Uvodne opaske

Ovaj dokument je prijevod uratka Lyndona H. LaRouchea pod izvornim

naslovom:
"The Dialogue of Eurasian Civilizations - Earth 's Next Fifty Years"
Dokument je objavljen u tjedniku Executive Intelligence Review (EIR), vol. 32,
No.1 od 7. sijenja 2005.

DIJALOG EUROAZIJSKIH CIVILIZACIJA

Zemljinih sljedeih pedeset godina

Lyndon H. Larouche jr.
19. prosinca 2004.

to, kada i gdje. U tom sluaju prevelika

panja na obzirnost naalost dovodi veoma
esto do izbjegavanja pitanja ne samo o
"odlikama osobe" s kojima se trebamo suoiti
nego, iz obzirnosti, ak izbjegava neophodnu
preciznost u odreivanju konkretnih, bitnih
lijekova za probleme kojima se moramo
iskreno pozabaviti ako elimo vidjeti trajan
napredak. Sadanje prilike zahtijevaju, i to
hitno, konkretne lijekove ak iako su kojiput
kontroverzni. Kojiput pobjeda lei u pravcu
tekog uspona uzbrdo.
Rekavi to, neposredna kriza koja
diktira hitnost dijaloga kultura moe se i
mora precizno odrediti pomou konkretnih a
kojiput i bolno otrih zapaanja na sljedei
primjereni nain.
Zbignjew Brzezinski i Samuel P.
Huntington, plodovi rada pok. profesora
Harvardskog sveuilita Williama Yandella
Elliotta, kuhali su spletke esto sporazumno s
Bernardom Lewisom, bivim ravnateljem
Arapskog Ureda Ujedinjenog Kraljevstva
elei izgraditi faistiku, svjetsku angloameriku parodiju Rimskog carstva.
Ti
uglednici i drugi razraivali su planove
"globalizacije" kao to je bio nastavak
Huntingtonovog plana, njegov Vojnik i drava
u romanskom stilu, koji u biti, unato
njegovog upitnog pokuaja poricanja te
injenice, predstavlja meunarodni faistiki
SS sustav. Njegov pogubni 'repertoire' sadri
i Krizu demokracije, djelo koje je potpomoglo
pri
porodu
sofisterija
u
"Projektu
demokracije" i u National Endowment for
Democracy [Nacionalnom prilogu demokraciji] kao i njegov recept svjetskog vjerskog
rata Clash of Civilizations [Sraz civilizacija]1.
Vana izdanja o strategiji i stalnom
meunarodnom
djelovanju
Brzezinskog,
zaetnika Trilateralnog povjerenstva, u potpunom su skladu u svojim ciljevima i rasporedbi istog zla s djelima njegovog dugogodinjeg prisnog prijatelja Huntingtona2.

Razlog pisanja ovog relativno cjelovitog

izvjea je vana i hitna potreba usmjeriti
panju
na
dosad
slabo
shvaen
no
bezodvlani nasrt opasnosti po civilizaciju u
cjelosti.
Namjera mi je ovdje uglavnom
ispraviti prijetnju koja visi nad nama zbog
nedostatka
ope
svjesnosti
odreenih
najhitnijih i potencijalno smrtonosnih praktikih implikacija kad se radi o sadanjim
vjerojatno neuspjenim naporima provoenja
neophodnog dijaloga kultura. Potrebu prati
velika vjerojatnost da e se napori glede tog
dijaloga
pokazati
danas
katastrofalno
neuspjelim za ovjeanstvo ako se ne ukae
na odreene vane, krive no trenutno
popularne pretpostavke o tom dijalogu i ako
se neke grjeke u tome ne otklone
mukotrpnom
strogoom
prema
pojedinostima, kao to to inim ovdje.
Na plan napada u ovom izvjeu
mora biti odrediti izvore i narav sadanje
smrtonosne prijetnje civilizaciji na itavom
ovom planetu i nakon toga pruiti kritiku
procjenu grjeaka i mogunosti u sadanjim
pokuajima koritenja dijaloga kultura kao
moebitnog lijeka sadanjoj opasnosti.
A kod toga sudjelovanje u dijalogu ne
moe se ograniiti samo na pokoljenje koje
se okrunilo uglavnom neuspjehom, a igralo je
sve veu ulogu u upravljanju gibanja svijeta i
njegovih naroda pravcem smrtonosnog,
sadanjeg kulturnog kaosa niknulog iz
razvoja dogaaja zadnjih etiriju desetljea.
Ne bismo uspjeli u naoj namjeri kad ne
bismo jo rekli sve to treba rei posebice
sadanjem nadolazeem narataju odraslih
mladih pogotovo onima u dobi od 18 25 u
ije ruke posredno polaemo budunost
ovjeanstva. Moramo tom mladom narataju odraslih rei sve to moraju znati i to
moramo uvijek meusobno govoriti kad nas
taj itav narataj mladih odraslih ljudi, u ije
ruke kanimo istresti izvrenje rjeenja ovog
problema koji stri pred nama, slua.
Naalost, u odreenim sadanjim
problematinim raspravama, koje bi neki od
nas radije izbjegli, nego se pozabavili
njihovim rjeavanjem, uobiajeno je danas
kod pokuaja voenja dijaloga kultura
pokazati odreenu sklonost prema iscrpnim
openitostima i sentimentalnostima, prema
programu
koji
mimoilazi
kontroverzno,
konkretno obraanje panje na tko, kako,

1
Samuel P. Huntington, Vojnik i drava: Teorija
i politika graansko-vojnih odnosa (Cambridge: Belknap Press of Harvard University Press
1957); Sraz civilizacija i ponovna izgradnja
svjetskog poretka (New York: Simon and
Schuster, 1996).
2
Dananje operacije Brzezinskog kao na pr. iz
Sjevernog Kavkaza u Ukrajinu nastavak su njegove
uloge Savjetnika za nacionalnu sigurnost za
vrijeme Carterove administracije u zapoinjanju

Najvie nade za napredak i razvoj

Euroazije u sljedeih 50 godina
ulijevaju zamisli ljudi (odozgo u
smjeru kazaljke na satu): Lyndon H.
LaRouchea jr., Franklina D. Roosevelta
i Vladimira I. Vernadskog. LaRouche
ukazuje kako e FDR-ov pristup
gospodarskom
razvoju,
preinaen
zamislima
noosfere
Vernadskog,
iznjedriti
"novu
hitno
potrebnu
preobrazbu, od razdiobe na europsku i
azijsku kulturu na nastanak danas
neophodne prave euroazijske kulture".

leskih Agraraca, posvetio moglo bi se iskreno

rei svoje ivotno djelo. Protiv tog carstva
vodio se Ameriki rat za neovisnost [War of
Independence], a to isto carstvo je
opetovano nastojalo unititi SAD uglavnom
putem uporabe sile ili subverzije koju
profesor Elliott i njegovi uenici predstavljaju
danas3.
U radu amerike ministrice vanjskih
poslova Madeleine Albright, prisno vezane uz
Brzezinskog, i njenih suradnika kao Richarda
Holbrookea moe se nai isto naelo zla kojeg

Sadanje spletke za toboe novi,

globalni novo-feudalni oblik ultramontane
tiranije esto se sasvim krivo tumae kao
neobine izluine SADa.
Ba kao to je
britanski Arapski Ured rebro izvaeno iz
britanskog carskog Indijskog Ureda, avolske
lakrdije tog para [Brzezinskog i Huntingtona]
i
njihovih
ortaka
ustvari
su
izdanci
neprekinute tradicije notornog Parikog
ugovora iz 1763. koji je stvorio Britansko
carstvo ijoj je slubi Elliott, stari Fagin
Brzezinskog i Huntingtona i njihovog razreda
uenika u stilu Artful Dodgera [depar iz
Olivera Twista], harvardski profesor nashvil-

Nashville Agrarians ueni ljudi junjake

amerike Konfederacije, zagovornici robovlasnikog
sustava u kojem su crnci bili roblje.
3
Za svrhe ovog izvjea ne smije se nikad
zaboraviti da je Konfederacija plod operacije
Jeremyja Benthama i njegovog glavnog tienika
lorda Palmerstona iz britanskog Ministarstva
vanjskih poslova [Foreign Officea]. Jezgra tvorbe
Konfederacije bila je Mlada Amerika, grana
Palmerstonovog agenta i voe Mlade Europe
Giuseppea Mazzinija.
Predsjednika Theodora
Roosevelta pouavao je njegov ujak, upravitelj
obavjetajne slube Konfederacije sa sjeditem u
Londonu a Predsjednik i britanski liberalac
Woodrow Wilson bio je gorljivi zagovornik Ku Klux
Klana iju obnovu je on vodio iz Bijele Kue dok je
bio Predsjednik. Nashvilleske Agrarce, iji je voa
bio harvardski Elliot osnovali su u razdoblju od
1920. 29. uglavnom unuci utemeljitelja Ku Klux
Klana.

rata na podruju Afganistana koje je on definirao

kao "mekani ranjivi dio trbuha" Sovjetskog Saveza.
Ta operacija i strahovito pojaani meunarodni
promet trgovanja drogom, koji je nastao kao dio
logistike osnovice te operacije, nastavlja se u vidu
sadanjih stalnih napora unitenja Rusije i Ukrajine
kroz teroristiki nain djelovanja sa sjeditem na
podruju Sjevernog Kavkaza. Brzezinskog bi se
moglo opisati kao luaka no ludilo ne moe
umanjiti znaenje istinske opasnosti za civilizaciju
jer oni su poput ludih rimskih careva kao Kaligula i
Neron.

Lice iz Charles Dickensonovog Olivera Twista,

podmukli lopov koji hvata beskunu djecu, ui ih
deparenju i tjera ih krasti za njega. On se vrlo
rijetko sam uputa u kriminal preputajui to radije
drugima te tako budu zakonski gonjeni i kanjavani
umjesto njega.

su Brzezinski i Huntington izraavali, u

orkestraciji recepata "novog mranog vijeka"
iskuanih u Balkanskom ratovanju kad je ona
bila na tom poloaju. Ironino, za isto to
vrijeme ona je odrala govor u New Yorku u
kojem je kao tadanja Ministrica vanjskih
poslova ne samo priznala nego se i hvalisala
svojom vlastitom kao i oevom povezanosti s
faistikim britanskim imperijalnim utopijskim
zamislima Bertranda Russellovog sukrivca H.
G. Wellsa, mrzitelja SADa4.
Vanost koju pridajem tom ansamblu
lica nije izmotavanje. Ba kao to je postala
ivotna nakana harvardskog profesora Elliotta
i njemu slinih savakati SAD unutar
Hobbezijanskog crijeva budueg oblika
Britanske
imperijalne
zajednice
naroda
[British Commonwealth] tako je i nakana
Brzezinskog, Huntingtona i drugih bila u svim
svojim radovima unititi postojanje ustanove
drave nacije diljem planeta ukljuujui i
same SAD. Sve to i jo vie radili su u korist
sadanje
parodije
oblika
svjetskog
imperijalnog poretka kojeg je Gibbon, slugan
lorda Shelburnea, predlagao u svom djelu
Pad i propast Rimskog carstva.
Ta carska nakana se danas vidi u
pokuaju povratka na istu vrstu imperijalnog
poretka
kao
to
je
bio
europski
srednjovjekovni ultramontanski sustav koji je
vukao svoje stoljetne korijene iz partnerstva
mletake vladajue oligarhije s normanskim
vitezovima
ozloglaenim
po
Kriarskim
ratovima.
Takva vrsta svjetskog poretka
odraavala se u pokuajima oivljenja
ultramontanskog sustava iz 1492. godine na
inicijativu Velikog inkvizitora Tomsa de
Torquemade koji je postavio presedan
Hitlerovom istjerivanju idova i zapoinjanja
vjerskih ratova irom Europe, a sve to kao
dio pokuaja uguiti u koljevki ondanju
novoroenu
modernu
europsku
dravu
naciju. Taj oblik ultramontanog imperijalizma
nalazi danas svoj izraz u pohodu prema
"globalizaciji",
protu-SAD
doktrini
imperijalizma, pohodu koji eli iskorijeniti
tradiciju Westfalijskog ugovora5 iz 1648.

godine, to se moe vidjeti u sadanjim

zahtjevima vodeih krugova, koji bi, imajui
u sjeanju svoja iskustva s podvizima Adolfa
Hitlera, trebali znati bolje.
Kao to jo uvijek relevantna djela
martinistikog masona grofa Josepha de
Maistrea, kreatora grabeljivog galicijskog
tiranina
i
romantiarskog
Napoleona
Bonapartea6, jasno pokazuju, uzor kojeg
predstavlja Torquemada, poelo je nastanka
modernog faizma povezanog uz stvorenja
kao pokojni Benito Mussolini i Adolf Hitler.
Brzezinski i Huntington zajedno s duhom
svog profesora Elliotta koraaju u stilu te
tradicije.
Kao sastavni dio borbe protiv irenja
zla vjerskog ratovanja kojim nas Brzezinski,
Huntington i njima slini snabdjevaju danas,
snage koje se opiru njihovim spletkama, kao
to je Papa Ivan Pavao II, promicale su i
promiu svjee napore prema istinskom
ekumenskom bratstvu u vidu agape izmeu
svjetskih vodeih religija, oivljujui trud
kojeg su tijekom europske Renesanse 15.
stoljea zapoeli veliki voe katolike Crkve,
kao to je bio kardinal Nikola Kuzanski.7
Drugi su nanovo definirali tu zadau kao trud
potpore "dijaloga civilizacija", no ta izmjena
tehnike terminologije ne uvodi nita novog u
europskoj politici, ne daje joj iri doseg, jer
tek prisiljava dijalog natrag u isti kategoriki
oblik rasprave, moda na malo iroj osnovici,
kao Kuzin izvorni prijedlog iz 15. stoljea za
mir vjera izmeu kranskih, muslimanskih i
idovskih vjera8.
jekom Mary Wollstonecraft Shelley, ge koja je
zapravo stvorila svog frankentajnskog monstruma
sa
vakaom
gumom,
svog
bjesomunog
imperijalistikog neokonzervativnog Golema i
podpredsjednika Dicka Cheneya iz blata do kojeg je
tako rei dola metui nogometno igralite. [Njen
mu, Dick (Richard) Cheney bio je igra amerikog
nogometa!].
6 Vidi The Children of Satan [Djeca sotone],
LaRouche PAC, 2004. Slinost galikanske crkve
cara Napoleona Bonapartea i one "kralja sunca"
Luja XIV ostaje upadljivi sastojak opetovane,
romantiarske moglo bi se rei frondske mrlje
izopaenosti u kulturi Francuske sve do dananjeg
dana. ['Romantiarski' se u ovom tekstu koristi u
svom izvornom smislu nostalgije za Rimskim
('Romanskim') carstvom].
7
Vidi Nikola Kuzanski, De Pace Fidei [O vjerskom
miru].
Odlika agape koju izraava Sokrat u
Platonovoj Republici ista je agape kranskog
apostola Pavla u poslanici I Korinani 13, kao i
ustavno naelo Leibnizovog "traganja za sreom",
izraz koji se nalazi u amerikoj Objavi neovisnosti
iz
1776.
godine
i
sveobuhvatnom
Uvodu
[Preamble] Amerikog saveznog ustava iz 1787.
89.
8
De Pace Fidei Kuzanskog sastavni je dio istog
paketa kao i kad je zapoeo europsku kampanju
transoceanskog dodira preko Atlantika i Indijskog
Oceana.
Rad Kuzanskog i njegovih prisnih
suradnika lino je nadahnuo i vodio plan Kristofora

4
Ministrica vanjskih poslova Madeleine Albright,
govor na Institute of International Education u New
Yorku, 14. listopada 1999. citirajui H.G. Wellsovu
Otvorenu zavjeru [Open Conspiracy] (1928).
Izuzev
britansko-japanske
zavjere
u
ranim
dvadesetim godinama 20. stoljea po kojoj je
Japan trebao napasti Pearl Harbor, pobjeda
Predsjednika Abrahama Lincolna ponukala je
Britaniju na naputanje ranije namjere izravnog
vojnog napada na kopno SADa i oslanjanje umjesto
toga na subverziju po uzoru na doktrine koje su
propagirali Bertrand Russell, H.G. Wells i profesor
Elliott

Misli se na zamisli Thomasa Hobbesa (1588.

1679.)
5
Isti primjer pokazuju i britansko liberalno
imperijalistike sprege s gom Lynne Cheney kao

Kao to djela grofa Josepha de

Maistrea, tvorca tiranina i romantiara
Napoleona Bonapartea jasno oituju
uzor kojeg predstavlja Veliki inkvizitor
Torquemada poetak je nastanka
modernog faizma povezanog uz
stvorove kao pokojni Benito Mussolini
i Adolf Hitler, a Brzezinski i Huntington
kroe u stilu iste tradicije zajedno s
duhom svog profesora Elliotta.

Iste
ekumenske
napore
vo
europske Renesanse 15. stoljea i njihovu
vanost bolje se moe razumijeti u sadanjim
sukobima,
istaknuvi
u
krvi
ogrezlu
protivnost Velikog inkvizitora Torquemade
protiv ekumenizma kranske Crkve iz
sredine 15. stoljea kao i njegove protivnosti
prema Kuzi i drugima.
Kod Torquemade bilo je razvidno
oslanjanje na isto ideoloko oruje rasizma
koje kipi mrnjom i kojim se slue Huntington
i drugi, a koje je bilo tipino i starom
Rimskom
carstvu
i
srednjovjekovnom
ultramontanom sustavu mletakih financijera
i normanskog vitetva i njihovih Kriarskih
ratova, jer je Torquemada zapoeo ablonu
vjerskih ratova kao to je bio izgon idova iz
panjolske 1492. godine. Taj in iz 1492.
doveo
je
do
naknadnog
poetka
bratoubilakog
vjerskog
rata
protiv
postojanja moderne suverene drave nacije
izrasle iz Renesanse 15. stoljea, a to
ratovanje je prevladavalo razdobljem 1511.
do 1648. sve do mirovnog Westfalijskog
ugovora. Sad je to opet osnovica nakane
iskorijeniti i izbrisati batinu westfalijskog
sustava, nakane koja je znak u biti poude za
faistikim svjetskim carskim sustavom, koji

se moe nazoiti u doktrinama Brzezinskog i

Huntingtona danas. To je sadanja kampanja
za takozvanu "globalizaciju", a protiv
westfalijskog sustava te ona predstavlja
sadanje naglo posrtanje planeta prema
svom prijeteem novom mranom vijeku.

Sadanje okolnosti
Samo na jedan nain lanovi nekog
odabranog sporazuma nacionalnih kultura
mogu svaki sa svoje strane kompetentno
mjeriti svoje vlastito prosuivanje naravi
budunosti koju predloeni odabir poticaja u
tom sporazumu moe dovesti do ostvarenja.
Zadatak bi bio pratiti i prosuivati slijed
kvalitativnih promjena u svijetu kao cjelini
koje bi upuivale na to da e slog poticaja iz
samog tog sporazuma proizvesti nove oblike
kobnih sukoba koje smo u prvom redu takvim
sporazumom eljeli sprijeiti. Postavlja se
dakle pitanje: Uzevi u obzir te i te pojave na
koji nain moramo prosuivati i time dopuniti
svaki trenutno predloeni sporazum naih
miljenja?
Zadatak sadran u tom pitanju bio bi
na pr.: predoiti oekivani ishod u pokusnom
vremenskom tijeku neto veem od dva
narataja unaprijed, od poroda djeteta danas
do poroda unuka tog djeteta. U dananjim
okolnostima vjerojatno bi svaki ekumenski
dogovor meu narodima, kojeg bi postojee
institucije vjerojatno odabrale iz prve ruke,
sadravao sastojke koji bi doveli do
posljedica koje bi potomci dananjice s

Kolumba u ponovnom otkriu Amerika. Iz istih

razloga mletaka oligarhija je pokazivala mrnju
prema Kuzanskom od tada pa sve do dananjeg
dana, kao to potvruju djela Francesca Zorzija,
mletakog branog savjetnika engleskog kralja
Henrika VIII.

samonanesena proturjeja. Ipak, to je samo

primjereni vid veih prepreka uspijehu unutar
sadanjih pokuaja dijaloga kultura. Ope
prepreke su uglavnom dvije vrste.
Prvo, u opem smislu pogreka koju
gotovo sve glavne vrste utopista, sudionika u
tim pokuajima, priivaju diskusijama bila je
od
samog
poetka
njima
svojstvena
pretpostavka kako bi odabir najboljeg
dogovora morao biti neka vrsta minestrone
juhe, plod kombiniranja eklektiki formirane
revije "demokratskih" oblika prijedloga od
svakog sudionika. Bio bi to dogovor koji
nastoji izazvati relativno minimalni broj
prigovora od prije postojeih kulturnih i
srodnih pretpostavki drugih sudionika.
Takvom sklonosti prema sofisteriju
kojeg katkad zovemo "demokracijom"9 stanovita odsudno funkcionalna
pitanja, kao pitanje funkcionalne
odlike
nedostatka
strunosti nekih uobiajenih
kulturnih poriva kod pojedinih
nacija i slino, ne bi bila
stavljena pred izazov ni na
kakav uinkoviti znanstveni
nain. Ako se stvari nastave
tim nainom to e onda
vjerojatno
postati
izrada
pakta kojeg sastavlja soj
odvjetnika u kompeticiji koji
nemaju nikakvo zajedniko
funkcionalno naelo onog to
nazivam naravni zakon, na
kojem bi zapoeli posao.
Glede
naravnog
zakona
kasnije
u
koristiti
svoj
vlastiti odabir argumenata u
njegovoj definiciji. Pod tako
pripremljenim
okolnostima
dijaloga
kultura,
to
se
Liga Naroda, koju vidimo ovdje na svom prvom sastanku u enevi, bila je
dogovori ine blii rjeenju
temeljito samo-diskreditirana za manje od jednog pokoljenja, a ak je i
konflikta to vie se on
uvelike pridonijela nastanku Drugog svjetskog rata. Slian ishod se moe
ponovno
javlja
u
novim
nazrijeti u radu Organizacije Ujedinjenih Naroda koja sad, kao to to
oblicima.
Uobiajena pogsluaj Iraka pokazuje, doivljava strahovit neuspijeh u ostvarenju svojih
temeljnih ciljeva.
reka
danas
je
pokuaj
prosuivati
znanost
sa
anglo-amerikog establimenta i drugih,
stajalita
tradicije
per
se,
radije
nego
naglo
uletjeti
u
"poslije-industrijsku"
poduzeti hitne mjere prosuivanja tradicije i
utopijsku budunost. Ta je odluka, za koju
dijeljenja njenih dobrih strana od loih,
predlau naziv "ekoloki ekumenizam" koji je
odijeljujui ih sa stajalita kompetentne
imao svoj razvoj u razdoblju od 1964. 81.,
znanosti.
glavni razlog i kljuna kulturna paradigma
Najubojitija la poinjena obmanjujukoja nam je dala upravo sada sadanju,
im
pristupom
dijalogu kultura jest predodba
prijeteu samo-zadanu propast amerikog i
da
se
religije
mora
kategoriki postaviti kao
europskog gospodarstva.
U ovom asu
protuteu znanosti.
Na tu smrtonosnu
lanana reakcija posljedica te ranije odluke
grjeku
u
pretpostavci,
koja
uvaava
prijeti sama po sebi odvui itav planet u novi
razlogom proklinjali dva ili tri narataja
kasnije.
Takva vrsta ironinog ishoda bila je
na primjer povijest pokuaja stvoriti Ligu
Naroda, koja se temeljito diskreditirala za
manje od jednog narataja i koja je uvelike
pomogla dolasku Drugog svjetskog rata.
Slian ishod mogao bi se vidjeti u radu
Organizacije Ujedinjenih Naroda (UNO) koja
je bila mnogo korisnija od Lige Naroda ak i u
nekim trenucima nephodno potrebna, no koja
je u ovom asu, oko dva narataja nakon
svog postanka, postala primjerom stranog
neuspjeha u svojim prvenstvenim kategorikim ciljevima postavljenjim pred skoro 60
godina, kao to to pokazuje sluaj Iraka.
Kao primjer razoaravajue kvalitete
rada UNOa uzmimo odluku iz 1962. 66.

mrani vijek.
Trebalo bi biti bjelodano da je taj
protukulturni poticaj ujedno i smrtonosna
prijetnja svakom trudu odreivanja "dijaloga
kultura", jer ga utapa u okolnosti koje u
ovom asu prijete postati njegova vlastita

9
Klasian primjer izjednaavanja "demokracije" sa
"sofisterijem" je primjer samozvane Demokratske
stranke Atene koja je poinila sudbeno umorstvo
Sokrata, umorstvo poinjeno u ime obrane
"fundamentalistikih" religioznih vjerovanja tog
vremena i prostora.

navodne, ili jo gore, uvaava ono u to

mnogi vjeruju a to je sukobe izmeu vjere i
znanosti, osvrnut emo se i ispraviti je a to
e ujedno biti posebno obiljeje isticanja tog
problema na prikladnim mjestima unutar
ovog izvjea.
Meutim, stavivi na stranu izvore
puke zbunjenosti, sastojak istog zla kojeg
ma kako to bilo nenamjerno podgrijavaju
navedene,
svojstvene
pogrene
vrste
zagovaranja "demokracije", tipino se moe
vidjeti u izopanosti svojstvenoj egzistencijalistikom iracionalizmu pristaa Kongresa
kulturne slobode [Congress for Cultural
Freedom] pro-nacistikog Allena Dullesa10.
Primjerena pro-faistika odlika Kongresa
kulturne slobode je takozvana "Frankfurtska
kola" egzistencijalizma nacistikog filozofa
Martina Heideggera te Hann(ah)e Arendt i
Theodora Adorna i drugih, njegovih idovskih
prijatelja iz Frankfurtske kole11, koji su
zajedno sa svojim pristaama egzistencijalistima i svojim
saveznicima u Amerikoj
zakladi za obitelj [American Family Foundation] i njenim suradnicima ujedinili snage u
naporima opravdanja faizma zloglasnih
bliskih drugova Allena Dullesa i ostalih iz
operacije "ratline" pod krinkom izlike da se
bore protiv kulturnih opaina komunizma!12
I tako se trud pretvorio u pokuaj
kompromisa meu kulturnim grupama, gdje

je svaka pretpostavila da se jezgru njihovih

sadanjih kulturno informiranih elja treba
razmatrati samooitim pravom.
Oni tako
nasamareni koji su prihvatili karakteristini
iracionalizam Kongresa, uzeli su za sigurno
svoje proturjene predodbe "prava" jer su
im to u svakom sluaju predstavili kao
injenicu koja a priori postoji.
Najgori
faistiko egzistencijalistiki filozofi, kao
profesor Leo Strauss, svojedobni tienik
nacistikog krunskog pravnika Carla Schmitta
i
Straussovi
sljedbenici
u
dananjoj
administraciji Georgea W. Busha, usvojili su
filozofsku bestijalnost kombinacije stvarnog
lika i literarnog Trazimaha da je mo
svojevoljno vladati odlika zakonitog prava
koju si prigrabe uzurpatorski, tiranski reimi
kao vlade Hitlera ili Georgea W. Busha.13
Drugo, moramo se zapitati da li je
pitanje hoe li predloeni rezultat u stvarnosti
funkcionirati ili ne, moda bilo aksiomatski
iskljueno iz ozbiljnih razmatranja.
Tu
grjeku iskljuenja iz razmatranja poinili su
manje-vie na temelju svestranog potivanja
prema aksiomatskim, uzajamno nesuvislim
senzibilitetima.
Iskljuili su ga stoga na
temelju mogunosti da bi takva razmatranja
znaila osuivanje "izvana" vanih sustava
vrednota svake, ili barem nekih sudjelujuih
strana. Najgori vid takvih pokuaja bio je
prijedlog da se uroena nesuvislost naela
pripisanih pojedinim sustavima kulturnih
vrednota, kao na primjer arbitrarni sukob za
koji se tvrdi da je svojstven konfrontaciji
europskih i azijskih duhovnih vrednota, uzme
kao pozitivno naelo!
Posljedice takvih traganja za relativno
bezbolnim neprincipijelnim dogovorom gdje
se strane ne sloe u naelu, ima svoje uzroke
u izbjegavanju odsudne injenice, ako neto
uzmemo za stvarno naelo ono mora biti
naelo istog smisla koji povezujemo s
izrazom "zakonitost" u fizikim zakonima
naeg svemira.
Drugim rijeima, moramo shvatiti
"naelo" u onom smislu u kojem Klasina
tradicija Platona i tradicije moderne znanosti
Kuzanskog,
Keplera,
Leibniza,
Gaussa

10

Vidi Djeca sotone,navedeno prije.

Krajnji sotonizam Frankfurtske kole, Brechtovska tradicija egzistencijalistikog iracionalizma
unesena je u Allen Dullesov Kongres kulturne
slobode kroz politiku koju su Theodor Adorno i
drugi obznanili u Autoritativnoj linosti [Authoritarian Personality] (New York: Harper, 1950).

Vjesnik, subota 12. svibnja 2001., "Slijediti savjet

SAD-a glede ratnih zloina?": Isto se moe kazati i
za postupanje Sjedinjenih Drava prema nacistima
i njihovim suradnicima. Operacije 'Paperclip' i
'Ratline' implicirale su da je Amerika zapoljavala,
krila ili pomagala nacistikim zloincima, pijunima
. Hitlerovi glavni znanstvenici koji su radili s
porobljenim zarobljenicima, ak i Klaus Barbie,
uivali su posebne pogodnosti.
12
Lako se moe pri procjeni dananjih posljedica iz
1989. godine pokazati, da su moralne i materijalne
tete nanesene dananjoj kulturi u poslijesovjetskoj svjetskoj civilizaciji otrije i rasprostranjenije jer se pokualo ozakoniti egzistencijalizam
kroz mree povezane s Kongresom kulturne
slobode (CCF Congress for Cultural Freedom)
nego navodne tete koje bismo mogli zamisliti od
sovjetskog marksizma. Uistinu, najgora svojstva
kulturnih utjecaja pod komunizmom bila su
ideologije onih lanova CCFa koji su se proglaavali
bivim marksistima CCFa a koji su igrali vodeu
ulogu, kao intelektualni kopai rovova, u izgradnji
propagandnih kampanja CCFa. Najgori filozofski
marksisti slijedili su dogmu britanskog Engelsa o
majmunskoj 'objektivnosti', poriui postojanje
spoznaje.
Egzistencijalisti CCFa, kao sustavni
mrzitelji istine, Adorno i Arendt nisu zanemarili
spoznaju, oni su je 'redalicom' silovali do smrti.
11

13

Relativno malo amerikih graana meu onima

koji nisu potvreni luaki lanovi mahnitog
vjerskog kulta u tradiciji Jonathana Edwardsa,
nashvilleskih agraraca ili Torquemade, ustvari
prihvaaju Predsjednika Georgea W. Busha kao
dragu osobu. No nakon 9/11 i Domoljubnog ina
[Patriot Act] mnogi prestraeni i kukaviki puzavi
moralni slabii su pobono prestravljeni da bi ih se
moglo zatei kako ga ne oboavaju, kao to su to
bili Nijemci koji su prezirali Hitlera ali ih se usprkos
toga privolilo poduprijeti ga nakon jedinstveno
stravinih dogaaja u razdoblju od 1933. 34. To
je naelo Trazimaha koje je oboavao Leo Strauss i
njegovi neo-konzervativni sljedbenici. To naelo je
naelo zla koje je Platon tono razotkrio u
Republici.

definiraju znanstvenu metodu: u smislu u

kojem eksperimentalno naelo Noosfere V.I.
Vernadskog
definira
znanost
prikladnu
znanosti koja mora postati nova, euroazijska
kultura. Izbjei pravo naelo ili nametnuti
lano kao to je masovno-ubojstveni olimpski
"ekoloki kult14" zadnjih etiriju desetljea,
povlai za sebom efektne kazne itavom
ovjeanstvu, kao to se to pokazalo u
apokaliptikim rezultatima utjecaja i prakse
takvih obmanutih vjerovanja u razdoblju od
etrdeset godina do danas.
Prvi i Drugi
svjetski rat korisna su slika zakonitih
posljedica neobaziranja na tu sponu.15
Ishod takvog pribjegavanja vrsti
pogrenih,
sentimentalnih
a
priori
pretpostavki protiv kojih sam sad ovdje
upozorio bio je, kao u sluaju Lige Naroda i
UNOa, krivo usmjereni poticaj traganja za
sprijeavanjem prolih svjetskih ratova i
raznih drugih prijanjih tlaenja odabravi
ustvari, svojevoljno ili ne, stvaranje unaprijed
dogovorenih pravila igre koja mogu biti, u
relativno najboljem sluaju, u suprotnosti s
odreenim nakanama, osnovicama odreenih
prijanjih sukoba, ali koje bi ustvari postigle
malo osim to bi pruile novi sklop pravila
igre koja bi narodi, hotimino ili ne,
dogovorno prihvatili kao nit nove staze ka
sljedeem, novom obliku brutalnog svjetskog
sukoba. Do tog je ishoda dolo, i to brzo,
pred zavretak oba takozvana "svjetska rata"
dvadesetog stoljea. Takav bi ishod bio i
sad.
Stoga je razdoblje uzleta prema
Drugom svjetskom ratu od 1922. 1939. bilo
plod financijsko-oligarske faistike spletke
Sinarhistike internacionale16, spletke koja je
poivala na pretpostavkama novog sklopa
anglo-holandskih pravila financijske igre. Ta
su pravila glavne sile tog doba sporazumno
ugradile u stavke Versailleskog ugovora. Rat
nisu izazvali neki desniarski fanatici kao
Mussolini i Hitler.
Financijeri oligarsi

Sinarhistike
internacionale,
arhitekti
Versailleskih ugovora, ujedno su stvorili i
koristili te fanatike i njima sline kao izraene
instrumente pomou kojih je zapoeo rat, to
je i bila njihova nakana, a svi aktualni
poznavaoci stvarnosti politike tog doba su to
dobro znali.
Nakon Versaillesa Otvorena zavjera
[The Open Conspiracy] utopijskog fanatika
H.G. Wellsa objavljena 1928. i njegov film
"Kako e budunost izgledati [The Shape of
Things to Come]" posluili su kao utopijski
scenarij ideoloke generalne probe za skok u
Drugi svjetski rat kao i nakon toga ulazak u
sada neposredno prijetei globalni novi
mrani vijek koji e uskoro nastupiti nakon
sadanjeg angloamerikog irakog rata. Taj
mrani vijek bit e rana posljedica toga, osim
ako ne doe do skore promjene sadanjeg
para vlada Ujedinjenog Kraljevstva i SADa
koje guraju ovakve "neo-konzervativne"
postavke u duhu Wellsa17. U ovom asu ako
do tih promjena ne doe sada, novi svjetski
rat i njegova kulminacija u planetarni novi
mrani vijek ve sad je praktiki neizbjeiv,
brz kao to biste mogli izgovoriti rijei "Adolf
Hitler" ranije 1935. 36. godine, ma kako
ivopisno bi injenicu te djelotvorne spone
dananje romantiarske lude mogle pobijati.
Ova ablona paradoksa nije bila nova
modernim vremenima. Sve velike tragedije u
povijesti globalno rasprostranjene europske
civilizacije, kao pad Atene u vrijeme njenih
Peloponeskih ratova, ili moderno stradanje
kontinentalne
Europe
nakon
priprema
britanskog Edwarda VII za rat koji je postao
poznat kao dva "svjetska rata" prolog
stoljea, slika su istog naela18. Dugi zamah
prolosti azijskih kultura jo je gori u tome
17

Vidi napomenu o Ministrici vanjskih poslova

Madeleine Albright za uvid u Balkansko ratovanje
koje su monici zapoeli nakon "Pustinjske oluje".
18
Suprotno popularnim basnama jo ivim u
dananjoj diplomaciji: -- kao posljedica poraza
interesa lorda Palmerstona i pobjede SADa [Unije]
nad Konfederacijom postalo je bjelodano da su
kontinentalne SAD razvile dinamiku, koja je
pribjegavanje Britanskog carstva novim izravnim ili
posrednim [putem surogata kao to je bila
Konfederacija] napadima na tu republiku uinila
nerazboritim. Zbog toga je dolo do razvoja novih
britanskih imperijalnih strategija poput postepene
pojave Liberalnog imperijalizma, jednog od oblika
imperijalizma
Fabijanskog
drutva,
koje se
trenutno sakriva iza vlade Tonyja Blaira. "Vladar
Otoja [Lord of The Isles]" i kasniji Eduard VII,
kojeg je lord Palmerston odgojio, vratio se
poecima britanske imperijalne moi, njenoj
orkestraciji Sedmogodinjeg rata koji je doveo do
britanskog imperijalnog trijumfa 10. veljae 1763.
Ishod, u biti poklon Edwarda VII svojim
nasljednicima, postao je poznat kao 1. svjetski rat,
koji je zatim iskonstruiran u 2. svjetski rat, pa
nakon toga u takozvani "Hladni rat" u razdoblju od
1946. 1989.

14

Vidi Eshil, Okovani Prometej.

'Olimpski' se
odnosi na svirepog Zeusa iz Eshilove Prometejske
Trilogije i Zeusovu zabranu saznanja univerzalnih
fizikih zakonitosti.
15
Iako su monetarno-gospodarske mjere, nastavak
prakse
doktrine
"kontroliranog
raspada
gospodarstva" Trilateralne komisije iz 1970.- 75.,
predstavljale
temeljnu
promjenu monetarnofinancijske politike koja je stvorila sadanju
nadolazeu svjetsku depresiju odnosno, pod
utjecajem ekolokih kultova, sustavno unitenje
politike stvaranja kapitala zasnovanog na vodeim
gospodarskim naelima znanstvenog i tehnikog
napretka, ta je politika unitenja sadanjoj
svjetskoj monetarnoj financijskoj krizi podala
atribute predstojee ope krize sloma sadanjeg
svjetskog sustava kao cjeline. Oito, priroda je
glasno
i
bezobzirno
pokazala
da
ne
e
dobronamjerno podnositi ekoloke kultove.
16
O Sinarhizmu, vidi Djeca sotone, spomenuto
ranije.

protiv strane tiranije. To iskustvo osvjeuje,

na izniman nain, snagu kulture u svrgnuu
reima nespojivog s narodom kojim vlada.
To iskustvo, kao i opreni ustaljeni obiaj
slugana koji daju povjerenje tiraniji, kao to
je bilo u Njemakoj nakon Gringovog poara
Reichstaga i SADu nakon 11. rujna 2001.,
naelno je svojstvo odsudnog dualizma znane
povijesti dosad.
Meutim, runija istina
stvari, uobiajenije iskustvo su izopaeni
reimi, kao to je bila vladavina rimskih
cezara, odraz kulture samog naroda, kao to
je Shakespeare dramatizirao tu pojavu tako
elegantno u uvodnim scenama na primjer,
Julija Cezara i Hamleta.
U oba sluaja
Shakespeareov
pronicavi
genij
donosi
izopaenost kulture na pozornicu u vidu
tiranina ili okrvavljene budale, koja je
proizvod zla unutar naroda.
Na nain
prikazan Shakespeareovim karakterom Julija
Cezara i Hamleta na pozornici, kultura samog

nego to je sluaj Europe. Na prvi pogled

Europa mnogima izgleda mnogo gora samo
zato jer je moderna europska kultura bila
moniji instrument, po glavi stanovnika, od
azijske, barem do sadanjeg vremena. Sad,
s atomskim naoruanjem nepovratno u
rukama azijskih sila i njegovog irenja na
druge, te uz globalno asimetriko ratovanje
koje je sad sve vie uzelo maha, pred nama
je vidik, ne ratova izmeu civilizacija nego,
kao to moemo vidjeti u politici Busheve
amerike administracije na djelu u Iraku
danas, opi rat protiv nastavka postojanja
same
civilizacije,
globalni
rat
plesnih
partnera, kao onaj kojeg su ve zaplesali
Busheva amerika administracija i Blairova
vlada danas. Ve je odavno prolo vrijeme
govoriti o tome, radije nego poniziti se i
povjerovati
dananjim
uobiajenim
diplomatskim banalnostima.

Nrenberki skup u nacistikoj Njemakoj. Izvor katastrofa kao nacistiki reim bila je "kultura i to ne samo
kultura voa nego, to je znaajnije, samog naroda".

Oni koji ne shvaaju povijest, nalaze

ispriku za svoju sukrivnju u okrivljavanju
ake vodeih pojedinaca, uglavnom onih koji
su se ustvari predobro i oportunistiki
prilagodili sadanjoj popularnoj kulturi.
Te
isprike previaju injenicu da je izvor svih tih
katastrofa bila kultura, ne samo kultura voa
nego, znaajnije od toga, kultura samih ljudi.
Sami ljudi su obino na ovaj ili onaj nain
odabrali takvu odliku vodstva svojih vodeih
institucija, odabir koji je nastao ili zbog
prigovora protiv svake ponuene alternative
ili, jo gore, zbog nedostatka vodstva koje bi
bilo stvarni raspoloivi odabir sposobne
alternative.
Treba priznati, zdrueno posredovanje naroito Tilaka i Mahatme Ghandija,
pokazalo je put prema osloboenju Indije

naroda esto iznjedri tirane koji dou i

zavladaju njime19.
Pa tako, mukarci i ene ne
razmiljaju bistro, mukarci i ene poput
oportunista u duhu Hamleta to i jesu, daju
prednost neemu to odabiru unutar granica
trenutno prihvatljivog popularnog mnijenja,
radije nego da razmotre aktualne posljedice
koje sadanjost namee onoj budunosti "iz
koje se", mislilo se, "nijedan putnik ne
vraa".
Stoga, to je postalo popularno,

19 "Pogreka, dragi Brute, ne lei u naim

zvjezdama nego u nama samima, jer smo
sluganskog karaktera".
Tkogod ne shvati ovu
misao onako kako ju je Shakespeare naumio, tek
mora poeti shvaati sve bitno u politici, povijesti ili
duhovnoj naravi ovjeka.

intelektualno, duhovno kukavino vjerovanje

vrsto ukorijenjeno u samu kulturu, te je bilo
izvor strahovitih nesrea koje je kultura
pretrpjela. Tim nainom drutva esto stvore
utopijske scenarije, kao sada, te iz toga
natovare
buduim
pokoljenjima,
zbog
propusta ili ega drugog, usud da moraju
snositi njihove opasne posljedice20.

izbjegne ponavljanje isticanja sljedee vane

misli.
U konanoj ralambi veliki neprijatelj
civilizacije uope, izvor njenih najsmrtonosnijih
ranjivosti,
jest
oboavanje
popularnog mediokriteta u ime odlike
"potivanja postojeih tradicija", ponaanje
koje oponaa grabeljivu zvijer, ili njenu
lovinu, jer nijedna ni druga ne mogu izbjei
stisku svojih uroenih ivotinjskih "instinkta".
ovjek se mora osloniti na svoju mo
ponaanja razliitu tome. Sklonost potisnuti,
ak i uguiti glasove koji prijete varljivom,
lanom
i
ubojitom
miru
osrednjosti,
najtipiniji je izraz neprijateljskog prijezira
prema naelu istinitosti, to nekadanje
velike kulture vidljivo vodi u vlastoruno
zadanu propast.
Tako
je
prevladavajua
"protuvoluntaristika" kultura sovjetskog drutva
bila najvaniji gospodarstveni faktor kojeg
moemo
smatrati
samozadanim
vidom
propasti Sovjetskog Saveza. Tako injenica
ivopisnog "voluntaristikog" poriva sovjetske
vojne znanosti koji je izgubio bitku sa
sovjetskim sustavom tradicije Plehanova,
ostaje danas najodsudnija strateka lekcija
razrade programa obnove Rusije od sovjetske
propasti21.
U uobiajenom sluaju neuspjeha
prolih pokuaja neeg slinog dijalogu
kultura, odsudni problem razmatranja bili su
karakteristino dogaaji kao in atentata,
zatvaranja ili drugi nain odbacivanja voa
kad se pojave a neophodni su u tadanjim
prilikma. Pobuna je kvasac jednako genija
kao i ludosti, no unato toga ostaje mjesto
razmnoavanja iz kojeg neto moe nastati i
biti od pomoi narodu da se oslobodi
smrtonosnog zagrljaja obiaja koji vode
krivim putem.
Sistematska istka takvih
pobunjenikih glasova normalna je odlika

Odsudni paradoks
Bilo je mogue otkriti znanstvene zakonitosti
koje bi pomogle izbjei opetovano glupe
ishode utopijskih scenarija. Moram ponovno
istaknuti, problem kojeg trebamo nadvladati
je obino, a kojiput i kobno, utvaranje da su
nam naela prieljkivane utopije ve pri ruci,
naela koja kao da su kao nagli izljev topline
iz dubine srca, poput tradicije. Te oblike
moralne
samoizopaenosti
ljudi
treba
prepoznati kao nepromiljenu pretpostavku
nekakvog samooitog miljenja, koje bi na
prvi pogled ak i inae pametni ljudi mogli
vjerojatno usvojiti.
Velika i esto sudbonosna grjeka je
zanemariti
stvarnost
da
prieljkivano
rijeenje postoji, kao u fizikoj znanosti,
samo u otkrivanju novih naela koja, s
pravom a esto i kao sjeivo, sasjeku veinu
svega to je prihvaeno miljenje tog
vremana bilo sklono vjerovati.
Obino
naalost prihvatimo krive pretpostavke da je
ranija kriza bila proizvod krenja nekog
tradicionalnog sklopa vrijednosti, dok je
razlog ustvari bio propust neophodno
potrebnog prekraja tog sklopa vrijednosti.
Zornu sliku tog naela vidimo u sluaju
Leibnizovske Amerike revolucije Benjamina
Franklina, i Schillerove obrade stvarnog
sluaja Wallensteina. Prema tome, kriva je
pretpostavka da rjeenje postoji unutar
granica sklopa pretpostavki koji je krizu
izazvao. Tako legendarni leminzi izraavaju
svoju groznu tradiciju, bacajui se periodiki
preko litice na morske stijene.
Sposobnost uvara na morskoj plai
nije zavesti damu nego spasiti joj ivot bez
obzira da li joj se on kao osoba svia ili ne.
Takva je i narav vodstva o kojem ovise
rjeenja kulturne krize kao ove sadanje
svjetske krize. Takav je aktualni izazov kojeg
postavlja
dijalog
izmeu
kultura.
Pomanjkanje mogunosti razvoja koji bi
osposobio voe vriti takve promjene u
prihvaenom nizu pretpostavljenih naela
koja odreuju te kulture, bio bi glavni izvor
traginih neuspijeha tih dijaloga sada kao i u
prolosti.
Odsudnu misao moe se ponovno
izloiti radi jasnoe na sljedei nain. Ne
mogu, naime dopustiti da naa diskusija

20

21

To je bila osnovica prorokog upozorenja kojeg

sam sovjetskom predstavniku najavio u veljai
1983. kao dio mojih pozadinskih diskusija u
razdoblju od 1982. 83. voenih u ime amerikog
Predsjednika Reagana.
Predmet je bio moj
prijedlog kojeg sam preporuio Predsjedniku
Reaganu da ga usvoji, a sam Predsjednik Reagan
javno je objavio tono isti prijedlog nekoliko
tjedana kasnije, 23. oujka 1983. Izjavio sam,
iznosei ukratko razliitosti izmeu te politike i
alternativne doktrine sovjetske vlade, da "ako
sovjetska vlada odbije ponudu, kad bi je
Predsjednik ponudio, sovjetsko gospodarstvo e
propasti za po prilici pet godina". 23. oujka 1983.
Predsjednik Reagan je javno objavio tu ponudu, no
sovjetski Generalni sekretar Andropov odmah ju je
odbio. Sovjetski sustav poeo se vidljivo raspadati
oko est godina kasnije. Moj uvid u gospodarske
samoubilake
posljedice
sovjetskog
protuvoluntarizma van vojnih vidova svog gospodarstva
omoguio mi je razviti tu jedinstvenu opravdanu
proroku pronicljivost glede dananje povijesti
Rusije.

Vidi Hamlet, III. in, Hamletov monolog.

neuspjeha u nadvladavanju sistematskih

kriza, koje odvedu neko mone narode u
vlastoruno zadanu propast.
I tako, u svakom sluaju tijekom
znane povijesti grjeka zajednika svim
voama bila je to ili pravi drugi voe nisu
bili izabrani, ili nije bilo sretnih prilika gdje bi
takvi odgovarajui voe bili na raspolaganju,
jer ih te kulture nisu odgojile ili je ljudsko
stado bilo prorijeeno mjerama predostronosti kao "umorstvo neeljenog zakonitog
nasljednika ili nasljednice najpoeljnije jo u
kolijevci", predostronost koja se najee
poduzima po nalogu ili preutnom odobrenju
ljudi na vlasti. Takvo kolektivno stanje stvari
obino je stoga tim nainom dovelo na koncu
do stradanja samog naroda. Posljedice pronacistikog,
Allen
Dullesovog
Kongresa
kulturne slobode izvrstan je primjer naina
kako se narodima drava zatvori pristup
razvoju i odabiru sposobnih voa koji su ih
mogli spasiti od traginog kripca vlastoruno
zadane propasti22.
Nasuprot tome, svi veliki voe koji su
vodili kulturu na sigurno mjesto, udaljili je od
posljedica njene vlastite ludosti, bili su
neizbjeivo iznimke naspram onog to bi ta
kultura inae rekli bismo bila sklona "u
prosjeku" preporuiti kao prihvatljiv odabir.
U takve iznimke spadaju izbor
amerikih predsjednika Abrahama Lincolna i
Franklina Roosevelta, ili Charlesa de Gaullea
kao predsjednika 5. republike.
Naelo
uklanjanja takvih iznimaka u odsudnim
trenutcima povijesti moe se vidjeti u
atentatu Premijerke Indire Ghandi, ili
atentatima odsudno vanih Jrgena Pronta i
Alfreda Herrhausena u kritinim trenutcima
njemake povijesti.
Sretniji primjeri oito
povijesnih sluajnosti, kao to su Abraham
Lincoln i Franklin Roosevelt, nisu ustvari bili
sluajnost, nego hotimini odabir kojeg su te
osobe usvojile, jer je njihov razvoj, i njihov

samorazvoj iao u smjeru protiv prihvatljivih

obiaja tadanje kulture, pa su pokazali
sposobnost u posebnim uvjetima i povoljnim
prilikama koje kriza obino nudi, odvesti
narod prema ishodu koji se pokazao iznimnim
nasuprot inae kobno nesretnih naklonosti
njihove kulture u vrijeme kritinih odabira.
Zato se, predvidljive budue voe, za
koje se sumnja da u potaji u sebi gaje takve
neeljene sposobnosti, obino uklanja s
pozornice, na ovaj ili onaj nain, kao to je
suradnja mojih amerikih i sovjetskih
protivnika upriliila meni, meu ostalim zbog
mog udjela i uloge u poticanju prijedloga
Strateke obrambene inicijative (SDI
[Strategic Defense Initiative]) u razdoblju od
1983. 198923.
Na
primjer,
izbor
iznimnog
Predsjednika Franklina Roosevelta u to
vrijeme spasio je SAD i pridonijeo kritiki
sastojak u spaavanju svijeta barem zasada.
A smrt tog Roosevelta, prvo je odstranila
prepreku vladavini koja je usljedila, a zatim
je ta
vladavina intelektualne i moralne
osrednjosti, uz tipian primjer moralnog,
relativno najnieg nazivnika u liku Harryja
Trumana, vodila u najvee katastrofe naeg
planeta u prolih pola stoljea. Pandemija
nakazne intelektualne i moralne osrednjosti
koja je zapoela kad su nacizmu-prijateljski
Allen Dulles i drugi autori osnovali Kongres
kulturne slobode sa sreditem u SADu, a on
je pak u zadnjih etrdeset godina stvorio
uvjete srozavanja globalne civilizacije u
kulturnu dekadenciju, i zatim u dananju
izravnu prijetnju "Sumraka bogova", prijetnju
nastanka velikog mranog vijeka diljem
svijeta.
Najvea besmislica znanih kultura bila
je pokuaj izgraditi politiku i vodstvo naroda
na
pretpostavljenom
politiko-kulturnom
konsenzusu, takozvanoj asnoj tradiciji, kao
to je bio sluaj vodeih kontinentalnih sila
pred poetak 1. svjetskog rata, kad je
nailazea kriza zahtijevala oslon na bolne
istine, suprotne tadanjim trendovima, vrste
istina koje razotkrivaju smrtonosnu ludost
vidljivu
u
sadanjim
prevladavajuim
normama egzistencijalistike kulture.
ivotinjska vrsta osuena je na
propast svojim genetikim nasljedstvom, a
tako su, poput izumrle vrste, civilizacije
osuene na propast svojim tvrdoglavim
prianjanjem uz grjeke usaene unutar
relevantnih nasljeenih kulturnih obiaja.
Stoga, ironino, esto samo je revolucija u

22
"Pro-nacistiki" ovdje nije pretjerivanje. Braa
Dulles bili su sastavni dio meunarodnog
financijsko-oligarhijskog aparata koji je bio pogon
faistikom razvoju dogaaja u poslije-versailleskom razdoblju i bio izriito dio meunarodne klike
koja je Hitlera dovela na vlast 1933.
Iz
raznoraznih razloga, Hitlerova, uglavnom vlastita,
odluka negdje 1934. 36. udariti prvo na zapad
pokrenula je odluku Britanije i Francuske uplesti
SAD u igru. Pod tim prilikama mnogi u SADu i
Britaniji, koji su ranije bili pristalice Hitlera preli
su, privremeno, na suprotnu stranu. Meutim kad
se poeo nazirati Hitlerov siguran poraz elementi
kao Allen Dulles punim su zamahom uli u
privoenje bitnih elemenata nacistikog aparata u
krilo skupine koja je kasnije postala NATO sustav,
pa se potencijal dravnih udara i umorstava, kao
dogaaji u vezi s povijesti ileanskog Pinochetovog
reima i njim povezane operacije masovnih
ubojstava zvane "Kondor", proirio na Srednju i
Junu Ameriku. Kongres kulturne slobode bio je
sastavni dio te tajne ponovne "nacifikacije".

23

Tu spada masivni naoruani prepad koji je imao

nakanu prouzroiti moje umorstvo u noi od 6. na
7. listopad, nakana koja je imala svrhu preduhitriti
raspravu o SDI-ju izmeu Predsjednika Ronalda
Reagana
i
sovjetskog
Generalnog
tajnika
Gorbaeva
na
predstojeem
sastanku
u
Reykjaviku.

10

kulturnoj tradiciji, kao to je Amerika

revolucija iz 1776. - 1789. voena Benjaminom Franklinom, mogla sauvati i sauvala
je,
najdragocijenije
politike
i
druge
institucije koje je engleski govorni svijet
prikupio do tog vremena.
I tako, kontinentalna se Europa nije
uspijela revolucionarnim nainom osloboditi
batine parlamentarnih navika i sustava
takozvanih "neovisnih" sredinjih banaka, koji
su opetovano, nakon srpnja 1789. bili izvor
tekih tragedija i proputenih prilika, a njih je
kontinentalna Europa opetovano sama sebi
nametala sve do dananjeg dana.
U fizikoj znanosti, velikoj Klasinoj
umjetnosti ili politikom dravnikom umijeu
primjena potrebnih, principijelnih iznimki, ili
kako ih drukije znamo kao "revolucionarne"
iznimke u to moemo ubrojiti povratak
Predsjednika Franklina Roosevelta Amerikom
ustavu, postupak koji je ista iznimka grjeki
sadanjih prihvaenih navika24, ali zato i znak
postignute nacionalne veliine.
Odabir
iznimnog vodstva izmeu lanova profesija
omoguuje promjene o kojima ovisi ne samo
veliina nego i opstanak kulture. ivotinje su
ranjive jer priroda u odreeno vrijeme moe
izrei presudu njihovom daljnjem postojanju,
jer njihova vrsta ima utvrenu narav. ovjek
nije ivotinja, osim kad pokuava oponaati
ivotinje usvajajui vjerovanja kao dananje
dogme "radikalne ekologije", prikladne jednoj
od tih niih vrsta sa sklopom kulturno
utvrenih odlika nalik na genetike odlike.
Isto je tako i s religijom. Vjerovanja
koja stavljaju postojanje Stvoritelja u biti van
svemira, a za takav svemir definiraju
nepromijenljivi sklop pravila nogometnog
igralita, ine bogohulnu lanost poriui
samom Stvoritelju mo stvaranja promjena
unutar Svog svemira. Njegov pravi svemir je
onaj u kome On sam ivi. Budalin oholi
napor, poricati Stvoritelju svemira tu mo,
obeauje time isto i budalu koja prihvaa
to poricanje i time prigrli slinost ivotinji.
Porie
postojanje
ljudskog
pojedinca,
postojanje due koja treba nadivjeti smrtno
tijelo koje posjeduje samo na asak vremena.
Poriui
pojedincu
mo,
i
obavezu,
svojevoljno pridonijeti poboljanju svemira
to e nadivjeti njegovo trenutno smrtno
utjelovljenje, ponizili bismo pojedinca, u
njegovim vlastitim oima, na razinu ivotinje,
i on bi se onda vladao poput neke zvijeri, kao
Veliki Inkvizitor Torquemadato je, kao to
moemo opet danas vidjeti, esto oevidan
ishod.25

Diskusija u obliku dijaloga kultura

nije samo vana, ona je vrlo hitna. No, kao
to bi nas povijest trebala nauiti, opasnost
je da bi sudionici mogli otii predaleko,
prebrzo i povrno u svom prisvajanju
pokuanih no prejeftino prihvaenih otrcanih
pretpostavki. Opasnost je da bi potraga za
novim kompromisom, kao i Liga Naroda prije
toga, proizvela ubrzo kompromitiran ishod.
Stoga ja istiem gledite iz svojih
raznih ranijih publikacija. Kako bismo trebali
pokuati unaprijed procijeniti zato i kako bi
barem dva pokoljenja odsad trebala prosuditi
uspijeh naeg dogovora o sporazumnom
djelovanju sada? Preutna osnovica kompetentnog predvianja kompetentnosti naih
odabira ne lei u iskustvima iz prolosti nego
u kompetenciji naeg iskustva budunosti26.
To je odsudni paradoks kojeg ovo izvjee
stavlja kao izazov pokroviteljima svakog
dijaloga kultura. Tu lei odsudni paradoks
koji prijeti svakom pokuaju oblikovanja
funkcionalne odlike zdruenih dogovora
postignutih unutar dijaloga kultura. Najbolja
'odokativna'
tvrdnja
rjeenja
potonjeg
odsudnog paradoksa je sistematska definicija
Noosfere V.I. Vernadskog.

protenstantskim kultovima na pr. sjevernoamerikog Jonathana Edwardsa, djeda izdajnika

Aarona Burra. ovjek nije zao po svojoj naravi, on
postaje zao samo kad odbaci svoju vlastitu narav,
a ta je razviti se u stvorenje dostojno Stvoriteljeve
ljubavi, stvorenje agape kako joj znaenje daje
Platonov Sokrat na pr. u Republici i apostol Pavao
na pr. u I Korinanima 13. Teoloki, oni koji poriu
Filonove ideje kao i ideje raznih drugih o Bogu
Stvoritelju u svemiru uzimaju si za pravo uiniti
Stvoritelju ono to je Zeus Eshilove Prometejske
trilogije uinio Prometeju. Ta gnostika doktrina
"ukroenog" Boga nakon Postanka u svemiru koji
je Sotonino kraljevstvo predstavlja posredno
deizam sotonizma, kao na primjer kult Bernarda
Mandevillea u Mont Pelerin Drutvu Friedricha von
Hayeka i Miltona Friedmana, i kao onaj Velikog
Inkvizitora u romanu Dostojevskog.
26
U povijesti moderne znanosti pojam iskustva
budunosti svojstvo je glavnih, jedinstveno izvornih
postignua Keplera i Gaussa u astrofizici, i opim
zakonitostima relativiteta na temeljima rada
Bernharda Riemanna.
Taj pojam univerzalne
fizike zakonitosti kao odraz moi uinkovito
proirene na budunost bio je ve svojstven
koncepciji moi [potencije] koju su Pitagorejci i
Platon predloili.
Gaussovo originalno otkrie
putanje asteroida koja se poklapala s Keplerovom
pretpostavkom ranijeg postojanja planeta, koji je
sam od sebe eksplodirao, a koji je leao u putanji
izmeu putanja Marsa i Jupitera, izvrsna je
demonstracija stvarnog iskustva budunosti u
sadanjosti, iskustvo koje je fiziki stvarno a uz to i
intelektualno.
Taj se pojam ini paradoksnim
obinom modernom itatelju, jer je u biti u
suprotnosti s patolokim poukama raznih oblika
filozofskog redukcionizma kao to je empirizam.

24
Najbolji odraz navike iz razdoblja od 1901.
1932. vidi se na primjerima predsjednitva
Theodora Roosevelta, Woodrowa Wilsona, Calvina
Coolidgea i Herberta Hoovera.
25
Problem ovdje iznesen obuhvaen je gnostikom
doktrinom zla koja je preutna u takvim

11

Budui lijek iz prolosti

veina se svijeta danas glupo pretvara,

toboe iz pristojnosti, da jo ni danas ne
primjeuje tu jasno vidljivu injenicutog
istinskog slona koji stoji i trubi neopaen,
usred kreveta mladenaca u medenom
mjesecui njen duboki, praktiki dublji
smisao za svaki djeli naeg svijeta kao
cjeline.
Ta globalna sila, taj liberalni sustav je
sila koja je djelovala kroz kontrolu svjetskog
prevladavajueg,
oligarhijskog
oblika
monetarno-financijskog
sustava,
odmah
nakon uspostave te imperijalne sile Parikim
ugovorom od 10. veljae 1763., koji je
zakljuio uspjenu britansku orkestraciju
takozvanog Sedmogodinjeg rata, a on je pak
uzrokovao ope unitenje izmanipuliranih
snaga kontinentalne Europe. Taj ugovor je
time uspostavio carstvo Britanske istono
indijske
kompanije,
uglavnom
kroz
imperijalnu apsorpciju i pljaku Indije,
izmeu mnogih ostalih zemalja u 18. i 19.
stoljeu koju je ta kompanija provodila.
Sadanja svjetska kriza je ponajvie izraslina
nastala manipulacijom sistematskih odnosa
meu dravama svijeta u cjelini, uglavnom
kroz kontrolu koja se iri mehanizmima
liberalizma, trenutno aksiomatski najveeg
sastavnog dijela grabeljivog financijskooligarhijskog imperija koji jo uvijek vlada.
Na primjer: Jedna tipina zabluda u
koju zapadaju mmnogi koji pristupaju i rade
na dijalogu civilizacija, da su SAD i to
praktiki same u zadnjih nekoliko desetljea
dobile peat dragovoljnog agenta svjetske
dominacije, a peat je udarilo koliko
budalasto toliko i raireno javno mnijenje.
Stvarnim poznavateljima relevantnih injenica o procesima donoenja odluka, taj mit je
plod smrtonosne, bezuvjetno samoubilake
ludosti onih koji nastoje stvarima dati takva
jednostavna objanjenja.
Opreno popularnoj obmani, koju u
znaajnoj mjeri susreemo unutar i van
SADa,
hegemonija
anglo-holandskog
liberalnog sustava nakon veljae 1763. ima
sada kontrolu nad SADom u velikoj mjeri, to
se u sve veoj mjeri naziralo nakon smrti
Predsjednika Franklina Roosevelta, a naroito
u
posljedicama
izazvanih
ubojstvom
Predsjednika Johna F. Kennedyja,
To je
ubojstvo utjeralo strah u kosti amerikom
puanstvu i bacilo ga u stanje relativne
zatupljenjosti i zamrlosti, kao to su to
kasnije uinili dogaaji 11. rujna 2001.
Taj tuinski utjecaj dolazi uglavnom
od liberalnog sustava kojeg sad predstavlja
liberalno-imperijalistika Fabijanska posada
Tonyja Blaira i, zapaljivo, banda Margaret
Thatcher s istim pedigreom. To je angloholandski liberalni sustav protiv kojeg se
Amerika borila u Amerikom ratu neovisnosti,
no koji se prikvaio kao parazit na budalastu
iju SADa danas kao i za vrijeme vlada

U ovom uvodnom dijelu izvjea stavio sam

teite rasprave na ire gledite o vrsti
rjeenja na koje nas ovako izreen paradoks
mora dovesti.
U tu svrhu jo jedamput
postavljam
kratki
pregled
Noosfere
Vernadskog, kao to sam to obiavao u
drugim radovima prolih nekoliko desetljea,
nasuprot Bal Gangadhar Tilakovih djela Orion
i Arktiki dom u Vedama. Kao to je Klasina
Grka usvojila znanost sferne geometrije koja
se vidi u Velikim piramidama Egipta, i kao to
su glavna Keplerova otkria odraz Klasine
znanstvene metode, pridruimo se Tilaku i
bacimo pogled na ivot na naem planetu
danas a i sutra, sa stanovita od prije tisuu i
vie godina. Tako onda, snimivi karakteristina
svojstva
koja
se
u
njima
podrazumijevaju s obnovljenog klasinog
stajalita definicije Noosfere Vernadskog,
odredimo one zajednike vrijednosti za
budunost
koje
moemo
koristiti
kao
metriku normu mjerenja kvalitete rada
ovjeanstva na poboljanju razvoja planeta
kroz nepuna dva pokoljenja u budunosti od
danas.
Uzevi u obzir ova razmatranja kako
odreeni odabir sklopa kulturnih faktora
odreuje nain na koji dananji teko i
neposredno ugroeni planet mora uspjeno
isplivati u budunosti, recimo nakon dva
pokoljenja? Oito, ako dozvolimo nastavak
jednostavnog meusobnog utjecaja dananjih
vodeih, prihvaenih, postojeih kulturnih
paradigmi, to bi biopod krajnostima koje
dananje
djelujue
paradigme
ve
predstavljajune samo kolosalni neuspijeh
nego i skora katastrofa.
Dananji problem nije u tome to su
stanovite vodee nacije pogrijeile. Problem
je to je dananji globalni kompleks kulturnih
dodira meu zemljama proizveo poslijeFranklin-Rooseveltsku, protu-Franklin-Rooseveltsku ezdesetgodinju meuigru nacija i
kultura, napose u povijesti zadnjih 40 godina.
Netto uinak toga spustio nas je u sadanje
pogibeljno stanje za planet u cjelini. U ovom
asu, dok neke vlade i druge udruge
razmatraju elemente nekih korisnih ideja,
pojedinano i sporazumno, nijedna dosad nije
na djelotvoran nain uzela u razmatranje
stvarni oblik glavnog, vie desetaka godina
trajnog uzroka sadanjeg prijeteeg naleta
koji e uroniti cijeli planet u odui novi mrani
vijek cijelog ovjeanstva.
Na primjer: Klju shvaanja moderne
svjetske povijesti zadnja tri stoljea do danas
je raspoznavanje bitne, istinske injenice da
je povijest svijeta kao cjelinu ve od trijumfa
Britanske istono indijske kompanije lorda
Shelburna
u
veljai
1763.
oblikovala
neprekidna stvarno globalna imperijalna sila
anglo-holandskog liberalnog sustava. Ipak

12

Harryja Trumana i Richarda Nixona ranije.

Mnogo prije Trumana tu imperijalnu majku
sustava globalnog ugnjetavanja, taj liberalni
sustav,
servirali
su
predstavnici
konfederacijske
tradicije
kao
Theodore
Roosevelt, Woodrow Wilson i nakon njih
epidemija tipino liberalnih kraa pod
okriljem marioneta Wall Streeta kao Coolidge
i Hoover.
Propustiti priznati taj sklop spona bilo
bi poput mladenaca koji poriu prisustvo
trubeeg slona u svom branom krevetu.
Takva vrsta poricanja, sama po sebi, mogla
bi biti vjerojatnim uzrokom sigurno traginog
neuspijeha
svakog
pokuaja
globalnog
dijaloga kultura.
Pod sadanjim svjetskim monetarnofinancijskim sustavom, politike mjere drave
ili mjere sporazumnog skupa drava ne
odreuju precizni smjer pojedinanih odabira
odluka drave odnosno drava. Nain na koji
nastaje ukupni uinak izraen preciznim
odlukama jednak je sklopu vladajuih
aksiomatskih pretpostavki, kao dananja
rasprostranjena, bezumna odluka aksiomatske vjere u dogmatiki misticizam "slobodnog
trgovanja [free trade]" anglo-holandskog
liberalnog sustava.27
Ovo predstavlja krajnje vaan ali
rijetko adekvatno shvaen problem metode u
obraivanju ponaanja drutvenih sustava
unutar i izmeu njih. Razmotrite povijesni
dublji smisao etiriju, relativno obinih
sluajeva uinka veoma preciznih odluka.
Prvo, postoje sluajevi gdje neki in
ili djelovanje ustvari moemo vidjeti kao izraz
teorema iz skupa aksiomatskih pretpostavki
ponaanja, tako da taj in ne stavlja u pitanje
nikakve
znaajne
promjene
sadanjeg

vaeeg naela ponaanja. Ako takav in

izniknut iz rada intelektualne stagnacije
pridonese pogoranju prilika onda je to
pogoranje samo dokaz onog to se ve
podrazumijevalo u prijanjim uobiajenim
nainima
razmiljanja
o
openito
prihvaenom "aksiomatskom" ponaanju kod
oblikovanja drutvene politike.
Drugo, postoje sluajevi koji bez
mijenjanja
ranijih
vladajuih
tobonjih
aksioma (na pr. sustavne [sistematske]
pretpostavke),
dotaknu
graninu
toku
putanje koju tobonji aksiom propisuje.
Budui da taj in presijeca podruje graninih
uvijeta sustava, to daje jedinstveno znaenje
noviteta inu kojeg povezujemo sa stvarnom
krizom, no jo uvijek bez promjene
relevantnih tobonjih aksioma koji su se na
primjer smatrali vaeim za drutvo u danom
vremenu sve do te toke.
Tree, postoje razvoji dogaaja koji
su u aksiomatskom sukobu s onim to bi
vladajue
aksiomatske
pretpostavke
dozvoljavale, no uinak toga e vjerojatno
biti absorbiran, kao blagi ugriz buhe, puka
perturbacija usnulog sanjara, s relativno
minimumom privremene smetnje u sustavu
kojeg te pretpostavke odreuju.
Razmotrite sad etvrti sluaj, u kojem
uinak nekog djelovanja bezuvjetno obori, ili
barem izgleda tako, vane, ranije vaee
sklopove pretpostavki tobonjih aksioma.
Postoji, dakle, opasnost da e taj sluaj
izazvati neku vrstu aksiomatske promjene u
sustavu u cjelini. Na primjer: Veina stvarnih
ili potencijalnih nasilnih prijetnji protiv moje
osobe od strane "establimenta" u zadnjih
tridesetak godina bila je veoma jasno
izazvana percepcijom establimenta da moje
trajno ili najavljeno mogue djelovanje u to
vrijeme tvori prema miljenju relevantnih
dijelova establimenta potencijalno ozbiljnu
prijetnju nastavku ovjekovjeivanja njihovog
sadanjeg sustava.
U svim sluajevima ono to daje
povijesno znaenje nije pojedinani in nego
sustav, ili meusobno djelovanje sustava, ili
promjene u samom sustavu.
Stoga
kompetentno dugorono ekonomsko prognoziranje zapoinje snimanjem gospodarskih
sustava na aksiomatski nain, po uzoru na
takvu
kompetentnu
praksu
u
fizikoj
znanosti, snimajui ih kao sustave i temeljei
prognoziranje prouavanja sustava kao
sustava radije nego gacati po movari i ivom
pijesku pouzdano u konanici nepogrjeivo
krivih
ekstrapolacija
nepromiljenog
knjigovoe do kojih je doao svojim
uobiajeno grubim i esto sumanutim
statistikim metodama.

27

Doktrina "slobodne trgovine" Adama Smitha,

slugana lorda Shelburne koju je prvi put predstavio
1776. u svojoj polemici protiv Amerike revolucije,
Bogatstvo naroda, bila je u biti plagijat vrlo
sumnjive vjerodostojnosti francuskih fiziokrata, dr.
Franois Qesnaya i Turgota. Iako je opljakani
glavni izvor u tu svrhu bila Quesnayeva mistina
doktrina "laissez-faire"-a, prihvaanje Smithovog
plagijata
u
Engleskoj
bilo
je
uvjetovano
presedanom Bernard Mandevilleovog djela Basna o
pelama [The Fable of the Bees], u kojem dobrobit
koju
drutvo
kao
cjelina
uiva,
prema
Mandevillevoj udnoj gnostikoj intuiciji, proizlazi iz
njegovanja privatnih poroka. Sam Smith je stao u
obranu tog specifinog gnostikog pravca neplodnih
dedukcija u svom djelu iz 1759., Teorija moralnih
osjeaja, istim oduevljenjem prema istom
iracionalizmu koji je oblikovao 'naunu' osnovicu
udesnog sklopa seksualnog ponaanja Katara koja
je dovelo do uporabe rijei condom u francuskom.
Profesor Milton Friedman ne nudi ni takve
egzotine nadomjestke razumu u svojoj verziji iste
besmislice.
Friedman tvrdi u stilu razrednog
blesana koji prepisuje lekciju u svoju teku, kao to
to cambridgeska ga Robinson istie, post hoc ergo
propter hoc.

Postavke za koje mislimo da su aksiomi a u

sutini su pretpostavke.

13

Istu bismo stvar mogli rei na malo

drugaiji nain ukazujui na relevantni sluaj,
srodne opake dogme da sustavi sredinjih
banki, koje su ustvari instrumenti zadruge,
"nalik na zadrugu sluzave pljesni", i htijenja
skupa
privatnih
financijsko-oligarhijskih
interesa, djeluju pod zatitom sustavne
pretpostavke da ti sustavi moraju biti
slobodni i neometani od kontrole izabranih
vlasti. To je osebujan sustav, a ideologija
koja ide uz njega i danas upravlja veinom
nacija, a ustvari oni koji upravljaju tim
sustavom upravljaju i oblikovanjem politike
samih tih nacija.
Ovakve pogrene
pretpostavke aksiomatskog karaktera, kao
to je vjerovanje u neovisnost sustava
sredinjih banki, postavi karakteristika
vanih javnih i popularnih ustanova, postaju
nain funkcioniranja drave. One, postavi
uobiajene, unaprijed odreuju narav izbora
koji e biti uinjeni.
Pojedina odluka ne
prouzrokuje taj uinak. Prouzrokuje ga nain
na
koji
evolucija
ideologije
unaprijed
odreuje
putanju
promjene
posljedica
prouzrokovanih
relevantnim
postupkom
donoenja odluka.28
U svim sluajevima sustav odreuje
znaenje
dogaaja
radije
nego
puka
statistika
hrpa
dogaaja,
kao
to
nasamareni ljudi danas vjeruju. I tako, kao
to sluaj 1. svjetskog rata dokazuje,
aksiomatski aspekt ideologije dosad u
povijesti kontrolira volju i sudbinu nacija u
veini vremena i to uinkovitije, nemilosrdnije
nego svaki pretek vojne sile.
Pretpostavka budale, da su SAD
glavni izvor sadanje svjetske sustavne krize,
upravo bi bila vrsta pogrenog vjerovanja
koje bi samo po sebi sasvim sigurno dovelo
do tragine katastrofe ugraene u sam
sustav, katastrofe za sav svijet koji bi
prihvatio takvo vjerovanje. Tek kad se shvati
da su same SAD sada i sustavni predmet (t.j.
rtva)
sustava
"slobodne
trgovine"
i
ideologije nasljea Britanske istono indijske
kompanije o globalnoj vladavini financijsko
oligarhijskih interesa danas, moi e se
predstaviti
neto
razliito
besmislenim
pretpostavkama o bitnim svojstvima svijeta
danas. Dok se stvar ne shvati na taj nain
svaki pokuaj dijaloga kultura bio bi osuen
na katastrofalni ishod od samog poetka.
Puka veliina posljedica, kao to su
posljedice djelovanja SADa danas, nije samo
po sebi dokaz da je veliina posljedica uzrok.
Vodei utjecaj je upravljao djelovanjem koje
je dovelo do tih posljedica, i upravljat e

sljedeim, i on odreuje situaciju.

Veliki
otisci stopala nisu velika stopala.
Sustav
upravlja vanim ponaanjem Sjedinjenih
Drava i on je uzrok. Da bismo upravljali tim
uinkom moramo drati u rukama sustav koji
upravlja narodom, sve dok narod nema
kontrolu nad sustavom.
Zamijeena hitnost potrebe da se
same SAD pozovu na Ustav, kao to je to
1933. Predsjednik Franklin Roosevelt uinio
da bi SAD oslobodio jarma anglo-holandskog
liberalnog sustava, koji je upravljao politikom
vlada
Theodora
Roosevelta,
Wilsona,
Coolidgea i Hoovera, izazvala je tad promjenu
sustava.
Posljedica toga bio je upliv na
povijest kojeg je Franklin Roosevelt vodio
omoguivi SADu spasiti se od faizma koji je
pregazio zapadnu i centralnu kontinentalnu
Europu, jer je ona bila zarobljena unutar kontrole anglo-holandskog liberalnog sustava.
Promjena gledanja na stvari, koja se
zbila pod Franklinom Rooseveltom, kao to je
bio i sluaj Predsjednika Abrahama Lincolna
ranije, odredio je i ostvario sposobnosti SADa
ne samo postii veliki skok naprijed u
gospodarstvu nego dati presudnu razliku i
prouzroiti poraz faistikog udovita te
potaknuti obnovu ratom opustoene Europe.
Rasprostranjena suprotna i esto
kobno pogrena pretpostavka eli uvjeriti da
se izbjegavanjem sukoba s odreenim
postojeim tradicijama vrha drutva moe,
kroz primjenu boljih pravila igre kulturnog
ophoenja unutar granica nieg sloja
sadanjeg svjetskog sustava, poboljati
drutvo. Za takva predloena poboljanja
tvrdi se da su primjenljiva na drutvo poevi
od dna pa do vrha bez doticanja aktualnih,
odreujuih razmatranja koja idu od vrha do
dna kao to je snoljivost prema dogmama
takozvanih "neovisnih sustava sredinjih
banki" i "slobodne trgovine".
Obrana te
izopaene i nepopustljive, tako esto kobno
nepopustljive prakse mogla bi se izraziti kao i
tragina popularna zabluda: "Ljudi nisu
spremni za veliku promjenu.
Morate ih
ponukati na to malim koracima", bez da
troite svoje noge na zamjetljiv nain. Takvo
runo
izlaganje
samoubojstvene
psihoseksualne nemoi pretvara ih sve u eunuhe.
Moramo
stoga
svoju
panju
usredotoiti na injenicu da je prevladavajua
odlika meunarodnih odnosa jo od 1763.
bila sve vea prevlast nad svijetom, ne od
bilo koje drave nego radije moderne krinke
europskog, srednjevjekovnog, ultramontanskog sustava udruge mletake financijske
oligarhije i normanskog vitetva, to jest
anglo-holandskog
liberalnog
sustava
meunarodnih financija, posebice oblika tog
sustava nastalog nakon 1971. 72.. Taj
liberalni sustav bio je meunarodna mo
poznata po svojim posvojenim imenima kao
"Mletaka stranka" i kao "Francusko britansko

28
Neke odluke su odsudne, jer imaju izrazitu
odliku, ak i same po sebi, jer u sebi nose klice
promjene vladajue kulture. Inae, ablona odluka
radije nego jedna ili vie [odluka] odreuje
predvidljivu putanju koju e nacija slijediti u
donoenju odluka.

14

sustavom, a to je
slon
koji
prazni
crijeva gdje mladenci
na
medenom
mjesecu bespomono spavaju.
Dananji
liberalni sustav tipini je primjer vrste
utjecaja nad voljom
drava
i
naroda
kojeg moemo zvati
"ideologijom". Osoba koja slijepo prihvaa bilo koje vjerovanje u nekakav
aksiomatski smisao
u donoenju odluka
je osoba iji stupanj
svojevoljne kontrole
uma ili ponaanja
nije relativno vei
od ivotinje kojom
upravlja instinktom
Republikanska nacionalna konvencija 2004.: Veliki dio amerikog glasakog tijela,
uvjetovano ponaaproivljujui najdublji, otar pad fizikog gospodarstva svog kraja u zadnjih pola
nje zajedniko svim
stoljea, glasovalo je za ponovni izbor Georgea W. Busha uvjereni u uspijeh
lanovima te vrste
nastavka gospodarskog oporavka koji nije postojao ".
ili roda.
Slobodna
volja upuena razumom danas rijetko vodi bitnu mo institucija,
Prosvjetiteljstvo" Voltairea i drugih u 18.
kao to su vlade, ili sporazumni skup vlada, a
stoljeu. Taj sustav danas vlada svijetom, i
ee je to volovski jaram specifinog oblika
preko
prisutne
pomoi
Meunarodnog
ideologije.
monetarnog fonda i Svjetske banke dri vlade
Vidite krivudanje dravnika unutar
naroda kao svoje gonjeno stado i zakoniti
zapravo "eljezne djevice". Prijeti da e raditi
plijen, ako i sve dok se narodi ne oslobode te
razumno, no osjeajui pritiske svojih prilika,
kontrole.
radije izbjegava bol i sukladno tome ogranii
svoje kretanje.
Tehniki on je sposoban
Dananje strateke prilike
voditi se razumom no, kao i tragini heroj,
Pripremimo sad put pristupa glavnom
jo se ne moe osloboditi vanih navika.
sadraju ovog izvjea sljedeim saetkom
Njega sustav kontrolira.
toaka koje smo dosad razvili.
U
ranijim
izdanjima
i
javnim
Ustanove monetarnih i financijskih
nastupima identificirao sam funkcionalnu
poslova,
meunarodne
prvenstveno,
a
narav tog problema izrazom ideologija
narodne drugotno, kontroliraju glavne odluke
"kuglastog akvarija". Puanstvo prihvati kao
u svim stvarima drava i naroda koji prihvate
svoju
ideologiju
stanovite
odabrane
"nadlenost"
Meunarodnog
monetarnog
uobiajene pretpostavke, neke priblino
fonda i Svjetske banke iz razdoblja 1971.
istinite a druge zbilja lane. I tako, skupno
2004. Europska sredinja banka je trenutno
djelovanje svakog znanog drutva dosad,
meu najeim i najgorim nadnacionalnim
odgovor je preutno umiljenoj fizikoj
ustanovama.
Nerazborite vlade a isto i
geometriji, koja se vie ili manje ili ak
narodi uope ne vide nita znaajnog u tom
radikalno razlikuje od stvarnog svijeta. Pa
ureenju. Meu vodeim krugovima oblikovanja mnijenja naveliko se i nairoko
kad tijekom razvoja unaprijed skrojene
pretpostavlja da ne postoji predvidljiva
kulturne
matrice
vie
ne
odgovaraju
alternativa ovom sustavu s tim pridruenim
stvarnosti, ak i uz prihvatljivu toleranciju
ustanovama.
Sve dok ne doe do toke
pogreke, rtve ideologije sklone su reagirati
provale utjecajne sustavne krize. Iz tog se
ne na stvarni svijet nego radije na svoje
razloga neupueno mnijenje koje openito
vjerovanje u zamiljeni svijet iz svoje
prevladava meu najviim redovima vlada,
ideologije.
Problem je, kako sam ga
dri sad pod kontrolom, ne mou nacija, nego
identificirao,
u
"mentalitetu
kuglastog
sustavom nadnacionalnih financijsko-oligarhijskih interesa koji su moniji od svake

vlade. Vlade se nastavljaju podvrgavati

'Svijet kuglastog akvarija naspram jezera ili
pravilima
igre
povezane
s
liberalnim
mora!
15

graevinu da bismo nadomjestili bolesni

svijet dananjice. Zato zapitajte: "Koja bi,
dakle
trebala
biti
naela
planiranja
ekumenskog sustava suradnje svih pojedinih
suverenih drava koja e primjereno izii na
kraj sa svim fazama konstrukcije i izgradnje
koje treba obaviti na ovom planetu kroz dva
budua narataja?"

akvarija", gdje ribica nastavi plivati u

granicama koje joj je akvarij nametnuo, ak i
nakon to se akvarij razbije a voda i
koprcajue ribice, osuene na propast,
zapljusnu pokustvo.
Takvo je u zadnje vrijeme sve dosad
bilo patetino stanje uma velikog dijela
amerikog glasakog tijela, koje je dok je
ivjelo u najdubljem, otrom padu fizikog
gospodarstva svog podruja u zadnjih pola
stoljea, glasovalo za ponovni izbor Georgea
W. Busha iz uvjerenja u uspijeh nastavka
gospodarskog oporavka koji nije postojao!
Liberalni sustav je vodea ideologija
mentalitet "kuglastog akvarija"te ona
obino vlada nad jadnim nacijama danas.
Pokuaj stranaka definirati sustav
kulturnog prilagoenja kroz dijalog kultura,
donosei time pokuaj stapanja uroeno,
aksiomatski proturijenih sklopova apriornih
aksiomatskih pretpostavki, koje pridodaju
sadanjoj ili prolim katastrofama jo jedan
vie sklop u skupini sukoba vodi dalje u nove
vrste postupaka viestranog samounitenja.
Primjer je ope ratovanje bez uinkovitih
izlaznih strategija to je sluaj amerikog rata
u Iraku danas.
Stoga, jedna vana injenica ve je
sasvim bjelodana.
Pokuaji izazivanja
reformi kao to su kulturni dogovori meu
nacijama danas, pretrpjet e neuspijeh,
zasigurno i absolutno, bez obzira na
plemenitost i duboku strastvenost osjeaja
koji podupiru takve reforme, sve dok se
patoloki initelj sveobuhvatnog sustava,
sustav financijsko oligarhijskog imperijalnog
anglo-holandskog
liberalizmasadanjeg
vladajueg "mentaliteta kuglastog akvarija"
kirurki ne izree iz institucija svjetske moi.
Vladajui mehanizmi dananjice su,
"genetiki" potomci mehanizama koji su
upriliili ono to zovemo 1. svjetski rat, koji
je sa svoje strane stvorio faistiku vladavinu
kontinentalne Europe izmeu 1922. i 1945.,
te stvorio vladajue sile danas na pozornici u
svijetu
tienika
Georga
Shultza
kao
Condoleezza Rice, Dick Cheney, Arnold
Schwarzenegger, kao i veteran grabeljivac
Pinochet.
Nijedan dogovor kultura meu
mievima raznobojnih krzna ne e dobiti
prevagu sve dok anglo-holandska financijskooligarhijska maka slobodno luta.
Nije
dostatno tek staviti zvonce oko vrata te
ljudoderne velike make. Moramo je prvo
strpati u kavez.
Osloboditi planet od anglo-holandske
liberalne tradicije koja je ranije stvorila
reime Benita Mussolinija, Adolfa Hitlera i
Francisca Franca absolutni je preduvijet
ouvanja civilizacije danas. No mnogo vie
rauna treba srediti. Otarasiti se Mussolinija i
Hitlera bilo je potrebno, no baciti nezdrav
otpad u smee ne znai samo po sebi i
skuhati dobar ruak. Moramo sagraditi novu

Ruski logora u Njemakoj nakon svog osloboenja od

amerike vojske 1945. identificira nacistikog uvara koji je
neovjeno prebijao zatvorenike. "Zlo Hitlera treba se
podvri ljubavi onog dobra koje je Hitler unitio, ne samo
dobra u Hitlerovim rtvama nego upropatenju dobra na
primjer u onim Nijemcima i drugima koje su Hitler i sustav
njegovih sinarhistikih gospodara koristili u svojim
pothvatima."

Dobro nikad nije puka negacija zla.

Dobro je Uzvieno koje svojom pozitivnom
naravi, radei izvan granica postojeih
konvencija ponaanja gradi gdje konvencija
razara svojom uroenom iskvarenosti. Dobra
dramatska obrada sluaja kao to je Adolf
Hitler ne prikazuje ljude kao dobre kad
pokazuje kako je jedino Hitler bio zao.
Valjanje u blatnim pojedinostima uasnog
zloina, kao to nam Allen Dullesov
proegzistencijalistiki CCF predouje ogromno
zloinstvo, ne oplemenjuje gledatelja drame,
nego e mnogo vjerojatnije, kao drama
Bertolta
Brechta,
imati
podjednako
poniavajui uinak na gledateljstvo i glumce.
Zlo Hitlera treba se podvri ljubavi onog
dobra, koje je Hitler unitio, ne samo dobra u
Hitlerovim rtvama nego u upropatenju
dobra na primjer u onim Nijemcima i
drugima, koje su Hitler i sustav njegovih
sinarhistikih gospodara koristili u svojim
pothvatima.
Svijetu je hitno potrebna slika kao
podloga poslanju kojeg predlagai dijaloga
kultura ele potaknuti. No moramo to izvesti
kako treba tako da nas elja za neim boljim
ne odmami u one vrste graenja kula u
zraku, romantiarskih fantazija koje su esto

16

izmeu ostalih starih Grka klasike29, razabrali

prouavanjem razvoja astronomije Egipta. U
stvari sve kompetentne klasine struje
europske znanstvene misli od tog vremena
bile su izraz povratka na tu metodu, odabir
koji je bio sredstvo izbjegavanja vaeih,
dekadentnih, oprenih metoda, kao to su
metode Eleatika, Sofista i drugih filozofskih
redukcionista.
To je na primjer metoda
Keplera koju se nazire u njegovom davanju
zadatka buduim matematiarima da razviju
vrstu infinitezimalnog, diferencijalnog rauna.
Taj je zadatak ustvari Leibniz razradio
jedinstvenom originalu.30
To otkrie u slijedu od Keplera,
Leibniza i Bernouillija, Gaussa, Riemanna i
drugih prikaz je metode kojom ovjeanstvo
postie svoja pronaena upozorenja o
buduim opasnostima i na taj nain stanovita
vrsta iskustvenog znanja o budunosti koju
tek trebamo doivjeti. To ovisi o klasino
grkom pojmu moi [potencije] kojim su se

odvele u posljedice tono suprotne onom to

smo se nadali napraviti.
Koncepcija
noosfere
Vernadskog
odreuje
toku
iskustveno-pojmovne
referencije, pojmovni okvir unutar kojeg
treba razmatrati sve pravovaljane probleme i
pitanja ukljuujui razlike izmeu kultura i to
na aksiomatski nain.
Kako e noosfera
izgledati u budunosti nakon dva narataja?
Na koji se nain to treba odvijati? Kako ovaj
pristup prua optimalni nain udovoljenja
zahtijeva nacionalne i osobne suverenosti a i
donosi poboljanja hitnog znaaja i odlika u
Noosferi kroz dva nadolazea narataja ili
vie?

1. VERNADSKI DAJE LIJEK

Kompetentna znanost, ili djelotvorni pokuaj
ostvarenja dijaloga kultura zapoinje uvijek
pretpostavkom da cjelokupnost sadanjeg
vjerovanja svake nacionalne kulture, svaki
sadraj dogme ima veliki omjer krivih
shvaanja.
Prema tome, prvo bi naelo
znanosti trebalo biti razmotriti problem
sustavne lanosti unutar miljenja, znanstvenog ili drugog, koje branimo moda ak i
s ponosom. To znai usredotoiti posebnu
panju na posebne vrste proturjeja koja lee
na granici svakog postojeeg sadraja
opeprihvaenih vjerovanja, kao to su
granice koje dijele abiotske [neive], ivue i
ljudske
spoznajne
sustave
noosfere
Vernadskog u njihovom bitnom svojstvu, i
njihove razliitosti kao univerzalnih fizikih
sustava od kojih se znani svemir kao cjelina
sastoji. Ti sustavi moraju se shvatiti kao
sloeni sustav Riemannovskih svojstava.
Dozvola uporabiti ovu metodu ne
smije
ovisiti
o
odreenim
prijanjim
znakovima neke posebne pogrenosti u
sadanjem prihvaenom vjerovanju. vrsto
zdravlje nije samo stvar odsutnosti oitih
bolesti, nego isto tako i stvar otkrivanja i
sprijeavanja postojanja vrste bolesti koju jo
nismo prepoznali kao prijetnju a koju ona
ustvari predstavlja kao to je to bio sluaj s
ljudskim retrovirusnim poremeajima. To je
metoda
koja
nam
omoguuje
otkriti
postojanje krivog shvaanja ak i unutar
stvari koje nikad nismo dovodili u pitanje jer
su dio prihvaenog vjerovanja.
To nije
nekakva kutija za popravke koju se izvadi iz
ormara kad se otkriju propala miljenja. To
je nain miljenja koji mora istisnuti sva
druga u svim prilikama.
Metoda stjecanja znanja iz naeg
iskustva budunosti, koju sam naznaio u
uvodu ovog izvjea, nije nova. Ona je iz
davnina. Ona se, vano je istaknuti, u fizikoj
znanosti kao takovoj skriva u metodi sferne
geometrije, koju su Pitagorejci i Platon

29

Izrazi 'klasika' i 'klasini' u uporabi u cijelom

ovom izvjeu nema nikakvih zajednikih crta s
populariziranim
pojmom
puke
tradicionalne
nepismene uporabe izraza kao na primjer 'klasici'
uvrijeen danas u SADu. Kombinacija standarda
Pitagore, Talesa, Solona Atenjanina, Platona i
klasinog grkog kiparstva razliitog od drugih
[standarda] kiparstva iz davnine, slue kao pravi
primjer, kao i u sluaju talijanskog Cicerona i
pobornika klasine grke Renesanse 15. stoljea,
naspram vulgarnosti inae svojstvene latinskoj
kulturi, naroito rimskoj, carskoj kulturi i njenoj
tradiciji. [Taj pojam Klasinog, oznaavat e se u
ovom prijevodu velikim slovom, opaska prev.]
30
Tvrdnje sljedbenika mletakog opata Antonija
Contija da je Isaac Newton, njihov posvojeni
mutikaa, otkrio diferencijalni raun, nisu samo
nuno lane, nego uroeno apsurdne.
Tipian
sluaj klasinog dokaza Leibnizovog diferencijalnog
rauna, u suprotnosti s tvrdnjama sumnjihiv
oboavatelja Newtona, dao je Gauss svojim
otkriem putanje asteroida Ceresa. To je otkrie
bilo
pretea
Gaussovih
opih
zakonitosti
zakrivljenosti, i ono je stroga demonstracija
potrebe za stvarno infinitezimalnim raunom, kojeg
su svi izopaeni apologete 18. stoljea i kasnije,
kao d'Alembert, Euler, i Lagrange odbacili, jer
toboe ne odgovara niemu u stvarnom svemiru.
Tvrdnja Newtonovih oboavatelja da je otkrio
postojanje neeg, infinitezimalnog, za to oni i
njihovi lakovjerni sljedbenici jo uvijek tvrde da ne
postoji, udesni je uzorak sofizma, uistinu
primjeren arlatanima kao to su Franois Quesnay
ili njegov plagijator Adam Smith.

[Napomena prevoditelja: U engleskom jeziku rije

'power' ima znaenje sila, mo, jaina, ali i
potencija
u
smislu
matematike
operacije
potenciranja 'pet na drugu, treu ...
potenciju'. LaRouche jo oznauje tom rijei i
znaenje Klasine grke rijei . Takvo
znaenje nosi u sebi (a) smisao moi kao uzroka
neke radnje ili djelovanja i (b) smisao gradacije,
gdje je na pr. '5 na treu (potenciju)' vei od '5 na
drugu'. U hrvatskom takav smisao nije uobiajen, i

17

sluili Pitagorejci, Platon, njegova Akademija,

i drugi31, pojam onog to moemo s pravom
smatrati univerzalnom fizikom zakonitosti.
Vernadski i njegov razvoj pojmova biosfere i
noosfere primjer je primjene iste Klasine
metode moi.32
Kao to u pokazati u ovom izvjeu,
ovo gledite prua jedini vjerodostojni pristup
dijalogu kultura.
Sluaj navedenog rada
Vernadskog daje takvu potrebnu referentnu
toku razmatranja izazova moderne politike
ekonomije jer napada te teme s vieg
stajalita, podruja Uzvienog.
Obino su sva temeljita otkria takvih
moi u znanosti pokazala da je najvea
koncentracija
pogrenosti
preruena
u
pretpostavke koje su zavedeni predstavnici
loe
kulture
bili
skloni
usvojiti
kao
nepokolebljive
odlike
tradicionalnih
vjerovanja, ukljuujui i one a priori
pretpostavke. Sklop a priori empiriarskih
kartezijanskih definicija, aksioma i postulata
ili aristotelovski nacrti astronomije Claudija
Ptolomeja, prevaranta Rimskog carstva,
tipini su primjeri onog to je esto ne samo
kobna intelektualna grjeka nego izravna
prijevara.33 Znanost stoga mora uvijek traiti
povoljno mjesto praktinog postojanja u

Ukrajinsko ruski znanstvenik Vladimir I. Vernadski. "Kad

radimo na stvarima koje se tiu naravi ovjeka
pojedinca i ovjeanstva openito, koncepcija noosfere
Vernadskog je iznimno korisna i momentano najvanija
polazna toka u razumijevanju problema koje treba
prepoznati i savladati u najskorije vrijeme".

stoga u ovom tekstu itatelj treba imati na umu i

taj smisao.
31
Kao na pr. Aristarh sa Samosa i Eratosten, i
kasnije Nikola Kuzanski (na pr. De docta ignorantia
O uenom neznanju).
32
Vidi Lyndon H. LaRouche, jr., Ekonomija
noosfere [The Economy of Noosfere (Wash. D.C.:
EIR, 2001). Jedna je od najslaih ironija da je
Vernadski,
moda
najznaajniji
sovjetski
znanstvenik, najpoznatiji nasljednik Mendeljejeva i
utemeljitelj primjenjene sovjetske nuklearne fizike,
trebao biti jedan od najveih znanstvenika 20.
stoljea, znanstvenik koji je, dakle, po sovjetskom
'diamat' [di(j)alektiki materijalizan, op. prev.] i
'histomat' [historijski materijalizam, op. prev.]
nazivlju idealist u platonskoj tradiciji, gdje je
sovjetska filozofska 'nepristranost' u Engelsovoj
tradiciji doivjela krajnje mizeran neuspijeh u
svojim sustavno opakim grjekama na podruju
gospodarske prakse i primjeni na civilni sektor
proizvodnje. Ovo je, meu ostalim, pokazatelj da
je kriza kulture 20. stoljea, koju je C. P. Snow,
ugledna britanska osoba, oznaio kao proturjeje
'dviju
kultura',
ravanje
(dihotomija)
koja
hermetiki razdjeljuje drutveno razmiljanje od
onog u fizikim znanostima.
U kulturi kojom
prevladava suivot redukcionistike fizike znanosti
s uroeno iracionalnim vrstama protuklasine misli,
za oekivati su slomovi u postupku civilizacije, ne
samo u SADu nego i na nain kako se dogodilo u
sovjetskom sustavu.
33
'Solarna hipoteza', na koju se Nikola Kuzanski
osvrnuo, bila je ve uspjeno prikazana i Atristarh
sa Samosa ju je dokumentirao prije Eratostenovog
vremena. Claudije Ptolomej znao je za te zapise i
hotimino je krivotvorio dokaze koje je koristio u
podupiranju svoje obrane te ptolomejske fantazije,
koju je na koncu Kepler, ponovno, znanstveno
razorio.

svemiru, smjeteno van referentnih okvira

unutar kojih bi mogle vrebati sumnjive
pogreke u pretpostavki, referentni okvir van
dosega istraiteljevog uobiajeno prisutnog
vjerovanja.
U tu svrhu kad radimo na
stvarima koje se tiu naravi ovjeka
pojedinca i ovjeanstva openito, koncepcija
noosfere Vernadskog je iznimno korisna i
trenutno
najvanija
polazna
toka
u
razumijevanju
problema
koje
treba
prepoznati i savladati u najskorije vrijeme.
Na primjer: da bismo mogli spremnije
nadvladati predrasude koje je stvorio
izopaeni,
ideoloki
zid
razdvajanja
umjetnosti od znanosti, prekinimo ovaj uvod
u primjenjenu fiziku znanost na ovom
mjestu da bismo usporedili sluaj Klasine
ironije u engleskoj ili nekoj drugoj poeziji ili
drami. Napokon, predmet dijaloga kultura je
kultura u svom najirem djelokrugu.
to
vrijedi u svakom dijelu kulture kao cjeline,
mora se isto moi prikazati istinitim u svakoj
njenoj podijeli.

Dati ivot rijeima

'Slatke' akademske ale o "pogrebima
gramatiara" ili, ista stvar, neprijeteljski stav
pismenog mislioca prema stilskom priruniku
suvremenog izdavaa, kliniki su znaajni
svraajui panju na aksiomatske korijene

18

trenutno prevladavajue nemoi popularnih

kultura definirati podudarnost pojmova istine
koji bi bili zajedniki pismenoj i fizikoznanstvenoj misli na sustavno suvisli nain.34
Ta mana, gramatiareva ludost, u razvoju
pojedinca
predouje
nam
vjerojatno
osakaujuu smetnju na putu voenja
dijaloga kultura i, prema tome, isto tako i
fizike znanosti.
Specifino, da bismo vodili dijalog
kultura bili bismo budale kad bismo se oslonili
na dogovore postignute na rjenikom
znaenju
gramatiarevih
mrtvih
rijei.
Potreban nam je ivi subjekt a ne mrtva rije
kojoj svatko moe slobodno nametnuti
proizvoljno znaenje po svom vlastitom
nahoenju. Doktrina 'slova na papiru', kao
to ju je izrekao Antonin Scalia, zloglasni
pomoni sudac Amerikog Vrhovnog Suda,
upravo je prikladno ivobojan primjer
patolokog ponaanja moralno mrtvog uma.
Da
bismo
postigli
kako
to
kaemo
"inteligentnu komunikaciju" moramo rijei
provesti u ivot i to na nain povratka u ivot
koji bi mogao raspiriti u svakom pukom
gramatiaru oganj posebne odlike Svete
Strave koji je obuzeo Rembrandtovog
Belazara.
Da bismo mogli bolje isplesti sponu
izmeu literarnog ili umjetnikog oblika
kulture u isti sustav sa znanstvenom
kulturom koju tipino predstavlja rad o
noosferi Vernadskog, razmotrimo naelna
svojstva literarne kulture koja pruaju vani
most izmeu ideje kulture openito i
navedenog rada Vernadskog.
Kao to je Shakespeare znao, a svaki
kompetentni dramaturki pisac, pjesnik i
filozof shvaao, istina postoji, kao to u
ovdje pokazati, suprotno tvrdnji Scalie, samo
kako to slabo kolovani um mora vidjeti, kroz
oigledne pukotine zvane ironija ili metafora,
pukotine u turom bukvalnom znaenju koje
su mrtvozornici mrtvih umova ranije dodijelili
rijeima. Sama istina stoga lei samo izmeu
oiglednih pukotina kako je to William
Empson u svom zapaenom djelu Sedam
vrsta dvosmisla35 obradio kao naelo ironije.
Dvosmisleno kao to na primjer Klasina
ironija
velikog
pjesnika
moe
katkad
izgledati, ta ironija shvaena kao jedina
uinkovita metoda izraavanja uobiajenim

jezikom koja moe razbiti okove bukvalnog

znaenja i osloboditi ovjeka ropstva mrtvim
rijeima i prenijeti tone koncepcije stvarnih
ideja i ivih rijei kojima ironija udahnjuje
duu.
Zato, ovjeku ili eni koji znaju
stvarno razmiljati, gramatiar je savren
uzorak funkcionalnog slaboumnika kojeg
susreu kao prepreku preko koje treba
posrtati u potrazi za podrujem stvarnih
ideja. To jest, stvarno ivue znanje moe se
nai samo unutar transcendentalnih izraza
zvanih Klasina ironija.
Ovo pojanjenje je glavni problem
kod misli koje neposredno sljede.
Zapitajte se: Zato kompetentno
zanimanje fizikom znanosti zahtijeva da
otkrie
eksperimentalno
provjerene
univerzalne fizike zakonitosti naznaimo
osobnim imenom pronalazaa? Ne osobno
ime koje povezujemo s matematikom
formulom koja se upotrebljava u opisu nekog
uinka primjene zakonitosti, nego osobno ime
pronalazaa. To pitanje trebalo bi u nama
pokrenuti panju na odsudne primjere
znaenja Klasine ironije, izazov koji ukazuje
na neophodnost opisati rad gramatiara kao
igru mrtvim rijeima.36
Povezujui izvorno otkrie zakonitosti
s imenom pronalazaa, kao na pr. Arhimed,
podrazumijeva se da smo primorani probuditi
i tako reproducirati znaajno relevantno
iskustvo unutar svog uma, iskustvo koje se
[davno]
ranije
dogodilo
unutar
uma
Arhimeda, ili uma Arhite kod rjeavanja
zadae konstrukcije udvostruenja kocke.
Time se primoramo proivjeti unutarnje,
spoznajno iskustvo ina otkria. Nastojimo
time oivjeti odigravanje prizora, unutar svog
vlastitog suverenog umnog postupka kao ive
osobe, reprodukciju relevantnog postupka
koji se odvijao u umu te ive osobe dok je jo
bio na ivotu.
Taj na in odreuje
imenovano otkrie kao ivuu ideju, a rijei
ironino uporabljene u svrhu pokazivanja u
tom smjeru postaju iva rijerijei sa ivim
znaenjem za nas, i zamijene mrtve rijei.
To je znaenje stvaranja i prenoenja
stvarnih
ideja,
znaenje
oivotvorenja
platonskih oblika rijei.
Na primjer: neki bi poinili grubu
pogreku
sugerirajui
da
se
otkria
zakonitosti mogu prikazati na akademskoj
ploi, ili putem digitalnog raunala kao to,
na primjer, predlau upljoglavi zagovornici
dogme "informatike teorije".
Gauss je
dokazao relevantnu poentu u svom izlaganju
1799. godine u kojem je razotkrio prijevaru u
tom pogledu koju su poinili empiristi kao
d'Alembert, Euler i Lagrange. Gauss je time

34

Usporedite djelo C.P. Snow-a Two cultures and

the Scientific Revolution [Dvije kulture i znanstvena
revolucija] (London i New York: Cambridge
University Press, novo nepromijenjeno izdanje
1993.)
35
William Empson, Seven Types of Ambiguity
[Sedam vrsta dvosmisla], (Middlesex: Penguin
Books, 1961.)
Ovo nije sveope odobravanje
Empsonove tvrdnje nego samo isticanje da njegovo
djelo, ma kolike grjeke sadravalo, treba ozbiljno
shvatiti.

36
9. studenog 2004. u web emisiji osvrnuo sam se
na hipotetskog matematiara koji se oenio
plastinom lutkom jer se divio dimenzijama njenog
tijela.

19

nanovo pokazao da se otkrie zakonitosti ne

postie aritmetikim ili kartezijanskim nainima formalnih matematikih konstrukcija.
Pravom otkriu formalna proturjeja daju tek
poticaj, kao to su algebarska proturjeja,
koja se mogu prikazati na akademskoj ploi.
No in otkria zakonitosti ne odvija se niti na
ploi niti u iznutrici digitalnog raunala. On
se jedino moe odvijati unutar suverenih
spoznajnih procesa, procesa postavljanja
hipoteza koji su jedinstvena mo i razliitost
ljudskog uma od ivotinje.
Imenovanje izvornog pronalazaa
postavlja izazoviskusiti unutar vlastitog
uma postupak istog otkria koji se dogodio u
umu imenovanog pronalazaa.
To jedino
moemo stvaranjem odreene hipoteze
unutar svog vlastitog pojedinanog uma.
Inae naizgled paradoksalan no slatki
ontoloki dublji smisao moje prethodne
reenice
postat
e
jasniji
pravilnim
usredotoenjem na ono to trebam iznijeti u
velikom dijelu sljedeih odlomaka ovog
izvjea a to se tie koncepcije noosfere
Vernadskog.
Ve u ovom dijelu izvjea, koncepcija noosfere Vernadskog pomae pojasniti
neke vidove fizikog znaenja onog to sam
upravo rekao. Na ivui mozak i njegov
pomoni pribor dovode in otkria, na primjer
Arhimedovog, natrag u ivot kao to je [taj
in] ivio unutar Arhimedovog uma, roen
ponovno unutar funkcija naeg ivueg
tkiva.37 Taj in ima svojstvo oblika radnje
kojom stvaramo hipoteze a koje obuhvaa
Platonovu zbirku Sokratskih dijaloga. Fiziko
svojstvo
tog
ina
naeg
sadanjeg
oivotvorenja ivuih ideja koje se kriju iza
imena Arhimeda, danasivui spoznajni in
ondanjeg ivueg Arhimeda, na primjer
nosi dublji smisao kojeg komentatori rada
Vernadskog dosad krivo shvaaju. Sovjetska
"materijalistika"
dogma
i
liberalna
empiristika dogma bile su povelike smetnje
pa ih trebamo razmotriti u obradi injenica tih
neuspijeha [u shvaanju].
Evo i prijeko potrebite rekapitulacije
upravo navedenih tvrdnji: ironija izjednaavanja
osobe
pronalazaa
s
otkriem
zakonitosti
time
primorava
na
um
reproducirati ivo iskustvo izvornog ina
otkria, u umu izvorne osobe, u ivo iskustvo

unutar svog vlastitog uma. To je rekli bismo

ablona funkcije Klasine ironije kao jedinog
istinitog naina uporabe oblika komunikacije,
doslovce mrtvih [oblika] kad ih se obrauje
same po sebi (kao to rade puki gramatiari),
da bi se prenijelo ivue iskustvo istinitosti iz
jednog uma na drugi, ak i preko tisua
proteklih godina.
Razmotrite Klasinu tragediju, recimo
Eshilovu, Shakespearovu i Schillerovu kao
uzor, u umjetnosti, za isto znaenje Klasine
ironije kao to sam pokazao za ironinu
uporabu imena Arhimeda, Keplera ili Gaussa
kod poticanja uma sluatelja na ponovno
iskustvo vaeeg izvornog ina otkria koje je
po svojoj uinkovitosti univerzalna fizika
zakonitost. To sa svoje strane slui da bi
pokazalo
kako
moramo
definirati
te
zakonitosti koje bismo trebali usvojiti, te da
upozori na one koje ne bismo smijeli usvojiti,
u radu razvoja dijaloga kultura.

Zato prouavati Klasinu tragediju?

Na primjer: Zato moramo imati Klasine
glumce? Ne govore li otipkane rijei same za
sebe?
Zato ne bi svaki skup svjeih
amatera, recitirajui tekst drame, bio
dovoljno
prikladan
prenijeti
nakanu
dramaturga kao Shakespearea ili Schillera?
Moda im nedostaje elegancija, no da li to
odvlai panju od sposobnosti prenijeti
dramaturgovo namjeravano znaenje? Slino
tome, sofistiki cjepidlaka bi upitao: "Nije li
recitiranje Klasine poezije stvar 'ukusa' "?
Nasuprot
takvim
tek
pukim
miljenima, druba iskusnih glumaca kao u
sluaju poetka predstave Hamleta ili Julija
Cezara mora na pozornici doarati istinitost
mentalnog sklopa Shakespearovog Rima iz
doba Julija Cezara i Cicerona, ili Hamletove
legendarne Danske, ak prije nego glavni
likovi drame iziu na scenu. Poradi onog na
to u se kasnije osvrnuti gotovo je pravilo
naela u osmiljavanju Klasine tragedije da
glavni lik ne smije stupiti na scenu sve dok se
paradoksalna odlika okruja, u kojoj e se taj
lik pojaviti, ne uspostavi kao samosvojna
vrsta iskustva u glavi publike i prema tome
na isti nain, kroz probe i iskustvo opetovanih
javnih predstava, u glavama glumaca na
Klasinoj pozornici.38

37

38

Zapazite ve ovdje misao ije u znaenje u

gospodarstvu
obraditi
kasnije
u
izvjeu.
Spoznajni procesi ljudskog uma, koje Vernadski
definira noetskim, imaju red veliine vii od
zakonitosti samog ivota, ba kao to ivui procesi
uzajamno djeluju sa neivim procesima no nisu dio
njih. No, noetski proces zahtijeva ivui proces, a
to je proces ljudskog uma, da bi oivio ideju
zakonitosti koju je ranije stvorio Arhita ili Arhimed.
Takva je onda narav prenoenja tih istinskih ideja
u suvremenom drutvu ili preko stoljetnih ili ak
tisuljetnih raspona prolosti.

Molim vas stoga, vratite natrag Klasini

repertoire kazalinih drubi.
Ne brinite o
takozvanoj poslovnoj uspjenosti. Iziskivani troak
je poteno utroen. Snimate aktualne predstave
tog teatra? Odlino. Na taj ete nain pomoi
reiseru i glumcima procijeniti napredak u
usavravanju predstava uivo.
Reproducirajmo
najbolje predstave nakon toga za masovno
gledateljstvo, koristei istu kazalinu drubu, i sve
to kao dio poboljanja predstave sa sve veim
stupnjem pravog znaenja [koje je autor zamislio]
ukljuivi i razvoj glumaca sposobnijih u postignuu

20

Kao to u ovdje nastojati pojasniti

bitne odlike dijaloga kultura, bit drame lei
"izmeu pukotina". Krije se iza doslovnog.
Jedino podruje, gdje lei istina, Klasina
ironija, univerzalno naelo specifino ljudske
komunikacije, ujedno je jedino gdje se javlja
pravi dijalog kultura.

na isti razgovor ponovljen u njihovoj vlastitoj

kulturi.
Razgovor mora biti bjelodano
smjeten u to razliito kulturno okruje
razliito mjesto u fizikom prostor-vremenu,
koje je tipini izraaj kulture a to je i predmet
same kulture.
Moramo istaknuti da se stoga lica
tragedije na pozornici, u
biti, uzeta u cijelini, dok
su na pozornici ponaaju
razliito, misle razliito,
obino pripadaju kvalitativno razliitoj kulturi od
publike ili samih glumaca
vani na ulici. Iako govorili
iste rijei znaenje je
razliito
na
stanovit
odsudan nain. Naposljetku oni su se odselili iz
jednog
drutva,
svog
svijeta radnog dana van
pozornice, u razliit svijet
prolog razdoblja povijesti,
razliite
kulture
i
razliitih
opih
prilika.
Nuni genije uspjenog
dramaturga ili reisera
razvio je pronicljivost u te
sustavne razliitosti, razabrao te finoe aktualne
kulturne
matrice
koje
uokviruju piev naumljeGlumac Robert Beltram [glumi u seriji Zvjezdane staze lik Chakotaya] vodi
dramsku radionicu sa lanovima LaRouchevog pokreta mladih u Pennsylvani predmet predstave.39
niji, poduavajui ih u predstavi Shakespearevog Julija Cezara.
Pravilno suoenje
s takvim mogunostima
Na primjer, u prvim prizorima dvaju
znak je velikog dramaturga. Namjera mu je
napomenutih Shakespearovih tragedija koje
prenijeti panju gledatelja sa svijeta u kojem
sam odabrao u svrhu objanjenja, im se
ive na drugaiji svijet gdje su svojstvene
zavjesa podigne gledatelje u njihovim stoliodlike drutvenog ponaanja kvalitativno
cama mora vrlo brzo obuzeti sablasni osjeaj,
drugaije
od
uobiajenih
gledateljevih.
uinak koji u njima mora pobuditi svijest da
Glumci, na primjer, moraju sami sebe i svoje
svijet na pozornici pripada kulturi razliitoj od
ponaanje prema drugim glumcima staviti u
onog u kojem se kreu van pozornice.
taj drugi svijet, ne svijet koji su ostavili
Ponaanje lica koja se prikazuju na pozornici
parkiran vani na ulici.
ne smiju biti izraaj istih rijei koje danas
izgovaraju ljudi predstavnici suvremene
kulture lanova publike niti smije publika uti
izmjenu rijei kao dogaaj iz vlastitog
suvremenog iskustva.
Drugaija izvedba
39
Meu najupadnijim dojmovima doivljavanja
predstave bila bi umjetniki neuspijeh od
djela
Shakespearea ili Schillera je vjernost njihovog
samog poetka.
prikazivanja aktualnog povijesnog razdoblja i
To znai pravila koja se mogu
mjesta na pozornici, njihov istanani osjeaj
razabrati iz ophoenja lica jednih prema
povijesne specifinosti. Shakespeareove engleske
drugima u jednoj kulturi nisu ista kao za
povijesti,
na
primjer,
dodiruju
najodsudije
drugu kulturu. Budui je predmet Klasine
odluujue odlike razdoblja srednjevjekovnog,
tragedije nain kojim sustavne odlike kulture,
ultramontanog
saveza
mletake
financijske
oligarhije i normanskog vitetva. Kad se jednom
razmatrane kao cjelina, dovedu do njene
privue panja na taj povijesni proces kao predmet
vlastite propasti, to bi moglo sadanjim
drame, radije nego na neki domiljati komentar
gledateljima izgledati kao katkad veoma fine
turistikog
vodia
o
povijesnim
datumima,
razlike onog to bi moglo, pogreno, naliiti
linostima i mjestima, snaga Shakespeareovog
stvaralakog genija odskae.
Glede mog
razmiljanja o Schilleru, on je jo strastvenije
zahtijevan to se tie povijesne specifinosti od
najboljeg to je Shakespeare napisao.

viih ciljeva za dobrobit drutva, to i jest dublji i

pravi smisao zajednike nakane autora i glumaca.

21

Stoga je hitno da glumci na poetka

predstave ne recitiraju svoj tekst. Glumci

Cicerona, no reiser i glumci moraju to izvesti

tako da gledalite osjeti tu znaajnost.40

Slika Raphaela
Sanzija Atenska
kola okuplja
ljude raznih
narataja u
istovremenosti
vjenosti.

tamo, kao i na poetku Julija Cezara,

moraju biti Rimljani tog vremena.
Rijei
izgovorene u drami nemaju isto znaenje kao
iste rijei koje bi predstavnik suvremenog
drutva mogao izgovoriti. Reagirajui kao to
bi ivi Rimljanin odgovarajueg poloaja u
drutvu reagirao, sa svim "govorom tijela" i
nijansama osjeajnih boja koje bi taj
Rimljanin pokazao u tim danim prilikama, mi
stvaramo sablasni osjeaj razlike izmeu
naina ponaanja tih Rimljana i naina na koji
bismo mi u svom vremenu i prostoru izrekli
te iste rijei danas. Uinak na um publike
mora biti taj zamijeeni osjeaj neeg
sablasnog, "razliitog", pritajenog, a publika
ga osjea, razaznaje, ali joj ostaje van
dometa vidnog podruja krajika njihova oka.
Evo primjera odsudne, no naizgled
manje vane stvari: Kako e Casca izustiti
ime Cicerona, na primjer?
Kakav mu je
"govor tijela"? Kako biste vi izgovorili iste
rijei pod dananjim prilikama? Uistinu tu,
izmeu Klasinog gledita kojeg predstavlja
Ciceron i krugova gotovo faistikog Cezara,
ve imamo uvelike ogoren, rairen, tragino
usmjeren sraz kultura samog drevnog grada
Rima, kao to je, bjelodano, Shakespeare
razumio tu sponu. To se moe zamijetiti u
nainu na koji je ispleo ironino nabijenu
stvarnost koju osjeamo u Ciceronovoj
prisutnosti u prizoru. Ta uloga nevidljivog
Cicerona je odsudna u predstavi tragedije u
cjelini. lanovi gledalita moda ne mogu
unaprijed znati znaajnost tog upuivanja na

Nakana velikog dramskog pisca nije

navesti gledatelje na jednostavno usvajanje
predloenog rjeenja proturjeja tragedije na
pozornici.
Apsolutno ne.
Takvu ludost
ostavit emo romanticima, koji se pokazuju
sveznalicama, te svojim izopaenjem pitanja
sudbine itavih naroda i civilizacija blate
specifinost povijesti dajui joj odliku prozora
u
spavau
sobu
sapunice
pripisujui
neuspijehe i pobjede pojedincima, licima
heroja i nitkova!
Uzmite sluaj Schillerove Jeanne
d'Arc (Ivane Orleanske). Schillerovu pomno
istraenu
reprodukciju
glavnih
odlika
aktualnog vremena i mjesta u prolosti i
stvarnost uloge Jeanne.
Nedavno sam
usporedio uinak Jeanneinog vladanja u
stvarnim prilikama tog vremena i mjesta, jer
to je bio stvarni uinak njenog dranja u tim
prilikama sve do trenutka njene smrti kad ju
je Inkvizicija ivu spalila na lomai, sa
muenitvom veleasnog Martina Luthera
Kinga, jer je on izraavao svoje osobno
razumijevanje tih prilika svojim vlastitim glasom i rijeima, sve do jutra kad je bio ubijen.

40

Samo povijesno neuk mogao bi uvjeravati da je

moja tvrdnja glede Cascinog spominjanja Cicerona
pogrena. Shakespeareova linost kao dramaturga
otkriva linost odreenu u svojim korijenima istom
talijanskom, platonskom Renesansom 15. stoljea
koju je izraavao i sir Thomas More, glavna smrtna
meta mletake financijske oligarhije koju su
predstavljali Francesco Zorzi, kardinal Pole,
Thomas Cromwell i drugi.

22

nikako nismo u stanju razumijeti bilo to

znaajno u tragedijama Shakespearea i
Schillera.
Tako dakle u svim valjanim Klasinim
tragedijama, kao u Schillerovim obradama,
primjenjuje se povjesniarevo strogo naelo
povijesne specifinosti.
Analysis situs!
Znaenje se ne moe jednostavno prenijeti s
jednog specifinog podruja univerzalnog
prostor-vremena na drugi.
Svaki dio
povijesti ima svoje jedinstvenepovijesno
specifineodlike. Hamlet nije Julije Cezar.
Hamletova legendarna Danska ne podudara
se s kulturom Ciceronovog Rima, onog
Cicerona gdje samo daak njegova prisustva
u predstavi daje kritini imbenik same
tragedije, kao i u stvarnoj povijesti
prekretnic koje su se razvile u Rimu tijekom
tog razdoblja povijesti.
Zajedniko svima je nain na koji
moramo razviti sposobnost shvaanja zakona
naina na koji se povijest mijenja, jer su oni
pravi temelj donoenja i tumaenja zakona
vlasti. Ne spajamo razliita mjesta povijesti
pomou tono odreenih postupaka kao
takvih.
Spajamo ih pomou univerzalnih
fizikih
zakonitosti,
koje
su
jedina
raspoloiva, stvarna spona s neprekidno
mijenjajuim podrujem stvarne povijesti.
Za to, za strategiju trebamo specifinu
metodu koja obuhvaa sve specifinosti.
Moramo odgonetati povijest kao podruje
ivih rijei koje veu besmrtnost itavog
ljudskog ivotnog iskustva i razvoja u portret
pravog Klasinog povjesniarevog beavnog
raspleta istovremenosti vjenosti.
Takvi
Klasini pjesnici i dramatiari pravi su
povjesniari koji bi trebali izvriti to poslanje.
Kad steknemo razumijevanje mnogih
povijesnih specifinosti moramo izbjegavati
sklonost 'uzimanja prosjeka', kao to bi
Shakespeareov budalasti Polonije uradio.
Potrebna nam je koncepcija koja je neovisna i
iznad svih razvrstavanja u hermetike
kategorije povijesnih specifinosti. To mora
postati nastojanje u kojem rad Vernadskog
pridonosi bitan dio naem radu o suglasju
meu inae specifino razliitih kultura.
U tom svijetlu uzmimo na primjer
ulogu duha u Hamletu.
Pa pogledajmo
nasluenu ali nevidljivu pojavu tog uteeg,
nevidljivog duha u sjeni monologa u treem
inu.
Zapazimo nasluenu najavu tog
monologa u prethodnom drugom inu.
Osjetimo snagu traginog usuda koji proima
cijelu kulturu te legendarne Danske dok
prilazimo zavrnoj sceni gdje se micanje
Hamletova trupla s pozornice ukrtava s
prizorom Fortinbrasove ludosti u tom asu,
raskalaeno poskakujui pred prestravljenom
publikom dok istovremeno smeteni prijatelj
poginulog Hamleta gleda preko pozornice
prema okupljenoj publici tog kazalita i govori

Analysis situs! Kao to su Leibniz i

Riemann razumijeli tu razliitost. Njen in u
tim specifinim prilikama, kojeg Schiller
prenosi, kao uinak tog trenutka stvarne
povijesti, nadahnuo je proces koji je vodio do
ishoda,
do
uspostave
prvih
istinskih
suverenih drava nacija u svoj znanoj
povijesti, francuske drave nacije Luja XI i
engleske Henryja VII.
U svojoj biti in
stvarne ive Jeanne, kojeg je Schiller vjerno
na pozornici reproducirao glede nakane
njenog ina, razbio je stoljetnu mo
ultramontanskog sustava srednjovjekovne
Europe, savez mletake financijske oligarhije
i normanskog vitetva. Tako se o nama,
danas, u SADu donosi sud, u praksi, za ono
to nismo uinili, kao reakciju na Martinovu
smrt. Ponovno, Analysis situs! Kulture su
razliite, no naelo ljudskog postojanja kao
sredstva stvaranja budunosti je vie
stajalite s kojeg treba shvatiti protivne
specifinosti razliitih konteksta.
Zastanite da bismo istaknuli ovo to
smo upravo rekli. To je odsudno za uspijeh
dijaloga kultura.
U stvarnoj povijesti, povijest ivih
rijei smjeta znaenje ljudskog postojanja
pojedinca u isti mah u prolost, budunost i
sadanjost.
Prijenos ideja kao ivih rijei
izmeu prolosti, sadanjosti i budunosti,
kao odjek drevne vedantske himne koja
pjeva o zvjezdoznanstvu vienom tisue
godina ranije u Srednjoj Aziji, izraava
uroenu besmrtnost ovjeka pojedinca.
Samo dekadentna kultura, kao kultura
empirista ili sofista, porie pojedincu sponu
kroz ive rijei (t.j. stvarne ideje u smislu
Platonovog naela hipoteze).
'Obrazovna'
funkcija Klasine drame, glazbe, poezije,
slikarstva, kiparstva i arhitekture treba
zazvati osjeaj besmrtnosti pojedinca, lana
gledateljstva, preko domiljatosti ive rijei.
"Moj um je juer govorio s umom Arhimeda.
Nai
umovi
su
se
povezali
kroz
komunikacijski sustav spojivi nas preko
tisua godina." Lice na Klasinoj pozornici ne
smije biti va susjed recitirajui tekst, nego
davno preminula osoba, kao Jeanne ili na
nedavno preminuli heroj Martin, koji oivljuju
na pozornici posredstvom ivih rijei, te
donose stvarnost prolosti u neposredni spoj
s naom sadanjosti okupljajui tako ljude
razliitih narataja zajedno, kao to je
Raphael
Sanzio
naslikao
sebe
u
istovremenosti vjenosti u svom djelu
Atenska kola.
Na taj nain eljade gledajui s
kazalinog balkona doivi osjeaj stvarne
besmrtnosti kroz sponu ivih rijei koje zrae
s pozornicepod uvjetom da reiser i glumci
izvre svoju zadau pa gledatelji osjete te
rijei kao ive rijei. Tu lei prava tajna
Klasine tragedije.
Ako ne upijemo, ne
shvatimo taj osjeaj ive rijei, onda jo
23

zahtijev definiranja subjekta svake drame

kao cjeline i kao jedinstvenog dogaaja koji
se ne moe proizvesti formulom. Moraju dati
jedinstvenu odliku ivotaironini smisao
prisustva ive rijeidrami na taj nain.
Nijedna drama nije uistinu Klasina, ni u
pisanju ni izvedbi, ako jezgra drame u cjelini
nije jedinstven stvaralaki in postavljanja
hipoteze rjeenja problema, koji se nikad
prije u povijesti nije dogodio niti e se ikad
ponoviti na isti nain.
U zadnje vrijeme esto sam naao za
shodno upuivati na pobjedu Frederika
Velikog nad Austrijancima kod Leuthena kao
zorni primjer naela vrhovnog vojnog
zapovjednika
na
najviem
slubenom
poloaju voe naroda ili zapovjednika koji na
sebe preuzme osobnu odgovornost za
povijesni ishod rata. Ti primjeri izraavaju bit
predmeta Klasine tragedije.
Suoen s
prilikama gdje je dobro uvjebana i
profesionalno razvrstana vea austrijska
vojna sila uvelike nadmaila brojem njegove
snage, Frederikova inovacija [u ratovanju],
bila je pobjedniko rjeenje jedinstveno tim
prilikama.
Hoemo li izvesti recept neke
vrste prosjenog rjeenja za taj sluaj?
Pokuati neto takvog bila bi prijevara. Osim
zapaanja da je ekscentrini Frederik bio
ujedno i stvaralaki genije, oblik djelovanja
tamo bio je originalan i jedinstven tim
povijesnim prilikama.
Analysis situs,
ponovno.
Lekcija koju treba nauiti iz svega
toga
je
da
je
patetika
sklonost
nadriuenjaka nae kulture i njima slinih,
tvrditi, kao to je Klaudije Ptolomej prevarant
iz Rimskog carstva uinio, pa kad Bog
jednom stvori svijet, taj svijet mora biti
savren i to je, dakako, a priori dokaz.
Prema tome, sofist uporno tvrdi, ako bismo
dopustili da bi sam Bog mogao unijeti
promjenu tog svijeta, to bi znailo isto kao
tvrditi da sam Bog ima grjeke, i prema tome
prisiljen ispraviti svoju prijanju pogreku.
Taj sofist je upravo uvrijedio Boga! Bog je u
pravu. A sofist Aristotel i njegov sljedbenik
Ptolomej su u krivu, osim ako nisu
jednostavno moda glupi.
Kad se radi o ovjeku i drutvu tu se
radi o stvaralakom biu, koje esto pravi
pogreke no stvoren je na sliku Stvoritelja za
kojeg je neprekidno Stvaranje nain ivota.
Kao to bi Heraklit vrsto tvrdio i Platon,
autor Parmenide, se sloio 'stalna je samo
mijena' u svemiru, te je to onda ontoloka
narav samog Stvoritelja.
To gledite stvaranja svijeta je
stanovite s kojeg uspijeni skladatelj
Klasine tragedije vri odabir predmeta
tragedije.
Ba stvaralaka sposobnost
(platonskog postavljana hipoteze) ovjeka
pojedinca kljuni je predmet Klasine
tragedije. Svaka Klasina tragedija nakon

kao lik kora [iz grkih drama] upravo pozvan

za tu slubu.
Prizovite tada u pamet sliku duha i
isprepletenosti meusobnih utjecaja u tom
ranom prizoru. Shakespeareu je potreban
duh koji mora biti utljiv, nevidljiv ali ije se
prisustvo nasluuje u zavrnom prizoru bez
kojeg Shakespeare ne bi mogao tako
jednostavno prenijeti publici taj neugodno
tajnovit
osjeaj
o
svojstvenosti
uma,
posebnoj vrsti predrasude i svojstvenim
nainima uzajamnih utjecaja svih slojeva te
kulture prikazanih na pozornici. "Ti su tipovi
svi ludi"! "Ta Danska je iva mora"!
Da, shvaam vae osjeaje, no
morate biti paljiviji. Predstavljajui te likove
jednostavno kao lude ne pali.
Morate ih
predstaviti
ureene
svojom
aktualnom
ludosti, bezumnosti specifinoj njihovoj
kulturi akvarija za ribice, a ne u vaem
impulzivnom, grotesknom krenju korijenskih
naela povijesne specifinosti.
Bez tog
osjeaja (imajui na umu britansku povijest)
o povijesno specifinoj, ili s istim uinkom,
specifino
legendarnoj
odlici
neugodno
tajanstvenog u nerazumnosti svih likova te
kulture, kao i u Shakespearovim obradama
Macbetha i Leara, stvarna nakana dramskog
pisca nije iskazana.
Nije dovoljno izvesti
dramsku predstavu.
Morate biti svjedoci
drame i njene svojstvene kulture u svom
stvarnom povijesno specifinom mjestu.
Konani prizor i drama Hamleta
zavrava prizivom publici da prepozna silu
tragedije u kulturi one Danske kao pravi
predmet drame, a ne lik samog Hamleta.
Hamletova osobna bijeda i odvratnost su to
to je on previe ludi Danac te legendarne
sorte povijesno specifinog prostora i
vremena.
Osjeaj sile usuda mora se
postaviti kao osjeaj dramske ironije meu
publikom, usporedivo poetnom zamahu
Brahmsove Prve simfonije, prije nego se
glavni lik predstavi na pozornici.
I tako,
uspomo te predostronosti on ili ona postaju
likovi koji se hvataju u kotac sa silama
udesa svojstvenim svojoj kulturi, ne vaoj.
Da li je on mogao razbiti tu maginu mo
sudbine, ili e se on ili ona pokazati kao jo
jedan, vrijedan aljenja sudionik te kulture
osudivi tako samog sebe na propast,
nesposoban smoi snagu volje pa promijeniti
tu kulturu na potreban nain kojim bi izbavio
ljude iz kulture iji su dio?
Ipak, u Klasinoj tragediji kao i u
stvarnoj povijesti svaki sluaj ima vlastitu
povijesno specifinu odliku. Svaki trenutak
povijesti kulturno je jedinstven, no ironino,
unutar beavno neprekinute ali viestruko
spojene Riemannove univerzalnosti istovremenosti vjenosti. Razliite takve trenutke
ne moemo svesti na redukcionistiku
formulu. Dramski pisac i glumci moraju za
svaki vani predmet Klasine drame ispuniti
24

primjere moderne amerike tragedije spada

Arthur Millerova Snrt trgovakog putnika i
Eugene O'Neillova The Iceman Cometh
[Dobavlja leda stie]. Klasino kolovan i
uvjeban glumac, kao Lee. J. Cobb mogao je
vrlo uspjeno prikazati ironini vid glavnog
lica Trgovakog putnika kao tipini primjer
tragine osobe, i to ne lica na pozornici nego
same
tadanje
savremene
popularne
amerike kulture. Dobavlja leda stie je
prekrasno sastavljena drama u slubi svoje
oite nakane, no sklonost publike je usmjeriti
vie panju na tragediju koju publika
pripisuje Hickeyju radije nego na tragediju
popularne kulture ija je on rtva.
Lice
Hickey "iscijedio je ivot pijai". No ba je
pijaa specifine ideologije te kulture, a ne
sam Hickey, sila tragedije, kao to mora
slino pokazati i sluaj Smrti trgovakog
putnika.
Opasnost u oba sluaja je
korupcija naeg vremena koja bi potaknula
publiku na gledanje te drame poremeenim
umom tipinog romantiara stavljajui bit
tragedije u sredinji lik radije nego na
drutvo koje mae tim likom pred naim
nosom kao lutkom na kulturnim koncima
njegovog vremena i prostora. Opasnost je
nedostatak osjeaja Uzvienog koji nas spaja,
publiku u sadanjosti, s nama samima dok,
unutar doivljavanja te drame, doivljavamo
odreeni plodonosni ishod tragedije na
pozornici.
Budui da naelo Klasine tragedije
ovisi o toj referentnoj normi, o promjenama u
kulturi itavog naroda, bilo bi bolje da su ti
moderni tragiari ispleli tragediju oko vodee
linosti tog drutva, te kulture, tako da bismo
spremnije mogli izbjei shvaanje radnje
tragedije kao stvar pojedinca radije nego
promaaj voe kao tipine rtve svoje
podlonosti odlikama drutvene kulture.
Glavno lice ne mora, na primjer, biti nedavni
Predsjednik, no mora biti primjeren odraz
sudbonosnih postupaka donoenja odluka u
dravi i korupcije amerikog naroda koja
dozvoljava takvu grotesku.
Kako su to
zahtijevali Platon i Schiller, predmet Klasine
tragedije je povijest ovjeanstva. Da bismo
razabrali ive rijei doivljaja Uzvienog
potrebna nam je stvarna povijesna linost, ili
iz poznatih mjesta u povijesti ili oblika
legende koje imaju slinu znaajnost.
Stoga
pokuaj
uporabe
malog
ovjeka radije nego vodee osobe kao kljuni
zaplet tragedije, kao to su Miller i O'Neill
inili, bilo je u tom smislu pogreno, iako je
to bila pogreka koju su poinili podilazei
pomodnom popularnom zahtijevanju kazaline 'industrije' i njene platene publike tog
vremena. Dali su svoje najbolje, pa sam se
ja uvelike divio rezultatu koji je bio Klasina
tragedija. No isto tako sam shvatio da e
ljudi biti skloni previdjeti dublju zaslugu tih
djela zbog poasti romantiara i egzisten-

Platonovih drama, njegovih Sokratovskih

dijaloga, sastavljena je ba od prisustva ili
nedostatka posredovanja takvog postavljanja
hipoteze.
Ponovimo
ukratko
prethodno
obrazloenje u svrhu boljeg pojanjenja
razmotrivi sljedee:
Pravi predmet Klasine drame je
upravo ukazati na potrebu tog ina
stvaralakog razuma i volje. Taj sastojak,
kojeg Schiller oznauje kao Uzvieno, taj
stvaralaki in ili se dogodio unutar tragedije
ili se podrazumijeva da se trebao dogoditi a
nije, predmet je kojeg drama mora izazvati
kao doivljaj u glavi publike, ba kao to nas
ime izvornog pronalazaa valjane univerzalne
fizike zakonitosti primorava reagirati na
njegov in postavljanja hipoteze reproduciranjem tog doivljaja unutar ivuih procesa
naeg uma. Taj in postavljanja hipoteze,
Schillerovo Uzvieno, klju je uspjene
izvedbe Klasine tragedije, a to je ve bila

Nijedna drama nije uistinu Klasina,

ni u pisanju ni izvedbi, ako jezgra
drame nije cjelovit jedinstven
stvaralaki in postavljanja hipoteze
rjeenja problema, koji se nikad prije u
povijesti nije dogodio niti e se ikad
ponoviti na isti nain.
istina u djelima Shakespearea ije su ive
rijei, posredstvom povijesno specifinih
intervencija Abrahama Kstnera i Gottholda
Lessinga na tu temu, oivjele humanistiku
renesansu krajem 18. stoljea. I tako, na
osnovu rada Kstnera, Lessinga i drugih,
Shakespeare danas ponovno ivi.
Ovakvo
gledanje
na
Klasinu
tragediju primjereno predouje stanje uma
koje mora postojati prije svakog promiljanja
o predmetu dijaloga kultura. Tragedija, ako
to bude ishod, ne lei u voama drutva nego
u onom to oni nisu. Bitna snaga tragedije
prvenstveno lei u kulturi a tragini voa je
njen pretipini primjer za svoje vlastito
dobro.
I tako, Platon je osjeao gnuanje
prema odreenim stajalitima klasinih grkih
tragedija svog vremena. Kao to je sam to
naelo jasno pokazivao u svojim dijalozima,
za njega je u tragedijama koje je napadao
nedostajalo kontrasta koji bi upuivao na
Uzvieno kako je to Schiller zvao.
Glede kontrasta razmotrite pokuaje
poznatih pisaca u obradama savremenih
povijesnih tema.
Meu bolje poznate

25

Pred oko jednog

desetljea pruila mi se
prilika obii slavni Moskovski inenjerski pogon, kojeg
sam dobro poznavao po
imenu odnosno po njegovoj
ulozi u Moskvi za vrijeme
pogibeljnog razdoblja opsade od vojske Wermachta. U
tom prolom vremenu, ja
kao i mnogi drugi iz mog
pokoljenja proivljavali smo
izdaleka tu opsadu. Sada u
jednoj sobi dijela tvornice
kojeg sam posjetio, gledao
sam pojedince u njihovom
radu, ljude ija ih je
oevidna dob povezivala s
radnicima koji su proizvodili
pod
vatrom
metaka
u
opsadi za vrijeme rata. U
tom su trenutku ti radnici
Protuavionsko topnitvo brani Moskvu za vrijeme Drugog svjestkog rata.
ostavili na mene snaan
Tvornica koja je zapoljavala radnike koji su proizvodili pod vatrom
dojam
te
povezanosti.
metaka tadanje opsade, sad je zatvorena po 'pravilima' slobodno
Nedugo
nakon
moje
posjete
trinog sustava. "Gdje je kljuno sredite te tragedije? U pojedincu? Ili
ta tvornica je prestala
u sustavu? Drutvu?"
postojati. Tiho sam plakao
uvi tu vijest, mislei na
odreena lica ostarjelih radnika radei na tim
cijalista leprajui okolo poput grabeljivaca
strojevima koje su im sad oduzeli, mislei na
meu kritiarima i kazalinom publikom.
razdoblje opsade Wermachta. Pa recite mi:
Predmet
Klasine
tragedije
su
Gdje je kljuno sredite te tragedije?
U
potrebne promjene kulture u cjelosti. Radi
pojedincu? Ili u sustavu? Drutvu? Nije li
toga pokuaj zamijeniti lokalno okruenje
patnja pojedinca u takvim sluajevima krivica
unutar kulture da bi se proizveo pravi in
drutva?
promjene itave kulture moe oevidno biti
Da li bi jedan odreeni radnik koji mi
uinkovit ako pisac i reiser prepoznaju na
se najvie urezao u pamet, mogao biti klju
djelotvoran nain problem, kojeg sam upravo
drame o tim prilikama glede ruskog drutva
postavio. Portretiranje suenja vjeticama u
nakon Sovjetskog Saveza? Oito. No to se
Salemu u Millerovoj drami Crucible [Iskumora izvesti s osjeajem naravi Klasine
enje 'Vjetice iz Salema'] nije uspijelo kao
tragedije, obraujui od vrha prema dnu
tragedija, jer je Massachusetts Wintrop i
odlike tog procesa u drutvu kao cjelini koji
Mathers krivotvoren za volju ivano
utjee na sudbinu radnika, kao to to izvodi
refleksne reakcije na Truman-McCarthyjev lov
Waiting for Lefty [ekajui Ljevaka], djelo
na vjetice u doba Trumana, i tako je nastao
Clifforda Odetsa.
spektakl iz kojeg se istinske ive rijei nisu
Razmislite
onda
o
metodi
pri
mogle razabrati.41
sastavljanju velike Klasine poezije ili
Na primjer:
tragedija. Naznaio sam nakanu koja treba
voditi takvo djelo. Koja je onda metoda koja
41
Suenje vjeticama u Salemu bila je, prema
slui toj nakani?
povijesnim zapisima, operacija koju su iskoristili
zakleti politiki protivnici Winthropovih i Matherovih
u svrhu promicanja onog to je u duljem roku
postala politika baza izdajnike Hartfordske
konvencije, to jest Lowell-Perkinsov izborni okrug
"sindikata" [kriminalne organizacije] poetkom 19.
stoljea.
Postoji dakle paralela s kompleksom
Harriman-Russell-Truman-Allen Dulles, izvorom
vrijenja lova na vjetice u vremenu prije
Eisenhowerovog Predsjednitva. Napad tih snaga
bio je upravljen protiv pokojnog Predsjednika
Franklina Roosevelta, napad koji se nastavlja sve
do dananjeg dana. Bez heroja Masschusettsa,
predstavnika kasnijeg utemeljenja nae republike,
bez onih koji su bili glavna meta operacije bazirane
u Salemu, Millerova dramska obrada nema smisla.

ive rijei
Usredotoite se na sluaj gdje se ista slika,
rije ili fraza pojavi s razliitim znaenjem u
stvarnom ivotu kao na pr. na razliitim
mjestima unutar iste pjesme.
Ipak,
proturjeje, spoznatljivi formalni prekid
(dvosmislenost)
izmeu
oito
razliitih
sklopova znaenja koja se mogu pripisati
istom izrazu u raznim lokacijama unutar istog
sastava, odreuje tu dvosmislenost kao
razliit, jedinstveni stvarni predmet. On ima
svojstvo potencijalne ive rijei, kao to sam

26

upravo prije razvio uporabu te "ive rijei".

Metoda stvaranja takvog prekida temelj je
Klasine ironije. Taj je pojam zorno prikazan
u Shelleyjevom eseju In Defence of Poetry
[U obranu poezije].42 Dodijelivi vrijednost
odnosno ime razliitosti predstavljenoj kao
takav prekid mi smo se, kao pjesnik ili
osjeajna publika, koristili postojeim jezikom
dodali smo mu novu koncepciju, novi izraz
naem intelektualnom rjeniku. Na taj nain
mrtve rijei poprime ivo znaenje.
Takva je odlika ironije. Ona onda
odreuje odgovarajuu uporabu jezika kao
ivi jezik, ne tek po svojoj formi nego po
ironinom nainu svoje uporabe, po nainu
na koji tee razvoj stvarnih znaenja ivuih
rijei, naroito znaenja univerzalnih fizikih
zakonitosti, ak i razvoj unutar repertoara
uporabe fiksnog temeljnog rjenika. Ako smo
u stanju definirati znaenje izraza, njegov
naziv, po njegovu mjestu u deduktivnom
sustavu onda to nije iva rije kad je rabimo
u tom smislu. Mora biti smisleni funkcionalni
raskid u uporabi, potvrda opravdanja
osjeaju
prisustva
takvog
misaonog
predmeta u naem umu.43
Meutim jasna posljedica toga je da
uporaba jezika na taj nain stvara nove
raskide koji odgovaraju novo otkrivenim
prilikama u svemiru a takva ih uporaba jezika
onda predstavlja. Funkcionalno to je nain
kojim imenujemo zasebne astronomske
predmete, otkrivene univerzalne fizike
zakonitosti i druge stvarne predmete uma
koji postaju prepoznatljivi po svojoj strogoj
definiciji odreenoj svojim postojanjem kao
raskidi (diskontinuiteti). Takva je u stvari
bila metoda na primjer Keplera koji je izvorno
odredio univerzalnu zakonitost gravitacije, ili
Arhite, ranije, koji je odredio jedinstveno
rjeenje
udvostruenja
kocke
pomou
neprekidne geometrijske akcije. To je isto
tako nuno djelujue naelo Klasinih naina
umjetnike kompozicije.

To je elementarni izraz umjetnikog

stvaralatva na koje se Percy Shelley obraa
u svojoj Obrani poezije, a to je preobrazba
jezika prouzrokovana u razdobljima u ivotu
naroda koja su oznaena poveanom moi
prihvaanja i prenoenja dubokih, strau za
istinitim ispunjenih, zamisli glede ovjeka i
prirode.44
Ta mo se odraava kao
komunikacija ivom rijei.45
Prenoenje znaenja svake izreke
treba se razabrati provjeravanjem prisustva
takvih ivih rijei. Samo ive rijei, moemo
rei, imaju svojstvo ideja u strogom,
tehnikom smislu znaenja ideja. Ideju, koju
reenica sadri, moemo zaista saznati
prisustvom ili odsustvom te ideje kao spoznatljive ive rijei, ije je spoznato znaenje
plod iste vrste umnih procesa povezanih s
reprodukcijom ideje na osnovu pokazatelja
odreenog problema ije je ona rjeenje, kao
proivljavanje Arhitine konstrukcije udvostruenja kocke u glavi modernog studenta.
Na primjer, ideja da je mogue znati
opseg Zemlje, postaje iva rije u umnim
procesima korisnika [onog koji 'vrti' tu ideju u
svojoj glavi], kad on proivi i doivi pokus
kojim je Eratosten izmjerio veliku krunicu
Zemlje oko 200. godine prije Krista, vrei
obzervacije u duboko iskopanim jamama
(bunarima sa zaobljenim dnom) u dvjema
lokacijama na pravcu sjever-jug unutar
Egipta, i zatim je po velikoj krunici izmjerio
44

Shelleyev glavni osvrt u tom djelu nije samo na

Ameriku revoluciju iz 1776. 1789., nego itav
raspon klasine humanistike uzavrelosti koja je
izbila u Njemakoj i proirila se jo jae u
europskoj kulturi oko osoba Abrahama Kstnera,
njegovog uenika Lessinga i Mojsija Mendelssohna.
To je bila klasina humanistika provala, priguena
kasnije stravom koju je izazvao Jakobinski teror i
bjenjenje Napoleona Bonapartea, a posljedica je
bilo irenje kulturnog pesimizma koji se odrazio
kao romantiarska reakcija na Napoleonovu
tiraniju, na kasniji Beki kongres pod tiranijom
Metternicha,
proto-faizam
Hegelove
teorije
povijesti drave, pa sve do Adolfa Hitlera i jo
dalje. Shelley i Heinrich Heine, koji je oigosao
"Romantiarsku kolu u Njemakoj", upali su u
razdoblje osjeke klasinog humanistikog vrenja u
umjetnosti,
unato
kasnijim
dostignuima
Schumanna i Brahmsa, na primjer. Nije jo dolo
do potpunog prestanka ali jest do vrlo velikog
stupnja priguenja.
Smrt Gaussa, Dirichleta i
Riemanna tijekom razdoblja od 1850. 1870.
podudarila se, slino, s prestankom razdoblja
najvee stope veoma rairene znanstvene plodnosti
u Europi u tom stoljeu, ostavivi redukcioniste u
svom usponu sve do dananjeg dana.
45
Postojanje raskida oznaava mjesto ideje unutar
izreke (reenice).
Ta oznaka odgovara mjestu
pojave ina stvaranja ideje u sukladnosti s
Platonovim
pojmom
djelovanja
po
naelu
postavljanja hipoteze.
Eksperimentalni prikaz
jedinstvene
uinkovitosti
(t.j.
Riemannov
jedinstveni
pokus)
takve
hipotetske
ideje
utemeljuje univerzalnu fiziku zakonitost.

42

Moj vlastiti i Shelleyev osjeaj tog pojma trebao

bi
se
usporediti
s
tvrdnjama
u
William
Empsonovom djelu Sedam vrsta dvosmislenosti,
navedenom ranije.
43
Ba kao to se uporaba izraza matematikog
kompleksnog podruja, koje predstavlja stanovitu
fiziku funkciju, u sluaju Gaussa ili Riemanna,
odnosi
na
djelotvorno
postojanje
fizike
zakonitosti, koju se ne moe kompetentno
predstaviti percepcijom osjetila.
Provjerite na
primjer Gaussov napad, u svojoj doktorskoj
dizertaciji iz 1799., na empiriare d'Alemberta,
Eulera, Lagrangea i druge, koji su ustvari
pokuavali
poricati
postojanje
Leibnizovog
infinitezimalnog
rauna
(t.j.
zakonitosti
univerzalnog fizikog najmanjeg djelovanja), u biti
postojanje lokacije kompleksnog podruja kako su
je Gauss, Riemann i drugi razvili. Usporedite i
Ampre-Weberovu
zakonitost
elektrodinamike,
razvijenu pomou Gaussove i Riemannove uloge
kao eksperimentalista.

27

Takvo se iskustvo naziva Platonski realizam.

Taj isti Platonski realizam podloga je rada
Nikole Kuzanskog, Leonarda da Vincija,
Keplera, Leibniza, Gaussa, Riemanna i
drugih.
Ba Platonski realizam izbija na
povrinu u izraajima koncepcije noosfere
Vernadskog.
Na prvoj razini radi se o mentalnim
procesima za koje Khler predlae da ih ljudi
dijele sa ovjekolikim majmunima.
Tijek
senzacija koji udara na senzorij malog djeteta
"deifrira" se kao svijet osjetilnih predmeta
koje moemo imenovati. Ti predmeti nisu
izravno predstavljeni djetetu nego su
proizvod
kojeg
uroena
cjelokupnost
djetetove ljudske odlike umno-fizike moi
stvaranja koncepcije preradi iz 'podataka'
dobivenih zapaanjem osjetilima.
Na taj
nain djetetov zdravi um namee organiziranost neukrotivoj rijeci senzacija te se ta
rijeka pretvara u shvatljiv poredak ivahnih
predmeta i odnosa meu njima.
Na drugoj razini dolazi do slinog
razvoja kvalitativno vieg reda reakcije, koja
nastaje samo u umu ovjeka a ne kod
ovjekolikog majmuna. To je otkrie vieg
reda umnih predmeta koji odgovaraju, na
primjer, otkriu eksperimentalno odreene
univerzalne fizike zakonitosti.
Tu viu razinu moemo nai u
Klasinoj umjetnosti, prema Herbartovoj
uporabi Geistesmasse kao tehnikog izraza u
obrazovnoj praksi i u znanosti kao to
Riemann to povezuje s naelom koje je
nazvao "Dirichletovo naelo", po svom
uitelju i prethodniku Lejeuneu Dirichletu. Ta
spojna
toka
dviju
uporaba
znaenja
Geistesmasse je klju razumnom pristupu
dijaloga kultura. Koncepciju povezanu na taj
nain s uporabom izraza Geistesmasse
trebamo prepoznati kao smjer prema
sredinjoj
koncepciji
znanosti
kulture,
znanosti koja tono odgovara pristupu
dijaloga kultura.
To nas dovodi do fizikog, radije nego
tek formalno matematikog pojma kompleksnog podruja. Tvrdnje koje sam mnogo puta
prije ovog rada navodio, mogu se saeti kako
sljedi.
Riemannov posebni osvrt na svoju
uporabu izraza Geistesmasse nalazi se u
njegovoj objavljenoj kolekciji matematikih
radova samo kao jedna tema u nizu srodnih,
djelomino letiminih elemenata u njegovim
posmrtno objavljenim radovima.
Usprkos
tome, koncepcija koju je povezao sa svojom
uporabom tog izraza u tim posmrtno
objavljenim radovima podrazumijeva se kao
bitna, u pedagokom smislu, u boljem
poimanju a tako i kod uenika danas u
njihovom prouavanju njegovih objavljenih
radova kao to je njegova docentska
dizertacija i rad na preutno fizikoj
geometriji Abelovih funkcija.
Ta njegova

razdaljinu od Aleksandrije u Egiptu do Rima

istom metodom. Dokaz takozvane 'solarne
hipoteze' Aristarha iz Samotrake slian je
sluaj pogotovo u usporedbi s ranijim znanim
vidovima rada Talesa u istom pravcu.
Nakupljanje takvih reproduciranja otkria
naelnih dokaza nuna je i pravilna osnovica
razvoja procesa kojim moramo nastojati
pobuditi smisao znanstvene pismenosti u
umu mladih ljudi.
Na
primjer
sporna
toka
Carl
Gaussovog napada 1799. na obradu algebre
d'Alemberta, Eulera i Lagrangea, postaje
poetak ive rijei modernog studenta, kad
istrauje poetke Eulerove lanosti kroz rad
Cardana i drugih na treem (kubnom)
korijenu i Platonovog prijatelja Arhite i na
udvostruenju kocke. To vodi do obogaenog
uvida u poetke onog to Eulerova prijevara
ustvari napada, a to je Leibniz-Bernouillijevo
otkrie koje je postalo poznato kao usavreni
oblik zakonitosti infinitezimalnog rauna
zasnovanog na lananici [krivulji lanca],
odnosno Leibnizovoj zakonitosti najmanjeg
hoda (djelovanja). Ta spona izmeu Leibniza
i Gaussa vodi do poopenja matematiko
fizike zakonitosti kompleksnog podruja
Gaussa, Riemanna i drugih.
Odabrao sam ove slikovite primjere
da bih smjestio nain razmiljanja potrebnog
kad se osvremo na te procese na najizravniji
nain a odnose se na koncepcije koje emo
upravo obraditi.
Te ideje, koje postoje samo "izmeu
takvih pukotina", su "ive rijei" u tono
odreenom smislu kojem je njemaki protuKantovski filozof Herbart dodijelio posebno
znaenje
svojim
usvajanjem
naziva
Geistesmasse
[misaona
masa].
To
Herbartovo znaenje Bernhard Riemann je
potvrdio kao prikladno rekavi da je ono
predosjeaj koncepcije fizike znanosti isto
kao i literature. Ustvari u obje uporabe nije
to samo ispravan tehniki izraz specijaliste,
ve taj izraz, iako u veoma rijetkoj uporabi
danas, odgovara najbitnijem pojmu Klasine
filozofije, izraz koji upuuje na stvar blisku,
barem povrno, malo grubljem pojmu
mentalne funkcije, iju je uporabu psiholog
Wolfgang Khler nazvao Gestalt [cjelina]. To
nas dovodi do graninog podruja najbitnije
radne koncepcije pokuaja dijaloga kultura.
Kao to sam isticao ee puta u
relevantnim objavljenim lokacijama, psiholoko iskustvo ovjeka pojedinca glede svijeta
oko sebe nije izravno saznanje stvarnog
svijeta
osjetila
nego
radije
njegova
interpretacija reakcije njegovih osjetilnih
organa na doticaj sa svijetom koji postoji van
dosega osjetila te osobe. Stoga slijepi doista
vide. Ljudsko iskustvo tog stvarnog svijeta
izvan dosega proizlazi iz potencijalnog
saznanja stvarnosti na dvije postepeno vie
razine od zapaanja osjetilima kao takvog.
28

koncepcija postavlja uzeti kao cjelina,

uklanjaju se u velikoj mjeri uvoenjem
stanovitih neizbjenih posljedica razvoja
koncepcije noosfere Vernadskog.
Osvrnut emo se sad na to kljuno
pitanje i kasnije se vratiti u sljedeem
poglavlju, na raspravljanje o funkcijama
ljudske spoznajne moi pojedinca nako to
uvedemo u izravnu obradu potekou koja je
poveala napetost u umu itatelja na naem
putu dovde. to je to ljudski um, izraen u
fizikom smislu?
Riemannska
definicija
noosfere
Vernadskog predstavlja nam svemir sastavljen kao viestruko spojena fizika geometrija
triju eksperimentalno raspoznatljivih svojstava univerzalne fizike zakonitosti. Svaku od
tih triju moe se raspoznati pomou, kako je
to Riemann istaknuo, jedinstvene odlike eksperimentalne metode dokaza povezanog uz
otkrie svake univerzalne fizike zakonitosti.
Na najnioj od triju razina, tako
zvanoj inorganskoj ili pred-biotikoj razini
imamo procese iji znani eksperimentalni
dokaz elementarnog postojanja ne zahtijeva,
niti doputa, pretpostavku uzronog uplitanja
zakonitosti ivota.
(Prema tome, mi
stavljamo radikalne pozitivistike protivnike
takve koncepcije ivota, kao na primjer
'dobro poznata' "umjetna inteligencija" pok.
Johna von Neumanna u isto inorgansku
kantu za smee u koju su oni ve premjestili
vlastito postojanje.) Druga, relativno via
razina je razina procesa koji se odvijaju kao
ivi procesi, a eksperimentalni pristup
postizanja takvog stanja definira se u tradiciji
Louisa Pasteura. Trea je podruje odreeno
spoznajnim procesima stvaralakog (noetskog) ljudskog uma pojedinca, kroz koje
ostvarujemo otkria univerzalnih fizikih zakonitosti, kao na primjer Keplerova otkria, a
bez kojih ne bi nikad dolo do takvih otkria.
Biosfera je podruje kombinacije
inorganskih i ivih procesa.
Noosfera je
podruje biosfere podvrgnuto stvaralakoj
vladajuoj moi ljudske spoznaje.
Sva tri podruja djelovanja (moi)
viestruko su spojena u Riemannovom smislu
tog izraza.
U biogeokemiji Vernadskog,
primjenjujemo to gledite na stanje evolucije
planeta Zemlje glede sastava planeta
odnosno glede promjene u relativnom odnosu
fosila.
Takva podjela u kojoj su otpatci
jednog procesa kapitalne prilike za drugi,
klju je shvaanja i savladavanja problema i
izazova takozvanih "sirovina" danas. Takva
je oevidna nakana upravljanja ivotom
naeg planeta, kad bi njegov samorazvoj bio
ogranien samo tim dvjema karakteristikama.
Meutim, mi se nametnemo u taj plan, i mi,
ovjeanstvo, postajemo sve znaajniji igra,
kao da dolazimo izvana i odozgo u razvoju
planeta u skladu s tom funkcionalnom
podjelom.

konotacija, a podrazumijeva se i Herbartova

uporaba izraza Geistesmasse, neposredno
nam vue panju na povezanost s naom
ranijom raspravom o predmetu ive rijei.
Taj Riemannov smisao pojma ive rijei bitan
je za jasno razumijevanje naroite vanosti
Vernadskog i njegove uporabe koncepcije
noosfere kod odreivanja neposrednih, globalnih problema fizike ekonomije i kulture.
Upravo
tu
ivu
rije
Riemann
oznaava svojom uporabom izraza Geistesmasse. Ona je koncepcija i predmet misli,
ija stvarnost se izraava u matematikofizikim izrazima samo pojmom fizikog radije
nego
puko
matematikog
kompleksnog
podruja.
Mi ne doivljavamo izravno predmete
naeg okolia. Umjesto toga doivljavamo
podraaj svijeta oko nas u vidu onog to na
um prekroji u smisaonu cjelinu iz podraaja
tog svijeta na nae bioloke osjetilne organe.
To postiemo dosta slino nainu na koji
dijete prevodi struju mase doivljenih
podraaja u shvatljivu cjelinu predmeta.
Ipak, u tome postoji kvalitativna razlika
izmeu ivotinje i uma ovjeka pojedinca.
Na primjer gravitaciju doivljavamo
osjetilima na razne naine, no gravitacija kao
takova nije izravan predmet osjetila niti je
moemo uiniti predmetom na nain kojim
dijete svede struju podraaja osjetila na
skupine oitih predmeta. Usprkos tome, kako
je Kepler definirao gravitaciju, ona je
postojei, uinkovit predmet ljudskog uma.
Postaje znani predmet kad je znamo
sposobnou povezanom s pojmom ivih
rijei.
Ona je predmet spoznajnih, viih
funkcija ljudskog uma, podruja stvarnih
ideja, koje inae susreemo u ulozi ironije u
Klasinoj poeziji ili dramskoj tragediji. To je,
dakle mjesto u ljudskim mentalnim procesima
gdje strogo Klasini oblici umjetnike
kompozicije i fizike znanosti, pravilno
definirani, postaju jedan te isti predmet.
Sve istinske univerzalne zakonitosti
fizike znanosti imaju tu istu odliku.
Tu je onda lijek proturjeju "Dviju
kultura", kako ih je C.P. Snow izrekao. Tu
lei neophodni klju uspjenom obliku
dijaloga kultura.
Unutar tog jedinstva postoji ipak
obuhvaena kvalitativna razlika izmeu tih
dviju stvari. U fizikoj znanosti naa panja
pridaje vee znaenje otkriu tog vieg reda
predmeta, neivih kao i ivih, u fizikom
podruju kao procese svojstvene tim podrujima. Kod Klasine umjetnike kompozicije
odnos noosfere prema biosferi je pomaknut.
Radi se o samim drutvenim procesima i oni
slue kao posredstvo izmeu uma pojedinca i
drutvenog odnosa prema biosferi. U viem
podruju pojedinac djeluje na biosferu
posredstvom djelovanja pojedinca na drutvo
u vidu drutvenog procesa. Problemi koje ta
29

pojedinca u svom pridonoenju stalnom

napretku ovjeanstva i svakom viem cilju
postojanja kojem voljeno ovjeanstvo treba
sluiti, a kojeg je nakana Stvoritelja odredila.
To bi samo po sebi bila ogromna
blagodat ovjeanstvu danas toliko pogubno
optereenom voama koje je strah od
smrtnosti jo gore od obine smrti pretvorio u
plaljivce, voe koji u svom obino najboljem
vidu ako nisu i inae kukavice i pokvareni,
strah pred besmrtnou pretvara u Hamlete
ili jo gore.
Ukratko, klju pretvorbe ovog to
sam upravo podvukao glede Hamleta, u oblik
ive rijei je sljedei.

Ne postoji kriza sirovina na ovom

planetu, na ovom planetu danas.
Postoji
samo kriza izazvana neznanjem modernih
fiziokrata te oni stvaraju krize sirovina meu
znanstveno nepismenim ljudima s prevelikom
financijskom moi za svoje vlastito dobro i
dobro planeta.
Protiv ovog gledita ne postoji
kompetentan prigovor.
Dokazuju ga fosili
kad ih pruavamo sa stajalita Vernadskog.
Ako nijedan jezik ne bi mogao govoriti, fosili
bi progovorili da je to istina postojanja naeg
planeta, od svog poetka do sadanjeg
vremena. To je izraena nakana Stvoritelja,
tako prikazana.
Najuznemirujua
odlika
gledita
Vernadskog o takvim uincima je to ono
pobija sve pokuaje obrazloenja uloge
ljudskih stvaralakih moi na nain koji
smjeta stvaralatvo unutar vrste mozga koji
pripada samo biosferi. to se toga tie, stanovita nelagodnost se uvlai pod kou i hvata
pojedinca koji poinje shvaati neizbjene
posljedice mog pisanja u tom smislu dosad
ovdje.
Za najosjetljivije itatelje stanoviti
gotovo nadprirodni predosjeaj vreba u ovom
stadiju mog razlaganja.
Mi, pripadnici modernog drutva
skloni smo misliti o sebi kao utjelovljenju svih
bitnih odlika ivota a tako i linosti unutar
granica biolokih procesa kao takovih. Ipak,
kao to spona sve vee stope nakupljanja
fosila vie klase prema Vernadskom i
poveanja ljudske moi u svemiru potvruje,
postoji sila koju granice biosfere ne
ograniavaju a koja daje objanjenje svega o
naem ljudskom ivotu. Odreena via sila
nametne se biolokim procesima ivog
ovjeka pojedinca te proizvede uinke koje
moramo povezati jedino s noosferom. Tono
to doivljavamo, na primjer, u inu prijenosa
ideje kao ive rijei, putem navedenih
procesa oivljavanja znaka, kojeg nam je
drevni, odavno pokojni Arhimed, ostavio u
nasljee pa se on ponovno raa u glavi
dananjeg uenika.
Razmiljajui o tome mora nam se
poeti priinjati da svo ovjeanstvo, prolo,
sadanje i budue ima svojstvo pulsirajue
mase samorazvoja u takorei istovjetnosti
vjenosti. Ta istovjetnost se izraava kao
neprekidnost (kontinuitet) kroz naelne
procese
oivljavanja
oitovanih
ivim
rijeima. Taj trenutak razmiljanja uspjeno
nam prua utjehu, jer time naznaen pojam
duhovne stvarnosti postaje sad znanstveno
bjelodan. Kao u sluaju stvarne, povijesne
Jeanne d'Arc kako ju je Schiller slikovito
opisao, osjeaj stvarne osnovice pojma
ljudske osobne besmrtnosti, radije nego
djetinjasto fantastini pojam, pomie osjeaj
vlastitog "ja" navie, dalje od Hamletovog
straha od mee s koje se putnik nijedan ne
vraa, i tako uvelike umnoava duhovnu mo

Uzimam stranicu iz vlastitog ivota

U razdoblju od 1983. 1989. moj ivot se
naao u opasnost zbog posljedica moje uloge
u predlaganju strategije koju je Predsjednik
Ronald Reagan kasnije nazvao 'Strateka
obrambena
iniciijativa
(SDI
[Strategic
Defense Initiative])'. Sovjetski Glavni tajnik
Jurij Andropov je lakomisleno odbio ak i
Predsjednikov prijedlog diskusije o svojoj
ponudi [zajednike razrade SDI sustava, op.
prev.] i iz slinih razloga moj ivot je onda
doao u opasnost, i od sila unutar vodeih
krugova u SADu i poetkom 1986. od
Sovjetske vlade Glavnog tajnika Gorbaeva,
ije su este prijetnje postale kako obilate i
nairoko rairene tako i zlokobne.
I tako 6. i 7. listopada 1986., u
predveerje 'samita' Reagana i Gorbaeva u
Rejkjaviku, armija od preko 400 naoruanih
osoba, ukljuujui i specijalce opremljene
oklopnim borbenim vozilom, uzevi me na
metu za veliko javno ubojstvo, sala je na
Leesburg u Virginiji i susjedstvo sa zadatkom
planirane operacije iji je cilj mogao jedino
biti moje ubojstvo kao i pobiti mnoge druge
koji su prebivali sa mnom na tom mjestu.
Vie vlasti su se u to umijeale ujutro 7.
listopada, te je intervencija viih krugova
moje vlade prekinula operaciju namjeravanog
ubojstva. Kasnije je stigla poruka, ako se
nastavim uspjeno odupirati trajnim, planiranim lanim zakonskim optubama, sljedei u
put zasigurno biti ubijen.
Iznosim opet taj sluaj ovdje zbog
njegovog vanog dramatskog oblika pa time i
dobrog
primjera
uobiajenog
politikog
nedostatka i neuspijeha kad zataje ivci
vodeim krugovima Europe i SADa danas, te
je iskustvo tih krugova u suprotnosti s mojim
poznavanjem budunosti u osobnom riziku
koji sam preuzeo svojom ulogom vodee
linosti u sluajevima kao afera oko SDIa.
Glede toga, sretna je bila znaajka
ugraena u iskustvo mog porodinog odgoja i
ire iskustvo naeg drutva zadnjih osamdesetak godina, da me strah nikad nije
sprijeio, kao odraslog ovjeka, ozbiljno
razmotriti ak i smrtonosne rizike, jer sam
30

kao posljedica propagande i srodnih djelovanja, koje je uveo Kongres kulturne slobode,
poeli smo od tog vremena 'raati' sve manji
omjer potencijalnog vodstva za trenutke
krize, mnogo manje nego to se moglo vidjeti
u doba moje mladosti i rane zrelosti. Kljuni
zloin egzistencijalista, ukljuujui moralnu
izopaenost poznatih sluajeva Frankfurtske
kole Theodora Adorn(o)a i Hanne Arendt, je
to to su odluili iskorijeniti iz nae kulture
samu ideju da ovjek treba biti istinoljubiv.

smatrao svojom moralnom obvezom uzeti ih

na sebe. Bilo je mnogo drugih sluajeva u
mom ivotu koji zorno predouju taj stav
ukljuujui jedno ili dva planirana ubojstva,
te iako se svaki od njih dogodio u manje
dramatinim uvjetima od dogaaja 7.
listopada 1986., ipak su odraz istog naelnog
svojstva javnog ivota danas u Europi, SADu
i drugdje i to na veoma znaajan nain.
Shvaao sam veoma jasno takve primjerene
sluajeve kao sluaj Waltera Rathenaua,

6. listopada 1986. racija

protiv LaRouchea i
suradnika u Leesburgu,
Virginija. Namjera
operacije trebala je
kulminirati ubojstvom
LaRoucheaishod kojeg
je intervencija viih
krugova vlasti
onemoguila. "Kasnije je
stigla poruka, ako se
nastavim uspjeno
odupirati trajnim,
planiranim lanim
zakonskim optubama,
sljedei u put zasigurno
biti ubijen."

Takav uinak onda u velikoj mjeri pogorava

sposobnost
istinskog
umijea
voenja
(dravom) a vjerojatno je i potpuno zatire.
Uglavnom zbog egzistencijalistike
propagande veina iz pokoljenja takozvanih
"baby-bumera", veina iz pokoljenja koje je

Kurta von Schleichera, Martina Luthera

Kinga, Alde Moroa, Jrgena Pontoa, Indire
Ghandi i Alfreda Herrhausena [svi visoki
dunosnici, svi ubijeni zbog moralnog stava u
obavljanu svoje dunosti, opaska prev.] zbog
svojih prijanjih doivljaja bliskih dodira sa
slinom sudbinom.

Nagli porast (bum) beba ['baby boom'] zove se

razdoblje poveane stope raanja beba u odnosu
na vremenski 'susjedna' pokoljenja.
Stoga se
'baby-bumerom [Baby Boomer]' naziva osoba
roena u tom vremenskom dobu. Kao posljedica
buma beba nastaje znaajan gospodarski razvoj,
budui da roena djeca trebaju hranu, odjeu, itd.
To sa svoje strane stvara trite koje treba
zadovoljiti zahtijevima drutva. Izraz se najee
odnosi na bum beba u Sjedinjenim Dravama i
zapadnoj Europi nakon Drugog svjetskog rata kad
su se vojnici vratili svojim enama i zapoeli svoje
porodice (1946. 1964.).
U LaRouchevim
analizama, pa tako i ovdje bebi bumer ima posebno
znaenje.
Ovdje su samo najglavnije crte:
Roditelji bebi bumera, sudionici Drugog svjetskog
rata bili su u velikom broju ljudi i ene odgojeni u
ljudskoj stvarnosti, u potenju i istinoljublju.
Nakon povratka iz rata izdali su svoja naela,
prihvatili politiku pogodnost u korist vlastitog
prosperiteta. U takvom su duhu odgajali svoju
djecu, baby-bumere, koji su zbog toga rijetko imali
prilike spoznati stvarnost, ivjeli su u politiki
pogodnom svijetu lai i pretvaranja. Stoga gotovo
svi baby-bumeri imaju probleme sa stvarnou, sa
shvaanjem stvarnosti jer znaju gledati sve samo

Ponaanje Predsjednika Busha "u biti je svojstven

ali ekstremni primjer kako razmaeno, glupavo
derite naprasite udi moe naginjati izrazima
krajnje, oito kaleidoskopske neuravnoteenosti
kod svog javnog izraavanja moralne i ope
intelektualne izopaenosti."

U tom rasponu iskustava doivio sam

jo jedno nalije takvih sluajeva. Uglavnom

31

o talentima podsjea, prema stanovitoj

moralno i mentalno zdravoj vrsti stvarnog i
postojeeg gledita na vlastiti ivot, u kojem
se puki smrtni ivot smatra talentom koji e u
svakom sluaju na kraju biti potroen. I
zato, umjesto histerinog prianjanja uz puko
osjetilno iskustvo ivljenja sada, istinski zrelo
ljudsko bie misli na vanost onog to radi sa
svojim smrtnim ivotom dok ga jo ima, i
misli o tome vodei rauna o vrsti svijeta,
kojeg e njegova ili njena neizbjeiva smrt
ostaviti iza nje ili njega.

ulo u sveuilita tijekom druge polovice 60.tih godina 20. stoljea, ne vjeruje vie u
istinu u dovoljnoj mjeri da bi stavili svoje
ivote na kocku u svrhu istine, a ne u svrhu
nekog divljeg, romantiarskog naglog poriva.
Njihova ih sklonost, za razliku, tjera u zbijene
skupine, drhtei od straha, u rovove ili ih
tjera lupati se akom u razgoljena prsa u
samoubilakom bezglavom juriu. Zahvaljujui izopaenim stvorenjima kao Adorno i
Arendt, oni ustvari vie ne vjeruju u
djelotvorno postojanje istine.

LaRouche sa lanovima
svog pokreta mladih.
Doivljaj sluenja
svom vlastitom
poslanju ojaa ljubav
za ivotomtakozvanu
strast za ivotom,
strast slegnuti
ramenima i nemisliti na
nakupljene boli i jade
koje starenje donosi,
tako da bi ovjek bio u
stanju vie uivati
radei ono to je sam
istinski odabrao raditi a
to smatra svojim
ivotnim dijelom koje
mu je ivot udijelio.

Tako
taj
uobiajeni
sindrom,
svojstven
baby-bumeru
i
"meutipu"
Amerike i Europe, trebamo raspoznati kao
posebni odraz "hamletovskog" problema, a
ustvari tipian ali ekstreman primjer je
vidljivo ponaanje sadanjeg Predsjednika
SADa, primjer kako razmaeno, glupavo
derite naprasite udi moe naginjati izrazima
krajnje, oito kaleidoskopske neuravnoteenosti kod svog javnog izraavanja moralne i
ope intelektualne izopaenosti.
Odsudna pojava koju ovdje i sada
istiem je kljuna meuovisnost osjeaja
istinoljublja i besmrtnosti, naroito u sluaju
umijea voenja drutva u vrijeme krize kao
ove sada.
Pametni lan nae kulture zna da
emo svi s vremenom umrijeti.
Ta
izvjesnost, u linosti koja nastaje i razvija se,
vodi, kao to nas prispodoba iz Novog zavjeta

Za osobu koja posjeduje taj smisao

ljudske
besmrtnosti
pojedinca,
najvei
preostali postojei strah je strah da je moda
potraio svoj ivot, ne uinivi nita zbilja
vrijednog za pokoljenja koja nadolaze ili na
slavu bivih pokoljenja. Stoga pitanje izvjesnosti poznavanja istine, budui da se
istinoljublje moe povezati samo sa stvari
koju sam opisao izrazom ive rijei, postaje
najvaniji motiv u ivljenju osobnog ivota,
kao to je to bilo u mom sluaju.
Takvu osobu ne prati veliki unutranji
poriv
pourivati
svoju
vlastitu
smrt.
Suprotno tome, doivljaj sluenja svom
vlastitom poslanju ojaa ljubav za ivotom
takozvanu strast za ivotom, strast slegnuti
ramenima i nemisliti na nakupljene boli i jade
koje starenje donosi, tako da bi ovjek bio u
stanju vie uivati radei ono to je sam
istinski odabrao raditi a to smatra svojim
ivotnim djelom, koje mu je ivot udijelio.

kroz sebeljublje i sebinost. Pojam portvovanja

za dobrobit drugoga im je uglavnom nepoznat.

'Meutip' ['Tweener' (dolazi od rijei between)] je

po popularnoj definiciji 'moralno neutralan', izmeu
'face' i propalice.
Moral mu je, dakle, 'slaba
strana'.

Matej 24 14:30, 14 "Doista, kao kad ono ovjek,

polazei na put, dozva sluge i dade im svoj imetak.
15
Jednomu dade pet talenata, drugomu dva, a
treemu jedan - svakomu po njegovoj sposobnosti.
..."

32

Taj bi se problem mogao staviti pod

kontrolu, kad bi ljudi openito, naroito
unutar SADa bili voljni stati u obranu istine
ne obazirui se na strah ili naklonosti a to
posebno vrijedi za vodee politike i srodne
utjecajne ljude. Meutim i dalje bi ostala
injenica, kao to sam ovdje naglasio, da
istina moe prevladati samo kad ima
djelotvorne zagovornike, naroito voe koji
prigrle tu odgovornost istom relativnom
privrenosti i brigom koju moemo oekivati
od najboljih odabira naeg naroda za svoje
glavne vojne zapovijednike.
Mogu vam govoriti o tim stvarima, jer
sam zasluio pravo kao i dunost tako raditi.
Za vae dobro, elio bih da ima vie ljudi
poput mene. ivot naroda danas, ukljuujui
i nae vlastite, visi o tako malo tankih niti,
tako je dragocjeno malo onih koji prihvaaju
obavezu istinskog vodstva, s traenim
kvalifikacijama za taj posao i za njegove
rizike.
Veoma je vano uiniti to je
potrebno, te podii a time i nadahnuti to
vei mogui broj ostatka ljudi.

Ovo ne treba uzeti kao izjavu da mi

je odabir oitih raspoloivih mogunosti
uvijek bio jasan.
U neke stvari sam bio
sasvim siguran od djetinjstva i sve vie i vie
dok su desetljea prolazila. Meutim za sve
nas zaokupljene brigom otkrivanja i izvrenja
istinskih mogunosti, traganje za istinom i
pripravnost staviti ivot na kocku, staviti kao
da je to obini refleksni pokret u danoj prilici,
najvaniji je dio smisla vlastite osobnosti kao
smrtnog bia.
Nakon sveg ovog openito reenog o
toj temi, pitanje koje treba naglasiti, jer je to
oevidan nain voenja politike dijaloga
kultura, jest pitanje istine, posebice odsudno
za civilizaciju koja se nalazi u velikoj
opasnosti kao ova sada.
Rairenost
Hamletovskog i jo goreg kukaviluka meu
vodeim krugovima u svijetu danas najvei
je, stoga, pojedinani izvor opasnosti za
ovjeanstvo u cjelini. Prema tome, kad bi se
dijalog kultura priklonio lagodnoj prilagodbi
onog to se aksiomatski ne moe zajedno
mijeati, a to je oevidna sklonost vanih
krugova dosad, to bi osiguralo globalnu
propast zbog nedostatka potrebite odlike
hrabrosti suoiti se s istinom u visokim
krugovima i drugdje.
Ta opasnost se sa svoje strane
poveavala irenjem egzistencijalizma i
fanaticizma
mrzitelja
istine
koja
se
odraavala u oblicima kao na primjer razliite
vrste "vjerskih fundamentalizama", naroito
desniarski vjerski fundamentalizmi a tu
spadaju i tvrdolinijai, pripadnici politikih
izbornih tijela koja podravaju predsjednitvo
Georgea W. Busha.
On
se
prikazao
u
svijetlu
Predsjednika koji lae, to je uinio u veini
glavnih pitanja svog vremena, ukljuujui lai
o Irakom ratu, o svojoj odgovornoj ulozi u
muenju ratnih zarobljenika i svojoj nakani
pokrasti narodu imovinu amerikog sustava
Dravne skrbi [Social Security] a u korist
bogaenja odreenih financijskih interesa
meu svojim politikim podravateljima, koji
bi podijelili plijen. Njegov odabir politikih
mjera je zamijeniti istinu osobnim, obino
nerazumnim emocionalnim osjeajima koji u
njemu naviru.
On djeluje tako, i to
opetovano a uinak toga je da sve to ima
izgleda pruiti mu trenutni osjeaj ugode, to
e uraditi bez obzira na posljedice za sebe
samog, za naciju ili za itavo ovjeanstvo.
Oko injenice, da se ovaj najfundamentalistiniji Predsjednik novije povijesti isto tako
pokazao
kao
najvei
dravni,
moda
najnemoralniji laljivac u mnogim odsudnim
politikim mjerama, kovitla se zlokobna
maglica s mirisom svojevoljno zadanog udesa
koji lebdi ne samo nad SADom danas, nego
nad svakim dijelom svijeta unutar naeg
dosega.

2. VERNADSKI I FIZIKA EKONOMIJA

Nisam predlagao da se ukine postojanje
novca, niti mi je to namjera. No, kao to
sam ponovio vie puta, novac je idiot, koji
nema pojma to treaba raditi sa sobom, i ako
ga prepustimo samog sebi on pokazuje
neobian poriv pronai krivo mjesto i iriti
zlo. Ja predlaem, kao to je to Savezni
Ustav SADa izvorno propisao, uzeti iz ruku
sviju osim same vlade vlast "stvarati" (dati u
opticaj) novac, te umjesto toga drati vladu
odgovornom za nain reguliranja izdavanja i
putanja u opticaj novca u drutvo. To znai
vratiti se na sustav poznat kao Ameriki
sustav politike ekonomije, kako je to
naznaio Alexander Hamilton, prvi ameriki
ministar
financija
i
najblii
suradnik
Predsjednika Georgea Washingtona u to
vrijeme, a i saveznik i istomiljenik Isaaca
Roosevelta, pretka Predsjednika Franklina
Roosevelta.46
46

Datiranje opisa ovog vida odnosa izmeu

Predsjednika i Hamiltona vodi nas u prosinac
1791., razdoblje koje se podudara s datumom
Hamiltonovog Izvjea amerikom Kongresu On
the Subject of Manufactures [O pitanju
proizvodnje].
Kao to sam istaknuo u ranije
objavljenim izvjeima, slijed dogaaja smrti
Benjamina Franklina i Francuska revolucija
orkestrirana iz Londona, uklonio je mnoge nae
prijetelje u Europi, kao markiza de Lafayettea, s
njihovih ranijih utjecajnih poloaja i stavio kontrolu
Europe uglavnom u ruke smrtnih neprijatelja nae
republike,
uglavnom
skupine
neprijatelja
Lafayettea meu Habsburgovcima, u Londonu i
Francuskoj iz doba Terora [jakobinskog] i
Napoleona Bonapartea. Uz neke asne iznimke, to
je bilo ope stanje odnosa SADa s Europom sve do

33

Sad je dolo vrijeme kad je postojei

svijetski monetarno financijski sustav u
beznadnom steaju. Samo po sebi to nije
uzrok najvee brige onih koji stvarno
razumiju kako moderni svijet funkcionira, ili
barem kako bi mogao funkcionirati ak i pod
uvjetima opeg steaja. Ozbiljna zabrinutost
trebala bi biti briga voe koji u biti zna to
treba uiniti no misli: "Ako ono to predloim
ne
bude
uzeto
u
obzir,
posljedice
nepoduzimanja
predloenog
bile
bi
katastrofalne za planet u cjelini", a zatim
odbaci tu misao im tako pomisli, kao to je
to Hamlet uinio u monologu Treeg ina.
Suglasje odgovornih vlada, ako stupe
u akciju dok moj predloeni plan jo uvijek
postoji i alternativa u tu svrhu bude jo
raspoloiva, jednostavno e staviti itav
svjetski monetarno financijski sustav, inae
poznat kao sustav MMFa, pod steajnu
upravu vlada i staviti u pogon novi svjetski
monetarno financijski sustav po uzoru, barem
u poetnoj fazi, uglavnom na pravila izvornog
Bretton Woods sustava iz 1944. Te vlade,
ako su mudre, vjetim i pravovremenim
rukovanjem insolventnim sredinjim bankama i srodnim ustanovama stavile bi ih pod
nadzor svojih vlada. Usvojena politika bi
trebala biti stvoriti sustav kredita i novca pod
dravnom upravom, uinkovito razraen sa
svrhom
sprijeiti
svakoj
monetarno
financijskoj krizi mogunost prouzrokovati
opi slom fizike ekonomije zemalja, ili
izazvati unitenje bitnih mehanizama svjetske
trgovine potronom robom.
Postoje
brojni
posebni
razlozi
drugim rijeima, neposredni utjecajizbog
ega je sadanja monetarno financijska kriza
sala na nas ba na ovaj nain i tijekom ovog
vremenskog razdoblja.
Meutim, uzroci i

lijek esto su, kao sada, asimetrini. Dublji

razlog krize je odabir sustava vrijednosti pod
kojima je svjestski monetarno financijski
sustav funkcionirao u po prilici zadnja etiri
desetljea. Bio je to sustav vrednota koje su
poticale vlade i druge odreene ustanove
koristiti
kriva
mjerila,
krive
formule
upravljanja pri odreivanju naina kojima se
gospodarstvo ustvari rukovodilo. Vlade su
pokazivale sklonost reagirati na statistike
izvjetaje, esto i na one koji su bili
prieljkivane kule u zraku, koji su ukazivali
na 'injenice' ili nevane ili ak izravno
suprotne potrebama stvarnog fizikog razvoja
i uvjeta.
Na primjer, sluaj kao sada u SADu,
gdje izlazi izvjetaj o "poboljanju" amerikog
gospodarstva u vrijeme kad je dolo do
novog rasta fizikog opeg sloma u fizikoj
ekonomiji, optimistiki tumaei monetarno
financijske stavke koje ustvari prikazuju
poveanje insolventnog zaduivanja kao
poboljanje
sredstava
za
podmirenje
trokova. Ili, drastino suenje nacionalnog
gospodarstva kad se proizvodnja o kojoj ovisi
stabilni dravni proraun svede na nulu u
nacionalnom gospodarstvu koje i tako ve
radi ispod granice sveukupne dobiti. Ovo
potonje se ini u ime onog to se slavi kao
navodna "gospodarska mjera" poboljanja
budueg dravnog prorauna, a ne stvarnog
gospodarstva.
Prema tome, bilo bi nerazumno
pokuati popraviti gospodarstvo metodama
koje bi navodno trebale prouzrokovati
povratak na zdravo funkcioniranje, kad su te
metode istog kova kao i mjere pod kojima je
to gospodarstvo neuspjeno funkcioniralo
kroz due vrijeme sve do sadanjih
desetljea. esto taj toboe "tradicionalni"
sustav, taj sklop mjera, koje lakomislene
vlade i drugi namjeravaju, po svojim
izjavama, poboljati, predstavlja sustav
gospodarske politike iji e nastavak sada, u
bilo kojem obliku, posve sigurno dovesti do
skorog opeg sloma. U tim prilikama jedino
izvedivo rjeenje zahtijevalo bi baciti to
sazdanje u otpad i usvojiti novi odabir
sustava
vrednota
koji
bi
vodio
rad
gospodarstva. Danas, potrebni novi sustav
ne e se izgraditi po modelu na primjerima iz
zadnjih desetljea, nego e to radije i u
velikoj mjeri trebati biti povratak na raniji
skup mjera koje su bile relativno uspjene a
bile su u uporabi u zapadnoj Europi, Japanu i
SADu pod uvjetima izvornog Bretton Woods
sustava pred oko etrdeset godina ili ranije.
Budui da su ameriko i svjetska
gospodarstva funkcionirala veoma dobro pod
Bretton Woods sustavom, ustanovljenom
1944. prema uputama Predsjednika Franklina
Roosevelta, a funkcionirala loe nakon to je
taj sustav oslabljen i potom odbaen u
razdoblju izmeu 1964. i 1982., aktualna

pobjede amerike vlade Lincolna nad londonskim

pionom Konfederacijom i marionetskom vladom
Maximiliana u Meksiku. U razdoblju od 1791.
1799. vrsta koalicija amerikih voa isklesana
pod Franklinovim
[Benjamin F.] vodstvom,
uglavnom je polako pala u konfuziju pod
nastajuim utjecajem klika koje su se naginjale ili
prema Francuskoj ili Londonu traei korisne
utjecajne sfere u Europi za SAD.
I tako je
zbunjena
administracija
Predsjednika
Johna
Adamsa, izmanipulirana neprijateljskim agentima
kao
sir
Johnom
Robisonom
iz
britanskog
Ministarstva vanjskih poslova [Foreign Office] imala
vodeu ulogu u raspadu Federalistike stranke, dok
su Jefferson i Madison nastavili pogreke Adamsa i
doveli svoju vlastitu Demokratsko-republikansku
stranku do unitenja. U naviranju takvih prilika tog
doba, bliska suradnja Hamiltona s Predsjednikom
Washingtonom bila je odsudna za opstanak mladih
Sjedinjenih Drava. Suprotna gledita na taj dio
amerike povijesti, kao nerazborita elja vjerovati
da je Predsjednik Andrew Jackson, inae potpuno u
rukama njujorkih bankara, bio branitelj puka, u
prilinoj su mjeri basne smiljene u svrhu ideoloke
utjehe nekih kasnijih politikih stranaka i frakcija.

34

sustav, pristup kojeg nismo nikad smjeli

napustiti, nego relativno bezbrino i bez
urbe, s velikom panjom za budunost u
duljem roku, razviti temeljito isplanirani
budui sustav regulativnih mjera budue
primjene.
Mjere bi trebale, iz praktinih
politikih i drugih razloga, u poetku djelovati
na osnovi najboljeg odabira skupa prolih
primjera
regulativnih
mjera
odreenog
ranijeg razdoblja uspjenog organiziranja
gospodarskog oporavka, no onda paljivo i
bez urbe razraditi obuhvatan i shvatljiv
sustav suvislog sklopa naela koja bi trebala
oblikovati dugoronu evoluciju
regulativnih mjera dva do tri
pokoljenja unaprijed.
Kao to podrazumijevanje
vanosti
uporabe
koncepcije noosfere Vernadskog za djelotvornost globalnog
upravljanja sirovinama zorno
prikazuje, pri razradi relativno
trajnog sustava gospodarske
regulacije odsad pa nadalje,
moramo prepoznati da ulazimo
u budunost, u ustvari loe
istraen
teren
dugorone
gospodarske prakse. Odluke
koje se trebaju donijeti, a
neke od njih sadre ogromne
koliine vrijednosti koje treba
obavezati za budunost u
George Washington saziva Ameriku ustavnu skuptinu. Potrebna
rasponu od vie desetljea,
nam je vlada koja e dobiti popularnu podrku ak i za iroke i nagle
imat e posljedice na itave
reforme koristei metode konstruktivnih Sokratovskih dijaloga kao
sustave
stvaranja
stvarnog
to su ih koristili u svrhu dobivanja popularne podrke za usvajanje
kapitala
kroz
mnogo
pokoljeizvornog Amerikog saveznog ustava.
nja.
U ovom trenutku pred
nama, zadatak bi trebao biti
"krenuti sa starta", s nakanom da emo
To su minimalne potrebne mjere.
dugorone
kapitalne
obaveze
razviti
Promjena koja bi imala orijentaciju Franklina
dovoljnom temeljitou potrebnom da bi se
Roosevelta, bila bi dobra za poetak. No
uzele u obzir mogue posljedice pa ak i
sama po sebi ne bi bila dostatna. Fizike
znaajne pogreke.
Stoga bi trebalo
prilike svijeta nisu ostale stalne tijekom
oekivati da poduzmemo prvotne korake
zadnja etiri desetljea. Na je svijet pretrpio
prema obnovi usvajanjem neposrednog
odsudne promjene u zadnjih pola stoljea,
skupa ranije iskuanih prelaznih reformi s
uglavnom promjene na gore. Iako je plan
takvim uinkom, i s nakanom uklapanja tih
pred vie od etrdeset godina bio dobar, ne bi
sadanjih prelaznih reformi u trajniji,
bio prikladan suprotstaviti se izazovima koji
dogoroniji sustav u predvidivoj budunosti.
se nalaze neposredno ispred promijenjenog
Uz uvijet da usvojimo to gledite
svijeta sada. Zbog toga moramo krenuti u
prema ovom to sam istaknuo, odreene
smjeru koji zahtijeva novo razmiljanje o
kratkorone mjere, u skladu sa zamislima
pojmovima svjetskog i nacionalnog gospodarPredsjednika
Franklina
Roosevelta
o
stva na napredniji nain od onog to je ranije
Hamiltonovom Amerikom sustavu politike
vrijeme trailo. Sad moramo misliti na nain
ekonomije, moemo smatrati prihvatljivim
koji odgovara dubljem smislu koncepcija
skupom kratkoronih i srednjeronih mjera
noosfere Vernadskog.
upravljanja prijelazom iz paklenog metea
Neki bi mogli tvrditi, da trebamo
svjetskog sustava u ovom trenutku do
uvesti pravi sustav odmah od poetka radije
stupanja na platformu s koje emo zapoeti
nego oivjeti prethodne primjere uspjenog
temeljitije, dugorone reforme.
Ovo bi
prolog razdoblja. to se toga tie, trebamo
morala biti vana gospodarska perspektiva
se posluiti povratkom na odreeni, ispitani,
dijaloga kultura.
uspjeni alternativni pristup iz prolog
iskustva, kao to je izvorni Bretton Woods

vlada zdravog razuma, na primjer amerika,

smjesta bi ponovno uspostavila gotovo sve
protekcionistike i srodne regulativne mjere,
koje su tijekom razdoblja od zadnja skoro
etiri desetljea ukinute. Taj nagli preokret
odreenog naina razmiljanja o [gospodarskoj] politici, koje je prevladalo nakon
donoenja zakona 1971. godine i srodnih
ugovora, bio bi promjena ali sad bi motiv bio
predstaviti tim istim zakonodavcima i
relevantnim drugima jasan pregled strave
koju bi drava navukla na sebezahvaljujui
vlastitoj tvrdoglavostikad bi se uspjela
oduprijeti hitno potrebnim reformama.

35

Ne smijemo ovako nastaviti i dopustiti da te potrebne kratko i srednjerone mjere

povratka na Bretton Woods matricu oblikovanja gospodarske politike, naprijateljski
propagandisti krivo obiljeuju uobiajenom
zlobom kao "policijsku dravu" ili kao diktatorske mjere, kao to desniarski fanatici,
proli i sadanji, obasipaju laima vladu
Predsjednika
Roosevelta
ili
Abrahama
Lincolna ranije. Vlada, koja svojim radom
promie ope dobro i u tom smislu prihvati
obavezu zatititi veinu svog puanstva za
vrijeme istinske krize, oblik je popularne
vlade, kao to sluaj izbora Predsjednika
Franklina Roosevelta 1932., ili bijedno
neuspjeni Herbert Hoover potvruju.47
Roosevelt je spasio politiku demokraciju u
SADu, dok ju je svaka vlada kontinentalne
Europe, koja se protivila vlastitom usvajanju
Rooseveltovog primjera, prije ili kasnije
izgubila.
To ima vane kulturne neizbjene
posljedice u kratkom roku, pa ih moramo sad
uzeti u obzir Tu spadaju odreene okantne
posljedice za vane krugove veinom
pogreno upuenog azijskog mnijenja danas.
Svi mi koji smo poklonili dovoljno
panje
glavnim
toakama
usporedbe
sadanje i nedavne povijesti znamo da pod
slinim prilikama krize nita ne pogoduje
poplavama naizmjeninih arenila tiranske
vlade pa zatim anarhije i terorizma bre od
prestraena ili glupa naroda, natopljena
populistikim oblicima neznanja i uskogrudnim, ogranienim ideologijama, kao to je
naa sadanja gomila zaluenih vjerskih
fanatika u SADu.
Kad se vlade sprijei u poduzimanju
neophodnih
reformi
pod
uvjetima
egzistencijalistike krize drava, ovaj ili onaj
oblik tiranije kaosa postaje vrlo vjerojatan
kao to nedavni sluaj Albanije pokazuje.
Vlada, kao ova Predsjednika Georgea W.
Busha jr.-a, koja se za pridobivanje glasova
naprosto natjee laima, upadljivom pokvarenou, i prijevarama kao to je silovanje i
pljaka amerikog sustava Drutvene skrbi, ili
svaki voa koji djeluje dramatinim nainom,
ak i za ope dobro ne pokuavajui voditi

relevantne i iroke razumne dijaloge sa

svojim puanstvom, kao to sam ja
pokuavao mnogo puta zadnjih desetljea, ne
ponaa se pametno. Dobro vodstvo vlada, ili
pokuava vladati putem uinkovitog dijaloga
s narodom, ak i kad se suoi s njegovim
tvrdoglavim, bezumno smuenim otporom,
radije negoli se povoditi prostodunim,
intelektualno povrnim vrstama takozvanih
"demokratskih" anketa popularnosti, jer one
[ankete] onda igraju ulogu diktatora svojom
jeftinom demagogijom, kao to je bio sluaj
zloglasne Demokratske stranke (sofista) koja
je izvrila sudsko umorstvo Sokrata.
Treba
nam
vlada
koja
ovim
metodama
konstruktivnog
sokratskog
dijaloga dobiva popularnu podrku ak i za
iroke i nagle reforme. Te metode su se
koristile u svrhu dobivanja popularne podrke
kod usvajanja prvog Amerikog saveznog
ustava. Takav pristup vladi postat e osnovicom popularne vladavine.48
U protivnom
sluaju, bez sokratskih dijaloga kao iroke
osnovice politike metode vladanja, vlada pod
uvjetima krize postaje pogubni sraz izraza
volje umjesto razumnog naina savjetodavnog postupka, pa bi se od toga mogle
oekivati najgore posljedice.
Prema tome, kad se brutalne mjere
povezane s njemakom vladom Brninga nisu
prestale primjenjivati, Hitlerov reim postao
je gotovo neizbjeiv.
Ne samo da mora
postojati dijalog s puanstvom tek u
formalnom smislu, nego vlada mora koristiti
dijalog i tako razviti i usvojiti prave mjere
kroz sudjelovanje puanstva u istinskom
dijalogu o stvarima koje su u dugoronom
interesu ope dobrobiti itavog naroda, ne
tek mjere koje uivaju sofistiku vrstu
trenutno "demokratske" podrke postojeih
stranaka i klika.
Ako pravovremeno ne doe do
reformi koje sam upravo naveo, svaki trud
ouvanja sadanjeg sustava MMFa a isto tako
i institucija neovisnog sredinjeg bankarstva,
donijeti e imploziju svjetskog fizikog
gospodarstva, i vjerojatno brzi silazak svijeta
u cjelini u produljeni novi mrani vijek. To
ukljuuje i propast naroda kao Kina i Indija, i
to poradi toga to vlade tih zemalja
vjerojatno jo nisu zasada politiki spremne
pokuati shvatiti situaciju. Zbog toga i glede
toga, potreban je relevantni uvodni dijalog
bez kojeg dijalog kultura kao takav ne bi
mogao uspijeti.
Stoga, ako se svijetu prui prilika
preivjeti nalet sadanje, ope monetarno
financijske krize i sloma, bit e to samo ako
se provedu, i to pravovremeno, ovakve
reforme koje sam gore naznaio. Ako se to
ne dogodi morat emo onda odgoditi politiki

47

Treba priznati, Predsjednik Herbert Hoover nije

prouzrokovao pad burze 1929., kojeg je naslijedio
od gospodarske politike Andrewa Mellona i Calvina
Coolidgea, no uspio je prepoloviti nacionalni
dohodak SADa izmeu listopada 1929. i oujka
1933. Za to kasnije postignue Hoover je primio
dolinu nagradu svojim popularnim gubitkom
poloaja. Treba priznati, neke su vlade usvojile
zakonske
obaveze
podrediti
se
pravilima
takozvanog sustava neovisnih sredinjih banaka.
Meutim, ako SAD preuzmu vodstvo u raskidanju
sustava sukladno svom vlastitom Ustavu, druge
drave ne bi pod tim uvjetima imale alternative
nego spasiti vlastite glave brzim pristupanjem
suradnji sa Sjedinjenim Dravama.

48

36

Federalist Papers [Spisi federalista], na primjer.

Na putu ka globalizaciji

uspjean dijalog kultura za dva do tri kasnija

pokoljenja. Ako ne zaponemo dijalog i ne
upregnemo u ishod sve najvanije teme,
ukljuujui i predrasude koje pojedine
skupine dre svetima i sve to takorei ne
stavimo
na
danje
svijetlo,
sadanja
civilizacija ne e iz ove krize izii iva.
Ako se sretniji odabir dogodi, kao to
smo ovdje naznaili, onda iza toga postoje
odreene krajnje zanimljive reforme u nainu
kako svijet razmilja o gospodarstvu, koje e
se morati dogoditi i to relativno brzo. U tom
sluaju razuman svijet bi usvojio definiranje
noosfere prema Vladimiru I. Vernadskom kao
zaglavni kamen definicije fiziko-ekonomskih
doktrina upravljanja i razvoja svih modernih
gospodarstava. Da bi se provele neophodne
spone povezivanja doprinosa Vernadskog i
strukturnih
odlika
moderne
politike
ekonomije, moji vlastiti doprinosi utemeljenja
savremene znanosti fizike ekonomije bile bi
prijeko potrebne.
Takav
ishod
bio
bi
mnogima
okantan, a nain na koji bi se ok odrazio
vidio bi se kad im sveanj proraunskih i
drugih financijskih izvjea, koje bi moda
drali u rukama, naglo ispadne iz drhteih
ruku na pod kao da se vie nikad ne e
podii. Vilice bi se razjapile. Oi zamutile.
To je uistinu revolucija! Ah, ali ona je vrlo
dobra, i ve joj je odavno bilo vrijeme.
I zato zaponimo ovu fazu rasprave s
osnovima,
koji
predstavljaju
prigodno
stajalite s kojeg se moe vidjeti stvarna
vrijednost Franklin Rooseveltovog pristupa i
potrebnog dodatnog prijelaza na ono to
bismo s pravom mogli oznaiti kao reformu u
stilu Vernadskog, reformu naina na koji
moramo odrediti dugorono gledite na
budue gospodarstvo planeta. Uporaba rada
Vernadskog imat e, dokazano, jedinstvenu
vanost u ostvarenju sad hitno potrebnog
prijelaza s razdiobe na europsku i azijsku
kulturu na nastajuu, neophodnu euroazijsku
kulturu.
Dijalog
kultura,
poivajui
na
temeljima programa rada koji uzima u obzir
sve ovo, mora funkcionirati kao forum opih
preporuka razvoja prihvaanja tog procesa
napretka prema takvoj nastajuoj euroazijskoj kulturi, te bi onda tako udrueni napredak bio uzor oblikovanja politike dijaloga i
sporazuma meu suverenim dravama.
Rekavi to, nastavljamo, uz pomo
pozivanja
na
rad
Vernadskog,
s
najosnovnijim problemom na kojem sve
poiva, a to je znaajnost posebne, rijetko
shvaene naravi naeg ljudskog roda,
njegovu znaajnost u odreivanju svakog
kompetentnog gledita na svijet i nacionalna
gospodarstva danas.

Ako usporedimo takozvani ekoloki potencijal

razliitih rodova ovjekolikih majmuna i
usporedimo te injenice s prouavanjem
uvijeta ivota ovjekolikog majmuna ili slino
na ovom planetu u vremenskom rasponu
poznatom kao "ledeno doba", planetarni
potencijal za rod ovjekolikog majmuna,
najslinijeg ljudskom brojao bi u milijunima
pojedinaca.
Danas, prema izvjetajima,
puanstvo broji vie od est milijardi,
priblino tri decimalna reda veliine vee od
oblika ovjeka koji bi naizgled priblino
odgovarao uvjetima ovjekolikog majmuna.
Odakle razlika?
Imamo isto tako i prouavanja
ljudskog stanovnitva Zemlje koje see u
predhistorijsko
doba,
sa
znakovitim
poskokom u potencijalnoj napuenosti nakon
Renesanse 15. stoljea, koja se uzdigla iz
pepela europskog mranog vijeka 14. stoljea
(vidi Prikaz Rast ... puanstva).
Poslije te Renesanse, naroito nakon
Westfalijskog ugovora 1648., sve do razvoja
zadnjih etiriju desetljea, postojalo je
ubrzanje
izmeu
inae
asimetrikih
demografskih modela dugoronog porasta
puanstva i tendencija dolazei iz Europe i
Amerika u, na primjer, Aziju glede prateeg
poboljanja fizikog ivotnog standarda i
dugovjenosti puanstva.
Ti podatci su asimetrini u vie
sluajeva znaajnih za nau sadanju
tematiku fizike ekonomije. Meutim, snaan
dojam kojeg sirovi podatci izazivaju sam su
po sebi dokaz velikog rasta potencijalne
gustoe napuenosti ljudskog roda nakon
promjene [gospodarske] politike povezane s
nastankom moderne suverene drave nacije
15. stoljea i naglih promjena pod uplivom
znanosti u proizvodnoj moi radne snage koje
su zapoele pod utjecajem francuske
takozvane dirigirane [gospodarske] politike,
sustav poznat u Francuskoj sredinom 17.
stoljea (vidi francuski pojam 'colbertiste'
prema Jean Baptiste Colbertu i 'dirigiste').
Tek se zadnjih etrdesetak godina
opa dugorona tendencija preokrenula
nadolje, slabo shvaena tendencija koja e
nadvladati jadno pripomognut, ugroeni, rast
nekih dijelova svjetskog puanstva na prilino
brutalan nain i to vrlo skoro. Odakle, pak
dolazi dugi val ranije netto dobiti?
Kad razmotrimo dobre procjene i
druge statistike poglede glede sastava
svjetskog puanstva pratei ga s prihvatljivom tonosti od najdavnije prolosti, jedan
skup injenica glede karakteristike povijesne
razliitosti europskih i azijskih kultura postaje
znakovit. (vidi Prikaz Puanstvo svjetskih
regija). Kroz itavo ovo vrijeme europska
civilizacija je pokativala relativno mnogo
slabiju naseljenost od azijske. No ipak, mo

37

Rast europskog puanstva, Gustoa napuenosti, i ivotni vijek pri porodu, procjena za
100,000 Pr. Kr. 1975.
Jedini od svih drugih rodova ljudski brojni porast funkcija je sve vee prevlasti nad prirodompoveanje gustoe
napuenostito se povijesno odraava u poveanju aktualne gustoe napuenosti. Preobrazbom prilika svog
postojanja ovjek preobraava samog sebe. Preobrazba samog roda odraava se u poveanju ivotnog vijeka u
povijesnom rasponu ovjeanstva. Takve promjene se prvenstveno javljaju i ubrzavaju u zadnjih esto od stotina
tisua godina ovjekova postojanja. Slubena uspostava koncepcije ovjeka na ivu sliku i priliku Boga Stvoritelja
za vrijeme Zlatne Renesanse, kroz renesansno ostvarenje suverene drave nacije predstavlja pojmovni izvor
kasnijeg proirenja potencijala koje na jedinstven nain ini ovjeka onim to jest.

Puanstvo
(u milijunima)
Paleolitik

Mezolitik

Neolitik

Paleolitik

Mezolitik

Neolitik

Gustoa napuenosti
2

(prosjeni broj/km )

ivotni vijek
(godine)

Svi grafikoni temelje se na standardnim procjenama sastavljenim od postojeih kola demografije. Za tonost podataka sve kole
kau da su oni samo indikativni. Meutim, odabir mjerila vjerojatno poravnava lokalne ili povremene znaajne varijacije, svodei
sve na sklop promjena koji je znaajan neovisno o kvaliteti procjena i mjerila grafikona. Izvori: Za puanstvo i gustou napuenosti,
Colin McEvedy i Richard Jones, Atlas povijesti svjetskog puanstva, za ivotni vijek razne studije povijesne demografije.
Obratite panju na prekide i promjene mjerila

38

Puanstvo svjetskih regija, 400 pr. Kr. 2000. n.e

Azija
Europa

Juna Amerika
Sjeverna Amerika

Afrika

(milijuni ljudi)

n.e.
Izvori:
Pr. Kr.McEvedy i Jones, Atlas povijesti svjetskog puanstva, 1980.; Odjel za puanstvo Ujedinjenih Naroda, Svjetsko puanstvo revizija
1990. i Svjetsko puanstvo revizija 2000.

Iako uvijek manja od ukupnog azijskog puanstva europska civilizacija pokazivala je jai
rast potencijalne gustoe napuenosti u epohama Renesanse i Industrijske revolucije, to
je prikazano u prvim dvjema sekcijama grafikona. "Kroz itavo ovo vrijeme europska
civilizacija pokazivala je relativno mnogo slabiju naseljenost od azijske. No ipak, mo koju
je europska civilizacija iskazivala bila je vea naroito nakon jaanja Klasine grke
kulture negdje sredinom 7. stoljea poslije Krista", pie LaRouche.

39

koju je europska civilizacija iskazivala bila je

vea naroito nakon jaanja Klasine grke
kulture negdje sredinom 7. stoljea poslije
Krista. Revolucionarno poveanje moi po
glavi stanovnika (per capita) europske
civilizacije
je
drugi
sklop
injenica
prouzrokovan Renesansom 15. stoljea, a
njeni uinci su se mogli vidljivije zapaziti
nakon Westfalijskog ugovora 1648., koji je
zakljuio razdoblje vjerskih ratova u vremenu
od 1492. do 1648. Te ratove u tom razdoblju
(1492. 1648.) zapoela je i njima upravljala
Mletaka
stranka
Europe
u
svom
ultramontanskom naporu unitenja reformi
koje je Renesansa 15. stoljea uvela.49
Tijekom zadnjih etrdeset godina
dugoroni se trend rasta u europskoj kulturi
uope a najistaknutije u modernoj europskoj
kulturi preokrenuo na relativnu tetu za
europsku kulturu a na relativnu a zato i
aktualno varljivu prednost nastajuih snaga
Azije.50

Znamo da ljudsko bie, pojedinac

pripadnik bilo koje lokalne kulture na planetu
pokazuje jednaki potencijal dostignua, na
primjer dostignua doseljenika u europsku
kulturu koji su vidljivo vie motivirani u
postizanju stvaralake i druge odlinosti od
relativno samozadovoljnijih lanova drutva u
koje su ti doseljenici doli. Sva ljudska bia
imaju iste sposobnosti u tom pogledu.
Znaajne razliitosti potencijalne odlike
ponaanja su kulturne.
Isto prouavanje
pokazuje isto tako da sputanje dijela
puanstva na niu razinu sputa razinu
morala i sposobnost korisnih dostignua te
odreene kulture u cjelosti.
Korijen relativne, dugorone povijesne nadmonosti europske kulture lei u
njenom ozraju grkom Klasinom kulturom,
onom to je povjesniar Friedrich Schiller
oznaio moralnom i drugom superiornou
stajalita primjerenog Klasinog lica, Solona
iz Atene nad moralno aljenja vrijednom,
dekadentnom kulturom Likurgove Sparte.
Jezgra
problema
vidljiva
je
u
ponaanju prema relativno siromanijim
dijelovima drutva s kojima se manje ili vie
kategoriki postupa kao s ljudskom stokom.
ak i kultura, koja zbija vei dio mase
puanstva u gomilu (stado), no ija je
zamisao naravi ovjeka suprotna pojmu
stalne klase ljudske stoke, kao to je bilo u
SADu nakon Lincolna pa do nedavna, ima
moralnu nadmo te se kroz kulturni utjecaj,
koji iz tog proizlazi, pretvara u razmjerno
veliku, potencijalnu fiziku nadmo, kao to
je Renesansa 15. stoljea sa sreditem u
Italiji pokazala eksplozijom znanstvenog i
kulturnog napretka, ije je sredite bilo u
Francuskoj u doba Colberta i kroz razliite
odsudne vidove u povijesti SADa.
Uzmimo sluaj prijanje relativne
nadmoi SADa nad Europom uope a naroito
tijekom primjerenog razdoblja od Predsjednitva Abrahama Lincolna sve do Franklina
Roosevelta. Siromasi Europe koji su prebjegli
u SAD zbog ekonomskih i drutvenih prigoda,
preobrazili su se nakon jednog do dva
pokoljenja
u
stvaralaki
plodonosnije,
produktivnije stanovnike nego da su te
porodice ostale u Europi.
Razlog tome je posebna narav ovjeka, naroito oblik slike o samom sebi koju je
ovjek zadobio potaknut od drutva iji je bio
tipini pojedinac pripadnik. Ovo nagovijeta
moguu katastrofu u Aziji, ak i u onim
dravama koje se poinju razvijati u relativno
velike nove svjetske sile, koja se moe
sprijeiti samo ako se slika ovjeka, odraz
uvjeta ivota velike mase siromanih,
pobolja i pomakne s razine jeftine radne
snage na intelektualno prosvijetljenu, stvaralaki inovativnu masu stanovnitva.
Ta
zadaa bjelodano postaje odsudni problem u

49

Moj odabir prekretnica i trendova zasniva se na

metodama
Leibnizovog
rauna,
na
primjer
Gaussovog otkria putanje asteroida radije nego na
suvremenim statistikim linearnim metodama
naalost uobiajene, ali koja uroeno navodi na
krivo miljenje.
Ove prve oslanjaju se na
prikazivanje onog to e se moi promatrati, dok
potonje istiu ono to se ve promatralo. Ova
potonja, Friedmanova metoda, kao to je Joan
Robinson rekla je post hoc ergo propter hoc. Prva
metoda mjeri budunost. Izvoenje zakljuka iz
druge uobiajeno je a svojstveno nepouzdano
kadgod se treba razmotriti neka kriza u svom
napredovanju.
50
Pomak prema ultramontanizmu na mletaki
nain, nakon uloge Georgea Shulza 1971. i 1972.
godine u razaranju Bretton Woods monetarnog
sustava, pripravio je put unitenju agroindustrijskih
sustava upravljanih znanou kako Europe i
Amerika tako i Japana, kroz proces kojeg sad
uobiajeno nazivamo "globalizacijom". Uinak toga
bila je pljaka i pad pod steaj domaih
gospodarstava Europe i Amerika, a to se provodilo
mletakim metodama poznatim po postupcima koji
su doveli do propasti i pada Europe u novi mrani
vijek u 14. stoljeu. Zajedno s tim dolo je do
pomaka zaposlenja iz Europe i Sjeverne Amerike u
podruja jeftine radne snage u Aziji i Srednjoj i
Junoj Americi.
Povijesni europski primjeri tog
bezuvjetno genocidnog modela svijeta mogu se
vidjeti u Svetoj ligi, kojom su rukovodili Mleci, i s
njom povezanih Kriarskih ratova 13. stoljea koji
su doveli do genocidnog, novog mranog vijeka iz
sredine 14. stoljea, a to se slikovito moe vidjeti u
primjeru Biche-a i Mouche-a iz Kue Bardi. Time
obuhvaene
posljedice
primjene
europskog
srednjovjekovnog modela ultramontanizma na
svijet danas, sadre privremeni, varljivi uinak
znaajnog poboljanja nekih dijelova azijskog
puanstva kroz pljaku i dapae upropatenje
velike mase siromaha Azije i Amerika.
To se
naziva "globalizacija", a neke zavedene due
Euroazije misle da to koristi Aziji jednostavno zato
jer sve dosad odbijaju shvatiti vlastite dugorone
prilike u kojima se nalaze.

40

sklopu svake globalne rasprave o dijalogu

kultura.

Busha, jr.-a i njegove posade u amerikom

Predsjednitvu.

Doseljenici iz Azije u Seatttleu,

Washington. "Znamo da ljudsko
bie, pojedinac pripadnik bilo koje
lokalne kulture na planetu
pokazuje jednaki potencijal
dostignua, na primjer dostignua
doseljenika u europsku kulturu
koji su vidljivo vie motivirani u
postizanju stvaralake i druge
odlinosti od relativno
samozadovoljnijih lanova
drutva u koje su ti doseljenici
doli."

Vano je stoga naglasiti da je

odvratni spektakl koji je europska civilizacija
pravila od sebe naroito u zadnjih etrdeset
godina ne slui Aziji na ast nego radije
dokaz je naina na koji se europska
civilizacija svojevoljno sramotila i izopaila
podnosei ponovno oivljavajuu globalnu
tiraniju modernog oblika Mletake stranke.
Uistinu, najjai pojedinani dokaz kojeg se
moe iznijeti o kulturnoj i moralnoj
dekadenciji amerikog stanovnitva danas je
injenica da je taj narod mogao kolektivno
biti toliko besraman i, navodno, izabrati ili jo
gore prihvatiti izbor Georgea W. Busha jr.-a
za Predsjednika. esto se kae da one (ljude
ili drave) koje bogovi ele unititi, prvo ih
pretvore u lude.
Globalizacija je ludilo.
Predsjednik Bush je uistinu lud.
Ova razmatranja iji sam saetak
upravo dao sadre dva velika problema koje
treba postaviti pred svaki kompetentni dijalog
kultura. Koja je narav ovjeka? Kako emo
omoguiti drutvu da se oisti od kulturne
natruhe koja prihvaa ponienje velikih masa
ljudi na status potrone ljudske stoke? Ova
pitanja, a tako bi i Vjersko drutvo prijatelja
vjerojatno eljelo postaviti ta pitanja, klju su
odreivanja korijena moralne pokvarenosti
SADa, koja se vidi u nazonosti Georgea W.

Potencijalna relativna gustoa

napuenosti
Kako emo definirati ovaj faktor kulture na
univerzalni nain, na nain relevantan za sve
dijelove naeg planeta?
Vernadski daje posredno odgovor na
ova pitanja u bitnoj ali malo iroj mjeri. Moja
vlastita otkria na podruju fizike ekonomije,
pozivajui se na Leibnizov rad, u vrijeme
negdje od 1958. do 1962., dodatni su klju u
rjeavanju ostatka pitanja kojeg je doprinos
Vernadskog posredno postavio na tu temu.
Poinjem sa odreenim bitnim razmiljanjima
svog vlastitog rada.
Ograniit u svoje
izvjee ovdje na saetak odreenih najbitnijih svojstava s teitem na tehniki
najnezahtijevnija razmatranja koja se trebaju
uzeti u obzir i biti jaa podrka uvida u sr
odsudnih doprinosa Vernadskog o nainu
organiziranja
svjetskog
gospodarstva
i
njegovog upravljanja u ovoj fazi evolucije
naeg planeta.
Osnovna
vrijednost
koja
daje
funkcionalnu osnovicu moje metode fizikoekonomskog raunovodstva, ne ukljuuje
pojam novca kao vrijednosti koju treba uzeti
u obzir u definiciji ekonomije kao fizikog
procesa.
Samo bitne fizike vrijednosti
uzimaju se u obzir kao primarni faktori
fiziko-ekonomskog vida ciklusa kao takvog.
Novac, kojeg suverena vlada treba proizvesti,
pustiti u opticaj i kontrolirati, ja definiram i
uglavnom obraujem u njegovoj normalnoj
ulozi u zdravom obliku modernog drutva,
kao konani ishod fiziko-ekonomskih odluka
i srodnih djelatnosti proizvodnje i raspodjele
unutar oblika, manje vie reguliranog od
vlade,
[oblika]
ustroja
nacionalnog
i

'Religious Society of Friends', Kvekeri"Poetci

Drutva mogu se nai u 17. stoljeu u Engleskoj, u
vremenu kad su mnogi ispitivali ustaljena
vjerovanja tog doba. George Fox (1625-1691) nije
naao odgovore na svoja pitanja ni u jednoj crkvi
tog vremena. Iz njegove potrage dola je duhovna
poruka, koja se proirila na veliki dio zemlje i koja
je imala za posljedicu osnivanje Vjerskog drutva
prijatelja".

41

djelatnostima povezanih s njihovom funkcijom u drutvu, i to je najvanije, njihovog

udjela u odreivanju odlika gospodarskog
ciklusa.
Posebna zadaa (izraena nakana)
proizvodnog ciklusa mora biti poveati netto,
fiziki odreene, proizvodne moi radne snage po
glavi i po etvornom kilometru istovremeno poveavajui razinu ivotnog
vijeka unutar tog stanovnitva. Ovaj pojam daje
podlogu pripremnoj fazi
procesa koncepcije potencijalne relativne gustoe
napuenosti po glavi i po
etvornom kilometru. Sredinji pojam je da kvaliteta
ivota
kuanstva,
koja
poboljava omjer proizvodnje na potrebno poveanje
potronje ne smije pasti
nego se mora poboljavati
protuentropijski.51
U prvoj aproksimaEuropski doseljenici stiu u njujorku luku u 20. stoljeu.. Siromasi
ciji u pedagokom smislu,
Europe koji su prebjegli u SAD zbog ekonomskih i drutvenih prigoda,
primarni ciklus mjerenja je
preobrazili su se nakon jednog do dva pokoljenja u stvaralaki
raspon od vremena kad
plodonosnije, produktivnije stanovnike nego da su te porodice ostale u
kuanstvo potroi proizvod
Europi.
sve
dok
konani
in
Zato
troiti
snagu
ugaajui
potronje ne proguta konani proizvod
prijedlozima izgradnje ovjekovjeenog oblika
proizvodnje. Ovo potonje je toka gdje se
anglo-holandskog liberalnog oblika svjetskog
proizvedena roba povue iz gospodarskog
sustava sad u svom zadnjem stadiju, ustvari
ciklusa proizvodnje.52
zastarjelog,
pro-feudalistikog
novanog
Na ostalu proizvodnju, kao onu
sustava u vrijeme kad moramo stvoriti
povezanu uz proizvodnju meuproizvoda
sasvim
razliit
novani
sustav,
koji
(poluproizvoda), trebamo gledati kao na
pretpostavlja drugaiji temelj na fizikoproizvodnju i potronju unutar ciklusa
ekonomskoj osnovi?
Zato pokuavati
proizvodnje
netto
"konanog"
prinosa.
uvjeriti prekooceanski brod da poleti u
Drugim
rijeima,
dodati
poluproizvod
geostacionarnu putanju oko Zemlje?
konanom u proraunu nacionalnog prinosa
Zapoinjem ovaj kratki pregled bitnih
esto je, barem djelomino, dvostruko
sastojaka
fiziko-ekonomske
koncepcije
raunanje, naroito nakon porasta utjecaja
Amerikog sustava, s gustoom napuenosti.
pokoljenja
tako
zvanih
baby-bumera.53
Nju definiramo kao lanove porodinih
kuanstava
uzimajui
njihov
broj
po
etvornom kilometru ukupnog raspoloivog
51
U skladu s ranijom opaskom sadanja uobiajena
teritorija i teritorija nastanjenog odreenim
uporaba izraza entropija i negativna entropija
prebivalitima i odreenim fizikim djelatnosodnosi se na uinke a ne na fizike zakonitosti. Za
tima lanova tih kuanstava. Usporeujem
razliku od toga protuentropija, kao Keplerova
potronju
potrebnu
uzdravanju
tih
definicija gravitacije, odnosi se na samoodravajukuanstava s fiziki djelotvornim prinosom
u univerzalnu zakonitost koja prouzrokuje
odreene uinke. ivot i stvaralaka spoznaja su
rada lanova tih kuanstava. Prvenstvena
priroeno izrazi uinka neprekidne zakonitosti
mjerenja koju treba izvriti su usporedba
promjene, to jest protuentropije.
prinosa rada tih kuanstava s razinom
52
Ovu je stipulaciju potrebno istaknuti kao
potronje cijelog drutva istih proizvoda
predostronost od prijevara psedo-znanstvenih
potrebnih uzdravanju tih kuanstava a i
dogmi kao to je pojam da je gospodarski proces
[uzdravanju] samog drutva u kojem ive.
"proizvodnja robe po robi".
53
Proizvodi
trebaju
zadovoljiti
postojeu
Gospodarska praksa i praksa upravljanja babykvalitetu tih naina proizvodnje i broje se
bumera naginje samo prema kratkoronom okviru
takozvane "sada generacije", ije vrednote obino
proizvedenim prinosom, koji se kasnije mjeri
zamijenjuju ekonomske vrijednosti s brzim
po glavi i po etvornom kilometru odreenog
seksualnim i slinim zadovoljenjima drutva koje se
teritorija koje ta kuanstva nastanjuju i
svjetskog gospodarstva poznatog vodeim
ekonomistima, Hamiltonu, Friedrichu Listu i
Henryju C. Careyju pod imenom Ameriki
sustav
politike
ekonomije
amerikih
Predsjednika
Washingtona,
Abrahama
Lincolna, Franklina Roosevelta i nekih drugih.

povodi uitkom [pleasure society]. Takvo drutvo

42

Trokovi poluproizvoda apsorbirani su u

sveukupnom
poinjenom
troku
unutar
ciklusa i to u troku konanog prinosa.
Uporaba zamisli "dodane vrijednosti" pomae
statistiki ispraviti potencijalno nesuglasje ali
ga u biti ne otklanja, jer bi troak pripisan
proizvodnji
poluproizvoda,
naroito
u
financijskom odreivanju cijene, mogao biti ili
znaajno previsok ili znaajno nii glede
uzajamnog odnosa pribavljanja robe da bi se
odrala potrebna ravnotea netto tehnoloki
usmjeravanog rasta konanog prinosa po
glavi. Sluaj proizvodnje uroeno zastarjelih
sastavnih dijelova, kao konjske bieve za
automobile samo je jedan primjer raznih
naina na koji se vane grjeke u
pretpostavkama mogu pojaviti.
Bolje je razmiljati u fizikim radije
nego monetarnim izrazima o omjeru kapitala
poluproizvoda i konanog proizvoda, odnosei
se inae prema poluproizvodu kao kapitalnom
faktoru troka u sistematskom ciklusu kao
cjelini. Vano je u tome da troak treba
odrediti u odnosu na stope tehnolokog
napretka i s tim u vezi poboljanja stope
proizvodnje
radije
nego
metodama
financijskog raunovodstva koje su manje ili
vie indiferentne u tom smislu.
Moramo
izbjegavati raunovodstvene metode koje
naalost naginju tome da ih se koristi kao
zamjenu za ozbiljne napore oblikovanja
gospodarske politike.
Izmeu tih dviju krajnjih toaka
dolazi do proizvodnje meuvrijednosti. One
ukljuuju osnovnu gospodarsku infrastrukturu, koja se priblino mjeri izrazima po glavi
i po etvornom kilometru, i kapitalu za sam
proizvodni ciklus. Te dvije klase poluproizvoda svrstavaju se u razred stvaranja
kapitala i mjere se u godinama korisnog
fizikog ivota. U prvoj aproksimaciji pravilna
mjerila stvaranja kapitala su u svojoj biti
sljedea.
Poinjemo rasponom od roenja do
zrelog
ovjeka
ili
jednako
vrijedne
funkcionalne zrelosti novoroenog lana
drutva. To je najkorisnija jedinica mjerenja
u odreivanju kapitalnih ciklusa, a i sama je
kapitalni ciklus.
Zanima nas usporedba
korisnog fizikog ivota kapitalnog poboljanja infrastrukture ili proizvodnje sa standardnim
razdobljem
ulaganja
prikazanih

razvojem
djeteta
od
djetinjstva
do
gospodarski funkcionalne zrelosti odraslog
ovjeka. Funkcionalna pretpostavka je da bi
stopa netto poveanja proizvodne moi
trebala
odgovarati
kako
poboljanju
standarda ivota unutar kuanstava tako i
meusobnom pribliavanju jednako vrijedne
dobi zavretka kolovanja nekom optimumu,
kao valjanom izgledu za budunost SADa
danas, dobi zavretka kolovanja u 25. godini
ivota za visokokvalificiranog strunjaka.54
Sve u svemu, uzevi ovaj kratki
pregled kao pozadinu, postoje dva vida
procesa, ugrubo opisana na taj nain, koja se
tiu onog to u sad istaknuti o koncepciji
noosfere koju je Vernadski razvio.
Jedan je vrsta poboljanja same
biosfere koja povea proizvodni potencijal
odreenog podruja, a taj potencijal se moe
mjeriti po (ljudskoj) glavi i etvornom
kilometru
radije
nego
nekim
drugim
mjerilom.
Drugi je kvalitativni i koliinski razvoj
dijela same noosfere koji je u prvoj aproksimaciji proizvod spoznajnih radije nego
biolokih funkcija/sastojaka kumulativnog
stvaranja fosila na planetu.
Openito je pravilo, koje se ve
podrazumijeva u portretu istog subjekta od
strane Vernadskog, da stopa poveanja
korisnih fosila noosfere treba biti vea od
stope za fosile biosfere, dok razvoj biosfere,
po etvornom kilometru treba napredovati.
Pogonska sila ovog potonjeg omjera
su spoznajne (noetske) moi svojstvene
ovjeku pojedincu. Obje te stope zajedno
mogu se izraziti kao jedna, kad uzmemo u
obzir injenicu da je svojevoljno poboljanje
biosfere, po etvornom kilometru, proizvod
poveanja produktivnosti ostvarene ljudskom
stvaralakom moi.
Navedeno razmatranje o ekonomiji
gledano s fizikog radije nego monetarno-

54

Da ne bi neki itatelji doivjeli ok ovom idejom

gdje predlaem graninu vrijednost rastu dobi
zavretka kolovanja, umoljavam ih da obrate
panju na razliku izmeu znati i uiti. Primjer toga
dao sam u svojoj ranijoj diskusiji sluaja ideja
zakonitosti, kao onih Arhimeda, Gaussa i drugih.
Proivljavanje odsudnog eksperimentalnog iskustva
otkria zakonitosti, radije nego uenje izravno
poveava mo uenikovog uma, radije nego
nadajui se da se takve moi mogu pojaviti, poput
osmoze, ako izloimo uenika natapanju litanijama
pukog uenja. Potonje je kolosalno neuinkovito i
mora, po svojoj naravi proizvesti na koncu vie
neuspjeha nego uspijeha. esto sam ukazivao na
djelo pok. profesora Lawrencea Kubieja Neurotino izoblienje stvaralakog procesa [Neurotic
Distortion of the Creative Process] i druga djela

je moderni oblik kulture "kruha i igara" Rimskog

carstva. Suprotno tome, ne samo da je stvaranje
kapitala dugorono nego ak i sam proizvodni
ciklus velikog broja proizvoda ovisi o meuciklusu,
od zaetka proizvodne linije do poetka prodaje
proizvoda.
Stoga oni smatraju poluproizvod
konkurencijom konanom proizvodu te naginju
prema suludim pojmovima poticanja prodaje
poluproizvoda na utrb opsenije raspodjele
konanog proizvoda o kojem ovisi zdrueni prihod
svega skupa.

kao tumaenje naelne naravi te osobnosti.

Tu se misli na 'fosile' u smislu Vernadskog i

njegovih biogeokemijskih noetskih fosila nastalih
radom ljudskog uma (spoznaje) i ljudskih ruku.

43

Naznaeni imbenici se svi vrte oko

jednog sredinjeg pitanja, naravi ovjeka kao
spoznajnog
(to
jest
noetskog)
bia,
odvojenog od i iznad ivotinja. Kljuna odlika
je mo stvaranja hipoteza, kako ju je Platon
odredio u svojoj zbirki Sokratovskih dijaloga.
U onoj mjeri u kojoj postoji ustroj drutva
oko uloge te stvaralake funkcije, jedinstvene
ljudskom pojedincu, i u onom stupnju u
kojem je ovjek pojedinac, lan drutva
uope potaknut njegovati i
pripomognuti u njegovanju i
koritenju
tog
specifinog
stvaralakog
potencijala
u
sebi, to e gospodarstvo
prosperirati te e to onda
poticati poboljanje fizikog
blagostanja ljudi toga drutva.
Stoga
potiskivanje
spoznajnog razvoja velikog
omjera stanovnitva, uobiajenim
nainom,
prouzrokuje
smanjenu sposobnost razvoja
stanovnitva u cjelini, ukljuujui i relativno "privilegiranije"
slojeve. Siromani moda ne
e izgubiti svoju ljudskost pod
takvim oajnim prilikama, no
oni doista izgube dobar dio
Kineski seljak radi na nain koji su njegovi pradjedovi koristili.
svog potencijalnog razvoja kao
Siromani moda ne e izgubiti svoju ljudskost pod takvim oajnim
prilikama, no oni doista izgube dobar dio svog potencijalnog razvoja
ljudska bia. Podnoenje takkao ljudska bia. Podnoenje takvih uvjeta, u ime tradicionalnih
vih uvjeta, u ime tradicionalnih
vrednota, najpogubniji je izvor slabosti svake kulture.
vrednota, najpogubniji je izvor
slabosti svake kulture.
Prema
tome,
cilj
U biti, na danom odreenom podruju
promjena
u
razradi
samog
procesa
potencijalna produktivnost itavog puanstva
proizvodnje mora oito biti uinak potronje
vezana uz to podruje, izraena demografproizvoda.
Prihvativi to kao gotovu
skim izrazom, pokazuje u jednu ruku razvoj
injenicu, nain na koji se taj uinak postie
procesa proizvodnje ukljuujui stanovnitvo
mora isto tako i u vezi s tim znaiti isticanje
kao pripadajuu radnu snagu, no postignuta
razvoja ljudske odlike u ulozi ljudskog bia u
razina uspjenosti rada ovisi o razvoju tog
procesu proizvodnje. Ljudi koji, na primjer,
podruja ukljuujui proizvodne kapacitete i
zaziru od fizikog rada imaju sklonost
dostupne usluge u kojima se ova djelatnost
podcijeniti vanost isticanja procesa rada na
odvija.
njegovanju spoznajnog faktora, ili sklonost
U konanoj ralambi, tu je ukljueno
otupiti taj faktor u radu i ivotu radnika.55
ovjeanstvo, odnosno njegovo upravljanje
Nastavit emo potonji smjer rasprave
svim onim fizikim procesima vanim
o ulozi ljudskih stvaralakih moi u gospodarljudskom ivotu i poboljanju potencijalne
stvu kad to prouavamo sa stajalita
relativne gustoe napuenosti ovjeanstva
koncepcije noosfere Vernadskog, nakon to
na ovom planetu. Glede toga, gledite s
zavrimo jednu drugu stvar o ekonomiji, koju
vieg stajalita na uvjete ivota ljudi na ovom
moramo sad razmotriti. Radi se o funkcioplanetu danas, podie rad Vernadskog i
nalnoj razlici izmeu monetar-nog sustava
njegovu koncepciju noosfere s ogranienijeg
srednjevjekovnog tipa, sadanjeg prevladapodruja odabranih primjena znanstvenog
vajueg oblika svjetskog monetarno finanistraivanja, na, pod sadanjim nastajuim
cijskog sustava danas, i modernog monetarplanetarnim uvjetima, prijeko potreban
nog sustava ija je razrada jedinstvena
odluujui faktor svake gospodarske prakse,
dvoma
izvornim
ustavima
SADa
18.
kojeg vlade i vane ustanove trebaju ozbiljno
stoljea.56
uzeti u obzir.
Mjerilo promjena koje unapreuju
55
Na primjer: "Nemoj prigovarati, ti glupi tikvane,
eljeni ishod je protuentropija odreenih
budi sretan da uope ima ikakav posao".
sadanjih [gospodarsko-politikih] mjera u
56
Prvi je bio Proglas nezavisnosti 1776. godine, u
praksi.
financijskog stajalita, pribliuje se koncepciji
koju sam razvio pred vie od pola stoljea a
nazvao sam je potencijalna relativna gustoa
napuenosti.
Taj izraz mi se ini u
praktikom dosegu industrijskih ininjera ili
takvih tehniara u proizvodnom procesu, dok
s druge strane ima dublji smisao vieg
stajalita vanosti, specifino Riemannovsko
gledite procesa kojeg oblik proizvodnje
modernog gospodarstva izraava.

kojem je funkcionalno ustavno naelo bilo protu-

44

Unato tome, ne smijemo dozvoliti

raunovoama, potenim ili ne, razraivati
sustav kojeg koriste u svom zanatu. Umjesto
toga profesija raunovoa mora prilagoditi
svoje standarde rada povjerenom zadatku
kojeg Ustav i funkcije vlade odreuju kao
ciljeve i standarde koje treba primjeniti pri
razradi i odravanju raunovodstvenih sustava.
Prema tome, jedan je od dananjih
problema, naroito pod suludom vlasti sadanje Busheve administracije, to imamo vrlo
malo ekonomista struno sposobnih davati
raunovoama standarde koji podvrgavaju
njihove postupke povjerenom zadatku i koje
onda moraju potivati. ak i oni koji su
struni ne mogu, pod sadanjom suludom
vladavinom Predsjednikove Izvrne zgrade i
raznim vrelima utjecajnih miljenja, djelovati
uinkovito.
ak i bez dodatnog tereta
upljoglave
administracije,
taj
problem
pokuati
definirati
razumne
standarde
dananjoj raunovodstvenoj praksi ne moe
se rijeiti bez svrgavanja vladavine sadanjeg
vladajueg financijsko monetarnog sustava.
Glede poetaka dananje popularne
novane teorije sljedee pojanjenje veoma
je hitno u ovom kriznom vremenu.
Nakon svojih originalnih otkria u
znanosti fizike ekonomije jedno sam se
vrijeme u razdoblju od nekoliko godina nakon
1950. zadubio u vana prouavanja. Pratio
sam tragove povijesti novca i financijskog
raunovodstva
od
razdoblja
postanka
lihvarstva u sustavu zakupa zemlje u drevnoj
junoj Mezopotamiji, kroz trgovinu izmeu
Mezopotamije i Hetita i poslije toga trgovinu,
koja se promiljeno (za nae moderne
znanstvenike) vodila putem sustava kamenih
ploica pisanih klinastim pismom (radije nego
na pergamentu koji se mnogo tee sauva).
Ploice su sluile kao fakture i moglo bi ih se
smatrati modernim u svojoj nakani i uporabi.
Imajui na umu te ispitane uzorke drevnog
drutva, pratio sam tragove postanka
europskog novanog sustava putem kanala
razvoja postupaka kao u [fenianskom] Tiru i
velikom lihvarskom sreditu delfijskog kulta,
pa razvoja u rimskom sustavu koji su bili
neprestana
osnovica
veine
europskih
novanih sustava.
Zanimao sam se i za
moderne oblike koji su se javili nakon
dvostrukog
knjigovodstva
u
modernom

Moderna novana ekonomija

Rast produktivnosti koji nastaje unutar
granica pojednostavljenog portreta fizike
ekonomije kojeg sam gore naveo, osvjetljuje
osnovicu stvarnog oblika dobitioblik fizike
radije nego monetarno financijske dobiti, gdje
bi ovu prvu mogli isto tako izraziti kao
granicu drutvene zarade koja se ostvaruje
unutar djelatnosti gospodarstva koje sam
gore opisao kao grubu skicu osnovnih
sastojaka fizike ekonomije. Ta drutvena
zarada je razliita od fiktivnog oblika koji se
rauna kao financijska zarada, a ona se
standardnim financijsko raunovodstvenim
postupkom svodi na isto feudalistiku fikciju
monetarno financijskog sustava. Savremena
financijsko raunovodstvena praksa oslanja
se i danas na taj sustav.
Nema
nita
loeg
u
dobrom
financijskom raunovodstvu, naroito ako je
poteno. Raunovodstvo je oito potrebno u
modernom
gospodarstvu,
naroito
u
gospodarstvu gdje ubojice kao grabeljiva
momad Enrona pobjesne po uzoru na
dinastike spletke porodice Bush.
Unutar
zakonite prakse tog naina raunovodstva
problemi obino nastaju pod maskom
usvojenih fikcija ije postojanje i uinke
lakovjerni ili jednostavno nepaljivi itatelj
previdi. Kvalitativno ozbiljnija vrsta pogreke
nastaje kad stanoviti knjigovoe, kao
profesor Milton Friedman, pripadnik uistinu
pro-sotonskog Mont Pelerin kulta pokojnog
Friedricha von Hayeka, paradiraju kao
ekonomisti a samo su, u svom najgorem
izdanju, financijski knjigovoe koji se uvelike
oslanjaju u svojim doktrinama i ponuenim
zakljucima na znanje stvarne ekonomije
koje je manje od nule.57
Lockeijevska specifikacija "traganja za sreom"
uvedena od krugova oko Benjamina Franklina a oni
su je usvojili iz Gottfried Leibnizovog rada Novi
eseji o ljudskom razumijevanju.
To je bila
suprotnost dogmi Lockea o "vlasnitvu" koju su
Antonin
Scalia,
pomoni
sudac
Amerikog
Vrhovnog suda i drugi izrodi uveli pod zatitnim
znakom "vrijednosti vlasnika (dionica)", protuustavni pojam u izravnom prekraju bjelodane
nakane odredbe "ope dobrobiti" u Uvodu
Saveznog ustava. Zato da bi pripomogao takvim
prijevarama
kao
svojim
vlastitim
pojmom
"vlasnitva", fanatik protu-pravinosti Scalia uveo
je suludu dogmu u mletakom stilu ugovornog
zakona, dogmu "teksta".
57
Kultni uzor von Hayekovog Mont Pelerin drutva
bio je zloglasni Bernard Mandeville, bjesomuni
gnostik s religijskim uvjerenjem u tezu "privatni
poroci, javni probitak". Von Hayekov suuesnik
Friedman izrazio je svoje tovanje tom istom
nizozemskom boanstvu u jednom intervjuu u
travnju 1980. s televizijskim voditeljem Philom
Donahueom. Tijekom tog intervjua Friedman je
predlagao legalizaciju prometa drogama kao
"ekonomsko dobro". Friedman je svoju karijeru

sumnjivog tipa ekonomiste zapoeo kao student

raunovodstva, gdje je Arthur Burns poeo raditi
na njegovoj preobrazbi, kao poljupcem, u takozvanog ekonomistu. Ga Joan Robinson s Cambridgeskog sveuilita rezimirala je Friedmana prilino
tono kao ekonomistu post hoc, ergo propter hoc.
Kao opunomoeni savjetnik ekonomskih ni-koristi
poput Predsjednika Richarda Nixona i guvernera
Arnolda Schwarzeneggera, Friedmanovo gospodarsko savjetodavstvo neki bi pronicljivi komentator
mogao prevesti u "vratimo se u kameno doba".

45

drutvu od njegovih uroeno anakroninih

poetaka u feudalnoj praksi mletake
financijske oligarhije, razvoj koji je izgleda
nastao u kasno predrenesansno srednjevjekovno
feudalno
doba
u
stoljeima
ultramontane vladavine.58
Potreba snoljive vrste novanog
gospodarstva koje djeluje kao dodatak
modernoj fizikoj ekonomiji nastaje kao
nusproizvod posebne naravi ovjeka kao
jedinstveno stvaralakog roda, kod kojeg se
stvaralatvo, kao to Vernadski definira
noetsko naelo, nalazi u suverenoj odlici
ovjeka pojedinca.59 Stoga, prijenos stvaranja bogatstva u svom toku kroz drutveni
proces zahtijeva sredstvo koje e pripomoi
odreenim funkcijama unutar procesa na
poseban nain povezan s institucijom
novanog sustava kojeg stvara drava.
Pravilna funkcija opeg upravljanja novcem u
modernom drutvu je regulirati tok proizvodnih djelatnosti i potronje na nain koji e
unapreivati optimalnu stopu one vrste rasta
koja se moe ostvariti samo kroz poticanje
uporabe i razvoja suverenih individualnih
stvaralakih moi pojedinaca. No da bi se
ispunila ta funkcija, stvaranje i tok novca
mora se regulirati, prvenstveno mjerama
drave, i sprijeiti da taj idiot, novac, ne
odluta luakim pravcima po svom vlastitom
uroeno neljudskom nahoenju, kojeg obino
prepoznajemo kao lihvarovu pohlepu.
Aksiomatska odlika zla uroenog
savremenim
populariziranim
verzijama
feudalnih ili ak i drevnijih dogmi glede
pojma novca, je pretpostavka da novac ima
stanovitu istinsku fiziku, ili barem moralnu,
mo, naravno pravo na lihvu, koje bi s
pravom trebalo djelovati kao fiziko naelo
stvarnog gospodarstva. Taj pojam novca kao
"prljave lakome zarade" je neto na to se
treba gledati ak kao na uroeno sotonsko po
svojoj naravi. Lou reputaciju novca glede
toga opravdava injenica da je Mandeville,
inae aroliko gadan tip oito loeg osobnog

morala, pogodio u cilj tvrdei da novac, kako

ga opisuje anglo-holandski izdanak mletake
tradicije, uistinu ovisi o neem gadnom van
stvarnog svijeta, o nekoj vrsti "Maxwellovog
zloduha", za kojeg se moe sumnjati da
dolazi
iz
samog
pakla,
koji
prema
Mandevilleu, von Hayeku, Friedmanu i
drugima nagrauje nacionalno poticanje
poroka javnim probitkom.
Meutim, funkcija novca, kakva bi
trebala biti u modernom gospodarstvu drave
nacije i u odnosima izmeu takvih gospodarstava, mora biti toliko razliita od funkcije
novca u drevnom i srednjevjekovnom
sustavu, ili u izraajima mletakog novanog
sustava u modernim gospodarstvima, koliko
se ovjek razlikuje od majmuna. Ne postoji
stvarno zakonito pravo koje propisuje stanovitu kamatnu stopu kao priroeno lihvarsko,
zakonito svojstvo novca samog po sebi.
Danas imamo, kao to moemo
vidjeti na primjeru sustava MMFa nakon
1971., u biti nastavak srednjevjekovnog
sustava monetarno financijskog lihvarstva,
sadanji meunarodni monetarni sustav, koji
je ista kopija, i uglavnom je izravni nastavak
srednjevjekovne ultramontane tradicije, i to
je dominantni, stvarno feudalistiki oblik
monetarno
financijskog
sustava
naeg
planeta danas.60 Kao posljedica oivljavanja
moi mletake financijske oligarhije krajem
15. stoljea, i pomakom glavnih djelatnosti
oligarhijskog
sustava
u
obliku
angloholandskog liberalizma sustava Mletake
stranke
18.
stoljea,
imamo
sljedeu
smrtonosnu ironiju u dananjem svjetskom
gospodarstvu kao cjelini.
Kao zdrueni ishod jakog utjecaja
Renesanse
15.
stoljea,
Westfalijskog
ugovora i roenja vodeeg protivnika angloholandskom liberalnom sustavu a to je
Ameriki sustav politike ekonomije, imamo
sljedei
proturijeni
oblik
suvremenog
vladajueg svjetskog sustava danas.
Taj
problem ima svoju povijest koja sadri
sljedee najznaajnije toke.
Nakon proturevolucionarnih promjena
u amerikom gospodarstvu i MMFu pod
ovlatenim utjecajem takvih osoba kao
George Shultz iz Nixonove administracije
1971. i 1972., sadanji fatalno boleu
nagrien anglo-holandski liberalni sustav, a
ne ameriki sustav kojeg doputa izvorna
nakana
Amerikog
saveznog
ustava,

58

Sustav dvostrukog knjigovodstva, povezan s

Medicijima, znanstvenici obino pripisuju ranijem
razvoju sustava Kue Bardi.
59
Ovo ima veliko znaenje na odsudnu sistematsku
slabost, na koju sam se ranije osvrnuo, u razmiljanjima Sovjetskog sustava.
Materijalistika
dogma, iji tipini primjerak odie relativno
najjaom aromom Engelsovog "materijalizma",
porie postojanje spoznajnih procesa koji dijele
ovjeka od ovjekolikih majmuna, jer se time
[namjerno] potie nepovjerenje prema 'inteligenciji'. Zbog toga su vojno-tehnoloke mogunosti
Sovjetskog
sustava,
gdje
stvaralake
moi
pojedinca, kao na primjer Vernadskog, ili mog
pokojnog prijatelja Probiska Kuznjecova, nisu
mogle biti izvrgnute preziru, bile drutveni
imbenik koji je postao glavni izvor strateke snage
Sovjetskog sustava i odsudna batina Rusiji
dananjeg vremena.

Maxwellov zloduh je imaginarni stvor, kojeg je

matematiar James Clerk Maxwell stvorio da bi
opovrgnuo Drugi zakon termodinamike.
60
Doista, funkcija meunarodnih zajmova sustava
MMFa nakon 1971., sustava Bechtelovog Georgea
Shultza i drugih, ima istu vrstu dobrohotnog uinka
za zaduenike koju si i majmun moe osigurati kod
zamke za majmune malezijskog seljaka. Bankar
pojede zadueniku dravu za veeru.

46

predstavlja svjetski sadanji vladajui monetarno financijski sustav. Meutim, Sjedinjene

Drave mogu se u svakom trenutku pozvati
na naela Amerikog sustava politike
ekonomije uzidana u Savezni ustav, kao to
ja predlaem da uinimo, te bi onda nastalo
stanje sukoba izmeu dva svjetska sustava,
jedan ponovno oivljeni ameriki sustav i
protivniki anglo-holandski liberalni monetarno financijski sustav.
Glavne povijesne
ironije tih raznih stvarnih i potencijalnih
konfiguracija su sljedee.
Znaenje Klasine Renesanse 15.
stoljea sa sreditem u Italiji bio je razvoj
modernog oblika suverene drave nacije,
kroz nagli povratak k ostavini Platonove
Klasine Grke i odbacivanje veine ukrasa i
pompe rimskog carskog nasljea i njegovog
mletako-normanskog
srednjevjekovnog
ultramontanog nasljednika.61
Oivljenje mletake moi u zadnjim
desetljima 15. stoljea i kasnije, stvorilo je
stanje u kojem je, s jedne strane oblik
drutva, moderna suverena drava nacija
(zajednica ope dobrobiti), zasnovana na
naelu opeg dobra, dola na scenu zajedno s
valom znanstvenog i tehnolokog napretka
kroz neprekinuti utjecaj Renesanse 15.
stoljea, ak i nakon nazadovanja u razdoblju
od kraja 15. stoljea pa do Westfalijskog
ugovora 1648. Meutim, oivljenjem moi
mletake financijske oligarhije, srednjevjekovna, monetarno financijska praksa
postala je izazov a esto je i prevladala nad
novim
nastajuim
svjetskim
politikim
poretkom suverenih drava nacija.
Ishod je bio dvojni svjetski sustav
uroeno imperijalistikih (t.j. ultramontanih)
monetarno financijskih sustava, koji vuku
korijene iz drevnih i srednjevjekovnih
politikih i kulturnih oblika drutva, te
suprotstavljajui se tome institucija moderne
suverene drave nacije, koja se zasniva na
privrenosti
znanstvenom
i
kulturnom
napretku u ime ope dobrobiti.
Dakle, nakon 1776. najvea prijetnja
elementu Mletake stranke, tj. financijskom
oligarhijskom elementu svjetske moi bila je
injenica da je Ameriki sustav politike
ekonomije bio glavna ustavna paradigma

moderne suverene republike, suverene drave nacije. Ameriki Ustav, kao paradigma
moderne suverene drave nacije, opetovano
je prijetio, naroito za vrijeme Predsjednitva
Abrahama Lincolna i Franklina Roosevelta,
povesti pobunu drava koje bi se okupile i
donijele prevagu ujedinjenoj svjetskoj moi i
utjecaju nad nagonski ultramontanim oblikom
Mletake stranke ije je sredite postao
anglo-holandski liberalni sustav.

Ribar moli za milost pred mletakim dudom.

Sadanji svjetski monetarno financijski sustav
je zakrljalo udo tog izopaenog anakronizma, tog u biti legendarnog krvopije Drakule iz
mranih i odvratnih ruevina nae povijesne
prolosti.

Zapaljive
su
reforme
u
stilu
Amerikog sustava gospodarske politike
Njemake, Rusije, Japana i drugih koje su
nastale kao reakcija na stvarnost koju je
predstavila Amerika stoljetna izloba 1876.
u Filadelfiji, kao i primjetljiva opasnost, koju
su u Europi kao i financijskoj oligarhijskoj
fakciji unutar SADa nazirali, da bi vodstvo
Predsjednika Franklina Roosevelta za vrijeme
ratnog razdoblja od 1939. 1945., te
Rooseveltova
izgradnja
Bretton
Woods
sustava,
znailo
irenje
i
uvrenje
Amerikog sustava politike ekonomije putem
politikih
mjera
podrke
osloboenju
svjetskih kolonija i njihovoj uspostavi kao
suverenih drava nacija.
Glede toga, iskoristili su smrt
Predsjednika Franklina Roosevelta, uz pomo
suuesnka Predsjednika Harryja Trumana, i
otpoeli putanjem zloduha nuklearnog i prokolonijalistikog ratovanja time to su
postavili osnovicu budueg prevrata ostavtine Rooseveltovog gospodarsko politikog
poretka.
Taj prevrat je doivio primjenu

61

Trag razvoja zamisli modernog suverenog oblika

europske drave nacije vodi bezuvjetno do Karla
Velikog, a taj se proces borbe za njen razvoj
nastavio preko cara Fredericka II (Hohenstaufena).
Neposredni prijedlog Dante Alighierija, kako o
talijanskom nacionalnom jeziku i njegovoj uporabi,
tako i njegova De monarchia, bio je najznaajniji
izravni prijedlog moderne drave nacije sve dok ga
nije zamijenila Concordantia catholica Nicholasa
od Kuze i njegov niz djela koja su utemeljila
modernu eksperimentalnu znanstvenu praksu, kao
njegova De docta ignorantia. Prve moderne drave nacije bile su Francuska Louisa XI i Engleska
Henryja VII, sljedbenika revolucije Louisa XI.

47

mjeri da domadar ne moe vie nastaviti

ivjeti ako se ne otarasi svog parazita.
Unato tome veina naih sadanjih
bezumnih ekonomista i raunovoa nastavlja
tumaiti kako SAD i svjetsko gospodarstvo
rade ili bi trebali raditi u skladu s posebnim
interesima tuinske relikvije feudalizma koja
nema nikakve snoljive funkcije unutar
uspjenog oblika modernog gospodarstva.
To znai da moramo odbaciti tu
besmislenu doktrinu, takozvanu teoriju koja
se poduava u veini naih sveuilita i
drugih vanih mjesta danas.
Moramo
osloboditi svoje politike voe tog tuinskog
monetaristikog sukuba koji im sad nagriza
mozgove. to je jo vanije, moramo osloboditi sebe da bi zdravi oblik gospodarstva ili
oblikovanja gospodarske politike postao
dohvatljiv uz pomo iskorijenjivanja svakog
kontrolnog sustava misli koji nastoji tumaiti
gospodarstvo u obliku slobodnog opticaja
novca putem takozvanih "neovisnih sredinjih
bankarskih sustava" ili tome slino.

svojih najodsudnijih i najvanijih svojstava u

vrijeme od 1971. 1982., to jest u doba kad
su na dunosti Amerikog Savjetnika za
nacionalnu sigurnost bili Henry A. Kissinger i
Zbigniew Brzezinski. Sastavni dio tog truda
unitenja ostavtine Franklina Roosevelta bilo
je provesti asimilaciju vanih elemenata
nacistikog sustava u sustav, koji je kasnije
postao poslijeratni NATO savez, kao i na
druge vane poloaje uz pomo krugova oko
zloglasnog Allena Dullesa.
Sadanji reim
Predsjednika Georgea W. Busha predstavlja
sadanje stanje dozrijevanja tog ogavnog,
tridesetgodinjeg nastojanja.
U dananje vrijeme protu-amerika
politika poslijeratne (poslije 1945.) Mletake
stranke dosegla je toku krize, u kojoj
takozvani
"poslije-westfalijski"
sustav
svjetske vlade (na pr. "globalizacija") ima
nakanu iskorijeniti zadnje ostatke ne samo
samog Amerikog sustava nego i postii
uspostavu i konsolidaciju sustava de facto
Mletake stranke, imperijalnu svjetsku vladu,
koja bi svojim inovima kao ovi sadanje
Europske Komisije, preobratila svaku reformu
koja ima svoj trag u velikoj Renesansi 15.
stoljea.
Amerikom domoljubu, prema
tome, postojanje takvog sustava unutar naih
dravnih granica ima isto znaenje kao i
izdaja. Takav pothvat, ako uspije u svojoj
nakani, osigurao bi izravni pad itavog
planeta u odulji mrani vijek itavog
ovjeanstva, iz kojeg bi neizbjeno malo
koja postojea nacija ili narod izali u
prepoznatljivom obliku.
Na taj nain sadanji svjetski monetarno financijski sustav predstavlja u naelu
poslijefeudalni anakronizam, i nesnoljivu
opasnost civilizaciji u cjelini, ako se nastavi.
No meutim, u meuvremenu, taj odvratni
nesklad, taj izopaeni anakronizam, taj u biti
legendarni krvopija Drakula iz mranih i
odvratnih ruevina nae povijesne prolosti,
taj monetarno financijski sustav u stilu
Mletake stranke, utjelovljeni je oblik
prevladavajue ideologije veine postojeih
vlada i vanih meunarodnih ustanova. Taj
parazit i bolest gospodari naim gospodarstvima i vlada naom nacionalnom kulturom i
ivotom kao parazit iznutra.
Unato tome nai ekonomisti i
raunovoe regularno se klanjaju pred
oltarom tog poganskog udovita koje vreba
nad dravama i narodima danas. Ti bogoslovi
tradicije Mletake stranke ele rastumaiti
gospodarstvo i izgraditi gospodarsku politiku
nae republike u bogoljubivoj slubi tom
Moloku savremenog monetarizma.
Druga odlika koju treba ponovno
istaknuti je to puko postojanje tog monetarno financijskog sustava danas nije samo
po sebi i u sebi povijesni anakronizam koji
ljudima sie krv. On je postao sastavni dio
naih sustava vlasti i gospodarstva u tolikoj

Put ka regulaciji, kreditu i kapitalu

Svraam vam sad panju izravno na razradu
gospodarske politike mjera ope gospodarske
regulacije, kredita i kapitala, unutar drave i
izmeu njih.
Te stvari nisu ni u kojem
sluaju periferne dijalogu kultura. One su
pitanje ivota i smrti za veinu svjetskog
puanstva danas.
Da bi obrazloenje bilo to je mogue
jednostavnije: naelo gospodarske regulacije
koje vri vlada je ustvari sljedee:
Zaponimo s regulacijom cijena. U
pripremnom navodu o tome osvrnut u se na
relativne novane cijene. Meutim, obrazloenje glede naela zasniva se ne na aktualnoj
novanoj cijeni nego gleda na te probleme sa
stajalita fizike cijene.
U konanici, nakon to smo razumno
uzeli u obzir potrebne privremene kratko- i
srednje-rone prilagodbe, cijena fizikog
kapitala potrebnog za primjenu u proizvodnji
stanovite koliine i kvalitete proizvoda ne
smije pasti iznad razine kod koje je cijena
robe, odreena u fizikom smislu, manja od
potreba pokria stalne proizvodnje robe i
odravanja [proizvodnje], zamjene i sve
naprednijeg
razvoja
fizikog
kapitala
potrebnog za odranje i poboljanje te
koliine i kvalitete prinosa kroz dugorone
kapitalne cikluse.
Ta razina ukljuuje i troak odranja
kuanstava aktualnih i buduih radnika sa
standardom fizikog dohotka dosljednog ne
samo radu koji se od njih oekuje nego i
uvijek
rastuoj
opoj
kulturnoj
razini
potrebnoj za stanovnitvo u cjelini. Cijena
same robe mora isto tako ukljuiti trokove
svoje proizvodnje za odranje kuanstava
poduzetnika i kljunih slubenika, kao i

48

toliko i nemoralno. Alidoista veliki ali

postoje odreene uvjetne vrste dopustivih
kratko- do srednje-ronih iznimaka, ak i
potrebnih iznimaka ovom pravilu, u relativno
kraem vremenskom razdoblju. Da bih pojasnio ovu misao zapoet u sada s donekle
vanim, kojiput udnim informacijama koje
se mogu initi nevanim, kao slikovitim
primjerima iz povijesti ovog problema oblikovanja politike.
Nakon tog kratkog dijela
pedagoki korisnog zadirkivanja moguih
itateljevih predrasuda o tom predmetu, da
bismo razvili diskusiju o tom specijalnom
podruju u oputenijem tonu svratit u nam
panju na sr stvari koje sam upravo opisao
u opem smislu. Kao to u ovdje saeto
prikazati, stvari nisu ba tako jednostavne
kao to ih je ak i veina takozvanih
strunjaka nauila shvaati. Nimalo tako!
Kojiput, drave su bile prisiljene
odabrati, na nain gdje je njihov slobodni
odabir igrao ulogu u oblikovanju politike,
snienje cijena koje su dobivale za svoju robu
i plae ispod razina potene cijene, kao to je
to Kina radila i radi te tako vodi svoju politiku
ve priblino etvrt stoljea.
Tu je politiku Kine i nekih drugih
zemalja u razvoju Preobraenski, nekad
poznati sovjetski ekonomist iz 1920. 1933.,
nazvao socijalistika primitivna akumulacija.
U njegovim djelima to je znailo izgradnju
sovjetskog industrijskog razvoja u tim
godinama i moda malo poslije, kroz prijenos
dijela fizikog kapitala, koji se mogao
ostvariti po tadanjim svjetskim cijenama
unutar sektora poljoprivrede, na industrijski
sektor.
To se moglo izvriti putem
instrumenata
kao
relativnih
cijena
poljoprivrednih proizvoda plaenih za domau
potronju ispod razine izraunate relativne
razine potene cijene za netto isplatu
poljoprivrednom sektoru u to vrijeme. Danas
u Kini tako koriste jeftinu radnu snagu u
proizvodnji robe za prodaju na svjetskim
tritima da bi se prikupila napredna
tehnologija kao fiziko kapitalno ulaganje za
Kinu jedno pokoljenje u budunosti.
Izraz primitivna akumulacija kako ga
je rabio Preobraenski koristila je u slinu
svrhu Rosa Luxemburg62, najpametnija i

primjerenu
potporu
vladi
i
osnovnoj
gospodarskoj infrastrukturi o kojoj ovisi rad
tih poduzetnitva.
Ta i srodna razmatranja odreuju
osnovnu crtu procjene to bismo mogli nazvati potene (fer) cijene. Iz toga bi onda
izgleda izalo ako, u naelu, cijena nije
potena onda je kriva. Dugorono ovo mora
postati namjeravani i ostvareni uinak.
Meutim nije jednostavno doi do
kvalitete i koliine kratko- i srednje-ronih
traenih svojstava u podudarnosti s isporukom namjeravanog dugoronog rezultata. U
vezi s tim tu su razmatranja koja svijet i
njegove nacije moraju pojedinano uzeti
sada u obzir. Moda ih se netko drugi ve
periferno dotaknuo prije, no ona su sada od
odsudne vanosti, i moramo se na njih
usmjeriti, kao to inim to sada, na sasvim
nov nain, a to je u svijetlu praktikog
dubljeg smisla koncepcije noosfere Vernadskog za sadanje odreivanje politike.

Rosa Luxemburg je bila moda jedini kompetentni

ekonomist meu socijalistikim linostima ranih
desetljea prolog stoljea. Ona je odbacila djetinjastu
popularnu pretpostavku da je nastanak imperijalizma
bio zakonit proizvod razvoja industrijskog kapitala.
Umjesto toga prepoznala je imperijalizam tog doba kao
odraz uloge meunarodnih financijskih zajmova.

U dugoronom smislu svako prisilno

snienje cijena nacionalnog proizvoda ispod
razine potene cijene je koliko bezumno

49

62

Gledita Rose Luxemburg na gospodarsku narav

imperijalizma jo uvijek imaju aktualnu vanost za
povijesna
prouavanja
ljudi
odgovornih
za
oblikovanje politike danas.
Ona je bila jedina
vodea socijalistika osoba koja je shvatila ludost
eprtljavih
pokuaja
Lenjina
i
socijalistike
demokracije objasniti "imperijalizam". Potonji su
se latili objanjenja s krajnje nekompetentnih
pretpostavki da je on pojava irenja industrijskog
kapitala, dok je ona, a kasnije i Herbert Feis,
strunjak amerikog Ministarstva unutranjih
poslova,
pokazala
da
korijen
modernih
gospodarskih oblika imperijalizma lei u podruju
meunarodnih financijskih zajmova, kao to se

najdarovitija socijalistika ekonomistica ranog

20. stoljea. Preobraenski je koristio pojam
socijalistike primitivne akumulacije da bi
razlikovao poriv za takvu sovjetsku politiku
od uloge primitivne akumulacije u praksi
imperijalne financijske politike o kojoj je
Luxemburg pisala. Inae, problem kojeg je
opisao na taj nain nije bio niti specifino
sovjetski niti svojstven gospodarstvima
smjetenim, prije 1989., meu drave sa
socijalistikim ustavom.
To je svakidanji
izazov, a esto i prijetnja, s kojom su se
suoavala gospodarstva zemalja u razvoju,
ak i prije radikalnih promjena 1971. 1972.
u svjetskom monetarnom sustavu.63
Nemogue je shvatiti bilo to vanog
o gospodarskim odlikama odnosa izmeu
Europe i biveg (i ustvari sadanjeg)
kolonijalnog svijeta bez da upadnemo usred
borbe miljenja i ratova, ija je sredinja
odlika to isto pitanje primitivne akumulacije.
Pogledajte
na
temu
primitivne
akumulacije sa stajalita predstavljenog
mojim radovima.
Svoja dugogodinja,
razvijena gledita u vezi toga znaajno sam
proirio i inae usavrio svojim nedavnim
polaganjem sve vee vanosti na definicije
noosfere Vernadskog.64
To nas prilino

izravno vodi, kao to moj osvrt na sluaj Kine

daje naslutiti, problemu oblikovanja nacionalnih politika glede financija i regulacije,
kljunih odlika svakog kompetentnog voenja
dijaloga kultura.
Prouavanje aktualnih
podruja iznesenih na vidjelo objanjenjima
na pr. Rose Luxembourg i Preobraenskog
glede primitivne akumulacije, natjeralo bi
nam panju na, jo uvijek korisni, vei skup
opih naela iznimne vanosti prolom i
sadanjem oblikovanju nacionalnih politika u
cjelini, i udovoljenju izazova novih glavnih
trendova
ve
u
tijeku
za
zajednicu
suraujuih suverenih drava nacija.65
Nastavimo zato tu temu i obradimo je
od vrha do dna.
Svako
kompetentno
znanstveno
prouavanje ekonomije mora staviti teite
panje na bitnu razliitost ovjeka od
ivotinje. To se moe slikovito vidjeti rastom
ljudskog puanstva naeg planeta od milijuna
moguih nastanjenika roda ovjekolikih
majmuna na planetu pa sve do milijardi
danas. Razliitost je posljedica faktora koji
ne postoji ni u jednom rodu niem od
ovjeka, a to je mo postavljanja hipoteza
koja je temelj razvoja europske civilizacije od
Talesa, Solona Atenjanina i Pitagorejaca.
Platonova zbirka dijaloga kodificirala je tu
mo u svrhu boljeg razumijevanja.
Svojstvena,
odgovarajua
odlika
postojanja ljudskog roda je poveanje
proizvodne moi ljudskog rada, po glavi i po
etvornom kilometru. To poveanje nastaje i
samo moe nastati kao plod postavljanja
hipoteza to u svojoj biti ukazuju Platonovi
Sokratski dijalozi.
U svakodnevnim razgovorima o
gospodarstvu, korisno znanstveno pojanjenje moe se nai u raspravama o granici
dobiti koju pripisujemo poboljanoj tehnologiji.
Objanjenja te vrste esto su u
praktinom smislu priblino tona. Samo kad

nanovo moe vidjeti u divljakom nainu rada

MMFa i Svjetske Banke nakon 1971. 1972. Ti
problemi imperijalizma i meunarodne financijske
oligarhije, kao to ona obrauje navedena odsudna
pitanja na koja sam upuivao ovdje, odsudne su
toke povijesne rasprave odreivanja izazova u
definiranju naina pravinosti euroazijske politike
danas.
Umjesto odreivanja problema prema
otrcanim
ideolokim
kategorijama
stratekih
sukoba 20. stoljea, dijalog mora skupiti izvorni
materijal koji se odnosi na sve i svako najvanije
iskustvo, naroito u 20. stoljeu, kao sastojke
dijaloga o unutarnjem kulturnom iskustvu Azije u
tom stoljeu. To mora dobiti posebni naglasak u
obradi navodnih ideolokih pitanja usaenih u
ostavtinu dananjeg iskustva nasljeenog kroz
zadnjih stotinu godina i vie.
63
Angloameriki interesi (uglavnom), kao oni
povezani s operacijama voenim iz kue 120
Broadway na Manhattanu, gdje je George Shultzov
otac bio zaposlen, nastojali su iskoristiti svoj
utjecaj na svjetsko trgovanje proizvodima, meu
ostalim, stanovitih ruskih seljaka (kulaka) kao
probitani
nain
tjeranja
mlade
Sovjetske
Republike u steaj. Da bi porazio tu stranu nakanu
i njene domae posljedice, Preobraenski je predlagao programe koji bi usmjerili znaajan dio
poljoprivrednog dohotka u industrijski razvoj.
Prisilno smanjenje vrijednosti indijske rupije u
razdoblju od 1967. 1970. samo je jedan, ali
veoma vaan, primjer slinih naina kako su se
zemlje u razvoju bile prisiljene braniti, esto
neuspijeno, esto protiv volje ali neizbjeno, u
poslije Franklin Rooseveltovskom anglo-amerikom
svijetu.
64
Moje zanimanje i sklonost prema mom
tadanjem znanju o radu Vernadskog, naroito na
podruju definiranja ivota (na pr. za razliku od
objanjenja Oparina i drugih) potie iz razdoblja

1941. 1949.
Moje sadanje isticanje fiziko
ekonomskog dubljeg smisla rada Vernadskog za
obnovu ruskog gospodarstva kao glavnog temelja
euroazijskog razvoja, poprima za mene bjelodanu,
vodeu, praktinu vanost za svijet danas. Jo
jae uvjerenje o tome dolo je i mojim
povezivanjem s Probiskom Kuznjecovim i njegovim
radovima krajem prolog stoljea.
65
U komparativnim ekonomskim prouavanjima
upliva Karl Marxove i srodnih doktrina glede
stvarnosti drava koje obiljeujemo kao "drave sa
socijalistikim
ustavom",
klju
usporedbe
takozvanih
kapitalistikih
gospodarstava
s
takozvanim socijalistikim lei u poimanju naina
na koji se obrauje funkcija profita, filozofski i u
praksi. Niti uobiajene akademske i druge obrade
tih
dvaju
[gospodarstava]
ne
pokazuju
kompetentnu pronicavost u nain aktualnog
stjecanja profita, ve samo kako se on vadi iz
ukupnog prihoda. S mog stajalita znanosti fizike
ekonomije, takva tekoa ne postoji. Vidi daljnju
obradu u tekstu.

50

slijedimo trag vanih odreenih tehnolokih

poboljanja sve do konstrukcije odreene
jedinstvene eksperimentalne naprave za
dokazivanje naela, kao to Riemann definira
jedinstvene eksperimente tog znaenja,
moemo
pronai
mjesto
tehnolokog
poboljanja na nain prikladan dokazivanju
odreene teorije.
Ovaj se razvoj ostvaruje unutar
misaone
cjeline
koja
ve
predstavlja
samorazvojni svemir. Sa stajalita radova
Vernadskog o noosferi, taj se razvoj ini kao
samorazvoj
i
uzajamni
razvoj
triju
kategorikih, ali u biti uzajamno djelujuih
oblika fizikog postojanja, svako od njih
znano sa stajalita metode odsudnog
eksperimenta, a to su abiotsko, biotsko i
noetiko podruje.
Svako od tih triju je
razvojno podruje (podruje u razvoju) kao
to na to ukazuje dobro poznati Heraklitov
aforizam. ovjek je svojevoljno samorazvojan, za razliku od rodova sa vrstim ogranienjima (kao to svaki i svi nii rodovi spadaju
u tako odreeni rod). On ivi od uzajamnog
odnosa sa svakim i svim od tih triju podruja.
Moderno saznanje pokazuje da je, kao to je
Heraklit tvrdio a Leibniz definirao "najbolji od
svih moguih svjetova", da nita ne postoji u
svemiru osim svojstva promjene koje ima
takvu protuentropijsku znaajku.66
U svrhu slikovitijeg prikaza te
koncepcije
ope
zakonitosti
razvoja,
razmotrimo sljedee primjere.
Prema najbolje zabiljeenim izvorima
znanja dosad, opa slika je da je Sunce
poelo svoje postojanje kao jedincati predmet
koji se okretao velikom brzinom, i prema
Keplerovom objanjenju poeo odbacivati
masu u disk koji ga je okruivao. Taj disk je
vjerojatno razvijao polariziranu plazmu u
kojoj su se kasnije stvarale vie frakcije iz
osnovne smjese Sunevog sustava prema
Mendeljejevim periodinim tablicama.
Ti
elementi su se stvarali pod uplivom radijacije
Sunca na to podruje.
Materijal u tom
podruju diska proao je onda kroz "frakcionu
destilaciju" i tako zauzimao predodreene
putanje gibanja s harmonikim odlikama

kako je Kepler to procijenio.

Kao to je
Gauss tvrdio, svojstva putanje odredila su
kondenzaciju materije koja se gibala tom
putanjom u gotovo veinu planeta i
pridruenih mjeseeva. Iznad toga, svemir je
kao cjelina isto tako samorazvojno podruje.
Prema tome, tom svemiru znanost nije prvenstveno stvar vrstih, odreenih predmeta
nego procesi promjene u skladu sa zakonom
koji upravljaju stvaranje ponajprije viih, a
moemo ak rei i "revolucionarnih" odlika
novih fizikih stanja unutar svemira u cjelini.
Koja je dob tog svemira? U biti to
postaje glupo pitanje.
Kako netko moe
mjeriti dob karakteristino KeplerovskoRiemannovog procesa van kojeg nita ne
postoji, proces kojeg je Einstein zgodno
opisao kao konaan ali neogranien? Prema
tome, kakvim zamislivim mjerilom moemo
mjeriti apsolutno temeljnu stopu reakcije, ili
konstantnu mjeru vremena, pomou mjerila,
kao na primjer a priori mjerila, izvan
samostojeeg razvojnog procesa unutar tog
svemira? Suprotno gnosticima, Stvoritelj ivi
unutar vjene istovremenosti sustava, kojeg
sam ovdje opisao kao sustav odnosa izraenih funkcijom ivih rijei. Taj potonji jedini je
svemir kojeg moemo eksperimentalno znati,
kao to se to podrazumijeva u tvrdnjama
Filona protiv Aristotela, a isto tako posredno
protiv Klaudija Ptolomeja.
Prema tome,
ograniivi raspravu na stvarnost, promjene
stanja unutar kvalitativno samorazvojnog
svemira trebale bi nam dati odabrane granice
kojima se znanost bavi. Vana misao koju
treba istai je da je ak i tobonji abiotski
svemir, kojeg ivui Stvoritelj aktivno
nastanjuje, i sam samorazvojni svemir koji
prolazi kroz posredno utvreni poredak
kvalitativnih promjena ontolokog stanja.
I tako, kako se ta neprekinuta slika
sve vie pojavljuje pred naim oima, vidimo
da je na planet proao unutarnje promjene
faze svog stanja, a sve unutar evoluirajueg
Sunevog sustava. Taj proces je ostavio iza
sebe fosile, kako ih je metoda Vernadskog
opisala, stvorene u prijanjim fazama. Oni
sadre meu ostalim ono to smatramo raspoloivim mineralnim resursima ovjeanstva
o kojima moderno gospodarstvo u velikoj
mjeri ovisi.
Metode, koje Riemann povezuje s
pojmom jedinstvenog eksperimenta, primjenjene na rad kao to su djela Louisa Pasteura
i njegovih sljedbenika, ukljuujui i samog
Vernadskog, odreuju postojanje fiziko
eksperimentalnog podruja ivuih procesa i
fosila koje njihovo djelujue postojanje
proizvodi To podruje je biosfera, bez koje
nastanjivost ovog planeta za ljudski ivot ne
bi postala izvediva.
Ista metoda jedinstvenih eksperimenata odreuje klasu fosila koji nastaju jedino
sintetikim moima postavljanja hipoteze, a

66

Entropija kao i negativna entropija je ustvari

posljedica a ne uzrok.
Protuentropija oznauje
zakonitost koja stvara svoje svojstvene posljedice.
Slino tome, ne-euklidske geometrije su tek
modificirani oblici Euklidove geometrije, dok protueuklidska geometrija Gaussovog uitelja Kstnera,
kao i [geometrija] Riemanna predstavlja oivljenje
univerzalne fizike zakonitosti, izvedene izravno iz
klasinog pojma moi, povezane s pozadinom
fizike zakonitosti pitagorejske znanosti Platona i
Keplerovih izvornih otkria u astrofizici, i metodi
Leibnizovog otkria stvarno infinitezimalnog, proturedukcionistikog rauna koji se podudara s
univerzalnom fizikom zakonitosti najmanjeg
djelovanja.
Riemannova fizika geometrija je
bogatije razvijen izraaj shvaanja te koncepcije.

51

voenje dijaloga kultura onda pokuaj

dijaloga ne e donijeti nikakve koristi nego e
ba suprotno biti apokaliptina katastrofa
itavog ovjeanstva koja e obuhvatiti i
nadolazea pokoljenja.
Ovo je prvo pravilo igre kako
nastupiti prema izazovu hitnih potreba glede
regulacije novca, kredita, cijena, dohotka i
stvaranja kapitala.

to su moi uma suverenog ovjeka pojedinca.

Fosili su akumulacija koju moemo u prvom
trenutku
shvatiti
kao tragove
stopala
napretka noosfere.
Ta tri tako odreena podruja
viestruko su spojena u Riemannovom
smislu, ali na nain gdje ovjeanstvo stoji do
ivueg Stvoritelja i unutar tog jedinog
svemira koji postoji. Nijedna osoba bistre
glave koja postoji unutar ovog, jedino
postojeeg svemira kojeg znamo, ne moe
imati nikakve razumno prihvatljive sumnje o
mudrosti zavrnih reenica prvog poglavlja
Mojsijevog Postanka o naravi ovjeka kao i
ene. Ovo to sam napisao o ovjeku i eni
temelj je pravog ljudskog znanja.
Takva
koncepcija ovjeanstva, ovjeanstva tako
smjetenog,
jedini
je
razumni
pojam
znaenja izraza eksperimentalno provjerenih
univerzalnih fizikih zakonitosti. To je temelj
svega dostojnog imena znanosti i Razuma.
Uz nedavne razvoje dogaaja na
naem planetu dosegli smo toku kod koje se
vie ne moemo pouzdati na ono to se u
prolosti esto zvalo "dareljivost prirode".
Ne moemo vie pretpostaviti da e
planetarni abiotski i biotski procesi, kao to
su nekad mogli postojati bez pomoi ovjeka,
biti dovoljni odravanju ljudskog puanstva
koje se iri i napreduje. Ve smo dosegli
toku, kod koje bi jednostavno obuzdavanje
irenja broja ljudskog puanstva bila gora
reakcija
tom
nastupajuem
navodnom
ogranienju, nego provoenje veine budnih
sati, danju i nou, svih pojedinaca u njihovim
plodnim godinama parei se da bi porodili jo
vie pojedinaca.
Jedino razvoj uvjeta i
kvalitete ivota ljudskog pojedinca moe nas
opremiti da udovoljimo izazovu prividnih
granica nametnutih sadanjim nadolazeim
prilikama u naem odnosu prema podrujima
abiotske domene i biosfere. Moramo se sada
obvezati razvitku opskrbljivanja abiotskim
resursima i resursima biosfere, o kojima
rastui i bolji ljudski ivot ovisi.
Ovaj upravo navedeni uvijet odrazuje
se na podruju politike ekonomije kao
doadatni faktor fizikog troka koji se mora
posredno zadovoljiti, kao sve vei dio
poslovinih "trokova prodane robe" na
svakom dijelu ovog planeta pa prema tome
diljem itavog planeta.
Ovdje spoj neuspjeha da se postigne
uravnoteeni razvoj itavog puanstva raznih
azijskih naroda, na primjer, i razorne
posljedice divljanja takozvanog "kulturnog
pomaka paradigme" zadnjih etrdeset godina
znanog i kao poslijeindustrijska "protukultura", doveo je svijet u ubrzano stanje
propasti ne samo od gospodarske krize
sadanjeg svjetskog sustava nego i od
neminovnosti prijetee krize fizikog sloma
ljudskog puanstva ovog planeta kao fizikog
sustava.
Ako ta injenica ne uvjetuje

3. SUSTAV VRSTOG TEAJA DEVIZA

Uzevi u obzir nalet sadanje ope krize
sloma svjetskog monetarno financijskog
sustava, civilizacija ne moe vie dugo opstati
na ovom planetu bez hitnog povratka na
sustav relativno vrstog valutnog teaja
izmeu potpuno suverenih drava nacija,
povratak u svijet gospodarskog poslovanja
ureenog slino izvornom Bretton Woods
sustavu pod Predsjednikom Franklinom
Rooseveltom. Jedina razumna reakcija na tu
krizu bila bi opa steajna reorganizacija
sadanjeg sustava. Ta bi se reorganizacija
trebala oslanjati na naelni pristup kojeg je
Predsjednik Franklin Roosevelt zauzeo u
oujku 1933.
Svaki dijalog kultura, koji ne shvati
nunu ulogu tog odgovarajueg sklopa
mehanizama postao bi u biti odobravanje i
potvrda skoroj globalnoj katastrofi i to za
cjelokupno ovjeanstvo pod uvjetima krize
opeg sloma koja danas zahvaa svijet. U
odsustvu naelnih vrsta hitnih mjera koje
sam ukratko opisao u prijanjim odlomcima
ovog izvjea, dijalog kultura bi se brzo
izrodio u aroliki sloenac eklekticizma, a sam
dijalog bi stoga ubrzo praktiki siao s
dnevnog reda ozbiljnih napora u tijeku.
Odsudna koncepcija o kojoj ovisi
izgradnja i uinkovitost sustava vrstog
teaja valuta kao to je sluaj uspjenosti
izvornog Bretton Woods ureenja pokazao,
jest ideja potpuno suverene republike
[voene naelima] drave nacije. Naalost
ta je koncepcija u najmanju ruku slabo
shvaena izvan vodeih struja Klasine misli
u europskoj i amerikoj povijesti.
Te
koncepcije, koje su sve do nedavno znaajno
aksiomatski strane azijskoj kulturi, moraju
svi partneri dijaloga kultura shvatiti i prigrliti
da bi dijalog uspjeno postigao svoje ciljeve.
Na primjer, sklonost razmiljanju da
bi, budui da je u dananje vrijeme uloga
europske kulture a pogotovo amerike
doivjela neuspjeh, azijska misao morala
preuzeti vodeu ulogu, barem u veoma
velikom razmjeru. Vienja naginjui u tom
pravcu treba gledati u najboljem sluaju kao
odraz naalost rairenog, romantinog krivog

Engleski: 'nation state republic' vidi Napomenu

H{Drava}H .

52

shvaanja svjetske povijesti uzete u irem

opsegu.
Takvo vienje tek mora shvatiti
znaaj da procesi odreuju povijest a ne
jednostavne strasti pojedinca.
Sadanji problem glede toga je
potpuno neshvaanje povijesne injenice da
se ne radi o nekoj odreenoj dravi nego o
sadanjem svjetskom monetarno financijskom sustavu, izgraenom 1971.-1972. po
uzoru na sustav Mletake stranke koji je
ustvari stvorio prilike, kojima su se prilagodili
svi dijelovi svijeta. To je, dakle, potpuno
neshvaanje, u biti bjelodane injenice da su
svi dijelovi sadanje kulture svijeta vie ili
manje krivi zbog svog desetljeima dugog
sudjelovanja, neradog ili ne, u uroenom zlu
sadanjeg svjetskog monetarno financijskog
sustava i njegovom radu od 1971. do 2004.,
kao i njegovim suodnosnim elementima.
Problem nije toliko u bolesti neke odreene
drave nego u tekuem prevladavajuem
pristanku dijeliti tu bolest.
Stoga, prije nego se usmjerimo na
vrste odlike
potrebne izgradnje takvog
sustava vrstog valutnog teaja, moramo
iznijeti na vidjelo ujedinjujui, pa prema tome
i podrazumijevajui monoteistiki sastojak
kulturne osnovice s mogunosti utemeljenja
pravog samo-odravajueg sustava suverenih
republika [voenih naelima] drave nacije o
kojemu u konanici ovisi uspjena izgradnja
dijaloga kultura.67
To znai, odnosno podrazumijeva da
se djelotvorno suverena republika voena
naelima drave nacije ne smije, a u
sadanjim svjetskim prilikama i ne moe
osloniti samo na svoju autonomnu volju, kao
to to luaci amerikog Bushevog reima
neprekidno
pokuavaju
raditi.
Prava
suverenost ovisi o svjesnoj, svojevoljnoj
obvezanosti drave opem dobru svih drava
i naroda.
Kao to Westfalijski ugovor iz 1648.
lijepo prikazuje naelo naravnog zakona
meu dravama: suveren mora prii stolu
rjeavanja svjetskih pitanja brinei se o
posljedicama odluka za sve drave planeta
prvo, a o onom to se tie svojih vlastitih
posebnih poslova na drugom mjestu, kao to
se to podrazumijevalo kod prihvaanja
Westfalijskog ugovora 1648.
To je bila
razlika
izmeu
dostignua
amerikog
Predsjednika Franklina Roosevelta, koji je

sudbinu svoje drave vidio u budunosti

itavog svijeta, ukljuujui i osloboenje
podvrgnutih kolonijalizmu i bijedne neuspjehe
svojih neo-kolonijalistikih nasljednika.
U
suprotnome,
bez
naela
Westfalijskog
ugovora, svaki e se dogovor vjerojatno brzo
izroditi i utopiti u moru heteronomije.
Ponajprije, moramo okonati obmanu
da se pitanja takozvane "kulture" mogu na
struan nain odijeliti od gospodarstvenih
pitanja, ili da se pitanja ekonomije mogu
struno razabrati iz bilo ega to odaberemo
za sklop ekumenskih kulturnih vrednota. Kao
to svi znaju sadanja politika angloholandskog liberalizma ustvari supostoji s
ostatcima najboljeg iz europske Klasine
kulture, no te dvije [kulture] supostoje kao
smrtni neprijatelji.
To je ustroj u kojem
izmuena Klasina europska kultura ivi,
liberalno okovana. To je kultura koja prebiva
i kojiput prekrasno pjeva, kao likovi "Zbora
zarobljenika" u Beethovenovoj operi Fidelio,
no pjesma je himna stanovnika tamnice
liberalizma. No unato tome, togod bi se
moglo rei o svjetskim prilikama u prolosti,
bez drutva ustrojenog dosljedno naelima
koja istiem u ovom izvjeu kao i na drugim
znaajnijim mjestima, a koja Ameriki sustav
politike ekonomije izraava, ne e biti
nikakvog naina na koji bi sretni proizvod
dijaloga kultura mogao postati danas
stvarnost na ovom planetu.
Ono to bi se moglo smatrati kao
tajanstvena, skrivena spona izmeu Klasine
kulture
i
gospodarstva
odreenog
u
Amerikom sustavu, je sadraj koji lei
unutar podruja "ive rijei", kao to sam tu
temu prikazao u ranijem poglavlju ovog
izvjea.
Ta tema, "iva rije", dotie
univerzalnu sutinu ljudske naravi i prema
tome odreuje to jest a to nije pravilni
raspored ljudskih odnosa u svim dijelovima
ljudskog postojanja i to u raznim vremenima i
mjestima, prolim, sadanjim i buduim.
Ekonomija-gospodarstvo, koje se podrazumijeva u definiciji Amerikog sustava u biti ne
pokazuje nikakvu eksluzivniju pripadnost
nekoj odabranoj kulturi nego samo razliku
izmeu ovjeka i ivotinje.
To je sustav
odsnosa ija funkcija ovisi o onom to moemo tipino opisati izrazom da je znanstveni i
tehnoloki napredak nuno vanjsko omeenje
unutar kojeg moemo odrediti mogui opseg
kvalitete ivota u svakom i svim dijelovima
ljudskog stanovnitva.
Ova koncepcija je, naravno, sasvim
razliita od i u suprotnosti s krivom
Hobbesovom
i
Lockeovom
koncepcijom
ovjeka koju su Liberali, kao i drugi, usvojili.
Ustvari to je Prometejska koncepcija ovjeka,

67

Mi, koji dobro znamo nutrinu europske

civilizacije, trebamo se sjetiti da su Rim i njegov
Panteon uvezli uglavnom iz zapadne Azije svoj
panteizam
i
sklonost
vjerskim
ratovima,
najsmrtonosnije kulturne zaraze koje je europska
kultura pretrpjela nakon poroda Europe u poslijehomerskoj drevnoj Grkoj. Vidi, Nikola Kuzanski,
De pace fidei. Isto tako vidi moje ranije opaske
ovdje o gnosticizmu Klaudija Ptolomeja, koji ima
sline korijene.

Suprotno
zakonima.

53

autonomiji,

pokoravanje

tuim

pomou kojih se taj osjeaj pojedinanog

sudjelovanja u tom svemiru ostvaruje,
odraava se u Leibnizovom napadu na
pokvarenu lanost John Lockeovog djela Esej
o ljudskom poimanju. Leibnizov recept je
da postojanje drutva iziskuje temeljno
naelnu obvezu unapreivanja ljudske sree
u biti besmrtnog bia, a ja sam gore dao
obrise tog sluaja glede ustavnog naela ope
dobrobiti. Prema tome zamisao funkcionalnog jedinstva zajednice suverenih republika
voenih naelima drave nacije izraava
naravno jedinstvo uinka kojeg priroda u
dubljem smislu, iz oblikovanja ljudske naravi
i njenog izraaja karaktera besmrtnog
ljudskog bia, ima nakanu ostvariti.
Od odsudne je stoga vanosti zapaziti
da je Ameriki sustav politike ekonomije bio
posljedica odbacivanja protivnog liberalnog
sustava, kojemu za uzor jo uvijek i danas
slui ista Lockeova tvrdnja robovlasnika
Konfederacije,
doktrina
koja
zagovara
ropstvo takozvane "vrednote vlasnitva [koje
danas obuhvaa 'prava' vlasnika dionica]".
To je isto Lockeovo naelo lihvarstva koju
provodi MMF nakon 1972. Protu-Lockeova,
(t.j.
protu-liberalna)
kultura,
koju
je
predstavljala
vodea
uloga
Benjamina
Franklina, kultura pod jakim utjecajem, u
najveoj mjeri, linosti Gottfrieda Leibniza,
donijela je na svijet izgradnju Amerikog
sustava kako ga je ministar financija
Alexander Hamilton opisao.
To jest, postoji naravni, naelni
repciprocitet izmeu humanistikih pojmova
kulture i gospodarstva, spona koja vue
korijene iz razliitosti ovjeka i ivotinje koju,
kao to sam ranije definirao, izraavamo
funkcijom "ive rijei".
Prema tome, da bismo shvatili to bi
se sad trebalo dogoditi, bitno je prepoznati da
iako je institucija moderne suverene drave
nacije uspostavljena u Europi pred samo
nekoliko stoljea, zahtjevi koje ta institucija
postavlja na moderni svijet, bili su ve
ugraeni kao univerzalna fizika zakonitost u
pojmu izvorne, posebne naravi ljudskog bia
kao besmrtne linosti.
injenica veoma
kasnog dolaska institucije suverene drave
nacije u razvoju naeg roda, uglavnom je
odraz
produljenog
ranijeg
boravka
ovjeanstva
u
patetino
djetinjastim
uvjetima kulturnog razvoja. Stoga danas je
temeljni izazov dijaloga kultura hitnost izvui
vodee utjecajne slojeve ovjeanstva u
cjelini iz stiska kulturnih navika na koje se
ustvari gledalo kao na "djeje bolesti" ljudske
kulture sve do danas.68

barem u dubljem smislu. To je koncepcija o

kojoj ovisi budue dobro ovjeanstva,
apsolutno i pod uvjetima pogibeljno prepunim
kriza na planetu danas.
Sustav vrstog valutnog teaja nije,
mora se priznati, zakonitost prirode. On je
samo
prilagodba
primjene
naela
na
konkretno stanje koje je postojalo u vrijeme
izvornog Bretton Woods sustava i postoji
danas sve do sada kao jedini provediv izraz
istog naela pod trenutnim uvjetima pod
kojim se svijet nalazi. No ipak to je praktina
struja razmiljanja o pravom, osnovnom
naelu prirode kojemu prema tome pripada
konana pobjeda, te se ova misao mora
tono na taj nain shvatiti.
Meutim, budui da e usvajanje ili
izbjegavanje uspostave sustava, slinog
onom to ga je vlada Predsjednika Franklina
Roosevelta predvidjela, odrediti odnose meu
dravama i narodima ne e biti mogu
nikakav
uinkovit
dijalog
kultura
bez
uvjetovanja shvaanja takve definicije kulture
u opem smislu na nain spojiv s hitnim
potrebama
uspostave
sustava
vrstog
valutnog teaja. Nitko nije napravio uinkovit
sat iji nutarnji mehanizam radi na osnovu
vanjskog izgleda kojem se dive oduevljeni
gledatelji.
Takvo shvaanje postaje sad
neizbjena referentna toka s koje treba
krenuti putem ka uspjenom ishodu samog
dijaloga.
Povratak na sustav vrstog valutnog
teaja bio bi tek poetak. Uz te apsolutno
prijeko potrebne hitne reforme svjetskog
monetarno financijskog sustava, svijet sada
prolazi kroz duboke promjene, ije posljedice
idu mnogo dalje od svega to su sadanje
vodee ustanove bile prije voljne razmotriti.
Ponovnu uspostavu novog vrstog valutnog
teaja treba shvatiti samo kao vie manje
stalni kamen temeljac na kojem moramo
sagraditi uspjene daljnje, esto radikalne
prilagodbe naknadnih promjena.
Dakle,
na
poetku
sadanjeg
poglavlja ovog izvjea itatelja treba
unaprijed upozoriti, no ne zato da ga se time
zaplai, da kad upravimo sad panju na
predmet unutarnje dinamike novog svjetskog
sustava zasebnih ali suraujuih suverenih
republika voenih naelima drave nacije,
onda obraujemo predmet koji u svom
savrenom izraaju ima odreeno elegantno
uzvieno jedinstvo uinka, ali isto tako i
oevidnu jednostavnost koja se moe postii
samo
naizgled
prekrasno
kompleksnim
kontrapunktom.
Na
kraju,
nakon
dovoljnog
razmiljanja o toj paradoksalnoj strani stvari,
trebali bismo raspoznati da taj kontrapunkt
odraava nain funkcioniranja ljudskog uma u
svom najboljem izdanju, stanje uma koje se
odraava u Leibnizovom "najboljem od svih
moguih svjetova (svemira)".
Mehanizmi

68

Ovaj pojam "djeje bolesti" je zapaljivo

specifina
kranska
koncepcija,
koncepcija
otkupljenja svijeta od pogreaka svojih "djetinjih
bolesti" kao carstva, feudalizma, i slino ili gore.
ovjeanstvo, ija je narav priroeno dobra, moe

54

Ljudski sadraj jezika je njegov spoznajni sadraj, koji se nalazi u okruju ive rijei za razliku od govora dresiranih
papiga, nekih vrsta drugih ptica [ptica mynah u sredini], pukih gramatiara ili, neki bi mogli rei, sljedbenika
profesora Norberta Wienera [lijevo] i Noama Chomskog [desno].

Znanstvene
pretpostavke
tog
gledita, koje e neki pogreno smatrati
diskutabilnom tvrdnjom, ve smo ranije
razvili u velikoj mjeri u ranijem dijelu
izvjea, naroito kod obrade pojma "ive
rijei".
Meutim, sad smo stupili u fazu
izvjea gdje je potrebno kristalno jasno
obrazloiti odsudnu stranu praktinog dubljeg
smisla tog naela, ak i kad ga sad
predstavljamo publici koja ukljuuje osobe
koje bi se eljele, ak i estoko, ne sloiti, s
tom tvrdnjom.
Naelni klju zahtjeva koje postavlja
suverena republika voena naelima drave
nacije lei, kao to sam upravo jo jednom
istaknuo, u sjecitu univerzalnog fizikog
naela spoznaje pojedinaca, i funkcije koju
sam naznaio kao "iva rije". Ova potonja
je sredstvo komunikacije ideja univerzalnih
fizikih i srodnih naela u drutvu.
To
sjecite odreuje noosferu povezanu s
obrazloenjima Vernadskog.
Radi te razliitosti, iako ovjek ima
smrtna obiljeja ivotinje (sisavca), ivot
ovjeka pojedinca, ljudskog za razliku od
ivotinjskog, odreuju besmrtni aspekti
ovjeka i o tome ovisi i njegovo stalno

postojanje. Taj aspekt odraavaju njegove

spoznajne moi.
Unato neprijateljskom
stavu prema ideji postojanja tih spoznajnih
moi, kojoj kao to je ope poznato
redukcionistiki doktrineri vatreno poriu
postojanje69, mi moramo definirati postojanje
ljudskog roda kao gledite ljudskog roda koje
funkcionalno stavljamo apsolutno izvan i
iznad kategorije ivota ivotinje. Besmrtno
obiljeje ivota ovjeka pojedinca, spoznajne
moi pojedinca, dua ije postojanje trebamo
shvatiti u tom svijetlu, dijeli ovjeka od svih
drugih ivih bia.70
Prema tome, oblik ustroja drutva
koji odgovara zahtjevima ovjeka pojedinca, i
pema tome ljudskom rodu, oblik je
organiziran oko koncepcije onog to sam
naznaio ranije u ovom izvjeu kao iva
rije.
To je naelni temelj uspjenog
dijaloga kultura.
To
znai
da
drutvo
trebamo
organizirati
na
nain
koji
omoguuje
prenoenje smisla ideja (ivih rijei) izmeu
ljudi koje govore istim jezikom, istim jezikom
koji poveava pismenost, ije je mjesto meu
drugim kulturnim specifinostima kao to su
znanstveni i tehnoloki napredak u gospodarstvu povezan uz uporabu istog jezika.

se tako podii u uvjete otkupljenja dobrote svog

roda, uvjete razvoja u skladu s izvornom nakanom
Stvoritelja naeg roda. Zlo je odbaciti dobro u
nama i podvri se zvjerskim osobinama tog
ivotinjskog tijela kojeg trenutno nastanjujemo.
Istinsko naelo politikog i srodnog vodstva, kao
to su Jeanne d'Arc ili Martin Luther King, pokazuje
kako se moramo sluiti svojim tijelom a ne
podvrgnuti se njegovim zahtjevima. Ili emo svoju
ivotinjsku narav mudro koristiti, kao to to nalae
naelo agape, ili e se ono koristiti nama. Unato
tome, to je isto tako prepoznatljiva univerzalna
ideja
enje
za
ujedinjenjem
s
nakanom
Stvoritelja, kao to to Klasina znanstvena metoda
od Platona pa do najboljih modernih potvruje, a to
je uroena zajednika osnovica uspjenog dijaloga
vjera.

69

Kao to je to Immanuel Kant uinio.

To jest, ponaanje ljudskog roda, naroito
sposobnost naeg roda svojevoljno poveati svoju
potencijalnu relativnu gustou napuenosti ne
nalazi se u smrtnoj (t.j. ivotinjskoj) naravi naeg
roda, nego u spoznajnim moima jedinstvenim
ovjeku pojedincu. Kardinal Nikola Kuzanski je
rekao da ivotinja sudjeluje u ovjeku, kao to
ovjek sudjeluje u Bogu. Prema tome, ivotinja,
koja nema besmrtnosti, funkcionalno sudjeluje u
postojanju besmrtnog bia, dok ovjek pojedinac,
putem naela ive rijei sudjeluje u Bogu kao
ivua osoba Stvoritelja.

70

55

koncepcijom koju sam uvijek u ovom izvjeu

naznaio kao "iva rije". Pod "istinitou"
trebali bismo rei: "Odlika onog to smo u
ovom asu u stanju raspoznati". ak ako je i
ono o emu raspravljamo formalno tono, bez
norme istinitosti ne moe biti istine u onom u
to vjerujemo i kao posljedica toga drutvo
moe nesmetano vrludati od jedne katastrofe
sofistikog tipa neizvjesnosti do druge.
Stoga, ideja istinitosti u odreivanju politikih
i drugih mjera ovisi o upuivanju puanstva
svake kulture u vrstu procesa koju sam ovdje
saeto naznaio. Spajamo kulture zajedno
pozivajui se na zajedniki doivljaj ivih
rijei pomou doivljaja specifino prikladnih
pozadini sudionitva, ili u najmanju ruku,
doivljaja u kojima moemo biti sudionici.
Cilj, dakle, mora biti ne kompromis
izmeu razlike miljenja ve nai vie razine
istine koje postoje kao ive rijei pomou
kojih se razliite kulture moraju usmjeriti i
pribliiti istoj zajednikoj svrhi. Istu stvar
mogli bismo nanovo izraziti na sljedei nain.
Ove ideje bi mogle biti dostupne
onima koji govore razliitim jezicima ili onom
koji dobro poznaje drugu jezinu kulturu, ali
nain na koji se oblikuju u umu onog koji se
njima koristi, nalazi svoju neophodnu
osnovicu u ironijama koje dolaze iz njegovog
(njenog) vlastitog jezika. No valjane ideje bit
e nanovo raspoznatljive kao valjane u
svakoj jezinoj kulturi uz uvjet dovoljne
razvijenosti te kulture.
Bez
pristupa
tim
nakupljenim
ostvarenim i potencijalnim ironijama, razvoj
sudionitva u ivoj rijei je jalov ili veoma
znaajno funkcionalno okrnjen. Slino tome i
puanstvo koje nema navika tih funkcija
ironije unutar granica uporabe svog vlastitog
jezika, osjeat e nedostatak dobro razvijene
sposobnosti uinkovito djelovati kao graanin
te nacije, ili izai na kraj s vrstama ideja koje
su preduvjet kompetentnom izraavanju
graanskih obveza. Ustvari, lanove drutva
koji imaju pomanjkanje takvog stupnja
spoznajnog razvoja mogli bismo opisati
"zaglupljenim".
Ta vrsta osobnosti unutar i izmeu
kultura predstavlja spone koje imaju povijest.
Te spone izmeu kultura su povijest.
Pogledajte ukratko na odreen vaan,
odsudan dublji smisao te injenice u skoroj
povijesti. Zaponite s jednom od vanijih
neugodnih injenica.

Uzajamno dostupne aluzije koje dijele

svi koji govore istim jezikom domai su teren
ironije za lanove odreene kulture, one su
batina skupljenog blaga ostvarenih i
potencijalnih ironija u uporabi jezika,
ogranienoj tipino na odreeno podruje sa
odreenim obiajima.
To su ironije
ukljuujui i one o povijesti naroda, koje
izraavaju iskustva manje ili vie dostupna
onima koji govore nacionalnim jezikom
odreenog doba, to daje zajedniku podlogu
bogatog sudionitva odreenih odlika ironine
komunikacije meu njima.
Taj tono
odreeni sklop ironija nakupljenih unutar
odreene kulture, ini glavni izvor paradoksa
koji mogu posluiti stvaranju ideja koje imaju
odliku ivih rijei.
Jezici, kako ih mi znamo, u svom su
intelektualno niem vidu predmeti osjetila
vida, sluha i tako dalje.
Meutim ljudski
sadraj tih jezika je spoznajni sadraj jezika,
koji se nalazi u okruju ive rijei za razliku
od govora dresiranih papiga, nekih vrsta
drugih ptica, pukih gramatiara ili, neki bi
mogli rei, sljedbenika profesora Norberta
Wienera i Noama Chomskog. Tu u tom tijelu
ive rijei lei sve to je zajedniko cijelom
ovjeanstvu.
Dodue, nain na koji se te ive rijei
javljaju kao izraz stvarnog znanja ovisi o
funkcijama, koje bismo mogli opisati kao
Platonska Sokratska dijalektika, a svaka od
njih ima svoj vlastiti nain razvoja takve
dijalektike. Znanje je zajednika planina na
koju se sve kulture moraju popeti no svaka
razliitim stazama, s razliite polazne toke.
Mogunost ekumenske konvergencije na
uzajamno dogovorenom naelu lei na
podruju ive rijei, ne u vidovima koje bismo
mogli prozvati ovjekolikim brbljanjem papiga
ili raunalno sintetiziranim zvukovima, ili
gramatikim algebrama.
Razdioba nacionalnih kultura postaje
stoga bitna jer ive rijei nastaju u umu
polaganjem panje na ona proturjeja koja se
mogu nai, u stanju ekanja, unutar
specifinog, kao to je to govorna jezina
kultura.
Kad bismo odsjekli bilo koji dio
ljudske porodice od postupka razvoja znanja
ivih rijei na taj suveren nain, odsjekli
bismo tom dijelu ovjeanstva pristup
raspoloivim sredstvima pomou kojih mogu
doi do znanja zajednikih istina a koje im se
prua kroz sudionitvo u ivim rijeima.
Pojam carstva, ili to je ustvari isto,
globalizacije je sam po sebi i u sebi poricanje
ovjenosti svih dijelova ljudske kulture.
Drugaije reeno pitanje kulture je
pitanje istine, a Platonska dijalektika metoda
daje
formalnu
normu
istinitosti:
ne
"apsolutna istina" posebnih ideja trenutka,
nego istina osloboena uinaka nepromiljenog prijezira prema
pojmovima istinitosti
koje
se
najbolje
moe
izjednaiti
s

Informatika protiv ovjenosti ...

Ova odlika komunikacije, ije svojstvo se
ispravno moe izraziti kroz komunikaciju
koristei
ironino
okruje
ivih
rijei,
omoguije narodu izdii se iznad relativne
bestijalnosti pukog "sudjelovanja u izmjeni
informacija" na koju ga zlobna dogma
"informatike teorije" eli poniziti.
Ovdje

56

renesanse koju je provodio opor hijena

prikupljenih unutar
SADa i
U.K.-a i
pregrupiranih natrag u Europu pod vodstvom
tipova kao Visoki predstavnik John J. McCloy
u CCFu, prouzrokovalo je pravu propast
ivue kulture u Njemakoj danas.
Dobar primjer daju zadnjih 15 godina

govorimo o takvim zlobnim, redukcionistikim

dogmama koje su imale tendenciju dati
ivotinjsku odliku ovjeku pojedincu i
njegovim ili njenim drutvenim odnosima
tijekom zadnjih priblino triju pokoljenja
poslije dogaaja kojeg znamo kao "Drugi
svjetski rat".

Zbor djeaka Sv. Thomasa iz Lepziga, Njemaka. Sovjetska okupacija nije ometala nego je podupirala unapreenje Klasinog kolovanja i kulture.

povijesti dijela Njemake koju su Sovjeti

ranije okupirali.
Sovjetska okupacija nije
ometala nego je podupirala unapreenje
Klasinog kolovanja i kulture. Meutim onog
asa kad je zloglasni Berlinski zid sruen
apostoli CCFa navalili su u istonu Njemaku
poput pljakaa, kao horde Dingis Kana,
unitavajui proizvodni potencijal tog dijela
Njemake do tolike mjere da je to to je
istoni dio Njemake kao Saksonija, proao
na taj nain, imalo posljedice koje prijete
slomom itave Njemake danas, ako se
neophodni ispravci ne poduzmu. Podsjeamo
one, koji su donekle upoznati s tom
relevantnom
povijesti,
na
epidemiju
protukulturne,
moralne
i
intelektualne
egzistencijalistike
dekadencije
unutar
weimarske Njemake prije Hitlera, koja je na
kulturnom polju utrla put nacistikoj tiraniji.
Danas
se
ta
vrsta
moralnointelektualnog unitenja Klasine kulture
kontinentalne
Europe
podudara
s
posljedicama Bertrand Russellovih i H.G.
Wellsovih
utopijskih
planova
unitenja
civilizacije.
Ti planovi dozivaju u pamet
Zeusa s Olimpa i njegovu osudu i muenje

Bertrand
Russell
Ujedinjenog
Kraljevstva i njegovi poklonici pripadaju
krugu onih koji su namjerno izradili doktrinu
"informatike" u svrhu unitenja mogunosti
pristupa uporabi uenog, knjievnog jezika i
povratku u ljudskim odnosima na nain ivota
tipino slian uvjetima pod europskim
ultramontanim srednjevjekovnim sustavom.
Uroeno kulturno zlo, kojem je Kongres
kulturne slobode podvrgnuo civilizacije kao i
nedavna pokoljenja Europe i Amerika tipian
je primjer ove nakane obavijene mrnjom jo
i danas.
Uzmite primjer suvremene Njemake.
Sva pozitivna dostignua njemake
kulture, kojima kao uzor slui batina Kuze,
Leibniza, i Bacha, bila su u biti utjelovljena u
Klasinoj humanistikoj tradiciji po uzoru na
Kstnera, Lessinga, Mendelssohna, Haydna,
Mozarta, Schillera, Beethovena i slavnu brau
Humboldt.
Oivotvorenje Humboldtove
reforme Klasinog humanistikog kolovanja
u razdoblju nakon 1945., tipian je primjer
uspjenih napora obnove Njemake pod
voama kao Konrad Adenauer.
Meutim,
unitenje njemake poslijeratne moralne

57

aristotelijanski suparnici mletake "Stare

stranke" propisivali.71 Sarpi i Galileo su se
sloili da se treba pomiriti s tehnikim
napretkom
nasuprot
onim
stvorovima
kulturne barutine koja je ostala vjerna
sjeanju na varalicu Klaudija Ptolomeja, no
uz dunu panju da se znanje naina na koji
se temeljna naela znanosti mogu ostvariti
mora staviti van dohvata ruku (i uma) ak i
onih
koji
rade
na
samim
tehnikim
unapreenjima. Empirizam, po uzoru na rad
i batinu Descartesa, postao je tako vana
religijska dogma francuske i anglo-holandske
liberalne Mletake stranke 18. stoljea, ija
kasnija stranarska struja postaje politiki
dominantna u europskom liberalizmu, a to je
ostala ak i danas.
Odskona daska onog to je Russell
uinio da bi zapoeo prevaru zvanu "teorija
informatike" bila je britanska
ideologija, to jest empirizam
sljedbenika
Paola
Sarpija
inae poznatog kao angloholandski liberalizam povezan
s
britanskom
Mletakom
strankom 18. stoljea.
Russell
sa
svojim
ortakom H.G. Wellsom otiao
je dalje od Sarpija i drugih, i
njihova odlunost da ne samo
preute povijest, kao to to
empiristi obino rade, nego i
zaponu povratak povijesti na
staro prema zapravo kamenom dobu i to to je bre
mogue.
Odlika njihovog
gledita
bila je uklanjanje
naelne privrenosti suverene
drave nacije znanstvenom
napretku, ali ironino uz
pomo
uporabe
superOnog asa kad je zloglasni Berlinski zid sruen apostoli CCFa navalili
razornog oruja, kao to je
su u istonu Njemaku poput pljakaa. Donijeli su sa sobom
bioloko ratovanje, atomsko
epidemiju protukulturne dekadencije koja podsjea na stanje koje je
ratovanje, i koritenje prirodpostojalo unutar weimarske Njemake prije Hitlera, koje je na
nih
katastrofa,
a
to
je
kulturnom polju utrlo put nacistikoj tiraniji.
predlagao prvo Wells, a zatim
jo istaknutije njegov prepredeni aristokratski
Kao to sam naznaio, razlika izmeu
ortak Russell.
Svoju politiku glede toga
mletakog neo-aristotelijanizma Francesca
predstavili su kao mo pomou koje e doi
Zorzija, branog savjetnika Henryja VIII,
do obrata smjera moderne europske i
mrzitelja Nikole Kuzanskog i lana mletake
svjetske povijesti.
"Stare stranke" i Sarpijevog, lana "Nove
stranke" je to to je Sarpi shvatio da se
Intelektualna
jezgra
Russellova
postojanje moderne drave nacije, koja je
praktikog doprinosa zlu, bio je njegov razvoj
nastala u doba Renesanse 15. stoljea, ne
rada koji je postao poznat u razdoblju nakon
moe nadvladati jednostavnim pokuajem
Drugog
svjetskog
rata
kao
"teorija
povratka na staro, to jest na srednjevjekovni,
informatike".
Naelo koje je sluilo kao
ultramontani sustav, koji se raspao tijekom
podloga toj Russellovoj konstrukciji pojavila
Novog mranog vijeka u 14. stoljeu.
se u svojoj prvoj aproksimaciji kao naelo,
Kao to sam ranije istaknuo, Sarpi je
kao Russellov dio u Russell-Whiteheadovom
shvatio da se samo iz stratekih razloga
djelu Principia Mathematica. Nastavljeni
uinci znanstvenog i tehnikog napretka koje
71
je Renesansa proizvela, ne bi mogli kako
Na pr., propis Francesca Zorzija (poznat i kao
bismo rekli jednostavno 'spremiti natrag u
Giorgi), mrzitelja Nikole Kuzanskog i branog
bocu', kao to su to njegovi desniarski
savjetnika engleskog Henryja VIII.
Prometeja. irenje tog sifilisa zvanog "teorija
informatike" odsudni je element ovog
razaranja uma i morala nekad cvatueg, iako
kao to je poznato ne bez ljage, oblika
civilizacije.
Kao to sam naznaio u ranijim
dijelovima
sadanjeg
izvjea,
temelji
Russellovog obrazloenja u savrenom su
skladu s doktrinom empirizma koju je uveo
Paolo Sarpi priznati sljedbenik Williama od
Ockhama. Tu doktrinu koju je Russell kasnije
opskrbio radikalnijim, ak i dekadentnijim
oblikom, irio je diljem moderne Europe
Sarpijev osobni slugan Galileo Galileji, kao i
'bogoslovi' Sarpija i Galileja poput sir Francisa
Bacona i Thomasa Hobbesa. Russell bi se
ponosno sloio sa mnom u toj injenici,
makar sam njegov smrtni neprijatelj glede
ba tog sukoba izmeu nas.

58

dementnosti kolovanih klasa i drugih u

razdoblju poslije Drugog svjetskog rata,
nastavila se u istoj mjeri ak i unutar obuke
fizike znanosti, zajedno s organiziranom
kampanjom hotiminog prividnog oteenja
mozga poznatog kao CCF.
Sklonost ak i najmanje umno
oteenih rtava takvog kondicioniranja u
tom nasljeu Russellovog upliva je da takve
rtve znaju, kao to su to Lagrange i Cauchy
znali, oznaku mjesta gdje otkria univerzalne
fizike zakonitosti trebaju nastati, no oni
uporno tvrde da nismo u stanju dati jasnu
zamisao samog otkria. Sljedbenici Lagrangea i Cauchyja znaju algebarsku formulu
koja moe priblino odrediti broj povezan s
fizikim funkcionalnim singularitetom do
najistananije mjere, ali ne i stvarnu fiziku
zakonitost kao takovu. To predstavlja stanje
uma u uporabi jezika i srodnih misli koje se
moe usporediti s klinikom izofrenijom u
svom formalnom vidu. To je ei oblik istog
prividnog oteenja mozga zbog kojeg je
Gaussova dizertacija iz 1799. bila napad na
Eulera, Lagrangea i druge.
Unutar putanje neumornog propagandnog djelovanja CCFa, takva brutalnost nije
potedila niti jedan dio Klasine umjetnike
kompozicije od silovanja. Na primjer, uzmite
nain kako se Bostonski simfonijski orkestar73
esto koristi na predstavama u Europi u
korist CCFa kao dio nastojanja utopiti
Klasinu glazbenu tradiciju u modernistiko i
post-modernistiko stvaranje buke i galame.
Posljedica takve masovne indoktrinacije
irokog dijapazona dovela je do toga da se
stanovnitvo samo sputalo na sve niu umnu
razinu, sve vie i jae pretvaralo u imitatore
Jahua ['Yahoo'], ili Beatlesa, od vrlo male
koristi, trunei kao babuni okljatrenog
mozga u grabi (ili s nekim ili neim ili na
istom
zraku)
iz
Jonathan
Swiftovih
Guliverovih putovanja a to je slika
moderne amerike masovne zabavne kulture.
U
meuvremenu,
sljedbenici
Russellovih poklonika Norberta Wienera i
Johna von Neumanna, kao profesori Marvin
Minsky i Noam Chomsky od Massachusetts
Institute
of
Technology
(MIT)
RLE-ja
[Research Laboratory of Electronics], i sline
due u brojnim mjestima s istim nazorom,
rade kao H.G. Wellsov basnoslovni dr.
Moreau na pokuajima sintetiziranja "ljudske
inteligencije" u strojevima, ili kod tog jadnog,
izmuenog impanze "Noam impski"!
Ljudi koji prihvaju takvo ponaanje
primjereno Wellsu i Russellu i njihovim
sljedbenicima bjelodano se ne smiju smatrati
prinosnicima
bilo
kakvog
pokuaja
u
odreivanju ciljeva dijaloga kultura.
Taj

razvoj te konstrukcije pojavio se u razdoblju

Solvayskih konferencija u 1921. 1929. kao
nastavak
surovog
napada
sljedbenika
pozitivistike ideologije Ernesta Macha na
fiziara Maxa Plancka.
Svaa koja je
iskrsnula
u
ratnodobnoj
Njemakoj
i
Austrougarskoj, nastavila se kasnije pod
rubrikom pitanja "potpunosti" Russellovog
nacrta konstrukcije svemira, problem koji je
odijelio krugove pridruene Kurtu Gdelu od
Russella i Russellovih poklonika kao John von
Neumann, Norbert Wiener i njihovi suuesnici
i sljedbenici.
Jedan zapaljivi ishod tih
prijevara, pored Russellovog autorstva doktrine "preventivnog atomskog rata"72, bila je
prijevara poznata kao "teorija informatike"
nastala iz radikalnih pozitivistikih gledita
koja je Russell izraavao u svom dijelu rada
Principia Mathematica.
Sarpijevi sljedbenici kao Russell i
drugi suzbili su postojanje pojma univerzalne
fizike zakonitosti, koja je utvrdila takve
zakonitosti kao izraz spoznajnog ina koji
ustvari daje naelno rjeenje ontolokog
paradoksa, kao to je Keplerovo otkrie
gravitacije. Russelova metoda u matematici
bila je do krajnosti napasti Leibnizovo otkrie
univerzalnog infinitezimalnog rauna, to su
ranije poduzeli naroito Euler, Lagrange,
Cauchy i drugi, koji su poricali fiziki
djelotvorno postojanje podruja koje su
d'Alembert, Euler, Lagrange i drugi odbacili
kao tek "imaginarno". Ustvari, odbacivanje
fizike stvarnosti kompleksnog podruja u
korist kule bjelokosne numerikog formalizma
izravno
je
neprijateljsko
Russellovim
imenovanim metama Leibnizu, Carlu F.
Gaussu, Wilhelmu Weberu i Bernhardu
Riemannu.
Ozbiljna teta koju je dogma "teorije
informatike" nanijela umnim moima dijela
puanstva s viim kolovanjem, uzela je
pravac irenja gubitka sposobnosti razvoja i
izraaja stvarnih ideja.
Drugim rijeima,
naruiti, a po mogunosti i unititi kod
kolovanijih klasa ljudi sposobnost razvoja i
prijenosa znanja u vidu kojeg sam ovdje
naznaio ivim rijeima.
Ova vrsta
72

Russell,
vodea
linost
vanog
kruga
znanstvenika, bio je glavni autor doktrine uporabe
atomskog naoruanja u "preventivnom ratu" protiv
Sovjetskog Saveza u razdoblju od 1942. 1948.
Taj prijedlog se mogao vidjeti u lanku objavljenom
u izdanju iz 1946. asopisa The Bulletin of the
Atomic
Scientist
[Izvjetaj
atomskog
znanstvenika].
Nakon
sovjetskog
otkria
uporabljive termonuklearne bombe, Russell je
napustio preventivno ratovanje, no preao je, uz
vanu
primjenu
predloenu
sovjetskom
Generalnom tajniku Hruovu objavljenu na javnoj
konferenciji u Londonu, na doktrinu svjetske vlade
(to jest Russell-Wellsovu doktrinu zvanu danas
"globalizacija"), popraenu opasnou uzajamnog i
osiguranog termonuklearnog unitenja.

in liavanja razuma
Glavni grad amerike drave Massachusetts.

73

59

dijalog treba ograniiti na one koje bismo

mogli zvati "nosteljima lanske iskaznice
ljudskih bia". Druge se moe razgledati, kao
to se razgleda majmune u zoolokom vrtu.

... Protiv jezika napretka

Izravnu definiciju naela o kojima je ovisila
izgradnja
moderne
suverene
republike
voene naelima drave nacije, znamo danas
uglavnom kroz Klasinu, takozvanu grku
tradiciju povezanu u svojim temeljima s
djelima osoba kao Tales, Pitagorejci, Solon iz
Atene i Platon. Meutim kao to je Indijac
Tilak, "Dante Alighieri" moderne Indije,
razjasnio to pitanje, dokazano porijeklo
naela o kojima je ovisila moderna suverena
drava nacija proizlazi, veoma uvjerljivo
prema njemu i drugima, iz prouavanja
Vedantskih himni.
Doista, prema naim

Bal Ganghadar
Tilak naao je
tragove naela
na kojima je
nastala moderna
suverena drava
nacija u Vedantskim himnama.

najboljim saznanjima u tom pogledu temelji

moemo rei nastanka moderne civilizacije
danas poivaju u uzajamno povezanom
drevnom razvoju temelja zvjezdoznanstva
(astronomije) kojeg nam danas naznauju
fragmenti drevnih egipatskih, indijskih i
kineskih izvora, pa srodnih saznanja iz
prekooceanske
i
druge
navigacije
po
zvijezdama (astronavigacija), te oevidno
drevnih poetaka uporabe naela ironije
povezane
s
Klasinom
poezijom
kao
mnemotehnikim instrumentom kolektivnog
pamenja kulturnih naroda.
Dodue korijeni europskog otkria
koncepcije suverene drave nacije na osnovu
naela podreivanja volje vladara naelu
ope dobrobiti svih ljudi imaju drugaiji
pogled, europsku ideju.74
Izvor te ideje usaen je u nain na
koji zamisao prevedena s grkog kao moi
74

Kao to je jedinstvenost tog otkrivenog naela

ameriki Predsjednik Abraham Lincoln saeo u
svom govoru na Gettysburgu. {HGettysburgH}

60

odreuje ideje na nain usporediv s HerbartRiemannovom uporabom njemakog izraza

Geistesmasse, izraz iji znaaj je ugrubo
priblian
Wolfgang
Khlerovoj
Gestalt
psihologiji. Taj pojam, ije tragove u Grkoj
moemo sljediti iz egipatske astronomije
(sferne
geometrije),
bezuvjetno
je
nerazdvojiv od koncepcije monoteizma. To
je, kao to sam opetovano naglaavao u
ovom izvjeu, koncepcija ive rijei. To je
koncepcija "Neznanog Boga" Grke, Boga
Prometejevog svemira, koji je bezuvjetni
protivnik Olimpa i nominalno sotonskog (na
pr.
Piton)
Apolonovog
kulta
Delfskog
proroita.
Drevni
smjerovi
razvoja,
koje
primjereno predouje uloga drevne egipatske
astronomije
u
drevnoj
grkoj
sfernoj
geometriji, dali su temelj naprednom
nastanku i neprekidnom razvoju moderne
europske civilizacije oko takvih pojmova
raspoznatljive
zamisli
univerzalnosti,
predoivih u svojim poecima kao saznanje
dostupno ovjeku kroz egipatsko nasljee
povezano, u europskoj tradiciji, s radovima
Talesa, Pitagorejaca, i Platona.
Taj sklop
pojmova fizikih univerzalnosti (moi) iz
konstruktivne geometrije za razliku od pukih
algebarskih formula rabljenih kao surogat
zakonitostima, proizvod je procesa kojeg sam
naznaio kao ostvarenje ivih rijei, pojam
koji se podudara s primjenom Riemannove
uporabe izraza Geistesmasse u znanosti.
U svrhu poduke u vanim osnovnim
elementima naela, najjasniji primjeri koje
moemo koristiti povezani su s utjecajem
egipatske metode astronomije koju su usvojili
Pitagorejci, kao na primjer Arhita, jer se tim
primjerima
Platon
koristio
u
svojim
Sokratovskim dijalozima da bi pojasnio pojam
koji se prevodi u normalnom engleskom iz
grkih rijei za [engleski] powers [koju ovdje
prevodimo hrvatskom rijei moi].
Pojam
moi izraz je istog znaenja kojim sam opisao
ranije kao ive rijei, i kao uporaba
koncepcije
fizikog
radije
nego
isto
matematikog kompleksnog podruja. Ovu
potonju odliku Riemann pojanjava odlikom
svoje uporabe Geistesmassen, koja se ustvari
pojavljuje u njegovoj docentskoj dizertaciji, i
u proirenom obliku u njegovoj razradi
dubljeg smisla Abelovih funkcija.
Zapoevi tim pristupom odreivanja
univerzalnih fizikih zakonitosti dobit emo
sposobnost predstaviti uloge naela kojeg
izraava ironija u Klasinoj umjetnikoj
kompoziciji s daleko veom uinkovitosti
nego inae danas. Glavna potekoa kojoj se
takav pristup umjetnosti izloi nalazi se u
injenici kad smo jednom na taj nain
prepoznali funkciju Klasinog umjetnikog
naela
opreni
pojmovi
umjetnike
kompozicije bezuvjetno su protjerani u

bordele jednih ili drugih vrsta ukljuujui i

akademske.
Primjena naela Klasine pjesnike
ironije, kao to sam to u ranijim dijelovima
ovog izvjea prikazao u glavnim crtama,
omoguila je ovjeanstvu razviti nain
promiljenog priopavanja pojma univerzalnosti ovjeka kao to ga se izraava
posredstvom koje sam ovdje naznaio kao
ive rijei. Proizvoljno odcjepljenje tih naela
pjesnike ironije u Klasinoj umjetnosti od
pojma univerzalnosti u fizikoj znanosti, kao
to je C.P. Snow zamijeivao taj raskol, bila
je veliko prokletsvo koje je razvoj europske
civilizacije opetovano pretrpio. Dostignua
pravilnijeg razvoja u tom smislu mogu se
vidjeti na primjeru Pitagorejaca i Platona u
uporabi egipatske tradicije sferne geometrije
kod odreivanja pojmova univerzalnosti i
njihovih vrsta.
Na predmet razmatranja u ovom
trenutku je porijeklo, u Klasinoj umjetnikoj
koncepciji
samog
jezika,
modernog
suverenog oblika republike voene naelima
drave nacije. Iako se taj cilj posredno vidi u
dubljem smislu reformi koje je predvodio
Solon iz Atene i u ukoru kojeg je isti Solon
kasnije uputio svojim sugraanima, nain
postanka
moderne
republike
tijekom
europske Renesanse 15. stoljea mnogo je
sloeniji nego to bi itanje prijevoda
Solonove nadahnjujue pjesme obuhvatilo.
Ovo gledite je naroito vano ovdje i sada,
jer azijske kulture u opem smislu nemaju
tonu i djelotvornu zamisao naina kako je
dolo do razvoja tog pojma unutar europske
civilizacije. Nedostatak te zamisli ima sklonost poticati opasno pojednostavljene dojmove glede europskog porijekla suverene drave
nacije, pa moramo nae vane suuesnike u
dijalogu razuvjeriti u tom pogledu.
U dananjoj modernoj europskoj
Klasinoj kulturi tragovi uspjenih poetaka
moderne civilizacije vode, u veoma znaajnoj
mjeri, do Dante Alighierijevog obrazloenja
razvoja i uporabe talijanskog jezika, osnovice
obrazloenja suverene drave nacije u
njegovoj De monarchia, a tu je koncepciju
meu najvanijim nastavio Petrarca. To je
izvanredni primjer znaaja oblika ironije
nadaleko najprikladnijih u svrhu prenoenja
komunikacije ivih rijei, to latinski kao
rimska carska lingua franca nije bio u stanju
prenijeti i ustvari nije to uspio postii.75
Ideja moderne europske drave
nacije, koja je nastala na taj nain i slino
tome, to sam opisao u ovom izvjeu do
sad, predstavlja isto tako ivu rije. Ta rije

je izraz postupaka svojstvenih obliku drutva

kao to sam to opisao u glavnim crtama
ovdje. Ona je izraz kontrapunkta ironija koje
su ivi nasuprot isto formalnim vidovima
kulture suverenog naroda. Ona je zamisao
koncepcije aspekta ive rijei kulture u
suglasnosti s naelnom idejom monoteizma.
To nije pojam vansvjetskog Boga koji lebdi
van svemira, nego linosti Stvoritelja unutar
svemira kojeg On neprekidno stvara. Stoga,
prikladnost [hrvatskog] prijevoda Evanelja
po Ivanu, koje kae: "U poetku bijae Rije".
To je pojam konvergencije razvoja ivih rijei
i transfinitne cjelovitosti procesa stvaranja
valjanih ivih rijei.
To je odraz, kao i
teologija, raspoznavanja tog stvaralatva
onako kako to biva kod uspjenog ljudskog
doivljaja
ideja
odlike
ivih
rijei.
Stvaralatvo koje znamo svojstveno je
nepovredivoj suverenosti stvaralake volje
pojedinca.
Prema tome mi neizbjeivo
prepoznajemo uvijek nama prisutnog, ivog
Stvoritelja ovog svemira kao linost, kao
osobnu, djelotvornu, stvaralaku volju koja
nastanjuje podruje koje sam naznaio kao
ive rijei.
Prema tome autoritet koji moemo s
pravom pripisati dravi naciji je upravo tog
oblika, autoritet uvjetovan suglasjem s
dubljim smislom tog oblika. Posljedica toga
je pojam univerzalnog naravnog zakona kao
spremita naela na kojem poiva izraaj
borbe drutva da se izvue iz djetinjstva
ovjeanstva u zreli odraz sebe, svog
porijekla, svojih obveza i svojih nakana.

Zalednitvo na naelu
Savjet amerikog Ministra unutarnjih poslova
Johna Quincyja Adamsa Predsjedniku Jamesu
Monroeu glede ugovora kojeg je predlagao
britanski Ministar Canning, bio je da se
predloeni ugovor mora odbaciti jer nije
postojalo zajednitvo vezano uz naelo
izmeu U.K.-a i SAD-a. Umjesto toga Adams
je predloio, kao to se to moe nazrijeti u
obrazloenju koje je napisao a koje je
predstavio
Monroeu
kao
takozvanu
"Monroeovu doktrinu", da Sjedinjene Drave
moraju predoivati nastajue zajednitvo na
naelu izmeu republika Amerika, iz kojeg se
mora na silu izbaciti ratujue tuinske,
grabeljive snage tog vremena (Britansko
carstvo i hapsburke snage), im Sjedinjene
Drave postignu dostatnu mo prisiliti na to
iskljuenje i pomoi u obrani blinjih republika Amerika. Kao to je Adams naglasio glede
politike na osnovi toga, nije postojalo
zajednitvo na [ikakvom] naelu izmeu
SADa i imperijalnog Ujedinjenog Kraljevstva
(ili reakcionarnog sustava povezanog s
princom Metternichom i drugima).
Unato sadanjeg obilnog irenja,
meunarodno, akademskih i drugih lai o

75

O povijesti srednjevjekovnih napora u uspostavi

suverene drave nacije prije 15. stoljea vidi djelo
Friedricha von der Heydtea Die Geburtsstunde
des suvernen Staates (Regensburg, Njemaka:
Druck und Verlag Josef Habbel, 1952.)

61

Kasnije, nakon pobjede vodstva

Predsjednika
Abrahama
Linvcolna
nad
britanskom marionetom, Konfederacijom, te
napose nakon europskih razmiljanja o
dostignuima prikazanim na Stogodinjoj
izlobi u Filadelfiji 1876. godine, SAD nisu
bile samo sila u svjetskim razmjerima nego
su preuzele na se, sve vie i vie,
odgovornost vodee uloge u nainu razvijanja
svjetskih poslovanja, ak i dalje od
neposredne blizine zemalja Amerika. Nakon
tog doba glavni problem svjetskih odnosa bilo
je pitanje da li e ameriki model ili britanski
sluiti
kao
glavni
katalizator
sustava
meunarodnih odnosa, ne samo regionalno
nego globalno.
Zbog raznoraznih povijesnih razloga
anglo-holandski liberalni, financijsko-oligarhijski interes, za razliku od moi pojedinih
europskih drava, bio je, nakon smrti
Franklina Roosevelta, dati sve dominantniju
ulogu
globalnom
monetarno-financijskom
sustavu.
Nakon posljedica zbivanja u
razdoblju od 1962. 1964., a posebno nakon
1971. 1972., ak i SAD su postale zbiljska,
puka
provincija
tog
anglo-holandskog
liberalnog nadnacionalnog imperija, a to je
sadanji MMF sustav privatne financijskooligarhijske sile. Iako su SAD bile najmonija
drava nacija na plentu, bile su u isto vrijeme
u sve veoj mjeri zbiljska satrapija angloholandskog liberalnog de-facto-carstva, kao
to bih ja rekao jo jednom, carstvo
meunarodnih financijsko-oligarhijskih sila
koje upravljaju MMF sustavom nakon 1971.
Ako se ta bitna injenica ne prepozna i ne
prizna nema nikakve vjerojatnosti pouzdanog
izlaza iz sadanjeg nahrupljujueg opeg
monetarno-financijskog sloma. Razlika je da
su SAD najkvalificiranija nacija i u najboljem
poloaju povesti svijet u svrhu unitenja moi
tog anglo-holandskog liberalnog imperija.
To je kruta injenica protiv koje su
svi prigovori ili samo impotentni ili ak
sasvim zloudni. Ta injenica je prekretnica
na kojoj poiva mogunost uspjenog
dijaloga kultura ili osiguranog neuspjeha.
Pretpostavivi da e dovoljan broj sila
otkriti mudrost i djelovati sukladno s tom
percepcijom
zadnjih
stoljea
svjetske
povijesti, trebamo postaviti sljedee pitanje:
Kakav je stvarni oblik ustroja meu dravama
koji odreuje neposredni prvi korak opeg
ustroja prema stalnom, globalnom zajednitvu na naelu meu svijetom sastavljenim
od savreno suverenih drava nacija?
Oivljavanje primjene modela Bretton Woods
sustava zapoetog pod pokroviteljstvom
Predsjednika Franklina Roosevelta predstavlja
ugaoni kamen poetka prve faze tog novog
svjetskog sustava.
Zamisao sustava vrstog valutnog
teaja, po uzoru na izvorno iskustvo tog
Bretton Woods sustava uzor je sadanjem

Formulacija Monroeove doktrine Johna Quincyja

Adamsa, amerikog Ministra unutranjih poslova,
koja daje opi pregled zajednitva na naelu izmeu
nastajuih republika Amerika, jo uvijek ostaje
valjana politika vlastitog interesa SADa primjenljiva
na rastuu globalnu zajednicu suverenih republika
voenih naelom drave nacije danas.

Adamsovoj doktrini i o ponovnom oivljenju

te politike od strane Predsjednika Franklina
Roosevelta preko ugovora iz Rio de Janeira i
drugih sredstava, to je bezuvjetno naelna
batina SADa ak i ranije od 1776.76 To je
jo uvijek jedino naelo o vlastitom interesu,
jedino naelo pravog vlastitog interesa SADa
kao republike danas. To je, to se tie naela
kao takvog, znanstveno odreeno naelo kao
politika vlastitog interesa SADa primjenljiva
na rastuu globalnu zajednicu suverenih
republika voenih naelom drave nacije
danas.
Adamsova izvorna formulacija naela
Monroeove doktrine pripada, u povijesnoj
aktualnosti, razdoblju od opsade Bastille-e
14. srpnja 1789. do vremena poslije Bitke
kod Gettysburga, i kroz to vrijeme briga o
vlastitom interesu najmudrijih krugova SADa
je stalno uglavnom bila drati se podalje od
neprilika s korupcijom koja je uvelike vladala
meu vladajuim snagama u Europi, a dobar
primjer toga bili su manje vie suparniki
britanski interesi nasuprot interesa oko
Habsburgovaca.
76

Unato prijevare koja pripisuje Monroeovu

doktrinu kao izmiljotinu opstrukcionakog neaka,
Theodora Roosevelta.

62

neophodnom dogovoru o sadanjem svijetu

kroz barem nekoliko pokoljenja koja dolaze.
Kad kaem: "Barem nekoliko pokoljenja",
imam pred oima u prvom redu odliku
odreene vrste dugoronih ugovora i srodnih
dogovora o bitnom stvaranju kapitala, naroito u osnovnoj gospodarskoj infrastrukturi.
Budui moramo biti spremni potivati te
dogovore, koji e pokrivati raspon od pedeset
ili vie godina u budunosti, sustav kojeg
uspostavimo
mora
sada
predvidjeti
ispunjenje tih ugovornih obveza.
Kasnije, kad se poetna matrica tih
obveza priblii roku dospijea, poboljanje
svjetskog sustava e se prirodno morati
razmotriti. U meuvremenu razborite vlade
usredotoit e se na sljedea dva pokoljenja
kao vodilje u sklapanju vanih dogovora po
kojima e se novi svjetski sustav u bliskoj
budunosti razraditi i provesti.
Sukladno
tome
pitanje
sustava
vrstog valutnog teaja odreuje se naelno
na sljedei nain. Prvo, osvrnut u se na
ulogu takozvane politike sirovina a nakon
toga na problem napuenosti i politike glede
puanstva. Ovo su poetna, relativno nova
globalna kretanja koja daju zamisli sustava
vrstog valutnog teaja odsudniju vanost
nego ikad ranije.
Zdrueni uinak razvoja i primjene
tehnologije zajedno s porastom puanstva i
poveanjem prihvatljivog ivotnog standarda
tog puanstva doveo je planet do predvidive
toke razvoja kad vie ne emo biti u stanju
postupati na osnovi pretpostavke da se
prema takozvanim prirodnim sirovinama o
kojima ovisi civilizacija moemo odnositi
jednostavno kao da su one dio dareljivosti
prirode. Moramo sad preuzeti odgovornost
odravanja tih sirovina i poveanja njihovom
opskrbom koju prua abiotska Zemlja i
biosfera a o kojima ovise stalno poveanje
puanstva i poboljanje ivotnih uvjeta.
Sadanja luaka, u filozofskom pogledu fiziokratska, pohlepa za sirovinama kao
plijenom, luaka, doslovno ubilaka pouda
iji je tipini primjer dogma izraena u nacrtu
Henry
A.
Kissingerovog
memoranduma
NSSM-200, postala je danas vodea odlika
fanatizma svjetske monetarno-financijske
oligarhije.
Taj luaki fanatizam moramo
staviti pod kontrolu usklaenom regulativom
na tom polju svih suverenih drava nacija.
Kao to batina Vernadskog razjanjava
potrebni lijek u irokim crtama, razvoj
mineralnih sirovina i upravljanje njima mora
se uzeti u obzir kao faktor kapitalnih trokova
koji idu na raun potraivanja od svakog i
svih svjetskih gospodarstava.
Moramo
osigurati dovoljnu opskrbu, po prihvatljivim

cijenama svih takovih osnovnih sirovina za

budunost ovjeanstva. Uz pomo naprednog znanstvenog razvoja u mogunosti smo
ovladati tim izazovom, ak i na dosta lagan
nain, no moramo time svakako znati
gospodariti.
Ova promjena u gospodarenju sirovinama, promjena koja se sad namee svijetu
u cjelini zbog rasta stanovnitva Azije,
naroito Kine i Indije, zahtijeva hitnu i
neodgodivu uspostavu opeg sustava valutnih
teajeva.
Taj zahtjev dodaje bitnim
dogovorima, na kojima se novi sustav mora
temeljiti,
faktor
stvaralaki
aktivnog
gospodarenja sirovinama.
Planet je konaan. Dospjeli smo blizu
kraja mogunosti napora nadoknaditi uinke
oblika drutva koje ivi od iscrpljivanja
planeta.
Moramo uspostaviti sustav koji
poveava opskrbu i dostup onom ime
postupamo kao prirodnim plodovima i
sirovinama, pomou sredstava koja ukljuuju
stvaranje takvih sirovina odnosno plodova
umjesto
samo
njihovog
pobiranja
ili
iskapanja. Moramo gospodariti mineralnim
sirovinama na taj nain kao to moramo
razviti
biosferu
putem
upravljanja
vodosustavima velikih razmjera, preobrazbom pustinjskih podruja u plodna i slino.
Da bismo pokrili te doslovno ogromne
kategorije
kapitalnih
trokova
moramo
ubrzati napredak tehnologije proizvodnje i
konstrukcije proizvoda barem u razmjerima
dovoljnim da bismo pokrili dodatne trokove
globalnog gospodarenja sirovinama i srodnim
razvojem okolia bez smanjivanja ivotnog
standarda bilo kojeg puanstva. To zahtijeva
naveliko poveanu stopu dobiti u fizikoj
produktivnosti per capita irom planeta i
podizanjem
razine
dohotka
sadanjih
siromanih drava kroz ovakav poticaj
tehnolokog napretka. Te trokove moemo
procijeniti prilino razumnom tonou.
To zahtijeva ubrzano isticanje tehnologija vrlo visoke "gustoe protoka energije"
ukljuujui
procese
atomske
fisije
i
termonuklearne fuzije.
Glavna namijena
sredstava niske gustoe protoka energije
treba ostati u ulozi sunevog zraenja u
poticanju ivuih procesa naroito ivota bilja
kao izvora korisnih materijala u gospodarenju
vodosustavima i u ublaivanju klimatskih
uvjeta Zemlje.
Dodatna toka globalnog gospodarskog dnevnog reda koju sam upravo ukratko
naveo: Prije neko to skrenemo na problem
odnosa izmeu drava lanica sustava
vrstog valutnog teaja moramo razbiti
odreene mitove glede takozvane "bombe
(pre)napuenosti".

Natinal Security Study Memorandum (200)

Studijski memorandum o nacionalnoj sigurnosti
(br. 200)

63

Dobrobit naroda

dijela puanstva koje tolerira ovjekovjeenje

takvih uvjeta.
Problemi puanstva ne bi smjeli biti
predmet izravnog politikog upravljanja.
Njima bi se trebali baviti posredno a stoga i
mnogo uinkovitije putem gospodarskog
rukovoenja odnosa izmeu naroda.
Na primjer, "jeftina radna snaga" je
dugorona prijetnja dobrobiti planeta zbog
posljedica i nuspojava na puanstvo nacija i
ponaanje nacija. Unapreenje tehnologije

Kako raste potrebna razina razvoja kvalitete

puanstva
tako
stopa
raanja
prema
oekivanjima mora opadati, ne u tolikoj mjeri
koju se moglo vidjeti u katastrofalnom padu
stanovnitva Njemake, na primjer, nego
mnogo manjom stopom porasta stanovnitva
jer znanstveni i tehniki napredak smanjuje
stopu obine plodnosti stanovnitva pod
uvjetima primjene znanstvenog i tehnikog
napretka u ivotu.

kola u Kini. Drutvene posljedice

znanstvenog i tehnikog napretka
imaju u sebi sklonost okrenuti
gospodarstvo prema niim
stopama poroda s poveanom
vanosti na kvalitetu razvoja
pojedinca. Problemi puanstva
ne bi smjeli biti predmet izravnog
politikog upravljanja. Njima bi se
trebali baviti posredno a stoga i
mnogo uinkovitije putem
gospodarskog rukovoenja odnosa
izmeu naroda.

proizvodnje i kvalitete proizvoda treba

poticati kroz kooperativne dogovore koji
imaju svrhu bodriti znanstveni i tehniki
napredak
meu
dravama
i
njihovim
stanovnitvom.
Meu
vodeim
izvorima
krivog
koritenja radne snage tijekom zadnjih
ezdeset godina bila je sklonost davanja
prednosti predgrau nad gradom ["suburbanizacija"]. Dostignua europske civilizacije u razvoju pojma grada i drugih urbanih
zajednica
unitila
je
pandemija
suburbanizacije i srodnih djelovanja koja potiu
od
parazitskih
naina
pekulacije
nekretninama
koju
financijai
guraju
(takozvani "razvoj [zemljita]"), i premjetanjem vanosti proizvodnje od usko [i
prostorno] povezanih industrijskih poduzea
od dvjesto zaposlenih ili manje na divovske
konglomerate kod kojih prevladavaju motivi
financijskih pekulacija radije nego tehnikih i
povezanih poboljanja kvalitete proizvoda i
naina proizvodnje.
Ova zla odraz su uglavnom posljedica
superpozicije
feudalistikog
financijskog
oligarhijskog interesa i njegove grabeljive,
pekulantske odlike zapoljavanja i osobnog
ivota na gospodarstva moderne drave
nacije.

Poveanje istovjetno "dobi zavretka

kolovanja" na oko etvrt stoljea u
sveuilinom kolovanju za vane strune
osnovne kvalifikacije, zajedno s promjenama
u ulozi ena u gospodarstvu, donosi niu
stopu poroda po kuanstvu, s poveanom
vanosti na kvalitetu razvoja pojedinca radije
nego na samu brojku poroda. Pomak je, u
glavnini, naravna reakcija na takve promjene
u gospodarskom procesu i takva e se
sklonost
zadrati
bez
obzira
na
(ne)postojanje slubenog pokuaja regulacije
u tom pogledu.
Ta sklonost koju potiu
drutvene posljedice znanstvenog i tehnikog
napretka vidi se u poveanju fiziko
gospodarske vrijednosti pojedinca po glavi i
po etvornom kilometru i po sve veoj
vanosti gajenja dugovjenosti i sve duljeg
vijeka dobrog zdravstvenog stanja.
Pratee pitanje tome jesu problemi
koje bi prouzrokovalo doputanje nastavka
prilika u kojima se veliki omjer puanstva dri
u krajnjem siromatvu povezanom s niskom
razinom fizike produktivnosti po glavi diljem
veeg dijela planeta danas. Od siromatva
velikih razmjera nastaje bestijalnost i rtava
tog stanja zaraenog neznanjem i drugog

64

Sveanost putanja u pogon

angajske maglev eljeznice, 31.
prosinca 2002. Ulaganja u takve
velike projekte masovnog
prijevoza i drugih podruja
infrastrukture bit e mogue
povratkom na monetarnofinancijski sustav vrstog valutnog
teaja popraen sporazumima
meu suverenim dravama

Globalni sustav na osnovi monetarno

financijskog sustava vrstog valutnog teaja
moe djelotvorno poticati eljene uinke u
odlikama zaposlenja i osobnog ivota pomou
jednostavnih mjera regulacije tarifa i trgovine
one vrste koja je bila u uporabi pod izvornim
Bretton Woods sustavom.
Nove glavne dimenzije globalnog i
nacionalnog oblikovanja politike potrebnog
radi
povezanih
pritisaka
gospodarenja
prirodnim sredstvima i neophodnog razvoja
uvjeta ivota stanovnitva, upravljaju nau
panju navie, na ulogu programa voenih
znanou,
usmjerenih
na
svemirsku
tehnologiju kao naprikladnijeg oblika ustroja
nacionalnog tehnolokog razvoja i meunarodne suradnje pod ve postojeim uvjetima i
uvjetima koji se sve bre pojavljuju danas.
Uli smo u razdoblje u kojem je
gospodarenje naim planetom i njegovim
uvjetima jasan imperativ, ali problemi i prilike
koje taj imperativ daje naslutiti ne zavravaju
na gornjoj granici uzleta 'scramjet' letjelice.
Svi znanstveni i srodni izazovi pred
civilizacijskim ovjeanstvom danas nedjeljivi
su
od
rastueg
polja
vanzemaljskih
istraivanja.
Postojanje Sunevog sustava
proizvod je procesa svojstvenog naravi
Sunevog postojanja kao ranije jedinstvene
zvijezde.
Proli, sadanji i budui uvjeti
ivota na naem planetu Zemlji odreeni su
tekuim procesima razvoja povezanih sa
stalnim razvojem Sunevog sustava.
Taj

sustav i njegova povezanost sa irim

dijelovima svemira kojeg nastanjuje ukljuuje
stvari i tvari na koje moramo obraati
pozornost kao probleme ili mogue prednosti
za ljudski ivot na Zemlji.
U
odreenoj
mjeri
znanstvena
istraivanja, koje takvo gledanje stvari
podrazumijeva za sve razumne vlade na
Zemlji danas, mora voditi prema istraivanjima koja e vriti ljudske posade i stanoviti
razvoj operativnih sustava postavljenih u
oblinje dijelove Sunevog sustava. Razvoj
novih sustava ija e oevidna snaga po glavi
i po presjeku funkcioniranja silno nadmaiti
sve to danas koristimo, ujedno je i
neophodni cilj iz slinih razloga.
No najvei sadanji praktini upliv
funkcije istraivanja usmjerenog na svemir
bit e dobiveno znanje bitno poboljanju i
sigurnosti ivota na Zemlji. Vrlo je malo
stvari koje bi mogle doivjeti svoj razvoj kao
posljedica poticanja svemirskih istraivanja a
koje ne bi imale veoma veliku primjenu za
dobrobit ovjeanstvu dole na povrini naeg
planeta. Stoga glavna javna nastojanja oko
podravanja
znanstvenog
istraivanja
i
razvoja sada trebala bi nai mjesto u
programima usmjerenim na istraivanja
svemira koja bi po svojoj naravi dotaknula
svako polje zanimanja za znanost kojom bi se
bavili ovdje na Zemlji.
Ovo niti pretpostavlja niti brani manje
vie globalno pravo privatnog vlasnitva u
nekim vanim projektima.
Ali snano
upuuje na ogranienja davanja prava
privatnim
patentima
van
tradicionalnih
kategorija zatite pravih izumitelja.
U
odreenim sluajevima treba doi do nazatka
(ponitenja) nedavno uvedenih novih vrsta
privatnih patentnih zahtjeva na tom polju.
Isto tako mora postojati opsenija razmjena

Scramjet, kombinacija mlaznog aviona i rakete,

budunost je zranog prometa. Premda ima
problema vezanih za trenutnu cijenu i transportne
mogunosti, brzina osam puta vea od zvuka zaista
impresionira. Oekuje se da e do kraja desetljea
prve scramjet letjelice povezivati kontinente.

Prije nastanka pripadajuih planeta.

65

izmeu normalnog raspona od etvrt do pola

stoljea. Elektrina energija, voda, sredstva
masovnog prijevoza i dugoroni razvoj
podruja za na pr. nove opine, povratak
pustinjskih podruja u plodnu zemlju,
masovno poumljavanje i slino, dobar su
primjer za to.
U drugu opu kategoriju
spadaju ulaganja u stvaranje kapitala u svezi
s tritem koje e nastati kroz primjenu
javnih projekata velikih razmjera.
Te vrste ulaganja mogu se financirati
putem kredita koji se ostvaruju u obliku
meudravnih ugovora, ili kao kapital koji se
daje u sklopu tih ugovora.
U sadanjim uvjetima masovnog de
facto steaja veine privatnih financijskih
posrednitva ovog planeta danas, samo splet
kredita osnovanih pod dravnim jamstvom i
zatienih sustavom vrstih valutnih teajeva
moe omoguiti znaajno stvaranje kredita.
Bez tog sustava sadanja neminovna propast
postojeeg svjetskog monetarno financijskog
sustava znaila bi brzo ostvarenje prijeteeg
ponora svijeta u cjelini u dugotrajni novi
mrani vijek.
Nain spaavanja iz sadanje krize ne
moe uspjeti ako se uvjeti reguliranog
gospodarstva, kao onih amerikih prije
kretanja u razdoblju od 1969. do 1982., koja
su potpuno preokrenula same SADe, te sline
bive metode reguliranog gospodarstva
uspostavljene
u
kontinentalnoj
Europi.
Meunarodne obveze dugova Afrike, Srednje
i June Amerike moraju se ili ponititi ili
odgoditi ekajui budui razvoj dogaaja a na
sav dug povezan s financijskim derivatima
mora se gledati kao na kockarske oklade na
ishod utakmice, i prema tome treba ih
jednostavno ponititi.
Dame i gospodo, drugog izbora
nemamo. S obzirom na sadanje prilike ili
emo poduzeti ove navedene i srodne mjere
ili moemo smatrati da smo se ovdje okupili u
zadnji
as
na
oprotajni
poljubac
s
civilizacijom s kojom se rastajemo na prilino
dugo vrijeme.

pristupa promicanju tehnologija i to kroz

suradnju meu dravama ili preko nadnacionalnih agencija.
Zamisao patentiranja
prirodnih prije postojeih genetikih vrsta
odraz je sirovog financijsko oligarhijskog
silovanja koje odlazi pre-predaleko.
Oekivani ishod iz skoro neminovne
uloge openitog znanstvenog istraivanja i
razvoja usmjerenog na svemir u okviru novo
uspostavljenog
oblika
sustava
vrstog
valutnog teaja za sada, bio bi nagli
psiholoki pomak nazora prema razmiljanju
o nama samima kao ljudima koji ive u
Sunevom sustavu radije nego gomili zbijenoj
u strahu u nekom malom kutku Zemaljske
povrine.
Koncepcija ovjeka mora se
promijeniti i pomaknuti u tom smjeru samopredodbe.

Zavrna opaska
Ponovna uspostava jezgre izvornog Bretton
Woods sustava kao takvog ne zahtijeva
opsenu
razradu
ovdje.
Sustav
je
funkcionirao i nastavio bi raditi da je
postojala volja prilagoditi ga u cijeni zlata i
drugim reformama neophodnim da se sustav
odri u naelu. Svrha vrste i oblika koji to
obuhvaa mora biti odrediti vrijednost valuta
to je blie mogue realistiki odreenim
sadanjim relativnim cijenama, odabrati
tonu poetnu cijenu zlata u priuvi i stvoriti
meunarodni kreditni mehanizam istovrstan
pravu na dobivanje kredita (zajmova) od
strane lanica(-ova).
Jedna
od
najvanijih
funkcija
ponovno uspostavljenog sustava je njegov
primjeren odnos prema sustavu dugoronih
ugovora najpodesnije vrste unutar Euroazije
danas, odnos izmeu zapadne i srednje
Europe, Rusije, Kine, i tako dalje. Glavni
pokretai fiziko gospodarskog oporavka
planeta iz sadanjih prilika bit e dugorona
ulaganja u osnovnu gospodarsku infrastrukturu i paketi dugoronih kredita za ulaganja
odreenih kategorija privatnih zajmoprimaca.
Fiziki ivotni vijek osnovne gospodarske
infrastrukture u prvoj kategoriji kree se

66