato što je posve jasno, koliko narav odbacuje nebi-
laetitia et sic semper eligerent esse quam omnino non esse. Huius rei tak (non esse)? Upravo zbog toga, iako znaju da će umrijeti, oni kao
testis est notissimus sensus illorum. Unde enim mori metuunt et ma- veliku dobrobit priželjkuju da im se udijeli milost, kako bi malo dulje
lunt in illa aerumna vivere, quam eam morte finire, nisi quia satis poživjeli u istoj bijedi te umrli kasnije. Dakle, time bez dvojbe poka­
apparet quam refugiat natura non esse? Atque ideo cum se noverint zuju s kolikom bi silnom radošću prihvatili besmrtnost, pa čak i takvu
esse morituros, pro magno beneficio sibi hane impendi misericor- u kojoj ne bi bilo kraja njihovu uboštvu. Sto? Čak i sve nerazumne
diam desiderant, ut aliquanto produetius in eadem miseria vivant životinje (kojima nije dano razmišljati o tima stvarima) od golemih
tardiusque moriantur. Procul dubio ergo indicant, immortalitatem, zmajeva do sićušnih crvića, zar i one ne pokazuju kako žele biti, te
saltem talem quae non habeat finem mendicitatis, quanta gratulatio- stoga svim pokretima kojima mogu izbjegavaju poginuće. Što? Isto
ne susciperent. Quid? animalia omnia etiam irrationalia, quibus da­ tako i drveće te sve rastinje (što nema nikakva sjetila da bi zamjetlji-
tum non est ista cogitare, ab immensis draconibus usque ad exiguos vim gibanjem izbjeglo pogibelj), zar i ono ne pruža radi zaštite u zrak
vermiculos nonne se esse velle atque ob hoc interitum fugere omni- svoje najviše izdanke te sve dublje učvršćuje korijenje u zemlju, kako
bus quibus possunt motibus indicant? Quid? arbusta omnesque fru-
tices, quibus nullus est sensus ad vitandam manifesta motione perni-
br b s
ciem, nonne ut in auras tutum cacuminis germen emittant, aliud

culminis M.
aliud t. radicis] altius t. radices M.
64 DE civ. DEI 11, 27,1 - 2 7 , 2 O DRŽAVI BOŽJOJ 11, 27,1 - 27,2 65

PL 341-cc 347 terrae radicis affigunt, quo / alimentum trahant atque ita suum q u o bi iz nje izvuklo hranu, te tako na svoj način osigurava svoj bitak?
dam modo esse conservent? Ipsa postremo corpora, quibus non so­ Napokon, i ona tijela koja ne samo što nemaju sjetila nego ni ikakva
lum sensus, sed nec ulla saltem seminalis est vita, ita tamen vel exi- sjemenskog života, čak se i ta ili propinju u visine ili spuštaju u dubi­
liunt in superna vel in ima descendunt vel librantur in mediis, ut ne, ili su pak u ravnovjesju po sredini, kako bi obranila svoju bit gdje
essentiam suam, ubi secundum naturam possunt esse, custodiant. im je moguće biti prema naravi. 1

2. Zatim, kolika je ljubav prema znanju i koliko ljudska narav ne


O m n i a esse 27. 2. Iam vero nosse quantum ametur quamque falli nolit huma-
voli da se vara, lako se može procijeniti po tome što svatko više voli
quodam modo t a , vel hine intellegi potest, quod lamentari quisque sana
noverunt.
n a n a u r

. . . 7 1
_ . tugovati pri zdravoj pameti negoli se radovati u ludosti. Ta golema i
mente mavult quam laetari m amentia. Quae vis magna atque mira- čudesna moć ne nalazi se ni u jednom od živih smrtnih stvorova osim
bilis mortalibus praeter homini animantibus nulla est, licet eorum u čovjeku; iako neki od njih imaju mnogo oštrije sjetilo vida za gleda­
quibusdam ad istam lucem contuendam multo quam nobis sit acrior nje ovoga svjetla, oni ne mogu doseći ono ne tjelesno svjetlo, koje na
sensus oculorum; sed lucem illam incorpoream contingere nequeunt, neki način prosvjetljuje naš um, kako bismo mogli pravo suditi o
qua mens nostra quodam modo radiatur , ut de his omnibus recte bt svima tim stvarima. Naime, koliko od toga svjetla primimo, toliko
iudicare possimus. Nam in quantum eam capimus, in tantum id pos- ovo možemo.
b u
sumus. Verumtamen inest i n sensibus irrationalium animantium, Pa ipak u sjetilima nerazboritih stvorova postoji ako već ne zbiljsko
etsi scientia nullo modo, at certe quaedam scientiae similitudo; cete- znanje, ono svakako nekakva nalika znanja; dočim ostale tjelesnine
ra autem rerum corporalium, non quia sentiunt, sed quia sentiuntur, (corporalia), ne zbog toga što same posjeduju sjetila, nego zbog toga
sensibilia nuncupata sunt. Quorum in arbustis hoc simile est sensi­ što se dohvaćaju osjetilima, nazivaju se osjetninama (sensibilia). U
bus, quod aluntur et gignunt. Verumtamen et haec et omnia corpora- rastinja sjetilima je slično to što se hrane i razmnažaju. Pa ipak i ono
lia latentes in natura causas habent; sed formas suas, quibus mundi i sve ostale tjelesnine imaju uzroke skrivene u naravi; ali svoje oblike
huius visibilis structura formosa est, sentiendas sensibus praebent, (po kojima je oblikovan vidljivi ustroj ovoga svijeta) pružaju sjetilima
ut pro eo, quod nosse non possunt, quasi innotescere velle videantur. da ih osjete, tako te se čini da mjesto toga što same ne mogu znati,
Sed nos ea sensu corporis ita capimus, ut de his non sensu corporis one hoće da budu znane. N u , iako ih shvaćamo tjelesnim sjetilom, mi
iudicemus. Habemus enim alium interioris hominis sensum isto lon- o njima ne sudimo tjelesnim sjetilom. Imamo, naime, drugo mnogo
ge praestantiorem, quo iusta et iniusta sentimus, iusta per intellegi- vrsnije sjetilo, ono unutarnjega čovjeka, kojim shvaćamo što je pra­
bilem speciem, iniusta per eius privationem. A d huius sensus offi- vedno i što je nepravedno, što je pravedno s pomoću nadosjetnog
bv
cium non acies pupulae , non foramen auriculae, non spiramenta 2
lika , što je nepravedno lišenošću tog lika. Tome sjetilu ne služi zje­
narium, non gustus faucium, non ullus corporeus tactus accedit. Ibi nica oka, ni usni otvor, ni nosne šupljine, ni okus u ždrijelu, ni kakav
me et esse et hoc nosse certus sum, et haec amo atque amare me tjelesni dodir. Po tome sjetilu ja sam siguran da jesam i da to znam,
similiter certus sum. te isto tako volim to dvoje i siguran sam da ih volim.

Augustin se oslanja na Aristotelov nauk, prema kojem svako tvarno tijelo svojom
- naravnom težinom teži svojem primjerenom mjestu u svemiru: oganj teži nagore, kamen
b t
irradiatur M. nadolje, dok ulje na vodi pluta.
b u 2
in] om. M. U izvorniku intellegibilis species zapravo je platonički lik ili oblik (eidos ili ideo).
b v
pupillae M. Pravda je tako (nadosjetilni) lik pravde prisutan razumu, oblik ili ideja pravde, dok je
nepravda odsutnost toga lika.
O DRŽAVI BOŽJOJ 11, 28 67
66 DECIV. DEI 11, 28

28. A l i , već smo (prema onome koliko zahtijeva namjera ovoga Da u trebamo
Amor qui amat Sed de duobus illis, essentia scilicet et notitia, quantum
28.
et amatur ad amentur in nobis, et quem ad modum etiam in ceteris rebus, quae djela) rekli dosta o tom dvom, naime, o biti (essentia) i o znanju yubav kofom
Deumfertur. . . ,. r f , . TJ. (notitia) i koliko ih volimo u nama samima, te koliko se stanovita volimo bitak i
mrra sunt, eorum reperiatur, etsi dirlerens, quaedam tamen similitu- njihova nalika, iako uz poveliku razliku, nalazi i u ostalim nižim stva- b?smo se što
do, quantum suscepti huius operis ratio visa est postulare, satis di- rima; dočim, o ljubavi kojom se one vole, i treba l i samu tu ljubav više približili
ximus; de amore autem, quo amantur, utrum et ipse amor ametur, voljeti, o tome se nije govorilo. Dakako, odgovor je potvrdan; a to Tro^va? n s k
° S a

non dictum est. Amatur autem; et hine probamus, quod in homini- dokazujemo i time što kad se ljudi pravednije vole, sama se ljubav
bus, qui rectius amantur, ipse magis amatur. Neque enim vir bonus više voli. Naime, ne nazivamo s pravom dobrim onoga čovjeka koji
merito dicitur qui scit quod bonum est, sed qui diligit. Cur ergo et zna što je dobro, nego koji ljubi dobro. Stoga, zašto ne bismo i u sebi
in nobis ipsis non et ipsum amorem nos amare sentimus, quo ama- samima osjećali kako volimo ljubav kojom volimo sve što je dobro?
CC 348 mus quid/quid boni amamus? Est enim et amor, quo amatur et quod Naime, postoji i ljubav kojom se voli i ono što ne treba voljeti, i
PL 342 aman/dum non est, et istum amorem odit in se, qui illum diligit, quo takvu ljubav u sebi samome mrzi onaj tko voli onu ljubav kojom se
id amatur quod amandum est. Possunt enim ambo esse in uno homi- voli ono što treba da se voli. Dakako, obje te ljubavi mogu biti u
ne, et hoc bonum est homini, ut illo proficiente quo bene vivimus iste jednom čovjeku; i čovjeku je dobro, da se porastom one ljubavi ko­
deficiat quo male vivimus, donec ad perfeetum sanetur et in bonum jom dobro živimo smanjuje ona kojom živimo zlo, sve dok cijeli naš
commutetur omne quod vivimus. Si enim pecora essemus, carnalem život posve ne ozdravi i sav se preobrazi u dobro. Jer da smo životi­
vitam et quod secundum sensum eius est amaremus idque esset suf- nje, ljubili bismo puteni život i sve što je prema njegovim sjetilima, i
ficiens bonum nostrum et secundum hoc, cum esset nobis bene, nihil to bi bilo naše dostatno dobro; i kad bi nam bilo dobro prema njemu,
aliud quaereremus. Item si arbores essemus, nihil quidem sentiente ne bismo tražili ništa drugo. Isto tako, kad bismo bili drveće (iako ne
motu amare possemus, verumtamen id quasi appetere videremur, bismo mogli ništa voljeti nekakvim sjetilnim nagnućem), ipak bi se
quo feracius essemus uberiusque fruetuosae. Si essemus lapides aut činilo kao da težimo tome da ponesemo i donesemo što veće obilje
fluctus aut ventus aut flamma vel quid huiusmodi, sine ulio quidem plodova. D a smo kamenje, valovlje, vjetar ili plamen ili štogod takvo,
sensu atque vita, non tamen nobis deesset quasi quidam nostrorum bez ikakvog osjetila ili života, ipak ne bismo bili kao bez neke težnje
locorum atque ordinis appetitus. Nam velut amores corporum mo­ za svojim mjestom i poretkom. Jer sile teže pojedinih tijela zapravo
menta sunt ponderum, sive deorsum gravitate sive sursum levitate su poput njihove ljubavi, bilo da ona svojom težinom teže nadolje ili
nitantur. Ita enim corpus pondere, sicut animus amore fertur, quo- svojom lakoćom nagore. Jer tijelo je nošeno svojom težinom u bilo
cumque fertur. Quoniam igitur homines sumus ad nostri Creatoris kojem smjeru kao duša svojom ljubavlju.
imaginem creati, cuius est vera aeternitas, aeterna veritas, aeterna
b z
et vera caritas, estque ipse aeterna et vera et cara Trinitas neque Stoga, mi smo ljudi, stvoreni prema slici svojega Stvoritelja, kojega
0 3
confusa neque separata: in his quidem rebus, quae infra nos sunt, je vječnost istinita a istina vječna; ljubav i vječna i istinita, i sam je
quoniam et ipsa nec aliquo modo essent nec aliqua specie contineren- vječno, istinito i voljeno Trojstvo, koje nije ni zbrkano ni razdvojeno;
tur nec aliquem ordinem vel appeterent vel tenerent, nisi ab illo facta medu onim stvarima koje su ispod nas (jer ni one ne bi mogle ni na
essent, qui summe est, qui summe sapiens est, qui summe bonus est, kakav način biti, ne bi bile nikakvim oblikom sadržane, niti bi težile
tamquam per omnia, quae fecit mirabili stabilitate, currentes quasi ikakvu redu, niti bi ga održavale, da ih nije stvorio on, koji vrhunski
jest, koji je vrhunski mudar i koji je vrhunski dobar) i pregledajući
sva djela, koja je stvorio u čudesnoj nepokretnosti, pođimo i priku-

b z
ipsa M.
«* iisM.
68 D E civ. D E I 11, 2 8 - 2 9 O DRŽAVI BOŽJOJ 11, 2 8 - 2 9 69

quaedam eius alibi magis, alibi minus impressa vestigia colligamus; pimo tragove njegova bića, što su negdje utisnuti većma a negdje
in nobis autem ipsis eius imaginem contuentes tamquam minor ille manje; dočim, u sebi samima, promatrajući njegovu sliku, poput onog
56 cb
evangelicus f i l i u s ad nosmetipsos reversi surgamus e t ad illum 1
mlađeg sina u evanđelju , obrativši se k sebi - ustanimo da se vratimo
redeamus, a quo peccando recesseramus. Ibi esse nostrum non habe- njemu od kojeg odlutasmo svojim grijehom. U njemu naše biće neće
bit mortem, ibi nosse nostrum non habebit errorem, ibi amare no­ imati smrti, u njemu naše znanje neće imati pogrješke, u njemu naša
strum non habebit offensionem. Nunc autem tria ista nostra quam- ljubav neće imati zapreke. A l i sada, iako zasigurno držimo ono naše
vis certa teneamus nec aliis ea credamus testibus, sed nos ipsi prae- troje, i ne prihvaćamo to na temelju tuđeg svjedočanstva, nego ih
sentia sentiamus atque interiore veracissimo cernamus aspectu, ta­ sami osjećamo prisutne i razaznajemo ih najistinitijim nutarnjim po­
men, quamdiu futura vel utrum numquam defutura et quo si male, gledom, ipak mi sami po sebi ne možemo znati, koliko će to dugo
c c
quo autem si bene agantur perventura sint, quoniam per nos ipsos potrajati i hoće l i trajati bez kraja i do čega će stići ako se usmjeri
nosse non possumus, alios hine testes vel quaerimus vel habemus; de loše a do čega opet ako se usmjeri dobro, - pa stoga ili tražimo i l i
quorum fide cur nulla debeat esse dubitatio, non est iste, sed poste- već imamo svjedoke; a zašto o vjerodostojnosti takvih ne treba biti
rior erit diligentius disserendi locus. In hoc autem libro de civitate nikakve sumnje, nije mjesto da se ovdje podrobnije raspravlja, nego
cc 349 Dei, quae non peregrinatur in / huius vitae mortalitate, sed immorta- će o tome biti govora poslije.
lis semper in caelis est, id est de angelis sanetis Deo cohaerentibus,
qui nec fuerunt umquam nec futuri sunt desertores, inter quos et U ovoj se knjizi govori o Božjem gradu, koji nije na proputovanju u
illos, qui aeternam lucem deserentes tenebrae facti sunt, Deum pri- smrtnosti ovoga života, nego je besmrtan vječno na nebesima, to jest
mitus divisisse iam diximus, illo adiuvante quod coepimus ut possu­ 0 svetim anđelima prionulim uz Boga (koji njega nikad ne napustiše
mus explicemus. 1 neće napustiti); a već smo govorili, kako je Bog te anđele i one koji
su napustili vječno svjetlo i postali tamom u početku razdvojio. U z nje­
govu pomoć izložimo, onoliko koliko mognemo, ono što započesmo.

29. Dakako, ti sveti anđeli ne doznaju o Bogu zvukovnim riječi­ O znanju svetih
a n đ e l a , kojim
ma, nego samom prisutnošću nepromjenjive istine, koja je Riječ nje­ spoznaju Troj­
PL 343 29. Illi quippe angeli sancti non per verba sonantia Deum discunt, gova jednorođena; doznaju o njemu samom, koji je Riječ, Otac i nji­ stvo u samu
Angeli vident
in Dei Verbo et
sed per ipsam praesentiam immutabilis veritatis, hoc est Verbum hov D u h Sveti: da je to nerazdvojivo Trojstvo, da su pojedine osobe njegovu b o ž a n ­
stvu i kojim
in seipsis. eius unigenitum, et ipsum Verbum et Patrem et eorum Spiritum u njemu jedno bivstvo, a da sve ipak nisu tri Boga, nego jedan Bog; uzroke T v o r č e -
Sanctum, eamque esse inseparabilem Trinitatem singulasque in ea i oni to tako znaju da je to njima poznatije negoli mi sebi samima.
vih djela uviđaju
cd prije u njegovu
personas esse substantiam, et tamen omnes non tres deos esse, sed Oni tu, to jest u Božjoj mudrosti, bolje poznaju i stvorenje, kao u umijeću nego u
unum Deum, ita noverunt, ut eis magis ista, quam nos ipsi nobis samim njegovim
ce umijeću kojim je stvoreno, negoli u njemu samome; pa prema tome, djelima.
cogniti simus . Ipsam quoque creaturam melius ibi, hoc est in sa-
i sebe same poznaju bolje tu negoli u sebi samima, iako se poznaju i
pientia Dei, tamquam in arte, qua facta est, quam in ea ipsa sciunt;
u sebi samima. Jer i oni su stvoreni, i drukčiji su od onoga koji ih je
ac per hoc et se ipsos ibi melius quam in se ipsis, verumtamen et in
se ipsis. Facti sunt enim et aliud sunt quam ille qui fecit. Ibi ergo

c b
ut M.
0 0
si male... si bene] si bene... si male M.
4 x 1
u nam add. M.
^ sumus M.

5 6
C f . L c 15, 17-18.
Lk 15,18.
70 D E civ. D E I 11, 2 9 - 3 0 O DRŽAVI BOŽJOJ 11, 2 9 - 3 0 71

tamquam in diurna cognitione, in se ipsis autem tamquam in vesper- stvorio. Stoga, tu u njemu imaju spoznaju kao pri dnevnoj svjetlo-
tina, sicut iam supra diximus. Multum enim differt, utrum in ea ra- stI7~36k"su u sebi samima kao u sumračnoj spoznaji, kako smo već
1

tione cognoscatur aliquid, secundum quam factum est, an in se ipso; govorili.


sicut aliter scitur rectitudo linearum seu veritas figurarum, cum in- Naime, velika je razlika, da l i se štogod spoznaje po razlogu prema
57
tellecta conspicitur , aliter cum in pulvere scribitur; et aliter iusti- kojem je stvoreno i l i po sebi samome; kao što se drukčije spoznaje
tia in veritate incommutabili, aliter in anima iusti. Sic deinde cetera, pravilnost crta ili istinitost likova kad se shvaća umom, a drukčije
sicut firmamentum inter aquas superiores et inferiores, quod cae­ kad se crta u prašini; pa i pravednost je drukčija u nepromjenjivoj
lum vocatum est; sicut deorsum aquarum congeries terraeque nuda- istini, a drukčija u duši pravednika. Isto tako i sve ostalo, kao svod
cf
tio et herbarum institutio atque lignorum; sicut soliš a c lunae stel- između gornjih i donjih voda, koji se naziva nebom; kao donja nakup-
larumque conditio; sicut ex aquis animalium, volucrum scilicet at- nina voda, ogoljenje zemlje te nastanak bilja i drveća; kao sazdanje
cg
que piscium beluarumque natantium; sicut quorumque in terra Sunca, Mjeseca i zviježđa; kao nastanak životinja iz vode, naime: pti­
gradientium atque repentium et ipsius hominis, qui cunctis in terra ca, riba i plivajućih nemani; kao i svih kolikih životinja što kroče i l i
rebus excelleret. Omnia haec aliter in Verbo Dei cognoscuntur ab pužu i samog čovjeka, koji nadmašuje sve ostalo na zemlji. Sve te
angelis, ubi habent causas rationesque suas, id est secundum quas stvari drukčije spoznaju anđeli u Riječi Božjoj , gdje imaju nepromje­ 2

c h
facta sunt, incommutabiliter permanentes, aliter in se ipsis; i l l a njive i trajne svoje uzroke i razloge, prema kojima su načinjene, a
01
clariore, hac obscuriore cognitione, velut artis atque operum; quae drukčije se spoznaju u sebi samima; jedno jasnijom a drugo zamrače-
tamen opera cum ad ipsius Creatoris laudem venerationemque refe- nijom spoznajom, kao što je i razlika između znanja umijeća i znanja
runtur, tamquam mane lucescit in mentibus contemplantium. umjetnine; pa ipak, kad se ta djela tiču hvale i štovanja samoga Stvo­
ritelja, onda kao da jutro svanjiva u umovima onih koji o njima razmi­
šljaju.

30. Zbog savršenstva broja šest iznosi se, da je stvaranje do- o savršenstvu
vršeno u šest dana, ponavljanjem istoga dana šest puta, a ne zbog broja šest, koji
t . „ i • i l i i • i i i s e
P™ upotpu-
cc 350 30. Haec autem propter senarii numeri perfectionem eodem die toga sto bi Bogu bio potreban kakav vremenski razmak, kao da on njuje zbrojem
Perfectus est sexiens repetito sex diebus perfecta narrantur, non quia Deo fuerit nije mogao sve stvari odjednom stvoriti i zatim urediti da one primje- SVOJ,h d l
i e l o v a

r
senanus nume- . ^ .
renim gibanjima označe vremenski slijed; naime: broj šest je uveden
. necessaria mora temporum, quasi qui non potuerit creare omnia si-
r u s
da bi se označilo savršenstvo njegovih djela. Zapravo, Jest je prvi
mul, quae deinceps congruis motibus peragerent tempora; sed quia
broj koji se upotpunjuje zbrojem svojih dijelova, to jest: šestinom,
per senarium numerum est operum significata perfectio. Numerus
trećinom i polovicom, što su jedan, dva i tri, koji zbrojeni tvore šest.
PL344 quippe senarius primus completur suis partibus, id est sexta sui /
U ovome smislu dijelove brojeva treba shvatiti kao količinke; kao što
parte et tertia et dimidia, quae sunt unum et duo et tria, quae in
su polovica, trećina, četvrtina i tako dalje, koji imaju cijeli broj kao
summam dueta sex fiunt. Partes autem in hac consideratione nume-
nazivnik. Iako je, na primjer, broj četiri dio broja devet, ipak se ne
rorum illae intellegendae sunt, quae quotae sint dići potest; sicut
dimidia, tertia, quarta et deinceps ab aliquo numero denominatae. može reći koji je njegov dio; međutim, broj jedan se može tako na­
Neque enim exempli gratia quia in novenario numero quattuor pars zvati, jer je njegova devetina, a može i broj tri, jer je njegova trećina.
aliqua eius est, ideo dići potest quota eius sit; unum autem potest, N u , spojem ta dva njegova dijela (naime devetina i trećina), daleko
nam nona eius est; et tria potest, nam tertia eius est. Coniunctae vero su od ukupnog njegova zbroja, koji je devet. Isto tako, četiri je neki
istae duae partes eius, nona scilicet atque tertia, i d est unum et tria, dio broja deset, ali se ne može reći koji; međutim, o broju jedan to
longe sunt a tota summa eius, quod est novem. Itemque in denario se može reći, jer je njegova desetina. Dotični broj ima i petinu, koja
quaternarius est aliqua pars eius; sed quota sit dići non potest; unum
autem potest; nam decima pars eius est. Habet et quintam, quod sunt

c f
etM. 1
c e ' %4 Vidi O Božjoj državi, 9,7.
8 quorumcumque M. 2 j posrijedi logos (često u više značenja: riječ, misao, razbor, um, mu-
e
c h
llhc M. x
d r o s t :j ko toički pojam preuzeli dijelom i kršćanski crkveni oci za svoj nauk o
s u k a o s

hic M. Riječi' Sami su stoici razlikovali X6yo<; evSiafteTog (koji je imanentan Bogu) od pojma
X&voc, Jtpocpooixog (koji je izvanjski nositelj stvaranja). Taj drugi A,6yog je obično osobna
Riječ, druga osoba Trojstva, dok prvi pojam označuje ili osobm Logos ih logos kao Božji
5 7
Cf. Rom 1, 20. pridjevak.
72 DE civ. D m 11, 3 0 - 3 1 O DRŽAVI BOŽJOJ 11, 30-31 73

duo; habet et dimidiam, quod sunt quinque. Sed hae tres partes eius, je dva, te ima i polovicu, koja je pet. N u , ta tri njegova dijela, dese­
decima et quinta et dimidia, id est unum et duo et quinque, simul tina, petina i polovica, to jest: jedan, dva i pet, ako se zbroje, ne
ductae non complent decem; sunt enim octo. Duodenarii vero numeri iznose deset, nego osam. Dijelovi pak broja dvanaest, ako se zbroje,
partes in summam ductae transeunt eum; habet enim duodecimam, prelaze sam taj broj; dotični broj ima svoju dvanaestinu, koja je je­
quod est unum; habet sextam, quae sunt duo; habet quartam, quae dan; ima šestinu, koja je dva; četvrtinu, koja je tri; trećinu, koja je
sunt tria; habet tertiam, quae sunt quattuor; habet et dimidiam, quae četiri; te polovicu, koja je šest; ali, zbroje l i se jedan, dva, tri, četiri
sunt sex; unum autem et duo et tria et quattuor et sex non duodecim, i šest, ne dobiva se dvanaest, nego šesnaest, što je previše. Smatrao
sed amplius, id est sedecim, fiunt. Hoc breviter commemorandum sam kako je primjereno to navesti ukratko da bih pokazao savršen­
putavi ad commemorandam senarii numeri perfectionem, qui pri­ stvo broja šest, koji se (kao što rekoh) prvi savršeno upotpunjuje
mus, ut dixi, partibus suis in summam redactis ipse perficitur; in zbrojem svojih dijelova; pa je on i broj dana u kojima je Bog dovršio
quo perfecit Deus opera sua. Unde ratio numeri contemnenda non svoja djela. Stoga ne treba prezirati nauk o brojevima, jer se na mno­
est, quae in multis sanctarum Scripturarum locis quam magni aešti- gim mjestima Svetoga pisma, svakomu tko pažljivo pogleda, jasno
manda sit elucet diligenter intuentibus. Nec frustra in laudibus Dei otkriva, koliko ga valja cijeniti. Jer nije uzalud rečeno među hvalama
58
dictum est: Omnia in mensura et numero et pondere disposuisti . Božjim: »Ali ti si sve uredio po mjeri, broju i utegu.« 1

31. U sedmome danu, to jest onom istom danu ponovljenom se­ O sedmome
Deus requievit 31. In septimo autem die, id est eodem die septiens repetito, qui danu. kojim se
dam puta (a i taj je broj savršen, iako po drugome razlogu) ističe se ističe p u n o ć a i
in perfecto sep- numerus etiam ipse alia ratione perfectus est, Dei requies commen-
tenario nume- počinak Božji, u kojem se počiva u Bogu. U cjelini je, naime, to jest počinak.
59
datur , in qua primum sanctificatio sonat. Ita Deus noluit istum u punu savršenstvu, počinak. Tu se prvi put spominje posvećenje. 1

diem in ullis suis operibus sanctificare, sed in requie sua, quae non Tako Bog ne ushtjede posvetiti taj dan ni jednim od svojih djel&,
CC351 habet vesperam; neque enim ulla crea/tura est, ut etiam ipsa aliter nego svojim počinkom, koji nema večeri; jer taj počinak nije nikakav
in Dei Verbo, aliter in se cognita faciat aliam velut diurnam, aliam stvor, da bi se spoznavao jednim načinom u Riječi Božjoj, drugim u
velut vespertinam notitiam. De septenarii porro numeri perfectione sebi samoj, tvoreći tako jednu spoznaju kao dnevnu a drugu kao ve­
diei quidem plura possunt; sed et liber iste iam prolixus est, et vereor černju.
ne oceasione comperta scientiolam nostram leviter magis quam uti-
liter iactare velle videamur. Habenda est itaque ratio moderationis Još bi se mnogo toga moglo reći o savršenstvu broja sedam; ali ova
atque gravitatis, ne forte, cum de numero multum loquimur, mensu- je knjiga ionako već preispunjena, i bojim se da se ne učini, kako
ram et pondus neglegere iudicemur. Hoc itaque satis sit admonere, iskorišćujem priliku da bih se više lakoumno razmetao svojim male­
quod totus impar primus numerus ternarius est, totus par quaterna- nim znanjem nego što bih ikomu koristio. Stoga se moram držati
PL 345 rius; ex quibus duobus septenarius constat. / Ideo pro universo saepe umjerenosti i ozbiljnosti, kako se ne bi zaključilo, da govoreći odveć
60
ponitur, sicuti est: Septiens cadet iustus, et resurget ; id est: Quotie- o broju, zanemarujem mjeru i težinu. Tako nek je dostatno pripome­
scumque ceciderit, non peribit; quod non de iniquitatibus, sed de nuti, da je tri prvi cjelovit neparan broj, a četiri prvi cjelovit paran
tribulationibus ad humilitatem perducentibus intellegi voluit; et: broj, te da je njihov zbroj sedam. Stoga se njime često izrazuje neo­
61
Septiens in die laudabo te ; quod alibi alio modo dictum est: Semper graničen broj, kao kad se kaže: »Jer padne l i pravednik i sedam puta,
2
on ustaje« ; to jest: koliko god puta on pao, neće propasti; čime se
nije kanilo govoriti o opačinama, nego o mukama koje dovode do
3
poniznosti; a isto i : »Sedam puta na dan tebe hvalim« , koje se na
drugome mjestu susreće u drukčijem obliku: »Njegova će mi hvala

5 8 1 M u d r U 2 0
Sap 11, 21; cf. Isa 40, 12; Iob 28, 25. ' -
5 9
Cf. Gen 2, 2-3. x p ^ n ,
60n / "ost 2,2-3.
6 1 3
Ps 118, 164. Ps 119 (118), 164.
74 DECIV. DEI 11, 3 1 - 3 2 O DRŽAVI BOŽJOJ 11, 3 1 - 3 2 75

4
62
laus eius in ore meo ; et multa huiusmodi in divinis auctoritatibus biti svagda na ustima!« i mnogo se toga sličnoga nalazi u spisima
reperiuntur, i n quibus septenarius numerus, ut dixi, pro cuiusque svetih pisaca, gdje se broj sedam (kao što već rekoh) upotrebljiva da
rei universitate poni solet. Propter hoc eodem saepe numero signifi- se izrazi cjelokupnost bilo čega. Zbog toga se često istim brojem
catur Spiritus Sanctus, de quo Dominus ait: Docebit vos omnem ve- označuje i Duh Sveti, o kojemu Gospodin kaže: »Uvest će vas u svu
5
63
ritatem . Ibi requies Dei, qua requiescitur in Deo. In toto quippe, id istinu.« Tu je počinak Božji, kojim se počiva u Bogu. U cjelini, to
est i n plena perfectione, requies; in parte autem labor. Ideo labora- jest u potpunome savršenstvu, nalazi se počinak; dočim, u dijelu je
mus, quamdiu ex parte scimus, sed cum venerit quod perfectum est, trud. Stoga se trudimo sve dok znamo tek dijelom, a »kad dođe što
6
64
quod ex parte est evacuabitur . Hine est quod etiam Scripturas istas je savršeno, iščeznut će što je djelomično« . Otuda s trudom pretražu­
cum labore rimamur. Sancti vero angeli quorum societati et congre- jemo čak i to Pismo. Dočim sveti anđeli (za čijom družbom i dru­
cl
gationi in hac peregrinatione laboriosissima suspiramus, sicut ha­ štvom uzdišemo na ovome svojem najtrudnijem putovanju) kao što
bent permanendi aeternitatem, ita cognoscendi facilitatem et requie- posjeduju vječnost trajnosti, tako i lakoću spoznaje te sretnost počin­
scendi felicitatem. Sine difficultate quippe nos adiuvant, quoniam ka. I zaista nas pomažu bez teškoće, jer kako su njihove duhovne
spiritalibus motibus puris et liberis non laborant. kretnje čiste i slobodne, oni se ne trude.

32. N u možda će tkogod prigovoriti i reći, kako se ne tiče svetih o mnijenju


1
anđela ono što je rečeno: »Neka bude svjetlo i bi svjetlo« ; taj može dafestvaranje
misliti ili naučavati, da je tada stvoreno nekakvo tjelesno svjetlo, dok a n đ e l a pretho-
d l i o svljetu
su anđeli stvoreni prije, ne samo prije nego što bijaše stvoren svod -
Angeli facti Ne quis autem contendat et dicat non sanetos angelos esse
32. (koji je načinjen između voda i nazvan nebom) nego i prije onoga o
65
sunt ante om- significatos in eo quod scriptum est: Fiat lux, et facta est lux , sed čemu je rečeno: »U početku stvori Bog nebo i zemlju« ; pa mu izrijek 2

quamlibet lucem tune primum factam esse corpoream aut opinetur »u početku« ne mora značiti kao da je to stvoreno prvo (jer prije
aut doceat; angelos autem prius esse factos non tantum ante firma- bijaše stvorio anđele), nego da je sve stvorio u mudrosti, koja je nje­
mentum, quod inter aquas et aquas factum appellatum est caelum, gova Riječ, i koju Pismo naziva početkom - kao što je i sam, u evan­
c m
sed ante illud de q u o dictum est: In principio fecit Deus caelum et đelju, Zidovima koji ga pitahu tko je, odgovorio da jest Početak . I 3

66
terram ; atque illud, quod dictum est: In principio, non ita dictum neću ni pokušati da pobijam takvu tvrdnju, najviše stoga što me izu­
tamquam primum hoc factum sit, cum ante fecerit angelos, sed quia zetno raduje, da se u samome početku svete Knjige postanka uvodi
omnia i n sapientia fecit, quod est Verbum eius et ipsum Scriptura 4
Trojstvo. Jer, kad se kaže: »U početku stvori Bog nebo i zemlju«,
CC 352 princi/pium nominavit (sicut ipse in evangelio Iudaeis quaerentibus razumijeva se da je to Bog stvorio u Sinu, kao što svjedoči psalam u
67
quis esset respondit se esse principium ): non e contrario referam kojem se kaže: »Kako su veličanstvena djela tvoja, Gospodine! Sva
contentionem, maxime quia hoc me deleetat plurimum, quod etiam 5
si ih u mudrosti načinio« ; a malo kasnije se doista najprikladnije spo­
in summo exordio sancti libri Geneseos Trinitas commendatur. Cum minje i Duh Sveti. Jer, pošto je rečeno kakva bijaše zemlja, kad je
enim ita dicitur: In principio fecit Deus caelum et terram, ut Pater Bog prvo stvori, ili kakva bijaše olina i tvar buduće izgradbe svijeta,
fecisse intellegatur i n Filio, sicut attestatur Psalmus, u b i legitur: što je nazva imenom neba i zemlje, dodatnim se riječima opisuje:
Quam magnificata sunt opera tua, Domine! omnia in sapientia feci- »Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanima«, a
68
sti : convenientissime paulo post commemoratur etiam Spiritus zatim, kako bi se upotpunio izrijek o Trojstvu, kaže se: »I Duh Božji
Sanctus. Cum enim dictum esset, qualem terram Deus primitus fece­ 6
lebdio je nad vodama.« Stoga, kako god tko htjedne, neka tako i
rit, vel quam molem materiamve futurae construetionis mundi caeli shvati; jer ovaj je predmet tako dubok da bi se čitateljima izvježbao
et terrae nomine nuncupaverit subiciendo et addendo: Terra autem
duh, te može uroditi mnogim mnijenjima koja nisu u opreci s Pravi-
4

quorum... congregationi] ad quorum societatem et congre- Ps 34 (33), 1.


5
Iv 16,13.
gationem M. 6
1 Kor 13,10.
de quo] quod M.
1
Post 1,3.
2
Post 1,1.
6 2
Ps 33, 2. 3
V i d i Iv 8,25; i O Božjoj državi, 10,24.
4
6 3
Io 16, 13. O mogućnosti više od jednoga zakonitog tumačenja mjesta u Svetome pismu vidi
6 4
Cf. 1 Cor 13, 9-10. i ostala Augustinova djela: O kršćanskom nauku, 3,27,38; Ispovijesti, 12,18,27.
5
6 5
Gen 1,3. Ps 104 (103), 24 (prijevod prema latinskom predlošku): Augustin očigledno za­
6 6 sniva tumačenje tih mjesta uvjeren da prijedlog in ima značenje kroz, preko, s pomoću,
Gen 1, 1. a tako ga latinski prevodioci Biblije često i upotrebljavaju. N u takva je upotreba prijed­
6 7
Cf. Io 8, 25. loga izvorno iz hebrejskog jezika.
6 8
Ps 103, 24. 6
Post 1,1-2.
76 D E civ. D E I 11, 3 2 - 3 3 O DRŽAVI BOŽJOJ 11, 3 2 - 3 3 77

erat invisibilis et incomposita et tenebrae erant super abyssum: mox lom vjere, uz uvjet da nitko ne dvoji o tome, kako sveti anđeli, koji
PL346 ut Trinitatis / commemoratio compleretur: Et Spiritus, inquit, Dei u svojim nebeskim staništima nisu suvječni Bogu, ipak sa sigurnošću
69
superferebatur super aquam . Proinde ut volet quisque accipiat, i ufanjem uživaju svoju vječnu i istinsku sretnost. Gospodin nas uči
quod ita profundum est, ut ad exercitationem legentium a fidei regu­ da njihovu društvu pripadaju njegovi maleni ne samo kad kaže: »Oni
cn
la non abhorrentes plures possit generare sententias, dum tamen 7
će biti jednaki anđelima Božjim« ; nego i kad pokazuje u kakvu pro­
angelos sanctos in sublimibus sedibus non quidem Deo coaeternos, matranju uživaju sami anđeli, ondje gdje kaže: »Pazite, da ne prezrete
sed tamen de sua sempiterna et vera felicitate securos et certos esse jednog od ovih malenih, jer njihovi anđeli, kažem vam, na nebesima
nemo ambigat. A d quorum societatem pertinere parvulos suos Domi- neprestano gledaju lice Oca moga koji je na nebesima!« očigledno 8

70
nus docens non solum illud ait: Erunt aequales angelis Dei ; verum zasniva tumačenje tih mjesta uvjeren da prijedlog in ima značenje
ipsi quoque angeli qua contemplatione fruantur ostendit, ubi ait: Vi- kroz, preko, s pomoću, a tako ga latinski prevodioci Biblije često i
dete, ne contemnatis unum ex pusillis istis; dico enim vobis, quia an­ upotrebljavaju. N u takva je upotreba prijedloga izvorno iz hebrejskog
geli eorum in caelis semper vident faciem Patris mei, qui in caelis jezika.

Boni et mali 33. Peccasse autem quosdam angelos et in huius mundi ima de-
angeh luci et trusos, qui eis velut carcer est, usque ad futuram in die iudicii ulti- 33. Neki su anđeli zgriješili, pa su strovaljeni u najniže dijelove o dvama razlici-
tenebris com- ^ . n . . . ovoga svijeta, koji su im poput tamnice, u koju su zatočeni sve do Jušnima' m

parantur. mam damnationem apostolus Petrus apertissime ostendit dicens, konačne kazne na sudnji dan, što najotvorenije pokazuje apostol Pe- anđela, koji se
quod Deus angelis peccantibus non pepercerit, sed carceribus caligi- tar kad kaže: »Bog nije poštedio anđela koji su sagriješili, već ih je, poXaYum^evaju
nis inferi retrudens tradiderit in iudicio puniendos reservari . Inter 72
strmoglavljujući u pakao, predao mračnom bezdanu, gdje ih čuva za pod naziv cima
1 s v , e t l a 1 t m , n e
hos ergo et illos Deum vel praescientia vel opere divisisse quis dubi- kaznu suda« . Dakle, tko može sumnjati, da je Bog - svojim unapri-
tet? illosque lucem merito appellari quis contradicat? quando qui- jednim znanjem i l i činom - razlučio takve anđele od onih drugih? I
dem nos adhuc in fide viventes et eorum aequalitatem adhuc speran- tko bi protuslovio tome da su ovi s pravom nazvani svjetlom? K a d je
tes, utique nondum tenentes iam lux dicti ab Apostolo sumus: Fuistis i nas same (koji još živimo u vjeri i nadamo se jednakosti s njima,
cc 353 enim, inquit, aliquando tenebrae, nunc autem lux in Domino . I Istos 73
koju dakako još ne posjedujemo) apostol već nazvao svjetlom: »Ne­
2
co
vero desertores tenebras aptissime nuncupari profeeto advertunt, koć ste bili tama, ali sada ste svjetlo u Gospodinu.«
qui peiores esse hominibus infidelibus sive intellegunt sive credunt. A da se ti otpadnici najprikladnije nazivaju tamom, nedvojbeno za­
Quapropter, etsi alia lux in isto huius libri loco intellegenda est, ubi mjećuju oni koji shvaćaju ili vjeruju, kako su takvi anđeli gori negoli
legimus: Dixit Deus: Fiat lux, et facta est lux, et aliae tenebrae signi- ljudi nevjernici.
ficatae sunt in eo quod scriptum est: Divisit Deus inter lucem et tene­ Zbog toga, čak ako je razumjeti i drukčije svjetlo na onome mjestu
74
bras : nos tamen has duas angelicas societates, unam fruentem Deo, knjige gdje čitamo: »Bog reče: 'Neka bude svjetlo', i bi svjetlo«, te
c p
alteram tumentem typho; unam c u i dicitur: Adorate eum omnes ako je drukčija tama posrijedi ondje gdje piše »I rastavi Bog svjetlo
15
angeli eius , aliam cuius princeps dicit: Haec omnia tihi dabo, si 3
od tame« , za nas ipak postoje dva društva anđela, jedno koje uživa
76
prostratus adoraveris me ; unam Dei saneto amore flagrantem, alte­ u Bogu, i drugo koje se nadima od oholosti; jednomu se kaže: »Hva­
ram propriae celsitudinis immundo amore fumantem; et quoniam, 4
lite ga, svi anđeli njegovi!« dok knez drugoga veli: »Sve ću ti ovo
sicut scriptum est, Deus superbis resistit, humilibus autem dat gra- 5
dati, ako paneš ničice te mi se pokloniš.« Jedno društvo gori svetom
11 78
tiam , illam in caelis caelorum habitantem , istam inde deiectam in ljubavlju prema Bogu, dok se drugo dimi zapaljeno nečistom ljubavlju
vlastite uznositosti; i jer, kako je napisano: »Bog se protivi oholima,
6
c n
aberrantes M. a poniznima daje milost« , jedno prebiva na nebesima nad nebesima,
c o
apertissime M.
C
P quiM.

6 9
Gen 1, 2.
7 0
Mt 22, 30.
7 1
Mt 18, 10. Mt 22,30.
7 2
Cf. 2 Pt 2, 4. Mt 18,10.
7 3
Eph 5, 8.
7 4
Gen 1, 3-4. 2 Pt 2,4.
7 5
Ps 96, 7. £/5,8.
7 6
Mt 4, 9. Post 1,3-4.
7 7 Ps 148,2.
Iac 4, 6; 1 Pt 5, 5; cf. Prov 3, 34. Mt 4,9.
7 8
Cf. Ps 113, 16. Jak 4,6; 1 Pt 5,5.
D E civ. D E I 11, 3 3 - 3 4 O DRŽAVI BOŽJOJ 11, 3 3 - 3 4 79

hoc infimo aerio caelo tumultuantem; illam luminosa pietate tran- dok se drugo zbačeno odatle nalazi pobunjeno na najnižem uzdušnom
7
quillam, istam tenebrosis cupiditatibus turbulentam; illam Dei nutu nebu ; jedno je smireno u svijetloj pobožnosti, drugo je razdirano
clementer subvenientem, iuste ulciscentem, istam suo fastu subden- mračnim požudama; jedno na mig Božji milosno pomaže ili pravično
di et nocendi libidine exaestuantem; illam, ut quantum vult consulat, kažnjava, dok drugo u vlastitoj oholosti vrije od strasti da pokori i
PL 347 Dei bonitati mini/stram, istam, ne quantum vult noceat, Dei potestate naudi; jedno je na službu Božje dobrote, da pomogne koliko htjedne,
frenatam; illam huic illudentem, ut nolens prosit persecutionibus dok drugo - kako ne bi naškodilo koliko hoće - obuzdava moć Božja;
suis, hane i l l i invidentem, cum peregrinos colligit suos: nos ergo has drugo je prvomu ruglo, jer je svojim proganjanjima nehotice na korist
duas societates angelicas inter se dispares atque contrarias, unam et i zavidi prvomu zbog toga što okuplja svoje hodočasnike. T a su dva
natura bonam et voluntate rectam, aliam vero natura bonam, sed društva anđela, između sebe i različita i oprečna, jedno je i po naravi
voluntate perversam, aliis manifestioribus divinarum Scripturarum dobro i po volji pravično, dok je drugo po naravi dobro, ali po volji
testimoniis deelaratas quod etiam in hoc libro, cui nomen est Gene- izopačeno; dotična se opreka potvrđuje i ostalim jasnijim svjedočan­
sis, lucis tenebrarumque vocabulis significatas existimavimus, stvima božanskog Pisma, dok sami mislimo kako se tih društava tiču
etiamsi aliud hoc loco sensit forte qui scripsit, non est inutiliter ob- i riječi svjetlo i tama u knjizi Postanka; pa čak ako je onaj koji je
scuritas huius pertractata sententiae, quia, etsi voluntatem auctoris pisao na tom mjestu možda mislio i štogod drugo, nije na odmet po­
l i b r i huius indagare nequivimus, a regula tamen fidei, quae per alias zabaviti se i podulje ovom nejasnom rečenicom; te iako ne mognemo
eiusdem auctoritatis sacras Litteras satis fidelibus nota est, non ab- prodrijeti u samu nakanu pisca ove knjige, barem nismo odstupili od
c q
horruimus . Etsi enim corporalia hic commemorata sunt opera Dei, Pravila vjere, koje je vjernicima dosta poznato iz ostalih mjesta s jed­
habent procul dubio nonnullam similitudinem spiritalium, secun­ nakim ugledom Svetoga pisma.
dum quam dicit Apostolus: Omnes enim vos filii lucis estis et filii diei, Iako su ovdje spomenuta tvarna djela Božja, ipak nedvojbeno posje­
19
non sumus noctis neque tenebrarum . S i autem hoc sensit etiam ille duju stanovitu sličnost s onim duhovnima, prema onomu što kaže
qui scripsit, ad perfeetiorem disputationis finem nostra pervenit in- apostol: »Vi ste svi sinovi svjetla i sinovi dana. Ne pripadamo noći
tentio, ut homo Dei tam eximiae divinaeque sapientiae, immo per 8
niti tami.« A k o je tako mislio i onaj tko je pisao knjigu Postanka,
eum Spiritus Dei i n commemorandis operibus Dei, quae omnia sexto onda je naša nakana postigla savršeniji kraj rasprave, naime: nikako
cc 354 die dicit esse perfeeta, nullo modo angelos praeter/misisse credatur, se ne može vjerovati da bi Božji čovjek takve izuzetne i božanske
sive in principio, quia primo fecit, sive, quod convenientius intellegi- mudrosti - kroz kojega je zapravo govorio D u h Božji - spominjući
tur, in principio, quia in Verbo unigenito fecit, scriptum sit: In prin­ Božja djela (o kojima kaže kako su sva dovršena šestoga dana) mi­
80
cipio fecit Deus caelum et terram ; quibus nominibus universalis est moišao anđele, bilo da u rečenici: »U početku stvori Bog nebo i zem­
significata creatura, vel spiritalis et corporalis, quod est credibilius, lju«, izraz »u početku« stoji jer ih je prve stvorio, bilo (što je mnogo
vel magnae duae mundi partes, quibus omnia quae creata sunt con- prikladnije shvaćanje) »u početku« stoji jer ih je stvorio u jednorođe-
tinentur, ut primitus eam totam proponeret ac deinde partes eius noj Riječi; dok se samim riječima nebo i zemlja označuje cjelokupno
secundum mysticum dierum numerum exsequeretur. stvaranje, bilo duhovno bilo tjelesno, što je vjerojatnije, ih" pak dva
golema dijela svijeta kojima se obuhvaćaju sve stvore vine; u tome
Aberrant qui- 34. Quamquam nonnulli putaverint aquarum nomine signif icatos smislu, pisac prvo iznosi cjelinu a zatim nabraja njezine dijelove
dam angelos n o d a m modo populos angelorum et hoc esse quod dictum est: Fiat
U
prema otajstvenome broju dana.
aquis compa- ™- r r- o i
rantes.

34. Neki su mislili kako riječ vode znače mnoštva anđela te da je o tome što neki
to sadržano u izrijeku: »Neka bude svod posred voda, da dijeli vode prfs^varan^ 6

c q
aberravimus M .

7
7 9
1 Thess 5, 5. O uzduhu kao smjestištu demona vidi Knjigu 8, 14.
8
8 0
Gen 1, 1. 1 Sol 5,5.
O DRŽAVI BOŽJOJ 11, 34 81
80 DE crv. DEI 11, 34

1 svoda izrazom
81
jirmamentum inter aquam et aquam , ut supra firmamentum / ange­ od voda!« , podrazumijevajući kako su iznad svoda anđeli, a ispod razdvajanja
li intellegantur, infra vero vel aquae istae visibiles vel malorum an- njega ili same vidljive vode ili mnoštvo zlih anđela ili svi puci svijeta. voda misli na
anđele, i kako
gelorum multitudo vel omnium hominum gentes. Quod si ita est, non Ako je tome tako, onda se tu ne otkriva gdje su anđeli stvoreni, nego neki misle da
cr gdje su razdvojeni; dočim neki (što je i najizopačenija i bezbožna vode nisu
illic apparet ubi facti sint angeli, sed ubi discreti; quamvis et aquas, stvorene.
quod perversissimae atque impiae vanitatis est, negent quidam fac- ispraznost) niječu da je Bog stvorio vode, zbog toga što nigdje ne
tas a Deo, quoniam nusquam scriptum est: Dixit Deus: Fiant aquae. piše: »I reče Bog: Nek budu vode!«. Ti bi to - s istom ludošću -
Quod possunt simili vanitate etiam de terra dicere; nusquam enim mogli reći i o zemlji, jer se nigdje ne čita: »I Bog reče: Neka bude
legitur: Dixit Deus: Fiat terra. Sed, inquiunt, scriptum est: In princi­ zemlja!« Nego, kažu, kako piše: »U početku stvori Bog nebo i zem­
82
pio fecit Deus caelum et terram . Illic ergo et aqua intellegenda est; lju.« Međutim, tu se mora razumjeti i voda; jer jednom je riječju
uno enim nomine utrumque comprehensum est. Nam ipsius est mare, (zemlja) obuhvaćeno i jedno i drugo. Naime, kao što se čita u psalmu:
sicut in Psalmo legitur, et ipse fecit illud, et aridam terram manus »Njegovo je more, on ga je stvorio, i kopno koje načiniše ruke njego­
2
83
eius finxerunt . Sed hi qui in nomine aquarum, quae super caelos ve.«
sunt, angelos intellegi volunt, ponderibus elementorum moventur et Nu one koji bi htjeli da se pod riječju vode shvate anđeli, zbunjuju
ideo non putant aquarum fluidam gravemque naturam in superiori- same težine pratvari, te misle kako se tekuća i teška narav voda ne
bus mundi locis potuisse constitui; qui secundum rationes suas, si bi mogla smjestiti na višnjim mjestima svijeta; prema njihovu mnije­
ipsi hominem facere possent, non ei pituitam, quod graece (pkejfia nju, kad bi uzmogli stvarati čovjeka, ne bi mu stavili u glavu onu
dicitur et tamquam in elementis corporis nostri aquarum vicem ob- sluzovinu, koju Grci nazivaju ^)Xey\ia, i koja među sastavinama našeg
tinet, in capite ponerent. Ibi enim sedes est phlegmatis, secundum tijela zauzima mjesto voda. Naime, u glavi je smjestište te tekućine,
Dei opus utique aptissime, secundum istorum autem coniecturam i to je prema Božjem djelu najprikladnije, ali prema njihovu nagađa­
tam absurde, ut, si hoc nesciremus et in hoc libro similiter scriptum nju to je toliko besmisleno, da kad ovo ne bismo znah i kad bi slično
esset, quod Deus umorem fluidum et frigidum ac per hoc gravem in u knjizi Postanka pisalo, kako je Bog tu tekuću i hladnu pa prema
superiore omnibus ceteris humani corporis parte posuerit, isti truti- tome i tešku mokrinu smjestio u najviši dio ljudskog tijela, ti vagači
natores elementorum nequaquam crederent, et si auctoritati eiu- pratvari ne bi uopće vjerovali, i ako bi bili nadvladani ugledom samog
sdem Scripturae subditi essent, aliquid aliud ex hoc intellegendum Pisma, ipak bi tvrdili kako se time mora podrazumijevati nešto drugo.
esse censerent. Sed quoniam, si diligenter singula scrutemur atque Samo, ako bismo pažljivo istraživali sve pojedinosti koje su u toj sve­
tractemus, quae in illo divino Libro de / constitutione mundi scripta toj knjizi napisane o postanku svijeta, ne samo što bi još mnogo toga
sunt, et multa dicenda et a proposito instituti operis longe digredien- trebalo reći nego bismo i poprilično odlutali od same nakane ovoga
dum est, iamque de duabus istis diversis inter se atque contrariis djela; već smo, onoliko koliko se činilo dostatnim, raspravljah o tim
societatibus angelorum, in quibus sunt quaedam exordia duarum dvama različitim i oprečnim društvima anđela, u kojima su i u ljud­
etiam in rebus humanis civitatum, de quibus deinceps dicere institui, skim stvarima kao neki započeci dvaju gradova, o kojima sam naka­
quantum satis esse visum est, disputavimus: hunc quoque librum nio sada govoriti; i stoga završimo već jednom ovu knjigu.
aliquando claudamus.

c r
suntM.

1
8 1
Gen 1, 6. Post 1,6. Epifanije iz Salamine pripisuje Origenu takvo tumačenje u svojem pismu
8 2
Gen 1, 1. Ivanu Jeruzalemskom.
2
8 3
Ps 94, 5. Ps 95 (94), 5.
K N J I G A XII.

Razlaganje poprima odlučujuće polemički ili, ako želimo, apologetski ton jer pra-
početke dviju država promatra kao one koje su proizašle iz zajednice ljudi i anđela.
Dva su poglavita protivnika protiv kojih ustaje Augustinov snažan i ponekad oštar
govor; manihejci koji su zastupali teoriju dvostrukog počela dobra i zla; stoici koji su
od Empedokla baštinili teoriju palingeneze i cikličkog povratka identičnog. Knjiga
dakle ima dva dijela, a dodaje se i središnji dio koji uspoređuje i usklađuje druga dva
dijela.
U prvom dijelu razlaže se teza da svako biće svoju dobrotu dobiva od stvaralač­
kog čina jednog, istinitog i dobroga Boga. Razlikovanje između dobrih i zlih anđela
proizlazi iz njihova prianjanja ili odbacivanja Boga (1-9).
U drugom dijelu Augustin je zaokupljen određivanjem i opisivanjem granica po­
drijetla dviju država, dobre i zle. Pažljivo motreći teoriju o ciklusima određuje poj­
move vremena i vječnosti i odnose koje onda pažljivo povezuje i s raznim kronologi­
jama (10-14).
U trećem dijelu susrećemo dokazivanje apsurdnosti i proizvoljnosti teorije palinge­
neze i povratka u identičnost. Apsurdna je to i bogohulna teorija jer ruši svako Božje
svojstvo, uključujući i svojstva Gospodara. Apsurdna je to i neljudska teorija jer ne
priznaje jedinomđenost ljudske loze i, kao posljedicu, odnose sporazumijevanja i slo­
ge, odbacuje rast i razvitak povijesnog i civilizacijskog iskustva a naročito je apsurdna
i neljudska jer osuđuje vječnu sreću, jednom za svagda stečenu, a za uzvrat nuđa
neprestano vraćanje u zemaljsku bijedu (15-28).
BREVICULUS SAŽETAK

cc xxm 1. De una bonorum angelorum malorumque natura.


2. Nullam essentiam Deo esse contrariam, quia ab eo, qui summe et sem­ O jednoj naravi dobrih i zlih anđela. 1.
per est, hoc in totum videtur diversum esse quod non est. M jedna bit nije oprečna Bogu, jer njemu koji najviše jest i uvijek jest 2.
3. De inimicis Dei non per naturam, sed per contrariam voluntatem, nije ništa različnije od onoga što nije.
quae cum ipsis nocet, bonae utique naturae nocet, quia vitium, si non O Božjim neprijateljima, koji nisu takvi po naravi, nego po oprečnoj 3.
nocet, non est. volji, koja jer škodi njima, škodi i dobroj naravi, budući da nedostatak
4. De naturiš irrationalium aut vita carentium, quae in suo genere atque ako ne škodi, i ne postoji.
ordine ab universitatis decore non discrepant. O naravima što su bez razuma ili života, pa ipak svojom vrstom i 4.
5. Quod in omnium naturarum specie ac modo laudabilis sit Creator. poretkom ne odstupaju od sklada sveukupnosti.
U svim vrstama i načinima različitih naravi treba hvaliti Stvoritelja. 5.
6. Quae causa sit beatitudinis angelorum bonorum et quae causa sit mi-
seriae angelorum malorum. Koji je uzrok blaženstvu dobrih anđela i koji je uzrok bijedi zlih anđela. 6.
7. Causam efficientem malae voluntatis non esse quaerendam. Ne treba tražiti tvorni uzrok zle volje. 7.
8. De amore perverso, quo voluntas ab incommutabili bono ad mutabile O izopačenoj ljubavi, zbog koje volja otpada od nepromjenjiva dobra 8.
bonum deficit. prema promjenjivu dobru.
9. An sancti angeli, quem habent Creatorem naturae, eumdem habeant Da li je tvorac naravi svetih anđela i tvorac njihove dobre volje, što je 9.
bonae voluntatis auctorem per Spiritum Sanctum in eis caritate dif- ljubavlju u njih ulivena po Duhu Svetome.
fusa. O mnijenju onih koji misle kako je ljudski rod uvijek postojao, kao i 10.
10. De opinione eorum, qui humanum genus sicut ipsum mundum sem­ sam svijet.
per fuisse existimant. O onima koji misle kako ovaj svijet nije vječan, nego mniju ili da 11.
cc xxiv 11. De his, qui hunc quidem mundum non sempiternum putant, sed aut postoje nebrojeni svjetovi, ili da se ovaj jedan, nakon stanovita za­
innumerabiles aut eumdem unum certa conclusione saeculorum sem­ vršetka vjekova, uvijek ponovo rađa i raspada.
per nasci et resolvi opinantur. Što treba odgovoriti onima koji izjavljuju kako je pozan čovjekov na- 12.
12. Quid respondendum sit his, qui primam conditionem hominis tardam stanak.
esse causantur. 0 obrtanju vjekova, što se određenog časa završavaju, tako te će se 13.
13. De revolutione saeculorum, quibus certo fine conclusis universa sem­ svemir - kao što su neki filozofi vjerovali - vraćati uvijek u isti poredak
per in eumdem ordinem eamdemque speciem reditura quidam philo- 1 izgled.
sophi crediderunt. 0 stvaranju ljudskoga roda u vremenu, koje je Bog odlučio bez ikakve 14.
14. De temporali conditione generis humani, quam Deus nec novo consi- novine u svojoj namisli i bez ikakve promjene u volji.
lio instituerit nec mutabili voluntate. Da li treba vjerovati, kako bi se shvatilo da Bog uvijek bijaše gospoda- 15.
15. An ut Deus semper etiam Dominus fuisse intellegatur, credendum sit rem, da mu nikada nije manjkalo nekakva stvora kojim bi gospodario,
creaturam quoque numquam defuisse cui dominaretur, et quomodo 1 kako reći, da je nešto uvijek stvarano o čemu se ne može kazati da
dicatur semper creatum quod diei non potest coaeternum. je suvječno?

16. Quomodo intellegenda sit promissa homini a Deo vita aeterna ante Kako treba razumjeti čovjeku od Boga obećani vječni život prije vječ- 16.
tempora aeterna. nih vremena.
17. Quid de incommutabili consilio ac voluntate Dei fides sana defendat Što da zdrava vjera iznese u obranu o nepromjenjivoj namisli i volji 17.
contra ratiocinationes eorum, qui opera Dei ex aeternitate repetitaper Božjoj, a protiv doumljivanja onih prema kojima se Božja djela po­
eosdem semper volunt saeculorum redire circuitus. navljaju u vječnosti i vraćaju se uvijek po istim kruženjima vjekova.
86 BREVICULUS
SAŽETAK 87

18 Contra eos, qui dicunt ea, quae infinita sunt, nec Dei posse scientia
Protiv onih koji govore kako se beskonačnosti ne mogu obuhvatiti čak 18.
comprehendi.
19. ni Božjim znanjem.
De saeculis saeculorum.
20. O vjekovima vjekova. 19.
De impietate eorum, qui asserunt animas summae veraeque beatitudi­
O bezbožju onih koji tvrde, kako će duše dionice najvišeg i istinskog 20.
nis participes iterum atque iterum per circuitus temporum ad easdem
blaženstva - po povratnim kruženjima vremena - ponovo zapasti u
miserias laboresque redi turaš.
2 1 iste bijede i muke.
• De conditione unius primi hominis atque in eo generis humani.
O postanku jednoga prvog čovjeka i ljudskoga roda u njemu. 21.
22. Quod praescierit Deus hominem, quem primum condidit, peccaturum
Bog je unaprijed znao da će zgriješiti prvi čovjek, kojega je stvorio, i 22.
simulque praeviderit, quantum piorum populum ex eius genere in
istodobno predvidio kolik će narod pobožnikd svojom milošću preni­
angelicum consortium sua esset grada translaturus.
jeti iz ljudskoga roda u anđeosko zajedništvo.
23. De natura humanae animae creatae ad imaginem Dei. O naravi ljudske duše stvorene na sliku Božju. 23.
cc xxv 24. An ullius vel minimae creaturae possint dići angeli creatores. Može li se reći da su anđeli stvoritelji ikojeg bilo i najsitnijeg stvora. 24.
25. Omnem naturam et omnem speciem universae creaturae nonnisi ope­ Svaku narav i svaki oblik svih stvorova nije načinio i oblikovao nitko 25.
re Dei fieri atque formari. drugi osim Bog.
26. De Platonicorum opinione, qua putaverunt angelos quidem a Deo con- O mnijenju platonika, kojim mišljahu da su anđeli doduše stvoreni od 26.
ditos, sed ipsos esse humanorum corporum conditores. Boga, ali da su sami tvorcima ljudskih tijela.
27. In primo homine exortam fuisse omnem plenitudinem generis huma­ U prvome čovjeku bijaše nastala cjelokupna punoća ljudskoga roda, u 27.
ni, in qua praeviderit Deus, quae pars honoranda esset praemio, quae kojoj je Bog predvidio koji će dio biti počašćen nagradom, a koji osu­
damnanda supplicio. đen na kaznu.
LIBER DUODECIMUS D V A N A E S T A KNJIGA

D E U S BONOS ANGELOS E T S E M E L I N TEMPORE H O M I N E M CREAVTT B O G JE STVORIO DOBRE ANĐELE I JEDANPUT ČOVJEKA U VREMENU

Quae sint bona et mala in angelis et in rebus [1-9] Dobro i zlo u anđelima i u svijetu [1-9]

PL 347 - CC 355 1-1. Antequam de institutione hominis dicam, ubi / duarum civi- 1. 1. Prije nego što kažem koju o postanku čovjeka (gdje će se O jednoj naravi
Societas est et dobrih i zlih
tatum, quantum ad rationalium mortalium genus attinet, apparebit pokazati da je i početak dvaju gradova, koliko se tiče roda razumnih anđela.
civitas angelo-
rum et homi­
1
exortus, sicut supe/riore libro apparuisse in angelis iam videtur: smrtnih bića, kao što se to pokazalo u prethodnoj knjizi što se tiče
num. prius mihi quaedam de ipsis angelis video esse dicenda, quibus de- anđela), čini se kako trebam reći još štogod o anđelima, čime bi se -
PL 348
PL 349 monstretur quantum a nobis potest, quam non inconveniens neque koliko mi je to moguće - pokazalo, da nema ničega ni nepriličnog ni
incongrua dicatur esse hominibus angelisque societas, ut non quat- neprikladnog u družbi ljudi i anđela, tako te s pravom ne treba govo­
tuor (duae scilicet angelorum totidemque hominum), sed duae potius riti o četiri (naime: o dvije zajednice anđela i isto tako dvije ljudi),
civitates, hoc est societates, merito esse dicantur, una in bonis, altera nego radije o dva grada, to jest društva, što se sastoje jedno od do­
in malis non solum angelis, verum etiam hominibus constitutae. brih, drugo od zlih, ne samo anđela nego i ljudi.

2. Nije uopće dopušteno sumnjati, da su oprečne težnje dobrih i zlih


In potestate est 1.2. Angelorum bonorum et malorum inter se contrarios appeti- anđela nastale njihovim voljama i žudnjama, a ne po različitim nara­
naturae ratio- tus non naturiš principiisque diversis, cum Deus omnium substantia-
nalis Deo ad-
vima i počelima, budući da je Bog, dobri Tvorac i Utemeljitelj svih
haerere uno ve­ rum bonus auctor et conditor utrosque creaverit, sed voluntatibus et bivstava, stvorio i jedne i druge; i dok jedni postojano ustrajavaju u
ro bono. cupiditatibus exstitisse dubitare fas non est, dum alii constanter in svima zajedničkom dobru, koje je njima sam Bog, u njegovoj vječno­
communi omnibus bono, quod ipse illis Deus est, atque in eius aeter­ sti, istini i ljubavi, drugi radije uživaju u vlastitoj moći (kao da su
nitate veritate caritate persistunt; alii sua potestate potius delectati, sami sebi svoje dobro) i otpavši od višnjega dobra - koje usrećuje i
velut bonum suum sibi ipsi essent, a superiore communi omnium svima je zajedničko - na ono koje je samo njihovo; i budući da oda-
beatifico bono ad propria defluxerunt et habentes elationis fastum braše oholost uznositosti mjesto najuzvišenije vječnosti, ispraznu do­
pro excelsissima aeternitate, vanitatis astutiam pro certissima veri­ mišljatost mjesto najpouzdanije istine i strast rascjepkanosti mjesto
tate, studia partium pro individua caritate superbi fallaces invidi nedjeljive ljubavi, postali su oholi, himbeni, zavidni.

1
V . supra 11, 9.
90 D E crv. D E I 12, 1,2-1,3 O D R Ž A V I BOŽJOJ 12, 1,2-1,3 91

effecti sunt. Beatitudinis igitur illorum causa est adhaerere Deo; Dakle, uzrok blaženstvu jednih jest prionuće uz Boga, i prema tome
quocirca istorum miseriae causa ex contrario est intellegenda, quod suprotno: mora se kao uzrok bijede onih drugih shvatiti to što ne
est non adhaerere Deo. Quam ob rem si, cum quaeritur, quare illi prianjaju uz Boga. Stoga, upita li se zašto su prvi blaženi, pa se pravo
beati sint, recte respondetur: Quia Deo adhaerent; et cum quaeritur, odgovori: »jer prianjaju uz Boga«; a kad se pita zašto su drugi bijedni,
cur isti sint miseri, recte respondetur: Quia non adhaerent Deo: non pravo se odgovara: »jer ne prianjaju uz Boga«, onda osim Boga nema
est creaturae rationalis vel intellectualis bonum, quo beata sit, nisi dobra kojim bi razborit i razuman stvor postao blažen.
Deus. Ita quamvis non omnis beata possit esse creatura (neque enim Tejiako svaki stvor ne može postati blažen (naime: taj dar niti dostižu
hoc munus adipiscuntur aut capiunt ferae ligna s^xa et si quid huius niti uživaju životinje, drveće, stijenje i štogod slično), ir^k^naj^koji
a
modi est), ea tamen, quae potest, non ex se ipsa potest, quia ex nihilo to može, ne može sam po sebi, jer je stvoren iz ništa, nego po onome
creata est, sed ex illo, a quo creata est. Hoc enim adepto beata, quo tko ga je stvorio. Stekavši to dobro, stvor je blažen; izgubivši ga,
amisso misera est. Ille vero qui non alio, sed se ipso bono beatus est,
b bijedan je. Dočim onaj tko je blažen po vlastitom dobru, a ne po
ideo miser non potest esse, quia non se potest amittere.
tuđem, ne može biti bijedan, jer ne može izgubiti sebe sama.

3. Tako kažemo, da ne postoji nepromjenjivo dobro osim jednog^


CC 356
0
1. 3. Dicimus itaque immutabile bonum non esse nisi unum ve- pravog blaženog Boga; stvari koje je on stvorio dobre su, jer ih je ori
Naturae ratio­ rum beatum Deum; ea vero, quae fecit, bona quidem esse, quod ab stvorio, ali su i promjenjive, jer nisu stvorene iz njega, nego iz ničega.
nalis bonum Te stoga, iako nisu najviše one stvari od kojih je Bog veće dobrog
est esse cum illo, verumtamen mutabilia, quod non de illo, sed de nihilo facta
Deo. sunt. Quamquam ergo summa non sint, quibus est Deus maius bo­ ipak su ta promjenjiva dobra velika, koja da bi bila blažena mogu
num: magna sunt tamen ea mutabilia bona, quae adhaerere possunt, prionuti uz nepromjenjivo dobro, a ovo je toliko njihovo dobro te je
ut beata sint, immutabili bono, quod usque adeo bonum eorum est, nužno da bez njega budu nesretna. N u , ostale stvari u ovoj sveukup­
ut sine illo misera esse necesse sit. Nec ideo cetera in hac creaturae nosti stvorova nisu stoga bolje što ne mogu biti bijedne; jer ne treba
universitate meliora sunt, quia misera esse non possunt; neque enim reći kako su ostali dijelovi našeg tijela zbog toga bolji od oka budući
cetera membra corporis nostri ideo dicendum est oculis esse melio­ da ne mogu oslijepiti. Naime, kao što je bolja osjetilna narav i kad
ra, quia caeca esse non possunt. Sicut autem melior est natura sen- pati negoli kamen koji nikako ne može osjetiti bol, tako je i razumna
tiens et cum dolet quam lapis qui dolere nullo modo potest: ita ratio­ narav izvrsnija, čak kad je i bijedna, od one što je lišena razbora ili
d
nalis natura praestantior etiam misera, quam illa quae rationis vel sjetila, te stoga i ne zapada u takvu bijedu. Budući da je tomu tako,
sensus est expers, et ideo in eam non cadit miseria. Quod cum ita sit,

a
eiusmodi semper M.
b
ipse M.
c
incommutabile M.
d
est add. M.
92 D E CIV. D E I 12, 1 , 3 - 2 O DRŽAVI BOŽJOJ 12, 1,3 - 2 93

huic naturae, quae in tanta excellentia creata est, ut, licet sit ipsa naravi koja je stvorena u tolikoj izvrsnosti zaista je nedostatak ne
mutabilis, inhaerendo tamen incommutabili bono, id est summo Deo, prionuti uz Boga, jer iako je sama promjenjiva, ipak prionućem uz
PL 350 beatitudinem consequatur nec expleat indigentiam suam / nisi uti- nepromjenjivo dobro, to jest uz Svevišnjeg Boga, ona postiže blažen­
que beata sit eique explendae non sufficiat nisi Deus, profeeto non stvo i ne može zadovoljiti svoju potrebu ukoliko nije blažena, što joj
illi adhaerere vitium est. Omne autem vitium naturae nocet ac per opet ne može pružiti nitko drugi osim Boga.
hoc contra naturam est. Ab illa igitur, quae adhaeret Deo, non natura 1
A svaki nedostatak škodi naravi pa je prema tome protiv naravi.
differt ista, sed vitio; quo tamen etiam vitio valde magna multumque
laudabilis ostenditur ipsa natura. Cuius enim recte vituperatur vi­ Stoga se ona narav koja prianja uz Boga razlikuje od one koja ne
tium, procul dubio natura laudatur. Nam recta vitii vituperatio est, prianja - ne po naravi, nego po nedostatku; pa ipak čak i taj nedosta­
quod illo dehonestatur natura laudabilis. Sicut ergo, cum vitium ocu- tak pokazuje kako je narav velika i dostojna hvale. Jer, kad se pravo
lorum dicitur caecitas, id ostenditur, quod ad naturam oculorum osuđuje nedostatak, onda se nedvojbeno hvali sama narav. Naime,
pertinet visus; et cum vitium aurium dicitur surditas, ad earum na­ osudba nedostatka je pravična, jer se njime obeščašćuje hvale do­
turam pertinere demonstratur auditus: ita, cum vitium creaturae an- stojna narav.
e
gelicae dicitur, quo non adhaeret Deo, hine apertissime deelaratur, Dakle, kad se nedostatak očiju nazove sljepoća, to pokazuje kako
eius naturae ut Deo adhaereat convenire. Quam porro magna sit laus naravi očiju pripada vid, i kad se nedostatak ušiju nazove gluhoća,
adhaerere Deo, ut ei vivat, inde sapiat, illo gaudeat tantoque bono dokazuje se kako njihovoj naravi pripada sluh; isto tako, kad se kaže
sine morte sine errore sine molestia perfruatur, quis digne cogitare kako je nedostatak anđeoskoga A. . . „
possit aut eloqui? Quapropter etiam vitio malorum angelorum, quo J
° stvora ne prianjati uz Boga,
non adhaerent Deo, quoniam omne vitium naturae nocet, satis mani- time se najjasnije izjavljuje da prionuće uz Boga pripada njegovoj
festatur Deum tam bonam eorum creasse naturam, cui noxium sit naravi. I tko bi mogao dostojno zamisliti ili izraziti, kolika je hvala
non esse cum Deo. prianjati uz Boga, da se za njega živi, u njemu nalazi mudrost, u
njemu raduje te uživa tako golemo dobro bez smrti, bez skretanja,
bez smetnje? Stoga, čak i nedostatak zlih anđela zbog kojega ne pria­
njaju uz Boga (a jer svaki nedostatak škodi naravi) dostatno pokazu­
je, da je Bog njihovu narav stvorio tako dobrom te joj škodi što nije
s Bogom.

Ex principio 2. Haec dicta sint, ne quisquam, cum de angelis apostaticis loqui-


est quaelibet mur, existimet eos aliam velut ex alio principio habere potuisse na­ 2. Ovo nek je rečeno radi toga, kako - dok govorimo o anđelima Ni jedna bit nije
natura ideoque oprečna Bogu,
bona. turam, nec eorum naturae auctorem Deum. Cuius erroris impietate otpadnicima - ne bi tkogod pomislio, da su mogli steći drukčiju narav jer njemu koji
tanto quisque carebit expeditius et facilius, quanto perspicacius in- od nekog drukčijeg počela, pa da Bog nije tvorac njihove naravi. najviše jest i
uvijek jest nije
CC357 tellegere potuerit, quod per angelum / Deus dixit, quando Moysen Svatko će to lakše i brže izbjeći bezbožju takve zablude što uzmogne ništa različnije
2
mittebat ad filios Israel: Ego sum, qui sum . Cum enim Deus summa jasnije shvatiti ono što Bog preko anđela reče kad posla Mojsija sino­ od onoga što
1 nije.
essentia sit, hoc est summe sit, et ideo immutabilis sit: rebus, quas vima Izraelovim: »Ja sam koji jesam.«
ex nihilo creavit, esse dedit, sed non summe esse, sicut est ipse; et
Budući je Bog najviša bit, (naime: on najviše jest, te je stoga nepro­
aliis dedit esse amplius, aliis minus, atque ita naturaš essentiarum
mjenjiv), stvarima, koje je stvorio, on je podario bitak, ali ne najviši
gradibus ordinavit (sicut enim ab eo, quod est sapere, vocatur sapien-
bitak, kakav je on sam; jednima dade bitak više, drugima manje, i
tia, sic ab eo, quod est esse, vocatur essentia, novo quidem nomine,
quo usi veteres non sunt latini sermonis auctores, sed iam nostris tako po stupnjevima uredi naravi biti (naturaš essentiarum); naime:
temporibus usitato, ne deesset etiam linguae nostrae, quod Graeci kao što riječ sapientia (mudrost) dolazi od sapere (biti mudar), tako

1
Posrijedi je još jedna višeznačnica (vitium), riječ koja znači: nedostatak, mana,
pogrješka, nestašica, šteta, krivnja, bolest, promašaj, opačina. U našem slučaju ona je
najčešće stanovit spoj značenja nedostatak i grijeh, a koje od njih prevlađuje, određuje se
iz konteksta. Stoga je najčešće prevodimo našom približnom zamjenom - nedostatak.
e
quod M. 1
Izl 3,14. Latinski Ego sum qui sum, prema grčkom predlošku Septuaginte: 'EYW
eiui 6 03v. Uz doneseni prijevod, moguće je i značenje: »Ja sam ono što jesam« i »Ja ću
2
E x 4, 14. biti ono što ću biti«.
94 D E CIV. D E I 12, 2 - 3 O DRŽAVI BOŽJOJ 12, 2 - 3

appellant odatav; hoc enim verbum e verbo expressum est, ut dicere- i essentia (bit) potječe od glagola esse (biti), što je nova riječ kojom
tur essentia); ac per hoc ei naturae, quae summe est, qua faciente se nisu stari latinski pisci služili, ah se ona u naše doba uobičajila,
sunt quaecumque sunt, contraria natura non est, nisi quae non est. kako ne bi i našemu jeziku uzmanjkalo ono što Grci zovu ousia, a
E i quippe, quod est, non esse contrarium est. Et propterea Deo, id est naša je essentia njezin doslovan prijevod. Stoga, onoj naravi koja naj­
summae essentiae et auctori omnium qualiumcumque essentiarum, više jest (i po kojoj postoje sve stvari koje jesu) nije oprečna ni jedna
essentia nulla contraria est. narav, osim one koja ne postoji. Jer, onomu što biva oprečan je nebi-
tak. Zbog toga Bogu, to jest najvišoj biti i tvorcu svih biti koliko god
ih ima, nije oprečna ni jedna bit.
3
Vitium naturae 3. Dicuntur autem in Scripturis inimici D e i , qui non natura, sed
contrarium est vitiis adversantur eius imperio, nihil ei / valentes nocere, sed sibi.
Deo. 3. U Pismu se nazivaju Božjim neprijateljima oni koji se suprot­ O Božjim
PL 351 Inimici enim sunt resistendi voluntate, non potestate laedendi. Deus neprijateljima,
namque immutabilis est et omni modo incorruptibilis. Idcirco vi­ stavljaju Božjoj vlasti ne po naravi, nego po svojim nedostacima; oni koji nisu takvi
ne mogu ništa naškoditi njemu, već sebi samima. Naime, neprijatelji po naravi, nego
tium, quo resistunt Deo qui eius appellantur inimici, non est Deo, sed po oprečnoj
ipsis malum, neque hoc ob aliud, nisi quia corrumpit in eis naturae su po volji da mu se suprotstave, a ne po moći da ga pozlijede. Jer volji, koja jer
f Bog je nepromjenjiv i posve neoštetljiv. Stoga, nedostatak, po kojem škodi njima,
bonum. Natura igitur contraria non est Deo, sed vitium q u i a malum škodi i dobroj
est, contrarium est bono. Quis autem neget Deum summe bonum? se suprotstavljaju Bogu oni koji se nazivaju njegovim neprijateljima, naravi, budući
predstavlja zlo ne za Boga, nego za njih same, i to ni zbog čega dru­ da nedostatak
V i t i u m ergo contrarium est Deo, tamquam malum bono. Porro au­ ako ne škodi, i
tem bonum est et natura quam vitiat; unde et huic bono utique con­ gog nego zbog toga što izopačuje dobro njihove naravi. Dakle, jiarav ne postoji.
trarium est; sed Deo tantummodo tamquam bono malum, naturae nije oprečna Bogu, nego nedostatak (vitium); a jer je zlo, oprečan je
vero, quam vitiat, non tantum malum, sed etiam noxium. Nulla quip- dobru.
pe mala Deo noxia, sed mutabilibus corruptibilibusque naturiš, bo- A tko pak može zanijekati da je Bog najviše dobro? Dakle, nedosta­
nis tamen ipsorum quoque testimonio vitiorum. S i enim bonae non tak oprečan je Bogu, kao zlo dobru. N o , dobro je i ona narav koju
essent, eis vitia nocere non possent. Nam quid eis nocendo faciunt, kvari; otuda je nedostatak oprečan i tomu dobru; ali dok je Bogu
nisi adimunt integritatem pulchritudinem, salutem virtutem et quid- oprečan samo kao zlo dobru, naravi koju kvari, nije samo zao, nego
quid boni naturae per vitium detrahi sive minui consuevit? Quod si i škodljiv. Jer, nisu Bogu škodljiva nikakva zla, nego promjenjivim i
omnino desit, nihil boni adimendo non nocet ac per hoc nec vitium propadljivim naravima, o dobru kojih svjedoče i sami nedostaci. To
est. Nam esse vitium et non nocere non potest. Unde colligitur, quam- jest, da te naravi nisu dobre, njima nedostaci ne bi mogli škoditi.
vis non possit vitium nocere incommutabili bono, non tamen posse
nocere nisi bono, quia non inest, nisi ubi nocet. Hoc etiam isto modo Naime, što im škodeći čine, ako im ne oduzimaju cjelovitost, ljepotu,
diei potest, vitium esse nec in summo posse bono nec nisi in aliquo zdravlje, krepost ili bilo koje drugo dobro naravi koje se nedostatkom
bono. Sola ergo bona alicubi esse possunt, sola mala nusquam; quo- običava odstraniti ili umanjiti? N u , ako toga dobra uopće nema, onda
CC 358 niam naturae / etiam illae, quae ex malae voluntatis initio vitiatae g
mu se ne može naškoditi nikakvim oduzećem, pa prema tome nema
sunt, in quantum vitiosae sunt, malae sunt, in quantum autem natu- nikakva nedostatka. Jer, ne može biti nedostatak, a da ne škodi.
Otuda se zaključuje, iako nedostatak ne može naškoditi nepromje­
njivu dobru, ipak ne može škoditi ničemu osim nekom dobru, jer on
nije ondje gdje ne škodi. A to se može izreći i ovako: niti nedostatak
može biti u najvišem dobru, niti može biti igdje osim u nekom dobru.
Stoga, sama dobra mogu gdjegdje postojati, ah sama zla nikako; jer
čak i one naravi koje su zle pogrješkom svoje zle volje, zle su ukoliko

2
Neki latinski pisci (Seneka Mlađi i Sidonije Apolinar) pripisuju tvorbu te riječi
f
Ciceronu, ali se ona ne nalazi ni u jednom njegovom sačuvanom djelu. Kvintilijan pripi­
quod add. M. suje tu riječ na jednom mjestu nekom Plautu, a na drugom mjestu Sergiju Flavu. Grčki
s virio M. bogoslovi razlikovali su ouaia i ujtooraaic;, te su Trojstvo odredili kao: \iia ouaia, TQETC;
i)jtoaxda£ig; latinski bogoslovi su izjednačili nazivke essentia i substantia te su govorili o
Trojstvu kao una essentia ili substantia, tres personae, o čemu govori i Augustin u djelu
3
C f . A e t 5, 39; R o m 5, 10; cf. C o l 1, 21. De Trinitate (5,9,10; 7,4,7-8).
96 DE crv. DEI 12, 3 - 4

rae sunt, bonae sunt. Et cum in poenis est natura vitiosa, excepto eo,
quod natura est, etiam hoc ibi bonum est, quod impunita non est.
Hoc enim est iustum et omne iustum procul dubio bonum. Non enim
quisquam de vitiis naturalibus, sed de voluntariis poenas luit. Nam
etiam quod vitium consuetudine nimiove progressu roboratum velut
naturaliter inolevit, a voluntate sumpsit exordium. De vitiis quippe
nunc loquimur eius naturae, cui mens inest capax intellegibilis lucis,
qua discernitur iustum ab iniusto.

Cuilibet natu- 4. Ceterum vitia pecorum et arborum aliarumque rerum mutabi-


rae conveniens lium atque mortalium vel intellectu vel sensu vel vita omnino caren-
bonum fuit.
tium, quibus eorum dissolubilis natura corrumpitur, damnabilia pu-
tare ridiculum est, cum istae creaturae eum modum nutu Creatoris
4
acceperint, ut cedendo ac succedendo peragant infimam pulchritu-
dinem temporum in genere suo istius mundi partibus congruentem.
Neque enim caelestibus fuerant terrena coaequanda, aut ideo univer-
sitati deesse ista debuerunt, quoniam sunt illa meliora. Cum ergo in
PL352 his locis, ubi esse talia compe/tebat, aliis alia deficientibus oriuntur
et succumbunt minora maioribus atque in qualitates superantium
superata vertuntur, rerum est ordo transeuntium. Cuius ordinis de-
cus nos propterea non delectat, quoniam parti eius pro condicione
nostrae mortalitatis intexti universum, cui particulae, quae nos of-
fendunt, satis apte decenterque conveniunt, sentire non possumus.
Unde nobis, in quibus eam contemplari minus idonei sumus, rectis-
sime credenda praecipitur providentia Conditoris, ne tanti artificis
opus in aliquo reprehendere vanitate humanae temeritatis audea-
mus. Quamquam et vitia rerum terrenarum non voluntaria neque
poenalia naturaš ipsas, quarum nulla omnino est, cuius non sit auc-
tor et conditor Deus, si prudenter attendamus, eadem ratione com-

Cf. LUCRETIUS, De rerum natura 1, 262-264.


O DRŽAVI BOŽJOJ 12, 3-4 97

su manjkave, ali su dobre ukoliko su naravi. I kad je nedostatna na­


rav pod kaznom - izuzevši dobro zbog toga što je narav - tu je dobro
1
i to što ne ostaje nekažnjenom. Naime, to je pravedno, a sve što je
pravedno, nedvojbeno je i dobro. Jer nitko se ne kažnjava zbog svojih
naravnih nedostataka, nego zbog onih što potječu od njegove volje.
Naime, čak i nedostatak što je otvrdnuo navikom i čestoćom te po­
stao gotovo naravan, i on je započeo po volji. Sada, dakako, govo­
rimo o nedostacima one naravi koja posjeduje um obdarena razum­
skim svjetlom, kojim se razlučuje pravedno od nepravednog.

4. S druge strane, smiješno je misliti, kako treba kažnjavati nedo­ O naravima što
su bez razuma
statke stoke, drveća i drugih promjenjivih i smrtnih stvari, koje su ili života, pa
uopće lišene bilo razuma, bilo sjetila, bilo života, naime: nedostatke ipak svojom
vrstom i poret­
po kojima propada njihova raspadljiva narav; jer su ti isti stvorovi kom ne odstu­
svoj način opstanka primili po volji Stvoritelja, kako bi stizanjem i paju od sklada
sveukupnosti.
nizanjem ostvarivali najnižu ljepotu godišnjih doba, što se u svojoj
vrsti slaže s ostalim dijelovima ovoga svijeta. Naime, kao što ne bijaše
potrebno da se zemljanine izjednačuju s nebesninama, isto tako ne
bijaše potrebe da prve izostanu zbog toga što su ove druge bolje.
Prema tome, kad na onim mjestima, gdje bijaše prikladno da te stvari
budu, jedne od njih iščezavaju a druge izbijaju, kad manje podliježu
većima te pobijeđene poprimaju svojstva pobjednika, posrijedi je red
prolaznih pojava. N u sklad toga poretka nama zbog toga ne godi što
smo sudbinom svoje smrtnosti i sami utkani u jedan njegov dio, a ne
možemo shvatiti cjelinu, kojoj mali dijelovi što nas vrijeđaju pripadaju
i pristalo i skladno. Stoga, u onim stvarima o kojima smo manje pri­
kladni razmišljati, najprimjerenije nam se nalaže da vjerujemo u pro­
misao Stvoritelja, kako se ne bismo u brzopletosti ljudske ispraznosti
drznuli u čemu prigovoriti djelu tako velikog umjetnika.
Pa ipak i nedostaci zemljanina, koji nisu ni voljni ni kažnjivi, ako
razborito razgledamo - preporučuju njihove naravi, od kojih nema ni
jedne kojoj Bog nije stvoritelj i utemeljitelj, i to zbog istoga razloga

FIRENZE, Bibl. M e d . Laurenziana Posrijedi je Platonov nauk o bitnoj vrijednosti pravične kazne, kao što izlaže So­
krat u djelu Gorgia (472 o).
Ms. Plut. 12.19.
De civitate Dei
O DRŽAVI BOŽJOJ 12, 4-5 99
98 DE civ. DEI 12, 4 - 5

što nam i kod njih smeta kad nedostatak odstranjuje ono što nam u
mendant, quia et in eis hoc nobis per vitium tolli displicet, quod in
naravi godi; a dakako da ljudima smetaju često i same naravi, kad im
natura placet; nisi quia hominibus etiam ipsae naturae plerumque
postanu škodljive, jer se tad ne obziru na naravi, nego na svoju korist,
displicent, cum eis fiunt noxiae, non eas considerantibus, sed utilita-
tem suam, sicut illa animalia, quorum abundantia Aegyptiorum su- kao u slučaju onih životinja, kojih golema množina bijaše kazna oho­
1
5
perbia vapulavit . Sed isto modo possunt et solem vituperare, quo- losti Egipćana. A l i tim bi načinom mogli prigovarati i samome Sun­
niam quidam peccantes vel debita non reddentes poni a iudicibus cu, jer neke krivce ili dužnike suci osuđuju na izlaganje Suncu. Dakle,
iubentur ad solem. Non itaque ex commodo vel incommodo nostro, ne prema našoj pogodnosti ili nepogodnosti, nego promatrana sama
cc 359 sed per se ipsam considerata natura dat / artifici suo gloriam. Sic est za sebe, svaka je narav na slavu svojem Tvorcu. Tako je bez ikakve
et natura ignis aeterni sine ulla dubitatione laudabilis, quamvis dam- dvojbe hvale dostojna i narav vječnoga ognja, iako je buduća kazna
natis impiis futura poenalis. Quid enim est igne flammante vigente osuđenim bezbožnicima. Jer, što je ljepše od plamtećeg, razbuktalog
lucente pulchrius? quid calefaciente h
curante coquente utilius? i svijetlog ognja? što korisnije kad grije, krijepi i kuha? a što gore od
quamvis eo nihil sit urente molestius. Idem igitur ipse aliter apposi- njega kad prži? Dakle, isti oganj po jednoj je primjeni pogibeljan, a
tus perniciosus, qui convenienter adhibitus commodissimus inveni- po drugoj, prikladnoj, od najveće koristi. A tko bi i mogao riječima
tur. N a m eius in universo mundo utilitates verbis explicare quis suf- izraziti sve koristi od ognja u cjelokupnome svijetu? I ne treba slušati
ficit? Nec audiendi sunt, qui laudant in igne lucem, ardorem autem one koji u ognju hvale svjetlo, ali mu kore žar, sudeći dakako ne po
vituperant, videlicet non ex vi naturae \ sed ex suo commodo vel in­ sili naravi, nego prema vlastitoj pogodnosti ili nepogodnosti. T i bi
commodo. Videre enim volunt, ardere nolunt. Sed parum attendunt htjeli vidjeti, ali se ne bi htjeli opeci. O n i , međutim, ne opažaju kako
eam ipsam lucem, quae certe et illis placet, oculis infirmis per incon- i samo svjetlo, koje njima dakako godi, slabim i nenaviklim očima -
venientiam nocere, et in illo ardore, qui eis displicet, nonnulla anima­ škodi, te kako u žaru ognja, koji njima ne godi, neke životinje posve
2
lia per convenientiam salubriter vivere. ugodno žive.

5. Stoga sve naravi, jer jesu i zbog toga imaju svoj način, svoju u svim vrstama
Est ratio gu- 5. Naturae igitur omnes, quoniam sunt et ideo habent modum
vrstu i nekakav svoj mir u sebi, doista su dobre; i kad su ondje gdje razSfTnaravi
bernandae um- S u u m , speciem suam et quamdam secum pacem suam, profeeto bo-
versitatis. «i« i« i« i i trebaju biti prema naravnom redu, one svoj bitak čuvaju onoliko ko- treba hvaliti

nae sunt; et cum ibi sunt, ubi esse per naturae ordinem debent, quan- liko su ga primile; one koje ne primiše vječiti bitak, podvrgavaju se S t v o r i t e l a
J -

tum aeceperunt, suum esse custodiunt; et quae semper esse non ac- zakonu Stvoritelja, te radi koristi i gibanja stvari, mijenjaju se nabolje
ceperunt, pro usu motuque rerum, quibus Creatoris lege subduntur, ili nagore, težeći po božanskoj promisli onome koncu kakav predviđa
in melius deteriusve mutantur, in eum divina providentia tendentes raspored vladavine nad sveukupnošću, tako te čak ni toliki raspad,
exitum, quem ratio gubernandae universitatis ineludit; ita ut nec tan- koji promjenjive i smrtne naravi dovodi do same propasti, ne čini
PL 353 ta corruptio, quanta usque ad interitum n a t u r a š / mutabiles morta- tako da ne bude ono što bijaše, da od toga ne bi dalje nastajalo ono
lesque perducit, sic faciat non esse quod erat, ut non inde fiat conse- što je trebalo biti.
1
quenter quod esse debebat . Quae cum ita sint, Deus, qui summe est
A kad je tomu tako, Bog koji najviše jest i zbog toga je od njega
atque ob hoc ab illo facta est omnis essentia, quae non summe est
stvorena svaka bit koja ne postoji u najvišoj mjeri (jer niti bi njemu
(quia neque illi aequalis esse deberet, quae de nihilo facta esset, ne-
smjela biti jednaka ikoja bit stvorena iz ništa, niti bi ikojim načinom
que ulio modo esse posset, si ab illo facta non esset), nec ullorum
mogla biti da nije od njega stvorena) ne smije se optuživati ni zbog

h
calfaciente CC.
1
ex... naturae] ex sui natura M.
1
debeat M. 1
hl 8,10.
2
Augustin vjerojatno misli na neke stvorove poput daždevnjaka, o kojima se vjero­
5
Cf. E x 6 , 16-20; 10, 1-6. valo da žive u ognju.
100 D E CIV. D E I 12, 5 - 6 O DRŽAVI BOŽJOJ 12, 5-6 101

vitiorum offensione vituperandus et omnium naturarum considera- kojih nedostataka što vrijeđaju, i treba ga hvaliti razmišljajući o svim
tione laudandus est. naravima.

Miseria natu­ 6. Proinde causa beatitudinis angelorum bonorum ea verissima 6. Stoga je najistinitiji uzrok blaženstvu dobrih anđela u lome što K o j i je uzrok
blaženstvu
rae rationalis prianjaju uz onoga koji najviše jest. A kad se traži uzrok bijede zlih
fuit ex aversio-
reperitur, quod ei adhaerent qui summe est. Cum vero causa mise- dobrih a n đ e l a i
ne a Deo. riae malorum angelorum quaeritur, ea merito occurrit, quod ab illo, anđela, otkriva se kako je on s pravom u tome što se odvratiše od koji je uzrok
bijedi zlih
qui summe est, aversi ad se ipsos conversi sunt, qui non summe sunt; onoga koji najviše jest i što se okrenuše sebi samima koji ne postoje anđela.
m
et hoc vitium quid aliud quam superbia nuncupetur ? Initium quip- u najvišem stupnju; i kako drukčije da se taj nedostatak nazove nego
1
6
pe omnispeccati superbia . Noluerunt ergo ad illum custodire forti- oholost? Jer, »početak svakoga grijeha je oholost« . Dakle, oni ne
CC 360
7
tudinem suam , et qui / magis essent, si ei qui summe est adhaere- htjedoše za njega čuvati svoju snagu, te iako bi više bili, da prionuše
rent, se illi praeferendo id quod minus est praetulerunt. H i c primus uz njega, koji najviše jest, pretpostavivši sebe same njemu, pretposta-
defectus et prima inopia primumque vitium eius naturae, quae ita više mu ono što manje jest.
creata est, ut nec summe esset, et tamen ad beatitudinem habendam Ovo je prvi nedostatak, prvo osiromašenje i prva grješka one naravi
eo, qui summe est, frui posset, a quo aversa non quidem nulla, sed što je tako stvorena, da iako nije u najvišoj mjeri ipak - kako bi
tamen minus esset atque ob hoc misera fieret. Huius porro malae stekla blaženstvo - može uživati u onome koji najviše jest, a odvrativši
voluntatis causa efficiens si quaeratur, nihil invenitur. Quid est enim se od njega, ona ne postade ništa, ali ipak manje jest, te zbog toga
quod facit voluntatem malam, cum ipsa faciat opus malum? Ac per
postade nesretnom. Zatim, potraži li se tvorni uzrok te zle volje, on
hoc mala voluntas efficiens est operis mali, malae autem voluntatis
se neće naći. Jer, što je ono što čini volju zlom, kad sama čini djelo
eff iciens nihil est. Quoniam si res aliqua est, aut habet aut non habet
zlim? Pa je, prema tome, zla volja tvorni uzrok zla djela, dok zloj
aliquam voluntatem; si habet, aut bonam profecto habet aut malam;
volji ništa nije tvorni uzrok. Jer, ako neka stvar jest, ona ili ima i l i
si bonam, quis ita desipiat, ut dicat quod bona voluntas faciat volun­
nema nekakvu volju; ako je ima, onda je zaista ima ili dobru ili zlu;
tatem malam? Erit enim, si ita est, bona voluntas causa peccati, quo
ako ima dobru volju, tko će biti tako bezuman te reći, kako dobra
absurdius putari nihil potest. S i autem res ista, quae putatur facere
voluntatem malam, ipsa quoque habet voluntatem malam, etiam eam volja stvara volju zlom? Naime, ako je tako, onda će dobra volja biti
11
quae fecerit res consequenter interrogo, atque ita , ut sit aliquis in- uzrok grijehu, a od toga se ne može ništa zamisliti besmislenije.
quirendi modus, causam primae malae voluntatis inquiro. Non est A k o pak ta stvar, o kojoj se misli da čini volju zlom, i sama ima zlu
enim prima voluntas mala, quam fecit voluntas mala; sed illa prima volju, onda susljedno pitam, što je ono što nju učini takvom, i - kako
est, quam nulla fecit. N a m si praecessit a qua fieret, illa prior est, bi se takvo ispitivanje privelo kraju - pitam o uzroku prve takve zle
quae alteram fecit. S i respondetur quod eam nulla res fecerit et ideo volje. Naime, ona zla volja koja je načinila volju zlom nije prva volja,
semper fuerit: quaero utrum in aliqua natura fuerit. S i enim in nulla nego je prva ona koju nije načinila ni jedna druga. A k o je prethodila
ona po kojoj je postala, onda je prva ona koja je načinila drugu.
Odgovori li se, kako nju ni jedna stvar nije načinila te stoga uvijek
bijaše, pitam da l i bijaše u kakvoj naravi. Jer, ako ne bijaše ni u

m
nuncupatur M.
n jOYYh -/V^
1
Sir 10,13(15). U tekstu Sedamdesetorice (Septuaginta) ta je izreka u inverziji:
&Q%r) imeoncpaviag au.aoxia. (Stoga je u suvremenom prijevodu: »početak oholosti gri­
jeh« (Biblija, Zagreb, 1968). Međutim, izvorno čitanje iz Codexa Alexandrinusa čini se
E c c l e 10, 15. da je u skladu s Augustinovom verzijom i onom u Vulgati, to jest: initium omnis peccati
7
C f . P s 5 8 , 10. superbia.
O DRŽAVI BOŽJOJ 12, 6 103
102 DE civ. DEI 12, 6

fuit, omnino non fuit; si autem in aliqua, vitiabat eam et corrumpe- jednoj, onda uopće nije bila; ako pak bijaše u nekoj, pokvarila ju je
bat eratque illi noxia ac per hoc bono privabat. Et ideo in mala natu­ i izopačila, bila joj je škodljiva i time je lišila dobra. Stoga zla volja
ra voluntas mala esse non poterat, sed in bona, mutabili tamen, cui nije mogla biti u zloj naravi, nego u dobroj, iako promjenjivoj, kojoj
vitium hoc posset nocere. S i enim non nocuit, non utique vitium fuit, taj nedostatak može naškoditi. A k o pak nije naškodio, onda i nije
ac per hoc nec mala voluntas fuisse dicenda est. Porro si nocuit, bo­ bio nedostatak, pa prema tome ne treba reći ni da je volja bila zla.
num auferendo vel minuendo utique nocuit. Non igitur esse potuit N u , ako jest naškodio, onda je naškodio oduzimajući ili umanjujući
sempiterna voluntas mala in ea re, in qua bonum naturale praecesse- dobro. Stoga, zla volja nije mogla biti vječna u onoj stvari u kojoj je
PL 354 rat, quod mala voluntas nocendo posset adimere. / Si ergo non erat prethodilo naravno dobro, koje je zla volja škodeći mogla oduzeti.
sempiterna, quis eam fecerit quaero. Restat ut dicatur, quod ea res Dakle, ako ona nije bila vjekovječna, pitam: tko ju je načinio. Preo-
fecerit malam voluntatem, in qua nulla voluntas fuit. Haec utrum staje da se kaže, kako je zlu volju načinila ona stvar u kojoj ne bijaše
superior sit, requiro, an inferior, an aequalis. Sed° superior utique nikakve volje. Pitam zatim: da li je ona viša, niža ili jednaka. A k o je
melior; quo modo ergo nullius, ac non potius bonae voluntatis? Hoc visaT^nda je i bolja; ali kako onda, da nema nikakvu negoli radije
idem profeeto et aequalis. Duo quippe quamdiu sunt pariter volunta­
dobru volju? Isto je i u slučaju da je jednaka. Jer, sve dotle dok su
tis bonae, non facit alter in altero voluntatem malam. Relinquitur ut
dva jednako dobre volje, jedan u drugom ne čini volju zlom. Preosta-
inferior res, cui nulla voluntas est, fecerit angelicae naturae, quae
je, dakle, neka niža stvar, koja nema nikakve volje, a koja je volju
prima peceavit, voluntatem malam. Sed etiam res ipsa quaecumque
anđeoske naravi, koja je prva zgriješila, načinila zlom.
est inferior usque ad infimam terram, quoniam natura et essentia
CC 361 est, procul dubio bona est, habens modum et speciem / suam in ge- A l i , čak i bilo koja stvar, koja je niža sve do najniže zemlje, budući
nere atque ordine suo. Quo modo ergo res bona efficiens est volunta­ da je narav i bit, nedvojbeno je dobra, imajući svoj način i oblik u
tis malae? Quo modo, inquam, bonum est causa mali? Cum enim se svojem rodu i redu. Kako onda da dobra stvar bude tvorni uzrok zle
voluntas relieto superiore ad inferiora convertit, efficitur mala, non volje? Kako - pitam - da dobro bude uzrok zlu? Jer, kad se volja
quia malum est, quo se convertit, sed quia perversa est ipsa conver- napustivši ono više okrene na niže, ona postaje zla, ali ne budući da
sio. Idcirco non res inferior voluntatem malam fecit, sed rem inferio- je zlo ono čemu se okreće, nego jer je izopačen sam taj zaokret.
p
rem prave atque inordinate, ipsa q u i a facta est, appetivit. S i enim Stoga, nije niža stvar volju načinila zlom, nego je ona sama - jer je
aliqui duo aequaliter affecti animo et corpore videant unius corporis takvom stvorena - izopačeno i nesređeno požudjela za nižom stvari.
q
pulehritudinem, qua visa unus eorum ad illicite fruendum movea-
A k o neka dvojica, podjednaka i tjelesnog i duševnog stanja, ugledaju
tur, alter in voluntate pudica stabilis perseveret, quid putamus esse
ljepotu nekoga tijela, pa taj prizor jednog navodi da ga nedopušteno
causae, ut in illo fiat, in illo non fiat voluntas mala? Quae illam res
fecit in quo facta est? Neque enim pulehritudo illa corporis; nam uživa, dok drugi ostaje postojano čedne volje, što da smatramo uzro­
eam non fecit in ambobus, quando quidem amborum non dispariliter kom, što u jednom nastaje, a u drugom ne nastaje zla volja? Što l i je
occurrit aspeetibus. An caro intuentis in causa est? cur non et illius? izazvalo takvu volju u onoga u kojeg se javila? To nije ljepota tijela,
An vero animus? cur non utriusque? Ambos enim et animo et corpo­ jer ona nije stvorila zlu volju u obojici, kad se posve jednako dojmila
re aequaliter affectos fuisse praediximus. An dicendum est alterum njihova vida. Je l i uzrok gledateljeva put? Zašto nije tako i u drugo­
eorum oeculta maligni spiritus suggestione temptatum, quasi non ga? Ili je pak duša? Zašto nije opet u obojice? Jer, već rekosmo,
eidem suggestioni et qualicumque suasioni propria voluntate con- obojica su u jednakom duševnom i tjelesnom stanju. Ili treba reći,
senserit? Hane igitur consensionem, hane malam quam male suaden- kako jedan od njih bijaše iskušavan skrivenim natuknućem kakvoga
zloduha, kao da nije vlastitom voljom popustio takvu migu ili bilo
kakvu sličnu nagovoru?

° si add. M.
P quae M.
*i perfruendum M.
104 DE civ. DEI 12, 6-7 O DRŽAVI BOŽJOJ 12, 6-7 105

ti adhibuit voluntatem quae in eo res fecerit, quaerimus. Nam ut hoc Stoga nastojimo istražiti taj pristanak, tu zlu volju što je popustila zlu
quoque impedimentum ab ista quaestione tollatur, si eadem tempta- nagovaratelju. A kako bismo odstranili i tu zapreku našem istraživa­
tione ambo temptentur, et unus ei cedat atque consentiat, alter idem nju, pretpostavimo kako obojica bijahu izloženi istoj kušnji, i jedan
qui fuerat perseveret: quid aliud apparet, nisi unum noluisse, alte- je popustio te pristao, dok je drugi postojano ustrajao onakvim kakav
r
rum voluisse a castitate deficere? Unde, nisi propria voluntate, ubi bijaše, i što li nam je drugo bjelodano, nego da jedan jest htio, a
eadem fuerat in utroque corporis et animi affectio? Amborum oculis drugi nije htio lišiti se čistoće? I tu gdje obojici bijaše isto raspolože­
pariter visa est eadem pulchritudo, ambobus pariter institit occulta nje i tijela i duše, do toga je mogla dovesti samo vlastita volja. Oči
temptatio; propriam igitur in uno eorum voluntatem malam res quae obojice jednako su vidjele istu ljepotu; obojica bijahu jednako izlo­
fecerit scire volentibus, si bene intueantur, nihil occurrit. S i enim žena skrivenoj kušnji; i prema tome, oni što ushtjednu pronaći stvar
dixerimus quod ipse eam fecerit, quid erat ipse ante voluntatem ma­ što je dovela do zle volje u jednoga od ovih, ako dobro sagledaju,
5
lam nisi natura bona, cuius auctor Deus, qui est immutabile bo­ neće naći nikakva uzroka.
num? Qui ergo dicit eum, qui consensit temptanti atque suadenti, cui
non consensit alius, ad illicite utendum pulchro corpore, quod viden- A k o bismo rekli kako ju je stvorio sam dotičnik, što onda bijaše on
dum ambobus pariter adfuit, cum ante illam visionern ac temptatio- prije zle volje, ako ne dobra narav, koje je stvoritelj Bog, koji je
PL 355 nem similes ambo animo et / corpore fuerint, ipsum sibi fecisse vo­ nepromjenjivo dobro? Pretpostavili smo, kako su obojica imala jed­
luntatem malam, qui* utique bonus ante voluntatem malam fuerit: nak prizor lijepoga tijela, te da je iskušavatelju i nagovaratelju jedan
quaerat cur eam fecerit, utrum quia natura est, an quia ex nihilo popustio, a drugi nije, da se nedopušteno posluži tim lijepim tijelom,
facta est, et inveniet voluntatem malam non ex eo esse incipere quod a obojica su prije toga prizora i te kušnje bili slični i dušom i tijelom;
natura est, sed ex eo quod de nihilo facta natura est. Nam si natura i sad, onaj tko kaže kako je zavedenik sam uzrokovao zlu volju (nai­
CC 362 causa est voluntatis malae, quid aliud cogimur dicere, / nisi a bono me: on koji bijaše dobar prije te zle volje), nek pita: zašto je takvom
fieri malum et bonum esse causam mali? si quidem a natura bona fit ovaj učinio, da l i zbog toga jer je narav, ili jer je stvorena iz ništa; taj
voluntas mala. Quod unde fieri potest, ut natura bona, quamvis mu- će iznaći kako zla volja ne potječe otuda što je narav, nego zbog toga
tabilis, antequam habeat voluntatem malam, faciat aliquid mali, hoc što je narav stvorena iz ništa. Jer, ako je sama narav uzrok zle volje,
est ipsam voluntatem malam? zar nećemo biti prisiljeni reći, kako od dobra postaje zlo i kako je
dobro uzrok zla, ako od dobre naravi postaje zla volja? A l i , kako
može biti, da dobra narav, iako je promjenjiva, prije nego što stekne
zlu volju, načini štogod zlo, to jest: samu zlu volju?

7. Stoga neka nitko ne traži tvorni uzrok zle volje; jer posrijedi Ne treba tražiti
Quaedam non Nemo igitur quaerat efficientem causam malae voluntatis; non
7. i nije tvorni, nego netvorni uzrok, a takva volja nije nastajanje, nego ^j™ 1 u z r o k z l e

u
m specie sed in e n i m est efficiens, sed deficiens, quia nec illa effectio sed defectio. 1
nestajanje. Jer odmetnuti se od onoga koji najviše jest prema onome
eius privatione _ r . , , ^ , . , , , što manje jest, predstavlja početak zle volje. Budući da (kao sfd^već
sciuntur. Deficere namque ab eo, quod summe est, ad id, quod minus est, hoc rekoh) uzroci tih nestajanja - ili odmetanja - nisu tvorni, nego su
est incipere habere voluntatem malam. Causas porro defectionum netvorni - i l i nedostatni - , htjeti njih iznaći isto je što i ushtjeti da
istarum, cum efficientes non sint, ut dixi, sed deficientes, velle inve- vidiš tminu ili da čuješ tišinu; jer iako nam je, dakako, to oboje po­
nire tale est, ac si quisquam velit videre tenebras vel audire silen- znato (i to jedno samo preko očiju, a drugo samo preko ušiju), ali ne
tium, quod tamen utrumque nobis notum est, neque illud nisi per
jasno u svojem liku, nego tek u lišenosti toga lika. Zbog toga, neka
oculos, neque hoc nisi per aures, non sane in specie, sed in speciei
nitko ne traži doznati od mene ono što znam da ne znam, osim mo­
privatione. Nemo ergo ex me scire quaerat, quod me nescire scio, nisi
žda, da nauči neznati ono što treba znati kako se ne može znati.
forte ut nescire discat, quod sciri non posse sciendum est. E a quippe

unum voluisse, alterum noluisse M.


incommutabile M.
quia M. 1
U izvorniku je posrijedi svojevrsna etimologijska figura: causa efficiens, causa de­
effectio] affectio est M. ficiens; effectio, defectio, što nije moguće u cijelosti prenijeti i u hrvatski jezik.
106 DE civ. DEI 12, 7 - 9 , 1 O DRŽAVI BOŽJOJ 12, 7 - 9,1 107

quae non in specie, sed in eius privatione sciuntur, si dići aut intel- Stoga, one stvari koje se ne spoznaju u svojem liku, nego po njegovoj
legi potest, quodam modo nesciendo sciuntur, ut sciendo nesciantur. lišenosti, ako se tako može reći ili razumjeti, na neki se način nezna-
Cum enim acies etiam oculi corporalis currit per species corporales, jući spoznaju da bi se spoznajući neznale. Jer kad oštar pogled tjele­
nusquam tenebras videt, nisi ubi coeperit non videre. Ita etiam non snog oka prelazi preko tjelesnih likova, on tminu nikad ne opaža,
ad aliquem alium sensum, sed ad solas aures pertinet sentire silen- osim ondje gdje počinje ne vidjeti. Isto tako, osjetiti tišinu, ne pripada
tium, quod tamen nullo modo nisi non audiendo sentitur. Sic species ni jednom drugom sjetilu, nego jedino ušima, a to se opet ne može
intellegibiles mens quidem nostra intellegendo conspicit; sed ubi de- shvatiti nikakvim drugim načinom nego neslušanjem. Tako i razum­
8
ficiunt, nesciendo condiscit. Delicta enim quis intellegit? ljive likove naš um shvaća razumijećem; ali gdje oni nedostaju, on
2
doznaje neznajući. Naime, »tko da zapazi nedostatke?«

8. Ovo znam: da narav Božja ne može nikad, nigdje i nikako biti o izopačenoj
Malum est a Hoc scio, naturam Dei numquam, nusquam, nulla ex parte pos-
8.
nedostatna, dok mogu biti nedostatne one stvari koje su stvorene iz koj^voij? 08

bono defectio. s e deficere, et ea posse deficere, quae ex nihilo facta sunt. Quae ta­ ništa. N u , i one što više jesu i čine dobra (jer tada nešto čine), imaju otpada od
men quanto magis sunt et bona faciunt (tune enim aliquid faciunt), tvorne uzroke; ukoliko su pak nedostatne te zbog toga čine zla (jer dXaprema 3

causas habent efficientes; in quantum autem deficiunt et ex hoc mala što drugo tada čine osim ispraznina?), imaju nedostatne (netvorne) promjenjivu
faciunt (quid enim tune faciunt nisi vana?), causas habent deficien- r u
uzroke. Isto tako znam, da ondje gdje nastaje zla volja, tu nastaje °
tes. Itemque scio, in quo fit mala voluntas, id in eo fieri, quod si
ono što, da se nije htjelo, ne bi ni nastalo, pa stoga nastale nedostat­
nollet non fieret, et ideo non necessarios, sed voluntarios defeetus 1
ke , ne one nužne, nego voljne, stiže pravedna kazna. Jer, nedostatak
iusta poena consequitur. Deficitur enim non ad mala, sed male, id est
nastaje ne prema stvarima koje su zle (mala), nego zlim načinom
non ad malas n a t u r a š , sed ideo male, quia contra ordinem natura­
(male), naime: ne prema zlim naravima, nego stoga zlo (male), jer se
n i m ab eo quod summe est ad id quod minus est. Neque enim auri
protiv naravnog reda otpada od onoga što najviše jest prema onome
vitium est avaritia, sed hominis perverse amantis aurum iustitia de-
što manje jest.
PL356 relieta, quae incomparabiliter auro debuit anteponi; / nec luxuria
vitium est pulehrorum suaviumque corporum, sed animae perversae Stoga, pohlepa je nedostatak ne u zlatu, nego u čovjeku što izopačeno
amantis corporeas voluptates negleeta temperantia, qua rebus spiri- ljubi zlato, zapostavivši pravdu, koju treba neizmjerno više pretpo­
CC363 taliter pulehrioribus / et incorruptibiliter suavioribus coaptamur; stavljati samome zlatu; i požuda je nedostatak ne lijepih i privlačnih
nec iactantia vitium est laudis humanae, sed animae perverse aman­ tijela, nego duše što izopačeno ljubi tjelesne naslade, zanemarivši
tis laudari ab hominibus spreto testimonio conscientiae; nec super- umjerenost, kojom se usklađujemo sa stvarima što su duhovno ljepše
bia vitium est dantis potestatem vel ipsius etiam potestatis, sed ani­ i nepropadljivo privlačnije; isto tako hvastanje je nedostatak ne u sa­
mae perverse amantis potestatem suam potentioris iustiore con- moj ljudskoj hvali, nego u duši što izopačeno ljubi da je ljudi hvale,
tempta. Ac per hoc qui perverse amat cuiuslibet naturae bonum, dok prezire svjedočanstvo savjesti; napokon, i oholost je nedostatak
etiamsi adipiscatur, ipse fit in bono malus et miser meliore priva- ne onoga koji daje moć ili pak same moći, nego duše što izopačeno
tus. ljubi vlastitu moć, dok prezire pravedniju moć jačega. Prema tome,
onaj tko izopačeno ljubi dobro bilo koje naravi, pa čak ako ga i stek-
ne, sam i u dobru postaje zao i bijedan, lišen onoga boljeg.

9. 1. Dakle, budući da ne postoji nikakav naravan i l i - ako se Da u je tvorac


može reći - bitan tvorni uzrok zle volje (jer od nje same počinje zlo "ndda f tvomc
Deus in angelis 9. 1. Cum ergo malae voluntatis efficiens naturalis vel, si dići
o t e s t
promjenjivih duhova, kojim se smanjuje i oduzima dobro naravi, do njihove^dobre
volmnatem^ 11
P » essentialis nulla sit causa (ab ipsa quippe incipit spirituum
ljubavlju u njih
mutabilium malum, quo minuitur atque depravatur naturae bonum, ulivena po
Duhu Svetome.

2
Ps 19 (18), 12 (prema latinskom predlošku): Delicta enim quis intelligit?
1
Izvorno defeetus višeznačnica, koja najčešće znači: slabost, propast, odmetnuće,
~ nedostatak, manjak, pogrješku, što se pokatkad podudara sa značenjem riječi vitium,
Ps 18, 13. k j Augustin također često upotrebljava.
0 u
108 DECIV. DEI 12, 9,1 - 9,2
O DRŽAVI BOŽJOJ 12, 9 , 1 - 9 , 2 109

nec talem voluntatem facit nisi defectio, qua deseritur Deus, cuius
takve volje ne dovodi nego odmetnuće, kojim se napušta Bog, odmet-
defectionis etiam causa utique deficit): si dixerimus nullam esse ef-
nuće kojem manjka sam uzrok), ako bismo rekli kako nikakva tvor-
ficientem causam etiam voluntatis bonae, cavendum est, ne voluntas
nog uzroka nema ni dobra volja, treba se čuvati, da se ne povjeruje,
bona bonorum angelorum non facta, sed Deo coaeterna esse creda-
kako dobra volja anđela nije stvorena, nego je suvječna s Bogom.
tur. Cum ergo ipsi facti sint, quo modo illa non esse facta dicetur?
Porro quia facta est, utrum cum ipsis facta est, an sine illa fuerunt