Univerzitet u Zenici

Islamski pedagoški fakultet

Odsjek za islamsku vjeronauku

Master studij

Zukić Melisa

UTICAJ KVALITETE EMOCIONALNIH

STAVOVA PREMA VJERI I VJERSKIM
SLIŽBENICIMA NA OBRAZOVANJE
EMOCIJA

Seminarski rad

Zenica, 2010.

1
 Univerzitet u Zenici

Islamski pedagoški fakultet

Odsjek za islamsku vjeronauku

Master studij

Zukić Melisa

Broj indeksa: 14/09

UTICAJ KVALITETE EMOCIONALNIH

STAVOVA PREMA VJERI I VJERSKIM
SLIŽBENICIMA NA OBRAZOVANJE
EMOCIJA

Seminarski rad

Predmet: Menadžment kvalitete odgoja i obrazovanja u IVZ

Mentor: dr.sci. Hariz Agić

Zenica, februar, 2010.

2
SADRŽAJ

Sažetak................................................................................................................................. 4
Ključne riječi .... ..................................................................................................................4
1. Uvod ....... ......................................................................................................................... 4
2. Teorijski pristup...............................................................................................................5
2. 1. Kvalitet ........................................................................................................................ 5
2. 2. Emocije u stavu .... ...................................................................................................5
2. 3. Osobine emocija ... ......................................................................................................6
2. 4. Obrazovanje emocionalnih sposobnosti .. ................................................................ 7
2. 5. Pedagoške svrhe – taksonomija afektivnih ciljeva ... ................................................8
2. 6. Faktori uspješnosti međuljudskih odnosa ... ...........................................................13
3. 7. Pojam i komponenta stava . ......................................................................................13
2. 8. Struktura i funkcija stavova ....................................................................................14
2. 9. Polariziranje i graduiranje emocija u stavu............................................................16
3. Metodološki pristup. ......................................................................................................17
3.1. Formuliranje teme/ predmeta istraživanja ... . ...........................................................17
3.2. Definiranje predmeta istraživanja ... . .........................................................................17
3.3. Cilj i zadaci istraživanja .. . ...........................................................................................18
3.4. Hipoteze .... . ....................................................................................... ..........................19
3.5. Utvrđivanje osnovnog skupa i uzorka istraživanja .....................................................19
3.6. Izbor metoda istraživanja .. . .........................................................................................19
4. Rezultati istraživanja . .................................................................................................. 22
5. Zaključak ..... . ................................................................................................................29
6. Literatura . . ....................................................................................... ............................30
7. Prilog .... . ........................................................................................................................31

3
SAŽETAK

Postoji potreba za kontrolom i upravljanjem emocijama, ali i za njihovo potiskivanje. Kontrola

negativnih emocionalnih stavova je podloga za zdrav emocionalni život. Obrazovanjem
osjećanja omogućujemo da inteligencija prodre u emocije. Navedena je klasifkaciju afektivnih
ciljeva u kojoj je kriterij stupanj internalizacije nekog cilja. Stavovi su pokretači našeg ponašanja
i djelovanja. Emocionalna komponenta stava određuje vrijednost, jačinu i kvalitet stava i bitno
utječe na motivacijsku komponentu. Predrasude kao vrste stavova upravo su karakteristične po
tome što kod njih dominira emocionalna komponenta. Emocija se u stavu polarizira na dva
osnovna pola: pozitivni i negativni. Kada se radi o stavu prema drugim ljudima, graduiranje
emocija ovisi o tome javlja li se stav prema drugome u ravnopravnom, nadređenom ili
podređenom položaju.

KLJUČNE RIJEČI

Emocija, Stav, Osobine emocija, Obrazovanje emocija, Taksonomija afektivnih ciljeva,

Emocionalni stav, Polariziranje i graduiranje emocija u stavu.

1. UVOD

Emocije su sastavni dio naše ličnosti i neprestano ih primjećujemo i ispoljavamo. Sastavni su dio
našeg cjelokupnog ponašanja. Odgojno-obrazovni proces je osjetno opterećen spoznajnom
komponentom, te zbog toga često emocije budu u drugom planu. Ovaj status ne znači njihov
drugorazredni značaj. Naprotiv, emocije imaju moć da učenje doživimo i pretvorimo ga u
iskustvo kojeg možemo prizvati kad kod to situacija bude zahtijevala. Emocije mogu dati učenju
komponentu interesantnosti. Emocije možemo obrazovati do nivoa da učene sadržaje od
pasivnog primanja pretvorimo u potpuno internalizirane sadržaje koji su našli svoje mjesto u
našoj životnoj filozofiji i voljnim aktivnostima. Emocije se moraju obrazovati isto kao i intelekt,
jer na taj način omogućavamo intelektu da prodre u emocije. Govoreći o ovoj temi stalno se
otvara dilema: jesu li pozitivni emocionalni stavovi prema osobi ključ obrazovanja emocija ili je
obrazovanje emocija uvjet za pozitivne emocionalne stavove. Stoga, rad se osvrće na emocije i

4
na stavove u cjelini, osobine emocija, obrazovanje emocionalnih sposobnosti, taksonomiju
afektivnih ciljeva, emocionalne stavove i polariziranje i graduiranje emocionalnih stavova. Kao
mogući odgovor spomenutoj dilemi predloženo je ispitivanje emocionalnih stavova džematlija
prema imamima IVZ.

2. TEORIJSKI PRISTUP

2. 1. KVALITET

Definicija kvaliteta je često vezana za onoga ko je definiše, ali isto tako i za domen u kojem
želimo definisita kvalitet. Mi se u ovom radu želimo baviti kvalitetom emocionalnih stavova
prema islamu i službenicima IVZ. Ono što provejava kroz sva razmatranja o pojmu kvaliteta je
zadovoljstvo korisnika i mjerenje kvaliteta prema unaprijed zadatim specifikacijama. Mi ćemo se
ovim radom zapravo osvrnuti na segment zadovoljstva korisnika tj. muslimana „uslugama“ IVZ,
zapravo istraživaćemo njihove emocionalne stavove. Mjerenje kvaliteta prema unaprijed
zadanim specifikacijama je interni proces u okviru IVZ koji se odvija u okviru internih akata i
podakata ustanove. U ovom kontekstu i upravljanje kvalitetom bi značilo upravljanje
emocionalnim stavovima, što bi u svakom slučaju podrazumjevalo i mijenjanje negativnih
emocionalnih stavova u pozitivne.

2.2. EMOCIJE U STAVU

Da bismo mogli govoriti o ovoj temi važno je na početku definirati pojmove. Neke od definicija
naglašavaju plariziranje emocija kao ova:

„Emocija su unutarnje reakcije ili osjećaji koji mogu biti pozitivni ili negativni“ (Selimović,
2001:434)

„Emocija je latinska riječ (emovere – krenuti iz ...) uzbuđenje, uzrujanost, duševno stanje,
dirnutost, afekt ...“( Klaić, 2001:374).

5
„Stav je trajni sistem sastavljen od tri komponente koje u usmjerene na jedan objekt – saznajna
komponenta (...) , osjećajna komponenta (...) i djelatno tendencijska komponenta (...)“ ( Kreč,
Kračfild i Balaki, 1962: 151)

Postoji potreba za kontrolom i upravljanjem emocijama, ali i za njihovo potiskivanje. Kontrola

negativnih emocionalnih stavova je je podloga za zdrav emocionalni život. To znači kontrolisati
burne emocije koje su prepreka komunikaciji, poštovanju, i lijepom raspoloženju. Potiskivanje
emocija usljed grubog spoljašnjeg pritiska, može dovesti do emocionalnog siromaštva,
povučenosti i socijalne izoliranosti, dok ukoliko ne kontroliram ekstremne emocije i omogućimo
im dugo trajanje možemo se lahko naći u stanju depresije, anksioznosti ili pak bijesa i mržnje
(Slatina, 2005).

Djetinjstvo i adolescencija su kritične tačke formiranja emocionalnog života u kojima nastaju

osnovne emocionalne navike (Slatina, 2005). Emocionalno nesređene osobe ne mogu djelovati
logično i nisu u stanju kontrolirati svoja osjećanja i razumjeti osjećanja drugih (Goleman, 1998).
„Mozak ima dva sistema pamćenja: razumijevanje i doživljavanje. Osobe mogu izgubiti
mogućnost emocionalnog učenja ukoliko se lišavaju doživljavanja. Obrazovanjem osjećanja
omogućujemo da inteligencija prodre u emocije. Na taj način i sama razumska inteligencija
postaje emocija“ (Slatina, 2005:207). Neprivlačnost učenja pouzdan je znak da je ono lišeno
svoje emocionalne komponente.

2.3. OSOBINE EMOCIJA

Slatina (2005) navodi Keršenštajnerovu (Kerchensteiner) podjelu osobina osjećanja na tri

grupe.

Prva grupa:

a) Bogatstvo osjećaja – ovisi o bogatstvu kulturnih dobara čije se vrijednosti procesom

konfluencije mogu učiniti doživljajem. Duša je prema Keršenštajneru bogatija ukoliko
više predmeta izazivaju u svijesti osjećanje vrijednosti.
b) Duševna pokretljivost – se manifestira u ljudskoj senzitivnosti
c) Duševni mir – osoba posjeduje stabilnu ravnotežu. Ljudi dubokih vjerskih osjećanja i
humoristi dosežu duševni mir. Duševni mir se u historiji javljao kao odgojni cilj.

6
Druga grupa:

a) Istančanost osjećanja - kada čovjek reagira i na najmanji dodir njegove duše sa

univerzalnim vijednostima poput istine, dobrote, pravde. U istančanosti osjećanja
empatija igra ulogu zaštitnika od razdražljivosti i sitničarenja
b) Uzbudljivost osjećanja - Sve ove osobine su podložne obrazovanju osim uzbudljivosti
osjećanja, koje psihologija i pedagogija malo cijene.

Treća grupa

a) Čistota osjećanja – sposobnost da vidimo ljude onakvim kakvi jesu

b) Jasnoća osjećanja – sposobnost da tačno znamo šta i zašto nešto volimo ili mrzimo.
Duša nejasnih osjećanja se može uzburkati zgodnom riječju, čulnom draži, sugestijom
masa u zavisnosti od stepena nejasnosti
c) Vjernost osjećanja – osjećanja prema nekoj vrijednosti ili bezvrijednosti ukazuju na
vjernost osjećanja.

2.4. OBRAZOVANJE EMOCIONALNIH SPOSOBNOSTI

„Svaka naša spoznaja počinje sa osjećanjima“ ( Leonardo da Vinči, - vidi kod: Slatina, 2005).

Salovej, prema Slatini, emocionalnu inteligenciju promatra kroz pet osnovnih područja:

1. Spoznavanje čovjekovih emocija – samosvijest, prepoznavanje emocije u trenutku kad

se ispoljava, je temelj emocionalne inteligencije. Nemogućnost prepoznavanja naših
pravih osjećanja dovodi nas do toga da od njih zavisimo.
2. Upravljanje emocijama – sposobnost tačnog odabiranja emocija. Ukoliko osobi
nedostaje ova osobina stalno se bore sa osjećajem ogorčenosti i mučnine.
3. Samomotivacija – upravljanje emocijama koje vode ka određenom cilju.
4. Prepoznavanje emocija kod drugih – empatija je zasnovanja na čovjekovoj
samosvijesti
5. Umijeće održavanja međusobnih odnosa

7
2.5. PEDAGOŠKE SVRHE - TAKSONOMIJA AFEKTIVNIH CILJEVA

Slatini (2005), daje klasifkaciju afektivnih ciljeva u kojoj je kriterij stupanj internalizacije nekog
cilja. Sastoji se od pet kategorija koje mogu imati po dva ili tri stepena. Upravo, u zavisnosti od
toga u kojoj kategoriji emocionalnog razvoja i u kojem stepenu je kategorija zastupljena ovisiće
kvalitet emocionalnih stavova osobe prema autoritetu, u našem slučaju prema imamu džemata:

1. Primjećivanje (pažnja) – praćenje, vođenje računa / sastoji se od tri različita

stupnja pažnje prema obrazovnim dobrima. To su osjetljivost, voljnost da se prima i
kontrolirana ili usmjerena pažnja. Počinje sa pasivnom osobom i završava kada ona
samostalno usmjeri svoju pažnju prema preferiranim svojstvima i osobinama
obrazovnog dobra. Ova kategorija je prisutna u propisima vezanim za džumu namaz
kada je obaveza šutiti i slušati imama za vrijeme hutbe, dok izlaže obrazovno dobro.
A. Osjetljivost – kada osoba zna da neka osobina postoji bez posebne diskriminacije
ili prepoznavanja. Osoba nije u stanju da riječima opisuje različite osobine
obrazovnog dobra koje osjeća ili ih je svjestan. Ova podkategorija obuhvata:
-Osjetljivost na estetske faktore
-Osjetljivost na boju, oblik, poredak i izgled u stvarima koje ga okružuju
-Raspoznavanje da ima više od jednog prihvaćenog pogleda
-Uvid u osjećnja drugih čije su aktivnosti od malog značaja za nas.
B. Osoba je voljna da ne izbjegava podražaj – voljna je da tolerira. Svjestan je
obrazovnog dobra, ali ne rasuđuje o njemu. U ovoj fazi:
- Pažljivo sluša kada se govori o obrazovnom dobru
- Pažljivom praćenju govora drugih
- Prihvata ili tolerira vrijednosti koje ispoljavaju pojedinci i grupe: religioznih,
političkih, nacionalnih, ekonomskih
- Povećanje osjetljivosti prema ljudskim potrebama i gorućim socijalnim problemima.
C. kontrolirana ili usmjerena pažnja - manifestira se tako što poželjne podražaje
bira na njih pazi unatoč drugim podražajima koji odvlače njegovu pažnju.
- Slušanje muzike s razlikovanjem njenog utjecaja na raspoloženje i njenog značaja
- Osjetljivost prema ljudskim vrijednostima
- Pažljivo pamćenje i prisjećanje imena

8
 - Preferencija u čitanju nekih dnevnika

2. Reagiranje – kako se odnosi – reagiranje na spoljnu kontrolu tj. voljom primjećuje

obrazovna dobra i na njih afektivno pazi. Pokazuje želju da se uključi u proces. Ovu
kategoriju možemo primjetiti u hadisima u kojim ljudi pitaju Poslanika, s.a.v.s., da ih
uputi na djelo koje će ih približiti Džennetu a udaljiti od Džehennema, pa im je u
zavisnosti od stepena internalizacije cilja, uticaja drugih životnih faktora i osobina
ličnosti Poslanik različito savjetovao. Nekima je savjetovao:“Allaha obožavajte i nikog
Mu ravnim ne smatrajte, namaz obavljajte, zekjat dajite i rodbinu pazite“. Drugima je
opet na isto pitanje savjetovao: „Allaha se bojte gdje god da ste, loša djela podredite
dobrim djelima koja ih brišu i s ljudima lijepo postupajte“. Ili je ukazivao: „Ne srdite se“
(El-Karadavi, 2005:172). Poslanikov, s.a.v.s., savjet koji na najbolji način objašnjava
specifičnosti ove kategorije i njenih stadija internalicacije cilja odgoja je: „ Recite: 'U
Allaha vjerujem', i toga se pridržavajte“.

A. Prepuštanje u reagiranju – poslušnost ili saglašavanje što ukazuje na pasivnost

osobe u ovoj fazi. Pokorava se pravilima i radi što se od njega traži.

B. Voljno reagiranje – kada osoba uradi nešto svojevoljno, a ne zbog prisile, socijalnog
pritiska ili straha od kazne.

- traži obavještenja o knjigama

- angažira se u rekreacionim aktivnostima

- sarađuje u grupnj diskusiji

- primjenjuje pravila

- prihvaća svoju odgovornost prema članovima porodice

- umiruje se kada situacija zahtijeva da bude miran

C. Reagiranje uz zadovoljstvo – satisfakcija u odgovoru. Samostalno odabire ponašanje

i ima osjećaj zadovoljstva pri tome. Ponašanje je praćeno emocionalnošću.

9
3. Usvajanje vrednota i stavova – procjenjivanje. Ponašanje je poprimilo karakteristike
uvjerenja ili stava. Osoba je internalizirala određene vrijednosti, a to prepoznajemo jer je
njegovo ponašanje u određenim situacijama uvijek dosljedno. Ponašanje osobe nije
motivirano potrebom da se s drugim složi, nego je unutarnja potreba koja je rezultat
prihvaćanja vrijednosti. O tome nam govori primjer čovjeka koji je došao Poslaniku,
s.a.v.s., i upitao ga :“ O Božiji poslaniče, da li mi je dozvoljen poljubac dok postim?“
Poslanik, s.a.v.s., mu je odgovorio: „Ne“. Onda je došao starac i upitao: „ O Božiji
poslaniče, da li mi je dozvoljen poljubac dok postim?“ Poslanik, s.a.v.s., je odgovorio:
„Da“. Ashabi su se zgledali, pa je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Znam zašto se zgledate.
Starac vlada sobom“ (El-Karadavi, 2005: 174).

A. Usvajanje vrijednosti – obrazovnim dobrima se pripisuju vrijednosti. Uvjerenje je

pojam koji najbolje objašnjava ponašanje u ovoj fazi razvoja. Obrazovno dobro se
emocionalno prihvaća. U ovoj fazi osobe vole pokazati vezanost za vrijednosti.

- Pripadnost grupi

- Razvijanje osjećaja srodnosti sa ljudima

B. Preferiranje vrednota – osoba, ne samo da se identificira sa vrijednostima nego ih

želi, traži i nastoji ostvariti. Prepoznaje se kroz ova ponašanja

- Preuzimanje odgovornosti za uvlačenje šutljivih članova grupe

- Ispitivanje različitih proturiječnih stanovišta

C. Pristajanje uz vrednote i stavove – Uvjerenja su čvršće usađena. Počivaju na

racionalnoj osnovi uz emocionalno pristajanje. U ovoj fazi obično tražimo pristalice
svojih uvjerenja. Također u ovom periodu javlja se i tenzija neophodnosti akcije uz
prisutno zadovoljstvo. Pokazuje se ponašanjima:

- lojalnost grupama čiji smo članovi

- odanost idejama i idealima

- vjerovanje u snagu razuma, eksperimenta i diskusije.

10
4. Organizacija - u ovoj fazi počinje izgradnja vrijednosnog sistema koji je još uvijek
sklon promjenama. O ovoj kategoriji i njenim stepenima nam govori primjer Muavije ibn
el-Hakema el-Sulemija koji je klanjao u džematu za Poslanikom, s.a.v.s., kada je jedan
čovjek je kihnuo, a on mu je u namazu odgovorio: „Allah ti se smilovao“. Ljudi su ga
počeli prijekorno gledati a on je rekao: „Zašto me gledate?“ (op.a. sve se dešavalo u toku
namaza) Ljudi su se počeli udarati po svojim stegnima ušutkujući ga, pa je on i ušutio.
El-Sulejmi kaže da kada je Poslanik, s.a.v.s., završio sa namazom niti ga je ružno
pogledao, niti ga je prekorio, niti udario, nego je rekao: „Nije dozvoljeno govoriti u
namazu. Namaz je tesbih, tekbir i Kur'an.“ Nakon toga je El-Sulejmi objasnio Poslaniku,
s.a.v.s., da je novi u islamu. Želeći se opravdati spomenuo je Poslaniku, s.a.v.s., da među
muslimanima ima i onih koji još uvijek idu kod vračeva i proroka. Poslanik, s.a.v.s., mu
je na to jasno odgovorio: „Ti im ne idi“. Spomenuo je da ima i onih muslimana koji na
osnovu nekih predznaka predviđaju lošu budućnost. Na to mu je Poslanik, s.a.v.s.
odgovorio: «To je nešto što mogu osjećati u svojim dušama, ali neka ih to ne odvraća od
svakodnevnih aktivnosti.“ (El-Karadavi, 2005: 160)

A. Konceptualizacija vrijednosti – omogućava osobi da vidi odnose između usvojenih

vrednota. Manifestuje se u ponašanjima:

- Pronalaženje i stiliziranje osnovnih tvrdnji koje leže u osnovi etičkih zakona i koji su
osnova vjerovanja

- Pokušaji identificira karakteristike umjetničkog djela kojem se divi

- Formiranje sudova o odgovornosti društva

- Povezivanje sopstvenih etičkih standarda i ličnih ciljeva putem čitanja biografija i druge
podesne literature.

B. Organizacija sistema vrijednosti - Uspostavljaju se odnosi među internaliziranim

vrednotama. Teži za harmoničnim unutarnjim spojem više različitih vrednota. Pojavljuju
se prvi pokušaji formuliranja životne filozofije. Na ovom stupnju integracija vrednota još
nije potpuno završena – to je kao vrsta dinamičke ravnoteže između vrednota, a ne posve
ustrojen sistem vrijednosti.

11
- Osoba upoređuje politička i praktična rješenja u vezi sa drštvenim standardima a ne
prema uskim i posebnim interesima manjih grupa.

- Razvija plan odmora u skladu sa potrebama svojih aktivnosti.

- Razvijene tehnike kontrole agresivnosti na društveno prihvatljiv način

-Realno prihvaća emocionalno prilagođavanje s obzirom na ograničenja koja su

svojstvena sposobnostima, intersima i fizičkim okolnostima.

5. Karakteriziranje putem vrijednosti ili skupa vrijednosti – kada je svaka usvojena

vrednota zauzela mjesto u vrijednosnoj hijerarhiji pojedinca. Njegovo ponašanje vođeno
vrednotama je postalo navika. Osoba djeluje potpuno u skladu sa usvojenim vrednotama.
Emocije se pojavljuju samo u slučajevima ugroženosti vrednota. Ovu kategoriju nam
dobro objašnjava Poslanikov govor na Oprosnom hadždžu. „Ebu Bekr prenosi da je
Poslanik, s.a.v.s., tom prilikom sjeo na svoju devu, uzeo je za povodac te rekao: „Koji je
danas dan?“ Svi su šutjeli misleći da će ga nazvati nekim drugim imenom. Poslanik,
s.a.v.s., je nastavio: „Zar danas nije dan prinošenja žrtvi?“ Odgovorili su: „Da, jeste.“
Ponovo je upitao: „Koji je ovo mjesec?“ Svi su šutjeli misleći da će ga nazvati nekim
drugim imenom. Poslanik, s.a.v.s., je nastavio: „Zar ovo nije zul-hidždže?“ Odgovorili
su: „Da, jeste.“. Isto pitanje je postavio i za mjesto, a kad su oni opet prešutjeli rekao je
da je to sveto mjesto, te je dodao: „Vaša krv (život), vaš imetak i čast jesu sveti kao što je
svet i ovaj vaš dan, u ovom vašem mjesecu, na ovom vašem mjestu“ ( El-Buhari vidi kod
Karadavi, 2005: 190).

A. Opća usmjerenost – stav. Tendencija koja daje unutarnju dosljednost sistemu

stavova i vrijednosti koje je osoba internalizirala. Sposobna je i spremna da selektivno
reagira na visokom nivou. Pokazuje:

- Spremnost da se izmijene sudovi i izmijeni ponašanje pod uticajem novih podataka

- Prosuđivanje problema i ishoda prema datim karakteristikama situacije a ne prema

fiksnim pojmovima ili vlastitim emocijama i željama.

12
 B. Karakteriziranje – Usvojene vrijednosti čine sređen sistem iz kojeg prozilazi
dosljedno ponašanje koje u potpunosti karakterizira osobu.

2.6. FAKTORI USPJEŠNOSTI MEĐULJUDSKIH ODNOSA

Bratanić od mogućih faktora koji utiču na uspješnost međuljudskih odnosa navodi: socijalna
percepcija, emocionalni stavovi i empatija. U okviru naše teme posebno ćemo se osvrnuti na
emocionalne stave kao faktor uspješnosti međuljudskih odnosa. Islamska zajednica se značajno
osvrće na obrazovanje emocija kako bi pomogla mladima da formiraju odgovarajuće
emocionalne stavove prema vjerskim vrijednostima. Emocionalni stavovi vjernika prvenstveno
prema vjeroučiteljima i imamima su pokazatelj kvalitete obrazovanja emocija u okviru nastave
vjeronauke i mektebske nastave. Zauzimanje međusobnih stavova u odnosu značajna je
odrednica uspostavljanja interakcije. Odnosa nema bez interakcije, a ona se očituje u
međusobnom djelovanju osoba koje zauzimaju stavove i time određuju svoje ponašanje u
odnosu. O zauzimanju stavova u odnosu ovisi i ponašanje osoba koje su u njemu (Bratanić,
1993). Pitanje stavova je od posebnog značaja za imame u džematima Islamske vjerske
zajednice, jer od kvalitete njegovih stavova ovisi i njegovo ponašanje prema džematlijama, koje
utječe recipročno na stavove džematlija prema imamu.

2.7. POJAM I KOMPONENTE STAVA

Stavovi su pokretači našeg ponašanja i djelovanja. U svim aspektima našeg društveno života
nepretano tražimo od drugih ljudi da izraze svoj stav, iznosimo drugima naše poglede i
pokušavamo promijeniti mišljenje drugih. Prema Peningtonu neslaganja s drugima oko toga šta
je odgovarajući ili konkretan stav čine nas svjesnima njihove snažne emotivne veze. Stoga su
stavovi važni za razumijevanje stereotipa, predrasuda i međuljudske privlačnosti. Penington
naglašava i činjenicu da se ljudi razlikuju po svojim stavovima prema istom objektu ili osobi.
„Društvene norme i / ili kulturalne norme mogu određivati jednu razinu suglasnosti, ali iskustva
pojedinca stvaraju raznolika mišljenja“ (Penington, 1997: 83). Ukoliko se oslonimo na Slatinin
prikaz pamćenja koji sadrži razumijevanje i doživljavanje, možemo naslutiti važnost iskustva
stečenog doživljavanjem. Trebamo imati na umu da osobe mogu izgubiti mogućnost

13
emocionalnog učenja ukoliko se lišavaju doživljavanja. Obrazovanjem osjećanja omogućujemo
da inteligencija prodre u emocije. Na taj način i sama razumska inteligencija postaje emocija
(Slatina, 2005). Iz navedenog možemo zaključiti da upravo emocije kroz stečena iskustva u
životu presudno određuju naše stavove. Prema Bratanić (1993), stavovi su povezani sa
spoznajnom, emocionalnom i motivacijskom komponentom ličnosti. Spoznajne komponente
stava se odnose na znanje o nečemu, emocionalni na ono što osjećamo prema nečemu, dok je
motivacijski aspekt stava povezan sa poticajem za ponašanjem prema nečemu. Emocionalna
komponenta stava određuje vrijednost, jačinu i kvalitet stava i bitno utječe na motivacijsku
komponentu.

Predrasude kao vrste stavova upravo su karakteristične po tome što kod njih dominira
emocionalna komponenta (Bratanić, 1993). „Emocionalno, predrasude se stvaraju u djetinjstvu,
dok uvjerenja koja ih opravdavaju nastaju kasnije“ (...) „Kasnije u životu, vi možda želite da se
oslobodite predrasuda, ali je mnogo lakše promijeniti intelektualna uvjerenja, nego duboko
usađena osjećanja“ (Goleman, 1995: 149).

Stavovi su relativno trajni ali se također mogu lahko i promijeniti kada se razmotre u usporedbi s
uvjerenjima i vrijednostima. Uvjerenje je znanje koje imamo o svijetu i koje varira prema tome
koliko nam je važno to znanje. Tako je središne uvjerenje vjernika, upravo vjera u Boga i ono
utiče na puno uvjerenja koja ta osoba ima o svijetu. Nasuprot tome, uvjerenje osobe da je
sigurnije nositi sunčane naočale pri vožnji na suncu vjerovatno ne utiče znatno na druga
uvjerenja te osobe. Središnja uvjerenja utječu na cijelu našu kognitivnu struktuu i određuju je, a
periferna nemaju mogućnost utjecaja na naše promišljanje svijeta. Središnja uvjerenja otpornija
su na promjenu nego periferna uvjerenja. Vrijednosti predstavljaju etička načela, kulturalne i
društvene norme, i mogu biti središnja ili periferna. Uvjerenja su ono što mislimo i znamo o
svijetu, a vrijednosti su ono što doživljavamo, emotivno, o svijetu (Penington, 1997).

2.8. STRUKTURA I FUNKCIJA STAVOVA

Strukturalni pristup pruža razumijevanje stavova kroz njihovu vezu sa uvjerenjima,

vrijednostima, namjerama i ponašanjem. To odražava tradicionalnu trokomponentnu analizu
afektivne, kognitivne i konativne komponente stavova (Katz vidi kod Penington, 1997).

14
Kognitivna komponenta se odnosi a uvjerenja o objektu stava, afektivna komponenta se odnosi
na evaluaciju objekta stava (dobro ili loše) i odražava vrijednosti neke osobe. Konativna se
odnosi na ponašanje s obzirom na objekt ili sobu stava. Iz navedenog je (Newcomb vidi kod
Penington, 1997) definirao stav kao naučenu sklonost reagiranju na dosljedno povoljan ili
nepovoljan način s obzirom na dani objekt. Prema tome možemo vidjeti četiri važna aspekta
stavova prema strukturalnom pristupu:

a) Stavovi se uče kroz iskustvo

b) Čine ljude sklonim da se ponašaju na određen način
c) Stavovi i ponašanje potčinjavaju se načelu dosljednosti
d) Povoljan / nepovoljan način ponašanja odražava evaluativnu komponentu stava
(Penington, 1997).

Funkcionalni pristup Penington objašnjava kroz vršenje četiri funkcije. A to su: prilagodba,
spoznajna funkcija, funkcija samoizražavanja i funkcija odbrane ega.

a) Funkcija prilagodbe se odnosi na mjeru u kojoj stavovi dopuštaju nekoj osobi da postigne
željeni cilj i izbjegne ono što je neugodno. To se manifestira tako što osoba razvija
stavove slične stavovima ljudi koje voli i traži za prijatelje one ljude kod kojih percipira
slične stavove.
b) Spoznajna funkcija omogućava da svijet postane poznatije, predvidivije i manje nejasno
mjesto budući da se određena struktura nameće
c) Funkcija samoizražavanja priznaje potrebu da drugi znaju šta osjećamo.
d) Funkcija odbrane ega sugerira da stavovi mogu služiti odbrani ljudi od samih sebe i od
drugih.

Penington funkcionalnim pristupom objašnjava kako treba postupiti u promjeni stavova. Da bi se

promijenio stav neke osobe treba poznavati dvije stvari:

a) Stav koji posjeduje

b) Funkciju koju taj stav vrši za osobu

U skladu s ovim spoznajni stav bi se mogao promijeniti izlaganjem informacijma dok stav u
funkciji odbrane ega se neće promijeniti izlaganjem novim informacijama.

15
2.9. POLARIZIRANJE I GRADUIRANJE EMOCIJA U STAVU

Emocija se u stavu polarizira na dva osnovna pola: pozitivni i negativni. Kada se radi o stavu
prema drugim ljudima, graduiranje emocija ovisi o tome javlja li se stav prema drugome u
ravnopravnom, nadređenom ili podređenom položaju. Ako su osobe u odnosu ravnopravne,
među njima se javlja pozitivan emocionalni stav što rezultira dopadanjem, naklonošću i
simpatijom. U slučaju da se radilo o negativnom emocionalnom stavu, a osobe su u odnosu
ravnopravne pojavljuje se nedopadanje, nenaklonost i antipatija. (Bratanić, 1993) Da li neko
osjeća simpatiju ili antipatiju prema osobi s kojom je u odnosu u velikoj mjeri utječe na
kvalitet njihovih odnosa. Simpatija i antipatija nisu trenutačni osjećaji nego se na njima
grade stavovi prema drugim ljudima. Iako se ti stavovi ispoljavaju prema drugima, njihovi
uzroci su u nama samima.

„Mapa“ emocionalnih stavova prema drugim ljudima (Kreč i Kračfild, 1969 – Vidi kod
Bratanić, 1993: 55).

3. METODOLOŠKI PRISTUP

16
3.1. FORMULISANJE TEME/ PREDMETA ISTRAŽIVANJA

Tema našeg istraživačkog rada je: Upravljanje kvalitetom emocionalnih stavova prema
službenicima IVZ.

3.2. DEFINIRANJE PREDMETA ISTRAŽIVANJA

U interakciji sa ljudima od velike važnosti su socijalna percepcija, emocionalni stavovi i
empatija. Stavovi općenito određuju naš odnos prema drugima, kada su emocionalno obojeni i
graduirani mogu nam ukazati na kvalitet naših odgojnih utjecaja. Ukolio je riječ o džematskom
kontekstu na relaciji imam – džematlija može se naslutiti kako emocionalni stavovi prema islamu
kao vjeri i imamu kao njenom prenosiocu i tumaču utiču na međusobne odnose. Obrazovanje
emocija je blisko povezano sa stavovima, čak štaviše rekli bismo da se obrazovanjem emocija
formiraju stavovi kroz uvjerenja i vjerovanja do potpunog internaliziranja. Svrha ovog
istraživanja je da identifikujemo kakvi su emocionalni stavovi džematlija prema imamima, kako
bismo posredno mjerili kvalitet rada, ali i identifikovali stepen internalizacije afektivnog cilja.

 Identifikacija varijabli
1. Zavisna varijabla: kvalitet emocionalnih stavova
2. Nezavisna varijabla: imami i vjernici u džematima

 Operacionalizacija varijabli
 Kvaliteta: „... svi ljudi imaju pet temeljnih potreba. To su ljubav, moć, sloboda, zabava i
preživljavanje. ... kvaliteta je sve što zadovoljava jednu ili više od tih temeljnih potreba.
(Glasser, 1999, str. 34).
 Kvaliteta je zadovoljstvo korisnika i mjerenje kvaliteta prema unaprijed zadatim
specifikacijama.

 „Emocija su unutarnje reakcije ili osjećaji koji mogu biti pozitivni ili negativni“ (Selimović,
2001:434)

 Stav kao naučenu sklonos reagiranju na dosljedno povoljan ili nepovoljan način s obzirom na
dani objekt (Penington, 1997).

17
 Emocija se u stavu polarizira na dva osnovna pola: pozitivni i negativni. Kada se radi o stavu
prema drugim ljudima, graduiranje emocija ovisi o tome javlja li se stav prema drugome u
ravnopravnom, nadređenom ili podređenom položaju. Ako su osobe u odnosu ravnopravne,
među njima se javlja pozitivan emocionalni stav što rezultira dopadanjem, naklonošću i
simpatijom. U slučaju da se radilo o negativnom emocionalnom stavu, a osobe su u odnosu
ravnopravne pojavljuje se nedopadanje, nenaklonost i antipatija (Bratanić, 1993).

3. 3. CILJ I ZADACI ISTRAŽIVANJA

Cilj istraživanja bi bio da ispitamo stavove džematlija prema vjeri općenito i islamu specifično u
kontekstu vidljivih elemenata pridržavanja islamskih propisa zbog mogućnosti poređenja sa
njihovim emocionalnim stavovima prema čovjeku općenito i imamu specifično, te da gradiuramo
i polariziramo emocije u stavu prema imamu kako bismo vidjeli doživljavaju li ih džematlije
autoritetom. Emocionalni stavovi prema imamima su nam glavni cilj i u skladu sa njim ćemo
procijeniti stepen internalizacije afektivnog cilja i sazrijevanja stavova kod džematlija, ali i dobiti
sliku kvalitete rada imama.

Zadaci istraživanja:

1. Ispitati stavove džematlija prema vjeri općenito i islamu specifično.

2. Ispitati stavove džematlija prema čovjeku općenito i imamu specifično.

3. Ispitati dosljednost stavova džematlija prema vjeri u domenu vanjskog ispoljavanja

vjerskih principa kroz namaz, post, odjeću.

4. Ispitati polarizaciju i gradaciju odnosa džematlija prema imamu.

5. Ispitati stepen internalizacije afektivnih ciljeva u kategorijama i stepenima kod džematlija

3.4. HIPOTEZA

18
Nulta hipoteza: Kvalitet emocionalnih stavova prema vjeri i vjerskim službenicima nije vezan
za stepen obrazovanja emocija.

Podhipoteze (nulte):

1. Doživljavanje vjere općenito i doživljavanje islama nije isto

2. Doživljavanje imama i doživljavanje čovjeka nije isto

3. Ne postoji dosljednost stavova džematlija prema islamu u domenu vanjskog ispoljavanja

vjerskih principa kroz namaz, post, odjeću.

4. Nije prisutna pozitivna polarizacija i gradacija odnosa između imama i džematlija

(autoritet)

5. Stepen internalizacije afektivnih ciljeva nije isti kod svih ispitanika

3.5. UTVRĐIVANJE OSNOVNOG SKUPA I UZORKA ISTRAŽIVANJA

Osnovni skup našeg istraživanja su trenutno prisutne džematlije – 25 džematlija (sve su žene,
srednja stručna sprema, u zreloj životnoj dobi). Uzorak je prigodni.

3.6. IZBOR METODA ISTRAŽIVANJA

ANALIZA SADRŽAJA

Analiza sadržaja je istraživačka tehnika prikupljanja podataka iz knjiga, časopisa, novina, radija,
televizije i slično. Predmet analize sadržaja su dokumenti kao: vizuelni, auditivni i audiovizuelni
izvori podataka. Analiza sadržaja može biti kvalitativna i kvantitativna. Kvalitativna analiza je
prvi postupak kojim se utvrđuje prisustvo određenog sadržaja i njegova kvalitativna svojstva.
Kvantitativna analiza omogućava provjeru hipoteza. Njom se dobiva odgovor na pitanja: Što?
Kako? Koliko?

ANKETA

19
„Anketa je u pedagoškom istraživanju postupak kojim se ispitanicima postavljaju pitanja u vezi
s činjenicama od naučnog interesa za pedagogiju, a koje su poznate ispitanicima. ... Instrument
ankete je anketni list. ... On se u principu sastoji od zaglavlja u koje se pišu opći podaci i od dviju
kolona: od kolone unaprijed odštampanih pitanja i od kolone za odgovore u koji se upisuju
odgovori ispitanika.“ (Mužić, 1973. Str. 262).

„Za razliku od intervjua, gdje su intervjuer i respodent u izravnom govornom kontaktu, kod
anketiranja su ova dva subjekta prostorno i vremenski odvojena. ... U upitniku kao instrumentu
može biti veći broj pitanja, ovisno o zadatku koga smo postavili da istražimo. Tu je prednost
anketiranja u odnosu na intervjuiranje. Pitanja mogu biti: otvorenog i zatvorenog tipa. ... Pri
sastavljanu upitnika treba voditi računa da broj pitanja ne bude ni premalen ni prevelik. Sva se
pitanja moraju odnositi na cilj, zadatke i predmet istraživanja. Moraju biti konkretna jasna,
jezično pravilno formulisana i pravopisno korektno napisana.“ (Ajanović i Stevanović, 2004. str.
170. i 171.)

MJERENJE STAVOVA
Često nije dovojno poznavati osjeća li se osoba pozitivno ili negativno prema nekom objektu ili
osobi, potrebna je i naznaka mjere pozitivnih odnosno negativnih osjećanja.

NEIZRAVNE MJERE
Najobjektivniji način prema Peningtonu (1997) za mjerenje stavova onaj kojeg ljudi nisu svjesni
i oni načini na koji ljudi ne mogu utjecati. Fiziološke tehnike mjerenja stavova pretpostavljaju
da emotivna komponenta stava korelira sa aktivnošću autonomnog nervnog sistema koji je izvan
naše svjesne kontrole. Penington (1997), je u tom kontekstu pokazao vezu sa reakcijom zjenice.
Proširene zjenice ukazuju na pozitivan stav, sužene zjenice ukazuju na negativan stav.
Nenametljive mjere oslanjaju se a pretpostavku da je ponašanje u skladu sa stavovima
(Penington, 1997). Pa bi mjera stava prema vjeri može biti učestalost posjeta džamijama, broj
obavljenih dnevnih namaza, post ramazana, hadž, usklađenost odijevanja i sl. Ipak, na temelju
ponašanja ne možemo uvijek suditi o prisutnosti i intenzitetu stavova, jer ima osoba koje jedno
misle a drugo rade zbog prisutnosti drugih faktora. Projektivne tehnike Penington (1997)
povezuje sa tendencijom ljudi a projiciraju vlastite stavove na druge.

20
IZRAVNE MJERE

Najčešće korištene izravne mjere stavova su Likertova skala i semantički diferencijal. Penington
(1997), objašnjava Likertovu skalu kao metodu mjerenja stavova putem zbrajanja odgovora na
znatan broj tvrdnji (oko 30) koje su reprezentativne za stav koji se ispituje. Skala bi izgledala:

Izrazito Slažem se Donekle Neodlučan sam Donekle Ne slažem se Izrazito

se slažem se slažem se ne slažem se ne slažem

1 2 3 4 5 6 7

Stav osobe je zbir bodova podijeljen sa brojem pitanja.

Semantički diferencijal Penington (1997) opisuje kao mjeru snage stava, vrijednosti i ponašanja.
Semantički diferencijal zahtijeva procjenu, na skalama sa sedam stupnjeva, objekta stava (osobe
ili stvari) na brojnim bipolarnim skalama pridjeva. Npr. stav prema službenicima IZ BiH bi bio:

Dobri ljudi - - - - - - - loši ljudi

Čisti - - - - - - - prljavi

Lijepi - - - - - - - ružni

Snažni - - - - - - - slabi

Obrazovani - - - - - - - neobrazovani

Sposobni - - - - - - - nesposobni

Okrutni - - - - - - - dobrostivi

Aktivni - - - - - - - pasivni

Ispitanici trebaju označiti jednu od gore navedenih crtica između bipolarnih pridjeva koja
odgovara onome što oni osjećaju prema službenicima IZ BIH. Semantički diferencijal pruža tri
vrste informacija o objektu stava: informacije o evaluaciji, snazi i aktivnosti. Evaluaciju
obuhvataju pridjevi dobar / loš, čist / prlja, lijep / ružan i mjere sklonost ili nesklonost prema

21
objektu stava. Dimenzije snage snažan /slab, obrazovan/neobrazovan, okrutan /dobrostiv i
dimenzije aktivnosti aktivan /pasivan pružaju dodatne informacije o značenju te osobe za
pojedinca čiji se stav mjeri. „Evalutivna dimenzija se smatra najvažnijom od ove tri jer je to
dimenzija koja mjeri snagu kojom se osoba drži određenog stava“ (Penington, 1997: 91)

4. REZULTATI ISTRAŽIVANJA

U prvom zadatku smo nastojali ispitati stavove džematlija prema vjeri općenito i islamu
specifično. U skladu s tim smo postavili i prvu hipotezu: Doživljavanje vjere općenito i
doživljavanje islama nije isto. Došli smo do slijedećih rezultata prikazanih u tabeli i grafikonu.

Semantički diferencijal
vjera je: Islam je:
vjera je:Dobra 24 1 loša
Islam 24 1 loš
je:Dobar
vjera je:Čista 24 1 prljava
Islam je:Čist 24 1 prljav
vjera je:Lijepa 24 1 ružna
Islam je:Lijep 24 1 ružan
vjera je: 25 slaba
Snažna
Islam 25 slab
je:Snažan
vjera je: 24 1 nesposobna
Sposobna
Islam 24 nesposoban
je:Sposoban
vjera je: 24 1 okrutna
Dobrostiva
Islam 24 1 okrutan
je:Dobrostiv
vjera 24 1 pasivna
je:Aktivna
Islam 24 1 pasivan
je:Aktivan

22
Dobra čista lijepa snažna sposobna dorostiva aktivna

Loša prljava ružna slaba nesposobna okrutna pasivna

Kao što smo već prije spomenuli semantički diferencijal pruža tri vrste informacija o objektu
stava: informacije o evaluaciji, snazi i aktivnosti.

1. Evaluaciju obuhvataju pridjevi: dobar / loš, čist / prlja, lijep / ružan i mjere sklonost
ili nesklonost prema objektu stava. „Evalutivna dimenzija se smatra najvažnijom od
ove tri jer je to dimenzija koja mjeri snagu kojom se osoba drži određenog stava“
(Penington, 1997: 91).

2. Dimenzije snage: snažan /slab, obrazovan/neobrazovan, okrutan /dobrostiv pružaju

dodatne informacije o značenju te osobe za pojedinca čiji se stav mjeri

3. Dimenzije aktivnosti: aktivan /pasivan pružaju dodatne informacije o značenju te

osobe za pojedinca čiji se stav mjeri.

Na osnovu urađenog semantičkog diferencijala možemo jasno vidjeti da ispitanici imaju

ujednačen stav kad je riječ o vjeri općenito i islamu specifično, čak do razine da ih poistivjećuju,
uz napomenu da varijacije u domenu termina vjera su izraženije nego što je to slučaj u domenu

23
termina islam. Vidimo da je riječ o ljudima privrženim vjeri čija je zajednička osobina da vjeru i
islam smatraju duštvenom snagom, jer su se u tome svi složili. Tako da postavljena prva
hipoteza: Doživljavanje vjere općenito i doživljavanje islama nije isto, može slobodno biti
opovrgnuta što se jasno vidi iz priloženog grafikona.

U drugom zadatku smo nastojali ispitati stavove džematlija prema čovjeku općenito i imamu
specifično. U skladu s tim smo postavili i drugu hipotezu da doživljavanje imenice imam i imenice čovjek
nije isto. Naši rezultati su slijedeći:

Semantički diferencijal
Čovjek je: Imam je:
čovjek je:Dobar 1 2 4 8 4 5 1 loš

Imam je:Dobar 10 5 4 3 3 loš

čovjek je:Čist 2 3 4 5 3 5 3 prljav

Imam je:Čist 12 2 6 3 2 prljav

čovjek je:Lijep 5 3 4 4 5 4 ružan

Imam je:Lijep 8 3 6 4 1 2 ružan

čovjek je: 4 2 2 5 1 2 9 slab

Snažan

Imam je:Snažan 6 2 6 10 0 1 slab

čovjek je: 7 3 4 6 2 3 nesposoban

Sposoban

Imam 5 5 5 5 2 0 3 nesposoban
je:Sposoban

Čovjek je 8 1 3 2 7 2 2 neobrazovan
obrazovan

Imam je 9 2 6 5 0 1 1 neobrazovan
obrazovan

čovjek je: 8 4 6 3 4 okrutan

Dobrostiv

24
 Imam 13 3 4 4 1 okrutan
je:Dobrostiv

čovjek 12 3 1 5 2 1 1 pasivan
je:Aktivan

Imam 7 3 4 8 2 1 pasivan
je:Aktivan

Dijelovi semantičkog diferencijala koji govore o evaluaciji (dobar-loš, čist-prljav i lijep-ružan) u

pozitivnom dijelu diferencijala govore u prilog prednosti u doživljavanju imama specifično u
odnosu na čovjeka općenito.Dimenzije snage ( snažan /slab, obrazovan/neobrazovan, okrutan
/dobrostiv) također u svim pozitivnim segmentima idu u prilog imamu , dok jedinu u segmentu
sposoban-nesposoban idu u prilog čovjeku općenito. U tom pridjevskom paru imamo čak i
ekstremno negativan stav o nesposobnom imamu. Dimenzije aktivnosti (aktivan /pasivan) idu
u prilog čovjeku općenito u poređenju sa imamom specifično.

Iz spomenutog možemo zaključiti da su ispitanici svjesni vrijednosne uloge imama u društvu, ali
ih smatraju nesposobnim i pasivnim, čime smo potvrdili postavljenu hipotezu.

U trećem zadatku smo nastojali ispitati dosljednost stavova džematlija prema islamu u domenu
vanjskog ispoljavanja islamskih principa kroz namaz, post, odjeću. U skladu s tim smo postavili i
treću hipotezu: Ne postoji dosljednost stavova džematlija prema islamu u domenu vanjskog
ispoljavanja islamskih principa kroz namaz, post, odjeću.

Moja osjećanja prema islamu su

Pozitivna Negativna
25 0

Moji odlasci u džamiju su:

svakodnevni sedmični Dva puta godišnji rijetki Nikad ne
godišnje idem
4 8 0 5 8 0

Moj odnos prema Ramazanu je:

Redovno postim Postim kad imam Postim samo Ne postim Ramazan
adekvatne uvjete za mubarek dane u u
post Ramazanu
20 5 0 0

Moje odijevanje je

25
 Potpuno u skladu sa Imam neke Nije u skladu sa Ne obazirem se na
vjerskim propisima elemente koje želim vjerskim propisima vjerske propise
dovesti u sklad sa ali se trudim da
vjerskim propisima bude pristojno
9 5 11 0

Naš treći zadatak bio je : ispitati dosljednost stavova džematlija prema islamu u domenu
vanjskog ispoljavanja islamskih principa kroz namaz, post, odjeću. U skladu s tim smo postavili i
hipotezu da ne postoji dosljednost stavova džematlija prema islamu u domenu vanjskog
ispoljavanja islamskih principa kroz namaz, post, odjeću . U tom smislu smo se oslonili na
Peningtonovo promišljanje o tome da je najobjektivniji način za mjerenje stavova onaj kojeg
ljudi nisu svjesni i oni načini na koji ljudi ne mogu utjecati. Ne nametljive mjere oslanjaju se na
pretpostavku da je ponašanje u skladu sa stavovima (Penington, 1997). Ipak, kako kaže
Penington na temelju ponašanja ne možemo uvijek suditi o prisutnosti i intenzitetu stavova, jer
ima osoba koje jedno misle a drugo rade zbog prisutnosti drugih faktora koje ne smijemo
zanemariti. Naše istraživanje džematlija nam je pokazalo da su njihovi odlasci u džamiju
uglavnom vezani za džumu – sedmični ili vrlo rijetki, nešto manji broj u džamiju ide
svakodnevno ili se vezuje za bajram ili teraviju.Također, praktikovanje obaveznog ramazanskog
posta je pokazalo da najveći broj posti redovno, dok manjini ponekad promakne koji dan zbog
neadekvatnih uvjeta.Element odijevanja koji smo ispitivali je pokazao da najveći broj ispitanika
nije uskladilo odijevanje sa vjerskim propisima, dok sve ukuno 14 jeste, ali ih 5 smatra da još
moraju poraditi na sebi. Važno je napomenuti da nema ispitanika koji ne žele funkcionisati
prema vjerskim principima u ovom pogledu.

Iz navedenog možemo zaključiti da pozitivna osjećanja prema vjeri, nemoraju biti u skladu sa
intenzitetom odlazaka u džamiju i načinom odjevanja, ali jesu u skladu sa postom mjeseca
Ramazana čimo smo potvrdili postavljenu hipotezu.

Naš četvrti zadatak je bio: ispitati polarizaciju i gradaciju odnosa džematlija prema imamu. U
skladu s njim smo postavili hipitezu da nije prisutna pozitivna polarizacija i gradacija odnosa
između imama i džematlija (autoritet).

Polariziranje i graduiranje imama

Nadređen - Nadređen Podređen- Podređen - Ravnopravan Ravnopravan
pozitivan - pozitivan negativan pozitivan negativan

26
 negativan
17 1 0 0 7 0

1 ispitanik
17 ispitanika
Zloba i zavist
Divljenje i
poštovanje
7 ispitanika
simpatije

„Mapa“ emocionalnih stavova prema

drugim ljudima (Kreč i Kračfild, 1969 – Vidi kod Bratanić,
1993: 55).

Naše istraživanje je pokazalo da svi ispitanici osim jednog imame smatraju superiornim, od njih
17 pozitivno superiornim sa emocijama divljenja i poštovanja, a jedan ispitanik sa negativnom
emocijom zlobe i zavisti. Čak sedam ispitanika je pokazalo ravnopravno pozitivan odnos prema
imamu uz emociju simpatije. Iz ovoga možemo zaključiti status autoriteta imama. Ovim
rezultatima smo opovrgli postavljenu hipotezu.

Naš peti zadatak je bio da ispitamo stepen internalizacije afektivnih ciljeva u kategorijama i
stepenima kod džematlija. U skladu s tim smo postavili hipotezu da afektivni ciljevi nisu internalizirani na
svim nivoima. Naše istraživanje je pokazalo slijedeće rezultate:

Internalizacija afektivnih ciljeva

27
Stepen internalizacije Faza Pitanje DA NE
1. Stepen Osjetljivost U stanju sam da pratim hutbu 24 1
PRIMJEĆIVANJE bez vrpoljenja.
Tolerancija Pažljivo slušam kad se priča o 25 0
vjeri
Usmjerena pažnje Kada je na TV-u vjerska 21 4
emisija, najčešće odabirem da
je gledam uprkos drugim TV
sadržajima
2. Stepen Poslušnost Nastojim da se pridržavam 25 0
REAGIRANJE vjerskih normi kolikogod je
moguće
Voljno reagiranje Zainteresovan/a sam da još 25 0
učim o vjeri
Reagiranje u Super se osjećam kad 25 0
zadovoljstvu sprovedem u praksu neki
vjerski propis koji prije nisam
praktikovao/la
3. Stepen Usvajanje vrijednosti Kada sam u džematu osjećam 25 0
PROCJENJIVANJE se prijatno
Preferiranje vrijednosti Primjećujem promjene u 17 8
ponašanju džematlija i
pokazujem intersovanje da im
pomognem ukoliko je to
potrebno
Pristajanje uz Kad neko ode iz našeg 16 9
vrijednosti i stavove džemata osjećam
emocionalnu prazninu
4. Stepen Konceptualizacija Kad čitam knjige o 21 4
ORGANIZACIJA vrijednosti poslanicima ili o ashabima
pokušavam da se
identifikujem s njima i
razmišljam šta bih ja uradio/la
u takvoj situaciji
Organizacija sistema Svjestan/na sam da svoje 18 7
vrijednosti vjerske nazore mogu
inkorporirati u sve segmente
života
5. Stepen Opća usmjerenost – U skladu sa jakim vjerskim 20 5
KARAKTERIZIRANJE stav dokazima bio/bila bih u stanju
PUTEM da modeliram svoje ponašanje
VRIJEDNOSTI ili Karakteriziranje Moje ponašanje je dosljedno i 21 4
skupa vrijednosti u potpunosti me karakterizira

28
Prva dva stepena su na pasivnoj razini i pokazuju prisutnost kod skoro svih ispitanika. Na
trećem stepenu kada ponašanje biva potpuno emocionalno obojeno, dolazi na razinu stava i
ispitanik pokazuje dosljednost u svom ponašanju koje je rezultat unutarnje ispitanikove potrebe i
prihvaćenih vrijednosti pojavljuju se nedosljednosi u internalizaciji. Naime, u drugoj i trećoj fazi
trećeg stepena se potencira povezivanje svojih stavova sa drugima i pozivanje drugih tim
vrijednostima, tj. stav izlazi iz osobe i pokazuje se, stoga u ovim fazama nemamo takvu
masovnost internalizacije. U četvrtom stepenu koji se oslanja na prethodni stav se manifestuje
ponašanjem i uvezivanjem u organiziran sistem vrijednosti koji je u skladu sa autoritetom
sklon promjenama. Rezultati su vrlo slični prethodnom stepenu za koji je vezan, a pošto smo
rekli da ispitanici smatraju imama autoritetom i evaluirali ga na pozitivnoj strani diferencijala uz
nedostatak sposobnosti i aktivnosti, možemo zaključiti da na njihove stavove može uspješno
uticati imam koji je sposoban i aktivan, jer se stavovi u ovim fazama mijenjaju pod uticajem
autoriteta, čime smo potvrdili ovu hipotezu.

Znači, ljudi vide imame pozitivnim, smatraju ih autoritetom, identifikuju da su im slabe tačke
sposobnost i aktivnost, a zastaju u fazama kada se stavovi mijenjaju pod uticajem autoriteta.
Na osnovu čega možemo zaključiti da imami utiču na stepen internalizacije afektivnih ciljeva,
a ne obrnuto.

Tako da naša nulta hipoteza: Kvalitet emocionalnih stavova prema vjeri i vjerskim
službenicima nije vezan za stepen obrazovanja emocija može biti potvrđena.

5. ZAKLJUČAK

U svom odgojno-obrazovnom radu, ne smijemo ni jednog trenutka zaboraviti Poslanikovu

preporuku da su dobra djela onog čovjeka koji ima čisto srce. Ako prihvatimo srce kao
paradigmu odgovarajućeg emocionalnog odgoja i obrazovanja nad nama bdije svijest o važnosti
ove obrazovne komponente. Naučiti ljude informacijama, to je jako važno, ali emotivno vezati ih
za informaciju, posebno kada je riječ o vjerskom odgoju, to je od presudne važnosti hoće li osoba
internalizirati tu informaciju i postaviti je u vlastiti sistem vrijednosti, u temelje svoje ličnosti i
primijeniti je u praktičnom životu. Upravo zbog toga smo opisali emocije, ukazali na
taksonomiju afektivnih ciljeva i sve to usmjerili ka emocionalnim stavovima. Razlog zbog kojeg

29
smo se okrenuli emocionalnoj komponenti stava je u tome što u ovako specifičnom sadržaju
mora postojati emocionalna veza za sadržaj, ali i pozitivan emocionalni stav prema imamu kako
bi se uspjeli postići postavljeni ciljevi. Urađeno istraživanje nam je pokazlo da stav ispitanika
prema isamu specifično i vjeri općenito ujedačen u potpunosti. Do takve ujednačenosti nismo
došli u poređenju stavova prema imamu specifično i čovjeku općenito. Naime, imam je u svi
evaluacijskim kategorijama superiorniji izuzev u kategoriji sposobnosti i aktivnosti koje su
identifikovane kao slabe tačke imama. Također pokazali smo da pozitivne emocije prema islamu
ne moraju značiti i automatsko praktivanje svih islamskih principa. Identifikovali smo imame
kao autoritet, a u slijedećem zadatku smo vidjeli da u internaliaciji afektivnih ciljeva džematlije
zastanu u onoj fazi kada autoritet treba djeovati, čime smo potvrdili postavljenu nultu hipotezu.

6. LITERATURA

1. Ajanović, Dž. i Stevanović, M. (2004). Metodika vannastavnih aktivnosti učenika.

Zenica: Pedagoški fakultet.
2. Bratanić, M. (1993). Mikropedagogija. Zagreb: Školska knjiga.
3. El-Karadavi, J. (2005). Poslanik, s.a.v.s., i nauka. Sanski most: Medžlis islamske
zajednice.
4. Glasser, W. (1994). Kvalitetna škola, škola bez prisile. Zagreb: Educa.
5. Goleman, D. (1995). Emocionalna inteligencija. Bantam Books.
6. Klaić, B. (2001). Rječnik stranih riječi. Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske.
7. Kreč, D., Kračfild, R.S. i Balaki I.L. ( 1962). Pojedinac u društvu. Beograd: Zavod za
udžbenike i nastavna sredstva Srbije.
8. Mužić, V. (1973). Metodologija pedagoškog istraživanja. Sarajevo: Zavod za izdavanje
udžbenika
9. Penington, D.C. (1997). Socijalna psihologija. Jastrebarsko: Naklada slap.
10. Selimović, E. (2001). Osnovi razvojne i pedagoške psihologije. Konjic: KPD Svjetlost.
11. Slatina, M. (2005). Od individue do ličnosti. Zenica: Dom štampe.
12. Suzić, N. (2007). Primijenjena pedagoška metodologija. Banja Luka: XBS

30
7. Prilog

Anketni upitnik za džematlije

Molimo Vas da iskreno odgovorite na postavljena pitanja u skladu sa svojim

osjećanjima i stavovima. Svaki odgovor je tačan. Odgovori će biti iskorišteni u
naučne svrhe.

1. Molimo vas da na postavljenom semantičkom diferencijalu označite crticu između

dva navedena pridjeva koja bi na najbolji način označavala jačinu vaših osjećanja.

Vjera je:

Dobra - - - - - - - loša

Čista - - - - - - - prljava

Lijepa - - - - - - - ružna

Snažna- - - - - - - slaba

Sposobna - - - - - - - nesposobna

Dobrostiva - - - - - - - okrutna

Aktivna - - - - - - - pasivna

Islam je:

Dobar - - - - - - - loš

Čist - - - - - - - prljav

Lijep - - - - - - - ružan

Snažan- - - - - - - slab

Sposoban - - - - - - - nesposoban

Dobrostiv - - - - - - - okrutan

Aktivan - - - - - - - pasivan

31
2. (Zaokružite slovo ispred odgovora) Prema islamu imam:

a) Pozitivna osjećanja b)Negativna osjećanja

3. (Zaokružite slovo ispred odgovora) Moji odlasci u džamiju su:

a) Svakodnevni b) Sedmični (džuma) c) Vezani za teraviju u ramazanu

d)Vezani za Bajram – namaz e ) Vrlo rijetki f) Nikada ne idem u džamiju

4. (Zaokružite slovo ispred odgovora) Moj odnos prema Ramazanu je:

a) Redovno postim

b) Postim Ramazan kad mogu osigurati adekvatne uvjete za post

c) Postim samo neke dane u Ramazanu (dan Bedra, 27. Noć, 15. Noć i sl.)

d) Ne postim Ramazan

5. (Zaokružite slovo ispred odgovora) Moje odijevanje je:

a) Potpuno u skladu sa vjerskim propisma

b) Imam neke elemente koje želim dovesti u sklad sa vjerskim propisima

c) Nije u skladu sa vjerskim propisima, ali trudim da bude pristojno.

d) Ne obazirem se na vjerske propise.

6. (Zaokružite slovo ispred odgovora) Smatram da je položaj imama u odnosu na džematlije:

a) Nadređen b) Podređen c)Ravnopravan

7. (Zaokružite slovo ispred odgovora) Prema imamima u džamijama imam:

a) Pozitivna osjećanja b)Negativna osjećanja

32
8. Molimo vas da na postavljenom semantičkom diferencijalu označite crticu između
dva navedena pridjeva koja bi na najbolji način označavala jačinu vaših osjećanja.

Čovjek je:

Dobar - - - - - - - loš

Čist - - - - - - - prljav

Lijep - - - - - - - ružan

Snažan - - - - - - - slab

Obrazovan - - - - - - - neobrazovan

Sposoban - - - - - - - nesposoban

Dobrostiv - - - - - - - okrutan

Aktivan - - - - - - - pasivan

Imam je:

Dobar - - - - - - - loš

Čist - - - - - - - prljav

Lijep - - - - - - - ružan

Snažan - - - - - - - slab

Obrazovan - - - - - - - neobrazovan

Sposoban - - - - - - - nesposoban

Dobrostiv - - - - - - - okrutan

Aktivan - - - - - - - pasivan

9. (Zaokružite odgovor) U stanju sam da pratim hutbu bez vrpoljenja. DA NE

10. (Zaokružite odgovor) Pažljivo slušam kad se priča o vjeri DA NE

33
11. (Zaokružite odgovor) Kada je na TV-u islamska emisija, najčešće odabirem da je gledam
uprkos drugim TV sadržajima DA NE

12. (Zaokružite odgovor) Nastojim da se pridržavam islamskih normi kolikogod je moguće

DA NE

13. (Zaokružite odgovor) Zainteresovan/a sam da još učim o islamu DA NE

14. (Zaokružite odgovor) Super se osjećam kad sprovedem u praksu neki islamski propis koji prije
nisam praktikovao/la DA NE

15. (Zaokružite odgovor) Kada sam u džematu osjećam se prijatno DA NE

16. (Zaokružite odgovor) Primjećujem promjene u ponašanju džematlija i pokazujem intersovanje

da im pomognem ukoliko je to potrebno DA NE

17. (Zaokružite odgovor) Kad neko ode iz našeg džemata osjećam emocionalnu prazninu DA NE

18. (Zaokružite odgovor) Kad čitam knjige o poslanicima ili o ashabima pokušavam da se
identifikujem s njima i razmišljam šta bih ja uradio/la u takvoj situaciji DA NE

19. (Zaokružite odgovor) Svjestan/na sam da svoje islamske nazore mogu inkorporirati u sve
segmente života DA NE

20. (Zaokružite odgovor) U skladu sa jakim islamskim dokazima bio/bila bih u stanju da
modeliram svoje ponašanje DA NE

21. (Zaokružite odgovor) Moje ponašanje je dosljedno i u potpunosti me karakterizira DA NE

Hvala Vam na iskrenosti!

34