JAVNA USTANOVA

MJEOVITA SREDNJA KOLA GRAANICA

Odsjek: Medicinska kola
Smjer: Opti

ANATOMIJA I FIZIOLOGIJA OVJEKA I

skripta za vanredne kandidate;
(interna upotreba)

novembar/decembar 2014 god

Uvod u Anatomiju
Anatomija je grana biolokih nauka koja prouava normalnu grau ivih
organizama, tj. normalnu grau ovjekovog organizma. Najstarija je medicinska
nauka i osnova za izuavanje svih ostalih grana medicine.
Potie od grke rijei anatomeja to znai rezati ili sjei.
Fiziologija je nauka koja prouava normalne funkcije tkiva i organa. Svaka funkcija tkiva
ili ograna je uslovljena odreenom graom, tako da svaka promjena normalne grae tkiva
ili organa mijenja i njihovu normalnu funkciju.
Osnovne grane anatomije su:
1. Sistemska anatomija koja prouava grau organizma po sistemima.
2. Topografska anatomija koja prouava odnose pojedinih organa u organizmu i njome se
najvie koriste hirurzi.
3. Plastina anatomija prouava vanjski oblik tijela, kosti i miie i njome se koriste
kipari i slikari.
4. Komparativna (uporedna) anatomija prouava grau razliitih ivotinja i uporeuje je
sa ovjekovom anatomijom.
5. Mikroskopska anatomija se bavi finom graom ovjeijeg organizma, pomou
mikroskopa. I razvila se u posebnu nauku o tkivima, to je histologija.
6. Razvojna anatomija izuava pojedine organe tokom njihovog filogenetskog razvoja i
izdvojila se kao posebna nauka-embriologija.
7. Rentgen anatomija izuava grau ovjeka pomou rentgenskih ili X zraka.
Da bi se anatomi cijelog svijeta bolje razumjeli, koriste se anatomskom nomenklaturom.
To je jedinstven sistem naziva. Najee se koriste latinski i grki nazivi a propisuje i
poloaj u kome se posmatra ovjek. ovjek se posmatra u prostoru uvijek u uspravnom
stavu sa dlanovima okrenutim naprijed. Nomenklatura propisuje 3 ravni koje su osnovne
u orijentaciji: frontalna ili eona ravan, transverzalna ili horizontalna ravan i sagitalna
ravan.
Glavni termini u anatomiji su:
medialis-blie sredini tijela
lateralis-dalje od sredine tijela
anterior-naprijed
posterior-straga
superior-gore
inferior- dole
superficialis-povrno
profundus-duboko
internus-unutranje
externus-vanjsko
dexter-desno
sinister- lijevo
longitudinalis- postavljeno uzduno transversus- postavljeno popreno

Za ekstremitete se upotrebljavaju drugi termini:

proximalis-blie tijelu
distalis- dalje od tijela
palmaris- na aci, dlanska (prednja) strana
plantaris- na stopalu, tabanska strana
dorsalis-nadlanica i gornja strana stopala
Podjela sistemske anatomije:
1. Osteologija- prouava kotani sistem
2. Sindesmologija-prouava spojeve izmeu kostiju-zglobove
3. Miologija-prouava miini sistem
4. Splanchnologija -prouava organe
5. Angiologija- prouava cirkulatorni sistem
6. Sistema respiratorium- prouava sistem za disanje
7. Sistema digestorum- prouava probavni sistem
8. Sistema urogenitale- prouava sistem za izluivanje i polne organe ljudi
9. Glandule sine ductibus- lijezde sa unutranjim luenjem, a nauka koja ih prouava
zove se endokrinologija.
10. Neurologija-prouava nervni sistem
11. Estesiologija- prouava ulni sistem (vida, sluha, njuha, dodira, opipa)
ELIJA
elija je morfoloka i funkcionalna jedinica sa slinim ivotnim osobinama kao i vii
organizam. Predstavlja najmanju formiranu ivu jedinicu u sloenom ivotinjskom i
biljnom organizmu.
Sve elije nastaju diobom oploene jajne elije. Kod jednoelijskih organizama
(protozoa) elija koja ih izgrauje, obavlja sve ivotne funkcije. Kod vieelijskih
organizama (metazoa), razliite ivotne funkcije obavljaju razliite grupe elija.
elije se sastoje iz elijske membrane, citoplazme i njenih organela i jedra, jezgra ili
necleusa.
1. Meu razliite membrane ubrajaju se: elijska membrana, jedarna membrana,
membrana endoplazmatskog retikuluma, membrane lizozoma, ribozoma, Golgijevog
aparata itd.
elijska membrana ini tanku i elastinu membranu, graenu od proteina, lipida i vrlo
malo polisaharida. Membrana svih elija je obavijena vanjskim omotaem,
mukopolisaharidne prirode, koji je nosilac antigenih svojstava elije i ima vanu ulogu u
selektivnoj propustljivosti elijske membrane. Temeljnu strukturu membrane ine lipidi,
dok na unutranjoj i vanjskoj povrini membrane ima vrlo malo proteina.
Jedarna membrana je tanka, dvoslojna struktura. Oba sloja su graena kao i elijska
membrana od sredinjeg sloja lipida i proteina na obje povrine membrane. Jedarna

membrana ima vee pore, pa se sve otopljene tvari sa lakoom mogu kretati izmeu
tekuine u jedru i tekuine u citoplazmi.
2. Citoplazma i njene organele:
Endoplazmatski retikulum predstavlja sistem membrana, vezikula i tubula koji se nalaze
u citoplazmi. Prostor izmeu vezikula i tubula ispunjen je tekuinom koja se zove
endoplazmatski matriks. Na vanjskim povrinama endoplazmatskog retikuluma nalaze se
ribozomi, i to je zrnasti (granularni) endoplazmatski retikulum. Ribozomi se sastoje od
ribonukleinske kiseline (RNK) koja uestvuje u sintezi proteina u eliji. Endoplazmatski
retikulum uestvuje u metabolizmu elije, aktivno uestvuje u detoksikaciji lijekova,
steroidnih hormona i kancerogenih boja.
Golgijev aparat je posebni dio endoplazmatskog retikuluma. Sastavljen je od lamela ili
ploa, dvoslojnih glatkih membrana, malih vezikula i veih vakuola. Funkcija
Golgijevog aparata je da privremeno pohrani i pripremi tvari koje se izluuju i uestvuje
u stvaranju lizozoma.
Mitohondrije- u njima se oslobaa energija iz hranjivih tvari i kisika te se tako dobija
najvei dio energije potreban svuda u eliji za obavljenje njenih funkcija. Mitohondriji se
sastoje od vanjske i unutranje membrane. Unutranjost mitohondrija je ispunjena
matriksom i sadri enzime potrebnih za dobijanje energije iz hranjivih tvari. Osloboena
energija slui za sintezu adenozintrifosfata (ATP) tvari bogate energijom. Kada u eliji
postoji potreba za veim koliinama ATP, mitohondriji se mogu sami umnoavati.
Lizozomi predstavljaju intracelularni probavni sistem koji omoguava eliji da probavi i
tako ukloni nepoeljne tvari, naroito oteene ili strane stvari kao to su bakterije.
Lizozomi su okrueni jednom membranom a ispunjeni su velikim brojem probavnih
enzima. Sadri preko 30 enzima.
Centosom (elijsko sredite) je sastavljeno od dva siuna tjelaca-centriola, pa se naziva
i diplosom. Smjeten je u blizini jedra i Golgijevog aparata. Veoma bitna uloga centriola
je u diobi elije (mitoza), kada se stvaraju niti diobenog vretena. Iz centriola izrastaju: rep
spermija i pokretne trepetljike.
3. Jedra, jezgra ili nucelus predstavlja ovalno tjelace smjeteno obino u centru elije.
Predstavlja kontrolni centar elije. Kontrolie hemijske reakcije koje se zbivaju u eliji i
razmnoavanje elije. Jedro sadri velike koliine dezoksiribonukleinske kiseline (DNK)
to se ve mnogo godina naziva genima. Oivieno je tankom jedarnom membranom.
Jedarce ili nucleolus. Jedarce predstavlja proteinsku strukturu, bez granine membrane,
smjeteno u jedru elije. Ono sadri odreenu koliinu RNK, kakva se nalazi i u
ribozomima. Zato su jedarca najizraenija u elijama koje intenzivno rastu i
razmnoavaju se (embrionalne elije) i u elijama koje intenzivno sintetiu bjelanevine.
Funkcija elije
Da bi elija mogla ivjeti i rasti, iz okolne tekuine prima hranjive i druge materije. Kroz
elijsku membranu, materije mogu proi na 3 naina:
1. difuzijom-to je prolazak kroz pore na membrani elije ili kroz sam membranski
matriks

2. aktivnim prenosom kroz membranu- enzimski sistemi i posebne prenosne tvari nose
tvar kroz membranu
3. pinocitozom-elija proguta dio vanelijske tekuine i njen sadraj.
Fagocitoza je istovjetna pinocitozi. Fagocitozom u eliju ulaze velike elije poput
bakterija, nekih drugih elija ili estica propalog tkiva.
Funkcije koje se obavljaju u eliji:
1. sinteza proteina u ribozomima
2. sinteza lipida u glatkom endoplazmatskom retikulumu
3. sinteza ugljenih hidrata u Golgijevom aparatu i stvaranje glikoproteina, glavne
sekrecijske tvari mnogih elija
4. oslobaanje energije iz hranjivih tvari u mitohondrijama za stvaranje adenozintrifosfata
5. hidroliza proteina, glikogena, mukopolisaharida i drugih u lizozomima, kao glavnim
probavnim organima elije
Veoma vana funkcija je i gibanje elija koje vre mehaniki rad (vlakna skeletnog,
glatkog i sranog miia). Razlikuju se ameboidno i gibanje cilija. Ameboidno gibanje
znai gibanje cijele elije u odnosu na njenu okolinu. Druga vrsta elijskog gibanja je
cilijarno gibanje, gdje se elija kree pomou cilija-malih zailjenih dlaica.
Razmnoavanje elija
Kod ovjeka, sa izuzetkom elija CNS, sve elije neprekidno rastu i razmnoavaju se.
Prvi stepen je replikacija (udvajanje) cjelokupne DNK u hromozomima. Hromozomi se
sastoje od dva glavna dijela: DNK i proteina. U hromozomima su smjeteni geni koji
nose genetske informacije. Humane somatske elije sadre 46 hromozoma poredanih u
23 para, od kojih se 22 para zovu autozomi, a jedan par sastavljen je od X i Y i zove se
sexualni hromozom. DNK se replicira samo jednom, a replikacija zapoinje nekoliko sati
prije poetka mitoze. Prvo se razdvoje dva spiralna lanca DNK koji tvore gen. Drugo,
nastaju komplementarni lanci DNK. Drugi stepen je podjela dvaju kompleta DNK na
dvije odvojene jedre. Zadnji stepen je dioba same elije, pa nastaju dvije elije mladice.
To je proces mitoze.
Mitoza ili indirektna dioba je najei nain diobe elije. Karakteristina je za somatske
elije. Osnovna sutina mitoze je udvostruenje nasljedne osnove koja se podjednako
rasporeuje u obje nove elije. Pri tome dolazi do uzdunog cjepanja svakog hromozoma
na 2 jednake polovine (hromatide) i do spiralizacije hromozoma. Mitoza se odvija u 4
glavne faze: profaza, metafaza, anafaza i telofaza. Replikacija DNK i cjepanje
hromozoma se odvijaju prije poetka profaze, u fazi prividnog mirovanja elije izmeu
dvije diobe-interfazi. Tokom mitoze se odvijaju 2 procesa: podjela jedra-kariokineza i
podjela citoplazme-citokineza.
1. profaza 2. metafaza 3. anafaza 4. telefaza
Sve 4 faze mitoze zajedno ine mitotiki ili elijski ciklus, koji obino iznosi od pola do
3 sata. Novonastale elije se mogu ponovno dijeliti nakon najmanje 10 sati.
Mejoza ili redukcijska dioba je poseban nain razmnoavanja zrelih polnih elija, pri
emu se stvaraju elije sa haploidnim (polovinim) brojem hromozoma. Embrion nastaje

spajanjem muke i enske polne elije. Muke i enske polne elije imaju samo haploidan
broj hromozoma, a oploeno jajace sadri ukupan (diploidan) broj hromozoma.
Vrste elija su polne elije koje nastaju procesom mejoze, pri emu se stvaraju elije sa
haploidnim brojem hromozoma i somatske elije koje nastaju procesom mitoze i sadre
diploidni broj hromozoma.
TKIVO
Epitelno tkivo
Tkiva su jednake ili priblino jednake elije i njihovi produkti koji izgrauju organe. U
toku embrionalnog razvoja u jednom periodu, embrion je sastavljen od tri zametna lista:
endoderma, ektoderma i mezoderma. Ova tri lista se kasnije razvijaju u posebna tkivaprimarna tkiva. Razlikuju se 4 vrste primarnih tkiva: epitelno, miino, vezivno i nervno
tkivo.
Epitelno tkivo je prvo i osnovno tkivo koje se javlja u najranijim stadijima embrionalnog
razvoja (zametni listii) iz koga se razvijaju sva ostala tkiva u ovjekovom tijelu. To su
bipolarne elije, koje imaju dobru izraenu sposobnost regeneracije. Njihov vijek je
kratak, te se propale elije nadoknauju mitotikom diobom preostalih elija. U veim
organima (jetra, bubrezi, lijezde) epitelno tkivo ini parenhim, za razliku od strome koju
ini vezivno tkivo sa krvnim sudovima i ivcima. Obzirom na ulogu, epitelno tkivo se
dijeli u 3 grupe:
1. Pokrovni epitel, koji pokriva povrinu tijela i sve slobodne plotine u unutranjosti
tijela. Sastoji se od razliitih elija: ploaste, kubine i cilindrine. U pokrovnom epitelu
elije su poredane u jednom ili vie slojeva, te se dijeli na: jednoslojni ploasti epitel,
jednoslojni kubini epitel, jednoslojni cilindrini epitel, mnogoslojni ploasti epitel,
mnogoslojni cilindrini epitel, vieredni cilindrini epitel i prelazni epitel.
2. ljezdani epitel je specijalizovan za funkciju sekrecije. Njegove elije imaju
sposobnost da sintetiu i izluuju tvari kao to su enzimi ili hormoni i nazivaju se sekreti,
ili da u eliji nastaju produkti sinteze, koje organizam odbacuje kao tetne i nepotrebne,
nazvani ekskreti. lijezde su specijalizovane epitelne elije karakteristinog rasporeda,
iji izgled zavisi o aktivnosti same lijezde.Aktivnost lijezda ini ljezdani ili sekrecijski
ciklus: faza ingestije (primanje sirovina koje elija koristi za sintezu), faza biosinteze
(prerada primljenih sirovina u sekrete) i faza ekstruzije (izluivanje, izlaenje sekreta iz
elije). lijezde se dijele na egzokrine ili lijezde sa vanjskom sekrecijom i endokrine ili
lijezde sa unutarnjim luenjem, koje su izgubile vezu sa pokrovnim epitelom pa svoje
sekrete izluuju direktno u krv ili limfu.
3. Osjetni epitel-vaan je sastavni dio osjetnih organa.

Vezivno i hrskavino tkivo

Potporno tkivo: ova tkiva imaju u organizmu mehaniku ulogu i vanu ulogu u izmjeni
materija (metabolizmu). Razlikuju se: vezivno, hrskavino i kotano tkivo, a sve tri vrste
nastaju diferencijacijom mezenhima. Mezenhim je prvo potporno tkivo koje nastaje u
zametku od 3-4 nedelje.
Vezivno tkivo predstavlja najmeku vrstu razvijenog potpornog tkiva. Povezuje
pojedine kosti u obliku veza i zglobnih ahura, obavija pojedine miie i miine
grupe i spaja ih sa kostima. Obavija razne organe tvorei njihovu ahuru, ulazi u
njih zajedno sa krvnim i limfnim sudovima pa ima i nutritivnu ulogu. Cjelokupno
vezivno tkivo unutar epitelnih organa ini njihovu stromu. Izgraeno je od
razliitih elija kao to su: fibrociti, nediferencirane mezenhimske elije, histiociti,
leukociti, mastociti, plazmociti, masne i pigmentne elije. Vezivno tkivo se dijeli
na neformirano vezivno tkivo (rahlo ili rastresito i gusto vezivno tkivo), formirano
vezivno tkivo (tetive, fibrozne membrane i lamelarno vezivo) i vezivno tkivo sa
posebnim svojstvima (sluzavo, elastino, masno, pigmentno, mreasto tkivo i
vezivo seroznih membrana).
Hrskavino tkivo se odlikuje posebnim mehanikim i hemijskim svojstvima.
Njegove elije lee unutar vrste meuelijske materije koja se da savijati i rezati.
Nalazi se na prelazu izmeu vezivnog i kotanog tkiva. Vrste hrskavica su hijalina
(najraireniija hrskavica u tijelu, oblae zglobove, a tu spada i hrskavica rebara,
nosa, grkljana, dunika i dunica), elastina (mnogo savitljiva i rastegljiva) i
vezivna (prelazni oblik izmeu gustog vezivnog tkiva i hijaline hrskavice,
izgrauje intervertebralne diskuse, simfizu, meniskuse itd.).
Kotano tkivo predstavlja najtvri oblik potpornog tkiva. Izgrauje skelet cijelog
tijela i u obliku zatitne ahure obuhvata najosjetljivije organe, CNS i osjetne
organe. Vana uloga mu je i metabolika jer se kost neprestano razgrauje i
nanova izgrauje. Sastoji se od elija (osteociti) i meuelijske substance. Kotano
tkivo se u organizmu nalazi kao dva osnovna oblika: fino vlaknasto ili lamelarno
(meustanina tvar je rasporeena u lamele ili tanke ploice i pripada mu najvei
dio kotanog tkiva u tijelu) i grubo vlaknasto kotano tkivo (nema nikakve
pravilnosti u grai, karakteristian je za embrionalni skelet). Kotano tkivo je
obavijeno vezivnom ovojnicom koja se zove pokosnica ili periost.
Miino tkivo
Miii spadaju u specijalizovana vezivna tkiva. Njihova glavna osobina je
kontraktibilnost, ime se omoguava sam pokret tijela, te oni slue kao glavni aktivni
aparat u organizmu. Ovo tkivo se nalazi u skeletnim miiima, u zidu upljih organa,
duktusa i kardiovaskularnom sistemu. Miina elija je sposobna da se kontrahuje i esto
se jedna miina elija naziva miino vlakno. Zbog svoje funkcije miii su dobro
snabdjeveni krvnim sudovima. Miie dijelimo na tri grupe: glatki-nevoljni, poprenoprugasti ili voljni i popreno-prugasti nevoljni miii (srani mii).

Nervno tkivo
Nervni sistem podrazumijeva cjelokupno nervno tkivo organizma. Rasprostranjeno je po
svim organima i tkivima jer se u svima njima nalaze nervni elementi. Nervni sistem se
sastoji od tkiva koje skuplja stimuluse iz okoline, transformie ih u nervne impulse i
vraa ih u efektore, koji pruaju odreeni odgovor. Sve ove funkcije lokalizovane su u
elijama-neuronima, koje izgrauju sivu masu i ganglije CNS, a nervna vlakna izgrauju
periferne nerve i nervne puteve (bijela masa). Tako se nervno tkivo sastoji od nervnih
elija, nervnih vlakana i neuroglije. Neuroglija se sastoji od vie vrsta elija, koje vre
potpornu ulogu i uestvuju kao vaan posrednik u metabolizmu materija.
Nervni sistem se dijeli na CNS koga ine mozak, produena i kimena modina, smjeten
je u kranijumu i kimenom kanalu, PNS koga ine periferni nervi i ganglije i kao posebna
vrsta je autonomni ili vegetativni nervni sistem koji samostalano upravlja svim vitalnim
funkcijama organizma. Osnovne osobine neurona su iritabilnost (sposobnost da odgovore
na nadraaje i da ih preobraze u impulse) i konduktivnost (sposobnost da prenose impulse
sa jednog na drugo mjesto).
OSTEOLOGIA
Osnovna uloga i podjela kostiju
Osteologija je dio sistemske anatomije koja se bavi prouavanjem normalne grae
kotanog sistema u organizmu.
Osnovne uloge kostiju su:
1. predstavljaju glavni oslonac ovjekovog tijela
2. podloga su za vezivanje miia
3. stvaraju kotane obrue koji tite unutranje organe (grudni ko, lobanja, karlica)
4. daju osnovni oblik tijelu tako to se spajaju i ine osnovni skelet
5. od razvijenosti kotanog sistema zavisi rast i stas ovjeka
6. ine potporna tkiva organizma
7. predstavljaju u mladosti hematopoetini organ-organ za stvaranje eritrocita

Kosti se dijele na:

1. duge ili cjevaste kosti, to su uglavnom kosti ekstremiteta. Imaju izgled cijevi, na oba
kraja zadebljane (epifize), koje nose zglobna tijela. Sredinji dio (dijafiza) obloen je sa
miiima.
2. kratke kosti, koje se nalaze na mjestima stalnog gibanja (kimeni stub, aka, stopalo)
3. ploaste kosti, koje se nalaze u kotanim obruima (lobanja, grudni ko i karlica). Na
njima se razlikuje unutranja i vanjska strana i rubovi.

Graa kostiju
Makroskopski u grai kostiju razlikujemo dvije supstance:
1. Kompaktna supstanca koja je homogena, glatka i vrsta i nalazi se na povrini.
2. Spongiozna (spuvasta) supstanca koja se nalazi u unutranjosti, spuvastog izgleda,
sastavljena od tzv. Haversovih kanalia, koji su postavljeni uzduno i kroz koje prolaze
krvni sudovi i ivci.
Mikroskopska graa:
1. Osteociti su glavne kotane elije
2. Meuelijska supstanca koja sadri:
a) osein- organski dio, lui osteocite i daje elastinost kostima
b) anorganski dio-ine ga soli kalcija i fosfora a u kost dolaze putem krvi i daju vrstou
kostima.
3. Periost (pokosnica) nalazi se na povrini kosti i predstavlja tanku i vrstu membranu
bogatu elastinim i nervnim nitima a uloga joj je u regeneraciji kostiju.
4. Medulla ossium (kotana sr) izrazito je crvene boje upravo zbog njene uloge kao
hematopoetini organ u mladosti. Starenjem gubi funkciju, u njoj se stvara vie masnog
tkiva. U dubokoj starosti njena funkcija potpuno prestaje.
Osifikacija ili okotavanje je proces rasta kostiju, podjednako u duinu i irinu. Sve kosti
osificiraju izmeu 20 i 22 god. ivota osim clavicule (kljune kosti) koja osificira u 25
god. i tek tada kaemo da je zavren proces osifikacije.
Vertebrae-kraljeci
Kraljeci su kratke, meusobno spojene kosti koje grade kimeni stub (columna
vetrebralis). Dijele se na:
1. Vratni (vertebrae cervicales) ima ih 7
2. Grudni (vertebrae thoracicae) ima ih 12
3. Slabinski (vertebrae lumbales) ima ih 5
4. Krstani (vertebrae sacrales) ima ih 5
5. Trtini (vertebrae coccygeae) ima ih 4-5
Vratni, grudni i slabinski kraljeci ine prave kraljeke (vertebrae verae) zato to se svaki
kraljeak moe posebno prouavati. Dok krstani i trtini kraljeci srastu u jednu
jedinstvenu kost i zovu se lani kraljeci (vertebrae spuriae).
1.Vratni kraljeci
Na svakom kraljeku razlikujemo njegov glavni dio koji nosi teinu tijela i to je trup
(corpus vertebrae). Od trupa straga odlazi luk (arcus vertebrae). Corpus i arcus zatvaraju

otvor (foramen vertebrae) kroz koji prolazi kanal u koga je uloena kimena modina
(medulla spinalis). Na kraljeku razlikujemo i nastavke koji se dijele na parne i neparne.
Parni nastavci su zglobni nastavak, gornji i donji koji nose zglobne plohe za
uzglobljavanje i popreni nastavci sa obje strane trupa kraljeka. Neparni nastavak je
iljat i nalazi se pozadi.
Grupne odlike vratnih kraljeaka: Imaju najmanji trup, ovalnog oblika, ija je gornja
ploha konkavna sa desna na lijevo, a donja od naprijed ka nazad. Luk je velik. Zglobni
nastavak je postavljen koso i ima znaaj u gibanju glave. Popreni nastavak je mali i
rascjepljen na dvije kvrice i omeuju otvor za prolaz kimene arterije i vene. Neparni
nastavak (processus spinosus) je kratak i rascjepljen a kod sedmog kraljeka je dug i
nerascjepljen.
Od svih 7 vratnih kraljeaka izdvajaju se prvi-atlas i drugi -axis. Atlas (nosa) nema trup
ve je sastavljen od dva vea luka koji daju jedno konkavno zadebljanje (masse laterales)
koje nosi glavu. Axis (obrta) ima trup srastao sa trupom atlasa a njegov znaaj je u
rotaciji glave.
2. Grudni kraljeci
Oni imaju vei trup, trouglastog oblika, ija je i gornja i donja ploha ravna. Lukovi su
neto manji a glavna im je karakteristika da na trupu imaju po pola zglobne plohe za
vezivanje rebara. Kada se spoje dva grudna kraljeka spoje se i polovine ploha te nastaje
jedna zglobna ploha za koju se vee jedno rebro (osim I, X i XII rebra). To znai da se za
dva kraljeka vee jedno rebro.
3. Slabinski kraljeci
To su najmasivniji i najvei jer nose najveu teinu tijela. Trup im je masivan,
bubreastog oblika ije su obje plohe ravne. Izuzetak je peti kraljeak koji ima klinast
izgled. Sa sacrumom pravi ugao koji se zove promontorium, izboen je naprijed u
upljinu karlice i veoma je znaajan u ginekologiji. Zglobni nastavci su postavljeni u
sagitalnom smjeru. Popreni nastavci su zakrljali u dvije kvrice koje se nalaze sa
bonih strana trupa i to su ostaci slabinskih rebara (processus costarius). Neparni
nastavak je kratk, nerascjepljen i etvrtastog izgleda.
4. Krstani kraljeci
Oni su srasli i ine os sacrum ili krstanu kost
5. Trtini kraljeci
Ovi kraljeci spojeni u kost koja se zove os coccygis. Manja je ploasta kost, ija je baza
spojena sa vrhom sacruma, a vrh joj je slobodan.

Os sacrum
Krstani kraljeci su spojeni meusobno u jedinstvenu kost nazvanu os sacrum.
Sacrum je ploasta kost, trouglastog oblika, ija je baza okrenuta gore a vrh prema
dole kojim se spaja sa trtinim kraljecima. Sa gornje strane, nalazi se zglobna
ploha za spajanje sa petim lumbalnim kraljekom i tu ine ugao promontorium.
Bono se nalaze kotane mase koje predstavljaju zakrljala i srasla krstana rebra.
Lateralne strane baze kosti slue za spajanje sa karlinim kostima.
Na sacrumu razlikujemo prednju i stranju stranu. Prednja strana je glatka, konkavna i
ini stranji zid male karlice. Na njoj se nalaze po 4 manja otvora kroz koje izlaze
spinalni ivci i krvni sudovi. Stranja strana je hrapava i konveksna. Hrapavost joj daju
nastavci koji su srasli tako da ine grebenove. Sredinji greben je crista sacralis mediana i
predstavlja srastanje neparnog nastavka. Lijevo i desno je crista sacralis intermedia,
Lateralno je crista sacralis lateralis. Ova hrapavost sacruma je i polazite brojnih miia i
ligamenata. Kroz sredinu kosti prolazi kanal u kome se zavrava kimena modina sa
spletom ivaca.
Veoma je znaajna uloga sacruma u ginekologiji, jer je ona kotani dio poroajnog
kanala. Kod ene sacrum je ravna, iroka i etvrtasta kost sa manjim promontoriumom,
upravo prilagoena prolasku ploda kroz kotani kanal. Kod mukaraca je sacrum ua i
trouglasta kost sa znatno izraenim promontoriumom.
Costae-rebra
Rebra su duge, ploaste kosti, savijene u lukku i ima ih 12 pari. Smjetene su u
grudnom dijelu. Sprijeda se veu za sternum i to od 1 do 7 rebra, od 8 do 10 rebra
veu se svako za prethodno (10 za 9, 9 za 8, 8 za 7). 11 i 12 rebro slobodno stre u
grudnu duplju i zovu se lebdea rebra. Pozadi se rebra veu za grudne kraljeke.
Graa rebara-Najvei dio rebara je kotani dio (os costale) a manji dio ini hrskavica sa
kojim se rebra veu za sternum. Na svakom rebru razlikuje se glavica rebra koja se nalazi
pozadi i sadri zglodnu plohu za vezivanje sa kraljecima. Dalje se nastavlja rebarni vrat.
Poto su rebra zavijena u luku, taj ugao savijanja zove se angulus costae. Tijelo rebara se
zavrava rebarnom hrskavicom. Na svakom rebru razlikuje se po jedan lijeb kroz koji
prolaze krvni sudovi i ivci.
Od svih rebara se izdvaja prvo rebro. Na njegovoj gornjoj strani se nalaze dva lijeba za
prolaz arterije i vene za kljunjau. Iza ove arterije je ivani splet za inervaciju gornjih
ekstremiteta. Rebra se po poloaju dijele na gornja (1-4), srednja (od 5 do 8) gdje je
grudni ko i najiri i donja rebra (od 9 do 12).
Sternum
Sternum ili grudna kost je naparna, ploasta kost i mjesto povezivanja kostiju
rebara (thoraxa) i gornjih ekstremiteta (clavicula). Smjetena je na prednjoj strani
thoraxa u medijalnoj liniji.
Graa sternuma- Drka sternuma je manubrium sterni a tijelo je corpus sterni. Sternum se
sastoji od drke i tijela. Od drke prema dole prua se tijelo koji ini sredinji dio kosti.

Sam vrh, kopljasti nastavak je usmjeren prema dole. Na spoju drke i tijela se nalazi ugao
angulus sterni. Na gornjoj strani drke se nalazi jedan usjek, a lateralno su incisurae
claviculares za vezivanje obje clavicule. Du itavog tijela, sa lateralnih strana se proteu
manje incisurae costales za vezivanje rebara od 3 do 6 rebra. Prvo rebro se vee za drku,
drugo na prelazu drke u tijelo, a sedmo na prelazu tijela u processus xyphoideus.
Clavicula
Kosti ramenog obrua su clavicula i scapula. Clavicula je parna, cjevasta kost,
zavijena u obliku slova S. Smjetena je na gornjoj strani thoraxa, sprijeda, povie
prvog rebra, izmeu sternuma i scapule.
Graa claviculae-na claviculi se razlikuju dva okrajka i trup. Medijalno postavljeni
okrajak sadri zglobnu plohu za vezivanje sa sternumom. Lateralno postavljeni okrajak je
spljoten i nosi zglobnu plohu za vezivanje sa acromionom na scapuli. Trup je sa donje
strane hrapav i slui za vezivanje ligamenata i miia. Po sredini trupa se nalazi lijeb za
vezivanje musculus subclaviusa.
Scapula
Scapula je trouglasta, ploasta kost sa bazom okrenutom prema gore i vrhom prema dole.
Smjetena je pozadi, u visini od 2 do 8 rebra, vezana miiima za thorax. Na scapuli se
razlikuju prednja (unutranja) i zadnja (spoljanja) strana, rubovi i uglovi. Prednja strana
je konkavna i glatka, povezana sa thoraxom. Zadnja strana je konveksna i hrapava. Po
sredini stranje strane je kotani greben (spina scapulae) koji dijeli kost na dvije polovine.
Kotani greben se protee medijalno, prema gore i lateralno i zavri sa acromionom.
Acromion je najvia taka na ramenu i sadri zglobnu plohu za vezivanje sa claviculom.
Rubovi scapulae su:
1. margo medialis- najdui 2. margo lateralis-deblji 3. margo superior-najkrai 4. margo
inferior-zaobljen
Uglovi nastaju spajanjem rubova i to:
1. angulus superior 2. angulus inferiror 3. angulus lateralis
Poto je scapula sva obloena sa miiima, njen oblik i veliina zavise od razvijenosti
miia.
Humerus-ramena kost
Humerus ili ramena kost je duga, cjevasta kost na kojoj se razlikuju dva okrajka i trup.
Extremitas proximalis- okrajak koji se nalazi blie tijelu. Sadri okruglo zglobno tijelo
(caput humeri) sa kojim se vee za scapulu. Ispod je prstenasto suenje (anatomski vrat).
Na njega se nastavlja hirurki vrat koji dijeli corpus i extremitas proximalis. Okruen je
arterijskim prstenom. Na okrajku se razlikuju dvije kvrice, velika i mala, za polazita i
hvatita miia. Ove su kvrice omeene sa grebenima koji prave lijeb za tetivu.
Corpus humeri-tijelo humerusa- razlikuju se strane i rubovi. Strane su: facies posterior
(stranja), facies anteriror lateralis i facies anterior medialis. Rubovi su margo lateralis,
medialis et anterior.

Extremitas distalis-okrajak koji je dalje od tijela. Na njemu se nalazi jedno vee valjkasto
zglobno tijelo gdje se sa medijalne strane vee ulna. Lateralno je glaviasto zglobno tijelo
za vezivanje radiusa. Sa lateralnih strana nalazi se po jedan hrapavi izdanak.
Ulna
To je duga cjevasta kost, smjetena u podlaktici medijalno.
Na njoj se razlikuju:
-extremitas proximalis koji je podijeljen na dva izrataja. Gornji izrataj koji ini vrh
lakta i donji izrataj u koji se uglavljuje radius, a ini sa ulnom proximalni radioulnarni
zglob. Oba izdanka prave udubinu.
-corpus ulnae-to je tijelo na kojem su strane facies anterior, facies posterior i facies
interosseus (strana izmeu ulne i radiusa).
-extremitas distalis-sadri valjkastu zglobnu plohu za radius te zajedno ine distalni
radioulnarni zglob. Medijalno i prema dole je kotani izrataj a izmeu ulnae i kostiju
ake nalazi se vezivno-hrskavina ploa discus articularis.
Radius
To je duga, cjevasta kost u podlaktici smjetena lateralno.
-extremitas proximalis sadri valjkasto zglobno tijelo. Oko njega je prstenasta veza, ispod
njega je sueni dio, a medijalno je hrapavost za vezivanje tetive bicepsa.
-corpus radii ima strane: facies anterior, posterior et lateralis i rubove margo anterior,
posterior et interosseus.
-extremitas distalis-masivan, oblika trostrane piramide i sadri facies articularis carpea.
Prema dole i lateralno odlazi kotani izrataj a medijalno je incisura ulnaris za spoj sa
distalnim dijelom ulane (to je distalni radioulnarni zglob). Straga se nalaze 4 brazde za
prolaz tetiva extenzora ake i prstiju.
Kosti ake
Kosti ake su: Ossa carpi, ossa metacarpalia i phalanges digitorum manus.
Ossa carpi (carpus, kosti ruja)
Carpalne kosti ini 8 kratkih kostiju, poredanih u dva reda (proximalni i distalni)
po 4 kosti. Posmatraju se u poloaju supinacije (dlan okrenut prema gore a palace
lateralno) i na njima se razlikuje 6 strana: prednja, stranja, proximalna, distalna,
medijalna i lateralna.
Proximalni red kostiju ine os scaphoideum, os lunatum, os triquetrum i os pisiforme.
Distalni red ine os trapezium, os trapezoideum, os capitatum i os hamatum.
Ossa matacarpalia (metacarpus, kosti doruja)
Metacarpalne kosti ini 5 dugih, cjevastih kostiju. Extremitas proximalis (baza) je
okrenut distalnom redu carpalnih kostiju sa kojima se spaja.

Extremitas distalis (glava) se spaja sa proximalnim falangama prstiju. Metacarpalne kosti

se posmatraju u poloaju supinacije. Svakom prstu odgovara jedna kost. To su os
metacarpale primum, os metacarrpale secundum, os metacarpale tertium, os metacarpale
quartum i os metacarpale quantum.
Phalanges digitorum manus (lanci prstiju ake)
lanaka prstiju ake ukupno ima 14. Svaki prst ima 3 lanka osim palca koji ima 2.
Dijele se na phalanges proximalis, media et distalis. To su cjevaste kosti na kojima su
baza, glava i corpus.
Os coxae
Karlina kost je parna, ploasta kost, zavijena oko uzdune osovine to daje
osnovni oblik karlici. Kod odraslih ona je jedinstvena kost, a u toku razvoja sastoji
se od 3 kosti iji trupovi srastu u acetabulum. Straga i gore je bedrena kost-os
ilium. Dole i natrag je sjedalna kost-os ischii i dole i naprijed je stidna kost-os
pubis. Acetabulum je vee udubljenje, postavljeno sa lateralnih strana karline
kosti, u kojem srastaju trupovi sve tri kosti. Ispod acetabuluma se nalazi foramen
obturatorium, dijelom zatvoren, a dijelom ini sulcus obturatorius za prolaz krvnih
sudova.
Karlica
Kosti karlinog pojasa su: Os coxae, os ilium, os ischii, os pubis, pelvis i pelvis
minor.
Os ilium i os ischii-os ilium je prepoznatljiva po velikim krilima i okrenuta je prema
gore. Gornji rub kosti je zadebljan, dobro izraen, sa dva ispupenja, gornje prednje i
donje prednje. Stranji dio je hrapav i nosi zglobnu plohu za sacrum. I zavrava sa
sjedalnom kvrgom. Unutranja strana kosti je konkavna, glatka i nosi crijeva, a vanjska
strana je konveksna i hrapava i za nju se veu sjedalni miii.
Os pubis-polazi iz acetabuluma sa kotanom granom koja se povija naprijed i dole, te se
spaja sa istoimenom kosti druge strane i ini preponski spoj ili symphisis. Izmeu dvije
zglobne plohe se umee discus interpubicus, jedna hrskavino-vezivna ploa koja ima
ulogu u porodiljstvu. Linea terminalis pelvis djeli veliku i malu karlicu.
Pelvis-Karlica je kotani obru oko sakralnog i kokcigealnog dijela kime, koji titi
karline organe.
Uloga karlinog pojasa je u tome to prenosi teinu glave, trupa i gornjih ekstremiteta na
donje ekstremitete. Ograniena je: straga-unutranje strane sacruma i os coccygis,
sprijeda-symphisa i lateralno-desna i lijeva os coxae. Linea terminalis pelvis, koja polazi
od promontoriuma djeli pelvis na dva dijela, pelvis minor et maior. Pelvis maior (velika
karlica) obuhvata unutranju stranu ala ossis ilii.
Pelvis minor-Mala karlica je ograniena straga-prednjim stranama sacruma i os coccygis,
sprijeda-unutranja ploha symphisae i lateralno-unutranjim stranama os pubis et ischii.

Znaaj male karlice: Kroz otvor male karlice prolazi plod, te ona predstavlja kotani dio
poroajnog puta. Veoma su vani dijametri male karlice u ginekologiji i porodiljstvu.
Dijametri ili promjeri male karlice se dijele na:
1. diametar transversa-spaja najudaljenije take u poprenom smislu, najdui je i iznosi
13,5-14 cm
2. diametar oblique dexter et sinister-kosi lijevi i desni promjer, iznosi 12,8 cm
3. diametar sagitalis-spaja promontorium i simfizu i dijeli se na:
-diametar anatomica-12,5 cm
-diametar vera s.gynecologica-11,5-12 cm. Ukoliko je promjer manji nee se moi
obaviti normalan poroaj.
-diametar diagonalis-12,5-13 cm.
Morfoloke razlike male karlice:
Mala karlica se morfoloki razlikuje kod ene i mukaraca. Karakteristike enske karlice
su: ala ossis ilii postavljena su koso, tako da je karlica ira. Linea terminalis pelvis je
ovalna, donji rub simfize je zaobljen.
Karakteristike muke karlice su: ala ossis ilii postavljena je vertikalno te je karlica ua.
Donji rub simfize pravi otri ugao. Promontorium stri vie prema naprijed u sam otvor
male karlice.
Femur
Kosti natkoljenice - Femur ili butna kost je najvea, cjevasta kost, duga do 50 cm, veoma
snane grae. Ima svoja dva okrajka i trup.
Extremitas proximalis-sadri okruglo zglobno tijelo koji ulazi u acetabulum i pravi zglob
kuka. Acetabulum na dnu i glava femura obloeni su sa ligamentum capitis femoris koji
jo vie uvruje zglob kuka. Odmah ispod glave femura je vrat. Lateralno se nalaze
dvije kvrge za vezivanje miia, izmeu kojih je linea intertrochanterica koja slui za
prolazak najvanije veze u ljudskom tijelu-lig. iliofemorale Bertini.
Corpus femoris-veoma snaan, kod ena povijen naprijed, a kod mukaraca gotovo raven
i slui za vezivanje miia natkoljenice.
Extremitas distalis-sadri dvije vee zglobne plohe za spoj sa kostima potkoljenice.
Izmeu ovih kondila nalazi se udubina kroz koju prolaze ligg.cruciata-najjae koljene
veze.
Kosti potkoljenice
U kosti potkoljenice spadaju:
-tibia-goljenjaa medijalno postavljena
-fibula-lisnjaa lateralno postavljena
Obje ove kosti su paralelne u potkoljenici. Postoje lagana pomjeranja fibule prema tibiji,
jer u svom distalnom dijelu ove kosti nisu spojene ve se izmeu njih nalaze ligamenti
koji omoguavaju ova pomjeranja.

Tibia
Tibia je duga, cjevasta kost koja se spaja sa femurom.
Extremitas proximalis- sadri dvije zglobne plohe za spoj sa plohama na femuru. Poto te
plohe nisu podudarne, izmeu njih se ubacuju polumjeseaste hrskavino-vezivne
tvorevine-meniscus medialis et lateralis. Ispod condylus lateralis je zglobna ploha za
fibulu.
Corpus tibiae-na trupu sa strane: facies medialis, lateralis et posterior a rubovi margo
anterior, medialis i lateralis.
Extremitas distalis-medijalno, prema dole, sadri kotani izdanak, lateralno je zglobna
ploha za skonu kost (talus) i usijek za distalni okrajak fibulae. Sa donje strane je zglobna
ploha kojom se uzglobljava sa gornjom zglobnom plohom talusa.
Fibula
Fibula je tanka, tapiasta, cjevasta kost koja slui samo za hvatanje miia.
Extremitas proximalis-sadri zglobnu plohu za tibiu a odatle se izdie zailjeni vrak koji
slui za hvatanje ligg.colateralia.
Corpus fibulae-sadri 3 strane i 4 ruba na koje se veu miii.
Extremitas distalis-zadebljan i spljoten u smjeru od lateralno ka medijalno. Lateralno je
kotani izdanak a medijalno je zglobna ploha za talus.
Kosti stopala
Kosti stopala su: ossa tarsi, ossa metatarsalia, phalanges digitorum pedis i ossa
sesamoidea.
Ossa tarsi (tarsus, kosti noja)-Tarsus sainjava 7 kratkih kostiju poredanih u dva
reda: Medijalni red ima 5 kostiju i to: talus, os naviculare pedis, os cuneiforme
medialis, lateralis et media. Lateralni red ima 2 kosti i to: calcaneus (petna kost) i
os cuboideum.
Na svakoj od ovih kostiju razlikuje se 6 strana: donja (plantarna), gornja (dorzalna),
medijalna, lateralna, proximalna i distalna. Kosti stopala se posmatraju u poloaju
pronacije (taban okrenut dole, a palace medijalno, pa se kosti broje od medijalno ka
lateralno). Veoma je znaajan svod stopala koga ine tarzalne kosti. Svod je normalno
izboen, gdje taban ne lei sa medijalnim redom kostiju na podlozi, ve je odignut od
podloge. Poremeaj svoda stopala je pes planus ili ravno stopalo, kada su sve kosti
tarzusa oslonjene na podlogu.
Ossa metatarsalia (metatarsus, kosti donoja)-Metatarsus ini 5 cjevastih kostiju
koje imaju proksimalni dio (baza-vezivanje sa ossa tarsi) i distalni dio (glavavezivanje sa proximalnim falangama).
Phalanges digitorum pedis (lanci prstiju stopala)-lanci prstiju stopala su znatno
manje kosti od lanaka na prstima ake, ali sup o svojoj grai identine.

Ossa sesamoidea-sezamske kosti nastaju okotavanjem unutar tetiva miia, najee

pregibaa prstiju ruke i noge. Najvea sezamska kost je patella (iverak). Ona je
konstantna kost, nastala okotavanjem tetive m.quadriceps femoris i osnovna joj je uloga
da sprijeda titi koljeni zglob.
KOSTI GLAVE
Os fronta
eona kost je neparna, ploasta kost koja najveim dijelom izgrauje elo, gornji
zid orbita i gornji zid cavum nasi. Tako se ova kost i dijeli na 3 dijela: squama
frontalis, orbitalni i nosni dio.
Squama frontalis (ljuska) je zavijena kotana ploa koja pripada elu. Na njoj se razlikuje
unutranja strana koja je konkavna, sa otiscima vijuga i brazda velikog mozga. U
sredinjoj liniji zapoinje sinus sagitalis superior. Vanjska strana squame je konveksna i
glatka, posjeduje dvije eone kvrge-tuber frontale. Rubovi kosti su prednji i stranji.
Stranji rub je nazubljen i spaja se sa obje tjemene kosti. Prednji rub prelazi u orbitalne
dijelove na kojem se nalaze usjeci za prolaz krvnih sudova i nerava. Povie ovog ruba su
obrvni lukovi.
Orbitalni dijelovi frontalne kosti su konkavni i glatki. Lateralno se nalaze suzne lijezde a
prema dole odlazi po jedan kotani izdanak koji se spaja sa jagodinom kosti.
Nosni dio frontalne kosti predstavljen je nazubljenim rubom koji se spaja sa obje nosne
kosti. Iza ruba i dole je iljati nosni izdanak septum nasi (nosna pregrada).
Kosti baze lobanje su: os occipitale, os sphenoidale, os temporale, cavum tympani,
labyrinthus osseus, os ethmoidale a tu se nalaze i sinus paranasalis.
Os occipitale-potiljana kost
Os occipitale-potiljana kost je neparna ploasta kost. Izgrauje stranji dio
lobanje i jedina je kost, od kostiju glave, koja se spaja sa trupom tj. sa kimom.
Dijeli se na dva dijela: squama occipitalis i pars basilaris.
Squama occipitalis ini vei dio kosti, predstavljena zavijenom kotanom ploom.
Vanjska strana squame je hrapava, konveksna i hvatite je miia stranje strane vrata. Po
sredini se nalazi potiljana kvrga. Unutranja strana squame je konkavna i glatka i u
kontaktu je sa velikim i malim mozgom. Po sredini se nalazi ispupenje koje predstavlja
stjecite sinus sagitalis superior i dva poprena lijeba. To stjecite je u obliku kria za
sinuse tvrde modanice i vensku krv. Na prelasku squame u bazilarni dio je veliki otvor
koji predstavlja komunikaciju upljine lobanje sa kimenim kanalom. Tu se nalazi jedan
kanal- canalis hypoglossi za izlazak n. hypoglossusa, a sa strane je foramen jugulare,
nastao spajanjem sa istim na os temporale, gdje zapoinje v.jugularis interna. Kroz ovaj
otvor izlaze 9, 10 i 11 modani ivac.
Pars basilaris je postavljen prema naprijed i srasta sa trupom klinaste kosti inei clivus.
Clivus je do 18 godine hrskaviav a poslije okota u jedinstvenu kost-os basilare.

Os sphenoidale
Klinasta kost je neparna kost koja se poput klina umee u lobanjsku bazu izmeu
os frontale i os occipitale. Sastoji se od tijela, velikih i malih krila i pterigoidnog
nastavka.
Corpus ossis sphenoidalis srasta straga sa bazilarnim dijelom os occipitale inei clivus u
kome lei produena modina. Ispred clivusa je tursko sedlo a u sreditu je jama fossa
hypophiseos u koju je smjetena hipofiza. Sprijeda i straga nalaze se kotani zidovi.
Lateralno sa obje strane jame je lijeb za a.carotis internu koja je premoena sa tvrdom
modanicom u sinus cavernosus gdje izlaze 3, 4, 6 i dio 5 modanog ivca.
Alae maiores su velika krila klinaste kosti, koja odlaze sa obje strane trupa prema gore i
lateralno. U korijenu krila je foramen rotundum, otvor kroz koji izlazi n.maxillaris, a
lateralno je foramen ovale za izlazak n.mandibularisa. Stranji rub je nazubljen i spaja se
sa piramidom temporalne kosti.
Alae minores su mala krila postavljena horizontalno ispred i iznad velikih krila. Polaze
od trupa kao dva korijena i zatvaraju canalis opticus, a izmeu je plitki i iroki lijeb
postavljen transverzalno. Lateralno se mala krila zailje i spoje se sa velikim krilima.
Processus pterygoidei ini nastavke koji odlaze prema dole od obje strane donjih ploha
velikih krila. Graeni su od dvije kotane ploe-medijalne i lateralne.
Os temporale-sljepoona kost
Sljepoona kost je najkomplikovanija kost glave, jer sadri organ ula sluha i
organ za ravnoteu tj. srednje i unutranje uho. Temporalna kost je parna kost,
smjetena na lateralnoj strani lobanje i sadri vie dijelova koji se razvijaju
posebno, a kasnije srastu u jedinstvenu kost. Dijelovi su squama temporalis, pars
mastoidea, pars tympanica i pars petrosa.
1. Squama temporalis je tanka, vertikalna kotana ploa koja se spaja prema naprijed sa
velikim krilima klinaste kosti, prema gore sa donjim rubom tjemene kosti, prema dole
sraste sa pars tympanica, a prema nazad prelazi u pars mastoidea. Vanjska strana squame
je glatka i vezuju se temporalni miii koji ine dno temporalne jame. Prema naprijed
odvaja se processus zygomaticus koji se spaja sa os zygomaticum inei luk arcus
zygomaticus, veoma vano topografsko mjesto lobanje. Na donjoj strani je fossa
mandibularis koja se spaja sa mandibularnim nastavkom, inei tako donjevilini zglob,
jedini pokretni zglob glave. Unutranja strana posjeduje brojne otiske i brazde velikog
mozga.
2. Pars mastoidea nalazi se straga i dole, sa jednim izratajem - processus mastoideus koji
se moe napipati iza uha, a slui za vezivanje miia. Ovaj dio je ispunjen sa mastoidnim
elijama koje su u kontaktu sa srednjim uhom.
3. Pars tympanica nalazi se izmeu squamae i pars mastoideae. To je nepotpuni kotani
kanal koji vodi u unutranjost kosti do srednjeg uha kao vanjski sluhovod.
4. Pars petrosa ili piramida temporalne kosti se protee od naprijed i medijalno. Oblika je
trostrane piramide sa bazom. Sa klinastom i potiljanom kosti obrazuje foramen lacerum.
Prednja strana ini dno srednje lobanjske jame prekrivena sa kotanim ploicama koje

ine bubnjite. Stranja strana ini dio stranje lobanjske jame. Na sredini je otvor
(unutranji sluhovod) za prolazak 7 i 8 modanog ivca. Gornji rub piramide je izmeu
prednje i stranje strane, za koji se vezuje duplikatura tvrde modanice, koja dijeli veliki i
mali mozak. Najznaajniji je vanjski karotidni kanal koji ide prema gore i slui za prolaz
a. carotis internae.
Cavum tympani- Bubnjite je pneumatini prostor u piramidi temporalne kosti i
predstavlja upljinu srednjeg uha. Sadri slune koice i miie. Oblika je nepravilne
upljine sa 6 zidova i otvorima za krvne sudove i ivce. Laterlani zid je prekriven sa
bubnom opnom. Stranji zid ini mastoidna peina koja vodi u upljinu mastoidnog
dijela. Prednji zid ini kanal ija je upljina podjeljena na gornji dio (za mii nateza
bubne opne) i donji dio (za tubu auditivu Eustachi, koja komunicira sa upljinom drijela
i dovodi zrak u bubnjite).
Paranazalni sinusi
Sinus paranasalis-paranazalni sinusi su upljine u kostima glave koje okruuju
cavum nasi. Stalno su u komunikaciji sa cavum nasi i obloeni sa sluznicom.
Njihova uloga je da ine kosti lakima i zagrijavaju zrak koji udiemo do
temperature koja ne teti donjim disajnim organima.
Dijele se na:
-sinus maxillaries (gornjevilini): zauzima itavo tijelo maxillae, veoma je prostran i
dubok, te se sputa do korjenova gornjih zuba.
-sinus frontalis (eoni) smjeten je u squama frontalis, iznad nosnog dijela i iri se nad
orbitalne dijelove. Razliite je veliine i oblika. Na donjem dijelu je otvor za
komunikaciju sa etmoidalnim elijama preko kojih se i otvara u meatus nasi medius.
-sinus sphenoidalis je smjeten u corpus ossis sphenoidalis. Podjeljen je na dva dijela,
koji se odvojeno otvaraju u stranji dio meatus nasi superior.
-sinus ethmoidalis je smjeten unutar labyrinthus ethmoidalis i dijeli se na prednje,
srednje i stranje callulae ethmoidales. Razliite su veliine i izgleda. Prednje i srednje
elije otvaraju se u meatus nasi medius a stranje u meatus nasi superior.
Os zygomaticum
Kosti lica su: os zygomaticum, maxilla, mandibula i os hyoideum.
Os zygomaticum-jagodina kost je masivna kost lica. Oblika je rumba i povezuje
maxillu, eonu kost i sljepoonu kost. Ovo povezivanje je jako vano, jer se pri vakanju
stvara veliki pritisak od 100 kg, tako da mandibula pritie na maxillu i pritisak se
ravnomjerno prenosi preko eone kosti na lobanjski krov, preko sljepoone kosti na
lobanjsku bazu i na same kosti lica preko jagodine kosti. Da nema ove spone, pritisak
mandibule bi smrskao maxillu.
Jagodinu kost grade dvije kotane ploe, koje izmeu sebe zatvaraju pravi ugao. Prema
naprijed je donja ploa ili jagodica koja stranjom stranom gradi zid podsljepoone jame.
Prema gore je orbitalna ploa, luno zavijena i gradi dio donjeg i lateralnog zida orbita.
Ove dvije ploe su odvojene infraorbitalnim rubom.

Maxilla
Gornjevilina kost je najvea i glavna kost lica. Parna je kost, izgraena od jedne
tanke supstance koja u sebi nosi gornje zube. Na njoj se razlikuju sredinji diocorpus maxille i nastavci.
Corpus maxille ima 4 plohe: prednja-konkavna, a medijalno se nalazi usjek koji sa istim s
druge strane pravi otvor nosne duplje. Gornja-koja ini najvei dio dna orbite. Ispod ruba
je infraorbitalni otvor za izlazak krvnih sudova i ivaca. Lateralna-ini je greben koji
dijeli prednju i stranju infraorbitalnu plohu. Medijalna-nazalna ploha, gradi lateralni dio
cavum nasi. Tu je i vei otvor koji vodi u maxillarni sinus. Alveoli dentales su zubna
leita u kojima su smjeteni zubni korjeni. Imai h ukupno 16, tj. u obje maxille po 8 i
objeljene su pregradama.
Mandibula
Donjevilina kost je jedina pokretna kost glave. Odvojena je od svih ostalih
kostiju, osim spoj u fossa mandibularis squamae temporalis inei vilini zglob.
Neparna je kost, zavijena u obliku potkovice to gradi corpus mandibuale. Od
corpusa prema gore, sa stranje strane, pod pravim uglom zavijaju dva kotana
izdanka-ramus mandibuale. Ramus madibuale na svom gornjem kraju ima dva
snana izdanka: prednji koji je hvatite temporalnih miia i stranji koji ini zglob
sa os temporale. Corpus na svom gornjem rubu ima processus alveolaris za alveole
donjih zuba. Kroz corpus prolazi kanal za krvne sudove i ivce koji snabdijevaju
donje zube. Sa unutranje strane corpusa je udubina za podjezinu pljuvanu
lijezdu, a prema nazad je druga udubina za podvilinu pljuvanu lijezdu.
SYNDESMOLOGIA
Osnovni elementi zgloba
Zglobno tijelo sa zglobnim plohama- svaka kost koja se spaja sa drugom ima svoje
zglobno tijelo na kojem se nalazi zglobna ploha. Zglobne plohe se direktno spajaju
samo onda kada je jedna od njih konkavna a druga konveksna. One su tada
podudarne ili kongruentne. Ukoliko nisu podudarne ona se izmeu njih ubacuju
meniscusi (koljeni zglob) ili discusi (symphisa) koje pojaavaju taj spoj.
-Zglobna hrskavica-svaka zglobna ploha presvuena je svojom zglobnom hrskavicom.
-Zglobna ahura-ahura koja sa svih strana omotava zglob. Pritisak unutar zgloba je
manji od atmosferskog to ima znaaj za vrstou zgloba. ahura ima svoja dva sloja:
fibrozni sloj (vanjski) koji je od vrstog fibroznog tkiva pojaan sa ligamentima, a titi
zglob i daje mu vrstou. Sinovijalni sloj (unutranji) koji je gladak i sjajan, lui posebnu
zglobnu tenost-sinovija, kojom se smanjuje trenje izmeu kostiju, stalnim
podmazivanjem zgloba.

-Atmosferski pritisak-dri zglobno tijelo u kontaktu, djelujui na svaki cm kvadratni

povrine zgloba silom od 1 kg. Ukoliko bi dolo do izjednaavanja pritisaka unutar i van
zgloba, tada zglob podravaju zglobna ahura i tetive miia koje se veu za kost, a u
stanju su stalne napetosti koja se zove miini tonus.
Zglobovi ramenog obrua
-Articulatio sternoclavicularis-zglob kojim grudni ko dolazi u kontakt sa gornjim
ekstremitetima, tj. spoj sternuma i claviculae. Zglobne plohe su na sternumu konkavna i
claviculi konveksna. Ove plohe nisu kongruentne, te je izmeu njih umetnut debeli
discus. Zglobna ahura je pojaana ligamentima. Po mehanici je zglob sa tri osovine te
tako vri gibanje claviculae i rotaciju oko svoje uzdune osovine.
-Articulatio acromioclavicularis- zglob izmeu acromiona na scapuli i extremitas
acromialis claviculae. Zglobne plohe su ravne. Zglobna ahura je samo sa gornje strane
pojaana sa ligamentima. Zglob je tipina amphyarthrosa tj. kod disanja, kliu i zglobne
plohe ovog zgloba.
Zglob ramena
Articulatio humeri-zglob ramena je najslobodniji zglob ljudskog tijela.
Kongruentna zglobna tijela ine humerus i scapula. Zglobna ploha humerusa je
konveksni caput humeri a na scapuli je konkavna cavitas glenoidalae koja je
pojaana i vezivno hrskavinim prstenom. Na prednjoj strani je zglobna ahura
pojaana ligamentima koji su utkani u samu ahuru, a kroz zglob prolazi tetiva m.
biceps brachii. Sa processus coracoideusa polazi snalaan ligament, koji se vee za
tuberculum maior humeri, na kome visi ruka. Rameni zglob je opkoljen miiima i
velikim brojem bursae sinoviales, koji smanjuje trenje izmeu miia i zglobne
ahure. Po mehanici je tipini kuglasti zglob sa bezbroj osovina. Mogue su sve
vrste kretnji, ali su one ograniene brojnim ligamentima.

Lakatni zglob
Lakatni zglob je sloeni zglob jer u njegovom formiranju uestvuju 3 kosti:
humerus, radius i ulna.
Tako se i razlikuju 3 spoja:
-articulatio humeroulnaris,
-articulatio humeroradialis,
-articulatio radioulnaris proximalis
Kod prva dva spoja zglobne plohe su kongruentne. Trochlea humeri je konveksna a
konkavna je incisura trochlearis ulane i jamica na caput radii. Kod treeg spoja zglobne
plohe su konveksna na radiusu- caput radii i konkavna na ulni. Zglobna ahura za sva tri
spoja je zajednika, pojaana sa ligamentima koji spreavaju izvrtanje zgloba suvie.
Ovaj zglob je po mehanici kutni zglob, gdje je mogua flexija i extenzija (lakatni zglob ili

prva dva spoja), dok je kod proximalnog radioulnarnog spoja mogua supinacija i
pronacija te ini obrtni zglob.
Articulatio manus
Articulatio radiocarpea-spoj distalnog dijela radiusa sa proximalnom stranom
proximalnog reda carpusa.
Articulatio mediocarpea- spoj izmeu distalnog i proximalnog reda carpusa.
Articulatio carpometacarpea- spoj distalnih strana distalnog reda carpusa i
proximalnog dijela metacarpusa. Ovi spojevi imaju zajedniku zglobnu ahuru,
pojaanu sa ligamentima. Posebno se izdvaja zglob palac, koji je sedlasti zglob,
zglob sa dvije osovine. Palac je i najvaniji prst ruke, dok ostali prste ine tipine
kutne zglobove.
Articulatio metacarpophalangea-spojevi distalnih dijelova metacarpusa sa
proximalnim dijelovima proximalnog reda phalangi. Sa strana su snane i vrste
postranine veze koje su zategnute u poloaju flexije prstiju, a kod extenzije se
olabave, te su omogueni pokreti prstiju.
Articulatio interphalangea- spojevi izmeu lanaka prstiju. Ovi zglobovi su kutni
to znai da izvode pokrete flexije i extenzije.
Articulatio coxae
Zglob kuka-je snaan, opkoljen miiima i veoma dobro razvijen s obzirom na uspravan
stav kod ovjeka. U zglobu uestvuju zglobne plohe: konkavna-acetabulum i konveksnacaput femoris. Zglobno tijelo je kongruentno. Sa vrha polazi ligament koji uvruje
zglob kuka i donosi krvne sudove za ishranu femura. Sam zglob jo uvruje i
hrskavino-vezivna tvorba koja popunjava, jednim dijelom, samu udubinu acetabuluma.
Zglobna ahura je vrsta, obuhvata i polovinu collum femori, koji je unutar zgloba. Kod
preloma zgloba kuka, zbog vrata femura, koji je unutar zgloba, tee zarasta zglob jer
sinovijalna tenost stalno podmazuje taj zglob. Zglobna ahura je pojaana ligamentima a
najjaa veza je ligament iliofemorale Bertini koja se nalazi sa prednje strane zgloba. Kada
stojimo, veza je nategnuta i ukoi zglob kuka. Kada ne bi bilo ove veze, onda bi ulogu u
stajanju preuzele grupe miia koji se veoma brzo zamaraju. Ova veza je veoma jaka,
tako da e prije pui kost nego veza. Po mehanici je kuglasti zglob, sa bezbroj osovina.
Vre se sve vrste pokreta.
Zglobovi donjih ekstremiteta
Koljeni zglob-articulatio genus
To je spoj femura i tibiae. Na femuru su condyli vie konveksni, a na tibii su condyli
manje konkavni, te tako ove zglobne plohe nisu kongruentne, pa se izmeu njih ubacuju
meniscusi. Meniscus medialis je manje pokretan, a hvatita su mu udaljenija jedna od
drugog. Meniscus lateralis je vie pokretan, a hvatita su blia, a ee se povreuje.
Izmeu condyla nalaze se ukrtene veze ligamenti cruciata, najvanije i najsnanije veze

koljenog zgloba, debele do 1 cm, ukrtene u obliku slova x. Zglobna ahura je sa prednje
i stranje strane, pojaana tetivama miiima i veoma je snana. Po mehanici je kutni
zglob sa jednom osovinom, te se vri pokret fleksije i extenzije i ograniena rotacija.
-syndesmosis tibiofibularis-pravi zglob izmeu tibiae i fibulae. Spajaju se condylus
lateralis tibiae i caput fibulae u proximalnom dijelu, inei kongruentno zglobno tijelo.
MYOLOGIA
Osobine miia i podjela
Musculi (miii) su specijalizovana vezivna tkiva. Osnovna uloga miia je vrenje svih
pokreta organa, dijelova organa, dijelova tijela ili organizma u cjelini. Osobine miia su:
-podraljivost-sposobnost reagovanja na podraaj (inervacija)
-provodljivost-sposobnost provoenja nervnog podraaja kroz miino tkivo
-elastinost-sposobnost spontanog vraanja u normalno stanje po prestanku djelovanja
nervnog podraaja
-kontraktibilnost-sposobnost promjene duine miinog vlakna tj. izvoenja kontrakcijegrenja i relaksacije-opruanja miinih vlakana. Osnovna je osobina svakog miia.
Prema funkciji koju obavljaju miii se dijele na:
1. Popreno-prugasti (voljni) miii-izgrauju sve skeletne miie i ine najveu masu
tijela (oko 40 posto). Imaju crvenu boju zbog velike koliine pigmenta mioglobina.
Miina vlakna su duga do 4 mm, cilindrina, sa vie jedara. Kontrakcija je snana, ali ne
traje dugo zbog brzog zamaranja.
2. Glatki (nevoljni) miii-izgrauju zidove unutranjih organa i zidove krvnih sudova.
Miina vlakna su izduenog, vretenastog oblika duine do 0, 5 mm. Kontrakcija je duga,
lagana i miii se sporo zamaraju. Njihov rad je pod uticajem autonomnog nervnog
sistema.
3. Popreno-prugasti (nevoljni) mii-Myocard-srani mii je po grai poprenoprugasti, a po funkciji glatki mii. Radi ritmino i automatski (pod uticajem autonomnog
nervnog sistema). Sadri specijalizovana miina vlakna tzv. Purkinijeva vlakna, koja
ine dio sprovodnog sistema srca. Myocard je otporan na povrede, ne pokazuje znake
regeneracije, ve se oteenje nadoknauje vezivnim tkivom (stvaranje oiljaka).
Kontrakcija je duga, lagana, zapoinje u drugoj polovini trudnoe i traje sve do smrti.
Mehanizam nastanka kontrakcije
U miiu postoje dvije vrste receptora: miino vreteno i goldijev tetivni organ.Miino
vreteno koje se nalazi izmeu miofibrila, a registruje promjene duine miinog vlakna i
brzinu te promjene.Goldijev tetivni organ koji se nalazi u tetivama, a registruje napetost
tetiva tj. miini tonus. Ova dva receptora stalno obavjetavaju nervni sistem o tonusu i
poloaju miia. Podaci receptora alju se u centralni nervni sistem putem neurona, a

neuronima odgovor dolazi natrag u mii. Prenos impulsa (odgovor CNS-a) odvija se
putem neuromiine ploe koja sadri: sinaptiki vor, sinaptiki prostor i miino
vlakno. Impuls prvo dolazi do sinaptikog ovra, gdje zavretak nervnog vlakna otputa
vezikule (mjehurie) sa transmiterom-acetilholinom. Transmiter je supstanca koja se
otputa na kraju nervnog vlakna i izaziva promjene na membrani miine elije to
rezultira miinom kontrakcijom. Otputeni acetilholin, na membrani miine elije,
izaziva ulazak jona natrija u miinu eliju (izlazak jona kalija) i dolazi do kontrakcije.
Acetilholin je u kontaktu sa miinom elijom samo dvije do tri milisekunde, a zatim ga
razori enzim acetilholinesteraza. Ako nema ovog enzima, nastupio bi poremeaj u
kontrakciji, mii bi bio u stalnom gru.
Miii thoraxa
1. M. pectoralis maior (veliki grudni mii). Polazi sa claviculae, sternuma, rebarne
hrskavice i trbune aponeuroze, ide prema gore i hvata se za humerus. Osnovna
funkcija mu je addukcija i rotacija ruke i inspiracija (podie rebra). Inervisan je od
ogranaka plexus brachialisa.
2. M. pectoralis minor (mali grudni mii). Polazi od 2, 3 i 4 rebra, ide prema gore i
hvata se za processus coracoideus scapulae. Po funkciji je inspirator, a inervisan je
od ogranaka plexus brachialisa.
3. M. serratus anterior (prednji zupasti mii) polazi sa vanjskih strana od 2 do 9
rebra, prelazi nazad i hvata se za medijalni rub scapulae. Funkcija mu je da
prislanja skapulu uz zid thoraxa i inspiracija. Inervaciju dobija od n.
thoracodorsalisa.
4. Mm. intercostales (meurebarni miii). Dijele se na vanjske i unutranje. Vanjski
miii polaze sa donjeg ruba rebara i hvataju se za gornji rub rebara. Po funkciji su
inspiratori. Unutranji polaze sa gornjeg ruba, a hvataju sa za donji rub rebara i po
funkciji su ekspiratori. Obje grupe su inervisane od nn. intercostales.
Miii trbunog zida
Ovo su veliki, ploasti miii, poredani u 3 sloja, jedan ispod drugog. Svi zavravaju
aponeurozama koje tvore vrstu fasciju u kojoj zavri etvrti, pravi mii-m.rectus
abdominis.
1. M. obliquus abdominis externus (vanjski kosi trbuni mii). Nalazi se
najpovrnije. Polazi sa vanjske strane od 4 do 12 rebra, ide koso prema dole i hvata
se u aponeurozu sa istim miiem s druge strane. Na taj nain formira se sredinja
bijela linija trbuha, vaan topografski prostor koji nema krvne sudove i znaajan je
u hirurgiji.
Po funkciji je ekspirator i obre trup na suprotnu stranu.
2. M. obliquus abdominis internus (unutranji kosi trbuni mii). Smjeten je odmah
ispod vanjskog. Polazi od crista iliaca i ligamenta inguinale Pouparti, ide prema
gore i hvata se u aponeurozu sa istim miiem s druge strane, te takoe uestvuje u

formiranju bijele linije. Po funkciji je ekspirator i okree trup na svoju stranu.

Inervisan je kao i vanjski.
3. M. transversus abdominis (popreni trbuni mii). Smjeten je najdublje. Polazi sa
criste iliacae, a hvata se aponeurozom. U njegovoj fasciji nalazi se unutranji otvor.
Funkcija mu je da sabija sadraj trbune duplje.
4. M. rectus abdominis. Smjetan je sa obje strane bijele linije. Polazi od hrskavica 5
do 7 rebra, ide prema dole i hvata se za simfizu. Osnovna funkcija mu je
pregibanje trupa.
Miii ramenog obrua
Miii ramenog obrua uglavnom pripadaju scapuli i to su:
1. M. subscapularis,
2. M. supra et infraspinatus,
3. M. teres maior et minor
4. M. deltoideus
Miii gornjih ekstremiteta
Miii nadlaktice se dijele u dvije grupe
-prednja grupa miia-ine je flexori. Tu spadaju m. coracobrachialis (najmedijalnije),
m.biceps brachii i m. brachialis (lateralno). Ovi miii po funkciji su flexori podlaktice,
inervisani od n. musculocutaneusa. Ova grupa miia pravi i topografski prostor, a to je
medijalno postavljen lijeb (od pazune jame na gornji ekstremitet) u kome tee ilnonervni snop nadlaktice.
-stranja grupa miia su extenzori. Najvei meu njima je m. triceps brachii. Ovo je
troglavi mii, ije se sve tri glave (tetive) veu za olecranon na ulni. Njegova funkcija je
da extendira podlakticu, a inervisan je od n. radialisa.
Miii podlaktice se dijele u dvije grupe miia
-prednja grupa je smjetena na prednjoj strani podlaktice. Polazite je sa epicondylus
medialis humeri kao zajednike glave. Svi su po funkciji fleksori. To su idui od povrine
ka dubini:
-m. pronator quadratus- pronator podlaktice
-m. flexor digitorum superficialis- povrni pregiba prstiju
-m. flexor pollicis profundus- duboki pregiba palca
-m. pronator pollicis profundus- duboki pronator palca
-m. flexor carpi medialis et lateralis-medijalni i lateralni pregiba ake
-stranja grupa je smjetena na stranjoj strani podlaktice. Polazite je epicondylus
lateralis humeri. Po funkciji su extenzori podlaktice, svi inervisani od n. radialisa. To su:
-m. extensor digitorum-oprua ake
-m. extensor carpi radialis brevis et longus-kratki i dugi oprua ake
-m. extensor pollicis longus- dugi oprua palca

-m. extensor indicis- oprua kaiprsta

-m. extensor digiti minimi- oprua malog prsta
-m. supinator
-m. abductor pollicis longus-dugi odmica palca
-m. extensor pollicis brevis-kratki oprua palca
-m. brachioradialis- mii koji dri ruku u poloaju izmeu supinacije i pronacije.

Miii ake se dijele na 3 grupe miia

-lateralna grupa koja pripada palcu. Na palmarnoj strani, odmah ispod palca, sadri
miino jastue nazvano thenar u kome su miii: m. abductor pollicis, m. oponens
pollicis, m. flexor pollicis brevis i m. adductor pollicis brevis.
-medijalna grupa pripada malom prstu. Na palmarnoj strani je miino jastue nazvano
hypothenar, a miii su m.abductor digiti minimi, m.oponens digiti minimi i m.flexor
digiti minimi brevis.
-sredinja grupa. Palmarni i dorzalni meukotani miii. Na palmarnoj strani izdvajaju
se mm. lumbricales koji omoguavaju izvoenje finih pokreta prstiju.
Miii glave i vrata
Mimiki miii oblau kosti glave. Osnovna funkcija im je izvoenje mimikih
pokreta. Mimika je odraz razvijenosti psihikih funkcija. Svi su inervisani od n.
facialisa (7 modani ivac). To su grupe miia:
-oko oiju i usta- pokreti su zatvaranje i otvaranje usta i oiju, podizanje i sputanje
kapaka i usana
-oko nosa-pokret je skupljanje i irenje nosnih krila
-miii obraza-pomau kod gutanja i vakanja
-miii ela i potiljka- pomau nabiranju koe i podizanju une koljke
-miii unih koljki-rudimentarni
-koni miii vrata- tzv.platizma, popreno nabiru kou
vakai miii-miii ija je osnovna funkcija vakanje hrane. To su:
-m. masseter- polazi od luka os zygomaticum, a hvata se na vanjsku stranu angulus
mandibulae. U aktu vakanja pritee mandibulu uz maxillu.
-m.temporalis-polazi iz fossa temporalis, a hvata se na processus coronoideus
mandibulae. U aktu vakanja podie mandibulu.
-m. pterygoideus medialis- polazi sa processus pterygoidei ossis sphenoidalis i fossa
pterygoidea, a vee se za unutranju stranu angulus mandibuale. U aktu vakanja podie
mandibulu i vue je prema unutra.
-m. pterygoideus lateralis-polazi sa vanjske strane processus pterygoidei i vee se za vrat
mandibulae. U aktu vakanja povlai mandibulu gore i prema naprijed.

Miii donjih ekstremiteta

Miii natkoljenice se dijele u 3 grupe:
Prednju grupu ine:
1. -m. sartorius-polazi od spina iliaca anterior superior, ide prema dole prednjom
stranom i prelazi na medijalnu stranu. Funkcija mu je flexija potkoljenice, rotacija
bedra i pomae prebacivanje noge preko noge.
2. -m. quadriceps femoris-sastoji se od 3 glave (m. vastus medialis, intermedius et
lateralis) i jednog pravog miia m. rectus femoris. Funkcija je extenzija
potkoljenice i flexija natkoljenice prema bedru.
Medijalnu grupu ine:
1. -m. gracillis
2. tri adductora noge: m. adductor longus, brevis et magnus. Polazite im je izmeu
simfize i preponske kvrge, a hvatite jednih za femur i drugih za tibiju. Funkcija je
addukcija natkoljenice. Ovdje se izdvaja veoma vaan topografski prostor, a to je
trigonum femorale Scarpae (prepona).
Stranju grupu ine:
1. -m. semimembranosus
2. m.semitendinosusPolaze sa tuber ischiadicum, a hvatite je na medijalnoj strani tibiae. Po funkciji su
flexori potkoljenice. Topografski prostor na stranjoj strani natkoljenice ini fossa
poplitea.
Miii potkoljenice se dijele na 3 grupe miia
Prednju grupu ine:
1. m. tibialis anteriror,
2. m. extensor digitorum longus
3. m. extensor pollicis longus.
Svi su po funkciji extenzori.
Lateralna grupa:
1. m. peroneus longus et brevis.
Po funkciji su rotatori stopala prema vani.
Stranja grupa:

2. m. triceps surae, znaajan po svom hvatitu za petnu kvrgu kao Ahilova tetiva. Po
funkciji je flexor stopala. Ostali miii su:
3. m. tibialis posterior,
4. m.flexor digitorum longus
5. m. flexor pollicis longus
Po funkciji svi flexori.
Miii stopala dijele se u 3 grupe:
Medijalna grupapripada palcu i ine je m. abductor pollicis, m.oponens i m.flexor pollicis
brevis.
Lateralna grupa-pripada malom prstu a to su m.abductor digiti minimi, m.oponens i
m.flexor digiti minimi.
Sredinja grupa- m.flexor digitorum brevis, m.quadratus plantae, mm.interossei plantares
i mm.lumbricales.
SYSTEMA NERVOSUM
Graa i funkcija nervnog sistema
Systema nervosum je organski sistem tijela koji uspostavlja vezu sa vanjskim svijetom i
sredinom u kojoj ivimo. Funkcije:
-nervni sistem neprekidno prima poruke, putem receptora ili primalaca podraaja
-provodi poruke putem provodnika ili nervnog vlakna do odgovarajuih nervnih centara,
koga ine nervne elije, gdje se te poruke integriu
-odgovor na podraaj vodi od centra do izvrnog organa ili efektora
-nervni sistem nas obavjetava o stanju organa i cijelog organizma.
-poseban dio nervnog sistema je autonomni ili vegetativni nervni sistem, koji samostalno
upravlja vitalnim funkcijama organizma, kojih mi nismo ni svjesni (disanje, rad srca,
krvotok..)
Podjela nervnog sistema: Postoje dva razliita ali tijesno povezana dijela nervnog
sistema:
1. Systema nervosum centrale (CNS) koji se nalazi u kotanom dijelu lobanjske upljine i
kimenog kanala i
2. Systema nervosum periphericum (PNS) koji se prua od kimenog kanala u sve
dijelove tijela, prema periferiji.
Graa nervnog sistema:
1. Neuron-nervna ili ganglijska elija sa nastavcima ili produecima. Nervne elije imaju
osobinu da se grupiu u vorie-ganglije, koje su razasute u raznim dijelovima nervnog
sistema. Nervne elije su relativno velike i krupne elije.
2. Substantia grisea (siva masa) koju ine nervne elije, a one grade sve nervne centre.
3. Substantia alba (bijela masa) koju ine nervna vlakna, koja grade sve modane puteve i
sve nerve.

Nervna elija sa svim nastavcima ini osnovnu morfoloko-funkcionalnu jedinku

nervnog sistema. Dug je i do 1 m.
Kimena modina-Medulla spinalis
Kimena modina je oblika tapa, uloenog u kimeni kanal, duine 35-40 cm.
Granice: gornju granicu ini C1 nerv, iznad kojeg nastavlja produena modina. Donja
granica nalazi se u visini L2 kraljeka, gdje zavrava zadebljanjem-donus medullaris. U
sacralnom dijelu, nastavlja se splet ivaca.
Graa: Samo kod kimene modine siva masa je postavljena u dubini, a bijela masa je na
povrini, svi ostali dijelovi nervnog sistema imaju obrnut raspored sive i bijele mase.
Substantia grisea medullae spinalis postavljena je centralno i u obliku je rairenih krila
leptira, dok kroz sam centar prolazi kanal medullae spinalis. Na presjeku kroz sivu masu
ona ima oblik rogova upravljenih u razliitim smjerovima:
-prednji rogovi-grade ih krupne ganglijske elije, koje ine motorne centre medullae
spinalis iz kojih se raa prednji korijen spinalnog ivca.
-stranji rogovi-grade ih sitnije ganglijske elije, koje ine senzibilne centre medullae
spinalis na kojima zavrava zadnji korijen spinalnog ivca.
-boni rogovi-grade ih male elije simpatikog porijekla i ine simpatike centre
medullae spinalis
Substantia alba gradi puteve kroz medullu spinalis:
1. projekcioni putevi povezuju periferiju sa centrima u mozgu i obratno:
-centripetalni putevi prenose utiske sa receptora iz organizma do centara u mozgu. To su
najee osjetni putevi, koji prenose osjet dodira, boli, temperature ili duboki senzibilitet
iz kostiju, miia i zglobova, senzoriki putevi koji prenose osjete viih ulnih organa kao
vid, sluh, njuh, okus.
-centrifugalni putevi nose odgovor centara izvrnim organima na periferiji. To su
najee motorni putevi koji vre sve vrste pokreta: voljni ili piramidalni putevi i reflexni
ili extrapiramidalni putevi.
2. komisuralni putevi-povezuju srodne ili iste centre u dvije razliite polovice mozga.
3. asocijativni putevi-povezuju srodne ili iste centre jedne iste hemisphere, ne prelazei
nikada na suprotnu stranu mozga.
SPINALNI IVCI brojem odgovaraju segmentima medullae spinalis (vratni, grudni,
slabinski..) a po svom sastavu su mjeoviti nervi izgraeni od motornih, senzitivnih i
simpatikih vlakana.
Ovojnice medullae spinalis: ovojnice (opne ili modanice) medullae spinalis odjeljuju je
od zidova kimenog kanala i idui izvana ka unutra su:
1. dura mater spinalis-tvrda modanica, nalazi se odmah ispod kosti a izgraena je od
vrstog fibroznog tkiva. Oblae korjenove spinalnih ivaca i spinalni ganglion. Uloga joj
je da titi i podrava medullu spinalis u stalnom poloaju. Izmeu kosti i dure mater
nalazi se prostor-cavum epidurale.

2. arachnoidea-pauinasta ovojnica, postavljena je izmeu dure mater i piae mater

spinalis. Nema krvne sudove, a prostor izmeu dure mater i arachnoideae je cavum
subdurale ispunjen sa cerebrospinalnom tenou.
3. pia mater spinalis-meka modanica, nalijee na samu medullu spinalis, uvlaei se u
njene brazed. Veoma je bogata krvnim sudovima. Izmeu arachnoideae i piae mater je
prostor-cavum subarachnoidale ispunjen sa liquor cerebrospinalis. Ovaj prostor je veoma
znaajan, jer nakon povrede kimene modine, u njemu se deavaju najea krvarenja.
Produena modina-medulla oblongata
Medulla oblongata predstavlja proireni i zadebljani kraj medullae spinalis-bulbns
medullae spinalis.
Granice: protee se od medullae spinalis do ponsa, duga 2,5 cm. Donju granicu ini C1
nerv, a gornju stranji rub ponsa (modanog mosta).
Graa: spoljanji dio:
1. prednja strana: u medijalnoj liniji nalazi se duboka brazda-fissura mediana anterior,
koja je nastavak od medullae spinalis a zavrava ispod ruba ponsa slijepim otvorom. Sa
obje strane brazde su izboenja-pyramis medullae oblongate, koga pravi glavni, svjesni,
motorni put. Vlakna ovog puta ukrtaju se na granici kimene i produene modine.
2. lateralna strana: sa obje strane pyramis medullae oblongate je lijeb-sulcus lateralis
anterior, izlazite n.hypoglossusa. Uz ovu brazdu sa obje strane nalazi se ovalno
izboenje-oliva, a iza njega izlazite n. glossopharyngeusa, n. vagusa i n. accessoriusa,
koji ine vertikalni red modanih ivaca.
3. stranja strana: od medullae oblongatae prema gore odlaze dva kraka-donji
malomodani kraci, koji povezuju medullu oblongatu i mali mozak. Ovi kraci izmeu
sebe ograniavaju donji dio rombaste jame, gornji dio pripada ponsu.
Unutranji dio: Substantia grisea. Decussatio pyramidum et lemniscorum razbijaju sivu
masu na tri dijela, odvojeni jedni od drugih:
-motornji-prednji rogovi su skupine ganglijskih elija iz kojih nastaju motorna jedra
modanih ivaca, poredanih jedna iznad drugog, inei motorni stub koji je najblii
medijalnoj liniji.
-lateralni rogovi iz kojih nastaju vegetativne ili parasimpatike jedre modanih ivaca
-stranji rogovi postavljeni najlateralnije, a iz njih nastaju dva reda senzitivnih jedara
modanih ivaca.
Substantia alba. Vlakna su sistematizovana u puteve produene modine koji su
izmjeani, najee motorni i senzitivni.
Formatio reticularis (mreasta formacija): zauzima sredinji dio medullae oblongate, gdje
se bijela masa ispreplie sa sivom i nastaje mreasta struktura. Nervne elije svojim
produecima uspostavljaju vezu izmeu motornih i senzitivnih jedara modanih ivaca i
na taj nain izazivaju proste i sloene reflexe. U stranjem dijelu mreaste formacije
nalaze se veoma vani refleksni centri za disanje, gutanje, povraanje, kaljanje, kihanje
itd. Ovaj dio se produuje i u pons, srednji mozak i meumozak, odakle kree vaan
projekcioni, nishodni put koji povezuje centre u kimenoj modini sa produenom
modinom, ponsom, srednjim mozgom i meumozgom, a igra vanu ulogu u

koordinacijji i kontroli viih nad niim vegetativnim centrima. Vano funkcionalno jedro
mreaste formacije je nucleus reticularis.
Mali mozak-cerebellum
Cerebellum je smjeten u stranjoj lobanjskoj jami, potpuno odvojen od donje plohe
velikog mozga duplikaturom dure mater-tentorium cerebelli.
Strane: gornja strana je ravna, sa tentorium cerebelli odvojena od occipitalnog renja
velikog mozga. Donja strana je konveksna i odgovara konkavitetu cerebellarnih jama
occipitalne kosti.
Rubovi: prednji, stanjen rub, otvoren prema nazad i ini tupi ugao. Stranji rub je
zaobljen i konveksan.
Graa: na malom mozgu razlikujemo dva dijela: razvojni stariji i mlai dio. Razvojni
stariji dio je neparan i smjeten u sredinjoj liniji, nazvan malomodani crv. Razvojni
mlai dio predstavljen je sa dvije parne malomodane hemisfere. itav mali mozak
izgraen je od tankih listia modane supstance a izmeu njih su uske i duboke brazde.
Substantia grisea nalazi se na povrini kao kora-cortex cerebelli. Substantia alba
smjetena je u unutranjosti kao medullarno tijelo.
Funkcije cerebelluma: mali mozak je centralni ogran za odravanje ravnotee i
orijentacije u prostoru. Upravlja tonusom muskulature, tako to dobija veliki broj signala
iz dubokog senzibiliteta (skelet, zglob, mii), signali se u malom mozgu integriu i
odgovor je orijentacija u prostoru. Kori malog mozga pristupaju vlakna
pontocerebelarnog puta, gdje preko njih kora velikog mozga kontrolie mali mozak,
djelujui inhibitorno.
Trea i etvrta modana komora-ventriculus tertius i ventriculus quatrus
Ventriculus tertius je neparna upljina, oblika ljevkaste pukotine, postavljena u sredinjoj
sagitalnoj ravni. Podjeljena je na dva dijela:
-pars telencephalica ventriculi tertii-prednji dio i
-pars diencephalica ventriculi tertii-zadnji dio
Predstavljena je kao nepravilna upljina, ograniena sa 6 zidova:
1. prednji zid-protee se od corpus callosum do chiasma opticum
2. zadnji zid-ini ga corpus pineale
3. gornji zid je krov tree komore
4. donji zid-ide od Sylviusovog kanala do chiasma opticum
5. dva bona zida-gornji koga ini unutranja strana thalamusa i donji koga ini
unutranja strana hypothalamusa.
Otvori na III komori su:
1. foramen interventriculare Monroi-parni, prednji otvori, smjeteni na bonom zidu,
povezuju bone i 3 modanu komoru.
2. aqueductus cerebri Sylvii-neparni otvor, smjeten na donjem zidu, povezuje 3 i 4
modanu komoru.
etvrta modana komora je neparna upljina ispunjena sa liquor cerebrospinalis.

Granice: sprijeda granica je izmeu ponsa i medullae oblongate, a straga je cerebellum.

Graa: oblika je trokuta, gdje je baza (dno) okrenuta dole i naprijed prema rombastoj
jami a vrh (krov) se uvlai prema gore, dok prema nazad ini dvije ploe od bijele mase.
U upljini komore je splet krvnih sudova- plexus chorioideus, koji lui cerebrospinalnu
tenost, a ona ispunjava sve modane komore. Na krovu etvrte komore su tri otvora
(jedan sredinji i dva bona), za izlazak cerebrospinalne tenosti, koja otie u cavum
subarachnoidale i vraa se u krv od koje i nastaje. Prema dole komora se nastavlja u
kimeni kanal, a prema gore preko Sylviusovog kanala, povezuje se sa 3 modanom
komorom. Ovaj kanal se zove i modani vodovod.
Srednji mozak-mesencephalon
Mezencefalon je manji dio mozga, smjeten izmeu ponsa i diencefalona (meumozga).
Funkcije: u njemu su smjeteni glavni centri extrapiramidalnog sistema, primarni sluni i
vidni centri, raskrsnica je velikog broja puteva ka velikom mozgu i obratno i u samom
mezencefalonu raa se vei broj puteva.
Graa: na mezencefalonu razlikujemo njegovu prednju i stranju stranu i sam sredinji
dio.
1. prednja strana: ine je kraci velikog mozga koji predstavljaju snane trake bijele
mase. Izlaze sa donje strane velikog mozga, prelaze na donju stranu mezencefalona i
poniru u gornji rub ponsa. Krake izgrauju piramidalni putevi, koji idu iz modane kore
ka ponsu, produenoj i kimenoj modini. Prema gore, kraci se razdvoje, ograniavajui
jamu- fossa intercruralis iz koje izlazi n.oculomotorius. Dno jame sadri sitne otvore za
prolazak krvnih sudova.
2. stranja strana: predstavlja krov mezencefalona. Graen je od ploica bijele mase. Na
krovu se nalaze po dvije kvrice: gornje-colliculi superiores koje predstavljaju primarne
optike centre i donje-colliculi inferiores koje ine primarne akustike centre. Izmeu
gornjih kvrica nalazi se hipofiza.
3. sredinji dio-tegmentum. Sadri nove sive mase i veliki broj puteva.
Substantia grisea: ispod lamina quadrigemina nalazi se centralna siva masa za prolazak
Sylviusovog kanala. U sreditu tegmentuma nalazi se najvanija siva masa-nucleus ruber.
To je crveno obojena siva masa, zbog velike koncentracije eljeza, a boja se gubi u
bolesnim stanjima. Nucleus ruber predstavlja jedan od najvanijih centara
extrapiramidalnog motornog sistema, jer ini raskrsnicu puteva koji dolaze iz viih
dijelova mozga ka niim dijelovima modanog stabla. Predstavlja i vaan centar za
odravanje miinog tonusa. Iz ove jedre polazi i najvaniji extrapiramidalni put-tractus
rubrospinalis Monakow. Ispod nucleus rubera smjeteno je crno jedro-nucleus niger, koja
takoe predstavlja vaan centar extrapiramidalnog sistema.
Substantia alba: nalazi se na bonim dijelovima tegmentuma, a ine je senzitivni putevi iz
niih dijelova CNS-a: lemniscus medialis (iz produene modine do diencefalona),
lemniscus lateralis-sluni put i Edingerov put (prenosi termalgeziki senzibilitet).
Extrapiramidalni motorni putevi se nalaze medijalno od senzitivnih.
Modano stablo-truncus cerebri ine medulla oblongata, pons, mesencephalon i najdonji
dio diencephalona.

Meumozak-diencephalon
Diencefalon je dio mozga, iznad mezencefalona, izmeu obje hemisphere velikog mozga,
koje ga obuhvataju bono, sprijeda i odozgo, a u sredinjem dijelu nalazi se trea
modana komora. Njegova slobodna, donja strana (hypothalamus) odgovara podu tree
modane komore. Sastavni dijelovi meumozga su trea modana komora i njeni zidovi:
1. tanki epitelni krov-lamina tectoria ventriculi tertii
2. hypothalamus-pod i dio bonog zida
3. thalamus-gornji i najvei dio bonog zida
4. epithalamus- oiviava bono i pozadi krov 3 modane komore
5. metathalamus-ine ga dva koljenasta tijela meumozga
Thalamus, epithalamus i metathalamus skupa ine thalomesencephalon, produetak
odgovarajuih dijelova mezencefalona.
Donja strana meumozga (hypothalamus):
Odgovara podu tree modane komore i na njoj se razlikuju:
1. corpora mamillaria-dva polukuglasta tijela, ije jedre ine reflexne njune centre
2. tuber cinereum-siva kvrga, pepeljasto ispupenje koje predstavlja najnii dio poda
tree komore
3. infundibulum-tanka, 1 cm duga peteljka na kojoj visi hipofiza, a odvaja se od tuber
cinereuma prema dole.
4. chiasma opticum-optika raskrsnica, predstavlja ukrtanje nn.optici i ini najgornji dio
poda tree komore
5. tractus optici- optike trake, koje polaze sa oba spoljanja zadnja ugla hijazme i
divergiraju unazad, ka zadnjem uglu thalamusa (pulvinar) i metathalamusa (koljenasta
tijela) gdje zavre sa dva korijena.
U prednjem dijelu sa obje strane hypothalamusa, nalaze se otvori koji povezuju treu
komoru sa bonim komorama (1 i 2 komora) velikog mozga. Ispred otvora prolazi
commissural anteriror, koja povezuje njune centre dvije velikomodane hemisphere.
Stranji donji dio hypothalamusa ini suenje tree komore, na koji se nastavlja
Sylviusov kanal, koji povezuje 3 i 4 komoru.
Sive mase hypothalamusa oblau zidove tree komore. One predstavljaju nakupine
ganglijskih elija a ine centre vegetativnog nervnog sistema i to: centri za
termoregulaciju, glad, e, bol i metabolizam (posebno vode). Nuclei hypothalamici su u
tijesnoj vezi sa hipofizom (neurohipofizom) te je luenje hipofize uslovljeno djelovanjem
ovih jedara-hipotalamo-hipofizarni kompleks. Podruje hipotalamusa odgovorno je i za
djelovanje psihe na zbivanja u autonomnom nervnom sistemu. Tako draenjem pojedinih
centara mogu se iz hipotalamusa izazvati pojedini vegetativni simptomi (poveanje
krvnog pritiska, ubrzano disanje, ubrzan rad srca itd.) Vana funkcija hipotalamusa je
povezana i sa pojavom sna.
Thalamus predstavlja glavnu i najveu sivu masu meumozga. Njegov vrh je upravljen
naprijed a pozadi ograniava Monroov otvor. Stranji iri dio, vidni centar thalamusa lei
lateralno a u njemu zavrava tractus opticus. Glavnu masu i najvaniji dio meumozga

ine dvije velike parne sive mase, vidne humke -thalami optici, koje izmeu sebe
zatvaraju upljinu tree komore. Glavne jedre thalamusa su podjeljene u 3 grupe:
-prednja grupa jedara je pridodata njunom sistemu.
-lateralna grupa jedara je najvea i funkcionalno najvanija. U ovoj grupi jedara
zavravaju svi senzitivni putevi te pomou talamikih krakova se prenose dalje u koru
velikog mozga. Talamus je direktno povezan i nadreen crvenom jedru u mezencefalonu,
te preko njega extrapiramidalnim putem alje signale do izvrnih organa.
-medijalna grupa jedara prima poruke iz hypothalamusa, a svoja vlakna alje u eoni
reanj velikog mozga.
Stranja strana thalamusa sadri pulvinar thalami. Na njoj se nalazi epithalamus koga
ine dva koljenasta tijela: corpus geniculatum mediale-postavljeno medijalno, ini
primarni akustiki centar meumozga i corpus geniculatum laterale-postavljeno lateralno,
ini primarni optiki centar meumozga.
Izmeu gornjih stranjih dijelova thalamusa sa obje strane se nalazi trouglasto poljehabenula u kome lei njuni centar meumozga. Obje habenule su povezane sa corpus
pineale i hipofizom, te se zove epithalamus.
Bijela masa meumozga: u meumozgu nema prolaznih puteva. Nishodni kortikalni
putevi ne prolaze kroz meumozak, ve ga bono zaobilaze. Ushodni putevi se prekidaju
u thalamusu. Svi putevi meumozga se raaju ili zavravaju u sivim masama i
predstavljaju vezu sa sivim masama ostalih dijelova CNS-a (projekcioni putevi) i sa
ostalim sivim masama u susjednim dijelovima samog meumozga sa iste strane
(asocijativni putevi) ili sa kontralateralne strane (komisuralni putevi).
Veliki mozak- thelencephalon cerebrum
Telencefalon je najrazvijeniji dio mozga, a zauzima najvei dio lobanjske baze.
Sainjava modani plat-pallium, koji pokriva sve ostale dijelove mozga.
Smjetaj: smjeten je zajedno sa meumozgom i srednjim mozgom, u cerebralnoj loi
lobanje. Krov ove loe gradi calvaria, a pod srednja i prednja lobanjska jama.
Oblik: veliki mozak je ovalnog oblika, iji uzduni prenik iznosi 16 cm, irine je 14 cm,
a visine 12 cm. Oblik je uslovljen oblikom lobanje te konfiguracijom slijedi tip lobanje.
Prosjena teina je od 1100-1450 g.kod mukaraca a kod ene 1000-1300 g.
Razvoj: veliki mozak je jednom uzdunom brazdom podjeljen na dvije polutke ili
hemisphere. U pukotini se nalazi duplikatura tvrde modanice koja odjeljuje hemisphere i
ne dozvoljava prilijeganje jedne uz drugu. Dno ove polutke gradi uljevito tijelo koje
povezuje hemisphere u poprenom smijeru. Centralnu upljinu hemisfera grade bone
komore. Hemisferama je dodat i dio velikog mozga-rhinencephalon koji je namjenjen
olfaktivnoj funkciji. Razvojem velikog mozga unutar kotanog lobanjskog obrua ima za
posljedicu stvaranje vijuga i brazdi na povrini i prilagoavanje volumenu lobanjske
upljine. Ove vijuge i brazde su individualno razliite ali sun eke od njih konstantne.
Graa: siva masa se nalazi na povrini i gradi modanu koru. Kora predstavlja
najdiferenciraniju ivu materiju, najvii sprat nervnog sistema i po funkciji je nadreena
svim ostalim dijelovima. Za koru su vezane sve voljne radnje i psihike funkcije. Iz
motornih podruja kore polaze piramidalni putevi, dok ushodni, senzibilni putevi postaju

svjesni u senzitivnim podrujima kore velikog mozga. U kori se nalaze i elementarni

centri viih ulnih funkcija. Kora sadri i jedno podruje-asocijativno podruje, koje
nema centara, gdje se primljene poruke povezuju i prenose na odgovarajue centre u
kojima se formira svjesna odluka.
Subkortikalne ganglije su sive mase koje se nalaze odmah ispod kore, u unutranjosti.
One su nekada vrile ulogu kore, do njenog razvoja, a sada predstavljaju najvie centre
reflexnih radnji, odnosno ine extrapiramidalne motorike centre.
Bijela masa okruuje subkortikalne ganglije. Predstavlja veliki broj modanih puteva:
projekcioni, asocijativni i komisuralni, te na presjeku kroz bijelu masu daju izgled dvije
polukrune formacije-centrum semiovale.
I i II modana komora-bone modane komore-ventriculi laterales
Ventriculi laterales su parne upljine koje se nalaze u obje hemisfere. U lijevoj hemisferi
je I modana komora a u desnoj hemisferi je II modana komora. Sa III modanom
komorom su povezane preko foramen interventriculare Monroi i ispunjene su sa liquor
cerebrospinalis. Nepravilnog su oblika i sastoje se od:
1. centralnog dijela koji se nalazi u lobus parietalis, a od njega odlaze rogovi: prednji rogcornu frontale, stranji rog- cornu occipitale i donji rog-cornu temporale. U dnu donjeg
roga je hypocampus, koji na medijalnom rubu sadri tanak snop sive mase. Hypocampus
i gyrus dentatus zajedno ine kortikalne njune centre.
2. Fornix (svod) je vrpca bijele mase, u dnu centralnog dijela, ispod corpus callosum, koji
svojim dnom lei na plexus chorioideusu ventriculi tertii, a svojim bonim dijelovima
lei na slobodnoj gornjoj strani thalamusa.
Systema limbicum-sistem koji regulie ponaanje, sexualne funkcije i ima ulogu u
pamenju. Naziva se i visceralni mozak, jer prima aferentne utiske iz svih naih organa.
Liquor cerebrospinalis
Cerebrospinalna tenost je bistra, prozrana, viskozna tenost, po sastavu slina
krvnoj plazmi, ispunjava sve modane upljine i prostore oko CNS-a.
Nastanak i tok: cerebrospinalnu tenost lui plexus chorioideus, filtracijom kroz zidove
svojih krvnih sudova. Kroz Sylviusov kanal, tenost iz 3 prelazi u 4tu modanu komoru.
Na krovu 4te komore, kroz tri otvora, tenost prolazi u subarahnoidalni prostor, kojeg
potpuno ispuni, te se filtracijom, kroz sinuse tvrde modanice, ponovo vraa u krv iz koje
je i nastala.
Uloga-ona se neprekidno stvara i otie. I taj proces je u ravnotei. Ako doe do
poremeaja ove ravnotee, dolo bi do nakupljanja tenosti u upljinama, to ima za
posljedicu poveanje pritiska na modanu masu, koja bi mogla stradati. Ona slui takoe
poput elastinog amortizera, u zatiti mozga pri padu ili jaem udarcu. Ima i svoju
prehrambenu i odbrambenu ulogu, jer se putem ove tenosti odstranjuju tetne materije,
koje se izluuju u samu tenost.

Modane ovojnice
Modane ovojnice, opne ili modanice se dijele na:
1. dura mater-tvrda modanica
2. arachnoidea-pauinasta modanica i
3. pia mater-meka modanica
1. Dura mater je nerastegljiva, fibrozna opna, koja se sastoji od dva lista: spoljanjeg, koji
oblae kotani lobanjski obru a privren je vezivnim vlaknima i unutranjeg koji je
priljubljen uz arachnoideu, odvojen od nje sa cavum subdurale.
Tvrda modanica pravi dvije vane duplikature. Velikomodani srp je duplikatura
postavljena u sagitalnoj ravni, u medijalnoj liniji i potpuno razdvaja dvije modane
hemisphere. Izmeu dva lista ove duplikature nalazi se sinus sagitalis superior u koga se
ulijevaju vene mozga i sinus sagitalis inferior. Druga duplikatura tvrde modanice je
tentorium cerebelli ili malomodani ator koja odvaja veliki i mali mozak tj. lobus
occipitalis i cerebellum. Kroz sredinji dio prolazi sinus rectus tentorii, u koga se
ulijevaju unutranje vene mozga.
2. Arachnoidea ili pauinasta modanica ne oblae potpuno povrinu mozga, ne uvlai se
u brazde i pukotine, ve ih samo premouje. Izmeu nje i povrine mozga ostaju
upljine-cisterne, koje su ispunjene cerebrospinalnom tenou. Ne sadri krvne sudove.
3. Pia mater ili meka modanica oblae u potpunosti povrinu mozga, uvlai se u brazde i
oblae sve pukotine. Veoma je bogata krvnim sudovima, te ini sudovnu modanicu,
preko koje dolaze krvni sudovi u mozak i kimenu modinu. Izmeu arachnoideae i piae
mater je cavum subarachnoidale, ispunjen sa cerebrospinalnom tenou. Ovim
prostorom u lobanji prolaze veliki krvni sudovi, koji preko piae mater, alju svoje grane
za ishranu mozga.
Autonomni ili vegetativni nervni sistem
Autonomni ili vegetativni nervni sistem je dio nervnog sistema koji upravlja svim
funkcijama organizma, koje su od izuzetne vanosti za ivot, a odvijaju se bez
uticaja nae volje, tj. nismo ih ni svjesni. Voljom ne utiemo na njegov rad, u
smislu pojaanja ili obustavljanja njegove funkcije.
Uloga: autonomni nervni sistem upravlja radom svih unutranjih utrobnih organa,
regulie luenje lijezda sa vanjskim i unutranjim luenjem, iri i stee krvne sudove,
regulie promet materija i cjelokupni metabolizam i odrava sve vitalne funkcije
organizma.
Podjela: 1. Systema nervosum sympaticum-podraen je adrenalinom, te se zove i
adrenergiki sistem. On je generalni vazokonstriktor, koji suava krvne sudove (izuzev
koronarnih) i uloga mu je da poveava krvni pritisak, ubrazava rad srca, koi rad utrobnih
organa i poveava i ubrzava cjelokupni metabolizam.
Simpatikus posjeduje kontinuirane centre u i van CNS-a. Sa lateralnih dijelova kimene
modine, protee se od C8 do L2 segmenta. Grade ga ganglijske elije, koje ine
vertebralnu ganglijsku skupinu. Iza ovog centra, odlaze bijela mijelinska vlakna u centre
van CNS-a kao paravertebralna i prevertebralna ganglijska skupina (pre=ispred, para=uz,
pri).

1. paravertebralna ganglijska skupina:

Sastoji se od ganglijskih elija i vlakana povezanih u neprekidni lanac nazvan simpatiko
stablo. Ovo stablo se protee od baze lobanje, s obje strane kimenog stuba, do os
coccygis, gdje zavri neparnim ganglionom. Dijelovi simpatikog stabla odgovaraju
dijelovima kimenog stuba i to su:
-vratni dio-sadri tri ganglije, gornju, srednju i donju. Gornja ganglija je najvea i nalazi
se u visini C1-2. Od njega odlaze simpatika vlakna, zajedno u ovojnicama krvnih
sudova, ulaze u lobanju i idu sve do orbita. Srednja ganglija je u visini C4, a donja u
visini C7 i od njih odlaze vlakna za plexus cardiacus.
-grudni dio sadri 10 do 12 ganglija. Od njih odlaze vlakna za organe thoraxa i dva ivca
(veliki i mali trbuni ivac), koji prou kroz dijafragmu i ulaze u abdomen. Zavre na
ganglia coeliaca, dajui vazokonstriktivne niti crijevima, a iz abdomena prenose osjeaj
boli i gladi.
-slabinski dio posjeduje pet ganglija, koje lee na processus costarius vertebrae lumbales.
Od njih odlaze simpatika vlakna za plexus solaris et aorticus i dalje za donje
ekstremitete.
-krstani dio ima 4-5 ganglija i lei na prednjoj strani sacruma.
2. prevertebralna skupina ganglija:
Nalazi se ispred kimenog stuba, samo u trbunoj i karlinoj duplji. Sastoji se od parnih i
neparnih ganglija, oko kojih vlakna ine guste spletove. Iz spletova vlakna odlaze u
ovojnicama krvnih sudova (arterija), oko kojih takoe, formiraju spletove koja inerviu
organe trbune i karline duplje. Glavninu prevertebralne skupine ine dva parna
gangliona:
-ganglia coeliaca koji se nalaze sa desne i lijeve strane truncus coeliacus. Oko njih se
nalazi najvei vegetativni splet abdomena-plexus solaris s. coeliacus ili nazvan trbuni
mozak-cerebrum abdominale. Plexus solaris inervie sve organe abdomena do lijevog
zavoja debelog crijeva.
-ganglia pelvina ine parne ganglije karline duplje. Nervna vlakna koja odlaze od ovih
ganglija ine plexus pelvinus. Parasimpatiki korjenovi dolaze iz sakralnog
parasimpatikog centra kimene modine (S2-4) ija vlakna inerviu sve organe karline
duplje i dio probavne cijevi od lijevog zavoja debelog crijeva.
2. Systema nervosum parasympaticum-podraen je acetilholinom, te se zove i
holinergiki sistem. On je generalni vazodilatator, koji iri krvne sudove i dovodi do
sniavanja krvnog pritiska, usporava rad srca, ubrzava i pospjeuje rad utrobnih organa i
veine lijezde sa vanjskim luenjem i usporava izmjenu materija.
Funkcije ovih sistema su suprotne, njihovo djelovanje je antagonistiko. Ta suprotnost
ogleda se u nagloj promjeni funkcionalnih stanja organizma, uvijek prema momentalnim
potrebama organizma.
Parasimpatikus nema svoje kontinuirane centre u CNS-u nego su centri predstavljeni
parasimpatikim jedrama modanih ivaca i podjeljeni na spratove, osim
parasimpatikog sakralnog centra.
1. gornji sprat-nalazi se u podruju mezencefalona. Predstavljen je tzv. WestphalEdingerovim jedrom, ija vlakna inerviu steza zjenice i akomodacioni mii oka.

2. srednji sprat je smjeten u rombastoj jami. Idui odozgo prema dole niu se
parasimpatike jedre slijedeih modanih ivaca:
-n.facialis, ija vlakna ine poseban nerv-n.intermedius. On je vaan za inervaciju svih
lijezda usne i nosne sluznice, svih pljuvanih lijezdi i suzne lijezde.
-n. glossopharyngeus
-n.vagus, ija jedra sadri bulbarni centar za disanje i krvotok. To je glavni
parasimpatiki ivac tijela, inervie sve utrobne organe, osim organa male karlice.
-n.accessorius
Od rombaste jame, nanie, u itavoj kimenoj modini, nema parasimpatikih centara.
Tek u sakralnom dijelu se nalazi parasimpatiki sakralni centar, ija vlakna inerviu
organe male karlice.
Periferni nervni sistem
Periferni nervni sistem je dio nervnog sistema, koji se nalazi izvan lobanje i
kimenog kanala. Sastavljen je od veih ili manjih snopova nervnih vlakana i
njihovih ovojnica, koji izlaze iz CNS-a i idu u sve dijelove naeg tijela. Ti snopovi
vlakana predstavljaju ivce ili nerve koji se dijele na dvije grupe:
1. Nn. capitals ili modani ivci-izlaze direktno iz dijelova mozga i inerviu glavu i
organe u njoj (izuzetak je n. vagus).
2. Nn. spinales ili kimeni ivci-izlaze iz kimene modine i inerviu ostale dijelove
tijela. Po sastavu su mjeoviti ivci jer sadre senzibilna, motorna i vegetativna nervna
vlakna.
Uloga PNS-a-preko perifernih nerava, modani centri su u stalnom kontaktu sa svim
dijelovima tijela, primaju informacije i reaguju adekvatnim radnjama.
Modani ivci-nn.capitales
Modani ivci su razliitog sastava, zavisno od funkcije koju obavljaju. Imai h 12
pari, oznaeni rednim brojevima, koji su konstantni:
1. nn.olfactorii 2. n.opticus 3. n.oculomotorius 4. n.trochlearis 5. n.trigeminus 6.
n.abducens 7. n.facialis 8. n.vestibulo-cochlearis 9. n.glossopharyngeus 10. n.vagus
11. n.accessorius i 12. n. hypoglossus
1. Nn. olfactorii: nije pravi ivac, ve jedan od neurona njunog puta. Sastavljen je od
dvadesetak tankih i kratkih ivanih snopia, koji spajaju mirisnu regiju nosne sluznice i
modani njuni centar.
2. N. opticus: ni ovo nije pravi ivac, ve jedan od neurona vidnog puta. Protee se od
vidnog dijela retine do optike raskrsnice, a grade ga neuritis ganglijskih elija retine.
3. N. oculomotorius: pravi je ivac, sastavljen od motornih i parasimpatikih vlakana.
Motorna vlakna slue za inervaciju bulbomotora (miii pokretai oka) a parasimpatika
vlakna inerviu m.sphincter pupillae i m.ciliaris.
4. N. trochlearis: po sastavu je iskljuivo motorni ivac a inervie gornji kosi oni mii.
5. N. trigeminus: po sastavu je veim, glavnim dijelom -portio maior, senzibilni ivac a
manjim sporednim dijelom-portio minor, motorni ivac. Daje svoje glavne tri grane: n.

ophtalmicus i n. maxillaris koji nose senzibilna vlakna i n. mandibularis koji nosi

motorna vlakna.
6. N. abducens: po sastavu je iskljuivo motorni ivac a inervie pravi boni mii oka.
7. N. facialis: facijalni nerv je po sastavu motorni ivac a njegov sastavni dio
n.intermedius sadri parasimpatika i senzorika vlakna. On se bogato grana i inervie
cijelu mimiku muskulaturu i kone miie glave iv rata. Grane n. facialisa su: chorda
tympani i n. petrosus maior.
8. N. vestibulo-cochlearis: po sastavu je isto senzoriki ivac, koji prenosi akustike i
statike podraaje od unutranjeg uha do jedara u rombastoj jami. Sastoji se od dva
dijela: n. acusticus i n. vestibule.
9. N. glossopharyngeus: po sastavu je mjeoviti ivac, sastavljen od motornih,
parasimpatikih i senzorikih vlakana. Posjeduje svoja dva gangliona, vana za okusni
put.
10. N. vagus: najvaniji je i najdui modani ivac u tijelu. Po sastavu je mjeoviti a
sadri parasimpatika, motorna i senzibilna vlakna sa kojima inervie utrobne organe, pa
se njegova vlakna nazivaju i visceromotorna ili viscerosenzibilna vlakna. Sastavni je dio
ilno-nervnog snopa vrata. Prolazi kroz thorax, gdje se tok vagusa dijeli na desni i lijevi.
Desni n. vagus ide stranjom plohom jednjaka, a lijevi prednjom, zatim oba prolaze kroz
dijafragmu u abdomen, gdje se lijevi razgrana po prednjoj plohi eluca a desni zavrava u
plexus solarisu inerviui sve probavne organe i organe abdomena.
11. N. accessorius: mali je ivac, nastavak od n.vagusa. U svom sastavu sadri motorna i
parasimpatika vlakna. Dijeli se na vanjsku i unutranju granu.
12. N. hypoglossus: podjezini, isto motorni, veoma debeo ivac, inervie muskulaturu
jezika.
Kimeni ivci-Nn. spinales
Kimeni ivci nastaju svi na isti nain. Svi su mjeoviti po sastavu, sadre
motorna, senzibilna i autonomna nervna vlakna. Dijele se na ramus anterior et
posterior (prednje i stranje grane).
Ramus posterior-stranje grane ine motorna i senzibilna vlakna za inervaciju miia i
koe stranje strane tijela. Motorni ogranci su kratki i zavravaju u miiima, a senzibilni
ogranci su dugi i probijaju se do koe. Stranje grane C1 i C2 imaju svoja imena: n.
suboccipitalis i n.occipitalis magnum, dok ostali se dijele na vratne, grudne, slabinske i
krstane.
Ramus anterior-prednje grane su snanije i formiraju plexuse. Prema segmentima
kimene modine odvajaju se: nn. cervicales-vratni, nn.thoracici-grudni, nn.lumbalesslabinski, nn.sacrales-krstani i nn.coccygei-trtini.
1. Nn. cervicales-vratni:
ini ih osam pari, s tim to C1 nerv izlazi iznad atlasa. Prednje grane od C1-4 formiraju
plexus cervicalis, a od C4-8 plexus brachialis.
-plexus cervicalis-ine ga prednje grane od C1-4, gdje se svaka grana podijeli na jednu
ushodnu i jednu nishodnu granu, koje se spajaju meusobno. Nishodna grana C4 spaja se

sa plexus brachialis. Grane od plexus cervicalisa se dijele na povrne-duge, nose

senzibilna vlakna i inerviu kou i duboke-kratke, nose motorna vlakna i inerviu miie.
-plexus brachialis-inervie rameni pojas i gornje extremitete, a formiraju ga prednje
grane C4-8 i Th1 nerv. Prednje grane C5-6 tvore truncus superior, C7 tvori truncus
medius, a C8-Th1 tvori truncus inferior. Iza klavikule, stabla se dijele na prednje i
stranje grane. Stranje grane ine sekundarni nervni snop-fasciculus posterior a prednje
grane ine dva snopa-fasciculus medialis et lateralis.
2. Nn. thoracici-grudni:
Ima ih 12 pari i zovu se nn. intercostales, od kojih prvi intercostalni nerv ulazi u sastav
plexus brachialisa. Intercostalni nervi teku rebarnim lijebom, daju motorne grane za
mm. intercostales i zavre konim granama, koje inerviu prednjelateralni thoracalni i
abdominalni zid. Motorne grane inerviu velike aponeurotine trbune miie.
3. Nn. lumbales-slabinski:
Ima ih ukupno 5 pari. Prednje grane od L1-4, ushodne i nishodne, formiraju plexus
lumbalis a od L5 i S1 nastaje truncus lumbosacralis.
-plexus lumbalis- slui za inervaciju miia prednjelateralnog zida trbuha i prepone, daje
korijene za lateralni koni ivac natkoljenice, inerviraju kou prednjeg dijela natkoljenice
i prednju grupu miia natkoljenice. N. femoralis je najvei ivac plexus lumbalisa.
4. Nn. sacrales-krstani:
Ima ih 5 pari. Od S1-3 nervi formiraju plexus sacralis, a od S4-5 plexus pudendalis.
-plexus sacralis-sastavljen je od truncus lumbosacralisa i prednje grane S2 i 3 nerva.
Ogranci se spajaju u najvei ivac tijela n. ischiadicus. On se protee o dos ischi do
vrhova prstiju na stopalu.
-plexus pudendalis-sastoji se od dijelova S2-4 nerva. Daje motorne grane za miie dna
male karlice i n. pudendus koji inervira kou oko anusa, perineuma a daje ogranke za
inervaciju penisa i klitorisa.

Pitanja iz anatomije 1
1.Uvod u anatomiju
2.Pojmovi koji se koriste u anatomiji?
3.Podjela sistemske anatomije?
4.elija?
5.Tkivo?
6.Epitelno tkivo?
7.Potporno tikvo?
8.Miino tkivo?
9.Nervno tkivo?

Osteologija
10. Osnovna uloga i podjela kostiju?

11.Graa kostiju?
12.Kraljeci?
13.Vratni kraljeci?
14.Grudni kraljeci?
15.Slabinski kraljeci?
16. Os sacrum?
17. Rebra?
18. Sternum?
19. Clavicula?
20.Scaupla?
21.Humerus?
22.Ulna?
23. Radius
24.Kosti ake
25.Os coxae
26.Karlica
27.Femur
28.Tibia
29.Fibula
30.Kosti stopala

Kosti glave
31. Os frontale
32.Os ocipitale
33.Os sphemoidale
34.Os temporal
35.Paranazalni sinusi
36.Os zygomaticum
37.Maxila
38.Mandibula

Syndesmologia
39.Osnovni elementi zgloba
40.Zglob ramenog obrua
41.Zglob ramena
42.Lakatni zglob
43.Zglobovi ake
44.Zglobovi kralice
45.Kraljeni zglob

Myologia
46.Osobine miia
47.Mehanizam nastanka kontrakcije
48.Miii thoraxa
49.Miii trbunog zida
50.Miii ramenog obrua
51.Miii nadlaktnice
52.Miii podlaktice
53.Miii ake
54.Miii glave i vrata
55.Miii nadkoljenice
56.Miii podkoljenice
57.Miii stopala

Systema nervousa
58.Graa i funkcija nervnog sistema
59.Kimena modina
60.Produena modina
61.Mali mozak
62.Trea I etvrta modana komora
63.Srednji mozak
64.Meumozak
65.Veliki mozak
66.Prva I druga modna komora
67.Lignor cerebropriculus
68.Modane ovojnice
69.Autonomni nervni system
70.Periferni nervni system
71.Modani ivci
72.Kimeni ivci