Hercegovački Franjevci Sedam Stoljeća S Narodom - Bazilije S. Pandžić

Bazilije S.
Pandi
HERCEGOVAKI FRANJEVCI
sedam stoljea s narodom
Nakladnik
Hercegovaka franjevaka provincija Uznesenja BDM
Franjevaka knjinica Mostar
Recipe
Knjiga 7.
Za nakladnika
dr. fra Ivan Sesar, provincijal
Odgovorni urednik
fra Ante Mari, knjiniar
Lektura
mr. sc. Irina Budimir
Korektura
fra Stipan Klari
Slika na korici (naslovnica: detalj)
Gabrijel Jurki, Za krst asni i slobodu zlatnu, 1924.
Tisak
FRAM ZIRAL, Mostar
-------------------------------------------------------------------------Nacionalna i univerzitetska biblioteka

Bosne i Hercegovine, Sarajevo
27-789.32-9(497.6 Hercegovina)
930.85(497.6)
PANDI, Bazilije
Hercegovaki franjevci : sedam stoljea s
narodom / Bazilije S. Pandi. - 2. dopunjeno izd.
- Mostar : Hercegovaka franjevaka provincija
Uznesenja BDM : Franjevaka knjinica, 2011. - 412
str. : ilustr. ; 24 cm. - (Recipe ; knj. 7)
Biljeka o piscu / Z. Pandi: str. 411-412. Bibliografija: str. 377-392 ; bibliografske i
druge biljeke uz tekst.
ISBN 978-9958-876-01-1
COBISS.BH-ID 18663686
--------------------------------------------------------------------------
BAZILIJE S. PANDI
HERCEGOVAKI
FRANJEVCI
SEDAM STOLJEA
S NARODOM
Drugo, dopunjeno izdanje
Mostar, 2011.
SADRAJ
Predgovor ................................................................................................ 11
Predgovor prvom izdanju .................................................................... 13
Uvod .......................................................................................................... 15
I. PRVE VIJESTI O FRANJEVCIMA U HERCEGOVINI
1. Osnutak Bosanske franjevake vikarije .......................................... 18
2. Najstariji franjevaki samostani u Hercegovini ............................. 23
II. FRANJEVCI U HERCEGOVINI POD TURSKOM VLAU
1. Pad Hercegovine pod Turke............................................................. 31
2. Teka stoljea pod turskom vladavinom ......................................... 34
3. Bosanska franjevaka provincija poetkom XVIII. stoljea ........... 38
4. Uspostava Apostolskoga vikarijata (1735.) .................................... 41
5. Teko stanje hercegovakih katolika ............................................... 42
III. PONOVNO U HERCEGOVINI FRANJEVAKI SAMOSTAN
1. Nove mogunosti ............................................................................. 46
2. U potrazi za potrebnim doputenjima ............................................ 49
IV. HERCEGOVAKA KUSTODIJA POD TURSKOM VLADAVINOM
(1852.1878.)
1. Prvi kustod ....................................................................................... 77
2. Razvitak upravne vlasti ................................................................... 82
3. Fra Aneo Kraljeviapostolski vikar ............................................. 85
4. Poboljanje duobrinike slube.................................................... 87
5. Odgoj novih lanova ........................................................................ 94
6. Sjemenite ........................................................................................ 97
7. Stvaranje profesorskoga zbora ........................................................ 99
8. Novo doba ...................................................................................... 101
8.1. Nemili dogaaj.................................................................................. 101
8.2. Kapitul Kustodije god. 1871 ............................................................ 103
8.3. Nove upe ......................................................................................... 104
9. Odnosi s biskupom Kraljeviem.................................................... 107

10. Kustod fra Pakal Buconji ......................................................... 108
Bazilije S. Pandi, HERCEGOVAKI FRANJEVCI sedam stoljaa s narodom
V. HERCEGOVAKA KUSTODIJA POD

AUSTROUGARSKOM VLAU (1878.1892.)
1. Dolazak austrougarske vlasti u Hercegovinu ............................... 120
2. Uprava kustodije u novim okolnostima........................................ 122
3. Napredak u duobrinitvu ........................................................... 125
4. Franjevake kole ........................................................................... 130
5. Novi samostan u Mostaru ............................................................. 133
6. O franjevakim upama u Hercegovini (1881.1899.) ................ 139
6.1. Ureenje crkvenih prilika................................................................. 140
6.2. O franjevakim upama u Bosni ...................................................... 142
6.3. Franjevake upe u Hercegovini ...................................................... 143
7. Trei red sv. Franje ......................................................................... 151

8. asne sestre.................................................................................... 152
8.1. Sestre milosrdnice u Hercegovini .................................................... 153
8.2. kolske sestre sv. Franje u Hercegovini ........................................... 154
VI. HERCEGOVAKA PROVINCIJA

POD AUSTROUGARSKOM VLAU (1892.1918.)
1. Hercegovaka kustodija postaje provincijom ............................... 157
2. Razvoj upravnog djelovanja .......................................................... 158
2.1. Prvi provincijal ................................................................................. 158
2.2. Obnova franjevakoga ivota........................................................... 159
2.2.1. Proslava pedesetobljetnice ................................................... 160
2.2.2. Jedinstvo reda ...................................................................... 161
2.2.2.1. Zajedniki ivot...................................................... 163
2.2.2.2. Jednoliko odijevanje .............................................. 165
3. Daljni razvitak upravne vlasti (1901.1910.)............................... 167

4. Ratno doba (1910.1918.) ............................................................ 172
5. Napredak duobrinitva .............................................................. 178
6. Prosvjetno-drutveni rad............................................................... 181
6.1. Pjevako drutvo Hrvoje ................................................................... 181
6.2. Drutvo Napredak ............................................................................. 182
6.3. Hrvatska narodna zajednica ............................................................ 183
6.4. Seljake kole fra Didaka Buntia .................................................... 186
6.5. Borba protiv gladi ............................................................................. 188
6.6. Hrvatska tiskara Franjevake provincije ......................................... 190
7. Djelovanje putem pisane rijei ..................................................... 192

VII. HERCEGOVAKA FRANJEVAKA PROVINCIJA U
DRAVI JUNIH SLAVENA (1918.1941.)
1. Prilagoivanje novomu politikom stanju.................................... 195
1.1. Gimnazija na irokomu Brijegu ....................................................... 202
1.2. Konvikt za vanjske ake................................................................... 208
6
1.3. Odluka o upama god. 1923. ........................................................... 209

1.4. Misijsko djelovanje u SAD-u ............................................................ 213
1.5. Djelovanje putem pisane rijei ........................................................ 216
2. ivot u politikim previranjima Jugoslavije ................................. 218

2.1. Znakoviti dogaaj ............................................................................. 219
2.2. Obnova redovnikoga ivota ........................................................... 220
2.3. Unaprijeenje duobrinitva.......................................................... 222
2.4. Graevinska djelatnost .................................................................... 224
2.5. Rad pomou pisane rijei ................................................................. 229
3. Ratno razdoblje .............................................................................. 230

3.1. Sveta godina ..................................................................................... 230
3.1.1. Sastanak hercegovakih franjevaca .............................................. 231
3.1.2. Rat sprjeava dovrenje Svete godine .......................................... 231
3.2. Nezavisna Drava Hrvatska (1941.1945.) .................................... 232
3.3. Novi biskup u Mostaru..................................................................... 234
3.4. Bogoslovija i novicijat ...................................................................... 236
3.5. Rezidencija u Zagrebu ...................................................................... 236
3.6. Provincijski kapitul god. 1943. ....................................................... 237
VIII. POLA STOLJEA IZVANREDNIH POTEKOA (1943.1999.)

1. Muenistvo hercegovakih franjevaca (1942.1945.) ................. 238
1.1. Ubojstvo na irokomu Brijegu ........................................................ 239
1.2. Ubojstvo irokobrijekih franjevaca sklonjenih u hidroelektrani .. 243
1.3. Ubojstvo u Mostarskom Gradcu ...................................................... 245
1.4. Ubojstvo u Izbinu ........................................................................... 245
1.5. Ubojstvo u Mostaru.......................................................................... 246
1.6. Ubojstvo hercegovakih franjevaca u drugim mjestima................. 247
2. Preivjeli gledaju prema budunosti ............................................. 249

2.1. Prvi pothvati nakon smrtonosnih dogaaja ................................... 250
2.2. Fra Mile Leko trai novi put (1949.1955.) .................................... 253
2.3. Fra Jerko Mihaljevi nastavlja put fra Mile Leke (1955.1961.) ... 256
3. Sudbonosan postupak crkvene vlasti ........................................... 257

3.1. Opoziv dekreta o upama iz god. 1923. .......................................... 258
3.2. Dekret Nuncijature iz Beograda od 13. studenoga 1967. .............. 261
3.3. Djelomino izvrenje dekreta beogradske Nuncijature
12. svibnja 1968. .............................................................................. 262
3.4. Dalja nastojanja izvrenja dekreta................................................... 263
3.5. Dekret Romanis Pontificibus (1975.) ................................................ 264
3.6. Prisilna uprava .................................................................................. 267
3.7. Traenje konanoga rjeenja............................................................ 269
3.8. Odgoj buduih pokoljenja ................................................................ 278
3.9. Graevinska djelatnost .................................................................... 280
IX. RAD HERCEGOVAKE FRANJEVAKE PROVINCIJE

IZVAN DOMOVINE
1. Europa ............................................................................................ 283
1.1. Albanija ............................................................................................. 283
1.2. Austrija ............................................................................................. 284
1.3. Njemaka .......................................................................................... 286
1.4. vicarska ........................................................................................... 288
2. Amerika i Kanada .......................................................................... 289

2.1. Sjedinjene Amerike Drave ............................................................ 289
2.1.1. Sjedite Komisarijata ........................................................... 290
2.1.2. upe ...................................................................................... 291
2.1.3. Naputene kue .................................................................... 296
2.1.4. Naputene upe .................................................................... 297
2.2. Kanada .............................................................................................. 300
2.2.1. Naputene upe .................................................................... 304
3. Afrika .............................................................................................. 304

X. DOBOTVORNO DJELOVANJE HERCEGOVAKIH FRANJEVACA
1. Majino selo ................................................................................... 307
2. Zajednica Milosrdni otac ............................................................... 309
3. Domus Pacis (Kua mira)............................................................... 309
4. Zaklada Fra Slavko Barbari .......................................................... 309
5. Meunarodno kumstvo Herceg Bosne ......................................... 310
6. Badija .............................................................................................. 310
7. Kap ljubavi...................................................................................... 311
XI. PISCI, GLAZBENICI, I LIKOVNI UMJETNICI HERCEGOVAKE
FRANJEVAKE PROVINCIJE
1. Tursko doba.................................................................................... 313
2. U oekivanju bolje budunosti ...................................................... 318
3. Na putu istinskog napretka ........................................................... 323
4. Kroz dane uasa i straha ................................................................ 329
XII. GLASILA I IZDAVAKI POKUAJI HERCEGOVAKE
1. Hercegovaki bosiljak .................................................................... 356
2. Novi hercegovaki bosiljak ............................................................ 357
3. Glas Hercegovca ............................................................................. 357
4. Hrvoje ............................................................................................. 357
5. Osvit ............................................................................................... 357
6. Kranska obitelj ............................................................................ 358

7. Rua ................................................................................................ 358
8. Narodna sloboda ............................................................................ 359
9. Stopama otaca ................................................................................ 359
10. Krni zaviaj ................................................................................. 360
11.Naa ognjita ................................................................................ 360
12. Hercegovina franciscana ............................................................. 360
13. Danica........................................................................................... 361
14. Hrvatski katoliki glasnik ........................................................... 361
15. Hrvatski kalendar ........................................................................ 361
16. Glasnik mira ................................................................................. 362
17. Mir Merugorje, informativni centar ......................................... 362
18. Mir i dobro ................................................................................... 363
19. Movis ............................................................................................ 363
20. Na izvorima .................................................................................. 363
21. Stopama pobijenih ....................................................................... 363
22. Savremena pitanja ....................................................................... 364
23. Monumenta franciscana iugoslavica .......................................... 364
24. Croatia .......................................................................................... 366
25. Hrvatski povijesni institut (HPI) ................................................ 366
26. ZIRAL ........................................................................................... 367
27. Hiak ............................................................................................ 367
28. Zaviajna knjinica ...................................................................... 368
29. Recipe ........................................................................................... 368
XIII. KNJINICE, ARHIVI, MUZEJI I TISKARE HERCEGOVAKE
1. Franjevaka knjnica na irokom Brijegu..................................... 369
2.Franjevaka galerija na irokom Brijegu ....................................... 371
3. Franjevaka kninica Mostar ........................................................ 371
4. Arhiv franjevake provincije u Mostaru ....................................... 372
5. Franjevaka knjinica na Humcu .................................................. 373
6. Muzej franjevakog samostana na Humcu ................................... 374
7. Muzej Majka................................................................................... 374
8. Hrvatska franjevaka arheoloka zbirka
sv. Stjepana Prvomuenika u Gorici ............................................. 374
9. Hrvatski etniki institut (HEI)...................................................... 375
10. Franjevaka tiskara u Chicagu..................................................... 375
11. Franjevaka tiskara u Mostaru.................................................... 375
12. FRAM-ZIRAL ............................................................................... 376
9
XIV. KAZALO KORITENIH IZVORA, KNJIGA I SPISA ............. 377

XV.
KAZALO IMENA ........................................................................ 393
XVI. KAZALO MJESTA ...................................................................... 402

XVII. BILJEKA O PISCU .................................................................... 411
10
PREDGOVOR
zdavaka kua Ziral objavila je 2001. godine knjigu dr. fra Bazilija
Pandia Hercegovaki franjevci sedam stoljea s narodom. Knjiga je
znanstveno i sadrajno prikazala povijest franjevaca na naim prostorima i povijest nastanka provincije hercegovakih franjevaca.
Osim to je pisac potovao metodologiju znanstvenoga povijesnog
rada, na vjet nain ova knjiga bila je itljiva i razumljiva i obinom
puku. Da su je itatelji uistinu i prihvatili, svjedoi injenica da je
posve raspaana.
Budui da daje cjelovit prikaz povijesti franjevaca u Hercegovini, ova knjiga popunila je jedno dulje razdoblje u kojem Hercegovaka franjevaka provincija nije od 1977. godine tiskala svoj
ematizam. Fra Bazilijeva knjiga i s te strane odigrala je vanu ulogu. Odluili smo stoga u nakladnikom nizu Recipe tiskati njezino
drugo, dopunjeno izdanje za koje je pisac opisao i dodao dogaaje iz
Provincije od 2001. godine.
Drugo izdanje Hercegovaki franjevci sedam stoljea s narodom
otima zaboravu tako vrijednu povijest, suputnikom je itatelju prenosei mu i pripovijedajui o djelima naih prethodnika. Njezin je
Autor iz bogate riznice povijesnih izvora, te svoga osobnog povijesnog znanja zasigurno napisao jo jedno od mnogobrojnih povijesnih spisa kojeg e budua povijesna zanimanja i radovi rijetko
zaobii.
I ova knjiga posve je odgovorila zamisli provincijskoga nakladnikog niza Recipe obnavljanje i nastavljanje primjera slavnih
otaca. Njezinom Autoru estitamo, a samoj knjizi elimo mnogo
dobrih i znanja eljnih itatelja.
S franjevakim pozdravom Mir i Dobro!
Provincijal
dr. fra Ivan Sesar
11
PREDGOVOR
(prvom izdanju)
ivotu sam dosta vremena proveo istraujui izvore o razliitim dogaajima prolosti, posebno o franjevakoj prolosti.
Premda u tim istraivanjima nisam namjeravao povijesno prouavati Hercegovinu, uvijek sam, kad bih se susreo s kojim spisom koji
se odnosio na koji dogaaj iz hercegovake prolosti, nastojao ne
izgubiti ga iz vida i o njemu sam ostavio biljeku. Na koncu, nakon dugo godina, imao sam mnogo vijesti, prepisanih i preslikanih
spisa, koji su govorili o radu franjevaca u hrvatskim krajevima, a
napose u Hercegovini.
To skupljanje nije bilo s odreenom namjerom. Ali bio sam svjestan da bi ono u tijeku vremena moglo posluiti meni osobno ili
drugima koji bi se tim spisima htjeli posluiti. Na koncu, kada sam
prestao raditi u arhivima, neki su me nagovarali da bih jo jednom
sve to sam o tomu predmetu skupio pomnije razmotrio i iznio povijesni pregled franjevakoga rada u Hercegovini. Najvie prilagoavajui se tim nagovoranjima, odluio sam se na dosta teak posao, koji je doveo do ove povijesti hercegovakih franjevaca.
U opisivanju nastojao sam iznijeti tijek dogaaja i injenica
kako mi se inilo da ih spisi prikazuju. U svakomu sam primjeru,
tono naznaivao na emu se temelji moje izlaganje, pa se ono moe
lako provjeriti.
Prolost je hercegovakih franjevaca bila teka. Nalazei se na
podruju gdje su se susretala nejednaka uvjerenja, bili su izloeni
progonima, muenjima i ubijanjima od onih kojima se njihov rad
nije sviao. Ali unato svim opasnostima u kojima su se nalazili i
potekoama kojima su bili izvrgnuti, ivjeli su svjesni da svojim
radom pomau Isusu ljude voditi prema vjenoj srei. Duboko se
doima injenica da su oni za vrijeme komunistike vlasti, naroito
izmeu godine 1942. i 1945., podnijeli najtee progone, a 66 ih je
13
na razliite naine, muenikom smru zavrilo svoj zemaljski ivot.

Opisujui rad franjevaca u Hercegovini nisam mogao mimoii ni postupak crkvenih vlasti prema hercegovakim franjevcima,
zbog ega oni od 1964. nisu mogli provoditi miran ivot, a ni pravilno djelovati. Ova se tvrdnja na prvi mah moe initi neopravdanom
i sumnjivom, ali je nisam mogao previdjeti i ne upozoriti na veliko
zlo koje se time prouzroilo meu siromanim katolikim narodom.
Premda sam uvjeren da neka djela u tim dogaajima ne proizlaze
iz Isusove ljubavi, nisam htio o njima suditi, nego sam samo iznio
injenice koje omoguuju slijediti tijek dogaaja i ocijeniti njihovu
vanost.
Zanimljivo je da hercegovaki franjevci i danas rade ne samo u
Hercegovini nego i u drugim zemljama: u Hrvatskoj (Zagreb, Slano), Austriji (Frohnleiten i Weissenstein), Njemakoj (Singen, Augsburg, Blankenau, Hainzel, Hosenfeld, Mus i Emersacker), vicarskoj (Zrich, Basel, Bern, St. Gallen, Luzern, Lausanne, Trimmis,
Frauenfeld, Aarau, Clarens, Baar, Solothum, Netstal, Camorino u
Ticino i Gallhaus), Sjedinjenim Amerikim Dravama (Chicago gdje
imaju samostan i tri upe, Milwaukee, New York, St. Louis, Troy,
West Allis, Yonkers), u Kanadi (Kitchener, London, Montreal, Norval, Sault St. Marie, Sudbury, Windsor) i Africi (Kamina u Kongu).
Nadam se da e ova povijest hercegovakih franjevaca, u kojoj ima dobrih i loih strana, pobuditi na razmiljanje i pridonijeti
uvjerenju da Kristovi sljedbenici moraju to bolje slijediti Njega,
koji je umro na kriu da bi spasio ljude.
14
UVOD
ain ivota koji je god. 1206. zapoeo sv. Franjo Asiki, dosta se
brzo irio po Italiji. A ve godine 1212. sam ga je sv. Franjo odluio proiriti i izvan Italije. Te godine, naime, on odlazi u Ankonu,
odakle je odluio putovati u Siriju. Koncem se jeseni te godine zaputio laom iz Ankone prema Siriji, ali su nepovoljni vjetrovi bacili
lau na istonu obalu Jadranskoga mora.1
Pet godina nakon toga sljedbenici sv. Franje, na zajednikomu
sastanku u Asizu, 14. svibnja 1217. razdijele svijet na 11 pokrajina, da bi u njima radili kao vjerovjesnici. Meu tim provincijama
bile su Ugarska (Provincia Hungariae) i Prekomorska (Provincia
Ultramarina).2 Ugarski provincijal (minister provincialis Hungari1
Sexto namque conversionis suae anno ... ad partes Syriae voluit transfretare. Qui
cum navem quamdam, ut illuc tenderet, intravisset, ventibus contrariis flantibus,
in partibus Sclavoniae cum caeteris navigantibus se invenit... nautas quosdam Anconam tendentes ut eum secum ducerent exoravit, quoniam in eo anno vix ulla navis ad partes Syriae transmeare. (Thomas de Celano, Vita prima sancti Francisci,
cap. 2, n. 50, u: Analecta Franciscana, sv. 10., Ad Claras Aquas (Quaracchi),
1926.1941., str. 42).
Poznata Legenda Trium Sociorum, cap. 62, u: Acta Sanctorum Octobris,
sv. 2., Antverpiae 1768., 739a ovako opisuje postanak franjevakih pokrajina ili provincija: Expletis itaque undecim annis ab inceptione religionis et multiplicatis numero et merito fratribus, electi fuerunt ministri et missi cum aliquot
fratribus quasi per universas mundi provincias in quibus fides catholica colitur
et servatur. Qui recipiebantur in quibusdam provinciis, sed non permittebantur
habitacula construere. De quibusdam vero expellebantur ne forte essent homines
infideles. Quia, licet praefatus dominus Innocentius tertius Ordinem et Regulam
aprobasset ipsorum, non tamen hoc suis litteris confirmavit. Usp. M. da Civezza,
T. Dominichelli, La legenda di San Francesco, Roma, 1899., str. 172-174. Franjevaki ljetopisac N. Glassberger u svomu djelu Chronica, u: Analecta Franciscana, sv. 2., Ad C1aras Aquas (Quaracchi) 1887., str. 9, o tomu pie: Anno
Domini 1217, ab inceptione Ordinis XI, computando a prima conversione sancti
Francisci, ab approbatione regulae IX, domino Honorio III tunc Ecclesiam gube15
ae), kako to kae suvremenik Jordanus a Jano, poveo je sa sobom

velik broj brae. Ili su preko mora, po svoj prilici iz Ankone i iskrcali se na istonoj obali Jadranskoga mora. Ubrzo nakon to su doli
na ugarsko tlo, poeli su propovijedati i meu svijetom izvan gradova. Moda su prije polaska nauili neto ugarski i na tom jeziku
propovijedali. Moralo je biti za njih veliko iznenaenje kad su uvidjeli da ih svijet ne razumije. Jezik onoga svijeta nije bio ugarski.
Moda im nije bilo poznato da je ve god. 1102. Ugarska bila u stvari Ugarsko-Hrvatska i da su u toj zemlji postojala dva jezika, ugarski
i hrvatski, pa ondje gdje su poeli propovijedati nije upotrebljavan
ugarski nego hrvatski, slavenski. Zbog potekoa koje je susreo,
ugarski se provincijal vratio u Asiz da ih iznese i primi potrebne upute. Nakon toga razgovora u Asizu ona se provincija nije vie
zvala Ugarska nego Slavenska (Provincia Slavoniae). Promjena u
nazivu provincije mogla je nastati ve 1227., a svakako prije 1232.3
Budui da su se gotovo svi samostani provincije Slavonije nalazili
u Dalmaciji, Generalni kapitul reda odran god. 1393. nazvao ju je
Dalmatinskom provincijom (Provincia Dalmatiae).4
3
4
16
mante, multiplicatis iam numero et merito fratribus, in generali capitulo Assisii ad

Sanctam Mariam in Portiuncula celebrato assignatae fuerunt provinciae et electi
ministri qui cum multis fratribus fere per universas provincias orbis, in quibus fides
catholica viget, destinati sunt.
D. Mandi, Franjevaka Bosna, Rim, 1968., str. 4.
O osnivanju Slavenske ili Dalmatinske provincije dosta je pisano, ali zbog
nedostatka jasnih izvora donekle neujednaeno. Usp. D. Mandi, Franjevaka
Bosna, Rim, 1968., str. 1-30; M. Roi, Poeci franjevakog reda u Hrvatskoj, u:
Kai, god. 9., Split, 1977., str. 11-21; A. Matani, Franjevaki poeci u Zadru,
u: Samostan sv. Frane u Zadru, Zadar, 1980., str. 7-23; M. ugaj, S. Francesco
in Croazia e la Protoprovincia croata (1217.1239.), Roma, 1982.; B. Pandi,
Izvori za franjevaku povijest na hrvatskim prostorima, u: Hercegovina franciscana, god. V., 2009., br. 5., Mostar, 2009., str. 22. Prekomorska franjevaka
provincija ustanovljena je za franjevce koji su trebali raditi na podruju Bizantskoga carstva. Usp. Jordanus a Jano, Chronica, u: Analecta franciscana,
sv. 1., Ad Claras Aquas (Quaracchi) 1885., br. 9. Neki misle da su franjevci
te Prekomorske provincije, idui prema Istoku uz istonu obalu Jadranskoga
mora, osnovali neke samostane u Dalmaciji. Usp. G. Golubovich, Biblioteca
biobibliografica della Terra Santa e dellOriente francescano, sv. l., Quaracchi,
1906., str. 1-104.
I.
PRVE VIJESTI O FRANJEVCIMA U
HERCEGOVINI
brzo nakon osnivanja franjevake provincije u povijesnim se

izvorima spominju franjevaki samostani u junohrvatskim
gradovima: Zadru, Trogiru, Splitu i Dubrovniku. 5
Ne znamo jesu li franjevci tada u hrvatskim krajevima iz tih
gradova, u kojima su najprije uspostavili svoja prebivalita, pohaali dananju Hercegovinu. To se najprije moglo dogoditi iz Dubrovnika, koji je blizu Travunije i Humske zemlje, koje su poslije ule u
sastav Hercegovine ili preko Splita, jer je Neretvanska krajina, takoer dio budue Hercegovine, sve do god. 1324. bila pod Splitskom
nadbiskupijom, pa nije iskljueno da je koji franjevac iz Splita imao
prigodu posjetiti predjele Neretvanske krajine.
Meutim, sigurno je da su franjevci doli u hercegovake krajeve preteno iz Bosne. Oko god. 1322. bosanski ban Stjepan II.
Kotromani (1312.1353.) zauzeo je Humsku zemlju, Neretvansku
krajinu, Imotsku krajinu i Tropolje (Duvno, Livno i Glamo), zvano i Zavrjem. Taj je dogaaj bio veoma vaan za osvojene krajeve
budue Hercegovine, budui da su oni time bili poslije povezani s
Bosnom kroz cijelu povijest.
U Bosni je tada bilo sjedite krivovjerja, o kojemu se tada mnogo govorilo. To je bio poseban oblik kranstva, iji su se lanovi
nazivali krstjanima, a izvan Bosne obino bi ih zvali bogumilima ili
patarenima. Oni su smatrani krivovjercima (hereticima) i kao takvi
budili su zanimanje drugih kranskih zajednica.6
5
6
D. Mandi, Franjevaka Bosna, Rim, 1968., str. 16-21.

O tomu bosanskom krivovjerju svestrano je pisao D. Mandi, Bogomilska
crkva bosanskih krstjana, Chicago, 1962.; Sabrana djela, sv. 4., izd. ZIRAL,
ChicagoRomaZrichToronto, 1979.
17
To je proirenje bosanske vlasti ozbiljno zabrinulo splitskoga

nadbiskupa Petra (1297.1324.), koji je tada vrio biskupsku vlast
do Neretve. Budui da je on imao vlast imenovati biskupe u ispranjenim biskupijama svoje metropolije, imenovao je makarskoga
biskupa, jer je znao da je u Makarskoj prije dolaska Hrvata bilo sijelo biskupije.7
Otprilike je u to doba splitski nadbiskup imenovao biskupa u
Duvnu, gdje je nekada bilo sijelo biskupije, nekoga Madija, koji je
vjerojatno bio splitski franjevac.8
Bez dvojbe je krivovjerje bosanskih krstjana bilo poznato u podrujima Makarske i Duvanjske biskupije prije njihova ujedinjenja
s Bosnom, ali svakako je ulaskom tih krajeva u bosansku banovinu
poznavanje toga krivovjerja bilo poveano i u njima su se bosanski
krstjani znatno irili.9 Upravo, da bi ouvali narod od tih krivovjeraca doli su franjevci u Bosnu i u njoj postavili svoje stalno sjedite.
Doveo ih je franjevaki general Gerard Ot (Gerardus Odonis, u latinskim ispravama), koji je 5. listopada 1339. uspostavio Bosansku
franjevaku vikariju.
1. Osnutak Bosanske franjevake vikarije

Sredinom se god. 1339. franjevaki vrhovni starjeina (general) Gerard Ot nalazio u Francuskoj. Odatle se zaputio u Madarsku i Hrvatsku provinciju da bi ih, prije opega sastanka reda, koji
se trebao odrati u Asizu sljedee godine, slubeno posjetio. Mislio
je najprije otii u Madarsku provinciju, a onda prijei u Hrvatsku
provinciju.10
Obilazei franjevake samostane general Ot posjetio je madarsko-hrvatskoga kralja Karla I. Roberta (1301.1342.). Razgovarali
su o vjerskom stanju u Madarskoj i okolnim zemljama. Rasprav7
9
10
18
B. S. Pandi, Bosna Argentina, u: Quellen und Beitrge zur kroatischen Kulturgeschichte, sv. 6., izd. Bhlau, KlnWeimarWien, 1995., str. 268.
D. Mandi, Duvanjska biskupija od XIV. do XVII. stoljea, Zagreb, 1936., str. 1315.
D. Mandi, Bosna i Hercegovina, sv. 1., Chicago, 1960., str. 105-111.
D. Mandi, Franjevaka Bosna, str. 46-47.
ljali su i o vjerskim prilikama u Bosni, gdje je bio jaki krivovjerski

bogumilski pokret. Kralj je savjetovao generalu Otu da se, idui u
Hrvatsku, prije svrati u Bosnu i porazgovori s bosanskim banom
Stjepanom II. Kotromaniem (1312.1353.) o vjerskom stanju u
Bosni i da se dogovore kako bi se bosanske krivovjerce moglo obratiti na katoliku vjeru.
General Ot postupio je prema kraljevu savjetu. Otiao je u Bosnu k bosanskomu banu, koji ga je primio s posebnim potovanjem.
Nakon razgovora o vjerskim prilikama u Bosni, ban je generalu ponudio da u Bosni ostavi nekoliko franjevaca koji su se nalazili u njegovoj pratnji, da bi oni ondje mogli odmah zapoeti vjerovjesniki
rad.11 Ponuda se bosanskoga bana svidjela generalu franjevakoga
reda.
Odmah je izabrao nekoliko fratara izmeu onih koji su ga pratili
i ostavio ih u Bosni kao vjerovjesnike. Za starjeinu im je imenovao
fra Peregrina Saksonca, koji je bio u pratnji generalovoj. On je tako
postao prvi franjevaki vikar u Bosni. To je imenovanje uinjeno,
prema enekomu (Gyongyoskom) ljetopisu, 5. listopada 1339.12
11
12
Papa Benedikt XII., nakon to je dobio izvjetaj od generala Ota, ovako opisuje, 28. veljae 1340., taj posjet franjevakoga generala bosanskomu banu: Recepimus litteras tuas continentes quod tu, ad inductionem carissimi in Christo filii
Caroli regis Ungarie illustris, ad presentiam nobilis viri Stephani bani bosnensis te
personaliter contulisti, quodque idem banus tibi obviam occurens in via te honoranter recepit et a te verba catholice veritatis et salutis libenter audivit tibique aperuit propositi sui votum, per quod evidentius cognovisti quod bonam voluntatem
gerit ad extirpandum de principatu bosnensi cunctos hereticos degentes ibidem,
dummodo nos et sedes apostolica et idem rex Ungarie sibi super hiis favorabiliter
assistamus, quorum favorem sibi opportunum extimat propter schismaticos quos
habet sue terre vicinos, quorum schismaticorum auxilium dicti heretici invocarent
si se de terra predicta agnoscerent extirpandos. (Annales Minorum an. 1340.,
n. 8, sv. 7., Quaracchi, 1932., str. 274; A. Theiner, Vetera monumenta historica
Hungariam sacram illustrantia, sv. 1, Romae, 1859., str. 633-634; Bullarium
Franciscanum, sv. 6., Romae, 1902., n. 120, str. 74).
A. 1339. Incipit vicaria minorum observantium de Bozna. Anno igitur 1339. fuit
Assisii capitulum generale celebratum, et post idem capitulum dum idem Generalis (Geraldus Odonis) ad provinciam Hungarie pergeret per Sclavoniam, transivit
per Boznam, quam videns quasi totam hereticis populatam, zelo fidei succensus ad
dominum banum eiusdem Bozne principem accessit et ipsum ad fidem convertit
et ad ecclesie romane unitatem reduxit; deinde multos fratres illuc ad predicandum hereticis de diversis partibus ordinis destinavit, qui ibidem multos et eccle19
eneki ljetopisac uglavnom tono opisuje postanak Bosanske vikarije. On je bio svjestan da je samo Generalni kapitul reda
mogao osnivati vikarije, a budui da je general Ot uspostavio Bosansku vikariju god. 1339., u prigodi svoga boravka u Bosni, spomenuti je ljetopisac mislio da je te godine bio Generalni kapitul
reda i da je general reda nakon kapitula iao u Bosnu i tada, nakon
kapitula, osnovao Bosansku vikariju. Meutim, onaj je kapitul bio
god. 134013, a general reda bio je u Bosni prije kapitula, kako znamo iz spomenutoga pisma pape Benedikta XII., pisanoga 26. veljae
1340., upravljenoga generalu Otu, iz kojega se vidi da je general Ot
prije toga nadnevka bio u Bosni i o svomu boravku izvijestio Papu.14
Poznati Ljetopis dvadeset etvorice generala (Chronica XXIV generalium Ordinis Minorum) zna da je onaj kapitul odran god. 1340.
Stoga, opisujui osnutak Bosanske vikarije misli da je general nakon kapitula otiao u Bosnu i osnovao Bosansku vikariju.15
Na temelju gornjih navoda vjerojatno nema razloga sumnjati
da je Bosanska franjevaka vikarija osnovana 5. listopada 1339. i da
ju je pravno odobrio, kako su zahtijevala opa pravila reda, Generalni kapitul reda, odran u Asizu, oko Duhova god. 1340.
Franjevci, koje je general reda Gerard Ot ostavio god. 1339.
u Bosni, dobili su od bosanskoga bana Stjepana II. Kotromania
13
14
15
20
sias erexerunt; et diversis captis ibi locis facta est una et prima familia minorum
vicaria, que hodie boznensium appellatur ... Primus vicarius in observantia Bozne
fuit Peregrinus de Saxonia a fratre Gerardo XVIII ministro generali post beatum
Franciscum institutus ... anno Domini 1339., quinto Octobris. (E. Fermendin,
Chronicon observantis provinciae Bosnae Argentinae ordinis s. Francisci Seraphici,
u: Starine JAZU, sv. 22., Zagreb, 1890., str. 6-8).
Usp. F. Delorme, Acta et constitutiones capituli generalis Assisiensis (1340), u:
Archivum Franciscanum Historicum, sv. 6., 1913., str. 251-266.
Usp. biljeku 11.
Anno Domini MCCCXL fuit Assisii generale capitulum celebratum. Et post idem
Generalis, dum pergeret per Sclavoniam ad provinciam Hungariae, transivit per
Bosnam, patriam quasi totam haereticis populatam. Qui zelo fidei succensus ad
banum, eiusdem patriae principem, accessit et ipsum convertit ad fidem et reduxit
ad Ecclesiae unitatem. Deinde multos fratres illuc ad praedi candum haereticis de
diversis partibus Ordinis destinavit, qui ibidem multos ad Christi fidem converterunt et multas ecclesias erexerunt. Et diversis captis locis, facta est ibi Vicaria
quae hodie Bosnensis appellatur (Analecta Franciscana, sv. 3., Ad Claras Aquas
(Quaracchi), 1897., str. 528-529).
jednu kuu za stanovanje. Poslije, uz crkvu sv. Nikole u Visokomu

(Mile) bosanski je ban Stjepan II. sagradio pravi samostan, u kojemu je dugo vremena bilo sjedite Bosanske vikarije. Poslije, umjesto
one stare crkve sv. Nikole, ban je sagradio novu, u kojoj je napravio
grobnicu za se i za svoju obitelj.16
Rad je bosanskih misionara malo po malo pokazivao vidljivi
uspjeh.
Fra Peregrin Saksonac, ovjek razborit i marljiv, naao je ve na
poetku svoga rada u Bosni sposobne i radine suradnike i ubrzo je
za njih uspio otvoriti 12 kua ili samostana.17
Uprava je franjevakoga reda ozbiljno shvatila misionarski rad
u Bosni i htjela ga je na svaki nain unaprijediti. To vie to je to u
ono doba bila jedina prava misija reda, ako se izuzme misija Svete
Zemlje.
Stoga je meu svojim pripadnicima esto govorila o potrebi i
koristi misionarskoga rada u Bosni, pa su lanovi razliitih provincija franjevakoga reda ili u Bosnu da bi kao misionari ondje radili.
Jedan od njih bio je i fra Nikola Taveli.
Meutim, premda je prilian broj misionara iao u Bosnu, nije
ih bilo toliko koliko ih je trebalo. To vie, otkad su svoj rad, na zahtjev hrvatsko-madarskoga kralja Ludovika I. (1342.1382.), proirili izvan bosanskih granica, na Bugarsku, Valakiju i Srbiju.
Da bi dobio to vie misionara, fra Bartul iz Alverne, dugogodinji bosanski vikar (1366.1375., 1378.1408.), izravno je zamolio Papu. Na temelju njegove molbe papa Grgur XI. (1370.1377.)
zatraio je, 22. lipnja 1372., od franjevakih provincijala i kustoda
da u Bosnu poalju do 60 misionara.18
16
17
18
D. Mandi, Franjevaka Bosna, str. 43-59.

Isto mj., str. 59.
Bullarium Franciscanum, sv. 6., 1072., str. 478-479.
21
Provincija Bosanske vikarije 1375.

sastavio: uro Basler,
izradio: Nikola Badankovi, 1989. god.
22
2. Najstariji franjevaki samostani u Hercegovini

Kada su franjevci osnovali vikariju u Bosni, hercegovaki su krajevi bili ve oko 17 godina sastavni dio bosanske banovine. Naravno
da su kroz to vrijeme mogli primiti i stvarno primili razliite utjecaje iz Bosne. Upravo se zbog toga namee miljenje da su i franjevci,
osnivajui svoje samostane, morali uzimati u obzir i hercegovako
podruje, pa bismo oekivali da su i ondje ne samo propovijedali
nego su takoer i osnovali koju kuu. Ali za to nemamo nikakvih
vijesti u sauvanim povijesnim izvorima.
U prvomu popisu samostana Bosanske vikarije, koji je sastavljen oko god. 1380. i koji nam je sauvao talijanski pisac fra Bartolomej iz Pize, u svomu glasovitu djelu o ivotu sv. Franje, navodi
da je tada Bosanska vikarija imala 35 samostana razdijeljenih u
sedam kustodija.19
Jedna od tih sedam kustodija Bosanske vikarije zvala se Duvanjska kustodija (Custodia Dalmae). Popis samostana te kustodije
navodi ovako:
Custodia Dalmae habet locum Stagni, locum Novi Castri, locum In
Monte, locum Cetinae, locum Betuzae et locum Lamoc.20
Duvanjska franjevaka kustodija u to je doba pokrivala krajeve

budue Hercegovine, a imala je neke samostane koji poslije nisu uli
u Hercegovinu.
U popisu je spomenutih kao prvi samostan Duvanjske kustodije onaj u Stonu. Grad Ston u staro doba bio je sjedite Humske zemlje, koja je poslije postala sastavni dio Hercegovine. Ali u doba je
toga popisa grad Ston pripadao Dubrovakoj Republici, jer ga je ona
god. 1333. kupila i on je nadalje ostao pod dubrovakom vlau sve
dok je postojala Dubrovaka Republika (1806.). Bosanska vikarija
htjela je imati samostan u Stonu upravo zato to on nije pripadao
bosanskoj banovini. Taj je samostan osnovan doputenjem pape
19
20
B. de Pisa, De conformitate vitae B. Francisci ad vitam Jesu, u: Analecta Franciscana, sv. 4. S., Ad Claras Aquas, 1906.1912., str. 555-556.
Isto mj.; Usp. D. Mandi, Franjevaka Bosna, str. 228.
23
Klementa VI. (1342.1352.), koje je dobio, 21. oujka 1347., bosanski vikar fra Peregrin Saksonac. On je molio Papu da mu dopusti
sagraditi samostane u Stonu i akovu, da bi se bolesni i stari fratri
mogli onamo preseliti i ondje sigurnije i mirnije ivjeti.21 Stonski
samostan ostao je u sastavu Bosanske vikarije sve do 1484., kada
je osnovana Dubrovaka vikarija, koja je god. 1517. postala Dubrovaka franjevaka provincija.22
Grad Novi na Neretvi u upi Luki sagradio je god. 1349. Stjepan
II. Kotromani, bosanski ban, vjerojatno gotovo u isto doba, nakon
to je zavrio tvravu, ban je u blizini sagradio i franjevaki samostan. Uspomenu na njega sauvao nam je samo ovaj popis. Turci su
osvojili Grad Novi god. 1471. jamano, tada je sruen i taj franjevaki samostan.23
Jedan samostan, u popisu Bartolomeja iz Pize, nazvan je In
Monte, oito je da se radi o pogrenu itanju rijei Imotae, pa se
vjerojatno odnosi na samostan u Imotskomu. Prema predaji taj je
samostan sagradio hrvatski plemi Ivan Nelipi, poetkom XIV. stoljea.24 Prvotno je sagraen kraj izvora rijeke Vrljike, a poslije je premjetan na vie mjesta. Od njega potjeu dananja dva samostana,
onaj u Omiu i drugi u gradu Imotskomu.25 Hrvatski plemi Ivan
Nelipi sagradio je i samostan u gradu Cetini.
Za gradnju toga samostana dobio je, god. 1357., doputenje od
pape Inocenta VI. (1352.1362.).26 Kako vidimo iz spomenutoga
popisa samostana i onaj je pripadao Duvanjskoj kustodiji Bosanske vikarije. Turci su ga zapalili god. 1512., zajedno s njegovom
crkvom. Tada su se katolici iz okolice Cetine razbjeali, a ondje se
21
22
23
24
25
26
24
A. Theiner, Vetera monumenta historica Hungariam sacram illustrantia, sv. 1.,

736, n. 1105; E. Fermendin, Acta Bosnae potissimum ecclesiastica cum insertis
editorum documentorum regestis ab anno 925 usque ad annum 1752., u: Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium, sv. 23., br. 158., Zagrabiae, 1892., str. 28.
B. S. Pandi, Bosna Argentina, bilj. 88., str. 48.
Usp. D. Mandi, Franjevaka Bosna, str. 228-230.
A. Ujevi, Imotska krajina, Split, 1953., str. 56.
K. Jurii, Katolika Crkva na biokovsko-neretvanskom podruju u doba turske
vladavine, Zagreb, 1972., str. 109.
Bullarium Franciscanum, sv. 6., str. 300.
naselili pravoslavni Vlasi, koji su onu franjevaku crkvu poeli upotrebljavati za svoje bogosluje i nazvali je crkvom svetoga Spasa.27
Iz injenice da su se samostani budue Hercegovine nalazili u
Duvanjskoj kustodiji moramo zakljuiti da se makar jedan samostan nalazio u Duvnu. Naalost, ne znamo gdje se on nalazio i kakva
je bila njegova povijest.
Iz gornjega popisa samostana Duvanjske kustodije znamo za
sva mjesta gdje su se samostani nalazili osim mjesta Betuzae. Budui da nijedno drugo mjesto od spomenutih nije bilo u okolici Duvna,
nagaamo da se to mjesto moralo nalaziti u blizini Duvna i da bi
u tomu mjestu mogao biti duvanjski samostan. Budui da se sjeveroistono od staroga Duvna nalazi mjesto Blauj, koje ima neku
glasovnu slinost s nazivom Betuzae, neki su mislili da bi upravo tu
mogao biti stari duvanjski samostan.28
Mjesto u naemu popisu oznaeno Lamoc, bez dvojbe je dananji Glamo, koji se u srednjemu vijeku zvao i Dlamo. U tomu
je mjestu bio franjevaki samostan, kako se vidi iz gornjega popisa
samostana Duvanjske kustodije. Crkva toga samostana bila je posveena Uznesenju Blaene Djevice Marije. Papa Eugen IV. dao je,
god. 1446., toj crkvi posebni oprost.29 Kada su Turci osvojili Glamo, nestalo je crkve i samostana.
Kako vidimo, u ovomu popisu samostana Duvanjske kustodije ne spominju se samostani na sredinjemu i sjevernom podruju
Hercegovine. U prvomu se redu ne spominju samostani u Ljubukomu, u Mostaru i Konjicu. Prema tomu ini se da oni tada, tj. malo
prije god. 1380., nisu ni postojali, premda bismo oekivali da je rad
franjevaca iz Bosne iao prema jugu, posebno prema Konjicu, gdje
su bili raireni bosanski krstjani, zbog kojih su franjevci najvie i
doli u Bosnu.
Iako su samostani u Ljubukomu i Mostaru spomenuti u popisima franjevakih samostana poetkom XVI. stoljea, bez dvojbe
oni su osnovani dosta prije, vjerojatno u XV. stoljeu. Nezaboravni
hrvatski povjesniar fra Dominik Mandi iznio je miljenje da su
27
28
29
D. Mandi, Franjevaka Bosna, bilj. 112., str. 81.

Isto mj., str. 228.
G. remonik, Ostaci arhiva bosanske franjevake vikarije (posebni otisak), Sarajevo, 1955., str. 38-39.
25
samostani u Ljubukomu i Mostaru osnovani u doba Stjepana Vukia Kosae (1435.1466.), iji se posjedi od god. 1448. nazivaju
Hercegovina.30
Stjepan Vuki Kosaa bio je ovjek sposoban, ali bezobziran i
nedosljedan. U vjerskomu je pogledu bio krstjanin. U svojoj je slubi drao dosta vremena poznatoga krstjanina gosta Radina, kojega
je prema potrebi slao na razliite strane kao svoga izaslanika. titio
je krstjane na svom podruju, a god. 1459., kada su krstjani protjerani iz Bosne, mnoge je primio u mjesta pod svojom vlau.31
Bio je u dobrim odnosima i s pravoslavnima, koji su bili na njegovom podruju. Pravoslavni metropolit iz Mileeva imenom David
bio je njegov kuanin i prisustvovao je sastavljanju njegove oporuke.32
Stjepan Vuki Kosaa nastojao je pomagati i katolike. tovie,
zamolio je napuljsko-aragonskoga kralja Alfonza (1416.1458.) da
bi mu on poslao nekoliko franjevaca, koji bi njegov narod pouavali
vrenju vjerskih dunosti. Kralj Alfonz primio je ozbiljno njegovu
molbu i zamolio franjevca Ivana de Salinis Aureis, biskupa u Ottani
(na Sardiniji), da bi poduzeo taj misionarski pothvat.33
Ne moemo sigurno dokazati da je biskup iz Ottane doveo franjevce u Hercegovinu, ali se o njihovu radu sauvala predaja.34 Na
temelju te predaje, kako smo spomenuli, fra Dominik Mandi tvrdio je da su oni osnovali samostane u Ljubukomu i Mostaru. Vjerojatno ta tvrdnja nije opravdana. To vie to se u Ljubukom god.
1444. spominje crkva koja je mogla biti franjevaka crkva.35
30
31
32
33
34
35
26
D. Mandi, Osnutak franjevakog samostana i bogoslovije u Mostaru, u: Stopama

otaca, 1934./1935., str. 10-34.
Pii II commentarii rerum memorabilium que temporibius suis contigerunt, sv. 1.,
Citt del Vaticano, 1984., str. 316-317; Usp. D. Mandi, Bosanska Crkva bosanskih krstjana, str. 35-36.
S. irkovi, Stefan Vuki Kosaa, Beograd, 1964., str. 267.
L. Thalloczy, Studien zur Geschichte Bosniens und Serbiens im Mittelalter,
Mnchen, 1914., str. 401.
B. Pandi, De dioecesi tribuniensi et mercanensi, Romae, 1959., str. 114; B.
Rode, Necrologium Fratrum Minorum de Observantia provinciae S. Francisci Ragusii, u: Analecta Franciscana, sv. 6., Quaracchi, 1914., str. 406.
M. Vego, Iz historije srednjovjekovne Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1980.,
str. 424.
Oko ua rijeke Radobolje u Neretvu razvio se dananji Mostar.

Tu je od najstarijih vremena prelazio put koji je povezivao sjeveroistone predjele Humske zemlje s onima na zapadnoj strani rijeke
Neretve. Tim su prijelazom trgovci iz krajeva s lijeve strane Neretve
vozili svoju robu na desnu stranu te rijeke. Da bi mogli prijei rijeku, morao je biti kakav most, koji bi omoguio prelazak na drugu
stranu. Taj je most uvao za to odreeni inovnik, nazvan mostar,
koji je pomagao pri prijelazu, a moda ubirao i carinu od onih koji
su onuda prelazili i prenosili svoji robu. Za toga je inovnika u blizini prijelaza napravljena jedna kua u kojoj je stanovao i iz koje je
obavljao svoju slubu. Iz te se mostarove kue razvio poslije Cimski
grad ili Halebinka. Okolni ljudi, kada su htjeli oznaiti to mjesto,
zvali su ga po mostu ili po mostaru. U tijeku vremena prevladao je
naziv mostar, pa je cijelo naselje nazvano Mostarom.
Osim tvrave Halebinke, koja se nalazi na desnoj strani rijeke
Neretve, s lijeve strane postoji druga tvrava zvana Hercegua. U
prvi tren ini nam se nejasno zato su tako blizu napravljene dvije
tvrave, od kojih je Halebinka, prema miljenju arheologa, starija.
Ve ta injenica pobuuje na misao da te dvije tvrave nije podignula ista upravna vlast. Desnu je sagradila vlast s desne strane rijeke, a
drugu ona vlast koja je upravljala na lijevoj strani Neretve.
Tvravu Herceguu, kako samo ime kae, sagradio je herceg.
Dubrovaki ljetopisac Lukarevi u svojim godinjacima kae da je
tvravu na Neretvi sagradio gost Radin, kuni upravitelj Stjepana
Kosae.36 Oito je da je tvrava sagraena zbog istih razloga kao i
ona prva, da prati prijelaz trgovine i vojske na drugu stranu i da
ubire carinu. Kada je Stjepan Vuki Kosaa drao u svojim rukama
obje strane Neretve, zakljuio je da treba napraviti dobar most, koji
bi bolje spajao obje strane rijeke. Ime Mostar protegnuto je i na naselje na lijevoj obali Neretve.
Prema prilikama vezanim za most na uu Radobolje u Neretvu
oekivali bismo da je tu bio franjevaki samostan i prije Stjepana
36
G. Luccari, Copioso ristretto degli annali di Rausa, Venezia 1605., str. 97; P. Aneli, Studije o teritorijalnopolitikoj organizaciji srednjovjekovne Bosne, Sarajevo, 1982., str. 129-131, rekao je da je upravo ta tvrava onaj grad koji neki
izvori nazivaju Nebojom.
27
Vukia Kosae i da su vjerovjesnici iz Sardinije pojaali rad franjevaca koji su se ondje nalazili. Meutim, malo poslije toga u popisima franjevakih samostana spominju se i samostani u Ljubukomu,
Mostaru i Konjicu.37
37
28
D. Mandi, Acta franciscana Hercegovinae provinciarumque finitimarum tempore

dominationis othomanae, sv. 1., ab an., 1463.1699., Mostar, 1934., br. 7., str.
10-11.
Gornja karta preuzeta iz: A. Niki, Franjevci u Hercegovini u doba

fra Matije Divkovia (1563.1631.), Mostar, 1985., str. 9.
29
II.
FRANJEVCI U HERCEGOVINI
POD TURSKOM VLAU
e su koncem XIV. stoljea, irei se iz svoje postojbine u Maloj

Aziji prema zapadu, Turci prodirali u bosansko kraljevstvo, a
god. 1428. prisilili bosanskoga kralja da im plaa godinji danak.
Nakon toga oni su iz godine u godinu osvajali po koje mjesto u bosanskomu kraljevstvu, dok nisu god. 1463. zauzeli cijelo bosansko
kraljevstvo, ubili kralja i gotovo sve bosanske prvake.38
Nakon pada Bosne pod tursku vlast franjevci Bosanske vikarije, koji su ostali pod Turcima, ubrzo su se uvjerili da turska vlast u
Bosni ne e biti kratka vijeka i da treba traiti mogunost ivota i
pod njihovom vlau. Upravo je zbog toga jedan od njih, imenom
fra Aneo Zvizdovi (1420.1498.), kada se sultan Mehmed II.
(1451.1481.) nalazio u Milodrau, nedaleko od Kiseljaka, ubrzo
nakon pada Bosne, vraajui se iz Jajca, gdje je dao usmrtiti posljednjega bosanskog kralja Stjepana Tomaevia, zamolio da bi ga
sultan primio i s njim razgovarao. U tomu je susretu sa sultanom fra
Aneo zamolio sultana da franjevcima dopusti ostanak i slobodni
rad u njihovim samostanima i crkvama. Sultan je ljubazno usliao
molbu i dao mu Ahd-namu kojom je naredio da nitko ne smeta i ne
uznemiruje spomenute franjevce ni njihove crkve. tovie dopustio je
da se i oni koji su pobjegli mogu slobodno vratiti u svoja prijanja
mjesta. To doputenje bila je osnovna isprava za ivot franjevaca i
krana kroz sve vrijeme turske vladavine u Bosni.39
38
39
30
D. Mandi, Etnika povijest Bosne i Hercegovine, Rim, 1967., str. 137-141.

D. Mandi, Autentinost Ahd-name Mehmeda II b.h. franjevcima, u: Radovi Hrvatskoga povijesnog instituta u Rimu, sv. 3.-4., Rim, 1971., str. 61-90.
Meutim, padom Bosne pod tursku vlast nisu svi samostani

Bosanske vikarije doli pod tu vlast. I sam vikar Bosanske vikarije
nalazio se u slobodnim krajevima, nije bio pod Turskom. To stanje
bilo je nezgodno za Bosansku vikariju, posebno za one samostane
koji su ostali pod turskom vlau. Stoga su u prvomu redu fratri pod
turskom upravom odluili traiti da se Bosanska vikarija upravno
razdijeli, tj. da bosanski franjevci pod Turcima ne budu ovisni o vikaru koji se nalazio izvan Turskoga carstva.
Trebalo je vremena da se vrhovna franjevaka uprava uvjeri u
opravdanost toga zahtjeva. To se dogodilo istom 29. lipnja 1514.
Samostani u slobodnim krajevima, koji su bili razdijeljeni na 5 kustodija, ujedinjeni su u novu vikariju, koja je nazvana Vicaria Bosnae Croatiae. Naprotiv samostani pod Turcima, Custodia S. Nicolai
de Mile i Custodia S. Mariae de Argentina (Srebrenica), nazvani su
Vicaria Bosnae Argentina.40 Obje Bosanske vikarije god. 1517. postale su franjevake provincije sa svim pravima, pod imenom Provincia
Bosnae Croatiae i Provincia Bosnae Argentinae.41
1. Pad Hercegovine pod Turke

Kada su Turci god. 1463. zauzeli Bosnu, poli su prema Hercegovini namjeravajui i nju podvrgnuti svojoj vlasti. Meutim, odbila ih je vojska Stjepana Vukia Kosae, pa su koju godinu morali
odgoditi ostvarenje toga nauma. Istom godine 1465. odluili su se
na ponovni napad. Stari herceg bio je ve na samrti, umro je 22.
svibnja 1466. Premda se njegova vojska i poslije njegove smrti odluno opirala nadmonoj turskoj vojsci, gubila je mjesto po mjesto
pa su njegovi posjedi do god. 1475. bili osvojeni osim maloga dijela
oko Herceg Novoga, koji je pao god. 1482.42
Kada je Hercegovina dola pod tursku vlast, dobila je novi
izgled. Narodni su prvaci pobjegli ili su bili pobijeni. Sinovi Stjepana Vukia Kosae ostavili su svoje posjede. Vladislav je preselio
u Madarsku, Vlatko je otiao u Veneciju, a najmlai hercegov sin,
40
41
42
E. Fermendin, Acta Bosnae, br. 1195., str. 307.

Annales Minorum an. 1517., br. 33.
H. abanovi, Bosanski paaluk, Sarajevo, 1982., str. 44-46.
31
Stjepan, preao je na islam i u Turskoj bio etiri puta veliki vezir pod
imenom Ahmeda Herceg-zade, Ahmeda Hercegovia.43 Siromani
ljudi, veinom ratari i stoari, ostali su na svomu mjestu i prilagoavali se novim prilikama, nadajui se boljim vremenima.
Osvajai su uspostavili svoju upravu. Hercegovina je ostala sandakat do god. 1580. pod rumelijskim paom, a poslije pod bosanskim od 1580. do 1878., izuzevi godine od 1833. do 1851., kada je
hercegovaki sandakat bio paaluk.44
U tekim danima turske vlasti meu siromanim hercegovakim pukom opaao se rad franjevaca. Od onih njihovih samostana
koji se spominju u popisu god. 1380. nestalo je samostana u Duvnu,
Glamou, Cetini i u Novomu, a Ston je preivio u Dubrovakoj franjevakoj provinciji. Naprotiv, osim imotskoga samostana pojavljuju se novi samostani u Konjicu, Mostaru i Ljubukomu, a ramski je
samostan proirio svoj utjecaj na duvanjski kraj.
Konjic bi morao biti najstariji od ta tri samostana, koji se u
srednjemu vijeku zvao Neretva. Bio je na desnoj strani rijeke Neretve. S lijeve strane rijeke Neretve nalazilo se naselje Podbiograd,
koje se razvilo ispod tvrave, zvane grad Biograd, koja se nalazila
na breuljku iznad dananje etvrti Varde, a uvala je most izmeu
lijeve i desne strane Neretve. Ondje su bili gusto naseljeni bosanski
krstjani, a budui da su franjevci doli u Bosnu obraati krstjane,
oekivali bismo da je ondje rano osnovan franjevaki samostan,
premda povijesni izvori, koji su nam dosada poznati, o tomu ute.
Konjiki se samostan prvi put izriito spominje god. 1511. Te su
godine stanovnici Konjica franjevakomu samostanu u mjestu darovali jednu kuu, koja je sluila kao gostinjac, i livadu na brijegu
Podu.45 Spominje se i u popisu svih franjevakih samostana, koji je
nastao otprilike u to doba.46
Tada se inilo da e katolici, premda pod turskom vlau, moi
ivjeti prema svojim obiajima i po svomu zakonu. Meutim, god.
1516., stvoren je zakon za bosanski sandakat, u kojemu je naree43
44
45
46
32
B. Popari, Tuna povijest Hercegove zemlje 1337.1482., Zagreb, 1942., str.

123-127.
H. abanovi, Bosanski paaluk, Sarajevo, 1982., str. 47.
D. Mandi, Acta franciscana Hercegovinae, sv. I., br. 6., str. 8-9.
D. Mandi, Acta franciscana Hercegovinae, sv. I., br. 7., str. 9-11.
no da se porue sve crkve, koje su sagraene nakon turskoga osvajanja i da se kazne duhovnici koji rade u tim crkvama. Na temelju
toga zakona, oko god. 1524., sruen je konjiki samostan, zajedno
sa samostanima u Visokom, Sutjesci, Fojnici i Kreevu.47
I samostan u Mostaru spomenut je u popisu franjevakih samostana, koji je nastao poetkom XVI. stoljea. God. 1538. sultan Sulejman II. pie mostarskomu kadiji da se izaslanik mostarskih fratara tuio to vojvoda u Makarskoj ubire carinu od fratara za odijelo
koje uvoze za svoje potrebe, a to se prije nije inilo. Sultan nareuje
kadiji da ispita stvar, pa ako fratri nisu dosada plaali carinu neka je
ne plaaju ni ubudue.48
Novi spomen da su franjevci prisutni u Mostaru imamo iz god.
1553. Te su se godine dva mostarska franjevca, Jure i Nikola, mostarskomu kadiji tuili da je njihova crkva nezakonito sruena, jer
se tvrdilo da ona ondje nije postojala prije dolaska Turaka i to je
Husein-beg, zakupnik dravnih poreza, prodao njihov vinograd,
kuu i vrt u Zahumu, tvrdei da nije znao komu pripadaju. Meutim, Kasim, zamjenik mostarskoga kadije, uvjerio se da taj vinograd, vrt i kua pripadaju franjevcima i da im ih spomenuti Huseinbeg mora vratiti.49
Mostarska je crkva sruena nakon zakona (kanun-nama) iz god.
1539., kojim je odreeno da se srue sve crkve na podruju zvornikoga, bosanskoga i hercegovakoga sandakata, koje nisu postojale prije dolaska Turaka u te krajeve.50 Ali budui da su fratri, Jure i
Nikola, dokazali da je njihova crkva postojala prije dolaska Turaka,
spomenuti Kasim, zamjenik mostarskoga kadije, naredio je da se
samostanska dobra vrate fratrima i oito, da im se dopusti ponovno
otvoriti samostan.
Fratri su otvorili samostan. Ali tajnik sandakata raspisao je da
oni moraju davati poreza 10 aki godinje. Stoga su fratri zamolili
sandaka Husein-bega da ih oslobodi od toga poreza, jer to nisu
prije plaali. To je Husein-beg uinio sredinom travnja 1553., oslo47
48
49
50
E. Fermendin, Chronicon observantis provinciae Bosnae Argentinae, u: Starine

JAZU, sv. 22., Zagreb, 1890., str. 25.
D. Mandi, Acta franciscana Hercegovinae, sv. 1., br. 15., str. 22-23.
D. Mandi, Etnika povijest Bosne i Hercegovine, Rim, 1967., str. 159.
Isto mj., str. 162.
33
bodivi od poreza samostane sv. Marije u Mostaru, Gospin u Ljubukomu i one u Zaostrogu i Makarskoj.51
Mostarski franjevci nisu dugo ivjeli u miru. Za Alipainoga
doba (1560.1564.) nastao je ponovno progon u Hercegovini. Turske vlasti uzele su na oko duvanjskoga biskupa Danijela Glasnovia
(1551.1575.), koji je marljivo obilazio svoje vjernike i tjeio ih u
tekim prilikama. Da bi izbjegao turskim uhodama, koje su pomno
pratile njegov rad i slijedile ga na njegovim putovanjima iz mjesta u
mjesto, on se sakrio u franjevaki samostan u Mostaru. Meutim,
nije dugo mogao skriti svoj boravak u mostarskomu samostanu.
Turci su doznali za nj i htjeli ga uhititi u samostanu, ali je on uspio
pobjei prije njihova dolaska. Kada ga nisu nali u samostanu, razruili su samostan i crkvu. Fratri su iz samostana pobjegli najprije
u jednu peinu sjeverno od Mostara, odatle su preli u Brono, a
odande u Imotski i Makarsku. Konano su se zaustavili u ivogou, gdje su se stalno zadrali i ondje izgradili samostan. Iz toga su
se samostana brinuli za svoje prijanje vjernike u Mostaru, Bronu
i Blatu.52
Pobjegavi iz mostarskoga samostana biskup Danijel sklonio se
u ljubuki samostan. Turci su ili za njim pa kada ga nisu nali, jer je
on uspio pobjei, razorili su i ljubuki samostan. Fratri toga samostana otili su u Zaostrog i odande se brinuli za svoje vjernike, za
koje su se prije brinuli iz ljubukoga samostana.53
2. Teka stoljea pod turskom vladavinom

Nestanak se samostana u Konjicu, Mostaru i Ljubukomu teko dojmio i bolno je utjecao na katolike u Hercegovini, koji su ve
jedno stoljee bili pod turskom vlau, posebno na one u njezinim
sredinjim i sjevernim podrujima. Dotada su iz onih samostana
sveenici donosili utjehu i ohrabrenje katolicima, koji su ivjeli u
velikim potekoama, radei na turskim posjedima.
51
52
53
34
Isto mj., str. 168-169.

Isto mj., str. 169; K. Jurii, Katolika Crkva na biokovsko-neretvanskom podruju, str. 102-106.
D. Mandi, Etnika povijest Bosne i Hercegovine, Rim, 1967., str. 169.
Ipak, premda su franjevci god. 1563. morali napustiti svoje samostane i preseliti u druga mjesta, kako smo spomenuli, nisu zaboravili svoje vjernike, pa su se iz daljine vraali da bi im bili na
raspolaganju i omoguili im obavljanje svoje vjerske dunosti.
Ljubuki fratri nali su utoite u samostanu u Zaostrogu. Odatle su se brinuli za one vjernike za koje su se brinuli dok je samostan
postojao u Ljubukom.54
Na slian nain, kako smo spomenuli, postupili su i fratri razruenoga mostarskoga samostana. Samo oni nisu lako nali svoje
novo sredite. Istom god. 1584. zaustavili su se stalno u ivogou.
Odatle su dugo sluili upe za koje se prije brinuo mostarski samostan, tj. okolicu Mostara, Blato i Brono.55
U isto doba imotski samostan, koji je imao velikih neprilika,
ali nije bio sruen, brinuo se za sve upe imotske kotline. Njegove
su upe mijenjale svoje sjedite. Najvie su se zvale: Kamenmost,
Podbila, Gorica (Sovii) i Drinovci.56 Samostan u Rami protegnuo je
svoju duhovnu djelatnost na upe oko Duvanjskoga i Livanjskoga
polja.
To stanje na podruju Hercegovine, koje je tako ostalo sve do
Kandijskoga rata, vidimo iz izvjea Bosanske franjevake provincije koje su, god. 1623., dva bosanska franjevca, Jure Neretvanin
i Pavao Papi, prikazali rimskoj Kongregaciji de propaganda fide.
Franjevci koji su radili u Hercegovini pripadali su Bosanskoj franjevakoj provinciji, koja je imala, kako se vidi u spomenutomu izvjeu, 17 samostana, 73 upe, 11 kapela i 355 fratara. Glavni rad tih
fratara bio je usmjeren na duhovnu pastvu.57
Sve upe na podruju Provincije drali su franjevci Bosanske
provincije, osim nekoliko upa iznad Save. U svakomu se samostanu nalazila kola, u kojoj je jedan uitelj franjevac pouavao djecu.
Ta su djeca se pripravljala za redovniki i sveeniki ivot.58
54
55
56
57
58

vladavine, Zagreb, 1972., str. 138.
Isto mj., str. 102-109.
Isto mj., str. 140.
B. Pandi, Bosna Argentina, str. 175-198.
Isto mj., str. 232.
35
Jedna od najveih potekoa u to doba bio je nedostatak biskupa na cijelomu prodruju Bosanske franjevake provincije. Sveta Stolica imala je stalne nesuglasice s carskim dvorom zbog imenovanja bosanskoga biskupa. Bosanski biskup ve u XIII. stoljeu
(god. 1247.) preao je u akovo i time postao podreeni kaloki
biskup (sufragan), pa je car smatrao da on kao madarski kralj ima
pravo imenovati bosanskoga biskupa. God. 1502., na prijedlog madarskoga kralja, imenovan je bosanskim biskupom Mihael Keseri
(Chesulius).59 Meutim, on je 20 godina odgaao svoje reenje i konano se odrekao biskupije.60
God. 1536. akovo zauzeli su Turci, razruili biskupski dvor
i crkvu, pa je ono izgubilo vanost biskupskoga sjedita. Poslije je
beki car nastavljao imenovati bosanskoga biskupa, ali ga Sveta
Stolica nije potvrivala, nego je bosanske krajeve davala na upravu
okolnim biskupima. Istom je god. 1669. Sveta Stolica pristala na to
da beki car imenuje bosanskoga biskupa.61
Za hercegovako podruje bilo je vano to je papa Pavao V.
(1605.1621.), na prijedlog ugarsko-hrvatskoga kralja Matije
(1608.1619.), obnovio makarsku biskupiju imenovavi, 15. lipnja
1615., fra Bartola Kaia makarskim biskupom. Cijeli hercegovaki
sandakat bio je pod njegovom vlau. Vrio je vlast i nad Duvanjskom biskupijom, premda je ona bila neovisna o Makarskoj biskupiji. Biskup Bartol kae da mu je Duvanjsku biskupiju preporuio
upravitelj Bosanske biskupije, a god. 1636. tvrdi da mu ju je povjerio papa Grgur XV. (1621.1623.).62
Sve upe Makarske biskupije, osim triju za koje su se brinuli
svjetovni sveenici, vodili su franjevci iz samostana u Imotskomu,
Makarskoj, Zaostrogu i ivogou. Za upe Duvanjske biskupije
brinuli su se franjevci iz samostana u Rami.63
Biskup Bartol Kai upravljao je biskupijom 30 godina (1615.
1645.). Nekako u to doba kada je on umro, nastao je tzv. Kandijski
59
60
61
62
63
36
C. Eubel, Hierarchia catholica, sv. 2., Monasterii, 1914., str. 109; sv. 3., Monasterii, 1923., str. 137.
Vatikanski arhiv, Nunziatura di Germania, sv. 53., f. 95r; sv. 55., f. 196v.
Arhiv Propagande, Acta, sv. 38., f. 503r-504v.
B. Pandi, Bosna Argentina, str. 273.
Isto mj., str. 332.
rat (1645.1669.). Premda se on vodio zbog Krete ili Kandije, imao

je jai odjek i u Dalmaciji. Gotovo odmah na poetku rata Venecijanci su uspjeli nagovoriti tzv. Makarsku krajinu da se odmetne od
Turaka. Makarska s 23 okolna sela god. 1646. priznade venecijansku vlast.64
Pobuna je makarskih katolika estoko razljutila tursku vlast.
Njihov odgovor nije trebalo dugo ekati. Bosanska turska uprava
skupi primjeren broj vojnika koji popalie sva pobunjena makarska sela. Tada su Turci zapalili, god. 1647., sva tri blia samostana
(Makarsku, ivogoe i Zaostrog) i svih 10 crkava, koje su bile na
pobunjenomu podruju. Narod iz toga podruja, prestraen tekim
razaranjima i ubijanjima, koja su nemilosrdno provodili razbjenjeli
turski vojnici, pobjegao je na otoke Hvar i Bra ili u planinu Biokovo, a biskup, Bartolov nasljednik, fra Petar Kai (1646.1661.)
pobjegao je u Jelsu na Hvaru.65
Katolici u zaleu, koji nisu imali nita s pobunom Makarske
krajine, za vrijeme Kandijskoga rata trpjeli su vie od odmetnika
iz makarskoga primorja nego od Turaka. Ti su odmetnici, borei se
protiv Turaka, upadali u tursko podruje, pravili nered i pljakali.
A nisu napadali i pljakali Turke nego katolike, turske podanike.66
Za vrijeme Kandijskoga rata i pobune Makarske krajine imotski samostan naao se u posebnim prilikama pa nije imao nikakvih
teta. Zatili su ga muslimani. Naime, kada se pobunilo Makarsko
primorje protiv Turaka, njihov pobunjeniki duh osjetio se i u imotskomu okrugu. Neki muslimani, koji su u onomu okrugu bili u velikoj manjini, zamolili su franjevce imotskoga samostana da ih ako
bude trebalo zatite. Fratri su to veoma rado obeali i odmah su
neke istaknutije muslimane primili u samostan. Zbog toga su muslimani bili zahvalni imotskim franjevcima i kada je pogibao prola,
doputali su im da idu kamo hoe. Tako su fratri imotskoga samostana mogli otii u mjesta koja su franjevci iz samostana u ivogou i Zaostrogu morali napustiti zbog nastalih neprilika u Makarskomu primorju. Biskup fra Marijan Linji naao je god. 1672. fra
64
65
66
Isto mj., str. 277.

Isto mj., str. 278.
S. Zlatovi, Kronaka o. Pavla Silobadovia o etovanju u Primorju (1662.1686.),
u: Starine JAZU, sv. 21., Zagreb, 1889., str. 86-115.
37
Petra iz Imotskoga u Bronu, fra Luku Vuknia u Mostaru, fra Miju

Runovia u Rasnu, fra Ivana Lalia u Rakoj Gori.67
Prije nego su se krani Makarske biskupije odmorili od ruenja, razbojnitava i nemira nastalih zbog Kandijskoga rata, nastao
je novi tzv. Beki rat (1683.1699.) koji je zavren mirom u Srijemskim Karlovcima 1699. Tim je mirom jo jedan dio Makarske biskupije doao pod upravu venecijanske vlasti, a drugi je ostao pod
Turcima pod kojima je i prije bio. Makarski se biskup i u takvim neprilikama nastojao brinuti za sve svoje vjernike, koliko je mogao.68
Meutim, prilike, posebno u krajevima koji su ostali pod Turcima, iz dana u dan postajale su nemirnije i nesnoljivije. Franjevci
imotskoga samostana morali su god. 1715. ostaviti svoje sjedite i
preseliti u Omi. Dvije je godine poslije Venecija odluila staviti red
u onomu kraju i 27. srpnja 1717., estokom topovskom paljbom,
napala imotsku tvravu, koja se, 1. kolovoza, te godine predala. Na
Poarevakomu miru, 21. srpnja 1718., Turci su Imotski slubeno
predali Venecijancima.69
3. Bosanska franjevaka provincija poetkom XVIII. stoljea

Ratovi s Turcima u XVII. stoljeu na smrt su ranili Bosansku
franjevaku provinciju. Nakon utvrenoga mira u Srijemskim Karlovcima 1699. i promjenom granica meu zaraenim silama, samostani Bosanske provincije nali su se na podruju triju drava. Pod
Turskom ostali su samostani: Imotski, Sutjeska, Kreevo, Fojnica i
Tuzla. Pod venecijansku vlast doli su: ivogoe, Makarska, Zaostrog, ibenik, Visovac, Sinj i Knin. Pod austrijskom vlau nali su
se: Gradika, Cernik, Poega, Velika, Naice, Brod, Osijek, Vukovar,
arengrad, Ilok, Moha, Petrovaradin i Kopanica.70 Sredite Provincije ostalo je neko vrijeme pod Turskom.
67
68
69
70
38
B. Pandi, Bosna Argentina, str. 334.

Isto mj., str. 153-166; K. Jurii, Katolika Crkva na biokovsko-neretvanskom
podruju u doba turske vladavine, Zagreb, 1972., str. 23-27.
vladavine, Zagreb, 1972., str. 26-27.
Tako je god. 1708. popisao samostane Bosanske franjevake provincije vizitator Ivan Krstitelj di Vietri (Arhiv Propagande, SC Bosnia, sv. 5., f. 2r-10v).
Upravo ti samostani koji su ostali pod Turskom, bili su izvrgnuti neobino velikim nezgodama. injenica da su se redovnici Provincije nalazili u tri drave nosila je sa sobom nemale potekoe.
Uprava Provincije nije mogla davati sigurne upute, pa su se nerijetko redovnici morali odluivati za pojedine ine prema osobnoj
procjeni.
Ti krani pod Turcima, premda su imali svoga biskupa, nisu ga
nikada viali niti su imali prigodu primiti sakramenat sv. potvrde.
Nije udo da su se osjeali zaputeni i da su se tuili da biskupa ne
vide.
Naprotiv, u krajevima koji su preli pod upravu kranske vlasti
duobriniki rad bosanskih franjevaca, koji su ga imali za vrijeme
svoga rada pod turskom vlau, u novim se prilikama nije sviao.
Biskupi su u tim krajevima imali mnogo prigovora i traili su da franjevci, kada ih nisu mogli odstraniti, odmah promijene nain svoga
rada.
Uprava reda u Rimu, koja je primala bezbroj vijesti o nesreenim prilikama u Bosanskoj provinciji, smatrala je potrebnim izvidjeti pravo stanje i uiniti to moe da bi se ono poboljalo. Za to se
odluila god. 1733. Te je godine istonim krajevima reda (Cismontana familia) kao generalni komisar reda i kao apostolski komisar
upravljao Portugalac Josip iz Evora. On je 31. svibnja 1733., bivega provincijala talijanske Provincije sv. Bernardina, u pokrajini
Abruzzi, fra Kajetana dIntrodacqua imenovao apostolskim vizitatorom u Bosni.71
Fra Kajetan otiao je u dio Bosanske provincije, koji je bio pod
Austrijom, i nakon posjeta preporuio je pismom iz Broda, od 1.
svibnja 1734., da se od jedne Bosanske provincije naprave tri provincije.72 Generalni komisar reda fra Josip iz Evore (ab Evora) postupio je prema savjetu vizitatora Kajetana i od stare Bosanske provincije ustanovio, 22. sijenja 1735., tri nove: prva provincija bila
bi sa starim imenom Bosne Srebrene, za samostane u Bosni i Slavoniji, druga provincija bila bi za samostane pod ugarskom vlau i
nosila bi ime sv. Ivana Kapistranskoga, trea provincija bila bi pod
71
72
Isto mj., f. 231rv.

Isto mj., f. 239r.
39
imenom sv. Kaja, za samostane Bosanske provincije koji su bili pod

venecijanskom vlau.73
Samostani pod Venecijom uspostavljeni su kao provincija pod
zatitom sv. Kaja (3. oujka 1743. uzela je zatitnika Presvetoga
Otkupitelja). Ti su samostani pod Turcima bili u hercegovakom
sandakatu. Budui da je vei dio hercegovakoga sandakata ostao
pod Turcima, novoosnovanoj Provinciji sv. Kaja obeano je da e i
oni krajevi (zajedno s Livnom i Duvnom), kada budu osloboeni od
Turaka, biti pripojeni Provinciji sv. Kaja. Kako su ovi krajevi osloboeni istom god. 1878., oni nisu pripojeni.74
Druge dvije provincije, uspostavljene 22. sijenja 1735., postojale su samo nekoliko dana. Budui da je nakon objavljivanja odredbe o uspostavi dviju provincija, prije nego je podjela provedena,
umro bosanskoslavonski provincijal fra imun Meci, imenovan
je, 26. svibnja 1735., madarsko-srijemski provincijal fra Luka Karadi provincijalom za obje te provincije.75
Prema tomu nova Provincija bila je sastavljena od samostana
koji su bili pod vlau Austrije i od samostana koji su bili pod Turcima. Ve zbog toga podvojenoga sastava Provincije u njoj je ivot bio
teak. Isto starjeinstvo nije moglo lako zadovoljiti potrebe jednih i
drugih. tovie, budui da je uprava Provincije bila u krajevima pod
Austrijom, mogla je lake zadovoljiti potrebe samostana koji su se
nalazili pod tom vlau. A samostani pod Turcima, silom prilika,
bili su malo zaputeni. Stoga su oni zaeljeli da se odijele od samostana pod Austrijom i da imaju svoju zasebnu upravu. To je ostvareno 5. lipnja 1757., kada je Benedikt XIV. ukinuo bivu Provinciju
i za samostane pod Austrijom ustanovio novu Provinciju sv. Ivana
Kapistrana, a za samostane pod Turcima, tj. za samostane u Bosni i
Hercegovini uspostavio Kustodiju svetoga Kria Bosne Srebrene.76
Premda su samostani u Bosni i Hercegovini bili zadovoljni tom
razdiobom, nisu smatrali opravdanim da se njihova zajednica, koja
je god. 1517. proglaena Provincijom, svede na kustodiju. Tu su
73
74
75
76
40
F. Lastri, Pregled starina Bosanske provincije, Sarajevo, 1977., str. 71.

K. Jurii, Franjevaka provincija svetoga Kaja pape i muenika u Dalmaciji, u:
Kai, sv. XVII., Split, 1985., str. 127-196.
F. Lastri, Pregled starina Bosanske provincije, str. 71-76.
Chronologia historico-legalis, sv. 4., Romae, 1795.
svoju albu pisano dostavili Svetoj Stolici pa je papa Klement XIII.

15. prosinca 1758. samostanima u Bosni vratio stari naslov Provincije sa svim pravima i povlasticama.77
4. Uspostava Apostolskoga vikarijata (1735.)

Cijelo vrijeme, otkad je Bosna god. 1463. dola pod tursku
vlast, jedna od glavnih potekoa bosanskih katolika bila je nedostatak biskupa. Bosanski su se katolici esto tuili Svetoj Stolici na
tu potekou i traili su razliite naine kako bi se ona rijeila. Ta
se potekoa osjeala i u tekim promjenama koje su zahvatile, poetkom XVIII. stoljea, krajeve u kojima su ivjeli bosanskohercegovaki katolici. U to doba zadarski nadbiskup bio je Vicko Zmajevi
(1713.1745.).
Rodio se u Perastu, prvo je bio barski nadbiskup 1700.1713., a
god. 1713. postao je zadarski nadbiskup. Dugo je bio ovjek povjerenja rimske Kongregacije de propaganda fide (Propaganda, Kongregacija) posebno za krajeve u Albaniji, Bugarskoj, Makedoniji i Srbiji.
Za taj njegov poloaj u Rimu uli su i bosanski katolici. Stoga su ga
molili da posreduje u Rimu da bi dobili biskupa koji e meu njima
ivjeti i obavljati biskupske dunosti.
Nadbiskup Zmajevi uvidio je opravdanost pritube bosanskih
katolika, pa je 12. svibnja 1734. njihovo pismo proslijedio u Rim
Propagandi.78
Kongregacija de propaganda fide raspravljala je o Zmajevievu
pismu na svomu opem sastanku 21. lipnja 1734. Tada je odreeno da treba pisati bekomu nunciju Dominiku Passioneiju da bi on
uvjerio bosanskoga biskupa Petra Baia (1716.1749.) da ide u Bosnu, a ako ga ne bi mogao na to nagovoriti, da se kod njega raspita,
kao i kod odgovornih bekih ministara, bi li trebalo osnovati novu
biskupiju za Bosnu.79
77
78
79
F. Lastri, Pregled starina Bosanske provincije, Sarajevo, 1977., str. 19.

Arhiv Propagande, Scritture originali riferite nelle congregazioni generali, sv.
679, f. 235r; M. Premrou, Serie documentata dei vicarii apostolici di Bosna ed
Erzegovina 1735.1881., u: Archivum Franciscanum Historicum, sv. 21., Quaracchi, 1928., str. 349-351.
Arhiv Propagande, Acta, sv. 104., f. 237v-251v, br. 15.
41
Beki nuncij nije uspio uvjeriti bosanskoga biskupa da bi trebao

ii i u onaj dio svoje biskupije pod Turcima. Stoga je Kongregacija
de propaganda fide, raspravljajui 20. lipnja 1735. o odgovoru bekoga nuncija u pogledu Bosanske biskupije, odluila moliti Papu da
imenuje apostolskoga vikara za onaj dio Bosanske biskupije, koji je
ostao pod Turcima i da se za tu dunost nae jedan bosanski franjevac.80
Kada je Kongregacija dobila pristanak Svetoga Oca i jo jednom
razmotrila sve te okolnosti, izabrala je fra Matu Delivia apostolskim vikarom za Bosnu pod Turcima, ukljuivi i krajeve Makarske
biskupije koji su ostali pod turskom vlau, ali i Duvanjsku biskupiju.81
5. Teko stanje hercegovakih katolika

Ratovi u XVII. stoljeu protiv Turskoga carstva promijenili su
prilike toga Carstva, posebno u njegovomu europskom dijelu. Hercegovina je jo jednom u svojoj povijesti promjenila svoje lice. Dotada, premda u promijenjenim prilikama, sauvala je podruje Stjepana Vukia Kosae. Ali taj put, mirom u Srijemskim Karlovcima,
iz god. 1699., i onim u Poarevcu, iz god. 1718., ostala je smanjena
i ozbiljno okljatrena.82
Ta upravna i zemljopisna promjena ostavila je hercegovake
katolike s desne strane Neretve u novim neprilikama; oni su i taj
put ostali pod turskom vlau. Osjeali su se kao neko njihovi pradjedovi kada su god. 1563. Turci, koji su davno prije, tj. oko 1524.
razorili samostan u Konjicu, sruili franjevake samostane u Mostaru i Ljubukomu. One kobne godine franjevci su iz Ljubukoga
pobjegli u Zaostrog i odatle se gotovo kroz dva stoljea brinuli za
svoje upe u Veljacima i Gabeli, a samostan se u ivogou stalno
brinuo za vjernike za koje se prije brinuo mostarski samostan (Mo80
81
82
42
Arhiv Propagande, Acta, sv. 105., f. 287r-293r, br. 23.

Arhiv Propagande, Acta, sv. 105., f. 402r-408r, br. 14.
vladavine, Zagreb, 1972., str. 22-27.
star, Blato i Brono). Naprotiv, imotski samostan brinuo se za sve

vjernike imotske kotline, koji su bili razdijeljeni u etiri upe: Podbilu, Sovie (Goricu), Drinovce i Kamenmost.83
Mirovnim ugovorima u Srijemskim Karlovcima (1699.) i Poarevcu (1718.) hercegovaki katolici, s desnu stranu rijeke Neretve,
koji su jo uvijek bili pod turskom vlau, ostali su bez ijednoga franjevakoga samostana. Zaostrog i ivogoe preli su pod venecijansku vlast, a malo poslije (1717.) i Imotski.
Kada je Poarevakim mirom god. 1718. Veneciji priznato pravo na Imotski i okolne krajeve, koje je bila zauzela, crkvene upe
imotske krajine nale su se u novim prilikama. Dvije su imotske
upe potpale pod Veneciju (Kamenmost i Podbila), Gorica (Sovii)
bila je umanjena i podruno i stanovnitvom pa je prikljuena upi
Posuju, samo je upa Drinovci ostala s istim podrujem.
Katolikim su vjernicima u poetku dolazili franjevci iz Imotskoga i Kreeva, a god. 1700. povjereni su stalno franjevakomu
samostanu u Kreevu.84
Kreevski samostan kroz XVIII. i poetkom XIX. stoljea brinuo
se, osim za malo brojne vjernike u okolici Konjica, za est upa u
Hercegovini: Mostar, Posuje, Drinovce, Veljake (Ljubuki), Brono i Blato. Vjernici duvanjske kotline bili su povjereni samostanu u
Fojnici, a upa Roko Polje ovisila je o samostanu u Sutjeskoj. upnici nisu imali stalna sjedita nego su, najvie tri puta godinje, ili
od mjesta do mjesta da bi vjernici mogli obaviti svoje vjerske dunosti i biti poueni o kranskim istinama, a ostajali su kod kojega
vjernika, koji ih je zakratko mogao primiti.
U to teko doba za katolike u Hercegovini osjealo se openito
da Tursko carstvo nije vie onakvo kao to je nekada bilo. Bilo je
jasno da je tursko drutvo bolesno i da ga treba lijeiti ako ne e propasti. Do toga su uvjerenja malo pomalo dolazili vrhovni upravitelji
Carstva sa sultanom na elu i traili su naine kako bi nanovo uredili Carstvo da bi ono moglo odgovoriti zahtjevima novoga vremena.
To stanje Turskoga carstva vidjele su zapadne sile, koje su budno pratile, radi svojih ciljeva, njegovo ostarjelo i ne sreeno unutar83
84
Usp. B. Pandi, Bosna Argentina, str. 331-339.

D. Mandi, Franjevaka Bosna, Rim, 1968., str. 209-210.
43
nje ureenje. One su posebno promatrale stanje Turskoga carstva

na balkanskom poluotoku.
Francuska je odmah nakon prevrata otvorila konzularno predstavnitvo u Travniku, sjeditu bosanskoga paaluka. Svrha toga
predstavnitva, koje je uspostavljeno god. 1793. i trajalo do 1797.,
bilo je prije svega proiriti trgovake poslove izmeu Turske i Francuske, a osim toga ojaati veze izmeu Pariza i Carigrada. Premda je
to francusko predstavnitvo, zbog politikoga razvitka, ubrzo bilo
ukinuto, Francuska je smatrala potrebnim ve 1806. u Travniku uspostaviti pravi konzulat, preko kojega je dola u jo tjenje veze s
Bosnom.85 Francusko zanimanje za Bosnu, dok je Francuska vladala
u Dalmaciji, bilo je oito i budno pripravljano.
Meutim, Austrija je u tomu smislu jo upornije radila, jer je
smatrala svojim nasljednim pravom sjediniti Bosnu (Dalmaciju,
Srbiju i Vlaku) s austrijskim zemljama. To je posebno bilo vidljivo za vrijeme cara Josipa II. (1780.1790.) i njegovih nasljednika.
Njihov rad, javni i tajni, prema Bosni odvijao se na razliite naine,
kako su to prilike doputale i razboritost savjetovala. S tom namjerom, kada je, koncem XVIII. stoljea, zbog povijesnih okolnosti, bio
gotovo onemoguen odgoj bosanske franjevake mladei, Josip II.
osnovao je jednu novanu zakladu u iznosu od 107.000 fiorina da
bi se od njezinih kamata svake godine odgajao odreeni broj franjevakih klerika u zagrebakomu sjemenitu.86
Premda je osnivanje francuskoga i austrijskoga konzulata bilo
znak vremena i novih prilika u Turskomu carstvu, to katolicima nije
mnogo koristilo. Turci su budno pazili na rad tih tuih konzula, a
posebno s kime su se od bosanskih graana sastajali. Upravo se
zbog toga katoliki sveenici nisu usuivali posjeivati ih ili primati, premda su konzuli to arko eljeli, kako bi od njih imali sigurne
vijesti o prilikama.
Poetkom su XIX. stoljea jo uvijek trajale one stare potekoe
koje su pratile katolike biskupe i sveenike u Turskomu carstvu. U
85
86
44
Usp.: Z. Muljai, Francuski diplomati u Bosni 1793. i osnivanje francuskog konzulata u Travniku, u: Godinjak istorijskog drutva Bosne i Hercegovine, sv. 6.,
1954., str. 307-315; M. ami, Francuski putnici u Bosni na pragu XIX. stoljea i
njihovi utisci o njoj, Sarajevo, 1986., str. 69-93.
J. Jeleni, Kultura, i bosanski franjevci, sv. 2., Sarajevo, 1915., str. 382-385;
I. Gavran, Suputnici bosanske povijesti, Sarajevo, 1990., str. 88-89.
to su doba nastale u bosanskomu paaluku nove okolnosti: izbijale

su pobune meu nemuslimanskim pukom, nastajale su borbe meu
pojedinim muslimanskim velikaima i borbe muslimanskih velikaa protiv bosanskih vezira i protiv sredinje vlasti u Carigradu.
U to je doba svima bilo jasno da je glavni izvor bolesti, od koje
je trpjelo Tursko carstvo, bio u njegovoj vojsci, u janjiarima, koji
su prije Tursko carstvo toliko proirili, a sada su ga svojim neurednim nainom ivota vodili u propast. Konano je vrhovna uprava
Carstva odredila, 29. sijenja 1826., da staru vojsku treba ukinuti i
uvesti novu, kakvu su tadanje prilike zahtijevale.
Odredba je o ukidanju janjiarske vojske nerado primljena u
cijelom Carstvu. Ona je u Bosni otvoreno i odluno odbijena. Meutim, vrhovna uprava Carstva bila je uvjerena u ispravnost svoje
odredbe i odluila ju je svakako provesti. Kada su bosanski muslimani, posebno janjiari, saznali za odluku carigradske vlasti, odluili su joj se oprijeti. Za svoga vou, u sijenju god. 1831., izabrali su
Huseina, kapetana u Gradacu. Husein je okupio vojsku, osvojio je
Travnik i zarobio vezira i poao prema Carigradu. Ali ga je sultanova
vojska, 2. lipnja 1832., porazila, pa je morao bjeati.
Huseinovu su porazu mnogo doprinijeli hercegovaki muslimanski prvaci, posebno Ali-paa Rizvanbegovi Stoevi. Zbog
njegovih zasluga za pobjedu nad Huseinom, sultan Mahmud II.
(1808.1839.) proglasio je hercegovaki sandakat paalukom, a
Ali-pau imenovao je neovisnim paom.87
87
M. Prelog, Povijest Bosne u doba osmanlijske vlasti, sv. 2., Sarajevo, str. 30-57.
45
III.
PONOVNO U HERCEGOVINI
FRANJEVAKI SAMOSTAN
1. Nove mogunosti
ercegovaki su franjevci sa zanimanjem gledali na osnutak

hercegovakoga paaluka. inilo im se da e to biti na korist
njihovu ivotu i radu. Prolo je toliko vremena otkad nisu imali
svoga samostana. Vie od jednoga stoljea ovisili su o samostanu u
Kreevu. Hercegovaki su mladii morali ii u daleko Kreevo uiti
kolu i postati franjevci pa kada su bili zareeni sveenici, vratiti
se u svoja rodna mjesta i raditi meu svojim narodom. Premda im
je to bila do tada jedina mogunost, ve sama podruna udaljenost
Kreeva za njihov odgoj bila je velika potekoa. Otvorile su se nove
mogunosti i traili su naine kako ih iskoristiti.
Franjevci iz Hercegovine bili su svjesni da je osnivanje hercegovakoga paaluka veoma povoljna okolnost, koja ih je navodila da
bi pokuali osnovati samostan u svomu kraju, ali im je bilo jasno da
bi mogli ostvariti svoj naum samo ako budu imali potporu crkvene
vlasti, posebno mladoga i nadobudnoga biskupa Rafaela Bariia.
Uprava Provincije, tj. Bosanske provincije, nije smatrala ozbiljnom namjeru franjevaca iz Hercegovine, za koju je znala i o kojoj se
meu fratrima govorilo. Odavno je Provincija bila razdijeljena na
tri okruja, kojima su na elu bila tri samostana: Sutjeska, Fojnica
i Kreevo. Svaki je samostan imao svoje podruje, razdijeljeno na
odreeni broj upa. Kada bi se osnovao novi samostan, novo okruje, on bi se po naravi stvari brinuo za upe u Hercegovini. Ali time
bi gotovo bio uniten kreevski samostan. On bi ostao samo s tri
upe. Upravo zbog toga, kada bi se ostvario naum Hercegovaca, tre-
46
balo bi cijelu Provinciju preurediti, a upe ponovno podijeliti. Ali to

uprava nije smatrala potrebnim ni korisnim, a ni razboritim.
Meutim, preostajala je nada da bi apostolski vikar uvidio
opravdanost osnivanja novoga samostana u Hercegovini i prema
tomu drukije podijelio duobriniki rad u Vikarijatu. Za vrijeme
biskupa fra Augustina Miletia (1803.1831.) nije se moglo o tomu
govoriti zbog stalnih nemira i unutarnjih borbi meu muslimanima. A kada je imenovan novi apostolski vikar fra Rafael Barii,
vanjske prilike inile su se povoljnijima. Osim toga, novi je biskup
bio mlad, pametan i odluan poraditi u poboljanju vjerskoga ivota
i rada meu narodom koji mu je bio povjeren. A upravo je to ulijevalo nadu franjevcima iz Hercegovine. Bili su uvjereni da e novi
biskup uvidjeti potrebu novoga samostana u Hercegovini.
Biskup fra Rafael Barii rodio se u Oeviji 24. lipnja 1796. Kao
djeak primljen je u franjevaki samostan u Kraljevu Sutjesku. Ondje je, 16. travnja 1817., obukao franjevako odijelo. Nakon novicijata otiao je u Italiju, zavrio sve potrebne kole i bio zareen za
sveenika. Nakon zavrene kole bio je profesor u Torinu i Bologni.
God. 1829. vratio se u Bosnu.88
Kada se Barii vratio iz Italije, Provincija je mnogo oekivala
od njega. Proavi tolike kole razvio se u pametna ovjeka i redovnika. A malo kasnije, nakon smrti biskupa Miletia, Provincija je
meu ostalim predloila i njega kao sposobna za buduega apostolskog vikara.89 Meutim, ubrzo nakon to je primio upravu Vikarijata, Barii je pokazao da ima ne samo osobno miljenje o vrenju
svoje dunosti, nego nije putao da se itko mijea, pa ni provincijska uprava, u obavljanje njegove dunosti. S takvim se shvaanjem
ubrzo sukobio s provincijskom upravom.
Prvo to su mu zamjerili bio je izbor suradnika. Svoje je suradnike izabrao prema svomu uvjerenju. Smatrao je da se ne treba o
tomu savjetovati sa starjeinstvom Provincije, a kamoli pitati od
nje doputenje da uzme nekoga franjevca za svoga suradnika.
Biskup Barii za svoga boravka u Italiji vidio je kakvi su odnosi
izmeu biskupa i duobrinikoga sveenstva, koje je bilo sastavljeno uglavnom od svjetovnih sveenika. On kao da je htio uvesti taj
88
89
Arhiv Propagande, SC Bosnia, sv. 10., f. 330r-331v.

J. Jeleni, Kultura i bosanski franjevci; sv. 2., Sarajevo, 1912.1915., str. 26.
47
odnos izmeu biskupa i sveenika u Bosni, gdje je duobriniko

sveenstvo bilo sastavljeno od franjevaca redovnika, koji su ovisili o svojim redovnikim starjeinama. Dosljedno, i biskup je Barii morao raunati s tom ovisnou pa dogovorno, s redovnikim
starjeinstvom, sluiti se redovnikim sveenstvom. Tako, ako je
biskup Barii htio promijeniti kojega upnika ili kapelana, morao
je to urediti najprije s redovnikim starjeinom. To mu se inilo krnjenjem biskupske vlasti. On je htio da mu uprava Provincije dadne
popis svih redovnika sposobnih za duobriniku slubu, a on e
ih postavljati za upnike, skidati i mijenjati kako mu se bude inilo
potrebnim i korisnim. Uprava Provincije nije na to pristala i odatle
izvor svaa i razmimoilaenja.90
Razmirice nastale izmeu biskupa Bariia i starjeinstva Bosanske franjevake provincije malo pomalo razvijale su se u irinu i
u dubinu. Sve to je napravila jedna strana, druga je shvatila da je to
na njezinu tetu, ali ta razmimoilaenja nisu ostala meu tim dvjema stranama. Kada su se ona na mjestu inila nerjeiva, stvar su
pokuali rijeiti nadleni uredi Svete Stolice, posebno Kongregacija
de propaganda fide. Ona je slala apostolske vizitatore da ispitaju
zbog ega je dolo do nesuglasica i kako bi se one mogle rijeiti.
Najprije god. 1839. poslala je franjevca fra imuna Milinovia, a
god. 1841. Josipa Molajonija, redovnika pasionista, nikopoljskoga biskupa. Zanimljivo je da su ta oba apostolska vizitatora imali
razumijevanja za stav bosanskih franjevaca i razloge nesporazuma
pripisivali su Bariievu nainu postupanja. Naprotiv Karlo Pooten,
nikopoljski generalni vikar, kojega je biskup Molajoni ostavio u Bosni kao svoga zamjenika, estoko je osuivao ponaanje bosanskih
franjevaca i sudio da su prijanja dva apostolska vizitatora slabo
upoznali bosanske prilike i da su, zapravo, bili prevareni. Oito on,
svjetovni sveenik, nije imao u vidu ivot i potrebe redovnika. Te
su crkvene razmirice u Bosni nastojali rijeiti beki i carigradski
graanski uredi. Trajale su oko 15 godina, na sablazan vjernika i
nevjernika, na tetu sveenstva i naroda.
Franjevci iz Hercegovine, koji su se ponadali da e biskup Barii imati razumijevanja za potrebe u Hercegovini i pomoi ih u
ostvarivanju njihovih namjera o uspostavi samostana u njihovu
90
48
Isto mj., str. 26-28.
kraju, u poetku Bariieve uprave promatrali su razvitak stvari i

nisu na vidjelo iznosili svoje namjere, premda se za njih znalo. Ali
budui da su crkvene prilike u Bosni iz dana u dan postajale sve
zamrenije, vremenom su osjetili potrebu i u takvim prilikama pokuati ostvariti svoje dugogodinje namjere.
2. U potrazi za potrebnim doputenjima

Dana 8. srpnja 1843. sastalo se, u Posuju, 9 franjevaca, rodom
iz Hercegovine, da bi pristupili ostvarenju davno namjeravanoga
cilja, da uine ono to je prvo i osnovno za osnivanje samostana.
Imena su te devetorice franjevaca sljedea: fra Nikola Kordi, upnik
upe Blata, fra Ilija Vidoevi, definitor Bosanske provincije, fra Mijo
Slikovi, upni pomonik u Posuju, fra Ante utura, uitelj novaka
iz Kreeva, fra Augustin Mariji, upnik u Ruiima, fra Ilija Skoko,
upnik u Posuju, fra Filip Ani, upnik u Ljubukomu, fra Pako
Kvesi, mjesni kapelan u Gorici, i fra Filip ori, pomonik upnika
u Blatu.
Molba. Bilo im je oito da prije svega moraju dobiti doputenje
od nadlene crkvene vlasti. Budui da su oni bili misionari, premda
redovnici, za to su morali imati prije svega doputenje od papinske
rimske Kongregacije koja je bila nadlena za misionare i za misijske
krajeve, a zvala se slubeno Sacra Congregatio de Propaganda Fide
(Sveta kongregacija za irenje vjere). Stoga su toga dana napisali
opirno pismo tadanjemu proelniku te Kongregacije kardinalu Filipu Fransoniju, kojega su molili da bi im Kongregacija dopustila
sagraditi samostan u Hercegovini.
Svoj zahtjev nastojali su temeljito obrazloiti, iznosei deset razloga na kojima temelje svoju molbu. Od tih razloga tri su osnovna:
1) U Hercegovini su prije dolaska Turaka bila tri samostana:
Mostar, Ljubuki i Konjic. Istinitost te tvrdnje svjedoe povijesna djela D. Farlatus, Illyricum Sacrum i Annales Ordinis.
2) Najblia crkva, a ona se nalazi u Kreevu, udaljena je tri dana
hoda, oko 100 talijanskih milja, pa hercegovaki puk ne moe
nikada doi u crkvu za svoje duhovne potrebe.
49
3) Kada oboli koji upnik u Hercegovini, vjernici ostaju bez sveenika dok ne ozdravi, a to moe potrajati vie mjeseci.91
Slinu molbu onoj koju su poslali Propagandi franjevci iz Posuja poslali su papinskom nunciju u Beu Ludoviku Altieriju, da bi
im on pomogao i da bi ih u njihovoj molbi preporuio caru. Kada je
nuncij u Beu dobio molbu franjevaca iz Hercegovine, prije svega
htio je znati miljenje Propagande. Stoga je 28. srpnja 1843. tzv.
uditor nuncijature u Beu Kajetan Bedini poslao Propagandi prijepis dobivene molbe i pitao kakvo miljenje ima Propaganda o tome,
da bi se oni u bekoj nuncijaturi htjeli pravilno postaviti i dosljedno
prema tomu postupati.92
Propagandin postupak. U Rimu su sa zanimanjem primili molbu
franjevaca iz Hercegovine, budui da se ona iz nemirne Bosne inila
nekim nadobudnim svjetlom. Upravo zbog toga, naum koji su oni
predlagali, nije odmah odbila nego je odluila o tomu razmisliti i
raspitati se. Htjela je najprije uti miljenje generala franjevakoga
reda, kojemu su podnositelji molbe pripadali. Njemu je Propaganda
16. kolovoza 1843. poslala molbu franjevaca iz Hercegovine, pitajui za njegovo miljenje o njihovoj namjeri gradnje novoga samostana.93
Tadanji general franjevakoga reda bio je Josip Maniscalco (Giuseppe M. Maniscalco dAlessandria) (1838.1844.). Oito da je on
znao prilike u Bosni. O tomu ga je morala izvjeivati, povremeno,
uprava Bosanske franjevake provincije, koja se protivila namjeri
franjevaca rodom iz Hercegovine. Na temelju je te spoznaje general
u svomu odgovoru, od 21. kolovoza iste 1843. godine, napisao da bi
bilo razborito odbaciti onu molbu.94
91
92
93
94
50

Isto mj., f. 317rv.
Arhiv Propagande, Lettere, sv. 330., f. 739v-740r.
... Ma ci che mi da pi preoccupazione non tanto il presente quanto il futuro.
Come si metter questo nuovo convento? Come si andrebbe fornendo dindividui?
Ove si metterebbero i giovani nel noviziato? Per le quali considerazioni adunque, io
mi avviso essere prudente consiglio che non si ascoltino i suddetti padri, poich parmi che ascoltandoli e secondandoli n lor voti nil nuovo stabilimento si fermerebbe
sopra sicure basi e l corpo della provincia bosnese ne rimarebbe pi lacerato.(Arhiv
Propagande, SC Bosnia, sv. 12., f. 340r-341v). Zanimljivo je da se ovo pismo
Propaganda je pomno razmotrila miljenje generala reda, ali

oito je njegovi razlozi nisu uvjerili. Stoga je odluila jo uvijek o
tomu razmiljati i pitati miljenje drugih ljudi, posebno biskupa fra
Rafe Bariia, koji se tada nalazio kao vizitator u Baru. Njemu su
pisali 31. kolovoza te godine, pitajui ga to on misli o zahtjevu franjevaca iz Hercegovine da u svomu kraju sagrade novi samostan.95
Odgovor biskupa Bariia nije trebalo dugo ekati, premda se
nalazio u Baru, s kojim su veze bile oteane. Pismom od 26. rujna
1843. oduevljeno je preporuio molbu franjevaca iz Hercegovine.
Njihovu molbu prihvatio je kao svoju, jer je uvjeren da e taj samostan biti na veliko dobro za hercegovake katolike i za odgoj novih
sveenika u onomu kraju.96
Kada je Propaganda primila tako povoljan odgovor biskupa
Bariia, pisala je ponovno generalu franjevakog reda, koji je ve
prije izrazio svoj nepovoljan stav, molei ga za pristanak da se sagradi novi samostan u Hercegovini. Budui da se general uvjerio
da je Propaganda ve odluila dopustiti gradnju samostana, nije se
mogao vie protiviti pa je 30. studenoga 1843., u pismu tadanjemu
tajniku Propagande Ivanu Brunelliju, dao svoj pristanak.97
95
96
97
generala franjevakoga reda sada ne nalazi na mjestu gdje se donedavno nalazilo. Sadraj pisma napisan je (Isto mj., f. 343v) ovim rijeima: Crede di non
doversi annuire alla istanza dei Padri rifuggiatisi in Erzegovina.
Arhiv Propagande, Lettere, sv. 330., f. 723r.
I motivi addotti da quei religiosi sono veri, a cui si potrebbero aggiongere altri non
meno convincenti. Ed io non posso non applaudire lo zelo dessi su tal proposito
... La onde alle loro preghiere io aggiongo le mie, esendomi noto che questo nuovo
monastero servirebbe di grande eccitamento alla piet di quei cattolici ed a migliore
educazione del clero inferiore se vi si proveder per tempo. (Arhiv Propagande,
SC Bosnia, sv. 12., f. 367r).
In data de 22 agosto del 1843 io mi recai in dovere di umiliare, richiesto, il mio
umile parere intorno al volersi stabilire un convento di Bosnesi nellErzegovina. Ed
oltre di quelle notizie che allora rassegnai io non so ora darne di vantaggio. Ma
poich lEccellenza Vostra Rev.ma con venerato officio de 17, prese nuove informazioni da Propaganda su loggetto medesimo, specialmente che uno stabile convento
possa tornar utile nella cura delle anime di quella regione Erzegovinese e i Padri
Bosnesi col rifuggiati si mostrano intesi a tanto utile, e veramente sono de buoni
religiosi della Bosnia, anchio, quanto dalla mia parte, convengo nel lodevole divisamento della S. Congregazione di Propaganda Fide. (Isto mj., f. 405r).
51
Tada je Propaganda imala sve to joj je trebalo za njezinu odluku, a nju je ve prije stvorila, a 13. prosinca 1843. pisala je biskupu
Bariiu da je ovlaten sagraditi crkvu i samostan.98
Meutim, jo je trebalo da Papa odobri tu odluku Kongregacije
de propaganda fide. Tajnik te Kongregacije, kada ga je 14. sijenja
1844. Papa primio, meu ostalim pitanjima koje je Propaganda u
to vrijeme rjeavala i trebala Papino odobrenje, iznio je i pitanje
o gradnji novoga samostana u Hercegovini. Papa Grgur XVI. tada
je odobrio ve stvorenu odluku Propagande o tomu samostanu. A
slubeno doputenje za gradnju novoga samostana napisano je 6.
veljae 1844. Donosimo ga u hrvatskomu prijevodu:
Odluka
Braa reda sv. Franje od Opsluenja kreevske kustodije u Bosanskoj provinciji izloila su Svetoj kongregaciji za irenje vjere da bi se vrlo
dobro zadovoljilo potrebama vjernika, ako bi se sagradio novi samostan
njihova reda u Hercegovini, susjednom kraju, i gorljivo su molila da bi im
se dalo doputenje da ga sagrade. Kad je Sveta kongregacija doznala da
njihovu elju odobravqju potovani otac gospodin Rafael Barii, vikar
apostolski, i potovani otac Josip Marija iz Aleksandrije, general cijeloga
serafskog reda, nastojei brinuti se za dobro misije, mislila je i odluila
zamoliti Svetoga Oca da se udostoji dati im traeno doputenje.
Kad je ovu odluku Svete kongregacije potovani otac gospodin Ivan
Brunelli, tajnik, prenio presvetom ocu Grguru po Bojoj providnosti papi
XVI. u audijenciji od 14. sijenja 1844., Presveti je blagohotno sve odobrio i zapovjedio da to izvede spomenuti vikar apostolski.
Dano u Rimu, u zgradi Svete kongregacije za irenje vjere, 6. veljae
1844.
Filip kard. Fransoni, prefekt.
Ivan Brunelli, tajnik.99
Traenje fermana. Kada su franjevci rodom iz Hercegovine, 8.
srpnja 1843., zatraili od Kongregacije za irenje vjere da bi im is98
99
52
Scritto a Mons. Barissich vicario apostolico autorizzandolo all' edificazione della

chiesa e del convento nell Erzegovina. (Isto mj., f. 386v).
Arhiv Propagande, Lettere, sv. 331, f. 125rv.
poslovala doputenje sagraditi novi samostan u Hercegovini, znali

su da bi mogli imati potekoa s civilnom vlasti, koja je bila muslimanska i koja je nerado gledala na crkvene zgrade, kako je to pokazivalo viestoljetno iskustvo.
Osim gornje potekoe, na koju su morali misliti, premda je
sultan 3. studenoga 1839. izdao ferman Hatierif od Glhane kojim
je proglasio jednakost svih graana u Osmanskomu carstvu, pred
oima su imali primjer zamjenika bosanskoga vizitatora Karla Pootena, koga je bosanski vezir 17. lipnja 1843. protjerao iz bosanskog
paaluka.100
Kako bi preduhitrili ili makar umanjili spomenute potekoe,
odluili su poslati izaslanstvo u Mostar k hercegovakomu pai, da
bi mu iznijelo naum franjevaca i zamolilo ga za pomo, da bi svoj
naum to lake i sigurnije ostvarili.
S tom namjerom dvojica od onih franjevaca koji su 8. srpnja
traili od Propagande da bi im omoguila sagraditi samostan u hercegovakomu paaluku, fra Nikola Kordi, upnik iz Blata, i fra Ilija
Skoko, upnik iz Posuja, s nekoliko uglednijih seljaka, 11. srpnja
1843., otili su u Mostar da bi se sastali s paom i iznijeli mu svoje
molbe. Paa ih je veoma rado primio, a kada su mu iznijeli svoje molbe, oduevljeno ih je pohvalio zbog njihova nauma i obeao im svaku pomo u ostvarenju njihovih namjera.101 Poslije, fra Ivan Kljaji,
bivi provincijal, generalni vikar biskupa Bariia i upnik u Vareu,
zajedno s fra Nikolom Kordiem i fra Ilijom Skokom i jo drugih pet
fratara, piui iz erigaja, 6. kolovoza, o tomu prijamu kod Ali-pae
Rizvanbegovia Stoevia javljaju da je paa odmah tada zatraio
doputenje (ferman) od sultana za gradnju crkve i samostana u Hercegovini.102
100
101
102

Ideo nos, habito consilio tum piorum catholicorum tum religiosorum Ducatus S.
Sabbae, quorum autographum ob magnam locorum distantiam intra breve tempus
habere non potuimus, metuentes ne Vezirius S. Sabbae ad tam dura et inconventia, sicut facit Bosnensis, nos compellat conturbetque, nomine omnium nostrum
cum piis et prudentibus multis catholicis, Patres Nicolaus Kordich et Elias Skoko,
eundem Vezirium conveniunt, qui eosdem benignissime excepit iussitque sine omni
tremore ratione huius rei esse. (Isto mj., f. 312r)
Condiscese di pi questo buon Govematore ad istanza di questi zelantissimi religiosi e subito alla Sublime Porta Ottomana scrisse acciocch si desse un publico decre53
Jedna od najveih potekoa za katoliko sveenstvo u Turskomu carstvu, posebno za franjevce, bio je popravak crkava i kua odnosno samostana. Njima nije bilo doputeno graditi nove crkve i
kue. Samo su imali pravo popraviti stare crkve i kue, tj. one koje
su postojale kada su Turci osvojili onaj kraj u kojemu se stara crkva
ili kua nalazila. Ali da bi ih mogli popraviti, trebali su imati odreene isprave. Prije svega morali su za to dobiti carsko doputenje
(ferman). A kada bi imali ferman, morali bi ga prikazati mjesnom
pai, da on dadne svoj pisani pristanak tzv. bujruldiju ili bujruntiju,
a nakon paina doputenja morali su zatraiti od mjesnoga kadije muraselu odnosno doputenje da obave radove. Dobivanje je tih
isprava bilo povezano s velikim trokovima. Neto je od trokova
bilo predvieno po zakonu, ali najvii je dio trokova ovisio o pojedincima koji su izdavali te isprave. Kada su Hercegovci zatraili da
mogu sagraditi samostan u Hercegovini, inilo se da e sultanovo
doputenje brzo doi, ipak je na to trebalo dugo ekati. Morao je jo
posredovati Ali-paa Rizvanbegovi Stoevi, beki dvor, a moda i
venecijanska uprava. Istom u listopadu 1845. ferman je u Carigradu potpisan. Nakon toga Ali-paa je potpisao bujruntiju 5. sijenja
1846., a 13. sijenja mostarski kadija potpisao je svoju muraselu.103
Franjevci su za dobivene isprave platili u Carigradu to se slubeno zahtijevalo, ali trebali su tada dosta potroiti za darove bilo
pai, bilo njegovim sinovima i drugim dravnim inovnicima. Meu
tim razliitim darovima koje su poklonili bilo je sedam mazgi, jedna
krava, jedan konj i mnogo drugih razliitih darova koje su nekim
slubenicima dali.104
Zanimljivo je da se tim fermanom doputa popraviti crkvu na
irokom Brijegu. Tvrdi se da je slubeno izaslanstvo pregledalo ruevine te crkve i na temelju njegova izvjetaja izdaje se traeni ferman:
103
104
54
to, detto volgarmente ferman, in virt del quale si possa un nuovo convento costruire ed innalzare per li religiosi di questa missione, specialmente per leducazione
della giovent religiosa. (Isto mj., f. 331r).
R. Glava, Spomenica pedesetgodinjice Hercegovake Franjevake Redodrave.
Mostar, 1897., str. 41-42; A. Niki, Ferman za gradnju crkve i samostana na irokom Brijegu. u: Krni zaviaj, sv. 7., 1974., str. 29-40; A. Niki, Gradnja crkve
i samostana na irokom Brijegu, u: Kai, sv. 13., Split, 1981., str. 210-215.
R. Glava, Spomenica, str. 41; A. Niki, Ferman, str. 38.
Vezire presvijetli... u pokrajini Hercegovini, mostarskom kotaru, u

granicama sela Pribinovii na poznatom mjestu iroki Brijeg neko je
postojala crkva sljedbenika latinske raje, koja je sad sruena i posve unitena. Budui da se spomenuto mjesto nalazi izmeu drugih pet sela, a
pripadnici latinskog obreda ovih pet sela nemaju nijedne crkve u spomenutoj pokrajini Hercegovini, oni su izvrgnuti mnogim nevoljama i neprilikama. Budui da su gore spomenuti smjerno zamolili moju carsku milost da bi mogli obnoviti spomenutu crkvu u njezinu prvobitnomu obliku
skupa s dva krila soba za stanovanje redovnika (bilo po dnu bilo po vrhu)
a i potrebnu kuhinju. Po naredbi velikog vezira sudac je propisno pregledao spomenutu crkvu, a strunjaci su pronali da je, s drugim potrebnim
zgradama toj crkvi pripojenim, bila duga 15, iroka 10, te visoka 7,5
lakata, pokrivena drvetom. Oko crkve nalazi se dvorite ograeno zidom
od kamena, s juga i sjevera dugim 25, irokim 62, a visokim 3 lakta ...
dolikuje se da moje previnje velianstvo molbi ugodi i obnovu eljene
crkve dopusti, pa stoga milostivo nareujem da se u tu svrhu izda carski
proglas koji sadrava to odobrenje. Nareujem da se postupa u skladu sa
svetim Zakonom ... od istoga se oblika ne smije promijeniti ni za jedan
nokat ... Godine po Hidri 1261., druge polovice mjeseca evala.105
Iz drugih izvora ne znamo da je tu prije postojala crkva, samo
se groblje spominje. Stoga bi bilo mogue da je u dogovoru s paom
napravljen neki dvosmisleni potez, da bi se muslimanski zakon zadovoljio. Postoji neka predaja da su fratri dotjerali kamenje s jedne
razruene turske kule iz aria Dubrave i zakopali ga na mjesto gdje
su namjeravali graditi crkvu, pa je slubeno paino izaslanstvo nalo to kamenje i shvatilo ga kao kamenje tobonje sruene crkve.106
Dolazak biskupa fra Rafaela Bariia. Franjevci rodom iz Hercegovine, protiv volje starjeinstva Bosanske provincije kojoj su pripadali, odluili su, kako smo gore vidjeli, sagraditi samostan u svomu kraju i za to su, 8. srpnja 1843., zatraili doputenje od rimske
Kongregacije de propaganda fide. Bilo je jasno da za gradnju samostana ne mogu raunati na upravu Provincije, kako bi to trebalo biti
u sreenim prilikama.
105
106
Izvorna isprava na turskomu jeziku nalazi se u Arhivu hercegovake provincije u Mostaru, Acta Turcica, br. 977. Njezin prijevod donose djelomino
R. Glava, Spomenica, str. 41-42, i A. Niki, Ferman, str. 35-36. Gornji je prijevod na temelju spomenuta dva prijevoda.
A. Niki, Ferman, str. 31.
55
Jedina nada bio biskup fra Rafo Barii, koji je, im je doao
za biskupa, mladenakim arom htio unijeti novi duh u Biskupiju.
Franjevci iz Hercegovine uvjeravali su se da bi gradnja samostana u
Hercegovini bila u skladu s namjerama biskupa Bariia i s time su
u svomu pothvatu raunali.
Meutim, prevelika volja za promjenama, koja je biskupa Bariia vodila u radu, dovela ga je u neizbjeni sukob s upravom Bosanske franjevake provincije, kojoj je i on pripadao. Da bi shvatila
i rijeila taj sukob u Bosni, Propaganda je, u sijenju 1841., pozvala biskupa Bariia u Rim, a malo poslije, 21. rujna te godine, zabranila mu povratak u Biskupiju. Kako bi olakala njegov poloaj i
iskoristila njegove sposobnosti, Propaganda ga je, 15. srpnja 1842.,
imenovala apostolskim vizitatorom u Barskoj nadbiskupiji. Ondje
je nastao spor izmeu nadbiskupa Vinka Battuccija i njegova sveenstva. Biskup Barii obavio je vizitu i voljom Propagande morao
je ostati u onoj Nadbiskupiji dok Kongregacija drukije ne odredi.
Nalazio se u veoma teku raspoloenju, jer se smatrao prognanim
bez razloga i svrhe.107
Hercegovci su bili u pisanoj vezi s biskupom Bariiem i veoma su dobro shvaali njegovo osobno stanje, a pogotovo njegovu
vanost za svoj budui rad i za svoje namjere. Stoga, kada su ili u
Mostar zamoliti za pomo Ali-pau Rizvanbegovia pri osnivanju
samostana, iskoristili su prigodu i od njega zatraili da bi dopustio
biskupu Bariiu nastaniti se u Hercegovini. Paa kao da je jedva doekao tu molbu. Oduevljeno je prihvatio da Barii doe u njegov
paaluk.
Sutradan je, 12. srpnja 1843., izdao pisanu odluku kojom biskupu Bariiu ne samo da doputa povratak u Hercegovinu nego
mu obeava svaku pomo da bi to lake mogao vriti svoju slubu. Hercegovaki franjevci s velikim veseljem primili su tu painu
odluku i 13. srpnja, njih 9 iz Posuja, zamolili su pismom prefekta
Propagande kardinala Fransonija da bi dopustio povratak biskupa
107
56
Dne 27. srpnja 1843. kardinalu Filipu Fransoniju, prefektu Propagande, ovako opisuje svoje stanje: Sono due anni e mezzo dacch fui costretto a lasciare il
mio popolo e la mia patria, e come vagabondo ora sono tenuto in un luogo ora in
unaltro con grandissimo danno delle cose mie, senza sapere i veri motivi e senza
mai poter ritornare dal mio gregge che mi desidera ardentemente, privo anche di
giurisdizione. (Arhiv Propagande, SC Bosnia, sv. 12., f. 371r).
fra Rafe Bariia i zamjenika vizitatora Karla Pootena u Hercegovinu.108

Nakon odlaska biskupa Bariia iz Bosne, Propagandi se inilo
da su prilike postale jo zamrenije, a doputenje hercegovakoga
pae da Barii doe na njegovo podruje bila je neko svjetlo koje
je navijetalo mogue rjeenje. Stoga je odluila biskupu Bariiu
dopustiti odlazak u Hercegovinu i imenovala ga apostolskim vizitatorom Bosanske franjevake provincije. To je uinila odlukom od
30. rujna 1843.109
Na temelju te odluke biskup Barii nije se vratio u Bosnu nego
u Hercegovinu. Otiao je najprije u Mostar, gdje je doao 26. studenoga 1843. i gdje ga je primio Ali-paa sa svima poastima, a 28.
studenoga doputovao je u erigaj i nastanio se u upnomu stanu
kod fra Nikole Kordia.110
Dolazak su biskupa Bariia u Hercegovinu hercegovaki franjevci s veseljem primili, jer je to poveavalo njihovu nadu da e
uspjeti u svomu naumu. Tim vie to je on doao ne samo kao apostolski vikar, nego takoer i kao apostolski vizitator Bosanske franjevake provincije.
Mjesto za gradnju samostana. Doputenje Propagande, od 6.
veljae 1844., da se u Hercegovini sagradi novi samostan bila je
osnovna isprava na temelju koje su se franjevci, rodom iz Hercegovine, mogli dalje pripremati za to. Dok su oekivali doputenje turske graanske vlasti iz Carigrada, koju je paa obeao isposlovati,
traili su zgodno mjesto na kojemu bi bilo najprikladnije sagraditi
crkvu i samostan. Imali su u vidu nekoliko mjesta, ali su se konano odluili za iroki Brijeg, vlasnitvo Ahmet-age Kurta, breuljak
iznad utoka potoka Ugrovae u rijeku Liticu, na kojemu se nalazilo
staro katoliko groblje.
To je zemljite za gradnju novoga samostana bilo kupljeno prije
lipnja 1844. Biskup Barii, 4. lipnja te godine, pie Propagandi da
su za zemljite dali 300 madarskih cekina.111
108
109
110
111
Arhiv Propagande, SC Bosnia, sv. 12., f. 312rv, 353r-354v, 429rv.

J. Jeleni, Kultura i bosanski franjevci, sv. 2., str. 55.
Arhiv Propagande, SC Bosnia, sv. 12., f. 429r.
Isto mj., f. 513r. P. Bakula, Schematismus iz god. 1867., str. 39, kae da su za
zemljite platili 145 zlatnika, a na str. 49 pie da su za to dali 141 zlatnik.
57
Kada su hercegovaki franjevci kupili zemljite za novi samostan, morali su se prebrojiti, upoznati lanove buduega samostana. U Bosanskoj franjevakoj provinciji bila su tada 32 lana na koje
su mogli raunati. Svaki od njih morao se osobno odluiti i prihvatiti mogunost da se ukljui u taj novi samostan. Naravno, svaki
se pojedinac morao sam opredijeliti. Nije bilo lako ostaviti sigurni
poloaj, a izabrati neto novo i nesigurno, premda im se to inilo
korisnim, a moda i potrebnim za njihov rodni kraj.
Da ne bi ta nesigurnost trajala vie nego treba, onima koji su
naputali kreevski samostan i onima koji su u njemu eljeli ostati, trebalo se odluiti, jer je, zbog osnivanja novoga samostana u
Hercegovini, bio poremeen mir i redovniki ivot u kreevskomu
samostanu.
Samostan u Kreevu smatran je hercegovakim samostanom,
jer je on davao sveenike za hercegovake upe i jer su se u njemu
odgajali budui franjevci rodom iz Hercegovine. Od svibnja 1843.
starjeina samostana bio je fra Aneo Kraljevi. Zamjenik apostolskoga vizitatora u Bosni Karlo Pooten, koji je bio ujedno starjeina
Bosanske franjevake provincije, odluio je, u svibnju 1843., promijeniti sva tri gvardijana bosanskih samostana. Za Kreevo izabrao je
fra Anela Kraljevia, upnika u Mostarskomu Gradcu, a njegovim
samostanskim vikarom imenovao je fra Ivana Krezia ili Kreia.112
Prema razmjetaju osoblja franjevake Bosanske provincije iz god.
1842.113, u kreevskomu samostanu bili su zavjetovani redovnici
iz Hercegovine: fra Ilija Vidoevi, fra Ante utura, uitelj novaka,
fra Pako Kvesi, zamjenik uitelja novaka, i fra Ante Budimir, brat
laik. Ali u svibnju 1844., kada su franjevci rodom iz Hercegovine
odluili putovati u Hercegovinu, nijedan od prve trojice nije bio u
kreevskomu samostanu. Fra Ilija Vidoevi nalazio se na lijeenju
u Dalmaciji ve nekoliko mjeseci.114 Fra Ante utura napustio je
112
113
114
58
Usp. Arhiv Propagande, SC Bosnia, sv. 12., f. 251r. Stoga 9 fratara 9. srpnja
1843. zovu fra Anela Kraljevia predsjednikom i upnikom Kreeva (praesidens et parochus Kreshevii). Isto mj., f. 305r.
Arhiv Propagande, SOCG, sv. 962., f. 355rv.
Isto mj., SC Bosnia, sv. 12., f. 264rv.
Kreevo prije srpnja 1843. i nije se onamo mislio vie vraati.115 Fra
Pako Kvesi u srpnju 1843. bio je mjesni kapelan u Gorici.116
Dakle u Kreevu, u svibnju god. 1844, osim fra Anela Kraljevia, nalazio se fra Jure Budimir, nekoliko sjemenitaraca i dva
novaka (fra Andrija aravanja i fra Mate Buli Prskalo), obueni u
franjevaki habit 16. listopada 1843. Biskup Barii u travnju 1844.
traio je od Propagande da bi ta dvojica novicijat mogli dovriti u
jednoj upnoj kui.117
Bila je nedjelja, 19. svibnja 1844., kada su se Hercegovci iz kreevskoga samostana zaputili prema jugu. Predvodio ih je fra Mate
ori, koji je vjerojatno bio poslan iz Hercegovine da ih dovede u
Hercegovinu, budui da je fra Aneo Kraljevi morao ostati jo nekoliko vremena u Kreevu na dunosti.
Duboko potreseni dogaajem, prije nego su poli na put, otili
su u crkvu pokloniti se utjelovljenomu Bogu, koji je pod prilikama
kruha i vina. Moda iskrenije nego ikada prije, otvorili su mu svoju pamet i stavili mu na raspolaganje svoju volju, molei ga da ih
on vodi kroz budunost. Svjesni Boje pomoi, zaputili su se prema
rodnoj Hercegovini.
Nakon dosta duga puta doli su u Mostarski Gradac, gdje je za
njih bio predvien smjetaj. Ve prije imenovan je uiteljem aka
fra Mate ori, a novaka fra Pako Kvesi. Prema tomu redovnika
obitelj u Mostarskomu Gracu bila je ovako sastavljena: fra Aneo
Kraljevi, upnik, fra Lovro Sopta, kapelan, fra Mate ori Beljo,
kapelan i fra Pako Kvesi, uitelj novaka.118
115
116
117
118
Isto mj., f. 305v.

Arhiv Franjevake provincije u Mostaru, Nastanak Kustodije, sv. 1., f. 123r125r.
Arhiv Propagande, SC Bosnia ... sv. 13., f. 573r.
Arhiv Franjevake provincije u Mostaru, Nastanak Kustodije, sv. 2., f. 3r.
59
(Sastavio: A. Niki, crte: N. Badankovi)
60
Poetak gradnje novoga samostana. Kada su doli iz Kreeva u

Hercegovinu, trebalo je urediti to je potrebno za njihov redovniki
ivot i graditi samostan oko kojega e se ubudue okupljati.
Starjeina hercegovakih franjevaca bio je biskup Barii kao
apostolski vizitator, a za njihova gvardijana izabran je ili moda
imenovan fra Aneo Kraljevi, premda je ostao upnik u Mostarskomu Gradcu. Ali 18. travnja 1845. fratri su odrali sastanak u
erigaju, na kojemu je fra Aneo Kraljevi izabran za gvardijana i
zaduen je skupljati potrebno za gradnju samostana. Njemu su za
savjetnike postavljena etiri diskreta (fra Nikola Kordi, fra Ilija Vidoevi, fra Ilija Marojevi i fra Ante utura), a njegov pomonik za
gradnju imenovan je fra Augustin Mariji.119
Budui da tada nije jo bio izdan ferman za gradnju samostana,
fra Aneo je mogao pripravljati zemljite i prikupljati ono to je bilo
potrebno za gradnju.
Apostolski vikarijat u Hercegovini. U god. 1844. inilo se da su
bosanski franjevci i biskup Barii nali suglasje i da e njihove
razmirice prestati. Meutim, dugotrajna svaa ostavila je duboki
trag u duama i jedne i druge strane, pa su se razlozi zbog kojih su
se tako dugo prepirali ponovno pojavljivali, te se ubrzo razbuktala
nesloga. Graanska, muslimanska vlast uvjerila se da ni ona ne e
moi izmiriti stranke, to je trebalo svima, pa je obje stranke poslala u Carigrad da pred sredinjom dravnom vlau razrijee svoje
nesloge i na miru puste vjernike u Bosni koji su postali umorni od
toga.
Biskup Barii pokorio se zahtjevu bosanskoga vezira i 27. oujka 1845. otputovao je u Carigrad. Bosanskohercegovaki apostolski
vikarijat povjerio je fra Anti Knezoviu, svomu generalnom vikaru,
a na putu su ga pratili fra Franjo Migi i fra Marko Kalamut. U Carigrad je doao 21. travnja te godine i odsjeo u kui, koju je u Carigradu imala Sveta Zemlja. Mislio je da se ondje ne e dugo zadrati, jer
se nadao ubrzo nai povoljno rjeenje svojih neprilika.120
Ministar vanjskih poslova turske vlade povjerio je armenskom
patrijarhatu da vodi rasprave i da ih rjeava zajedno s Ministarstvom. Parnicu je vodio biskup Ante Hassun. Barii, pun povjere119
120
Isto mj., f. 63r+64r.

J. Jeleni, Kultura i bosanski franjevci, sv. 2., 63-65.
61
nja, poeo je dokazivati svoje pravo, ali prilike nisu bile povoljne za
nj kako se u poetku nadao. Nakon to je sasluana i jedna i druga
strana, i nakon dugih rasprava, u Carigradu su se uvjerili da se moe
smiriti stanje u Bosni samo ako se biskup Barii odrekne Bosanskoga apostolskog vikarijata i ako se imenuje novi apostolski vikar.
Bili su svjesni da se ako bi u onomu trenutku i nali kakvu pomirbu,
ne bi mogle zaboraviti estoke prepirke koje su tako dugo trajale.121
To je miljenje o rjeenju bosanskoga pitanja Propaganda usvojila i priopila ga pismom, 10. veljae 1846., biskupu Bariiu, koji
se nije protivio, budui da je i sam bio umoran od dugotrajne borbe,
istiui da se osjea nevin, jer da je uvijek branio zakone i vlast122,
a kada se 24. oujka 1846. izriito odrekao Bosanskoga vikarijata,123
Propaganda mu je, pismom 29. travnja 1846., dopustila otii u Hercegovinu i samo ondje obavljati dunost koju je prije vrio u cijeloj
Bosni i Hercegovini.124
Prije nego je otiao iz Carigrada Barii je dobio ferman, kojim
mu se doputa u Mostaru sagraditi biskupski stan. Osim toga dano
mu je popratno pismo kojim ga se preporuuje turskim upraviteljima za podruja kroz koje je trebao putovati.125
Kada je Barii sve svoje poslove zavrio u Carigradu, poao je
kui.
Iz Carigrada je otputovao 28. svibnja 1846. Putujui preko Splita i Imotskoga doao je u Seonicu 18. lipnja 1846.126
121
122
123
124
125
126
62
Arhiv Propagande, SC Bosnia, sv. 13., f 9r-10r; usp. A. Niki, Apostolski vikarijat (Biskupija) u Hercegovini, u: Krni zaviaj, sv. 12., 1979., str. 29-36.
Dichiaro per daver diffeso sempre le leggi e lautorit, Arhiv Propagande, SC Bosnia, sv. 13., f. 41rv.
Isto mj., f. 52r.
Arhiv Propagande, Lettere, sv. 333., f. 102. Odreku je biskupa Bariia na Bosanskom apostolskom vikarijatu Propaganda primila slubenim dekretom
29. kolovoza 1847., a taj je dekret potvrdio papa Pio IX., kada je 18. rujna te
godine primio zamjenika tajnika Propagande (Arhiv Propagande, Lettere, sv.
336., f. 1178r1179r). Na temelju toga Papina odobrenja izdano je, 24. rujna
te godine, posebno pismo, koje se prema svomu obliku zove Breve (usp. M.
Premrou, Vicarii apostolici di Bosna ed Erzegovina, u Archivum Franciscanum Historicum, sv. 22., 1929., str. 173-174.
Arhiv Propagande, Bosnia, sv. 13., f. 109rv.
R. Glava, ivot i rad fra Rafe Bariia, Mostar, 1900., str. 72. Kada se biskup
Barii odrekao Bosanskoga apostolskog vikarijata, dobio je od Propagande
Gradnja samostana. Konano, u sijenju 1846., doao je dugo

iekivani ferman, doputenje turskih vlasti iz Carigrada da se moe
graditi crkva i samostan na irokom Brijegu. Meutim, ni tada nisu
mogli poeti, jer se biskup Barii ve godinu dana nalazio u Carigradu, da mu ona rijei potekoe koje je imao s njegovim sveenstvom i vjernicima u Bosni. Da bi ubrzali poetak gradnje i ujedno da bi osigurali svoju budunost, hercegovaki franjevci pisali
su Propagandi, 28. sijenja iste godine, da se biskup Barii vrati u
Hercegovinu i u njoj slobodno vri svoju biskupsku vlast.127 A kada
je biskup Barii 18. lipnja doao iz Carigrada, fratri su se pobrinuli da to prije blagoslovi temeljni kamen te graevine. To je bilo
23. srpnja, im je biskup Barii za to mogao biti slobodan.128 Podrazumijevamo koliko su se veselili hercegovaki franjevci koji su,
zajedno sa svojim vjernicima, toga dana u blagoslovu nove crkve i
samostana gledali poetak ostvarenja svojih elja.
Konano su se franjevci mogli ozbiljno dati na posao izgradnje
crkve i samostana. Oni su ve neto prije radili, pripravljali zemljite i skupljali to je trebalo za gradnju. Napravili su i jednu drvenu
potleuicu, u koju su mogli staviti stvari potrebne za gradnju, koje
nisu mogle stati na otvorenu. U toj je kuici mogao prenoiti svee-
127
128
pismo, od 29. travnja 1846., kojim mu se doputa povratak u Hercegovinu

da ondje nastavi slubu apostolskoga vikara. U meuvremenu se mislilo kako
urediti crkvene prilike u Bosni. U poetku su stvari ureene samo privremeno, jer je 30. rujna 1847. kao apostolski provikar za Bosnu imenovan fra Andrija Karai, roen u Crnu, 17. oujka 1807., tada profesor na franjevakoj
bogosloviji u mjestu Viggianu u talijanskoj pokrajini Bazilikati (Arhiv Propagande, Lettere, sv. 336., f. 1180. r). Tu je dunost Karai obavljao do 4. rujna
1854., kada je Propaganda apostolskim vikarom u Bosni imenovala bosanskoga franjevca fra Marijana unjia, kojega je na tu dunost potvrdio Pio IX.,
3. listopada te godine. Usp. M. Premrou, Serie documentata dei vicarii apostolici
di Bosna ed Erzegovina, u: Archivum Franciscanum Histoncum, 22., 1929., str.
174-175.
Arhiv Propagande, SC Bosnia, sv. 13., f. 29r-30r. Nakon dosta velika protivljenja muslimanskoga stanovnitva, biskup Barii uspio je, poetkom oujka
1847., u mjestu Vukodolu kraj Mostara, zapoeti gradnju biskupskoga dvora
(Arhiv Propagande, SC Bosnia, sv. 13., f. 226r-227r). Radove je vodio najprije
fra Pako Kvesi, a poslije fra Petar Bakula. Biskup je u taj dvor uselio 3. lipnja
1851. Usp. R. Glava, ivot i rad fra Rafe Bariia, str. 94.
R. Glava, Spomenica, str. 44.
63
nik koji je nadgledao pripravu gradnje, a poslije i gradnju. Na to je

prije svega mislio fra Aneo Kraljevi, gvardijan hercegovakih franjevaca, koji je pripremao gradnju. U toj je kuici mogao prenoiti i
koji drugi sveenik koji bi doao na iroki Brijeg da vidi mjesto, da
neto potrebno donese ili moda pomogne.
Kada bi trebalo prenoiti vie fratara, mlai su morali noiti na
otvorenu. Ljeti to nije bilo teko, jer nije bilo hladno. To vie to se
upravo ondje nalazio jedan razrastao i razgranat hrast pod kojim
su moebitni gosti preko dana mogli lako nai mjesto za razgovor,
a preko noi prenoite. Jednom su, god. 1844., dola i dva novaka
iz Mostarskoga Gradca i ondje ostali nekoliko dana na goloj zemlji
gdje je trebala zapoeti gradnja.129
Meutim, fratri su bili svjesni da oni sa svojom snagom i snagom svoga puka s gradnjom ne e moi mnogo napredovati. Malo
su sami skupili, a malo su mogli oekivati od svoga puka. Stoga su
mislili na inozemstvo. im su dobili carski ferman, odluili su poslati jednoga franjevca u Italiju da onomu pobonom puku, koji ih
je mogao pomoi, iznese stanje svoje zajednice i svoga naroda i od
dobroga puka zatrai novanu pomo za gradnju crkve i samostana. Izabrali su fra Filipa oria. On je sa sobom ponio sve potrebne
preporuke, posebno preporuku biskupa Bariia130, a na temelju tih
preporuka u Rimu mu je, 18. srpnja 1846., svoju preporuku dala
Kongregacija de propaganda fide, obeavi takoer i novanu pomo.131
Nakon to je pronju zapoeo u Rimu, preao je u Toskansku
provinciju. Prosei po Toskanskoj provinciji fra Filip se uvjerio da
bi mu trebala pomo kojega talijanskog fratra, da bi mogao prositi lake i uinkovitije. Premda je znao neto talijanski, bilo bi mu
mnogo lake kada bi sa sobom imao nekoga Talijana da ga pomae.
Nastojao je nai nekoga fratra u Toskani koji bi bio voljan ii s njim
i pomagati ga u pronji. Budui da nije uspio dobiti nijednoga franjevca, susreo se s nekim mladim sveenikom koji je uio u Firenci,
a zvao se Luigi de Birandelli, koji se rado ponudio fra Filipu da mu
129
130
131
64
Arhiv propagande, SC Bosnia, sv. 15., f. 924r.

Arhiv propagande, Lettere, sv. 334., f. 732r-733r.
pomogne.132 S njim je fra Filip otputovao prema Veneciji i Lombardiji i doao u Torino. Na veliko fra Filipovo iznenaenje torinski
nadbiskup mu je zabranio prositi na podruju njegove nadbiskupije.133 Razlog je za to bio spomenuti fra Filipov pomonik De Birandelli iji ivot nije smatran na dostojnoj visini pa bi mogao tetiti
ne samo fra Filipovu ugledu nego i ugledu svih franjevaca. Kad je
general reda uo za to, zatraio je, 19. listopada 1847., od Propagande da fra Filipa pozove u Rim.134 Uzalud je fra Filip molio da mu
dopuste jo dva mjeseca prositi. Morao se vratiti u Rim, a odatle,
u kolovozu 1848., u Hercegovinu. Vjerojatno su se s njim vratila i
tri hercegovaka klerika (fra Petar Kordi i fra Ilija Zelenika, koji
su uili na franjevakom opem uilitu Sv. Bartolomeja u Rimu, i
fra imun Martinovi, koji je zavravao kolu u Perugi), kako je to
traio biskup Barii,135 a predloio general franjevakoga reda, 15.
oujka 1848.136
Zabrana fra Filipu oriu da prosi po Italiji za samostan na
irokomu Brijegu teko se dojmila hercegovakih franjevaca, a posebno biskupa Bariia. On se zbog toga alio Kongregaciji de propaganda fide ve 15. veljae 1848.137 Meutim, u tomu se nije dalo
pomoi. Nastavili su gradnju traei pomo na sve strane. Unato
svim potekoama, u rujnu 1849., trebali su imati pripravljenih 20
soba, pa je biskup Barii traio, 29. svibnja 1849., doputenje da
otvore pravi novicijat.138
Pravni poloaj. Kada su franjevci rodom iz Hercegovine dobili
doputenje da u Hercegovini sagrade samostan, moda su mislili
da su time, uglavnom, sve potekoe zavrene. Meutim, ubrzo su
osjetili da ima i drugih potekoa koje nije lako prebroditi. Prvu
potekou pravne naravi osjetili su u primanju novih lanova.
U poetku ih je bilo dosta da su mogli zadovoljiti sve potrebe
hercegovakih upa. Ali jedni su umirali, a drugi starili pa je bila po132
133
134
135
136
137
138

Isto mj., f. 433rv.
Isto mj., f. 368rv.
Isto mj., f. 403rv.
Isto mj., f. 445r.
Isto mj., f. 443r.
Isto mj., f. 610r-611v.
65
gibao da ne mognu odgovoriti potrebama, ako ne budu imali novih

lanova.
Istina, biskup Rafael Barii, koji je bio starjeina franjevaca i
kao redovnik mislio je na tu potekou. Dvojica novaka, fra Andrija
aravanja i fra Mate Buli Prskalo odluili su otii iz Kreeva, zajedno s drugim Hercegovcima. Budui da do tada nisu zavrili godinu
novicijata, biskup Barii od Kongregacije de propaganda fide dobio
je doputenje, 28. travnja 1844., da ona dva novaka mogu dovriti
godinu novicijata u jednoj hercegovakoj upi.139
U tomu dopisu Kongregacije biskupu Bariiu dano je doputenje o predloenomu sluaju (in casu quo supponitur). Biskup Barii
shvatio je da mu je dano doputenje primati u novicijat i zavjetovati
nove redovnike, dok su takve prilike. Stoga je, 28. travnja 1847.,
u novicijat primio fra Iliju Jukia i fra Grgu karu i zavjetovao ih
nakon isteka godine novicijata, 28. travnja 1848. Istim je doputenjem obukao, 30. sijenja 1848., novu trojicu (fra Filipa uturu, fra
Franju Kraljevia i fra Marijana Miletia).140 Kada je general reda
doznao za ta oblaenja i zavjetovanja, upozorio je Kongregaciju da
je takvo oblaenje i zavjetovanje novih lanova nevaljano, jer je protivno pravilima reda, i traio da se to zabrani.141
Na temelju generalova upozorenja tajnik Kongregacije javio je
Bariiu, 19. sijenja 1849., generalovo miljenje o njegovim zavjetovanjima. Obeao je dotadanja zavjetovanja uiniti valjanima,
samo neka ubudue ne zavjetuje bez posebna doputenja.142 Budui
da su tada u novicijatu bila tri novaka, koji su, 30. sijenja 1849.,
navravali godinu novicijata, pa ih je trebalo zavjetovati, biskup
Barii zatraio je doputenje da ih moe zavjetovati. Doputenje
mu je dano 16. travnja te godine, pa ih je zavjetovao, 25. svibnja
1849.143
Primanje i oblaenje novih lanova ovisilo je o pravnome poloaju franjevaca u Hercegovini. Kada su oni dobili doputenje da
139
140
141
142
143
66
Isto mj., f. 573r.

Schematismus topographicio-historicus Custodiae provincialis et Vicariatus apostolici in Hercegovina, Spalati, 1867., str. 191.
Arhiv Propagande, SC Bosnia, sv. 13., f. 576rv, 595rv, 615rv.
Arhiv Propagande, Lettere, sv. 338., f. 16rv.
Isto mj., f. 127v-128r.
smiju sagraditi samostan u Hercegovini, morali su pravno i dalje

ovisiti o Bosanskoj franjevakoj provinciji, jer su bili njezini lanovi.
Ali budui da uprava Bosanske provincije nije smatrala potrebnim
osnivanje samostana, nije se htjela mijeati u to. To vie to je biskup Barii upravljao onom franjevakom zajednicom.
General reda Luigi da Loreto (1844.1850.) bio je estoko protiv biskupa Bariia, smatrajui ga krivcem za sve neprilike. Poznavao je mnoge bosanske fratre, posebno upravu Provincije, s kojom
je stalno bio povezan. Bilo mu je ao tih asnih, uglednih i sposobnih ljudi, od kojih su neki bili starci i cijeli ivot potroili su radei, u
tekim prilikama, za dobro svoga naroda. Stoga, kada je god. 1846.
Propaganda molila generala reda da pomogne smirivanju prilika u
Bosni, predloio je, 19. studenog 1846., da se biskup Barii poalje
daleko od onih krajeva, ne samo daleko od Bosne nego daleko i od
Hercegovine.144
Zavjetovanje je primljenih novaka sililo generala i Kongregaciju
de propaganda fide da to prije urede pravno stanje hercegovakih
franjevaca. Da nisu bile nepovoljne politike prilike u Rimu, zbog
kojih je i papa Pio IX. (1846.1878.) bio odsutan iz Rima od 24.
studenoga 1848., do 12. travnja 1850., to bi se bre rijeilo.
A i biskup Barii uvjeren je da se ondje mogu smiriti prilike
samo ako se rijei pravno stanje franjevaca u Hercegovini. Franjevaku zajednicu u Hercegovini trebalo je odijeliti od Bosanske franjevake provincije. Time bi bio potpuno rijeen i njegov osobni
sluaj pa bi mogao u miru raditi prema svojim sposobnostima i svojoj dunosti. Zato je on, 12. srpnja 1849., predloio da se u Hercegovini osnuje neovisna Franjevaka kustodija, koja bi bila izravno
podlona generalu reda i bila neovisni Apostolski vikarijat.145
Konano, nakon razliitih pisama biskupa Bariia Propagandi,
tajnik Propagande javio mu je 13. travnja 1850., da je ve vie puta
raspravljao s Franjevakom kurijom u Rimu o ureenju hercegovake misije i da su odluili to privesti kraju, im se general vrati u
Rim, a i inovnici Papine kurije, koji su se nalazili u Napulju.146
144
145
146
Si ponga il fuoco lontano dalla legna, la legna lontano dal fuoco, SC Bosnia,
sv. 13., f. 194r-195r.
Arhiv Propagande, SC Bosnia, sv. 13., f. 614r-615r.
Arhiv Propagande, Lettere, sv. 339., f. 264r-265v.
67
To je pismo Propagandina tajnika neobino razveselilo biskupa

Bariia. On ga je proitao franjevcima, koji su ga takoer sasluali
puni oduevljenja, jer im se inilo da prestaje njihov strah i nesigurnost. A da bi jo jedanput izrazili svoje elje, nakon toga pisma,
napisali su, 1. svibnja 1850., Kongregaciji de propaganda fide i franjevakomu generalu traei da se u Hercegovini osnuje neovisna
kustodija.147
Propaganda je, nakon to je primila pismo hercegovakih franjevaca, pozvala generala reda da doe u Propagandu u utorak 11.
lipnja te godine, da bi na tomu susretu svestrano raspravili pitanje
hercegovake misije. Tada je Propaganda iznijela miljenje biskupa
Bariia. General Luigi da Loreto nije dao odluno miljenje, nego
je zatraio da se konano rjeenje odgodi da bi on mogao jo o tomu
razmisliti i poslije svoju odluku dostaviti Propagandi. Meutim, on
je prestao biti general franjevakoga reda i nije uspio Propagandi
priopiti svoje miljene o ureenju franjevake misije u Hercegovini. Stoga je Propaganda pisala, 14. rujna 1850., novomu generalu
fra Venanciju Metildi da Celanu (1850.1856.), koji je imenovan generalom franjevakoga reda 30. kolovoza 1850., molei ga da uzme
biljeke i planove svoga prethodnika i dade svoje miljenje ili odluku o hercegovakom pitanju.148
Biskup Barii nije znao kako stvari stoje u Rimu, ali je znao da
se o Hercegovini raspravlja, pa je smatrao potrebnim jo jedanput
iznijeti svoje miljenje o ureenju hercegovake misije i osnivanju
kustodije.149
Novi franjevaki general razmatrao je ozbiljno ureenje hercegovake misije. Pregledao je biljeke, koje je ostavio njegov prethodnik, prouio je miljenje biskupa Bariia i na koncu sastavio
svoj prijedlog i poslao ga Propagandi 4. studenoga 1850.
Zanimljivo je u tom prijedlogu da je general htio ujediniti hercegovaku misiju s albanskom misijom i nazvati je Custodia AlbanoErzegovinae missionis150
147
148
149
150
68
Arhiv Propagande, SC Bosnia, sv. 13., f. 706r-707v. Pismo je potpisalo 12 fratara, meu kojima je na prvomu mjestu biskup fra Rafael Barii.
Arhiv Propagande, Lettere, sv. 339., f. 853r-854v.
Isto mj., f. 765r-767r +770rv
Prijedlog je generala franjevakog reda Kongregacija poslala,

16. studenog 1850., biskupu Bariiu da ga proui i o njemu napie
svoj sud.151
U Hercegovini su prilike bile teke kada je biskup Barii iz Rima
dobio prijedlog generala reda o ureenju hercegovake misije. Muslimansko se stanovnitvo pobunilo protiv sredinje vlasti. Mnogi
su muslimani traili da s njima i katolici sudjeluju u pobuni. Katolici
su s velikim strahom oekivali da sredinja vlast iz Carigrada stavi mir i red.152 U tomu strahu biskup Barii uzeo je Propagandinu
poiljku i prouio je. Svoje miljenje dao je ve 21. sijenja 1851. U
svomu je odgovoru napisao neke primjedbe. Prije svega udio se da
povezuje Albaniju s Hercegovinom. Zapazio je da upne kue general zove hospitia. Budui da je general predloio da upravu Kustodije
vode kustos i 4 diskreta ili definitora, Barii je smatrao da bi za tu
malu Kustodiju bilo dostatno imati dva definitora ili diskreta. Ali
je posebno istaknuo da bi bilo dobro da apostolski vikar bude prvi
diskret Kustodiji.153
Propaganda je pismo biskupa Bariia poslala generalu reda da
on o njemu dade svoje primjedbe. General je htio uti to o tomu
svemu misle franjevci u Hercegovini pa im je poslao svoj prijedlog i
primjedbe biskupa Bariia o tomu prijedlogu. Hercegovaki su franjevci odmah odgovorili im su dobili generalov zahtjev. Isti dan, 6.
svibnja 1851., pisali su i Propagandi, istiui da je njima tada najvanija uspostava novicijata, jer misionari umiru i stare, a novi ne
dolaze.154 Jo je jedanput Propaganda poslala Generalnoj kuriji franjevakoga reda primjedbe biskupa Bariia i miljenje franjevaca
u Hercegovini, molei je da to prije sastavi svoj konani prijedlog.
Generalni delegat franjevakoga reda Antonio da Rignano prouio
je sve dotadanje prijedloge i 25. svibnja 1851. dao konani prijedlog
svoga miljenja, tj. miljenja Generalne kurije franjevakoga reda, o
ureenju franjevake zajednice u Hercegovini.155
151
152
153
154
155
Arhiv Propagande, Lettere, sv. 339., f. 950r.

Isto mj., f. 17r+18r-22v.
Isto mj., f. 55r.
Isto mj., f. 61r-63v.
69
Hercegovaki franjevci ni nakon godina dana od njihova odgovora Propagandi o ureenju hercegovake franjevake zajednice
nisu dobili nikakvu odluku. Bili su svjesni da se konana odluka o
njihovoj zajednici odgaa zbog neega. Stoga su smatrali da treba
netko otii u Rim i to pouriti. Najprikladnija osoba za to bio je fra
Petar Bakula. Znao je dobro talijanski jer je u Italiji zavrio kolu i
bio nekoliko godina profesor na bogosloviji, a bio je naravno sposoban i okretan. Samo je on mogao utjecati na rimske urede da to
prije dovre posao oko hercegovake franjevake zajednice. O tomu
su Propagandu izvijestili 26. svibnja 1852.156
Fra Petar Bakula doao je u Rim upravo na svetkovinu Sv. Petra
i Pavla, 29. lipnja 1852. Stanovao je u samostanu sv. Bartolomeja, u
kojemu su se odgajali budui misionari reda, i odmah se poeo zanimati kako bi mogao ubrzati rjeenje o Hercegovini. im je mogao,
poeo je obilaziti urede Svetoga zbora za irenje vjere, tj. papinske
Kongregacije za misije de propaganda fide i Franjevake generalne
kurije koja je tada imala sjedite u samostanu sv. Marije de Aracoeli.
Ubrzo je doznao da je glavna potekoa koja prijei konanu odluku
o ustanovljenju pravne franjevake zajednice u Hercegovini zahtjev
biskupa Bariia da se u dekretu o uspostavi posebne Hercegovake
kustodije unese odredba da apostolski vikar Hercegovine po svojoj
slubi bude diskret Franjevake kustodije. Tomu se zahtjevu prije
svega protivio franjevaki general fra Venancije da Celano, koji je
htio da hercegovaka franjevaka zajednica bude ureena prema
pravilima reda, koja to nisu predviala. Zahtjev biskupa Bariia
podravao je tadanji tajnik Kongregacije de propaganda fide Aleksandar Barnabo. Upravo je to nesuglasje smetalo da nije dolo do
konane odluke o hercegovakoj franjevakoj zajednici. Fra Petar
Bakula, sposoban i ustrajan, nije tedio snaga niti se bojao da ga inovnici pojedinih ureda proglase nasrtljivim i dosadnim, obilazio je
pojedine urede Propagande i Franjevake kurije, traei da se stvar
hercegovake franjevake zajednice dovri. On je zabiljeio, opisujui taj svoj rad, da je 32 puta bio u Propagandinim uredima dok
nije odlueno o pravnomu poloaju franjevake zajednice u Hercegovini. Kongregacija de propaganda fide pozvala ga je da zajedno s
generalnim delegatom Antonijem da Rignanom doe 27. srpnja te
156
70
Isto mj., f. 131rv.
godine u urede Kongregacije da bi jo jedanput razmotrili koje e

ustrojstvo dati zajednici hercegovakih franjevaca.157
Na reeni je dan, 27. srpnja, fra Petar otiao u Propagandu. Razmotrili su sve prijedloge, ispitali razlike i konano uobliili statut o
hercegovakoj franjevakoj zajednici. Na koncu je Propaganda predala delegatu franjevakoga reda da ispravi i upotpuni statut prema
prijedlozima toga sastanka i da ga vrati Propagandi, isto ispisana,
u dva primjerka. Generalni delegat uinio je to i svoj prijepis potpisao 9. kolovoza 1852.158
Taj je prijedlog Propaganda ponovno pregledala i odnijela ga
papi Piju IX. da ga potvrdi. Papa ga je odobrio 15. kolovoza 1852.
Napisan je 3. listopada 1952. u obliku naredbe ili dekreta, a objavljen je na Sv. Franju, 4. listopada, te godine. Jedan primjerak poslan
je generalu franjevakoga reda, a drugi biskupu fra Rafi Bariiu.159
Tu naredbu donosimo u hrvatskomu prijevodu:
Odredba Svetoga zbora de propaganda fide
Budui da je naredbom Svetoga zbora za irenje vjere 18. rujna
1847. na presveti otac papa Pio IX. Bosanskoj misiji manje brae od
Opsluenja, koliko se ona razlikuje od Hercegovine, vratio prava redovnike provincije i apostolsku vizitaciju cijele Bosanske misije, prije povjerenu potovanom ocu gosp. Rafi Bariiu, azotskom biskupu, ograniio
samo na Hercegovinu, i budui da se spomenuti azotski biskup ve od
reene 1847. godine odrekao vikarske vlasti nad Bosnom a zadrao je
samo nad Hercegovinom koliko se ona razlikuje od Bosne, taj. vikar i svi
oci koji borave u Hercegovini traili su od Svete Stolice da se zavri apostolska vizitacija i da se apostolska misija koja se sastoji od apostolskoga
vikara i redovnike obitelji uredi kao redovita i po pravilu svetih kanona
koliko to doputaju prilike mjesta i vremena.
157
158
159
Arhiv Propagande, Lettere, sv. g 342., 797r. Fra Petar Bakula biljei da je taj
sastanak odran 28. srpnja (Arhiv Franjevake provincije u Mostaru, Acta capitularia, sv. 1., str. 13-23).
Arhiv Propagande, Lettere, sv. 342., f. 978r-981r. Fra Petar Bakula otiao je iz
Rima 16. kolovoza 1852. (Arhiv Propagande, SC Bosnia, sv. 14., f. 173r), doao
je u Mostar 20. rujna, a 16. listopada 1852. dekret jo nije dobio, premda su
mu bili obeali da e ga nai u Trstu. (Isto. mj., f. 490r-491r).
71
Zbog toga su presvijetli i preasni gosp. Jakov Filip Fransoni, predsjednik Svetoga zbora za irenje vjere i nie potpisani tajnik toga Svetog
zbora u sporazumu s preasnim generalom reda male brae sv. Franje
od opsluenja sasluavi pot. o. gosp. Rafu Bariia, apostolskoga vikara u Hercegovini, i pisano i preko pot. o. Petra Bakule, od njega i od
hercegovakih redovnika izaslana, odluili zamoliti Svetoga Oca da bi,
radi valjanije uprave hercegovake misije i unaprjeivanja redovnikoga
opsluenja, apostolskom vlau, potvrdio sljedee, naime:
1. Hercegovina, zbog svojih posebnih prilika i s prijanjim papinskim odobrenjem, ostaje posve odijeljena od Bosanske provincije pod nazivom kustodije, kojom upravlja jedan otac kustod s pravima i dunostima provincijala i dva diskreta, koji zasada uivaju prava kao difinitori.
2. Hercegovaka kustodija, jedna i cjelovita, kao svaka druga provincija i kustodija reda ovisi neposredno o generala u slubi 1) ne samo u
kapitularnim izborima i meukapitularnim sastancima kao i u potvrdama tih izbora kako propisuju apostolski dekreti i pravila reda, nego 2) i
u redovnikom opsluivanju kada to nadilazi redovite ovlasti o. kustoda
i oo. diskreta, tako da izuzevi prvi dio, svaki spor koji nastane u Kustodiji u pogledu regule i statuta reda prvi ispit ili tuba neka se provede
pred o. kustodom i oo. diskretima, a u sluaju priziva neka se ne obraaju
drugim njenim starjeinama i obinim redovnicima nego generalu, od
kojega samo treba oekivati odluku i njoj se prilagoditi, jer e ona uvijek
biti zakonita.
3. Glasovati na Kapitulu za izbor kustoda i diskreta (l. 2.) i na meukapitularnim sastancima za izbor drugih sluba u Kustodiji, s predhodnim generalovim doputenjem (l. prijanji), ne moe nitko na bilo
kakvoj osobnoj povlastici osim onih koje za to pozivaju spomenute apostolske odredbe i pravila reda. A kustod u slubi morat e uljudno posebnim pismom pozvati Msgr. apostolskoga vikara da svojim prisustvom
poasti redovnike sakupljene na Kapitulu ili na meukapitularnom sastanku, da bi bolje u skladu namjestili upnike i kapelane i da bi dao
savjetodavni glas u izboru kustoda, ostavljajui slobodu izbornicima.
4. Novi samostan iroki Brig, pod naslovom Uznesenja, ureen
prema najbolje moguemu opsluenju, uzevi u obzir vremena, mjesta,
prilike, neka bude zasada proglaen novicijatom Svetoga zbora za irenje vjere, a budui da se u njemu ne moe zasada ustanoviti uilite
za filozofiju i bogosloviju moi e se mladii zavjetovani, s prethodnim
72
odobrenjem o. generala, poslati kao dosada u kolu u Italiju, gdje e biti

odgajani i pouavani do sveenikoga reenja samo neka Sveti zbor, ako
bude mogao, njima priskrbi sve to treba, odijelo i povratak u Kustodiju.
5. Zbog tijesnoga meusobnog odnosa prava i dunosti koje ima
Hercegovaka kustodija s apostolskim vikarom ne smije se meu te dvije
vlasti, biskupsku i redovniku, gledati na osobu, nego na njihovo znanje
i odgojno vladanje da bi tono i savjesno vrili slubu za dobro dua, da
bi se izbjegla svaka zloporaba ili prevlast s obje strane i da bi se odrala
ravnotea mjeovitih prava i dunosti u Hercegovakoj misiji, neka sve
ureuje, upravlja i svime vlada nepromjenjivo ope pravo Tridentskoga sabora (sjed. 25.: De regularibus et monialibus, gl. 21.) i posebno
konstitucije Firmandis Benedikta XIV., koja predusree i rjeava sve
sluajeve, osim one preinake koju trai posebnost okolnosti u kojima e
se drati druga konstitucija spomenutog Pape za englesku misiju, koja
poinje Apostolicum ministerium.
6. Neka apostolski vikar posve slobodno, u sporazumu s kustodom,
izabere jednoga redovnika, koji e mu se u Gospodinu initi najprikladniji, tovie, diskreta i bivega kustoda, ali ne nikada kustoda za generalnoga vikara i ako je generalni vikar diskret, on e kao takav moi
unii u savjet i glasovati (l. 3.) na kapitulima i na meukapitularnim
sastancima ili bilo kojim posebnim skuptinama prema potrebi i neka
ne bude sprijeen sudjelovati, osim zbog razloga predvienih i odreenih u pravilima reda, kada ga o. kustod pozove bilo posebnim pismom ili
okrunicom. Ako bi na kapitulu generalni vikar bio izabran za kustoda,
smatra se da se odmah odrekao dunosti generalnoga vikara im primi,
pa neka apostolski vikar bude slobodan imenovati drugoga, kao to je
gore. Dosljedno, apostolski vikar ili biskup neka ne mogne nikada biti
kustod, a jo manje diskret i od sve biskupove kurije moi e biti diskret
samo generalni vikar.
7. O. kustod i diskreti (bez upletanja biskupske kurije, osim u sluaju i zastupstvu predvienu u prethodnu lanku), bilo na kapitulu bilo na
meukapitularnim sastancima, neka rasprave zasluge otaca Kustodije i
izaberu pobonije, uenije i revnije, te ih predloe apostolskomu ili generalnomu vikaru za upnike razliitih upa u hercegovakoj misiji, a biskup ili generalni vikar neka budu slobodni onom slobodom, koju im daje
ope pravo ili dunost pastoralne revnosti, da ne moraju koga odobriti
ili odbaciti zbog osobe kao to ni diskretorij nekoga predloiti zbog toga
73
niska razloga, nego samo i iskljuivo da prvi predlae, a drugi odobrava, zbog redovnikih osobina i znanja koja ih ine dostojnima da budu
pomoni pastiri u spasavanju dua. Koliko e redovnik ostati u slubi
upnika na jednoj upi ostavlja se razboritosti apostolskoga vikara i o.
kustoda s diskretorijem, ali neka ne bude manje od 6 godina, osim to i
jedna i druga vlast imaju slobodu, kao to je u konstituciji Firmandis i
Apostolicum Ministerium.
8. Ako kroz godinu umre ili se odrekne koji ili vie upnika ili bude
lien slube bilo zajedniki, kao prava braa, bilo po 11. konstitucije
Firmandis, neka se o. kustod i njegovi diskreti sastanu na posebnu sjednicu da bi predloili apostolskom vikaru drugoga sposobnog redovnika,
(l. prijanji).
9. O. kustod e brino nastojati da upnici, pomonici i svaki drugi
redovnik, prema volji sv. Utemeljitelja, ne zaborave duh svete molitve i
pobonosti, i da bi to vie bili potaknuti na pravi redovniki duh, neka
jedanput u godini obave svete duhovne vjebe (Aleksandar VII. cum sicut) i ako im je to mogue, u tijeku osam dana, koji predhode svetkovini
Bezgrijenoga Zaea ili u tijeku onih koji je neposredno slijede, kako e
im dopustiti posebnost Kustodije i misije.
10. upnici, pomonici i drugi zavjetovani redovnici Kustodije i misije u pastirskqj slubi imat e na pameti da je siromatvo batina koju je
serafski Patrijarh ostavio svojim sinovima. Stoga, ostavljajui na snazi
papinska doputenja, zbog osobitosti mjesta, nagovaramo ih da se opskrbe samo onim to treba za ivot, a sve suvino neka se poalje u samostan kojemu je podlona upa. Potom e o. kustod i diskreti, u sporazumu
s apostolskim vikarom, odrediti to e se ostaviti u upnim kuama, a to
e se moi ponijeti u samostan,160kao gore.
11. U sluaju upnih razmirica ili razmirica koje ne spadaju na red,
prvi uviaj ili tuba neka se provede prema opemu pravu na sudu biskupa ili generalnog vikara, a u drugomu stupnju kod Svetoga zbora za
irenje vjere. A to se tie tuba ili krivinih sudova redovnika, neka se
opslui tono konstitucija Firmandis 8., a general e biti upozoren o
onomu to se odnosi na redovnike Apostolicum Ministerium 21.
160
74
Ovaj je prijevod na temelju prijepisa u Propagandinu arhivu, Lettere, sv. 342.,

f. 978r981r. Budui da je u ovoj reenici prijepisa isputeno nekoliko rijei,
upotpunjujemo je na temelju Schematismus topographico-historicus Custodiae
provincialis et Vicariatus apostolici in Hercegovina, Spalati, 1867., str. 45.
12. ig Kustodije, pod naslovom Uznesenja, neka nosi natpis: Sigillum custodiae Erzegovinae missionis regularis observantiae S. P.
N. Francisci.
13. Kustod je duan posjetiti prema pravilima reda, ostavivi trei
pohod generalu, sve samostane i prebivalita cijele Kustodije, a u kojima
se nalaze upe neka se obdrava tono sve kako propsuje gore spomenuta konstitucija Firmandis ( 7., 8., 9., 10.; Apostolicum Ministerium
17.) u smislu l. 5. A biskup, apostolski vikar neka pohodi upe i duobrinike kue kako i kada hoe, prema odredbama spomenute konstitucije Firmandis, ondje su pametno istaknute osobe i predmeti koje treba
pohoditi, a ova e uputa za vlasti u ovom poslu stalno odrati mir meu
njima.
14. im apostolski vikar ode primiti vjenu nagradu za svoj trud, o.
kustod e skupiti diskrete, generalnoga vikara, sve upnike i duobrinike, bilo osobno bilo pisano, i nakon zrela, ozbiljna i savjesna savjetovanja, tajnim glasovanjem, izabrat e tri oca dostojna da naslijede pokojnoga i tu e trojku poslati Svetomu zboru za irenje vjere i generalu
reda da bi on bio spreman na svako pitanje i nalog o tomu predmetu od
Svetoga zbora za irenje vjere, a ako ne bi oci kroz osam dana uspjeli izabrati trojicu, kustod je duan obavijestiti Sveti zbor i generala reda, koji
e nastojati to pametnije i opreznije izabrati tri ugledne osobe reda i
predloiti ih Svetomu zboru, a Sveti zbor pridraje pravo ne samo izmeu trojice izabrati onoga kojega e drati dostojnijim, nego i nijednoga
ne uzeti u obzir.
Kada je, pak, ovo nie potpisani pot. o. gosp. Aleksandar Barnab,
tajnik Svetoga zbora za irenje vjere, podnio presv. gosp. naemu Piju
papi IX. na sasluanju 15. kolovoza 1852.; Njegova Svetost to je dobrostivo u svemu odobrila i valjanim smatrala te zapovijedila da to u Hercegovini trajno odravaju apostolski vikar u slubi i redovnici one misije.
Dano iz zgrade Svetoga zbora, dne 3. listopada 1852.
Dekret o uspostavi Hercegovake franjevake kustodije doao
je u Hercegovinu koncem listopada 1852. Apostolski vikar fra Rafo
Barii dobio je od Svetoga zbora za irenje vjere jedan primjerak, a
drugi primjerak, od generala franjevakoga reda, primio je gvardijan franjevakoga samostana na irokomu Brijegu fra Filip Ani.
75
S dekretom fra Filip Ani dobio je upute kako e se odviti izbor

prvoga kustoda. Prije svega general je proglasio samostanske diskrete izbornicima, na kapitulu kustodije. Osim toga poslao je obrazac potpisan za imenovanje predsjednika kapitula. Fra Filip trebao
je sazvati diskrete, od njih zatraiti koga ele za predsjednika kapitula i na slubeni obrazac napisati njegovo ime, pa e, koga diskreti
izaberu, i general reda imenovati predsjednikom kapitula.
Fra Filip postupio je kako mu je general naredio. Za 8. studenoga te godine 1852. sazvao je samostanske diskrete, proglasio ih
izbornicima buduega kapitula i od njih zatraio da se oituju koga
ele za predsjednika kapitula. Svi su glasovali za fra Iliju Vidoevia.
Fra Filip na slubeni dekret, gdje je to predvieno, napisao je ime
fra Ilije Vidoevia. Tako je bila upotpunjena isprava o imenovanju
predsjednika Prvoga kapitula Hercegovake kustodije. Fra Filip ju je
na ruku toga dana, u samostanskoj blagovaonici, proitao i predao
fra Iliji Vidoeviu.
Sljedei je dan sazvao fra Ilija kapitul Kustodije. Skupljeni su izbornici prije svega raspravljali o razliitim pitanjima s kojima se novoosnovana Kustodija susretala. Nakon toga, prije biranja uprave,
otili su u sobu apostolskoga vikara fra Rafe Bariia, kojega je fra
Filip Ani pozvao, a on je ve dan prije stigao u samostan, posluati
njegov savjet o izboru kustoda. Apostolski im je vikar preporuio
da budu svjesni to ine, jer se to tie dobra Kustodije i misije, a
da za kustoda izaberu slobodno onoga kojega po savjesti smatraju
najdostojnijim.
Nakon sastanka s apostolskim vikarom izbornici su se vratili
na mjesto predvieno za izbor. Potom su postupili prema odredbama pravila o izboru i jednoglasno su za prvoga kustoda Kustodije izabrali fra Anela Kraljevia (1807.1879.). Tada su za diskrete izabrali fra Nikolu Kordia (1791.1868.) i fra Filipa Ania
(1809.1869.), a tajnikom Kustodije imenovan je fra Petar Bakula
(1816.1873.). Drugih promjena na tomu sastanku nije bilo. Samo
su fra Paku Kvesia (1804.1860.) izabrali za gvardijana na irokom Brijegu, jer se dotadanji gvardijan fra Filip Ani odrekao.161
161
76
Arhiv Franjevake provincije u Mostaru, Acta capitularia, sv. 1., str. 24-25.
IV.
HERCEGOVAKA KUSTODIJA
POD TURSKOM VLADAVINOM (1852.1878.)
spravu kojom je rimska Kongregacija de propaganda fide ustanovila Kustodiju 3. listopada 1852. za hercegovake franjevce, premda je dobivena nakon 9 godina otkad su prvi put zamolili i poslije
esto ponavljali sline molbe, hercegovaki franjevci smatrali su kao
posebni dar Boje milosti. Protiv takva rjeenja bila je provincijska
uprava Bosanske provincije, kojoj je Hercegovina prije toga pripadala, a takoer i generalna uprava reda, koja je razloge protivljenja
provincijske uprave smatrala opravdanim. Naprotiv, nastojanja je
hercegovakih franjevaca zduno potpomagao apostolski vizitator
u Bosni i Hercegovini biskup fra Rafo Barii, koji je ve dugo bio
zapleten u bezizlazne razmirice s Bosanskom franjevakom provincijom, pa je u povoljnomu razvitku hercegovakih nastojanja gledao
i rjeenje svojih osobnih neprilika.
1. Prvi kustod
Za prvoga upravitelja novoosnovane Hercegovake kustodije
(1852.1856.) izabran je fra Aneo Kraljevi. Rodio se u erigaju
29. prosinca 1807.162 Smatran je jednim od najuglednijih tadanjih
162
Zanimljivo je da je dan roenja u razliitim spisima fra Anela Kraljevia razliit.

Fra Petar Bakula, generalni vikar biskupa Kraljevia, u Schematismus topographico-historicus Custodiae provincialis et Vicariatus apostolicus in Hercegovina
pro anno Domini 1867., Spalati, 1867., donosi dva nadnevka njegova roenja:
19. sijenja (str. 6) i 28. prosinca (str. 190). Meutim, sam Kraljevi kae da
77
hercegovakih franjevaca. Istina, njegovo se ime ne nalazi meu

onih 9 potpisnika koji su iz Posuja 8. srpnja 1843. molili od rimske Kongregacije za irenje vjere (Kongregacija de propaganda fide)
doputenje da sagrade samostan u Hercegovini, ali on tada, kako
sam spomenuo, nije bio u Hercegovini budui da je vrio dunost
predsjednika u kreevskomu samostanu. Ali potpisnici su one molbe raunali na nj i u njoj ga izriito spominju.163
Izabran 9. studenoga 1852. za prvoga kustoda, fra Aneo Kraljevi bio je svjestan da se naao na poetku teka puta, ali nije mu
preostajalo drugo nego sa zahvalnou prema Bogu prihvatiti taj
dugo oekivani as i voditi tu novostvorenu franjevaku zajednicu
da bi svaki njezin lan to bolje odgovorio svomu pozivu.
Novoosnovana franjevaka zajednica imala je dvadeset i est
sveenika, osam klerika i jednog brata laika, a trebala se brinuti za
devet upa (Mostarski Gradac, erigaj /Blato/, Brotnjo, Ljubuki
/Veljaci/, Ruii, Posuje, Roko Polje, Grabovica, Seonica) i dvije
mjesne kapelanije (Gorica i Zaslivlje).164
Okolnosti u kojima se nalazila hercegovaka franjevaka zajednica odreivale su smjer njezina buduega rada i razvitka. Dosljedno, i rad prvoga kustoda bio je ovisan o prilikama u kojima se tada
nalazila hercegovaka franjevaka zajednica, ali ipak neke osnovne
smjernice rada trebalo je imati bez obzira na te trenutane prilike.
Zato je fra Aneo Kraljevi smatrao potrebnim:
1) nastojati da hercegovaka franjevaka zajednica i svaki njezin
pojedinac, prema mogunosti, opsluuje svoje redovniko pravilo i odredbe zakonitih vlasti;
2) to bolje zadovoljiti potrebe hercegovakih katolika koji su se
nalazili u upama i mjesnim kapelanijama, za koje se trebala
brinuti hercegovaka franjevaka zajednica, da bi oni to bolje
upoznali vjerske istine i prema tim istinama to lake ivjeli;
163
164
78
se on rodio 29. prosinca 1807., (Arhiv Propagande, SC Bosnia, sv. 15, f. 654r),
pa je vjerojatno taj dan istinit.
Generalni arhiv reda u Rimu, Ms. M 118, f. 76rv. Usp. Schematismus neoerectae Custodiae provincialis in Hercegovina, Ragusii, 1853, prema kojemu je,
godinu dana poslije, Kustodija imala 27 sveenika, 12 klerika i jednog brata
laika.
3) osigurati odgoj novih redovnika da bi zajednica mogla udovoljiti svim potrebama koje je tadanje vrijeme nametalo.
U svojoj prvoj okrunici pisanoj 10. studenoga 1852., dakle dan
nakon svoga izbora za kustoda, istie svoje dvije misli.
Prije svega bio je uvjeren da je posebni dar Boji to su dugogodinja nastojanja hercegovakih franjevaca povoljno zavrila.165
Druga njegova misao bila je o biskupu fra Rafi Bariiu. Da su
dobili takvo rjeenje, osim Bogu, hercegovaki franjevci trebali su
zahvaliti biskupu Bariiu, koji je 8 godina vodio franjevaku zajednicu ne samo kao crkveni nego i kao redovniki poglavar, oinski
pratio nastojanja hercegovakih franjevaca i u svemu ih pomagao
da bi postali neovisna franjevaka kustodija. Zapoinjui svoju
slubu neovisnoga starjeine Hercegovake kustodije, fra Aneo je
smatrao da to hercegovaki franjevci ne smiju nikada zaboraviti.
Da bi iskazao svoje osjeaje potovanja i zahvalnosti prema biskupu Bariiu, fra Aneo Kraljevi u spomenutomu okrunom pismu
od 10. studenoga 1852. proglasio je fra Marka Kalamuta, dugogodinjega tajnika biskupa Bariia, bivim kustodom Hercegovake
kustodije.166
Prema tadanjim pravilima reda sluba kustoda jedne kustodije trajala je tri godine. Kroz te tri godine kustod je trebao dvaput
pohoditi svu brau u kustodiji, prve i druge godine slube, i nakon
pohoda, s doputenjem generala reda, odrati sastanak uprave
(congregatio capitularis), na kojemu su se trebala raspraviti glavna
pitanja s kojima je kustodija bila suoena i ujedno provesti potrebne promjene osoblja u kustodiji.167
165
166
167
Quisquis superiorum annorum vicissitudines aequa bilance libraverit, vel invitus,

fateri debebit a Domino factum est istud et est mirabile in oculis nostris ut ultra
omnem humanam spem eo nostras res evectas attonitis conspiciamus luminibus
quo deducendas nemo prudens unquam credidisset. (Arhiv Franjevake provincije u Mostaru, Acta capitularia, sv. 1., str. 26).
Isto mj., str. 30.
Constitutiones Capistranae (Novissima pro Cismontana Familia Generalium Constitutionum collectio, Rmi P. Fr. Ioannis a Capistrano totius Ordinis Minorum min.
gen. iussu edita), Romae, 1827., br. 733.-734.
79
Svoj prvi pohod Kustodiji fra Aneo Kraljevi najavio je okrunim pismom od 21. sijenja 1853.168 Zapoeo je pohod 28. sijenja,
a zavrio ga 13. kolovoza.169
Fra Aneo nije bio zavrio svoj prvi slubeni pohod brai, koji
je po dunosti morao obaviti, a 6. kolovoza 1853. od generala reda
Venancija Metidija da Celana dobio je pismo, pisano 5. srpnja te godine, u kojemu mu priopava da je jedan prijatelj optuio hercegovake franjevce da se u nekim stvarima nedolino vladaju. Nabrojio
je pet prigovora njihovu ivotu. Ti prigovori su sljedei:
1) hercegovaki franjevci svjetovnjacima posuuju novac, a katkada i s kamatama;
2) svjetovnjaci dre njihove ivotinje (ovce, krave, konje, pele), a
za te ivotinje od svjetovnjaka dobivaju odreenu korist;
3) katkada slabiju vrstu ita daju kao bolju ili za manju koliinu
ita s vremenom dobivaju veu;
4) katkada neke stvari kupe jeftino pa ih u tijeku vremena skupocjenije prodaju;
5) neki redovnici, koji po slubi stanuju izvan samostana i zbog
toga moraju nositi graansko odijelo, previe se lijepo odijevaju, katkada traei nedoline boje i skupocjene tkanine.
General je naredio kustodu da sazove diskretorij (definitorij) i
opirno s diskretima raspravi sve te prigovore i izvijesti generala o
njihovoj istinitosti.
Fra Aneo je bio malo iznenaen tim optubama, ali je htio to
prije ispitati stvar i odgovoriti generalu. Odmah je sazvao diskretorij s kojim je pomno razmotrio i raspravio optube protiv hercegovakih franjevaca koje su generalu dostavljene. Nakon duljega raspravljanja diskretorij je smatrao da se prigovori ne odnose na sve
lanove Kustodije. Ali ako se gleda rad i ponaanje pojedinih redovnika, istinitost se tih prigovora nije mogla posve iskljuiti. Moglo
se, naime, dogoditi da je koji upnik posudio komu neto novca, ili
ako je imao previe ita da je viak zamijenio za koju drugu njemu
potrebnu stvar ili ga prodao, ili ako je imao ivotinja da ih je dao na
uvanje i od toga dobivao odreenu korist. Posebno, budui da su
168
169
80
Isto mj., str. 43.
se morali izvan samostana odijevati kao svjetovnjaci, naravno je da

se netko znao bolje obui i da je znao izabrati ukusnije boje odijela,
koje se nekima mogu initi nedoline za redovnika.
Na temelju je te rasprave diskretorij, odgovarajui generalu, zanijekao da se optube mogu odnositi openito na cijelu zajednicu,
a ako se nae da je bilo kakvih pojedinanih zloporaba, njih e se
nastojati odmah iskorijeniti.
Kada je u Rim dospio odgovor hercegovakoga diskretorija, general reda nije bio u Rimu. Pismo je proitao generalov zamjenik
Zaharija a Viculis. Na temelju toga pisma generalov zamjenik dobio
je dojam da je u Kustodiji ipak bilo nekih zloporaba, premda su se
one ondje mogle initi bezazlenima. Stoga je, odgovarajui, 27. kolovoza 1853., na gornje pismo, opomenuo starjeinstvo Kustodije
da nastoji iskorijeniti sve zloporabe u ivotu hercegovakih franjevaca i paziti da oni ive kako dolikuje redovnicima.170
Fra Aneo se brinuo da lanovi u Kustodiji ive prema odredbama redovnikih franjevakih propisa, na dobro cijele zajednice i
njezinih pojedinih lanova. Dvaput je slubeno pohodio Kustodiju
i dvaput odrao, s doputenjem generala reda, dva sastanka starjeinstva Kustodije.171 Tree godine, prema odredbama opih pravila reda, general reda trebao je slubeno pohoditi Kustodiju, bilo
osobno bilo preko svoga zamjenika. General je od hercegovakih
franjevaca zatraio da mu oni predloe nekoga izmeu sebe kojega bi eljeli da ih slubeno posjeti kao generalov zamjenik. Oni su
izglasovali za fra Andriju Karaia, pa ga je general 6. lipnja 1855.
imenovao.172
Fra Andrija Karai najavio je 22. prosinca 1855. Kustodiji svoje
imenovanje i 24. sijenja 1856. zapoeo slubeni pohod. Kao tajnik
pratio ga je fra Pako Kvesi. Nakon obavljenoga slubenoga pohoda fra Andrija je sazvao izborni sastanak za 1. travnja 1856. Kroz
to razdoblje dobio je doputenje da na sastanku izabere 4 diskreta,
a ne 2, kako je to odreeno god. 1852., u dekretu kojim je ustanovljena Kustodija i kako je uinjeno na prvomu izbornom sastanku
Kustodije.
170
171
172

Isto mj., str. 61.
81
2. Razvitak upravne vlasti

Novim kustodom postao je fra Ilija Vidoevi (1802.1867.), a
diskreti su postali: fra Petar Bakula, fra Pako Kvesi, fra Ilija Skoko i fra Filip ori. Za tajnika Kustodije izabran je bivi kustod fra
Aneo Kraljevi.173
Fra Ilija Vidoevi, rodom iz Bogodola, bio je cijenjen ve u zajednikoj Bosanskoj provinciji, u kojoj je god. 1838. bio izabran za
definitora Provincije, a meu Hercegovcima bio je veoma omiljen,
pa su neobino uvaavali njegovo miljenje, kada su odluivali o buduemu radu franjevaca u Hercegovini.
Tek to je izabran za kustoda, fra Ilija Vidoevi morao je ii u
Asiz, gdje se nakon 88 godina drao Opi kapitul reda. Na tomu
opem franjevakom sastanku trebala je sudjelovati i Hercegovaka
kustodija. Na taj je sastanak po svojoj dunosti, kao kustod, morao
ii fra Ilija Vidoevi, a pratio ga je fra Aneo Kraljevi kao tajnik
Kustodije.
Kada su oni poli u Asiz, pronijela se vijest da bi Hercegovaka
kustodija na tomu Opem kapitulu reda mogla biti ukinuta. Govorilo se da e je ponovno ujediniti s Bosanskom franjevakom provincijom, a drugi su mislili da e je pridruiti kojoj junohrvatskoj
provinciji (onoj Presvetoga Otkupitelja, Dubrovakoj provinciji ili
Provinciji sv. Jeronima), a neki su drali da bi mogla biti ujedinjena
s Albanskom franjevakom provincijom.
I biskup Barii uo je za te vijesti i ta nagaanja. Stoga je smatrao potrebnim upozoriti Kongregaciju de propaganda fide o tim
glasinama, koje su se irile po Hercegovini, pa joj je u pismu, 11.
travnja 1856., to dojavio i zamolio da se pobrine da ne bi Franjevaki generalni kapitul to promijenio u pogledu Hercegovake kustodije.174
Dvojica zastupnika Hercegovake kustodije poli su u Asiz 11.
travnja 1856. Budui da Kustodija nije imala novaca za putne trokove dvojice u Asiz, hercegovaki su upnici meusobno skupili 70
173
174
82
Isto mj., str. 63.

kuda za to, pa su oni mogli otii. U Asiz su doli 28. travnja i ondje
ostali 26 dana.175
Fra Ilija Vidoevi vratio se iz Asiza s novim iskustvom i korisnim spoznajama. Upoznao je franjevake provincijale iz razliitih
krajeva svijeta, koji su doli na kapitul u Asiz, uo njihova miljenja o razliitim pitanjima koja su se nametala tadanjemu svijetu, a
posebno kakav mora biti franjevaki ivot pojedinaca i franjevakih zajednica. Razmiljao je to je korisno od miljenja koje je uo
primijeniti u ivotu franjevake zajednice u Hercegovini. Kako smo
spomenuli s njim je na kapitulu bio i njegov predhodnik fra Aneo
Kraljevi, koji je tada bio njegov tajnik. Upravo je ta injenica da je
njegov predhodnik izabran za njegova tajnika bila jamac da e se
Kustodija razvijati na zapoetim smjernicama.
Fra Ilija Vidoevi vrio je svoju slubu kako je pravilima bilo
propisano i kako mu je priroeni razbor savjetovao. Prvi pohod najavio je u rujnu 1856., ali ga zbog bolesti nije mogao posve zavriti,
pa je za to imenovao fra Anela Kraljevia da pohodi ona mjesta
koja nije on mogao pohoditi. Ipak, prvi sastanak definitorija, odran je 6. svibnja 1857., na kojemu je izvrena potrebna promjena
osoblja u Kustodiji. Za gvardijana na irokomu Brijegu imenovan
je fra Ivan Crnac, a njegovim vikarom fra Aneo Primorac. Nakon
novoga pohoda sljedee je godine odrao i drugi sastanak, 6. svibnja 1858.176
Budui da je tree godine Kustodiju morao pohoditi osobno general ili poslati svoga zamjenika, on je svojim zamjenikom imenovao fra Nikolu Kordia, nakon to je uo miljenje Kustodije. Fra
Nikola pohodio je Kustodiju i sazvao kapitul za 19. svibnja 1859. na
kojem je fra Ilija Vidoevi izabran za kustoda za sljedee trogodite, a njegovim diskretima ili definitorima imenovani su: fra Petar
Bakula, fra Pako Kvesi, fra Ilija Skoko i fra Filip ori.177
Novo trogodite fra Ilije Vidoevia odvijalo se prema odredbama pravila. Prve godine novoga trogodita umro je u Seonici 13.
oujka 1860. jedan od diskreta kustodije fra Pako Kvesi. Njega
175
176
177
Arhiv Franjevake provincije u Mostaru, Acta capitularia, sv. 1., str. 69.
83
je kao diskret zamijenio fra Aneo Kraljevi, izabran na sastanku

Kustodije 19. svibnja 1860. Tada je fra Aneo imenovan za gvardijana na irokomu Brijegu. Na drugomu sastanku Kustodije, 23.
travnja 1861., za gvardijana na irokomu Brijegu postavljen je fra
Filip Ani.178
Prije svretka drugoga trogodita slube fra Ilija Vidoevi,
kako to pravila propisuju, zatraio je slubenoga pohoditelja. General je dao doputenje diskretoriju da izabere koga eli da ih mjesto generala slubeno pohodi. Izabrali su fra Nikolu Kordia, koji
je okrunim pismom od 20. oujka 1862. najavio pohod i sazvao
kapitul za 23. travnja te godine.
Nakon to je fra Nikola Kordi slubeno pohodio Kustodiju,
kada ga je pratio fra Aneo Vlai, sastao se kapitul Kustodije, kako
je i predvieno 23. travnja. Za novoga kustoda izabran je fra Aneo
Kraljevi, a za diskrete: fra Filip Ani, fra Mate ori, fra Jozo Cigi i fra Ilija Zelenika. Za tajnika je Kustodije izabran fra Andrija
aravanja.179
Budui da se poetkom lipnja trebao drati Generalni kapitul
reda, u Asiz je trebao ii i fra Aneo Kraljevi. Da ne bi Kustodija
ostala bez starjeine, diskretorij je ve tada odredio da ga zamijeni fra Andrija Karai, kao kustodijski povjerenik (commissarius
custodialis).180
Vrativi se s Generalnoga kapitula fra Aneo je 23. rujna 1862.
poslao okruno pismo svoj brai, u kojemu ukratko iznosi to je
preporuio generalni definitorij za dobro redovnikoga ivota u
Kustodiji i za unaprijeenje kolstva. Osim toga izvijestio je da je,
prema odredbi kustodijskoga diskretorija, zamolio generala da bi
proglasio fra Nikolu Kordia i fra Marka Kalamuta bivim kustodima Kustodije. General je zamolio Papu da bi to dopustio, a Papa je
18. srpnja 1862. ovlastio generala da on to moe uiniti pa je general svojom pisanom odlukom gore spomenutu dvojicu, 7. kolovoza,
proglasio bivim kustodima Hercegovake kustodije.181
178
179
180
181
84
Isto mj., str. 101-109.

Isto mj., str. 109-114.
Isto.mj., str. 123.
Isto mj., str. 124-128.
Fra Aneo prihvatio je slubu u drugomu trogoditu veoma odluno. Htio je da Kustodija u svakomu pogledu napreduje. Odmah
je zapoeo nekoliko pothvata koji su bili znak novih vremena i koji
su imali znatan utjecaj na povijest hercegovakih katolika.
Pod njegovim nadzorom dovravao se samostan na irokomu
Brijegu. Proirili su zemljite oko samostana, kupili vinograd i mlinicu. Zanimljivo je da su upravo na poetku njegova drugoga trogodita nedaleko od samostana napravili 6 duana i dali ih na uporabu
nekim osobama da bi u njima drali neke trgovake predmete koje
su traili oni koji su dolazili u crkvu i samostan, a i samostan bi od
toga imao korist.182
3. Fra Aneo Kraljevi - apostolski vikar

Hercegovaki je apostolski vikar biskup fra Rafo Barii u lipnju
1861. ozbiljno obolio. Ve se tada nije mogao sam ustati bez pomoi
druge osobe. U god.1862. njegovo se zdravlje jo vie pogoralo, a
22. lipnja sljedee godine prenesen je iz Mostara na iroki Brijeg.
Ondje je u samostanu 14. kolovoza 1863. preminuo.183
Nakon smrti fra Rafe Bariia Propaganda je privremenu upravu
Hercegovakoga vikarijata 25. rujna 1863. povjerila tadanjemu kustodu Hercegovake franjevake kustodije fra Anelu Kraljeviu,184
a sljedee je godine, 9. prosinca 1864. imenovan apostolskim vikarom u Hercegovini s biskupskim naslovom metellopolitanusa, a posvetio ga je zadarski nadbiskup u oujku 1865.185
182
183
184
185

Isto mj., f. 211r-213v.
Arhiv Franjevake provincije u Mostaru, Acta capitulana, sv. 1., str. 132.
M. Premrou, Serie documentata dei vicarii apostolici di Bosna ed Erzegovina
1735.1881., u: Archivum Franciscanum Historicum, sv. 22., 1929., str. 177.
Fra Aneo Kraljevi u izvjeima poslanima Propagandi pie da je imenovan
biskupom 7. prosinca 1864. (Arhiv Propagande, SC Bosnia, sv. 15., f. 654r;
sv. 16., f. 207r.), a posvetio ga je 25. oujka 1865. u Zadru nadbiskup Petrus
Domnius Maupas, pred kojim je Kraljevi, 22. oujka 1865., potpisao professio
fidei. (Arhiv Propagande, SC Bosnia, sv. 15., f. 421r, 654r).
85
Posveen za biskupa, fra Aneo Kraljevi nije se odmah vratio u

svoj Apostolski vikarijat nego je otputovao u Carigrad, gdje je doputovao 9. svibnja 1865. Dvije je stvari traio od turske vlade:
1) da ga slubenim pismom prizna poglavarom katolika u
Hercegovini da bi mogao sudjelovati u mjesnim vladinim sastancima i tako imati glas u rjeavanju pitanja koja se odnose
na katolike;
2) da se zemlje koje je biskup Barii kupio i uknjiio na svoje ime
proglase vlasnitvom hercegovake Crkve.
Ministar vanjskih poslova Turskoga carstva Ali-paa dao je odmah biskupu Kraljeviu slubeno pismo zvano berat186, kojim ga
proglaava poglavarom katolika u Hercegovini. Za to je slubeno
pismo Kraljevi morao platiti 1200 pijastera (90 rimskih kuda).
Obeao mu je takoer isposlavati traenu odluku o zemljama koje
su bile upisane na ime fra Rafe Bariia, ali je prije morao imati slubenu ispravu na temelju koje bi se vidjelo da je i na koga zemlja
upisana.187
Budui da je kustod Hercegovake kustodije imenovan apostolskim vikarom, morao je ostaviti upravu Franjevake kustodije
u Hercegovini. Stoga je fra Aneo doao 6. oujka 1865. u samostan
na irokom Brijegu, nakon to je sazvao diskretorij, kojemu je objasnio svoj poloaj i zatraio od njega da izabere nekoga tko e privremeno upravljati Kustodijom, dok ne bude izabran novi kustod.
Diskreti su 8. oujka izabrali fra Andriju Karaia, tada upnika u
Brotnju, da privremeno upravlja Kustodijom kao vikar Kustodije.188
Budui da je god. 1865. zavravala trogodinja sluba fra Anela Kraljevia kao kustoda, on je ve prije nego je imenovan za
biskupa od generala reda zatraio slubenoga pohoditelja, kako to
propisuju pravila reda. General je za to 1. travnja 1865. imenovao
fra Petra Kordia, tada uitelja osnovne kole u Mostaru. Fra Petar
Kordi dobio je 21. travnja 1865. pismo imenovanja, a 23. toga mje186
187
188
86
Berat je slubeno pismo, odluka kojom se postavlja neki slubenik, dodjeljuje

mu se neki posjed ili odlikovanje.
Arhiv Propagande, SC Bosnia, sv. 15., f. 451.
seca najavio ga brai, i sutradan zapoeo slubeni pohod. Kao tajnik

pratio ga je fra Lujo Rado.
Fra Petar 24. travnja zapoeo je slubeni pohod, poevi od Ljutoga Doca, odakle je otiao u Mostar, potom u Gradnie, erin, Gabelu, Humac, Veljake, Ruie, Goricu, Posuje, Roko Polje, Grabovicu, upanjac, ujicu, Seonicu, Rakitno, Mostarski Gradac, Konjic
i 1. lipnja doao je na iroki Brijeg.
Zavrivi pohod napisao je izvjetaj Vrhovnoj upravi reda. Poslao je u Rim svoga tajnika fra Luju Radoa da izvjetaj osobno urui generalu reda. Fra Lujo Rado zaputio se 23. lipnja i u Rim doao
8. srpnja i predao izvjetaj generalu. Generalni definitorij reda na
14. srpnja ispitao je izvjetaj i o njemu se pohvalno oitovao, kako
kae general u pismu, poslanu 22. srpnja fra Petru Kordiu.189
U tomu pismu general nije nita rekao o izboru novoga kustoda
i njegovih diskreta, pa je trebalo ekati da general neto o tomu javi.
U meuvremenu su u Rimu raspitivali o stanju Kustodije i o nainu
kako izabrati novu upravu. Na koncu generalni definitorij, na sjednici od 20. rujna te godine, odluio je da oni u Rimu izaberu novu
upravu. Za kustoda su imenovali fra Petra Kordia, a za njegove diskrete: fra Andriju aravanju, fra Petra Kneevia, fra Filipa uturu
i fra Antu Dusparu. Taj je izbor general pismom od 23. rujna 1865.
javio kustodijskomu vikaru fra Andriji Karaiu, koji je, im je dobio generalovo pismo, 10. listopada, otiao na iroki Brijeg i odmah
sazvao novi diskretorij za 11. listopada i objavio imenovanje nove
uprave.190 Nova uprava odrala je 19. listopada te godine sastanak
izvrivi prije svega novi raspored u smjetaju pojedinih redovnika,
da bi njihov rad bio blagoslovljeniji za vjernike i bolje odgovarao
prirodnim sposobnostima i osobnim potrebama pojedinaca.191
4. Poboljanje duobrinike slube

Glavna briga novoosnavane Kustodije hercegovakih franjevaca bila je poboljanje duobrinitva na njezinu podruju. Pri osnut189
190
191
Isto mj., str. 140-143.

Isto mj., str. 142-143.
Isto mj., str. 147-149.
87
ku je, god. 1852., Kustodija imala 9 upa i dvije mjesne kapelanije.

Nove su prilike ubrzo uvjerile odgovorne da najprije treba uspostavljati nova upna sjedita, da bi vjernici lake mogli zadovoljiti
svoje duhovne potrebe.
upe su stvarno bile duge i iroke pa je sveeniku bilo teko
doi do svih vjernika, a isto tako nekim vjernicima nije bilo lako,
zbog udaljenosti, doi do sveenika. Nije udno da su apostolski vikar i kustod Kustodije dogovorno nastojali zadovoljiti te potrebe
im se naao na raspolaganju koji sveenik.
1. Konjic. Vjerojatno je, prema savjetu biskupa Bariia, Konjic bilo
prvo mjesto kojemu se u tomu smislu odluilo udovoljiti. To je mjesto do god. 1838. pripadalo upi Podhumu. Tada je biskup Barii
naredio da se jedan dio te upe odijeli i stvori nova mjesna kapelanija, sa sjeditem u Zaslivlju, u kojemu je bilo nekoliko katolikih
obitelji. Kapelan te kapelanije trebao se brinuti i za katolike okolnih
mjesta, posebno za one u mjestu Konjicu.
Prvi kapelan Zaslivlja bio je fra Mijo Kobai. On je u tom mjestu sagradio veoma dobru i prostranu kuu za kapelana. Meutim, ta kua ubrzo nije odgovarala potrebama, zbog toga to je bila
udaljena od Konjica u kojemu se poveavao broj katolika. Upravo
je zbog toga hercegovaki kustod fra Aneo Kraljevi poslao god.
1853. za mjesnoga kapelana u Zaslivlje fra Petra Kneevia da sjedite te mjesne kapelanije priblii Konjicu.192 Fra Petar je ubrzo kupio
kuicu najprije u predgrau Konjica, a onda, na nagovor biskupa
Bariia, u gradu.193 Ta je mjesna kapelanija, god. 1867., proglaena
neovisnom upom pod imenom KonjicZaslivlje.194
2. Brono. Brono ili Brotnjo bila je velika upa, a prostirala se od
Mostara do venecijanske granice. Imala je oko 30 sela. Sjedite upe
bilo je u Gradniima, odakle su dva ili tri sveenika pohaali sve
vjernike. Oito, upa je bila velika, pa je trebalo traiti nain da bi
vjernici bili bolje poslueni.
a) Gabela. Meu junim selima upe Brona nalazila se u prolosti glasovita Gabela, koja je nekada bila sjedite upe sa svojom
crkvom sv. Stjepana. Ta je crkva bila sruena god 1540., i ponovno
192
193
194
88
Isto mj., str. 44.

Archiv Propagande, SC Bosnia, sv. 15, f. 694r-695r.
sagraena 1614. Kada su Mleani 1694. osvojili Gabelu, ondje je

30. listopada 1695. na njihovo nastojanje osnovana upa, a njezin
je upnik dobio poasni naslov opata. Budui da je mirom u Srijemskim Karlovcima 26. sijenja 1699. Gabela ponovno pripala Turcima, nestalo je te upe.195
Fra Aneo Kraljevi, kustod novoosnovane Franjevake kustodije, u dogovoru s biskupom fra Rafom Bariiem, odluio je odijeliti june krajeve broanske upe i od njih osnovati mjesnu kapelaniju sa sjeditem u Gabeli. Kao kapelana imenovao je fra imuna
Martinovia (+1893.). Ondje nije bilo nikakve kue za sveenika,
a ni zemljita na kojemu bi mogao sagraditi kuu. Stoga je fra imun kupio malo zemljite i na njemu sagradio kuu. Budui da nije
imao novaca platiti gradnju kue, morao se zaduiti. Ali namuio se
dok se oduio. Traio je pomo i od Kongregacije za irenje vjere.196
Unato tim potekoama Gabela se odrala i postala neovisna upa.
b) erin. Premda je upa Brono smanjila svoje podruje, kada
je god. 1854. odijelila 10 junih sela i od njih ustanovila mjesnu
kapelaniju Gabelu, jo je uvijek imala mnogo sela za koje se trebalo brinuti s istoga mjesta. Trebala je nova razdioba. Stoga je god.
1864. osnovana nova mjesna kapelanija za 11 zapadnih sela upe
Brona, sa sjeditem u erinu. Njezin je prvi kapelan bio fra Marijan Mileti, dotada kapelan broanskoga upnika.197
Tom je razdiobom podruje stare broanske upe razdijeljeno
na troje, staru upu sa sjeditem u Gradniima, i dvije mjesne kapelanije, Gabelu i erin, koje su ubrzo postale neovisne upe. Nakon
te diobe gotovo se gubi staro ime upe Brona, i ona se obino naziva, prema upnom sjeditu Gradniima.
3. Veljaci. upa Veljaci poetkom XIX. stoljea protezala se od
Klobuka do Studenaca. Imala je oko 26 sela. upnik sve do tada nije
imao stalno sjedite, nego se prema prilikama snalazio za svoj boravak. Istom je god. 1837. veljaki upnik fra Mijo Rozi dobio doputenje da moe sagraditi upni stan. Ta se upa u ispravama esto
zove Ljubuki ili Podljubuki, zbog tvrave u Ljubukomu koja se
nalazila na podruju veljake upe.
195
196
197
Usp. B. Pandi, Bosna Argentina, str. 399-400.

Arhiv Franjevake provincije u Mostaru, Acta capitularia, sv. 1., str. 117, 138.
89
a) Humac. Zbog velike rasprostranjenosti veljake upe, njezin

je upnik veoma teko obavljao svoje obveze. Zato je trebalo traiti
zgodnije mogunosti. Na to je posebno mislio fra Andeo Kraljevi,
kada je bio upnik u Veljacima (1846.1852.). On je god. 1850. u
selu Humcu kupio malo zemljite, da bi se vremenom prema mogunosti ondje napravila kua za sveenika. Malo poslije, god. 1855.,
kada je fra Aneo bio kustod Hercegovake franjevake kustodije,
odlueno je od 14 istonih sela napraviti novu mjesnu kapelaniju.
Prvim kapelanom imenovan je fra Jozo Cigi, koji je odmah poeo
praviti upnu kuu na onomu mjestu koje je za to kupljeno. Mjesna
kapelanija Humac poela je voditi matice god. 1857., a proglaena
je neovisnom upom 1866.198
4. Gorica. Gorica je bila zasebna upa sve do god. 1718. Poarevakim
mirom te su godine promijenjene granice izmeu Turske i Venecije.
Tim je mirom gorika upa podruno smanjena. A ve prije narod te
upe razbjeao se i osiromaio, pa ona nije mogla postojati. Makarski
biskup Nikola Bijankovi, kojemu je gorika upa tada pripadala,
povjerio ju je upniku u Posuju. Takvo je stanje s Goricom ostalo je
sve do 1831., kada je bosanski apostolski vikar fra Augustin Mileti
Goricu (sa Soviima, Grudama i Dubravom) proglasio mjesnom kapelanijom, koja je 1865. postala neovisna upa.199
Godine je 1856. mjesnim kapelanom za Goricu imenovan fra
Petar Bakula. Budui da su njegovi prethodnici osigurali stan za
mjesnoga kapelana, fra Petar Bakula odluio je obnoviti crkvu sv.
Stjepana, koja je potjecala iz daleke prolosti, a jo su se uvijek vidjele njezine ruevine.200
5. iroki Brijeg. Stara upa Blato, kao i druge hercegovake upe
pod turskom vlau, nije imala stalni upni stan. Poetkom XIX.
stoljea blatski upnik nastanio se u erigaju, pa se upa obino
zvala erigaj, a od 1848. iroki Brijeg. Obuhvaala je sela juno od
198
199
200
90
Schematismus topographico-historicus Custodiae provincialis et Vicariatus apostolici in Hercegovina 1867., str. 168-178; Arhiv Franjevake provincije u Mostaru: Acta capitularia, sv. 1., str. 152; A. Markoti, Ljubuki kraj, ljudi i vrijeme,
MostarZagreb, 1996., str. 63-68.
Arhiv Franjevake provincije u Mostaru, Spisi Provincije, sv. 3., f. 61r-64v.
Mostarskoga blata sve do ruike i posuke upe, obuhvaajui i

sela zapadno od rijeke Litice. Imala je vie od 30 sela.
Godine 1860. poelo se misliti na podjelu upe. Tada su za upnu kuu nove upe kupili zemljite. Na godinjemu sastanku, god.
1864., uspostavljena je mjesna kapelanija za 7 istonih sela upe:
Ljuti Dolac u Blatu, Biograci, Jare, Podgorje, Selita, ule, Krivodol.
Kapelanija, a poslije upa, obino se zvala Ljuti Dolac u Blatu, gdje
joj je bilo sjedite. Kapelan je u poetku stanovao na irokomu Brijegu, a od god. 1866. stalno boravi u kapelaniji.201
6. Duvno. Duvnom zovemo sva sela oko Duvanjskoga polja od
Studenih Vrila do ujice i od Brinika do Drenice. Od god. 1735.
pripada Bosanskohercegovakomu apostolskom vikarijatu. Kroz to
vrijeme za sva duvanjska sela ima uglavnom samo jednu upu, a
samo katkad dvije, njezin upnik nema stalno sjedite.
a) Seonica. Duvanjski upnik, poetkom XIX. stoljea, bio je
samo jedan, a stanovao je vjerojatno u Bukovici. Kua mu je bila slaba, a mjesni muslimani nisu doputali da je popravi ili drugu napravi. upnik fra Mijo ui, koji se dobro poznavao s muslimanskim
upraviteljem Skoplja Miralem-begom, odluio je prenijeti sjedite
upe u Seonicu, kojom je tada upravljao Miralem-beg. Godine je
1806. kupio zemljite i poeo graditi kuu. U poetku se inilo da
ne e imati velikih potekoa, ali ubrzo je optuen da se u gradnji ne
dri dobivenoga doputenja. Zbog toga je odveden u zatvor. Oslobodio se plativi veliki iznos u novcu. Ipak je uspio sagraditi kuu.202
U njoj je neko vrijeme boravio (1846.1851.) fra Rafo Barii kao
apostolski vikar Hercegovine.
b) Rakitno. Duvanjska upa prostirala se sve do Drenice. God.
1846. zbog prostranosti ustanovljena je mjesna kapelanija Rakitno.
Bila je sastavljena od sela: Pokleana, Sutine, Vrpolja i Drenice, a
imala je sjedite u Vrpolju. Malo poslije, god. 1855., irokobrijeki
samostan sagradio je upnu kuu u Pokleanima i poeo se brinuti
za mjesnu kapelaniju.203
201
202
203
Schematismus topographico-historicus ... 1867., str. 74-78; Arhiv Franjevake

provincije u Mostaru, Acta capitularia, sv. 1., str. 148, 152.
Arhiv Propagande, Acta, sv. 179., f. 464r-482r.
Usp. Schematismus topographico-historicus ... 1867., str. 128-130.
91
c) Mokronogeupanjac. Puanstvo se upe Seonice poveavalo.

Ubrzo je seoniki upnik uvidio da je jedna upa nedovoljna za veliko podruje koje je ona obuhvaala. Trebalo je upu dijeliti. God.
1829. ustanovljena je na dijelu seonike upe mjesna kapelanija sa
sjeditem u Mokronogama. Ta je mjesna kapelanija god. 1839. postala neovisna upa.204
Nakon to je kroz 30 godina mjesni kapelan ili upnik boravio
u Mokronogama, uvjerio se da bi za upnika i za vjernike gradi
upanjac bio pogodnije mjesto za upnikovo sjedite. God. 1861.
franjevaka zajednica irokoga Brijega dala je upniku u Mokronogama 100 forinti da kupi zemljite u upanjcu i pone graditi
upnu kuu. Fra Franjo Primorac, tadanji upnik u Mokronogama,
dao se na posao i poeo graditi kuu. Ali nije je uspio dovriti, jer je
27. svibnja 1862. umro. Njegovo je djelo nastavio seoniki upnik
fra Franjo ori, dok nije te godine nakon smrti fra Franje Primorca
doao za upnika fra Petar Kneevi, koji je nastavio zapoeto djelo
fra Franje Primorca.205
d) uica. upnik upanjca sluio je zapadni dio stare seonike
odnosno duvanjske upe obuhvaajui i uicu s okolnim selima.
Oito je da je ta upa jo uvijek bila prevelika i bila ju je veoma teko
opsluivati. Zbog toga je trebalo olakati upnikov rad. Na to su mislili novi apostolski vikar fra Aneo Kraljevi i uprava Franjevake
kustodije pa su god. 1864. odluili osnovati mjesnu kapelaniju za
sedam zapadnih sela seonike upe sa sjeditem u uici. U poetku
je najvie kapelan iz upanjca nastavio vriti duobriniku slubu
u uici, a god. se 1865. u uici nastanio kapelan fra Pako Rado, jer
je upna kua bila ve gotova.206
7. Mostar. Kada je Omer-paa Latas god. 1850. svladao bosanskohercegovake muslimane i proglasio vjersku slobodu, biskup fra Rafo
Barii poe 19. veljae 1851. iz Seonice na susret s Omer-paom
u Mostaru i iznese mu potrebe katolika, posebno ga zamoli da bi
katolici dobili doputenje sagraditi crkvu i kolu u Mostaru. Omerpaa je nekoliko puta primio, veoma ljubazno, biskupa Bariia i
204
205
206
92
Isto mj., str. 140.

Isto mj., str. 140; Arhiv Franjevake provincije u Mostam, Acta capitularia,
sv. 1., str. 138.
Schematismus topographico-historicus ... 1867., str. 147-149; I. Bagari, Duvno,
Duvno, 1989., str. 257-269.
obeao mu da e poraditi da bi se olakao poloaj katolika i da im

se dopusti sagraditi crkvu i kolu u gradu Mostaru. Veseo zbog lijepa prijama biskup Barii vratio se u Seonicu da bi se pripremio za
svoje preseljenje u biskupski stan u Vukodolu kraj Mostara, koji se
dovravao.
U biskupski je stan u Vukodolu, prije nego je u nj doselio biskup,
preneseno god. 1849. sijelo mostarske upe, koja je obuhvaala sela
sjeverno od Mostarskoga blata od Mostara do rijeke Litice. U tomu
stanu napravljena je kapelica, koja je kroz nekoliko godina bila jedini crkveni prostor gdje su mostarski katolici mogli obavljati svoje
vjerske dunosti. Iako je bila na periferiji grada, bila je predaleko i
premala za katolike u gradu kojih je u tadanjim povoljnijim prilikama bilo sve vie. Osjeala se potreba da i oni u gradu imaju svoju crkvu. Ali nitko se nije usuivao u tomu smjeru to poduzeti, budui
da su se mjesni muslimani tomu estoko protivili.207
Omer-paa, premda je otiao iz Mostara, nije zaboravio svoje
obeanje. Na njegovu je preporuku sultan izdao, 27. svibnja 1862.,
ferman kojim je doputao da bi Barii u Mostaru mogao sagraditi,
u nekadanjemu vrtu Ali-pae Rizvanbegovia, crkvu i kolu. Taj je
ferman bio veliko iznenaenje za mostarske muslimane, koji su se
estoko protivili njegovu izvrenju. Ipak su morali popustiti, pa su
13. oujka 1863. dali kljueve Rizvanbegovieva vrta.208
Ferman je doao kasno da bi fra Rafo Barii mogao na temelju
njega neto uiniti. On je ve tada bio teko bolestan, a 14. kolovoza
te je godine preminuo. Naslijedio ga je fra Aneo Kraljevi, imenovan 9. prosinca 1864., a posveen je u Zadru 25. oujka 1865.209
Odlazei na biskupsko posveenje fra Aneo privremeno upravu biskupije povjerio je fra Petru Bakuli, a kada se ponovno vratio
u Mostar, 13. lipnja 1865., imenovao ga je te godine svojim generalnim vikarom i ujedno ga zaduio da vodi gradnju nove crkve u
Mostaru.210
207
208
209
210
Arhiv Propagande, SC Bosnia, sv. 15., f. 114rv; R. Glava, ivot i rad fra Rafe
Bariia, str. 102-105.
R. Glava, ivot i rad fra Rafe Bariia, str. 133.
Usp. biljeka 185.
L. Petrovi, ivot i rad fra Petra Bakule, u: Stopama otaca, sv. 5., Mostar,
1938./1939., str. 43.
93
Fra Petar Bakula, uz sav svoj posao, poeo je skupljati sve to

je trebalo za gradnju crkve, osobno napravio plan, naao radnike i
zapoeo raditi. Biskup fra Aneo Kraljevi doao je na zamisao da
bi ta nova mostarska crkva trebala sluiti ne samo kao crkva mostarske upe nego i kao prvostolnica. Temeljni kamen te nove crkve
blagoslovio je 7. oujka 1866.211 Gradnja crkve trajala je 6 godina.
Pokrivena je koncem 1871.212
5. Odgoj novih lanova

Osnovna potekoa koja je muila hercegovaku franjevaku
zajednicu, sve od godine 1844., bio je odgoj novih lanova. Posebno, prije 1852., kada zajednica nije mogla primati nove lanove bez
izriita doputenja Svete Stolice. Zbog toga se zajednica nije mogla
pravilno razvijati. Kada bi umro koji njezin lan, imala je osjeaj
da pomalo nestaje. Posebno je bolna bila god. 1851. kada su etiri
lana zajednice umrla (fra Ilija Marojevi, fra Lovro Sopta, fra Mijo
Slikovi i fra Ilija Leko), a druga dvojica (fra Marijan Krei i fra
Jakov Krianac) god. 1852. Proglaenje kustodijom inilo se hercegovakim franjevcima kao spas od sigurne smrti, prije svega jer su
mogli primati nove lanove.
Dan nakon prve izborne skuptine, na kojoj je izabrana prva
uprava Kustodije, 10. studenoga 1852., kustod fra Aneo Kraljevi
primio je na zavjetovanje trojicu mladih lanova koji su, doputenjem Svete Stolice, ve bili zavrili godinu novicijata. Meu tom
trojicom zavjetovanih bio je i budui mostarski biskup fra Pako
Buconji. Druga dvojica, koji su s njime poloili privremene zavjete
bili su fra Mijo Rozi i fra Lovro Sesar. Nekoliko dana poslije, 16.
studenoga 1852., primio je u novicijat 6 mladia. To su bili: fra Rafo
Rado, fra Pako Rado, fra Bla Jerkovi, fra Filip ovi, fra Stjepan Vuleti i fra Marko Herceg.213
Bio je obiaj da hercegovaki mladii, nakon novicijata i poloenih privremenih zavjeta, odu u Italiju i ondje nastave kolu i postanu sveenici, a onda se vrate u Hercegovinu kao misionari. Ali
211
212
213
94
Arhiv Propagande, SC Bosnia, sv. 15., f. 654v.

Usp. Schematismus topographico-historicus ... 1867., str. 190-191.
upravo u doba osnutka Hercegovake kustodije talijanske su se franjevake provincije nalazile u tekim prilikama zbog protucrkvenih
pokreta u pojedinim talijanskim pokrajinama, pa su hercegovaki
klerici postali teret za njihove provincije. I unato tekim prilikama
talijanske franjevake provincije imale su razumijevanja za tekoe Hercegovake kustodije pa su njezine klerike drale koliko god
su mogle. Zbog teka stanja talijanskih provincija general franjevakoga reda Venancije da Celano pisao je, 17. travnja 1855., da bi
zbog tekih prilika u Italiji bilo pametnije dogovoriti se s biskupom
Strossmayerom za odgoj hercegovakih klerika.214
Pitanje hercegovakih klerika i njegovo rjeenje bilo je neodgodivo kada je u oujku 1861. proglaeno talijansko kraljevstvo. Hercegovaka kustodija imala je tada 18 klerika, koje zbog siromatva
nije mogla uzdravati. Trebalo je traiti izlaz, a to je mogao pokuati, prema miljenju svih, samo fra Petar Bakula, jer je bio sposoban,
odvaan i snalaljiv.
Fra Petar odluio je najprije ii u Rim da bi ondje naao rjeenje toga teka stanja hercegovakih franjevaca. Najprije je mislio na
zakladu koju je god. 1784. osnovao car Josip II. (1780.1790.) za
odgoj bosanskih franjevakih klerika. Kada je ta zaklada ustanovljena, bosanski i hercegovaki franjevci bili su u istoj provinciji pa
su i jedni i drugi imali pravo dobivati pomo za odgoj od te zaklade.
Fra Petar Bakula iznio je to svoje miljenje u Beu onima koji su
upravljali zakladom, ali oni nisu mislili kao on pa su bili uvjereni da
sva zaklada mora biti za odgoj bosanskih klerika. Oni su mislili da
bi Hercegovci od te zaklade mogli dobiti samo koji dar.215
Kada je dobio taj odgovor, fra Petar se nije izgubio. Odluio je
to predoiti pobonomu puku i od njega zamoliti pomo za odgoj
siromanih hercegovakih franjevakih klerika. Za to je dobio preporuku od bekoga ministarstva, od bekoga kardinala i od nekih
drugih biskupa. I zapoeo je prositi u Beu, u Budimpeti i Zagrebu.
A budui da je bio pozvan na Generalni kapitul franjevakoga reda,
koji se odravao u Asizu, u proljee god. 1862., morao je na neko
vrijeme prekinuti svoju pronju.216
214
215
216
Arhiv Propagande, SC Bosnia, sv. 14., f. 392rv.

Isto mj., sv. 15., f. 50r-51v.
Isto mj., f. 112rv; L. Petrovi, ivot i rad fra Petra Bakule, str. 39-41.
95
Ali fra Petrov odlazak iz Austrije u Italiju nije bio na tetu pronje, jer je imao prigodu za nju dobiti preporuku od Kongregacije de
propaganda fide. Prefekt Propagande primio je fra Petra 31. svibnja
1862. Dugo su razgovarali o stanju Franjevake kustodije, a posebno o odgoju njezinih lanova koje Kustodija onda nije mogla uzdravati. Na koncu su tada tri stvari zakljuili:
1) otvoriti studij za filozofiju i bogosloviju u novomu samostanu
na irokom Brijegu, a prefekt Propagande obeao je dati godinju pomo za uzdravanje klerika;
2) Propaganda bi u tuini uzdravala sposobnije hercegovake
klerike;
3) da bi se smanjili trokovi Propagande za odgoj hercegovakih
klerika, ona e nastojati da hercegovaki klerici dobiju svoj dio
iz Zaklade Josipa II.217
Fra Petar je marljivo sudjelovao na Generalnom kapitulu u Asizu. Kao tajnik morao je voditi zapisnik svega to se na njemu govorilo i dogaalo. Nakon kapitula ostao je jo neko vrijeme u Rimu, jer
je ondje tiskao svoje djelo I martirii nella missione francescana osservante in Erzegovina, Roma 1862. Za tiskanje te knjige i Papa je dao
50 kuda.218
Dok je fra Petar, nakon Generalnoga kapitula, ekao da zavri
tiskanje svoje spomenute knjige, generalni definitorij proglasio ga
je 5. kolovoza 1862. bivim kustodom, davi mu ast koju su imali
oni koji su obavljali dunost kustoda Hercegovake franjevake kustodije. Potom se, zavrivi svoje radove u Rimu, uputio prema Beu
da bi nastavio pronju, koju je zapoeo god. 1861. Na 31. listopada
1863. sastavio je popis primitaka i izdataka od pronje. Dotada je
bio prikupio 12.591 forinta.219
I nakon toga fra Petar nastavio je prositi. Kucao je svugdje gdje
je oekivao da bi mogao dobiti kakav milodar za uzdravanje hercegovake franjevake mladei. U rujnu god. 1864. susreo je u Zagrebu biskupa J. J. Strossmayera, koji mu je otvoreno priznao da
217
218
219
96
Arhiv Propagande, SC Bosnia, sv. 15., 110rv.

Isto mj., f. 123r.
Arhiv Franjevake provincije u Mostaru, Spisi Provincije, sv. 6., f. 66r-68r.
je sve poradio da bi cijela Zaklada Josipa II ostala Bosancima i tako

bi Hercegovci bili kanjeni to su se odijelili od Bosne. Potom je jo
pokuao traiti milodare u sjevernoj Italiji, ali studenoga 1864. prije odlaska kui, javio je iz Trsta da je beko ministarstvo vanjskih
poslova konano donijelo odluku da hercegovaki franjevci nemaju
pravo nita traiti od Zaklade Josipa II.220
Vrativi se kui fra Petar je starjeinama dao ono to je prosei
skupio. To je sigurno pomoglo da lake mogu ii naprijed.
6. Sjemenite
Nove prilike u Turskomu carstvu, posebno nakon god. 1856.,
poticale su franjevce da misle i na druge ustanove potrebne za svoj
rad, posebno u pogledu odgoja novih zvanja. Istina, oni su ve tada
imali izgraen samostan na irokom Brijegu, ali samo jedan samostan u Kustodiji nije bio dovoljan, a ni pogodan za sve potrebe
Kustodije. U njemu su stanovali najmlai sjemenitarci, od kojih
su neki jo uvijek morali nauiti itati i pisati, novaci koji su istom
obukli franjevako odijelo i prouavali je li franjevaki ivot za njih,
franjevaka uprava, upno osoblje i konano islueni starci koji su
se pripravljali za smrt.
Svatko je bio svjestan da to nije pogodno za razvitak i rad jedne
redovnike zajednice i da je trebalo stanje poboljati im to prilike
dopuste. Posebno je na to mislio starjeina te franjevake zajednice
fra Aneo Kraljevi, koji je god. 1862. drugi put izabran za kustoda
Kustodije. Njegov tajnik bio je marljivi i poduzetni fra Andrija aravanja. Njih su dvojica, razmiljajui o odgoju franjevakih pripravnika, ve godine 1863. odluili poraditi na tome da Kustodija dobije
svoje sjemenite, kao to ga imaju sve provincije u redu. Meutim,
znali su da to nije lako ostvariti, jer im je okolno stanovnitvo moglo dati neto u naravi, a novac je trebalo namaknuti u tuini.
Fra Andrija se ponudio otii u inozemstvo traiti ono to je trebalo za gradnju sjemenita, prije svega novac. U lipnju god. 1864.
imao je doputenje od vlade u Beu da moe prositi po Austriji i
220

97
Ugarskoj. Ali to mu nije bilo dovoljno. On je mislio ii prositi po

upama i razliitim katolikim ustanovama, a za to mu je trebalo
doputenje biskupa onih biskupija u kojima je trebao prositi. Da
bi mogao lake dobiti preporuku pojedinih biskupa, morao je prije dobiti preporuku Kongregacije de propaganda fide. Fra Aneo
Kraljevi, kustod Hercegovake franjevake kustodije i nakon smrti
fra Rafe Bariia upravitelj Hercegovakoga apostolskog vikarijata,
poslao ga je 29. lipnja 1864. u Rim da izvijesti Propagandu o stanju
hercegovake misije i dobije preporuku za pronju.221
Fra Andrija aravanja bio je u Rimu u kolovozu 1864. Razmiljao je o Zakladi Josipa II. Bio je uvjeren da bi i Hercegovci imali
pravo biti pomagani od Zaklade, stoga je 17. kolovoza 1864. traio
od Propagande potvrdu da je Hercegovina bila sastavni dio Bosne,
kada je Josip II. osnovao zakladu.222 Propaganda je 30. rujna 1864.
dala fra Andriji aravanji traenu potvrdu i ujedno preporuila crkvenim ustanovama i ljudima da ga dragovoljno primaju dok on
prosi.223
Kada je dobio preporuku od Propagande, obilazio je sela i gradove, traei od dobrih ljudi pomo, da bi u dalekoj Hercegovini
mogao sagraditi sjemenite za odgoj mladih franjevaca. Iao je od
mjesta do mjesta, najprije u Italiji, a onda u Austriji i dalje. Sakupio
je toliko da se s time moglo poeti graditi. Uprava Kustodije odluila je sagraditi sjemenite na Humcu kraj upne kue i kraj nje kupila
zemljite za koje je dala 7.000 forinti, a onda 11. lipnja 1866. zamolila Propagandu da bi dopustila gradnju sjemenita.224 Propaganda
je, savjetovavi se s generalom reda, dala povoljan odgovor pa je
biskup fra Aneo Kraljevi 4. travnja 1867. blagoslovio temeljni kamen za sjemenite.225
Voa novogradnje bio je fra Andrija aravanja. Dotada je Humac bio mjesna kapelanija. Tada je god. 1866. proglaen neovisnom
upom, a prvim upnikom imenovan je fra Andrija aravanja.226
221
222
223
224
225
226
98
Arhiv Propagande, Isto mj., sv. 15., f. 329rv.

Isto mj., f. 333r.
Isto mj., f. 334v.
Isto mj., f. 560rv.
Isto mj., f. 560rv.
Gradnja je poela i dobro je napredovala. Ali ubrzo je bilo jasno

da se ne e dugo napredovati s novcima kojima su raspolagali, stoga
su se odluili ponovno za pronju. Ovaj su put poslana trojica: fra
Andrija aravanja, fra Ilija Leki i fra Filip ovi. Otili su u Italiju, Njemaku, Belgiju, Nizozemsku i Madarsku. Njihova je pronja
bila korisna, jer je omoguila izgraditi sjemenite, pa su se od god.
1871. u njemu odgajali sjemenitarci. Za njih su brinula dva uitelja
i ravnatelj. Njihovo su uzdravanje omoguavali sa svojim prihodima upe: Humac, Veljaci i Gabela.227
God. 1875. uprava Kustodije odluila je prenijeti novicijat u sjemenite na Humcu. Fra Pakal Buconji, tadanji kustod, zamolio
je 1. rujna te godine generala da humako sjemenite proglasi samostanom.228 General je toj molbi udovoljio pismom od 5. oujka
1876.229
Sjemenite nije moglo biti bez crkve. Istina, bila je mala kapelica u upnoj kui, ali to nije bilo ni priblino dovoljno. Stoga, ubrzo
se nakon poetka izgradnje sjemenita mislilo i na gradnju crkve.
God. 1866. uprava Kustodije kupila je dovoljno prostora kraj upne kue na kojemu se moglo sagraditi ne samo sjemenite nego i
crkva.230
Trebao je samo sultanov ferman, koji su lako dobili. Temeljni
kamen crkve blagoslovio je fra Petar Kordi 26. srpnja 1868. Gradnja je dobro napredovala, pa je crkva poetkom godine 1869. bila
ve gotova.231
7. Stvaranje profesorskoga zbora

Kustod je bio fra Petar Kordi (1865.1871.) kada je Kustodija
gradila sjemenite. Ve otprije trebalo je rastaviti djecu, koja su do227
228
229
230
231

Generalni arhiv reda u Rimu, SK 297., f. 570r.
Isto mj., f. 643r.
R. Glava, Spomenica, str. 85, 95.
Usp. . Ili, Stara crkva Sv. Ante na Humc, u: Krni zaviaj, sv. 21., 1988., str.
51-73.
99
lazila u samostan da bi nauili osnovne kolske predmete i vremenom uli u franjevaki red, od franjevakih novaka, koji su zavrili
svoju kolu i obukli franjevako odijelo.
Hercegovaki mladi klerici, nakon novicijata, obino bi ili u
Italiju da bi ondje uili filozofiju i bogoslovlje i nakon zavrenih nauka postali sveenici, a onda su se vratili u Hercegovinu, da bi meu
narodom radili. Meutim, to je zbog politikih prilika u Italiji, posebno nakon 1861., kada je Italija proglaena Kraljevinom, postalo
nemogue. Trebalo ih je odgajati na irokom Brijegu.
Hercegovaka franjevaka kustodija imala je nekoliko zavrenih
profesora: fra Andriju Karaia, fra Petra Bakulu, fra Luju Radoa i
fra Nikolu imovia. Oni su mogli predavati, jer su imali potrebne
svjedodbe, ali oni dotada nisu u Hercegovini predavali, jer su hercegovaki sveuilitarci ili u Italiju uiti.
Meutim, Kustodija je imala jednoga sposobnog profesora, koji
je od god. 1860. predavao na sredinjemu franjevakom uilitu u
Rimu. Bio je to fra Pakal Buconji. Fra Petar Kordi doao je na
pomisao da ga pozove u Kustodiju i tako ojaa njezin profesorski
zbor. General reda, premda je gubio sposobnoga i potovanoga profesora, smatrao je opravdanom molbu kustoda Kordia. To vie to
je bio uvjeren da e Buconjieva prisutnost u Hercegovini koristiti
ne samo kolstvu Kustodije, nego takoer i razvitku redovnikoga
ivota u Kustodiji. Sredinom sijenja 1867. Buconji je doao na iroki Brijeg i odmah poeo predavati dogmatiku i moralku.232
Osim profesorske slube Buconji se bavio i drugim pitanjima o
Hercegovini. U kolovozu 1867. general reda naredio mu je da slubeno pohodi Franjevaku kustodiju i da izabere njezino novo starjeinstvo. Fra Pakal Buconji postupio je kako mu je general naredio.
Pohodio je svu brau i sazvao kapitul Kustodije za 27. travnja 1868.,
na kojemu je fra Petar Kordi ponovno izabran za kustoda, a za njegove savjetnike izabrani su: fra Andrija Karai, fra Filip Ani, fra
Andrija aravanja i fra Nikola imovi.233
232
233
Generalni arhiv franjevakoga reda u Rimu, M 118., f. 422r, 429rv.

100
8. Novo doba
Fra Petar Kordi zapoeo je drugo trogodite (1868.1871.)
svoje slube nadajui se da e poboljati ivot franjevake zajednice
koja ga je ponovno izabrala za svoga starjeinu. Pouen iskustvom
prvoga trogodita mislio je da e biti jo korisniji svojoj brai. Bio je
posebno zadovoljan to su u promijenjenim okolnostima sva braa
bez brige mogla javno nositi redovniko odijelo. Meutim, jasno je
vidio da je okolno drutvo puno nemira, koji bi mogao smetati i
ivotu franjevake zajednice.
8.1. Nemili dogaaji
Tursko carstvo gotovo od poetka XIX. stoljea vidjelo je da bi
radi svoga opstanka moralo uvoditi promjene u svomu ustrojstvu,
ali muslimansko stanovnitvo te promjene u Bosni i Hercegovini
nije primalo. Age se i begovi u tim pokrajinama nisu htjeli odricati
svoga prijanjega povlatenog poloaja.
Naprotiv kransko stanovnitvo tih pokrajina bilo je umorno
od prevelikih nameta i od sve vee ivotne nesigurnosti, pa se meu
njima polako raala zamisao da se tako ne moe vie nastaviti i da
se promjene moraju ostvariti bilo milom bilo silom. U tim mislima
ugledali su se na Srbiju.
Meu hercegovakim katolicima pomisao o pobuni tinjala je
pod mukotrpnim ekanjem boljih vremena. Njihovo je dranje ovisilo o miljenju franjevaca, koji su bili gotovo jedini pismeni ljudi
meu njima i koji su i zbog toga utjecali na miljenje i rad hercegovakih katolika i na graanskomu podruju. Franjevci su preporuivali oprez i razboritost u odnosima prema turskoj vlasti.
God. 1868. meu franjevakim klericima na irokomu Brijegu,
koji su oekivali osloboenje od Turaka kao i sva okolina, i meu
koje je mladi kapelan fra Grgo kari irio zamisao da bi trebalo
pokuati osloboditi se kako su to uinili i Srbi, dolo je do nerazborita ina. U noi 12. rujna 1868. osam je klerika skinulo potajno
franjevako redovniko odijelo i zaputilo se prema Srbiji. To su bili:
fra Petar (Baria) Boi, fra imun (Ivan) Musi, fra Mijo (Lovro)
uljak, fra Tomo Hrsti, fra Marko (Mate) Grbei, fra Bla (Ivan)
Barbari, fra Grgo (Luka) Dragievi i fra Ante utura.
101
Meu franjevcima taj nerazboriti in mladih klerika izazvao je

veliko iznenaenje. Ne samo zbog toga to su ti mladii, koje su
godinama odgajali i hranili, tako u jednomu trenu sve to zaboravili,
nego to su oni tim inom izloili pogibelji cijelu franjevaku zajednicu i donekle cijelo katoliko stanovnitvo u Hercegovini. Stoga su
smatrali potrebnim upozoriti graanske vlasti da je iz samostana
nestalo 8 mladia. Turske vlasti uhitile su te bjegunce prije nego su
doli do srbijanske granice.234
Bijeg irokobrijekih klerika mogao je biti opasan za franjevaku zajednicu da su turske vlasti stvarno shvatile razloge njihova
ina. Ali budui da su oni izjavili turskoj vlasti da su otili iz samostana jer im je bio dodijao samostanski ivot, turske vlasti mislile
su da je to dobar razlog za bijeg iz samostana pa zato i nisu pravile
potekoe od njihova bijega.
Fra Grgo kari poslan je iz irokoga Brijega u Gradnie, a onda
je od generala dobio naredbu da ide u Madarsku provinciju sv. Ivana Kapistranskoga. Umro je u Zagrebu 19. prosinca 1876.235
Vjerojatno je i to potaknulo fra Anela Kraljevia da poalje
1869. fra Petra Bakulu u Carigrad, da bi preduhitrio moebitne prigovore zbog bijega klerika i ujedno vlasti izloio stanje u Hercegovini, da bi zatraio da se biskup i franjevci oslobode poreza i da se
hercegovaki krani oslobode od prevelikih poreza.236
Fra Petar Kordi nastavio je svoj rad. Nastojao je da bi lanovi
Kustodije, prema mogunosti, u miru obavljali svoj posao kako su
prilike zahtijevale i doputale. Zanimljivo je da je god. 1869. poslao
jednoga misionara u Egipat. Tada se u Egiptu prokopavao Sueski
kanal. Na njemu je radilo oko 4.000 Hrvata, koji nisu imali sveenika svoga jezika. Tadanji apostolski vikar fra Lujo urija zamolio je
god. 1867. Kongregaciju de propaganda fide da radnicima na kanalu
u Suezu poalje jednoga sveenika koji govori hrvatski jezik. Budui
da Provincija sv. Jeronima i Dubrovaka provincija nisu imale koga
poslati, general reda zamolio je fra Petra Kordia da bi on naao
nekoga iz Hercegovake kustodije i poslao ga u Egipat. On je udovo234
235
236
Arhiv Propagande, SC Bosnia, sv. 16., f. 44r-45r; V. Kosir, Bijeg klerika, u: Krni
zaviaj, sv. 9., 1976., str. 50-54.
Usp. A. Niki, Hercegovaki ustanak. u: Krni zaviaj, sv. 10., 1977., str. 2-35.
102
ljio generalovoj molbi i god. 1869. poslao fra Jerku Karaia, koji je
meu radnicima u Egiptu radio 7 godina. Vratio se na iroki Brijeg
ujesen god. 1876. i ondje umro 10. veljae 1877.237
8.2. Kapitul Kustodije god. 1871.
Neobian odlazak gotovo svih klerika iz samostana na irokomu Brijegu morao je iznenaditi i Vrhovnu upravu reda. Morali su
se zapitati kako je to mogue i kakav je odgoj u Kustodiji kada klerici tako udno odlaze iz reda. I to je moralo utjecati na generalovu
odluku da je god. 1870. za slubenoga pohoditelja Kustodije imenovao bosanskoga franjevca fra Andriju Glavadanovia, a prije su,
od poetka Kustodije, uvijek imenovali nekoga iz Kustodije koje bi
uprava Kustodije predloila.
Imenovani pohoditelj Glavadanovi posjetio je sve kue u Kustodiji, govorio sa svima redovnicima u Kustodiji i za 28. travnja
1871. sazvao kapitul za izbor novoga starjeinstva Kustodije. Na
tomu je kapitulu izabrana nova uprava Kustodije. Za novoga kustoda Kustodije izabran je fra Andrija Karai, nekada provikar Bosanskoga apostolskog vikarijata, a za definitore: fra Petar Bakula, fra
Ante Duspara, fra Alojzije Rado i fra Ilija Leki.
Premda je slubeni pohoditelj Glavadanovi odmah nakon zavrenoga izbora poslao uzvjetaj o svomu pohodu i obavljenu izboru, potvrda nije zadugo dolazila. Dola je u listopadu te godine.238
Oito da je general imao neke vijesti o stanju u Kustodiji i o pojedinim izabranim osobama za upravu Kustodije. Stoga, kada je Generalni definitorij raspravljao o izvjetaju koji je Glavadanovi poslao
generalu, mislili su da ljudi koji su izabrani za upravu Kustodije ne
daju nikakva povjerenja i da se ne bi mogli odobriti, ali da se izbjegne vee zlo mora ih se prihvatiti.239
Fra Andrija Karai, premda se malo udio to odobrenje njegova izbora nije zadugo dolo, nije, zapravo, znao zbog ega se to
237
238
239
A. Niki, Fra Jerko Karai misionar u Egiptu, u: Krni zaviaj, sv. 10., 1977.,
str. 24-27.
Generalni arhiv reda u Rimu, Acta deftnitorii generalis, sv. 2., br. 131., str. 59;
br. 226., str. 90.
103
odugovlailo. Ipak, kada je odobrenje dolo, zapoeo je svoj rad i

nije na to vie mislio. On je trebao zavriti sjemenite na Humcu i
osnovati neke nove upe.
Sjemenite na Humcu bilo je ve pokriveno, ali nije bilo zavreno. U nj su primili nekoliko sjemenitaraca prije nego je zgrada bila
dovrena. Meutim, fra Aneo Kraljevi mislio je da je sjemenite
gotovo dovreno,240 a malo poslije, 1. veljae 1872., kae da za uzdravanje djeaka u sjemenitu pridonosi ne samo upa Humac, nego
i Veljaci i Gabela.241
8.3. Nove upe
Osim dogradnje sjemenita trebalo je razdijeliti nekoliko upa,
da bi duhovna pastva bila to bolja. O tomu je raspravljala uprava Kustodije, a i biskup Kraljevi. Za uprave fra Andrije Karaia
osnovano je 7 novih upa: Vir, Goranci, Drenica, Drinovci, Rasno,
Koerin i Klobuk.
a) Vir. Zapadnija mjesta, ona prema Duvnu (Vir, Zagorje, Vinjani) od upe Posuja odvojena su god. 1871. Jedna obitelj darovala je
zemljite kako bi se na njoj izgradila upna kua. Kuu su gradili fra
Filip utura, posuki upnik, i njegov kapelan fra Andrija Knezovi,
koji je imenovan prvim mjesnim kapelanom. Kapelanija odnosno
upa Vir imala je vie od 1.100 dua.242
b) Goranci. Naselja po abuljinim obroncima do doline Neretve
i Dreanjke do 1871. pripadala su upi Mostarskom Gradcu. God.
1871. za ta naselja (Gorance, Bogodol, Sovie, Planinicu, Domazete, ubrane, Sirge, Podivaje, eljetu) osnovana je nova upa. Prvim upnikom imenovan je fra Mate Prskalo.243
c) Drenica. Neka mjesta upe Rakitna i Mostarskoga Gradca
(Drenica, Vrdi, Kremenac) inila su, god. 1871., novu upu Drenicu. Ta nova upa imala je oko 470 dua. Prvi upnik fra Mijo Nikoli
sagradio je upnu kuu i crkvicu.244
240
241
242
243
244

Isto mj., f. 240rv.
Usp. Schematismus topographico-historicus .... pro anno 1873., str. 210-213.
Isto mj., str. 158-161.
Isto mj., str. 162-169.
104
Fra Miju Nikolia, koji je umro u upi 25. rujna 1875., naslijedio je fra Pako ui, koji je dok je bio na svojoj slubi u Drenici
mnogo trpio zbog tekoga poloaja upe i siromatva naroda. Prije
svoje smrti svjetovao je kustoda fra Pakala Buconjia da ne dri upnika u Drenici, nego da jedan dio te upe dadne Rakitnu, a drugi
Gorancima. Kada je ubrzo nakon toga fra Pako ui umro (16.
sijenja 1877.) fra Pakal Buconji mislio je postupiti prema savjetu umrloga upnika. Ali biskup Kraljevi htio je svakako odrati tu
upu. Bio je svjestan da malo siromanih obitelji ne moe dolino
uzdravati upnika, ali zato e on nadodati 200 forinta od pomoi
koju daje austrijski car. U to doba javio mu se sveenik koji mu se
nudio da bi sluio kao upnik u Drenici.245 Vjerojatno je to bio don
Klemo Sumi, sveenik Splitsko-makarske biskupije, koji se poslije
spominje kao upnik u Drenici.246
d) Drinovci. Jedna od upa imotskoga samostana, u XVII. i
XVIII. stoljeu, bila je upa Drinovci. Obuhvaala je sela: Tihaljinu,
Ruie, Grude i Drinovce. Budui da upnik nije imao stalnu upnu
kuu, najvie se zadravao u Drinovcima, pa tu upu zbog toga najvie zovu Drinovcima. Ali koncem XVIII. stoljea upnik je najvie
boravio kod obitelji Ilije imia u Ruiima. Ta obitelj dala je god.
1774. upniku zemljite i na njemu malu kuu, u kojoj je on poslije
gotovo stalno boravio. Odtada se upa poela zvati Drinovcima ili
Ruiima i konano Ruii. upnik je tako dobio stalno sjedite, ali
nije imao crkvu. Za nedjeljnu svetu misu izabirao je koje sredinje
mjesto, da bi se to vie vjernika moglo okupiti. Franjevaka uprava
sa irokoga Brijega, god. 1865., odluila je odijeliti Drinovce od Ruia i Drinovce proglasiti zasebnom upom. Zemljite je za upnu
kuu poeo najprije traiti fra Filip utura, irokobrijeki gvardijan.
Konano je fra Pakal Buconji naao pogodno mjesto, a kuu je,
god. 1870., poeo praviti fra Marijan Zovko, ruiki upnik. God.
1871. Drinovci su proglaeni mjesnom kapelanijom, a za prvoga
kapelana imenovan je fra Pakal Buconji. God. 1873. u Drinovcima
je osnovana prava upa. Fra Pakal Buconji bio je prvi upnik.247
245
246
247
Arhiv Propagande, SC Bosnia, sv. 16., f. 374v-375r.

Don Klemo Sumi mlai, u: Crkva na kamenu, sv. 18., 1997., br. 11., str. 12.
Schematismus topographico-historicus ... pro anno 1873., str. 234-237; B. Pandi, Prolost drinovake upe, u: Krni zaviaj, sv. 2., 1971., str. 7-10; B. Pan105
e) Rasno. Poetkom god. 1871. govorilo se da bi trebalo smanjiti

upu iroki Brijeg i od nekih sela irokobrijeke upe i nekih ruike upe osnovati mjesnu kapelaniju u Ledincu. Ali je na kapitulu
Kustodije, odranom 28. travnja 1871., diskretorij mislio da bi sjedite nove mjesne kapelanije bilo zgodnije staviti u Rasno.
Fra Ilija Leki, tadanji irokobrijeki gvardijan, predao je, 27.
travnja god. 1872., biskupu Kraljeviu pismo stanovnika sela Rasna, u kojemu oni trae da bi u Rasnu zapoeli praviti upnu kuu.
U isto je doba zamolio biskupa da tono odredi koja e sela initi
novu mjesnu kapelaniju. Franjevaki diskretorij ispitao je stvar na
sastanku 3. svibnja 1872. i zakljuio da bi nova mjesna kapelanija
morala obuhvaati sela: Smokinje, Ledinac, Vinjicu, Medvidovie,
Duice, Buhovo i Kosmaj. Isti dan imenovali su fra Iliju Lekia upnikom u Rasnu. Tu odluku odobrio je biskup Kraljevi.
Meutim, budui da fra Ilija Leki nije imao gdje stanovati u
Rasnu, stanovao je kod svoga brata u Ledincu. On je god. 1873. zamolio biskupa Kraljevia da bi od austrijskoga cara zatraio pomo
za gradnju upne kue u Ledincu. Na tu je molbu car poslao 500
forinta. Odobrenjem je biskupa Kraljevia fra Ilija Leki zapoeo
graditi upnu kuu u Ledincu, a ne u Rasnu kako je to bilo predvieno i nareeno. Malo kasnije tiskan je Schematismus topographicohistoricus ... pro anno 1873. u kojem se na str. 223-225. opisuje upa
Ledinac, i kojoj se pripisuju sela: Ledinac, Pogana Vlaka, Vinjica,
Medvidovii i Duice, kako nije bilo predvieno. tovie, u upi
uope ne spominje selo Rasno. Osim toga biskup Kraljevi pisao je
gvardijanu na irokomu Brijegu da se on brine za Rasno. Protiv takva rjeenja prosvjedovao je 21. listopada 1873. kustod fra Andrija
Karai i zabranio irokobrijekomu gvardijanu da se brine za Rasno.248 Tom upom morala se baviti i Propaganda, koja je naredila,
25. veljae 1875., da ta upa bude Rasno. Nakon te Propagandine
odredbe diskretorij Kustodije, u dogovoru s biskupom Kraljeviem,
imenovao je 23. travnja 1875. upnikom fra Iliju Skoku i odredio da
toj upi pripadaju sela: Rasno, Buhovo, Grljevii, Ledinac, Duice i
Medvidovii.249 Nakon toga se ta potekoa malo po malo smirila.
248
249
di, Drinovci od iskona do naih dana. u: Naa ognjita, sv. 25., 1995., br. 11.,
str. 12-13.
Arhiv Propagande, SC Bosnia, sv. 16., f.364r-365r.
Isto mj., f. 866rv; Usp. I. Dugandi, J. Sopta, Rasno Duice upa Rasno,
RasnoDuice, 1999.
106
f) Koerin. Za sjeverozapadna sela irokobrijeke upe (Koerin,

Mamie, Ljubotie) osnovana je god. 1872. nova upa Koerin. Prvi
upnik bio je fra Lovro Sesar. On je upnu kuu sagradio na zemljitu koje je biskupu Kraljeviu darovao Meni-aga iber.250
g) Klobuk. Trebalo je smanjiti i upu Veljake. Od nje su god.
1873. odijelili sela: Klobuk, iljevita, Dole, Vojnie i ipovau. Sjedite upe bilo je u Klobuku. upni stan sagradio je fra Pavao Petrovi, prvi upnik. Biskup Kraljevi zamolio je cara Franju Josipa I. da
pomogne gradnju toga stana, pa je car poslao 500 forinta.251
9. Odnosi s biskupom Kraljeviem

Za uprave fra Andrije Karaia dolo je do razmirice s biskupom
Kraljeviem. Oitovalo se neko nepovjerenje. Za biskupa Bariia i
za biskupa Kraljevia imao se dojam da su franjevci uivali kada su
neto mogli uiniti po biskupovoj volji, a isto tako su biskupi na svaki nain nastojali olakati ivot franjevcima i uiniti ga djelotvornijim. Meusobno su se pomagali i razumijevali, pa su zajednikim
naporom rjeavali sve potekoe. To se svima inilo i naravnim, jer
su upravo ta dva biskupa stvorili hercegovaku franjevaku zajednicu, a tada se upravi Kustodije inilo da biskup Kraljevi zanemaruje
poslove Kustodije, posebno dovrenje sjemenita u Humcu. To se
oitovalo i pri osnivanju novih upa. Uprava Kustodije htjela je da
se prije osnivanja odredi gdje e imenovani upnik stanovati i od
ega e ivjeti, a biskup se, imao se dojam, o tomu manje brinuo.
To je nepovjerenje postalo oito kada je god. 1873. tiskan Schematismus topographico-historicus, koji je pripremao fra Petar Bakula,
ali ga zbog bolesti nije mogao dovriti, jer je morao ii na lijeenje
na Mali Loinj gdje je 2. listopada 1873. i umro. Dovrio ga je biskup fra Aneo Kraljevi, koji je uveo neke neprihvatljive promjene.
Zbog toga uprava Kustodije nije htjela uzeti nijedan primjerak, a
one koji su poslani vratila je.252
250
251
252
Usp. Schematismus topographico-historicus ... pro anno 1873., str. 219-221;

ematizam Hercegovake franjevake provincije ... 1977., str. 85-89.
Usp. Schematismus topographico-historicus ... pro anno 1873., str. 231-233;
ematizam Hercegovake franjevake provincije ... 1977., str. 132-135.
107
10. Kustod fra Pakal Buconji

Generalna uprava reda posljednjih godina dobro je upoznala stanje u Hercegovakoj kustodiji. Znala je da se nalazi na nemirnomu
podruju. Oekivale su se promjene koje bi utjecale i na redovniki
franjevaki ivot. U takvim okolnostima mnogo moe pridonijeti
razborita uprava Kustodije. Toga su bili svjesni i lanovi Kustodije.
Zbog toga je fra Filip utura, upnik u Posuju, prije imenovanja
slubenoga pohoditelja, pisao generalu reda da slubenim pohoditeljem ne imenuje fra Pakala Buconjia, jer bi mu to bila zapreka
da ga izaberu kustodom, a Kustodija u ono doba nije nikoga imala
sposobnijega za kustoda.253
1. Izbor. General reda fra Bernardin a Portu Romatino (Portogruaro) imenovao je 12. oujka 1874. za slubenoga pohoditelja
Kustodije fra Nikolu imovia, lana Kustodije. Fra Nikola slubeno
je posjetio Kustodiju, kako je to propisano, i nakon posjeta podnio
izvjetaj i zatraio doputenje da odri kapitul. General je odobrio
izvjetaj, dopustio da se odri kapitul za izbor nove uprave, ali je zatraio da novi kustod ne vri dunost dok ne dobije potvrdu. Na temelju toga odobrenja fra Nikola odrao je 31. svibnja 1874. kapitul
i na njemu izabrao novu upravu Kustodije. Za kustoda je izabran fra
Pakal Buconji, tada upnik u Drinovcima, a za definitore izabrani
su: fra Petar Kordi, fra Lujo Rado, fra Ante Karai i fra Marijan
Zovko.254
Slubeni pohoditelj fra Nikola imovi brzojavno je priopio
generalu izbor nove uprave u Kustodiji. General je izbor brzojavno
odobrio, a ispravu je o tomu napisao 23. lipnja 1874.255
General reda estitajui Buconjiu na izboru preporuio mu
je dvije stvari: da nastoji poboljati redovniki ivot u Kustodiji i
da izbjegava razmirice s apostolskim vikarom biskupom Kraljeviem.256
253
254
255
256

Arhiv Franjevake provincije u Mostaru, Acta capitularia, sv. 1., str. 188;
Generalni arhiv reda, SK 297., f. 498v.
108
2. Poetak upravljanja. Fra Pakal Buconji poeo je svoju slubu

kustoda s velikim pouzdanjem i dobrom voljom. Da bi neto stvarno mogao poduzeti i izvriti, morao je bolje upoznati brau, sasluati njihove potrebe i elje i istom onda neto poeti. Stoga je prije
svega odluio posjetiti svu brau, upoznati njihove potrebe i oekivanja, od svakoga uti kako gleda na franjevaki ivot, to bi u tomu
trebalo unaprijediti, a to ispraviti.
Kada je proao Kustodiju i sa svima razgovarao, zatraio je od
generala doputenje da odri godinji sastanak Kustodije. General
je dao traeno doputenje 29. prosinca 1874., a kustod Buconji
pismom, od 29. oujka 1875. sazvao je sastanak Kustodije za 29.
travnja 1875.257
3. Posjet cara Franje Josipa I. Junoj Hrvatskoj. Malo prije nego
su hercegovaki franjevci odrali svoj najavljeni godinji sastanak
austrougarski car Franjo Josip I. posjetio je Junu Hrvatsku. Na
svomu putu, koji se odvijao prema predvienom planu, primao je
pojedina izaslanstva u mjestima od Sinja do Kotora. Taj posjet pobudio je veliko zanimanje meu stanovnitvom Bosne i Hercegovine. Meu katolicima javilo se neko uvjerenje da e taj carev posjet,
ako im ne donese posvemanju slobodu, olakati njihovo stanje pod
turskom vlau.
Katoliki sveenici Bosne i Hercegovine smatrali su taj posjet
zgodnom prigodom zahvaliti caru za svu pomo, koju je dotada
iskazivao crkvenim ljudima i ustanovama, i zamoliti ga da ni ubudue ne bi zaboravio bosanskohercegovake katolike.
Na pograninu postaju u Sinju dola su 18. travnja tri franjevca
livanjskoga samostana pozdraviti cara. To su bili: gvardijan fra Aneo uri, fra Lovro Karaula i fra Mijo Marijanovi. Oni su oitovali
caru potrebe i elje bosankih katolika.
U Imotskom je 24. travnja doekalo cara 9 hercegovakih franjevaca koje je predvodio kustod fra Pakal Buconji i koji je caru
zahvalio za sva dobroinstva, preporuio se i za budunost i zamolio ga da bi pomogao dovriti sjemenite na Humcu. Zanimljivo je
da je u dodatku svoje pisane predstavke caru preporuio da bi neto
uinio za isuenje Imotskoga polja prokopom brda kraj Ploca.258
257
258
A. Niki, Hercegovaki ustanak 1875., MostarVeljaci, 1995., na 90-toj stranici
nalazi se slika pisane predstavke kustoda Buconjia koju je napisao 22. travnja 1875., a predao 24. travnja caru.
109
4. Hercegovaki ustanak god. 1875. Napetost izmeu stanovnitva u Bosni i Hercegovini bila je oita od poetka stoljea. Uzroci su
bili razni. Kranskomu stanovnivu posebno su bili nesnosni razliiti nameti, koje su turski redarstvenici nastojali svakako unoviti.
To je bilo napose oito sredinom stoljea, kada je dravna politika
Srbije i Crne Gore nastojala da bi zaposjela Bosnu i Hercegovinu.
Dok je bilo tako veoma napeto stanje, car Franjo Josip posjetio je
Junu Hrvatsku god. 1875. Siromanom kranskom puku u Bosni
i Hercegovini taj posjet bio je znak da sloboda nije tako daleko.
U to doba turska vlast pravila je cestu od Sarajeva prema Mostaru, u Jablanici i Salakovcu. Kranski puk radio je besplatno. U
lipnju god. 1875. turski redarstvenici doli su meu katolike jugoistone Hercegovine da bi kupili radnike za gradnju spomenute ceste. Ljudi su se estoko oprli tim zahtjevima redarstvenika i prijetei silom otjerali ih. Budui da su krani bili svjesni da to ne e olako
proi, zauzmu prolaze, da bi se mogli oprijeti turskim redarstvenicima, ako bi ih u veem broju ponovno dolo. Bilo je jasno da nastaje novo doba, koje se ne e mirno rijeiti. U jednomu asu bila je na
nogama cijela Hercegovina, posebno ona s istone strane Neretve.
Turska vlast nastojala je umiriti narod preko crkvenih vlasti.
Lazar Lazarevi, upnik u Stocu i vikar Trebinjske biskupije, na zahtjev je turske vlasti otiao meu pobunjenike, ali nije ih uspio nagovoriti. Stoga se nije usudio vratiti u svoju upu, nego je ostavio
i upu i Biskupiju. Otiao je 1. srpnja 1875. u Dubrovnik. I drugi
sveenici Trebinjske biskupije ostavili su svoje upe pa nijedan sveenik nije ostao u Biskupiji. Stjepan Putica, upnik Dubrava, otiao
je iz upe 16. srpnja i koncem mjeseca bio u Metkoviu, na austrijskomu podruju. Tu su doli i Nikola Lazarevi, upnik Hrasna, i fra
Horacije Torino, upnik Doljana. K njima je prebjeglo mnogo ljudi
iz Gabele, Hrasnog, Graca, Trebinja i Ravnog.259
Turci su i od fra Anela Kraljevia zahtijevali da dri u miru svoje vjernike u Vikarijatu. Fra Aneo je bio svjestan da je poloaj teak
i da bi svaki ustanak bio besmislen i opasan, pa je uvjerio sve da je
najbolje sauvati mir. Stoga na podruju Hercegovakoga apostolskog vikarijata nije bilo pobune, samo su seljaci morali davati svoje
konje i druge potreptine za vojsku. Inae su turske vlasti budno
259
110
pazile da ne bi tko to uinio protiv njih. Olako su sumnjale i vidjele

pobunjenike i ondje gdje ih nije bilo.
U Veljacima bio je upnik fra Pako ui. Turci su na nj sumnjali da je pristaa pobunjenika. Da bi izbjegao neprilike morao je
otii iz Veljaka na iroki Brijeg, a otuda odlazi za upnika u Drenicu.260
upnik Klobuka fra Pavo Petrovi takoer je bio u neprilici i on
je bio sumnjien da je pristaa ustanka. Oito je da mu nisu mogli
nita stvarno prigovoriti, ali i sumnja je mogla biti opasna za njegov
ivot. Stoga je iz Klobuka otiao u Stilja, kraj Vrgorca, gdje je ivio
njegov djed, a odatle je otiao u Dubrovnik, odakle je, 6. prosinca
1875., javio generalu reda o svomu poloaju.261
Europskim vlastima, koje su pratile stanje u Bosni i Hercegovini, bilo je jasno da bi to mogao biti poetak krvavih borbi za koje
se teko moglo predvidjeti kako e zavriti. Zbog toga su se tri velevlasti Njemaka, Austrija i Rusija sastale u Beu, u kolovozu 1875.,
da bi razmotrile stanje i kako bi vidjele to bi trebalo uiniti kako
bi se razmirice mirno rijeile. U Hercegovinu odlue poslati konzule da oni ondje posreduju izmeu krana i turske vlasti. Turska
vlast prihvatila je prijedlog triju velevlasti i na elu izaslanstva poslala Server-pau kako bi se dogovarao s ustanicima i konzulima.
Poetkom rujna dolo je u Mostar 6 konzula velikih sila (engleski,
njemaki, ruski, austrijski, talijanski i francuski) koji su prouavali
prilike i vijeali da bi se napetosti rijeile.
Za taj sastanak konzula franjevaki kustod fra Pakal Buconji
napisao je na talijanskomu jeziku Un cenno semplice sui gravami, causa principale dellinsurrezione delle popolazioni cristiane u kojemu
iznosi da su u prvomu redu razliiti nameti, koje krani moraju
davati turskim monicima, potaknuli ustanak.262
Unato razliitim nastojanjima da se vrati mir u Bosnu i Hercegovinu, borbe su se iz dana u dan poveavale. Prije svega zbog toga
to su se u pobunu umijeale Srbija i Crna Gora. Srbija je, naime, ozbiljno odluila, uz pomo diplomacije, pripojiti Bosnu, a Crna Gora
Hercegovinu.
260
261
262
Generalni arhiv reda u Rimu, SK 297., f. 630r-632r.

Isto mj., f. 610r.
A. Niki, Hercegovaki ustanak 1875., MostarVeljaci, 1995.
111
Kada je biskup fra Aneo Kraljevi saznao za namjeru tih dravica, poslao je 7. srpnja 1876. brzojav turskoj vladi u Carigrad, u
kojem otvoreno izjavljuje da se katolici Bosne i Hercegovine, ako bi
ih turska uprava morala napustiti, ne ele pripojiti ni Srbiji ni Crnoj
Gori, nego bi se radije ujedinili s austrijskim carstvom, s kojim su
u prolosti bili povezani mnogobrojnim moralnim i materijalnim
koristima.263
U takvim prilikama kustod Buconji zapoeo je svoju slubu
posjetom svoj brai. Nakon posjeta zatraio je od generala reda
da odri prvu godinju skuptinu uprave, koja se i odrala na irokomu Brijegu 29. travnja 1875. Na tomu sastanku odreeno je da
1. rujna 1875. na Humcu zapone kola za sjemenitarce, a odluili
su na Humac prenijeti i novicijat. Stoga je trebalo zamoliti generala da sjemenite na Humcu proglasi samostanom. To je Buconji
uinio pismom od 29. travnja 1875,264 a general reda toj molbi udovoljio je proglaavajui 5. oujka 1876., humako sjemenite samostanom (in formalem conventum novitiatus).265 Poslije se, za vrijeme
Hercegovakoga ustanka (1875.1878.), fra Pakal Buconji nalazio
u nezavidnu poloaju. Turci su njegov posjet caru Franji Josipu I.
gledali kao izdaju, jer su drali da je tada o njima irio loe vijesti.
Openito se meu katolikim pukom govorilo da su mu Turci odluili postaviti kakvu zamku i usmrtiti ga. Njegovi prijatelji s razliitih strana pisali su mu da se uva. Naroito ga je uznemirio savjet
fra Grge Martia iz Sarajeva da se uva i kave koju bi mu netko pruio, jer bi mogla biti pomijeana s otrovom.266
Fra Pakal Buconji bio je uvjeren da ne smije odbaciti prijateljske savjete. Stoga je odluio u svakoj prigodi biti razborit. Svoje
sjedite prenio je na Humac, jer se ondje smatrao skrivenijim i sigurnijim. Nekoliko mjeseci nije izlazio iz samostana, a i poslije je
budno pazio kamo ide i koga bi mogao putem susresti, da ga ne bi
napao ili smetao.
U takvim je prilikama fra Pakal Buconji samo donekle mogao
vriti svoju slubu. Ni sljedee godine nije mogao slubeno posjeti263
264
265
266

Isto mj., f. 643r.
I. Milievi, U Ravnom prije 330 i prije 60 godina, u: Napredak, kalendar, sv. 25.,
1935., str. 195.
112
ti brau nego je traio od generala reda doputenje da i bez posjeta odri godinji sastanak uprave. Dobivi doputenje, pismom od
4. travnja 1876., sazvao je sastanak uprave, koji se odrao na Humcu 1. svibnja te godine. Generalu reda poslao je izvjee o odranu
sastanku i ujedno ga upozorio da je sljedee godine trea godina
njegove slube, kada prema odredbama reda general osobno treba
slubeno pohoditi Kustodiju ili za to poslati svoga zamjenika.267
5. Apostolski pohod. Od god. 1870. biskup Kraljevi kao da je
promijenio svoju narav. Postao je osjetljiv, nestalan u svojim odredbama i gotovo svadljiv u ponaanju. To se posebno osjetilo za vrijeme slube kustoda fra Andrije Karaia (1871.1874.). Njih su
dvojica u upravljanju imali nekih razmirica koje je ivot nametao,
ali sve su ipak rijeili bez velikih posljedica. Najosjetljiviji prigovor,
koji se meu franjevcima irio, bio je da biskup ne daje dovoljno iz
milostinje, koju je primao za dogradnju sjemenita na Humcu. Ali
taj je prigovor bio vie manje potajan dok nije tiskan Schematismus
topographico-historicus Vicariatus apostolici et Custodiae provincialis
franciscanico missionariae in Hercegovina pro anna Domini 1873.268
ematizam je pripravio fra Petar Bakula, koji je morao, kako je
to ve spomenuto, otii na lijeenje i nakon toga, 2. listopada 1873.,
umro, prije nego je ematizam tiskan. A kada je tiskan, uvjerljivo se
govorilo da je biskup Kraljevi Bakulin spis tu i tamo promijenio,
napose to se tie novanih priloga dobivenih od razliitih darovatelja za hercegovaku misiju. Upravo zbog toga uprava Hercegovake franjevake kustodije nije htjela uzeti nijednoga primjerka toga
ematizma, jer je smatrala da je u njemu netono upisana podjela
novca.269
Razmirice izmeu biskupa Kraljevia i franjevake uprave pojavile su se za vrijeme slube fra Andrije Karaia, a za vrijeme slube
267
268
269
Tiskan: Mostar, Typis Missionis Cathol. in Hercegovina 1873.
General reda pitao je od kustoda Buconjia jedan primjerak toga ematizma.
Buconji mu je odgovorio 15. srpnja 1879. da nema nijednoga primjerka
navodei razlog: ... nam ille schematismus reiectus fuit a custodia ob errores et
quaedam falsa in ipso, ideo nos nec exemplaria voluimus quae omnia penes nostrum episcopum et typographum Milievi remanserunt. (Generalni arhiv reda
u Rimu, SK 298., f. 195r).
113
fra Pakala Buconjia dole su do vrhunca. Ponaanje biskupa Kraljevia inilo se neshvatljivim i malo opravdanim. On je bio glavni
nositelj franjevakoga ivota i rada od poetka Kustodije, a hercegovaka se franjevaka zajednica uglavnom stvarala i odgajala prema
njegovim zamislima i nastojanjima pa je iznenaivalo njegovo novo
dranje. Istina, ovjek se kroz ivot moe mijenjati, stjecati iskustva i dolaziti do drukijih uvjerenja, ali je u njegovu ivotu teko
bilo nai razlog za te promjene.
Gledajui na njegov rad i okolnosti u kojima se on razvijao, ne
moemo se oteti dojmu da je razlog toga njegova novog dranja
prema Franjevakoj kustodiji u Hercegovini bio don Ivan Musi.
Don Ivan Musi rodio se u Klobuku 24. prosinca 1848. Bio je
sin sestre biskupa Kraljevia. Kao dijete otiao je na iroki Brijeg
uiti za franjevca. Franjevako odijelo obukao je 31. sijenja 1863.
uzevi ime imun, kada je njegov ujak bio starjeina hercegovakih franjevaca. Dakle, franjevako odijelo primio je od njega. Kao
franjevaki klerik, s drugih 7 klerika, pobjegao je u noi 12. rujna
1868. iz samostana i zaputio se prema Srbiji, kako je ve spomenuto. Uhvatili su ga turski orunici i vratili. Francuski konzul iz Sarajeva poslao ga je u Carigrad, zajedno s drugim klerikom Petrom
Boiem, da ui medicinu.
U Carigradu nije dugo ostao. Biskup Kraljevi traio je 20. oujka 1870., kada je bio u Rimu na koncilu, za njih obojicu besplatnu
kartu da se mogu brodom vratiti u Rim i ondje uiti bogosloviju.270
Musi je otiao u Ostrogon, ondje uio bogosloviju i bio zareen za
sveenika.271
Kada je Musi postao sveenik, doao je k ujaku upitati ga to
bi dalje radio. Biskup Kraljevi nije ga mogao zaposliti u svojoj Biskupiji, jer su u njoj sve upe osnovali i drali franjevci. Stoga ga
je poslao, s preporukom, dubrovakomu nadbiskupu da ga primi u
Trebinjsku biskupiju. Kada je Musi podnio molbu dubrovakomu
nadbiskupu, onaj se malo zaudio zato ga biskup Kraljevi ne primi u svoju Biskupiju, a kada mu je on odgovorio da ne moe, jer su
u Biskupiji njegova ujaka upnici samo franjevci, dubrovaki je nad270
271

Usp. V. Kosir, Vojvoda don Ivan Musi, u: Krni zaviaj, br. 7., 1974., str. 45-49.
114
biskup, kako pie, 20. studenoga 1874., primio Musia i imenovao

ga upnikom u upi Ravno.272
Upravo u to doba, 4. listopada 1874., biskup Kraljevi pisao je
Propagandi da je biskupu ograniena vlast u misijama gdje franjevci
imaju svoje zakonite starjeine, jer se franjevci brinu za sveenstvo,
odgajaju nove sveenike, rasporeuju tko e to raditi, predlau biskupu upnike, a biskup ih moe samo odobriti ili odbaciti.273
Ubrzo je, nakon to je don Ivan Musi postao upnik u Ravnu, u Hercegovini s lijeve strane Neretve, buknuo ustanak. Biskup
Kraljevi budno je pazio da njegovi vjernici, s desne strane Neretve, ostanu mirni, jer je smatrao da ne bi bilo razumno pobuniti se
bez oruja protiv naoruane turske vojske. Ali dok je on uspjeno
nagovarao ljude s desne strane Neretve da ostanu mirni, s lijeve
strane Neretve pobuna je iz dana u dan bila jaa, a na elu pobune
bio je njegov sestri don Ivan Musi. Biskupu Kraljeviu bilo je ao
to nije mogao spasiti svoga sestria, kojega je, zapravo, on poslao
u sjemenite i poslije nagovorio da postane sveenik. Da ga je kao
biskup mogao primiti u svoju Biskupiju, njegov zavretak ne bi bio
tako tragian.274
Druga stvar koja je biskupa Kraljevia osobito uvrijedila optuba je da nerazborito i rastrono troi novac koji dobiva za uzdravanje hercegovake misije. Misija je bila siromana i mogla se uzdravati samo milostinjom koju je primala iz tuine. Glavni prilozi
pristizali su od Lionske ustanove za irenje vjere, koja je do god.
1867. slala godinje 4.000 franaka, a poslije 12.000 franaka.
Povremeno je davao svoj doprinos i turski sultan. Dao je zemljite za gradnju crkve u Mostaru i 2.500 forinta pomoi. Sultan je dao
i 3.000 forinta za izgradnju kole u Mostaru.
U posljednje je doba hercegovaku misiju potpomagao austrijski car. Na molbu biskupa Kraljevia, kada je god. 1872. bio u Beu
272
273
274

In misionibus ubi Franciscani habent legitimos suos superiores episcoporum valde
limitata est potestas. Episcopi est solumodo benedicere et santificare et parochos a
superioribus diversis paroeciis propositos examinare, approbare vel iustis ex causis
rejicere. (Isto mj., f. 394r-395r).
Usp. B. Pandi, Biskup Aneo Kraljevi i hercegovaki ustanak 1875.1878., u:
Krni zaviaj, sv. 10., 1977., str. 36-38:
115
i zamolio cara Franju Josipa I. da bi pomogao hercegovake sveenike, car mu je dao po 100 forinta za svakoga upnika. Tada je car
dao i za tri nove upe: Rasno, Klobuk i Duvno po 2.000 forinta.
Osim toga biskup Kraljevi god. 1872. osnovao je malu nabonu
zakladu (Mons pietatis) za koju mu je car dao 8.000 forinta, da bi
krani mogli s malim kamatama uzeti novac i otkupiti zemljite
od Turaka.
Premda milostinje koju je hercegovaka misija dobivala nije
bilo mnogo, ipak je bilo dosta da bi zadovoljilo najnunije potrebe.
Biskup Kraljevi troio je prema svojoj uviavnosti, posebno onu
milostinju koja je dolazila iz Francuske. Dogaalo se katkada da novac nije utroen za ono za to je poslan. Upravo su zbog toga neki
nepotpisano optuili biskupa bekoj vladi da uzalud troi novac, da
ga daje Turcima, budui da je turkofil, prijatelj Turaka. To je nepotpisano pismo beko Ministarstvo poslalo svomu konzulu u Mostaru Pavlu Relji.
Biskup Kraljevi od austrijskoga konzula u Mostaru doznao je
za to nepotpisano pismo. O njemu je upozorio upravu Kustodije,
savjetujui joj da izjavi da nita ne zna o tomu nepotpisanu pismu.
Uprava se Kustodije ogradila od toga klevetnikog pisma, koje je
bilo na tetu misije. Ujedno je nadodala da nije teko pobiti to lano
i klevetniko pismo iznosei tone raune. Taj je odgovor biskupa
estoko razljutio, pa je on ve 19. veljae 1877. zatraio apostolskoga vizitatora.275
275
Arhiv Propagande, SC Bosnia, sv. 16., f. 692r-694r, f. 734r-735r. Biskup Kraljevi 28. sijenja 1877. tui se na kustoda Buconjia da previe trai za sjemenite na Humcu, koje prima od turske vlade 1.000 forinta, od beke vlade
700 forinta, od Drutva Bezgrijenoga Zaea 400 forinta, od Drutva sv. Ladislava iz Madarske, 400, a on je dao 500 forinta. Tui se da je sjemenite
preveliko, jer nije vie ni Beko sveuilite. Ad quid 60 cubicula in quo ad summum triginta personae habitabunt, nadodaje govorei o veliini humakoga sjemenita (Generalni arhiv reda u Rimu, SK 298., f.2r). Malo kasnije, 30. oujka
1877., kustod Buconji zatraio je apostolskoga vizitatora. Naveo je za to 13
razloga. Prvi je razlog sljedei: Quia semper magis magisque certus fio episcopum
nostrum, ex quodam insensato odio quod habet in nos, iam a longe plus minusve eo
animum intendisse ut, obstacula parando ac renitentes agendi modo confovendo,
sub fmem tandem triennii nostri nos ac honorem nostrum ictu profundiori et acerbiori feriret. (Generalni arhiv reda u Rimu, SK 298., f. 70r-71r).
116
Kada je Propaganda dobila optubu biskupa Kraljevia, poslala

ju je 21. oujka 1877. generalu franjevakoga reda Bernardinu da
Portogruariju da uje njegovo miljenje. Proitavi pismo biskupa
Kraljevia, general je dobio muan dojam. Bio je uvjeren da su neke
njegove optube neistinite, druge pretjerane, a tree neshvatljive.
Poznavao je osobno kustoda fra Pakala Buconjia, njegov redovniki ivot i njegov rad, pa se nije mogao sloiti s Kraljevievim sudom
o Buconjiu. Kraljevi je smatrao Buconjia oholim i astohlepnim.
Posebno mu je zamjerao to je pomagao fra Petra Kordia. God.
1865. Kordi je bio slubeni pohoditelj Kustodije. Kada je pohodio
mjesta i fratre, poslao je izvjetaj u Rim, a general ga je imenovao
kustodom na nagovor fra Pakala Buconjia, koji je tada bio profesor u Rimu. A god. je 1868. slubeni pohoditelj bio Buconji, a on je
Kordia ponovno izabrao za kustoda.276 Biskup Kraljevi prigovorio
je Buconjiu da se slabo brine za upe. Kao primjer naveo je upu
Drenicu. Ondje je 16. sijenja umro upnik, a on 29. veljae nije jo
predloio nasljednika.277
U svomu je pismu biskup Kraljevi optuio hercegovake franjevce upnike da silom ubiru redovinu prigodom uskrsne priesti.278
General je bio iznenaen to je Kraljevi, traei apostolskoga
vizitatora, predloio da se za to imenuje koji kanonik Sv. Jeronima
u Rimu, a njemu je prije koji mjesec, kada ga je susreo u Vrgorcu i s
njime razgovarao o moguemu apostolskom pohoditelju za Hercegovinu, traio da se ne imenuje nijedan Slaven, a sada trai kojega
kanonika Sv. Jeronima, premda je poznato da su kanonici Sv. Jeronima svi Slaveni. General je predloio pomonoga splitskog biskupa
u Makarskoj Kaimira Forlanija.279
Kada je Propaganda ula miljenje generala franjevakoga reda
nakon duljega razmiljanja i savjetovanja imenovala je 23. prosinca
1877. Kaimira Forlanija apostolskim pohoditeljem u Hercegovini.280
276
277
278
279
280

Isto mj., f. 874r-875r.
Isto mj., f. 693r, f. 874r-875r.
Isto mj., f. 686r-691v; Generalni arhiv reda u Rimu, SK 298., f. 81r-86r.
117
Imenovan za apostolskoga vizitatora u Hercegovini biskup Forlani se u veljai 1878. spremio na put. Trinaestoga veljae bio je
u Metkoviu, a doao je u Mostar 21. veljae te godine,281 gdje se
zadrao nekoliko dana, a onda je preao u samostan na iroki Brijeg. Razgovarao je sa svima franjevcima i htio upoznati pravo stanje
stvari, vie manje slijedei optube biskupa Kraljevia. Kada je imao
jasan pogled na sve stvari koje je trebao ispitati, vratio se u Makarsku i ondje sastavio izvjetaj, koji je potpisao 26. svibnja 1878.282
Izvjetaj biskupa Forlanija bio je iscrpan, uzeo je u obzir sve
optube za koje je uo, o svima je razborito sudio i predloio to bi
se trebalo poduzeti da se razmirice izglade i da do njih vie ne doe.
On prije svega preporuuje da se biskup Kraljevi vlada opreznije, da surauje s upravom Franjevake kustodije i da se dri onoga to bude zajedniki dogovoreno. Smatra da je glavni razlog nesuglasica biskup Kraljevi, njegov nesigurni i neodreeni rad, katkada
bez obzira na zakon i na dogovor, koji je imao s upravom Kustodije,
a osobito njegovo netono biljeenje primitaka i izdataka. Stoga je
preporuio da biskup tono i redovito naznauje milostinju koju je
dobio i komu ju je dao. Istaknuo je da treba dovriti samostan na
Humcu, gdje se odgajaju budui sveenici. U sjemenitu je naao
10 klerika i 4 sjemenitaraca. A za potrebe Apostolskoga vikarijata,
koji ima oko 60.000 katolika, trebalo bi imati 30 klerika. Vikarijat
ima oko 40 sveenika, a 27 upa, od kojih bi neke trebalo podijeliti.
Stoga u sjemenite treba primati vie sveenikih pripravnika. Vie
sveenika trebat e ne samo zbog duobrinikih potreba nego i za
otvorenje kola za narod, kojih nema. Da bi milostinja, poslana za
odgoj novih sveenika, bila to bolje iskoritena, predloio je da se
ona alje izravno upravi sjemenita na Humcu.
Osim toga, da bi se to bolje osigurala budunost franjevake
misije u Hercegovini, misli da bi meu vjerovjesnicima trebalo to
bolje unaprijeivati znanje i pobonost.
Da bi se osiguralo znanje bilo bi dobro uvesti ispite prigodom
postavljanja upnika. Osim toga bilo bi korisno kadgod u godini drati predavanja o duobrinitvu, a za ojaanje pobonosti dobro bi
281
282

Isto mj., f. 856r- 879r nalazi se izvjetaj koji je biskup Forlani poslao Propagandi.
118
dole duhovne vjebe, koje bi se drale u odreeno vrijeme u godini.283

Biskup Forlani zavrio je pohod i otiao kui. I franjevci i biskup
oekivali su to e biti nakon toga. ini se da je biskupu Kraljeviu
to ekanje bilo pomalo nesnosno. Stoga je u rujnu 1878. otiao u
Be zatraiti od nuncija pomo koju je svake godine primao i da
mu iznese svoje miljenje o ureenju Hercegovakoga vikarijata. O
svomu putu u Be obavijestio je 16. listopada 1878. prefekta Propagande. Izvjeuje da je rekao nunciju u Beu da apostolski vikari
u misijama ne mogu imati mira bez svoga klera. Apostolski vikar
u misijama gdje franjevci imaju svoje starjeine nihil amplius iuris
habet nisi ordinare, consecrare, parochos approbare propositos a superiore, quos pro lubitu deponit. Moli prefekta da bi se zauzeo kod Svete
Stolice da bi se Mostar proglasio biskupskim sjeditem s obinim
pravima. Franjevci mogu zadrati upe koje su dosada imali. Budui
da u Mostar doseljava mnogo ljudi, mogle bi se osnovati nove upe
i njih dati svjetovnim sveenicima.284
283
284
Isto mj., f. 875r-877v.

Isto mj., f. 929rv .
119
V.
HERCEGOVAKA KUSTODIJA POD
dlukom je Berlinskoga kongresa od 13. srpnja 1878. AustroUgarska Monarhija zauzela Bosnu i Hercegovinu. Tim zauzeem one su stvarno postale pokrajine Austrougarskoga carstva, pa
su svoj ivot malo pomalo, u graanskomu i u crkvenomu pogledu,
morale urediti po uzoru na druge pokrajine toga carstva. Premda su
franjevci s veseljem primili kransku upravu, ubrzo su uvidjeli da
im ona nosi i neugodne stvari.
1. Dolazak austrougarske vlasti u Hercegovinu

Austro-Ugarska Monarhija ubrzo je ispunila odredbu Berlinskoga kongresa, kojom joj je bilo povjereno zaposjesti Bosnu i Hercegovinu i njima upravljati.
Austrougarska vojska, pod zapovjednitvom Steve Jovanovia,
ula je 31. srpnja 1878. na tursko podruje kraj Vrgorca, a 2. kolovoza bila je kraj Ljubukoga. Kada su muslimani u Mostaru uli
za taj prodor austrougarske vojske na podruje Turskoga carstva,
bili su svjesni da je Mostar glavni cilj te vojske. To je meu njima
stvorilo ogorenje i nered. Jedni su smatrali da napadau treba pruiti otpor do krajnosti, a drugi su govorili da je otpor nemogu i
besmislen pa ne bi bilo pametno opirati se nadmonoj vojsci. Zbog
toga razliitog gledanja na dogaaje dolo je meu muslimanima u
Mostaru do meusobnih borba i nemilosrdnih ubojstava. Kada je
maral Stevo Jovanovi uo za te nemire, poao je s vojskom prema
120
Mostaru. Na putu kraj itluka imao je manji okraj i bez otpora

uao 5. kolovoza u Mostar.285
Katoliki je puk u Hercegovini u poetku oduevljeno primio
austrougarsku vojsku, ali se ubrzo razoarao. Dosta se dugo vremena inilo da vlasti uope nema. Biva je vlast prestala, a nova nije
uspostavljena.
Od austrougarske su se uprave prvi pokazali orunici koji su
preuzimali vlast. Stanovnicima u Hercegovini inili su se neodgojeni i bezobzirni. Prema ljudima su se esto neljudski vladali, a katkada su bili pravi progonitelji.
Rad se orunika oitovao najvidljivije pri kupljenju poreza.
Osim toga su neobino pozorno nadgledali da bi saditelji duhana
sav duhan predali vlastima. A budui da je vlast duhan slabo plaala, saditelji duhana nastojali su jedan dio duhana sakriti i prodati
ga privatno. S kolikom je strogou nova vlast progonila krijumare
duhana oituje injenica da se ona nije ustruavala silom pregledati
franjevaki samostan na Humcu, jer je sumnjala da su u njemu seljaci uvali duhan, da bi ga poslije potajno prodali.286
I franjevci su se nemalo iznenadili poetnim postupanjem austrougarske vlasti prema katolikomu puku u Hercegovini, a jo
vie kako su se ponaali prema franjevcima. Austrougarska je vlada odavno, dok je Bosna i Hercegovina bila pod Turcima, pomagala
franjevce da bi mogli izdrati na svojim mjestima usprkos turskim
progonima. A sada kada su te pokrajine dole pod njezinu vlast,
ukinute su im sve povlastice koje su im Turci dali. U prvomu redu
vie nisu bili osloboeni od poreza od kojega su bili osloboeni pod
turskom vlau. Osim toga ukinuti su im svi novani darovi, koje je
upnicima u Hercegovini od god. 1872. austrijski car stalno davao.
Osim toga, budui da vie nisu smatrani misionarima, prestali su
im dolaziti i drugi darovi koje su prije primali kao misionari od razliitih drutava, posebno od Drutva za irenje vjere iz Liona.
Tako se austrougarska vlast predstavila Hercegovini. Vremenom je nastojala nai prikladnije oblike za upravu u tim pokrajina285
286
M. Mandi, Povijest okupacije Bosne i Hercegovine (1878.), Zagreb, 1910., str.

19-42.
Arhiv Franjevake provincije u Mostaru, Acta capitularia, sv. 1., br. 772., str.
363.
121
ma, koje su stoljeima ivjele pod turskom upravom i zbog toga su

imale upravu koja nije odgovarala austrougarskomu nainu upravljanja.
2. Uprava Kustodije u novim okolnostima

Dok je biskup Kaimir Forlani obavljao pohod Hercegovake
kustodije, bliila se kraju trogodinja sluba kustoda Buconjia.
Trebalo je izabrati novoga kustoda. Biskup Forlani upitao je generala franjevakoga reda to bi trebalo initi. General mu je odgovorio da ne bi bilo uputno imenovati generalnoga vizitatora dok je u
Kustodiji apostolski vizitator. Stoga mu je preporuio da on Propagandi predloi ljude za novu upravu i da ona imenuje novu upravu.
Na temelju toga savjeta biskup Forlani predloio je Propagandi
novu upravu Kustodije: za kustoda fra Marijana Zovku, a za diskrete: fra Luku Begia, fra Martina Ljubia, fra Martina Mikulia i fra
Rafu Radoa. Propaganda je 20. lipnja 1879. izdala ispravu o izboru
nove uprave.287
Ispravu je o imenovanju nove uprave Buconji javno proitao 4.
kolovoza pred zajednicom. Kada je imenovanje proitano, fra Marijan Zovko je brzojavno dao ostavku zbog bolesti. Budui da je ostavka odbijena, fra Marijan Zovko morao je preuzeti dunost premda
je stvarno bio bolestan.288
Prije nego to je fra Marijan dobio vijest da je imenovan za kustoda, umro je 27. srpnja 1879. fra Aneo Kraljevi u Konjicu, kamo
je otiao pohoditi upu. Zbog sanitarnih se razloga njegovo tijelo
nije moglo prenijeti u Mostar, nego je pokopano u mjesnomu groblju Musali289
Fra Marijan Zovko, premda teka srca, zapoeo je odvano svoju slubu. To vie to mu je dana ne samo dunost kustoda Franjevake kustodije nego je, nakon smrti biskupa fra Anela Kraljevia,
287
288
289
Arhiv Propagande, SC Bosnia, sv. 161., f. 879rv; Generalni arhiv reda u Rimu,
SK 298., f. 193r; Arhiv Franjevake provincije u Mostaru, Acta capitularia,
sv. 1., str. 192.
122
postao i upravitelj Apostolskoga vikarijata dok ne bude imenovan

novi apostolski vikar.
Kao prvu dunost morao je, prema odredbi Kongregacije de
propaganda fide, od 3. listopada 1852., sazvati svoje diskrete, generalnoga vikara, sve upnike i duobrinike da, nakon ozbiljna i savjesna raspravljanja, tajnim glasovanjem izaberu trojicu dostojnih
da naslijede pokojnoga Kraljevia. Sastanak je odran 13. kolovoza
na irokomu Brijegu. Izabrani su: fra Pakal Buconji s 29 glasova,
fra Nikola imovi sa 17, i fra Lujo Rado s 12.290
Fra Marijan sazvao je sastanak uprave za 18. kolovoza 1879.,
na kojemu su dogovorene potrebne promjene i imenovanja u Kustodiji. Najvanija promjena u Kustodiji bila je imenovanje fra Pakala Buconjia za gvardijana humakoga samostana.291
Poetkom je sljedee godine fra Marijan zapoeo pohod brae. Dok je iao od kue do kue, dola mu je vijest da je fra Paskal
Buconji postao apostolski vikar u Hercegovini i maidski biskup.
Imenovala ga je Propaganda 22. prosinca 1879., a papa Leon XIII.
to je potvrdio 11. sijenja 1880. Posveen je u Zagrebu 19. oujka
te godine.292
Izborom fra Pakala Buconjia za apostolskoga vikara prestala
je njegova dunost gvardijana na Humcu. Na sastanku uprave 17.
veljae 1880. odreeno je da gvardijana na Humcu zamijeni njegov
vikar, kao samostanski predsjednik, a da se za njegova vikara imenuje fra Marijan Mileti. Budui da je novoimenovani apostolski vikar biskup fra Pakal Buconji morao putovati u Be, Rim i Zagreb,
uprava mu je za pratitelja odredila fra Blaa Jerkovia.293
Fra Marijan Zovko, unato svojoj bolesti, nastavio je marljivo
vriti svoju dunost. Posjeivao je brau, savjetovao ih i bodrio da
290
291
292
293
Fra Marijan pie isti dan generalu reda da bi trebalo izabrati Buconjia, jer
on odgovara prijelaznom razdoblju kada je Hercegovina dola pod austrijsku
vlast i sva su pitanja politika, graanska i vjerska nerijeena (Generalni arhiv
reda u Rimu, SK 298., f. 224r-225r).
Usp. M. Premrou, Serie documentata dei Vicarii apostolici di Bosna ed Erzegovina, u: Archivum Franciscanum Historicum, 22., 1929., str. 27.
123
koliko mogu to bolje i savjesnije rade. Sazvao je dva sastanka uprave (3. svibnja 1880. i 5. svibnja 1881.) i na njima dogovorio potrebne promjene osoblja i dao potrebne savjete, da bi rad brae to bolje
odgovarao novim okolnostima i potrebama povjerenih im vjernika.
Nadao se da e godine 1882. doi general osobno ili poslati svoga
zamjenika, pohoditi Kustodiju i izabrati njezinu novu upravu. Meutim, ve je god. 1881. izbio ustanak pravoslavaca i muslimana
protiv Austro-Ugarske Monarhije, prije svega zbog novaenja vojnika, koji je trajao i god. 1882. U takvim se prilikama general reda nije
usuivao doi u Hercegovinu, niti je mogao poslati svoga zamjenika. Stoga je pisao kustodu Zovki da se slubeni posjet odgaa za
sljedeu godinu. Umjesto redovnoga kapitula neka se odri izvanredni sastanak Kustodije. Taj je izvanredni sastanak, prema odredbi
generala reda, fra Marijan odrao 4. svibnja 1882.294
Konano je etvrte godine fra Marijanove slube general reda
udovoljio njegovoj elji da zavri svoju slubu. Generalov delegat
fra Andrija Lupori imenovao je 22. travnja 1883. predsjednikom
buduega kapitula fra Petra Kordia, tada upnika u Bukovici.295
Na temelju je toga naloga fra Petar Kordi sazvao za 7. svibnja
1883. upravu Kustodije. Na taj su dan osim kustoda i 4 definitora
dola i dva gvardijana, fra Mijo Rubi, irokobrijeki, i fra Filip utura, humaki. Za kustoda je izabran fra Luka Begi, a za definitore:
fra Franjo Baadur Dobreti, fra Bla Jerkovi, fra Augustin Zubac
i fra Stjepan Vuleti. Za tajnika Provincije izabran je fra Pavo Petrovi. Fra Mijo Rubi nastavio je gvardijansku slubu na irokomu
Brijegu, a za humakoga gvardijana imenovan je fra Ante Karai.296
Dok je fra Marijan Zovko uspjeno vodio Kustodiju, u prijelazno doba, koje je nastalo kada je Austro-Ugarska Monarhija, prema
odredbi Berlinskoga kongresa 1878., zauzela Bosnu i Hercegovinu,
kustod fra Luka Begi, roen 1841., ovjek sigurna redovnikoga
uvjerenja, vidio je jasno vanost i odgovornost franjevake zajednice u Hercegovini za Crkvu i narod na podruju njezina rada u
ondanjem novom razdoblju.
294
295
296
Isto mj., str. 196-197.

Isto mj., str. 198.
Isto mj., str. 202-203.
124
Bila je srea da je fra Luka u svomu radu imao stalnu pomo i

siguran oslon u tadanjemu mostarskom biskupu fra Pakalu Buconjiu, ovjeku duboke izobrazbe i razboritu voi Biskupije, koji je
odgovorno shvaao sve pothvate, koje su prilike nameale franjevakoj zajednici u njegovoj Biskupiji.
Biskupa Buconjia nije smetalo to su sveenici njegove Biskupije bili samo redovnici ili gotovo samo redovnici (samo je jedan
svjetovni sveenik iz Splitske biskupije, don Klemo Sumi, bio upnik u Drenici). Premda je u tomu pogledu stanje u njegovoj Biskupiji razliito od stanja u drugim biskupijama svijeta, smatrao je
da kao biskup nita ne gubi ako redovnici, koji su ve stoljeima, u
tekim vremenima tu radili, nastave i ubudue svoj dotadanji rad.
Pomagao ih je da se dobro odgoje, postanu uzorni sveenici, portvovni propovjednici rijei i djelitelji Boje milosti. Razboriti su rad
kustoda Begia nastavili njegovi nasljednici.
3. Napredak u duobrinitvu
Na izbor novoga kustoda, prema ustaljenu obiaju doao je 8.
svibnja 1883. biskup Buconji. Svrha njegova dolaska bila je pozdraviti novu upravu Kustodije i s njom se dogovoriti kako nastaviti
zajedniki raditi na dobro svih vjernika u Biskupiji.
Upravo prigodom spomenutoga dolaska na iroki Brijeg stvoren je novi plan za to uspjeniji duobriniki rad u Biskupiji. U dogovoru s upravom Kustodije biskup Buconji podijelio je 10. svibnja
1883. Mostarsko-duvanjsku biskupiju na pet sljedeih dekanata:
1. Dekanat mostarski sa upama: Mostar, Gradnii, Ljuti Dolac,
Goranci, Drenica, Konjic, Glavatievo.
2. Dekanat ljubuki sa upama: Gabela, Humac, Veljaci, Klobuk,
erin.
3. Dekanat bekijski sa upama: Ruii, Drinovci, Gorica, Posuje,
Vir.
4. Dekanat duvanjski sa upama: Roko polje, Vinica, Grabovica,
upanjac, uica, Seonica, Bukovica.
5. Dekanat iroki Brijeg sa upama: iroki Brijeg, Rasno, Koerin,
Rakitno, Gradac.
125
Pismom od 10. svibnja 1883. najavio je tu odluku i naredio upnicima pojedinih dekanata da izaberu osobu koju preporuuju za
dekana i da mu jave ime izabranoga dekana da bi ga on mogao imenovati.297
Povremeno su se, kada bi to prilike ili potrebe zahtijevale, nametale, mijenjale granice pojedinih upa ili su osnivane nove upe,
na prijedlog bilo franjevake uprave bilo biskupa. Obino bi upnici,
koji su iz iskustva najprije uvidjeli neku potrebu, na to upozorili
upravu Kustodije, koja bi to nakon toga prouila i predloila biskupu odreenu promjenu. Kada bi biskup to odobrio, ako se radilo o
novoj upi, poelo bi se pripravljati kuu u kojoj bi novi upnik stanovao i gdje bi obavljao svoje vjerske obrede, posebno gdje bi slavio
svetu misu. Te su promjene vrene dogovorno, a naravno, biskup bi
ih najavljivao svojom pisanom odredbom.
a) Cerno. Kada je god. 1864. od upe Gradnia odvojena upa
erin, ovo je mjesto pripalo erinskoj upi. Ali budui da je Cerno
bilo blie humakoj upi, lake ga je bilo sluiti iz Humca nego iz
erina. Upravo je zbog toga 10. svibnja 1883. odijeljeno od upe
erina i pripojeno humakoj upi.298
b) Drenica. Mostarski upnik fra Nikola imovi zamolio je
25. svibnja 1883. upravu Kustodije da bi se sela itluk, Jasenjani i
Grabovica odijelili od mostarske upe i pripojili upi Drenici, jer je
prijevozom na Neretvi postalo mnogo lake sluiti ta sela iz Drenice. Uprava Kustodije sloila se s tim miljenjem i 4. kolovoza te
godine zamolila biskupa Buconjia da bi tu molbu odobrio i prema
njoj postupio. Biskup je to stvarno i uinio 16. kolovoza 1883.299
c) Vinica. Franjevaka uprava smatrala je potrebnim uspostaviti
novu upu sa sjeditem u Vinici, selu rokopoljske upe. O tomu je
raspravljala 7. svibnja 1885. upa se trebala sastojati od nekoliko
sela rokopoljske upe (Vinice, Ronjaa, Mijakova Polja i Paii)
i od nekoliko drugih sela upe Grabovice (Kazaginca, Renjia, Raeljaka i Liskovae). Za upnu kuu graanska vlast dala je tursku
straarnicu u sreditu upe koju je za stanovanje preuredio i pripra297
298
299
Isto mj., sv. 1., br. 18., str. 210.

Isto mj., br. 19., str. 212; br. 14., str. 217.
Isto mj., br. 76., str. 222-223. Tada je upnik u Drenici bio sveenik Splitskomakarske biskupije don Klemo Sumi. (Isto mj., br. 46., str. 218).
126
vio upnik Rokoga Polja fra Andrija Knezovi. Za prvoga upnika

nove upe imenovan je fra Pako Kvesi.300
d) Posuki Gradac. Posuje je god. 1887. smatrano prevelikom
upom da bi se sluila, kao prije, iz jednoga mjesta. O toj se injenici raspravljalo te godine i na godinjem sastanku hercegovake
franjevake uprave. Vjerojatno je to pitanje zapoeo fra Luka Begi,
bivi kustod i tadanji upnik posuke upe. Na sastanak je doao i
biskup Buconji, koji je 28. travnja 1887. izdao odredbu o uspostavi
nove upe sa sjeditem u Posukomu Gracu. Nova upa sastojala se
od tri sela na istonomu dijelu Posukoga polja: Posukoga Graca,
Broanca i Batina. Prvim upraviteljem upe imenovan je fra Dominik arac, tadanji kapelan posuke upe, koji je dunost vrio u Posukomu Gracu iz Posuja i pripravljao kuu na podruju nove upe
da bi mogao u nju preseliti.301 Za izgradnju te kue irokobrijeki
samostan dao je sljedee godine 100 forinta.302
e) Tihaljina. Stanovnici sela Tihaljine, koje je pripadalo upi Ruiima, zamolili su biskupa Buconjia da bi za njihovo selo osnovao
posebnu upu. Biskup je veoma rado pristao na njihovu molbu, jer
je stvarno sjedite upe u Ruiima bilo daleko Tihaljanima. Prigodom godinje skuptine franjevake uprave, odrane u svibnju
1889., biskup Buconji, u dogovoru s upravom Kustodije, izdao je
19. svibnja 1889. odluku o osnivanju upe Tihaljine. Prema toj odluci novu upu Tihaljinu, osim sela Tihaljine, odcijepljene od upe
Ruii, inila su sela: Kanice, Kordia Mahala, Zaside i Puteevica s
Jabukom.303
f) Meugorje. Oko god. 1889. Meugorani su odluili traiti
svoju posebnu upu, ali su prije trebali sagraditi upni stan. Meutim, nikako se nisu mogli dogovoriti za mjesto gdje bi gradili taj
stan. Stoga su neki zamolili novoizabranoga provincijala fra Nikolu
imovia da bi on osobno doao razgovarati s ljudima i nagovoriti
ih da se sloe i izaberu jedno mjesto. Provincijal je doao 8. srpnja
1889. u pratnji fra Boe Ostojia. Pregledali su razliita mjesta, koja
300
301
302
303
Isto mj., br. 490., str. 329; br. 891., str. 370.
Arhiv Franjevake provincije u Mostaru, Acta capitularia, sv. 2., br. 78., str. 45.
Isto mj., br. 130., str. 59.
Isto mj., br. 22., str. 90.
127
su bila predlagana, i konano se sloili da se kua napravi na mjestu

zvanu ilia Lazina, jer je to mjesto bilo priblino sredini predviene upe. Gradnju kue nadzirao je upnik Gradnia fra Pavo Petrovi ili njegov pomonik fra Pio Knezovi.304
Konano, kada su sve predradnje bile gotove i kua za upnika napravljena, biskup Buconji izdao je 1. svibnja 1892. slubenu
odluku (dekret) kojom uspostavlja novu upu za sela: Meugorje,
Bijakovie, urmance i Vionicu.305
g) Blagaj. Sela su se po Biu polju, oko staroga Blagaja, poveavala. Biskup Buconji namjeravao je god. 1891. za ta i za brdska sela
na istoku od Blagaja osnovati upu da bi imali blie sveenika i lake mogli obavljati svoje vjerske dunosti. Stoga je zamolio upravu
Franjevake kustodije da odredi jednoga sveenika koji bi preuzeo
tu dunost. Provincijal fra Nikola imovi najprije je zamolio fra
Filipa uturu, pitajui ga bi li on mogao preuzeti upravu nove upe
u Blagaju.306 Oito fra Filip nije mogao primiti ponuenu slubu,
budui da je kustod imovi za prvoga upnika u Blagaju imenovao
fra Vencela Baia.307
h) Vitina. Dugo se govorilo o potrebi osnivanja jedne upe u
sjeverozapadnomu dijelu ljubuke kotline sa sjeditem u Vitini. Biskup Buconji odluio se na to istom 1895. Od upe Veljaka odijelio
je spomenute godine sela: Vitinu, Proboj, Otok i Grabovnik i od njih
uspostavio novu, vitinsku upu. Prvi upnik bio je fra Jako Vasilj.308
i) Grude. Sjeveroistoni krajevi Imotsko-bekijskoga polja jo su
uvijek potpadali pod upu Ruie. Stanovnici su toga kraja nastojali takoer imati blie upno sjedite. Biskup Buconji odluio je
zadovoljiti njihove elje i zahtjeve, pa je 1895. uspostavio neovisnu
upu za mjesta od Grudskoga Vrila do Vinjice. Prvi upnik bio je
fra Leonardo Rado.309
j) Glavatievo. To se mjesto nalazi na lijevoj strani Neretve, pa ga
Hercegovaka franjevaka zajednica nije smatrala podrujem svoga
304
305
306
307
308
309
Isto mj., br. 38. (4), str. 139.

Isto mj., br. 18., str. 193.
Isto mj., br. 169., str. 157.
ematizam1977., str. 38.
Isto mj., str. 148-151.
Isto mj., str. 155.
128
rada. Ali budui da je sjeverni dio istone Hercegovine po odredbi

pisma Ex hac augusta pripadao Mostarskoj biskupiji, biskup Buconji brinuo se i za taj dio. Ve god. 1882. osnovao je upu Glavatievo, za malo katolika, koji su se nalazili u tom mjestu i njegovoj okolici, raspreni meu muslimanima i pravoslavcima. Dobio je pomo
od austrijske vlade i na zgodnu mjestu napravio kuu za sveenika
nadajui da e se stanovnici s desne strane obale Neretve lake naseljivati u ona nenaseljena mjesta ako ondje ima sveenik.310
Za upnika upe Glavatievo, koja je bila caesarei patronatus, i
ijem je upniku vlada davala novanu pomo za uzdravanje, imenovan je fra Grga Franievi, bosanski franjevac, koji se zbog osobnih razloga trenutano nalazio u Hercegovini, te se stavio na raspolaganje biskupu Buconjiu. Budui da je ubrzo s Franieviem bila
nezadovoljna austrijska vlast, on je preao u Trebinjsku biskupiju.
Za upnika u Glavatievu biskup Buconji naao je fra Andriju Vidovia, bosanskoga franjevca, koji je dugo godina ostao upnikom
te upe.311
k) Nevesinje. God. 1631. dogovorom izmeu trebinjskoga i makarskoga biskupa Neretva je odreena kao granica tih dviju biskupija. U to je doba Trebinjska biskupija bila svedena na nekoliko sela
uz granicu Dubrovake Republike. Budui da su stanovnici tih sela
gonili svoja stada na pau prema sjeveru, katkada su se i nastanjivali na svojim panjacima. Tako se i Trebinjska biskupija irila prema
sjeveru.
U XIX. su stoljeu katolici bili naseljeni i u Nevesinju pa su ondje imali svoje groblje. God. 1870. pravoslavci su u katolikom groblju htjeli napraviti svoju crkvu. Tomu su se usprotivili katolici. Budui da se nisu mogli nagoditi, to je dolo na turski sud (medlis),
na kojem je presueno katolicima u korist. Muslimani su bili veoma
skloni da ondje doe katoliki sveenik.312
O tim je dogaajima Propagandu izvjestio dubrovaki biskup
Vinko ubrani, upravitelj Trebinjske biskupije, tada na Saboru u
Rimu. Na temelju je toga izvjetaja Propaganda dubrovakoga bi310
311
312

Arhiv Franjevake provincije u Mostaru, Acta capitularia, sv. 1., br. 624.,
str. 350; br. 631., str. 354.
129
skupa ovlastila 5. travnja te godine, da osnuje upu u Nevesinju.

Stoga je biskup ubrani poslao svoga izaslanika Tomu Jederlinia
da ondje ispita prilike i mogunosti. Toma Jederlini, u pratnji don
Lazara Lazarevia, provikara Trebinjske biskupije, i don Stjepana
Putice, upnika Dubrava, otiao je u Nevesinje 1. svibnja, a vratio
se 30. svibnja 1870.313
Premda su prilike bile povoljne, istom 1. lipnja 1886. odluili
su osnovati upu za Nevesinje, sa sjeditem u Rotimlji kraj crkve sv.
Jure, a za upnika je imenovan fra Grgo Franievi.314
Meutim, nastalo je pravno pitanje je li Nevesinje u Trebinjskoj biskupiji. Prema pismu Ex hac augusta, kojim je uspostavljena
Mostarska biskupija, granice te nove biskupije dopiru do Novoga
Pazara, a nejasno je oznaena sjeverna granica Trebinjske biskupije.
Poslije je utvreno da granica izmeu Trebinjske i Mostarske biskupije ide od Bivolja, granicom izmeu stolakoga i mostarskoga kotara, te granicom izmeu stolakoga kotara i nevesinjskoga kotara.
Prema tomu dubrovaki biskup nije imao pravo osnovati nevesinjsku upu, pa je god. 1899. biskup Buconji osnovao upu u
Nevesinju. Prvim upnikom imenovan je don Marijan Kelava.315
4. Franjevake kole
Kada su franjevci rodom iz Hercegovine 19. svibnja 1844. otili
iz samostana u Kreevu i krenuli u Hercegovinu, da i ondje prema
doputenju iz Rima, sagrade novi samostan, s njima su pola dva
novaka i nekoliko sjemenitaraca. Vodio ih je fra Mato ori. Doavi u Hercegovinu novaci i sjemenitarci su se smjestili u Mostarskomu Gracu. Za uitelja novaka imenovan je fra Pako Kvesi, a za
uitelja sjemenitaraca fra Mato ori.316
313
314
315
316
Isto mj., f. 111r-113r.

Isto mj., sv. 17., f. 552r-553v.
ematizam ... 1977., str. 68.
Usp. Arhiv Franjevake provincije u Mostaru, Nastanak kustodije, sv. 2., f. 3r.
Na jednom okrunom pismu biskupa fra Rafe Bariia potpisao se kao upni
pomonik u Mostarskom Gracu uitelj sjemenitaraca i drugi uitelj novaka:
Fr. Mato Choric r.v. pomochnik i meshtar dicinji i 2.(drugi) djacki, a malo poslije,
130
Kada se pie o tomu prijelazu hercegovakih franjevaca iz Kreeva, najvie se kae da su svi otili na erigaj i ondje se nastanili. Za novake i sjemenitarce to ne moe biti istina, jer su se oni,
makar prve godine, nastanili u Mostarskomu Gracu. Istina je da je
na erigaju upnik za ono vrijeme imao dosta dobru kuu, ali nije
mogao primiti vie osoba. K njemu je svraao biskup ili koji drugi
fratar, kada bi u blizini nailazio, ali veoma je teko da su kod njega
mogli biti i sjemenitarci. Oni su bili u Mostarskomu Gracu ili u
kojoj drugoj upi. A istom su god. 1848. mogli biti smjeteni u samostanu na irokomu Brijegu.317
Za sjemenitarce se sve od poetka birao jedan prikladni sveenik franjevac, koji je posebno nadgledao vladanje sjemenitaraca i
pouavao ih neke predmete. Vjerojatno su sjemenitarci pouavani
kako se to inilo u Bosni ili moda u Italiji, gdje je taj franjevac zavrio kolu. Naravno da je i uprava franjevake zajednice pazila na
odgoj i pouku, a posebno se o tomu brinuo gvardijan samostana.
Uglavnom je to bilo preputeno uitelju, koji je morao imati obzira
prema dotadanjoj pripravi sjemenitaraca, od kojih neki prije nisu
nita uili pa nisu znali ni itati ni pisati. Moemo nagaati da je
uitelj predavao, kada su djeca bila pripravna za to, vjeronauk, hrvatski jezik, latinski jezik, moda talijanski jezik i pjevanje.
Premda se uprava franjevake zajednice stalno brinula za odgoj
i izobrazbu buduih franjevaca, nalazimo zapisano da se franjevaka zajednica za vrijeme kapitula 1862. sustavno pozabavila time i
nakon to je imenovala kolskog upravitelja, odredila je:
1. da uitelj marljivo predaje odreene predmete, pensum scholasticum;
2. da se svakoga mjeseca polae privatni ispit pred ravnateljem;
3. da aci svakoga tjedna piu zadau i predaju je uitelju na ocjenu;
4. da se svakoga treeg mjeseca polae javni ispiti pred cijelom redovnikom zajednicom, pred koju e se donijeti i pisani ispiti;
317
20. listopada 1844., potpisuje se cooperator, magister iuvenum et secundarius

novitiorum. (Isto mj., f. 37v).
P. Dragievi, Prvi izvjetaj Franjevake Velike Gimnazije na irokom Brijegu,
Mostar, 1919., str. 5.
131
5. da se posebno pouava raun (aritmetika), koji se prije povrno

predavao;
6. da se pisani zadatci pokau franjevakoj upravi, na godinjemu
sastanku.318
Na tomu sastanku imenovan je prvi put studiorum director319
koji se poslije katkada zove i praefectus studiorum.
Do toga bi vremena novaci, nakon poloenih zavjeta, obino ili
u kolu u Italiju. Meutim, zbog tadanjih politikih prilika u Italiji
nisu ih mogli vie onamo slati, pa su nakon novicijata morali nastaviti uiti na irokomu Brijegu, a kada je bio dovren samostan na
Humcu, ondje su, god. 1876., bili premjeteni studenti filozofije,
odnosno nakon zavrenoga novicijata na Humcu ondje su nastavili
studij filozofije. Osim toga je na Humac bio premjeten dio sjemenitaraca, da bi se olakalo samostanu na irokomu Brijegu.320
Kroz 20 su se godina prilike u Hercegovini mnogo promijenile.
Premda su u to doba oni koji su upravljali franjevakom zajednicom
pazili i na kolstvo, na redovitomu kapitulu, koji se odrao 10. svibnja 1883., novo je starjeinstvo smatralo potrebnim ispitati stanje
kolstva u Kustodiji i vidjeti da li se ono moglo poboljati. tovie,
ustanovljeno je posebno Vijee od 6 osoba (fra Franjo Dobreti, fra
Augustin Zubac, fra Pavo Petrovi, fra Lujo Rado, fra Nikola imovi i fra Jerko Ljubi) da bi prouilo hercegovako kolstvo i dalo
savjete da bi se ono moglo unaprijediti.
Oito na temelju preporuka i savjeta toga Vijea sljedee je godine uprava Franjevake kustodije dala novi oblik tadanjemu franjevakom kolstvu u Hercegovini. Odreeno je da se za izobrazbu
franjevakih sjemenitaraca uvede prava gimnazija, koja e preuzeti zagrebaki nastavni program.
Budui da su dotada katkada primali i djecu koja nisu znala ni
itati ni pisati, 8. svibnja 1884. odreeno je da se ubudue ne primaju djeca od 11 do 12 godina, koja nisu prije nita uila.
Ipak je zadrana puka kola od tri godine. Dijete koje nije
uspjevalo zavriti puku kolu u te tri godine trebalo je biti otpu318
319
320
Isto mj., str. 115.
Isto mj., str. 170.
132
teno. Nakon osnovne kole dolazila je gimnazija, koja je trajala 6

godina: tri godine prije novicijata, novicijat i nakon novicijata 2 godine filozofije.
U koli su bili predmeti koji su predavani u zagrebakim gimnazijama. Dnevno je bilo vie predavanja. Svako predavanje trajalo je
jedan sat. Nakon svakoga sata, prije nego bi zapoeo drugi, bio je
odmor od etvrt sata. Ispiti su se odravali dvaput godinje, kako se
to inilo i u zagrebakim gimnazijama.321
Otkada je godina novicijata prenijeta na Humac, vidjelo se da
je iz toga samostana bolje premjestiti sjemenitarce. Od god. 1889.
svi su sjemenitarci bili na irokomu Brijegu. Na Humcu su, nakon
novicijata, ostajali privremeno zavjetovani klerici i 2 godine uili
filozofiju. Studenti bogoslovije, ako nisu mogli otii u inozemstvo,
nastavili bi uiti na irokomu Brijegu.322 Od god. 1895. oni su smjeteni u novi samostan u Mostaru.323
5. Novi samostan u Mostaru

Kad je Austrija 1878. zauzela Bosnu i Hercegovinu, nastale su
nove prilike u tim pokrajinama. Katolici su se osjetili slobodniji, jer
nisu vie imali neprilika samo zato to su katolici. Oni su mogli dolaziti u Mostar i ondje se naseliti ako im je to odgovaralo, a taj je
grad ve odavno bio glavni grad Hercegovine. Zato je i biskup stavio
u nj svoje sjedite. U njemu su se nalazili graanski uredi za okolicu.
Upravo zbog vanosti Mostara za ivot ovoga kraja i franjevci
su eljeli prenijeti svoje glavno sjedite sa irokoga Brijega u Mostar. To vie to je u njihovoj svijesti bilo duboko usaeno da je nekada u Mostaru bio franjevaki samostan koji su Turci god. 1563.
sruili. Ta ih je injenica poticala na njegovo obnovljanje.
Jo za turske vlasti, na molbu biskupa fra Rafe Bariia, franjevci su god. 1862. od tadanjih vlasti dobili zemljite u Mostaru
da bi na njemu sagradili crkvu. Nakon to su stvorili mogunost, u
321
322
323
Isto mj., str. 279-280.

Isto mj., str. 197.
133
prvom redu prosei po razliitim krajevima Europe, 7. oujka 1866.

blagoslovljen je temeljni kamen nove crkve. Za nju je nacrt napravio i vodio izgradnju fra Petar Bakula.324 Kraj crkve je sagraen upni stan, koji je god. 1881. proglaen franjevakom rezidencijom. U
njoj je stanovao mostarski upnik s dva kapelana.325
Poetkom 1884. dozrela je misao da franjevakoj zajednici nije
dostatna samo rezidencija u Mostaru i da u njemu treba sagraditi
samostan. Ta se zamisao pojavila najprije u jednomu pismu kustoda fra Luke Begia. On je 12. sijenja 1884. pisao svojim savjetnicima bili bilo pametnije pitati svakoga redovnika osobno koliko e
novaca obeati za novi samostan u Mostaru ili bi bilo bolje pisati
dekanima da se to preko njih uini.326
Malo kasnije, 24. travnja te godine, pisao je svima redovnicima Kustodije o potrebi novoga samostana u Mostaru, za koji treba
sakupljati novac. Molio je svakoga da javi koliko moe za to dati ili
obeati, da bi uprava mogla uiniti potrebne predradnje za gradnju.327
Na godinjemu sastanku franjevake uprave 8. svibnja 1884.
odreeno je da se odmah dade 1.000 forinta fra Nikoli imoviu,
predsjedniku rezidencije u Mostaru, za pripravu gradnje novoga
mostarskog samostana. S 300 forinta trebao je kupiti kamenolom
na Humu, a 700 forinta za vaenje kamena.328
Dok su se tako franjevci ozbiljno pripravljali za gradnju samostana, dobili su vijest da je bosanska vlada eljeniku prugu, koja
se trebala praviti kroz Mostar, odluila pribliiti prema crkvi 42
metra. Prema prvomu planu ona je od crkve morala biti udaljena
87 metara. Za tu je promjenu doznao biskup Buconji i priopio je
30. srpnja 1884. Odmah sutradan kustod Begi napisao je molbu
Visokoj zemaljskoj vladi u Sarajevu iznosei razloge zbog kojih bi se
eljenika pruga morala graditi prema predvienu nacrtu.329
324
325
326
327
328
329

Arhiv Franjevake provincije u Mostaru, Acta capitularia, sv. 1., br. 335., str.
291-294.
Isto mj., br. 185., str. 256.
Isto mj., br. 256., str. 265-266.
Isto mj., br. 275., str. 278-279.
Isto mj., br. 322., str. 288-290.
134
Uzalud je nekoliko puta molio predstojnika Okrune vlasti

u Mostaru, kako bi posredovao da bi se molba, da se eljeznika
pruga ne primie crkvi, povoljno rijeila. On mu je odgovorio da
bi samo car mogao promijeniti odluku, ali da ni on ne e to uiniti,
jer je odluku donijelo zajedniko ministarstvo. Ipak je kustod Begi
htio pokuati i to. Otiao je biskupu Buconjiu i predloio mu da bi
on osobno zamolio cara. Ali je i ta biskupova molba bila neuinkovita.330
U meuvremenu je kustod Begi 8. rujna 1884. zamolio generala franjevakoga reda fra Bernardina da Portogruarija da dopusti
i blagoslovi gradnju samostana. Budui da se general tada nalazio
u Austriji, njegov delegat u Rimu fra Andrija Lupori, proitao je pismo kustoda Begia i generalu priopio sadraj. General je veoma
bio zadovoljan vijeu o gradnji mostarskoga samostana i naredio
je svomu delegatu u Rimu da poalje traeno doputenje i blagoslov
kustodu i svima koji e ga pomagati u tomu naumu. To je generalov delegat Andrija Lupori priopio kustodu Begiu 2. listopada te
godine.331
U Mostaru je bio poznat arhitekt Aleksandar Minarelli, kapetan generalnoga taba u Mostaru. On je u Mostaru ve gradio neke
vojnike zgrade koje su dobro ocjenjene. Njega su fratri zamolili da
im napravi nacrt za samostan. Poetkom 1886. imali su ve gotov
nacrt.332
Prole su tri godine uprave fra Luke Begia u pripremanju
potrebnoga za gradnju novoga samostana u Mostaru. Trebalo je
mijenjati upravu Kustodije. General je poslao fra Ivu Rodia, iz Provincije sv. Ivana Kapistrana, da slubeno posjeti Kustodiju i izabere
novu upravu. Nakon to je obiao Kustodiju i razgovarao sa svim
330
331
332
Isto mj., br. 369., str. 299; br. 411.-412., str. 305. Budui da molbama nisu
uspjeli nagovoriti odgovorne da pomaknu eljezniku prugu prema istoku,
fra Nikola imovi je jedne noi s radnicima potajno pomaknuo pravac eljeznike pruge, uzdu fratarskoga posjeda, nekoliko metara prema istoku. Usp.
D. Mandi, Osnutak franjevakog samostana i bogoslovije u Mostaru (1890.
1895.), u: Stopama otaca, almanah herceg. franj. omladine 1934./35., str. 16.
str. 295.
Isto mj., br. 700., str. 352.
135
njezinim lanovima, fra Ivo sazvao je kapitul za izbor nove uprave.

Kapitul je odran 29. travnja 1886. Za novoga kustoda izabran je
fra Lujo Rado, a za njegove savjetnike: fra Nikola imovi, fra Rafo
Rado, fra Pavo Petrovi i fra Mijo Rubi.
Nakon kapitula nova i stara uprava, na nagovor bivega kustoda fra Luke Begia, posjetila je biskupa Buconjia da bi s njim porazgovarala o novomu samostanu u Mostaru prije nego ponu radovi.
To je bilo 30. travnja 1886. Trebali su rijeiti dva pitanja: 1) gdje
praviti samostan, s istone ili sa zapadne strane crkve; 2) treba li
samostan praviti na jedan ili na dva kata?
O prvomu pitanju veina je bila da se gradi sa zapadne strane, ali je biskup Buconji odluno zastupao da se samostan gradi s
istone strane, pa su na koncu svi pristali na to.
Na drugo pitanje svi su bili sloni da se samostan gradi na dva
kata, pa e imati dovoljan broj soba.333
Na istomu kapitulu, 1. svibnja 1886., odreeno je da se kustod
sa irokoga Brijega nastani u franjevakoj rezidenciji u Mostaru, jer
e lake moi nadgledati radove novoga samostana.334
Nova uprava 20. svibnja 1886. napisala je molbu Zemaljskoj
vladi u Sarajevu, da bi ona dopustila gradnju samostana. Kao razloge za gradnju samostana navela je:
1) Mostar je sredite Hercegovine pa i uprava franjevake zajednice u nj mora postaviti svoje sjedite, da bi lake obavljala poslove s graanskom i crkvenom vlau;
2) tako e biti na pomoi biskupu i upniku u duhovnim potrebama;
3) da u novomu samostanu osnuju bogoslovno sjemenite.
Franjevaka uprava za gradnju samostana imala je na raspolaganju: 16.000 forinta, 800 tovara vapna, kamenolom i vodu u blizini.
333
334
Isto mj., br. 1., str. 11-13. Budui da je samostan prije bio predvien na jedan
kat, trebalo je promijeniti ve napravljeni nacrt. Promjenu nacrta izveo je Julije Portl, a dogotovio ga je Milo Komadina koji je poslije nadgledao izvedbu
radova. Usp. D. Mandi, Osnutak, str. 16.
136
Molbi je priloila nacrt samostana, a osim doputenja za gradnju molila je i obilatu novanu pomo vlade.335
Fra Lujo Rado nastavio je skupljati novac potreban za samostan. tovie, stvorilo se i jedno sredinje vijee koje je 4. listopada 1886. uputilo graanstvu proglas da bi potpomoglo izgradnju
franjevakoga samostana u Mostaru. Proglas je nosio naslov: Poziv
sinova sv. Franje u Hercegovini. Tiskan je u 43. broju lista Glas Hercegovca, 22. listopada 1886.336
Kada je Okruna vlast u Mostaru vidjela spomenuti tiskani Poziv, upozorila je da se takvi pozivi ne smiju tiskati bez odobrenja
vlasti i naredila da se prestane skupljati novac, dok se ne dobije doputenje za gradnju samostana.337
Vjerojatno se time nije prestalo skupljati za samostan, ali je ono
ometano. Budui da su tiskani pozivi bili razaslani, katkad je ponetko na njih odgovorio. Kustod je 28. oujka 1888. zamolio pomo za
gradnju samostana od rimske Kongregacije de propaganda fide,338
a isti dan i od Svetoga Oca.339 Obje je molbe preporuio biskup Buconji.
Zavrila je trogodinja sluba fra Luje Radoa, a jo nije dobio
doputenje za gradnju samostana. Trebalo je birati novu upravu.
General je fra Iliju avarovia, iz Bosanske provincije, imenovao da
obie Kustodiju i izabere novu upravu. avarovi je sazvao kapitul
za 10. svibnja 1889., koji je zapoeo, kako je predvieno, i 15. svibnja izabrao novo starjeinstvo Kustodije. Za kustoda je izabran fra
Nikola imovi, upnik u Mostaru, a za njegove savjetnike: fra Luka
Begi, fra Rafo Rado, fra Stjepan Naletili i fra Jure Juri.340
Glavno pitanje, koje je nova uprava trebala rijeiti, bila je gradnja samostana u Mostaru. O tomu se ve godinama govorilo, ali
gradnja nije jo bila zapoela.
335
336
337
338
339
340
Isto mj., br. 39., str. 29-31.

Usp. D. Mandi, Osnutak, str. 17.
Arhiv Franjevake provincije u Mostaru, Acta capitularia, sv. 2., br. 70. i 71.,
str. 35.
Isto mj., f. 628rv+631r.
137
Novoizabrani je kustod, im su mu prilike dopustile, u lipnju

1889., otiao u Sarajevo predstaviti se kao starjeina hercegovakih franjevaca i od Zemaljske vlade zamoliti rjeenje nekih pitanja,
meu kojima je glavno bilo da dopusti gradnju samostana u Mostaru. U Sarajevu je bio lijepo primljen, ali mu je odluno reeno da
prebroji koliko ima novca i da gradi samo toliko koliko za taj novac
moe sagraditi.341
Premda doputenje nije bilo kakvo je htio i oekivao, ipak ga je
smatrao dovoljnim da se konano zapone dugo oekivana gradnja
mostarskoga samostana. God. 1889., 25. srpnja javio je svoj brai da e ubrzo zapoeti gradnja novoga samostana i zamolio ih da,
prema svojoj mogunosti, poalju to vie novaca za njegovu gradnju.342
U meuvremenu se kustod imovi spremao na Generalni kapitul reda koji se trebao drati u Rimu 3. listopada 1889., dan prije
svetkovine sv. Franje. Poao je iz Mostara 14. rujna 1889., a u Rim
doao 20. rujna.
U Rimu je sudjelovao u izboru nove uprave reda, ali je iskoristio
prigodu upoznati provincijale reda o stanju i potrebama Kustodije
u Hercegovini, napose o buduoj gradnji mostarskoga samostana.
Kada je predvieno zavrio kako je namjeravao, 12. listopada otiao je iz Rima. Nije se vraao odmah u Hercegovinu, nego je
otiao posjetiti studente Kustodije u Asizu, Perugi i Innsbrucku, a
potom je preko Salzburga doao u Be. U Beu je posjetio Otona Dahmena, lana beke podrunice Parikoga drutva djetinjstva Isusova. Iao je s preporukom Marie Potrona, komisara Svete Zemlje u
Parizu, koji je upravo one godine postao jerihonski biskup. Dahmen
je fra Nikoli imoviu obeao slati za tri godine po 1.000 forinta, a
za franjevake kole po 600 forinta. Dobru je pomo obealo i Beko
drutvo Immaculatae Conceptionis.
Nakon toga se fra Nikola preko Graza, Zagreba i Sarajeva vratio
u Mostar, kamo je doao 1. studenoga 1889.343
Doavi u Mostar, odmah je poeo sve to je mislio da treba
341
342
343

Isto mj., br. 92., str. 101.
138
za blagoslov temeljnoga kamena. Kao prvu stvar molio je blagoslov

generala reda koji ga je poslao 10. oujka.344
Doao je 19. oujka 1890., kada je predvieno blagosloviti temeljni kamen. Blagoslovio ga je biskup fra Pako Buconji, prije sv.
mise, na Sv. Josipa, zatitnika crkve. Prisustvovalo je brojno graanstvo i sveenstvo.345
Nakon blagoslova temeljnoga kamena, zidanje samostana dobro je napredovalo. Sav samostan bio je pokriven 12. rujna 1891., a
vanjska terasa dovrena je 23. listopada te godine.346 Sljedee godine zapoelo je unutarnje izraivanje samostana, a 23. srpnja 1893.
u samostan se nastanila franjevaka samostanska obitelj. Klauzura
je uvedena 29. lipnja 1894.347 Za prvoga gvardijana izabran je 22.
studenoga 1894. fra Dominik arac, koji je neposredno prije bio
predsjednik mostarske franjevake rezidencije.348
Samostan je sveano otvoren 6. prosinca 1894., na Sv. Nikolu,
kada je fra Nikola imovi, voditelj radova dok se izgraivao samostan, slavio imendan.349
Sljedee godine zapoela je bogoslovija u ovomu novomu mostarskom samostanu. Prvi studenti bogoslovije doli su u Mostar 3.
listopada, a 7. listopada te godine 1895. biskup Buconji blagoslovio je prostorije predviene za bogosloviju.350
6. O franjevakim upama u Hercegovini (1881.1899.)

Odlukom Berlinskoga kongresa 1878. Bosna i Hercegovina postala je pokrajna Austro-Ugarske Monarhije, pa je svoj ivot, u graanskomu i u crkvenom pogledu, morala urediti kao druge pokra344
345
346
347
348
349
350
Isto mj., br. 18., str. 108.

Isto mj., br. 47., str. 111.
Isto mj., br. 173., str. 157.
Isto mj., br. 106., str. 224.
Isto mj., br. 170., str. 227.
Isto mj.; Glas Hercegovca, XI. (1894.), br. 89.; Usp. D. Mandi, Osnutak, str. 23.
D. Mandi, Franjevake kole u Hercegovini, u: Stopama otaca, sv. 5., 1939.,
str. 10-34.
139
jine u Carstvu. To je ureivanje Bosne i Hercegovine bilo posebno

bolno za franjevce koji su kroz duga stoljea gotovo sami sluili i
vodili katoliki puk u tim pokrajinama, a tada su neki glasno poeli
govoriti da je dolo vrijeme da oni ostave svoj dotadanji rad ili ga
makar dobro ogranie. Odgovorni su to nastojali rijeiti pa su godine 1883. za Bosnu nali prihvatljivo rjeenje,351 a Hercegovina,
zbog drukijih prilika, morala je jo dugo ekati da bi rasprave o
tomu pitanju zapoele.
6.1. Ureenje crkvenih prilika
Bosna i Hercegovina imala je i crkvene prilike razliite od onih u
Austro-Ugarskoj Monarhiji. Zbog toga je i crkvena uprava bila drukija nego ona u Monarhiji. Nova vlast odluila je ubrzo uvesti i crkveno ureenje u zauzetim pokrajinama slino onomu u Monarhiji.
O tomu su se hercegovaki franjevci uvjerili nakon smrti fra
Anela Kraljevia. Prema odluci Kongregacije za irenje vjere od 3.
listopada 1852., nakon smrti apostolskoga vikara, uprava je Kustodije trebala predloiti tri sveenika koji bi dostojno mogli obnaati
slubu apostolskoga vikara u Hercegovini. Kad je god. 1879. umro
fra Aneo Kraljevi, tadanji kustod fra Marijan Zovko sazvao je za
13. kolovoza 1879. upravu i upnike Kustodije da bi predloili tri
sveenika da bi jedan od njih bio izabran za apostolskoga vikara.
Oni su predloili: fra Pakala Buconjia, fra Luju Radoa i fra Nikolu
imovia. Kustod fra Marijan Zovko poslao je izabrana imena generalu reda fra Bernardinu da Portogruariju da ih priopi Propagandi
da bi ona jednoga od njih imenovala. Ali ve 23. kolovoza te godine
general reda odgovorio je kustodu Zovki da je ona odredba iz god.
1852. opozvana, jer Papa pregovora s austrougarskom vladom kako
bi se ubudue trebali imenovati apostolski vikari u Bosni i Hercegovini.352 Ipak na prijedlog Propagande, Papa je 24. sijenja 1880.
351
352
Usp. B. Gavranovi, Uspostava redovite katolike hijerarhije u Bosni i Hercegovini 1881. godine. Beograd, 1935.; . Koka, Uspostava redovite hijerarhije u
BiH 1881., u: Katolika Crkva u Bosni i Hercegovini u XIX. i XX. stoljeu (Studia
Vrhbosnensia-1.), Sarajevo, 1986., str. 21-60.
Generalni arhiv reda, SK 298., f.214r.
140
potvrdio fra Pakala Buconjia za apostolskoga vikara u Hercegovini.353

U prolosti je dugo vremena bio nesporazum izmeu Austrije i Svete Stolice zbog imenovanja bosanskoga biskupa. Austrija je
smatrala da ona ima pravo imenovati bosanskoga biskupa, a Sveta
Stolica se tomu protivila.
Istom god. 1685., kada je bosanski biskup fra Nikola Ogrami
preselio u akovo, to je pravo Sveta Stolica Austriji priznala. Unato tomu Sveta Stolica nije smatrala da je to pitanje pravo rijeeno,
pa je god. 1735. imenovala apostolskoga vikara za Bosnu i Hercegovinu.354
Kada je Bosna i Hercegovina godine 1878. dola pod austrougarsku vlast, trebalo je uspostaviti novo crkveno stanje, po uzoru
na ostale katolike pokrajine u svijetu, budui da nisu vie bile misijske pokrajine. Do toga je osobito bilo stalo austrougarskoj vlasti.
Samo su nakon crkvenoga ureenja one pokrajine mogle postati
pravi dio Monarhije.
Meutim, s crkvenoga stajalita te su dvije pokrajine bile neto
posebno. U njima misionari nisu bili stranci, nego su tu bili roeni,
a imali su svoje redovniko franjevako ureenje kao i sve ostale
franjevake provincije u svijetu. Da su ti misionari bili stranci, bilo
bi lako rijeiti njihov poloaj, jer bi bili poslani u njihove redovnike
provincije. Ali, budui da su tu misionari bili roeni i imali svoju
redovniku Provinciju, nisu mogli biti nikamo poslani, pa je trebalo
nai nain kako postupiti s njima.
Nakon dosta dugih rasprava i razmiljanja 5. srpnja 1881.
objavljeno je Papino pismo Ex hac augusta, kojim je za Bosnu i Hercegovinu osnovana nova pokrajina sa sjeditem u Sarajevu, nazvana
Vrhbosna, s tri podrune biskupije. Papino pismo rjeava sudbinu
bivih misionara u Bosni i Hercegovini, franjevaca, nareujui da
oni nastave dotadanji rad zajedno sa svjetovnim sveenicima povezani jednim duhom ljubavi i sloge.355
353
354
355
M. Premrou, Serie documentata dei vicarii apostolici di Bosna ed Erzegovina

1735.1881., u: Archivum Franciscanum Historicum, 22., 1929., str. 178-179.
B. Pandi, Historia missionum Ordinis Fratrum Minorum, sv. 4., Romae, 1974.,
str. 119-120.
Acta Sanctae Sedis, sv. 14., 1881., str. 97-112; Acta Ordinis Minorum, sv. 1.,
1882., str. 97.
141
Za vrhbosanskoga nadbiskupa car Franjo Josip I. predloio je

Josipa Stadlera, profesora apologetike na fakultetu u Zagrebu, a taj
je prijedlog papa Leon XIII. prihvatio 18. studenoga 1881.356
6.2. O franjevakim upama u Bosni
Moemo zamisliti kako se osjeao novoizabrani sarajevski nadbiskup Josip Stadler. Svjestan poloaja i naina rada biskupa i nadbiskupa u Monarhiji, morao je ii u jednu siromanu zemlju, istom
osloboenu turske vlasti, upravljati jednom novom biskupijom,
koja je imala sveenike samo redovnike, siromane franjevce.
Budui da se u pismu Ex hac augusta govorilo i o svjetovnim sveenicima, a u biskupiji su sve upe drali franjevci, u Rimu je pitao
kako e postaviti upnike svjetovne sveenike kada sve upe dre
franjevci. Na to pitanje odgovorilo mu je 10. prosinca 1881. Tajnitvo Kongregacije za izvanredne crkvene poslove da su franjevake upe samo one koje su pripojene samostanima, a druge su upe
na slobodno raspolaganje biskupu, ako franjevci u roku od godinu
dana ne dokau svoje pravo na njih.357
Kada su franjevci u Bosni doznali za taj stav odgovornih rimskih ustanova, nije im preostajala drugo nego pretraivati svoju
etiristoljetnu prolost i dokazivati da su oni sve te upe osnovali i
da na njih imaju pravo, koje su im Pape na jedan ili na drugi nain
potvrdile.358
God. 1882. doao je u Bosnu i general franjevakoga reda fra
Bernardin da Portogruaro da bi svojom nazonou osokolio bosanske franjevce u ovo teko doba i pomogne ih savjetom da bi to
bezbolnije izili iz potekoa u kojima su se nalazili. Posjetio je bosansku brau i njihove samostane. Divio se njihovu radu, a posebno
je bio iznenaen mnotvom puka koji je, predvoen upnicima fra356
357
358
Usp. Petar Babi, Nadbiskup Stadler u svjetlu rimskih arhiva od 1881. do 1903.,
u: Katolika Crkva u Bosni i Hercegovini u XIX. i XX. stoljeu (Studia Vrhbosnensia-1), Sarajevo, 1986., str. 61-90.
Acta Ordinis., sv. 1., str. 106.
Njihove dokaze objelodanio je Ph. Jelene, Iura specialia quoad beneficia parochialia Provinciae Bosnensium et Custodiae Hercegovinensium Franciscanorum,
Diacovae, 1883.
142
njevcima, ekao franjevakoga generala, i po brdima, da ga pozdravi, da od njega primi blagoslov i poljubi mu ruku.359
Generalu reda bilo je jasno da su upe u Bosni pravno franjevake, jer su ih oni osnovali. Nije bilo nikoga drugoga tko bi ih mogao
osnovati. Meutim, shvatio je da su prilike takve u kojima bi bilo
tetno isticati samo svoje pravo. Stoga je savjetovao bosanske franjevce da, bez obzira na pravo, nadbiskupu ponude odreeni broj
upa i nastave svoj dosadanji rad u onim upama koje e im ostati.
Bosanski franjevci prihvatilli su savjet generala reda i nadbiskupu
ponudili 32 upe. Budui da nadbiskup Stadler nije bio zadovoljan
s ponuenim brojem upa, Kongregacija za izvanredne crkvene poslove dodala je jo tri upe. Inae je ta Kongregacija prihvatila sve
druge zahtjeve franjevaca o upama osim njihova zahtjeva da dijeljenjem franjevakih upa nove upe budu franjevake. Kongregacija za izvanredne crkvene poslove u svojoj uredbi od 14. oujka
1883. odredila je da te nove upe budu na raspolaganju biskupu.360
6.3. Franjevake upe u Hercegovini
Hercegovaki su se franjevci u to doba u odnosu na upe nalazili u istomu poloaju kao i bosanski franjevci. Samo su, budui
da je u Mostaru bio biskup franjevac, fra Pakal Buconji, imali povjerenje u nj i znali su, ako bi se radilo o upama, da e ga bratski i
dogovorno rjeavati. Ali je ipak kustod fra Marijan Zovko pisao 28.
prosinca 1881. generalu reda o hercegovakim upama. Kao odgovor dobio je pismo od generala, pisano 31. sijenja 1882., u kojemu
je pitao kakvo je pravno stanje upa u Hercegovini i imaju li oni
pravo patronata nad njima. Kustod fra Marijan Zovko odgovorio je
19. veljae 1882., dokazujui da su franjevci sve svoje upe osnovali
i dosada njima uvijek upravljali, pa stoga imaju pravo patronata nad
njima.361
Kada je poslije kustod Zovko traio od generala kako stoji s
franjevakim upama u Hercegovini, general mu je odgovorio 14.
359
360
361
Acta Ordinis, sv. 1., str. 138.

Isto mj., sv. 2., 1883., str. 60-61.
Usp. Archivio della congregazione degli affari ecclesiastici straordinari, Austria-Ungheria, Fasc.f.16.rr.-17v.
143
prosinca 1882. da je razgovarao s biskupom Buconjiem o hercegovakim franjevakim upama i da se franjevci u Hercegovini nemaju
ega bojati jer biskup Buconji voli Kustodiju. U tom mu je razgovoru biskup Buconji potvrdio da ne e dirati u upe kojima franjevci upravljaju, a sebi e zadrati samo nove upe koje e vremenom
uspostaviti.362
Malo je kasnije, 7. svibnja 1883., kustod postao fra Luka Begi. Naravno, njegov ga je prethodnik upoznao s gornjim pismom.
itajui ga vidio je moguu nezgodu za Kustodiju u takvu rjeenju,
kako ga je iznio biskup Buconji generalu reda, budui da bi mogla
nastati svaa ako bi biskup htio podijeliti upe koje dre franjevci.
Tu je svoju misao, koja mu je dola itajui generalovo pismo, fra
Luka Begi iznio biskupu Buconjiu. Nakon njegova izlaganja, biskup je smatrao opravdanom tu bojazan, pa je pristao da fra Luka
pie generalu da poradi kod Svete Stolice da bi ona donijela odluku
da nove upe, ako bi se koja franjevaka upa podijelila, pripadaju
franjevcima. Fra Luka 7. srpnja 1884. napisao je generalu da se dogovorio s biskupom, ali prije nego je to pismo poslao u Rim, odnio
ga je biskupu da ga proita i odobri. To je biskup i uinio.363
Budui da fra Luka zadugo nije dobio odgovor od generala, pisao mu je ponovno, 29. oujka 1885., iznosei mu sve, osvrui se
posebno na generalovo pismo od 14. prosinca 1882., poslano kustodu fra Marijanu Zovki, u kojemu je traio da franjevci u Hercegovini imaju pravo patronata na upe. Budui da se biskup Buconji spremao u Rim ad limina, fra Luka je mislio da bi to mogla biti
zgodna prigoda da se rijei stanje upa u Hercegovini. S biskupom
Buconjiem bio je suglasan da se franjevcima ostave upe na desnoj
strani Neretve, one koje sada dre ili one koje e se moda od njih
odvojiti.364
Na to pismo fra Luke Begia odgovorio je 1. svibnja 1885. generalov zamjenik fra Andrija Lupori, traei da biskup Buconji sa
sobom ponese pravi ugovor o upama, potpisan od biskupa i diskretorija odnosno definitorija Kustodije.365
362
363
364
365

Arhiv Franjevake provincije u Mostaru, Acta capitularia, sv. 1., br. 271./272.,
str. 276-277.
Isto mj., br. 460., str. 314-317.
Isto mj., br. 506., str. 333-334.
144
Godine 1885., 7. svibnja sastao se diskretorij Kustodije da bi

jo jednom kao starjeinstvo Kustodije razmotrio tu stvar. Tada je
ovlastio kustoda fra Luku da ide u Rim s biskupom Buconjiem i da
oni zajedniki konano rijee to o upama. Prema miljenju definitorija kustod bi Begi trebao Kongregaciji ponuditi nacrt rjeenja
tako da se upe s desne obale Neretve ostave franjevcima, a one s
lijeve da se daju na slobodno raspolaganje biskupu. Ako ta ponuda
ne bi bila dovoljna, neka ponudi, to se moglo dati manje, neke od
sljedeih upa: Drenicu, uicu, Gabelu Staru, Vinicu, Tepie, Gradac pod Grude, Britvicu, Bilopolje, Bunu-Blagaj, Glavatievo, Jablanicu, Podprolog, Rasno, Vir.366
Fra Luka Begi zajedno s biskupom fra Pakalom Buconjiem
12. svibnja 1885. otiao je u Rim, nadajui se da e tada obojica rijeiti pitanje hercegovakih franjevakih upa. Nekoliko dana nakon
dolaska u Rim fra Luka Begi podnio je prijedlog 29. svibnja 1885.
da sve upe u okruzima Ljubuki, Mostar i upanjac pripadnu franjevcima, a druge izvan tih okruga da budu na raspolaganje biskupu odnosno za svjetovne sveenike, ako ih bude.367
Budui da se fra Luka uvjerio da rjeenje ne e doi tako brzo,
sastavljenu je molbu Propagandi predao fra Andriji Lupori, koji ju je
proslijedio 4. lipnja 1885. Kongregaciji.368 Kao i obino Propaganda
je prouavala molbu. Njezin je prijepis poslala i Dravnom tajnitvu
Svete Stolice da uje miljenje. Tadanji dravni tajnik Ludovik Jacobini, prije nego je dao svoje miljenje o molbi, pisao je 18. prosinca 1885. nunciju Serafinu Vannutelliju u Be da sazna od biskupa
Buconjia imena upa koje su predviene za franjevce i onih koje
su ostavljene na slobodno raspolaganje biskupu.369 Beki nuncij Serafino Vannutelli 28. prosinca te godine pisao je biskupu Buconjiu
molei ga da mu javi slae li se on s iznesenim miljenjem fra Luke
Begia i da mu poimenice napie imena upa koje bi zadrali fra366
367
368
369
Isto mj., br. 489., str. 328-329. Nejasno je to se htjelo rei s imenom mjesta
Gradac pod Grude, kao to stoji u navedenom dokumentu.
Arhiv Propagande, SC Bosnia, sv. 17., f. 500r; Arhiv Franjevake provincije u
Mostaru, Acta capitularia, sv. 1., str. 335-336.
Vatikanski Arhiv, Nunziatura di Vienna, sv. 595., f.389rv.
145
njevci i onih koje bi ostale na slobodno raspolaganje biskupu, da bi

se ta imena mogla unijeti u odredbu.370
Na to pismo bekoga nuncija biskup Buconji odgovorio je dosta opirno 27. sijenja 1886. U njemu je tono iznio stanje u Biskupiji. U njoj franjevci s desne strane Neretve imaju 26 upa, a biskup
na raspolaganju ima tri (Konjic, uicu i Glavatievo), a ubrzo misli
osnovati u Blagaju, u Potocima kraj Bijeloga Polja i u Mostaru, s
lijeve strane Neretve.
Biskup Buconji ne namjerava dirati u franjevake upe zbog
pravednosti: oni su ih davno osnovali i posve zadovoljavaju svojim
dunostima. U upama su oni napravili kue i sve potrebno za upnika. Odnos izmeu franjevakih upa i njihovih samostana tako
je dobro ureen da bi se jedva to bolje moglo uiniti. Ta redovnika
zajednica svojim ureenjem obeava da e i ubudue svoj rad za dobro dua u svojim upama dobro voditi, a i budunost samostana je
osigurana. Franjevci su pomogli razvitku svoga naroda i u vremenitim stvarima pa su veoma obljubljeni od naroda.371
Iz toga pisma vidimo da biskup Buconji nije imao potekoa
to su njegovi sveenici svi ili gotovo svi (upnik u Drenici bio
je svjetovni sveenik iz Splitsko-makarske biskupije) redovnici. U
svomu miljenju slae se s miljenjem apostolskoga vizitatora Kaimira Forlanija, koji je u izvjetaju od 26. svibnja 1878. odbacio
prijedlog biskupa Kraljevia da osim franjevca u biskupiji uvede i
svjetovno sveenstvo, koje bi o njemu neposredno ovisilo.372 Biskup
Buconji smatrao je da on kao biskup nita ne gubi ako se samo posredno brine za odgoj i uzdravanje svojih sveenika. Glavno je da
oni budu dobro odgojeni, uzorna ivota i da portvovno vre svoje
duobrinike dunosti.
Kad je nuncij Vannutelli dobio odgovor biskupa Buconjia, javio
je 2. oujka 1886. kardinalu Jacobiniju da mu se ini da dogovor
izmeu biskupa Buconjia i franjevaca ne zasluuje potvrdu (non
370
371
372
Isto mj., f. 384r-385r.

Isto mj., f. 386r-387v.
Col farvi poi venire dei sacerdoti secolari, come non sarebbe alieno il Vicario apostolico, vi sintrodurrebbe un dualismo che non saprei consigliare, giacch potrebbe essere la causa di profonde scissure. (Arhiv Propagande, SC Bosnia, sv. 16.,
f. 857.r.)
146
meriti di essere dalla Santa Sede approvato). U Hercegovini bi trebalo

postupiti kao to je uinjeno u Bosni, budui da su prilike iste kao
i u Bosni. Bosanski su franjevci od 91 upe biskupu ponudili 35 i
tako je dolo do odredbe od 14. oujka 1883. i hercegovaki bi franjevci morali ponuditi jednu treinu upa, dakle makar 10, da se
doe do prihvatljivoga rjeenja. Meutim, budui da je u Mostaru
biskup franjevac, nije udno da podrava franjevce i nastoji da se
oni ne boje za svoju budunost. Stoga, dok je Buconji iv, ne e
se moi doi do povoljna i pravina rjeenja pa bi bolje bilo ugovor
odgoditi, a Provincijalu odgovoriti da se ne osjea potreba izdavati
nove dekrete jer je potpuni sklad izmeu biskupa i redovnika.373
Kardinal dravni tajnik Ludovik Jacobini prihvatio je miljenje
bekoga nuncija Serafina Vannutellija. Pitanje hercegovakih upa
nije se micalo s mrtve toke, premda su i poslije hercegovaki provincijali to pokretali i traili rjeenje toga pitanja, koje ve dugo dri
uznemirene hercegovake franjevce i smeta ih u njihovu radu, jer
su bili nesigurni za budunost. Uzalud je fra Lujo Rado molio 28.
oujka 1888. Kongregaciju za izvanredne crkvene poslove da bi donijela dugo oekivano rjeenje.374
Zamjenik generala reda fra Andrija Lupori savjetovao je 6. lipnja 1889. fra Nikoli imoviu da se zajedno s biskupom javi apostolskomu nunciju u Be, aljui mu zemljovid i iznosei mu razloge
zato su napravili predloenu podjelu. U povjerenju mu je priopio
da su u Vatikanu uvjereni da je podjela previe pristrana, napravljena u korist franjevaca, pa bi samo nuncij svojim ugledom mogao
objasniti razloge i posvjedoiti da bi tu podjelu trebalo potvrditi.375
373
374
375
Essendo Mgr. Buconji ancor esso religioso francescano non fa meraviglia che abbia
voluto favorire i suoi confratelli e volentieri prestarsi a comporre le cose in modo che
questi nulla abbiano a temere per lavvenire. Esso rester sempre in tali disposizioni
e perci non sperabile che durante il suo episcopato si possa devenire a un accordo
che salvi abbastanza i diritti dell Ordinario e sia nel suo insieme giusto ed equo
come fu quello concluso per la Bosnia nel 1883. (Vatikanski arhiv, Nunziatura di
Vienna, sv. 595., f. 390r-392v.)
Archivio degli affari ecclesiastici straordinari, Austria-Ungheria, Fasc. 259, f.
16r-17r.
In confidenza, al Vaticano sono persuasi che la proposta della divisione, come fu
formulata fin da principio, era troppo parziale, in favore dei francescani, e se non
interviene il Nunzio colla sua autorit a far conoscere come stanno le cose e per
147
Vraajui se s Generalnoga kapitula reda, fra Nikola imovi,

koncem listopada 1889., svratio se u Be i posjetio bekoga nuncija da mu preporui pitanje upa. Nuncij je obeao sve poduzeti
da se molba rijei u korist franjevaca,376 a kada je doao u Mostar
fra Nikola je ponovno pisano podsjetio nuncija na dano obeanje i
priloio mu izvjetaj o upama koji je 28. oujka 1888. kustod fra
Lujo Rado poslao Kongregaciji za izvanredne crkvene poslove. Na
to pismo fra Nikola je dobio odgovor 6. prosinca, u kojemu nuncij
obeava da e stvar preporuiti.377
Unato svim moljakanjima, traenjima posrednitva i nadanjima da e Sveta Stolica ipak jedanput rijeiti dugotrajno pitanje o
franjevakim upama u Hercegovini, prolazile su godine uzaludnoga ekanja. Rjeenje nije dolazilo. Kada je god. 1898. trei put za
provincijala izabran fra Luka Begi, koji je, zapravo, prije 15 godina
zapoeo raspravu o upama, uvjerio se da je tetno dalje ekati i
da je bolje bilo kakvo rjeenje nego ta dugogodinja nesigurnost.
Budui da je nakon Uskrsa god. 1899. trebao u Rim ii biskup Buconji, fra Luka je smatrao da je ta prigoda povoljna da se to pitanje
privede kraju. Biskupa je trebao pratiti kustod provincije fra Rafo
Rado, tada upnik u erinu. Meutim, fra Rafo Rado na Veliki
petak ujutro, 31. oujka 1899., naen je mrtav u postelji. Budui
da provincijal nije imao koga prikladna poslati s biskupom u Rim,
pismom je 8. travnja zamolio generala da on u tomu poslu zastupa
Provinciju.378
Biskup Buconji i provincijal Begi dugo su i ozbiljno raspravljali kako osigurati franjevaku budunost u Hercegovini. Biskup
Buconji je ve odavno bio uvjeren da je budunost Katolike crkve
u zapadnoj Hercegovini osigurana ako franjevci ondje nastave svoj
duobriniki rad, koji su ve nekoliko stoljea obavljali. Budui da
je uzdravanje franjevaca u Hercegovini samo mogue od njihova
rada na upama, biskup je zastupao miljenje da oni trebaju imati
dovoljno upa na kojima e raditi i od svoga rada uzdravati sebe i
376
377
378
attestare che la proposta divisione merita di essere approvata, la fase rester per
anni ed anni arrenata. (Arhiv Franjevake provincije u Mostaru, Acta capitularia, sv. 2., br. 41., str. 95).
Isto. mj., br. 2., str. 102.
Isto mj., br. 95., str. 103; br. 113.-114.; str. 104.
Arhiv Franjevake provincije u Mostaru, Spisi Provincije, sv. 23., f. 13.
148
odgajati svoje nasljednike. U tomu se njegovo miljenje nije razlikovalo od miljenja franjevakoga provincijala. Ali dosadanje prijedloge biskupa ili provincijala Sveta Stolica nije prihvaala. Ona je htjela
osigurati podruje rada svjetovnomu sveenstvu u biskupiji, koje
e se vremenom odgojiti. Ni biskup Buconji nije isputao iz vida
svjetovno sveenstvo, ali je smatrao da bi Trebinjska biskupija, kojom je od 1890. upravljao i u kojoj su bili samo svjetovni sveenici,
trebala postati glavno podruje odakle e potjecati svjetovni sveenici i gdje e oni sveeniki raditi. U skladnomu je radu svjetovnih i
redovnikih sveenika gledao siguran napredak vjerskoga ivota u
Hercegovini. Ali budui da u tomu nije mogao uvjeriti Svetu Stolicu,
trebalo je traiti drugi nain da se u Biskupiji osigura stanje koje se
u budunosti ne e poremetiti. Stoga je u skadu s Hercegovakom
provincijom, koja je nastojala imati makar neto sigurno da bi mogla nastaviti svoj rad i planirati za budunost, napravio podjelu koju
Sveta Stolica ne e moi odbiti.
Dogovorili su se da se Provinciji ostavi 25 upa: 1. Juni dio
Mostara, 2. Bukovica, 3. erin, 4. Drinovci, 5. Gorica, 6. Goranci,
7. Gradac Posuki, 8. Gradnii (Brotnjo), 9. Humac, 10. Koerin,
11. Konjic, 12. Ljuti Dolac (Blato), 13. Meugorje (Bijakovii), 14.
Posuje, 15. Rakitno, 16. Hrasno, 17. Roko Polje, 18. Ruii, 19.
Seonica, 20. iroki Brijeg, 21. uica, 22. Tihaljina, 23. Veljaci, 24.
Vitina, 25. upanjac.
Na slobodno su biskupovo raspolaganje u Mostarskoj biskupiji
odreene sljedee upe: 1. Blagaj, 2. Drenica, 3. Gabela, 4. Glavatievo, 5. Grabovica, 6. Gradac, 7. Grude, 8. Klobuk, 9. PotociBilo
Polje, 10. Vir, 11. Vinica, 12. Nevesinje.
U Trebinjskoj su biskupiji svih 8 upa na raspolaganju biskupu:
1. Gradac, 2. Klepci, 3. Hrasno, 4. Prenj, 5. Ravno, 6. Stolac, 7. Trebinja, 8. Trebinje.
Osim toga u Mostarskoj biskupiji vremenom e se osnovati jo
12 upa, na slobodno raspolaganje biskupu: 1. Mostar, sjeverni dio
predvien za buduu prvostolnu crkvu; 2. Biletii sa selima Blizancima, Krueviima i Tepiima; 3. Crna sa selima Britvicom (zaselom), Izbino, Liskovac, Prosine i Vranjkovci; 4. apljina sa selima
Dreteljom i Trebiatom; 5. Dobri sa selima Knepoljem, Pologom i
Vlasniima; 6. Dobro Selo sa selima Krivodolom, Slipiima i Sritni149
cama; 7. Kongora sa selima Boranima, Mandinim Selom, Lipom i

Sranima; 8. Podprolog sa selima Vaaroviima i sjevernim dijelom
sela Crvenoga Grma; 9. Prisoje sa selima Podprivalom i Vrilom; 10.
Radeine s Ribipoljem, Barom, Javorikom, Glogonicom i Jablanicom; 11. Studenci sa Zviroviima i Crnopodom; 12. Zvirii s Bijaom, Stubicom i junim dijelom sela Hardomilja.
Nekoliko novih upa trebalo bi osnovati i u Trebinjskoj biskupiji. Ve se pripremalo osnovati upu u Hodovu, a druge bi se osnovale vremenom, kada se povea broj vjernika.
Na koncu istie biskup Buconji da e prema toj podjeli biti vie
upa na raspolaganju biskupu nego onih koje se ostavljaju redovnicima. Boji se da e vie nedostajati dobrih sveenika nego upa.
Biskup u Trebinjskoj i Mostarskoj biskupiji ima na raspolaganju
13 svjetovnih sveenika (9 u Trebinjskoj biskupiji i 4 u Mostarskoj).
Ima tri studenta bogoslovije u Sarajevskomu sjemenitu i nekoliko
sjemenitaraca u Travnikoj gimnaziji.
Kongregacija za biskupe i redovnike odobrila je i potvrdila 17.
srpnja 1899. podjelu upa kako je biskup Buconji predloio i dopustio mu da redovnicima moe povjeriti, u skladu s njihovim starjeinama, upravu upa koje su na slobodno raspolaganje biskupu.379
Franjevaka uprava u Hercegovini s odreenim zadovoljstvom
primila je ovu odluku Kongregacije. Nije je smatrala pravednom niti
je odgovarala njihovim eljama, ali ipak su u tomu vidjeli uspjeh,
jer su nakon dugogodinjih molbi sigurno dobili odreeno podruje rada na kojemu e moi raditi i razvijati svoju budunost. Bez
sumnje, ni biskup Buconji nije bio oduevljen takvim rjeenjem,
jer ono nije odgovaralo njegovu planu koji je stvorio za razvitak biskupija u Hercegovini.380
379
380
Biskup Buconji potpisao je svoju molbu 9. travnja 1899. Molbu je u ime reda
preporuio 21. travnja 1899. prokurator reda i predao je Kongregaciji za biskupe i redovnike. Kongregacija je biskupovu molbu povoljno rijeila 17. srpnja 1899. Svi su ti spisi prepisani u Registar god. 1899., br. 2683. Franjevake
generalne prokure u Rimu. (Procura generalis, Reg., sv. 25. B, str. 971-974).
Biskup je objavio odluku Kongregacije u Franjevakom glasniku 1899., str. 300,
a zasebno ju je tiskao, zajedno s molbom, 10. svibnja 1908.
150
7. Trei red sv. Franje

Propovijedanje sv. Franje pobudilo je veliki zanos u narodu.
Mnogi su htjeli slijediti sv. Franju i ivjeti kako je on ivio. Ali jasno
je da je samo malo ljudi moglo ui u bratstvo sv. Franje. Drugima je
sv. Franjo pokazao kako e i u svojim kuama, u svojim obiteljima
moi provoditi ivot u njegovu duhu. Tako je nastao Trei red sv.
Franje ili svjetovni franjevaki red. Za Trei red napisao je pravilo
papa Nikola IV. godine 1289.381
Stariji hercegovaki franjevci nisu imali prigodu, a moda u
svojim prilikama nisu ni mislili meu svojim vjernicima osnivati i
iriti Trei red sv. Franje. Na tu su zamisao doli za vrijeme pape
Leona XIII. (1878.1903). Taj je Papa veoma potovao sv. Franju
i posebno cijenio njegov Trei red, u koji je osobno bio ulanjen.
Kao nadbiskup u Perugi esto je govorio o Treem redu i pozivao
vjernike svoje nadbiskupije da se ulane, jer je smatrao da je nain
ivota koji propisuje pravilo toga reda pravi lijek za obnovu ljudskoga drutva onoga doba. Tim se mislima vodio i kada je izabran za
papu. Posebno je bio zapaen njegov govor, koji je odrao 7. veljae
1882., skupini mladia koji su se kupili oko crkve sv. Petra u Rimu i
zvali se Drutvo sv. Petra (Circolo di San Pietro). Tada im je zanosno
govorio o sv. Franji i pozvao ih da se ulane u Trei red sv. Franje.382
Deset dana poslije, sjeajui se 700. obiljetnice sv. Franje, pismom
Auspicato, 17. veljae, pozvao je ljude svoga doba da prigrle pravilo
Treega reda sv. Franje i prema njemu ive, da bi obnovili ljudsko
drutvo.383 Sljedee godine, 30. svibnja 1883., u pismu Misericors
Dei Filius, Papa prouava staro pravilo Treega reda sv. Franje, koje
je izdao Nikola N. god. 1289. i prilagouje ga novim prilikama vremena, da bi se ono moglo to lake i vjernije provoditi u ivot.384
Gornje su misli pape Leona XIII. o Treem redu sv. Franje prole
katolikim svijetom. Nije udno da su one dole i meu franjevce u
Hercegovinu. I oni su o njima razmiljali i traili to bi se po njima
381
382
383
384
Bullarium Franciscanum, sv. 4., Romae, 1768., str. 94-97.

Acta Ordinis, br. 1., 1882., str. 22.
Isto mj., str. 147-152.
Isto mj., br. 2., 1883., str. 89-93.
151
moglo uiniti u Hercegovini. Tadanji je uitelj novaka na Humcu fra

Aneo Nui o njima raspravljao s braom u samostanu, posebno sa
upnim osobljem, i konano odluio u onoj upi postupiti prema
savjetu pape Leona XIlI. Osnovao je 10. listopada 1884. prvo bratstvo Treega reda sv. Franje. Ta je vijest veoma obveselila tadanjega
hercegovakog kustoda fra Luku Begia. I kada je on malo poslije
slubeno posjetio humaki samostan, naredio je svomu tajniku fra
Pavi Petroviu da pregleda zapisnik Treega reda, potvrdi ga i svojom potvrdom uini ga slubenim.385
Nakon to je slubeno pohodio Humac, kustod fra Luka Begi
proslijedio je s istim poslom, 2. prosinca 1884., u Veljake. Ondje je
3. prosinca u Trei red sv. Franje primio nekoliko osoba i njihova
imena uveo u slubeni zapisnik.386 Iz Veljaka kustod Begi otiao je
u Klobuk, gdje je, 5. prosinca, u Trei red primio 30 osoba.387
God. 1886. Kustodiju je slubeno pohodio fra Ivo Rodi. U svomu je izvjetaju javio generalu franjevakoga reda da na podruju
Hercegovake kustodije ima 875 lanova Treega reda sv. Franje:
Humac 235, Klobuk 350, Veljaci 90, Gradnii 200.388
8. asne sestre
enska djeca u Hercegovini kroz duga stoljea nisu ila u kolu.
Sva njihova izobrazba bila je u obitelji. Ali kada je Tursko carstvo
poelo davati vie slobode i katolicima, duhovni pastiri, posebno
biskup, osjeali su se duni i enskoj djeci omoguiti viu izobrazbu i poduiti ih u potrebnim znanjima koje samo kola moe dati.
Trebalo je nai asne sestre koje bi odgajale ensku djecu. Zato su u
385
386
387
388
Tajnik fra Pavo Petrovi, izvrujui kustodov nalog, upisao je u zapisnik ovo:
Hunc librum, in quo inscribuntur utriusque sexus fideles qui omnium primi in Hercegovina nomen Tertio Ordini S. P. N. Francisci dedere quosque faxit Deus ut ceteri
Hercegoviensium sequantur, legalem esse testor. Humac, die 30. novembris 1884.
Ego Fr. Paulus Petrovi, secretarius custodiae. (Arhiv Franjevake provincije u
Mostaru, Acta capitularia, sv. 1., br. 380., str. 303).
Isto mj., br. 386., str. 302.
Isto mj., br. 388., str. 303.
Acta Ordinis, br. 5., 1886., str. 110; Usp. K. Milas, Batina obvezuje, Mostar,
1985.
152
Hercegovinu dole najprije sestre milosrdnice sv. Vinka Paulskoga

iz Zagreba, a poslije i kolske sestre sv. Franje iz Maribora.
8.1. Sestre milosrdnice u Hercegovini
Biskup fra Aneo Kraljevi zamolio je god. 1871. upravu kolskih sestara milosrdnica da bi poslala nekoliko sestara u Hercegovinu, koje bi se brinule o odgoju enske djece u Hercegovakom apostolskom vikarijatu. One su najprije dole u Mostar, a potom i u
Duvno i Ljubuki.
a) Mostar. Biskup Kraljevi, im mu je uprava sestara obeala
da e poslati sestre u Mostar, napravio je za njih kuu.389 Uprava je
poslala 6 sestara, koje su 24. kolovoza 1872. pole iz Zagreba prema
Mostaru. Njihov put trajao je 8 dana. Iz Zagreba su ile najprije u
Trst, odakle su brodom preko Zadra i Splita dole do Metkovia,
potom laom po Neretvi do Gabele, a dalje na konjima do Mostara.
Sestre su u Mostaru odmah poele marljivo raditi. Ve u prvoj
kolskoj godini imale su 69 uenica. Poslije ih je bilo vie. U kolskoj
godini 1893./94. u njihovoj koli bilo je 186 uenica.
Zbog stalna poveanja uenica njihova je zgrada postala mala
i tijesna. Stoga su sestre, god. 1894., odluile sagraditi nove prostorije, samostan za sestre i kolu. Tim su prostorijama sestre god.
1904. sagradile jo jedno krilo, pa je zgrada samostana i kole bila
posve dovrena. Od tada je rad sestara iz godine u godinu napredovao do dolaska komunista na vlast. God. 1947. komunistika opinska vlast zaplijenila je imovinu sestara, a nakon toga, god. 1949.,
sestre su morale otii iz Mostara.390
b) Duvno-upanjac. Biskup fra Pakal Buconji zamolio je god.
1881. upravu sestara milosrdnica da poalje 3 sestre, koje bi u Duvnu otvorile kolu za ensku djecu. Premda su sestre obeale doi
najesen te godine i odmah zapoeti u koli, dole su istom u kolovozu 1884. Odmah su zapoele raditi u iznajmljenoj kui, a poslije su
sagradile svoju kuu. Sestrama je biskup Buconji isposlovao novanu pomo od Zemaljske vlade u Sarajevu.
389
390
Arhiv Propagande, SC Bosnia, sv. 16., f. 240v.

Usp. A. Niki, Djelovanje sestara milosrdnica u Mostaru, u: Krni zaviaj, br. 22.,
1989., str. 56-63.
153
U poetku su sestre primale samo katolike djevojice, a od

1913. poele su primati i muku djecu. Od god. 1917. primale su u
kolu i djecu drugih vjera. kola je stekla veliki ugled u mjestu i okolici. Komunisti su tu kolu ukinuli 6. lipnja 1945., a sestre su otile
iz Duvna 25. svibnja 1949.391
c) Ljubuki. Nakon dolaska sestara milosrdnica u Duvno, mostarski biskup fra Pakal Buconji namjeravao je otvoriti slinu kolu u Ljubukom. Zamolio je Zemaljsku vladu u Sarajevu da odobri
i potpomogne otvorenje kole u Ljubukom. Vlada je udovoljila toj
molbi 11. oujka 1898. Biskup je za sestre pripravio kuu i one su
dole u Ljubuki 26. srpnja 1898. U toj su kui, koju su proirile
1923., sestre drale kolu, koja je 1918. dobila pravo javnosti, sve
do 1929. God. 1928. sestre su zapoele graditi novu zgradu za kolu, a u nju su uselile 23. srpnja 1929. U novoj su zgradi osim osnovne kole otvorile, 1933., ensku strunu srednju kolu. Te njihove
kole radile su do 1945., kada su komunisti zabranili njihov rad.
Sestre su morale otii iz svoje kue 1948.392
8.2. kolske sestre sv. Franje u Hercegovini
Hercegovaka franjevaka misija bila je sastavljena samo od
franjevaca. Nije udno da su oni, kada su mislili na odgoj enske
djece, dolazili na zamisao da nau sestre franjevke, koje bi eljele
doi u Hercegovinu i pomoi hercegovakom narodu.
Upravo zbog toga kustod fra Luka Begi, kada je god. 1883. slao
fra Augustina Zubca u Tirol u pratnji triju klerika, meu ostalim,
naredio mu je: Raspitati, bi li se nalo neto trearica sv. Franje koje bi
dole u Hercegovinu i mogle uiteljevati.393
Istom je god. 1899. biskup Buconji pozvao sestre franjevke iz
Maribora, koje su bile Austrijanke. Te su godine dole tri sestre i
preuzele sirotite u Mostaru. God. 1910. osnovale su kuu u Bijelo391
392
393
Usp. Sestre milosrdnice u Duvnu. u: Krni zaviaj, br. 17., 1984., str. 60-61;
I. Bagari, Duvno, Duvno, 1989., str. 154.
Usp. . Ili, kolstvo sestara milosrdnica u Ljubukom, u: Krni zaviaj, br. 22.,
1989., str. 64-80.
Arhiv Franjevake provincije u Mostaru, Acta capitularia. sv. 1., br. 97.,
str. 227.
154
mu Polju. Poslije su se uspjeno irile po Hercegovini, a god. 1932.

postale su provincija. Nakon god. 1945. mnogo su pretrpjele od komunista. Oduzete su im sve kue osim one u Bijelomu Polju.394
394
Usp. N. Palac, Sestre franjevke u Hercegovini, u: Krni zaviaj, br. 15., 1982.,
str. 27-34.
155
156
VI.
HERCEGOVAKA PROVINCIJA POD
od. 1892. za hercegovaku franjevaku zajednicu nastupilo je

novo razdoblje. Te je godine postala Provincijom i tako dosegnula vrh do kojega se franjevake zajednice mogu upravno popeti.
U to doba veinu svojih snaga morala je posveivati izgradnji samostana u Mostaru. Meutim, ve su se nametala nova pitanja, mjesna i opa, koje je trebalo rjeavati. Za njihovo rjeavanje izabran je
god. 1895. fra Luka Begi, za tu ulogu openito smatran najsposobnijim meu lanovima Provincije.
1. Hercegovaka kustodija postaje Provincijom

Nakon 40 godina opstanka Hercegovaka franjevaka kustodija
vidno je napredovala. Godine 1892. imala je dva samostana, a trei
se gradio, 31 upu, u kojima je zajedno bilo 78.200 vjernika. U Kustodiji je bilo 62 sveenika, 21 klerik i 5 brae laika.395
Premda je Hercegovaka kustodija bila neovisna, tj. imala je
pravni poloaj kao i druge provincije, ovisila je neposredno o generalu reda kao i druge provincije. Nije se zvala provincijom, jer je
bila malena. Za status provincije trebala je imati bar tri samostana.
Svake je tree godine general morao pohoditi Kustodiju, kao i druge
provincije, osobno ili preko zamjenika obino zvana vizitatora.
God. 1892. u Vrhovnoj upravi reda nalazio se kao definitor ili
generalov savjetnik fra Augustin Zubac, lan Hercegovake kusto395
Usp. Acta Ordinis, 11., 1892., str. 24-25.

157
dije. Njega je general imenovao da ga zamijeni kao vizitator, kad je

bilo za to vrijeme, provincij na podruju za koje je bio generalni
definitor. Tako je god. 1892. imenovan vizitatorom Hercegovake
kustodije.
Vizitator Zubac posjetio je Hercegovaku kustodiju kako je to
bio obiaj i kako su pravila propisivala. Nakon obavljena pohoda,
on je 13. oujka te godine, o svomu radu izvjestio generala reda.
Ujedno ga je tada zamolio, u svoje ime, a i u ime brae, da bi Hercegovaku kustodiju proglasio Provincijom.396
Budui da je Hercegovaka kustodija bila misijska kustodija,
prokurator franjevakog reda zamolio je 26. oujka 1892. Kongregaciju de propaganda fide koja je 26. travnja te godine pristala, a
general reda ve je sljedei dan, 27. travnja 1892., izdao odredbu
kojim je Hercegovaka franjevaka kustodija proglaena Provincijom. Istom je odredbom general Luigi Canali da Parma imenovao
i upravu Provincije. Provincijal je ostao isti, fra Nikola imovi. Za
njegova zamjenika, tj. kustoda imenovan je fra Rafo Rado, a za
definitore: fra Franjo Baadur-Dobreti, fra Jerko Ljubi, fra Grgo
Jovanovi i fra Jako Vasilj.397
2. Razvoj upravnoga djelovanja

2.1. Prvi provincijal
Prvi je provincijal novoosnovane Franjevake provincije u Hercegovini bio fra Nikola imovi. Nije bio biran nego ga je izabrao
general reda kako su to propisivala opa pravila reda za prvoga provincijala novoosnovane Provincije.
Za vrijeme se svoje trogodinje slube (1892.1895.) fra Nikola imovi najvie posvetio izgradnji samostana u Mostaru. Glavna
mu je potekoa bila nedostatak novca, jer je ono to je Provincija imala na poetku gradnje ve bilo potroeno. Trebalo je traiti
novi. Nije mogao oekivati da bi ga naao na podruju Provincije,
396
397
Generalni arhiv reda u Rimu, SK 298., f. 776r-777r.

Isto mj., f. 788rv; Arhiv Franjevake provincije u Mostaru, Acta capitularia,
sv. 2., str. 168-169, Acta Ordinis, 11., 1892., str. 85-86.
158
jer je tu narod bio siromaan. Morao je moliti narod u tuini. Nije se

ustruavao okrenuti se, poput pravoga prosjaka, prema svim stranama svijeta, gdje je oekivao da bi mogao to dobiti. Uz to poslao
je svoga tajnika fra Anela Nuia da ide po Monarhiji, od mjesta do
mjesta i osobno moli kakvu pomo.398
Fra Nikola je bio veseo to je za vrijeme svoje trogodinje slube
mogao zavriti gradnju. Bio je zahvalan Bogu to je potaknuo srca
dobrih ljudi da su neto od svoga odvojili i dali za gradnju mostarskoga samostana. Sjeao se tih dobroinitelja, prije svega biskupa
fra Pakala Buconjia, koji je uvijek poticao na gradnju i dao u gotovu novcu 1.500 forinta, zagrebakoga nadbiskupa Josipa Mihalovia, koji je darovao 1.000 forinta, cara Franje Josipa I., koji je
za gradnju mostarskoga samostana poslao 1.000 forinta, biskupa
iz GrazSeckau Julija Ivana Zwergera, koji je dalo 1.000 forinta,
Bekoga ministarstva financija, koje je za to dalo 12.000 forinta i
osobito sveenika Zagrebake nadbiskupije, koji su skupili 15.000
forinta.399
2.2. Obnova franjevakoga ivota
Kada je fra Nikola imovi zavravao svoju trogodinju slubu,
general reda, kao to propisuju pravila, imenovao je fra Ivu Rodia,
lana Provincije sv. Ivana Kapistranskoga da bi u njegovo ime slubeno posjetio Hercegovaku franjevaku provinciju i u njoj izabrao
novu upravu. Nakon obavljena pohoda, fra Ivo Rodi sazvao je prema obiaju, provincijski kapitul za 23. travnja 1895. i na njemu je za
provincijala izabran fra Luka Begi. Za njegova zamjenika izabran je
fra Marijan Zovko, a za definitore: fra Aneo Nui, fra Bla Jerkovi, fra Mijo Rubi i fra Franjo Baadur-Dobreti.400
Fra Luka Begi bio je ve prije starjeina hercegovakih franjevaca od 1883. do 1886., dok su bili Franjevaka kustodija. U toj svojoj prvoj slubi pokazao se ne samo kao ovjek pravoga redovnikog
duha, nego i ovjek umne zrelosti i smisla za stvarnost. Za vrijeme
398
399
400
str. 187.
159
te svoje uprave morao se baviti s vie pitanja koja je smatrao vanima za ivot i budunost hercegovake franjevake zajednice.
2.2.1. Proslava pedesete obljetnice
Ubrzo nakon izbora fra Luke Begia za provincijala navravalo
se 50 godina otkad su hercegovaki franjevci zapoeli 1846. graditi
samostan na irokom Brijegu. Fra Luka Begi smatrao je taj nadnevak dobrom prigodom da franjevci u Hercegovini ispitaju savjest o
svomu prolomu djelovanju i ujedno priprave planove za to uspjeniji budui rad. Tu su misao primili hercegovaki franjevci. Stoga je
fra Luka Begi povjerio svom tajniku fra Radoslavu Glavau da se
on brine za tu proslavu i da za nju pripravi prikladan program. Fra
Radoslav o toj proslavi posavjetovao se s urednikom Glasa Hercegovca Nedjeljkom Radiiem i zajedno s njim sastavio program kako
bi se to dostojnije proslavila pedeseta obljetnica samostana na irokom Brijegu.
Kada su graani Mostara doznali za tu proslavu, odluili su i
oni sudjelovati. Osnovali su 16. oujka 1896. vijee koje e pomagati u pripravi proslave. To je vijee izdalo proglas narodu u kojemu
je najavilo proslavu pedesete obljetnice koja se trebala odrati 23.
srpnja na irokom Brijegu. Osim toga naruio je kod kipara Franje
Radia iz Korule jedan prigodni spomenik koji e biti blagoslovljen
prigodom proslave na irokom Brijegu.
Kako je prije najavljeno, proslava pedesete obljetnice franjevakoga samostana na irokom Brijegu odrana je 22. srpnja, poslije
podne, i 23. srpnja, prije podne. Bio je to neponovljiv dogaaj u
Hercegovini. Prisustvovalo mu je oko 10.000 ljudi.
Osim na irokom Brijegu, proslava je odrana i u Mostaru, u
nedjelju nakon irokobrijeke proslave, tj. 26. srpnja 1896. Glavna
toka te proslave u Mostaru bila je sveta misa koju je tada drao
biskup Buconji. U propovijedi je nazonima tumaio znaenje proslave.401
401
Tu proslavu pedesete obljetnice samostana na irokom Brijegu opisao je fra

Radoslav Glava u: Spomenica pedesetogodinjice Hercegovake Franjevake Redodrave, Mostar, 1897., str. 107-222.
160
2.2.2. Jedinstvo reda

U to je doba dozrelo pitanje jedinstva franjevakoga reda. Postojala su tri franjevaka reda koji su neovisno jedan o drugomu ivjeli
prema Pravilu koje je sv. Franjo dao svojoj brai: franjevci (Fratres
Minores, manja braa), franjevci konventualci i franjevci kapucini.
Osim toga u redu manje brae tijekom povijesti razvila su se etiri
ogranka koja su se pokoravala zajednikomu generalu, ali su imali
zasebne provincije, samostane i odgojne zavode. U Vrhovnoj upravi
reda imali su svoje prokuratore (za rjeavanje njihovih pitanja kod
Svete Stolice) i generalne definitore (generalove savjetnike). Ti su
se ogranci zvali: observanti (opsluitelji), reformati (obnovljeni),
rekolekti (sabrani) i diskalceati (bosonogi).
U XIX. stoljeu ozbiljno se poelo govoriti da je vrijeme nadilo
razloge te podijeljenosti i da bi bilo veoma korisno provesti jedinstvo u redu. Tako je na Generalnomu kapitulu god. 1862. fra Fulgencije iz Torina, bivi prokurator reda, proitao svoj prijedlog da se
ukinu ti zasebni nazivi u redu i da se svi zovu jednim franjevakim
imenom.402
Generalni kapitul, god. 1889., na kojem je za generala reda
izabran fra Alojzije Canali iz Parme, ozbiljno je pretresao pitanje o
ujedinjenju reda. tovie, sastavio je pravila koja nisu obvezivala,
nego su mogla biti uzorak novih pravila za sva etiri ogranka koja bi
trebalo dogovorno sastaviti.403
Meutim, na kapitulu god. 1895. kardinal Egidije Mauri, dominikanac, predsjednik kapitula, predloio je kao glavni predmet
rasprave ujedinjenje reda. Nakon dugih rasprava o potrebi i koristi
ujedinjenja kardinal Mauri uspio je uvjeriti lanove kapitula da u
velikoj veini pristanu na ujedinjenje: od 108 glasaa 100 ih je glasovalo za ujedinjenje.
Na tomu kapitulu izraen je novi predloak pravila. Kongregacija za biskupe i redovnike ustanovila je posebno vijee, kojemu
je na elu bio budui general Alojzije Lauer, da proui sastavljeni
predloak kapitula, koji e se ispravljen poslati provincijama da one
402
403
H. Holzapfel, Manuale historiae Ordinis Fratrum Minorum, Friburgi Brisgoviae, 1909., str. 333.
Acta Ordinis, 8., 1889., str. 68-70.
161
dadnu svoje primjedbe, pa da se na temelju tih primjedaba sastave

nova pravila po kojima e franjevci opsluivati Pravilo sv. Franje.
Kada su sve predradnje bile gotove a franjevaka pravila dobila
konani oblik, papa Leon XIII. odobrio ih je 15. svibnja 1897. Prema
tim pravilima etiri ogranka u redu prestala su postojati. Svi lanovi
reda imaju zajedniku upravu, opsluuju ista pravila, podloni su
istom generalu, nose isto odijelo, istoga kroja i iste boje, po uzoru
na habit sv. Franje u crkvi sv. Petra. Red je podijeljen na 12 okruja
(circumscriptiones), a ne kao prije na dvije obitelji ovostransku (cismontana) i onostransku (ultramontana).404
Nakon toga papa Leon XIII., na Sv. Franju, 4. listopada 1897.,
pismom Felicitate quadam, proglasio je jedinstvo franjevakoga reda
ukinuvi etiri spomenuta ogranka.405
U Hercegovakoj franjevakoj provinciji ta se podjela reda na
etiri ogranka nije osjeala. Ako su za nju znali, smatrali su da je
ona na tetu reda i da u ono vrijeme nije imala smisla, ako ga je ikada imala. Stoga su odluno bili za ujedinjenje reda, a budui da su
bili svjesni da se obiaji ne mijenjaju lako, jedan je od hercegovakih
franjevaca, fra Augustin Zubac, tada generalni definitor reda, predloio 8. oujka 1894. da on proglasi ujedinjenje reda.406
Tadanji provincijal Hercegovake provincije fra Luka Begi, koji
je za vrijeme svoga boravka u Italiji dobro upoznao podjelu reda, bio
je oduevljeni pristaa ujedinjenja. Kada je general reda, u sijenju
1896., poslao provincijama predloak opih pravila, da bi o njima
dale svoj sud i svoje primjedbe, Hercegovaka provincija odgovorila
je ve 21. sijenja te godine.407
Premda ujedinjenje reda nije moglo imati u Hercegovini potekoa, nova su pravila neke zabrinjavala. inilo im se da one uvode neki novi nain ivota koji se u hercegovakim okolnostima ne
e moi odravati. Ali oduevljeno je pristajanje uprave Provincije,
404
405
406
407
H. Holzapfel, Manuale historiae, str. 332-340; M. Carmody, The Leonine Union

of the Order of Friars Minor 1897., New York, 1994.
Acta Ordinis, 16., 897., str. 164-168.
Generalni arhiv reda, Acta definitorii generalis, sv. 3., br. 194.; F. E. Hoko, Euzebije Fermendin crkveni upravnik i povjesnik, Zagreb, 1997., str. 124.
Generalni arhiv reda, Ordinis generalia, sv. 11., f. 255r-256r; F. E. Hoko, Euzebije Fermendin, str. 118.
162
posebno provincijala fra Luke Begia, malo pomalo otklonilo sve

sumnje.
2.2.2.1. Zajedniki ivot
Pravila svake redovnike zajednice, pa i franjevake, pouavaju
pojedine redovnike, meu ostalim, kako se treba sluiti redovnikim siromatvom. Sva gospodarska dobra koja pojedinci bilo kako
dobiju pripadaju zajednici, a zajednica ih upotrebljava za potrebe
pojedinaca ili zajednice.
Hercegovaki franjevci opsluivali su to pravilo redovnikoga
ivota kako su prilike doputale ili nametale. Radili su kao misionari meu siromanim poljodjelcima, koji su ih dobrovoljno svojim
prihodima uzdravali. A budui da su dobivali ivenih namirnica
vie nego su, ivei siromano, mogli potroiti, viak primljenih darova slali su u samostan, da bi se od toga mogli uzdravati starci ili
odgajati mladii koji su eljeli postati franjevci. Vremenom je odreeno to koja upa moe i mora dati samostanu.408
Redovnika se zajednica odnosno samostan brinuo za osobne
potrebe svakoga svog lana. U toj brizi za pojedine lanove zajednice posebno je bilo nezgodno zadovoljiti potrebu za odjeom, koju
je svaki pojedinac trebao, budui da nisu svi jednaki. Upravo, da ne
bi bilo potekoa s odjeom, postao je obiaj da zajednica daje pojedincima odreeni iznos novca da pojedinci osobno, prema svojoj visini i irini, priskrbe odjeu koja im treba. Taj se novani iznos, koji
je pojedini redovnik primao da bi nabavio potrebnu odjeu, zvao
obino latinskim jezikom vestiarium (odjea). Hercegovaka franjevaka uprava odredila je god. 1854. da svaki sveenik zajednice treba primiti za vestiarium 20 rimskih kuda.409
408
409
Tako npr. kada je god. 1888. osnovana upa Posuki Gradac, propisano je da
upnik te nove upe mora godinje davati samostanu: 26 brava, 4 oka vune,
22 oke sira, 3 oke masla, 205 oka ita, a u novcu trebalo je dati 37 forinta godinje. (Arhiv Franjevake Provincije u Mostaru, Acta capitularia, sv. 2.,
str. 65). Uz taj su obini prinos koji su primali od upnika samostani imali
zemljita odakle su dobivali povre, voe i sijeno. Za to je npr. humaki samostan kupio god. 1884. Bainu i Crkvinu pod Ljubukim. (Isto mj., Acta
capitularia, sv. 1., br. 215., str. 259).
Arhiv Franjevake Provincije u Mostaru, Acta capitularia, sv. 1., br. 11., str. 54.
163
I sam kustod, starjeina hercegovake franjevake zajednice,

primao je od samostanskoga starjeine vestiarium. Kada je on, god.
1886., odredbom uprave, prenio svoje sjedite u Mostar, za njegove
je potrebe samostan na irokomu Brijegu morao dati mostarskoj
franjevakoj rezidenciji, u koju je kustod preao, 170 forinta, a humaki samostan 80 forinta.410 Taj prinos za uzdravanje kustoda
davala su ta dva samostana sve do 1905.411
Na istomu kapitulu Kustodije, 26. travnja 1886., kustod fra
Luka Begi predloio je upravi da bi se ustanovio jedan novani
polog, kojim bi se kustod mogao sluiti za ope potrebe Kustodije. Da bi se taj polog napravio, trebao bi svaki sveenik Kustodije
dati mjeseno milostinju koja se daje za jednu sv. misu i da bi svaki
upnik za tu svrhu dao 2 forinta godinje. Gvardijani samostana,
predsjednici rezidencija i dekani prije kapitula ili prije kapitularne
sjednice trebali bi predati diskretoriju Kustodije taj novac, a diskretorij bi ga dao kustodu obvezujui ga da svake godine ili svake tree
godine prije kapitula Kustodije dadne raun o onomu to je primio
i to je potroio. Taj je prijedlog kustoda fra Luke Begia diskretorij
odobrio.412
Hercegovaki franjevci nisu se uzdravali samo prinosima svojih lanova. Oni su katkada primali pomo iz tuine, od ljudi izvan
zajednice, koji su smatrali da trebaju pomoi franjevce u Hercegovini. Upravo su takvim prinosima franjevci u Hercegovini uspijevali
graditi potrebne zgrade i uzdravati svoje ustanove.
tovie i turska je vlada, u posljednje vrijeme svoga opstanka,
davala po 1.500 forinta godinje neko vrijeme za odgoj mladei na
irokom Brijegu. Za dosta dugo vremena uprava Kustodije dobivala
je po 400 forinta od Drutva Bezgrjenoga Zaea iz Bea, a isto
tako po 400 forinta od Drutva sv. Ladislava iz Budimpete.413
Austrougarska vlada od god. 1870., na molbu biskupa fra Anela Kraljevia, svakomu je upniku davala preko konzulata u Mostaru, nagradu od 100 forinta. Tu je nagradu trebalo svaki put moliti.414
410
411
412
413
414
Isto mj., sv. 2., br. 2., str. 13.

Isto mj., br. 14., str. 7-8.
Isto mj., br. 785., str. 367.
Isto mj., br. 784., str. 336-387.
164
Kada je god. 1878. austrougarska vojska zauzela Bosnu i Hercegovinu, sve su te pomoi iz Austro-Ugarske prestale osim one
Drutva sv. Ladislava iz Budimpete. Stoga je uprava hercegovakih
franjevaca morala moliti pomo pa je sarajevska vlada za odgoj franjevake mladei na irokom Brijegu davala po 1.000 forinta, a za
odgoj mladei na Humcu po 1.500 forinta. Od god. 1880. vlada je
dodjeljivala hercegovakom kustodu 500 forinta godinje. Kada je
god. 1881. uvedena redovita crkvena hijerarhija, nadbiskup Josip
Stadler odluio je uvesti uzdravanje sveenstva kako se to obavlja
u Austro-Ugraskoj, dravnom plaom. Premda su pravoslavci i muslimani nali svoje rjeenje, slino se rjeenje za katolike nije moglo
nai.415
Uzdravanje hercegovakih franjevaca i poslije pravila iz 1897.
ostalo je uglavnom kao i prije. Da bi pojedinci i starjeine mogli lake pratiti kako se opsluuje siromatvo i zajednitvo, odreeno je
da upnici, predsjednici rezidencija, gvardijani i provincijali biljee
rashode i prihode.416
2.2.2.2. Jednoliko odijevanje
Za vrijeme turske vladavine u Bosni i Hercegovini franjevci se,
prema svojoj odjei, uglavnom nisu razlikovali od ostalih katolika.
Ako i nije bilo, strogo govorei, zabranjeno nositi redovniko odijelo, oni su, obueni poput ostalih istovjernika bili slobodniji i sigurniji u obavljanju svojih redovnikih i sveenikih dunosti.
Sredinom XIX. stoljea krani u Turskoj, na zahtjev kranskih
drava, mogli su se slobodnije vladati prema svojim vjerskim propisima, pa su se i franjevci u Bosni i Hercegovini malo pomalo mogli
ponaati i u vanjskomu izgledu kako propisuju njihova pravila. Prije
svega nosili su franjevako odijelo.
Biskup fra Aneo Kraljevi god. 1854. kae da su se franjevci u
Hercegovini, idui dijeliti sakramente, oblaili kao i ostali svjetovnjaci.417
415
416
417

Isto mj., Acta capitularia, sv. 1., br. 784., str. 366; sv. 2., br. 72., str. 204.
Quoniam necdum felix illud tempus advenit, quod omnibus votis optamus, ut indumento humili ac pauperi Instituto nostro conformi utamur seu directe religiosa veste, sed dura necessitate compulsi adigimur saeculi hominibus usitato vestiri, dum
165
Desetak godina poslije, 12. travnja 1867., u izvjetaju poslanu

Propagandi, kae da redovnici u Hercegovini nose svoje redovniko odijelo, osim na dugim tekim putovanjima.418 Kada je AustroUgarska zauzela Bosnu i Hercegovinu biskup Buconji pie 26. lipnja 1881. Propagandi da svi redovnici u Hercegovini nose redovniko odijelo.419
Kroz povijest su se franjevaki habiti u pojedinim zemljama neto razlikovali po svom kroju, a posebno je razlika bila vidljiva u boji
tkanine. Poetkom XIX. stoljea franjevaki habiti bili su najvie
pepeljaste boje. Na kapitulu Franjevake provincije u Hercegovini
god. 1895. bilo je jo habita takve boje, premda su statuti Provincije
iz god. 1892. zahtijevali da habiti budu crne boje, ex panno nigro
(art. 5, n. 2). Meutim, bulom Felicitate quadam 1897. odreeno je
da franjevaki habit bude smee boje, color habitus subniger.420
Jednakost odijevanja nije se sastojala samo u habitu. Trebalo je
nositi i pasi, na kojem su morala biti tri zaveljaja, kao znak triju
redovnikih zavjeta, o njemu je morala biti objeena krunica. Zimi
je zbog hladnoe trebalo nositi redovniki plat, a ne kaput. Na glavi je trebalo napraviti tonzuru, a zabranjeno je putati uvojke.421
Propisano je na nogama nositi sandale, a ne drugu obuu.422 Redovniko je pokrivalo glave kapica (pileus, berretum), koja se nosi
barem u samostanu, posebno u samostanskoj blagovaonici. U Hercegovini su franjevci u XIX. stoljeu na glavi nosili tzv. fes, kao to
su nosili i drugi ljudi. Budui da je bilo razliitih oblika toga pokrivala glave ili fesa, uprava franjevake zajednice preporuivala je 21.
418
419
420
421
422
extra septa monasterii constituti diu noctuque per aspera praecipitia et dissita loca
dispersis catholicis sacramenta administrare aliaque spiritualium pastorum munia obire debemus. (Arhiv Franjevake provincije u Mostaru, Acta capitularia,
sv. 1., str. 56)
Cuncti religiosi incedunt in habitu proprii Instituti. Excipiuntur casus longi itineris
vel dum per loca accessu difficilia et salebrosa vi muneris pastoralis pergere coguntur. (Arhiv Propagande, SC Bosnia, sv. 15., f. 657r)
Modo omnes religiosi huius custodiae incedunt in habitu propriae religionis. (Arhiv
Propagande, SC Bosnia, sv. 17., f. 399r.).
H. Holzapfel, Manuale historiae, sv. 338.
Arhiv Franjevake Provincije u Mostaru, Acta capitularia, sv. 2., br. 10.
166
travnja 1864. jednostavniji oblik fesa crne ili tamne boje, nigri vel
obscuri coloris, a zabranjivala je onaj sveaniji, koji se zvao turskim
jezikom kubali fes.423
Osim fesa neki su nosili eir. Oito, to su nosili neki od onih
koji su zavravali kolu u Austro-Ugraskoj. Uprava je Provincije to
nerado gledala, pa je od 1904. zabranila nositi fes, eir i kaput.424
Tu je zabranu morala ponavljati i god. 1910.425 Bez sumnje, ti odjevni predmeti nisu bili lako unitivi, a bila ih je teta baciti dok su
mogli sluiti svojoj svrsi.
3. Daljnji razvitak upravne vlasti (1901.1910.)

Nastojanja fra Luke Begia da se Hercegovaka franjevaka provincija uredi prema novim pravilima reda nastavio je mjerodavno
fra Augustin Zubac, izabran za provincijala 14. lipnja 1901. Njegov zamjenik bio je fra Martin Mikuli, a savjetnici ili definitori: fra
Ambro Mileti, fra Radoslav Glava, fra Kaimir Bebek i fra Boo
Ostoji.426
Fra Augustin Zubac bio je ovjek velikoga iskustva i smisla
za upravljanje. Obnaao je slubu generalnoga definitora u Rimu
1889.1895., kada je bolje upoznao ope stanje reda i dao svoj priznati udio oko potrebnih promjena, koje su dovele do bule Felicitate
quadam (1897.) i ujedinjenja franjevakih ogranaka. Godine 1898.
imenovan je za generalnoga kustosa albanskih franjevaca, da bi uspostavio Albansku franjevaku provinciju, od 5 misijskih prefektura koje su se ondje nalazile. U toj slubi ostao je do 14. lipnja 1901.,
do izbora za hercegovakoga provincijala.427
Istom to je fra Augustin zapoeo svoju slubu, dobio je pismo
od profesora na irokom Brijegu, u kojemu su predlagali da se za
sjemenite sagradi nova zgrada, odijeljena od samostana, u Konji423
424
425
426
427
Isto mj., br. 4., str. 257-258, 298.

Isto mj., str. 301-302.
Acta Ordinis Minorum, 20., 1901., str. 126.
167
cu, upanjcu ili Ljubukom. Kada se o tomu pismu raspravljalo,

bivi provincijal fra Luka Begi iznio je da je prije godinu dana provincijski definitorij odredio da se sagradi jedan kat nad tadanjim
sjemenitem. Graanska vlast poslala je svoga arhitekta da izvidi
moe li izvesti to. Arhitekt je zakljuio da bi bilo opasno nadograivati sjemeninu zgradu, jer je donji kat nesiguran pa je preporuio
praviti novu zgradu. Na temelju te preporuke odlueno je sagraditi
novu zgradu za sjemenite kraj samostana na irokomu Brijegu.428
Radovi su na izgradnji sjemenita zapoeli sljedee godine, a
ono je bilo gotovo 1903.429 Prigodom gradnje sjemenita uprava
Provincije odluila je 29. travnja 1902. dodati jo jedan, peti razred.
Do tada je, naime, gimnazija na irokom Brijegu bila nia gimnazija
s 4 razreda, a via je gimnazija bila na Humcu, sastojala se od godine novicijata i dvije godine filozofije.430
Kada je sagraeno novo sjemenite, bilo je mjesta za vie uenika, ali vie uenika trailo je nove izvore njihova uzdravanja. Samostan na irokom Brijegu nije mogao zadovoljiti svim njihovim
potrebama, pa su morali moliti na upravu Provincije da ona nekako
u tomu providi.
Ta potekoa osjetila se za novoga provincijala fra Anela Nuia, koji je izabran 2. svibnja 1904. Tada je za njegova zamjenika
postavljen fra Luka Begi, a savjetnici su bili: fra Lovro Sopta, fra
Blago Babi, fra Dujo Ostoji i fra Mirko Matijevi.431
Samostan na irokom Brijegu iznio je god. 1905. upravi Provincije svoju potekou oko uzdravanja sjemenita. Uprava Provincije
razmotrila je 2. svibnja 1905. tu potekou irokobrijekoga samostana i rijeila je zaduujui pojedine samostane i upe da poalju
samostanu na irokom Brijegu odreeni iznos novca. Samostan u
Mostaru trebao je poslati 500 kruna, samostan na Humcu 800 kru428
429
430
431
str. 7; V. Mikuli, Uspomene na fra Didaka, u: Fra Didak Bunti, Spomenica,
ZagrebMostar, 1978., str. 173-174.
Acta Ordinis Minomm, 23., 1904., str. 198.
168
na, a od upa najvie je trebala poslati upa Gradnii, tj. 100 kruna,
a najmanje upe Gorica i Glavatievo po 20 kruna.432
Tada se hercegovaka franjevaka uprava odluila na jedan drugi veliki pothvat, na izgradnju nove crkve na irokom Brijegu. Stara
irokobrijeka crkva, zapoeta 1846., bila je veoma malena. Njezinu
su veliinu odredile turske vlasti. Prema njima crkva je trebala biti
duga 15, iroka 10, a visoka 7, 50 lakata.433
irokobrijeka crkva bila je malena i onda kada je doputena
njezina gradnja, a posebno poslije, kada su se prilike promijenile.
Odavno je trebalo graditi novu crkvu. Prilike zadugo nisu doputale
poduzeti taj pothvat, ali se na nj mislilo. Istom 19. listopada 1892.
uprava Provincije naredila je pripravljati grau za novu crkvu na
irokom Brijegu.434 Ve sljedee godine, na sastanku provincijske
uprave, 25. travnja 1893., raspravljano je o gradnji nove samostanske crkve na irokom Brijegu, a odreeno je da ona mora biti duga
najmanje 25 metara.435 Istom 2. svibnja 1905. provincijska uprava
odredila je da treba zapoeti gradnju nove crkve. irokobrijekom
gvardijanu fra Stanku Kraljeviu povjereno je da nadgleda rad i plaa radnike.436 Temeljni kamen blagoslovio je 20. lipnja 1905. biskup
fra Pakal Buconji.437
Nova je crkva graena na mjestu stare crkve, koja je sruena
prije izgradnje nove. Gradnju crkve vodio je fra Didak Bunti. Crkva
je pokrivena god. 1911. Dalji je rad na njoj prekinuo Prvi svjetski
rat. Sve do god. 1917. ostale su na njoj skele, a sveta se sluba obavljala u jednoj natkrivenoj zidini u starom groblju. Uprava Provincije
naredila je 24. travnja 1917. da se s crkve skinu skele, crkva uredi za
slubu Boju i preda gvardijanu i upniku.438
432
433
434
435
436
437
438
Usp. A. Niki, Ferman za gradnju crkve i samostana na irokom Brigu, u: Krni
zaviaj, br. 7., 1974., str. 36.
Kranska obitelj, 6., 1905., str. 96.
Arhiv Franjevake provincije u Mostaru, Acta capitularia, sv. 2., br. VI.,
str. 451; Isto mj., L. Petrovi, Dnevnik, sv. 2., str. 228.
169
Kada je fra Aneo Nui zavravao svoju trogodinju slubu, u

ime generala reda doao je u Hercegovinu fra Urban Talija, iz Provincije sv. Jeronima, u njoj slubeno posjetiti franjevce i izabrati
njihovo novo starjeinstvo. Na kapitulu Provincije 30. travnja
1907. za provincijala je izabran fra Ambro Mileti, tadanji gvardijan mostarskoga samostana. Njegov je zamjenik bio fra Luka Begi,
a savjetnici: fra Didak Bunti, fra Kaimir Bebek, fra piro imi i
fra Baria Drmi.439
Fra Ambro Mileti bio je tada veoma poznat ovjek u Mostaru.
Otkad se vratio god. 1880. iz Siene, gdje je zavrio bogoslovne nauke, gotovo je cijelo vrijeme radio u Mostaru. God. 1883.1887. bio
je vikar franjevake rezidencije u Mostaru, 1892.1897. bio je tajnik biskupa fra Pakala Buconjia, 1897.1901. prefekt bogoslova u
Mostaru, a 1901.1907. gvardijan mostarskoga samostana. Zajedno je s profesorima Franjevake bogoslovije u Mostaru sudjelovao
u osnivanju asopisa Kranske obitelji, pounoga i zabavnoga lista za
hrvatski katoliki puk.
Bio je provincijal u nestalno i prijelazno vrijeme za Bosnu i Hercegovini jer su one 5. listopada 1908. pripojene (aneksija) AustroUgarskoj Monarhiji, a za njih je, 17. veljae 1910., proglaen poseban ustav.440
Na provincijalnomu kapitulu, na kojemu je izabran fra Ambro
Mileti za provincijala, glavni je predmet rasprave bio odgoj franjevake mladei, a posebno gimnazija na irokom Brijegu. Ona je jo
tada imala samo 5 razreda, a tada je odreeno da se uvede 8 razreda. aci bi nakon petoga razreda nastavili esti, a onda bi ili u novicijat, nakon kojega bi pohaali sedmi i osmi razred gimnazije.441
Uprava Provincije bila je svjesna da gimnazija ne e moi napredovati ako ne bude imala dovoljno pripravljenih i priznatih profesora. Istina i tada je imala nekoliko dobrih profesora, ali oni nisu
zavrili gimnazijske predmete nego, uei filozofsko-bogoslovne
predmete, razvijali su svoje sklonosti prema gimnazijskim pred439
440
441
Arhiv Franjevake Provincije u Mostaru, Acta capitularia, sv. 2., str. 340.
L. akovi, Politike organizacije bosanskohercegovakih katolika Hrvata,
Zagreb, str. 325-327, bilj. 742; R. Kiszling, Die Kroaten, GrazKln, 1956.,
str. 83-84.
170
metima, pa su mogli predavati i gimnazijske predmete. Ali kada su

odluili uspostaviti gimnaziju s 8 razreda, morali su pripraviti profesore koji e moi dolino predavati i to tim vie to su namjeravali
traiti pravo javnosti od dravne vlasti.
Fra Ambro Mileti odluio je zapoeti u tom smjeru. Nagovorio je dvojicu studenata filozofije, fra Matu uturia i fra Dominika
Mandia, da privatno dovre srednju kolu na dravnoj gimnaziji u
Mostaru, da bi nakon srednje kole mogli pohaati sveulite. Morali su privatno poloiti est razreda gimnazije i nakon toga redovito se upisati u sedmi. Stvarno, oni su u kolskoj godini 1907./1908.
poloili prvih est razreda gimnazije i ujesen, god. 1908., upisali se
u sedmi razred gimnazije u Mostaru.442
U poetku se inilo da bi u mostarskoj gimnaziji tako mogao
zavriti srednju kolu dovoljan broj franjevakih aka, koji bi poslije na kojemu sveuilitu pohaali propisane predmete i postali
profesori na irokom Brijegu. Meutim, nakon 4 godine, najvie
zbog nemira koji su, zbog balkanskih ratova, nastali u mostarskoj
gimnaziji, uprava Provincije odluila je 4. svibnja 1912. da upisani u
gimnaziju zavre srednju kolu, a da se drugi ne alju.443
Premda je starjeinstvo Provincije odluilo uspostaviti potpunu gimnaziju, trebalo je ekati dok se to ostvari. To je sprjeavao nedostatak prostora, ratno vrijeme, nedostatak profesora i potekoa
uzdravanja aka. Ipak, ta zamisao nije odbaena. Za vrijeme rata,
20. svibnja 1918., odreeno je da se uredi smjetaj za esti razred
gimnazije.444 Istom je u kolskoj godini 1917./1918. uvedeno svih
osam razreda u gimnaziji na irokom Brijegu.445
Za vrijeme provincijske uprave fra Ambre Miletia dogodio se
dosta vaan dogaaj meu bogoslovima u Mostaru. Oni su ve prije
pokazivali zanimanje za pokret krkoga biskupa Antuna Mahnia
koji je udruivao i meusobno povezivao hrvatsku katoliku kol442
443
444
445
Usp. B. Pandi, ivotopis fra Dominika Mandia, u: Sabrana djela Dr. O. Dominika Mandia, sv. 12., Chicago, 1994., str. 16-17.
Nadlena graanska vlast iz Sarajeva priznala je, 19. srpnja 1918., pravo
javnosti irokobrijekoj gimnaziji, a prvi ispit zrelosti odran je 6.-15. rujna
1918.. Usp. B. Pandi, ivotopis fra Dominika Mandia, str. 55.
171
sku mlade. Njegov se pokret dosta brzo irio, a posebno meu hrvatskom mladei, koja je pohaala katolike odgojne zavode. I bogoslovi su Franjevake bogoslovije u Mostaru usvojili misli biskupa
Mahnia, pa su pod utjecajem tih misli osnovali god. 1908. Drutvo
Bakula, u kojemu su prouavali razliita pitanja koja su zanimala
tadanju hrvatsku katoliku javnost, o njima sastavljali predavanja
i na sastancima Drutva itali ih i o njima meusobno raspravljali.
Osim toga su na tim sastancima itali svoje i tue knjievne sastave.
Sudjelovanje je u radu Drutva Bakula pomoglo da su mnogi njegovi
lanovi pisali i priviknuli se na javni rad i govornitvo.446 Neki su
njegovi lanovi postali poslije istaknuti radnici u javnomu ivotu.
4. Ratno doba (1910.1918.)

Fra Ambru Miletia zamijenio je fra Luka Begi, izabran etvrti put za starjeinu hercegovake franjevake zajednice, 25. travnja
1910. Za kustoda mu je izabran fra Ambro Mileti, bivi provincijal,
a za definitore: fra Ludovik Rado, fra Filip Bebek, fra David Nevisti i fra Skender Musa.447
Nakon to je izabran za provincijala fra Luka Begi dobio je, 2.
srpnja 1910., pismo od Zemaljske vlade iz Sarajeva da se bogoslovi
poue u njegovanju bolesnika u ratno doba.448 Ve mu je to pismo
govorilo da se pribliavaju nemirni, ratni dani. Stvarno, nije trebalo dugo ekati da se openito u Hercegovini osjeti dolazak burnijih dana. Neto prije, 5. listopada 1908., prikljuena je Bosna i
Hercegovina Austro-Ugarskoj Monarhiji. To je nedugo nakon toga
bilo uzrok prosvjeda protiv Madara, koji su stvarno upravljali Bosnom i Hercegovinom. Prosvjedi su se najprije odrali u Sarajevu,
a mostarski aci javno su prosvjedovali protiv Madara 24. veljae
1912., a nastavili su i sutradan, 25. veljae. Taj su se dan mostar446
447
448
Slino drutvo osnovano je, pod nazivom Polet, god. 1910., meu sjemenitarcima na irokom Brijegu. Usp. C. Maji, Bakula u prolosti i sadanjosti,
u: Stopama otaca, sv. 5., Mostar, 1939., str. 13-33.
Isto mj., br. II., str. 375.
172
skim acima pridruili i mostarski bogoslovi. tovie, oni su napravili madarsku zastavu i javno je spalili.449
A kada su 5. listopada 1912. Srbija, Crna Gora, Bugarska i Grka
zapoele rat protiv Turske, u Bosni i Hercegovini nastala je ratna
pripravnost. Poetkom je 1913. u Mostaru bilo oko 15.000 vojnika,
a svaki dan dolazili su novi.450
Malo prije nego je fra Luka Begi zapoeo svoju slubu provincijala, sarajevski nadbiskup Josip Stadler osnovao je, u sijenju 1910.,
politiku stranku pod imenom Hrvatska katolika udruga i tako razdijelio hrvatske katolike birae za budui Bosanskohercegovaki
sabor. Fra Luka nije odobravao njegov proli rad, kojim je razdijelio
sveenstvo svoje Biskupije, a pogotovo nije shvaao tu podjelu hrvatskih katolikih biraa. Meutim, budui da nije mogao u tomu
nita promijeniti, utio je, to vie to se u Hercegovini nije osjeala
ta podijeljenost, koja je u Bosni bila veoma jaka. Prisutnost biskupa Buconjia, premda bolesna i stara, osiguravala je mir i jedinstvo
meu sveenstvom i narodom.451
Uprava je fra Luke Begia bila posebno pogoena smru biskupa
fra Pake Buconjia, koji je umro 8. prosinca 1910. Biskup Buconji
bio je openito priznat kao veliki ovjek i veliki biskup koji je svoje
sposobnosti znao upotrijebiti za dobro svoje Biskupije, sveenika i
vjernika. Posebno je pomagao hercegovaku franjevaku zajednicu,
kojoj je pripadao, da to dostojnije odgovori svomu pozivu u novim
vremenskim prilikama.452
Smrt je biskupa Buconjia veoma uznemirila hercegovake franjevce. Radilo se o nasljedniku pokojnoga biskupa. Hercegovaki
franjevci eljeli su da ga naslijedi netko od hercegovakih franjeva449
450
451
452
Isto mj., L. Petrovi, Dnevnik, sv. 2., str. 23-24.

Isto mj., str. 137, str. 149, str. 178-189.
Piui 6. svibnja 1910. generalu reda o crkvenim prilikama u Bosni i Hercegovini kae o tomu radu nadbiskupa Stadlera: ... favoreggiato dallo stesso govemo
colle sue proverbiali stravaganze ha messo in scompiglio tutta la Bosna ed Erzegovina, avendo diviso clero e la popolazione cattolica in due partiti ... un giurato
nemico dei Francescani ...(Generalni arhiv reda, SK 299., f. 670r-671r).
R. Glava, Biskup O. Pakal Buconji prigodom 30-godinjice biskupovanja 1880.
1910., Mostar, 1910.; A. Niki, Djelovanje fra Pakala Buconjia, u: Hercegovaki
ustanak 1875., MostarVeljaci, 1995., str. 63-195.
173
ca. Naprotiv, nadbiskup je Stadler svim silama nastojao da mostarski biskup postane njegov pomoni biskup Ivan ari. Svjetovna je
vlast htjela Alojzija Miia koji je postao biskup 14. veljae 1912.453
Dobivi odredbu o imenovanju, novoizabrani je biskup Mii otiao
najprije u Be predstaviti se vladi. Iz Bea se zaputio u Rim, ondje
primiti biskupsko posveenje. Posvetio ga je u Rimu 18. lipnja 1912.
franjevac Diomede Falconio. U ime Hercegovake franjevake provincije na posveenju bio je fra Ambro Mileti, kustod Provincije.
Fra Luka Begi nastavio je s obnovom Provincije u duhu pravila
iz 1897. Nastojao je u Provinciju to bolje uvesti zajednitvo ivota
i jednolikost odijevanja.
Zajednitvo ivota oitovalo se posebno u upotrebljavanju vremenitih dobara, koje su pojedinci dobivali za svoj osobni rad posebno za svoj rad na upama. Zato je nastojao uvjeriti pojedince i zajednicu da treba voditi knjige prihoda i rashoda. Tako e pojedinci
moi bolje sebe nadgledati i troiti samo ono to treba, a o tomu e
se i starjeinstvo moi osvjedoiti. Zbog toga je nareivao da pojedini upnici kada se sele, prigodom promjene, sa sobom mogu ponijeti samo odijelo, osobne knjige i povesti konja.454
Jo uvijek nije bila posve provedena jednolikost odijevanja.
Neki su nosili fesove (pod utjecajem turskoga naina odijevanja), a
drugi su imali eire zvane cilindar ili polucilindar i zimske kapute
zvane Havelock (oni su zavrili kolu u Austriji). Fra Luka nastojao
je uvjeriti one koji se nisu odijevali kako je odreeno u pravilu da
se to prije prilagode propisima. Samo ih je moglo ispriati to to
je bila teta baciti one odjevne predmete koji su se jo uvijek mogli
nositi.455
Teki su dani doli za uprave fra Duje Ostojia. Za provincijala
je izabran 5. svibnja 1913. Njegov je zamjenik bio fra piro imi, a
savjetnici, definitori, bili su: fra imo Ani, fra Ante Maji, fra Lujo
Bubalo i fra iril Ivankovi.456
453
454
455
456
L. akovi, Politike organizacije bosanskohercegovakih katolika Hrvata,

str. 342-343.
Isto mj., L. Petrovi, Dnevnik, sv. 2., str. 186.
174
Provincijski definitorij jo nije svrio kada je 8. svibnja 1913.,

uveer, dolo 1.000 vojnika da prenoe nekoliko dana u samostanu. Po samostanskim hodnicima prostrli su slamu i na njoj spavali.
Ostali su u samostanu od 8. do 15. svibnja te godine.457
Bilo je opasno da se austrougarska vojska umijea u Balkanske
ratove (1912.1913.). Ipak do toga nije dolo, ali do rata nije trebalo dugo ekati. God. 1914. trebale su se, na mei Bosne i Hercegovine, odrati vojne vjebe. Tim je vjebama trebao nazoiti prijestolonasljednik Franjo Ferdinand. Sveano je doekan u Mostaru 25.
lipnja 1914., kraj hotela Neretve, a onda se u automobilu provozao
gradom. U Mostaru se zadrao oko sat vremena. Potom je otputovao prema Sarajevu. Kada je 28. lipnja 1914. s Ilide doao posjetiti
grad, doekao ga je srpski ubojica Gavrilo Princip i u nj pucao, smrtno ga ranivi. S njim je umrla i njegova supruga, koja je tada ranjena. Austro-Ugarska Monarhija je zbog toga navijestila 28. srpnja te
godine Srbiji rat. Time je zapoeo Prvi svjetski rat.458
Uprava fra Duje Ostojia odvila se u ratnim prilikama. On je
nastojao da i u takvim prilikama ivot Provincije tee ustaljenim
tijekom. Tajnik fra Duje Ostojia bio je fra Leon Petrovi, prvi doktor Hercegovake franjevake provincije, koji je u svemu pomagao
provincijala, a njegove elje odvano izvravao.
Provincijska se uprava posebno brinula o tednji stvari koje su
imali na raspolaganju, jer su bili uvjereni da e rat dosta dugo trajati. Posebna su briga bili odgojni zavodi, prije svega gimnazija na
irokom Brijegu. Za uzdravanje te gimnazije uprava je odredila 2.
svibnja 1913. da samostani Mostar i Humac daju po 300 kruna, a
rezidencije Gradnii 600 kruna, Posuje 200 kruna, Konjic i upanjac po 400 kruna.459
to je ratno vrijeme prolazilo, ivotne su prilike postajale sve
tee. Puanstvo je bilo svaki dan siromanije, a vladala je i glad,
kada je ljetina, zbog sue, bila veoma slaba. To se stanje osjetilo posebno za uprave fra Davida Nevistia, koji je izabran za provincijala
18. srpnja 1916., nakon to je fra Vendelin Vonjak slubeno po457
458
459
Isto mj., str. 188-191.

Isto mj., str. 250-252.
175
sjetio Provinciju i predsjedao kapitulu. Za njegova je zamjenika bio

izabran fra Luka Begi, koji se zbog starosti nije htio primiti slube
pa je izabran fra Lujo Bubalo. Izabrani su definitori: fra Stanko Kraljevi, fra Augustin Mati, fra Jerko Boras i fra Leon Petrovi.460 Za
tajnika je Provincije imenovan fra Dominik Mandi.461
Ratne su prilike u svemu oteavale redoviti ivot franjevake
zajednice. Uprava je nastojala i u takvim prilikama to bolje preivjeti i odgovoriti svomu pozivu. Posebna im je briga bio odgoj redovnike mladei, osobito gimnazija na irokom Brijegu. Upravo
su tada uspjeli otvoriti svih osam razreda na irokom Brijegu. Kada
je uveden i osmi razred, provincijal je zamolio 10. sijenja 1918.
Zemaljsku vladu u Sarajevu da bi Franjevakoj gimnaziji na irokomu Brijegu priznala pravo javnosti: ona ista prava koja je ve imala
Isusovaka gimnazija u Travniku i Franjevaka gimnazija u Visokom. U oujku je 1918. vlada poslala svoga povjerenika Dragana
Kudlicha da na mjestu ispita opravdanost molbe. Nakon te njegove
provjere, Zemaljska vlada iz Sarajeva udovoljila je, 19. srpnja 1918.
(br. 251.423.), molbi franjevakoga starjeinstva iz Mostara: aci
irokobrijeke gimnazije, nakon zavrenoga osmog razreda, polau
ispit zrelosti pred mjeovitim ispitnim povjerenstvom.462 Prvi ispit zrelosti u Franjevakoj gimnaziji na irokom Brijegu odran je
6.15. rujna 1918.463
Za vrijeme uprave fra Davida Nevistia bilo je jasno da se rat
pribliava kraju. Otkad su se, 6. travnja 1917., Sjedinjene Amerike Drave umijeale u rat, sredinje su vlasti (Austro-Ugarska,
Njemaka, Turska) morale podlei. U Hercegovini bili su zabrinuti
to e biti nakon toga. uli su za tzv. Svibanjsku deklaraciju od 30.
svibnja 1917., u kojoj su narodni zastupnici Slovenci, Srbi i Hrvati
zatraili da se zemlje u kojima stanuju Slovenci, Hrvati i Srbi ujedine u jedno tijelo pod ezlom habsbursko-lorenske dinastije.464
460
461
462
463
464
Isto mj., str. 434; Acta Ordinis Minorum, VI., 1917., str. 9.
Isto mj., Spisi Provincije, sv. 50., f. 113r-117r; P. Dragievi, Prvi izvjetaj Franjevake Velike Gimanzije na irokom Brijegu, Mostar, 1919.
Kranska obitelj, br. 19., 1918., str. 144.
F. ii, Dokumenti o postanku Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1914.1919.,
Zagreb, 1920., str. 94.
176
Zastupnici bosanskohercegovakih Hrvata smatrali su da se

treba izjasniti za Svibanjsku deklaraciju. Osobito su zahtijevali izjavu bosanskohercegovakih franjevaca. Tu je potrebu izrazio 16. prosinca 1917. Josip Sunari bosanskomu franjevakom provincijalu
fra Josipu Andriu, molei ga da svoju izjavu poalju listu Hrvatskoj
dravi u Zagreb. Bosanski provincijal poslao je Sunarievo pismo
hercegovakom franjevakom provincijalu fra Davidu Nevistiu
da bi i hercegovaki franjevci dali izjavu kao to su to uinili 21.
prosinca bosanski franjevci. Provincijal fra David Nevisti povjerio
je svomu tajniku fra Dominiku Mandiu da napie izjavu i prikupi
potpise. Izjava hercegovakih franjevaca poslana je u Zagreb 7. sijenja 1918.465
Dok su Hrvati u Beu, Zagrebu, Sarajevu i Mostaru openito
mislili na stvaranje nove drave u Austro-Ugarskoj Monarhiji, kao
to je to Svibanjska deklaracija predlagala, izbjegli Slovenci, Hrvati i
Srbi udrueni u Jugoslavensko vijee, sa sjeditem u Londonu, doli
su u dodir sa srpskom vladom i dogovorili se na Krfu 20. srpnja
1917. da se nakon rata osnuje nova nezavisna Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, kojoj e biti na elu vladajua kua Karaorevia.
Unutarnje ureenje te nove drave trebala bi donijeti ustavotvorna
skuptina brojno kvalifikovanom veinom.466
To se dvostruko miljenje vremenom donekle promijenilo pod
utjecajem Wilsonove poruke Kongresu od 8. sijenja 1918. Izaslanici Slovenaca, Hrvata i Srba, na sastanku u Zagrebu, osnovali su
5. i 6. listopada, Narodno vijee Slovenaca, Hrvata i Srba, s programom da se ujedine svi Slovenci, Hrvati i Srbi u slobodnu i nezavisnu dravu.
Austro-Ugarska Monarhija zatraila je 28. listopada 1918. mir.
Hrvatski sabor sutradan, 29. listopada proglasio je Dalmaciju, Hrvatsku, Slavoniju s Rijekom nezavisnom dravom, a vrhovnu vlast
u njoj predao Narodnom vijeu, a Narodno vijee zakljuilo je 24.
465
466
Arhiv Franjevake provincije u Mostaru, Spisi provincije, sv. 49., f. 45rv. Izjava
hercegovakih franjevaca nalazi se u: F. ii, Dokumenti, br. 66., str. 108; Usp.
B. Pandi, ivotopis fra Dominika Mandia, str. 27-28.
D. Mandi, Hrvati i Srbi dva stara razliita naroda, 2. izdanje, u: Sabrana djela,
sv. 6., ZIRAL, ChicagoRomaZrichToronto, 1980., str. 316-317.
177
studenoga te godine ujedinjenje Drave Slovenaca, Hrvata i Srba

u jednu dravu sa Srbijom i Crnom Gorom. Izaslanici su toga Narodnoga vijea u Zagrebu priopili slubeno 1. prosinca 1918. tu
odluku prijestolonasljedniku Srbije Aleksandru, koji je u ime svoga
oca kralja Petra I. (1903.1921.) od ponuenih zemalja proglasio
Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca.467
Po uzoru su na Narodno vijee iz Zagreba stvarana pokrajinska
i mjesna Narodna vijea diljem Hrvatske, Slavonije i Bosne i Hercegovine. Stvoreno je i u Mostaru. Predstavnici Hrvata katolika sastali su se 31. listopada 1918. u blagovaonici franjevakoga samostana
da bi izabrali one koje e predloiti za Narodno vijee u Mostaru.
Meu 6 izabranih osoba bio je i fra Dominik Mandi, tajnik Provincije.
Na slian nain izabrali su svoje predstavnike pravoslavci i muslimani. Predstavnici triju vjerskih zajednica stvorili su Narodno
vijee, na sjednici odranoj u prostorijama Narodne banke. Svrha
toga Narodnoga vijea bila je preuzeti vlast i drati red i mir do uspostave novoga pravnog poretka. To je Narodno vijee imenovalo 3.
studenoga fra Dominika Mandia da preuzme vlast od vojnikoga
zapovjednika Mostara i hercegovako-dalmatinskoga podruja.
Narodno vijee u Mostaru uvalo je red i mir i pazilo je na dravnu imovinu, a 15. studenoga doekalo je srpsku vojsku. Ministarsko vijee nove drave Srba, Hrvata i Slovenaca raspustilo je
22. prosinca Narodna vijea uspostavljena po mnogim mjestima.
Mostarsko narodno vijee prestalo je postojati 28. prosinca 1918.468
5. Napredak duobrinitva
Hercegovaki franjevci i u to doba nastavljali su svoj glavni
rad, vodili su duobrinitvo meu katolicima u Hercegovini. God.
1912. sluili su 34 upe, u kojima je bilo 106.535 katolika.469 Nastojali su povremeno napraviti kakav napredak, olakati rad sveenici467
468
469
Isto mj., str. 316-324.

Arhiv franjevake provincije u Mostaru, L. Petrovi, Dnevnik, sv. 2., str. 143.
178
ma, a vjernicima omoguiti to zgodnije vrenje njihovih vjerskih

dunosti.
a) Polja. Visoravan izmeu planina Vrana i vrsnice podruje
je u koje su mnogi hercegovaki seljaci preko ljeta na ispau gonili
svoja stada. Odavno je bio obiaj da ih za to vrijeme prati i jedan
sveenik, da bi oni stoari mogli zadovoljiti svoje vjerske dunosti.
Taj sveenik nije imao odreenu kuu u kojoj bi stanovao, nego bi
svaki put iznajmio potleuicu, da bi u njoj proveo nekoliko mjeseci,
dok su se stoari ondje nalazili.
Jasno je da taj nain stanovanja sveeniku nije bio ugodan. Stoga je kapitul Provincije odluio 14. lipnja 1901. napraviti kuicu za
sveenika, koji e svako ljeto ii u ono podruje, da bi bio na slubi
stoarima koji bi ondje dolazili.470 Tako je onaj sveenik bio malo
sigurniji, jer je znao gdje e stanovati i to e u kui nai.
b) Jablanica. Za katolike u Jablanici brinuo se upnik iz Konjica.
Ali ondje nije bilo kapelice da bi se u njoj mogla govoriti sv. misa.
Osjeala se potreba za takvom kapelicom. Zato su poeli skupljati
milodare da bi je sagradili. Ali to skupljanje nije bilo uinkovito dok
ga nije god. 1911. u svoje ruke preuzeo Ludovik Thaloczy, odjelni
predstojnik u Ministarstvu financija u Beu. Nakon godinu dana
uspio je skupiti potrebni novac i pokriti sagraenu kapelicu, koju je
8. travnja 1912. blagoslovio fra Ambro Mileti, kao zamjenik provincijala fra Luke Begia.471
U blizini kapelice nalazila se kua hotelijera Lajoa Pintaria.
On je svoju kuu odluio prodati. Kada su za to uli franjevci u Mostaru, odluili su je kupiti. Poetkom god. 1916. fra Leon Petrovi
uredio je primopredaju kupljene kue pred graanskom vlasti u Konjicu.472 upa u Jablanici osnovana je 12. travnja 1918.473
c) Slano. Hercegovaka franjevaka provincija imala je tri samostana, ali je bilo malo prostora. Posebno nije imala mjesta za odmor
bolesne brae. Tu je potrebu Provincije provincijal fra Dujo Ostoji
iznio 3. rujna 1913. prigodom sastanka hrvatskih franjevakih pro470
471
472
473
Isto mj., L. Petrovi, Dnevnik, sv. 2., str. 44-47.
Isto mj., str. 421-422.
179
vincijala u ivogou fra Augustinu Juniiu, provincijalu Provincije sv. Jeronima, koji mu je izjavio da njegovoj Provinciji ne bi bilo
teko ustupiti Hercegovakoj provinciji samostan u Slanom, koji
su koncem XIV. stoljea sagradile za Bosansku franjevaku vikariju
hercegovake obitelji Ohmuevii i Tasovii.
Fra Dujo Ostoji, s tajnikom fra Leonom Petroviem, posjetio
je Slano 17. rujna 1913. i bio oduevljen samostanom i njegovom
okolicom.474 Hercegovaki definitorij odluio je 19. sijenja 1914. i
veoma je rado primio ponudu.475
d) Kongora. upa Kongora osnovana je na definitorijskoj sjednici 12. travnja 1918. Nova upa odijeljena je od upe Seonice, a sastavljena je od sela: Borana, Kongore, Lipe i Mandina Sela. Budui
da je sjedite upe stavljeno u Kongoru, po tomu je selu nazvana
upa.476
e) Izbino. Britvica i Izbino, dva sela, u blizini planina vrsnice i abulje, potpadala su pod upu iroki Brijeg. Ta sela htjela su
osnovati svoju upu, budui da su previe bili udaljeni od sredita
upe. Definitorij Franjevake provincije odobrio je njihov zahtjev
12. travnja 1918.477
f) apljina. upa Gabela postala je velika i teka za slubu s
jednoga mjesta. Stoga je biskup fra Alojzije Mii savjetovao da se
sjeverna sela te upe (apljina, Trebiat, Dretelj i Grabovine) odvoje od stare upe Gabele i proglase novom upom apljinom. Toj
je elji biskupa Miia provincijski definitorij udovoljio 12. travnja
1918.478
g) Ploe. Biskup Alojzije Mii predloio je Franjevakoj provinciji da bi dobro bilo od upe Gradnia odijeliti sela: Dobro Selo, Tepie, Slipie i Vidovie, te od njih osnovati novu upu sa sjeditem
u Dobrom Selu. Hercegovaki franjevaki definitorij uinio je to 12.
travnja 1918.479
474
475
476
477
478
479

Isto mj., str. 230; Acta capitularia, sv. 2., br. 14., str. 413.
Isto mj., Acta capitularia, sv. 2., str. 459.
Isto mj.; ematizam ... 1977., str. 83-85.
Arhiv Franjevake provincije u Mostaru, Acta capitularia, sv. 2., br. 1., str. 459;
ematizam ... 1977., str. 39-44.
180
h) Blizanci. Na prijedlog je biskupa fra Alojzija Miia, tada, tj.

12. travnja 1918., definitorij Provincije osnovao upu Blizanci.480
i) itluk. Biskup je fra Alojzije Mii, kada je predlagao da se od
upe Gradnia odvoje dvije nove upe, Dobro Selo i Blizanci, traio
da se sjedite upe Gradnia prenese u itluk i da se nova upa, koja
je obuhvaala sva sela upe Gradnia, osim onih koja su inila nove
upe Dobro Selo i Blizance, nazove itluk. To je definitorij Provincije uinio 12. travnja 1918.481 Meutim, stanovnici sela Gradnia,
Paoe i Gornje Blatnice nisu prihvatali nestanak njihove stare upe,
pa je ona god. 1920. ponovno uspostavljena.482
6. Prosvjetno-drutveni rad
Hercegovaki franjevci vrili su prije svega svoju glavnu sveeniku dunost: pouavali su povjereni narod vjerskim istinama i
omoguivali mu vriti njihove vjerske dunosti. Osim te glavne zadae nastojali su da narod naui i druge potrebne stvari, kao itati
i pisati, pjevati, uspjenije obraivati zemlju i druge stvari korisne
za dnevni ivot.
6.1. Pjevako drutvo Hrvoje
Otkad je uvedena katolika kola u Mostaru jedan od predmeta
bilo je pjevanje. Taj je predmet posebno razvio fra Aneo Nui, koji
je god. 1874., vrativi se iz kole u Rimu, bio postavljen za pomonika na iroki Brijeg, a sljedee je godine premjeten u Mostar, za uitelja u osnovnoj koli. On je osim drugoga svoje uenike pouavao u
pjevanju, a mogao je poboljati uenje pjevanja otkad mu je biskup
fra Aneo Kraljevi nabavio harmonij.483 Njegovi su aci pjevali u
koli i u crkvi. Vremenom su bivi aci katolike kole nastavljali
pjevati.
480
481
482
483
Isto mj., str. 461.

Isto mj., str. 461.
ematizam ... 1977., str. 59-60.
Kranska obitelj, 17., 1916., str. 123.
181
Budui da su u to doba graanske vlasti nerado gledale narodno

drutvo, pa i pjevako, mostarski su pjevai nastavili pjevati u crkvi,
posebno u prigodi kakve sveanosti. Kada je god. 1882. austrougarska vlast od franjevaca preuzela osnovnu kolu u Mostaru, fra Aneo je premjeten na Humac za uitelja novaka. Mostarske pjevae
vodili su fra Ambro Mileti (1883.1884.) i fra Boo Ostoji. Dok
je fra Boo bio zborovoa, mostarski pjevai god. 1888., osnovali
su pjevako drutvo prema uzoru na razliita pjevaka drutva u
Austro-Ugarskoj Monarhiji, koje bi pjevalo i izvan crkve. Pokrovitelj
drutva bio je biskup fra Pakal Buconji, predsjednik fra Augustin
Zubac, a zborovoa fra Boo Ostoji.
Sljedee se godine fra Aneo Nui vratio u Mostar, kao predsjednik franjevake rezidencije. S obzirom na to da je fra Augustin
Zubac morao ii u Rim, jer je bio izabran za generalnoga definitora,
fra Aneo je postao predsjednik toga mostarskog pjevakog drutva i ujedno njegov zborovoa. Pod njegovim se vodstvom drutvo
razvijalo, a istom god. 1897. odobrila ga je graanska vlast pod imenom Hrvatsko pjevako i glazbeno drutvo Hrvoje. Nakon odobrenja
moglo se vie razvijati i javno raditi.484
6.2. Drutvo Napredak
Jo poetkom XX. stoljea bilo je malo hercegovakih Hrvata sa
zavrenom viom kolom. Mogao se nai netko tko je zavrio koji
razred gimnazije ili svu gimnaziju, ali oni su se veoma teko mogli upisati na sveuilite jer se nisu mogli uzdravati. Franjevaka
gimnazija na irokom Brijegu jo nije primala ake za svjetovna
zvanja. Hercegovaka djeca koja nisu namjeravala postati franjevci
morali su ii u kolu u Mostar. Meutim, uzdravanje je djece sa
sela u Mostaru bilo gotovo nemogue i za imunije teake.
To su stanje gledali ugledni ljudi u Mostaru, koji su se kupili oko lista Osvita, i smiljali kako bi se moglo u tom pogledu pomoi. Oni su god. 1901. preko toga lista poeli skupljati milodare
za potpomaganje siromanih hercegovakih sveuilitaraca, a 14.
su rujna 1902. ugovorili jedan sastanak da razmisle o ovoj potrebi
484
M. Pinjuh, Najstarije kulturno-umjetniko drutvo na tlu Hercegovine, u: Krni

zaviaj, 11., 1978., str. 23-34.
182
hercegovakih Hrvata i donesu kakav zakljuak kojim bi se u tomu

moglo pomoi. Nakon te rasprave odluili su osnovati jedno potporno drutvo, Hrvatsko potporno drutvo za siromane ake, koje
e skupljati milodare i pomou njih potpomagati siromane ake
da zavre kolu. Pokroviteljstvo toga drutva uzeo je fra Pakal Buconji, a predsjednikom je imenovan fra Radoslav Glava, profesor
bogoslovije i tajnik Hercegovake franjevake provincije. Poetni
novac od 138 kruna dala je uprava lista Osvita.
Osnutak toga potpornog drutva pozdravili su oduevljeno
mostarski Hrvati, pa je za koji mjesec imalo 376 lanova, a do konca
ih je sljedee godine bilo 600. Ono nije ostalo samo u Mostaru, nego
se poelo iriti po cijeloj Bosni i Hercegovini. Prva podrunica osnovana je 3. svibnja 1903. u Tuzli, a 9. listopada te godine u Sarajevu.
Malo poslije, nakon osnivanja spomenutoga potpornog drutva u Mostaru, utemeljeno je 11. studenoga 1902. u Sarajevu Hrvatsko drutvo za namijetanje djece u zanate i trgovinu.
To sarajevsko drutvo odlui na svojoj skuptini 19. studenoga
1905. da e ubudue potpomagati ake i sveuilitarce i proiriti
svoj rad na cijelu Bosnu i Hercegovinu. Budui da je i mostarsko
drutvo radilo u tomu smislu, smatralo se korisnim ujediniti oba
drutva sa sjeditem u Sarajevu.
Mostarsko je drutvo nerado govorilo o tomu ujedinjenju, to
vie to je u Mostaru gradilo aki dom. Kada je taj aki dom bio
gotov, da se ne razbijaju hrvatske narodne snage, pristalo je, 10. sijenja 1907., na ujedinjenje sa sarajevskim drutvom pod imenom
Napredak. Mostarsko je drutvo postalo glavna podrunica novoga
drutva u Sarajevu.485
6.3. Hrvatska narodna zajednica
U Docu kraj Travnika, na Veliku Gospu 1906., sveano je blagoslovljena zastava Pjevakoga drutva Vlai. Sveanosti je prisu485
Usp. L. Petrovi, Napretkov aki konvikt Kralj Petar Svai u Mostaru, u: Hrvatski kalendar Napredak za 1929., str. 192-197, pretiskan u Krnomu zaviaju, 23., 1990., str. 65-69; P. ule, Mostar u radu kulturnog drutva Napredak, u: Mostar i Hercegovina, Beograd, 1937., str. 1032-1035; D. Grgi, Hrvatsko kulturno drutvo Napredak, u: Krni zaviaj, 24., 1991., str. 91-93.
183
stvovalo mnogo ljudi iz Bosne i Hercegovine. Sljedeega dana, tj.

16. kolovoza, sastalo se nekoliko uglednijih ljudi da bi razmotrili
prosvjetno i gospodarsko stanje u Bosni i Hercegovini. Tada je uoena potreba da bi se osnovalo drutvo koje bi se brinulo za narodne, prosvjetne i gospodarske potrebe Hrvata u Bosni i Hercegovini.
Ujedno je izabrano vijee od est ljudi da sastave pravila, koja bi
vlada trebala odobriti.
Vijee od est ljudi sastavilo je pravila i 10. studenoga 1907.
dobilo odobrenje drutva pod imenom Hrvatska narodna zajednica
(HNZ). Na temelju tih pravila izabrano je 21. veljae 1908. sredinje
vijee Hrvatske narodne zajednice. Za predsjednika sredinjega vijea je izabran Nikola Mandi, a za tajnika Nikola Preka. Sredinje je
vijee odmah poelo raditi i uspostavilo je okruna vijea. Predsjednikom okrunoga vijea u Mostaru imenovan je fra Ambro Mileti,
provincijal.486
Gotovo je odmah na poetku nadbiskup Stadler doao u sukob
s Hrvatskom narodnom zajednicom. Vijee je sastavilo pravila i dobilo njihovo odobrenje, a da se s nadbiskupom nije posavjetovalo.
Kada je nadbiskup dobio odobrena pravila, smatrao je potrebnim
osvrnuti se na njih. Zamjerao je pravilima to je u njima stajalo da
lanom HNZ-a moe biti svaki Hrvat, bilo koje vjere. Sastavljai su
pravila tu mislili na muslimane koji su se osjeali Hrvatima. U sijenju je 1908. pisano upozorio sredinju upravu da njihova pravila ne
poivaju na katolikim naelima, pa ih on ne moe odobriti i stoga
e sveenicima zabraniti sudjelovati u Zajednici.487
Sredinje vijee bilo je iznenaeno takvim stavom nadbiskupa
Stadlera i zatrailo susret s njim, da bi rijeili nesporazum. Bili su
primljeni koncem veljae 1908. Nakon duljega raspravljanja sloili
su se da e za godinu dana promijeniti pravila prema nadbiskupovim zahtjevima. Bilo je jasno da je nadbiskup Stadler odluio biti
potpuni voa bosanskih katolika, pa je htio sve nadzirati nad HNZom.488
486
487
488
L. akovi, Politike organizacije bosanskohercegovakih katolika Hrvata, str.

232-233.
Isto mj., str. 272-273.
Isto mj., str. 273.
184
Oito je da je nadbiskup Stadler vidio da vijee HNZ-a teko

moe promijeniti pravila kako je on elio. Stoga je za 13. prosinca
1908. sazvao sveenstvo na dogovor u Sarajevu. Na tomu je savjetovanju zakljueno da treba sauvati jedinstvo Hrvata katolika u
Bosni i Hercegovini, radi vjerskih i narodnih probitaka. Izabrano je
vijee od 7 sveenika koje e nadgledati promjenu pravila HNZ-a.
To je vijee trailo od sredinjega vijea da do 20. sijenja 1909. u
pravila uvedu da lanovi HNZ-a mogu biti samo katolici, lanovi
sredinjega vijea moraju imati prethodno odobrenje Nadbiskupije
i da budue izabranike za Sabor Bosne i Hercegovine mora odobriti
Nadbiskupija.489
Nadbiskup Stadler nije htio vie ekati odgovor sredinjega vijea HNZ-a, nego je za 22. prosinca 1908. sazvao novi sastanak sveenstva na kojemu je odreeno da sarajevski Kaptol preuzme vodstvo politike, da se iz sredinjega vijea uklone sve izabrane osobe i
postave nove i da se ponovno provede ureenje HNZ-a.490
Sredinje vijee HNZ-a raspitalo se kod svojih podvijea kako
oni gledaju na zahtjeve nadbiskupa Stadlera u odnosu na HNZ. Budui da je veina pododbora odobravala nain rada sredinjega vijea, ono je odluilo nastaviti dotadanjim nainom.491
Taj je stav sredinjega vijea prouzrokovao estoku borbu protiv
HNZ-a, koja je u nadbiskupovu listu Hrvatskomu dnevniku nazivana protuvjerskom, protukatolikom i bezbonom. Kada unato svemu
HNZ nije poputala, nadbiskup Stadler 18. sijenja 1910. osnovao
je novu stranku pod imenom Hrvatska katolika udruga.492
S namjerom ojaanja nove stranke, nadbiskup Stadler izdao je
11. veljae 1910. okrunicu narodu i sveenicima, u kojoj sveenicima zabranjuje da budu lanovi HNZ-a i da u njoj rade, a preporuuje HKU. Mislio je prije svega promijeniti miljenje franjevaca koji su
uglavnom bili lanovi HNZ-a.493
489
490
491
492
493
Isto mj., str. 284-285.

Isto mj., str. 286.
Isto mj., str. 288.
Isto mj., str. 325-338.
Na zahtjev nadbiskupa Stadlera Sveta Stolica preko generala reda oduzela je
franjevcima pasivno pravo na izborima za bosanskohercegovaki Sabor. Isto
mj., str. 339-341.
185
U takvim su prilikama bili u svibnju 1910. izbori za bosanskohercegovaki Sabor. Ishod je izbora bio veliki neuspjeh nadbiskupa
Stadlera. Njegova stranka dobila je 5 (od 16 moguih), a HNZ 11
zastupnika. Svoj neuspjeh pripisao je neposlunosti franjevaca, koje
je u Rimu estoko optuio i traio da ih se prisili da budu posluni
svojoj crkvenoj vlasti.494
Da bi doznala pravo stanje u Bosni i Hercegovini, Sveta Stolica
poslala je kao delegata Petra Bastiena, benediktinca, podrijetlom
iz Belgije, koji je 27. prosinca 1910. doao u Sarajevo. Nakon to je
obiao glavna mjesta u Bosni i Hercegovini, 10. je lipnja 1911., poslao, zajedno s biskupima, okruno pismo, u kojemu trai da se postigne mir izmeu dviju katolikih stranaka, bilo da se obje stranke
ujedine bilo da se obje raspuste ili da se osnuje trea. Budui da nije
bilo izgleda da bi se razmirice izmeu dvije stranke dogovorno rijeile, uprava HKU-a, u lipnju 1912., raspustila je stranku.495
I nakon toga je HNZ svojim prosvjetno-gospodarskim radom
nastavila osnivajui seljake zadruge i osnovne kole. Njezin je rad
i rad svih drugih drutava Zemaljska vlada privremeno obustavila
26. srpnja 1914. zbog ratnih neprilika.496
6.4. Seljake kole fra Didaka Buntia
Hrvatska narodna zajednica, prosvjetno-gospodarsko drutvo,
radila je prosvjetno preko Napretka, a gospodarski najvie preko seljakih zadruga i pukih tedionica.
U sredinjemu vijeu, god. 1908., nije bilo franjevaca iz Hercegovine, ali je predsjednik okrunoga vijea HNZ-a u Mostaru
bio fra Ambro Mileti, provincijal hercegovakih franjevaca. Osim
sredinjega i okrunoga vijea postojala su i mjesna vijea HNZ.
U mostarskomu okruju osnovano je ve godine 1908. devetnaest
mjesnih vijea. Jedno je osnovano i na irokom Brijegu, kojemu je
na elu bio fra Didak Bunti.497
494
495
496
497
Isto mj., str. 344-345; M. Karamati, Franjevci Bosne Srebrene u vrijeme austrougarske uprave 1878.1914., Sarajevo, 1992., str. 302.
Isto mj., str. 302-305.
Isto mj., str. 305.
Usp. Izvjetaj o radu mjesnog vijea H.N.Z., na irokom Brijegu, u: Hrvatska narodna zajednica, 2., 1914., str. 162-166, str. 179-183, str. 203-206., str. 215218.
186
Fra Didak od 1895. bio je profesor gimnazije na irokom Brijegu, a god. 1910. postao je njezin ravnatelj. Od god. 1905. vodio je
gradnju nove crkve na irokom Brijegu, pa je pozvao prave zidare i
svakomu od njih dao pomonika iz mjesta da mu pomae i s njim
naui zidarski zanat. Osim toga, uvjerovao je seljake da sade razliite vrste plemenitih voaka. Sam je znao navrtati voke tako da je
seljake i tomu poduavao.498
Osobito ga je zabrinjavalo prosvjetno stanje u Hercegovini u
kojoj je bilo 80% nepismenih. Drava je otvarala kole da bi u njima
djeca uila itati i pisati, ali ih je otvarala polako, pa pomou dravnih kola nije bilo lako iskorijeniti nepismenost. Stoga je fra Didaku
palo na pamet osnovati seljake kole, u kojima e pismeni seljaci pouavati nepismene teake. Svoje je miljenje iznio 10. travnja
1911. na 11. sjednici mjesnoga vijea HNZ-a, iji je predsjednik bio.
Prema tomu miljenju fra Didaka Buntia u svakomu je selu
trebalo nai jednoga pismenog seljaka koji je znao dobro itati i pisati, da on druge naui itati i pisati. Prijedlog je na toj sjednici bio
jednoglasno usvojen, pa je trebalo osnivati seljake kole prema fra
Didakovoj zamisli.499
Nakon te odluke prve se godine pripravljao nain rada i traili uitelji i uenici, pa je poetkom 1912. otvoreno 5 takvih kola.
Na koncu kolske godine, 24. svibnja, uenici su polagali javni ispit
pred crkvom na irokom Brijegu. Izvanredni uspjeh ispita i vanjski
sjaj, prireen je za tu prigodu, pobudio veliko zanimanje za te seljake kole.
Ujesen godine 1912. otvoreno je 18 kola, iz kojih je na koncu
godine polagalo oko 1.000 uenika. Poslije su te kole jo vie napredovale. Fra David Nevisti, provincijal hercegovakih franjevaca, preporuio je 23. rujna 1916. franjevcima da pomau te kole
i uvedu ih u sve upe.500 God. 1917. seljake kole bile su otvorene
gotovo u svim upama u Hercegovini.
498
499
500
O. Knezovi, ivot i rad fra Didaka Buntia, Zagreb, 1938., str. 33-34; D. ori,
Fra Didak Bunti dobrotvor Hercegovine. u: Fra Didak Bunti, spomenica, ZagrebMostar, str. 13-14.
Kranska obitelj, 18., 1917., str. 32-36; O. Knezovi, ivot i rad Didaka Buntia, str. 29-32; D. Mandi, Franjevake kole u Hercegovini, u: Stopama otaca,
sv. 5., 1939., str. 62-65; A. Niki, Prosvjetni rad fra Didaka Buntia, u: Fra Didak
Bunti, Spomenica, str. 69-81.
Kranska obitelj, 17., 1916., str. 31-32.
187
U Hercegovini je koncem god. 1917. nastala velika glad. Franjevci su tada morali spaavati narod od gladi, pa je briga za seljake
kole gotovo posve zapostavljena.
6.5. Borba protiv gladi
God. 1916. u Hercegovini bila je velika sua. Od poetka lipnja
do konca kolovoza nije kia pala. Ta je sua gotovo posve unitila ljetinu,501 a sljedee je godine bila jo gora. Od Uskrsa pa do Sv.
Franje, za pet mjeseci nije bilo kie. Zbog toga usjevi nisu mogli
donijeti nikakav plod. Ve je poetkom ljeta poelo nestajati ita.502
Zbog toga su hrvatski rodoljubi, a posebno hercegovaki franjevci, bili veoma zabrinuti to e biti s pukom. Posebnu im je brigu
zadavala sudbina djece. Na koncu, odluili su djecu premjestiti u
krajeve gdje bi imali kruha.
Prva je skupina od oko 300 djece otila iz Mostara 10. rujna
1917.
Pratili su ih fra Didak Bunti, fra Serafin Dodig, tada upnik
u Vitini, i fra Bernardin Smoljan, profesor gimnazije na irokom
Brijegu. Djecu su putem lijepo primali i darivali, a kada su iz Bosanskoga Broda preli savski most, djeca su razdijeljena u etiri skupine: jedni su otili u Drenovce, drugi u Stupnik, trei u Vinkovce, a
etvrti u Vukovar.503
Drugu su skupinu od 210 djece, koja su pola iz Mostara 26.
rujna 1917., pratili narodni zastupnik uro Damonja, fra Tomo
Zubac i fra Dominik Mandi. Doli su u Rumu 29. rujna, gdje su
ostavili 96-ero djece, u Irig su poslali 50-ero djece, u Iniju 64-ero
djece.504
Trea je skupina od 495-ero djece pola iz Mostara 3. listopada
1917. Pratili su je fra Didak Bunti, fra Sreko korput i fra Ivo Marini. U Slavonskom Brodu 103 djece poslano je u Oriovac, Stupnik
i Luane. U Vrpolju je iz vlaka silo stotinu djece i otilo u Andrijev501
502
503
504
Isto mj., str. 184.

Isto mj., 18., 1917., str. 205.
To je putovanje djece opisao fra Serafin Dodig u Kranskoj obitelji, sv. 18.,
1917., str. 194-196.
To je putovanje opisao fra Dominik Mandi (Isto mj., str. 223-226).
188
ce, Svilaj i Veliku Kopanicu. Ostala su djeca 5. listopada dola u Vukovar. Od njih je 55-ero ostalo u Vukovaru, 60-ero ih je otilo u Erdevik, 50-ero u arengrad, 63-oje u Petrovaradin, a 64-ero razmjeteno je u Lovasu, Ceriu, Kamenici i u Srijemskim Karlovcima.505
etvrta skupina djece otila je iz Mostara 10. listopada. Bilo ih
je 400. Pratili su ih fra Jerko Boras, fra Viktor Nui i jo neki. Kada
su doli u Slavonski Brod, 19-ero djece poslano je prema Vukovaru,
Iloku i arengradu, sedam djeaka odvedeno je prema Zagrebu na
zanat, 15-ero ih je ostavljeno u Iniji, a stotinu jedno dijete odvedeno je prema Zemunu. U Staroj Pazovi smjeteno je 14-ero djece,
u Novoj Pazovi 14-ero, u Golubince je otilo njih 38-ero, a u Novi
Slankamen odvedeno ih je stotinu jedno.506
aljui djecu u bogatije krajeve bilo je sigurno da ona ne e trpjeti od gladi. Ali trebalo je misliti i na one ljude koji su ostali u Hercegovini. Ve je u ljeto 1917. nestalo hrane u Hercegovini, a trebalo
je doekati ljetinu od god. 1918. Neki hercegovaki upnici ili su u
krajeve preko Save da bi skupili hranu za svoje upljane. Mostarski
biskup Alojzije Mii, gledajui teko prehrambeno stanje naroda u
svojoj Biskupiji, pisao je 5. prosinca 1917. zagrebakom nadbiskupu Antunu Baueru, molei ga da bi preko upnika zamolio vjernike
Zagrebake nadbiskupije, da bi svatko od njih od svojih prehrambenih stvari neto dao za gladna i bijedna brata Hrvata u Hercegovini.
Nadbiskup Bauer, nakon to se savjetovao s banom, odgovorio je
18. prosinca te godine da bi najbolje bilo poslati u Hrvatsku jednoga ili dva franjevca, koji bi osobno skupljali milodare za itelje u
Hercegovini.507
U Hercegovini su se ubrzo uvjerili da ne e moi spasiti Hercegovinu od gladi onako kako su zamislili. Uvjerili su se da to moe
uiniti samo vlada u Beu. Neki su mislili da bi trebalo otii u Be
i vladi iznijeti teko stanje u Hercegovini i od nje traiti pomo. U
to se uvjerio i provincijal Hercegovake franjevake provincije fra
David Nevisti. A kada je traio osobu koja bi mogla u Beu najbolje obaviti taj posao, nije mogao nai nikoga prikladnijega od svoga
tajnika fra Dominika Mandia.
505
506
507
Putovanje te skupine opisao je fra Ivo Marini (Isto mj., str. 24, str. 6-250).
To je putovanje opisao fra Jerko Boras u Kranskoj obitelji, 19., 1918., str. 7-9.
189
Traei kako najbolje izvesti taj naum odluili su zamoliti caricu Zitu, za koju su mislili da e imati najvie samilosti prema gladnomu narodu. Sastavili su joj molbu.508 A onda se, u veljai 1918.,
fra Dominik zaputio u Be. Kada je tamo doao, molio je da ga Carica primi. Dok je oekivao taj prijam, obilazio je beke urede, koji
bi mogli pomoi i u Hercegovinu poslati hranu. Kada ga je primila
carica Zita, predao joj je molbu fra Davida Nevistia i u osobnu razgovoru potkrijepio tu molbu. Smatralo se da je taj put u Be bio
koristan, jer je nakon toga hrana, koja je stizala u Hercegovinu, bila
obilnija nego prije, a dolazila je redovitije.509
6.6. Hrvatska tiskara Franjevake provincije
Franjo Milievi do 1896. sauvao je tiskaru, koja je osnovana
u Mostaru god. 1873. Ve prije, god. 1894., primio je u urednitvo
lista Glasa Hercegovca novinara Nedjeljka Radiia, koji je za vrijeme bolesti Franje Milievia ureivao list i vodio tiskaru. Meutim,
Radii je ubrzo obolio i umro, poetkom srpnja 1896.510 Smru
Nedjeljka Radiia tiskara je prestala raditi i nije se tiskao list Glas
Hercegovca, jer politika vlast nije dopustila njegovo izlaenje.
Hrvatsko se puanstvo u Mostaru naviklo imati svoj list. Stoga
je teko podnosilo kad ga nije bilo, pa je nekoliko ljudi odluilo preuzeti bivu tiskaru u kojoj se tiskao Glas Hercegovca i u njoj tiskati
novi list. Zatraili su doputenje od zajednikoga Ministarstva financija u Beu i dobili ga 21. studenoga 1897. Osnivaka skuptina
nove tiskare odrana je 14. kolovoza 1898.
Tiskara je prema zakonu upisana u trgovaki popis na okrunomu sudu u Mostaru kao Hrvatska dionika tiskara. Meu dioniarima tiskare nalazio se i biskupov tajnik fra Ambro Mileti, a pothvat
je zagovarao fra Radoslav Glava, profesor Franjevake bogoslovije
u Mostaru i ve priznati pisac. Dioniari tiskare pokrenuli su novi
list pod nazivom Osvit koji je izlazio do 1907.511
508
509
510
511

. Musa, Fra Franjo Milievi i hrvatski kulturni preporod u Hercegovini, str. 4748.
190
Hrvatska dionika tiskara zapoela je odvano raditi. Osim pokrenutoga lista Osvita, tiskala je i druga djela. Meutim, svojim je
radom teko sastavljala kraj s krajem. God. 1910. nala se u velikim
novanim potekoama, pa se inilo da e morati prestati raditi.
Dioniari su vrsto odluili spasiti tiskaru. Dogovorili su se da e
pomou mjenice od Hrvatske sredinje tedionice za Bosnu i Hercegovinu dobiti potreban novac. Jedanaest dioniara dogovorilo se
da e se svaki obvezati na 2.000 austrijskih kruna tako da bi tiskara mogla nastaviti s radom. Tu su namjeru iznijeli i franjevakom
provincijalu fra Luki Begiu, molei ga da bi se i on, kao dvanaesti
dioniar, u ime Provincije obvezao na 2.000 kruna. Fra Luka odobrio je tu namjeru i bez ikakva se prigovora potpisao na dio koji su
dioniari traili.512
Budui da tiskara nije uspjela zaraditi novac i platiti mjenicu,
god. 1914. spomenuta je tedionica traila da joj tiskara vrati pozajmljeni novac. Meutim, mjenica je tako napravljena da je fra Luka
Begi morao sve platiti. On nije bio vjet tomu kako su se pravile
mjenice pa se potpisao, kako su mu rekli oni kojima je on vjerovao.
Zato se sastala 19.20. sijenja 1914. uprava Provincije i imenovala
fra Leona Petrovia, tajnika Provincije, da on stvar izvidi i rijei.513
Fra Leon nastojao je dogovorno rijeiti stvar. Zahtijevao je od
dioniara, koji su traili od fra Luke Begia da potpie mjenicu, da
oni plate svoj dio kako su govorili. Ali budui da to nije uspijevao,
predao je 23. veljae 1914. stvar odvjetniku da to rijei sud.514
Kada je sud pregledao sve tiskarine stvari, smatrao je da mu ne
preostaje drugo nego dati tiskaru na drabu. Tiskarine su se stvari
poele rasprodavati. Fra Leon odluio je tada kupiti glavnije tiskarine stvari. Uzeo je veliki stroj za tiskanje, dva mala stroja za tiskanje,
stroj za rezanje papira, stroj za uvezivanje knjiga i zidni sat. Za te
je stvari dao 1.579,20 kruna.515 Pomou se tih strojeva, koje je fra
Leon kupio, moglo otvoriti novu tiskaru i raditi. To je uprava Provincije 21. srpnja 1916. povjerila fra Leonu.516
512
513
514
515
516
Arhiv Franjevake provincije u Mostaru, Acta capitularia, sv. 2., br. 5a.,
str. 440.
Isto mj., str. 231-236.
Isto mj., str. 538-539.
Arhiv Franjevake provincije, Acta capitularia, sv. 2., br. 5a., str. 440.
191
Sud je odugovlaio rijeiti spor oko tiskare. Konano je za 16.

sijenja najavljen dan rasprave. Ali su se prije toga dana parbenici
nagodili. Franjevaka provincija platila je mjenicu, sudbene trokove i jo neke druge trabine. Potroila je za to 37.020, 26 kruna, a
Provinciji je ostalo sve to se u tiskari nalazilo.517
Prije sudbenoga rjeenja Provincija je odluila s kupljenim stvarima otvoriti tiskaru. Ve je 1. prosinca 1916. zatraila od Visoke
zemaljske vlade u Sarajevu doputenje za tiskarski i knjiarski posao. Traeno je doputenje odobreno, a tiskara je 8. veljae 1917.
upisana u gradskomu kotarskom uredu u Mostaru pod imenom Hrvatska tiskara u Mostaru. Upravitelj tiskare bio je fra Leon Petrovi,
a njezine je knjige poeo voditi 16. veljae 1917.518
Sljedee godine, 22. travnja 1918., fra Leon imenovan je upnikom u Klobuku, pa je i zbog toga morao napustiti upravu tiskare.
Njegovim nasljednikom imenovan je fra Dominik Mandi, tajnik
Provincije. On je tiskaru upisao kod dravnih vlasti pod imenom
Hrvatska tiskara Franjevake provincije.519
7. Djelovanje putem pisane rijei

Koncem XIX. stoljea Hercegovaka franjevaka provincija imala je nekoliko pisaca koji bi u drugim okolnostima dali djela viega
znaenja po opsegu i po vrijednosti. Ali u onim su prilikama ipak
dali djela koja govore o zamjetnoj sposobnosti njihovih pisaca. To
se prije svega odnosi na fra Radoslava Glavaa i fra Martina Mikulia.
Meutim, god. 1895. osnovana je u Mostaru Hercegovaka franjevaka bogoslovija, na kojoj je mladim franjevakim bogoslovima
predavalo nekoliko sposobnih ljudi koji su zavrili kole na talijanskim ili njemakim uilitima.
Naravno da su profesori Bogoslovije, prouavajui i predajui
znanstveno svoje predmete, mogli pisati djela irega i veega znaenja, ali oito je da nisu vidjeli itatelje svojih radova koji bi opravdali
517
518
519
Isto mj., str. 448, 455.; L. Petrovi, Dnevnik, sv. 2., str. 475-479.
Isto mj., Acta capitularia, sv. 3., f. 7r.
192
njihov spisateljski napor. Mislili su oni to bi mogli uiniti osim za

svoje sluatelje u koli, na korist svoga naroda u Hercegovini. Doli
su na pomisao, na koju su ih poticali provincijal fra Augustin Zubac i mostarski gvardijan fra Ambro Mileti, da osnuju mjesenik
Kransku obitelj, pouni i zabavni list za hrvatski katoliki puk. Ime
pokrenutoga lista kae nam koja je namjera pokretaa toga lista:
tititi i jaati temelj ljudskoga drutva.
U osnovanom listu Kranskoj obitelji profesori Franjevake bogoslovije u Mostaru (fra Radoslav Glava, fra Nikola imovi, fra
David Nevisti, fra Skender Musa, fra Ambro Mileti) na jednostavan su i pristupaan nain iznosili istine vjere, ivotopise velikih
ljudi posebno svetaca, domae i strane vijesti, pjesme i druge knjievne priloge. Taj je mjesenik smatran veoma dobrim izdanjem za
hercegovaki puk.
Godinu 1908. moemo donekle smatrati prekretnom u izobrazbi hercegovakih franjevaca. Te je godine u Fribourgu zavrio bogoslovne nauke fra Leon Petrovi, prvi doktor hercegovakih franjevaca. Dotada su hercegovaki franjevci bogoslovne kole zavravali
najvie po talijanskom nainu kolovanja, u kojemu nije predvien
naslov doctor, pa je onaj koji zavri bogoslovne nauke s posebnim
natjeajem zvan lector generalis.
Drugi je vani dogaaj te godine osnivanje, u Mostaru, Bogoslovnoga drutva Bakula. Ono je nastalo pod utjecajem Hrvatskoga
katolikog pokreta, koji je meu akom mladei zapoeo krki biskup Antun Mahni (1896.1920.).
Jedan je od osnivaa toga drutva bio fra Dominik Mandi. On
je sveuiline nauke nastavio u Fribourgu, u vicarskoj. Kada se
vratio u Hercegovinu, za kratko je pomagao fra Didaku Buntiu u
voenju seljakih kola. Premjeten u Mostar ureivao je znalaki
Vjesnik hrvatskih seljakih kola u Kranskoj obitelji, sv. 18. (1917.),
koji je proglaen slubenim glasilom seljakih kola (sv. 17., 1916.,
285-286.).
Fra Dominik bio je tajnik Provincije i vjerouitelj u mostarskoj
gimnaziji. Oko njega su se kupili pristae Hrvatskoga katolikog
pokreta, ne samo srednjkolci, nego i sveuilitarci. esto je s njima
morao raspravljati o razliitim pitanjima koja su openito zanimala
izobraene katolike. Kada je god. 1918. postao upravitelj Franjeva193
ke tiskare u Mostaru, doao je na pomisao da bi trebalo znanstveno obraditi glavna vjerska pitanja, koja su tada zanimala izobraene
katolike i tiskati ih u toj franjevakoj tiskari. Ta bi izdanja bila na
korist hrvatskoga naroda, jer takvih knjiga nije bilo na hrvatskom
jeziku, a, bila bi i na korist Franjevakoj tiskari, jer bi tu imala posao
za tiskanje.
Povezao se s nekim poznatim znanstvenicima i zamolio ih da
mu struno obrade neka pitanja, koja bi on tiskao. Osim toga javio se okrunim pismom 1. svibnja 1918. nekim katolikim piscima
molei ih za suradnju. Priloio im je 150 naslova da bi neke od njih
izabrali i obradili.520
Zbirku tih tiskanih djela nazvao je Savremena pitanja. Prvi je
svezak bio filozofsko-bogoslovna radnja Razum i vjera, koju je napisao fra Teofil Harapin, profesor franjevake gimnazije u Varadinu.
Ona se poela tiskati poetkom 1918. i ubrzo je nakon toga izala
na svjetlo dana.521
520
521
Arhiv Franjevake provincije u Mostaru, Spisi Provincije, sv. 50., f. 20r-23r.

Kranska obitelj, 19., 1918., str.152.
194
VII.
HERCEGOVAKA FRANJEVAKA PROVINCIJA
U DRAVI JUNIH SLAVENA (1918.1941.)
ercegovci su mislili da e austrougarska carevina i nakon poraza u Prvom svjetskom ratu (1914.1918.) ostati, samo da
e je pobjednike sile drukije urediti. Njihovo je miljenje bilo da
e juni Slaveni u carevini postati jedno politiko tijelo, kako je to
predviala tzv. Svibanjska deklaracija junoslavenskih zastupnika
u bekomu saboru. Bilo je veliko iznenaenje u Hercegovini kada je
odlueno osnovati dravu junih Slavena u carevini i ujediniti je sa
Srbijom i Crnom Gorom s Karaoreviima na elu.522
1. Prilagoivanje novom politikom stanju

Pri stvaranju se nove drave mislilo i na sudjelovanje hercegovakih franjevaca. Kad je 5. i 6. listopada 1918. u Zagrebu osnovano Narodno vijee Slovenaca, Hrvata i Srba, pozvan je samo jedan
Hrvat iz Hercegovine da bude lan toga vijea, a to je bio fra Didak
Bunti, ravnatelj franjevake gimnazije na irokom Brijegu.523
522
523

Rodio se u Paoi 1871. Nakon osnovne i gimnazijske kole otiao je u Innsbruck uiti filozofiju i bogosloviju. Postao je sveenik 1894. Nakon zavrene
kole, god. 1895., imenovan je profesorom na Franjevakoj klasinoj gimnaziji na irokom Brijegu, a 1910. postao je njezinim ravnateljem. Godine 1919.
izabran je za provincijala hercegovakih franjevaca. Umro je 3. veljae 1922.
Usp.: O. Knezovi, ivot i rad fra Didaka Buntia, Zagreb, 1938.; D. ori, Fra
Didak Bunti, spomenica, ZagrebMostar, 1978.
195
Fra Didak Bunti dotada se nije izriito bavio politikom. Istina, poznavao je neke hrvatske politiare i s njima bio povezan zbog
drugih razloga. Nije pripadao nijednoj politikoj stranci, premda
su ga oni koji su ga dobro poznavali smatrali stareviancem. Bio
je poznat ne samo kao dobar odgojitelj u irokobrijekoj gimnaziji,
nego i kao iskreni radnik na unaprjeivanju hercegovakih seljaka
na gospodarskomu i prosvjetnom podruju. Upravo su ga zbog toga
njegova rada smatrali najuglednijim Hercegovcem u ono doba.
Izborom u Narodno vijee SHS-a fra Didak je nekako silom prilika baen na politiko podruje. Kao lan Narodnoga vijea uao je
u Privremeno narodno predstavnitvo, kojemu je bila glavna zadaa
pripremiti zakon po kojemu e se provesti izbori za ustavotvornu
skuptinu.524
Fra Didak je nastavio raditi na irokom Brijegu. Jedno vrijeme
nije bio ondje, 25. veljae 1919. otiao je naime u Beograd sudjelovati na sastanku Privremenoga narodnog predstavnitva. U meuvremenu je razmiljao ima li smisla njegov politiki rad kojim se
poeo baviti. U to je doba za Hercegovaku franjevaku provinciju
imenovan vizitatorom ili slubenim pohoditeljem, 1910.-1913.,
fra Karlo Eterovi. Nakon to je posjetio Provinciju, sazvao je za
27. svibnja 1919. provincijski kapitul za izbor novoga starjeinstva
Provincije. Za provincijala izabran je upravo fra Didak Bunti. Za
njegova zamjenika izabran je fra Mirko Matijevi, a za savjetnike:
fra Jerko Boras, fra Mile Milo, fra Leon Petrovi i fra Vice Skoko, a
za tajnika fra Ante Jelavi.525
Taj je izbor fra Didaka jo vie doveo u nepriliku. Ve prije, kada
nije bio provincijal, neki su ga savjetovali da se ne bavi politikom,
jer ona nije za sveenika. Naprotiv, drugi su ga uvjeravali da dobro
Hercegovine trai od njega da ne odbacuje ni politiki rad. U tomu
ga je smislu savjetovao i pohoditelj fra Karlo Eterovi.
Konano je fra Didak odluio sudjelovati na izborima za ustavotvomu skuptinu na 28. listopada 1920., a da bi sudjelovao na tim
izborima, morao se ukljuiti u koju stranku.
524
525
J. Horvat, Politika povijest Hrvatske, sv. 1./11., Zagreb, 1990., str. 158-176;
Z. Matijevi, Slom politike katolikog jugoslavenstva, Hrvatska puka stranka u
politikom ivotu Kraljevine SHS, Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 1998.,
str. 130-147.
Acta Ordinis, 8., 1919., str. 210.
196
Tada je skupina mladih pristaa Hrvatskoga katolikog pokreta u Mostaru, koju je predvodio vjerouitelj gimnazije fra Dominik
Mandi, osnovala Hrvatsku puku stranku. To su uinili pod utjecajem pristaa Hrvatskoga katolikog pokreta iz Zagreba, koji su smatrali da vrijeme zahtijeva od katolika baviti se politikom i u politici
primjenjivati katolika naela. Glavni pobornik takva politikoga
rada meu Hrvatima bio je Petar Rogulja (1888.1920.).526
U oujku i travnju 1919. Petar Rogulja bio je u Mostaru. Na nekoliko mjesta drao je predavanja. Posjetio je i franjevake klerike
u Mostaru. I njima je odrao predavanje o opemu stanju u tadanjemu svijetu, a osobito je naglasio dunost franjevakih klerika da
ue i da se pripravljaju za budunost da bi se, nakon zavrene kole,
to bolje i korisnije ukljuili u svijet.
Na Veliki etvrtak, 17. travnja 1919.god., prigodom posveenja
sv. ulja, sastalo se u franjevakoj samostanskoj crkvi oko 40 sveenika. Nakon ruka Petar Rogulja sakupljenim sveenicima odrao
je govor o potrebi osnivanja posebne stranke sline onoj kao kod
Slovenaca (Slovenska ljudska stranka), kod Austrijanaca (Volkspartei) i kod Talijana (Partio popolare). Stranka bi se zvala Hrvatskom
pukom strankom (HPS).
Prema svomu programu HPS nije vjerska stranka, ali se oslanja
na vjeru. Nastojat e unaprjeivati sve stalee hrvatskoga drutva,
a posebno seljatvo. Nova drava SHS sastavljena je od tri plemena.
Srbi, Hrvati i Slovenci tri su plemena koji ine jedan narod. Njihove plemenske razlike ne smiju se nasilno unitavati, nego se njihov
opstanak treba prepustiti prirodnomu razvoju. Upravo se stoga drava SHS ne smije urediti centralistiki, nego svaka pokrajina treba
imati samoupravu. Pokrajinska vijea poticat e rad pokrajinskih
vlada i ujedno nadzirati njihov rad.527
Sveenici koji su sasluali predavanje Petra Rogulje smatrali su
da ga treba prihvatiti i poduprijeti. Ve su na tomu sastanku sastavili posebno priopenje kojim se najavljuje osnivanje Hrvatske puke stranke i poziva stanovnike Hercegovine da glasuju za njezine
zastupnike.
526
527
Z. Matijevi, Slom politike katolikog jugoslavenstva, str. 92-106.

Narodna sloboda, u br. 36. od 3. svibnja 1919., donijela je Program Hrvatske
puke stranke.
197
Pouzdaniki sastanak Hrvata katolika grada Mostara odran je

19. travnja. Na tom sastanku osnovano je privremeno vijee stranke, da bi uspostavljalo i irilo stranku u Mostaru i Hercegovini.
Meu lanovima privremenoga vijea nala su se i dva franjevca,
fra Augustin Mati i fra Dominik Mandi.528
Osnivanje Hrvatske puke stranke u Mostaru i malo kasnije, 2.
svibnja, u Sarajevu, iznenadilo je neke javne radnike Bosne i Hercegovine koji su mislili o osnivanju jedne stranke, ali nisu imali veze
s pripadnicima Hrvatskoga katolikog pokreta. Kada je najavljeno
osnivanje Hrvatske puke stranke, oni su traili da se ta stranka ne
osniva, da se osnuje jedna zajednika stranka za sve Hrvate u Bosni
i Hercegovini. Budui da je Hrvatska puka stranka ve osnovana i
nije htjela prestati raditi, nezadovoljni s takvim rjeenjem odluili
su osnovati drugu stranku za Hrvate u Bosni i Hercegovini. Tu su
svoju odluku najavili posebnim Saopenjem, tiskanim u Sarajevu, u
lipnju 1919.529
Postojanje dviju stranaka za Hrvate u Bosni i Hercegovini mnogi su smatrali tetnim i besmislenim. Stoga su nastojali nai rjeenje koje bi zadovoljilo sve Hrvate. U tom je smislu poradio i novi
hercegovaki provincijal fra Didak Bunti, koji je upravo zbog toga
na izvanrednu sjednicu pozvao bosanskoga franjevakog provincijala fra Bonifacija Vidovia i provincijala Provincije Presvetoga
Otkupitelja fra Antu Cikojevia. Sjednica se odrala 9. i 10. srpnja
1919. u mostarskom franjevakom samostanu.
Bosanski provincijal fra Bonifacije Vidovi, koji je doao na sastanak sa svojim zamjenikom fra Jozom Markuiem, iznio je miljenje da se osnivanjem Hrvatske puke stranke nasluuje raskol
hrvatske inteligencije, njezin dio odvodi meu liberale, premda to
nije. Stoga bi trebalo osnovati novu stranku, zajedniku za sve, koja
bi se u svomu radu ravnala prema vjerskim naelima.
Naprotiv fra Ante Cikojevi, provincijal Provincije Presvetoga
Otkupitelja, izjavio je da su njegovi svi za Puku stranku, jer su kod
njih jaki liberali i treba istupiti protiv njih, kao to to radi Hrvatska
puka stanka.530
528
529
530
List Narodna sloboda poevi s brojem 33., koji je iziao 23. travnja 1919., postao je glasilo Hrvatske puke stranke za Hercegovinu.
Isto mj., sv. 52., f. 317r-318v.
198
Bilo je i drugih pokuaja stvoriti politiko jedinstvo Hrvata u

Bosni i Hercegovini, ali budui da to jedinstvo nisu postizali, neki
ugledni Hrvati koji nisu prihvaali HPS, sastali su se u Travniku
prije Velike Gospe, 14. kolovoza, da bi izabrali privremeno vodstvo
nove stranke, kojoj su dali ime Hrvatska teaka stranka. Predsjednik privremenoga vodstva stranke bio je fra Jozo Markui, zamjenik bosanskoga franjevakog provincijala. To privremeno vodstvo
najavilo je 7. rujna 1919. osnivanje nove stranke.531 Fra Didak Bunti duboko je osjeao da ta politika podijeljenost Hrvata u Bosni i
Hercegovini ne nosi dobro. Hrvati su tu u manjini pa se zbog podijeljenosti njihovu vanost i mo jo vie umanjuje, a nije vidio razloga za tu podijeljenost. Program se obiju stranaka uglavnom nije
razlikovao. inilo se da je glavna razlika meu njima to su HPS
osnovali i irili veinom mladi ljudi, odgojeni u Hrvatskom katolikom pokretu, a Hrvatsku teaku stranku vodili su stariji ljudi, koji
su potjecali iz Hrvatske narodne zajednice, uvijek smatrani katolicima, a u ivotu radili su prema katolikim naelima, premda nisu
pripadnici Hrvatskoga katolikog pokreta.
Budui da je bio uvjeren da e ta politika podjela Hrvata u Bosni i Hercegovini mnogo utjecati na njihovu budunost, fra Didak
je htio uti to o tomu misle hercegovaki franjevci, oekujui da
e netko dati dobar savjet da bi se ta podjela izbjegla. S tom je namjerom za 15. i 16. listopada, u Mostaru, sazvao tadanju upravu
Provincije, sve bive provincijale, sve gvardijane, predstavnike svih
dekanata, ravnatelja Bogoslovije, predstavnike vjerouitelja (fra
Dominika Mandia) i fra Jerku Borasa, koji je radio u Biskupiji.
Meu nazonima bilo je onih koji su zastupali da bi franjevci
morali raditi za narod samo na crkvenomu, kulturnomu i gospodarskomu podruju, a ne bi se smjeli izravno baviti politikom, a pogotovo ne bi smjeli biti lanovi jedne stranke i iriti njezine misli napadajui drugu stranku ili druge stranke. Ali veina nazonih, meu
kojima se isticao fra Dominik Mandi, bila je uvjerena da se dobro
iri i politikim radom, a budui da se HPS temelji na najboljim naelima, ostvarenje tih naela donijet e dobro narodu.
Na koncu su toga zasjedanja izabrana 4 uglednija franjevca (D.
Bunti, L. Begi, L. Bubalo i L. Petrovi), koji bi jo jednom poku531
Isto mj., sv. 56., f. 27r, 68r-69r.

199
ali da bi dolo do nekakva sporazuma izmeu spomenutih dviju

stranaka. Ta su etvorica pisali 16. listopada 1919. tajnitvu HPS
da bi bilo vjersko i narodno dobro ako bi se sporazumjeli pristae
HPS-a i pristae HTS-a. Za sporazum bi trebalo napraviti zajedniki
program, dogovorno nai ime stranke i u Saboru osnovati poseban
klub.532
Na gornje pismo odgovorilo je Tajnitvo HPS-a ve sljedei dan,
17. listopada. Odgovor su potpisali prof. Juraj Pulji, tajnik HPS-a
za Hercegovinu, Mato Rimac, dr. Alois Charamosta i fra Dominik
Mandi.
Prema njihovu odgovoru zajedniki program za slogu svih Hrvata u Bosni i Hercegovini treba biti onaj HPS i to u stilizaciji hercegovakoj, jer je u tomu obliku odobren od jugoslavenskoga katolikog episkopata i velike veine naroda u Hercegovini. Ime zajednike
stranke treba biti HPS, jer je to ime ve dobro poznato. Zastupnici
bi u Saboru mogli osnovati zaseban klub.533
Oito je da se pod takvim uvjetima nisu mogli sporazumjeti.
Obje su stranke irile svoje misli i traile pristae.
Osnivai HPS-a marljivo su u narodu irili svoju stranku. inilo im se da njihov rad nije bezuspjean. Imali su iza sebe veinu
sveenstva i veinu ljudi iskrenoga kranskog uvjerenja, ali ih je
jedna injenica veoma smetala: najugledniji Hercegovac, fra Didak
Bunti, nije bio pristupio njihovoj stranci. Traili su nain kako
privoliti fra Didaka da ue u HPS. Na koncu, 9. studenoga 1919.,
brojni hrvatski javni radnici u Hercegovini, pristae HPS-a, javno
su fra Didaku poslali zajedniko pismo, molei ga ue u HPS i da joj
bude voa. Fra Didak je, 12. studenoga, prihvatio njihov poziv da
ue u stranku, ali je odgodio upisati se u Jugoslavenski klub jer je
htio poraditi da doe do sporazuma izmeu Narodnoga kluba, iji
je lan bio, i Jugoslavenskoga kluba,534 a 8. prosinca 1919. svoj je
brai preporuio HPS.535 Tom odlukom fra Didaka Buntia HPS u
Hercegovini osjeala se na svomu vrhuncu. Mogla je sigurnije napredovati i razvijati se.
532
533
534
535
Isto mj., f. 35r.

Isto mj., f. 37r.
Narodna sloboda, 1., 1919., br. 91., str. 1.
Isto mj., 2., 1920., br. 3., str. 1.
200
HPS je za 25. oujka 1920. sazvala Prvi seljaki sabor u Mostaru,

da bi na njemu izabrala vodstvo HPS-a. Na tom Saboru za zaasnoga predsjednika stranke izabran je fra Didak Bunti, za predsjednika Mato Zubac, a za prvoga tajnika fra Dominik Mandi.536
To vodstvo HPS-a pred sobom imalo je teak i odgovoran posao, izbore za ustavotvornu skuptinu, 28. studenoga 1920. To je
bilo tee to su na iste izbornike u Bosni i Hercegovine raunale
dvije stranke, HPS i HTS.
HPS u Hercegovini predloila je na svomu popisu 4 natjecatelja.
To su bili: fra Didak Bunti, dr. Marko Rebac, prof. Juraj Pulji i dr.
Nikola Mandi. Na tim izborima trojica od predloenih natjecatelja
bili su izabrani osim prof. Puljia.537
Zastupnici HPS-a odluili su dati svoj dio da nova drava dobije
dobar i prihvatljiv ustav, ali ve prije izbora zbio se dogaaj koji se
inio vanim za razvoj ivota u dravi, a posebno je morao biti neprihvatljiv za fra Didaka Buntia. U subotu 6. veljae 1920., malo
prije dva sata poslije podne, franjevaki su samostan u Mostaru opkolili poreznici. Bilo ih 37. Traili su da u ime Ministarstva financija
iz Sarajeva pregledaju samostan. Fratri su upravo zavrili ruak i
nakon molitve u crkvi, sjeli su u zbornicu. Bilo je iznenaenje i po
gradu se ta vijest pronijela. Pregledavali su ga 4 sata. Nali su malo
duhana, ali nita drugo. Pregledali su i sobu fra Didaka Buntia i
u njoj nali malo vie od 1 kg duhana. Najprije su taj fra Didakov
duhan odnijeli, a poslije su ga vratili.
Premda se radilo o nevanu dogaaju, on je mnogima otvorio
oi i govorio kakva je to drava.538 Glavni zadatak izbora, provedenih 28. studenoga 1920., bio je izabrati zastupnike za skuptinu
koja e donijeti ustav nove drave. Prema Krfskomu dogovoru izmeu Ante Trumbia i Nikole Paia, od 20. srpnja 1917., bilo je
predvieno da e se ustav nove drave donijeti dvotreinskom veinom.539 Slino je odredio i Hrvatski sabor 29. listopada 1918., kada
536
537
538
539
Isto mj., br. 23.

Dogaaj je opisao tadanji gvardijan samostana u Mostaru fra Leon Petrovi.
Isto mj., Dnevnik, sv. 3., str. 27-33.
F. ii, Dokumenti o postanku Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, 1914.1919.,
Zagreb, 1920., str. 96-99.
201
je traio da se ureenje drave Srba, Hrvata i Slovenaca provede

veinom od dvije treine glasova.540
Meutim, prema poslovniku, koji je bio napravljen za ustavotvornu skuptinu, za primanje ustava traila se nadpolovina veina. Bilo je oito da e ustav biti centralistiki, kako to predlau Srbi:
jedna drava, jedan narod, jedan kralj i jedna prijestolnica. Takav
ustav je i proglaen 28. lipnja 1921., Vidovdanski ustav, izglasovan
gotovo samo srpskim glasovima.541
HPS nastavio je i dalje raditi namjeravajui ispraviti Vidovdanski ustav i uiniti ga prihvatljivim za Hrvate. U Hercegovini ga je
pogodila i smrt fra Didaka Buntia, 3. veljae 1922.542 Ali su se vremenom i sljedbenici HPS-a uvjerili da HPS ne moe raditi u Kraljevini SHS kao to rade stranke meu drugim europskim narodima.543
1.1. Gimnazija na irokom Brijegu
Ve se provincijal fra David Nevisti (1916.1919.) uvjerio da
je velika potreba graditi gimnaziju na irokom Brijegu. On je 4. listopada 1918. poslao brai okruno pismo u kojemu pie da treba
izgraditi novu gimnazijsku zgradu i moli brau da kad i kako budu
mogli dadnu neto za to.544
Malo poslije uspostavljeno je vijee koje je trebalo sakupljati
milodare za gradnju gimnazijske zgrade. U vijeu bili su: fra Bla
Jerkovi, fra Augustin Mati, fra Ilija Rozi, fra Mate uturi, fra
Bonifacije Maji, fra Bernardin Smoljan, fra Dane Zubac, fra Stanko
Kraljevi, fra Gabro Grubii i fra imo Ani.545
Ista misao vodila je i upravu fra Didaka Buntia (1919.1922.).
Ali on je mislio i na profesore, pa je poslao sveuilitarce na razliita
sveuilita da bi se pripremili za profesore na gimnaziji i na bogosloviji.546
540
541
542
543
544
545
546
Isto mj., str. 196.

Isto mj., 4., 1922., br. 6., str. 1.
Arhiv Franjevake provincije u Mostaru, Spisi Provincije, sv. 50., 161r-162r.
Arhiv Franjevake provincije u Mostaru, Urudbeni zapisnik 1920., br. 152.157., br. 284.-290.
Isto mj., L. Petrovi, Dnevnik, sv. 3., str. 166, str. 176.
202
Ali budui da su ti profesori, najvie nakon est razreda gimnazije, zavrili bogoslovne nauke, nisu mogli biti pravi profesori.
Stoga su morali zavriti gimnaziju s ispitom zrelosti i nastaviti na
sveuilitu predmete koje e na gimnaziji predavati. Tako je npr. fra
Rade Vuki zatraio doputenje od hrvatske vlade da bi na kojoj gimnaziji mogao poloiti sedmi i osmi razred s ispitom zrelosti. Kada
mu je 27. svibnja 1921. br. 17424. doputeno, on je u ljetnom roku
na gimnaziji u Poegi poloio sedmi i osmi razred gimnazije i ispit
zrelosti.547
Sljedee godine, 11. travnja 1922., dobili su od pokrajinske vlade da mogu polagati ispit zrelosti na bilo kojoj gimnaziji, ali ne na
irokom Brijegu.548 Ve 30. lipnja ispit zrelosti u Mostaru poloilo
je pet franjevaca.549
Smrt fra Didaka Buntia 3. veljae 1922. prouzrokavala je veliku alost i iznenaenje u cijeloj Provinciji, a posebno na irokom
Brijegu, gdje je fra Didak proveo vei dio svoga ivota i rada. Nakon
njegove smrti upravu Provincije preuzeo je fra Luka Begi kao provincijski vikar. Ostao je na upravi do izbora novoga provincijala 29.
oujka 1922.
Za slubenoga pohoditelja Provincije general reda imenovao je
fra uku Bencetia, lana zagrebake Provincije sv. irila i Metoda.
Nakon obavljena pohoda sazvao je kapitul Provincije, na kojemu je
29. oujka 1922. za provincijala izabran fra Lujo Bubalo, ravnatelj
bogoslovije u Mostaru. Za njegova zamjenika izabran je fra Jerko
Boras, a za definitore: fra Bla Jerkovi, fra Eugen Tomi, fra Mate
uturi i fra Dominik Mandi. Tajnik Provincije postao je fra Bernardin Smoljan.550
Gimnazija na irokom Brijegu bila je glavni predmet s kojim se
suoio novi provincijal, a htio ga je to prije rijeiti. Na prvoj sjednici provincijske uprave, 1. travnja 1922., fra Lujo imenovao je 5
novih profesora na irokom Brijegu, koji su upravo zavravali kolu
na sveuilitima u tuini: fra Kreu Pandia i fra Arhanela Nuia
547
548
549
550
Isto mj., Ljetopis franjevake gimnazije na irokom Brijegu 1919.1934., str. 15.
Isto mj., Urudbeni zapisnik, 1922., br. 318.
Isto mj., Ljetopis, str. 23.
Acta Ordinis, 41., 1922., str. 202; Arhiv franjevake provincije u Mostaru,
L. Petrovi, Dnevnik, sv. 3., str. 199-200.
203
iz Bea, fra Krstu Kraljevia iz Fribourga, fra Marijana Zubca i fra

Davida Zrnu iz Mnchena.551
Osim toga smatrao je da treba to prije nastaviti nastojanja fra
Didaka Buntia na izgradnji nove gimnazijske zgrade. U tomu ga je
osobito pomagao definitor fra Dominik Mandi.
U rujnu 1923. dola je na iroki Brijeg uprava Provincije zajedniki odrediti mjesto gdje e se praviti nova gimnazijska zgrada.552
Planove za gimnazijsku zgradu napravio je mostarski arhitekt Milo Komadina, a u tomu pomagao mu je fra Dominik Mandi. Kada
su planovi bili pri kraju, fra Dominik ih je donio na iroki Brijeg da
ih pregledaju profesori gimnazije i moda dadnu svoje primjedbe
i savjete.553 U isto doba uprava Provincije pripravljala je potrebne
stvari za gradnju. Trebalo je najprije iskopati kamen, pa je 11. rujna
1923. sklopljen ugovor s Ilijom Maruiem Kitiem o iskopu potrebnoga kamena.554
Kako bi nabavili potrebnu drvenu grau, provincijal fra Lujo
Bubalo zamolio je 20. prosinca 1922. Ministarstvo uma i ruda da
bi im ono odobrilo besplatnu sjeu drvene grae.555 Budui da odgovor zadugo nije dolazio, provincijal je u Beograd poslao fra Dominika Mandia da trai povoljno rjeenje na odgovornim mjestima.
Fra Dominik je otiao u Beograd traei rjeenje molbe hercegovakoga provincijala. Da bi stvar sigurnije rijeio zatraio je da ga primi
predsjednik Vlade Nikola Pai. Predsjednik Pai primio je 31. srpnja 1923. njega i fra Placida Pandia, koji je tada studirao na Beogradskomu sveuilitu i priopio im da je za gimnaziju na irokom
Brijegu odobrena sjea drveta od 4.500 kubnih metara.556
Konano se zgrada mogla poeti graditi. Blagoslov temeljnoga kamena obavljen je veoma sveano, na Sv. Franju, 4. listopada
551
552
553
554
555
556
Ljetopis, str. 20.

Isto mj., str. 37.
Isto mj., str. 39.
Isto mj., str. 40. Poslije, 10. travnja 1924., doao je iz Ljubukoga Ivan Paradik i pogodio za gimnazijsku zgradu izvaditi 2.500 kubnih metara kamena
(Isto mj., str. 48). A 19. svibnja 1924. poe izraivati kamen sedam majstora
Dalmatinaca. (Isto mj., str. 50.).
Arhiv Franjevake provincije u Mostaru, Spisi Provincije, sv. 59., f. 279rv.
Isto mj., sv. 65., f. 8lr.
204
1924. Sveanost su uzveliali lanovi Treega reda sv. Franje, koji

su taj dan drali skup ili opi sastanak.557
Gradnja gimnazijske zgrade napredovala je malo pomalo, ali
stalno. U zimskim mjesecima radnici zbog studeni ne bi radili. Provincijska je uprava budno pazila da radnici imaju na raspolaganju
sve potrebno da bi rad to bolje napredovao.
Kada je zavreno trogodite fra Lujine povincijske slube, doao je kao slubeni pohoditelj fra Petar Grabi, lan Provincije Presvetoga Otkupitelja, imenovan 9. sijenja 1925. Na provincijskomu
kapitulu 16. travnja 1925. izabran je ponovno za provincijala fra
Lujo, a takoer i njegov zamjenik fra Jerko Boras. Izabrani su novi
definitori: fra Bazilije Senjak, fra Tadija Beljan, fra Bernardin Smoljan i fra Ante Jelavi.558
I u drugom trogoditu, najvjerojatnije, glavna briga fra Luje Bubala bila je gradnja gimnazijske zgrade na irokom Brijegu. Stalno
je mislio o njezinu zidanju i pazio da ne bi to nedostajalo to bi
moglo sprijeiti dalji rad. Kroz to su doba vanjski zidovi bili gotovi,
a zgrada pokrivena. Trebalo je misliti na unutarnju izradu. Premda
zgrada jo nije bila unutra izraena, omoguili su da moe u nju
prijei prvi i drugi razred gimnazije 21. sijenja 1927.559
U meuvremenu prolo je i drugo trogodite fra Lujine provincijske slube. General je 14. sijenja 1928. imenovao fra Antu Cikojevia, iz Provincije Presvetoga Otkupitelja za pohoditelja. Nakon
to je posjetio sve kue i razgovarao sa svima lanovima Provincije,
sazvao je provincijski kapitul, koji je, 17. travnja 1928., za novoga
provincijala izabrao fra Dominika Mandia, a za njegova zamjenika
fra Matu uturia. Za definitore Provincije izabrani su: fra Ignacije
Jurkovi, fra Pavo Dragievi, fra Sebastijan Lesko i fra Bonifacije
Maji. Tajnik Provincije postao je fra Urban Barii.560
Fra Dominik je ve od poetka priprema gradnje gimnazijske
zgrade pomagao u svemu to je mogao uiniti ili se od njega trailo.
557
558
559
560

Arhiv Franjevake provincije u Mostaru, Ljetopis, str. 68.
205
A kada je postao provincijal, sav je teret uglavnom padao na njega.

Zgradu je trebalo u svemu dovriti i uiniti je da odgovara svima
zahtjevima gimnazijske zgrade. Zabrinjavao ga je prije svega nedostatak novca koji je bio potreban da bi se zgrada dovrila. Stoga se
morao moliti za pomo na sve strane.
Zanimljivo je da je fra Dominik doao na zamisao zamoliti
Svetoga Oca za pomo. God. 1929. papa Pio XI. slavio je pedesetu
obljetnicu misnitva. Taj dogaaj slavili su po cijelomu katolikom
svijetu. Papa je tada dobivao razliite darove, posebno one duhovne
naravi.
Fra Dominiku je palo na pamet da bi bilo dobro da i Hercegovaka franjevaka provincija tada neto daruje Papi. Stoga je pozvao
svu brau da cijelu godinu mole za zdravlje Svetoga Oca, za sretnu
upravu Crkve, za irenje kraljevstva Bojega na zemlji. Ujedno ih je
zamolio da mu jave koliko su dobrih djela iz popisa, koji im je priloio, uinili na odluku Svetoga Oca.561
Idui u Rim fra Dominik je, osim popisa duhovnih darova, nosio sa sobom jedan Album, u kojemu je rijeima i slikama opisao rad
hercegovakih franjevaca, namjeravajui ga osobno predati Svetomu Ocu. To je smatrao zgodnom prigodom zamoliti Papinu pomo
za dovrenje gimnazije. U pismu od 29. veljae 1929. iznio je da
je Provincija za gradnju gimnazije duna 1,000.000 lira, a da bi se
potpuno zavrila trebalo bi jo 1,750.000 lira.562
Sveti Otac primio je fra Dominika u subotu 16. oujka 1929. U
razgovoru, koji je trajao 12 minuta, uruio je Svetomu Ocu duhovne
darove i opisao mu vjersko stanje u Hercegovini, posebno rad franjevaca ondje, kako je prikazano u Albumu. Sveti Otac sa zanimanjem sasluao je fra Dominikovo izvjee i obeao poslati pomo za
dovrenje gimnazije.563
Nekoliko dana nakon toga razgovora fra Dominik je dobio od
Svetoga Oca 5 ekova po 50.000 lira. Na povratku je iz Rima te ekove razmijenio u Splitu i za njih dobio 750.000 dinara.564
561
562
563
564
Arhiv Franjevake provincije u Mostaru, Spisi Provincije, sv. 78., f. 101r.

Isto mj. f. 317r-318r.
Isto mj., sv. 81., f.67.
D. Mandi, (pisma) Hercegovaka franjevaka provincija, f. 13lr.
206
Fra Dominik je bio neobino ganut i duboko zahvalan Svetomu Ocu na tomu daru. S njim je mogao pribaviti jo neke potrebne
stvari da bi zgrada potpuno bila gotova. U jesen te 1929. godine
bile su zavrene uionice pa se u njima mogla drati nastava. Bila je
gotova i kazalina dvorana, a u njoj su aci 8. prosinca 1929. odrali
akademiju u ast pedesete obljetnice Svetoga Oca i u ast Bezgrjenoga Zaea.565
I poslije je fra Dominik budno pazio da bi gimnazija napredovala u osnivanju potrebnih ustanova i u to boljemu pripravljanju
profesora. Imala je pravo javnosti, koje je dobila 19. srpnja 1918.
Samo su njezini aci, nakon 8 razreda gimnazije, morali polagati
ispit zrelosti pred dravnim povjerenstvom. Budui da je takvo pravo javnosti nosilo sa sobom neprilike, kada su aci irokobrijeke
gimnazije prelazili u dravne gimnazije ili aci dravnih gimnazija
prelazili u irokobrijeku, provincijal fra Lujo Bubalo zamolio je 14.
kolovoza 1924. Ministarstvo prosvjete u Beogradu da bi gimnaziji
na irokom Brijegu dalo potpuno pravo javnosti, koje imaju dravne gimnazije.566 Na tu je molbu spomenuto Ministarstvo povoljno
odgovorilo 16. lipnja 1925.567
God. 1931. ponovno je pokrenuto pravo javnosti irokobrijeke gimnazije. Naelnik Ministarstva prosvjete 31. svibnja te godine naredio je da se sastavi povjerenstvo koje e ispitati uenike na
viemu i niemu teajnom ispitu u privatnoj gimnaziji na irokom
Brijegu. Kada je provincijal fra Dominik Mandi za to uo, pisao je
ministru vjera Tugomiru Alaupoviu da bi se on zauzeo kod ministra prosvjete da bi gimnazija na irokom Brijegu sauvala pravo
javnosti koje je dotada imala i da samo dravni nadzornik (inspektor) dolazi na gornje ispite.568
Oito je da je Tugomir Alaupovi postupio kako je fra Dominik
traio, jer je Ministarstvo prosvjete 18. rujna 1931. gimnaziji na
irokom Brijegu priznalo pravo javnosti bez ikakva ogranienja.569
565
566
567
568
569
Arhiv Franjevake provincije u Mostaru, Ljetopis, str. 85.

Isto mj., Spisi provincije, sv. 64., f. 160r.
Isto mj., sv. 67., f. 3r.
Isto mj., sv. 83., f. 199r-200r.
Isto mj., sv. 100., f. 113.; Usp.: B. Pandi, ivotopis fra Dominika Mandia,
str. 55-56.
207
Poslije je zgrada, koliko je trebalo, jo uvijek unutra ureivana,

a nabavljano je to se smatralo potrebnim da gimnazija bolje radi
kao odgojni zavod. God. 1934./1935. imala je 266 uenika,570 god.
1935./1936. bilo je upisano 318 uenika.571
1.2. Konvikt za vanjske ake
Franjevaka gimnazija na irokom Brijegu dosta dugo primala
je samo ake koji su namjeravali postati franjevci. Samo su to prilike doputale, a to je zahtijevao i njezin opstanak.
Vremenom su franjevci i njihovi prijatelji doli na zamisao, da
bi bilo korisno da i djeca iz okolice, koja ne namjeravaju postati franjevci, dolaze u gimnaziju uiti predmete koje ue djeca koja se pripravljaju postati franjevci.
Kako se ini to je poelo kolske godine 1903./1904.,572 a za
stalno je uvedeno kolske godine 1908./1909.573 Meutim, boravak aka u privatnim kuama, bez nadzora, nije osiguravao marljivo uenje i dobar odgoj. Stoga su profesori doli na zamisao da bi
trebalo nai nain da bi i ti aci imali pogodnost mirna uenja pod
potrebnim nadzorom, pa su god. 1911. odluili za te ake iznajmiti
kakvu kuu u kojoj e stanovati i u njoj biti pod nadzorom. To su
povjerili fra imi Aniu i fra Bonifaciju Majiu.
Traei u blizini gimnazije kuu namjere se na kuu Ivana Maruia, u kojoj je on namjeravao otvoriti gostionicu. U toj kui iznajme i otvore, kolske godine 1911./1912., prvi konvikt za vanjske
ake. U poetku je u tom konviktu bilo samo 11 aka. Meu njima
nalazio se i Mate Mikuli, koji je poslije postao fra Vojislav i dugo
godina bio profesor u gimnaziji na irokom Brijegu.574
Taj prvi konvikt bio je malen pa je Marui nadogradio svoju
570
571
572
573
574
Isto mj., Ljetopis, str. 175.

Isto mj., str. 186.
str. 6; D. Mandi, Franjevake kole u Hercegovini, str. 55.
V. Kosir, aki konvikt na irokom Brijegu, u: Stopama otaca. Mostar
1934./1935., str. 63.
D. ori, Fra Didak Bunti, spomenica, str. 170.
208
kuu, da bi mogla primiti to vie aka, a god. 1917. odlui prodati

kuu pa je fra Bonifacije Maji kupi.575
Za konvikt su bila odreena dva profesora. Jedan je stanovao u
konviktu s acima i brinuo se za njihov odgoj, a drugi je boravio u
samostanu i vodio gospodarske poslove konvikta. Upravitelji konvikta mijenjali su se, ali najdue je u toj slubi ostao fra Bonifacije
Maji.
O konviktu se posebno brigalo nakon smrti fra Didaka Buntia,
koji je dugo mislio i na tomu radio da bi se hercegovaka seljaka
djeca mogla odgajati i za druga zvanja koja nisu redovnika.
Nakon zadunice za pok. fra Didaka, koja je odrana 9. veljae
1922. u samostanskoj crkvi na irokom Brijegu, njegovi potovatelji, okupljeni u samostanskim prostorijama, odlue podignuti na irokom Brijegu Spomen-konvikt fra Didaka Buntia za odgoj vanjskih
zvanja. Odmah za to osnuju sredinje vijee na irokom Brijegu,
koje su obvezali da osniva druga vijea.576
Premda je u poetku bio veliki zanos meu fra Didakovim potovateljima za izgradnju konvikta, trebalo je dugo vremena da bi se
to i ostvarilo. Istom 6. svibnja 1929. postavljen je temeljni kamen
novoj zgradi za konvikt.577 Zidanje je dobro napredovalo, pa su se
aci na poetku kolske godine 1929./1930. mogli sluiti nekim dijelovima nove zgrade, a 24. studenoga 1930. bila im je dogotovljena
zajednika uionica, sa stolicama i klupama, osvijetljena s dva petromaksa.578 Nakon toga je zgrada malo pomalo ureivana unutra,
da bi to bolje odgovarala svrsi. God. 1935. u konviktu je stanovalo
130 aka.579
1.3. Odluka o upama god. 1923.
Rjeenje o upama u Hercegovini, izdano 17. srpnja 1899., nije
zadovoljilo hercegovake franjevce, jer su im njime oduzete neke
upe, koje su oni osnovali, jo su ih uvijek drali i smatrali da im tre575
576
577
578
579
V. Kosir, aki konvikt, str. 65.

Arhiv franjevake provincije u Mostaru, Ljetopis, 23., str. 18-19
Isto mj., str. 80.
Isto mj., str. 101.
Isto mj., str. 186.
209
baju, posebno za uzdravanje sjemenitaraca. Onim su rjeenjem te

upe dane na slobodno raspolaganje biskupu, to je ustvari znailo
da e one biti oduzete franjevcima, im bude svjetovnih sveenika,
koji e opsluivati te upe. Premda onda, kada je rjeenje izdano,
protiv njega nije nita poduzimano, bilo je ve onda vjerojatno da
e se vremenom raspravljati o tim oduzetim upama.
Stvarno, to je uinjeno kada je 29. oujka 1922. za provincijala
izabran fra Lujo Bubalo. On je na sastanku definitorija 11. travnja
1922. predloio da se raspravi o tim upama. Tada su se sloili da
ih treba traiti natrag. Svoju odluku iznijeli su tadanjem biskupu
Miiu i on ju je odobrio.
Budua da je ubrzo nakon toga biskup Mii trebao ii u Rim,
provincijska uprava je s njim poslala fra Jerku Borasa, tadanjega
kustoda Provincije i generalnoga vikara Biskupije, da oni u dogovoru s generalom reda fra Bernardinom Klumperom (1921.1927.)
isposluju novu odredbu kojom bi se one upe povjerile Provinciji.580
Fra Jerko je sa sobom ponio molbu provincijala fra Luje Bubala,
s nadnevkom od 25. travnja 1922., br. 325., upravljenu Svetomu
Ocu, u kojoj, spomenuvi proli rad franjevaca u Hercegovini i tadanje njihovo stanje, kada moraju sluiti i one upe koje su 1899.
dane biskupu na slobodno raspolaganje, za svjetovne sveenike,
kojih nema, a te upe trebaju franjevcima, posebno da mogu uzdravati sjemenitarce. Stoga moli Svetoga Oca da im povjeri pleno
iure perpetuo one upe kojih su se 1899. odrekli, zajedno sa svima
onima koje su oni osnovali ili e ih osnovati u Mostarsko-duvanjskoj biskupiji. Imenom spominje 42 upe u Mostarsko-duvanjskoj
biskupiji, spominjui i one koje bi u veim upama trebalo osnovati.
Nadodaje i 43. upu NeumKlek, Trebinjske biskupije.581
Kada je fra Jerko doao u Rim, general nije bio nazoan, pa je
fra Lujinu molbu upuenu Papi dao tadanjemu prokuratoru reda
580
581
Tijek dogaaja opisao je 20. veljae 1924. fra Jerko Boras u pismu prokuratoru reda (Generalni arhiv reda, Procura generalis, Erzegovina (1922.1932.)) i
27. travnja uprava Provincije (Isto mj.).
Molba se nalazi u Generalnom arhivu reda (Isto mj.) i u Arhivu Franjevake
provincije u Mostaru (1922., br. 325.). Objavljena je u knjizi: Afera oko upa u
Hercegovini, pro manuscripto, Mostar, 1975., str. 294-296.
210
Kalistu Zuccottiju. On nije odmah proslijedio molbu, nego ju je htio

to bolje prouiti. Pozvao je protektora reda kardinala Oresta Giorgija, biskupa fra Alojzija Miia i fra Jerku Borasa da zajedniki
rasprave o sadraju i opravdanosti molbe. U raspravi o molbi zakljuili su da bi biskup osobno trebao podnijeti molbu i malo preinaiti
fra Lujinu.
Prema tomu dogovoru biskup je 22. svibnja 1922. sastavio
novu molbu. U prvomu dijelu molbe biskup Mii donosi ono to je
odreeno god. 1899., kada se nadalo da e se razviti i svjetovni kler.
Budui da se to nije dogodilo, franjevci moraju i nadalje sluiti one
upe. Budui da one upe trebaju franjevcima, da bi odgojili nove
radnike za upe, mole da im se posve dodijele, pleno iure. Stoga biskup smatra da e biti na dobro Biskupije, ako se franjevcima vrate
one upe u Mostarsko-duvanjskoj biskupiji kojih su se odrekli i da
im se dodijele i one koje su nakon toga uspostavljene.582
Kongregacija sabora, koja je tada trebala rijeiti molbu, nije to
htjela uiniti, jer je smatrala da bi osim biskupa molbu trebao potpisati i njegov konzistorij. Kada je biskup Mii uo za taj zahtjev
Kongregacije, bio je iznenaen i nije se u poetku htio osvrati na
nj. Istom kada ga je fra Lujo, trei put, zamolio, pristao je preporuiti molbu, ali je zahtijevao da je provincijal napie. Fra Lujo je 20.
svibnja 1923. napisao molbu kako mu je biskup savjetovao, pa je
ta molba, malo razliita od one koju je potpisao 25. travnja 1922. i
koju je poslao u Rim po fra Jerki Borasu. Tu su novu molbu biskup
Mii, Marijan Kelava i fra Jerko Boras preporuili 3. lipnja 1923.,
kako je to Kongregacija traila.583 Fra Lujo ju je poslao 12. lipnja
582
583
Prijepis molbe biskupa Miia nalazi se na spomenutomu mjestu u Generalnomu arhivu reda; objavljena je u: Afera ... , str. 22-23. Molba fra Luje Bubala,
od 25. travnja 1922., i ova biskupa Miia ne razlikuju upe koje su god. 1899.
dane franjevcima od onih kojih su se odrekli, pa sada zajedno trae sve upe.
U nekim upama, oito veim, fra Lujo trai i one koje bi trebalo uspostaviti
(cum erigendis). Biskup Mii mjesto cum erigendis ima cum villis, a neke od
njih broji kao uspostavljene (Kruevo, Ledinac). Naprotiv neke koje fra Lujo
smatra da bi ih trebalo uspostaviti biskup Mii ne spominje (Raku Goru u
upi Gorancima, Korita i Sutinu u upi Rakitnu, Poganu Vlaku u Ruiima,
DobriPolog u upi Mostarskom Gracu).
aljui molbu u Rim fra Lujo o njoj kae: Illustrissimus Episcopus A. Mii et
Dominus Marianus Kelava, defensor jurium cleri saecularis, voluere ut conficia211
1923., a dola je u Rim 18. lipnja i odmah odnijeta u Kongregaciju,

koja ju je povoljno rijeila 22 . lipnja 1923., pod br. 2299./1923.584
Zanimljivo je da to rjeenje Kongregacije nije poslano izravno
biskupu Miiu nego prokuratoru franjevakog reda u Rimu, koji
ga je proslijedio provincijalu fra Luji Bubalu. Premda je u dekretu
biskup Mii oznaen kao molitelj, Kongregacija mu o rjeenju nije
nita priopila. Na to je fra Lujo Bubalo upozorio 12. prosinca 1923.
prokuratora franjevakoga reda, koji je odgovorio 24. prosinca
1923. da je onaj primjerak namijenjen biskupu, poslan provincijalu,
a provincijala upozorava da po kan. 1442. mora dobiti doputenje
od Kongregacije za biskupe i redovnike da primi one upe.585
Prema uputi prokuratora reda fra Lujo Bubalo napravio je molbu 8. svibnja 1924. da moe primiti upe koje je Provinciji dodijelila
Kongregacija sabora. Kongregacija za redovnike dala je 27. svibnja
1924. vlast generalu reda da moe hercegovakom franjevakom
584
585
tur haec nova petitio ad S. Patrem ab eis commendanda et subscribenda, in qua

est aliquod discrimen inter seriem paroeciarum in petitione anni elapsi pro mensa
Regularium postulatarum et rogant ut petitio anni elapsi annulletur et ut divisio
parochiarum mensae Regularium et liberae collationis Ordinarii fiat prout in hac
nova petitione, ab eis subscripta, divisae et recensitae sunt. Prijepis molbe ne nalazi se na spomenutomu mjestu u Generalnomu arhivu reda. im je dola u
Rim, 18. lipnja 1923., odmah je poslana Kongregaciji. Prijepis provincijalove
molbe ima u Arhivu Franjevake provincije u Mostaru, Spisi Provincije, sv. 61.,
f. 415r-416r. Objavljena je u: Afera ..., str. 24-26. Prije nekoliko vremena, poevi od god. 1940., poelo se govoriti (usp.: Afera ..., str. 299. i Za kraljevstvo
Boje, str. 338), pozivajui se na kard. G. Bruna, koji je kao podtajnik Kongregacije vjerojatno god. 1923. rjeavao ovaj sluaj, da je u molbama neto
preueno ili krivo izneseno, pa bi dekret zbog toga mogao biti nevaljan. Kongregacija je god. 1923. prouavala stvar na temelju molbe biskupa Miia, od
22. svibnja 1922., i molbe provincijala fra Luje Bubala, od 20. svibnja 1923.,
G. Bruno, prouavajui molbe 1923. nije nita krivo ili preueno zapazio;
istom je nakon 18 godina, ne imajui u rukama one molbe, navodno izrekao
spomenutu sumnju. Naravno, nitko ga nije htio prevarati, jer u onim molbama nije nita krivo izneseno, premda se sve moglo opirnije ili moda jasnije
napisati.
Prijepis dekreta nalazi se u Arhivu Franjevake provincije u Mostaru, Spisi
Provincije, sv. 60., f. 42r; sv. 61., sv. 67., sv. 70., f. 28r; Afera ... , 37.; Usp.: J.
Mihaljevi, Hercegovaki sluaj ... , Humac, 1976., str. 37-45.
Arhiv Franjevake provincije u Mostaru, Urudbeni zapisnik, br. 582./1923.;
Generalni arhiv reda, Procura generalis, Erzegovina 1922.1932.
212
provincijalu dati traeno doputenje, a general reda ju je dao 30.

svibnja 1924.586
Provincijal fra Lujo Bubalo zamolio je 10. sijenja 1925. biskupa Miia da izvri gornji dekret. On je to uinio 15. travnja 1925.
samo je u dekretu napravio izmjenu, jer je mjesto upa Dobri i Prisoje, kako stoji u dekretu Kongregacije, stavio upe Glavatievo i
Gabelu.587 Budui da je ubrzo nakon toga Provincija drala kapitul,
tada je provincijska uprava raspravljala na jednoj kapitularnoj sjednici o tomu izvrenju dekreta i izmjeni koju je biskup Mii napravio. Dogovorili su se da fra Lujo zahvali biskupu na svemu to je
za Provinciju uinio, molei ga da ne pravi izmjene, jer bi trebalo
ponovno traiti doputenje za te dvije upe, kako su dosada traili
za sve.588 Meutim, biskup Mii smatrao je da je dobro uinio i da
od svoje odluke ne treba odustajati, pa je tako i ostalo.
1.4 Misijsko djelovanje u SAD-u
Koncem XIX. i poetkom XX. stoljea mnogo je radnika iz Hrvatske, a i iz mnogih drugih europskih zemalja, otilo u Sjedinjene
Amerike Drave raditi. Naravno, odmah se osjetila potreba da ih
slijede i sveenici da se oni radnici, najvie bez poznavanja jezika,
ne bi izgubili u toj dalekoj zemlji. Meu sveenicima koji su radi
toga otili u SAD bilo je i franjevaca.
Fra Gaudencije Gore, lan Hrvatske provincije sv. irila i Metoda, bio je prvi hrvatski franjevac u SAD-u. On je tamo otiao
1900. i postao hrvatski upnik u Steeltonu. Poslije njega doli su
drugi hrvatski franjevci: fra Ambroz irca, fra Luka Terzi, fra Leo
Medi i fra Irenej Petriak.589
Hercegovaki franjevci otili su u SAD nakon Prvoga svjetskog
rata (1914.1918.), premda je i njih zvao zagrebaki nadbiskup
Antun Bauer god. 1912.590 Prvi hercegovaki franjevac, koji je oti586
587
588
589
590
Generalni arhiv reda, Procura generalis, Reg. 36., (1924.1926.), br. 619.,
str. 67.
Isto mj., f. 30r.
Usp. 50-obljetnica Hrvatske franjevake kustodije Svete Obitelji, Chicago, 1976.,
str. 6.
Arhiv franjevake provincije u Mostaru, Urudbeni zapisnik, 1912., br. 123.
213
ao u SAD, bio je fra Mijo ui, koji je poao iz Mostara 20. svibnja
1920.591 On nije namjeravao ostati, nego je iao kupiti milodare za
spomen-crkvu u Duvnu. Moda je upravo on neke nagovorio kada
se kui vratio i priao o prilikama meu naim iseljenicima u SADu, da se odlue za rad meu naim iseljenicima. To vie to su ondje
imali roenu brau. God. 1922. dola su tri hercegovaka franjevca
u SAD: fra Bono Andai,592 fra Ambro Mieti i fra Frano uturi.
Ta dvojica, prije polaska, dobili su, 10. listopada 1922., provincijalovu preporuku.593
Otprilike u to doba kada i hrvatski franjevci, poeli su dolaziti i
slovenski franjevci. Oni su ve god. 1912. osnovali Slovenski franjevaki komisarijat. Budui da hrvatski franjevci nisu imali zajedniku upravu, Vrhovna uprava franjevakoga reda smatrala je uputnim
hrvatske franjevce pripojiti Slovenskom franjevakom komisarijatu. Nadala se da tako povezani ne e biti preputen svatko sam sebi,
ali ta odredba nije donijela eljeni uspjeh. tovie, inilo se da ih
ona vie smeta nego pomae. To se pokazalo na osobiti nain poslije Prvoga svjetskog rata.
O potekoama hrvatskih franjevakih misionara u SAD-u raspravljali su hrvatski franjevaki provincijali 21. kolovoza 1923. na
svom sastanku u Zagrebu. Oni su predloili Vrhovnoj upravi reda
da bi umjesto Slovenakog komisarijata uspostavila jedan opi komisarijat i da u njegovoj upravi budu zastupljeni i Hrvati, prema
broju hrvatskih franjevaca u tomu komisarijatu.594
Budui da Vrhovna uprava o tomu prijedlogu nije odluivala,
franjevaki su provincijali na svomu sljedeem sastanku, u oujku
1924., ponovno raspravljali o hrvatskim misionarima u SAD-u i
nakon ozbiljna raspravljanja predloili generalu reda da bi osnovao
Hrvatski franjevaki komisarijat u SAD-u.595
591
592
593
594
595
Arhiv franjevake provincije u Mostaru, L. Petrovi, Dnevnik, sv. 3., str. 69.
50-obljetnica. 90., kae da je u New York doao na Novu godinu 1922. Usp.
Arhiv franjevake provincije u Mostaru, Urudbeni zapisnik 1922., br. 300.,
str. 310.
Arhiv franjevake provincije u Mostaru, Urudbeni zapisnik, 1922., br. 578.
Isto mj., Spisi Provincije, sv. 62., f. 129 !v.
Isto mj., sv. 66., f. 119.
214
Vrhovna uprava reda ozbiljno je pretresla taj prijedlog hrvatskih provincijala. Nakon ozbiljna razmiljanja i savjetovanja odluila je 8. srpnja 1925. uspostaviti Komisarijat za hrvatske franjevce
u SAD-u, koji e biti podloen izravno generalu reda.596 Dekret o
uspostavi toga Hrvatskoga franjevakog komisarijata potpisan je 9.
veljae 1926.597
U Hrvatskomu franjevakom komisarijatu, dok je bio izravno
podloen generalu reda, katkada je bilo misionara iz 5 hrvatskih
franjevakih provincija. Jasno je da se Vrhovnoj upravi reda bilo
nezgodno brinuti o njima, ve zbog te injenice da su misionari bili
iz razliitih provincija. Stoga je traila, im se susrela s potekoama, povoljnije rjeenje koje bi osiguravalo bolju brigu za one misionare.
Hrvatski su se franjevaki provincijali, na svomu sastanku u
Karlovcu kolovoza 1931., ponovno pozabavili Hrvatskim franjevakim komisarijatom. Tada je u Komisarijatu bilo 13 sveenika iz
Hercegovake franjevake provincije (fra Bla Jerkovi, fra Franjo
uturi, fra piro Andrijani, fra Anzelmo Slikovi, fra Vladislav
Luburi, fra Zvonko Manduri, fra David Zrno, fra Bono Andai
i fra Ambro Mieti), 2 sveenika iz Provincije sv. irila i Metoda
(fra Irenej Petriak i fra Egidije Horvat) i 2 sveenika iz Provincije
sv. Jeronima (fra Leo Medi i fra Filip eparovi). Gledajui na stanje u Komisarijatu, hrvatski provincijali mislili su da je u takvim
prilikama najuputnije povjeriti brigu za Hrvatski franjevaki komisarijat u SAD-u Hercegovakoj franjevakoj provinciji. Zamolili su
tadanjega hercegovakog provincijala fra Dominika Mandia da bi
on to miljenje hrvatskih provincijala priopio generalu reda i njega
zamolio da to provede.598
Kad je fra Dominik iznio to miljenje generalu reda, Vrhovna
ga je uprava reda veoma rado prihvatila i zatraila od Kongregacije za redovnike da bi i ona dala svoj pristanak. Kongregacija je
596
597
598
Isto mj., sv. 67., f. 49r.

Isto mj., sv. 95., f. 41-42.
Isto mj., sv. 94., f. 176. Fra Dominik je izabran, 16. travnja 1931. drugi put za
provincijala. Njegov kustod bio je fra Mate uturi, a definitori: fra Mijo ui,
fra Kreo Pandi, fra Urban Barii, fra Grgo Vasilj. Za tajnika Provincije izabran je fra Ignacije Jurkovi (Isto mj., Ljetopis, str. 108.).
215
to uinila 30. prosinca 1931., pa je general izdao 7. sijenja 1932.

dekret kojim se odreuje da je Hrvatski franjevaki komisarijat u
SAD-u podloan Hercegovakoj franjevakoj provinciji.599 Od tada
je Komisarijat mogao bolje i skladnije usmjeriti svoje djelovanje i
lake dobiti potrebnu pomo iz domovine, pa je njegovo djelovanje
vidljivo napredovalo.
1.5. Djelovanje putem pisane rijei
Premda je nakon Prvoga svjetskog rata prestala izlaziti Kranska obitelj, pouni i zabavni list za hrvatski katoliki puk, koji su
izdavali profesori Franjevake bogoslovije u Mostaru, donekle ju je
zamijenila Narodna sloboda (1919.1932.), koju su pokrenuli franjevci, najvie ureivali i u njoj esto pisali. Ona je iscrpan izvor za
prilike i dogaaje u Hercegovini u to doba.600
Tada su franjevci u Hercegovini poeli znanstveno raditi, posebno na povijesnomu podruju. Tim su se neki poeli baviti i prije,
a unato tomu to nisu imali odgovarajuu znanstvenu izobrazbu
za taj rad, napisali su vrijedna djela.
Prvi se na tomu podruju istakao fra Leon Petrovi (1883.
1945.), koji je za doktorat na Sveulitu u Fribourgu napisao povijesnu raspravu o poecima upotrebe slavenskoga jezika u liturgiji
kod Slavena, posebno Hrvata.601 On je i poslije kroz cijeli ivot pisao
radnje povijesnoga sadraja.
Poslije njega najistaknutiji pisac bio je fra Dominik Mandi. Zavrio je studij u Fribourgu god. 1914., a doktorsku radnju branio je
23. lipnja 1921.602 Vrativi se u domovinu nakon studija, na razliite je naine svojim radom nastojao unaprijediti ivot hercegovakih
Hrvata na gospodarskomu, drutvenom i prosvjetnom podruju.603
599
600
601
602
603
Arhiv Franjevake provincije u Mostaru, Spisi Provincije, sv. 95., f. 41-42. Prema novim konstitucijama franjevakoga reda naslov franjevakoj zajednici
promijenjen je, pa se od 23. rujna 1969. godine zove Kustodija Sv. obitelji, a
njezin starjeina nosi naziv kustod ili latinski naziv kustos (custos).
Narodna sloboda bila je od 33. broja glasilo Hrvatske puke stranke.
Disquisitio historica in originem usus slavicae idiomatis in liturgia apud S lavos ac
praecipue Chroatos, Mostar, 1908.
Usp. B. Pandi, ivotopis fra Dominika Mandia, str. 20.
216
Meutim, najvjerojatnije, njegov najvaniji rad bio je na povijesnomu podruju.

Na Sveuilitu u Fribourgu nauio je znanstveno raditi kao povjesniar. Njegova doktorska radnja bila je o tzv. prvotnomu pravilu. Tu je radnju tiskao god. 1923. u Mostaru na latinskomu jeziku
pod naslovom De protoregula Ordinis Fratrum Minorum. Premda je
za doktorat prikazao samo taj rad o prvotnomu pravilu, prouavao
je i druga dva pravila sv. Franje, ono potvreno (1223.) i ono nepotvreno (1221.), pa je sljedee god., 1924., u Mostaru objelodanio
rad o sva tri pravila sv. Franje pod naslovom De legislatione antiqua
Ordinis Fratrum Minorum.
Na prouavanje stare franjevake prolosti podsjeaju i ove radnje fra Dominika Mandia: Boravak sv. Franje Asikog u hrvatskim
krajevima, u: Novoj reviji, sv. 5., (1926.), 223-229., i Kronoloki pregled ivota sv. Franje Asikog na osnovu najnovijih istraivnja, u: Bogoslovskoj smotri, sv. 15., (1927.), 36-43., 170-176., 349-357.
Ve je za vrijeme studija, a posebno nakon doktorata, fra Dominik planirao za svoj budui znanstveni rad. Odluio se baviti franjevakom prolou, posebno radom franjevaca u balkanskim krajevima. Da bi u tomu pogledu imao to jasniji program, povezao se s fra
Julijanom Jeleniem, bosanskim franjevcem i profesorom crkvene
povijesti na Zagrebakom bogoslovnom fakultetu, s Tugomirom
Alaupoviem i Izidorom Krnjavijem. Za to su odluili osnovati Povijesno drutvo za prouavanje prolosti jugoslavenskih franjevaca. Napravili su nacrt pravila toga drutva. Njih je fra Dominik predloio
25. oujka 1924. na Konferenciji franjevakih provincijala, koja se u
to doba drala u Mostaru.604 Provincijali su razmotrili prijedlog pravila i naelno ga odobrili, samo su pojedinim provincijskim upravama prepustili da oni rasprave pojedinosti pravila.605 Provincijali su
ponovno raspravljali 13. prosinca 1925. o Povijesnomu drutvu i
odobrili tu zamisao, obeavajui svaku pomo. Prva skuptina odrana je 30. sijenja 1926., na kojoj je izabrano vijee Drutva.606
604
605
606

Isto mj., f. 272.
J. Jeleni, Spomenici kulturnog rada franjevaca Bosne Srebrene, u: Monumenta
franciscana iugoslavica, sv. 1., Mostar, 1927., str. 371-374.
217
Povijesno drutvo pokrenulo je izdavanje izvora za franjevaku

povijest pod naslovom Monumenta franciscana iugoslavica. Izdalo je
dva zapaena sveska za izvor franjevake povijesti, spomenuto djelo J. Jelenia i svezak fra Dominika Mandia pod naslovom Hercegovaki spomenici franjevakog reda iz turskog doba, sv. 1., 1463.1699.,
Acta Franciscana Hercegovinae.607
U to doba pojavio se plodni pisac s povijesnoga i knjievnoga
podruja fra Oton Knezovi (1890.1964.). Nakon vie lanaka u razliitim novinama i asopisima izdao je god. 1927. Franjevaki idealizam. Objavio je vie radnji iz povijesti knjievnosti kao Poetak
romantizma u naoj knjievnosti, Sarajevo, 1930.; Fra Grgo Marti,
Sarajevo, 1931.; Knjievni realizam, Beograd, 1932.608; ivot i rad fra
Didaka Buntia, Zagreb, 1938.
Uz gornja dva istaknuta pisca, koji su ve dali djela priznate
vrijednosti, pojavili su se u to doba meu mlaim franjevcima pisci
koji su obeavali napisati vrijedna djela.609
2. ivot u politikim previranjima Jugoslavije

Drava Srba, Hrvata i Slovenaca sve od poetka nosila je u sebi
svoju propast, jer nije htjela ili nije znala stvoriti takvo ureenje da
bi je svi njezini graani, odnosno sva tri njezina naroda smatrala
svojom dravom. Posebno je bio nezadovoljan hrvatski narod koji
je htio sauvati svoju kulturu, svoju prolost i svoj jezik. To se nije
svialo Srbima koji su nastojali na cijelu tu dravu protegnuti srpski nain ivota, posebno nakon 1929., kada je drava proglaena
Jugoslavijom, a u nju uvedena nasilna vladavina.
U to doba, kada je zavrena izgradnja gimnazijske zgrade i konvikta, Hercegovaka franjevaka provincija osjeala se kao osloboena jednoga velikog tereta i mogla je nesmetano raditi za dobro
svoje zajednice i hercegovakoga puka.610
607
608
609
610
Monumenta franciscana iugoslavica, sv. 2., Mostar, 1934.

Lj. uvalo, Uspomeni dr. fra Otona Knezovia, u: Hrvatski kalendar, Chicago,
1965., str. 188-192.
A. Niki, Knjievnost hercegovakih franjevaca zadnjih sto godina, u: Krni zaviaj, 10., 1977., str. 46-60.
D. Mandi, Franjevake kole, str. 55-56.
218
Poetkom god. 1934. imenovan je slubenim pohoditeljem

Hercegovake provincije fra Mihael Troha, lan hrvatske franjevake Provincije sv. irila i Metoda. Na kapitulu sazvanu za 21. oujka
1934. za provincijala je izabran fra Mate uturi, tada gvardijan na
irokom Brijegu, za njegova zamjenika fra Urban Barii, a za definitore: fra Dane Zubac, fra Pako Martinac, fra Martin Sopta i fra
Oton Knezovi. Za tajnika Provincije izabran je fra Petar Sesar.611
2.1. Znakoviti dogaaj
Istom to je fra Mate uturi otiao sa irokoga Brijega i preao
u Mostar zapoeti svoju novu dunost starjeine Hercegovake franjevake zajednice, na irokom Brijegu dogodio se, za tadanje prilike, znakoviti dogaaj. Rano je ujutro, oko 2.30 sati poslije ponoi,
4. lipnja 1934., u Liticu dola skupina od 46 poreznika (finanaca).
Bili su iz Beograda, Novoga Sada, Sarajeva i Jajca. Predvodili su ih
Pero Petrovi, naelnik Ministarstva financija, i Boo Rakovi, vii
savjetnik uprave dravnoga monopola.
Iz Litice su se uputili prema irokom u Brijegu. Pred konviktom bili su u 3.20 sati. Tu je jedan dio izaao iz automobila i opkolio
konvikt da bi ga premetali, a drugi dio otiao je pred samostan, gdje
je doao oko 3.30 sati. Vodio ih je Vojislav Podhursky, podrijetlom
eh, koji je preao na pravoslavlje. Opkolili su samostan, a onda su
viui traili da se samostan otvori. Budui da nitko nije dolazio,
oko 4 sata provalili su nasilu u samostan i zauzeli glavna mjesta u
samostanu. Kada su se fratri ustali, probueni prevelikom vikom,
poreznici su poeli premetati sobe. Kod nekih, koji su bili puai,
nali su neto duhana, a posebno su nali crkvenoga duhana, koji je
upnik fra Tadija Beljan skupio da bi napravio strop u crkvi.
Provala u samostan djelovala je neugodno ne samo na fratre
nego i na druge hrvatske graane. U povijesti irokobrijekoga samostana dogodile su se dvije premetaine, god. 1878., za vrijeme
turske vladavine, i 1896., za vrijeme austrougarske vladavine, ali
u oba sluaja vrata nisu bila obijena nego su premetai opkolili samostan i ekali su do svanua da se vrata otvore i da mognu mirno
ui.612
611
612
Arhiv franjevake provincije u Mostaru, Ljetopis, str. 163-164.

Isto mj., 168-173. Ishodom premetaine bavio se i upravni sud 8. svibnja
1937. (Hercegovina franciscana, sv. 3., Mostar, 1940., str. 24.).
219
2.2. Obnova redovnikoga ivota

Zapoinjui svoju slubu fra Mate je mislio to bi trebao i mogao uiniti da lanovi Hercegovake franjevake zajednice postanu
to bolji redovnici. Stoga je najprije pozvao na sastanak odgojitelje
franjevake mladei da proue kakav je tadanji odgoj franjevake
mladei i kako se on moe poboljati. Odgojitelji su se sastali u Mostaru 31. prosinca 1934. Nekoliko predavaa razmotrilo je pravila
redovnikoga odgoja i kako se ta pravila primjenjuju u provincijskim sjemenitima. Svi su predavai istaknuli potrebu obnavljanja
duha molitve i to boljega odravanja stegovnih propisa.613 U istom
je smislu napisao fra Mate prvu okrunicu i poslao brai.
Pred brau je stavio velike uzore franjevake prolosti u svim
krajevima, koji su uzorni primjeri samozataje i posveenja. Pokazuje i na slavnu prolost otaca Provincije: svaki kuti nae domovine upire u sjajne tragove naih otaca. Naime, prije 90 godina dola je
skupina franjevaca rodom iz Hercegovine vijeati o svojoj sudbini
i o sudbini svoga naroda. Bili su svjesni da je ljudska snaga slaba,
ali znali su da je jaka Boja mo. Uzdajui se u Gospodina sagradie
samostane, rezidencije, i upne stanove.614
U istoj je okrunici govorio o potrebi sloge i bratske ljubavi. Ako
meu braom bude vladala ljubav i sloga, bie pravi sinovi sv. Franje, a
dostojni nasljednici slonih svojih prea.615
Vidio je da Provincija ima mnogo sposobnih i uenih ljudi, ali
meusobno su nepovezani i bez jedinstvene organizacije pa su nezapaeni. Bio je svjestan da te snage treba probuditi, oivjeti, povezati u jedinstveni sustav i podijeliti rad da bi svi od sebe mogli dati
to njihove sposobnosti doputaju. Za to je osnovao list Hercegovinu franciscanu, za unutarnji ivot i veze lanova Hercegovake franjevake provincije. List je donosio vijesti iz ivota i rada Provincije,
iznosio miljenja o glavnim pitanjima i davao upute kakve stavove
zauzimati u vanim trenutcima.616
613
614
615
616
Hercegovina franciscana, sv. 1., Mostar, 1935., str. 20-21.

Isto mj., str. 1-3.
Isto mj., str. 3.
Isto mj., str. 3-5.
220
Veliki dogaaj za Hercegovinu uope, a posebno za hercegovake franjevce, bio je posjet franjevakoga generala Leonarda Bella.
On je doao iz Dubrovnika u Mostar 16. rujna 1935. pohoditi brau
u Hercegovini. Sutradan je otiao na iroki Brijeg, a 18. rujna preko
Posuja u Tomislavgrad, pa u Vitinu i preko Ljubukoga na Humac.
Na dan 19. rujna, preko Brotnja, doao je ponovno u Mostar, odakle
je vlakom otputovao u Sarajevo. Svugdje je bio sveano primljen i
na odlasku rekao je da e mu boravak u Hercegovini ostati u trajnoj
i dragoj uspomeni.617
Posjet franjevakoga generala bio je veoma vaan za hercegovake franjevce. Svojom prisutnou u njihovim duama pobudio je
duboku svijest o franjevakomu redovnikom zvanju i odluku da u
svomu radu to vjernije odgovore svomu pozivu.
Fra Mate uturi u svomu radu mislio je na nezaboravljenoga
fra Didaka Buntia, ija je uspomena u cijeloj Hercegovini, a posebno na irokom Brijegu bila jo uvijek prisutna i neobino iva. O
njemu su govorila njegova djela i njegovi uenici. Mnogima je bilo
ao da tijelo velikoga fra Didaka poiva u itluku na groblju Podadvoru, a ne na irokom Brijegu, gdje je napravio velika djela i proveo
najvei dio svoga ivota. Mnogi su esto govorili da bi njegove posmrtne ostatke trebalo prenijeti u njegovu crkvu na irokom Brijegu. Tu je elju smatrao opravdanom i provincijal fra Mate uturi,
koji je bio fra Didakov ak, a poslije, zajedno s njim profesor u irokobrijekoj gimnaziji i konano kojega je naslijedio kao ravnatelj
gimnazije. Fra Matinom su odlukom fra Didakove kosti iskopane
22. lipnja 1938., kako to zakon propisuje, i privremeno pokopane
u Mostaru na groblju oinovcu, a 9. listopada te godine sveano
prenijete na iroki Brijeg.618
Gledajui djela svojih prethodnika u Hercegovini kroz gotovo
stotinu godina s pravom je mislio da bi ih trebalo pobrojiti i opisati.
Budui da se pribliavala stota godina samostalnosti, smatrao je da
je to zgodna prigoda da franjevaka zajednica ispita svoju savjest,
upozna svoju prolost da bi mogla odvanije i sigurnije ii prema
budunosti. Na sjednici provincijske uprave o tomu se savjetovao
617
618

Isto mj., sv. 3., str. 30-31.
221
sa svojim definitorima i zajedno s njima izabrao posebno vijee koje

e prouiti hercegovaku franjevaku prolost i pripraviti proslavu
stote obljetnice polaganja temeljnoga kamena samostana na irokom Brijegu, koje se dogodilo 23. srpnja 1846. lanovi toga vijea
kako je najavio pismom od 24. sijenja 1940. bili su fra Dominik
Mandi, predsjednik, fra Marijan Zubac, tajnik, fra Stanko Kraljevi, fra Pavo Dragievi i fra Branko Mari.619
2.3. Unapreenje duobrinitva
Fra Mate je bio svjestan da redovnici, pa dosljedno i franjevci,
moraju stalno obnavljati i poboljavati svoj ivot, da bi to bolje
odgovorili svomu pozivu. Ali to nije dovoljno. Nakon to su sebe
poboljali i posvetili, moraju poboljati i posvetiti i druge. To ih je
uio sv. Franjo, to ih ui sva franjevaka prolost.
Istina, oni u tomu radu imaju ve stara pravila i utrte putove
kojima treba i nadalje ii naprijed, ali svako vrijeme sa sobom nosi
nove potrebe kojima treba odgovoriti sluei se starim pravilima na
novi nain ili traiti nova pravila i nove putove koje zahtijeva novo
doba.
1. Trei red sv. Franje odavno je smatran najzgodnijim nainom
za unapreenje kranskoga ivota meu kranskim pukom. Meutim, Trei red sv. Franje inio se zastarjelim jer su se u nj ulanjivale samo starije osobe, posebno starije ene. Trebalo je traiti
razloge toga stanja da bi Trei red odigrao istu ulogu u ivotu kranskoga puka kao i u prolosti.620
2. Osim Treega reda poela se veoma uspjeno iriti Katolika
akcija, da bi preko nje svjetovnjaci to bolje suraivali sa sveenicima. U Bosni i Hercegovini Katolika akcija, posebno u franjevakim
upama, bila je pod zatitom sv. Ante, pa se zvala Vojska ili Drutvo
sv. Ante.621
3. Veliki utjecaj na vjerski ivot u Hercegovini u to vrijeme imali
su euharistijski kongresi, koji su se drali, prema savjetu Biskupske
619
620
621
Isto mj., sv. 3., str. 1-3.

K. Milas, Batina obvezuje, Mostar, 1985., str. 19.
Hercegovina franciscana, sv. 4., 1940., str. 26-33; Kranska obitelj, 22., 1939.,
str. 289-301.
222
konferencije, i u Mostarsko-duvanjskoj biskupiji. Prema odredbi biskupa fra Alojzija Miia, god. 1933., euharistijski kongres odran
je veoma sveano na irokom Brijegu od 26. do 29. listopada. U euharistijskim sveanostima sudjelovala je gotovo cijela Hercegovina
i na njih dugo ouvala uspomenu. Posebno velik dojam ostavila je
sv. misa ponoka, koju je drao misionar iz SAD-a fra Franjo uturi.622
Na slian nain, s mnotvom naroda i s velikim sveanostima,
odran je 15. rujna 1935. euharistijski kongres u Tomislavgradu.
Prisutnik, opisujui to euharistijsko slavlje, ree: S ovogodinjim
Kongresom Duvanjsko polje doivjelo je slavlje kakvo nije valjda od dana
krunisanja naega prvoga kralja Tomislava. 623
Sveani euharistijski kongres odrao se od 27.do 29. lipnja
1937. u Konjicu. Svi su se upljani ispovijedili i priestili, a Presveti
Oltarski Sakramenat proslavljen je u velianstvenu mimohodu.624
Uz sline sveanosti odran je 20. srpnja 1938. euharistijski
kongres u Posuju,625 a od 27. do 29. listopada 1939. u itluku.626
4. Meu pobonostima koje su se u to doba irile u hrvatskomu
narodu, a posebno u Bosni i Hercegovini, istie se osobito tovanje bl. Nikole Tavelia, koji je muen u Jeruzalemu 14. studenoga
1391. Papa Leon XIII. proglasio je Nikolu Tavelia blaenim 6. lipnja 1880. Sve franjevake provincije uvele su njegov blagdan na 6.
lipnja 1898., a proiren je 10. oujka 1937. na sve biskupije bive
Jugoslavije. Budui da su se hrvatski biskupi spremali god. 1941.
proslaviti 1300-obljetnicu veza hrvatskoga naroda sa Svetom Stolicom, drali su da bi proglaenje bl. Nikole Tavelia svecem proizvelo
obnovu kranskoga duha u hrvatskomu narodu. Stoga su zamolili
zagrebakoga nadbiskupa Alojzija Stepinca da bi on poveo jedno hrvatsko hodoae u Rim i tada zamolio Svetoga Oca da bi bl. Nikolu
Tavelia proglasio svecem. Kada je brojno hrvatsko hodoae dolo
u Rim, primio ga je 14. studenoga 1939. papa Pio XII. Prisutnim
622
623
624
625
626
Arhiv franjevake provincije u Mostaru, Ljetopis, str. 151-152.

Hercegovina franciscana, sv. 1., str. 27-29.
Isto mj., sv. 3., str. 23.
Isto mj., str. 30.
Isto mj., str. 35.; Kranska obitelj; 22., 1939., str. 342.
223
hodoasnicima izjavio je da e biti veoma veseo ako poduzeti koraci

zavre proglaenjem bl. Nikole Tavelia svetim.627
Provincijal fra Mate uturi poslao je brai 6. studenoga 1937.
okruno pismo o tovanju bl. Nikole Tavelia.628 Mostarsko-duvanjski biskup fra Alojzije Mii pisao je 16. lipnja 1939. u istomu smislu upnicima svoje Biskupije.629
5. U Hercegovini nije bilo kranskoga lista kojega bi se moglo
preporuiti hercegovakim seljacima da ga itaju. Mislio je da je u
tomu smislu zavidnu ulogu imala Kranska obitelj, koju su pokrenuli god. 1900. profesori Franjevake bogoslovije u Mostaru i izdavali kroz 20 godina. Doao je na zamisao da bi trebalo ponovno
izdavati taj list ili drugi, njemu slian, pokrenuti. Sazvao je neke
ljude na savjet o tomu pitanju i 9. svibnja 1937. na sastanku odluili
su da bi trebalo ponovno pokrenuti Kransku obitelj i izdavati je s
istim programom.630 Prvi broj obnovljene Kranske obitelji iziao je
1. sijenja 1938.631
6. Mislei na zajedniki mjesenik za hercegovake vjernike, fra
Mate je imao u vidu da su mnogi hercegovaki seljaci jo nepismeni.
Sjeajui se pothvata fra Didaka Buntia o pobijanju nepismenosti,
za 27. listopada 1938. sazvao je dekane na iroki Brijeg da naprave
plan o suzbijanju nepismenosti privatno, pomou privatnih teajeva. Prema napravljenu planu vie je od 3.500 nepismenih seljaka
pohaalo te teajeve.632
2.4. Graevinska djelatnost
Hercegovaki franjevci imali su preteno nezapaene i siromane crkve i upne kue. Ali otkad su sagradili samostan u Mostaru i
gimnaziju na irokom Brijegu, imali su dvije zgrade koje bi i u bogatijim krajevima gledali s divljenjem, premda je i samostan na irokom Brijegu, ve zastario i trebao obnovu, jo je uvijek pobuivao
potovanje.
627
628
629
630
631
632
Usp. Zbornik u ast sv. Nikole Tavelia, Rim, 1970., str. 48-65.
Hercegovina franciscana, sv. 3., str. 26.
Kranska obitelj, 22., 1939., str. 193-194.
Hercegovina franciscana, sv. 3., str. 24.
Isto mj., str. 28.
Usp.: Kranska obitelj, 22., 1939., str. 104-115.
224
Meutim, sve to su franjevci dotada u Hercegovini sagradili preteno je graeno darovima iz inozemstva. Kada je fra Mate
uturi preuzeo upravu franjevake zajednice u Hercegovini, bio je
svjestan da je to vrijeme prolo, pa iz inozemstva nije trebalo mnogo oekivati niti je trebalo pretjerivati u traenju pomoi. Premda
je puk u Hercegovini jo uvijek bio siromaan, ipak je dosta uznapredovao da katkad moe neto rtvovati za crkvu i za upnu kuu.
Istina, u Hercegovini je bilo malo upa koje bi mogle same sagraditi
crkvu, ali svaka bi mogla pomoi drugu upu pa da tako zajedniki
sagrade crkvu. Na taj nain, s malo vie pomoi, mogle bi se graditi
crkve, mislio je provincijal fra Mate.633
1. Duvno, spomen-crkva. U Duvnu, odnosno u Tomislavgradu,
postojala je dosta mala crkva, sagraena 1865.. Trebalo je graditi
novu crkvu. Kada se poelo govoriti o 1000-obljetnici krunjenja prvoga hrvatskog kralja Tomislava, tadanji duvanjski upnik fra Mijo
ui mislio je da bi to bila prigoda da bi se u Tomislavgradu sagradila spomen-crkva na taj dogaaj.
Na 14. sijenja 1917. skupio se na sastanak narod iz okolice
Duvna da bi raspravio kako proslaviti 1000-obljetnicu krunjenja
kralja Tomislava. Odreeno je najprije sagraditi spomen-crkvu i
dom kralja Tomislava. Uspostavljeno vijee, kojemu je za predsjednika izabran duvanjski upnik fra Mijo ui, pisalo je hrvatskoj javnosti, molei sve Hrvate od Triglava do Bojane te od Mure, Drave i Dunava do Jadranskog mora da svatko pridonese svoj darak na uspomenu
nae narodne slave i moi.634
Da bi skupio potrebni novac za gradnju spomen-crkve u Duvnu,
fra Mijo je obiao ne samo Hercegovinu nego i svu Hrvatsku, traei
dobre ljude, koji bi mogli dati novani prilog za gradnju spomencrkve u Duvnu. Uputio se 20. svibnja 1920. iz Mostara u SAD da bi
zamolio hrvatske radnike za pomo.635
Kada se fra Mijo vratio iz SAD-a, pripravljao je gradnju. Nacrte
za crkvu izgradio je arhitekt Stjepan Podhorsky, a temeljni kamen
blagoslovljen je 8. srpnja 1924. Crkva je napredovala. Trebalo je 15
godina da se izgradi, pokrije i bude spremna za uporabu.636
633
634
635
636
Usp.: Kranska obitelj, 22., 1939., str. 104-115.

I. Bagari, Duvno, Duvno, 1989., str. 163-164; ematizam ... 1977., str. 173174.
Arhiv franjevake provincije u Mostaru, L. Petrovi, Dnevnik, sv. 3., str. 69-70.
I. Bagari, Duvno, str. 168.; ematizam ... 1977., str. 174.
225
2. Duvno samostan. Dok se gradila spomen-crkva u Tomislavgradu, upna zajednica, zbog nedostatka novca, nije mogla misliti i
na gradnju upnog stana koji je, pravljen prije 80 godina, bio dotrajao i nije odgovarao potrebama. Stoga je provincijska uprava odluila sagraditi samostan, zajednikom provincijskom milostinjom, u
blizini spomen-crkve.
O gradnji samostana u Duvnu poeo je god. 1937. ozbiljno
misliti provincijal fra Mate uturi. U blizini crkvenoga zemljita
nalazila se njiva i kua Sulejmana Sairbegovia iz Travnika. Fra
Mate je 19. kolovoza 1937. kupio tu njivu i kuu za novi samostan
u Duvnu,637 a 19. listopada te godine pogodio je iskopati 500 kubika
kamena za gradnju samostana.638 Poslije, 9. lipnja 1938., sklopljen je
ugovor s poduzetnikom Ivanom Mikuliem o gradnji samostana,639
a ona je poela 14. lipnja 1938.640
Zidanje duvanjskoga samostana brzo je i dobro napredovalo.
Nakon nekoliko mjeseci rada zidovi su bili dogotovljeni, a 18. studenoga 1938. poeli su crijepom pokrivati samostan.641 Nakon to
je poduzetnik Ivan Mikuli zavrio unutarnje ureenje samostana,
general reda dopustio je 18. prosinca 1939. da se samostan otvori,
a to doputenje potvrdila je 11. sijenja 1940. Kongregacija za redovnike.642
Biskup fra Alojzije Mii sveano je blagoslovio 29. rujna 1940.
spomen-crkvu u Tomislavgradu posveenu sv. irilu i Metodu, a
sutradan je blagoslovio i samostan, posveen bl. Nikoli Taveliu.643
3. Konjic samostan. Iz Zaslivlja, gdje se god. 1838. smjestio kapelan za Zaslivlje, upnik se namjeravao preseliti blie Konjicu, jer
je ondje bila veina njegovih upljana. upnik Mijo Rozi kupio je
god. 1866. zemljite s malom kuom u predgrau Konjica, u mjestu
Oraju, kamo je namjeravao prenijeti sjedite upe.644
637
638
639
640
641
642
643
644
Hercegovina franciscana, sv. 3., 25.

Isto mj., str. 26.
Isto mj., str. 29.
Isto mj., str. 30.
Isto mj., str. 32.
Isto mj., str. 36.
P. Bakula, Schematismus ... pro anno 1873., str. 170.
226
Kada je god. 1876. konjikim upnikom imenovan fra Andrija

aravanja, on je odmah preselio u Oraje i ondje vremenom sagradio upni stan. Tu je ostao sve do 1884., kada ga je zamijenio fra
Mijo Rubi.645
Budui da je Oraje katolicima u Konjicu, koji su bili veina
upe, bilo daleko, ozbiljno se mislilo sagraditi crkvu u gradu. To se i
odluilo oko 1890., a upnik fra Blago Babi (1892.1899.) zauzeo
se za to. Temeljni kamen postavljen je 1895., a crkva je uglavnom
bila dogotovljena godine 1897.646
Konjika crkva dobila je god. 1925. podzidu i stepenice. Budui
da je zemljite oko crkve bilo maleno, trebalo ga je poveati. Zbog
toga je god. 1935. provincijal fra Mate uturi iza crkve kupio zemljite pa je tako omoguio gradnju samostana blizu crkve.647 God.
1939. odreeno je graditi samostan u Konjicu. Fra Trpimir Musa
pogodio je 22. travnja te godine kopanje temelja i prijenos iskopane
zemlje u Neretvu, a 9. srpnja 1939. sklopljen je ugovor za zidanje
samostana s poduzetnikom Jakovom Manduriem iz Posuja.648
Kada je zgrada bila pokrivena, 2. studenoga 1939., pogoena je
unutarnja izrada, koja je sljedee godine bila zavrena.649
4. Humac samostan. Samostan Humac bio je ostario i premalen. Ve dugo je trebalo graditi i novo krilo. To je htio ostvariti provincijal fra Mate uturi, kada je god. 1935. dao kopati temelje za
juno krilo samostana,650 koje je zidano marljivo i bilo brzo dogotovljeno.651
5. Mostar samostan. Mostarski samostan nije imao velikih
popravaka, samo je zgrada tiskare bila ozbiljno popravljena.652 Zanimljivo je da je provincijska uprava god. 1935. kupila neto zemljita, koje je bilo na prodaju, a nalazilo se odmah iza klerikoga vrta.
645
646
647
648
649
650
651
652
Arhiv franjevake provincije u Mostaru, Acta capitularia, sv. 1., br. 282.,
str. 282.
Isto mj., sv. 2., br. 1., str. 106; ematizam ... 1977., str. 59-60.
Hercegovina franciscana, sv. 1., str. 30; sv. 2., str. 24-25.
Isto mj., str. 35.; sv. 4., str. 53.
227
Na tomu je zemljitu zapoela, 7. rujna 1937., praviti malu kuu za

dva stana.653
6. iroki Brijeg samostan. Samostan na irokom Brijegu imao
je neto popravaka, ali vie rada zahtijevalo je voenje crkve koje je
u to doba obavljeno. Osim toga uvedeno je 2. oujka 1936. elektrino svjetlo iz vlastite hidroelektrane,654 a 23. prosinca 1939. dola je
takoer i voda.655
Provincijska uprava odluila je 11. studenoga 1938. sagraditi
radionicu drveta, a poela ju je praviti 28. kolovoza 1939.656
7. apljina. Kao upa apljina je osnovana 12. travnja 1918.,
po elji biskupa fra Alojzija Miia. Prvi upnik fra Franjo uturi
najprije je stanovao u jednoj iznajmljenoj kui, a potom je kupio
kuu i napravio kapelicu. Ali ta kapelica za upu nije bila dovoljna.
Stoga je upnik fra Andrija Jeli kupio zemljite za gradnju crkve
u sredini grada. Za to je on od naroda sakupio 35.000 ondanjih dinara, a uprava Provincije dala mu je 20.000 dinara.657 Odmah su
nakon toga poeli pripravljati potrebno za gradnju nove crkve, iji
su temelji blagoslovljeni 7. srpnja 1938.658 Budui da je upni stan
bio daleko od crkve, uprava Provincije odluila je napraviti upni
stan uz crkvu; stari upni stan prodala je, a dobiveni novac dala je
za novu crkvu.659
8. Prisoje. upa Prisoje nije imala svoju crkvu, ali se ve dugo
pripravljala sagraditi je. God. 1938. bilo je sve pripravljeno da zapone gradnja crkve. Gradnja je trajala malo vie od godinu dana,
pa je fra Mate uturi 3. prosinca 1939. blagoslovio tu novu crkvu
u Prisoju.660
9. Rasno. Rasno je imalo samo kapelicu za obavljanje vjerskih
obreda. God. 1935. selo je odluilo graditi crkvu. Nakon to su pri653
654
655
656
657
658
659
660
Isto mj., sv. 2., str. 22; sv. 3., str. 26.
Isto mj., 31., str. 34.
228
pravili sve potrebno za gradnju crkve, doao je provincijal fra Mate

uturi 13. sijenja 1940. i blagoslovio temelje nove crkve.661
10. Tihaljina. upa Tihaljina osnovana je god. 1889., ali sve do
god. 1938. imala je samo kapelicu. Te su godine upljani postavili
temeljni kamen nove crkve, a 17. studenoga 1939. obavljen je blagoslov crkvenih temelja.662
2.5. Rad pomou pisane rijei
Za vrijeme uprave provincijala fra Mate uturia bilo je nekoliko pothvata na podruju pisane rijei, koji nisu bili bez oite zanimljivosti i osobite vanosti.
Prije svega god. 1935. provincijska uprava pokrenula je unutarnji list Hercegovina franciscana, koji meusobno povezuje lanove
Hercegovake franjevake provincije, donosei zanimljive vijesti i
korisne misli za ivot franjevake redovnike zajednice openito,
a posebno za ivot hercegovake franjevake zajednice. Do 1944.
tiskano je est svezaka toga lista.
God. 1938., kako smo ve spomenuli, poinje izazlati ponovno
Kranska obitelj, list, pokrenut god. 1900., za hrvatski odgoj i prosvjetu hrvatskoga katolikog naroda.
Osobita zanimljivost za to doba je pokretanje almanaha Stopama otaca. Poela ga je izdavati hercegovaka franjevaka sveuilina omladina, predvoena Zborom franjevake bogoslovne mladei
Bakulom. Prvi je broj iziao kolske godine 1934./1935. Ukupno je
tiskano pet svezaka toga almanaha. Osim knjievnih sastava mladei, u njemu su suraivali i neki profesori (fra Leon Petrovi, fra
Dominik Mandi, fra Svetozar Petric, fra Arhaneo Nui), koji su sa
svojim sastavima almanahu davali veliku vrijednost.
Savremena pitanja nastavljala su svoja izdanja. U njima je izilo
djelo fra Svetozara Petrica Francuski katoliki pisci, Mostar 1938.
Fra Vencel Kosir, ugledajui se u djelo fra Augustina Miletia
(1757.1831.), izdao je Kranski nauk u Mostaru 1935.
661
662

229
3. Ratno razdoblje
Kada je fra Mate uturi navrio drugo trogodite svoje slube
kao provincijal, u Provinciju je doao fra Bernardin Ryzinski, Poljak, slubeni pohoditelj, kojega je imenovao general reda 5. sijenja 1940. da obie brau u Provinciji i izabere novo starjeinstvo.663
Na provincijskom kapitulu izabran je za provincijala fra Kreimir
Pandi, dugogodinji profesor i ravnatelj franjevake gimnazije na
irokom Brijegu, a za njegova zamjenika fra Ante Jelavi, profesor
Bogoslovije u Mostaru. Za definitore su izabrani: fra Fabijan Paponja, fra Darinko Brki, fra Arhaneo Nui i fra Vale Zovko.664
3.1. Sveta godina
Moda je najistaknutiji rad Hrvata katolika u to doba bila priprava za proslavu 1300-obljetnice, otkad su se Hrvati susreli s kranskim vjerovjesnicima iz Rima. God. 641., naime, papa Ivan IV.
(640.642.), rodom Dalmatinac, poslao je opata Martina, s mnogo
novca, u Istru i Dalmaciju, da skupi kosti muenika i prenese ih u
Rim.665
Papa Pio XII., da pokae vanost te proslave za hrvatski narod,
izdao je 12. svibnja 1940. sveano pismo, upravljeno hrvatskim biskupima, kojim je proglasio Hrvatsku svetu godinu i odredio da ona
traje od 29. lipnja 1940. do 29. lipnja 1941. U toj je godini svaki
kranin tih biskupija mogao dobiti potpuni oprost. Hrvatski su biskupi odredili da se, ako se moe, u svakoj upi odre svete misije.666
Nova uprava Hercegovake provincije uviala je vanost Svete
godine za sav hrvatski narod. To vie to se oekivalo da e u prigodi te Svete godine Sveti Otac bl. Nikolu Tavelia proglasiti svecem.
Stoga je na sjednici od 17. svibnja 1940. imenovala provincijsko vijee, koje je trebalo u tijeku Svete godine drati veze sa sredinjim
vijeem u Zagrebu i njegove upute primjenjivati u Hercegovini. U to
su vijee izabrani: fra Leon Petrovi, fra Pavo Dragievi, fra Oton
663
664
665
666

Usp.: D. Mandi, Rasprave i prilozi, Rim, 1963., str. 113-114.
230
Knezovi, fra Marijan Zubac, fra Branko Mari i fra Vendelin Vasilj.
Ti lanovi provincijskoga vijea izabrali su za predsjednika fra Leona Petrovia, a za tajnika fra Vendelina Vasilja.667
Uprava Provincije, odgovarajui elji hrvatskih biskupa, odredila je sveenike koji e u pojedinim upama odrati makar trodnevne
duhovne vjebe ili sv. misije, da bi se vjernici tih upa dostojno pripravili za proslavu Svete godine. Zato su, kroz god. 1940.1941., u
34 franjevake upe odrane misije.668
3.1.1. Sastanak hercegovakih franjevaca
Da bi proslava Svete godine to bolje uspjela u duhovnomu
ivotu hercegovakih franjevaca, provincijal fra Kreimir Pandi
sazvao ih je sve na iroki Brijeg 4. rujna 1940. godine. U tomu ga
je nadahnjivao sv. Franjo, koji je dosta esto sazivao svu brau na
zajedniki sastanak u Porcijunkulu da ne posustanu u sluenju vjernicima i da se iznova odueve za apostolsku revnost u slubi Crkve.
Bio je lijep i vedar onaj 4. rujna. Mnotvo hercegovakih franjevaca, koji su se mogli osloboditi svojih dunosti, nali su se na povijesnom irokom Brijegu, da bi se sastali i pozdravili, izmijenili misli
o svomu ivotu i radu i stvorili nove smjernice za budui svoj rad.
Na sastanku, osim provincijalova pozdrava, odrana su etiri
predavanja. Fra Bernardin Smoljan odrao je predavanje o Treem
redu u Hercegovini, fra Marijan Zubac govorio je o odgoju brae laika u Provinciji, fra Rufin ili izvijestio je o Katolikoj akciji, Drutvu sv. Ante, a fra Leon Petrovi govorio je o proslavi Svete godine u
Hercegovini. Nakon svakoga govora odrana je rasprava. Na koncu
su se braa rastala vesela i zadovoljna. Svima je bilo drago to su se
sastali i razgovorili o svomu ivotu i radu.669
3.1.2. Rat sprjeava dovrenje Svete godine
U tijeku Svete godine bili su vidljivi znakovi obnove kranskoga ivota u hrvatskomu narodu. Meutim, taj posebni dogaaj nije
667
668
669
Isto mj.
Isto mj., sv. 5., str. 6-8.
Isto mj., sv. 4., str. 1-43.
231
potpuno ostvario sve nade kako se oekivalo. U tomu ga je sprijeio

rat, koji je zahvatio ondanju Jugoslaviju, u kojoj su se nalazili i Hrvati.
Kada je rat zapoeo, Jugoslavija je bila neopredjeljena. Tada
je Europa bila podijeljena na dva politika tabora, na sile Osovine
(Njemaka i Italija) i na Saveznike (Francuska i Engleska). Sile Osovine traile su da Jugoslavija pristupi k njima, odnosno da pristupi
Trojnomu paktu, koji su inile sile Osovine i Japan. U poetku su se
jugoslavenski politiari kolebali, ali je 25. oujka 1941. Jugoslavija
pristupila Trojnomu paktu. Taj dogaaj nije odobrila jugoslavenska
vojska pa je u noi 26.-27. oujka izvrila dravni udar. To je Njemaka shvatila kao izazov i 6. travnja napala Jugoslaviju.670
3.2. Nezavisna Drava Hrvatska (1941.1945.)
Kad su sile Osovine napale 6. travnja 1941. Jugoslaviju, pripadnicima pokreta za odvojenje Hrvatske od Jugoslavije nije bilo teko
osnovati Nezavisnu Dravu Hrvatsku. Taj je pokret osnovao Ante
Paveli kada je god. 1929. u Jugoslaviji proglaena diktatura. On je
otiao u tuinu i odande udruivao Hrvate za borbu protiv Jugoslavije. U njegovo ime, dok se on nalazio u Italiji, pukovnik Slavko Kvaternik proglasio je 10. travnja 1941. Nezavisnu Dravu Hrvatsku.671
Proglaenje su Nezavisne Drave Hrvatske Hrvati primili sa zadovoljstvom. Openito se meu Hrvatima u Jugoslaviji mislilo da
se bolje odijeliti od Srba jer je nemogue ostvariti mirni suivot.
Meutim, Srbi to nisu podnosili. Oni su odmah u poetku nastojali
ogoriti veselje Hrvata, posebno u krajevima gdje je puanstvo mijeano. U tomu su se isticali etnici. U Mostaru su 14. i 15. travnja
bile otvorene borbe izmeu vojske i Hrvata, koji su slavili osnutak
NDH, a 15. travnja jugoslavenski vojnici i etnici zapalili su oko 150
kua u hrvatskim predjelima u Mostaru.672 Bilo je paljenja kua i
mjesta, a nerijetko i meusobnoga ubijanja. Koncem lipnja srpski
vojnici i politiari zapoeli su pravi ustanak protiv NDH, koji je vodio general Draa Mihajlovi.673
670
671
672
673
D. Mandi, Hrvati i Srbi, str. 342-343.

M. Coli, Takozvana Nezavisna Drava Hrvatska 1941., Beograd, 1973., str. 91.
232
Protiv NDH borili su se i komunisti. U poetku je njihova borba

bila dosta nepovezana, ali kada je Njemaka navijestila 22. lipnja
1941. rat Rusiji, oni su se osjetili napadnuti i odluili su svojom borbom pomoi Rusiji. Na sastanku u Stolicama odluili su 26. rujna
1941. stvoriti pravu vojsku protiv Njemake i Hrvatske.674
Unutarnje su pobunjenike u NDH obilno pomagali Englezi i
Francuzi, a Nijemci i Talijani gledali su NDH crpiti za svoju korist.675
Posebno je bilo pogubno za opstanak NDH kada su Talijani prisilili
poglavnika Antu Pavelia da potpie 18. svibnja 1941. tzv. Rimske
ugovore, kojima je Italija oduzela veliki dio hrvatskih krajeva.676
Usprkos svim potekoama koje su mladu hrvatsku dravu ve
u poetku pratile, hrvatski ju je narod oduevljeno smatrao svojom.
To se oduevljenje posebno opaalo meu mlaima, pa i meu mlaim franjevcima u Hercegovini. Provincijal fra Kreimir Pandi
shvaao je to raspoloenje, ali je budno pazio da lanovi Provincije
ne ostavljaju podruje svoga sveenikog rada i ne skreu s puta koji
im propisuje Crkva i red.677
Da bi se odgoj mladih franjevaca nesmetano odvijao i u promjenjenim prilikama, sazvao je odgojitelje Provincije da razmotre nove
okolnosti i da stvore odluke da bi se nova pokoljenja u njima mogla
odgajati u duhu pravila. Sastanak se odrao u Mostaru 12. studenoga 1941. To je bila zgodna prigoda da uprava Provincije i odgojitelj i zajedniki pretresu i upotpune prijanja iskustva u odgoju,
da pregledaju svijetle i tamne strane odgoja u sjemenitima, da bi
ujednaili odgojni postupak i prema zajednikomu planu posveti674
675
676
677
Isto mj., str. 86.

Talijani su ve poetkom rata teko ranili Hrvate, katolike u Mostaru, kada
su 12. travnja 1941. bombardirali crkvu i samostan, koji su pretrpjeli velike
tete. Sruili su jedan dio crkve, a na samostanu je bilo polupano 2.500 cigla i
350 etvornih metara stakla (Hercegovina franciscana, sv. 5., str. 47-48).
M. Coli, Takozvana NDH, str. 426.
Zato mi, predraga brao, pisao je aljui raspored osoblja u Provinciji god.
1941., prepustimo svako politiko polje drugima, koji su na to pozvani, zato kolovani, odabrani i sposobniji. Redovnik nije na tom polju niti zvan, a ni potreban.
Narod nas ne eli vidjeti na polju politike i stranakog pokreta, nego u slubi Evanelja, kod rtvenika, na propovijedaonici, u ispovijedaonici, u koli meu djecom.
Tu je nae mjesto, tu valja da upotrebimo svoje vrijeme i svoje sile. (D. Mandi,
Pisma odgovori 1941., f. 49r).
233
li znanje i oinsku ljubav to boljemu odgoju buduih franjevaca u

Hercegovini.678
Meutim, sve od proglaenja NDH, gotovo cijelo vrijeme, u dravi bilo je nemirno i nesigurno. Svaki dan bili su ei unutarnji
napadi pobunjenika. Sredinom god. 1942. sva katolika Hercegovina bila je opkoljena etniko-komunistikim pobunjenicima. Duvno, Mostar, Stolac, Konjic i apljina svakodnevno su napadani.
Posebno je jedan dogaaj neobino uzbudio duhove hercegovakih katolika. Fra Stjepan Naletili, upnik u Kongori, bio je premjeten u samostan na Humac. Budui da je odluio otputovati 20.
svibnja 1942., sa irokoga Brijega su doli njegov brat Marica i Matia Penavi, brija, da bi mu pomogli preseliti se. Oko 1 sat nakon
ponoi dola je skupina oko 40 Srba i odvela ga u nepoznatu pravcu,
zajedno sa spomenutom dvojicom. Usprkos svim potragama zadugo nisu nita mogli o njemu doznati. Konano se saznalo da su ga
Srbi odveli prema Riliu. Nakon to su ga muili na razliite naine,
razapeli su ga izmeu dvije bukve i pod njim naloili vatru, u kojoj
je izgorio.679
3.3. Novi biskup u Mostaru
Nakon 30 godina biskupske slube, 26. oujka 1942., umro je
mostarski biskup fra Alojzije Mii. Imao je 83 godine. Rodio se u
Bosanskoj Gradici 10. studenoga 1859. Kao bosanski franjevac
uspjeno je radio u Bosni, a 12. veljae 1912. imenovan je za biskupa u Mostaru, gdje je sve svoje snage posveivao napretku svoje
Biskupije. Dan prije smrti, na Blagovijest 25. oujka, zaredio je dvojicu franjevaca, fra Teofila Leku i fra Smiljana Zvonara. Onoga dana,
26. oujka, nakon sv. mise i jutarnje etnje zapoeo je pisati korizmenu okrunicu. Budui da nije doao na ruak, otili su u njegovu
sobu i ondje ga nali mrtva.680
678
679
680

D. Mandi, Pisma odgovori 1942., pismo fra Kreimira Pandia, 18. lipnja
1942.; A. Niki, Hercegovaki franjevaki muenici, Mostar, 1992., str. 161-162.
J. ali, Biskup fra Alojzije Mii (1859.1942.), u: Bosna franciscana, sv. 5.,
br. 7., 1997., str. 199-210.
234
Smrt biskupa fra Alojzija Miia jasno je pokazala da u Mostarskoj biskupiji nastaje novo doba. Prema zakonu, nakon njegove
smrti njegovi su konzultori trebali izabrati kapitularnoga vikara u
roku od 8 dana, koji bi upravljao biskupijom, dok bude imenovan
novi biskup. Mostarska biskupija imala je tada samo tri konzultora:
fra Leona Petrovia, fra Borisa Ilovau i don Petra ulu. Fra Leon je
htio napraviti izbor kapitularnoga vikara, ali don Petar ule prva
dva dana nije htio doi na sjednicu, a trei je dan rekao da ima za to
vremena pa ponovno nije doao na sjednicu. Meutim, upravo taj
trei dan doao je iz Sarajeva nadbiskup metropolit Ivan ari i za
kapitularnoga vikara imenovao don Petra ulu, izjavljujui da mostarski konzultori nemaju pravo birati kapitularnoga vikara. Premda su pravnici iz Rima tvrdili da je to arievo imenovanje protupravno i savjetovali fra Leona da prosvjeduje protiv izbora, fra Leon
nije nita htio initi, uvjeren da e Kongregacija iz dostavljenih
isprava to zakljuiti, ako to nije tako sve prije dogovoreno.681 Propaganda je 10. travnja 1942. odobrila imenovanje don Petra ule za
kapitularnoga vikara Mostarske biskupije.682
Hercegovaki franjevci, mnogobrojniji nego svjetovni sveenici, smatrali su da bi netko od njih trebao biti novi mostarski biskup.
Biskup Mii predloio je 28. lipnja 1940. Propagandi da bi mu dala
pomonoga biskupa, koadjutora, ali Kongregacija nije na to odgovarala. Tada se ponovno trebalo pozabaviti tim pitanjem, bilo u Rimu
bilo u Zagrebu kod apostolskoga delegata. To je i uinjeno. Ipak je
za biskupa, 2. lipnja 1942., imenovan Petar ule.683
681
682
683
D. Mandi, Pisma odgovori 1942., pismo fra Leona Petrovia od 25. travnja
1942.
Prot. N. 633./42.
O tomu je pisao provincijal fra Kreimir Pandi generalnom definitoru reda
fra Dominiku Mandiu: Dok sam bio u Zagrebu, delegat (R. Marcone) priopio je
Poglavniku imenovanje biskupom u Mostaru Dra ule i u Krievcima Dra imraka.
To je bilo na 2. VI. Na 3. VI. meni je rekao delegat da je imenovanje ulino imalo
biti objelodanjeno u Osservatore 2. VI., imrakovo 3. VI ... Poglavnik nije primio
na znanje radi neobinog postupka, jer prije vlada nije nikako bila o kandidatima
konzultirana. Meni su 30. V. tvrdili da im je intimirano da stolice nee biti popunjene do konca rata, 3. VI. ministar pravde obavijestio je sve upne urede jedne i
druge biskupije da e vlada poduzeti mjere in foro civili za zatitu vrhovnitva ...
Reeno mi je da su u Poglavnika ili Marcone i Stepinac 6. VI. i da su irene vijesti
da je sve ureeno ... Amo je ule primao estitke, ali zna kako misli i kler i svijet. Ni
235
Biskup Petar ule posveen je na Sv. Franju, 4. listopada 1942.,

u franjevakoj crkvi u Mostaru. Posvetu je obavio vrhbosanski nadbiskup metropolit Ivan ari uz asistenciju zagrebakoga nadbiskupa Alojzija Stepinca i apostolskoga delegata Giuseppea Ramira
Marconea.684
3.4. Bogoslovija i novicijat
Budui da je ve god. 1940. bilo jasno da bogoslovi ne e moi
ii na studij u inozemstvo, kako je to prije bilo, odreeno je na kapitulu da se prva i druga godina bogoslovije dri na Humcu u preureenomu dijelu novicijata, a ostali i ubudue ostanu u Mostaru.685
Na molbu generala franjevakoga reda rimska Kongregacija za
redovnike odobrila je 11. sijenja 1940. osnutak samostana u Duvnu. Provincijska uprava na sjednici od 27.do 29. svibnja 1941. proglasila je Duvno samostanom, u nj je stavila propisani broj osoblja i
otvorila novicijat.686
Meutim, budui da su Duvno esto napadali pobunjenici, Sveta Stolica dala je 21. rujna 1942. provincijalu doputenje da moe
prenijeti novicijat iz Duvna na Humac premda Duvno i dalje ostaje
kua novicijata. Naprotiv, 15. lipnja 1943. doputeno je novicijat
drati, zbog izvanrednih prilika, u bilo kojemu samostanu ili rezidenciji.687
3.5. Rezidencija u Zagrebu
Neki su sveuilitarci Hercegovake franjevake provincije silom prilika morali uiti na Sveuilitu u Zagrebu. Budui da nisu
684
685
686
687
dva mjeseca se nije ekalo na popunjenje, regbi da je sve unaprijed bilo dogovoreno
i spremljeno. Nije nita proputeno, moe biti uvjeren, da i ovo pitanje bude pravedno rijeeno ... Ako Crkva ipak htjedne drugo rjeenje, na nama ne ostaje odgovornost, konani sud Crkve primamo. Nastojao sam da stanovite provincije bude
poznato, ali da opet u svakom sluaju dranje lanova bude korektno. (D. Mandi,
Pisma odgovori 1942., pismo fra Kreimira Pandia, 18. lipnja 1942.)
Usp.: Hercegovina franciscana, sv. 6., str. 32.
Isto mj., sv. 4., str. 51, str. 52; sv. 5., str. 53-54.
236
lako nalazili smjetaj, Provincija je odluila otvoriti svoju redovniku kuu u Zagrebu. Zbog toga je 26. kolovoza 1942. iznajmila bivi
aki konvikt s vrtom od 5.158 etvornih metara. Kuu je preuredio i obnovio nekadanji irokobrijeki ak Ivan Pandi, brat provincijala fra Kreimira, tada trgovac u Zagrebu. Kua je stavljena
pod zatitu Bezgrjenoga Zaea Blaene Djevice Marije.688
3.6. Provincijski kapitul god. 1943.
Fra Kreimir Pandi oekivao je svretak svoje trogodinje
slube kao provincijala Hercegovake franjevake provincije. Prilike su bile nemirne i nita nije obeavalo bolje stanje. Preostajala je
samo pomo Boja. Na to je mislio kada je 25. oujka 1943. Provinciju posveivao Presvetom Srcu Marijinu.689
General je 25. veljae 1943. pohoditeljem Hercegovake franjevake provincije imenovao prefekta sjemenita u Sinju fra Vladu
Radonia. Doao je u Mostar 27. svibnja 1943. i odmah poeo obilaziti Provinciju.
Svjestan opasnosti, fra Vlado Radoni uspio je posjetiti svu
brau i za 1. srpnja te godine sazvao provincijski kapitul. Za provincijala izabran je fra Leon Petrovi, ve dugo godina jedan od najuglednijih hercegovakih franjevaca. Za njegova zamjenika, kustoda, izabran je fra Ignacije Jurkovi, a za definitore: fra Petar Sesar,
fra Mladen Barbari, fra Svetozar Petric i fra Vencel Kosir. Tajnik
Provincije bio je fra Bonicije Rupi.690 Nakon zavrenoga kapitula,
bivi provincijal fra Kreimir Pandi vratio se 10. srpnja 1943. na
iroki Brijeg ponovno uzeti profesorsku dunost.691
688
689
690
691

Isto mj., str. 33.
Isto mj., str. 34.
Isto mj., str. 34.
237
VIII.
POLA STOLJEA IZVANREDNIH POTEKOA
(1943.1999.)
ranjevci u Hercegovini kroz svu svoju povijest imali su velikih,

gotovo nesnosnih protivtina. Ali potekoe kojima su bili izvrgnuti u to posljednje polustoljee vjerojatno mnogo nadilaze one
koje su imali u prolim stoljeima. U tomu pogledu imamo na umu
prije svega pobunu komunista protiv postojee vlasti i njihovo zlokobno preuzimanje graanske uprave. Budui da su komunisti u
svomu programu imali unitenje vjere u narodu, estoko su postupili protiv hercegovakih franjevaca i 66 ih usmrtili. Kada se komunistiki progon poeo smanjivati i ublaivati, nastao je alostan
nesporazum o upama s mostarskoduvanjskim biskupom, a preko
njega i sa Svetom Stolicom. On je uveo pogubni nemir ne samo
meu hercegovake franjevce, nego i meu sve katolike vjernike u
Hercegovini.692
1. Muenitvo hercegovakih franjevaca (1942.1945.)

inilo se da je fra Leon Petrovi najprikladnija osoba za upravitelja Provincijom u to teko doba koje se pribliavalo. Bio je, posebno u Mostaru, od svih potovan, priznat kao javni radnik velika
iskustva i razboritosti, a dugo godina bio je generalni vikar mostarskoduvanjskoga biskupa. Svoj je rad zapoeo u novoj slubi, pun
dobre volje i odlunosti sve svoje snage posvetiti dobru Provincije.
692
Usp.: V. Nui, Istina o hercegovakom sluaju, Zagreb, 1998.
238
Bio je svjestan sudbonosnih vremena, ali uvjeren da i tada treba ostati na svomu mjestu i postupati prema pravilu svoga zvanja.
Budui da se ubrzo navravalo stotinu godina otkad je 23. srpnja
1846. blagoslovljen temeljni kamen samostana na irokom Brijegu,
smatrao je to zgodnom prigodom koja e potaknuti hercegovake
franjevce na odvanost, koju su imali njihovi prethodnici kroz prolih stotinu godina.693 Napisao je jedno dugo okruno pismo, potpisano 6. veljae 1844., u kojemu je iznio kratku povijest rada franjevaca u Bosni i Hercegovini, a posebno u Hercegovini u posljednjih
stotinu godina (1844.1944.). Iznio je i nacrt za pisane radnje, koje
je za tu prigodu trebalo pripraviti.694
Meutim, okolnosti nisu dopustile za tu proslavu uiniti to
javno. God. 1944. njemaka vojska odluila se povui s Balkana. To
se povlaenje trebalo izvesti preko Sarajeva. Zbog toga je Sarajevo i
putove koji su k njemu vodili trebalo vrsto drati. Za to je njemaka vojska uspostavila obrambenu crtu, koja je vodila od Posuja do
Nevesinja.
1.1. Ubojstvo na irokom Brijegu
Partizanska komunistika vojska, koju su naoruali Rusi, Englezi i Amerikanci, trebala je od Imotskoga preko Posuja i od apljine i Ljubukoga preko itluka ii prema Mostaru. Za to je zaduen Osmi dalmatinski korpus. Zapovijedao mu je Petar Drapin, a
kao politikoga povjerenika imao je Boka iljegovia. Taj korpus
imao je oko 11.000 vojnika, a sastojao se od tri divizije: 9.,19. i 26.
Osmi dalmatinski korpus zapoeo je ozbiljniju borbu u studenom 1944. Njegova 26. divizija ila je prodolinom koja se prostire
od Posuja prema Mostaru. Desno od te 26. divizije ila je njegova 9.
divizija korpusa, a njegova 19. divizija lijevo od 26. divizije. Izravno
na iroki Brijeg ila je 26. divizija Osmoga dalmatinskog korpusa.
Ona se sastojala od 4 bataljuna. etvrti bataljun 26. divizije, uz po693
694
Na tu se proslavu mislilo i prije. Jo god. 1938. provincijska uprava imenovala je jedno vijee koje je trebalo pripraviti proslavu (Hercegovina franciscana,
sv. 3., str. 1).
239
mo prve jedinice prvoga bataljuna te divizije, zauzeo je samostan,

gimnaziju i konvikt za vanjske ake na irokom Brijegu.695
iroki Brijeg, s vojnikoga stanovita, nije imao vee znaenje
od drugih brda koja opkoljuju dolinu od Posuja do Mostara, ali
iroki Brijeg bio je poznatiji od oblinjih brda zbog franjevakoga
samostana, Franjevake klasine gimnazije i konvikta za vanjske
ake, koji su se na njemu nalazili.
Franjevake ustanove na irokom Brijegu bile su posebni trn u
oku komunistikoga pokreta, koji se ve i prije Drugoga svjetskog
rata irio i po hrvatskim krajevima. Njegov je nauk slabo prodirao
meu siromani hercegovaki narod, koji je radije slijedio kranski
koji su franjevci propovijedali.
Osim toga ueni ljudi koji su zavrili gimnaziju na irokom Brijegu, posebno oni rodom iz Hercegovine, preteno su odbacivali komunistiki nauk. To je komuniste uvjeravalo da ne e imati veliki
uspjeh u Hercegovini dok postoje franjevake ustanove na irokom
Brijegu.
Kada se partizanska vojska pribliavala irokom Brijegu, tko je
poznavao njihovo komunistiko uvjerenje strahovao je za sudbinu
onih franjevaca, a irokobrijeki franjevci, koji su se svojim radom
isticali u javnom ivotu, smatrali su da bi za njih bilo nerazborito
ekati dolazak komunista. Stoga su otili ispred njih na sigurnija
mjesta. Oni koji su ostali ili su bili stari, pa ve dulje nisu sudjelovali
u javnom ivotu, ili su kroz ivot samo predavali acima gimnazijske predmete pa nisu vidjeli zbog ega bi se trebali bojati, ili su bili
mladi, koji su istom uli u ivot i kao klerici nisu imali nikakve veze
sa svijetom. Oni nisu vjerovali pojedinim vijestima koje su do njih
dolazile da su svi fratri na irokom Brijegu unaprijed osueni na
smrt.
U ostavtini fra Dominika Mandia nalazi se jedna biljeka,
koju je on od nekoga primio i zabiljeio je, da je u Trebinju odrana
sjednica partizanskih voa na kojoj je odlueno pobiti sve fratre samostana na irokom Brijegu.696
Prema drugim vijestima komunisti su oko 17. sijenja 1945. drali sastanak na Crvenomu Vrhu u Biokovu, na kojemu je primljena
695
696
J. Tomaevi-Koka, Istina o ubijenoj gimnaziji, Zagreb, 1997., str. 163-186.

Isto mj., str. 270.
240
odluka, moda na temelju one u Trebinju, da samostan na irokom

Brijegu treba unititi.697
Dugogodinji prefekt sjemenitaraca na irokom Brijegu fra
Viktor Nui u to vrijeme nalazio se u upnom stanu u Posukom
Gradcu. S njim je bio i mladi fra Lucijan Kordi. Oni su uli od komunistikih vojnika u mjestu da e fratri na irokom Brijegu biti
pobijeni pa su traili nain kako bi na to upozorili one fratre. U
mjestu se nalazio esnaestogodinji sjemenitarac Vinko Ore, koji
je poslije uao u franjevaki red i uzeo ime fra Leonard. Njega su
zamolili da preko brda ode na iroki Brijeg i izvijesti fra Radu Vukia, ravnatelja gimnazije, kakva se sudbina sprema irokobrijekim
fratrima. Vinko Ore je to spremno uinio. Fra Rade ga je sasluao,
ali nije smatrao vjerojatnom vijest koju mu je donio mladi i hrabri
sjemenitarac, bio je uvjeren da su fratri nevini, pa nije mogao zamisliti da bi ih netko ubio.698
Fra Vinko Dragievi je bio kapelan na Koerinu. Kada su partizani doli u Koerin, 19. studenoga 1944., zauzeli su dio upnoga
stana. Fra Vinko je ee s njima razgovarao. Posebno mu je upao
u oi Ante Toli, partizanski glasonoa, koji mu je jedanput rekao:
Na irokom Brijegu ne e ni maka ostati na ivotu. Fra Vinko je samo
ekao prigodu da mogne neopaen otii na iroki Brijeg i to dojaviti
fratrima, ali oni nisu ozbiljno shvatili tu poruku.
Mladi kapelan na upi u Vitini fra Svetislav Markoti uo je od
partizana da misle sve fratre na Brijegu pobiti i samostan unititi.
Ta se vijest njega neobino dojmila i odluio je o njoj izvijestiti fratre na irokom Brijegu. Premda mu je bilo opasno, on se provukao
kroz partizanske redove i rekao fratrima na irokom Brijegu to je
uo da im se sprema.699
Iako su ve od studenoga 1944. borbe oko irokoga Brijega bile
stalne, odluna je borba zapoela 6. veljae 1945. Prije 7 sati ujutro
oglasila se estoka topnika paljba i trajala je cijeli dan. To je pucanje nastavljeno i sutradan. Glavni cilj tih topovskih hitaca bila je crkva na irokom Brijegu. Na njezinu proelju poslije su neki nabrojili
296 udaraca.
697
698
699
A. Niki, Dojave o ubojstvu franjevaca u Hercegovini, (rukopis).

To je 31. kolovoza 1971. opisao u pismu iz Hergiswila fra Lucijan Kordi.
Usmena priopenja.
241
Partizanska vojska dola je pred crkvu 7. veljae oko 11 sati prije podne. Odmah su im otvorili samostanska vrata. U samostanu
su nali 12 fratara, nekoliko aka i okolnoga puka, koji se sklonio u
samostan, ispred topova mislei da je tu sigurniji nego u svojim kuicama. U njemu nisu nali vojske. Njemaka i hrvatska vojska, koja
se nalazila u blizini samostana, dan prije otila je prema Mostaru.
Ti partizanski vojnici skupili su sve fratre, koji su se tada nalazili u samostanu, u jednu sobu. Popisivali su ih, vrijeali i traili
oruje, kojega naravno nije bilo. Kada su uli da se u samostanu nalazi jo jedan fratar bolestan, fra Marko Barbari, otili su po njega
i donijeli ga. Oko 4 sata poslije podne poslali su okolne ljude njihovim kuama.
Neto kasnije poeli su pozivati fratre jednoga po jednoga u
kratkim vremenskim razmacima. Onoga kojega su htjeli da poe
pozvali bi rijeima: Ti, drue! Nakon to su odveli sve fratre, ostali
su samo aci, koji su mislili da su fratre odveli negdje na ispitivanje,
premda su se udili da se nitko ne vraa. Bilo je za njih veliko iznenaenje kada je jedan od njih, koji je dobio doputenje da nakratko
napusti sobu, u kojoj su se nalazili, donio vijest da su svi fratri u
kuhinji zaklani.
Premda ta vijest o smrti fratara nije bila potpuno istinita, bila
je istina da oni nisu vie bili ivi. Istom poslije doznali su istinu o
njihovoj smrti. Njihova mrtva tjelesa naena su spaljena u protuzrakoplovnomu sklonitu, a najvie su umrli od metaka kojima su
prostrijeljani u zatiljak. Njihovi posmrtni ostatci preneseni su god.
1971. i zakopani u samostanskoj crkvi.
Imena su poginulih fratara u tomu sklonitu:
1. Fra Marko Barbari, roen 1865.,
2. Fra Stanko Kraljevi, roen 1871.,
3. Fra Ivo Slikovi, roen 1877.,
4. Fra Krsto Kraljevi, roen 1895.,
5. Fra Arhaneo Nui, roen 1896.,
6. Fra Dobroslav imovi, roen 1907.,
7. Fra Tadija Koul, roen 1909.,
8. Fra Borislav Pandi, roen 1910.,
9. Fra arko Leventi, roen 1919.,
10. Fra Viktor Kosir, klerik, roen 1924.,
242
11. Fra Stjepan Maji, klerik, roen 1925. i

12. Fra Ljudevit Rado, klerik, roen 1925.
Zapovjednici komunistike vojske shvatili su da je ubojstvo franjevaca na irokom Brijegu neto neobino i da za nj ljudi ne bi
trebali saznati. Bili su svjesni da bi to bila veoma loa vijest za ugled
partizanske vojske, pa su odluili sakriti pravu istinu. Stoga su nastojali o tomu utjeti ili to prikazati kao obian dogaaj u vojnikoj
borbi. Vrhovni tab partizanske vojske, u izvjetaju 7. veljae 1945.,
ovako je opisao borbe oko irokog Brijega:
Na podruju Mostara ofenzivne operacije naih snaga uspeno se
nastavljaju. Nae trupe prodrle su u iroki Brijeg, gdje se vode ogorene
uline borbe. Sve intervencije neprijatelja iz Mostara odbijene su, a komunikacija Mostariroki Brijeg preseena je, tuena snanom vatrom
nae artiljerije ... Naa avijacija uspeno je bombardovala iroki Brijeg i
neprijateljsku ivu silu u rejonu Mostar.700
Ali Borba, koja je 8. veljae donijela gornji izvjetaj, osjeala je
potrebnim opravdati zloin na irokom Brijegu, pa je istog dana
donijela uvodni lanak pod naslovom: Ustaki zlikovci u fratarskim
mantijama. U njemu se meu ostalim kae: Prema bosansko-hercegovakim fratrima ... nai borci i narodna vlast bila je prilino velikoduna.
U poslednje vreme njihovi zloini preli su svaku granicu i meru, i pratanja vie nema.701 da bi poimence pokazala te ustake zlikovce, navodi
don Antu Bakulu, don Petra Peria i fra Viktora Slikovia. Sva su
tri sveenika ubijena god. 1942., a sa irokim Brijegom nijedan od
njih nema nita.
1.2. Ubojstvo irokobrijekih franjevaca sklonjenih u hidroelektrani
Dio fratara iz irokobrijekoga samostana, kada je ujutro 6.
veljae 1945. partizansko topnitvo zapucalo na crkvu i samostan,
otiao je prema rijeci Litici gdje se nalazila fratarska mlinica i hidroelektrana, nadajui se da e ondje biti sigurniji. Mjesto je bilo
obraslo umom i zbog toga nevidljivo. S njima je pobjeglo oko 30
aka i neto okolnoga puka. Tu su ostali dok se pucalo, tj. 6. i 7. ve700
701
Borba, 8. veljae 1945.; Usp. M. Ilini, Operacija iroki Brijeg, u: Hrvatski kalendar, Chicago, 1972., str. 73.
Isto mj., str. 75.
243
ljae. Istom 8. veljae, kada se nije vie pucalo, odluili su vratiti se u

samostan i vidjeti to se ondje dogaa. Kada su ih partizanski vojnici opazili u blizini crkve, doekali su ih s nekim uenjem i rekli su:
Jo vas ima!?. Odmah su ih poredali pred crkvom, traili su od svakoga pojedinog osobne podatke, pitali za njihovo oruje, vrijeali ih
i prijetili im. Nakon toga ljude, koji su stanovali u blizini, poslali su
njihovim kuama, starije su ake spremili u vojno zapovjednitvo
u Ljubuki, a mlae ake njihovim kuama. Naprotiv 8 fratara, koji
su takoer tada doli iz mlinice, odvedeno je prema Splitu i negdje
ubijeno. Njihova su imena:
1. Fra Bonifacije Maji, roen 1883.,
2. Fra Fabijan Kordi, brat laik, roen 1890.,
3. Fra Radoslav Vuki, roen 1894.,
4. Fra Fabijan Papanja, roen 1897.,
5. Fra Andrija Jeli, roen 1904.,
6. Fra Leonard Rupi, roen 1907.,
7. Fra Melhior Prli, brat laik, roen 1912. koji se za vrijeme
dolaska partizana na iroki Brijeg 7. veljae 1945. godine nalazio u
mlinici nedaleko od samostana. Sutradan je doao do samostana,
odakle su ga partizani odveli u nepoznatom smjeru. Nastojanjem
Povjerenstva za pripremu kauze muenika njegovi posmrtni ostatci
naeni su u razdoblju do 7. do 19. travnja 2005. godine u masovnoj
grobnici u Zagvozdu i identificirani 30. prosinca 2005. na Patologiji
KBC-a u Splitu. Ukopan je 9. listopada 2007. godine u crkvi na irokome Brijegu. Obredne ukope vodio je general reda fra Jose Rodriguez Carballo.
8. Fra Miljenko Ivankovi, klerik, roen 1924.702
S ovom skupinom fratara u mlinici bio je i fra Mariofil Sivri,
roen 1913. Kako je u Gornjoj Vitini kod Majia kua u mjestu
Ogradice pokopano tijelo jednoga ovjeka ubijenog od partizana, iz
nekih se razloga mislilo da se radi o njemu. Meutim, ekshumacijom koju je vodilo Povjerenstvo za pripremu kauze muenika i identifikacijom na Patologiji KBC-a u Splitu nije potvrena ova vijest.
702
Postoje raziite prie o smrti ove skupine fratara, ali jo ne znamo gdje su i
kako su ubijeni.
244
1.3. Ubojstvo u Mostarskom Gracu

Kada je bilo jasno da e samostan na irokom Brijegu biti neposredno zahvaen ratnim dogaajima, nekoliko fratara irokobrijekoga samostana otilo je k upniku u nedaleki Mostarski Gradac da
bi ondje bili mirniji i sigurniji. To su bili:
1. Fra Augustin Zubac, roen 1890.,
2. Fra Kreimir Pandi, roen 1892.,
3. Fra Roland Zlopaa, roen 1912.,
4. Fra Rudo Juri, klerik, roen 1925. i
5. Fra Kornelije Suac, klerik, roen 1925.
upnik Mostarskoga Graca fra Zlatko Sivri, 2. prosinca, morao
je poslom otii izvan upe, pa je upu u njegovoj odsutnosti vodio
njegov pomonik fra Zvonko Grubii, roen 1915.
U Mostarskom Gracu nije dugo trajao mir. Devetnaesta divizija
Osmoga dalmatinskog korpusa preko Mostarskoga Graca odluila
je ii prema Mostaru. Dana 4. veljae zapoela je estoko pucati. Jedan odred te divizije zauzeo je upni stan, ali nisu mogli napredovati. Hrvatska vojska, koja se nedaleko nalazila, dala je estoki otpor
i prela u napad. Dalmatinski partizanski odred morao je napustiti
upni stan i bjeati. Sa sobom je poveo i fratre iz upnoga stana.
Tih 6 fratara, 5 sa irokoga Brijega i upnoga pomonika fra
Zvonku Grubiia, ubili su partizani u mjestu Gostui, vjerojatno 6.
veljae, a prema nekima 8. veljae.703
1.4. Ubojstvo u Izbinu
upnik Izbina fra Metod Pulji izbivao je iz upe zbog bolesti.
Zamjenjivao ga je fra Nevinko Mandi, kojega je iz Mostara poslao
fra Leon Petrovi 11. sijenja 1945. K njemu su doli malo poslije,
sa irokoga Brijega, fra Marko Dragievi i, iz Mostara, fra Bono
Andai, brat laik. Fra Marko Dragievi drao je puku misu u Izbinu 11. veljae. Za vrijeme te sv. mise naiao je odred partizana
19. divizije Osmoga dalmatinskog korpusa. Uli su u crkvu. Upravo su zapoeli itati poslanicu. Oficir, koji je zapovijedao odredom,
703
Arhiv franjevake provincije u Mostaru, Urudbeni zapisnik god. 1945., br. 7.

245
naredio je da prekinu misu i da se puk razie. Uzalud ga je sveenik

molio da dopusti da se sv. misa redovito zavri.
Nakon toga zapovjedili su trojici fratara da ih odmah slijede.
Sutradan, 12. veljae, poveli su ih prema Knepolju. Cijeli su taj dan
ta tri fratra prenosila oruje, a uveer su sva trojica ubijena i baena
u neku nepoznatu jamu. Njihova su imena:
1. Fra Marko Dragievi, roen 1902.
2. Fra Bono Andai, brat laik, roen 1903. i
3. Fra Nevinko Mandi, roen 1908.
Tijela tih ubijenih franjevaca dosada nisu pronaena.
1.5. Ubojstvo u Mostaru
Prema Mostaru ila je 14. divizija Osmoga dalmatinskog korpusa. Zapovjednik te divizije bio je Stanko Parma, a ona je 14. veljae
ula u Mostar. Neki su oficiri te divizije doli u franjevaki samostan
oko 16 sati. S fratrima su lijepo razgovarali i otili. Na fratre su ostavili ugodan dojam. U sumrak toga dana doao je u samostan Brana
Popadi s nekoliko vojnika. Sazvali su fratre u samostanu, popisali
ih i ispitivali, a kada su to zavrili, otili su iz samostana. Oito je da
su trebali nekoga izvijestiti i dobiti upute. Nakon sat vremena doli
su ponovno u samostan. Sedmorici su rekli da ih slijede. To su bili:
1. Fra Leon Petrovi, provincijal, roen 1883.,
2. Fra Grgo Vasilj, gvardijan, roen 1886.,
3. Fra Jozo Bencun, roen 1869.,
4. Fra Bernardin Smoljan, roen 1884.,
5. Fra Rafo Prusina, roen 1884.,
6. Fra Kaimir Bebek, roen 1901.,
7. Fra Nenad Pehar, profesor na irokom Brijegu, roen 1910.
Ova posljednja petorica nisu bili lanovi mostarskoga samostana, nego su bili gosti koji su doli u Mostar radi svojih osobnih poslova. Partizani su ih, odmah na izlazu iz samostana, svezali icom
i tako vodili prema izlazu iz grada, prema Rodou. Kada su doli do
tzv. ekrka, strijeljali su ih i bacili u rijeku.704
704
A. Niki, Izjave o ubojstvu franjevaca u Hercegovini (rukopis), str. 299-300.
246
1.6. Ubojstvo hercegovakih franjevaca u drugim mjestima

Osim navedenih skupina hercegovaki franjevci imali su i drugih muenika, ubijenih ponajvie pojedinano na mjestima gdje su
radili ili su odvedeni s tih mjesta:
1. Fra Stjepan Naletili, roen 1907., upnik u Kongori, odveden u Rili i ondje ubijen 25. svibnja 1942.
2. Fra Krian Gali, roen 1870., ubijen 30. listopda 1944. u
upnomu stanu u Meugorju, bombom koju su partizani bacili kroz
prozor.
3. Fra Makso Juri, roen 1913., kapelan na Humcu, odveden
od partizana i strijeljan u Vrgorcu 28. sijenja 1945. Tijelo mu je
tada baeno u masovnu grobnicu, ali je pronaeno 27. listopada
2008. godine i identificirano 27. travnja 2009. na Patologiju KBC-a
u Splitu. Njegovi zemni ostatci ukopani su u crkvi na irokom Brijegu 29. studenoga 2009. Ukopne obrede vodio je provincijal fra
Ivan Sesar.
4. Fra Petar Sesar, roen 1895., upnik u apljini, odveden poetkom veljae na istonu stranu Neretve i ubijen na nepoznatomu
mjestu.
5. Fra Julije Koul, roen 1906., upnik u Veljacima, iz zatvora
u Ljubukom odveden 7. veljae 1945. Nastojanjem Povjerenstva
za pripremu kauze muenika njegovi posmrtni ostatci naeni su u
razdoblju do 7. do 19. travnja 2005. godine u masovnoj grobnici u
Zagvozdu i identificirani su 15. sijenja 2007. na Patologiji KBC-a
u Splitu. Ukopan je 9. listopada 2007. godine u crkvi na irokome
Brijegu. Obredne ukope vodio je general reda fra Jose Rodriguez
Carballo.
6. Fra Pako Martinac, roen 1882., kapelan u Veljacima, pratio
je upnika, kojega su partizani odveli i zajedno ga s njim ubili, 7.
veljae 1945.705
7. Fra Martin Sopta, roen 1891., profesor, odveden 12. veljae
1945. iz erina i sljedee noi ubijen u Ljubukom.706
705
706
Usp. J. Bubalo, Apokaliptini dani, Zagreb, 1992., str. 147-148; Bubalo navodi
toan dan njihova strijeljanja.
Isto mj., str. 149.
247
8. Fra Zdenko Zubac, roen 1911., upnik u Ruiima, iz zatvora u Ljubukom odveden u noi 12. veljae 1945. Nastojanjem
Povjerenstva za pripremu kauze muenika njegovi posmrtni ostatci
naeni su u razdoblju do 7. do 19. travnja 2005. godine u masovnoj
grobnici u Zagvozdu i identificirani su 27. listopada 2006. na Patologiji KBC-a u Splitu. Ukopan je 9. listopada 2007. godine u crkvi
na irokome Brijegu. Obredne ukope vodio je general reda fra Jose
Rodriguez Carballo.
9. Fra Slobodan Lonar, roen 1915., ubijen u Ljubkom, u noi
12. veljae 1945.
10. Fra Filip Gapar, roen 1893., upnik u Gradniima, odveden oko 10. veljae 1945. i ubijen na nepoznatomu mjestu.
11. Fra iril Ivankovi, roen 1877., iz Gradnia odveden 10.
veljae 1945. i ubijen na nepoznatomu mjestu.
12. Fra Jako Krii, roen 1893., upnik u itluku, odveden 9.
veljae 1945. i naen ubijen na mjesnomu groblju Podadvoru.
13. Fra Vale Zovko, roen 1889., upnik u Koerinu, ubijen 20.
svibnja 1945.
14. Fra Andrija Topi, kapelan u Koerinu, ubijen 20. svibnja
1945. pred oima svoje majke, zajedno s ujakom fra Valom Zovkom.
15. Fra Bono Jelavi, roen 1898., u bijegu pred partizanima
uhvaen kraj Velike Gorice i ondje ubijen oko 11. svibnja 1945.
16. Fra Radoslav Glava mlai, roen 1909., naelnik bogotovlja u Ministarstvu pravosua i bogotovlja, objeen u Zagrebu 27.
svibnja 1945.
17. Fra Bruno Adamik, roen 1908., profesor glazbe na irokom Brijegu, u bijegu pred partizanima uhvaen i ubijen poslije 18.
svibnja 1945.
18. Fra Dane olak, roen 1916., u bijegu pred partizanima zarobljen u Sloveniji i ubijen poslije 15. svibnja 1945.
19. Fra Svetislav Markoti, roen 1921., mladomisnik, u bijegu
pred partizanima doao u Maribor i ubijen u svibnju 1945.
20. Fra Darinko Mikuli, roen 1919., u bijegu pred partizanima zarobljen u Krapini i ondje ubijen u noi 4. lipnja 1945.
21. Fra Julijan Petrovi, roen 1923., bogoslav, u bijegu pred
partizanima zarobljen u Krapini i ondje ubijen 4. lipnja 1945.
248
22. Fra Lujo Milievi, roen 1919., u bijegu pred partizanima

ubijen u Sloveniji, u svibnju 1945.
23. Fra Anelko Nui, roen 1908., u bijegu pred partizanima
zarobljen u Sloveniji, i ubijen poslije 15. svibnja 1945.
24. Fra Metod Pulji, roen 1912., u bijegu pred partizanima
naen u Krapini i ubijen u noi 4. lipnja 1945.
25. Fra Emil Stipi, roen 1912., u bijegu pred partizanima zarobljen u Sloveniji i ubijen u svibnju 1945.
26. Fra Branko uak, roen 1912., u bijegu pred partizanima
zarobljen u Sloveniji i ubijen u svibnju 1945.
27. Fra Jenko Vasilj, roen 1914., u bijegu pred partizanima
28. Fra Tihomir Zubac, roen 1918., u bijegu pred partizanima
29. Fra Ante Maji, klerik, roen 1922., u bijegu pred partizanima uhvaen u Sloveniji, a na povratku obolio od upale mozga. Dopremljen u bolnicu u Zagreb gdje je umro 6. kolovoza 1945.
2. Preivjeli gledaju prema budunosti

Nasilna smrt mnogih hercegovakih franjevaca duboko je potresla hercegovake katolike. Vijest o njoj dojmila se i svih katolika
u Hrvatskoj i svijetu, koji su za nju doznali, premda je poinitelj
nastojao zloin prikriti ili ga prikazati u krivom svjetlu.707
Glasovi o toj muenikoj smrti doli su i do Vrhovne uprave reda
u Rimu, u kojoj je slavenske narode zastupao fra Dominik Mandi.
Doznali su da je ubijen provincijal fra Leon Petrovi, ali nisu znali
je li od tadanje provincijske uprave netko ostao iv. Da bi pokuao
osigurati upravu Provincije, tadanji generalni vikar reda fra Poli707
O sveenicima muenicima za vrijeme Drugoga svjetskog rata ima mnogo

lanaka po razliitim asopisima i novinama. O hercegovakim muenicima
pisao je posebno A. Niki, Hercegovaki franjevaki muenici, Mostar, 1992.;
. Ili, R. Grbavac, Sveenici, redovnici i redovnice pobijeni u Drugom svjetskom
ratu, u: Krni zaviaj, sv. 27., 1994., str. 35-48. O irokobrijekim muenicima
je posebno iscrpno pisao J. Tomaevi-Koka, Istina o ubijenoj gimnaziji, Zagreb, 1997.
249
karp Schmoll imenovao je 17. travnja 1945. fra Ignacija Jurkovia

vikarom Provincije, nadodajui da, ako on ne bi mogao preuzeti tu
dunost, imenuje fra Matu uturia, a ako ne bi ni on mogao uzeti
tu dunost, da je uzme fra Marijan Zubac.708
2. 1. Prvi pothvati nakon smrtonosnih dogaaja
Fra Mate uturi ojaen, primio je slubu koju mu je povjerila Vrhovna uprava reda. Nastojao je uvjeriti svoju preostalu brau
da nastave svoj rad kako nareuju redovnika pravila i koliko im
prilike doputaju. A osobno je, pun boli, mislio na svoju pobijenu
brau i gledao ruenje gotovo svega to su siromani hercegovaki
franjevci, gladujui i prosei, kroz jedno stoljee radili i gradili. Oito, ve zbog toga njegove snage su malaksale i konano njegovo srce
prestalo je kucati 9. prosinca 1945. u 13 sati. Imao je 60 godina.709
Kada je umro fra Mate uturi, prema odluci Vrhovne uprave
reda od 17. travnja 1945., Provincijom je upravljao fra Marijan Zubac, upnik u Tihaljini.
Fra Marijan je gledao alosno stanje Provincije, ali je bio svjestan da treba uiniti to se moe da bi ona oivjela. Mislio je da treba obnavljati i odgajati novi narataj. Fra Vitomir Jelii, bosanski
provincijal, u sijenju 1946., primio je po 10 hercegovakih aka u
5. i 6. razred gimnazije u onaj dio gimnazijske zgrade u Visokomu,
koji su jo uspjeli sauvati.710
Budui da je vojska zauzela gotovo sav mostarski samostan, fra
Marijan molio je 5. veljae 1946. da se franjevcima ostavi nekoliko
soba.711 tovie, 16. veljae, zamolio je predsjednika bosanskohercegovake vlade Rodoljuba olakovia da se franjevake kue koje je
vlast zaposjela to prije isprazne. Istim pismom zamolio ga je da se
zatvoreni franjevci u zatvoru ne dre dugo bez suda,712 a 16. veljae
1946. pisao je okrunomu sudu u Mostaru da se tri hercegovaka
franjevaka samostana (Mostar, Humac i iroki Brijeg) priznaju
708
709
710
711
712

Isto mj., sv. 149., f. 176r.
Isto mj., Urudbeni zapisnik god. 1946., br. 10.
Isto mj., br. 8.
Isto mj., br. 20.
250
kao ustanove veeg znaaja i da im se ostavi po 300 dunuma zemljita prigodom agrarne reforme.713
Fra Marijan se istom poeo snalaziti i dobivati snagu u upravljanju Provincijom kada je dolo 26. veljae 1946. iz Rima pismo,
poslano fra Jerki Mihaljeviu, u kojemu general reda fra Valentin
Schaaf javlja da ga je prema nalogu pape Pia XII. imenovao 5. sijenja 1946. provincijalom Hercegovake franjevake provincije.714
Time je fra Marijan prestao upravljati Hercegovakom franjevakom provincijom.
Kada je u Hercegovinu dolo imenovanje fra Jerke Mihaljevia
za provincijala, on se nalazio u zatvoru i nije se inilo da e ubrzo
biti puten. Prema pravilima reda, Provincijom je trebao upravljati njegov kustod fra Didak Buri. Budui da je on bio zdravstveno
prilino slab, u poetku se nije osjeao sposobnim primiti upravu
Provincije. Stoga je fra Marijan Zubac pisao generalu da izaberu novoga provincijala. Meutim, general mu je odgovorio da bi trebalo
izabrati novog kustoda ako fra Didak ne bi htio primiti slubu.715
Nakon poetnoga ustruavanja fra Didak je ipak primio slubu.
Iako je stvarno bio slabih ivaca zbog ega su ga se bojali, u obavljanju slube to nije pokazivao. Odvano je i bez straha rjeavao sva
pitanja s kojima se susreo u tako tekim prilikama.
Posebna briga za fra Didaka bili su fratri u tzv. popravnim domovima u Zenici i Banjoj Luci. Za njih se na svaki nain brinuo i
traio kako bi im u zatvor dostavio sve to im je trebalo. Zatraio je
21. listopada 1946. od upravitelja zatvora u Zenici i Banjoj Luci da
bi mu ondje bilo doputeno posjetiti zatvorene hercegovake franjevce.716
U to su doba komunistike vlasti nastojale napakostiti fratrima stavljajui svoje urede u fratarske kue. A Franjevaku tiskaru u
Mostaru, koju je Provincija imala, jednostavno su oduzeli. Fra Didak se uzalud alio zbog toga najprije Kotarskomu sudu, a onda i
Okrunomu sudu.717
713
714
715
716
717
Isto mj., br. 30.

Isto mj., br. 37.
Isto mj., br. 43.
Isto mj., br. 166., str. 221; god. 1947., br. 61.
251
God. 1948. bila je neobino teka za katolike, a posebno za sveenike u tadanjoj Jugoslaviji. Komunistika je vlast budno pazila na
rad sveenika.
Uprava Hercegovake franjevake provincije imala je 22. travnja 1948. svoj godinji sastanak na kojemu su trebali raspravljali o
stanju i potrebama Provincije. Dok su oni bili na sastanku, dola je
policija obaviti premetainu samostana u onomu dijelu koji je bio
ostavljen na raspolaganje fratrima. Za vrijeme te premetaine nisu
nita nali zbog ega bi fratre mogli optuiti, ali ipak su u zatvor
odveli fra Filipa Sivria, fra Krstu Ravlia, fra Zlatka Sivria, fra
Mladena Barbaria i fra Rufina ilia, koje su optuivali zbog nekih prekraja iz 1945. Isti dan zatvorili su biskupa Petra ulu, don
Matu Nuia i 17 asnih sestara.
Suenje tim zatvorenicima bilo je 14. srpnja 1948. Oba Sivria
i fra Rufin ili puteni su na slobodu. Biskup Petar ule osuen je
na 11 godina i 6 mjeseci zatvora, don Mate Nui na 8 godina, a fra
Mladen Barbari na 3 godine zatvora.718
Da je god. 1948. bila iznimno teka, potvruje i injenica da
su vlasti 25. studenog 1948. franjevcima oduzele samostan u Mostaru.719 Fra Didak je odmah sutradan napravio albu Gradskomu
narodnom odboru, koji je 31. prosinca te godine ponitio prijanje
rjeenje, ali je oduzeo jedno samostansko krilo.720
Budui da se pribliavao izbor nove uprave, fra Didak je 23. listopada 1948. zatraio od generala reda da poalje slubenoga pohoditelja, koji e pohoditi Provinciju i izabrati novu upravu. Vrhovna uprava reda drala je da bi u onim okolnostima najprikladniji
pohoditelj bio fra Karlo Nola, iz Provincije Presvetoga Otkupitelja,
ali oni ga iz Rima nisu imenovali, jer je fra Didak imao pravo, kao
generalni delegat, imenovati vizitatora. Kada je fra Didak dobio tu
vijest, imenovao je 30. oujka 1949. fra Karla Nolu.721
Fra Karlo je obiao Provinciju, kako to pravila propisuju, i
sazvao kapitul za izbor novoga starjeinstva. Kada je uprava poela
718
719
720
721
Usp.: L. Znidari, Biskup ule u zatvoru i zatoenitvu, u: Za kraljevstvo Boje,

Mostar, 1991., str. 109-199.
Arhiv franjevake provincije u Mostaru, Urudbeni zapisnik god. 1948.,
br. 126.
Isto mj., br. 14.
252
raspravljati i pripravijati izbor nove uprave, dola je policija pretresti samostan. Oito je da je htjela utjecati na izbor novoga provincijala i njegovih savjetnika. Dan prije izbora, 11. svibnja 1949., policija je u zatvor odvela provincijskoga vikara i generalnoga delegata
fra Didaka Buria. Ipak je sljedei dan izabrano novo starjeinstvo.
Bilo je prisutno svega 6 biraa, dva definitora (fra Mile Leko i fra
Gaudencije Ivani) i 4 gvardijana (mostarski fra Svetozar Petric,
irokobrijeki fra Vencel Kosir, humaki fra Vlado Vlai i duvanjski fra Bogdan ubela).722 U takvim okolnostima bilo je teko nai
predloenika za provincijala.
Svi su se na koncu sloili da nema boljega predloenika za tu
slubu od fra Mile Leke. Bio je tjelesno slab, uvijek boleljiv pa je pobuivao samilost kada bi ga tko vidio. Fra Mile, sagledavi prilike,
uvjerio se da ga one sile primiti slubu.
Za kustoda je izabran fra Gaudencije Ivani, a za definitore:
fra Serafin Dodig, fra Nikola Hrka, fra Rufin ili i fra Franjo Ivankovi.
2.2. Fra Mile Leko trai novi put (1949.1955.)
Fra Milina tjelesna slabost izazivala je i kod partizana neku
samilost i potovanje. Ali nije samo to bilo razlog nekoga njihova
potovanja prema njemu. Vjerojatno je to potovanje prouzroio i
mu njegove sestre Joze, Ivan Primorac Juri. U to nas uvjerava i
sljedei dogaaj.
U veljai god. 1945. bilo je strano za sve stanovnike Hercegovine, a pogotovo za franjevce, koje su partizani ne samo muili nego i
ubijali bez milosra. Fra Mile se u to doba skrivao u upnom stanu
u Ljutom Docu. upnik je bio fra Vencel Kosir, kojega dulje vremena
nije bilo, jer se nalazio u bolnici. Na 15. veljae izaao je iz bolnice i
vratio se u Ljuti Dolac. U upnom stanu naao je fra Rajka Radiia,
koji ga je za vrijeme njegove bolesti zamjenjivao, fra Milu Miloa i
fra Milu Leku.
Nakon fra Vencelova povratka sva etvorica bili su nekoliko
dana mirni, ali 19. veljae preplaili su se. Uveer su doli dva partizana pred kuu i traili su fra Milu Leku. To ih je uzbudilo, ali ubrzo
su se umirili. Fra Milu Leku zvao je na iroki Brijeg zloglasni poli722
D. Mandi, Pisma odgovori, 1949.

253
tiki povjerenik za zapadnu Hercegovinu Ante Barbir Kralj, jer je

obeao Ivanu Primorcu Juriu da e fra Milu dopratiti u Tihaljinu
za 200 litara vina.723
Taj dogaaj donekle nam osvjetljuje djelovanje fra Mile Leke.
Bio je svjestan u kakvim se prilikama nalazi. Partizani su uzeli vlast
i nije se inilo da e je brzo pustiti, a za to doba njihove vlasti trebalo je preivjeti. Mislio je da razboritost nalae otvoreno priznati
komunistiku graansku vlast i od nje traiti svoja prava.
U poetku fra Milina upravljanja prilike u Provinciji bile su neizdrljive. U zatvoru je bilo 28 hercegovakih franjevaca. Neki su
bili ve osueni, a bilo ih je i u istranomu zatvoru u Sarajevu.724
Malo nakon njegova izbora za provincijala, obavijestio ga je 3.
lipnja 1949. Okruni sud u Mostaru da je na prijedlog dravnoga
tualitva zaplijenjena sva pokretna imovina Hercegovake franjevake provincije.725 Usprkos svemu fra Mile se u upravljanju drao
svoga poetnoga nauma. Zatraio je od predsjednika Bosne i Hercegovine da ga primi. Bio je primljen, u pratnji fra Serafina Dodiga i
fra Blage Karaia. Tada je pisano i usmeno izrazio pokornost prema
narodnoj vlasti i iznio neke potrebe franjevake zajednice. Takoer
je tada, 15. listopada, posjetio zatvorenu brau u Zenici.726
Istim mislima o odnosu prema uspostavljenoj komunistikoj
vlasti bavili su se i neki bosanski franjevci. Na njih je utjecalo sveeniko Drutvo sv. irila i Metoda, osnovano u Istri, kojemu je
uspjelo stvoriti neko podnoljivo stanje izmeu komunistike vlasti
i sveenika. Na to su posebno mislili i: fra Bono Ostoji, fra Karlo
Karin i fra Rastko Drlji.
Povezali su se s Boom Milanoviem, predsjednikom istarskoga
Drutva, uzeli pravila toga drutva i prema njima napravili nova.
Sazvali su osnivaku skuptinu za 25. i 26. sijenja 1950. Na nju
je dolo 94 franjevaca iz Bosne, 43 iz Hercegovine i 25 svjetovnih
sveenika. Osnovali su drutvo pod nazivom Dobri pastir.
723
724
725
726
Arhiv franjevake provincije u Mostaru, V. Kosir, Uspomene, str. 6-7.

Isto mj., Spisi Provincije, sv. 153., f. 148r-152r.
O svom posjetu obavijestio je 31. listopada brau na slobodi (Arhiv Franjevake provincije u Mostaru, Spisi Provincije, sv. 153., n. f. 162r). U istomu svesku
(f. 148r-152r) nalazi se Promemoria koju je fra Mile predao predsjedniku uri
Pucaru.
254
Neki su crkveni ljudi bili zabrinuti zbog osnivanja toga drutva.

Bilo je oito da ga vlast podrava, pa je svakomu bilo jasno da to
vlast ne ini to eli dobro Crkvi nego radi svojih skrivenih namjera. Sumnjali su da e se vlast preko udruenja nastojati mijeati u
unutarnje crkvene poslove ili, jo gore, da e preko njega osnivati
narodnu crkvu.
Protiv osnivanja drutva neobino otro pisao je general franjevakoga reda fra Pacifico Perantoni u travnju 1950., ali vjerojatno u
svojim pismima nije iznosio stanovite uprave reda. To potvruje
fra Dominik Mandi, koji je bio lan uprave i koji je odgovarajui,
27. srpnja 1950., fra Jozi Markuiu, bosanskomu provincijalu, napisao: Kritike franjevakog rada u prolosti, a i sadanjosti potjeu od
ljudi koji se nijesu uivjeli i prema tome razumjeli nae prilike. To neka
Vas ne pometa, a neka Vas i ne ljuti jer je veina kritiara u dobroj vjeri.
Vi nastavite s radom kako mislite u Gospodinu da je najbolje u naim
prilikama, rtvujui se za svoj narod i uvajui u naoj domovini sv. katoliku vjeru.727
Fra Mile je s mnogo povjerenja gledao na osnivanje sveenikoga udruenja. ivio je nadajui se da e se netko preko toga drutva
zauzeti za progonjene hercegovake franjevce. U travnju 1950. bila
su u zatvoru 23, a poslije su neki izlazili, a drugi ulazili u zatvor. On
je preko udruenja traio njihovo oslobaanje. Samo je taj put vidio
otvorenim.
U takvim prilikama prole su tri godine njegove uprave. God.
1952. doao je fra Inocent Zrinski, od 1951. generalni delegat za
franjevce u Jugoslaviji, posjetiti brau u Hercegovini i predsjedati
izboru novoga starjeinstva.
Provincijski kapitul odran je 29. i 30. svibnja 1952. Za provincijala je ponovno izabran fra Mile Leko, a za kustoda fra Jerko
Mihaljevi, koji je malo prije iziao iz zatvora, nakon to je u njemu
proboravio 6 godina. Za definitore izabrani su: fra ivko Marti, fra
Vencel Kosir, fra Pijo Nui i fra Mutimir ori.728
727
728
D. Mandi, Pisma odgovori 1950., 27. srpnja 1950.; O znaenju Udruenja

Dobri pastir", I. Gavran, Uz 25-godinjicu Udruenja Dobri pastir", u: Spomenica dvadesetpetgodinjice Udruenja katolikih sveenika Dobri pastir 1950.
1975., Sarajevo, 1976., str. 21-27; I. Gavran, Tiho izopenje, u: Kalendar Svetog
Ante 1999., Sarajevo, 1998., str. 62-75.
Arhiv franjevake provincije u Mostaru, Dispositio personalis ... 1952., str. 5.
255
U drugom je trogoditu fra Mile nastavio upravljati vie manje kao i u prvomu. Novicijat je bio u Kraljevoj Sutjesci, zajedno
s bosanskim novacima, a bogoslovi su uili u Sarajevu, na bosanskoj franjevakoj bogosloviji. Fra Mile Leko je kroz 6 godina, gotovo
umirui, vodio Provinciju. Posebno se brinuo za zatvorene fratre.
Nastojao je da oni uvijek imaju dovoljno ivenih namirnica i drugih potrebtina. Provincija je bila osiromaila, a godine su bile i u
gospodarskomu smislu slabe. Hercegovaka franjevaka zajednica
u Sjedinjenim Amerikim Dravama godinama je bratski pomagala
Provinciju. Bila je pripravna rtvovati sve svoje zalihe da bi pomogla
brau u Hercegovini, koji bi bez njihove pomoi stvarno gladovali.
2.3. Fra Jerko Mihaljevi nastavlja put fra Mile Leke (1955.1961.)
Kada je fra Mile Leko navravao 6. godinu slube, u Hercegovinu je doao fra Tomislav Ostoji, lan Bosanske provincije, kao
generalni vizitator. Posjetio je franjevake kue, razgovarao s fratrima i sazvao kapitul. Na kapitulu je 6. svibnja 1955. za provincijala
izabran fra Jerko Mihaljevi. Za kustoda je izabran fra Mile Leko, a
za definitore: fra Marijan Zubac, fra Boidar ori, fra Vencel Kosir
i fra Rufin ili.729
Novi je provincijal fra Jerko bio izvanredna osoba, po svojoj
prolosti i po svojim sposobnostima. Ve je prije bio provincijal, od
1946. do 1949., ali nijednoga dana nije upravljao Provincijom jer je
tada bio u zatvoru.
Zatvoren je u Zagrebu 3. veljae 1946., osuen je 18. oujka
1947. na 12 godina zatvora, a osloboen je 26. prosinca 1951.
On je iz Stare Gradike, poetkom 1951., premjeten u Lepoglavu za ministranta nadbiskupu Alojziju Stepincu.730 Kada je 5. prosinca nadbiskup kardinal Stepinac puten na uslovni otpust, pisano
je zamolio da se pusti i fra Jerko Mihaljevi, koji je doao u samostan u Zagrebu 26. prosinca 1951.731 U lipnju 1952. imenovan je
profesorom na Sarajevskoj franjevakoj bogosloviji.732
729
730
731
732
Isto mj., Dispositio personalis ... 1955., str. 5.

A. Benigar, Alojzije Stepinac, Rim, 1974., str. 668-669.
Arhiv franjevake provincije u Mostaru, Urudbeni zapisnik god. 1952., br.
122.
256
U upravljanju Provincijom slijedio je primjer svoga prethodnika. Bio je tih i miran, ali neobino prodoran u gledanju na dogaaje,
a snalaljiv u ivotnim potrebama.
Glavna briga bili su mu zatvoreni franjevci. Prije svega nastojao
je da u zatvoru ne oskudijevaju. Zagovarao je, gdje mu se pruila
mogunost, da se oni puste na slobodu: god. 1956. bila su putena
4, u godini 1957. osloboen je 1, god. 1958. isto tako 1, u god. 1960.
putena su 2.733 Imao je neprilika, s crkvene strane, zbog Udruenja katolikih sveenika. Kada je ono osnovano, fra Jerko je bio u
zatvoru, a kao provincijal vidio je da lanovi Udruenja, zbog toga
to su u Udruenju, nisu nita gori nego bi inae bili. Premda su ga
iz Ordinarijata upozoravali da je Udruenje nezakonito, bilo mu je
nejasno to bi trebao stvarno uiniti. Javno traiti da se iz Udruenja ispiu smatrao je pogubnim, pa je savjetovao da se u tomu ne
pretjeruje, a osobno je o tomu javno utio.
3. Sudbonosni postupak crkvene vlasti

Za vrijeme upravljanja fra Jerke Mihaljevia Provincijom sveeniki ivot i rad bili su laki. inilo se da je komunistika vlast
postala umorna od dotadanjih stalnih progona i pritisaka koje je
vrila nad sveenicima. Istina, Hercegovaka franjevaka provincija
jo uvijek nije imala ni sjemenita ni bogoslovije, ali barem se nije
uvijek strahovalo od premetaina, policijskoga ispitivanja i zatvora
kao prije. Sveenici su mogli slobodnije raditi, oprezno vriti svoje
sveenike dunosti i popraviti koju tronu kuu ili crkvu.
Kada je zavravala sluba fra Jerke Mihaljevia, doao je u Provinciju fra Inocent Zrinski, lan Zagrebake franjevake provincije
sv. irila i Metoda, poslan od generala reda kao pohoditelj Hercegovake franjevake provincije. Nakon to je pohoditelj Zrinski posjetio brau i njihove kue, sazvao je za 30. svibnja 1961. provincijski
kapitul. Na tom kapitulu za provincijala izabran je fra Zlatko ori,
a za njegova zamjenika bivi provincijal fra Jerko Mihaljevi. Za
733
Usp.: . Ili, Hercegovaki franjevci u komunistikim zatvorima, u: Krni zaviaj,

sv. 31., 1998., str. 135-143.
257
definitore izabrani su: fra Mile Leko, fra Ljudevit Rupi, fra Filip
Sivri i fra Vojislav Mikuli.734
Fra Zlatko je imao 40 godina, osjeao se mlad, a takvim su ga i
drugi smatrali. lanovima Provincije inilo se da s njime u upravu
Provincije dolazi novo pokoljenje. On je nakon zavrene bogoslovije htio studirati prirodne znanosti i bio se upisao na fakultet prirodnih znanosti na Zagrebakom sveuilitu, ali kada su na vlast
doli komunisti, uvjerio se da bi za nj bilo besmisleno uiti njihove
prirodne znanosti. Postavi provincijal, sjeajui se prve brae sv.
Franje, odluio ih je nasljedovati. Preuzeo je slubu pun potovanja
prema svojim bivim odgojiteljima i prema onoj brai koju je on odgajao. Htio je sve uiniti da Provincija koju on vodi bude pravi uzor
franjevakoga bratstva.
3.1. Opoziv dekreta o upama iz god. 1923.
Fra Zlatka oria zbunila je vijest da je Sveta Stolica opozvala
svoj dekret iz god. 1923. i da Provincija mora staviti na raspolaganje biskupu nekoliko upa za svjetovne sveenike. Fra Zlatko vjerojatno prije nije ni uo za taj dekret, ali je shvatio da on unosi nemir
meu brau, jer e se morati odrei nekih upa koje su dotada drali.
Fra Zlatko je poeo prouavati franjevaku prolost i franjevaki rad, posebno u Bosni i Hercegovini, koje su stoljeima bile pod
protukatolikim vlastima i u kojima su franjevci bili jedino katoliko sveenstvo.
To mu je omoguilo bolje upoznati rad katolikoga sveenstva
u biskupijama uope. Naime, obino u europskim biskupijama svjetovni sveenici vre sve slube u biskupiji. Biskup ih odgaja i kada
postanu sveenici posve ovise o biskupu, koji ih rasporeuje na razliita mjesta. S redovnicima je drukije. Oni ovise o svojim redovnikim starjeinama. Da bi vrili koju slubu u biskupiji, na mjesta
gdje biskup postavlja sveenike, biskup ih zatrai od njihovih redovnikih starjeina i povjereva im odreene dunosti, u suglasju
sa starjeinom. U misijama je drukije. Ondje kao sveenici rade
uglavnom redovnici, koji dou iz razliitih europskih krajeva, pro734
Acta Ordinis, sv. 80., 1961., str. 243.
258
povijedati evanelje, osnovati mjesnu kransku zajednicu, odgojiti

mjesno sveenstvo i kada ono bude sposobno voditi tu crkvenu zajednicu, vraaju se onamo odakle su doli.
Franjevci u Bosni i Hercegovini bili su misionari, ali za razliku od drugih misionara, oni su tu roeni, tovie bili su jedini sveenici u tim pokrajinama. Kada je god. 1881. u tim pokrajinama
uspostavljena crkvena vlast, bosanskohercegovaki franjevci nisu
imali kamo otii. Zbog toga je Sveta Stolica odredila da se Bosanska franjevaka provincija odrekne odreenoga broja upa u korist
svjetovnoga sveenstva, a u drugima da nastavi raditi kao i prije.
Na podruju je Hercegovake franjevake provincije tada bilo
drukije. S jedne strane, biskup je bio franjevac, fra Pakal Buconji,
pa su bili sigurni da ne e neto uiniti na njihovu tetu, a, s druge
strane, svjetovnih sveenika na tomu podruju nije bilo. Ali i tada
su franjevci bili svjesni da bi im se vremenom mogle nametnuti iste
potekoe kao tada onima u Bosni, pa su se htjeli na vrijeme osigurati protiv njih. Stoga su nastojali da im bude osigurano podruje
na kojemu su tada radili, da bi na njemu i ubudue mogli raditi i na
vrijeme pripraviti sve potrebno za taj rad. U tomu se smislu odvijalo
njihovo nastojanje, koje je dovelo do dekreta iz god. 1899. i 1923.
Dok je biskup bio franjevac, on je bolje shvaao to raspoloenje
franjevaca. Kada je god. 1942. mostarski biskup postao svjetovni
sveenik Petar ule, on je sljedee godine, 12. travnja 1943., u izvjetaju o Biskupiji, tvrdio da je dekret iz 1923. nevaljan, jer se temelji
na neistini.735 Poslije je o tomu kroz 20 godina uglavnom utio, oito zbog politikih prilika na podruju Biskupije.
U izvjetaju iz god. 1963. biskup ule ponovno pokree pitanje upa u Mostarskoj biskupiji koje dre franjevci. Vjerojatno je
taj izvjetaj donio osobno u Rim, kada je doao na Drugi vatikanski
sabor.736 Tada je posjetio fra Augustina Sepinskoga, generala franjevakoga reda, i neobino hvalio hercegovake franjevce kao dobre
duobrinike i dobre redovnike. Stoga se general Sepinski nemalo
zaudio kada je 17. veljae 1964. dobio pismo od prefekta Propa735
736
R. Peri, Biskup ule i hercegovaki franjevci, u: Za kraljevstvo Boje, Mostar,

1991., str. 340.
Isto mj., str. 340-341.
259
gande u kojemu mu onaj javlja da je primio vijest da mnogi svjetovni sveenici Mostarske biskupije moraju odlaziti, jer se sve bolje
upe daju franjevcima.737
General Sepinski raspitao se o stanju u Mostarskoj biskupiji.
Pregledao je vatikanski godinjak Annuario Pontificio, u kojemu je
pisalo da Biskupija MostarDuvno ima 62 upe, a 31 svjetovnoga
sveenika i 15 sjemenitaraca. Osim toga upe su franjevcima dali
biskup i Kongregacija, a general im je samo dopustio da upe mogu
primiti. U tomu je smislu odgovorio 29. veljae 1964. prefektu Kongregacije.738
Nakon primljenoga odgovora Propaganda je ponovno raspravljala o tomu, predloila stvar Svetomu Ocu i odluila imenovati beogradskoga nadbiskupa Gabrijela Bukatka da ispita stanje u Mostarsko-duvanjskoj biskupiji. Ujedno je zamolila generala Sepinskoga
da izvijesti franjevakoga provincijala u Mostaru o toj odluci.739
Nadbiskup Bukatko proao je Hercegovinom od 12. do 16. sijenja 1965., posjetio je franjevakoga provincijala i izvijestio Propagandu. Nakon toga izvjetaja Propaganda je 18. oujka 1965. ukinula dekret iz god. 1923. Tu Propagandinu odluku odobrio je Papa
22. oujka te godine. Nakon toga Propaganda je 26. oujka pozvala
biskupa ulu i provincijala oria da bi se u Rimu pred Propagandom dogovorili kako izvriti odluku Kongregacije.740
Odluka Kongregacije za franjevce u Hercegovini bila je veliko
iznenaenje. Jo uvijek su u svijesti nosili krvavi progon komunista, koji su u Hercegovini ubili 66 franjevaca, otetili njihove samostane i kue, oduzeli im gimnaziju, za koju su desetljeima radili, i
zatvorili njihove odgojne zavode i sada, kada su se poeli oporavljati, nakon to su se i komunisti umorili od progona, dola je ova
odluka Kongregacije, koja je u mnogoemu sliila komunistikim
odredbama. Franjevci su osjeali da zapoinje novi progon, mnogo
bolniji i besmisleniji od onoga koji su malo prije proli. U prolom
progonu imali su jedan ideal, umirali su, trpjeli su zatvore, ali ih je
jaala svijest da sve to trpe da bi mogli ostati vjerni Papi i Crkvi.
737
738
739
740
Arhiv Propagande, Prot. n. 3625./63.

Generalni arhiv reda u Rimu, Prot. n. 642-643./64.
Isto mj., Prot. n. 1262./65.
260
Sada im kau da im Papa oduzima posao koji su stoljeima obavljali

i da ih goni iz kua koje su oni gradili.741
Fra Zlatko ori prouavao je to, savjetovao se s onima koji ga
bolje poznaju i slao pisma rimskim Kongregacijama, koje su se time
bavile, nadajui se da e im dokazati da je nepravedno i tetno to
pokretati.742
3.2. Dekret Nuncijature iz Beograda od 13. studenoga 1967.
Fra Zlatka oria u upravi Provincije zamijenio je fra Rufin ili. Izabran je na provincijskomu kapitulu 13. lipnja 1967. Nakon
to je fra Benedikt Tuli, lan Provincije sv. Jeronima, kao pohoditelj posjetio Provinciju, sazvao je provincijski kapitul, na kojemu je
za provincijala izabran fra Rufin ili, za kustoda fra Bonicije Rupi, a za definitore: fra Jakov Lovri, fra Leonard Ore, fra Vinko
Dragievi i fra Sreko Grani.743 Fra Rufin od prosinca 1961. ivio
je izvan Provincije. Bio je u Sjedinjenim Amerikim Dravama, gdje
je uio, propovijedao, drao duhovne vjebe ne samo na hrvatskom
nego i na engleskom jeziku. Kada je bio izabran za hercegovakoga
provincijala, nalazio se u Rimu kao lan Sredinjega povjerenstva
za obnovu reda.
Kada se fra Rufin vratio u Provinciju, naao je veoma uznemirene duhove zbog upa koje je Provincija trebala predati na slobodno
raspolaganje biskupu. Upravo kada je on doao u Provinciju, Propaganda je 21. travnja 1967. izdala odredbu kojom se od franjevaca
trai da kao poetak rjeenja biskupu predaju 5 upa: Crna, Mostarski Gradac, Grude, BlizanceGradac i Grljevie.744
Budui da Propaganda, zbog tadanjih politikih prilika, nije
mogla hercegovakom provincijalu izravno priopiti tu odredbu,
poslala ju je apostolskomu nunciju u Beograd Mariju Cagni da to
741
742
743
744
Usp. J. Mihaljevi, Hercegovaki sluaj, Humac, 1976., str. 37-45.

Napisao je o hercegovakim upama nekoliko iscrpnih sastava koje je predao
Kongregaciji de propaganda fide i dravnomu Tajnitvu Svete Stolice i generalu reda: Arhiv Franjevake provincije u Mostaru, Prot. n. 122./65. (17. oujka
1965.), n. 902./65. (2. prosinca 1965.), Prot. n. 904./65. (21. prosinca 1965.),
Prot. n. 368./66. (8. lipnja 1966.).
261
on uini i izvri. Na temelju te naredbe nuncij Mario Cagna poslao

je 13. studenoga 1967. gornju odluku Propagande, nareujui da
se ona izvri za 6 mjeseci, tj. najposlije 13. svibnja 1968. Naredba
nuncija iz Beograda dala je novo obiljeje tomu pitanju. Dotada se
o njemu nije javno govorilo. Sada je to trebalo jasno rei, premda se
ve prije meu narodom o tomu neto saznalo. Glasno se govorilo
da se obnavlja komunistika politika o unitenju franjevaca i da ih
treba braniti.
Provincijal ili vidio je da izvrenje Propagandine odredbe ne
e donijeti mir. Stoga je mislio da se s biskupom mora napraviti
potpuno rjeenje o upama i odjednom to izvriti da bi mogli zajedniki smirivati narod i sav nemir odjednom proivjeti. U tomu
je smislu s biskupom ulom raspravljao i potpuno se dogovorio.
Dogovor je trebalo prepisati i potpisati. Kada mu je biskupov tajnik
donio prepisani ugovor, mislio je da je prepisan kako je ugovoreno i
potpisao ga je, a da ga nije proitao. Meutim, malo je poslije njegov
tajnik proitao ugovor i vidio da je u nj unijeto neto to je kapitul
provincijalu zabranio. To je bilo veliko iznenaenje provincijalu iliu i on je odmah povukao svoj potpis.745
3. 3. Djelomino izvrenje dekreta Nuncijature
iz Beograda 12. svibnja 1968.
Gledajui na prilike, posebno na raspoloenje naroda, provincijal ili bio je uvjeren da ne bi bilo pametno u onim okolnostima
pokuati izvriti dekret. To je svoje uvjerenje iznio Propagandi.746
Kada to nije bilo uvaeno, odluio se na izvrenje dekreta. Sazvao je
definitorij Provincije i s njim uredio sve potrebno za predaju upa.
Nakon toga obavijestio je Propagandu, biskupa ulu i pojedine upnike koji su morali otii iz upe. Njima je poslao napisani pozdravni govor, koji su morali proitati za vrijeme sv. mise bez ikakva dodataka.
Predaja upa bila je 12. svibnja 1968., upnici koji su morali otii iz upe postupili su prema dobivenim uputama, ali prije njihova
745
746
Mir i dobro, god. 1968., br. 4., str. 11-14.

Arhiv franjevake provincije u Mostaru, Urudbeni zapisnik god. 1967., br.735.
262
odlaska i predaje upa nastao je nemir. Tri upe, koje su trebale biti
predane, nisu htjele primiti sveenike koje je biskup ule poslao.747
Za tu je prigodu u Hercegovinu doao i zagrebaki nadbiskup
Franjo Kuhari. Javio se provincijalu iliu i zamolio ga da ga prati
u Grude. Meutim, on nije doao. Netko ga je nagovorio da ne ide
s provincijalom, nego sa svjetovnim sveenicima. Doavi u Grude
nije bio prepoznat i narod ga je potjerao kao i njegove pratitelje.
Mnogi su to smatrali velikim propustom nadbiskupa Kuharia. Da
je iao u Grude s provincijalom iliem, vjerojatno bi se to drukije
odvijalo, a sigurno bi pristojnije bio primljen.748
3.4. Daljnja nastojanja izvrenja dekreta
Dogaaj iz god. 1968., kada katoliki vjernici nekih upa u Hercegovini nisu htjeli primiti upnike koje im je poslao njihov biskup,
bio je dotada neuven i po sebi veoma alostan, ali veina vjernika
tih upa smatrala je da im je taj otpor bio kranska dunost, pa su
bili ponosni na ono to su uinili. Premda se to miljenje moe tumaiti na vie naina, u svakomu sluaju treba poaliti to crkveni
ljudi nisu preduhitrili takvo stanje.
To je stanje u Mostarsko-duvanjskoj biskupiji osobito raalostilo mostarskoduvanjskoga biskupa. U tomu raspoloenju on nije
mirno razmislio o tijeku dogaaja koji su do toga doveli niti je mislio to bi trebalo poduzeti da se dalje tete umanje, nego je jednostavno optuio franjevce da su oni krivi za sve to. Prema njemu, oni
su nagovorili narod da se pobuni. A time je samo oteavao i onako
teke prilike.
Meutim, ni franjevci nisu mirno sluali te biskupove optube,
niti su podnosili njegov postupak. Franjevci dekani poslali su mu
prigovore (20. svibnja 1968.), provincijal ili (22. svibnja 1968.)
i posebno fra Jerko Mihaljevi, koji mu je 16. veljae 1969. poslao
Otvoreno pismo.749
Propaganda vjerojatno nije to oekivala u Mostarsko-duvanjskoji biskupiji, premda je bila svjesna da je ope raspoloenje u njoj
747
748
749
J. Mihaljevi, Hercegovaki sluaj, Humac, 1976., str. 58-60.

Prema osobnoj spoznaji ili uvidu.
Usp. R. Peri, Biskup ule i hercegovaki franjevci, str. 350.
263
veoma osjetljivo, ali tada nije ni sama znala to poduzeti i uiniti

da se prilike smire i pravilno razvijaju. Na koncu se odluila imenovati koadjutora sa strane, oekujui da bi on mogao lake rijeiti
zamreno pitanje. Na dan 9. prosinca 1970. imenovala je splitskoga
sveenika Pavla ania biskupom koadjutorom Mostarsko-duvanjske biskupije.750
Biskup ani nije imao svoj pogled u sporu, koji je naao u Biskupiji, niti se znao izdii iznad dviju stranaka nego je prihvatio stanovite biskupa ule i u rjeavanju spora nastavio njegov rad. Svoj
rad ograniio je prije svega nastojei uvjeriti Kongregaciju da ona
svojom vlau razrijei razmirice. Hvalio se da je vie od 70 puta
iao u Rim zbog toga spora.751
Ubrzo je Propagandi postalo jasno da Pavao ani ne e nita
pridonijeti sporazumu izmeu spornih stranaka pa je odluila traiti drugi put rjeenja. U austrijskom gradu Eisenstadtu bio je biskup
Stefan Laszlo. Po majci bio je Hrvat i u dobrim odnosima s Hrvatima, inae ovjek sposoban, a vjet u susretu s ljudima. Propaganda
je dola na pomisao njemu povjeriti rjeenje razmirica u Mostarsko-duvanjskoj biskupiji, pa ga je 31. srpnja 1972. imenovala apostolskim vizitatorom.
Biskup Laslo prouio je predmet spora, sazivao stranke u Mostar, Zagreb i konano 20. veljae u Rim traei sporazum, ali sporazum nije postignut. Franjevakim pregovaraima bilo je oito da biskupova stranka ne eli nikakvu nagodbu, jer je bez nagodbe mogla
svojatati sve upe. U takvim okolnostima nisu vidjeli mogunost ni
smisao kakve nagodbe.752
3.5. Dekret Romanis Pontificibus (1975.)
Budui da do dogovora izmeu stranaka nije dolo niti se inilo
da e ubrzo do njega doi, Kongregacija je odluila sama rijeiti sluaj. Prouila je miljenja koja su se javljala u pregovorima i donijela
svoj zakljuak. Kada je Propagandin zakljuak odobrio i papa Pavao
750
751
752
Isto mj., str. 350-352.

V. Nui, Istina o hercegovakom sluaju", Zagreb, 1998., str. 30.
Mir i dobro, god. 1974., br. 2.; R. Peri, Biskup ule i hercegovaki franjevci,
str. 353; V. Nui, Istina o hercegovakom sluaju, Zagreb, 1998., str. 30.
264
VI., izdala je 6. lipnja 1975. dekret Romanis Pontificibus, kojim je

namjeravala dokonati spor o upama u Mostarsko-duvanjskoj biskupiji.
a) Sadraj. Dekret istie da su rimski biskupi, kada bi se razvile mjesne Crkve, uspostavljali redovitu crkvenu vlast i u pojedinim
biskupijama duobrinitvo povjeravali svjetovnim sveenicima
odnosno biskupijskom kleru. U tom primjeru, vodei rauna o meusobnomu sporazumu strana i o zaslugama Hercegovake franjevake provincije, pristaje da polovica vjernika u Mostarsko-duvanjskoj
biskupiji bude povjerena franjevcima, a druga polovica svjetovnim
sveenicima.
Prema tomu pravilu iz opozvane odluke iz god. 1923. ostavljaju se franjevcima, prema postignutu sporazumu izmeu dviju strana, upe: Izbino, Klobuk, Kongora i itluk, a franjevci u roku od
godinu dana trebaju svjetovnim sveenicima predati upe: Blagaj,
Jablanicu, Ploe, Nevesinje i apljinu. Osim toga, moraju predati
upe: Crna, Grude i Mostarski Gradac, koje su morale biti predane
prema dekretu Apostolske nuncijature u Beogradu od 13. studenoga 1967.
Mostarskoduvanjski biskup nadoknadit e trokove koje su franjevci imali u gradnji svoje kue u apljini, ali ne trokove za izgradnju upne crkve.
Mostarska upa, prema postignutu sporazumu izmeu dviju strana, bit e podijeljena za godinu dana, a na odijeljenomu dijelu bit e
podignuta prvostolna crkva.
Na podruju upe Humac bit e, prema postignutu sporazumu
dviju strana, osnovane, za svjetovni kler, dvije upe: Crveni Grm
Prolog i ZviriiBijaa.
Izvrenje se dekreta povjerava biskupu Petru uli i njegovu koadjutoru Pavlu aniu, te generalu franjevakoga reda fra Konstantinu Koseru. Stefan Laszlo potvren je kao apstostolski vizitator u
Hercegovini, a pridruen mu je Vladimir Vlai D. I.
b) Objavljivanje. Zaudno je da dekret Romanis Pontificibus nije
objavljen u Acta Apostolicae Sedis, slubenomu glasilu Svete Stolice,
kako to obino biva. Poslan je iz ureda osobama na koje se dekret
odnosi, a slubeno je objavljen, na hrvatskom jeziku u listu Zagrebake nadbiskupije Glasu koncila, god. 1975., br. 14., str. 4, i u Slu265
benom vjesniku Biskupija MostarDuvno, listu Mostarsko-duvanjske

biskupije, god. 1975., br. 3., str. 67-85. na latinskom jeziku objavljen je, 14 godina nakon to je iziao, u Acta Ordinis Fratrum Minorum, sv. 108. (1989.), 85-89.
c) Izvrenje. Dekret Romanis Pontificibus trebao je biti izvren,
kako u njemu stoji napisano, u roku godine dana. Prije nego se navrila godina dana od njegova potpisa Kongregacija za evangelizaciju naroda, koju jo uvijek obino nazivamo starim imenom Propagandom, poslala je 5. travnja 1976. generalu franjevakoga reda
Koseru pismo koje zapoinje: Adempiamo. Tim ga pismom upozorava da je on izvritelj dekreta i nareuje mu da odgodi provincijski
kapitul Franjevake provincije u Hercegovini, koji je bio najavljen, i
da pomogne isusovcu Vladimiru Vlaiu, kojega je Kongregacija za
redovnike 5. travnja 1976. imenovala apostolskim vizitatorom za
Hercegovinu.753
U isto doba, preko generala Kosera, Propaganda alje opomenu
tadanjoj upravi Hercegovake franjevake provincije da u roku od
20 dana, nakon to im bude priopena opomena, pod prijetnjom
kanonskih kazna zaponu izvrenje dekreta, izriitom izjavom da
primaju odluke Svete Stolice.754
Kada je primio gornje pismo Propagande da izvri dekret Romanis Pontificibus, general Koser zatraio je jasnije upute prema kojima bi trebao obaviti izvrenje dekreta u Hercegovini. Kongregacija
mu je odgovorila 14. travnja upozoravajui ga: 1. da prije svega opomene franjevce i narod u Hercegovini da u duhu poslunosti prime odluke Svete Stolice; 2. da upravi Provincije objavi ve poslanu
opomenu; 3. da objavi imenovanje Vladimira Vlaia apostolskim
vizitatorom, koji bi trebao izvriti dekret; 4. da priopi odgodu provincijskoga kapitula; 5. da fra Rufin ili ne e moi nastaviti slubu; 6. da fra Rufina ilia treba poslati izvan Provincije bez ikakve
upravne slube.755
d) Stav provincijske uprave. Kada je uprava Provincije primila
dekret Romanis Pontificibus, osjeala se nemona pred tekuim do753
754
755
266
Arhiv Kongregacije za redovnike, Prot. 17728./65.

Arhiv Propagande, Prot. 1818./76.
Mir i dobro, god. 1976., br. 2., str. 4-5.
gaajima, a pogotovo koji e ubrzo slijediti, ako ne izvri ono to

od njih Kongregacija trai. Pomno je ispitala dekret da vidi njegovo
znaenje i njegove zahtjeve, a prije svega lanove uprave iznenadilo
je da dekret poiva na nekoliko neistina; etiri puta spominje da se
neto nareuje, jer su se obje strane tako dogovorile, a ustvari to
nije bila istina.
Zaudila ih je lakoa kojim dekret oduzima franjevcima kue
i crkve, koje su oni u prolosti gradili tekom mukom i s velikim
odricanjem, jer im se inilo da takav nain povreuje prirodnu pravednost.
Poznajui tadanje raspoloenje meu sveenicima i vjernicima
bili su uvjereni da e svaki pokuaj izvriti dekret u onim prilikama
biti bezuspjean i na tetu bilo ugleda Crkve bilo vjernika, koji u
ono vrijeme nisu bili spremni na namjeravane promjene i koji e se
tomu silom oprijeti.
Neobino je bolno na njih djelovalo to su ih uvjeravali da iza
dekreta stoji Sveti Otac. Stoga su se, premda su osjeali da se nalaze
u gotovo beznadnu poloaju, pisali izravno Svetomu Ocu, iskazujui mu svoju odanost i spremnost za vjeru, evanelje, Crkvu i Svetoga
Oca, ako je potrebno, i svoju krv dati, molei ga da ne dopusti da od
ovjeka doneseni dekret bude vaniji nego dobro dua Bojega naroda
Hercegovine i sudbina ove muenike redovnike Provincije.756
3.6. Prisilna uprava
Stav je uprave Hercegovake franjevake provincije prema dekretu Romanis Pontificibus Propaganda shvatila kao neposlunost
njezinim odredbama i preko nje odredbama Svetoga Oca. Smatrala je da taj nain gledanja na odluke Kongregacije, potvrene od
Svetoga Oca, ne smije ostati nekanjen. Stoga je zatraila od Kongregacije za redovnike da svrgne tadanju upravu Provincije i odredi
da Provincijom upravlja izravno general. A kada je Kongregacija za
redovnike to uinila, Propaganda je zatraila od generala da svrgne
upravu Provincije i osobno njom upravlja.757
756
757
Usp. V. Nui, Istina o hercegovakom sluaju", Zagreb, 1998., str. 31-32.

267
General je spremno izvrio Propagandinu odredbu.758 Budui

da nije mogao osobno voditi upravu Provincije, svojim je delegatom
za Hercegovaku franjevaku provinciju imenovao generalnoga definitora fra Andriju Bonija da on upravlja Provincijom i rjeava pitanja koja se odnose na franjevce u Hercegovini.759
Generalni definitor Boni, kao generalov delegat za Hercegovaku provinciju, sazvao je definitorij Provincije za 10. lipnja 1977.
Doao je iz Rima i proitao dekret o svrgnuu provincijskoga starjeinstva. Upravu Provincije predao je fra Viktoru Nuiu, tadanjemu
tajniku Provincije, da kao njegov subdelegat vodi redovite poslove
Provincije.760
Tako je subdelegat poeo upravljati Hercegovakom franjevakom provincijom. General je upravljao Provincijom preko delegata,
koji je stanovao u generalnoj kuriji u Rimu, a u Provinciji je poslove
obavljao njegov zamjenik subdelegat. Bila su tri subdelegata. Osim
fra Viktora Nuia 1977. imenovan je fra Ivo Bagari761 i 1980. fra
Jozo Peji.762
Uprava Provincije preko delegata i subdelegata pokazala se veoma zamrenom, tekom i nekima gotovo besmislenom. Stoga su
neki od imenovanih savjetnika smatrali svoju slubu nekorisnom i
gubljenjem vremena pa su dali ostavku.763
Prokurator reda fra Honorije Pontoglio iznio je Propagandi 4.
oujka 1982. to stanje u Hercegovakoj provinciji molei da bi neto drukije odredila upravu. Na to pitanje odgovorio mu je prefekt
Propagande Agnelo Rossi 22. oujka te godine, doputajui, meu
ostalim, da generalni definitorij izabere upravu, ad instar, slinu
pravoj.764
758
759
760
761
762
763
764
Arhiv Franjevake provincije u Mostaru, Urudbeni zapisnik god. 1976., br.

216.
Isto mj., br. 217.
Isto mj., br. 219.
295., str. 371.
Generalni arhiv reda u Rimu, Prot. 0554356./80.
Isto mj., Prot. 058006./82.
268
Od 1982. do 2001. godine imenovano je 5 takvih provincijala: fra Jozo Peji (1982.1988.),765 fra Ferdo Vlai, ije imenovanje nije uope objavljeno (12. srpnja 1988.22. srpnja 1988.),766 fra
Jozo Vasilj (22. srpnja 1988.3. listopada 1988.),767 fra Drago Tolj
(1990.1994.)768 i fra Tomislav Pervan (1994.2001.).769
3.7. Traenje konanoga rjeenja
Neizvrena odredba Propagande, prema kojoj je Hercegovaka
franjevaka provincija morala predati na raspolaganje biskupu neke
upe bio je jedini razlog uvoenja prisilne uprave u toj Provinciji.
Inae je Provincija imala zamjetan broj dobrih redovnika, marljivih
radnika na upama, traenih propovjednika, uglednih profesora i
priznatih pisaca. Onima koji su upravljali tom redovnikom zajednicom bilo je neshvatljivo zato ih se smeta u njihovu radu i goni
iz njihovih kua koje su oni s mukom sagradili i jo uvijek se njima
slue. inovnici Propagande predstavnicima Provincije nisu uspjeli
dokazati da je izvrenje dekreta za spas dua i ugled Crkve, pa su to
morali drukije tumaiti, a kada su vjernici doznali o emu se radi,
smatrali su da i oni imaju pravo o tomu izraziti svoje miljenje, koje
su katkada na svoj nain glasno iskazali. Tako je nastao nered koji
nikomu nije na dobro.
Propaganda je ustrajala pri svojoj odluci. To vie to su mostarskoduvanjski biskupi traili izvrenje dekreta. Nije preostajalo nego
prisiljavati generale reda i mrcvariti lanove Provincije. Generali su
765
766
767
768
769
Generalni arhiv reda, Prot. 060138./82

Isto mj., Prot. 072583./82.
Isto mj.
Isto mj., sv. 113., 1994., str. 244. Dvadeset etiri godine nakon svrgnua redovnoga provincijskoga starjeinstva odran je na Humcu 28., 29. i 30. lipnja
2001. izborni dio provincijskoga kapitula. Predsjedao mu je generalni vikar
reda i generani pohoditelj Provincije fra Stephan Ottenbreit. Nazoan je bio
i fra Peter Schorr, generalni definitor reda, tekoer generalni pohoditelj Provincije. Na kapitulu je 39 kapitularaca izabralo fra Slavka Soldu za provincijala, fra Ivana Sesara za provincijalnog vikara, a za definitore su izabrani:
fra Zdenko Karai, fra Ivan Landeka, fra Iko Skoko, fra Mladen Vuki i fra
Branko Rado.
269
savjetovali da se to rijei u slozi i ljubavi, na dobro Crkve i naroda.

Meutim, stvar se nije pomicala naprijed. Samo se sablanjavalo
narod, koji u tomu nije vidio primjer kranske ljubavi.
Kada je Hermann Schalck postao general, morao je posjeivati
vatikanske urede. U tim posjetima pitanje hercegovakih upa bilo
mu je uvijek neugodno, a katkada gotovo nepremostiva zapreka.
Zato se toga htio rijeiti. Mislio je da nije vrijedno da zbog nekoliko
siromanih hercegovakih kua trpi cijeli franjevaki red.
General Schalck sastao se s biskupom Periem i dogovorili su
se kako e zapoeti s predajom upa. Odluili su zapoeti predajom
upe apljine, moda to je ona od svih upa najvrijednija. Dogovorili su 29. oujka 1996. Zajedniku izjavu o predaji apljine. Tu
je Izjavu narodu trebalo proitati u crkvi, za vrijeme puke mise,
14. travnja 1996. U toj se Izjavi najavljuje da e upa apljina biti
predana 12. svibnja te godine na slobodno raspolaganje biskupu,
odnosno da e je taj dan preuzeti svjetovni sveenik kojega biskup
imenuje.
General Schalck imenovao je fra Gabrijela Juriia, lana franjevake Provincije Presvetoga Otkupitelja, da bi tu Izjavu proitao
narodu, ali on se, znajui koliko je stvar osjetljiva, nije usudio to
uiniti. Kada se Jurii zahvalio, general je to povjerio fra Juri Brkanu, lanu iste Provincije, ali je i on vidio da to ne e moi obaviti,
pa je zamolio generala da nae za to prikladniju osobu. General je
onda iz Rima poslao fra Viktora Papea, profesora Antonianuma,
Slovenca, koji je doao u apljinu, ali se crkvi nije mogao pribliiti, a
ni narodu proitati Izjavu. Konano je, 26. travnja 1996., imenovao
fra Mihaela Vovka, u svojstvu Generalnoga delegata za Hercegovaku franjevaku provinciju, da 12. svibnja 1996. biskupu preda upu
apljinu. Ni on, zbog otpora apljinskih vjernika, nije mogao nita
uiniti.770
General Schalck na svaki nain htio je predati svjetovnomu
sveenstvu upu apljinu prije Generalnoga franjevakog kapitula, koji se trebao drati u svibnju 1997. Ali da je stvarno poznavao
injenino stanje u apljini, bilo bi mu jasno da onda ni s vojskom
ne bi mogao provesti svoj naum. General je bio ljut i na hercego770
Usp. . Ili, Novija zbivanja u apIjini, u: Krni zaviaj, sv. 29., 1996., str. 170176.
270
vake franjevce to nisu bili oduevljeni njegovom namjerom i to

su ga upozoravali da bi bolje bilo priekati. Budui da su znali kako
stvari stoje, bili su uvjereni da ni oni ne bi mogli izvesti generalovu
namjeru.
Budui da je ostao neuspjean njegov pothvat, general Schalck
je za to okrivljivao Hercegovaku franjevaku provinciju i smatrao
korisnim i sa svoje je strane kazniti: 27. travnja 1997. objavio je
dekret kojim se Hercegovakoj provinciji zabranjuje primati izabranike u novicijat.771
Malo nakon te neshvatljive odluke, u svibnju 1997., odran je
Generalni kapitul franjevakoga reda i na njemu je izabrana nova
Vrhovna uprava reda. Za novoga generala izabran je fra Giacomo
Bini.
Meu pitanjima koje je Generalni kapitul rjeavao bilo je i pitanje hercegovakih upa. Generalni kapitul odredio je da se potpuno
i odmah mora provesti dekret Romanis Pontificibus poevi s apljinom.772 Novi generalni definitorij prihvatio je odluku prijanjega
definitorija o zabrani novicijata.773
U Propagandi su razmotrili stanje u Hercegovini i odredili da
se predaja upa pone izvrivati 12. srpnja predajom apljine. Zatraili su od generala da za tu prigodu bude nazoan u Mostaru.
Ali budui da nije bilo mogue obaviti zamiljenu predaju, ona je
odgoena. Nakon toga nastavili su se razgovori u Rimu i Mostaru,
traei nain kako izvriti dekret Romanis Pontificibus. Nakon duljih
pregovora sastali su se 10. studenoga 1998. u Propagandinu uredu
fra Giacomo Bini, general franjevakoga reda, i Ratko Peri, mostarskoduvanjski biskup, i odluili 21. veljae 1999. obaviti primopredaju upa predvienih u dekretu Romanis Pontificibus.774 Ali budui
da ni taj put, zbog otpora vjernika, dekret nije mogao biti proveden
na namjeravani nain, fra Stephan Ottenbreit, generalni vikar franjevakoga reda, i biskup Ratko Peri objavili su 20. veljae 1999.
posebnim priopenjem (Comunicato) da upnici u spornim upama
22. veljae prestaju vriti slubu.775
771
772
773
774
775
Generalni arhiv reda, Prot. 084803./97.

Arhiv Franjevake provincije u Mostaru, Prot. 251./99.
Generalni arhiv reda, Prot. 086079./97.
Mir i dobro, br. 3./1998., str. 14.
Isto mj., br. 1., 1999., str. 13-14.
271
Tim je formalno rijeeno hercegovako pitanje koje je dugo

muilo katoliko sveenstvo i katolike vjernike u Mostarsko-duvanjskoj biskupiji, ali ono je i dalje postojalo jer nije bilo stvarno
rijeeno. Mnogima nije bilo jo uvijek razumljivo zato je ono u
ono vrijeme uope zapoeto. Izgledalo im je da je ta odluka nastavak djelovanja komunistikih zloinaca koji su se donekle umorili
nakon to su usmrtili 66 franjevaca, razruili dosta njihovih kua
ili ih oteli. Crkvene su vlasti u Rimu po svoj prilici donijele dekret
Romanis Pontificibus da bi iskazale poast biskupu Petru uli koji
je bio dosta vremena u zatvoru, a za svoj je zahtjev imao podrku
moda svih biskupa u ondanjoj Jugoslaviji. Ubrzo se pokazalo kako
nije bilo pametno misliti da e katoliki vjernici mirno gledati izgon
franjevaca iz njihovih kua, s kojima su stoljeima ivjeli i gorko
proivljavali komunistike progone.
Kad je rjeavano tzv. hercegovako pitanje, kako smo prije iznijeli, hercegovaki franjevci gotovo nisu mogli vjerovati da e se ono
onako odvijati. Osjeali su da se ni krivi ni duni osuuju na propast. Provincijali ad instar katkad su pisali na upravu reda nadajui
se da e im ona pomoi u onim tekim trenutcima.
Vrhovna uprava franjevakoga reda nije znala to initi. Nisu
mogli vjerovati svemu to se protiv hercegovakih franjevaca govorilo. Tim vie to su poznavali redovnike iz one provincije koji su
izgledali dobri redovnici. tovie, stanovali su u zgradi kurije koju
je sagradio upravo jedan lan hercegovake provincije, fra Dominik
Mandi, o kojemu se jo uvijek dobro govorilo.
Nakon dugih dopisivanja i ispitivanja general reda fra Giacomo Bini, iznio je 16. oujka 2000. pitanje Hercegovake franjevake
provincije na sjednici definitorija i odlueno je da se tamo poalje
generalni pohoditelj ili vizitator koji e na licu mjesta vidjeti to se
ondje moe uiniti. Stoga je 27. oujka te godine general imenovao
svoga zamjenika fra Stephana Ottenbreita da slubeno pohodi Hercegovaku franjevaku provinciju i ispita je li mogue u njoj odrati
kapitul kako propisuju konstitucije reda.776
Imenovani pohoditelj Stephan Ottenbreit prije nego je poeo
slubeni pohod doao je u Provinciju da se susretne s biskupom i
s njim razgovori o njegovim zahtjevima i o mogunosti njihovih
776
Mir i dobro god. 32., travanj-kolovoz, 2000., br. 2., str. 9.
272
ostvarenja. S biskupom je obiao 19.-21. lipnja 2000. sedam dekanata i razgovarao o pastoralnom djelovanju franjevaca u Biskupiji.
Biskup se izraavao da e oni moi djelovati u Biskupiji, ali e morati obdravati ne samo propise kanonskog prava nego e morati
potpisati i izjavu da e nastojati da se u cjelini provede dekret Romanis
Pontificibus, koji je Sveti Otac 5. lipnja 1975. odobrio, a 6. lipnja iste
godine potpisala Kongregacija za evangelizaciju naroda.777
Generalni pohoditelj Stephan Ottenbreit uvjerio se na licu mjesta da nema zapreke slubeno pohoditi Hercegovaku franjevaku
provinciju i u njoj odrati kapitul kako propisuju konstitucije reda.
Stoga je 3. srpnja 2000. najavio da e u listopadu zapoeti generalni pohod Provincije. Nakon obavljenog pohoda, ovlaten od generalnog ministra, 14. lipnja 2001. sazvao je kapitul za 28.-30. lipnja
2001. u franjevakom samostanu na Humcu, koji e po odluci generalnog definitorija imati dva dijela: izborni i radni. Prije kapitula
4.-6. lipnja 2001. doao je iz Rima zajedno sa svojim pomonikom
Peterom Schorrom, generalnim definitorom, da obave predizborne
sastanke i na njima izaberu kandidate za provincijala i dvadesetoricu vijenika. To je uinjeno 5. lipnja na dva mjesta, na Humcu i
na irokom Brijegu. Malo kasnije, 28.-30. lipnja odran je izborni
kapitul na Humcu, na kojem je izabran za provincijala fra Slavko
Soldo, za njegova zamjenika fra Ivan Sesar, a za definitore fra Zdenko Karai, fra Ivan Landeka, fra Branko Rado, fra Iko Skoko i fra
Mladen Vuki.778
Novi provincijal fra Slavko Soldo, iako je roen i odgojen u
Hercegovini, ve vie godina nalazio se u Sjedinjenim Amerikim
Dravama, gdje je upravo obavljao dunost kustosa Hrvatske franjevake kustodije u Sjedinjenim Dravama i Kanadi, jasno je vidio
u kakve potekoe ulazi, ali htio je dati ono to moe da se uredi
stanje u Provinciji. Odmah nakon to je izabran, otiao je u Sjedinjene Amerike Drave da izabere novoga kustosa Kustodije i preda
mu upravu.
Generalna uprava reda ve je tada dola do uvjerenja da e se
prilike moi srediti. Stoga je, dok je fra Slavko bio u Americi da
izabere nasljednika, vratila Hercegovakoj franjevakoj provinciji
777
778
Isto mj., str. 16.

Mir i dobro god. 33., 2. prosinac 2001., str. 15.
273
upravu Kustodije. Osim toga vratila je Provinciji pravo na novicijat

pa je fra Slavko 11. kolovoza 2000. primio u novicijat 8 mladia. Nekako u isto vrijeme odredio je da sjemenitarci, koji su ve 7 godina
stanovali u samostanu na Humcu, a pohaali kolu u Ljubukom,
svoj odgoj provode u sjemenitima u Visokom i Sinju.779
Dok je Generalna uprava u Rimu poduzela potrebno i oekivala
da se prilike u Hercegovini malo po malo srede, zaudilo ih je to
je kardinal Vinko Pulji, sarajevski nadbiskup, 10. listopada 2001.
pred biskupskom sinodom u Rimu optuio franjevce u Biskupiji
MostarDuvno za sustavni neposluh. Na to je ve sutradan odgovorio general reda udei se to kardinal koji s jedne strane govori o
nadi, dijalogu, opratanju i pomirbi, a s druge strane podvlai neke
alosne injenice i ponaanja i tako stvara zbunjenost i zbrku meu
sinodalnim ocima.780
Nakon izbornoga kapitula uprava Provincije nastojala je pripraviti sve o emu e se raspravljati na radnom kapitulu, koji e se
odrati na Humcu 11.-15. veljae 2002. U tom su im bili kao putokaz dva izvjetaja o stanju Provincije, koja su sasluali na izbornom
kapitulu. Jedan izvjetaj bio je fra Tomislava Pervana, bivega provincijala, a drugi fra Stephana Ottenbreita, generalnog pohoditelja. Osim o predmetima iznesenim u tim izvjetajima posebno se
raspravljalo o statutima Provincije. Govorilo se i o djelatnostima
koje nisu pastoralne naravi i odreeno je da provincijalna uprava
imenuje radno vijee koje e prouiti te djelatnosti zajedno s djelatnostima u Meugorju i iznijeti svoje zakljuke na Plenarnom vijeu
Provincije.781
Sutradan nakon to je zavrio radni kapitul, 16. veljae, zapoeo
je kapitularni kongres koji po pravilima ima zavriti u tri mjeseca.
Na tom je kongresu sudjelovala novoizabrana uprava i prethodni
provincijal. Glavna zadaa ovoga kapitula jest razmjetaj osoblja.782
U razmjetanju pastoralnoga osoblja velika potekoa bila je
dekret Romanis Pontificibus. Biskup Ratko Peri zahtijevao je da
franjevci koji e pastoralno u biskupiji djelovati moraju potpisati
779
780
781
782

Mir i dobro, god., 34., 1. oujak 2002., str. 26-29.
Isto mj., str. 9-10, 27.
274
posebnu Izjavu kojom e se obvezivali da e pomagati izvrenje spomenutog dekreta.

Kad je izaao dekret Romanis Pontificibus, franjevci su openito mislili da je nastao nekom prevarom. Nisu mogli vjerovati da bi
Kongregacija mogla u ono vrijeme takav dekret izdati. Ali vremenom su se uvjerili da je to volja Kongregacije pa su vidjeli da nema
drugog izlaza nego izvriti volju Kongregacije i veina je potpisala
biskupovu Izjavu. Tim su otklonili zapreku koju je biskup Peri stavljao za njihovo djelovanje u Biskupiji.
Bila je nekolicina franjevaca koji se nisu htjeli mijeati u izvrenje dekreta. Smatrali su da je on nepravedan, ali nee ga ni ometati ni zagovarati pa ni stavljati svoj potpis na bilo kakvu Izjavu, a
ako im biskup uskrati doputenje za ispovijedanje i propovijedanje,
imat e vie vremena za osobnu molitvu.
Ali bilo ih je nekoliko koji su postupili po onoj frangar non flectar. Smatrali su da se hoe izvriti neka nepravda i prevara pa su
se odluili njoj usprotiviti. Unaprijed e djelovati kao dotada i nee
sluati ubudue niije zapovijedi ili opomene. Kako takav nain miljenja i djelovanja nije doputen u redu, otputeni su iz reda.783
Generalni pohoditelj fra Stephan Ottenbreit nakon gotovo dvije godine rada u Hercegovini, bio je zadovoljan sa svojim uspjehom.
Kad je mislio da je svoj rad u Hercegovini priveo kraju, otiao je 10.
lipnja 2002. k biskupu zamoliti ga da potvrdi raspored osoblja koji
je napravio po biskupovim eljama. Ali na njegovo veliko iznenaenje biskup je smatrao da zbog dobra Biskupije ne moe to uiniti, jer jo nije bio izvren u potpunosti dekret Romanis Pontificibus.
Generalni pohoditelj zbog toga je 11. lipnja 2002. pismeno zamolio
hercegovaku brau da se strpe, a on e sluaj iznijeti pred Kongregaciju za evangelizaciju da ona konano odlui.784
Bilo je ao i provincijalu fra Slavku Soldi to je dvogodinje djelovanje generalnoga pohoditelja tako zavrilo. im je postao provincijal, nastojao je u svemu pomoi generalnoga pohoditelja da
uspije rijeiti pitanje koje ve trideset godina mui Provinciju. Bio
je svjestan da je kroz ovih trideset godina silom prilika u Provinciji nastalo dosta toga to se mora ispraviti ili bolje urediti. Zato je
783
784
Mir i dobro, god. 33., 2. prosinac 2001., str. 21-27.

Mir i dobro, god. 34., br.2, 25. prosinca 2002., str. 20.
275
uspostavio razna vijea koja e stanje u Provinciji dobro prouiti

da bi se nakon toga moglo sve urediti kako trae franjevaka pravila.785 Osnovana su posebno dva vijea, jedno za pojedine djelatnosti
koje izravno ne spadaju na pastoral i drugo za Meugorje, gdje su
nastale razne djelatnosti o kojima provincijalna uprava nije imala
potpuno znanje. Ta su vijea imala o svemu izvjestiti Plenarno vijee koje e se odrati u veljai 2003. U oekivanju boljega vremena
preporuio je brai da nai samostani i mjesta u kojima zajedno ivimo
neka jo vidljivije budu arita ivljenog Evanelja Isusa Krista kojemu
smo posvetili svoje ivote.786
Iako je smatrao da je ureenje odnosa s mjesnim Ordinarijem
bio vana zadaa provincijalne uprave, radi ega je bio dvaput u
Rimu na Kongregaciji za irenje vjere, 26. studenoga 2002. i 24. listopada 2003., imao je u vidu da nije samo u tomu sav ivot franjevake redovnike zajednice. Kako se u posljednjih 30 godina ivot
u Hercegovakoj franjevakoj zajednici nije mogao uvijek odvijati
kako zahtijevaju franjevaka redovnika pravila, pismeno i osobnim
pohodima nastojao je probuditi u hercegovakim franjevcima, ne
samo u Hercegovini nego i u onima koji su se nalazili u vicarskoj,
Njemakoj, Austriji, Sjedinjenim Amerikim Dravama i Kanadi,
svijest o pravilima redovnikoga ivota, posebno o redovnikom zajednitvu. Dok se brinuo za ivot redovnika u podrujima u kojima
su dotada djelovali, morao je proiriti njihovo djelovanje i na novo
podruje, jer je na molbu biskupa Mile Bogovia u Gospiko-senjskoj biskupiji do kapitula primio upe Plaki i Saborsko, sveano
useljene 24. kolovoza 2003.787 Dvije je godine kasnije Provincija na
biskupovu zamolbu preuzela upe Tounj i Tri Kamenicu. U istoj
Biskupiji fra Draenko Tomi od oujka 2005. obnaa slubu tajnika, a od oujka 2009. i kancelara Biskupije.788
Ali posebno je imao u vidu ivot u samoj Hercegovini, koji se
preko 60 godina nije mogao propisno odvijati. Trudio se da se svi
pothvati franjevaca pravilno urede. Tako je nekim djelatnostima
dao gotovo novi oblik, posebno onima u Meugorju, a izdavako
785
786
787
788

Isto mj., 21., str. 64-65.
Mir i dobro, god. 35., 2. rujna 2003., str. 86.
Mir i dobro, br. 38., 2005., str. 39. i br. 41., 2009., str. 46.
276
poduzee Ziral ujedinio je s tiskarom Fram kako je preporuilo Plenarno vijee, pa su te dvije ustanove ujedinjene dobile pravnu osobnost i tako poele djelovati 1. lipnja 2004.789 Ve nakon tri godine
vidio se uspjeh njegova rada. Na intermedijarnom kapitulu, koji se
drao na Humcu 15.-19. lipnja 2004., iscrpno je pismeno prikazano
stanje u Provinciji i o njemu je na samom kapitulu raspravljano ispitujui to treba ispraviti i to poboljati.
Provincijal Soldo nastavio je djelovati u istom duhu kroz drugo
trogodite svoje slube uvijek u uskoj suradnji s upravom reda u
Rimu. Kako je kroz prvo trogodite mnogo vremena potroio nastojei izgladiti odnose s biskupom, u drugom trogoditu smatrao
je potrebnim posvetiti vie panje ivotu zajednice. Premda je i nadalje smatrao da je ureenje odnosa izmeu Ordinarijata i Provincijalata od presudne vanosti za ivot Crkve u Hercegovini, bio je
svjestan da su i druga podruja djelovanja potrebna i da o njima
treba voditi rauna.
Duna pozornost pokrenuta je arhivu Provincije i imenovan
sposoban brat da ga ne samo uredi kako zahtijeva njegov postanak, nego takoer da ga raunalom obradi. Isto tako imao je u vidu
provincijsku knjinicu u Mostaru za koju je trebalo nai prikladan
prostor i urediti je po najnovijim pravilima.790
Ali posebnu je pozornost posvetio 66-orici nae brae koje su
ubili komunisti. Potrebno je prouavati njihove ivote i istraivati
razloge njihova ubijanja. Openito se dri da su oni pravi muenici
u kranskom smislu, pa to treba ozbiljno prouiti i postignute dokaze predloiti Kongregaciji za proglaenje svetaca da bi ih ona provjerila i ako ih nae dostatnim, nau brau proglasila pravim muenicima. Stoga je 4. studenoga 2004. osnovao Povjerenstvo za pripremu kauze muenika,791 a 23. svibnja 2006. imenovao je fra Luku
De Rosa postulatorom kauze koja e nositi ime Fra Leo Petrovi i 65
drugova Manje brae. Napravio je sve potrebne korake da bi kauza
pola odreenim putom.792
789
790
791
792
Mir i dobro, god. 36., br. 2., 2. rujan 2004., str. 86.
Mir i dobro, god. 37., 2. rujan 2005., str. 103.
Usp. Mir i dobro, god. 36., 1. prosinac 2004., str. 16; Mir i dobro, god. 38.,
7. travanj 2006., str. 14-17.
Mir i dobro, god. 39., 1. travanj 2007., str. 7-15.
277
Kako u Provinciji sve tamo od 1945. nije bilo strunoga lista,

na sastanku uprave u Mostaru 15. sijenja 2005. imenovano je Povjerenstvo za pokretanje strunoga asopisa u Provinciji.793 Imenovano
povjerenstvo iste godine objavilo asopis Hercegovina franciscana,
asopis za duhovnost, znanost i umjetnost, Mostar, 2005.
U stalnom radu za to bolje djelovanje Provincije prolazilo je i
drugo trogodite provincijalne slube fra Slavka Solde. Trebalo se
pripraviti za kapitul, podnijeti izvjetaj o prolom radu i pokazati put daljnjeg razvoja. Ve 19. srpnja 2006. Vrhovna uprava reda
imenovala je vizitatorom Hercegovake provincije fra imu Samca,
generalnog definitora
Nakon to je fra ime Samac obiao sva mjesta u Europi gdje
djeluju lanovi Hercegovake provincije (za Kustodiju u SAD-u i Kanadi imenovan je vizitator fra Finian McGinn) s upravom Provincije
odredio je da se novi kapitul odri na Humcu 16.-20. travnja 2007.
Na tomu je kapitulu fra Slavko Soldo predao upravu Provincije novoizabranom provincijalu fra Ivanu Sesaru.
3.8. Odgoj buduih pokoljenja
Hercegovaka franjevaka provincija imala je stalni nain odgoja novih narataja. Sjemenite je bilo na irokomu Brijegu, gdje
su sjemenitarci pohaali gimnaziju zajedno s acima koji su se
pripravljali za svjetovna zvanja, novicijat se odravao na Humcu, a
bogoslovija je bila u Mostaru.
Ali u tijeku god. 1943. bilo je oito da u Hercegovini ne e zadugo biti mira pa se odgoj buduih franjevaca ne e moi nastaviti kao
dotada. Komunistiki pobunjenici napadali su sa svih strana, a engleski zrakoplovi bombardirali su Mostar 14. sijenja 1944. Pogodili
su crkvu, samostan i podruje oko njih. Provincijska uprava odluila
je premjestiti studij bogoslovije iz Mostara na drugo mjesto. Prvu
i drugu godinu bogoslovije smjestili su kod upnika u Veljacima, a
treu i etvrtu godinu bogoslovije u upni stan u erinu.794
U srpnju god. 1944. bombardiran je samostan na Humcu, pa
se u njemu vie nije moglo stanovati. Stoga su novaci s Humca pre793
794
Mir i dobro, god. 37., 1. oujak 2005., str. 9.

S. Vasilj, Teologija u Veljacima, u: Krni zaviaj, sv. 16., 1983., str. 49-50.
278
mjeteni u Veljake, a bogoslovi iz Veljaka u itluk. U listopadu god.

1944. bilo je 18 bogoslova u itluku (III., IV. i V. godina), a 7 u erinu.795
Upravo se u to doba pruila nova mogunost za studij bogoslova. Naime, tada, poetkom god. 1944., bile su u Hrvatskoj tri
franjevake bogoslovije (Sarajevo, Makarska i Mostar). Te godine
bombardirane su dvije, ona u Makarskoj i Mostaru, pa je i zbog
toga trebalo ujediniti sve franjevake bogoslove na jedno mjesto.
Osim toga, budui da su franjevci imali dovoljno sposobnih profesora, mogli su osnovati bogoslovni fakultet. Stoga su, u dogovoru s
Ministarstvom prosvjete, 11. srpnja 1944. osnovali Rimokatoliki
bogoslovni fakultet u Sarajevu. Profesori toga novoga fakulteta bili
su iz razliitih provincija. Iz Hercegovake franjevake provincije
za profesore imenovani su: fra Jerko Mihaljevi i fra Kruno Pandi. Taj fakultet otvoren je 20. studenoga 1944. Dekanom fakulteta imenovan je fra Vitomir Jelii.796 Fakultet je, zbog poznatih
vanjskih razloga, radio samo zakratko. Njegovi sveuilitarci, koji
su ostali ivi nakon komunistikih ubojstava, zavrili su svoju kolu
kako su i gdje su mogli.
Komunistika vlast zabranila je hercegovakim franjevcima odgojne zavode. Provincijali su morali traiti nain da bi drugdje odgajali svoje nove pripravnike.
Bosanska franjevaka provincija primila je u svoj novicijat, u
Kraljevoj Sutjesci, pripravnike Hercegovake franjevake provincije.797 Ali budui da je Bosanska provincija, kao uostalom i druge
hrvatske provincije, imala potekoa, zbog prehrane drati pripravnike drugih provincija, fra Didak Buri, provincijski vikar Hercegovake provincije, mislio je da se dravna zabrana Hercegovakoj
provinciji drati odgojne ustanove ne odnosi na novicijat, pa se u
kolovozu 1947. otvorio novicijat na Humcu.798
795
796
797
798
Arhiv Franjevake provincije u Mostaru, Spisi Provincije, sv. 148., f. 92rv.

Usp. A. Niki, Hercegovaki i bosanski franjevci izmeu 1844. i 1944. godine,
Mostar, 1996., str. 199-202.
104.-110.
Isto mj., Urudbeni zapisnik god. 1947., br. 152., str. 163-164.
279
Hercegovake franjevake bogoslove primila je bogoslovija Bosanske franjevake provincije u Sarajevu i drala ih sve dok se Hercegovaka provincija nije mogla drukije snai. Na Sarajevskoj je
bogosloviji dogmatiku predavao fra Rufin ili ve 1947.799
Sjemenitarci na irokomu Brijegu bili su sve do muenitva
franjevaca u onom samostanu. Nakon tih alosnih dogaaja, provincijal je morao traiti za njih smjetaj u drugim mjestima gdje se
moglo. A to nije bilo lako, jer je svugdje bilo malo mjesta, a bilo ih
je teko opskrbiti hranom. Ve u sijenju 1946., fra Vitomir Jelii,
provincijal Bosanske provincije, primio je 10 hercegovakih aka
u 5. i 6. razred gimnazije, u onaj dio gimnazijske zgrade u Visokomu, koji su uspjeli sauvati.800 I druga su sjemenita rado primala
kojega sjemenitarca pa su sjemenitarci Hercegovake franjevake
provincije odgajani u nekoliko sjemenita.
Fra Mile Leko god. 1949. doao je do sporazuma s Provincijom
sv. Jeronima da u samostanu na Poljudu osnuje pravo sjemenite.801
Prefekt sjemenitaraca bio je fra Zlatko ori, poslije provincijal.
Sjemenite je radilo do 1956., kada ga je policija zatvorila. Sjemenite je ponovno otvoreno god. 1963. i radilo je desetak godina.802
Nakon toga je Hercegovaka provincija svoje sjemenitarce odgajala u sjemenitima drugih provincija i biskupija. Uprava je istom
9. srpnja 1994. odluila osnovati svoje sjemenite na Humcu. Za
nj je pripravila jedan dio u samostanu i otvorila ga 5. rujna 1994.
Primljeno je 15 aka, koji su stanovali u samostanu, a pohaali su
gimnaziju u Ljubukom.803
3.9. Graevinska djelatnost
I u to teko razdoblje lanovi Hercegovake franjevake provincije nastojali su to bolje sauvati one zgrade, koje su naslijedili od
799
800
801
802
803
Isto mj., br. 193., str. 199.

Isto mj., god. 1950., br. 168.
Usp. Mir i dobro, 1973., str. 274-276.
. Ili, Ponovno franjevako sjemenite na Humcu, u: Krni zaviaj, sv. 27., 1994.,
str. 170.
280
prijanjih pokoljenja, ili nove sagradili. Stvarno, gotovo u svim se

mjestima vidi da se crkve i kue popravljaju, a katkada i nove zidaju.
a) erigaj. Odavno se mislilo na erigaj, nekadanje sredite
upe Blata, gdje su se oko god. 1844. sastajali franjevci Hercegovci,
koji su u tomu kraju namjeravali sagraditi samostan. Tu je dolazio
fra Rafael Barii, Karlo Pooten, a posebno se tu nalazio fra Nikola
Kordi, jedan od uglednijih i u susretu s drugim ljudima vjetijih
hercegovakih franjevaca. U nae je dane to mjesto odavno zaputeno i u drugim rukama. God. 1984. meu franjevcima je sazrela
zamisao da se mjesto obnovi i u budunosti dolino uva. Kada je
mjesto bilo obnovljeno, fratri sa irokoga Brijega poli su, 19. svibnja te godine, na erigaj i sveanom sv. misom u erigajskoj kapelici
obnovili su uspomene koje povezuju hercegovake franjevce s tim
mjestom.804
b) Zagreb. Hercegovaka franjevaka provincija odavno je osjeala potrebu za jednom kuom u Zagrebu, da bi u njoj mogli stanovati sveuilitarci, koji ondje moraju uiti i da bi u njoj mogao nai
prenoite koji lan Provincije koji bi prolazio kroz Zagreb. Ve je
god. 1942. radi toga kupila kuu od jednoga privatnika u Hercegovakog ulici i u njoj 16. svibnja 1944. postavila samostansku obitelj
od 6 lanova. Ta je kua oduzeta 1945., a god. 1947. naputena.805
Provincija je odluila, kada su to prilike dopustile, ponovno se
naseliti u Zagrebu. God. 1966. kupila je privatnu kuu u Ulici Jablanovac 24, a provincijski kapitul, u travnju 1967., proglasio ju je
redovnikom kuom, pod zatitom Bezgrjenoga Zaea B. D. M.806
Budui da je kua, koju je Provincija imala u Zagrebu, samo
djelomino odgovarala njezinim potrebama, god. 1990. kupila je
novu kuu, da bi u nju mogla smjestiti sve studente bogoslovije.
Meutim, i ta je kua bila mala. A budui da su nove politike prilike
omoguivale osnovati pravi samostan, uprava se Provincije na to
odluila. Dobivi doputenje od crkvenih i svjetovnih vlasti, kupila
je zemljite za gradnju novoga samostana u gradskomu dijelu Du804
805
806
Usp. V. Ere, Obnovljena kapela na erigaju, u: Krni zaviaj, sv. 17., 1984., str.
115-119.
Usp. ematizam ... 1977., str. 202.
Isto mj., str. 202.
281
bravi. Nacrt za samostan napravio je arhitekt Ivan Antoli, a radovi

su povjereni graevinskomu poduzeu Tehnici iz Zagreba. Radovi
su zapoeti 1. rujna 1993., izgraeni samostan blagoslovio je 28.
rujna 1995. zagrebaki nadbiskup kard. Franjo Kuhari.807
c) Mostar. U veljai 1992. godine srpska je vojska opkolila Mostar i od vremena do vremena dizala je u zrak koju kuu u gradu. A
9. svibnja 1992., u 22.30 sati, zapalili su franjevaku crkvu. Fratri
susjednoga samostana uspjeli su sprijeiti da poar ne prijee na
samostan.
Mostarski samostan ostao je bez crkve. U to doba sv. misa bila je
u samostanskomu dvoritu ili, kada je bilo manje vjernika, u jednoj
samostanskoj sobi, u prizemlju. Trebalo je odmah misliti na obnovu
crkve. Budui da prijanja crkva nije mogla biti obnovljena, trebalo
je praviti novu. Na 31. srpnja 1995. radnici su poeli istiti i odvoziti ostatke stare crkve, a u rujnu te godine zapoeto je iskopavanje
podzemne prostorije (kripte), iznad koje je trebala graditi novu crkvu. Prva sv. misa u kripti slavljena je 24. prosinca 1995. Bila je to
boina ponoka.808 Radovi su nastavljeni i crkva je ve pokrivena.
807
808
I. Skoko, Novi samostan u Zagrebu, u: Krni zaviaj, sv. 27., 1994., str. 177-199;
B. Skoko, Blagoslovljen novi samostan u Zagrebu, u: Krni zaviaj, sv. 28., 1995.,
str. 229-230; . Ili, Samostan i crkva hercegovakih franjevaca u Zagrebu. Isto
mj., str. 232-237.
I. Skoko, Temelji nove crkve sv. Petra i Pavla u Mostaru, u: Krni zaviaj, sv. 29.,
1996., str. 147-150.
282
IX.
RAD HERCEGOVAKE FRANJEVAKE
ZAJEDNICE IZVAN DOMOVINE
ada je osnovana franjevaka zajednica u Hercegovini, bilo je u

njoj veoma malo sveenika. Godine 1844. imala ih je samo 18.
Oni su duobriniki sluili cijelu zapadnu Hercegovinu, podruje
na kojemu se razvila Hercegovaka franjevaka provincija.
Vremenom je Hercegovaka franjevaka zajednica budno pazila
na odgoj svojih novih lanova pa je god. 1920. imala 80 sveenika,
koji su sluili isto podruje koje su sluili god. 1844. Oito, Provincija je mogla dati kojega sveenika da radi izvan svoga prvotnog
podruja, tj. onim mjestima koja su trebala sveenika. Tada je, zapravo, zapoeo njihov rad meu hrvatskim iseljenicima u Sjedinjenim Amerikim Dravama. God. 1970. Hercegovaka franjevaka
provincija imala je 183 sveenika, pa je mogla poslati nekoliko sveenika za nae radnike u Austriji, vicarskoj i Njemakoj.809
Danas hercegovaki franjevci rade izvan domovine u: Europi,
Sjedinjenim Amerikim Dravama, Kanadi i Africi. Ovdje emo rei
samo ukratko o njihovom radu u pojedinim mjestima.
1. Europa
1.1. Albanija
Franjevci su doli u Albaniju ve u XIII. stoljeu. Sve do dolaska
Turaka oni su pripadali Provinciji sv. Jeronima u Dalmaciji. A kada
809
Usp. ematizam franjevake provincije Uznesenja Bl. Dj. Marije u Hercegovini

1977., Mostar, 1977., str. 280.
283
su albanske krajeve zauzeli Turci, albanski franjevci pod Turcima

bili su jedno vrijeme podloni izravno Svetoj Stolici, a god. 1592.
osnovali su svoju provinciju, koja je postojala sve do 1832., kada je
Albanska provincija, radi lakega upravljanja i uzdravanja, pretvorena u misiju. U Albaniji su ve prije bile 4 misije neovisne o provinciji, pa kada je albanska provincija pretvorena u misiju, u Albaniji je
bilo 5 misija. Koncem XIX. stoljea odlueno je svih tih 5 albanskih
misija ujediniti u jednu provinciju. Vrhovna uprava reda imenovala
je jednoga lana Hercegovake franjevake provincije, fra Augustina
Zubca, da pripravi ujedinjenje albanskih misija i osnutak Albanske
franjevake provincije. On je na tomu poslu radio 4 godine. God.
1901. morao je otii iz Albanije, jer je izabran za provincijala svoje
Hercegovake franjevake provincije. Njegov je rad nastavljen, pa je
god. 1906. ponovno je osnovana Albanska franjevaka provincija.810
Komunisti su za vrijeme svoje uprave u Albaniji gotovo unitili Albansku franjevaku provinciju. Kada je nestalo komunistike
vlasti u Albaniji, meu franjevakim zajednicama u svijetu rodila se
elja pomoi franjevaki ivot u Albaniji. Dva lana Hercegovake
franjevake provincije, fra Vlatko Soldo i fra Ferdo Boban, otili su,
u studenomu 1992. odnosno u travnju 1993., u Albaniju u mjesto
La, da bi ondje radili kao duobrinici. Oni su ostali u tom mjestu
preko jedanaest godina i napustili su ga 15. srpnja 2004.811
1.2. Austrija
U tajerskoj, austrijskoj pokrajini, na putu od Graza prema
Beu, 30 km sjeverno od Graza, nalazi se trgovite (Markt) Frohnleiten. To mjesto odavno postoji. Potjee od konca XIII. stoljea,
kada je na slobodnu, nenaseljenu zemljitu, frey Leiten, osnovano
trgovite gdje se moglo kupovati i prodavati. Takvih je trgovita
bilo dosta u onim krajevima.
Neki su se u trgovitu Frohnleitenu vremenom i naseljavali.
Oni su bili katolici i zajedno sa stanovnicima okolnih naselja osnovali su svoju upu, koja se spominje 1260. godine. Sjedite te upe
bilo je u podbrdskomu naselju Adriachu.
810
811
B. Pandi, Historia missionum OFM, Romae, 1974., str. 106.

Usp. I. Skoko, Nai misionari u Albaniji, u: Krni zaviaj, sv. 37., Humac, 2004.,
str. 227-231; I. Skoko, Darovano vrijeme albanskom narodu, itluk, 2004.
284
Stanovnici trgovita Frohnleitena, kada su postali brojni, osjetili su da je crkva u Adriachu njima daleko, pa su nastojali imati
upu u trgovitu. Zbog toga su na podruju trgovita sagradili kapelicu sv. Katarine i blizu nje dali stan dominikancima iz Leobena,
koji su se u prolazu tu zaustavljali i u toj su kapelici slavili sv. misu.
U XVII. su stoljeu serviti (O.S.M.=Ordo Servorum Mariae) sagradili samostan i crkvu nedaleko od kapelice sv. Katarine. Njihova
crkva postala je upna crkva umjesto one u Adriachu.
Redovnika zajednica servita uinila je mnogo dobra za Frohnleiten i okolicu. Ali nakon Drugoga svjetskog rata njihov se broj
smanjio. I na koncu doli su do uvjerenja da se vie ne mogu brinuti
o toj upi, pa su god. 1966. zamolili biskupa da on preuzme njihov
samostan ili da nae kakvu drugu redovniku zajednicu koja bi se u
njemu nastanila.
Upravo se te godine drao sastanak europskih franjevaca u
austrijskomu svetitu Mariazellu. Na tomu sastanku govorilo se,
meu ostalim, i o servitima koji su, zbog nedostatka sveenika,
bili prisiljeni otii iz upe u Frohnleitenu. Budui da se iz izvjetaja
vidjelo da je bilo dovoljno sveenika u franjevakim provincijama
u bivoj Jugoslaviji, reeno je da kojoj od tih provincija ne bi bilo
teko odvojiti kojega sveenika za Frohnleiten. Nakon pomnijega
razmiljanja mislilo se da bi to najlake mogla uiniti Hercegovaka
franjevaka provincija.
Na tomu je sastanku bio prisutan i tajnik Hercegovake franjevake provincije fra Leonard Ore. Njemu su povjerili da tu ponudu
prenese upravi Provincije u Mostaru. Fra Leonard je, nakon zavrena sastanka, otiao u Frohnleiten uvjeriti se o potrebama upe, da
bi o svemu mogao bolje izvijestiti.
U Mostaru je ponuda dobrohotno primljena. Posebno su je zagovarali stariji franjevci koji su zavrili kolu u razliitim austrijskim uilitima (Innsbruck, Be, Graz). Govorili su da bi tu ponudu
trebalo prihvatiti i kao znak zahvalnosti prema Austrijancima koji
su toliko dobra uinili hercegovakim franjevakim sveuilitarcima
dok su ondje uili i odgajali se. Osim toga blizina sveuilita u Grazu
mogla je i tada pomoi Provinciji u odgoju njezinih sveuilitaraca.
Premda je Provincija bila sklona primiti ponuenu upu, bila
je svjesna i potekoa s kojima je povezano to preuzimanje upe.
Prva potekoa bila je jezik. Provincija je imala lanova koji su dosta
285
dobro znali njemaki knjievni standardni jezik, ali u upi Frohnleitenu govorilo se njemakim narjejem koje nije bilo lako razumjeti.
Na koncu je 31. srpnja 1967. pristala uzeti upu na godinu dana ako
se stvore dva uvjeta: da u Frohnleitenu godinu dana ostane jedan
sveenik servit i da Biskupija preuzme brigu za uzdravanje zgrada.
Sljedee godine uprava Provincije primila je upu na neodreeno vrijeme. U ugovoru se obvezala da e je, ako bi vremenom eljela
otii iz upe, sluiti 6 mjeseci nakon otkaza. Uprava Biskupije obvezala se brinuti o obnovi samostana i crkve, a upnika i kapelana
izjednaila je s drugim sveenicima u Biskupiji.812
Od srpnja 1998. godine, u Austriji, u upi Weissenstein, radi fra
Franjo Vidovi, hercegovaki franjevac.
1.3. Njemaka
Hercegovakoj franjevakoj provinciji 1967. povjerena je sluba
za hrvatske vjernike u vicarskoj. Budui da se na granici vicarske,
izmeu Bodenskoga jezera i Schwarzwalda, u Biskupiji Freiburg,
nalazilo mnogo Hrvata, a nisu imali svoga misionara nego je netko
povremeno dolazio, povjerili su Hercegovakoj provinciji da ona za
njih osnuje misiju.
a) Singen. Novu misiju za nae radnike osnovao je god. 1970.
fra Ante Perkovi. Imala je oko 5.000 hrvatskih radnika. Radili su
najvie u graditeljstvu, tvornicama tekstila, u bolnicama i u ugostiteljstvu. Bili su veoma raspreni. Misija se protezala na 10 dekanata. Sjedite misije bilo je u Singenu. Najpoznatije je mjesto te misije
Konstanz, sveuilini grad, u kojemu je god. 1414.1418. odran
crkveni sabor, koji je dokrajio tzv. zapadni raskol i na kojemu je
osuen Jan Hus.
Ta je misija poznata i po tomu to svake godine, na posljednju
nedjelju u svibnju, prireuje hodoae u Birnau, svetite Majke
Boje na Bodenskomu jezeru.813
812
813
O. Pickl, 700 Jahre Marktgemeinde Frohnleiten, Graz, 1996., str. 347-359; Usp.
Mir i dobro, god. 25., 1992., br. 2., Mostar, rujan-prosinac 1992., str. 23; Hercegovaki fratri u Frohnleitenu, u: Krni zaviaj, sv. 25., Humac, 1992., str. 262263.
ematizam... 1977., str. 213-214.; Katolika Crkva i Hrvati izvan domovine, Zagreb, 1980., str. 234.
286
b) Villingen. Mjesta oko izvora Dunava u Schwarzwaldu omoguivala su zaradu mnogim strancima. Meu njima je bilo mnogo i
Hrvata. Za njih je god. 1972. osnovana zasebna misija, koja je nekoliko vremena bila povjerena Hercegovakoj franjevakoj provinciji.814 God. 2006. misija Villingen pripojena je misiji Singen i o njima
brine hercegovaki franjevac.
c) Augsburg. Misiju za hrvatske naseljenike na podruju biskupije Augsburg osnovao je god. 1970. salvatorijanac Lovro uro
Globan. Pomagao ga je poslije sveenik Vrhbosanske nadbiskupije
Anto Jeli. Kad je Globan preselio u Australiju, a Jeli se vratio u domovinu, misija je god. 1984. povjerena Hercegovakoj franjevakoj
provinciji.815
d) U Augsburkoj biskupiji, u njemakoj upi Emersacker, djeluje
od listopada 1982. godine jedan hercegovaki franjevac, a u gradu
Augsburgu, takoer u njemakoj upi, od rujna 1998., radila su najprije dvojica lanova Hercegovake franjevake provincije, da bi od
rujna 2000. na istom mjestu ostao jo samo jedan. Odlukom uprave
Provincije franjevci naputaju tu upu 2009.
e) Fulda. Njemaka biskupija u Fuldi drala je na svojoj bogosloviji nekoliko godina neke sveuilitarce Hercegovake franjevake
provincije. To je bila prigoda da biskup u Fuldi zamoli Provinciju
da preuzme nekoliko upa u njegovoj Biskupiji. Uprava Provincije
odgovorila je povoljno na tu molbu. Na sastanku 18. i 19. kolovoza
1977. odreeni su upnici upa koje su preuzeli.
Preuzete su 4 upe: Blankenau, Hainzell, Hosenfeld i Mus. upnici su stanovali u jednoj kui. To je najprije bilo u Hainzellu, a
poslije su stanovali u Blankenau, gdje i sada stanuju.816
f) Provincija preuzima brigu za Hrvatsku katoliku misiju Neu
UlmNersingen. Misija je osnovana 1988., a sluili su je sveenici
Vrhbosanske nadbiskupije. Misija ima oko 2000 vjernika, a od rujna 2008. preuzima je hercegovaki franjevac fra Ivan Leutar.
814
815
816
ematizam... 1977., str. 214-216; Katolika Crkva i Hrvati izvan domovine, str.
234-235.
Katolika Crkva i Hrvati izvan domovine, Zagreb, 1980., str. 217-218.
Mir i dobro, 1977., br. 1., str. 27.
287
1.4. vicarska
Od 1951. u vicarskoj se, zbog zdravstvenih razloga, nalazio fra
Lucijan Kordi. Kada se njegovo zdravstveno stanje poboljalo, poeo se zanimati za Hrvate koji su se nalazili u vicarskoj. To je bilo
god. 1953. Najprije se susreo s bliima Fribourgu, gdje je stanovao,
a onda se njegovo poznanstvo malo pomalo proirivalo. Obilazio
je Hrvate po cijeloj vicarskoj i dao im prigodu da na hrvatskomu
jeziku mogu povremeno vriti svoje vjerske dunosti.
Taj svoj rad zapoeo je svojevoljno, a za njega doznaje sredinji
vicarski Caritas u Luzernu pa mu je poeo plaati putne trokove,
a vremenom mu je davao pomo i za druge potrebe u njegovu radu.
Do god. 1960. nije bilo mnogo Hrvata u vicarskoj. Oni su svi
veinom bili vicarski graani. Ali god. 1960. poveao se njihov
broj, jer su dolazili radnici s putovnicom. Za njih se trebalo sustavnije brinuti. Rimska Konzistorijalna kongregacija imenovala je 13.
rujna 1961. fra Lucijana Kordia misionarom i upraviteljem cjelokupnoga duobrinitva hrvatskih iseljenika u vicarskoj. To su
imenovanje prihvatili i vicarski biskupi. Tako je nastala slubena
misija za hrvatske katolike u vicarskoj s odreenim misionarom.
Njegovo sjedite bilo je u Fribourgu, odakle je, prema odreenu rasporedu, posjeivao hrvatske naseobine u vicarskoj. Stalno
je iao u Zrich i Luzern, a povremeno i u druga mjesta, gdje je bilo
Hrvata katolika. Tako je bilo do 1967.
Nakon 1960. poveao se broj Hrvata, jer su radnici mogli zakonito dolaziti i u vicarsku. God. 1965. bilo ih je 2. 500, a god. 1967.
oko 5.000. Fra Lucijan je dobro vidio da hrvatsko duobrinitvo
u vicarskoj treba poboljati i preuredti. Povezao se s Vladimirom
Vinceom, tadanjim ravnateljem hrvatskoga duobrinitva u inozemstvu. Vince se odmah suglasio s fra Lucijanovim miljenjem.
Odluili su sjedite misije iz Fribourga prenijeti u Zrich i zamoliti
franjevakoga provincijala u Mostaru da poalje jednoga misionara
u Zrich. On je poslao fra Ljubu Krasia, koji je doao u Zrich 1.
srpnja 1967. i preuzeo upravu misije.
Poetkom god. 1970. bilo je u vicarskoj oko 14.000 Hrvata, rasprenih po cijeloj dravi. Bilo je veoma teko brinuti se za
njih s jednoga mjesta, iz Zricha. Trebalo je osnivati nova misijska
sjedita. Svladavi sve potekoe koje su bile s tim povezane god.
288
1972. djelovale su u vicarskoj tri hrvatske misije: Zrich, Basel i

St. Gallen, a njima je god. 1973. pridruena i etvrta ona u Bernu.
Ta podjela ostala je u sljedeih deset godina. Budui da su misije
u Zrichu i Bernu bile velike i teke, god. 1982. odlueno je osnovati
jo dvije misije: u Luzernu (koja se prostirala na est kantona) i u
Lausane (za kantone francuskoga jezika misije u Bernu).
Prema tomu, god. 1982., bilo je u vicarskoj est hrvatskih misija. A kao sedma misija otvorena je god. 1991. nova za kantone
Graubnden i Ticino. Prije je onamo iao, prve srijede u mjesecu,
misionar iz Zricha.
Budui da se, nakon ratnih neprilika u Bosni i Hercegovini,
poveao broj Hrvata u vicarskoj, odlueno je 1994. osnovati nove
misije. Tada je osnovana misija Frauenfeld (za kantone Thurgau i
Schaff hausen), Aarau (za est dekanata u kantonu Aargau), Baar
(za kantone Zug, Schwyz i Uri) i neko vrijeme Clarens (za kanton
Wallis).
U posljednje vrijeme osnovana je posebna misija u Ticinu i u
Solothurnu. Tako sada u vicarskoj ima 13 hrvatskih katolikih misija povjerenih Hercegovakoj franjevakoj provinciji. Osim toga,
od 1991. hercegovaki franjevac fra Ljubo Leko vodi vicarsku upu
Netstal, u kantonu Glarus, a od god. 2000. radi kao duhovni pomonik fra Ivan Bebek u vicarskoj upi La Cbaux de Founds.817Dvije
misije na zapadu vicarske 2008. godine spojene su u jednu pod
imenom HKM LaussaneWallis.
2. Amerika i Kanada
2.1. Sjedinjene Amerike Drave
Za hrvatske franjevce, koji su se nalazili u Sjedinjenim Amerikim Dravama kao misionari meu hrvatskim radnicima u onoj
zemlji, Vrhovna uprava reda uspostavila je 9. veljae 1926. zasebnu
redovniku zajednicu, tada zvanu Komisarijat, izravno ovisnu o ge817
L. Kordi, Godinji izvjetaj misije (Basel), 1972.; ematizam...1977., str. 207213; Katolika Crkva i Hrvati izvan domovine, Zagreb, 1980., str. 294-299; Movis, sv. 31., br. 1./118.
289
neralu reda. Ta franjevaka zajednica god. 1931. imala je 17 lanova, od kojih je 13 bilo iz Hercegovake franjevake provincije, 2 iz
Hrvatske provincije sv. irila i Metoda, a 2 iz Provincije sv. Jeronima. Na zamolbu hrvatskih franjevakih provincijala general reda
povjerio je 7. sijenja 1932. brigu za tu hrvatsku franjevaku zajednicu u Sjedinjenim Amerikim Dravama Hercegovakoj franjevakoj provinciji. Naziv komisarijat i komisar god. 1969., 23. rujna,
promijenjen je, prema novim konstitucijama franjevakoga reda, u
kustodija i kustod818.
2.1.1. Sjedite Komisarijata
Kada je Hercegovaka franjevaka provincija god. 1932. preuzela upravu Hrvatskoga komisarijata u Sjedinjenim Amerikim Dravama, kao glavna potreba inila se uspostavljanje sredinje kue
u kojoj bi bilo sjedite starjeine ili komisara.
Dotad je sredinja kua bila ona u kojoj je stanovao komisar.
Prvi komisar fra Klement Veren (1926.1929.) bio je upnik u Bethlehemu pa je ondje bila sredinja kua Komisarijata. Njegov nasljednik fra Bla Jerkovi (1929.1935.) bio je upnik u upi sv. Jeronima u Chicagu, pa je u njegovu upnom stanu bio i sredinji ured
Hrvatskoga komisarijata.
Ta potreba stalnoga sredita za Komisarijat posebno se osjeala
za vrijeme komisara fra Davida Zrne (1935.1949.). U njegovo vrijeme, tono godine 1943., ikako sveuilite prodavalo je kuu u
Ulici Drexel Blvda, u gradskom dijelu zvanom Hyde Park. Kada ju je
fra David vidio, inila mu veoma pogodnom za sredinji samostan
Komisarijata. Povezao se sa sveuilitem i odmah je kupio tu kuu.
Kua je preureena za samostanske potrebe i sveano otvorena 3.
rujna 1944.
Tako je hrvatska franjevaka zajednica dobila sredinji samostan. Ali ubrzo nakon toga, kada su franjevci u Chicagu osnovali
spomenuti novi samostan, nastale su teke prilike u domovini, god.
1945. Mnogi su Hrvati morali bjeati iz svojih domova. S njima su
izbjegli i neki franjevci koji su se namjeravali preseliti u Sjedinjene
818
Usp. ematizam1977., str. 217; Usp. B. Pandi, ivotopis fra Dominika Mandia, str. 57-60.
290
Amerike Drave. Uspostavljeni samostan u Chicagu nije bio dovoljan i za njih pa je uprava hrvatske franjevake zajednice morala
misliti i na tu potrebu.
Upravo se u to doba prodavala kua u usporednoj ulici, ije je
zemljite graniilo sa zemljitem franjevake kue. Tu kuu kupio
je Hrvatski franjevaki komisarijat, preuredio je i proglasio je franjevakim samostanom, koji je sveano otvoren 3. kolovoza 1952.
Hrvatski franjevaki samostan bio je neko vrijeme najpoznatije
mjesto za Hrvate, posebno za one izbjegle iz domovine. Preko toga
su samostana u ono doba ili gotovo svi pothvati u korist Hrvata,
posebno dobrotvorna pomo, tiskana djela i duobrinitvo.819
2.1.2. upe
Hrvatski franjevci doli su u SAD da bi bili na usluzi hrvatskim
radnicima za njihove duhovne potrebe. Za to su radili na ve osnovanim upama ili su osnivali nove, kako su zahtijevale potrebe hrvatskih radnika i kako su prilike doputale. Danas hrvatski franjevci iz sjedita u Chicagu dre 8 hrvatskih upa.
1. Chicago, crkva sv. Jeronima, Illinois, 60616. U poetku se stoljea u Chicagu nalazila samo jedna hrvatska rimokatolika crkva.
Nalazila se u 60. ulici i Marschfield aveniji, a bila je posveena Uznesenju B. D. M.
Ali u sredinjemu i junomu dijelu Chicaga bilo je oko 5.000
Hrvata, a nisu imali sveenika. Stoga je, god. 1912., ikaki nadbiskup zamolio generala franjevakoga reda da bi mu naao jednoga
sveenika.
General je naao fra Leo Media, lana Provincije sv. Jeronima,
koji je doao u Chicago u svibnju 1912. Ubrzo je, s pomou naroda,
kupio neku protestantsku crkvu, koja je preureena za katoliko
bogosluje, a blagoslovljena je 5. prosinca 1912. U njoj je otac Medi
zapoeo sveeniku slubu za brojne Hrvate u tomu dijelu Chicaga.
Budui da je ta hrvatska crkva bila malena za narod koji je u nju
dolazio, a postala je i dosta trona, upnik fra Vjenceslav Vukoni
819
Usp. ematizam...1977., str. 218-219; 50-obljetnica Hrvatske franjevake kustodije Svete Obitelji, Chicago, 1976., str. 8-10.
291
kupio je god. 1922. od vedskih luterana na Princetonu sadanju crkvu, upni stan i kolu. Vremenom su upnici obnavljali i upotpunjivali te zgrade, a god. 1961. sagraena je nova kola i dvorana. Uz
upnu kolu postoji i hrvatska kola, otvorena god. 1973.
S crkvom je povezano oko 600 obitelji. Nedjeljom se u crkvi slave 4 sv. mise, tri na engleskomu i jedna na hrvatskom jeziku.820
2. Chicago, crkva Presvetoga Srca Isusova, Illinois 60617. U junomu dijelu Chicaga, gdje rijeka Calumet utjee u jezero Michigan,
koncem XIX. stoljea razvila se teka eljezna industrija. Meu
radnicima te industrije bilo je ve tada mnogo Hrvata. Sve do god.
1912. oni su obavljali svoje vjerske dunosti u slovenskoj crkvi sv.
Jurja. God. 1913. doao je meu te hrvatske radnike hrvatski sveenik Ivan Stipanovi, koji je ubrzo uspio kupiti zemljite, sagraditi
crkvu i kolu.
Temeljni kamen crkve blagoslovljen je 31. kolovoza te godine, a
prva sv. misa slavljena je na sljedei Boi.
Ivan Stipanovi je god. 1916. preao u Cleveland, a u upi Presvetoga Srca Isusova zamijenio ga je sveenik Matija ani. Kada
je on umro 1919., upa je povjerena franjevcima. Za upnika je doao fra Luka Terzi i ostao do 1922. Na njegovo je mjesto doao fra
Bono Andai, lan Hercegovake franjevake provincije.
Fra Bonini nasljednici bili su prisiljeni popravljati crkvu i kolu,
dok se nisu odluili sagraditi ih iznova. Nova kola bila je gotova
god. 1959., a crkva 1964. Uz nju su sagradili crkvenu dvoranu i samostan za asne sestre.
U upi ima oko 630 obitelji. U crkvi se nedjeljom slave dvije sv.
mise na engleskomu jeziku i jedna na hrvatskomu. Uz upnu radi i
hrvatska kola.821
3. Hrvatska katolika misija bl. Alojzije Stepinac, Chicago, Illinois
60660. Misija je uspostavljena u rujnu 1973. godine, a prvu svetu
misu slavili su hrvatski dominikanci 30. rujna iste godine u amerikoj upi sv. Jeronima na Launt aveniji. Dominikanci su se preselili
820
821
ematizam... 1977., str. 224-225; 50-obljetnica, str. 22-24; Hrvatski kalendar

1998., Chicago, str. 25-35.
1997., Chicago, str. 37-49.
292
iz Hyde Parka u sjeverni Chicago u oujku 1972. Prvi voditelj misije

bio je fra Ivo Plenkovi. U sadanjoj crkvi Anela uvara (na Ridge
i Devon avenijama) prva hrvatska misa slavljena je na Boi 1975.
godine, a od sijenja 1977. svake nedjelje u 10.30 sati. Crkva je od
prosinca 1978. predana misiji na stalnu uporabu, a od 1982. i stan
uz crkvu za hrvatske dominikance i asne sestre. U misiji je 1974.
otvorena i hrvatska kola koju je 1979. preuzeo Hrvatski centar
Chicago.Voditelj misije od 1981. godine bio je fra Nikola Dugandi
sve do kolovoza godine 2006., kada se hrvatski dominikanci povlae u Hrvatsku, a misiju preuzimaju hrvatski franjevci. God. 1998.
misija je pomijenila svoje ime, te sada nosi ime hrvatskoga blaenika kardinala Alojzija Stepinca. Kroz mnoge godine u misiji djelovale
su i sestre dominikanke koje su takoer 2006. otile u domovinu.
Franjevci su preuzeli misiju 20. kolovoza 2006. 822
4. Milwaukee, crkva Presvetoga Srca Isusova, Wisconsin 53208. U
junomu dijelu drave Wisconsin, 140 kilometara sjeverno od Chicaga, nalazi se Milwaukee, grad pivovara i elektrinih tvornica. Poetkom stoljea bio je najvie grad doseljenih Nijemaca, ali su se u
njemu nalazile i druge narodnosti, pa i Hrvati.
God. 1917. Hrvati su u tomu gradu osnovali svoju upu. Kupili
su jednu njemaku luteransku crkvu i u njoj su poeli obavljati svoje
vjerske dunosti. upa je god. 1930. povjerena Hrvatskom franjevakom komisarijatu.
U radu upe bilo je potekoa, ali nije prestajala raditi. tovie,
god. 1947., odluila je sagraditi novu crkvu, koja je sveano blagoslovljena 5. veljae 1950. Nakon toga god. 1954. sagradila je kolu,
a malo poslije i crkvenu dvoranu.823
5. New York, crkva sv. irila i Metoda i sv. Rafaela, N. Y. New York
je jedan od najveih gradova na svijetu. Ima vie od 8.000.000 stanovnika. Zanimljivo je da on ne samo nije prijestolnica Sjedinjenih
Amerikih Drava (to je Washington), nego nije ni glavni grad drave New Yorka (to je Albany koji ima 110.000 stanovnika).
822
823
Hrvatski kalendar 2006., Chicago, 37.; M. Pulji, Preuzimanje HKM Bl. A. Stepinac u Chicagu, u: Krni zaviaj, sv. 39., Humac 2006., str. 193.
1977., Chicago, str. 104-110.
293
New York je bio najprije naseljen Nizozemcima, a poslije Englezima. A danas, kau, u njemu ima oko 70 razliitih naroda i jezika.
Hrvati su u New York poeli dolaziti koncem devetnaestoga stoljea, a posebno ih je mnogo dolo poetkom dvadesetoga stoljea.
U poetku Hrvati u New Yorku i okolici nisu imali svoju crkvu
ni ikakvu hrvatsku ustanovu kojoj bi se s povjerenjem mogli javiti.
God. 1910. poeli su misliti na upu. Osnovao ju je, god. 1913., mladi misionar franjevac fra Irenej Petriak, lan Provincije sv. irila i
Metoda. Crkveno vijee, tada ustanovljeno, iznajmilo je protestantsku crkvu u 50. ulici, izmeu 10. i 11. avenije, koju je isplatilo 1914.
Crkva je sveano otvorena 16. studenoga 1913.
Budui da je poslije Drugoga svjetskog rata (1939.1945.) na
podruje upe dolo veoma mnogo novih doseljenika iz Hrvatske,
crkva je postala malena. Trebalo je traiti drugo rjeenje. Najprije
su uz crkvu sv. Rafaela napravili, god. 1971., dvoranu, a poslije su
dobili i crkvu sv. Rafaela, u koju su preli 10. listopada 1974.
Danas upa u New Yorku ima lijepu crkvu sv. Rafaela, upni
stan, stan za sestre i veliku dvoranu ispod crkve. Za drutvena
slavlja, izvan grada, u Boontonu, ima Hrvatsku zemlju. U upi rade
brojna vjerska i kulturna drutva, a od 1973. ima i hrvatsku kolu.
Nedjeljom budu u crkvi tri sv. mise, dvije na hrvatskomu, a jedna na
engleskomu jeziku. Oko 600 obitelji povezano je sa upom, a ima ih
popisanih gotovo 3.000.824
6. St. Louis, crkva sv. Josipa, Miss. 63104. Grad Saint Louis bio
je prvotno mala trgovaka postaja, koju je u blizini utoka rijeke
Missourija u veliki i dugi Mississipi, god. 1764., osnovao francuski
trgovac August Chouteau. Od te male trgovake postaje, u kojoj se
u poetku prodavala veinom koa, koncem XIX. stoljea, postao je
industrijski i trgovaki velegrad.
U Saint Louis, koncem XIX. stoljea, poeli su dolaziti i Hrvati.
tovie, u jednomu dijelu grada napravili su naselje, koje su prozvali
Bribirskim selom. Meu njih je povremeno dolazio Davorin Krmpoti, upnik iz Kansas Citya, a god. 1904. doveo je sveenika Oskara
ustera da osnuje upu. On je ubrzo kupio idovsku sinagogu i preuredio je za crkvu, koja je blagoslovljena 25. rujna 1904.
824

1997., Chicago, str. 111-122.
294
upa je 11. travnja 1926. povjerena hrvatskim franjevcima. Oni

su god. 1928. na drugomu mjestu sagradili novu crkvu. Uz crkvu je
radila i upna kola do 1983. Prostrana crkvena dvorana izgraena
je 1986. Nedjeljom se u crkvi slave tri sv. mise, jedna na hrvatskomu i dvije na engleskomu jeziku.825
7. Troy, crkva sv. Lucije, Michigan 48098. Sjedite te upe do
1996. bilo je u Detroitu, gradu automobilskih tvornica, gdje je poetkom dvadesetoga stoljea dolo dosta hrvatskih radnika. Oni su
god. 1924. osnovali svoju upu, u 921. Melbourne ulici, s crkvom
sv. Jeronima. Odatle su god. 1955. preli na 605. West Eight Mile,
u sjevernomu dijelu grada, gdje su sagradili novu crkvu i dvoranu.
Crkva i dvorana obogaene su god. 1964. umjetnikim radovima
Ivana Metrovia, a god. 1974. radovima Zvonimira Mihanovia.
Budui da poloaj ove crkve nije odgovarao potrebama vjernika, jer su bili od nje daleko, mnogi su predlagali da bi sjedite upe
trebalo prenijeti na drugo, zgodnije mjesto. Tu je misao ozbiljno
prihvatio upnik fra Nenad Josip Gali. Da bi se ostvarila ta zamisao, Providnost je poslala gospou Lucille Drazick Prepolec, koja je
god. 1992. obeala za to dati dar od milijun dolara, pod uvjetom da
nova crkva bude posveena sv. Luciji.
U travnju te godine 1992. osnovano je vijee za gradnju crkve,
koje je obavilo sve potrebne predradnje i u lipnju 1995. zapoelo
gradnju nove crkve u City Troyu. Nova je crkva blagoslovljena 8.
rujna 1996. Uz crkvu je napravljen upni stan i dvorana. upa ima
oko 350 obitelji. U crkvi se nedjeljom slave tri sv. mise, jedna na
hrvatskomu, a dvije na engleskomu jeziku.826
8. West Allis, crkva sv. Augustina, Wisconsin 53219. upa sv. Augustina osnovana je 28. kolovoza 1928. U travnju 1930. mjesni je
biskup upu povjerio franjevcima, koji su izgradili upnu crkvu (dovrena 1938.), a 1959. kolu i dvoranu. upa ima 460 obitelji.
825
826

1998., Chicago, str. 100-122.
ematizam... 1977., str. 227; 50-obljetnica, str. 27-28; Hrvatski kalendar 1997.,
str. 68-75.
295
2.1.3. Naputene kue

Hrvatski franjevaki komisarijat u Sjedinjenim Amerikim Dravama imao je u svojoj prolosti dvije kue koje su jedno vrijeme
sluile lanovima Komisarijata, ali su vremenom prestale biti potrebne, pa su prodane. Jedna od tih kua nalazila se u Gulf Breezeu
na Floridi, a druga u Beaver Fallsu u Pensilvaniji.
1. Rezidencija Gulf Breeze, pod zatitom sv. Franje Asikoga, Florida 32561. Budui da je u Hrvatskom franjevakom komisarijatu u
Sjedinjenim Amerikim Dravama bilo starije i isluene brae, dolo se na pomisao da bi trebalo imati kuu u toplijim predjelima, blizu mora. Komisar fra Ferdo Skoko povjerio je fra Silviju Grubiiu
da potrai takvo mjesto. On ga je naao u Floridi kraj gradia Gulf
Breezea, 20 kilometara daleko od grada Pensacole.
Kua je kupljena 5. svibnja 1956., a Kongregacija za redovnike
priznala ju je 8. kolovoza te godine redovnikom kuom pod zatitom sv. Franje Asikoga.
U kui je bilo i mlae brae koja su bila na raspolaganju okolnim
upnicima. Jedan sveenik iz kue bio je od god. 1961. pomoni
kapelan u zrakoplovnim bazama u Hurbutu i Eglinu.827
Vremenom je nestalo starije brae, a mlai sveenici mogli su
na drugim mjestima korisnije raditi, pa je kua god. 1977. naputena. Danas slui kao ljeilite.
2. Beaver Falls, kapelica pod zatitom Kraljice Mira, Pa. 18010. U
Sjedinjenim Amerikim Dravama bilo je god. 1962. devet komisarijata. General reda fra Augustin Sepinski mislio je da bi bilo korisno
da svi komisarijati imaju zajedniki novicijat. Uprava Hrvatskoga
franjevakog komisarijata, koji je imao pripravnike za novicijat, postupila je po toj generalovoj elji. Tadanji hrvatski komisar naao je
veoma lijepo mjesto u Pensilvaniji, na uzvisini kraj mjesta Beaver
Fallsa, oko 50 kilometara od Pittsburgha. Tu je 15. svibnja 1965.
kupio jednu kuu i preuredio je u redovniku kuu. Kongregacija
za redovnike proglasila ju je 17. veljae 1966. redovnikom kuom,
pod zatitom Kraljice Mira.828
827
828
ematizam 1977., str. 321-322; 50-obljetnica, str. 13-15.

emaizam... 1977., str. 320-321; 50-obljetnica, str. 11-12.
296
Meutim, namjera za koju je kua ustanovljena nije se ostvarila. Braa koja su u toj kui stanovala pomagala su jedno vrijeme
u oblinjim upama, bolnicama i kolama. U kui su se drale i duhovne vjebe za pojedine skupine vjernika iz oblinjih upa. Ali sav
taj rad nije opravdavao opstanak kue, pa je ona god. 1996. zatvorena. U njoj je sada dom za starije osobe, zvan Franciscan Manor.
2.1.4. Naputene upe
Hrvatski su franjevci doli u SAD da bi bili duobrinici meu
hrvatskim radnicima. Ali u nekim mjestima njihova prisutnost nije
bila potrebna, u prvom redu jer je u njima nestalo hrvatskih vjernika, pa su ih napustili. est je upa doivjelo tu sudbinu, nekada
su bile hrvatske, a vremenom je nestalo vjernika koji su se sluili
hrvatskim jezikom pa hrvatski sveenik nije imao vie razloga tu
ostati. Te su se upe nalazile u mjestima: Ambridgeu, Monessenu,
Rankinu i Steeltonu, Sharonu i Bethlehemu.
1. Ambridge, crkva Presvetoga Trojstva, Pa. 15003. U tomu je
gradu bila razvijena eljezna industrija. U njoj se u poetku ovoga
stoljea zaposlilo mnogo Hrvata koji su nastojali imati svoju upu.
Osnovali su je 1929. upa je povjerena Hrvatskom franjevakom
komisarijatu god. 1932. Malo pomalo upljani su izgraivali sve potrebne zgrade. Novu crkvu sagradio je god. 1950. upnik fra Serafin
Vitica.829 upu je nedavno napustio hrvatski sveenik.
2. Monessen, crkva sv. Ante, Pa. 15062. U industrijskomu gradiu Monessenu, koji se nalazi blizu Pittsburgha, u biskupiji Greensburgh, nalazila se radina hrvatska naseobina koja je imala Hrvatski
dom, ali nije imala svoju upu. Mjesni biskup zamolio je hrvatskoga
franjevakog komisara da bi poslao jednoga sveenika koji bi ispitao je li mogue ondje osnovati hrvatsku upu. Hrvatski komisar u
svibnju 1952. poslao je fra Boidara Benkovia, koji se ubrzo nastanio kod slovakoga upnika i od tamo obilazio hrvatske vjernike.
God. 1954. pribavio je posebnu kuu, potom je kupio zemljite za
crkvu i sagradio je god. 1957. Nakon toga je uz crkvu pripravio i
829
ematizam1977., str. 222-223; 50-obljetnica, str. 16-18.

297
kuu za upnika. Budui da je ta crkva bila malena, novi je upnik

odluio sagraditi veu, a staru je pretvorio u crkvenu dvoranu.830
lanovi upe bili su stari doseljenici, koji su uglavnom govorili
engleski, pa se ve tada nijedna sveta misa nije slavila na hrvatskomu jeziku. Budui da hrvatski sveenik vie nije trebao, upa je u
Monessenu naputena 27. sijenja 1991.
3. Rankin, crkva sv. Marije, Pa. 15104. U Rankinu je osnovana
hrvatska upa god. 1903. U god. 1968. upa je povjerena hrvatskoj
franjevakoj zajednici, tada zvanoj Hrvatska franjevaka kustodija
Svete Obitelji, koja je za upnika poslala fra Mirona Lasia. On je
kao upnik 25 godina radio u toj upi. Budui da u njoj nije vie koriten hrvatski jezik, Biskupski ordinarijat u Pittsburghu obavijestio je 7. veljae 1994. upravu Hrvatske kustodije da u Rankinu vie
ne treba hrvatski sveenik.831 upa je odmah naputena, a njezina
biva crkva postala je podruna crkva mjesne upe.
4. Steelton, crkva sv. Marije, Pa. 17113. Na poticaj akovakoga biskupa Josipa Juraja Strossmayera u Pittsburgh je 7. kolovoza
1894. doao sveenik Dobroslav Josip Boi. Biskup Harrisburgha
imenovao ga je odmah upnikom svih Hrvata u njegovoj Biskupiji.
Sjedite je imao kod crkve sv. Nikole. Dobroslav Boi posjeivao je
od vremena do vremena hrvatske naseobine. U Steeltonu je naao
brojnu skupinu Hrvata koja se god. 1895. kupila oko Drutva sv.
Lovre. Oni su ga vie puta pozivali da doe meu njih radi ispovijedi. Nakon to ih je posjetio nekoliko puta, bilo je oito da se ta skupina Boiu svidjela. Stoga su mu oni predloili da se nastani meu
njima. To je on lako prihvatio.
Boi je u Steeltonu god. 1898. kupio jednu luteransku crkvu i
pripravio je za katoliko bogosluje. Narod ga je u tomu poslu iskreno pomagao. Crkva je bila pripravljena za slubu i 23. listopada te
godine u njoj je slavljena prva sv. misa. Hrvati Steeltona stalno su i
skladno pomagali svoju upu. God. 1917. sagradili su veliku i lijepu
novu crkvu, a 1926. odluili su graditi i kolu, bila je dovrena u
sijenju 1928.
830
831
ematizam...1977., str. 229; 50-obljetnica, str. 31.

ematizam 1977., str. 232; 50-obljetnica, 34.; Mir i dobro, 1./1994., 46.
298
I poslije su obilno pridonosili za sve potrebe svoje upe. U upi

je u posljednje vrijeme posebnu uspomenu ostavio fra Vilim Primorac, upni pomonik (1953.1968.), koji je vodio folklornu skupinu
Marijan i po toj folklornoj skupini irio ime Steeltona po svim hrvatskim naseobinama diljem Sjedinjenih Amerikih Drava i Kanade .832
Ta je hrvatska upa prestala postojati 29. lipnja 1995. U njoj
se sada nalazi sjedite nove upe Princ of Peace (Knez mira) koja
obuhvaa 5 nepostojeih etnikih upa.
5. Sharon, crkva sv. Ante, Pa. 16146. U dolini rijeke Shenanga
razvile su se koncem XIX. stoljea tvornice lijevanoga eljeza i elika. Meu radnicima koji su ondje radili bilo je i Hrvata. Za njih je,
nakon dosta potekoa, fra Leo Medi god. 1924. osnovao upu i
god. 1925. sagradio crkvu. Meutim, ta je crkva nesretnim sluajem
god. 1928. izgorjela, pa su morali graditi novu, koja je zavrena 13.
lipnja 1929.
Budui da je ta crkva bila malena, god. 1934. odluili su graditi
novu. Ona je ubrzo sagraena i u njoj su sv. mise poeli slaviti 19.
lipnja 1938. Nakon Drugoga svjetskog rata upa se malo pomladila, jer su doli novi lanovi, izbjegli iz domovine. Radi njih je tadanji upnik fra Zoran Ostoji odluio graditi kolu, koja je zapoeta
1959., a otvorena je 12. rujna 1960. U upi je bilo oko 316 obitelji
koje su povezanih s crkvom. Nedjeljom su se u crkvi slave dvije sv.
mise, jedna na hrvatskomu, a druga na engleskomu jeziku. Franjevci ne vode upu od 1. rujna 2004.833
6. Bethlehem, crkva sv. Josipa, Pa. 18017. U tomu je gradu bila
dosta velika naseobina Vindia, podrijetlom iz Prekomurja, iji
su se naseljenici osjeali Slovencima. Za njih su slovenski franjevci god. 1913. osnovali upu. Kada je god. 1926. osnovan Hrvatski
franjevaki komisarijat, fra Klement Veren, upnik te upe (1923.
1929.), postao je njegov prvi komisar. Tako je Betlehem pripao Hrvatskom franjevakom komisarijatu. Kako je ova upa postala broj832
833
ematizam... 1977., str. 234-235; 50-obljetnica, str. 38-39.

1998., Chicago, str. 87-99; Hrvatski kalendar 2006., Chicago, str. 57.
299
ano malena, god. 2004. spojena je sa susjednom poljskom upom

sv. Stanislava i poljski sveenik vodi brigu za obje upe.834
2.2. Kanada
Mnogo je Hrvata dolo u Kanadu nakon Drugoga svjetskog rata.
Ti su doseljeni Hrvati, raspreni po razliitim mjestima u Kanadi,
trebali sveenike hrvatskoga jezika. Nije bilo lako u ondanjim prilikama udovoljiti toj potrebi. Ipak na to se mislilo i kada su prilike
doputale poelo se ostvarivati. Hrvatska franjevaka kustodija, sa
sjeditem u Chicagu, brine se za 7 upa u Kanadi. God. 1976. bila je
preuzela i upu u Thunder Bayu (Ontario), ali ju je 1980. napustila.
1. Kitcbener, crkva sv. Obitelji, Ontario, N2K-2R5. U kanadskoj
biskupiji Hamiltonu, nedaleko od Toronta, nalazi se industrijski
grad Kitchener, naseljen preteno Nijemcima. U taj su grad nakon
Drugoga svjetskog rata poeli dolaziti i Hrvati, koji su se za svoje
vjerske potrebe javljali hrvatskoj upi u Hamiltonu.
Budui da je Hamilton dosta daleko od Kitchenera, Hrvati iz
toga mjesta nisu mogli redovito obavljati svoje vjerske dunosti.
Hamiltonski je biskup uvidio tu potekou, pa je 5. listopada 1975.
za Kitchener osnovao posebnu hrvatsku upu, a njezinim upnikom imenovao je upnoga pomonika hrvatske upe u Hamiltonu
sveenika Vladimira Staniia.
Kitchenerski je upnik marljivo sluio u upi i pribavljao malo
po malo sve to je trebalo za upu da bi ona mogla raditi. Meutim,
god. 1989., osjetio se umoran, njegovo mu zdravlje nije doputalo
nastaviti raditi u upi. Stoga je hamiltonski biskup upu povjerio
Hrvatskoj franjevakoj kustodiji u Chicagu.835
2. London, crkva sv. Leopolda Mandia, Ontario, N6E-1V0. Hrvati
su u kanadski London i okolicu doli istom god. 1948., a vie ih se
naselilo oko 1960. godine.
834
835
ematizam... 1977., str. 223-224; Hrvatski kalendar 1998., Chicago, str. 39-45;
Hrvatski kalendar 2006., Chicago, str. 29.
Hrvatski kalendar 1997., Chicago, str. 169-174.
300
Sveenik Ante Matacin doao je u tu hrvatsku zajednicu god.

1968. Zapoeo je skupljati Hrvate u kapelici sv. Petra uz katedralu
na nedjeljnu sv. misu. Nakon tri godine slube Matacin je otiao iz
Londona, a doao je sveenik Ivan Mihali, koji je otkupio zgradu
hrvatsko-kanadskoga kluba u blizini mjesta St. Thomasa za vjerske
potrebe. Budui da je Mihali ubrzo morao napustiti upu, londonski biskup upu povjeri god. 1976. Hrvatskoj franjevakoj kustodiji
iz Chicaga.
Kako je prostor u St. Thomasu bio malen i tijesan, upnik i zajednica u Londonu odlue god. 1980. graditi novu crkvu u junom
dijelu Londona. Kada je bila sagraena, sveano je blagoslovljena
30. studenoga 1980. Ispod crkve sagradili su i dvoranu, a iznad dvorane upni stan.
U upi ima oko 230 obitelji. U njoj ima folklorna skupina Dubrovnik, Marijino drutvo i hrvatska kola. Nedjeljom se slavi sv.
misa na hrvatskomu jeziku.836
3. Montreal, crkva sv. Nikole Tavelia, Quebec, H4P 1Z6. I u XIX.
stoljeu bilo je u Montrealu Hrvata. Bilo ih je malo pa se za njih gotovo nije ni ulo. Ali nakon Drugoga svjetskog rata dolo ih je mnogo, ali zadugo nisu imali sveenika hrvatskoga jezika. Povremeno bi
netko dolazio (fra Serafin Zeevi, OFM, i fra Karlo ani, OP), ali
samo privremeno.
Budui da su Hrvati stvarno trebali hrvatskoga sveenika koji
bi meu njima stalno ivio, nadbiskup kard. Paul Emil Leger zamolio je Hrvatski franjevaki komisarijat u Chicagu, da bi poslala jednoga sveenika. Uprava je udovoljila toj molbi i poslala fra Serafina
Viticu, koji je doao u Montreal 30. travnja 1960.
Fra Serafin se nastanio kod kanadskih franjevaca, a sv. misu govorio je u slovakoj crkvi. Obilazio je hrvatske obitelji i s njima se
dogovarao to treba poduzeti za dobro Hrvata. Odluili su graditi
svoju crkvu i upni stan. Kard. Leger blagoslovio je 19. rujna 1963.
njihovu crkvu, koju su stavili pod zatitu sv. Nikole Tavelia.
Vremenom su se uvjerili da je crkva premalena pa su odluili
graditi novu. God. 1977. kupili su povoljno mjesto za novu crkvu i
836
Isto mj., str. 175-180.

301
druge crkvene prostorije i zapoeli su gradnju u rujnu 1978. Nadbiskup Paul Gregoire blagoslovio je 29. lipnja 1980. novu crkvu, a
hrvatski umjetnik fra Joakim Jaki Gregov napravio je za nju vie
umjetnikih djela
Uz upu radi hrvatska kola, folklorna skupina Kardinal Stepinac i jo neke udruge. Ima oko 500 obitelji, a nedjeljna sveta misa na
hrvatskomu jeziku slavi se u 11 sati.837
4. Norval, Hrvatsko franjevako sredite Kraljice Mira, Ontario
LOP 1K0. U Toronto i okolicu nakon Drugoga svjetskog rata dolo
je mnotvo Hrvata, veinom izbjeglica pod komunistikim jarmom.
Jedna radina skupina tih Hrvata kupila je god. 1977. u Norvalu
kraj Toronta 64 hektara zemljita da bi na njemu izgradila objekte
za svoju drutvenu, kulturnu i duhovnu djelatnost. Budui da su ti
ljudi u domovini pripadali franjevakim upama, taj su rad htjeli
povjeriti franjevcima. To vie to je u to doba Hrvatska franjevaka
zajednica u Chicagu bila poznata u svim hrvatskim naseobinama u
svijetu. Skupina Hrvata iz Norvala zamolila je franjevce u Chicagu
da bi oni poslali svoje ljude koji bi vodili tu ustanovu. Trebalo je
vremena da se i mjesne crkvene vlasti uvjere u potrebu toga rada.
Istom 22. studenoga 1988. hamiltonski biskup je kanonski ustanovio Hrvatsko franjevako sredite Kraljice Mira i dao mu sve upne
ovlasti. Prva sveta priest u sreditu odrana je 2. travnja 1989.,
a sveta potvrda 27. svibnja te godine. Sveta misa slavila se prije u
crkvenoj dvorani, a sada je izgraena velebna crkva koja je blagoslovljena 6. travnja 2008. Sa upom je povezano oko 1.250 obitelji.
God. 1992. dole su u to sredite kolske sestre franjevke Krista
Kralja, koje se brinu za crkveni zbor, vjeronauk, hrvatsku kolu i
kuanstvo.838
5. Sault Ste. Marie, crkva Majke Boje zatitnice putnika, Ontario,
P6B 4K1. Ve poetkom stoljea a posebno nakon Prvoga svjetskog
rata (1914.1918.) hrvatski su radnici ili u mali gradi Sault Ste.
837
838
Isto mj., str. 188-192.

Hrvatski kalendar 1997., Chicago, str. 193-197; Jozo Brki, Hrvatska Crkva u
Norvalu u Kanadi, u: Krni zaviaj, sv. 41., Humac, 2008., str. 235-239.
302
Marie na istonoj obali Gornjega Jezera u Kanadi. Oito je da su tu

mogli zaraditi. Njima su se pridruili neki nakon Drugoga svjetskog
rata pa je ta hrvatska naseobina bila brojna.
Ta skupina hrvatskih naseljenika nije imala svoga sveenika.
Povremeno je dolazio koji franjevac iz Chicaga da bi pripravio hrvatske i slovenske vjernike za Uskrs ili Boi. Na njihovu molbu
uprava Hrvatskoga franjevakog komisarijata poslala je god. 1960.
fra Krunu Pandia da bude blizu onim Hrvatima i onima iz bliih
naseobina. Fra Kruno je tu slubu vrio do dolaska fra Berta Dragievia god. 1962. Fra Berto je sa zajednicom vjernika kupio tri jutra zemlje, na nju dovezao jednu drvenjaru, u kojoj je uredio upni
stan, a ispod njega napravio dvoranu za kapelicu.
Mjesni biskup proglasio je 30. lipnja 1965. tu misiju upom za
Hrvate i za vjernike drugoga podrijetla. Fra Dominik ori, upnik
od 1971. do 1994., izgradio je god. 1981./1982. lijepu crkvu koju je
mjesni biskup sveano posvetio 29. svibnja 1983. Na podruju upe
ima oko 1.500 Hrvata. Nedjeljom se slavi jedna misa na engleskomu, a jedna na hrvatskomu jeziku.839
6. Windsor, crkva sv. Franje Asikoga, Ontario N8W 3J9. Prva je
hrvatska upa osnovana u Kanadi ona u Windsoru, gradu koji se
nalazi blizu Detroita. Windsor je grad automobilske industrije. U
toj industriji zaposlili su se mnogobrojni Hrvati, posebno nakon
Drugoga svjetskog rata.
Meu Hrvate u Windsoru doao je god. 1948. fra Lujo Ivandi,
bosanski franjevac. Nastojao je ujediniti Hrvate na slavljenju sv.
misa, a god. 1950. uspio je ih privoljeti da osnuju svoju upu. Kupili su neku malu baptistiku crkvu, koja je, nakon preureenja bila
blagoslovljena 20. kolovoza 1950. Time poinje i hrvatska upa. Fra
Lujo je u Windsoru ostao do 10. sijenja 1965. Malo nakon njegova
odlaska doao je sveenik Milo ulin. Kada je i on otiao iz upe,
mjesni je biskup zamolio Hrvatsku franjevaku kustodiju da ona
preuzme upu i poalje jednoga sveenika. U srpnju 1973. doao je
fra Ferdo Skoko, koji je ostao do 1976. Naslijedio ga je fra Zvonko
839
Hrvatski kalendar 1997., Chicago, str. 199-202; ematizam... 1977., str. 239240.
303
Kutlea 20. kolovoza 1976., koji je sagradio novu crkvu i sve ostale
potrebne zgrade za upu. Uz upu ima i hrvatska kola. U upi rade
i asne sestre.840
2. 2.1. Naputene upe
1. Sudbury, crkva sv. Marka, Ontario, P3C 4J8. Hrvatska naseobina u rudarskomu gradu Sudburyu poinje s nastankom toga grada.
Osnovali su ga radnici koji su doli na to mjesto raditi u rudnicima
nakon to su zavrili eljeznicu u Kanadi. Meu tim radnicima bilo
je i Hrvata. Kasnije su i dolazili i drugi, pa je hrvatska naseobina u
Sudburyu brojano narasla.
Premda su Hrvati u Sadburyu imali veze s politikim strankama u domovini, nisu imali hrvatskoga sveenika. Prvi hrvatski sveenik doao je meu njih god. 1949. Bio je to don Jure Vrdoljak,
sveenik Mostarsko-duvanjske biskupije. Kada je on god. 1954. otiao u Toronto, Sudbury je povremeno posjeivao fra Kruno Pandi
iz Sault Ste. Marie.
God. 1962. mjesni biskup zamolio je Hrvatsku franjevaku zajednicu u Chicagu da poalje jednoga sveenika u Sudbury. Uprava
Komisarijata odredila je za to fra Krunu Pandia, koji je tu sluio
do svoje smrti, do 1965. misija u Sudburyu postala je 18. oujka
1981. upom. Prvi je upnik bio fra Ljubo Krasi.
upnik Sudburyja imao je brigu za neke druge blie hrvatske
naseobine, kao one u Timminsu, Elliot Lakeu, North Bayu i dr. Franjevci upu naputaju 2008.
3. Afrika
U Katangi, pokrajini Konga, nalazi se misijska postaja Kayeye.
Smjetena je u brdovitu kraju, koji je na oko 900 metara nadmorske visine. U tomu je kraju klima topla, a godinje se doba dijeli na
kino (od rujna do svibnja) i suno. Premda je tlo plodno, narod je
siromaan.
840
ematizam... 1977., str. 238-239; Hrvatski kalendar 1997., Chicago, str. 217220.
304
U taj predio Afrike prvi misionari doli su franjevci iz Belgije.

Prvi katolici krteni su istom god. 1932. u mjestu Luabu, a god.
1935. osnovana je misijska postaja.
U toj misijskoj postaji uspjeno su radili belgijski franjevci od
osnutka do god. 1960. Te je godine u Kongu proglaena neovisnost
i s njom nemiri, meusobna ubijanja i paljenja. Mnogi su katolici pobijeni, crkva gotovo unitena, bolnice i ostale misijske zgrade
opljakane i spaljene. Misija je morala biti naputena.
Koncem je god. 1968. otputovao u Kongo kao misionar fra Blago Brki, lan Hercegovake franjevake provincije. U poetku je u
Kongu uio jezik i privikavao se prilikama, a god. 1971. otiao je u
misiju Kayeye. Ve se prije, god. 1970., fra Blagi pridruio fra Ante
Ivankovi, ali on je brzo zbog zdravstvenih razloga morao otii iz
Afrike, ali ga je god. 1975. zamijenio fra Ante Kutlea.
Ta dva misionara dolazila su u dodir s mjesnim katolicima, okupljali ih, propovijedali im evanelje i uili ih kranskomu ivotu.
Obnovili su bolnicu i u misiju doveli asne sestre. Pomognuti od
njemake ustanove Misereora uveli su vodu u misijske zgrade. God.
1977. odluili su dovesti vodu u mjesto Kayeye. Ljudi su na taj pothvat gledali s nepovjerenjem, ali malo pomalo uvidjeli su da je to
korisno.
Misiju je u poetku vodio sam fra Blago Brki, ali mu je bilo
lake kada je k njemu doao fra Ante Kutlea. Meutim, fra Blago je
god. 1978. ozbiljno obolio, dobio je teku bolest, malaria cerebralis.
Kada je fra Blago, prema sudu lijenika, ozdravio, osjeao se slab
i nesposoban voditi upu pa je god. 1979. zamolio biskupa da ga
oslobodi upe. Biskup je uviao opravdanost molbe, a upu Kayeye
povjerio je njegovu pomoniku fra Anti Kutlei.
Odlazak fra Blage Brkia nije umanjio misijski rad u Kayeyeu.
To vie to su u misiju poslije doli fra Filip Sui (1983.), fra Pero
ui (1985.) i fra Stojan Zrno (1987.), pa se tako u misiji Kayeye
stvorilo pravo franjevako bratstvo.
Biskup u Kamini cijenio je marljivi rad hercegovakih misionara, pa je najprije fra Antu pozvao u Kaminu, a misiju je predao fra
Filipu Suiu. A kada je i fra Filipa pozvao u Kaminu, misiju Kayeye
preuzeo je fra Stojan Zrno i vodio ju je do 1994., kada je i on pozvan
305
u Kaminu da vodi prvostolnu upu. Misiju Kayeye preuzeli su tada

Poljaci, a nakon nekoga vremena mjesni sveenici crnci.
Kada se fra Blago Brki zahvalio na misiji Kayeye, nije napustio
svaki rad u Africi. Budui da je iz iskustva spoznao da sveenici u
Africi nemaju tiskanih crkvenih knjiga, smatrao se sposobnim na
tomu podruju pomoi misionare. Naao je skupinu prevoditelja i
zajedno s njima odluio prevoditi crkvene knjige na jezik kilubu.
Nakon potrebnih priprava i savjetovanja preveli su i tiskali Sveto
pismo, etiri knjige kateheza, Bibliju za djecu, molitvenik i jo neke
korisne knjiice.
Bilo je veliko iznenaenje za hercegovake misionare u Africi
kada je meu njih god. 1989. doao fra Jozo Vasilj. Izabran 21. srpnja 1988. za provincijala u Hercegovini, zahvalio se i 20. sijenja
1989. odlazi raditi kao misionar u Africi. Meutim, nije dugo ostao
meu hercegovakim misionarima, jer je kao doktor sociologije pozvan na franjevaku bogosloviju za profesora, a ubrzo postao je i
ravnatelj te bogoslovije (1996.1998.). Neto je kasnije postao vikar Afrike franjevake provincije, a god. 1998. i provincijal Provincije. U provinciju se vraa tek 2002., a u Africi ostaju 4 hercegovaka
franjevca.841
Od 2004. do 2007. u Junoafrikoj Republici kao misionar djelovao je fra Drago Vujevi. U rujnu 2010. misionare u Kongu pohodio je provincijal fra Ivan Sesar.
841
ematizam... 1977., str. 242-244; . Ili, Razgovor s fra Blagom Brkiem, u: Krni zaviaj, sv. 20., Hercegovina 1987., str. 150-153; Isto mj., sv. 31., Humac,
1998., str. 267-268.
306
X.
DOBROTVORNO DJELOVANJE
HERCEGOVAKIH FRANJEVACA
ranjevci u Hercegovini po svojoj dunosti i po svom poslanju

nastojali su kroz prolost da njihovi vjernici budu pravi krani, da ljube Boga i ovjeka. Taj nain ivota, koji su propovijedali,
nije samo unutarnji nego se oitovao i vani, na djelu. Djelujui u
tom duhu oni su pouavali svoje vjernike kako to bolje uvati svoje
zdravlje, kako pripravljati to bolju hranu, kako korisnije obraivati
zemlju, kako nauiti itati i pisati itd. Vremenom su neke od tih
potreba nestajale pa se nisu trebali njima baviti, ali gotovo uvijek
dolazile su druge koje je trebalo nadvladati. Tako potreba za dobrotvornim djelovanjem nije prestajala. Tijekom Domovinskoga rata
(1991.1995.) nai krajevi bili su pogoeni ratnim neprilikama pa
su hercegovaki franjevci morali na razne naine djelovati da bi
umanjili bezbrojne potekoe naroda.
1. Majino selo. U tekim su asovima Domovinskoga rata franjevci bili uz svoj narod i nastojali mu umanjiti potekoe. Ubrzo se
jedan posebno istakao. To je bio fra Slavko Barbari koji je doktorirao u Freiburgu u Njemakoj god. 1982. Ve u Njemakoj uo je za
Gospino ukazanje u Meugorju 1981. Za vrijeme svoga uenja bavio se pitanjem kako najbolje odraslim ljudima prikazivati kranstvo. O tomu je pisao i doktorsku radnju. Kad se vratio u Provinciju,
djelovao je u nekim mjestima, ali Gospa u Meugorju bila je za nj
najvanija stvar na svijetu. U Meugorje je iao kad god je mogao
i molei se Gospi provodio svoje slobodno vrijeme. Vremenom sve
svoje djelovanje posvetio je Meugorju. Propovijedao je onima koji
su dolazili u Meugorje kako e slaviti i hvaliti Boga i Gospu. Nasto307
jao je u tom uvjeriti u prvom redu mlade ljude koji su ili u kolu.
Susreui se s njima saznao je kako oni imaju dobre namjere, ali nije
im mogue ostvariti to bi htjeli jer su siromani. To ga je navelo da
za njih neto uini. U susretima s inozemnim prijateljima uvjerio se
da bi ga oni u tom rado pomogli. Stoga je odluio uz njihovu pomo
osnovati jedan novani fond koji e pomagati sposobne ake da zavre kole. Tako je nastao god. 1990. Fond prijatelja talenata.
U to vrijeme mnogi su oevi u tom kraju morali braniti svoje
kue od napadaa. Dok su oni bili na strai ili u borbi, njihova su
djeca kod kua esto bila bez najpotrebitijih stvari. To je fra Slavko
jasno vidio. Da bi toj djeci nekako iziao u susret, uz pomo svojih
prijatelja god. 1992. uspostavio je Fond djeci branitelja.
Ali ubrzo se uvjerio da to nije dosta. Susretao je djecu nezbrinutu, bez oca koji je poginuo, a majka se nije bila u stanju za njih brinuti. Osjetio je da njih mora nekako pomoi, trebao je nai majku
za onu osiromaenu djecu. Zamolio je asne sestre franjevke da one
preuzmu ulogu majke za tu djecu. To je bilo godine 1993. Vremenom je doao na misao da bi toj djeci morao osigurati da se osjeaju
kao u svojoj obitelji. Tako je u njemu sazrela odluka da sagradi, uz
pomo stalnih prijatelja, djeje selo, ustanovu u kojoj bi se djeca
osjeala kao u svojoj obitelji i s tim osjeajima rasla i razvijala se.
Opina itluk darovala je u tu svrhu i zemljite u selu Bijakoviima. Na tomu je zemljitu fra Slavko dao izgraditi sedam malih
kua za nezbrinutu djecu. U svakoj od njih smjestio je po osmero
djece u kojima e se oni odgajati. Tako bi se djeca pripremala za
samostalan budui ivot.
Rad je u ovoj ustanovi zapoeo slubeno 8. rujna 1996. godine.
U poetku ju je vodila Udruga fra Slavko Barbari, a u svibnju 2003.
upravu i vlasnitvo ustanove preuzela je Hercegovaka franjevaka
provincija. Ustanova surauje s nadlenim centrom za socijalni rad,
a njezin rad nadzire Ministarstvo zdravstva, rada i socijalne skrbi
Hercegovako-neretvanske upanije. Pod imenom Majino selo podrazumijevamo u prvom redu to djeje selo, tj. ustanovu koja se
brine za nezbrinutu malodobnu djecu smjetenu u sedam posebnih
kua. Osim tih kua u njemu se nalazi, Djeji vrti i jaslice Sveta
Mala Terezija, Zajednica sestre Krispine za samohrane majke, Vrt sv.
Franje, Zajednica za omladinu Milosrdni otac koja se brine za od308
vikavanje omladine od droge i alkohola, Galerija-likovna radionica

gdje se i djeca ue stvarati umjetnike predmete.842
2. Zajednica Milosrdni otac osnovana je u oujku 1999. godine na poticaj fra Slavka Barbaria. Od prvih dana postojanja zajednica djeluje kao plan franjevakoga reda s ciljem pomoi ovisnicima
o lakim i tekim drogama. U prvim je mjesecima u zajednici bilo nekoliko momaka. Meutim, vremenom, uspjean i eljnim ozdravljenja prilagoen program privukao je sve vei broj tienika, i sada
broji 70-ak lanova. U zajednici svi imaju ravnopravan poloaj, a
program se temelji na molitvi, radu, meusobnoj pomoi i uzajamnom povjerenju.
3. Domus pacis (Kua mira), kua za duhovne obnove. Kuu su
1990. kupili franjevci u Meugorju za odravanje molitvenih seminara i duhovnih obnova. Povezana je najvie uz ime pok. fra Slavka
Barbaria, koji ju je utemeljio i sve do svoje smrti 2001. u njoj odravao sastanke molitve, posta i utnje. Tijekom itave godine kua
je popunjena skupinama hodoasnika iz razliitih zemalja. Tako je,
primjerice, 2003. u kui molitve Domus pacis odrano 46 razliitih
seminara na kojima je sudjelovalo oko 1600 vjernika.
4. Fond fra Slavko Barbari Meugorje. Prvotno se zvao
Fond prijatelja talenata. Njega je zamislio, utemeljio i do svoje smrti
vodio fra Slavko Barbari. Nakon njegove smrti skuptina Fonda
na sjednici odranoj 30. oujka 2001. godine, donijela je odluku o
promjeni naziva ove ustanove u Fond fra Slavko Barbari Meugorje.
Od utemeljenja 1991. godine do te sjednice Fond je podijelio 547
stipendija i 1.105 jednokratnih pomoi darovitim studentima kojima materijalne mogunosti nisu doputale daljnje kolovanje. Pravo na natjecanje za stipendiju imaju studenti s prebivalitem u BiH
i ostvarenim prosjekom ocjena 4,0 ili 8,4 i vie, koji nisu korisnici
neke druge stipendije. Sukladno odluci Skuptine Fonda natjeaj se
ne odnosi na studente prve godine fakulteta i apsolvente. Zainteresirani za sudjelovanje na natjeaju moraju popuniti posebnu pri842
Usp. .Ili, Majino selo, u: Krni zaviaj, sv. 28., Humac, 1995., str. 292-294.
309
javu za natjeaj, koja se izdaje u prostorijama Fonda u Meugorju.

Osim materijalne pomoi Fond skrbi i na duhovnom i kulturnom
razvoju svojih stipendista putem razliitih susreta i seminara.
5. Meunarodno kumstvo djetetu Herceg Bosne, milosrdna udruga. U tekim je danima Domovinskoga rata u Hercegovini
poginulo mnogo ljudi branei svoj kraj i ostavilo svoju djecu bez roditeljske brige.Tu su injenicu teko podnosili svi ljudi dobre volje,
a posebno hercegovaki franjevci. Na takvo je stanje s boli gledao i
fra Jozo Zovko koji se, iako mlad, pokazao radin, sposoban i poduzetan. Poznavao je u inozemstvu ljude koji nisu bili siromani i koji
su bili voljni pomoi siromanoj djeci u Hercegovini. Nagovorio ih
je da budu kumovi pojedinom siromanom djetetu kojem je stradao
roditelj u ratu. Bilo je to u prosincu 1992. Kumovi iz svijeta slali
su mjesene darove djeci. Malo kasnije omoguavali su da ta siromana djeca, zajedno sa ivim roditeljem provedu ljetni odmor na
osamljenom otoku Jakljanu pokraj Dubrovnika.
Fra Jozo se nije zadovoljio samo s tim. Vidio je da u njegovu
rodnom kraju, nedaleko od irokog Brijega ima siromanih djevojaka koje nisu bile u stanju rasti i odgojiti se kako bi trebalo. To ga
je navelo na misao da bi za te djevojke osnovao nedaleko od irokog Brijega, u naselju Purin Gaj, Zavod Svete obitelji, u kojem bi
siromane djevojke mogle rasti i pripravljati se na ivot. Poelo se s
radom god. 1999. kada je primljeno 14 djevojaka. Ve je na poetku
bila namjera dati vodstvo Zavoda asnim sestrama. Meutim, iako
se ta namjera nije jo ostvarila, Zavod djeluje i stalno napreduje.843
6. Badija. Budui da je otok Jakljan prodan privatnom vlasniku, fra Jozo je traio mjesto gdje bi se moglo obavljati ono to se i
obavljalo na otoku Jakljanu. Za to je izgledalo povoljno mjesto otok
Badija, nakon to je samostan i otok Badija vraen povijesnom vlasniku, tj. Franjevakoj provinciji sv. Jeronima iz Zadra. Uistinu dana
23. kolovoza 2005., Provincijalat iz Zadra i Provincijalat hercegovake franjevake provincije iz Mostara potpisali su ugovor prema
kojemu Hercegovaka franjevaka provincija prima u najam Badiju
843
V. Spaji, Zavod Svete obitelji na irokom Brijegu, u: Krni zaviaj, sv. 35., Humac, 2002., str. 191-193.
310
u trajanju od devedeset devet godina. Samostan i otok Badija time

se vraa povijesnom znaenju djelovanja franjevaca na korist crkve
i domovine. Mnogi su dobronamjerni ljudi grada Korule i otoka,
pa i ire, s radou pozdravili povratak franjevaca na Badiju i nadati
je se da e isti, pa i drugi u budunosti, osjetiti i doivjeti blagodat
povratka franjevaca na Badiju. Franjevci e, pak, spomenutih provincija sve initi da se Badiji vrati povijesni ugled nadaleko poznat
u vremenu prije dolaska komunistike vlasti koje su Badiju otele
franjevcima, i da e taj divni prirodni i povijesno-umjetniki bogati
kraj postati mjesto okupljanja svih ljudi dobre volje, mjesto duhovne i karitativne djelatnosti, kulturalnih i drutvenih dogaanja kranskog nadahnua.
7. Kap ljubavi, humanitarna udruga. Udrugu je osnovao hercegovaki franjevac Jozo Rado (oka) 2000. Pomae na razliite
naine potrebnima na podruju opine Tomislavgrad i ire.
311
XI.
PISCI, GLAZBENICI I LIKOVNI UMJETNICI
HERCEGOVAKE FRANJEVAKE ZAJEDNICE
ranjevci rodom iz Hercegovine, lanovi Franjevake provincije

Bosne Srebrene, kad su to prilike dopustile, odluili su osnovati
samostan u svom rodnom kraju da bi lake i sigurnije navijetali
svom narodu istinu spasenja. Opravdanost njihove namjere priznala je crkvena vlast god. 1852.844
Vrei svoju duobriniku dunost sluili su se knjigama napisanim u prvom redu na stranim jezicima. Imali su na raspolaganju
i tiskana djela na hrvatskomu jeziku posebno ona koja je izdao bosanski apostolski vikar biskup fra Augustin Mileti (1803.1831.) i
biskup fra Rafo Barii (1833.1863.). Ipak glavna knjiga u uporabi
bila je Paa duhovna, koju je sastavio u Rimu god. 1841. bosanski
apostolski vikar fra Rafo Barii, a tiskala je rimska Kongregacija za
irenje vjere (S. Congregatio de Propaganda Fide) god. 1842.845 Vremenom su se u hercegovakoj franjevakoj zajednici odgojili i kolovali sposobni pojedinci koji su nastojali nadoknaditi te poetne
nedostatke.
U djelovanju franjevaca u Hercegovini, a posebno za potrebe liturgije, nametala se potreba sviranja i uvjebavanja novijih pjesama
koje puk jo nije poznavao. Franjevci su zato traili glazbenike koji
su pripravnike za redovniki i sveeniki stale uili pjevati i svirati;
spominje se nekoliko franjevaca koji su dolazili po tom poslu iz Bosne. Na studijima u inozemstvu hercegovaki franjevaki priprav844
845
B. Pandi, Hercegovaki franjevci, MostarZagreb, 2001., str. 34-62; Usp. Sto

godina nove crkve na irokom Brijegu, iroki Brijeg, 2006.
Usp. Leonard Ore, Bariieva Paa duhovna", u: Krni zaviaj, sv. 21., Hercegovina, 1988., str. 15-21.
312
nici nerijetko su, uz ostale predmete, uili i sviranje, pa ga, nakon

dovrenih nauka, primjenjivali u Hercegovini. Bio je velik dogaaj
kad je biskup Aneo Kraljevi dobio god. 1875. iz Bea harmonij
za uitelja pjevanja u Mostaru fra Anela Nuia koji je bio stvarno
i sposoban glazbenik. Uz njega moemo spomenuti i nekoliko njih
koji, iako nisu bili kolovani glazbenici, dostojno su obavljali svoju
slubu i u glazbi: fra Boo Ostoji (1862.1942.), fra Anzelmo ulina (1864.1894.), fra Ferdo Juki (1873.1923.), fra Stjepan Hromi (1876.1923.), fra Ilija Rozi (1876.1947.), fra Veselko Milas
(1882.1954.). Tek je u novije vrijeme zajednica dala nekoliko kolovanih glazbenika, a to su: fra Tadija Leko (1895.1926.), fra Branko Mariji (1896.1974.), fra Bruno Adamik (1908.1945.).
Svoje mjesto u navjetaju Boje rijei i liturgiji imaju i razne
likovne umjetnine koje su krasile crkve i oltare. Takve su se umjetnine najee dobavljale iz inozemstva. Tek se u posljednje vrijeme
pojavio jedan pravi likovni umjetnik koji je ostavio vrijedna djela.
To je bio fra Mirko osi (1903.1967.).
Sjeajui se na ovom mjestu pisaca, glazbenika i likovnih umjetnika hercegovake franjevake zajednice namjerno smo uzeli u obzir samo one koji su okonali svoje ovozemno djelovanje. Naravno, svjesni smo da u Hercegovini danas ima izvrsnih djelatnika tih
struka koji su dosad postigli zapaene uspjehe, a u budunosti jo
mnogo obeavaju.846
1. Tursko doba
1.1. Fra Aneo Kraljevi (1807.1879.). Prvi starjeina hercegovake franjevake zajednice bio je fra Aneo Kraljevi. Roen je na
erigaju 29. prosinca 1807., kako on sam kae u svojim izvjetajima
koje je slao na Kongregaciju za irenje vjere. Osnovne nauke zavrio
je u Kreevu, gdje je 9. oujka 1823. stupio u franjevaki red. Teologiju je zavrio u Madarskoj u sjemenitu Va. Tu je zareen za sveenika u 6. sijenja 1831.847 Vrativi se u svoju provinciju, marljivo
846
847
Usp. Sto godina nove crkve na irokom Brijegu, iroki Brijeg, 2006.
Arhiv Propagande, Scritture riferite nei congressi, Bosnia, sv. 16., f. 692r.
313
je djelovao na raznim mjestima, a 9. studenoga 1852. izabran je za

prvoga starjeinu novoosnovane Hercegovake franjevake kustodije.
Iako je i prije shvaao vanost pisanja u sveenikom i redovnikom djelovanju, tu je dunost jae osjetio kad je postao starjeina i
poeo izdavati djela. im je postao hercegovaki franjevaki kustos
smatrao je potrebnim upoznati javnost sa svojom zajednicom kojoj
je bio na elu. Stoga je ve sljedee godine nakon izbora za hercegovakog kustosa tiskao u Dubrovniku ematizam Kustodije.848
Kad se malo kasnije upoznao s djelovanjem rimske Kongregacije za irenje vjere, zamolio ju je 11. srpnja 1859. da ona tiska
njegovo djelo Razgovori duhovni.849 Ta je Kongregacija poslala 4.
oujka 1860. dobiveno Kraljevievo djelo fra Bernardinu Trionfetti,
generalu franjevakoga reda, da bi naao nekoga tko pozna hrvatski
jezik koji e pregledati rukopis i dati sud je li vrijedno da se djelo
tiska. Tada se u Rimu nalazio fra Pakal Buconji kao profesor na
sredinjem franjevakom uilitu. Njemu je general reda dao Kraljeviev rukopis da ga proui i o njemu dadne svoje miljenje. Fra Pakal je 15. oujka te godine generalu na to dao svoj pismeni sud.850
Kad je prefekt Kongregacije dobio taj Buconjiev sud, dao je tiskati
Kraljevievo djelo. Tisak je bio dovren 1860. 851
Nakon prvoga trogodita provedena u dunosti starjeine kustodije, fra Aneo Kraljevi bavio se pouavanjem sjemenitaraca
koji su stanovali na irokom Brijegu. Kako nije imao prikladna udbenika za latinski jezik, sam je sastavio gramatiku po kojoj su sjemenitarci uili. Kad mu je Propaganda tiskala knjigu Razgovori duhovni, zamolio je Propagandu da bi mu tiskala i gramatiku. Tako mu
je god. 1863. tiskom Propagande izala Grammatica latino-illyrica.852
Fra Aneo Kraljevi pisao je i propovijedi koje je drao slavei
svete mise s narodom. Kad je polazio u Rim na Vatikanski sabor,
ponio je sa sobom i knjigu propovijedi da bi ih Propaganda tiskala.
848
849
850
851
852
Schematismus neoerectae Custodiae provincialis in Hercegovina, Ragusii 1853.;

Usp. . Demo, P. Knezovi, erigajski. aneo, Mostar, 2007.
Arhiv Propagande, Scritture riferite nei congressi, Bosnia, sv. 14., f. 783r.
Isto mj., f. 784v.
Isto mj., sv. 15., f. 88rv
Isto mj., f. 209r.
314
Stvarno ih je Propaganda dala u tisak i izale su god. 1870. pod naslovom Govorenja za svetkovine.853
Ovo esto obraanje Propagandi da mu tiska knjige nije bilo
ugodno biskupu fra Anelu Kraljeviu. Stoga je rado potpomagao
naum fra Franje Milievia da biskupija u Mostaru osnuje vlastitu
tiskaru. Kupljena je u Beu, dola je u Mostar 1872., a smjetena u
pukoj koli u Vukodolu i zapoela radom 1873. nosei naslov Typographia Missionis catholicae in Hercegovina. Meutim, u onim tekim
vremenima nije bilo lako uzdravati tiskaru pa je biskup Kraljevi,
nakon tri godine njezina djelovanja, odluio zatvoriti je. Na to rjeenje nije pristao fra Franjo Milievi pa je tiskaru prenio na drugo
mjesto.854
1.2. Fra Petar Bakula (1816.1873.). Pri osnivanju i ureivanju
franjevake zajednice u Hercegovini dao je sve svoje snage, premda je bio u Italiji kada su franjevci rodom iz Hercegovine odluili u
Hercegovini osnovati samostan. Istaknuo se i kao plodan, marljiv i
sposoban pisac. Rodio se 24. svibnja 1816. Poetne nauke zavrio je
u Kreevu i obukao franjevako odijelo 9. rujna 1833. Daljnje kole
pohaao je u Italiji gdje je zareen za sveenika 7. listopada 1839.
Nakon zavrenih nauka imenovan je profesorom filozofije i teologije na franjevakom uilitu u gradu Lucca. U Italiji se poeo baviti
pisanjem i objavio Cenno storico sulla provincia di Bosnia, Lucca 1846.
Vrativi se u Hercegovinu sve svoje snage posvetio je jaanju franjevake zajednice u Hercegovini. Njega su poslali u Rim da bi nastojao
privoliti odgovorne crkvene ustanove da to prije odobre pravno
ureenje. Boravio je u Rimu od 29. lipnja do 16. kolovoza 1852. obilazei rimske urede i molei ih da to prije donesu traeno rjeenje
za hercegovaku franjevaku zajednicu. I on je svojim zalaganjem
pridonio da je Kongregacija za irenje vjere 9. kolovoza 1852. dola
do konane odluke.855 Kad je ureeno pravno stanje hercegovakih
franjevaca, trebali su pomo sa strane da bi se mogli uzdravati,
izgraditi potrebni prostor i odgajati nova pokoljenja. Nije preostajalo drugo nego ii u inozemstvo traiti pomo. Za to je bio jedan
od najprikladnijih fra Petar Bakula. A on je htio opravdati taj rad
853
854
855
Arhiv Propagande, Scritture riferite nei congressi, Bosnia, sv. 16., f.79r.
B. Pandi, Hercegovaki franjevci, MostarZagreb, 2001., str. 129-130.
315
i uiniti ga to uspjenijim knjigom Breve compendio sacro-istorico

sulle vicende della regolare missionaria custodia e vicariato apostolico
di Erzegovina, diretto ai benefattori delle cattoliche missioni, Ragusa,
1853., u kojoj je opisao povijest hercegovake ustanove i potrebu
strane pomoi za nju. 856 Slino djelo objavio je god. 1862. u Rimu i
platio ga milodarima dobroinitelja, a djelo je napisano talijanskim
jezikom pod naslovom I martirii nella missione francescana osservante in Erzegovina, Roma 1862.857 Djelo trajne vrijednosti je Schematismus topographico-historicus custodiae provincialis et viariatus
apostolici in Hercegovina sub regimine spirituali Fatrum Min. Observ.
Sancti Francisci pro anno Domini 1867, Spalati 1867.858 U tom je djelu
Bakula obradio Hercegovinu s arheolokoga, povijesnoga, zemljopisnoga i vjerskoga stajalita. Slian je ematizam Bakula priredio za
god. 1873., ali ga nije uspio dovriti zbog bolesti i smrti. Tiskan je
u novoosnavanoj tiskari fra Franje Milievia.859 Fra Petar Bakula
pisao je i na hrvatskomu jeziku, ali veinom u stihu. Na taj je nain,
u stihu, izlagao i filozofska i teoloka pitanja. Poznato je njegovo
djelo Pravo mudroznanje, Split 1867. I drugo je izdanje ovoga djela
tiskano u Splitu 1869., iste godine objavio je u Splitu i djelo Politika
za svakog ovika. 860
1.3. Fra Petar Kordi (1823.1896.), starjeina hercegovakih
franjevaca kroz 6 godina (1865.1871.), istaknuo se u radu za na856
857
858
859
860
To je djelo na hrvatskomu jeziku objavio fra Andrija Niki, Izabrana djela fra
Petra Bakule, sv. I., Kratka povijest franjevaca u Hercegovini, MostarVeljaci,
1995. Fra Petar Bakula pretoio ga je u stih na hrvatskomu jeziku i izdao pod
naslovom Pisma sveto-iskazana od ercegovake redovnike uvo-deravi i namisnitva apostolskoga, Dubrovnik, 1853.
Djelo slina sadraja objavio je na hrvatskomu jeziku u desetercu pod pseudonimom Hercegovac, a dao mu je naslov Hercegovina za 19 godina vezirovanja
Hali pae, Be, 1863.
Fra Vencel Kosir preveo je na hrvatski to djelo pod naslovom Hercegovina prije
sto godina ili ematizam fra Petra Bakule, Mostar, 1970.
Usp. R. Glava, Spomenica pedesetgodinjice Hercegovake franjevake redodrave, Mostar, 1897., str. 155-157; L. Petrovi, ivot i rad fra Petra Bakule, u:
Stopama otaca, sv. V., Mostar, 1938., str. 34-47; A. Niki, Izabrana djela fra
Petra Bakule, Kratka povijest franjevaca u Hercegovini, MostarVeljaci, 1995.,
str. 17-59.
L. Petrovi, u: ivot i rad fra Petra Bakule, u: Stopama otaca, sv. V., Mostar,
1938., str. 46-47, donosi popis tiskanih i rukopisnih njegovih djela.
316
predak franjevake zajednice u Hercegovini. Uz to je i pisao. Sastavio je spis o glavnim istinama vjere koje svaki kranin mora znati i
zamolio je 18. listopada 1869. Kongregaciju za irenje vjere da ga u
svojoj tiskari objavi.861 Spis je u sijenju 1870. donio u Rim fra Aneo Kraljevi i predao ga Kongregaciji s preporukom.862 Ne znamo
da je tiskan. Umro je na irokom Brijegu 12. rujna 1896.
1.4. Fra Martin Ljubi (1833.1884.). Roen je u Crnu 30. listopada 1833. U franjevaki red stupio 18. sijenja 1852., postao
sveenik 11. travnja 1857., tajnik Biskupije, ravnatelj kola, ispovjednik asnih sestara milosrdnica i diskret (vijenik) Kustodije.
Suraivao u listovima u Zadru, Splitu, Zagrebu i Mostaru. Objavio
je Odgovor hercegovakih katolika na Memorandum ljubukih muslimana, u Narodnom listu, 1879., br. 26, i Hercegovaki nadpis, u Viestniku
hrvatskoga arkeologikoga drutva, 3/1881., br. 1., str. 17-18. Pripisuju mu se djela: Istina ili hrvatski jezik, Mostar, 1890.; Razbistrimo.
Crtice iz prolosti i sadanjosti za budunost, Mostar, tiskom i nakladom Glasa Hercegovca, 1893.; Povijest Bosne i Hercegovine, Mostar
1894.863 Umro je u Mostaru 3. sijenja 1884.
1.5. Fra Franjo Milievi (1835.1903.). Roen je u Velikom
Ograeniku 10. listopada 1835. Nakon osnovne kole u Mostaru,
kamo se njegova obitelj god. 1842. preselila, stupio je u sjemenite na irokom Brijegu, gdje je 15. oujka 1855. uao u franjevaki
red i nakon novicijata otiao u Italiju na vie nauke. Zareen je za
sveenika 21. prosinca 1861. u talijanskom gradu Narniju.Vrativi
se kui jedno vrijeme radio je u duhovnoj pastvi, a 1871. postao je
uitelj u pukoj koli u Mostaru koju je otvorio biskup fra Aneo
Kraljevi. Nedugo nakon to je zapoeo pouavati u koli doao je
na misao da bi biskupija morala imati svoju tiskaru. Tom se milju
zanio i biskup Kraljevi pa je tiskara otvorena, ne bez potekoa,
god. 1873. pokraj kole u kojoj je djelovao fra Franjo Milievi. Novoosnovanoj tiskari dali su latinski naziv: Typographia Missionis Catholicae in Hercegovina. Fra Franjo je postao njezin upravitelj nakon
861
862
863
Arhiv Propagande, Scritture riferite nei congressi, Bosnia, sv. 16., f. 66rv.
Isto mj., f. 67rv. Studirao je u Italiji, u Mostaru je bio kapelan te upnik u Gabeli. Na . Brijegu pomae u duobrinitvu, pouava djecu u osnovnoj koli.
A. Niki, Fra Martin Ljubi (Uz 100. obljetnicu smrti), u: Krni zaviaj, sv. 17.,
Hercegovina, 1984., str. 58.
317
to je prije iao u Zadar i Trst da se upozna s tiskarskim poslom.

Marljivo se dao na rad. Imao je pomonike i ve u prvoj godini tiskao 4 knjige. Sljedee godine tiskao je 11 knjiga, a isto tako 1875.
Meutim, iako je biskup Kraljevi veselo otvorio tiskaru, ubrzo se
uvjerio da se tiskara u onim prilikama ne moe sama izdravati,
a on nije bio u stanju izdravati je na drugi nain, pa je doao do
uvjerenja da je treba zatvoriti. Fra Franjo nije vidio opravdanost te
namisli pa je, kad nije bilo drugog izbora, prenio tiskaru na drugo
mjesto, nadajui se da e je preuzeti franjevaka zajednica. Ali kako
se franjevaka zajednica nalazila u jo teemu imovinskom poloaju
i nije mogla preuzeti tiskaru, sva je briga za tiskaru ostala fra Franji.
On je na koncu, da bi se mogao to slobodnije tiskarom baviti, god.
1878. napustio redovniko zvanje, preavi u ibensku biskupiju.
Tiskaru je vodio do 1896., a umro je 1903.864
2. U oekivanju bolje budunosti

Kad je Austro-Ugarska god. 1878. zauzela Hercegovinu, njezini
se krani nisu vie bojali kranski ivjeti i razvijati se prema svojim potrebama. Hercegovaki franjevci shvatili su to na vrijeme i
nastojali su to bolje djelovali na dobro naroda. U tomu ih je, i u svemu, pomagao novoizabrani biskup fra Pakal Buconji, koji je bio
franjevac. Meu franjevcima se tada pojavljuje znatan broj pisaca.
2.1. Fra Pakal Buconji (1834.1910). Rodio se u Drinovcima 2.
travnja 1834. Nakon zavrenih kola na erigaju i irokom Brijegu
13. listopada 1851. obukao je franjevako odijelo i godinu novicijata proveo na irokom Brijegu. Zatim je otiao u Italiju, u Ferraru,
da nastavi nauke. Reen je za sveenika 20. prosinca 1856. Nakon
sveenikog reenja nastavio je uenje da se pripravi za profesora,
koji se u franjevakom redu tada zvao lector generalis. Polagao je ispit u Bolonji 18. prosinca 1858. Na ispitu je raspravljao o naravnom
864
L. Petrovi, Prva hrvatska tiskara u Bosni i Hercegovini, u: Napredak, hrvatski

narodni kalendar, sv. 98., Sarajevo, 1938., str. 57-70; . Ili, Fra Franjo Milievi, u: Krni zaviaj, sv. 17., Hercegovina, 1984., str. 49-57; . Ili, Krni zaviaj, sv. 18., Hercegovina 1985., str. 30-36; . Musa, Franjo Milievi i hrvatski
kulturni preporod u Hercegovini, Mostar, 1992.; B. Pandi, Hercegovaki franjevci, MostarZagreb, 2001., str. 132-133.
318
zakonu. Na taj se ispit prijavilo vie kandidata, a fra Pakal dobio

je najviu ocjenu.865 Kad je general reda vidio izvjetaj ispitnoga
povjerenstva iz Bolonje, odluio je fra Pakala Buconjia pozvati za
profesora na rimskom sredinjem franjevakom uilitu. Imenovao
ga je 8. lipnja 1860. 866
Dok je vrio profesorsku dunost u Rimu, fra Pakal Buconji
morao je pisati predavanja, ali od tih njegovih predavanja nije nam
se nita sauvalo. Ipak imamo jedan njegov spis tiskan za vrijeme
njegova boravka u Rimu. To je propovijed koju je drao 5. srpnja
1863. u hrvatskoj crkvi sv. Jeronima u Rimu na Dan sv. irila i Metoda. Toj propovijedi prisustvovao je i akovaki biskup Josip Juraj
Strossmayer, koji je zatraio da se tiska Buconjia govor. Tiskan je
pod naslovom Govor prigodom tisuoljetnog slavovanja SS. Slavjanskih apostolah Cirila i Metoda, Rim 1863.
U kolovozu 1875., za vrijeme Hercegovakoga ustanka, sastalo
se u Mostaru meunarodno povjerenstvo da bi razmotrilo kako bi
se moglo doi do mira u Hercegovini. To je povjerenstvo dobilo jedan tiskan spis na talijanskomu jeziku koji iznosio razloge ustanka.
Spisu nije bio oznaen pisac, a imao je naslov Un cenno semplice sui
gravami, causa principale dellinsurrezione delle populazioni cristiane
in Erzegovina, Mostar, 1875. Iako nije na knjizi oznaeno tko ju je
napisao, odmah se govorilo da je to napisao fra Pakal Buconji, koji
se god. 1867. vratio u Hercegovinu, jer je jedino on bio u stanju to
napisati.867
Fra Pakal Buconji, posebno kao mostarskoduvanjski biskup,
morao je mnogo pisati. Katkada su njegova pisma i okrunice objavljivane u tisku. U tim spisima izraavao je svoje misli i naredbe o pojedinim pitanjima vjerskoga ivota. Umro je u Mostaru 9. prosinca
1910.868
865
866
867
868
Generalni arhiv reda, Ms IV/33, f. 383r.

Isto mjesto, SK 297., f.111r.
Usp. A. Niki, Hercegovaki ustanak 1875., MostarVeljaci, 1991., str. 118.
Usp. R. Glava, Spomenica pedesetgodinjice Hercegovake franjevaske redodrave, str. 141-145; R. Glava, Pakal Buconji prigodom tridesetgodinjic biskupovanja 1880.-1910., Mostar, 1910.; L.Petrovi, Biskup fra Pakal Buconji, u:
Napredak, hrvatski narodni kalendar 1934., str. 73-78; A. Niki, Djelovanje fra
Pakala Buconjia, u: Hercegovaki ustanak 1875., str. 63-114.
319
2.2. Fra Nikola imovi (1839.1912.). Rodio se u Zviroviima

25. travnja 1839. Obukao je redovniko franjevako odijelo 19. kolovoza 1856., a zareen je za sveenika 17. sijenja 1864. Bogoslovni studij zavrio je u Perugi. Tu je neko vrijeme i sam bio profesor.
Nakon povratka iz Italije bio je tajnik biskupa Buconjia, potom
upnik na Humcu gdje je gradio sjemenite. Bio je takoer upnik
i u Mostaru i vodio izgradnju samostana. Djelovao je i kao upnik
u Meugorju te generalni vikar biskupa Buconjia. God. 1889. izabran je za (posljednjega) kustoda Hercegovake franjevake kustodije, a 1892. postao je prvim provincijalom iste zajednice koja je
te godine bila uzdignuta na ast provincije. Bio je iznimno cijenjen
i kod muslimana i pravoslavaca. Doekao je generala Jovanovia
1878. kad su austrougarske trupe ule u Hercegovinu. Dobio je nekoliko visokih odlikovanja. Bio je profesor i upravitelj Franjevake
bogoslovije u Mostaru te plodan pisac. Dugo godina suraivao je u
Kranskoj obitelji. Objavio je Schematismus Custodiae provincialis in
Hercegovina, Mostar 1889. i Kita cviea iz rajskoga vrta ili ivot i udesa sv. Ante Padovanskoga, Mostar 1902.869 Umro je u Mostaru 10.
rujna 1912. i pokopan na groblju oinovac.
2.3. Fra Martin Mikuli (1841.1912.). Roen je u Ruiima 15.
sijenja 1841., nakon osnovne kole na irokom Brijegu stupio je u
franjevaki red 30. sijenja 1859. Iza novicijata otiao je na daljne
kolovanje u Italiju. Za vrijeme uenja teologije zareen je u Ferrari
za sveenika 19. prosinca 1863. Nakon zavrenih nauka vratio se
1866. u Hercegovinu i obavljao je razne slube. Jedno vrijeme bio je
uitelj latinskoga jezika na Humcu. Umro je na irokom Brijegu 27.
studenoga 1912.
Smatran je izobraenim ovjekom, a posebno dobrim latinistom. Upravo mu je zbog toga uprava povjerila da sastavi ematizam Kustodije. On je marljivo prouio franjevaku prolost i tadanje prilike u Hercegovini i to sluei se veoma uglaenim latinskim
jezikom, iscrpno prikazao u Schematismus almae custodiae provincialis sanctissimae Assumptionis B.M.V. in Hercegovina Fratrum Minorum
Observantium S. Francisci, Mostarini, 1882.
Uprava Hercegovake franjevake provincije zamolila je fra
Martina i god. 1902. da pripravi novi ematizam Provincije. On je
869
B. Pandi, Hercegovaki franjevci, MostarZagreb, 2001., str. 90-91 i str.

125-142; Kranska obitelj, XIII.-10., str. 217-221.
320
to uinio i izdan je pod naslovom Schematismus almae missionariae

provinciae Ordinis Minorum S.P. Francisci in Hercegovina ad annum
Christi 1903, Mostar 1903. Ovaj ematizam ponovno je izdan god.
2003. u hrvatskomu prijevodu.
Fra Martin je posebno zapaen kao pisac pripovijedaka u kojima je opisivao ljude i dogaaje hercegovakoga puka. Potpisivao
se Pustinjak ispod Malia ili, kasnije, Pustinjak iz Borka. Poznate
su njegove pripovijetke Zvonarev teljig, Mostar, 1901; Narodna torba, Mostar, 1902.; Samac i beskunik, Mostar, 1903. Neke njegove
pripovijetke objavljene su nakon njegove smrti: Vitinski lovac, u:
Hrvatskoj dui, u: Almanah hrvatskih katolikih sveenika, sv. 2.,
Zagreb, 1923., str. 51-90; Djevac od devedeset godina, u: Hrvatskoj
dui, sv. 3.-4., Virje, 1924.-1925., str. 83-143; Pustinjakove pripovijetke (priredio Ivan Alilovi), Duvno, 1972.; Drveni strojevi, u: Dobrom pastiru, sv. 23., Sarajevo, 1973., str. 211-253 (priredio Anelko Mijatovi).870
2.4. Fra Grgo Gavran (1847.1880.). Rodio se 17. kolovoza
1847. u Rastovai kod Posuja. Kao djeaka odveli su ga na iroki
Brijeg da postane franjevac. Kad je zavrio predviene kole, obukao je franjevako odijelo 13. svibnja 1863. Teologiju je pohaao na
irokom Brijegu, a nastavio u Grazu gdje je zareen za sveenika 5.
svibnja 1870. Vrativi se u Hercegovinu radio je u koli. Meutim,
brzo je obolio i umro. Objavio je Spomenik ivota Krstjanskoga, Mostar, 1875.871
2.5. Fra Aneo Nui (1850.1916.). Rodio se u Drinovcima 20.
studenoga 1850. Osnovnu kolu zavrio je na irokom Brijegu i 24.
rujna 1866. stupio u franjevaki red. Nakon novicijata nastavio je
nauke u Italiji. U Rimu je 29. oujka 1873. zareen za sveenika.
Nakon povratka u Hercegovinu jedno vrijeme proveo je u duobrinikoj slubi, a onda je od 1875. do 1882. bio uitelj osnovne kole
u Mostaru. Kako je bio nadaren glazbenik, biskup fra Aneo Kraljevi nabavio mu je harmonij da bi mogao bolje pouavati djecu u
pjevanju. God. 1882. imenovan je uiteljem novaka na Humcu.
870
871
Usp. T. Zubac, Zaboravljeni fra Martin Mikuli, u: Napredak, br. 1., Sarajevo,
1941., str. 2-4; . Ili, Nepoznati Martin Mikuili, u: Krni zaviaj, sv. 24., Humac, 1991., str. 59-62; B. Pandi, Hercegovaki franjevci, MostarZagreb,
2001., str. 134.
Usp. A. Niki, Dogaajnica Bosne i Hercegovine 614.1918., Mostar, 2003.,
str. 477.
321
Osim odgoja franjevakih novaka istaknuo se kroz to vrijeme i

drugim oblicima djelovanja. Tako je god. 1884. prvi u Hercegovini
uveo trei franjevaki red. Iste godine osnovao je na Humcu Muzej
zbirku svakovrsnih stvari koliko prirodoslovnih toliko arheologikih. U
razdoblju 1904.1907. bio je provincijalni starjeina hercegovakih
franjevaca. Umro je u Mostaru 19. svibnja 1916.
Fra Aneo Nui bavio se i pisanjem. Glavno je njegovo djelo
Molitvenik kojega dao tiskati godine 1892. Molitvenik je i danas u
uporabi, a obino ga zovu Molitvenik fra Anela Nuia. Dosada je
imao 22 izdanja.872
2.6. Fra Ambro Mileti (1857.1923.). Roen je u Dobrom Selu
18. srpnja 1857. Osnovnu kolu zavrio je na irokom Brijegu i tu
god. 1872. stupio u franjevaki red. Studij teologije zavrio je u Italiji. Vratio se iz inozemstva god. 1880. i neko vrijeme radi na Humcu. God. 1882. premjeten je u Mostar za pomonika u osnovnoj
koli u Mostaru. U tom gradu proveo je vei dio svoga ivota, jedno
vrijeme bio je tajnik biskupa Buconjia, zatim prefekt bogoslova,
gvardijan mostarskoga samostana i god. 1907. izabran je za provincijala Hercegovake franjevake provincije. Odlikovao se brigom
za siromane. Biskupa Buconjia pomogao je osnovati Sirotite za
ensku djecu u Mostaru i njim je dosta vremena upravljao. Bio je jedan od utemeljitelja Hrvatskoga potpornog drutva, jedan od voa
Vinarske zadruge i Hrvatske obrtnike zadruge. Htio je na svaki nain pomoi napaenom hercegovakom ovjeku. Radio je neumorno na izlaenju raznih listova koje su pokrenuli franjevci, a i sam je
suraivao u veini njih. Preveo je s talijanskog sv. Alfonza Liguorija
Priprava na smrt ili promatranje duhovnih istina i izdao u Mostaru
1901. Objavio je takoer nekoliko nabonih knjiga kao Rajski put
kranskog mladia, molitvenik za muku mlade, Mostar, 1900.; Prava sinovska ljubav, sv. 1., Mostar, 1901., Rajski put kranske kerke,
Mostar, 1914. Umro je u Nevesinju 26. srpnja 1923.873
872
873
Usp. L. Petrovi, +Mnogopotovani o. Fra Aneo Nui, u: Kranska obitelj,

sv. 17., Mostar, 1916., str. 122-124; A. Niki, Fra Aneo Nui, pionir hercegovake muzeologije 1850.1916., u: 100 godina muzeja na Humcu, Ljubuki,
1985., str. 251-259.
B. Pandi, Hercegovaki franjevci, MostarZagreb, 2001., str. 150-154; G.
Lonar, Fra Ambro Mileti, u: Krni zaviaj, br. 6., Drinovci, 1973., str. 47-48.
322
3. Na putu istinskoga napretka

Svretkom XIX. stoljea hercegovaka franjevaka zajednica
pokazivala je vidljiv napredak. General franjevakoga reda Luigi
Canali da Parma proglasio je 27. travnja 1892. Hercegovaku franjevaku kustodiju provincijom.874 Imala je tri samostana: iroki
Brijeg, Humac i Mostar. Na irokom Brijegu odgajani su sjemenitarci, na Humcu je bio novicijat, a u Mostaru je osnovana franjevaka teologija.875
Osnutak franjevake teologije u Mostaru bio je velik dogaaj
ne samo za Hercegovaku franjevaku provinciju, nego i za sve stanovnitvo Mostara i Hercegovine. Nekoliko je profesora, odgojenih
na talijanskim i njemakim sveuilitima (fra Radoslav Glava, fra
piro imi i fra Franjo Dobreti-Baadur, te kasnije fra David Nevisti, fra Skender Musa, fra Ante Maji, fra Ante Jelavi, fra Ambro
Mileti) predavalo mladim bogoslovima propisane teoloke nauke
kao to su to inili profesori na katolikim bogoslovnim fakultetima svijeta.876 Ubrzo nakon osnutka teologije u Mostaru njezini
profesori, da bi to bolje djelovali i na korist naroda, pokrenuli su
list Kranska obitelj, u kojoj su na jednostavan nain iznosili istine vjere, ivotopise poznatih ljudi posebno svetaca, pjesme i druge
knjievne priloge, domae i strane vijesti. Neki od njih postali su
istaknuti pisci i objelodanili posebna djela.877
3.1. Fra Radoslav Glava (1867.1913.) bio je prvi urednik Kranske obitelji koji svojim pisanjem i djelovanjem nekako predstavlja poetak novoga razdoblja. Rodio se u Drinovcima 28. studenoga
1867. Nakon osnovne kole na irokom Brijegu stupio je u novicijat
8. prosinca 1883. Zavrivi novicijat na Humcu odlazi na daljnje
uenje u Italiju. Uio je u Rimu, Perugi i Innsbrucku. Zareen je za
874
875
876
877
Generalni arhiv franjevakoga reda, SK 298., f. 788rv; Arhiv franjevake provincije u Mostaru, Acta capitularia, sv. 2., str. 168-169; Acta Ordinis, sv. 11.,
Ad Claras Aquas (Quaracchi), 1892., str. 85-86.
Isto mj., str. 141; D. Mandi, Osnutak franjevakog samostana i bogoslovije u
Mostaru, u: Stopama otaca, 1934./1935., str. 10-34.
Usp. Draenko Tomi, Kranska obitelj, Prikaz, mudroslovice, dogaajnica,
sv. 1., Mostar, 2001.; sv. 2., Mostar, 2002.
323
sveenika 3. kolovoza 1890. God. 1893. poloio je ispite za profesora teologije i postao lector generalis. Kad je osnovana mostarska
franjevaka teologija, imenovan je njezinim profesorom i prvim
ravnateljem (1895.1910.). U Mostaru je postao ubrzo sredinja
osoba javnoga ivota. Umro je na Humcu 20. srpnja 1913.
Istaknuo se kao sposoban i cijenjen pisac. Njemu je povjereno
da pripravi Spomenicu pedesetgodinjice Hercegovake franjevake redodrave, Mostar, 1897., u kojoj je opisao ivot i rad Hercegovake
franjevake zajednice. Malo je kasnije izdao ivot i rad fra Rafe Bariia, Mostar, 1900. Zapaeno je njegovo djelo Politika bosanskohercegovakih franjevaca, Mostar, 1904. Objavio je ivot Isusa Krista,
Mostar, 1908. Vie puta je pisao o fra Pakalu Buconjiu. Posebno
je iscrpno njegovo djelo Pakal Buconji prigodom tridesetgodinjice
biskupovanja 1880.1910., Mostar, 1910.878
3.2. Fra David Nevisti (1870.1922.). Roen je u selu Kolo kod
Tomislavgrada 8. listopada 1870., u franjevaki red stupio je 18. veljae 1888., reen je za sveenika 12. oujka 1894. Bio je utemeljitelj, urednik i suradnik u listu Kranska obitelj. Izdao je knjigu Dua
i srce katolike Crkve ili Presveti Oltarski Sakramenat, Mostar, 1902.
Obnaao je sljedee slube: upnik u Posuju (1906.1909.), gvardijan i upnik u Mostaru (1909.-1910.), upnik u uici (1910.1914.),
gvardijan na Humcu (1914.1916.). Slubu provincijala Hercegovake franjevake provincije obnaao je 1916.1919. Nakon toga,
do smrti (1919.1922.) bio je upnik u Meugorju. Umro je 3. sijenja 1922. u Sarajevu. Pokopan je na groblju oinovac u Mostaru.879
3.3. Fra Sebastijan Lesko (1882.1963.). Roen je 28. listopada 1882. u Ljutom Docu. U franjevaki red stupio je 18. listopada
1898. Za sveenika je zareen 18. oujka 1905. Osnovnu kolu zavrio je u rodnom mjestu, gimnaziju na . Brijegu, a bogoslovlju u
Mostaru, Parmi i Ferrari. Djeluje kao kapelan u Mostaru, a od 1912.
je na . Brijegu prefekt aka, uitelj pjevanja i sviranja. Na Brijegu je osnovao i vodio limenu glazbu. Potom djeluje kao upnik u
Tihaljini (1919.1922.) i Ruiima (1923.1941.), gdje je sagradio
novu upnu kuu, a potom i novu kamenu upnu crkvu (1938.).
878
879
Usp. O. fra Radoslav Glava, u: Kranska obitelj, sv. 14., Mostar, 1913., str.
194-196; A. Niki, Fra Radoslav Glava, Mostar, 1980.
Usp. B. Pandi, Hercegovaki franjevci, MostarZagreb, 2001., str. 182.
324
Od 1941. upnik je i gvardijan u Duvnu, od 1948. u Konjicu, a od

1949. upnik u Vitini. Potom djeluje u apljini, . Brijegu i Slanom.
U Slano je premjeten god. 1958. da bude uitelj pjevanja i sviranja
franjevakim acima u samostanu. Umro je u Mostaru 29. travnja
1963.880
3.4. Fra Leo Petrovi (1883.1945.) pravi predstavnik novoga
doba u razvoju Provincije. Roen je u Klobuku 28. veljae 1883.,
osnovnu je kolu zavrio u Veljacima, a gimnaziju na irokom Brijegu. U franjevaki je red stupio 4. listopada 1900. Nakon novicijata
zapoeo je bogoslovne nauke u Mostaru, a nastavio u Fribourgu u
vicarskoj, gdje je 30. srpnja 1905. zareen za sveenika. U Fribourgu je napisao povijesnu radnju o poecima upotrebe slavenskoga
jezika u liturgiji kod Slavena, posebno Hrvata.881 Na temelju te radnje proglaen je 31. sijenja 1908. doktorom teologije. On je prvi
doktor u Hercegovakoj franjevakoj provinciji. I prijanji profesori
zavrili su sve bogoslovne nauke potrebne za profesora na bogosloviji, ali njihov naslov nakon zavrenih nauka nije bio doktor nego
lector generalis. Nakon tih ispita fra Leo je uglavnom ivio u Mostaru odgajajui nova pokoljenja franjevaca. Stalno se bavio pisanjem.
Njegova spisi izlazili u raznim listovima, napose u kalendaru Napredak. Posebno vano njegovo djelo je Krani Bosanske Crkve, koje je
izalo poslije njegove smrti u Sarajevu 1953. Drugo izdanje izalo je
u Sarajevu i Mostaru 1999.
Na provincijalnom kapitulu 1. srpnja 1943. fra Leo izabran je
provincijalom Hercegovake franjevake provincije. Bila su teka
vremena pa se nadalo da e on najlake nai izlaz iz tih tekih prilika. Meutim, prilike su bile svakim danom gore. Komunistika
jugoslavenska vojska koju su naoruali Rusi, Englezi i Amerikanci
zapoela je u studenom 1944. napad na njemaku vojsku. etrnaesta divizija Osmoga dalmatinskog korpusa 14. veljae 1945. dola
je u Mostar. U sumrak toga dana doao je u samostan Brana Popadi
s nekoliko vojnika. Nakon to su ispitali sve fratre sedmorici su naredili da ih slijede. Meu njima je bio i provincijal fra Leo Petrovi.
880
881
A. Niki, Fra Sebastijan Lesko (1882.1963.), u: Krni zaviaj, sv 14., Hercegovina, 1981., str. 41-44.
Rasprava je pisana latinski: Disquisitio historica in originem usus slavicae idiomatis in liturgia apud Slavos ac praecipue Chroatos, Mostar, 1908.
325
Na izlazu iz samostana svezali su ih icom i poveli prema Rodou.

Kad su doli do ekrka, sve su strijeljali i njihova tjelesa ubacili u
Neretvu.882
3.5. Fra Mate uturi (1885.1945.). Roen u Rastovai kod Posuja 15. veljae 1886. Osnovnu kolu pohaao je u Posuju, gimnaziju na . Brijegu, a u Mostaru je poloio ispit zrelosti god. 1910.
Bogosloviju je studirao u Mostaru, a filozofiju u Louvainu, Mnchenu i Zagrebu, gdje je i doktorirao 1915. U franjevaki red stupio je
1. kolovoza 1905. na Humcu, a za sveenika je zareen 10. kolovoza
1911.
Nakon zavrene teologije poslan je na studij prirodnih znanosti
koje e kasnije predavati u gimnaziji na irokom Brijegu. Najvei
dio ivota proveo je kao profesor na irokom Brijegu. Povremeno
je suraivao u vie asopisa. Zapaena je njegova doktorska radnja
Eruptivno kamenje u jugozapadnoj Bosni, Sarajevo 1918., (pretiskano
iz Glasnika zemaljskog muzeja).
Dvaput je bio biran za provincijala Hercegovake franjevake
provincije (1934.1940.). U to vrijeme brinuo se za dogradnju samostana na Humcu, gradnju samostana u Duvnu i Konjicu, te kua
u apljini i Posuju. Kao provincijal pokrenuo je glasilo Hercegovina franciscana i u njemu suraivao. Umro je u Mostaru 9. prosinca
1945.883
3.6. Fra Dominik Mandi (1889.1973.). Jedan je od najistaknutijih pisaca u povijesti franjevake Hercegovine. Rodio se u selu
Lise884 pokraj irokoga Brijega 2. prosinca 1889. Osnovnu kolu i
prvih pet razreda gimnazije zavrio je kod franjevaca na irokom
Brijegu. Franjevaki habit obukao je na Humcu 19. kolovoza 1906.
Srednju kolu s ispitom zrelosti poloio je u Mostaru 1910. Filozofiju i teologiju zapoeo je u Mostaru, a nastavio u Fribourgu u vicarskoj. Zareen je za sveenika 4. kolovoza 1912. Kad je zapoeo
Prvi svjetski rat bio je ve zavrio kole i predao doktorsku radnju
za obranu. Ali radnju nije mogao braniti 19. listopada 1914. kako
882
883
884
Usp. B. Pandi, Hercegovaki franjevci, MostarZagreb, 2001., str. 221-222;

. Demo, P. Knezovi, A. Mari, Leo Petrovi prvi hercegovaki franjevac doktor
znanosti, Mostar, 2008.
B. Pandi, Hercegovaki franjevci, MostarZagreb, 2001., str. 225; A. Niki,
Dogaajnica, Bosne i Hercegovine 614.1918., Mostar, 2003., str. 547.
Danas zasebnom selu Oklaji.
326
mu je bilo odreeno jer je radi rata morao prije napustiti vicarsku,

pa je branio svoju doktorsku radnju tek god. 1921.
Vrativi se u domovinu fra Dominik je bio na irokom Brijegu na raspolaganju fra Didaku Buntiu za njegove seljake kole,
a god. 1915. preao je u Mostar da bude jedno vrijeme prefekt bogoslova, a onda tajnik provincijala fra Davida Nevistia. Uz to god.
1916. imenovan je katehetom na dravnoj gimnaziji u Mostaru i u
toj dunosti ostao sve do god. 1928, kada je izabran za provincijala hercegovakih franjevaca. Nakon obavljene slube provincijala,
imenovan je 1934. ravnateljem gimnazije na irokom Brijegu i vrio tu dunost do god. 1939. te godine izabran je generalnim definitorom franjevakoga reda sa sjeditem u Rimu. Tu je dunost vrio
12 godina., a onda je god. 1951. preao je u Sjedinjene Amerike
Drave, gdje je ostao do smrti, 23. kolovoza 1973.
Na sveuilitu je kao mladi upisao povijest i za doktorat je radio o prvom pravilu sv. Franje. Svoj je rad objavio pod naslovom De
protoregula Minorum, Mostar, 1922., a dvije godine kasnije ponovno je tiskao i svoju doktorsku radnju u djelu De legislatione antiqua
Ordinis Fratrum Minorum, Mostar, 1924. Nakon toga se najvie bavio prouavanjem povijesti Hercegovine. God. 1933. objavio je na
latinskom jeziku Schematismus almae missionariae provinciae Ordinis
Fratrum Minorum in Hercegovina, Sarajevo, 1933., a sljedee godine izdao je zbirku povijesnih izvora za povijest Hercegovine pod
naslovom Acta franciscna Hercegovinae provinciarumque finitimarum
tempore dominationis Othomanae, Mostar, 1934. God. 1936. objavio
je Duvanjska biskupija od XIV.XVII stoljea, Zagreb, 1936. Za vrijeme boravka u Rimu nije imao mogunosti baviti se znanstvenim
radom premda nije naputao povremena povijesna istraivanja. U
Sjedinjenim Amerikim Dravama potpuno se posvetio znanstvenom povijesnom radu. God. 1956. tiska u Buenos Airesu zapaenu
radnju Postanak Vlaha. Sljedee mu je godine izalo u Chicagu djelo Crvena Hrvatska, koje je pobudilo zanimanje ljubitelja hrvatske
povijesti. God. 1958. objavljuje u Rimu povijesne izvore za muenitvo Nikole Tavelia. Posebnu vrijednost predstavljaju tri sveska
Povijest Bosne i Hercegovine (1960., 1962., 1967.). Godine 1968.
objavio je u Rimu Franjevaka Bosna, povijest bosanskih franjevaca do god. 1735. Pravo iznenaenje za staru hrvatsku povijest pre327
stavlja njegovo djelo Rasprave i prilozi iz stare hrvatske povijesti, Rim

1963. Jedno od posljednjih djela fra Dominika Mandia jest djelo
Hrvati i Srbi dva stara razliita naroda, MnchenBarcelona 1971., u
kojem iznosi povijest tih dvaju naroda i opisuje njihove meusobne
veze.885
3.7. Fra Oton Knezovi (1890.1964.). Roen je u Cernu 27. sijenja 1890. Puku je kolu zavrio u Ljubukom, gimnaziju na irokom Brijegu, teologiju u Mostaru gdje je 20. lipnja 1915. zareen za
sveenika. Upisao je na Sveuilitu u Zagrebu slavistiku i hrvatsku
povijest i postao 1920. doktor. Predavao je hrvatski jezik i povijest
na irokom Brijegu sve do 1945. Pred dolazak partizana napustio
je iroki Brijeg. Iako je bio uhvaen u Sloveniji i vraen u Hrvatsku,
uspio je pobjei najprije u Austriju, odakle je preao u Italiju, a odatle je god. 1950. preao u Sjedinjene Amerike Drave. Suraivao je
u brojnim listovima. Izdao je vie knjiga: Franjevaki idealizam, Mostar, 1927; Poetak romantizma u naoj knievnosti, Sarajevo, 1930;
Fra Grgo Marti, Sarajevo, 1931; Knjevni realizam, Beograd, 1932;
ivot i rad fra Didaka Buntia, Zagreb, 1938. U Americi je pisao u
raznim listovima. Tiskao je Pokolj hrvatske vojske i Povijest Hrvata
sv. 1., Madrid, 1961., sv. 2., Toronto, 1964. Umro je u Chicagu 19.
listopada 1964.886
3. 8. Fra Tadija Leko (1895.1926.). Rodio se u Bijelom Polju 30.
travnja 1895. Nakon zavrene osnovne kole pohaao je gimnaziju
na irokom Brijegu (1907.1913.). Bogosloviju je zavrio u Mostaru (1914.1918.). U franjevaki red stupio je na Humcu 18. rujna
1913., a zareen je za sveenika 7. listopada. 1917. Glazbenu kolu zavrio je u Ljubljani i poeo je predavati glazbu u gimnaziji na
irokom Brijegu 3. studenoga 1920. i sve do 4. veljae 1926. Suraivao je u asopisu za duhovnu glazbu Sveta Cecilija: Neto o narodnoj glazbi u Bijelom Polju kod Mostara, sv. 13. (1919); iroki Brijeg u
Hercegovini, sv. 15. (1921); Hercegovaki franjevci i crkvena glazba,
885
886
Usp. B. Pandi, ivotopis fra Dominika Mandia, Chicago, 1994.; B. Pandi,

Fra Dominik Mandi (1889.1973.), u: Hrvatski kalendar 2001., Chicago, 2000.,
str. 125-133.
Usp. Ljubo uvalo, Uspomeni Dr. Fr. Otona Knezovia, u: Hrvatski kalendar
1965., Chicago, str. 188-192; B. Pandi, Hercegovaki franjevci, MostarZagreb, 2001., str. 196.
328
sv. 19., (1925.). Skladao je latinske i hrvatske popijevke. Uprava ga

je Provincije u sijenju 1926. premjestila fra Baziliju Senjaku u Konjic. U oujku iste godine alje upravi Provincije ljeniko izvjee
da mu je tuberkuloza zahvatila oba pluna krila. Krajem travnja isto
javlja i upnik fra Bazilije, predlae da ide u bolnicu. Preminuo je u
bolnici u Sarajevu 4. srpnja 1926. Pokopan je na groblju Koevo 6.
srpnja 1926. Na sprovodu su meu ostalim bili fra Leo Petrovi i fra
Bazilije Senjak.
4. Kroz dane uasa i straha

Dolazak komunistike vojske u Hercegovinu bio je u svakom
pogledu koban. Njihova je namjera bila stvoriti novo ljudsko drutvo bez vjere. Protivnike takvoj namjeri gledali su u sveenicima,
u Hercegovini posebno u franjevcima koji su u prolosti propovijedali da ivot ima smisao ako se provodi kako nauava vjera. To je
komunistima bilo dostatno da nastoje na svaki nain osloboditi zemlju
od franjevaca. Ubili su ih 66. Bilo je i franjevaca koji nisu ekali komuniste, nego su pobjegli u strane zemlje i ondje djelovali meu
narodom kako su znali i mogli. A kad su se komunisti nekako umorili od ubijanja, drali su mnoge franjevce po zatvorima. U takvim
prilikama hercegovaki franjevaki pisci toga vremena objavljivali
su svoje spise kad su to i koliko prilike doputale.
4.1. Fra Arkaneo Nui (1896.1945.). Roen je u Drinovcima
god. 1896. Osnovnu kolu zavrio je u rodnom mjestu, a gimnaziju na irokom Brijegu. U franjevaki red stupio je 17. rujna 1914.
Dvije godine teologije pohaao je u Mostaru, a nastavio u Beu. Zareen je za sveenika u Beu 28. kolovoza 1921. Kad je 13. srpnja
1923. u Beu doktorirao teologiju, poslan je u Pariz da se osposobi
na Sorbonni za profesora klasinih jezika. Profesorski ispit zavrio
je 10. lipnja 1927. Nakon toga je predavao na Franjevakoj klasinoj
gimnaziji na irokom Brijegu. Tu je dunost obavljao do 7. veljae
1945. kada su ga komunisti ubili zajedno s jedanaest subrae, spalili i zatrpali u protuzrakoplovno sklonite. Njegove su kosti pronaene 1969. i godine 1971. prenesene u crkvu na irokom Brijegu.
Fra Arkaneo je pisao u javnim glasilima o raznim vjerskim pita329
njima. Napose je bio zapaen njegov spis pod naslovom Patriotsko

i religiozno obiljeje itovieve gramatike (1713.), u: Stopama otaca,
sv. V., 1938./1939., str. 76-100.887
4.2. Fra Branko Mariji (1896.1974.). Roen je u selu Vrdi kod
Drenice 27. srpnja 1896. U franjevaki red stupio je 7. lipnja 1915.
Reen je za sveenika 29. lipnja 1922. Filozofsko-teoloki studij zapoeo je u Mostaru, a zavrio u Ljubljani. Bio je glazbeno nadaren.
Neko je vrijeme predavao pjevanje na Franjevakoj gimnaziji na .
Brijegu, a zatim je otiao na Sveuilite u Be kako bi se usavrio.
Doktorirao je iz glazbe nakon to je god. 1935. obranio radnju o
nastanku i glazbenoj vrijednosti gange. Bio je prvi hercegovaki
doktor glazbe. Nakon toga je nastavio profesorski rad na . Brijegu.
Za vrijeme Nezavisne Drave Hrvatske radio u Muzeju BiH u Sarajevu te bio ministar pota. God. 1945. izbjegao je u Italiju, a onda
preao u panjolsku. Od 1945. do 1973. ivio je u Madridu, gdje je
pokrenuo izdavanje knjiga o Hrvatskoj Naa Domovina. Objavio je:
Crkveni pjevnik i Zvuci domovine, hrvatski narodni pjevnik, Madrid,
1954. Skupljao je potanske markice i objavio Katalog markica Nezavisne Drave Hrvatske. Dobio je meunarodnu filatelistiku nagradu. Umro je u Zrichu 2. svibnja 1974.888
4.3. Fra Rudo Mikuli (1897.1942.). Roen je u Ruiima 28.
srpnja 1897. Osnovnu kolu zavrio je u rodnom mjestu, a gimnaziju na irokom Brijegu. Studij filozofije i teologije zavrio je u Mostaru, Beu i Fribourgu. Za sveenika je zareen 28. kolovoza 1921.
Djelovao je u nekoliko hercegovakih upa, a najdulje je ostao u samostanu na Humcu (1929.1941.), gdje je osnovao Hrvatsku seljaku glazbu i pjevaki zbor, Seljaku gospodarsku zadrugu, vodio
Orlove i Drutvo sv. Ante te sagradio Dom sv. Ante i dovrio izgradnju crkve sv. Kate u Ljubukom sa zvonikom. Neumorno je pomagao
siromanim hercegovakim obiteljima, a 1936. odveo je na stotine
gladne djece u Slavoniju i smjestio kod tamonjih obitelji. Ponekad
se prilozima javljao u Narodnoj slobodi i Hrvatskoj prosvjeti.889Umro
je u Mostaru 5. lipnja 1942.
887
888
889
B. Pandi, Sjeanja na Fra Arhanela Nuia, u: Hrvatski kalendar, sv. 51., Chicago, 1994., str. 89-94.
R. ili, O. Fra Branko Mariji 1896.1974., u: Mir i dobro, br. 6., Mostar, 1974.,
str. 152-154; A. Niki, Luonoe nae vjere i uljudbe, Mostar, 2004., str. 300.
A. Niki, Fra Rudo Mikuli, u: Krni zaviaj, sv. 27., Humac, 1994., str. 31-33.
330
4.4. Fra Svetozar Petric (1898.1963.). Rodio se 23. veljae 1898.

u Vinjanima kod Posuja. Osnovnu je kolu zavrio u Posuju, gimnaziju na irokom Brijegu. U franjevaki red stupio je 10. svibnja
1916. Bogoslovne nauke zapoeo je u Mostaru, a nastavio u Lilleu,
gdje je 12. kolovoza 1923. zareen za sveenika. Nakon teologije
upisao je francuski jezik i knjievnost na Katolikom institutu u Parizu. Objavio je doktorsku radnju pod naslovom Le groupe litteraire
de la Minerve Franaise, Pariz, 1927. U Mostaru je tiskao djelo Francuski katoliki pisci, Mostar, 1938. Bio je poznat puki propovjednik
i pisac u raznim listovima. Posebno su poznata njegova prijateljska
pisma koja je objavljivao u Kranskoj obitelji.890 God. 1943. napustio je iroki Brijeg i zbog toga nije doivio sudbinu franjevaca koji
se tada nalazili na irokom Brijegu. Bio je nekoliko godina u zatvoru (1951.1954.). Umro je kao upnik u apljini 9. sijenja l963. 891
4.5. Fra Didak Buri (1898.1974.). Rodio se u Turiji kod Konjica
23. oujka 1898. Osnovnu kolu zavrio je u Konjicu, gimnaziju na
irokom Brijegu, bogosloviju u Mostaru i Parizu. Franjevaki habit
obukao je 10. svibnja 1916., a za sveenika je zareen 12. kolovoza
1923. u Lilleu. Nakon tri godine rada u gimnaziji na . Brijegu odlazi
na studij slavistike u Krakow i Lawow. Doktorirao je 1931., a zatim
je bio profesor na irokom Brijegu. U tekim vremenima od 1946.
do 1949., upravlja Provincijom. Na montiranom procesu osuen na
deset godina zatvora i 2 godine gubitka graanskih prava. Pet je godina izdrao po zatvorima u Mostaru, Sarajevu, Zenici i Srijemskoj
Mitrovici (1949.1954.), a onda se vraa na . Brijeg. Kasnije boravi
u Bijelom Polju, Konjicu i Mostaru. Sastavio je i objelodanio Slownik
chorewackoserbsko-polski, Miesce Piastowe, 1935.; Krotki zarys gramatiki jezyka chorwackiego czyli serskiego, Miesce Piastowe, 1936. U
rukopisu je ostavio Poljsko-hrvatski rjenik.892 Umro je u Mostaru
10. srpnja 1974. i pokopan u Konjicu.893
4.6. Fra Vencel Kosir (1899.1984.). Rodio se 14. srpnja 1899.
na Uzariima. Osnovnu kolu zavrio je u Litici, srednju na irokom Brijegu, a bogosloviju u Mostaru i Innsbrucku. Za sveenika
890
891
892
893
Objavio ih je D. Tomi, Pisma Kranskoj obitelji, Zagreb, 2004.

Usp. A. Niki, Dr. fra Svetozar Petric, u: Krni zaviaj, sv. 31., Humac, 1998.,
str. 115-118.
Ostavljen na karticama koje su komunisti razbacali, a fra Vojislav Mikuli naao je dio na smetlitu. uva se u Muzeju na irokom Brijegu.
A. Niki, Luonoe nae vjere i uljudbe, Mostar, 2004., str. 380-381.
331
je reen u Innsbrucku 29. srpnja 1923. Doktorirao iz teologije god.

1926. Bio je profesor na teologiji u Mostaru i u gimnaziji na irokom Brijegu. Ponajvie je radio kao upnik u razliitim upama.
Dosta je pisao javljajui se kraim lancima u razliitim listovima i asopisima. Posebno su vrijedni njegovi lanci aki konvikt
na irokom Brijegu, u: Stopama otaca, sv. 1., Mostar, 1934./35., str.
63-67 i Bijeg klerika, u: Krni zaviaj, sv. 9., Slavonski Brod, 1976.,
str. 50-54. Izdao je Kranski nauk, Mostar, 1935. Preveo je na hrvatski ematizam fra Petra Bakule iz 1867. i izdao pod naslovom
Hercegovina prije sto godina, Mostar, 1970. Ostavio je neobjavljene
Uspomene, iz kojih je jedan dio tiskao Krni zaviaj, sv. 33., Humac,
2000., str. 45-73, pod naslovom Uspomene pod partizanskom vlau.
Umro je na irokom Brijegu 26. sijenja 1984.894
4.7. Fra Mirko osi (1903.1967.). Roen je u selu Buhovu
15. srpnja 1903. Osnovnu kolu zavrio je u Rasnu, a gimnaziju
na irokom Brijegu. U franjevaki red stupio je 9. srpnja 1923. Tri
godine bogoslovije zavrio je u Mostaru, a etvrtu u Strasbourgu.
Za sveenika je zareen 23. lipnja 1929. Slikarstvo je studirao na
Umjetnikoj akademiji u Zagrebu, gdje je 1935. postigao naslov
akademskoga slikara. Od tada do 1945. bio je profesor umjetnosti
na irokobrijekoj gimnaziji. Vojni sud u Mostaru osudio ga 26. veljae 1946. na deset godina zatvora s prisilnim radom i pet godina
lienja graanskih prava. Izdrao je est godina zatvora u Mostaru i
Zenici. Iz zatvora god. 1953. dolazi najprije u Mostar, zatim odlazi
na Humac i u apljinu, a 1956. ponovno je na . Brijegu. Fra Mirko je slikao krajobraze, mrtvu prirodu, portrete. Danas su ti radovi
izloeni na . Brijegu, Humcu, u Slanom i Mostaru. Umro je u Mostaru 17. srpnja 1967., a pokopan na irokom Brijegu895
4.8. Fra Jerko Mihaljevi (1905.1975.). Iako nije mnogo pisao,
bio je dugi niz godina odgojitelj novih franjevakih pokoljenja, a
jedno je vrijeme upravljao i konviktom za vanjske ake na irokom
894
895
Usp. A. Niki, Dr. fra Vencel Kosir (1899.1984.), u: Krni zaviaj, sv. 17., Hercegovina, 1984., str. 73-75.
A. Niki, Dogaajnica Bosne i Hercegovine od 614.-1918., Mostar, 2003., str.
594-595; Likovnu monografiju Fra Mirko osi uredio je fra Vendelin Karai
(Franjevaka galerija, iroki BrijegHercegovaka franjevaka provincija, Mostar, 2004).
332
Brijegu. Roen je 6. veljae 1905. u Grabu, nakon osnovne kole u

rodnom mjestu pohaao je gimnaziju na irokom Brijegu, bogosloviju u Mostaru, Breslavi i Rimu. Na Institutu za istono bogoslovlje
u Rimu poloio je doktorat iz teologije. U tekim danima za Hercegovaku franjevaku provinciju imenovan je god. 1946. provincijalom, ali nije upravljao ni jedan dan jer je ve bio u zatvoru, osuen
u Zagrebu 18. oujka 1947. na 12 godina zatvora s prisilnim radom
i 5 godina gubitka graanskih i politikih prava. Robovao je najprije u Staroj Gradici, a kasnije u Lepoglavi gdje je bio s kardinalom
Alojzijem Stepincem. Osloboen je upravo na zamolbu kard. Stepinca kad je on puten iz zatvora. Kasnije je bio profesor u Sarajevu
(1953.1955.) i opet provincijal.(1955.1961.). Meu ostalim napisao je zapaeno djelo Hercegovaki sluaj, HumacLjubuki, 1976.
Umro je u Mostaru 16. oujka 1975.896
4.9. Fra Ljubo uvalo (1908.1975.). Rodio se u Proboju 29. veljae 1908. Nakon osnovne kole u Vitini, pohaao je gimnaziju na
irokom Brijegu, a teologiju u Mostaru i Breslavi. Zareen je za sveenika u Mostaru 5. studenoga 1933. Nakon nekoga vremena boravka u Londonu otiao je god. 1935. u Sjedinjene Amerike Drave, u kojima je djelovao kao duobrinik Hrvata u raznim mjestima.
Posljednjih 17 godina ivota bavio se preteno pisanim izdanjima
hercegovakih franjevaca u Chicagu. Ureivao je Hrvatski katoliki glasnik, Hrvatski kalendari i tjednik Danica. Posebno se u Danici
istaknuo kao plodan pisac i novinar.897 Umro je 24. sijenja 1975.
u Chicagu.
4.10. Fra Bruno Adamik (1908.1945.). Roen je u Konjicu 30.
prosinca 1908. Osnovnu kolu pohaao je u rodnom mjestu, a gimnaziju na irokom Brijegu. U franjevaki red stupio je 29. lipnja
1926. Nakon zavrene gimnazije na irokom Brijegu studirao je teologiju u Mostaru, gdje je zareen za sveenika 11. prosinca 1932.
i nastavio 1932.1933. u Breslavi (Wroclawu) u Poljskoj. Nakon zavrene teologije studirao je i zavrio Glazbenu akademiju i studij na
Filozofskom fakultetu u Bratislavi (1935.1939.). God. 1940. imenovan je profesorom glazbe u irokobrijekoj gimnaziji. Objavljivao
896
897
Usp. B. Pandi, Hercegovaki franjevci, MostarZagreb, 2001., str. 226.

A. Niki, Dogaajnica Bosne i Hercegovine od 614.-1918., Mostar, 2003., str.
605-606.
333
lanke iz podruja duhovne glazbe (sv. Cecilija). Skladao crkvene

popijevke i pridonio razvoju hrvatske crkvene glazbe. Partizani su
ga ubili u Sloveniji u svibnju 1945. u mimohodu smrti na Krinom
putu.898
4.11. Fra Didak ori (1909.1989.). Roen je u selu Lipnu 13.
travnja 1909. Osnovnu kolu zavrio je na erinu, a gimnaziju na
irokom Brijegu. Teologiju je pohaao u Mostaru i Lilleu. Franjevaki habit obukao je 29. lipnja 1927., a zareen je za sveenika u Lilleu
16. lipnja 1933. God. 1936. otiao je u Poljsku da na Sveuilitu u
Krakowu ui slavenske jezike i knjievnost. Taj je studij zavrio u
Zagrebu 24. lipnja 1941. Nakon studija predavao je hrvatski jezik
na irokom Brijegu. Kad je prestao predavati na irokom Brijegu,
bio je zaposlen u duobrintvu. God 1949. osuen je na sedam i po
godina zatvora koje je odleao u Zenici. Kad je zavrio tu kaznu, bavio se duobrinitvom u raznim mjestima, a posljednjih 9 godina
ivota proveo je u Austriji gdje je tee obolio i 25. lipnja 1989. umro.
Bavio se pisanjem jo od mladih dana. Ali ivotne prilike nisu
mu dopustile da se bavi knjievnou kako je mogao i elio. U posljednje vrijeme, kad je imao mogunosti, suraivao je u Naim
ognjitima, Hrvatskom kalendaru u Chicagu i Maruliu. lanke je
obino potpisivao s D. Lipanjski. Izdao je knjigu Fra Didak Bunti,
spomenica o 60-oj obljetnici spasavanja gladne djece iz Hercegovine, ZagrebMostar, 1978.899
4.12. Fra Vendelin Vasilj (1909.1971). Rodio se u Meugorju
27. svibnja 1909. Puku kolu zavrio je u rodnom mjestu. U gimnaziju na iroki Brijeg doao je 1920. U franjevaki red stupio je
na Humcu 29. lipnja 1926. Na irokom Brijegu poloio je ispit zrelosti 1929., zatim je bio na franjevakoj teologiji u Mostaru, gdje je
zareen za sveenika 11. prosinca 1932. Poetkom 1933 upisao se
na Katoliki institut u Parizu i doktorirao iz sociologije i crkvenoga
prava. Vrativi se u Mostar jedno vrijeme predavao je sociologiju na
franjevakoj bogosloviji. Uz to je postao tajnik mostarskoga biskupa Alojzija Miia. Mnogo je radio u vjerskom i prosvjetnom radu
za narod. Ponovno je poeo izdavati Kransku obitelj, izdao je dvije
898
899
Isto mj., str. 605.

A. Niki, Fra Didak ori (1909.-1989.). u: Krni zaviaj, sv. 22., Humac, 1989.,
str. 109-111.
334
knjige Filozofija komunizma i Komunizam i obitelj. U veljai 1945.,

zbog pribliavanja komunista prema Hercegovini, ostavlja najprije
Mostar, zatim i Hrvatsku. Bio je zarobljen u Mariboru, ali nekom
sreom uspio je pobjei i prijei u Austriju, a zatim u Italiju. Koncem
travnja 1946. dolazi u Chicago. Bavio se pastvom meu hrvatskim
narodom, dvaput je bio starjeina hrvatskih franjevaca u Sjedinjenim Amerikim Dravama i pisao o pitanjima hrvatskog naroda. U
Chicagu je god. 1950. izdao dvije knjige Komunizam i vjera i ivot Bl.
Dj. Marije. Umro je 5. sijenja 1971.900
4.13. Fra Radoslav Glava (1909.1945.). Rodio se 29. listopada.
1909. u Drinovcima, osnovnu kolu zavrio je u rodnom mjestu, a
gimnaziju na irokom Brijegu. Teologiju je uio u Mostaru i Lilleu.
Zareen je za sveenika u Fontenayu, u Francuskoj, god. 1933. Nakon zavrene teologije upisuje se na Filozofski fakultet u Zagrebu,
gdje je doktorirao s radnjom Jaka edomil osniva moderne hrvatske
kritike, Zagreb, 1942. Za vrijeme uenja na Filozofskom fakultetu
istie se raznim spisima, posebno knjievnom kritikom. Pobudio je
velike nade ne samo u Hercegovini nego i u itavoj Hrvatskoj zbog
svoje sposobnosti i zbog svoga spisateljskog rada, posebno u knjievnoj kritici. Nakon zavrenih nauka jedno vrijeme bio je profesor na irokom Brijegu. Vlasti ga novoosnovane Nezavisne Drave
Hrvatske imenuju proelnikom bogoslovnoga ureda u Ministarstvu
pravosua i bogotovlja Nezavisne Drave Hrvatske (1942.1945.).
Ubili su ga komunisti u Zagrebu 27. svibnja 1945. Vrijednost njegova knjievnoga rada posebno je istaknuo Branimir Donat.901
4.14. Fra Silvije Grubii (1910.1985.). Uglavnom je djelovao u
Sjedinjenim Amerikim Dravama. Rodio se u Soviima 8. travnja
1910. Nakon osnovne kole u rodnom mjestu, pohaao je gimnaziju na irokom Brijegu, filozofiju i teologiju u Mostaru i Sargianu (Saranu) u Italiji. Zareen je za sveenika u Mostaru 16. lipnja
1935. Nakon zavrenih nauka neko je vrijeme djelovao u konviktu
900
901
Usp. Lj. uvalo, Dr. fra Vendelin Vasilj, u: Hrvatski kalendar 1972., sv. 29., Chicago, str. 211-219; I. Sivri, Fra Vendelin Vasilj, Neki pogledi na filozofiju komunizma i odnose prema vjeri, u: Hum, Mostar, prosinac 2007., str. 194-216.
Branimir Donat, Hrvatska knjievnost i duhovnost, Zagreb, 1995.; R. Joli, Fra
Radoslav Glava (1909.1945.), u: Hercegovina franciscana, god. IV., 2008., br.
4., str. 191-242; A. Niki, Dr. fra Radoslav Glava, u: Krni zaviaj, sv. 41., Humac, 2008., str. 134-136.
335
za vanjske ake na irokom Brijegu, a god. 1938. otiao je u Sjedinjene Amerike Drave da djeluje pastoralno meu hrvatskim iseljenicima.
Od mladosti bio je sklon pisanju, pa je suraivao u akom listu Rua. Kasnije se javljao u Narodnoj slobodi iz Mostara, Hrvatskoj strai iz Zagreba te u Stopama otaca, almanahu hercegovake
franjevake omladine. U Sjedinjenim Amerikim Dravama ureivao je Hrvatski katoliki glasnik i Hrvatski kalendar. Kako djelujui
meu hrvatskim iseljenicima nije mogao ljudima dati Sveto pismo
na hrvatskome jeziku, dao se na njegov prijevod. Da bi ga to bolje
mogao razumjeti, putovao je u Svetu Zemlju i o svom putu napisao
knjigu Pripovijest o Bibliji, s puta po biblijskim zemljama, New York,
1968. Njegov prijevod prvih pet knjiga Staroga zavjeta, Petoknjije,
uzet je za Bibliju koju je objelodanila u Zagrebu god. 1968. Kranska sadanjost. U njegovo vrijeme meu iseljenicima vladala je velika razjedinjenost. Nakon dolaska komunista na vlast u Hrvatskoj,
iseljenici Sjeverne Amerike i Kanade osnovali su 17. oujka 1946.
ope hrvatsko drutvo Ujedinjeni Hrvati Amerike i Kanade. Za tajnika toga drutva izabran je fra Silvije.
U posljednjim godinama ivota bavio se pitanjem podrijetla
Hrvata. itao je povjesniara Stjepana Sakaa koji je na jednom
spomeniku perzijskoga kralja Darija iz estoga stoljea prije Krista
naao napisano ime Hrvata Harahvati. Prema Sakau tako se zvala
stara domovina Hrvata, a to je podruje u dananjem Afganistanu.
Da bi provjerio Sakaeve tvrdnje, fra Silvije je iao u Afganistan. O
tomu svom provjeravanju napisao je djelo Od pradomovine do domovine, Chicago, 1960. Umro je 12. svibnja 1985. u West Allisu. 902
4.15. Fra Bonicije Rupi (1910.1984.). Rodio se u Hardomilju 10.
srpnja 1910. Nakon osnovne kole, zavrio je gimnaziju na irokom
Brijegu, bogosloviju u Mostaru i Beu gdje je zareen za sveenika
1934. Iz Bea je otiao na Sveuiliste u Breslavu (Wroclaw) i doktorirao radnjom Entstehung der Franziskanerpfarreien in Bosnien und der
Herzegowina und ihre Entwicklung bis zum Jahre 1878., Breslau 1937.
902
Usp. B. Pandi, Fra Silvije Gerubii (1910.1985.), u: Hrvatski kalendar 2001.,

sv. 58., Chicago, 2000., str. 83-90. Svoje miljenje o imenu Hrvat fr. Silvije
iznio je u lanku Postanak imena Hrvat, u: Krni zaviaj, sv. 22., Humac, 1989.,
str. 17-25. Usp. A. Niki, Fra Silvije Grubii (1910.1985.), u: Krni zaviaj, sv.
18., Hercegovina, 1985., str. 79-81.
336
Nakon zavrenih studija vratio se u Provinciju i bio profesor na teologiji (1938.1949.). Uhien je 3. lipnja 1950. i osuen na osam godina zatvora s prisilnim radom i dvije godine gubitka graanskih prava. Izdravao je u zatvoru u Mostaru, Zenici i Srijemskoj Mitrovici.
Osloboen je 30. travnja l956. nakon sedam godina zatvora. Nakon
toga bio je profesor u Sarajevu i Splitu. God. 1974. vratio se na Humac i brinuo se za muzej. Umro je 10. travnja 1984. u Opoj bolnici
u Splitu, a pokopan je 12. travnja 1984. u franjevaku grobnicu na
Humcu.903 Uvijek se bavio povijeu, posebno Bosne i Hercegovine.
Objelodanio je zanimljivih radnji iz povijesnoga podruja, kao npr.
Ubikacija Vrulje, stare, dosad nepoznate upe kod Ljubukog, Zagreb,
1961; Srednjovjekovni grad Kruevac u Humu, u: Radovi Hrvatskoga
povijesnog instituta u Rimu, sv. I.-II., Rim, 1965., str. 117-139 (pod
pseudonimom Rudolf Boni); Porfirogenetovo Zahumlje i Dukljaninova Chelmania, u: Radovi Hrvatskoga povijesnog instituta u Rimu,
sv. III.-IV., Rim, 1971., str. 23-59 (pod psudonimom Rudolf Boni);
Znaenje Dubia" fra Bartola iz Alverne iz god. 1372./73. za povijest
Bosne, u: Pandiev zbornik, Bamberg, 1988., str. 1-35.904
4.16. Fra Ratimir Kordi (1910.1985). Roen je 1. studenoga
1910. u Vionici kod Meugorja. Puku kolu zavrio je u Bijakoviima, a gimnaziju na irokom Brijegu. Teologiju je zapoeo u Mostaru, a zavrio u Colleviti u Italiji. Reen je za sveenika u Mostaru
16. lipnja 1935. Bio je na raznim upama, najprije kao kapelan, a
onda upnik. Godine 1944. imenovan je upnikom u Drinovcima
i ostao do 1949., kad su ga partizani liili slobode i osudili na est
godina zatvora. Tri je godine proveo u zloglasnom zatvoru u Zenici. Puten je iz zatvora god. 1952. Jedno vrijeme bio je gvardijan u
samostanu na irokom Brijegu, a onda upnikom u Ljutom Docu i
poslije u Tepiima. God. 1965. premjeten je na erin i ostao do
smrti 4. studenog 1985. Ostavio je napisane svoje doivljaje i sjeanja. Objavljeni su pod naslovom Fratar narodni neprijatelj, Zagreb,
1995.905
903
904
905
I. Dugandi, Fra Bonicije Rupi, u: Krni zaviaj, br. 17., Hercegovina, 1984.,
str. 76.
Usp. I. evo, Fra Ratimir Kordi (1910.1985.), u: Krni zaviaj, sv. 18., Hercegovina, 1985., str. 100-101; A. Niki, Dogaajnica Bosne i Hercegovine od 614.1918., Mostar, 2003., str. 625; A. Niki, Luonoe nae vjere i uljudbe, Mostar,
2009., str. 516.
337
4.17. Fra Gracijan Raspudi (1911.1989.). Roen je u Lipnu

25. veljae 1911. Osnovnu kolu pohaao je na erinu, gimnaziju
na irokom Brijegu, filozofiju i teologiju u Mostaru, Beu i Lyonu.
Doktorirao je na Katolikom sveuilitu u Lyonu. Nakon zavrenih
studija djelovao je jedno vrijeme u Rimu, nakon toga bio je profesor
na teologiji u Mostaru i Humcu. God. 1943. otiao je u Njemaku za
misionara hrvatskih radnika. U Italiju je preao 1945., gdje je jedno vrijeme bio direktor gimnazije koju je osnovao u Grottammareu
fra Dominik Mandi. Kad je god. 1950. gimnazija prestala djelovati,
on je otiao u panjolsku. U Sjedinjene Amerike Drave preao je
1957. Od god. 1969. do smrti 8. svibnja 1989. bio je u Chicagu.
Od mladosti se bavio pisanjem i suraivao u raznim listovima. U
Madridu je preveo Sveto pismo, a izdao u domovini tek 1987. Bio
je ljubitelj lijepe rijei. Tiskao je tri romana: Djevojka Drina, Madrid
1951; Za stolom od kamena, Madrid, 1964; Braa Golemci, Chicago,
1967. U Chicagu je ureivao Hratski katoliki glasnik i Hrvatski kalendar.906
4. 18. Fra Rufin ili (1911.1985). Roen je u Trenjavici kod
Konjica 29. prosinca 1911., osnovnu je kolu zavrio u Ostrocu,
gimnaziju na irokom Brijegu, filozofsko-bogoslovske nauke u Mostaru i Breslavi. U Breslavi je doktorirao radnjom Christus und die
Kirche ihr Verhltnis nach der Lehre des heiligen Bonaventura, Breslau, 1938. Ta njegova radnja odmah je ocijenjena kao znanstveno
djelo prvoga reda. Bio je profesor teologije u Mostaru i kasnije u
Sarajevu. Posebno kao profesor u Sarajevu, 1947.1959., u asopisu
Dobri pastir i Kalendar dobrog pastira, iznosio je, na jednostavan i
privlaan nain, kranske istine za sveenika i narod. God. 1962.
1967. bio je u Sjedinjenim Amerikim Dravama, god. 1967.1976.
upravljao je kao provincijal Hercegovakom franjevakom provincijom. Umro je u Blankenau u Njemakoj 15. lipnja 1985., a pokopan
je u Mostaru.907
906
907
Usp. A. Niki, Dr. fra Gracijan Raspudi, u: Krni zaviaj, sv. 22., Humac, 1989.,
str. 106-108.
Usp. A. Niki, Dr. fra Rufin ili (1911.1985.), u: Krni zaviaj, sv. 18., Hercegovina, 1985., str. 82-86; V. Nui, Fra Rufin ili, spomenica, ZagrebDuvno
1986.; J. Vlai, Doprinos franjevca Rufina ilia teolokoj misli XX. stoljea kroz
kalendare Dobri pastir", u: Hercegovina franciscana, god. II. (2006.), br. 2., str.
107-135 i god. III. (2007.), br. 3., str. 105-127.
338
4.19. Fra Kamilo Milas (1912.2005.). Roen je u Tihaljini 9. veljae 1912. Nakon osnovne kole, koju je zavrio u rodnom mjestu,
pohaao je gimnaziju na . Brijegu. Bogosloviju je uio u Mostaru.
Franjevaki habit obukao je 3. srpnja 1934. na Humcu, a za sveenika je zareen 4. lipnja 1939. u Mostaru. Kao sveenik djelovao je
na raznim upama u Hercegovini na erinu, Blizancima, Mostaru,
Gorici, . Brijegu, Humcu, Blagaju te od 1978. do nekoliko dana
prije smrti u itluku. Umro je u samostanu na Humcu 20. studenoga 2005. Bio je kroz 25 godina duhovni asistent franjevakoga
treeg reda u Hercegovini i suraivao je u raznim asopisima piui
preteno o franjevakom treem redu. Objavio je nekoliko knjiga.
Treoredac u obnovi Crkve, Humac, 1965.; Batina obvezuje, Mostar,
1985.; Od sjetve do etve, MostarZagreb 2001.; Radosni susreti,
Propovijedi za godinu A, B i C, itluk, 2002. 908
4.20. Fra Kruno Pandi (1912.1965.). Rodio se u Drinovcima
8. prosinca 1912. Osnovnu kolu zavrio u rodnom mjestu, gimnaziju na Humcu i . Brijegu, a filozofiju i teologiju u Mostaru. U franjevaki red stupio je 3. kolovoza 1930. na Humcu. Za sveenika je
reen u Kotoru 14. lipnja 1936. Nakon reenja nastavio je studij
filozofije u Fribourgu, odakle ga je potjerala vicarska vlada na pritisak Jugoslavenske ambasade. Njegov zloin bilo je izdavanje lista
Croatia press. Studij je nastavio u Freiburgu, a doktorirao u Ljubljani
31. prosinca 1942. Tiskao je dio svoje doktorske radnje pod naslovom Problem istine u filozofiji Martina Heideggera, Ljubljana, 1942.
Potom do 1945. predaje filozofiju na uilitima na Humcu i Mostaru. Nakon rata preivio je kolone smrti i komunistike zatvore u
kojima je jako zlostavljan. U tim tekim asovima dobio je i poetak
svoje bolesti od koje je prerano zavrio svoj zemaljski ivot. God.
1948. bjei u Austriju, a 1949. stie u Ameriku. Bio je urednik Danice i Hrvatskoga katolikog glasnika te duhovni pomonik na vie
hrvatskih upa. God. 1965. bio je imenovan profesorom filozofije
u Sudburyju u Kanadi, ali se zbog bolesti morao povui. Umro je u
Chicagu 29. kolovoza 1965.909
908
909
I. Skoko, Biserno slavlje Fra Kamila Milasa, u: Krni zaviaj, sv. 37., Humac,
2004., str. 206; . Ili, Fra Kamilo Milas (1912.2005.), u: Krni zaviaj, sv. 38.,
Humac, 2005., str. 105-106.
R. Joli, J. Grbe, Stoljee vjernosti A century of fidelity, Chicago, 2000., str.
170-171.
339
4. 21. Fra Dionzije Lasi (1913.1997.). Rodio se 6. lipnja 1913. u

Uzariima. Nakon osnovne kole u rodnom mjestu pohaao je srednju kolu na irokom Brijegu. U franjevaki red uao je 6. kolovoza
1931. Filozofsko-teoloke nauke zapoeo je u Mostaru, a nastavio u
Schwazu (Austrija) i Rimu. U Rimu je god. 1943. postigao doktorat
iz bogoslovije, nakon to je obranio znanstvenu radnju: De exercitiis spiritualibus secundum Hugonem de S.Victore. Nakon doktorata
vratio se u Mostar i od 1943. do 1945. bio odgojitelj hercegovake
franjevake mladei. Godina 1945. bila je prelomna u njegovu ivotu. Kad su se u veljai one godine komunisti pribliavali Mostaru,
starjeinstvo Hercegovake franjevake provincije, shvaajui ozbiljnost prilika, nije htjelo nikomu nameati kako se mora drati u
onomu tekom asu, nego je dala slobodu da svatko osobno izabere
svoj put koji mu je u ono vrijeme najbolje odgovarao. Fra Dionizije je otiao najprije u Sarajevo, zatim u Zagreb i nakon toga preko
Slovenije pjeice stigao u Austriju, a poslije u Italiju. im je doao
u Rim, postavljen je odgojiteljem franjevake bogoslovne mladei
u Kolegiju sv. Ante. Tu dunost obavljao je od god. 1945 do god.
1948. Kad je god. 1947. fra Dominik Mandi osnovao hrvatsko sjemenite u Grottammareu, trebao je za uenike jednoga odgojitelja.
Fra Dionizije je napustio svoje mjesto u Rimu i otiao kao odgojitelj
u novoosnovano hrvatsko sjemenite u Grottammareu. Na toj dunosti ostao je do god. 1951., a onda se vraa ponovno u Rim, gdje je
na sveuilitu Antonianum od 1951. do 1975. bio redoviti profesor
duhovnoga bogoslovlja i moralke. Kroz to doba objelodanio je nekoliko znanstvenih knjiga na latinskom jeziku. Osobito su uspjele
tri knjige o sv. Jakovu Markijskom. Od god. 1970. vodi nakladno
poduzee ZIRAL. Godine 1975. preselio je u Sjedinjene Amerike
Drave i ondje kroz neko vrijeme ureuje tjednik Danica, Hrvatski
katoliki glasnik i Hrvatski kalendar. Prije nego se vratio u domovinu
izdao je Pleterni ukras, Chicago, 1995. Umro je u Zagrebu 27. studenoga 1997., a pokopan je 29. studenoga na irokom Brijegu.910
4. 22. Fra Janko Bubalo (1913.1997.). Roen je u Turinoviima 31. sijenja 1913. Osnovnu kolu i gimnaziju pohaao je na i910
Usp. V. Kozina, Dr. fra Dionizije Lasi (1913.-1997.), u Krni zaviaj, sv. 30.,
Humac, 1997., str. 144-145; Hrvatski kalendar 1998., Chicago, str. 201-207;
B. Pandi, Hercegovaki franjevci, MostarZagreb, 2001., str. 250.
340
rokom Brijegu, bogosloviju u Mostaru i Breslavi (Wroclaw). Vrativi

se god. 1940. u domovinu, otiao je na odsluenje vojnoga roka u
Niu. Tu ga je zatekao rat. Iz Nia se vratio pjeice u Hercegovinu.
Nakon toga je pastoralno djelovao u raznim upama. Kad su doli
komunisti u Hercegovinu, bio je i on zatvoren i muen. Te svoje
doivljaje opisao je u djelu Apokaliptiki dani, Zagreb, 1992. Jo od
mladih dana pisao je pjesme. Za vrijeme rata prestao se javljati. Zapoeo je godine 1971. i kasnije izdao 10 zbirki pjesama. Neobino su ga zanimala ukazanja Bl. Dj. Marije u Meugorju. O tomu je
napisao Tisuu susreta s Gospom, djelo prevedeno na razne jezike i
doivjelo vie izdanja. Umro je na Humcu 21. veljae 1997.911
4. 23. Fra Berislav Mikuli (1913.2002.). Rodio se 21. srpnja
1913. u Ruiima. U rodnom mjestu pohaao je osnovnu kolu
(1920.1924.). Gimnaziju je zavrio god. 1933. na irokom Brijegu,
a teologiju u Mostaru i Lilleu. U franjevaki red stupio je 3. kolovoza
1930., a za sveenika je reen u Mostaru 26. srpnja 1936. Kad se
vratio iz Lillea 1939. bio je kapelan u Konjicu do 1942. Te godine
imenovan je kapelanom hrvatske vojske u Mostaru i Sarajevu. Godine 1945. povlaio se s hrvatskom vojskom prema Zagrebu i Mariboru. Nedaleko od Maribora bio je zarobljen i smjeten u logor. Tri
puta bio je zatvaran i ispitivan, ali je na koncu osloboen. Kasnije
je sluio kao kapelan ili upnik na vie mjesta u Hercegovini. Osim
toga bio je gvardijan na irokom Brijegu (1964.1967.), upravitelj
kue u Zagrebu (1967.1971.), duhovnik asnih sestara u Bijelom
Polju (1974.1981.). Umro je na irokom Brijegu 19. rujna 2002.912
Smatran je dobrim propovjednikom. Tiskane su njegove propovijedi: Ja sam put u ivot. Misijske propovijedi, Naa ognjita, Tomislavgrad, 2001.; Ja sam put u ivot. Propovijedi za godinu A, Naa
ognjita, Tomislavgrad, 2002.; Sija rijei Boje. Propovijedi za godinu
C, Franjevaka knjinica i arhiv u MostaruRuii, 2000.
4. 24. Fra Lucijan Kordi (1914.1993.). Roen je u Grljeviima
9. lipnja 1914., osnovnu kolu pohaao je u Rasnu, gimnaziju na
irokom Brijegu, a teologiju u Mostaru. U franjevaki red stupio je
911
912
V. Bunti, Fra Janko Bubalo, u: Krni zaviaj, sv. 30., Humac, 1997., str. 130131; B. Pandi, Hercegovaki franjevci, MostarZagreb, 2001., str. 251.
Usp. A. Niki, Fra Berislav Mikuli (1913.2002.), u: Krni zaviaj, sv. 35., Humac, 2002., str. 124-127.
341
2. srpnja 1933., a reen je za sveenika u Mostaru 4. lipnja 1933.

Kratko je djelovao u Hercegovini, a god. 1945. bjeao je od komunista. Bio je zarobljen kod Bleiburga i zapoeo Krini put. Umoran
uspio je pobjei iz reda, preplivao Savu i preko Slovenije doao u
Italiju. U Rimu je upisao knjievnost na dravnom sveuilitu, ali
prije zavretka studija morao je u bolnicu Sondalo, odakle je preao
u vicarsku koja je bolje odgovarala njegovu zdravstvenom stanju.
Od mladosti se bavio pisanjem i suraivao je u raznim listovima.
U Rimu je god. 1951. objavio prvu zbirku pjesama pod naslovom
Zemlja. Dvije godine kasnije, 1953., izila mu je u Chicagu zbirka
Od zemlje do neba. Poslije je izdao 10 zbirki pjesama: Pod arkadama neba, Madrid, 1955; Crvena dijagonala, Madrid, 1959; Kroz plave zore, Pamplona, 1961; Exodus, Buenos Aires, 1964; Svibi i ribizi,
Rim, 1968; Livade snova i vjetrova, Rim, 1970., itd. Napisao je i Muenitvo Crkve u Hrvatskoj, Chicago, 1988., u kojem opisuje komunistiki progon Crkve u Hrvatskoj.
Budui da nije bilo hrvatskih sveenika u vicarskoj, zapoeo
je sluiti hrvatskim iseljenicima u toj zemlji. Od 1961. do 1967. bio
je ravnatelj Hrvatske katolike misije u vicarskoj. Vratio se u Hercegovinu 30. listopada 1990. Nakon jedne teke prometne nezgode
umro je 16. lipnja 1993. Pokopan je dva dana kasnije, 18 lipnja, na
irokom Brijegu u groblju Mekovac.913
4. 25. Fra Blago Karai (1914.1994). Roen je u Crnu 6. rujna
1914. Osnovnu i srednju kolu zavrio je na irokom Brijegu. U franjevaki red stupio je 3. srpnja 1934. Bogosloviju je studirao u Mostaru i zareen je za sveenika 16. lipnja 1940. Poeo je pastoralno
djelovati, ali i on je odluio bjeati prije dolaska komunista. Doao
je do Bleiburga i predao se s drugima engleskoj vojsci mislei ii u
Austriju. Kad su vidjeli da ih Englezi predaju komunistima, neki su
pobjegli. S njima je bio i fra Blago. Pjeice je doao do Slavonskoga Broda, gdje je uhvaen i zatvoren u logor u Bosanskom Brodu.
Ipak je tada puten na slobodu, ali kasnije je jo dvaput bio u zatvoru. Fra Blago je rado pisao pjesme i pripovijetke, koje su izlazile u
raznim listovima. Objavio je i nekoliko igrokaza: Delat (1972.), U
913
Usp. . Ili, Fra Lucijan Kordi, u: Krni zaviaj, sv. 22., Humac, 1989., str. 233234 i sv. 26., Humac, 1993., str. 53-58; B. Pandi, Hercegovaki franjevci, MostarZagreb, 2001., str. 251.
342
mrei (1974), Diva Graboveva (1982). Nekoliko njegovih spisa izalo je poslije njegove smrti: Radi Boga i brata ovjeka, 1997; Otisci
Tvoga imena, iroki Brijeg, 2000. i ponovljeno izdanje 2001. Bavio
se i slikarstvom, napose u posljednje vrijeme ivota. Nazvali su ga
slikarom hercegovake naive.914Umro je 25. studenoga 1994. godine
na irokom Brijegu.
4. 26. Fra Predrag Kordi (1915.1996.). Roen je 3. svibnja
1915. u Grljeviima. Osnovnu kolu zavrio je u Rasnu, srednju
kolu na irokom Brijegu, a bogosloviju u Mostaru. Zareen je za
sveenika 4. lipnja 1939. Za vrijeme Drugoga svjetskog rata poslan
je u Milano na studij talijanske knjievnosti. Doktorirao je 1950.
Nakon zavrenih nauka preselio je u Sjedinjene Amerike Drave,
gdje se bavio pastoralnim radom
Uvijek je bio sklon knjievnosti. Izdao je zbirku pjesama Rane
ljepote, Madrid, 1960. Objavio je dvije drame Slavoluk vrh ruevina,
Gulf Breeze, Florida, 1972; Ognjeno oko proroka, Chicago, 1979.
Iako njegove drame nisu bez vrijednosti, openito je zaudio njegov pojam modernoga izriaja u knjievnosti. Pred smrt vratio se
u domovinu i umro 18. kolovoza 1996. u franjevakom samostanu
na Humcu.915
4. 27. Fra Vjekoslav Bambir (1916.2009.). Roen je 10. oujka
1916. u Uskoplju nedaleko od Trebinja, gdje mu je otac, inae rodom iz Bosne, bio eljeniar. Krsno mu je ime Vinko. Osnovnu je
kolu zavrio u Zenici kod sestara Predragocijenjene Krvi Isusove
(1924.1928.). Poslije osnovne kole jednu godinu gimnazije pohaao je u Zenici, a ostale na irokom Brijegu (1937.1941.). U
franjevaki red stupio je na Humcu 4. srpnja 1933. Filozofiju i teologiju uio je 1937.1941. u Mostaru, gdje ga je 16. lipnja 1940.
biskup fra Alojzije Mii redio za sveenika. Kanonsko pravo uio
je na Antonianumu u Rimu (1941.1945.) i doktorirao god. 1945.
Doktorska radnja bila mu je o pismima Svete Stolice bosanskim
franjevcima. Kako se nakon zavrenih nauka nije mogao vratiti u
domovinu, otiao je djelovati meu iseljenike u Sjedinjene Ameri914
915
. Ili, Fra Blago Karai (1914.1994.), u: Krni zaviaj, sv. 23., Humac, 1990.,
str. 179-180; Krni zaviaj, sv. 28., Humac, 1995., str. 93-94.
Usp. . Ili, Fra Predrag Kordi, u: Krni zaviaj, sv. 29., Humac, 1996., str. 133134.
343
ke Drave. U New York je stigao 17. travnja 1946. U Sjedinjenim

Amerikim Dravama djelovao je kao pomonik ili upnik u raznim
hrvatskim upama. Od 1967. do 1973. obavljao je dunost starjeine Franjevake kustodije Svete Obitelji916. Bavio se i pisanjem u
izdanjima Kustodije, a od 1992. do 2000. godine bio je i upravitelj
franjevakih izdanja. Objavio je Biografiju fra Blaa Jerkovia, West
Allis, 1952.; Povijest upe sv. Augustina, West Allis, 1953.; Povijest
hrvatske upe Sv. Josipa, St. Louls 1979. U odmaklim godinama ivio
je u hrvatskom franjevakom samostanu u Chicagu. Kad se njegovo
zdravlje pogoralo, odveden je u bolnicu Mercy gdje je preminuo 29.
prosinca 2009. Njegovo tijelo pokopano je 5. sijenja 2010. na groblju Holy Sepulchre Cemetery u Alsipu kod Chicaga.917
4. 28. Fra Boidar (Theodor) Benkovi (1916.2010.). Roen je
27. prosinca 1916. u Steeltonu u Sjedinjenim Amerikim Dravama. Njegovi roditelji podrijetlom su iz Hrvatske. Na krtenju je
dobio ime Anthony. Osnovnu i srednju kolu zavrio je u rodnom
mjestu. U franjevaki red stupio je god. 1935., a god. 1938. doao je
u Mostar da pohaa teologiju. Za sveenika je zareen u Mostaru
29. lipnja 1945. Nakon zavrenih nauka, nije se mogao vratiti u Sjedinjene Drave Amerike zbog nastalih nepovoljnih prilika, pa je na
povratak morao ekati gotovo dvije godine. Kroz 75 dana gledao je
grozote u komunistikoj Jugoslaviji, a onda je zrakoplovom iz Zagreba doao u Rim. U Rimu je objavio svoje uspomene, opisujui
uglavnom teke prilike u Hrvatskoj nakon dolaska komunista na
vlast, pod naslovom The tragedy of Nation, An American eye witness,
Rom, 1946. Knjiga je primljena s velikim oduevljenjem na osobit
nain posebno od brojnih hrvatskih izbjeglica u Italiji. U logoru
Fermo izdavali su jedan list Croatia koji se osvrnuo na tu knjigu
tvrdei: Theodor Benkovi je ovom knjigom puno zaduio hrvatski narod, a posebno njegove prognane sinove.918 U Sjedinjenim Amerikim
Dravama bio je upni pomonik ili upnik u nekoliko hrvatskih
916
917
918
Usp. 50-obljetnica Hrvatske franjevake kustodije Svete Obitelji, Chicago, 1976.,

str. 54.
Fra Robert Joli, fra Jozo Grbe, Stoljee vjernosti A Century of fidelity, Chicago, 2000., str. 121; Mir i dobro, Mostar, XLII., 1. oujak 2010., str. 37.
Usp. Croatia, kulturno-politiki list Hrvata izbjeglica, Fermo god. II., br. 4.,
1. oujka 1947., str. 3.
344
upa. Osnovao je 1952. upu u mjestu Monessen i u njoj radio do

1960.919 God. 2001. dobio je modani udar, pa je morao esto ii u
bolnice i rehabilitacijske ustanove, te je god. 2007. smjeten u Dom
sv. Terezije kod sestara franjevki u Lemontiu, gdje je umro 12. sijenja 2010. Njegovo tijelo pokopano je u Holy Sepulchre Cemetery u
Alsipu kod Chicaga.920
4.29. Fra Ivo Sivri (1917.2002.). Roen je u Meugorju 15. kolovoza 1917. Osnovnu kolu zavrio je u rodnom mjestu, srednju
kolu na irokom Brijegu, a bogosloviju u Mostaru, Zagrebu i Rimu.
Za sveenika je zareen 29. lipnja 1941. u Mostaru. U Rimu je doktorirao teologiju. Nakon toga prelazi u Sjedinjene Amerike Drave
gdje je ponajvie djelovao pastoralno. Osam godina predavao je na
sveuilitu Duquesne u Pittsburghu. Objavio je nekoliko knjiga: Bishop J.G. Strossmayer New Light on Vatican I, Chicago, 1975.; The
present culture of Bosnia and Hercegovina, Chicago, 1982; La face cache de Medjugorje, Saint-Franois-du-lac, 1988; Temelji kranstva
C. S. Lewisa, Sarajevo, 1988; Krvave godine, ChicagoMostar, 1996.
Ureivao je takoer slubeni list Hrvatske katolike zajednice Naa
nada. Umro je 28. listopada 2002. u mjestu Manitowoc u Sjedinjenim Amerikim Dravama, a pokopan je 30. listopada 2002. u Chicagu.921
4. 30. Fra Kvirin Vasilj (1917.2006.). Fra Kvirin roen je 2. veljae 1917. u Meugorju. Puku kolu pohaao je u Meugorju, a
klasinu gimnaziju na irokom Brijegu. Filozofsko-teoloki studij
zavrio je u Mostaru i tu je zareen za sveenika 16. lipnja 1940.
Nakon reenja fra Kvirin je 1941. otiao na studij filozofije i matematike u Zagreb, a onda 1943. u Be i Innsbruck. Na Sveuilitu
u Innsbrucku 1946. stekao je akademski naslov doktora filozofije.
Iste godine odlazi u Grottammare u Italiju, te kroz etiri godine djeluje kao profesor u gimnaziji. U Sjedinjene Amerike Drave stigao
je 18. studenoga 1950. i odmah je poeo pomagati u hrvatskim u919
920
921
Usp. 50-obljetnica Hrvatske franjevake kustodije Svete Obitelji, Chicago,

1976., str. 55-56.
Fra Robert Joli, fra Jozo Grbe, Stoljee vjernosti A century of fidelity, Chicago, 2000., str. 122-123; Mir i dobro, Mostar, XLII., 1. oujak 2010., str. 40.
Usp. . Ili, Dr. fra Ivo Sivri (1917.2002.), u: Krni zaviaj, sv. 35., Humac,
2002., str. 134-135.
345
pama. Nakon toga, tri je godine predavao matematiku i filozofiju u

gimnaziji u Westmontu, u dravi Illinois. Od godine 1953. do 1958.
ivio je u franjevakom samostanu sv. Ante u Chicagu i bio je urednik Hrvatskoga katolikog glasnika i Hrvatskoga kalendara. Potom postaje upni vikar u upi Srca Isusova u Junom Chicagu do godine
1961., kada ponovno preuzima urednitvo Glasnika i Hrvatskog kalendara do godine 1965. Te godine ponovno odlazi na duobriniki rad. Godine 1973. odlazi u franjevaku rezidenciju Kraljice Mira
u Beaver Falls na Floridi i tu ostaje do godine 1992. kada prelazi
u franjevaki samostan sv. Ante u Chicagu. Boravak u rezidenciji
Kraljice Mira u Beaver Fallsu pruio mu je bolju mogunost bavljenja znanstvenim radom. Napisao je brojne lanke. Preko 450 ih
je objavljeno u glasilima Hrvatske franjevake kustodije i drugim
hrvatskim knjievnim i politikim revijama i publikacijama u iseljenitvu. Njegova bibliografija sadri oko 600 jedinica. Izdvajamo
sljedee knjige: Analiza i sinteza ovjeka, Chicago, 1958.; Trinitarne
teorije pred sudom razuma, Chicago, 1960.; Trinitarian Theories as
Judged by Reason, Chicago, 1987.; Temelji spoznaje stvarnosti (Profizika transcendentne logike, Naravna teologija ljudskog razuma, Metafizika o ovjeku), MadridValencija, Drina Press, 1966.; Zato vjerujem?, Madrid, 1968.; Odnos naravnoga reda prema nadnaravnome,
Madrid, 1970.; Sloboda i odgovornost, Chicago, 1972.; Marksizam i
kranstvo, MnchenBarcelona, Knjinica Hrvatske revije, 1976.;
Filozofija oovjeenja i poovjeenja, Duvno, Naa Ognjita, 1978.;
Ljepota i umjetnost, Chicago, 1979.; Tajna poovjeenja, Duvno, Naa
Ognjita, 1981.; Misli o religiji, Chicago, 1983.; Filozofija ljudskog
duha (Teorija spoznaje; Filozofija o Bogu), Chicago, 1984.; Vjeni
ivot, Chicago, 1987.; Kruh na svagdanji, daj nam danas, Odlomci iz
dnevnika, Chicago, 1990.; Opstojnost Boja i stvarnost zla, Chicago
1991.; Filozofija ivota, Zagreb, K. Kreimir, 1997.; Religija, prirodne
i drutvene znanosti, Mostar, 1997.; ovjek, njegova veliina i njegova
bijeda, Mostar, 1998.; Razum i religija, Zagreb, K. Kreimir, 1999.
U Chicagu je preminuo 6. srpnja 2006. u 90. godini ivota. Njegovi su posmrtni ostaci pokopani na groblju Holy Sepulchre Cemetary u Chicagu.922
922
D. Tomi, Lik u djelu Fra Kvirin Vasilj, u: Hercegovina franciscana, god. IV.,
2008., br. 4., str. 126-160; D. Tomi, Prinos potpunoj bibliografiji Kvirina Va-
346
4. 31. Fra Ivo Bagari (1919.2009.). Roen je 25. sijenja 1919.

u Bukovici, osnovnu kolu pohaao je u Briniku (1929.-1932.), gimnaziju na irokom Brijegu (1932.1941.), a teologiju na Humcu,
Mostaru i Zagrebu. Franjevaki habit obukao je 13. srpnja 1938.,
sveane zavjete poloio je 14. srpnja 1942., a za sveenika je reen
2. kolovoza 1944. Bio je vrlo sposoban i htio je zavriti studij teologije doktoratom. Ali mu prilike nisu odmah dopustile. U svibnju je
1945. i on bjeao iz Zagreba da u njemu ne doeka partizane s namjerom da se prebaci na savezniko podruje. Ali se morao vratiti.
God. 1947. zatvoren je i osuen na tri godine zatvora. U zatvoru je
bio od 1949. do 1952. Izaavi iz zatvora nije zaboravio na studij.
God. 1960. doktorirao je s radnjom Kumran ili Betlehem, koju je objavio u Tomislavgradu 1975. Pripravio je i drugo izdanje svoje doktorske radnje i objavio god. 1996. pod naslovom Kumranski rukopisi i
Novi zavjet. Po povratku iz zatvora bio je na raznim upama kapelan
ili upnik. A od god. 1964. do 1970. obavljao je dunost gvardijana
u Tomislavgradu. God. 1960.1976. bio je definitor provincije, a od
1977. od 1980. upravljao je Hercegovakom franjevakom provincijom. Od god.1980. ivio je u samostanu u Tomislavgradu, u kojem
je umro 23. travnja 2009. Rado se bavio povijeu. Objavio je nekoliko povijesnih knjiga: upa Bukovica uz stotu obljetnicu osnutka
upe, Bukovica, 1980.; Duvno, povijest upa duvanjskog samostana,
Tomislavgrad, 1989.; Fra Mijo ui-ivot i djelo (1882.1959.), Tomislavgrad, 2000. Objavio je i knjigu o suvremenom kranskom
ivotu Opstati ili nestati, Tomislavgrad, 1995.
Osobito su zapaene njegove propovijedi koje su objavila Naa
ognjita god. 1982. i 1983. u pet knjiga pod naslovom Deset minuta.
Te propovijedi otile su na sve strane svijeta, gdje je bilo hrvatskih
sveenika, jer su ih pomagale da nedjeljama i svetkovinama iznesu
vjerske istine povjerenom narodu. Iste propovijedi izdane su god.
1997. u jednoj knjizi. God. 2002. objavio je ponovno propovijedi
za A, B, i C pod naslovom Zrno rijei Boje. Pisao je u raznim asopisima i novinama, a posebno dugi niz godina u listu Naa ognjita.
Dobro je poznavao francuski i talijanski jezik, a sluio se njemakim
silja, u: Hum, asopis Filozofskoga fakulteta Sveuilita u Mostaru, br. 3.,
2007., str. 117-151 (Zbornik je posveen fra Kvirinu Vasilju).
347
i engleskim. S francuskoga je preveo F. Mauriac, ivot Isusov, koji su

tiskala Naa ognjita god. 1985. i 1990.923
4. 32. Fra Smiljan Zvonar (1919.1960.). Roen je 27. srpnja
1919. u Tomislavgradu. Osnovnu kolu zavrio je u rodnom mjestu, a gimnaziju na irokom Brijegu. U franjevaki red stupio je 4.
srpnja 1935., a za sveenika je zareen u Mostaru 25. oujka 1942.
Bogosloviju je zapoeo u Mostaru, a nastavio u Zagrebu gdje je i
doktorirao radnjom Katoliki duobrinik u radu oko bolesnika, Zagreb, 1948. Kad je postao doktor teologije, bio je kratko kapelan na
irokom Brijegu. God 1949. imenovan je gvardijanom i upnikom
u Mostaru. U Mostaru je po komunistikom sudu 11. srpnja 1952.,
iako posve nevin, osuen na 15 godina robije i jo pet godina ogranienih prava. Proveo je u Zenici osam godina. Puten je iz zatvora
21. lipnja 1960. i preminuo 12. kolovoza 1960 u Mostaru.924
4. 33. Fra Blago Brki (1920.2009.). Roen je 1. oujka 1920. u
mjestu Rasnu. Osnovnu kolu zavrio je u rodnom mjestu, a gimnaziju na irokom Brijegu. Teologiju je zapoeo na Humcu, nastavio
u Mostaru, pa zbog ratnih neprilika produio u Veljacima i itluku,
a zavrio u Zagrebu. Franjevako odijelo obukao je na Humcu 11.
srpnja 1937., a sveano se zavjetovao u Mostaru 12. srpnja 1941.
Zareen je za sveenika u Mostaru 22. kolovoza 1943.
Kao sveenik, nakon treega teaja teologije, zapoeo je etvrti
teaj u Mostaru, ali nakon bombardiranja Mostara poetkom sijenja 1944. studij je zbog ratnih neprilika preseljen najprije u Veljake
pa na itluk, a odatle je zbog istih razloga doao u Zagreb. Kad je
bilo oito da e i tu doi partizani, s mnotvom svijeta krenuo je
prema zapadu. Doavi u blizinu Maribora vidio je da je nemogue ii naprijed, pa se odluio vratiti. Uza sve potekoe izbjegao je
smrt i iv se vratio u Zagreb, gdje je poloio ispite za petu godinu teologije i jurisdikciju. Nakon toga, neko je vrijeme boravio u
Cerniku, a u svibnju 1946. vratio se u Hercegovinu i bio u raznim
mjestima duhovni pomonik i upnik. God. 1965. neki je biskup iz
Afrike doao u Hercegovinu traei kojeg misionara. Iako su primili
s potovanjem to traenje biskupa, nitko se nije javljao da poe u
923
924
Usp. R. Joli, upa Seonica, Tomislavgrad, 2006., str. 259-260.

M. Tadi, Franjevac vrstoga kova i velikih snova (1), u: Hercegovina franciscana,
god. IV., 2008., br. 4., str. 243-272.
348
tako daleku i nepoznatu zemlju. Fra Blago u tom pozivu afrikoga

biskupa gledao je Kristov poziv i osobno se javio, premda je imao
ve 48 godina.
Preko Rima stigao je u Kongo. Prvo je uio jezik kiluba i pripravljao se za rad. Ubrzo je poeo djelovati u mjestu Kayeye. Radio je
ono to je kao misionar trebao: propovijedao je evanelje i sa svojim
vjernicima molio se Bogu. Nastojao je i materijalno pomagati svoje
vjernike traei pomo s raznih strana.
God. 1975. dobio je bolest malaria celebralis. Nije imao teke
posljedice te bolesti kao to to obino biva, ali se osjetio umoran
i nesposoban za mnoga misijska hodanja.Odluio se na prijevod
potrebnih knjiga na kiluba jezik. Okupio je skupinu prevoditelja i
zapoeo prevoditi potrebne knjige. Za vjeronauk u koli preveo je
nekoliko knjiica kao: Bog na otac, Krist na brat, Naa kranska
obitelj, Rasti u Kristu, Djeja Biblija i priredio jedan novi Molitvenik.
Ali glavni je njegov rad tada bio prijevod Svetoga pisma. Prijevod je zavrio poetkom 1992. i predao ga u tisak. Upravo kad
je tisak Svetoga pisma bio dovren god. 1993., fra Blago je teko
obolio i morao na lijeenje u Njemaku. A nakon lijeenja otiao je
na iroki Brijeg i ondje ostao do smrti koja se dogodila 26. kolovoza
2009. Za vrijeme boravka na irokom Brijegu objavio je Razgovor s
Bogom, misli uz svagdanja misna itanja, Tomislavgradiroki Brijeg, 2002. i Od Hercegovine do Konga, MostarZagreb, 2003.925
4. 34. Fra Stanko Vasilj (1920.1993.). Roen je u Meugorju
20. srpnja 1920. Osnovnu kolu zavrio je u rodnom mjestu, gimnaziju na irokomu Brijegu, bogosloviju na Humcu, Mostaru i Veljacima. Franjevaki habit obukao 11. srpnja 1937., za sveenika je
zareen 24. kolovoza 1943. Poinje djelovati kao sveenik u Vitini.
U veljai 1945. zatvorili su ga partizani u Ljubukom s fra Jankom
Bubalom i fra Vicom Skokom. Nakon 45 gorkih dana puten je kui.
Za vrijeme sluenja vojnoga roka u Jugoslavenskoj narodnoj armiji
na namjetenom sudskom procesu osuen na zatvorsku kaznu. Na
slobodu je izaao 1953. Od tada djeluje kao kapelan i upnik u Mostaru, erinu, apljini. Od 1977. do smrti je na Humcu. Od poetka
je vezan za Gospina ukazanja u Meugorju. Danomice ispovijeda
hodoasnike. Uglazbio je diljem svijeta poznatu himnu Gospi Me925
Usp. Mir i dobro, Mostar sv. XLI., 2. rujan 2009., str. 30-35.
349
ugorskoj. Bio je poznati glazbenik franjevac, iako samouk. Svugdje

je uspio osnovati izvrsne crkvene zborove. Uglazbio je i tiskao dvije
mise te nekoliko pjesama. Pisao je u brojnim listovima i asopisima. Objavio je knjigu Povjerovali smo ljubavi, DuvnoZagreb, 1976.
Umro je u bolnici u Splitu 30. lipnja 1993.926
4. 35. Fra Ferdo Vlai (1920.1995.). Rodio se u Soviima 26.
rujna 1920. Osnovnu kolu zavrio je u rodnom mjestu, a gimnaziju
na irokom Brijegu. Bogosloviju je pohaao na Humcu, u Mostaru i
Zagrebu. U franjevaki red stupio je 29. lipnja 1939., a za sveenika
je zareen u Mostaru 8. prosinca 1946. Od 1949. do 1952. tajnik je
Provincije. Tada ga je uhitila zloglasna OZNA. Osuen je na 16 god.
zatvora. Izdrao ih je osam, jer je u srpnju 1960. puten na slobodu.
Nakon toga djeluje na . Brijegu, Drinovcima, Zagrebu. U Frohnleitenu upnik je te austrijske upe (1968.l970.), a od 1970. do smrti stalno je u Tomislavgradu (1970.1978. kao upnik i gvardijan).
Umro jer 15. listopada 1995.
God. 1971. pokrenuo je list Naa ognjita, prvi poratni katoliki
list u Bosni i Hercegovini, te mu bio dugogodinjim urednikom. Uz
Naa ognjita vezan je do kraja ivota. Od poetka prati meugorska
ukazanja. Od 1981. ponovno je zatvoren (Foa), jer je dravi opet
postao preopasan. Naa ognjita su 1982. zabranjena, pa nastavljaju
izlaziti pod novim imenom Sveta batina. Bio je imenovan provincijalom Hercegovake franjevake provincije (srpanj 1988.), ali su to
komunistike vlasti sprijeile. Jedan je od organizatora Bijelog puta
u Novu Bilu kraj Travnika 1993. Umro je u franjevakom samostamu u Tomislavgradu 15. listopada 1995.927
4. 36. Fra Ljudevit Rupi (1920.2003.). Brat je ve spomenutoga fra Bonicija Rupia. Rodio se u Hardomilju 26. rujna 1920.
Osnovnu kolu pohaao je na Humcu, srednju u Mostaru i irokom
Brijegu. Bogosloviju je zapoeo u Mostaru, a nastavio u Zagrebu. U
franjevaki red uao je na Humcu 13. srpnja 1938., a zareen je za
sveenika u Mostaru 8. prosinca 1946. God. 1945. pobjegao je pred
komunistima, ali je bio zarobljen kod Bleiburga i od 20. svibnja do
926
927
. Ili, Fra Stanko Vasilj (1920.-1993.), u: Krni zaviaj, sv. 26., Humac, 1993.,
str. 63-66.
R. Joli, G. Mio, M. Vukadin, Fra Ferdo Vlai vizionar i patnik, Spomenica,
Tomislavgrad, 2005.
350
2. kolovoza teke muke podnio idui pjeice od Maribora kroz Zagreb do Sarajeva. Proboravio je u zatvoru pet godina po dva puta.
Doktorirao je u Zagrebu 12. prosinca 1958. Odmah nakon doktorata postao je profesor na Franjevakoj teologiji u Sarajevu i ostao
do 1988. predajui biblijske predmete. Bavio se preteno prouavanjem Svetoga pisma. Godine 2000. izdao je u Mostaru esto izdanje Novoga zavjeta, koji je preveo s grkoga, i prvo izdanje Psalama
prevedenih s hebrejskoga. Objavio je nekoliko knjiga o Isusu: Ja
sam s vama do konca svijeta, Zagreb, 1958 (rotostrojem); Pravi Bog i
pravi ovjek, Zagreb, 1981.; Vjerujem u Isusa Krista, Slavonski Brod,
1986.; Susret sa sobom, Duvno, 1990. Zanimljiva je njegova knjiga
Sudbina istine, Zagreb, 1994., u kojoj opisuje svoje gledanje na ovjeka i njegov ivotni put.
Sa zanimanjem je uo vijest o udesnim ukazanjima u Meugorju. Stalno je pohodio Meugorje i prouavao, bilo sam bilo s drugima, to se tamo dogaa. O tomu dogaaju izdao je pet knjiga.
Konano miljenje o ukazanjima u Meugorje iznio je zajedno s fra
Viktorom Nuiem u zapaenoj knjizi Jo jednom istina o Meugorju,
Zagreb, 2002. Umro je 25. lipnja 2003. u bolnici u Mostaru, upravo
na obljetnicu Gospina ukazanja u Meugorju. Pokopan je na Humcu 27. lipnja te godine.928
4. 37. Fra Umberto Lonar (1922.2004.). Rodio se u Vinjanima 15. lipnja 1933. Osnovnu kolu zavrio je u rodnom mjestu, a
srednju na irokom Brijegu. U franjevaki red uao je u Duvnu 24.
listopada 1941. Filozofiju i teologiju uio je u Mostaru i Zagrebu.
Postao je sveenik 29. lipnja 1949. Pastoralno je djelovao u raznim
hercegovakim upama, a umro je na Humcu 19. sijenja 2004.
Dok je jo bio u koli dobio je vijest da su mu komunisti 13. veljae 1945. ubili u Ljubukom brata fra Slobodana. Ta je vijest bolno
pratila njegov ivot, a to se osjea i u njegovim pjesmama. Objelodanio je zbirke Tiine i nemiri, Split, 1993. i Plovidba bez povratka,
MostarZagreb, 2002.929
928
929
Usp. . Ili, Dr. fra Ljudevit Rupi (1920.2003.), u: Krni zaviaj, sv. 36., Humac, 2003., str. 154-158.
Usp. V. Kozina, Fra Umberto Lonar, u: Krni zaviaj, sv. 37., Humac, 2004., str.
119-120.
351
4. 38. Fra Hrvoslav Ban-Kristijan Lonarevi (1924.2000.). Zanimljiv je ivotni put Kristijana Lonarevia. Roen je 31. kolovoza
1924. u mjestu Stobi u Makedoniji, gdje su mu se roditelji, podrijetlom iz Zagreba, privremeno nalazili. Ve u prvoj godini ivota
vratio se u Zagreb, u kojem je kasnije zavrio kole. Na sveuilitu
je studirao povijest umjetnosti i arheologiju. Doao je u dodir s franjevcima konventualcima, pa god. 1960. poinje suraivati u njihovom listu Glasnik sv. Antuna Padovanskog. Kad su mu umrli roditelji,
postaje jo blii franjevcima konventualcima i odluuje postati njihov lan. Studirao je u Rimu filozofiju i radio je kao urednik povijesno-kulturnoga odjela Vatikanskoga radija. God. 1969. stupio je u
franjevaki red, a god. 1972. preselio je u Sjedinjene Amerike Drave da nastavi bogosloviju. Tamo se upoznao s Hrvatskom franjevakom kustodijom i postao njezinim lanom. Za sveenika ga je zaredio 4. studenoga 1973. kardinal Franjo eper. Nakon reenja radio
je na hrvatskoj upi u New Yorku, ali je ubrzo pozvan u Chicago da
pomogne ureivati tjednik Danica ijim urednikom postaje neto
kasnije. Ureivao je takoer Hrvatski kalendar koji je izlazio u Chicagu. U urednikom poslu pokazao se pravi novinar. Bio je izgraen
knjievnik, a vrlo je dobro poznavao hrvatsku prolost. Mnogo je
pisao. Ziral mu je objavio roman Urotnik na Manhattanu, Chicago
RomaZrichToronto, 1979. U ovom romanu fra Hrvoslav opisuje
jednu iseljeniku obitelj koja je marljivim radom postala dosta bogata, ali osjea se nezadovoljna jer ne zna odakle potjee.
Fra Hrvoslav se god. 1992. vratio u Hrvatsku, gdje je i nakon
nekog vremena teko obolio. Umro je u franjevakom samostanu
na Humcu 23. travnja 2000.930
4. 39. Fra Leonard Ore (1928.2002.). Roen je u Posukom
Gracu 20. sijenja 1928. Osnovnu kolu pohaao je u Posukom
Gracu, gimnaziju na irokom Brijegu (1940.1945.), Varadinu
(1945.1946.) i Sarajevu. U Sarajevu je zavrio i bogosloviju. U franjevaki red stupio je 1946., a za sveenika je zareen 21. listopada
1951. Doktorirao je iz teologije u Ljubljani 1956. obranivi temu
Mariokoncentrizam odnos Marije i Krista u pukoj pobonosti u Bosni
930
Usp. I. Skoko, Fra Hrvoslav Ban, u: Krni zaviaj, sv. 33., Humac, 2000., str.
99-101.
352
i Hercegovini 1463.1878. Od 1958. do 1961. predaje na Franjevakoj teologiji u Sarajevu, a potom je tajnik Hercegovake franjevake
provincije. Odgojitelj je novaka na Humcu u razdoblju od 1967. do
1977. Bio je definitor Provincije te vikar Provincije (1973.1976.).
Od 1977. do 1988. djeluje u Njemakoj (Blankenau) kao upnik. Od
1988. do 1991. upnik je u Meugorju, a potom je (1992.1997.)
voditelj dobrotvorne udruge Meugorje-Mir sa sjeditem u Splitu,
koja je u onim tekim godinama Domovinskoga rata preko prijatelja Meugorja uspjela pribaviti veliku pomo u ratu osiromaenom
narodu. O tome je izdao knjigu Brdo dobrote tree meugorsko brdo
(2001.). Od 1997. do smrti djeluje u Generalnoj kuriji franjevakoga reda u Rimu. Bio je lan Hrvatskoga mariolokog drutva i redoviti lan Hrvatskoga drutva za znanost i umjetnost u Sarajevu
a sudjelovao je na mariolokim kongresima (nacionalnim i meunarodnim). lancima je suraivao u Krnom zaviaju, Naim ognjitima, Dobrom Pastiru i dr. Umro je u Zagrebu 21. sijenja 2002., a
pokopan je 23. sijenja te godine u Posuju.931
4. 40. Fra Jakov Bubalo (1933.1996.). Roen je u Turinoviima
22. kolovoza 1933. Osnovnu kolu zavrio je u Mokrom, srednju
u Mostaru i Splitu, a bogosloviju (1957.1962.) u Visokom i Sarajevu. U franjevaki red stupio je 14. srpnja 1956., a zareen je za
sveenika u Duvnu 23. srpnja 1961. God. 1964. poslan je u Slano
da pomae u duobrinitvu i pohaa Pedagoki institut u Dubrovniku, na kojem je diplomirao 12. srpnja 1967. Nakon poloenoga
ispita u Dubrovniku bio je do 1974. profesor na Klasinoj gimnaziji
u Poljudu kod Splita, gdje je predavao hrvatski jezik i knjievnost.
Suraivao je u raznim izdanjima i asopisima. Objavio je nekoliko
vlastitih knjiga: Nebo u kamenu, SplitDuvno, 1980.; Siromani bogata, OsijekDuvno, 1985.; Rue i trnje, Tomislavgrad, 1990.; Kamen nije nijem, Tomislavgrad, 1992.; Pridavanja Martina Kravara,
Split, 1995. Umro je u Zagrebu 11. kolovoza 1996., a pokopan u
Tomislavgradu.932
931
932
Usp . Ili, Dr. fra Leonard Ore (1928.2002.), u: Krni zaviaj, sv. 35., Humac,
2002., str. 117-119.
Usp. . Ili, Fra Jakov Bubalo (1933.1996.), u: Krni zaviaj, sv. 29., Humac,
1996., str. 128-133; R. Joli, S. A. Bubalo, Fra Jakov Bubalo umjetnik rijei,
Tomislavgrad, 2006.
353
4. 41. Fra Jozo Vasilj (1943.2007.). Roen je Meugorju 26.

rujna 1943. Osnovnu kolu zavrio je u rodnom mjestu i itluku,
srednju u Zadru i Dubrovniku, a bogosloviju u Sarajevu i Schwazu
(Austrija). Franjevaki habit obukao je 14. srpnja 1962. na Humcu,
za sveenika je zareen 26. srpnja 1969. u Frohnleitenu. Nakon reenja djelovao je kao kapelan u apljini (1970.1973.). God. 1973.
otiao je u Rim na daljni studij. Uio je sociologiju na Gregoriani u
Rimu i branio 26. travnja 1980. doktorsku radnju pod naslovom
La religione in una societa socialista. Dio te svoje radnje tiskao je iste
godine u Rimu. Nakon zavrenih nauka djelovao je kratko u Hercegovini, a onda u Zagrebu gdje predaje sociologiju na Katolikom
bogoslovnom fakultetu (1981.1987.) i na Filozofsko-teolokom
institutu Drube Isusove (1981.1988.). Godine 1988. izabran je
za provincijala Hercegovake franjevake provincije, ali se zahvalio na toj dunosti i 20. sijenja godine 1989. otiao brai u misiju
Kayeye (Kongo). Od god. 1990. profesor je na Franjevakoj teologiji
Provincije sv. Benedikta Afrikoga u gradu Kolweziju i vremenom
postaje njezin rektor (1996.1998.). Budui da je 1998. provincijal
Afrike franjevake provincije fra Stanislav Lukumwena bio imenovan biskupom, fra Jozo je postao provincijal. Vodio je gradnju nekoliko zgrada potrebnih za novake i bogoslove. Kad mu je istekao
mandat 2000., nije elio ponovno biti izabran za provincijala, nego
je radije prihvatio dunost rektora teologije. U to je vrijeme uspio
da Antonianum, sredinje franjevako uilite u Rimu, posvoji Franjevaku teologiju u Kolweziju. God. 2001. vratio se u Hercegovinu
i god. 2002. postao profesor Sveuilita u Mostaru. U srpnju 2005.
imenovan je odgojiteljem franjevakih novaka na Humcu i u toj ga
je dunosti zatekla smrt 16. rujna 2007. Pokopan je na Humcu 18.
rujna iste godine.933
4. 42. Fra Slavko Barbari (1946.2000.). Roen je u erinskoj
Dragiini 11. oujka 1946. Osnovnu kolu zavrio je na erinu, a
srednju kolu pohaao je u Dubrovniku. U franjevaki red uao je
14. srpnja 1965. Filozofiju i teologiju pohaao je u Visokom, Sarajevu i Schwazu u Austriji. Zareen je za sveenika 19. prosinca 1971.
933
. Ili, Prof. dr fra Jozo Vasilj (1943.2007.), u: Krni zaviaj, sv. 40., Humac,
2007., str. 96-99; T. Pervan, Mali brat fra Jozo Vasilj 1943.2007., u: Hercegovina franciscana, god. III., br. 3., Mostar, 2007., str. 254-266.
354
u Austriji. Doktorirao je iz religijske pedagogije u Freiburgu radnjom Uvoenje odraslih u kranstvo. Za vrijeme boravka u Freiburgu
pripravio se i poloio potrebne ispite za psihoterapeuta. Vrativi se
u Hercegovinu radio je na vie upa. Ali ukazanje Gospe u Meugorju na njega je neobino djelovalo. Htio je upotrijebiti sve svoje
snage da se glas Majke Boje uje na sve strane. Svoju spisateljsku
sposobnost posljednjih 15 godina ivota upotrijebio je pod utjecajem meugorskih ukazanja. U tom smislu izdao je mnogobrojne
knjiice: Molite srcem, Blagaj, 1987.; Put kria, Meugorje; Razgovori, Duvno, 1990.; U koli ljubavi, Meugorje, 1993.; Majko, vodi nas
miru, Meugorje, 1996.; Postite srcem, Meugorje, 2000. Njegove
knjige prevedene su na dvadesetak stranih jezika i tiskane su u vie
od 20 milijuna primjeraka.
U fra Slavkovu radu mnogi su gledali pravi primjer apostolskoga djelovanja. Posebno je divna njegova smrt. Kao nebrojeno puta
prije, u petak 24. studenoga 2000. predvodio je pobonost Krinoga puta na meugorski Krievac. Kad je zavrio pobonost u 15.30
sati, osjetio je da mu nedostaje zraka. Sjeo je na kamen i predao
duu Gospodinu.934
934
Usp. . Ili, Dr. fra Slavko Barbari, u: Krni zaviaj, sv. 33., Humac, 2000., str.
267-274.
355
XII.
GLASILA I IZDAVAKI POKUAJI
ercegovaki franjevci, koji su zavravali kole u stranim zemljama, iskusili su za vrijeme svoga boravka u tuini znaenje glasila i izdavakih ustanova za ivot naroda u kojem se djeluje.
Stoga su ekali as kada e prilike dopustiti da se i u Hercegovini
tako neto ostvari. Ve svretkom otomanske vladavine pitali su se
da li je dolo vrijeme da zaponu takvo neto u Hercegovini ostvarivati. A kada je dola god. 1878. austrougarska vlast, ubrzo su osjetili mogunost da tako neto zaponu. I stvarno ubudue, s vremena
na vrijeme, bilo sami bilo s drugima, u tom su smjeru djelovali i
izdavali pojedina glasila i knjige kad su osjetili da to mogu i da im
to prilike doputaju. Na ovom mjestu kuamo iznijeti pregled tih
pokuaja.
1. Hercegovaki bosiljak zabavna je, pouna i knjievna novina koju je pokrenuo Franjo Milievi. On je 26. srpnja 1882. dobio
od austrougarskih vlasti doputenje da izdaje list koji je trebao izlaziti dvaput mjeseno. Taj se list mogao baviti vjerskim pitanjima,
ali nije se smio baviti politikom. Prvi je broj iziao 1. rujna 1883.
i itatelji su ga primili s velikim zanimanjem. Vlasnik i odgovorni
urednik upisan je Franjo Milievi, a upravitelj i izdavatelj Stjepan
Dragoni. List je izlazio dvaput tjedno. Tiskan je u tiskari Franje Milievia. Iako je Milievi obeao politikoj vlasti da se nee baviti politikom, ve u petom broju uvodi posebni odjeljak: to se uje
nova u politici? Vlastima je taj naslov bio sumnjiv pa su jo opreznije
gledale na pisanje u listu. Posebno, kada je u 23. broju, 14. lipnja
1884., donio vijest da je u Mostaru osnovan neki tajni odbor koji je
ve skupio 20.000 forinti, ali se nije znalo u koju svrhu. Na temelju
356
te vijesti govorilo se u narodu da se priprema neka pobuna. Dravna je vlast to shvatila kao bavljenjem politikom i zabranila 22. lipnja
1884. daljnje izlaenje lista.935
2. Novi hercegovaki bosiljak. Zabrana izlaenja lista teko
je pogodila Franju Milievia, pa je svim silama nastojao dokazati
neopravdanost dravne zabrane i traio doputenje da ga izdaje. Ali
kako to nije uspijevao, zatraio je doputenje za izdavanje novoga
lista pod imenom Novi hercegovaki bosiljak. Na tu molbu vlast je 19.
kolovoza 1884. povoljno odgovorila pa je 23. kolovoza 1884. poeo
izlaziti taj novi list pod naslovom Novi hercegovaki bosiljak.936
3. Glas Hercegovca Kako su se u to vrijeme pojavljivali u Bosni i Hercegovini listovi s politikim sadrajem, Franjo Milievi
4. srpnja 1885. zatraio je od politike vlasti da i njemu dopusti
donositi vijesti politikoga sadraja. Na tu je molbu vlast povoljno
odgovorila 23. srpnja 1885. Ubrzo je nakon toga Franjo Milievi
odluio promijeniti i ime lista, tj. mjesto Novi hercegovaki bosiljak
list nazvati Glas Hercegovca. I to je doputenje dobio 19. rujna 1885.
Glas Hercegovca raspravlja o svim zanimljivim predmetima, posebno politikim. Premda se nije sviao austrougrskim vlastima, izlazio je do 1896.937
4. Hrvoje, pjevako drutvo. Pod vodstvom hercegovakih
franjevaca 1888. osnovano je pjevako drutvo po uzoru na razliita pjevaka drutva u Austro-Ugarskoj Monarhiji, koje je pjevalo
i izvan crkve. Istom ga je 1897. graanska vlast odobrila pod imenom Hrvatsko pjevako i glazbeno drutvo Hrvoje.938
5. Osvit. Djelovanje Franje Milievia preko Glasa Hercegovca
nije odobravala austrougarska vlast i brzo je poela smiljati kako
bi mu oduzela upravu tiskare i urednitvo lista. To im je vremenom
i uspjelo pa su i tiskaru i list prenijeli na Nedjeljka Radiia, koji je
radio u urednitvu lista. A kada je on god. 1896. umro, Glas Hercegovca prestao je izlaziti. Prestanak izlaenja Glasa Hercegovca teko
935
936
937
938
. Musa, Franjo Milievi, Mostar, 1992., str. 59-63.

Isto mj., str. 63.
B. Pandi, Hercegovaki franjevci, MostarZagreb, 2001., str. 163; J. Bubalo, Stoljetni tijek drutva Hrvoje" u Mostaru, u: Krni zaviaj, sv. 22., Humac,
1989., str. 49-55.
357
je pogodio mostarske Hrvate koji su se bili privikli na itanje novina. Stoga su traili nain kako pokrenuti novi list. Sastalo se nekoliko uglednih Mostaraca, meu kojima je bio i biskupov tajnik fra
Ambro Mileti, da o tom pitanju raspravljaju. Dogovorili su se da e
osnovati dioniko drutvo koje e pripremiti novu tiskaru i izdavati
novi list. Kako je Franjo Milievi slabo gledan od vlasti, upravu
tiskare i urednitvo lista uzeo je Franjin neak Ivan Milievi, ve
poznati novinar. Tu odluku mostarskih Hrvata, koje su zduno pomagalii franjevci, vlasti su dopustile i novi list pod imenom Osvit
pojavio se prvi put 27. srpnja 1898. i izlazio do 1907.939
6. Kranska obitelj. U Mostaru je osnovana god. 1895. Franjevaka teologija na kojoj je mladim franjevakim bogoslovima
predavalo nekoliko sposobnih ljudi koji su zavrili svoje kole na
talijanskim i njemakim uilitima. Ti profesori teologije, prouavajui i predajui znanstveno svoje predmete mogli su pisati djela viega znaenja, ali oito je da nisu vidjeli itatelje svojih takvih
radova koji bi opravdali njihov spisateljski napor. Mislili su to bi
mogli uiniti, osim za svoje sluatelje u koli, na korist naroda u
Hercegovini. Tako su doli na misao, na koju su ih poticali provincijal fra Augustin Zubac i gvardijan fra Ambro Mileti da osnuju
mjesenik Kranska obitelj, puki i zabavni list za hrvatski katoliki puk. Ve samo ime pokrenutoga lista kae nam koja je namjera
pokretaa toga lista, tititi i jaati u Hercegovini temelje ljudskoga
drutva. asopis je izlazio do 1921. Obnovljen je 1938., a posljednji
broj iziao je u studenom 1944. Tiskan je u vlastitoj franjevakoj
tiskari i dosta vremena bio jedino katoliko glasilo u Hercegovini.
Biskupi u njemu objavljuju svoje dopise od ope vanosti. Neko je
vrijeme bio i glasnik Katolike akcije te Hrvatskih seljakih kola.
Urednici su mu bili: fra Radoslav Glava (1900.1904.), fra Skender
Musa (1906.1909.), fra Ante Maji (1910.1914.), fra Ante Jelavi
(1914.1920.) i fra Vendelin Vasilj (1938.1945.). 940
7. Rua. Pod utjecajem Hrvatskoga katolikog pokreta, koji
je zapoeo krki biskup Antun Mahni (1896.1920.), poele su
se stvarati u katolikim sjemenitima udruenja. Takvo je udrue939
940
. Musa, Franjo Milievi, Mostar, 1992., str. 70-72.

D. Tomi, Kranska obitelj, sv. 1. i 2., Mostar, 2001.-2002.
358
nje osnovano god. 1910. i u franjevakom sjemenitu na irokom

Brijegu pod imenom Polet. lanovi toga udruenja drali su svako
15 dana knjievna sijela i izdavali su 1910.1914. jedan listi zvan
Rua, umnoavan apirografom. Nakon Prvoga svjetskog rata Rua
je neko vrijeme izlazila, a onda je prestala.941
8. Narodna sloboda. Krajem godine 1918., kad je zavrio
Prvi svjetski rat, hrvatski katoliki izobraeni ljudi u Hercegovini,
koji su se okupljali oko vjerouitelja fra Dominika Mandia, osjeali
su potrebu poraditi za dobrobit naroda, ali nisu imali jednoga lista
preko kojega bi mogli prenositi u narod svoje misli o slobodi i pravu
naroda, opisivati prilike u Hercegovini i svijetu i davati smjernice
kako bi se to odgovornije i korisnije trebalo ponaati u djelovanju.
Osjeali su ivu potrebu za jednim izvanstranakim i neovisnim listom za politiku, prosvjetu i gospodarstvo. Stoga su se odluili pokrenuti jednu takvu novinu. Da bi se to moglo ostvariti, jedan od
njih, bivi vojni kapelan fra Dane Zubac, otiao je krajem 1918. u
Zagreb da bi u urednitvu katolikoga lista Narodna politika nauio
kako se ureuje jedna novina. Urednik Narodne politike stavio mu
je na raspolaganje sve to mu je bilo korisno za tu svrhu, posebno
mu je izlagao svoje iskustvo u ureivanju lista i raspravljao s njim
o predmetima koje bi novi list morao opisivati i o mislima koje bi
trebao iznositi. Fra Dane se vratio u Mostar pred Boi i poeo pripravljati prvi broj novoga lista kojemu su dali naslov Narodna sloboda. Prvi broj iziao je u prvom tjednu 1919. kao izvanstranki list, a
23. travnja 1919. s brojem 33, list je postao glasilo Hrvatske puke
stranke za Hercegovinu, a izlazio je do 1932.942
9. Stopama otaca. Mladi franjevci, studenti na Franjevakoj
bogosloviji u Mostaru, osnovali su 1908. udruenje pod imenom
poznatoga franjevca fra Petra Bakule, jednoga od otaca Provincije
i darovitoga knjievnika. Na sastancima Zbora prouavali su znanstvena i drutvena pitanja koja su zanimala tadanju katoliku
941
942
Fra V., Kratki pogled u organizacije hercegovake franjevake omladine, u: Stopama otaca, almanah hercegov. franjev. omladine, Mostar, 1934./1935., str.
164-165.
B. Pandi, ivotopis fra Dominika Mandia, u: Sabrana djela O. Dominika Mandia, sv. 12., Chicago, 1994., 50-obljetnica Hrvatske franjevake kustodije Svete
Obitelji, Chicago, 1976., str. 26-27.
359
javnost. A god. 1934. odluili su izdavati almanah pod naslovom

Stopama otaca, u kojem e tadanji lanovi zbora, kao bivi i budui,
objelodanjivati svoje sastavke. Almanah je izlazio pet godina i donio vrlo vrijednih duhovnih, povijesnih i knjievnih priloga. Rad je
nasilno prekinut 1945.943
10. Krni zaviaj, hercegovaki informativni zbornik za vjerska i drutvena pitanja zapoeo je god. 1969. kao glasilo upe Drinovci pod naslovom Godinjak Drinovci 1969. Prvi broj asopisa
iziao je 1970., tiskan je u akovu. Od petoga broja (1972.) Krni
zaviaj izlazi kao hercegovaki zbornik. Razvio se u sadrajan godinjak koji donosi sastavke iz prolosti i sadanjosti te je okrenut
budunosti. Dugogodinji je urednik fra arko Ili.944
11. Naa ognjita, mjesenik koji izlazi u franjevakom samostanu u Tomislavgradu, a pokrenuo ga je god. 1971. blagopokojni
fra Ferdo Vlai tada gvardijan i upnik u tom mjestu. U poetku je
bio list lokalnoga karaktera, ali vremenom se rairio po itavoj Hercegovini pa i dalje, posebno gdje je bilo katolika rodom iz Hercegovine. God. 1981. komunistike vlasti zabranile su izdavanje lista jer
im se nije sviao duh koji je prenosio meu hrvatskim katolikim
puanstvom. Da bi list i nadalje mogao vriti onu istu ulogu koju je
dotada vrio, tada su mu promijenili ime nazvavi ga Sveta batina.
Ali staro ime su mu vratili im su to god. 1990. prilike dopustile pa
tako i sada izlazi pod prvotnim imenom Naa ognjita. Uz taj su list
franjevci pokrenuli i izdavaku kuu pod naslovom Knjinica naih
ognjita, koja je dosada objavila znatan broj knjiga razliitoga sadraja. Ta izdavaka kua ima danas i svoje vlastite knjiare u Tomislavgradu, . Brijegu i Grudama.945
12. Hercegovina franciscana, list je za unutarnji ivot i veze
lanova Hercegovake franjevake provincije koji je pokrenuo god.
1935. tadanji provincijal fra Mate uturi. To je bio slubeni list
Provincije i donosio je vijesti iz ivota i rada Provincije, iznosio miljenja o glavnim unutarnjim pitanjima i davao upute kakve stavove
943
944
945
Fr. . Maji, Osvrt na historijat i rad zbora Bakula", u: Stopama otaca, almanah
hercegovake franjev. omladine, god. V., Mostar, 1939., str. 17-33.
Usp. . Ili, Najvanije uspomene o Krnom zaviaju, u: Krni zaviaj, br. 30.,
Humac, 1997., str. 113-120.
Usp. Fra Ferdo Vlai vizionar i patnik, Spomenica, Tomislavgrad, 2005.
360
zauzeti u vanim trenucima. Izlazio je do god. 1944., kad je silom

prilika prestao. Sjeajui se ovoga lista, hercegovaki franjevci odluili su izdavati pod istim imenom znanstveni list. Prvi broj ovoga
lista iziao je 2005. godine. 946
13. Danica, tjednik. Franjevci Hrvatske franjevake kustodije u Americi kupili su 1945. od gosp. Ivana Kreia Hrvatski list i
Danicu hrvatsku, jer ih on, nakon 24 godine izlaenja u New Yorku,
vie nije bio u stanju izdavati. Od 1946. list izlazi u Chicagu pod
zajednikim imenom Danica. Zbog tekoga je stanja u domovini Danica postala poglavito politiki tjednik, kojem je glavna svrha bila
irenje istine o Hrvatima u svijetu te promicanje nacionalne misli i
ideje o slobodnoj domovini. Upravitelji i urednici Danice bili su hercegovaki franjevci, ali su u njoj suraivali brojni domoljubi, meu
njima ponajbolja novinska pera u Americi, pa i ire. List je prestao s
izlaenjem 1990., nakon to se raspala Jugoslavija i komunizam.947
14. Hrvatski katoliki glasnik. Ovaj asopis poeli su izdavati franjevci Hrvatske franjevake kustodije u Chicagu 1942.
Izlazio je mjeseno sve do 1994., a osobito je vrijedno bilo njegovo
izlaenje u poratno doba, kada su u domovini komunisti zabranili
izdavanje katolikoga tiska. Sadraj je Glasnika uglavnom bio vjerske i duhovne naravi, makar je i on odisao hrvatskim duhom i irio ideje slobodne i nezavisne Hrvatske. Hrvatski katoliki glasnik
prestao je izlaziti 1994., nakon 52 godine izlaenja (1942.1994.).
Hrvatski franjevci u Americi kao svojevrstan nadomjestak poinju
tada izdavati Kustodijski vjesnik. Zapravo Kustodijski vjesnik izlazi
jo od 1986., ali samo kao unutarnje franjevako glasilo, 4 puta godinje, na 4 stranice. Od 1994. to glasilo prerasta u asopis koji izlazi dvomjeseno na 16 ili vie stranica. Preteno obrauje ivot upa
u Americi i Kanadi na kojima djeluju hrvatski franjevci. Od 2004.
izlazi kao tromjesenik.948
15. Hrvatski kalendar, godinjak u Americi. Kalendar je poevi od 1924. u New Yorku izdavao Ivan Krei, a nosio je naslov
946
947
948
Usp. R. Joli, Stara" i nova" Hercegovina franciscana, u: Hercegovina franciscana, god. 2005., br. 1., str. 11-21.
R. Joli, J. Grbe, Stoljee vjernosti A century of fidelity, Chicago, 2000., str.
104-106.
Isto mj., str. 100-101.
361
Koledar. God. 1944. od njega su ga kupili franjevci Hrvatske franjevake kustodije te ga izdaju do danas. Cijelo to vrijeme Kalendar
objavljuje podatke o Hrvatima u Americi, o hrvatskim upama, ali
objavljuje takoer zanimljive prie, pjesme, povijesne i druge oglede. Kakvoa tiva je na zavidnoj razini. Usmjerenje je kroz itavo
razdoblje bilo izrazito hrvatsko. Velik je broj hrvatskih knjievnika,
pjesnika, povjesniara, kao i teolokih, filozofskih i drugih strunjaka desetljeima objavljivao svoje radove na stranicama Kalendara.949
16. Glasnik mira. U hercegovakom se selu Meugorju zbio
izvanredan dogaaj 24. lipnja 1981. oko 18 sati estero djece vidjelo je na Podbrdu lijepu mladu enu s djetetom u naruju. Iz znatielje doli su i sutra i ponovno je vidjeli. I tako se ukazivanje nastavilo danima i godinama. Djeca su i mnogi ljudi uvjereni da je to
Gospa. Glas se o tomu dogaaju irio. Jedni su i danas uvjereni da
se to Gospa ukazuje, a drugi to nijeu. Istina je da je dosad Meugorje zbog toga dogaaja posjetilo vie od 20.000.000 hodoasnika.
Osim toga na svijetu ima vie od 65 glasila o ukazanjima u Meugorju. Franjevci u Meugorju odluili su 1991. pokrenuti mjesenik
koji bi pratio dogaanja vezana za fenomen Meugorja. List je dobio ime Glas mira. God. 1991. izila su samo dva broja, a od 1993.
izlazio je bez prekida. U njemu su lanke objavljivali kako franjevci,
tako brojni drugi novinari i strunjaci, a objavljivao je i razgovore
s istaknutim osobama koje posjeuju Meugorje. Kako se taj list,
zbog posebnih prilika, ureivao i izdavao u Zagrebu, odgovorni su
odluili izdavati list u Meugorju pod imenom Glasnik mira. Prvi je
broj iziao u sijenju 2006. i nastavlja izlaziti mjeseno.950
17. Informativni centar Mir Meugorje. Zbog velikoga broja hodoasnika koji od 1981. hodoaste u Meugorje ili se zanimaju
za fenomen Meugorja, franjevci su 25. studenoga 1993. osnovali
spomenuti Centar. U sklopu Centra djeluju Radiopostaja Mir Meugorje, Izdavaki odjel, Odjel za informiranje i organizaciju Internet stranice (www.medjugorje.hr), Odjel za prihvat hodoasnika,
Raunovodstveni odjel. Danas se radio program emitira 24 sata na
949
950
Isto mj., str. 102-103.

Usp. Rije urednitva, u: Glasnik mira, godite I., broj 1., Meugorje, sijeanj
2006., str. 1.
362
dan preko odailja i satelita. Centar skrbi i za Drutvo vodia za

hodoasnike u upi Meugorje.951
18. Mir i dobro, slubeno glasilo Hercegovake franjevake
provincije. Izlazi u Mostaru od 1968. do danas. Donosi slubene
vijesti Sv. Stolice, Vrhovne uprave reda i Provincijalata te ostale vijesti.
19. MOVIS (Misijski organ veze i sluenja) je list 12 katolikih
misija u vicarskoj. Izdaju ga hercegovaki franjevci u vicarskoj,
koji tamo dre hrvatske misije. Pokrenuo ga je fra Ljubo Krasi god.
1970. Izlazi tromjeseno i donosi vijesti vezane za ivot hrvatskih
misija u vicarskoj, kao i neke vijesti ope vanosti.
20. Na izvorima. List su izdavali franjevaki novaci na Humcu. Pokrenut je god. 1971. kad je bio prefekt fra Leonard Ore. Izlazio je neko vrijeme. Tiskano je 12 brojeva toga lista.
21. Stopama pobijenih. Komunisti su ubili 66 hercegovakih
franjevaca u razdoblju od 1942. do 1945. Bilo je pokuaja ve od
poetka da se istrai i tono zabiljei nain njihova umorstva. Dapae, mostarskoduvanjski biskup Petar ule slubeno je potaknuo
u listopadu 1945. upravu Hercegovake franjevake provincije da
se istrai i opie nain umorstva ubijenih fratara. Uprava Provincije
odmah je imenovala odbor koji bi obavio taj posao, ali je tajna policija komunistika doznala za taj rad i 31. listopada 1945. zaplijenila
obavljenu grau i zabranila daljnji rad. Tek su u novije vrijeme prilike dopustile da se ti nemili dogaaji mogu nesmetano prouavati. Stoga je uprava Provincije 4. studenoga 2004. imenovala Povjerenstvo za pripremu kauze muenika u cilju da ono proui naine
za istraivanje smrti franjevaca koji su ubijeni u svojim upama,
u samostanima i na nepoznatim mjestima. Budui da je openito
uvjerenje da su oni franjevci ubijeni in odium fidei, odlueno je poraditi da bi i Crkva slubeno to priznala. Predmetu prouavanja dan
je naslov Fra Leo Petrovi i 65 subrae. U tu svrhu 23. svibnja 2006.
imenovan je postulator fra Luka De Rosa, a on je u rujnu 2007. postavio svojim zamjenikom i pomonikom u tom poslu, tj. vicepostulatora fra Miljenka Miu Stojia koji je poeo ozbiljno obavljati
svoj posao i pokrenuo list Stopama pobijenih, a njegov prvi broj iza951
S. avar, Informativni centar Mir Meugorje, u: Krni zaviaj, sv. 32., Humac,
1999., str. 235-237.
363
ao je u srpnju 2008. Svrha je lista upoznavanje javnosti o pronaenim podacima vezanim za ivote i stradanja ubijenih hercegovakih
frajevaca.952
22. Savremena pitanja953. Kada se fra Dominik Mandi vratio sa sveuilita iz vicarske, ubrzo je postao tajnik Hercegovake
franjevake provincije, upravitelj Franjevake tiskare u Mostaru i
vjerouitelj u mostarskoj gimnaziji. Oko njega su se kupili pristae
Hrvatskoga katolikog pokreta, ne samo srednjokolci nego i sveuilitarci, i esto raspravljali o pojedinim vjerskim pitanjima. To
ga je navelo na pomisao da pokrene izdavanje knjiga koje bi struno obradile pojedina vjerska pitanja. Doao je u dodir s pojedinim
znanstvenicima i zamolio ih da bi obradili pojedina vjerska pitanja,
a on bi njihove znanstvene sastavke tiskao. Zbirku tih tiskanih djela nazvao je Savremena pitanja. Zbirku Savremenih pitanja ureivao
je 1918.1939. kada je otiao u Rim. Izdano je 38 svezaka. Prvo je
tiskano djelo filozofsko-bogoslovna rasprava Razum i vjera fra Teofila Harapina, profesora Franjevake gimnazije u Varadinu. God.
1944. fra Vendelin Vasilj obnovio je izdanja Savremenih pitanja. Izdao je dvije knjige Filozofija komunizma i Komunizam i obitelj.954
23. Monumenta franciscana iugoslavica. Poslije Prvoga svjetskog rata (1914.1918.) franjevci u Hercegovini poeli su
znanstveno raditi, posebno na povijesnomu podruju. Iako nisu
imali znanstveno znanje za istraivaki rad, iz toga podruja dali
su vrijedna djela. Prvi se na tomu podruju istaknuo fra Leon Petrovi (1883.1945.), koji je za doktorat na sveulitu u Fribourgu
napisao povijesnu raspravu o poecima upotrebe slavenskoga jezika
u liturgiji kod Slavena, posebno Hrvata. On je i poslije kroz cijeli
ivot pisao radnje povijesnoga sadraja. Poslije njega najistaknutiji
pisac bio je fra Dominik Mandi. Zavrio je studij u Fribourgu god.
1914., a doktorsku radnju branio je 23. lipnja 1921. Vrativi se u
domovinu nakon studija, na razliite naine svojim radom nastojao je unaprijediti ivot hercegovakih Hrvata na gospodarskomu,
952
953
954
Mir i dobro, br. 40., 2. rujna 2008., str. 83-84.

B. Pandi, ivotopis fra Dominika Mandia, u: Sabrana djela O. Dominika Mandia, sv. 12., Chicago, 1994., 50-obljetnica Hrvatske franjevake kustodije Svete
Obitelji, Chicago, 1976., str. 25-26.
364
drutvenomu i prosvjetnomu podruju. Meutim, najvjerojatnije,

njegov najvaniji rad bio je na povijesnomu podruju. Na Sveuilitu u Fribourgu nauio je znanstveno raditi kao povjesniar. Njegova doktorska radnja bila je o tzv. prvotnomu pravilu. Tu je radnju
tiskao god. 1923. u Mostaru na latinskomu jeziku pod naslovom
De protoregula Ordinis Fratrum Minorum. Premda je za doktorat
prikazao samo taj rad o prvotnomu pravilu, prouavao je i druga
dva pravila sv. Franje, ono potvreno (1223.) i ono nepotvreno
(1221.), pa je sljedee god., 1924., u Mostaru objelodanio rad o sva
tri pravila sv. Franje pod naslovom De legislatione antiqua Ordinis
Fratrum Minorum. Ve je za vrijeme studija, a posebno nakon doktorata, fra Dominik pravio nacrt za svoj budui znanstveni rad. Odluio se baviti franjevakom prolou, posebno radom franjevaca u
balkanskim krajevima. Da bi u tomu pogledu imao to jasniji program, povezao se s fra Julijanom Jeleniem, bosanskim franjevcem
i profesorom crkvene povijesti na Zagrebakomu bogoslovnom fakultetu, s Tugomirom Alaupoviem i Izidorom Krnjavijem. S njima je odluio osnovati Povijesno drutvo za prouavanje prolosti
franjevaca na podruju tzv. Jugoslavije. Napravili su nacrt pravila
Drutva. Njih je fra Dominik predloio 25. oujka 1924. Konferenciji franjevakih provincijala, koja se u to doba drala u Mostaru.
Provincijali su razmotrili prijedlog pravila i naelno ga odobrili,
samo su pojedinim provincijskim upravama prepustili da rasprave
pojedinosti pravila. Provincijali su ponovno raspravljali 13. prosinca 1925. o Drutvu i odobrili tu zamisao, obeavajui svaku pomo.
Prva skuptina odrana je 30. sijenja 1926., na kojoj je izabrano
Vijee drutva. Povijesno drutvo pokrenulo je izdavanje izvora za
franjevaku povijest pod naslovom Monumenta franciscana iugoslavica. Izdalo je dva zapaena sveska za izvor franjevake povijesti,
svezak fra J. Jelenia, Spomenici kulturnoga rada Franjevaca Bosne
Srebrenike (Documenta res gestas Fratrum Minorum Bosnae Argentinae ab an. 1699.1835. spectantia), u: Monumenta franciscana
iugoslavica, vol. 1, Mostar, 1927. i svezak fra Dominika Mandia pod
naslovom Hercegovaki spomenici franjevakog reda iz turskog doba,
sv. 1. g. 1463.1699., u: Monumenta franciscana iugoslavica, vol. II.,
(Acta franciscana Hercegovinae provinciarumque finitimarum tempore
dominationis othomanae, tom. 1 ab an. 14631699), Mostar, 1934.
365
24. Croatia, izdavaki zavod u Chicagu. Godine 1945. bjeei

pred najezdom komunista, mnogo hrvatskih ljudi, meu kojima je
bio velik broj s visokim kolama, pobjeglo je na zapad. Kad je fra
Dominik Mandi postao starjeinom hrvatskih franjevaca u Sjedinjenim Amerikim Dravama i Kanadi, sa sjeditem u Chicagu,
naao je velik broj izbjeglica koji su ga uvjeravali da se u Chicagu
malo tiska na hrvatskomu jeziku, posebno kad se uzme u obzir velik
broj izbjeglica koji su doli i do Sjedinjenih Amerikih Drava. To
je potaknulo fra Dominika da osnuje god. 1953. izdavaki zavod.
Namjera je bila izdati svake godine pet knjiga. U god. 1953. izdao
je etiri knjige (V. Murvar, Hrvatska i Hrvati; L. Kordi, Od zemlje do
neba, pjesme; A. Bonifai, Vjena Hrvatska i Hrvatski kalendar za
god. 1954.). Peta knjiga trebala je biti Sveto pismo Novoga zavjeta,
prijevod fra Gracijana Raspudia. Ali prije nego je dao u tisak taj
prijevod, doznao je da u Madridu Croatia Academica Catholica pripravlja novo izdanje Svetoga pisma koje je preveo i izdao u Sarajevu
nadbiskup Ivan ari. Shvatio je da bi u onim prilikama bilo previe
izdavati u isto vrijeme dva prijevoda Sv. pisma, pa je odgodio tisak
prijevoda fra Gracijana Raspudia. God. 1954. izdao je dvije knjige
na engleskome, a pripravljao je treu u kojoj je htio na engleskome
jeziku predstaviti hrvatski narod meunarodnoj javnosti. Bio je to
zbornik pod naslovom The Croatian Nation in its struggle for freedom
and independence, Chicago, 1955. Urednici su mu bili Antun Bonifai i Clement Mihanovich. U njemu je 17 pisaca na ozbiljan i znanstven nain nastojalo ostvariti fra Dominikovu namjeru. Meutim,
ubrzo je bilo jasno da je potreba takvih izdanja bila kratkotrajna i
brzo postala nepotrebna. Hrvatski su se izbjegli ljudi razili. Osim
toga preteni dio hrvatskih ljudi bili su radnici koji nisu osjeali potrebu tolikih knjiga, a ueni ljudi imali su veu potrebu tiskati svoje
sastavke nego itati sastavke drugih ljudi. Stoga, iako su izdanja
zavoda Croatia jedno vrijeme izgledala potreba hrvatskoga iseljenitva, brzom promjenom stanja ta potreba je nestala.955
25. Hrvatski povijesni institut (HPI), izdavaka kua u
Americi. Nakon gaenja Hrvatskoga izdavakog zavoda Croatia
1955,. iste je godine dr. fra Dominik Mandi u Chicagu utemeljio
HPI. Kako u Americi nije bilo mogue nai nove povijesne izvore za
955
Isto mj., str. 126-132.
366
hrvatsku povijest, poticao je da se osnuje Povijesni institut u Rimu,

a Povijesni institut u Americi u prvom redu bi skupljao novane priloge kako bi Institut u Rimu mogao djelovati i tiskati svoje knjige.
God. 1963. u Rimu jer osnovana istoimena ustanova, pa se ikaki
Institut dogovorno stopio s rimskim. Veina najpoznatijih povijesnih djela dr. D. Mandia tiskana je upravo u izdanju HPI-a, osobito
trilogija o povijesti Bosne i Hercegovine. Institut se ugasio sam od
sebe. Izdavaku djelatnost nastavio je ZIRAL poetkom 1970-ih. 956
26. ZIRAL (Zajednica izdanja ranjeni labud) je izdavaka kua
osnovana u inozemstvu. Utemeljili su je trojica hercegovakih franjevaca: fra Lucijan Kordi (Zrich), fra Dionizije Lasi i fra Bazilije
Pandi (Rim). Dua ZIRAL-a bio je fra Dionizije. Tako je i sjedite
ZIRAL-a bilo tamo gdje je bio fra Dionizije: Rim, Chicago, Norval
te opet Chicago. Po fra Dionizijevom povratku u domovinu 1995.,
ZIRAL je preselio u Mostar. U inozemstvu je u ZIRAL-ovoj nakladi
izdano 66 knjiga raznolika sadraja, uglavnom spisi knjievne, domoljubne i povijesne naravi. U Hercegovini ZIRAL nastavlja uspjean rad. Ubrzo je objavljen velik broj knjiga. U posljednje vrijeme
udruen je s franjevakom tiskarom FRAM u jedno poduzee pod
imenom FRAM ZIRAL957
27. HIAK (Hrvatske izvandomovinske kole u Americi i Kanadi) je krovna organizacija hrvatskih kola u Americi i Kanadi.
Ustanova je osnovana 1974. na poticaj hercegovakoga franjevca
fra Ljube Krasia. Do 1978. u HIAK je bilo ulanjeno 55 kola u
Americi i Kanadi, a tada im se prikljuilo i 12 kola iz Australije.
Sredinji HIAK, kao krovna udruga iji je odbor redovito pripravljao seminare za uitelje u hrvatskim kolama, izdao je i preko 20
udbenika, prirunika i drugih pomagala za hrvatske kole. Neki su
doivjeli i vie izdanja. Danas hrvatske kole djeluju manje-vie samostalno, koristei esto udbenike iz domovine, kao i one HIAKovih autora. Naglasak se u kolama stavlja na uenje hrvatskoga
jezika, kulture i narodnih plesova. Danas je u HIAK ulanjeno oko
30 kola s oko 2.700 uenika. 958
956
957
958
Usp. V. D. Lasi, Kratka povijest izdavakoga pothvata hrvatske knjige u slobodi

ZIRAL, u: Zbornik ZIRAL 1970.1990., Chicago, 1990., str. 130-144.
Isto mj. str. 130-144.
Usp. Lj. Krasi, Hrvatske kole u Americi i Kanadi, u: Krni zaviaj, sv. 32., Humac, 1999., str. 265-272.
367
28. Zaviajna knjinica, ivot i svjedoanstva. Knjini niz koji

je u Mostaru 1970. pokrenuo i ureuje fra Andrija Niki. Do sada
je u knjinici objavljeno preko 90 knjiga, preteno povijesnoga sadraja.
29. RECIPE (Restauratio Et Continuatio Illustrium Patrum
Exempla obnavljanje i nastavljanje primjera slavnih otaca). Franjevaka knjinica Mostar pokrenula je nakladniki niz Recipe. Do
sada su izile knjige:
1. ime Demo, Pavao Knezovi: erigajski aneo, Mostar, 2007.;
2. ime Demo, Pavao Knezovi i fra Ante Mari: Leo Petrovi prvi
hercegovaki franjevac doktor znanosti, Mostar, 2008.;
3. Robert Joli, Novicijat hercegovakih franjevaca, Mostar, 2009.;
4. Fra Mijo ui, graditelj i uznik (zbornik radova), priredili: Robert
Joli i Jure Krito, Mostar, 2009.;
5. Franjevci i Hercegovina, zbornik radova s istoimenoga znanstvenog simpozija odranoga 6. listopada 2009. u Mostaru u prigodi proslave 800. obljetnice utemeljenja franjevakoga reda
/1209.2009./, priredio: fra Robert Joli, Mostar, 2009.;
6. Fra Aneo Nui, ivot i djelo, u prigodi 160. obljetnice roenja (1850.2010.), priredili: fra Robert Joli i fra Ante Mari,
Mostar, 2010.
368
XIII.
KNJINICE, ARHIVI, MUZEJI I TISKARE
ercegovaki franjevci, pripravljajui se za budunost, morali su

se sluiti knjigama da bi iz njih nauili to e im biti potrebno
u ivotu. Vremenom su njihove osobne knjige postajale zajednike,
pa su bile smjetene u kakvu kunu prostoriju. Neke su knjige i kupovane, jer su bile potrebne zajednici bilo za obavljanje sveenikih
dunosti bilo za stjecanje osobnoga znanja.Tako su u svakoj franjevakoj kui nastajale knjinice. Bez sumnje knjinice su se bre
razvijale gdje su bila uilita, tj. na irokom Brijegu, u Mostaru i na
Humcu.
Uz knjinice u franjevakim samostanima i u drugim franjevakim ustanovama nalaze se arhivi. Naravno da je glavni arhiv onaj
provincijalnog starjeinstva u Mostaru, jer uva spise po kojima je
provincijalno franjevako starjeinstvo djelovalo.
U franjevakim ustanovama ima likovnih, umjetnikih predmeta, posebno u franjevakom samostanu na Humcu i irokom
Brijegu, i raznih predmeta iz prolosti koji se uvaju u posebnim
prostorijama koje nazivamo muzejima.
1. Franjevaka knjinica na irokom Brijegu. Od neznatnih poetaka knjinica je iz godine u godinu rasla. Kad je otvorena javna gimnazija, knjinica se svakodnevno poveavala: neto se
naruivalo jer je sluilo za rad gimnazije, druge su knjige dolazile
kao poklon bilo prijatelja bilo izdavakih kua. Tako je knjinica
irokobrijeke franjevake gimnazije postala nadaleko poznata jer
je sakupila velik broj najraznovrsnijih knjiga. Gimnazijski muzej s
arheolokom, numizmatikom, etnografskom, geoloko-biolokom
i drugim zbirkama bio je vrlo zapaen. Takoer su utemeljili puha369
ki i tamburaki orkestar. Tako su primjerom pokazivali puanstvu

kako je za budunost potrebno uvati i astiti batinu. Meutim,
taj i takav rad irokobrijekih franjevaca naprasno je prekinut zloinima koje su poinili partizani poetkom veljae 1945. Kad su komunistiki zloinci doli u veljai 1945. da sve na irokom Brijegu
unite i profesore pobiju, knjinica je, kako neki misle, imala preko
20.000 knjiga. Sve su zapalili i sve franjevce u samostanu strijeljali i
spalili.959 Zajedno s knjinicom unitili su i razne zbirke koje su sluile poduavanju gimnazijskih uenika: prirodoslovnu, kemijsku,
geografsko-historijsku, arheoloku, etnografsku, muziku, crtaku
i gimnastiku. Na nevien zloinaki nain poetkom veljae 1945.
ubili su trideset nedunih franjevaca, zapalili veliku gimnazijsku
knjinicu i kompletan arhiv, matine knjige te franjevaku knjinicu. Jedan od oevidaca toga zloina dr. Bruno Raspudi, koji je
jedini od tada prisutnih franjevaca na irokom Brijegu pobjegao i
ostao iv, gledao je iz nevelike daljine taj zloinaki dogaaj i ovako
ga kasnije opisao: Upravo, dok smo prevaljivali taj dio puta, opazio sam
kako se s vrha irokobrijeke gimnazije uzdie gusti oblak crnog dima to
ga je lizao veliki crveni plamen, koji je svakim asom bivao sve to vei i
svjetliji. Obasjavao je itavu okolicu. Strava te jezovite ratne noi zbog
toga je jo vie zavladala cijelom irokobrijekom kotlinom. Ne mogu a
da ne spomenem da su mi u tom asu bile oi pune suza, a srce mi se kidalo od duboke boli i tuge. Moje misli letjele su u tom asu k onom crvenom
plamenu na gori, koji se je dizao upravo iz same gimnazijske biblioteke,
jedinoga lako zapaljivoga mjesta u cijeloj zgradi. Ali jo vie moje misli i osjeaji letjeli su u ovom stranom asu noi k mojoj dragoj brai
franjevcima, za koje sam znao da su se sklonili i utonuli u crni prostor
zemlje pred vatrom poludivljeg napadaa koji iako sasvim blizu nisu u
ovom trenutku znali da crveni plamen ognja goruega lie krov i zidove
velebnih zgrada i tako niti i u prah pretvara stoljetni rad hercegovakih
franjevaca i njihovog siromanog puka.960 U posljednje vrijeme, kad su
prilike to dopustile, franjevci na irokom Brijegu nastoje obnoviti
samostansku knjinicu. U tomu su i dosada dosta dobro uspjeli.961
959
960
961
J. Tomaevi-Koka, Istina o ubijenoj gimnaziji, Zagreb, 1997.

Dr. B. Raspudi, Grad na gori u plamenu, u: Krni zaviaj, br. 31., Humac, 1998.,
str. 131.
Usp. A. Niki, Blago hercegovakih franjevakih samostana, Mostar, 1993., str.
51-70.
370
2. Franjevaka galerija na irokom Brijegu. Kad su kasnije prilike dopustile, preivjeli franjevci vratili su se u razrueni
samostan, skupljali su stvari koje su nekako preostale i uvali ih.
Uspjeli su skupiti dosta slika starih majstora, crkvenoga posua,
ruha i starih knjiga. Tijekom 1980-ih u samostanskim prostorijama
prireivane su razliite izlobe, a samostan je nabavljao umjetnika
djela trajnijega znaenja. Konano je 1990. dovrena zgrada u kojoj
je uskoro otvoren stalni postav Franjevake galerije iroki Brijeg.
Osim ve spomenute riznice stalni su postav sainjavali izloci slikara i kipara hrvatske moderne i suvremene umjetnosti, umjetnika
naivne umjetnosti te djela novih umjetnika. U treem dijelu izloena su djela hercegovakih slikara. Poetkom Domovinskoga rata
stalni je postav maknut, a umjetnine su razmjetene i pohranjene. Takoer je Galerija primila brojne umjetnine iz drugih muzeja
i zbirki koji su bili ugroeni zbog ratnih djelovanja. Od otvorenja
Galerije do danas prireene su brojne izlobe poznatih i manje poznatih umjetnika u galerijskim prostorima. Uz Galeriju je povezan
i osnutak Akademije likovnih umjetnosti Sveuilita u Mostaru sa
sjeditem na . Brijegu.
3. Franjevaka knjinica Mostar. U Mostaru se nalazio franjevaki samostan prije dolaska Turaka. Turci su taj samostan ubrzo
unitili, a tek 19. oujka 1890. postavljeni su temelji novoga samostan koji je sveano otvoren 6. prosinca 1894. U njemu je sljedee
godine, tj. u listopadu 1895., otvorena Franjevaka bogoslovija.962U
njoj je predavalo vie profeora koji su zavrili potrebne nauke u inozemstvu. Oni su sa sobom imali knjige iz kojih su uili i poloili
potrebne ispite. Ali za njihovu slubu bilo je potrebno i knjiga ope
naravi. Te su knjige nabavljane i bile svima na raspolaganju u jednoj
prostoriji. Tako se poela stvarati knjinica. Vremenom je trebalo
nabavljati i druge pa je tako broj knjiga u knjinici rastao. Osim toga
pojedini profesori kad su naputali svoju slubu, ostavljali su knjige
koje im vie nisu trebale. Te knjige ile su u zajedniku knjinicu koja
je iz godine u godinu rasla. Za nju je obino imenovan knjiniar
koji se brinuo za postojee knjige i koji je nastojao nabaviti nove za
koje se osjeala potreba. Knjinica je najprije, do poplave samosta962
Usp. B. Pandi, Hercegovaki franjevci, MostarZagreb, 2001., str. 112-118.

371
na 1940. godine, bila u podrumu istonoga krila samostana, kako

je to nacrtom samostana i odreeno, a nakon Drugoga svjetskog
rata prebaena je u prizemlje istoga krila. Preivjela je dva svjetska
rata i Domovinski rat. Svaki je od njih knjikom blagu nanio razliita oteenja. K tomu je 1963. preivjela i jedan poar samostana.
Knjinici je, nakon spaljivanja crkve od strane srbokomunistikih
agresora 9. svibnja 1992., prijetila velika opasnost da zajedno sa
samostanom izgori, jer su se nalazili na prvoj crti bojinice. Velikim naporom fratara koji su ostali u samostanu u vrijeme ratnoga
vihora knjinica je zatiena elinim platama i vreama pijeska postavljenim na prozore i tako je spaena. Provincijalni kapitul god.
2004. donio je odluku da se knjinica obnovi prema svim dananjim propisima za ureenje knjinica. U tu je svrhu knjiniarom
odreen fra Ante Mari. Ureenje knjinice zapoinje polovicom
kolovoza 2005. godine. Nacrt za to ureenje napravila je Katedra
knjiniarstva Filozofskoga fakulteta Sveuilita u Osijeku, a studenti knjiniarstva toga fakulteta u Franjevakoj knjinici Mostar
imaju svoju praksu i time pomau njezinu obnovu. U svrhu obnove
Provincija je naruila raunalni program Biblionet po kojem se obrauju knjige. Provincija nakon savjetovanja sa strunjacima obnavlja
oba ve spomenuta prostora istonoga krila (podrum i prizemlje)
samostana i preureuje ih za Knjinicu prema svim potrebnim zatitnim mjerama. Unutar Knjinice otvara itaonicu s etrnaest
stolova. Franjevaka knjinica Mostar pokrenula je nakladniki niz
Recipe uz koji je Hrvatska pota Mostar tiskala potanske marke
s likovima fra Anela Kraljevia i fra Leona Petrovia. Uz obnovu
prostora knjinice i knjikoga blaga, Franjevaka knjinica Mostar,
sredinja knjinica Hercegovake franjevake provincije, svojom
obnovom eli sauvati svoje knjiko blago i tako obnovljena eli biti
od koristi javnosti grada Mostara, Hercegovine i ire.
4. Arhiv Franjevake provincije u Mostaru. U provincijalnom arhivu hercegovakih franjevaca nalaze se u prvom redu dokumenti preko kojih je provincijalno starjeinstvo djelovalo. Njegova
je graa od velike vanosti za povijest franjevaca u Hercegovini i
za povijest naroda meu kojima su franjevci djelovali. Podijeljena
je vremenskom razdoblju i po sadraju, a struno je obraena za
povijesnu uporabu. Osim franjevake grae u ovom arhivu nalazi
372
se velik broj dokumenata iz turskoga doba pod naslovom Acta Turcarum. Tih dokumenata ima preko dvije tisue, a po svojem obliku
i sadraju dijele se na fermane, bujruntije, vakufname, berate itd.
Najstariji je dokument iz godine 1446. 963
5. Franjevaka knjinica na Humcu. Franjevaki samostan
na Humcu izgraen je 1867. kako bi bio odgojno mjesto za budue
franjevce. Kako su se u njemu odgajala nova pokoljena franjevaca,
skupljale su se knjige koje su sluile za tu svrhu. Nije udo da se u
njemu nakupio veliki broj knjiga. Kako su knjige bile smjetene u
nekoliko prostorija, tek je god. 1968. bila ureena posebna prostorija u zapadnom samostanskom krilu, gdje su prenesene sve knjige s
rukopisima i arhivskim spisima. Knjinica danas ima preko 20.000
primjeraka. U njoj se nalaze dobro ouvane stare knjige iz razdoblja
od 16. do 19. stoljea. Knjige obuhvaaju gotovo sva podruja prirodnih i drutvenih znanosti: ascetiku, beletristiku, biblijske znanosti, povijest, pravo, franjevatvo, katehetiku, leksik, lingvistiku,
prirodne znanosti i dr. Poseban dio obuhvaa periodiku iz Bosne i
Hercegovine i Hrvatske. Iz zapisa koji se nalaze u nekim knjigama
moe se odgonetnuti put kojim su dospjele u knjinicu. Uglavnom
se radi o knjigama koje su fratri kupovali za vrijeme studija u Italiji,
Njemakoj i drugdje. Njima su se fratri sluili za osobnu izobrazbu,
da bi nakon njihove smrti bile smjetene u knjinicu za opu uporabu. Drugi nain nabave bila je kupovina knjiga u antikvarijatima,
ili od nekih trgovaca. Tako su, uglavnom nabavljene starije knjige.
Meutim, veina dananjih rijetkih knjiga stigla je u knjinicu iz
drugih franjevakih samostana diljem Europe. Knjinica posjeduje
velik broj teolokih i filozofskih knjiga na njemakom, engleskom,
talijanskom i drugim jezicima.Tu su jo enciklopedijska izdanja,
razliita izdanja Svetoga pisma, klasina literatura, povijest hrvatske knjievnosti, katoliki asopisi i dr. O knjinici je napisano vie
strunih lanaka, a noviji sustavni prikaz napisao je hercegovaki
franjevac fra Draenko Tomi kao svoju diplomsku radnju na studiju bibliotekarstva u Zagrebu. Ta radnja objavljena je kao knjiga
2000. Knjinica je krajem 2003. temeljito obnovljena i smjetena u
963
Usp. A. Niki, Blago hercegovakih franjevakih samostana, Mostar, 1993., str.

34-35.
373
zapadno krilo samostana. Nabavljene su najsuvremenije police koje

knjino blago tite od vlage i sunca. Katalogizacija i kompjuterizacija knjinice je u tijeku.964
6. Muzej franjevakoga samostana na Humcu. Muzej u
franjevakom samostanu na Humcu osnovan je god. 1884., dakle
etiri godine prije osnutka znamenitoga Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Osnovao ga je hercegovaki franjevac fra Aneo Nui. Muzej
je 2003. dobio posve nove prostorije (preureeni samostanski podrum) i tako dobio svoju pravu vrijednost.965
7. Muzej Majka. Zbirka umjetnina u franjevakom samostanu na Humcu otvorena je 8. svibnja 2004., a sakupljena prema
zamisli fra Ljudevita Rupia i fra Viktora Nuia. Sadri oko 440
umjetnina koje prikazuju majku, bilo nebesku majku bilo jednostavne zemaljske majke. Zbirka daje dojam svetosti na dva naina:
kad prikazuje Bogorodicu s jedne strane, a s druge kad istie uzvienost majinskoga poziva svih ena. Biva oito da su umjetnici u
svojim radovima kad su gledali majku u raznim asovima njezina
ivota, spajajui osobna iskustva i opi pojam majke, osjeali radost
i potovanje.966
8. Hrvatska franjevaka arheoloka zbirka sv. Stjepana
Prvomuenika u Gorici. Zbirka je osnovana 2000., a 2001. je i pravno zaivjela. Vlasnici su Zbirke Hercegovaka franjevaka provincija (zastupana po samostanu na Humcu), te Vlada Zapadnohercegovake upanije. Njezina je svrha istraivanje, predstavljanje i
zatita izvanredno zanimljivih arheolokih lokaliteta na groblju, uz
staru crkvu, te iznad groblja (Grotua). Do sada je obnovljena i zatiena stara upna crkva iz 1856., te brojni stariji nalazi, primjeri964
965
966
Usp. . Ili, Knjinica franjevakog samostana na Humcu, u: Krni zaviaj,

sv. 37., Humac, 2004., str. 160.
U povodu 100. obljetnice muzeja izdana je knjiga Sto godina muzeja na Humcu
(1884.1984.), Ljubuki, 1985.; Usp. . Ili, Novi muzej u starom podrumu na
Humcu, u: Krni zaviaj, sv. 35., Humac, 2002., str. 171-175.
Usp. Majka" zbirka umjetnina Franjevakog samostana HumacLjubuki, Zagreb, 2008.; M. uri, Proirena zbirka umjetnina Majka, u: Krni zaviaj,
sv. 41., Humac, 2008., str. 197-199.
374
ce krstionica iz 4. do 6. st. i ostatci kasnoantike crkve. Pokretni nalazi smjetaju se u za to prilagoene prostorije u starome upnom
uredu.967
9. Hrvatski etniki institut (HEI) osnovali su franjevci Hrvatske franjevake kustodije u Chicagu 1975. Svrha je Instituta s
jedne strane prikupljanje vrijedne grae vezane za povijest Hrvata
u Americi i Kanadi, a s druge promicanje hrvatske povijesti, kulture, knjige i batine. Institut je uspio prikupiti znatan broj grae
svih vrsta, ali najvrjedniji je svakako arhiv koji uva vane podatke
o hrvatskim upama, kao i o drugim hrvatskim organizacijama u
Americi i Kanadi. Osim arhiva Institut ima i bogatu knjinicu u kojoj se uvaju brojne hrvatske tiskovine izdane u Americi. Takoer se
tu nalazi i etnoloka zbirka te kolekcija o Meugorju. 968
10. Franjevaka tiskara u Chicagu osnovana je 1946. Razlog
njezina osnivanja bio je taj to u domovini nije bilo slobode tiska
zbog komunistike torture. U njoj su franjevci sami izdavali nekoliko svojih asopisa i novina, kao i brojne knjige na hrvatskom
i engleskom jeziku. Osim toga i brojne druge etnike zajednice u
Americi tiskale su svoje asopise, novine i knjige. Nekoliko je puta
tiskara osuvremenjivana, danas se koristi suvremeni raunalni sustav tiskanja. Ipak, dolaskom slobode u Hrvatskoj, to je omoguilo
jednostavno dobivanje hrvatskih slobodnih tiskovina, i ova tiskara
ima sve manje razloga za daljnje opstojanje. Ona je svoju nezamjenjivu ulogu, kao uostalom i tiskovine koje su hrvatski franjevci izdavali u Americi, ispunila na najbolji mogui nain, a danas djeluje
smanjenim kapacitetom. 969
11. Franjevaka tiskara u Mostaru. Zalaganjem fra Franje
Milievia i biskupa fra Anela Kraljevia u Mostaru je 1872. pored
967
968
969
Usp. M. Bui. Stoljee i po stare crkve u Gorici i arheoloka zbirka, u: Krni zaviaj, sv. 39., Humac, 2006., str. 157-159.
Usp. R. Joli, J. Grbe, Stoljee vjernosti A Century of Fidelity, Chicago, 2000.,
str. 111-113.
V. Bambir, Hrvatska franjevaka tiskara u Chicagu, u: Hrvatski kalendar 1996.,
Chicago, str. 158-167; R. Joli, J. Grbe, Stoljee vjernosti A Century of fidelity, Chicago, 2000., str. 97-99.
375
biskupskoga dvora s radom poela Tiskara poslanstva katolikog u

Hercegovini (Typographia Missionis Catholicae in Hercegovina).
Od 1876. tiskara seli iz spomenutoga prostora i mijenja naziv u Tisak franjevaki, a potom u Tiskara don Franje Milievia. Kao takva
odigrala je bitnu kulturnu ulogu u Mostaru i Hercegovini. Godine
1896. Milievi je izgubio tiskaru. Dvije godine kasnije nekoliko
rodoljuba iz Mostara kupili su vrjednije stvari tiskare i osnovali
Hrvatsku dioniku tiskaru. Ta je tiskara 1914. godine dola pod
steaj pa su je dioniari odluili raspustiti. Hercegovaka franjevaka provincija kupila je glavne dijelove tiskare. Od 1918. tiskara se
vodi pod nazivom Hrvatska tiskara Franjevake provincije. Godine
1945. tiskara je nacionalizirana. Tiskala je razne bukvare, slovnice,
kalendare, listove i knjige. Danas hercegovaki franjevci imaju drugu tiskaru zvanu FRAM-ZIRAL.970
12. FRAM ZIRAL. Franjevaka tiskara u Mostaru. Grafiko poduzee FRAM osnovano je 1998. Nastavlja bogatu tradiciju
tiskara (Mostar, 1872.; Chicago, 1946.) koje su pokrenuli i vodili
hercegovaki franjevci. Prostorije tiskare nalaze se u Rodou pokraj
Mostara. Izbor je grafikih proizvoda koji nudi FRAM bogat i kvalitetan. Tiskaju se knjige, plakati, prospekti, broure, asopisi, letci,
ali i razne vrste blokova, tiskanica i rokovnika te galanterija. Uvezuju se listovi, asopisi te knjige svih vrsta. Budui da je Franjevaka
provincija imala dva poduzea, tiskaru FRAM i izdavako poduzee
ZIRAL, uprava Provincije zbog vie razloga, uglavnom praktine naravi, odluila je 2004. ujediniti ta dva poduzea u svome vlasnitvu.
Otada se to ujedinjeno poduzee vodi pod imenom FRAM ZIRAL.
970
376
KAZALO KORITENIH
IZVORA, KNJIGA I SPISA
Rukopisi
Arhiv Franjevake provincije u Mostaru:
Acta capitularia, sv. 1.-3.
Kosir, V.: Uspomene.
Ljetopis franjevake gimnazije na irokomu Brijegu 1919.1934.
Mandi, D.: Pisma, Pisma odgovori.
Nastanak Kustodije, sv. 1., 2.
Petrovi, L.: Dnevnik, sv. 2.-3.
Prot. 122./65.; 902./65.; 904./65.; 368./66.; 251./99.
Spisi Provincije, sv. 23., 60., 61., 62., 63., 66., 67., 70., 78., 83., 95.,
100., 149., 153.
Urudbeni zapisnik.
Generalni arhiv franjevakoga reda:
Acta definitorii generalis, sv. 1., 2., 3.
M.: 118., SK: 297., 298., 299.
Ordinis generalia, sv. 11.
Procura generalis, Erzegovina (1922.1932.), Reg. 25B, 36.
Prot. n.: 642-643/64; 0554356/80; 058006/82; 060138/82;
072583/82; 084803/97; 086079/97.
377
Arhivi Svete Stolice:

Arhivio della congregazione degli affari ecclesiastici straordinari,
Austria-Ungheria, fasc. 259.
Archivio della S. C. de Propaganda Fide:
Acta, sv.: 38., 104., 105., 179.;
Lettere, sv.: 330., 331., 333., 334., 336.;
Prot. 3625./63.; 4303./64.; 1262./65.; 604./67.; 1818./76.;
2841./76.; 10581./82.;
Scritture riferite nei congressi, (SC) Bosnia, sv. 5., 10., 12.-17.;
Scritture riferite originali nelle congregazioni generali (SOCG),
sv. 679.
Archivio della S. C. dei Religiosi: Prot. 17728./65.
Nunziatura di Germania, sv. 53., 55.;
Nunziatura di Vienna, sv. 595.
Arhiv Biskupije u Mostaru:
Afera oko upa u Hercegovini (pro manuscripto), Mostar, 1975.
Tiskane knjige i lanci

Acta Ordinis Minorum, (Ovaj asopis od 1898., sv. 17., nosi naslov:
Acta Ordinis Fratrum Manorum), sv. 1. (1882.); sv. 2. (1883.);
sv. 5. (1886.); sv. 8. (1889.); sv. 11. (1892.); sv. 16. (1897.); sv.
20. (1901.); sv. 23. (1904.). sv. 36. (1917.); sv. 41. (1922.), sv.
44. (1925.); sv. 47. (1928.).
Acta Sanctae Sedis, sv. 14. (1881.).
Acta Sanctorum Octobris, sv. 2., Antverpiae, 1768.
378
Analecta Franciscana, sv. 1., Quaracchi 1885.; sv. 2., Quaracchi

1887.; sv. 3., Quaracchi 1897.; sv. 4.-5., Quaracchi 1906.1912.;
sv. 10., Quaracchi 1926.1941.
Aneli, Pavao: Studije o teritorijalno politikoj organizaciji srednjovjekovne Bosne, Sarajevo, 1982.
Annales Minorum, sv. 7., Quaracchi, 1932.
Babi, P.: Nadbiskup Stadler u svjetlu arhiva od 1881. do 1903., u:
Katolika Crkva u Bosni i Hercegovini u XIX. i XX. stoljeu (Studia
Vrhbosnensia, sv. 1.), Sarajevo, 1996.
Bagari, I.: Duvno, Duvno, 1989.
Bakula, P.: Breve compendio sacro-istorico sulle vicende della regolare-missionaria Custodia Vicariato apostolico Erzegovina. Ragusa,
1853. U hrvatskom prijevodu: Kratka povijest franjevaca u
Hercegovini, u fra Petar Bakula, Izabrana djela, sv. 1., Mostar
Veljaci, 1995.
Bakula, P.: Pisma sveto-izkazana od Erzegovake redovnike uvoderavi i namisnitva apostolskoga, Dubrovnik, 1853. Novo izdanje, u:
fra Petar Bakula, Izabrana djela, sv. 2., Mostar, 1997.
Bakula, P.: Schematismus topographico-historicus Custodiae provincialis et Vicariatus apostolici in Hercegovina, Spalati, 1867.
Bakula, P.: Schematismus topographico-historicus Vicariatus apostolici
et Custodiae provincialis franciscano missionariae in Hercegovina,
Mostar, 1873.
Bartholomaeus de Pisa, De conformitate vitae B. Francisci ad vitam Jesu, u: Analecta Franciscana, sv. 4.-5., Ad Claras Aquas
(Ouaracchi), 1906.1912.
Benigar, A.: Alojzije Stepinac, Rim, 1974.
Borba, 8. veljae 1945.
Brki, J.: Hrvatska crkva u Norvalu u Kanadi, u: Krni zaviaj, sv. 41.,
Humac, 2008., str. 235-239.
Bubalo, J.: Apokaliptini dani, Zagreb, 1992.
Bubalo, J.: Stoljetni tijek drutva Hrvoje" u Mostaru, u: Krni zaviaj,
sv. 22., Humac, 1989., str. 40-45.
379
Buconji, P.: Govor prigodom tisuljetnog slavovanja SS. Slavjanskih

apostola rila i Metoda, Rim, 1863.
Bullarium Franciscanum, sv. 4., Romae, 1768.; sv. 6., Romae, 1902.
Bunti, D.: Izvjetaj o radu mjesnog vijea H. N. Z. na irokomu Brijegu,
u: Hrvatska narodna zajednica, sv. 2., 1914., str. 162-166, str.
179-183, str. 203-206, str. 215-218.
Bunti, V.: Fra Janko Bubalo, u: Krni zaviaj, sv. 30., Humac, 1997.,
str. 130-131.
Carmody, M.: The Leonine Union of the Order of Friars Minor 1897.,
New York, 1994.
Chronica XXIV. generalium Ordinis Minorum, u: Analecta Franciscana,
Ad Claras Aquas (Ouaracchi).
Chronologia historico-legalis, sv. 4., Romae, 1795.
Civezza da, M.Dominicheli T.: La legenda di San Francesco, Roma,
1899.
Coli, M.: Takozvana Nezavisna Drava Hrvatska, Beograd, 1973.
Constitutiones Capistranae, Romae, 1827.
remonik, G.: Ostaci arhiva bosanske franjevake vikanje, Sarajevo,
1955.
ule, P.: Mostar u radu kulturnog drutva Napredak, u: Mostar i
Hercegovina, Beograd, 1937., str. 1032-1035.
uvalo, Lj.: Uspomeni dr. fra Otona Knezovia, u: Hrvatski kalendar,
Chicago, 1965., str. 188-192.
uvalo, Lj.: Fra Vendelin Vasilj, u: Hrvatski kalendar, Chicago, 1972.,
str. 211-219.
avar, S.: Informativni centar Mir Meugorje, u: Krni zaviaj, sv. 32.,
Humac, 1999., str. 235-237.
irkovi, S.: Stefan Vuki Kosaa, Beograd, 1964.
ori, D.: Fra Didak Bunti dobrotvor Hercegovine, u: Fra Didak
Bunti spomenica, ZagrebMostar, 1978., str. 9-19.
Delorme, F.: Acta et constitutiones Capituli generalis Assisiensis
(1340), u: Arhivum Franciscanum Historicum, sv. 6. (1913.), str.
251-266.
380
Demo, ., Knezovi, P.: erigajski aneo, Mostar, 2007.

Demo, ., Knezovi, P., Mari, A.: Leo Petrovi prvi hercegovaki franjevac doktor znanosti, Mostar, 2008., str. 385.
Donat, B.: Knjievnost i duhovnost, Zagreb, 1995.
Don Klemo Sumi mlai, u: Crkva na kamenu, sv. 18., 1997., Mostar,
br. 11., str. 12.
Dragievi, P.: Prvi izvjetaj Franjevake Velike gimnazije na irokom
Brijegu, Mostar, 1919.
Dugandi I.: Fra Bonicije Rupi, u: Krni zaviaj, bt. 17., Hercegovina,
1984., str. 76.
Dugandi, I., Sopta, J.: RasnoDuice, upa Rasno, RasnoDuice,
1999.
akovi, L.: Politike organizacije bosanskohercegovakih katolika
Hrvata, Zagreb, 1985.
Ere, V.: Obnovljena kapela na erigaju, u: Krni zaviaj, sv. 17.,
Hercegovina, 1984., str. 115-119.
Eubel, C.: Hierarchia catholica, sv. 2., Monasterie 1914.; sv. 3.,
Monasterie, 1923.
Fermendin, E.: Acta Bosnae potissimum ecclesiastica cum insertis editorum documentorum regestis ab anno 925 usque ad annum 1752,
u: Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium,
sv. 23., Zagrabiae, 1892.
Fermendin, E.: Chronicon observantis provinciae Bosnae Argentinae
ordinis s. Francisci Seraphici, u: Starine JAZU, sv. 22., Zagreb,
1890.
Fra V.: Kratki pogled organizacije herc. franj. omladine, u: Stopama
otaca, almanah herc. franj. omladine, Mostar, 1934./1935., str.
154-166.
Gavran, I.: Pastoralno djelovanje fra Augustina Miletia, apostolskog
vikara u Bosni i Hercegovini (1803.1831.), u: Kai, sv. 14.,
1982., str. 121-141.
Gavran, I.: Suputnici bosanske povijesti, Sarajevo, 1990.
Gavran, I.: Tiho izopenje, u: Kalendar svetog Ante 1999., Sarajevo,
1998., str. 62-75.
381
Gavran, I.: Uz 25godinjicu udruenja Dobri pastir, u: Spomenica

dvadesetpetgodinjice udruenja katolikih sveenika Dobri
Pastir 1950.1975., Sarajevo, 1976., str. 21-27.
Gavranovi, B.: Uspostava redovite katolike hijerarhije u Bosni i
Hercegovini, Beograd, 1935.
Glassberger, N.: Chronica, Analecta Franciscana, sv. 2., Ad Claras
Aquas (Ouaracchi), 1887.
Glas Koncila, 10. lipnja 1990.
Glava, R.: Biskup O. Pakal Buconji prigodom tridesetgodinjice biskupovanja 1880.1910., Mostar, 1910.
Glava, R.: Spomenica pedesetgodinjice Hercegovake Franjevake
Redodrave, Mostar, 1897.
Glava, R.: ivot i rad fra Rafe Bariia, Mostar, 1900.
Grgi, D.: Hrvatsko kulturno drutvo Napredak, u: Krni zaviaj,
sv. 24., 1991., str. 91-93.
Hercegovina franciscana, sv. 1.-6., Mostar, 1935.1944.
Grubii, fra S.: Postanak imena Hrvat, u: Krni zaviaj, sv. 22.,
Humac, 1989., str.17-25.
Hercegovaki fratri u Frohnleitenu, u: Krni zaviaj, sv. 25., Humac,
1992., str. 262-263.
Holzapfel, H.: Manuale historiae Ordinis Fratrum Minorum, Friburgi
Brisgoviae, 1909.
Horvat, J.: Politika povijest Hrvatske, Zagreb, 1990.
Hoko, E.: Euzebije Fermendin crkveni upravnik i povjesnik, Zagreb,
1997.
Ili, .: Dr. Fra Leonard Ore (1928.2002.), u: Krni zaviaj, sv. 35.,
Humac, 2002., str. 117-118.
Ili, .: Dr. Fra Ljudevit Rupi, u: Krni zaviaj, sv. 36., Humac, 2003.,
str. 154-158.
Ili, .: Dr fra Ivo Sivri (1917.2003.), u: Krni zaviaj, sv. 35.,
Humac, 2002., str. 134-135.
Ili, .: Dr. fra Slavko Barbari, u: Krni zaviaj, sv. 33., Humac, 2000.,
str. 267-274.
382
Ili, .: Fra Blago Karai (1914.1994.), u: Krni zaviaj, sv. 23.,

Humac, 1990., str. 179-180; sv. 28., Humac, 1995., str. 93-94.
Ili, .: Fra Jakov Bubalo (1933.1998.), u: Krni zaviaj, sv. 29.,
Humac, 1996., str. 128-133.
Ili, .: Fra Kamilo Milas (1912.2005.), u: Krni zaviaj, sv. 28.,
Humac, 2005., str. 105-106.
Ili, .: Fra Lucijan Kordi (1914.1993.), u: Krni zaviaj, sv. 22.,
Humac, 1989., str. 233-234; sv. 26, Humac, 1993., str. 53-58.
Ili, .: Franjo Milievi, u: Krni zaviaj, sv. 17., Hercegovina, 1984.,
str. 49-57; sv. 18., Hercegovina, 1985., str. 30-36.
Ili, .: Fra Predrag Kordi, u: Krni zaviaj, sv. 29., Humac, 1996.,
str. 133-134.
Ili, ., Fra Stanko Vasilj (1920.1993.), u: Krni zaviaj, sv. 26.,
Humac, 1993., str. 63-66.
Ili, .: Hercegovaki franjevci u komunistikim zatvorima, u: Krni zaviaj, sv. 31., Humac, 1998., str. 135-143.
Ili, .: Majino selo, u: Krni zaviaj, sv. 28., Humac, 1995., str. 292294.
Ili ., Najvanije uspomene o Krnom zaviaju, u: Krni zaviaj,
sv. 30., Humac, 1997., str. 113-120.
Ili, .: Nepoznati Martin Mikuli, u: Krni zaviaj, sv. 24., Humac,
1991., str. 59-62.
Ili, .: Novija zbivanja u apljini, u: Krni zaviaj, sv. 29., Humac,
1996., str. 170-176.
Ili, .: Ponovno franjevako sjemenite na Humcu, u: Krni zaviaj,
sv. 27., Humac, 1994., str. 170.
Ili, .: Prof. dr. Fra Jozo Vasilj (1943.2007.), u: Krni zaviaj, sv. 40.,
Humac, 2007., str. 96-99.
Ili, .: Razgovori s fra Blagom Brkiem, u: Krni zaviaj, sv. 20.,
Humac, 1987., 1., SO153.
Ili, .: Samostan i crkva hercegovakih franjevaca u Zagrebu, u: Krni
zaviaj, sv. 28., Humac, 1995., str. 232-237.
Ili, .: Stara crkva Sv. Ante na Humcu, u: Krni zaviaj, sv. 21.,
383
Ili, .: kolstvo sestara milosrdnica, u: Krni zaviaj, sv. 22., Humac,

1989., str. 64-80.
Ili, ., Grbavac, R.: Sveenici, redovnici i redovnice pobijeni u Drugom
svjetskom ratu, u: Krni zaviaj, sv. 27., Humac, 1994., str. 35-48.
Ilini, M.: Operacija, iroki Brijeg, u: Hrvatski kalendar, Chicago,
1972., str. 68-83.
Jelene, Ph.: Iura specialia quoad beneficia parochialia Provinciae
Bosnensium et Custodiae Hercegovinensium Franciscanorum,
Diacovae, 1883.
Jeleni, J.: Kultura i bosanski franjevci, sv. 1.-2., Sarajevo, 1912.
1915.
Joli, R.: Fra Radoslav Glava (1909.1945.), u: Hercegovina franciscana, god. IV., 2008., br. 4., str. 191-242.
Joli, R.: Stara" i nova" Hercegovina franciscana, u: Hercegovina
franciscana, god. I., br. 1., Mostar, 2005., str. 11-21.
Joli, R., Grbe, J.: Stoljee vjernosti A century of fidelity, Chicago,
2000.
Joli, R., Mio, G., Vukadin, M.: Fra Ferdo Vlai vizonar i patnik,
spomenica, Tomislavgrad, 2005.
Joli, R., Bubalo, S. A.: Fra Jakov Bubalo umjetnik rijei, Tomislavgrad,
2006.
Joli, R.: upa Seonica, Tomislavgrad, 2000.
Jordanus a Jano, Chronica, u: Analecta franciscana, sv. 1., Ad Claras
Aquas (Quaracchi), 1885.
Jurii, K.: Franjevaka provincija svetog Kaja pape i muenika u
Dalmaciji, u: Kai, sv. 17., 1985., str. 127-196.
Jurii, K.: Katolika Crkva na biokovsko-neretvanskom podruju u
doba turske vladavine, Zagreb, 1972.
Karai, V.: Fra Mirko osi, likovna monografija, Mostar, 2004.
Karamati, M.: Franjevci Bosne Srebrene u vrijeme austrougarske
uprave 1878.1914., Sarajevo, 1992.
Kiszling, R.: Die Kroaten, GrazKln, 1956.
Knezovi, O.: ivot i rad fra Didaka Buntia, Zagreb, 1938.
384
Knezovi P., vidi Demo I.

Koka, .: Uspostava redovite hijerarhije u BiH 1881, u: Katolika Crkva
u Bosni i Hercegovini u XIX. i XX. stoljeu (Studia Vrhbosnensia.
sv. 1.), Sarajevo, 1986., str. 21-60.
Kordi, L.: Godinji izvjetaj misije, Basel, 1972., (rukopis).
Kosir, V.: Bijeg klerika, u: Krni zaviaj, sv. 9., 1976., str. 50-54.
Kosir. V.: Hercegovina prije sto godina ili ematizam fra Petra Bakule
(prijevod), Mostar, 1970.
Kosir, V.: aki konvikt na irokom Brijegu, u: Stopama otaca, Mostar,
1934.1935., str. 43-67.
Kosir, V.: Vojvoda don Ivan Musi, u: Krni zaviaj, sv. 7., 1974., str.
45-49.
Kozina V.: Dr. Fra Dionizije Lasi (1913.1997.), u: Krni zaviaj,
sv. 30., Humac, 1997, str. 144-145.
Kozina V.: Fra Umberto Lonar, u: Krni zaviaj, sv. 37., Humac,
2004., str. 119-120.
Kraljevi, A.: Schematismus neoerectae Custodiae provincialis in
Hercegovina, Ragusii, 1853.
Krasi, Lj.: Hrvatske kole u Americi i Kanadi, u: Krni zaviaj, br. 32.,
Humac, 1999., str. 265-272.
Lastri, F.: Pregled starina Bosanske provincije, Sarajevo, 1977.
Lasi, V. D.: Kratka povijest izdavakog pothvata hrvatske knjige u slobodi ZIRAL, u: Zbornik ZIRAL 1970.1990., Chicago, 1990., str.
130-144.
Lonar, G.: Fra Ambro Mileti, u: Krni zaviaj, sv. 6., Drinovci, 1973.,
str. 47-48.
Lonar, M.: Tri desetljea ZIRAL-a, u: Zbornik ZIRAL 1970.2000.,
MostarZagreb, 2000., str. 5-26.
Luccari, G.: Copioso ristretto degli annali di Rausa, Venezia, 1605.
Maji, .: Osvrt na historijat i rad zbora Bakula", u: Stopama otaca,
god. V., Mostar, 1939., str. 17-33.
Mandi, D.: Acta franciscana Hercegovinae provinciarumque finitimarum, sv. 1., 1463.1699., u: Monumenta franciscana iugoslavica,
sv. 2., Mostar, 1934.
385
Mandi, D.: Autentinost Ahd-name Mehmeda II b. h. Franjevcima,

u: Radovi Hrvatskog povijesnog instituta u Rimu, sv. 3.-4., Rim,
1971., str. 61-90.
Mandi, D.: Bogomilska crkva bosanskih krstjana, Chicago, 1962.;
Sabrana djela, sv. 4., ChicagoRomaZrichToronto, 1979.
Mandi, D.: Bosna i Hercegovina, sv. 1., Chicago, 1960.; Sabrana djela, sv. 3., ChicagoRim, 1978.
Mandi, D.: Duvanjska biskupija od XIV. do XVII. stoljea, Zagreb,
1936.
Mandi, D.: Etnika povijest Bosne i Hercegovine, Rim, 1967.; Sabrana
djela, sv. 5., TorontoZrichRomaChicago, 1982.
Mandi, D.: Franjevaka Bosna, Rim, 1968.
Mandi, D.: Franjevake kole u Hercegovini, u: Stopama otaca, sv. 5.,
1939., str. 56-61.
Mandi, D.: Hrvati i Srbi dva stara razliita naroda, 2. izdanje, u:
Sabrana djela, sv. 6., ChicagoRomaZrichToronto, 1980.
Mandi, D.: Osnutak franjevakog samostana i bogoslovije u Mostaru,
u: Stopama otaca, Mostar, 1935., str. 10-34.
Mandi, D.: Rasprave i prilozi, Rim, 1963.
Mandi, M.: Povijest okupacije Bosne i Hercegovine (1878.), Zagreb,
1910.
Matijevi, Z.: Slom politike katolikog jugoslavenstva, Hrvatska puka
stranka u ivotu Kraljevine SHS, Zagreb, 1998.
Mihaljevi, J.: Hercegovaki sluaj..., Humac, 1976.
Mikuli, V.: Uspomene na fra Didaka, u: fra Didak Bunti, spomenica,
ZagrebMostar, 1978., str. 173-174.
Milas, K.: Batina obvezuje, Mostar, 1985.
Milievi, I.: U Ravnom prije 330 i prije 60 godina, u: Napredak kalendar, sv. 25., 1935.
Mir i dobro, slubeno glasilo hercegovakih franjevaca u Mostaru:
god. 1968. br. 4.; 1973./1974. br. 2.; 1976. br. 2.; 1977. br. 1.;
1994. br. 1.; 1998. br. 3.; 1999. br. 1.; god. 32., travanj-kolovoz
2000.; god. 33., 2. prosinac 2001.; god. 34., 1. oujak 2002.;
386
god. 36., 1. travanj 2004.; god. 37., 1. oujak 2005.; god. 37.,
2. rujan 2005.; god. 38., 7. travanj 2006.; god. 39., 1. travanj
2007.
Movis, glasilo hrvatskih katolikih misija, Zrich, 2000., god. 31.,
br. 1./118.
Muljai, .: Francuski diplomati u Bosni 1793. i osnivanje francuskog
konzulata u Travniku, u: Godinjak istorijskog drutva Bosne i
Hercegovine, sv. 6., 1954., str. 307-315.
Musa, .: Franjo Milievi i hrvatski kulturni preporod u Hercegovini,
Mostar, 1992.
Narodna sloboda, list za politiku, gospodarstvo i prosvjetu, Mostar,
1919.1932.
Niki, A.: Djelovanje sestara milosrdnica u Mostaru, u: Krni zaviaj,
sv. 22., 1989., str. 56-63.
Niki, A.: Dogaajnica Bosne i Hercegovine 614.1918., Mostar, 2003.
Niki, A.: Dr. fra Gracijan Raspudi, u: Krni zaviaj, sv. 22., Humac,
1989., str. 106-108.
Niki, A.: Dr fra Radoslav Glava (Drinovci, 1909.Zagreb, 1945.), u:
Krni zaviaj, sv. 42., Humac, 2008., str. 134-136.
Niki, A.: Dr. fra Rufin ili (1912.1985.), u: Krni zaviaj, sv. 18.,
Niki, A.: Dr. fra Svetozar Petric, u: Krni zaviaj, sv. 31., Humac,
1998., str. 115-118.
Niki, A.: Dr. fra Vencel Kosir (1899.1984), u: Krni zaviaj, sv. 17.,
Niki, A.: Ferman za gradnju crkve i samostana na irokomu Brigu, u:
Krni zaviaj, sv. 7., 1974., str. 29-40.
Niki, A.: Fra Aneo Nui, pionir hercegovake muzeologije 1850.
1916., u: 100 godina Muzeja na Humcu, Ljubuki, 1985., str.
251-259.
Niki, A.: Fra Berislav Mikuli (1913.2002.), u: Krni zaviaj, sv. 35.,
Humac, 2002., str. 124-127.
Niki, A.: Fra Didak ori (1909.1989.), u: Krni zaviaj, sv. 22.,
Humac, 1989., str. 109-111.
387
Niki, A.: Fra Jerko Karai misionar u Egiptu, u: Krni zaviaj, sv. 10.,
1977., str. 24-27.
Niki, A.: Fra Martin Ljubi, u Krni zaviaj, sv. 17., Hercegovina,
1984., str. 58.
Niki, A.: Fra Radoslav Glava, Mostar, 1980.
Niki, A.: Fra Rudo Mikuli, u: Krni zaviaj, sv. 27., Humac, 1994.,
str. 31-33.
Niki, A.: Fra Sebastijan Lesko (1882.1963.), u: Krni zaviaj, sv.
14., Hercegovina, 1981., str. 41-44.
Niki, A.: Fra Silvije Grubii (1910.1985.), u: Krni zaviaj, sv. 18.,
Niki, A.: Gradnja crkve i samostana na irokomu Brijegu, u: Kai,
sv. 13., 1981., str. 210-215.
Niki, A.: Hercegovaki franjevaki muenici, Mostar, 1992.
Niki, A., Hercegovaki i bosanski franjevci izmeu 1844. i 1944. godine, Mostar, 1996.
Niki, A.: Hercegovaki ustanak 1875., MostarVeljaci, 1995.
Niki, A.: Hercegovaki ustanak, u: Krni zaviaj, sv. 10., 1977., str.
28-35.
Niki, A.: Izabrana djela fra Petra Bakule, Kratka povijest franjevaca u
Hercegovini, MostarVeljaci, 1995.
Niki, A.: Izjave o ubojstvu franjevaca u Hercegovini (rukopis).
Niki, A.: Knjievnost hercegovakih franjevaca zadnjih 100 godina, u:
Krni zaviaj, sv. 10., 1977., str. 46-60.
Niki, A.: Luonoe nae vjere i uljudbe, Mostar, 2009.
Niki, A.: Prosvjetni rad fra Didaka Buntia, u: Fra Didak Bunti, spomenica, ZagrebMostar, 1978., str. 69-81.
Nui, V.: Fra Rufin Sili Spomenica, ZagrebDuvno, 1986.
Nui, V.: Istina o hercegovakom sluaju, Zagreb, 1998.
Ore, L.: Bariieva Paa duhovna, u: Krni zaviaj, sv. 21., 1988.,
str. 15-21.
Palac, N.: Sestre franjevke u Hercegovini, u: Krni zaviaj, sv. 21.,
1982., str. 27-34.
388
Pandi, B.: Biskup Aneo Kraljevi i hercegovaki ustanak 1875.

1878, u: Krni zaviaj, sv. 10., 1977., str. 36-38.
Pandi, B.: Bosna Argentina, u Quellen und Beitrge zur kroatische
Kultur-geschichte, sv. 6., KlnWeimar-Wien 1995.
Pandi, B.: De dioecesi tribuniensi et mercanensi, Romae, 1959.
Pandi, B.: Drinovci od iskona do naih dana, u: Naa ognjita, sv. 25.,
1995., br. 11., str. 12-13.
Pandi, B.: Fra Silvije Grubii, u: Hrvatski kalendar 2001., sv. 58.,
Chicago, 2000., str. 83-90.
Pandi, B.: Hercegovaki franjevci, sedam stoljea s narodom, Mostar
Zagreb, 2001.
Pandi, B.: Historia missionum, sv. 4., Romae, 1974.
Pandi, B.: Prolost drinovake upe, u: Krni zaviaj, sv. 2., 1971.,
str. 7-10.
Pandi, B.: Sjeanja na fra Arkanela Nuia, u: Hrvatski kalendar,
sv. 51., Chicago, 1994., str. 89-94.
Pandi, B.: ivotopis fra Dominika Mandia, u: Sabrana djela O.
Dominika Mandia, sv. 12., Chicago, 1994.,
50-obljetnica Hrvatske franjevake kustodije Svete Obitelji, Chicago,
1976.
Peri, R.: Biskup ule i hercegovaki franjevci, u: Za kraljevstvo Boje,
ivot i djelo nadbiskupa Petra ule, Mostar, 1991., str. 329-368.
Pervan, T.: Mali brat fra Jozo Vasilj 1943.2007., u: Hercegovina franciscana, god. III., 2007., br. 3., Mostar, str. 254-266.
Petrovi, L.: Biskup Pakal Buconji, u: Napredak hrvatski kalendar,
1934., str. 73-78.
Petrovi, L.: Disquisitio historica in originem usus slavicae idiomatis
apud Slavos praecipue Chroatos, Mostar, 1908.
Petrovi, L.: Mnogopotovani o. fra Aneo Nui, u: Kranska obitelj,
sv. 17., 1916., str. 122-124.
Petrovi, L.: Napretkov daki konvikt Kralj Petar Svai u Mostaru,
u: Napredak hrvatski kalendar 1929., str. 192-197; Krni zaviaj,
sv. 23., 1990., str. 65-69.
389
Petrovi, L.: Prva hrvatska tiskara u Bosni i Hercegovini, u: Napredak

hrv. kalendar, 1938., str. 57-70.
Petrovi, L.: ivot i rad fra Petra Bakule., u: Stopama otaca, god. V.,
Mostar, 1939., str. 34-47.
Pickl, O.: 700 Jahre Marktgemeinde Frohnleiten, Graz, 1996.
Pinjuh, M.: Najstarije kulturno-umjetniko drutvo na tlu Hercegovine,
u: Krni zaviaj, sv. 11., 1978., str. 23-34.
Pius II, Commentarii rerum memorabilium que temporibus suis contigerunt, Citt del Vaticano, 1984.
Popari, B.: Tuna povijest Hercegove zemlje 1337.1482., Zagreb,
1942.
Prelog, M.: Povijest Bosne u doba osmanlijske vlasti, sv. 2., Sarajevo
s. a.
Premrou, M.: Serie documentata dei vicarii apostolici di Bosna ed
Erzegovina 1735.1881., u: Archivum Franciscanum Historicum,
sv. 21., 1928., str. 346-361, str. 580-590; sv. 22., 1929., str.
163-180.
Pulji, M.: Preuzimanje HKM Bl. A. Stepinac u Chicagu, u: Krni zaviaj, sv. 39., Humac, 2006, str. 193.
Raspudi, B.: Grad na gori u plamenu, u: Krni zaviaj, sv. 31., Humac,
1998., str. 122-134.
Rode, B.: Necrologium Fratum Minorum de Observantia provinciae S.
Francisci Ragusi, u: Analecta Franciscana, sv. 6., Ad Claras Aquas
(Quaracchi), 1914., str. 303-600.
Rupi, Lj.: Meugorje: vrata nebeska i poetak boljeg svijeta, Mostar,
1999.
Sestre Milosrdnice u Duvnu, u: Krni zaviaj, sv. 17., Humac, 1984.,
str. 60-61.
Sivri, I.: Fra Vendelin Vasilj, Novi pogledi na filozofiju komunizma i
odnose prema vjeri, u: Hum, prosinac 2007., str. 194-218.
Skoko, B.: Blagoslovljen novi samostan u Zagrebu, u: Krni zaviaj,
sv. 28., Humac, 1995., str. 229-230.
Skoko, I.: Biserno slavlje fra Kamila Milasa, u Krni zaviaj, sv. 37.,
Humac, 2004., str. 206.
390
Skoko, I.: Darovano vrijeme albanskom marodu, itluk, 2004.

Skoko, I.: Fra Hrvoslav Ban, u: Krni zaviaj, sv. 33., Humac, 2000.,
str. 99-101.
Skoko, I.: Nai misionari u Albaniji, u: Krni zaviaj, sv. 37., Humac,
2004., str. 227-231.
Skoko, I.: Novi samostan u Zagrebu, u: Krni zaviaj, sv. 27., 1994.,
str. 177-179.
Skoko, I.: Temelji nove crkve Sv. Petra i Pavla u Mostaru, u: Krni zaviaj, sv. 29., 1996., str. 147-150.
Spaji, V.: Zavod Svete obitelji na irokom Brijegu, u: Krni zaviaj,
sv. 35., Humac, 2002., str. 191-193.
Sto godina nove crkve na irokom Brijegu, iroki Brijeg, 2006.
abanovi, H.: Bosanski paaluk, Sarajevo, 1982.
ali, J.: Biskup fra Alojzije Mii (1859.1942.), u: Bosna franciscana,
sv. 5., br. 7., str. 199-210.
ami, M.: Francuski putnici u Bosni na pragu XIX. stoljea i njihovi
utisci o njoj, Sarajevo, 1986.
ematizam Hercegovake franjevake provincije, Mostar, 1977.
evo, I.: Fra Ratimir Kordi (1910.1985.), u: Krni zaviaj, sv. 18.,
ili, R.: O.fra Branko Mariji 1896.1974., u: Mir i dobro, br. 6.,
Mostar, 1974., str. 152-154.
ii, F.: Dokumenti o postanku Kraljevine Srba Hrvata i Slovenaca
1914.1919., Zagreb, 1920.
Tadi, M.: Franjevac vrstog kova i velikih snova, u: Hercegovina franciscana, god. IV., 2008., br. 4., str. 243-272.
Thalloczy, L.: Studien fr Geschichte Bosniens und Serbiens in
Mittelalter, Mnchen, 1914.
Theiner, A.: Vetera monumenta historica Hungariam sacram illustrantia, sv. 1., Romae, 1859.
Thomas a Celano: Vita prima sancti Francisci, u: Analecta Franciscana,
sv. 10., Ad Qata Aquas (Ouatacchi), 1926.1941., str. 1-117.
391
Tomaevi-Koka, J.: Istina o ubijenoj gimnaziji, Zagreb, 1997.

Tomi, D.: Kranska obitelj, sv. 1. i sv. 2., Mostar, 2001. i 2002.
Tomi, D.: Lik u djelu fra Kvirin Vasilj, u: Hercegovina franciscana,
god. IV., 2008., br. 4., str. 126-160.
Tomi, D.: Pisma kranskoj obitelji, Zagreb, 2004.
Tomi, D.: Prinos potpunoj bibliografiji Kvirina Vasilja, u: Hum, asopis Filozofskoga fakulteta Sveuilita u Mostaru, br. 3., prosinac 2007., str. 105-127.
Ujevi, A.: Imotska krajina, Split, 1953.
Vasilj, S.: Teologija u Veljacima, u: Krni zaviaj, sv. 16., Hercegovina,
1983., str. 49-50.
Vego, M.: Iz historije srednjovjekovne Bosne i Hercegovine, Sarajevo,
1980.
Vlai, J.: Doprinos franjevca Rufina ilia teolokoj misli XX. stoljea
kroz kalendare Dobri pastir", u: Hercegovina franciscana, god. II.,
2006., br. 2., str. 107-123 i god. III., 2007., br. 3., str. 105-127.
Zlatovi, S.: Kronaka o. Pavla Silobadovia o etovanju u Primorju,
(1682.1686.), u: Starine JAZU, sv. 21., 1889., str. 86-11.
Znidari, L.: Biskup ule u zatvoru i zatoenitvu, u: Kraljevstvo
Boje, Mostar, 1991., str. 109-199.
Zubac, T.: Zaboravljeni fra Martin Mikuli, u: Napredak, br. 1.,
Sarajevo, 1941., str. 2-4.
upa Grude: Zbornik upe Grude, u povodu 100. obljetnice upe
(1895.1995.), Grude, 1995.
392
KAZALO IMENA
A
Adamik, fra Bruno
248, 313, 333
Alaupovi, Tugomir
207, 217, 365
Aleksandar, prijestolonasljednik 70, 74,
75, 135
Alessandria (da) Giuseppe Maria 50
Alfonz, kralj 26
Alilovi, Ivan 321
Altieri, Ludovik 50
Ani, fra Filip 49, 75,
76, 84, 100
Ani, fra imo 174,
202, 208
Andai, fra Bono 214,
215, 245, 246, 292
Aneli, P. 27
Andri, fra Josip 177
Andrijani, fra piro
215
Antoli, Ivan 282
Asiki, sv. Franjo 15,
296
B
Babi, fra Blago 142,
168, 227
Bai, fra Petar 92, 154,
225, 268, 347
Bagari, fra Ivo 268,
347
Bakula, don Ante 243
Bakula, fra Petar 57, 63,
70-72, 76, 77, 82,
83, 90, 93-95, 100,
102, 103, 107, 113,
134, 226, 315, 316,
332, 359
Bambir, fra Vjekoslav
343, 375
Ban, fra Hrvoslav
(Lonarevi, Kristijan) 352
Barbari, fra Bla 101
Barbari, fra Marko 242
Barbari, fra Mladen
237, 252
Barbari, fra Slavko
307-309, 354, 355
Barbir Kralj, Ante 254
Barii, fra Rafael
46-49, 51-53, 55-57,
59, 61-67, 69-72,
75-77, 79, 82, 85,
86, 88, 89, 91-93,
98, 107, 130, 133,
281, 312
Barii, fra Urban 205,
215, 219
Barnab, o. Aleksandar
75
Bartolomej iz Pize, fra
23, 24
Bartul, fra 21
Baadur-Dobreti, fra
Franjo 124, 132,
158, 159, 323
Bai, fra Vencel 128
Bastien, Petar 186
Battucci, Vinko 56
Bauer, fra Antun 189,
213
Bebek, fra Filip 172
Bebek, fra Ivan 289
Bebek, fra Kaimir 167,
170, 246
Bedini, Kajetan 50
Begi, fra Luka 124,
127, 134, 135, 137,
144, 145, 148, 152,
154, 157, 159, 160,
162, 164, 168, 170,

172-174, 176, 191,
199, 203
Beljan, fra Tadija 205,
219
Bell, Leonard 221
Benceti, fra uka 203
Bencun, fra Jozo 246
Benedikt XII., papa 19,
20
Benedikt XIV 40, 73
Benigar, A. 256
Benkovi, fra Boidar
(Theodor) 297, 344
Bijankovi, Nikola 90
Bini, fra Giacomo 271,
272
Birandelli (de), Luigi
64, 65
Boban, fra Ferdo 284
Bogovi Mile, biskup
276
Boni, fra Andrija 268
Bonifai, Antun 366
Boras, fra Jerko 176,
189, 196, 203, 205,
210, 211
Boi, Dobroslav Josip
298
Boi, fra Petar (Baria)
114
Boi, fra imun 101
Brkan, fra Jure 270
Brki, fra Blago 305,
348
Brki, fra Darinko 230
Brunelli, Ivan 52
Bruno, G. 212
Bubal 212
Bubalo, fra Jakov 353
Bubalo, fra Janko 247,
340, 349
393
Bubalo, fra Lujo 174,

176, 199, 203-205,
207, 210-213
Buconji, fra Pakal
94, 99, 100, 105,
108, 109, 111-113,
116, 117, 122, 123,
125, 127-130, 134,
136, 137, 139, 143,
144, 146-150, 153,
154, 160, 166, 169,
173, 182, 183, 259,
314, 318, 319, 324
Budimir, fra Ante 58
Budimir, fra Jure 59
Bukatko, Gabrijel 260
Buli-Prskalo, fra Mate
59, 66
Bunti, fra Didak
168-170, 186-188,
193, 195, 196, 198,
199, 200-204, 208,
209, 218, 221, 224,
327, 328, 334
Buri, fra Didak 251,
279, 331
C
Cagna, Mario 262
Canali da Parma, Luigi
158, 323
Canali, fra Alojzije 161
Caritas 288
Carmody, M 162
Celano (da) fra Venancije 70, 80, 95
Celano (de) Thomas 15
Charamosta, dr. Alois
200
Chouteau, August 294
Cigi, fra Jozo 84, 90
Cikojevi, fra Ante 198
Coli, M. 232, 233
Crnac, fra Ivan 83
394
ani, Matija 292

olak, fra Dane 248
olakovi, Rodoljub
250
ovi, fra Filip 94, 99
remonik, G. 25
ubrani, fra Vinko
129, 130
ui, fra Mijo 91, 214,
215, 225, 347, 368
ui, fra Pero 305
ule, don Petar 91, 183,
235, 236, 252, 259,
260, 262-265, 272
363
ulin, Milo 303
ulina, fra Anzelmo 313
uljak, fra Mijo 101
utura, fra Ante 49, 58,
61, 101
utura, fra Filip 104,
105, 108, 124
uturi, fra Franjo 214,
215, 223, 228
uturi, fra Mate 171,
202, 203, 205, 215,
219, 221, 224-230,
250, 326, 360
uvalo, fra Ljubo 218,
328, 333, 335
avarovi, fra Ilija 137

iber, Meni-aga 107
irkovi, S. 26
ori Beljo, fra Mate 59
ori, fra Boidar 256
ori, fra Didak 187,
195, 208, 334
ori, fra Dominik 303
ori, fra Filip 49, 64,
65, 82, 83
ori, fra Mate 59, 84,
130
ori, fra Mutimir 255
ori, fra Zlatko 257,

258, 261, 280
osi, fra Mirko 313,
332
ubela, fra Bogdan 253
urija, fra Lujo 102
uri, fra Aneo 109,
374
ui, fra Pako 105,
111
D
Dahmen, Oton David
138
Darije (kralj) 336
De Rosa, fra Luka 277,
363
Delivi, fra Mate 42
Delorme, F. 20
Demo, ime 314, 326,
368
Dodig, fra Serafin 188,
253
Dominichelli, T. 15
Domus pacis 309
Donat, Branimir 335
Dragievi, fra Berto
303
Dragievi, fra Grgo
101
Dragievi, fra Marko
245, 246
Dragievi, fra Pavo
205, 222, 230
Dragievi, fra Vinko
241, 261
Dragievi, P. 131, 168,
176
Dragoni Stjepan 356
Drapin, Petar 239
Drazick Prepolec, Lucille
295
Drlji, fra Rastko 254
Drutvo sv. Lovre 298
Dugandi, I. 106, 293,
337
Duspara, fra Ante 103

Damonja, uro 188
akovi 170, 174, 184,

381, 394
akovi, L. 170, 174,
184
E
Ere, fra Vladimir 281
Eterovi, fra Karlo 196
Eubel, C. 36
Eugen IV. 25
F
Falconio, fra Diomede
174
Ferdinand, Franjo
prijestolonasljednik
175
Fermendin, E. 20, 24,
31, 33, 162
Fond fra Slavko Barbari
309
FRAM 367, 376
FRAM ZIRAL 367,
376
Franciscana Manor 297
Franievi, fra Grgo
129, 130
Franjo Josip I., car 109,
142
Fransoni, kardinal Jakov Filip 52, 72
Fulgencije iz Torina (da
Torino), fra 161
G
Gali, fra Krian 247
Gali, fra Nenad Josip
295
Gapar, fra Filip 248
Gavran, fra Grgo 321
Gavran, fra Ignacije 44,
255, 321
Gavranovi, B. 140
Gerardo XVIII. 20
Giorgi, kardinal Orest
211
Glasnovi, Danijel 34
Glassberger, N. 15
Glavadanovi, fra Andrija 103
Glava, fra Radoslav 54,
55, 62, 63, 93, 99,
160, 167, 173, 183,
190, 193, 316, 319,
323, 324, 335, 358
Glava, fra Radoslav
mlai 248
Globan, Lovro uro
287
Gore, fra Gaudencije
213
Grabi, fra Petar 205
Grani, fra Sreko 261
Grbavac, R. 249
Grbei, fra Marko 101
Gregoire, Paul 302
Gregov, fra Joakim Jaki
302
Grgi, D. 183
Grgur XI., papa 21
Grgur XVI., papa 52
Grgur XV., papa 36
Grubii, fra Gabro 202
Grubii, fra Silvije 296,
335, 336
Grubii, fra Zvonko
245
H
Harapin, fra Teofil 194,
364
Hassun, fra Ante 61
Herceg, fra Marko 94
Herceg-zade, Ahmed 32
HIAK 367
Holzapfel, H. 161, 162,
166
Horvat, fra Egidije 215
Horvat, J. 196
Hoko, F. E. 162
HPI 366, 367
Hrka, fra Nikola 253
Hromi, fra Stjepan 313
Hrsti, fra Tomo 101
Husein, kapetan 33, 45
Hus, Jan 286
I
Ili, fra arko 99, 154,
249, 257, 270, 280,
282, 306, 309, 318,
321, 339, 342, 343,
345, 350, 351,
353-355, 360, 374
Ilovaa, fra Boris 235
Introdacqua (da), fra
Kajetan 39
Ivani, fra Gaudencije
253
Ivandi, fra Lujo 303
Ivan IV., papa 230
Ivankovi, fra Ante 305
Ivankovi, fra iril 174,
248
Ivankovi, fra Franjo
253
Ivankovi, fra Miljenko
244
J
Jacobini, Ludovik 145,
147
Jederlini, Toma 130
Jelavi, fra Ante 196,
205, 230, 323, 358
Jelavi, fra Bono 248
Jeli, fra Andrija 228,
244
Jelene, Ph. 142
Jeleni, fra Julijan 44,
47, 57, 61, 217, 218,
365
Jeli, Anto 287
Jelii, fra Vitomir 250,
279, 280
395
Jerkovi, fra Bla 94,

124, 159, 202, 203,
215, 290
Joli, fra Robert 335,
339, 344, 345, 348,
350, 353, 361, 368,
375
Josip II., car 44, 95, 98
Josip iz Evore 39
Josip Marija iz Aleksandrije 52
Jovanovi, fra Grgo 158
Jovanovi, Stevo 120,
320
Juki, fra Ferdo 313
Juki, fra Ilija 313
Junii, fra Augustin
180
Juri, fra Makso 247
Juri, fra Jure 137
Juri, fra Rudo 245
Jurii, fra Gabrijel 270
Jurii, fra Karlo 24,
34, 35, 38, 40, 42
Jurkovi, fra Ignacije
205, 215, 237
K
Kai, fra Bartol 36
Kai, Petar 37
Kalamuta, fra Marko
79, 84
Kap ljubavi 311
Kapistranski, sv. Ivan
39, 102, 159
Karai, fra Andrija 63,
81, 84, 86, 87, 100,
103, 104, 106, 107,
113
Karai, fra Ante 108,
124
Karai, fra Blago 254,
342, 343
Karai, fra Jerko 103
Karai, fra Vendelin
332
396
Karai, fra Zdenko

269, 273
Karaorevii 177, 195
Karadi, fra Luka 40
Karamati, fra Marko
186
Karaula, fra Lovro 109
Karin, fra Karlo 254
Karlo I., Robert 18
Kasim 33
Kelava, don Marijan
130, 211
Keseri, Mihael 36
Kiszling, R. 170
Klement XIII., papa 41
Kljaji, fra Ivan 53
Klumper, fra Bernardin
210
Kneevi, fra Petar 92
Knezovi, fra Andrija
104, 127
Knezovi, fra Anto 61
Knezovi, fra Oton 187,
195, 218, 219, 231,
328
Knezovi, fra Pio 128
Knezovi, Pavao 314,
326, 368
Kobai, fra Mijo 88
Koka, . 140
Komadina, Milo 136,
204
Kordi, fra Fabijan 244
Kordi, fra Lucijan 241,
288, 289, 341, 342,
366, 367
Kordi, fra Nikola 49,
53, 57, 61, 76, 83,
84, 281
Kordi, fra Petar 65,
86, 87, 99, 100-102,
108, 117, 124, 316
Kordi, fra Predrag 343
Kordi, fra Ratimir 337
Kosaa, Stjepan Vuki
26, 27, 31, 42
Kosaa, Vladislav 31
Kosaa, Vlatko 31
Koser, fra Konstantin
266
Kosir, fra Vencel 229,
237, 253, 255, 256,
316, 331, 332
Kosir, fra Viktor 242
Kotromani II., Stjepan
17, 19, 20, 24
Koul, fra Julije 247
Koul, fra Tadija 242
Kraljevi, fra Aneo
58, 59, 61, 64,
76-80, 82-86, 88-90,
92-94, 97, 98, 102,
104-108, 110,
112-119, 122, 123,
140, 153, 164, 165,
181, 313-315, 317,
318, 321, 372, 375
Kraljevi, fra Krsto 204,
242
Kraljevi, Franjo 66
Kraljevi, fra Stanko
169, 176, 202, 222,
242
Krasi, fra Ljubo 288,
304, 363, 367
Krei, fra Ivan 58, 361
Krei, fra Marijan 94,
361
Krito, Jure 368
Krianac, fra Jakov 94
Krievci 355
Krii, fra Jako 248
Krmpoti, Davorin 294
Krnjavi, Izidor 217,
365
Kuhari, Franjo 263,
282
Kurt, Ahmet-aga 57
Kutlea, fra Zvonko 304
Kutlea, fra Ante 305
Kvaternik, Slavko 232
Kvesi, fra Pako 49, 58,

59, 63, 81-83, 127,
130
L
Lali, fra Ivan 38
Landeka, fra Ivan 269,
273
Lasi, fra Dionizije 340,
367
Lasi, fra Miron 298
Lastri, F. 40, 41
Laszlo, Stefan 264, 265
Latas, Omer-paa 92
Lauer, Alojzije 161
Lazarevi, don Lazar
110, 130
Lazarevi, Nikola 110
Leger, Paul Emil 301
Leki, fra Ilija 99, 103,
106
Leko, fra Ilija 94, 253,
255, 256, 258, 280,
289, 313, 328
Leko, fra Ljubo 289
Leko, fra Mile 253, 255,
256, 258, 280
Leko, fra Tadija 313,
328
Leon XIII., papa 123,
142, 162, 223
Lesko, fra Sebastijan
205, 324, 325
Leutar, fra Ivan 287
Leventi, fra arko 242
Linji, Marijan 37
Lonar, Grgo322
Lonar, fra Slobodan
248, 351
Lonar, fra Umberto
351
Loreto (da) Luigi 67, 68
Lovri, fra Jakov 261
Luburi, fra Vladislav
215
Luccari, G. 27
Lukarevi, ljetopisac 27
Lukumwena, fra Stanislav 354
Lupori, fra Andrija 124,
135, 144, 145, 147
Lj
Ljubi, fra Jerko 132,
158
Ljubi, fra Martin 317
M
Mahmud II., sultan 45
Mahni, fra Antun 193,
358
Maji, . 172, 360
Maji, fra Ante 174,
249, 323, 358
Maji, fra Bonifacije
202, 205, 209, 244
Maji, fra Stjepan 243
Mandi, fra Dominik
16-18, 21, 23-26,
28, 30, 32-34, 43,
135-137, 139, 171,
176-178, 187-190,
192, 193, 195, 197208, 215-218, 222,
229, 230, 232-236,
240, 249, 253, 255,
272, 290, 323, 326,
328, 338, 340, 359,
364, 365-367
Mandi, fra Nevinko
245, 246
Mandi, M. 121
Mandi, Nikola 184,
201
Manduri, fra Zvonko
215
Maniscalco, Josip 50
Marcone, R. Giuseppe
235
Mari, fra Ante 326,
368, 372
Mari (Mariji), fra
Branko 222, 231,

313, 330
Marijanovi, fra Mijo
109
Mariji, fra Augustin
49, 61, 313, 330
Marini, fra Ivo 188,
189
Markijski, Jakov 340
Markoti, A. 90
Markoti, fra Svetislav
241, 248
Markui, fra Jozo 199
Marojevi, fra Ilija ljetopisac 61, 94
Marti, fra Grga 112,
218, 328
Marti, fra ivko 255
Martinac, fra Pako
219, 247
Martinovi, fra imun
65
Marui, Ivan 208
MaruiKiti, Ilija 204
Matacin, Ante 301
Mati, fra Augustin
176, 198, 202
Matija, kralj 292
Matijevi, fra Mirko
168, 196
Matijevi, Z. 196, 197
Mauri, Egidije 161
McGinn, fra Finian 278
Meci, fra imun 40
Medi, fra Leo 213,
215, 291, 299
Meunarodno kumstvo
Herceg Bosne 310
Mehmed II., sultan 30
Metrovi, Ivan 295
Metildi da Celano, fra
Venancio 68
Migi, fra Franjo 61
Mihajlovi, Draa 232
Mihali, Ivan 301
Mihaljevi, fra Jerko
397
212, 255-257, 261,

263, 279, 332
Mihalovi, Josip 159
Mihanovich, Clement
366
Mihanovi, Zvonimir
295
Mijatovi, Anelko 321
Mikuli, fra Berislav
341
Mikuli, fra Darinko
248
Mikuli, fra Martin
122, 167, 192, 208,
320, 321
Mikuli, fra Rudo 330
Mikuli, fra Vojislav
168, 258, 331
Mikuli, Ivan 226
Milanovi, Boo 254
Milas, fra Kamilo 152,
222, 313, 339
Milas, fra Veselko 313
Mileti, fra Ambro 167,
170-172, 174, 179,
182, 184, 186, 190,
193, 229, 322, 323,
358
Mileti, fra Augustin
47, 90, 229, 312
Mileti, fra Marijan 66,
89, 123
Milievi, fra Franjo
113, 190, 315-318,
356-358, 375, 376
Milievi, fra Lujo 249
Milievi, I. 112
Milievi, Ivan 358
Milinovi, fra imun 48
Milo, fra Mile 196, 253
Milosrdni otac 308-309
Minarelli, Aleksandar
135
Mieti, fra Ambro 214,
215
Mii, fra Alojzije 174,
398
180, 181, 189, 210,

211-213, 223, 224,
226, 228, 234, 235,
334, 343
Molajoni, Josip 48
Muljai, Z. 44
Musa, fra Skender 172,
193, 323, 358
Musa, fra Trpimir 227
Musa, . 190, 318, 357,
358
Musi, don Ivan 114,
115
Musi, fra imun 101
N
Naletili, fra Stjepan
137, 234, 247
Nelipi, Ivan 24
Neretvanin, Jure 35
Nevisti, fra David 172,
177, 187, 189, 193,
202, 323, 324
Niki, fra Andrija 29,
54, 55, 60, 62, 102,
103, 109, 111, 153,
169, 173, 187, 218,
234, 241, 246, 249,
279, 316, 317, 319,
321, 322, 324-326,
330- 338, 341, 368,
370, 373
Nikola IV., papa 151
Nikoli, fra Mijo 104
Nola, fra Karlo 252
Nui, don Mate 252
Nui, fra Anelko 249
Nui, fra Aneo 152,
159, 168, 170, 181,
182, 313, 321, 322,
368, 374
Nui, fra Arhaneo 203,
229, 230, 242, 329,
330
Nui, fra Pio 255
Nui, fra Viktor 189,
238, 241, 264, 267,

268, 338, 374
O
Odonis, Gerardus 18,
19
Ogrami, fra Nikola 141
Ohmuevii 180
Ore, fra Leonard 261,
285, 312, 352, 353,
363
Ore, Vinko 241
Ostoji, fra Bono 254
Ostoji, fra Boo 127,
167, 182, 313
Ostoji, fra Dujo 168,
174, 175, 180
Ostoji, fra Tomislav
256
Ostoji, fra Zoran 299
Ot, fra Gerard 18, 19,
20
Ottenbreit, fra Stephan
269, 271-273, 275
OZNA 350
P
Palac, N. 155
Pandi, fra Bazilije 15,
16, 18, 24, 26, 35,
36, 38, 43, 89, 105,
115, 141, 171, 177,
190, 195, 202, 207,
216, 232, 237, 284,
290, 312, 315, 318,
320-324, 326, 328,
330, 333, 336, 337,
340-342, 357, 359,
364, 367, 371
Pandi, fra Borislav
242
Pandi, Ivan 237
Pandi, fra Kreimir
203, 215, 230, 231,
233-237, 245
Pandi, fra Kruno 279,
303, 304, 339
Pandi, fra Placid 204

Pandi, Zvonko 405
Pape, fra Viktor 270
Papi, Pavao 35
Paponja, fra Fabijan
230
Paradik, Ivan 204
Parma, Stanko 246
Pai, Nikola 204
Passionei, Dominik 41
Pavao VI., papa 264
Paveli, Ante 232
Pehar, fra Nenad 246
Peji, fra Jozo 268, 269
Penavi, Marica 234
Penavi, Matia 234
Perantoni, fra Pacifico
255
Peri, don Petar 243
Peri, Ratko, biskup
259, 263, 264, 271,
274, 275
Perkovi, fra Ante 286
Pervan, fra Tomislav
269, 274, 354
Petar I., kralj 178
Petar, nadbiskup splitski
18
Petriak, fra Irenej 213,
215, 294
Petric, fra Svetozar 229,
237, 253, 331
Petrovi, fra Julijan 248
Petrovi, fra Leo 93, 95,
169, 173-176,
178-180, 183,
191-193, 196, 199,
201-203, 214, 216,
225, 229-231, 235,
237, 238, 245, 246,
249, 277, 316, 318,
319, 322, 325, 326,
329, 363, 364, 368,
372
Petrovi, fra Pavo 107,
111, 124, 128, 132,
136, 152
Petrovi, Pero 219

Pickl, O. 286
Pinjuh, M. 182
Pio IX., papa 62, 63,
67, 71
Pio XII., papa 223, 230
Pio XI., papa 206
Plenkovi, fra Ivo 293
Podhorsky, Stjepan 225
Podhursky, Vojislav 219
Pontoglio, fra Honorije
268
Pooten, Karlo 48, 58,
281
Popadi, Brane 246,
325
Portl, Julije 136
Portogruaro (a) fra Bernardin 108, 142
Portu Romatino (a)fra
Bernardin 108
Potrona, Mario 138
Preka, Nikola 184
Prelog, M. 45
Premrou, M. 41, 62, 63,
85, 123, 141
Prepolec Drazick, Lucille
295
Primorac, fra Aneo 83
Primorac, fra Franjo 92
Primorac, fra Vilim 299
Primorac Juri, Ivan
253, 254
Princ of Peace 299
Princip, Gavrilo 175
Prli, fra Melhior 244
Provincija sv. Jeronima
82, 102, 117, 170,
180, 215, 261, 280,
283, 290
Prskalo, fra Mate 59,
66, 104
Prusina, fra Rafo 246
Pucar, uro 254
Pulji, fra Metod 245,
249, 293
Pulji, karidnal Vinko

274
Pulji, prof. Juraj 200,
201
Putica, don Stjepan 110
R
Radi, Franjo 160
Radii, Nedjeljko 160,
190, 357
Radin 27
Radii, fra Rajko 253
Radoni, fra Vlado 237
Rado, fra Alojzije 103
Rado, fra Branko 269,
273
Rado, fra Jozo 311
Rado, fra Leonardo
128
Rado, fra Ljudevit 243
Rado, fra Ludovik 172
Rado, fra Lujo 87, 108,
123, 132, 136, 137,
147, 148
Rado, fra Pako 92, 94
Rado, fra Rafo 94, 122,
136, 137, 148, 158
Ramiro Marcone 236
Rakovi, Boo 219
Raspudi, fra Bruno
370
Raspudi, fra Gracijan
338, 366
Ravli, fra Krsto 252
Rebac, dr. Marko 201
RECIPE 11, 368, 372
Relja, Pavao 116
Rignano (da) Antonio
69
Rimac, Mato 200
Rizvanbegovi, Ali-paa
45, 54
Rode, B. 26
Rodi, fra Ivo 152, 159
Rogulja, Petar 197
Rossi, Agnelo 268
399
Rozi, fra Ilija 202, 313

Rozi, fra Mijo 89, 94,
226
Runovi, fra Mijo 38
Rupi, fra Bonicije
237, 261, 336, 337,
350
Rupi, fra Leonard 244
Rupi, fra Ljudevit
258, 350, 351, 374
Ryzinski, fra Bernardin
230
S
Saka, Stjepan 336
Saksonac, fra Peregrin
21, 24
Salinis Aureis (de), fra
Ivan 26
Samac, fra ime 278
Schaaf, fra Valentin 251
Schalck, Hermann
270, 271
Schmoll, fra Polikarp
250
Schorr, fra Peter 269
Senjak, fra Bazilije 205,
329
Sepinski, fra Augustin
259, 260, 296
Sesar, fra Ivan 11, 247,
269, 273, 278, 306
Sesar, fra Lovro 94, 107
Sesar, fra Petar 219,
237, 247
Silva (de), Beatrice 405
Sivri, fra Filip 252, 258
Sivri, fra Ivo 335, 345
Sivri, fra Mariofil 244
Sivri, fra Zlatko 245,
252
Skoko, B. 282
Skoko, fra Ferdo 296,
303
Skoko, fra Iko 269, 273
Skoko, fra Ilija 49, 53,
400
82, 83, 282, 284,

339, 352
Skoko, fra Vice 196,
349
Slikovi, fra Anzelmo
215
Slikovi, fra Ivo 242
Slikovi, fra Mijo 49,
94
Slikovi, fra Viktor 243
Smoljan, fra Bernardin
188, 202, 203, 205,
231, 246
Soldo, fra Slavko 269,
273, 275, 277, 278
Soldo, fra Vlatko 284
Sopta, fra Lovro 59, 94,
168
Sopta, fra Martin 219,
247
Sopta, J. 106
Sovii 350
Stadler, Josip 142, 143,
165, 173, 174, 184,
185
Stanii, Vladimir 300
Stepinac, Alojzije 223,
235, 236, 256, 292,
293, 302, 333
Stipanovi, Ivan 292
Stipi, fra Emil 249
Stjepan II., ban 17, 21,
24
Stoevi, Ali-paa
Rizvanbegovi 45,
54
Stoji, fra Miljenko Mia
363
Strossmayer, Josip Juraj
319, 345
Sui, fra Filip 305
Sulejman II., sultan 33
Sumi, don Klemo mlai
105, 125, 126
Sunari, Josip 177
Suac, fra Kornelije 245
sv. Katarina 285

Svai, Petar 183
abanovi, H. 31, 32
ali, J. 234
ami, M. 44
arac, fra Dominik 127,
139
aravanja, fra Andrija
59, 66, 84, 97, 98,
99, 100, 227
ari, Ivan 174, 235,
236, 366
eparovi, fra Filip 215
eper, Franjo (kardinal)
352
ili, fra Rufin 231, 252,
253, 256, 261-263,
266, 280, 330, 338
iljegovi, Boko 239
imi, fra piro 170,
174, 323
imi, Ilija 105
imovi, fra Dobroslav
242
imovi, fra Nikola 100,
108, 123, 126, 128,
132, 135, 136, 137,
138, 139, 148, 158,
159, 193, 320
imrak, dr. Janko 235
irca, fra Ambroz 213
ii, F. 176, 177, 201
kara, fra Grgo 66
kari, fra Grgo 101,
102
korput, fra Sreko 188
unji, fra Marijan 63
uak, fra Branko 249
uster, Oskar 294
T
Talija, fra Urban 170
Tasovii 180
Taveli, Nikola 21, 223,
224, 226, 230, 301,

327, 412
Terzi, fra Luka 213,
292
Thalloczy, Ludovik 26
Theiner, A. 19, 24
Toli, Ante 241
Tolj, fra Drago 269
Tomaevi-Koka, J.
240, 249, 370
Tomaevi, kralj Stjepan
30
Tomi, fra Draenko
276, 323, 331, 346,
358, 373
Tomi, fra Eugen 203,
323, 331, 346, 358,
373
Tomislav, kralj 256, 269
Topi, fra Andrija 248
Torino, fra Horacije 110
Trionfetti, fra Bernardin
314
Troha, fra Mihael 219
Trumbi, Ante 201
Tuli, fra Benedikt 261
U
Ujevi, A. 24
V
Vannutelli, Serafin 145,
146
Vasilj, fra Grgo 215,
246
Vasilj, fra Jako 128, 158
Vasilj, fra Jenko 249
Vasilj, fra Jozo 269,
306, 354
Vasilj, fra Kvirin 345,
346, 347
Vasilj, fra Stanko 278,
349, 350
Vasilj, fra Vendelin 231,
334, 335, 358, 364
Vego, M. 26
Veren, fra Klement 290,

299
Viculis (a ) Zaharija 81
Vidoevi, fra Ilija 49,
58, 61, 82-84
Vidovi, fra Andrija 129
Vidovi, fra Bonifacije
198
Vidovi, fra Franjo 286
Vinec,Vladimir 288
Vitica, fra Serafin 297
Vlai, fra Aneo 84
Vlai, fra Ferdo 269,
350, 360
Vlai, fra Vlado 253,
265, 266
Vlai, J. 338
Vonjak, fra Vendelin
175
Vovk, fra Mihael 270
Vrdoljak, don Jure 304
Vujevi, fra Drago 306
Vukni, fra Luka 38
Vukoni, fra Vjenceslav
291
Vuki, fra Mladen 269,
273
Vuki, fra Radoslav
203, 244
Vuleti, fra Stjepan 94,
124
W
Weiss, Liberat 405
Wilson 177
Z
Zajednica sestre Krispine
za samohrane majke
308
Zeevi, fra Serafin 301
Zelenika, fra Ilija 65, 84
ZIRAL 367
Zita, carica 190
Zlatovi, S. 37
Zlopaa, fra Roland 245
Zmajevi, Vicko 41
Znidari, L. 252
Zovko, fra Jozo 310
Zovko, fra Marijan 105,
108, 122-124, 140,
143, 159, 394, 398
Zovko, fra Vale 230,
248
Zrinski, fra Inocent
255, 257
Zrno, fra David 215,
347
Zrno, fra Stojan 305
Zubac, fra Augustin
124, 132, 157, 158,
162, 167, 182, 193,
231, 245, 250, 251,
256, 358
Zubac, fra Dane 202,
219, 359
Zubac, fra Marijan 204,
222, 231, 250, 251,
256
Zubac, Mate 201
Zubac, fra Tihomir 249
Zubac, fra Tomo 188
Zubac, fra Zdenko 248
Zubac, T. 321
Zvizdovi, Aneo 30
Zvonar, fra Smiljan 348
Zwerger, Julije Ivan
159
ani, fra Karlo 301

ani, Pavao, biskup
264, 265
401
KAZALO MJESTA
A
Aargau 289
Aarau 14, 289
Adriach 284, 285
Afganistan 336
Afrika 14, 283,
304-306, 348
Albanija 41, 69, 283,
284
Albany 293
Alsip 344, 345
Alverna 21, 337
Ambridge 297
Ancona 15
Andrijevci 188
Aracoeli, samostan 70
Argentina 404
Asiz 15, 16, 18, 20,
82-84, 95, 96, 138
Augsburg 14, 287
Australija 287, 367
Austrija 8, 39, 40, 44,
96-98, 111, 133,
135, 141, 174, 283,
284, 286, 328, 334,
335, 339, 340, 342,
354, 355, 412
Austro-Ugarska 120,
124, 139, 140,
165-167, 170, 172,
175-177, 182, 318,
357
B
Baar 14, 289
Badija 310, 311
Balkan 239
Bamberg 337
Banja Luka 251
Bar 51
Barcelona 328, 346
Baina 163
402
Basel 14, 289

Batin 127
Beaver Falls u Pensilvaniji 296, 346
Be 50, 95-97, 111,
115, 119, 123, 138,
145, 147, 148, 164,
174, 177, 179, 189,
190, 204, 284, 285,
313, 315, 316, 329,
330, 336, 338, 345
Belgija 99, 186, 305
Beograd 26, 140, 183,
196, 204, 207, 218,
219, 232, 261, 262,
265, 328
Bern 14
Bethlehem 290, 297,
299
Betuzae 23, 25
Bijaa 150, 265
Bijakovii 128, 149,
308, 337
Bijelo Polje 154, 155,
328, 331, 341
Biletii 149
Bilopolje 145
Biograci 91
Biograd 32
Biokovo, planina 37,
240
Birnau 286
Bie polje 128
Bivolje 130
Blagaj 128, 145, 146,
149, 265, 339, 355
Blankenau 14, 287,
338, 353
Blato 34, 35, 43, 49, 53,
78, 90, 91, 149
Blauj 25
Bleiburg 342, 350
Blizanci 149, 181, 261,

339
Bodensko jezero 286
Bogodol 82, 104
Bojana, rijeka 225
Bolonja (Bologna) 47,
318, 319
Boonton 294
Borani 150, 180
Bosanska Gradika 234
Bosanski Brod 188, 342
Bosna 17-21, 23, 25,
26, 30-32, 39, 41,
42, 44, 45, 47-50,
56-58, 61-63, 67,
71, 97, 98, 111, 131,
140, 142, 143, 147,
173, 234, 254, 259,
312, 326, 337, 343
Bosna i Hercegovina 40,
44, 62, 77, 85, 101,
109, 110-112, 120,
121, 124, 133,
139-141, 165, 166,
170, 172, 173, 175,
178, 183-186, 191,
198-201, 222, 223,
239, 254, 258, 259,
289, 317, 318, 321,
327, 332, 333, 336,
337, 345, 350, 357,
367, 373, 411
Bra, otok 37
Bratislava 333
Breslav (Breslau, Wroclaw) 333, 336, 338,
341
Bribirsko selo 294
Brinik 91, 347
Britvica 145, 149, 180
Broanac 127
Brono 34, 35, 38, 43,
88, 89
Brod 38, 39
Brotnjo 78, 86, 88, 149,
221
Budimpeta 95, 164,
165
Buenos Aires 327, 342
Bugarska 21, 41, 173
Buhovo 106, 332
Bukovica 91, 124, 125,
149, 347
Buna 145
C
Calumet, rijeka 292
Carigrad 44, 45, 54, 57,
61-63, 69, 86, 102,
112, 114, 411
Ceri 189
Cernik 38, 348
Cerno 126, 328
Cetina 23, 24, 32
Chicago 14, 17, 18, 171,
177, 213, 218, 243,
290-295, 299-304,
327, 328, 330,
333-336, 338-340,
342-346, 352, 359,
361, 364, 366, 367,
375, 376, 412
City Troy 295
Clarens 289
Cleveland 292
Colleviti 337
Crkvina pod Ljubukim
163
Crna 63, 149, 261,
265, 317, 342
Crna Gora 110-112,
173, 178, 195
Crnopod 150
Crveni Grm 150, 265
abulja, planina 180

apljina 149, 180, 228,
234, 239, 247, 265,
270, 271, 325, 326,

331, 332, 354
erigaj 53, 57, 61, 77,
78, 90, 131, 281,
313, 318
erin 87, 89, 125, 126,
148, 149, 247, 278,
279, 334, 337-339,
349, 354
ilia Lazina 128
itluk 121, 126, 181,
221, 223, 239, 248,
265, 279, 284, 308,
339, 348, 354
vrsnica, planina 179,
180
ule 91
D
Dalmacija 16, 37, 40,
44, 58, 177, 230, 283
Detroit 295, 303
Dobri 149, 213
Dobri-Polog 211
Dobro Selo 149, 180,
181, 322
Dolac kraj Travnika 183
Dole 107
Doljani 110
Domazeti 104
Dragiina 354
Drava, rijeka 225
Drenovci 188
Dretelj 149, 180
Dreanjka, rijeka 104
Drenica 91, 104, 105,
111, 117, 125, 126,
145, 146, 149, 330
Drinovci 35, 43,
104-106, 108, 125,
149, 318, 321-323,
329, 335, 337, 339,
350, 360, 411
Dubrava (dio Zagreba)
281
Dubrave 90, 110, 130
Dubrovnik 17, 110,
111, 221, 301, 310,

314, 316, 353, 354
Dunav, rijeka 225, 287
Duvanjsko polje 35, 91,
223
Duvno 17, 18, 25, 32,
40, 91, 92, 104, 116,
153, 154, 214, 225,
226, 234, 236, 260,
266, 274, 321, 325,
326, 338, 346, 347,
350, 351, 353, 355
Duice 106
akovo 24, 36, 141,

360
ubrane 104
E
Egipat 102, 103
Eglin 296
Elliot Lake 304
Emersacker 14, 287
Engleska 232
Erdevik 189
Europa 134, 232, 283,
373
F
Ferrara 318, 320, 324
Firenca 64, 404
Florida 296, 343, 346
Foa 350
Fojnica 33, 38, 43, 46
Fontenay 335
Francuska 18, 44, 114,
116, 232, 335, 412
Frauenfeld 14, 289
Freiburg 286, 307, 339,
355
Fribourg 193, 204, 216,
217, 288, 325, 326,
330, 339, 364, 365
Frohnleiten 14, 284,
285, 286, 350, 354
Fulda 287
403
G
Gabela 42, 87, 88, 89,
99, 104, 110, 125,
149, 153, 180, 213,
317
Gabela Stara 145
Glamo 17, 25, 32
Glarus 289
Glavatievo 125, 128,
129, 145, 146, 149,
169, 213
Glogonica 150
Golubinci 189
Goranci 104, 105, 125,
149, 211
Gorica 35, 43, 49, 59,
78, 87, 90, 125, 149,
169, 339, 374, 375
Gornje Jezero u Kanadi
303
Gostua 245
Grab 333
Grabovica 78, 87, 125,
126, 149
Grabovine 180
Grabovnik 128
Gradac 110, 125, 149,
261
Gradac pod Grude 145
Gradac Posuki 149
Gradika 38
Gradnii 87-89, 102,
125, 126, 128, 149,
152, 169, 175, 180,
181, 248
Graubnden 289
Graz 138, 159, 170,
284-286, 321
Grka 173
Greensburgh 297
Grljevii 106, 261, 341,
343
Grottammare 338, 340,
345
Grotua 374
Grude 90, 105, 128,
404
145, 149, 261, 263,

265, 360
Grudsko Vrilo 128
Gulf Breeze u Floridi
296, 343
H
Hainzell 287
Halebinka 27
Hamilton 300
Hardomilje 150, 336,
350
Harrisburgh 298
HEI 375
Hercegnovi 31
Hercegovina 11, 13, 14,
17, 23, 25, 26, 29,
31, 32, 34, 35, 42,
43, 46-59, 61-63,
65-72, 74, 75, 77,
78, 82, 83, 85, 86,
90, 91, 94, 98, 100,
102, 110, 111,
113-115, 117, 118,
120, 121, 123, 124,
129, 130, 132, 133,
136-141, 143, 144,
147-155, 158, 160,
162, 164-166, 170,
172, 173, 176, 178,
182, 183, 186-190,
193, 195-198,
200-202, 206,
208-210, 216,
220-225, 230, 231,
233, 234, 238-240,
246, 251, 253-256,
260, 263, 265-268,
271, 273-278, 283,
306, 307, 310,
312-323, 325-329,
332, 334-339, 341,
342, 348, 349,
354-356, 358-360,
364, 365, 367, 368,
372, 376
Hercegua 27
Hergiswil 241
Hodovo 150
Hosenfeld 14, 287
Hrasno 110, 149
Hrvatska 14, 16, 19,
109, 110, 177, 178,
196, 213, 225, 232,
233, 249, 293, 294,
327, 328, 330, 335,
336, 342, 344, 361,
366, 373, 375, 412
Humac 87, 90, 98, 99,
104, 107, 109, 112,
113, 116, 118, 121,
123, 125, 126, 132,
133, 149, 152, 165,
168, 175, 182, 212,
221, 227, 234, 236,
247, 250, 261, 263,
265, 269, 273, 274,
277-280, 284, 286,
293, 302, 306, 309,
310, 320-324, 326,
328, 330-345,
347-355, 357, 360,
363, 367, 369, 370,
373-375, 411
Hum, brdo 134, 335,
347
Hurbut 296
Hvar, otok 37
Hyde Park 290, 293
I
Illinois 291, 292, 346
Ilok 38, 189
Imotska krajina 17
Imotski 24, 34, 36, 38,
43, 62, 109, 239
Imotsko polje 109 , 128
Inija 188, 189
Innsbruck 138, 195,
285, 323, 331, 332,
345
Irig 188
Istra 230, 254
Italija 15, 47, 64, 65,
70, 73, 94-100, 131,
132, 162, 232, 233,
315, 317, 318,
320-323, 328, 330,
335, 337, 338, 340,
342, 344, 345, 373,
412
Izbino 149, 180, 245,
265
J
Jablanica 110, 145,
150, 179, 265
Jablanovac (ulica) 281
Jadransko more 15, 16,
225
Jajce 30, 219
Jakljan, otok 310
Japan 232
Jare 91
Jasenjani 126
Javorika 150
Jelsa na Hvaru 37
Jeruzalem 223
Jugoslavija 218, 223,
232, 252, 255, 272,
285, 344, 361, 365
K
Kamenica 189
Kamenmost 35, 43
Kamina, u Kongu 14,
305, 306
Kanada 14, 273, 283,
289, 299, 300,
302-304, 336, 339,
361, 366, 367, 375
Kanice 127
Kansas City 294
Karlovac 215
Katanga 304
Kayeye 304-306, 349,
354
Kazaginac 126
Kiseljak 30
Kitchener 14, 300
Klek 210
Klepci 149
Klobuk 89, 104, 107,
111, 114, 116, 125,
149, 152, 192, 265,
325
Knepolje 149, 246
Knin 38
Koerin 104, 107, 125,
149, 241, 248
Kln 18, 170
Kolo 324
Kolwezi 354
Kongo 14, 304-306,
349, 354
Kongora 150, 180, 234,
247, 265
Konjic 25, 28, 32, 34,
42, 43, 49, 87, 88,
122, 125, 146, 149,
167, 175, 179, 223,
226, 227, 234, 325,
326, 329, 331, 333,
338, 341
Konstanz 286
Kopanica 38, 189
Korula 160, 311
Kordia Mahala 127
Korita 211
Kosmaj 106
Kotor 109, 339
Krakow 331, 334
Kraljeva Sutjeska
(Sutjeska) 33, 38, 43,
46, 47, 256, 279
Krapina 248, 249
Kremenac 104
Kreevo 33, 38, 43, 46,
49, 58, 59, 61, 66,
130, 131, 313, 315
Krf 177
Krivodol 91, 149
Krievac 355
Krievci 235, 355

Kruevii 149
Kruevo 211
L
La 284
Lamoc 23, 25
Lausanne 14
Laussane-Wallis 289
Lawow 331
Ledinac 106, 211
Lemont 345
Leoben 285
Lepoglava 256, 333
Lille 331, 334, 335, 341
Lion 121
Lipa 150, 180
Lipno 334, 338
Lise 326
Liskovac 149
Liskovaa 126
Litica 219, 331
Litica, rijeka 57, 91,
93, 243
Livanjsko polje 35
Livno 17, 40
London 177
London u Kanadi 14,
300, 301
Louvain 326
Lovas 189
Luab 305
Lucca 315
Luani 188
Luzern 14, 288, 289
Lyon 338
Lj
Ljubljana 328, 330, 339,
352
Ljubotii 107
Ljubuki 25, 26, 28, 32,
34, 35, 42, 43, 49,
78, 89, 120, 145,
153, 154, 163, 168,
204, 221, 239, 244,
405
247, 248, 274, 280,

322, 328, 330, 333,
337, 349, 351, 374,
411
Ljuti Dolac 87, 91, 125,
149, 253, 324, 337
M
Madrid 328, 330, 338,
342, 343, 346, 366
Madarska 18, 31, 99,
116, 313
Majino selo 307, 308
Makarska 18, 33, 34,
36-38, 42, 90, 117,
118, 279
Makedonija 41, 352
Mala Azija 30
Mali Loinj 107
Mamii 107
Mandino Selo 150, 180
Manitowoc 345
Mariazell 285
Maribor 153, 154, 248,
335, 341, 351
Meugorje 127, 128,
149, 247, 274, 276,
307, 310, 320, 324,
334, 337, 341, 345,
351, 354, 355, 362,
363, 375
Medvidovii 106
Metkovi 110, 118, 153
Michigan, jezero 292
Mijakova Polja 126
Milano 343
Mileevo 26
Milodra 30
Milwaukee 14, 293
Missouri, rijeka 294
Moha 38
Mokro 353
Mokronoge 92
Monasterium 36
Monessen 297, 298,
345
406
Montreal 14, 301

Mostar 16, 25-29,
32-35, 38, 42, 43,
49, 53-57, 59, 62,
63, 71, 76, 79, 80,
83, 85-88, 89-93,
96, 98, 100, 103,
108-111, 113, 115,
116, 118-123, 125,
127, 129-139,
143-149, 152-154,
157-160, 163, 164,
166, 168-184,
186-195, 197-199,
201-210, 212-214,
216-225, 227, 229,
230, 232-240, 242,
243, 245, 246,
249-252, 254-256,
259-262, 264, 266,
268, 271, 274, 277,
278, 279, 282, 283,
285, 286, 288, 310,
312-351, 353, 354,
356-360, 363-365,
367-373, 375, 376,
411, 412
Mostarski Gradac 58,
59, 61, 64, 78, 87,
104, 130, 131, 211,
245, 261, 265
Mostarsko Blato 91, 93
Mnchen 26, 204, 326,
328, 346
Mura, rijeka 225
Mus 14, 287
N
Napulj 67
Naice 38
NDH 232, 233, 234
Neretva, rijeka 18, 24,
27, 32, 42, 43, 104,
110, 115, 126, 128,
129, 144-146, 153,
175, 227, 247, 326
Netstal 14, 289

Neum 210
Nevesinje 129, 130,
149, 239, 265, 322
New York 14, 162, 214,
293, 294, 336, 344,
352, 361
Ni 341
Nizozemska 99
North Bay 304
Norval 14, 302, 367
Nova Bila 350
Nova Pazova 189
Novi na Neretvi 24, 32
Novi Pazar 130
Novi Sad 219
Novi Slankamen 189
Nj
Njemaka 14, 99, 111,
176, 232, 233, 242,
283, 286, 307, 338,
373, 412
O
Oevija 47
Omi 24, 38
Ontario 300, 302-304
Oraje 227
Oriovac 188
Osijek 38, 372
Ostrogon 114
Otok 128
Ottana 26
P
Parma 324
Paoa 181, 195
Pariz 44, 138, 329, 331,
334, 404
Paii 126
Pensacole 296
Pensilvanija 296
Perast 41
Perugia 65, 138, 151,
320, 323
Petrovaradin 38, 189

Pittsburgh 296-298,
345
Piza 23, 24
Planinica 104
Plaki 276
Ploca 109
Ploe 180, 265
Podbila 35, 43
Podbiograd 32
Podbrdo 362
Podgorje 91
Podhum 88
Podivaje 104
Podljubuki 89
Podprival 150
Podprolog 145, 150
Pogana Vlaka u
Ruiima 106, 211
Pokleani 91
Polog 149, 211
Poljud 280, 353
Posuje 43, 49, 50, 53,
56, 78, 87, 90, 104,
108, 125, 127, 149,
175, 221, 223, 227,
239, 240, 321, 324,
326, 331
Posuki Gradac 127,
149, 163, 241, 352
Posuko polje 127
Potoci kraj Bijeloga Polja
146, 149
Poarevac 42, 43
Poega 38, 203
Prekomorska pokrajina
15
Prekomurje 299
Prenj 149
Princeton 292
Prisoje 150, 213, 228
Proboj 128, 333
Prolog 265
Prosine 149
Purin Gaj 310
Puteevica s Jabukom
127
R
Radeine 150
Radobolja 27
Rakitno 87, 91, 104,
105, 125, 149, 211
Rama 35, 36
Rankin 297, 298
Rasno 38, 104, 106,
116, 125, 145, 228,
332, 341, 343
Rastovaa 321, 326
Raeljke 126
Raka Gora 38, 211
Ravno 110, 112, 115,
149
Renjii 126
Ribipolje 150
Rijeka 177
Rili 234, 247
Rim 16, 17, 30, 33, 34,
39, 41, 43, 50, 52,
56, 64, 65, 67-71,
78, 81, 87, 95, 96,
98, 99, 100, 103,
107, 108, 111-114,
116, 117, 122, 123,
129, 130, 135, 138,
142, 144, 145, 148,
150, 151, 158, 159,
167, 174, 181, 182,
186, 206, 210-212,
223, 224, 230, 235,
249, 251, 252, 256,
259-261, 264, 268,
270-274, 312,
314-317, 319, 321,
323, 327, 328, 333,
337, 338, 340,
342-345, 354, 364,
367, 411
Rodo 246, 326, 376
Roko Polje 43, 78, 87,
125, 127, 149
Ronjaa 126
Rotimlja 130
Ruma 188
Rusija 111, 233
Ruii 49, 78, 87, 105,
125, 127, 128, 149,
211, 248, 320, 324,
330, 341
S
Saborsko 276
SAD 14, 176, 213-216,
223, 225, 256, 261,
273, 276, 278, 283,
289-291,293, 296,
297, 299, 327, 328,
333, 335, 336, 338,
340, 343-345, 352,
366
Saint. Louis 14, 294
Salakovac 110
Salzburg 138
Sarajevo 25-27, 31, 32,
40, 41, 44, 45, 47,
110, 112, 114, 134,
136, 138, 140-142,
153, 154, 171, 172,
175-177, 183, 185,
186, 192, 198, 201,
218, 219, 221, 235,
239, 254-256, 279,
280, 318, 321,
324-331, 333, 337,
338, 340, 341, 345,
351-354, 366, 374
Sardinija 26, 28
Sargiano 335
Sault S.te Mari 14,
302, 304
Sava, rijeka 35, 189,
342
Schaff hausen 289
Schwarzwald, planina
286, 287
Schwaz 340, 354
Schwyz 289
407
Seckau 159
Selita 91
Seonica 62, 78, 83, 87,
91-93, 125, 149,
180, 348
Sesar, fra Ivan 11, 278
Sharon 297, 299
Shenang, rijeka 299
Siena 170
Singen 14, 286, 287
Sinj 38, 109, 237, 274
Sirge 104
Sirija 15
Skoplje 91
Slano 14, 179, 180,
325, 332, 353
Slavonija 16, 39, 177,
178, 330
Slavonski Brod 188,
189, 332, 342, 351
Slipii 149, 180
Slovenija 248, 249, 328,
334, 340, 342
Smokinje 106
Solothurn 289
Sondalo (bolnica) 342
Sorbonna 329
Sovii 35, 43, 90, 104,
335, 350
Split 16, 17, 24, 40, 54,
62, 153, 206, 244,
247, 248, 316, 317,
337, 350, 351, 353
Srbija 21, 41, 44, 101,
110-112, 114, 173,
175, 178, 195
Srani 150
Srebrenica 31
Srijemska Mitrovica
331, 337
Srijemski Karlovci 38,
42, 43, 89, 189, 331,
337
Sritnice 149
Stara Gradika 256, 333
Stara Pazova 189
408
Steelton 213, 297-299,

344
St. Gallen 14, 289
Stilj kraj Vrgorca 111
St. Louis 14, 294
Stobi 352
Stolac 110, 149, 234
Ston 23, 24, 32
Strasbourg 332
Studena Vrila 91
Studenci 89, 150
Stupnik 188
Sudbury 14, 304, 339
Sueski kanal 102
Suez 102
Sutina 91, 211
Sveta Stolica 36, 41, 48,
71, 94, 119, 141,
144-146, 149, 161,
185, 186, 223, 236,
238, 258, 259, 261,
265, 266, 284, 343,
363
Svilaj 189
arengrad 38, 189

aria Dubrava 55
ibenik 38
iljevita 107
ipovaa 107
iroki Brijeg 54, 55, 57,
63-65, 72, 75, 76,
83-87, 90-92, 96, 97,
100-103, 105, 106,
111, 112, 114, 118,
123-125, 131-133,
136, 149, 160, 164,
165, 167-172, 175,
176, 180-182,
186-188, 195, 196,
202-205, 207-209,
219, 221-224, 228,
230, 231, 234, 237,
239, 240, 241,
243-248, 250, 253,
273, 310, 312-314,

317, 318, 320-323,
325-338, 340-343,
345, 347, 350, 351,
359, 369-371, 411
oinovac 221, 320, 324
panjolska 320, 338,
412
tajerska 284
uica (ujica) 87, 91, 92,
125, 145, 146, 149,
324
urmanci 128
vicarska 14, 193, 283,
286, 288, 289,
325-327, 342, 363,
364, 412
T
Tepii 145, 149, 180,
337
Thurgau 289
Ticino 14, 289
Tihaljina 105, 127, 149,
229, 250, 254, 324,
339
Timmins 304
Tirol 154
Tomislavgrad 221, 223,
225, 226, 311, 324,
341, 347-350, 353,
360
Torino 47, 65, 161
Toronto 17, 177, 300,
302, 304, 328
Toskana 64
Tounj 276
Travnik 44, 45, 176,
183, 199, 226, 350
Trebinja 110, 149
Trebinje 149, 240, 241,
343
Trebiat 149, 180
Trenjavica 338
Triglav, planina 225
Trogir 17
Tropolje 17
Troy 14, 295
Trst 71, 97, 153, 318
Tri Kamenica 276
Turinovii 340, 353
Turija 331
Turska 31, 32, 38, 39,
44, 90, 165, 173, 176
Tuzla 38, 183
U
Ugarska 15, 16, 98
Ugrovaa, potok 57
Uri 289
Uskoplje 343
Uzarii 331, 340
V
Va 313
Varadin 194, 352, 364
Varda 32
Vaarovii 150
Vatikan 147, 404
Velika 38
Velika Gorica 248
Velika Kopanica 189
Veliki Ograenik 317
Veljaci 42, 43, 78, 87,
89, 90, 99, 104, 107,
109, 111, 125, 128,
149, 152, 173, 247,
278, 279, 316, 319,
325, 348, 349
Venecija 31, 37, 38, 40,
43, 65, 90
Vidovii 180
Viggiano 63
Villingen 287
Vinica 125, 126, 145,
149
Vinjani 104, 331, 351
Vinkovci 188
Vionica 128, 337
Vir 104, 125, 145, 149
Virje 321
Vinjica 106, 128
Visoko 21, 33, 176,

192, 250, 274, 353,
354
Visovac 38
Vitina 128, 149, 188,
221, 241, 244, 325,
333, 349
Vlaka 44
Vlasnii 149
Vojnii 107
Vranjkovci 149
Vran, planina 179
Vrdi 104, 330
Vrgorac 111, 117, 120,
247
Vrilo 150
Vrpolje 91, 188
Vrt sv. Franje 308
Vukodol kraj Mostara
63, 93, 315
Vukovar 38, 188, 189
W
Wallis 289
Washington 293
Weimar 18
Weissenstein 14, 286
West Allis 14, 295, 336,
344
Westmont 346
Wien 18
Windsor 14, 303
Wisconsin 293, 295
153, 162, 168, 170,

176-178, 187, 189,
195-197, 201, 214,
218, 230, 235-238,
240, 247-249, 256,
264, 267, 281, 282,
286-289, 312, 315,
317, 318, 320-324,
326-328, 331-342,
344-354, 357, 359,
362, 370, 371, 373,
374, 376, 412
Zahum 33
Zaostrog 34-38, 42, 43
Zaside 127
Zaslivlje 78, 88, 226
Zavrje 17
Zemun 189
Zenica 251, 254, 331,
332, 334, 337, 343
ivogoe 34-38, 42,
43, 180
Zug 289
Zrich 14, 17, 177, 288,
289, 330, 367
Zvirii 150, 265
Zvirovii 150, 320
eljetu 104
upanjac 87, 92, 125,
145, 149, 153, 168,
175
Y
Yonkers 14
Z
Zadar 16, 17, 85, 93,
317, 153, 310, 318,
354
Zagorje 104
Zagreb 14, 18, 20, 24,
32, 33, 35, 37, 38,
42, 90, 95, 96, 102,
121, 123, 138, 142,
409
BILJEKA O PISCU
Fra Bazilije (Stjepan) Pandi,
hercegovaki franjevac, povjesniar
i arhivist, roen je 30. sijenja 1918.
u Drinovcima, kotar Ljubuki. Puku
je kolu zavrio u rodnom mjestu
1929., klasinu gimnaziju na irokom
Brijegu (1938.), a novicijat na Humcu.
Filozofsko-teoloki studij zapoinje
u Mostaru koji kao sveenik (zareen
je prije tono 70 godina, na dan
Sv. Petra i Pavla 1941.) nastavlja u
Rimu i okonava licencijatom 1943.
Na povijesnom odjelu papinskoga
sveuilita Antonianum doktorira (dr. theol.) 1945. tezom o
prolosti Trebinjsko-mrkanjske biskupije (De dioecesi tribuniensi
et mercanensi, Romae, 1959.), a 1947. zavrava Vatikansku kolu
za arhivistiku, paleografiju i diplomatiku pri Vatikanskom tajnom
arhivu, ime stjee titulu paleographus et archivarius. Usporedno je
na Rimskom dravnom sveuilitu (La Sapienza) studirao filologiju
(Lettere), odjel za islamske znanosti (tj. arapski, perzijski i turski
jezik), gdje je 1951. promoviran u dr. phil.
elja mu je bila u osmanlijskim arhivima u Carigradu istraivati
izvore za povijest Bosne i Hercegovine. Meutim, 1947. biva mu
povjerena sluba generalnoga arhivara franjevakoga reda u Rimu
koju obavlja do 1985. Kao arhivar sudjeluje na meunarodnim
kongresima arhivara (u Parizu, Moskvi, Firenci, itd.), surauje u
njihovim asopisima, a biran je i u upravu strukovne udruge. Svoje
iskustvo arhivara zaokruio je knjigom Archivistica ecclesiastica
(1967.), koju je izdao Vatikanski tajni arhiv. Zapravo, itav se
znanstveni rad fra Bazilija Pandia temelji na istraivanju u raznim
vatikanskim arhivima. Objavio je dvadeset znanstvenih monografija
i tri knjige sjeanja i razmiljanja, veliki broj znanstvenih i strunih
rasprava, te stotine novinskih lanaka. Pisao je na latinskom,
411
hrvatskom, talijanskom, engleskom, francuskom, njemakom i

panjolskom jeziku. Njegove knjige i rasprave objavljene su takoer
u raznim zemljama (Vatikan, Italija, Hrvatska, BiH, panjolska,
Argentina, SAD, Njemaka, Francuska, vicarska, Austrija i Poljska).
Ovdje izdvajamo samo neke od njegovih znanstvenih radova.
Za opu povijest franjevakoga reda svakako su najvanija dva
monumentalna sveska (folijata) Annales Minorum (sv. 31./1956. i
32./1964.), tj. continuatio istoga niza koji je zapoeo irski franjevac
Lucas Wadding u 17. st. Za povijest misija u nizu Historia missionum
Ordinis Fratrum Minorum priloio je 4. svezak: Regiones Proximi
Orientis et Paeninsulae Balcanicae (1974.). Kao vanjski suradnik
Kongregacije za proglaenje svetaca objavio je tri tzv. pozicije
(positio), tj. povijesno-kritika izdanja o ivotu i djelovanju pojedinih
osoba. Prvu takvu positio objavio je o Nikoli Taveliu (1961.), na
temelju koje je bl. Nikolu papa Pavao VI. proglasio svetim (1970.).
Druga positio (1970.) donosi kritiki prikazane izvore o ivotu bl.
Beatrice de Silva, panjolskoga podrijetla, na temelju koje je god.
1976. proglaena sveticom. Trea je positio (1983.) o njemakom
franjevcu Liberatu Weissu i druga dva franjevca muena u Etiopiji,
koji su god. 1988. proglaeni blaenima.
Jedan je od utemeljitelja i urednika naklade ZIRAL (1970.),
koja je u izbjeglitvu, prije konane selidbe u Mostar, objavila 70
knjiga. U izbjeglitvu je takoer, pored isto znanstvenih rasprava,
povremeno objavljivao i novinske priloge u Hrvatskom katolikom
glasniku i Hrvatskom kalendaru iz Chicaga, a po povratku u domovinu
surauje u raznim znanstvenim zbornicima i asopisima (Nova
et vetera, Bosna franciscana, Hercegovina franciscana, Krni zaviaj,
Naa ognjita, Vrutak, itd.). Od 1995. fra Bazilije ivi u Zagrebu, gdje
je nastavio svoj istraivaki i znanstveni rad. U posljednje je vrijeme
objavio jo nekoliko knjiga i rasprava, izmeu ostalih i tri sveska Acta
Franciscana Hercegovinae (2003. i 2009.), te Hercegovaki franjevci,
sedam stoljea s narodom (2001.; drugo dopunjeno izdanje 2011.).
Objavljena su i Sabrana djela Bazilija Stjepana Pandia (DVD) gdje
su presnimljeni (PDF) svi njegovi znanstveni radovi (oko 10 000
tiskanih stranica), a tu nalazimo i cjelovitu bibliografiju, ukljuujui
i popis novinskih priloga (Stephani Basilii Pandi O.F.M., Opera
omnia typis edita. Collegit Zvonko Pandi. Editio electronico modo
confecta. Zagreb: Tusculanae Editiones 2010.). Uskoro iz tiska izlazi
knjiga fra Bazilijevih duhovnih razmiljanja: Ususret Bogu. Kratki
uvod u franjevaku duhovnost (Zagreb: Tusculanae Editiones 2011.).
Z. Pandi
412

Hercegovački Franjevci Sedam Stoljeća S Narodom - Bazilije S. Pandžić

Hochgeladen von

Dokumentinformationen

Originaltitel

Copyright

Verfügbare Formate

Dieses Dokument teilen

Dokument teilen oder einbetten

Freigabeoptionen

Stufen Sie dieses Dokument als nützlich ein?

Sind diese Inhalte unangemessen?

Copyright:

Verfügbare Formate

Hercegovački Franjevci Sedam Stoljeća S Narodom - Bazilije S. Pandžić

Hochgeladen von

Copyright:

Verfügbare Formate

Bazilije S.

-------------------------------------------------------------------------Nacionalna i univerzitetska biblioteka

9. Odnosi s biskupom Kraljeviem.................................................... 107

Bazilije S. Pandi, HERCEGOVAKI FRANJEVCI sedam stoljaa s narodom

V. HERCEGOVAKA KUSTODIJA POD

7. Trei red sv. Franje ......................................................................... 151

VI. HERCEGOVAKA PROVINCIJA

3. Daljni razvitak upravne vlasti (1901.1910.)............................... 167

7. Djelovanje putem pisane rijei ..................................................... 192

Bazilije S. Pandi, HERCEGOVAKI FRANJEVCI sedam stoljaa s narodom

1.3. Odluka o upama god. 1923. ........................................................... 209

2. ivot u politikim previranjima Jugoslavije ................................. 218

3. Ratno razdoblje .............................................................................. 230

VIII. POLA STOLJEA IZVANREDNIH POTEKOA (1943.1999.)

2. Preivjeli gledaju prema budunosti ............................................. 249

3. Sudbonosan postupak crkvene vlasti ........................................... 257

Bazilije S. Pandi, HERCEGOVAKI FRANJEVCI sedam stoljaa s narodom

IX. RAD HERCEGOVAKE FRANJEVAKE PROVINCIJE

2. Amerika i Kanada .......................................................................... 289

3. Afrika .............................................................................................. 304

Bazilije S. Pandi, HERCEGOVAKI FRANJEVCI sedam stoljaa s narodom

6. Kranska obitelj ............................................................................ 358

Bazilije S. Pandi, HERCEGOVAKI FRANJEVCI sedam stoljaa s narodom

XIV. KAZALO KORITENIH IZVORA, KNJIGA I SPISA ............. 377

KAZALO IMENA ........................................................................ 393

XVI. KAZALO MJESTA ...................................................................... 402

Bazilije S. Pandi, HERCEGOVAKI FRANJEVCI sedam stoljaa s narodom

na razliite naine, muenikom smru zavrilo svoj zemaljski ivot.

Bazilije S. Pandi, HERCEGOVAKI FRANJEVCI sedam stoljaa s narodom

ae), kako to kae suvremenik Jordanus a Jano, poveo je sa sobom

mante, multiplicatis iam numero et merito fratribus, in generali capitulo Assisii ad

brzo nakon osnivanja franjevake provincije u povijesnim se

D. Mandi, Franjevaka Bosna, Rim, 1968., str. 16-21.

Bazilije S. Pandi, HERCEGOVAKI FRANJEVCI sedam stoljaa s narodom

To je proirenje bosanske vlasti ozbiljno zabrinulo splitskoga

1. Osnutak Bosanske franjevake vikarije

Bazilije S. Pandi, HERCEGOVAKI FRANJEVCI sedam stoljaa s narodom

ljali su i o vjerskim prilikama u Bosni, gdje je bio jaki krivovjerski

Bazilije S. Pandi, HERCEGOVAKI FRANJEVCI sedam stoljaa s narodom

Bazilije S. Pandi, HERCEGOVAKI FRANJEVCI sedam stoljaa s narodom

jednu kuu za stanovanje. Poslije, uz crkvu sv. Nikole u Visokomu

D. Mandi, Franjevaka Bosna, str. 43-59.

Bazilije S. Pandi, HERCEGOVAKI FRANJEVCI sedam stoljaa s narodom

Provincija Bosanske vikarije 1375.

Bazilije S. Pandi, HERCEGOVAKI FRANJEVCI sedam stoljaa s narodom

2. Najstariji franjevaki samostani u Hercegovini

Duvanjska franjevaka kustodija u to je doba pokrivala krajeve

Bazilije S. Pandi, HERCEGOVAKI FRANJEVCI sedam stoljaa s narodom

A. Theiner, Vetera monumenta historica Hungariam sacram illustrantia, sv. 1.,

Bazilije S. Pandi, HERCEGOVAKI FRANJEVCI sedam stoljaa s narodom

D. Mandi, Franjevaka Bosna, bilj. 112., str. 81.

Bazilije S. Pandi, HERCEGOVAKI FRANJEVCI sedam stoljaa s narodom

D. Mandi, Osnutak franjevakog samostana i bogoslovije u Mostaru, u: Stopama

Bazilije S. Pandi, HERCEGOVAKI FRANJEVCI sedam stoljaa s narodom

Oko ua rijeke Radobolje u Neretvu razvio se dananji Mostar.

Bazilije S. Pandi, HERCEGOVAKI FRANJEVCI sedam stoljaa s narodom

D. Mandi, Acta franciscana Hercegovinae provinciarumque finitimarum tempore

Bazilije S. Pandi, HERCEGOVAKI FRANJEVCI sedam stoljaa s narodom

Gornja karta preuzeta iz: A. Niki, Franjevci u Hercegovini u doba

e su koncem XIV. stoljea, irei se iz svoje postojbine u Maloj

D. Mandi, Etnika povijest Bosne i Hercegovine, Rim, 1967., str. 137-141.

Bazilije S. Pandi, HERCEGOVAKI FRANJEVCI sedam stoljaa s narodom

Meutim, padom Bosne pod tursku vlast nisu svi samostani