OPI MODEL I FUNDAMENTALNI PARAMETRI KOMUNIKACIJSKOG SUSTAVA

1. OPI MODEL I FUNDAMENTALNI PARAMETRI

KOMUNIKACIJSKOG SUSTAVA

Komunikacijski sustav sastoji se od izvora informacija, prijenosnog sustava i

korisnika informacija (Sl. 1.1), pri emu prijenosni sustav mora osigurati da korisnik dobije prepoznatljivu repliku ulazne informacije i sastoji se od najmanje
tri funkcionalne cjeline: predajne obrade, prijenosnog kanala i prijamne obrade
(Sl. 1.2).

Sl. 1.1. Opa blok-shema komunikacijskog sustava

Sl. 1.2. Detaljnija blok-shema komunikacijskog sustava

Predobrada informacije obavlja se prije prijenosa aktualnim kanalom, radi

odabiranja efikasnog izvornog koda (prilagoenog statistikim osobinama izvora, pri emu su duljine kodnih rijei u obrnutoj srazmjeri s frekvencijama pojavljivanja vjerojatnostima simbola izvora, koji se kodiraju), kao i fizikog
signala za nositelja informacije (npr. digitaliziranog elektrinog napona), te zatitnog kodiranja (uvoenjem informacijske redundancije npr. paritetnih bita ili
ciklinog zatitnog kodiranja (CRC)), a radi prisutnog uma i razliitih izoblienja
karakteristika kanala. Konano, prilagoenje fizikom mediju prijenosa (npr.
mikrovalnom linku), vri se generiranjem odgovarajuih elementarnih signala
(najee modulacijom), Sl. 1.3.

Sl. 1.3. Predobrada na predaji

11

OSNOVE MIKROVALNIH KOMUNIKACIJA: KOMPONENTE I APLIKACIJE

Na prijamu se vri odgovarajua reciprona obrada, Sl. 1.4.

Sl. 1.4. Obrada na prijamu

Teorijske osnove prijenosa informacije i obrade signala postavljaju Teorija

informacija i Statistika teorija telekomunikacija, ijim osnovnim postavkama
emo se koristiti samo u onoj mjeri, koliko je to nuno, budui da emo se u
nastavku prvenstveno baviti osobinama fizikog radiokomunikacijskog prijenosnog kanala.
Razmotrimo tipini digitalni komunikacijski sustav, ija je blok-shema predstavljena na Sl. 1.5.

Sl. 1.5. Blok-shema digitalnog komunikacijskog sustava

Kao posljedica razliitih izoblienja prijenosne funkcije kanala (svojstvenih

aktualnom mediju) u odnosu na idealnu (Nyquistovu) karakteristiku, javlja se
interferencija simbola, a u svakom kanalu postoji i um, to moe prouzroiti
pogrenu detekciju na prijamu, odnosno pojavu bitskih greaka. Filtriranjem
signala na prijamu, moe se reducirati nivo aditivnog uma, ali to, opet, mijenja
prijenosne karakteristike kanala, to moe dovesti do poveanja interferencije
simbola. Ovo implicira odreene nune kompromise koji se moraju usvojiti prilikom projektiranja komunikacijskog sustava.
Fundamentalni parametar svakoga komunikacijskog prijenosnog sustava je
njegov informacijski kapacitet, koji opisuje maksimalnu koliinu informacije
koja se moe prenijeti u jedinici vremena. Svakako da to odreuju osobine signala (koji nosi informaciju) i prijenosne funkcije sustava, gdje naravno, svaki
signal ne nosi i informaciju. S tim u vezi, namee se pitanje: koje su to ope osobine usuglaenoga para signal-sustav koje odreuju brzinu prijenosa informacije,
12

OPI MODEL I FUNDAMENTALNI PARAMETRI KOMUNIKACIJSKOG SUSTAVA

neovisno da li se on obavlja u osnovnom opsegu, ili uz primjenu nekoga postupka modulacije?

Da bismo dobili odgovor na ovo pitanje, razmotrimo vremenski dijagram
promjena napona, kakav se dobije, primjerice, na zaslonu osciloskopa, Sl. 1.6.

Sl. 1.6. Vremenski dijagram napona

Neka se informacija prenosi u intervalu od T=10 sekundi, kao i neka je maksimalna amplituda signala (uslijed realnog ogranienja prijenosa snage) jednaka
5 volta. Oigledno, informacija je sadrana u nivoima signala (izraenim u voltima) u pojedinim trenucima vremena, pa se pitanje: koliko najvie informacije
moemo nekim signalom prenijeti u intervalu T, zapravo svodi na pitanje: koliko (prijenosni) sustav moe razlikovati razliitih amplitudskih nivoa signala u
svakome trenutku vremena, kao i koliki je maksimalni broj takvih trenutaka u
vremenskom periodu od interesa? Kako imamo posla s realnim fizikim sustavima, svakako da oni ne dozvoljavaju beskonano brze promjene signala, niti
omoguuju razlikovanje beskonano mnogo razliitih amplitudskih nivoa. Ovo
prvo ogranienje proizlazi iz neizbjenog prisustva komponenti sustava koje
pohranjuju energiju, a ova se ne moe mijenjati bre nego to doputaju osobine
sustava. Drugo ogranienje namee uvijek prisutni um, koji ima za posljedicu
(makar i jako male, ali za sustav inherentne) varijacije amplitude signala (u naem primjeru napona), pa vertikalnu skalu ne moemo dijeliti po volji na sve
manje dijelove, tj. beskonano poveavati rezoluciju mjerenja. Dakle, postoji
minimalno vrijeme koje se zahtijeva za promjenu energije (1 s u primjeru na
Sl. 1.6), kao i minimalna detektabilna promjena signala (1 V na Sl. 1.6, ako su
inherentne fluktuacije napona unutar +/-1 V, to, dalje, odreuje ukupno est
detektabilnih nivoa signala, ukljuujui i napon od 0 V), pa je manje promjene
amplitude signala nemogue razlikovati od neeljenih fluktuacija uslijed djelovanja uma. Oigledno, reciprona vrijednost od srazmjerna je frekvencijskom
opsegu sustava (B), dok je minimalna detektabilna promjena signala odreena
odnosom snage signala i snage (aditivnog Gaussovog) uma (S/N) na ulazu u
prijamnik. Oba ova parametra fundamentalna su za svaki (prijenosni komuni13

OSNOVE MIKROVALNIH KOMUNIKACIJA: KOMPONENTE I APLIKACIJE

kacijski) sustav i odreuju informacijski kapacitet (C) kanala prema poznatoj

Shannonovoj relaciji:

S Sh
C = B log2 1+
N s

(1.1)

koja pokazuje razmjenu izmeu frekvencijskog opsega sustava i prihvatljivog

nivoa uma fundamentalni kompromis koga projektant svakoga komunikacijskog sustava mora imati na umu:
Dok (za konstantno B) porast S/N do beskonanog slijedi i kapacitet kanala
C, to ne vrijedi i za porast frekvencijskog opsega B, budui da, za konstantnu
spektralnu gustou snage N0 irokopojasnog (bijelog) uma, srazmjerno raste i
snaga uma N = B . N0 , pa se C asimptotski pribliava vrijednosti:

R =1,44

S
N0

(1.2)

Isto tako, dobro poznati Drugi Shannonov teorem tvrdi da, kada se M (>1)
podjednako vjerojatnih poruka pogodno (zatitno) kodira (poveanjem duljine rijei) i prenosi brzinom od R bita po sekundi, pri emu je R < C, mogu je prijenos informacija sa po volji malim intenzitetom (asimptotski, za velike duljine
sekvenci podataka vjerojatnou) bitskih greaka prijenosa. Meutim, razmatranja osnova zatitnih kodova ostavit emo za kasnije, a sve do tada neemo
smatrati da su ukljueni u performansu sustava.
U okviru ovih uvodnih teorijskih razmatranja, dolaze do izraaja sutinske
razlike izmeu razliitih prijenosnih kanala telekomunikacijskih sustava, to
omoguuje njihovu jednostavnu kategorizaciju. U praksi su, svakako, od bitnog
utjecaja i mnogi drugi aspekti, koje emo razmotriti u nastavku.
Praktinahijerarhijatelekomunikacijskihsustava;
trenddigitalizacije,integracijeservisaiuvoenja
paketskekomunikacije
Opi model komunikacijskog sustava, predstavljen u prethodnom poglavlju, u praksi se najee predstavlja, projektira i implementira kroz svoje
podsustave: pristupni, komutacijski, multipleksni i prijenosni. Na Sl. 1.7, predstavljen je pojednostavljeni blok-dijagram telekomunikacijske mree s prikazanim vezama izmeu razliitih tipova krajnjih korisnika. Pristupna mrea
povezuje pretplatnike na komutacijski vor (telefonsku centralu), a signalizacijska i prijenosna mrea osiguravaju prijenos informacije od izvora do
odredita.
14

OPI MODEL I FUNDAMENTALNI PARAMETRI KOMUNIKACIJSKOG SUSTAVA

Sl. 1.7. Pojednostavljeni blok-dijagram telekomunikacijske mree

Svakako da najvei investicijski poduhvat predstavlja razvoj pristupnih mrea,

gdje se, pored klasine telefonske parice i analognog kanala, frekvencijskoga
opsega od 300 do 3400 Hz, u posljednjoj dekadi intenzivno koriste i digitalni iani pristup (npr. ISDN, E1, E3, STM-1-4, ADSL), kao i analogni i digitalni beini (NMT, AMPS, odnosno GSM, DECT i dr.). Generirana novim aplikacijama i podrana globalnim trendom deregulacije telekomunikacijskih usluga, glad
za propusnim opsegom e prije ili kasnije imati za posljedicu dovoenje optikog vlakna i do samog tzv. malog krajnjeg korisnika, ega smo svjedoci u
posljednje vrijeme.
Sljedei podsustav kojim informacija prolazi, kreui se telekomunikacijskim
sustavom od jednog krajnjeg korisnika prema drugome, jeste komutacijski.
Premda komunikacijske mree mogu imati i iznajmljene (dedicirane, stalne),
prijenosne linije, u opem sluaju, komutacijskim podsustavom se korisniku
omoguuje uspostavljanje privremenih veza izmeu vie toaka, koje traju samo
onoliko koliko i prijenos informacije. Tehnoloki gledano, klasini analogni
komutacijski vorovi (telefonske centrale sa centralnom memorijom, upravljanjem i preklopnicima tipa crossbar, ili korane s distribuiranim upravljanjem i rotirajuim preklopnicima), prilagoeni su frekvencijskom multipleksu
(FDM) i odavno se vie ne instaliraju, ali su se ponegdje jo dugo koristili, zbog
(zatite) velikih investicijskih ulaganja kojima su uvedeni u upotrebu. Razvoj i
uvoenje digitalnih komutacijskih sustava temeljio se na PCM (Pulse Code
Modulation) tehnologiji i klasinom plesiokronom vremenskom multipleksu
(TDM). S druge strane, prijenos upravljakih signala za komutaciju signalizacije moe se vriti u istom informacijskom opsegu (npr. frekvencijskom kod
FDM hijerarhije, ili PCM okviru kod TDM), to se naziva takozvanom in-band
signalizacijom, ili, pak, odvojeno, posebnom mreom, namijenjenom iskljuivo toj
svrsi (out-of-band). Oigledno je da se in-band signali ne mogu slati istovremeno
15

OSNOVE MIKROVALNIH KOMUNIKACIJA: KOMPONENTE I APLIKACIJE

s korisnom informacijom, pa signalizacijski sustav mora pratiti prijenos podataka, da bi bio spreman na odgovor, kada se ovaj prijenos zavri. Znaajna prednost nad out-of-band signalizacijom je to in-band upravljaki signali mogu ii
preko svih prijenosnih sustava koji podravaju prijenos aktualne informacije,
dok se out-of-band signalizacija moe koristiti samo na prijenosnim sustavima
koji su posebno za nju projektirani. Osim toga, in-band signalizacija vrlo efikasno
otkriva neispravne prijenosne medije i instalacije, dok kod out-of-band signalizacije, dio propusnoga opsega koji koriste upravljaki signali moe biti potpuno
bez greke, a opseg koji koriste podaci neispravan, to implicira da se veza
moe uspostaviti, ali se informacije ne mogu prenijeti. S druge strane, out-of-band signalizacija ima par znaajnih prednosti nad in-band signalizacijom, ponajvie stoga to ne postoji rizik pogrene interpretacije signalizacijskih podataka kao informacijskih, niti meusobne interferencije. Ipak, najvea prednost je
to se signalizacijski proces moe odvijati i tijekom prijenosa podataka informacije, to je dovelo do toga da su komutacijska vorita suvremenih komutacijskih
sustava spojena u dediciranu i fiziki potpuno odvojenu raunalnu mreu koja
slui samo za prijenos signalizacije, i to po standardnom protokolu (signalizacijski
sustav br. 7 SS#7).
Kako se ova razmatranja komutacijskog podsustava odnose na tzv. komutaciju krugova (circuit switching), valja navesti i znaajke tehnologije komutacije
paketa (packet switching), koja je bila razvijana za prijenos podataka, ali se u
posljednje vrijeme na velika vrata uvodi i za prijenos ostalih vrsta informacija,
kao npr. govora (Voice over Internet Protocol VoIP), donosei revolucionarne
promjene u strukturi telekomunikacijskih mrea, a osobito komutacijskog podsustava (jer se umjesto digitalnih TDM komutacijskih vorita, za sve vrste komunikacija, koriste usmjerivai (ruteri) velikih brzina (reda Gbit/s i Tbit/s).
Naime, dok se circuit switch vezom, tijekom prijenosa informacije (npr. razgovora), izmeu dvije toke uspostavlja dedicirani kanal krug (circuit), koji
osigurava fiksnu irinu propusnoga opsega tijekom poziva, a korisnici plaaju
samo tu irinu opsega, i to samo dok traje razgovor, dotle se, kod paketske
mree, podaci prenose paket po paket, Sl. 1.8, i to, u opem sluaju, razliitim
putanjama, Sl. 1.9.

Sl. 1.8. Paketski prijenos podataka

Poto nema unaprijed definiranog virtualnog kruga, packet switching, po

potrebi, moe poveati ili smanjiti irinu propusnoga opsega i tako se elegantno
nositi i sa trenutno velikim (impulsnim burst) brojem paketa, kakve, primjerice,
16

OPI MODEL I FUNDAMENTALNI PARAMETRI KOMUNIKACIJSKOG SUSTAVA

generiraju raunala LAN mrea. Koritenjem mogunosti viestrukih putanja

kroz mreu, packet switching moe usmjeravati pakete zaobilazei prekinute ili
zaguene prijenosne linije. Za usporedbu, kod circuit switchinga je propusni opseg
fiksan, pa vremenski koncentrirani promet ee moe dovesti do retransmisije
poruka (ako se koristi zatitna procedura detekcije greaka Automatic Repeat
Request ARQ), ili do znatnog smanjenja efektivne brzine prijenosa podataka
(pri koritenju daljinske korekcije greaka Forward Error Correction FEC).
Osim toga, kod primjene ove tehnologije, virtualni krugovi imaju samo jednu
putanju, bez odreenih alternativnih.

Sl. 1.9. Mrea s komutacijom paketa i prijenos openito razliitim putanjama

Do skoro je odgovor na pitanje koju od ove dvije tehnologije izabrati, zavisio od tipa informacije koja se prenosi, kao i od raspoloivih proraunskih sredstava; ako je informacija osjetljiva na kanjenja (npr. video aplikacije, ili govor), potreban je fiksni, garantirani propusni opseg circuit switching usluga, to
je, naalost, vrlo skupo. S druge strane, ako je informacija otporna na kanjenja,
i osobito, ako je po prirodi burst tipa, packet switching servisi su pouzdani i
mnogo ekonominiji od circuit switching servisa. No, razvojem komunikacijskih laserskih izvora s promjenjivom valnom duljinom, odnosno otvaranjem mogunosti multipleksiranja direktno na optikom vlaknu ((Dense) Wavelength
Division Multiplex (D)WDM), te, kako je ve reeno, razvojem superbrzih
rutera, i, posljedino, efikasnijih protokola (Packet (IP) over SDH POS, te
konano: Packet (IP) over Fiber), Sl. 1.10., otvaraju se nesluene mogunosti
integracije komunikacijskih servisa putem jedinstvene paketske mree (XoIP sve
17

OSNOVE MIKROVALNIH KOMUNIKACIJA: KOMPONENTE I APLIKACIJE

putem IP paketa) koja e imati prihvatljivu performansu i za aplikacije kojima

paketski prijenos nije prirodno pogodan (govor, video, itd.).

Sl. 1.10. Evolucija prijenosnih protokola ka izravnom preslikavanju IP-valna duljina

Dalje, to se tie multipleksnog podsustava, koji je, kod analognih (FDM)

sustava, imao jasno odreenu i distinktnu ulogu, digitalizacijom pristupnih, komutacijskih i prijenosnih podsustava, njegove funkcije se sve vie integriraju u
komutacijski podsustav. Naime, kod analognih FDM sustava, ili klasinih digitalnih plesiokronih (Plesiochronous Digital Hierarchy PDH) TDM sustava,
prilikom svakoga preusmjeravanja podataka na jednome nivou multipleksa, nuno je sii s aktualnog vieg nivoa (tj. demultipleksirati) na traeni nivo, i tek
onda izvriti komutaciju. Primjerice, svaki element u PDH sustavu na Sl. 1.11,
ima svoj vlastiti interni vremenski takt, pa nema nikakve opreme za meusobnu sinkronizaciju pojedinih mrenih elemenata. Zbog toga, izdvajanje jednog
tributarnog (npr. E1) signala na viem nivou multipleksa (npr. 140 Mbit/s E4),
zahtijeva tri stupnja demultipleksiranja.

Sl. 1.11. Piramida multipleksa/demultipleksa za 2 Mbit/s standard (E1)

18

OPI MODEL I FUNDAMENTALNI PARAMETRI KOMUNIKACIJSKOG SUSTAVA

Meutim, kod suvremenih sinkronih sustava (Synchronous Digital Hierarchy

SDH), to nije potrebno, Sl. 1.12.

Sl. 1.12. Hijerarhija sinkronog multipleksa

Ovo je mogue, budui da se, pri sinkronom multipleksiranju/demultipleksiranju,

Sl. 1.13, okvirima ne dodaju/oduzimaju kontrolni suvini (stuffing) biti, koji, pri
plesiokronom multipleksiranju, kompenziraju uvijek prisutne male meusobne
razlike u fazi i frekvenciji ulaznih bitskih matica.
t
STM-1
SIGNAL "A"
t

STM-1
SIGNAL "B"
STM-1
SIGNAL "C"

STM-4
[4STM-1]

STM-1
SIGNAL "D"
8-BITNI BYTE
STM-1 SIGNALNA BRZINA

8-BITNI BYTE
STM-4 SIGNALNA BRZINA

Sl. 1.13. Princip sinkronog multipleksiranja

Na taj nain, zbog postignute pune sinkronizacije izmeu vorova u SDH

mrei, Sl. 1.14, komutacija na niem nivou multipleksa moe se izvriti izravno
s vieg nivoa, to omoguuje navedenu integraciju.

Sl. 1.14. SDH mrea

19

OSNOVE MIKROVALNIH KOMUNIKACIJA: KOMPONENTE I APLIKACIJE

Pored toga, dodatnim poljima proireni (u odnosu na PDH) format SDH okvira (npr. STM-1, u ijih 155 Mbit/s informacijskog polja se moe enkapsulirati
PDH okvir od 139 Mbit/s, Sl. 1.15), omoguuje centraliziranu upravljivost i konfigurabilnost korisnicima dodijeljenih resursa i kapaciteta kanala.

Sl. 1.15. STM-1 SDH okvir od 155 Mbit/s, koji moe enkapsulirati PDH E4 (139 Mbit/s)

1.2. VRSTE PRIJENOSNIH SUSTAVA

Konano, razmotrimo ukratko glavne osobine etiri razliita suvremena fiksna
prijenosna podsustava, predstavljena na Sl. 1.16: kablovski optiki i klasini
koaksijalni, te mikrovalni radiorelejni i satelitski. Valja naglasiti da su bitske
brzine, linijski kodovi, valna forma impulsa, dozvoljeni nivo jittera itd., u toki
suelja (interface) multipleksnog i prijenosnog podsustava, definirani standardima (ITU-T) i neovisno od odabranog fizikog medija prijenosa, to implicira da
se u toj toki moe prikljuiti bilo koji, na donjoj slici predstavljeni prijenosni
podsustav, pod uvjetom da je projektiran za prijenos aktualnog hijerarhijskog
nivoa linijskog signala na izlazu iz multipleksnog podsustava.
Svakako da je monomodno optiko vlakno nesumnjivo najpopularniji prijenosni medij javnih telekomunikacijskih operatora, osobito za prijenosne sustave velikoga kapaciteta (naprimjer za SDH nivoe STM-1, STM-4 i STM-16, i
brzine od 155Mbit/s, 622Mbit/s i 2.4 Gbit/s, respektivno, a u najnovije vrijeme,
i do 10 Gbit/s). Meutim, globalni proces deregulacije telekomunikacija omoguuje pruanje ovih usluga i itavom nizu kompanija, drugih matinih djelatnosti
(kablovska televizija, elektroprivreda, snabdijevanje plinom i dr.), to, izmeu
ostaloga, pridonosi snanom trendu dovoenja optikog vlakna i do irokog
kruga korisnika (fiber-to-home), da bi se zadovoljili zahtjevi novih aplikacija.
20

OPI MODEL I FUNDAMENTALNI PARAMETRI KOMUNIKACIJSKOG SUSTAVA

Sl. 1.16. Standardni fiksni digitalni prijenosni sustavi

Naime, do prije samo dvadesetak godina inilo se da je budunost telekomunikacija vrsto odreena glavnim postulatom klasine telefonije, koji nije previe
toga promijenio tijekom desetljea njezinog ne ba burnog razvoja: pruati servis dobrog prijenosa govora po razumnim cijenama, pri emu su neopravdano
skupi meunarodni pozivi omoguavali financiranje jeftinih lokalnih poziva.
Dravne telefonske kompanije zadovoljavale su ovaj uvjet, a za uzvrat su imale
zagarantirani povrat svojih investicija u takvom strogo reguliranom okruenju.
Zahtjeva za drugim vrstama komunikacijskih usluga prvenstveno prijenosom
podataka bilo je relativno malo, pa su na raspolaganju bili samo modemi od
1200 bita po sekundi po analognom telefonskom kanalu. Sve se ovo poelo brzo
i radikalno mijenjati deregulacijom telekomunikacijskih usluga, koja 1984. godine najprije poinje u Sjedinjenim Dravama Amerike, a kasnije i u Europi.
Rezultirajua konkurencija meu pruateljima telekomunikacijskih usluga vrlo
brzo je dovela do razvoja novih tehnologija, zasnovanih prvenstveno na optikim
prijenosnim sustavima, koji su korisnicima pruili do tada nezamisliv propusni
opseg, pa se razvoj telekomunikacija sve manje vezao za primjenu telekomunikacijskih satelita. Meutim, visoki i, za ostale prijenosne medije nedostini propusni opseg, iz razliitih operativnih razloga, esto ne moe biti na raspolaganju
zainteresiranom korisniku, pa je, s gledita performansi, najmanje nepovoljna
alternativa jednostavno postavljanje usmjerene mikrovalne antene na krov poslovne zgrade, ime se moe i potpuno zaobii standardni telefonski sustav, to
je ponekad od velike prednosti. Isto tako, postoji znaajan broj aplikacija sa
21

OSNOVE MIKROVALNIH KOMUNIKACIJA: KOMPONENTE I APLIKACIJE

znatno skromnijim zahtjevima za propusnim opsegom, pri emu je jo i teren

predvienog prijenosnog puta takav da je polaganje optikog kabla oteano i
dugotrajno, ili se, pak, zahtijeva velika brzina instalacije, visoka fleksibilnost i
sigurnost (kao to je sluaj kod privatnih, intrakorporacijskih ili vojnih sustava).
U tom sluaju, prednosti usmjerenih mikrovalnih radiorelejnih i/ili satelitskih
(pod)sustava ine ih optimalnim izborom. U ovome smislu, ilustrativan je primjer Indonezije, koja ima vlastiti satelit za domai telefonski promet, a ije lansiranje je bilo jeftinije nego polaganje velikog broja podvodnih kablova izmeu 13,677 otoka arhipelaga. Drugi primjer su kompanije kod kojih je nain
komuniciranja sutinski difuzijskog (broadcasting) tipa, kakvo je npr. slanje
burzovnih informacija velikom broju prijamnika. U ovom sluaju, koritenje
satelitskog sustava je ekonominije od simuliranja broadcastinga pomou
zemaljskih sustava. Isto tako, premda kombinacija celularnog pristupnog radio
i optikog prijenosnog (pod)sustava, zadovoljava veliku veinu korisnika, koritenje satelitskih linkova jedino omoguuje kvalitetnu komunikaciju korisnicima
na moru i u zraku.
Konano, recimo i to da, ako napredak tehnologije omogui lansiranje vie
komunikacijskih satelita pomou jednog lansiranja shuttlea, ili ako implementacija tzv. satelita niskih orbita (koji bi omoguili praktino punu pokrivenost
cijele Zemlje ovakvom celularnom mreom) uzme vei zamah, nije ba sigurno da e optiki prijenosni podsustavi prevladati na svim nivoima telekomunikacijskog trita.
Ovdje valja istai da sveopi trend digitalizacije svih nabrojenih podsustava
komunikacijskog sustava, koji je krenuo osamdesetih godina i doivljava svoj
vrhunac sa suvremenim digitalnim mreama, nije mimoiao ni prijenosne podsustave, budui da je kombinacija TDM komutacije, TDM multipleksa i digitalnog prijenosnog podsustava znatno ekonominija nego bilo kakva kombinacija
analognih ureaja, jer nudi integriranu i simultanu obradu i prijenos informacije,
bez obzira radi li se o izvorno digitalnim podacima, ili digitaliziranim analognim signalima (npr. govora ili slike). Pored toga, kako emo kasnije detaljnije
elaborirati kod mikrovalnoga radiorelejnog podsustava, eljena performansa
(vjerojatnost bitske greke) samoga digitalnog prijenosnog sustava uope, pri
regenerativnom prijenosu (npr. SDH mreom, kakva je predstavljena na Sl. 1.14),
praktino se jednostavno postie poveanjem broja regeneratora, odnosno skraenjem dionica. Zbog svega navedenoga, ve due vrijeme se instaliraju iskljuivo digitalni radiorelejni prijenosni podsustavi, a taj trend slijede i suvremeni
satelitski prijenosni podsustavi.
Kako pored (mikrovalnih) prijenosnih, nadalje neemo razmatrati druge podsustave komunikacijskog sustava, u nastavku emo koristiti termin (mikrovalni)
sustav.
22

OPI MODEL I FUNDAMENTALNI PARAMETRI KOMUNIKACIJSKOG SUSTAVA

1.3. USMJERENI MIKROVALNI PRIJENOSNI SUSTAVI

Na Sl. 1.17, predstavljen je spektar elektromagnetskih valova.
Mikrovalovima se nazivaju elektromagnetske oscilacije ije frekvencije su
iznad 300 MHz (ponegdje se uzima 1 GHz), odnosno ija valna duljina je ispod
jednoga metra (sve do 1 mm). Generalno, ova oblast se dijeli na tri podopsega:
decimetarske valove (Ultra High Frequency UHF; 0.3-3 GHz), centimetarske
valove (Super High Frequency SHF; 3-30 GHz) i milimetarske valove (Extra
High Frequency EHF; 30-300 GHz).

Sl. 1.17. Spektar elektromagnetskih valova

Starija (finija) podjela, koja se jo esto koristi u praksi, premda oficijelno

vie ne vrijedi, predstavljena je u Tablici 1.1.
23

OSNOVE MIKROVALNIH KOMUNIKACIJA: KOMPONENTE I APLIKACIJE

Tablica 1.1.
Oznaka opsega

Granice opsega
[GHz]

Oznaka opsega

Granice opsega
[GHz]

UHF

0.30-1.12

Ka

26.50-40.00

1.12-1.70

33.00-50.00

LS

1.70-2.60

40.00-60.00

2.60-3.95

50.00-75.00

3.95-5.85

60.00-90.00

XC

5.85-8.20

90.00-140.0

8.20-12.40

140.0-220.0

Ku

12.40-18.00

220.0-325.0

18.00-26.50

Bitne karakteristike mikrovalova ukljuuju kvazioptika propagacijska svojstva (mogunost koncentracije zraenja u uske snopove, reda par stupnjeva, pa i
manje od 10', koji se lako mogu usmjeriti antenama malih dimenzija), to omoguuje da se u mikrovalnoj tehnici esto primjenjuju neka rjeenja iz geometrijske
optike. Osim toga, suprotno radiovalovima iz niih dijelova spektra, mikrovalovi
prodiru kroz ionizirane slojeve atmosfere, to otvara mogunosti primjene kod
satelitskih komunikacija i u radioastronomiji. Potencijal mikrovalova za prijenos informacija zorno ilustrira podatak da je taj frekvencijski opseg 999 puta
iri od spektra dugih, srednjih, kratkih i ultrakratkih valova zajedno, kao i da, u
ovome opsegu, praktino ne postoje atmosferske i industrijske smetnje. S druge
strane, veliina energetskog kvanta na mikrovalnim frekvencijama, pribliava se
redu veliine razlika energetskih nivoa elektrona kod atoma i molekula, to omoguuje apsorpciju ili emisiju mikrovalova. Isto tako, kako su valne duljine istoga reda veliine kao i dimenzije komponenti sklopova u mikrovalnoj tehnici,
vremena propagacije unutar tih elemenata postaju usporediva s periodima oscilacija struja i naboja. Zbog toga se na analizu ne moe primijeniti klasina teorija krugova s koncentriranim parametrima, ve se moraju uzeti u obzir efekti
propagacije, te primijeniti metode elektromagnetske teorije, to vrijedi i za projektiranje i implementaciju pojaala i oscilatora u mikrovalnoj tehnici.
Mikrovalnirelejniprijenos
Iz razloga kvazioptikih svojstava propagacije radio valova na mikrovalnim
frekvencijama, usmjerena mikrovalna radioveza zahtijeva optiku vidljivost
(Line-of-Sight LOS) izmeu antena predajnika i prijamnika (premda je mogue prostiranje i stotinama kilometara iza optikog horizonta, zahvaljujui prelamanju, kao i disperziji valova (scattering) u troposferi, ali se zbog velikih
24

OPI MODEL I FUNDAMENTALNI PARAMETRI KOMUNIKACIJSKOG SUSTAVA

slabljenja, ovakve veze koriste samo tamo gdje je nemogue postavljanje relejnih stanica, npr. u pustinjama i sl.).
Za ostvarivanje duljih veza (gdje se ne moe ostvariti optika vidljivost, tj
zadovoljiti LOS uvjet, a pored toga, niti osigurati prijenos dovoljne snage signala, zbog enormno velikog slabljenja propagacije), mikrovalni prijenosni sustavi
sastoje se od vie dionica, meusobno povezanih u lanac pomou jedne ili vie
relejnih stanica, u kojima se vri samo pojaanje, ili (ako je sustav digitalan) jo
i potpuna regeneracija signala, Sl. 1.18, pa govorimo o tzv. transparentnom, odnosno regeneracijskom releju, respektivno. Digitalni sustavi najee koriste
regeneracijski relej, koji uz ve navedene funkcije transparentnog releja, vri i
demodulaciju radiofrekvencijskog signala, te regeneraciju signala u osnovnom
opsegu, prije nego njime modulira radiofrekvenciju od interesa.
Najvea duljina praktinih dionica ovakvoga radiorelejnog sustava obino se
kree od 30 do 60 km.
PRVA RELEJNA STANICA

RF

IF

DRUGA RELEJNA STANICA

REGENERATOR

IF

RF

RELEJNA STANICA
ITU-T
SUELJE

ITU-T
SUELJE
ULAZ

MOD

IF

RF

PREDAJNI TERMINAL

RF

IF

DEMOD

IZLAZ

PRIJAMNI TERMINAL

Sl. 1.18. Relejni mikrovalni prijenos (s regenerativnim relejom)

Za ovakav prijenos je bitno da je, za susjedne stanice, ispunjen uvjet optike

vidljivosti, jer bi svaka zapreka na pravocrtnoj putanji propagacije linka (npr.
zakrivljenost Zemlje ili neko brdo) rezultirala neprihvatljivo velikim slabljenjem
ili ak gubitkom signala na prijamu. Zbog toga se zemaljske relejne stanice
obino smjetaju na visoke planine ili na dominantne zgrade u urbanim sredinama, to rezultira poveanjem dosega signala i, posljedino, mogunostima za
projektiranje duih dionica. Poseban sluaj ovakvoga relejnog prijenosa je satelitski link, gdje se koristi samo jedna relejna stanica komunikacijski satelit,
koji povezuje dvije krajnje toke sustava. On je, pak, toliko visoko iznad povrine Zemlje (oko 36,000 km kod geosinkronih satelita) da je, za dovoljno velike
25

OSNOVE MIKROVALNIH KOMUNIKACIJA: KOMPONENTE I APLIKACIJE

elevacijske kutove antena zemaljskih stanica, crta optike vidljivosti izmeu satelita i obje krajnje toke (koje mogu biti ak i na dvije strane oceana), slobodna
od bilo kakvih prepreka, Sl. 1.19.

Sl. 1.19. Satelitski relej i zemaljski radiorelejni sustav

Svakako da se u ovome sluaju mora voditi rauna da je srednje slabljenje na

dionici zemaljska stanica satelit gotovo 200 dB (na 6 GHz), odnosno da je signal na prijamnicima veoma slab. Isto tako, vrijeme propagacije radiovalova po
dvije ovakve dionice, kree se u opsegu izmeu 238 i 275 ms, to za vezu imeu
dvije toke na Zemlji, koja ukljuuje samo jedan satelit, ne degradira znatnije
percepcijsku kvalitetu signala govora u telefonskom razgovoru, pod uvjetom
da se odjek, nastao uslijed neprilagoenja na terestrijalno-satelitskom suelju
(i za koga je relevantno dvostruko vrijeme propagacije od gotovo 550 ms!),
poniti ili barem smanji na minimum. Sreom, suvremeni ponitavai eha vrlo
dobro obavljaju taj zadatak. Meutim, ako bi veza ukljuila dva satelitska releja
(i dvostruko toliko dionica), onda se ukupno kanjenje pribliava percepcijski znaajnoj vrijednosti od 600 ms, te potpuno onemoguuje normalnu konverzaciju, to predstavlja znaajno inherentno ogranienje satelitskih sustava.
Naravno za prijenos samo u jednom smjeru, kao naprimjer kod radiodifuzije,
odnosno izravnog emitiranja TV programa putem satelita, kanjenje nema nikakav znaaj.
Bilo da je u pitanju zemaljski mikrovalni link ili satelitska dionica, funkcije
relejne stanice ukljuuju jedan ili vie pretvaraa frekvencije, tako da se frekvencija noseeg signala, primljenog s prethodne dionice (hop), ne ponavlja ve
u sljedeoj, ime se izbjegava interferencija izmeu predajnika i prijamnika relejne stanice. Na Sl. 1.20, predstavljen je ve spomenuti transparentni relej, koji
jednostavno prima signal sa ulazne dionice, mijenja mu frekvenciju, pojaava
ga, te predaje sljedeoj dionici.
26

OPI MODEL I FUNDAMENTALNI PARAMETRI KOMUNIKACIJSKOG SUSTAVA

Sl. 1.20. Transparentni relej

Meutim, usprkos jednostavnosti kakvu reflektira koncepcijska blok-shema

na prethodnoj slici, u praksi ak i jedan takav osnovni zadatak kakav ima satelitski prijenosni sustav s transparentnim relejom na mikrovalnim frekvencijama,
nuno zahtijeva vrlo preciznu obradu signala, kakva su, primjerice, viestruka
filtriranja, koja se moraju obavljati u zemaljskim satelitskim stanicama. Tako u
primjeru koji je predstavljen na Sl. 1.21, filtri F11 do F13 frekvencijski ograniavaju modulirane signale S1 do S3, a filtri F21, F22 i F23 selektiraju potrebne bone
opsege signala koji je frekvencijski transliran na radiofrekvenciju. Filtri F31 do
F33 imaju iste centralne frekvencije kao filtri F21 do F23, respektivno, dok filtri
F51 do F53, koji prethode demodulatoru, imaju zajedniku centralnu frekvenciju
meufrekvenciju (70 MHz). Uloga radiofrekvencijskih filtara F3N je prevencija prelijevanja izlaznog spektra u susjedne kanale, dok filtri F4N u prijamnoj
zemaljskoj stanici sprjeavaju prevelik utjecaj susjednih kanala itd.

Sl. 1.21. Klasina konfiguracija zemaljske satelitske stanice

27