Fikhu sunne

Obino se deava da im u ruke dopadne neka od hadiskih zbirki u kojoj

proitaju neki hadis, ne doseui ni njegovo stvarno znaenje, ni intencije, i
ne poznajui povode zbog kojih je izreen, niti bilo to prije ili poslije njega,
to rezultira njihovim ogranienim i kompromitirajuim zakljucima koje ire
meu svijetom. A kad im se kae: Vae shvatanje proturijei rijeima
Uzvienog Allaha, odgovaraju: "Sunnet precizira znaenje Kur'ana i derogira
ga." A ako im se opet predoi da ta predaja protuslovi jaoj predaji, ispostavi
se da ne znaju ta je u stvari proturjenost (te'arud) i kako ga se moe rijeiti
preferiranjem (terdih), te da nisu upoznati sa metodama razumijevanja,
njegovim principima i metodologijom.
Koje su to povijesne okolnosti koje su generirale ta pitanja? Koje su njihove
misaone konsekvence i posljedice u prolosti i sadanjosti?
Na koji nain je mogue muslimanski um vratiti integralnom i intencijama
Zakona, voenom razmiljanju i izvesti ga iz ovoga zaaranog kruga,
posebno sad kad su ispunjeni svi uvjeti za sabiranje Tradicije..
Kolaps ostatka socijalnih i regionalnih uravnoteenosti (et-tevazunat),
dominacija egoizma i frakcionatva, hegemonija osjeaja nesigurnosti i
straha od budunosti, oaja i beznadenosti u sadanjost, inertnost,
nezainteresovanost i pomanjkanje entuzijazma za bilo kakav pozitivan stav,
te upadljivo prisustvo miljenja i aktivnosti koje su reakcije na stavove
drugih. Konano, evidentno je preputanje akcije i utjecaja drugima i
povlaenja dijalokoga duha pred duhom sukoba i konfrontacije.
U oba sluaja, muslimanski um je pasivni kulturni potroa. A za akciju
nesposoban, pasivan, kulturno neproduktivan i samo potroaki nastrojen um
nije u stanju graditi dravu, podizati Ummet i stvarati civilizaciju.
sadanje i budue izazove i rekonstrukciju temelja (muqavvimat) Ummeta
Ovim sam pokuao odbraniti Sunnet od njegovih zakletih neprijatelja ali i
"pobornika" koji mu - i pored njihovih najljepih namjera i njihove iskrenosti samo tete svojom ogranienou mislei da ine dobro.
Sunnet je praktini komentar Kur'ana, i realna i - ujedno - idealna primjena
islama jer je Poslanik, s.a.v.s., bio interpretirani Kur'an i otjelovljeni islam.
obuhvata ukupni ovjekov ivot, uzdu, poprijeko i dubinski, tj. po vertikali i
horizontali. Kad kaemo uzda, mislimo na vremensko i vertikalno prostiranje
1

koje obuhvata ljudski ivot od roenja do smrti, a u stvari i ire, od

prenatalne faze do onoga to slijedi nakon smrti.
"Zaista tvoje tijelo ima kod tebe pravo (na odmor), i tvoje oko ima kod tebe
pravo (na san), i tvoja porodica ima kod tebe pravo (na uivanje i druenje) i
tvoji posjetioci imaju kod tebe pravo (da ih ugosti i sa njima posjedi). Pa daj
svakome njegovo pravo!"7
Ja, zaista, strahujem od Boga vie nego svi vi, i najbogobojazniji sam meu
vama, ali ja i postim i mrsim, klanjam i spavam, i enim se. Pa ko ne voli
moju praksu (sunnet) nije od mene."..hadis
Jedan drugog sluajte, i ne razilazite se!"10
Poduavajui svoj Ummet govorio je: "Olakavajte a ne oteavajte! Obradujte
a ne rastjerujte!" A o poruci sa kojom je poslan je znao rei: "Poslan sam sa
pravom vjerom, velikodunom, obazrivom / tolerantnom (hanifijje semha)
osnovu svjedoi i predaja koju biljei Ahmed od Ibn 'Abbasa u kojoj se kae
da je Poslanik, a.s., bio upitan: "Koja vjera je Bogu najdraa?" Odgovorio je:
"Prava vjera, obazriva! .
koji e od njega odstranjivati iskrivljena tumaenja fanatika, imputiranja
laova i pogrene interpretacije neznalica."12
i kazali: "Sened je dio vjere. Da nije seneda govorio bi ko hoe, ta hoe!
Tragalac za naukom bez seneda je obino avrljalo."..
"A niko te nee obavijestiti kao strunjak." (Fatir, 14)
Neophodno je jo napraviti razliku izmeu hadisa koji su izreeni u svojstvu
izvrenja poslanike misije (tebligur-risale), i onih koji to nisu. Drugim
rijeima, izmeu zakonodavnog / obavezujueg (teri') i nezakonodavnog, tj.
neobavezujueg Sunneta. Konano, nuno je obavezujuu / zakonodavnu
tradiciju razdvojiti na onu koja ima opti i trajni karakter ('umum ve devam), i
onu koja ima 35
svojstvo specifinosti i vremenske ogranienosti (khusus ve te'qit),
Sunnet je drugi izvor islama, kako u zakonodavstvu tako i u usmjeravanju
(et-tevdih).
Ali Vjerovjesnik, s.a.v.s., je rekao: "Ko na mene namjerno slae neka sebi
pripremi mjesto u Vatri!" Odgovorio je: -"Ja nisam lagao na njega! Ja sam
lagao za njega!"
2

Govor je sredstvo do ciljeva. Tako je lagati zabranjeno u sluaju kad je

pohvalni cilj mogue ostvariti istinom. Ako se do takvog cilja moe stii samo
s lai, a ne i istinom, u tom sluaju je la dozvoljena (mubah) ako je cilj
dozvoljen, i obavezna (vadib) ako je cilj obavezan. To je kriterij.16
Prihvatanje izmiljenih hadisa u vjeru unosi elemente koji nisu od nje, dok
odbacivanje sahih hadisa iz vjere odstranjuje neke njene dijelove. Nema
Tree: Postoje dvije kategorije pretpostavki. 1. Pretpostavka koja se naslanja
na nedvojbeni (qat'i) princip (asl). To su pretpostavke po kojima se postupa u
eriatu u svim sluajevima jer potpadaju pod utvreni princip, te su tako u
kategoriji onih stvari ija je vrsta (dins) poznata.
2. Pretpostavka koja se ne naslanja na neki od utvrenih principa, ve je ili
bez osnove, i u tom sluaju je pokuena - kako je ve reeno -, ili se naslanja
na slinu pretpostavku.
"I tako istina na vidjelo izbi i pokaza se da je bilo lano ono sto su oni
priredili, i tu oni bijahu pobijeeni i ostadoe ponieni." (El-A'raf, 118Hadis: "Boe, daj da ivim kao siromah..."
"Siromatvo" u ovom hadisu su razumjeli kao neimatinu i ovisnost o ljudima,
to je u suprotnosti sa Vjerovjesnikovom dovom u kojoj se molio Allahu da ga
zatiti od iskuenja neimatine21, i dovom u kojoj je molio Allaha da ga uini
o ljudima neovisnim, bogatim i estitim.22 Tako shvaen, ovaj hadis bi bio u
koliziji s onim to je Alejhisselam rekao Sa'du: "Zaista Allah voli bogata,
bogobojazna roba, i onog koji tajno dobra djela ini,"23 i onim to je rekao
'Amr ibnu-l-'Asu: "Divno li je to kad se nae dobar imetak kod dobra ovjeka!
Veliki Ibnu-l-Ethir kae: "Molio je za skromnost i skruenost, i da ne bude od
oholih i arogantnih."
Kako sam pojasnio u jednom svom radu,28 obnova vjere spomenuta u hadisu
jeste obnova njenoga razumijevanja, vjerovanja u nju i rada po njoj.
To se postie ojaavanjem elemenata koji su oslabili, saniranjem onoga to je
vremenom propalo, dotezanjem onoga to je popustilo... da bi ponovo
izgledalo kao onda kad je prvi puta napravljeno.
Ako hoemo renovirati ili obnoviti staru zgradu od izuzetne kulturne
vrijednosti, obnova e znaiti da sauvamo samu zgradu, njen originalni stil i
obiljeja; da sve to nije dotrajalo ostavimo sa svim njegovim
karakteristikama; da ono to je zub vremena otetio renoviramo, da uredimo
3

puteve koji do nje vode; da olakamo pristup do nje; da je promoviemo i

populariemo... itd. Obnoviti tu zgradu ne znai sruiti je i na njenom mjestu
podii ogromnu zgradu najmodernijeg tipa.
Argument drznika koji se osmislio ovaj hadis proglasiti neautentinim jeste to
to u hadisu nije spomenut dihad i pored njegove vanosti u islamu. Po
njemu to je dokaz njegove apokrifnosti. Zaboravio je da je dihad obavezan
samo za neke ljude, a ne za sve, i da nije obavezan za svakog pojedinca,
osim u posebnim uvjetima i specifinim situacijama, za razliku od pet temelja
vjere spomenutih u hadisu koji su univerzalni po karakteru i obligatni za sve
ljude. Da je logika ovoga ovjeka tana, morao bi odbaciti sve kur'anske ajete
koji opisuju vjernike, bogobojazne, robove Milostivog, estite, dobroinitelje,
razumne i druge kategorije ljudi koje je Allah pohvalio u Svojoj knjizi i obeao
im najljepu nagradu, jer se u mnogima od njih ne spominje dihad kao jedna
od njihovih karakteristika.
Proitaj, naprimjer, odlike bogobojaznih u prvim ajetima sure El-Beqare (2-5),
dobroinitelja i iskrenih u 177. ajetu El-Beqare, vjernika na poetku sure ElEnfal (2-4), razumnih u suri Er-Ra'd (20-22), vjernika koji e u Dennet ui na
poetku sure El-Mu'minun (1-10), robova Milostivog na kraju sure El-Furqan
(63-77), bogobojaznih i dobroinitelja u suri Edh-Dharijat (15-23), i onih u
Dennetu poaenih u suri El-Me'arid (22- 35)...
Zbog toga je pri njegovu izvrenju obavezno imati namjeru da se radi samo u
ime Boga, i ne moe je za ovjeka obaviti niko drugi osim sa njegovom
dozvolom. Iz istog razloga se davanje zekata ne trai od kafira.
"Allahova knjiga vie treba Sunnet nego to Sunnet treba Knjigu.
Moda e neki pristrasni i nepromiljeni ljudi rei: "Neki od njih su slabo
poznavali Hadis te su zbog toga malo hadisa i prenijeli." Ne-prihvatljiva je,
meutim, jedna ovakva pretpostavka kad su veliki ima-mi u pitanju, jer se
eriat crpi iz Knjige i Sunneta,..
udnija od svega ovoga jeste injenica da ni knjige usuli fiqha (metodologije
islamskog prava) nisu iste od slabih, apokrifnih i neutemeljenih hadisa. Takvi
su i hadisi: - "Moji su ashabi kao zvijezde; za kojom god se povedete bit ete
na pravom putu." - "Ono to muslimani dre za dobro to je i kod Boga dobro."
- "Razilaenje / neslaganje moga Ummeta je milost.", te drugi hadisi koji su
dobro znani itaocima poznatih djela usuli fikha..
Na daiji je zatim da se osloni na odabrane hadise drugih zbirki koje su
kritiari Hadisa ocijenili kao vjerodostojne ili dobre. Mislimo prije svih na
4

Sunen Nesa'ija, Sunen Timidhija, Sunen Ebu Davuda, Sunen Ibn Made,
Malikov Muvetta', Ahmedov Musned, Sunen Ed-Darimija, Sahih Ibn Khuzejme,
Sahih Ibn Hibbana, Mustedrek El-Hakima, Musned Ebu Ja'la'a, Musned ELBezzara, tri Mu 'dema od Et-Taberanija, i dr.
Zabiljeit u ovdje samo neke od tih hadisa. "Prvo to je Bog stvorio bijae
svjetlo Vjerovjesnikovo, s.a.v.s." "Bog je proivio Alejhisselamove roditelje pa
su pred njim primili islam."
"Da je onome ko bude nosio ime Muhammed garantovano Poslanikovo
zauzimanje kod Allaha (efa'at). Zatim hadisi o udima koja su se desila pri
roenju Alejhisselama..
koji govore o prednosti Poslanikova, a.s., ummeta spada sljedei: "Ueni ljudi
moga ummeta su kao vjerovjesnici izraelskoga naroda!" Ovaj hadis je poznat
kao apokrifan i ulema se o njegovoj patvorenosti jasno izjasnila u djelima o
disciplinama Hadisa. Da sve bude jo udnije, spomenuti predava je kao
dokaz autentinosti ovog hadisa naveo priu iji bi sadraj ukratko bio da je
imam Ebu Hamid el-Gazali u snu ili u svijetu dua sreo Musa pejgambera koji
mu se obratio pitanjem: - Kako ti je ime? Odgovorio je: - Muhammed ibn
Muhammed ibn Muhammed el-Gazali et-Tusi... - Pitao sam te za ime, a ne za
rodoslov, ree mu Musa, na to mu je el-Gazali odgovorio: - I tebe je Allah
pitao ta ti je u desnoj ruci pa si rekao: "Ovo je moj tap kojim se potapam i
kojim lie ovcama svojim skidam, a slui mi i za druge potrebe." Govornik je
to ushieno propratio rijeima: "I nadvlada El-Gazali Musa alejhisselama!"
hafiz Ibn Hadera prenosi tri uslova za prihvatanje slabih hadisa u oblasti
podsticanja i odgajanja due:
1. prvi, oko koga se svi slau, je da hadis nije jako slab, ime se iskljuuju oni
hadisi koje prenose osvjedoeni laci, za la osumnjieni i oni ije su greke
tolike da se ne mogu tolerisati,
2. da dotini hadis potpada pod neko od optih pravila, ime se izbjegava
mogunost da neopaeno proe neto to uopte nema osnove,
3. da se prilikom postupanja po takvom (slabom) hadisu ne vjeruje u njegovu
utemeljenost - kako se Poslaniku, s.a.v.s., ne bi pripisalo neto to nije rekao ve da se vjeruje da je to postupanje iz opreza.
..
Skoro identine izjave su dali i imami Ibn Tejmijje i Ibnu-l-Qajjim, koji predaje
koje se prenose od imami Ahmeda da je da'if hadisu davao prednost nad
linim miljenjem ili analogijom (qijasom), uzimaju kao njegov stav prema

hasen hadisu jer je poznato da je imam Et-Tirmidhi prvi koji je uveo

kategoriju hasen hadisa,,
Stoga se od jednog od ashaba prenosi da je rekao: "Nikad ljudi u vjeri nisu
praktikovali novotarije a da zbog toga nisu zapostavili istu koliinu
Poslanikove tradicije."
Iako hadisi s duhovno-odgojnim sadrajem (reqa'iq
Naime, svako djelo, bilo da je nareeno ili zabranje-no, ima svoju teinu i
"cijenu" kod Zakonodavca u odnosu na druga djela i ine. Nama nije
dozvoljeno da remetimo ovu proporciju i da jedan in omalovaavamo i
spustimo ispod njegove realne pozicije ili da ga uzdignemo vie nego to
stvarno "vrijedi" i "tei".
Obaveza nam je da djela ostavimo na njihovim eriatom odreenim
pozicijama i da ne dozvolimo sebi da upadnemo u zamku pretjerivanja koja
e nas gurnuti u jedan od ekstrema; u pretjerivanje ili nehaj, kao to je 'Alija
ibn Ebi Talib, r.a., rekao: "Drite se srednjeg puta kome se vraa fanatik i
kome se prikljuuje zaostali."
To je razlog to danas imamo situaciju da u veini islamskih zemalja
muslimani obiljeavaju 15. no a'bana (Lejletu-l-berat - nap. prev.), pa u njoj
klanjaju none nafile i poste taj dan, a sve na osnovu predaje o tome koja se
biljei od 'Alije, r.a., u kojoj on, navodno, 80
prenosi Poslanikove rijei: "Kada nastupi srednja no a'bana probdijte je na
namazu i postite njen dan, jer Allah u njoj sa zalaskom sunca silazi na
zemaljsko nebo i govori: 'Ima li ko da trai oprosta pa da mu oprostim..
Tejmijje i nekih drugih. Rije je o vrlo popularnom hadisu: "Ko daruje svoju
porodicu i one koje izdrava na dan 'Aure, Allah e ga darivati cijele godine."
Rijei uenjaka o doputenosti pozivanja na slabe hadise u isticanju
vrijednosti dobrih djela ne znae ustanovljavanje preporuljivosti (istihbab)
odreenog ina na osnovu hadisa koji ne ispunjava uvjete valjana eriatskog
argumenta, jer je preporuljivost eriatska norma i stoga ne moe biti
utvrena osim valjanim eriatskim dokazom
Primjer toga je ovjek koji zna da e trgovina uspjeti, ali mu jave da e
zarada biti velika (pa joj se nada). Ako prihod zbilja bude velik bie mu od
koristi ta vijest, a ako ne bude nee mu nauditi.

U sluaju da slabi hadisi o vrijednostima djela sadre u sebi precizi-ranje

vremena ili koliine ili odreivanje neega drugog, kao naprimjer namaza u
preciziranom vremenu s uenjem odreenih dijelova Kur'ana ili na odreen
nain, tada ih nije dozvoljeno prenositi jer preporuljivost te odreene forme
nije ustanovljena eriatskim dokazom. Takav sluaj nije sa hadisom u kome
se kae: "Ko ue u ariju pa kae: Li ilahe illalliih... dobit e toliku i toliku
nagradu."
poznatim hadisom: "Ko se sjea i spominje Allaha meu nemarnima slian je
zelenom drvetu meu suhim stablima
Naprimjer, Derrad prenosi od Ebu-l-Hejthema, a ovaj od Ebu Se'ida, r.a., a
on od Poslanika, s.a.v.s., da je navodno za rije vejl (Teko tebi! Propao!)
kazao: "To je provalija u paklu u koju e nevjernik padati etrdeset 84
godina prije nego stigne do njena dna."
Nije svaki vjerodostojan hadis za kazivati obinom svijetu. Dokaz za ovo je
dogaaj koga biljee El-Bukhari i Muslim od Mu'adha, r.a., koji veli: "Jahao
sam iza Poslanika, s.a.v.s., na magarcu kad me pozvao: - Mu'adhe, zna li
koje je Allahovo pravo kod Njegovih robova i njihovo pravo kod Njega? Rekoh:
- Allah i Njegov poslanik najbolje znaju. Onda ree: - Pravo je Boije da Ga
ljudi oboavaju i da Mu druga u tome ne pripisuju, a pravo je robova kod
Allaha da ne bude kanjen onaj ko Mu ne bude druga pripisivao. Pitao sam ElBukhari sa senedom od Ez-Zubejr ibn 'Adijja biljei da je rekao: "Otili smo
kod Enes ibn Malika i poalili se na Haddadovu tiraniju (koju smo trpjeli),
pa nam je rekao: 'Strpite se jer nee vam doi vrijeme a da ono koje je iza
njega nije gore od njega, sve dok ne sretnete svoga Gospodara. Ovo sam uo
od vaeg Vjerovjesnika, s.a.v.s."
poziva:
1. beznau i pesimizmu,
2. nesuprostavljanju tiranima i krivovjernim vladarima,
3. protuslovi ideji 'progresa' na kojoj opstoje ivot i kosmos,
4. u kontradikciji je sa muslimanskom povijesti,
5. jer je u koliziji sa hadisima koji govore o pojavi halife koji e zemlju ispuniti
pravdom (a koji je poznat kao Mehdi), te sa hadisima o silasku 'Isa ('Isa), a.s.,
i uspostavljanju vlasti islama i uzdizanju Boije rijei na cijeloj zemlji.
Zbog ovoga su uenjaci ponudili nekoliko rjeenja za prividnu konfuziju. I Hasen el-Basri je hadis tumaio u smislu generalnog toka povijesti. Kad je bio
upitan o 'Umer ibn 'Abdul'azizu nakon Haddada odgovorio je: "Moraju ljudi
predahnuti".
7

II - Od Ibn Mes'uda, r.a., se prenosi da je rekao: "Nee vam doi vrijeme a da

ne bude gore od onoga prije njega. Ja ne mislim na vladara boljeg od drugog,
niti na godinu bolju od godine, ve mislim na vae uenjake i pravnike koji e
otii pa im neete nai zamjene, a onda e se pojaviti ljudi koji e izdavati
fetve po svome miljenju." A u drugoj verziji se kae: "Pa e okaljati islam i
sruiti ga!" Hafiz Ibn Hader u Fethu-l-Bari-ju preferira ovo Ibn Mes'udovo
tumaenje "dobrote" i "iskvarenosti" vremena.
Nije Poslanik bio taj koji je rekao "Strpite se!", ve je to bio Enes, r.a., to je
on zakljuio iz Poslanikova hadisa, a od svakog se uzima i ostavlja osim od
Bezgrijenog, s.a.v.s.
2. Enes im nije naredio da se zadovolje razvratom i zulumom, vc je traio da
se "strpe", a razlika izmeu toga dvoga je ogromna, jer radovoljstvo kufrom
je kufr, a zlim zlo. A svi mi trebamo sabur i strpljenje, i esto ovjek neto trpi
a mrzi ga i nastoji ga izmijeniti.
3. Onome ko nema mogunosti da se odupre zulumu i tiraniji ne preostaje
nita drugo do li da trpi i eka; da se priprema; da trai izlaza; da se udrui
sa svakim ko nosi istu ideju i da iskoristi svaku ukazanu priliku da se snagom
istine suprotstavi sili neistine, i da se stavi na stranu pravednika u borbi
protiv nasilnika.
nai uenjaci i odredili da je obaveza ne reagovati na zlo ako e njegovo
uklanjanje prouzrokovati zlo vee od njega, dok se uvjeti ne promijene. U tom
smislu, preporuku da se otrpi ne treba shvatiti kao predaju nasilju i tiraniji,
ve vrebanje povoljne prilike i iekivanje da Allah presudi. A On je Sudac
najbolji!
Da bi Sunnet bio pravilno shvaen, daleko od iskrivljavanja, krivog tumaenja
i imputiranja ("uitavanja"), nuno je da bude shvaen u svjetlu Kur'ana i u
okvirima njegovih boanskih uputa, u iju istinitost i pravednost nema
sumnje. Kae Allah, d..: "Rijei Gospodara tvoga su vrhunac istine i pravde;
Njegove rijei niko ne moe promijeniti i On sve uje i sve zna." (En-Nisa',
115
budu ubaene rijei koje kau: "To su boanstva najvea i posredovanje
njihovo e usliano biti."69 Iz istog razloga tvrdimo i za hadis "Konsultujte ih
(ene), a onda postupajte suprotno njima", da je laan i neosnovan jer
proturijei rijeima uzvienog Allaha upuenim roditeljima po pitanju njihove

dojenadi: "Ako njih dvoje na lijep nain i sporazumno odlue da dijete

odbiju, to nije grijeh..." (El-Beqare, 233)
Po njima se zekat ne daje na ostalo voe i povre, na plantae kahve, aja,
jabuka, manga, pamuka, eerne trske i ostalih usjeva to njihovim
posjednicima donosi hiljade i milione. Za vrijeme posjete jednoj azijskoj
zemlji sam uo da komunisti optuuju islamsko pravo da teret zekata obara
samo na sitne ratare i zemljoradnike - koji moda i ne posjeduju zemlju ve je
uzimaju pod kiriju - a koji siju kukuruz, penicu i jeam, dok te obaveze
oslobaa zemljoposjednike i vlasnike plantaa kokosa, aja, kauuka i sl.
Ebu Hanife je uzeo sebi za vodia ajet, i nije pogrijeio put. Odredio je da se
zekat ima odvajati iz svega to se jede, svejedno bile to os-novne itarice ili
neto drugo. Ovo miljenje je u skladu i sa Poslanikovim, s.a.v.s.,
objanjenjem: 'Iz onog to je nebo zalijevalo neka se izdvoji desetina.' to se
tie Ahmedova stava da je zekat obavezno izdvojiti samo iz prinosa to se
mjere tovarom (veseqom), koji taj stav temelji na rijeima Poslanika, s.a.v.s.:
'Nema zekata u prinosima ispod pet tovara', mislimo da je slab, jer jedino na
to hadis upuuje jeste uslovljenost zekata na plodove i itarice postojanjem
nisaba. Hadis niim ne implicira skidanje obaveze zekata sa ostalih prinosa.
to se tie miljenja da se zekat ima izdvojiti samo iz ivenih namirnica
(stav afijskih pravnika), i to je tvrdnja i miljenje bez osnova na koga bi se
naslonilo, a znaenja usmjeravaju propise samo u sluaju da se oslanjaju na
odgovarajui eriatski izvor, kako smo to pojasnili u Kitabu-l-qijasu.
Ako se zekat mora davati na ono to jedemo iz nude i potrebe, onda ga je
pree davati na ono to jedemo iz slasti i ime se oko i dua naslauju.
97.
Netacno> Slian njemu je i hadis: "I onaj ko zakopa ivu djevojicu, i ivo
umorena djevojica su u vatri, osim ako onaj ko ju je umorio ne dozna islam i
primi ga."73 Hoe rei da umoritelj ima ansu da se spasi vatre, a umorena
djevojica ne!
Bio je to Poslanikov odgovor ovjeku koji ga je upitao o sudbini svoga oca na
ahiretu. Pitao sam se: ta je zgrijeio 'Abdullah ibn 'Abdil-muttalib pa da
skona u vatri kad je ivio u vremenu bez vjerovjesnika? Ispravno je miljenje
da su takvi spaeni. Naumpalo mi je da je Poslanik, kada je rekao "moj otac",
moda mislio na svoga amidu Ebu Taliba koji ga je titio, othranio i skrbnik
mu bio nakon smrti Poslanikova djeda 'Abdulmuttaliba. Ni u arapskom, ni u
Kur'anu nije nepoznata upotreba rijei 'eb' (otac) za amidu. Tako sinovi
9

Ja'kuba, a.s., u Kur'anu ovu rije koriste za amidu: "...Odgovorili su: "Klanjat
emo se Bogu tvome, Bogu tvojih oeva Ibrahima i Isma'ila i Ishaqa, Bogu
jednome! I mi se njemu pokoravamo." (El-Beqare, 133) Ismail je bio amida
Ja'kubu ali ga je Kur'an nazvao "ocem" (eb).
"A da smo ih kakvom kaznom prije njega unitili sigurno bi rekli: 'Gospodaru
na, zato nam nisi poslanika poslao, pa bismo rijei Tvoje slijedili prije nego
to smo ponieni i osramoeni postali." (Ta Ha, 134);
"...da ne biste rekli: 'Nije nam dolazio ni onaj koji donosi radosne vijesti, ni
onaj koji opominje'; pa, doao vam je, eto, onaj koji donosi radosne vijesti i
koji opominje..." (El-Ma'ide, 19) A Arapima prije Muhammeda, a.s., nije
poslan ni poslanik, ni onaj ko bi ih opomenuo kako svjedoi vie ajeta
Allahove knjige. "Da opominje narod iji preci nisu bili opominjani, pa je
ravnoduan!" (Ja Sin, 6) "Da opominje narod kojemu prije tebe nije doao
niko da ga opominje, da bi iao pravim putem." (Es-Sedde, 3)
jer je Poslanik, s.a.v.s., rekao: 'Ne vrijeajte ive grdei mrtve!'
Po ovom tumaenju, dakle, pod periodom bez poslanika (fetre) se misli na
razdoblje izmeu bilo koja dva poslanika.
Hadis> "Bit e izvedena skupina ljudi iz vatre na zauzimanje Muhammeda,
s.a.v.s., pa e ui u dennet i zvat e ih dehennemije."
"Iz vatre e, zahvaljujui zauzimanju, biti izvedeni ljudi poput biljke
paroge/pargle."
U hadisu koga biljee El-Bukhari i Muslim od Ebu Se'ida el-Khudrija se kae:
"Zauzimae se vjerovjesnici i meleki i vjernici, a onda e Moni rei: 'Ostao je
Moj efa'at, pa e iz vatre zahvatiti i izvesti ljude koji su ve bili izgorjeli. Oni
e biti baeni u rijeku zvanu Rijeka ivota - ma'u-l-hajah...
"Oni kao zagovornike nekakva boanstva, a ne Allaha uzimaju. A ne valja
tako! Boanstva e porei da su im se klanjali i bit e im protivnici." (Merjem,
41-82)
Na drugoj strani Kur'an potvruje postojanje efa'ata uz dva uvjeta. 1. Da
zauzimanje bude nakon to Allah dozvoli zagovorniku da posreduje, jer niko
Boga ne moe ni na ta obavezati, ma ko bio. Kae Allah, d.., u Ajetu-lkursiji: "Ko se moe pred Njim zauzimati za nekoga bez doputenja
Njegova?!..." (El-Beqare, 255)

10

2. Da zauzimanje bude za one koji su vjerovali u Boije jedinstvo. Kae Allah,

d.., za meleke: "...Oni e se samo za onoga 104
kojim On bude zadovoljan zauzimati..." (El-Enbija', 28)
Ako je opteprihvaeno da Sunnet tumai asni Kur'an i pojanjava ga tako
to razlae njegove saete iskaze (mudmel), obrazlae nejasna mjesta
(mubhem), specifizira generalne iskaze i preciznije odreuje njegove
apsolutne izraze (mutlaq), onda je pree da se isti proces i procedura
primijene na same hadise meusobno.
Muslim od Ebu Dherra, r.a., koji kae da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Trojici se
ljudi Allah nee obratiti na Sudnjem danu; onome ko udjeljuje pa prigovara,
onome ko se krivo zaklinje da bi prodao robu i ovjeku koji preputa
pantalone preko106
lanaka.
"Ko iz oholosti bude putao odijelo da se vue za njim, Allah ga nee
pogledati na Sudnjem danu."
U istom poglavlju El-Bukhari od Ebu Bekreta biljei hadis: "Pomrailo se
sunce dok smo bili kod Poslanika, s.a.v.s., pa je ustao brzo vukui za sobom
svoju odjeu dok nije doao do damije."93
A u poglavlju "Ko puta da mu se odijelo vue po zemlji iz oholosti" (Men
derre thevbehu mine-l-khajela') od Ebu Hurejre biljei da je Poslanik, s.a.v.s.,
rekao: "Allah ne gleda ovjeka koji povlai svoje odijelo iz oholosti."9
Meutim, nalazimo da potkraivanje odijela spada u kategoriju dopunskih,
lijepih stvari (tahsinat) koje se odnose na dopunjujue propise i pravila
lijepog ponaanja koji ivot ine ljepim, izotravaju ukus i uzdiu drutvo na
vii stupanj etike i bontona. Samo preputanje odijela, ako nije propraeno
kakvim loim namjerama, bi prije imalo mjesto u kou manje pokuenih
stvari ili onih koje su pokuene iz predostronosti (mekruh tenzihen).
Ono to interesuje vjeru ovdje i emu ona poklanja panju jesu namjere i
unutranji motivi koji uzrokuju vanjsko ponaanje.
Dodajmo jo jednu primjedbu. Dobro je znano da nae odijevanje i vrsta
odjee zavise uveliko od obiaja i prakse ljudi koji se razlikuju u zavisnosti od
klimatskih uvjeta, materijalnih mogunosti, ekonomskog stanja, vrste posla,
standarda i drugih faktora. Zakonodavac (Allah) ovdje minimizira
ogranienja, i ne intervenie osim u ogranienom obimu, kako bi sprijeio
pojave pretjerivanja i rasipnitva u vanjskom ponaanju..
11

Ibn 'Abbas veli: "Jedi to hoe i oblai to hoe dok god izbjegava
rasipanje i oholost."103
"Naruavanje ustaljene prakse se obino smatra ili je manifestacija
slavoljublja to je pokueno u islamu. A dobro je u umjerenosti." Meutim,
onaj ko krati odijelo s nijetom da se u potpunosti dri sunneta, da izbjegne
sumnju oholosti i neslaganje pravnika, te da se prikloni onom to je sigurnije,
bit e, ako Bog da, nagraen za to, s tim da druge ne obavezuje na to i da ne
pretjeruje u kritici onih koji ne postupaju..
kad je vidio plug rekao: "uo sam Boijeg Poslanika kad kae: 'Ova
(alatka) nije ula u kue jednog naroda a da ih Allah nije ponizio'."1
Ensarije su se bavile zemljoradnjom i sijanjem i Poslanik im nije naredio da se
toga okane. Naprotiv, sunnet je pojasnio, a islamsko pravo do u detalje
razradilo zakone i propise o udruenoj kultivaciji, zajednikoj obradi i
melioraciji zemljita, te prava i dunosti vezane za njih.
El-Bukhari, Muslim i drugi imami biljee od Poslanika da je rekao: "Nijedan
musliman ne zasadi sadnicu ili usije usjev a da nema nagradu kao da je
sadaku podijelio u koliini koju (od te sadnice) pojedu ptice, ljudi ili ivotinje."
Ovim naslovom El-Bukhari usklauje hadis Ebu Umameta i prethodni hadis o
vrijednostima i blagodatima zemljoradnje i voarstva. Mogue je, dakle, ovaj
hadis razumjeti u smislu upozorenja na posljedice potpunog posveivanja
zemljoradnji pa da zbog toga ne izvri svoje druge obaveze (kao npr.
obavezu borbe na Allahovom putu). Jo ga je mogue shvatiti i kao
upozorenje da se ne prekorauju propisi vezani za zemljoradnju.
Neki komentatori su hadis protumaili da se odnosi na onoga koji je u blizini
neprijatelja. Ako se takav zabavi zemljoradnjom, zapostavit e ratne vjetine
i postat e lahak plijen neprijatelju. Obaveza takvih je da se posvete ratnim
vjetinama, a drugi su muslimani obavezni da ih opskrbe onim to im
treba.112
kamata ue u vae kupoprodajne ugovore ('ine)113 i kad se budete poveli za
repovima krava i zadovoljili se obradom zemlje, a ostavite borbu na Boijem
putu, Allah e na vas poslati ponienje koga nee skinuti sve dok se ne
vratite svojoj vjeri."114
U hadisu je pomenuta jedna vrsta kupoprodajne transakcije zvane "'ine", a
ona bi izgledala ovako: Prodavac A prodaje robu kupcu B na veresiju i predaje
mu je. Zatim istu tu robu on (A) kupuje od kupca (B) za gotovinu po jeftinijoj
cijeni i daje mu odmah novac. itava transakcija je "namjetena" i roba
12

uopte nije predmetom transakcije ve sam novac. Ovo je jedna od fikcija

(hijel) za izbjegavanje kamate. (Naime, rije je o pozajmnici s tim to e
dunik (B) vratiti vie nego je dobio, odnosno vratit e cijenu za koju je
"kupio" robu koju je kasnije prodao onome od koga ju je i "kupio". - Nap.
Prev.)
115.
Pravilo je za autentine eriatske tekstove da jedan drugom ne protuslove,
jer istina ne protuslovi istini. Kad govorimo o protuslovlju izmeu tekstova,
govorimo o prividnoj a ne stvarnoj i realnoj kontradikciji, i na nama je da
otklonimo ovu prividnu suprotstavljenost. Ako je mogue otkloniti suprotnost
usklaivanjem i pomirenjem dvaju tekstova bez natezanja, tako da oba
teksta ostanu punovana i obavezujua, to e biti i uinjeno. Tek ako je to
nemogue, pribjei e se preferiranju jednog teksta. Usklaivanju e se dati
uvijek prednost, jer preferiranje znai zapostavljanje jednog teksta i davanje
prednosti drugome.
Od Ummi Seleme, r.a., se prenosi da je rekla: "Bila sam kod Poslanika,
s.a.v.s., a kod njega je bila Mejmuna. Bilo je to nakon to nam je nareen
hidab. U tom je doao Ibn Ummi Mektum, pa je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao:
'Pokrijte se od njega!' Rekle smo: 'Poslanie, zar nije slijep? Niti nas vidi, niti
zna da smo ovdje!' Onda je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: 'Jeste li vas dvije
slijepe? Zar ga ne vidite?"
Po ovim hadisima bi i ene ule u generalnu dozvolu posjeivanja mezarja. A
u hadisu koga biljee Muslim, En-Nesa'i i Ahmed se kae da je Aia, r.a.,
pitala: "A ta da im kaem?" (Misli kad posjeti kaburove.) Odgovorio joj je:
"Reci: 'Mir na vjernike i muslimane meu stanovnicima kaburova. Neka se
Bog smiluje onima od nas koji su ve umrli i onima koji e umrijeti. A mi
emo vam se, ako Bog da, pridruiti."1
Od Dabira, r.a., se, takoer, prenosi da je doao ovjek Boijem Poslaniku,
s.a.v.s., i rekao: "Imam robinju koja nas slui i vodu nam nosi dok obraujemo
palme i ja imam odnose sa njom ali ne bih volio da zanese?" Poslanik mu
ree: "Prekidaj snoaj, ako hoe; a njoj e se desiti ono to joj je sueno."
Hadis biljee Ahmed, Muslim i Ebu Davud.
Usame ibn Zejd, r.a., kazuje da je neki ovjek doao kod Vjerovjesnika,
s.a.v.s., i rekao: "Ja prekidam snoaj kad ga imam sa svojom enom."
Poslanik, s.a.v.s., ga je upitao: "A zato to ini?" ovjek ree: "ao mi je

13

njene djece." Poslanik, s.a.v.s., mu tada ree: "Da kodi, nakodilo bi

Perzijancima i Bizantincima." Biljee ga Ahmed i Muslim.
Neki komentatori Kur'ana su pretjerali u upotrebi koncepta derogacije u
asnoj Knjizi tako da su neki tvrdili da je jedan ajet kome su dali ime 'ajetu-ssejf (Ajet sablje) derogirao vie od sto ajeta iz knjige Uzvienog Allaha, iako
se sami nisu sloili koji je to ajet 'ajetu-s-sejf'!?
Nekad su jedni hadisi i propisi u njima uslovljeni odreenim prilikama, a drugi
drugim prilikama. Razliiti propisi za razliite situacije, dakako, ne znae
derogaciju. Takav je sluaj sa zabranom zadravanja kurbanskog mesa due
od tri dana i naknadnom dozvolom istog ina. Tu nije posrijedi derogacija..
Uzmimo za primjer hadis: "Vi bolje poznajete svoje ovozemaljske
probleme!"135 koga neki uzimaju kao podlogu za izbjegavanje eriatskih
propisa u ekonomskoj, politikoj, civilnoj i drugim sferama ivljenja jer one kako tvrde - spadaju u domen ovozemaljskih stvari u koje su oni najbolje
upueni, a koje nam je i sam Poslanik, s.a.v.s., prepustio.
Hadis: Ja nemam nita s bilo kojim muslimanom koji ivi meu
mnogobocima
A sama predaja glasi ovako: "Poslanik je poslao vojnu u pleme Khath'am pa
su neki od njih zatraili zatitu padnuvi na seddu, meutim, mnogi od njih
su bili ubrzo ubijeni to je stiglo do Poslanika koji je naredio da im se ima
platiti pola krvarine i rekao: "Ja nemam nita sa muslimanom koji ivi meu
mnogobocima." Upitali su ga: "Zato Boiji Poslanie? Ree: "Jer musliman
treba da stanuje tako daleko od kafira da mu vatru ne vidi."
Odredio im je pola krvarine iako su muslimani jer su sami sebe izloili
opasnosti pa im je umanjena krvarina za pola stoga to su ivjeli medu
mnogobocima neprijateljski raspoloenim prema Allahu i Njegovu Poslaniku,
s.a.v.s.
Sahihu-l-Bukhariju i Sahih Muslimu itamo hadis koga Ibn 'Abbas i drugi
ashabi prenose od Posalanika, s.a.v.s., u kome on kae: "Nije dozvoljeno eni
da ode na putovanje osim sa mahremom."139
Ako se na takvom putu ne bi nita loe desilo eni, takav put bi tetio njenom
ugledu jer bi u najmanju ruku bila osumnjiena za nemoral.
Poslanika, s.a.v.s., koga takoer biljei El-Bukhari, a u kome se kae: "Nee
dugo proi a ena e sama bez mua dolaziti na hodoae Kabi."
14

Od ovih hadisa je i izreka Boijeg Poslanika: "Halife / imami su iz plemena

Kurej (Qurej)."
Zato emo uvjetovati da upravitelj muslimanske drave bude iz skupine koja
e sa njim biti solidarna i ija e joj mo obezbijediti lojalnost ostalih
grupacija i garantirati jedinstvo u odbrani (islama)..."143
ve bile sutinski izmijenile.
Tako je Poslanik, s.a.v.s., podijelio zemljine posjede Khajbera vojnicima, dok
je 'Umer postupio suprotno i ostavio Irak nepodijeljenim. On ga je ostavio u
vlasnitvu njegovih posjednika i odredio da imaju plaati zemljini porez
(kharad) da bude izvorom prihoda buduim generacijama muslimana. Po
ovom pitanju Ibn Qudame kae: "Poslanik, s.a.v.s., je podijelio Khajber dok je
islam bio u zaetku i kad je postojala jaka potreba za tim.
Ibn ihab ez-Zuhrija kad kae: "U vrijeme 'Umer ibn el-Khattaba bijae
mnogo odlutalih deva. Razmnoavale su se i niko ih nije dirao. Kad je dolo
vrijeme 'Uthman ibn 'Affana, naredi da se razglasi vijest o njihovom hvatanju
i da se onda prodaju. Ako bi poslije toga doao njihov vlasnik davala mu se
protuvrijednost."146
"Penica za penicu, mjera za mjeru, bez poveanja..." Isto je reeno za
jeam, so i datule, dok je za zlato i srebro rekao da se imaju vagati i da mjera
mora biti ista.
Poslanik rekao da se prodaju na vagu u istom omjeru imaju prodavati na
vagu makar ih ljudi prestali vagati i poeli drugaije mjeriti.
Tako je nisab za srebro dvije stotine dirhema (oko 595 gr.), a za zlato
dvadeset zlatnika (85 gr.). U to doba kupovna mo je bila u omjeru jedan
zlatnik naspram deset dirhema.
Nije logino da ovjeku koji ima nekoliko jordanskih dinara ili egipatskih funti
kaemo: "Obavezan si dati zekat ako ti nisab obraunamo po srebru", a da
drugom mnogo bogatijem kaemo: "Ti nisi duan dati zekat ako ti nisab
odreujemo po zlatu"!
Promjena 'aqile149 u vrijeme 'Umera
Ovo je ujedno i ispravnije miljenje, tj. da se kategorija ljudi koji plaaju
krvarinu za ovjeka mijenja sa promjenom drutvenih odnosa. U protivnom,
kako bi bilo da se ovjek nastani u sjeverozapadnu Afriku i tamo nae ljude
koji ga tite i pomau, a da u sluaju ubistva krvarinu za njega plaa njegova
15

rodbina na Istoku, iz druge drave, kad su moda sve veze izmeu njih ve
davno prekinute? Nasuprot tome, ostavtinu je mogue sauvati za
odsutnoga.
Kad se zajednica u vrijeme ashaba proirila, kue postale udaljenije jedne od
drugih, broj stanovnika uveao, i kad su se u drutvu poeli pojavljivati
stranci i stoga period izmeu sabaha i bajram namaza postao nedovoljan da
bi se u njemu izvrilo prikupljanje i podjela zakatu-l-fitra, ashabi su odluili da
ga daju na dan ili dva ranije.
tavie, neki su dozvolili da se da protuvrijednost, posebno ako je to korisnije
za siromaha. Ovo je miljenje Ebu Hanife i njegovih uenika. Naime, svrha
zakatu-l-fitra jeste zadovoljavanje potreba siromanih na taj veliki blagdan, a
to je mogue ostvariti davanjem hrane, ali i njene protuvrijednosti u novcu.
tavie, nerijetko novac zadovolji potrebe siromaha bolje nego li hrana, kao
to je sluaj sa naim vremenom. Ovakvim tumaenjem se uzima u obzir
intencija Poslanikova teksta, i primjenjuje njegov duh i sutina
Pretpostavi da su ih i nali s lahkoom, ta siromah moe uraditi s njima kad
obino siromasi danas ne spremaju hljeb i ne peku sami, ve ga kupuju
gotova u pekari. Mi mu samo stvaramo probleme kad mu dajemo penicu u
zrnu koju on kasnije mora prodavati. A ko e je kupiti kad niko vie ne treba
penicu u zrnu?
Priali su mi neka braa da u zemljama gdje ulema zabranjuje da se zekatu-lfitr daje u novcu kako oni koji su duni dati zekatu-l-fitr kupuju sa ' datula ili
rie za deset rijala i onda ga daju siromahu koji ga odmah proda istom
trgovcu za rijal ili dva manje. I
Najbolja metoda kojom se lijeite jeste putanje krvi.'151
Zatim: 'Najbolje ime se moete lijeiti jesu putanje krvi i kaz (costus
speciosus).'152
Ili: 'Preponuujem vam alaj(evo drvo) jer je u njemu sedam lijekova...'15
Konano: 'Stavljajte na oi surmu (el-ithmid) jer ona izotrava vid i pospjeuje
rast trepavica.'
Cilj Sunneta je i zabrana iscrpljivanja tijela makar se radilo o ibadetu, i
legaliziranje olakica u cilju ouvanja tijela i psihikog uz fiziko zdravlje, te
ostala uputstva i mjere Poslanike medicine koje su primjenjive na svakom
mjestu i u svakom vremenu.

16

savremenih sredstava u novim uslovima. Ne kae li se u asnom Kur'anu: 'I

protiv njih pripremite koliko god moete snage i konja za boj da biste time
zaplaili Allahove i vae neprijatelje i druge osim njih.' (El-Enfal, 60) Pa i
pored toga niko ne kae da se neprijatelju treba suprotstaviti samo konjima
koje je Kur'an spomenuo. Naprotiv, svako ko ima razbora i razumije jezik i
intencije eriata zna da su 'konji' naega doba tenkovi, borna kola i..
Vjerujem da i izbor misvaka, kao sredstva za odravanje higijene zuba treba
gledati kroz istu prizmu. Cilj je istoa usta kako bi Gospodar bio zadovoljan,
kako se kae u hadisu: 'Misvak isti usta i zadovoljava Gospodara'.
A od Dabira, r.a., se biljei da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., naredio da se prsti i
zdjela oliu, a onda rekao: 'Vi zaista ne znate u kome dijelu vae hrane je
blagoslov.'160
Istina je, meutim, da je duh Poslanikove tradicije koji se moe prepoznati u
ovim hadisima njegova, a.s., skromnost, zahvalnost Uzvienom Allahu na
blagodati hrane, nastojanje da se nita od nje ne baci neiskoriteno kao to
se deava sa ostacima hrane u sudu ili
Plemeniti Poslanik smatra da svaki zalogaj koji se baci odlazi ejtanu. Ovo je
moralna, duhovna i ekonomska lekcija u isti as. Kad bi se muslimani drali
ove poruke, ne bismo svaki dan, ili bolje reeno poslije svakog obroka, gledali
ostatke hrane u vreama i kantama za smee. Kad bi se procijenila vrijednost
odbaene hrane na nivou Ummeta, uspostavilo bi se da se radi o milionima.
to rei za mjesec ili godinu?
Od uda koje sam uo jeste i pria jednog uenjaka koji kae da je bio u
posjeti nekoj muslimanskoj zemlji u Aziji i u njihovim toaletima naao gomile
malih kamenia. Upitao ih je za tajnu pa su mu rekli: 'Njima se istimo
slijedei i oivljavajui Poslanikovu praksu!'
Mekanska vaga i medinska pregrt
U ovu kategoriju spada i hadis: "Kad vagate, vagajte kao to Mekelije vagaju,
a kad mjerite, mjerite kao to Medinelije mjere."162
Moemo ovdje uvrstiti i poznati sahih hadis u kome se kae: 'Zapostite kad
ga (mlaaka) vidite i mrsite kad ga vidite. A ako bude oblano, onda
raunajte trideset dana a'bana.
Dakle, ako se pronae drugo sredstvo koje je sposobnije da ostvari cilj iz
hadisa, koje je manje podlono greci, prividu i lai u utvrivanju poetka
lunarnog mjeseca... i ako to sredstvo vie nije teko dostupno ve lahko
17

ostvarivo, ako vie nije iznad mogunosti Ummeta u kome danas imamo
strunjake i eksperte u astronomiji,..
Kako taj razlog vie ne postoji, to i propis zasnovan na njemu treba biti
dokinut, jer je opteprihvaeno da propis slijedi svoj razlog (el-hukmu jeduru
ma' 'illetihi vududen ve 'ademen).
Veina pravnika i muhaddisa nisu poznavali astronomiju ili su znali samo
elementarne stvari, dok neki, ili tanije mnogi od njih, nisu imali povjerenja u
one koji su je poznavali ve su neki od njih one koji se bave astronomijom
optuivali za novotarstvo u vjeri i zabludu, a sve pod pretpostavkom da
astronomija one koji se njome bave navodi na prizivanje znanja o onome to
se ima desiti (astrologija).
Tako El-Bukhari biljei od Ibn 'Umera da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: 'Mi smo
neuk narod. Ne piemo i ne raunamo. Mjesec je nekad ovoliko drugi put
onoliko...' (Hoe rei jednom dvadeset i devet, a drugi puta tride-set
dana.)167
Tako je smatrao da Poslanikove rijei 'u tom sluaju procijenite / proraunajte'
znae: procijenite na osnovu astronomskih prorauna, i da su upuene
strunjacima u toj nauci, a da su rijei 'u tom sluaju upotpunite a'ban
tridesetim danom' upuene obinom svijetu.173
Dvoje: 1. Nije razumno da Poslanik naredi oslanjanje na astronomiju u
vremenu kad je Ummet bio nepismen; u vremenu kad nije ni pisao ni
raunao. Iz tih razloga je propisao metod koji odgovara mjestu i vremenu, a
to je bilo posmatranje golim okoin, to je u to doba bila metoda dostupna
svim ljudima. Meutim, ako se iznae drugo sredstvo koje je tanije,
preciznije, pouzdanije i manje podlono greci, onda u Sunnetu nema
zapreke da to sredstvo bude iskoriteno. 2. Sam nas Sunnet doista upuuje
na oslanjanje na astronomiju u sluaju oblanog vremena. Rije je o hadisu
koga imam El-Bukhari u poglavlju o postu svoga Sahiha prenosi svojim
uvenim "zlatnim lancem" od imami Malika, on od Nafi'a, a on od Ibn 'Umera,
a u kome se kae da je Boiji Poslanik, s.a.v.s., govorio o Ramazanu, a potom
rekao: 'Nemojte postiti dok ne vidite mlaak i ne slavite bajram dok ga ne
vidite. A ako bude oblano, onda procijenite/ izraunajte (faqdiru leh).'
On veli: 'Uvjet za valjanost svjedoenja jeste da bude u okvirima onoga to
iskustvo, um i Zakon svjedoe da je mogue. Zato, ako astronomski
prorauni nedvojbeno ustanove nemogunost vienja, onda e ta
nemogunost biti prihvaena i od strane eriata jer ti prorauni pokazuju da
18

je nemogue da se desi to to je predmet svjedoenja, a eriat ne tvrdi ono

to je nemogue.
Arapski jezik je jezik u kojem figurativno izraavanje zauzima znaajno
mjesto. Stilsko izraavanje je savreniji nain izraavanja od izravnog
prenoenja misli, kako to vele u stilistici. Plemeniti Poslanik je opet najrjeitiji
ovjek i najvei orator koji je ikada govorio 'jezikom dada'. Kako su njegove
rijei vrsta objave, onda nije udo da njegovi hadisi obiluju stilskim
izraavanjem koji na divan i najdopadljiviji nain prenose poruku. Kad
govorimo o figurativnom izraavanju, onda mislimo na jeziko i logiko /
racionalno poreenje (el-medazu-l-lugavi ve-l-'aqli), metaforu (el-isti'are),
alegoriju (el-kinaje), sloenu metaforu (el-isti'aretu-t-temthilijje) i svaku
drugu stilsku figuru u kojoj izraz i reenica mijenjaju svoje osnovno znaenje.
Kao to je u prii: Pitali salo: 'Gdje ide?' Odgovorilo je: 'Uklanjam mahane'
(tj. tjelesne nedostatke koje se pojavljuju sa mravou).
Zatim je naveo poznatu basnu u kojoj lav, vuk i lisica ulove divljeg magarca,
gazelu i zeca. Lav tada ree vuku: 'Podijeli (ulov)' ! Vuk odgovori: 'Ve je
podijeljen; magarac tebi, gazela meni, a zec liji. 'Lav skoi na njega i zakolje
ga, a onda se obrati liji i upita 160
rijeima: 'Podijeli', na to ona odgovori: 'Ve je podijeljen; magarac tebi za
ruak, gazela za uinu, a zec za veeru!' Lav je upita: 'Ko te poduio da tako
dijeli?' Ona ree: 'Tamno-crvena koulja na vuku.'
'Od vas e za mnom (na Ahiret) najbre ona koja ima najduu ruku', one su
ga razumjele da se radi o duini fizike ruke. Veli Aia: 'Zagledale su se, da
Allah njima bude zadovoljan, koja ima najdue ruke.' ta vie, u nekim
predajama se veli da su uzele mjeriti ije su ruke najdue!? Poslanik nije na
to mislio ve je imao na umu duinu ruke u dobru i dijeljenju milostinje.
To je kasnije potvrdilo vrijeme. Prva mu se, alejhissalam, od njegovih ena na
Ahiretu pridruila Zejneba bint Dah, a ona je bila vrijedna ena, sobom je
privreivala i sadaku dijelila.178
Hadisom se eli rei: 'Ko Mi pouri svojom pokornou, jo bre u mu
odgovoriti Svojom nagradom', samo to je u hadisu alegorijski spomenuto
hodanje i tranje.'
Na identian nain valja razumjeti i Allahove rijei: 'A oni koji budu urili da
dokaze Nae poreknu, uvjereni da e Nam umai, bit e stanovnici u
dehennemu.' (El-Hadd, 51) Kae imam Ibn Qutejbe: es-sa'j (spomenut u

19

ajetu) znai uriti u hodu. No, ne misli se da su oni stalno urili (hodajui),
ve da su urili svojim namjerama i djelima, a Allah najbolje zna.'181
El-Bukhari i Muslim biljee od Ebu Hurejre, a on od Poslanika, s.a.v.s., da je
rekao: 'Poalila se Vatra svome Gospodaru i rekla: 'Moj Gospodaru, sagorjet
u.' Pa joj je Allah dozvolio da ima dva perioda; period zime i period ljeta, a to
su najea vruina koju osjetite ljeti i najotrija zima koju osjetitc zimi.'1
Bukhari i Muslim u svojim Sahihima, a u kome Ebu Hurejre veli da je Poslanik,
s.a.v.s., rekao: 'Kad je Allah stvorio stvorenja i okonao stvaranje, rodbinska
veza ree: Stojim pred Tobom utjeui Ti se od prekidanja rodbinskih veza.
Allah ree: Da. Hoe li biti zadovoljna ako budem pazio onog ko te bude
pazio i ako budem prekinuo odnos s onim ko prekine odnos s tobom?
Odgovorila je: Svakako, moj Gospodaru! Poslanik tada ree: Uite ako hoete
(Allahove rijei):
'Zar i vi ne biste, kad biste se vlasti doepali, nered na Zemlji inili i
rodbinske veze kidali!' (Muhammed, 22)183
A Poslanik, s.a.v.s., je rekao: 'Ko klanja sabah pod Allahovom je zatitom. A
ko Allahu ostane neto duan Allah e to od njega iznuditi a onda ga
naglavake u Vatru baciti." (Hadis biljei Muslim.
Pogledajmo hadis koga biljee El-Bukhari i Muslim od Ibn 'Umera, r.a., koji
kae: "Poslanik, s.a.v.s., je rekao: 'Kad dennetlije uu u Dennet, a
stanovnici Vatre se nastane u Vatri, bie donesena smrt i stavljena izmeu
Denneta i Dehennema, a onda zaklana. Zatim e glasnik dozivati: 'O
dennetlije, nema smrti! O stanovnici Vatre, nema smrti', pa e se
dennetlije jo vie radovati, a dehennemlije jo vie tugovati.'184
Naprotiv, rije je o stvarnom klanju, a zaklan e biti onaj ko je bio zaduen za
smrt, a njega svi znaju jer im je on uzeo due.'
'Poglavlja El-Beqare i Alu 'Imran e doi kao da su dva bijela oblaka.' Vie je
ovakvih hadisa.'186 Ovom miljenju se priklanja i ejh
Uzmi za primjer hadis koga neki savremenici navode za dokaz da je
mukarcu u svakom sluaju zabranjeno da se rukuje sa stranom mu
enom. To je hadis koga biljei imami Et-Taberani a koji glasi: 'Da
neko od vas bude proboden eljeznom ipkom, bolje mu je nego da
dotakne (jemessu) enu koja mu nije dozvoljena.'188
Ako i dozvolimo da je hadis hasen, iako hadis nije bio opepoznat u vrijeme
ashaba ili njihovih uenika, ini se da hadis ne govori o zabrani rukovanja, jer
20

glagol 'messe' (dodirnuti, imati spolni odnos...) u rjeniku Kur'ana i sunneta

ne znai puko doticanje dvije koe. 'Mess' ovdje znai ono to je za njeg
rekao 'Tuma Kur'ana' (Terdumanu-l-Qur'an), Ibn 'Abbas r.a. koji veli: 'Elmess, el-lems i el-mulamese u Kur'anu jesu metafore za spolni akt, jer Allah
je stidan i plemenit i aludira na to hoe ime hoe.'
Nita drugo se ne moe ni razumjeti iz ajeta kakav je na primjer: 'O vjernici,
kad se vjernicama oenite, a onda ih prije nego to imate odnos sa njima (en
temessuhunne) pustite, one nisu dune da ekaju odreeno vrijeme koje
ete vi brojati...' (El-Ahzab, 49)
Ovo potvruje i hadis koga Ahmed ibn Hanbel biljei u svome Musnedu od
Enesa, r.a., koji kazuje: 'Kad bi neka od medinskih robinja uzela Poslanika,
s.a.v.s., za ruku, ne bi izvlaio svoju ruku iz njene dok ga ne bi odvela gdje
eli.'
Pozivao se pri tome na hadise kao to je ovaj koga biljei El-Bukhari:
'Groznica je od vreline Dehennema pa je hladite vodom.'190 Ovaj hadis
propratio je rijeima: 'Nije groznica od paklene, ve od zemaljske vruine i
smetljita na njoj koja pomau razmnoavanju klica.'
kao to je hadis: 'Znajte da je dennet u hladovima sablji.'193
170 str.

Isto je i sa njegovim, a.s., rijeima ashabu koji mu je htio dati prisegu na dihad.
Kako je bio ostavio svoju majku koja je trebala njegove usluge, Poslanik, s.a.v.s.,
mu je rekao: 'Pazi nju, jer dennet je pod njenim nogama.' 194 Svako ko ima
razuma shvata da ustvari dennet nije pod nogama majke, ve iz hadisa razumi
da su dobroinstvo prema majci i panja prema njoj jedna od najirih vrata koja
uvode u rajske bae. Za nekog pobonog prethodnika se kazuje da je jednog
dana zakasnio na susret sa svojom braom, pa su ga pitali za razlog na to je on
rekao: 'eao sam svoj obraz o dennetske bae. uo sam da je dennet pod
majinim nogama.' Njegova braa nisu razumila nita drugo do li da je sluio
majku i bio joj pri ruci nadajui se nagradi Uzvienog Allaha i Njegovu dennetu.
Nakon to je naveo ovaj sahih hadis: 'Amu-Darja, Sir-Darja, Nil i Eufrat su sve dennetske rijeke' i
hadis: 'Izmeu moje sobe i moga mimbera je jedna od dennetskih bai', on veli: 'Ova dva hadisa ne
znae, kao to neznalice misle, da je Revda (prostor izmeu Poslanikove sobe i mimbera njegove
damije u Medini - nap. prev.) otkinuta od denneta i da ove rijeke izviru u dennetu. To je la i
neistina.'

21

Zatim Ibn Hazm objanjava da je za Revdu reeno da je iz denneta zbog njene

vrijednosti i zato to namaz u njoj vodi u dennet, te da su pomenute rijeke
pripisane dennetu zbog njihove korisnosti, kao to se za lijep dan kae: 'Ovo je
jedan od dennetskih dana', i kao to se za dobra ovna kae: 'On je dennetska
ivotinja',
Ja sam, meutim, skloniji rei da hadis skree panju na vaan problem koga
obino ljudi nisu svjesni, a to je vanost drveta, a posebno lotosa u zemlji Arapa
s obzirom na korist koje ljudi imaju od njegovih plodova i hladovine, posebno u
pustinji. Sjea takvog drveta nanosi ogromnu tetu svim ljudima. Ovaj problem,
danas poznat kao 'ouvanje zelenila i okoline', je postao izuzetno ozbiljan, tc se
porad njega osnivaju udruenja i stranke i odravaju kongresi i simpozijumi.
htjelo se rei: Ko iz obijesti i bez razloga posijee lotosovo drvo u pustinji u ijem
se hladu odmaraju putnici-namjernici i ivotinje, Allah e mu glavu usinjeriti ka
vatri.'
U neprihvatljiva tumaenje spadaju i tumaenja batinija (ezote-rista) za koja ne postoji dokaz ni u
izrazu, ni u kontestu, kao to je sa njihovim tumaenjem hadisa: 'Sehurite (dorukujte uz Ramazan)
jer je u sehuru blagoslov.'197 Naime, neki vele da se pod sehurom misli na traenje oprosta!
Nema sumnje da je traenje oprosta pred zoru jedno od najboljih dobrih dijela na
koje podstiu i Kur'an i Sunnet, meutim rei da se ovim hadisom misli na
istigfar jeste neprihvatljivo natezanje znaenja..
samo gutljaj vode.'199 Ovdje spadaju i simbolika tunaenja hadisa o Deddalu
za koga nam je nareeno da od Allaha traimo utoite od njegova iskuenja na
svakom namazu. Naime, neki vele da Deddal simbolie danas dominantnu
zapadnu civilizaciju koja je jednako loa kao i Deddal. Tako se u hadisu kae za
Deddala da je jednook, a i zapadna civilizacija je 'jednooka' jer ovjeka i ivot
vidi jednim okom; okom materije, a sve to je izvan toga to ne vidi; ovjek nema
duu, Univerzum nema svoga Stvoritelja i Ravnatelja i nema Ahireta nakon ovog
ivota. Ovako tumaenje je suprotno istini koju utvruju brojni hadisi a to je da je
Deddal ovjek, osoba koja e se kretati jutrom i veeri, pojavljivati se i
nestajati, pozivati sebi sljedbenike, zavoditi i prijetiti, itd. O ovome govore
vjerodostojni hadisi koji dostiu stepen tevatura.
U hadisu se kae: 'Zaista e doi sin Merjemin da pravedno sudi. I doista e on
slomiti krst, i doista e ubijati svinje, i zasigurno osloboditi nemuslimane
plaanja glavarine (dizje).201 Dakle, on nee prihvatiti druge vjere osim islama,
a to je potpuno kontradiktorno spomenutom tumaenju. Uz to, ovo tumaenje
opravdava lanu tvrdnju kranskih misionara i tendencioznih orijentalista da je
islam vjera maa, a da je jedino kranstvo vjera mira!

22

On nas ui da ljude poznajemo po istini, a ne istinu po ljudima. Ja volim Ibn

Tejmijju ali nisam 'tejmista'.
Jo davno je Imam Edh-Dhehebi (uenik Ibn Tejmijje) rekao: 'ejhu-l-islam nam je
drag, ali nam je istina draa!
Kad se uini da postoji kontradikcija izmeu toga dvoga, onda se radi o jednoj od
dvije greke: ili je tekst neautentian ili je rezonovanje pogreno. Hou rei: ili je
ovjek pomislio da je neto od vjere a u stvari nije, ili je drao naukom i
racionalno ispravnim neto to nije ni nauka ni racionalno.
Jedna grupa u potpunosti odbacuje ahad (singularne, preko pojedinaca prenesene)
hadise i ograniavaju se samo na ono to im se svia od Kur'ana pa su neki od njih
dozvolili ak i konzumiranje alkohola, pozivajui se na ajet: 'Onima koji vjeruju i
dobra djela ine nema ni-kakva grijeha u onome to oni pojedu i popiju...' (El-Ma'ide,
93)!!!!!!!!!!
Za ovakve i sline je Poslanik, s.a.v.s., rekao: 'Neka si ne dopusti jedan od vas da zavaljen u svoju
naslonjau uje neku od mojih nared-bi i zabrana i kae: 'Ne znam... Ono to naemo u Allahovoj knjizi,
to emo slijediti.'202
Ovo upozorenje sadri estoku prijetnju koja e stii svakoga ko odbacuje Sunnet.'

ini se da je rije o sto dunjalukih godina. Stoga se u predaji Ebu Se'ida i kae:
'...vjet, brz i vian jaha.' A samo Allah zna odnos izmeu vremena kako ga mi
raunamo i vremena u Allaha. Kur'an nas ui da: 'samo jedan dan u Gospodara
tvoga traje koliko hiljadu godina, po vaem raunanju!' (El-Hadd, 47)
Ibn 'Abbas je zato i rekao: 'Na ahiretu su od dunjalukih stvari samo imena!!!'
Napomenimo i to da svjestan daija nee ni zapoljavati svoje sluaoce i itaoce
ovom vrstoin hadisa koje izazivaju nedoumice kod modernog uma, a od kojih ne
ovisi ni ispravnost vjere ni srea na dunjaluku. Ovakvi hadisi se spominju samo u
sluaju potrebe. Najpree ime bi se trebao zabaviti musliman jesu molba Allahu
da ga obraduje dennetom i uputi djelima i rijeima koje mu vode, te da se
utjee Allahu od Vatre i kloni se svakog ina ili rijei koja njoj pribliava, i
konano da oponaa praksu stanovnika denneta a da se kloni djela stanovnika
Vatre.
Ispravan stav kome poziva logika imana, a ne odbacuje ga logika uma, je da za
sve to vjera govori o transcendentnom svijetu kaemo: Vjerujemo i svjedoimo,
kao to za sve ono to nam vjera nalae u oblasti obredoslovlja kaemo:
Vjerujemo i pokoravamo se
Polazna greka koju su poinili jeste poreenje transcendentnog i pojavnog, i
ahireta s dunjalukom. To je pogrena analogija (qijas ma'a-l-fariq) jer svaki od
dva svijeta ima svoje zakone.
23

Zato sunnije (ehlu-s-sunne) vjeruju u vienje Allaha na ahiretu, iako se svi slau
da se ono nee desiti na nain na koji smo navikli da gledamo. To je, kako kae
imam Muhammed 'Abduhu, vienje u kome nee biti oblika ni ogranienja
(ru'jetun la kejfe fiha ve la tahdid)
Uenjaci Istoka i Zapada su eksperimentalno utvrdili da postoje osobe koje itaju
i vide zatvorenih oiju to zovu 'itanjem misli' (qira'etu-l-efkal) i koji neke stvari
vide a druge ne vide u stanju transa (el-'amelu-n-nevmi).
Znaj da je izvor brkanja pokuenih nauka sa eriatskim naukama iskrivljavanje
pohvaljenih imena, njihova alteracija, te njihova zlonamjerna upotreba za
znaenja za koja ih uzorni prethodnici i prve generacije nikad nisu koristile. Tih
termina je pet: pravnik, znanje, Boije jedinstvo, podsjeanje na Allaha i mudrost
(fiqh, 'ilm, tevhid, tedhkir i hikme). Ovo su pohvalni nazivi kojima su bili opisani
velikani vjere. Meutim, danas su oni dobili pokuena znaenja tako da srca
preziru i rune postupke svakoga ko se njima opisuje, a zbog svakodnevne
upotrebe tih naziva za njih.20
Uzmi za primjer rije slikanje, 'tasvir', koja se spominje u sahih hadisima
zabiljeenim i kod El-Bukharija i kod Muslima. Na ta se odnosi ova rije u
hadisima koji 'slikarima' prijete najeom patnjom? Mnogi od onih koji se bave
Hadisom i islamskim pravom pod ovu prijetnju svrstavaju fotografe (na
arapskom slikare) koji koriste foto-aparate i njima ovjekovjeuju likove to ih
zovemo slikama. Je li, dakle, imenovanje fotografa slikarom i njegova posla
slikanjem (izvorno) jeziko imenovanje (tesmije lugavijje)?
A mogli su ga nazvati bilo kako drugaije. Mogli su ga nazvati projiciranjem', a
onoga ko se time bavi 'projektorom' (el-'akkas), kako to kau Katariani i
stanovnici Perzijskog zaliva. Naime oni idu 'projektoru' i kau mu: 'elim da me
projicira
Bekhit el-Mutii, svojevremeni egipatski muftija u svome traktatu El-Devabu-lkafi fi ibahati-t-tasviri-l-futugrafi (Zadovoljavajui odgovor o doputevosti
fotografisanja).
I kao to je nae doba fotografskom projiciranju dalo ime slikanje, tako je i
'reljefno slikanje' prozvalo kiparstvom ili vajarstvom, to je naa klasina ulema
nazivala 'slikom sa sjenkom'. Svi oni se slau da je ova aktivnost zabranjena,
osim ako nije u pitanju pravljenje igraaka za djecu.
instrumenata i tehnologije kojoj je Bog poduio ovjeka u naem dobu.
Nesumnjivo je najvaniji meu njima kompjuter koga neka naa braa nazivaju
'hafizom naega doba'. Istina je da je on vie nego hafiz. Ako bi ga maksimalno

24

iskoristili, on bi nam mogao pruiti ogromne, raznovrsne i precizne znanstvene

usluge o kojima nai prethodnici nisu ni sanjali, niti su im na uin padale.
Mnogo je onih koji tvrde da je naa kriza primarno kriza intelekta, kriza
razumijevanja vjere i svijeta u kome tu vjeru treba ivjeti.
Jedan od tih mislilaca je i doktor El-Karadavi koji je za razliku od mnogih otiao
korak dalje od lamentiranja nad stanjem u kome ummet jeste. On je svojim
konstruktivnim pristupom, svojim trudom i zalaganjem, svojom znanstvenom
rigoroznou i obavijetenou, mudrakom promiljenou, odmjerenou,
umjerenou ali i gorljivom angaovanou, entuzijazmom i intelektualnom
hrabrou nudi alternative i oznaava neke od pravaca kojima treba krenuti
Prevedeno
1) Islamsko pravo, 2) Halal i haram u islamu, 3) ene pravovjerne, 4)
Uenjak i tiranin (kratka povijesna drama), 5) Suvremene fetve (izbor), 6)
Razumijevanje prioriteta, 7) Univerzalni model drutvenog ureenja, 8)
Islamski preporod izmeu anarhije i ekstremizma, 9) Kulturna naobrazba
daije, 10) Sabur: tematski tefsir Kur'an i 11) Ljudi i istina. Ve su
prevedena djela Islamska alternativa: imperativ i nunost i Sunnet kao
izvor spoznaje i civilizacije, a u toku je prevoenje djela Prioriteti
islamskog pokreta u narednom periodu. Jedan broj njegovih fetava
objavljen je prije rata u Islamskoj misli, a objavljeno je i vie prijevoda
njegovih lanaka u Takvimu, Ljiljanu, Preporodu, i drugim glasilima.
tavie, ako je to pluralizam raznovrsnosti a ne suprotstavljanja onda je
on i prednost i bogastvo kao to se jasno da primjetiti u islamskom pravu.
Njegove fetve i ne bi bile tako iroko prihvaene da ne poivaju na
uporednom islamskom pravu odnosno na mezhebskom bogatstvu. U
praksi bi se islamski pluralizam, prema ejhu El-Karadaviju, trebao
ogledati u uvaavanju drugoga i davanju legitimiteta mnotvu islamskoh
organizacija
Koncepti tipa 'islamska umjerenost', 'islamski centar' (el-vesatijjetu-lislamijje), 'razumijevanje prioriteta' (fiqhu-l-evlevijjat), 'razumijevanje
prirodnih i drutvenih zakona (fiqhu-s-sunen), 'razu-mijevanje intencija
eriata' (fiqhu-l-meqasid) i 'razumijevanje balansa izmeu konstanti
islama i promjenjivih faktora vremena' (fiqhu-t-tevazun bejne thevabiti-lislam ve mutegajjirati-l-'asr) visoko figuriraju u njegovom znanstvenom
opusu zadnjih godina.

25