Vesna Parun, interpretacija

Roena je 1922. u Zlarinu, umrla 2010. god. Prva u hrvatskoj knjievnosti koja ivi za
knjievnost i ivi od knjievnosti. Osim poezije pie i stihove za djecu, prozu i pozorina
djela;
Samouka je slikarica te je imala 6 samostalnih izlobi; pjesme su joj prevoene na mnoge
jezike (oko 12-ak);
Najznaajnije zbirke pjesama su: Zore i vihori (1947), Pjesme (1948), Crna maslina (1955);
Antologijske pjesme: Balada prevarenog cvijea, Mati ovjekova, Konjanik, San, Ti koja
ima nevinije ruke, Dom na cesti, Usnuli mladi, Otvorena vrata, Djevianstvo, Bila sam
djeak, Tijelo i proljee, Rujan, San o istoi, Kas opsjednutih...
Pjesniki utjecaji: Ujevieva lirika, utjecaj grke i slavenske mitologije, Starog zavjeta,
Vidria, Tadijanovia, francuskih i srpskih nadrealista;
Motivi: more, djetinjstvo, sunce, ptice, priroda, uma, rijeka...
Na knjievnoj sceni Parun se pojavljuje u punom sjaju svojom zbirkom Zore i vihori (1947)
kao mladenaka zbirka, nastala pod jakim dojmom nedavnih ratnih zbivanja, ona nije
donosila dublje spoznaje o svijetu, ali se uzbuivala pred njegovom ljepotom ili strepila pred
neskladom koji je naruavao tu ljepotu. Cijelu zbirku proimaju dva osnovna osjeanja: s
jedne strane ivi osjeaji mladosti i ivljenja, a s druge, vihori rata i prisutnost smrti enja
za sreom okruena mnogim nesreama. Za razliku od kasnijih zbirki, u Zorama i vihorima
Vesna Parun nije okrenuta sebi nego vanjskom svijetu, prizorima iz ivota, vremenu i prirodi,
a sebe vidi u stvarima koje je okruuju sva slikovitost njezine poezije izvaena je iz prirode
i njezine flore i faune.
Vrlo je est i djetinji ugao gledanja i to iz razloga to je samo u djetinjstvu sadran blaeni
svijet neznanja i radoznalosti, dok zrele spoznaje donose teinu i gorinu. Rat Parun vidi kao
ruitelja primarnih ljepota, a o ratnim zbivanjima govori odozdo, iz malih stvari, iz djeje
perspektive, to tim pjesmama daje posebnu dra i neposrednost (Rat, Neprijatelj, Balada
prevarenog cvijea, Dijete je ugledalo smrt). Pjesmom Mati ovjekova, prepunom ojaenosti i
gorine, Vesna Parun je dala snaan protest protiv zloina i zla u ovjeku. Unato svemu
navedenom, Zore i vihori u tadanjoj su kritici bili otro napadana zbirka. Kritika ju je
optuila za formalistiki artizam dekadentne lirike; zbirka je mrana i bolesna, a
pjesnikinja malograanska gospoica.

Osnovne teme zbirke: djetinjstvo, mladost, ljubav, radost, nasilje i rat. Znaajne pjesme u
zbirci su: Bila sam djeak, Mati ovjekova, Tijelo i proljee, Balada prevarenog cvijea...
Vesna Parun je poznata hrvatska pjesnikinja moderne knjievnosti. Ve je svojom prvom
zbirkom Zore i vihori pokazala iznimno stvaralako bogatstvo. Parun iznenauje lirikom
koja odjekuje raskonom radou ivota i ditirampskom misteriju ljubavi. Najee teme
njezine poezije su: tema materinstva i enstva, problem odnosa mukarca i ene, doivljaj
putenosti i potpuno poistovjeenje ovjeka s prirodom.
Pjesma Ti koja ima nevinije ruke pripada zbirci pjesama Crna maslina u kojoj je talent V.
Parun bljesnuo u punoj zrelosti. U pjesmi ona otkriva strasni, izronjeni sloeni svijet zrele
ene kojom dominira osjeanje ljubavi. Pjesma proizlazi iz patnje koja je dola nakon
doivljaja strasti i sree. Ne pjeva o inu ljubavi., nego o njegovim posljedicama, a to je bol
samoe. Teza ove antologijske pjesme je misao o rtvovanju ljubavi kojoj je vanija srea
voljenog bia od vlastitog zadovoljena pa ga zato preputa drugoj osobi. Pjesma je proeta
osjeajem boli i praznine jer gubi voljenu osobu i preputa ga drugoj, ali je i puna nade u
sreu voljene osobe. Utjehu nalazi u prirodi, odnosno svih ljepota koje ona nudi, jer ovjek
uvijek moe pronai utoite u prirodi.
-

Pjesnikinja se obraa svojoj suparnici, ali ne s mrnjom i ljutnjom, nego puna

razumijevanja s molbom da usrei voljenog mukarca, kad ona to nije mogla.
Rije je, dakle, o pobjedi ljudskosti, topline i ljubavi nad vlastitom sebinou i
povrijeenom ponosu. Kad bi svaki pojedinac to postigao, svijet ne bi bio ruan i ne bi bilo
gorko biti ovjekom.
Zbog afirmiranja pozitivnih ljudskih vrijednosti, jednostavnog izraza i
opeljudskih tema, pjesme Vesne Parun bliske su mnogim itateljima i stoga rado itane.

U pjesmi Mati ovjekova se pojavljuje figura majke-majka je u pjesmama stvoritelj, ona je

izjednaena sa prirodom to znai da je izjednaena sa dobrotom i nevinou koja samo
moe obitavati u prirodi; lirski subjekt govori u prvome licu jednine ispred OVJEKA koji je
posrnuo u nasilju; ono to majku izdvaja iz ostalih ljudi jeste injenica da ona raa i to je
razlog zato je izjednaena sa prirodom koja se stalno obnavlja i raste; ova pjesma jedna je od
onih koji tematiziraju rat i nasilje.