Wladimir

Kaminer

Vojni rock

Original title: Militarmusik by Wladimir Kaminer

copyright 2001 by Wilhelm Goldmann Verlag, Munchen
a division of Verlagsgruppe Random House GmbH
copyright 2002. za hrvatsko izdanje. Fraktura d.o.o.
ISBN 953-7052-00-1

rock (izg. rok) m muz arg. generiki termin koji objedinjava sve anrove
popularne glazbe druge pol. 20. st. (koja se ne uklapa u obrasce ozbiljne,
narodne ili zabavne glazbe), temeljen na rock and rollu polovine 50-ih
Rjenik stranih rijei
rok m 1.a. odredba dodana pravnom poslu kojom se njegov uinak stavlja u
ovisnost o protjecanju vremena b. ogranieno, utvreno dulje ili krae
vrijeme, ili razdoblje u kojem to biva ili to treba obaviti, izvriti i sl. 2.
zavrni dio tog vremena, odreeni dan, sat i si. kad to dospijeva, treba
obaviti, izvriti i si.
vojni rok obavezna vojna obuka, vojna sluba
Rjenik hrvatskog jezika

Socijalistiki odgoj

Godine 1967. naa je zemlja slavila vanu obljetnicu pedeset je godina

bilo prolo od Velike Oktobarske revolucije. Realni socijalistiki pripadnici
nieg srednjeg stalea nisu imali mnogo razloga da budu ponosni na svoju
zemlju i na poredak koji u njoj vlada. Imali su nekolicinu problema s tim
poretkom: problem salame, problem eera, problem maslaca i nebrojene
druge zbog kojih im je Sovjetski Savez bio neatraktivan. Nekom je
romantiaru naprotiv stvarnost izgledala vrlo pozitivno. Naime, u baletu smo
bili broj jedan. Isto je tako jedino u Sovjetskom Savezu bilo mogue izgraditi
najveu nuklearnu centralu, a prvog smo ovjeku u svemir takoer mi poslali.
Prvog psa, prvog ovjeka, prvu raketu. Ta izuzetna dostignua i dojmljive
rezultate mogli smo zahvaliti Velikoj Oktobarskoj revoluciji. O tome se radilo
uoi obljetnice 1967. Sve su novine, televizijske emisije, radijski programi,
tvornike skuptine izvjetavale o tim uspjesima i o buduim perspektivama.
Ljudi su sluali i, sve u svemu, bili su zahvalni Velikoj Oktobarskoj revoluciji.
Zahvalni na baletu i na Juriju Gagarinu ija je knjiga Pogled odozgo prema
planu trebala izii uoi obljetnice, Isjeci iz Gagarinova djela bili su objavljeni
u Literaturnajoj Gazeti. U njima je astronaut priao kako sjajno izgleda
Sovjetski Savez odozgo: plave rijeke, planine prekrivene snijegom i zelene,
bujne ume. Gagarin si je dopustio ak i neke kritike primjedbe: Mnogo se
jo rijeka mora premostiti, stepe se moraju preorati, a mala sela
elektrificirati. Jo mnogo toga moramo uiniti.
U to su doba dva psa, Belka i Strelka, koji su lansirani u svemir jo prije
Gagarina, ve est godina besmisleno jurili oko Zemlje u svojoj kapsuli.
Slubeno su ih proglasili mrtvima. Nije bilo predvieno da kapsula s psima
ikada aterira na Zemlju. U naselju astronauta Grad zvijezda u blizini Moskve
ureen je mali muzej u kojem je bilo izloeno nekoliko suvenira Belke i
Strelke, ija imena znae otprilike vjeverica i strelica.
Svi pioniri koji su za svoje kolske rezultate bili nagraeni izletom u Grad
zvijezda, mogli su tamo pogledati Vjeveriinu ogrlicu i Streliinu brnjicu te
usto njihovu zajedniku fotografiju. Psi su vodili skroman ivot i nisu mnogo
toga posjedovali. Veinu pionira nije naroito zanimao muzej, nego vie
trgovina ivenih namirnica astronautskog naselja, u kojoj su se mogle kupiti

za ono doba poprilino neobine stvari, kao na primjer dugake cigarete

marke More. Prema informacijama astronauta, izmeu ostalih i samog
Gagarina, junakinje Belka i Strelka bile su jo na ivotu. Prialo se da je
Gagarin u privatnom razgovoru priznao da je jednom kroz okrugli prozori
svoje rakete vidio kapsulu s psima i da je uo glasno lajanje u svemiru. To je
sve trajalo tek nekoliko sekundi, kapsula je brzo projurila pored Gagarina,
lajanje se rasprilo u nitavilu.
1967. konano je unitena psea kapsula, kako bi se izbjegli daljnji
nesporazumi. Bez vidljivog razloga, Gagarin je istovremeno poeo lokati.
Vie se nije mogao koncentrirati na svoju knjigu Pogled odozgo, koja je
zapravo ve odavno trebala biti zavrena. Priao je svojim kolegama
astronautima da je svemir crna rupa, da Zemlja nalikuje na trulu bundevu, a
da se Sovjetski Savez iz daljine uope ne moe raspoznati. Njegovo je djelo
ostalo zauvijek nedovreno. Gagarina su suspendirali sa slube te je
frustriran besmisleno kruio uokolo avioniem kojeg mu je poklonio
Hruov. Letio je kroz oblake i traio smrt, sve dok se 1968. nije napokon
sruio. Kasnije su po njemu nazvali jednu dolinu na Mjesecu, koja se dodue
nalazi na tamnoj strani i nikada se ne moe vidjeti sa Zemlje. Osim toga,
njemu u ast promijenili su ime jednog gradia. No to je bio samo neki
sasvim mali gradi, bez eljeznice i bez zrane luke bolje reeno selo.
Nedugo nakon njegovog pada rodio sam se ja.
Moj je otac uzeo taksi kako bi doao po moju majku i mene u bolnicu
Grauermann. Bolnica se nalazila na Kalinjiniskom prospektu u centru
glavnoga grada, tamo gdje se sad nalazi velika ljekarna, tedionica i salon
ljepote.
Skrenite ovdje desno, rekao je moj otac pokazujui vozau put kada je
auto doao do Kalinjinskog prospekta.
Ne mogu, odgovorio je voza, sve je zatvoreno, zbog obljetnice. Ovdje se
ne smije nikamo skrenuti, moramo voziti ravno.
Moram doi po svog novoroenog sina u bolnicu Grauermann, objasnio
je moj otac.
Na ovaj veliki dan? Srdane estitke, trebali biste ga nazvati Oktobrin ili
slino. Ipak ne mogu ovdje skrenuti desno, rekao je voza taksija.
No, onda dobro. Moj je otac izvadio novanik iz depa hlaa i dao mu 25
rubalja. Auto je odmah nainio veliki luk usred prospekta i dovezao se
direktno na plonik ispred bolnice.
Ta vi ste stvarno drski momci, udio se debeli prometni policajac koji je
ba stajao sa strane. Isto je tako dobio 25 rubalja od moga oca. Tono istu tu
svotu tutnuo je i bolnikom uvaru kako bi mogao ui, isto tako i medicinskoj
sestri koja me iznijela van i teti iz matinog ureda da me brzo upie. Moj je
otac na taj nain potroio tono cijelu mjesenu plau u bolnici. Za to je sada
imao mene. Istim je taksijem odveo moju majku i mene natrag kui. Posvuda

su stajali policajci, na svakom su uglu visjele crvene zastave.

Tada ih naravno jo nisam mogao vidjeti. Bio sam jo samo beba i leao
sam na stranjem sjedalu stare Volge, umotan u toplu bijelu deku od glave do
pete.
* * *
Moja je majka govorila da sam bio vrlo mirno dijete, da sam se rado
smijeio strancima, da gotovo nikad nisam plakao i da sam pikio u pelene
samo na njezinu naredbu. Vjerujem majci zato to je trideset godina
predavala na koli i uvijek govorila istinu. Prema mojoj majci, vrlo sam brzo
poeo govoriti.
U blizini nae kue nalazila se umica u koju smo esto odlazili u etnju. S
druge strane umice nalazila se ludnica, koju su svi nazivali samo utom
kuom, zbog boje proelja. Luaci su se esto penjali preko ograde i tumarali
umom. Nisam jo pravo ni znao hodati i sjedio sam sav ponosan na
plastinom crvenom tenku koji je moja majka vukla za sobom na konopcu.
Odjednom je neki luak iskoio iz grma. Bio je to ekshibicionist. U ruci je
drao svoju ogromnu kitu, veliku poput tenkovskog topa. Buljio je u nas i mi u
njega. Moja je majka zanijemila od straha i samo je lamatala rukama.
Odjednom sam zaurlao: Gubi se! Mukarac se odmah izgubio iza svog grma,
a mi smo otrali kui. Tada, kao malo dijete, nisam jo znao da su
ekshibicionisti bezopasni poput mrava. Sada znam.
No prije 32 godine to je za mene bio ok, psihika trauma. Zbog tog
incidenta poeo sam govoriti i ne mogu se ni dan danas zaustaviti.
Ve sam u vrtiu otkrio tu strast za pripovijedanjem. Za vrijeme odmora,
kada se odgajateljica povlaila u kuhinju da pojede ostatke kae koju smo mi
ostavili, priao sam svojim vrtikim drugovima svakojake prie. Na njihova
sam pitanja mogao odgovoriti mnogo opsenije od za to zaduenih
odgovornih osoba. O svemu sam sve znao: o letovima na Mars, o mjestu na
kojem je sigurno zakopano blago i o tome kako se razmnaaju ljudi. Sve sam
mogao objasniti do u najsitnije detalje, kvaka je bila samo u jednom: moje
prie nisu bile istinite. Naime, bio sam totalni izmiljator. Od posljedica
nekih mojih pria die se kosa na glavi. Kada je nekoliko kompia iz moje
vrtike grupe pokualo provesti u djelo moju verziju ljudskog razmnaanja,
skoro je dolo do tekih tjelesnih ozljeda. Moja je majka stalno morala sluati
alopojke osoblja o tome kako u pokvariti drugu djecu. No ona se samo
smijala.
Kasnije, u koli, moja se pripovjedaka strast nastavila razvijati. Bila to
kemija ili povijest, zemljopis ili biologija, rado sam stupao pred plou, no
ispostavilo bi se da su moje formule izmiljene, tvari uglavnom nisu
postojale, a sve su injenice bile ispremijeane. Unato tome, razrednica me
imenovala politikim informatorom. Tako sam svakoga tjedna morao iz svih

moguih novina izrezivati najvanije vijesti i referirati svojim kolskim

drugovima. Eksperimentirao sam. Uzimao bih stare novine i sastavljao
program vijesti koji je bio aktualniji i napetiji od stvarnog. Nitko nije nita
primjeivao. Moji su kolski drugovi s velikim oduevljenjem prihvaali moja
politika izlaganja. Otprilike mi je tada postalo jasno kako je ponekad tanana
granica izmeu zbilje i fikcije. Novine su bile sve starije, politike informacije
sve napetije. Na kraju sam se sasvim odrekao novina i sam sam od slobodnih
izmiljotina sastavljao program vijesti.
Taj me posao toliko zanio da vie nisam bio dovoljno oprezan. Nakon to je
prema samo meni dostupnim informacijama Zimbabve objavio rat Rusiji,
cijela je stvar pukla, a meni su uslijed toga zabranili pristupanje Komsomolu.1
U sedmom sam razredu odluio da ponem puiti. Ukrao sam kutiju Jave iz
oevog pisaeg stola i otiao s prijateljem u umu. Kada smo prolazili pored
ute kue, zaustavila su nas dva mongoloida koji su stajali vani ispred
vrata. Zamolili su nas za cigaretu. Moj je prijatelj izvadio kutiju iz depa i
sasvim naivno priupitao: Je li vama zapravo doputeno puenje? Jedan od
mongoloida stavio je cigaretu u usta, pogledao me duboko u oi i rekao mi
iznenaujue dubokim glasom: Nama je sve doputeno. od straha sam se
gotovo usrao u gae, tako je istinito zvuao. Tada sam primijetio kako je
nepravedno nae drutvo: ono to je nekome doputeno, drugi mogu samo
sanjati.
Priao sam i priao. Jedni su bili oduevljeni, druge su ljutile moje prie, u
svakom sluaju svi su paljivo sluali. Postao sam najvei izmiljator na
koli. Istovremeno sam razvio daljnju posebnost: potpunu nesposobnost da
nauim neto konkretno. Sve informacije do kojih bih doao nenamjerno bih
preokrenuo i stvarao iz njih uvijek nove prie. Iz knjievnosti sam uvijek
imao najbolje ocjene, iako me takozvana knjievnost kao predmet uope
nije zanimala.
Za kolske sastavke obino bismo imali tri teme na izbor. Dvije knjievne,
tipa Peorin kao suvini ovjek i jednu politiku, primjerice: Komsomol kao
pouzdani pomaga Komunistike partije. Takav je poredak opstojao ve
desetljeima. To je moralo biti tako i svi su to znali. Nikome ne bi ni u snu
palo na pamet da izabere politiku temu. Osim meni. U biti, obraivao sam
samo te teme. Zbog toga me naravno mrzila nastavnica knjievnosti,
simpatina ena, ako je se dobro sjeam. Osjeala je moje postupke kao
osobnu uvredu, no meni je bilo mnogo zanimljivije pisati o nepostojeim
stvarima, nego o ve provakanom materijalu klasine ruske knjievnosti
koji se ne da mijenjati. Pokuavao sam ispuniti s malo ivota prazne pojmove
kao to su Partija, Komsomol ili proljee, to me zabavljalo. Moji su me
kolski kolege smatrali antisovjetskim i od srca su se smijali mojim
sastavcima osvjetenja o Komsomolu, no ja sam pritom bio potpuno

nepolitian i jedini u razredu koji nije pripadao Komsomolu. Nastavnica

knjievnosti mi je rekla: Dobit ete peticu za Va sastavak Crvena armija
oslobaa Europu 1944-45. No neka bude jasno: ne vjerujem Vam niti rijei.
Nalazite zabavnim da piete obrnuto od onoga to mislite, Vi mladi cinie!
No ja sam bio vie romantiar. U osmom sam razredu dobio prvu nagradu
na natjeaju Uenici itaju Majakovskog. Na tom sam natjecanju nastupio s
vlastitom pjesmom koju sam izdavao za ranog Majakovskog, i to iz izdanja
njegovih sabranih djela koje zapravo i nije stvarno postojalo. Direktor me
nakon toga poslao ak na gradsku olimpijadu. Tamo u iriju nisu sjedili
poetnici, nego sami veliki specijalisti. Urlikao sam i siktao na pozornici,
upravo onako kako je to prema mojoj predodbi sigurno inio Majakovski, pa
ak jo i bolje od njega. Udarao sam se akom o prsa i smatrao sam se
prilino uvjerljivim. Unato tome su me raskrinkali. Neki je stari profesor
glasno rekao: Ne budite budalasti, mladi prijatelju. Takvo sranje Majakovski
ne bi nikada u ivotu napisao.
Kada danas, nakon vie od dvadeset godina, pogledam unatrag, moram
dati profesoru za pravo. To je bila patetino pretjerana, grozna pjesma. No ja
nisam nikakav pjesnik. Ipak, tada mi je to bilo prilino dramatino. A naem
su kolskom direktoru dobrano natrljali nos. Strano ga je razbjesnilo to to
se razotkrila njegova glupost te me odbio premjestiti dalje u deveti razred.
Izletio sam iz kole.
to zapravo eli biti?, pitali su me roditelji nakon toga.
Glumac, odgovorio bih svakoga puta.
Tim sam odgovorom uspio privremeno izbjei daljnje diskusije o mojim
planovima za budunost.
Naa se kua nalazila na kraju grada. Prozor je gledao na Rubljevskojevu
cestu, stvarnu granicu grada. Iza nje je ve poinjala uma, koja se tamo zvala
Pavlovljev park, u ast prouavatelju ponaanja Pavlovu, prema kojem su
uostalom nazvali i nau ulicu. Tamo u parku nalazio se udan spomenik koji
je u mraku plaio starice i pijance: divovski bronani pas, u narodu zvan
Baskerville. Meni nepoznati kipar izlio ga je u ast pavlovljeva psa, koji je na
vlastitom tijelu morao pretrpjeti grdne patnje kako bi potvrdio akademikovu
teoriju refleksa. No u veliini i izrazu lica kipar je nedvojbeno pretjerao.
Na trgu ispred spomenika skupljali su se mladi iz nae stambene etvrti
kako bi igrali stolni tenis. Naemo se kod psa, uvijek se govorilo. Nakon
toga bismo uglavnom otili do Moskovskog jezera. Tamo smo imali ak malu
tajnu plau. Na drugoj strani jezera nije nitko stanovao. Tamo su se nalazila
samo polja krumpira sve do horizonta, kao i naputena farma peradi koja je
ipak jo uvijek jako zaudarala na govna, te jedna u ratu bombardirana crkva.
Bakice iz nae zgrade pripovijedale su da se neki avion sruio na crkvu te da
su tako izgorjele sve zalihe krumpira koje su tamo bile uskladitene.

Toga sam ljeta navrio petnaest. Nisam imao to raditi i po cijele bih dane
visio u Pavlovljevom parku ili sjedio na obali Moskovskog jezera. No muilo
me pitanje koje su mi uvijek iznova postavljali roditelji. Ustvari nisam uope
htio postati glumac. Htio sam se zaljubiti i vjeno leati na plai.
Svakoga puta kada bih prolazio pored ute ludnice, sa zaviu bih
promatrao mongoloide. inilo mi se da sam prozreo njihovu tajnu. Njih
nikada ne pitaju: to ti eli biti, djeae? Naime, oni su ve bili neto i
nisu uope morali nita za to initi. Tamo iza ograde, na verandama koje
nadziru njihovi njegovatelji, bili su slobodniji od nas vani. Nisu morali, kao na
primjer ja, lagati i svima pripovijedati kako bi rado bili glumci. esto bih
zapodijevao razgovor s mongoloidima kada bi uveer u polutami stajali pred
vratima svoje ustanove i nabacivali se prolaznicima. S uenjem sam
ustvrdio da uope nisu glupi, sasvim suprotno, i da su potpuno svjesni svoje
slobode. ak su jo i njegovali svoju bolest da na taj nain zatite svoju
slobodu. Prema nekim su stvarima osjeali snanu odbojnost, kao primjerice
prema pisanju. No zato su smjeli glasno rei sve to misle. Uope nisam htio
zamiljati kako bi reagirali moji roditelji kada im sljedeeg puta na njihovo
pitanje ne bih odgovorio glumac nego mongoloid.
Moj otac, koji je s dvadeset godina morao uloiti nevjerojatan napor kako
bi iz svoje male ukrajinske selendre doao u Moskvu, uope nije mogao
razumjeti kako je to mogue da djeak u mojim godinama nema velike ciljeve
i da ne trai izazove. On sam odlazio je odmah nakon kole u tvornicu
konzervi, jedinu tvornicu u gradiu. Tamo je tijekom dvije godine sortirao
konzerve za rajice bez izgleda za unapreenje. Jedina ansa za mojega oca
da iz svog ivota uini neto vie, bila je odlazak u glavni grad i izuavanje
nekog pravog zanimanja. Htio je u Moskvu na studij, no u to doba mladi
radnik iz provincije jo nije smio samostalno odluivati o vlastitoj sudbini.
Direktor pogona za preradu rajica morao mu je napisati uputnicu za
fakultet, no nije to zapravo htio. Umjesto toga rekao je mome ocu: Viktore,
rado bih ispunio tvoju elju i poslao te u Moskvu, ako bi prvo ti meni ispunio
elju. Ve godinama sanjam o narodnom kazalitu u naem klubu. U
posljednje je vrijeme alkoholizam meu naim radnicima enormno porastao
i postao je veliki problem. Proizvodnja konzervi opada. Razlog tome je, prema
mojem miljenju, to to radnici u naem gradiu nemaju gotovo nikakve
sadraje u slobodno vrijeme. Ne mogu otii u operu, nemaju pojma o baletu.
Onda sjede u parku i oblokavaju se do besvijesti. Moramo donijeti kulturu
meu ljude. Ti si mlad i pametan, organiziraj mi ovdje neki kulturni ansambl,
neko amatersko kazalite, i za to u te poslati u Moskvu na fakultet.
Moj se otac punom parom bacio na posao i unutar pola godine ostvario
nemogue: osnovao je tvorniki kabaret Crvena rajica, koji se sastojao od
njega samog i jo dvije ene knjiniarke i kuharice. On osobno pisao je
skeeve, recitirao vlastite pjesme, bio je voditelj na pukim sveanostima,

osim toga pjevao je i plesao na pozornici kao pomahnitao. Svakoga mjeseca

sastavio bi zabavni program o aktualnim problemima u proizvodnji konzervi
za rajice.
Taj Kaminer, udili su se radnici u tvornici, to je aljivdija, taj e jo
umrijeti od pjevanja.
Pritom je moj otac bio sve drugo nego aljivdija, patio je od nesanice i sve
je vie mravio. Razlog tomu bio je direktor, koji nije odrao rije. Za
dvadesetu obljetnicu tvornice moj je otac priredio kabaret kao krunu svoje
gotovo dvogodinje djelatnosti kao klaun Crvene rajice. Program obljetnice
doivio je veliki uspjeh. Nakon toga moj je otac porazgovarao s direktorom.
Ah Viktore, srce, otvoreno mu je priznao direktor, rado bih ti odmah
tutnuo u ruku sve papire za ekonomski fakultet Plehanov, no ako ode, nae
e predivno kazalite ovdje propasti. Ukratko, mora ostati jo nekoliko
godina.
To je bio teak udarac za moga oca. Studij na fakultetu Plehanov postao mu
je fiksna ideja. Ona je promijenila i njegov vanjski izgled: s dvadesetpet
posjedila mu je kosa. Unato tome i dalje je pjevao i plesao na pozornici
kluba. Uskoro je ak i direktor primijetio da to tako vie s momkom ne ide te
ga je oslobodio. Nakon toga moj je otac sedam godina studirao ekonomiku
poduzea na fakultetu Plehanov u Moskvi nije se mogao dovoljno nasititi.
Sa svojom crvenom diplomom, dakle sa samim najboljim ocjenama, dobio
je odmah dobro namjetenje kao inenjer u odjelu za planiranje u malom
poduzeu za rijenu i jezersku plovidbu. Vrtoglavom se brzinom uspeo do
mjesta vritelja dunosti direktora odjela za planiranje rijetka karijera za
mladog specijalista idovskog porijekla koji ne pripada Partiji.
Oenio je moju majku, ja sam doao na svijet. Moja je obitelj zamijenila svoj
bijedni jednosobni podrumski stan za vei dvosobni u boljoj moskovskoj
etvrti. Moj je otac kupio televizor u boji marke Raduga i madrac s punjenjem
od morske trave Tiina mora, divot-izdanje sovjetske industrije namjetaja.
Sve je teklo fantastino. No psihika prenapetost koja je nastala uslijed
viegodinje kabaretistike aktivnosti protiv njegove volje u klubu tvornice
konzervi, nije nestala i dovela ga je do toga da i dalje nastavi svoje umjetniko
djelovanje. Njegovi su kolege u slobodno vrijeme ili na pecanje ili u saunu.
Moj je otac svakoga vikenda sjedio za mojim pisaim stolom i sastavljao
ljubavne pjesme opscena sadraja. Uveer bi nam u kuhinji naglas itao svoja
djela:
Njene su usne i njene oi
Poput treanja iz Moldavije;
Ako mi moda dopustite
Da te plodove zagrizem...

Moja majka i ja mi smo masakrirali njegove pjesme, ismijavali ga i

apelirali na njegov razum da s tim prekine. Da neka svri s tim, uvijek mu je
iznova ponavljala moja majka, da su njegove pjesme kuruza i da tete duhu.
Mojem ocu nije smetala naa razorna kritika. Sasvim suprotno, doao je do
uvjerenja da e tek nadolazee generacije moi zaista cijeniti njegov
neuveni dar. No kako su nadolazee generacije mogle saznati za moga oca?
Samo putem javnosti. U te svrhe koristio je svoj autoritet kao vritelj
dunosti direktora odjela za planiranje i objavljivao je svoje ljubavne
pjesme na stranicama za kulturu strunog asopisa Glas slatkovodne flote pod
umjetnikim imenom Morski vuk. Osim toga, slao je svoja djela svom uzoru,
slavnom sovjetskom pjesniku Jevgeniju Jevtuenku. Usto mu je pisao dugaka
pisma:
Kao privatna osoba zapravo sam sasvim sretan, no kao pjesnik esto
osjeam da me okolina ne shvaa. to Vi mislite, gospodine Jevtuenko?
Treba li moda da ih sve poaljem doavola i da jednostavno poem u Sibir?
Da sudjelujem u izgradnji elektrane u Bratsku? Moji se horizonti ovdje sve
vie suavaju. Vabi me daljina. Molim Vas, odgovorite mi.
Pjesnik Jevtuenko ipak mu nije nikada odgovorio.
Kada mu vikendom stihoklepstvo ba i ne bi polazilo za rukom, moj bi se
otac posveivao mome odgoju. Smatrao je da sam tako ravnoduan i lijen
zato to nisam vidio nita od svijeta, to nisam doivio nikakve pustolovine.
Stoga me u ljeto 1979. moj otac poslao u ferijalni kamp Mladi pomorac, koji je
pripadao njegovom poduzeu. Sve to skupa nalikovalo je na pionirski kamp,
samo to su se ovuda vucarala i starija mlade izmeu esnaest i osamnaest:
flota rijene i jezerske plovidbe brinula se o svojim narednim radnikim
generacijama. Kamp Mladi pomorac nalazio se na udaljenosti od nekih
tridesetak kilometara o Moskve i nadaleko i nairoko nije bilo niti jezera u
okolici.
Odmah po dolasku dobili smo crvene zastavice, dva komada po glavi. Time
smo trebali nauiti morzeovu abecedu. Kamp se sastojao od tri stambena
bloka i od velike uionice s pomorskim kartama na zidovima i modelima
brodova u uglovima. Osim toga, tu je bila i ljetna kantina koja se sastojala
samo od krova. U Mladom pomorcu nije bilo ena, samo mukarci. No zato su
odmah pored stanovale mnoge zgodne djevojke u pionirskom kampu Zlatni
oblai, u kojem su se odmarala djeca radnika moskovske tvornice cigareta
Dukat.
Mladi su se pomorci nou penjali preko ograde i na terenu Zlatnog oblaia
tragali za enskim poznanstvima. Oboruani upaljaima pritiskali su noseve
na prozore spavaonice. Djevojke bi se dodue uplaile, no zabavljali su ih ti
posjeti. Deke iz kampa Zlatni oblai sve to uope nije zabavljalo. Tjerali su
pomorce kroz umu, postavljali zamke, a jednom su ak i zapalili nau ljetnu

kantinu. No nai nisu imali to izgubiti i svake bi noi usprkos tomu odlazili
na neprijateljski teritorij. Sve dok se direktori obaju kampova nisu sastali i
iznali rjeenje: zajedniki plesnjak svakog etvrtka i subote. Time se rat
stvarno i zavrio.
Prva etiri tjedna u kampu osjeao sam se poput Tarzana u zelenom paklu.
Konverzacija s naim direktorom i s tri uitelja odvijala se veim dijelom
putem morzeove abecede. Mnoge svakodnevne mjere, kao poziv na jelo u
kantini ili na nastavu provodile su se mahanjem zastava. Svakoga bismo dana
po tri sata vitlali svojim zastavicama amo tamo i uili morzeovu abecedu.
Posvuda u kampu takoer su se vidjeli morzeovi znakovi: na zidovima, na
plakatima, vani na dvoritu, u spavaonici. Usto jo sva sila brodova razliitih
godita izgradnje. Nakon dva tjedna dobili smo male ureaje za odailjanje
morzeovih znakova i mogli smo njima posvuda kuckati.
Dan bi u kampu poinjao ve u est. Jutarnjom gimnastikom na dvoritu i
grizom na mlijeku za doruak u ljetnoj kantini. Tono u sedam sati sjedili
bismo u velikoj uionici. Slagali bismo pa zatim razlagali brodie, uili kako
funkcioniraju ureaji za navigaciju i kuckali jedni drugima poruke na
morzeovoj abecedi. Nakon toga bismo tri sata igrali nogomet na igralitu iza
kampa zajedno s dekima iz Zlatnog oblaia koji bi nas stalno zadirkivali:
Mornari, mornari, plovite po bari.
U kampu Zlatni oblai nije bilo nastave, zato su deki imali televizor u
drutvenoj prostoriji i mogli su ak bez problema puiti na terenu. Mi smo se
naprotiv uvijek morali penjati na krov da bismo puili. Izrazito komplicirana,
gotovo po ivot opasna i usto potpuno besmislena stvar. Isto smo se tako
mogli zavui u zahod ili u umu na puenje. No nismo htjeli obustaviti
tradiciju kampa. Ve su se generacijama Mladi pomorci ovdje uvijek penjali
na krov da povuku dim.
Unato nogometu i nastavi dani su nam protjecali u prilinoj dosadi. Mnogi
bi se deki tijekom dana skrivali u spavaonici i spavali sve do zalaska sunca.
Tek nakon veernjeg signala za povlaenje kamp bi se stvarno probudio.
Mladi bi se pomorci penjali kroz prozor i trali u umu. Djevojke iz Zlatnog
oblaia ve bi ekale na tajnim skrovitima i davale dekima morzeove
signale koje su brzo od nas nauile. Bili smo otkrili da morzeova abeceda ne
funkcionira dobro samo na moru, nego i u mranoj umi, signali su nam
pokazivali pravi put da naemo djevojke. Ponekad bismo sve do svitanja
sjedili s njima uz logorsku vatru i priali si prie.
Voditelj naeg kampa, drug Prostov, kojeg smo zvali jednostavno kaptan,
bio je umirovljeni ronilac i jako, jako ponosan na svoja osmolitarska plua. U
svojem je kabinetu drao ureaj za mjerenje volumena kojim je svakodnevno
kontrolirao kapacitet svojih plua. Ponekad bi nam ga demonstrirao tako to
bi duboko udahnuo i zatim jednim izdahom napuhivao balon sve dok ne bi
puknuo. Kaptan je na svoj posao u ferijalnom kampu gledao kao na vrst

poteno zaraenog doivotnog odmora. Tako je reducirao svoje prisustvo u

kampu na najmanju moguu mjeru i gotovo nas uope nije optereivao
dodatnim odgojnim mjerama. Takoer mu je bilo potpuno svejedno hoemo
li se mi kasnije htjeti prikljuiti floti rijene i jezerske plovidbe ili emo se
odluiti za neko drugo zanimanje. Njegova kratka obraanja u jutarnjim
satima sastojala su se uglavnom od: uvajte se! i Sretno!.
Tijekom dva mjeseca koja sam proveo u kampu Mladi pomorac, moj se
duevni horizont znatno proirio. A nije mi manjkalo ni uzbudljivih doivljaja.
Triput sam pao s krova, jedanput sam opekao ruku, kada smo ukradenim
kanistrom benzina pokuali na brzinu raspiriti vatru. Osim toga, vie sam
puta dobio batine i poljupce. I tada sam po prvi put nauio neto to od tada
vie ne mogu zaboraviti. Od kemije i fizike, matematike i povijesti,
Majakovskog i engleskog nije puno preostalo, no morzeova abeceda i pjesme
moga oca urezale su mi se u sjeanje.
Ako eli, mogu te prijaviti u Institut flote rijene i jezerske plovidbe,
predsjednik njihove komisije za zapoljavanje jedan je moj kompi, rekao mi
je otac kada sam se vratio kui iz ferijalnog kampa u umi. Dvije godine
kolovanja koje ti nedostaju mogle bi se lako nadoknaditi i preko veernje
kole.
Ipak, radije glumaka kola, bezduno sam odgovorio.
Jo sam se pola godine povlaio po kui dok mojim roditeljima nije
prekipjelo i dok nisu uzeli moju sudbinu u svoje vlastite ruke. Pritom im je
pomogla sluajnost, a to se desilo ovako. Osim pisanja pjesama, moj je otac
imao jo jedan hobi, naime, telefonske razgovore s nepoznatima. Za vrijeme
radnog vremena izabrao bi neki broj i ako bi slualicu podigla ena,
zapoinjao bi razgovor reenicom: Vi mene ne poznajete, ali ja poznajem
Vas.
Tako bi kojeta nadrobio tim enama. Zapravo je taj njegov hobi bio
potpuno bezopasan, veina je ena ostala samo sugovornicama. Samo se
jednom moj otac stvarno zaljubio. Neka mu je ena iznimno njena glasa od
jutra do mraka pjevuila u uho narodne pjesme, a on joj je recitirao svoje
grozne pjesme. Kasnije mu je poslala svoju fotografiju. Na slici se mogla
vidjeti mlada djevojka u bikiniju, lijepo se smijeila i zavodljivo je mahala u
smjeru promatraa moga oca. Odmah je pobenavio, smjesta ju je nazvao i
inzistirao na sastanku. Sve skupa zavrilo je prilino tragino, iako
istovremeno i komino. Ispostavilo se da je neznanka sedamdesetogodinja
glumica s jako mladenakim glasom. Sjedila je u invalidskim kolicima, a
njezini su je nekadanji kazalini kolege potpuno zaboravili. Obitelj takoer
nije imala.
Nakon to se moj otac oporavio od oka i nakon to su se poblie upoznali,
postali su dobri prijatelji. Moj je otac ispriao toj eni da ima sina koji stalno

samo pripovijeda nekakve prie i koji je pritom nesposoban da naui neto

konkretno. Onda mora u glumaku kolu, rekla je starica, tamo poznajem
efa.
Na brzinu sam u veernjoj koli zavrio dodatna dva razreda i otiao sam u
glumaku kolu na studij dramaturgije. Na prijamnom se ispitu nisam mogao
odrei svoje stare zabave: s puno ara napisao sam pet stranica sastavka na
temu Odluke XX. zasjedanja Partije i njihove posljedice na razvoj poljoprivrede.
Moj je sastavak doekan s velikim oduevljenjem.
Tijekom studija napokon sam upoznao mnoge istomiljenike. Ne samo
studenti, nastavnici su takoer veinom bili hohtapleri. Razlog tome bio je
prije svega to to smo studirali disciplinu koja se prvenstveno sastojala od
magle. Veina inozemnih autora koji su bili na programu studija nisu bili
prevedeni na ruski te su bili ili zabranjeni ili u najmanju ruku nepoeljni. Kao
strunu literaturu koristili smo uglavnom knjige koje su sastavili nai vlastiti
nastavnici. Usto smo jedni drugima prepriavali filmove koje nitko nije vidio
i razgovarali o knjigama koje nitko nije poznavao.
Docentica povijesti kazalita tako nas je gorljivo izvjetavala o antikom
kazalitu kao da je ona sama reirala sve komade.
Znate li po emu se antika tragedija razlikuje od suvremene?, upitala bi
nas i odmah potom sama odgovarala na svoje pitanje: U antikoj tragediji na
kraju umire samo junak, u suvremenoj i kor odapinje zajedno s njim. Mnogo
kasnije otkrio sam da je to bio citat Josefa Brodskog. Taj neobini studij jo je
vie razvio nau matu: o Beckettu i Albeeu, Ionescu i Mroeku saznavali
bismo samo iz knjiga tipa Iskvarenost umjetnosti u kapitalistikom drutvu ili
Kriza buroaske kulture. Knjinica naeg Instituta bila je puna toga.
Istovremeno smo u kazalinoj knjinici smjeli posuivati rijetke knjige o
avangardi dvadesetih i pritom smo otkrivali kulturu koja se u naoj zemlji
preuivala. Studij mi je stvorio novu sliku o Rusiji i njezinim ljudima.
Ve tijekom kolovanja mnogi su od nas buduih dramaturga poeli raditi.
Nai su nastavnici bili ujedno i nai prvi nalogodavci, budui da su svi bili
preuzeli jo sto sporednih poslova. U drugom semestru dobio sam praksu u
Kazalitu Majakovski. Tada je to bila jedna od najslavnijih moskovskih
kazalinih kua i mnoge su televizijske zvijezde tamo zaraivale redovnu
plau. Stoga bi stotine fanova svake veeri opkolilo Kazalite Majakovski.
Mlade bi djevojke dolazile iz svih petnaest republika Sovjetskog Saveza kako
bi barem jedanput u ivo vidjele svoje ljubimce, glumca X ili glumca Y. U tu bi
svrhu formirale grupe i danonono nadzirale zgradu sa svih strana.
Time su najvie profitirali tehniari: majstori rasvjete i scenski radnici.
Netom prije poetka spektakla izili bi van i prigrabili si nekoliko posebno
zgodnih i bezobzirnih djevojaka. Pod izgovorom da e im pokazati stvarni
kazalini ivot, dovodili bi djevojke iza pozornice i objanjavali im tko u
kazalitu zapravo vodi glavnu rije i zaista zasluuje ljubav djevojaka. aroliju

umjetnosti ne omoguava taj ve odavno oenjeni glumac X ili Y, nego oni,

scenski radnici.
Sami glumci bojali su se svojih oboavateljica kao kuge. esto se nisu
usuivali sami uputiti kui iz kazalita i sjedili bi u kantini do tri sata ujutro.
Njihovi su fanovi esto bili nasilni. Na primjer, jednom su djevojke napale
trudnu enu glumca X i prijetile joj da e je ubiti ako glumcu X rodi djevojicu
umjesto djeaka. Glumac Y morao se u vie navrata skrivati ispod svog
automobila. Jedanput, kada je zapeo u prometu u blizini kazalita, na to su
mu oboavateljice razderale odjeu za uspomenu, morao je preostalih sto
metara do ulaza za nudu prehodati gol.
Kao mladi praktikant isprva sam bio totalno oduevljen kazalinim
ivotom. Iako se kazalite upravo nalazilo usred krize.
Glavni reiser kue inscenirao je mnoge inozemne autore ija je politika
poruka bila premrana: Neil Simon, Tennessee Williams, Virginia Woolf, opet
Tennessee Williams i opet... Osoba odgovorna za ideoloku orijentaciju
moskovskih pozornica pri Ministarstvu kulture gotovo je svakoga tjedna
posjeivala naega glavnog reisera u njegovom kabinetu.
Zato ne stavljate komade sovjetskih autora na program? Zar Vas moda
ne zanima socijalistika problematika?
ef je bio dvaput ranjen u ratu, posljednji put prilikom zauzea Berlina, i
najmanje dvadeset ordena krasilo mu je grudi.
Ovo ovdje je moje kazalite, jedno od najboljih u naoj socijalistikoj
domovini, odgovorio je inovniku, i u ratu sam si izborio slobodu da sada
insceniram ono to smatram nunim. Za socijalistiku sam problematiku
prolijevao svoju krv dok si ti jo pikio u pelene, stoga me ostavi na miru sa
svojim savjetima.
Neko se vrijeme Ministarstvo kulture uistinu i dralo podalje od Kazalita
Majakovski i odobrilo mu je poseban status. No tada su druga kazalita
postala ljubomorna na na otok slobode. Zato Kazalite Majakovski smije
uvijek iznova inscenirati inozemne autore, a mi ne?, stalno su trubili
Ministarstvu kulture. Stoga je ef dobio hitni naputak da inscenira neku
politiku dramu, prema preporuci sa samog vrha. Odmah su mu poslali i
dramu poznatog politologa iz KGB-a. U Santiagu kia pada, tako se zvao
komad. Radilo se o puu u ileu s mnogo galame i latino-ljubavi. Na
jednooki biseksualni voditelj partijske jedinice u glumakom kolektivu smio
je igrati Pinocheta. Bio je izvan sebe od sree to je napokon ponovo dobio
neku veliku ulogu. Prije tri godine izgubio je oko u automobilskoj nesrei i od
tada je igrao samo zlog duha iz krinje u djejoj bajci Ivan kralj i to svake
nedjelje u deset sati. Sada je smio napokon zajedno s ostalima stajati na
velikoj pozornici.
Nitko od zvijezda nije elio igrati Allendea. Komad je bio stravino
patetian i prilino lo. Imao je dodue jednu jedinu dobru akcijsku scenu.

Kada Allendea napuste svi prijatelji, a predsjedniku palau opkole vojni

tenkovi, on skae s kalanjikovim s prozora na prozor i vie: Nikad me
neete uhvatiti, prokleti izdajnici. U tom trenutku Pinochet nekako shvati da
su tenkovi nemoni pred Allendeom. Uulja se u predsjedniku palau s
tamnim naoalama i noem u ruci... Sve skupa podsjealo je na Cezara i Bruta.
No u cijelosti je komad bio kiast, a pria o puu djelovala je prije nelagodno
nego tragino.
Nakon dugog natezanja, glumac X dobio je zbog svog solidnog izgleda
ulogu Salvadora Allendea i morao je cijelo vrijeme trati uokolo po pozornici
s kalanjikovim u ruci. Nije ba bio sasvim oduevljen time: Ja imam odraslu
djecu. Ismijat e me! Ne bih li mogao igrati vojnika?, jadikovao je svakoga
dana na probama. U ovoj predstavi nitko, osim jednookog Pinocheta, nije htio
biti u prvom planu, svi su arko eljeli malu ulogu vojnika u pozadini koji je
morao samo dvaput kroiti na pozornicu. Na poetku je odrao nekakav
govor: Ovo je tuna pria o Salvadoru Allendeu, o njegovom usponu i
njegovoj smrti..., a na kraju se jo jednom pojavio, pogledao leeve i nijemo
zatresao glavom ukratko, uloga iz snova.
Moja uloga praktikanta nije bila puno vea. Prvo su me kao svakog novajliju
stavili u djeju bajku vikendom te sam tamo igrao asistenta reije. Kao takav
morao sam paziti da svi glumci pravovremeno izau na pozornicu, i to
trijezni i po mogunosti u odgovarajuem kostimu. Osim toga, trebalo je da
njihovi tekstovi bar donekle nalikuju na originalni sadraj bajke. U
predstavama za djecu bili su angairani gotovo iskljuivo mladi novi glumci
koji jo nisu zavrili pokusni rok, te je Ivan kralj ponekad trajao cijeli sat dulje
nego to je planirano. Djeca, najzahvalnija publika na svijetu, razvila su veliku
toleranciju prema glumcima. Veina ih je ve vie puta vidjela Ivana kralja te
bi svakoga puta davali dobre savjete novim Ivanovim utjeloviteljima kada bi
ovi iznova izgubili orijentaciju izmeu dobra i zla ili ak zaboravili osloboditi
lijepu, mudru princezu.
Razlog ovim i slinim nezgodama bio je sve vei porast konzumacije
alkohola meu mladim glumcima. Za vrijeme veernjih predstava uvijek su
bila prisutna dva administratora. Oni bi prolazili garderobama s alkometrom
kao u patrolne policije, i svaki bi glumac morao jedanput puhati. Tko je imao
vie od 0,5 promila, nije smio na pozornicu. Samo kod djejih predstava nije
bilo kontrola, zato to se nijednom administratoru nije dalo provoditi
nedjeljna prijepodneva u kazalitu. Stoga su nae bajke svakoga puta imale
drugaiji kraj. Jedanput je letei arobni konj jako nadaren mladi, svje iz
glumake kole zaspao na pozornici. To je dovelo kralja u glupu situaciju:
bio je zarobljen u pilji s blagom bez ikakve mogunosti za bijeg, opkoljen
razbojnicima. Ti njegovi zakleti neprijatelji sad su morali improvizirati.
Sklopili su kratkoroni mir i zajedno s kraljem odvukli arobnog konja s
pozornice.

Drugi se put ista nesrea desila s duhom iz krinje: jednostavno nije

izlazio. Na to je Ivan, kralj, objasnio djeci da je duh postao nevidljiv te je
morao do kraja predstave pored svog teksta izgovarati jo i duhov tekst. Neki
su drugi put dva scenska radnika, koji su trebali pomou dva ueta podii i
ponovo spustiti nau arobnu pticu zgodnu mladu glumicu povukli
pogreno ue. Otili su u uvjerenju da je arobna ptica ve ponovo na tlu. No
mlada je glumica i dalje visjela u zraku, cijelih sat vremena, i uzbueno je i
glasno psovala. Umjesto da zavede kralja, preplaila je djecu sonim izrazima
sasvim neuobiajenima za jednu arobnu pticu.
Unato ili moda upravo zbog tih mnogih nezgoda, naa je bajka imala
puno uspjeha i bila je omiljena meu moskovskom djecom, ali i meu
mnogim roditeljima. ak i nakon etiristo izvedbi gotovo nikada nije bilo
slobodnog mjesta tih prijepodneva. ef se time ponosio. Kazalite
Majakovski dobivalo je najmanje dravnih subvencija, ef je htio nezavisnost
i zabio si je u glavu fiksnu ideju da dobro kazalite moe mnogim
predstavama spojiti kraj s krajem ak i sasvim bez novane pripomoi. Stoga
bismo ponekad, nedjeljom na primjer, imali tri predstave za redom: bajka
rano prijepodne, omladinska drama poslijepodne i neki Shakespeareov
komad naveer. Ponekad bi dolo i do etvrte predstave, kao gostovanje u
nekom domu kulture.
Za relativno maleni ansambl ovakav je program bio vrlo naporan. Glumci
su esto znali biti prenapeti te bi pomijeali uloge. Jednom je lady Macbeth
iznenada na pozornici obznanila da nee ii na roendan svoje profesorice
engleskog i time je uzrokovala velike potekoe svojim kolegama.
Insajderima su njezine izjave bile sasvim razumljive. Znali su da je lady
Macbeth poslijepodne ve igrala glavnu ulogu u omladinskoj drami o
prijateljstvu i izdaji. No normalnim je gledateljima bio misterij zato su lady
Macbeth potrebni satovi engleskog.
Jedino bi uz pomo alkohola glumcima uspijevalo da se brzo i lako uive u
novu ulogu. Glavni reiser bio je svjestan da previe zahtijeva od svojih
suradnika, te je stoga razvio odreenu popustljivost naspram alkohola. Nije
ga zanimalo ono to se u brojnim garderobama dogaalo prije i nakon
predstave. Samo je na pozornici svaki lan ansambla morao djelovati koliko
toliko trijezno. Onaj koji bi dopustio da ga publika zatekne pijanog, dobio bi
dugoronu zabranu nastupanja i morao bi za kaznu tijekom dva mjeseca
sudjelovati u aerobic workshopu, koji se odravao svakoga dana u osam
ujutro u baletnoj dvorani kazalita.
Gospodin Stein e vas dovesti u red, prijetio bi ef na svakom kazalinom
sastanku. Nauit e vas gimnastici gumenih bombona, i to tako dugo dok si
svatko ne bude mogao sam polizati dupe!
Svi su se u kazalitu bojali koreografa Steina koji je provodio te kaznene

mjere. Stoga su glumci strahovito pazili da ih se ne zatekne pijane, a unato

tomu, aerobic ansambl svakoga bi mjeseca dobio nove lanove. Stein bi se
uvijek veselio kada bi neki novajlija dospio u njegov workshop. Izgledate
poput mesne okruglice, no bez brige, za dva tjedna neete se vie moi
prepoznati u zrcalu. Molim Vas leite na stol i podignite noge. Uz te bi rijei
koreograf Stein skoio na glumca i snano mu povukao noge preko glave.
Kosti su pucale, u baletnoj dvorani gadno je zaudaralo na znoj i alkohol.
Stein je bio malen, vrlo temperamentan mukarac tridesetih godina, koji je
pet godina vodio slavno idovsko kazalite u Moskvi i dospio na sud zbog
politiki nekorektnog vladanja. On sam smatrao se disidentom koji se borio
protiv reima, iako je optuba protiv njega drugaije glasila: osudili su ga na
dvije godine prisilnog rada zbog tekog napada na prometnog policajca. No
njegova majka, zasluna glumica Sovjetskog Saveza, imala je dobre veze u
Ministarstvu kulture. Tako Stein nije morao odsluiti svoju kaznu u nekom
kemijskom pogonu tetnom po zdravlje, nego dvije godine sluiti dravi kao
koreograf u Kazalitu Majakovski.
Sam Stein govorio je da cijela pria s milicajcem nije bila nita drugo doli
KGB-ova provokacija i da je sluba dravne sigurnosti jednostavno htjela
zatvoriti idovsko kazalite, a njega eliminirati. Tu elju KGB-a uskoro je
svatko u Kazalitu Majakovski mogao potpuno shvatiti. Stein je bio pravi
gnjavator. Stoga nitko od nas nije sumnjao da je uistinu odgrizao kaiprst
milicajcu.
Bilo je to ovako: Stein je imao djevojku veanku koja je radila u njihovom
veleposlanstvu u Moskvi. Ta je ena onda esto bila i kod nas u kazalitu. Bila
je prijazna, crvenokosa i ogromna, najmanje triput via od svog deka Steina.
On ju je zvao moja planino. Planina i Stein2 bio je to jedinstveni ljubavni
par. U neku je ruku ona bila kriva to su ga uhitili, budui da mu je davala svoj
auto na raspolaganje, bijeli mercedes s diplomatskim tablicama vedskog
veleposlanstva. U to vrijeme u Moskvi nije bilo mnogo automobila te sorte.
Stein je njime mahnitao po gradu i nijedan ga se policajac nije usuivao
zaustaviti. No kako kae jedna ruska poslovica: Za svako se dupe kad tad
nae svrdlo.
Jednoga dana, jureeg je Steina zaustavio milicajac.
Zna li ti s kim ima posla? Zar ne vidi tablice?, doviknuo mu je Stein iz
auta, to e te kotati posla, majmune!
Policajca se to nije dojmilo.
Izaite, molim Vas, rekao je mirno, elim vidjeti Vae dokumente.
Uope mi ne pada na pamet, odvratio je Stein.
Onda u morati do daljnjega zaplijeniti Va automobil, odluio je
policajac i pruio ruku kroz sputeni prozor kako bi uzeo kljueve auta.
Poludjeli Stein svom mu je snagom zagrizao prst i dao gas. Policajac kojega
je umjetnik ugrizao ostao je miran. Iskoristio je preostale prste kako bi na

brzinu zapisao registarske brojeve automobila. Tako je Stein dospio pred sud
i ugrizeni je policajac svjedoio protiv njega.
Sljedei u ti put odgristi glavu, urlao je Stein u sudnici.
I sada sam ja kao praktikant morao suraivati s tim ovjekom u Kazalitu
Majakovski.
Iako gotovo uope nisam pio, a i ako jesam, onda samo da bih pravio
drutvo glumcima, pao sam u efovu nemilost. Pored asistencije reiji u
bajkama za djecu vikendom, bio sam takoer duan prisustvovati probama
aktualne produkcije. Morao sam kuhati kavu i aj, prazniti pepeljare,
nabavljati efu nove olovke, jednom rijeju, obavljati uobiajene zadatke
mladog dramaturga. Aktualna produkcija Kazalita Majakovski tada je upravo
bila ve spomenuta politika drama U Santiagu kia pada.
Probe su se odravale svakoga dana, ponekad ak i uz prisustvo autora,
poznatog politologa. Taj bi ovjek svakoga puta stvorio neizdrivo ozbiljnu
atmosferu. Svima je iao na ivce, prvenstveno efu. Politolog mu je stalno
dijelio savjete kako bi se ova ili ona scena trebala najbolje upriliiti, a osim
toga je opetovano objanjavao glumcima politiku situaciju u ileu. Naeg je
Allendea smatrao predebelim, Pinochet se prema njegovom miljenju trebao
drugaije kretati i uope djelovati opasnije.
Kree se pozornicom poput kurve, kao da eli opsluiti Allendea
odostraga, uzrujavao se politolog. Nije ni slutio koliko su njegove rijei bile
blizu istine. Naime, jednooki biseksualni Pinochet ve je godinama opsjedao
sretno oenjenog glumca X, no do tada bezuspjeno. Sada su obojica napokon
bili zajedno na pozornici i Allende je morao biti na stranom oprezu.
Rad na komadu nije napredovao. Za to je postojalo mnogo razloga. Oruje
koje se ekstra za predstavu posudilo od kolega iz moskovskog fimskog
studija i donijelo u kuu, nestalo je. Mnogi su se tehniari ponaali poput
djece kada bi vidjeli kalanjikove koji su leali uokolo, iako je svim
strojnicama cijev bila zapeaena i nisu se vie mogle koristiti za pucanje.
Posvuda se u kazalitu nailazilo na naoruane, iskakali su iza ugla kako bi
preplaili kolege.
Niti glumci nisu pretjerano ozbiljno shvaali politiku dramu U Santiagu
kia pada. Svakoga puta kad bi politolog napustio kazalite, ansambl bi
prasnuo u smijeh. Spoetka se i ef skupa s njima srdano smijao, no tada je
shvatio da je inscenacija izmakla kontroli i da se polako pretvara u glupavu
komediju. Na to su svi sudionici Santiaga dobili zabranu smijanja. Sve oruje,
ak i bezopasni Pinochetov no, stavljeno je u oruarnicu koja se uredila
posebno za tu produkciju.
Ako jo jednom ujem jednu jedinu alu o ileanskoj kii, odgovorni e
smjesta zavriti kod gospodina Steina u baletnoj prostoriji. Svakog u
aljivdiju pretvoriti u aerobiara, najavio je ef.
Da svima bude jasno kako je to ozbiljno mislio, odmah je upriliio primjer. I

ba sam ja, Pepeljuga produkcije, bio rtva. Politolog se ve dva tjedna nije
pojavljivao na probama i mi smo ve naivno pomislili da je otkazao. No
jednoga se dana pojavio. ef je odmah naloio ik pauzu, glumci su sili s
pozornice. Ja sam svima donio kavu. Na je gost pripovijedao kako je upravo
bio na vanoj misiji u Latinskoj Americi. Nadam se da tamo vie ne pada
kia, odjednom mi je izletjelo. Glumci su se hihotali, politolog to nije, mislim,
uope shvatio, u najmanju ruku nije nita pokazao. No ef je pocrvenio od
bijesa.
Ve sam sljedeeg dana zavrio kod Steina, dodue ne kao sudionik u
njegovom workshopu, nego kao ispomo. Stein je tada imao 36 godina, za
osamnaestogodinjaka, dakle, starac. U dubini due imponirala mi je njegova
bezobzirnost, njegova radikalnost u ophoenju s drugima i sa samim sobom.
Sve je zvao svojim imenom, nije se niega bojao, socijalizam je drao
odvratnim i nije to tajio. Osim toga, znao je jako dobro plesati, svirao je sve
mogue instrumente i pisao je zabavne pjesme koje bi uvijek rado recitirao.
Dobro smo se slagali. Dvaput tjedno tutnuo bi mi u ruku kljueve svog
bijelog mercedesa koji je parkirao pred kazalitem. Morao sam donijeti iz
prtljanika najnovije ploe s glazbom za aerobic. Polagano bih se odgegao iz
kazalita do auta, otvorio prednja vrata, sjeo nakratko za volan i pravio se da
traim svoje cigarete u pretincu. Mnogobrojne djevojke koje su danonono
stajale pred kazalitem, zagrcnule bi se pri tom prizoru: mlada budua
zvijezda i njegov bljetavi auto. Lagano bih pripalio cigaretu, ponovo izaao i
nonalantnim pokretom otvorio prtljanik. Tamo su se u velikoj konoj torbi
nalazile nove ploe koje je Stein redovito dobivao potom iz vedske.
Zamiljao sam si da je to moj auto i da sam ja zagrizao ruku policajcu. Mogao
sam ak osjetiti okus prsta u ustima. Taj me ou strano zabavljao. U dubini
due pripremao sam se na dijeljenje autograma. Stein, koji je kroz prozor
promatrao te scene, mogao me lako ismijati zbog mog djetinjastog
ponaanja, no nije to inio.
Ponekad bi se Stein odvezao sa mnom i svojom djevojkom veankom do
restorana Glumac u Gorkijevoj ulici. Tamo smo pili moldavski konjak de luxe
Bijela roda za tri rublje au. U pripitom stanju Stein bi redovito pokuavao
zapoeti tunjavu s gostima jer iz meni nerazjanjivih razloga nije mogao
podnijeti glumce. Moda je razlog bio u tome to su mu roditelji bili glumci.
Njegova djevojka i ja tada bismo ga svakoga puta odvukli iz lokala u njegov
auto. Vi niste ljudi, derao se Stein za glumcima, Vi ste bijele bitange! Male
glupe rode!
Polako sam se privikavao na svoje novo praktikantsko mjesto i ubrzo mi se
u baletnoj prostoriji gdje sam putao nove ploe svidjelo vie nego u velikoj
kazalinoj dvorani gdje sam morao prazniti pepeljare. Stein je imao svog
osobnog nadzornika iz KGB-a koji ga je morao stalno kontrolirati. Nakon
svakog razgovora s njim, Stein bi napisao pjesmu u kojoj bi rimovao sadraj

tog razgovora. Sat aerobika obino bi zapoinjao jednom takvom pjesmom.

Jednom je nadzornik doao u baletnu prostoriju. Imao je sivo odijelo,
oficirsku frizuru i boksaki nos. Stein ga je zagrlio kao najboljeg prijatelja.
Moj ovjek u KGB-u, predstavio nam je tipa. ovjek je neko vrijeme utke
sjedio kod nas u prostoriji. Kada je Stein na trenutak izaao, priao mi je:
Pazi, mome, tvoj je prijatelj opasna osoba. Ve ga dugo poznajem. Svaki put
kad napravi sranje, nastradaju drugi. Sam Stein iz svake se prie izvue zdrav
i itav. Ima svog anela uvara na samom vrhu.
Kagebeovac je upro prstom u strop ukraen tukaturom.
Dakle, ako sazna za neto takvo, ovdje je moj broj. Ostat emo u vezi.
Dao mi je vizitku sa svojim telefonskim brojem.
Odjebi, pijunska upino!, mislio sam pritom i stavio njegovu vizitku u
dep.
No onda se dogodilo upravo ono to je predvidio. Nakon nekog vremena, u
velikoj dvorani Kazalita Majakovski odrala se premijera s mukom
dokrajene politike drame U Santiagu kia pada. Prvih pet redova ispunili su
slubenici Ministarstva kulture, usto se u punom broju pojavila partijska
jedinica kazalinog saveza, kao i uobiajena publika s premijera. Stein i ja
visjeli smo poput dva prognana anela na najgornjem rasvjetnom mostu
izmeu dva reflektora. Protivno oekivanjima, efu je ipak uspjela ta teka
inscenacija. Iskoristio je politika zbivanja u ileu tek da pokae sukob
karaktera u ekstremnoj situaciji. To je glumi dalo puno tofa. A glumci nisu
bili uzalud tako omiljeni u narodu, bili su zaista dobri. Tako se politika
drama pretvorila u ljudsku dramu, a gledateljima je bilo svejedno odvija li se
radnja u ileu ili gdje drugdje. U dvorani je vladao muk, svi su bili ushieni.
Oito se jedino Steinu nije svidjela predstava. Te je veeri bio naroito loe
volje i neprestano je psovao publiku.
Vidi li ti te vucibatine dolje? Sjede tamo kao hipnotizirani. Sve e
progutati, u svaku bajku vjeruju, vano je samo da njihov junak skakue po
pozornici. Otet u im te iluzije!
Stein je odjednom poeo galamiti.
Ne samo u Santiagu, i kod nas s vremena na vrijeme pada kia, povikao
je, spustio hlae i poeo piati s rasvjetnog mosta na gledalite.
Bio sam okiran, no nisam znao to bih uinio. Ljudi u dvorani koje je
zahvatio Steinov mlaz rastvorili su svoje programe kao kiobrane, iskoili iz
sjedala i oduljali se do izlaza za nudu, dok je predstava ila dalje.
Prestani ve jednom!, rekao sam Steinu.
Nije reagirao. Bilo je sve nelagodnije. Piao je i piao, nevjerojatno koliko je
tekuine imao u sebi tako maleni ovjek. Redarskoj je slubi bilo teko
dospjeti do nas na rasvjetnom mostu, stoga smo mogli nestati prije no to su
se probili. Nakon toga nitko nije htio povjerovati da je Stein sam mogao tako
dugo piati s rasvjetnog mosta. Svi su me automatski proglasili suuesnikom.

Ministarstvo kulture ustrajno je tvrdilo da se radi o cionistikoj zavjeri u

kazalitu Majakovski, koja si je uzela u zadatak da javno prezre sovjetsku
kulturnu politiku. Radio Stockholm izvijestio je o sluaju i primijetio da se
kazalina umjetnost u Rusiji sve vie politizira. U kazalitu se odrao
takozvani sud drugarstva. Steinu se predbacivalo neljudsko ponaanje u
javnosti, meni su pripisivali suuesnitvo. Ta je pria mogla po nas loe
zavriti, ali ef je uspio sve uvjeriti u bezazlenost nae zavjere. Steinu je ipak
prijetio zatvor, budui da je ve bio osuivan.
No tada se obistinilo pretkazivanje kagebeovca: Stein je nestao iz Kazalita
Majakovski i nedugo potom iskrsnuo je u provinciji. U nekom kazalitu u
Saratovu smio je nastaviti svoju djelatnost kao koreograf. Suprotno tome, ja
sam izgubio svoju sjajnu praksu, a jo su mi uvalili i dvosatno pouavanje od
strane mladei KGB-a. Nakon toga htjeli su obavezno saznati od mene jesam
li vie sklon faizmu ili homoseksualnosti.
U meuvremenu su svi studenti u mojoj koli odradili svoju praksu, a ja
sam zaueno ustanovio da su moji kolege stvarno zaraivali dok sam ja
lakomisleno uivao u kazalinom ivotu i sa Steinom ispijao Bijelu rodu u
restoranu Glumac. U svojoj sam studentskoj grupi slovio kao onaj u
zaostatku. S osamnaest godina nisam jo niti jedanput izbliza vidio dolarsku
novanicu. ak se niti rublje kod mene nisu viale svakoga dana, a kamoli
strane valute. Suprotno tome, mnogi od mojih kolega ve su odavno imali
dolare u depu, neki su si njima mogli i brisati dupe, toliko su bili bogati.
Mnogi su studenti svakoga dana ili musti strance. Sredinom osamdesetih
bogati su turisti sa zapada u velikim krdima pasli izmeu Crvenog trga i
hotela Inturist i htjeli su promijeniti svoj novac u rublje. To su moji prijatelji
iskoritavali. Najlake je bilo izmusti Japance. Njima su se ponekad pod rublje
mogli uvaliti ak i jugoslavenski dinari. Time se dobitak odmah stopostotno
poveavao. Na dinarskim novanicama nalazilo se Titov lik. Poneki bi ga
Japanac pokazao i upitao tko bi to trebao biti. I ne trepnuvi, nai su tvrdili da
je to Lenjin. Ponekad bi neki Japanac postao sumnjiav i smatrao da je
mukarac s novanice jednostavno premlad a da bi bio Lenjin. Potovanja
prema Lenjinu, zahtijevao bi prodava, teko se borio i umro je mlad.
Taj bi argument uvijek djelovao vrlo uvjerljivo na oprezne Japance, uzeli bi
dinare i otili preko Crvenog trga u koje bilo trgovine da potroe novac. Svi
prodavai sladoleda i kosanih odrezaka znali su za taj zajeb i svakog bi puta
skoro umrli od smijeha kada bi vidjeli nove Japance s novanicama od 100
dinara.
Suprotno tome, Amerikanci su bili vrlo svojeglavi, ak su im se i prave
rublje inile sumnjivima. Na ruskim novanicama od 10 do 100 rubalja
nalazio se uvijek jedan te isti lik Lenjinov. Ali u razliitim periodima
njegova slavnog ivota. to su novanice bile vee, to je Lenjin bio stariji.
Zato Lenjin ovdje ima dugu kosu?, maltretirali su nas Amerikanci kada

bi vidjeli stotinjarku. Konano, svako je dijete u Americi znalo da je Lenjin od

djetinjstva bio elav. No ono to su Amerikanci smatrali Lenjinovom kosom
bili su ustvari premasno otisnuti vodeni igovi koji su se poput kovri
smjestili oko Lenjinove glave.
ela je u Rusiji uope oduvijek oznaavala drutveni preokret, revoluciju, i
imao ju je svaki drugi vladar. Tako su se izmjenjivali: ela, kosa, onda opet
ela, onda opet kosa. Svakoga puta kad bi ela preuzela vlast, dolo bi do
udara i sve bi se promijenilo. Kada bi ela otila, sve se opet vraalo na staro.
Doba hotela Inturist bilo je doba nade u neku novu elu, u promjenu. Kada je
Gorbaov po prvi put nastupio na televiziji, narod se veselio, jer on je imao
velianstvenu elu. Osvanulo je novo doba. Bogati stranci nisu vie pasli
samo na Crvenom trgu, bilo ih je posvuda. Jednom su ak doli i u nau
kazalinu kolu.
Dobro smo se pripremili za ovaj posjet, rekao nam je direktor, nedostaje
jo samo toaletni papir u zahodu. No za to sam ve naao rjeenje.
Sakupio je trokutaste ubruse u kantini, gdje su godinama neupotrijebljeni
stajali u plastinim aama na stolovima, te ih je razdijelio po zahodskim
kabinama. Nakon prijama stranaca, direktor je vratio ubruse u kantinu, gdje
ih je briljivo razvrstao po stolovima.
Ve su tijekom kolovanja mnogi od nas poeli raditi, a i ja sam u treem
semestru dobio svoj prvi vlastiti nalog: trebao sam napisati komad o Djedu
Mrazu i Snjeguljici za novogodinju zabavu u Iljievom kulturnom domu. I
500 rubalja u gotovini na ruke. To je bila hrpa novaca. A nakon toga se
nastavilo s gradskim slavljima, kulturnim programima u pionirskim
kampovima... Najvanija stvar u tom poslu nije bio novac. S tim se kod nas
ionako nije moglo bog zna to. Vie se radilo o vlastitoj odvanosti i o
pripadnosti odreenoj grupi, boemima: poslovnim hohtaplerima, osobama
s dvosmislenim ivotopisima i s umjetnikim imenima, koje su se kretale
izmeu avangardnih filmskih asopisa, pukih slavlja, disidentske
knjievnosti i izdavake kue KGB-a Politika knjiga i o svemu neto znale.
Iako mlad, brzo mi je polo za rukom da akumuliram sve negativno to je
graanin Sovjetskog Saveza samo mogao izvesti. Nisam bio pravi Rus, jer je u
mojoj putovnici pisalo idov, nisam pripadao Komsomolu, bio sam pomalo
hipi i pasivni disident. Pio sam alkohol s neznancima i pokuavao, kad bi se
ukazala prilika, zaraditi novac na crno. Poput mnogih mojih prijatelja, i ja sam
se vie puta naao u sukobu s organima slube sigurnosti, a bio sam
registriran i u takozvanoj Crnoj knjizi mladei KGB-a.
Sve u svemu: ne tako lo poetak.

Transport ivotinja

Osamdesete godine zapoele su Olimpijadom u Moskvi. Unato bojkotu

mnogih zapadnih zemalja, tadanji generalni sekretar htio je pod svaku
cijenu sprijeiti da se sve to skupa pretvori u obinu propagandistiku
paradu. Olimpijske su igre trebale biti veliki kulturnopolitiki dogaaj.
Moskva je bila temeljito oiena od svakojakih parazita, a preko
pakistanskih tvornica slame od Amerikanaca su kupljeni novi elektroniki
semafori za stadione. U gradu se nije nita zbivalo. Nikakvi underground
koncerti, nikakva okupljanja, nikakve demonstracije. Posvuda policajci u
civilu i policajci u uniformi. Posvuda artiljerija i kavalerija. Ja sam dobio poziv
od mladei slube sigurnosti. inovnik me poznavao i ja sam poznavao njega.
Poznato mu je da me sport ba i ne zanima, rekao je, stoga bi za sve bilo bolje
kad bih na neko vrijeme napustio grad. Kao prijateljsku gestu ak mi je
ponudio da me se u policijskom automobilu odveze do kolodvora po mojem
izboru. Dogovoreno, htio sam u Rigu.
Putem prema kolodvoru Rijski, voza, policijski porunik, priao mi je o
tajnoj tvornici koja prema nalogu vlade tijekom Olimpijskih igara proizvodi
rusku Pepsi Colu. Sumnjao sam u njegovu priu, na to se on zakleo da kod
kue ima toga ve cijelu kaetu. Skrenuli smo s puta i navratili k njemu doma.
Kaeta je doista bila tamo. Poklonio mi je bocu tog arobnog napitka tako da
se i ja malo okoristim Olimpijskim igrama.
Kolodvor Rijski doimao se tako pustim kao da su deportirali ve pola
Moskve. U vlaku sam ispio rusku Pepsi Colu. Mirisala je na vikend, na slatke
uitke trulog kapitalizma, na Ameriku. Praznu bocu poklonio sam
kondukterki. Bila je sretna, ja sam bio sretan, bilo je ljeto i svima nam je bilo
dobro. U redu za zahod upoznao sam dva otputena robijaa. Obojica su
imala hrpu para i obojicu su ih najurili iz Moskve, zbog Olimpijade i tako to.
Otili smo jesti zajedno i cijele smo noi kartali. Na kraju sam dobio neto
novca. Uveer sam bio u Rigi. Ovdje se sve odvijalo normalnim tijekom. Ni
traga Olimpijskim igrama. Posjetio sam svog starog prijatelja Georgea, koji je
radio reportae za Voice of America, a ni inae nije nita proputao.
Putem sam zamijetio neto zanimljivo: u Rigi su se u trgovinama ivenih
namirnica prodavale sve mogue ivene namirnice. Kod nas u Moskvi samo

kruh i sok od rajica u trolitarskom pakiranju. Kupio sam malo kobasice i

marmelade, ne zato to bih bio gladan, nego zato to me to zabavljalo. udni
stanovnici Rige nisu znali cijeniti svoju sreu. George ak nije ni imao
hladnjak. Za trgovine ivenim namirnicama znao je samo po uvenju. The
Voice of America plaao je vrlo neredovito. Zajedno smo pojeli kobasicu i
marmeladu, pritom sam mu ispriao priu o ruskoj Pepsi Coli i on mi
naravno nije povjerovao. teta to sam bio poklonio bocu.
George je dobio novi posao. Trebalo je da kao pratnja odveze stoni vlak od
Latvije do Uzbekistana. Tri tjedna puta do tamo, jedan dan natrag petsto
rubalja u gotovini na ruke plus avionska karta za povratak. Zapravo su u
funkciji pratnje uvijek bile potrebne dvije osobe. Ne bih li htio poi s njim?
Naravno da sam htio poi s njim. Na je zadatak bio dovesti 46 goveda do
Samarkanda u ivuem stanju. U konzervama bi zacijelo bilo lake. to ta
stoka uope ima traiti u srednjoj Aziji?, upitao sam Georgea. Vjerojatno se
radilo o poboljanju tamonje rase. No nisam to ba tono znao. Ni jedan ni
drugi nismo imali pojma o stoarskoj tehnici. Ja sam studirao dramaturgiju,
George graevinu.
Sljedeeg smo se dana pojavili na robnom kolodvoru. ivotinje su ve bile
utovarene. Dugo smo se natezali oko papira, ali konano smo sve sredili.
Tovar se sastojao od tri vagona stoke i etvrtog za sijeno za hranjenje. to
smo mi osobno trebali jesti, jo nije bilo utvreno. Teretni je vlak bio strano
dugaak i natovaren svim i svaim. Pred nama otvorena platforma s
dugakim deblima, iza nas otvorena platforma s bezbroj limenih kanti. Njih je
takoer pratila neka osoba, koja je ak nosila iltkapu i slubeno oruje.
ovjek se zvao Aram i, na sreu, doimao se poput veseljaka. Ta ipak je trebalo
da naredna tri tjedna provedemo u njegovom drutvu.
George i ja smo odluili provesti prvu no uz svoje ivotinje, kao trening.
Ta mi se pria sve manje i manje sviala. Uz brzinu kojom su srali, moralo se
najmanje dvaput dnevno oistiti sva tri vagona. Uz to ih se trebalo jo i
njegovati, napajati i hraniti. Oajan, sjedio sam sam na sljedeem robnom
kolodvoru. Aram je spavao, a George je otiao u deurni duan. O moj Boe! U
to sam se ja to upustio.
Usred noi George se vratio i rekao da je i on primijetio da nam je za ovaj
put neophodno potrebno vie radne snage. Ispriao je kako je na kolodvoru u
redu za zahod zastao na ulazu kako bi pustio neku gospou da proe.
Iskusnim okom svjetskog ovjeka, George je odmah po eninoj vanjtini
shvatio da pripada najniem drutvenom sloju, izopenicima, alkoholiarima
i skitnicama. Bijedna odjea i blijedo lice gospoe odmah su ga potaknuli da
je pozove na osvjeavajue alkoholno pie. Zvala se Daima i, unato svom
nesretnom stanju, ostavila je na njega dobar dojam. Njezine sive oi ivahno
su i prijazno zraile ostacima nekadanje ljepote. A najvanije je bilo to to je
bila sa sela i razumjela se u stoarstvo. Nije bilo teko. U Rigi Daima nije

imala nita. Niti obitelj, niti posao, niti ostale drutvene obaveze. Osim toga,
nije jo nikada u ivotu napustila Latviju. Sada e spakirati svoje stvari i
ubrzo e biti s nama, obeao je George.
Do posljednjeg trenutka nisam vjerovao da e doi. No malo prije est sati
jedna je ena stajala na peronu. U ruci je drala ko za smee sa svojim
stvarima i smijeila nam se bezubo. Vlak je krenuo. Od prvog dana naeg puta
nadalje, Daima se pokazala u najljepem svjetlu. Samosvjesno je ustajala rano
ujutro i cijeloga se dana brinula za stoku. U nae dunosti ubrajala se nabava
hrane i vode, kao i organizacija veernjeg programa.
to smo se vie udaljavali od Latvije, to su mjere nabave ivenih
namirnica bile sve kompliciranije. Bjelorusi nam nisu htjeli nita prodati, bili
smo na rubu gladi. Za razliku od nas, na je susjed Aram bio izvrsno
raspoloen. Uvijek pomalo uzbuen, ugnijezdio bi se izmeu limenih kanti i
pjevao armenske pjesme. Nou bi esto na neko vrijeme nestao kada je vlak
stajao, i vratio bi se tek dva, tri sata kasnije. Jedanput smo u njegovoj
odsutnosti ispitali sadraj limenih kanti. Tekuina koju su sadravale bio je
bez sumnje pirit. Denaturiran prema staroruskom receptu. Kada se Aram
vratio, sklopili smo pakt s njim. Ili svi, ili nitko, rekli smo mu, a on nije imao
nita protiv. To nam je bio spas, jer za pirit se moglo sve dobiti. Bjelorusija,
Ukrajina, krajolici su jurili pored nas i nestajali na horizontu. esto smo
sjedili na Aramovoj platformi i pili zajedno s njim iz limene alice. to smo
vie pili, to je vlak bre vozio.
Krajem prvog tjedna doli smo u neki brdovit kraj i vozili smo se
polaganije. Naa je ruta ila dolinom u blizini planine Ararat, tono izmeu
Armenije i Azerbejdana. Vlak jedva da se jo pokretao, sjedili smo s Ara mom
na platformi i pili pirit i vodu. Sunce je sjalo, oko nas su pasle koze, neki
azerbejdanski pastir uvao je stado. Daima je stoci nosila sijeno.
Odjednom je usred te idile izbio nacionalistiki sukob. Mladi je pastir
ugledao Arama i povikao: Armenski pederu, armenski pederu!
Azerbejdanski puau kurca!, viui mu je uzvratio pripiti Aram.
Tada je poletio prvi kamen. Drugi je pogodio limenu alicu koju sam drao
u ruci, trei je okrznuo Aramovu glavu. Ustao je i maio se svog slubenog
oruja.
Azerbejdane! Spremi se na smrt!, povikao je i zapucao u nebo.
George i ja zgrabili smo ga za ruku. Razoruali smo armenskog patriota i
sakrili smo pitolj na sigurno mjesto. Naa su goveda divlje skakutala.
Sljedeeg je dana vlak stigao u Baku. Ovdje su se vagoni utovarivali na
trajekt. Ispavani Aram iziao je i odluno se uputio nadgledniku kolodvora.
Reci mi, prijatelju, jesi li ti Azerbejdanac?, upitao ga je Aram patetinim
glasom.
Da, Azerbejdanac sam, odgovorio je nadglednik kolodvora. Kucnuo je
tvoj as, povikao je Aram i odalamio amar ljubaznom slubeniku.

Nakon toga ga je nekolicina zaposlenika eljeznice poteno izlemala.

Kazahstanske stepe mogu ovjeka stvarno izluditi. Bio dan ili no, s obje
strane pruge beivotna praznina dokle god see pogled. Samo su se puhovi
skupljali du eljeznikog nasipa i mahali za nama svojim kratkim apicama.
Sijena gotovo da i nije vie bilo, a i mi smo opet poeli gladovati. inilo se kao
da je u tom kraju sve zatrovano, ukljuujui i ivene namirnice. Na nekom
smo kolodvoru uspjeli kupiti kaetu piva. Boce smo neispijene bacali jednu
za drugom. Rok trajanja bio im je istekao prije najmanje dvije godine. Pri
sljedeem stajanju bila je to kaeta dinja. Zbog nje je dolo do epidemije
proljeva, koja se na veliko udo prenijela s nas na goveda. ak je i Daima
htjela isprinicu zbog bolesti. Jedino je Aram zahvaljujui konzumiranju
alkohola ostao imun na sve bakterije svijeta. Rugao nam se i nazivao nas
usranim obanima na putu.
Moj prijatelj George stalno je izmiljao nove poslovne ideje koje bi trebale
poveati nae anse za preivljavanje. Njegov pokuaj da zakolje jedno
govedo potpuno se izjalovio. Sljedei pokuaj, da mjetanima budzato proda
ve napola mrtvo govedo, takoer je propao. Kazahstanci su stvarno bili
skroz drugaiji od nas. Nisu pili, nisu jeli i nikada ti pri razgovoru nisu gledali
u oi. Puhove se ovdje takoer nije moglo uloviti, a vode ima malo.
Zaustavili smo se negdje nasred Kopet-Dagha, izmeu Afganistana i Irana.
ak je i sunce tamo drugaije izgledalo, puno preveliko i puno precrveno. O,
domovino moja, beskrajna zemljo! Jo 500 kilometara do Samarkanda, nae
posljednje postaje. George se raspitao kod vlakovoe, no ak niti on nije znao
kad emo nastaviti put. Vlaku je nedostajao neki vani dio. Valjda ne konji.
Naveer su doli mjetani i donijeli nam kruh. Zapalili smo veliku logorsku
vatru u pustinji. Htjeli su neto od nas, ali ne goveda, to se ubrzo ispostavilo.
teta to nisu razumjeli na jezik. Ve sam polako pomiljao da smo poli
krivim kolosijekom i da smo zavrili u Afganistanu. U toj je pustinji sve bilo
nejasno, ak i granice. Heureka! Htjeli su od nas kupiti Daimu. Neki stari
mukarac ispripovijedao nam je predivne prie kao iz Tisuu i jedne noi.
Navodno je imao tri sina i ta su tri sina htjela imati nau Daimu. Zauzvrat su
nam ponudili... U Georgeovim sam oima vidio da bi prodao sve i svakoga,
ukljuujui sebe, ako bi mu se za to ponudila pristojna cijena.
No tada je na vlak napokon mogao krenuti dalje te smo napustili
Afganistan, tako da su se tri sina morala dalje snalaziti bez Daime. Sljedeeg
emo jutra doi do Samarkanda, a za dva emo dana biti kod kue, u
srednjeeuropskom prostoru. Ali George nije mogao zaspati. Sanjao je o
latvijsko transportu ena u Srednju Aziju u svrhu poboljanja tamonje rase.
Jedanput tamo i natrag i bio bi zbrinut za ostatak ivota u bilo kojem dijelu
nae beskrajne zemlje. Posljednji smo put pili iz Aramove alice, bio je to dugi
put: dvije 50-litarske kante u meuvremenu su se ispraznile.

Ujutro, prilikom predaje stoke, odjednom sam ostao sam. George i Daima
odmaglili su u Samarkand u kupovinu na bazaru. Goveda vie nisu mogla
normalno hodati zbog predugog putovanja, stoga sam ih zajedno s dva
Uzbekistanca izgurivao iz vagona jedno za drugim. Uzbekistanci su psovali i
nisu htjeli nita potpisati. Kasnije je napokon ipak dola ena s naim
imenima na nekom popisu i s naim novcem. Sve je ponovo teklo prema
planu. Sva su goveda bila na ivotu, a ni prije nisu izgledala zdrava kao dren.
Vruina je bila ve popustila kada se George napokon vratio s bazara. Sam.
Uzbuen i pomalo pripit ispriao mi je sljedeu priu.U gradu je bilo jako
vrue te su otili u ajanu. Ispijajui aj, George je upoznao vlasnika. Taj mu je
priao o svom bratu, dobrostojeem zubnom tehniaru, koji posjeduje veliku
kuu s vrtom, dvije ene i petoro djece. Jedna je ena bila zaduena za kuu,
druga za krevet, a za vrt je traio jo nekoga. Vlasnik kavane je pomislio da bi
Georgeova pratnja bila idealna za njegovog brata i isplatio bi mu odmah 500
rubalja ako je ostavi tamo. Pritom George ne bi morao uiniti nita drugo doli
nestati kada bi Daima sljedei put otila na zahod.
George mi je tutnuo dvjesto rubalja u ruku.
Tvoj udio, rekao je.
Naravno da sam ga ispsovao, to je bila prava svinjarija, jer dobro je znao
to e uiniti s tom enom. Ali novac sam uzeo. Ta ona nije bila moja ena.
Sljedeeg sam dana kasno uveer sletio u Moskvu, opaljen suncem i depova
punih novca. Olimpijske su igre zavrile i ivot je ponovo krenuo svojim
uobiajenim tijekom. George je odletio natrag u Rigu dan kasnije od mene, s
veim brojem orijentalnih kaputa i bakrenim nakitom u kovegu. Dvije
godine nisam ga vidio niti uo.
Onda je jednoga dana George posjetio Moskvu i nali smo se kod
Jaltaranga, tada jedinog Indijca, gdje mi je do kraja ispriao priu. Neko je
vrijeme slabo spavao zbog Daime. Tja, grinja savjesti uzrokuje nesanicu. Na
jesen je opet bio u Samarkandu i sluajno ju je sreo na trnici. Uope je ne bi
bio prepoznao da mu nije doviknula: George, dragi moj George! Zagrlila ga
je i poljubila u oba obraza. Smijala se i blistala je. Ruke su joj bile okiene
zlatnim narukvicama i imala je nove zube takoer zlatne. Pozvala je
Georgea na objed i izvijestila ga o svemu to se desilo nakon njegovog
nestanka. Pria o bratu i vrtu bila je istinita! Jo i vie od toga, kratko potom
zubni se tehniar zaljubio u Daimu i primio je u svoj kalifat. Postala je
njegovom omiljenom enom i nakitio ju je zlatom sprijeda i straga. George je
njezin aneo uvar, rekla je, samo njemu moe za sve to zahvaliti. A George,
koji je opet bio potpuno vorc, sluao ju je bez rijei. Nakon jela dala mu je sto
rubalja za sjeanje na njihovo prijateljstvo i zaeljela mu puno sree. George
se te veeri opio i propustio je vlak za povratak.

ivot u parku

Godine 1982. u mojoj je zemlji dolo do smjene vlasti. Novi generalni

sekretar izjavio je da je njegov program borba protiv parazitstva i time je
unio jo vie potekoa u moj ionako ne ba lagan ivot i u ivot mojih
prijatelja. Bili smo mladi i prtali smo od ideja, nikom se nije dalo za pravo
raditi. Kako smo odrasli u socijalistikom drutvu, gdje je svatko tko nije
imao politike pretenzije i nije se htio boriti protiv reima dolazio na svoje i
bez zaposlenja, nismo vidjeli nita pozitivno u svakodnevnom osmosatnom
rintanju.
No vremena su se promijenila. Poduzete su mjere. U Moskvi je dolo ak i
do racija. Uniformirani, a djelomino i sami kamuflirani kao paraziti, policajci
su danju proeljavali kina, traili sumnjivce po saunama i pivnicama i svuda
postavljali isto glupo pitanje ljudima koje bi tamo zatekli: Kako se zove tvoj
ef? Ukoliko upitanik ne bi sluajno imao iskaznicu u kojoj je pisalo da je
teki invalid i da ni u kojem sluaju ne smije raditi nita drugo doli sjediti u
kinu, kazne su bile katastrofalne. Ukratko, narod je patio, a mi smo patili
zajedno sa svojim narodom.
Nova politika struja potakla je gorljivo zanimanje za zemljopis kod
mnogih mojih suvremenika. Moj prijatelj George ak si je kupio sklopivi atlas.
Kod kue bi ga rasklapao i bio je skroz osupnut prostranstvom svoje zemlje.
Jednom smo sjedili kod njega na kuhinjskom podu i duvali. George mi je
ponosno saopio svoja najnovija otkria. Prstom mi je pokazao velike crvene
mrlje na zemljopisnoj karti, uz koje nije stajalo nikakvo ime.
Zna li to je to?, pitao me uzbueno, to je majka Zemlja, mati svih nas.
Idem na selo, tamo me se nee dohvatiti zbog parazitarenja.
Proturjeio sam mu i podsjetio ga da se upravo na selu mora svakoga dana
crniti.
Ta zna sliku Potlaeni seljaci pale kuu svojeg veleposjednika od Mihajla
Kravuka.
Svatko je poznavao tu sliku, nalazila se na koricama udbenika Sovjetska
knjievnost za esti razred osnovne kole. No George je bio toliko obuzet
svojom vlastitom idejom da me uope nije sluao.
Komunisti nisu pri zdravoj pameti. Cijelo vrijeme samo zbunjuju nas

jednostavne ljude kako bismo konano zaboravili odakle potjeemo. Ove

crvene mrlje naa su budunost, idem na selo.
Nisam mu vjerovao, no nedugo potom zaista je otiao. Ja sam ostao u
gradu i naao sam si posao vrtlara u parku za odmor i rekreaciju. Na poetku
je sve bilo easy. U biti nisam morao nita raditi, samo sjediti u parku i paziti
jesu li sva stabla na svom mjestu. No posao je posao. Brzinom munje dole su
prve potekoe. U ovom, kao i u drugim parkovima, postojala je zasebna
kvadra, koja se sastojala od mladih koji su stanovali u tom kvartu. Jedna se
djevojka iz kvadre zaljubila u mene i esto je dolazila do moje klupe.
Razgovarali smo o ivotu i pritom sam doao do vrlo vanog otkria. Naime,
upoznao sam posebnu vrstu ljudi koje jo uvijek, nakon dvadeset godina,
zovem djevojkama iz parka. Prava je potekoa bila u tome to je glavni u
kvadri bio beznadno zaljubljen u tu djevojku, i to ve due vrijeme. Sad je i
on poeo dolaziti do moje klupe u parku, ponekad s velikim kamenom u ruci.
Prijetio mi je govorei da bi u sluaju nude bio u stanju oboje nas ubiti. Ti
zapetljani odnosi i ti odvratni razgovori koji gotovo da su postali dio moje
svakodnevice, bacali su me u depresiju.
Tome se pridruio jo jedan problem. Nakon mjesec dana ustanovio sam
da park u kojemu sam radio kao vrtlar pripada tajnoj tvornici oruja. Nisu
proizvodili samo djeja kolica i bicikle, nego i podmornice. Iako park kao peti
djelokrug te tvornice gotovo da i nije imao stupanj sigurnosti, za tvornicu je
vrijedio ak stupanj sigurnosti tri. U jasnim terminima, to je za mene znailo
da ne mogu sam podii svoju plau u knjigovodstvu. Morao mi ju je donijeti
glavni vrtlar, no to radno mjesto nitko nije obnaao. Isto tako nisam smio
telefonirati u knjigovodstvo, nego samo voditelju kadrovske slube. On je
mogao proslijediti moj poziv, ali nije htio. Stoga sam potom dobio samo
obraunsku cedulju, ali ne i novac.
Taj me posao inio nesretnim i ve sam razmiljao bih li poao Georgeu na
selo. Crvene mrlje na karti bile su mi sve simpatinije. No nisam tono znao
gdje je on. I tada je doao 19. srpnja, moj roendan. U gradu je bilo jako vrue,
bijedno raspoloen hodao sam parkom u vrstoj namjeri da neto ukradem
na svom radnom mjestu. No to se moe ukrasti u parku?
Klupe? Trava? Koncentrirao sam se na zvukove. U parku se stalno mogla
uti glazba. Vjerojatno je dolazila iz zvunika. Njega se moglo lako utopiti, ak
sam ve znao i kod koga. Nakon dvosatne potrage locirao sam izvor glazbe.
Stvar je visjela na nekom stupu visokom deset metara i bila je privrena
bodljikavom icom. Prokleo sam park i svako pojedinano stablo.
Naveer me kod kue ekala estitka. Od Georgea. Sa estitke mi se
smijeila neka odvratna njuka isplaenog jezika. Ispod je pisalo: Posao
cvjeta, enske stenju. George. I adresa: selo Borodino, podruje Jaroslavski,
okrug Sotino. Cijele noi nisam mogao mirno spavati. enske koje je George

spomenuo bile su krajnji poticaj. Mamile su me na selo. Dosta je bilo

malodunosti.
Ustao sam u sedam ujutro, otrao do parka, popeo se na stup visok deset
metara i golim rukama odvezao zvunik. Dva sata kasnije zamijenio sam ga
kod poznanika koji je bio glazbenik za dvije teke cigareta i neto hrane.
Zatim sam se autobusom N 690 odvezao u predgrae kako bih od tamo
prvim kamionom nestao u smjeru sela Borodino. Zbogom, Moskvo, uivam u
seoskom ivotu.
Kao iskusni autostoper, izbjegavao sam male aute. Poveo me prvi veliki
teretnjak koji je vozio u smjeru Jaroslava. Na vozau su jedino kupae gae
bile prave, svi su ostali odjevni predmeti bili utetovirani na njegovu kou.
Sluajno je dolazio iz tajne tvornice u ijem sam parku radio kao vrtlar.
Moda je iza ak prevozio neke dijelove podmornice. Poput dvojice kolega
razgovarali smo o ponovnoj eskalaciji Hladnog rata. Ta ipak smo pripadali
istoj brani, industriji oruja.
Uveer sam stigao do Sotina. Da je postojao natjeaj za najmanji gradi
Rusije, Sotino bi zasigurno osvojio prvo mjesto.
Nije bio samo malen, bio je smijeno malen. Bespomono sam stajao na
Lenjinovom trgu ispod Lenjinovog spomenika izmeu klinike i kole i traio
sam nekog stanovnika koji jo ne spava i koji bi mi mogao pokazati put za
Borodino.
Grad je ve u osam naveer izgledao mrtvo. Sve kue mrane, ceste prazne.
Uznemirio sam se, nisam se htio uputati u svau s potpuno nepoznatim
medvjedima i vukovima ipak je oko Sotina bilo velikih uma. Krenuo sam u
potragu za moguim prenoitem. Izmeu klinike i kole odluio sam se za
ovu posljednju, naime, upravo su bili praznici i stoga se nisu oekivali
uenici. Popeo sam se preko ograde i naao sam odgovarajue mjesto u
sportskoj dvorani na prvom katu. Bolje nije moglo biti.
Sljedeeg jutra, kada sam se naspavan ponovo pojavio na Lenjinovom trgu,
vidio sam gomilu ljudi kako ekaju u repu ispred trgovine s rakijom koju sam
u mraku bio previdio. Zadnji ovjek u redu, kojega sam upitao za put prema
Borodinu, ak je poznavao mog prijatelja Georgea. Da, mali, s naoalama i
dugom kosom, on ivi dva kilometra odavde. Ne mora kroz umu. Idi
jednostavno uz tranice, prva kua je kua tvog prijatelja.
Od nekog drugog u redu saznao sam za stravinu sudbinu sela Borodino,
koje sada uope i postoji samo zahvaljujui prisutnosti Georgae i nekoliko
starih udovica. Nekada je to bilo sasvim normalno selo s dvadesetak kua.
ene su se bavile mljekarstvom, mukarci su skupljali gljive i pekli rakiju. Sve
dok jednog dana kroz Borodino nije provedena eljeznika pruga. Tranice su
unijele veliki nemir i survale su selo u propast. eljeznica je najprije odnijela
mukarce. Jedan za drugim odlazili bi pijani na tranice, zaspali, te bi ih

pregazio vlak. Zatim su jurei vlakovi takoer namamili gotovo sve krave u
smrt. Unutar tri godine, veina je seoskih ena postala udovicama. Preostale
krave vie nisu davale mlijeko pa su ih zaklali. Mnogi su se ljudi odselili.
Posljednjeg mukarca u selu proganjala je luaka predodba o tome kako e
vlak jednoga dana i njega epati. Nacugan, zapalio je svoju kuu i poginuo u
plamenu. Kada se George tamo pojavio, Borodina gotovo da vie i nije bilo.
Sada je odjednom ipak sve ilo nabolje.
U tom deku stvarno ima neto, rekli su ljudi u repu. Popuio sam s njima
kutiju cigareta iz svojih putnih zaliha i krenuo na put.
ak se i izmeu tranica vidjela plodnost tog tla, ovdje je u travi rasla
gomila osinaca i lisiarki. Uskoro sam doao do kue na osami koja je po
svemu sudei pripadala Georgeu. Cijelo je dvorite bilo obraslo korovom, niti
traga vrtlarstvu. Vrata su bila otvorena, moj je prijatelj spavao. Na podu su
stajale prazne i polupune boce rakije. ak je i Jim Morrison na jednom
posteru izgledao kao da je upravo doao iz reda za rakiju u Sotinu. Prostorija
nije bila ba ureena u seoskom stilu, u kutovima su se gomilale kutije
razliitih veliina, a na njima se nalazio videorekorder, dva mala i jedan veliki
televizor, dva vojna radio-ureaja, kartonska kutija sa suhom ribom,
kartonska kutija s okoladom i ogromna hrpa boinih kalendara. Kada sam
probudio svog prijatelja, nije ga niti na sekundu zaudila moja pojava, kao da
smo se jo juer oprostili.
Dobro da si doao, rekao je, uskoro e doi i ostali, bit e to luda no.
George je otpio gutljaj iz jedne boce i izvijestio me o tome kako je postao
slavan u selu. S iskustvom ovjeka iz velegrada, doao je na ideju kako bi se
mogla iskoristiti eljeznika pruga i time ju je demistificirao u oima seoskog
stanovnitva. Sada su ljudi dolazili u Borodino umjesto da ga naputaju.
Rodila se nova privredna grana eljeznika privreda. Ideja o eljeznikoj
privredi zapravo nije bila nita novo.
Svi smo mi vidjeli istononjemaki film u kojem njemaki Indijanci stalno
napadaju i pljakaju vlakove u prolazu. Novo je kod Georgea bilo to to nije
napadao vlakove, nego je vlakovoama ponudio novu uslugu. Vlakovoama je
za vrijeme vonje bio zabranjen alkohol, te je George doao na ideju da
ponovo stavi u pogon ureaje za destilaciju u tom zabitom selu. Rakiju koju
bi sam ispekao tada bi mijenjao s brigadom vlakovoa za vrijedne predmete.
Zarada mu je bila ogromna. Sjedili smo na kutijama, pili njegovu rakiju i,
gutljaj za gutljajem, otkrio sam kako se moj prijatelj obogatio i to je to sve
sada posjedovao.
To donosi zemlja, moj prijatelju, selo i slobodna trgovina, u Moskvi o tome
moe samo sanjati.
Primijetio sam kako se taj ovjek promijenio. Postao je pravi seljak, to je
za mene bilo isto to i malograanin. Bilo mi je nekako ao Georgea, sa svim
njegovim televizorima. U meuvremenu su dola jo dvojica mukaraca iz

sela koji su nam se pridruili. Pripovijedao sam im o svojim posljednjim

doivljajima u velegradu, a oni su sluali. Odjednom se iz ume zaorio
stravian urlik. Digla mi se kosa na glavi. Jo nikada u ivotu nisam uo neto
toliko jezivo. Odjednom je zavladala tiina.
Leganj plae, rekao mi je George s krivnjom u glasu. Oprosti, trebao sam
ti to unaprijed rei. O.K., ljudi, danas nita od akcije. Danas slavimo.
George mi se ponovo obratio: Ta se ptica ponekad i smije poput sotone, to
znai da e se neko obogatiti, ali kad plae, onda e netko umrijeti.
Tko bi to sad jo ovdje trebao umrijeti?, upitao sam ga.
Ne mora se nuno desiti ovdje, moe i u Sotinu netko umrijeti, odgovorio
je George smeteno i upro pogled u pod.
Polako me poeo plaiti seoski ivot s tim jezovitim priama, potpunim
odsustvom dravnog ureenja i mistinom ovisnou o nekom legnju.
Takoer se inilo da moj prijatelj tamo uope ne moe uivati u svom novom
bogatstvu, u najboljem bi sluaju bio mogao prinijeti svoju kolekciju boinih
kalendara kao rtvu legnju pod iji je kult potpao. Svugdje sam viao
simptome zatupljenja. ena takoer nije bilo, a mukarci su se pola noi
samo opijali kao da ih netko na to prisiljava. Osjeao sam se izrazito
nelagodno. Sljedeeg sam dana napustio svog prijatelja i odvezao se natrag u
Moskvu u svoj park. Ne usreuje seoski ivot svakoga.
* * *
No isto tako vie nisam htio rintati kao poasni vrtlar. Da vidimo to e se
desiti, pomislio sam, i uzeo godinji. U jednoj knjinici za djecu i omladinu
ukrao sam staro godite novina Truba i zatvorio se u svoju sobu. Nakon tri
dana zazvonio je telefon. Bio je to voditelj kadrovske slube. udio se to vie
ne dolazim na posao. Visjeti u parku bez novca i bez ikakvog smisla, to za
mene nije asno zaposlenje, izjavio sam. Voditelj kadrovske slube pozvao
me k sebi u ured i obeao da e moja djelatnost u parku ubudue biti
drugaije organizirana. eka me navodno puno novca i veliki zadaci.
U meuvremenu mi je ve bila puna kapa humoristinih i satirinih
stranica novina Truba. Bogati krci s cigarama u ustima i likovi nalik na
Pinocheta opsjedali su me u snu i priali sa mnom u tipinom tonu Trube o
bijedi i gluposti kapitalistikog svijeta. Nisam dugo razmiljao i vratio sam se
u park.
Za vrijeme mog odsustva tamo se poneto promijenilo. Uprava tvornice je
primijetila kako park igra vanu ulogu u ivotu njezinih radnika. Svakoga su
dana prolazili parkom na putu na posao i uveer se istim putem vraali kui.
Zelenilo je esto navodilo radnike da ispod ovog ili onog stabla isprazne ovu
ili onu bocu te da nakon toga zadrijemaju u grmlju. Iz tog se razloga mnogi
zaposlenici u tvornici nisu pojavljivali pravovremeno na poslu ujutro, a
naveer se vie nisu vraali kui. To je smanjivalo proizvodnju podmornica

koje su bile potrebne dravi, a osim toga podrivalo je zdrav obiteljski ivot
kakav je drava zahtijevala.
U toj je dilemi upravi ba odgovarao vrtlar, i to kao centralna osoba koja je
trebala vratiti parku njegovu prvobitnu drutveno-odgojnu funkciju. Potpuno
u smislu borbe protiv alkoholizma u radnikoj klasi, za park je uz pomo
Moskovske filharmonije osmiljen kulturni program, prozvan Ljetnim
kazalitem. Moskovska kazalita i muzike kole takoer su funkcionirali, kao
i sve druge obrazovne ustanove, prema pravilima planskog gospodarstva.
Svake se godine samo u Moskvi proizvodilo na stotine glumaca i glazbenika
mnogo vie no to je drava mogla zaposliti. Oni lukavi doepali bi se nekog
mirnog mjestaca na televiziji ili u velikim domovima kulture, ostatak bi se
nastanio u Moskovskoj filharmoniji, nekoj vrsti odvodne cijevi ruske kulture.
Tijekom godina, ta je organizacija bivala sve monijom i na kraju je mogla
vlastitim sredstvima prirediti prvomajsku paradu na Crvenom trgu,
ukljuujui kliuu publiku i cijeli politbiro na tribinama.
Radna snaga filharmonije, naravno, odmah je bila na raspolaganju za ljetno
kazalite, konano, dobivali su dodatnu gau za svoje nastupe. U blizini staze
koja je ila poprijeko kroz park izgraena je pozornica u obliku koljke i
ispred nje postavljene su klupe. Moj zadatak kao vrtlara sada se sastojao u
tome da triput tjedno doekam umjetnike. Osim toga, morao sam
prisustvovati priredbama kako bi se izbjegle neprilike svake vrste i kako bih
na kraju isplatio zabavljae. Dobio sam megafon, popis s imenima sudionika i
svakoga tjedna 75 rubalja na ruke, od ega je treina bila moja vlastita gaa.
Prvi broj koji nam je ponudila filharmonija sastojao se od
pedesetogodinjih blizanaca koji su svirali klarinet. U drugim bi prilikama iz
toga moda nastao zgodan zabavni ou, ali ne u naem parku. Blizanci su
doli autom i djelovali su ve prilino pripito. Do tada je radnika klasa kao
publika ve otkrila nau koljku u parku i izabrala je za svoju omiljenu birtiju.
Kada su blizanci izvadili svoje klarinete, tvornika se ragbi momad upravo
udobno smjetala na klupe. Blizanci su me upitali postoji li u blizini neki
pivski ator i imam li njihovu gau. Nakon to sam to potvrdio, uzeli su svoje
instrumente i snano u njih zapuhali. Ve nakon prve serenade pola momadi
se pobunilo i prijetilo batinama ukoliko iz cijevi izie jo jedan jedini prdac.
Umjetnost se sudarila s narodom i nemilosrdno potonula. Kako bih izbjegao
daljnje sukobe, dao sam glazbenicima da potpiu potvrdu o primitku gae i
otiao sam s njima na pivicu. Njih dvojica su mi ispriali kako svoj novac
zarauju uglavnom na pogrebima i vjenanjima i kako ih filharmonija pritom
beskrupulozno iskoritava. Naime, morali su joj davati polovicu gae za
uslugu posredovanja, iako su sami dolazili do narudbi.
Sljedei je put nastupila recitatorica, ena srednje dobi koja je zauujue
sliila mojoj razrednici u koli. Recitirala je pjesme, vrlo probran program,
sve iz srebrnog doba ruske poezije. Za razliku od kolega s klarinetima,

apsolutno je ozbiljno shvaala svoj posao. Sa sobom je donijela kostim i

kutijicu sa minkom i pitala me gdje je garderoba. Na mene je ostavila dirljiv
dojam. Ragbi momad od prethodnog dana jo uvijek nije napustila klupe.
Bojao sam se da bi moglo doi do krvoprolia kada se ista umjetnost po
drugi put stropota na narod. Kako u sam obraniti ovu enu? vrsto je
odluila da provede itav svoj repertoar i ve se presvukla iza grma u
nedostatku garderobe. Pojavila se u lijepoj veernjoj haljini s mnotvom
svjetlucajuih zvjezdica.
Spremna sam, rekla je kao da me eli umiriti. Gdje je moja publika?
utke sam joj pokazao ragbi momad koja je ve bila u deliriju, tri bakice
koje su strpljivo ekale prazne boce, i sve druge koji su se vjerojatno nalazili
iza grmlja. U naem su se parku posvuda mogli otkriti gledatelji. ena se
osvrnula oko sebe, uzela mi megafon iz ruke, postavile se nasred staze i
poela itati:
Zahvaljujem Vam od sveg srca!
to me ne znajui nosite u sebi:
Za moja nono tiha vrata,
Za rijetke susrete u razliitim parkovima,
Za nae nepostojee etnje u mjeseevim predjelima,
Za nae glave koje ne obasjava sunce,
Za to to ste tako ludi ne za mnom,
Za to to sam tako luda ne za Vama...
inilo se da visoka umjetnost djeluje. Odjednom se smrailo, prve su kaplje
pljusnule na lie. Sve je vie ljudi izjurilo iz grmlja na stazu, lanovi ragbi
momadi su se probudili, dobrovoljno predali bakicama boce i ustro se
zaputili kui eni i djeci. Uz gromove i munje, kia je pala na tlo i protjerala
sve ljude iz parka. Samo smo glumica u veernjoj haljini s megafonom u ruci i
ja ostali stajati na kii. inilo se da se neizmjerno zabavila na priredbi, a ja
sam je jo morao i isplatiti.
Uprava tvornice bila je nezadovoljna rezultatima kulturnog programa.
Umjesto da se uvede vie reda, gosti su u parku stvorili samo jo vei nered.
Otkazali smo, dakle, filharmoniji, i umjesto toga smo se obratili znanstvenoj
udruzi Znanje. Ta je udruga bila osnovana kako bi jo vie podigla opi
obrazovni nivo puanstva. Raspolagala je stotinama predavaa koji su na
svim moguim mjestima na ope razumljivom jeziku prosvjeivali publiku
govorei o najnapetijim problemima znanosti. Najtraenija tema u to doba u
Sovjetskom Savezu, za koju su se svi gorljivo zanimali, bila je Ima li ivota na
Marsu? Nevjerojatno, ali istinito kao to je tada izjavila jedna popularnoznanstvena televizijska emisija: sovjetski se dravljanin mnogo vie zanimao

za ivot na Marsu nego za svoj vlastiti na Zemlji. Ovdje dolje sve je ve bilo
manje ili vie jasno. Ali uz Mars se jo vezivala nada.
Drugo pitanje koje je sve zanimalo glasilo je Ima li ivota nakon smrti?
Narod je eznuo za drugim ivotom, s onu stranu stvarnosti. Pravo bi pitanje
bilo Ima li ivota nakon socijalizma?, no takvo to se nije nitko usuivao
pitati. Udruga Znanje monopolizirala je sve informacije koje su nam dolazile s
Marsa i otkrivala ih je tek djelomino u svojem istoimenom mjesenom
asopisu. U asopisu su autori uvijek pokuavali povezati gorue teme s
aktualnom problematikom drave, dakle, s lokanjem. Tako je onda i uprava
tvornice naruila predavaa da u parku odri izlaganje na temu tetnost
alkohola ili: ima li ivota na Marsu?
U terminu koji sam prethodno najavio, estradna je koljka bila relativno
puna. No na predavaevu alost, veina sluatelja bile su stare ene koje su i
bez njegove lekcije znale a je cuganje tetno. Ipak, ovjek je bio
profesionalac i nije se niim dao smesti. Prema njegovim informacijama,
druge civilizacije ve dugo koriste kanale na Marsu. Te nas civilizacije
promatraju ve tisuama godina, ali izbjegavaju svaki direktni kontakt zato
to su pametniji i obrazovaniji od nas i stoga se gnuaju lokanja. Ve bi nam
odavno bili povjerili svoje tehnologije, uinili nas sretnima i besmrtnima,
samo kada bismo prestali lokati. To su vanzemaljci dosad naalost uzalud
ekali. Predava je pokazao grm ispod kojeg su sjedila trojica mukaraca s
bocom porta.
Zbog ovakvih nas tipova vanzemaljci jo uvijek ne smatraju zrelima za
kontakt.
Kako glupo, uznemirile su se stare bakice na klupi.
Viktore, odmah baci tu bocu, elimo postati besmrtni, povikala je jedna
bakica tipu iz grma i svi su se nasmijali.
Viktor, ovjek s bocom porta u ruci, nije vjerovao predavau. Zdvojno je
pogledao u njegovom smjeru, zatim je bacio pogled na bocu, onda se opet
zabuljio u nebo. Osjeao je da ga poprilino zajebavaju, ali nije to ba mogao
izraziti.
Predava je nastavio. Smrt uslijed alkohola najgora je od svih, rekao je. On
sam vidio je ovjeka u bolnici koji je zbog aktivnog pijenja dobio cirozu jetre.
Krv mu se u meuvremenu sastojala do pedeset posto od pirita. Svi ivotno
vani organi tog ovjeka ve su se rastopili u alkoholu sad e komadi za
komadiem ispljuvati svoju jetru i mozak prije nego to umre u mukama. No
najgore je to to ljudi koji su ovisni o boci ne unitavaju samo svoje vlastito
zdravlje, nego ubijaju i nadu drugih ljudi da e jednom bolje ivjeti i moda
jo jednoga dana upoznati neku drugu civilizaciju. To je u svakom sluaju bilo
predavaevo miljenje.
ovjek iza grma odjednom je ustao. Po njegovom se dranju moglo
raspoznati da je upravo donio vanu odluku. Pripremio se za udarac.

Odjebi ti s tvojom stranom civilizacijom, zaurlao je.

Prazna boca porta marke Crveni Kavkaz okretala se u zraku i razmrskala se
na govornici.
Tijekom mjeseca kulturni se program ipak polako afirmirao. Svakoga
utorka i petka stalni bi se gosti okupljali ispred kazaline koljke
omladinska banda, bakice i pijanci kako bi konzumirali novu lekciju. Udruga
Znanje mnogoemu ih je pouila. Mene takoer. Od koljke se odijelio siuan
prostor koji je sluio kao skladite za tonske ureaje. Klju je bio kod mene.
Uvijek kada bi kiilo, dvije bi djevojke iz parka dole k meni i posjetile me u
toj ostavi. Tamo sam ih pokuavao zavesti informacijama o ivotu na Marsu
koje sam upravo nauo. Djevojke su me sluale s velikim zanimanjem i
smatrale su me vrlo obrazovanim. Zanimanje predavaa inilo mi se stoga
svakoga puta sve privlanijim. Puno putuje okolo, pripovijeda prie, uiva
opu panju i povrh svega jo ti i plate. Moda bih se trebao natjecati za
radno mjesto u udruzi Znanje, razmiljao sam. No ljeto je uskoro prolo i time
su zavrile i priredbe.
U parku su se pojavila nova lica. udni likovi, koji su svi nosili crne
pulovere s kapuljaama. Na stranjoj strani pulovera pisalo je Pamenje.
Okupljali su se ispred doma kulture i uvijek su o neemu raspravljali. Bilo
jutro ili uveer, uvijek su bili trijezni i nikad se nitko od njih nije samo tako
sam etao parkom. Jednoga me dana uprava doma kulture pozvala na
razgovor.
Dobro si to sredio u parku, rekao mi je voditelj doma kulture. Osim onog
predavaa, svi su drugi umjetnici izili iz parka itavi. Od jeseni nastavljamo
ovdje u naem domu kulture. Javila nam se jedna narodna udruga. ele kod
nas organizirati ciklus predavanja na temu Spasimo prirodu ili tako neto
slino. To su ekolozi, oni koji se zalau za istou prirode i za obnovu
pravoslavne crkve, zna? Neke iz te grupe, Pamenje, sigurno si ve vidio
prijeko u praku. Mi u biti nemamo nita protiv, prema dogovoru s okrunim
partijskim komitetom. Oni smatraju da zdrava narodna inicijativa ne moe
koditi u naim tekim vremenima. Ipak, mi to moramo naravno drati pod
kontrolom, kako bi se sve pristojno odvijalo. Ti ljudi iz Pamenja imaju puno
uspjeha u narodu. Stoga bi tvoj posao bio da bude prisutan na svim
priredbama, postavi mikrofon na pozornicu i da sve snimi! elim svaku
rije izgovorenu u dvorani imati na stolu odmah sljedeeg dana, utuvio mi je
direktor u glavu i gurnuo prema meni hrpu magnetofonskih vrpci.
inilo se da e prva priredba biti bezazlena. Neodoljiva ljepota Bajkalskog
jezera, tako je pisalo u programu. Sat vremena prije poetka dom kulture bio
je pun ljudi s kapuljaama i ostalih znatieljnika. Dugaka crna limuzina
zaustavila se ispred zgrade i iz nje je iziao pravoslavni sveenik s dugom

bijelom bradom i ogromnim kriem na prsima. Narod je klicao. Sveenika je

pratila stara gospoa koja je izgledala poput vjetice iz bajke, a povrh toga je
jo nosila koaru s keksima u ruci. Neobini je par stupio na pozornicu doma
kulture zajedno s elavim debelim mukarcem crvenog lica, koji je po svemu
sudei bio voa narodne udruge. Sjedio sam uzbuen u svojoj kuici za
svjetlo i ton i pritisnuo sam dugme za snimanje.
Veer je zapoela predavanjem uz dijapozitive o Bajkalskom jezeru. Vidjeli
smo idilu: bistru vodu, guste ume, prijazne stanovnike sela, nasmijeenu
djecu koja se kupaju, sretne ribare s velikim ulovom na putu kui uz to,
odvodne cijevi tvornice celuloze iz kojih su se u Bajkalsko jezero izlijevala
neka govna. Nakon toga je ovjek crvena lica uzeo rije,
Prije pet godina, inenjeri Goldberg i Kramstein smijenili su direktora
tvornice, druga Ivanova, i dva vodea inenjera, Petrova i Mihajlova, zapoeo
je. Te su se osobe pokazale predvjesnicima cionskih mudraca, koji su si uzeli
u zadatak da survaju nau zemlju u propast. Oni su odgovorni za primjenu
otrovnog praha koji unitava nae Bajkalsko jezero i zbog kojeg obolijeva
narod. Ta se poast u tom kraju naziva idovskim rakom.
Publika je zvidanjem i lupanjem nogama pokazala koliko je uasnuta. Ja
sam bio potpuno oduevljen ouom, tako neto nisam jo nikada doivio. Sve
sam snimio. Predavanje uz dijapozitove se nastavilo. Ovoga se puta na
slikama moglo jasno raspoznati da su tete uzrokovane idovskim rakom
ogromne: mrtve ribe, zagaena voda i bolesna djeca. Niti ume sad na platnu
nisu izgledale dobro kao da ih je upravo pogodio neki tunguzijski meteorit.
Jedina osoba koja je dosad krenula u borbu protiv predvjesnika cionskih
mudraca, nalazi se danas ovdje, na naoj pozornici, rekao je ovjek crvenog
lica i pokazao na vjeticu: Ova je hrabra ena u ruskim umama otkrila
ljekovite bobice koje mogu zaustaviti idovski rak.
ena na pozornici pokazala je publici kekse u svojoj koari. Publika je od
srca pljeskala vjetici.
Ali ona sama nema anse u borbi protiv zla. Moramo hitno izgraditi novu
pravoslavnu crkvu na Bajkalskom jezeru. Sveta zraka sunca rastjerat e zle
sile. Dakle, dajte prilog za novu crkvu na Bajkalskom jezeru.
Ljudi u dvorani ustali su i stali u red ispred sveenika, koji je skupljao
njihov novac. ovjek crvenog lica u to je vrijeme najavio da svi koje zanima
mogu probati ljekovite kekse s Bajkalskog jezera. Nakon dvije minute
vjetija se koara ispraznila. Nisam si mogao uskratiti to zadovoljstvo i
takoer sam uzeo par keksa.
Dobro da ne znaju moje prezime, pomislio sam i prijateljski mahnuo
ludonjama rukom. ou se nastavio.
Odjednom je s balkona povikao mladi muki glas: Faisti, uskoro ete
djecu vjeati!
Siite, mladiu!, uzvratio je ovjek crvenog lica. Mi ovdje razgovaramo

kao civilizirani ljudi, zato se skrivate tamo gore? Moram naglasiti da nisam
antisemitist.
Gore su se zalupila vrata i netko je pao na pod.
Sljedeeg sam dana dobio proljev. Nekoliko sati sjedio sam na zahodu i
proklinjao sve: vjeticu, narodnu udrugu, Bajkalsko jezero, glupe kekse i prije
svega svoju vlastitu znatielju. Telefon je neprestano zvonio. Voditelj doma
kulture htio je odmah imati magnetofonske vrpce. Ja sam ih ipak htio najprije
presnimiti za prijatelje, roake i poznanike i za povijest.
Sluajno sam ponio trake kui, lagao sam direktoru na telefon, sutra e
biti na Vaem stolu.
O emu je zapravo juer bila rije?, pitao me zabrinuto.
Ah, zapravo ni o emu posebnom. idovi su zatrovali Bajkalsko jezero,
kratko sam saeo rezultate veeri.
Aha, dobro je znati, tamo sam ba htio uskoro otii na odmor, rekao je ef
i sklopio slualicu.
Sljedeeg je vikenda narodna udruga Pamenje ponudila novi program.
Priredba je ovoga puta bila posveena arhitektonskim spomenicima
glavnoga grada. Dvorana je ponovo bila puna i ovjek crvenog lica zapoeo je
predavanje uz dijapozitive.
Nedavno je naa zemlja slavila obljetnicu pobjede nad Napoleonom u
Prvom Velikom Domovinskom Ratu, pripovijedao je. Na ovoj slici vidite
slavoluk pobjede koji je trebao biti izgraen na putu kojim je Napoleon
bjeao iz izgorjele Moskve. No urbanisti su odbili taj projekt i umjesto toga
postavili vrata na prospekt koji je Napoleon koristio kako bi osvojio Moskvu.
To je provokacija naspram svih nas i sabotaa nacionalnih vrijednosti.
Svinjarija!, zauo se glas naroda iz dvorane.
Starija dama s torbicom stupila je na pozornicu. Znam, zaderala se
uzbuenim glasom u mikrofon, da e sutra moda pod nekim mostom biti
pronaeno moje tijelo koje je pregazio kamion. Moda moje tijelo uope vie
i ne bude pronaeno, ali svejedno mi je! Unato tomu elim ovdje glasno
proitati imena namjetenika u urbanom planiranju koji su odgovorni za ovu
glupost.
Izvadila je neku cedulju iz torbe i na glas itala imena koja su sva zvuala
prilino neruski. U meuvremenu se nastavilo predavanje uz dijapozitive.
U natjeaju za najbolji spomenik generalu Suvorovu sudjelovao je
cijenjeni ruski kipar Dubov. Ovdje vidite njegov projekt. objanjavao je
debeli.
Na platnu se mogao vidjeti visok, snaan mukarac. U jednoj je ruci drao
ogromni Highlander-ma, drugom se udarao o prsa.
Urbanisti su odbili ovaj nacrt u korist nacrta kipara Rosenkranza.
Na platnu se sada pojavio drugi spomenik. Rosenkranzov Suvorov nije

dobro izgledao. Imao je kokoji vrat, bio je star, ruan i grbav. U ruci je drao
neto to je nalikovalo na zarolane novine. Za ubijanje muha, pretpostavio
sam.
Nastavilo se s drugim moskovskim spomenicima. Uvijek se radilo o dva
kipara jednom s ruskim imenom i lijepim nacrtom i drugom sa stranim
imenom i runim nacrtom. Mnoge od tih statua ve sam vie puta vidio u
gradu, ali nikad nisam primijetio koliko su rune. Fotografi narodne udruge
bili su vrlo paljivi. Za sve svoje fotografije nali su odgovarajui kut i na taj
nain svojim slikama otkrili zavjeru. Pukinov spomenik stajao je primjerice
leima okrenut kino dvorani Rusija. Mauzolej snimljen tako ukoso odozdo
podsjeao je na vaginu. Televizijski je toranj nedvojbeno bio penis koji je
strio iz glave Jurija Dolgorukija, osnivaa grada.
Na kraju je ovjek crvenog lica pokazao dijapozitiv s planom moskovske
podzemne eljeznice. eljeznika je mrea u cijelosti nedvojbeno imala oblik
Davidove zvijezde. A sve vee stanice nalazile su se ispod vanih vladinih
zgrada. ovjek crvenog lica pritom je rekao da moskovski metro nije nita
drugo nego plan idovskih arhitekata da dignu glavni grad u zrak.
Ve su odavno posvuda izgraeni tuneli. ena koja je pod svaku cijenu
htjela umrijeti na glas je sa svoje cedulje itala daljnja imena osoba koje su
bile za sve to odgovorne. I ponovo je netko s balkona povikao da su oni dolje
svi nacisti. ovjek crvenog lica strahovito se uznemirio.
Nakon druge priredbe, netko iz okrunog partijskog komiteta presluao je
vrpce i po kratkom postupku zabranio sve daljnje priredbe. Smijeni tipovi s
kapuljaama i puloverima nestali su isto tako brzo kao to su se i pojavili. U
parku je zavladala tiina, sve kulturne aktivnosti bile su krajem studenog
privremeno obustavljene do sljedeeg ljeta. Krenuo sam u potragu za
novim poslom.
etiri godine studija na glumakoj koli ubrzo su prole. Isto kao i drugi
studenti, mogao sam u referadi iskoristiti svaku izvanfakultetsku djelatnost,
primjerice moj rad u parku, kao neku vrstu prakse. Za to su postojali posebni
formulari, u kojima je student jamio da posao nee imati posljedice na
njegove kolske uspjehe. Nakon potpisivanja tog dokumenta bio si slobodan i
mogao si raditi to te volja. Svi su traili posao koji je najblie odgovarao
njihovim interesima. Ja nisam nikada mogao izdrati dulje od dva mjeseca u
jednom te istom kazalitu. Nakon to bih se podrobno upoznao s
repertoarom kue, odmah bih osjetio veliku elju da kidnem. Osim toga, bio
sam stalno kritiki nastrojen i ve sam tada sve smatrao sranjem. Takvog
specijalista kazaline kue uglavnom nisu eljele.

Veliki i mali heroji

Godine 1983. upoznao sam moskovsku rock-scenu, kudikamo

najzanimljiviju od svih scena koje je Moskva tada mogla ponuditi. Moji
prijatelji i ja traili smo vlastite heroje i nali smo ih na cesti. Ti su ljudi bili
stariji od nas, esto su se ponaali poput djece i svi su svirali gitaru. O sebi su
tvrdili: Mi smo djeca engleske kulture, a ne ruske! A osim toga su govorili:
uvaj se vlastite zemlje i nikada ne vjeruj u ono to ti ovdje priaju. Ah,
moskovska rock-scena neopisivo lijepa vremena. Nenadano su se pojavili
heroji osamdesetih i jednostavno pomeli slamnate heroje Sovjetskog Saveza.
Kao dijete, doivio sam veliko razoaranje to se tie herojstva. Moglo bi se
ak rei da je ova tema za mene povezana s traumom. Bilo je to ovako.
Prvi sastavak koji smo morali napisati u koli zvao se Moj veliki uzor. Deki
su imali obilati izbor. Bio je tu ratni heroj general Karbiev, kojeg su
zamrznuli faisti. Zatim smo imali Aleksandera Matrosova, koji se vlastitim
tijelom strmoglavio na neprijateljske strojnice. Zatim mukarac koji je
istaknuo Crvenu zastavu na Reichstagu. Moglo se uzeti i astronaute, najbolje
Gagarina ili Grehkoa. Cure su imale supruge dekabrista, zatim Zoe
Kosmodemjanskaju, veliku partizanku iz Drugog svjetskog rata, osim njih jo
i Terekovu, prvu enu u svemiru, te jo nekoliko drugih koje su bile poznate.
Denis, moj kolski drug, uvijek je pisao o svojoj majci, teti Nini, i o tome
kako eli biti poput nje. Pritom je njegova majka bila prilino udna gospoa i
sve prije no uzor za deke. Jedanput sam je vidio u naem dvoritu, bila je
hladna zimska veer. Stajala je bosa u snijegu i cipelom je mlatila nekog tipa
po glavi. Nakon toga je izjavila da ju je tip htio napasti i da se ona samo
branila. Nije zvualo pretjerano vjerodostojno. Teta Nina esto je bila pijana i
nije se svake noi vraala kui. Onomad sam se udio to je Denis izabrao
upravo svoju majku kao uzor, iako je esto govorio kako je smatra sjajnom,
kao enu i inae. Bio sam zbunjen. Je li stvarno bila bolja od Zoe
Kosmodemjanskaje? Ba me briga, rekao je Denis, ona je najbolja.
U naim se glavama rodila sumnja. Ne ele li nas moda nasamariti tim
herojskim priama? Moda ti velikani uope nisu bili takvi kakvima su nam ih
nastavnici htjeli prodati. Zapoeli smo s istraivanjima i uskoro otkrili da je

Matrosov bio robija, kojemu je bilo drae da ga ubiju neprijateljski topovi

nego da ga strijeljaju zbog neizvravanja zapovijedi. Kod Zoe
Kosmodemjanskaje uope nije bilo jasno na kojoj se strani borila i tko ju je
zapravo ubio, Nijemci ili Rusi. Osvajaa njemakog Reichstaga moj je otac
dobro poznavao. Taj je heroj proveo ostatak svog ivota u pivnici na Aleji
astronauta u Odessi. Od ranog jutra do kasne veeri taj bi tip priao kako se
popeo na Reichstag i kako je istaknuo zastavu za to bi dobio svoje poasno
pivo. Na kraju je i umro u tom bircu.
Nisam imao jo ni 12 godina, no moj je panteon bio ve gotovo prazan. I
odjedanput, nakon tolikih godina, doli su oni: generali omladinske kulture
koji su nas pogodili u icu. Mia, Borja, Paa ruska izdanja Davida Bowiea,
Marka Bolana i Jonnyja Rottena. Otac Pae Rottena bio je slavni baletni prvak,
koji je prilikom jednog gostovanja kazalita Kirovsky kidnuo i ostao na
zapadu. Paa je uvijek imao novaca i mogao je raditi to ga je volja. KGB ga
nikada nije opio, to se ostalim herojima scene deavalo gotovo
svakodnevno. Prialo se da je razlog tomu njegov slavni otac. KGB nije htio
priutiti zapadu jo jedan skandal. Zbog toga, ili zato to je Paa jednostavno
bio srekovi, njegovi su pothvati uvijek bili vrlo hrabri i ekstravagantni.
Njegova grupa Automatski zadovoljavatelj nije predstavljala vrsti ansambl,
to su uvijek bili neki glazbenici koji su upravo bili pri ruci. Samo je Paa, prvi
punker Sovjetskog Saveza, bio i ostao nezamjenjiv.
Jednom je trebalo da mu pomognem da izie iz umobolnice. Poznavao sam
jednog lijenika i sve bi bilo dobro prolo. No kad smo ve bili skoro vani,
ususret nam je dola primarijusica, uvaena ezdesetogodinja ena. Paa je
odjednom upro prstom u nju i zaurlao: Ovu sam isto jebao! Bio je prava
svinja. U ludari je pisao pjesme ovog tipa:
Samo medicinska sestra Irina
ima kljueve mojih lisiina.
Marirajui skupa u ujednaenom koraku
Na bulevaru mimoilazimo pseu kaku;
Jedan krivi korak samo
I pozvat e murjake amo.
Na svojem punkerskom vjenanju u St. Petersburgu bacio je svoju divnu
mladenku u kantu za smee. Isprva je bila uvrijeena. U Moskvi se motorom
zaletio u izlog draguljarnice.
Gotovo na svakom svojem nastupu pao bi pijan s pozornice. Nakon
perestrojke Paa je pao u zaborav. Umro je prole godine s tridesetiosam.
Marka Bolana trebao sam jednom doekati na kolodvoru. Dolazio je ekstra
iz St. Petersburga kako bi kod nas svirao u za tu svrhu posebno iznajmljenom

stanu. Jedan od naih prvih underground koncerata. On je bio niski sjedokosi

tip. U ruci je drao aktovku. Sat vremena prije poetka sjedili smo kod nas u
kuhinji dok su ljudi polako ispunjavali stan. Mia je otvorio aktovku. Unutra
su se nalazile dvije boce votke.
To sad moramo isprazniti, rekao je Mia zamiljeno. Inae se neu moi
koncentrirati na pjevanje.
Dobro, rekao sam, ako tako mora biti.
Kad je kucnuo as za nastup, ispostavilo se da se Mia sjea samo po dva
prva stiha od svake svoje pjesme. No to nam nije bilo vano, jer su svi
okupljeni znali njegove pjesme napamet, tako da je morao izgovoriti samo
prvu reenicu, ostatak je otpjevala publika.
Izjutra se budim,
Moje odijelo lei sa strane na naslonjau,
Pogledaj tu smijenu tapetu,
Reci mi...
Gdje si provela ovu no?
Reci mi s kim?
Oh! Oh! Oh! Oh! Oh!
Slatka moja N...
Mia je umro 1991. Svi su ga voljeli i uivao je slavu kao to je samo Mark
Bolan inio prije njega. ak je i moja sadanja ena tada s njim imala aferu.
Sredinom sedamdesetih mnogi su u St. Petersburgu znali ruskog Bowiea.
Ipak, nacionalnu je slavu stekao tek nakon festivala Mladi umjetnici u borbi za
slobodu 1980. u Tbilisiju. Tamo je Borja Bowie sa svojim bendom Aquarium
podigao prainu:
Igraju se nama kao ahovskim figurama,
Postrojavaju nas i alju nas u kombinat za pranje mooozga;
Kaem: Ja ne! Ja neu ostaviti tragove
Na vaem posranom pijesku.
Kada sad to sluam, ne mogu a da se ne nasmijem. Borja je jo uvijek iv i
pjeva i dalje. Ponekad pomislim da bi bilo bolje kada bi prestao. Ali u ono su
doba svi ti pjevai meni i stotinama drugih otvorili nove horizonte. I rodila su
se nova prijateljstva.
Na jednom sam koncertu upoznao Katzmana, deka koji je sa etrnaest
otiao od kue. Izgledao je jako inteligentno i dobro se razumio u rock glazbu.
Zajedno s raznim glazbenicima tumarao je Moskvom i dogovarao je herojima
nastupe. Zaposlio me u svojoj firmi. Posao mi se svidio. Katzman i ja
organizirali smo u godinu dana vie underground koncerata. To se odvijalo

na sljedei nain. U nekom stanu okupilo bi se sedamdeset do osamdeset

fanova i nekoliko glazbenika s gitarama i usnim harmonikama. Sve skupa
odvijalo se pod maskom roendanskog slavlja, unato tome neki bi gosti
ponekad iskoili kroz prozor kada bi banula policija. Preivjeli smo desetine
racija i sva uhienja. Onda je mlade KGB-a uzela na biznis pod zub. Htjeli su
sve drati pod okom i stoga su poticali otvaranje legalnog rock-kluba. Tamo
smo smjeli nastaviti, ovaj put u zakonskom okviru zajedno s KGB-om.
Organi dravne sigurnosti dodijelili su nam inovnika koji je u mladosti
zavrio glazbenu izobrazbu i sada je trebao igrati ulogu slubenog voditelja
rock-kluba. Nadjenuli smo mu nadimak Dirigent. ovjek je nosio traperice, a i
inae se pokazao vrlo liberalnim. Siguran sam da emo se dobro slagati,
rekao nam je. Mi to naravno nismo htjeli i otili smo na turneju. Otkrivanje
novih heroja i njihovo podizanje na noge postao je na posao. Potranja je sve
vie rasla, koncertni je ivot cvjetao te smo morali neprestano iznalaziti nove
heroje. Katzman i ja proeljavali smo studentske domove u potrazi za
ljudima koji su mogli koliko toliko ravno drati gitaru, i to s karizmom. Nae
posljednje otkrie bio je tip iz Novosibirska kojeg su svi zvali Mamut jer je bio
vrlo malen. Na njega smo nabasali u studentskom domu medicinskog
instituta. Tamo je postizao enormne uspjehe kod djevojaka. Mamut je bio
tipini heroj nizak, mrav, duge plave kose i brade poput Krista. Njegove su
cipele imale djeji broj. Na gitari s 12 ica, koja je bila velika skoro kao i on
sam, svirao je jako dobro i prije svega glasno. Ako ga se usporeuje sa
zapadnim glazbenicima, Mamut je bio neka vrsta ruskog Jima Morrisona.
Visokim glasom pjevao je pjesme koje je sam napisao: tragine prie o
mladim ljudima koji pod svaku cijenu ele ili moraju umrijeti. Djevojke bi
briznule u pla kada bi Mamut zapjevao svoju omiljenu pjesmu: Mama,
ubrizgao sam si zlatni ut, laku no, mama, neu se vie nikada probuditi.
Mamut je triput tjedno imao koncert u studentskom domu medicinskog
instituta. Mi smo mu osigurali daljnje mogunosti nastupa. Sa svojom plavom
kosom izgledao je poput malog sablanjivog Isusa, koji je umjesto za vjeni
ivot pledirao za brzu smrt. Usto je Mamut u privatnom ivotu bio sve drugo
samo ne narkomanski freak. Sasvim suprotno. Nije puio, nije pio alkohol i
nije konzumirao droge. Katzman mi je ispriao da je ak jednom rano ujutro
zatekao Mamuta kako dogira. S nama je Mamut najradije diskutirao o
tetnosti propuha i o obrambenim snagama ljudskog organizma. U
Novosibirsku je pet godina studirao medicinu i zapravo je htio postati
lijenik, ali sudbina je htjela neto drugo.
Kako je Mamut doao u Moskvu, to nitko nije tono znao.
ak ni moji frendovi iz benda Srednjeruska visoravan, koji su takoer
dolazili iz Novosibirska, nisu nam znali o tome rei nita podrobnije. Razlog
njegova odlaska vjerojatno je bila ljubavna pria. Mamutova se djevojka
navodno objesila u njegovom stanu u zahodu ili tako neto. U svakom sluaju

radilo se o prii koja je pristajala njegovom herojstvu i davala mu jo vie

karizme. S njim smo sada htjeli poi na turneju, bio je najbolji kandidat za
takav put. Antialkoholiar i nepua kojeg je jako zanimao novac. Osim toga,
znali smo da Mamut pati u studentskom domu, iako nam to nikada nije na
glas rekao. Cure su ga tamo progonile danju i nou, neke su ak poele na
agresivan nain iskazivati svoje oduevljenje pjevaem. Ve su ga nekoliko
puta zgrabile za jaja u mranom hodniku. U to su doba u medicinskom
institutu jo vladali grubi obiaji.
Na je prvi cilj bio Kijev. Tamo je Katzman prije ivio i dobro se snalazio po
gradu. Dvodnevnu vonju vlakom Mamut je iskoristio kako bi nas pouio
zdravom ivotu. Mala ukrajinska sela pored kojih smo jurili djelovala su
otuno i siromano. Posvuda gdje bi se vlak zaustavio, isti prizori: polugola
djeca koja pokuavaju ubiti krajnje mravu kozu, mukarci koji sjede na
drvenim kaetama i piju vino iz velikih zelenih litrenki, starice koje tegle
pune kante. U svakom se kolodvorskom kiosku mogao vidjeti isti asortiman:
smeurane jabuke, dvije vrste cigareta bez filtera i hrpa starih novina. I
svakoga bi puta desetine bakica opkolile vlak i prodavale domae mesne
okruglice s toplim krumpirom kuhanim u ljusci. Katzman i ja bismo od svake
uzeli po malo za probu. Mamut nas, kao uvjereni vegetarijanac, nije mogao
gledati, a osim toga ionako nije imao povjerenja u ukrajinski narod.
Uope ne znate ega sve ima u tim okruglicama, pouio nas je, moda su
babe protisnule svoje unuke kroz stroj za mljevenje ili su ak preradile
takore.
Ukrajinska su djeca ugodno popunjena, osim toga jedu puno voa i
zapravo bi trebala imati dobar okus, odvratio mu je Katzman.
U Kijevu smo sili i otili Galini, staroj Katzmanovoj poznanici koju je
okarakterizirao kao vrlo gostoljubivu. Ispostavilo se da je gostoljubiva Galina
crvenokosa etrdesetogodinja gospoa koja nas je poprijeko gledala. Uope
se nije mogla sjetiti Katzmana, ali odmah nas je pustila u svoj stan. Nije nas
ak ni pitala kako se zovemo. Osjeajte se kao kod kue, rekla je i nestala u
kuhinji. U dnevnom boravku sjedio je mladi u sivom odijelu i puio cigaru.
Drugi mukarac, isto tako u sivom odijelu, sjedio je na kraju hodnika na
klupici i prelistavao novine. Galina je pripremala jelo za sve nas. Zatim nas je
pozvala u kuhinju. Mamut je izvukao gitaru iz kovega i poeo ju je ugaati.
to vas je dotjeralo u Kijev?, pitao nas je jedan od momaka u sivom
odijelu.
elimo ovdje organizirati par koncerata i malo protresti scenu, objasnio
je Katzman.
Moete prenoiti kod mene ako elite, rekla je gostoljubiva Galina,
slobodnog kreveta dodue nemam, ali sag u gostinjskoj sobi koji lei ispod
glasovira, va je. Tamo je i jastuk, dodue jastui za noge, ali moe se
upotrijebiti i za glavu.

To ne dolazi u obzir, umijeao se drugi mladi u sivom odijelu, deki

moraju smjesta nestati odavde.
Atmosfera u stanu od samog mi se poetka inila udnom. Nisam mogao
ustanoviti u kojem je odnosu domaica stajala prema toj dvojici. Teko sam
ih mogao zamisliti kao Galinine ljubavnike.
Moda su svi nadrogirani?, pomiljao sam.
Nemojte ga sluati, rekla je Galina, uzmite sve to vam se ovdje svia,
meni te stvari ionako vie ne trebaju, naime, sljedei tjedan idem u
Englesku.
Jo emo vidjeti kamo e otii, stara droljo, rekao je mladi sa cigarom.
Situacija je za stolom polako postajala jasnija, a nama je postalo jasno u
kakvu smo klopku ovdje upali. U bijegu od moskovskih kagebeovaca i tek sat
vremena u Kijevu, ve smo u tuoj kuhinji opet sjedili s kagebeovcima i pili
aj. Pokazalo se da je gostoljubiva Galina, koja je znala tako sjajno kuhati,
kijevski dravni neprijatelj broj jedan. ena je godinama izvjetavala za BBC o
krenju ljudskih prava u Ukrajini i sada je smjela napustiti zemlju. No, prema
staroj tradiciji, prije no to neki disident napusti zemlju, KGB ga vrbuje da
ostane ili se barem poduzme taj pokuaj. Dva momka u Galininom stanu
trebali su je zapravo samo motriti. No s vremenom se meu trojkom razvila
neka vrsta istovremenog osjeaja mrnje i ljubavi i sada su gotovo nalikovali
na obitelj. Na brzinu smo ponovo spakirali svoje stvari i oprostili se.
Bilo je ve stvarno kasno, ali znali smo kako se u stranom gradu organizira
noenje. U Omladinskoj kui, nekoj vrsti dravnog hostela za mlade, upravo
se odravao regionalni festival plesa. Naa Plesna grupa Stablo jabuke, kao
to ju je prozvao Katzman, dodue nije bila prijavljena, no nakon duljeg
razgovora vratar se naviknuo na nas i dopustio nam je da upotrijebimo kone
sofe u predvorju kao krevet. Ipak, tijekom noi postali smo paranoini. Nitko
nije mogao zaspati. inilo nam se da je kagebeovska klopka u Galininom
stanu bila namjetena izriito za nas. Htjeli smo ipak organizirati makar
jedan koncert, inae bi cijeli put bio uzalud.
Sljedeeg je dana Katzman nazvao drugu prijateljicu iz Kijeva. Prihvatila
nas je i ak nam je dala svoj stan na raspolaganje za koncert. Kao naknadu
dobila je od nas 25 rubalja.
Lisa je bila jo jako mlada, ila je u kolu, ali ivjela je sama, jer joj se majka
udala za nekog Gruzijca i odselila s njim u Tbilisi. Lisa je takoer imala crvenu
kosu, kao gotovo sve Katzmanove prijateljice. On je zatim kod nje izvukao
svoj debeli notes, u kojem su se nalazile stotine telefonskih brojeva u svim
moguim gradovima, i zatvorio se u kuhinju. Nakon sat vremena zadovoljno
je spustio slualicu i primijetio: Kao prvo i prvo, osigurana nam je publika za
dananju veer.
Lisin je stan bio jako malen, no u priuvi smo imali nekoliko trikova kojima
se na deset metara kvadratnih moglo smjestiti stotinu osoba. Kijevska je

mlade naveer stajala u repu kako bi za tri rublje posluala Mamutove

pjesme. U Moskvi smo uvijek traili dvije rublje za ulaz, no u Kijevu je na ou
bio ravan vrhunskoj atrakciji, osim toga, ovdje smo morali raditi u oteanim
kagebeovskim uvjetima. Novac smo ubirali na stepenici ispred dizala.
Svakoga puta kad bi se otvorila vrata, u strahu smo oekivali sive mukarce
iz Galininog stana. No, nisu doli. Ugurali smo svoju publiku u ispranjenu
koncertnu sobu i izvana silom zatvorili vrata. Sluatelji su bili stijenjeni
poput sardina u konzervi, nitko nije mogao ni unutra ni van. Mamut je
zapjevao:
Golub ja sam smradan,
Bolestan, prljav i praan.
Kaljuu zovem svojom kadom,
Kanta za smee moj je dom,
Ali zato mogu letje-eeti!
Soba je stenjala, stakla na vratima orosila su se kondenziranim
isparavanjima oznojenih fanova. Kijevska se mlade pokazala oduevljenom.
Katzman i ja stajali smo ispred vrata i oslukivali.
Pokai im, Mamute, prodrmaj ih, vikao je moj prijatelj i suorganizator
koncerta.
Onda smo mugnuli u praonicu, gdje smo bacili sav novac u kadu. Nije se
dodue ispunila, ali zaradili smo dovoljno za nekoliko mjeseci. Katzman je
uao u kadu i poeo brojati na novac. Ja sam jednostavno stajao sa strane i
zapalio sam si cigaretu. U tom trenutku nismo si nita eljeli vie nego da to
je bre mogue nestanemo s tim novcem. To naalost nije ilo. Netko je
pokucao na vrata. Otvorio sam. Bila je to crvenokosa Lisa. Pogledala je u
kadu, oi su joj se razrogaile.
Pa vi ste se stvarno obogatili!
Sigurno jo nikada nije vidjela pola kade pune novca.
Ne, nije to tako kako misli, odvratio je Katzman.
Moramo jo platiti porez, precizirao sam. A osim toga, Mamut dobiva
najvei dio, mi smo samo njegova pomona grupa, on je zvijezda.
Hajdemo u grad, pokazat u vam noni Kijev, predloila je Lisa.
Ne moemo, Mamut jo radi. Zato si zapravo ne poslua njegov koncert?
Ne svia ti se?, pitao je Katzman.
Zato si vi sami ne posluate svojeg Mamuta? Umjesto toga se skrivate u
praonici i kupate se u novcu.
Zautjeli smo. U neku je ruku imala pravo.
Mi ve znamo napamet njegov repertoar, branio sam nas.
Hajde onda, deki, hajmo u grad...
Ta Lisa! Na kraju nas je stvarno nagovorila. Potiho smo krenuli prema

vratima, iz koncertne se sobe uo Mamutov falset i sretno zvidukanje

publike. Glazbena veer polako se bliila svom vrhuncu.
U troje, depova punih novca, landrali smo nonim Kijevom. Kiosci su bili
ve zatvoreni, u veini kua vie nije gorjelo svjetlo. Vrlo smo brzo zavrili u
restoranu po imenu Sadko koji se nalazio nasuprot glavne pote i, prema
Lisinim opisima, morao je biti neto sasvim posebno. Tamo su imali dobar
moldavski konjak Bijela roda i ugodno je mirisalo po aliku. Na maloj
pozornici svirao je neki kvartet i glazbenici su za primjerenu svotu
ispunjavali svaku elju publike. Po prvi sam put bio u takvom lokalu, lokalu za
odrasle pohlepne mukarce s punim lisnicama. Mi smo naruili konjak, Lisa
je inzistirala na ampanjcu.
Koliko konjaka? Koliko ampanjca? Debela konobarica u plavoj koulji
odmah se uzrujala. Jednu bocu, dvije boce?
Deci!, rekao je Katzman odluno, ili moda bolje dva...
Za mene molim Vas au ampanjca, nadovezala je Lisa.
au?, upitala je debela preneraeno, a to u s ostatkom? Odjednom se
uistinu razbjesnila.
Ekstra u otvoriti bocu ampanjca da bih iz nje izmuzla dvije kapi, a tko e
onda popiti ostatak?
Zatim se posvetila Katzmanu.
Svoja dva deci moe odavde polizati, rekla je i kucnula je prstom na
svoje velike sise.
Halo, posluga, jo dvije kitre konjaka!, povikao je stari Gruzijac za
oblinjim stolom.
Stiu odmah, otcvrkutala mu je debela i nestala s naeg stola.
Nismo imali drugog izbora nego da naruimo dvije boce konjaka i usto jo i
bocu ampanjca za damu. Zatim smo naruili i alik.
to! alik? Koliko? Kilu dvije kile tri kile?, ponovo se ena uzrujavala.
Odmah u vam rei, deki, za sto grama neemo klati svinju u kuhinji.
Posluga!, ponovo je povikao Gruzijac sa susjednog stola, pet kila alika i
uz to dvije litre umaka od rajice.
Vrlo su nas brzo opile te koliine alkohola i neobino neprijateljski
nastrojena posluga. Katzman je od glazbenika jedan za drugim naruivao Ples
sa sabljama. Nasuprot tome, susjedni je stol inzistirao na Suliku. Nae nas je
natjecanje sve vie vodilo u propast. Pjeva je na mikrofon glasno najavio: A
sada, dragi gosti, odsvirat emo po etvrti put Ples sa sabljama za nae
cijenjene goste iz Moskve!
Hura, povikao je pijani Katzman.
elim jo jednu bocu ampanjca!, javila se Lisa.
Hura! Jo jednu bocu ampanjca!, veselio se Katzman.
Gruzijac je oito mrzio Ples sa sabljama. Svakoga puta kad bi zapoela
glazba, poelo bi mu se tucati. Nakon to je morao po esti put posluati tu

stvar, priao je naem stolu, spustio hlae i pokazao Katzmanu svoju kitu.
Kako on to misli?, pitao nas je moj prijatelj zbunjeno. to mi time eli
rei?
Time nam eli rei da bismo moda radije trebali otii, preveo sam.
Kada smo izali iz restorana, nismo vie imali ak niti pet rubalja za taksi i
morali smo cijeli dugaki put prijei pjeke. U stanu nas je ekao Mamut. Bio
je sam i pijan ko deva. Prvi i posljednji put vidjeli smo naeg heroja u takvom
stanju. Iz njegovog nerazgovjetnog mrmljanja mogli smo rekonstruirati tijek
veeri. Njegov je nastup bio vrlo uspjean, gledatelji su se oduevljeno
rukovali s njim i zatim su svi otili kui. Mamut je odjednom ustanovio da se
nalazi potpuno sam u tuem stanu i da ne moe ak niti pravo zatvoriti vrata,
jer je brava slomljena. Doao je do zakljuka da nas je KGB uhitio za vrijeme
koncerta i da e sad skoro doi i po njega. Obuzeo ga je panini strah i nije bio
siguran hoe li moi hrabro pretrpjeti muenje. Tako je bezglavo trao
stanom i trzao se na svaki um sve dok u Lisinom hladnjaku nije naao bocu
votke koju je ustro ispraznio. Nakon toga mu je pozlilo.
U takvim smo okolnostima morali jadnoj Lisi ponovo uzeti 25 rubalja
najamnine. Taksi koji nas je vozio na kijevski Moskovski kolodvor morao se
putem pet puta zaustaviti. Mamutu je bilo zlo. Tek se na kolodvoru polako
oporavio. Bilo je pet ujutro, prvi vlak za Moskvu kretao je tek za sat vremena.
Sjedili smo sami u ekaonici, tono iznad nas visio je ogromni crveni
transparent. Mamut ga je pokuao deifrirati. Pisalo je Komunizam e
pobijediti. Hvala Bogu!, povikao je Mamut s olakanjem. I zaspao dok si reko
keks.

Ui slobode

Pod Gorbaovom, socijalistika je ideologija potpuno izgubila

vjerodostojnost. Njezino lice nije postalo ljudskije, nego se samo jo vie
izobliilo. Ideologija koja vie ne utjeruje strah, koja ne tei za vjenou,
masovno je izgubila due svojih nositelja komunista-karijerista, koji su
sada sve vie dvojili jesu li se uvijek ispravno ponaali tijekom svoje karijere
u Komunistikoj partiji. Nitko od njih nije vie ozbiljno vjerovao u pobjedu
socijalizma. To se odnosilo i na direktora poduzea u kojemu je radio moj
otac. Taj nekadanji pukovnik, ve trideset godina lan Partije, sasvim je
otvoreno i bez straha na privatnoj skuptini u sportskoj dvorani firme rekao
kako sumnja da socijalistika ideologija ima budunost i da stoga eli ve te
godine zavriti izgradnju svoje druge dae.3 Za mojeg je oca ova vijest dola
neoekivano poput udara groma. Naime, on nije zapoeo jo niti s gradnjom
svoje prve ae, umjesto toga je svake godine uzaludno pokuavao pristupiti
Partiji te je sad osjeao da su ga komunisti nasamarili. Umjesto stare
ideologije, koja se u stvarima Samoinicijativa ili kako izgraditi svoju dau na
troak poduzea odnosila samo na lanove Partije, na snagu je stupila nova
orijentacija koja je odgovarala duhu vremena.
Godine 1985. moj je otac po prvi put u kuhinji govorio o biznisu. Ispriao je
mojoj majci da se njegov bivi ef, kojeg su prije dvije godine kao voditelja
odjela za planiranje osudili na godinu i po zatvora zbog nepropisne uporabe
graevnog materijala, ponovo pojavio i da je sada pokrenuo vlastiti biznis.
Sad navodno pokuava nagovoriti mog oca da radi za njega, za dvostruko
veu plau. No moj je otac bio jo jako konzervativan; taj je biznis njemu
presnano smrdio na zatvor. Ja sam te veeri bio upravo zaokupljen sasvim
drugim problemima, naime, borio sam se protiv ui koje su se ugnijezdile u
mojoj kosi. Sjedio sam u susjednoj sobi s plastinom vreicom na glavi i
promatrao veliku kartu Sovjetskog saveza koja je visjela na zidu direktno
meni pred nosom. Gorbaovljev je socijalizam s ljudskim licem darovao
zemlji dvije nove igrake: biznis za oeve i slobodu za sinove. Za mene je ona
naalost poela uima.
Alternativna kultura mladih bila je sredinom osamdesetih u punom cvatu i
posvuda je vrvjelo od pristaa hipijevskog odnosno punkerskog pokreta.

Samo je lenjingradski rock-klub brojio 800 bandova, a putovanja autostopom

bila su jako moderna. Od Moskve do Nagasakija, od Europe do Marsa, pjevala je
Umka, ruska Janis Joplin, jedna od onih koji su u to doba garantirali dobru
atmosferu.
Mladi su putovali od jednog grada do drugog, svi su se poznavali i mogli su
posvuda nai Flat and Food, kako se to nazivalo.
Moj prijatelj Katzman i ja htjeli smo u ljeto 1985. ponovo stopirati do naeg
omiljenog kampa u Latviji. Tamo je zabava poinjala ve u svibnju i
zavravala tek u studenom, kada bi s neba pao prvi snijeg. No te smo godine
zbog mene zakasnili. Bio sam se zaljubio u mladu djevojku iz Kijeva koja je
neko vrijeme ivjela u Moskvi i spremala se na povratak u Kijev kada smo se
upoznali. Katzman, koji ju je ve neto dulje poznavao, rekao je: Pazi, ta
Angela je draga, ali ima ui. No ja sam si umislio da sam smrtno zaljubljen u
nju i stoga sam je autostopom otpratio do pola puta prema Kijevu, nakon
ega sam se opet sam vratio natrag.
Djevojka je imala dugu, gustu, plavu kosu, ja dugu, gustu, crnu. Putem smo
se ljubili, njezine su se ui popele na mene. Kad sam se vratio u Moskvu, ve
ih je bilo jako puno. Ni sluajno nisam htio oiati svoju dugu, gustu kosu, no
nisam znao kako bih se drukije mogao rijeiti tih ivina. Dakle, obratio sam
se svojoj majci koja je bila vrlo kreativna, posjedovala je puno vee ivotno
iskustvo od mene i sigurno mi je mogla pomoi. Moja je majka potraila par
ui na mojoj glavi, izvadila povealo iz svog pisaeg stola i najprije ih je
detaljno promotrila.
To nisu ui, rekla je odluno nakon nekog vremena. U svakom sluaju ne
onakve kakve ja poznajem. Onomad u Samarkandu, kada su nas 1941.
evakuirali iz Moskve, sva su djeca imala ui. Ali nae su bile puno, puno
manje. I nisu bile tako debele, tako brze. Osim toga, nae su ui imale samo
etiri noge. Ove ovdje imaju est.
To su jednostavno druge ui, mama, rekao sam. Vae su ui u ono doba
bile ui siromatva, gladi i izgona koje su napadale oslabljene ljude. Ove
ovdje, to su ui slobode! Onda sam otiao u ljekarnu.
Imate li neto protiv ui?, upitao sam ljubaznu mladu ljekaricu iza tezge.
Imamo dvije vrste pseeg sapuna i psei ampon za sasvim mlade
ivotinje. Koliko je star Va pas?, upitala me.
Uskoro osamnaest, rekao sam i zacrvenio se. Sasvim star pas. Potrebna
mu je posebna njega. Najbolje da uzmem oboje.
Znatieljno me pogledala i vjerojatno shvatila da sam taj pas ja. Kod kue
sam nasapunao glavu s obje vrste sapuna, to sam jo zalio pseim amponom
i malo benzina. Ovo posljednje prema preporuci mog prijatelja Katzman a.
Zatim sam navukao plastinu vreicu preko glave i tako hodao stanom 24
sata. Moja je majka stalno zbijala ale na moj raun. Rekla je da moje ui u
takvoj situaciji nemaju nikakvu mogunost bijega te da e mi sigurno

pokuati prodrijeti u mozak. Meni sve to skupa uope nije bilo smijeno. Moj
otac nije nita primijetio. Bio je previe zaokupljen novim idejama i
razmiljao je o biznisu. Kovao je velike planove i htio je pod hitno zapoeti s
izgradnjom ae prije no to bude prekasno. No ve je bilo prekasno, kao to
se potom ispostavilo.
Nakon moje operacije odstranjivanja ui, Katzman i ja smo se ipak zaputili
u Gauju u Latviji. U to su doba meu mladima dvije ljetne rute bile posebno
omiljene: dolje na Crno more ili gore na Baltiko more. Oni koji su bili ludi za
pustolovinama, kampirali su na poluotoku Krimu u blizini gradia Gursufa.
Usmeni turistiki vodi tamo je obeavao opasnosti po ivot svake vrste:
tunjave s policijom, proganjanje od strane pijanih i naoruanih
starosjedilaca, planinarenje opasno po ivot, zarazne bolesti i potpunu
nestaicu ivenih namirnica.
Ostali, koji su traili mir i htjeli se odmoriti od ivota u gradu kao i
upoznati nove prijatelje i nove droge, zaputili bi se u smjeru Baltikog mora u
Latviju. Tamo, na udaljenosti od etrdesetak kilometara od Rige, u blizini sela
Lilaste, na tajnom se mjestu skriven u smrekovoj umi nalazio najvei
indijanski kamp Sovjetskog Saveza. Kamp se svake godine podizao na nekom
drugom mjestu, ali uvijek u toj umi, u blizini rijeke Gauje. Latvija je imala
dvije velike rijeke: kratku i iroku Daugavu i plitku, usku Gauju, koja se
ponekad uope nije mogla raspoznati kao rijeka, no koja je ipak tekla kroz
cijelu republiku.
Aktualna adresa kampa mogla se saznati u slastiarnici Near Bird u Rigi.
Slastiarnica je svoje ime dugovala spomeniku koji je stajao pred ulazom,
galebu oblikovanom od betona koji je izgledao poput unesreenog
zrakoplova. Near Bird, to je na ruskom zvualo poput Za dupetom, bio je
najvanije sastajalite mladih iz grada. Tamo je radio Otto, dugokosi dvojnik
Iggy Popa. On je sluio kao veza, opskrbljivao je kamp ostacima kolaa i
sladoleda i davao novopridolima karte s aktualnim poloajem kampa koje je
sam nacrtao. Ali naravno samo ukoliko bi reference odgovarale.
Katzman i ja imali smo sree s prijevozom; prvim smo kamionom odmah
preli gotovo pola puta. Niti nakon toga nismo nijednom morali stajati na
autoputu dulje od deset minuta. U blizini Pskova rastali smo se te je svatko
dalje sam stopirao. Naime, okladili smo se. Tko prvi stigne u Near Bird, taj je
pobjednik. Katzman je imao vie sree od mene. Zaustavio mu se teretnjak
koji ga je doveo gotovo pred sama vrata kafia. Ja sam stigao tek dva sata
kasnije. Otto, kojeg smo ve dobro znali, dao nam je kartu i vreu punu
slatkia za kamp. Vlakom smo se odvezli dalje prema Lilasteu kako bi tamo
na naredna tri mjeseca nestali u umi i vodili slobodan ivot u prirodnom
okruenju. U vlaku smo upoznali dvije djevojke koje su sa svoja dva velika psa
takoer htjele u kamp. Psi su se zvali Yoko i Janis. Imena djevojaka nisu mi
ostala u sjeanju.

Lilaste je bilo vrlo maleno naselje: pet kua, trgovina ivenim

namirnicama i nekoliko svinja koje su se valjale u kaljui. Drvena klupa s
natpisom na kojem je, logino, pisalo Lilaste, predstavljala je kolodvor.
Na klupi je sjedio neobian par: gospoa u plavoj haljini, zajedno sa svojim
muem koji se unato vruem ljetnom danu znojio u odijelu. Pored njih su
stajala dva velika crna kovega. Sigurno nisu bili turisti. Tu i tamo oajniki bi
pogledavali uokolo i time odailjali signal Ljudi u opasnosti! Pomozite nam! Ne
znamo kakp dalje! Zapodjenuli smo razgovor. Bili su to roditelji u potrazi za
svojom keri koja je mugnula od kue. Bili su ve proli cijelu zemlju i skoro
su je uspjeli pronai, ali sad su zalutali u umi. Ve dva dana sjede na toj klupi.
Mjetani, koji govore samo latvijski, nisu im mogli pomoi, ali redovito su im
donosili vodu i kruh na klupu. Zauzeli smo se za oajne roditelje i obeali im
da emo pronai njihovu ker Katju.
Nakon dva kilometra hoda uzbrdo-nizbrdo kroz umu, stigli smo do cilja. U
umi su stajale stotine atora. Tonije reeno, bila su to tri razliita kampa
koji su se nalazili jedan pored drugoga i imali su kompliciran odnos jedan
naspram drugom. U prvom su kampu ivjeli takozvani idejai mladi ljudi
koji su slijedili odreenu ideju; dakle, pristae Krine, budisti, nekoliko
satanista i drugi religijski fanatici. Idejai su bili bezazleni, ali u razgovoru
gotovo nepodnoljivi. Naime, imali su uvijek jednu te istu temu: Bio sam lo
ovjek, a sada sam dobar. Sve to mogu zahvaliti prosvijetljenju koje ti sada
elim priopiti. Ti sami po sebi sasvim razliiti ljudi, koji su svi nekada bili
tako loi, a sada su postali tako dobri, imali su po cijele dane to raditi, svatko
na svoj nain. Netko se bavio glazbom i pjevanjem, drugi vatrom i plesom, a
pritom su neprestano komunicirali sa svojim bogovima. Komuna idejaa bila
je najglasniji dio kampa.
Nasuprot tome, u drugom je kampu vladala tiina. Danju su se vidjeli samo
atori, ni ive due nadaleko i nairoko. Nije se kuhalo, nije bilo zajednike
logorske vatre i vonjalo je po lijekovima. Tamo su ivjeli narkii, drogeraki
freakovi koji su u divljini vodili neku vrst vampirskog ivota. Tijekom dana bi
se zavukli u svoje atore ili u umu i spavali, ali nou bi ivnuli i krenuli u lov.
Ovdje treba rei da je Latvija oduvijek bila privlano mjesto za sve fanatike
droge u Sovjetskom Savezu, zato to su latvijski seljaci na svojim zemljitima
uzgajali biljku od koje su njihovi ruski i bjeloruski kolege zazirali. Latvijci su
posjedovali plantae maka. Tamonja nacionalna kuhinja rado i esto koristi
sjemenke maka mogu se nai u kruhu, u siru, u kobasicama, u juhi pa ak i u
marmeladi. Drogerai su naravno takoer voljeli taj proizvod. Kuhan ili
peen, glavice ili stabljika; imali su svoje vlastite zalihe, no svake su noi
poduzimali prepade na plantae. Uvijek iznova dolazilo bi do pravih bitaka
izmeu domaih seljaka i potpuno stranih drogeraa. Mnogi je seljak proveo
no na krovu svoje kue s orujem za odstrel plantanih lopova u ruci. Stoga
su neki ljudi smatrali da latvijski seljaci ne sade mak za svoje ivene

namirnice, nego samo lova radi.

U treem kamperskom selu, najveem od svih, stanovali su takozvani indiji
indijanci. Jednom rijeju, svi koji nisu bili drogerai niti pripadnici neke
sekte. Neki su koristili vrijeme da se pripreme za prijamni ispit na fakultetu,
drugi su svirali gitaru i pokuavali nekoga zavesti. Brigada pijandura zvana
rakijska postrojba rastjerivala bi turiste koji su vikendom eljeli uivati na
jezeru. Nakon toga pokupili bi prazne boce i sve druge upotrebljive stvari
koje bi turisti za sobom ostavili te bi to po selima mijenjali za domau rakiju
od maka.
Unato prividnim sukobima interesa, u velikom kampu gotovo da i nije
bilo razmirica, svi su se nekako podnosili. Anarhija je imala svakodnevni red
kojeg su se svi drali. Tako su na primjer drogerai smjeli napadati samo
seoska gospodarstva koja su od kampa bila udaljena vie od deset
kilometara, kako se ne bi ugrozila opa sigurnost. Postojala je zajednika
kuhinja i podrum za zalihe ivenih namirnica koji se ne bi nikad ispraznio
zahvaljujui stalnom dotoku novih ljudi. Svakoga bi se dana javio dobrovoljac
za cijepanje drva. Na vatri je u ogromnom kotlu non-stop kuhala takozvana
umska juha, koja se sastojala od kulinarskog plijena toga dana: arobna juha
koja je svakoga dana imala drugaiji okus. Na pitanje kako se postie to da se
svakoga dana netko dobrovoljno javi za kuhanje ili cijepanje drva, iako bi
svatko zapravo htio provesti dan na jezeru, takoer sam ubrzo dobio
odgovor. Nakon nekoliko dana osjetio sam veliku elju da cijepam drva i da
neto sitno skuham. Rad u umi prijao je jednako dobro kao i juha. Nou bi
desetine ljudi sjedile uz logorsku vatru. Netko bi svirao, narkii bi tumarali
uokolo sa svojim sunanim naoalama, pristae sekti neupadljivo bi i dalje
provodili svoju religioznu propagandu, a Indijanci bi utke promatrali
plamen.
Na drugoj strani rijeke bila je stacionirana vojna postrojba, tenkovska
divizija. Pucanj iz tenkovskog topa, koji bi uslijedio uvijek tono u devet sati
ujutro, sluio je kao budilica onima koji su morali rano ustati. Vojnici su
malim amcem esto dolazili prijeko k nama. Sa sobom bi donosili pune
kutije mesnih konzervi i kruha, sjedili bi uz vatru i ekali kraj svog vojnog
roka. Indiji, svi uvjereni pacifisti, stalno bi napadali vojnike agresivnim
izjavama:
Mi smo za mir, mi smo protiv rata.
Pa i mi isto, branili bi se vojnici umorno.
Ta onda zakopaj svoju strojnicu. Indijanci nisu poputali.
Takvo to uope niti nemamo, samo tenkovske topove, smijali su se
vojnici.
Jedanput je ipak dolo do pravog sukoba, i to kada je unitena svetinja
krini, Velika Mahabharata. Na to su objavili indijima rat, iako ovi nisu nita

loe mislili unitenjem relikvije. Kriva je bila kia. Naime, bilo je to ovako.
Blizu mjesta za logorsku vatru stajala su dva velika stabla. Na jedno bi
novopridoli uvijek objesili kutije cigareta za opu uporabu, a na drugom su
stablu visjela peciva. Ve prema tome, stabla su se zvala duhansko stablo i
kruno stablo. Sredinom kolovoza odjednom je izbila oluja, kiilo je tri dana i
tri noi. Svi su se zavukli pod atore. Nije se vie kuhalo i nitko vie nije
sjedio uz vatru. Kada je sunce ponovo zasjalo, oba su stabla bila prazna.
Cigarete, kao i peciva, potpuno su se rastvorili u vlazi. Zbog peciva nitko nije
razbijao glavu, no bez cigareta je ve nakon nekoliko sati nastala ludnica.
Pogotovo je meu indijima bilo mnogo pasioniranih puaa. A blagajna
kampa bila je prazna. Stoga su mnogi krenuli u potragu za neim to se moe
puiti. S uspjehom. Nakon to su naglavake okrenuli podrum sa ivenim
namirnicama, nali su plastinu vreicu punu latvijske mahorke4 koja je tamo
ve tjednima leala u kutu. Sada je bio potreban papir. No nai komad papira
u kampu bilo je jo kompliciranije nego nabaviti duhan. Nekolicina vlanih
biljenica i novina koje su leale uokolo brzo se popuila. U potrazi za
rjeenjem, neki su ak pokuali smotati cigarete u kori drvea, no to nije
dobro ilo.
Onda su odjednom otkrili Veliku Mahabharatu debeli folijant od 1000
stranica u neprobojnom uvezu koja je leala na kuhinjskom stolu i inilo se
da nije nastradala na kii. Idejai su ga koristili kako bi uvjerili indije u
ispravnost svoje vjere. Knjiga je sadravala mnoge dojmljive slike koje su
pokazivale to se sve moe desiti onomu koji ne otkrije istinu na vrijeme.
Brojnim je skicama u toj knjizi prikazano kako se ovjek moe pretvoriti u
drvo, a zatim sve dalje ak i u svinju. Indiji su smatrali da nikome nee pasti u
oi ako se iz knjige istrgne nekoliko etapa tog preobraaja. Brzo su pretvorili
dvadeset stranica u dim. Prvoga dana idejai nisu jo nita primijetili. No
kako je vrijeme odmicalo, knjiga se sve vie stanjivala. Nakon tri dana indiji
su popuili kompletnu Mahabharatu, na kuhinjskom je stolu leao jo samo
crni omot sa zlatnim slovima.
Srdba idejaa nije imala granica. Odrekli su se zajednikog jela i objavili su
indijima Hladni rat koji e zavriti eskalacijom. ak su pokuali pridobiti
vojnike iz tenkovske divizije na svoju stranu kako bi ispalili nekoliko hitaca
na kamp indijanaca. Tek nakon dva tjedna, zahvaljujui pustolovnoj nabavi
nove Mahabharate iz Rige, ta se stvar ponovo zaboravila.
Jednoga sam dana uz vatru susreo roditelje ija je kerka pobjegla od kue.
Nisu je dodue nali u ovom kampu, no odluili su ostati, u nadi da e moda
ipak tamo banuti. Smjestili su se kod tipa iz Harkova kojeg su svi zvali Dabar.
ivio je sam u velikom vojnikom atoru za osam osoba. Nitko se nije htio
doseliti k njemu jer je Dabar bio opsjednut, sljedbenik voodoo kulta i vlasnik
tri ljudske lubanje. U svojemu rodnom gradu Harkovu, sugraani ga kao
jedinog voodoo sveenika u cijelom kraju nisu priznali kao vjersku manjinu i

redovito bi ga pretukli. Idejai su ga naravno odmah prihvatili. No zbog

njegove nedvojbeno pretjerane spiritualnosti nitko nije htio imati nita s
njim na dulje vrijeme. Roditelji nestale keri pak su se sasvim dobro slagali s
tim tipom i ak su mu pomagali pri njegovim spiritualnim eksperimentima.
Dabar je sa svoje strane pokuavao pronai njihovu ker mou svojih voodoo
sposobnosti.
Katzman i ja proveli smo tri mjeseca u kampu. esto bismo otili s
djevojkama koje smo upoznali prvoga dana i s njihova dva psa, Yoko i Janis,
na Baltiko more, tri kilometra kroz umu.
Izradio sam udice i tu i tamo ak bi time i ulovio koju ribu. Gauja je na nas
djelovala poput raja, poput komunizma bez fraza. U meuvremenu se kolovoz
bliio kraju. Fanatici meu idejaima i najizdrijiviji indiji pripremali su se na
zimu u umi. Sanjali su o atorima s dnom od krzna i termo-vreama za
spavanje kakvih kod nas nije bilo. Katzman i ja odvezli smo se autostopom
natrag u Moskvu. Kada smo stigli na kolodvor Rijskij, ustanovili smo da u
cijela tri mjeseca nismo potroili niti jednu jedinu kopjejku. Otili smo s dva
groa, s ista smo se dva groa vratili natrag u Moskvu. Brzo smo time kupili
dvije karte i izgubili se u podzemnim cijevima moskovske podzemne
eljeznice.

Vojnika prisega

Momci! Stigao je trenutak da ispunite svoju asnu dunost obrane

domovine, rekao je okruni komesar u registarskom uredu vojne slube.
Nikada neu prisegnuti, rekao je moj prijatelj Katzman.
Vojska je tvoja jedina ansa da dospije u Komunistiku partiju, iskai se
kao dobar vojnik, savjetovao mi je moj otac.
Ne ide ti prema zastavi, nego zastava dolazi k tebi, razjasnio je
Katzmanu okruni komesar.
Vojska nije zanimacija, to je spolna orijentacija, smatrao je moj susjed,
bivi oficir. Vojska e od tebe iskovati pravog mukarca, cure e te voljeti.
Svakodnevno e te jebati u upak, mislio je o tome moj prijatelj Katzman.
Ta je diskusija neoekivano buknula zimi 1986. Niti ja niti Katzman nismo
imali u planu da ikada odemo u vojsku, ve smo si odavno bili nabavili sve
potvrde potrebne za odgodu. No godine 1986. naa se ivotna situacija naglo
promijenila. Sve su nas ee slijedili brezai. Iz nerazjanjivih razloga,
gotovo su svi mladi KGB-ovi praktikanti iz odjela za praenje mladei nosili
svjetlosiva odijela i kapute koji su stalno bili umrljani moskovskim muljem.
Osim toga, uvijek bi se pojavljivali u grupama. Zbog toga su na ulici ti ljudi
izgledali poput breza pa smo ih mi prozvali brezaima. Slubenike koji su
okolo hodali u civilu moglo se isto tako prepoznati prema otisku kape na
potiljku, budui da su prije KGB-a godinama pohaali milicijsku kolu u kojoj
je noenje kape bilo obavezno.
Katzman i ja smo tada jo svakoga mjeseca u nekom stanu organizirali
underground koncerte s trideset do etrdeset mladih i s nekoliko glazbenika.
Takav party sam po sebi nije krio zakon. Ali mi smo naplaivali ulaz i plaali
glazbenike. To je bila ilegalna mjera pribavljanja novca, gora i od krae.
Grozna sudbina jednog od naih uzora, gitarista Sapunova, koji je za nastup
svog benda na vlastitu ruku kasirao novac te za to morao odguliti pet godina
u zatvoru, nije nas plaila. Kao prvo, bili smo jo premladi i prelakomisleni da
bismo se uistinu mogli bojati, a kao drugo, upravo se u to doba mijenjao
kazneni zakon. Ta ipak smo ivjeli u doba perestrojke. Jedan moj prijatelj
kojega su 1984. zatekli na ulici s kutijom za ibice punom trave, glatko je
dobio pet godina zatvora za to, jedan drugi prijatelj nedugo kasnije za isto je

kazneno djelo dobio samo dvije godine uvjetno. Godine 1986. mnogi su
paragrafi u kaznenom zakoniku promijenjeni, a njihov sadraj ublaen. Tako
se na primjer za ljubav meu mukarcima prema paragrafu 121 dobivalo jo
samo uljivih godinu i pol umjesto prijanjih deset.
Dakle, puni nade u bolje drutvo, nastavili smo s koncertima. Ali brezai su
se takoer nastavili mijeati s naom publikom i pokuavali su nas zatei pri
predaji novca. No mi bismo ih prepoznali i jednostavno ne bismo naplatili
ulaz. Ipak, na dui je rok ta igra make i mia postala prenaporna. Naa nas je
omiljena zanimacija pod takvim uvjetima poela optereivati, Katzman je ve
patio od manije proganjanja i vie se nije usuivao pomoliti nos iz kue po
danjem svjetlu. Osim toga, sluajno smo bili organizirali nekoliko politiki
nekorektnih priredaba, izmeu ostalog i prokleti dan smrti Johna Lennona
koji smo slavili vani i koji se ubrzo pretvorio u tunjavu s brezaima i nekim
drugim udnim likovima s ulice, meu kojima je bio i neki stari ovjek koji je
sluajno onuda prolazio s motornom pilom. To je zapravo bio kraj. Dravna
nam je sila dala da biramo: Ili idemo dobrovoljno u vojsku ili idemo tamo
protiv svoje volje.
U oaju je moj prijatelj Katzman predloio radikalno rjeenje,
samosakaenje. Ja sam vie bio za neku blau varijantu i traio sam je u
medicinskom priruniku. Na prvi pokuaj, da pomou ajne liice, jastuka i
jointa simuliramo potres mozga, izjalovio se. Iako smo obojica izgledali
upravo tako kao to su u knjizi bili opisani ljudi s potresom mozga, lijenici u
hitnoj su nas ismijali. Bio je 15. prosinca, jo dva tjedna do kraja zimskog
poziva, te je bolnica bila puna puncata oajnih momaka. Te smo noi saznali
najtuniju priu o sakaenju koja se ikada desila u naim krajevima.
Na hodniku nas je neki deko zamolio za cigaretu. Izgledao je vrlo robusno,
ali tuno. Sljedeeg je jutra Vadim, tako se zvao, trebao biti otputen iz
bolnice u vojsku. Ja to ne razumijem, rekao je. Svjee zaljubljen, Vadim si
jednostavno nije mogao priutiti da ponovo na itavu vjenost ostavi samu
svoju djevojku, ije je srce bio napokon osvojio nakon dugogodinjeg
oboavanja. Djevojka mu je takoer sasvim iskreno rekla da mu ne moe
nita garantirati ako ga tako dugo ne bude. Vadim je kratko razmislio i
odluio da si odsijee desni kaiprst. Ljubav ponekad zahtijeva rtvu.
Njegova je djevojka plan smatrala apsolutno junakim i obeala je da e mu
pomoi pri njegovom provoenju. Znala je za odgovarajue mjesto u umi, u
blizini ae svojih roditelja.
Zajedno su se tamo odvezli, s bocom votke i sjekirom. U umi je Vadim za
ohrabrenje otpio veliki gutljaj, ostatkom alkohola poprskao je svoju desnu
ruku, zatim ju je poloio na panj i odsjekao si kaiprst. Nakon toga mu je
djevojka s ljubavlju povila ruku, prst su zakopali pod panjem i zaputili se
prema dai. No ruka je sve jae krvarila, u nekom se trenutku Vadim
onesvijestio te je njegova djevojka nazvala hitnu pomo. Dva sata kasnije,

Vadim je u bolnici ponovo doao k sebi. Lijenici i milicija koju su pozvali

podvrgli su ga presluavanju. Htjeli su znati gdje je ostavio svoj prst. Vadim je
utio poput partizana u gestapovskom zatvoru. Nakon toga su presluali
njegovu djevojku i ona je na koncu odala skrovite. Kola hitne pomoi jo
jedanput su krenula, nala panj, iskopala Vadimov kaiprst i donijela ga u
bolnicu.
Iako je zapravo ve bilo mnogo prekasno, lijenici arobnjaci ponovo su
priili prst. Nakon tri dana, Vadimova je ruka izgledala kao nova. No prst se
inio duljim nego to je bio prije. Osim toga, nokat je bio sasvim drugog
oblika. Vadim je osumnjiio lijenike da su taj prst pronali pod krivim
panjem u krivoj umi. No njegova ga je djevojka, koja je ila s njima,
uvjeravala da su kopali na pravom mjestu. U krajnjem bi sluaju moglo biti da
je pod dotinim panjem bilo zakopano vie prstiju, to je svakako idealno
mjesto za odsijecanje prstiju. Vadim je stekao uvjerenje da su mu uvalili prst
nekog drugog vojnog obveznika koji je odbijao sluiti vojni rok. Lijenici su
dodue rekli da je to nemogue, zbog krvne grupe i tako dalje, unato tome su
u hladnjaku skrivali cijelu vreicu zamrznutih prstiju. Zato?
Vadimova je rana zacijelila tako brzo da samosakaenjem nije postigao ak
niti odgodu te je sad morao nastupiti vojnu dunost. Ve smo htjeli ismijati
naeg novog prijatelja zbog njegove prie od koje se dizala kosa na glavi, a
onda nam je pokazao svoj kaiprst i zaista je bio znatno dulji od drugih. Niti
boja nekako nije bila odgovarajua. Sjajna stvarica, alio se Katzman kako
bi malo razvedrio Vadima. S tim moe dobro pecati... Ali Vadim nije bio
raspoloen za alu, a zapravo niti mi...
Idem u vojsku. Jebi ga, ne moe mi biti gore nego Vadimu, pomislio sam i
obznanio kod kue svoju odluku.
Idem s tobom, odvratio je odmah moj otac. Neu dopustiti da dospije u
krivu jedinicu i po mogunosti hrani polarne medvjede na sjevernom polu ili
se pri u Uzbekistanu na afganistanskoj granici.
24. prosinca u 8.00 sati ujutro stupili smo u moskovski prijavni ured i
nabili su nas zajedno s nekoliko stotina drugih mladia u veliku dvoranu na
prvom katu. Moj je otac imao uza se aktovku u kojoj su se nalazile dvije velike
boce pirita i 100 grama slatkia za grickanje. S tim je iao petokatnicom u
potrazi za pravim osobama, kako bi moju sudbinu izveo na pravi put.
Ja sam ostao sjediti na klupi dolje u ekaonici. Svake bi minute unutra
nagrnuli novi regruti iz najrazliiti]ih moskovskih okruga. Istovremeno su
takozvani kupci kruili dvoranom poput vampira u lovu na svjeu krv.
Veina je oficira bila dola izdaleka kako bi se opskrbili novim vojnicima.
Naravno da su se u prvom redu palili na visoke, snane deke. No gotovo su
svi regruti u dvorani izgledali loe. Imali su dugu oprotaljku iza sebe i hitno
im je bilo potrebno pivo.

Nakon etiri sata sjedenja na tritu robija, atmosfera se polako opustila.

Veina kupaca utaila je svoju e za krvlju te su otili. Mi preostali sada smo
smjeli neto prigristi na drugom katu. Na stepenitu sam sreo svog oca. Bio
je pijan ko letva i vie nije imao svoju aktovku, ali jo je uvijek bio u potrazi
za odgovarajuom kontakt-osobom.
Sve e nam uspjeti, jamio mi je moj otac i nastavio je teturati niza stube.
Kupio sam si dvije mesne okruglice i bocu mineralne vode. Uveer, kada
sam ve htio potraiti mjesto za spavanje u velikoj dvorani, neki je major
odjednom prozvao mene i jo petoricu.
Vi ete poi sa mnom, rekao nam je blago se smijeei.
Vonjao je po piritu moga oca.
To je dobar znak, ohrabrivao sam se.
Napustili smo zgradu i krenuli ususret naoj neizvjesnoj sudbini do
tramvajske stanice.
Veliki ste sretnici, momci, rekao nam je major, sad idemo u vojsku.
Znate li kako se ide u vojsku?
Da, drue majore, odmah se javio jedan mladi glas.
Oh, evo pametnjakovia, zaudio se major. Otkud bi znao kako se ide u
vojsku, vojnie, kada jo nikada nisi bio tamo?
Tja, odgovorio je mladi, mislio sam da emo se voziti vlakom ili
avionom...
Stvarno pametnjakovi, ponovio je major, kao da to uope ne moe
shvatiti. U vojsku se ide u redu, za vrijeme vonje se uti i gleda u potiljak
vojnika koji stoji ispred. O avionima emo porazgovarati kasnije. Ako netko
ima pitanja, smije mi se obratiti i rei: Drue majore, smijem li postaviti
pitanje? Je l' jasno?
Drue majore, smijem li postaviti pitanje? Bio je to opet deko koji je sve
znao.
Kako se ti zove, vojnie?, proderao se major.
Andrej.
Zabranjujem ti da govori sve do kraja tvog slubovanja, vojnie Andrej. A
sad se svi postrojite u red, u tramvaj, mar!
Major je sjeo naprijed, u krilu je imao kartonsku kutiju u kojoj su se nalazili
nai papiri. Mi smo se ravnomjerno raspodijelili u vagonu. Tramvaj je tog
kasnog poslijepodneva bio prazan, osim nas nije se nitko vozio. Bacali smo
oajnike poglede kroz smrznute prozore. Sve mi se inilo nestvarnim: grad
pokriven snijegom, smijena ela majora, koji nam se stalno smjekao i
namigivao, cijela banda regruta sa svojim mlohavim naprtnjaama.
Wladimire, nalazi se na poetku svoje najvee pustolovine, rekao sam
tiho sam sebi. Na zadnjoj nas je stanici ekalo vojno vozilo, ogromni kamion.
Vozai, obojica dombe, znatieljno su nas pogledavali i prijazno se smijeili.
Major je morao piati. Pozvao me da istupim iz reda i pruio mi kartonsku

kutiju. Pridri malo, vojnie, rekao je i nestao iza grma. Bio sam ponosan
to je izabrao ba mene. Tada jo nisam mogao znati da e dranje te kutije
biti moj prvi i zadnji odgovorni zadatak u vojsci. Mene jedinog nisu nikada
promaknuli.
Uspeli smo se u kamion i sjeli. Vozili smo se umom vie sati. Stranjice su
nam se smrznule. U noi smo stigli na vojni teritorij koji se nalazio usred
ume i sastojao se od nekolicine kua. Major nas je uveo u jednu od tri barake
gdje smo trebali spavati. Unato gladi i hladnoi, jo smo uvijek bili
oduevljeni svojom pustolovinom.
Trideset sekundi za svlaenje i da vie niste ni pisnuli, grmio je major.
Minutu kasnije svjetlo se ugasilo. Moj je krevet stajao pored Andrejevog.
Leali smo u sredini ogromne dvorane, ije razmjere nismo ak niti uspjeli
tono vidjeti. Vojne su deke bile teke i bodljikave, a jastuci ispunjeni
smrdljivom slamom.
Cool, doapnuo mi je Andrej.
Da, potvrdio sam.
to misli, kad emo dobiti oruje?, pitao je potiho.
Sutra, vjerojatno.
Zaepi gubicu!, povikao je major iz tame.
Usprkos umoru, te noi jedva da smo mogli zaspati od uzbuenja. U est se
upalilo svjetlo. Ustajanje!, vikao je ve nam poznati major. Bio je svjee
obrijan i izgledao je odmorno. Osvrnuli smo se. Naa je baraka bila
spavaonica s dvadeset kreveta postavljenih u sredinu jedan uz drugi. Sa
zidova su nas pogledima probadala posljednja etiri generalna sekretara
KPSS-a: Andropov ozbiljan i mrk, Brenjev umoran i frustriran, ernenko
prijazan i odsutan, Gorbaov kao Djed Boinjak s velikim iznenaenjem iza
lea. U jednom je kutu stajao televizor, u drugom neki dva metra visoki
drveni ureaj koji je nalikovao slomljenoj ljuljaki. Postrojili smo se u strogi
red.
Doao je velik dan u vaem ivotu prvi dan u sovjetskoj vojsci. Skinite
svoju odjeu, dobit ete uniformu. Odjeu moete zapakirati i poslati kui ili
jednostavno baciti na dvorite gdje e biti spaljena. U ovoj prijateljskoj
ponudi nanjuio sam zamku. Iz mnogih susreta s policajcima i kagebeovcima
nauio sam da se uniformirani esto pretvaraju da su dobroudni i
irokogrudni kako bi zaskoili svoje rtve. U takvoj se situaciji uvijek mora
izabrati loija varijanta. Dakle, zajedno s jo dva regruta odluio sam spaliti
svoju civilnu odjeu. I to je bilo dobro. Naime, svi ostali, koji su svoje stvari
htjeli pod svaku cijenu poslati kui, sat kasnije trali su vani uokolo polugoli u
potrazi za potanskim uredom dok su ih dombe ismijavali.
Nas trojica, Andrej, Gria i ja, sjedili smo umjesto toga u lijepim novim
uniformama u kantini i uivali u doruku. Imali smo bijeli kruh, uz to hrpu
oblikovanih komadia maslaca i kantu punu pirea od krumpira. Po toplom je

pireu neto plivalo. Isprva smo mislili da se radi o mesu i pokuali smo
licom ieprkati taj komadi. No to se meso pomicalo amo-tamo po pireu,
zaranjalo i pritom uzrokovalo mjehurie zraka na povrini. To je ivo, rekao
je Andrej zabezeknuto. to moe preivjeti u netom skuhanom pireu od
krumpira? Nismo to znali. inilo nam se prejednostavnim da pitamo kuhara.
Htjeli smo sve sami otkriti vlastitim vojnim iskustvom. Kako bismo se onda
moda jednog dana ovdje u umi osjeali tako sigurnima kao ta ivina u pireu
od krumpira. Htjeli smo biti u sve upueni, htjeli smo biti pravi vojnici.
* * *
Polako smo otkrili prve pojedinosti. Nalazili smo se u takozvanom Treem
prstenu obrane Moskovskog obrambenog kruga. Naa se jedinica sastojala
od tri rakete, radara, trideset vojnika i etiri oficira. Sve skupa zvalo se Belka
raketni kompleks i sluilo je za obaranje nisko leteih ciljeva, tonije reeno
jednog jedinog cilja bio to bombarder ili raketa. Belka kompleks
funkcionirao je na prilino jednostavan nain. Kada bi se na ekranu radara
pojavio cilj, mi bismo ga morali oboriti pomou nae tri rakete koje su se
nalazile na udaljenosti od oko pet kilometara oko nas u umi, montirane na
kamione. Jedna bi se ispalila s lijeve strane, jedna s desne i jedna za svaku
sigurnost iz sredine. to bi se nakon toga desilo, trebalo bi nam biti svejedno,
jer rok trajanja naeg kompleksa u sluaju napada iznosio bi tono trinaest
sekundi. Pogodili cilj ili ne, u svakom bismo sluaju i mi poginuli, to je bio
nedostatak uklanjanja prenisko leteih ciljeva. Prednost ove slube bila je ta
to praktiki nije bilo leteih ciljeva, ak ni ptica. One su u irokom luku
zaobilazile na radar, zbog toga to je emitirao visoke frekvencije.
Nebo se inilo kristalno bistrim. Ali svi su vojnici bili na odsluenju vojnog
roka, kao na graninoj kontroli. Neprekidno su drali strau i nita im nije
smjelo odvui panju od buljenja u ekran radara. Sve su druge aktivnosti bile
zabranjene. Osim spavanja i prehrane. Ni u kojem se sluaju nije smjelo
sjediti pred radarskim ekranom dulje od dvanaest sati. U protivnom bi
sluaju dotina osoba dobila greve i time dovela glavni grad u opasnost.
Veina vojnika dolazila je iz Moskve ili drugih ruskih velegradova, to nisu bili
seljaci, nego prije punkeri i heavy-metalci, dakle, inteligentna publika. Neki
su imali vane roditelje. Bila su tamo na primjer oba blizanca sovjetskog
veleposlanika u Kolumbiji, zatim sin slavnog pilota, dvostrukog heroja
Sovjetskog Saveza Arkadija Horokoa i podmladak drugih heroja u velikim
koliinama. Izgleda da je moj otac onomad ipak bio pronaao odgovarajue
partnere za razgovor.
Naa se jedinica dijelila u dvije smjene koje su se mijenjale svakih dvanaest
sati. Svakoj je smjeni pripadao jedan oficir kao osoba ovlatena za donoenje
odluka, est snanih mukaraca za okretanje radara, vrednovatelj koji je
sjedio pred ekranom, trojica za raketama koji su sjedili na kamionima i

vanjski straar koji je stajao s orujem pod drvetom pet metara od bunkera i
trebao se u sluaju pjeakog napada to je mogue glasnije braniti, kako
bismo mi u bunkeru pravovremeno mogli iznutra zakraunati vrata. The Man
with a Gun, kako smo ga zvali, bio je najgluplji od svih poloaja. ak su i deki
koji su okretali radar jo profitirali od te stupidnosti barem su jaali miie,
dok se tipu ispod drveta samo besmisleno smrzavao nos. Ja sam zavrio brzi
teaj za vezistu na radioreleju i stoga sam smio ve nakon dva mjeseca drati
strau s drugim vojnicima. Sainjavali smo tim. To su uvijek bili isti deki,
samo su se oficiri izmjenjivali svakoga dana. Jedan je bio pijandura, drugi
peder, trei karijerist, a etvrti komedija. Ovaj posljednji bio je oficir koji nas
je doveo u umu. Naa bi straa obino protekla mirno. Pijandura bi uvijek
ponio sa sobom nekoliko boca za ispijanje, a peder je nosio smijene perike.
Naime, svi svi oficiri bili elavi, zbog zraenja radara. Komedija bi nam
priao otrcane vojnike viceve, a karijerist bi nepokolebljivo zurio u radarski
ekran.
Sve dok se jednog dana nije pojavila slavna cesna Mathiasa Rusta i sve nas
izbezumila. Bilo je kao u ratu, nije vie bilo ugodne slube u smjenama, nego
24 sata pune pripravnosti na akciju. Cijelih je tjedan dana Mathias Rust inio
s nama to je htio. Na tren bi nestao s radarskog ekrana, zatim bi se opet
pojavio, ali nismo znali je li to isti avion ili samo neki pripiti direktor kolhoza
koji leti svojoj teti. U ruskom zranom prostoru u to je doba sve vrvjelo
avioniima bez radio-ureaja, zato to je takav ureaj u avionu bio neto
slino radiju u automobilu, naime, luksuzni dio koji se rado krao, za kuu,
dvorite i vrt.
Mathias Rust postao je naa zla kob. Vie je puta sletio. Mi smo sjedili pred
radarskim ekranima, bez doruka, bez cigareta, a Nijemac je sjedio negdje
tamo vani na beskrajnim poljima krumpira Rusije i posluivao se ruskim
benzinom. Pijandura je imao sree. Malo prije no to se Rust pojavio,
suspendirali su ga s dunosti na dva tjedna zbog malog poara koji je
upriliio u oficirskom dnevnom boravku. U mraku je traio bocu sa
stopostotnim alkoholom i pritom je koristio ibice. Boca se prevrnula i
gotovo je izgubio ivot u plamenu. U blizini Jaroslavla cesna je ponovo
nestala, tek nakon dva dana ponovo se pojavila na radarskom ekranu.
Neprekidno smo straarili, Rust je kruio oko nas. Komedija je rekao: To je
letea trgovina rakijom, krui upravo podrujima koja imaju problema s
obskrbom rakijom.
Peder je bio deuran kada se Rust naao na udaljenosti od samo jo sto
kilometara od naeg poloaja. Bio je sve nervozniji, nije cijele noi mogao
mirno sjediti i pritom se znojio kao svi nja. Za razliku od njega, karijerist je
zadrao mir. U noi, kada je on bio deuran, Rust je preletio direktno iznad
naih glava. Nije vie bio potreban radar da bi ga se vidjelo. Karijerist je
otvorio slubeni propis u kojem je pisalo: U sluaju bilo kakve nezgode prvo

obavijestiti nadreenog. Karijerist je posegnuo za telefonom i prijavio

incident divizijskom stoeru. Deurni stoerni oficir nazvao je komandanta
korpusa, koji je pak opet obavijestio svojeg nadreenog i to je tako teklo dalje
sve dok Rust nije sletio na Crveni trg. Na to je tadanji maral snaga
protuzrane obrane Arhipov rekao: Nalazim se na elu vojske koja se sastoji
od nesposobnih idiota opsjednutih karijerom koji bjee od svake
odgovornosti i upucao se. Dolo je do lanane reakcije, do serije
samoubojstava sve do stoernog oficira. Naa je pijandura rekla: teta to ja
te noi nisam sjedio za polugom. Odmah bih bio otpuhao tog ludonju s neba,
a ne bih pritom traio doputenje od dragoga Boga.
Nakon ovog incidenta mnogi su oficiri izgubili svoju vojniku petlju i
zamislili su se. Novi maral snaga protuzrane obrane najavio je bez
odugovlaenja totalnu perestrojku za sve Belka raketne komplekse. Umjesto s
tri, sada su morale biti opskrbljene s pet raketa. Neki je komitet trebao
preispitati sve jedinice oko Moskve kako bi se izbjegle daljnje provokacije.
Zapalit u ja vama vatru pod dupetom, sigurno je oficirima Treeg prstena
obrane rekao novi maral na izvanrednoj sjednici. Zbog Rusta je na prsten
pao u nemilost, odjedanput vie nije bio dovoljno okrugao za marala. Prialo
se da su neke jedinice s cijelim svojim personalom ve prognane u Kazahstan
u stepu. Za uzvrat su u nae moskovske praume sada dolazili regruti iz
Kazahstana, Uzbekistana i Tadikistana. Mnogi od njih nisu pravo ni znali
ruski.
Posebno su kod nae jedinice zapovjednici vojnih postrojbi donijeli
salomonsku odluku. Trebalo je da autobus pun Kazahstanaca i
Tadekistanaca ojaa nau jedinicu. Oko bunkera su posaena tri nova drveta
i osnovana tri nova straarska mjesta. Ali mi smo ipak ostali, zato to
novajlije nisu odmah izlazili na kraj s tehnikom. Naa su etiri oficira takoer
htjela inicirati neku promjenu, samo to se nisu mogli sloiti oko toga to bi
se trebalo promijeniti.
Prva je inicijativa dola od pedera. Morali bismo asfaltirati, smatrao je.
Ne sve, ali ne bi bilo loe barem malu cesticu kroz umu. Reeno uinjeno.
Oficiri su negdje nabavili kamion s deset tona toplog asfalta. Tek kada je
teretnjak doao k nama, ustanovili su da ta stvar s asfaltiranjem ipak nije
tako jednostavna. Naime, nalazili smo se usred movare. Osim toga, na nebu
su se upravo poeli skupljati oblaci, poelo je kiiti i nikome se vie nije dalo
asfaltirati. No materijal je sad ve bio tamo. I tako je na naem zemljitu
nastao novi vojni objekt, koji je kasnije dobio ime Kavkaz: brdo od osuenog
asfalta koje je neko vrijeme sluilo kao vojni poloaj za naeg etvrtog
vanjskog straara. eli li se danas penjati na Kavkaz?, pitao bi deurni
oficir kada bi htio nekome od nas utjerati strah u kosti. No time se jo uvijek
nije ugasila volja za promjenama.

* * *
Jednoga je dana komedija doao u moju relejsku stanicu i pitao koliko
dugo jo namjeravam ostati u toj movari. Godinu i po, odgovorio sam
iskreno. Pokrenimo neto ovdje, napravimo raj od ove movare. Odmah
sam se oneraspoloio, jer sam znao to to znai u umi neto pokrenuti. Tip
si je raj predoio na sljedei nain: trebalo je da iskopamo jezerce, ispunimo
ga vodom, zatim izradimo drvene klupe najrazliitijih oblika i posloimo ih
oko jezerca. U jezercu bi zatim trebala uokolo plivati nekolicina labudova
koje je namjeravao negdje nabaviti. Nikome nije bilo jasno na koji bi nain to
trebalo poveati spremnost na akciju nae jedinice, no mi smo bili samo
vojnici. I tako smo sljedeeg dana poeli kopati. Jezerce se samo od sebe
punilo vodom to smo dublje kopali. Drvo koje smo prepilili figuriralo je kao
prirodna klupa u neposrednoj blizini jezerca. S labudovima pak nije ilo,
komedija nije mogao nabaviti ak ni par pataka. Ali rupa puna vode ubrzo je
privukla ogromne abe, gutere, zmije kao i krvopije svake vrste. Vojnici i
oficiri uskoro su poeli izbjegavati to mjesto, iako je bilo predvieno kao
mjesto za odmor i rekreaciju. No ja sam morao stalno prolaziti pored jezerca
jer se nalazilo na putu prema mojoj relejskoj stanici. esto sam tamo
promatrao neobine i lijepe prirodne dogaaje. Jedanput su na drvenoj klupi
jedan pored drugoga sjedile dvije ogromne abe, libela, dva gutera, dvije
zmije i jo jedna mala aba i sunali se. udio sam se.
inilo se da mi se oituje rajsko porijeklo svijeta.
Kasnije sam ulovio jednog gutera, preparirao ga i obojio zelenom bojom
kojom su se inae jednom godinje premazivale rakete. Dva tjedna kasnije
polo mi je za rukom da uhvatim jo jednog gutera. Isto sam ga tako
preparirao i obojio u zeleno. Onda sam u stranjem dvoritu nae barake
otvorio prirodoslovnu izlobu. Na otvorenje je dolo dvadeset vojnika i
deurni oficir. Svi su bili oduevljeni. Odmah su mi dodijelili poasnu slubu
vritelja dunosti organizatora razonode. U moja je zaduenja sada spadala i
organizacija glazbenih dogaaja dana. U baraci smo imali stari gramofon
Domovina i pet ploa. I samo sam ja odluivao koja se ploa smije prva
sluati. U to su vrijeme vojnici ve odavno znali napamet itav repertoar i ve
su bili razvili vrlo usku povezanost s tom glazbom. Prilikom ustajanja u est
stavio bih grupu Kotrljajue kamenje. Ploa se zvala Pusti krv neka tee i
propisivao sam je kao glazbu za buenje i istovremeno kao model ugoaja za
poetak dana.Ne ide uvijek sve onako kako ti misli, zaurlao bi pjeva i
dvadeset bi vojnika skoilo iz svojih kreveta. Ne moe uvijek dobiti ono to
eli, zavikao bi pjeva i dvadeset bi se vojnika uputilo u blagovaonicu na
doruak.
Nakon doruka putao sam plou s crvenom enskom nogom na omotu.
Zvala se Ritmika gimnastika i sluila je kao poziv na poduzimanje radnih

akcija koje su izmislili nakon incidenta s Rustom. enski je glas iz zvunika

zvuao vrlo ilo. Obeavao je jaanje psihikog i fizikog zdravlja, dobro
raspoloenje dvadesetietiri sata dnevno i poboljavanje figure za sve koji
vjeruju u blagotvornu snagu ritmike gimnastike. Sve su vjebe poinjale
naredbom A sad... U istom su ritmu moji drugovi brzo istili snijeg s
dvorita, ponovo uspravljali rakete i istili baraku.
Za ruak smo uvijek imali juhu. Nakon toga bi svi sjedili na dvoritu, a ja
bih promijenio plou. Za nae poslijepodnevne trenutke odmora imao sam
jednu s meditativnom glazbom. Zamislite, tako je poinjao duboki muki
glas, da se nalazite u umi. ujete apat drvea i pjev ptica. Oi Vam se
sklapaju. Oputeni ste. Preostale dvije ploe, koje sam putao uveer, bile su
od ruskih bendova. Jedan se zvao Crvene gitare: ukrajinski lageri s
pjevaicom Sofiom Rotaru. Drugi se zvao Zemljaci i svirao je heavy metal.
Uveer smo sjedili za stolom, pljugali cigarete koje smo sami smotali i kartali
kartama koje smo sami izradili. Zemljaci su pjevali: Rinta i rinta, ide
umoran u krevet i onda ne sanja o djevojkama, nego o zelenoj travi koja
raste u vrtu tvoje kue.
Zapovjednik nae jedinice bio je pukovnik kojeg smo viali najvie jednom
tjedno. Imao je skoro dva metra i nosio je velike brkove. Prialo se da je tip
kao mladi oficir imao blistavu karijeru pred sobom, no da mu se tada
isprijeio tragini incident. Naime, nehotice je ubio neku enu. U disku je za
vrijeme plesa izbila tunjava i oficir je pokuao ponovno uspostaviti red.
Izvukao je svoj pitolj i zapucao u zrak, no pritom je pogodio mladu djevojku
koja je ostala na mjestu mrtva. Kod ruskih pitolja meci vrlo esto lete u svim
moguim smjerovima. Za kaznu su mu preprijeili sve mogunosti da izgradi
karijeru te se morao zapustiti kod nas u umi. Do kraja ivota. Vodio je
skroman ivot i bio je i dalje neoenjen. Njegovo jedino veselje bio je ruski
safari koji je organizirao svake zime. U umi su se esto mogli vidjeti divlji
psi koji su selili na jug. Na te bi ivotinje na pukovnik otvorio lov. Pijan,
zapovjedio bi svojem vozau, najstarijem sinu sovjetskog veleposlanika u
Kolumbiji, da napuni dip do vrha. Nakon toga bi se cijele noi vozili umom i
svakoga puta kad bi pukovnik uo nekakav um, pucao bi kroz prozor bez
koenja, a kamoli izlaenja. Kao roeni ratnik, gotovo bi uvijek neto pogodio
ak i u takvom slijepom lovu.
Krajem svibnja, kada bi snijeg u umi okopnio, poli bismo sakupiti psee
leine. Jedanput smo ak nali mrtvu svinju. Isprva smo pomislili da se radi o
divljoj svinji koju je ustrijelio na pukovnik. udno je bilo to to je visjela na
grani drveta. Kako svinja moe dospjeti na drvo, razmiljali smo. Kasnije se
ispostavilo da je jedan od naih Kazahstanaca ukrao ivotinju iz skladita
ivenih namirnica i sakrio je u umi. Iako su se novopridoli deki kod nas
isprva tretirali kao vojnici drugog reda, budui da je tek malo njih znalo
baratati tehnikom, ubrzo smo pronali zajedniki jezik. Bilo je tu naravno

nekoliko muslimana koji su tvrdili da ne smiju jesti svinjetinu i da su Rusi

krivi za sva zla svijeta. I ba je jedan od tih ekstremista ukrao nau svinju iz
skladita ivenih namirnica. Dolo je do tunjave u kojoj je netko istresao
Kazahstancu kantu pirea od krumpira preko glave. Na koncu su ga premjestili
u drugu bazu. Drugi Kazahstanci, koji su ostali kod nas, bili su otvoreni i
naivni, vojska je bila njihov prvi izlet iz rodnog sela, za mnoge moda i zadnji.
Ubrzo smo se sprijateljili.
* * *
U jednolinom ivotu u umi ponovo mi je dobro dola stara strast za
pripovijedanjem. To sam pretvorio u posao, postao sam proricatelj
budunosti. Znai, itao sam vojnicima iz dlana o onome to je prolo i o
onome to im jo predstoji. Ovoga je puta sve bilo tono do u najmanje
pojedinosti. Moj je autoritet rastao i uskoro sam si mogao urediti ugodni
ured za proricanje budunosti u baraci direktno ispod Gorbaovljevog
portreta. Uveer nakon 20.00 sati, kada bi zavrila moja straarska smjena,
primao sam na konzultacije. Za naknadu sam primao samo naturalije
cigarete, unku i dem. Dem od jagoda bio je najtvra valuta, usporediv sa
zlatom u civiliziranom svijetu.
U poetku sam se sasvim ozbiljno prihvatio proricanja budunosti. Vodio
sam datoteke kako ne bih pomijeao to sam kome rekao. No nakon nekog
sam vremena doao do radosne i istovremeno alosne spoznaje da meu
vojnicima postoji neto kao zajednika sudbina. Veina ih je bila mlaa od
mene i krenuli su u vojsku s osamnaest. Dolazili su iz malih sela, nisu jo
nikada radili, onda su moda poinili neko kazneno djelo, na primjer ukrali
konja ili izvrili prepad na kiosk sa cigaretama pri emu ih nisu uhvatili.
Gotovo su svi imali djevojku koja ih je namjeravala ostaviti na cjedilu. Veina
je osim toga imala oca ili brata u zatvoru. I mnogi su imali staru ili bolesnu
majku koja je imala neto s nogama. I tako dalje i tako dalje. To me radovalo
jer mi je u mnogome olakavalo posao proricatelja budunosti. I rastuivalo
me, zato to je bilo tako bijedno. Deki su htjeli znati hoe li biti kanjeni za
poinjene grijehe, hoe li ih djevojka ekati. Prije svega su gajili nadu u
individualnu, vlastitu sudbinu, a upravo nju pak nisu imali. Iskreno govorei,
mogao sam odmah cijeloj satniji prorei budunost a da ni jednom jedinom
ne pogledam u dlan.
Bilo je to upravo doba kada su debeli knjievni asopisi napokon smjeli
objaviti dotad potiskivanu svjetsku knjievnost. Naa se satnija pretplatila na
sve te asopise. Iz njih sam na glas itao vojnicima Pasternaka, Richarda
Bacha i roman Kena Keseya Let iznad kukavijeg gnijezda, cijelu staru kramu.
U naem umskom ivotu odsjeenom od vanjskog svijeta, takva je vrsta
knjievnosti imala posebno velik uspjeh. Ponekad smo ak i plakali zajedno.
Osim toga, pisao sam mnogo pisama za vojnike. Ta mi je zanimacija bila

druga po vanosti. U neku sam se ruku osjeao odgovornim za svoje

proricanje budunosti i stoga sam u pismima pokuavao nagovoriti seoske
djevojke da ih stvarno i ekaju. Dijelom je ak i uspjelo. Nakon to sam izaao
iz vojske, dobio sam hrpu pozivnica za razliita vjenanja. No samo sam se
jednom odazvao. Nakon toga sam se sam sebi zakleo da vie nikada u ivotu
neu proricati budunost.
Jednom godinje morali smo u streljanu. Svatko je dobio tri patrone,
nekamo ih ispalio i vratio se u baraku ili na svoj poloaj. Jedan od novajlija,
mladi vojnik iz Ufe,5 obznanio je na dan streljakih vjebi neobinu vijest.
Izjavio je da je pacifist i da mu vjera brani da uzme oruje u ruke. Oficir peder,
koji je toga dana bio odgovoran za vjebu, pokuao je nagovoriti momka.
Svatko ini kompromise u ivotu. Tek sposobnou za kompromisna
rjeenja i tolerancijom ovjek postaje vrijedan ljudskoga drutva. Ja na
primjer mrzim nasilje, ali usprkos tome u te estoko odalamiti ako smjesta
ne uzme oruje u ruke. A svojim glupim ponaanjem dovodi u nepriliku i
svoje drugove koji su inae uvijek bili tolerantni prema tebi. Osim toga, kako
misli braniti svoju domovinu u sluaju neprijateljskog napada? licom
moda?
Sve je bilo uzalud. Mali mukarac iz Ufe utnjom se branio protiv svakog
argumenta. No naa je grupna snaga volje bila jaa, tako da smo ga prisilili da
sudjeluje. Naredne sam noi spavao u svojoj relejskoj stanici. Svi su ureaji
bili u redu, zujali su i pitali, isijavali toplinu i ugodu. Iznenada sam zauo
stravian zvuk, kao da je vani eksplodirala bomba. Iskoio sam iz stanice. U
mraku sam mogao raspoznati da je moja ik antena potpuno iskrivljena. Na
brdu Kavkaz ugledao sam ogromnu pticu koja je vikala neto na bakirskom.
Iz bunkera su istrali moji kompii i oficir. Svi su htjeli znati to se desilo. Bio
je to pacifist koji se usred noi odluio objesiti. U tu je svrhu izabrao
desetmetarsku antenu moje relejske stanice i tamo se popeo. No antena je
stajala na movarnom tlu i nije mogla izdrati tipa iz Ufe. Savila se, vojnik je
poletio zrakom i aterirao na brdu Kavkazu. To mu je spasilo ivot. Nismo
onomad uzalud asfaltirali, veselio sam se. Deko nam je zapravo bio skroz
simpatian. Imao je samo pacifistiku muicu, inae je bio u redu. Sada je
zaradio jo i par vorugi. Oficiri su ga se htjeli rijeiti, ali na ga je vojniki
kolektiv uzeo pod svoje okrilje. S vremenom je potpuno poludio za pucanjem
i nije vie osjeao odbojnost prema vjebama bilo koje vrste.
* * *
U Treem moskovskom krugu obrane nisu bili predvieni posjeti roditelja
i djevojaka. Zbog visokog stupnja sigurnosti.
Niti za dopust vojnici nisu imali izgleda. Pogotovo ne oni koji su imali
posla s tajnom tehnikom. Jednom je nae vodstvo nagradilo Kazahstanca koji
je vani drao strau dvotjednim dopustom, nakon to je bio zaboravljen na

svojem poloaju te je morao provesti 36 sati u komadu pod svojim drvetom.

On je bio jedan od onih koji su tek natucali ruski. Zvao se Kohubai ili neto
slino. Jednoga je dana na pukovnik objasnio da je Kohubai zasluio dopust.
Deko je dobio paradnu uniformu i novu lijepu aktovku te su ga odvezli
kamionom do prvog naseljenog mjesta, koje se nalazilo na udaljenosti od oko
sedamdeset kilometara od nas. Nakon tri dana Kohubai je doao natrag iz
ume. Uniforma mu je bila razderana i tri dana se hranio malim ivotinjama i
insektima. Gak je oderao umjetnu kou s aktovke i vakao je kako bi utaio
glad te je sada bio vrlo sretan to je ponovo pronaao svoju jedinicu i svoj
poloaj.
Podvrgli smo Kohubaia presluavanju. Rekao je da su ga u vojsku doveli
avionom sasvim izdaleka i da nikako ne moe sam nai put kui. Pokai nam
na karti gdje si roen, zamolio ga je moj prijatelj Andrej i donio je veliku
kartu svijeta iz Lenjinove sobe, u kojoj smo svakog ponedjeljka dobivali
politike informacije. Nakon duge potrage, Kohubai je pronaao svoje rodno
mjesto na karti i veselio se. Dolazim iz Huja, rekao je i upro prstom na
kartu. Ali to je u Afganistanu, odvratili smo s nepovjerenjem. Da, da,
Afganistan, veselio se Kohubai. Ispriao nam je kako mnogi bogati
Tadikistanci u Afganistanu trae neku vrst zamjenskih regruta koji e
odsluiti rok u ruskoj vojsci umjesto njihovih sinova. Neki plate, ali esto se
mladi regruti jednostavno ukradu. Njega je neki bogati tadikistanski
direktor kolhoza unajmio od njegovih roditelja na dvije godine i za to je dao
deset ovaca, rekao je Kohubai.
Zabrana posjeta nije vrijedila za sve u naoj jedinici. Neki su roditelji ipak
smjeli tu i tamo tjeiti svoj podmladak. Crna se volga Horokovog oca,
dvostrukog heroja Sovjetskog Saveza, mogla na primjer esto kod nas vidjeti.
Nakon toga je uvijek bilo ukusnih stvarica za sve. General Galaktionov, iji je
sin takoer sluio kod nas, povremeno bi navratio, a kola Ministarstva za
vanjske poslove svakog bi puta donijela dvojici blizanaca sovjetskog
veleposlanika u Kolumbiji vakae gume na kile.
Moj je otac takoer htio pod svaku cijenu jednom svratiti, iako sam mu u
vie pisama jasno opisao nau internu situaciju i zabranu posjeta. Ali ak i
ako je on bio samo skromni inenjer i voditelj odjela za planiranje male
tvornice plastike, moj je otac oduvijek bio sklon otkaenim idejama. Poznanik
mu je skrojio izmiljenu uniformu. Uniformu admirala flote s mnogo zlatnih
pruga, crvenim gumbima i s epoletama s resama. Osim toga, nabavio si je
dvije kape s kokardama bijelu i crnu.
U toj se uniformi moj otac jednoga dana pojavio pred velikim vratima
naeg terena. Izgledao je kao Pinochet, ak i opasnije. Vojnik na kontrolnom
poloaju istrao je iz svoje kuice i pozdravio mog oca kao da pred sobom
ima generalisimusa. Voljno, vojnie, elim samo vidjeti svoga sina, rekao je

moj otac. Njegova je ideja sasvim dobro funkcionirala, ak ni deurni oficir,

pijandura, nije mogao odoljeti njegovim epoletama. Odmah su me pozvali te
smo odetali u umu gdje nas je ekala moja majka. Proveli smo dva sata
zajedno, jeo sam domae mesne okruglice, a moja nas je majka nekoliko puta
uslikala.
Nastup moga oca snano se dojmio mojih drugova. Sad su svi htjeli znati
kojem korpusu pripada i koja je njegova dunost. Da se ne bih blamirao, na
brzinu sam izmislio priu o strogo povjerljivoj podmornici koja pod
vodstvom moga oca, a po nalogu ruske vlade, u vedskim vodama isprobava
novo oruje. Tu priu nitko nije za stvarno popuio, ali mir je bio ponovo
uspostavljen. Da sam rekao istinu, da moj otac u tako sjajnoj uniformi
zapravo radi u tvornici koja proizvodi eljeve i etkice za zube, sigurno bi mi
jo manje vjerovali. Taj me posjet podsjetio na lijepi civilni ivot, koji mi se
nakon dvije godine u umi inio snom.
Naredne noi, koju sam kao i inae proveo na svojoj relejskoj stanici, po
prvi sam put temeljito razmislio o svom ivotu. Andrej mi je doao u posjet.
Kartali smo i razgovarali o ovom i onom. Vani je kiilo. Bila je kasna jesen
1988, stabla su bila ve odavno izgubila lie i svi su se pripremali za dugu
zimu. No za nas dombe bliilo se vrijeme povratka kui. Dvije su godine
prole. Sjeli smo utroje na brdo Kavkaz i razmiljali kako bismo mogli otii
odande. Gria je predloio da jednostavno banemo u tab i kaemo: Hoemo
kui. Andrej i ja smo sumnjali da bi takav plan mogao funkcionirati.
Ipak smo poli tamo.
* * *
Hoete kui? Brk naeg pukovnika ukoio se od srdbe. Nikada, ujete li,
nikada se neete vratiti kui, zaderao se i izbacio nas iz taba. Branili smo
se: Kakva su to sranja, derali smo se za njim, asno smo sluili dvije godine
i hoemo kui!
Sve je bilo uzalud. Sljedeeg se dana pukovnik primirio i pozvao nas trojicu
k sebi u sobu. ovjek je bio nepredvidljiv poput vulkana.
Imate pravo, momci, vae je vrijeme isteklo. Hoete kui? Dobro. Onda
uinite neto zaista lijepo pa moete ii.
Ve smo toliko toga lijepog uinili, drue pukovnie, podsjetili smo ga.
Jezerce za labudove, brdo Kavkaz, svinju koju smo sakrili u umi...
Ne, mislim neto stvarno lijepo, zaurlao je pukovnik. Zna li netko od vas
slikati?
Da, drue pukovnie, odmah smo rekli. Htjeli smo kui.
Naslikajte mi vojnika, ogromnog. Treba da zrai veseljem i optimizmom,
ali da istovremeno i prijeti neprijatelju te naglaava vojnu snagu nae armije.
Dakle, naslikajte mi plakat, pet puta pet metara, ili jo bolje sedam puta
sedam, postavit u ga naprijed na ulazu, a vi ete biti slobodni, rekao je

pukovnik.
Oduvijek sam osobito volio monumentalnu umjetnost. Odmah su nas
trojicu, Griu, Andreja i mene, oslobodili straarske dunosti. Dobili smo
bavu zelene boje, hrpu drvenih ploa i kistove. Nitko od nas nije znao slikati.
Nismo se mogli sloiti gdje i kako treba da ponemo. Gria, koji je bio upuen
u teoriju suvremenog slikarstva, vidio je na spas u apstraktnoj umjetnosti. Ja
sam se postavio kao zastupnik realizma, a Andrej, koji je pod svaku cijenu
htio zapoeti glavom vojnika, pokazao se kao pristaa naivnog slikarstva.
Jedne smo noi ponovno sjedili na radijatoru u zahodu te smo i dalje vodili
svoju beskrajnu diskusiju o umjetnosti. Odjednom sam ugledao golu enu
koju je netko vrlo vjeto nacrtao grafitom na zid zahoda.
To mora biti neto ovako realistino, gotovo erotino, rekao sam. Svima
nam je istovremeno prola kroz glavu spasonosna ideja. Ta tip iz Afganistana,
Kohubai, bio je taj koji je sve onaniste u naoj jedinici opskrbljivao
portretima golih ena. Bi li mogao nacrtati i vojnika? Jo iste noi potraili
smo Kohubaia. Kao i uvijek, drao je strau pod svojim drvetom. Moe li
nam naslikati vojnika?, pitao ga je Andrej. Mogao je, ali nije htio. Andrej je
otiao u oruarnicu. Isprva smo morali izvriti malo pritiska na Kohubaia
dok nije odluio biti tako ljubazan i nacrtati nam ogromnog vojnika. Nabavili
smo mu dvije kutije grafita. Nakon toga smo morali jo samo ispuniti sliku
bojom, avlima prikovati ploe jednu uz drugu i postaviti umjetniko djelo na
odgovarajue mjesto. Mukarac na plakatu izbliza je dodue izgledao poput
prljave zelene mrlje, no iz daljine poput pravog, krnog vojnika. A kad se
paljivo gledalo, takoer je zraio veseljem i optimizmom. Vojna snaga koju
je trebalo da simbolizira isto se tako uz malo mate nije mogla previdjeti.
Kada je pukovnik ugledao taj plod naega rada, odmah mu se digao. krt na
rijeima i strog kakav je bio, nerado je dijelio komplimente i uvijek je prvo
traio nedostatke. Zamirio je na jedno oko i dugo i paljivo promatrao
umjetniko djelo.
Zato vojnik ima samo etiri prsta na desnoj ruci?, konano je upitao.
to? Bili smo zateeni.
Pukovnik se nakaljucao u aku, to nam je otkrilo njegovo potisnuto
oduevljenje.
Ta va vojnik nema kaiprsta na desnoj ruci. Kako e pucati, braniti svoju
domovinu? Pukovnik se jo jednom nakaljao.
O.K., rekao je Andrej, uzeo ostatak boje iz kante i naslikao naem zelenom
vojniku ogromni kaiprst koji je izgledao gotovo kao kita.
Tako je puno bolje, rekao je odmah pukovnik. Doite sutra k meni u
tab, vidjet emo to mogu uiniti za vas.
Sljedeeg smo dana dobili svoje papire, oprostili se od svih, od svojih
oficira, svojih prijatelja, od afganistanskog Rembrandta, od aba, od radara i
od Kavkaza i kamionom se odvezli do Zagorska kako bismo tamo uhvatili

vlak za Moskvu. U Zagorsku smo kupili bocu votke koju smo odmah ispili. 29.
prosinca uveer bliio sam se svome domu. Na sebi sam imao paradnu
uniformu, izme su mi kripale. Prozori su bili osvijetljeni, moji su roditelji
bili jo budni. Iako nisu znali da dolazim, moja je majka neto tako slutila, kao
to mi je poslije pripovijedala. Bilo mi je potrebno vie tjedana da se ponovno
naviknem na civilni ivot. Puno premaleni stan, ljudi na ulici koji su se svi
istovremeno kretali u razliitim smjerovima, a ne jedan iza drugoga i koji ne
bi odjednom stali mirno kada bi im u susret dolazio neki general, sve me to u
prvo vrijeme zbunjivalo. Ali ve sam ubrzo mogao mirno spavati i bez
izama.

Vjetar sa zapada

Ubrzo sam ustanovio kako se civilni ivot promijenio za vrijeme mog

dvogodinjeg boravka u umi. Tamo nismo uli gotovo nita o perestrojki.
Nova je stvarnost sada bola u oi: vakumirano drutvo koje sam vlastoruno
branio od neprijateljskih raketa, tvrdo socijalistiko jaje koje se desetljeima
krkalo u vreloj vodi Hladnoga rata snano je napuklo. Svi koji su jo imali
neto na tekuem, otekli su u inozemstvo. Ljudi vie nisu stajali u redu pred
trgovinama ivenim namirnicama, nego pred konzulatima i
veleposlanstvima. Te mrane zgrade, esto bez ikakva natpisa, prije sam
uvijek smatrao vanim objektima predvienima za sanaciju koje su se iz
nekog razloga nalazile pod policijskom zatitom. U stvarnosti, bili su to otoci
slobode. Posebno veliki redovi nalazili su se ispred nizozemskog
veleposlanstva jer se tamo nalazio izraelski konzulat. Ameriko je
veleposlanstvo takoer izgledalo preoptereeno. Tri crna, atletski graena
marinca sa strojnicama u ruci i vakaom gumom u ustima nisu plaila
publiku. Odjednom je zavladao osjeaj da svaki Rus eli postati takav marinac
ili makar stati pored jednog od njih.
Na svakom su uglu ljudi prodavali zahtjeve, formulare, potvrde, dokumente
za podizanje vize ili brojeve za ekanje. S ovim moe u Australiju, s ovim u
Kanadu, s ovim e stii samo do Praga, priali su jedni drugima. Veina ih
nije imala odreeni cilj putovanja, jednostavno su samo htjeli otii. Narod je
na ogranien nain shvatio slobodu koju je donijela Gorbaovljeva
perestrojka kao slobodu da jednostavno zbriu. Socijalistika domovina
koja je do tada graanina uvijek vrsto drala za guu olabavila je svoj stisak i
on je odmah dao petama vjetra.
Ta kamo e?, pitala je domovina nepovjerljivo.
Moram samo kratko tu iza ugla, lagao je graanin domovini.
A to ima u vrei?, udila se domovina.
Ah, nita, samo nekoliko suvenira za prijatelje, umirivao je graanin
domovinu, brzo spakirao svoje stvarice i uskoio u prvi vlak koji se pojavio.
Kad dobije po njuki, samo e se opet vratiti, tim je rijeima otac
otpravio mog prijatelja Katzmana kada je sa etrnaest otiao od kue.
Telefonirao sam starim prijateljima. Jedni su iskuavali sreu u nekom

veleposlanstvu ili konzulatu, drugi su traili alternativne mogunosti bijega.

Mamut je veinu vremena provodio na Arbatu, glavnoj turistikoj ulici
Moskve. Sjedio je na ploniku i svirao gitaru, a da za to nije traio novac. Na
taj je nain ve upoznao nekoliko Dankinja iz grupe Next Stop, pokreta
mladih, koje su zaudo sve bile elave i htjele se udati za njega. Samo se jo
nije mogao odluiti.
Moj stari frend George bio je ve pola godine u kotskoj. Bio se javio na
meunarodni natjeaj u kojem su se traili mladi odgajatelji za zaostalu
kotsku djecu i primili su ga. Tamo je onda oenio odgajateljicu koja je dola
u kotsku iz Amerike i ostao je tamo. George je cijeli ivot patio od
neurodermitisa, lice mu je uvijek bilo crveno. Loih dana uvijek bi izgledao
poput svjee oguljene rajice. No njegovi su koni problemi netragom nestali
onoga dana kada je za sobom ostavio granicu Sovjetskog Saveza. To je
protumaio kao znak odozgo i poslao je svim svojim prijateljima razglednice
sa svojom novom facom.
Gotovo svi koje sam od prije poznavao ili su bili na putu, ili su se ba
spremali da otputuju ili su se upravo vratili te ve planirali novu turu.
Samo je moj stari prijatelj Katzman, koji je zapravo htio u Ameriku,
umjesto toga zavrio u ludari. Ve je gotovo imao Zelenu kartu u depu i
duhom je ve bio u San Franciscu. Katzman vie nije sluao rusku glazbu,
samo jo ameriku, osim toga si je nabavio par maarskih kaubojskih izama
koje su tada bile vrlo popularne meu moskovskom omladinom. Uz to je
nosio kaubojski eir i redovito je pohaao najskuplji teaj engleskog koji je
tada postojao u Moskvi Engleski pod hipnozom u 33 dana. Njegova je umna
poremeenost dola podmuklo, kao iz niega, i nije zatekla samo Katzmana,
nego i sve njegove blinje. Njegova se bolest zvala Patricia Kaas.
Francuska je pjevaica upravo bila na turneji po Sovjetskom Savezu, na
televiziji su svakoga dana prikazivali isti spot, u kojem se makasta
plavokosa ena u konoj jakni koprcala amo tamo na velikom motoru. Pjesma
se zvala Moj svodnik me ne voli. Unato kii koja je lijevala, pjevaica je svukla
svoju konu jaknu i dalje se vozikala okolo na motoru u mokroj majici kratkih
rukava. Gotovo da su joj se mogle vidjeti grudi. Prve grudi u velikom formatu
na sovjetskoj televiziji! Puno vie od toga Patricia nije ni morala pokazati
kako bi oarala rusku publiku. No ona je pored toga jo pjevala na
francuskom i blago se smijeila. Patricia je bila jedna od prvih zapadnjakih
zvijezda koja je otkrila nau zemlju za sebe i njezini su nastupi podigli veliku
prainu.
Katzman je neprestano iznova gledao spot s Patriciom Kaas. Pritom je
zaboravio San Francisco. Nije vie iao niti na nastavu kako bi pod hipnozom
nauio engleski. Umjesto toga, prodao je svoju dragocjenu kolekciju ploa i
slijedio je francusku pjevaicu na njezinoj turneji po Sovjetskom Savezu. Iz
toga je mogla nastati romantina pria o beznadnoj ljubavi. Prije ili kasnije

sigurno e opet doi k sebi i onda se tome smijati, mislili smo. No ispalo je
drugaije.
Katzman naalost nije bio jedini kojega je zadesio ovakav udarac sudbine.
Tisue je ljudi bilo na putu, svi su pratili Patriciu Kaas, privueni osjeajem
sretne, bezbrine egzistencije kojim je ta ena zraila. kolarci i
umirovljenici, oevi obitelji i vojni oficiri, pametni i glupi, svi su postali
rtvom francuske pjevaice. Moji su zemljaci, kojima su se desetljeima na
televiziji obraali samo astronauti i rudari, ostali potpuno zateeni pred
ovakvim napadom ljepote. Prije toga postojala je samo jedna jedina emisija s
inozemnim zvijezdama. Emitirala se jednom godinje, na novogodinju no, a
zvala se Najbolje iz cijelog svijeta! S poetkom u tri sata u noi, kada je vlada
mogla biti sigurna da su sva djeca zemlje ve odavno u krevetu i da se ne
mogu bespotrebno uzbuivati oko glamura inozemstva, roditelji su mogli
vidjeti Karela Gotta, Deana Reeda, Bony M i plesnu grupu iz palae u
Friedrichstadtu.
Najbolje iz cijelog svijeta! nije djelovalo posebno erotizirajue na narod.
Pjevai su bili dosadni, a veina gledatelja umorna nakon brojnog
nazdravljanja novoj godini. I u plesnu grupu iz palae u Friedrichstadtu teko
da se moglo zaljubiti. Sa svojim brojnim perima i dugim nogama koje su sve u
istom ritmu sinhronizirano stepale po pozornici, plesai su nalikovali na
svjetlucavu stonogu. Veina je gledatelja u etiri sata ve tvrdo spavala. Tek
kada se Patricia Kaas ugnijezdila na sovjetsku televiziju, probudili su se iz
sna. Relativno male grudi francuske pjevaice uzrokovale su veliko uzbuenje
u irokoj masi stanovnitva. Mnogi su jednostavno sve ostavili i krenuli za
njom.
Milicija se borila protiv takozvanih Kaas-povorki najbolje to je mogla.
Naime, svugdje gdje bi se Francuskinja pojavila, bio to neki gradi na jugu ili
glavni grad neke republike, fanovi bi stvarali nered i za sobom ostavljali kaos.
Pored toga, u svakom je gradu zadobivala nove pristae. Bila je to masovna
psihoza. U Arhangelsku, na primjer, stotine ljudi radilo je cijelu no kako bi na
nasip privrstili dva kilometra dugaki transparent: Volimo Patriciju,
zahvaljujemo Patriciji, ostajemo zajedno s Patricijom.
Milicija bi najradije bila poslala gospou Kaas kui, a njezine prolupale
fanove u uzu, no to se vie nije moglo. Partija je promicala upravo
socijalizam s ljudskim licem, tako da se milicija morala ograniiti na usmenu
propagandu. U tu su se svrhu vlakovi s Patricijinim fanovima esto
preusmjeravali na mrtve kolosijeke, gdje bi mladi slubenici pokuavali
pomou megafona uvjeriti ljude da se ipak radije vrate kui: Zaboravite
Patriciju Kaas!, preklinjala je milicija narod, vratite se natrag svojim
enama i djeci! Ali sve je bilo uzalud.
Sama pjevaica imala je brojne i dobro obuene tjelohranitelje, a osim
toga, u svakom su je gradu nadgledale specijalne jedinice ruske vojske.

Utoliko Patricia nije ba previe primijetila ljubav Rusa. Specijalna jedinica

epala bi, a milicija zatim transportirala kui posebno nametljive fanove koji
su spremni ak i da idu preko leeva kako bi osobno upoznali svog idola
napadali tjelohranitelje. Kako bi ih se onemoguilo da odmah opet krenu na
put, kao mjera predostronosti provodila bi se prisilna hospitalizacija na
psihijatriji, na dva do tri tjedna. Milicija bi na to vrijeme zadrala njihove
putovnice, a bez njih nisu mogli putovati za Patricijom.
Nazvala me Katzmanova majka. Obavijestili su je da se njezin sin nalazi na
psihijatrijskom lijeenju. No u kojoj bolnici, to nije mogla od njih izvui.
Mamut i ja otili smo na miliciju. Pred alterom za informacije ve se bio
stvorio red. Veina ih je tragala za roakom ili znancem koji je izgubio glavu
zbog francuskog poprsja. Slubenik za alterom drao je u krilu kartonsku
kutiju punu sovjetskih putovnica. Morao je rukom ispuniti sve formulare.
Tada jo nije bilo kompjutora.
Kako glasi, velite, prezime vaeg prijatelja?, pitao nas je kada smo
konano doli na red. Ili mi radije recite gdje je izdana njegova putovnica,
ovdje sam ih, naime, sortirao prema brojevima policijskih uprava.
To nas je nenadano zeznulo, jer nismo znali kako glasi Katzmanovo
prezime, znali smo samo njegovo ime i nadimak. Broj njegove putovnice
takoer nismo znali. Stoga smo pokuali na drugi nain:
Na prijatelj sjedi u ludari, sam i totalno smuen. Hitno mu je potrebna
naa pomo, a neemo ga nikada nai bez Vae potpore. Ta pustite nas
unutra, mi emo pregledati sve putovnice, molili smo milicionera.
Bio je to dobar momak. ivimo u tekim vremenima, odvratio je, ne
samo va prijatelj, mnogi prijatelji trenutno sjede u ludari. Sami su si krivi. To
je protiv propisa, mrmljao je nezadovoljno, ali onda nam je ipak dopustio da
se pribliimo kartonskoj kutiji.
Nakon nekog vremena pronali smo Katzmanovu putovnicu. Na je
prijatelj imao sree. Smjestili su ga u najbolju psihijatrijsku kliniku u gradu, u
slavne Bijele stupove.
Znate li kako se tamo dolazi?, pitao nas je milicioner.
Naravno!, odmah smo rekli Mamut i ja.
Slubenik je odmah naulio ui: Otkud to znate? Jeste li ve bili tamo?
Ne, ne, branili smo se. Pa jasno je kako se ide tamo, razjasnio je Mamut
slubeniku, ili privatnim vozilom ili javnim prijevoznim sredstvom, na
primjer autobusom ili tramvajem. Njegova nepokolebljiva logika uvjerljivo
je djelovala na slubenika.
Vidim ja, deki, da ste vi u redu, rekao je i napokon nam dao adresu.
Sjeli smo na tramvaj i vozili se kroz cijeli grad do Bijelih stupova. Bolnica se
nalazila u parku na rubu grada. ak su se i u ovom zabaenom kraju mogli
vidjeti tragovi ope demokratizacije zemlje: mnogi pacijenti bolnice tumarali
su po parku. Tek nekolicina ih je nosila bolesnike kute, veina je bila u

arenoj odjei, a neki su se kretali uokolo ak sasvim goli. Na glavnom je

ulazu sjedila prijazna medicinska sestra koja nas je pozdravila na pogrenom
talijanskom.
Buenos dias, seniores, rekla nam je i potom objasnila: Da, da, ja sam
Talijanka, to Vas ne treba uditi.
I ne udi nas, zajamili smo joj.
Medicinska nam je sestra rekla u kojoj se sobi nalazi na prijatelj i zatim
zabrinuto dodala: Oh, soba 618 dugaki put. Doite, otpratit u Vas.
Ustala je i izvadila masivnu kvaku iz pisaeg stola. Mamut i ja bili smo prvi
put u Bijelim stupovima. Pokuavali smo drati korak s Talijankom i ne
zaostajati. Izmeu dugih uskih hodnika koji su se spajali jedni s drugima
uvijek su se nalazila vrata koja bi naa Talijanka energino otvorila svojom
kvakom i silovito ponovo zalupila za nama. Bilo je jezivo. Bez te Talijankine
kvake nikada neemo moi ponovo izai odavde. Naa je vodiica takoer
bila udna. udno je gledala, udno je hodala, imala je udnu frizuru: kosa joj
je bila skupljena u okruglu punu, frizura koja se u pukom jeziku naziva
kuom za ui. I kako to da je zapravo bila Talijanka?
Bolnica koja je izvana izgledala poput bezazlene vile, pokazala se
ogromnim zamkom. Najmanje se dvadeset vrata zalupilo za naim leima
prije nego to smo stigli do sobe 618.
Ovdje stanuje Va prijatelj, rekla je Talijanka, zatim je izvadila kutiju
cigareta iz depa i tutnula mi je u ruku. Puenje je doputeno samo u
drutvenoj prostoriji, ravno pa lijevo, gdje se nalazi televizor. Tamo u doi
po Vas za sat vremena, objasnila je i otila.
udna kutija cigareta na kojoj je pisalo ime naeg prijatelja jo nas je vie
iritirala. Upravo sam si tako uvijek i zamiljao ludaru! Pokucali smo na vrata i
uli. Na prijatelj Katzman izgledao je odmorno, porumenio je od veselja kada
nas je ugledao. Osim njega, jo je jedan pacijent sjedio na krevetu u sobi 618.
Igrao je ah sam sa sobom. Katzman nas je zagrlio i poljubio.
Imate li cigarete?
Da, rekli smo, talijanska medicinska sestra nam je poklonila svoje.
Poklonila vam je moje cigarete, ispravio nas je Katzman. Moje cigarete
koje mi tako nedostaju.
Nismo ga razumjeli.
Mussolini ispljune cigarete samo kad netko doe u posjet, objasnio je.
No zapravo ima pravo; mongoloidi ovdje svi pue jednu cigaretu za drugom.
Kad se na njih ne bi strogo pazilo, pretvorili bi ovu posljednju utvrdu ruske
psihijatrije u jedan jedini dimni oblak. Prozori se ovdje ne mogu otvoriti, a
ventilacija ne funkcionira, alio se Katzman.
Ta ena, Mussolini, cijelo je vrijeme s nama brbljala na talijanskom. Je li
ona moda isto umno poremeena?, upitao sam ga.
Nju zaboravi. Jadna ena si umilja da je Talijanka samo zato to joj u

putovnici pod narodnost pie talijanska. Njen je otac bio dopisnik iz

inozemstva novina LUnita u Moskvi. Sigurno je za sobom ostavio tucet djece
prije nego to je otiao, kao to je to kod Talijana obiaj. Klara si je sad utuvila
u glavu da mora u Italiju, natrag svojim korijenima, i zato stalno ui
talijanski. Katzman je pruio ruke prema nebu i mudro zatresao glavom:
Sve sami luaci ovdje. Svatko ima barem jednu muicu. Samo su dva
normalna ovjeka u ovom kompleksu, ja i Kolja, pjesnik. Katzman je pokazao
usamljenog igraa aha koji je sjedio na krevetu do nas. Ali sve to ovdje me
se vie ne tie, za pet dana sam vani.
Vani il unutra, nita nema smisla, poput jeke se oglasio Kolja, ali je i dalje
igrao ah.
Katzman je s nama napustio sobu da zapali jednu. Na hodniku nije bilo ni
ive due, vladala je apsolutna tiina. U drutvenoj prostoriji pet je
mongoloida sjedilo pred televizorom. Palili su jednu ibicu za drugom i
gorue ih bacali u lice voditelju dnevnika. Ali on nije reagirao te je i dalje
prijazno govorio. Katzman nas je zamolio da umirimo njegovu majku. Ne daju
mu ovdje nikakve otrovne ljekove koji bi mogli pomutiti njegovu mo
prosuivanja. A nije vie vidio ni smisao u daljnjem tranju za pjevaicom
Patricijom Kaas. Sada je to smatrao djetinjastim. Umjesto toga je imao novi
plan. Htio je iznenaditi Patriciju tamo gdje ga najmanje oekuje u Parizu.
Uskoro idem u Kopenhagen, ispriao je Mamut, upoznao sam jednu
Dankinju, inae, jo je ljepa od tvoje Patricije. Dodue, nema kosu, ali to je
sad upravo u modi.
Katzman uope nije reagirao na Mamutove provokacije. Jedva ekam da
izaem odavde, objasnio je jo jedanput i snano povukao dim iz svoje
cigarete. Ludara je odvratna. Ne moe se sluati muzika, sve su utinice pod
lokotom. Lijenika sam vidio samo jednom. Doao je prvi dan k nama u sobu
kako bi mrcvario pjesnika i mene. Uvijek istim glupim pitanjima: Zamislite
da jaete na konju preko zelene livade. Sunce sije, nebo je vedro. Odjednom
padate s konja. to pritom osjeate? Jednom sam odgovorio doktoru
protupitanjem: Jeste li ve jeli dolje u kantini? Zamislite si da se na Vaem
tanjuru nalazi riblji file, krvav poput odreska. Isprva sam pomislio da je to
moja krv, jer nisam znao da ribe mogu tako jako krvariti. ovjek moe lako
prolupati kad vidi takvo to. Taj smijeni lijenik je samo alosno kimnuo
glavom i rekao: Mogu Vas dobro razumjeti. Ribe ne mogu tako jako krvariti,
pogotovo ne kao file. Bio je to sigurno jedan od onih odvratnih takora, oni
nemaju tako dobru ravnoteu kao make ili pauci, stoga stalno padaju u
kuhinji s ventilacijskih cijevi direktno u stroj za mljevenje mesa. Ali to mi
elite time rei? Da Vam se nae jelo ne svia? Nismo Vas niti pozvali na
objed. Ovo nije restoran, nego bolnica. A opasnost da prolupate takoer ne
postoji. Naime, Vi ste ve bili aknuti kad ste ovamo doli! To je rekao taj
seronja i nestao. Nikad se vie nije pojavio kod mene.

Katzmana se nije moglo zaustaviti. Otkrili smo daljnje pojedinosti iz

klinike svakodnevice koju je sve vie i vie inscenirao oponaajui prvo
lijenikov glas, zatim glas talijanske medicinske sestre kao i drugih
pacijenata. Mongoloidi su time bili toliko oduevljeni da su zaboravili igru
ibicama i usmjerili poglede na naeg prijatelja. Katzman nam je u
meuvremenu ispriao tunu priu pjesnika Kolje, koji nije bio oboavatelj
Patricije Kaas kao to smo prvotno pretpostavili, nego takorei profesionalni
samoubojica. U klinici je bio kao doma i poznavao je Mussolinicu jo iz
vremena kada je s pacijentima govorila ruski.
Pjesnik je imao ve brojne pokuaje samoubojstva za sobom. Jedanput se
na primjer htio otrovati. U tu je svrhu odvrnuo plinsko kuhalo u svojoj kuhinji
i gurnuo glavu unutra. Susjedi iznad njega ba su imali mali tulum. Plin je
suknuo u vis i ba kad su gosti htjeli upaliti svijee, dolo je do ogromne
eksplozije i svi su poletjeli u zrak. Pjesnik nije zadobio ak ni ogrebotinu.
Drugi se put htio objesiti o televizijski kabel u hotelskoj sobi. No komad koji
je virio iz zida bio je prekratak. Dijelom svog eljeznog kreveta pjesnik je
satima obraivao zid kako bi izvukao kabel. Pred jutro se uruio itavi zid, a s
njim i pola hotelskog kata. Pjesnik je ponovo ostao zdrav i itav. Kasnije je u
oaju skakao kroz prozor, bacao se pod kotae automobila ili se pokuavao
utopiti sve uzalud. S vremenom se pjesnik razvio u perfekcionista. Planirao
je svoja samoubojstva precizno kao to pljakai banke planiraju svoje
oruane prepade. Nita nije pomoglo. Smrt ga je svakoga puta zaobilazila u
sve irem luku. Kada si je zadnji put na stubitu prerezao ile, onesvijestio se
i tako nesretno pao da mu je rub stepenice pritisnuo vene. Do trenutka kad su
ga susjedi nali i pozvali hitnu pomo koja ga je odvezla u Bijele stupove, bio je
izgubio tek malo krvi, tako da je tamo ve sljedeeg dana mogao igrati ah.
Tip je zapravo genijalac, ispriao nam je Katzman, kao ahist je
nepobjediv u cijeloj klinici, stoga igra jo samo sam protiv sebe, a ipak uvijek
pobjeuje. S vremenom smo se stvarno sprijateljili, moda ga povedem sa
sobom u Pariz kad obojica iziemo odavde.
Dola je talijanska medicinska sestra da nas izvede van. Vrijeme posjeta je
zavrilo.
Subito, subito, seniores, navaljivala je. Sve sami luaci ovdje, psovao je
Katzman, ona se samo smijala. Oprostili smo se od njega i otili. Kada smo se
nali vani, Mamut i ja smo, a da se nismo unaprijed dogovorili, odmah
potrali do tramvajske stanice samo da to je bre mogue pobjegnemo
odande. Tih nepunih sat vremena koje smo proveli u bolnici i pola kutije
cigareta koju smo tamo popuili s Katzmanom bili su dovoljni da nam
utjeraju uasni strah od ludare u kosti. Na jadni prijatelj morao je tamo
izdrati jo cijelih pet dana. Sam si je kriv, ne moemo mu pomoi, rekao je
Mamut kada smo sjedili u tramvaju.
Pet dana kasnije Katzman je doista bio ponovo vani i odmah se latio

pripreme za naputanje zemlje. Mamut je nekoliko tjedana kasnije zauvijek

napustio Sovjetski Savez zajedno sa svojom djevojkom Dankinjom koju smo
svi zvali elava pjevaica. Ja sam za poetak potraio posao u kazalitu i uz
pomo starih veza pronaao mirno radno mjestace.
Ruski kazalini savez potaknuo je osnivanje kazaline radionice u kojoj su
mladi glumci i reiseri, dramaturzi i scenografi mogli stei svoja prva
iskustva. No ovi pak isto nisu bili sasvim blesavi i zbrisali su jedan za drugim
u inozemstvo im se pruila prilika. U nekom trenutku oni koji su ostali vie
nisu znali tko je uope jo u igri. Svakog se tjedna odravala velika skuptina
na kojoj se trebalo razjasniti sljedee pitanje.
Gdje je mladi reiser X? pitao je direktor zabrinuto. Nisam ga vidio ve
dva tjedna.
U Kanadi je i upravo nam je poslao pismo, odgovorio je neki glas iz
dvorane.
I kako mu ide?
Dobro, natjee se za posao na plantai kukuruza.
Onda dobro, umirio se direktor i prekriio tipa s liste.
Ali to je s glumcem Y?
Igra Pukina u televizijskom filmu u Austriji.
A glumac Z?
On je jo ovdje.
I tako dalje. Unato neizvjesnoj situaciji, odluio sam da kao dramaturg
aktivno sudjelujem na jednom kazalinom projektu radionice. Bio je to
projekt Dostojevski: njegovo spiritualno iskustvo projicirano na trenutnu
situaciju u Rusiji. Ali pregazilo nas je ludilo i sve vea apsurdnost
svakodnevice, uinili su od naega plana djeju bezvezariju. Premijera se
odrala u jednoj naputenoj crkvi, u blizini velikog kolodvora koji je bio
prepun izbjeglicama iz svih republika koji vie nisu znali kamo e. U potrazi
za mirnim mjestom na kojem su se mogli ugrijati i naspavati, otkrili su nae
kazalite. Ulaznice su u to doba stajale isto kao i alica aja u kolodvorskom
restoranu. Tako smo na gotovo svakoj predstavi imali dvoranu punu usnulih,
premorenih ljudskih masa.
Otputovati! Daleko! Upoznati svijet, vidjeti Napuljski zaljev! Zalaz sunca!
Lijepe ene! to mislite o tome?, zaklinjao je svake veeri glavni lik u naem
komadu drugi glavni lik. A publika je na to hrkala. Taj Napuljski zaljev i
zalaz sunca ve nam je svima toliko iao na jetra da je mnogim akterima
postao nepodnoljiv. Cijenili su svoju umjetnost vie nego vanjski ivot.
Nekoliko se glumaca nakon toga oprostilo s nama i krenulo u Ameriku, gdje
su netom prije zavrili praksu u Hollywoodu. Moj je prijatelj, reiser, rekao da
mu je hitno potreban odmor i otiao je sa svojom obitelji na nekoliko godina
u Englesku. Poziv ga je ve dulje vrijeme ekao kod kue.
Jednoga je dana i na direktor nestao iz svojeg kabineta. Vrata su bila

otvorena. Vjetar je listao popise za plau na njegovom stolu. Direktor je

pokuao zapoeti iznova u Jeruzalemu. I ja sam polako sazrijevao za put.
* * *
Bilo je to u srpnju 1990. Asfalt i praina su se rastapali, mase ljudi
ispunjavale su grad, a ja nisam imao to raditi. Jednom sam otiao ujutro u
kino s pivom u ruci. Bila je dobra ideja pogledati Sjenu samuraja u 11.00 sati,
u originalu bez titlova, u kinu posebno ureenom za takve intelektualne
filmove. Sjedio sam sam u dvorani, samuraji su jedni s drugima na platnu
vodili beskrajne razgovore na japanskom. Jedan je samuraj nosio plavi
haljetak, drugi crveni. Svaki put kad bi crveni rekao plavom Samuraj isura,
potegnuo bih dubok gutljaj iz boce i upitao se: Zato sam ja zapravo jo uvijek
ovdje? Nakon toga sam posjetio svog druga iz vojske Andreja, Radio je
nedaleko u radionici za popravak televizora.
Andrej, u svojoj plavoj radnoj kuti, odmah me podsjetio na samuraja iz
filma. Rekao sam mu Samuraj isura, to na japanskom znai neto kao: Ti
samurajsko lice. Rekao je da je vruina kriva za njegov izgled, da je vani
nepodnoljivo vrue i da se samo tamo u radionici jo moe nai pristojna
samurajska sjena. Onda je izvadio dvije boce piva iz hladnjaka. Na dvadesetak
popravljenih televizora za to su se vrijeme prikazivale vijesti. Nita posebno,
sve kao i prije. Prvo su pokazali neki novi traktor, zatim nekog politiara koji
je upravo umro.
Nakon njega doli su ruski astronauti umotani u nekakve cijevi i na koncu
prognoza vremena. Zadnjih pet minuta bilo je prema tradiciji posveeno
vijestima iz ostatka svijeta. Izmeu ostalog, slika iz Njemake: autonomai su
zaposjeli neke prazne kue u istonom Berlinu.
to to ima znaiti?, upitao sam samuraja Andreja, i to ovdje znai
autonomai? Zato su u Berlinu kue uope prazne? I gdje su policijski
tenkovi?
Tja, promrmljao je, eto, tamo je sve malo drugaije nego kod nas.
Dogaa se da ne ivi u svakoj kui netko. A tenkovima Nijemci vrlo oprezno
barataju otkako je rat zavrio. Jednostavno se ne uzbuuju toliko zbog par
zaposjednutih kua.
Ne uzbuuju se zbog zaposjednutih kua? Idem tamo!
Netom nakon toga sreo sam jednog drugog prijatelja, Miu, s kojim sam
zajedno iao u kolu. On je isto htio odmah u Njemaku. Odluili smo da
otputujemo zajedno vlakom. On je imao novac za karte, a ja sam poznavao
nekog u Berlinu kod koga smo mogli prenoiti u sluaju nude tetu Innu,
najbolju prijateljicu moje majke. Za vrijeme studija udala se za studenta iz
Karl-Marx-Stadta. Isprva su oboje ivjeli u Moskvi, a osamdesetih su godina
preselili u Berlin. No moja majka i teta Inna ostale su unato udaljenosti
dobre prijateljice. Moja ju je majka ak dvaput posjetila u DDR-u. Zamolio

sam majku da nazove svoju prijateljicu i da je zamoli za garantno pismo za

nas. Nakon dva tjedna ve sam u ruci imao zelenu cedulju sa estarom i
srpom nau besplatnu ulaznicu za veliki bijeli svijet. U rubriku cilj
putovanja teta Inna je upisala ponovni susret.
Jedino to nismo mogli nabaviti bila je zapadnjaka valuta. Ruske banke u
to vrijeme vie nisu imale istononjemakih maraka, zato to je monetarno
ujedinjenje ve bilo provedeno, a zapadnonjemake nam marke nisu smjeli
dati jer smo bili pozvani u istoni Berlin. Ujedinjenje Njemake, dakle, jo nije
bilo okonano. Na ulici su inozemne valute bile izrazito popularne, nudile su
se po pretjerano visokim cijenama, tako da ih si nismo mogli priutiti. Na
sreu, neki su se glumci iz radionice upravo vratili s gostovanja po zapadnoj
Njemakoj. Jednom od njih ostale su tri marke s puta, koje mi je prijateljski
prepustio.
Je li to puno ili malo?, pitao sam ga.
Teko je rei, njihove cijene ne moe usporediti s naima. Za tri marke
tamo e dobiti kilu banana ili jedan kruh, moe kupiti tramvajsku kartu ili
tri okolade.
Meni je to zvualo vrlo zbunjujue. Kod nas si se za jednu okoladu mogao
mjesec dana voziti tramvajem, a za kilu banana kupiti dvije kaete kruha. Za
svaki sam sluaj sakrio tri zapadnjake marke u arapu.
22. lipnja Mia i ja stajali smo na bjeloruskom kolodvoru. Ljudi u
kolodvorskoj hali trali su od jedne blagajne do druge.
Ima li karata za Rigu? Ne? Onda za Villnius! Ili Brest?
Mijenjam dvije karte za Brest za jednu za Rigu!
U sredini hale stajala je grupa spomenika: dva bronana Lenjinova kipa,
gipsana Lenjinova glava, mali bronani Marx i neki elavac s brkovima kojeg
nisam poznavao. Ili su trebali otputovati u Rigu ili su upravo od tamo doli te
su zapeli u kolodvorskoj hali. Nitko se nije brinuo za kipove, nitko ih nije htio.
Zajedno su predstavljali novi monument: revolucionari na putovanju.
Skamenjeni od bijesa.
Mi smo ve imali karte u depu i nimalo nas se nije ticala zbrka na
kolodvoru. Ja sam se zabavljao tumarajui uokolo po hali. Neki starac, koji je
oito ve danima ivio na kolodvoru i jo uvijek se nije pribliio svom cilju
putovanja, upitao me hou li kupiti njegove knjige. Imao sam jo neto novca
i pokazao sam interes. Ali to nisu bile knjige za put, nego debeli folijanti, svaki
tri do pet kila teak. Starac je izgledao tako iscrpljeno i traio je tako malu
cijenu da sam shvatio da ih se eli poto-poto rijeiti, ali da ih ne eli baciti.
Ma ta, pomislio sam i oslobodio ga njegovog tereta. Tri sveska
Soienjicinova Arhipelaga GULAG i tri romana znanstvene fantastike gotovo
da su mi otkinuli putnu torbu s ramena. No zato nam je duhovna razonoda u
vlaku bila osigurana. Mia je u meuvremenu nabavio neto za jelo.

Mole se putnici vlaka 2103 za Berlin..., zaulo se iz zvunika. Posljednji

smo put pogledali grupu spomenika u hali i ljude koji su sjedili uokolo na
svojim vreama. Onda smo se uspeli na vlak. Knjige su bile prokleto teke,
skoro sam iskrenuo ruku. Mia me ismijao. Trebao sam ih ipak baciti, ali sada
je bilo prekasno. Osim toga, zapravo sam oduvijek htio imati vlastitu
biblioteku. Mbda e ove debele, dobre knjige predstavljati poetak.
U naem je kupeu sjedila jo jedna osoba, crvenokosi Nijemac. Zvao se
Peter i studirao je u Moskvi. Sada je iao kui na praznike. Popeo sam se na
gornji leaj i istovremeno itao sve svoje knjige. Jedan od SF-romana uope
nije bio lo:
Neki je znanstvenik izumio ureaj koji je mogao svakoga transportirati s
jednog mjesta na drugo u nekoliko sekundi takozvanu komunikacijsku
kabinu, koja je izgledala poput telefonske govornice. U takvu bi kabinu uao
na primjer u Australiji i nakon jedne sekunde iziao iz jednake kabine u
Engleskoj. Znanstvenik je isprva bio oduevljen svojim izumom. Pritom je
postojala samo jedna kvaka: on sam nije tono znao kako ta kabina zapravo
funkcionira. Otkrio ju je vie manje sluajno, zapravo je htio konstruirati
sasvim drugi aparat. To ga je brinulo, no njegov ga je prijatelj, koji je bio
pohlepan za novcem, nagovorio da proda industriji svoju kabinu. Nakon toga,
proizvodile su se na tisue i milijune kao takozvane KK-stanice. Ubrzo su
kabine zamijenile sva druga prijevozna sredstva i bivale su sve popularnijima
i jeftinijima. U roku od godine dana ve je svaki graanin imao vlastitu KKstanicu kod kue i nije iao ak niti u kupovinu pjeke. Gramzivi prijatelj
prigrabio je taj izum i enormno se na njemu obogatio. Stvarni izumitelj u
meuvremenu je nastavio istraivati kabinu i jo uvijek nije znao to je to
zapravo izumio. Nitko to nije znao, no sve su KK-stanice ipak pouzdano
radile. Izumitelj je na koncu poeo lokati i bio je jedini na svijetu koji se
ustruavao koristiti KK-stanicu. Proglasili su ga ludim i zavrio je u ludari.
Solenjicin je opisivao kako su zatoenici arhipelaga morali sami graditi
svoje barake. Spavali su na otvorenom i smrzavali se jedan za drugim. Pri
ustajanju u 5.00 sati, vojnici na strai svakoga bi puta odnijeli po nekoliko
leeva. Jednoga se dana Solenjicin probudio i nije nita osjeao. Nije vie
mogao pokretati glavu. Shvatio je da je mrtav i ubrzo su vojnici bacili i
njegovo tijelo u jamu na rubu polja. Leevi u jami spaljivali su se svaka tri
dana. Spaljene i zatim ponovo smrznute kosti snano su vonjale po mesnoj
juhi i nagonile su neke posebno gladne zatvorenike da po noi ukradu
nekoliko kosti iz jame i da ih potajno pojedu.
Odjednom je jedna vijest potresla svijet: nestao je mladi iz Engleske,
knjigovoa u tvornici tekstila i to u svojoj KK-stanici. Taj donedavno
beznaajni mukarac sada je igrao nadasve vanu ulogu za cijelo
ovjeanstvo. Uao je u kabinu kako bi stigao na posao i nije vie iz nje
izaao. Nigdje. Potraga za knjigovoom pretvorila se u potragu za

izumiteljem, koji je bio ve odavno zbrisao iz ludare i sada je uao u nekom

skrovitu na kraju svijeta. Gramzivi ga je prijatelj ipak pronaao i dao mu je
novac za nastavak istraivanja na kabini.
Prijatelja je muila grinja savjesti te je rekao znanstveniku: Moramo
razotkriti tajnu tih kabina, dugujemo to ovjeanstvu.
Ne, rekao je znanstvenik.
Mia je za to vrijeme u na kupe namamio Amerikanca koji je bio na
proputovanju kroz istonu Europu i sve mu je bilo totalno ludo i cool. Mia je
sad pokuavao njemu i studentu Peteru objasniti razlog naeg putovanja,
iako je njegovo znanje u svim jezicima osim u ruskom bilo ravno nuli.
Germany gut!, lamatao je Mia rukama, Russian alarm! Pritom je
irom razrogaio oi.
Amerikanac ga je dobro razumio. Dont worry, rekao je, relax, everything
will be O.K.
Zapravo sam i ja trebao malo uiti njemaki u vlaku, to je barem bilo u
planu. Majka mi je ak poklonila jezini prirunik za putovanje iz 1956.
Odmah me odvedite u sovjetsko veleposlanstvo, pisalo je na samom poetku.
No ja sam radije nastavio itati svoje knjige:
Solenjicin je ustanovio da je jo iv, samo to mu se kosa preko noi
smrznula i zalijepila za dasku koju je upotrijebio kao jastuk. Brzo je otrgnuo
dasku od kose i pourio van na rad. Njegova je smjena poinjala za nekoliko
minuta, a onaj tko bi zakasnio, bio bi na mjestu ustrijeljen.
Na svijetu je bilo sve vie nestalih osoba, iako je privatna uporaba KKstanica bila obustavljena do daljnjega. Ljudi su unato tome nestajali jedan za
drugim. Za dorukom, na tenisu, u snu. Policija je bila potpuno nemona, ona
je isto tako polako nestajala. Znanstveniku je polo za rukom da stvar
temeljito proui. Ustanovio je da kabine uope nita ne transportiraju. ovjek
se u kabini rastavi na atome te se zatim u drugoj stanici nanovo sastavi u
omjeru 1:1. To je znailo da na Zemlji vie nema pravih ljudi, da se uokolo
kreu samo jo kopije kopija nepostojeih originala. Nakon odreenog broja
kopija molekularna bi se struktura promijenila i dvojnici dvojnika
jednostavno bi nestali.
Solenjicin je opisivao kako je bilo sa seksom u arhipelagu GULAG. ene su
od mukaraca bile odvojene ogradom od bodljikave ice. Uhienici su u toj
ogradi napravili male rupe. ena bi se postavila stranjicom uz ogradu i
sagnula bi se naprijed kao da brie pod. Mukarac se tako mogao seksati sa
enom kroz rupu u ogradi ako je bio dovoljno oprezan, hrabar i mudar.
Poda mnom se odvijala prava meunarodna konferencija. Mia je psovao
sovjetsku vlast i pokazivao sve svoje tjelesne ozljede koje mu je nanijela.
Amerikanac je smatrao da je sovjetska vlast super, u svakom sluaju bolja od
amerikog kapitalizma. Nijemac je tvrdio da su ruske ene neto
neponovljivo. Mia je na to rekao da su u Rusiji i ene sranje, kao i sve tamo.

Rekao je da nemaju pojma o seksu i da samo ire spolne bolesti. Amerikanac

je odvratio da su ene u Americi to se tie seksa dodue dobro obrazovane,
ali da su unato tomu dosadne. I da osim toga imaju stvarno predebele
guzice.
Drugi SF-roman bio je slian prvom. Tu je neki znatieljni djeak na tavanu
naputene kue pronaao plastinu kutiju. Rastavio ju je i ustanovio da je
kutija mudro konstruiran mehaniki ureaj. Jedino smisao i svrhu tog
ureaja djeak nije mogao otkriti. Stalno je to pokuavao, sve dok na 71.
stranici nije doao do spoznaje. Djeak je primijetio da je sa svake ravne
povrine na kojoj je kutija jednom stajala na aroban nain nestala praina.
Pokazalo se da je kutija arobni mehaniki usisava. Pritom je postojala samo
jedna kvaka: praina se nije skupljala u kutiji, jednostavno je potpuno
nestajala.
Bistri deko pokazao je arobni ureaj svojim prijateljima. Zajedno su
izradili jo par kotaia i postavili su masovnu produkciju na noge. Novi je
usisava praine u najkraem roku postao vrlo popularan meu
stanovnitvom. Deki su se silno obogatili, postali su milijunai. Mnogim je
kupcima posebno atraktivno bilo to to je praina nestajala zauvijek.
Znanstvenici su u odreenom trenutku smatrali da su razjasnili tajnu kutije:
praina se u njoj raspada na atome i elektrone ili tako neto slino. Sasvim
tono to nitko nije znao. Osim znanstvenika koji je upozorio svijet na novi
usisava i predvidio veliku katastrofu. U meuvremenu su milijuni tih
ureaja bili u optjecaju, ljudi su na cijelom svijetu njime usisavali prainu i
bili sretni. Sve dok se jednog dana nije ostvarilo upozorenje ludog
znanstvenika, koji je pak ve na 138. stranici izgubio ivot u misterioznoj
automobilskoj nesrei. Plastine kutije na cijelom svijetu istovremeno su
povratile svu prainu koju su usisale u etrdeset godina. Zemlja je nestala u
oblaku praine, mnogi su umrli, dolo je do ekoloke katastrofe. Stari
zatvorenik, koji je proveo ve vie od dvadeset godina iza reetaka,
razjanjavao je novoj generaciji robijaa tri stvari koje se nisu nikada smjele
initi u logoru: Nikada ne smije nita oekivati, bojati se ili pitati. Samo e
tako preivjeti, rekao je kod Solenjicina.
Gledao sam kroz prozor. Bjeloruske ume pruale su se sve do eljeznike
pruge. to gua uma, to prisniji partizani, govorilo se kod nas u vojsci. Po
prvi sam se put spremao prekoraiti granice svoje domovine. Ni uz najbolju
volju nisam mogao slijediti mudrost starog zarobljenika: imao sam velika
oekivanja i mnogo pitanja, a malo sam se i bojao. Ali pritom sam se osjeao
velianstveno. Pogledao sam prema dolje: meunarodna konferencija u
naem kupeu na temu ene s raznih kontinenata polako se pretvarala u
opijanje.
Pribliavali smo se graninom prijelazu Brest-Litovsk.

www.balkandownload.org
sken: abac
obrada: volter

Biljeka o autoru

Wladimir Kaminer roen je u Moskvi 1967. Zavrio je izobrazbu za

tonmajstora za kazalite i radio, a nakon toga je studirao dramaturgiju na
moskovskom kazalinom institutu. Od 1990. ivi sa enom i svoje dvoje djece
u Berlinu. Kaminer redovito objavljuje tekstove u razliitim njemakim
novinama i asopisima, ima tjednu emisiju pod imenom Wladimirov svijet na
berlinskoj radio-stanici MultiKulti u kojoj svake subote izlae svoje biljeke
astronauta svakodnevice, a u kafiu Burger organizira dogaanja kao to je
njegov u meuvremenu nadaleko poznati Ruski disko (Russsendisko).
Istoimenom zbirkom pripovjetki ovaj je kreativni multitalent preko noi
postao jedan od najomiljenijih i najtraenijih mladih autora u Njemakoj.
Nakon zbirke pripovjedaka Ruski disko kao i antologije Svjei zlatni deki koju
je priredio, Kaminer objavljuje prvi roman Vojni rock (Militrmusik). U
pripremi je ve i sljedea zbirka kratkih pria Schnhausenska aleja
(Schnhauser Allee).

1 Komsomol Kommunistieskij sojuz molodjoi (Savez komunistike

omladine), komunistika omladinska organizacija u bivem SSSR-u. (op.
prev.)
2 Stein njem. kamen (op. prev.)
3 Daa rus. vila, ljetnikovac, vikendica (op. prev.)
4 Mahora rus. vrsta prostog, grubo rezanog duhana (op. prev.)
5 Ufa ruski grad juno od Urala, glavni grad Autonomne republike
Bakorostana