Mr. sc.

DAMIR KAPIDI

Drutvo i javnost u ujedinjenoj Europi

Saetak
Europska unija postaje sve vaniji faktor svakodnevnog ivota Europljana.
Koliko su meutim miljenja graana Europe bitan faktor politikama Europske unije? Graani utjeu na politiku kroz javnu sferu koja se formira u
meuljudskoj komunikaciji unutar jednog drutva. Postavlja se pitanje da li
postoji javna sfera, to jest drutvo i javnost na europskom nivou? Ovim lankom dajem pregled miljenja o europskom drutvu i javnosti, pri emu vrim
svojevrsnu klasiikaciju i sintezu razliitih stavova. Zakljuujem da drutvo i
javnost u Europi nije mogue sagledati iz perspektive nacionalnih drava te ga
porediti sa istim. Europska javnost nastaje tek transnacionalizacijom postojeih nacionalnih javnosti i predstavlja oblik sui generis u nastajanju.
Klune rijei: Europa, javnost, javno mnijenje, identitet, Europska unija

DRUTVO I JAVNOST U UJEDINJENOJ EUROPI

Fakultet politikih nauka GODINJAK 2008/2009

Javno mnijenje, drutvenopolitiki koncept zasnovan na identitetu,

kulturi i komunikaciji, teko je zamisliti u Europskoj uniji kao meunarodnoj organizaciji od 27 nezavisnih nacionalnih drava sa istim brojem
nacionalnih drutava, koje govore razliitim jezicima, a donedavno su meusobno ratovale. Nadnacionalno, jedinstveno europsko drutvo, koje se
esto smatra pretpostavkom za uspostavljanje bilo kakvog javnog paneuropskog dijaloga, takoer je teko zamisliti.
U ovom radu elim se posvetiti komparaciji pristupa koji sagledavaju
drutvo i zajednicu u Europi, ili tanije u Europskoj uniji kao europskom
politikom subjektu. Fokusirat u se na pojmove drutva, javnosti i identiteta, koje u analizirati kroz razliite pristupe uzimajui u obzir znaaj ovih
pojmova u izgradnji europske zajednice. O europskom drutvu je mnogo
pisano, te ovim radom elim predstaviti argumente i dati pregled ove debate.
Ponajprije u deinirati kljune pojmove, predstaviti argumente zagovornika

153

Access via CEEOL NL Germany

Fakultet politikih nauka GODINJAK 2008/2009

154

DAMIR KAPIDI

europskog drutva optimista, zatim argumente pesimista, koji smatraju

da ne postoji europska alternativa nacionalnim drutvima, te na kraju argumentaciju zasnovanu na transnacionalizaciji postojeih nacionalnih drutava
i javnosti u Europi.
Europsko drutvo i europska javnost
Polazite predstavljaju Weberove deinicije nastanka zajednice (Vergemeinschaftung) i drutva (Vergesellschaftung). Zajednica pritom nastaje kao
drutveni odnos kojeg karakterizira drutveno ponaanje zasnovano na
subjektivnom doivljaju zajednitva uesnika (gefhlte Zusammengehrigkeit), bilo to zajednitvo emocionalne ili tradicionalne prirode. Nasuprot
tome, pojam nastanka drutva je odnos zasnovan na racionalnim interesima, iza kojih stoje bilo vrijednosni ili svrsishodni motivi, gdje drutveni
dogovori zahtijevaju meusobno potvrivanje uesnika (Weber 1980: 21-22). Interpretirajui ove pojmove iz politoloke perspektive, projiciram ih
na cijele makrozajednice u nastajanju.
Vana odlika jednog drutva je svakako njegova javnost (javna sfera),
koja predstavlja komunikacijsku mreu individua, a granice te mree se
najee poklapaju s granicama drutva i drave. Habermas deinira sferu
javnosti kao okvir naeg drutvenog ivota u kojem se stvara neto to tei
ka javnom mnijenju, te je pristup ovoj sferi zagarantiran svim graanima.
Javno mnijenje se odnosi na funkcije kritike i kontrole koje graani javno i neformalno a putem periodinih izbora takoer i formalno ispoljavaju prema vladajuim strukturama utjelovljenim u obliku drave (Habermas, 1964: 49). On smatra da graani oblikuju javnost pod uvjetom
da svoje miljenje mogu iznijeti bez restrikcija, kroz slobode okupljanja,
govora i tampe. Arendt se nadovezuje naglaavajui konstitutivne funkcije
javnosti koje utjeu na individuu, te kae da samo ono to dopire u javnost
dostie oblik stvarnog; tek kad neto postane ulima osjetljivo i time svima
dostupno uesnici ga mogu prihvatiti i ugraditi u svoje deinicije realnosti.
Zatim, kroz prisustvo drugih, kroz vid i sluh pojedincima se potvruje
ova realnost i tek ovakav odnos prema stvarnosti im omoguuje da doive
vlastitu individualnost i kolektivni identitet svog drutva, svoju povijest i
tradiciju (Imhof, 2002: 37; iz Arendt, 1985: 193-201).
Osnovne funkcije javnosti su prema ovom: (1) javna i otvorena artikulacija drutvenih interesa, koji se kristaliziraju, uobliavaju i mogu da
poprime oblik drutvenog pritiska ili drutvene akcije; (2) davanje i oduzimanje legitimiteta dravnim institucijama i politikim odlukama kroz

DRUTVO I JAVNOST U UJEDINJENOJ EUROPI

Fakultet politikih nauka GODINJAK 2008/2009

njihovo ne/odobravanje i ne/prihvaanje; i (3) stvaranje privida zajednike

sudbine kroz kontinuirani javni diskurs i oigledne prirodne isprepletenosti ukljuenih aktera, te tako postepeno stvarajui i jaajui solidarnost
meu strancima i zajedniki identitet. Gerhards (1993: 107) se osvre na
prvu i treu funkciju govorei o zastupanju interesa i stvaranju identiteta,
gdje su ti pojmovi meusobno povezani tim to je identiikacija pojedinca
(graana) s kolektivom povezana sa percepcijom zastupljenosti njihovih
interesa. Drutvena integracija, to jest stvaranje kolektivnog identiteta,
tako je istovremeno rezultat i in drutveno-komunikativnog djelovanja
(Imhof, 2002: 42-43).
Komunikativni nastanak javnosti meutim ima svoje granice. to je
vei broj uesnika, to je vea publika, to je vea potreba za tehnikim
pomagalima kako bi komunikacija bila mogua. Habermas (1964: 49)
napominje da komunikacija s velikim javnim grupama zahtijeva speciina sredstva za slanje informacija i usmjeravanja onih koji ih primaju. On
navodi novine i asopise te radio i televiziju kao posrednike javne sfere. U
dananje doba pogotovo televiziji pripada poseban znaaj: centrally located broadcast television is a key distributor of essential information and a
much needed provider of social coherence and identity (Gripsrud, 2007:
482)1. Kada posmatramo sami in komunikacije, ne smije se zanemariti
izvjetavanje putem mas-medija.
U pogledu europskog drutva i europske javnosti, njihovog postojanja i
znaaja, prethodno je potrebno razjasniti ta se pod tim pojmovima podrazumijeva. Meutim, kako navodi Mller (2007: 8), ovo nije lak zadatak,
te se pita kako je mogue zamisliti europsko drutvo kada su Europa i njena politika manifestacija Europske unije pokretne mete s varijabilnom
geometrijom, to jest bez konanih granica i s konstantnim promjenama
osnovnih funkcija? Sasvim sigurno europsku javnost ne trebamo shvatiti kao mnotvo elitnih i strunih podjavnosti koje zagovara Eder (2003:
98-105), jer takvoj javnosti nedostaje najvanija karakteristika javne sfere,
a to je dostupnost i otvorenost prema svim graanima. Gerhards (1993:
100, 102; 2002: 142) navodi dva mogua modela europske javnosti. Prvi
model opisuje prekograninu i samostalnu europsku javnost s posebnim i
jedinstvenim medijskim sistemom koja predstavlja nadogradnju na postojee dravne i nacionalne javnosti2. Drugi model, europeizacija nacionalnih javnosti, oslanja se na nacionalne medijske sisteme koji sinhronizirano
potenciraju europske teme i ove sagledavaju s nadnacionalne, europske
perspektive. Lingenberg dodaje i trei model europske javnosti kao pluralistiki ansambl usmjerenih nacionalnih javnosti koja postoji kad se iste

155

Fakultet politikih nauka GODINJAK 2008/2009

156

DAMIR KAPIDI

problematike diskutiraju simultano i unutar zajednikog relevantnog okvira stvarnosti (Gripsrud, 2007: 483; iz Lingenberg, 2006: 123)3.
Sva tri modela polaze s razliitih normativno-ontolokih pretpostavki i
imaju razliite implikacije. Prvi i drugi model smatraju da je stvaranje europske javnosti poeljno i mogue, s tim da divergiraju u pogledu toga da li
ona treba biti jedinstvena i nadnacionalna ili pak amalgam europeiziranih
nacionalnih javnosti. Ova dva modela svrstavam u optimistine pristupe i
njihove predstavnike u optimiste. Kritika i negacija ovih modela polazi
od pretpostavke da nam europska javnost nije potrebna i da ju je teko ili
pak nemogue uspostaviti. Pesimisti koji zastupaju ovo stajalite smatraju da su nacionalne javnosti u svakoj mjeri dovoljne, te da u Europi bez jedinstvenog jezika i kulture ne treba teiti nadnacionalnom jedinstvu. Trei
model nalazi najvie pristalica meu zagovornicima deliberativne europske
javnosti usredotoene oko politika i problematika vezanih za Europsku
uniju. Na osnovu ove tri kategorije optimisti, pesimisti i, nazvat u
ih, transnacionalisti u radu u razmotriti argumente za i protiv europske javnosti.
Optimisti: stvaranje europskog identiteta
Nije lako biti zagovornik jedinstvenog drutva u Europi, ili tanije u
Europskoj uniji. Postavlja se pitanje po emu bi ovo drutvo bilo prepoznatljivo i treba li ispoljavati iste ili barem sline karakteristike kao drutva
nacionalnih drava? Kategorija optimista u sebi sadri dva razliita modela, a oba polaze od pretpostavke da treba postojati jedinstvena europska javnost. Razlikuju se po tome to prvi model zagovara nadnacionalnu
javnu sferu otvorenu svim Europljanima, dok drugi europsku javnost vidi
kao spoj mnogih europeiziranih nacionalnih javnih sfera. Ova kategorija, u obje svoje forme, oslanja se na drutveno ureenje karakteristino
za nacionalne drave, to jest na drutvo sa prepoznatljivim i izdrljivim
identitetom. Habermas (2004: 69) meutim smatra da proces europskog
ujedinjena trenutno zastaje na pragu nepostojeeg europskog identiteta.
Takav politiki identitet je prema Ceruttiju (2003: 27) ponajprije the
set of social and political values and principles that we recognize as ours,
or in the sharing of which we feel like us, like a political group or entity4. Ovaj kolektivni osjeaj mora biti dovoljno snaan da bi usmjerio
pojedinca ka veem, opem dobru. Nastala grupna solidarnost ukazuje na
izrazit kolektivni identitet koji za sobom povlai spremnost prihvaanja
materijalne raspodjele meu lanovima kolektiva. U sluaju da nedostaje

DRUTVO I JAVNOST U UJEDINJENOJ EUROPI

Fakultet politikih nauka GODINJAK 2008/2009

ope i difuzne grupne lojalnosti i grupne solidarnosti ne moe se govoriti o

postojanju kolektivnog identiteta (Karolewski, 2007: 13).
Potvrujui Habermasovu izjavu, kolektivni identitet u Europi je potrebno stvoriti sa ciljem formiranja Europljana u europsko drutvo i demos u nacionalno-dravnom znaenju. Eriksen govori o normativno utemeljenoj zajednici kod koje se kolektivna svakodnevnica treba oblikovati
na osnovu zajednikog europskog kulturnog naslijea i vrijednosti. On
navodi da obnavljanje i potenciranje tradicija, strahova i sjeanja na sve
zajednike europske osobine, ailijacije i vrijednosti moe posluiti kao
vrst temelj dubljoj integraciji Europske unije. Oni koji ne prihvaaju ove
vrijednosti ne pripadaju europskoj zajednici (Eriksen, 2004: 436, 442)5.
Habermas i Derrida (2003) navode neke zajednike osobine: uznapredovana sekularizacija, vee povjerenje u organizacione i upravljake sposobnosti drave naspram trita, razvijen osjeaj za dijalektiku prosvjetljenja,
opredjeljenje za socijalnu dravu, nizak stupanj tolerancije prema nasilju
nad ovjekom i multilateralno poimanje meunarodne politike. Takoer
prihvaanje razliitosti, to jest uzajamno prihvaanje drugog takvog kakav
jest, moe postati odlika zajednikog identiteta, a Crouch ovu odliku naziva strukturiranim razliitostima (structured diversity) (Mller, 2007: 13;
iz Crouch, 1999). Langguth zamjera Habermasu da ne spominje neke vane, opipljive elemente europske svakodnevnice. On smatra da su etiri slobode europskog trita (Europske zajednice)6, graanstvo Europske unije
te programi razmjene uenika i studenata bitni faktori nastanka europskog
identiteta (Langguth, 2003). Ovdje treba dodati i zajedniku valutu euro
kojom se slue stotine miliona Europljana u preko pola zemalja Europske
unije. Istraivanjem europskih vrijednosti7 istiu se est vrijednosti kljunih za formiranje slike Europljana o sebi (europisches Selbstverstndnis):
sloboda, podnoenje razliitosti (ertragene Diferenz), praktian racionalizam dominacije svijeta, introvertiranost, vrednovanje ureenog ivota i
samoostvarivanje (Mller, 2007: 16).
Kada govorimo o zajednikim vrijednostima i kolektivnom identitetu,
vraamo se poetnom pitanju o mogunosti istraivanja europskog drutva
na osnovu kriterija nastanka savremenih drutava u nacionalnim dravama.
Europska unija nije drava i postoji nauni i politiki konsenzus da u ovom
trenutku ne posjeduje kolektivni identitet u nacionalno-dravnom smislu.
Europskoj uniji nedostaje osjeaj grupne solidarnosti, zajedniki jezik i jedinstvena europska javnost. Habermas (2004: 81) odgovara da ne trebamo
postavljati pitanje da li postoji europski identitet, ve se pita da li je mogue nacionalne prostore meusobno, jedne prema drugima, toliko otvoriti

157

Fakultet politikih nauka GODINJAK 2008/2009

158

DAMIR KAPIDI

da se preko dravnih granica moe razviti posebna dinamika zajednike

rasprave i nastanka politikog javnog mnijenja i politike volje o europskim temama. Ovaj speciian nadnacionalni javni prostor omoguio bi
nastanak meusobnog razumijevanja i povjerenja, to je pretpostavka stvaranja politikog identiteta. Konkretno, govorimo o tei ka uspostavljanju
postnacionalne konstelacije i drutva u Europi.
Pesimisti: nacionalna drutva u Europskoj uniji
Nasuprot viziji o europskom drutvu, javnosti i zajednikom identitetu stoji slika Europe kao kontinenta mnogih drava i nacija, te Europske
Unije kao projekta sa slabom ili nepostojeom drutvenom i kulturnom
dimenzijom. Europska heterogenost, slabo razvijena zajednika vizija europskog projekta, kao i nepostojee zajednike socijalnopolitike i civilnodrutvene institucije ine realnost jedinstvene Europe skoro pa nedostinom (Eriksen, 2004: 448). Nacionalni politiki prostor je jo uvijek
od najveeg znaaja za javne debate, kolektivni identitet i dravljanstvo
(Koopmans & Erbe, 2003: 1). Stvaranje autonomnog i jedinstvenog
Europskog drutva koje bi prevazilo nacionalne podjele je prema tome
malo vjerovatno.
Nepostojanje bilo kakvog osjeaja zajednike pripadnosti meu Europljanima stvara probleme i kod kreiranja politika Europske unije. Tek
osjeaji zajednitva i solidarnosti meu graanima Europe omoguuju kreiranje redistributivnih politika i, kako Scharpf (1999: 18) kae, to se vei
interesi moraju rtvovati, a da ne stvaraju opu dobrobit, to je vie potrebno oslanjati se na postojee kolektivne identitete. Meutim tek manjina
Europljana osjea transnacionalnu lojalnost i solidarnost prema drugim
dravljanima, te veina svoju pripadnost vidi vrsto povezanu s vlastitom
nacionalnom dravom. Postoje i konkretni indikatori za manjak zajednitva i meusobne solidarnosti: (1) sve slabiji odaziv biraa na izborima za
Europski parlament; (2) slabo i povrno znanje graana o Europskoj uniji; (3) povjerenje u politike institucije i zadovoljstvo sa demokracijom
Europske unije su vrlo heterogeni; (4) vee povjerenje meu stanovnicima starih EU-drava; (5) jaanje identiikacije s nacionalnim dravama; (6) pad procenta graana koji imaju pozitivnu sliku Europske unije
(Grimm & Merkel, 2005: 194). Oni se pritom oslanjaju na ankete,8 koje
pruaju vrlo dobar uvid u miljene graana Unije. Kielmansegg (1996: 54)
uspjeno rezimira stajalite pesimista: Eine politisch belastbare Identitt
der Europer als Europer gibt es nicht.9 Polazei od nacionalno-dravnog

Transnacionalizacija javnosti i drutva u Europskoj uniji

Europa, koja ne govori zajednikim jezikom, koja ne posjeduje kolektivni identitet, koja poznaje tek ogranienu zajedniku povijest, te se rijetko
sa sobom solidarizira, pak treba da meusobno komunicira i stvara zaetke
nadnacionalne javnosti. Ali kako? Smatram da to moe putem naizmjenine meusobne komunikacije pojedinih nacionalnih javnosti, pogotovo o

DRUTVO I JAVNOST U UJEDINJENOJ EUROPI

Fakultet politikih nauka GODINJAK 2008/2009

i kulturoloko-povijesnog shvaanja identiteta, zasnovanih na zajednicama

komunikacije, sjeanja i iskustva, on sagledava Europu kao multilingvalni
prostor sa bezbroj nacionalnih i narodnih povijesnih sjeanja i s ogranienim zajednikim iskustvima.
Europska javna sfera se takoer smatra apsurdom i nadnacionalni javni
diskurs jednostavno nema pretpostavki da se stvori. Za to nedostaju forumi i prijenosnici rasprave u obliku europskog medijskog sistema, kao
i polarizirajui faktori, interesne grupe, prekogranine europske partije i
teme koje tangiraju interese graana Europe, kao i mogunosti da graani uestvuju u odluivanju povodom tih tema (referendum). Jo uvijek
su panja i fokus masmedijalne javnosti usmjereni ka deavanjima unutar
nacionalnih drava, te je dominantan nain formiranja javnog mnijenja
i dalje nacionalni, kae Gerhards (1993: 99). On svoju hipotezu potvruje istraivanjem medijske zastupljenosti europskih tema u Njemakoj
kroz period od 1961. do 1990. godine i zakljuuje da procentualno znaaj
europskih institucija kao izvora informacija ostaje konstantan i beznaajan s prosjeno 0,9 posto. On takoer kritizira pretpostavke sadrane u
Ugovoru iz Nice (2001) da se javnost moe stvoriti politikom odlukom
(Gerhards, 2002: 143, 135).
Za pesimiste europsko drutvo ne postoji, nije prethodno postojalo,
niti e postojati u skoroj budunosti. Dva nezaobilazna problema se moraju rijeiti prije nego to se i pone govoriti o karakteru europskog drutva,
a to su pitanje europskog identiteta i identiikacije s Europom te javna
sfera i medijski prostor, gdje bi se odvijala diskusija o europskim temama
i stvaralo europsko javno mnijenje. Argumentacija pesimista uspostavlja
analogiju izmeu drutva i javnosti u nacionalnim dravama i nemogunosti primjene istih kriterija na europskom nivou. Analogija se gradi na
pretpostavci da se na drutvo, javnost i identitet smije gledati iskljuivo
na ovaj nacionalni nain. Meutim, smatram da treba postaviti pitanje
da li i na koji nain se moe zamisliti europsko drutvo van metodologije
nacionalnih drava?

159

Fakultet politikih nauka GODINJAK 2008/2009

160

DAMIR KAPIDI

europskim temama. Znaaj rasprave o europskim temama potvruje Schfer (2006: 354): demokracija u Europskoj uniji se moe poboljati samo
tako to zvanine odluke postanu svima dostupne i dio javne debate.
Ovakav pristup naputa model javnosti nacionalnih drava koji se
temelji na zajednikoj kulturi i povijesti i zasniva se na konstitutivnom
djelovanju trenutne komunikacije u Europskoj uniji. Javni europski diskurs koji se nadograuje i intenzivira na kraju bi se pozitivno odrazio i
na europsku javnost i zajedniki identitet. Kao oblik integracije putem
deliberacije kroz uee u deliberativnom diskursu te kroz izgradnju institucionalno-pravne strukture konstituira se politiko integrirana europska
demokracija koja prevazilazi granice iskljuivo nacionalnih identiteta (Huget, 2007: 71). Iako je koncept Hugeta trenutno neostvariv, Gripsrud na
osnovu anketa pokazuje da bi graani Europe bili spremni na prvi korak.
Naime, postoji jasan interes za neki oblik javne rasprave na europskom
nivou. Anketa koju navodi sadri pitanja o interesu ispitanika za javno miljenje i mnijenje graana drugih EU-zemalja o nekolicini bitnih politikih i drutvenih tema. ezdeset posto ili vie odgovora su bili potvrdni po
svim temama, a kod pojedinih tema je meusobna radoznalost bila preko
osamdeset posto. Rezultati su relativno ujednaeni kroz svih (tadanjih) 25
lanica Europske unije10 (Gripsrud, 2007: 484). Gripsrud interpretira ovo
kao naznaku o prihvaanju Europske unije kao politikog entiteta koji
ima snaan utjecaj na odluivanje o izuzetno vanim sadrajima. Posebnu
ulogu pridaje satelitskoj televiziji, koja je omoguila irenje nacionalnih
TV kanala daleko preko dravnih granica. U istoj anketi je 37 posto ispitanika navelo da prati TV kanale iz drugih europskih zemalja (Gripsrud,
2007: 485-487).
Ovaj pristup ne tei stvaranju europske javne sfere i javnosti, barem
ne u nacionalno-dravnom obliku. Europski javni prostor kako ga zamiljaju optimisti, skupa s paneuropskim komunikacijskim strujama, europskim akterima i europskim temama, nije mogue ostvariti. Sredstva
komunikacije u obliku europskih medijskih sistema koji postoje ili su postojali nisu u stanju povesti javnu nadnacionalnu debatu. Ti sistemi nisu
masovnog ve elitnog karaktera, esto su vrlo kratkotrajna pojava, ili se
jako subvencioniraju iz kase Europske unije. Kako ovaj, kao ni model europeizacije nacionalnih javnosti, nije mogue ostvariti bez veih i teko
zamiljivih ustupaka, Koopmans i Erbe (2003: 5) se potpuno distanciraju
od nacionalno-dravnog koncepta javnosti. Oni predlau model zasnovan
na meusobnoj relevantnosti ukljuenih aktera. O temama iz europskog
inozemstva11 se pritom raspravlja i prosuuje unutar nacionalnih javno-

sti, te se rezultirajue javno mnijenje i ostala miljenja vraaju u zemlju

porijekla. Zatim trae dalje dokaze intenziviranog prekograninog dijaloga
nacionalnih javnosti i dolaze do zakljuka da je europeizacija primjetna
kod odreenih tematskih polja (Koopmans & Erbe, 2003:25). Istraivanje ovog komunikativnog zgunjavanja je vrlo blisko sociolokom pojmu
europske integracije koji postavlja Jan Delhey (2005: 11). On sagledava
naizmjenine, horizontalne isprepletenosti izmeu nacionalnih europskih
drutava, ocjenjujui ih u biti transnacionalnim, usmjerenim ka jednom ili
vie drutava, a ne ka jednoj supranacionalnoj sredini.
Zakljuak: ka europskom drutvu?

DRUTVO I JAVNOST U UJEDINJENOJ EUROPI

Fakultet politikih nauka GODINJAK 2008/2009

Tri navedena modela se mogu saeti kao (1) supranacionalni europski

model optimisti; (2) vertikalna europeizacija sa dvosmjernom komunikacijom iskljuivo izmeu nacionalnih drutava i europske politike pesimisti; te (3) horizontalna europeizacija kao reciprona komunikativna
isprepletenost izmeu europskih nacionalnih drutava transnacionalni
pristup. Ovaj zadnji moe biti izraen u slaboj varijanti s meusobnim
izvjetavanjem i jakoj varijanti s direktnim prekograninim utjecajem.
Zakljuujem da je pitanje o postojanju europske javnosti pogreno postavljeno. Umjesto toga treba glasiti kakva europska javnost postoji? Javnost kakva egzistira u nacionalnim dravama s jedinstvenim identitetom
i meuljudskom solidarnou sigurno ne postoji u Europi. Nacionalna
drava je jo uvijek primarni oslonac drutva i javnosti, kao to i mediji
forumi javnog diskursa prvenstveno djeluju na nacionalnom nivou.
Drutvene i javne europske strukture koje postoje nisu dovoljno vrste da
bi stvorile kolektivni identitet meu Europljanima. Meutim, omoguuju odreen nivo meusobne komunikacije, relevantnosti i znatielje. Za
poetak bi ovo moglo biti dovoljno da se diskusija o nacionalnim temama jedne drave prenese na ostale europske drave, te da se o europskim
temama diskutira simultano i preko dravnih granica putem postojeih
nacionalnih javnosti. Ova transnacionalizacija komunikacije i javnosti je
mogua iako jo slabo izraena. Kao to Habermas govori, javna sfera se
prvenstveno mora naporno konstruirati od sluaja do sluaja (Habermas,
1964: 55), to vai i za europsku javnost u kojem god obliku se stvarala.
Sve u svemu, ne izgleda ba najbolje za europsko drutvo. Meutim
pokrenute javne debate izmeu nacionalnih drava ne stvaraju samo transparentnost i meusobnu relevantnost, ve i pospjeuju kolektivne procese
uenja i izgradnje meusobnog povjerenja kroz koje se nacionalne javnosti

161

Fakultet politikih nauka GODINJAK 2008/2009

162

DAMIR KAPIDI

mogu diskurzivno pribliavati. Vremenom se ovako mogu stvoriti uvjeti za

vrst zajedniki identitet Europljana. Europsko drutvo i europska javnost
zato predstavljaju injenicu sui generis u nastajanju.
Biljeke
1

3
4

8
9
10

11

Centralno uspostavljen i javno emitiran TV servis je kljuni prijenosnik osnovnih

informacija i prijeko potrebna platforma drutvene koherencije i identiteta [prijevod:
D. Kapidi].
Lingenberg ovaj model proiruje za jednu kulturno-politiku dimenziju, dodajui
zahtjev za jedinstvenim jezikom i zajednikim identitetom (Gripsrud, 2007: 483; iz
Lingenberg, 2006: 123).
Koopmans (2003) spominje slian model o kome u jo govoriti.
[Politiki identitet je ponajprije] komplet drutvenih i politikih vrijednosti i principa
koje prepoznajemo kao vlastite, ili kroz koje se osjeamo kao mi, kao politika grupacija ili entitet [prijevod: D. Kapidi].
Da je takav nain konstruiranja identiteta mogu, potvruju Beetham i Lord navodei da se osjeaj zajednitva (shared identity) moe stvarati endogeno, unutar politikog
sistema, i da ne mora nuno postojati kao dovrena cjelina (toute entire) prije nego
to pone funkcionirati prema vani (egzogeno) (Huget, 2007: 48; iz Beetham & Lord,
1998: 20).
etiri slobode europskog trita kao jedinstvenog ekonomskog prostora unutar Europske zajednice (EZ) jesu: (1) slobodni promet robe; (2) sloboda kretanja radnika;
(3) slobodni promet usluga; i (4) sloboda kretanja kapitala.
Istraivanje Hansa Joasa i Klausa Wiegandta (2005) u kojem su naunici iz humanistikih i drutvenih nauka analizirali kulturne tradicije i vrijednosti koje su nastale u
Europi tokom proteklih povijesnih epoha.
Izvori: Flash Eurobarometer 162, Eurobarometer 61, Delhey 2005.
Ne postoji vrst politiki identitet Europljana kao Europljani [prijevod: D.Kapidi].
Eurobarometer anketa 189a istraivanje na terenu obavljeno tokom septembra
2006.
Pod europskim inozemstvom se podrazumijevaju ostale zemlje lanice Europske
unije, ili u irem znaenju sve zemlje Europe osim vlastite.
Literatura
Cerutti, Furio (2003) A Political Identity of the Europeans? hesis Eleven 72: 26-45.
Delhey, Jan (2005) Das Abenteuer der Europisierung, berlegungen zu einem soziologischen Begrif europischer Integration und zur Stellung der Soziologie zu den
Integration Studies, Soziologie, 34/1: 7-27.
Eder, Klaus (2003) fentlichkeit und Demokratie, u: Jachtenfuchs, Markus, Beate
Kohler-Koch (ur.): Europische Integration, 2. izdanje: 85-120, Opladen: Leske +
Budrich.
Eriksen, Erik Oddvar, John Erik Fossum (2004) Europe in Search of Legitimacy: Strategies of Legitimation Assessed. International Political Science Review 25/4: 435-459.

DRUTVO I JAVNOST U UJEDINJENOJ EUROPI

Fakultet politikih nauka GODINJAK 2008/2009

Gerhards, Jrgen (1993) Westeuropische Integration und die Schwierigkeiten der Entstehung einer europischen fentlichkeit. Zeitschrift fr Soziologie: ZfS 22/2: 96-110.
Gerhards, Jrgen (2002) Das fentlichkeitsdeizit der EU in Horizont normativer
fentlichkeitstheorien, u: Kaeble, Hartmut, Martin Kirsch, Alexander Schmidt-Gernig (ur.): Transnationale fentlichkeiten und Identitten im 20. Jahrhundert.
135-158, Frankfurt: Campus.
Grimm, Sonja, Wolfgang Merkel (2006) Die Grenzen der EU: Erweiterung, Vertiefung
und Demokratie, u: Alber, Jens, Wolfgang Merkel (ur.): Europas Osterweiterung:
Das Ende der Vertiefung? 183-206, WZB-Jahrbuch 2005, Berlin: Sigma.
Gripsrud, Jostein (2007) Television and the European Public Sphere, European Journal
of Communication 22: 479-492
Habermas, Jrgen (prijevod: Sara Lennox, Frank Lennox) (1964) he Public Sphere:
An Encyclopedia Article, New German Critique, No. 3. (jesen, 1974): 49-55.
Habermas, Jrgen (2004) Ist die Herausbildung einer europischen Identitt ntig und ist
sie mglich? u: Habermas, Jrgen: Der gespaltene Westen. Kleine politische Schriften.
68-82, Frankfurt/M: Suhrkamp.
Habermas, Jrgen, Jacques Derrida (2003) Nach dem Krieg Die Wiedergeburt Europas. Frankfurter Allgemeine Zeitung, 31.5.2003.
Huget, Holger (2007) Demokratisierung der EU. Normative Demokratietheorie und
Governance-Praxis im europischen Mehrebenensystem. Wiesbaden: VS Verlag fr
Sozialwissenschaften.
Imhof, Kurt (2002) fentlichkeit und Identitt, u: Kaeble, Hartmut, Martin Kirsch,
Alexander Schmidt-Gernig (ur.): Transnationale fentlichkeiten und Identitten
im 20. Jahrhundert: 37-56. Frankfurt: Campus.
Karolewski, Ireneusz Pawel (2007) Brgerschaft und kollektive Identitt in Europa,
WeltTrends 15/54: 11-23.
Kielmansegg, Peter Graf von (1996) Integration und Demokratie, u: Jachtenfuchs,
Markus, Beate Kohler-Koch (ur.): Europische Integration: 47-71. Oppladen:
Leske+Buderich.
Koopmans, Ruud, Jessica Erbe (2003) Towards a European Public Sphere? Vertical and
Horizontal Dimensions of Europeanised Political Communication. Discussion Paper SP IV 2003-403, Wissenschaftszentrum Berlin fr Sozialforschung (WZB)
[http://skylla.wzb.eu/pdf/2003/iv03-403.pdf pristup: 12.8.2009].
Langguth, Gerd (2003) Wem gehrt die Idee eines Kerneuropa? Habermas` Europahesen im Spiegelbild der Realitten. Neue Zrcher Zeitung, Internationale Ausgabe, 12.8.2003, Nr. 184 [http://www.gerd-langguth.de/artikel/NZZ_habermas.
htm pristup: 10.8.2009].
Mller, Hans-Peter (2007) Auf dem Weg in eine europische Gesellschaft? Begrifsproblematik und theoretische Perspektiven. Berliner Journal fr Soziologie 17/1: 7-31.
Nuhanovi, Asad (1998) Fenomen javnosti. Sarajevo: Promocult.
Schfer, Armin (2006) Nach dem permissiven konsens. Das demokratiedeizit der Europischen Union. Leviathan 34/3: 350-376.
Scharpf, Fritz W. (1999) Regieren in Europa. Efektiv und demokratisch? Frankfurt/M,
New York: Campus Verlag.
Weber, Max (1980) Wirtschaft und Gesellschaft. Grundri der Verstehenden Soziologie.
5. izdanje, Tbingen: Mohr Siebeck.

163

Fakultet politikih nauka GODINJAK 2008/2009

164

DAMIR KAPIDI

Abstract
he European Union is an ever more important factor in everyday life of Europeans. But how much does the opinion of Europes citizens inluence the EUs
policies? Citizens afect politics through the public sphere which forms through
interpersonal communication within a society. he question is if there is a public
sphere, or a society and public, at the European level? In this article I shall give
an overview of the debate on European society and public, thereby attempting
an individual classiication and synthesis. I conclude that it is not possible to
think about European society and public from a nation-state perspective and to
compare it to them. European society can only be formed through a transnationalization of existing national public spheres and is a form sui generis still evolving.